You are on page 1of 222

Ugovor s Ðavlom

biblioteka AMBROZIJA
knjiga 202.
glavni urednik Nenad Rizvanoviæ
Boris De uloviæ Ugovor s Ðavlom
copvright © za hrvatsko izdanje V.B.Z. d.o.o.
10010 Zagreb, Draèevièka 12 tel: 01/6235-419, fax: 01/6235-418 e-mail: info@vbz.hr w
ww.vbz.hr
za nakladnika: Bo ko Zatezalo
urednik: Ervin Jahiæ
lektura i korektura: Dobrila Aramba iæ-Kopal
grafièka priprema: V.B.Z. studio, Zagreb
tisak:
Impress d.d., Ivanèna gorica, Slovenija veljaèa 2008.
Boris De uloviæ Ugovor s Ðavlom
biblioteka AMBROZIJA
knjiga 202.
glavni urednik Nenad Rizvanoviæ
Boris De uloviæ Ugovor s Ðavlom
copvright © za hrvatsko izdanje V.B.Z. d.o.o.
10010 Zagreb, Draèevièka 12 tel: 01/6235-419, fax: 01/6235-418 e-mail: info@vbz.hr w
ww.vbz.hr
za nakladnika: Bo ko Zatezalo
urednik: Ervin Jahiæ
lektura i korektura: Dobrila Aramba iæ-Kopal
grafièka priprema: V.B.Z. studio, Zagreb
tisak:
Impress d.d., Ivanèna gorica, Slovenija veljaèa 2008.
Boris De uloviæ Ugovor s Ðavlom
m
vlblz
biblioteka AMBROZIJA
knjiga 202.
copvright © 2007. Boris De uloviæ i V.B.Z. d.o.o. AH rights reserved.
copvright © 2007. za hrvatsko izdanje:
V.B.Z. d.o.o.
Zagreb
CIP zapis dostupan u raèunalnom katalogu Nacionalne i sveuèili ne knji nice u Zagrebu po
d brojem 655238.
ISBN: 978-953-201-814-1 (tvrdi uvez)
KNJI NICA ZELINA
sadr aj:
15 I tako nam Ijubi e Ferdinanda
ili kako je Franjo Tuðman Bo jom milo æu postao
do ivotni predsjednik Republike Hrvatske 19 Za treæe tisuæljeæe spremni
ili kako su se Hrvati pripremali za prve izbore bez
Oca Nacije 23 Povratak otpisanih
ili kako je Andrija Hebrang pre ivio stra an
tuðmanizam i jo se smijao 29 Sluèaj 971124IT
ili to je mala Alisa Aleksandri, to je Aleksandra
Alisi, a to su njih dvije nama 35 Nazovi M. radi ubojstva
ili kako su Tuðman i Milo eviæ telefonski dogovorili
raketiranje Banskih dvora 41 Lenzov zakon
ili praktièno uputstvo za upotrebu nijednog sredstva
kojega se neæete libiti 47 Po va im izborima
ili nekoliko kratkih recenzija domaæih glazbenih
hitova iz ludih devedesetih
53 Za to pi am i drugi eseji
ili kako pi anjem zaraditi slavu i lovu, te na kraju
oprati ruke od svega 58 Nazovi S. radi progonstva
ili kako su prislu kivali Sanaderov SOS-telefon za
progonjene hadezeovce 64 Pucanj u noæi
ili kako je general Glava najprije pogoðen u srce, a
onda ostao i bez desne ruke 69 Fama o biciklistima
ili kako je na utrci od Vukovara do Dubrovnika
potajno utemeljena èetvrta Jugoslavija 75 Djevojèica s pendrecima
ili za to svijet uti o senzacionalnom otkriæu mape
antihrvatskog genoma 81 Strah od letenja
ili kako je krunski svjedok Milan Levar u gara i
pristavio kavu, pa tako sedam puta 87 Dobri susjed Toni
ili tko ima najljep i vrt u Ulici Grge Novaka i otkud
mu sjeme onih prekrasnih gardenija 92 Sat lobotomije
ili u èijim je rukama bila dr ka sjekire, a u èijim æe
biti dr ka lopate 98 Pisma Djedu Bo iænjaku
ili stajali te hrvatske Vlade o bo iènim poklonima u
trinaest toèaka 103 Pismo Hrvatima iz pro log tisuæljeæa
ili tko se jo sjeæa Ivice Kre imirice Raèana
i Dra ena Gojslava Budi e? 108 Svinja, govedo, majmun, pas i mater
ili uloga hrvatske d ukele obiène u seksualnom
ivotu domaæih ovaca 113 Jeste li i vi Mirko Norac
ili kako su Hrvati u velikoj seobi naroda iz Otoka kraj
Sinja do li na Balkan 118 Metak po glavi stanovnika
ili za to je na putovanje avionom uvijek pametno .
ponijeti nekakvu eksplozivnu napravu 123 Vra ja mater, kraljica Hrvata
ili jednostavan priruènik za prepoznavanje
Neèastivog u trinaest lakih lekcija 128 Otpis stanovni tva
ili kako je prvi predsjednik samostalne Hrvatske
dr. Franjo Tuðman oti ao u Pakao
inivaii) vijiniiii
ili kako su se zlatne ptice èudesno pretvorile u ljude, a ja u Hrvata
137 Uèi li noæas netko u ovom gradu zemljopis
ili kako æe nam na kraju glave doæi rudna bogatstva
jugoistoène Azije 141 Haag Prison Blues
ili kako Srbin za izruèenje Slobodana dobije
gotovinu, a Hrvat mora izruèiti Gotovinu da bi bio
slobodan 145 lustitia et fax
ili pliva guska èista srca, nosi pismo preko... Save 149 Tuga, alkar, kukavic
a
ili kako je Dra en Budi a izvrijeðao englesku
kraljicu, a kako je tuðim kurcem gloginje mlatiti 153 God Bless America, moj
dragi dom
ili kako je Nenad Ivankoviæ skoèio u vlastita usta i
na kraju pojeo govno 158 to je mu karac bez brèiæa
ili kako je Robert de Niro na koncu odustao od
ubojstva Vladimira Seksa 162 Junaci Al Shehrijeve ulice
ili hoæe li sloboda umjeti da krièi kao to su taoci
krièali zbog nje 166 Kaj hoèeju ti studenti?
ili kako zemlja koja ima ovakvu buduænost ne treba
brinuti za svoju mladost 170 Ratstvo i jedinstvo
ili kako je Jacques Kambanda ostao bez lepera
krava, a Zoran igiæ bez nevjeste 175 Èièa Adolf ova koliba
ili kojim se stilskim figurama pisac slu i u opisu
roditeljskog doma 179 Sjeæate li se Suade Dilberoviæ?
ili èija je nièija zemlja, a èije cvijeæe teèe ispod
Vrbanja mosta 182 Lice anðela
ili kako smo okretali glave i zatvarali oèi kad su
ubijali crne djevojèice 185 Princeze mije ane krvi
ili kako znate da onaj Albanac iz slastièarnice u
prizemlju ne jede malu djecu
i»« imaju n kokosi jajav
ili kako je znanstveno dokazano da svako jutro
jedno jaje oportunizmu snagu daje 191 Sve Eline bitke
ili jedna mala prièa bez slavnih ratova, uskrslih
dr avnosti i vjekova sedmih 194 Pukovniku nema tko da bi reè rekel
ili kako su Cristiano Vieri i Pippo Inzaghi zavr ili na
Opæinskom sudu u Splitu 197 Prosjeèna na a domovino
ili to ka u èinjenice, najveæi prirodni neprijatelj
hrvatske inteligencije 200 Rambo: First Blood
ili kako su hrvatski suci studirali pravo kod profesora
Slobodana Milo eviæa 203 Drugi svjetski kup
ili kako su njemaèki skija i desetkovani na
superveleslalomu u Staljingradu 206 Filozofija beèke palanke
ili koja je razlika izmeðu zvijezda iznad malenih i
malenih ispod zvijezda 209 Savjetovali te za lijevoseksualce
ili za to u Hrvatskoj jo nije uvedena obavezna
karantena za ene u menstrualnom ciklusu 212 Vojvoda na dvoru cara Dioklecij
ana
ili kako su Spliæani pjevali »Marjane, Marjane, èa bre
barjak ne veje ?« 215 Pobjede pi u povjesnici
ili tko na tvrdoj stini svoju povijest pi e, a tko je ubio
Sa u Ge ovskog 218 Sabor na cesti a viæ - Ðevrske
ili kome je debelo crijevo u gaæama, a kome èep
Coca-Cole na ramenima 221 Sindrom velike bijele psine
ili kako je stra na morska neman poharala srpska
sela u ibenskom zaleðu 224 Tajna predsjednikovih pi tolja
ili koliko malokalibarskih metaka stane u zakonski
okvir nu ne samoobrane 227 Tko je ubio Isusa K. (33)
ili kako nam je Svetozar K. osamdeset godina sjedio
na grbaèi i onda se odao genocidu
^ou japansKi susreti
ili kako je Cro Cop jedva deset minuta bio
socijaldemokrat i odmah najebao 233 Znate li prièu o Antonu Beliæu
ili kako su talijanski èetnici pretukli mlade filologe
iz splitske Torcide 236 KBC Rebro i ostale enske bolesti
ili za to se Hrvatice boje liftova, a ne znaju hodati
po stepenicama 239 Luburiæu, alji nam salate
ili mala nutricionistièka analiza mesa iz Arkanovih
klaonica i Maksovih mesarnica 242 Bajka o bijeloj srni
ili kako, kada i za to uvijek i bez ikakvog razloga
ubiti drugaèijeg 245 Uloga hrvatske vojske u Oktobarskoj revoluciji
ili kako se abortus protivi enevskoj konvenciji o
ratnim zarobljenicima 248 Big Tit Samantha u XI. gimnaziji
ili kako nam je vjerouèiteljica dokazala da je facijalna
ejakulacija najbolja prevencija trudnoæe 251 Vijesti iz sisaèko-mozambièke upanij
e
ili kako je Ivica Ivani eviæ Kièmanoviæ prespavao
hrvatsko- panjolsku granicu 254 Dobrodo li u Tuðmanovo Uzice
ili hoæe li po prvom predsjedniku biti nazvan i
izvanbraèni sin tefa Tuðmana? 257 Svi èev dan u Pennslavoniji
ili kako su Hrvati napustili Perziju dan prije nego je
izmi ljena melioracija 260 Tri palme na otoku gubavaca
ili kako je goloruki Zdravko Tomac sprijeèio
nuklearnu katastrofu na Jadranu 263 Otvoreno pismo ministru policije
ili kako mi gospodin Ivan Mu iæ i gospodin Bog
Svemoguæi prijete smræu 266 Ima li Jasenovac graðevinsku dozvolu?
ili kako se Adolf Hitler razi ao sa idovima u
promi ljanju svijeta 269 Lopovi, ubojice i dva nabijena pi tolja
ili kako je Ivo Sanader pucao sebi u glavu iz
Cominog revolvera 272 Laku noæ, jebaèi
ili kako je hrvatsko novinarstvo slobodno poletjelo
na krilcima Severininih ulo aka
ivjela smrt antifa izmu
ili za to Luki Podrugu pred strijeljanje treba staviti
povez preko oèiju
Big Brother na Markovom trgu
ili gdje ste bili onoga dana kad su Sa i pri izlasku iz
kade skliznule gaæe
Kolinje u Zaljevu svinja
ili kad hrvatske torpedne pedaline udare na
slovenske kajaka e na nemirnim vodama
Produktivan Pavao Drugi
ili kako æe zbog èudesnog Merèepovog izljeèenja
Papa proglasiti sveti Lude
ivio Dante, prezime mu znate
ili kako je èetnik zaigrao u partizanskom dresu to
ga je dizajnirao usta a
Praznik u Rimu
ili kako je Mirsada iz Foèe za potrebe na e suæuti
postala Iraèanka iz Falluje
Dobrodo li u domovinu budala tina
ili to bi bilo da su pop Ðujiæ i poglavnik Paveliæ
pobijedili u ratu
It's a Man's Life in Croatia
ili kako je fra Luka razmotrio moguænost da
mu karci zatrudne samooploðivanjem
Tko je Hrvatima smjestio Srbe na vrbe
ili kako Srbi podmeæu Hrvatima da podmeæu Srbima
da podmeæu Hrvatima da podmeæu mine
Jo Hong Kong ni propao
ili kako je Gotovina na slobodi jedina ekonomska
sloboda koja zanima Hrvate
Bal krumpira
ili kako je na kraju bala ispalo da ste vi krivi to su nam bogata i glupi Tajna lju
di u bijelom
ili kako je hrvatska znanost dokazala da avioni
zapravo ne mogu letjeti
Zabranjeno za pse i pu aèe
ili za to na pi toljima nema upozorenja da »oru je
uzrokuje prestanak rada srca«
Balada o Sofki i Tarzanu
ili za to volimo pse i ljude lutalice
Intervju s Isusom Kristom
ili kako je Sin Bo ji postao predsjednik Hebrejske
èiste stranke prava
SZU MUK" I MUr-iji
ili kako je hrvatska policija otkrila da je organizirani
kriminal dobro organiziran 323 Kurac palac guzic music freak show
ili to spektakularnije, to bizarnije, to krvavije, to
okantnije, to gluplje 326 Doktori, magistri i kreteni
ili kako je Michelle Santella magistrirao pravo, a
Anto Ðapiæ nije 329 Fra Ljubo na vruæem telefonu
ili kako je upnik iz Runoviæa ispovijedao bludnice
na Solomunskim otocima 332 Bauk determiniranog kaosa kru i Europom
ili dan kad je Crvena armija Svjetske Nadvlade
udarila na goloruku Bo ju vojsku 335 Sluèaj novinara Kristijana Horvata
ili kako je Ante Gotovina dobio nagradu za intervju s
Ivom Pukaniæem 338 Prokletstvo kamenih spavaèa
ili za to je betonski kri na nekropoli steæaka jedan
velik plus za Stolac 341 Marko Perkoviæ Manson Live
ili kako sagraditi upnu crkvu u kabrnji i uz to
dovr iti pulsku Arenu 344 Èas seksualnog vaspitanja
ili jesu li ratni veterani veæi eksperti za povijest nego
èasne sestre za spolni odgoj? 347 Heroji olimpijskih jacuzzija
ili utjecaj azijskog DNA biljega u Y-kromosomu na
plovnost slavenskih mu karaca 350 Don ivkov kod
ili to ako je Isus imao pokvarene zube, klempave
u i i jednu kraæu nogu? 353 Cijeli svijet jedna poljana
ili kako je in enjer Merèep srpskim lelekom gradio
hrvatski Telekom 356 Per Aspera Ad Opel Astra
ili tko eli biti milijuna , a tko kancelar Vojnog
ordinarijata 359 Bruce Lee u osinjem gnijezdu
ili kako je Mali Zmaj na kraju svoje velike karijere
najebao u Mostaru 362 Amerikanska luka u splitskoj luci
ili kako je mladi poduzetnik Ante Tomiæ zamislio
megaprojekt Broadwaya na Kozjaku
365 Opæa teorija spolnosti
ili kako hrvatski domoroci pozdravljaju prido lice i
goste gurajuæi im prst u èmar 368 Jer vi to zaslu ujete
ili za to se u Hrvatskoj snimanjem zvijezda bave
paparazzi, a ne astronomi 371 Oklada za istinu o Domovinskom ratu
ili kako su zadarski zakladionièari ulo ili pola
milijuna na pobjedu Gotovine 374 Iskrsnuæe Krista Kralja u Vrbniku
ili kako je dugokosi veðanin iskrsnuo u pritvoru
Policijske uprave Krk 377 Pje ice u Raj
ili kako je u slavu Majke Bo je izginuo pun autobus
hrvatskih nogometa a 380 Dugo putovanje na Zapad
ili kako su Europljani nastali od majmuna, a majmuni
nestali iz kaveza 383 Trg heroja ulice
ili to ova dr ava mo e uèiniti za tebe, a to ti mo e
uèiniti da se pojavi na televiziji 386 Usta ke pièke
ili kako je poglavnik Paveliæ izdao hrvatsku vojsku,
a Vlatko Markoviæ nije 389 Franz Kafka iz na eg sokaka
ili kako sam pravomoæno osloboðen optu be za
poku aj ubojstva suca Lujka Ga para 391 Kim II Sung II Ante Starèeviæ?
ili kako je spomenik Ocu Domovine mladi umjetnik
Anto Ðapiæ zamislio kao autoportret Hulka 393 Olovka pi e srcem
ili za to glasnogovornica MUP-a mo e javno reæi da
su hrvatski suci budale, a ja ne smijem? 395 Seks & grad i drkanje & selo
ili za to je hrvatskim sveæenicima va na velièina
moguænosti grijeha 397 Muhamed Ali Isus, najveæi
ili to nam je dobroga donijela rimska crkva, osim
kanalizacije, melioracije i inkvizicije? 400 Greenvvar: umijeæe zdravog ratov
anja
ili kako kalij sulfid iz kalibra 7.92 mo e uzrokovati
zatajenje vitalnih organa 402 Èudo u Solothurnu
ili kako je prorok Zlatko Sudac èudesno izlijeèio
gubavca Branimira Glava a
ili kako je lwo Jima Sanader objasnio Bushu razliku
izmeðu Sjeverne Koreje i Ju ne Hrvatske 406 I konjicu ubijaju, zar ne?
ili kako smo negdje putem izgubili svaku radost igre
i postali laka magarad 408 Mile voli kvisko
ili koliko posto mozga uopæe imamo ako je kilo
mozga euro, a mi koristimo samo desetinu 410 ene na vrbe
ili kako je otpoèeo zavr ni boj protiv najveæeg
prirodnog neprijatelja Hrvata 412 Tko o èemu, Hrvat o po tenju
ili kako najbolji mogu biti po teni, a po teni ne mogu
biti najbolji
414 Ne æastivi na Filozofskom fakultetu
ili hoæe li Hrvati pisati odvojeno »ne æe« ili ne æe, i
ako »ne æe«, za to ne æe i »za to« 416 Slavica Æuktera i prsten Nibelunga
ili kako Nijemci polude kad u prvom èinu VValkiire
kurvin bas tra i baritonovu krv 419 Vitezovi Ku-Kukuruz-Klana
ili kako je na izborima u Slavonskom Brodu
pobijedila Schindlerova lista 422 Rado ide Hrvat u violonèeliste
ili kako æe Hrvatsku braniti Zbor idovske garde iz
Verdijevog Nabucca 425 Menad erski papa Ivan Pavao Coelho
ili kako smo pjevali »S morskog dna sirena klièe-
dobro do 'o, Titanièe!« 428 Djevica Marija kod Mislava Bage
ili kako se Elvis Preslev ukazao na Zlatnim icama
Slavonije u Po egi 432 Ne mo e ti na ega èovika zajebat
ili za to prijedlog Drugog zakona termodinamike nije
u skladu s hrvatskim Ustavom 436 I tako nam Ijubi e kamarada
ili kako je Ivica Raèan milo æu Bo jom postao
do ivotni predsjednik SDP-a
i tako nam
Ijubi e Ferdinanda
ili kako je Franjo Tuðman Bo jom milo æu postao do ivotni predsjednik Republike Hrvatske
Ka u da je jednom zgodom, pred opæe izbore, Franjo Tuðman pozvao svog glavnog savjetni
ka za unutarnju politiku, samoga Gospodina Boga Stvoritelja - s kojim je, po vla
stitim rijeèima, imao ugovor jo tamo od 1990. - i pitao ga postoji li naèin da ljudi
nekako zaborave sve gluposti koje je èinio otkako je postao predsjednik dr ave, a bo
gami i ranije, onako kako su zaboravili i Starèeviæevo militantno jugoslavenstvo i R
adiæeve ode kralju Aleksandru, a naroèito Titove marifetluke. Da o njemu kao svome P
redsjedniku, vodi, utemeljitelju dr ave, uèitelju, uzoru i Ocu Nacije - ba kao i hrva
tski nacionalisti o drugu Titu - s ljubavlju i du nim dubokim po tovanjem govori èak i
najljuæa opozicija.
I opozicija?! zaèuðeno ga je, veli predaja, pitao Gospodin.
I oni odgovorio je, ka u, predsjednik Tuðman.
Ali ima medu njima i onih koji te optu uju za nacifa izam i bolj evizam, za diktaturu,
tihu vojnu huntu, politièka ubojstva, agresiju na susjednu dr avu, organizirani kri
minal, opæu bijedu i siroma tvo, propast dr ave i ratno profiterstvo podsjeti ga Gospo
d Bog.
Znam klimnu Franjo Tuðman. Zato te i pitam.
Ima ih koji bi ti sudili na sudu za ratne zloèine! dometnu Svemoguæi.
Naroèito oni odgovorio je Tuðman.
To nije lako uzdahnuo je Gospodin. Kad bi i najradikalnija opozicija o tebi govor
ila kao o ocu i uèitelju, ti bi bio do ivotni predsjednik!
To, to! odu evljeno je pljeskao rukama Franjo Tuðman.
Do ivotni predsjednik?
Da, da, da, da, da!
U redu, samo... pogledao je Svevi nji hrvatskog predsjednika ravno u oèi. Morao bih
biti prilièno siguran da ti je stalo. Da ti je ba stalo.
Stalo mi je nestrpljivo ga prekinu Franjo Tuðman. Ba mi je stalo.
15
- i-<c iaz,uiiiijcs uivian mu »josjjou »Jug. kjiih) lko ui i pristao da mu to uredim
morao bi biti upravo beskrupulozno ambiciozan!
Taj sam! znaèajno se pridigao od stola Franjo.
Hm, do ivotni predsjednik... pogladi dugu, sijedu bradu Gospodin. Ima, dodu e, jedan
naèin. Iako to veæ dosta dugo nisam radio. Jesi spreman?
Spreman. Sto moram raditi?
Jesi li upozorio Hrvate na crvene, crne i ute vragove?
Jesam, jo pro li tjedan.
Onda ni ta, samo se opusti.
I tako je, ka e legenda, umro Franjo Tuðman, milo æu Bo jom do ivotni predsjednik nezavisne
hrvatske dr ave.
* * *
Njegov ga mudri savjetnik, pak, nije prevario - sljedeæih su se dana njegovi najveæi
politièki protivnici, neistomi ljenici i razlièitomi ljenici, utrkivali u skladanju lau
da i himni dojuèera njem polufa istièkom diktatoru, srbofobu i antisemitu, a sada utemel
jitelju i prvom predsjedniku Republike Hrvatske, velikom prijatelju Srba, Zidova
i svih ljudi dobre volje.
Potresni reci koji slijede vjerno su rekonstruirani na temelju novinskih izvje taj
a s komemorativnih sjednica odr anih diljem Lijepe na e.
« * * *
Vijest o smrti Predsjednika Tuðmana duboko nas je potresla. Zajedno s njim sudjelo
vali smo u stvaranju hrvatske dr ave zajecao je tako na komemorativnoj sjednici na
jjaèe opozicijske stranke Ivica Raèan, predsjednik SDP-a. Prosperitetna Hrvatska koj
u æemo graditi bit æe najbolja potvrda opravdane te nje hrvatskog naroda u vremenu u k
ojem smo svi mi s dr. Franjom Tuðmanom krenuli na put dr avne samostalnosti!
Zahvalni smo mu to je vodio dr avu. Osobi poput njega te ko æe se naæi zamjena! zaplakao
i dr. Alojz Tu ek, ef splitskog ogranka HSLS-a, stranke èiji je predsjednik glavni k
andidat za Tuðmanovu zamjenu. Ni sama buduæa Tudmanova zamjena, nije, meðutim, skrival
a bol.
Franjo Tuðman, predvodnik pokreta za uspostavu nezavisne hrvatske dr ave, znao je pr
epoznati pravi trenutak da se stavi na èelo dozrelih nastojanja hrvatskog naroda z
a oslobaðanjem od prisilnog jugoslavenskog zajedni tva drhtavim je glasom Dra en Budi a
tra io prave rijeèi.
16
Z,bog toga æe ime Franje luðmana ostati trajno i neizbrisivo upisano u sve buduæe knji
ge o povijesti hrvatskog naroda!
Pamtit æemo susrete s dr. Franjom Tuðmanom ridajuæi je svoje uspomene na najpravednije
g meðu Pravednicima meðu narodima evocirao dr. Ognjen Kraus, predsjednik Koordinacij
e idovskih opæina u Hrvatskoj. Svim graðanima Hrvatske pridru ujemo se u osjeæajima koji
a ispraæaju Predsjednika u Vjeèni mir. Zihronam livraha!
Snagom svoje liènosti i autoritetom tvorca dr ave, dr. Tuðman je bio sredi nje mjesto ne
samo dr avne vlasti, veæ i ukupnog nacionalnog jedinstva! potpuno shrvan zbog odlas
ka velikog prijatelja srpskog naroda naricao je Milorad Pupovac, predsjednik Srp
skog narodnog vijeæa.
Njegovim odlaskom svi mi, graðani Republike Hrvatske, u obvezi smo da svojim odgov
ornim djelovanjem èuvamo nacionalnu stabilnost!
Smrt Franje Tuðmana je veliki gubitak za Hrvatsku grcao je nad odrom Oca hrvatskog
transregionalizma Luciano Su anj, predsjednik Primorsko-goranske stranke. Radi se
o èovjeku koji je otvorio prostor demokratskim promjenama u Hrvatskoj. Mi moramo
nastaviti na tragu njegovoga djela!
Predsjednik Tuðman bio je na èelu Hrvatske u trenucima njezinih najveæih vojnih pobjed
a, Bljeska i Oluje, i dr imo da æe rijetko koji hrvatski graðanin zaboraviti jedan od
najponosnijih trenutaka svih Hrvata, kada je Predsjednik podigao hrvatsku zastav
u na kninskoj Tvrðavi! gu io se u suzama predsjednik HNS-a Radimir Èaèiæ.
Uvijek sam uva avao njegov doprinos i njegovu povijesnu ulogu. Godine 1992., iako
su graðani bez moje suglasnosti prikupili potpise za moju kandidaturu za predsjedn
ika dr ave, iz moralnih razloga, s obzirom na to da sam bio u Vladi nacionalnog je
dinstva i imao puno povjerenje Franje Tuðmana u najte im danima, nisam prihvatio kan
didaturu sa sjetom se iskrenog prijatelja hrvatskih socijaldemokrata prisjeæao Zdr
avko Tomac, potpredsjednik SDP-a. Nezaboravan je bio na zajednièki boravak u Moskvi
i razgovori s Jeljcinom i Milo eviæem. Cesto smo razgovarali dugo u noæ... Uvijek sam
znao da æe me predsjednik Tuðman braniti i ako ne to krivo napravim.
Èak su i stari, ponosni partizani javno protestirali zbog toga to ih nitko nije zva
o na ispraæaj i posljednju stra u nad odrom »svoga suborca«. Na posljetku, da ne bi sve
ostalo na rijeèima, splitski su SDP-ovci zdu no podr ali HDZ-ov prijedlog da se mitska
splitska Riva nazove imenom Franje Tuðmana, najveæeg meðu hrvatskim velikanima, a nji
hovi zagrebaèki
17
kamaradi predlo ili su da Vrhovnikovo ime ubuduæe nosi i lrg bana Jelaèiæa.
* * *
Priznajem, ovoga s Trgom ni sam se ne bih sjetio! opèarano je, negdje s visoka, us
kliknuo Franjo Tuðman. Iako, milije bi mi bilo da su mi dali onaj trg kraj Hrvatsk
og narodnog kazali ta.
Htjeli su oni, ali nisam mogao to dopustiti odgovorio je Svevi nji. Obeæao sam ga veæ
onom starom u æo ku.
Kojemu?
Onome za klavirom.
Leonardu Bernsteinu?! idovu si dao trg ispred kazali ta?
Ne Bernsteinu, nego onome to svira. Onaj s jednom nogom, vidi ga tamo?
Aha... i to si mu obeæao? upitao je zbunjeno Tuðman.
Ah, bilo je to davno odgovorio mu je Gospodin. Pitao me jednom postoji li naèin da
o njemu kao o svome Predsjedniku, voði i uzoru, najzaslu nijem za slobodu, ujedinje
nje hrvatskih zemalja, pobjedu u Drugom svjetskom ratu, meðunarodno priznanje i ne
zavisnost Hrvatske, s ljubavlju i du nim po tovanjem govore èak i najljuæi hrvatski naci
onalisti.
prosinca 1999.
18
za treæe tisuæljeæe spremni
ili kako su se Hrvati pripremali za prve izbore bez Oca Nacije
Jeste li spremni za novi milenij?
Dakako - rije ili ste problem millennium-buga, kupili na vrijeme jaja za francusku
salatu i odavno veæ odradili onih par dana kako biste spojili Bo iæ, Novu godinu i pa
rlamentarne izbore. No jeste li zaista spremni za 2000. godinu? Gdje vam je, pri
mjerice, èlanska iskaznica HDZ-a?
1. ÈLANSKA ISKAZNICA HDZ-a?
Da, gdje vam je èlanska iskaznica HDZ-a? Nije vam, dakako, uopæe padalo na pamet kak
o æe taj komadiæ plastificiranog kartona biti vrlo out u predstojeæoj godini i da ga s
e treba to prije rije iti. Vi, meðutim, nikada niste bili èlan HDZ-a, kao - uostalom -
nitko u Hrvatskoj osim Gojka u ka i Franje Tuðmana. Da, i Josipa Manoliæa. Naravno da n
iste, no o tome æemo ne to vi e nakon to se rije imo èlanske iskaznice.
2. KONTEJNER?
Najjednostavnije ju je, dakako, baciti u smeæe. Dva su bitna razloga za to to nije d
obar izbor: prvo, manje æe ljudi primijetiti va u iskaznicu HDZ-a ako je objavite u
novinama nego da je bacite u kontejner za smeæe. Drugo, povijesna nas iskustva uèe d
a te stvari ne treba bacati, veæ spremiti za ni-kad-se-ne-zna-situacije. Evo, reci
mo, va a stara partijska knji ica: niste li i nju onomad htjeli baciti?
3. PARTIJSKA KNJI ICA?
Da, da, ista ona koju ste sakrili jo 1990. godine i koju veæ dva dana tra ite po stan
u. Jasno da je ne mo ete naæi jer ste je prije deset godina i sakrili tamo gdje je n
itko ne bi tra io. Razmislite malo: gdje bi mogla biti? Pogled vam leti po sobi i
odjednom pada na kipiæ raspetog Isusa kojega ste, uz male preinake, prije deset go
dina napravili od figurice narodnog heroja Stjepana Filipoviæa, uspomene s sindika
lnog izleta u Valjevo. Groznièavo skidate ploèicu sa postolja i iz njega ispada star
a, pra njava knji ica s Titovim
19
L E U l ipveuciuiii u LiaLULisK.u. uuscic znoj s ceia: osiaje jos samo smisliti
Kamo s èlanskom iskaznicom HDZ-a. Gledate raspelo i razmi ljate: »Za to ne?«
1
4. NARAVNO: ZA TO NE?
Odlièan bunker za iskaznicu, mada ne treba pretjerivati. Prepravljati raspetog Isu
sa s aureolom nad glavom nazad u Stjepana Filipoviæa pod njemaèkim vje alima glupo je
ne samo stoga to legendarnom skojevcu omèa sasvim sigurno nije lebdjela iznad glave
veæ i zato to narodni heroji ni u novom mileniju neæe biti naroèito in. Mo da bi, dodu e,
uz malo truda ispao sasvim uvjerljivi Matija Gubec, otac hrvatskog sindikalnog p
okreta, ali bit æe dovoljno dobar i stari, dobri Isus utemeljitelj moderne socijal
demokracije. U svakom sluèaju, vi ste sakrili omra enu iskaznicu HDZ-a i sada spremn
o oèekujete susjedovo pitanje.
5. NISI LI TI ONO BIO U HDZ-u?
U naèelu, vi ne samo da nikada niste bili u HDZ-u veæ ste od samog poèetka to krajnje
sumnjivo dru tvo populista, karijerista, parausta a i kriminalaca smatrali strankom
opasnih namjera. Ipak, treba biti spreman i na moguænost da susjed drugaèije formuli
ra svoje pitanje.
6. NISAM LI TE ONO 1990. JA OSOBNO UPISAO U HDZ? Vjerojatnije je, dodu e, da æe vas
susjed pitati malo nitrorazredivaèa da odlijepi kri s leda Stjepana Filipoviæa, ali t
reba biti pripravan i na moguænost da vam je susjed, recimo, Josip Manoliæ. U tom sl
uèaju vi ne mo ete poreæi da ste bili u HDZ-u, ali imali ste prilièno jake razloge za to
.
7. ZANIMLJIVO
Mo da, ali - reæi æete - takva su bila vremena. Evo, uostalom, nekoliko dovoljno jakih
razloga zbog kojih ste bili u HDZ-u.
8. DA ÈUJEM
Da, bio sam èlan HDZ-a, ali iskljuèivo zato da bih taj nenarodni, bolesni i nakaradn
i sustav razarao iznutra.
Da, bio sam èlan HDZ-a, jer je u doba mraka to bio jedini naèin da dobijem posao i p
rehranim obitelj.
Da, bio sam èlan HDZ-a, ali ubaèen u njihove redove kao pijun i ilegalac.
20
Da, bio sam èlan HDZ-a, i to zato to sam samo tako mogao dobiti oru je za ustanak pro
tiv Tuðmanovog re ima.
Da, bio sam èlan HDZ-a, kao to bi bio svatko da mu upere pi tolj u potiljak.
Da, bio sam èlan HDZ-a, ali samo zato jer je to bio jedini naèin da upi em fakultet, i
tako danas budem koristan narodu.
Da, bio sam èlan HDZ-a, ali da nisam bio ja, bio bi netko puno gori.
Da, bio sam èlan HDZ-a, ali sam izbaèen zbog zalaganja za svjetsku socijalistièku revo
luciju.
Da, bio sam èlan HDZ-a, jer su svi pravi drugovi oti li u HDZ.
Da, bio sam èlan HDZ-a, ali nikad nisam platio èlanarinu.
Ne, nikad u ivotu nisam bio èlan HDZ-a, osim jedanput, i to samo deset godina.
Ne, nikad nisam bio èlan HDZ-a.
Ne, nikad nisam bila èlan HDZ-a. Vi vjerojatno mislite na moju sestru blizanku, on
a se isto zove Hloverka.
9. VI, DAKAKO, NIKAD NISTE NI GLASALI ZA HDZ? Uvrije eno je mi ljenje da je na ovo p
itanje jednostavno odgovoriti, jer se opæenito smatra kako su izbori bili tajni i
da nitko ne zna za koga ste glasali. Uvijek, meðutim, ostaje moguænost iz toèke 6., da
kle da vam je susjed Josip Manoliæ. U tom sluèaju treba biti naroèito oprezan. Najva nij
e je dobiti na vremenu, pa æete - dok tra ite najbolji odgovor - uvrijeðeno zapitati: »T
ko, ja?!«
10. DA, VI!
U meðuvremenu ste se pribrali od zaprepa tenja, pa vam tako neæe pasti na pamet odgovo
riti nekakvim glupim potpitanjem, poput: »A kako vi to znate da sam glasao za HDZ?«
Izaberite jedno od sljedeæih zgodnih odgovora na to nezgodno pitanje.
11. NA PRIMJER? Na primjer:
Da, glasao sam za HDZ, jer sam htio dokazati daje to neartikuliran, populistièki p
okret.
Da, glasao sam za HDZ, jer sam mislio da je to skraæenica za Ho-cijal-demokratsku
zartiju.
21
Da, glasao sam za HDZ, jer je to bio jedini naèin da komunisti ostanu na vlasti.
Ne, vi vjerojatno mislite na mog oca, on se isto zvao Andrija Hebrang. 12. A ZA
KOGA ÆETE ONDA SAD GLASATI?
Do li smo i do kljuènog pitanja. Uvijek se, naravno, mo ete pozvati na pravo na privat
nost svoga politièkog izbora, ali utnja bi, s obzirom na sve do tada, mogla biti pr
ilièno pogre no protumaèena. Stoga æete susjedovo podbadanje preduhitriti nedvosmislenim
odgovorom: glasat æu za koaliciju SDP-HSLS.
11. SDP-HSLS?
Naravno. Za èetiri godine uvijek æete moæi reæi: da, zaokru io sam SDP-HSLS, jer su svi oz
biljni politièki analitièari govorili da izbori 2000. godine nisu bili »za«, veæ »protiv«.
prosinca 1999.
22
Povratak otpisanih
ili kako je Andrija Hebrang pre ivio stra an tuðmanizam i jo se smijao
Danas - prije nego bude poèinjena i veæa teta - priznajem: kad sam uoèi parlamentarnih
izbora napisao priruènik za hadeze-ovce s uputama za pona anje u sluèaju poraza na izb
orima - ukljuèiv i i navedene »jake razloge za to ste bili u HDZ-u« bila je to samo zajeb
n-cija. Pokazalo se, meðutim, da s hadezeovcima, èak i kad nisu na vlasti nema ale.
Samo mjesec dana kasnije na vidjelo su iza le - i jo uvijek izlaze - potresne, pone
kad i straviène prièe ljudi koji su deset godina proveli kao uznici HDZ-a, zatoèenici
bolesne politike jednog krvo ednog diktatora i njegove klike, ne mareæi ni za vlasti
ti ivot dok su razarali taj sustav iznutra.
»Nikome ne bih za elio kalvariju koju sam ja pro ao u posljednjih nekoliko godina u na
stojanju da za titim Hrvatsku i anuliram lo e poteze HDZ-a« - drhtavim glasom se uredn
iku Nacionala ispovijedio Mate Gra-niæ, punih osam godina ministar u HDZ-ovoj Vlad
i.
»S hrvatsko-muslimanskim ratom se nikad nisam slagao. Slu beno sam branio stav dr ave,
s gorèinom u ustima, ali intimno se nikad nisam s tim slagao... Svojedobno sam, 1
992. godine, èak bio stavljen pod vrlo ozbiljnu stranaèku istragu u najboljoj maniri
komunistièkih partijskih istraga« -jo uvijek vidno uzbuðen novinaru Globusa je svoju j
ezivu prièu isprièao arko Domljan, po kazni dugogodi nji predsjednik Sabora.
»Nije nikakva tajna da je HDZ radio tako da se amandmani opozicije a priori nisu p
rihvaæali, èak ni ako su bili najbolji. S tim se nikad nisam slagao!« - potvrdio je pr
ièe o hadezeovskoj diktaturi Domljanov supatnik i posljednji predsjednik HDZ-ovog
Sabora dr. Vlatko Pavletiæ, u intervjuu Jutarnjem listu.
»Sve nezakonitosti treba prezentirati javnosti, i oni koji su se u tome ogrije ili m
orat æe biti ka njeni! Na to sam uvijek upozoravao!« - dodao je u Slobodnoj Dalmaciji
Anðelko Gabriæ, u doba mraka ilegalac na mjestu predsjednika splitskog HDZ-a i pozna
ti borac protiv organiziranog kriminala.
23
iNesaiomijivi /vnaeiKO nije dio jeaini koji je u nu^-u goainama uzalud upozorava
o na kriminal i pljaèku.
»Jo prije nekoliko godina ja sam osobno dr. Tuðmanu vi e puta, a napose nakon afere Dub
rovaèka banka, predlagao da smijeni Pa aliæa!« tek sada mo e o tome novinarima slobodno p
ièati Rikard Gumzej, u to vrijeme èlan Sredi njeg odbora HDZ-a.
»Znalo se za makinacije u pretvorbi, za podmetanja, znalo se za tekstove koje su f
inancirali èlanovi HDZ-a!« opominje u Jutarnjem listu dr. Andrija Hebrang, Tuðmanov pr
ivatni ministar zdravstva koji je na koncu ipak uspio pobjeæi iz HDZ-a i spasiti iv
u glavu.
»Pravna dr ava nikad nije profunkcionirala, bilo je mnogo bahatosti i arogancije, a
ja sam uvijek bio suprotnost tome! Nakon operacije Oluja, u Vladi su dobivali in
formacije da se na terenu pale kuæe, pljaèka i ubija. Osobno sam poku ao kod Predsjedn
ika uèiniti sve da se to prije uspostavi kontrola na tom podruèju« otkriva tako Hrvatim
a potpuno nepoznate detalje HDZ-ovog terora Mate Graniæ, zavapiv i u Nacionalu gnjev
nim krikom: »Je li itko u Hrvatskoj za kriminal odgovarao i je li itko osuðen? Nije!
Evo, navedite mi samo jedan sluèaj!«
»Kome da prijavim da se od mene prije dvije godine tra ilo da la iram rezultate izbora
, kad su to svi znali?« zavapio je novinaru Jutarnjeg lista i Petar Kljajiæ, ilegala
c na mjestu predsjednika osjeèkog upanijskog suda, koji je svoju kalvariju pro ao svo
jevremeno osuðujuæi Sodolovaèku skupinu protiv svoje volje, samo da HDZ-ovim glave inama
ne bi bio sumnjiv. »Nitko nikada nije zapisao da je moja obitelj ostala bez sedam
kuæa u Bosanskom Brodu i deset hektara zemlji ta vrijednog pet milijuna maraka. Sve
je to izgubljeno jednim potpisom predsjednika Tuðmana, koji je Posavinu dao Srbim
a!«
Punih deset godina mislili smo, eto, kako je Franjo Tuðman - dobroæudan ivahan starèiæ ko
ji je volio malu djecu i domaæe trukle - sami Otac nacije, uskrisitelj hrvatske dr av
e, luèono a na e slobode i hrvatski Mojsije, da bi nam sada okantne prièe ljudi osloboðeni
iz okova HDZ-a otkrile pravu sliku o njemu - satrapu, diktatoru i tiraninu koji
je trgovao hrvatskim teritorijem i nekretninama Petra Kljajiæa. Siroti Kljajiæ, dak
ako, nije jedini. Ispovijesti jadnika koji su do juèer podrivali HDZ iznutra ovih
dana upotpunjuju sliku »na eg Franceka« dosad potpuno nepoznatim detaljima.
»Franjo Tuðman je bio autoritaran, s prezirom je govorio o svemu to je bio kolektiv.
Zato nije mnogo uva avao ni Sabor. Previ e je ivio za svoju ulogu u povijesti... Mora
m priznati da se s mnogim Tudmanovim poli-
24
nèkim tezama i postupcima nisam slagao. Katkad sam mu to i otvoreno govorio« nastavl
ja tako svoju prièu arko Domljan, otkrivajuæi i obiènim smrtnicima zabranjen svijet Pre
dsjednikovih rasko nih domjenaka i dvorskih balova: »Odbijao sam Tudmanove pozive na
doèeke Nove godine ili intimne ruèkove. Nikad mi se nije sviðala ta ukoèena i udvornièka
atmosfera koja je tamo vladala.«
Kako je Domljan pre ivio suludo hrabro odbijanje Diktatorovih poziva na ruèak, nije
nam htio odati. Medu onima koji su se natèovjeèanskim naporima suprotstavljali Tudma
novoj samovolji ima, meðutim, jo pre ivjelih.
»Nekoliko puta moje je strpljenje bilo dovedeno do samog ruba. Jasno sam Tuðmanu dao
do znanja da je donji prag moje tolerancije uvoðenje sankcija!« nerado je o svom ot
poru pripovijedao u Globusu skromni Mate Graniæ.
»Uvjeren sam, a imam i dokaze, da je predsjednik Tuðman odigrao negativnu ulogu u ra
zdoblju nakon stvaranja samostalne Hrvatske. Sigurno je da Tuðman snosi najveæu odgo
vornost, jer je najveæa snaga bila koncentrirana u njegovim rukama!« - svjedoèi u Naci
onalu i Hrvoje Sariniæ, èovjek koji je u samoubilaèkom poku aju da Hrvatsku spasi Tirani
nove samovolje uspio prodrijeti èak do mjesta efa Tudmanovog kabineta.
»U stranci je carevala negativna kadrovska selekcija koja je demoralizirala i sabl
a njavala iroko èlanstvo. Bilo bi zabadanje glave u pijesak ne reæi da dr. Tuðman nije sn
osio dio odgovornosti za to« - svjedoèi u Slobodnoj Dalmaciji dr. Dujomir Marasoviæ, t
ada zatoèen kao predsjednik splitskog HDZ-a, zakljuèujuæi: »Da je Tuðman iv, HDZ bi izgubi
èak i s vi im postotkom!«
»Odluke su se morale donositi kolektivno i u tim okolnostima nisam mogao provesti
sve ono to sam mislio da bi bilo najbolje. Meðutim, sastav Predsjedni tva je takav ka
kvoga ga je kreirao dr. Tuðman i u tim okolnostima nije bilo mnogo izbora« potvrðuje d
r. Iviæ Pa aliæ, u krugovima ilegalaca poznat kao Tihi.
»Tuðman je u odreðenim trenucima stvarao nedoumice svojim izjavama. To je bilo vrlo op
asno za Hrvatsku« sla e se dr. Vlatko Pavletiæ Prle.
»Zapitajmo graðane, ali i politièare, tko je predsjednik vedske ili vicarske? Isto sam p
itao za Bugarsku ili Nizozemsku, rezultat je bio isti. Za to je to tako?« pita se na
kraju dr. Andrija Hebrang u Globusu i odmah odgovara: »Zato to u veæini europskih ze
malja politièki i gospodarski ivot ne ovise o jednoj osobi!«
Prava je osobna tragedija tih ljudi to su svjedoci njihovih herojskih poku aja da s
e odupru partijskom jednoumlju i udare temelje pravnoj dr avi
25
- mrtvi. General Ljubo Cesiæ Rojs prièa tako ovih dana novinarima kako za poslove vo
jne in enjerije ne postoje ugovori jer je on samo slu ao zapovijedi, i to usmene. I
to od Gojka u ka.
»Ovo sad prvi put ka em: napisao sam pismo Mati Bobanu o potrebi zatvaranja logora u
Hercegovini!« nevoljko priznaje hrabar i samozatajan ministar lanjskih poslova Ma
te Graniæ, ovaj put u Nacionalu.
»Prvi put javno ka em: i sam sam pokrenuo istragu u SIS-u, na to se Tuðman stra no naljut
io!« - preprièava u Slobodnoj Dalmaciji ovu malo poznatu epizodu dr. Andrija Hebrang
.
Sva je sreæa za u ka, Bobana i Tuðmana da su mrtvi, jer bi im, èini se, gnjevni taoci HDZ
-a presudili prije nego to bi ugledali Haag. Ako to, dakako, ne bi veæ uèinili tzv. »ob
ièni, mali ljudi« - oni koji su u HDZ-u bili samo da bi dobili posao i prehranili ob
itelj - poput, primjerice, èlanova osjeèko-baranjskog HDZ-a, koji su tek nakon Tudma
nove smrti mogli slobodno i bez straha odbiti polo iti cvijeæe na njegov grob.
»Sve nas je to podsjetilo na veæ viðeno, 'dru e Tito, mi ti se kunemo, da sa tvoga puta
ne skrenemo' i slièno« povjerio se Jutarnjem listu jedan èlan izaslanstva koji je, jo u
vijek u strahu od partijskih isljednika u ko nim mantilima, htio ostati anoniman. »N
eka Tuðman poèiva u miru sa svim svojim zaslugama i manama, a mi se moramo okrenuti
buduænosti i raskrstiti s pro lo æu!«
Prvi je, koliko je suvremenoj historiografiji poznato, s pro lo æu odluèio raskrstiti Zl
atko Canjuga. On se, za razliku od drugih, na to odluèio dok je svemoæan diktator jo
bio teoretski iv, raspisav i referendum za povratak imena Dinamo i s neskrivenim se
u asom prisjeæajuæi olovnih HDZ-ovih godina kada se veæ i zbog Dinamovog ala premlaæivalo
i zatvaralo. Na njegovu sreæu, dr. Tuðman se iz kome nikad nije probudio.
Neviðenu hrabrost pokazao je i Marko Skreb, guverner Hrvatske narodne banke, koji
je vratio svoju iskaznicu HDZ-a jo krajem pro log tisuæljeæa, puna tri dana prije nego t
o je HDZ izgubio izbore i si ao s vlasti: »Moja du nost guverenera HNB-a nije spojiva
s èlanstvom ni u jednoj politièkoj stranci, pa tako ni u HDZ-u!« napisao je beskomprom
isni Skreb u pismu glavnom tajniku stranke Dragi Krpini.
Nekoliko dana kasnije HDZ je izgubio izbore i Hrvatska je odahnula. »Izborni poraz
HDZ-a je dobar za Hrvatsku!« odahnuo je u ime cijele HDZ-ove diplomacije Janko Do
brinoviæ-Vranyczany, za kojega se zna da je postao predstavnik hrvatske misije za
EU i NATO kao kandidat Hrvatske stranke naravnog zakona.
26
Bilo je, naime, i onih koji su se iz uputa s poèetka teksta odluèili za opravdanje »ni
kad nisam bio u HDZ-u«.
»Nikad nisam bio èlan HDZ-a! Ja sam samo radio to su od mene naruèili!« tvrdi Zrinko Ogr
sta, koji je s pi toljem na potiljku radio predizborne spotove zloèinaèke organizacije
. »Na vrijeme sam zamrznula svoje èlanstvo u HDZ-u!« - upozorava Hloverka Novak-Srziæ, o
sloboðena logora ica zloglasnog Prisavlja. »Nisam oti ao iz HDZ-a, jer u njemu nikad nis
am ni bio!« - podsjeæa Branko Salaj, èovjek koji je po kazni kao ministar informiranja
morao zabranjivati novine. »Nikad nisam bio èlan HDZ-a! Nikad nisam bio 'pod patron
atom Pantovèaka'!« - kune se u Globusu Hr-voje Petraè, stradalnik Imovinskog rata koji
je pro ao svoj kri ni put poslujuæi s obitelji Tuðman. »Nisam èlan nijedne stranke! Nikad
isam tra io da me vrate u èlanstvo HDZ-a!« - prisjetio se takoðer u Globusu stra nih dana
partijskih èistki Miroslav Kutle.
»Nikad nisam za sebe govorio da sam hadezeovac! Nikad nisam pristajao na nekakve s
imbolièke geste prema kojima su se hadezeovci trebali prepoznati, kao to je dr anje r
uke na srcu za vrijeme sviranja himne!« -odluèno u svojoj ispovijedi istom tjedniku
tvrdi arko Domljan, koji je svojevremeno - o okrutnosti! - bio prisiljen upravo n
a »simbolièku gestu« predavanja predsjednièke lente dr. Tuðmanu kad je ovaj preuzeo vlast.
Jer su mu, valjda, zaprijetili da æe mu u protivnom likvidirati sestru, otetu i z
atoèenu u Prisavlju.
Stra na svjedoèanstva Granica, Hebranga, Domljana, Sariniæa, Pavle-tiæa, Kutle, Petraèa i
drugih tihih ljudi o èijim se rtvama u podrivanju HDZ-a iznutra i junaèkom otporu krv
oloènom Tuðmanu dosad tako malo znalo, tek su, meðutim, prvo poglavlje HDZ-ovih »Deset k
rvavih godina«. Samo je pitanje dana kada æemo u novinama otkriti nove pojedinosti n
jihove kalvarije.
Primjerice, kako je Iviæ Pa aliæ osobno tra io od Tuðmana da se zatvore svi ortaci Dubrovaè
e banke, poèev od petog. Ili kako je Zlatko Canjuga jednom zgodom na doèeku Nove god
ine Tuðmanu pred oèima pjevao »Sveto ime Dinamo«, smijuæi mu se u lice i pokazujuæi srednji
prst, zbog èega je za kaznu o i an kao tifusar i poslan za predsjednika Croatije. Ili
ono kad je general Ante Gotovina osobno spasio sedmoro nemoæne srpske starèadi pred
HDZ-ovim eskadronima smrti, a od vje ala ga spasio Tomislav Merèep, èovjek poznat po t
ome to se osobno suprotstavio Tuðmanu kad je ovaj htio zata kati zloèine u Pakraèkoj Polj
ani, i zbog toga bio izbaèen iz HDZ-a.
27
Ili, pak, kako je Vladimir Seks ultimativno tra io od Tuðmana ostavku nakon zagrebaèke
krize, nakon èega se to je danas malo poznato u znak prosvjeda zbog Tuðmanove bahato
sti iv zapalio pred zagrebaèkom Gradskom vijeænicom. Pre ivio je a i to æe se jednom saz
ati samo zahvaljujuæi Juri Radiæu, koji je zajedno s Dragom Krpinom u posljednji èas s
avladao Tuðmana kad ga je ovaj u bolnici htio ustrijeliti svojom trofejnom parabel
om.
A tek kad progovori Zlatko Mate a, koji je kao premijer - iako, to malo tko zna, ni
kad nije bio èlan HDZ-a - spasio Hrvatsku od sankcija kada je osobno, pod okriljem
noæi, oteo Mladena Naletiliæa Stelu iz podruma Tuðmanove vile, gdje ga je predsjednik
krio, i izruèio ga Haagu! Jednog dana saznat æe se valjda i kako je Miroslav Tuðman s
vom ocu u lice rekao »Neæu!« kada ga je ovaj poslao da baci smeæe. I zbog toga za kaznu
nije smio u bioskop s dru tvom iz Ulice generala Zdanova.
Danas ti tihi, samozatajni ljudi konaèno mogu slobodno govoriti. Kockicu po kockic
u, slo it æe se sljedeæih dana i mjeseci mozaik HDZ-ovog Magnum crimena, brutalno iskr
ene prièe o jednom stra nom desetljeæu terora i straha, vremenu koje je imalo svoje ne
dodirljive velikane, ali i male, hrabre ljude koji od sna o slobodnoj i sretnoj
Hrvatskoj nisu odustali sve dok se nisu probudili.
I koji, dakako, nikad u ivotu nisu bili u HDZ-u.
sijeènja 2000.
28
SlUCaj 971124IT
ili to je mala Alisa Aleksandri, to je Aleksandra Alisi, a to su njih dvije nama
Hoæe li, molim te, ovom sudu reæi svoje ime i prezime?
Adnan Zec.
Hvala. Adnane, ti si cijeli ivot ivio u Ahmiæima?
Da.
I ao si u kolu, zar ne? Gdje si i ao u kolu?
U osnovnu kolu u Vitezu.
Poku aj se prisjetiti 15. travnja 1993., jesi li i ao u kolu toga dana?
Da.
Jesi li primijetio ne to neobièno u koli?
Da, opazio sam da neka hrvatska djeca, posebno djeca Hrvata iz Ahmiæa, nisu do la u k
olu.
Kad si se vratio, jesi li opazio ne to neobièno kod kuæe?
Da, moji roditelji su komentirali kako hrvatska djeca nisu i la u kolu. Na i susjedi,
Milièeviæi, odveli su svoje ene i djecu autom izvan sela, a ispred kuæe Ive Prpiæa staln
o su neki automobili dolazili i odlazili.
Milièeviæi i Prpiæi su Hrvati, zar ne?
Da.
Adnane, tko je tada ivio u va oj obiteljskoj kuæi?
Otac Sabahudin, on je bio 37 godina star, majka Hajrija, koja je imala 40, sestr
a Alisa od 11 godina i druga sestra Melisa, ona je imala 6 godina. I ja - meni j
e tada bilo 13.
U èetvrtak, 15. travnja naveèer, svi ste bili kod kuæe?
Da, zaspali smo oko 10 sati. Ja sam spavao u svojoj sobi, sestre u svojoj, a rod
itelji u treæoj sobi.
Adnane, hoæe li, molim te, isprièati ovom Sudu to se dogodilo sutradan, u petak 16. tr
avnja 1993. godine?
Rano ujutro, oko 5 sati, otac i majka su utrèali u na e sobe i probudili nas vièuæi da s
e brzo obuèemo i bje imo, jer kuæa gori. Vani su se èule detonacije i pucnjava. Spustili
smo se u prizemlje i neko vrijeme se krili
29
ispod stepenica, no uskoro su moji roditelji zakljuèili da ne mo emo tu ostati, jer
je vatra veæ zahvaæala cijelu kuæu. Odluèili smo istrèati i bje ati prema kuæi Zijaha Ahmiæ
smo se èuèurili iza zida èekajuæi da pucnjava stane. Meðutim, nije stala. Odluèili smo tr
dalje. Roditelji i sestre su bje ali prema Nurijinoj kuæi, a ja malo ni e. Negdje kraj
Zahi-rove kuæe zaustavio me neki vojnik, lice mu je bilo obojano u crno, i pitao:
»Gdje æe ti, mali?«. Vidio sam da Zahir le i na tlu do njega, rekao sam da se puca, da b
je im, a on je rekao: »Bje i, bje i!« Nastavio sam trèati, a onda me zaustavila grupa vojni
a i rekli mi da stanem. Okrenuo sam se da pobjegnem natrag, ali s druge strane s
u dolazila tri vojnika. Oni su odmah zapucali. Osjetio sam bol i pao. Trenutak p
rije nego me pogodio, vidio sam roditelje malo dalje. Dok sam ranjen le ao na tlu,
onaj vojnik koji je pucao na mene naredio je drugome da puca na tatu i mamu. Vi
kao je: »Ubij ih, ubij ih, ubij ih!«... tri puta. Kad je drugi put rekao: »Ubij ih!«, mo
j otac je rekao: »Ubij mene, samo pusti enu i djecu!«
Tvoje sestre su tada jo uvijek bile s ocem i majkom?
Da, otac je dr ao za ruku Alisu, a majka Melisu.
Sto se tada dogodilo?
Onaj drugi je najprije pucao u oca i Alisu. Oboje su pali mrtvi. Onda je ubio ma
jku, ali nije pogodio Melisu. Moja sestra je samo pala na tlo zajedno s mamom.
Sto se s njom kasnije dogodilo?
Kad sam do ao svijesti, nje vi e nije bilo tu. Kasnije sam saznao da ju se skupio El
vir Ahmiæ sa svojom sestrom. Rekao je da je na ao Melisu kako spava kraj maminog tij
ela. Isprva nije htjela iæi s njima, govorila je da æe prièekati da se mama probudi.
Adnane, ta tri vojnika koja su pucala u tvoje roditelje, bili su u uniformama, z
ar ne? Kakve su im bile uniforme?
Bili su u maskirnim uniformama.
Jesu li na uniformama imali nekakve oznake?
Da. Imali su oznake Hrvatske vojske.
Valjat æe nam oèito jo neko vrijeme iznova i èitavati svjedoèanstva poput ovoga Adnana Zec
, trinaestogodi njaka kojemu su pred oèima ubili oca, majku i sestru. Mala Alisa Zec
, njena majka Hajrija i otac Sabahudin troje su od ukupno 116 rtava masakra u Ahm
iæima. Alisa je jedno od 15 djece ubijene u tom selu - najmlaðem je bilo samo devet
mjeseci. Ispovijest Adnana Zeca èak nije ni najstra nija prièa iz Ahmiæa - birokratski z
avedena pod brojem 971124IT, ona je nasumce izvuèena iz golemog sud-
30
skog spisa o krvavoj zori u Lasvanskoj dolini, u petak, lb. travnja \yyo. godine
.
Valjat æe nam, naime, ta svjedoèanstva iznova èitati svaki put kad sljedeæih mjeseci i g
odina budemo otkrili nove i nove dokumente koji æe »bacati drugaèije svjetlo na dogaðaje
u Bosni ili u Oluji«, i kada budemo vagali odgovara li taj »kut svjetlosti« nacionaln
im interesima Republike Hrvatske.
Valjat æe, primjerice, ta svjedoèanstva svakako proèitati Zlatko Tomèiæ prije nego sljedeæi
put izjavi kako »saborska rasprava o pronaðenim tajnim dokumentima HIS-a ne bi koris
tila ni Hrvatskoj ni Bla kiæu«. Valjat æe ih proèitati i ravnatelj HIS-a, sveuèili ni profe
Ozren Zunec, prije nego to jo jednom ka e kako mu »moramo vjerovati kad ka e da ima jak
e razloge za to ne mo e reæi sve o tim dokumentima«. Valjat æe ih u jednoj od dugaèkih pa
izmeðu svojih odmjerenih reèenica proèitati i premijer Ivica Raèan, prije nego opet izj
avi da je »nesretna kazna generalu Bla kiæu podvala demokratskoj Hrvatskoj« i kako æe njeg
ova Vlada senzacionalno otkrivenim dokumentima HIS-a »omoguæiti Bla kiæu da se brani - i
stinom«.
Valjat æe, na posljetku, ta svjedoèanstva proèitati i Ðurða Adle iæ, svaki put prije nego p
vno izjavi da »treba biti oprezan s pronaðenim tajnim dokumentima kako se ne bi Bla kiæa
stavilo u jo te i polo aj«.
Valjat æe se, naime, s vremena na vrijeme prisjetiti da ispod svake od te kih rijeèi k
ao to su »transparentnost«, »kooperativnost«, »nacionalni interes«, »kriminalizacija« ili
cija«, le i po jedna mala Alisa Zec, i to ne samo zato to bi bilo ljudski - ili, ako
vas to dovoljno ne obavezuje, kr æanski prisjetiti se tu i tamo da nisu samo general
i bili rtve HDZ--ove bosanske politike.
Kakva je, naime, su tinska razlika izmeðu retorike Franje Tuðmana i njegovih komesara
koji su krili dokaze i titili egzekutore pod krinkom »nacionalnih interesa«, zbog èega
i dandanas ta famozna fraza zvuèi poput skraæenice za program za za titu svjedoka, i r
etorike nove vlasti kojoj je trebalo samo nekoliko tjedana da po podrumima svoji
h novih ureda poène otkrivati pravu istinu o zloèinima, i onda, valjda okirana onim to
je prona la, brzo zakljuèavati vrata svojih konferencijskih sala i zajedno s Vladim
irom Seksom do dugo u noæ dovijati to s tim otkriæima?
Ili, kraæe: za to treba paziti »da se generala Bla kiæa ne stavi u jo te i polo aj«?
Nova vlast, èini se, ima dovoljno jakih razloga da brine o Bla kiæevom polo aju. Kao prv
o, on je »bio tamo«: u uniformi je branio hrvatska og-
31
nji ta. Ali general Bla kiæ nije ubojica - èak ni ne izgleda poput riDZ-ovih plaæenih uboj
ica - on je samo vojnik. On nije dijelio Bosnu, veæ je branio La vansku dolinu. Na p
osljetku, general Bla kiæ je rtva HDZ-ove haa ke politike. U zadnjih nekoliko mjeseci,
on je tako postao gotovo simbol otpora osovini Zagreb-Grude-Mostar. Dra en Budi a bi
vjerojatno dao predsjednièki mandat za takvu biografiju.
Takav general Bla kiæ, koji bi, da nije onomad dobrovoljno priveden u Sheveningen, m
o da bio i Raèanov ministar obrane, odjednom je, meðutim, osuðen na 45 godina zatvora. Z
a haa ke suce, trebere s Cambrid-gea, on nije ni HDZ-ova rtva, ni branitelj stoljetn
ih ognji ta, veæ zapovjednik vojnika koji su onoga petka, 16. travnja 1993., u pet s
ati ujutro kraj Nurijine kuæe presreli prestra enog mu karca i enu s dvije maloljetne kæe
rkice. Èinjenica.
Drakonska presuda haa kog suda bila je tajnom ifrom za ustanak hrvatske desnice: i
prije nego je njihove crne uniforme zagrizao prvi moljac, veæ su iz svojih skrovit
ih jazbina izmiljeli grlati neofa isti s prepoznatljivim nabreklim ilama na èelu, da
bi zajedno sa Zvonimirom Separoviæem, Mladenom Schwartzom, Èirom Bla eviæem, Tomislavom
Merèepom i Ivicom Ropu em tra ili Raèanovu glavu, izjednaèiv i Bla kiæevu kaznu s 45 godina
nistièkog mraka kao da je sam Ivica Raèan slao Bla kiæa u Bleiburg. Pardon, Haag.
Premijer Raèan mirno je pak èekao da HDZ podigne svoju desnicu: danima prije on je z
nao za 1800 registara tajnih dokumenata pronaðenih u HIS-ovim podrumima. Kada je p
red TV-kamerama dramatiènim glasom objavio svoje senzacionalno otkriæe, bio je to ve
lièanstven politièki potez: u trenutku je neobranjivo vratio lopticu u sam kut HDZ-o
va terena, istovremeno se predstaviv i spasiteljem nevino osuðenog hrvatskog heroja:
»Omoguæit æemo generalu Bla kiæu da se brani istinom!«
Slavlje zbog fantastiènog returna iskusnog tenisaèa Raèana trajalo je, meðutim, svega da
n-dva - toliko je trebalo da se s tajnih registara obri e pra ina. Onda je Zlatko To
mèiæ, predsjednik Sabora, rekao da »javna rasprava o tim dokumentima ne bi koristila n
i Hrvatskoj ni Bla kiæu«. Potom je Ozren Zunec onako, sebi u bradu, ocijenio kako ti d
okumenti mo da i nisu tako spektakularni. Na kraju je Ðurða Adle iæ, predsjednica saborsko
g Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, dodala da »treba biti oprez
an s pronaðenom dokumentacijom«. Za to? »Zato da se jo vi e ne na kodi generalu Bla kiæu«.
u u Haagu.
Novoj vlasti bilo je tako potrebno samo nekoliko tjedana da se uvjeri u ono to jo
j je HDZ tuvio u glavu deset godina: da je istina jedna vrlo
32
zajebana stvar. Prije nego to je otvorio veæ èuvene registre, Raèan je brzopleto najavi
o kako æe »omoguæiti Bla kiæu da se brani istinom«. Sada je jasno: istina je dobrodo la sam
ko æe biti svjedokom obrane.
Odjednom, naime, »istina« nije tako »spektakularna«. Mo da i nije nu no da se pojavi na sud
. Mo da nije ni dobro da se pojavi na sudu. Mo da nije dobro ni da se pojavi uopæe. I
ikada. I opet je tako istina postala sredstvo, a ne cilj. Ba kao nekada. Nakon sv
ega, uredno razvrstana i slo ena po abecedi, vraæena je u registre na obrisanim poli
cama i zakljuèana iza te kih podrumskih vrata.
U ovom trenutku potpuno je neva no to æe se dalje dogaðati. Èak i ako se ustanovi da isti
na ipak jest »spektakularna«, i ako se ba kao u amerièkim filmovima - kao krunski svjed
ok u posljednji èas trijumfalno pojavi na vratima sudnice, pred blijedim licima ha
a kih tu itelja, i ako se ustanovi da je Bla kiæ nevin, i ako bude osloboðen - ostat æe saz
anje da ona nikad ne bi ugledala svjetlost dana da nije bila korisna za »na u stvar«.
Dakle, za »nacionalni interes«. Ako, pak, ostane zakljuèana u Zunecovu podrumu, mi æemo
se sljedeæih godina pitati to je to u tim registrima to ne odgovara ni Kordiæu ni Bla kiæ
, ni Tuðmanu ni Raèanu.
Ako, meðutim, i takvu istinu - neugodnu i »nespektakularnu« - Raèan i dru tvo ipak jednom
odluèe objaviti, mi æemo se pitati za to su kalkulirali. I, to je jo va nije: je li to sv
? I nije li mo da ne to ostalo u mraènim, zabaèenim kutcima zgrade HIS-a. Ne to s èime jo
jek »treba biti oprezan«.
Ostat æe tako u ustima trpki okus prijevare: istinu æemo saznati samo ako je to u »nac
ionalnom interesu«. Primjerice, ako se »njom mo e braniti Bla kiæ«. U protivnom, »treba bit
prezan«. Sto to znaèi? Ako istina Bla kiæa »mo e staviti u jo te i polo aj« - ako je medu
dokumentima, primjerice, pismena zapovijed generala Bla kiæa da se zatvori istraga o
Ahmiæima - mi ih neæemo dati Haagu?!
Meðu porotnike, dirnute ponosnim dr anjem rtvovanog generala, ubaèena je klica sumnje.
Da mo e, Bla kiæev odvjetnik Anto Nobilo najvjerojatnije bi uskliknuo: »Prigovor!« te nalo
o poroti da zanemari iskaze svjedoka Raèana, Zuneca i Adle iæke.
Postoji najmanje jedna osoba kojoj je nakon svega sasvim svejedno jesu li pronaðen
i dokumenti »spektakularni« ili nisu, i je li u La vanskoj dolini postojao paralelni z
apovjedni sustav ili nije, i postoji li famozni »drugi izvje taj HIS-a« ili ne, i je l
i haa ki sud instrument velikih sila, i je li presuda Bla kiæu politièka poruka. Ime mu
je Adnan Zec.
33
Danas dvadesetogodi njeg mladiæa, Adnana mo e zanimati samo istina. Ako ga uopæe jo i ona
zanima. Nije, naime, osobito vjerojatno da æe ikakav mir njemu i maloj Melisi don
ijeti konaèno saznanje tko je sve
imenom i prezimenom odgovoran za ubojstvo njihove obitelji. Istina je potrebnija
nama, ma kako »spektakularna« bila. Tek kad je budemo znali, cijelu i u svoj njenoj
nakaznosti, moæi æemo je vratiti u registre, zakljuèati u podrum i - baciti kljuè.
Ovako, veæ sutra æe nam iz tog istog mraènog podruma zakucati duh jedne druge djevojèice
, istih godina, istih inicijala i istog prezimena kao mala Alisa, koju su kako v
eæ sudbina, kad pi e romane, zna biti perverzna
godinu i pol ranije, takoðer zajedno s ocem i majkom ubili (takoðer!) vojnici s ozna
kama Hrvatske vojske.
Hoæe li se sutra Ivica Raèan i njegovi ministri iz poèasne garde èuvara nacionalnih inte
resa, kad otkriju dokumentaciju o zloèinima u Pakraèkoj Poljani i gnjusnom ubojstvu
male Aleksandre Zec i njenih roditelja, opet zatvarati iza hrastovih vrata i sa
zatvorenih sjednica poruèivati kako dokumenti i nisu tako »spektakularni«? I kako valj
a biti oprezan da se ne bi na kodilo »i Hrvatskoj i Tomislavu Merèepu«? Ili æe ipak, kad i
m zapjenjeni crnoko ulja i pokucaju na vrata Markova trga, »omoguæiti Merèepu da se brani
istinom«?
Za dvije djevojèice, Alisu i Aleksandru Zec, i jo tisuæe drugih rtava u »krvnom« srodstvu
ionako je veæ odavno kasno. Za to onda silaziti u podrum i kripom èeliènih vrata remetit
i miran san ivih, ali nedu nih Hrvata?
o ujka 2000.
34
Nazovi M. radi ubojstva
ili kako su Tuðman i Milo eviæ telefonski dogovorili raketiranje Banskih dvora
F . zove M . Ponavljam: F. zove M. Prijam.
M. ovde. Èujnost tri. Zuna je sletela na od ak. Ponavljam: una je sletela na od ak. Pri
jem.
Kakav prijem, za koga prijem?
Za predsednika Vlade, kako za koga? Jesmo rekli za Antu Marko-viæa prijem? Prijem.
Ne, rekli smo u iframa. Ante Markoviæ je 'od aèar'. Od aèar je u kafani. Sunce je visoko
rijam.
Razumem, odlièno. Karte su podeljene. Prijem.
Struèak jaglaca est dinara. U boj, u boj! Ponavljam: u boj, u boj! Prijam.
Dogovorili smo se da ne srne operacija 'U boj' s tvog telefona. Prijem.
Kakvo ubojstvo? Ne razumijem. Prijam.
Reko, 'u boj' s tvog aparata nije po dogovoru. I ne koristi reè 'ubojstvo'. Sam si
reko da govorimo samo u iframa. A i nije lepo da se pominje ubistvo. Ponavljam:
ne ide 'u boj' s tvog aparata! Prijem.
Razumijem. Ne ide ubojstvo. Èekam upute. Prijam.
Ide, ide, al ne preko tvog aparata. Prijem.
Mog atentata? Ponavljam, dogovor je da govorimo u iframa. Molim, ne spominji aten
tat. Dogovorena ifra je 'U boj', toèno?
Dogovorena cifra je u broj taèna, potvrðujem. Dvaes miliona leglo juèer na raèun. Prijem
.
Ne, ne, dogovorili smo se da ne govorimo o ciframa preko telefona. Rekli smo da
je ifra » una sletela na od ak«. Prijam.
Slu aj, govori ko èovek, meni je dosta tih tvojih udba kih fazona i zajebantskih fora.
Kakvih Banskih dvora? Sto puta smo rekli da ne spominjemo nikakvo ubojstvo, aten
tat, novac, Antu Markoviæa i Banske dvore. Pitam samo ide li ili ne ide operacija
'U boj'? Prijam.
35
Kakav broj, bre?
Nema broja, ovo je izravna veza, samo ifrirana. Za to pita ?
Kako sad stvari stoje, tako æe otprilike izgledati transkripti kodiranih razgovora
Franje Tuðmana i Slobodana Milo eviæa kada ih jednog dana ef Mesiæeva kabineta Damir Var
gek pronaðe negdje u blindiranim podrumima pantovèaèkog Kamelota. I otprilike toèno toli
ko u iframa, u-nama, od acima, ubojstvima i atentatima - jo æemo odreðeno vrijeme moæi
i o tim famoznim razgovorima. A jesu li dva ratna druga pritom dahtala u slu alice
svojih kodiranih crnih telefona o raketiranju Banskih dvora ili o, recimo, novo
j po iljci nafte, ostat æe tajnom kojom æe se povjesnièari i historièari poèeti baviti tek
a koje desetljeæe, èim se razjasni tko je smjestio Andriji Hebrangu. I to starijem,
jasno. Mlaði æe doæi na red ne to kasnije.
U poèetku cijele prièe jo je moglo i biti smije no: kad su se Zagrebom irile glasine kak
o hadezeovci uni tavaju i spaljuju tone strogo povjerljivih papira, zlobnici na èelu
sa mnom prisjetili su se stupova dima nad Zagrebom onoga hladnog proljeæa 1990. g
odine kada su, tvrde svjedoci, toplane radile punom parom, a u nedostatku goriva
komunjare (mislilo se, dakako, na komunalne slu be) lo ile pune kamione dokumenata
Slu be dr avne sigurnosti.
Kasnije smo, naravno, shvatili da su to bile izmi ljotine de urnih paranoika, a shva
tili smo bogami i za to. Taktika je bila savr ena u svojoj jednostavnosti: cijele ar
hive komunistièkih tajnih slu bi povjerene su biv im udba ima! Tko bi ih, uostalom, bolj
e èuvao? I tko bi ih bolje iskoristio? Èinjenicu da je drugi èovjek dr ave - prvi hrvats
ki pa aliæ - tada bio provjereni udba ki kadar Josip Manoliæ, koristili smo tek kao zgod
an la-gvort za neokomunistièku karikaturu nove vlasti.
Ni ta nismo shvatili èak ni onda kada smo otkrili da su one poznate siluete iza lamp
i uperenih u na e oèi ustvari Josip Perkoviæ i Zdravko Mu-staæ, pouzdani policajci Jugos
lovenske bezbednosti za koje smo do tad mislili da se kriju negdje pod la nim brko
vima i novim imenima. Onda smo se zadovoljili sprdanjem s kli ejom o policijskom p
rofesionalcu, dobrog za svaku dr avu i svaki re im. Kako smo bili glupi!
Ni kada je monstruozni Tuðmanov novoudba ki sustav poèeo koristiti stare ljude i stare
arhive za obraèune s mangupima u svojim redovima, nama jo uvijek nije bilo jasno k
ako to da svih sedamsto èetrdeset devet HDZ-ovih tajnih slu bi sa svim onim supertaj
nim arhivima Udbe u deset godina nije uspjelo pronaæi niti, recimo, ubojicu Bruna
Bu iæa?
36
Smije no suðenje Sindièiæu bilo je poput utakmice Rijeka-Osijek - svi su unaprijed znali
suèevu odluku, svi su znali konaèni ishod, a glavni krivci su ostali neka njeni. Stri
jelac je, naravno, poznat, ali njegov pogodak ne va i, jer ima dobar alibi: bio je
u ofsajdu. Tako bar ka e svjedok Damir Pe-triæ. Naruèitelji ubojstva ostali su u Nogo
metnom savezu, pardon, tajnoj policiji, i èini se da je samo Bruno Bu iæ izvukao - dub
lji kraj.
Tako smo, bla eni u èudu hrvatske naive, doèekali hladno proljeæe 2000. godine. I opet s
u nam se u magnovenju prièinjali stupovi dima nad Zagrebom, i opet smo povjerovali
kako hadezeovske komunjare iz komunalnih slu bi spaljuju dokumentacije svojih oba
vje tajnih slu bi. Dim se nije ni razi ao, a onda je iznebuha Ivica Raèan objavio senzac
ionalno otkriæe tajne arhive HIS-a.
Jo uvijek ni ta ne shvaæajuæi, èekali smo sutra nje novine da proèitamo stenograme iz Kara
va i ratni dnevnik Tihomira Bla kiæa, da proèitamo tko je naredio Ahmiæe, tko je plaæao Tu
tu, tko je ispraznio Vare , tko je ubio Parad ika. Kupovali smo tako uzalud novine p
ar dana, a onda nam je novi ef HIS-a Ozren unec, ozbiljnim glasom sveuèili nog profeso
ra u èije se rijeèi ne sumnja, odao kako pronaðena dokumentacija »i nije tako spektakula
rna«.
U redu, povjerovali smo da su u preko tisuæu registratora s tajnim papirima HIS-a
bili raèuni za telefon i mjeseèni obraèuni potro ene struje - koji se valjda svugdje u c
iviliziranom svijetu èuvaju u blindiranim podrumima ali smo se ponadali da æemo sazn
ati drugu poslasticu iz tajnih arhiva HDZ-a: dosjee praæenih novinara, politièara i
boraca za ljudska prava. Kad je, meðutim, novi ef SZUP-a Franjo Turek odgovorio nov
inarima Ferala i Nacionala kako im na temelju Zakona o tajnosti podataka ne mo e o
moguæiti uvid u njihove dosjee, rekli smo: »K vragu, zakon je zakon, ne mo e se protiv
zakona ma kakav on bio, najprije æemo promijeniti zakon, neæemo ga kr iti kao oni pri
je, eto to je pravna dr ava, bravo Franjo, ivio Franjo! Mislim, Turek.«
Tek to smo povjerovali kako nam ne daju na e vlastite dosjee samo zato jer to Zakon
ne dopu ta, puknula je »afera Tot«. Franjo Tot, biv i aktivist Hrvatskoga helsin kog odbo
ra i Glasa 99, iscijedio je du u na novinski papir i priznao kako ga je SIS zavrbo
vao i mobilizirao kao duboko grlo u tim nevladinim organizacijama. Izbio je skan
dal irokih razmjera, zaredale su bogami i ostavke na obje strane Zvonko Makoviæ je
dao ostavku na funkciju u HHO-u, a arko Pe a na funkciju ravnatelja SIS-a - a na kr
aju je èak osnovano i Istra no povjerenstvo.
37
Kako je Istra no povjerenstvo po definiciji iz hrvatskoga rjeènika tijelo koje dokaz
uje da se nigdje i nikada ni ta nije dogodilo, tako je i sada Ozren Zunec nakon to
smo opet danima kupovali novine da saznamo tko je naredio operaciju Kameleon otp
rilike ponovio kako nije otkriveno »ni ta spektakularno«. Toènije, kako nisu utvrðene nepr
avilnosti u toj operaciji, kako je ona sasvim regularno i po zakonu pokrenuta, z
avedena, sprovedena i arhivirana. Dakle, isto to je nekad govorio i Ivan Peniæ da,
prislu kujemo novinare, ali po zakonu.
Rekli smo: »K vragu, zakon je zakon, a tajna slu ba tajna slu ba, u cijelom civilizira
nom svijetu tajne policije se bave uhoðenjem nevladinih organizacija, vrag su nevl
adine organizacije, masoni, urotnici, biri, tko zna. I taj Franjo, svaka mu èast, z
na on to sve ima u tim HHO-ima, crvenih, utih, zelenih vragova, bravo Franjo, ivio
Franjo! Mislim, Tot.«
I kad smo veæ debelo vjerovali da su sve te paranoje o mraènim podrumima HIS-ova i S
IS-ova, o prislu kivanju, praæenju i uhoðenju, o mikrofilmovima, disketama i kasetama,
tajnim telefonima i mikrofonima, da su svi ti pijunski mitovi i legende posljedi
ca pretjeranog konzumiranja Jamesa Bonda i Ivana Zvonimira Èièka, odjednom eto Stipe
Mesiæa kako pred TV-kamerama pokazuje crni telefonski aparat na radnom stolu bla- e
nopoèiv ega predsjednika i novinarima otkriva senzacionalnu tajnu o dugogodi njoj izra
vnoj telefonskoj vezi izmeðu Tuðmana i Milo eviæa!
I opet smo ujutro trèali na trafike da proèitamo to su to jedan drugome na uvce cvrku
tala dva predsjednika. No u novinama ni ta: ni sutradan, ni prekosutra, ni do dana
dana njeg - samo novinarske fantazije o nekakvom ifriranom telefonu s dekoder-kart
icom kojega je Tuðmanu, navodno, poklonio osobno Slobodan Milo eviæ. Onda je Vesna kare
-O bolt glasom Ozrena Zuneca rekla kako to nije nikakav bondovski supertelefon, veæ
obièan »tihi telefon« sa sustavom protiv prislu kivanja, kakvoga je imalo pola HDZ-a.
Rekli smo: »K vragu, to je u redu, to da se predsjednika ne prislu kuje, a to to je r
azgovarao s Milo eviæem, Bo e moj, to je politika, zar nisu Ken-nedy i Hru èov biglisali t
ako preko èuvenog 'crvenog telefona', pa ih nitko nije optu ivao za veleizdaju, osim
toga da nije Tuðman razgovarao s Milo eviæem, dan-danas bi se Dinamo zvao FK Serbia,
pusti ti to, politika je kurva, a ka e na narod 'ko ne plati kurvu, platit æe likara'
, pametan je bio na Franjo, bravo Franjo, ivio Franjo! Mislim, jasno, Tuðman.«
Uostalom, nekako istovremeno i s istog mjesta - iz ostakljenog labirinta Predsje
dnièkih dvora - pukla je i afera s nestankom 830 magnetofonskih vrpci na kojima je
pedantni Franjo Tuðman snimio sve razgovore
38
u svom kabinetu. Novinari su tvrdili da je Predsjednikovu golemu kolekciju s naj
veæim uspjesima u ka, Bobana, Canjuge, Jarnjaka, Pa aliæa, Rizvanbegoviæa i drugih Pantovè
mali ana nakon njegove smrti sredila i na sigurno spremila komisija na èelu s Miros
lavom Tuðmanom. Mi smo, dakako, opet neumorno kupovali novine da saznamo to su to p
rièali Tuðman, u ak i Boban, te da konaèno iz prve ruke èujemo kako se to, primjerice, dij
lila Bosna.
Nakon nekoliko dana konaèno smo shvatili i bez da nam je Ozren unec i ta rekao: mater
ijal je na sigurnom, pregledan i preslu an, i nema tu nièeg spektakularnog. Rekli sm
o: »K vragu, zakon je zakon, a dr avna tajna dr avna tajna, nigdje na svijetu to ne iz
lazi u novinama, mo e se uostalom ne to i krivo shvatiti, mo e netko umjesto 'u boj' èut
i 'ubojstvo', osim toga i nije pristojno slu ati tuðe razgovore, neka je to na sigur
nom, bravo Tuðmane, ivio Tuðman! Mislim, Miroslav.«
Sad, kad èovjek bolje razmisli, mo da je i bolje tako. Kad èovjek previ e razmi lja, sva ta
mu padne na pamet. Pa se malo bolje zagleda i, primjerice, zakljuèi kako su one po
znate siluete iza lampe uperene u njegove oèi ustvari Ivo Luèiæ, Zvonimir Zriliæ, Ante B
akoviæ i svi oni pouzdani HDZ-ovi policajci nacionalne sigurnosti za koje smo sve
vrijeme mislili da se negdje kriju pod la nim brkovima i novim imenima. Èak je i Kse
nija Pa aliæ - supruga Ivica Pa aliæa i jedini dokaz da mu je Pa aliæ prezime, a Iviæ ime -
svom starom obavje tajnom mjestu! Da, toèno - upravo onako kako smo nakon 1990. otk
rili da su Dolancovi »profesionalci« jo uvijek na svom mjestu!
I onda - da ne bi zbrzao sa zakljuèkom kako je i sam Pa aliæ pre ivio izbore i konsenzus
om nove vlasti izabran za potpredsjednika Sabora na isti naèin kako je Manoliæ onoma
d »pre ivio komunizam i jo se smijao« - èovjeku preostaje samo trezveno zakljuèiti kako su
to profesionalci, a profesionalci su, znamo to iz sad veæ priliènog iskustva, dobri
svakoj dr avi i svakom re imu. Uostalom, u Rusiji je ovih dana nekada nji KGB-ov pijun
postao predsjednik dr ave. Ima, dakle, jo nade za Miroslava Tuðmana.
Kad se tako mudro zakljuèi, lak e je i zakljuèati sve one arhive s dokumentima, vrpcam
a, disketama i transkriptima. Pa je stoga najbolje tu negdje i stati.
Jer, to se dogaða kad èovjek ne zna stati? Razmi lja dalje i zapita se, na primjer, kak
o to da nitko od SDP-ovaca nikad zapravo nije najebao od HDZ-ovih tajnih slu bi i
kako to da nitko od HDZ-ovaca nije niti æe najebati od SDP-ovih tajnih slu bi? Pa mu
se u visokom stadiju paranoje uèini da je shvatio za to je SDP onomad onako tiho pr
epustio vlast
39
HDZ-u i za to je deset godina kasnije HDZ tiho vratio vlast SDP-u. Samo jo ne mo e do
kuèiti jesu li u HDZ-ovim slu bama sjedili biv i komunisti ili u SDP-ovim sjede biv i HD
Z-ovci. Ili mo da buduæi?
Pa mu se na trenutak uèini da zna to slijedi: primjerice, suðenje nekakvom Tudmanovom
sindièiæu zbog ubojstva, recimo, sindikalnog voðe Milana Krivokuæe. Na kojemu æe svi znat
i da su nalogodavci ubojstva i dalje u svojim uredima u HIS-u, SIS-u ili kako se
veæ ta Udba zove, a da æe Tudmanov sindièiæ biti osloboðen. I da æe cijelo smije no suðenj
i poput utakmice Dinamo-Hajduk u zadnjem kolu - svi æe unaprijed znati suèevu odluku
, svi æe znati konaèan ishod, glavni krivci æe ostati neka njeni, a pogodak poni ten jer j
e strijelac bio u zaleðu. Netko mu je, naime, èuvao leða.
Poèinje tako novo hrvatsko stoljeæe, a mi jo ne znamo ni tko nam je onomad poslao Jos
ipa Broza, a kamoli tko nam je ovomad poslao Franju Tuðmana. Niti æemo - i jedno i d
rugo - tako brzo saznati. I to ne zato to su proljeæa u Hrvatskoj hladna i to æe vam s
e opet uèiniti da suklja dim iz zagrebaèkih toplana, veæ stoga to, vjerujte, istina i n
ije tako spektakularna. Dima iz zagrebaèkih dimnjaka ionako - to ste valjda shvati
li neæe biti. Sto bi se reklo: » unec sleteo na od ak«.
Za to ste, na kraju, uopæe vjerovali da æe novi èuvari pijunskih arhiva irom otkljuèati t
èelièna vrata i dati vam va e dosjee, Tuðmanove stenograme i Bobanove faksove iz Zagreb
a? Vi to, kakvi ste, ionako ne biste razumjeli. I to ne samo zato to su razgovori
i dokumenti ifrirani.
Uostalom, to biste zakljuèili kad bi vam, recimo, Ozren Zunec pokazao transkript te
lefonskog razgovora izmeðu Franje Tuðmana i, recimo, Hrvoja Sariniæa? Na primjer:
Alo, Hrvoje, predsjednik pri telefonu.
Izvolite, gospodine predsjednièe!
Ajde nazovi èaskom M.
Za to?
Radi ustrojstva.
Kakvog ubojstva, gospodine predsjednièe?!
Obavje tajne zajednice, èega drugog?
o ujka 2000.
40
Lenzov zakon
ili praktièno uputstvo za upotrebu nijednog sredstva kojega se neæete libiti
»Bili smo razoru ani 1990. i 1991. godine, a sada nismo i neæemo se libiti nijednog sr
edstva u obrani na ih prava i obrani Republike Hrvatske od onih koji ele poni titi i
obezvrijediti Domovinski rat!«
Ovaj je potresni J'accuse javno, na konferenciji za novinare uoèi saborske rasprav
e o suradnji s Haa kim sudom, izgovorio predsjednik Udruge hrvatskih dragovoljaca
Domovinskog rata brigadir Branko Borkoviæ, poznatiji kao Mladi Jastreb, zapovjedni
k obrane Vukovara.
Dan kasnije, u Saboru dodatno iznerviran zlokobnim brujanjem te kih rovokopaèa i bij
elih d ipova na putu za Obradoviæa Varo i druga gospiæka strati ta, te stidom Gorana Gran
ica zbog zloèina poèinjenih u njegovo ime - mladi æe Jastreb biti jo odreðeniji: »Ako se o
a deklaracija prihvati, ne preostaje nam ni ta drugo nego da ponovno ratujemo za s
tvaranje hrvatske dr ave!«
Kako je poznato, Deklaracija je nakon maratonske rasprave usvojena, to otprilike
znaèi da znamo to nam je oèekivati: novi, dakle, Domovinski rat. U kojemu se Jastrebo
vi, kako smo èuli, »neæe libiti nijednog sredstva u obrani Republike Hrvatske od onih
koji ele obezvrijediti Domovinski rat«.
Kako bismo to ispravnije - dakle, to ozbiljnije - shvatili ovu nedvosmislenu prije
tnju, valja nam najprije definirati to je to, zapravo, Domovinski rat. Mi smo, na
ime, godinama vjerovali kako je rijeè o obrambenom ratu izazvanom agresijom Milo eviæe
ve Srbije na goloruku Hrvatsku.
Deklaracija o suradnji s Haa kim sudom, a bogami ni haa ki istra itelji koji ovih dana
prekopavaju Obradoviæa Varo , ni jednom rijeèju, meðutim, ne dovode u pitanje tako poje
dnostavljenu definiciju Domovinskog rata, veæ to je doista veæ pomalo dosadno ponavl
jati sasvim pojedinaène zloèine ljudi s imenom i prezimenom nad ljudima s imenom i p
rezimenom.
Imena? Recimo, Mirko Norac i Tihomir Ore koviæ, gospodari Domovinskog rata u Gospiæu,
koji su 16. listopada 1991. poslali patrole u kuæu jednog poznatoga gospiækog suca i
drugih viðenijih, dakle sumnjivih Srba.
41
Imena? Ivan Milas, koji je 5. prosinca iste godine tra io - a HDZ-ov parlament bla
goslovio otkaz za gospiækog suca koji pet dana nije do ao na posao. Imena? Ðuro Pavlic
a, Srbin, sudac gospiækog suda koji pet dana nije dolazio na posao iz prostog razl
oga to je bio mrtav.
Hoæete jo imena? Primjerice kad smo veæ kod srpskih sudaca onaj visoki èasnik Hrvatske
vojske koji æe nekoliko godina kasnije i nekoliko kilometara sjevernije, lokalne o
re koviæe pozvati na raport zbog lo e obavljenog posla: »Jo ih ima, i ovdje kod vas! Od 2
2 suca u Karlovcu sedmero su Srbi!«
Ah, da - ime: Franjo Tuðman, vrhovni zapovjednik Hrvatske vojske.
Tko, dakle, obezvrjeðuje i kriminalizira Domovinski rat? Oni koji tra e ime i prezim
e zloèina, ili oni koji ratni zloèin progla avaju Domovinskim ratom? Naime, zakomplici
rajmo: tko Domovinski rat uopæe progla ava ratnim zloèinom? Oni koji tra e ratne zloèince
ili oni koji se »neæe libiti nijednog sredstva« u obrani Hrvatske od onih koji tra e rat
ne zloèince, dakle onih koji »obezvrjeðuju Domovinski rat«? Kakva maestralna zamjena tez
a!
Kad je veæ tako, dobro je znati i kakva su to »sredstva« kojih se jastrebovi o kojima
je u ovoj prièi rijeè - dakle oni s haa kih popisa - »nisu niti æe se libiti« u nu noj samo
ani od »onih koji ele obezvrijediti Domovinski rat«. Evo, dakle, nekih od tih sredsta
va, s detaljnim uputama za upotrebu.
METAK U ÈELO
»Za Gospiæ je vrijedila naredba 'etnièki oèistiti'. Ubili smo direktora po te, bolnice, vl
asnike restorana i kojekakve druge Srbe. Ubojstva su izvoðena metkom u èelo, jer nis
mo imali vremena. Ponavljam, iz vrhovni tva je bila naredba da se smanji postotak
Srba u Gospiæu.«
NO
»Jednom prilikom, negdje u 2 ili 3 sata u noæi, u prostoriju je do ao Tomi zajedno s j
o nekolicinom osoba, te me ponovno izveo iz sobe i uveo u drugu prostoriju. Odmah
su me poèeli tuæi, a Tomi me sna no udario akom po licu i slomio mi èeljust. Nakon toga
skinuli su mi gornji dio odjeæe, te sam morao mirno stajati, dok su me ostali dr ali
. Tomi je uzeo no ...«
DINAMIT
»Ponekad smo znali likvidirati u kuæama, a kuæu potom dignuti u zrak. Nema tijela. Bil
o je puno takvih kuæa, najvi e u selu Bujavici.«
42
PI TOLJ
»Jedan od prisutnih ljudi u maskirnoj uniformi izvadio je pi tolj, uperio ga u nas i
rekao da æe nas sada pobiti. Odjednom su odjeknuli pucnji, i to vi e njih. Ja sam u
prvom momentu mislio da pucaju u mene. Meðutim, nakon to su odjeknuli pucnji, nisa
m osjetio nikakav udarac ni bol samo sam vidio kako je mu karac kojeg su doveli pa
o u jamu koju su oni iskopali.«
BOMBA
»Poslije sve pucnjave Sa a je u podrum ubacio jednu bombu, a odmah zatim Bego ga je
pitao mo e li i on baciti jednu. Kako mu je Sa a rekao da mo e, i Bego je u podrum bac
io jednu bombu.«
JO O NO U
»Sjeæam se da je jedan Nijemac kojega su zvali Sa a i jedan Bosanac, koji je ivio u Nje
maèkoj, tukli zatvorenike i bu ili im u i no em. Nakon toga svaki bi progovorio.«
JO SAMO JEDAN METAK
»Netko mi je rekao da djevojèici ve em oèi. Uzeo sam komad plahte i kada sam joj zavezao
oèi, rekao sam da ispale samo jedan metak. Ja sam se nakon toga okrenuo i nisam h
tio gledati. Nisam èuo jedan, nego vi e pucnjeva. Kada sam se okrenuo, curica je le al
a na zemlji.«
KALA NJIKOV
»Trojica zarobljenika iskopala su na jednoj livadi jamu, a zatim me Tonèi zamolio da
on to uèini, to sam i dozvolio, pa je ovaj u Marinu pucao iz automatske pu ke. Kada
ju je ubio, sjeæam se da je Tonèi rekao: 'Hvala ti, Rimac, to si dozvolio da ja pucam
!'«
MALOKALIBARSKA PU KA
»Sini a i Sa a su i li kod tog èovjeka i doveli ga u zatvor u Poljanu, gdje je bio saslu an
nakon èega je netko rekao da ga treba likvidirati. Krenuli su kamionom Sini a, Niko
la i Bri evac, a sa sobom su uzeli dva druga zatvorenika. U umi su zatvorenici isko
pali jamu, a onda su malokalibarskom pu kom ubili staroga sa takom.«
43
PU KOMITRALJEZ
»Kad vi e u kombiju nije bilo nikoga, oti ao je sa Zadrom i Begom do ulaza u podrum, g
dje su veæ bila tri zatvorenika. Nakon pucnjave i pada ove trojice u podrum, Zadro
je iz pu komitraljeza H-84 pucao po podrumu i po tijelima, a Miro ga je upozorio
da to ne radi jer bi se neki metak, zrno metka, moglo odbiti i ozlijediti ga.«
SNAJPER
»Jednom sam rekao da su svi koje sam ubio, umirali sretni, jer sam im ja na malom
bloku pisao potvrde da mogu proæi na e stra e i oni s tom potvrdom sretni idu doma. On
da sam ih ja èekao snajperom. Umirali su sretni.«
GOLE RUKE
»Stela joj je pri ao straga, obuhvatio je desnom rukom ispod vrata, poèeo je stezati i
sru io na pod, zajedno su se sru ili na pod. On je le ao ispod nje i dr ao je stegnutom
desnom rukom preko vrata na sebi. Tako su le ali negdje minutu-dvije. Èulo se krklj
anje te ene, a ja sam rekao: 'Ti e, netko ide!'«
OSTALO
»Ponekad sam navraæao u zatvor, a jednom prilikom vidio sam u njemu puno ljudi. Ne z
nam koliko, mislim da se radilo o 11 ljudi koji su ubijeni u jednom podrumu u Bu
javici. Te ljude su ubili Miro, Piko, Sa a i Tonèi. Po njima su pucali iz ' korpiona',
automata, 'pumperica' i mitraljeza.«
Navedena sredstva, zajedno s uputama za upotrebu detaljno opisana u zata kanim pol
icijskim izvje tajima, ispovijedima zloèinaca i svjedoèenjima rtava u Gospiæu, Pakraèkoj P
ljani i drugdje - odakle su za potrebe ovoga priruènika i preuzeta bila su, meðutim,
tek konvencionalna, gotovo regularna sredstva u »obrani Republike Hrvatske«. Te jes
eni, sada veæ davne 1991. godine, jastrebovi su, meðutim - kako smo èuli - uglavnom bi
li razoru ani. Kada nisu uza se imali konvencionalna, »nisu se libili nijednog sreds
tva«, pa ni onih priruènih. Iznenadit æe se to sve mo e poslu iti u tu svrhu.
LENZOV ZAKON
»Kad se sjetim svih tih muèenja, pitam se kako su se uspjeli sjetiti svega toga. Pri
mjerice, najbolnije je zabiti male èavle pod nokte. Kad na njih
44
spojite trofaznu struju, od èovjeka ne ostane ni traga! Pepeo! Ja se toga nikad ne
bih dosjetio, a znam Lenzov zakon.«
PENDREK
»Naredili su mi da se skinem, te uzeli 'pendrek' koji je bio napravljen od kabla z
a struju, i istim me tukli po cijelom tijelu. U jednom trenutku navedeni èovjek s
brkovima ugurao mi je 'pendrek' u debelo crijevo, to me jako zaboljele Pored 'pen
dreka', tukli su me èime su stigli, rukama, nogama, i ostalim to su imali pri ruci.
Takva maltretiranja su bila gotovo svakodnevna.«
SOL I OCAT
»Otvarali smo im rane po kojima smo posipali sol i ocat. Uglavnom, nismo dozvoljav
ali da prestanu krvariti.«
PLINSKI PLAMENIK
»Zatvorenike smo dr ali u podrumu osnovne kole, a kad ih je bilo vi e, onda bismo ih st
avljali i u uèionice. Za njih su najgore bile noæi, kad smo ih operativno obraðivali,
a to je znaèilo da smo poku avali pronaæi najbolji naèin da im nanesemo to veæu bol kako b
to vi e priznali. Znate li koji je najbolji naèin? Palite zatvorenika plamenom iz bo
ce plina i onda ga polijete octom, a to radite uglavnom po genitalijama i oèima.«
PETO ILNI KABEL
»Zatvorenicima se u guzicu znao gurati peto ilni kabel, to bi im ostavili po par sat
i da ne mogu sjesti.«
POLJSKI TELEFON
»Postoji mali induktor, poljski telefon, pa Srbina prikljuèi na to. Radi se o istosmj
ernoj struji, ne mo e ubiti, ali stvara neugodan osjeæaj kod èovjeka. Pita onda tog pri
kljuèenog Srbina odakle je, on ti ka e 'iz Dvora na Uni', a ti onda na poljski telef
on nazove Dvor na Uni.«
Dosta vam je? Cutite muèninu kako vam se penje iz trbuha prema gore? Tako i treba,
jer to vas èeka ako ste i na trenutak pomislili kako je upravo potraga za istinom
i poèiniteljima ovih i drugih zloèina zapravo jedino »sredstvo u obrani Republike Hrv
atske od onih koji ele obezvrijediti Domovinski rat«. Sredstvo kojega se ne bi treb
ali libiti.
45
Uostalom, nijedan od ljudi èija ste svjedoèenja proèitali u ovom jezivom priruèniku do d
ana dana njeg nije osuðen za nedjela o kojima su tada tako spremno prièali. Dapaèe, neki
od njih su i odlikovani »u znak priznanja, ali i obveze da nastave kako su to i d
osad èinili, da budu uzor drugima i opravdaju povjerenje koje sam im ukazao«, kako j
e to lijepo rekao dr. Franjo Tuðman prilikom dodjele odlièja svome gardistu Sini i Rim
cu (vidi pod METAK, KALA NJIKOV I MALOKALIBARSKA PU KA). Svoj orden Rimac je, naravn
o, zaslu io za junaèko djelo u Ratu.
Zato mi danas, kad govorimo o njegovim zloèinima, moramo osjeæati nelagodu veæu od one
koju je osjetio on, odlikovani junak Domovinskog rata - heroj s certifikatom -
kad je okretao oèi od 12-godi nje Aleksandre Zec. Zato Goran Graniæ, javno u Saboru iz
ra avajuæi svoj stid zbog tih zloèina, mora brisati hladan znoj s èela i gutati knedle v
elièine poveæe bundeve, knedle kakve ni u jednom trenutku nisu omele Ivana Milasa da
u istoj sabornici tra i otkaz za mrtvog Srbina. Zato danas, kad slu amo Branka Bork
oviæa, moramo osjetiti strah jednak onome koji je osjeæao ku-tinski taksist Branko V
elagiæ, jedan od rijetkih koji su pre ivjeli Poljanu, one noæi kad je »Tomi uzeo no «.
Zato æemo morati osjetiti panièan strah kada jednoga dana zapoènemo istra ivati, primjer
ice, noæne nestanke vukovarskih Srba onoga ljeta 1991. zato to æe to biti »poni tavanje
obezvrjeðivanje« vukovarske tragedije.
Laka vam, dakle, noæ, taoci Branka Borkoviæa! Mi, koji ne mislimo da »zloèin u obrani Do
movine nije zloèin«, ni noæas neæemo spavati. Neprijatelj ionako nikad ne spava, naroèito
ako oèekuje da mu »negdje u 2 ili 3 sata doðe Tomi«, sa »svim sredstvima u obrani Republik
e Hrvatske«. A posebice ako se »Tomi« prije toga uredno najavio na konferenciji za nov
inare. I ako za njega ne va i nijedan zakon osim Lenzovog.
Kako je to, uostalom, lijepo objasnio jedan visoki èasnik hrvatske vojske u uvodni
ku prvog broja slu benog vojnog glasila: »Jest, za osloboðenje hrvatske dr ave i hrvatsk
og naroda, za uspostavu hrvatske narodne slobode neæe se odbaciti nijedno sredstvo
, pa ni ono najgroznije, jer veliki i sveti cilj posveæuje svako, pa i najstra nije
sredstvo!«
Ah, da - ime: Ante Paveliæ, poglavnik.
travnja 2000.
46
Po va im izborima
ili nekoliko kratkih recenzija domaæih glazbenih hitova iz ludih devedesetih
Frankie Goes To Historj
Featuring Dr. John Pa aliæ
WHO WANTS YESTERDAY'S PAPERS?
(Tuðman Records/Mesic-Music, 1997.)
Elvis je mrtav, ivio Elvis!
Jedva èetiri mjeseca od smrti Kralja - Elvis just left the building, rekla bi na P
antovèaku Sinnead O'Zbolt - poèelo je krèmenje njegove goleme zaostav tine. To je morao
pomisliti svaki istinski fan Frankieja Tuðmana kada je, usred procesa oko njegova
naslijeða i galame koja se podigla zbog najave luksuznog boxa Basement Tapes (Mesi
c-Music, izdavaèka kuæa Stipe Mesiæa) - nekada njeg Frankiejevog studijskog glazbenika -
objavila Who Wants Yesterday's Papers, posthumnu kolekciju Tudmanovih snimaka k
oje je kasne 1997. godine snimao u studijima vlastite kuæe Tuðman Records.
Kako krivo!
Jer, Yesterday's Papers mnogo je vi e od jeftine rasprodaje memorabi-lija pokojnog
a Kralja: rijeè je o prvorazrednom materijalu koji za njegova ivota nije objavljen
vjerojatno samo zbog visokih kriterija samog Tuðmana, mada se po skromnom sudu va eg
a kritièara mo e mjeriti s najzvjezdanijim trenucima enevskih sessiona s Milo eviæem i Ka
rad iæem zabilje enim na This Landls My Land {HTVRecords, 1995.) i po mnogima njegovim
najboljim studijskim albumom Franks Wild Years, kojega je za HTV Records produc
irao legendarni Branko Uvodiæ, pa èak i antologijskim piratima Live In Karageorgeovo
{Zalo ba kaset in plosè Paraga, 1990.) i The Night They Droto Old Vukovar (ST/Bo iæ Pro
ductions, 1991.).
Album otvara The Foggy Day, sjajni duet s Iviæem Dr. John Pa aliæem, britka satira o l
judima koji svako jutro kupuju novine i gube se u magli rutinske svakodnevice, u
kojoj æe negdje putem zametnuti vlastiti identitet: o anonimusima, dakle, o kojim
a nitko nikada neæe ni ta znati. »Bilo je u novinama da se prodaje,/ali da ti anonimus
i ne mogu biti!/Predsjednièe,
47
Uostalom, nijedan od ljudi èija ste svjedoèenja proèitali u ovom je- J
ivom priruèniku do dana dana njeg nije osuðen za nedjela o kojima su tada tako spremno
prièali. Dapaèe, neki od njih su i odlikovani »u znak priznanja, ali i obveze da nasta
ve kako su to i dosad èinili, da budu uzor drugima i opravdaju povjerenje koje sam
im ukazao«, kako je to lijepo rekao dr. Franjo Tuðman prilikom dodjele odlièja svome
gardistu Sini i Rimcu (vidi pod METAK, KALA NJIKOV I MALOKALIBARSKA PU KA). Svoj orden
Rimac je, naravno, zaslu io za junaèko djelo u Ratu.
Zato mi danas, kad govorimo o njegovim zloèinima, moramo osjeæati nelagodu veæu od one
koju je osjetio on, odlikovani junak Domovinskog rata - heroj s certifikatom -
kad je okretao oèi od 12-godi nje Aleksandre Zec. Zato Goran Graniæ, javno u Saboru iz
ra avajuæi svoj stid zbog tih zloèina, mora brisati hladan znoj s èela i gutati knedle v
elièine poveæe bundeve, knedle kakve ni u jednom trenutku nisu omele Ivana Milasa da
u istoj sabornici tra i otkaz za mrtvog Srbina. Zato danas, kad slu amo Branka Bork
oviæa, moramo osjetiti strah jednak onome koji je osjeæao ku-tinski taksist Branko V
elagiæ, jedan od rijetkih koji su pre ivjeli Poljanu, one noæi kad je »Tomi uzeo no «.
Zato æemo morati osjetiti panièan strah kada jednoga dana zapoènemo istra ivati, primjer
ice, noæne nestanke vukovarskih Srba onoga ljeta 1991. zato to æe to biti »poni tavanje
obezvrjeðivanje« vukovarske tragedije.
Laka vam, dakle, noæ, taoci Branka Borkoviæa! Mi, koji ne mislimo da »zloèin u obrani Do
movine nije zloèin«, ni noæas neæemo spavati. Neprijatelj ionako nikad ne spava, naroèito
ako oèekuje da mu »negdje u 2 ili 3 sata doðe Tomi«, sa »svim sredstvima u obrani Republik
e Hrvatske«. A posebice ako se »Tomi« prije toga uredno najavio na konferenciji za nov
inare. I ako za njega ne va i nijedan zakon osim Lenzovog.
Kako je to, uostalom, lijepo objasnio jedan visoki èasnik hrvatske vojske u uvodni
ku prvog broja slu benog vojnog glasila: »Jest, za osloboðenje hrvatske dr ave i hrvatsk
og naroda, za uspostavu hrvatske narodne slobode neæe se odbaciti nijedno sredstvo
, pa ni ono najgroznije, jer veliki i sveti cilj posveæuje svako, pa i najstra nije
sredstvo!«
Ah, da - ime: Ante Paveliæ, poglavnik.
travnja 2000.
46
Po va im izborima
ili nekoliko kratkih recenzija domaæih glazbenih hitova iz ludih devedesetih
Frankie Goes To Historj
Featuring Dr. John Pa aliæ
WHO WANTS YESTERDAY'S PAPERS?
(Tuðman Records/Mesic-Music, 1997.)
Elvis je mrtav, ivio Elvis!
Jedva èetiri mjeseca od smrti Kralja - Elvis just left the building, rekla bi na P
antovèaku Sinnead O' bolt poèelo je krèmenje njegove goleme zaostav tine. To je morao pom
sliti svaki istinski fan Frankieja Tuðmana kada je, usred procesa oko njegova nasl
ijeða i galame koja se podigla zbog najave luksuznog boxa Basement Tapes (Mesic-Mu
sic, izdavaèka kuæa Stipe Mesiæa) - nekada njeg Frankiejevog studijskog glazbenika - obj
avila Who Wants Yesterday's Papers, posthumnu kolekciju Tudmanovih snimaka koje
je kasne 1997. godine snimao u studijima vlastite kuæe Tuðman Records.
Kako krivo!
Jer, Yesterday's Papers mnogo je vi e od jeftine rasprodaje memorabi-lija pokojnog
a Kralja: rijeè je o prvorazrednom materijalu koji za njegova ivota nije objavljen
vjerojatno samo zbog visokih kriterija samog Tuðmana, mada se po skromnom sudu va eg
a kritièara mo e mjeriti s najzvjezdanijim trenucima enevskih sessiona s Milo eviæem i Ka
rad iæem zabilje enim na This LandIs My Land (HTVRecords, 1995.) i po mnogima njegovim
najboljim studijskim albumom Franks Wild Years, kojega je za HTV Records produc
irao legendarni Branko Uvodiæ, pa èak i antologijskim piratima Live In Karageorgeovo
(Zalo ba kaset in plo è Paraga, 1990.) i The Night They Drotu Old Vukovar (ST/Bo iæ Produ
ctions, 1991.).
Album otvara The Foggy Day, sjajni duet s Iviæem Dr. John Pa aliæem, britka satira o l
judima koji svako jutro kupuju novine i gube se u magli rutinske svakodnevice, u
kojoj æe negdje putem zametnuti vlastiti identitet: o anonimusima, dakle, o kojim
a nitko nikada neæe ni ta znati. »Bilo je u novinama da se prodaje,/ali da ti anonimus
i ne mogu biti!/Predsjednièe,
47
ja sam oko toga napravio veliku maglu/jer to ne smije biti ni iz aviona vid- 1
ljivo/da ima ikakve veze s nama«, pjevaju Frankie i Dr. John, koji na kraju uvodne
The Foggy Day zakljuèuje: »Bitno je da nitko ni ta o tome ne zna/ ja æu organizirati da
se jave jo tri-èetiri ponude/tako da bude potpuna magla«. Nitko nije tako uvjerljivo
pjevao o krizi identiteta jo otkako je onomad Tomislav Merèep pred istra nim sucem p
jevao »Nisam ja!«
Izdavaè ovih doista raritetnih snimaka nije se, dodu e, pretjerano trudio oko koncep
ta albuma, jer tu ima i snimaka koji ne samo da ne dose u razinu uvodnih skladbi v
eæ i »ispadaju« iz spomenute fabule o frustriranom prodavaèu novina. Primjerice Oh, Lord
, tugaljiva pjesma o ostarjelom lordu Carrigtonu kojega nitko vi e ne zove na dipl
omatske skupove, koju je Frankie svojedobno snimio s Vesnom Sinnead O'Zbolt i gr
upom studijskih muzièara {Neven Madey, Gordan Radin) ili Goin Home, neuvjerljiv bl
ues o jednome malom gradiæu nakon zavr etka rata: »A koliko se iseljavaju, malo?/Gotov
o ni ta, Predsjednièe, prerevnosni smo/preozbiljno su oni shvatili nas,/a mi svoj po
sao.« Nedostaje jo samo Suad Garfunkel Rizvanbegoviæ pa da zapjevaju Bridge Over Trou
bled Water o partiji brid a na brijunskoj terasi nad morem - pomislio bi na trenut
ak kakav cinièan slu atelj.
Ipak, posljednja treæina albuma opet donosi izvanredne sessione s Dr. Johnom Pa aliæem
, poput briljantne Money, Money, Money (»Radi se o otprilike 16 milijuna maraka/to
je 53 posto/s time da ostaje jo 25 posto/zato smo i li na varijantu/da ostavimo 25
posto u Mirovinskom fondu/prema tome, to æe biti na e,/a i ovo æe biti na e«) ili sarkast
iène Poiver To The People (»Dobro, graðanska inicijativa/znaèi inicijativa za ru enje vlas
ti«).
Uz ukusno ureðen booklet s tekstovima pjesama, Who Wants Yesterday's Papersje neza
obilazna kolekcija snimaka iz Frankiejeve najzrelije faze, kolekcija koja æe cemen
tirati njegov kultni status kod hrvatske publike i èijoj autentiènoj snazi - pa ni k
omercijalnoj »isplativosti« - sasvim sigurno nije bio potreban dodatni marketin ki adr
enalin izdavaèa iz Mesic-Musica s, dodu e vje tim, medijskim trikom i afericom oko nav
odnog nestanka mastera s originalnim snimkama. Ionako se jo 1991. znalo da æe Mesiæ k
ad-tad izdati Tuðmana. Makar kao reizdanje.
Elvis je mo da mrtav, ali - budimo iskreni - tko jo vjeruje u to? to bi rekla Sinnea
d O'Zbolt: Elvis only left the building.
* * *
Frankie Goes To Historj THEBASEMENT TAPES
(Tuðman Records, 1990.-99.)
48
i prije nego to æese pojaviti na tr i tu, luksuzni box od 836 vrpci sa snimkama koje po
krivaju cijelo posljednje desetljeæe Fran-kiejevog rada podigao je priliènu pra inu. N
ajprije se prièalo da su vrpce nestale iz Frankiejevog studija na Pantovèaku, potom
da su ukradene i da se nalaze kod nekog pasioniranog kolekcionara, a na posljetk
u su neke novine objavile èak i da su uni tene.
Sreæom, bili su u krivu. Ispostavilo se da je vrpce iz studija Tuðman Recordsa iznio
osobno Frankiejev sin Miroslav, koji ih je uredno poslo io i izdao kao fascinatan
set te ak nekoliko stotina kilograma.
Box The Basement Tapes obuhvaæa Frankiejeve snimke od najranije faze, iz razdoblja
suradnje s Gojkom u kom (Blood On The Tracks) i Matom Bobanom (Ðule pade na behar na
voæe), pa sve do recentnijih kolaboracija sa Suadom Rizvanbegoviæem (Sticky Fingers
) ili, primjerice, Ivanom Jar-njakom (Undercover OfThe Night), ukljuèujuæi i dosad n
eobjavljene snimke sa Zlatkom Canjugom (Stop The War In NK'Croatia'i himnièku You'
ll Never Talk Alone).
Prava je teta to su retrospektivom obuhvaæeni uglavnom autorski radovi starog majsto
ra, pa se nije na lo vi e mjesta za neke od sjajnih obrada starih stvari, poput glas
ovite obrade kosovca za urednika informativnog programa. Od obrada tradicionala
u boxu su se tako na le samo obrada vreme nog direktora Croatia Osiguranja za financ
iranje Croatije i nadahnuta obrada nezavisnih novina u sklopu zajednièkog projekta
s Ivanom Jarnjakom Every Tuðman 1Knoiv Is Crazy BoutAn Papamobile.
Set The Basement Tapes nije samo pravi zlatni rudnik za okorjele sljedbenike Fra
nkieja Tuðmana veæ i nezaobilazan klasik za svaèiju kuænu kolekciju. Jer takve snimke ne
samo da jo niste èuli, veæ - kako stvari stoje ni neæete.
Miroslav Tuðman, nasljednik kuæe Tuðman Records, box je, naime, izdao u ogranièenoj nakl
adi od jednog primjerka. Ne treba se stoga èuditi to su The Basement Tapes odmah po
objavljivanju planule. I to, ka u upuæeni, u nekoj od zagrebaèkih toplana.
Butch Cassidy & kegro The Kid TAKE MONEYAND WIN!
(Mesic Music, 1999.)
Trenutaèno vodeæi hrvatski izdavaè nosaèa zvuka StipeMesiæ i njegova kuæa Mesic Music prire
ili su nam jo jedno ugodno iznenaðenje:
49
ja sam oko toga napravio veliku maglu/jer to ne smije biti ni iz aviona vid- T
ljivo/da ima ikakve veze s nama«, pjevaju Frankie i Dr. John, koji na kraju uvodne
The Foggy Day zakljuèuje: »Bitno je da nitko ni ta o tome ne zna/ ja æu organizirati da
se jave jo tri-èetiri ponude/tako da bude potpuna magla«. Nitko nije tako uvjerljivo
pjevao o krizi identiteta jo otkako je onomad Tomislav Merèep pred istra nim sucem p
jevao »Nisam ja!«
Izdavaè ovih doista raritetnih snimaka nije se, dodu e, pretjerano trudio oko koncep
ta albuma, jer tu ima i snimaka koji ne samo da ne dose u razinu uvodnih skladbi v
eæ i »ispadaju« iz spomenute fabule o frustriranom prodavaèu novina. Primjerice Oh, Lord
, tugaljiva pjesma o ostarjelom lordu Carrigtonu kojega nitko vi e ne zove na dipl
omatske skupove, koju je Frankie svojedobno snimio s Vesnom Sinnead O'Zbolt i gr
upom studijskih muzièara {Neven Madey, Gordan Radin) ili Goiri'Home, neuvjerljiv b
lues o jednome malom gradiæu nakon zavr etka rata: »A koliko se iseljavaju, malo?/Goto
vo ni ta, Predsjednièe, prerevnosni smo/preozbiljno su oni shvatili nas,/a mi svoj p
osao.« Nedostaje jo samo Suad Garfunkel Rizvanbegoviæ pa da zapjevaju Bridge Over Tro
ubled Water o partiji brid a na brijunskoj terasi nad morem pomislio bi na trenuta
k kakav cinièan slu atelj.
Ipak, posljednja treæina albuma opet donosi izvanredne sessione s Dr. Johnom Pa aliæem
, poput briljantne Money, Money, Money (»Radi se o otprilike 16 milijuna maraka/to
je 53 posto/s time da ostaje jo 25 posto/zato smo i li na varijantu/da ostavimo 25
posto u Mirovinskom fondu/prema tome, to æe biti na e,/a i ovo æe biti na e«) ili sarkast
iène Power To The People (»Dobro, graðanska inicijativa/znaèi inicijativa za ru enje vlast
i«).
Uz ukusno ureðen booklet s tekstovima pjesama, Who Wants Yesterday's Papers je nez
aobilazna kolekcija snimaka iz Frankiejeve najzrelije faze, kolekcija koja æe ceme
ntirati njegov kultni status kod hrvatske publike i èijoj autentiènoj snazi pa ni ko
mercijalnoj »isplativosti« sasvim sigurno nije bio potreban dodatni marketin ki adrena
lin izdavaèa iz Mesic-Musica s, dodu e vje tim, medijskim trikom i afericom oko navodn
og nestanka mastera s originalnim snimkama. Ionako se jo 1991. znalo da æe Mesiæ kad-
tad izdati Tuðmana. Makar kao reizdanje.
Elvis je mo da mrtav, ali budimo iskreni tko jo vjeruje u to? to bi rekla Sinnead O'
Zbolt: Elvis only left the building.
* * *
Frankie Goes To Historj THE BASEMENT TAPES
(Tuðman Records, 1990.-'99.)
48
i prije nego to æese pojaviti na tr i tu, luksuzni box od 836 vrpci sa snimkama koje po
krivaju cijelo posljednje desetljeæe Fran-kiejevog rada podigao je priliènu pra inu. N
ajprije se prièalo da su vrpce nestale iz Frankiejevog studija na Pantovèaku, potom
da su ukradene i da se nalaze kod nekog pasioniranog kolekcionara, a na posljetk
u su neke novine objavile èak i da su uni tene.
Sreæom, bili su u krivu. Ispostavilo se da je vrpce iz studija Tuðman Recordsa iznio
osobno Frankiejev sin Miroslav, koji ih je uredno poslo io i izdao kao fascinatan
set te ak nekoliko stotina kilograma.
Box The Basement Tapes obuhvaæa Frankiejeve snimke od najranije faze, iz razdoblja
suradnje s Gojkom u kom (Blood On The Tracks) i Matom Bobanom (Dule pade na behar
na voæe), pa sve do recentnijih kolaboracija sa Suadom Rizvanbegoviæem {Sticky Finge
rs) ili, primjerice, Ivanom Jar-njakom (Undercover OfThe Nighi), ukljuèujuæi i dosad
neobjavljene snimke sa Zlatkom Canjugom (Stop The War In NK 'Croatia'i himnièku Y
ou'llNever Talk Alone).
Prava je teta to su retrospektivom obuhvaæeni uglavnom autorski radovi starog majsto
ra, pa se nije na lo vi e mjesta za neke od sjajnih obrada starih stvari, poput glas
ovite obrade kosovca za urednika informativnog programa. Od obrada tradicionala
u boxu su se tako na le samo obrada vreme nog direktora Croatia Osiguranja za financ
iranje Croatije i nadahnuta obrada nezavisnih novina u sklopu zajednièkog projekta
s Ivanom Jarnjakom -Every Tuðman I Knotv Is Crazy BoutAn Papamobile.
Set The Basement Tapes nije samo pravi zlatni rudnik za okorjele sljedbenike Fra
nkieja Tuðmana veæ i nezaobilazan klasik za svaèiju kuænu kolekciju. Jer takve snimke ne
samo da jo niste èuli, veæ - kako stvari stoje - ni neæete.
Miroslav Tuðman, nasljednik kuæe Tuðman Records, box je, naime, izdao u ogranièenoj nakl
adi od jednog primjerka. Ne treba se stoga èuditi to su The Basement Tapes odmah po
objavljivanju planule. I to, ka u upuæeni, u nekoj od zagrebaèkih toplana.
* * *
Butch Cassidj & kegro The Kid TAKE MONEYAND WIN!
(Mesic Music, 1999.)
Trenutaèno vodeæi hrvatski izdavaè nosaèa zvuka StipeMesiæ i njegova kuæa Mesic Music prire
ili su nam jo jedno ugodno iznenaðenje:
49
prvi singl Bonslava ikegre, nekada njeg narmoniKasa, aanas paK znanog kao gurua hr
vatskog gangsra-rapa.
Kako doznajemo od samog Stipe Mesiæa, vrpca s originalnim zapisom teme Take Money
And Win mjesecima je le ala u podrumima zgrade na Pantovèaku, nekada njeg sjedi ta Tuðman
Recordsa u koje je Mesiæ uselio svoju izdavaèku kuæu. Cim ju je prona ao, znao je da je
rijeè o iznimnom materijalu. I imao je pravo: Take Money And Win je sna na prièa o leg
endarnoj dvojici prekaljenih razbojnika koji prebacuju sto milijuna dolara u nek
akvu irsku banku, kako bi ih uoèi parlamentarnih izbora plasirali u zemlju, pokrpa
li neke proraèunske rupe i tako, jasno, pobijedili na izborima.
Pravo iznenaðenje skriveno je pak u èinjenici da se iza pseudonima Butch Cassidj nav
odno krije nitko drugi do - Frankie-Goes-To-History Tuðman\ I ovaj bi se singl mog
ao stoga uraèunati u »rasprodaju bola« nakon njegove smrti. No Stipe Mesiæ tvrdi da je v
rpca autentièna, a svatko tko je poslu a osvjedoèit æe se da je rijeè o vrlo dobrom uratku
najveæeg slobodnog majstora hrvatskog gangsta-rapa koji bi bez mnogo problema »dr ao
vodu« i u legalnoj diskografiji samoga Frankieja Tuðmana.
Po jedna zvjezdica otpada samo zbog traljave produkcije Nede Sole, Tuðmanove »kuæne« pro
ducentice, te Mesiæeve opreme koje ne samo da ne sadr i osnovne podatke o vrpci veæ za
razliku od Yesterday's Papers ni tekstove pjesama!
Franjo T. & Kameleoni CARMA CAMELEON
(SIS Records, 1999.)
Doista nije jasno za to je kao autor ovog kaotiènog nosaèa zvuka potpisan Franjo T. -
te ko je, naime, povjerovati da je Franjo Tot pravo, a ne kodirano, odnosno umjetn
ièko ime èovjeka koji potpisuje Carma Cameleon, jedno od najneugodnijih iznenaðenja se
zone. Ako su, naime, izdavaèi iz SIS Recordsa i htjeli efektnu reklamu, ona im s o
vakvim vrpcama zacijelo nije mogla pomoæi. Pa èak ni s imenom koje bi valjda trebalo
privuæi fanove jednog i jedinog Franje T.
No da ne grije imo du u, mo da se èovjek stvarno zove Franjo T, dakle Tot. Uostalom, kao
producent ovoga projekta potpisan je nitko drugi doli Miroslav Tuðman, Frankie Ju
nior glavom, a za njega se uglavnom misli da zna to radi. Ili je barem znao. Mo da
je ba zato Miroslav, pionir na ega his-hopa, odluèio ovaj katastrofalni debi svoga pu
lena objaviti pod
50
nezavisnom etiketom SJS Kecorasa, male kuæe koja se uglavnom bavi snimanjem neafir
miranih umjetnika.
Franjo Tot ili kako god da se zove nudi nam, naime, sirovi, neis-peglani i prilièn
o neuredan materijal s plitkim politièkim konotacijama, u kojemu progovara o akcij
ama Hrvatskog helsin kog odbora, Glasa 99 i drugih nevladinih organizacija, dok su
mu glasove na vrpcama posudile neke od veæ zaboravljenih zvijezda kao to je, primj
erice, Ivan Zvonimir Èièak.
Pokazalo se tako da su oni zlobnici koji su, nakon to je propjevao i Franjo Tot,
s indignacijom zakljuèili kako svatko u ovoj dr avi mo e snimiti kakvu vrpcu ili nosaè z
vuka, mo da i bili u pravu. Kako je poèelo, propjevat æe na kraju i Miroslav Tuðman.
* * *
Razni izvoðaèi
ZAGREB PAKET ARAN MAN
(SZUPer Sound, 1996.)
Golem posao napravili su kultni producenti Smi-ljan The Smile Reljiæ i Ivan Jarnja
k okupiv i na jednom mjestu vrpce sa snimkama takvih velikana zagrebaèkog undergroun
da devedesetih kao to su Dra en Budi a, Goran Graniæ, Ivo krabalo, Zdravko Tomac, Zlatko
Tomèiæ i mnogi drugi, objaviv i ih pod radnim naslovom Zagreb paket aran man - iako je
puni naziv albuma »Saznanja prikupljena primjenom tajne kontrole telefonskih razgo
vora TKTR o stavovima pojedinaca iz politièkih stranaka u vezi s izborom Poglavars
tva grada Zagreba«. Uh!
Mada sastavljen od stilski nepovezanih autorskih cjelina, Paket aran man donosi ko
mpetentnu sliku zagrebaèkog undergrounda iz vremena posvema nje gradske krize, kad s
e tamo nja »oficijelna« glazbena produkcija svodila na uvijek istu pjesmu - glasovitu »o
porbenu situaciju« - a alternativna scena krièala u telefonske slu alice ili mikrofone
skrivene pod stolovima, ivotareæi po opskurnim manifestacijama tipa »Tajni mikrofon
je va «.
Ogromnu graðu iz tog vremena - navodno se radilo o nekoliko stotina vrpci - Reljiæ i
Jarnjak su prikupili na jedno mjesto i odabrali najbolje i najatraktivnije ili,
to bi rekao Smiljan The Smile, »sigurnosno najinteresantnije«. Ne znam kako, jer oda
brati najinteresantnije iz takvoga obilja doista nije lako.
51
Je li to, primjerice, uvodna buck 1 be bystem, drska neopunKersKa oa-ra a u kojoj
se neki fra Ante telefonski obraæa Goranu Granicu: »Svakoj vlasti koja se bahato pon
a a/doðe trenutak da se ona odvoji/poène funkcionirati sama za sebe/nema vi e sluha ni z
a koga/njih zanima samo vlast, moæ i pare/i to to vi e para/i ni ta vi e«? Ili mo da Tuðma
ling, jo jedan dojmljivi Graniæev duet, ovoga puta s Ivom krabalom? »Misli li da æe se T
mac/dobro dr ati kod predsjednika?«, pita G.G., a Ivo odgovara - »To nije za telefon«.
Ili je to, pak, urbana himna Street Fighting Man, u kojoj haesesovci Zlatko Tomèiæ i
Stjepan Radiæ pjevaju: »Ima jedna stvar/koja mi se ne svi-da/Budi a i Graniæ oèito nisu/z
a tuèu do kraja«? Mo da estoka Peter Is On My Side Zdravka Tomca - »Odazvali su se svi/od
Galbraitha do Kere-steðijanca/bilo je ne dobro,/nego senzacionalno/svi su na na oj
strani!«? Ili impresivni duet Branke eparoviæ i Dobroslava Parage /Just Call To Say I
Love You?
Bilo kako bilo, Paket aran man nije samo arhivsko svjedoèanstvo o zagrebaèkom new wave
u iz sredine devedesetih: rijeè je o vrpcama koje i danas zvuèe tako svje e i aktualno
da slu atelj mo e pomisliti kako su snimljene juèer poslijepodne.
Obavezno prislu kivati!
Pardon, poslu ati.
* * *
travnja 2000.
52
Za to pi am i drugi eseji
ili kako pi anjem zaraditi slavu i lovu, te na kraju oprati ruke od svega
Bilo je to ritualno obilje avanje teritorija, svojstveno dr avotvornom instinktu afr
ièkih hijena ili kojih li veæ be tija iz Had ise-limoviæevih dokumentaraca, koje visokim p
odizanjem zadnje noge i ispu tanjem mokraæe po suhoj zemlji oznaèavaju prirodne i povi
jesne granice svoga malog nezavisnog krda. Tako je, naime, namjerniku zalutalom
u zemlju Hrvata, u kordunsko selo Veljun, te subote morao izgledati prizor prest
ra an i za oèi svikle na svakojake balkanske u ase: na mjesnom groblju, gdje su lokaln
i Srbi obilje avali 59. godi njicu usta kog pokolja, neka je Biserka Legradiæ, predstavi
v i se kao majka poginulog hrvatskog branitelja, onako junaèki spustila svoje crne h
rvatske hlaèe i popisala se pod spomenik rtvama veljunskog masakra.
Bio je to jedan od onih prizora koji nadilaze svoj vlastiti trenutaèan u as i postaj
u opæa mjesta kolektivne memorije, poput, recimo, masakriranih lica policajaca u B
orovu Selu, krvavih scena iz ulice Vase Mi kina ili tu ne kolone vukovarske starèadi o
nog studenog utorka 1991. Da, prizor upravo toliko stravièan koliko i potmula jeza
èetnièkog deseterca o Slobi, Hrvatima, mesu i salati.
Kako bi ovu prièu razjasnili do najni e moguæe toèke razumljivosti ne razumijevanja zan
marit æemo neke detalje. Na primjer, èinjenicu da reèena, za potrebe prièe nazvat æemo je
kolokvijalno gospodom, uopæe nije majka poginulog branitelja sin joj je, naime, po
ginuo u eksploziji plinske boce - mada su na toj èinjenici inzistirali i liberalni
domoljubi s certifikatom. Da li pak zbog toga to taj detalj, eto, amnestira drag
ovoljce i njihove obitelji ili zato to bi to, da je stamena Biserka doista majka
palog borca, bio legitiman politièki èin, ostalo je nepoznato do kraja ovog pasusa.
Zanemarit æemo i umobolne primjedbe organizatora »hrvatskoga« pro-tuprosvjeda, nekakvo
g predsjednika Mjesnog odbora, koji se javno, preko Hrvatske televizije, zapitao
jesu li se nemile scene na veljunskom groblju mogle izbjeæi i jesu li tamo nji Srbi
godi njicu usta kog pokolja morali obilje avati ba u vrijeme kad se dogodio(?!?). Valj
da samo prisebnom uredniku Merliæu
53
mo emo zahvaliti to je prilog prekinut prije nego to je glas razuma -korektno podije
liv i odgovornost - pecnuo i netaktiène usta e, prijekorno ih zapitav i jesu li morali s
rpske civile poèeti ubijati ba na Ðurðevdan.
Ogolimo, dakle, prièu do kosti i vratimo je na poèetak, u onaj veljun-ski Durdevdan
1941. godine, kada je zloglasni Maks Luburiæ sa svojim crnoko ulja ima stigao u selo i
stra iti ubojstvo obitelji hrvatskog mlinara Jose Mraunca: u iduæih nekoliko dana Lu
buriæevi su »istra itelji« za odmazdu ubili preko èetiri stotine i pedeset stanovnika Velj
una. Na mjestu jednog od najmasovnijih pokolja na ovim prostorima u Drugom svjet
skom ratu podignut je spomenik, pod kojim æe se, eto, 59 godina kasnije Biserka Le
gradiæ ritualno - popisati.
»Skinula sam gaæe i pi ala po njihovu spomeniku!« - izjavila je, zakopèavajuæi remen na svo
im crnim hlaèama - »Ovo je Hrvatska, i ako ja hoæu pi ati po bilo kojem dijelu Hrvatske,
pisat æu!«
Teritorij je tako obilje en. »Ovo je Hrvatska!« Gara aninovo Naèerta-nije, koje je crveni
vojvoda Se elj kasnije slobodno preveo kao »Srbija je tamo gdje su srpski grobovi«, do
bilo je odgovor: »Hrvatska je tamo gdje se Hrvat popisa«. A Hrvat, »ako hoæe pi ati po bil
o kojem dijelu Hrvatske, pisat æe«. I po srpskom grobu. Ili upravo po srpskom grobu.
Teritorij je, dakle, obilje en. Smrad koji se ovih dana iri iz Veljuna, smrad Biser
kine mokraæe pod vijencem za èetiri stotine pedeset veljunskih Srba, ima toèno takvu f
unkciju kao i zadah hijenine pi aline: odbiti svakoga kome to smrdi, odbiti dakle
svakoga kome smrdi takva hijenska Hrvatska, ukratko - odbiti neprijatelja.
Policija, dakako, nije reagirala. Za to i bi? Da se, recimo, Biserka Legradiæ popisa
la po umivenim granitnim ploèama Jelaèiæeva placa ili na ula ten mramor Importanne centr
a, policija bi je pokupila prije nego to bi stigla podignuti gaæe. Dapaèe, nova bi je
, europska Hrvatska uhapsila i da joj je pas kojim sluèajem zapisao, recimo, cvjet
nu aleju pred Mimarom.
Ali Biserka u Veljunu nije pi ala - ona je obilje avala hrvatski teritorij. A to je
ka njivo kao crtanje slova »U« po pravoslavnim crkvama ili dizanje desnice za dom spre
mnih u »crvenom« Splitu. Dakle, ne ka njivo, veæ upravo legalno. Gotovo pa po Zakonu o k
atastru.
Uostalom, koliko pamtim, samo je jednom javno pi anje hrvatske desnice zakonski sa
nkcionirano: prije otprilike tri godine, kada je Feral na naslovnoj stranici obj
avio fotomonta u Tomislava Merèepa kako spu tenih gaæa »zalijeva« cvijeæe. Bio je to jedan
onih covera za koje smo znali da æe zavr iti na sudu. Samo to je umjesto Merèepove seda
mstod-vadesete tu be uslijedila prijava mr. Nevena Jurice, predstojnika tada -
54
njeg fantomskog Vladinog Ureda za priopæavanje. Splitski Prekr ajni sud za Merèepovo j
e pi anje na naslovnoj stranici Feralu razrezao pedesetak tisuæa kuna kazne, uz obra
zlo enje kako »pripadnici hrvatskog naroda vjekovno pripadaju ne samo prostorno nego
i civilizacijski i kulturno srednjoeuropskim zemljama, a glede etiènosti, morala
i naukovanja katolièkoj vjeri, pa je stoga uvjerljiv i logièan zakljuèak da je opisana
naslovnica pobudila kod veæine graðana osjeæaj gaðenja i revolta«.
Bilo je to, meðutim, vrijeme hadezeovskoga pravosuða. Ne tvrdim, naravno, da bi neka
kav Prekr ajni sud u Karlovcu tada sankcionirao pi anje Biserke Legradiæ po cvijeæu uple
tenom u vijenac rtvama veljunskog pokolja: dokument je va an zbog obrazlo enja kojim
se i administrativno definira civilizacijski i kulturni prostor iz kojega se mo e
van samo »prelazeæi sve granice«. Recimo, objavljujuæi nakaradnu fotomonta u s Mer-èepom ka
o pi a.
Danas je, pak, drugo vrijeme. Suci su, dodu e, ostali isti kako u Karlovcu, tako i
u Splitu - ali naputci su novi. A jedan od njih otprilike glasi: »Javno pi anje je
dopu ten oblik izra avanja politièkog stava«. Kao i crtanje kukastih kri eva i golemih slo
va »U«. Kao, na posljetku, dizanje junaèke desnice uz pozdrav »za dom spremni«, kakve su s
amo par dana nakon veljunskog prosvjeda bile Schvvartzova desnica na Trgu rtava f
a izma u Zagrebu ili desnica Luke Podruga na splitskoj Rivi. Visoko, dakle, podign
uta - ba kao zadnja desna noga hijene kada obilje ava svoj teritorij.
Biserka Legradiæ tako je tankim, preciznim mlazom obilje ila »ne samo prostornu nego i
civilizacijsku i kulturnu« granicu svoje Hrvatske. Ono to je, pak, »glede etiènosti, m
orala i naukovanja Katolièke crkve, izazvalo gaðenje i revolt Hrvata« bio je, kako stv
ari stoje, tek besraman poku aj veljunskih Srba da usred Hrvatske pola u vijenac pod
spomenik svojim mrtvima. A ne, kako su neki mogli pomisliti, mokrenje po grobov
ima ili nacistièki pozdravi usred zemlje koja je, na koncu, upravo u sjeni podignu
te njemaèke desnice do ivjela najveæa stradanja u svojoj tisuæljetnoj povijesti.
Sudbina je to, eto, zemlje kojoj je utemeljitelj i prvi Predsjednik sam sebi vol
io tepati kao »aktivnom sudioniku antifa istièkog pokreta«, i kojoj je sada nji Premijer r
oðen u njemaèkom koncentracijskom logoru. Èudan je i iracionalan taj strah od uzdignut
e krajnje desnice, èak i kad je graðani pijunu - makar iz tople sigurnosti ograðenih g
lasaèkih mjesta.
Nova je hrvatska vlast umjesto nepopularne represije i jo nepopularnijeg ga enja »slo
bode izra avanja« a razlika izmeðu, recimo, pisanja i pi anja tek je jedna mala kvaka, p
aèe kvaèica izrazila tek pristojno graðansko zgra anje. I
55
biv a se vlast, meðutim, zgra ala barem tri tisuæe puta svaki put, dakle, kad je u Hrvat
skoj sru en spomenik rtvama fa izma pa ne sumnjam da bi se i HDZ danas, onako srednjo
europski i demokr æanski, zgrozio nad Biserkinim èinom. U èemu je onda razlika, ako znam
o da su i jednima i drugima ruke èiste?
Ne to o èistim rukama zna, recimo, Anðelko Brajkoviæ, koji je prije tridesetak godina, z
ajedno s mnogo poznatijim Mirom Bare iæem, upao u jugoslavensku ambasadu u Stockholm
u i ubio Aleksandra Roloviæa, veleposlanika SFRJ u vedskoj, ugurav i mu pi tolj u usta
i raznijev i mu glavu. Jedan je detalj iz njegovoga svjedoèenja pred vedskim sudom po
sebno zanimljiv za ovu prièu.
»Ruke su mi bile okrvavljene, jer je njemu svuda tekla krv, pa sam pri ao prozoru, p
opisao krvave ruke i obrisao ih o zavjesu.«
Zadr imo se na trenutak kod prozora jugoslavenske ambasade i za potrebe ove prièe za
nemarimo ostale detalje. Recimo, èinjenicu da danas, tridesetak godina kasnije, Anðe
lko Brajkoviæ ivi mirnim obiteljskim ivotom u svojoj domovini Hrvatskoj, koja mu je
dala posao u Hrvatskoj vojsci i pristojan stan daleko od Interpolovih agenata.
Zadr imo se, dakle, na prizoru kada narodni heroj Anðelko Brajkoviæ otkopèava hlaèe i pi a
e na vlastite ruke uprljane krvlju iz Roloviæeve glave, te ih pedantno bri e zavjeso
m na prozoru ambasade. Isti je to, naime, onaj ritualan mlaz kojim æe Biserka Legr
adiæ mnogo kasnije obilje iti teritorij dr ave za koju je Brajkoviæ prolio krv - mada sr
psku, »èetnièku« - ali i svoju mokraæu; isti je to, na kraju krajeva, ritualni mlaz kojom æ
svoje ruke od Brajkoviæeva i Bare iæeva zloèina pilatski - zapravo brajkoviæevski oprati
hadezeovska vlast kad im bude dijelila èinove i dizala spomenike.
U èemu je onda osim u kemijskom sastavu, razini oksalata, krea-tinina i pH vrijedn
osti - taj ut mlaz razlièit od mlake vodice kojim æe od fa istièkih junaèenja takozvanih d
moljuba svoje ruke oprati i nova vlast, sve pod oportunistièkim sloganom Makepiss,
not tvar!, u paniènom strahu da javno hap enje fa ista koji se bahato koèopere po hrvat
skim trgovima kao po berlinskom Alexanderplatzu prije ezdeset godina, javno pi ajuæi
po grobovima rtava nacizma, ne bude okarakterizirano kao ni manje ni vi e, nego veæ f
amozna »kriminalizacija Domovinskog rata«?
Pod istim æe mlakim, demokratskim mlazom, uostalom, svoje ruke prati i Schwartz i
Podrug, ne bi li im visoko podignuti dlanovi bili èisti i uredni, takorekuæ srednjoe
uropski.
U toj, meðutim, srednjoj Europi, ili u danas socijaldemokratskoj Njemaèkoj, i Biserk
a Legradiæ, i Mladen Schwartz, i Luka Podrug - o Anðelku
56
Brajkoviæu da ne govorimo bili bi u zatvoru. U danas socijaldemokratskoj Hrvatskoj
njih se èetvero, meðutim, zajedno brèkaju u ugodno toploj lokvici hrvatske mokraæe, pod
budnim okom Luèinova Baywatcha.
Teritorij je tako obilje en, a ruke su ostale èiste.
Onima kojima pak tu ne to smrdi, poslana je jasna poruka: odbijte od na ega krda! Ma
da, ruku na srce, i nije bilo neke osobite potrebe - nitko nije pokazao ni najma
nje volje da iroko prekoraèi utu lokvicu i povrijedi rezervat hrvatskih hijena, ured
no obilje en i ograðen negdje izmeðu prozora jugoslavenske ambasade u Stockholmu i pra
voslavnog groblja u kordunskom selu Veljunu.
Hrvatska je ljuta desnica tako, potpuno rastereæena hipoteke usta tva, èuènula pred rtvam
a fa izma.
Tko æe potegnuti vodu?
svibnja 2000.
57
Nazovi S. radi progonstva
ili kako su prislu kivali Sanaderov SOS-telefon za progonjene hadezeovce
Utorak, 23. Svibnja
»Du nosnici i èlanovi HDZ-a izlo eni su bezobzirnim i dirigiranim progonima, prijetnjama
i teroru aktualne vlasti. Nedopustivo je da se noæu na informativne razgovore odv
ode biv i èlanovi Vlade, o èemu je veæ svjedoèio Borislav Skegro. U kasne noæne sate ljudi
e pozivaju na informativne razgovore pod izgovorom da su la ni invalidi, a zapravo
ih se progoni samo zato to su èlanovi HDZ-a! Pritisak se vr i èak i na èlanove obitelji
simpatizera HDZ-a, posebice njihovu malodobnu djecu. Na to æemo reagirati energièno
i beskompromisno! Otvorit æemo de urni SOS--telefon za konkretne sluèajeve progonjenih
èlanova!«
(dr. Ivo Sanader, predsjednik HDZ-a, na konferenciji za novinare, 23- svibnja 20
00)
SRIJEDA, 24. SVIBNJA
- Halo, je li to SOS-telefon za progonjene hadezeovce?
Da, izvolite?
Dobar dan, ja bih htjela prijaviti grubi sluèaj dirigiranog progona, staljinistièke èi
stke, terora, revan izma i beskrupuloznog obraèuna s hrvatskom dr avotvornom mi lju kao
takvom.
Otkud zovete, gospodo?
Tu, iz Zagreba. Ovo je stra no, vi morate odmah doæi da to vidite... u kuæu su mi upal
i, izbacili su me iz moje kuæe, ja ne znam ta æu sad.
Tko vas je izbacio?
Komunjare, specijalci, Udba, milicija... njijova, srbokomunistièka! Upali su mi u
kuæu, izbacilo nas je sve iz kuæe, pretra ivaju, privræu, izvræu, sve mi je ostalo u kuæi,
ne daju mi unutra... bunda, cipele, minka, sve mi je ostalo unutra! I oni lipi e ir
za prijame! Sve!
Smirite se, gospodo, samo se smirite. Polako. Recite, gdje ste sad?
58
Tu, ispred kuæe... nu ga, nu, eno bravu minja! Ðava te odnijo èetnièki da te odnijo! Bra
vu su mi'prominili, ovo je stra no, ovo je neviðeni pogrom slobodnomisleæih ljudi!
A vi ste èlan ili simpatizer?
Ma Ðurða ovdi, Ðurða.
Ne valjda Adle iæ?
Ma jok, Ðurða, brate... u ak.
Aha, to ste vi, gospoðo u ak. Ka ite, na kojoj ste adresi?
To vam je Kuni æak, znate gdje je zgrada HIS-a?
Da, znam.
E, pa ta kuæa, izbacili su me otamo, sve su mi stvari ostale u kuæi... i e ir onaj za p
rijame. Sve! Ovo mora Evropa èut, ovo je pogrom nezapamæeni!
Dobro, smirite se, gospoðo u ak, recite - imate li kod sebe nekakve osobne dokumente?
Nema, kakvi dokumenti, sve mi je ostalo u kuæi, svi dokumenti, sve. I dosjeri, i s
tenogrami, i fonogrami, i izvje æa, i zapisnici, svi su mi dokumenti ostali u kuæi. Ov
o je stra no, vi morate poduzet ne to!
ÈETVRTAK, 25. SVIBNJA
Halo, je li to SOS-telefon za progonjene hadezeovce?
Je, izvol'te.
Dobar dan, ja sam Iviæ Pa aliæ i htjeo bih prijaviti eklatantno kr enje ljuckih prava, p
olicijsko maltretiranje nedu nog ivlja i teror aktualne vlasti.
to se dogodilo?
Ja sam evo sad s informativnog razgovora. Dva sata su me ispitivali, maltretiral
i, muèili i sva ta. Samo zato to sam hadezejovac.
Tko vas je maltretirao, gospodine Pa aliæu?
Ovi novi, komunjare, Istra no povjerenstvo... liberali, socijaldemokrati, ko sve n
ije, svi su se izredali! A najgori je bio jedan u civilu, neki Kontiæ, Jo ko, Jole g
a zovu... gadan liberal. Taj me izdegeneèio!
Kako?
Stalno me strjelja u oèi i pita za one stenograme s Tuðmanom. A ja njemu: znadem ja
da su svi ti stenogrami izmi ljeni. I ovaj sad je izmi ljen. Znam ja.
Koji?
Ovaj sad ta mi divanimo. Sve je ovo izmi ljeno i iskonstrujirano.
59
I ovo to sad razgovaramo? Nemoguæe! Pa to je stra no!
Da ta je nega stra no. Jel' vidite vi dokle ide ta komunistièka strahovlada?
Sto mislite tko to izmi lja? I za to?
Da tko?!? Pa ovi Tomcovi i Mesiæovi, sve ne bi li me nekako kom-rot... komprmor...
komprot...
Kompromitirali?
E to, ba to! Oni su sva ta u stanju izmislit, po aljem ja ujutro maloga po novine, on
o ispadne da sam dao zadatak Kutli da kupi Slobodnu Dalmaciju. Po aljem maloga po
novine naveèer, ispadne da sam dao nalog Zubaku da kupi Veèernji list.
A sve je, ka ete, izmi ljeno? I sad ovo to ja govorim?
Sve, ka em vam. Ja to najbolje znadem.
Ali za to bi oni sad izmislili ovaj razgovor?
Aaaa, znaju oni, to je Rankoviæova kola! Ima razlog. Sigurno æu do kraja ovoga razgov
ora ja ne to lupit. Samo slu ajte!
Ali to?
Ne znam ni ja, kako æu znat kad oni izmi ljaju? Mogu sva ta izmislit. Evo mogu sad ako
oæe izmislit da sam ja vama rekao ono za Dubrovaèku banku.
Kojo?
Pa to da sam ja peti ortak, ta drugo?
E, pa to s tim?
Kako to? Pa jel' vidite vi da sam vam ja sad priznao da sam ja peti ortak! Znao s
am ja da æe ne to oni izmislit! Jeste li se sad uvjerili?
Nevjerojatno! I tako stalno?
Stalno. Vidite li vi ta oni rade?
Stvarno.
E, da. I sad ta ja mogu, ako reèem da je i ovaj razgovor izmi ljen, ko æe mi virovat, p
itam ja vas? Ko?!? Reæi æe da izmi ljam, da je cijeli ovaj razgovor izmi ljen!
Pa zar nije?
Jest, u tome i je stvar! Shvaæate? To je perfidna igra. Oni izmisle da ja izmi ljam.
I kad ja ka em da je ovaj stenogram izmi ljotina, oni ka u: eto, to smo vam rekli i sa
m je Pa aliæ rekao da je to da mi izmi ljamo stenograme obièna izmi ljotina! Razumite? Ja
sam u klopki!
60
IX i rviv, z,o. ovitHNJA
Halo, dobar dan, general Zagorec pri telefonu.
Dobar dan, gospodine generale.
Jel se u vas prijavljivaju neviðeni progoni hadezeovaca od strane krip-tokomunista
?
Da, izvolite.
Ja bih prijavio jedan.
to?
Pa progon.
Ka ite, o èemu je rijeè?
Meni ovo sad to rade, to je stravièno i nepojmljivo. To je tipièni staljinistièki monti
rani proces! Evo danas iza ao u Jutarnjem listu stenogram gdje me se optu iva da sam
upleten u meðunarodni verc oru jom i da sam preko Ministarstva obrane prodavao oru je
nekom Azerbajd anu! Zamislite vi to! A ja ne znam ni tko je taj Azerbajd an ni odakl
e je!
Tko vas je optu io za to? Komunisti?
Aha, komunjare... onaj marksist, profesor marksizma... taj je glavni u progonu m
ene kao iskrenog hadezeovca.
Tko, Tomac?
Ma ne, Markica Rebiæ.
SUBOTA, 27. SVIBNJA
Dobar dan, jesam li dobio HDZ-ov SOS-telefon?
Da, izvolite.
Ja bih elio prijaviti dosad nezabilje eni atak na slobodu govora.
Ka ite, molim vas, najprije ime i prezime.
Nemojte se ljutiti, ali ne smijem vam reæi.
A odakle zovete?
To vam pogotovo ne smijem reæi.
Ali za to?
Ne smijem, dali su mi la ni identitet, krivotvorene dokumente i rekli da se krijem
.
Tko? Tko vam je dao la ni identitet?
To vam ni za ivu glavu ne smijem kazati!
I morate se kriti? Gdje se krijete?
Pa rekao sam vam, to ne smijem reæi.
Razumijem, ali to ste uèinili da se morate kriti?
61
iNe mogu vam to reci, mogu sve ai to niKaKo:
Ne mo ete ili ne smijere?
Ne smijem!
Pa smijete li mi i ta reæi?
Ne, to vam i govorim! To je neviðeno, toga nije bilo u Sovjetskom
Savezu!
Èega to?
Pa to da èovjek ne smije ni ta reæi! Jel to ta sloboda govora, demokracija, ta je to? N
e smijem ni pisnuti otkad su do li ovi Crveni! To je stravièno ta mi rade, ne znam vi e
ni kako se zovem!
NEDJELJA, 28. SVIBNJA
Dobar dan, ovdje dr avni odvjetnik Zivkoviæ.
Dobar dan, gospodine odvjetnice.
Je li to onaj telefon da se prijave progonjeni hadezeovci?
Da, taj je.
Ja bih prijavio svoj sluèaj ako mo e.
Samo izvolite.
Vidite, mene veæ mjesec dana proganjaju i prijete. Te kriminal, te pretvorba, te A
hmiæi, te mito i korupcija, te Nevenka Tuðman... Evo me se i predsjednik Mesiæ uhvatio
, ka e Tudmanov èovjek. Nema dana da me se po novinama ne vuèe i ne tra i moja ostavka!
Za to? Sto ste uradili pa da vas tako progone?
Ni ta, u tome i jest stvar. Zaista ni ta nisam uèinio!
PONEDJELJAK, 29. SVIBNJA
Halo, je li to SOS-telefon?
Da, izvolite.
Je li to za prijavljivanje sluèajeva?
Da, da, recite, gospodine.
Ja bih prijavio nekoliko sluèajeva, ove lijeve teroriste, komunjare, partizanske b
andite i tomu slièno. Jel to kod vas prijavljujem?
Da, recite.
Mene veæ danima napadaju i razapinju samo zato to sam Hrvat, znate? To ja u Titovoj
Jugoslaviji nisam do ivljavao to danas do ivljavam.
to, je li vam prijete? Tko vam prijeti?
62
iu su ovi raaiKalni nevicarsKi Krugovi, aogmatsKe njeve snage. 10 to oni rade, to
... Recimo, moj prijatelj, kolega, nije mogao dobiti posao u HIS-u samo zato to j
e èlan stranke. I po Tuðmanu udaraju, po na em mrtvom predsjedniku, po u ku, ne gleda to.
..
Gdje? Gdje se to dogodilo?
Gdje nije? Ima ih svugdje, u strankama, dr avnim institucijama, u medijima... svug
dje! To je jezivo ne to!
I u medijima?
Aha. Pi u mi sva ta, da sam recidiv pro losti, kriptonacionalist, graðanski Ðapiæ, novi l
r hrvatske desnice, tim rijeèima, sva ta pi u. To je poziv na linè, mene i svih iskrenih
domoljuba.
Gdje to pi u?
Evo, konkretno sad u ovomu zadnjem Globusu, u onoga De ulo-viæa, pi e ba tako: 'recidiv
pro losti, kriptonacionalist, graðanski Ðapiæ, novi lider hrvatske desnice', tim rijeèima
.
Nije moguæe!
Moguæo, moguæo! Onda, na primjer, nekidan su napali moga kolegu iz stranke zbog toga
to se poklonio na grobu Gojka u ka! A drugi sluèaj, jednoga kolegu skoro su likvidira
li samo zato to je govorio na Bleiburgu, to je rekao da su na Bleiburgu udareni te
melji hrvatskoj dr avi! Zamislite!
To mislite na Milasa, ne?
Ne, ja... kakav sad Milas?
Gospodine Krpina, jeste li to vi?
Ne, Budi a ovdje, Dra en Budi a.
Ali... halo?
Alo?... Je li to uopæe SOS-telefon za HSLS-ovce?
svibnja 2000.
63
Pucanj u noæi
ili kako je general Glava najprije
pogoðen u srce, a onda ostao i bez desne ruke
»Vozio sam se s prijateljima u automobilu, i li smo ba na sastanak Hvidre, prièali uspu
t, smijali se, tako... nitko nije oèekivao da bi se ne to takvo moglo dogoditi. Sjeæam
se, bilo je to negdje taman na poèetku ljeta, polovicom lipnja. Znam da je bilo n
epodno ljivo vruæe, pa sam u jednom trenutku skinuo sako u kojemu je bio novèanik. Bil
a je to kobna gre ka, danas razmi ljam to bi bilo da sam ostao u sakou, mo da... mo da bi
me novèanik spasio, tko zna? Tek, u jednom trenutku Ivan mi je dodao novine, otvo
rio sam novine i... oprostite... te ko mi je kad prièam o tome. Tada je poèeo napad.«
Tako prièa general Branimir Glava , i danas zamuckujuæi i vidljivo drhteæi kad se prisje
ti onoga 14. lipnja kad je jedna srboèetnièka bomba zauvijek promijenila ivote njega
i njegovih vjernih suboraca i prijatelja Ivana, Mate, Mile, Bude, Copa, Matka i
ostalih.
Nakon to mu pogled neko vrijeme odluta na maglovite, blatnjave poljane vojnièkih sj
eæanja, obrve nad generalovim oèima naglo se mr te i skupljaju, a miran, hrapav glas p
retvara se u grmljavinu, iznenadnu i sna nu poput ljetne oluje:
»A ovi srboèetnici danas ka u da sam la ni invalid, i ja i Matko, i Buda... i Ivan, i sv
i. Da smo la ni invalidi! Mi, koji smo sve dali Hrvatskoj! Kako ih nije sramota! J
a, ja...«
Tu se glas legendarnog osjeèkog zapovjednika opet gubi negdje unutra, nastavlja vi e
za sebe, zadr avajuæi suze onako kako to vojnici nikad ne plaèu, i rijeèi mu se gube od
jekujuæi jo dugo negdje obzorima njegove panonske du e, iroke i ranjene poput slavonsk
e ravnice.
Te srijede bomba je odjeknula s naslovnih stranica svih hrvatskih novina: Visoki
m èasnicima Hrvatske vojske oduzet status invalida Domovinskog rata! Pa onda druga
: Generalima prijeti neèastan otpust iz Hrvatske vojske! Novinske naslove poslije
vi e nitko nije ni brojao: Generali - la ni invalidi!, Heroji prometnih nezgoda, Gla
va ranjen na dvostrukoj punoj crti
64
boji nice, luklo je sa svih strana: Neèasni èasnici, La ni invalidi morat æe vratiti novac
!, Prosjaci sjajnih èinova...
»Pogodilo me to i kao vojnika, i kao èovjeka, Hrvata. Gdje? Evo, toèno tu«, udara genera
l Glava lagano akom o lijevu stranu grudi. »Vjerujte, u srce me to pogodilo!«
Op irna dokumentacija koju posjeduje Branimir Glava hladnom, preciznom medicinskom
terminologijom potvrðuje njegovu prièu: prva bomba, naslov Visokim èasnicima Hrvatske
vojske oduzet status invalida Domovinskog rata!, pogodio je generala u visini sr
ca i okrznuo rebro. Drugi je projektil, meðutim, bio mnogo razorniji: naslov Glava
ranjen na dvostrukoj punoj crti boji nice pogodio ga je ravno u srce.
Generalovo veliko srce umalo je popustilo, naèeto prija njim ratnim o iljcima. »Samo nek
oliko dana ranije, gotovo u isto mjesto pogodila me najprije odluka èelni tva strank
e da Mate imiæ ostaje predsjednik upanijskog HDZ-a, a onda i vijest da æu biti smijenj
en s funkcije upana«, obja njava Glava . »I onda na kraju ovo za la ni invaliditet! Sad, k
d se svega toga sjetim, nije mi jasno kako sam uopæe pre ivio!«
Napada se dobro sjeæa i general Ivan Tolj: »Kako se ne bih sjeæao... I ja sam bio u au
tu kad je poèelo, odjedanput, sa svih strana. Bum! - General Tolj la ni invalid. Bum
! General Tolj stradao u prometnoj nezgodi. Bum! General Tolj: ratnik koji se ni
je vezivao... Bilo je jezivo. Pogodilo me to, kako me ne bi pogodilo!«
I general Tolj pokazuje rentgenske snimke, na kojima se jasno vidi - vijest o uk
idanju statusa vojnog invalida generala Tolja pogodila je sa strane, kroz rebra,
ravno u du u, pro la kroz lijevo pluæno krilo i iza la u - novinama.
»Pogoðen sam nalazima Vladinog povjerenstva, odnosno, kako ga ja zovem, zavjerenstva
!«, rekao je general Tolj u Jutarnjem listu. »To je napad na moj ljudski, moralni, n
acionalni i fizièki integritet!«, izjavio je sutradan u Slobodnoj Dalmaciji. Lijeènièka
mu je komisija na temelju dokumentacije priznala 80-postotni invaliditet, istièuæi k
ako je pravo èudo da se Ivan Tolj uopæe izvukao, jer je manje poznato da boluje od u
roðene bolesti patolo ke hipersenzibilnosti du e, anomalije poznate u medicinskim krug
ovima kao tzv. »pjesnièka du a«.
Pritom je i njegova tako osjetljiva du a bila te ko pogoðena samo koji tjedan ranije,
kad mu je policijska patrola banula u stan s nalogom za pretres, tra eæi neregistrir
ano oru je. Podmukli srboèetnièki napad u srijedu, kad je u novinama optu en da je inval
iditet zaradio u prometnoj nezgodi daleko od boji ta, njegova je pjesnièka du a stoga
jedva pre ivjela:
65
»Ka u, ranjen sam u automobilu, na cesti. Pa naravno, samo to oni ne shvaæaju simboliku
èinjenice da sam ranjen na dr avnoj cesti grubom, vijugavom makadamu prema hrvatsko
j dr avnoj nezavisnosti. Ovo mi je, dakle, hvala to sam se krvavo borio za pjesnièku
slobodu hrvatskog naroda!«
Legendarni se general i pjesnik nikad zapravo nije oporavio i danas ga, ka e, du a b
oli kad se sjeti nadoknade koju je do juèer primao na ime 80-postotne invalidnosti
.
Ba kao, primjerice, i generala Matka Kakarigija, koji je takoðer te ko stradao u tom
napadu.
»Nije to bio samo napad na mene, Ivana, Branimira i druge moje suborce - bio je to
napad na Hrvatsku, na Domovinski rat, na cijeli hrvatski narod!«, ka e general Kaka
rigi prisjeæajuæi se bombe koja ga je te srijede uveèer »prona la« u stanu, gdje je gledao
V-Dnevnik u kojemu je ministar Ivica Panèiæ objavio popis »la nih invalida«.
»To je zaista odjeknulo, èulo se i izvan Zagreba. Znam da su odmah poèeli zvoniti tele
foni, svi su zvali, pitali jesam li iv, kako mi je, hoæu li se izvuæi...«, vidno uzbuðen
prièa ovaj heroj Domovinskog rata. »Le ao sam na kauèu, pogoðen tim izmi ljenim popisom, ti
prljavim napadom na hrvatske dragovoljce, i mislio da æu umrijeti.«
General Kakarigi hodajuæa je legenda Domovinskog rata, ranjavan prije toga vi e puta
. Jo 1992. godine pogodile su ga optu be iz vojnih krugova da je nesposoban, nakon èe
ga je kao slu beno nesposoban za vojnu slu bu imenovan naèelnikom Uprave za graditeljs
tvo Ministarstva obrane. Tu je, u jednoj od brojnih bitaka, bio pogoðen i optu bama
da je strate ku kotu u sredi tu Zagreba, poslovni prostor Ministarstva obrane, bez i
spaljenog metka predao jednom jugoslavenskom generalu, odnosno njegovoj kæeri, iak
o je zapravo nadljudskim naporima, ne mareæi ni za vlastiti ivot, oslobodio taj pro
stor i saèuvao ga za predsjednika Republike, odnosno njegovu kæer, praktièki ga sam pr
itom obraniv i od brojèano nadmoænijih ponuda.
Rijeèi ministra Panèiæa da se na popisu la nih invalida nalazi i njegovo ime, generala K
akarigija pogodile su takoðer u srce, ali i u - glavu. Ipak, nekim nebeskim proviðen
jem, ostao je iv. Kako?
»Nije mi i lo u glavu da netko na takav naèin mo e obezvrijediti sve moje rtve za Domovin
u! To se kasnije pokazalo spasonosnim, jer kako mi to ni uz najbolju volju nije
i lo u glavu, tako mi je barem glava ostala neozlijeðena.«
66
srce hrabroga generala bilo je manje sreæe ranciceve rijeci pogodile su ga, kao i
Branimira Glava a, toèno u srce. I dandanas u njemu se nalazi pet gelera kao »uspomena«
na taj napad. Od Panèiæevih rijeèi kako se »na popisu invalida Domovinskog rata nalazi i
17 èasnika Hrvatske vojske koji su invaliditet zaradili na temelju la nih lijeènièkih i
zvje taja«, a koje su te ko pogodile Matka Kakarigija, i danas mu, ka e, njih pet le i na
srcu: »Hrvatska vojska«, »Domovinski rat« i veznik »i«. Jasno se vide i na RTG-snimkama, ko
e Kakarigi namjerava poslati novinama.
Gelere u tijelu iz podmuklog napada na dignitet Domovinskog rata nosi jo jedan ge
neral, Zivko Budimir. Njega je vijest o ukidanju statusa vojnog invalida pogodil
a dok se vozio gradom.
»Mirno sam vozio kada sam s lijeve strane, mo da èetiri, pet metara od mene, u izlogu
kioska vidio novine s naslovom Generalima la nim invalidima prijeti neèastan otpust
iz vojske«, preprièava dramatiène dogaðaje toga dana general bojnik Budimir. »Instinktivno
sam se sagnuo pa me ta vijest nije pogodila - pro la mi je tik uz uho, pro la kroz
prozor automobila i pogodila generala Matu Lau iæa, koji me upravo mimoilazio automo
bilom iz suprotnog pravca, zajedno s generalom Æukom. Podigao sam glavu i u jednom
trenutku ispod naslova o la nim invalidima ugledao svoju sliku! To me pogodilo ta
ko da sam bio u oku dobra dva sata.«
General bojnik Zivko Budimir bio je, kako ka e, »povrijeðen kao èasnik i kao èovjek«. Da po
rede nisu bile bezazlene, pokazao je i lijeènièki pregled, na kojemu su ustanovljene
»te ke povrede ljudskog dostojanstva i vojnièkog moralnog integriteta«, nakon èega je gen
eralu priznat status ratnog vojnog invalida.
General Mile Æuk, koji se vozio u automobilu zajedno s generalom La-u iæem, zaustavio
je vozilo kad je vidio da mu je kolega iznenada klonuo na sjedalo kao poko en.
»Nisam shvaæao to se dogaða, Mati je samo pala glava i ponavljao je: 'Pogoðen sam, Mile,
pogoðen sam!' Kako, to? - vikao sam, a Mate je samo le ao, te ko pogoðen«, prièa general Æ
esao sam ga, vikao da ka e ne to, a on je samo promrmljao da ne smije, da mu ne da m
inistar Rado . Onda sam digao pogled i ugledao novine na trafici. U zadnji èas sam m
aknuo pogled, tako da me vijest nije pogodila, ali me zato tako duboko potresla
da sam petnaest minuta bio bez zraka!«
Najbizarnije je, èini se, stradao general Marinko Kre iæ, kojega, kako veli, nije toli
ko pogodilo spominjanje njegovoga imena u cijeloj aferi, koliko èinjenica da je ne
stala cjelokupna medicinska dokumentacija o njegovu invaliditetu. On se tako na ao
u situaciji da je pogoðen navodnim nepostojanjem
67
dokaza o invaliditetu, ali mu invaliditet ne mo e biti priznat jer za to nema doka
za. General Kre iæ se tako vrtio u krugu pet dana, nakon èega su ga suborci prona li isc
rpljenog, izgladnjelog i obnevidjelog od bolova koje je trpio pogoðen »niskim insinu
acijama neokomunistièke vlasti«.
»Rijeè je o politièkom progonu!«, decidirano tvrdi general Kre imir Èop, i sam rtva podmuk
napada na hrvatske generale. »Mene je vijest o reviziji invalidnina zatekla dok s
am èitao novine u uredu Odjela hrvatskih branitelja u Vara dinu, pogodilo me tako da
sam kao katapultiran odletio iz fotelje, a ne samo da mi za to nisu priznali in
validitet veæ sam istog dana odlukom ministra Panèiæa izletio s mjesta naèelnika vara dins
kog Odjela, jer navodno ne ispunjavam zakonske uvjete!?«
General Branimir Glava , legendarni zapovjednik s poèetka prièe, sla e se da je rijeè o re
van izmu nove vlasti i njihovom obraèunu s najveæom svetinjom Hrvata Domovinskim ratom
.
»Njihov je argument da nas je vijest o ukidanju statusa ratnih invalida pogodila u
automobilima i stanovima, daleko od boji ta, dapaèe, pet godina nakon zavr etka rata«,
ogorèen je general Glava . »Ali ostaje èinjenica da smo pogoðeni na zadatku. To nitko ne m
o e osporiti, to da smo imali specijalne zadatke priznaje uostalom èak i nova komuni
stièka vlast!«
Iste one srijede kad je ozbiljno pogoðen izvje tajem o reviziji invalidnina, svega n
ekoliko sati kasnije, Branimir Glava je pogoðen novom vije æu: u Osijeku je zapoèeo sudsk
i proces protiv njegova kuma i dugogodi nje desne ruke, smijenjenog naèelnika Polici
jske uprave osjeèko-baranjske Dubravka Jezerèiæa. Ironijom sudbine, Glava je tako istog
a dana kad mu je ukinut status invalida ostao bez - desne ruke.
to æe sada reæi Vladino povjerenstvo za reviziju ratnih invalidnina?
lipnja 2000.
68
Fama o biciklistima
ili kako je na utrci od Vukovara do Dubrovnika potajno utemeljena èetvrta Jugoslav
ija
Prije nego to prijeðem na stvar, evo zagonetke za ljetnu dokolicu: to dobijete kad n
a jednom mjestu okupite dru inu deklariranih Baska, Bretonaca i Korzikanaca, pridr
u ite im par èistokrvnih Slavena - Ceha i Poljaka, na primjer - medu njih umije ate dv
a Ju noame-rikanca, Gvajanca i Argentinca, te dva rastafarijanca s Malih Antila -
iz Guadeloupe i Martiniquea - pa im dodate èetvoricu Afrikanaca: jednog iz Gane, d
rugog iz Al ira, treæeg iz Senegala, a èetvrtog iz Malija? Jeste? E sad u sve to ubaci
te jednog Zidova, jednog Azijata, recimo Armenca, i jednoga melanezijskog domoro
ca iz daleke Nove Kaledonije, uz istoènu obalu Australije.
Sto ste dobili, znanstveni seminar na temu »Velike ideje i mali narodi«? Plakat za j
o jednu brotherhood-of-men-ka.mpa.nju Olivera Toscanija? Ili mo da nekakvu radnu sk
upinu summita nesvrstanih?
Krivo! Ako ste pomno slijedili upute, dobit æete - nogometnu reprezentaciju Francu
ske! Dobit æete, dakle, u finalu Brazil s 3:0 i osvojiti titulu prvaka svijeta!
Prije dvije godine, i najgrlatiji francuski rasisti, fa isti, vichvjevci i ksenofo
bi za utjeli su kad je upravo takva multi-kulti kaznena ekspedicija iz 13 dr ava sa
svih pet kontinenata poharala Mundijal, prisiliv i i njihovoga dapiæa Le Pena da se
pokloni pred vlastitom noænom morom: trijumfom moæne francuske nacije u re iji jednog
- o u asa! - al irskog useljenika, neponovljivog Zinedina Zidanea, uz magiju Liliana
Thurama, woodoo--èarobnjaka s Antila, mistiku armenskog pravoslavca Jurija Ðorkajev
a, poznatijeg kao Youri Djorkaeff, i afrièku vrad binu Marcela Desailh/ja. Le Pen bi
se mogao tje iti to im je barem najbolji strijelac roðen u Parizu, da to nije tamnop
uti Thierrv Henry.
Ista ta arena - zapravo, vi e crno-bijela - nogometna Legija stranaca ovih dana har
a Belgijom i Nizozemskom, bacajuæi u oèaj protivnièke obrane jednako kao i ujedinjenu
europsku desnicu, dovoljno veæ iznerviranu trijumfima Turaka ili, ako ba hoæete, dvij
e godine ranije - Hrvata.
69
Poku ajmo sada na ovom mjestu, èisto iz zajebancije, zamisliti hrvatsku nogometnu re
prezentaciju u kojoj bi glavni kreator igre bio, recimo, Srbin, vezni red sastav
ljen od dva Muslimana, vratar Èeh, stupovi obrane, ta-jaznam, istarski Talijan i ba
ranjski Maðar, desno krilo Albanac, a glavni golgeter, na primjer, sin nekog Titov
og stipendista iz bratske Etiopije i otpravnice poslova indijske ambasade, roðen u
Zagrebu. Te ko?
U zemlji u kojoj ni djeèji festival ne smije otvoriti sinèiæ jednog Srbina, niti Musli
manka biti missica, naravno da je te ko zamislivo da bi Torcida i Bad Blue Boysi s
kandirali nekome Zidaneu iz Donjega Lapca. to se pak Ante Dapiæa tièe, na bi mu Le Pen
iz Èaprazlija zapljeskao eventualno tek kad bi na pobjednièkom postolju podigao des
nicu prema lo i i zapjevao »Evo zore, evo dana«. Dok bi se Antun Vrdoljak vjerojatno i
dalje pitao » ta fali na emu Leki«.
Iako, ruku na srce, nisu u na em sportu svi takvi vrdoljaci. Ima i u nas klubova g
dje bi Crnci mogli igrati. »Kod mene æe prije igrati Crnac nego Srbin!«, reæi æe tako èuven
pukovnik Spajiæ, prvi èovjek Hrvatskog dragovoljca, da bi kasnije ipak pojasnio tu
svoju brzopletu izjavu: »Crnca bih uzeo samo ako je katolièke vjere.«
Nije, dakako, ni Dragovoljac jedini klub gdje æe prije igrati Crnac nego Srbin. Ev
o, recimo, Cibona. Ivica Nakiæ svojedobno je javno progla en srboèetnikom i potjeran i
z Kluba, a doveden je crni Amer Kenneth At-kins, koji je - kako su tada pisale S
portske novosti - »svojom borbeno æu zaradio nadimak Chuckv Usta a«. »Kad smo ga pitali zna
li znaèenje tog nadimka, sa smije kom je rekao: Yeah man, I think it's cooll to vi e reæi
-na èovjek!« - bla ena izraza svr io je novinar Sportskih novosti.
Crnac, dakle, mo e ako je usta a ili barem katolik. Ba kao to mo e i Srbin ako je - Hrva
t. I tako je, naime, znao govoriti predsjednik Dragovoljca, kluba kojega je pred
sjednik HVIDR-e Marinko Lioviæ svojedobno oznaèio - pazi sad - »nukleusom arijevskog n
ogometa u Hrvatskoj«!
Francuzi se, meðutim, ne optereæuju previ e èinjenicom to im nogometna selekcija vi e nali
uje ekipi Vladinog Ureda za imigrante ili percu-tf/0«-sekciju Mickeva Harta koja j
e netom odnijela Grammvja za najbolji etno album, nego na tim koji ima pronositi
slavu francuske nacije. Njima je èudna li svijeta! dovoljno to to je Francuska svj
etski prvak.
Ni ostatak svijeta ako se izuzme jedan novinar Globusa koji je, navodno, proveo
sedam sati na Internetu istra ujuæi odakle su sve porijeklom francuski reprezentativ
ci - ne bavi se previ e takvim pizdarijama. Njima je doista, èudna li svijeta! dovol
jno to to ta katolièko-pravoslavno-
70
islamsko- idovsko-woodooo-budistiæka sekta igra uvjerljivo najljep i nogomer u ovom ku
tku galaksije.
Fanatici svjetskog bratstva i jedinstva do li su na svoje: crno-bijelo je arenije, a
reno je bolje, mije ano je jaèe, razlièito je ljep e. Imate li protu-argument? Zaboga, j
edini tim koji je u zadnjih nekoliko godina pobijedio »Francuze« bila je prije nekol
iko dana momèad sastavljena od potomaka ilegalnih doseljenika iz Surinama i zapadn
oindijskih arhipelaga, koja se samo administrativnom gre kom i nemarom Uefine biro
kracije naziva reprezentacijom Nizozemske.
Ima, dakako, i drugaèijih pogleda na stvar: legendarni Antun Vrdo-ljak, èovjek koji
se veæ godinama neka njeno predstavlja kao èlan Meðunarodnog olimpijskog komiteta, jedno
m je izjavio kako su svi ti Crnci i Arapi na travnjaku samo tamnoputi sinovi Iva
ne Orkanske koji ginu za svoju Domovinu Francusku, i koje je sa svih strana svij
eta okupila i ujedinila trobojka na svetom francuskom dresu. Mo da. Iako bi se èovje
k, kad ih onako gleda, zakleo da oni tamo zapravo igraju nogomet. I da ih je u f
rancuski dres ujedinila jedino èudesna vje tina rukovanja - pardon, nogovanja - lopt
om.
U protivnom, kad bi oblaèenje istog dresa bio tek dr avotvoran èin -ne to s èim su Francuz
i ra èistili ne to prije nas - ljudi ne bi èitali novine odostraga, od sporta, niti bi s
e pitali: to bi, dovraga, na jednom mjestu okupilo sve te Senegalce, Al irce i Arme
nce da kojim sluèajem ne znaju igrati nogomet? Bi li uopæe bili - Francuzi?
Kad jednom Antun Vrdoljak, sitni vercer u olimpijskoj misiji, shvati da je nogome
t va niji od jeftinog rodoljublja, moæi æe shvatiti i kako to Zinedine Zidane, pripadn
ik nacije koja je u francuskoj »tamnici naroda« propatila malo du e i malo vi e od Hrvat
a u Jugoslaviji, nakon gola Brazilcima u finalu Svjetskog prvenstva mo e ljubiti f
rancuski grb na dresu, a da ne bude ni al irski kvisling ni veæi Francuz od Le Pena.
Pa æe mu biti razumljivije i za to nitko ozbiljan u Francuskoj ne pizdi to je jedan A
rapin zauzeo nekom Francuzu radno mjesto u veznoj liniji nacionalne reprezentaci
je, i za to nitko izvan Francuske i ne zna da je Zidane zapravo Al irac, i za to nitko
nikad ne bi znao ni da je Zidane Francuz da nije najbolji nogometa svijeta. I za t
o bi, konaèno, popularni Zizou bio najbolji nogometa svijeta i da nije Francuz. Dok
az A: pitajte bilo kojega klinca u kvartu bi li radije bio Zidane ili Francuz.
Kad bi, uostalom, bilo va nije to to je Zidane Francuz nego to je nogometa , onda bi,
recimo, i dream-team koji se u subotu u Bologni trebao okupiti u poèast Kre imiru Co
siæu, bio reprezentacija komunistièke Jugoslavije.
71
A nije. 1 ne samo zato to na hommageu velikanu hrvatske ko arke na posljetku nije b
ilo nikoga iz Hrvatske.
Jo kad je prije nekoliko tjedana najavljena, humanitarna utakmica
na kojoj su se trebali zajedno naæi nekada nji Kre ini uèenici u hrvatskim je medijima
oèekana tek suzdr anim izjavama nesuðenih sudionika i imbecilnim komentarima na pragu
kolektivne paranoje iz sredine devedesetih, kad je svako made in Yugoslavia na n
ekoj ribljoj konzervi iz dr avnih rezervi tumaèeno kao otvoren poziv na ru enje hrvats
ke dr ave i obnovu Jugoslavije.
Ovo to slijedi je anonimna anketa, diskrecija je zajamèena i va odgovor neæe znati nit
ko osim vas samih: biste li voljeli pogledati na televiziji all-star momèad u sast
avu Rada, Ðorðeviæ, Kukoè, Daniloviæ, Vran-koviæ, Zdovc, Komazec, Paspalj, Perasoviæ, Divac
?
Naravno, va je odgovor »ne«. I naravno, lagali ste, jer se jo uvijek panièno bojite etik
ete jugonostalgièara i uskrisitelja mrtve Jugoslavije, a ne stoga to nakon deset go
dina ne biste ponovno, jo samo 40 minuta, gledali najbolji bijeli ko arka ki tim svih
vremena, momèad koja je u svoje vrijeme gazila sve pred sobom i kojoj se nitko, p
a ni Rusi, nije pribli io na manje od 25 razlike. Momèad koja je jedina mogla ugrozi
ti mit amerièkog dream-teama, koja se raspala na svome vrhuncu, nepora ena, kao euro
pski i svjetski prvak, i koju - da se dr ava koja je nezaslu eno nosila ime te repre
zentacije nije raspala - nitko ne bi pobijedio do dana dana njeg. Molim, to su èinje
nice.
Sad, umjesto utakmice u Bologni, koju niste vidjeli, izvadite s dna ormara video
kazetu s finalnom utakmicom Europskog prvenstva u Rimu
- da, onu za koju tvrdite da je nemate - i pogledajte je jo jednom. Ne, naravno,
samo zato da biste èuli komentar zagrebaèkog reportera o »provokacijama hrvatskih naci
onalista«, veæ da biste gledali ko arku. Ko arku kakvu danas, kad bez upozorenja TV-kome
ntatora ne mo ete znati je li rijeè o rezultatima vaterpolo ili ko arka ke lige, vi e neæet
vidjeti. Ovdje je, naime, samo o ko arci i rijeè.
Tvrditi, dakle, da bi takva all-star ekipa - okupljena samo da bi se prikupio no
vac za Kre inu djecu - bilo obnavljanje mrtve dr ave, jednako je umobolno kao, recim
o, reæi da bi ponovno okupljanje Bijelog dugmeta bilo prizivanje duha Titove Jugos
lavije. Iako, nije da nije bilo i takvih poku aja. Ne, jasno, da se uskrsne Juga,
veæ da se tako protumaèi jedan od posljednjih mitova Ju nih Slavena, onaj o reunionu D
ugmeta. Jednako kao i mo da nespretna, svakako nesretna, ali nikako zlonamjerna in
icijativa
72
Bogdana lanjeviæa da se Europa pokloni uspomeni na prvog svog ko arka a u amerièkoj Hali
of Fame.
Pitajte, uostalom, Juru Zdovca Slovenca koji je toga ljeta 1991., kad su Kadijev
iæevi tenkovi krenuli na De elu, usred prvenstva napustio Rim; pitajte ga za to se pro l
e subote vratio u Italiju: igrati za agresorsku Jugoslaviju ili jednostavno - ne
vjerojatno je koliko su neke stvari ponekad jednostavne za pomoæ obitelji Æosiæ?
Kako to da se hrvatski vrdoljaci nikad nisu zapitali to to na jednom, i jo k tomu
skrovitom mjestu rade glavom i bradom hrvatski i srpski predsjednik, i ne obnavl
jaju li mo da oni nama iza leda Jugoslaviju? A hrvatski i srpski sporta na jednom m
jestu ni o èemu drugom i ne misle?! Ili ovako: kako to da, recimo, toliki hrvatski
nogometa i po austrijskim klubovima nikad nisu razotkriveni u oèiglednoj misiji obn
ove Austrougarske? Neæete valjda reæi da oni tamo samo igraju nogomet?! Ah, da, Vast
iæ je Austrijanac. A Strupar Belgijanac. Ba kao to je Davids Nizozemac, Zahoviæ Sloven
ac, a onaj crni Larsson fetivi veðanin.
I ba kao to su svi oni ponosni hrvatski reprezentativci poput odbojka ice Èebukine, di
zaèa Pe alova i gimnastièara Demjanova sve odreda potomci starih hrvatskih plemiækih obi
telji! Kako to, naime, da jo nitko nije prozreo pakleni plan da se dijeljenjem hr
vatskih putovnica ruskim od-bojka icama i bugarskim snagatorima u stvari obnavlja
Var avski pakt?!
Jer za na e vrdoljake, vertikale olimpijskog duha, Hrvat i Srbin u istom dresu znaèe
samo jedno. Zato se nitko od Hrvata, u strahu od njihova pravednog gnjeva i svo
je dr avotvorne savjesti, nije pojavio u Bologni. Kataklizma biblijskih razmjera s
prijeèena je u posljednji èas. Da nije bilo vrdo-ljaka, klinci od Vardara do Triglav
a sutra bi uèili da je Èetvrta Jugoslavija nastala u dvorani Pallazzio dello sport u
Bologni, a da su inicijatori bili biciklisti. Tako, naime, tvrdi vrhovni hrvats
ki vrdoljak, Antun.
»Mi smo tu utrku nazvali Vukovar-Dubrovnik, kao spomen na dva grada muèenika, a Smol
iæ ju je nazvao 'Utrka kroz Hrvatsku'. Veæ smo jednom imali 'Utrku kroz Hrvatsku', k
oja je kasnije postala 'Kroz Hrvatsku i Sloveniju', a onda 'Utrka kroz Jugoslavi
ju'! Ovo je za mene prva etapa nove 'Utrke kroz Jugoslaviju'!« izjavio je tako gur
u hrvatskog olimpizma kada je prije nekoliko dana èuo da je predsjednik Hrvatskog
biciklistièkog saveza u »Utrku kroz Hrvatsku« pripustio i sakloni, Bo e! neke srpske bi
ikliste.
I to sad? Dokazivati Antunu Vrdoljaku da je paranoidiot i da se Svetislav Basara
u Fami o biciklistima samo zajebavao, ili naprosto utnuti nogom u guzicu i njega
i one senilne, korumpirane lordove to ga dr e i slikaju se s
73
njim oko vedskih stolova na vrtnim zabavama Meðunarodnog olimpijskog komiteta?
Svatko normalan bi ipak radije ovo drugo, da dr avotvorni vrdoljaci nisu Hrvate za
ista uvjerili da dr ave nastaju na biciklistièkim utrkama, rock-koncertima i nogomet
nim igrali tima, pa tako èak i ozbiljni, odrasli ljudi, politolozi i povjesnièari, i d
an-danas raspravljaju kako je nezavisna Hrvatska nastala na onoj utakmici Dinamo
-Zvezda. I jebi ga, kad èovjek malo bolje razmisli, za to onda neka nova Jugoslavija
ne bi nastala na nama naivcima benignoj Utrci kroz Hrvatsku, ili nekoj »humanitar
noj« ko arka koj utakmici? Ili na koncertu Ðorda Bala eviæa u, recimo, Jajcu?
Uostalom, samo je pitanje vremena kad æe se konaèno otkriti da su i Jugoslaviju osno
vali hrvatski i srpski nogometa i, u poluvremenu utakmice Hajduka i beogradskog BS
K-a na turniru u Versaillesu 1918. godine.
to æete, dakle, dobiti kad na jednom mjestu okupite dru inu sastavljenu od Srba, Crno
goraca i Hrvata? Ko arka ku selekciju Velike Srbije ili pak biciklistièku utrku »Kroz Ju
goslaviju«? Za to ne, meðutim, Bok iæev i Mihajloviæev Lazio, ili ukerov i Mijatoviæev Rea
i Bobanov i Savi-æeviæev Milan, ili Tudorov i Kovaèeviæev Juventus?
Krivo! Dobit æete, naime, nogometnu reprezentaciju - Slovenije.
lipnja 2000.
74
Djevojèica s pendrecima
ili za to svijet uti o senzacionalnom otkriæu mape antihrvatskog genoma
Dva dogaðaja iz 1969. godine prve su dvije ive slike koje do detalja pamtim i danda
nas.
Jedna je sjeverni gol Hajdukova stadiona: slika u rasteru ièane ograde sjevernog st
ajanja - na Starome placu tek mirnog kutka za penzionere i malodobnu djecu - pod
prozorom starog rodili ta u kojemu sam pet godina ranije i ugledao svijet. Peti H
ajdukov gol za glatkih 5:0 protiv Vardara, balun koji se koprcao u lijevoj »maloj
mre i« svega par metara od mene, i nije neka povijesna slika da bi je èovjek pamtio za
cijeli ivot: sam Bog, ako ima i ta s tim, zna kako radi ljudski mozak, i za to moj èuv
a ba sliku toga neva nog gola, dok se, na primjer, Peleovog Brazila na Svjetskom pr
venstvu sljedeæe, 1970. godine, ne sjeæam niti pod hipnozom. Bio je to, dakle, prilièn
o mali korak za èovjeèanstvo, ali veliki za mene.
Druga slika je crno-bijela, prekrivena tankim bojama onih plastiènih »filtera« kakvi s
u se stavljali na prve televizore: sjeæam se gu ve oko starog, drvenog RIZ-ovog apar
ata, oca kako se pentra po krovu namje tajuæi sliku, nekog opipljivog uzbuðenja u zrak
u, i pokojne babe koja se samo znamenovala mrmljajuæi »zdravomarije« i zazivajuæi »su'svit
a«, Sudnji dan, godinama me kasnije uvjeravajuæi da su Amerikanci - antikristi! - to
snimili negdje u nekoj pustinji. Izvodila bi me na prozor, pokazivala u nebo i
govorila kako sam ja pametno babino dite i da mi je valjda jasno da èovik ne mo e iv
na Nebo, a kamoli na Misec.
Sjetio sam se toga onoga dana kada je Bili Clinton na CNN-u objavio najsenzacion
alniju vijest od kada je Neil Armstrong zakoraèio na Lunu: epohalno otkriæe mape lju
dskoga genoma, uputstva za stvaranje ivota i karte svih tajni ljudskog ivota, uklj
uèujuæi i tajnu onoga petoga Hajdukova gola protiv Vardara. Bila je to vijest koja j
e istog èasa prekinula redovne programe svjetskih TV-mre a i zatrpala sve zwL-strani
ce ovoga svijeta, tjerajuæi novinske urednike da zaustavljaju rotacije i mijenjaju
naslovne stranice.
75
Samo valjda u Hrvatskoj, vijest o epohalnom otkriæu u udarnom je dnevniku nacional
ne televizije dobila svoju zaslu enu dvadeset-i-neku minutu, negdje izmeðu priloga o
eksperimentalnoj vo nji njemaèkog nagibnog vlaka na liniji Zagreb-Split i vijesti o
nestanku 36 zlatnika iz trezora splitske Policijske uprave, dobiv i tretman le erne
ljetne prièe za odmor hrvatskih mozgova oteèenih od te kih, povijesnih epova poput od
luke osjeèkih branitelja da blokiraju slavonske prometnice.
Kako sada stvari stoje, za dvadeset ili trideset godina nekoga Hajdukovog petoga
gola neæe se sjeæati ni klinci mnogo stariji nego to sam ja bio 1969. vjerojatnije j
e da æe se neki sjetiti petog jedanaesterca kojega je toga ljeta 2000. godine Nizo
zemcima u Amsterdamu »skinuo« Fran-cesco Toldo. Postoji li, meðutim, ijedan petogodi nji
klinac u ovoj zemlji kojemu æe tada najstarija slika u memoriji mo danoga hardivare
a biti Dubravko Merliæ kako potkraj Dnevnika, u terminu rubrike »zanimljivosti«, neoba
vezno najavljuje nekolikosekundni prilog o obraæanju amerièkog predsjednika svijetu
i otkriæu »jezika kojim je Bog stvorio ivot«? Slijede sport i vremenska prognoza, doviðen
ja do sutra.
Postoji li, dakle, klinac koji æe pamtiti rijeèi amerièkog predsjednika Billa Clintona
o »najva nijoj i najèudesnijoj mapi koju je èovjeèanstvo ikada napravilo«, kao to ja pamt
rijeèi predsjednika Neila Armstronga o »malom koraku za èovjeka, ali velikom za èovjeèanst
vo«? Te ko.
Te, 1969. godine, svijet i mi dijelili smo, naime, isti san o odiseji dvije-tisuæe
-i-neke i isti romantièan mit o amerièkim i ruskim vitezovima u bijelim skafanderima
: svi smo sakupljali samoljepive slièice »Osvajanje svemira«, svima je falio onaj jeda
n Gemini, ne znam vi e koji po redu, i svi smo vjerovali da æemo, kad odrastemo, bit
i astronauti u Apollu.
U meðuvremenu, svijet je oti ao osamdesetak milijuna kilometara dalje: svega nekolik
o dana prije nego to je objavljena mapa ljudskoga genoma, amerièki su znanstvenici
kubrickovskim slikama s Marsa potvrdili pretpostavke da je na crvenom planetu jo
prije nekoliko godzilijardi godina bilo tekuæe vode. Dakle, mo da i - ivota.
A mi? Mi smo se vratili osamdesetak godina - istina, ne svjetlosnih, veæ sasvim ze
maljskih - unatrag. Za razliku od ostatka ovoga na eg planeta, Hrvati umjesto taja
nstvene mape DNK, danas otkrivaju mape tajanstvene Balkanije; umjesto adenina i
citozina oni u svoje mape ucrtavaju berlinske zidove i meke granice; umjesto taj
noga koda ljudskih gena, Hrvati,- »mi, Hrvati!!!« - otkrivaju antihrvatske gene u hr
vatskim kromosomima, odnosno cro-mosomima.
76
riila je to dramatièna utrka s vremenom: i dok je istra ivaèki tim hrancisa Collinsa,
direktora Projekta ljudskoga genoma, vodio mrtvu trku u provaljivanju » ifre ivota« s C
raigom Venterom, vlasnikom instituta Celera Genomics, istra ivaèki je tim Slobodne D
almacije na èelu s Markom Markoviæem u isto vrijeme groznièavo prebrojavao krvna zrnca
i slagao èudesan mozaik mape antihrvatskoga genoma Vesne Pusiæ.
Svoje epohalno otkriæe Slobodna je objavila svega par dana prije ame-rièko-britanski
h znanstvenika, a rezultati su bili uistinu spektakularni: djed Vesne Pusiæ bio je
ni manje ni vi e nego brat dr. Grge Budislava Angje-linoviæa, efa zagrebaèke policije
koji je 5. prosinca 1918. na Jelaèiæ placu krvavo ugu io pobunu hrvatskih vojnika prot
iv novouspostavljene Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca! Da, istog onog dr. Grg
e Budislava An-gjelinoviæa koji se kasnije, kao poslanik u beogradskoj skup tini, hv
alio hrvatskom krvlju na svojim hrvatskim rukama: »Gospodo, ja sam smatrao da je t
o moja du nost i ja se tim krvavim rukama, koje mi predbacuju gospoda od Hrvata -
ponosim!«
Taj je i takav dr. Grga Budislav Angjelinoviæ - da, da, isti onaj koji je kasnije
suraðivao s Dujiæevim èetnicima i pisao nadahnute tekstove u Srpskom glasniku - brat d
jeda Vesne Pusiæ, predsjednice HNS-a, koja ovih dana sustavno kriminalizira Domovi
nski rat i predbacuje, primjerice, Dra enu Budi i »nastavak politike HDZ-a« drugim sreds
tvima!
Do otkriæa antihrvatskoga genoma Vesne Pusiæ do lo je, naime - ba kao i do svih velikih
otkriæa u povijesti - sluèajno. Legenda ka e da je Isaacu Nevvtonu, primjerice, zakon
sile te e sinuo kad mu je pala jabuka na glavu. Marku Markoviæu na glavu nije, dodu e
, pala jabuka, ali mu je zato pao dr. Grga Angjelinoviæ. Stari je, prevejani èetnik
- ka e legenda -Markoviæu pao na pamet kad je Budi a zaprijetio predsjednici HNS-a da æe
»detaljnije progovoriti o profilu stranke koja se zove Hrvatska narodna stranka«. O
stalo je povijest.
Uspjehom znanstvenog tima Josipa Joviæa zacijelo bi se silno ponosio i otac hrvats
ke genetike, akademik dr. Franjo Tuðman, koji, eto, nije imao sreæu do ivjeti ostvaren
je svoga sna - otkriæe mape antihrvatskoga genoma, èije je istra ivanje prije tri godi
ne, na kongresu Mlade i HDZ-a, osobno proglasio zapoèetim.
»Protivnici iz baru tine negativnog povijesnog naslijeða jo su prisutni u svim sferama
na eg nacionalno-dru tvenog ivota!« grmio je tada nesuðeni nobelovac dr. Tuðman. »Velièa
uskrsnuæe hrvatske slobode i velebne hrvatske olujne ratne pobjede ele obezvrijedi
ti razlièiti smu enjaci i smutljivci, mutika e i bezglavnici, jalnu ki diletanti i proda
ne
77
duse!« Uslijedila je poanta - reèenica koja ce postati zaglavnim kamenom suvremene h
rvatske genetike: »Takvi su genetski programirani protiv slobodne i nezavisne hrva
tske dr ave!«
Hrvatski genetièari bacili su se na posao. Najbli e konaènom otkriæu bio je, èini se, ugle
dni hrvatski znanstvenik Mate Æavar, koji je ustvrdio kako su rijeèi dr. Tuðmana »politièk
i i biolo ki« biolo ki! »na mjestu«: »Razni Puhovski, Cièci, Gotovci i drugi oèito su s
oðenima jer im ne to u genima smrdi«, pisao je Mate Cavar. »Tko ne vjeruje, neka se malo
raspita tko je i kakav je bio otac Puhovskog, Èièka, Gotovca i da ih ne nabrajam. S
ve su to jugo-pasmine u genima, andari od jugo- andara!«
Tri godine kasnije, mladi je genetièar Marko Markoviæ nastavio tamo gdje su stali Tuðm
an i Èavar. Kljuèni trag bio je neugodan zadah koji se irio oko Vesne Pusiæ: dr. Marko
je po Æavarovim naputcima slijedio njen genetski smrad, »malo se raspitao« i do ao do se
nzacionalnog otkriæa. Teza koja je nesuðenom hrvatskom nobelovcu sinula u nastupu zn
anstvenog delirium tremensa imajmo na umu da na dr. Tuðmana nije pala nekakva bana
lna jabuèica, veæ povijesna odgovornost za stvaranje samostalne hrvatske dr ave tako j
e konaèno dokazana. Da, gospodo, dr. Grga Budislav Angjelinoviæ!
Sef zagrebaèke protoèetnièke policije iz prvih dana jugoslavenske monarhije dakle »jugo-
ndar« par excellence klasièan je Tuðmanov »protivnik iz baru tine negativnog povijesnog n
slijeða«. Kako je to, meðutim, pedeset godina nakon smrti jugo- andar Grga »jo uvijek pris
tan u svim sferama na eg nacionalno-dru tvenog ivota«? Naravno, kroz osobu unuke svoga
brata, »smu enjakinje i smutljivice, mutika e i bezglavnice, jalnu ke diletantice i prod
ane du e« Vesne Pusiæ! Jer, tko vi e od prodane du e Vesne Pusiæ ovih dana »obezvrjeðuje ve
hrvatske olujne ratne pobjede«?
Marku Markoviæu, gigantu hrvatske analitièke misli, preostalo je da zbroji dva i dva
: djed »smutljivice« Vesne Pusiæ brat je onakvoga jugo- andara Grge Angjelinoviæa iz »baru
e negativnog povijesnog naslijeða«, dakle - Pusiæka je »genetski programirana protiv slo
bodne i nezavisne hrvatske dr ave«! » andar od jugo- andara!« Heureka! ifra antihrvatskoga
noma je provaljena!
Kad se znaju razmjeri antihrvatske zavjere, koja ne samo da je onomad dovela jug
oslavensku andarmeriju na èelu s andarom Grgom u Zagreb veæ je osamdeset godina kasnij
e i unuku njegova brata umalo instalirala za zagrebaèku gradonaèelnicu, potpuno je j
asno za to o ovom kolosalnom Markoviæevom otkriæu znanstveni svijet uti, dok istovremen
o pjeva himne Collinsu i Venteru, plaæenicima meðunarodnog kapitala. Uostalom,
78
ni sam Franjo Tuðman kako nam je to svojedobno skromno priznao nije dobio Nobelovu
nagradu samo zato to je Hrvat, pa je, naravno, neæe dobiti ni Marko Markoviæ. Dobit æe
je ona dva hoh taplera koja su »dokazala« temeljnu teoriju obezbo enog Novog svjetskog
poretka: tezu da u ljudskom genu nema ni nacije ni dr ave.
Svoju zaslu enu nagradu hrvatski genetièari od Franje Tuðmana do Marka Markoviæa dobit æe,
meðutim, od hrvatskoga naroda i njegova povijesnog pamæenja. Za dvadeset ili trides
et godina, sad je to veæ izvjesno, dana nji klinci neæe pamtiti ni Hajdukov peti gol n
i Toldov peti jedanaesterac, ni Billa Clintona, kako objavljuje svijetu otkriæe ma
pe ljudskoga genoma. Pamtit æe tek grdo, mraèno vrijeme u kojemu su »neprijateljima dr a
ve« kopali po krvnim zrncima i cro-mosomima, otkrivali »smrad u genima« genima »negativn
og povijesnog naslijeða«, »genima jugo-pasmi-ne« - i pedantno ih bilje ili i klasificirali
kao »smutljivce genetski programirane protiv nezavisne hrvatske dr ave«.
Umjesto kljuènog otkriæa svjetske pameti, klinci æe tako u treæi milenij ponijeti uspome
ne na ljeto kada se posustali hrvatski ovinizam buèno zijevajuæi probudio iz zimskog
sna; umjesto Billa Clintona, sjetit æe se vjerojatnije Ante Ðapiæa kako nepogre ivo pron
alazi »genetski programirane« neprijatelje: »U odorama hrvatskih policajaca zapravo ho
daju abo-lirani Srbi!... Jednom æemo i mi doæi na vlast, a onda jao Srbima!«
Umjesto petog Hajdukova gola ili pete stopostotne anse Alessandra Del Piera u fin
alu, sjetit æe se vjerojatnije po ara koji su toga ljeta harali Dalmacijom, i rijeèi M
arinka Èavke, naèelnika opæine Kijevo: »Osamdeset posto po ara izazvali su Srbi!«
Umjesto dana kad je otkrivena tajna ljudskog ivota, klinci - naroèito oni s uroðenom
gre kom u mapi genoma sjetit æe se vjerojatnije dana kad je otkrivena spomen-ploèa vit
ezu Juri Francetiæu, i rijeèi jo jednog uglednog hrvatskog genetièara, Dragana Hazlera:
»Na svakom pedlju hrvatske zemlje moraju ivjeti Hrvati i stoga neæemo dopustiti da n
am se ovdje koti ona nacionalna manjina koja nam je najveæi neprijatelj!«
Neki od klinaca pogre noga genetskog koda pamtit æe, recimo, i rijeèi nekog Bo idara Man
cea, vlasnika nekakvog motela u Brodu na Kupi: »Vrlo je lo e za hrvatski turizam kad
je stranim turistima prvi dojam o Hrvatskoj hrpa romske djeèurlije. Drski su, neu
redni i bezobrazni. Èinjenica je da stvaraju ru nu i negativnu sliku o Hrvatskoj!«
Umjesto otkriæa da su svi ljudi jednaki u svojim razlièitim genima, dana nji æe klinci i
z 2000. godine pamtiti rijeèi glasovitog hrvatskog genetièara Krunoslava Kiæe Slabinca
: »Fuækam na graðansku dr avu u
79
kojoj smo svi jednaki, odnosno u kojoj smo svi zajedno nitko i ni ta, kao to smo bi
li u Jugoslaviji!«
Umjesto otkriæa da su u ljudskom genu zapisani nekakvi adenini i cito-zini, talent
i i bolesti, boja oèiju i broj stopala, ali ne i nacionalnost i dr avljanstvo, klinc
i æe posebno oni mije ane genetske ifre pamtiti rijeèi Damira kare, jo jednoga iz pl
hrvatskih genetièara: »Od ljudi iz mije anoga braka ne mo emo oèekivati da srcem rade za
hrvatsku dr avu, jer krv nije voda!«
I zar je onda èudno to se ti klinci, zbunjeni otkriæima hrvatske genetike, veæ sad i èudav
ju i krste poput moje pokojne babe, ba kao to se ovih dana u rubrici »Bla ova po ta« u »M
m koncilu« i èudava i krsti mala Zorica iz irokog Brijega, djeèji izravno pitajuæi sebe i
la a: »Isus je rekao da su svi ljudi na Zemlji braæa. Pa kako, reci mi, meni mo e biti b
rat, na primjer, Kinez ili Amerikanac?«
Stoga, kada jednoga dana, za nekoliko godzilijardi godina, na hrvatsku pusto slet
i nekakva èudna letjelica - »mali korak za Marsovca, ali veliki za Mars« i uzme uzorak
hrvatske grude, vanzemaljski æe znanstvenici otkriti tek tragove nekakve guste, l
jepljive crvene tekuæine, i razoèarano zakljuèiti kako u Hrvatskoj nikad nije bilo ivot
a.
Jer, kako bi to rekao akademik karo »krv nije voda«.
srpnja 2000.
80
Strah od letenja
ili kako je krunski svjedok Milan Levar u gara i pristavio kavu, pa tako sedam put
a
Bila je to upravo montipajtonovska scena, poput skeèa iz Top liste nadrealista: zi
ma je ratne 1992. godine, a u poluspaljenoj sarajevskoj èar iji nekakva sirota baba
s maramom preko ofurenog lica stoji nasred ru evine koja je jo jutros bila njen dom
, prièajuæi novinarima to se dogodilo: »Evo, tu sam stajala i krenula da æu skuhat kahvu.
Stavim ja d ezvu na poret, odvrnem gas, i taman kresnem ibicu, kad ono - pade grana
ta!«
Tko zna je li jadna sarajevska nana ikad saznala da nije na kuæu pala nikakva gran
ata, veæ da joj je eksplodirala prastara plinska boca. Mo da su joj i rekli, ali ona
nije vjerovala: tada je ipak bila pone to veæa vjerojatnost da vam, makar upravo u
trenutku kad ste kresnuli ibicu i prinijeli je plinskom tednjaku, na kuæu padne gran
ata.
Sjetio sam se te scene kad je pred kraj dnevnika nacionalna televizija javila da
je Milan Levar, kljuèni svjedok masakra nad gospiækim Srbima 1991. godine, poginuo
u svojoj kuæi u Gospiæu od eksplozije plinske boce. Izgledalo je kao prilog za rubri
ku Zanimljivosti, a Tihomir Ladi iæ je to isprièao otprilike poput one sarajevske babe
: si ao, naime, Levar u radionicu, radio ne to za kuæu, i taman kad je Haag otvorio is
tragu o Gospiæu - eksplodirala plinska boca! Eto to ti je ivot, bio je zakljuèak HTV-a
. Vi koji se grijete na plin pripazite, dakle, na svoje dotrajale plinske instal
acije, jer dolazi prohladna jesen. Vi e o tome u vremenskoj prognozi, odmah nakon
promièbenih poruka. Dovidenja, vidimo se i sutra. Uz malo sreæe.
Trebao je proæi cijeli jedan dan da nova vlast shvati da nisu ba svi Hrvati debili
koji æe popiti prièu kako je èovjek pao na Mujin no , pa tako sedam puta. Niti da su jad
ne, prestravljene babe koje æe kleti sudbinu to je odvela Levara u radionicu ba kad
je eksplodirala plinska boca. Pa su nepokolebljivi istra ivaèi HTV-a na kraju otkril
i da nije bilo do plinske boce, veæ da je ipak, sarajevskim rjeènikom kazano, pala g
ranata. Hrvati, naime, malo znaju, ali nakon svega jo manje vjeruju.
81
A ima ih i koji znaju: oni se u Hrvatskoj zovu odlika i - vec odavno, dodu e, ne dob
ivaju cure s duplerica, ali zato dobivaju stipendije i zavr avaju fakultete u inoz
emstvu. Drugi su oni koji znaju vi e: takvi dobivaju jack-potove u Lokasovim kvizo
vima i zavr avaju u finalnoj epizodi Izazovu. Treæi su ljudi koji znaju mnogo: to su
oni koji dobivaju zastupnièki imunitet i zavr avaju kao potpredsjednici Sabora. Kon
aèno, èetvrti su ljudi koji znaju previ e: oni, kako vidimo, zavr avaju dva metra pod ze
mljom.
Postoje, naravno, i oni peti ljudi koji ne znaju ni ta: oni se u Hrvatskoj zovu po
licajci i ministri. Oni ne znaju ni ta ni o èemu: ne znaju ni to oni prvi rade u inoz
emstvu, ni to oni drugi rade kad nisu u Izazovu, ni to su radili oni treæi prije neg
o to su dobili zastupnièki imunitet. Oni, naravno, ne znaju ni tko ubija one koji z
naju vi e od njih. To je ona vrsta ljudi koji, kad ne ele da se problem rije i, osnuj
u nekakvu komisiju: kad ne ele da se o tome i ta sazna, oni pak osnuju - istra no pov
jerenstvo.
Èini se da æe i ubojstvo Milana Levara biti jedan od onih problema za koje, iz nekih
privremeno nedokuèivih razloga, nitko ne eli da se rije e. Poput, recimo, afere Veèern
ji list. Sjeæate se, naravno, buke koja je mjesecima dopirala iz sobe u kojoj je J
o ko Nedodirljivi-Eliott-Ness-Kontiæ ispitivao Ivica Pa aliæa i dru tvo: mjesecima prije t
a je afera bila top-temom hrvatskih medija, stenogrami su Pa aliæeve intrige dokaziv
ali jasnije nego svojedobna svjedoèenja splitskih bankara njegov projekt prodaje S
lobodne Dalmacije Kutli, i izgledalo je da o prodaji Veèernjaka svi u dr avi znaju v
i e i od samog Pa aliæa: nacija je danima, s nestrpljenjem kojim je oèekivala novi nasta
vak Labirinta strasti, èekala TV-dnevnik ne bi li konaèno vidjela Herr Flicka u lisièi
nama. I onda, na vrhuncu drame, Sabor je osnovao - Istra no povjerenstvo.
Nekoliko mjeseci kasnije Povjerenstvo je sastavilo nekakav izvje taj, dr avni tu itelj
je sumnjièavo klimnuo glavom, i cijela je prièa potonula u duboki kolektivni zabora
v: upravo ovih dana Vlada je tako famoznom Caritas Fundu s Djevièanskih otoka ukin
ula zabranu raspolaganja Veèer-njakovim dionicama. A Iviæ Pa aliæ? Navodno i dandanas be
zbri no ivi u Zagrebu, radeæi kao potpredsjednik Sabora. Rekla bi stara narodna poslo
vica: dobra je svaka prièa koja na svom kraju ima vuka sitog, a HDZ-ovce na broju.
Za to se, dakle, nakon vijesti o eksploziji plinske boce u kuæi kljuènog svjedoka gosp
iækog masakra svakome u ovoj dr avi èini da æe hrvatski Eliott Ness opet od njega naprav
iti autentiènog hrvatskog Idiott Nessa, dok æe potraga za èudovi tima iz Gospiæa koji su u
bili Levara zavr iti otprilike kao potraga za èudovi tem iz - Loch Nessa?
82
Ua ce Milanu Levaru eksplodirati plinska boca, znali su u ovoj dr avi svi osim hrv
atske policije. Njegova supruga Vesna svjedoèi o »knjizi albe« gospiæke policije, cijeloj
ispunjenoj Milanovim pozivima zbog prijetnji, ucjena, uznemiravanja i napada. K
ada je u travnju, povodom dolaska haa kih istra itelja u Obradoviæa Varo , u Gospiæu odr an
iting istine«, jedan od prozvanih zbog »veleizdaje« bio je, imenom i prezimenom, i Mil
an Levar.
Prijetnje su dolazile i iz zabitih telefonskih govornica, i s konferencija za no
vinare: »Bili smo razoru ani 1990. i 1991. godine, a sada nismo, i neæemo se libiti ni
jednog sredstva u obrani na ih prava i obrani Republike Hrvatske od onih koji ele p
oni titi i obezvrijediti Domovinski rat!« ova nedvosmislena prijetnja Branimira Bork
oviæa, Mladog Jastreba, mo da nije bila adresirana Milanu Levaru osobno, ali zato je
st onima koji su javno govorili o zloèinima nad Srbima i nelojalnim Hrvatima, o »hrv
atskim« zloèinima u Domovinskom ratu, poput onoga u Gospiæu, gdje su haa ki istra itelji u
pravo poèinjali ekshumacije, to je i bilo povodom za te te ke rijeèi. Ukratko, dakle, p
rijetnja adresirana upravo - Milanu Levaru.
Tada sam u kolumni pisao o »sredstvima« kojih se mladi jastrebovi »neæe libiti« u obrani H
rvatske od »onih koji ele obezvrijediti Domovinski rat«. Medu »sredstvima« kojih se ni do
tada »nisu libili« bili su i konvencionalni metak, no i bomba, kao i vrlo nekonvenci
onalna sredstva za muèenje. Plinsku bocu, pak, dodat æe pet mjeseci kasnije.
Prijetnje iz Gospiæa nisu nai le na muk nove vlasti. U paniènom strahu da ih se ne svr
sta medu »one koji ele obezvrijediti Domovinski rat« strahu od letenja kojega su poni
jeli iz vremena kad su »oni koji ele obezvrijediti Domovinski rat« letjeli u zrak zaj
edno sa svojim kuæama, automobilima i sluèajnim prolaznicima socijaldemokratsko-libe
ralni zdrug slo no je osudio Haa ki sud, svjetskog Nadkadiju, pazeæi da istovremeno naèe
lno osude i »neodgovorne pojedince« koji dr avu guraju u kaos, oèajnièki ih poku avajuæi pr
oriti u vlastite neprijatelje.
Opæa »antibjelosvjetska« histerija, koja se zakotrljala jo drakonskom kaznom generalu B
la kiæu kao prvim haa kim ispitom nove vlasti, kulminirala je istupima Dra ena Budi e i Zd
ravka Tomca u povodu afere Stipetiæ. »Vrijeme je da netko Haagu ka e: dosta!« - urlao je
u Vukovaru Zdravko Tomac, veæ potpuno pogubljenih crvenih niti, vjerno skinuv i ne
samo retoriku veæ i naglasak svoga Uèitelja. Uostalom, »nije tajna da sam Vam èesto govo
rio kako sam ja Va uèenik!« ne samo da se pitomac Tomac svojedobno upravo tim rijeèima
znao smjerno obraæati svom Vrhovniku veæ
83
je, ne nauæiv i ni ta iz lekcije sa svojom KomunisticKo-samoupravnom bibliografijom, t
o i zapisao u jednoj svojoj knjizi.
U takvoj Hrvatskoj drugaèijoj i novoj samo po tome to æe odluèno »Ne!« Haagu umjesto Tuð
reæi njegov dapiæ, pardon, ðaèiæ Tomac
ljudi koji su tih dana pratili Levara, studirali plan njegove kuæe i spajali crven
e i ute ice na plinsku bocu, osjeæali su se kao kod kuæe. Za to i ne bi? To je dr ava koj
æe, ako »ljevièarski teroristi« ba budu insistirali, graditeljima Francetiæeva spomenika
rabro tra iti - graðevinsku dozvolu, moleæi usput Boga da je imaju. Na posljetku, to j
e dr ava kojoj æe - ako sve bude i lo po planu i Milan toga jutra siðe u radionicu - tre
bati punih trideset i est sati da se javno izjasni o tom »teroristièkom èinu«, a dr avnoj
eleviziji tek onoliko manje koliko prosjeènoj sarajevskoj babi, izluðenoj od rata i
granata, treba da shvati da je zapravo eksplodirala plinska boca.
Po èemu se, dakle, ta dr ava razlikuje od Hrvatske 1999.? Osim, jasno, po tome to je
Levar za HDZ-ova mandata bio » iv i zdrav«, kako æe nevjerojatno bezobrazno primijetiti
Tudmanov ministar policije Ivan Pe-niæ, kojega je valjda samo vjeèno ogranièen prostor
medija sprijeèio da u nastavku nabroji sve one koji kraj njegova mandata nisu doèek
ali toliko ivi i zdravi kao Milan Levar.
Cak ni pa ljiviji analitièari ne bi primijetili bitnu razliku: reakcija vlasti bila
je, recimo, potpuno jednaka kao i za Peniæeva mandata. Nema, naime, nikakve sumnje
da bi i Tuðmanova ma inerija osudila »gnjusni teroristièki akt«, a jo manje da bi ga kval
ficirala »pucnjem u Hrvatsku«, kao to se lijepo izrazio Zdravko Tomac. I sav onaj dem
okratski otpad pona ao se jednako komotno: Ðapiæ je konstatirao otprilike da je Levar
dobio to je tra io, dok je Mladen Schwartz pozdravio »mu evni èin na ih bojovnika iz Gospi
upozoriv i ostale levare da je »duga ruka pravde hrvatskoga naroda«. Tihomir Ore koviæ, na
kon Levarove smrti jedini iv èovjek koji zna to se dogaðalo u Gospiæu te jeseni prije toè
o devet godina, samo je kratko procijedio: »Boli me kurac!« Su tinski jednako, mada bi
ranijim rijeèima, ubojstvo je kurcoazno osudila i opozicija, ne optu ujuæi izravno vla
st, ali je ni ne amnestirajuæi odgovornosti.
Sve, dakle, potpuno isto kao da je Levar ubijen, recimo, u kolovozu 1999., samo t
o su neka imena da ne ka em identiteti zamijenjeni. Za to bi onda i ta drugo bilo imal
o drugaèije? Za to bi, recimo, ubojice bile otkrivene i uhvaæene? Za to bi, konaèno, itko
ikada vi e odgovarao za Gospiæ, za Poljanu, za splitsku Loru i ostala strati ta?
Za to bi, uostalom, itko od nove vlasti oèekivao energiènije korake
ako veæ ne, na primjer, najobièniju za titu svjedoka? Pa to je to soci-
84
jaldemokratsko-liberalni zdrug radio dok je bio »ljuta opozicija« Tudma-novom re imu?
Sve su afere i sve zloèine toga re ima otkrivali novinari, dok su Budi a i Tomac Tudma
novi ministri i ministranti kliktali o »pucnjima u meðunarodni ugled Hrvatske«, iako s
u, kako æe se kasnije pokazati, znali za zloèine mnogo prije novinara.
Novinari su dobivali prijeteæa pisma i batine, a ljuta opozicija je utjela. Novinar
i su se umjesto ubojica vukli po sudovima, a ljuta opozicija je utjela. Novinari
su na kraju ubojicama isplaæivali goleme svote za du evne boli - jer njih je i tada »b
olio kurac« - a ljuta opozicija je i dalje gromoglasno utjela.
Onda je ljuta opozicija do la na vlast. I kroz usta potpredsjednika Vlade Gorana G
ranica zagrmjela kako »vi e ljudi strada od pisane rijeèi nego od metka za vrijeme agr
esije«. Plinske boce, dodu e, nije spominjao.
U takvoj je shizofrenoj dr avi i moguæe da predsjednik Republike novinarima pokazuje
prijeteæa pisma i napada institucije vlasti, policiju i Vladu, kako ni ta nisu podu
zeli da bi sprijeèili smrt svjedoka Levara: ukratko, da funkcionira kao opozicija.
I samo je u takvoj shizofrenoj dr avi, u kojoj se vlast pona a potpuno isto kao i u
vrijeme kad je bila opozicija, moguæe da se i opozicija pona a kao u vrijeme kad je
bila na vlasti - dakle bahato i bezobrazno.
Za to se onda Ðapiæ, Schwartz i Ore koviæ ne bi pona ali kao da se ba ni ta dogodilo nije?
se tako ne bi pona ali i oni to grade spomenike fa istima, a pi aju po spomenicima rtvam
a fa izma? Za to se, na koncu, tako ne bi pona ali i oni koji su planirali Levarovo ub
ojstvo? to se to dogodilo 2000. godine da bi ih pokolebalo u njihovu naumu?
To su, naravno, glupa pitanja, jer odgovore znamo. Pravo je, omiljeno novinarsko
pitanje tko je sljedeæi? Stipe Mesiæ, Levarov kolega s haa ke klupe za svjedoke? Uost
alom, ne lomite glavu, sve pojedinosti saznat æete na vrijeme, u popularnoj HTV-ov
oj rubrici »Zanimljivosti«. Na primjer, kako je neki ekscentrik i pustolov M. B., ja
vnosti poznatiji po svom svjedoèenju pred Meðunarodnim sudom za ratne zloèine, odluèio u
Haag odletjeti - automobilom.
U meðuvremenu, Vlada æe osnovati veæ nekakvo istra no povjerenstvo koje æe temeljito ispit
ati sve okolnosti pod kojima je poginuo Milan Levar. Neæe proæi ni èetiri mjeseca, a m
i æemo veæ imati op iran izvje taj sa svim pojedinostima o dotrajalom ventilu na zarðaloj
plinskoj boci kojoj je, uzgred budi reèeno, atest istekao prije godinu dana.
Stoga, ako idete u inozemstvo, recimo u Haag, dr ite se onih priruènika koji ka u da p
rije putovanja sve dragocjenosti pohranite u sef - ili,
85
ovisno o njihovoj prirodi, kod odvjetnika - potom zatvorite sve prozore i iskljuèi
te elektriène ureðaje. I svakako ne zaboravite iskljuèiti plin.
Ako ga ne iskljuèite vi, neæe ni istra no povjerenstvo: ono, naime, ne iskljuèuje nijeda
n moguæi uzrok tragedije.
rujna 2000.
86
Dobri susjed Toni
ili tko ima najljep i vrt u Ulici Grge Novaka i otkud mu sjeme onih prekrasnih gar
denija
»Nisam se nikad pitala od èega ivi, iako ni on ni supruga nisu radili. Znala sam samo
da su doseljenici iz Bosne. Njegovom zaslugom asfaltirana je cijela ova cesta k
oja vodi do na ih kuæa, bili smo stvarno zadovoljni. O njemu mogu reæi samo sve najbol
je, neprekidno je radio oko kuæe i pomagao drugima.«
Tako novinarima, jo uvijek vidno uzbuðena, prièa susjeda Tonija Ra-jiæa: tu, u ulici Gr
ge Novaka u presti noj zadarskoj èetvrti Diklo, ona i novinar okru eni su policijskim
automobilima, pozornicima koji oko susjedove kuæe lijepe utu traku, buljukom znati el
jne djece i prolaznicima koji ivo komentiraju sinoænje dogaðaje.
»Krasan èovjek. Doselio se u susjedstvo prije godinu dana... njegova kuæa i vrt pravo
su ogledalo njegova karaktera i pona anja, koje je bilo besprijekorno.«
Potresena gospoda pokazuje preko puta ulice jednostavnu, ali lijepu bijelu kuæu s
ukusno ureðenim vrtom i travnjakom: s ograde stubi ta i balkona iznad ulaznih vrata
prelijevaju se slapovi bri ljivo njegovanog cvijeæa. To je dom Rajiæevih - tihe, drage
obitelji koja je u èetvrt doselila u prosincu 1999. godine i ivjela tu sve do pro lo
g ponedjeljka.
Te veèeri njihovu je »kuæicu u cvijeæu« okru ila grupa sumnjivih tipova u crnom, lica sakri
enih pod kapuljaèama s prorezima za oèi. Bilo je kao u amerièkim filmovima: s pu kama su
èuèali pokraj vrata i uljali se pod zatvorenim prozorima. Susjeda Rajiæevih odmah je o
krenula 94: »Zvala sam policiju misleæi da je rijeè o provali. Policajac mi je, meðutim,
rekao da se sklonim, da je sve u redu...«
»Sumnjivi tipovi« koji su se te veèeri muvali po cvjetnim gredicama Rajiæevih nisu, naim
e, bili provalnici, veæ pripadnici Antiteroristièke jedinice Luèko iz Zagreba. Nekolik
o sati ranije dobili su kratku zapovijed da hitno idu u Zadar: tek predveèer reèeno
im je to je i cilj tajanstvene operacije hvatanje nekog Tonija Rajiæa i jo dvojice Z
adrana, Josipa Tomiæa i Ivana Vulete. Od te trojice policija je uhvatila samo Josi
pa
87
lomiæa. sutradan poslijepodne u okviru iste akcije u Biogradu je uhap en i neki Jako
v Gudelj. Ivan i Toni, meðutim, nisu bili kod kuæe.
»Policija nije nikoga na la, Rajiæi su veæ prije pobjegli«, objasnila je novinaru gospoða i
elitne zadarske èetvrti, ne trudeæi se previ e sakriti zadovoljstvo to je njihov dobri
susjed Toni izmakao policijskoj opsadi. Nije se gospoda previ e obazirala ni na k
ojekakve prièe koje su te veèeri krenule ulicom Grge Novaka: jest, bio je Toni Rajiæ B
osanac, ka u iz Busovaèe, ali na èovjek, Hrvat vrijedan èovjek koji je svojim rukama ure
io napu tenu kuæu preko puta i nesebièno pomagao svima koji su pomoæ trebali - zaboga, o
rganizirao im je asfaltiranje ulice! Sto se nje tièe, to je sve to je trebalo znati
o tihom susjedu Toniju, èovjeku koji je odnjegovao najljep i vrt u kvartu.
Sada, eto, o Toniju sva ta govore, pa èak i da mu to, zapravo, nije pravo ime. »Ne elim
vam reæi pod kojim imenom mi se predstavio, jer ga elim za tititi«, zavr ava susjeda nov
inaru svoju prièu, zadovoljno klimajuæi glavom. »On je krasan èovjek!«
A da se samozatajan vrtlar Toni Rajiæ svojoj novoj susjedi u ulici Grge Novaka pro l
oga prosinca predstavio svojim pravim imenom, predstavio bi se kao Pa ko Ljubièiæ iz B
usovaèe, zamjenik efa policije Hercegovaè-ko-neretvanskog kantona.
Da joj je tihi susjed Toni Rajiæ prièao o sebi, mo da bi joj isprièao i sve
0 onoj davnoj srijedi, 14. travnja 1993., kada je kao zapovjednik 4. bojne Vojne
policije H VO-a Viteza od generala Bla kiæa dobio zapovijed za napad na muslimanske
snage na brdu iznad malog muslimanskog sela Ahmiæi. Isprièao bi joj i kako je sutra
dan zajedno sa svojim »zadarskim« susjedom
1 tada njim pomoænikom Ivanom, te Jakovom i Josipom, prvim ljudima srednjebosanskog
SIS-a, oti ao u Busovaèu kod Darija Kordiæa, s kim je malo »razradio« Bla kiæevu zapovijed.
Isprièao bi joj uz kavu i kako su zvali prijatelje u Ahmiæima i savjetovali im da su
tra ne budu kod kuæe; kako je tog èetvrtka uveèer poslao ljude da crnom bojom nacrtaju
kri eve na hrvatske kuæe u Ahmiæima; kako su u ponoæ u jednoj kuæi u Nadiocima kraj Vitez
a on i Ivan s pripadnicima jedinica za posebne namjene dogovarali zadnje detalje
; kako je u pet ujutro Vitezovima i jockerima izdao kratku zapovijed za opæi napad
; kako je u tom napadu na »strate ku kotu« zaklano, ustrijeljeno ili ivo zapaljeno 116
civila, staraca i ena i kako je na zgari tima ostalo 15 be ivotnih djeèjih tijela, od k
ojih je najmlaðem bilo samo devet mjeseci. Isprièao bi joj susjed kako je te travanj
ske zore gorjela svaka kuæa u malom selu Ahmiæi kraj Viteza svaka kuæa koja nije imala
nacrtan kri .
Da je svojoj susjedi Toni Rajiæ prièao o sebi, isprièao bi joj i kako je nakon toga un
aprijeðen u zamjenika efa kantonalne policije, i kako je po-
88
slije godinama mirno ivio udobno zavaljen u lovorike svoje ratne slave, i kako ga
je 1998. godine, ba nekako nakon Bla kiæeva svjedoèenja u Haagu, netko hitno zvao iz M
ostara, kako je preko noæi smijenjen s policijske funkcije i kako je iz Zagreba do
bio novu osobnu iskaznicu i putovnicu na ime Toni Rajiæ.
Da joj je dobri susjed Toni isprièao sve svoje mraène tajne, isprièao bi joj i gdje se
sve potucao vi e od godine i pol prije nego to je sa suprugom doselio u njeno susj
edstvo, u mirnu ulicu Grge Novaka, i tko mu je dao tu praznu kuæu, i od èega ivi, i g
dje uopæe nabavlja sjeme onih prekrasnih bijelih gardenija.
Sluèaj Tonija Rajiæa, pravim imenom Pa ka Ljubièica, jednog od naj-tra enijih Hrvata dana n
ice, ba kao i sluèajevi njegovih zadarskih susjeda Ivana Vulete, Jakova Gudelja i J
osipa Tomiæa - pravim imenima Vlade Cosiæa, Ante Sli koviæa i Tome Vlajiæa - na prvi je po
gled klasièna, do karikature tipièna prièa o tihim susjedima-ratnim zloèincima kakve je
desetljeæima poslije Drugog svjetskog rata po mirnim, rezidencijalnim èetvrtima ju noa
merièkih gradova hvatao izraelski Mossad. Prièa je to i o simpatiènom starcu iz argent
inske Santa Teresite, vlasniku malog duæana sportske odjeæe kojega su jednog dana od
veli policijski specijalci objasniv i susjedima da je dobri èovjek Dinko bio ef nacis
tièkog konc-logora u Hrvatskoj. Kli ej, dakle, o dragom susjedu s krasnom djeèicom, uh
odanim poslom, lijepom kuæom s uvijek - bez iznimke! - divno ureðenim vrtom, njegova
nim travnjakom i jednom duboko zakopanom mraènom tajnom.
Taj kli ej ne funkcionira, dakako, bez zaprepa tenih susjeda koji poslije danima prièa
ju novinarima kako ni u snu ne bi pomislili da je taj drag, tih èovjek koji je nji
hovoj djeci popravljao bicikle, nekada zapravo bio ef nekakvog koncentracijskog l
ogora ili pak zapovjednik jedinice koja je izmasakrirala cijelo jedno selo. I up
ravo tu, na tom mjestu na prozoru Tonijeve susjede u zadarskoj ulici Grge Novaka
- ova se prièa razlikuje od otrcanog kli eja.
Vratimo se dva tjedna unatrag: kako stvari stoje, izvjesno je da je nove identit
ete i nove adrese zloèinaca iz Ahmiæa policija doznala tek nakon anonimne dojave u èet
vrtak, 31. kolovoza. Èetiri dana policija je znala tko je tihi susjed iz ulice Grg
e Novaka, èetiri dana je dr ala njegovu kuæu pod prismotrom, i opet je Pa ko Ljubièiæ uspio
nestati, ba kao i koju ulicu dalje njegov prijatelj Ivan, zapravo Vlado Æosiæ, Ljubièiæev
zamjenik u Vojnoj policiji HVO-a! Kako? Odgovor je dala zadarska policija, poja
sniv i u priopæenju kako su »pojedinci iz dr avnih tijela u svojim kontaktima s osumnjièen
ima pomagali u njihovu skrivanju i bijegu«.
Policija nam je tako otkrila zaista senzacionalnu novost: mangupi u njihovim red
ovima, u MUP-u i SZUP-u, i dandanas, ba kao u stara, dobra
89
vremena, poma u i servisiraju ratne zloèince s potjernica, titeæi ih od »crvenih vragova«
»crnih haagova«! A mi se sad valjda moramo snebivati od èuda i praviti kao da to nism
o znali sve ovo vrijeme.
Bilo bi zapravo idealno da su toga ponedjeljka iz svojih kuæa uspjeli nestati i he
rceg-bosanski SIS-ovci Sli koviæ i Vlajiæ. Tada bi se policija, umjesto da prizna isti
nu, mogla pozvati na svoj omiljen alibi: novinare. Koji su samo nekoliko dana ra
nije objavili tajni izvje taj o Ahmiæima i tako dali signal »Toniju« i drugovima. No Ton
i i dru tvo ostali su u svojim novim domovima. Za to?
Po odgovor na to pitanje valja nam se pak vratiti pet mjeseci unatrag. Jo u travn
ju Globus je, naime, otkrio da je HDZ-ova obavje tajna ma inerija nakon Bla kiæeva svjed
oèenja ahmiækim krvnicima dala nove identitete i adrese. Mjesec dana kasnije Naciona
l otkriva i detalje operacije: la ne osobne iskaznice »èetveroèlanoj bandi« osigurali su M
arkica Rebiæ i arko Pe a, to dokazuju dokumenti naðeni u HIS-ovoj arhivi jo u o ujku. Da
iz tih dokumenata novinari saznaju da se Ljubièiæ i dru tvo kriju u - Zadru! SIS-ov a
gent tipan Udiljak u jednom izvje taju opisuje tako èak i proslavu Ljubièiæeva useljenja
u novu kuæu, onu istu napu tenu kuæu u ulici Grge Novaka. Podsjeæam, nova je vlast sve t
o znala jo u o ujku. Ako ni ta drugo, mogli su, naime, proèitati u novinama.
No ni nakon tog otkriæa »èetveroèlana banda« nije uhvaæena. Analitièari su ponudili zgodna
a njenja, poput bolesti ministra Stjepana Iva-ni eviæa i nepovjerenja Raèanove vlade u n
i e razine korumpiranog HDZ--ovog pravosuða, ili pak nerazmirica u vrhovima obavje taj
ne zajednice izmeðu Mesiæevih i Raèanovih ljudi. OK. Zvuèi glupo, dakle moguæe. Ali to zap
ravo i nije va no za na u prièu. Va nije je pitanje: za to ni tada Ljubièiæ nije pobjegao?
oga, pa njegova je prva susjeda iz novina mogla saznati tko je on! Ili mo da to nj
ega zapravo i nije toliko brinulo?
Uostalom, po prvoj verziji prièe, takoðer iz policijskih izvora, ahmiæka je èetvorka otk
rivena sasvim sluèajno: navodno je patrola uoèila upaljena svjetla u odavno napu tenoj
kuæi, malo pronju kala i - kako su pisale novine - »saznala da tu ivi krvnik iz Ahmiæa«.
tprilike kao kad je svojedobno Nevenka Tuðman prona la poslovan prostor MORH-a etajuæi
Zvonimirovom ulicom. Svi su se smijali toj prièi, ba kao i ovoj iz Zadra. Za nas, m
eðutim, ona je zanimljiva samo zato to se nitko nije upitao kako je to policija »sazn
ala« da u kuæi ivi ratni zloèinac? Pitala je susjedu preko puta!? Glupo, dakle - moguæe.
Poanta ove prièe jest upravo u tome: svi su u ovoj dr avi znali gdje su Ljubièiæ, Cosiæ, S
li koviæ i Vlajiæ - i HIS, i MUP, i SZUP, i Vlada, i novinari, i gospoda u Novakovoj u
lici. I tu se prièa o na im junacima razlikuje od kli eja o tihim susjedima Eichmannov
ima. Na junak, naime, nije u
90
Argentini ih Paragvaju, veæ u ulici Grge Novaka, u elitnoj èetvrti Diklo, u Zadru, u
Hrvatskoj, dakle - kod kuæe. Gdje æe ga tititi, jer on je »krasan èovjek«. On svima poma
asfaltira cestu i ima najljep i vrt u èetvrti.
Za to, pak, tako ne bi i bilo? Za to bi »Toni« i njegovo dru tvo iz one kuæe u Nadiocima bi
i jedini u zatvoru? Za to onda u zatvoru ne bi bili, recimo, i oni koji su im dali
la ne isprave? Za to u zatvoru ne bi bili i oni koji su zapovjedili tu operaciju? Z
a to u zatvoru ne bi bili i oni koji ih pokrivaju sve ovo vrijeme, od 3. sijeènja do
danas? Za to su svi oni na slobodi, s novim identitetima, kao saborski zastupnici
, pomoænici ministara, predsjednici kojekakvih odbora za koje ta, potpredsjednici Sa
bora, sveuèili ni profesori, ugledni graðani, tihi susjedi u rezidencijalnim èetvrtima h
rvatskih gradova?
Kao da ne znamo tko su oni zapravo! Zar ne gledamo i mi sa svojih prozora iz na ih
sigurnih, toplih kuæa oznaèenih kri em u njihove njegovane vrtove? Nisu li to krasni
ljudi, ti na i dobri, mirni susjedi?
Mo da vam je sada jasnije za to æemo i onu dvojicu uhvaæenih SIS--ovaca po hitnom postup
ku izruèiti Haagu i pokazati na u kooperativ-nost s Meðunarodnim sudom. Koliko je meni
, naime, poznato, izdavanje la nih dokumenata nije ratni zloèin, pa makar ih izdali
i ratnom zloèincu. Za razliku od nekog na eg nadobudnog suca, one u Haagu neæe zanimat
i tko je potpisao Sli koviæevu putovnicu, i svi oni Peniæi, Brzo-viæi, Pe e, Markice, Miro
slavi, Ðurðe, Ivici i ostali tihi susjedi preko puta ulice moæi æe odahnuti i posvetiti
se svojim gardenijama. Mi pak nikome neæemo reæi tko su oni. titit æemo ih jer su to kr
asni ljudi. Asfaltirali su i put.
Ni mi, kao i ona gospoða iz Novakove ulice, o njima ne znamo ni ta doli samo sve naj
bolje. Jer i mi smo, kao i ahmiæki Hrvati onoga petka u zoru, u na im kuæama oznaèenim k
ri em, navlaèili debele zavjese preko prozora da ne èujemo krikove i ne vidimo to se do
gaða u susjedovu dvori tu. Nismo li, na koncu, i mi zavjese razgrnuli tek kad su u k
uæu preko puta uselili novi stanari, vrijedni neki ljudi - na i, Hrvati - koji su je
uredili, okreèili i posadili bijele gardenije?
Stoga, kad nas budu pitali kako su nam se susjedi predstavili, neæemo im reæi. I kad
nas anketari ovih dana budu pitali smatramo li da je HDZ zloèinaèka organizacija, d
vije treæine nas odgovorit æe: »Ne, to su krasni ljudi, ti na i susjedi.«
rujna 2000.
91
Sat lobotomije
ili u èijim je rukama bila dr ka sjekire, a u èijim æe biti dr ka lopate
Danas, devet godina kasnije, toèno pamtim samo datum: 10. prosinca 1991. godine. S
ve ostalo nejasno je povezani niz o teæenih slika, poput friza fresaka u nekoj mraènoj
kapeli, koje su mi se poslije èesto vraæale u snove: one noæne more nakon kojih se ne
budi s olak anjem zbog toga to je sve to bio samo ru an san, veæ s u asom zbog toga to
ije.
Kasnije su ko mari prestali i tu sam epizodu zakopao medu ostale nenapisane prièe, d
a bih je, eto, iskopao nakon devet godina, prateæi tko zna koju po redu raspravu o
ratnim zloèinima i gledajuæi lopate u rukama haa kih istra itelja.
Toga sam se dana, tog studenog prosinca devedeset prve, nakon jo jednog reporters
kog mandata spremao vratiti iz Beograda u Split. Sam vrag zna - jer ja do danas
nemam pojma - za to sam ponovno, prije povratka, odluèio otiæi u okupirani Vukovar. Bi
o sam tamo ne to ranije, svega par dana nakon pada, jedva izvukao ivu glavu spasiv i
se strijeljanja u Nego-slavcima, i jedino gluplje to sam nakon toga mogao napravi
ti bilo je -otiæi jo jednom. Zajedno s mojim ratnim erpom Miæom sjeo sam u d ip i s fals
ificiranom dozvolom Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu, napravljenom u do
pisni tvu ljubljanskog Dela, uputio se ponovno smrznutim zgari tima zapadne Slavonij
e.
U Vukovaru nas je doèekala poveæa grupa beogradskih novinara i stranih dopisnika od
kojih sam veæinu znao, pa ovoga puta èak nisam ni krio identitet. Èekali su vojni auto
bus ne to se dogaða, ne znaju detalje
kad nam je pri ao neki oficir i uputio se ravno prema meni. Svega to se dalje dogaðal
o sjeæam se, ka em, tek u nekakvim ispremije anim fragmentima, poput nervoznog videosp
ota nekog death-metal banda.
Pamtim tako da su nas utrpali u autobus, pamtim da se taj oficir stalno derao, p
osebno na mene netko mu je oèito rekao da sam hrvatski novinar
- psovao je i urlao, »sad æe da vidi «, ali ni on niti onih nekoliko èetnika u autobusu ni
u me dirali. Samo su neartikulirano vikali i gestikulirali, ja
92
sam Diebetao o novinarskoj profesiji, onda su malo urlali na strance, dok je prl
javim prozorom odmicala blijeda silueta smrznute ru evine Vukovara.
Nakon mo da pola sata autobus je stao usred smeðe izmaglice iza koje su se nazirale
pocrnjele kuæe rekli su mi da se selo zove Divo . Doèekala nas je opskurna dru ina Arkan
ovih èetnika pod crnim vunenim kapama, rezervista sa Zvezdinim grbom na ljemovima,
nekoliko civila u arenim d emperima i par prepla enih »sladoledara« s oznakama Crvenog kr
i a.
Izvukli su me iz autobusa i na èelu uskome ane kolone stali gurati prema prvim kuæama.
Sve vrijeme su vikali, malo na mene, malo na sijede glave iz Crvenog kri a; novin
ari su kaskali za nama, fotoreporteri namje tali objektive, onda je oficir pokazao
rukom, tamo uz onu kuæu, vidim ne to, pribli avamo se: ljudsko tijelo skvrèeno uz zid,
u kosi kristali smrznute krvi; kamerman beogradske televizije me gura, snima, klj
ocaju aparati, arkanovci psuju majke usta ke, teturam ne bih li se izmakao, ali of
icir me gura dalje, idemo dalje, tamo, na ledini golemi krater, kao od nekakva m
eteora, u dnu dva-tri tijela, crna, pougljenjena, oficir spretno uskaèe u jamu i p
okazuje ka iprstom: »Gledaj, mamu im jebem«, kamerman zumira, a ja instinktivno okreæem
glavu: ruke bez prstiju, glave bez u iju.
Mete se pretvara u kaos, oficir i dalje urla, fotoaparati kljocaju, kamera zuji, a
meni - to ba pamtim - prolazi kroz glavu kako æe Merliæ veèeras to skinuti s beogradsk
e televizije i prikazati u »Slikom na sliku« - mene s ovim ubojicama - pa ono malo p
risebnosti to mi je preostalo koristim da se izvuèem iz kadra beogradskom kamermanu
, odguravam ga od sebe, obja njavam mu, on uopæe ne slu a, snima dalje, ja uzmièem, a ne
ki sitan arkanovac gura me nazad, tamo, iza traktora; idemo tamo, opet le , malo d
alje dva, onda tamo, iza kuæe, svi, poput èopora divljih pasa - dvije izgladnjele, s
ive svinje obje enih rebara izbezumljeno bje e od nas - oficir nam pokazuje, kao kau
stos, upire prstom u tijelo leðima uronjeno u smrznuto blato, zabaèene glave; jedna
novinarka plaèe i psuje, gledam, aparati rafalno kljocaju, a kamera zumira golemu s
jekiru zabi-jenu u prsi nesretnika pod na im nogama.
Kasnije, kad sam to ponovno pro ivljavao u snovima, uvijek sam se budio negdje usr
ed toga dugog kadra, zureæi u tu divovsku sjekiru, dok mi se oficir izbezumljenim
glasom boje ljivovice unosi u lice psujuæi mi majku usta ku, neprestano ponavljajuæi: »Sn
imaj, da vidite ta va i rade!« a ja mu odgovaram: »Nemam aparat, nemam aparat«, automatsk
i, poput kompjutora Hala iz Kubrickove »Odiseje«. Iz te noæne more sam se, eto, svaki
put budio u tom trenutku: svaki put osim tada, kada sam - buljeæi u
93
krvavu drsku sjekire i buncajuæi kako nemam fotoaparat zapravo èekao da me netko pro
budi.
Te veèeri, u Beogradu, s prijateljima sam gledao Dnevnik. Poèeo je slikama iz Divo a uèi
nilo mi se da u jednom trenutku vidim sebe kako bje im iz kadra, a tvrdi je enski g
las govorio ne to o petnaest, dvadeset le eva u malom selu Divo u kraj Ernestinova, ne
sretnicima koje su usta ki bojovnici izmasakrirali povlaèeæi se iz sela prema Osijeku.
Razgovarali smo o tome, i nitko od beogradskih kolega nije mogao reæi je li to ist
ina ili nije nitko od nas nikad prije u ivotu nije ni èuo za Divo , a beogradska je t
elevizija tih dana èak i improvizirana ratna groblja u parkovima predstavljala kao
masovne grobnice vukovarskih Srba. Onda smo shvatili kako je tek sad postalo va n
o koje su nacionalnosti ti ljudi i tko je onaj èovjek sa sjekirom u grudima: Hrvat
ili Srbin. A va no je zapravo bilo samo do juèer, kad je jedino o tome - o njegovu
prezimenu - ovisilo hoæe li ga luðak koji mu se pred kuæom pojavio sa sjekirom u ruci
zaobiæi ili æe tu sve zavr iti.
Nisam ni rijeèi napisao o tih nekoliko sati kaosa i u asa: tih je dana ionako glavna
prièa bio Vukovar, i pored nepreglednih stotina crnih vreæa u dvori tu vukovarske Cig
lane dvadesetak le eva u nekom selu èak ni Srbima nije bilo osobito zanimljivo. Posl
ije sam se i raspitivao, ali uglavnom nitko o dogaðajima u Divo u nije imao pojma te
k je kolega iz Osijeka bio naèuo ne to o nekom masakru. Tko zna, mo da se kasnije i ot
krilo, ali mi je promaklo: nikad poslije, naime, vi e nisam èuo za Divo , malo selo kr
aj Ernestinova, i tako do dana dana njeg ne znam tko su zapravo -»na i ili njihovi« - bi
li ti jadnici.
I to je otprilike poanta te prièe.
Ne znam jesu li mo da za Divo èuli Raèan, Tomac ili Budi a potonja dvojica u to su vrije
e bili i ministri u ratnoj Vladi. Kasnije se, naime, ispostavilo da su znali mno
go vi e nego to se dalo naslutiti. I tko zna jesu li tada mogli pomisliti da æe ih sv
e te jame na e bliske pro losti doèekati nei-skopane, i da æe im povijest tutnuti lopate
u ruke. Kako, meðutim, stvari stoje, njihove su ruke odveæ njegovane za lopate: oni
bi radije nekakav sofisticiran laboratorij za precizno mjerenje kauzalnosti zloèi
na.
Ba , eto, nekako na devetu godi njicu tajanstvenog masakra u Divo u, Ivica æe Raèan tako p
rovaliti dugo kupljenim bijesom prema Haa kom sudu. Kap je prelila èa u uèi kad se saznal
o da Haag priprema optu nice protiv generala iz rodoslovnog stabla Oluje. U nedost
atku skupe opreme, ponovno se ruèno obavlja anatomija zloèina koje vi e niti Vladimir
Seks ne porièe: tko je, dakle, odgovoran za Uzdolje, Varivode, Donji Lapac,
94
rlavno...r Odnosno budimo precizni, jer to je kljuèno pitanje jesu li, primjerice,
dvadesetak civila u Golubiæu vojnici 4. gardijske brigade poubijali »na svoju ruku« i
li su te »svoje ruke« imali odrije ene velikim planom Franje Tuðmana o etnièkom èi æenju Kr
?
Netko bi, naime, mogao pomisliti da je rijeè o ovom drugom: ne treba biti Anto Nob
ilo - dovoljan je i bruco prava - da podsjeti kako nitko za te zloèine nije odgovar
ao; da je, recimo, petorka koja je poubijala devet staraca u Varivodama niti god
inu dana kasnije osloboðena i da ti ljudi danas s nama sjede u kafiæu; da podsjeti,
uostalom, na one smije ne Tuðmanove poruke Srbima da ostanu kod svojih kuæa, emitirane
preko radija i televizije, i na Tuðmanove euforiène poruke samo nekoliko dana kasni
je: »Srbi su neslavno nestali iz ovih krajeva kao da ih nikada nije ni bilo!«, ili k
ratko i jasno - »Neka im je sretan put!«
Pripadnici Hrvatske vojske i psi rata koji su nahrupili iza tenkova imali su lic
ence to kili i bianco-dozvolt za pale i pljaèku: »Svaki je pripadnik HV-a osjeæao moral
nim pravom poslu iti se tuðom imovinom!« objasnio je tada neki pukovnik u Benkovcu. Po
ruka Franje Tuðmana Srbima da mirno èekaju u kuæama zapravo je tek trebala olak ati posa
o. I na bruco prava, kojega smo anga irali za ovu prigodu, zna da nigdje ne postoji
pisana zapovijed za ubojstvo civila u Golubiæu ili Varivodama. Postojala je samo o
gromna kolièina dobre volje prema zloèinima i velièanstven, monumentalan zid utnje o sv
emu to se tih olujnih kolovoskih dana dogaðalo u zabitim krajinskim zaseocima.
Zid utnje razbili su, kao i obièno, novinari i humanitarci, ali tragovi tog golemog
zdanja jo se mogu vidjeti na istom mjestu: u Banskim dvorima. Dapaèe, u toku su op
se ni radovi na njegovoj rekonstrukciji, u skladnoj suradnji s HDZ-ovim konzervato
rima iz Zavoda za za titu spomenika.
Za to je Raèanu, Granicu, Tomcu, Budi i i ostalima toliko stalo do te nakaradne graðevin
e? Upravo zato to su u velikom i prilièno glupom lovu na HDZ-ove glasaèe - prihvatili
hadezeovsku inicijativu da se zid proglasi spomenikom nulte kategorije. Oluja j
e - to nitko u ovoj dr avi neæe niti smije poreæi - sam kamen temeljac hrvatske slobod
e. Malo krvi u temeljima isto tako nitko neæe poreæi, ali æe zato kao najgoru uvredu d
o ivjeti svaki poku aj da se doka e kako je ta krv bila predviðena i tro kovnikom i »genera
nim urbanistièkim planom«. Individualizacija zloèina, o kojoj toliko vole govoriti, um
jesto jasnog imenovanja i ka njavanja neposrednih krivaca ubojica meðu nama postala
je tako tek efektnim pravnim sredstvom za amnestiranje odgovornih. Jer ako su ub
ojice meðu nama, odgovorni su i meðu - njima.
95
Raèan i dru tvo upali su tako u HDZ-ovu zamku, nemoæno se koprcajuæi dok Vladimir Seks t
rijumfalno konstatira kako su konaèno prihvatili njihovu politiku prema Haagu. Uos
talom kad smo veæ kod prigodnih godi njica prije toèno godinu dana, u ovom istom tjedn
iku, Ivica Raèan je u predizbornom intervjuu rekao i ovo: »Nacionalni dignitet brani
se i po tovanjem preuzetih obveza i provoðenjem zakona koji regulira odnose s Haa kim
sudom. Moramo pokazati veæu sposobnost da svoje nacionalne interese branimo surad
njom i dijalogom, a ne sukobima i svaðama. Svadljiva dr ava nije vjerodostojna, pa n
i previ e cijenjena kao partner.«
Godinu dana kasnije, Raèan alje ultimatum Haa kom sudu u 13 toèaka, ponavljajuæi gotovo u
rijeè ono to su tada ponavljali Seks i kompanija. Odjednom, »svadljiva dr ava« je vjerod
ostojna: nakaradnom logikom, zajedno s preuzimanjem vlasti preuzeta je i odgovor
nost vlasti za zloèine. Raèan i njegova Vlada dobrovoljno su se umetnuli kao neraski
dive karike u »zapovijedan lanac«, dokazujuæi »vjerodostojnost dr ave« jednostavnim preuzim
njem HDZ-ovih teza. Nezgodno je, naravno, jedino to to proizlazi kako je ta »vjerod
ostojna vlast«, oslobaðajuæi okupiranu èetvrtinu dr ave isplanirala i njeno etnièko èi æenj
spajanje ugodnog s korisnim, a to je, suhim pravnim rjeènikom - ratni zloèin.
Stoga treba dokazati da je svaki zloèin individualan - to nitko razuman neæe sporiti
- e kako bi nasljedstvo dobiveno od Tuðmana bilo legalno, odnosno »vjerodostojno«. Za to
bi se inaèe biv oj vlasti pri ivala odgovornost za sve katastrofe posljednjeg desetlj
eæa od pretvorbe i pljaèke do nezaposlenosti i bijede - osim odgovornosti za zloèine?
Tim pouènim satom anatomije zloèina - zapravo satom lobotomije -iz kolektivne je sav
jesti jednom za svagda trebalo odstraniti jednu ru nu epizodu slavne povijesti. Zl
oæudan tumor uvjerljivo je prikazan kao vitalni organ, rez je za iven i publika bi s
e mirno razi la da u salu tog trenutka nisu banuli istra itelji Haa kog suda. Naravno,
svatko sa zrnom soli u glavi zna da je taj sud politièki institut: zato i jest la
k e biti »svadljiva dr ava« i nacionalni interes braniti »sukobima i svaðama«, nego prihvat
moguænost da je nepravedni Haag mo da - u pravu.
Iza svakog sata anatomije ostaju, meðutim, neugodna saznanja i mrtva tijela. Plitk
o zakopana pod dva pedlja zemlje, ona æe i dalje izranjati, a dr ke lopata umjesto n
as dr at æe haa ki istra itelji. I tu, u tom trenutku - gledajuæi tu lopatu sjetio sam se
Divo a i one goleme dr ke za sjekiru.
Kad saznam tko su nesretnici iz Divo a, malog sela pokraj Ernestinova, znat æu i u èij
im je rukama bila sjekira. Njima to, naravno, poodavno nije va no. Kao to vi e nije v
a no ni onome jadniku iz Komiæa, kojemu je to
96
bilo va no samo do 12. kolovoza 1995., kad su u selo upali transporteri HV-a i kad
je samo o tome o njegovu prezimenu ovisilo hoæe li ga toga jutra vojnici zaobiæi il
i æe biti iv spaljen.
Va no je to sad samo nama, discipliniranim pacijentima u redu za anesteziju pred v
eliki sat lobotomije. Pristati na operaciju ili ne? Ni ta ne brinite: kad se oznoj
eni probudite, osjetit æete golemo olak anje zbog toga to je sve to bio samo ru an san.
prosinca 2000.
97
Pisma Djedu Bozicnjaku
ili stajali te hrvatske Vlade
o bo iènim poklonima u trinaest toèaka
Dragi Djede Bo iænjaèe!
Vjerojatno æe te zaèuditi, ali ja i za ovaj Bo iæ elim isto to i lani: jedne velike, dobr
predsjednièke izbore. Molim te da se ne ljuti to sam one lanjske veæ potro io: svi moji
prijatelji ionako ka u da nisu bili bog zna ta i da se ne mo e dalje od drugog nivoa
. Zato bih ja ove godine - ako ikako mo e - neke totalno cool predsjednièke izbore,
da budem glavni u kvartu, pa da svi ka u: ovo su izvanredni predsjednièki izbori!
Ako ti nisu preskupi, ja sam èuo da su najbolji amerièki predsjednièki izbori. Moj pri
jatelj Smiljko ka e da su to neki posebni, elektronski izbori na kojima mo e pobijed
iti i konzervativac s pola milijuna glasova manje. Je li to istina?
Tvoj
Dra en Budi a
Dragi Djede Bo iænjaèe!
Najprije jedan vic: zna li koja je razlika izmeðu Djeda Bo iænjaka i Franje Tuðmana? Tuðma
se nije dao kremirati, dok Djed Bo iænjak bez problema prolazi kroz dimnjak. Dobar,
a?
Inaèe, ove sam godine bio bolji nego inaèe. Razdijelio sam novinarima sve kilograme
iz podruma i pomilovao dilera koji je bio u zatvoru samo zbog nekoliko stenogram
a droge. Svi mi ka u da sam bio dobar i da sam se dobro vladao, pa oèekujem i dobre
poklone. Ja bih svakako od svih poklona najvi e volio kad bi mi se poklonili Raèan i
Tomèiæ.
P. S. Napominjem da bi moje vladanje bilo jo bolje da mi nisu ustavnim promjenama
ogranièili i ukinuli veæinu ovlasti.
Tvoj Stipe Mesiæ
Cijenjeni gospodine Bo iænjaèe!
Bit æu ovom prilikom sasvim otvoren: bo ièni pokloni da, kolonijalni odnosi ne! Dakako
, to ne iskljuèuje moguænost razgovora, ali, molim, s ravnopravnih pozicija. Dopusti
te stoga da Vam iznesem svoje Stajali te
98
o poklonima Djeda Bo iænjaka u 13 toèaka. Dakako, ovo Stajali te ne iskljuèuje nastavak na
suradnje, iako je moj kuæni proraèun u stanju i sam procesuirati ispunjenje mojih el
ja.
Prvo, Djed Bo iænjak ne smije izjednaèavati rtvu i agresora. Ako ja za Bo iæ dobijem kredi
MMF-a, srbijanski premijer Milutinoviæ ne mo e dobiti jednako. Bit æu sasvim otvoren:
vi e da, jednako ne! Drugo, Djed Bo iænjak mora ka njavati konkretna djela, a ne opæenito
lo e vladanje. Treæe, zahtijevam da Djed Bo iænjak vi e uèini na nagraðivanju dobrih djela
su ih pripadnici biv e SKH poèinili na podruèju Hrvatske od 1990. do 1995. Tra im nadalj
e da se po tuje vremenski slijed i te ina dobrog djela. Peto, zahtijevam da se Djed
Bo iænjak rukovodi naèelom nagraðivanja bez obzira na polo aj, te da napusti svoj stav da æ
darove uskraæivati samo odgovornima na vodeæim polo ajima.
esto - tra im da napustite dosada nju praksu dijeljenja poklona prema nacionalnoj pri
padnosti. Bit æu sasvim otvoren: nekima da, ostalima ne! Sedmo, tra im da u nagraðivan
ju dobrog pona anja suraðujete s pravosudnim organima RH. Osmo, kod nagraðivanja dr avni
h du nosnika Djed Bo iænjak treba kontaktirati hrvatsku Vladu. Nadalje, pri pozivanju
svjedoka za ocjenu neèijeg pona anja Djed Bo iænjak treba po tovati du nost èuvanja dr avne
vojne tajne, i kao deseto tra im da ne primjenjujete dvostruke standarde u procjen
jivanju dobrih djela. Jedanaesta, dvanaesta i trinaesta toèka su zapravo trotoèka, to
znaèi da ovo Stajali te nije konaèno.
Dakako, nadam se da æe ovo moje Stajali te pridonijeti uèvr æivanju na e suradnje. I ovom p
ilikom bit æu sasvim otvoren: suradnja mo da, sve ostalo ionako.
Primite, gospodine Bo iænjaèe, izraze mog najdubljeg tovanja.
Iskreno Va , Ivica Raèan
Dragi Djede Bo iænjaèe!
Ja bih za Bo iæ najvi e elio barbi-auto - i to ako mo e barbi-kabriolet, sivi metalik - o
nda veliki barbi-kombi i jedan barbi-d ip, pa barbi-vespu, barbi-bicikl, barbi-kap
ut, barbi-klavir, barbi-kuhinju, barbi-bazen, barbi-vikendicu, barbi-kuæicu i barb
i-vilu s travnjakom, privatnom pla om, dvije gara e i barbi-terenom za tenis.
Ako ne mo e barbi, onda mo e i meni. Barba Franjo bi mi ionako sve to dao kad-tad.
Tvoj
Darko Tuðman
99
Cijenjeni gospodine Bo iænjaèe!
Moj klijent je i ove godine pokazao vrlo dobro pona anje, te oèekujemo da æete znati t
o uzeti u obzir kod tradicionalnog bo iènog darivanja. Osim izjava svjedoka, u prilo
gu Vam dostavljam i izvje æe sudskog vje taka koje dokazuje da je onih nekoliko nepodo
p tina i smicalica moj klijent poèinio u stanju privremene neuraèunljivosti prouzrokov
ane posttu-dmanovskim stresnim poremeæajem.
Molim Vas takoðer da prilikom ocjene pona anja uzmete u obzir i èinjenicu da je moj kl
ijent neposredan sudionik Domovinskog rata od samih zavr etaka, dosad neka njavan. S
vakako bismo, naime, eljeli izbjeæi pozivanje na zastupnièki imunitet, pa smo u tom s
mislu otvoreni i za pregovore o pogodbi.
Unaprijed zahvaljujem i srdaèno pozdravljam,
za g. Ivica Pa aliæa, opunomoæenik Zeljko Olujiæ, v. r.
Dragi Djede Bo iænjaèe!
Ja ove godine imam samo elju: s obzirom da na stranaèkim izborima za Glavni odbor S
DP-a nisam pro ao samo zato to mi je prezime zbog abecede pri kraju liste, ja bih z
a Bo iæ elio novo prezime, neko koje poèinje s »A«, kao to ga imaju Mato Arloviæ i Zeljka
noviæ. Znam da ti to nije nikakav problem, jer si to bio onomad sredio i Terezi Ga
nzi.
Ako veæ ne mo e prezime Andabak, pa da budem prije Antunoviæke, onda bih volio biti ba
rem ispred Arloviæa - recimo, ta ja znam, Aralica.
Iskreno tvoj Zdravko Tomac, prof.
P. S. Ako mi to sredi , mo da ne bi bilo lo e da usput, prije upanijskih izbora, dobije
m i novo ime. Zdravko Aralica bi po abecedi opet bio debelo iza Ivana Aralice, p
a bi mo da moglo i neko ime na »A«.
Na primjer, Anto.
Dragi Djede Bo iænjaèe!
Ja ne elim ni ta, samo elim da javno objavi kako si mi one nekretnine, jahtu i uhodan
biznis ti darovao kad sam ti ono bio pisao za Bo iæ, sjeæa se... pa kad sam sve to uju
tro na ao ispod jelke? Mislim, da se konaèno sazna kako sam se to obogatio preko noæi.
Tvoj
Goranko Fi uliæ
100
Slu aj Dide Bo iænjaèe!
Otkad si me lani onako zajebo reko sam neæu ti vi e pisat, ijonako si crven ki Raèan,
a ja Raèanu nemam ta ni pisat ni prepisivat. Pa isto da ti reèem: kad sam za pro li Bo iæ
o elijo da bi najvi e elijo priæ prag, mislijo sam na izborni prag, a ne da me izbacu i
z dr avnoga stana. Sitijo sam se ja kad sam pri a kuæni prag sa svin stvarima, namje taj
om i Kan-darovim knji urinama, da si me to ti zajebo.
Zato æu ti ba reæ za ovu godinu, pa da ti vidin po tenja i komunistièkoga morala. Za ovu
godinu ja bi opet volijo priæ prag, al na upanijskim izborima, onako kako su prija
dvi godine lipo pro li prag èe ki desnièari, pa da i ja ki Klaus buden primjer. Premijer
, primjer, dava bi ga zna.
Eto tolko za ovi put od mene, pa ba da vidin na koju æe me linkvi-stièku foru ovi put
zajebat kad budem prilazijo prag.
Bog i Hrvati! Anto Ðapiæ
Dragi Djede Bo iænjaèe!
Ja sam veæ velika i znam da ti ne leti zrakom u koèiji niti se uvlaèi u djeèje sobe kroz
imnjak. Èak i moja djeca znaju da onaj djed koji im je poklanjao banke, holdinge i
BMW-e nije bio nikakav Bo iænjak.
Zapravo, javljam ti se s ozbiljnim poslovnim prijedlogom: nudim ti odliène ugovore
s dr avnim institucijama za darivanje djece slu benika i du nosnika. Vjeruj mi, imam
tu izvrsne kontakte i veze, a zauzvrat tra im samo tri posto od proraèunske particip
acije plus 1,5 posto od ukupne vrijednosti ugovora s dobavljaèima, naravno bez car
ine. Isplata èista, preko raèuna, na temelju ugovora o uslugama konzaltinga, po dogo
voru PDV prebijam u fakturi za sljedeæi Bo iæ ili reinvestiram uz podjelu osloboðenog po
reza. Sto ka e ?
Molim da se javi to prije. Ukoliko ima bilo kakvih zadr ki, slobodno se raspitaj kod
Svetoga Nikole, s kojim veæ imam uhodan posao.
elim ti uspje an Bo iæ i sretnu Novu godinu.
Nevenka Tuðman, TNTd.o.o.
Dragi Djede Bo iænjaèe!
Iako sam bijo dobar i zbog dobrog pona anja èak i vi e puta bijo pohvaljivan od ovda nji
vlasti, ja bi nekako najvolijo ako je ikako moguæe da ove godine ne dobijem ni ta.
Tvoj
Dario Kordiæ
101
Po tovani dru e Bo iænjaèe!
Otkako obna am du nost zagrebaèkog gradonaèelnika, iz SDP-ovih organizacija diljem zemlj
e svakodnevno pristi u zamolbe na ih èlanova i simpatizera za rje avanje niza problema p
oèev i od posla, stana, upisa u kole i na fakultete, pa do zdravstvenih usluga.
Kako bih osobno elio pomoæi svima koji iska u takvu potrebu, a s obzirom na to da oèeku
jemo veliku navalu i gu vu za bo iène blagdane, svesrdno Vas molim da sve takve zahtje
ve i elje, uz preciznu specifikaciju, uputite Jeleni Pavièiæ, v. d. tajnika Gradske o
rganizacije SDP-a Zagreba, putem telefona 4810-544 ili faksa 4811-664. Nadam se
da æe moje moguænosti biti jednake zadovoljstvu i osobitoj èasti da ispunim sve Va e bo ièn
i novogodi nje elje.
S obzirom na to da osobito pred Bo iæ oèekujemo velik broj zamolbi i elja na ih èlanova, p
ijatelja i poslovnih partnera, zamolio bih Vas takoðer da nam svoje zahtjeve i elje
uputite to prije, kako bismo izbjegli blagdansku gu vu.
Nadam se kako æe ovo pomoæi zajednièkoj suradnji na dobrobit svih ljudi SDP-a kojima m
o emo zajednièki pomoæi.
Srdaèno Va , Milan Bandiæ
P. S. Kao to Vam je vjerojatno veæ poznato, veæ du e vrijeme Va e se ime u javnosti spomi
nje kao »komunistièka izmi ljotina«, pa sam slobodan zamoliti Vas za diskreciju, kako bi
smo izbjegli neugodne konotacije i zloupotrebu na e korespondencije u jeftinim pol
itièkim obraèunima.
Bo iæ2000.
102
Pismo Hrvatima iz pro log tisuæljeæa
ili tko se jo sjeæa Ivice Kre imirice Raèana i Dra ena Gojslava Budi e?
Znaèi li vam to ime Svend? Svend Ra ljobradi?
Dobro, onda ste morali èuti za Svetoslava Suronju... sina staroga Stefa? Ne?! Da v
idimo... braæa Kre imir i Gojslav? Aha, znam: Gerbert, onaj luckasti biskup to je pos
lije postao papa? Moæni Orseolo i kæerka mu Hicela? Nikad èuli?! A Kapetoviæi? Eppenstei
novi? Fatimidi? Dobro, za njih vjerojatno niste èuli, ali jeste za D auhara? Èuveni D au
har, »D aja»...? Nemate pojma?!
Likovi iz kakve epske neogotièke bajke u osebujnom prijevodu Zlatka Crnkoviæa? Casti
ng »Gospodara prstenova«, »Harrvja Pottera« ili nastavka »Sume Striborove«?! Ne!
Ni ta èudno. Tekst koji èitate nastao je, naime, jo u pro lom tisuæljeæu: u posljednjem tj
u, zapravo posljednjoj suboti cijelog jednog tisuæljeæa. Potpuno ludo iskustvo, ali
i zgodno za mo da besmisleno, ali zato kratko milenijsko sic-transit-gloria-mundi-
razmi ljanje: u prvoj suboti toga tisuæljeæa svijet se jo bavio danskim osvajanjem Veli
ke Britanije, a Europljani se pomalo nepovjerljivo spu tali s planina, kamo su bil
i pobjegli - zvuèi poznato, zar ne? - u paniènom hilijastièkom strahu od smaka svijeta
na Kristov 1000. roðendan! Papa Silvestar II. upravo je tih dana u europsku znano
st uveo novotariju s Istoka: èudne znakove od 0 do 9 koji su imali zamijeniti nezg
rapne rimske brojke, kakve su ba toga petka moji Spliæani ispisivali na epitafu svo
m prvom nadbiskupu Martinu, dok je svjetina na Rivi - ili kako se to veæ tada zval
o - cvijeæem doèekivala mletaèku mornaricu na njihovu osvajaèkom pohodu Dalmacijom.
Rijetka je ovo privilegija za nas nesretnike koji nismo mogli dobiti No-belovu n
agradu samo zato to smo Hrvati: pridru iti se, naime, velikanima poput Shakespearea
ili Dantea i pisati tekstove koji æe se èitati i u sljedeæem tisuæljeæu. Makar tjedan dan
a, ali - molim - u sljedeæem mileniju.
Tekst kojega upravo èitate star je, dakle, pau alno raèunajuæi to je, uostalom, dogovore
i naèin razmi ljanja u stoljeæu u kojemu ga pi em èak tisuæu godina! Kako je zemaljsko vr
me relativna stvar: za nas odavde,
103
iz drugog milenija, u vrijeme kad nastaje ovaj tekst, pro lo tisuæljeæe je bilo doba u
kojemu je Zemljom a bogami i vodom jo hodao sam Isus Krist, a Hrvata, najstarije
g europskog naroda, tada jo uopæe nije bilo u Europi. Za vas pak koji æete ovo èitati s
ljedeæeg tjedna pardon, milenija pro lo tisuæljeæe je vrijeme u kojemu su zemljom hodal
Pa aliæ i Canjuga, a Tomac i Budi a zdvajali nad sudbinom svojih heroja, generala, sv
oje dr ave i Hrvata kao takvih kao, naime, najstarijeg europskog naroda.
O tome sam, zapravo, i htio prièati: o drami koja se Hrvatima dogaða na samom kraju
jednog krvavog tisuæljeæa, tisuæljeæa u kojemu su dobili svoju dr avu i na li se, svoji na
vome, potpuno zbunjeni i nespremni pred izazovima novog milenija.
A kakvo je to tisuæljeæe bilo, taj pro li milenij! Gotovo cijelo je moralo proæi prije n
ego æe se, na samom njegovu kraju, naæi dva èovjeka koji æe Hrvate izvesti na put pune d
r avne samostalnosti: prvi ih je uveo u moderan svijet na strani zapadnih saveznik
a, poraziv i okupatore, ali naivno pru iv i ruku Srbima, dok æe drugi ujediniti Hrvate i
stvoriti jedinstvenu, samostalnu hrvatsku dr avu, postav i prvi koji æe se moæi nazvati
hrvatskim poglavarom. I kad je veæ izgledalo da su se Hrvati na posljetku ipak ok
uæili, nasljednici prvoga hrvatskog poglavara na.prijelazu tisuæljeæa mladu su dr avu do
veli na rub katastrofe. Protiv njegova izabranog nasljednika urotila su se dvoji
ca nesuðenih, optu ujuæi vladara da je marioneta Zapada, dok je opozicija u nebo vapil
a kako nova vlast dr avu vodi ravno u propast.
U sljedeæem mileniju to æe se i dogoditi: na æe izabrani lider pozvati u pomoæ Zapad, koj
i æe okupirati pola dr ave, dok æe se dva njegova Bruta osloniti na Istok, i bit æe to k
raj samostalne hrvatske dr ave.
Kako znam? Pa èitao sam o tome u knjigama: zaboravljate da ovo pi em u drugom mileni
ju, i da je za nas iz pro lotjedne davnine prethodni milenij bio milenij kralja To
mislava, koji nas je obranio Maðara i Bugara, pru iv i ruku Srbima, i Stjepana Dr islava
, prvog progla enog kralja Hrvatske i Dalmacije, te njegovih sinova nasljednika Sv
etoslava Suronje, Kre imira i Gojslava. Prvi æe u pomoæ pozvati venecijanskog du da Petr
a Orseola, koji æe okupirati Dalmaciju i svoju kæer Hicelu udati za njegova sina, do
k æe druga dvojica kao puèisti-suvladari priznati Bizant: poslije njih doæi æe Maðari i sv
e æe biti gotovo.
Naravno, vi ste u mom katastrofiènom hrvatskom horoskopu prepoznali glas Maje, Sek
sa, Nenada Ivankoviæa, don Ante Bakoviæa ili barem Zdravka Tomca. Vama iz treæeg tisuælj
eæa, vremena velikih povije-
104
snih figura Stjepana Mesiæa Suronje, Ivice Kre imirice Raèana i Dra ena Gojslava Budi e, s
vijet je poèeo stvaranjem moderne hrvatske dr ave i u va im najgorim noænim morama Sudnj
i dan, smak svijeta, jest dan kad te dr ave, tih drvenih kolaca na medama na ega ima
nja, vi e neæe biti.
Imena Svenda Ra ljobradog, danskog osvajaèa Britanije, ili biskupa Gerberta, kasnije
poznatijeg kao papa Silvestar II., vama ne znaèe ni ta. A tada, na prijelazu mileni
ja, prije tisuæu godina, oni su bili top storj: da je onda postojao magazin Time,
njih dvojica bili bi vjerojatno prva imena u izboru za the man of the year, paèe o
sobu desetljeæa. A osobe decenije u nas opet bi bili neki Suronje, Dr islavi, Gojsla
vi i kojekakvi drugi Tudmani, a nikad na e Drakuliæke ili Kosteliæke, Kukoèi ili Ivani eviæ
, poput, recimo, na ega Dalmatinca D auhara, èovjeka koji je prije tisuæu godina u afrièko
j vukojebini osnovao i izgradio gradiæ El Qahira, danas pak poznatiji kao Kairo je
dan od najveæih gradova na svijetu!
A da su tada, prije tisuæu godina, postojali Zdravko Tomac ili Dra en Budi a, i oni bi
sasvim sigurno - ukoèeni u hilijastièkom strahu pred Sudnjim danom dr avnosti kriknul
i kako se vi e »ne smije reæi ni da si Hrvat«, ili da su »na djelu pora ene snage«, recimo
ge poganske, bez-bo ne, iranske Hrvatske. No na im Kre imirima i Gojslavima sasvim je
dobro i u treæem tisuæljeæu, kamo su zalutali zajedno s drugim srednjovjekovnim glagol
ja ima, poput onih iz Slobodne Dalmacije koji æe upravo ovih dana, kad nas sa svih s
trana vrebaju kojekakvi ovovjeki Bugari, Ugari, Mleèani i Normani, kriknuti te kim,
olovnim glasom: »Perspektiva nam je vrlo mutna i neizvjesna, ako se ne osvijestimo
i shvatimo da nam je potreban odluèan poziv na jedinstvo!«
»Sudi li se u Haagu hrvatskoj slobodi?« pita se tako Maja Freundlich, glasnogovornic
a premijera Raèana. »Opet nam se prodaje neki europski internacionalizam koji ubija
svaki narodan ponos i te nju za samostalno æu, tako da je to danas u stvari hrvatski n
eprijatelj broj jedan!« - upozorava don Anto Bakoviæ, glasnogovornik Kaptola. »Strahuj
em da ne zavr imo u zapadnobalkanskom loncu koji je gori od ijedne Jugoslavije!« - t
rese se u samrtnom strahu Jo ko Celan, glasnogovornik Dra ena Budi e. »Treæega sijeènja ove
godine nad Hrvatsku je pala noæ!« obznanio je splitski upan Branimir Luk iæ. »Kako je kr
lo, uskoro æemo hrvatsku dr avu tra iti u Herceg-Bosni!«, zloguko predviða Hrvatsko slovo,
glasilo hrvatskih glagolja a.
Zaista, samo je pitanje vremena kada æe neki hrvatski Stipe Mesiæ potpisati pristupn
icu Hrvatske NATO-u i Europskoj uniji, pa da mu njegov vlastiti narod presudi ka
o onomad Zvonimiru kada je htio Hrvate
105
ukljuèiti u Papin NATO i povesti ih u kri arski rat. Pa da kojih 800-900 godina kasn
ije zavr imo u Jugoslaviji.
Te paranoje, eto, tresu na e glagolja ke autiste na prijelazu stoljeæa u kojemu æe se èovj
eku o glavu obijati najveæi u asi i zla u cijeloj povijesti èovjeèanstva: nuklearne, vak
uumske, neutronske, tko zna kakve sve stra ne bombe, kemijski otrovi, AIDS, ebola,
sintetièke droge, prljava industrija, klimatske promjene, globalno zatopljenje, o
tapanje ledenjaka, ozonske rupe, milenijski potresi, poplave, po ari, oluje, genet
ski in enjering, mutiram virusi, kravlje ludilo, i na kraju najveæe od svih u asa stol
jeæa, zlo nad svim zlima, najgora po ast treæeg milenija Haa ki sud! Hrvati su tako jedi
ni narod na svijetu koji æe za svoj Sudnji dan dobiti uredne pozive i skupe odvjet
nike.
Za Hrvate se, naime, ni ta gore od toga ne mo e dogoditi. To je, uostalom, onaj iroki
hrvatski svjetonazor koji je kroz usta njihova zakonitog prijestolonasljednika,
Miroslava Tuðmana Suronje, stvaranje hrvatske dr ave oznaèio dogaðajem tisuæljeæa: »Svi se
ipremaju za 21. stoljeæe, a za Hrvatsku je ono stiglo veæ èinom meðunarodnog priznanja R
epublike Hrvatske. Ni ta se za nas Hrvate tako veliko u 21. stoljeæu neæe dogoditi!«
Tako Hrvati ulaze u 21. stoljeæe i treæi milenij, milenij u kojemu im se neæe dogoditi
ni ta tako veliko kao to je bila ona sjednica Sabora na kojoj je Domljan Tuðmanu oko
vrata zavezao arenu vrpcu s pepita-uzorkom.
Zamislite sada, vi sretnici s poèetka treæeg tisuæljeæa, kako æe svijet izgledati na njego
vu kraju. Ne bojte se, ne mogu va e ma tarije biti ni ta lude nego to bi na im precima pr
ije tisuæu godina izgledalo ovo na e vrijeme. Ili, to je sve manje nevjerojatno, èetvrt
o tisuæljeæe neæemo ni do ivjeti? Pro irit æe se ozonske rupe, ubit æe nas vlastito Sunce,
opit æe nas ledenjaci, udarit æe nekakav gigantski asteroid i izbaciti nas iz orbite
, pobit æe nas neki zeleni Hitler iz sazvije da Vege ili æemo se u jednom konaènom Ratu
velièanstveno poubijati sami.
A mo da buduænost i nije tako crna. Èovjek na Marsu? Jupiteru, Nep-tunu? Prvi kontakti
s drugim civilizacijama? Meðuzvjezdane alijanse, inter-galatièke integracije? Putov
anja kroz vrijeme, kroz crne rupe? ivot u nekoj drugoj, sretnijoj dimenziji?... S
usret sa Stvoriteljem glavom i bradom? Dobro, mo da i Stvoriteljicom.
Blago nama Hrvatima: nama se od svega toga ni ta tako veliko kao to je bilo stvaran
je hrvatske dr ave neæe dogoditi. Mogu svi pred nekakvom opæom kataklizmom pobjeæi na Ma
rs, mi æemo ostati ovdje, svoji na svome; mogu se svi udru iti u kojekakve intergala
tièke integracije, mi æemo ostati svoji na svome, nezavisni i suvereni; mogu se otop
iti svi lede-
106
njaci i poplaviti svijet, mi æemo - pouèeni naukom na eg Franje Dr islava - sve te kvadr
atne kilometre mora nad hrvatskom grudom raèunati u povr inu vjeène nam i jedine Hrvat
ske; mo e eksplodirati kugla Zemaljska, mo e nas udariti kakav golem asteroid, mo emo
se svi poubijati, samo - kvragu! - ne trpajte nas na Balkan!
Takvi smo, uostalom, doèekali i pre ivjeli i ovo, drugo tisuæljeæe, u kojemu nam se ni ta
tako veliko kao to je stvaranje dr ave nije moglo dogoditi ni tiskarski stroj, ni n
ovi kontinenti, ni lijek protiv boginja ili tuberkuloze, ni elektrièna energija, n
i motor ni raèunalo, ni spu tanje èovjeka na Mjesec, ni èovjekova genetska mapa. Valjda
nam je zato koncem takvog milenija hrvatska dr ava i bila suðena.
A ako vi, putnici treæeg milenija, do ivite njegov kraj, hoæe li vam posljednje subote
ne to znaèiti ime Ivica Raèan? A Zdravko Tomac, Stipe Mesiæ, Dra en Budi a ili, recimo - Z
atko Canjuga? Bili Clinton? Karol Wojtyla? Moæni Franjo i kæer mu Nevenka? Ili æe ti j
unaci na eg tako sudbinskog trenutka nekom Hrvatu kojemu æe dopizditi hrvatski autiz
am biti tek zgodan lagvort za podsjeæanje da nezavisna Hrvatska nije oduvijek bila
dio Europe - tog treæeg po redu Jupiterova satelita?
I da bi bio red da se Hrvatima u èetvrtom mileniju ipak dogodi ne to vi e od meðuplaneta
rnog priznanja male hrvatske svemirske kolonije. Da nam, eto, Ujedinjene galaksi
je barem ukinu sankcije.
Do tada, srdaèan pozdrav iz drugog tisuæljeæa. Sjetite nas se koji put, makar samo kao
dokaz da je bolje biti sam i u beskonaènom svemiru nego biti sam na ovoj maloj, t
ijesnoj, prljavoj rotirajuæoj kugli.
prosinca 2000.
107
Svinja, govedo, majmun, pas i mater
ili uloga hrvatske d ukele obiène u seksualnom ivotu domaæih ovaca
U blatnjavim nastambama hrvatske ivotinjske farme, jo tamo od Radiæevih gusaka u mag
li pa do Tuðmanove pra- èadi, teladi, magaradi i ostale ivine, u dru tvu HDZ-ovih jastreb
ova, Aralièinih intelektualnih krpelji i punokrvnih hrvatskih goveda, Jakov-èiæevih ko
za i dalmatinskih lavova, zagrebaèkih tigrova i splitskih paukova, raznih slavnih
puma, pantera, osa i mungosa, Nikoliækinih gusaka to su spasile Rim i Vrdoljakova p
ouènog ptiæa u govnima, konvertibilne kune i njemaèkih orliæa, neprijateljskih svinja, n
ovinarskih le inara, hijena i druge izdajnièke stoke i gamadi, svih ovih godina pret
povijesne i pretpolitièke evolucije od peèenih volova do ludih krava, u tom zoolo kom
vrtu izmeðu Dropuliækine maksimirske majmunare i Vitezovog saborskog koko injca, u zna
menitom je Gotovèevu dr avotvornom krdu svoje sasvim posebno mjesto imao i obièan domaæi
- pas.
U toj desetogodi njoj basni autohtono je hrvatsko pseto najèe æe imalo zadatak poslu no ur
aditi ono to ne mo e njegov gospodar: ako veæ ne njegovu neistomi ljeniku pregristi grk
ljan, a ono barem da mu se popisa ispred vrata ili mu, recimo - zaskoèi mater komu
nistièku.
Vjerni pas i majka gospodareva neprijatelja vazda su na ovim prostorima bili u s
asvim osebujnoj vezi. Jebo ti pas mater! - to je kljuèni argument nakon kojega pot
omstvu o teæene strane ne preostaje ni ta nego da negdje iz bogatoga hrvatskog bestija
rija izvuèe osu, kobru, korpiona ili neku drugu ivinu od 7,6 mm i prosvira mu onu te
leæu èunku. Na srpske, jugoslavenske, komunistièke, i opæenito sve majke koje svoju djec
u nisu odgojile u hrvatskom katolièkom duhu, a nekako najpopularnije bile su majke
èija su se èeljad izrodila u novinare - svoje su bijesne pse odvezivali i Giro Bla ev
iæ, i Zlatko Vitez, i èuvari digniteta Domovinskog rata, i kojekakvi polupismeni ekul
ini, i heroji Pakraèke Poljane. Zajedno s nama i ostalim na im ljubimcima, na obeæano
kopno u Noinoj je arci doplovio tako i endemski pas mater, nesretna be tija po koj
oj su sve nepristojne
108
reèenice - dakle one u kojima netko nekome nekoga ne to - kasnije i nazvane psovkama
.
No kako nije vijest kad pas èovjeku mater, veæ kad pas èovjeka ugrize, tako su se psi
upravo ovih dana vratili na novinske stupce, gdje ih nije bilo jo otkako je Æiro Bl
a eviæ oti ao u p... hm, penziju. Da, pardon, Perziju. Penziju u Perziju.
U razmaku od samo deset dana dva su - zapravo tri - psa bili akterima dviju goto
vo identiènih prièa. U oba sluèaja rtve su bili devetogodi nji djeèaci.
U Kninu se devetogodi nji A. M. vraæao iz sportske dvorane kada su ga iznenada napal
a dva golema dobermana, koje je njihova vlasnica, M. G., izvela u uobièajenu veèernj
u etnju: nesretni je djeèak s te kim ozljedama zavr io na Odjelu djeèje kirurgije klinièke
bolnice u Splitu.
Desetak dana kasnije, u Erdutu, maloga su D. K. roditelji poslali k susjedu M. S
. zamoliti ga za pomoæ pri kolinju. Pred vratima u kuæu odjednom ga je, meðutim, iz èist
a mira napao veliki susjedov rotvajler: s ozljedama na rukama i nogama, te sloml
jenom jabuènom kosti, djeèak je zavr io na Odjelu djeèje kirurgije klinièke bolnice u Osij
eku.
U èemu se ove dvije vijesti razlikuju? Gotovo ni u èemu. Dobro, mo da tek u èinjenici da
je protiv M. S., vlasnika erdutskog rotvajlera, podignuta krivièna prijava, dok j
e protiv M. G., vlasnice kninskih dobermana, najavljena tek prekr ajna. Eh, da: i
u tome to je vijest iz Erduta uredno objavljena u crnim kronikama, dok vijest iz
Knina nije.
Za to? Mo da ipak zato to za vijest iz Erduta uopæe nije va na èinjenica da je vlasnik rot
ajlera neki Milo S., dakle po svoj prilici Srbin, a nesretni djeèak Davor Kos, po s
voj prilici Hrvat - na posljetku, djeèak je dobro poznavao i susjeda i njegova psa
- veæ je va na samo èinjenica da je jedan pas divljaèki izgrizao dijete.
Za vijest iz Knina, èinjenica da je vlasnica dobermana Melita G. Hrvatica, kao i s
ama èinjenica da se nesretni djeèak zove Aleksandar Manoj-loviæ, bile su dovoljno va ne
ne samo da se vijest ne objavi, veæ ni da kninska policija uopæe ne reagira: veæ sutra
dan, u isto vrijeme i na istom mjestu, gospoða Melita je svoja dva dobermana izvel
a u uobièajenu veèernju etnju.
Za to, meðutim, za tu vijest nije bila va na samo èinjenica da su dva psa divljaèki izgriz
la dijete? Zato to je vlasnica ugledna kninska Hrvatica, profesorica, njoj Srbi p
rijete, maltretiraju je, ona je ugro ena, njoj su èetnici sru ili veliku kuæu, nije se o
na valjda borila za to da srpska djeca slobodno etaju Kninom, a da njeni domobran
i pardon, dobermani trunu okovani lancima, brnjicama i vodilicama.
109
Za dogaðaj iz Knina saznalo se tako tek nakon to se oglasio Dalmatinski komitet za
ljudska prava, kome se obratila majka malog Aleksandra. Vijest je tako iza la u no
vinama istoga dana i na istoj stranici s prièom iz Erduta.
Pa èovjeku ostane samo da se zapita tko je tu kome Hrvat, tko Srbin, a tko kome pa
s?
Na posljetku, da ga izgrize pobje njeli pas i nije najgore to se djetetu mo e dogodit
i samo zato to je »pogre ne krvne grupe«: samo nekoliko dana kasnije u meðimurskom naselj
u Trovec-Parag jedno je novoroðenèe umrlo zbog toga to kola Hitne pomoæi nisu htjela doæi
po njegovu majku dok se poraðala. Za to? Samo zato to su roditelji nekoliko minuta s
tare bebe Romi! »Ne dolazimo u romsko naselje. Snaðite se kako znate i umijete!« glasi
o je hladnokrvan odgovor de urnog u èakoveèkoj Hitnoj pomoæi.
I onda zaista doðete u isku enje da odve ete svog psa i pustite ga na mater ovensku sva
kome tko je u stanju èak i dijete pustiti da izdahne samo zato to ga, za razliku od
njih, nije »rodila majka Hrvatica«.
A opet, mo da vijest iz Knina nije iza la u novinama jer naprosto nije bilo mjesta?
Recimo, zato to je dvojici kninskih dobermana medijsku slavu preoteo jedan drugi
- pas.
Junak ove prièe, meðutim, veæ je poodavno mrtav; ne zna mu se ni ime ni pasmina. Svjed
oci pamte tek da je bila to ogromna jedna d ukela, po svoj prilici njemaèki ovèar. Bol
je se sjeæaju njegova gospodara, devetnaestogodi njeg zagrebaèkog studenta, koji je, v
ele, obièavao svoga psa etati Sveuèili tem, odjeven u tamnosmeði mantil s policijskom pal
icom u desnoj ruci. Bilo je to davno, prije toèno trideset godina, i vjerojatno se
nitko nikad vi e ne bi sjetio te goleme be tije da njegov gazda nije ovih dana imen
ovan novim dr avnim odvjetnikom.
Svjedoèenje Ivana Zvonimira Èièka i Krunislava Olujiæa o novom dr avnom tu itelju Radovanu
rtvnskom, koji se onomad, 1971. godine, dobrovoljno stavio na raspolaganje SUP-u
u razbijanju studentskih demonstracija, te svoga ogromnog psa hu kao na kolege s
faksa, napunilo je novinske stranice taman nekako onih dana dok je mali Aleksand
ar le ao u splitskoj bolnici. Radovanove goleme d ukele sjetili su se, eto, i nakon
trideset godina, i diglo se na noge pola dr ave. Naravno, glupo je da, recimo, Udr
uga sudaca raspravlja o takvim glupostima kakve su neprimjerene kazne za ljude èij
i psi jedu malu djecu po hrvatskim parkovima: oni danas odluèno i prkosno di u svoj
glas zbog toga to je jedan pas, jedan komunistièki ker, prije ravno trideset godina
re ao na studente, hrvatske sveuèili tarce, domoljube i prvoborce Domovinskog rata. M
o e li èovjek èiji je pas lajao
110
na hrvatsku djecu biti hrvatski odvjetnik? Naravno da ne moze! Mo e li gospoda koj
a je ostavila okrvavljeno dijete na ulici i od etala sa svojim dobermanima biti uèit
eljica? Oprostite, ali vi relativizirate stvar!
Uostalom, nije 1971. zadnji put Radovan Ortvnski posijao strah medu Hrvatima, s
velikim psom uz nogu i u smedem mantilu, kao kakav simbol udba ko-srpskog re ima: »Re i l
i?« pitao bi Radovan, »re im, dru e Radovane, re im!«, odgovorio bi njegov pas. »Kako re i
ski ili srpski?« »Srpski, dru e Radovane«, uzvratilo bi, ka u svjedoci, pas: »Srpski re im!
go godina kasnije Ortvnski æe, naime, postati istra ni sudac, a proslavit æe se postro
jiv i na optu enièkoj klupi tzv. Zloèinaèku organizaciju. U meðuvremenu je prilièno osijedi
ostario, ali je njegov pas i dalje ostao u formi, sijuæi strah meðu Hrvatima: devet
na-estooptu eni Bla Petroviæ tako je Ortvnskog tu io sudu, navodeæi u tu bi kako mu je 25.
kolovoza pro le godine u hodniku upanijskog suda poruèio: »Zapamtit æe on mene, jebo mu p
as mater hercegovaèku!«
Na koncu, da je Hrvatska cijelu ovu godinu imala svog dr avnog odvjetnika, mo da ne
bi ovih dana neki psi rata iz dobermanske pukovnije lajali i re ali upravo po - ka
kva li sluèaja! - Splitu i Osijeku, bijesno se okomiv i na »Srpkinju Vesnu Pusiæ«, »Stevana
Mesiæa« i ostale »èetnike«, po nakaradnoj logici po kojoj oni ne napadaju sve Srbe, ali su
svi koje oni uzmu na oènjak zacijelo Srbi. »Nisu svi Srbi Cigani, ali cigani su svi
Srbi!«, pjevao je svojedobno njihov guslagovornik Pajo Kani aj, ustanoviv i naèelo po k
ojemu æe kasnije Seksov »Stevan Mesiæ« biti »ciganin« kako ga je u jednom od svojih steno
ma nazvao i predsjednik Tuðman
- a mali, tek roðeni Ciganin iz meðimurskog naselja Trovec-Parag, valjda
- Srbin. Dakle, netko kome nema Hitne pomoæi.
Psi laju, karavani prolaze ka e poslovica naroda u kojemu psi ne zaskaèu tuðe matere,
veæ èuvaju dom. Karavani prolaze, a psi i dalje laju
- mogla bi glasiti poslovica naroda u kojemu psi zaskaèu tuðe matere i tudu djecu, p
ravdajuæi se da èuvaju Dom. Hrvati pak vjeruju da psi koji laju ne grizu. Ali i psi
rata imaju svoje gospodare. Oni im ka u tko je Srpkinja, a tko Stevan. »Re i li, Podru e
Luka?«, pitao bi Seks; »Re im, dru e Vlado, re im!«, odgovorio bi drug Podrug.
Mogu li ipak psi koji laju i ugristi? Evo jo dvije pouène prièe iz novina, objavljene
u isto vrijeme kad i prièe iz Erduta i Knina: u Bandiporu, u indijskoj dr avi Ka mir,
èopor pasa lutalica tako se uzlajao da ih je postrojba provladinih snaga morala r
astjerati pucanjem u zrak. Indijske jedinice, èuv i rafale, pomislile su da se radi
o napadu muslimanskih separatista, uzvratile su vatru i uskoro je do lo do prave b
itke. Kad se otkrilo
111
da su to samo lajali psi, za nekoliko mladiæa u uniformama veæ je bilo
kasno.
Druga je pouèna prièa ne to bli a, iz sela Gunje: devet je mladih ivota tamo okrutno uga e
o u pravom masakru koji se dogodio kad je u selo banula skupina uzlajalih, podiv
ljalih pasa: nakon pola sata u golemoj lokvi krvi i blata ostalo je devet le eva.
Psi su imali ogrlice i markice, to znaèi da su imali gospodare i da su bili pu teni s
lanca. Nedu ne rtve, koje su vjerovale da psi koji laju ne grizu, bile su pak - ov
ce.
Krvoloène pse lutalice, naravno, uopæe nije pogodilo kad im je vlasnik pobijenog sta
da poruèio da im »pas mater!«. Njima je, naime, doista jebo pas mater.
To se zove - pedigre.
veljaèe 2001.
112
Jeste li i vi Mirko Norac
ili kako su Hrvati u velikoj seobi naroda iz Otoka kraj Sinja do li na Balkan
Hrvatsku, èini se, trese ozbiljna kriza identiteta, najozbiljnija jo tamo od biskup
a Strossmavera. Jesmo li, dakle, mi zaista Ju ni Slaveni, polupitomi pastiri zabas
ali u ove krajeve s Karpata, jesmo li legendarni Hurravati, bojovnici s perzijsk
ih visoravni, ili smo, kako tvrdi ugledni antropolog dr. Hrvoje So iæ, potomci prvog
hrvatskog kralja Adama Lakovjernog i mitske kraljice Eve?
Ako je, meðutim, vjerovati najnovijim istra ivanjima, niti smo mi Slaveni, niti Hurr
avati, a nije nas bogami svojim rukama - i na svoju sliku i priliku - iz blata i
zvaljao ni sam Svevi nji, Kozmièki Protohrvat. Nedvojbeno je, naime, dokazano da su
Hrvati porijeklom iz Otoka kraj Sinja i da su stari 34 godine. Koliko se zna, u
Sinju su zavr ili srednju ugostiteljsku kolu, smjer konobar, a na podruèje dana njeg Za
greba taj je neobièan narod stigao toèno to sve suvremena znanost neæe otkriti! 5. kol
voza 1990. godine, i to novim golfom, takozvanom »dvojkom«. Danas naseljavaju terito
rij od Jadrana na jugu do Drave na sjeveru, ima ih èetiri i pol milijuna i zovu se
- Mirko Norac.
Kljuèni dokaz za ovu tezu je ploèa naðena na splitskoj Rivi, datirana u rano treæe tisuælj
eæe, na kojoj je, na izvornom mirkonoraèkom jeziku, crnim flomasterom uklesano »Svi sm
o mi Mirko Norac«. Norce, meðutim, ne treba brkati s narodom sliène kulture, jezika i
obièaja, a koji je ivio tu prije nego su do li Norci - narodom koji je ostavio brojne
spomenike i pisana svjedoèanstva, ukljuèujuæi i znamenitu ploèu »Drug Tito - to smo svi m
i!«.
Tu, meðutim, znanstvena potraga za tajanstvenim narodom Hrvata veæ pomalo nalikuje n
a znamenitu Golu inu Kviskoteku, u kojoj je nakon kraæeg ispitivanja kod istra nog suc
a Olivera Mlakara slijedila popularna igra detekcije, to izgleda otprilike ovako:
Osoba A: Ja sam Mirko Norac, umirovljeni general Hrvatske vojske, zapovjednik ob
rane Gospiæa i junak Domovinskog rata!
113
Osoba B: Ja sam Mirko Norac, umirovljeni general Hrvatske vojske, zapovjednik ob
rane Gospiæa i junak Domovinskog rata!
Osoba C: Ja sam Mirko Norac, umirovljeni general Hrvatske vojske, zapovjednik ob
rane Gospiæa i junak Domovinskog rata!
Dakle, moglo bi se reæi da ste svi vi Mirko Norac? Osobe A, B i C (uglas): »Da!«
Nakon poèetnog predstavljanja obièno bi slijedilo unakrsno ispitivanje: cilj je bio
da se sistemom eliminacije ustanovi tko je od tri tajanstvene osobe Mirko Norac,
ili - preciznije - tko nije. To onda izgleda ovako:
Osoba A, hoæete li reæi to vi zapravo radite?
Osoba A: Ja sam diplomirani pravnik iz Osijeka, zastupnik HDZ-a u Zastupnièkom dom
u Sabora.
Hvala. Osoba B, mo ete li nam i vi reæi to ste po zanimanju? Osoba B: Naravno. Ja sam
diplomirani teolog, nadbiskup splitsko-ma-
karski.
Zahvaljujemo osobi B, isto pitanje postavit æemo i osobi C. Osoba C: Ja... ja sam
nazaposlen, u slobodno vrijeme inaèe èitatelj
Globusa. Ustvari, upravo sada èitam ovaj tekst.
Zanimljivo. Vi, znaèi, mo ete proèitati sve, èak i ono to ja tek imam reæi?
Osoba C: Da. Evo, na primjer, sada æete reæi: »Nevjerojatno, upravo sam to htio kazati«.
Nevjerojatno, upravo sam to htio kazati! Izvanredno, izvanredno, molim aplauz za
osobu CL. Hvala lijepo.
U ovoj fazi igre detekcije istra ni sudac pribjegava takozvanim trik--pitanjima, n
e bi li uljeza dovabio u zamku i otkrio koja od tajanstvenih osoba nije, a tko j
est Mirko Norac. Na primjer:
Osoba A, gdje se nalazite u ovom trenutku? Osoba A: alim, ali ne bih vam to smio
reæi.
Sjajno, osoba A se sjajno izvukla. Da vidimo kako æe se izvuæi osoba B. Osoba B, gdj
e ste vi sada?
Osoba B: Ovoga trenutka, ja sam u mislima i u srcima svih domoljubivih i dr avotvo
rnih Hrvata!
Hvala osobi B, to je bilo dosta zgodno... i na kraju isto pitanje i za osobu C.
Osoba C: Trenutaèno, ja sam... u novinama. U Globusu, toènije, na 96. stranici, u te
kstu »Jeste li i vi Mirko Norac?«.
Ha, opet vi! Pretpostavljam da opet znate to æu sada reæi?
114
»JsoDa iNaravno. Reæi cete: »/.ao mi je, ovaj put niste pogodili«.
ao mi je, ovaj put niste pogodili! (Aplauz.) Ha, ha, bila je to mala logièka zamka.
Dosad, sva se trojica odlièno dr e: èini se da svatko od njih mo e biti Mirko Norac. Ni ta
èudno, znamo li da smo »svi mi Mirko Norac«, no u tome i jest dra ove igre. Prvu zamku
sva su trojica uspje no mimoi la, ali prava isku enja tek ih oèekuju. Istra itelj prelazi
na izravnija pitanja.
Osoba A, hoæete li, molim vas, reæi to ste radili u ratu?
Osoba A: Sva ta. Izmeðu ostalog, bio sam i javni tu itelj, kako se to sada ka e... dr avni
odvjetnik.
Zanimljivo. Recite, kao dr avni odvjetnik vi zacijelo mnogo znate o ratnim zloèinima
... (Ovdje istra itelj lukavo priprema kljuèno pitanje.) Niste li, na posljetku, upr
avo vi izravno odgovorni za zata kavanje ratnih zloèina u Gospiæu?
Osoba A: To je prljava la ! Ja nemam ni ta s ratnim zloèinima u Gospiæu!
Ali na sudskim spisima je va osobni nalog da se obustavi istraga o ubojstvima u G
ospiæu... to je va rukopis!
Osoba A: Vi la ete! To je bila Pakraèka Poljana! Nema to, osoba A se nije dala zbunit
i. Da vidimo kako æe se izvuæi osoba B.
Osoba B... kao visoki crkveni dostojanstvenik, niste li i vi tijekom rata praktièk
i blagoslivljali ratne zloèine?
Osoba B: Hm, pa sad, znate, tada smo blagoslivljali mnoge stvari, automobile, ha
ubice, pontonske mostove, kamene temeljce, kapelice, vojarne, teretne liftove...
zaista se ne bih mogao sjetiti... ratne zloèine, ka ete?
Da. Hajde, morali biste se sjetiti, ratni zloèin ne zastarijeva! Osoba B: Ha, ne z
astarijeva, bogami, ni mercedes C-klase, pa se svejedno ne bih ba mogao sjetiti s
vakoga kojega sam blagoslovio!
Ha, ha, sjajno, sjajno! Molim aplauz za osobu B, bili ste upravo izvanredni! Ost
ala nam je osoba C. Osoba C, vi ste, recimo tako, èuli za ratne zloèine u Gospiæu?
Osoba C: Da, jesam.
Èuli ste i za ubojstva viðenijih Srba u tom gradu, u listopadu 1991. godine?
Osoba C: Da, èitao sam o tome.
Gdje ste èitali, kad?
Osoba C: U novinama, evo na primjer maloprije, par redaka povi e: »...ubojstva viðenij
ih Srba u tom gradu, u listopadu 1991. godine«.
115
ria, opet vi sa svojim metatekstuainim dosjetkama... brrrr, Aona sumraka, ha? Di
-du-di-du, di-du-di-du... ili su ro Dosjei X? (Aplauz, smijeh.) Hvala, hvala. Os
oba C, mo e li se zakljuèiti da ste vi onda sve vrijeme znali to se dogaðalo u Gospiæu?
Osoba C: Da, ali...
I to ste poduzeli po tom pitanju?
Osoba C: Kako mislite?... Ni ta, ovaj, nastavio sam èitati, to drugo?
Ukratko, niste poduzeli ni ta? Molim, odgovorite s »da« ili »ne«. Dakle - »da, nisam podu
ni ta« ili »ne, nisam poduzeo ni ta«!
Osoba C: Ali kako god da odgovorim...
Toèno, u tome i jest stvar! To je ujedno bilo i moje posljednje pitanje, molim vel
ik aplauz za na e goste, sjajno ste se dr ali, bravo, bravo!
I igra je gotova. Tko je Mirko Norac? »Svi smo mi Mirko Norac«? Dobro, to je bila zg
odna parola, ali nama valja ustanoviti tko je Mirko Norac de facto, a tko de iur
e. To onda ide ovako:
Sada æemo zamoliti da nam se predstavi, recimo... osoba A. Osoba A: Ja sam Vladimi
r Seks, predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a.
(Aplauz.)
Hvala, hvala. Gospodine Seks, moram priznati da ste bili vrlo uvjerljivi. U jedn
om trenutku sam èak bio uvjeren da ste vi Mirko Norac!
V. Seks: Znate, to se tako samo ka e.
Hvala gospodinu Seksu, a mi idemo do osobe B. Hoæete li se, molim vas, predstaviti
na im èitateljima?
Osoba B: Ja sam monsignor Marin Bari iæ, nadbiskup splitsko-dalma-tinski. (Aplauz.)
Hvala lijepo. Gospodine nadbiskupe, ono da ste »u na im srcima i mislima«, to vam je b
ilo briljantno, ali ako smijem primijetiti, mislim da vas je odala ta neobièna kap
a na glavi. Hoæu reæi, to i nije tipièna generalska apka, zar ne?
Msgr. Bari iæ: Ustvari, to je biskupska kapa, mitra.
Zaista? Fascinantno! Molim veliki aplauz za njegovu uzoritost... hvala. I tako s
mo do li do kraja ove igre. Osoba C - ili bih trebao reæi gospodine Norac? - imate p
ravo utjeti, sve to sada ka ete mo e biti upotrijebljeno protiv vas. Jeste li razumjel
i?
Ne, naravno, vi niste ni ta razumjeli. To mora da je nesporazum, vi niste Mirko No
rac, to je neka zabuna, vi ste tu sasvim sluèajno, ustvari, u poèetku niste uopæe ni n
amjeravali èitati ovaj tekst, vi... vi elite odvjetnika, vi imate pravo na jedan te
lefonski poziv!
116
Pa ipak, jedini koji æe najebati u cijeloj ovoj prièi oko Mirka Norca bit æete upravo
- vi. Vi, osoba C, koji ste pristali na glupavu igru »Svi smo mi Mirko Norac«, jer n
ikada zapravo niste rekli »Ja nisam Mirko Norac»; vi, koji ste sve vrijeme znali za
zloèine, koji ste sve ove godine o tome èitali u novinama da, da, »par redaka povi e« a
ste ni ta poduzeli; vi, koji ste utke pristali da razni eksovi i monsignori u va e ime
govore »Svi smo mi Mirko Norac«, i tako vas navuku u jednostavnu »logièku zamku« po kojoj
osoba u èije se ime netko predstavlja Mirkom Norcem mo e biti samo - Mirko Norac.
Ali ne klonite duhom: Seks æe vas braniti, makar po slu benoj du nosti, a biskupi æe mol
iti za vas. Neka vam to bude utjehom kada se, zbog ratnih zloèina poèinjenih u Gospiæu
toga listopada 1991. godine, upravo vi naðete u zatvoru, osuðeni na jo desetak godin
a samice, tijesne i vla ne, ali ipak »lijepe na e« hrvatske samice, izolirani od svijeta
, dovoljni sami sebi i svojoj mjeri slobode: èudesnoj »logièkoj zamci« po kojoj se mo e bi
ti u æeliji, a opet braniti sa slobode.
Uostalom, za tu slobodu ste se i borili, zar ne, gospodine Norac?
veljaèe 2001.
117
Metak po glavi stanovnika
ili za to je na putovanje avionom uvijek pametno ponijeti nekakvu eksplozivnu napr
avu
»Istina, èula sam pucanj, ali nisam se obazirala. Znate, to je ovdje normalno.«
Ne, te rijeèi nije izgovorila prodavaèica u Teteksovom duæanu u Tetovu, gradu u kojemu
se ovih dana zaustavio »voz bratstva i jedinstva« na svom putovanju »pesmom i igrom k
roz Jugoslaviju«. Nije ih izgovorila ni prodavaèica u Politikinoj trafici u Beogradu
, ni Palestinka koja za rijetkih primirja u predgraðu Jeruzalema turistima prodaje
»autentièan èavao s Isusova kri a, s certifikatom«, niti prodavaèica domaæe vodke na elje
kolodvoru u Mineralnije Vodi, ruskom gradiæu na granici s Ceèenijom.
»Istina, èula sam pucanj, ali nisam se obazirala. Znate, to je ovdje normalno.«
Te je rijeèi, naime, u mikrofon HTV-a izgovorila anonimna prodavaèica u duæanu usred s
redi ta Zagreba, u Bogoviæevoj ulici, svjedokinja ma-fija kog obraèuna koji se s asfalta
mraènih predgraða i parkirali ta sumnjivih gostionica i noænh barova kako je to obièaj u
svim normalnim gradovima Treæeg svijeta prenio na uglaèane granitne ploèe umivenog sre
dnjoeuropskog velegradskog sredi ta - usred bijela dana i belog Zagreba grada. »Znat
e, to je ovdje normalno.«
Kakav Beograd?! Beo Zagreb grad!
Televizijski reporteri su kasnije prokomentirali kako, eto, samo pukom sreæom nitk
o od sluèajnih prolaznika nije pogoðen. Iako, po teno govoreæi, sreæa zaista nema ni ta s t
m: to to nitko od Zagrepèana nije bio posebno pogoðen pucnjavom vi e je, naime, stvar n
avike. »Znate« - podsjetit æe nas anonimna prodavaèica »to je ovdje normalno«.
Najotrovniji komentar, pak, stigao je - makar bez takve namjere - od gradonaèelnik
a austrijskog Innsbrucka, kojega je, veli, u zagrebaèki hotel nazvala zabrinuta su
pruga i pitala to se to uopæe dogaða. »Odgovorio sam joj da je Zagreb jedan od najsigur
nijih gradova u Europi«, isprièao je novinarima herr Herwig van Staa, ilustrirajuæi to
nevjerojatnim iskustvom: »U ponoæ se sam samcat eæem gradom!«
118
Koje ta, herr Herwig! Lako vam je etati Zagrebom u ponoæ - pro e-tajte, recimo, Cvjetni
m trgom u dva sata popodne!
A kad Zagrepèane mo e zajebavati gradonaèelnik imperijalnog Inn-sbrucka, to ne bih i ja
, iz bratskog Splita. Gdje smrdljivom Rivom od podneva etaju narkomani, kurve, pi
jani mornari i zadrigli crnoko ulja i, ali, jebiga, bar se ne ubijaju pi toljima i zol
jama.
Veæ to rade u podrumima kasarne u Lori, bez svjedoka i puno buke, bejzbol-palicama
, i - to je najva nije - noæu. U vrijeme kad po ten svijet spava. Ili eta Zagrebom.
Tako, dakle, izgleda jedan dan u ivotu metropole: umjesto budilice, ujutro vas -
toèno u 6.00, nakon konaènog fajrunta prigradskih krèmi s ukrajinskim plesaèicama budi r
afalna pucnjava s ulice, i vi oblaèite èistu i ispeglanu pancirnu ko ulju. U svakom sl
uèaju, jo je uvijek pone to bezopasnije na posao iæi tramvajem, nego da vam je posao -
voziti tramvaj. Izlazite ispred jedne od brojnih ambasada, gdje æete uz malo sreæe i
zbjeæi Molotovljeve koktele, i produ ujete pje ice u svoj ured. Sto, opet, i ne mora b
iti toliko opasno ukoliko ne radite u mjenjaènici, kafiæu, na sudu ili u - koli.
U pauzi za ruèak popit æete kavu u Bogoviæevoj, i kad vas uobièajena poslijepodnevna puc
njava na koncu ipak pogodi kao èovjeka, Zagrepèanina i sluèajnog prolaznika, poæi æete se
liti Milanu Bandiæu, koji æe vas uvjeriti kako je Zagreb siguran grad. Uostalom, mo et
e biti sigurni da bomba koja æe tog trenutka eksplodirati na parkirali tu ispred Pog
lavarstva neæe biti ni ta zvuènija od Rojsovog amara kojega biste dobili da ste se zbog
opæeg nasilja u zemlji i li aliti u Sabor.
Odustajete stoga od albe i odluèujete se vratiti kuæi. I dok èekate svoj tramvaj, razmi l
jajuæi kako ste ustvari ipak sretan èovjek - jer sretan je èovjek svatko tko pre ivi 24
sata na vruæem zagrebaèkom asfaltu - na kraju dana u kojemu ste izbjegli metke, rafa
le, zolje, bombe, Molotovljeve koktele i Ljubu Æesiæa Rojsa, na glavu æe vam pasti gol
ema kamena ploèa s fasade Ciboninog tornja i konaèno æe sve biti gotovo.
Ili æe vam se barem tako uèiniti. Jer ba kad tamo dolje, dva metra pod zemljom, budet
e pomislili da ste konaèno na li svoj mir, eksplozija paklenog stroja postavljenog p
od mirogojski spomenik narodnim herojima podsjetit æe vas kako je glupo bilo oèekiva
ti da zagrebaèkom podzemlju mo ete pobjeæi - pod zemlju.
Pitanje sigurnosti graðana u Zagrebu i ostalim hrvatskim gradovima nije vi e tako je
dnostavno pitanje, kao, recimo, omiljeno pitanje novinskih blic-anketa: »Jeste li
sigurni u Zagrebu?«. To je danas malo slo enije
119
pitanje. 1 ne glasi: »Jeste li sigurni?«, veæ, primjerice: »Jeste li sigurni da upravo s
ad u kafiæu ne sjedi plaæeni ubojica kojemu rtva sjedi stol do vas? I jeste li sigurn
i da je on profesionalac koji ne proma uje?
Jeste li sigurni da su oni mali, izbrijani i istetovirani upci na klupi u parku n
abrijani samo na Srbe, Rome i Zidove? Jeste li uopæe sigurni da niste ni Srbin, ni
Rom ni idov?
Jeste li sigurni da se ovoga trenutka u kontejneru kraj va eg duæana ne nalazi pakle
ni stroj, tempiran da eksplodira za dvadesetak minuta, ba nekako u vrijeme kad vi
u njemu budete obavljali svoj svakodnevan shopping? Jeste li, na koncu, sigurni
da sam mislio na duæan, a ne na kontejner?«
Postoji jedna zgodna prièa o pouzdanoj matematièkoj metodi kojom mo ete precizno izraèun
ati svoju osobnu sigurnost.
Prije nekoliko godina amerièki je Journal ofStatistics Education donio nekoliko zg
odnih »primjera iz ivota« za studente matematike i statistike. U jednom od njih Journ
al je tje io studente matematièkom formulom kojom je dokazao kako je avion uvjerljiv
o najsigurnije prijevozno sredstvo, tisuæe puta sigurnije od, primjerice, automobi
la. To se, naime, lako izraèuna brojem poginulih po broju prevezenih putnika.
O.K., ali to je s otmièarima i njihovim bombama? Izraèunajte sada -pi e Journal- kolike
su anse da u avionu kojim sutra budete putovali kuæi za Dan zahvalnosti bude neki
palestinski ili hrvatski terorist s paklenim strojem. Marljivi studenti su dijel
ili i mno ili broj prevezenih putnika u svijetu s brojem otmica u kojima su sudjel
ovali teroristi s bombom, te dobili sjajan rezultat po kojemu je vjerojatnost da
se nadu u avionu s bomba ima nekih 1:1.000,000. »Jeste li sigurni?« - postavila je re
dakcija Journala studentima kljuèno pitanje. »Jeste li, naime, sigurni da ba sutra ni
je taj milijunti let?«
Onda je studentima zadano da izraèunaju kolika je vjerojatnost da se nadu u avionu
u kojemu æe, ne znajuæi jedan za drugog, biti - dva èovjeka s bombom u torbi! To je l
ako - anse za to su na kvadrat manje, dakle nikakve: matematièki, milijun puta mili
jun, odnosno toèno 1:1.000.000.000,000! Jedan naprama bilijun! Mo e li se to nazvati
sigurno æu u avionskom prometu? Da, to se zove apsolutna sigurnost - toliko avionsk
ih letova neæe, naime, ni biti dokle god se ne potro e sve naftne zalihe u galaksiji
!
»Dobro, ali kakve je to utjeha nama, koji sutra putujemo avionom? Stvar je jednost
avnija nego to izgleda: kad budete pakirali prtljagu za let« poentirao je Journal o
f Statistics Education - »ne zaboravite u torbu staviti pakleni stroj: anse da u av
ionu istovremeno budete i vi i otmièar s bombom, kako vidimo, u tom su sluèajnu potp
uno zanemarive!«
120
Matematièkog pouèka amerièkog èasopisa za statistiku valja nam se prisjetiti danas, kad
nam ni gradonaèelnici, ni Vlada, ni policija ne mogu garantirati tu famoznu »sigurno
st«. Dakle, vrlo matematièki: u manje od dvije godine na istom mjestu, u Preradoviæevo
j ulici, dogodila su se dva mafija ka obraèuna najrazlièitijih kalibara. Pod pretposta
vkom da se na tom uglu u svakom trenutku vrzma nekih tri stotine ljudi koji se t
u zadr avaju u prosjeku èetiri minute, anse da se zateknete na tom mjestu u trenutku
kad netko vadi zolju, iznose jo uvijek vrlo dobrih jedan naprama par stotina tisuæa
.
Vi, pak, i dalje »niste sigurni«. Samo to sada dalje znate sami: sutradan kad budete
i li na svoju uobièajenu kavu u grad, ponijet æete sa sobom zolju i pi tolj. Jer vi znat
e da su anse da se u Preradoviæevoj u istom trenutku, ne znajuæi jedan za drugog, sus
retnu dvoje ljudi sa zoljom i pi toljem iznose prilièno umirujuæih jedan naprama deset
ak milijardi. Ako vas, pak, put nanosi blizu Gradskog poglavarstva ili na Mirogo
j, u torbi æete nehajno nositi bombu razorne eksplozivne moæi. anse da se na Mirogoju
istovremeno nadu dva èovjeka s bombom, naime, jo su manje: nekih 1:27.700.000,000.
Nezgodnu stranu matematièkog pouèka o vjerojatnosti zolje otkrit æete tek kasnije, kad
primijetite kako odjednom svi u kafiæu dr e le erno na stol naslonjene èudne SMB-tuljke
s »arhitektonskim nacrtima za novi stan« ili vodovodne cijevi koje su, eto, »ba tog ju
tra kupili u Metalci«. Ili kad vam u Gradskom poglavarstvu nitko ne bude htio pru it
i ruku jer s obje grèevito dr i neobiènu crnu ko nu torbu. Ili kad se na Mirogoju budete
pitali kakav je to novi obièaj najdra ima na grobove nositi nekakve nezgrapne budil
ice kuæne izrade.
Tek æe to, meðutim, biti vrijeme matematièki apsolutne sigurnosti na gradskim ulicama.
Vrijeme kad æete moæi biti potpuno sigurni da u svakom trenutku svaki prolaznik i s
vaki gost u kafiæu ima pi tolj, zolju, ruènu granatu, bombu i manji protuavionski proj
ektil. Vrijeme kad æete znati da je vjerojatnost da se u istom trenutku, ne znajuæi
jedan za drugoga, u Preradoviæevoj ulici naðe tri stotine ljudi sa zoljama i » korpionim
a« -okruglih i umirujuæih 1:1.
Vozit æete se Zelenim valom u lakim juri nim samohotkama i uvoznim tenkovima-kabriol
etima, pijuckati kavu u svom mitraljeskom gnijezdu u Teslinoj i navijati nezgrap
ne budilice kuæne izrade po tradicionalnoj detonaciji s parkinga Gradskog poglavar
stva, toèno u podne.
Stoga, prije nego sljedeæi put zagrintate na imu Luèina, hrvatsku policiju i njihovu
tzv. neuèinkovitost u borbi s oru jem na gradskim ulicama
121
i po kuænim tavanima, sjetite se matematièkog pouèka o vjerojatnosti zolje i znajte da
je to za va e dobro. I va u sigurnost.
Nikad, naime, neæete moæi biti do kraja sigurni u onog nervoznog tipa za susjednim s
tolom, sa smije nim slu alicama u uhu i netaknutom kavom na stolu: je li to plaæeni ub
ojica ili ste, mo da, plaæeni - obojica?
o ujka 2001.
122
Vra ja mater, kraljica Hrvata
ili jednostavan priruènik za prepoznavanje Neèastivog u trinaest lakih lekcija
Èini se da je ipak najveæi problem u tome to Hrvati zapravo ne znaju koji im je vrag.
A neki im vrag jest: to zna svatko tko je u zadnje vrijeme makar dan-dva proveo
u Hrvatskoj, zemlji koja ka u domaæi demonolozi i egzorcisti polako, ali sigurno ide
u vra ju mater. Neki je davo, ka u, u ao u Hrvate.
Kao vrhunac svega, eto, ovih dana Hrvatska se histerièno obazire oko sebe, prestra
vljena najavama da bi se na njenom tlu trebao odr ati veliki kongres Antikristovih
sljedbenika, satanista iz svih krajeva svijeta. Crkva i smjerni katolièki mediji
na sva su zvona udarili opæu »mraènu opasnost«, a Ministarstvo unutarnjih poslova podign
uto je na prvi stupanj bojeve gotovosti, ponavljajuæi kako njima »nikakav slièan skup
nije najavljen«. Kao da se Vrag ikada ikome najavio.
Poèelo je jo prije nekoliko mjeseci, kada su groblja manjih slavonskih gradiæa - kasn
ije bogami i diljem Lijepe na e, poput splitskog Sustipana, na primjer - stala svi
tati i arana naopakim kri evima, pentagramima i esticama, autentiènim Antikristovim aut
ogramima. Dokona djeca, uvjeravala nas je policija i oni »razboriti« medu nama, araju
iz dosade i obijesti. Dobro.
Onda je Zagreb osvanuo oblijepljen plakatima za rock-koncert lukavo najavljen za
»èetvrtak, 12.«, na kojemu dvije demonske prikaze rukama lome zvonike zagrebaèke katedr
ale. Crkva je opet prva reagirala na ovu sotonsku poruku - uostalom, rock je poo
davno oznaèen sotonskim teritorijem, a policija i oni »razboriti« medu nama uvjeravali
su nas da je koncert uredno prijavljen i da je razru ena katedrala na plakatu stv
ar - umjetnièke slobode. Dobro.
Onda je netko primijetio da je rock-koncert najavljen za »èetvrtak, 12.« jasna poruka,
gotovo kao plakat za Sudnji dan. Jer eto, ove godine Veliki petak pada - trinae
stoga. »Samo da jo ne bude i u petak«, krijepile su se kr æanskom nadom plavu e iz MUP-a.
obro.
123
E, onda je uoèi Velikog petka, trinaestog, u selu Martincu kraj Bjelovara, koza Mi
lana Stanivukoviæa ojarila jare bez glave. »Ojario se kao drugi od tri kozliæa i tek n
a kraju shvatio sam da nema glavu«, preprièao je novinaru Jutarnjeg lista gazda Mila
n. »Iz ramena su mu virile samo - u i!« Bio je to klasièan Antikristov Znak. Nikome vi e n
ije bilo smije no.
Tu, u tom trenutku, Hrvati su se na li na poèetku ove prièe. Prestravljeni saznanjem d
a æe se ne to dogoditi na Veliki petak, 13., a da ne znaju to. Prestravljeni saznanje
m da u tom trenutku Hrvatskom tisuæe sotonista pristi u na kongres - na Veliki petak
, 13. - a da ne znaju gdje. Prestravljeni saznanjem da su Antikristova djeca tu,
meðu njima, a da ne znaju tko su. Da ne znaju koji im je od susjeda, poznanika, d
jece ili kolega sam Ðavo, glavom i bradom.
Da ne znaju, dakle, koji im je - vrag.
Uz pomoæ vodeæih svjetskih i hrvatskih egzorcista i satanologa sastavili smo stoga o
vaj praktièni kratki priruènik za prepoznavanje Vraga u trinaest lekcija.
1. POSTOJI LI UOPÆE VRAG?
»Najveæa je Ðavolova vrad bina u tome to nas je uvjerio da ne postoji« -otprilike tako nas
je jo davno upozorio Denis de Rougemont.
Ispravno èitajuæi De Rougemonta, hrvatski su se katolièki intelektualci nakon vi egodi nje
g istra ivanja na li, èini se, pred razrje enjem misterije nepostojeæeg Vraga. Ako nas je
upravo on, naime, uvjerio da ne postoji, po èemu bi èinjenica kako mi ne vjerujemo d
a on postoji, bila krunskim dokazom tezi da zaista postoji, onda bi Vrag - sla u s
e hrvatski katolièki intelektualci - morao biti ne to u èije postojanje oni ne vjeruju
. Sto bi to, meðutim, moglo biti?
Hrvati u to ta ne vjeruju. Oni, primjerice, i dandanas ne vjeruju da postoje kanta
za smeæe, sjedi ta za invalide i trudnice, èetka za èi æenje WC-a, Bosna i Hercegovina ili,
recimo, tzv. mjeseèna plaæa. A posebice ne vjeruju, utvrdit æe katolièki intelektualci,
da postoji itko tko bi mogao zamijeniti Oèuha nacije, pokojnog predsjednika dr. Fr
anju Tuðmana.
2. KAKO PREPOZNATI VRAGA?
Bio je to kljuè tajne: netko je, naime, u meðuvremenu ipak zamijenio pokojnog dr. Fr
anju Tuðmana na mjestu predsjednika Republike. I sada se vjerojatno u onoj svojoj
rezidenciji ðavolski smije kako je nasamario tupave Hrvate uvjeriv i ih da ne postoj
i nitko tko bi mogao Tuðmana zamijeniti: da ne postoji, dakle, Stipe Mesiæ, odnosno
Vrag glavom, a naroèito bradom.
124
tirvatski su katolièki intelektualci, egzorcisti i demonolozi kasnije do li do cijel
og niza dokaza da je Stipe Mesiæ Sotona: postoji li, recimo, ijedan dr avni poglavar
na svijetu koji bi i ao posredovati za mir u tamo nekoj balkanskoj vukojebini Mak
edoniji dok mu njegov vlastiti narod trpi teror mraènih svjetskih zlosila u susjed
noj tzv. dr avi? Postoji li, nadalje, ijedan predsjednik na svijetu koji bi u jedn
om danu poslao u penziju dvanaest najuglednijih generala i tako u najkritiènijim t
renucima dr ave obezglavio njenu vojsku? Postoji li, na posljetku, ijedan dr avnik n
a svijetu koji bi na Meðunarodnom sudu za ratne zloèine svjedoèio protiv vlastite dr ave
?
3. NARAVNO DA NE POSTOJI.
Eto vidite, o tome vam i govorim. Ðavo vas je uvjerio da ne postoji!
Uostalom, nije li upravo pokojni dr. Tuðman jo u svibnju 1994. godine upozorio da j
e »to vra ki posao, voðenje hrvatske dr ave«?
4. PA TO ÈEKAMO?
Jedan dr avni udar rije io bi, dakle, sve na e probleme s Antikristom. No je li - to bi
rekli hrvatski katolièki intelektualci - uistinu tomu tako? Komu kako? - odgovori
li biste vi. Kako komu - glasio bi jedini moguæi odgovor. Vama, na primjer, ne pos
toji gora varijanta od Stipe Mesiæa. Sjetite se, meðutim, kako vas je Neèastivi malopr
ije uvjerio da ne postoji.
5. ZNAÈI, NIJE SAM?
Hrvatski katolièki intelektualci ustvrdili su da Sotona mijenja oblik i da se ne z
adr ava dugo na jednom mjestu. Ukratko: danas je to, primjerice, Stipe Mesiæ, a veæ su
tra... tko zna?
6. TKO ONDA ZNA?
Znaju, naravno, hrvatski katolièki intelektualci. Na primjer, glasilo katolièke mlad
e i Mi: »Iako smo svi mi toga svjesni, nerado priznajemo povezanost komunizma sa sot
onizmom. Prije svega, bitno je razlikovati onaj tip komunizma koji smo mi do ivjel
i od komunizma na Zapadu, koji sada prodire i u na e krajeve, a to je onaj istinsk
i bezbo ni, sverazarajuæi komunizam èiji je uzor, duhovni utemeljitelj i sijamski bliz
anac sotonizam, tj. okultni i dubiozni krugovi europskih iluminata.«
125
E, onda je uoèi Velikog petka, trinaestog, u selu Martincu kraj Bjelovara, koza Mi
lana Stanivukoviæa ojarila jare bez glave. »Ojario se kao drugi od tri kozliæa i tek n
a kraju shvatio sam da nema glavu«, preprièao je novinaru Jutarnjeg lista gazda Mila
n. »Iz ramena su mu virile samo u i!« Bio je to klasièan Antikristov Znak. Nikome vi e ni
e bilo smije no.
Tu, u tom trenutku, Hrvati su se na li na poèetku ove prièe. Prestravljeni saznanjem d
a æe se ne to dogoditi na Veliki petak, 13., a da ne znaju to. Prestravljeni saznanje
m da u tom trenutku Hrvatskom tisuæe sotonista pristi u na kongres - na Veliki petak
, 13. - a da ne znaju gdje. Prestravljeni saznanjem da su Antikristova djeca tu,
medu njima, a da ne znaju tko su. Da ne znaju koji im je od susjeda, poznanika,
djece ili kolega sam Ðavo, glavom i bradom.
Da ne znaju, dakle, koji im je - vrag.
Uz pomoæ vodeæih svjetskih i hrvatskih egzorcista i satanologa sastavili smo stoga o
vaj praktièni kratki priruènik za prepoznavanje Vraga u trinaest lekcija.
1. POSTOJI LI UOPÆE VRAG?
»Najveæa je Ðavolova vrad bina u tome to nas je uvjerio da ne postoji« -otprilike tako nas
je jo davno upozorio Denis de Rougemont.
Ispravno èitajuæi De Rougemonta, hrvatski su se katolièki intelektualci nakon vi egodi nje
g istra ivanja na li, èini se, pred razrje enjem misterije nepostojeæeg Vraga. Ako nas je
upravo on, naime, uvjerio da ne postoji, po èemu bi èinjenica kako mi ne vjerujemo d
a on postoji, bila krunskim dokazom tezi da zaista postoji, onda bi Vrag - sla u s
e hrvatski katolièki intelektualci morao biti ne to u èije postojanje oni ne vjeruju. t
o bi to, meðutim, moglo biti?
Hrvati u to ta ne vjeruju. Oni, primjerice, i dandanas ne vjeruju da postoje kanta
za smeæe, sjedi ta za invalide i trudnice, èetka za èi æenje WC-a, Bosna i Hercegovina ili,
recimo, tzv. mjeseèna plaæa. A posebice ne vjeruju, utvrdit æe katolièki intelektualci,
da postoji itko tko bi mogao zamijeniti Oèuha nacije, pokojnog predsjednika dr. Fr
anju Tuðmana.
2. KAKO PREPOZNATI VRAGA?
Bio je to kljuè tajne: netko je, naime, u meðuvremenu ipak zamijenio pokojnog dr. Fr
anju Tuðmana na mjestu predsjednika Republike. I sada se vjerojatno u onoj svojoj
rezidenciji ðavolski smije kako je nasamario tupave Hrvate uvjeriv i ih da ne postoj
i nitko tko bi mogao Tuðmana zamijeniti: da ne postoji, dakle, Stipe Mesiæ, odnosno
Vrag glavom, a naroèito bradom.
124
rirvatski su katolièki intelektualci, egzorcisti i demonolozi kasnije do li do cijel
og niza dokaza da je Stipe Mesiæ Sotona: postoji li, recimo, ijedan dr avni poglavar
na svijetu koji bi i ao posredovati za mir u tamo nekoj balkanskoj vukojebini Mak
edoniji dok mu njegov vlastiti narod trpi teror mraènih svjetskih zlosila u susjed
noj tzv. dr avi? Postoji li, nadalje, ijedan predsjednik na svijetu koji bi u jedn
om danu poslao u penziju dvanaest najuglednijih generala i tako u najkritiènijim t
renucima dr ave obezglavio njenu vojsku? Postoji li, na posljetku, ijedan dr avnik n
a svijetu koji bi na Meðunarodnom sudu za ratne zloèine svjedoèio protiv vlastite dr ave
?
3. NARAVNO DA NE POSTOJI.
Eto vidite, o tome vam i govorim. Davo vas je uvjerio da ne postoji!
Uostalom, nije li upravo pokojni dr. Tuðman jo u svibnju 1994. godine upozorio da j
e »to vra ki posao, voðenje hrvatske dr ave«?
4. PA TO ÈEKAMO?
! Jedan dr avni udar rije io bi, dakle, sve na e probleme s Antikristom. No je li - to
bi rekli hrvatski katolièki intelektualci - uistinu tomu tako? Komu kako? - odgovo
rili biste vi. Kako komu - glasio bi jedini moguæi odgovor. Vama, na primjer, ne p
ostoji gora varijanta od Stipe Mesiæa. Sjetite se, meðutim, kako vas je Neèastivi malo
prije uvjerio da ne postoji.
5. ZNAÈI, NIJE SAM?
Hrvatski katolièki intelektualci ustvrdili su da Sotona mijenja oblik i da se ne z
adr ava dugo na jednom mjestu. Ukratko: danas je to, primjerice, Stipe Mesiæ, a veæ su
tra... tko zna?
6. TKO ONDA ZNA?
Znaju, naravno, hrvatski katolièki intelektualci. Na primjer, glasilo katolièke mlad
e i Mi: »Iako smo svi mi toga svjesni, nerado priznajemo povezanost komunizma sa sot
onizmom. Prije svega, bitno je razlikovati onaj tip komunizma koji smo mi do ivjel
i od komunizma na Zapadu, koji sada prodire i u na e krajeve, a to je onaj istinsk
i bezbo ni, sverazarajuæi komunizam èiji je uzor, duhovni utemeljitelj i sijamski bliz
anac sotonizam, tj. okultni i dubiozni krugovi europskih iluminata.«
125
7. ZNACI, KOM U NJ ARE!
I ne samo komunjare. »Hrvatskom narodu najveæa pogibelj prijeti od liberalizma«, autor
itativno je jo prije nekoliko godina zakljuèio ugledni hrvatski egzorcist Kre imir Pa
veliæ. »Radi se o mje avini komunizma, internacionalizma, okultizma, satanizma i tako
dalje.«
8. HA, NEPRINCIPIJELNA KOALICIJA!
Eto, veæ smo ih otkrili nekoliko. A zapravo je lako: valjalo je samo ustanoviti to
je ustvari Sotonin cilj. Raskinuti, dakle, s tradicionalnom i uvrije enom predstav
om Vraga s rogovima i trozupcem, koji ku a na u vjeru porocima i vabi nas u vjeèni oga
nj Pakla. Jer jedini i iskljuèivi cilj Neèastivog -nepobitno su utvrdili hrvatski ka
tolièki intelektualci poput dr. Antuna Liseca - jest ru enje mlade hrvatske dr ave. Iz
nenadit æete se na to je sve Antikrist spreman:
»Cilj sila Tame je to vi e razrijediti narod, oslabiti naciju i onda nametnuti svoj u
tjecaj. Evo kako to èine: ru enjem domaæe proizvodnje, uvlaèenjem dr ave u dug, stvaranjem
ekonomske ovisnosti i onda utjecajem na dr avno zakonodavstvo, kako bi ono osuðival
o neroðenu djecu na smrt; razvojem negativnih stavova prema braku, abortusima, kon
tracepcijom, poticanjem na homoseksualnost i irenjem SIDE!«
9. DO VRAGA! Nevjerojatno, zar ne?
Sad kad smo nauèili prepoznati Vraga, valja nam se pripremiti za njegova lukavstva
. Poput, recimo, onoga da po potrebi on zapravo uopæe ne postoji. Zar ste, uostalo
m, zaboravili kako je jedini dokaz njegova postojanja na a uvjerenost da on ne pos
toji?
tos je, naime, u tome da ne smijete vjerovati da postoji, jer ako vjerujete, onda
bi to bio dokaz da ne postoji. A kad ne bi bilo Ðavla, to bi radili hrvatski katol
ièki intelektualci?
10. NI TA.
Toèno. A kad hrvatski katolièki intelektualci ne bi radili ni ta, Hrvatska bi vrlo brz
o oti la - k vragu.
11. K VRAGU!
Naravno. Stoga, pravog Hrvata katolika èinjenica da Vrag ne postoji, neæe omesti u n
aumu da ga istjera. Vi se, jasno, pitate kako? Jednostavno: on æe ga izmisliti. To
se zove proces utjerivanja Ðavla, odnosno - sotonizacija.
126
Uzmite, primjerice, nekoga za koga nitko nikad ne bi rekao da je sotona: mladi s
veuèili ni profesor, pa k tomu jo i - ena. Onda uzmete njegovu/njenu izjavu da je Hrva
tska izvr ila agresiju na Bosnu i Hercegovinu i podsjetite njene politièke partnere
da su to isto i oni govorili prije izbora. Onda oni ka u da to nije istina, da nem
aju pojma odakle vam to, jer da je to jedna vrlo opasna teza. Onda anga irate pred
sjednika parlamenta da joj zbog te jedne vrlo opasne teze izreèe javnu opomenu. On
da anga irate hrvatske katolièke novinare da malo istra e njeno obiteljsko stablo i ot
kriju kako joj je djedov brat bio jugoslavenski andar-hrvatoubojica. Onda anga irat
e nekoliko tisuæa demonstranata da joj glasnim skandiranjem doka u srpsko-cigansko p
orijeklo. Na kraju joj dodate rep, u ruke joj metnete trozubac, u usta izjavu da
je Hrvatska roðena u zloèinu, na glavu rogove i gotovo: dobili ste Vesnu Pusiæ. Dakle
, Neèastivu.
Nakon toga preostaje jo samo slo en postupak egzorcizma, tj. istjerivanja Ðavla iz ze
mlje, odnosno - struènim rjeènikom - deportacija.
12. JE LI TO SVE?
Naravno da nije. Nije Sotona samo politièar ili rock-muzièar. Naroèito oprezno valja p
ratiti novine, omiljen Antikristov medij: osobito ga, naime, zabavlja pisati tup
ave i plitke tekstiæe o tome kako, recimo, prepoznati Ðavla jeftine pamflete u kojim
a æe sve okrenuti na zajebanciju.
Ka u da je takve lako prepoznati po tome to se - poput Zeppelina ili Beatlesa, na èij
im se ploèama pu tanim unatra ke mogu èuti sotonske poruke iste takve poruke mogu naæi i
njihovim tekstovima, kad se èitaju unatrag. Najèe æe su to antihrvatske parole s ciljem
uspostave nove Jugoslavije i slièni sotonski stihovi, obièno na kraju pamfleta, koj
i èitani s desna na lijevo oda ilju jasne pozive na raspirivanje hrvatsko-srpskog br
atstva i jedinstva.
13. NA PRIMJER? Ana voli Milovana.
travnja 2001.
127
Otpis stanovni tva
ili kako je prvi predsjednik samostalne Hrvatske dr. Franjo Tuðman oti ao u Pakao
Prije toèno deset godina, èovjek s fasciklom na kojoj je pisalo Popis stanovni tva 199
1. zakucao je navrata tro ne, kamene kuæe starine Marka u malom selu Varivode kraj K
istanja. Uz pomoæ mladih èlanova obitelji i on se tada upisao medu 4.784,265 graðana H
rvatske: Beriæ, Marko, s prebivali tem u Varivodama b. b., opæina Knin, nacionalnost:
Srbin, vjeroispovijest: pravoslavna.
Popila se i rakija s popisivaèem, razjasnilo se tko je komu ta jer skoro svi stanov
nici sela su se pre ivali Beriæ - a stariji su prièali kako je o svakom popisu stanovn
i tva vazda bilo nekoga belaja. Sedamdeset prve u hrvatskim se selima skandiralo S
avki i Tripalu, i mnogi su se susjedi iz okolnih zaselaka te godine prvi put upi
sali kao Srbi i Hrvati. Osamdeset prve brujalo se o nekakvim nemirima na Kosovu,
a stariji su dr ali parastose Titu i pitali se to æe biti s Jugoslavijom. Devedeset
prvu, pak, ovi mlaði iz sela doèekali su na barikadama tamo dolje, kraj Civljana. Ko
naèno, samo par dana prije nego to je i u Markovu kuæu stigao popisivaè s fasciklom, pa
la je krv na Plitvicama.
Istini za volju, kad je popisivaè oti ao, nije se starac ni nadao da æe ga ikada vi e u i
votu vidjeti: te je godine preko leda prevalio veæ sedamdeset osmu.
Èetiri godine kasnije, u ljeto 1995., zatutnjala je daleka grmljavina iza Dinare.
U petak, 4. kolovoza stalo je iz Knina i okolnih sela bje ati i staro i mlado. Prièa
li su da Knin pada, da je sve gotovo. Srpski radio Knin pu tao je rodoljubne pjesm
e braæe Bajiæ i Maloga Knind e, a Hrvatski radio po cijele je dana emitirao poslanicu
predsjednika Franje Tuðmana stanovnicima Krajine, s porukom da samo ostanu kod svo
jih kuæa i sve æe biti u redu. Kad su se slegli dim i pra ina, iza velikog zbjega u pr
aznim su selima ostala tek nemoæna i nepokretna starèad. U Varivodama ih je ostalo s
edamnaest, a najmlaðemu je bilo blizu ezdeset. Sljedeæem se popisu stanovni tva, istini
za volju, ionako nisu nadali.
128
Nekoliko tjedana kasnije, u èetvrtak, 28. rujna, predveèer - veæ je polako padao mrak
selom se zaèulo neko kome anje. Onda je odjeknuo prodoran krik, pa pucanj, drugi puc
anj, bolan jauk, pa rafal. Taj zadnji je bio blizu. Onda je netko zalupao i na v
rata starine Marka. Otvorio je vrata i ugledao èovjeka u maskirnoj uniformi.
U travnju 2001. godine zapoèeo je popis stanovni tva, prvi u samostalnoj hrvatskoj d
r avi. U malom selu Varivodama kraj Kistanja, opæina Knin, popisivaèi nisu imali mnogo
posla. Umjesto njih, u Knin su tih dana stigli istra itelji Haa kog suda i uz pomoæ h
rvatske policije bijelim trakama ogradili gradsko groblje. Tu, medu nekoliko sto
tina trulih drvenih kri eva naæi æe i onaj s imenom starine Marka Beriæa. Do njega, obra
sli u korov, kri evi s imenima njegovih suseljana Du ana Dukiæa (59) i Mirka Pokrajca
(84), a s druge strane, uredno poredani drveni kri evi s imenima Jove (75), Spira
(55), Radivoja (69), Jovana (56), Marije (67) i Milke (69). I svima isto prezime
, kao i Markovo. Jer skoro svi stanovnici sela su se pre ivali - Beriæ.
Nije na kninskom groblju to tako rijetka pojava: malo dalje, recimo, na grobovim
a pod rednim brojevima 544.-550., kri evi su s imenima Vasilja, Save, Du ana, Marije
, Kosovke, Milke i Grozdane, svi - Borak. Ima, meðutim, na kninskom groblju i kri ev
a na kojima je isto i ime i prezime. Takvih je i najvi e. I svi se zovu - N. N.
Na svima, pak, ista godina smrti - 1995.
A kako se to veæ nikad ni ta ne dogaða sluèajno, i kako u raspletu svake prièe ima nekog k
ozmièkog reda - da bismo je valjda lak e razumjeli tako je upravo tih dana, dok su p
opisivaèi virili kroz davno zatvorene prozore Beriæevih, a ljudi u bijelim mantilima
i s maskama preko lica popisivali njihove grobove, na ibenskom upanijskom sudu na
kon tri mjeseca nastavljeno suðenje estorici optu enika - istim uniformiranim mu karcim
a koji su onoga davnog rujanskog èetvrtka terencima stigli u malo selo Varivode kr
aj Kistanja. Da je starina Marko iv, prepoznao bi meðu njima i ono iskrivljeno lice
koje ga je s kala njikovom u rukama gledalo s praga njegove kuæe. Posljednje lice k
oje je vidio u ivotu.
Ista ta lica, uostalom, posljednja su koje je u svom ivotu vidjelo i onih sedam B
eriæevih susjeda s kninskoga groblja, sedmero staraca iz sela Go iæi, svi - Borak. U n
jihov su zaseok Donji Borci nepoznati »popisivaèi« u maskirnim uniformama stigli mjese
c dana prije nego Beriæima - 27. kolovoza, tri tjedna nakon Oluje.
S popisom stanovni tva Hrvatska tako sreðuje svoje raèune. Na graniène prijelaze, preko
onih gordih ploèa s grbom Republike Hrvatske, stavili smo
129
natpise »Ne radi. Inventura«. Veliko spremanje pokazat æe u preciznim brojkama konaèni s
aldo proteklog desetljeæa. Pokazat æe da u Hrvatskoj ivi nekoliko stotina tisuæa ljudi
manje nego u travnju 1991. Pokazat æe da u Republici Hrvatskoj jo uvijek ivi 150 tis
uæa izbjeglica, ali i da je barem jednako toliko mladih u proteklih deset godina n
apustilo zemlju. Pokazat æe da u Hrvatskoj ivi preko stotinu tisuæa Hrvata iz susjedn
e dr ave, i da samo u kninskoj opæini ivi vi e od deset tisuæa Hrvata s Kosova i iz Bosne
i Hercegovine. Pokazat æe da u Republici Hrvatskoj, meðutim, vi e ne ivi Marko Beriæ, Va
rivode b. b., opæina Knin. Pokazat æe da u Hrvatskoj vi e ne ive Vasilj, Sava, Du an, Mar
ija, Kosovka, Milka i Grozdana Borak. I da ne ivi vi e nijedan N. N.
Kad na kraju popisa zbrojimo sve kri eve, i kad onih sedam stotina imena na kri evim
a obraslih krajinskih groblja zbrojimo s onima uredno prekri enim na molbama za do
movnice, pokazat æe se da u Republici Hrvatskoj vi e ne ivi 200 ili 250 tisuæa Srba.
Jedan bi èovjek bio sretan da je to do ivio. Bio bi ovaj popis stanovni tva konaèna svje
dod ba njegovoga desetljeæa, tumaè njegovih snova. Razvukao bi on nad rezultatima popi
sa svoj poznati osmijeh i stisnuo ake u trijumfalnom grèu, onako kako je onomad sla
vio rezultate Croatije: to je Hrvatska kakvu je sanjao, èista Hrvatska, Hrvatska k
oja »ne eli da u njoj ive pripadnici drugih nacija«, kako je u iznenadnom napadu iskre
nosti, na konferenciji za novinare nakon Oluje, priznao potpredsjednik njegove V
lade. To je Hrvatska kakvu je imao na umu svaki put kad bi zakljuèio da »imamo Hrvat
sku!« - Hrvatska Hrvata, Hrvatska bez Srba, bez reme-tilaèkih èimbenika, Hrvatska za k
akvu je, kako reèe, bio spreman »iæi i u Pakao ako treba«.
Je li za Hrvatsku zaista i oti ao u Pakao, ne zna se. Tek, ni njega popisivaè nije n
a ao kod kuæe kad je zakucao na vrata Nazorove 14 u Zagrebu. Franjo Tuðman, ime oca Jo
sip, roðen 1922., nacionalnost Hrvat, vjeroispovijest rimokatolièka, imovinsko stanj
e neopredijeljen, nije do ivio da mu izaslanstvo Dr avnog zavoda za statistiku na poèe
tku TV-Dnevnika sveèano preda uredno sortirane i u ko u uvezane rezultate popisa sta
novni tva, certifikat o etnièkoj èistoæi Hrvatske, »ekolo ki èiste dr ave«, kako bi to pak
jegov vitez Tomislav Merèep.
Umjesto Tuðmana, potvrdu o »ekolo koj èistoæi« primit æemo mi, njegovi zakoniti nasljednici
a tinici Hrvatske kakvu nam je ostavio pokojni Otac nacije. Ostavinska rasprava vo
di se na Haa kom sudu, a Hrvati ovih dana otkrivaju bogatstva koja im je ostavio O
tac: od Ante Jelaviæa i Herceg-Bosne do Ivica Pa aliæa i Hercegovaèke banke, od Ljube Æesiæ
130
Rojsa i Monitora do Mirka Norca i Tihomira Ore koviæa, od dalmatinskih biskupa do um
irovljenih generala, od Gospiæa i Ahmiæa do Vari-voda i Go iæa, od kri a s imenom Milana L
evara do kri eva s imenima Beriæa i Boraka. Od rednog broja 544. do rednog broja 550
.
Hrvati, èestit katolièki svijet, odvjetnike koji im na ostavinskoj raspravi èitaju pos
ljednju Oèevu volju gledaju kao prevarante. Jer nije u Oluji bilo ratnih zloèina. To
je, uostalom, pravnièki precizno definirao jo predsjednik Komisije za ratne zloèine
(sic!) Milan Vukoviæ. Ako je i bio gdje-koji zloèin, nije ga poèinio pripadnik Hrvatsk
e vojske. Kako je to objasnio pokojni ministar Su ak, »mnogi su odore Hrvatske vojsk
e dobili jo 1990., a kako nije bila praksa vraæati ih, u njima su okopavali vrtove,
sadili duhan, pa i i li zapaliti kuæu«. estorica mu karaca koji su poubijali starce u Va
rivodama i Go iæima, recimo, nisu bili hrvatski vojnici. Èudesnom igrom sluèaja demobili
zirani su 1. kolovoza, uoèi Oluje, a rje enja o demobilizaciji, vjerojatno zahvaljuj
uæi tromosti vojne birokracije, primili su - kakve li sluèajnosti! - zajedno s poziv
om za sud.
Uostalom, nezavisno Tudmanovo sudstvo kasnije ih je oslobodilo krivnje zbog proc
eduralnih gre aka i nedostatka dokaza. U dokaze, recimo, spadaju i tijela, a njih
nije bilo kad su novinari, humanitarci i UNPROFOR stigli u Varivode. Dan ranije
helikopterom Hrvatske vojske sklonjeni su u Knin, gdje su pokopani bez znanja ro
dbine. Zata kavanje? Koje ta: kako nije bio obièaj vraæati vojne letjelice, ljudi su hel
ikopterima Hrvatske vojske - to je opæe poznato sijali duhan, zapra ivali polja i pr
evozili le eve ubijenih Srba.
Ne, nije bilo ratnih zloèina. Ako je i hrvatski vojnik ubio kojega civila, i ako n
ije demobiliziran, a tijelo sklonjeno, onda je civilna osoba sigurno bila opasan
terorist. Poput, recimo, Marije Grubor iz sela Grubori, jedne od pet srpskih ci
vila ubijenih dan prije masakra u Go iæima. Taj je masakr general Èermak, zapovjednik
zbornog podruèja Knin, onomad nazvao »antiteroristièkom akcijom«. A s opasnim teroristim
a poput zloglasne Marije Grubor ne mo e se drugaèije nego zapaliti ih ive, zajedno s
kuæom. Samo naivne mo e zbuniti varljiv podatak da je Marija imala devedeset godina.
Ne, nije bilo ratnih zloèina u Oluji. I nije to bilo etnièko èi æenje. Zaboga, pa predsjed
nik Tuðman je pozivao Srbe da ostanu u svojim kuæama! Sad, meðutim, znamo i za to. Ne, n
e stoga to bi ih bilo lak e pobiti, veæ zbog toga to bi ih bilo lak e - pokrstiti. Recim
o, u N. N.
Na posljetku, upravo onih dana kad su estorica sijaèa duhana upala u Varivode, Gojk
o u ak je na izbornoj skup tini splitskog HDZ-a eretski
131
objasnio: »Na i su roditelji Srbe tjerali iz Hrvatske, a oni su ostali. Mi smo ih mo
lili da ostanu, a oni su oti li. Radilo se, dakle, samo o pristupu.« Na doèeku Vlaka s
lobode u Kninu, a upravo onih dana kad su sijaèi duhana stigli i u obli nje Go iæe i sam
je predsjednik Tuðman, impresioniran prizorima spaljene zemlje u prozoru svog luk
suznog vagona, veselo zakljuèio: »Srbi su neslavno nestali iz ovih krajeva kao da ih
nikada nije ni bilo!«
Franjo Tuðman, pak, nije neslavno nestao iz Hrvatske kao da ga nikada nije ni bilo
. Ostalo je za njim, naime, monumentalno djelo - posljednji svezak njegovih Sabr
anih radova, u ko u uvezan »Popis stanovni tva 2001. godine«. Popis koji æe pokazati da su
»Srbi nestali kao da ih nikada nije ni bilo« i koji æe toèno pokazati koliko je Srba na
pustilo zemlju. Koliko ih je pak ostalo u zemlji, pokazat æe popisivaèi Haa kog suda.
Radi se, naime, o pristupu.
Prema Zakonu, popis stanovni tva registrira stanje zateèeno 31. o ujka 2001. godine, u
ponoæ. Popisom æe tako i slu beno biti registriran mrak nad Tuðmanovom Hrvatskom. Isti
mrak to je onoga èetvrtka pao na Varivode, malo selo kraj Kistanja, opæina Knin.
travnja 2001.
132
Hrvati, Cigani!
ili kako su se zlatne ptice èudesno pretvorile u ljude, a ja u Hrvata
Postoji u Rusiji legenda o jatu velièanstvenih ptica najljep ega glasa koji je svije
t ikad èuo. Krstareæi nebom nad tajgama jednoga dana naletjele su na palaèu svu sazdan
u od zlata, blistav grad u kojemu su ivjele koko i. eleæi zadr ati prekrasne pjevice kod
sebe, zasu e ih koko i zlatom i draguljima. Ptice pak nisu odoljele isku enju i uskor
o su bile okovane zlatom. Samo je jedna odbila biti zatoèenikom zlatnog kaveza: sl
omljena od boli, vinula se u nebo i strmoglavila o kamenje pred palaèom. U taj èas,
veli prièa, crveno perje stalo je padati s neba na zarobljene ptice i zlato je poèel
o otpadati s njih. Osloboðene, zamahnule su krilima, ali uzalud: vi e nisu mogle let
jeti. Tu no sklopljenih krila, krenule su prizemljene ptice za crvenim paperjem no e
nim vjetrom, pra njavim putem, daleko negdje, odbacujuæi putem svoja pera i pretvara
juæi se u ljude.
Tako su, ka e legenda, nastali Cigani. U du i, meðutim, oni su zauvijek ostali ptice k
oje su zaboravile letjeti.
Mnogo godina kasnije, vrelog ratnog srpnja 1992. godine, grupica tih ptica zatoèen
ih u ljudskom tijelu zateæi æe se u Sokoloviæ Koloniji, predgraðu Sarajeva, pod ki om proj
ektila iz zloglasnih PAM-ova, »sijaèa smrti«: unezvijerena Ciganka s bebom u naruèju, ko
ja mi je sat vremena ranije na kutiji cigareta zahvalila blagoslovom »da me Bog po
zivi da po- ivim do kraja ivota«, oko njenih bosih nogu dva prestravljena, gola i sli
nava klinca; do njih, stariji mu karac glave oblivene krvlju ali se skupini stranih
novinara: » ta oni nas pucaju sa protuavijonski mitraljezi, pa mi smo Cigani, nismo
mi avijoni!«
Cigani, naime, ne lete u nebo: davno su zaboravili letjeti. A nije da ne bi volj
eli. Osobito onaj s punom vreæom otpadaka rata, kojega UNPROFOR nije pu tao preko ch
eck-pointa, iako je vojnicima zapadnog kapitalizma lijepo objasnio: »Pa mi Cigani
smo i izmislili slobodno tr i te!«
Dirljive epizode s Ciganima, pticama zatoèenim u ljudskom tijelu koje krièe »nismo mi
avijoni!«, sjetio sam se ovih dana èitajuæi izjavu predsjednika
133
zagrebaèke organizacije Roma Kasuma Cane. aleæi se na teror kojega pro ivljavaju na asf
altu metropole, isprièao je nedavno kako ni policija katkad nije ni ta bolja od skin
headsa: »Pona aju se kao erifi. Nekidan se jedan tako izderao na nekog Roma da mu je
ovaj uzvratio: 'Ne deri se na mene, nisi mi ti ena!'«
Nakon stoljeæa lutanja svijetom, vodene crvenim perjem, ciganske su èerge tako zapel
e u svijetu u kojemu veæ odavno ne ivi grof Orloff da ih dovede carici Katarini i z
aèara ruski dvor razuzdanom pjesmom i divljim plesom, u svijetu u kojemu su i oni
sami poodavno veæ zaboravili ne samo letjeti veæ i pjevati; u surovom nekom, grubom
svijetu kojemu æe morati dokazivati da oni nisu avioni da pucaju po njima, niti su
im policajci ene da se deru na njih.
U tom svijetu uvreda je nekome reæi »Ciganine jedan!« Jer Cigani su neuredni, prljavi,
podmukli, la ljivi, prijetvorni i lijeni. Cigani prose, kradu, d epare i ire zarazne
bolesti, a Ciganke kradu malu djecu i jedu ih za ruèak. Zato Cigane treba protjer
ati iz na ih gradova, iz tih blistavih palaèa, zato ih treba istrijebiti, zato njiho
vu djecu treba cipelariti i mlatiti bejzbol palicama. Zato se na oèajnièke pozive iz
ciganskih naselja ne trebaju obazirati ni policija ni Hitna pomoæ, zato mala ciga
nska beba mora umrijeti na poroðaju, zato cigansku djevojèicu treba izbosti no evima,
zato joj nitko ne smije priskoèiti u pomoæ, zato policija nije sigurna to se zapravo
dogodilo i je li mo da mala Ciganka prva poèela i napala grupu skinsa, zato do danas
nitko zbog napada na Cigane nije u zatvoru.
Zato je, konaèno, svatko tko nije Hrvat - Ciganin. Zato je jo pokojni predsjednik T
uðman prvi proglasio Stipu Mesiæa Ciganinom, zato æe nam kasnije Cigani biti i Ivica R
aèan i Vesna Pusiæ. Zato æe na Poljudu i Tomo Sokota postati Ciganin, zato æe - kako je
svijet mali! - Cigani postati i isti oni policajci to se na Cigane deru kao da su
im ene, i isti oni izbrijani Bad Blue Boysi to junaèki mlate male Ciganke. Zato æe na
Maksimiru, naravno, Cigani biti i isti oni izbrijani redikuli splitske Torcide t
o su Ciganima proglasili Zagrepèane, jednako kao to æe i opet Cigani biti policajci k
ad premlate iste one koje nisu dirali dok su mlatili Cigane, po istom naèelu po ko
jemu su na posljetku Cigani postali i oni koji su Mesiæa krstili Ciganinom.
U svega nekoliko mjeseci toliko je Hrvata postalo Ciganima da su se i hrvatski a
rijevci kojima je na poèetku prièe svatko tko nije Hrvat bio Ciganin - morali zapita
ti za to je uopæe uvredljivo kad nekome ka e da je Ciganin. Pa su onda oni koji tim tro
gloditima pi u govore i priopæenja
134
zakljuèili da se »skandiranjem 'Cigani, Cigani' nikoga ne vrijeða« jer su, eto, »Cigani je
dan èestit i dobar narod«.
Ni ta odvratnije hrvatski jezik na svojoj ko i nije otrpio jo otkako nam je ono Vjesn
ik nakon utakmice Croatia-Partizan objasnio da je skandiranje u Zagrebu »Cigani, C
igani«, isto to i skandiranje »Usta e, usta e!« u Beogradu. »Jedina je razlika«, lijepo je
uèio Ivankoviæev skinhead Nikola Lipovac, » to se 'partizanovcima' vikalo da su Cigani i
z prezira, a 'modrima' da su usta e - iz respekta»(!). Taj je pak prezir dvije godin
e ranije opisala iva legenda Vjesnikovih »odjeka i reagovanja« Bo idar Spitzer: »Jedva sm
o èekali Zvezdu da mo emo istresti svoju dobrodo licu 'Cigani, Cigani', znajuæi da vrijeða
mo Rome, ali rtvovali smo ih da bismo onima pokazali to mislimo o njima!«
A ako se nakon svega pitate u kojoj su koli ti »heroji ulice«, koji svoje domoljublje
iskaljuju na tamnoputoj djeci, nauèili taj fin izraz graðanskog prezira, valja vam
kao poreznom obvezniku znati da postoji vrlo precizan odgovor: recimo, u zagrebaèk
oj osnovnoj koli Julija Kloviæa, gdje je u vrijeme kad su skinheadi s Tomislavca bi
li maleni pu ko kolci gospodin Spitzer bio - ravnatelj! Èovjek, dakle, od respekta.
Profesor Spitzer, nema sumnje, svojim je uèenicima objasnio i za to bi »istresanje dob
rodo lice« Srbima skandiranjem »Cigani!« bilo uvredom Ciganima, odnosno njihovim » rtvovanj
m« kako bismo »onima« pokazali to o njima mislimo. Isti je to, naime, onaj Bo idar Spitze
r, profesor hrvatskog jezika, koji je u svome ud beniku za male naciste - Ivankoviæe
vu Vjesniku - onomad napisao kako su »rasni zakoni i vrpce na idovskim rukama bili
bolne rtve jedinom cilju koji se zove Dr ava«. Zidove smo, eto, prinosili kao rtve Olt
aru Dr ave lijepeæi im Davidove zvijezde na nadlaktice, a istom »jedinom cilju« Rome smo
rtvovali skandirajuæi Srbima »Cigani!«. Kako je u meðuvremenu ponestalo Srba, uèenici pro
esora Spitzera danas Ciganima nazivaju Hrvate. Sasvim je svejedno je li to preds
jednik dr ave ili centarfor Dinama, premijer ili policajac koji æe vas grubo odgurnu
ti samo zato to ste zapalili stadion.
Za to, uostalom, ne? Zar zato to su Hrvati, za razliku od Cigana, èisti i uredni? Zat
o to Hrvati ne d epare po tramvajima niti prose pred crkvama? Zato to se Hrvati ne o
pijaju i ne tuku svoju djecu? Zato to, za razliku od Cigana, vrijedno rade i prim
aju plaæu? Zato to ne prevræu po kontejnerima i deponijima? Zato to Hrvate ne tuku nit
i bodu no evima???
Ili mo da stoga to su Hrvati za razliku od pijanih, prljavih Cigana koji maltretira
ju ljude na ulici zbog pet kuna - civiliziran svijet, koji ljude na ulici maltre
tira samo kad imaju tamniju ko u od njih? Oprostite, ali dlan ispru en za par kuna u
odnosu na dlan ispru en u pozdrav Dr avi
135
i Naciji meni ipak izgleda kao golem civilizacijski iskorak. Èak i kad ne bismo zn
ali da ovaj potonji pritom nije ispru en za par kuna, nego za par milijuna maraka.
Kad svi tako postanemo Cigani, bilo kao vokativ u ovenskoj deklina-ciji ili kao p
rosjaci na eljeznièkoj stanici mi, djeca s Kolodvora Zagreb
- onda æe se valjda i s nama obraèunati kako spada. Ako veæ ne rasnim zakonima i vrpca
ma oko ruku, onda barem bejzbol palicama. A mi æemo èekati da i na nas doðe red, uvred
ljivo skandirajuæi »Mi, Hrvati!«.
Postoji, naime, legenda o palaèi cijeloj sazdanoj od zlata, blistavu dvorcu u koje
mu je ivjela razna perad. Jednog dana iz palaèe su nastale sve guske: prièalo se da s
u zavr ile u gu èjoj pa teti. Koko i, kojih je bilo najvi e, nisu se pretjerano uznemirile:
ta guske su ionako bile glupe - da su davale jaja za kajganu, bile bi ive. Onda s
u jedne noæi nestale sve patke -navodno su zavr ile u umaku od brusnica. Koko ima je l
aknulo kad su vidjele da vi e nema podmuklih, krtih pataka: uostalom, da su davale
jaja za omlet, jo bi bile ive. Onda su, ba negdje oko Uskrsa, nestali i svi oni deb
eli, masni purani. »Sami su krivi, kad ne daju jaja za pisanice!«
- kokodakala je koko ad. Onda su odjednom nestale i sve ptice pjevice: po jednima,
zavr ile su u kavezima zato to lijepo pjevaju, a po drugima zato to su krale koko ima
hranu. Kad su bile lijene dati jaja za kolaèe! - s prezirom su zakljuèile koko i, zad
ovoljne to su konaèno ostale same.
Onda su sljedeæeg jutra do li i po njih. I tada izbezumljene koko i od-luèi e pokazati jaj
a. Bilo je, meðutim, kasno: pohvatali su ih po palaèi i stali im èupati perje.
Tako su, ka e legenda, nastali Hrvati. U du i, pak, oni su zauvijek ostali ptice koj
e su zaboravile da je jaja trebalo pokazati kad su nestajale guske i purani.
Zato ovih dana nadglasavam Rivu i Poljud s Esmom Red epovom, Sabanom Bajramoviæem, D a
nsever, Mitsou i La Macanitom - pticama koje su zaboravile letjeti. Odbijam biti
koko koja misli da je ostatak svijeta u kavezu i od danas se slu beno progla avam Ci
ganinom. Neka mi nitko ne ka e da se to ne mo e i da Hrvat ne mo e biti Ciganin. Na nj
ihovu jeziku, naime za razliku od hrvatskog Rom znaèi »èovjek«.
I veæ na prvom sljedeæem popisu stanovni tva, u znak solidarnosti s obespravljenim bes
kuænicima, prljavim i bosonogim prosjacima, pijancima s kolodvora i besprizornim j
adnicima s gradskih deponija upisat æu se kao - Hrvat.
136
svibnja 2001.
Uèi li noæas netko
u ovom gradu zemljopis
ili kako æe nam na kraju glave doæi rudna bogatstva jugoistoène Azije
Iznenadilo nas je i zateklo kao to nas svake godine iznenade i zateku po ari na dal
matinskim otocima u srpnju ili snjegovi na lièkim cestama u sijeènju: samo nekoliko
dana prije zavr etka kolske godine sedamnaestogodi nji Josip K. mirno je pri ao automob
ilu na parkirali tu ispred vara dinske Srednje rudarske kole, hladnokrvno ispalio dva
metka kroz prozor vozila, provjerio je li njegov profesor zemljopisa mrtav i na
posljetku pucao sebi u glavu; samo par dana kasnije njegov vr njak Z. C. pred okir
anim je uèenicima splitske Pomorske kole najprije svom profesoru nautike uperio pi to
lj u sljepooènicu, potom pro-pucao plafon razreda i oti ao kuæi.
Hrvatska je bila konsternirana, kao da ama ba nitko, nakon svega, nije oèekivao da æe
jednom, po zakonu velikih brojeva - iako zapravo malih, jer rijeè je o jedinicama
na kraju kolske godine jedna takva jedinica nekome doæi glave: splitski je profeso
r po teðen tek kad se uèenik uvjerio da mu je iz nautike zakljuèio dvojku.
Hrvatska je bila konsternirana onako kako je, uostalom, uredno konsternirana sva
ki put kad ru evni balkon padne nekome na glavu, pa se sjeti kako je godinama govo
rila treba li èekati da nekome balkon padne na glavu pa da poduzmemo ne to, s tim ba
lkonima. Kao to je cijela Hrvatska bila uredno konsternirana i kad je prije dva-t
ri mjeseca èetrnaestogodi nji Marko J., uèenik Srednje obrtnièke kole u Sisku, upao u raz
red s pu kom M-48 i s vrata pucao na kolegu i profesoricu, te se tako konsterniran
a pitala treba li èekati da netko pogine pa da poduzmemo ne to s tim oru jem u kolama.
Kao to je bila uredno konsternirana i prije pet godina, kad je Igor H., uèenik ðakovaèk
e gimnazije, bacio bombu u zbornicu i ozlijedio devet svojih profesora. I kad je
prije tri godine cijeli jedan razred osnovne kole u Prelogu bio taocem osma a s ruèn
om bombom. I kad je prije dvije godine sedma D. G., nezadovoljan ocjenama, ispuca
o puni ar er po zidovima hodnika osnovne kole u Lepoglavi. Kao to æe, na posljetku, bit
i okirana kad za nekoliko godina Hrvatska bude zemlja s najvi e odlika a na kugli zem
aljskoj.
137
I zaista, mo e izgledati kako je u cijelom krvavom klupku neobja njiva, neoèekivana i
stvarno okantna zapravo samo èinjenica to je krv u koli pala tek sad, i to se ne to sli
nije dogodilo veæ ranije. U zemlji gdje se pi tolji, pu ke, kala njikovi, zolje i bombe
izvlaèe u diskotekama, tramvajima, odvjetnièkim uredima, kafiæima, zatvorima i polici
jskim stanicama, a mrtvi padaju i po sudnicama jednako kao po Cvjetnim trgovima,
doista se èini pravim èudom to mrtvih jo nije bilo i u kolskim uèionicama.
Ovdje, meðutim, nije rijeè ni o kakvom èudu. Radi se naprosto o tome da su djeca odras
la i zavr ila kolu. Pucnjevi u Vara dinu i Splitu nisu bili ni ta drugo do zakljuène ocje
ne u svjedod bi o zavr enoj koli u kojoj smo ih cijelo desetljeæe uèili da dva i dva jedn
im jedinim metkom mogu biti - tri.
Sedamnaestogodi njaci koji su ovih dana pucali u hrvatskim uèionicama krenuli su, na
ime, u kolu prije jedanaest godina. U prvom razredu, te 1990. godine, estogodi nji J
. K., Z. C. i njihovi vr njaci nauèili su prvu lekciju: »Hrvatska pu ka na hrvatskom ram
enu«: profesor je bio dr. Franjo Tuðman. U drugom razredu, ratne 1991. godine, nauèili
su i abecedu hrvatske pu ke na hrvatskom ramenu od automatske pu ke AK-40 do èe kog pu k
mitraljeza zbrojovke. U treæem razredu mali su osmogodi -njaci veæ uèili èemu slu i hrvatsk
pu ka na hrvatskom ramenu. Praktiènu nastavu dr ao je Merèepov vitez i Tuðmanov narodni h
eroj Sini a Rimac: »Uzeo sam komad plahte, vezao djevojèici oèi i rekao da ispale samo j
edan metak.« Pojam nu ne samoobrane poja njavao im je ugledni pravnik, paèe predsjednik
Vrhovnog suda: »U obrani nema ratnog zloèina!«
U èetvrtom razredu, 1993. godine, uèili su kako se iz oru ja ne puca samo na rati tu i u
samoobrani, veæ i u kafiæu, na ulici, na svadbi, u spavaæoj sobi. Predavali su najemi
nentniji inicijali tog vremena, poput T. A. iz Po ege: »1991. sam se prijavio u 107.
prièuvnu brigadu, zatim sam pre ao u 3. gardijsku, pa u 1. samostalnu bojnu. Uslije
dile su 160., pa 5. gardijska, pa opet Treæa. Iz nje su me premjestili u 15. protu
oklopnu raketnu brigadu u Kri evcima, gdje sam bio zapovjednik bitnice, i tko zna
kako bi mi se vojna karijera dalje razvijala da 30. kolovoza 1993. nisam ubio su
prugu«, poduèavao je T. A. u Veèernjem listu.
U petom razredu mali su desetogodi njaci veæ uèili kako oru je ne slu i samo za ubijanje S
rba i supruga, veæ i domaæih izdajnika. Profesori su im bili najugledniji hrvatski z
nanstvenici, poput Drage Krpine, koji je pacifistima poruèivao kako im »treba spra iti
metak u potiljak«; ili uglednog pravnika, buduæeg ustavnog suca Vice Vukojeviæa, koji
je hrvatskim do-
138
moljubima po elio »smirene prste na okidaèu pri tra enju neprijateljskih èela«.
U estom razredu nauèili su i kako se oru jem mjeri domoljublje. Profesori su bili naj
veæi Hrvati toga doba, poput znamenitog Bo ka Landeke ili jo znamenitijeg Dominika Il
ija eviæa Come. »Ja sam za hrvatstvo spreman umrijeti, i tko god eli, ja æu mu dati napun
jen pi tolj, a nek' mi on dadne svoj, i za hrvatstvo pucat æemo sebi u glavu!«, propov
ijedao je prof. Como, dok bi ih nekonvencionalni prof. Landeka znao zbuniti uèenje
m kako, naprotiv, »za Hrvatsku treba ubiti, a ne poginuti«.
U sedmom razredu profesori su u traktorima i prikolicama iz Oluje iznosili video
rekordere, fri idere, namje taj i graðevinski materijal, a tate pak s terena kuæi donosi
li oru je: mnogi su dvanaestogodi njaci tada prvi put vidjeli kala njikov, » korpion«, bere
tu ili ruènu bombu. I, naravno, nauèili to s tim oru jem. Ovaj put predavaè je bio pukovn
ik Cerina: »Svaki pripadnik Hrvatske vojske osjeæa moralno pravo poslu iti se tuðom imov
inom!« A oni koji ne misle tako? Takvi bi, uèio ih je profesor Dubravko Horvatiæ, »treba
li biti pred streljaèkim strojem«.
U osmom razredu osnovnu kolu zavr ili su nauèiv i kako se oru jem mo e istjerati nekoga s
osla i useliti u njegov stan, kako se oru jem mo e doæi do velikog novca i velikog ter
enskog automobila, kako se s pi toljem u ruci zapravo mo e uspjeti u ivotu. Uèili su to
na satovima suvremene hrvatske knji evnosti: »Zauzeto, hrvat!«, »Gubi se, æetnik!« ili kla
ièno »Pare ili ivot!«.
Onda su klinci po li u srednju kolu. U prvom srednje, te su 1998. godine kao èetrnaes
togodi njaci veæ nauèili kako se s pi toljem mo e postiæi i mnogo vi e od srpske kuæe i pol
automobila - kako se, naime, oru jem mo e postati i veliki Hrvat, i veliki gospodin
, i veliki biznismen. Predavaè je bio vlasnik Croatia Recordsa Ante Glibota: »Da, go
spodo, leptir-ma na i revolver u obrani interesa Hrvatske u perfektnom su skladu!«
U drugom razredu srednje petnaestogodi njaci su veæ branili seminarske radove o tome
kako se svaki problem mo e rije iti oru jem. Obavezna literatura bile su im crne kron
ike hrvatskih novina i sudska arhiva, poput zapisnika sa suðenja zbog poku aja ubojs
tva nekom B. Ð. na splitskom upanijskom sudu: »Sjedili smo s trojicom momaka u kafiæu i
èastili se. Svaða je poèela oko toga tko su veæi Hrvati - Imoæani ili Hercegovci. Osjetil
i smo se nemoæni i zato smo oti li kod Ivice kuæi po pu ku.«
U treæem razredu promijenila se uprava kole i do lo je vrijeme da ponove sve to su nauèi
li. Profesor im je bio Branko Borkoviæ zvani Mladi Jastreb: »Bili smo razoru ani 1990.
i 1991. godine, a sada nismo i neæemo
139
se libiti nijednog sredstva u obrani na ih prava i obrani Republike Hrvatske od on
ih koji ele poni titi i obezvrijediti Domovinski rar!«
Konaèno, u èetvrtom razredu, 2001. godine, novi su profesori sedam-naestogodi njake na
uèili kljuènu lekciju: ni ta od onoga to su do tada nauèili nije ka njivo. Preostalo je
o jo samo obraniti maturalni rad i rije iti zadani problem. Josipu K. iz Vara dina ta
j je problem najveæi problem u cijelom njegovom kratkom ivotu bila jedinica iz zeml
jopisa. Dvojka je, naravno, bila njegovo pravo, a pi tolj tek jedno od »nijednog sre
dstva« kojega se nije libio.
E, tu se u prièi pojavljujemo mi. Eto nas kako 2001. godine, prestravljeni krvopro
liæem, iscrtavamo kredom obrise dva tijela na parkirali tu vara dinske Rudarske kole i
pitamo se to se to dogodilo u glavi sedamnaestogodi njeg Josipa K. kad je, izbezuml
jen zakljuèenom jedinicom iz zemljopisa, ubio profesora. Zakljuèili smo, jasno, da j
e kolski program preop iran i da su uèenici pod golemim pritiskom: Josip K. se osjeti
o nemoænim i oti ao kuæi po pi tolj. Veæ sutra mi æemo problem nasilja u koli rije iti izb
njem lekcije o rudnim bogatstvima jugoistoène Azije. Sluèaj je rije en.
Naravno, jer mnogo nam je lak e zakljuèiti da je problem u slo enom kolskom programu ne
go da je do lo gadno neko vrijeme u kojemu problem koji se rje ava magnumom i kala nji
kovom vi e neæe biti to to je netko Srbin ili domaæi izdajnik, to netko pjeva »srpske« pj
e ili mu je stan dala JNA, veæ sasvim civilni problem poput jedinice iz zemljopisa
. A jedinica iz zemljopisa, vjerujte, zna biti mnogo veæi problem od toga jesu li
Imoæani veæi Hrvati od Hercegovaca.
Hrvatski Internet-magazin Klik u povodu tragedije u Vara dinu proveo je anketu pit
anjem: »Dr ite li kod kuæe neprijavljeno oru je?«. Rezultati su bili okantni: gotovo dvade
et posto anketiranih odgovorilo je potvrdno! Ne zaboravite, rijeè je o anketi prov
edenoj u vjerojatno najmanje riziènoj grupi - medu kolovanim ljudima koji kuæi imaju
raèunala i surfaju po Internetu. Èak i kad bi to bio reprezentativan hrvatski uzorak
, bio bi dovoljan da s punim ar erom u pi tolju statistièki dosegnemo metak po glavi st
anovnika.
Jedan od metaka je i na va em tavanu, u noænom ormariæu ili u podrumu, u kutiji pored
pi tolja. Ne biste li trebali veèeras malo raditi sa svojim djetetom zemljopis?
140
\
lipnja 2001.
Haag Prison Blues
ili kako Srbin za izruèenje Slobodana dobije gotovinu, a Hrvat mora izruèiti Gotovin
u da bi bio slobodan
When I ivasjust a baby, My mama told me: »Son, Always be a good boy -Don't everpla
y withguns!« But I shot a man in Reno, Just to watch him die...
(Johnnv Cash, Folsom Prison Blues)
Vic je prije dvadeset i ne to godina stigao amerièkim ratnim brodovima u prijateljsk
o-pedago kom posjetu Jadranu, kao prva lekcija iz engleskog jezika mnogim splitski
m klincima to su se, vaèuæi originalne amerièke vake, penjali na nosaè aviona Saratoga.
o su izvorni junaci vica bili amerièki predsjednik Jimmy Èarter i ruski mu kolega Le
onid Bre njev, nije trebalo mnogo da potonjeg zamijeni Josip Broz, kojemu æe se tako
negdje u hladovini Brijuna visoki gost iz Washingtona hvaliti dometima amerièkog
kulturnog imperijalizma: In United States, ive have Stevie Wonder, Bob Hope and]
ohnny Cash! Well, in Yugoslavia... - eretski mu je uzvratio Tito samozadovoljno o
tpuhujuæi dim nesvrstane kubanske cigare - ...there is no Wonder, no Hope, no Cash
!
Titovo odluèno »ne« amerièkom kulturnom imperijalizmu ta nismo li mi umjesto Stevieja Wo
ndera imali na eg autentiènog Lea Martina, umjesto Boba Hopea na eg endemskog Miodraga
Petroviæa Èkalju, a umjesto Johnnvja Casha na eg autohtonog Tomu Zdravkoviæa? beskrajno
nas je veselilo i ispunjavalo ponosom, makar po pravilima te igre rijeèi there iv
as no ivonder, no hope, no cash. Cijena otpora entertainment-^ohaVizaci)! bila j
e poantom vica: nema èuda, nema nade, nema gotovine.
Kako ni èuda, ni nade, a bogami ni love neæe biti jo neko vrijeme, nije bilo èudo ni to
to je vic pre ivio sve ove godine, pa su mu junaci bili i Milka Planine, i Ante Ma
rkoviæ, i Franjo Tuðman. Tek æe se Ivici Raèanu posreæiti da u samo mjesec dana posrami Ge
orgea Busha i sve njegove Wondere, Hopeove i Cashove.
141
Wonder?! U Titovo vrijeme mnogi su vidjeli svoga boga, ali Gospu nitko nije smio
vidjeti dok Stari nije umro. Tko, meðutim, danas smije reæi there is no wonder u ze
mlji u kojoj se Gospa veæ ukazuje i na prozorima i u cjepanicama? Ima li uopæe veæega èu
da od one misteriozne vode to veæ danima kaplje iz koljena Isusova kipa u Meðugorju?
I mo e Stevie Wonder do iznemoglosti pjevati Superstition ain't the way: pitajte p
roizvoðaèe plastiènih Djevica ima li u Hrvatskoj èudesa.
HopeV. U Titovo vrijeme i posljednja nam je nada oti la u Ju nu Ameriku i promijenil
a ime u Esperanza Sakic, ali tko danas smije reæi there is no hope u zemlji u kojo
j jedna obièna domaæica u poodmaklim godinama preko noæi mo e postati èlanom Nadzornog odb
ora zagrebaèke Veletr -nice? I mo e Bob Hope do iznemoglosti pjevati America is 200yea
rs old, but theres still hope: pitajte Budi u ima li Nade.
Cash?! U Titovo vrijeme gotovinu nam je s lihvarskim kamatama slao isti onaj Zap
ad koji nam se rugao vicevima, a koji danas od nas tra i -pazi sad Gotovinu! Tko,
meðutim, danas smije reæi there is no cash? Gotovine, gospodo, ima, a to to izgleda k
ao da nema to je samo zato to se krije. I mo e Johnnv Cash do iznemoglosti pjevati
There's a golden moon that shines up through the mistland1knovu thatyour name ca
n be on that list: pitajte Carlu del Ponte èije je ime na toj listi.
Èini se da je na koncu upravo taj apsurd najvi e pogodio zemlju èudesa, nade i gotovin
e: Srbin po alje Slobodana u Haag i zauzvrat dobije gotovinu, a Hrvat, eto, mora p
oslati Gotovinu u Haag da bi zauzvrat bio - slobodan. Kako god okrene , u igri rij
eèi Hrvat svaki put najebe. Pa se s pravom pita je li gotovina koju su Amerikanci
obeæali Srbima za izruèenje Milo eviæa zapravo general Ante Gotovina, ba kao to se Srbi v
erojatno pitaju je li zapravo general Ante ta gotovina koja im je obeæana za Milo ev
iæa.
Trgovaèkim jezikom to bi se zvalo kompenzacija, no kako je kompenzacija i izmi ljena
da bi se izbjeglo plaæanje gotovinom ili Gotovinom, svejedno - Hrvati ovih dana t
ra e naèina da grijehe iz bliske pro losti plate na drugi naèin. Ako bi, tajaznam, hrvats
ko pravosuðe moglo dobiti neki kredit od meðunarodne zajednice pa da generalima sudi
mo u Hrvatskoj. I to s odgodom. Problem je, èini se, samo u tome to pragmatièni Ameri
kanci ne primaju kreditne kartice, a kamoli èekove s odgodom plaæanja, omiljeno sred
stvo plaæanja u Hrvata, veæ iskljuèivo Gotovinu. Cash and Carry.
I, to je najgore, na Gotovinu ne daju nikakav popust.
Gotovinu, naravno, neæemo dati. Uostalom, i mogu je dati samo oni to je imaju. Goto
vinu zato ovih dana junaèki brane i nikome ne daju upravo oni to su se gotovine mar
ljivo napljaèkali svih ovih godina, to su lepe-
142
rima prebacivali vreæe gotovine u Hercegovinu i mijenjali je u njemaèke marke, to su
takvu gotovinu pedantno prali u raznim dubrovaèkim bankama i off-shore kompanijama
po polinezijskim otocima, pa tako opran, èisti cash u prtlja nicima pod diplomatski
m tablicama, u sitnim banknotama i neoznaèenim novèanicama, prebacivali na tajne raèun
e vicarskih i zagrebaèkih banaka: da, oni kojima se kompetentnim mi ljenjem sudaca Us
tavnog suda gotovina nije ni raèunala u imovinu.
Sto je najsmje nije od svega, isti su ti biznismeni prije nekoliko godina i otvori
li u Nizozemskoj raèun na koji ovih dana treba leæi gotovina iz Hrvatske!
Kasnije su im se, po logici gotovinskog plaæanja, pridru ili i oni malobrojni Hrvati
koji su - za razliku od milijuna sunarodnjaka - imali priliku po teno zaraditi ne
ku gotovinu, makar ganjajuæi lopte po europskim travnjacima i parketima. Svoj dug
Domovini, iako im ga Domovina zapravo nikad nije ni tra ila, oni ne plaæaju u gotovi
ni, veæ - neupuæenima to sad veæ mo e izgledati pomalo komplicirano - svojom bezrezervno
m podr kom. Gotovini, naravno.
I jedni i drugi zajedno, s rukama na lisnici, u pozi s kojom su sve ove godine p
olagali svoj cash na alteru Domovine, oni sada prkosno pjevaju refren himne »Lijepa
na a gotovino«. Prijevod ide otprilike ovako: »Gotovinu ne tra imo, niti bi vam ga dali

Gotovina je, uostalom, na sigurnom: dok pouzdani izvori tvrde da se od zahtjeva
za izruèenje krije negdje u Hercegovini, drugi se kunu da je odavno veæ uredno depon
irana u vicarskim bankama. Stoga partnere kojima su Ante puna usta, a gotovine pu
ni d epovi - kako je to u brojnim anketama ovih dana nepogre ivo osjetio cijelo jedn
o desetljeæe umrtvljen ivac takozvanog obiènog puka neæe pogoditi kad narod u kojega se
tako grlato kunu ne bude imao niti 150 kuna za knjigu Nenada Ivankoviæa o general
u Anti Gotovini. Gotovinu æe tada moæi posuditi samo u - biblioteci. Bit æe, dodu e, ne to
i u d epu, èim se Ivankoviæ sjeti tiskati d epno izdanje.
Da, da - sretna æe se zemlja zvat': stajat æemo u redovima za ulje i eæer, vozit æemo sta
re, dobre stojadine, i to po sistemu par-nepar, bonove za benzin mijenjat æemo za
deset deka kave, sretnicima koji dobiju vizu za Italiju naruèivat æemo levisice i al
l-starke iz Trsta, za novèanicu od 5000 kuna s likom Gorana Ivani eviæa moæi æemo kupiti m
jeseènik Sportske novosti i diviti se prolaznom vremenu na eg boba-èetveroreda na Zims
koj olimpijadi u Srbiji, a klinci æe prve lekcije iz engleskog jezika uèiti na golem
im nosaèima aviona u prijateljsko-pedago kim posjetima Jadranu.
143
Sjedit æe tako na Brijunima George Bush Junior i Ivo Sanader: In United States, na
dmeno æe se svome domaæinu hvalisati Bush, we have Stevie Wonder, Bob Hope and]ohnny
Cash. »Znam taj vic!«, znaèajno æe zastrignuti u ima na Ivo: In Croatia, there is no Wond
r, no Hope, no Cash. Pa nakon kratke dramske pauze dodati: Believe me, no cash a
t ali!
Sanaderovo odluèno »Ne!« amerièkom kulturnom imperijalizmu ta nemamo li mi umjesto Stevi
eja Wondera na eg autentiènog Olivera Dra-gojeviæa, umjesto Boba Hopea na u endemsku Nel
u Er i nik, a umjesto Johnnvja Casha na eg autohtonog Du ka Kulisa? - beskrajno æe nas ves
eliti i ispunjavati ponosom, jer æemo dobro znati to nam je Amer tom igrom rijeèi zap
ravo htio reæi: mo ete se nadati èudima ako nam date Gotovinu. Cijena otpora globaliza
ciji u kojoj bi amerièke vojnike u NATO-vim bazama na Jadranu za Bo iæ zabavljali Stev
ie Wonder i Bob Hope, a Johnnv Cash svirao Hrvatima po bjelosvjetskim kazamatima
, bit æe poanta vica: neæe biti èuda, neæe biti nade, ali Gotovine æe, bogami, biti!
Ima taj Johnnv Cash, reèeni Ivan Gotovina, par lijepih stihova o tome - znate onu
kad je upucao èovjeka u Renou i zavr io u zatvoru Folsom, odakle je slu ao vlakove kak
o odlaze put San Antona. Pa ka e - / bet there's richfolk eatin in a fancy diningc
arlthey'reprob'ly drinkin coffee and smokin bigcigarslbut Iknow Ihadit comin, Ik
now Ican't befree...
Sto nam je pjesnik Gotovina htio reæi? Ukratko: tamo negdje, iza re etaka, na trulom
Zapadu, sad neki bogati ljudi zacijelo jedu u luksuznim vagon--restoranima, pij
u kavu i pu e velike cigare. Ali na junak zna da ne mo e biti slobodan.
No uionder, no hope, no cash.
Uostalom, i red je da jednom i Hrvati dobiju u toj igri rijeèi. Slobodan? Ne, hval
a. Ne mo e, kako i sama pjesma ka e, na junak biti Slobodan. Slobo je agresor, a na ju
nak rtva. Slobo je u zatvoru, a mi na e junake ne damo. Pa ako smo svi mi Ante Goto
vina a gotovina je, bogu hvala, zbirna imenica - nema toga Folsom Prisona ni She
veningena u koji æe stati cijeli jedan narod. Èetiri i pol milijuna u Gotovini.
Radije æemo se sami ograditi balvanima, bodljikavom icom i meðunarodnim sankcijama, p
a neka amerièki marinci do iznemoglosti prièaju viceve. Poput onoga kad se Ivo Sanad
er hvalio Carli del Ponte kako »kod nas u Hrvatskoj nije bilo ratnih zloèina dok je
dr avni pravobranitelj bio Petar Sale«. Well... - mrtvaèki ozbiljno uzvratila je Carla
- »...kod nas u Haagu nema Sale.«
144
srpnja 2001.
lustitia et fax
ili pliva guska èista srca, nosi pismo preko... Save
Izjava komisije IUSTITIA ET PAX O SVJETSKOM PRVENSTVU U PLIVANJU
Veæ vi e godina u relativno kratkim razmacima hrvatski graðani izvrgavani su stanjima
velike psihièke napetosti zbog dogaðanja na politièkoj sceni. Jedan od razloga takvoga
stanja nalazi se u nedefiniranom i nejasnom odnosu meðunarodnih èimbenika prema hrv
atskoj dr avi i naèinu na koji je stekla svoju samostalnost. Evo, primjerice, Svjets
ko prvenstvo u plivanju i vaterpolu.
Na tome velebnom natjecanju, koje je ovih dana zavr eno u japanskom gradu Fukuoki,
svjedoèili smo velikoj svetkovini new-age kulta vjeène urbe i trke zapadnog èovjeka, t
e zlatohlepljive i srebroljubive kvare i, kako glavinja po bazenu gore-dolje kao d
a ga sama neèista sila goni po vodi, a sve za zlatnik ili srebrnjak, onako kako ta
pogan ljudska cijeli ivot trèi za zlatom i srebrom, za novcem, za zaradom, za boga
tstvom, sjetiv i se Boga samo da ga opsuje kad zakasni stotinku ili dvije.
Jasna je poruka meðunarodne zajednice: hajdete za nama, plivajte za nama, ma ite, lu
pajte rukama i nogama kao opsjednuti ðavlom, nema veze to vam je voda do grla, slij
edite nas, samo slijepo plivajte za nama, pa æete i vi dobiti zlata i srebra, zabo
ravite tu u bazenu i Boga i narod i dr avu i dom i obitelj i djecu, samo po urite je
r, eto, pobjegosmo mi.
A lijepo ka e Sveto pismo: »Zlatom se mudrost kupiti ne mo e, ni cijenu njezinu srebro
m odmjeriti!« (Knjiga o Jobu, 28:15).
Mi Hrvati neæemo se dati tom neznabo nom kultu: mi æemo doæi jedanaesti, dvadesettreæi ili
èetrdesetosmi, ali æemo doæi kad-tad. I neka se vijori tamo u Japanu srpska zastava,
prodana za aèicu srebra, mi æemo biti osmi, ali ponosni. Mo da mi nemamo zlata ni srebr
a, nemamo bogatstvo ni skupe automobile, krova nad glavom ni èestita posla, mo da ne
mamo to jesti, ali imamo, gospodo, svoju Domovinu, nezavisnu i vjeènu nam Hrvatsku.
I mi smo mogli imati Judine srebrne medalje, samo da nismo htjeli biti svoji na
svome i da smo ostali u srpskoj tamnici naroda. A to æe Australcima,
145
pitamo mi njih, sve one medalje kad svoje domovine nemaju i kad im je kraljica t
uðinska? I to æe Nizozemcima sve one medalje kad na svoju crven-bijelu-plavu trobojku
ne smiju ahovnicu staviti?
IZJAVA KOMISIJE IUSTITIA ET PAX O ERUPCIJI VULKANA ETNA Veæ vi e godina u relativno
kratkim razmacima hrvatski graðani izvrgavani su stanjima velike psihièke napetosti
zbog dogaðanja na politièkoj sceni. Jedan od razloga takvoga stanja nalazi se u nede
finiranom i nejasnom odnosu meðunarodnih èimbenika prema hrvatskoj dr avi i naèinu na ko
ji je stekla svoju samostalnost. Evo, primjerice, vulkan Etna u Italiji.
Je li sluèajno to se ovaj zloglasan sicilijanski vulkan probudio upravo ovih dana,
kad nezavisna Hrvatska pro ivljava najte e dane u tisuæljetnoj deceniji svoje povijest
i? Je li ba èudesnom igrom sluèaja to je Etna, za koju smo naivno vjerovali da je odav
no zamrla neslavno se ugasiv i zajedno s Berlinguerovim eurokomunizmom, stala riga
ti crvenim ognjem iz utrobe Zemlje upravo ovih dana, kad se crvena neman opet bu
di i prijeti erupcijom iz najmraènijih dubina zemlje Hrvatske i njezine zlosretne
povijesti?
Jasna je poruka meðunarodne zajednice, poput crvene rijeke koja se spu ta Etnom i sv
e pred sobom pretvara u prah i pepeo: pokorite se, vi u podno ju, jer sve æe vas pre
kriti crvena lavina! A pod njom svi æete biti isti, mrtvi i jednaki. Neæe biti nacij
a ni nacionalnih dr ava, ni Boga ni Bo jega, sve æe biti jednom crvenom bezliènom masom,
svi æete biti komunistièkim Pompejima.
Ali neæe se Hrvati predati golemim pritiscima koji ovih dana izbacuju lavu iz Etne
. S na ih planina ne spu ta se crvena neèist iz same utrobe Pakla, veæ se s na ih planina
spu taju kr ni hrvatski mu evi koji æe stati na put mitu i erupciji zapadnih sila.
Lijepo veli Sveto pismo: »Budite nepokolebivi i ne dopustite da vas ponovno upregn
u u jaram ropstva!« (Poslanica Pavla apostola Galaæa-nima, 5:1). Mi bismo bili slobo
dni dodati: i ne dajte se upregnuti u jaram bolj evièkoga, bezbo nog, anacionalnog, tz
v. multikulturalnog i multietnièkog terora meðunarodne zajednice.
Jer znamo mi kakvo je to dru tvo koje nam nameæu svjetski centri moæi: u svakoj maloj,
nacionalnoj dr avi po jedan vulkan, po jedna Etna koja æe bljuvati crveni oganj. I
eto vam multietnièkog dru tva!
146
IZJAVA KUMIMJb lUM'lTIA ET 1JAX O GENETSKI MODIFICIRANOJ HRANI
Veæ vi e godina u relativno kratkim razmacima hrvatski graðani izvrgavani su stanjima
velike psihièke napetosti zbog dogaðanja na politièkoj sceni. Jedan od razloga takvoga
stanja nalazi se u nedefiniranom i nejasnom odnosu meðunarodnih èimbenika prema hrv
atskoj dr avi i naèinu na koji je stekla svoju samostalnost. Evo, primjerice, genets
ki modificirano voæe i povræe.
Velike korporacije i krupni kapital u svojim podzemnim laboratorijima prevræu i pr
emeæu od Boga poslo ene gene, mije aju kru ke i jabuke, krave i takore, vinske mu ice i su
cokret, kukuruz i gujavice, zvjerad i biljad, sva tad i svakojaèad, pa nam onda to j
eftino prodaju i domalo vi e nema na hrvatskoj tr nici na ega lièkoga krumpira od oca i
matere, krumpira iz èestite obitelji krumpirske, veæ Hrvati jedu nekr teni krumpir koj
i je u treæem koljenu bio bundeva ili alga.
Jasna je poruka meðunarodne zajednice: kri ajte se, mije ajte se, za-metnite i onaj za
dnji gen na hrvatski i u pra èadi i u èeljadi, metnite gen srpske omorike u slavonski h
rast, metnite gen umadijske ljive u hercegovaèkog poskoka, metnite gen velikosrpskog
a ged e u hrvatsko èeljade, mije ajte kromosome i srbosome, pa se mno ite, klonirajte, m
odificirajte, dok èovjek vi e ne bude znao je li to krumpir ili i mi , je li to ovca ili
guska u magli, je li to krst ili nekrst, je li to Hrvat ili Srbin ili Jugoslaven
ili to je.
A lijepo veli Sveto pismo: »Pij vodu iz svoje nakapnice i onu to teèe iz tvoga studen
ca!« (Mudre izreke, 5:15).
Kako imamo Komisiju za utvrðivanje rtava Rata i poraæa, tako nam sad valja osnovati i
Komisiju za utvrðivanje rtava voæa i povræa. I reæi odluèno alkemièarima iz masonskih lab
torija: »Jedemo mi tu va u genetski modificiranu hranu i va e klonirane ovce, da vam j
edemo po sto puta!«
IZJAVA KOMISIJE IUSTITIA ET PAX O SVEMU I SVAÈEMU Veæ vi e godina u relativno kratkim
razmacima hrvatski graðani izvrgavani su stanjima velike psihièke napetosti zbog dog
aðanja na politièkoj sceni. Jedan od razloga takvoga stanja nalazi se u nedefinirano
m i nejasnom odnosu meðunarodnih èimbenika prema hrvatskoj dr avi i naèinu na koji je st
ekla svoju samostalnost. Evo, primjerice, sve i sva ta.
147
Svega je i svaèega, naime, danas u svijetu koji sam sebe voli nazivati razvijenim
u toj, dakle, meðunarodnoj zajednici: ratova, gladi, bolesti, seksa, oru ja, pale i, p
ljaèke, ubojstava, silovanja, elektriène glazbe, masturbacije i kojeèega drugog. Homos
eksualci se vjenèavaju, lezbijke usvajaju djecu, ene su predsjednice dr ava, mu karci m
ijenjaju spol, djevojke spavaju s mladiæima, mijenjaju se vlasti, snimaju reklame
za ulo ke. Poplave, potresi, SIDA, uragani, ebola, globalno zatopljenje, ozonske r
upe, Internet, abortus, eutanazija, konceptualna umjetnost ukratko, sve i sva ta.
Jasna je poruka meðunarodne zajednice: radite to god vam padne na pamet, èinite sve i
sva ta, samo ne stvarajte nezavisnu hrvatsku dr avu! Govorite gluposti, pi ite besmis
lice, sve je dopu teno i sve je moguæe, samo nije dopu teno Hrvatu svome na svojemu bi
ti niti je moguæe da Hrvat to bude!
A lijepo veli Sveto pismo: »Sve je dopu teno, ali sve ne izgraðuje!« (Prva poslanica Pav
la apostola Korinæanima, 10:23).
to nam Pavao ka e? Sve ne izgraðuje: pone to, naime, i ru i. A sve je dopu teno. Doèim Hrv
, kad je spreman na sve i sva ta da bi izgradio svoju suverenu dr avu, odjedanput vi e
nije sve dopu teno. Odjednom postoje stvari koje se ne smiju. Po njima Hrvat mo e z
apaliti zamotuljak marihuane, ali ne i srpsku kuæu!
Po njima, eto, i hrvatski biskupi mogu pisati izjave o svemu i svaèemu, mogu trabu
njati svakojake besmislice i glupotvorine, samo dok se ne meæu u politiku i dr avotv
orbu. Kao da se ne mogu trabunjati najgluplje besmislice o svemu i svaèemu, a da t
o bude duboko dr avotvoran èin! Sva ta? Da ta, nego sva ta!
IZJAVA KOMISIJE IUSTITIA ET PAX O REDENJU ENA, CELIBATU I PEDOFILIJI MEÐU SVEÆENSTVOM
No comment!
kolovoza 2001.
148
Tuga, alkar, kukavica
ili kako je Dra en Budi a izvrijeðao englesku kraljicu, a kako je tuðim kurcem gloginje
mlatiti
I stvarno, sad kad èovjek bolje razmisli, sva je sreæa to Goran Ivani eviæ nije Wimbledon
osvojio ranije, u jednom od ona tri finala za vladavine HDZ-a, kad je poèasni do iv
otni vojvoda Hrvatskoga teniskog saveza bio sam Prvi Reket U Hrvata, dr avni pogla
var Franjo Tuðman, reèeni Bjorn Bog, kako mu tepahu od milja i debilja. Sad veæ na BBC
-u imam sasvim plastiènu sliku Central Courta u nedjeljno kolovo ko poslijepodne 199
4.: u trenutku kad vojvotkinja od Kenta u kostimu boje bre-skve kreæe predati peha
r Goranu Ivani eviæu, na travnjak poput furije ulijeæe predsjednik Vite kog teniskog dru t
va Suad Rizvanbegoviæ i staje izmeðu njih: »Dokle god gospoda u poèasnoj lo i, kojekakvi l
ordovi Oweni i Carringtoni, smi ljaju paklene planove o federalizaciji Hrvatske, i
dokle god se ta ista lordovska gospoda ne isprièaju za sramnu predaju hrvatskih m
u eva partizanskim koljaèima na Bleiburgu, Hrvatski teniski savez ne mo e primiti daro
ve namijenjene pobjedniku Wimbledona!« U taj èas, iz lo e u kojoj su smje teni gosti Hrv
atskog reketarskog saveza dr. Iviæ Pa aliæ, Branko Luk iæ, Anto Dapiæ, Jo ko Kontiæ i Dra e
èuje se buèno skandiranje: »Kraljice, Ciganko! Kraljice, Ciganko!!!«
Ka em, sva je sreæa, iako je - istinabog - sasvim izvjesno da Goran ne bi tek tako p
ristao mijenjati svoj desetogodi nji san za jedan tisuæljetni, te u nastavku imagina
rnog prijenosa vidimo Ivani eviæa kako uzima pehar iz vojvotkinjih ruku i uz birane
psovke njime mlati po Suadovoj glavi, kao da eli reæi jer BBC-ova cenzura prekriva
ton iz Wimbledona kako su pobjeda i pehar samo njegovi, i ako veæ netko treba zasr
ati najveæi uspjeh i najveæe slavlje u povijesti hrvatskog sporta, onda na to ima pr
avo samo on i nitko drugi.
Pala mi je um ta naizgled nezgrapna prispodoba jer, zapravo, i nema su tinske razl
ike izmeðu wimbledonskog i sinjskog turnira. Oba s bogatom tradicijom koja se prot
e e kroz tri-èetiri stoljeæa, oba sa strogim protokolom i jo stro im pravilima, propisani
m odorama i pripetavanjem, oba velièanstvene svetkovine hipokrizije u kojima je ob
iènom puku i pravim navijaèima mjesto pred televizorom i na marginama borili ta, a u l
o ama
149
i na boljim mjestima dosaðuju se glumeæi ushiæenje raznoshirski plemiæi i saborski zastu
pnici, hollywoodske zvijezde i hercegovaèki fratri, lordovi i generali, buckingham
ska dvorska svita i predsjednièki izaslanici, svi sa svojim blaziranim suprugama i
konkubinama pod irokim e irima s paunovim perjem, vo tani svatovi pred kojima se i u
Wimbledonu i u Sinju po protokolu moraju pokloniti pravi heroji tih turnira, sla
vodobitnici s reketima i kopljima, junaci èija se imena, za razliku od onih na lis
ti poèasnih gostiju, pamte i ive u legendama, poput imena legendarnih peterostrukih
slavodobitnika Bjorna Borga i Nikole Ceriniæa. Ne, dakle, turnira iz pro log stoljeæa
, ne imena vojvotkinje ili carskog izaslanika, ne zemalja i sela iz kojih su do li
, veæ ba njih, Bjorna i Nikole. Ili, recimo, Gorana Ivani eviæa i Ivice Periæa.
Pa onda, kad i nema su tinske razlike izmeðu ta dva vite ka turnira, za to bi na jalnu ki
omobranski um i Wimbledon i Alku shvaæao ikako drugaèije nego iskljuèivo kao nastavak
vojno-redarstvene akcije drugim sredstvima, za to bi pobjeda Gorana Ivani eviæa bila n
jegova sasvim privatna pobjeda, a ne pobjeda nad haa kim imperijalizmom i gesta po
tpore generalu Anti Gotovini, i za to bi pobjeda Ivice Periæa bila njegova sasvim pr
ivatna pobjeda, a ne pobjeda nad komunistièkim re imom i gesta potpore generalu Mirk
u Norcu?
Stvar postaje ozbiljna: mo ete li se zakleti da vam usred nekog potpuno va eg i vrlo
osobnog slavlja recimo, nakon devedeset est molbi dobili ste posao neæe uletjeti ka
kav autentièan hrvatski troglodit iz neke Hrvatske udruge za ne to, te pljunuti u li
ce vlasniku autopraonice u kojoj ste se zaposlili, urlajuæi kako vi ne mo ete prihva
titi posao dok su tisuæe policajaca koji su krvarili u Domovinskom ratu na ulici?
Ili, recimo, da ne mo ete primiti vjenèani prsten dok su najbolji hrvatski mu evi u Ha
agu, daleko od svojih hrvatskih supruga. Ili da ne mo ete prihvatiti jack-pot koje
ga ste dobili na lotu, dokle god se novcem Hrvatske lutrije puni dr avni proraèun ko
jim se plaæaju tu itelji i èuvari hrvatskih kazamata. I jo ne to o Norcu, Gotovini, Haagu
, Ciganima i tomu slièno.
Kao to je, uostalom, s jednako nagla enim domoljubnim osjeæajem Iviæ Pa aliæ onomad u znak
prosvjeda zbog izruèenja vite ke skupine Haagu odbio kredit to mu ga je odobrila Zagr
ebaèka banka. I kao to je Anto Ðapiæ u znak prosvjeda zbog izglasavanja Ustavnog zakona
o suradnji s haa kim sudom odbio primiti diplomu magistra pravnih znanosti, kao to
Branko Luk iæ u znak protesta zbog haa ke politike izjednaèavanja agresora i rtve veæ god
nama odbija primati plaæu splitsko-dalmatinskog upana, i kao to æe, primjerice, Dra en B
udi a za dvije-tri godine u znak
150
prosvjeda zbog izruèenja Janka Bobetka odbiti predsjednièku lentu. No dobro, onda ba
rem odrezak od penzije.
U narodu u èije ime ti vrli mu evi mimo protokola govore postoji, naime, stara izrek
a »lako je tuðim kurcem gloginje mlatit'«: lako je Ivani- eviæevim reketom mlatiti Carlu
el Ponte, lako je Periæevim kopljem mlatiti Stipu Mesiæa. Mo da svinjski, ali bezbolno
i lako. Pa je onda lako i zakljuèiti da to rade oni koji svoje vlastito koplje ne
maju. Na koncu, da ti slavodobitnici svinjske alke imaju »koplje«, imali bi valjda i
muda, a onda im za gloginje mlatit' tuðe ne bi ni trebalo. Da bi se, meðutim, posta
lo mu ko - davno nam je to lijepo napisao Dinko Simunoviæ u pripovijetci »Duga« valja pr
oæi ispod duge, valja dakle napraviti ne to nemoguæe, veliko, valja osvojiti Wimbledon
s pozivnicom ili osvojiti alku s tri pogotka »u sridu«.
Mo e se, dodu e, i tuðim kopljem pogoditi »u sridu«, mogu se njime gloginje mlatiti, mo e s
tuðim nogama ispod duge proæi, ali æe svejedno dovijeka ostati kukavnom stra ivicom, ba
ao onaj nesretni kaluder iz jedne druge Simunoviæeve pripovijesti - »Kukavice« - jadni
k koji se bojao i vlastite sjene, a cijeli ivot, poput ovovijekih kaludera iz poèas
ne lo e, ispovijedao naèelo »tko se ne osveti, taj se ne posveti«. Pri èemu se, naravno, l
ako tuðim d everdanom posvetiti.
Mo da æe i vama tako biti lak e. Mislim, da to to ste bez posla sami sebi objasnite kao
, recimo, junaèku gestu prosvjeda kojega ste primili na svoja pleæa umjesto Ivica Pa a
liæa. Ili - za to ne? - da to to ste izgubili u treæem kolu ATP-turnira u Cincinnatiju
prihvatite kao »osvetu« za progon hrvatskih generala.
Goran Ivani eviæ, primjerice - svojeglav, tvrdoglav i lud kakvim je ispao od dragoga
Boga i po tenoga æaæe deset je godina »igrao za Domovinu«, ali nije dopu tao nacionaliza
u svojih pobjeda. I nikad nije osvojio Wimbledon. A onda je odluèio igrati za sebe
. I osvojio Wimbledon. Pa na koncu tu pobjedu prodao za aku Gotovine.
S druge strane, Ivica Periæ - do juèer nepoznati 40-godi nji za titar iz Sinja - nije pr
istao da njegova pobjeda bude tek potpisom na proglas potpore Mirku Norcu, da nj
egova sablja i prsten budu polo eni na Oltar Domovine, dakle da njegovim alatom dr
ugi gloginje mlate.
Njegova i Goranova prièa ipak imaju zajednièku nit: obojica su svoje pobjede izboril
i sami samcati, bez ièije pomoæi, i one pripadaju samo njima da s njima rade to hoæe. I
obojica su svoje navijaèe razoèarali. Goran se, eto, »posvetio« velièanstvenom pobjedom
vetiv i« hrvatske generale, i ma koliko nas time rastu io vi e nego da je izgubio finale
151
Wimbledona, ostaje njegovim pravom da sa svojim pobjedama radi to eli, pa ako hoæe d
a se poslu imo njegovom terminologijom i pizdarije. Na koncu, za to nismo bili tako
tu ni kad je Suker svoje golove posveæivao Tuðmanu? I nismo li svi mi nakon splitskog
slavlja bili razoèarani i tu ni ba zbog toga to smo »svi mi Goran Ivani eviæ«, zato to s
u Wimbledonu »tuðim reketom Raftera mlatili«?
Ivica Periæ, pak, na u as i konsternaciju Vite kog alkarskog dru tva i cijele poèasne lo e,
ne da svoj zaslu en prsten i svoju zaslu enu sablju. U ovom trenutku on je nacionala
n heroj, ne to poput Ankice Lepej koja je -za razliku od frustrirane djevojèice Srne
iz spomenute Simunoviæeve pripovijetke - uspjela proæi ispod duge i postati mu ko. Mu k
a Ankica Lepej
- Ivica Periæ - nije razotkrio tajni raèun Franje Tuðmana, ali je razotkrio tajni raèun
bezmude hrvatske desnice, raèun po kojemu ni ta u nacionalnoj hrvatskoj dr avi ni zeml
ja, ni ivot, ni roðeno dijete, ni sportski trofej, ni vlastiti meduno ni glogomlat -
ne pripada èovjeku pojedincu, veæ Naciji, Dr avi, virtualnom kolektivitetu, duhovnom k
olhozu kojega su, naravno, poslovoðe i upravitelji upravo oni dièni budi e i budi aliæi, »b
jedne stra ivice« i kukavice iz poèasne lo e, èudovi ta s tuðim glavama i tuðim glaviæima.
m je svejedno to æe slavodobitnik s prstenom i sabljom, mo e ih on i pokloniti Norcu,
ali on je Ivica Periæ èetrnaest godina radio kao konj na kojemu je jahao da bi pogo
dio tri »sride« iz èetiri poku aja, i on hoæe svoj zaslu eni prsten.
Budi e i davorije iz poèasne lo e ionako su nakon Alke, umorni od mlaæenja gloginja, zap
ili u lokalnoj krèmi, na raèun sponzora »lako je tuðim novcem veèeru platiti« - zadovoljn
o jednom velièanstvenom pobjedom hrvatskog uma, o tra hrvatskog oka i junaèke hrvatske
desnice: da su ikako mogli, oni bi u znak prosvjeda zbog amerièke vanjske politike
junaèki odbili i Kukoèev prsten NBA-prvaka.
Tu se negdje krije i osnovna razlika izmeðu pobjednika i luzera, izmeðu slavodobitni
ka i glavogubitnika, izmeðu duge i tuge, izmeðu alkara i kukavica. Ako se, naime, on
i to su se èitavi posvetili radu, radu i samo radu to su se danonoænim radom realizira
li i s radom se identificirali
ako se, dakle, takvi nazivaju radoholièarima, kako se nazivaju oni koji su uzeli s
ebi pravo realizirati se i identificirati s Alkom?
kolovoza 2001.
152
God Bless America, moj dragi dom
ili kako je Nenad Ivankoviæ skoèio u vlastita usta i na kraju pojeo govno
Mo da sam ja glup èovjek, ne znam, ionako je opæe poznato da ne treba osobit kvocijent
inteligencije da bi se postalo novinarom u Hrvata. Ka em, mo da sam ja glup, pa ako
se da vama, evo probajte sami. Samo naprijed. Ne bojte se, to je ipak samo Nena
d Ivankoviæ.
Dobar dan, gospodine Ivankoviæu. Ja sam èitatelj Globusa, imao bih nekoliko pitanja
za vas.
A vi èitate...?
»Ugovor s Ðavlom«, znate onu kolumnu...
Ha, mogao sam i misliti! to vas zanima, ustvari?
Recite, to je zapravo smisao i cilj HONOS-a? Piscu ovoga teksta nije ba jasno, pa
me zamolio da vas pitam. to kraæe, molit æu.
Ukratko, HONOS radi na reafirmaciji lika i djela Prvog Predsjednika Svih Hrvata,
te promièe temeljne vrijednosti i steèevine Domovinskog rata ugro ene veleizdajnièkom p
olitikom nove vlasti.
Dakle, ne to poput lika i djela mar ala Tita i tekovina revolucije?
To je bilo prilièno nisko i zlonamjerno.
Znam, ali ja samo èitam to pi e. Iskreno, i meni se èini malo... znate veæ. Nategnuto.
To sam i mislio. Vidite, niti vi, niti onaj tko vam smi lja pitanja ne mo ete sebi d
opustiti takvu usporedbu. Samozvani mar al Josip Broz bio je hrvato der i komunistièki
satrap, a takozvana Narodnooslobodilaèka borba ni ta drugo doli hrvatski graðanski ra
t u u em, a srbosovjetska bolj evièka okupacija u irem smislu. Zaboga, pa takozvani hrv
atski anti-fa isti kao dan »ustanka« slave obiènu sovjetsku obavje tajnu smicalicu kojom s
u htjeli odvuæi dio Hitlerove armade istog dana kad je krenula na ruski front!
Za razliku, pretpostavljam, od Domovinskog rata?
Toèno. Domovinski rat je kao suza èist oslobodilaèki rat hrvatskog naroda predvoðenog pr
edsjednikom dr. Franjom Tuðmanom.
153
U redu, to smo razumjeli. Recite, gospodine Ivankoviæu, kako su, po va em skromnom m
i ljenju, ugro ene temeljne vrijednosti i tekovine revolucije?
Steèevine Domovinskog rata.
Da, jasno, isprièavam se.
To je razvidno. Veleizdajnièka kriptokomunistièka vlast nastoji hrvatske vitezove pr
ikazati kao ratne zloèince, a Oluju kao operaciju etnièkog èi æenja, te na taj naèin krimin
lizirati cijeli Domovinski rat i dovesti u pitanje samu hrvatsku dr avu kao takvu.
Kakvu?
Slobodnu, samostalnu i suverenu. Dakle, svakakvu onakvu kakva danas nije.
Po va em skromnom mi ljenju, za to bi nova hrvatska vlast to radila?
To nije te ko pitanje. Naprosto zato to je ova vlast marionetska i vazalska u odnos
u prema meðunarodnoj zajednici. Zar to najbolje ne pokazuje kukavièki odnos prema Ha
agu? Peta kolona radi po diktatu Haaga, Bruxellesa i Washingtona. Ta je osovina
postavila Raèanu rok do kojega mo e mijenjati gotovinu za eure ili za dolare. Molim
da pritom Gotovinu pi ete s malim »g«, kako bi moja rijetko lucidna i razorna aluzija
na uvoðenje eura i nestanak moæne njemaèke marke bila to jasnija.
Vrlo dobro. Vi, naravno, tvrdite da ratnih zloèina u Oluji nije bilo?
Neæete me navuæi u zamku. Ja samo tvrdim da je Oluja u pjesnièkom smislu bila velièanstv
ena pobjeda golorukog hrvatskoga naroda zlatnim slovima upisana u »tvrdu stinu« njeg
ove povijesti. Doèim je u pravnom smislu bila, dakako, legitimna oslobodilaèka akcij
a tada nje hrvatske vlasti nad kojom nikakva strana sila nema niti je ikada imala
ikakve ingerencije. Ratni zloèin po naèelu zapovjedne odgovornosti u tom smislu je p
ravno neodr iv.
Imate li vi, gospodine Ivankoviæu, kakve dokaze za to?
Naravno. Evo, na primjer, ove fotografije. - Zanimljivo. Recite, za to brijete noge
?
Ne, ne ta fotografija, otkud sad ta... Evo, ove tri ovdje.
I tko su ova gospoda pored generala Gotovine?
Amerièki èasnici i visoki obavje tajci CIA-e. To je snimljeno uoèi Oluje.
to dokazuju ove fotografije uopæe?
Dokazuju da su Amerikanci sve znali, zaboga! Amerièka vojska, CIA i Washington ima
li su detaljan uvid u planove i tijek Oluje.
154
Ali to smo znali i prije. Kad su nezavisni novinari prije pet- est godina pisali o
tome, vi ste ih smatrali veleizdajnicima.
Naravno.
to se promijenilo?
Povijesne okolnosti. Vrijeme je da javnost i meðunarodna zajednica saznaju neke st
vari.
Za to?
Zato to to dokazuje da je Oluja bila legitimna vojna akcija.
Zato to su je blagoslovili Amerikanci?
Mo ete li nakon ovakvih dokaza biti sigurni da su je Amerikanci samo blagoslovili?
Ne mislite da su i oni imali svoje prste u svemu tome?
Za to bi Amerikanci uopæe to radili?
Ne budite glupi. Zbog strate kih interesa. Za to bi im jedan Vijetnam bio va niji od E
urope, pobogu?
Moram priznati da zvuèi dosta logièno. I ja sam se sve vrijeme pitao za to bi uopæe hrva
tski vrh nareðivao zloèine, ubojstva, pale i pljaèku. Amerikanci u tome imaju puno vi e i
skustva.
No vidite?
Pa to je sjajno. Znaèi, general Gotovina je nevin. Tuðman i Su ak su nevini, a Hrvati
kao Dan domovinske zahvalnosti slave obiènu amerièku obavje tajnu smicalicu!
To ja sve vrijeme poku avam dokazati. Hvala Bogu da jo ima razumnih ljudi! Kako ste
rekli, koji ono tjednik èitate?
Globus.
Sjajno! Imate li jo pitanja, urim na rolanje?
Samo jo jedno. Recite, gospodine Ivankoviæu, ako je sve tomu tako, ako je sve to »ame
rièka pita«, kako to da je Domovinski rat »èist oslobodilaèki rat hrvatskog naroda predvoðe
og predsjednikom dr. Franjom Tuðmanom«, a Oluja »legitimna oslobodilaèka akcija tada nje h
rvatske vlasti nad kojom nikakva strana sila nema niti je ikada imala ikakve ing
erencije«.
Tko je to rekao?
Vi, prije nekoliko minuta.
Gdje to, molit æu lijepo?
Tamo, lijevo... gore, kad sam vas pitao je li bilo ratnih zloèina u Oluji, vidite,
tu pi e...
Hm, da, stvarno pi e... Vidite, to je sad dosta jedan slo en problem.
155
- Za to bismo mi, naime, uopæe branili i reafirmirali steèevine jedne amerièke vojno-obav
je tajne smicalice?
Tko to uopæe eli?
Vi. Vi ste sami rekli da je to cilj HONOS-a.
Ha, nije to ba tako jednostavno. - Nego kako jest?
Mislim, Domovinski rat i to... s druge strane, meðutim, Amerikanci, vi morate znat
i... to sam zapravo htio reæi?
A opet, ako je nezavisna hrvatska dr ava duboko utemeljena u jednu najobièniju amerièk
u vojno-obavje tajnu smicalicu, onda to prilièno »dovodi u pitanje samu hrvatsku dr avu
kao takvu«.
Kakvu?
Slobodnu, samostalnu i suverenu.
Da, to je sad dosta nezgodno.
Ne znam, tako ispada.
Da, da, nema zbora, zaista... moramo ne to..., a opet, mo da Amerikanci i nisu ba sve
, znate... Ne vjerujem da je njima ba odgovarala nezavisna i suverena Hrvatska.
Suverena? Dr ava po kojoj strane vojske vr ljaju, organiziraju i provode vojne opera
cije u najmanju je ruku prilièno labava suvereniteta.
Ne, ne, mislim mo da oni i nisu organizirali Oluju, dapaèe, za to bi oni uopæe organizi
ali Oluju?
Mo da da rije e Bosnu, ta ja znam, sad lupam... Otkud ja znam, ja sam samo èitatelj ovo
ga teksta.
Ne, ne stoji... nije ta politika ba tako... vidite, ja uopæe ne vjerujem da Amerika
nci imaju i ta s tim. Pa èitali ste kako i sam Peter Galbraith ka e da se Tuðman smijao
kad mu je slu beno protestirao zbog Oluje? No?!
Naravno da æe to reæi. Pa neæe valjda priznati! Oni jo nisu priznali ni da su bili u Ka
mbod i, a kamoli u Hrvatskoj!
Ne budite smije ni! Oni u Hrvatskoj nikada nisu bili! Bar ne za vrijeme predsjedni
ka Tuðmana. Tada je ovo ipak jo bila slobodna, samostalna i suverena dr ava!
Dobro, mo da nisu samostalno organizirali Oluju, ali barem su suraðivali. Ako ni ta dr
ugo, sve su znali. Da oni nisu blagoslovili Oluju, ni ta od va e »velièanstvene pobjede
golorukog hrvatskog naroda«, »zlatnih slova« i »tvrde stine«!
156
F lo je stra no to vi sad govorite. Imate li vi kakve dokaze za to to
govorite? Neka znate da æu tu iti i vas i list koji èitate ako nemate jake dokaze za s
voje bogohulne tvrdnje!
Naravno da imam. Evo, na primjer, ove fotografije.
Kakve sad... to je to? Otkud vam ta fotografija? To je fotomonta a, ja se ne brijem
tu dolje nikada...! Otkud vam to?
Ne, ne ta... Evo, ove tri fotografije ovdje.
Dajte da vidim. Hm... i to s ovim? to to uopæe znaèi, to je to? General Gotovina s nek
m èasnicima... tko su ti ljudi?
Amerièki vojni obavje tajci. To je snimljeno uoèi Oluje.
Glupost! Tko vam je uopæe dao te fotografije?
Vi, prije nekoliko minuta.
Ja?!
Aha.
Nemoguæe! To je la ! Za to bih vam ja uopæe dao ove fotografije?
Nemam pojma, mo da da mi doka ete da Hrvati tada nisu imali muda...
Ne, ne tu fotografiju, nego ove tri ovdje!
Pa na njih i mislim. Uostalom, to æete objasniti na nekom drugom mjestu. Naime, go
spodine Ivankoviæu, malo mi vas je, s opro tenjem, dopizdilo èitati.
Èekajte malo, stanite, sve mogu objasniti!... Vidite, ta fotografija, te fotografi
je...
Zbogom, gotovo. Vidite da smo na dnu stranice?
Stanite, èek...
rujna 2001.
lb
157
Sto je mu karac bez brcica
ili kako je Robert de Niro na koncu odustao od ubojstva Vladimira Seksa
Stvar je ovaj put ipak oti la predaleko: tisuæe Hrvata pretra ivalo je Internet oèajnièki
tra eæi nekakav livescore-prijenos, uzavreli su forumi i chatovi u potrazi za bilo k
akvom informacijom, a sretnici s moænom satelitskom opremom uspjeli su èak pronaæi i s
ignal bahreinske dr avne televizije. Cijela nacija te je dramatiène noæi strepila za r
ezultat nogometne utakmice izmeðu - Saudijske Arabije i Bahreina.
Karuseli, bengalke, pjesma i pucnjava po ulicama hrvatskih gradova nakon sjajnih
1:1 Bahreina i novog neuspjeha Arabije, najljuæeg hrvatskog rivala, bili su, meðuti
m, tek uvod u tjedan u kojemu je Hrvate oèekivala presudna utakmica izmeðu Irana i I
raka. Danima su se raspitivali za zdravlje najboljeg iranskog igraèa Ali Karimija,
a vi e od svega brinuli kako æe njihovi ljubimci pre ivjeti pakao Bagdada, gdje ih je
èekalo sto tisuæa raspomamljenih iraèkih fanatika i jedanaest oèajnika koji su u paniènom
strahu pred Saddamovim sinom Udavom spremni i ubiti za pobjedu nad Iranom. Kad
je konaèno, pet minuta prije kraja, Ali Daei uvalio gol za 2:1, Hrvatska je eksplo
dirala. Iran je pobjegao Saudijcima i Iraèanima na sedam bodova i praktièki izvadio
vizu za Svjetsko prvenstvo u Japanu.
Sto se, dakle, dogodilo s Hrvatima da veæ mjesecima u transu prate rezultate nogom
etne reprezentacije Irana? Sto se dogodilo s Hrvatskom, u kojoj svake dnevne nov
ine imaju barem po dva stalna sportska dopisnika iz Teherana, koji nas, u bespo te
dnom ratu da se sazna vi e od konkurencije, svakodnevno opskrbljuju novim i novim
detaljima iz biografije iranskog vratara ili pomoænog trenera? Sto se to, naime, d
ogodilo s velikim Hrvatima, koji su nas godinama uvjeravali kako ih ne zanima ni t
a istoènije od iloèkog traminca i kako im je Sarajevo jednako zanimljivo koliko i Da
r-es-Salam, da odjednom na svojim satelitskim prijamnicima memoriraju iransku te
leviziju, u svakom trenutku spremni u dahu izrecitirati prvu jedanaestoricu: Mir
zapoor, Mahdavikia, Minavand, Hasheminasab, Ali Karimi, Deanmohammadv, Ali Daei,
Vahedi, Nekonarrr, Mohammadv, Rezai!
158
Povratak svojim perzijskim korijenima, zov djedovine i davnih predaka? Ne - dogo
dio se, naravno, definitivno neizbje ni Æiro, selektor nogometne selekcije Irana, èovj
ek od kojega, eto, ne mo emo pobjeæi ni velikom seobom naroda preko Karpata u ju nu Eu
ropu.
Stvar je, zapravo, oti la predaleko kad su mi u razmaku od par dana trojica od uku
pno nekoliko ljudi do èijeg mi ljenja dr im, u napadu iskrenosti nakon nekoliko boca v
ina, priznali da su s u asom otkrili kako sami sebi ne mogu poreæi da im je, dakle,
taj Æiro, takav kakav je, lud pa lud, jebi ga, znamo svi kakav je i ta je, ali, eto
, da im je takav Ciro, otkad je zaludio Iran, postao nekako, hm... simpatièan.
Priznali su mi to s olak anjem s kojim ljudi za ankom priznaju prijateljima da ih en
a vara. S olak anjem pra njenja neke goleme muke koju, eto, konaèno mogu podijeliti s
nekim i sad gledaju u vas oèima mutnim od piæa i tuge, èekajuæi da im ka ete ne to utje no.
primjer, da to nije ni ta jer je i vas ena prevarila veæ tri puta. Ili da je, recimo
, i vama taj peder Æiro postao nekako, dakle, kako se to ka e, simpatièan.
Stvar nije oti la predaleko samo zato to je na omra eni Æiro u Teheranu postao bog - dob
ro, ajde, onda barem Prorok - iako je i Iran veæ dovoljno daleko da bi stvari uopæe
i dotle do le. Dogodilo se to, naime, nekako u isto vrijeme kad su novine objavile
da æe na nekakvoj lokalnoj kutinskoj televiziji, TV-Netu ili kako se veæ zove, svoj
talk-shoiv pod nazivom Ave, Cezare imati nitko drugi doli - Zlatko Canjuga. A m
alo poslije èetrdeset osme HTV-ove reprize kultne Svlaèionice s legendarnim Stjepano
m Spa-jiæem, inaèe valjda sedamnaeste ili osamnaeste Knjazove emisije s njim u glavn
oj ulozi. Koja je, dakako, uslijedila odmah nakon reprize Svlaèionice s Markom Per
koviæem Thompsonom.
Æeka se jo samo repriza Ogrestina ciklusa s rasplesanim Seksom, galantnim Sanaderom
, duhovitim Pa aliæem i (opet) lepr avim Canjugom, i bit æe to definitivna potvrda da sa
m onomad za ankom bio u pravu: rijeè je, naime, o trendu. Mogao bi se zvati »fa izam po
mjeri èovjeka«, ili fa izam s ljudskim likom.
Hajde, priznajte. Ne, naravno, da vam je Æiro postao simpatièan, èak i vama koji ga do
prije godinu-dvije niste mogli vidjeti niti kako pere Sekin auto ili »jebe mater
vlastitom sinu ako nije za Tuðmana« - jer to ste ionako veæ svi glasno priznali. Prizn
ajte, naime, da vam se Canjuga kod Ogreste, s onom pionirskom kapicom na glavi,
uèinio nekako milim, skoro dragim. Blentav, ali nekako dobroæudno blentav, dakle - s
impatièan. Priznajte da veæ, uostalom, tra ite frekvenciju lokalne televizije koja æe, k
ako pi u novine, prenositi Canjugin show. Priznajte, bit æe vam lak e.
159
Priznajte da su vam zaigrali kutovi usana kad je Vladimir Seks ono nezgrapno pop
ut meèke plesao na bini, smijuæi se sam sebi onako kako se smijao Mate Graniæ onom imb
ecilnom vijencu od kru aka na svojoj okrugloj, simpatiènoj glavi. Priznajte da je ba
bilo simpatièno kad je Spajke kod Knjaza narodski psovao i vrtio janjce, ili kad s
e ono Thompson s prijateljem iz djetinjstva svaðao u èijem je selu Drugi svjetski ra
t dulje trajao i èije je selo ubilo vi e partizana. Priznajte da vam se Iviæ Pa aliæ na on
oj golemoj obiteljskoj fotografiji preko cijele stranice uèinio nekako u dubini du e
dobrim èovjekom, s razarajuæim smije kom kad priznaje da mu je nadimak Herr Flick oso
bno sasvim simpatièan. Priznajte da su vam se svi ti likovi iz pro losti u krugu obi
telji i prijatelja, u opu tenim okru enjima kultnih TV-svlaèionica, dok ple u i pjevaju
s pionirskim kapicama i bananama na glavi, uèinili nekako... ljudskim.
Priznajte, bit æe vam lak e. Ba kao to se dana njoj jadnoj, frustriranoj i kukavnoj Hrva
tskoj lak e sa svojim fa istima nositi kao sa simpatiènim, dobrim susjedima. Kao to joj
je svoje fa iste lak e pozvati na ples nego na sud i kao to ta Hrvatska sama sebe tj
era priznati da su njeni fa isti potpuno bezopasni dok ple u, pjevaju, prièaju omiljen
e viceve, voze djeèje bicikle, preprièavaju prva seksualna iskustva, uèe djecu plivati
ili vode nogometnu reprezentaciju Irana.
Nije li, uostalom, lak e popularnog Spajketa pitati koja mu je najdra a gomoljka neg
o ga pitati za to Srbi ne mogu igrati u Hrvatskom dragovoljcu? Zar nije lak e Canjug
i dati talk-shovu da on sam druge pita koje su im najdra e gomoljke, nego njega pi
tati kako su to »komunjare hu kale pijane, nafiksane i drogirane huligane na Tuðmana«? L
ak e je, naravno, sto puta je lak e Seksa prikazati kao èovjeka koji - kao i svaki nar
odski èovjek voli dobru kapljicu i natjerati ga da zaple e, onako simpatièno nespretno
nego ga natjerati da prizna kako su Merèepovi vitezovi iz Pakraèke Poljane preko noæi
nestali iz zatvora. Lak e je Ivica Pa aliæa pitati tko vodi djecu u kolu - Vi ili supr
uga? - nego ga pitati kako su organizirani konc-logori u Herceg-Bosni i gdje su
nestali dokumenti o praæenju novinara i opozicijskih politièara. Zar nije, uostalom,
simpatiènije proèitati kako æe se Æiro javno objesiti ako izgubi od Iraka nego kad je o
nomad istom sudbinom prijetio »èetnicima u hrvatskim novinama«?
Naravno da je lak e. A onda je lak e s njima i ivjeti, s tim fa istima, rasistima i ovin
istima s ljudskim likom. Èemu stoga na skladan trajno-smje kajuæi odnos optereæivati pro l
a kamoli buduæno æu?
Postoji, naime, istinita prièa o jednom poznatom hrvatskom knji evniku - znate ga st
o posto, dobar pisac i dobar èovjek, neæe se on naljutiti
160
to ga spominjem. Imao je on onomad tezu da su i fa isti ljudi i da ih kao takve tre
ba promatrati: ne, naravno, da bi ih opravdao, veæ da bi ih razumio. »Nije njima lak
o ivjeti s tim govnima u glavi«, znao je govoriti u intervjuima, obja njavajuæi kako u
svojim pripovijetkama i tekstovima poku ava proniknuti u te crne jame. Skoro da sa
m mu zavidio na odnosu kojega je uspostavio sa svojim likovima: usitno ih je prc
ao i zajebavao, razorno i nemilosrdno, a opet nekako vejkovski toplo, ljudski, pu
n razumijevanja za govna u njihovim glavama.
Onda je s prijateljima oti ao promovirati knjigu u svoje rodno selo i do ivio noænu mo
ru: kao u kakvom horroru njegovi su likovi o ivjeli, okru ili krèmu u kojoj je organiz
irana promocija i urlajuæi prijetili linèem. Nije to vi e bila literatura, veæ vi e onako
spa avanje ive glave. Kasnije smo se sreli na domaæem terenu, u konobi kod Fife, pa s
am ga podsjetio na njegovu davnu tezu o fa istima. Njima mo da zaista nije lako s to
likim govnima u glavi, rekoh, samo to se mi u njima davimo, a ne oni. »Pizda ti mat
erina«, odgovorio mi je, »kako si se sad toga sitija?«
Pala mi je, eto, na pamet ta prièa dok gledam euforiju po teheranskim ulicama i Ci
ru kako ispaljuje da æe prijeæi na islam, i dok pitam sam sebe je li mi, onako iskre
no, taj Ciro, kakav jest da jest, a znam ja kakav je, je li mi tako budalast i l
ud barem malo, kako se ka e... simpatièan?
Onda sam sjeo za kompjutor i napisao tekst. Zavr io sam ga otprilike ovako:
I Æiro, i Canjuga, i Seks, i Thompson, i Spajke, i Doktor i svi ti mraèni likovi udo
bno su se smjestili u na e poslijeratne ivote, odgovaraju na naramke brzopoteznih i
kao iz topa ispaljuju da ne vole silikone i da im je najdra a gomoljka krumpir, u i
vaju u svojim novim ulogama obiènih, gotovo simpatiènih ljudi. Smije ni su kad stave v
ijenac banana na glavu, nezgrapno ple u ili voze djeèji bicikl, nije da nisu, sve je
zapravo tako vejkovski veselo da nam dode kao i Robertu De Niru kad je u filmu T
he Good Fellas, razgaljen dobrim dru tvom i vicevima Joea Pescija, apnuo Rayu Liott
i da zaboravi planirano ubojstvo onog debelog dosadnjakoviæa i da mu sve opra ta.
Problemi æe, jasno, nastati kad dode vrijeme za promociju i kad promovirani fa isti
o ive. E, to onda vi e neæe biti ni literatura, ni talk-shoiu, veæ vi e onako spa avanje i
glave. Mi njima, vjerujte, nikada nismo bili niti æemo biti simpatièni.
Kako bi to rekao na pisac a dobar je èovjek, pa se neæe naljutiti to ga spominjem - » t
e mu karac bez brèiæa!«
rujna 2001.
161
Junaci Al Shehrijeve ulice
ili hoæe li sloboda umjeti da krièi kao to su taoci krièali zbog nje
Nakon svega, neæe to ni biti nekakav skandal - to, naime, kad gradske vlasti Kanda
hara jednu ulicu u tom afganistanskom gradu nazovu imenom Walida Al Shehrija, ju
naka koji se za upravljaèem boeinga 767 American Airlinesa, zajedno sa ezdeset putn
ika, toga utorka zabio u sjeverni toranj World Trade Centera u New Yorku. Slutim
da nas to neæe ni iznenaditi ni sablazniti: ako ne stoga to nakon masakra nekoliko
tisuæa ljudi u ru evinama Twin Towersa imenovanje nekog pra njavog sokaka po beskrupu
loznom samoubojici i ne bi bio neki skandal, onda barem zbog svega onoga to æe pret
hoditi puèkoj sveèanosti u Ulici ehida Al Shehrija.
A to veæ mo emo rekonstruirati pouzdanim znanstvenim metodama: recimo, po Hamzi Al G
hamdiju - jednom od otmièara United Airline-sova leta 175, koji se zabio u ju ni tor
anj WTC-a nazvat æe specijalnu jedinicu afganistanske vojske, dok æe ime Ziada Jarra
ha, otmièara aviona koji se sru io u Pennsvlvaniji, ponosno nositi jedan kamp za obu
ku Bin Ladenovih talibana negdje na afganistansko-pakistanskoj granici.
Neæe, naravno, sve ostati na imenovanjima ulica i kasarni: Hamdi Al Saghani, domaæin
grupe koja je organizirala otmicu treæeg zrakoplova, bit æe imenovan predsjednikom
afganistanske Matice iseljenika, Said Bahaji, koji je otmièarima nabavio vize za S
AD, bit æe imenovan generalom afganistanske vojske, a Mohammad Hamesh, pomagaè skupi
ne koja je èetvrti oteti avion obru ila na Pentagon, postat æe ni manje ni vi e ministr
m obrane! Na posljetku, èak æe i supruga jednoga od otmièara dobiti posao u sto eru osig
uranja mule Mohammada Omara, vode afganistanskih talibana. Pretjerujem? Ne, pret
jerano bi bilo kad bi je talibanska vlada imenovala, recimo, savjetnicom u afgan
istanskoj ambasadi u - Sjedinjenim Dr avama!
Kako znam? Duga je to prièa.
Onog dana kad su njujor kim grobljem odjekivali poèasni plotuni, obitelji pronaðenih i
identificiranih policajaca - prvih od stotinjak stradalih u uru avanju tornjeva W
TC-a mogli su vidjeti svje e cvijeæe na grobu
162
jednog davno poginulog njujor kog policajca. Njegovu pak obitelj na groblje tih da
na nije dovela samo tiha solidarnost s pokojnikovim kolegama: samo dan prije »crno
g utorka«, kad se stotinu njujor kih plavaca upisalo na stravièan opis rtava napada na
New York, oni su obilje ili 25. godi njicu svoje tragedije. Nije, meðutim, stvar ni u
datumu, iako i u njemu ima veæ dovoljno simbolike.
Bilo je to prilièno davno, i osim obitelji nesretnoga policajca jo se samo rijetki
sjeæaju toga babljeg ljeta 1976., ljeta kojim su harali Veljko Rogo iæ i Nadia Comanec
i. Medu njima su i putnici boeinga Trans World Air-linesa koji su na njujor kom ae
rodromu tada strpljivo èekali poziv za let 355 na liniji za Chicago, ne sluteæi da æe
samo nekoliko sati kasnije postati sudionicima drame koju æe re irati pet otmièara. Ov
aj put - za razliku od èuvene otmice Air Franceova aviona samo dva mjeseca ranije
- otmièari nisu bili Palestinci. Predstavili su se kao hrvatski revolucionari, te
prijeteæi bombama tra ili od pilota da skrene preko Atlantika i nadleti Hrvatsku, gd
je bi izbacili letke s »Pozivom na borbu protiv srpske hegemonije«. Umjesto nad Hrva
tskom zavr ili su, meðutim, u Parizu, gdje su uhap eni, izruèeni SAD-u i poslani na dugo
godi nje robije.
Otmica ipak nije pro la bez rtava: da bi pokazali kako misle ozbiljno, hrvatski su
revolucionari ostavili bombu u pretincu za prtljagu njujor kog eljeznièkog kolodvora.
Pri demonta i eksplozivne naprave jedan je policajac poginuo, dok su dvojica te ko
ranjena.
Dogodilo se to 10. rujna 1976. godine. U ponedjeljak, prije dva tjedna, navr ilo s
e toèno 25 godina od otmice TWA-ova leta 355. Samo dan kasnije Bin Ladenovi su kam
ikaze zaparali nebo nad Manhattanom. Ljubitelji bizarnih teorija i nostradamusov
skog simbolizma - koji su u dimu »paklenog tornja« WTC-a prepoznali Sotonin lik, a u
datumu »crnog utorka« amerièki emergency-call 911 - èak æe i u matematièkoj jednad bi, po
oj brojevi letova èetiri oteta i sru ena aviona zbrojeni daju 356, otkriti èvrsti doka
z za tezu da otmica leta 355 tog davnog 10. rujna nije samo kalendarski prethodi
la tragediji 11. rujna, 25 godina kasnije.
Osim obitelji poginulog njujor kog policajca i putnika na liniji New York-Chicago,
te se otmice danas sjeæa jo samo poneki hrvatski emigrant u sizifovskoj misiji sak
upljanja potpisa za oslobaðanje voðe otmièara Zvonka Bu iæa, koji u zatvoru u Lewisburgu s
lu i svoju do ivotnu kaznu. Da, i neki hrvatski novinari koji su u istoj misiji do j
uèer objavljivali feljtone o nevinim hrvatskim borcima za slobodu koje amerièki fa ist
i dr e u kazamatima. A danas tra e pravdu i nemilosrdnu kaznu za krvoloène arapske ter
oriste.
163
Naravno, postoji razlika. Leteæi mud ahedini oteli su avion s namjerom da ubiju. I u
bili su tri tisuæe ljudi. Leteæi hrvatski revolucionari oreli su avion s namjerom da
bace letke. I ubili su jednog èovjeka. Talibanski su otmièari na kolokvijalnom hrva
tskom »vi e teroristi« nego na i. Èak tri tisuæe puta vi e. Da, postoji golema razlika izme
ganistanskih i hrvatskih revolucionara.
Samo su, uostalom, u jednome isti: i jedni i drugi su »borci za slobodu«. I jedni i
drugi slavljeni su u svojim domovinama kao heroji, pa oni medu njima koji su pre i
vjeli i do ivjeli trijumfalan doèek u »krvavo izborenu slobodu« pri èemu je, naravno, sas
im nebitno èija je to krv mogu raèunati na sve vojne i civilne poèasti. Iako bih se za
kleo da oni to su, u najboljoj talibanskoj maniri, onomad planirali ru enje najvi eg
hrvatskog nebodera, i nisu ba raèunali da u Zagrepèanki neæe biti nikoga da pogine, kao
to su raèunali na nagradu za svoju po rtvovnu borbu - jednog dana, u slobodnoj Hrvat
skoj.
Nisu li, na primjer, otmièari i ubojice ambasadora Roloviæa 25 godina kasnije u Hrva
tskoj dobili udobna skloni ta od Interpola, stanove i poslove u Hrvatskoj vojsci?
Zar nije otmièar Miro Bare iæ danas i slu beni narodni heroj s pripadajuæom bistom, heroj
po kojemu se nazivaju glazbeni festivali, malonogometni turniri i gradske ulice?
Zar nisu pomagaèi hrvatskih teroristièkih skupina u Americi, ba kao i oni to su podme
tali bombe po dalmatinskim pla ama, kasnije postali najvi i dr avni funkcionari, gener
ali i ministri? Nije li jedan notorni Ivan Andabak, koji je sedamdesetih godina
po Njemaèkoj palio JAT-ova predstavni tva i ubijao djelatnike jugoslavenskih konzula
ta, mnogo godina kasnije u slobodnoj Hrvatskoj poèa æen generalskim èinom?
Zar nije, uostalom, Julienne Eden-Bu iæ, jedna od otmièara TWA-ova leta 355, nakon zat
vorske kazne odslu ene u Sjedinjenim Dr avama, u Hrvatskoj doèekana cvijeæem i odlikovan
jima, te zaposlenjem u Tuðma-novom Prvom gardijskom zdrugu? Mislite da je to bilo
pretjerano? Ne -pretjerano je bilo kad je otmièarku amerièkog aviona hrvatska vlada
imenovala savjetnicom pri hrvatskoj ambasadi u - Sjedinjenim Dr avama!
Zar æe, na posljetku, takvu Hrvatsku iznenaditi i sablazniti kad jedna ulica u Kan
daharu dobije ime Walida Al Shehrija, talibanskog junaka koji se za upravljaèem Bo
einga 767 American Airlinesa, zajedno sa ezdeset putnika, sunovratio na sjeverni
toranj World Trade Centera u New Yorku?
To je, gledano iz pilotske kabine, cijena slobode ekonomska logika po kojoj veæi b
roj rtava ne znaèi inflaciju valute, nego veæu vrijednost robe. Nije da se ljudski ivo
t ne po tuje: ivoti pilota-samoubojica, ba kao i, recimo, èlanova Bugojanske grupe, po
toj su logici ugraðeni u same
164
temelje slobode za koju su se borili. ivoti tisuæa nesretnika iz Twin To-wersa kao
i ivot onog nesretnika poginulog u eksploziji bombe u avionu na liniji Kopenhagen
-Zagreb 1972. godine, ili onih dvadeset est rtava bombe podmetnute u vlak na pruzi
Dortmund-Atena nekoliko mjeseci kasnije ne to su pak bez èega se u graðevinarstvu ne
mo e, poput tisuæa tona betona na jednome jedinom kamenu-temeljæu.
A to hoæe li - kako reèe pjesnik - sloboda umjeti da krièi kao to su taoci krièali zbog n
je, to ostaje na nama, stanovnicima tih »krvavo izborenih sloboda«. Onda, vrijedi li
ta sloboda ivota nekih nama nepoznatih ljudi u Americi ili Njemaèkoj? Vrijedi li s
loboda Sjeverne Irske ivota jedne jedine uèenice protestantske kole, vrijedi li slob
oda Baskije ivota sve one djece u kinu, vrijede li slobode Izraela i Palestine ivo
ta onih staraca u d amijama i sinagogama? Mo e mala pomoæ: za odgovor na takvo pitanje
najprije treba razjasniti jesu li teroristi i ubojice zaista »borci za slobodu«, sa
svim pripadajuæim èinovima i odlikovanjima. Makar samo da sebi olak amo slobodu za ko
ju su se oni »borili«. Kad veæ nismo krièali zajedno s njom.
Od toga - vidjet æete - uvelike æe zavisiti i kakva æe biti sloboda u kojoj æete ivjeti.
Hoæe li to biti sloboda samo za ubojice i teroriste? Hoæe li to biti sloboda kojom æe
jezovito odjekivati skandiranje »Smrt Ciganima!« ili »Ubij, ubij idova!«, kao na pro lotje
noj utakmici Dinamo-Maccabi? Hoæe li to biti sloboda po definiciji iz erijatskog pr
ava, po kojoj æe va iti pravilo »oko za oko, zub za zub«, kao to to ovih dana prijete hrv
atski ta-libani ukoliko se usudimo pohapsiti one koji su umjesto amerièkih pilota
ubijali srpsku starèad i revno nalijevali temelje hrvatske dr ave?
Hoæe li to, kad jednom doðu na vlast hrvatski talibani - retorikom upadljivo jednaki
onima koji »okom za oko« prijete lovcima na Osamu bin Ladena - biti sloboda kakvu d
anas u ivaju, recimo, afganistanske ene? I hoæe li jedina razlika izmeðu talibanskog Af
ganistana i talibanske Hrvatske biti u pravu na ih ena da uopæe rade - makar kao otmièa
rke aviona ili, jo bolje, kao savjetnice u veleposlanstvima?
Nekako nisam uvjeren da su takvu slobodu sanjali i ba svi Afganistana kad su se o
no davne 1980. godine digli protiv marionetske komunistièke vlade i sovjetskih ten
kova. Sjeæam se, tada je u Jugoslaviji bila popularna subverzivna po tapalica »Danas u
Afganistanu, sutra u va em stanu«.
Danas, dvadeset godina kasnije, nisam vi e siguran ni da se ta doskoèica odnosila sa
mo na Ruse.
rujna 2001.
165
Kaj hoèeju ti studenti?
ili kako zemlja koja ima ovakvu buduænost ne treba brinuti za svoju mladost
Bilo je, uostalom, samo pitanje vremena kad æe se i to dogoditi. Kad æe se, dakle, p
obuniti studenti - savjest, buduænost i avangarda svakog dru tva u povijesti, pa tak
o i ovog na eg nesretnog »dru tva u æo ku« balkanske krème. I eto, dogodilo se, na poèetku
ija. Konaèno. Jest, napredna snaga hrvatskog dru tva popizdila je posljednja, nakon
obespravljenih radnika, trudnica, umirovljenika, partizana, seljaka, vozaèa tramva
ja, vlasnika autorskih prava petparaèkih pop-hitiæa i antimilitaristièkih Jehovinih sv
jedoka èak i debelo poslije svoga vjekovnog neprijatelja, policije. Pa ipak, povij
est æe zabilje iti, a mediji posebno naglasiti: radi se o najveæem organiziranom stude
ntskom prosvjedu nakon legendarne 1968. i jo legendarnijeg studentskog trajka 1971
. godine.
Akcija ima i prikladni naziv: »Veliko NE!«. A ne postoji vlada na kugli zemaljskoj k
oja se ne bi tresla od toga velikoga, pa jo studentskoga »NE!«. I kad na ulice prokul
ja vulkanski gnjev mladih ljudi koji tra e promjene odmah i sada, obièno se hitno i
tajno sastaje dr avni vrh, policija podi e stupanj bojne gotovosti, a posrednici u p
ravilu neke sijede, akademske glave od autoriteta medu mladima, moralni stupovi
dru tva poput Jeana Paula Sartrea ili, recimo, Veljka Vlahoviæa - razgovaraju sa stu
dentima u zadimljenim sveuèili nim kafiæima.
Bit æe tako, izgleda, i u Hrvatskoj ovih dana. Sastajat æe se u i kabinet Vlade, Sime
Luèin æe sa suradnicima razraditi plan obrane Markova trga i provjeriti pritisak u v
odenim topovima, a Ivica Raèan vjerojatno veæ tra i hrvatskog Sartrea. »Gospodine Supek« -
dramatièno æe Raèan - »stvar je ozbiljna, a ja ne znam koga æe studenti saslu ati ako neæe
s!« »Hm« nakon kraæe pauze æe èasna starina »a to uopæe tra e?«
Zaista, to uopæe tra e? Kako bi rekao stari Broz: »Kaj hoèeju ti studenti?« to nabrijani
uèili tarci zahtijevaju »odmah i sada«? Ostavku Vlade zbog sveopæe ekonomske i moralne kri
ze dr ave? Zbog politike koja je rezultirala s 50 tisuæa mladih i obrazovanih Hrvata
u dijaspori i samo 5 posto graðana s fakultetskom diplomom? Aha, znam: demonstrir
aju
166
protiv leteæeg cirkusa Èondvja Pvthona i izrièu svoje jasno i veliko »NE!« desnièarskom hal
cinacionalizmu? Ne?! Pa da, jasno, hrvatski studenti su se pridru ili kolegama dil
jem svijeta i protestiraju protiv ekonomske globalizacije i diktature profita zb
og kojega telefonski pretplatnici umiru od gladi, a bubre ni bolesnici od jeftinih
filtera za dijalizu, i veæ sutra æe porazbijati sva stakla na zgradama Hrvatskog te
lekoma i Plive. Sto, nije ni to? Onda razlog njihovu bijesu mo e biti jo samo amerièk
o peglanje afganistanskih pejza a, svakodnevne »kolateralne gre ke« u kojima ginu djeca
i civili, te bezrezervna podr ka vazalne hrvatske Vlade pendreku svjetskog policaj
ca.
Naravno da ne: hrvatski studenti ovih dana ne potpisuju peticije ni protiv globa
lizacije, ni protiv bahate samovolje SAD-a, niti protiv desnièarskog ludila, veæ pro
tiv ukidanja njihova dosada njeg prava na - djeèji doplatak! Eh, da - i protiv novih
menija u studentskim menzama po kojima æe pite imati desetak grama jabuka manje,
a ruèak umjesto 4 i pol kune ko tati sedam.
Studentsko »Veliko NE!« odjeknulo je Hrvatskom poput bombe: odluèno »ne« Vladi koja gnjevn
im demonstrantima s Molotovljevim koktelima beskrupulozno ukida djeèji doplatak i
pileæu juhu srijedom!
Dobro, da se krivo ne razumijemo, ne branim ja ni dr avu ni Vladu koja velikodu no s
anira banke, opra ta dugove nogometa ima i sama sebi dijeli volonterske naknade, a s
ocijalnu pravdu lomi preko reumatiziranih leda penzionera i uspravnih kièmi studen
ata. Ali - jebi ga, priznajte i sami - èovjek zaista mora biti malo zloèest dok gled
a na televiziji kako studenti na Barkelevu ili UCLA-u protestiraju protiv rata u
Afganistanu ili Bushove redukcije ljudskih prava, sveuèili tarci u Francuskoj i Hon
g Kongu gaðaju kamenjem staklene tornjeve velikih korporacija, australski bruco i u
gumenim èamcima nalijeæu na goleme tankere, a heidelber ki studenti mlate neonaciste,
dok istovremeno njihovi hrvatski kolege tra e svoj djeèji doplatak. Na najveæem i najm
asovnijem studentskom prosvjedu u Hrvatskoj u posljednjih trideset godina.
I stvarno, kad se to proèita ovako kako je napisano, èovjeku doðe da im ukine i voæni jo
gurt uz veèeru i Teletubbiese prije veèere. Jer to ako Vlada popusti i odobri im djeèji
doplatak do diplome? Sto æe sljedeæe zahtijevati? Plavstation 2 na svakom fakultetu
i postdiplomski studij za trenere Pokemona?
A zapravo nisam htio biti tako zloban prema hrvatskim studentima. Jer kao i svak
o dijete na ovom svijetu, nisu oni krivi, veæ roditelji i dru tvo. A i jedni i drugi
prilièno su se promijenili.
167
Evo, recimo, na i pradjedovi dok su bili studenti, rukli su se sa andarima demonstr
irajuæi protiv Hedervarvja; na i djedovi pak pi ali su krv u Karadordeviæevim kazamatima
boreæi se za radnièka prava i besklasno dru tvo; na i su oèevi na fakultetima bili »realni
i tra ili nemoguæe«, protestirali protiv rata u Vijetnamu ili barem odljeva deviza u B
eograd; èak smo i mi kao studenti imali odliènu ideju da promijenimo svijet izdavali
smo Omladinsku iskru u sto tisuæa primjeraka, objavljivali prièe
0 Golom otoku, zavr avali na sudu zbog intervjua s Milovanom Dilasom
1 tra ili oslobaðanje Janeza Jan e.
Danas, pak, studenti tra e veæu kaloriènu vrijednost svojih hrenovki. A ja opet ispada
m zloban iako nisam htio tako poentirati. Uostalom, to mo e zvuèati i kao lijep civi
lizacijski napredak. Da opet parafraziramo starog Starog - mladost koja ima takv
u zemlju ne treba brinuti za svoju buduænost. Mislim, naravno, na zemlju koja nema
drugih problema osim djeèjeg doplatka za apsolvente i malih normativa za punjene
paprike u studentskim menzama: to mora da je raj na zemlji. Odnosno, zemlja u ra
ju. Ili æe bar biti, jednog dana kad se izborimo za djeèji doplatak do penzije.
Pa ipak - nije.
Imala je ova zemlja i drugih problema posljednjih godina, pa studenti nisu izlaz
ili na ulice niti pisali peticije. utjela je na a buduænost i kad su im profesori sum
njivih gena izbacivani s fakulteta i kad su im kolege sumnjivih krvnih zrnaca od
lazile u politièke azile. utjeli su studenti kad im je HDZ postavljao dekane, rekto
re i ravnatelje studentskih centara. utjeli su studenti povijesti umjetnosti i ar
hitekture kad je sru en Stari most, utjeli su studenti knji evnosti kad su uni tavane k
njige »sumnjivih lica«. utjeli su i kad je Hrvatska pljaèkana, kad su im roditelji dobi
li otkaze i kad su im djedove na Trgu rtava antifa izma cipelarili izbrijani neonac
istièki dupeglavono ci. utjeli su kad su im noæu odvodili susjede i kad su im kolege s
faksa mobilizirali za rat u susjednoj dr avi - zaboga, utjeli su èak i kad su im htje
li uvesti »policiju za mlade «, kad su im zabranjivali techno-partyje i zatvarali kult
ne klubove!
I onda su, nakon deset godina stoièke utnje, studenti kriknuli velikim »NE!«. Sjetit æete
se tog povijesnog trenutka prije toèno dvije godine, u vrijeme kad su beogradski
studenti ru ili Milo eviæa, a Tuðman posljednjim snagama prijetio dr avnim udarom ako HDZ
izgubi vlast na izborima. Sjeæate se valjda kako su zagrebaèki studenti u tim dramat
iènim okolnostima gotovo u ilegali organizirali peticiju za uvoðenje vegetarijanskih
obroka u menzama? Da, tada je sve poèelo.
168
Na ovom mjestu obièno dolazi pitanje »za to?«. Za to, dakle, studenti ute? A odgovor je je
nostavan: studenti su umorni od politike - od He-dervarvja do Milo eviæa, od »univerzi
teta revolucije« do »Crvenog sveuèili ta«, od Vijetnama do Bosne, politièki anga man bio je
korekuæ obavezan »izborni predmet« svake generacije bruco a na ovim prostorima. Danas je
, meðutim, cool biti nezainteresiran za politiku. To je dosadno i to nikoga ne zan
ima. I svi su oni, mislim ti politièari, svi su oni u kurcu. Nema veze ako nas koj
i put klepe po glavi ili po alju da osvojimo Bugojno, nama je u stvari super dokle
god imamo Severinu, Coloniju, Hajduka, Dinama, Plavstation i subotnje reprize m
eksièkih sapunica, dokle god imamo pravo na djeèji doplatak i repete kad je na stude
ntskom meniju pizza.
Deset godina sustavno zastra ivanu, dresiranu i zaglupljivanu, kastriranu je hrvat
sku mladost - onako cool nezainteresiranu za politiku - moglo mobilizirati jedin
o kad im je Vlada na posljetku ukinula i djeèji doplatak. No budite bez brige: pop
ustit æe veæ Vlada pred prijetnjom studenata, napredne snage i savjesti hrvatskog dr
u tva - eventualno æe u pregovorima zatrebati pomoæ posrednika, mo da nadbiskupa ili nek
oga generala i dobit æe ru ilaèke horde demonstranata nazad svoje djeèje doplatke. A re i
æe moæi na miru nastaviti raditi sve ono zbog èega u nekim drugim vremenima i na neki
m drugim prostorima studenti demonstriraju, protestiraju, tiskaju studentske nov
ine, upadaju na Vladine web-stranice i mlate se s policijom. Zaglupljeni i indok
trinirani studenti - zna se! - garancija su mira u kojemu æe vladati. Ako vam je p
ak na pamet pao onaj sluèaj kad je pobuna u studentskoj menzi zavr ila revolucijom,
to je ipak bilo davno, i to u tamo nekoj Pri tini.
Nebeski mir u kojemu æe vladati tako je nekako zamislio i pokojni rektor Republike
Hrvatske, kad je onomad projektirao dr avu bez opozicije i studente bez stava. Uo
stalom, i aktualni re im jo uvijek u iva plodove njegova pedago kog rada: vlast koja im
a takvu mladost ne treba, naime, brinuti za svoju buduænost.
listopada 2001.
1RP
Ratstvo i jedinstvo
ili kako je Jacques Kambanda ostao bez lepera krava, a Zoran igiæ bez nevjeste
»Kambanda se volio aliti, a kako je bio na katu uglavnom sa Srbima, oni su mu poklo
nili majicu s natpisom 'Jugoslavija'. Kad se Zoran igiæ odluèio na enidbu, svi su mu u
ali davali savjete kakvu enu da uzme. Kambanda mu je ponudio svoju sestru, ali po
d uvjetom da on, kao brat kako je kod njih obièaj od mlado enje dobije jednu kravu.
'Ma dat æu ti ja leper krava ako je dobra', smijao se igiæ.«
U nekim drugim vremenima ovakve anegdote èitali smo u reporta ama s Titovih turneja
nesvrstanim dr avama. Za razumijevanje ove aljive epizode potrebno je ipak razjasni
ti: Jacques Kambanda biv i je premijer Ruande, zbog genocida nad pola milijuna Tut
sija osuðen na do ivotnu robiju. Zoran igiæ nekada nji je èuvar zloglasnog logora u Omarsk
j, zbog brutalnih muèenja i ubojstava Bo njaka osuðen na 25 godina zatvora. Kambandina
sestra ostala je, pak, u Africi, a Zigiæeva krava u Bal-tama kraj Prijedora: Zora
n se kasnije ipak o enio svojom zaruènicom, na skromnoj sveèanosti u posebnom odjelu z
atvora Scheveningen u Haagu. Svadba je, prièa se, bila skromna, ali odlièno organizi
rana. Uostalom, za dru inu koja je organizirala ubojstva gotovo milijun ljudi orga
nizacija jednog vjenèanja bila je djeèja igra.
Anegdota o veselom Kambandi, zaljubljenom Zoranu i jednoj kravi, koju su nam isp
rièali braæa Mirjan i Zoran, te njihov bratiæ Vlatko Ku-pre kiæ koji su se pro loga tjedn
ratili iz Haaga osloboðeni optu nice za masakr u Ahmiæima - va na je jer cijeloj prièi daj
e novu dimenziju. Nema, dakle, to veze s Balkanom, sa Srbima, Hrvatima i Bo njacim
a: oni se naprosto razumiju. Èak i kad su Hrvati iz Bosne, a Srbi iz Ruande. Zloèin
nema granica, ni matematièkih ni geografskih. I uopæe ne sumnjam da bi Jacquesu Kamb
andi i Osama Bin Laden ponudio sestru za jednu kravu, devu ili to li veæ.
Prièe o skladnom ivotu stanara velike zgrade od crvene opeke na pje èanoj obali Sjevern
og mora i prije su dopirale do nas, ali to sad veæ poprima razmjere legende, i èini
se da ne postoji kuæni savjet od èetrdesetak stanara koji funkcionira tako dobro kao
onaj u Scheveningenu. »Pritvorenici su
170
svako jutro zajedno pili kavu, prièali, razmjenjivali knjige i novine: mi njima hr
vatske, oni nama srpske. Momèilo Kraji nik nam je dao knjigu lorda Owena, a mi njemu
Savkine memoare. Tu i tamo znao bi nam ne to isprièati, kakvu anegdotu iz tih silni
h pregovora za vrijeme rata u BiH. Nitko se nije upu tao u politièke rasprave, a nij
e nam se ni dalo«, prièaju Kupre kiæi. »Kad bismo èuli zvuk helikoptera, znali smo: evo, ne
ko novi dolazi. Svi bismo pomagali 'do ljaku', tko god bio - davali smo mu sokove,
cigarete, knjige, svaku pomoæ dok se malo ne snaðe.«
Nije poznato je li na tako toplu dobrodo licu nai ao i najnoviji stanar Scheveningen
a Slobodan Milo eviæ, ali poznato je da se dosta brzo uklopio u susjedstvo, koje mu èi
ne i Srbi i Bo njaci, ali i skupina Hrvata na èelu s Darijom Kordiæem i Mariom Èerkezom.
Zatvorski èuvari isprièali su novinaru londonskog Timesa kako su mu prilikom uselje
nja pokazali popis 38 zatvorenika i pitali ga postoji li netko koga ne bi elio za
susjeda. Odgovorio je: »Ne.«
Danas, nekoliko mjeseci kasnije, Milo eviæ se dru i sa svima, igra karte, prièa viceve i
dr i dosta uspje ne repeticije iz engleskog jezika. »Pomno ih ispravlja kad pogrije e«, s
vjedoèe zatvorski èuvari, »i svaki dan ih nauèi nekoliko novih rijeèi«.
Uostalom, ka u da samo jedan stanovnik haa kog zatvora nije bio pretjerano sretan zb
og dolaska novog susjeda. Premje tanjem stanara kako bi se napravilo mjesta za Slo
bu, Mladen Naletiliæ Tuta, kapetan zatvorske odbojka ke momèadi, ostao je, naime, bez
najboljeg prijatelja Momira Taliæa, biv eg zapovjednika Vojske Republike Srpske. Pri
jateljstva, naravno, nisu rijetka meðu zidinama Scheveningena. Milojica Kos, Zigiæev
kolega iz logora Omarska, preko Kupre kiæa je dao posebno pozdraviti Dragana Papiæa,
Hrvata takoðer osloboðenog optu bi, s kojim je kratio duge zatvorske dane, a prije god
inu dana, vele èuvari Scheveningena, bilo je i suza kad je Du ko Tadiæ, gospodar smrti
u logoru Keraterm, odlazio na odslu enje svoje dvadesetogodi nje robije u neki njem
aèki zatvor. U Haagu prièaju da je Tadiæ bio sjajan slikar - èak je bio organizirao i ne
kakvu izlo bu, a slikanju je uèio i druge zatvorenike.
Nije li, na posljetku, prije nekoliko mjeseci, na kraju suðenja Bo njaku Esadu Land i,
o karakteru optu enika kao svjedok obrane nastupio Goran Jelisiæ! Da, da, »srpski Ado
lf«, kako je sam sebe nazivao èovjek koji je obièavao smaknuti tucet logora a prije juta
rnje kave i junak fotografije koja je obi la svijet, one na kojoj iz » korpiona« puca u
potiljak zarobljenom Bo njaku. Srpski je Adolf tako posvjedoèio èasnom sudu kako je, e
to, taj Esad Land o dobar kuhar i jo bolji èovjek, pravi prijatelj, uvijek spreman
171
pomoæi i njemu i drugim zatvorenicima. Pa èak je i Biljana Plav iæ, koja je, prije nego
se vratila u Bosnu braniti se s krvavo izborene slobode, bila jedina dama na odj
elu, odbila »za tiæenu kuæu« u gradu i prihvatila æeliju na katu s Kordiæem i dru tvom, ost
, kako sama ka e, sasvim lijep kontakt s »djeèacima«.
Ja osobno, recimo, poznajem dosta ljudi s ove strane re etaka koji bi sve dali da
imaju sobu s televizorom i kompjutorom, teretanu, biblioteku, sportsku dvoranu i
kuhinju kakvu imaju stanari te crvene kuæe. No, vjerujte, jo ih je vi e pa i onih ko
ji sami imaju vile i palaèe velièine scheve-ningenskog zatvora - koji bi sve to dali
da imaju takve susjede i prijatelje kakve imaju haa ki zatvorenici. U èemu je fora?
U èemu je fora da masovne ubojice, zloglasni silovatelji i hladnokrvni muèitelji, na
jgori ljudski ljam koji je Europa vidjela na jednom mjestu jo od suðenja u Nurnbergu
, zvijeri koje nisu ljude ive spaljivali, derali im ko u, rezali dojke i silovali d
jecu zbog toga to im je to govorio neki unutra nji glas, nego svjesno ubijajuæi i zat
iruæi cijele narode, u èemu je dakle fora da ta gamad tako skladno funkcionira kad i
h se stavi u èetiri zida -po moguænosti to tje nja i sa to manje prozora pa se tamo uz
jesmu bratime istom onom krvlju koju su do prije koju godinu bujicama prolijeval
i? »Ponekad zajedno pjevaju u æelijama. Ne znam toèno koje pjesme, ali èini mi se da pre
poznajem rijeèi 'bratstvo' i 'jedinstvo'«, svjedoèila je novinarima Florence Hartmann,
glasnogovornica Suda, koja - da ne bi bilo zabune - dosta dobro vlada BCS-om, k
ako u Haagu glasi slu beni naziv bosnian-croatian-serbian jezika.
Timothv Tim McFadden, upravitelj zatvora u Scheveningenu, ima o tome svoju teori
ju. Kada je 1997. preuzeo du nost, odluèio je zatvorenike »izmije ati« prema osobnim sklon
ostima, interesima, afinitetima i talentima, a ne prema nacionalnoj pripadnosti.
»Oni sklapaju prijateljstva na osnovi socijalnog backgrounda, intelektualnog nivo
a i interesa, na primjer ljubavi prema ahu. Povezivanje prema etnièkoj pripadnosti
vi e im nije zanimljivo« isprièao je svojevremeno ovaj strogi Irac, nekada i sam vojni
k.
Nije da nije zanimljiva ta njegova teorija. No gospodin McFadden oèito za svoga ivo
ta nije bio ni blizu zemalja odakle su mu do li ti dragi ljudi koji dijele ljubav
prema ahu, slikanju, Paolu Coelhu i dobroj pjesmi. Jer, kad bi to zaista bilo tak
o, onda bi ljudi »istoga socijalnog backgrounda, intelektualnog nivoa i interesa« sa
svim skladno funkcionirali i bilo gdje drugdje primjerice u kolskoj zbornici, bro
dogradili tu, po ti ili bilo kojoj zgradi s èetrdesetak stanara u Hrvatskoj, Srbiji il
i, recimo, Ruandi.
172
Pa ipak nije tako. »Vi e je meðunacionalne tolerancije u Haagu nego ovdje, na slobodi«,
lucidno je, nakon to je pu ten do poèetka suðenja, zakljuèio Simo Zariæ, nekada nji ef Dr
ezbednosti u Bosanskom Samcu, optu en za zloèin protiv èovjeènosti i progone bo njaèkih civ
la.
»Ovdje, na slobodi«, recimo, nema teorije pa bila ona i sasvim zanimljiva, poput McF
addenove - da zajedno sa susjedima, onako, iz èiste zaje-bancije, pjevate partizan
ske pjesme, a da jutro ne doèekate na Traumatologiji mjesne bolnice. Ovdje, na slo
bodi, neæete susjeda suprotne krvne grupe doèekati piæem i cigaretama bez sasvim plast
iènog rizika za zdravlje, a kamoli s njim mijenjati novine i knjige, latinicu za æir
ilicu. Ovdje, na slobodi, neæe Hrvati na glas navijati za Jugoslaviju u ko arci, Srb
i za Hrvatsku u nogometu, Bo njaci za jedne i za druge, a svi zajedno protiv Ni-zo
zemaca, kao to je to obièaj u TV-sali scheveningenskog zatvora. Ovdje, na slobodi,
nema anse da Vlada, na a ili njihova, svejedno, odabere jedan datum u prosincu kad
se zajednièki slave i katolièki i pravoslavni Bo iæ i muslimanski Bajram - kao to je to v
eæ dugogodi nja tradicija u Scheveningenu! pa da obilazite susjede s harmonikom i sv
je e ispeèenim kolaèima.
Ovdje, na slobodi, naime, mi ne sklapamo prijateljstva na osnovi socijalnog back
grounda, intelektualnog nivoa i interesa - na primjer ljubavi prema ahu. Poveziva
nje prema etnièkoj pripadnosti nama je, za razliku od na ih nesuðenih ubojica u Haagu,
jo uvijek prilièno zanimljivo.
A oni? Budimo realni - oni zapravo nikad nisu imali ni ta jedni protiv drugih. Jes
u protiv nas, to da, ali meðusobno nisu imali razloga. Jer su isti. Oni danas dije
le cigarete kao to su nekoæ naftu i municiju: tamo, u Haagu, ubojice se razlikuju s
amo po nacionalnosti svojih rtava, sve drugo je isto - naèin ubijanja, oru je i motiv
. Da, naravno, i ljubav prema ahu. Zaboga, pa oni se sasvim lijepo razumiju i s C
rncima iz Ruande, a kamoli meðusobno!
A mi, »obièan narod«, dobri ljudi koji i danas mrzimo i Srbe i Hrvate i Crnce jednako
kao i ah, ostali smo tako »ovdje, na slobodi«, zatoèenici haa kih zatoèenika, dobrovoljno
e identificirajuæi s njima, pretvarajuæi Scheveningen u »tamnicu naroda« i cijele dr ave u
scheveningenske tamnice.
Strahotu zablude u kojoj robijamo mi »ovdje, na slobodi«, najbolje je, uostalom, opi
sala majka Hazima Deliæa, Bo njaka optu enog za zloèine nad srpskim civilima, kad joj je
sin opisao kako se tamo dobro zabavljaju uz gitare, bezalkoholno pivo i partiza
nske pjesme. »Ajde sine, polako«,
173
bri no je uzdahnula majka u telefonsku slu alicu, »samo pazi da se ne potuèete na toj za
bavi!«.
Ili, kako je to iz drugog kuta - onoga u svojoj haa koj æeliji - objasnio spomenuti »s
rpski Adolf« Goran Jelisiæ, na kraju svjedoèenja u obranu svoga bo njaèkog brata po zloèinu
»Mi smo izmeðu sebe postigli mir i pomirenje, ali nas jako brine kako æe oni na i tamo,
kuæi.«
studenog 2001.
174
Cièa Adolfova koliba
ili kojim se stilskim figurama pisac slu i u opisu roditeljskog doma
»Danas se pokazuje sretnom okolno æu za mene to to mi je sudbina za rodno mjesto odredi
la ba taj maleni gradiæ smje ten toèno na granici dviju Dr ava - Dr ava èije ujedinjenje,
em za nas iz mlade generacije, mora biti cilj kojemu æemo posvetiti svoje ivote...
Ljudi iste krvi moraju ivjeti u jednoj Dr avi!«
Kada jednog dana u programu obavezne kolske lektire za sedmi razred osnovne kole b
ude i prièa »U domu mojih roditelja«, prièa koja poèinje u malom gradiæu na granici dviju D
va potresna ispovijest djeèaka koji, na u as svoga oca èinovnika, eli postati umjetnik
ili arhitekt - u dnu stranice ud benika knji evnosti stajat æe i ona masna slova i svi
oni kurzivi kojima djecu veæ stoljeæima maltretiraju provjeravajuæi jesu li shvatila » to
je pisac htio reæi«.
PONOVIMO: 1. Kojim metaforama se pisac slu i u opisu roditeljskog doma? 2. Koje st
ilske figure pisac rabi da bi nam doèarao djeèakovo razoèaranje ivotom njegovih roditel
ja? 3. Sto nam je pisac zapravo htio poruèiti zakljuèujuæi prièu djeèakovom odlukom da nap
usti dom svojih roditelja i ode u Beè? 4. Sto tebi znaèe njegove rijeèi »Predodreðen sam d
a postanem netko i ne to ali sigurno ne èinovnik«? 5. Bi li ti elio biti kao svoj otac?
6. Sto bi elio postati kada odraste ? 7. Smatra li daje u redu to tvoj narod ivi u dv
ije dr ave? 8. Hoæe li i ti posvetiti ivot ujedinjenju svoga podijeljenog naroda u jed
nu i vjeènu Domovinu? 9. Prepoznaje li ironiju u djeèakovim rijeèima da postati slikaro
m znaèi postati »netko i ne to«? 10. Sto je to ironija?
Ne mislim - kad me veæ pitate, prepoznajuæi ironiju u prethodnom pasusu - da su ba sv
a djela Ivana Aralice bezvrijedna i da im nije mjesto u kolskoj lektiri. Ne misli
m ni da prièa o djeèaku kojemu je otac uprdio u glavu da æe biti èinovnik kao i njegov s
tari nije pouèna za mlade , dapaèe. Radi se, ustvari, o prilièno bizarnom nesporazumu: p
rièu o djeèaku koji nikad nije postao umjetnik - pa je ivot posvetio ujedinjenju svog
a naroda s obje strane granice na kojoj je odrastao - uopæe nije napisao Ivan Aral
ica. Ipak, va e elementarno nepoznavanje knji evnih klasika da se razumjeti: i
175
zbog toga to uvodni pasus prièe zaista neodoljivo podsjeæa na Aralièine feljtone, ali i
zbog toga to u vrijeme kad ste i li u kolu poznati austrijski djeèji pisac Adolf Hitl
er jo nije bio u obaveznoj lektiri.
Kako stvari stoje, zapravo je rijeè o tek par sitnih birokratskih formalnosti koje
valja rije iti i Hitlerov Mein Kampf - kljuèno djelo njemaèkog nacionalrealizma naæi æe
e na policama hrvatskih kolskih biblioteka, a uvodna prièa »U domu mojih roditelja« u u
d benicima za sedmi razred osnovne kole. Kljuèno pitanje nije kako bi se tako ne to uopæe
moglo dogoditi, veæ - kako to da veæ nije?
»Moja borba« - do zla boga dugaèka prièa o djeèaku kojemu otac nije dao da bude slikar, pa
je oti ao od kuæe i poubijao nekoliko desetaka milijuna ljudi - opet je broj jedan
na popisu hrvatskih bestsellera. Kao i svake godine otprilike u ovo doba, jo od 1
999. godine, kad se prvi put pojavila i zauzela poèasna mjesta hrvatskih knji nica i
uliènih tandova - odmah uz Rojnicu i Protokole sionskih mudraca - planuv i u nekolik
o tisuæa prodanih primjeraka, usprkos cijeni od sto i ne to maraka, njemaèkih. Ove god
ine, za razliku od prethodnih, mali je Adolf ipak postao »netko i ne to« i hrvatski pr
ijevod Mein Kampfa na koncu se na ao i na pravom pravcatom sajmu knjiga. Ne, dodu e,
na onom frankfurtskom, to je lani sprijeèeno meðunarodnom idovskom zavjerom nekih hrv
atskih izdavaèa i besprizornom servilno æu njemaèkih kvislinga, veæ tamo gdje je Hitleru i
mjesto: u Hrvatskoj, na zagrebaèkom Hitlerliberu. Pardon, Interhitleru. Isprièavam
se - Interliberu.
I ove godine pojavu Mein Kampfa popratio je prigodni skandal. Zahtjev zagrebaèkog
izdavaèa Nenada Popoviæa da se opskurni Hitlerov manifest ukloni iz hrvatskih izloga
nai ao je na tradicionalan odgovor Ministarstva kulture kako »nema zakonskih prepre
ka za izlaganje Mein Kampfa u Hrvatskoj«. I uopæe, kada o Hitleru tra ite mi ljenje Mini
starstva kulture ili Dr avnog odvjetni tva, to izgleda kao kad vadite izvod iz Matiène
knjige roðenih: svaki put dobijete isti papir, samo svje e ovjeren. »Nema zakonskih p
repreka.« Vlasnik autorskih prava bila je bavarska vlada, no kako je od autorove t
ragiène smrti pro lo pedeset godina, po meðunarodnom obièajnom pravu njegovo djelo posta
je opæenarodnom ba tinom, pa »nema zakonskih prepreka« da ga netko objavi, i tako dalje,
i tako dalje. Naravno da nema zakonskih prepreka! Pitanje je ima li ikakvih dru
gih?
E, tih veæ ima. Recimo, napraviti dr avu u kojoj bi tu knjigu s prikladnim komentari
ma proèitala, pa èak i kupila, tek nekolicina starih profesora povijesti, pokoji nov
inar ili, tajaznam, psiholog. Napraviti
176
dr avu u kojoj bi ljude, ako veæ ne bi pljunuli i na Hitlerovu sliku na omotu knjige
u izlogu, u najmanju ruku savr eno bolio kurac i za pisca i za njegovu imbecilnu
knji urinu, koja je pritom toliko dosadna da je prema njoj Tuðman sa svojim Bespuæima
u najmanju ruku Stephen King. Napraviti, dakle, dr avu u kojoj bi lokalni izdavaè Me
in Kampfa bankrotirao, razveo se od ene i na koncu najvjerojatnije skonèao u dr avnoj
umobolnici.
U nas, naravno, za Hitlera nema ni zakonskih ni nikakvih drugih prepreka. Uostal
om, budimo iskreni, njegovo je ambiciozno i patetièno djelce, napisano u zatvoru,
gdje knjige pi u samo tuberkulozni pjesnici ili buduæi Veliki Voðe, prava romantièarska
lirika prema svemu onome to smo èitali proteklih deset godina. Jasno, bez zakonskih
prepreka. Pa u nas nema zakonskih prepreka ni da nekoga zbog pogre ne krvi ubije ,
zapali mu kuæu i siluje kæer niti da mu prijeti ili premlati ga bejzbol palicom, a kamo
i da objavi knjigu o tome kako ti otac nije dao da bude umjetnik i kako valja istr
ijebiti sve idove. Vi e je naci ovenskih sranja u stenogramima sjednica hrvatskog par
lamenta kad u raspravi sudjeluje general Rojs nego u oba toma Hitlerovog Mein Ka
mpfa!
Samo u takvoj dr avi èovjek se mo e zapitati, ne otkud Mein Kampf na jednom sajmu knji
ga, veæ kako to da ga nema u kolskoj lektiri. Potpuno je, naime, jasno da je taj Fr
anjo Letiæ, kako je veæ ime tom izdavaèu, nije izdao samo da namlati pare - iako bi veæ
i èinjenica da netko na Hitleru zaraðuje novac dok su kina prazna bila dovoljna da s
e zapitamo kakva je to zemlja. Lijepo je on to objasnio prije dvije godine, kad
se upustio u svoju prosvjetiteljsku misiju: »Èinjenica da je Mein Kampf napisao najv
eæi zloèinac u povijesti ipak ne opravdava zaziranje od nekih vrijednosti koje ta kn
jiga neosporno ima. Primjerice, tehnologija politike i politièke propagande jedan
je od boljih aspekata Mein Kampfa i u tom smislu mo e biti korisna za aktualna pol
itièka zbivanja.«
Na primjedbe da knjiga nije popraæena odgovarajuæim kritièkim komentarom Letiæ je, pak,
odgovorio otprilike da Hrvati nisu glup narod da im se obja njava to valja, a to ne.
Dosta zanimljiva teza o narodu kojemu treba detaljno objasniti opasne teze BBC-
jevog dokumentarca o raspadu Jugoslavije, ali ne i Hitlerove knjige. Predla em sto
ga tom Letiæu nov izdavaèki pothvat, koji bi se sasvim lijepo uklopio u koncept njeg
ove biblioteke s Hitlerom, Protokolima i Mladenom Schwartzom: recimo Milo eviæeve Go
dine raspleta, hrvatski prijevod, s predgovorom o tome kako je »tehnologija politi
ke i politièke propagande jedan od boljih aspekata Godina raspleta« i kako »u tom smis
lu mo e biti korisna za aktualna politièka zbivanja«. A usput
177
æe zaraditi i dobru lovu. Èetnika, naime, u Hrvatskoj ima puno vi e nego Hitlerovih sl
jedbenika tako barem ka u Letiæevi istomi ljenici.
U meðuvremenu, hrvatski nas izdavaè Mein Kampfa zabavlja novim tezama: »Volio bih vidj
eti istra ivanja koja pokazuju da ta knjiga podupire vjersku i rasnu mr nju«, veli on
u povodu nastupa na Interliberu. »Svaka knjiga s vremenom dobiva na novom znaèenju, t
o pokazuje i Èièa Tomina koliba, koja se danas èita kao knjiga za djecu.«
I sad nekako dolazimo na poèetak ove prièe. Adolf Hitler kao kolska lektira? A za to ne
? Zar zbog toga to bi Hrvatska bila posljednji europski rezervat za male hitleriæe
i letiæe? Ne, naravno, veæ zato to »svaka knjiga s vremenom dobiva na novom znaèenju«. Evo
recimo, Cièa Tomina koliba. Taj je roman sto pedeset godina èitan kao abolicionistièk
o i antira-sistièko tivo, a zapravo se radi - kako æe nam veæ u predgovoru objasniti Fr
anjo Letiæ - o manifestu civilizacije u kojoj nije lo e ropstvo, veæ eventualno gospod
ari. A o dobrim gospodarima æemo uèiti u sljedeæoj lekciji, pod naslovom »Moja borba«. Okr
enite sada ud benike na stranu 83., proèitajte prièu »U domu mojih roditelja« i u bilje nic
nabrojite pridjeve kojima pisac opisuje ljude drugih nacionalnosti koji ive u nj
egovu zavièaju.
Za èitatelje i uèenike, kojima æe Hitlerova knjiga »u tom smislu biti korisna za aktualn
a politièka zbivanja«, Letiæ ne mora brinuti. Svega dan-dva nakon vijesti o Mein Kampf
u na Interliberu, u novinama je objavljena i vijest o napadu skinheadsa na Japan
ca Endu Takahiru, koji je s te kim ozljedama zavr io u zagrebaèkoj Klinièkoj bolnici Mer
kur. Samo tjedan-dva prije Interlibera te ki se neonacistièki incident dogodio i u k
lubu Moèvara, a jo nisu splasnule ni modrice na tijelu one romske djevojèice koju su
junaèki iscipelarili zagrebaèki skinsi. Letiæ bi vjerojatno bio zadovoljan kako su dje
ca ispravno proèitala Èièa Tominu kolibu i nauèila lekciju: onu, naime, kad na kraju sna
gatori gazde Simona Legreeja na planta i pamuka nasmrt premlate staroga Toma.
U meðuvremenu, zagrebaèka policija traga za poèiniteljima. Ne, naravno, ubojstva crnop
utog roba Toma - jer u tom je predmetu po hrvatskom zakonu do lo do zastare - veæ na
pada na nesretne Rome i Japance. Iz policije smo tako obavije teni kako se »istraga
malo otegla zbog potrebe za prevoditeljem s japanskog jezika«.
Sreæom, barem nemamo problema s njemaèkim.
studenog 2001.
178
Sjeæate h se Suade Dilberoviæ?
ili èija je nièija zemlja, a èije cvijeæe teèe ispod Vrbanja mosta
Suada, kao uostalom nitko iz mno tva, nije znala da su srpske snage toga jutra veæ z
auzele kolu unutra njih poslova na Vracama: dok su jedni nastavili prema Skup tini, o
ni su se zaputili upravo tamo, preko Vrbanja mosta, vodeni sumanutom idejom da s
vojim mar em na Grbavicu ujedine grad i vrate ga njegovim graðanima. Onda su s poèetka
kolone krenula upozorenja da se neki ljudi tamo muvaju po krovovima i medu stab
lima. Nitko ta upozorenja nije uzeo ozbiljno: s ove strane mosta dopirala je i h
rabrila ih galama demonstranata pred Skup tinom, koji su se veæ sasvim ozbiljno i di
rljivo naivno ufurali u osnivanje Komiteta nacionalnog spasa.
Tada se nekome u gomili uèinilo da je èuo pucanj, s ju ne strane, ba s Vrbanja mosta. Èul
a ga je i Suada, ona i njeni drugovi s fakulteta zastali su, zbunjeni: tamo napr
ijed, na èelu kolone, neki èovjek je pao i psujuæi se dr ao za nogu. Zaèuli se krikovi, po
tom drugi i treæi pucanj, sad veæ mnogo jasnije, a onda i eksplozija. Masa se u bezg
lavu trku razbje ala nazad preko mosta, a neki su zalegli, pobacav i se iza parkiran
ih automobila. Na asfaltu, nasred mosta, ostalo je tek jedno ensko tijelo, duge p
lave kose uronjene u veliku lokvu krvi.
Suada Dilberoviæ, dvadesetèetverogodi nja studentica, za mjesec je dana trebala diplom
irati na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Toga jutra s prijateljima je krenula
na demonstracije protiv rata, èija se potmula grmljavina tamo iz Podrinja veæ sasvim
jasno mogla èuti i u eheru. Izdahnula je u ko evskoj bolnici, pogoðena snajperskim hic
em u grudi, kao prva rtva duge i krvave opsade Sarajeva.
Sutradan, na Dan osloboðenja Sarajeva, u grad su do li rudari iz Tuzle, tisuæe ljudi s
lilo se opet pred Skup tinu, a Televizija Sarajevo prenosila je demonstracije. Rad
e erbed ija i Josip Pejakoviæ bili su na bini, Rade je upravo recitirao »Neæu protiv drug
a svog« kad su s gornjih katova hotela Holidav Inn odjeknuli pucnji. Opet kaos, op
et krv, pa pucnjava u Holidav Innu, na TV-ekranima telop »Narodi BiH, ujedinite se
protiv rata, prestanite pucati!«, dolazi vijest da je Europska zajednica priznala
BiH, Izetbegoviæ
179
progla ava mobilizaciju, nicu prve barikade u gradu, Aerodrom je vec blokiran tenk
ovima JNA. Te veèeri na opkoljeno Sarajevo past æe prve granate i minobacaèki projekti
li. Bio je 6. travnja 1992. godine.
Deset godina kasnije, John Travolta i Sharon Stone na glamuroznom su vanity-fair
u u Kodak Theatreu mladom bosanskom redatelju Danisu Tanoviæu predali Oscara za na
jbolji strani film. »Nièija zemlja«, naravno, prièa prièu o ratu koji je u meðuvremenu pr
tnjao Bosnom, odnijev i dvjesto tisuæa ivota i raseliv i milijune ljudi, ali sasvim sluèa
jno i izvan scenarija, i jednu malu prièu o Hrvatima.
»Hrvati slave Oscara!«, krièale su tako naslovnice hrvatskih novina: »Oscar filmu s hrva
tskom glumaèkom postavom!« Filmski kritièari su nagla avali da dvije od tri glavne uloge
tumaèe hrvatski glumci, i Tanovi-æeva »Nièija zemlja« je iznebuha postala hrvatskim filmo
m, uz krunski argument da je producent filma, jedina osoba koju je Tanoviæ u zahva
li spomenuo imenom, roðen u - Rijeci!
Ni deset krvavih godina nije, eto, nimalo usporilo taj hrvatski uvjetni refleks
koji nas nepogre ivo trza na svaki spomen Bosne, i koji se ne mo e i neæe pomiriti s èin
jenicom da Bosna mo e i ta bez nas, pa ako veæ ne plasman na svjetsko nogometno prvens
tvo ili Kristalni globus u slalomu, ono barem - Oscara. Ili, jo gore, da u takvom
pothvatu unajmi Hrvate kao radnu snagu, onako kako smo mi nekad unajmljivali Bo
sance kao zidare i konobare. Ne, to nije bosanski film u kojemu igraju Hrvati: t
o je hrvatski film kojega je, sasvim sluèajno, napisao i re irao Bosanac.
Prièa o »Nièijoj zemlji« bizaran je, mo da i banalan, ali ipak logièan nastavak desetljeæa
re prièe o Bosni i Hrvatima, prièe koja je simbolièno poèela toèno prije deset godina, ono
g 5. travnja 1992. godine, kad je Suada Dilberoviæ, prva na dugaèkom sarajevskom spi
sku s preko deset tisuæa imena, pala na Vrbanja mostu. Suada, naime, uopæe nije mora
la biti na demonstracijama, niti bi joj to itko zamjerio: Sarajevo nije bilo nje
zin grad, ona ne samo da nije bila Sarajka - nije bila niti Bosanka, onako kako
se danas ljudi determiniraju u koordinatama krvi i tla. Suada je bila Dubrovkinj
a na studiju u Sarajevu, kako bi se to danas reklo - hrvatska dr avljanka. Èak su i
njeni roditelji u to doba bili izbjeglice u vlastitom gradu, u jednom dubrovaèkom
hotelu.
Suada, jasno, nije predstavljala slu benu Hrvatsku ni svojom sumnjivom bo njaèkom krvl
ju, prolivenom po asfaltu Vrbanja mosta, ni svojom sumnjivom antiratnom gestom.
Slu bena je Hrvatska, naime, sutradan, 6. travnja - istoga dana kad su na Sarajevo
pale prve granate - viðena u Grazu, gdje su Mate Boban i Radovan Karad iæ mudro palam
udili o »razgrani-
180
èenju hrvatskih i srpskih interesa u Bosni i Hercegovini«. O razgranièenju, kako bismo
to danas rekli, glavnih uloga u podjeli »nièije zemlje«. Suadi u tom castingu nije bi
la namijenjena glavna uloga: tek uloga jednog od 200.000 statista za velièanstvenu
masovnu scenu »razgranièenja hrvatskih i srpskih interesa«.
I ovoga Uskrsa Hrvati su se, kao i svake godine, sjetili Josipa Joviæa, mladiæa iz A
r ana koji je na Uskrs 1991. godine na Plitvicama pao kao prva rtva rata u Hrvatsko
j. Koliko æe ih se, samo pet dana kasnije, sjetiti Suade Dilberoviæ, na e sugraðanke koj
a za razliku od nas nije toga dana ostala ispred televizora? Hoæe li se slu bena Hrv
atska sjetiti svoje dr avljanke, djevojke pred kojom je toga travanjskog jutra, pr
ije deset godina, bio cijeli ivot i jedna mala, ali ivotna odluka: pridru iti se Sar
ajlijama na demonstracijama ili ne?
I ove æe godine graðani Sarajeva na taj dan bacati u Miljacku cvijeæe, u spomen na dub
rovaèku studenticu, hrvatsku Sarajku koja se odbila pomiriti s podjelom grada. Hoæe
li u cvjetnim brzacima to æe 5. travnja poteæi ispod Suadina mosta kako se danas zove
Vrbanja most barem jedan cvijet biti na ?
travnja 2002.
181
Lice anðela
ili kako smo okretali glave i zatvarali oèi kad su ubijali crne djevojèice
Za jednu je Anðelu, na alost, kasno, ali ipak vrijedi poku ati - zbog svih onih anðela
za koje mo da jo ima vremena. Sve to trebate uraditi jest - zami ljati zatvorenih oèiju.
Ionako su vam veæ prilièno dugo zatvorene, a ako toga i niste svjesni, postat æete na
kraju, kad ih u asnuti otvorite. Zato èitajte polako i slijedite upute.
Zamislite, recimo, dva polupijana troglodita - dobro ih znate, jedan je èak i neki
jebeni politièar, lokalni moænik i uredni nedjeljni katolik -kako na pustoj prigrad
skoj cesti presreæu djevojku, djevojèicu, i trpaju je u auto. Gledajte joj lice: u g
rèu, prestravljeno, bez zraka da govori ili vri ti. Uskoro sti u do nekakve barake u k
ojoj se utaju mjesni narkomani, guraju je unutra, udaraju, smiju se i vièu, psuju,
junaèki pote u iz boce i opet udaraju. Zamislite ih kako je tjeraju da skine odjeæu, o
pet udarci i psovke, jedan je hvata s leda, dr i je èvrsto - ne okreèite glavu! - a nj
oj se vrti od boli i straha, omamljuje je slatkasti miris krvi iz njenih usta i
kiseli smrad jeftinog domaæeg brendija iz usta onog primata to je dr i i dahæe joj za v
ratom. Zamislite lice djevojèice, lice koje plaèe i grca, dok oni i dalje vièu, razbij
aju bocu, pa je ponovno udaraju, trgaju joj odjeæu i smiju se, pljucaju i podriguj
u.
Zamislite sad tog debelog deliju, tog lokalnog katolièkog erifa, kako otkopèava lic i
ceri se zadahom karijesa, skida hlaèe, a djevojka djevojèica vi e ne mo e ni do zraka,
ju razrogaèenih do boli, usta punih krvi, zamislite to nje no lice, ranjeno, na tlu,
medu prljavim heroinskim pricama, u jednom trenutku bez svijesti, u iduæem opet bu
dno od goleme boli, mrcvareno sljedeæih pola sata, sat, nekoliko sati, cijelu noæ, u
z udarce i psovke. A monstrumi na njoj dahæu, sline, stenju... i psuju, stalno psu
ju najmraènijim kletvama to ih mo ete zamisliti.
Zamislite ih potom, olak ane za teret svoje bolesne strasti, kako se ne to svaðaju, za
mislite djevojku djevojèicu kako ih u muènom polusnu èuje, kao u daljini, onda joj del
ija prilazi, zamahuje neèim jednom, dvaput, pogled joj se zamagljuje u o trom, metal
nom bolu i nepodno ljivom zujanju u u ima, i uskoro je sve gotovo.
182
Zamislite troglodite sad kako vuku to malo, krhko tijelo, be ivotno i modro, i kak
o se cere usput nekoj umobolnoj dosjetci, pa prevaljuju tijelo preko ruba neke u
doline, pokrivaju ga granama i ibljem, prekrivaju to izmuèeno i nevino lice, lice a
nðela, krvavo i prljavo, mokro i modro.
Zamislite to lijepo, mrtvo lice, kako se nazire pod vla nim, trulim li æem. Jeste li?
Vidite li te sive usne i ugasle oèi, pod granama divljeg oraha? Vidite li ih dovol
jno jasno?
E, sad zamislite da je to lice va e kæeri.
Ovu jezivo sugestivnu metodu suoèavanja sa zloèinom pamtim iz jednog filma: koliko s
e sjeæam prièe, u nekoj se zadrtoj ju njaèkoj vukojebini sudi bahatom mjesnom ugledniku,
ubojici siroma ne crne sirotice, a tu itelj okira èlanove porote zamoliv i ih da zatvore
oèi, prizovu sliku masakrirane djevojèice i potom zamisle da je Bijelkinja.
Poanta je vje tog tu itelja svakako bila u - kako bismo mi Hrvati to rekli - izjednaèa
vanju agresora i rtve: efektnom dokazu da je smrt crne djevojèice jednako stra na kao
i smrt njene bijele vr njakinje, i da je ubojica male Crnkinje jednako ubojica ka
o i onaj tko bi ubio bijelu djevojèicu. Bilo je to nimalo ugodno buðenje porote iz s
na u kojemu se njihovim malim bijelim djevojèicama, u puloverima s grbom presti nog e
nskog koled a, takvo ne to nije moglo dogoditi.
U sluèaju nesretne sedamnaestogodi nje Anðele Be liæ dr avni tu itelj sasvim sigurno neæe t
i posezati za takvim metodama. Hrvatskoj poroti, naime, ne treba zami ljati svoju
djecu u onoj ikari da bi osudili bahatog ju njaèkog lokalnog erifa: ne pamtim zapravo
kad je nacija bila tako sjedinjena u suæuti kao to je to danas, nakon jezivog otkriæa
o Anðelinoj sudbini i njenim ubojicama: da se sada raspi e referendum, smrtna kazna
bi u Hrvatskoj pro la s najmanje 85 posto glasova.
Za to onda onakav uvod?
Zato to takve tekstove Hrvati nisu htjeli èitati onda kad je trebalo kad su u predg
raðima, pod trulim li æem, otkrivani le evi »crnih djevojèica«. I kad je zatvorenih oèiju n
stu crnih trebalo zami ljati bijele djevojèice, umjesto »njihovih« zami ljati na e kæeri. P
oèiti, recimo, malu Aleksandru Zec, zamisliti njen strah i oèaj, njenu usamljenost i
bespomoænost, njen u as kad su joj vezivali oèi, njeno be ivotno tijelo poko eno rafalom
i lice pokriveno li æem. I onda zamisliti da je to lice va e kæeri, da je to lice na eg anð
la.
U meðuvremenu, izgradili smo dru tvo ravnodu no na zloèine, uljuljano u san da se takve
stvari dogaðaju samo crnim djevojèicama. A nasilje je postalo obièno i praktièno poput t
rake za tamanjenje mu ica. Surovom
183
silom olak avaju se te ki tereti izopaèenih strasti, ah i rje avaju vrlo svakodnevni pro
blemi meðu mafija ima kao i u obitelji, u vojsci kao i u koli, na nogometnim stadioni
ma kao i na stranaèkim izborima. Izgradili smo dru tvo u kojemu æe na posljetku ubijat
i i na e djevojèice, na e anðele.
Prije sedam godina, iz Suhaèa kraj Sinja, iz istog sela iz kojeg je one kobne veèeri
Anðela s prijateljima oti la na koncert, nestala je Milena Ne iæ, mentalno zaostala dje
vojka. Pronaðena je desetak dana kasnije, mrtva, polugola, prekrivena granjem i li æem
. Istraga je ustanovila smrt uslijed jakog edema pluæa. U istom tom selu prije èetir
i godine, na pravoslavan Bo iæ 1998., tri su mu karca kolcima i toljagama nasmrt zatuk
la 66-godi njeg Jovana Borovica. Do dana dana njeg ubojice nisu privedene pravdi. Is
te je godine u istom selu, u prilièno nejasnim okolnostima svoj ivot na dnu bunara
skonèao Jovanov kum i najbolji prijatelj. Istraga je zakljuèila da je rijeè o samouboj
stvu.
Policija danas otvara te dosjee, odavno prekrivene pra inom, zbog oèitih sliènosti u o
kolnostima tih smrti. Jer je Milena takoðer bila iz Suhaèa, jer je Jovan takoðer bio i
z Suhaèa, jer je njegov ubojica brat Ivana Bulja, Anðelinog ubojice. Policija, narav
no, nije institucija od koje bi se oèekivalo da uoèi besmislenost svoje formulacije
o »sliènosti u okolnostima tih smrti«. Kao da svaka smrt nije ista, i kao da okolnost
svake nasilne smrti nije ista!
Tada, naime, u vrijeme kad su u Suhaèu kraj Sinja nestajale »njihove« djevojke i »njihov
i« starci, Hrvati nisu zatvarali oèi da zamisle svoju djecu u plitkim grobovima i sv
oje oèeve na dnu bunara. Nisu bile iste ni okolnosti, ni smrti. Njihove su oèi bile
zatvorene samo kako bi zamislili da se to ne dogaða. Barem ne njima.
Kad su na posljetku ipak u u asu otvorili oèi, bilo je kasno. Lice pod li æem modro, krv
avo lice sivih usana bilo je stvarno. Lice Anðele Be liæ. Lice anðela.
travnja 2002.
184
Princeze mije ane krvi
ili kako znate da onaj Albanac iz slastièarnice u prizemlju ne jede malu djecu
Sjetila me cijela ova tu na storija na dogaðaj koji se u ibeniku zbio prije ravno osa
m godina. Nije, dodu e, ta prièa tada potresla Hrvatsku ni upola koliko ova, a opet,
ruku na srce, nije bila ni tako fizièki tragièna. Stra no je to bilo, ne ka em, ali kak
o bilo, mali Luka - a Luka se zvao taj djeèak - danas vjerojatno ivi posve normalni
m tinejd erskim ivotom. Èak i ako vi e ne ivi u Hrvatskoj, moguæe je da je sad sretan mla
i èovjek koji i ne zna to mu se dogodilo toga ljeta 1994. godine.
Bilo je to uoèi sveèanog otvaranja ibenskog Festivala djeteta: na sjednici Gradskog v
ijeæa raspravljalo se o ideji da ga te godine otvorenim proglasi odreðeni djeèak Luka È.
Po utjeli novinski èlanci ne pamte zbog èega je mali Luka zaslu io èast da otvori Festiva
l, je li zbog kolskih ocjena, glumaèkog talenta ili naprosto zato to je bio slatko d
ijete, ali pamte za to HDZ-ovim vijeænicima ibenskog Gradskog vijeæa mali Luka nije dol
azio u obzir. »Uz toliko djece na ih palih branitelja i policajaca, zar da ibenski Fe
stival djeteta otvara jedan Luka È., koji je po ocu Srbin?!« -bjesnio je vijeænik Vink
o Vuèenoviæ.
Eto, te sam se tu ne prièe sjetio - mada sam mogao i brojnih drugih, zapravo jo mraènij
ih, ali ova je toliko stra na u svojoj ljudskoj niskosti, da je tako svedena gotov
o jednako u asna poput prièa o djeci koja su zbog iste stvari zato, naime, to su bili
»po ocu Srbi« zavr ili u plitkim i neoznaèenim grobovima.
Sjetio sam se, naime, maloga Luke È. svaki put kad sam proteklih mjeseci u novinam
a èitao o zloj sudbini male èetverogodi nje Nine i njezine sedmogodi nje sestre Ele, èiji
su roditelji umrli ostaviv i im samo virus AIDS-a. Prvi put to je bilo kad ih u Ka t
elima, gdje ih je usvojila obitelj Oblak, nisu htjeli primiti u djeèji vrtiæ. Onda s
mo za njih èuli kad su zagrebaèke vlasti, koje su gradske stanove dijelili Mesiæevim t
jelohraniteljima i raznim estradnim kolutiæavcima, odbile Nini i Eli dati stan i t
ako im olak ati èeste odlaske na terapiju.
185
Na posljetku, za Ninu i Elu opet smo cuh smo prije neki dan, kada su njihovi usv
ojitelji konaèno dobili kljuèeve zagrebaèkog stana, a njihovi ih novi susjedi, u Brazi
lskoj 14 u zagrebaèkim Gajnicama, na sastanku Kuænog savjeta proglasili nepo eljnima. »N
itko nas nije obavijestio o toj odluci«, okirano govore stanari Brazilske ulice. »Sra
mota je da iz medija moramo doznati o njihovu useljenju!«
Mala Nina i Ela, kao i mali Luka C., nose u sebi grijeh roðenja, grijeh roditeljsk
og naslijeða koji nisu mogli ni izabrati ni odbiti: oèev gen ili majèin virus koji æe od
rediti njihovo biæe i ostatak ivota. Biti Srbin i biti neizljeèivo bolestan nije, nar
avno, usporedivo: u zemlji Hrvata to je isto. Od onog trenutka kad je mali Luka
C., klinac koji nikomu ni ta na ao nije napravio u svih svojih nekoliko godina ivota,
pomnom analizom dezoksiribonukleinske spirale raskrinkan kao neravnopravan na oj
arijevskoj djeci, dakle nepodoban da otvori jedan obièan jebeni djeèji festival.
Kad je uskoro nestalo Srba, tra ili smo muslimanske gene, nalazili ga i kod djevoj
aka koje su se usudile èak i pobijediti na natjecanju za Miss Hrvatske, a kad smo
ostali bez muslimana, tra ili smo krive gene u romske djece, mlatili ih po kolodvo
rima i pu tali ih da umru u majèinoj utrobi, jer Hitna pomoæ je samo za èistokrvne Hrvat
e.
Kad smo na posljetku ostali sami, u 90-postotno èistoj dr avi, etnièki najèi æoj u èitavoj
joj povijesti, stali smo groznièavo tra iti medu sobom homoseksualce, lezbijke, morm
one, vegetarijance, du evne bolesnike i zara enu djecu, dakle sve one koji su drugaèij
i od prototipa zdravog heteroseksualnog Hrvata katolika. Na kraju tog ksenofobièno
g i ekskluzivnog kruga prièa se zavrtjela u svoj logièan finale: biti bolestan zapra
vo je isto to i biti Srbin. Dakle drugaèiji od nas, nepo eljan na poslu, u susjedstvu
, u vrtiæu.
Na koncu, nisu li hrvatski nacionalisti AIDS obja njavali upravo kao specijalno or
u je u velikoj antihrvatskoj zavjeri? »Cilj sila Tame je oslabiti nacije i onda name
tnuti svoj utjecaj« pisao je svojedobno Vjesnik - »Evo kako to èine: razvojem negativn
ih stavova prema braku, abortusima, kontracepcijom, sterilizacijom, poticanjem n
a homoseksualnost i irenjem SIDE.« Wow! Nisu li, uostalom, za epidemiju kuge u trin
aestom stoljeæu bili krivi - Zidovi?
Jasno, stanari Brazilske 14 u Gajnicama nemaju ni ta protiv Nine i Ele. »Osobno nema
m ni ta protiv njih, mi samo titimo svoju djecu«, dirljivo se novinaru ispovjedio jed
an od njih. »A nama nitko ne jamèi stopostotnu sigurnost!«
186
Poznata vam je ova teza, zar ne? Ne mrzimo mi nikoga, ali »tko nam jamèi stopostotnu
sigurnost« od novih susjeda Srba, tko nam jamèi da nisu snajperisti? Tko nam jamèi da
oni Crnci studenti odozgo nisu dileri kokaina? Tko nam jamèi da onaj musliman s k
ojim hoda na a mala neæe obrezati na e unuke? Tko nam jamèi da onaj Albanac iz slastièarni
ce u prizemlju ne siluje malu djecu i potom ih jede? Tko nam jamèi da onaj peder s
prvog kata neæe obratiti na e sinove? Tko nam jamèi da ona lezbijka preko puta neæe zav
esti na e djevojèice? Tko nam jamèi da ih one dvije djevojèice s treæeg kata neæe zaraziti
IDS-om?
Ili, precizno: »Uz toliko djece na ih palih branitelja i policajaca, zar da se na a dj
eca igraju s Ninom i Elom, koje po ocu imaju sidu?!«
Nitko nikome, naravno, ne mo e »stopostotno jamèiti« da ga jednom u ivotu Nina ili Ela neæ
zaraziti. Zato Ninu i Elu treba staviti u nekakav dom. Ali u domu rade neèije maj
ke, mogu li ih Nina i Ela zaraziti? Naravno da teoretski mogu, zato Ninu i Elu t
reba staviti u izolaciju, u kakav logor za drugaèije ljude. Ali èuvari logora su na a
djeca i oèevi, mogu li ih Nina i Ela zaraziti? Naravno da teoretski mogu zato u do
movima i logorima trebaju raditi Srbi, muslimani, homoseksualci i mentalni boles
nici.
Mala Nina i Ela jo nemaju pojma u kakvom im je svijetu i kakvoj Hrvatskoj ivjeti.
Obilje ene grijehom roðenja i okru ene predrasudama kojima æe ih mali, sitni Hrvati mjer
iti s pristojne i sigurne distance.
Zadovoljni to je konaèno i medicina dokazala da je opasno mije ati krv.
lipnja 2002.
187
Imaju li koko i jaja?
ili kako je znanstveno dokazano da svako jutro jedno jaje oportunizmu snagu daje
Da mi je netko prije pet ili deset godina rekao da æe neki tip na Markovu trgu, pr
ed zgradom Vlade, saèekati premijera i gaðati ga jajima, a da pritom ne samo da uopæe
neæu biti fasciniran njegovom graðanskom hrabro æu, nego neæu niti navijati za njega, te ko
da bih mu povjerovao. Ili da mi je netko, prije petnaestak godina, rekao da æe net
ko jajima gaðati Ivicu Raèana, a da to ne samo da neæu biti ja, veæ da æu u novinama obja n
avati za to mi se to ni najmanje ne sviða - rekao bih mu da ili je lud on, ili æu lud
biti ja.
Pravo graðana da jajima gaðaju predsjednika Vlade - ne, jasno, samo predsjednika Vla
de, i ne samo jajima - jedno je od temeljnih steèevina zapadne demokracije i najva n
ijih ljudskih prava, uz bok pravu na informaciju ili pravu glasa. Zbog naizgled
kompliciranog demokratskog paradoksa po kojemu nije na nama da dokazujemo kako s
u politièari lopovi, veæ je na njima da nama doka u da nisu, premijera ili predsjednik
a Republike mislio sam tada, a mislim i danas graðanin treba gaðati jajima kad god m
o e. Dakle, kad god ima jaja.
To pak da æemo jednoga dana, kad skonèaju socijalistièko jednoumlje i dugaèki redovi pre
d samoposlugama, svi imati jaja... zar nismo upravo tako razmi ljali demokratsko v
i eumlje, vladavinu prava i slobodno tr i te?
Pa ipak, kad je prije nekoliko dana biv i policajac Zvonko Lovrenèiæ, jedan od onih to
su mjesecima trajkali pred Vladom i Saborom, po drugi put ovoga ljeta naciljao pr
emijera Ivicu Raèana jajima, nije koliko god bih i ja osobno prvi na Raèana digao ja
je - da mi je do lo pokloniti se odva nom demonstrantu.
Pa ni kad su zbog toga junaèkog èina sutradan Luèinovi policjoti pendrecima razjurili
sedmoricu preostalih otpu tenih kolega s Markova trga, a onda drugi jedan graðanin,
Mirko Condiæ, pred zgradom Vlade u inat bacio ni manje ni vi e nego dvije stotine ja
ja, nije mi ba do lo da ustanem i zaplje æem hrabrom pukovniku u invalidskim kolicima.
188
Da li, naime, zbog toga sto je bacio dvjesto jaja, pa se ima raèunati vrijednim za
stotinu ljudi, vrag æe ga znati - tek, nije mi podvig Mirka Èon-diæa izgledao ne to sum
anuto hrabrim. Nije bilo Luèinovih andara, nije ga nitko niti poku ao sprijeèiti - puko
vnik Condiæ je s prijateljima do ao na Markov trg, uredno pozvanim novinarima odreci
tirao par dosjetki tipa »ako je jedno jaje bilo razlogom za policijsku akciju, evo
im jo dvjesto razloga«, i onda, uz pjesmu enskog zbora »Bo e, èuvaj Hrvatsku«, na ploèni
Raèanovim prozorom bacio veliku plastiènu vreæu trgovaèkog lanca »Diona« s dvadeset ru ièa
kartona jaja. Sve zajedno izgledalo je poput tupavog umjetnièkog performansa kakvo
g ambicioznog srednjo kolskog konceptualca, i iziskivalo je manje hrabrosti nego,
recimo, umije ati se u masovnu tuèu u vrtiæu Pirgo: na koncu srèani demonstrant nije zar
adio niti prekr ajnu prijavu zbog oneèi æenja javne povr ine!
Mo da, izmeðu ostalog, zbog toga prosjeènom hrvatskom anarhoko-lumnistu srce nije zaig
ralo dok su jaja letjela prema predsjedniku Vlade, kao to bi svako zdravo srce na
svijetu moralo zaigrati pred prizorom jaja razbijenih o èelo premijera. Mo da zato
ni u jednom trenutku nije podijelio pravedan gnjev èovjeka u invalidskim kolicima
pred zgradom krip-tokomunistièke Vlade. Zbog toga, naime, to danas vi e hrabrosti tre
ba imati da bi se bilo Ivica Raèan nego da bi se na njega bacilo jaje.
To, naravno, ne govori ni ta o hrabrosti ili toleranciji Ivice Raèana nije Ivica Raèan
premijer zato to je hrabar èovjek, veæ zato to su hrabri bili njegovi glasaèi - koliko
o hrabrosti i toleranciji kojekakvih Lovren-èiæa ili Condiæa.
Na koncu, Ivica Braveheart Raèan mo e biti sretan to je pro ao samo s jajima, jer je reèe
nom Zvonku Lovrenèiæu mjesec dana prije »operacije jaje« policija u podrumu kuæe u Sesveta
ma otkrila zazidani bunker s - citiram policijski zapisnik - dvije pje adijske ras
prskavajuæe mine, dva tromblona, 32 upaljaèa za mine, 16 spremnika za automatsku pu ku
, 1323 komada streljiva, 500 grama baruta, 1,6 kilograma TNT-a, 13,6 kilograma v
itezita i deset ruènih bombi, takozvanih kinder-jaja!
Zaista, Raèanu je trebalo dosta sreæe svakako vi e nego hrabrosti da bi èovjek poput Lo
renèiæa od svega to je imao kod kuæe na prosvjed pred zgradu Vlade odnio kutiju jaja! I
to koko jih.
Napravite, recimo, mali eksperiment: izvucite iz ormara crnu ko ulju, otiðite pred B
anske dvore i gaðajte zgradu Vlade jajima. Gaðajte ih, na primjer, zato to i vi, mada
pora ena manjina ovog dru tva, imate pravo da vas se èuje. I to æete vidjeti? Kao u onom
vicu, prva dva-tri dana vjerojatno
189
Imaju li koko i jaja?
ili kako je znanstveno dokazano da svako jutro jedno jaje oportunizmu snagu daje
Da mi je netko prije pet ili deset godina rekao da æe neki tip na Markovu trgu, pr
ed zgradom Vlade, saèekati premijera i gaðati ga jajima, a da pritom ne samo da uopæe
neæu biti fasciniran njegovom graðanskom hrabro æu, nego neæu niti navijati za njega, te ko
da bih mu povjerovao. Ili da mi je netko, prije petnaestak godina, rekao da æe net
ko jajima gaðati Ivicu Raèana, a da to ne samo da neæu biti ja, veæ da æu u novinama obja n
avati za to mi se to ni najmanje ne sviða rekao bih mu da ili je lud on, ili æu lud bi
ti ja.
Pravo graðana da jajima gaðaju predsjednika Vlade - ne, jasno, samo predsjednika Vla
de, i ne samo jajima - jedno je od temeljnih steèevina zapadne demokracije i najva n
ijih ljudskih prava, uz bok pravu na informaciju ili pravu glasa. Zbog naizgled
kompliciranog demokratskog paradoksa po kojemu nije na nama da dokazujemo kako s
u politièari lopovi, veæ je na njima da nama doka u da nisu, premijera ili predsjednik
a Republike - mislio sam tada, a mislim i danas - graðanin treba gaðati jajima kad g
od mo e. Dakle, kad god ima - jaja.
To pak da æemo jednoga dana, kad skonèaju socijalistièko jednoumlje i dugaèki redovi pre
d samoposlugama, svi imati jaja... zar nismo upravo tako razmi ljali demokratsko v
i eumlje, vladavinu prava i slobodno tr i te?
Pa ipak, kad je prije nekoliko dana biv i policajac Zvonko Lovrenèiæ, jedan od onih to
su mjesecima trajkali pred Vladom i Saborom, po drugi put ovoga ljeta naciljao pr
emijera Ivicu Raèana jajima, nije koliko god bih i ja osobno prvi na Raèana digao ja
je - da mi je do lo pokloniti se odva nom demonstrantu.
Pa ni kad su zbog toga junaèkog èina sutradan Luèinovi policjoti pendrecima razjurili
sedmoricu preostalih otpu tenih kolega s Markova trga, a onda drugi jedan graðanin,
Mirko Condiæ, pred zgradom Vlade u inat bacio ni manje ni vi e nego dvije stotine ja
ja, nije mi ba do lo da ustanem i zaplje æem hrabrom pukovniku u invalidskim kolicima.
188
Da li, naime, zbog toga sto je bacio dvjesto jaja, pa se ima raèunati vrijednim za
stotinu ljudi, vrag æe ga znati - tek, nije mi podvig Mirka Con-diæa izgledao ne to s
umanuto hrabrim. Nije bilo Luèinovih andara, nije ga nitko niti poku ao sprijeèiti - pu
kovnik Èondiæ je s prijateljima do ao na Markov trg, uredno pozvanim novinarima odreci
tirao par dosjetki tipa »ako je jedno jaje bilo razlogom za policijsku akciju, evo
im jo dvjesto razloga«, i onda, uz pjesmu enskog zbora »Bo e, èuvaj Hrvatsku«, na ploèni
Raèanovim prozorom bacio veliku plastiènu vreæu trgovaèkog lanca »Diona« s dvadeset ru ièa
kartona jaja. Sve zajedno izgledalo je poput tupavog umjetnièkog performansa kakvo
g ambicioznog srednjo kolskog konceptualca, i iziskivalo je manje hrabrosti nego,
recimo, umije ati se u masovnu tuèu u vrtiæu Pirgo: na koncu srèani demonstrant nije zar
adio niti prekr ajnu prijavu zbog oneèi æenja javne povr ine!
Mo da, izmeðu ostalog, zbog toga prosjeènom hrvatskom anarhoko-lumnistu srce nije zaig
ralo dok su jaja letjela prema predsjedniku Vlade, kao to bi svako zdravo srce na
svijetu moralo zaigrati pred prizorom jaja razbijenih o èelo premijera. Mo da zato
ni u jednom trenutku nije podijelio pravedan gnjev èovjeka u invalidskim kolicima
pred zgradom krip-tokomunistièke Vlade. Zbog toga, naime, to danas vi e hrabrosti tre
ba imati da bi se bilo Ivica Raèan nego da bi se na njega bacilo jaje.
To, naravno, ne govori ni ta o hrabrosti ili toleranciji Ivice Raèana -nije Ivica Raèa
n premijer zato to je hrabar èovjek, veæ zato to su hrabri bili njegovi glasaèi - koliko
o hrabrosti i toleranciji kojekakvih Lovren-èiæa ili Èondiæa.
Na koncu, Ivica Braveheart Raèan mo e biti sretan to je pro ao samo s jajima, jer je reèe
nom Zvonku Lovrenèiæu mjesec dana prije »operacije jaje« policija u podrumu kuæe u Sesveta
ma otkrila zazidani bunker s - citiram policijski zapisnik - dvije pje adijske ras
prskavajuæe mine, dva tromblona, 32 upaljaèa za mine, 16 spremnika za automatsku pu ku
, 1323 komada streljiva, 500 grama baruta, 1,6 kilograma TNT-a, 13,6 kilograma v
itezita i deset ruènih bombi, takozvanih kinder-jaja!
Zaista, Raèanu je trebalo dosta sreæe svakako vi e nego hrabrosti da bi èovjek poput Lo
renèiæa od svega to je imao kod kuæe na prosvjed pred zgradu Vlade odnio kutiju jaja! I
to koko jih.
Napravite, recimo, mali eksperiment: izvucite iz ormara crnu ko ulju, otiðite pred B
anske dvore i gaðajte zgradu Vlade jajima. Gaðajte ih, na primjer, zato to i vi, mada
pora ena manjina ovog dru tva, imate pravo da vas se èuje. I to æete vidjeti? Kao u onom
vicu, prva dva-tri dana vjerojatno
189
Imaju li koko i jaja?
ili kako je znanstveno dokazano da svako jutro jedno jaje oportunizmu snagu daje
Da mi je netko prije pet ili deset godina rekao da æe neki tip na Markovu trgu, pr
ed zgradom Vlade, saèekati premijera i gaðati ga jajima, a da pritom ne samo da uopæe
neæu biti fasciniran njegovom graðanskom hrabro æu, nego neæu niti navijati za njega, te ko
da bih mu povjerovao. Ili da mi je netko, prije petnaestak godina, rekao da æe net
ko jajima gaðati Ivicu Raèana, a da to ne samo da neæu biti ja, veæ da æu u novinama obja n
avati za to mi se to ni najmanje ne sviða - rekao bih mu da ili je lud on, ili æu lud
biti ja.
Pravo graðana da jajima gaðaju predsjednika Vlade - ne, jasno, samo predsjednika Vla
de, i ne samo jajima jedno je od temeljnih steèevina zapadne demokracije i najva nij
ih ljudskih prava, uz bok pravu na informaciju ili pravu glasa. Zbog naizgled ko
mpliciranog demokratskog paradoksa po kojemu nije na nama da dokazujemo kako su
politièari lopovi, veæ je na njima da nama doka u da nisu, premijera ili predsjednika
Republike - mislio sam tada, a mislim i danas - graðanin treba gaðati jajima kad god
mo e. Dakle, kad god ima jaja.
To pak da æemo jednoga dana, kad skonèaju socijalistièko jednoumlje i dugaèki redovi pre
d samoposlugama, svi imati jaja... zar nismo upravo tako razmi ljali demokratsko v
i eumlje, vladavinu prava i slobodno tr i te?
Pa ipak, kad je prije nekoliko dana biv i policajac Zvonko Lovrenèiæ, jedan od onih to
su mjesecima trajkali pred Vladom i Saborom, po drugi put ovoga ljeta naciljao pr
emijera Ivicu Raèana jajima, nije - koliko god bih i ja osobno prvi na Raèana digao
jaje - da mi je do lo pokloniti se odva nom demonstrantu.
Pa ni kad su zbog toga junaèkog èina sutradan Luèinovi policjoti pendrecima razjurili
sedmoricu preostalih otpu tenih kolega s Markova trga, a onda drugi jedan graðanin,
Mirko Condiæ, pred zgradom Vlade u inat bacio ni manje ni vi e nego dvije stotine ja
ja, nije mi ba do lo da ustanem i zaplje æem hrabrom pukovniku u invalidskim kolicima.
188
Da li, naime, zbog toga sto je bacio dvjesto jaja, pa se ima raèunati vrijednim za
stotinu ljudi, vrag æe ga znati - tek, nije mi podvig Mirka Èon-diæa izgledao ne to sum
anuto hrabrim. Nije bilo Luèinovih andara, nije ga nitko niti poku ao sprijeèiti - puko
vnik Èondiæ je s prijateljima do ao na Markov trg, uredno pozvanim novinarima odreciti
rao par dosjetki tipa »ako je jedno jaje bilo razlogom za policijsku akciju, evo i
m jo dvjesto razloga«, i onda, uz pjesmu enskog zbora »Bo e, èuvaj Hrvatsku«, na ploènik
aèanovim prozorom bacio veliku plastiènu vreæu trgovaèkog lanca »Diona« s dvadeset ru ièast
rtona jaja. Sve zajedno izgledalo je poput tupavog umjetnièkog performansa kakvog
ambicioznog srednjo kolskog konceptualca, i iziskivalo je manje hrabrosti nego, re
cimo, umije ati se u masovnu tuèu u vrtiæu Pirgo: na koncu srèani demonstrant nije zarad
io niti prekr ajnu prijavu zbog oneèi æenja javne povr ine!
Mo da, izmeðu ostalog, zbog toga prosjeènom hrvatskom anarhoko-lumnistu srce nije zaig
ralo dok su jaja letjela prema predsjedniku Vlade, kao to bi svako zdravo srce na
svijetu moralo zaigrati pred prizorom jaja razbijenih o èelo premijera. Mo da zato
ni u jednom trenutku nije podijelio pravedan gnjev èovjeka u invalidskim kolicima
pred zgradom krip-tokomunistièke Vlade. Zbog toga, naime, to danas vi e hrabrosti tre
ba imati da bi se bilo Ivica Raèan nego da bi se na njega bacilo jaje.
To, naravno, ne govori ni ta o hrabrosti ili toleranciji Ivice Raèana nije Ivica Raèan
premijer zato to je hrabar èovjek, veæ zato to su hrabri bili njegovi glasaèi - koliko
o hrabrosti i toleranciji kojekakvih Lovren-èiæa ili Èondiæa.
Na koncu, Ivica Braveheart Raèan mo e biti sretan to je pro ao samo s jajima, jer je reèe
nom Zvonku Lovrenèiæu mjesec dana prije »operacije jaje« policija u podrumu kuæe u Sesveta
ma otkrila zazidani bunker s citiram policijski zapisnik dvije pje adijske rasprsk
avajuæe mine, dva tromblona, 32 upaljaèa za mine, 16 spremnika za automatsku pu ku, 13
23 komada streljiva, 500 grama baruta, 1,6 kilograma TNT-a, 13,6 kilograma vitez
ita i deset ruènih bombi, takozvanih kinder-jaja!
Zaista, Raèanu je trebalo dosta sreæe - svakako vi e nego hrabrosti -da bi èovjek poput
Lovrenèiæa od svega to je imao kod kuæe na prosvjed pred zgradu Vlade odnio kutiju jaja
! I to koko jih.
Napravite, recimo, mali eksperiment: izvucite iz ormara crnu ko ulju, otiðite pred B
anske dvore i gaðajte zgradu Vlade jajima. Gaðajte ih, na primjer, zato to i vi, mada
pora ena manjina ovog dru tva, imate pravo da vas se èuje. I to æete vidjeti? Kao u onom
vicu, prva dva-tri dana vjerojatno
189
neæete vidjeti ni ta. Tek èetvrti dan vidjet æete odluène Raèanove kova-cine kako s fasade
upljaju skorene i usmrðene mrlje od va ih jaja.
Poðite zatim na sastanak Èondiæevog Sto era za obranu digniteta Domovinskog rata, ili na
osnivaèku skup tinu Pa aliæeva Hrvatskog bloka, ili na koncert Marka Perkoviæa Thompsona,
ili na neko obli nje suðenje ratnim zloèincima. Poðite tamo i sad njih gaðajte jajima. Gað
jte ih, primjerice, zbog toga to oni predstavljaju civilizacijski pora enu pro lost,
jer ste vi veæina, jer ste vi pobjednici, jer ih se ne bojite. Sto æete, meðutim, sad
vidjeti? Opet, naravno, prva dva-tri dana neæete vidjeti ni ta. Tek èetvrti dan vidjet
æete malo na lijevo oko. Mo da odluène Raèanove komu-njalce kako s asfalta skupljaju sk
orene mrlje od vrlo doslovno va ih jaja.
Ako ste, naime, sve napravili kako sam rekao, eksperiment bi trebao pokazati da
za tako ne to - a ne za gaðanje Ivice Raèana - treba imati jaja. I to, bogami, ne koko j
a, i bogami ne u plastiènoj kesi.
to bi nam jo kazali rezultati eksperimenta? Dobro, osim, hematoma na oba oka, frak
ture lubanje, nagnjeèenja prsnog ko a, tri slomljena rebra, par izbijenih zubi i rel
ativno stabilne krvne slike? Kazali bi nam za to se pobjednièka veæina graðana Hrvatske
uopæe ne osjeæa sigurnom i za tiæenom u dr avi kojoj su oni izabrali i predsjednika i prem
ijera. I za to ih je tako malo to mogu suosjeæati s èovjekom koji predsjednika Vlade ta
kve dr ave gada jajima. Pa èak i za to ga, kad je veæ tako, ni oni sami nikad ne bi gaðali
jajima.
Jer, kad veæina nema jaja, a manjina èak i kinder-jaja ima doslovce na bacanje, za t
akvu je nestabilnost dru tva obièno kriv premijer. Njegova je pak sreæa - svakako mnog
o vi e nego hrabrost, a mnogo manje nego takozvani demokratski paradoks - to veæina g
raðana nema jaja da ga zbog toga gada jajima.
rujna 2002.
190
Sve Eline bitke
ili jedna mala prièa bez slavnih ratova, uskrslih dr avnosti i vjekova sedmih
Kao rijetko kad, i najobiènije adhoc novinske ankete ovih dana precizno oslikavaju
hrvatsku stvarnost. Vi e od tri èetvrtine, toènije 78 posto Hrvata ni pod koju cijenu
ne bi pristalo na izruèenje generala Janka Bobetka Haagu; nasuprot njima, svega 2
2 posto anketiranih pristalo bi da im djeca idu u razred s HlV-pozitivnom djevojèi
com Elom Oblak.
To je okrugla, stopostotna slika Hrvatske danas: po tar s ko nom torbom punom telegr
ama podr ke pred kuæom generala Janka Bobetka na zagrebaèkom Tu kancu; unutra, u dnevnoj
sobi, stari general telefonski razgovara s premijerom Raèanom, oko stola s biæerini
ma domaæe rakije i malo narezanog drni kog pr uta natiskala se brojna rodbina, prijate
lji i susjedi, nekada nji suradnici i suborci, novinari, odvjetnici i ratni vetera
ni, razni izaslanici, stranaèki èelnici, biv i ministri, gradski vijeænici i saborski za
stupnici, dok su u hodniku stisnuli redove Branimir Glava , Damir Kajin, Ivo Sanad
er, Vladimir Seks, Ljubo Æesiæ Rojs, Dra en Budi a i ostali uglednici smrknutih lica i s
mrknutih odijela.
Sto er hrvatskih branitelja najavljuje da æe Bobetkovu kuæu pretvoriti u utvrdu, zagre
baèka Gradska skup tina pokreæe proceduru progla enja generala Bobetka poèasnim graðaninom,
na crkvi sv. Kri a u Sisku koèi se golemim slovima »Bobetko«, a na nogometnim stadionima
crni transparenti s porukom »Ako date Janka, kukat æe vam majka!«.
To je slika Hrvatske danas; ne to ju nije, u osnovnoj koli Bijaæi u Ka tel Novom, na kraj
u dugaèkog hodnika u prizemlju, na sigurnoj udaljenosti od ostale djece, u velikoj
sobi kolske knji nice, za golemim stolom sama samcata sjedi mala Ela. Nema rodbine
, nema prijatelja, nema prijateljica, nema gradskih vijeænika ni saborskih zastupn
ika, nema nakon svega vi e ni novinara, nema u toj velikoj bijeloj prostoriji ispu
njenoj knjigama nikoga osim nje i njene uèiteljice Marine. Na stolu tu no obje eni fik
us, knjige, bilje nice, pribor za prvu pomoæ, kolski dnevnik samo za malu Elu i njena
crvena torba s ironiènim, pretu nim natpisom FOR ME ONLY-Samo za mene.
191
Mala Ela roðena je ba nekako onih dana kad je sto erni general Janko Bobetko odlazio
u mirovinu. Ona ima sedam godina, ona je hrvatska buduænost ostarjeli general pak
hrvatska je pro lost. Sudbina generala Bobetka pi e se velikim i zlatnim slovima, El
ina je sudbina malena i beznaèajna. Ona svoje prva knjige tek uèi èitati, general je s
voje veæ napisao.
»Sve moje bitke« zove se njegova velika knjiga, jer sve su njegove bitke velike i va n
e, i sve æe ih mala Ela uèiti u koli: i onu 1941. godine, kad se u Sisku prikljuèio prv
om oru anom otporu nacistièkoj sili u Europi, i onu 1971., kad se prikljuèio otporu be
ogradskom hegemonizmu, i onu 1991., kad se pridru io otporu velikosrpskoj agresiji
; i bitku za Medaèki d ep, i bitku za dubrovaèko zalede, i veliku, historijsku operaci
ju Oluja.
»Sve Eline bitke« nisu tako velike, va ne i povijesne: ni ona kad se, u Godini Velike
Oluje, rodila s virusom HlV-a, ni kad joj je valjalo shvatiti da mame i tate vi e
nema; ni kad je sa sestricom Ninom tra ila tko æe ih udomiti, ni kad ih u Ka telima ni
su htjeli primiti u vrtiæ; ni kad im zagrebaèke vlasti nisu dale stan da im olak aju t
erapiju, ni kad su ih nesuðeni susjedi u konaèno dodijeljenom stanu u Gajnicama prog
lasili nepo eljnima, ni kad su joj odrasli objasnili da je kola prenapuèena i da za n
ju mjesta ima jedino u kolskoj knji nici. Ela ima sedam godina i za razliku od veli
kih, monumentalnih bitaka generala Bobetka njene bitke sve su samo njene, male i
- izgubljene.
U prièi male Ele nema te kih rijeèi, epskih djela i historijskih freski. U toj prièi nem
a narodnooslobodilaèkih ratova, nacistièkih okupatora i narodnih heroja, brigada, di
vizija i ofenziva, nema hrvatskih proljeæa, masovnih pokreta, tamnica naroda i kom
unistièkih èistki, nema tisuæljetnih snova, uskrslih dr avnosti, vjekova sedmih i devetn
aestih, velièanstvenih Bljeskova i Oluja, vojnih parada, Vlakova slobode i zastava
nad Kninom; nema u njenoj prièi ustanièkih pu aka, strijeljanih rodoljuba, lepoglav-s
kih samica i kuænih pritvora, nema le eva uz cestu, spaljenih kuæa, okiæenih tenkova, sv
eèanih akademija i masovnih demonstracija.
Nema u Elinoj prièi nièega herojskog i historijskog, tek njena uèiteljica Marina, prib
or za pisanje, crtanje i prvu pomoæ, te crvena torba s natpisom For me only. Takva
kakva jest ona je hrvatska buduænost: mala, bistra, znati eljna, vedra i nevina, al
i i neizvjesna, nasljedno bolesna i izolirana.
Hrvate, naravno, ona ne zanima previ e i predugo: otprilike koliko i epizoda Oprah
Showa na temu AIDS-a. O, da, proèitat æe oni u novinama nekoliko potresnih tekstova
, mo da i pustiti suzu s pristojne distance, na drugom kraju dugaèkog hodnika, ali i
maju i oni svoju djecu, moraju
192
misliri na njih, Hrvatima je ao, nije da nije, ali ne mogu oni i njihova djeca bi
ti taoci dviju bolesnih djevojèica.
Zanimljivo je, meðutim, kako isti argumenti ne va e kad je rijeè o monumentalnoj hrvat
skoj pro losti. O, da, imaju Hrvati svoju djecu, moraju misliti na njih, mo da æe i pu
stiti suzu zbog njihove neizvjesne buduænosti, ali Hrvatska je u pitanju, optu nica
protiv svakog generala optu nica je protiv njih samih. Hrvatima je ao, nije da nije
, ali Dr ava zove: ako treba, i njihova djeca stat æe u ivi zid, kao dragovoljni taoc
i par umirovljenih generala.
Tu, pred utvrdom na Tu kancu, Hrvati su kao kod kuæe èitavi u pro losti, duboko u svojoj
slavnoj i krvavoj povijesti, u domaæem okru enju ratnih stjegova, velikih jubileja,
koncelebriranih misa, dr avnih ceremonija, fanfara i posmrtnih mar eva, irokih gesta
i te kih rijeèi; svi nati-snuti na ulazu u stan generala Bobetka, u tijesnom hodnik
u, gurajuæi se prema dnevnoj sobi, prema biæerinima i platama s pr utom na stoliæu od hr
astovine.
Valjda je zato mala Ela sama u velikoj sobi, na kraju dugaèkog hodnika u prizemlju
kole u Ka tel Novom. Objasnit æe joj veæ jednom odrasli da je generalov stan bio prena
puèen, i da je za nju bilo mjesta samo u kolskoj knji nici. Medu nekoliko tisuæa knjiga
i »Svim mojim bitkama«, pored fikusa, kolskog dnevnika for me only i djeèjeg pribora z
a prvu pomoæ.
Jer tamo se Hrvati, zaèudo, panièno boje krvi.
rujna 2003.
193
Pukovniku nema tko da bi reè rekel
ili kako su Cristiano Vieri i Pippo Inzaghi zavr ili na Opæinskom sudu u Splitu
Ima u toj bizarnoj epizodi o nogometnom sucu Ivanu Katu i jedan izvanredno zabavan
detalj koji cijeloj prièi daje i te kako ozbiljan ton: ono, naime, kad Josip Spaj
iæ, brat legendarnog pukovnika Stjepana, sjedi u restoranu Motela Plitvice, za sto
lom u kutu, medu sasu enim fikusima, osvræe se oko sebe da provjeri gleda li tko, pa
preko stola dodaje nekakvu omotnicu èovjeku preko puta stola, èasnom dakle sucu Kat
u i. »Tu je deset tisuæa eura, kako ste se dogovorili sa Stjepanom«, tiho Josip slijedi
svoju ruku, da bi na koncu, veæ posve nagnut nad stol dodao: »I ne zaboravite, to va
m je da sutra sudite po teno!«
Eto, to »da sudite po teno«, meni osobno to odmah ide u top 5 najboljih mafija kih citat
a svih vremena, negdje izmeðu èuvene »ponude koja se ne mo e odbiti« (Don Vito Corleone, n
aravno) i onoga opasnog tipa kojemu su »sudovi donosili odluke bez moga znanja« (Don
Franjo Tuðman).
Nastavak prièe je poznat - Hrvatski dragovoljac te je subote na Gradskom stadionu
u Koprivnici izgubio od Slaven Belupa 1:2, Stjepan Spajiæ zatra io je, razumljivo, p
ovrat novca, èasni sudac Ivan Katu a novce je, razumljivo, vratio, i sve bi, razumlj
ivo, ostalo »meðu njima« da svojeglavi pukovnik - posve nerazumljivo - nije i sebe i èas
nog suca prijavio Disciplinskoj komisiji HNS-a, koji ih je ovih dana kaznio do ivo
tnim i ne to kraæim suspenzijama.
Nije, ka em, do kraja razumljivo za to je Stjepan Spajiæ prijavio cijeli sluèaj Discipli
nskoj komisiji, ali ni ta manje razumljive nisu ni rigorozne kazne. Sve je tu, nai
me, bilo po teno.
Kao prvo, nije li Josip Spajiæ u Motel Plitvice po teno donio toèno onoliko novca koli
ko su se dogovorili? Kao drugo, nije li on molim lijepo - dao Katu i lovu »da sudi p
o teno«? Ne, dakle, da pobijedi Dragovoljac, veæ da suðenje bude po teno? Josip Spajiæ je,
akle, po ten èovjek.
Treæe, nije li »po teno suðenje« s Katu om po teno dogovorio Stjepan Spajiæ? Nije li, na po
ku i kao èetvrto, upravo on po teno prijavio cijeli sluèaj? Stjepan Spajiæ je, dakle, po t
en èovjek.
194
Kao peto, nije li Katu a po teno vratio novac kad je Dragovoljac izgubio? Nije li, k
ao esto, time i po teno priznao da suðenje nije bilo po teno? Ivan Katu a je, dakle, po te
èovjek.
Sedmo, but not at least, nije li Hrvatski nogometni savez po teno kaznio i jednog
i drugog sudionika ovoga sluèaja? I Savez je, dakle, sve po ten èovjek do po tenoga èovjek
a.
Ukratko, cijela ta stvar je po tena i èestita do dosade. Otkud onda taj smrad?
Stvar je u sasvim specifiènoj definiciji »po tenja«. Najlak e mi je to objasniti upravo na
ponuðenom primjeru »po tenog suðenja«. Sto bi, dakle, bilo to, kako se zove - po teno suðe
?
Prije èetiri mjeseca, na poèetku znamenitog procesa osumnjièenima za zloèine poèinjene u L
ori, roèi te u kojemu su trebali biti saslu ani svjedoci vojnopolicijskog terora u spl
itskoj ratnoj luci legendarni je sudac Slavko Lozina zapoèeo rijeèima: »S obzirom na p
rigodu u kojoj smo, iskoristio bih ovdje prigodu da, u ime svih nas ovdje, èestita
mo na oj reprezentaciji na uspjehu koji je poluèila prije par dana i da smo uza nju.
Eto, samo toliko, a sad idemo na na posa'!«
Rijeè je, da vas podsjetim, bila o utakmici Hrvatska-Italija, odigranoj nekoliko d
ana ranije na Mundijalu u Japanu. Kako znamo, Hrvatska je pobijedila 2:1, a bril
jirao je danski linijski sudac Jens Larsen koji je najprije poni tio èisti Vierijev
gol, pravdajuæi svoju odluku ofsajdom, da bi na kraju utakmice, u drugoj minuti su
daèke nadoknade, Talijanima poni tio jo èi æi gol, ovaj put zbog navodnog Inzaghijevog fau
a nad Kovaèem. Svakome tko je gledao tu utakmicu bilo je jasno da se radi o sudaèkoj
kradi kakva nije viðena jo otkako je ono Kreèak na Kantridi mahao ofsajd èak je i nesr
etni Larsen kasnije priznao obje gre ke pa ipak nikome zbog toga nije bilo nimalo
neugodno.
Pravda je, naime, rtvovana Vi em Cilju pobjedi Na ih, a nijedna rtva na putu nije vrij
edna aljenja. Iz hrvatske perspektive, bilo je to »po teno suðenje«: suðenje, dakle, u koj
mu - eto definicije koju smo tra ili pobjeðuju Na i. Pa makar primili dva èista gola.
Ako ikad zbog nekakve talijanske urote ostane bez posla, sudac Jens Larsen uvije
k æe se moæi zaposliti kao sudac Vrhovnog ili Ustavnog suda Hrvatske. Ili barem spli
tskog Opæinskog suda.
Sudac Lozina - sad vam je jasno - nije èestitao Na ima u Japanu tek onako. Poruka je
bila jasna. I bila je upuæena svima koji su se u tom trenutku Na ima nalazili na pu
tu: Cristianu Vieriju, dr avnom tu itelju,
195
Pippu Inzaghiju, novinarima, aktivistima za ljudska prava, Gianluigiju Buffonu,
svjedocima optu be ili Slaven Belupu.
Slavko Lozina je, ba kao i Ivan Katu a, plaæen da sudi po teno. Umjesto u restoranu Pli
tvice od Stjepana Spajiæa, kuvertu s novcem za po teno suðenje Lozina svakog mjeseca d
obiva na bankovnom alteru, iz dr avnog bud eta. Kao, uostalom, i onaj sudac koji je n
ekidan oslobodio Na eg Èovjeka optu enog za pokolj 14 ratnih zarobljenika na Koranskom
mostu, s obrazlo enjem da se radilo o »nu noj samoobrani« i da dva pre ivjela svjedoka d
ih je taj visokoobuèen vojnik zaista htio sve likvidirati ne bi ni do ivjela suðenje.
Ili onaj sudac koji je nekidan oslobodio Na eg Èovjeka optu enog za poku aj ubojstva vl
astite zaruènice, s obrazlo enjem da gospoðica - da ju je taj visokoobuèen vojnik zaista
htio likvidirati - ne bi ni do ivjela suðenje.
Poput njih, ni sudac Lozina neæe sebi dopustiti sudbinu Ivana Ka-tu e. Stoga æe èak i na
stadionu plesati kako drugi sviraju. Na primjer, Thompson. Nema kod èasnog suca L
ozine povrata novca, nema do ivotne suspenzije: kod njega, gospodo, Slaven Belupo
nema nikakve anse. Jer po teno je suðenje ono u kojemu pobjeðuje Na Èovjek - dakle Hrvats
i Dragovoljac. U protivnom, prijavit æe vas onaj tko vas i plaæa - Stjepan Spajiæ ili
Republika Hrvatska, svejedno - pa makar najebali i vi i on. Pardon, ona.
To je po teni sudacper definitionem: onaj koji je uvijek na liniji, ma e zastavom i
sudi za Na e. Ukratko, Jens Larsen.
listopada 2002.
196
Prosjeèna na a domovino
ili to ka u èinjenice, najveæi prirodni neprijatelj hrvatske inteligencije
Koliko sam shvatio, to je sad jedna prilièno velika katastrofa - to to se, kako stv
ari stoje, nacionalna reprezentacija neæe plasirati na Europsko nogometno prvenstv
o. Tragedija je to upravo eshi-lovskih dimenzija, toliko velika da je zasjenila èa
k i cijelu Bobetkovu haa ku epopeju, pa bi ostavka selektora u ovom trenutku bila
po eljnija i dru tveno korisnija èak i od ostavke predsjednika Vlade.
Gledam pokisle, gnjevne, konsternirane, bijesne i tu ne Hrvate tamnih podoènjaka, cr
venih oèiju i drvenog, tupog pogleda dugaèkog jedva metar i pol: kao da su dva gola
u Pletikosinoj mre i bili nevjerojatniji i neoèeki-vaniji nego udar dva boeinga u Tw
in Towerse, kao da je to to smo izgubili od Bugara ne to zaista potpuno nedokuèivo lj
udskom umu, kao da je, na koncu, Hrvatima uopæe mjesto u Portugalu, medu esnaest na
jboljih od pedeset europskih dr ava, i kao da im je mjesto medu esnaest najboljih n
acija bilo èega i u bilo èemu. Pa mi smo, ljudi, i po abecedi dvadeseti u Europi, i
posljednji u svojoj kvalifikacijskoj grupi!
Znanost jo nije pouzdano ustvrdila, iako se najvjerojatnije radilo o nekakvom rij
etkom poremeæaju svemirske ravnote e ne to sa strukturom antineutrona helija u difuzni
m maglicama, ako me sjeæanje ne vara - tek u jednom trenutku Hrvatima su se zvijez
de poslo ile kao Rubbikova kocka: nikad prije i nikad poslije Ladiæ nije branio kao
tih mjesec dana u Francuskoj; nikad prije i nikad poslije Asanoviæ nije tako dijel
io lopte; nikad prije i nikad poslije nije Jarni dao onakav gol; nikad prije i n
ikad poslije, u bilo kojoj utakmici bilo koje na e momèadi u bilo kojem sportu, nisu
suci tek tako iskljuèivali Nijemce i Francuze; nikad prije i nikad poslije, da jo
sedamsto puta puca iz iste pozicije i da nizozemski bek ra iri noge kao Cicciolina
, ne bi Sukerova lopta ponovno onako pro la i polizala Van der Saarovu vratnicu. N
ikad prije i nikad poslije nije Hrvatska ni u èemu bila treæa na svijetu - èak je i po
korumpiranosti bila, èini mi se, peta ili esta, a kamoli u nogometu.
Bronca iz Pariza stoga je uvijek bila vi e od klasiène kucamo-na-vrata-zaboravljenih
-asova uspomene, i uvijek je slu ila za prizivanje »starih,
197
dobrih vremena«, doba ponosa i slave, kad su dr avorvorni Hrvati pobjeðivali i u ratu,
i na izborima, i na natjeèajima za kupnju tvornica, i u nogometu. I dandanas, kad
se tra i osravka onog smije nog selektora kose boje trule vi nje, i kad se priziva le
gendarni Ciro Bla eviæ, to je u sklopu iste seanse u kojoj duhove slavne pro losti pri
zivaju i Pa aliæ i Thompson, i veleèasni Sudac i poèasni Pukovnik, seanse s nostalgiènim r
efrenom: »Al' se nekad sva ta smjelo, ba !«.
Prilièno te ko Hrvati su, naime, primili gadan sudar sa stvarno æu u kojoj im je ivjeti s
ljedeæih, nimalo slavnih tisuæu godina: stvarno æu male, po svemu prosjeène istoènoeuropske
dr avice poznate po Dubrovniku i pokojem osebujnom geniju to bi svakih sto godina i
zumio izmjeniènu struju ili osvojio Wimbledon. Da, i po tome to iz nje porijeklo vu
ku penkala, kravata, pas dalmatinac i baba Diega Maradone.
A ja vas pitam: to fali takvoj maloj, dosadnoj i posve obiènoj dr avici sasvim prosjeèn
e po umljenosti, prosjeène slanosti mora, prosjeène smrtnosti na cestama, prosjeène ljet
ne temperature i prosjeène starosti stanovni tva? I to bi falilo da se isto tako sasv
im nespektakularno vrtimo negdje oko nekakvog europskog prosjeka u, recimo, ulag
anju u znanost, posjeæenosti kina, dohotku po glavi stanovnika, broju prikljuèaka na
Internet ili nakladi knjiga?
Za to, dovraga, uvijek moramo biti veæi od samih sebe, za to uvijek moramo biti slavni
ji, velièanstveniji, monumentalniji i povjesniji? Kako smo to povjerovali Velikom
Mitomanu da smo najstariji narod na svijetu, da smo zajedno s morskom povr inom veæi
od Rusije i da smo treæi u svijetu, dakle odmah iza prva dva, i to zbog jedne jed
ine Bobanove gre ke, bez koje bismo bili u finalu, znaèi sigurno prvi, najbolji svih
vremena, najveæi ikad, mitski narod Hrvata?
Èinjenice - najveæi prirodni neprijatelj hrvatske inteligencije - ka u sljedeæe: Bugarsk
a je toèno dvostruko veæa od Hrvatske i ima tri milijuna stanovnika vi e. O, da, i Bug
ari su jednom bili u polufinalu Mundijala, ba kao i Sjedinjene Dr ave, vedska, Portu
gal, pa èak i Austrija, zemlja u kojoj je nogometna lopta na listi najpopularnijih
okruglih predmeta tek èetvrta, iza Mozart-kugle i grudi Daniele Rockenschaub, i u
kojoj se nacija vi e svaða oko toga kojem gradu pripada Beethovenov klavir nego tko
je kriv to je reprezentacija ispala s Mundijala. Bugari su pritom - vjerovali il
i ne - i pomalo sportskija nacija od nas, s ravno 195 olimpijskih medalja, odnos
no dvostruko vi e od svih sporta a biv e Jugoslavije zajedno, raèunajuæi i one u dresovima
Austrougarske i svih dr ava nastalih nakon njenog raspada, ukljuèujuæi i Nikolaja Pe al
ova, inaèe - gle èuda - Buga-
198
rina! S kojim pravom onda Hrvati narièu zbog poraza od takve sportske sile?
Ili, recimo, Belgija: za to bismo, stvarno, morali biti bolji od zemlje s dva i po
l puta vi e stanovnika i 140 olimpijskih medalja, zemlje èiji su nogometni klubovi d
eset puta bili u finalima europskih kupova i osvojili ih èetiri?
Budimo realni (to je ono kad su vam obje noge èvrsto na zemlji, a glava u visini u
ga enog televizora): u ovom trenutku vjerojatno smo bolji od Andore, moguæe i od Est
onije - od njih smo veæi, imamo vi e stanovnika, vi e olimpijskih medalja, vi e sunèanih d
ana u godini, veæe planine i veæi urod maslina - to znaèi da smo u grupi s Bugarskom, B
elgijom, Estonijom i Andorom ukupno treæi, dakle u sredini, znaèi jedna sasvim prosj
eèna, prosjeèno velika, prosjeèno uspje na i u nogometu prosjeèno dobra zemlja. Ni ta vi e,
a manje.
U takvoj bih ja, na koncu, prosjeènoj dr avi volio ivjeti: u zemlji koja mo da neæe iæi na
Europsko prvenstvo, ali neæe biti ni posljednja u grupi -zemlji poput Norve ke, Èe ke, ve
dske, Irske, Grèke ili Finske. U zemlji koja æe biti poznata po Nokiji i jezerima, i
li po kodi i pra kim pivnicama, ili po U2 i ekonomskom èudu, ili po, recimo, Dubrovni
ku i otocima. A ne uvijek po slavnoj pro losti, velikim bitkama, povijesnim ratovi
ma, nacionalnim herojima, bronèanim konjanicima, bronèanim vojskovoðama i bronèanim nogo
meta ima.
U prosjeèno velikoj, prosjeèno lijepoj i prosjeèno sretnoj dr avici s posve prosjeènim bro
jem natprosjeèno dobrih knji evnika, tenisaèa, fizièara, vinogradara, neurokirurga i fil
mskih redatelja.
Dobro, 'ajde, i nogometa a.
listopada 2002.
199
Rambo: First Blood
ili kako su hrvatski suci studirali pravo kod profesora Slobodana Milo eviæa
U vrijeme kad se sve to dogaðalo, Rambo je imao gotovo ezdeset godina i veæ je sedam
godina bio u vojnoj mirovini, pa iako vi e nije bio u punoj snazi, ipak je jo bio d
ovoljno jak da bez rijeèi ispru i ruke i krene za tim mu karcima, znajuæi gdje ga vode i
to ga èeka.
Ramba su onda automobilom dovezli u logor i odmah ga ubacili u æeliju broj 2. Neko
vrijeme borio se s najcrnjim mislima, tjerao ih misleæi na obitelj, dok se vrata
nisu otvorila i sna an mu ki glas zapovjedio da izlazi.
Ramba su onda doveli u nekakvu kuæicu, desno od ulaza u bazu. Tamo ga je èekalo neko
liko vojnika u maskirnim uniformama. Jedan od njih pokazao mu je stolicu i zapov
jedio da sjedne. Potom mu se unio u lice i rekao mu da iv odatle neæe izaæi, da se iz
te sobe ide samo u jamu. Ostali su glasno odobravali i pijano se smijali.
Rambu su onda naredili da se skine gol. Rekli su da mu moraju »ispitati reflekse«, t
ako su se izrazili. Jedan od njih, onaj s pendrekom, krenuo je od gle nja i bjesom
uèno udarao redom u svaki zglob na njegovu tijelu. Drugi je priskoèio i udario ga ako
m, treæi nogom, i u trenutku je oko njega bilo divlje klupko, poput hijena kad se,
izbezumljene od gladi, doèepaju strvine. Onesvijestio se.
Ramba su onda polili kantom vode, pa je do ao k svijesti. Donijeli su zatim stari
vojnièki induktorski telefon i zakaèili kleme za njegovo tijelo. Okretali su ruèicu, s
ve br e i br e, a struja ga je tresla i bacala sve dok ponovno nije izgubio svijest.
Ramba su onda nanovo polijevali vodom, pa su upalili nekakav ventilator, da bi s
e pod mlazom hladnoga, mokrog zraka opet nakratko probudio. Potom bi sve jo jedno
m ponovili, pa jo jednom, sve dok mu tijelo ne bi postalo preumorno èak i da se zgrèi
. Tada bi ga bacili u æeliju i pustili da noæu slu a krikove i oèajnièke vapaje za malo mi
losti.
Ramba su svakoga dana vodili u onu prostoriju. Ponekad bi mu spajali induktor, a
ponekad gurali pi tolj u usta i lomili mu zube. Onda bi mu zabijali prste u vrat
i èupali vratne ile. Onda bi mu dvojica svom
200
snagom potezala u i, svatko na svoju stranu, govoreæi da æe ih »odrezati i osu iti, za usp
omenu«, tako su se izrazili. Onda bi ga polijevali studenom vodom. Onda bi po elio d
a ga smaknu, jednim metkom.
Ramba su na posljetku odveli u bolnicu. Doktorica ga je pitala to mu se dogodilo,
a on je zatra io èa u vode, jer ne mo e govoriti. Onda je vojni policajac doktorici izb
io èa u iz ruke i vratio ga u logor. Tri puta su ga tako polumrtva vodili u bolnicu,
i sva tri puta vraæali u æeliju.
Ramba su tako jedanaest dana muèili svim metodama koje su mogli smisliti. A smi ljal
i su u tom logoru najstra nije moguæe metode: pu tali su zatvorenicima struju kroz gen
italije, gurali im peto ilne kablove u èmar, tjerali ih na meðusobne homoseksualne odn
ose, zatvarali u kuæice za pse i tjerali da laju, rezali prste, u i i jezike, vadili
oèi i sve vrijeme ih tukli i polijevali hladnom vodom.
Onda su Ramba jedanaestoga dana doveli na kapiju i rekli mu da mo e iæi. Jedva je st
ajao na oteèenim nogama. Tamo naprijed èula se graja uèenika pomorske kole.
Rambo se pravim imenom zove Milosav Katalina, roðen je 1933. godine i od 1970. god
ine ivi u Splitu. Bio je zastavnik nekada nje JNA, tamo do 1985. godine, kad je oti a
o u mirovinu. U kolovozu 1992. godine grupa mu karaca u maskirnim uniformama pozvo
nila mu je na vrata i rekla mu da mora iæi s njima, da zna on dobro gdje i za to.
Nadimak Rambo dobit æe toèno deset godina kasnije: dat æe mu ga sudac upanijskog suda u
Splitu Slavko Lozina, obrazla uæi oslobaða-juæu presudu optu enima za ratne zloèine u spli
skoj vojnoj bazi Lora. Reæi æe tada sudac Lozina da ta Lora i nije bila tako stra no m
jesto kako se tvrdi, da u tih desetak æelija jest, eto, umrlo dvoje-troje ljudi, z
bog èega je njemu kao èovjeku ao, ali da to, zaboga, ne mo e biti ratni zloèin. I jo æe r
a je on pozorno slu ao sva svjedoèenja, ukljuèiv i i ono Milosava Kataline, da mu je bil
o nelagodno to slu ati, da on vjeruje svjedoku da je bio tamo zatvoren, èak i da je
bilo nekakvih nezakonitih postupaka, ali, Bo e moj - zakljuèit æe duhoviti sudac Lozin
a svoju oslobaðajuæu presudu: »Kad bi bila istina sve to je svjedok Milosav Katalina re
kao i da je bio zlostavljan kao to prièa, nijedan Rambo ne bi to pre ivio!«
Rambo je, meðutim, jaèi nego to bi to sudac Lozina mogao zamisliti. A kad mu jednoga
dana predsjednik splitskog upanijskog suda dodijeli i nekakav proces protiv srboèet
nièkog agresora, vidjet æe kako je svjedok Rambo mogao pre ivjeti i Manjaèu, i Omarsku,
i Bileæu, i Morinje, i Keraterm, i kninski zatvor, i niski, i iznenadit æe se kako æe
Rambovo svjedoèanstvo biti
201
Rambo: First Blood
ili kako su hrvatski suci studirali pravo kod profesora Slobodana Milo eviæa
U vrijeme kad se sve to dogaðalo, Rambo je imao gotovo ezdeset godina i veæ je sedam
godina bio u vojnoj mirovini, pa iako vi e nije bio u punoj snazi, ipak je jo bio d
ovoljno jak da bez rijeèi ispru i ruke i krene za tim mu karcima, znajuæi gdje ga vode i
to ga èeka.
Ramba su onda automobilom dovezli u logor i odmah ga ubacili u æeliju broj 2. Neko
vrijeme borio se s najcrnjim mislima, tjerao ih misleæi na obitelj, dok se vrata
nisu otvorila i sna an mu ki glas zapovjedio da izlazi.
Ramba su onda doveli u nekakvu kuæicu, desno od ulaza u bazu. Tamo ga je èekalo neko
liko vojnika u maskirnim uniformama. Jedan od njih pokazao mu je stolicu i zapov
jedio da sjedne. Potom mu se unio u lice i rekao mu da iv odatle neæe izaæi, da se iz
te sobe ide samo u jamu. Ostali su glasno odobravali i pijano se smijali.
Rambu su onda naredili da se skine gol. Rekli su da mu moraju »ispitati reflekse«, t
ako su se izrazili. Jedan od njih, onaj s pendrekom, krenuo je od gle nja i bjesom
uèno udarao redom u svaki zglob na njegovu tijelu. Drugi je priskoèio i udario ga ako
m, treæi nogom, i u trenutku je oko njega bilo divlje klupko, poput hijena kad se,
izbezumljene od gladi, doèepaju strvine. Onesvijestio se.
Ramba su onda polili kantom vode, pa je do ao k svijesti. Donijeli su zatim stari
vojnièki induktorski telefon i zakaèili kleme za njegovo tijelo. Okretali su ruèicu, s
ve br e i br e, a struja ga je tresla i bacala sve dok ponovno nije izgubio svijest.
Ramba su onda nanovo polijevali vodom, pa su upalili nekakav ventilator, da bi s
e pod mlazom hladnoga, mokrog zraka opet nakratko probudio. Potom bi sve jo jedno
m ponovili, pa jo jednom, sve dok mu tijelo ne bi postalo preumorno èak i da se zgrèi
. Tada bi ga bacili u æeliju i pustili da noæu slu a krikove i oèajnièke vapaje za malo mi
losti.
Ramba su svakoga dana vodili u onu prostoriju. Ponekad bi mu spajali induktor, a
ponekad gurali pi tolj u usta i lomili mu zube. Onda bi mu zabijali prste u vrat
i èupali vratne ile. Onda bi mu dvojica svom
200
snagom potezala u i, svatko na svoju stranu, govoreæi da æe ih »odrezati i osu iti, za usp
omenu«, tako su se izrazili. Onda bi ga polijevali studenom vodom. Onda bi po elio d
a ga smaknu, jednim metkom.
Ramba su na posljetku odveli u bolnicu. Doktorica ga je pitala to mu se dogodilo,
a on je zatra io èa u vode, jer ne mo e govoriti. Onda je vojni policajac doktorici izb
io èa u iz ruke i vratio ga u logor. Tri puta su ga tako polumrtva vodili u bolnicu,
i sva tri puta vraæali u æeliju.
Ramba su tako jedanaest dana muèili svim metodama koje su mogli smisliti. A smi ljal
i su u tom logoru najstra nije moguæe metode: pu tali su zatvorenicima struju kroz gen
italije, gurali im peto ilne kablove u èmar, tjerali ih na meðusobne homoseksualne odn
ose, zatvarali u kuæice za pse i tjerali da laju, rezali prste, u i i jezike, vadili
oèi i sve vrijeme ih tukli i polijevali hladnom vodom.
Onda su Ramba jedanaestoga dana doveli na kapiju i rekli mu da mo e iæi. Jedva je st
ajao na oteèenim nogama. Tamo naprijed èula se graja uèenika pomorske kole.
Rambo se pravim imenom zove Milosav Katalina, roðen je 1933. godine i od 1970. god
ine ivi u Splitu. Bio je zastavnik nekada nje JNA, tamo do 1985. godine, kad je oti a
o u mirovinu. U kolovozu 1992. godine grupa mu karaca u maskirnim uniformama pozvo
nila mu je na vrata i rekla mu da mora iæi s njima, da zna on dobro gdje i za to.
Nadimak Rambo dobit æe toèno deset godina kasnije: dat æe mu ga sudac upanijskog suda u
Splitu Slavko Lozina, obrazla uæi oslobaða-juæu presudu optu enima za ratne zloèine u spli
skoj vojnoj bazi Lora. Reæi æe tada sudac Lozina da ta Lora i nije bila tako stra no m
jesto kako se tvrdi, da u tih desetak æelija jest, eto, umrlo dvoje-troje ljudi, z
bog èega je njemu kao èovjeku ao, ali da to, zaboga, ne mo e biti ratni zloèin. I jo æe r
a je on pozorno slu ao sva svjedoèenja, ukljuèiv i i ono Milosava Kataline, da mu je bil
o nelagodno to slu ati, da on vjeruje svjedoku da je bio tamo zatvoren, èak i da je
bilo nekakvih nezakonitih postupaka, ali, Bo e moj zakljuèit æe duhoviti sudac Lozina
svoju oslobaðajuæu presudu: »Kad bi bila istina sve to je svjedok Milosav Katalina reka
o i da je bio zlostavljan kao to prièa, nijedan Rambo ne bi to pre ivio!«
Rambo je, meðutim, jaèi nego to bi to sudac Lozina mogao zamisliti. A kad mu jednoga
dana predsjednik splitskog upanijskog suda dodijeli i nekakav proces protiv srboèet
nièkog agresora, vidjet æe kako je svjedok Rambo mogao pre ivjeti i Manjaèu, i Omarsku,
i Bileæu, i Morinje, i Keraterm, i kninski zatvor, i niski, i iznenadit æe se kako æe
Rambovo svjedoèanstvo biti
201
potresno i istinito, i kako iv èovjek uvijek mo e vi e podnijeti i otrpjeti nego to je i
budala u stanju povjerovati.
Svojom neèuveno drskom i bezobraznom opaskom sudac Slavko Lozina se u antologiji p
ravosudnog be èa æa svrstao odmah uz bok ne to starijem kolegi, pravniku iz haa ke sudnice
lobodanu Milo eviæu, koji je iskaz svjedoka optu be Nikole Samard iæa, èovjeka amputiranih
ogu, popratio posprdnom replikom: »Znate li vi staru srpsku poslovicu u la i su krat
ke noge?«
Sudac Lozina zna da je Milosav Katalina do ivio te ke traume, da zbog posljedica jed
anaestodnevne torture u Lori mora na operacije kralje nice i bubnjiæa, da i danas ivi
u Splitu, samo ulicu-dvije daleko od muèitelja koji je onomad prijetio silovanjem
njegovoj eni, kæeri i unu-kama, jednoga od onih koji nisu ni bili na optu enièkoj klup
i; zna sudac Lozina da ga Milosav jo uvijek vida na ulici, i da mu ovaj i danas n
eka njeno prijeti, te prisiljava da s njim pije piæe u kafiæu i slu a ga kako se u ratu »s
pecijalizirao za lomljenje srpskih kostiju«, tako se izrazio.
Zna sudac Lozina i da je svjedoku Katalini, u zgradi u kojoj i on radi, pred sob
om istra nog suca svojedobno pri la grupa bijesnih mu karaca i tu - usred zgrade split
skoga suda! - prijetila njemu i obitelji smræu ako pred sudom samo zucne ijednu ri
jeè o Lori. Zna sudac Slavko Lozina, na posljetku, da je svjedok Milosav Katalina
usprkos svemu ipak svjedoèio.
A to bi, bogami, i Rambo te ko pre ivio. Svjedoèiti, naime, u procesu za ratne zloèine n
a splitskom upanijskom sudu, pred sucem Slavkom Lozinom.
studenog 2002.
202
Drugi svjetski kup
ili kako su njemaèki skija i desetkovani na superveleslalomu u Staljingradu
To je, dakle, to - konaèno smo Hrvatsku doèekali onakvu kakvu smo je sanjali u doba
komunistièke polarne noæi, kad nam se ideja Amerike, zemlje gangsterske, èinila dr avotv
ornim idealom: dr ava, dakle, u kojoj smije raditi to god ti padne na pamet sve dok
uredno plaæa porez, dr ava u kojoj nikad Al Capone ne bi zavr io u zatvoru samo da beg
nije bio cicija i da je platio porez.
To bi èovjek mogao zakljuèiti gledajuæi proteklih dana televiziju i èitajuæi novine, u koj
ima je tema tjedna bila izjava Ante Kosteliæa u pro lom broju Globusa kako mu ne pad
a na pamet plaæati porez hrvatskoj dr avi. Stra no je ta izjava uzdrmala hrvatsku naci
ju, i èovjek bi pomislio kako u zemlji Hrvata ne postoji te ega zloèina nego to je nepl
aæanje poreza, te da u cijeloj fiskalnoj povijesti Hrvatske nije zabilje en sluèaj da
je netko makar sluèajno zaboravio, a kamoli svjesno odbio platiti porez Lijepoj sv
ojoj.
Druga jedna izjava iz istoga klana po Al Caponeovu je principu pro la potpuno neza
pa eno: svega par dana ranije, nakon velièanstvene dvostruke pobjede na otvorenom pr
venstvu obitelji Kosteliæ u slalomu, Ivica Kosteliæ svoju je uvjerljivu pobjedu prok
omentirao sljedeæim rijeèima: »Gore si na startu, èeka i gleda kako prolazi konkurencija.
A tada, kad dode red na tebe, mora se uvjeriti kako je pravi trenutak za pobjedu.
Mora biti spreman i samopouzdan kao to je to 22. lipnja 1941. godine bio njemaèki v
ojnik!«
Dobro, nisam ja oèekivao da mlaðahnog skija a zbog te izjave po kratkom postupku osude
u Niirnbergu, niti mislim da je jedna takva nepromi ljena glupost ravna zloèinima to
se u gangsterskim dr avama toleriraju sve dok se uredno plaæa porez. Ono to me doist
a zanima jest ta trajna fascinacija hrvatskih sporta a nacistièkim »sportskim« modelom,
jo otkako je ono Æiro Bla eviæ u èetvrtfinalu Europskog prvenstva 1996. prizivao Nijemce,
jer on, eto, »voli Nijemce i Njemaèku, a najvi e ih voli vidjeti u tenku ili ' tuki' -
uostalom, Nijemci su tako natukli Ruse na ovom prvenstvu da su im se osvetili i
za Staljingrad i za sve drugo«.
203
Pamtimo i imbecilnu gestu onoga nesretnog australskog Hrvata Bos-nicha, to je bra
nio za Manchester United i bio predodreðen za velike stvari, dok jedne subote nije
protivnièke navijaèe pozdravio nacistièkim pozdravom i u srbokomunistièkoj Engleskoj na
vukao bijes cijele nacije, da bi nakon toga njegova karijera krenula nizbrdo br e
od oboje Kosteliæa zajedno. Takvi su nacistièki pozdravi, uz kukaste kri eve, veæ deset
godina obavezan dekor hrvatskih stadiona i dvorana, i èini se da fakat ima ne to u t
ome to hrvatske sporta e èini spremnima za najveæe dosege: onako spremnima i samopouzda
nima kako je to 22. lipnja 1941. godine bio njemaèki vojnik.
Hajdemo onda za potrebe ovoga osebujnog modela mentalne pripreme mladih sporta a v
idjeti kako je to spreman i samopouzdan 22. lipnja 1941. godine bio njemaèki vojni
k, kako je to pun entuzijazma i vjere u sebe u tri sata ujutro doèekao Hitlerovu z
apovijed za opæi napad na Sovjetski Savez. Mein gott, kakva je to sezona bila! Nak
on samo par dana osvojio je slalom u Minsku, onda spust u Novgorodu, potom veles
lalom u Lenjin-gradu, pa kombinaciju u Kijevu i Poltavi! Spreman i samopouzdan d
o jaja, ostavljao je iza sebe spaljene gradove i milijune le eva, i èinilo se zaista
da ni ta toga njemaèkog vojnika nije moglo zaustaviti na putu da osvoji svoju Krist
alnu noæ, Kristalni globus, kako li se veæ zvao taj Svjetski kup, Svjetski rat, to li
.
Problem je s takvom vrstom motiviranja mladih sporta a to taj Drugi svjetski kup i
nije zavr io slavno kako bi èovjek oèekivao od tako spremne i samopouzdane njemaèke repr
ezentacije. Sve je bilo dobro do supervele-slaloma u Staljingradu, kad su poèele p
rve pote koæe s ozljedama, da bi se 31. sijeènja 1943. eto, upravo ovih dana obilje it æe
o okruglu ezdesetu obljetnicu te nevjerojatne sezone - desetkovana Hitlerova skij
a ka selekcija predala na Crvenom trgu u Staljingradu. Samo u posljednjih deset da
na sijeènja izginulo je stotinu tisuæa Nijemaca, a od goleme vojske od 300.000 skija a
to su te zime naumili osvojiti super-G u Staljingradu kuæi se vratilo samo pet hil
jada »spremnih i samopouzdanih« njemaèkih vojnika.
Za to onda mladom Kosteliæu, koji brani mali Kristalni globus svjetskog prvaka u sla
lomu, nije palo na pamet biti »spreman i odluèan« braniti svoju titulu onako kako su t
o one zime 1942. spremni i odluèni bili branitelji Staljingrada? Ne, naravno, on t
o - kao i nijedan hrvatski sporta nikada neæe izjaviti, jer to nije fora, fora je b
iti samopouzdan kao njemaèki vojnik, na » tuki« ili na tenku, ili na kakvoj mladoj Ruski
nji, onako plav i gord i jak i samopouzdan, savr en stroj za pobjeðivanje.
204
Zbog toga mladi Kosteliæ, koji æe istom prilikom zamjeriti austrijskom slaloma u Schon
felderu »seljaèko pona anje« u ciljnoj ravnini samo zato to je umjesto paljenja ruskih s
la simulirao seks na skijama - u svojoj golemoj elji da bude kontraverzan nikad n
eæe izjaviti kako »mora biti spreman i samopuzdan kao to je to 22. lipnja 1941. godine
bio hrvatski partizan«. Recimo Janko Bobetko, èlan partizanskog odreda to je, istoga
dana kad je samopouzdan Hitler napao Rusiju, digao u zrak prugu Sisak--Sunja ko
d Blinjskog Kuta i tako zapoèeo oru an ustanak Hrvata protiv nacista. Koji je, eto,
zavr io pobjedom hrvatske selekcije u Drugom svjetskom kupu.
Ta pobjeda, meðutim, nikad nije bila dovoljno nadahnjujuæa hrvatskim sporta ima. Oni æe
se i dalje napajati s vrela fascinacije etikom i estetikom nacizma, tog stroja z
a mljevenje protivnika, paèe i za njegovo spaljivanje u krematorijima, za to ne, to
zvuèi tako moæno i samopouzdano. Istinabog, malo æemo se èuditi za to nas svijet ba i ne v
li, pa æemo se malo èuditi kako se to i sami Nijemci ne pale na ruska sela i Hitlero
vo samo-puzdanje i za to oni ne osveæuju onaj superveleslalom u Staljingradu, nego t
o umjesto njih pri eljkuju razni Æire i Kosteliæi.
A najvi e æemo se èuditi kako su to Nijemci, svojedobno tako spremni i samopouzdani èak
i pred golemom Rusijom, manji od makova zrna kad svojoj Njemaèkoj trebaju platiti
porez.
sijeènja 2003.
205
Filozofija beèke palanke
ili koja je razlika izmeðu zvijezda iznad malenih i malenih ispod zvijezda
Ispao je to na kraju sasvim pristojan komad afere èak i u svjetskim razmjerima: o
Ivièinoj su invaziji na Rusiju pisali i Associated Press i Reuters, govorilo se o
tome i na CNN-u i na BBC-u, i od maloga lokalnog skandalèiæa fudbalersko-manekensk'm
dimenzija ispala je ba svjetska prièa. Sto je, meðutim, glupavu izjavu jednog nesazr
elog dvadeset-i-ne to-godi njaka pretvorilo u top story\ Ni ta osim èinjenice da je taj
junior jedan od najboljih svjetskih skija a i aktualan svjetski prvak u slalomu. I
vica Kosteliæ i njegov fizièki i duhovni otac jedini to jo nisu shvatili.
Izvaljivali su, naime, kojekakvi hrvatski skotovi puno gore stvari i veæe budala tin
e, pa ipak nisu bili svjetska prièa. Za to? Zato to nikoga pretjerano ne zanima niti t
o o nacistièkoj unutarnjoj politici misli predsjednik HDZ-a, da ne govorimo o poli
tièkim oharima poput Mladena Schvvartza, ali ako je bojeva gotovost Hitlerove armad
e kondicijski ideal nekog svjetskog prvaka, dakle nekoga tko je u neèemu najbolji
na svijetu
bio to ah, jedrenje, skijanje ili boks onda je to vijest.
Ivica Kosteliæ je roðen u studenome 1979. i bio je samo dva tjedna star kad je poèetko
m prosinca te godine u Splitu, u novoj sportskoj dvorani na Gripama, sagraðenoj za
Mediteranske igre samo stotinjak metara od moga roditeljskog doma, veliki Mate
Parlov boksao za novoustanovljenu titulu svjetskog prvaka u polute koj kategoriji
po WBC verziji. Sjeæam se dobro toga spektakla - Marvin Camel je iza ao u ring kao c
irkusant, pod krunom od perja, poput nekakvog indijanskog poglavice, a na je Mate
, u 32. godini ivota, veæ bio pomalo umoran i kao da je jedva èekao da sve to skupa k
onaèno jednom zavr i. Suci su ipak presudili nerije en rezultat i Mate je karijeru zav
r io èetiri mjeseca kasnije, u ponovljenom meèu u Las Vegasu, izgubiv i na bodove nakon
iscrpljujuæih petnaest rundi. Bio je to kraj jedne velièanstvene sportske karijere,
kraj kojemu je - sjetit æe se
ustao i poklonio se i Ante Kosteliæ Gips, rukometa i rukometni trener iz Zagreba, o
tac sinèiæa kojemu je dao ime Ivica.
206
Mate Parlov, olimpijski, europski i svjetski prvak u boksu, najveæi je hrvatski sp
orta svih vremena, i tu su se, kao u rijetko èemu, prigodne milenijske ankete slo ile
s mojim skromnim mi ljenjem. Ne znam to ka u u slu benom obrazlo enju, ali ako mene pita
te ja sam glasao za Matu zbog toga to je veliki èovjek bio i u ringu i izvan njega,
ali i poslije njega, i to svoju velièinu nije dao mjeriti ni novcem, ni brojem kva
drata vile na duplerici Glorije, ni brojem brakova, ni politièkim anga manom, veæ mjer
om èovjeka, pa i danas toga velikana mo ete vidjeti u njegovu glasovitom, a zapravo
tako obiènom kafiæu u Puli, gdje iza anka pere èa e, uljudno pozdravlja goste, ulijeva im
pelinkovce i kad je od volje recitira stihove Tina Ujeviæa i A. B. Sirnica. Danas
, 23 godine nakon opro taja u Las Vegasu, Mate Parlov je sretan èovjek, vozi prastar
i mercedes, recitira poeziju i ka e: »Kako ja mogu biti nacionalist? Pa ja sam bio p
rvak svijeta!«
Ivica Kosteliæ se rodio onih dana kad je Veliki Mate odlazio, i danas, kad poput n
jega suvereno vlada snje nim ringovima, to ta bi od legendarnog Imoæanina mogao nauèiti.
Izmeðu ostaloga i to da su prvaci svijeta najveæi kad su mali, i kad je najte e biti v
elik. I da su svjetski prvaci cijelome svijetu, a ne svojoj maloj palanci.
Dvadesettrogodi nji Ivica je zasada jo samo svjetski prvak svoje male palanke. Dopu
stio je tako - on ili njegov fizièki i duhovni otac, svejedno -da ga svojim prvako
m proglase sitni politièki rekreativci i veterani pivskih trbu èiæa, i odjednom je, umje
sto svjetskog ampiona u slalomu, postao politièkim muèenikom, stradalnikom i rtvom sve
kolike antihrvatske zavjere, neviðenoga progona i linèa, koju brane marginalci iz poèa
sne lo e sinjske alke, vitezovi u èule janjetine i pre eglih aramba iæa, na èelu s Dra enom
m, legendarnim hrvatskim borcem za prava progonjenih i linèovanih.
Ivica Kosteliæ i njegov fizièki i duhovni otac uredno su se, naravno, isprièali zbog s
vojih nepromi ljenih izjava. Istinabog, malo je nezgodno to se njihova isprika neka
ko poklopila s bijesnom reakcijom glavnog sponzora hrvatske skija ke reprezentacij
e, ba kao to je malo nezgodno to je glavni sponzor austrijska neka banka, jer Austr
ijanci su zamislite nekako ba osjetljivi kad se spomenu Hitler i nacizam, i ba kao
to je malo nezgodno to nije tako bijesno reagirao nijedan domaæi sponzor.
Bilo kako bilo, voljeli bismo vjerovati da za Ivicu Kosteliæa jo ima nade. Veliki M
ate Parlov, recimo, u njegovim godinama jo nije bio ni olimpijski pobjednik. Ivic
a Kosteliæ jo mora nauèiti da se svjetski prvaci jednako prvaci i jednako najbolji i
u Koreji, i u Èileu, i u Moldaviji,
207
isto kao i u Hrvatskoj, i da imaju odgovornost prema slabijima od sebe i u Korej
i, i u Èileu, i u Moldaviji, isto kao i u Hrvatskoj. To je ono zbog èega Maradona, m
o da ipak najtalentiraniji nogometa u povijesti te igre, nikad neæe biti Pele, to je
ono zbog èega Ben Johnson ne mo e biti Jesse Owens, i zbog èega Mike Tyson nikada neæe b
iti ni Mate Parlov, a kamoli Muhamed Ali.
Dva tjedna nakon nesretne epizode s invazijom na Rusiju, Ivica Kosteliæ je u Wenge
nu zauzeo treæe mjesto, iza senzacionalnog Japanca Akire Sasa-kija, koji je iz pot
pune anonimnosti do ao do drugoga mjesta. Skromni Japanac poslije utrke je izjavio
da je ovo za njega ispunjenje svih snova, jer je pobijedio svoga uzora Ivicu Ko
steliæa. Eto, to to da si uzor nekome klincu, èak i vr njaku, u Japanu ili na Trinidad
u i Tobagu, i da si prema njima odgovoran biti prvakom, a ne da si samo predizbo
rna maskota palanaèkoj partiji pivskih trbu èiæa - to znaèi biti svjetskim prvakom. To je
ono to Matu Parlova razlikuje od drugih velikih svjetskih ampiona svoje upe, i to j
e ono zbog èega je Veliki Mate hrvatski sporta stoljeæa, nakon kojega Ivica Kosteliæ im
a ansu to postati samo zbog sretne okolnosti to je njegovo stoljeæe tek poèelo.
I, naravno, samo ukoliko shvati stihove Antuna Branka Sirnica koje bi mu i sam M
ate, uvjeren sam, rado objasnio u svome kafiæu, uz èa icu... dobro, alicu èaja: »Èovjeèe,
da ne ide malen ispod zvijezda!«
sijeènja 2003.
208
Savjetovali te za lijevoseksualce
ili za to u Hrvatskoj jo nije uvedena obavezna karantena za ene u menstrualnom ciklu
su
Prema popisu stanovni tva i nekim relevantnim istra ivanjima, veæina ljudi u Republici
Hrvatskoj jesu Hrvati katolici, relativno pismeni i privremeno zaposleni, sa za
vr enom srednjom kolom, o enjeni/udate, heteroseksualnih sklonosti i dr avotvorne orije
ntacije, imaju polovni automobil i novi mobitel, ne èitaju knjige, vole Severinu i
Thompsona, smeðokosi su, tamnih oèiju, gledaju kviz Tko eli biti milijuna i znaju da
je Poncije Pilat oprao: pod b) noge.
Sto, meðutim, kad netko ne odgovara takvom profilu prosjeènog Hrvata? Sto kad netko
ima est prstiju na nogama ili zavr en fakultet, a nema mobitel? Sto ako ne zna to je
prao Poncije Pilat? Sto ako je homoseksualac? E, pa jao tome kad na vlast dode i
roka heteroseksualna koalicija predvoðena Hetero-seksualnom seljaèkom strankom, Hete
ro-seksualnom liberalnom strankom i Hetero-seksualnom demografskom zajednicom!
»Èovjek pojedinac, mu karac ili ena, nije kriv ako ga ne privlaèi drugi spol«, zapoèela je
ko Ljubica Laliæ, saborska zastupnica HSS-a, svoju oèito dobro pripremljenu diskusij
u o Zakonu o obitelji, braku i izvanbraènim zajednicama, obja njavajuæi za to se HSS »prot
ivi legalizaciji protuprirodnih pona anja vrlo malog dijela graðana«.
»Nepoznati su uzroci homoseksualnosti«, nastavila je pametna i naèitana Ljubica. »Oni ko
ji imaju takve sklonosti èesto su radi ni i èestiti ljudi koji u svojoj osamljenosti t
ra e prijateljstvo. Takvim na im graðanima treba pomoæ i to tako da ih se putem savjetov
ali ta ili pru anjem drugih oblika struène pomoæi dovede do spoznaje da svoje prirodno o
stvarenje èovjekova spolnost mo e naæi jedino u suprotnom spolu!«
Idemo redom: »èovjek pojedinac«, kako to lijepo i tolerantno ka e na a Ljubica, »nije kriv
ko ga ne privlaèi drugi spol«. Nije kriv?! Ne, zato jer se uzroci toj ogavnoj pojavi
zapravo ne znaju. Ha, znaèi da je to ipak zloèin, samo to u ovome sluèaju zloèinac »nije
riv«. Tko onda jest? Ako, naime, ni najveæi umovi ne znaju tko je »kriv«, odnosno to je u
zrok homoseksualnosti, kako onda na a Ljubica zna da je to protuprirodno?
209
Homoseksualnih odnosa ima i u drugih sisavaca, pa èak vjerovali ih ne i medu onima
koji nisu slu ali Barbru Streisand i ne gledaju Euro-viziju. Ispada tako da je ho
moseksualnost prirodna, odnosno ukoliko vjerujete da je sve na Zemlji djelo Svem
oguæega - Bo ja volja.
Ha! reæi æete vi, ali Sveto pismo je jasno kad je rijeè o homoseksualizmu! Tako je, go
spodo Laliæ, ali Sveto pismo je jednako jasno i kad je rijeè o drugoj jednoj prljavo
j, odvratnoj i nakaznoj pojavi, takozvanoj menstruaciji, pa ipak nismo zapazili
da ste bili redoviti u mjeseènoj karanteni.
Idemo dalje: gospoda Laliæ, iz najmraènijih dubina svoje kr æanske du e pune ljubavi, milo
srða i trpeljivosti, razbija predrasude svojih zatucanih sunarodnjaka homofoba i p
rikazuje homoseksualce kao »èesto radi ne i èestite ljude koji u svojoj usamljenosti tra e
prijateljstvo«. Na stranu sad pitanje otkud gospoda Laliæ zna da su lezbijke, na pr
imjer, radi ne i èestite ene. Ono to upada u uho jest taj Ljubièin topao glas pun suæuti
razumijevanja, neobièno slièan tonu don Ante Bakoviæa kad je ono pozivao Hrvate da »bud
u po teni i priznaju da ima i po tenih Srba«.
I na koncu: gospoða Laliæ, u svojoj beskrajnoj dobroti, zbog koje je medu homoseksua
lcima poznata kao Majka Hereza, nudi rje enje. Tim èestitim i radi nim nesretnicima, s
eksualnim invalidima, trebaju »savjetovali ta i drugi oblici struène pomoæi«, koji æe ih »d
sti do spoznaje da svoje prirodno ostvarenje spolnost mo e naæi jedino u suprotnom s
polu«. Toèno, dobro ste zakljuèili, to je ista ona dobrota kojom su misionari privodil
i Gospodinu necivilizirane narode, »savjetovali tima ili drugim oblicima struène pomoæi« -
ne bismo sad o detaljima te »struène pomoæi« -uvjeriv i ih da »svoje prirodno ostvarenje è
ekova du a mo e naæi jedino u krilu Majke Crkve«. Rimske, naravno, da ne bi bilo nespora
zuma.
Kad tako »pokrstimo« sve te pedere i lezbaèe, doæi æe na red i drugi izvan posveæenog kruga
prosjeènih i uobièajenih, sve manjine èijim devijacijama i drugaèijosti nema pouzdano ot
krivenog uzroka. Recimo, oni zelenih oèiju. Ili crvenokosi. Ili dvometra ice. Navijaèi
Zagreba. Èitatelji Vjesnika. Jednojajèani blizanci. Ili ljevoruki. Jer svaki pripad
nik »vrlo malog dijela graðana« pona a se po definiciji neveæinski, dakle »protuprirodno«.
pojedinac, mu karac ili ena, nije kriv ako je ljevoruk«, umno æe nam objasniti Ljubica
Laliæ u svom prijedlogu da se Zakonom o dru tveno prihvatljivim oblicima pona anja st
ane na kraj »tendencijama legalizacije protuprirodnih pona anja vrlo malog dijela gr
aðana«, te zabrani svako, ili barem javno bavljenje sportom Toniju Kukoèu i Goranu Iva
ni e-viæu, tom »vrlo malom dijelu graðana«, drugaèijim i posve neprosjeènim
210
Hrvatima koji, suprotno svakom Bo jem zakonu, pi aju pridr avajuæi mokraæovod lijevom ruko
m.
Ipak, ona nije za to da ih se odmah uspava smrtonosonom injekcijom, jer »nepoznati
su uzroci ljevorukosti«: »Oni koji pi u ili igraju tenis lijevom rukom èesto su radi ni i
èestiti ljudi koji u svojoj osamljenosti tra e prijateljstvo. Takvim na im graðanima tr
eba pomoæ i to tako da ih se putem savjetovali ta ili pru anjem drugih oblika struène po
moæi dovede do spoznaje da svoje prirodno ostvarenje èovjekova motorika mo e naæi jedino
u desnoj ruci!«
Nije to uopæe zajebancija, dragi èitatelji, barem neæe biti sve dok se drugaèijost bude
smatrala bole æu koja se lijeèi u savjetovali tima ili pak nekim »drugim oblicima pomoæi«.
blem je, meðutim, to homoseksualce: a) ni ta ne boli, b) nisu ni zara eni ni zarazni, d
akle c) ba nièim opasni po heteroseksualnu okolinu. I, to je najva nije, osim to su »rad
i i èestiti«, zaljubljeni homoseksualci su, vjerovali ili ne, sretni ljudi, ba kao to
su sretni svi sretno zaljubljeni ljudi, i ja æu pojesti ovaj tekst, upisati se u H
SS i ispovjediti prvom heteroseksualnom biskupu istoga onoga èasa kad mi naðete jo ne
koga tko je u svojoj te koj bolesti, i samo zbog nje, tako sretan èovjek.
Dobro, osim Branimira Glava a. S tim da se i njegovom ratnom invaliditetu i du evnoj
boli ipak znaju uzroci i »drugi oblici plaæanja«. Pardon, »pomoæi«.
A to to su homoseksualci tako »osamljeni«, to nije zbog toga to su oni »bolesni«, veæ zat
mi ostali pucamo od zdravlja. Kad Hrvati, naime, pucaju od zdravlja, bolesnima
je pametno naæi nekakav dobar zaklon.
sijeènja 2003.
211
Vojvoda na dvoru cara Dioklecijana
ili kako su Spliæani pjevali »Marjane, Marjane, èa bre barjak ne veje ?«
Bilo je upravo ovo doba zime, sredina ili konac veljaèe prije jedanaest godina, da
kle davne 1992., kada je u mojoj sobi u beogradskom hotelu Moskva zazvonio telef
on. Na drugom kraju ice bio je osobno dr. Vojislav Se elj, kojemu sam tih dana osta
vio prilièan broj poruka s molbom za intervju. Predsjednik Srpske radikalne strank
e na moje je veliko èuðenje rado pristao na razgovor za hrvatske novine, i sutradan
sam u prostorijama njegove stranke u Ohridskoj ulici napravio jedan od bizarniji
h intervjua u ivotu.
Podsjetio sam ga tada na njegovo svojedobno obeæanje da æe Split osvojiti na kraju, »k
ao lag na tortu«, na to mi je odgovorio da je to zaista i mislio, jer je to »stari srp
ski grad« u kojemu » ive Srbi« i koji je, uostalom, »po odredbama Londonskog pakta bio gar
antovan Srbiji«, nakon èega sam ga pozvao da, kad je tako, zajedno sa mnom poðe u Spli
t, gdje æe -s obzirom na to da u njemu » ive Srbi« bez sumnje biti velièanstveno doèekan.
jvoda se glupavo nasmijao i rekao da je to ipak nemoguæe, jer su »pokatolièeni Srbi u
Splitu odavno zaboravili svoje istorijske korene«.
Intervju s Vojislavom Se eljem u Slobodnoj Dalmaciji, naravno, nikad nije objavlje
n, jer je Jo ko Kulu iæ procijenio to doba isuvi e osjetljivim za takve stvari. Sjetio s
am ga se, meðutim, ovih dana i izvukao iz arhiva proèitav i vijest o optu nici koju je p
rotiv Se elja, zbog zloèina u Hrvatskoj, podiglo tu ila tvo Meðunarodnog suda u Haagu. Tak
o je Milo e-viæev »crveni vojvoda«, kako ga je onomad zvala beogradska opozicija, umjest
o u Split spektakularno ispraæen kao » lag na tortu« u Haag, »stari srpski grad«, kako
dosjetljivo zakljuèio dr. Se elj, barem po broju Srba koji tamo ive, i kojih je svak
i dan sve vi e.
Èitam te vijesti i razmi ljam o vremenu kad je u beogradskoj konobi Dalmacija trebal
o popiti mnogo vi e »èuvenoga vina Vero« - legendarnog litra a Bepa, èije su posljednje pre
ratne zalihe te zime kelneri uredno èitali na æirilici, kao vino Vero kako bi se uopæe
moglo zamisliti da æe jednom doæi dan kad æe Vojislav Se elj zbog ratnih zloèina zavr iti
a sudu, a kamoli da æe ga u zatvoru èekati, recimo, Slobodan Milo eviæ.
212
Ipak, ni cijela godi nja proizvodnja Dalmacijavina ne bi tada bila dovoljna da se
zamisli dan kad æe Vojislav Se elj biti pred sudom za ratne zloèine, a da to Hrvate neæe
zanimati niti. koliko stanje koljena jedne skija ice, i da æe to na televiziji biti
dvadeset sedma ili dvadeset osma vijest, debelo iza senzacionalne vijesti o Arl
oviæevim prijedlozima izmjena izbornog zakona.
Vje tica o dobrovoljnom odlasku Vojislava Se elja u Nizozemsku podsjetila nas je na
veæ zaboravljen Haa ki sud - sjeæate se, Meðunarodni sud za ratne zloèine, Sheveningen, Ca
rla del Ponte...? - koji u na oj kolektivnoj svijesti postoji iskljuèivo kao nekakva
virtualna sila za pritisak, zastra ivanje i ucjenjivanje djevièanski nevinih Hrvata
. Sjetit æete se, uostalom, i kad je ono prije nekoliko mjeseci zapoèelo suðenje Slobo
danu Milo eviæu po dijelu optu nice za zloèine poèinjene u Hrvatskoj. Prvih par dana Hrvat
ska je televizija izravno prenosila cijeli tok suðenja, a Hrvati su se dijelili na
one koji su, poput onoga luðaka u Splitu, trgli par piæa i krenuli klati Srbe, poto
m one koji su ravnodu no mijenjali televizijske kanale i, najzad, one koji su vi e i
li manje otvoreno navijali za Slobu, jer Slobo je »bog«, »car«, »zakon« i »legenda«, kako i
o odgovara i kako im kontrira, tim u togljenim, licemjernim Englezima, Francuzima
i kako li se sve ne zovu ti Amerikanci.
Uskoro smo umjesto izravnih prijenosa iz Haaga dobili tek skraæene snimke, pa krat
ke izvje taje u TV-Dnevniku, da bi nakon nekog vremena Slobodan Milo eviæ tiho nestao
iz na ih ivota, preseliv i se u lijeve donje kutove novinskih stranica, u nepristupaène
, mraène zabiti vanjskopolitièkih rubrika, tamo gdje ljudska noga nikad nije kroèila.
Proteklih dana, recimo, u Haagu je o odgovornosti Milo eviæa i JNA za rat u Hrvatsko
j svjedoèio nekada nji prvi èovjek jugoslavenske Kon-traobavje tajne slu be, isprièav i stv
za koje bi jo prije samo pet- est godina novinski izdavaèi davali stotine tisuæa marak
a. Danas, njegovo cijelo svjedoèenje stane u desetak redaka, izmeðu saobraæajne nesreæe
u Indiji i inicijative bolivijske vlade da legalizira proizvodnju koke.
Gledajuæi iz veljaèe 1992. godine, potpuno je nevjerojatno da suðenje Slobodanu Milo eviæu
za zloèine u Hrvatskoj nikoga ovdje pretjerano ne zanima, ali to je upravo tako.
U meðuvremenu, naime, otkrili smo ubojstva u Gospiæu, Sisku, Pakraèkoj Poljani, dogodi
la se Bosna i Hercegovina, i Medaèki d ep, i Bljesak i Oluja, i odjednom su na i heroj
i i generali postali tek Milo eviæevi cimeri, a svaka prièa o Milo eviæevim i e eljevim zl
ma ni ta drugo doli podsjetnik na na e.
213
Gledajuæi iz veljaèe 1992. godine, naime, Se elj je u tome ratu pobijedio. Split, poka
zalo se, jest srpski grad, kao i Gospiæ, i Sisak, i Pakraèka Poljana, i Zagreb, i Os
ijek, i kao to je srpska i Hrvatska - srpska, naravno, u onom smislu u kojemu, ka
ko bi to rekao crveni vojvoda, u njoj » ive pokatolièeni Srbi«. A Srbi, pak, u onome smi
slu u kojemu su nas hu kaèi pet godina uvjeravali da su svi Srbi zloèinci, a sljedeæih p
et da su svi Hrvati Mirko Norac.
Valja onda zaista imati razumijevanja za zbunjujuæi u as onih Hrvata koji su iznenad
a shvatili da su Srbi. Njima je Milo eviæ »zakon«, a Se elj had ija koji se sam javio na
i koji æe pokazati tim napirlitanim Europljanima tko im je stajao na predziðu kad s
u se talibani, davno prije New Yorka, zalijetali na zidine Beèa.
Danas, jedanaest godina kasnije, ja naprosto nisam vi e toliko siguran da bi moj p
rijedlog za odlazak u Split èetnièki vojvoda shvatio kao provokaciju. Jer, jedina je
razlika izmeðu hrvatskog Beograda i srpskog Splita u tome to ovda nji etnièki vojvode
pjevaju »Za dom spremni!«, dok su vojvodu Se elja u Beogradu ispratili sa »Sprem'te se,
sprem'te èetnici!«. To to je u Splitu, prema popisu stanovni tva, ostalo ukupno 9 (slov
ima: devet) pravoslavaca, paradoksalan je, ali pouzdan znak da bi se vojvoda Se el
j ovdje osjeæao kao kod kuæe - etnièki èisto.
Dakle, èetnièki isto.
veljaèe 2003.
214
Pobjede pisu povjesnici
ili tko na tvrdoj stini svoju povijest pi e, a tko je ubio Sa u Ge ovskog
Da je ovo civilizirana i kulturna zemlja kao to su Italija ili Èe ka, i kao to ni Ital
ija niti Èe ka nije niti æe ikad biti, o tome bi dogaðaju, potpuno sam siguran, veæ odavno
bio snimljen film, zapravo najgledanija domaæa komedija, snimljena prema istinito
m dogaðaju. Dobri na Vinko Bre an, Bre ana starog sin, snimio je ne to dosta nalik tome,
ali koliko god »...Rat na mom otoku« bio smije an i tragikomièan, nikad on nije mogao bi
ti toliko smije an i tragikomièan koliko to mo e biti istinit dogaðaj u Hrvata.
Bio je 15. rujna 1991. godine, u jeku Tuðmanove kampanje zauzimanja vojarni JNA, k
ad su kasarnu u nekada njoj Napoleonovoj utvrdi na splitskim Gripama opkolile jake
snage MUP-a i Zbora narodne garde. Snajperisti su zauzeli polo aje po krovovima o
kolnih zgrada, stasiti mladiæi u maskirnim uniformama, naoru ani kala njikovima i lovaèk
im dvoci-jevkama polijegali su iza automobila parkiranih oko kapije dobar talija
nski ili èe ki scenarist posve sigurno bi, nadahnut istinitim dogaðajem, èisto radi dram
e dodao i nekakav helikopter kako nadlijeæe kasarnu.
A ta se drama polako pribli avala toèki usijanja: jedan od bojovnika urlao je u mega
fon i pozivao agresorske krvoloke da se predaju, a njegovi suborci nervozno su r
astjerivali neoprezne znati eljnike, meðu kojima i mater mi i oca, koji ive ba preko p
uta ulaza u kasarnu, te su ozbiljno upozoreni da ne etaju po stanu bez prijeke po
trebe, i da bi bilo najbolje da do daljnjega polije u pod stol.
Bilo je veæ, mislim, kasno poslijepodne kad je pred repetirane pu ke, ma uæi bijelom krp
om, iza ao jedan potpuno blijedi, golobradi devetna-estogodi njak u sivomaslinastoj
uniformi, na primjer iz Vladièinog Hana ili tako nekako. Za njim, u kratkoj koloni
, iza li su i ostali stra ni èetnièki koljaèi: sredovjeèni, debelju kasti i posve obeznanje
od straha, ulazili su u autobus noseæi svoje trube, trombone, saksofone i èinele. Da
, ta se po zlu poznata divizija svirepih vukodlaka sastojala od desetak èlanova vo
jnog orkestra, pojaèanih s dvojicom-trojicom djeèaka iz Vladièinog Hana, èuvara uklete t
vrðave Gripe, sjedi ta nadaleko ozlogla ene limene
215
glazbe JNA. Prizor bi bio nadrealan i zapravo urnebesno smije an jedan od onih za
kakve talijanski i èe ki re iseri daju du u i jo bubreg priðe kad ne bi bila rijeè o pov
om dogaðaju, a ti su vazda bili velièanstveni, ozbiljni i epski.
Danas, dvanaest godina kasnije, natpis na velikoj kamenoj spomen--ploèi postavljen
oj pored ulaza u kasarnu Gripe, ispod velikoga kamenog grba Republike Hrvatske,
podsjeæa nara taje odrasle u slobodi da hrvatski vitezovi oslobodi e tu tvrðavu i preda e
graðanima Splita, kao prvu vojarnu agresorske JNA u Splitu, 15. rujna 1991. godine
, kako to veæ -valjda o desetoj obljetnici velikoga dogaðaja na ploèi napisa e, pa ploèu
odigo e, naravno, zahvalni graðani.
Nisam prisustvovao toj sveèanosti, pa ne mogu sa sigurno æu tvrditi, ali mogu prilièno p
ouzdano pretpostaviti da je tu, pred ploèom pokrivenom hrvatskom zastavom, uz pomoæn
og biskupa i nekoga birokrata iz Poglavarstva, govorio i jedan od pre ivjelih hero
ja te krvave epopeje, isprièav i ganutim graðanima kako je to zapravo bilo i kako samo
zahvaljujuæi prisebnim gardistima iz te-i-te bojne grad nije sravnjen sa zemljom,
a na ao se sigurno i kakav general, nekada nji vulkanizer ili monta er kabelske telev
izije, da objasni kako je zauzeæe zloglasne vojarne Gripe zapravo bilo prekretnico
m Domovinskog rata, kako su njenim padom uspostavljeni posve novi odnosi snaga u
regiji, te stvoreni preduvjeti za takvu globalnu preraspodjelu moæi kakva æe na kon
cu rezultirati pobjedom doktrine preventivnog rata i intervencijom SAD-a u Afgan
istanu i Iraku.
Dogaðaj zbog kojega imam pravo vjerovati u to zbio se èetiri mjeseca ranije i nije,
na alost, bio urnebesno komièan kao to je to bila herojska borba golorukih snajperis
ta s krvo ednim jugoslavenskim klarinetistima. estoga svibnja te, 1991. godine, spl
itski su sindikati organizirali demonstracije pred zgradom Komande Vojnopomorske
oblasti na splitskoj Rivi, tra eæi hitnu deblokadu Kijeva. U kaosu i gu vi, izmeðu stih
ova »Zovi, samo zovi« i patetiènih parola dr avotvornih sindikalaca, iz mase pred Komand
om odjeknuo je revolverski hitac koji je pogodio a ka Ge ovskog, devetnaestogodi njeg m
ladiæa iz Kavadaraca koji je u Splitu slu io vojni rok i kojega su glavonje pod apkam
a isturile ispred sebe u ivi zid, pred razbje njele demonstrante.
Prije mnogo godina je to bilo, i sva ta se u meðuvremenu dogodilo, zaboravili smo od
avno i maloga Makedonca i njegova uplakanog oca pred tv-kamerama, jer povijest s
labo pamti imena i prezimena onih koji nisu tako besmrtni da mogu pre ivjeti revol
verske hice i ivjeti vjeèno u
216
na im srcima i nazivima osnovnih kola. I jo su pritom s druge strane ni ana ustanièke pu
e. Ili revolvera.
Prije nekoliko dana, meðutim, povodom dvanaeste obljetnice opsade Komande JNA, u s
plitskom je Salonu Galiæ otvorena izlo ba fotografija to svjedoèe o tom slavnom povijes
nom dogaðaju. Natpisom pod jednom od njih, na kojoj se vidi mjesto gdje je svoj kr
atak ivot skonèao mladi Makedonac, nara tajima odraslim u slobodi ovako je opisano on
o to gledaju: »Oklopno vozilo pred Banovinom kod kojeg je poginuo makedonski vojnik
Sa a Ge ovski, kojeg su ubili njegovi zapovjednici jer nije htio pucati na goloruk
narod.«
Tako, eto, povijest pi u pobjednici. Svoja svjedoèanstva oni pi u »na tvrdoj stini«, na sp
omen-ploèama na koje se ne pi u nezgodni detalji. Na tim je tvrdim stinama narod uvi
jek goloruk, a rtve uvijek na e, pa ako i nije ba na , onda neka ga barem ubiju njihov
i. Jer u goloruka naroda ruke su gole, pa ne mogu biti krvave.
A da je ovo civilizirana i kulturna zemlja kao to nije i kao to, èini se, nikad neæe b
iti, o tragiènoj pogibiji a ka Ge ovskog bio bi veæ odavno snimljen film koji bi do kraja
ogolio sve frustracije i nezgodne detalje na e slavne povijesti. Ta povijest tada
mo da i neæe biti tako epska, velièanstvena i slavna, ali mo da ka em, mo da tada kona
tanemo i njeni pobjednici. Ne zato to smo zarobili limenu glazbu, ubili a ka Ge ovskog
i pobijedili u ratu, veæ zato to smo napisali svoju povijest onakvu kakva je doist
a bila.
I ne zbog a ka, jer njemu to vi e ni ta neæe znaèiti, nego zbog nas, kojima je ivjeti u s
odi, zajedno s onim do zuba golorukim herojem to je jednog davnog svibnja pucao u
blijedog klinca oduzetog od straha.
svibnja 2003.
217
Sabor na cesti a viæ - Ðevrske
ili kome je debelo crijevo u gaæama, a kome èep Coca-Cole na ramenima
Ne zanima mene, zaista, taj te ki trokrilni ormar od èiste bukovine, komad namje taja
naizgled po svemu zalutao u patetièni ilirski interijer Hrvatskoga sabora, a opet
tako savr eno uklopljen u njegove jeftine tukature, crvene sagove, ula tene biste dug
ih zulufa i isprane stol-njake u kantini.
Ne zanima me, ka em, taj Ljubo Cesiæ Rojs, barem ne vi e, ili barem ne ni ta vi e od jedna
ko pametnih i jednako ula tenih glava na rukohvatima monumentalnog saborskog stubi t
a. Mislim, ako ih uopæe ima, jer svakako bi na rukohvatima od kovanoga eljeza moral
o biti nekakvih ula tenih kugli. Kao to, valjda, i u parlamentu mora biti tako sjaj
nih i rumenih kugli poput Rojsove glave, ili - da ne ispadne da sam se uhvatio s
amo njega - obraza Ante Kovaèeviæa.
Ne zanimaju me vi e, eto, ni Ljubo Cesiæ Rojs, ni Anto Kovaèeviæ, ne zanimaju me ni kada
onakvi - jedan sa staturom dvolitrene Coca-Cole, drugi s njenom elokvencijom us
tanu iz zadnjeg reda saborske dvorane i poput svih kafanskih vicmahera, cereæi se
vlastitome kolosalnom urne-besju, udare po nekome tko nije njihove nacionalnosti
, vjere, elokvencije ili stature, kao to su im tako pro loga tjedna u parlamentu na
red do li homoseksualci.
»Ako se eli biti human, ja nemam ni ta protiv da se na Golom otoku napravi jedno ljeèil
i te pa neka ti nesretni ljudi idu, neka se kupaju, neka im se pomogne i neka se l
ijeèe!« ukljuèio se tako na svoj osebujan naèin Anto Kovaèeviæ u diskusiju o prijedlogu Z
na o istospolnim zajednicama, da bi onda, ohrabren pozorno æu koju je dobio, dodao k
ako su ionako svi ti homoseksualci, ustvari, »sida i i drogera i«.
Ustao je na to Ljubo Æesiæ Dvolitre i dometnuo svojemu kolezi i druzu da »nije istina
da su svi homoseksualci drogera i i sida i«, jer ima, eto, »i po tenih i èestitih homoseksu
laca, ima meðu njima vrlo uglednih politièara, a vjerujem i saborskih zastupnika, sa
mo to nemaju hrabrosti i snage da iziðu pred hrvatski narod, da ka u da jesu topla br
aæa!« »I onda bi im
218
biraèi dali glas, treba samo biti mu ko i reæi: jesam, peder sam!« - srkao je slinu zast
upnik Rojs u ivajuæi i cereæi se balavim hijenskim ustima.
Nisu me, velim, gledajuæi televizijski izvje taj s ove, nazovimo je tako, saborske s
jednice, dotakle ove umobolne opaske Ljube Cesiæa Rojsa i Ante Kovaèeviæa Zbrojsa, jer
odavno smo veæ navikli na njihove ale, po alice i pa aliæe. Ono to me zaista zdrmalo t
v sam, pa i dalje kao idiot mislim da to nikome ne mo e biti smije no - jest dugaèak t
elevizijski kadar to je nakon Rojsove urnebijesne ale pro etao sabornicom, hvatajuæi v
eleuva ena lica na ih inaèe mrkih zastupnika kako se tresu u grohotnome facijalnom grèu,
prijeteæi eksplodirati u napadaju razuzdanoga smijeha.
Hvatali su se tako za svoje trbuhe i Ivo Lonèar i Jo ko Kontiæ, i Marin Jurjeviæ i Vladi
mir Seks, i lijevi i desni, i srednji i prednji, i crveni i crni, i zeleni i uti,
i mu karci i ene, cijela se sabornica tresla od smijeha - èak je i uvijek strogi Mat
o Arloviæ gore, na katedri, razdragano grcao i brisao suze smjehuljice - i u jedno
m trenutku hrvatski je parlament izgledao poput krème na cesti Za viæ Devrske, jedne o
d onih gostionica s aluminijskim vratima u kojima se, pod po utjelim kalendarom Da
lmacijavina s Anom Sasso i ka iranim portretom Ante Paveliæa, uz u èulu bravetinu prièaju
vicevi o pederima i Srbima, te pjevaju duhovite gange o guzatim enama i Juri Fran
cetiæu.
Kakav je to nezaboravan prizor bio! »Ja b' njizi sviju na Goli otok! Pa nek se prèu
k'liko god elu!« veselo zapoèe konobar Anto. »Ja ta!« kroz smijeh æe stol u kutu. »To
nako sve drogera i i sida i!« - nastavlja konobar. »Nemoj tako« upade æelavi kamiond ija
uæi duplu malu ibensku - »Ima i po tenih tiju... pedera. Samo triba bit mu ko i priznat:
nu, ja san peder!« »Ha, ha, ha!« - grgolja gazda Mato s prljavim ruènikom oko vrata. »Ha,
ha, ha!« trese se krèma. »Ja pederèiæ, i moj æaæa bijo« - krene na to vesela ganga, i cij
tionica nastavlja - »pa me drugi æaæa napravijo!« »Predla em sada stanku od petnaest minuta
to æe gazda Mato, jednom se rukom dr uæi za trbuh, a drugom taruæi suze ruènikom, sve trèu
prema zahodu veæ napola otkopèanih gaæa.
Tako se, eto, u hrvatskom Saboru na lokalnoj cesti Za viæ Devrske diskutira i polemi
zira o prijedlogu Zakona o istospolnim zajednicama. U dostojanstvenoj atmosferi
ilirskog interijera, pod uljanim andelèiæima i kristalnim lusterima, dodaju se tako
zastupnici duplim lozama i veselim gangama.
»Za taj zakon glasat æe samo oni politièari koji nemaju vatrogasno crijevo u gaæama, kao
ja i Rojs!« smijuæi se izmeðu rumenih obraza dobacit
219
æe tako Anto Kovaèeviæ u Novom listu. »Samo nek' donose takve zakone«
dodat æe u istim novinama vatrogasac Rojs, smijuæi se oko rumene glave »vi e æe ena os
meni i Anti Gotovini!« »Ha, ha, ha!« uglas æe dru tvo iz krème na cesti za Devrske.
»Èekaj, imam ja jedan!« di e na spomen Gotovine ruku Goran Mi-kulièiæ, Vladin zastupnik u
uèaju odbjegloga generala, i prièa u Jutarnjem listu svoj omiljeni vic: »Do ao sin kuæi i
ka e tati da je gay. Pita ga otac: Sto je to gay? Ka e sin: Pa zna , mu karci i to. Pita
ga otac: Pa dobro, ima li ti Ferrari? - Kakav Ferrari, eno ti Stojadin u gara i, o
dgovori sin.
- Dobro, a nosi li Armanijeva odijela? - Jok, imam jedno Varteksovo od mature, ka e
sin. A nosi li zlatni Rolex? Kakav Rolex, uopæe nemam sat, ka e sin, a otac æe na to:
E, sine moj, nisi ti gay, ti si obièna pederèina!«
»Ha, ha, ha!« - gu i se od smijeha na odvjetnikov vic cijela Raèanova Vlada, i eno veæ Mik
ulièiæ juri prema Ðevrskama da ga isprièa Rojsu, najveæem jebaèu medu generalima i najveæem
neralu medu vatrogascima.
Gledam to veselo, rumeno dru tvo, èitam novine i razmi ljam kako je u toj zemlji, u ko
joj dva-tri fa istoida nasmijavaju cijeli parlament, puku namijenjena uloga pederèin
a. Ne, naravno, zato to bi Hrvati bili homoseksualci, pa èak ni zato to ne voze Ferr
arije, ne nose Armanije, niti gledaju u zlatne Rolexe. Naprosto zato to su sljedeæi
na redu, nakon Srba iljatih glava, podrezanih balija, opozicijske teladi i prasa
di, dalmatinskih blitvara, istarskih digiæa i ena za madrace: hrvatske pederèine koji
ma se smije cijela krèma.
To je hahahazija - zemlja u kojoj se fa isti i oveni najslaðe smiju.
srpnja 2003.
220
Sindrom velike bijele psine
ili kako je stra na morska neman poharala srpska sela u ibenskom zaleðu
Neprijatelj -to smo uèili jo u komunistièkim kolama -nikad ne spava: u doba kad po ten s
vijet hrèe, svaki dobar neprijatelj smi lja kako mu doæi glave, kako mu dokinuti dr avnu
nezavisnost i teritorijalni integritet, kako ga ugurati u nekakvu tamnicu narod
a i izbrisati mu nacionalni identitet, ili barem rastjerati turiste.
Slabo su tako proteklih noæi spavali na i neprijatelji u zapadnoj Europi. S obzirom
na to da se u svjetskim medijima slabo primila vijest kako su hrvatski navijaèi sr
avnili sa zemljom jedan omanji vicarski gradiæ - to je, ako æemo po teno, europskim uredn
icima jednako zanimljiva, in-trigantna, senzacionalna i neoèekivana vijest kao i u
ragan na jugu SAD, potres u Japanu ili havarija trajekta na Filipinima, samo to h
rvatski navijaèi mogu napraviti veæu tetu u propagandnim laboratorijima Novog Svjetsk
og Poretka dali su se u groznièavo razmi ljanje kako jo vi e nauditi Hrvatskoj.
Sjetio sam se! uzviknuo je valjda u pet ujutro Neprijatelj-koji-nikad-ne-spava,
sakriven iza tamnoljubièastih podoènjaka i dvodnevne brade po utjele od duhanskog dima
. Sto si se sjetio? upitali su njegovi prijatelji Neprijatelji. Morski pas! okre
nuo se on prema njima. Kakav morski pas, pobogu? - upita e ga prijatelji Neprijate
lji sa aljivo, pogledavajuæi se meðusobno prepuni suæuti za poludjeloga kolegu.
Njihov kamarad, provjereni neprijatelj Hrvatske, nije, meðutim, po- emerio pameæu: sut
radan je tako u vodeæim njemaèkim i engleskim novinama objavljena vijest kako su rib
ari u hrvatskom Jadranu, kraj otoèiæa Jabuke, a na karti se lijepo vidi da je to jed
va èetiri centimetra od Dubrovnika - u mre u uhvatili golemu bijelu psinu, najopasni
ju i najkrvoloèniju od svih morskih nemani, dugaèku èetiri metra i te ku tonu i pol. Sta
vi pet! - dobacio je netko. - ta pet? - èudio se Neprijatelj. - Stavi da je dugaèka p
et metara pojasnio je Veliki Me tar Sviju Neprijatelja i te ka dvije tone. Nije beg
cicija.
221
Tako je vijest o est metara dugaèkom i dvije i pol tone te kom morskom èudovi tu, uopæe je
nom od najveæih ikada uhvaæenih, poput bombe odjeknula njemaèkim i engleskim turistièkim
agencijama. - Tko to podmeæe Hrvatskoj usred turistièke sezone? - pitali su se u do
njem desnom kutu karte Europe hrvatski domoljubi. - Kome to odgovara velik bijel
i pas na Jadranu ba uoèi ferragosta?. - graknuli su dr avotovorci. - Koja je sad to p
sina? - pitali su se treæi. - Velika bijela - odgovorili su èetvrti. Ma znamo opet æe
oni treæi nego koja je to podvala, tko nam je to smjestio? Aha, to mislite lupi e se
èetvrti po èelu pa neprijatelji koji nikad ne spavaju!
Tako bi, eto, zahvaljujuæi budnim dr avotvornim prijateljima bio raskrinkan jo jedan
pakleni plan na ih somnambulnih neprijatelja, da nije jednog sitnog detalja: est me
tara dugaèke i dvije i pol tone te ke velike bijele psine koja je avaj! doista uhvaæen
a u moru kraj otoèiæa Jabuke, kako je uostalom objavljeno èak i u hrvatskim novinama.
Cijela ova prièa, sve i da nije istinita kao to zaista jest, i sve da je i koji met
ar kraæa, kao to zaista nije, zvuèi kao satirièka persifla a vijesti koja je nekako istov
remeno potresla Dalmaciju: Julie Pascal, britanska spisateljica to je sa svojom k
azali nom skupinom gostovala na 43. meðunarodnom djeèjem festivalu u ibeniku, u londons
kom je Guardianu objavila tekst »primitivan pamflet«, kako su ga nazvali budni hrvat
ski antidifamatori -u kojemu opisuje svoj traumatièan boravak u Hrvatskoj, gdje se
, kako pi e Julie, na svakom koraku vide usta ki simboli, gdje mnogi Srbi ni danas n
e mogu nazad na svoje poslove i u svoje stanove, gdje je antifa istima iz Drugog s
vjetskog rata pola penzije otkinuto i poklonjeno nacistièkim veteranima, gdje domo
roci mrze muslimane i Zidove, i gdje su spaljena sela jasna poruka Srbima koji s
e planiraju vratiti u Hrvatsku.
Tko to podmeæe Hrvatskoj usred turistièke sez... pardon, usred eu-rointegracijskih p
rocesa? - pitali su se u donjem desnom kutu karte Europe hrvatski domoljubi. - K
ome to odgovaraju nacisti i ksenofobi na Jadranu, ba uoèi prijemnog ispita Hrvatske
za Europku uniju? - graknuli su dr a-votovorci. - Koja je sad to psina? - pitali
su se treæi. - Velika bijela - odgovorili su èetvrti smijuljeæi se sharkastièno.
Jednako kao i ona golema bijela psina tako bi, eto, zahvaljujuæi budnim dr avotvorni
m prijateljima bila raskrinkana i ova, jo veæa i jo golemija psina neprijatelja i mr
zitelja svega hrvatskog, da nije nekoliko sitnih detalja: usta kih simbola na svak
om kutu, spaljenih srpskih sela uz dr avne ceste, diskriminiranih partizana, honor
iranih nacistièkih veterana i domorodaèkih
222
sovena kojih je - avaj! - Dalmacija puna, kako su, uostalom, godinama prije Juli
e Pascal pisali èak i neki hrvatski novinari.
Taj fenomen u znanosti se zove »sindrom velike bijele psine«: nije Hrvatima problem
to to im se morem skitaju est metara dugaèke i dvije i pol tone te ke krvo edne ljudo der
ke zvijeri, veæ je problem to za to znaju kupaèi i strani turisti. Nije Hrvatima prob
lem to im je dr ava i arana fa istièkim simbolima i to su srpska sela i desetak godina ka
nije jo uvijek davno obrasla zgari ta, veæ je problem to za to znaju stranci - neprija
telji to nikad ne spavaju.
Ima jedan film, za Hrvate jako pouèan, gotovo edukativan. Ne znam jeste li ga gled
ali, Spielbergov jedan stariji film, zove se Ralje ili tako nekako. Uglavnom, u
moru pred Amitvjem, malim turistièkim mjestom na obali oceana, pojavljuje se golem
i bijeli morski pas, to lokalne vlasti odluèuju pre utjeti kako ne bi rastjerali turi
ste. Sad, tu se jo sva ta dogaða, da vas ne gnjavim s detaljima, ali ono to sam vam ht
io reæi zbiva se na kraju: kad vlasti vi e nisu mogle kriti da se tu muva orija ka zvi
jer i kad su bili prisiljeni ne to poduzeti, psina je veæ potamanila pola filmske pic
e.
Koliko je meðu onima to su zavr ili u elucu velike psine bilo onih to su graðane Amitvja
uvjeravali da neprijatelj nikad ne spava, ne sjeæam se sad toèno. Ali da su bili u p
ravu, bili su: stvar je samo u tome da su kasno shvatili tko im je neprijatelj.
Do zadnjega su, nesretnici, mislili da je to samo legenda - to, naime, da morski
psi nikad ne spavaju.
srpnja 2003.
223
Tajna predsjednikovih pi tolja
ili koliko malokalibarskih metaka stane u zakonski okvir nu ne samoobrane
»Za pi tolj sam imao valjanu dozvolu i zatra it æu da mi ga vrate. Za taj sam pi tolj vez
n jer mi je obranio ivot!« - otvorio je Vinko Zuljeviæ Klica svoju du u poput konzerve,
i na njenu dnu pokazao novinaru o iljke od tuge, s kojom i danas prièa o svojoj tri
stapedesedmici, Taurusu 357 magnum, to sada skuplja pra inu negdje u podrumu zagreb
aèkog Istra nog centra, suho zaveden u Knjizi oduzetih predmeta pod nekom komplicira
nom ifrom od brojeva, slova i kosih zagrada. U suzne oèi vraæa mu se pak onaj lanjski
utorak kad je u kafiæu NBA, »braneæi goli ivot«, sasuo pet metaka u glavu agenta HIS-a V
eselina Marinova.
Sutkinja zagrebaèkog upanijskog suda ocijenila je, razumljivo, da pet metaka spra eni
h u neèiju glavu spada u prihvatljive oblike samoobrane. Zakonski okvir samoobrane
odreðen je, jasno, kapacitetom revolverskog okvira ili nekog drugog malokalibarsk
og ar era. Otprilike ovako - pet metaka, to je u okviru zakonski dopu tene samoobrane
. Dvanaest metaka, recimo, veæ nije: to su barem dva okvira.
Vinko Zuljeviæ je tako osloboðen svake krivnje, i u ovom trenutku, u krugu obitelji,
on ali samo dvije stvari: hudu sudbinu hrvatskog medijskog prostora »Uvijek sam im
ao povjerenja u hrvatski pravni sustav, no danas sam velik skeptik prema na im med
ijima!« - i jo hudiju sudbu svoga srebrnog magnuma: »Za taj sam pi tolj vezan jer mi je
obranio ivot!«
Istodobno, na drugom je jednom upanijskom sudu - onom splitskom
- drugom jednom Vinku, nekom Budi i, zavr eno suðenje zbog druge jedne hladnokrvne egz
ekucije. Prije sedam godina Vinko Budi a zvani Mrki, tada zapovjednik Specijalne p
olicije, pred diskotekom Palladium iz èe ke zbrojevke kalibra 9 mm ispalio je metak
u potiljak 19-godi njeg Milenka Ðekiæa. Sudac Slavko Lozina, strah i trepet splitskih
ratnih zloèinaca, razrezao je Budi i cijelih 59 mjeseci zatvora, i ubojica je oti ao k
uæi. Zahvaljujuæi, naime, neobiènoj igri sluèaja po kojoj je zakonski minimum za neodgod
iv odlazak na odslu enje kazne 60 mjeseci, Mrki je sada, kao i Klica, okru en obitel
ji. Koju je, by the way, i zasnovao na meduvremenoj slobodi.
224
Nije poznato je li i on »skeptik prema medijima«, no da je »oduvijek imao povjerenja u
hrvatski pravni sustav« nije pametno sumnjati. I on, kao i Klica, danas mo e aliti t
ek dvije stvari. Prvo, nad hudom sudbinom svojom - jer da je ispalio pet metaka,
da je dakle ispunio zakonski okvir nu ne samoobrane i ispraznio zakonski okvir sv
oga pi tolja, danas bi vjerojatno bio na slobodi. Sa samo jednim ispaljenim metkom
nije ga mogao osloboditi èak ni Slavko Lozina.
Druga pak stvar za kojom Vinko Budi a mo e aliti jest, naravno, huda sudbina njegove
zbrojevke. »Zatra it æu da mi je vrate«, mo emo ga èuti kako apuæe odvjetniku. »Za taj sam
vezan jer mi je obranio ivot!«
Za razliku od Klice, meðutim, on ga neæe tako lako ponovno vidjeti: njegova je zbroj
evka usred suðenja nestala iz Istra nog centra, i do danas se ne zna gdje je ni tko
ju je iz zgrade suda odnio. Onaj tko ju je ukrao nadao se oèito da æe zbog nedostatk
a kljuènog dokaza Mrki dobiti bla u kaznu, no legendarni sudac Lozina nije nasjeo: s
pi toljem ili bez njega, Budi a æe zbog jednog jedinog metka u potiljak u zatvoru èamit
i nevjerojatnih gotovo pet godina.
Oni koji, za razliku od na a dva tiha sugraðana, nemaju ba toliko »povjerenja u hrvatsk
i pravni sustav«, sa zebnjom su - istodobno s vijestima
0 presudama Klici i Mrkome u novinama proèitali kako je u splitskom kafiæu Whiskey n
eki Frane Caljku iæ no em te ko ranio policajca, nakon èega je ubijen hicima iz policijsko
g pi tolja.
Frane Caljku iæ je, naime, u o ujku 1999. godine s nekoliko metaka iz pi tolja kalibra 9
mm izre etao 24-godi njeg Miroslava Laziæa, te ga potom, valjda u nu noj samoobrani, za
palio zajedno s njegovim mercedesom, nakon èega ga je splitski upanijski sud zbog n
eubrojivosti to je ono kad se ispaljeni meci ni ne broje poslao na psihijatrijsk
o lijeèenje od dvanaest
1 pol godina. Iz Vrapca - gdje je, pretpostavljam, gorko plakao nad pi toljem koji
mu je spasio ivot - Frane je pu ten nakon samo godinu i pol. Ako mi je dopu teno dal
je pretpostavljati, slutim da su ga izlijeèenim proglasili nakon to je prestao aliti
za pi toljem. Za to tako mislim? Pa iz jednostavnog razloga to mu je poslije lijeèenja
, vidjeli smo, dobar bio i obièan no .
Tri prièe o tri pi tolja, izvuèene iz crnih kronika u svega par dana, prièe su o hrvatsk
om pravnom sustavu, sustavu u kojemu se ne morate bojati za svoj ivot dokle god v
am se potiljak kloni kratkih cijevi repeti-ranih u nu noj samoobrani, i u kojemu c
ijevi ima toliko da dolazi barem jedna po glavi stanovnika, rjeðe po nogama ili tr
buhu.
225
»Smije no je da me u akciji Barakuda terete da sam pro vercao est pi tolja«, ispovijeda se
tako na kraju Vinko Zuljeviæ Klica. »Na ovim prostorima ima toliko pi tolja i oru ja da
je to takav apsurd, da to svijet nije vidio!«
I zaista, pored toliko oru ja insistirati na tih bijednih est pi tolj-èiæa, to priznat æ
ne ulijeva previ e povjerenja u hrvatski pravni sustav. Odakle, meðutim, sve te kra
tke cijevi, sve te zbrojevke, magnumi i berette?
Ne znam za sve, ali za ova tri iz na e prièe znam prilièno pouzdano: sjetit æe se pasion
irani èitaèi novina kad je ono u ostavinskoj raspravi pobrojena ostav tina pokojnog pr
edsjednika Franje Tuðmana, i kad su, uz obiteljsku kuæu u Nazorovoj, kolekciju umjet
nina i dvjesto tisuæa maraka u gotovini, pobrojena i tri pi tolja. Sluèajno ili ne, dv
a su bila kalibra 9 mm, a jedan - Predsjedniku posebno drag Smith&Wesson - magnu
m tri-stapedesetsedmica: upravo dakle oni kalibri kojima su ubijeni Marinov, Ðekiæ i
Laziæ.
Te smo, eto, kratke cijevi simbolièno i doslovno naslijedili od pokojnog re ima, kal
ibre kaosa i bezakonja to æe ih nova vlast tako rado prepisati na svoje ime, zajedn
o s pravnim sustavom koji sveèano otvara liftove i zatvore, i u kojega puno povjer
enje, uz one koji dr e pi tolje, imaju samo oni koji ih ne vide. Jer su im okrenuti
potiljkom.
Oni, dakle, to nisu prekoraèili nu nu samoobmanu.
rujna 2003.
226
Tko je ubio Isusa K. (33)
ili kako nam je Svetozar K. osamdeset godina sjedio na grbaèi i onda se odao genoc
idu
Svetozar K., hrvatski Srbin, jedan od tisuæa njih koji su za vrijeme Oluje napusti
li Hrvatsku, u svoju se Korenicu vratio pet godina kasnije. Na informativni razg
ovor u policijsku stanicu pozvan je odmah po povratku u Hrvatsku, a nakon jo neko
liko policijskih ispitivanja i du e istrage pritvoren je krajem 2002. godine.
Vi emjeseèno suðenje Svetozaru K., po optu nici koju je Dr avno odvjetni tvo u Gospiæu podi
u veljaèi ove godine, okonèano je prije nekoliko dana presudom vijeæa upanijskog suda
pod predsjedanjem suca Branka Milanoviæa.
Svetozar K. progla en je krivim zato to su on i njegovi preci osamdeset godina sjed
ili na grbaèi hrvatskoga naroda, zato to su na hrvatskoj grbaèi razni okupatori sjedi
li devet stotina godina, i zato to je optu eni, shvativ i da je Hrvatska pred rasulom
i nestankom sa svjetske pozornice, imao namjeru i plan na grbaèi Hrvata sjediti i
dalje. Optu eni je kriv i zato to su on i njegovi preci zajedno s Turcima preko pe
tsto godina vr ili genocid nad Hrvatima, prisajedinili Hrvatsku Kraljevini Jugosla
viji i planski u njoj uni tavali Hrvate, te konaèno zato to je 1991. godine s jo neide
ntificiranim pomagaèima razru io pola Hrvatske.
Za navedena djela vi estoljetnog uni tavanja Hrvata, genocida nad njima, prisajedinj
enja Hrvatske Kraljevini Jugoslaviji, ru enja pola Hrvatske i sjedenja na hrvatsko
j grbaèi u vremenskom periodu od osamdeset godina, Svetozar K. iz Korenice osuðen je
na jedinstvenu zatvorsku kaznu od trinaest godina.
Na alost, ovo nije nikakva tjeskobna kafkijanska ili orvvellovska fabula, pa ni n
ekakva montypythonovska zajebancija - jer èak i da jest, bila bi to lo a zajebancija
: rijeè je o doslovno citiranom obrazlo enju presude Svetozaru K. iz Korenice, kojeg
a je, formalno zbog zlostavljanja hrvatskih ratnih zarobljenika - mada ni to nij
e dokazano, a zapravo zbog sjedenja na hrvatskoj grbaèi i sudjelovanja u osmanlijs
kom genocidu nad Hrvatima, sudac Branko Milanoviæ osudio na 13 godina zatvora. Da,
227
ponavljam treæi put, Svetozar K. je dobio 13 godina zatvora zato to je osamdeset go
dina sjedio na grbaèi hrvatskog naroda prije nego se kako na sarajevskoj televizij
i reèe ona baba èiji je sin oti ao u èetnike »odao genocidu«.
Prvi poriv to ga normalan i zdrav pravni dr avljanin pravne dr ave osjeti jest poriv
da dohvati suca Milanoviæa, natjera ga da pojede diplomu, pa mu da laksativ i natj
era da njegovu diplomu pojedu i oni koji su mu je dali, te na koncu i njima da l
aksativ, pa poèasti Milanoviæevom diplomom i one koji su ga uopæe imenovali sucem.
Èasni sudac Du an Milanoviæ to, naravno, nije zaslu io. Naprotiv, zaslu io je nekakav orde
n, velered ili tako nekako, ne to to se veæ dodjeljuje za one koji hrabro raskrinkava
ju negativne pojave i procese, i glasno govore ono to se utljiva veæina ne bi usudil
a ni za osamdeset, ni za petsto godina.
A èasni sudac Milanoviæ raskrinkao je cijeli hrvatski pravosudni sustav, sustav koji
funkcionira po naèelu kontekstualne odgovornosti, naèela razraðenog nevjerojatnim mar
om Tudmanova pravosuða i konaèno definiranog od strane najmjerodavnije i svakako naj
kompetentnije i najvi e pravosudne instance u Hrvata: naravno, Crkve - jedinog sud
a vi eg i od Ustavnog i od Vrhovnog.
Bilo je to relativno davno i samo se putnici zlonamjernici poput potpisnika ovog
a teksta sjeæaju tog pisamca - rijeè je, naime, o otvorenom pismu biskupa splitske m
etropolije upuæenom javnosti i Vladi onih dramatiènih dana u veljaèi 2001., kad je Hrv
atska kljuèala zbog suðenja Nor-èevoj skupini, optu enoj za ratne zloèine u Gospiæu u jesen
1991. godine.
»Ne ulazeæi u pravni vid tih dogaðaja, apeliramo da se pri dono enju suda o Domovinskom
ratu vodi raèuna o povijesnom kontekstu, da se ne zaboravi kojim je sve nepravdama
hrvatski narod bio izlo en i to je sve morao pretrpjeti« ka e se u tom povijesnom doku
mentu, da bi na kraju slijedile i detaljnije upute: 'Kod prosudbe pojedinih djel
a treba voditi raèuna i o tome to je bilo prije, a to poslije: to je uzrok, a to poslj
edica.'«
Po naputku biskupa splitske metropolije organizirana su vi e-manje sva kasnija suðen
ja za ratne zloèine. Tako tek danas nakon povijesnog obrazlo enja èasnog suca Branka M
ilanoviæa znamo, primjerice, da je èasni sudac Slavko Lozina »pri prosudbi djela« skupin
e vojnih policajaca optu enih za zloèine u Lori i te kako »vodio raèuna tome to je bilo p
rije, a to poslije«.
228
Samo valjda zbog ogranièenog prostora u obrazlo enje njegove osloba-dajuæe presude nij
e stalo da su »optu eni i njihovi preci osamdeset godina na svojoj grbaèi nosili srpsk
e parazite«, da su »na njihovoj grbaèi razni okupatori sjedili devet stotina godina«, da
su »oni i njihovi preci preko petsto godina trpjeli genocid od strane Srba, Turak
a i drugih«, te da su »1918. godine prisilno prisajedinjeni Jugoslaviji i planski u
njoj uni tavani«.
U takvim okolnostima, to je drugo grupi vojnih policajaca u Splitu preostalo nego
da svjesni kako je »Hrvatska pred rasulom i nestankom sa svjetske pozornice« - po g
radu skupljaju Srbe, zatvaraju ih u Lori, i tamo do smrti premlaæuju bejzbol palic
ama, muèe strujom i sakate no evima?
I to je drugo sucu Lozini preostalo nego da »kod prosudbe njihovih djela« povede raèuna
i o »povijesnom kontekstu«, o tome dakle » to je bilo prije, a to kasnije«, i da ih oslob
di krivnje? Ba kao to je po istom naèelu kontekstualne odgovornosti - Svetozar K. kr
iv i za ubojstvo Stjepana Radiæa, i za ubojstvo kralja Zvonimira na saboru na Knin
skom polju, kojega je poèinio u dosluhu s Radomirom Ð., nogometa em Zagreba, zbog èega j
e ovaj mladiæ crnogorske nacionalnosti prije nekoliko kola opravdano ka njen utim kar
tonom.
To je kontekstualna odgovornost povijesni doprinos hrvatskoga pravosuða zapadnoj p
ravnoj znanosti - kojega su biskupi splitske metropolije izveli iz svojedobne re
volucionarne crkvene teze po kojoj su svi Zidovi krivi za raspeæe i ubojstvo I. K.
(33) prije gotovo dvije tisuæe godina.
Postoje, naime, utemeljene indicije da je te veèeri meðu rimskim vojnicima, u unifor
mi vojske tzv. SAO Krajine, naoru an kopljem i kratkim maèem, bio i neki Svetozar K.
iz Korenice.
listopada 2003.
229
Japanski susreti
ili kako je Cro Cop jedva deset minuta bio socijaldemokrat i odmah najebao
Oni nisu za bilo kakvu Hrvatsku, veæ za Hrvatsku socijalne pravde i zadovoljnih lj
udi, oni su za suradnju s Haa kim sudom za dobro Hrvatske, oni æe Hrvate uvesti u Eu
ropu i Europu dovesti u Hrvatsku. Oni æe zaposliti nezaposlene, zaustaviti rasprod
aju nacionalnog bogatstva, smanjiti poreze i doprinose, oni æe sagraditi modernu,
sretnu Hrvatsku. Njihov voda gleda nas s plakata i sporova nasmijan, u neobavezn
oj sportskoj odjeæi, kako klincima iza leda baca ko arka ku loptu i daje im »peticu«. Za n
jih svira Dino Dvornik, na njihovoj su listi mladi, moderni ljudi, a Zdravko Tom
ac samo im formalno nije èlan.
Raèanova Socijaldemokratska partija 1999.?
Ili ipak Sanaderov HDZ 2003.?
S druge strane su oni: ne, oni neæe bespogovorno skidati hlaèe pred meðunarodnom zajed
nicom, oni æe se boriti za dostojanstvo hrvatskog naroda, oni ne mogu prihvatiti d
a je u Hrvatskoj bilo etnièkog èi æenja Srba, niti u Bosni hrvatske agresije. Oni s balz
amiranim osmijehom otvaraju teretne liftove, asfaltne petlje, suvremene trafike
i monumentalne vojne ordinarijate, njihov veliki voða pred izbore prima njemaèkog ka
ncelara i hita u prijateljski Vatikan fotografirati se s polusvjesnim Ivanom Pav
lom, predizbornom maskotom svoje stranke. Za njih svira Severina, na njihovoj je
listi Mirko Filipoviæ Cro Cop, a Zdravko Tomac samo im formalno nije èlan.
Tudmanova Hrvatska demokratska zajednica 1999.?
Ili ipak Raèanov SDP 2003.?
Evo, na primjer - u kojem bi to paralelnom svemiru èovjek i Hrvat prije samo mjese
c-dva mogao zamisliti da æe neki hrvatski politièar pred novinarima i suradnicima gl
edati prijenos iz Japana, gdje æe se za titulu svjetskog prvaka u uliènom temanju bor
iti stameni Cro Cop u tijesnim gaæicama na crvene kockice i crnim majicama s oznak
ama Zvonimir Securitvja i Antiteroristièke jedinice Luèko, a da taj politièar sa stisn
utim
230
pesnicama ispred televizora neæe biti ni Sanader, ni Pa aliæ, nego -Raèan.
Dakle, ni Ivo ni Iviæ, nego Ivica!
Politièkim analitièarima ostaje sad analizirati tu bespo tednu borbu i njen rezultat,
te poku ati odgovoriti na pitanje hoæe li HDZ izgubiti izbore kao to je izgubio Filip
oviæa, ili æe SDP izgubiti izbore kao to je izgubio Filipoviæ.
Mislim, taj je grmalj fakat razbijao ispred sebe sve to se micalo, obarao na pod
mutante i hulkove velièine Grgura Ninskog, borbe su mu trajale kraæe od slovenskog r
ata za nezavisnost, èak je i onu èetverokatnicu kako se zvao, Bob Sap, Bob Sdp, tako
nekako - sru io na pod kao to ih je nekoæ obarao Bo o Cro Cop Kovaèeviæ, i izgledalo je d
mu ni sam guverner Kalifornije u svojim najboljim danima ne bi u ringu izdr ao du e
nego to bi japanskom najavljivaèu bilo potrebno da mu izgovori prezime. to bi bila
Filipoviæeva najdu a borba.
Onda je, na vrhuncu slave, Mirko-nikad-Bobom-Filipoviæ svoje ime, prezime, nadimak
, ugled i high-kick stavio u slu bu Raèanove predizborne kampanje, postavljen je vis
oko na listu SDP-a i pred njim su se poput Boba Sappa ispru ile svijetla buduænost i
sjajna politièka karijera, najvjerojatnije ministra javnih radova i za tite okoli a,
koji æe spojiti ugodno s korisnim i u sklopu treninga golim rukama bu iti tunele i r
u iti bespravne objekte.
Da bi onda, u iznenadnom obratu, veæ u prvoj borbi kao socijaldemokrat zavr io na po
du, koprcajuæi se nemoæno ispod oznojenog i uzdiha-nog brazilskog èudovi ta smije nog imen
a Minotaur, tako da je ispalo zapravo nenadanom sreæom to je minotaur po definiciji
èovjek s glavom bika, a ne obrnuto.
Podsjetila me ta borba na onaj vic kad se s malim Jovicom nitko nije htio igrati
, zbog èega je odluèio da se vi e ne zove Jovica, nego Ante: kako se na staro ime nije
vi e htio odazvati ni roðenoj majci kad ga je zvala na ruèak, otac je ubio u njemu bo
ga neposlu noga, pa se na malac na koncu po alio prijateljima kako »ni deset minuta nij
e Hrvat, a veæ ga prebilo ko magarca«.
Sjetio sam se tog vica gledajuæi Mirka Filipoviæa na podu u onoj tokij-skoj areni: n
i deset dana nije bio esdepeovac, a veæ ga prebilo kao Suvara!
Nije, eto, pomoglo ni SDP-ovo prihvaæanje pravila ultimate-fighta u izbornoj areni
: uz vijesti iz Tokija novine su sutradan donijele tako vijesti iz Imotskog, gdj
e je SDP-ovce Slavka Liniæa i Marina Jurjeviæa uoèi predizbornog skupa jajima gaðao neki
dr avotvorni minotaur biæe s mozgom bika i, kako se dalo vidjeti, jajima koko i.
231
U istim novinama, na istoj stranici, objavljena je i vijest daje u Zagrebu pretuèe
n i Lovre Pejkoviæ, ef Uprave za prognanike i pomoænik Raèa-novog koalicijskog partera
Radimira Èaèiæa. A nije iskljuèeno valja provjeriti da je i bek Rijeke Vu koviæ na utak
u Zagrebu nogama s leda oborio Dinamovog napadaèa Stroka misleæi da je rijeè o Raèanovom
i Liniæevom omiljenom tajkunu.
Koga je onda - barem medu ozbiljnim politièkim analitièarima -moglo iznenaditi to je
istoga tog dana nesuðeni Raèanov ministar Mirko Filipoviæ usred glamuroznog SDP-ovog p
redizbornog skupa u Tokiju barbarski napao neki temer s PTSP-om? A nije bilo ni S
lavka Liniæa da mu dovikne iz partera: »Mirko, pazi - poluga!«, pa da mu zahvalni kole
ga iz ringa uzvrati: »Hvala, Slavko« i doda: »A ti, pazi jaje!«
Oni su u predizbornoj kampanji zauzeli èvrst stav. Stav je kleèeæi, u ultimate fightu
zove se poluga i izgleda otprilike ovako: jednome je protivnikova ruka uvuèena izm
eðu nogu, a drugome je glava protivniku na dupetu. Prizor u kojemu Mirko Filipoviæ C
ro Cop, bolno izvrnute desne ruke, lijevom udara po podu ringa tra eæi od suca preki
d borbe, klasièni je hrvatski predizborni apsurd: desnica je u bezizlaznom klinèu, a
predala se - ljevica.
Izbor je, naravno, va .
studenog 2003.
232
Znate li prièu o Antonu Beliæu
ili kako su talijanski èetnici pretukli mlade filologe iz splitske Torcide
U petak, 14. studenoga, nakon osmodnevnog aran mana u talijanskom zatvoru Regina C
oeli, sedmorica pripadnika splitske Torcide, osuðeni u Rimu na po 18 mjeseci zatvo
ra uvjetno, osloboðeni su kako se to diplomatskim dijalektom ka e »zahvaljujuæi nastoja
jima Veleposlanstva u Rimu i dobroj suradnji s talijanskim dr avnim tijelima«. Hrvat
ska ambasada platila im je hotel u Rimu, voznu kartu do Ancone i jo jedno noæenje u
tom gradu, gdje su se trebali ukrcati na trajekt koji æe ih vratiti kuæi.
Istoga dana u mali Lopar na otoku Rabu, nakon osmodnevnog lutanja po Aziji i Eur
opi, trajektom je stigao limeni lijes s tijelom 67-godi njeg Antona Beliæa, koji je
do kraja odslu io kaznu do ivotnog zatvora u dalekom Egiptu. Supruga Nada i dvije kæer
i, rodbina, prijatelji i mje tani Lopara rapskog su pomorca na njegovu posljednju
plovidbu ispratili sutradan, u subotu, istoga dana kad je iz Ancone za Split kre
nuo brod s golobradim Torcida ima.
Tako su ove subote zavr ile dvije hrvatske zatvorske prièe: jedna na naslovnim stran
icama nedjeljnih izdanja, sa slikama uplakanih majki i bijesne braæe kako prijete
fotoreporterima, hvalospjevima na oj diplomaciji i simpatijama za deèke koji svoj kl
ub prate i u dobru i u zlu, druga tek malom osmrtnicom u kutu novinske stranice,
onom kratkom reèenicom o dubokoj boli i tu noj vijesti.
Anton Beliæ, pomorac rijeèke Jugolinije, u egipatskom je zatvoru zavr io davne 1985. g
odine. Stariji èitatelji novina pamte taj sluèaj: uhap en je kada je prilikom pretresa
broda Bribir, na sidri tu uz egipatsku obalu, u kabini kormilara Beliæa pronaðeno 15
kilograma droge.
Po strogim egipatskim zakonima osuðen je na kaznu do ivotnog zatvora, iako je sam pr
etres obavljen pod vrlo sumnjivim okolnostima, iako prilikom otkriæa droge nikog o
sim egipatskog policajca nije bilo u Beli-æevoj kabini, iako nitko drugi na brodu
nije optu en, iako nisu postojali nikakvi dokazi da je ta droga Beliæeva, iako on ni
kad nije imao posla s
233
narkoticima, iako nikad nije utvrðeno gdje je ta droga nabavljena i kome je bila n
amijenjena.
Tada, osamdesetih godina, novine su o tome pisale velike reporta e, jer bila je to
dobra prièa, poput Ponoænog ekspresa. S vremenom su tekstovi bivali sve kraæi i rjeði,
da bi se na koncu tek povremeno javila oèajna supruga Nada, te ko optu ujuæi Antonove ko
lege i poslodavce, koji su svome kormilaru, kako se èini, po gusarskim obièajima nas
apunjali dasku i bacili ga u egipatsku tamnicu. Onda je do ao rat i Hrvatska se po
svetila sasvim drugim nekim zatvorenicima.
Zaboravljen od svih osim od obitelji, Anton Beliæ je u zatvoru pedeset kilometara
udaljenom od Kaira umro u srijedu, 5. studenog, istoga dana kad su ona sedmorica
torcida a, zajedno s jo pet tisuæa navijaèa, krenuli u Rim, na utakmicu Kupa Uefe izmeðu
Rome i Hajduka. Praæena neskri-venim simpatijama medija splitska je Torcida pohar
ala u e sredi te Rima, to je domaæoj publici predstavljeno iskljuèivo kao obraèun razulare
ih romanista i krvo ednih karabinjera s mladim Spliæanima, koji su s Coca-Colom i tu
ristièkim vodièima u rukama obilazili valjda rimske galerije i muzeje.
Nezgodna i neobja njiva okolnost da su iza mladih splitskih ljubitelja klasiène glaz
be i antièke arhitekture ostajale i arane crkve i fontane, da su na rimsku policiju,
ba u trenutku kad se na la ispred predstavnika splitske Udruge mladih filologa Tor
cida, iznenada s neba poèele padati bengalke i pivske boce, kao i èudesna sluèajnost d
a je lik Dantea Alighierija na transparentu kojega su nosili na rimskom stadionu
neobièno slièio Benitu Mussoliniju sve su to Talijani protumaèili kao novu najezdu ba
rbara na Rim.
Stvar je prevr ila mjeru kada je raspjevana splitska mladost krenula u potragu za
Caravaggiovim monografijama i starijim izdanjima kultne Vasa-rijeve knjige Le vi
te dei'piu eccellenti pittori..., a domaæini to predstavili kao pljaèkanje rimskih t
rgovina. U jednom je hrvatskom dnevniku zgoda s junacima na e prièe opisana, naime,
doslovce ovako: »Èinjenica da je iz jednog duæana u sredi tu Rima nekoliko majica nestal
o ba kad je unutra bilo tridesetak Torcida a, kao i okolnost to se jedan karabinjer
ozlijedio upravo pred tim butikom, talijanskoj policiji su bile dovoljne da zakl
juèi kako su Hajdukovi navijaèi opljaèkali trgovinu i pretukli karabinjera.«
Sedmorica mladih lupe a - kako je novinarima izjavila majka jednog od njih: »Pa ako
su i ukrali, nisu zbog toga lopovi!« osuðena su na 18 mjeseci zatvora, uvjetno na pe
t godina, te su nakon srcedrapateljskih apela na njihovu mladost i domoljublje o
d rodbine i kolega s tribina doèekani
234
gotovo kao heroji. Ba kako su svojedobno doèekivani BBB-ovci iz Milana ili navijaèi v
aterpolske reprezentacije iz Kranja. I ovoga puta krivi su domaæini, kao i onda ka
da su mladi Hrvati protutnjali Slovenijom poput Kadijeviæevih tenkista, a na i sport
ski funkcionari i novinari okrivili Slovence, i to zbog »lo e organizacije susreta v
isokog rizika«.
Najmlaði od torcida a to su se vratili iz rimskog pr una rodio se one godine kad je Ant
on Beliæ baèen u egipatsku tamnicu i nikad nije èuo za njega. Kormilar broda Bribir ni
je, eto, imao sreæu da s pivskom bocom, zapaljenom bengalkom i uzdignutom desnicom
bude ambasador na ega sporta i prenositelj stare slave djedovine, pa da se i za n
jega, kao svoga putujuæeg veleposlanika, zauzme mlada hrvatska dr ava.
Anton Beliæ samo je stajao za kormilom: èak i da je zaista krijumèario drogu, to nikad
pouzdano nije dokazano, daleko je to i od sudjelovanja u slavnoj »bitci za Benetto
n«, a kamoli od paljenja srpskih i bo njaèkih sela, ili kakvog drugog dr avotvornog èina,
poput otmice putnièkog aviona i ubojstva policajca, zbog èega je predsjednik Tuðman na
kon dobro odigrane uloge u Davtonu - kako svjedoèi Dunja Ujeviæ u upravo objavljenoj
hagiorafiji Gojka u ka za protuuslugu od Amerikanaca zatra io izruèenje Zvonka Bu iæa.
Anton Beliæ æe na kraju ovog Prison Bluesa biti jedini koji æe spavati mirno, vjeèno le eæi
na savjesti dr ave koja gaje zaboravila, okupirana izdavanjem paso a ruskim mafija ima
i srpskim zloèincima, zabavljena plaæanjem advokata haa kim herojima, te zabrinuta dr
amom balavih huligana u rimskom kazamatu. Nakon osamnaest godina na tvrdoj drven
oj postelji zatvora El Qanatar, i takva æe mu hrvatska zemlja biti laka i meka.
studenog 2003.
235
KBC Rebro i ostale enske bolesti
ili za to se Hrvatice boje liftova, a ne znaju hodati po stepenicama
Mo da je ipak krajnje vrijeme da se u ovoj zemlji uvede zakonska obaveza ugradnje
dizala, mada ne bi bilo lo e da se razmisli i o dono enju posebnog zakona koji bi re
gulirao potpunu zabranu stepenastog premo tavanja visinskih razlika u stambenim i
gospodarskim objektima, odnosno - Zakona o suzbijanju stepenica.
U protivnom, neæe domalo biti nijedne Hrvatice èitavih potkoljeniènih ili podlaktiènih k
ostiju, a onda æe biti prilièno kasno da se zapitamo: tko æe nam, zaboga, sad kuhati,
tko æe nam glaèati, ivati, prati, èistiti i raðati? I tko æe oprati ono krvavo stubi te?!?
Da li, naime, zato to se enski rod iz nekog nejasnog razloga boji tro nih, mraènih lif
tova, da li zbog ergonomski neprilagoðenih stepenica, da li stoga to ih same prerev
no peru i laste pa su opasno klizave, ili mo da, evo sad mi je palo na pamet, napr
osto zato to nas je Janica Kosteliæ nauèila da ena zaista mo e zavr iti u bolnici zbog ne
godnog pada niz za to predviðenu povr inu - stazu za spust ili kuæno stubi te, svejedno
- tek ovo s padanjem ena niz stepenice po Hrvatskoj sad veæ doista poprima razmjere
epidemije, ne to poput SARS-a. Hitne pomoæi hrvatskih bolnica ovih su mjeseci tako
pune pacijentica podleglih zagonetnom i opakom virusu Gubitka imuniteta na padan
je stepenicama, ili skraæeno - GIPS-a.
Najgore tek slijedi: ne samo da sezona poledica jo nije ni poèela veæ je i jedan pozn
ati zagrebaèki poduzetnik najavio gradnju najvi eg nebodera u Europi golemog, stotin
u i èetiri kata visokog poslovnog tornja!
Izraèunajte sami koliko je to tisuæa stepenica i koliko kilometara stubi ta, koliko æe n
a tih stotinu i ne to katova doæi poslovnih i osobnih tajnica, koliko telefonistica,
kafe-kuharica, konobarica, èistaèica, daktilografkinja, pomoænica i sta istica, koliko
dakle slomljenih rebara, kralje nica, nogu i ruku? Ako mene pitate, prije nego Hrv
atska donese Zakon s poèetka teksta, reèeni bi poduzetnik barem tri prizemna kata tr
ebao urediti u suvremenu Kliniku za hitni kirur ki prijem i ostale enske bolesti. M
ogli
236
bismo joj dati i neki zgodni naziv, recimo Rebro. Dobro, ako vec postoji Rebro,
onda, ta ja znam, Kièma. Ili Obje ruke. KBC Obje ruke. Gdje bi, dakako, ene mogle do
biti i struènu pomoæ u lijeèenju straha od liftova.
Kako, naime, drugaèije objasniti da nakon jo neviðene, iroke svehr-vatske kampanje pro
tiv nasilja nad enama, kad smo mi gluplji i naivniji veæ povjerovali da neæemo tako b
rzo opet proèitati vijest o nekoj nesretnici to se polomila niz stepenice, ovoga pe
tka u novinama izaðe vijest kako je »55-godi nja ena s Pe èenice prilikom pada niz stubi t
adobila te ke tjelesne ozlijede, te je zbog prijeloma obje podlaktice i loma donje
g dijela kralje nice zadr ana na lijeèenju u Klinièkom bolnièkom centru«.
Te je veèeri kæer nesretne ene - ka e kratka vijest - nazvala policiju i rekla da su jo
j se roditelji posvaðali. Vozilom Hitne pomoæi ena je nakon toga prevezena u bolnicu,
dok je njen 53-godi nji suprug priveden u policijsku stanicu u Petrovoj. Za vrije
me kriminalistièke obrade, meðutim, i on i te ko ozlijeðena supruga potvrdili su da se u
aru njihove rasprave ena nezgodno spotakla i pala, uslijed èega je slomila obje ruk
e i kièmu. Vijest zavr ava tako da prièu o klizavim stepenicama policiji na posljetku
potvrðuje èak i - kæerka.
Svatko tko je proèitao tu vijest, ali ba svatko, zna da ena s Pe èenice nije pala niz st
epenice. Svatko, ba svatko, zna da su i ona i kæer prestravljene kuænim terorom i pri
jetnjama balkanskogapater familiasa potvrdile njegovu, slu benu verziju prièe o Pron
to legno pulito za èi æenje drvenih podnih povr ina, o nezgodnim skliskim svojstvima tog
sredstva, o stepenicama to ih je imbecilni arhitekt projektirao ba odozgo prema d
olje, i tatinoj nozi o koju je mama zapela rebrima... pa tako est puta. I nitko,
ba nitko se nije zaèudio vje ticom iz Crne kronike.
Fascinantno je zapravo to kako se u zemlji Hrvatskoj nasilnici osjeæaju toliko kom
otno, udobno i za tiæeno da se ne moraju zamarati niti smi ljanjem nekakve uvjerljivij
e prièe nego to je to osebujna hrvatska disciplina » enski skok niz dalj«.
Ne, za to bi se vrli hrvatski mu sad zamarao groznièavim izmi ljanjem prièe o tome, hm, j
e li, kako su on, ena i kæer bili na izletu, kako su brali razlièke i preskakali potoèiæ,
kako su onda prostrli aren stolnjak da pojedu mamine u tipke i domaæi pekmez, i kako
je onda, hm, zapravo, ovaj, taman dok su hranili malu vjevericu, je li, ogromni
asteroid pao ravno na enu, preko leda, i onda je ena taj meteorit, tu kometu, koj
i li je vrag bio, i la podignuti sa sebe, ovako, i - puf-krc, pukle obje podlaktic
e!
Uostalom, ne zvuèi li vam ta prièa uvjerljivije nego otrcani kli ej o hrvatskim domaæica
ma to u slobodno vrijeme padaju niz stubi ta?
237
Hrvatska je, meðutim, navikla ivjeti u la i. U la i je toplo, sigurno, udobno i meko, i
to je najva nije nitko ni ta ne pita, nitko ni za to ne odgovara. Za to ne bismo vjero
ali onome vojniku da je èetrnaest srpskih zarobljenika na Koranskom mostu ubio u s
amoobrani? Za to ne bismo vjerovali svim onim vojnicima to su ih napadale srpske ba
be s kala nji-kovima pod pregaèom? Za to ne bismo vjerovali torcida ima da su oni zaprav
o spa avali onoga BBB-ovca iz automobila to se zapalio valjda str-mopizdiv i se niz s
tepenice?
Zaista, za to ne bismo vjerovali policiji koja svakog tjedna mora prati krvave mrl
je sa zidova svojih istra nih centara, od svih onih privedenih bolesnika to lupaju
glavom o zidove i mlate policajce zubima po pendrecima? Za to im ne bismo vjeroval
i da vlasnika Nove TV nitko nije htio ubiti, nego ga je zasad nepoznata osoba na
mjerno gaðala u noge kako bi ga opomenula? Recimo, da nije platio struju?
Za to im, najzad, ne bismo vjerovali kad u istrazi nepobitno utvrde kako je 55-god
i nja ena s Pe èenice, ureæi da doèeka svoga supruga koji se vraæao s posla s buketom ru
i, zapela o skupocjenu kinesku vazu, suprugov poklon za godi njicu braka, i pala n
iz stepenice?
Hrvatska ena se, meðutim, ne predaje, ona se i dalje bori sa stepenicama, najveæim zl
om suvremene arhitekture: kièma joj, naime, nije slomljena metaforièki, nego samo do
slovno.
prosinca 2003.
238
Luburiæu, alji nam salate
ili mala nutricionistièka analiza mesa iz Arkanovih klaonica i Maksovih mesarnica
Slobodane, alji nam salate, bit æe mesa, klat æemo Hrvate!
Sjeæate se svi ovoga stra nog napjeva: imate, naravno, i sliku pred oèima, povorku pij
anih èetnika zamagljenih oèiju, u jednoj im ruci kala njikov ili no , u drugoj boca prep
eèene ljive, onaj na èelu ma e zlokobnom crnom zastavom s lubanjom i sloganom »Sloboda il
i smrt - za kralja i otad binu«. Dan je osamnaesti studenoga, Arkanovi èetnici u li su u
centar Vukovara, a mi smo toga dana slu ali vijesti o padu Maslenièkog mosta i poko
lju u Skabrnji, i mislili da je to najstra nija vijest koju æemo ikad èuti.
Nekoliko dana kasnije pu teni su nam prvi put ti snimci BBC-a, kadrovi od kojih na
m se i danas ledi krv u ilama: civili i hrvatski vojnici uga enih pogleda, ru evine,
krv, le evi, oganj, i ona povorka kako stupa pjevajuæi, ponovit æu: »Slobodane, alji nam
salate, bit æe mesa, klat æemo Hrvate!«
Danas, dvanaest godina kasnije, neki iz te mraène kolone mo da su i mrtvi, ali veæina
je mnogo vjerojatnije iva, iz prostog razloga jer i nisu bili ni ta drugo doli besp
rizorne ubojice le eva, bulumenta pijanih, smrdljivih strvinara to se u svoje novob
eogradske stanove vratila sa zamrzi-vaèima i televizorima, noseæi svojim kæerkicama ba
rbie-lutkice u nagor-jelim suknjicama.
Sasvim jasno mogu vidjeti te vukovarske pjevaèe danas, dvanaest godina starije, vi
dno propale, u istim oronulim stanovima, s bocom prepeèene ljive ispred prastara te
levizora to ga je tata onomad donio iz rata. Kæerkica je odavno odrasla, vodi svoj i
vot i nikad ga nije pitala za to je onoj barbiki suknjica bila nagorjela. Kao to ga
nitko nikad ni ta nije pitao. Nije se imalo tu to pitati. A i da jest, kad bi ga n
etko i danas upitao kako je mogao to pjevati, imao bi on prièu lako razumljivu i t
e ko osporivu.
Recimo, bilo je takvo vrijeme. Recimo, bio je rat, a u ratu... recimo, »te smo pes
me pevali sa stotinama hiljada Srba tokom rata, kada je usta ka
239
agresija ugro avala sam opstanak srpskog naroda, kad su hiljade Srba ginule braneæi
na e vrednosti od usta ke kame«. Za to ih, meðutim, pjevaju i danas, kad se u birtiji opet
naðe staro dru tvo vukovarskih pjevaèa? Recimo, da »tom pesmom poruèimo povampirenim usta
ma da ih se ne bojimo i da æemo da titimo svoje vrednosti po bilo koju cenu«.
Primijetili ste, naravno, da stalno spominju nekakve opæe vrijednosti koje brane i
danas kao i onda, 1991. godine. Koje su to vrijednosti? Tri temeljne: »Bog, otad bi
na, porodica«.
Za to sam se sada, iako nije ni godi njica, niti ikakav slièan povod, sjetio toga jezi
vog refrena s vukovarskih ru evina? Zato to bih volio da mi netko objasni razliku i
zmeðu stihova kojima se poziva Slobodan Milo eviæ da u Vukovar po alje salate - samo sal
ate naime nedostaje, jer »bit æe mesa, klat æemo Hrvate« - i onih, recimo, kojim se neki
Marko Perkoviæ Thompson rado prisjeti svijetlih trenutaka hrvatske kuhinje, kao to
su bili, na primjer, »Jasenovac i Gradi ka Stara«, slavna »kuæa Mak-sovih mesara«. Kako, n
ime, znamo, ni u Jasenovcu, ni u Gradi ki Staroj takoðer nije nedostajalo »mesa«, samo to
»mesar« nije bio drug Sloba nego Maks Luburiæ.
Razlike, naravno, nema nikakve: »meso« je isto, ljudsko naime, mesari su isti, rtve s
u iste - i u Vukovaru i Gradi ki Staroj - no evi i metode su iste, pjesme su iste, p
oèesto i melodije, isti su i pjevaèi, a bojim se i -publika. I isti su im razlozi.
»Te smo pjesme pjevali sa stotinama tisuæa Hrvata tijekom Domovinskog rata, kada je èe
tièka agresija ugro avala samu opstojnost hrvatskoga naroda, kad su tisuæe Hrvata ginu
le braneæi na e vrijednosti od èetnièkog no a«, reæi æe tako Marko Perkoviæ Thompson obja n
oj osebujan koncertni repertoar. »Tom pjesmom poruèujemo povampirenim komunistima da
ih se ne bojimo i da æemo im se oduprijeti i tititi svoje vrijednosti po bilo koju
cijenu.«
Primijetili ste, naravno, da Thompson stalno spominje nekakve opæe vrijednosti koj
e on, smjerni katolik, brani svojom pjesmom. Koje su to, dakle, vrijednosti? Pon
ovimo one tri temeljne, koje Thompson spominje u svakom svom intervjuu: Bog, ota
d bina, porodica. Pardon - Bog, domovina, obitelj.
Bog? Da, »Bog koji sve ljude voli jednako«, Bog kojemu se »valja moliti i klanjati, i
ni ta ti se ru no neæe dogoditi«, kako u jednom takvom intervjuu propovijeda mladi minis
trant Thompson, koji se »redovito ispovijeda da bi oèistio svoju savjest« i koji se Bo
gu redovno moli, jer »lijepo je zaspati nakon molitve«.
240
Domovina? Da, domovina koju je I hompson branio »pjevajuæi zajedno sa stotinama tisuæa
Hrvata o Jasenovcu i Gradi ki Staroj«, domovina kojoj komunisti danas »poku avaju nanij
eti to vi e zla« progla avajuæi njega, Thompsona, zamislite, »fa istom, nacistom i slièno«
Obitelj? Da, obitelj koja je - kako u jednoj enskoj reviji pi e Thompso-nova slu bena
hagiografkinja »uz Boga i Domovinu jedina konstanta u njegovu ivotu«, obitelj koja j
e mladome pjevaèu »najva nija na svijetu«.
U pjesmi koju pjeva mladoj, razdraganoj publici u nekoj od mraènih dvorana na peri
feriji zapadne civilizacije, i èiji je snimak na Internetu postao inicijalnom kapi
slom cijele ove afere, Thompson izmeðu ostalog zaneseno pjeva »U Èapljini klaonica bil
a, puno Srba Neretva nosila«, nakon èega se mo e èuti kako prekaljeni koncertni majstor
animira publiku povicima: »Ajmo ruke, ajmo ruke gore!«.
Toèno mogu zamisliti taj prizor: pjevaè, cijela grupa zapravo, pjeva: »Slobodane, alji
nam salate, bit æe mesa, klat æemo Hrvate«, a onda onaj na èelu pote e dugaèak gutljaj i de
e se: »Ajmo ruke gore!«. Svakome æe se ljubitelju domoljubne pjesme marci popeti uz kièmu
pred slikom kolone baba i djece, staraca i ena, kako kao jedan di u ruke u zrak i
puze utke, maglovitim novembarskim jutrom, u Èapljinu, Jasenovac, Ovèaru, Gradi ku, sve
jedno, u klaonicu mesara Maksa, Arkana, Jure, Slobe, kako li se veæ zove, praæeni pj
esmom Marka Perkoviæa Thompsona i njegovih mesarskih egrta.
Ajmo ruke gore!
sijeènja 2004.
241
Bajka o bijeloj srni
ili kako, kada i za to uvijek i bez ikakvog razloga ubiti drugaèijeg
U umi jednoj kraj drevnoga nekog grada ivjela jednom jedna srna. Nije to bila obièna
srna, kakve u tim sumama obitavaju veæ vjekovima, ljeti smedeg, a zimi sivkastog
krzna: bija e, naime, ova srna bijela poput mladoga snijega, jedina bijela srna ko
ju su vi estoljetne lipe i hrastovi vidjeli u cijelome svom ivotu.
Brzo se kraljevstvom pro iri e glasovi o èudesnoj bijeloj srni koja donosi sreæu svakome
kome prijeðe preko puta, i koja poni tava sve nesreæe svih crnih maèaka u kraju. Seljac
i stoga pohrli e u umu u potrazi za svojom sreæom, ali nitko nikada bijelu srnu vidio
nije. Ili barem one koji je vidje e: ti su ionako prona li sreæu i oti li u daleke kraj
eve, u druge neke, svoje bajke, u kojima ljudi ive zajedno s bijelim srnama.
Nije dugo pro lo dok glas o èudesnoj srni nije do ao i do samoga kralja. Ali kralj nij
e vjerovao da ne to takvo postoji, te okupi jednoga jutra sve svoje vojnike i kren
e u umu, u potragu za bijelom srnom. Tragali su za njom danima, sve dok posljednj
eg dana, kad su veæ htjeli odustati, kralj iznenada pred sobom ne ugleda prekrasnu
ivotinju. Malena srna stajala mu je na putu i gledala ga svojim velikim oèima: bil
a je bijela poput kraljièine puti.
Ipak postoji pro apta kralj, podigne dvocijevku i ispali hitac. Bijela srna se trg
nu, napravi dva drhtava koraka, zatetura u stranu i klonu na prednje noge: iz ma
le, crvene toèke krznom se razli topla krv. Tri puta se poku ala pridignuti prije ne
go je konaèno pala, gledajuæi kralja oèima to su se gasile polako i tiho poput posljedn
jeg umornog ugarka u kraljevu ognji tu.
Kralj je tada dao srnu odrati, a odrubljenu glavu preparirati kao dokaz da zagon
etna bijela ivotinja postoji. I da donosi sreæu. Jer od tada nitko u kraljevstvu ne
bje e sretniji od kralja, koji je svojom rukom ubio èudesnu bijelu srnu, jedinu na
svijetu.
Prièa o bijeloj srni mogla bi biti bajka, jer ima sve to za dobru bajku treba: i kr
alja i kraljevstvo, i crnu umu i mitska biæa, i - naravno - jasnu pouku
242
i sretan kraj. A nemojte ni æasa sumnjati da ova bajka nema sretan kraj. Ne znate
vi zemlju u kojoj su ivjeli kralj i bijela srna.
Prièa o bijeloj srni mogla bi, naime, biti bajka, samo kad ne bi od rijeèi do rijeèi b
ila istinita.
Jedan je hrvatski dnevnik tako na svojoj zadnjoj stranici, tamo gdje se objavlju
ju urbane bajke o princezama to pogibaju u pari kim tunelima i prinèevima to potpisuju
za talijanske nogometne klubove, donio prièu iz samoborskog kraja, gdje je medu l
ovcima navodno vi e od godinu dana kru ila legenda o potpuno bijeloj srni, »primjerku
kakav nije zabilje en u povijesti hrvatskog lovstva«.
Da bi se uvjerili u istinitost glasina, èlanovi Lovaèkog dru tva ljuka krenuli su u umu
Konj èicu kraj Okiæa, gdje je zagonetna ivotinja navodno posljednji put viðena. Dopisnik
prepu ta dalje prièu Franji Koletiæu, uglednom lovcu, biznismenu i vlasniku Pirotehnik
e iz Mirnoveca, kojemu novinar tepa kao hrvatskom »kralju vatrometa« - to je, pogaðate
, kralj iz na e bajke.
»Kad mi je prijatelj rekao da je nedavno vidio bijelu srnu, nisam mu ba vjerovao. A
li ipak je nas petnaestak odluèilo jo jednom, i to zadnji put, provjeriti o èemu je r
ijeè. Rasporedili smo se po umi i nakon nekoliko sati gotovo odustali od potrage. T
ada sam je ugledao u daljini. Nisam mogao vjerovati svojim oèima«, prièa jo vidno uzbuðen
na kralj vatrometa. »Naciljao sam, ali ona je pobjegla prema drugoj ekipi lovaca.
Ubrzo su je i oni vidjeli, te je potjerali natrag prema meni... i to je bilo to.«
U vijesti dalje tajnik Hrvatskog lovaèkog saveza ka e kako se slièan ulov ne pamti u a
nalima na eg lovstva, dok profesor s Prirodoslovno-mate-matièkog fakulteta obja njava
kako se radi o albino srni, primjerku kod kojega je uslijed genetske promjene do l
o do slabijeg stvaranja pigmenta. Glava bijele srne je, naravno, odrubljena i pr
eparirana, i sada krasi dom Lovaèkog dru tva u Slavogori, a cijela prièa ukra ena je i v
elikom slikom koja prikazuje prekrasnu bijelu ivotinju kako le i na blatnjavoj umsko
j bogazi, glave izvrnute u posljednjem hropcu: fotografija bi tako bila crno--bi
jela da nije male crvene toèke iznad srninih slabina, iz koje se bijelim krznom ra i
rila velika ru ièasta mrlja.
Nije pouka ove prièe u vjeènoj svaði o licemjerju lovaca koji ubijaju ivotinje jer ih v
ole, jer vole prirodu i jedini skrbe o srnama i srndaæima, pa ih valjda ubijaju sa
mo kad mali bambiji postanu prijetnja ljudskoj vrsti, iako svatko razuman zna da
lovci hrane i paze na srne i srndaæe samo zato da bi ih mogli ubijati i ni zbog èeg
a drugog. Nije pouka ni u vjeènoj svaði o licemjerju srnoljubaca koji se zgra aju nad
krvoproliæima u lovi tima,
243
iako æe rado sami u ivati u srneæem butu, ba kao i mesu nevino usmræenih svinja, goveda,
koko i i riba.
U ovoj se bajci, naime, radi o ivotinji koja je ubijena samo zbog svoje boje ko e:
ne zbog hrane, ne zbog sporta ni zbog zabave samo zbog boje krzna. Da je nesretn
a srna bila smede-siva, kao i sve srne u umi Konj ici kraj Okiæa, da je bila kao osta
li i da nije str ala iz smede-sive mase svojim snje nim krznom, nikad ne bi hrvatski
kralj vatrometa sa svojim drugovima krenuo tragati za njom i ona bi iva doèekala k
raj lovne sezone, da kasnije umre kao to æe umrijeti i sve njene sestre, od gladi,
hladnoæe, bolesti, slomljene noge, vukova ili kako se to ka e od sporta.
To je bajka o dalekom, drevnom kraljevstvu, o mraènoj umi u kojoj nije dobro biti d
rugaèiji od veæine, i u kojoj nije dobro biti drugaèije boje. U toj zemlji ive lovci ko
ji misle da je razlièitost genetska gre ka i poremeæaj pigmenta, i koji æe dokazati da d
rugaèiji postoje tako to æe ih ubiti i izlo iti.
Pouka bajke? To, gospodo lovci, to ste ubili jedinu bijelu srnu na svijetu i to st
e joj balzamiranu glavu izlo ili na uvid skepticima i nevjernicima, nije dokaz da
bijela srna postoji. Koliko god vam to, naime, glupo zvuèalo, ona tek sad vi e - ne
postoji.
sijeènja 2004.
244
Uloga hrvatske vojske u Oktobarskoj revoluciji
ili kako se abortus protivi enevskoj konvenciji o ratnim zarobljenicima
Jedna od prvih pizdarija to sam ih napravio u novinama bio je mali tekstiæ u Omladi
nskoj iskri - ima tome skoro dvadeset godina - u kojemu sam se satirièki osvrnuo n
a nevjerojatan fenomen prirodne reprodukcije jugoslavenskih partizana. Ta se èudes
na vrsta, naime, uspje no mno ila i èetrdeset godina nakon revolucije, razviv i osebujan
naèin razmno avanja uz pomoæ dvojice svjedoka, koji bi nekakvoj komisiji potvrdile da
se taj i taj borio s njima na Sutjesci, ovjerili bi to potpisom, rukovali se s
predsjednikom komisije, salutirali stisnutom akom i dok si rekao »Smrt fa izmu!«, eto g
otovog mitraljesca, topovskog ni and ije ili barem tapskog kurira - to veæ Vrhovnom koma
ndantu treba.
Onda bi se tapski kurir zajedno s tog jutra osvjedoèenim veteranom Igmanskog mar a za
kleo pred komisijom da je i njegov ogor bio u ratu, diverzant ili tako ne to, znat æe
te ga sigurno, on je onaj to je digao most na Neretvi, glumio ga Yul Brinner pa g
a svi poslije zvali »27. juli«, jer da je bio dvadeset sedmi to se pred komisijom kle
o da je ba on digao eljezni most na Jablanici.
Veliki je Smoje o tome napisao onu legendarnu epizodu Maloga mista, u kojoj jor I
van Trogiranin dotura Luidija i Roka podmiæuje s po jednom tukom, samo da posvjedoèe
kako se s njima borio u ratu. Mnogo kasnije ja sam pak u Iskri napisao kratku p
rièu o najmlaðem sudioniku Narodno-oslobodilaèkog rata, junaku to je 1943. godine usred
pretresa obiteljske kuæe kao osmomjeseèni fetus prouzroèio majci prijevremene trudove
, te tako odvratio pozornost talijanske patrole i spasio oca partizana skrivenog
na tavanu.
Naravno, osvjedoèeni partizani iz SUBNOR-a popizdili su zbog te moje neslane ale, i
ispao je to na kraju tipièan mali, opæinski skandalèiæ. Sreæom bez te ih posljedica, jer o
amdesete su istjecale i stari su skojevci veæ po susjedstvu poèeli polako tra iti oèevic
e koji æe pred komisijom posvjedoèiti kako su svirepo likvidirani na Bleiburgu.
245
Tako je bilo u onome ratu, tako je uostalom u svakome ratu, pa za ro bi i Domovins
ki rat bio izuzetak. Nije poznato koliko je to tuka platilo glavom, i koliko je
osmomjeseènih fetusa branilo Vukovar i Osijek, ali posljednji slu beni podaci govori
li su da u Hrvatskoj uredno potvrðen ratni sta ima vi e od pazi sad 400.000 ljudi.
Stvari, dakle, stoje ovako: ako stanovni tvo Hrvatske podijelimo napola, pa ako od
dva milijuna mu karaca odbijemo djecu i starce, dobit æemo fascinantnu statistiku,
valjda jedinstvenu u cjelokupnoj povijesti ratovanja: ispada, naime, da je u obr
ani Hrvatske pod oru jem bio pola ratno sposobnih mu karaca, znaèi svaki drugi Hrvat.
Provjerio sam tezu matematièki, u vlastitoj obitelji, i fakat - od nas dvojice braæe
svaki drugi je bio u ratu. Kao i obièno, ja sam bio prvi, dok je u ratu uvijek bi
o netko drugi.
Cetiristo i ne to tisuæa vojnika - e to je, gospodo, jedna respektabilna vojna sila
i meni sad pada na pamet samo pitanje kakva je to hrpa diletanata, hoh taplera, pr
opalica i idiota, a sasvim moguæe i èetnièkih agenata - vodila Hrvatsku vojsku u Domov
inskom ratu, kad je nekoliko desetaka tisuæa pripitih èetnika, rezervista i golobrad
ih regruta okupiralo treæinu zemlje koju je branilo gotovo pola milijuna stamenih
vitezova?
Preko cetiristo tisuæa ljudi?! Zaboga, saveznici su Hitleru zabili glogov kolac s
jedva 150.000 mladiæa iskrcanih na pijesak Normandije! S cetiristo tisuæa vojnika Hi
tler je dr ao pod kontrolom gotovo cijelu Jugoslaviju, a s jednako toliko ljudi Le
njin je u jesen 1918. razbio bjelogardejce i promijenio svijet. S cetiristo tisuæa
vojnika, ljudi moji, prosjeèan bi polaznik kursa za pje adijsku obuku oslobodio Hrv
atsku za petnaest minuta, a i benigniji bi se simpatizer ideje o hrvatskoj Drini
te ko zaustavio prije Zemuna.
No èak ni to nije sve. Hrvatska se slavna vojska 1991.-95. jo , naime, stvara: jedan
od prvih poteza Sanaderove vlade, vidimo, jest stopiranje revizije statusa siln
ih braniteljskih divizija, a slavna i vi estruko ranjavana tenkistica Jadranka Kos
or sveèano ovih dana objavljuje kako - parafraziram »nitko vi e nijednome hrvatskom vo
jniku neæe reæi da je la ni branitelj«. Stavljen je tako moratorij na Panèiæevu zloglasnu d
mobilizaciju i ni ta vi e ne stoji na putu Kosorki djevojci da mobilizira i nas preo
stalih èetiri milijuna Hrvata, pa da krenemo u proboj Dubrovnika.
Procedura je vi e puta isku ana i dobro provjerena, pa nema razloga da se mijenja: p
otrebna su vam dakle dva svjedoka, sudionika Domovinskog rata, i s njihovim potp
isom vi ste veæ sutra jedan od stoèetrdeset tisuæa vukovarskih branitelja, ili kopilot
Rudolfa Pere ina, jedan od njih sedamsto i
246
pedeset, ili policajac iz onoga legendarnog autobusa na Plitvicama, nevjerojatno
g Mercedesova modela u koji stane èetrnaest i pol tisuæa redarstvenika.
Kad vas Jadranka Kosor nakon toga registrira i dodijeli vam ratni raspored, ne b
udite uskogrudi: em æe vam ih trebati za sva ona odlikovanja - mislim, grudi - em
Domovina treba svakoga tko mo e nositi odlikovanje. Pardon, pu ku. Posvjedoèite zato z
a svoje prijatelje, kumove, zetove, urjake, djevere, ogore, kolege i susjede, i iz
gradimo velièanstvenu vojnu silu pred kojom æe drhtati svijet.
Izraèunajte sami: kad bi svih 450.000 sudionika Domovinskog rata po dvojica svjedoèi
li pred komisijom, u trenutku bi Hrvatska vojska brojila novih 225.000 vojnika,
a kad bi potom svjedoèilo svih tih 675.000 vojnika, veæ bi nas bilo milijun. Tim tem
pom od milijun boraca-svjedoka dobili bismo armiju od milijun i pol ljudi, s mil
ijun i pol svjedoka Tud-manova bi vojska 1991. godine veæ u èetvrtom koljenu raspola
gala s dva milijuna i dvjestopedeset tisuæa branitelja, a onda da vidim toga Kadij
e-viæa koji bi navalio na takvu jednu silu. Jo bi mi razmatrali kandidaturu NATO-a
da pristupi Hrvatskoj vojsci!
Genijalna strategija Jadranke Kosor za obranu Hrvatske od èetnièke agresije ima, meðut
im, samo jednu slabu toèku. Za dva milijuna i dvjestopedeset tisuæa novoregrutiranih
nositelja Spomenice 1991. potrebno je, naime, èetiri i pol milijuna tuka - za sva
kog svjedoka po jedna, da mu se naðe.
Pitanje je: ima li Hrvatska èetiri i pol milijuna tuka i tukaca?
veljaèe 2004.
247
Big Tit Samantha u XI. gimnaziji
ili kako nam je vjerouèiteljica dokazala da je facijalna ejakulacija najbolja prev
encija trudnoæe
»Danas æemo uèiti o prevenciji trudnoæe«, rekla je èasna sestra ulazeæi u razred jedne zagr
e XI. gimnazije i smirujuæi djecu -zapravo sedamnaestogodi nje mamlaze na pragu puno
ljetstva - izvadiv i potom iz svoje neugledne crne torbe videokasetu. »Prikazat æu vam
jedan pouèan film«, rekla je èasna, sjedajuæi za svoj stol s daljinskim upravljaèem u ruc
i. »Voljela bih da poslije malo raspravimo o filmu i vidimo to ste iz njega nauèili.«
Zamor se brzo sti ao dok je ekranom televizora u kutu uèionice i la pica filma: djevojk
a u pripijenoj crvenoj haljini vozila je sportski kabriolet dok su preko slike i l
a slova - »Big Tit Samantha... Gigi... i Bobby the Pitcher... u filmu... Pokvareni
automehanièari«. Poluotvorenih usta klinci su gledali kako zanosna Samantha ulazi u
dvori te mehanièarske radnje. Ona zatvara oèi, sluti se kako joj naviru sjeæanja, i usk
oro u dnu zamagljene slike pojavljuje se natpis: »Godinu dana ranije...«.
U flash-backu Samanthi prilaze dvojica sna nih mladiæa u kombinezonima, a ona podi e p
oklopac motora i naginje se pokazati im to nije u redu s motorom. Manji od one dv
ojice zadi e joj haljinu i skida gaæice, kolega mu kreæe rukom u djevojèin grudnjak, ona
mu otkopèava hlaèe, onaj drugi skida se sam i gura joj svoju batinu odostraga, Sama
ntha obraduje veæega dok on stenje na jakom njemaèkom akcentu, stenje i onaj iza, a
djevojka ritmièki radi glavom i rukom.
U sljedeæih sat vremena Samantha, Gigi i Bobby izmijenili su sve moguæe poze, na hau
bi motora i na stra njem sjedi tu kabrioleta, na gomili automobilskih guma i u kanal
u gara e, analno i kanalno, oralno i moralno, normalno i nenormalno, da bi se na k
raju razdragana Samantha na la izmeðu dva propeta penisa iz kojih je malo ustima str
uèno, malo rukama ruèno iscijedila sok to je kao iz vatrogasnih crijeva iknuo po njeno
m licu, po nosu, obrazima i pohlepno razjapljenim ustima. Uz stenjanje i grgolja
nje slika se opet magli i Samantha se iznenada trgne surovo vraæena u sada njost. Th
e end.
248
»Mo e li nam netko reæi to smo iz ovoga filma nauèili?«, okrenula se uèiteljica vjeronauka
seæi videorekorder. U uèionici je bilo gluho kao u crkvi. »Hajdemo malo analizirati fi
lm«, nastavila ja. »Je li u prvom kadru, godinu dana nakon zgode u mehanièarskoj radnj
i, Samantha u automobilu sama ili su s njom njeni mali blizanci?« »Sama je, gospodo
vjerouèite-Ijice«, boja ljivo odgovori jedna uèenica. »Sto to znaèi, koja je pouka filma?«,
umoljiva je èasna sestra. »Mo e li se zatrudnjeti od oralnog seksa?«
»Ne mo e... valjda«, odgovori mu ki glasiæ iz zadnje klupe.
»Ne mo e, naravno da ne mo e!« ustala je èasna sestra i stala etati meðu klupama. »Nitko j
zatrudnio od sjemena u nosnici ili u kosi, pa tako ni na a Samantha. Ekstravagina
lna, odnosno facijalna ejakula-cija, draga djeco, najbolja je i jedina stopostot
no uèinkovita prevencija trudnoæe!«
Opisana epizoda iz jedne zagrebaèke XI. gimnazije iz razumljivih razloga neæemo spom
enuti o kojoj je gimnaziji rijeè - nije se, naravno, nikad dogodila, i plod je isk
ljuèivo prljave ma te autora ovoga seksa. Pardon, teksta. Na prljavu pamet pala mi j
e pak dok sam u novinama èitao nevjerojatnu prièu iz XI. gimnazije u Zagrebu, gdje j
e vjerouèiteljica uèenicima prikazala film »Abortus«, sa straviènim, krvavim prizorima isi
savanja fetusa injekcijom iz tijela trudnice.
Posve osobit pedago ki film, ka e novinska prièa, zavr ava kadrom u kojemu fetus, zaprav
o tek bezlièan komad mesa, skonèava u posudi punoj krvi, te scenama strave u konster
niranom razredu, u kojemu su djevojke plakale i tra ile da se film prekine, a neki
uèenici èak i poku avali ugasiti televizor ili napustiti uèionicu.
Nije poznato je li vjerouèiteljica XI. gimnazije film »Abortus« u svoj nastavni progra
m preuzela iz ciklusa horror-filmova koji se upravo vrti na Hrvatskoj televiziji
, ili je i to naroèito nastavno sredstvo dio programa Teen Star, kojega ovih dana
razni katolièki zborovi i udruge poku avaju uvesti u kole umjesto Memoaidsa, programa
prevencije AIDS-a. Kojim se gimnazijalce - sakloni, Gospodine - uèi da se opaka b
olest mo e sprijeèiti navlaèenjem kondoma, to mo da u 99 posto sluèajeva sprjeèava i trudn
sidu, ali zato u bezbrojpostotnom omjeru jamèi i seks - najveæe zlo dana njice.
Moj prijedlog nazovimo ga Porno Star, edukativni program kojim bi se u obrazovne
programe uvele obavezne projekcije pornofilmova ima nekoliko oèiglednih prednosti
: kao prvo, djeca sasvim sigurno ne bi gasila televizore i bje ala s nastave, a ka
o drugo... svi porniæi ionako zavr avaju vanjskom ejakulacijom i veæina adolescenata,
slobodno provjerite, veæ
249
sada misli da to tako i treba. A to je jedna mala, bezazlena la u odnosu na sve la i
u gimnazijama, napose u odnosu na èinjenicu podsjetit æu na rijeèi na e uèiteljice da
edna pornoglumica jo nije zatrudnjela na setu?
Nastranu alu na stranu, zadivljujuæa je energija s kojom se Katolièka crkva i njene p
aravojne jedinice obraèunavaju s najveæim zlima suvremenoga svijeta, poput predbraènog
seksa ili rada nedjeljom. Vjerojatno zbog toga ne preostaje previ e vremena ni lj
udi da se pozabave i nekim sitnijim problemima u srednjo kolskoj populaciji, poput
incidenta na ka telanskom groblju i pripadajuæom mu crkvici, koje su veseli klinci
i arali kukastim kri evima, ili maturalnoj proslavi buduæih splitskih obrtnika, na koj
oj se u hotelu Split orila veæ legendarna Thompsonova oda Mak-sovim mesarima, ba ka
o to su nedavno, na Dan sjeæanja na holokaust, zagrebaèki srednjo kolci novinarima pozi
rali pred zidnim novinama s prizorima iz Auschwitza, orno di uæi desnice i vijuæi crne
alove s ljupko izvezenim slovom U.
Za razliku od predbraènog seksa ili nedjeljnog rada u trgovini, Crkva u fa izaciji g
imnazijalaca ne nalazi neku veæu prepreku ivljenju vjere: èak ni Thompsonova himna ja
senovaèkim koljaèima nije iz Biskupske konferencije izmamila vi e od nevoljkog puhanja
njihova glasnogovornika.
Schindlerovu listu ili Pijanista na satovima vjeronauka jo æemo malo saèekati. Ipak s
u to prekrvavi i prenasilni filmovi za djecu koja jo ne znaju niti da se djeca ne
prave oralnim seksom, a kamoli da se krakovi na kukastom kri u crtaju u pravcu ka
zaljke na satu.
veljaèe 2004.
250
Vijesti iz sisaèko--mozambièke upanije
ili kako je Ivica Ivani eviæ Kièmanoviæ prespavao hrvatsko- panjolsku granicu
Ivica Ivani eviæ, uz Æiæu Senjanoviæa jedini pravi Spliæanin za na im utorka kim stolom u V
Hvaranina, isprièao je nedavno - kad smo ne to jutrom najranije palamudili na Hrvats
kom radiju o »Splitu juèer, danas, sutra« ili tako neèemu kako svaki put kad dode u Zagr
eb ima osjeæaj da je prespavao carinsku i paso ku kontrolu.
Takav osjeæaj mi je poznat: pamtim ga s kraja osamdesetih, kad se odlazilo na konc
erte u Sloveniju i kad se po besprijekornim travnjacima, èistim ulicama i prozorim
a punim cvijeæa nepogre ivo znalo gdje poèinje Slovenija, i kad je Ljubljana izgledala
upravo kao da je èovjek negdje prespavao carinsku kontrolu.
Slika bijeloga Zagreb grada kao sjajne metropole utih klasicistièkih fasada, blje tav
ih izloga i staklenih tornjeva, trendovskih kafiæa i galerija, afterivork partyja
i cocktail barova, irskih puhova i seèuanskih restorana, slika dakle bogate, moder
ne metropole jedne inaèe posve bijedne i blatnjave male dr avice, opæe je mjesto svih
sjevernjaèko-ju njaèkih, zagre-baèko-dalmatinskih, zagrebaèko-slavonskih i svih ostalih za
grebaèko-hr-vatskih antagonizama, i èini se da se od vremena Krle ina prezira prema go
spodi u ba ti Esplanade promijenilo samo to da se ba ta Esplanade u ovih nekoliko de
setljeæa i ratova pro irila do Avenije Vukovar, a smrdljiva i zapu tena zagrebaèka predg
raða sve tamo do Vukovara samog.
Za to je to tako, za to frustrirani klinci po fasadama Osijeka, Zadra, Vinkovaca, Sp
lita i ostalih zagrebaèkih predgraða ispisuju ZG=BG, parafrazirajuæi onaj znani refren
: »Zagreb radi, Beograd se gradi«?
Odgovor je ponudila Hrvatska gospodarska komora, objaviv i ovih dana precizne poda
tke o hrvatskom brutto dru tvenom proizvodu, onom mitskom BDP-u to smo ga uèili u koli
i po kojemu smo razlikovali skandinavske zemlje od onih s roga Afrike. A podaci
ka u da grad Zagreb po glavi svoga stanovnika raspola e s gotovo 20.000 dolara brut
o dru tvenog proizvoda, preciznije 19.125 dolara, to je toèno tri puta vi e od hrvatsko
g prosjeka 6.305 zelenih novèanica i ravno est puta vi e od
251
ostatka dr ave, dakle od Hrvatske bez Zagreba, koja proizvede fanra-stiènih tri tisuæe
dolara.
Kada dakle Ivica Kièmanoviæ-lvani eviæ dolazi u Zagreb s osjeæajem da je prespavao carinsk
u kontrolu, onda se mo da ipak valja zapitati je li rijeè samo o osjeæaju ili se Ivani e
viæ doista zapio u vagon restoranu i provjeru paso a othrkao zavaljen u zakljuèanom WC
-u, pa se uopæe ne sjeæa kad je zagrebaèki granièni policajac tra io dokumente i provjerav
ao ime, prezime i brutto dru tveni proizvod. Jer Ivani eviæ i ne zna da dolazi iz Repu
blike Ostatak Hrvatske, egzotiène otoène dr avice punog naziva Reliquiae Reliquiarum,
Ostaci Ostataka Hrvatske, u kojoj je BDP po glavi stanovnika ravan BDP-u Kazahst
ana, Uzbekistana, Bolivije, Belizea, Gvajane ili Lesota.
I da sa svojom kazahstanskom putovnicom dolazi u Beli Zagreb Grad, metropolu s 2
0.000 dolara bruto dru tvenog proizvoda, dakle u dr avu u dr avi, zapravo dr avu u dr avic
i, odnosno velesilu u dr avièici, blje tav grad u kojemu je famozni BDP ravan onome pan
jolske ili Novog Zelanda, pa èak i manjih sultanata i naftaluka poput Katara ili B
runeja.
Ivica Ivani eviæ sa svojim kazahstanskim paso em pritom nema pojma kakvu je sreæu u ivotu
imao pa da je fetivi kaspijski Spliæanin, a ne recimo Lièanin, Vukovarac, ibenèanin il
i, ne daj Bo e, Si èanin. Po glavi stanovnika Siska, naime, otpada nevjerojatnih cijel
ih 1.350 dolara, to je suma kakvu u svjetskim razmjerima brutto-dru tveno proizvedu
jo samo regionalne sile poput Sudana, Zambije, Mozambika ili Èada.
Ta granica, granièni prijelaz na Savi izmeðu Kazahstana i panjolske, izmeðu Èada i Novog
Zagreba, Novog Zelanda, kako li se veæ zove taj areni Disnevland, dakle izmeðu Zagreb
aèke i Sudansko-kninske ili Si-saèko-mozambièke upanije, granica je koju smo svi prespa
vali zavaljeni u kupeu, gdje bi i dandanas spavali da nas na Zagrebaèkom kolodvoru
nije probudio ljubazni panjolski kondukter, i da nam uslijed grubog koèenja s poli
ce nije po glavi stanovnika pao brutto dru tveni proizvod i vratio nas u surovu st
varnost, u kojoj je Zagreb dvostruko bogatiji od Istre, trostruko bogatiji od pr
osjeène Hrvatske i esterostruko bogatiji od ostatka dr ave, u kojoj po glavi Zagrepèani
na pada ravno deset puta vi e love nego po glavi nekog ibenèanina, petnaest puta vi e n
ego po lièkoj i skoro dvadeset puta vi e novca nego po ubogoj moslavaèkoj glavi.
Ne znam imaju li slièan osjeæaj Zagrepèani osjeæaj, naime, da su po dolasku u devastiran
u i osiroma enu Dalmaciju, da ne spominjem Vukovar ili Liku, prespavali paso ku kont
rolu - ali svaki put kad se èude grafitima ZG=BG moralo bi im pasti na pamet, na g
lavu stanovnika, svih
252
onin zu.uuu dolara, i to u kovanicama, rnje æe ipaK Din aa taj osjeæaj oni nemaju: p
rosjeèni Zagrepèanin, naime, statistièki je jednako prosjeèan kao i Broðanin ili Kninjanin
, to znaèi da on ni centa od onih 20.000 dolara nikad u ivotu nije vidio, ba kao to Si
in nije vidio nijedan od onih svojih tisuæu.
A nemaju ga Zagrepèani ne novac, veæ osjeæaj izmeðu ostalog i zato to ne dolaze oni ni
Jadran ni na Dunav pa da prespavaju granicu, veæ Jadran i Dunav dolaze Zagrebu. N
ije ni èudo: za to potezati do Novog Zelanda kad je Novi Zagreb bli i? Prvi su to shva
tili politièari i sporta i, pa su danas Dinamo i Cibona zapravo zavièajni klubovi Dalm
atinaca i Slavonaca. I kad èovjek bolje razmisli, to je jedini naèin da se ova zemlj
a izvuèe: da svi preselimo u taj Novi Zeland! Da Si èani pokupe tih svojih tisuæu dolara
i upute se u Zagreb, da se sa svojih dvije-tri tisuæe prema carinskoj kontroli up
ute i Baranjci, Podravci, Zagorci, Posavljaci i ostala hrvatska sirotinja, podst
anari i uzbekistanari.
Zamislite kad bi na zagrebaèki BDP jo mi dodali svoje hiljadarke! Ne to sam raèunao i z
brajao, i ispada da bi zagrebaèki bruto dru tveni proizvod, kad bi mi donijeli svoje
novce, iznosio skoro 90 tisuæa dolara, odnosno tri puta vi e od BDP-a Sjedinjenih D
r ava. Sto bi sve mi Zagrepèani mogli s tim novcem! Ti bokca, pa mogli bi pitati po to
ta, kak se zove, Hrvatska!
o ujka 2004.
253
Dobrodo li u
Tuðmanovo Uzice
ili hoæe li po prvom predsjedniku biti nazvan i izvanbraèni sin tefa Tuðmana?
Okopnile su i posljednje krpice snijega oko Plitvica, tr nice su pune divljih parog
a, prvi su debeli amerièki turisti u kratkim hlaèama na Stradunu ispili svoje boèice w
hite-spring-ice-mountain-green--creek-blue-crystal-kurac-palac èiste izvorske vode
, izlozi duæana sakriveni su golemim panoima s velikim crvenim brojkama 30%, 50% i
70%, a magazini i revije reklamiraju svoja sezonska lifestyle-\yosebn& izdanja.
Pravo je, dakle, vrijeme za proljetno in & out zbrajanje.
Definitivno su, recimo, out piercing'i tetova a, krièave ho]e,fingerfood, ljudska pr
ava i Armani, dok su vrlo injeweleye, prirodna ivotinjska krzna, rimokatolicizam,
terenska vozila i Franjo Tuðman.
Da, gospodo, mitski utemeljitelj moderne hrvatske dr ave, Otac nacije, Doktor, Pog
lavar, General, Generalissimus, Vrhovnik, Bismarck, na Japa, Æaæa, Njofra, Tuki, Tule
, George Washington, Frane, Frane, Fran-ti ek, Franjola, Frenki, dormitantium anim
orum exubitor, i kako smo ga sve jo zvali, dr. Franjo Tuðman se vratio u na e ivote na
velika vrata.
A nismo mi njemu samo tepali. Ako se sjeæate, hercegbosanski guverner mr. Mate Bob
an i zadarski upan Sime Prtenjaèa onomad su, svaki u svoje vrijeme, objavili da je
Tuðmana »sam Bog poslao na ove prostore«, zapravo tek parafrazirajuæi notornog don Antu
Bakoviæa, koji je obièavao propovijedati kako je dr. Tuðmana »Nebo podarilo Hrvatima«, odn
osno legendarnu èasnu sestru Mariju Anku Petrièeviæ, po kojoj je Tuðmana »na èelo Domovine
ostavila Providnost«.
Mostarski pak biskup Ratko Periæ - to je onaj to je nekidan Herceg Bosnu i NDH prog
lasio istim hrvatskim dr avotvornim snom doèekao ga je svojedobno kao »biblijskog Sina
Bo jeg«, a ni Tudmanov privatni evanðelist Ivan Aralica, dakako, nije se sustezao da
ga proglasi »Nazarencem«. »Pa tko mu se pridru io na putu«, gugutao je Aralica s Nazarenèev
ramena, »taj je i u Jeruzalem do ao.«
Sto je onda logiènije i prirodnije dobro, u redu, natprirodnije nego da »Nazarenac« to
su nam ga u ono doba poslali »Nebo«, »Providnost« i »sam
254
bog«, znaèi sam »sin Bo ji«, da uskrsne dakle taman negdje oko Uskrsa.' Pitate li se i da
as za to je te ka, crna mramorna ploèa na znamenitoj Tudmanovoj grobnici onako nako ena?
Ne izgleda li vam ba kao da je uskrsli pokojnik netom od krinuo raku i u gluho dob
a posttuðmanov-skoga mraka oti ao u legendu? Ako mene pitate, tako nekako morala je
izgledati i Nazarenèeva grobnica kraj Kalvarije onoga nedjeljnog jutra kad su mu G
alilejke do le namazati tijelo i zatekle odmaknutu nadgrobnu ploèu.
Otkako je tako na Nazarenac uskrsnuo i javio se svojim uèenicima, pa èak i nevjernom
Seksu, novine su nam opet, ba kao u stara, dobra vremena, puna onoga milog lica l
jupko iskrivljenog od bijesa, njegove su vrpce s Pantovèaka ponovno na vrhu top-lj
estvica najslu anijih snimki, a stenogrami haraju listama najèitanijih proza. Franjo
Tuðman glavni je junak i najnovijih haa kih optu nica, a Ivo Sanader i Ivica Raèan otim
aju se o njegovu ostav tinu i natjeèu tko je veæi tudmanovac - Sanader ga tako ovih us
krsnih dana brani od optu bi za agresiju na Bosnu, a Raèan od Vladimira Seksa, koji
bi pokojnom predsjedniku, da je iv, savjetovao da se dobrovoljno preda Haagu.
Posve u uskrsnom tuðman-revival trendu, njegov je sin Miroslav pokrenuo inicijativ
u da se, o petoj godi njici Vrhovnikove smrti, i u stolnom gradu Hrvata podigne sp
omenik kakvoga veæ ima svaka varo na jugu dr ave, i jo poneka u susjednoj, te da se Fr
anjinim imenom krsti jedan od irokih metropolitanskih trgova, kao to to Tuðmanov trg
ili ulicu ima veæ svako hrvatsko selo s manje od milijun stanovnika.
Inicijativu najveæega sina na eg Najveæega sina podr ali su i ostali iz Leteæeg cirkusa Mi
roslava Tuðmana - Nenad Ivankoviæ, Zdravko Tomac i dru tvo, a ruku im je dao i dogrado
naèelnik Zagreba Milan Bandiæ, obeæav i uoèi Uskrsa da æe se do Tuðmanova roðendana, a hrva
Bo iæ pada 14. svibnja - znati lokacije i Tuðmanova trga i Tuðmanova spomenika. Miroslav
Tuðman na to je pak uzvratio toplim nadama da æe i Zraèna luka Pleso biti preimenovan
a i nazvana po prvom hrvatskom predsjedniku, kao to je to kako je rekao Junior »pra
ksa u svijetu«.
Nakon toga komentator Globusa Boris De uloviæ u svojoj je redovitoj kolumni podsjeti
o i kako je »Miroslavov kolega Nenad Ivankoviæ svojedobno, kao urednik Vjesnika, obj
avljivao sliène hvalevrijedne inicijative, poput one da se i najvi i hrvatski planin
ski vrh nazove Vrhom dr. Franje Tuðmana«, te u najnovijem broju toga tjednika pozvao
da se ne stane samo na trgovima, aerodromima, vrhovima ili mostovima, veæ »da se Tu
d-manovim imenom nazovu i kole, sveuèili ta, vojne akademije, bolnice,
255
auto-ceste, èelièane, brodogradili ta, nogometni klubovi, novootkriveni kontinenti, en
demske vrsre kukaca i vanbraèni sin tefa Tuðmana«.
Znamo mi i bolje, osim toga imamo i nekoga iskustva, zar ne? Recimo, gradovi. Za t
o ne bi svaka upanija imala jedan Tudmanov grad, onako kako je nekad svaka republ
ika imala Titov Veles, Titovu Korenicu ili jednostavno Titograd. Na primjer, taja
znam, Tuðmanove Bale u Istarskoj upaniji, ili Tuðmanova Rupa u Primorsko-goranskoj, a
u Lièko-senjskoj Tuðmanova Podlapaèa ili, jo bolje, Tudmanov Krivi Put?
Onda, u Karlovaèkoj upaniji Tudmanovi Bosanci, u Vukovarsko-sri-jemskoj Tudmanovi N
ijemci, a u Zadarskoj - Tudmanov Srb? Ili, u Sibensko--kninskoj da je Tuðmanova Bi
skupija, a u Splitsko-dalmatinskoj Tuðmanova Zupa? U Dubrovaèko-neretvanskoj, primje
rice, po njemu bi mogli nazvati Tuðmanovo Blato, u Vara dinskoj Tuðmanovo Tu no, u Bjelo
varskoj Tudmanov Svinjarec, u Osjeèko-slavonskoj Tuðmanovu Batinu. Da je selo Franko
vci dovoljno preimenovati u jedninu, to sla em se - nije lo a ideja, ali Frankovci s
u zasad jo u Sloveniji.
Ako bi se pak u Osjeèkoj upaniji odluèili za Kne eve Vinograde, u Karlovaèkoj za Generals
ki Stol, a u Sisaèkoj-moslovaèakoj za Banovu Jarugu, stav je ovoga predlagaèa da naziv
e i nije potrebno mijenjati.
Molim takoðer da se pritom zabilje i kako foru s Medvedgradom uopæe nisam iskoristio.
travnja 2004.
256
Svi èev dan u Pennslavoniji
ili kako su Hrvati napustili Perziju dan prije nego je izmi ljena melioracija
U filmskoj komediji Beskrajan dan Bili Murrav kao tv--meteorolog putuje u Punxsu
tawney, Pennsvlvania, gdje - kao i svake godine - snima prièu o sviscu to nepogre ivo
predviða koliko æe trajati zima. Mrzovoljni Bili na Svi èev se dan budi uz pjesmu s rad
ija 1gotyou babe, ali nakon rutinski odraðena posla zbog oluje ostaje zaglavljen u
Wukoyebini, gdje se sutradan opet budi uz I got you babe, shvativ i da iznova pro i
vljava Svi èev dan. Beskrajni æe se dan ponavljati tako svakoga jutra, opet i opet, sv
e do The enda.
Ba tako, kao uhvaæeni u klopku na beskrajni Svi èev dan u nekom provincijskom hotelu, æut
e se Hrvati svakoga jutra kad upale televizore i pogledaju prve vijesti.
Evo, recimo, vijest da su u Slavoniji uvedene izvanredne mjere obrane od poplave
: toèno se u glasu dopisnika Murraya èuje cinizam s kojim govori o brzini kojom mje ta
ni grade »zeèje nasipe«, dok ispod obilnih ki a, poplavljenih usjeva i katastrofalnih po
sljedica idu slike seljaka u gumenim zelenim èizmama i blatnjavim plavim kombinezo
nima kako se dodaju vreæama pijeska, i ona uvijek ista nesretna baba to sklapa ruke
i gleda u Nebesa dok joj Bili s kamerom gaca po kuhinji, u vodi do koljena.
Nemate li i vi osjeæaj da je taj prilog star pet, deset ili trideset godina? Uvije
k isti seljaci u gumenim èizmama, uvijek isti vodomjer kojemu je voda do la do brojk
e 800, uvijek ona ista baba i njena poplavljena kuhinja, uvijek isti glas: zbog
obilnih padalina rijeka Ta-i-ta izlila se iz korita, tete se procjenjuju, uni tena
je najmanje èetvrtina usjeva eæerne repe, na kojima je sjetva bila pri kraju, bla-bla
, trle-brle, toliko i toliko hektara, litara ki e, milijuna dinara, maraka, kuna,
eura, èega li, bla-bla, elementarna nepogoda, propala ljetina, nemoæni seljaci, trle
-brle, dr ava, republika, komitet, upanija, naknada, od teta sarkastiènim glasom reciti
ra Bili Murray iz Pennsvlvanije, Pennslavonije, Panonije, odakle veæ - i tako dalj
e, i tako dalje, sve uz veseli refren Igotyou, babe...
257
U na em je, naime, kalendaru svaki dan Svi èev, beskrajni dan u kojemu se sve ponavlja
, svake godine, veæ desetljeæima. Provjerite sami: za najvi e tri i pol mjeseca, tamo
u kolovozu, bit æe veæ tri mjeseca da nije palo kapi ki e, Bili æe nam prikazivati Mjeseèe
vu povr inu slavonskih oranica, seljake u istim plavim kombinezonima, sada kako u
rukama mrve suhu zemlju, i dalmatinske te ake u spr enim maslinicima kako lamentiraj
u o prepolovljenim prinosima.
Onda æe, tri i pol mjeseca kasnije, negdje pred Novu godinu, njive i vinograde oko
vati mraz, pa æe uz zametene dr avne ceste Bili javljati i o seljacima kojima je led
uni tio sve to su imali, tko æe sad vraæati dr avne kredite, trle-brle, I-got-you-babe,
pa æe dva-tri mjeseca kasnije pasti grad velièine oraha, govorit æe Bili pokazujuæi usje
ve prekrivene ledenim kuglama i onu babu kako kr i ruke prema olovnom nebu, bla-bl
a, I-got-you-babe, pa æe dva mjeseca kasnije pasti neuobièajeno obilne ki e, prelit æe s
e Sava/Korana/Cetina, bla-bla, truæ-truæ, I-got-you-babe, i tako svake godine, svako
g nas jebenog Svi èevog dana bude lokalna televizija i prevrtljiva priroda, jer tko
je, za Boga miloga, ikad èuo da ljeti ari sunce -kao da se pita ona baba to iri ruke
prema treperavom, vrelom nebu.
Ja sam, priznajem, za meteorologiju i poljoprivredu potpun idiot, ali razumijem
se pone to u ekonomiju i znam jedno: kad bih radio u duæanu i kad bi mi svake veèeri u
isto doba upadao tip s pi toljem, mlatnuo me dr kom po glavi i odnio dnevni utr ak, i
tako dakle svaki dan, najkasnije do kraja mjeseca palo bi mi na pamet da ujutro
, kad se spremam na posao, na glavu stavim ljem.
Jednom od posljednjih istinskih misterija ostaje tako tajanstveno pleme Hrvata,
narod koji svake godine ba svake od svih tisuæu i cetiristo koliko oru Balkan - toèno
znaju kad æe ih poklopiti poplave, ba kao to nepogre ivo znaju godi nje doba u kojemu æe
ih zadesiti su e, a iz nekog do danas nerazja njenog razloga u svih tih tisuæu i èetiri
stotina proljeæa nisu sagradili nasipe niti navodnili oranice.
Prve civilizacije nastale su, naravno, upravo na rijekama, od Eufrata i Tigrisa
do Nila i Yangtzea, gdje su veæ nakon dvije su ne godine shvatili da rijeka i usred
ljeta svejednako teèe i da milijuni kubika vode uzalud odlaze u krasni... Perzijsk
i zaljev. I ako bi se malo zagrebalo po zemlji, tu i tu, ovako hap! eto vode sve
do usjeva! Otkriæe melioracije staro je, eto, nekoliko tisuæa godina, ali Hrvati su
, kako znamo, Perziju napustili koji dan ranije.
A nije pritom stvar samo u melioraciji. Hrvatima je, naime, Svi èev dan svaki dan u
godini, bilo ljeto ili zima, bilo nogometno prvenstvo ili
258
parlamentarni izbori. Svaki put kad im obeæaju radna mjesta, i kad se konsterniraj
u kako su la ljivi ti politièari, pa ire ruke k nebu i zaklinju da ne bu njih vi e niko
jebal. I kad svake godine povjeruju kako je prvenstvo od te godine konaèno regula
rno, i kad svake godine gase po are i prise u da æe sljedeæe godine nabaviti kanadere iz
Sanade, sanadere iz Kanade, to li veæ.
Gdje ste to, uostalom, osim u na im novinama, mogli naæi vijest kao onu od nekidan,
kad je naoru an lopov opljaèkao tri zagrebaèka duæana dva dana zaredom, u isto vrijeme?
Treæi dan nije uspio samo zato to su u katolièkoj Hrvatskoj duæani nedjeljom zatvoreni.
Ovdje vole vjerovati da ba zbog toga prodavaèi ni u ponedjeljak nisu imali ljem na
glavi.
I tako svake godine, o proljeæu ki e, poplave, penali, ofsajdi i ha-de--ze, u ljeto
su e, po ari, prometne gu ve, salmonela, trihineloza i es-de-pe, u jesen opet ki e, popl
ave, skinheadsi, huligani i ha-de-ze, o zimu snijeg, mraz, grad, bespravna gradn
ja, novogodi nji tv-program i es-de-pe, bla--bla, trle-brle, I-got-you-babe, a hrv
atskim debillima murrayima nikako veæ jednom da dode pun k... punx... kako se veæ pi e
taj Punxsatowney.
Njih tako uvijek nekako zateèe Svi èev dan, slu beni nacionalni blagdan, Dan sveopæeg zapr
epa tenja, na koji se pripadnici tog neobiènog plemena svake godine iznova snebivaju
to s neba pada voda, to je Zagreb ponovno rukometni prvak i to Budi a opet nije pred
sjednik Republike. Igotyou, babe, um-pa-pa, um-pa-pa, Igotyou, babe, toliko za d
anas, bio je to Bili Murrav za Dnevnik Hrvatske televizije iz Kopaèeva, Pennsvl-va
nia, hvala i dovidenja.
travnja 2004.
259
Tri palme na otoku gubavaca
ili kako je goloruki Zdravko Tomac sprijeèio nuklearnu katastrofu na Jadranu
Nevolja èovjeka ponekad natjera na najnevjerojat-nije stvari, cijedeæi iz njega snag
u kakve ni sam nikad svjestan bio nije. Evo, na primjer, bespravna gradnja. Prom
islite kakva nesreæa mora ti titi èovjekovu grud pa da se odluèi na nekom srednjodalmati
nskom otoku sagraditi naranèasto-zelenu èetverokatnicu sa strmim alpskim krovom od p
lave kanadske indre?
Prilièno je, recimo, poznat sluèaj glavnog dr avnog inspektora Jorda-niæa, kojega je na
bespravnu gradnju natjerala èinjenica to je ljudska vrsta, prema nekim saznanjima,
u posljednjih stotinu godina narasla dobrih pola metra. Staru kuæu na Krku on je o
bnovio pokoji metar vi u jer su, kako reèe njegov ef gradili ta, »ljudi nekad bili ni i«.
Nekog Rozarija Gracina iz Primo tena na divlju je gradnju pak natjerala kudikamo v
eæa nesreæa. Kako je ovih dana isprièao novinarima, prije dvadesetak godina nestao mu
je sin Nenad, nakon èega je, veli, »da ne bi poludio, udario nadograðivati kuæu«. Lijeèeæi
na parceli tik uz more, Rozario je do dana dana njeg dogurao tako do sedmoga kata.
Gledam na novinskoj slici èudovi ni Rozario Tower kako izranja iz pitome pri-mo tensk
e pla e i razmi ljam tko je u ovoj dr avi lud. Dobro, znamo da Rozario nije.
Ipak, malo ih je s tako plemenitim pobudama krenulo u bespravnu gradnju kao vike
nda i na Viru, koji su »udarili graditi« samo kako bi sprijeèili da na ovom prekrasnom o
toku zadarskog arhipelaga bude sagraðena -nuklearna centrala! U groznièavoj utrci s
vremenom, nezaja ljivim nuklearnim lobijem i Novim Svjetskim Poretkom Virani su ta
ko u posljednjih dvadesetak godina bespravno sagradili ni manje ni vi e nego deset
ak tisuæa kuæa. Vremena za legalnu proceduru, graðevinske dozvole i prikljuèke za vodu,
struju i kanalizacijsku mre u, naravno, nema, pa kuæe i danas nièu suludim tempom od s
koro jedne dnevno®, i prema nekim predviðanjima do konca godine na otoku Viru neæe bit
i ni jednog jedinog slobodnog kvadratnog metra. Pa neka onda HEP, Westinghouse i
Hrvoje Sariniæ grade atomsku centralu gdje hoæe!
260
Tko zna bi li, meðutim, javnost ikad saznala za neviðenu po rtvovnost samozatajnih Vir
ana da nije predsjednik Dr avnog savjeta za prostorno ureðenje Jerko Ro in obi ao otok i
otkrio da postoje »kvartovi« gdje mje tani crpe vodu na istim parcelama na kojima su
iskopali septièke jame! okirani je splitski arhitekt Vir slikovito nazvao »selom guba
vaca koje se mo e sanirati jedino ako na njega padne bomba«.
Izbio je, dakako, veliki skandal, Virani su zatra ili Ro inovu glavu naèelnik Opæine Kri
stijan Kapoviæ najavio je i sudsku tu bu zbog »blaæenja, irenja dezinformacija i naknade
materijalne tete«, a obratili su se, naravno, i svojim utjecajnim susjedima, viðenim
hrvatskim politièarima koji imaju kuæe u Viru. Anto Ðapiæ, koji na Viru ljetuje od 1996.
godine, poruèio je »svima kojima Vir ne pa e, da na njega i ne dolaze«, dodav i da »Vir im
problema, ali kad se to sredi, postat æe hrvatski Monte Carlo«.
Jedino Zdravko Tomac, virski starosjedilac koji kuæu na »otoku gubavaca« ima ravno dva
deset pet godina, nije izdr ao i pred novinarima je odao dugo èuvanu tajnu. »Na Viru j
e sve bilo normalno dok nisu krenule najave o gradnji atomske centrale«, povjerio
je novinarima Tomac, »pa je, da bi se sprijeèila njezina gradnja, poèela divlja gradnj
a«.
Tomèevo pomalo nesmotreno priznanje moglo bi ugroziti Divljegra-diteljski pokret o
tpora drugdje u Hrvatskoj. Vir je vrlo vjerojatno spa en, na tom otoku neæe biti mje
sta ni za tri palme, a kamoli za jednu atomsku gljivu, pa potpuno betoniran otok
, uz pokoju epidemiju lepre, i ne izgleda preskupo plaæenom cijenom da bi se saèuvao
ovaj prekrasan komadiæ netaknute prirode. to je, meðutim, s drugima? Hoæe li, na primj
er, Spliæani uspjeti bespravno betonirati sav prostor izmeðu Trogira i Omi a prije neg
o tu nikne NATO-va vojna baza? Hoæe li Hvarani uspjeti sagraditi planiranih 145 ti
suæa kuæa i apartmana prije nego beskrupulozni Slovenci tu sagrade nekakav nakazan h
otel? Hoæe li zagrebaèki graditelji uspjeti dovr iti Calcuttu na Savi prije nego Hrvat
ska uðe u Europsku uniju i u Zagreb navale bjelosvjetski graðevinski hoh tapleri?
Zdravko Tomac je strancima brzopleto odao strategiju hrvatskog antiglo-balizacij
skog pokreta, zasnovanog na autentiènom hrvatskom paradoksu, zahvaljujuæi kojemu su
Hrvati i pre ivjeli sve Scile i Haribde svoje turbu-lentne povijesti. Tomac to zna
najbolje: zar nije on jedan od onih koji su se protiv komunistièke strahovlade bo
rili tako da su se uvukli u Partiju, i to tako duboko da su bili zapravo njeni i
deolozi. Razmislite malo da to nije bio Tomac, mogao je biti... hm, strah me i p
omisliti. Hrvati na èelu s Tomcem obraèunali su se s komunizmom tako da su se bjesom
uèno upisivali u komuniste, jedan po jedan, sve dok Partija nije kolabirala.
261
A ista je komunistièka zvijer naumila prije dvadesetak godina na otoku Viru sagrad
iti nuklearnu centralu. Zahvaljujuæi valjda Zdravku Tomcu, koji je na vrijeme doja
vio to se sprema u orkanskim visovima Partije, Virani su se bacili na posao i pre
duhitrili antihrvatski nuklearni komplot.
Vir je tako postao paradigmom Tomèeve Hrvatske. Ba kao to se jedan otok spasio ekolo k
e katastrofe na naèin daje postao jo gorom ekolo kom katastrofom, i to takvih razmjer
a da bi stvar, kako je to slikovito rekao Jerko Ro in, mogla spasiti samo razorna
bomba to bi ga sravnila sa zemljom - ili, da se sad slikovito izrazim ja, eksploz
ija nekakve nuklearne elektrane i Tomèeva je Hrvatska, u paniènom bijegu od Jugoslav
ije i Balkana, na dobrom putu da postane gorom od svake Jugoslavije i svakog Bal
kana.
Sto, pale su te ke rijeèi? Istjerajmo, meðutim, paradoks do kraja: »ju-goslovenska ostrv
a«, kojima je drug Tito tepao kao »na im nosaèima aviona« i na kojima je srboèetnièka solda
ka paranoièno gradila vojne baze i zabranjivala turizam, danas su posljednje oaze
ljepote u zemlji koja se Lijepom na om zove. Otoci, pak, na kojima se branila Lije
pa na a, danas su - pridru ujem se na optu nici za blaæenje i dezinformiranje - betonski
leprozoriji. Nosaèi aviona postali su nosaèi kamiona.
Sto se gube ili kuge tièe, na Viru je to ionako stvar rizika koji je ukal-kuliran
u predviðene gubitke i kolateralnu tetu. Na taj hazard je valjda mislio Anto Ðapiæ kad
je Vir nazvao buduæim hrvatskim Monte Carlom.
U konaènici, to se, rekoh, zove hrvatski paradoks. To, naime, kad crpite vodu na i
stom mjestu gdje ste iskopali septièku jamu.
Ili, laièki kazano, kad politièari seru, a narod jede govna.
travnja 2004.
262
Otvoreno pismo ministru policije
ili kako mi gospodin Ivan Mu iæ i gospodin Bog Svemoguæi prijete smræu
Ministru unutarnjih poslova Republike Hrvatske Gospodinu Marijanu Mlinariæu, na ru
ke
tovani gospodine Ministre!
Nemam obièaj na ovakav naèin komunicirati s institucijama dr ave koju niti po tujem niti
priznajem, mada sam u ivotu i profesionalnoj karijeri pre ivio mnoge pritiske, pri
jetnje i ostale ugroze. Ono, meðutim, zbog èega sam sada prisiljen obratiti se najvi i
m dr avnim instancama, jest moja procjena da su prijetnje kojima sam izlo en ozbiljn
ije no ikada, o èemu æu vas izvijestiti u sljedeæih nekoliko redaka.
Prije nekoliko tjedana gospodin Ivan Mu iæ iz Splita tako se, naime, reèeni prijetitel
j ivotom zove - kao odgovor na jedan moj dosta uspjeli protuhrvatski pamflet saèini
o je psiholo ki profil hrvatskoga du manina pod naslovom »Kako prepoznati hrvatskog Ju
du«. U njemu, izmeðu ostalog, stoji: »Odrasli bez obiteljske topline ive samo od mr nje p
a se u tami usamljenosti i drogiraju(...). U ivotu potkradaju i inozemne gospodar
e, a izra avaju se sa samo stotinjak rijeèi iz frazeologije naslijeðene od komunistièkih
zloèinaca. U novinskim i drugim medijima, koji su im obavje tajno povjereni, zaraðuju
irenjem la i(...)«
Svoju ekspertizu poslao je potom Globusu, dodav i mu opasku kako se moji kolege du m
ani, citiram, »u obezvrjeðivanju nacionalnih i kr æanskih vrednota posebno ele dodvoriti
programerima Svjetske vlade, koji u svojoj 'Deklaraciji o zemlji' ukidaju svetop
isamski Dekalog i postojeæu Povelju o ljudskim pravima.« »S tim hrvatskim janjièarima ka
o utjelovljenjima Zloga«, nastavlja gospodin Mu iæ, »nemoguæ je dijalog«.
Dakako, gospodine Ministre, da me gore navedene procjene nisu posebno uznemirile
, tim prije to im ni sam ne nalazim hitnijih primjedbi, izuzmemo li tek kako nije
posve jasno je li s nama bezbo nièkim janjièarima zapravo nemoguæ dijalog ili Dekalog.
263
Ono zbog èega vam se obraæam, gospodine Ministre, jest otvorena prijetnja na kraju p
isma, gdje gospodin Mu iæ apelira na domoljube da »svaki put kada se oglase (du mani, op
. B. D.) treba zazivati Boga da ih stigne Njegova kazna veæ za ivota«. Da ne bi bilo
nikakve zabune oko naravi ovoga zazivanja, gospodin Mu iæ je u dodatku pismu pojasni
o kako se, citiram, »potrebno za pomoæ obratiti Psalmu 109., zato to je pravda pred h
rvatskim sudi tem prespora i preblaga«.
Na alost, gospodine Ministre, meni kao provjerenom i osvjedoèenom neznabo cu sadr aj sp
omenutoga Psalma 109 - na kojega se gospodin Mu iæ, rezigniran sporo æu i blago æu hrvatsko
a pravosuða, oèajnièki poziva potpuno je nepoznat. Sreæom, reèeni je gospodin ovih dana o
javio knjigu znakovita naslova Zlodusi u Hrvatskoj, u kojemu je, uz neobjavljeno
pismo Globusu, otisnuo i spomenuti Psalam, nazvan Molitva za hrvatske du mane, ka
ko slijedi:
»Svevi nji Bo e, Ti u svojoj premudrosti zna da su svi oni Hrvati koji Te ne ele izdati,
izlo eni bjesomuènoj mr nji koja je uvijek djelo Sotone. Ljudska je pravda u obrani o
d Zlotvora èesto nemoæna pa zato pravedniku jedino preostaje obratiti se Tebi. Oni n
e zaslu uju mir ni za ivota, jer u njemu samo stra ljivo slu e slugama Zloduha. Zato te
za njih molimo, sa idovskim i svetopisamskim psalmistom, ovako: '...Dani mu post
ali malobrojni/neka mu drugi slu bu preuzme./Djeca mu ostala siroèad,/ a njegova ena
udovica./Djeca mu se potucala i prosila/kuæu im procjenitelj procijenio./Vjerovnik
mu pograbio sve to ima/tudinci mu opljaèkali zaradu./Buduæi se njegov ivot prekinuo/i
z vijeka koji æe nastupiti njegovo se ime izbrisalo./Opaèinu oca mu Gospodin Bog zab
ilje io/ grijeh majke mu izbrisan ne bio./Neka znaju, da je to ruka Tvoja/da Ti, G
ospodine, to uèini!'«
Dodatnu snagu tako raspisanoj tjeralici daje podatak kako je njen autor, po vlas
titom priznanju, »najèitaniji hrvatski autor XX. stoljeæa« (Zlodusi..., str. 47), te je
stoga realno oèekivati da je na kraju odista proèita netko osposobljen » ivot mi prekinu
ti«, poput spomenutoga gospodina Svevi njega. Da je ta prijetnja ozbiljna, mo e se zak
ljuèiti i iz Mu- iæeva odnosa s dotiènim Gospodinom, o kojemu svjedoèe èinjenice da je jo
8. godine bio èlan prvoga Pastoralnog vijeæa Nadbiskupije Splitsko-makarske, a koju
godinu kasnije i delegat hrvatske Katolièke crkve na Svjetskom kongresu katolièkih l
aika 1967. u Rimu. Napominjem da je gospodin Svevi nji prema slu beno va eæoj dogmi svem
oguæ, te da je neke Mu i-æeve molitve, prema mojim spoznajama, veæ ispunio.
264
Osim na Nebesima, gospodin Mu iæ ima jako dobre veze i na tlu, o èemu pak dovoljno gov
ori saznanje da je prije nekoliko tjedana odlukom predsjednika Vlade Ive Sanader
a imenovan èlanom Nadzornog odbora novinske kuæe Slobodna Dalmacija. Zbog svega nave
denog, zahtijevam hitnu istragu ovoga sluèaja, te privoðenje i ispitivanje Ivana Mu iæa
i njegovih jataka.
Ja, èasni gospodine Ministre, u cjelokupnom svom protuhrvatskom djelovanju, ni u j
ednoj od stotinjak rijeèi iz frazeologije naslijeðene od komunistièkih zloèinaca nikome
nisam prijetio, a kamoli gospodinu Mu iæu. Moji kolege hrvatski du mani i ja u obezvrj
eðivanju nacionalnih i kr æanskih vrednota elimo se samo dodvoriti programerima Svjetsk
e vlade, i nikada nam nije bila namjera ugroziti hrvatske graðane kao pojedince, v
eæ samo hrvatski narod kao kolektivitet, te razumljivo hrvatsku dr avu kao temelj nj
egove opstojnosti.
Nemu ta pak opravdanja gospodina Mu iæa kako Svevi njega anga ira zbog nepovjerenja u hrva
tsko pravosuðe, od kojega je odustao i »zbog moguænosti da ga u èestim susretima na sudu
zarazim okultnom infekcijom« (Zlodusi..., str. 67), smije na su veæ zbog toga to je opæe
poznato da se okultna infekcija ne iri tjelesnim kontaktom, veæ iskljuèivo preko novi
nskih i drugih medija, to gospodin Mu iæ kao priznati egzorcist jako dobro zna: o tom
e je, uostalom, zajedno s episkopom Srpske pravoslavne crkve Atanasijem Jevtiæem u
oèi rata odr ao i zapa eno predavanje u beogradskom Domu omladine.
Dopustite, gospodine Ministre, da na koncu ove prijave napomenem kako su s njeni
m sadr ajem, dakle s otvorenim prijetnjama gospode Mu iæa i Svevi njeg, upoznati ovla teni
programeri Svjetske vlade, te da æe - ukoliko mi se to dogodi - Svjetska vlada, Ve
lika Lo a Crvenog Zmaja i ostale institucije Novog Svjetskog Poretka poduzeti sve
potrebne korake protiv hrvatske dr ave i njenoga naroda.
Bilje im se s osobitim nipoda tavanjem, Boris De uloviæ, hrvatski du manin i novinar
U Splitu, 9. svibnja 2004., na Dan objede nad fa izmom
265
Ima li Jasenovac graðevinsku dozvolu?
ili kako se Adolf Hitler razi ao sa idovima u promi ljanju svijeta
Milijuni stranica teksta, deseci tisuæa èlanaka, znanstvenih radova i knjiga ispisan
o je o zloglasnom logoru, ali nitko ba nitko! - u svih ovih ezdeset godina nije po
stavio to pitanje, majku svih pitanja, kljuèni upitnik u prosuðivanju jasenovaèkog zloèi
na i kazne: je li jasenovaèki koncentracioni logor imao uopæe graðevinsku i lokacij-sk
u dozvolu?
Je li, dakle, radni logor Jasenovac III na obali Save, kad je 1941. godine formi
ran od prija njih, manjih pogona u Krapju i Broèici, od nadle nih komunalnih slu bi dobi
o sve potrebne papire? Je li predratni kompleks za utovar i istovar rijeène ribe n
a Graniku uredno na Trgovaèkom sudu pre-registriran za poslove masovnih likvidacij
a sjekirom, maljem i no em? Je li, najzad, kad je u prosincu 1941. poèeo s radom, ra
dni logor Jasenovac III imao uporabnu dozvolu?
Vi, naravno, mislite da to nije va no. I grije ite. Jer pretpostavka zloèina nije ubit
i enu maljem u glavu, veæ je zloèin nezakonito ubiti enu maljem u glavu. Ako je, naime
, zakonito zaklati nekoga kamom i baciti le u rijeku, kako je moguæe to nazvati zloèi
nom? Po tome bi zloèin bio i prijeæi raskr æe na zeleno, platiti porez ili, recimo, neko
g nezakonitog, la nog proroka raspeti na kri ! Vidite kako je krivièno pravo zajebana
stvar?
Do gornjeg zakljuèka nakon vi egodi njeg predanog rada do ao je ugledni novinski propovj
ednik Zivko Kustiæ, postaviv i u svom veæ antologijskom komentaru pitanje treba li spo
men-obilje je usta kom ratnom zloèincu Juri Francetiæu u Slunju - zapravo tek »mali spomen
-kamen s neupadljivim natpisom« ru iti ili ne? »Treba li ga«, pita se u svojoj jutarnjoj
propovijedi don Zivko, »ru iti zato jer je podignut bez dozvole, ili zato to je ba Fr
ancetiæev«? »Ako je podignut mimo zakona«, pita se on dalje, »treba li ga nezakonito ru iti
Nezakonito? »Da«, veli don Zivko, jer »pitanje je postoji li zakon koji to izrièito tra i«.
Ba kao to je pitanje »nije li mudrije i humanije spomenike ostaviti na miru«? Za to? »Zat
da se graðani«, zavr ava nadahnuto na upnik, »uèe po tovati razlièita mi ljenja«.
266
Kad su pak neki iz zadnjih redova u crkvici upozorili don Zivka na potencijalan
rizik mali, jedva rizièiæ, ali ipak rizik prihvaæanja nacifa- izma kao drugaèijeg mi lj
po kojemu bi Thompsonu odmah rrebalo dati medalju za toleranciju i promicanje s
lobode mi ljenja, a Hitlerovo »konaèno rje enje« tumaèiti tek kao njegovo razila enje sa Zi
ima u tumaèenju svijeta, odnosno alternativno promi ljanje idovske integracije u Euro
pi, jutarnji se propovjednik jako uvrijedio. Ne, zaboga, on je »samo za to da se i
u tom sluèaju postupi po Zakonu, a ne po emocijama«. Iako, kad ga veæ pitamo, »spomenik
Francetiæu ne svjedoèi mr nju, nego uspomenu na pokojnika«.
Rezimirajmo, dakle, dana nju propovijed: spomenik masovnom ubojici nad èijim su se k
rvavim pirovima po Bosni skanjivali èak i njemaèki oficiri, nije sporan ukoliko je p
odignut s urednom graðevinskom i lokacijskom dozvolom. Ako, pak, nema dozvole - op
et nije sporan, jer ne postoji Zakon koji predviða ru enje spomenika ratnim zloèincima
, ukoliko takvi iz nekog razloga veæ postoje. Zakljuèak: spomenik Juri Francetiæu uopæe
i ni iz kojeg razloga nije sporan.
Razvijmo tu misao dalje, onako kako bi i sam Kustiæ da za svoj upni ured u kutu nov
inske stranice ima vi e od kartice prostora: ako bi, naime, spomenik Francetiæu bio
sporan samo zbog toga to je reèeni gospodin zapovjedio gdjekoji masakriæ poneke stoti
ne civila pravoslavne vjere, a to je sad veæ prilièno jasna intencija ovoga teksta mo e
li se i o tome govoriti hladne legalistièke glave? Je li, naime, gospodinu France
tiæu kojim sluèajem zbog toga sudio usta ki Vojni sud? Odnosno, budimo precizniji: je
li u NDH postojao zakon koji bi od Francetiæa izrièito tra io po teði-vanje srpskih civila
, onako kako u dana njoj Hrvatskoj ne postoji zakon koji bi izrièito tra io ru enje Fran
cetiæevih spomenika? Ili je - vrijeme je za majku svih pitanja - ubijanje srpskih
civila tada bilo vrlo precizno ureðeno pozitivnim zakonskim propisima Nezavisne Dr a
ve Hrvatske, izmjenama i dopunama Zakona, te drugim zakonskim aktima to ih je pre
dano potpisivao don Zivkov resorni ministar, dakle ministar bogo tovlja Mile Budak
?
To nas vraæa na poèetak teksta, na zlonamjerno pitanje o zakonitosti jasenovaèkog logo
ra. Tema je medu Hrvatima dosta omiljena, jer tezu o Jasenovcu kao institutu Pra
vne Dr ave Hrvatske ovdje brane èak i kolski ud benici, u kojima se i danas mo e proèitati
da su u konclogoru na Savi ubijani »neprijatelji hrvatske dr ave«. Najpreciznije ju je
sa eo valjda i najkompetentniji èovjek kojega smo mogli naæi, sam nekada nji upravitelj
logora Dinko Sakiæ, kad je onomad u velièanstvenom povratnièkom
267
intervjuu odr ao lekciju bruco ima prava: »Ako smo strijeljali, izvr avali smo to na tem
elju Zakona. Ja vam samo ka em da je funkcionirala pravna dr ava.«
Sto smo, dakle, danas nauèili? Da je i najnepravedniji, ali èvrsti Zakon iznad labav
og ljudskog poimanja pravde, morala i dobrote. Najzanimljivija u svemu jest èinjen
ica to nas to uèi èovjek koji nastupa upravo s oltara pravde, morala i dobrote. Nije
valjda problem to su ta naèela u nas ljudska, a u njega Bo ja? Deset je Bo jih zapovije
di ustav nad svim ustavima zemaljskim, rekao bih, samo tko sam ja da tome uèim jed
nog diplomiranog teologa i opunomoæenog pastira?
Sto se mene tièe, ja æu iz ovih stopa kri om pobjeæi s don Zivkove mise i pod okriljem n
oæi, da me upnik ne vidi, staviti desetak kilograma eksploziva pod spomenik Juri Fr
ancetiæu, te ga uime barem sedam od ukupno deset Bo jih zapovijedi diæi u zrak tako da
od »malog spomen-kamena s neupadljivim natpisom« ne ostane ni spomen na kamenu.
Napominjem da sam tekst napisao bez prisutnosti odvjetnika, tako da se na sudu n
e mo e koristiti kao vlastoruèno priznanje. To za sluèaj da postoji Zakon koji izrièito
zabranjuje dizanje u zrak spomenika herojima iz Drugog svjetskog rata.
svibnja 2004.
268
Lopovi, ubojice i dva nabijena pi tolja
ili kako je Ivo Sanader pucao sebi u glavu iz Cominog revolvera
Mislio sam da su te stvari daleko iza nas i da æe se nakon petnaest godina Hrvati
konaèno poèeti meðusobno natjecati u pone to prizemnijim i ljudskijim disciplinama, popu
t, tajaznam, tko ima ljep eg mu a, pametniju enu ili bolji auto, tko zna pitanje za po
la milijuna kuna, kome je dijete talentiranije za violonèelo i èije dionice bolje st
oje na Vara dinskoj burzi, tko ima jaèi kompjutor, vi e satelitskih programa, veæi kurac
ili manji mobitel, u onim dakle stvarima u kojima se natjeèe sav normalan svijet.
Hrvati, meðutim, imaju nekih nera èi æenih raèuna iz pro losti. Recimo, tko vi e voli svoju
ju.
»Nema toga koji se mo e natjecati s vama i sa mnom osobno u ljubavi prema Hrvatskoj«,
rekao je tako premijer Ivo Sanader na zatvorenoj sjednici Vlade, da bi na podsmj
e ljive komentare iz zadnjeg reda podigao glas, lijevu obrvu i desni ka iprst, te po
novio: »Neæu dopustiti da itko bude veæi od mene u ljubavi prema Hrvatskoj!«
U nekim dekadentnijim zemljama, premijera koji bi sa zatvorene sjednice Vlade -
nakon te ke rasprave o reprogramiranju godzilijunskoga duga, pregovorima o kandida
turi za Europsku uniju i suradnji s Meðunarodnim sudom za ratne zloèine pred novinar
e iza ao sa zakljuèkom da u cijeloj dr avi nema nikoga tko domovinu voli vi e od njega,
s ^>rLtf-konferencije bi ispratili dvojica tjelohranitelja u bijelim mantilima,
te ga bijelom limuzinom odvezli do depadanse Vlade u podrumu najbli e psihijatrijs
ke klinike.
U tim zemljama, vjerovali ili ne, ljubav prema domovini sasvim je privatna stvar
èovjeka i graðanina, kao i seksualna orijentacija ili broj iroraèuna, a navodno postoj
e i dr ave u kojima se ta ljubav podrazumijeva. Nema, meðutim, nijedne civilizirane
dr ave u kojoj se ljubav prema domovini mora dokazivati, ba kao to ne postoji takva
dr ava gdje se za predsjednika Vlade imenuje onaj njen graðanin koji je voli vi e od s
vih ostalih.
Ivo Sanader èovjek s certifikatom najveæeg ivuæeg hrvatskog domoljuba svoju je lijeèni
otvrdu o razini patriotizma izvadio u povodu
269
poznatog sluèaja s fantomskim plakatima podr ke Mirku Norcu, kojima se hrvatska Vlad
a proziva zbog pasivnog dr anja kod progona hrvatskih heroja.
Zgodnom igrom rijeèi na tim plakatima iznad slike generala Norca pi e: »Kriv je«, a ispo
d: »jer je branio Hrvatsku«. Kako znamo, Mirko Norac je kriv zbog suhim pravnim rjeèni
kom masovnih likvidacija srpskih civila u Gospiæu, pa matematièki proizlazi da su pr
ogoni civila po eljni oblici obrane domovine, odnosno visokog domoljublja. Stara j
e to stvar, omiljena teza hrvatskih domomrza, no zbunjuje kad kalibar kao mjeru
patriotizma postave dokazani dr avotvorni domoljubi.
U jednoj davnoj polemici legendarni pukovnik Stjepan Spajiæ pitao je Nadana Vido eviæa
: »A koga si ti ubio, Vido eviæu, ako si dragovoljac?« Dragovoljac, dr avotvorac i domolju
b mjeri se, naime, reckama na kundaku, jer »dragovoljci su ubijali, i ubijat æe, za
Hrvatsku«, objasnio je pukovnik Spajke.
»Ja æu za Hrvatsku ubiti, a ne poginuti!« rekao je, na primjer, veliki domoljub Bo ko La
ndeka, precizirajuæi Spajiæev teorem i revidirajuæi stereotip o smrti za domovinu kao
najuzvi enijem rodoljubnom èinu, ismijav i tom prilikom luzere koji su za slobodu pali
, umjesto da su se, poput Lan-deke, dr ali izvan èetnièkog pu kometa i tra ili glinene Srb
e u svojemu.
Iz takve duhovne klime proiza lo je posve osebujno tumaèenje domoljublja, odnosno pr
eciznije »obrane domovine«, po kojemu na formu-laru za izdavanje potvrde o patriotiz
mu, uz ime, prezime, adresu i pitanje »1. hoæe li za domovinu: a) poginuti ili: b) ub
iti«, stoji i pitanje: »2. koga
si ti ubio,_______________(èitko ispuniti velikim tiskanim slovima),
ako si domoljub?«, te prazan prostor za upisivanje imena rtava i njihova JMBG-a.
Ivo Sanader bio je visoki du nosnik stranke kad su se takve potvrde izdavale, i ni
su mu tada osobito smetali plakati tipa »Heroj ili zloèinac«. Pravi Hrvat »je ubijao, i
ubijat æe«, pa je ubojstvo kakvoga Srbina u susjedstvu bilo vrhunaravan dokaz domolj
ublja. Ivo Sanader bio je visoki du nosnik stranke kad su se takvima, uz potvrde,
dijelila i odlikovanja, pa i dr avljanstva, i nije mu to osobito smetalo.
U njegovoj Hrvatskoj, domoljublje je bilo osnovni uvjet za dobivanje dr avljanstva
, i nikakvi milijuni dolara - kao to je sluèaj s nekim kne evinama - nisu vam pomagal
i da dobijete hrvatski paso ukoliko niste dokazali da Hrvatsku volite dovoljno da
, »ako treba«, nekoga i ubijete. Poznat je, primjerice, sluèaj nekog Milorada Ulemeka
zvanog Lukoviæ zvanog Legija, koji je hrvatsko domoljublje potrebno za dobivanje h
rvatske putov-
270
nice dokazao na najuzvi eniji moguæi naèin: èovjek, naime, ne samo da je ubio Srbina, veæ
je ubio ni manje ni vi e nego srpskog premijera. Recite - tko vi e od njega zaslu uje
hrvatsko dr avljanstvo?
Sada, meðutim, kad se hudom sudbom na ao s druge strane altera za izdavanje potvrda o
domoljublju, Sanader odjednom prijeti kako »neæe dopustiti da itko bude veæi u ljubav
i prema Hrvatskoj«. Bilo bi dosta zanimljivo priupitati ga na to je toèno mislio kad
je rekao kako nikome, dakle ni meni, »neæe dopustiti« da bude veæi domoljub. Ja, evo, ov
om prilikom javno tvrdim da sam veæi hrvatski domoljub od Ive Sanadera. Sto æe mi sa
d napraviti, ubiti me? Ili to je vjerojatnije ubijanje odjednom proglasiti nepris
tojnim i nepo eljnim?
Stoga bih, ako mene pitate, za domoljublje Ive Sanadera pitao onoga hercegovaèkog
specijalca, kako se ono zvao, Dominik Ilija eviæ Como, tako nekako, koji je onomad,
u napadu domoljublja i nedostatku Bo njaka, pomitio teze o ubijanju i umiranju za
domovinu, ter javno kriknuo: »Ja sam za hrvatstvo spreman umrijeti, i tko god eli,
ja æu mu dati napunjen pi tolj, a nek' on meni dadne svoj, i za hrvatstvo pucat æemo s
ebi u glavu!«
Zanima me, naime, kako to Sanader ne bi Comi dopustio da bude veæi u ljubavi prema
Hrvatskoj.
lipnja 2004.
271
Laku noæ, jebaèi
ili kako je hrvatsko novinarstvo slobodno poletjelo na krilcima Severininih ulo ak
a
Jednoga dana neæe to, dodu e, biti uskoro, ali jednom sigurno hoæe o ovoj æe se velièan
enoj epopeji snimati uzbudljive dokumentarne serije, pisat æe se debele knjige i o
tkrivati novi detalji, studenti novinarstva uèit æe o povijesti vlastite slobode i n
apajati se nadahnuæem iz hrabrosti njenih prvoboraca, a ivi æe se sudionici drhtavim
glasom prisjeæati te herojske ere, romantiènih vremena osvajanja netaknutih pejsa a sl
obode, davno prohujalih dana ponosa i slave.
Tada æe to zvuèati smije no, bit æe ih i koji neæe vjerovati da je tako ne to uopæe bilo mo
a starcima æe tek zaiskriti davno ugasla iskra u oku: »Nemate vi pojma, balavci! Ne
mate vi pojma kako je to bilo kad se zbog Severinine sise i lo na sud!«
Danas, meðutim, to je odluèujuæi rat za slobodu moje profesije: kljuèna, te ka i bespo tedn
bitka za svaki pedalj Severinine gole ko e sam je njegov Dan D. Tu æe, eto, na konc
u zavr iti prièa o borbi za pravo javnosti da zna, o borbi protiv kontrole nad infor
macijom. Nasukana na pijesku nor-mandije medijskih sloboda, na suverenom i neotuði
vom pravu javnosti da zna kakva je Severina u krevetu, ima li velike ili male br
adavice i jesu li joj grudi zaista tako velike kao to se prièa, kakve poze u seksu
najvi e voli i to je osobito uzbuðuje: da zna svaki njen made , dlaèicu, G-toèku i eh, d
ima li celulita na stra njici.
Jednog dana, ka em, to æe biti normalno. Imat æemo besplatni 24-satni uvid u ivote slav
nih i javnih, i kad god za elimo moæi æemo se ukljuèiti u garderobe butika u kojima kupu
ju donje rublje, ili na jednu od devet kamera u njihovim spavaæim sobama. Kroz leæe
minijaturnih kamera u osvje ivaèima wc- koljki gledat æemo online prijenose njihovih pi an
ja, iz ablje æemo perspektive pratiti kako se muèe sa stolicom i pravovremeno znati k
ad koja pjevaèica ima proljev, a posebne æe kamere snimati njihove spu tene gaæice s ulo c
ima.
Jednog dana - neæe to, dodu e, biti uskoro, ali jednom sigurno hoæe - s pomoæu kamere ko
je æe prema Zakonu o medijima svaka javna osoba mo-
272
rati imati implantiranu na otvoru mokraænog kanala, u svako doba dana moæi æemo iskori
stiti svoje neotuðivo pravo na slobodnu informaciju. Jednog dana.
Do tada, na hrvatskim sudovima traje nemilosrdna borba za pravicu Hrvata da vide
jednu najobièniju ukradenu snimku jednog najobiènijeg seksa. Tra e se prava reproduci
ranja, distribuiranja i javnog prikazivanja, osporavaju autorska prava na videoz
apise, frcaju iskre, padaju te ke rijeèi. Uskaèu u blatnjave i krvave rovove te titans
ke bitke veliki borci za ljudska prava, mar iraju avenijama Interneta kolone gnjev
nih Hrvata tra eæi bun-keriranu, integralnu snimku od 80 minuta, velika pera di u glas
protiv ograðivanja irokih tundri slobode. Stotinu godina nakon Emilea Zole i njego
va herojskog »J'accuse!«, hrvatska emilad i zolad ispisuje svoj dramatièni »Ja' guze!«: li
jevom rukom junaèki udaraju lijevo-desno po tastaturi kompjutora, a desnom lataju g
ore-dolje po vlastitim testisima.
I da je pari kom Pantheonu umjesto onoga neoklasicistièkog portala kakav nekrofilski
Internet-portal, lijepo bismo sada iz svih moguæih kutova mogli gledati kako se v
eliki Zola okreæe u grobu. Kao Pari Hilton u krevetu.
Istoga dana kad su borci za suvereno i Severinino pravo na informaciju gubili st
aljinistièki proces na Visokom trgovaèkom sudu, Opæinski sud u Splitu osudio je zagreb
aèku novinarku Ljubicu Letiniæ na kaznu zatvora od dva mjeseca, uvjetno na godinu da
na, zbog kaznenog djela klevete. Ljubica Letiniæ je u emisiji Latinica na HTV-u ob
javila prilog o jednom splitskom biznismenu to se obogatio razmjenjujuæi s gradskim
vlastima nekretnine. Nekoliko dana kasnije, biv i glavni urednik Novog brodskog l
ista Miroslav Juriæ pakirao se na odslu enje zatvorske kazne zbog istoga kaznenog dj
ela. On je pak oklevetao suca upanijskog suda u Slavonskom brodu to je potpisao ne
zakonita rje enja kojima je drugi jedan promuæuran biznismen pripisao na sebe imovin
u neke brodske tvrtke, zbog èega je novinar osuðen na 70 dana zatvora.
Na najvi oj koti zloglasnoga Venerinog brijega, vitezovi medijskoos-lobodilaèkog rat
a - zauzeti mlaæenjem svojih testisa i tastatura - nisu, meðutim, imali vremena diza
ti ni pogled ni glas. Sto su dva novinara u zatvoru prema njihovoj epopeji, to je
pravo na informaciju o korupciji vlasti i sudstva prema pravu na informaciju o
Severininim omiljenim pozama?
Tih slavnih dana, dok se na Visokom staljinistièkom sudu vodio rat za slobodu doiv
nloada, potpredsjednik Vlade Andrija Hebrang - koji se onomad bio proslavio optu u
juæi novinare za korupciju, te nedavno, u najboljoj sovjetskoj tradiciji, bijesno
telefonirao urednici TV-dnevnika usred emitiranja obru io se na kritike prodaje ho
telijerskog poduzeæa Sunèani
273
Hvar biv em potpredsjedniku Vlade Borislavu kegri, otkriv i kako je novinar koji je o
tome pisao Srbin. Koji dan ranije, urednik Informativnog programa HTV-a cenzuri
rao je prilog novinara koji je gledatelje naumio podsjetiti to su premijer Ivo Sa
nader i HDZ govorili prije godinu dana, a to govore danas. U dogovoru s tim uredn
ikom, predsjednik Vlade cenzurirao je nedavno i pitanja za intervju koji je treb
ao dati novinaru HTV-a.
Prvoborci prava na slobodnu informaciju, meðutim, ne vide i ne èuju. Eno ih daleko i
spred nas, ispred svog vremena, gdje rade sna an pritisak na vlast, na pravosuðe, na
parlament, na tastaturu, na mi eve raèunala, na dugmad daljinskih upravljaèa svojih v
ideorekordera i DVD-playera. Sto je cenzura na javnoj televiziji prema brutalnoj
cenzuri na njihovom privatnom televizoru? I to je obièno, benigno Hebrangovo prebr
ojavanje novinarskih krvnih zrnaca, prema moralistima koji njima, eto, prebrojav
aju spermatozoide na tastaturi?
Laku noæ, jebaèi! Hvala vam na prostranstvima slobode to se mjere tuðom neslobodom, hva
la na pravu da zavirim kroz Severininu kljuèanicu. Hvala vam u ime generacija koje
neæe pamtiti bezimene heroje iz pionirskih dana slobodnog novinarstva, sve one ro
mantiène idealiste neukrotiva duha to su dobijali po glavi zavlaèeæi mobitele s kamerom
pod enske suknje.
Slavne li bitke! U kolonama po dvoje mar iraju novinari opet u zatvore, a hrvatski
Zole krièe svoj »Optu ujem!« protiv staljinista to nam ne daju da virimo u tude krevete.
Krièe hrvatski Zole, prkosno podi u èela i gnjevno di u pest. Pa spu taju pest, pa je ope
t di u. Pa ponovno spu taju, pa di u, spu taju, di u, gore-dolje, br e, jo br e, spu taju
i u pest, spu taju, di u... svr avaju hrvatski Zole jo jedan ljuti boj za slobodu medija.
»Ja guze!«
Laku noæ, jebaèi.
srpnja 2004.
27 A
ivjela smrt antifa izmu
ili za to Luki Podrugu pred strijeljanje treba staviti povez preko oèiju
Dvije su va ne vijesti s istoène polutke pro loga tjedna bile apsolutne breaking-neivs
svih svjetskih medija. Nakon nedavnog iskrcavanja Tihooceanske flote na Kurilsk
e otoke i opse nih operacija u Man-d uriji i Sahalinu, slu bena Moskva je pro log petka
objavila prikljuèenje Kurila i Ju nog Sahalina SSSR-u. Istoga dana, 3. rujna, na ame
rièkom bojnom brodu Missouri u vodama Tokijskog zaljeva, Njegovo Velièanstvo car Hir
ohito potpisao je bezuvjetnu kapitulaciju Japana.
U hrvatskim medijima, meðutim, ni u subotu, ni u nedjelju, ni do danas nema ni naj
manje crtice o dogaðajima na Dalekom Istoku. Kao to ih na Hrvatskoj televiziji i u
novinama nije bilo ni prije èetiri mjeseca, kad je ratificirana bezuvjetna predaja
njemaèkih oru anih snaga, i kad je spektakularno pohap ena cijela vlada admirala Doni
tza. Umjesto toga, autistiène hrvatske novine na naslovnicama donose ekskluzivne f
otografije Toma Cruisea na luksuznoj jahti, na krstarenju oko Mljeta.
Pro lo je tako veæ gotovo tjedan dana, a Hrvati ne znaju da su utihnuli topovi na Pa
cifiku i da je Japan kapitulirao. Zahvaljujuæi zapanjujuæoj inertnosti dnevnih medij
a, Globus je tako u prilici objaviti senzacionalni turboekskluziv: u petak, 3. r
ujna, toèno est godina nakon njemaèkog napada na Poljsku, zavr io je Drugi svjetski rat
!
Ako vijest nije toliko atraktivna za specifièan ukus hrvatske javnosti, uredniku p
redla em i veliku fotografiju preplanulih amerièkih marinaca na luksuznom razaraèu, na
krstarenju oko Mljeta.
Vijesti s fronta, meðutim, sporo sti u u ovaj zabaèen kutak Europe. Ima veæ mjesec dana
da je zavr ila Potsdamska konferencija i da je na Hiro imu baèena atomska bomba, a do
nas jo nisu stigle ni novosti od proljeæa: vijesti iz Zagreba su dosta konfuzne, pr
ièa se da je Koèu Popoviæa doèekao prazan Jelaèiæ plac i da je Stepinac odbio susret s Tito
.
Domaæe novine i najumnije hrvatske glave bave se tako i danas, duboko u 2004. godi
ni, regularno æu suðenja doglavniku NDH i okolnostima nerazja njenog ubojstva Jure Franc
etiæa, povijesnim ulogama Andrije
275
Hebranga i izbjeglog poglavnika Ante Paveliæa, jo se broje le evi na ble-ibur kom polju
i otkrivaju jame s kostima, kalkulira se za to Tito nije posjetio Jasenovac i peku
lira to bi bilo da su svi Hrvati priznali usta ku vladu, u britkim se novinskim kom
entarima i analizama ocjenjuje karakter partizanskog ustanka i komentira jesu li
rasni zakoni doneseni pod pritiskom Treæeg Reicha. Kulturne rubrike recenziraju n
epravedno zapostavljen opus Mile Budaka, Crne kronike se bave plakatima s likom
zapovjednika Crne legije i prijedlogom Zakona o zabrani nacistièkih simbola, s tu ni
h stranica s osmrtnicama svako malo nas pogledaju odavno mrtve oèi hrvatskih vitez
ova palih za Domovinu i Poglavnika, a na le ernijim, sportskim stranicama podsjeæa s
e na velièanstvene utakmice reprezentacije NDH protiv Njemaèke.
Tek na zadnjoj stranici stidljivo podsjeæanje da je Hrvatska ipak sigurna za turis
te, garnirano senzacionalnim fotografijama Toma Cruisea na krstarenju oko Mljeta
.
ezdesetih i sedamdesetih godina, a ka u da je toga bilo i kasnije - u zapadnim su m
edijima dosta popularne bile reporta e o japanskim vojnicima to su èetrdeset pete zag
lavili u d unglama Indokine ili na nekom od onih polinezijskih otoèiæa u arhipelagu Vr
a je Matere. Amerièki vojnici i novinari obja njavali bi ostarjelim i obraslim vojnici
ma carske japanske vojske da je rat zavr io prije dvadeset godina, a oni bi prepla e
no gledali u kamere, nerijetko i sami sebe u svojim jazbinama eksplozivom di uæi u z
rak, radije nego da padnu u ruke saveznièkom zavojevaèu.
Veæ dugo nema takvih vijesti: glasoviti poruènik Hiro Onoda, koji se sa savr eno oèuvano
m pu kom predao u d unglama Filipina u o ujku 1974. godine, bio je posljednji vojnik O
sovine. Ili se barem tako mislilo. U jednom neistra enom kutku kugle zemaljske, ta
mo odakle Bog izvodi korner, postoji, eto, jedan otoèiæ zapravo, strogo uzev i, poluot
oèiæ na kojemu jo ive zatoèenici Drugog svjetskog rata.
U meðuvremenu su se razmno ili i lijepo organizirali, izgradili ceste i mostove, sij
u ito, uzgajaju svinje, tampaju svoj vlastiti novac i nemaju pojma da je tamo, s d
ruge strane puèine, rat zavr io prije ezdeset godina.
Kad im doðu strani novinari i pokazuju slike suvremene Europe, u kojoj æelave nacist
e hapse na licu mjesta, gdje za njemaèke klubove igraju Crnci, a Zidovi dobivaju N
obelove nagrade, tamo nji ih neuredni, krezubi veterani Drugog svjetskog rata gled
aju prestravljeno, nerijetko sami di uæi desnicu u zrak, radije nego da je daju save
znièkom zavojevaèu.
Na tom malom, neistra enom dalekoistoènom otoèiæu, iza Japana i Polinezije, na samom kra
ju Azije - Nijemci bi rekli: Endeazija - ovih dana
276
jedan vidno ispijen i iscrpljen veteran s grèevima u desnoj ruci odluèio je konaèno za
vr iti Drugi svjetski rat: spustio je desnicu i uhvatio se s dojuèera njim neprijatelj
ima ruku pod ruku. Ruki Podruku, Luki Podrugu, kako se veæ zove taj tip, dosadilo
je biti poruènik Hiro Onoda na otoku medu zaraæenim ideologijama, i junaèki je ovih da
na u lokalnim novinama podviknuo: »Smrt fa izmu i antifa izmu!«
I da je na tome otoku pameti kao to nije, Podrugova bi genijalna parola bila i Us
tav i Sveto pismo. I svaki put kad bi nekome poput njega palo na pamet uzviknuti
»Smrt fa izmu i antifa izmu!«, istog èasa kad bi zapoèeo: »Smrt fa izmu...« - ovla ten dr
Luka Podrug bi ga kao uvjerenog antifa ista, po èlanku 2. takozvanog Podrugovog pre
sedana: »... i antifa izmu!« - strijeljao na licu mjesta.
S tim da bih ja Luki Podrugu, koji je za dobro Hrvatske spreman i sam sebe strij
eljati, ipak u znak milosrða zavezao oèi. Mo da i proma i.
O junaèkoj smrti druga Podruga od zloèinaèke ruke mogao bi se poslije snimiti i potres
an film. Veæ vidim naslov - Kako je zavr io Drugi svjetski rat na mom otoku.
rujna 2004.
277
Big Brother na Markovom trgu
ili gdje ste bili onoga dana kad su Sa i pri izlasku iz kade skliznule gaæe
Poznajem, ba kao i vi, svu silu ljudi kojima je Ingmar Bergman nepodno ljivo dosada
n redatelj i koji bi radije slu ali integralni desetosatni govor Fidela Castra pri
godom godi njice kubanske revolucije, èak i cijeli novi album Dire Straitsa, nego od
gledali, ta ja znam, Prizore iz braènog ivota.
Jo vi e, vi i ja poznajemo onih koji ni pod prijetnjom ovrhe ne bi oti li u kino pogl
edati, recimo, nekakav hrvatski film. Pa i da na televiziji imaju izbor izmeðu tur
istièkih panorama Bjelolasice i Medvednice, tele-shoppinga sa spravama za oblikova
nje trbu nih ploèica, sponzoriranog priloga sa sajma graðevinske mehanizacije, talking
-shoiva Branimira Bi-liæa i, primjerice, kakve domaæe televizijske drame, istra ivanje
gledanosti pokazalo bi, nema u to nikakve sumnje, opèinjenost Hrvata atraktivnim
kadrovima Bjelolasice u magli, na 11 stupnjeva Celzijusa, uz tlak zraka 927 hPa
i vla nost od 88 posto. Svakako i neusporedivo vi e nego krupnim kadrovima Vanje Dra
cha kako utke pu i.
Domaæu dramu osamdesetih godina, u vrijeme kad je »domaæa drama« bila skraæenica za Dramsk
i program Televizije Zagreb s Vanjom Drachom i Enom Begoviæ, legendarni je Zoran R
admiloviæ u kultnom Radovanu III. opisao kao osebujan anr u kojemu - za razliku od
glupavih amerièkih filmova u kojima se samo razbijaju automobili i toèi krv - domaæi g
lumci ni ta drugo ne rade nego sat i pol vremena sjede, zami ljeno pu e i ute, pa opet
pu e, ka u afektirano »eh, da« ili »tako ti je to«, pa opet besciljno ute, i pu e.
Razvitkom demokratskog dru tva i hrabrim zauzimanjem nevladinih organizacija za za t
itu ljudskih prava domaæa je televizijska drama danas gotovo iskorijenjena, ba kao
i svi ostali oblici nehumanog ka njavanja i tjelesne torture, i mo e se vidjeti jo sa
mo ponekad u noænom terminu, ili u kinoteci amerièke vojske u Guantanamo Bayu, zbog èe
ga æete iraèke zarobljenike nerijetko vidjeti s crnim vreæama na glavi. Na slu benoj lje
stvici najdosadnijih televizijskih programa na svijetu hrvatski je film tako
278
na visokom èetvrtom mjestu, odmah iza izbora za pjesmu Eurovizije, amerièke predsjed
nièke kampanje i izravnog prijenosa Tour de Francea.
U èemu je onda fora? Za to stotine tisuæa Hrvata, koji se na sami spomen Dramskog prog
rama Hrvatske televizije od dosade zalijeæu pod kamione i ubijaju kolcima, ovih da
na vise pred televizorima i satima gledaju dvanaest ljudi koji ni ta drugo ne rade
nego satima, danima i tjednima sjede, zami ljeno pu e i ute, pa opet pu e, govore afek
tirano »eh, da« ili »tako ti je to«, pa opet besciljno ute, i pu e. »Eh, da«; i brèkaju se
.
Da, drugovi, ovaj famozan Big Brother, ili kako se veæ zove taj najimbe-cilniji te
levizijski proizvod jo otkako je nekome genijalcu palo na pamet da u poluvremenu
nogometne utakmice uz glazbenu pratnju Josepha Havdna pu ta snimke oronulih zagreb
aèkih fasada, ujedno je i dosad najambiciozniji proizvod iz kole Dramskog programa
HTV-a. Sve je tu onako kako dramaturzi Hrvatske televizije vide Krle u: beskrajno
dugi kadrovi dvoje i vi e ljudi kako pu e i drvenim glasom izgovaraju potpune besmis
lice, prenema u se, opet pu e, pa ute, brèkaju se u kadi, u kuænim ogrtaèima razglabaju o
iercingu, tetova ama i ostalim bur oaskim izmi ljotinama, pa onda zapale i zami ljeno bu
lje u toèku na logotipu sponzora. I to je najbolje - ta èudovi na dramska anakonda uopæe
nije proizvod HTV-a.
Prema tome RTL-ovom, kako se zove, Big Brotheru, i oni screensaveri s akvarijima
i zlatnim ribicama na monitoru kompjutora prava su eskapi-stièka akcijska komedij
a. I Sedlarov Fergismajniht i Schmidtov Bo iæ u Beèu u usporedbi s ovim realitj shoivo
m pravi su karuseli razuzdane zabave, smijeha, jurnjave, seksa i bjesomuène akcije
: prvog tjedna prikazivanja -prvog tjedna, ej! najdramatièniji trenutak bio je, èita
m, kad su nekom Sa i, jednome od sudionika Big Brothera, pri izlasku iz kade malo
pale kupaæe gaæice i otkrile tri centimetra mu ke guzice.
Cijela zemlja veæ danima prièa o tome povijesnom trenutku televizije u Hrvata, prika
zivat æe valjda i usporenu snimku toga kolosalnog èasa istine, kad je Hrvatima do lo i
z dupeta u glavu, sociolozi i fenomenolozi za okruglim æe stolovima raspravljati o
dubljim znaèenjima te crte na dnu leda, a prolaznici æe armantnim RTL-ovim voditelji
ma prièati gdje su bili onog dana kad su Sa i skliznule kupaæe gaæice.
Sto se to dakle dogodilo pa Hrvati - koji ne mogu sat i pol gledati hrvatski fil
m pa taman da im Dubravko Jelaèiæ Bu imski osobno garantira obje sise Bojane Greguriæ i
odsijecanje glave Borisa Buzanèiæa - s trodnevnom bradom i podoènjacima s logotipom Ko
nzuma zure u dvanaest ljudskih zamoraca, poznatih samo po tome to su potpuno nepo
znati, nezanimljivi, neduhoviti i nepametni?
279
Ideja da se nekolicina nepoznatih, obiènih ljudi sasvim prosjeèna ili èak ispodprosjeèna
izgleda i inteligencije zatvori u èetiri zida, da ih se potpuno izolira od vanjsk
og svijeta i stvarnoga ivota, pa po cijele dane snima kako sjede, spavaju, svaðaju
se, èitaju novine, hvale se, traèaju, prièaju lo e viceve i lupetaju kojekakve gluposti,
nije, naravno, nova: veæ vi e od deset godina, recimo, HTV iz posebno za tu svrhu s
agraðenog golemog studija na Markovu trgu u ivo prenosi sjednice Sabora.
Ja stoga mislim da je cijeli fenomen moguæe objasniti samo golemom eljom Hrvata za
promjenama. Da onaj koji u zatvorenoj kuæi pred kamerama bla eno dremucka nije uvije
k Luka Bebiæ, da onaj to se pravi da koncentrirano èita novine nije stalno Zdravko To
mac, da glavna enska u dru tvu nije svaki put Jadranka Kosor, da onaj koji pokazuje
svoje gole fotografije ne bi li togod povalio na madrac nije ba uvijek Anto Kovaèev
iæ, da ona dvojica to se u ivo svaðaju nisu opet Vladimir Seks i Mato Arloviæ, da najveæi
jivd ija nije stalno Slaven Letica, i da onaj to lupeta gluposti nije uvijek Ljubo
Cesiæ Rojs.
I da onaj to skida gaæe nije ba svaki put Ivica Raèan.
rujna 2004.
280
Kolinje u Zaljevu svinja
ili kad hrvatske torpedne pedaline udare na slovenske kajaka e na nemirnim vodama
Rat je, kako sada stvari stoje, gotova stvar i tu se ne da napraviti mnogo vi e od
sigurna skloni ta i zalihe namirnica. Europa, koja je veæ dva puta u posljednjih st
otinu godina u vremenima poput ovakvih odmahivala rukom, da bi koju godinu kasni
je zbrajala milijune mrtvih i iznova gradila metropole, ovoga puta je spremna. S
usjedne dr ave progla avaju naranèastu uzbunu, a gradovi najbli e ari tu sukoba prazne svo
e trgovaèke centre i uvje bavaju graðane standardnim postupcima za sluèaj neposredne rat
ne opasnosti.
Kakav æe to rat biti! Sav onaj sofisticiran hollywoodski spektakl na Bliskom istok
u s tomahavvcima, hurrierima, nosaèima aviona, leteæim tvrðavama, pametnim projektilim
a i ostalim futuristièkim igraèkama, bit æe tek obièna arkadijska igrica za Plavstation
2 prema stra nom ratnom molohu to æe se probuditi kad se na onoj ledini na jugoistoku
dohvate dvije regionalne sile, dva najlikvidnija garanta stabilnosti u ovom dij
elu Europe Hrvatska i Slovenija.
Kakav æe to biti rat!
Veæ vidim kako poèinje, kao i svaki iole pristojniji rat, nekom naiz-glednom sitnico
m, nekim Gavrilom Principom kojemu djevojka ne da to mu u principu pripada, pa uj
utro puca u prijestolonasljednika carevine, premijera ili predsjednika Dr avne kom
isije za granice. Nekom Jo ku Jorasu, recimo, ode gumica u ventilu, pa mu vodokotl
iæ pu ta vodu, doðe mu raèun veæi nego obièno, on optu i Hrvatsku vodoprivredu i pozove maj
ra iz Slovenije, i eto rata. Ili Piranski zaljev. Isplovi Danilo Latin uloviti p
ar liganja za veèeru, popusti sidro i eto Zaljeva svinja.
Samo to mi znamo - uèili smo u koli, sjeæate se - golemu razliku izmeðu povoda i uzroka
ratova, i da su uzroci mnogo dublji. U ovom sluèaju, na primjer, uzrok je mjestimièn
o i dublji od ezdeset metara.
A prema Piranskom zaljevu onaj kubanski Zaljev svinja, kad su Ken-nedy i Hru èov dog
ovarali gospodarski pojas i izlaz Sovjetskog Saveza na Atlantski ocean, bit æe, vj
erujte na rijeè, bal na vodi. Jer mali je taj
281
zaljev to se isprijeèio izmeðu dvije regionalne sile, i dosta je da isplovi iz Savudr
ije brod hrvatske obalne stra e s izaslanstvom hrvatskog Sabora, iz Pirana isplovi
brod slovenske policije s delegacijom slovenske skup tine, i eto uèas pun Zaljev sv
inja.
Dovoljno je da onda Glava u ili Merèepu sluèajno opali signalna zolja i zapoèet æe armaged
on od kojega nas ni Bruce Willis neæe spasiti, i po eljet æemo da je JFK onomad pritis
nuo crveno dugme i da je cijeli planet nestao u jednoj velièanstvenoj juhi od glji
va, radije nego da do ivimo rat izmeðu Hrvatske i Slovenije.
Kakav æe to rat biti!
Isplovit æe iz hrvatskih luka torpedne pedaline, laki borbeni skuteri i nosaèi parag
lajdera, krenut æe im ususret zloglasni slovenski kajaka i na nemirnim vodama, pa ka
d navali prema njima stra na Tuðmanova ro-nilica to je nismo vidjeli jo od one parade
na Jarunu, a iz Portoro a gliser Slovenske ratne mornarice vukuæi nordijske skija e na
vodi i bananu sa est do zuba naoru anih turista, i kad ih dohvate obuèeni specijalci
iz hrvatske vaterpolo reprezentacije, bit æe u Zaljevu svinja neviðeno kolinje.
Slaven Letica ogrnut æe se opet onom Jelaèiæevom odorom za koju smo tako naivno vjerov
ali da je nikad vi e neæe morati odjenuti, a na Svetoj Geri èekat æe ga Janez Jan a u lovaè
oj uniformi s onim perom na e iru od kojega se ledi krv u ilama. Skoèit æe s Planice slo
venski piloti na Ela-novim skijama i u niskom letu izbaciti nad Zagrebom smrtono
snu ki u 80-milimetarskih gruda, uzvratit æe hrvatski zmajari s Velebita i zasuti sl
ovensku televiziju hrvatskim seks-bombama, onda æe sa slovenskih ska-kaonica polet
jeti i letaèi-samoubojice, jodlajuæi »janezaiii«, obru avat æe se na dalmatinske pla e pune
vinih kupaèa. Hrvatski pak letaèi-samoubojice, nadaleko poznati »kajmika e?«, zalijetat æe
e sa zagrebaèke katedrale na graniène postrojbe slovenske vojske, a specijalne jedin
ice Ministarstva za okoli bagerima æe sravniti sva slovenska odmarali ta.
Slovenski æe se slaloma i i veleslaloma i naoru ani golemim iskustvom spustiti s Karavan
ki, doèekivat æe ih na Sljemenu topovi za umjetni snijeg, pa kad jo grune i top s Grièa
smrznut æe se Slovencima Bledsko jezero. Odluèan æe biti odgovor Slovenaca, vojska iz
letnika s rancima na leðima okupirat æe hrvatska izleti ta i nacionalne parkove. Mobil
izirat æe Hrvatska postrojbu bobova èetverosjeda koje æe uvje bani koènièari zaustaviti na
apadnim granicama Slovenije, uzvratit æe Slovenci i sa svojim kanui-stima jednokle
cima zaposjesti hrvatske istoène granice.
Kakav æe to biti rat!
282
Gorjet æe Gorenje peænice i tednjaci, gorjet æe TEZ sijalice, nazivat æe se hrvatske kole
po narodnim herojima Zanussi-Konèaru, Tesli-Ericssonu i Æesiæu-Rojsu. Grmjet æe nad Balk
anom, smraèit æe se nebo na jugoistoku kontinenta, drhtat æe Europa od strepnje, tjesk
obe i straha.
Onda æe jednoga dana slovenski general tab izdati zapovijed da se na Planici produ i z
aleti te i letaèi Slovenske ratne avijacije doskoèit æe negdje u Maðarskoj, u akciji probi
janja prve slovenske obrambene linije hrvatski æe prvak u skoku u dalj oboriti nac
ionalni rekord i doskoèiti na austrijski teritorij, sukob dvije goleme europske dr a
ve prelit æe se preko njihovih granica i bit æe kasno za razmi ljanje je li bilo moguæe
taj rat zaustaviti prije nego to je zapoèeo.
Recimo onoga dana kad su krstarili Piranskim zaljevom veliki moreplovci u sivim
odijelima, kad je bio pun Zaljev svinja, i kad ga je trebalo samo isprazniti i r
azjuriti s mora sve te nezaja ljive politièare po kojima je Zaljev i dobio ime, pohl
epne male ivotinje tupih glava to deru sve na to naiðu.
Te, kako se zovu, pirane.
listopada 2004.
283
Produktivan Pavao Drugi
ili kako æe zbog èudesnog Merèepovog izljeèenja Papa proglasiti sveti Lude
Svatko na svijetu ima neki dar, ali sretni su samo oni koji se tim darom realizi
raju. Mnogi do kraja ivota neæe otkriti da posjeduju rijedak talent za, recimo, ins
taliranje centralnog grijanja, ili vo nju autobusa unatrag, pa æe cijeli svoj vijek
biti tek obièni generali i nikad neæe shvatiti za to su jadni i nesretni.
Svatko, ka em, ima neki dar, èak i kraljevi i pape. Evo, recimo, papa Ivan Pavao Dru
gi. Èovjek ima talenta za poeziju, vele da je u mladosti bio i darovit nogometni g
olman, ali upravo je èudesan njegov dar za otkrivanje svetaca i bla enika: za dvades
et pet godina pontifikata on je beatificirao i kanonizirao nevjerojatnih 1800 sv
etaca i bla enika! U dvije tisuæe godina prije njega 263 rimska biskupa sakupila su
jedva osamsto bla enika, a Karol Wojtyla veæ ih sam ima preko tisuæu i tristo!
Nemojte se stoga iznenaditi ako i vi ovih dana u po tanskom sanduèiæu, medu arenim kata
lozima trgovaèkih lanaca, pronaðete neobièan formular na latinskom jeziku sa uto-bijeli
m memorandumom, u kojemu se tra i da èitko ispi ete ime, prezime, datum roðenja i JMBG,
te kratko opi ete neko èudo iz ivota, na primjer kad ste ono susjedu programirali vid
eo bez daljinskog upravljaèa, ili kad ste mu enu èudesno izlijeèili od neplodnosti.
Prije par dana, recimo, pisale su novine o tome, papa Ivan Pavao Dugi proglasio
je bla enim i Karla I. Habsburga, posljednjeg austrijskog cara. Kakvo je to, meðutim
, osobito èudo na Karlo napravio da je zaslu io èast uzdizanja na slavu oltara? Nikakvo
, osim to je usred Prvog svjetskog rata preuzeo prijestolje od ujaka i prilièno neu
spje no odradio rat do kraja, nakon èega ga je austrijska vlada prognala u negostolj
ubive gudure vicarske. Sto je tu èudo? Moglo bi biti èudom to je uopæe pre ivio pakao vi
skih zimovali ta i jedan vrlo nezgodan pad sa skija, ali nije to provjerio sam u o
brazlo enju beatifikacije. Da se, uostalom, za pre ivljavanje po zimovali tima i padov
e sa skijama progla avaju sveci, mi Hrvati imali bi barem dvoje: svetu Janicu i sv
etog Ivicu. Oboje po ocu padovanski.
284
Kljuèni uvjet da bi Karlo bio progla en bla enim, vatikanski su istra ivaèi prona li, meðut
u podatku da su se nekoj poljskoj redovnici na zagovor cara Karla èudesno zalijeèil
e pro irene vene. Proèitao sam dva puta, sve mnijuæi kako mora biti rijeè o neslanom lap
susu linguae, kakvi se veæ dogaðaju kad prefekti vatikanske Kongregacije pi u obrazlo en
ja u zadnji èas. Gre ke, meðutim, nije bilo. Gospodar rata u kojemu je ubijeno ili nes
talo preko 15 milijuna ljudi, a ranjeno i osakaæeno njih 21 milijun, veliki car ko
ji je jednim svojim potpisom mogao spasiti bar desetak milijuna ivota, progla en je
bla enim jer je jednoj eni izlijeèio pro irene vene.
Prvo to mi je palo na pamet jest kako i meðu tim nebeskim uznese-nicima rade veze i
protekcije. Ziv sam svjedok kako mi je svojedobno dr. Parpura iz splitske Vojne
bolnice èudesno izlijeèio uène kamence - ja sam samo legao, bla eni Parpura me umirio sv
etaèkim smije kom, stavio mi nekakvu masku na lice, i kad sam se probudio uènih kamenac
a kao da nikada nije bilo! Kunem se vlastitom èa æu daje bilo ba tako, a imam i dva svj
edoka. Pa i ja sam, sjeæam se dobro, jednom prilikom zajedno s dva prijatelja èudesn
o izlijeèio Tomislava Merèepa od neizdr ljivih du evnih boli. Kongregacija za kauze svet
aca mo e, uostalom, u svako doba provjeriti cijelu opse nu medicinsku i sudsku dokum
entaciju ovih èuda. Mogli bismo se zvati Sveti Viva Lude . Ili, ta ja znam, Sveto Tro
jstvo, ako nije veæ patentirano.
Pa ipak, ni dr. Parpura ni ja nikad neæemo biti niti bla eni, a kamoli sveci. Nas dv
ojica naprosto nismo kalibri za bla enike. Obièni su ljudi mogli postati svecima u n
eka davna doba, svjedoèeæi vjeru pred rimskim ubojicama i takvim stvarima, ali danas
idu samo monumentalne povijesne liènosti kojima, za razliku od vaskularnih kirurg
a, lijeèenje pro irenih vena nije posao, nego èudo.
Istinabog, nije Karlu I. Habsbur kom to bio jedini poku aj èudesnog lijeèenja. U o ujku 19
16. godine, primjerice, èuv i da kraj Gorice od pro irenih vena stradavaju tisuæe talija
nskih vojnika, austrijski feldmar al Franz von Hoetzedorf im je na zagovor bla enog
Karla pripisao tri puta dnevno koktele fozgena, difozgena, akroleina i difenilkl
orarsina. Takva naroèita terapija nije, meðutim, dala oèekivane rezultate i nakon ovog
a nesuðenog èuda - poznatijeg kao »bitka na Soèi« - ostalo je nekoliko desetaka tisuæa pril
o neizlijeèenih le eva.
Hrvatima se, naravno, jako svidjela beatifikacija Karla I. Habsbur kog. I to ne sa
mo zato to je, formalno-moralno-pravno, Karlo bio i posljednji hrvatski kralj, te
se i on ima smatrati na im bla enikom, zajedno s Alojzijem
285
Stepincem koji se kako je Austro-Ugarska mala! kao Karlov pra inar borio upravo na
Soèi.
Hrvatima se, naime, sviða vatikanska logika po kojoj mo ete bojnim otrovima u smrt p
oslati tisuæe ljudi i zavr iti u Raju, pa tamo na zagovor neke nesretnice bolesnih v
ena ni kriv ni du an postati bla enim. Bla enici, a ne zloèinci? Imamo ih mi na bacanje!
Nije li nedavno, u polemici o Mili Budaku, pronaðen podatak da je doglavnik, koji
je potpisivao rasne zakone i slao u smrt tisuæe idova, èudesno spasio ivot jednome od
njih, inaèe svome vozaèu? Nisu li u polemikama o upravitelju jasenovaèkog logora, veæ z
aboravljenom Dinku Sakiæu, kao dokazi èudesnog spa avanja spominjana i otpusna pisma i
z Jasenovca?
Ili, recimo, dr. bi. Franjo Tuðman. Nije li i on u Oluji poput Mojsija otvorio kor
idore za civile, dok je na Brijunima, kako èitamo ovih dana, naredio »takve udarce d
a Srbi praktièno nestanu«, istodobno ih pozivajuæi da ostanu u kuæama? Nije li tako spas
io nebrojene ljudske ivote?
Kako mislite »od èega spasio«? Pa od èega je Budak spasio svog ofera?! Od pro irenih vena,
naravno! Dok su idovi besciljno etali ureðenim perivojima Jasenovca, èovjek je cijeli
rat prosjedio u udobnoj crnoj njemaèkoj limuzini. Zamislite da je morao pje aèki po Za
grebu. Ili da su oni srpski sretnici, to su nakon Oluje doèekali Hrvatsku vojsku, m
orali pje aèiti do Banje Luke?
To, ako mene pitate, ne bi izlijeèio ni bla eni Karlo Kirur ki.
listopada 2004.
286
ivio Dante, prezime mu znate
ili kako je èetnik zaigrao u partizanskom dresu to ga je dizajnirao usta a
U naèelu, »u« na èelu i kokarda na èelu jednaki su zloèin, dakle naèelan. Pravno formalno,
znaèi da su i usta ki i èetnièki pokret naèelno zloèinaèki. Sto znaèi da fizièka osoba s ko
na èelu, jednako kao i ona s »u« na èelu, u naèelu kr i zakon, bez obzira je li zapalila ko
e selo ili nije. Pitanje je tek je li njegov zloèin ratni - je li, naime, ta fizièka
osoba, recimo, sam Ante Paveliæ ili, na primjer, Dra a Mihailoviæ - ili samo naèelan, p
oèinjen veæ naèelnim pripadanjem pokretu s Paveliæem ili Mihailoviæem na èelu.
U naèelu, meðutim, oni uopæe ne moraju biti na èelu. Mogu, recimo, i na nadlaktici.
Uzmimo za primjer Milana Guroviæa. Ko arka u beogradskog Partizana èetnièki se voda toliko
uvukao pod ko u da ga je taj mali, dvometarski komad idiota odluèio tamo trajno ost
aviti. Sjeo rmpalija u neki mraèni tattoo salon na Cuburi i kazao gazdi da ne pita
ta ko ta da mu nacrta velikoga vojvodu. Gde? A gde drugo nego na levu nadlaticu, n
a mi icu, pa kao to su nekoæ golim ljepoticama na napetim mi iæima jugoslavenskih regruta
grudi odmah rasle za dva broja, da se sad, kad u skoku Mila-nova ruka krene da
odapne loptu za trojku, vojvodi Dra i onako eretski nasmeje brk. Sudac onda podigne
tri prsta, a na Miki poljubi komandanta u èelo i zapeva: »Ko to ka e, ko to la e, Srbija
je mala/nije mala, nije mala, tri poena dala!«.
Nerazdvojni drugari Milan i Dra a - bizarni duo èetnika u partizanskom dresu to ga je
osobno dizajnirao sam utemeljitelj usta ke dr ave -nisu, meðutim, doèekali da istrèe na z
agrebaèki parket. Hrvatski MUP zabranio im je ulazak u Republiku Hrvatsku, na teme
lju Zakona koji sankcionira poticanje na rasnu, nacionalnu ili vjersku mr nju.
Milan i Dra a nisu mogli èudom da se naèude. Pojma oni nisu imali da dolaze u visokoci
viliziranu europsku dr avu u kojoj je isticanje simbola zloèinaèkih pokreta, kao i sla
vljenje njihovih ideologa, Zakonom zabranjeno. Ovdje, u europskoj Hrvatskoj, nem
a s tim stvarima zajebavanja. Mogu
287
udruge za ljudska prava sedam puta proèe ljati Hrvatsku uzdu i poprijeko, ali neæe ovdj
e naæi nikoga s tetoviranim Dra om Mihailoviæem, ili, tajaznam, dvoglavim orlom. Neæete,
sve i da jednog po jednog skidate i pretresate, medu mladiæima na Thompsonovom kon
certu naæi niti jednoga s èetnièkom zastavom, niti æe oni i u najdubljem alkoholnom buni
lu zapjevati neki od ravnogorskih refrena.
Nema na hrvatskim fasadama nijednog, a kamoli èetiri ocila, nema hrvatskih crkava
s parolama u slavu kralja i otad bine, niti ulica nazvanih po èetnièkim glavama, pa ma
kar bili knji evni kolosi. I mo e on biti najznaèajnije ime moderne europske lirike pr
ve polovice XX. stoljeæa, ali neæete ni u najmraènijem kvartu Zadra ili Gospiæa naæi Ulicu
Jovana Duèiæa.
U toj civiliziranoj Hrvatskoj nisu, naravno, samo èetnièka znamenja zabranjena. A, n
e! Poku ajte, recimo, na svadbi staviti na èelo neki drugi zloèinaèki simbol iz Drugog s
vjetskog rata. Na èelo svadbene povorke stavite, primjerice, jugoslavensku zastavu
sa zloglasnom petokrakom, i ja vam garantiram prvu braènu noæ u zatvoru na Bilicama
. Neki su klinci u Makarskoj na spomenik dr. Franje Tuðmana, osnivaèa èetnièkog HDZ-a, p
ardon Partizana, stavili tako bijelu krpu s golemom crvenom zvijezdom, i veæ sutra
dan za opasnim skojevskim teroristima tragale su sve raspolo ive policijske snage
Splitsko-dalmatinske upanije.
U zemlji Hrvata antifa izam je jednako zlo kao i fa izam, ne zna se zapravo to je tu
gore, i utoliko je, ako mene pitate, èudnije to je hrvatski MUP, zabavljen Dra inim p
ortretom na bicepsu jednog mamlaza, hladno u zemlju pripustio ostalih jedanaest,
sve s grbom kluba koji se zove ni manje ni vi e nego Partizan, na kojemu se koèoper
i ni manje ni vi e nego velika, crveno izvezena - zvijezda petokraka! Sto to znaèi,
da æe sutra na parket Dra enova doma najnormalnije istrèati i sama Crvena zvezda? Sto
je sljedeæe? Koncert hora Crvene armije? Da su Mlinariæevi policajci pazili na grudi
beogradskih ko arka a kao to su pazili na njihove nadlaktice, bila bi sad u Remetinc
u cijela momèad Partizana!
Lako je stoga bilo Diegu Maradoni onomad usred Maksimira ljubiti se sa srbokomun
istièkim generalom Tuðmanom. Da ga vidim sada, pred Sanaderovom policijom, kako im p
odignute nogavice obja njava da tetovirana bradata spodoba na njegovoj lijevoj pot
koljenici nije Dra a Mihailoviæ, veæ Fidel Castro. Ma nemoj - unosi mu se u lice inspe
ktor u Zraènoj luci Pleso - nije srboèetnik, nego kuboèetnik!
Ili, tajaznam, Mike Tyson. Sto s onim svojim ogromnim tetoviranim Mao Ce Tungom n
e dode u ring na emu Cro Copu? Pa neka hrvatskoj policiji tumaèi kako to zloglasnog
kineskog satrapa bez problema poka-
288
zuje po ringovima SAD-a, kao da mi ne znamo kakva je to komunistièka strahovlada s
ravno pedeset i dvije petokrake zvijezde na svojoj zastavi.
Konaèno, eto, imamo policiju spremnu da se dohvati s reliktima mraène pro losti. Veæ vid
im kako svi oni mrmoti, to su devedesetih nadlaktice ukra avali mrkim Poglavnikovim
poluprofilom, skru eno dolaze u tattoo salone i ale se gazdama da im nekako prepra
ve ili izbri u tog tetoviranog zloèinca, stra nu uspomenu iz èetnièkog logora. Vidjet æete
ljedeæeg ljeta, kad se skinu dugi rukavi, koliko æe na hrvatskim bicepsima biti teto
viranih dugokosih, mu kobanjastih crnki egzotièna imena Antea ili Antemonija, bit æe s
igurno i pokoji deda Pantelija, a moj je osobni favorit Poglavnik s onim orlovsk
im nosom i docrtanim lovorovim vijencem umjesto apke. Pljunuti Dante, prezime mu
znate. Oni mladi, takozvana urbana mlade , izabrat æe svoje junake, a ako tko u prep
ravljenom Paveliæu i ne prepozna Bona Voxa, sve æe mu samo kazati veliko »U2«.
Najzad, »u« na èelu u naèelu i ne mora biti krivièno djelo. I to se u krojaèkim i tattoo sa
onima da zgodno rije iti. Nova, demokratska Hrvatska kroèi tako u civiliziranu Europ
u s »EU« na èelu. Naèelno europska.
Jo samo treba naæi èelo dovoljno visoko da na njega stanu dva samoglasnika.
studenog 2004.
289
Praznik u Rimu
ili kako je Mirsada iz Foèe za potrebe na e suæuti postala Iraèanka iz Falluje
Rim je grad èitav sagraðen da puèanina i prido licu impresionira i prepla i, samo to mu to
nikako ne uspijeva. Sa svojim titan-skim kolonadama i d inovskim kamenim grifonima
izgleda on jednako opasno i zajebano kao talijanski vojnik s onim perjem na gla
vi, koji ne uspijeva strog izraz lica zadr ati du e od èetiri sekunde, pa pokazuje svo
je ljudsko lice, smije no, tu no ili suæutno, ba kao onaj stra ni colonello to se 1943. u
pretresu jedne trogirske kuæe rasplakao nad mojom babom, vidjev i u njoj svoju staru
majku.
Rim i ja poznajemo se veæ neko vrijeme i ovoga puta nije se ni trudio da me impres
ionira. U prvo adventsko jutro mirisao je na peèene kestene i pinije, umio se mlak
om ju nom ki om i otresao poput medvjeda, tjerajuæi japanske i amerièke turiste da oslob
odi moj stol u kutu Piazze Na-vona. Pijuckao sam njegov cappuccino, najbolji na
svijetu, i kao svaki fetivi Rimljanin koncentrirano listao La Reppublicu i Corri
ere della Sera, mr teæi se nad èlankom o Berlusconiju i Iraku, od kojega nisam razumio
ni rijeèi.
Rim voli kad se ja osjeæam kao kod kuæe, pa mi nije odao da u Berniniju pravi Rimlja
nin nije sjeo jo od pedesetih, i da tu sjede samo turisti koje æete bez gre ke prepoz
nati po tome to piju cappuccino, listaju Corriere della Sera i izgledaju jako zab
rinuto trajkom vozaèa gradskih autobusa.
Kao svaki fetivi Rimljanin kupio sam poslijepodne nekoliko zgodnih suvenira i eta
o podignute glave poput samog Ducea, razmi ljajuæi kako rijetko mi Rimljani gledamo
te ogromne zgrade to su nam pred nosom, zapravo dosta iznad, s kipovima golih mu ka
raca to se nad ulazima u banke bore sa zmijama i na pleæima nose te ke balkone.
Onda se ispred mene stvorila ona. Nekoæ lijepih oèiju, danas praznih, u prljavoj crv
enoj skija koj jakni, na takama, bez lijeve noge. Spretnim je pokretom podigla desn
u ruku i naslonila lakat na taku pru ajuæi mi otvoren dlan. Dok je tiho i ravno mrmor
ila na èudnom jeziku donekle sliènom talijanskom, vadio sam iz d epa sitni i gledao u n
atpis obje en
290
oko njenog vrata, komad kartona na kojemu je bio zalijepljen neki naslov iz arap
skih novina, i kvrgavim rukopisom ispisana reèenica u kojoj se spominjao Irak, Fal
luja, guerra i grazie.
U taj èas dozvala je prijateljica s drugog kraja ulice i ja sam shvatio da je nesr
etna ena Bosanka. Pitao sam je kako se zove i odakle je zapravo, a ona je problij
edila i promucala neko ime to je zvuèalo kao Mirsada, i neki grad to je zvuèao kao Foèa,
uznemirena i upla ena dok sam je pitao bi li htjela sa mnom popiti kavu.
Tada je iznenada zatvorila dlan s novcem, spretno dohvatila taku, spustila glavu
i izmakla se korak-dva. Shvatio sam i za to: prema nama krupnim je korakom stizao
mu karac opasnog pogleda - shvatio sam ubrzo da se zove Elvir vièuæi na perfektnom na em
da se skloni, da nema ona ni ta ni s kim prièati, tko sam uostalom ja, to hoæu od nje
i od njih. Galama je privukla poglede Rimljana i turista, netko je rekao da bi t
rebalo zvati karabinjere, a rmpalija mi se unio u lice i gurao me prema zidu, ps
ujuæi i vièuæi, dok su se japanski turisti smje kali shvativ i da je zacijelo rijeè o nekak
om performansu, poput onih pantomimièara i klaunova to im za euro ili dva uveseljav
aju Rim.
Najzad, tip me ostavio psujuæi nam svima majke i gurajuæi pred sobom dvije nesretnic
e, rekao sam nekom mladiæu da je sve O.K., da mi je novèanik na mjestu, japanski su
turisti veæ bili na tandu s dresovima Tottija i Nakate, a ja sam ostatak dana razmi l
jao o Mirsadi iz Foèe, ili tko li je veæ i odakle ena nekoæ lijepa lica koja je u ratu
ostala bez lijeve noge i odraza svijeta u oèima.
Desetak godina nakon to je utihnula grmljavina nad Balkanom, tr i na vrijednost bosan
ske tragedije prilièno je, eto, pala i Elvir je na komadu kartona u jednoj reèenici
ispisao tragediju iraèkog naroda i zahvalu svim ljudima dobra srca, a Mirsada iz F
oèe postala je nesretna iraèka ena to je u u asu Falluje ostala bez noge, bez obitelji,
bez doma i sredstava za ivot.
Je li to prevara? Naravno da nije. Beskrupulozni Elvir, to izgleda ba kao Guinness
ov Fagin u Leanovom Oliveru Twistu i u jeftinim rimskim betulama tro i eure bogati
h Rimljanki u bundama, samo uzima svoj mali dio od golemog novca koji se vrti ok
o ljudske nesreæe. Elvir ne radi ni ta to ne rade i multinacionalne korporacije, orga
nizacije za ljudska prava, velike medijske kuæe i ostali morski psi rata. Mirsada,
jebiga, ima osiguran kartonski krov nad glavom, jedan obrok dnevno i solidne me
talne take.
Nesreæa je ionako ista i sva je samo njena. Nije Mirsada promijenila identitet, veæ
se nesreæa sad drugaèije zove i vi e nije Foèa, nego Falluja. Tako smo odluèili mi Rimljan
i, to vadimo eure iz d epova za obnove
291
iraèkih kola ili Elvirovu bocu jeftine grappe. Bosna vi e nije in, sad je Irak vrlo t
rendy i jako je moderno zgra ati se nad tragedijom Falluje. Sve dok svjerski trend
setteri za sljedeæu sezonu ne otkriju novu tvrdokornu mrlju na na oj savjesti, a Mir
sada iz Foèe postane nesretna Ukrajinka Tatjana iz graðanskim ratom razorenog Kijeva
. Svakako, to nikad neæe biti na Rim.
Prvi je dan Do a æa, mi Rimljani zapalili smo prvu svijeæu na advent-skom vijencu, kupuj
emo zastave s duginim bojama i natpisom Pace, te ih vje amo ih na balkone koje nam
nose goli kameni robovi. Poslijepodne æemo popiti cappuccino i prolistati Corrier
e della Sera, mr titi se nad èlankom o Iraku, pa u prigodnom bo iènom raspolo enju pokazat
i svoje ljudsko lice, smije no, tu no ili suæutno, i dijeliti kusur od blagdanskih pok
lona crnim saksofonistima na stepenicama crkava, balavim Ciganèiæima i nesretnim Iraèa
nkama bez nogu. Od njihove nesreæe veæa je samo na a sreæa to s dva eura mo emo svijet uèi
i ljep im mjestom za ivot.
U Disnevevim filmovima Mirsadu iz Foèe zaposlit æe, naravno, bogati talijanski indus
trijalac meka srca, zaljubiti se u nju, voziti je rimskim ulicama na bijeloj ves
pi i zaprositi je na bo iènom ruèku, pred svim poslovnim partnerima. U stvarnom ivotu,
ona je Iraèanka iz Falluje koja æe jesti iz njegove kante za smeæe.
U stvarnom ivotu, to znamo, Mirsada iz Foèe ne postoji.
studenog 2004.
292
Dobrodo li u domovinu budala tina
ili to bi bilo da su pop Ðujiæ i poglavnik Paveliæ pobijedili u ratu
Znate one table to uz iroke amerièke autoceste upozoravaju putnike da prelaze granic
u Georgije, dr ave breskvi, Kansasa, zemlje suncokreta, ili Louisiane, domovine eæera
, a na ulazima u gradove daju im do znanja da upravo ulaze u rodni grad Marvlin
Monroe, najveæi mali gradiæ na svijetu ili grad s najveæom tavom na kugli zemaljskoj?
Nije to lo a ideja: turisti skreæu s highwaya i slikaju se uz najveæu ikad napravljenu
tavu, kapne koji dolar lokalnom prodavaèu suvenira i gazdi mjesne mek-donald inice,
zaluta u taj gradiæ i Tommy Lee Jones ganjajuæi u nekom filmu bjegunca iz federalno
g zatvora i uskoro cijeli svijet zna za gradiæ s najveæom tavom na svijetu.
Mogli bismo i mi tako. Pa da na graniènom prijelazu stoji tabla s natpisom »Dobrodo li
u Hrvatsku, domovinu svih svjetskih budala tina«. Onda putnik skrene s autoceste na
dr avnu cestu i iz ukusno dizajnirane bro ure, to mu je na granici poklonila djelatn
ica Ministarstva turizma, obja njava djeci otkud najvi i europski rotirajuæi restoran
na vrhu gigantskog dimnjaka u zaljevu inaèe poznatom po pjenu cu, da bi ih sat-dva k
asnije nagovarao da iskoriste jedinstvenu ponudu i iskuse èari autentiène staljinist
ièke torture na Golom otoku, biseru arhipelaga Gulag.
Pro la bi onda obitelj pored zatvorenog Maslenièkog mosta, nadaleko poznatog »najuzalu
dnijeg mosta na svijetu«, razgledajuæi u Memorijalnom centru Jure Radiæa njegove nacrt
e za most izmeðu Ognjene zemlje i Antarktika, kupujuæi djeci maketu Maslenièkog mosta,
zgodnu drvenu kutiju na kojoj na osam svjetskih jezika pi e »Ne otvaraj, zatvoreno
zbog bure!«. Produ iv i cestom, vesela bi obitelj ubrzo na cesti nai la na crnu tablu s
natpisom »Zadar, prijestolnica svih hrvatskih budala tina«.
Na ulazu u grad turiste bi, kako sam ja to zamislio, uz maraschino dobrodo lice doèe
kivao predsjednik Gradskog vijeæa u ivopisnoj crnoj narodnoj no nji s crnom kapom na
glavi, okru en tradicionalnim zadarskim domobranima u ko uljama ivih crnih boja. Turi
sti bi ih onda pitali to im znaèi to slovo »U« na kapama, a oni bi odgovorili da je to
skraæeno od »domobran«.
293
to su to domobrani? - pitali bi ljubopitljivi turisti, a zadarski crnoko ulja i bi od
govorili: »Sama rijeè ka e: usta e.« »A to su to 'usta e'?« »Borci za hrvatsku nezavisnost
u«, ne bez ponosa odgovorio bi predsjednik Gradskog vijeæa stisnutih oèiju i isturene
brade. Vi ste zacijelo ponosni na tisuæljetnu tradiciju usta tva u Zadru? upitali bi
onda turisti, a zadarski domobrani bi odgovorili: »Zapravo, usta a ba i nije bilo u
Zadru.« Silno bi se na to iznenadili na i gosti, a domaæini bi im objasnili da je Zada
r, naime, bio talijanski.
Talijanski?! - èudili bi se putnici pote uæi gutljaj maraschina. »Vjerojatno je mnogo us
ta a izginulo u borbama za Zadar?« »Ne ba «, uzvrpoljio bi se pre idente Vijeæa, »vidite, u
i su upravo usta e poklonile Zadar Talijanima.« »Shvaæam«, zadovoljno bi zakljuèio turist v
lagano zagrijan maraschinom, »prokleti izrodi medu usta ama izdali su Zadar, zar ne?« »Z
apravo«, zadarski su domaæini sad veæ pomalo iznervirani rado-znalo æu glupih turista, »Zad
r je Talijanima poklonio sam Poglavnik.« »Usta ki?« »Da.« »Sad shvaæamo, vi ste Talijani?«
dar je sad ipak hrvatski?« »Da.« »Pa kad ste ga toèno oslobodili?« »Vidite, tehnièki ga nis
mi oslobodili.« »Nego tko?« »Ttvpzn«, promrmljao bi domaæin u crnom. »Tko?!?« »Ttvprtzni.«
mo èuli dobro?« »Titovi partizani, jebo vas Tito!!!«, uzviknuo bi veæ sasvim izbaèen iz tak
a domaæin. »Ahaaa«, nasmijao bi se dobroæudni namjernik, »zato znaèi nosite Titovu sliku?«
to Tito«, hladno bi procijedio predsjednik Gradskog vijeæa. »To je Poglavnik Ante Pav
eliæ.«
»Ne razumijem«, zbunio bi se malo gost, »za to kao Zadrani i hrvatski nacionalisti nosit
e sliku èovjeka koji je va hrvatski grad dao Talijanima?« »Zato, dragi gospodine«, nasmij
ao bi se iroko Davor Aras konaèno do av i na svoje, » to je ovo Zadar, prijestolnica svih
rvatskih budala tina.«
I zaista, od svih hrvatskih budala tina, a Hrvatska ih, hvala dragome Bogu, ima vi e
nego Francuzi vina - ova posljednja, s kolonom usta kih crnoko ulja a to sliku Ante Pa
veliæa nose Zadrom kao Sinjani Gospu Sinjsku, upravo je kapitalan doprinos svjetsk
oj budalogiji. Jer da su nacisti i njihovi usta ki priprdci kojim sluèajem pobijedil
i u Drugom svjetskom ratu, signore Arasso bi u najboljem sluèaju bio desnièarski zas
tupnik hrvatske manjine u Municipale di Zara, a njegovu bi veselu dru inu usta a zad
arski karabinjeri po kratkom postupku priveli sudu zbog podrivanja ustavnog pore
tka Republike Italije. I time im zapravo spasili ivu glavu, u posljednji ih èas ist
rgnuv i iz ruku razjarenih stanovnika inaèe mirnog talijanskog gradiæa na Costa Adriat
ici.
294
Sutra nji bi Corriere della Sera u svom regionalnom izdanju za Dal-maziu i Istriu
donio op irne izvje taje o incidentu, a komentator lista bi pitao Hrvate kako bi se
oni osjeæali da netko tako sredi tem Zagreba pro- eta sa slikom èetnièkog vode Dra e Mihail
viæa.
To je autentièna hrvatska budaka tina - pardon, budala tina: sva ta èovjek napi e kad su sl
va »k« i »1« jedno do drugog na tipkovnici to kad hrvatski nacionalisti u gradu kojega s
u hrvatski fa isti velikodu no poklonili talijanskim fa istima, a hrvatski antifa isti o
slobodili od talijanskih fa ista i brutalno oèistili od talijanskih graðana, slavi hrv
atske fa iste, dok istodobno antifa istima minira spomenike i optu uje ih za - autono-
ma tvo i talijana tvo.
To je isto, ako mi je dopu tena usporedba, kao kad bi se zadarski usta e na Kalelarg
i slikali s fotografijom popa Ðujiæa. Najzad, za hrvatski Zadar taj je saveznik usta k
ih saveznika barem jednako zaslu an kao i Ante Paveliæ.
I da su pop Ðujiæ i Ante Paveliæ dobili rat, danas bi se hrvatski turisti vozili autos
tradom preko Maslenizze, pa niz prekrasne Cottari Piatti, dok ne bi nai li na tabl
u s natpisom »Bienvenuti a Zara, citta regallo dei ustasha croati«: Dobrodo li u Zadar
, grad poklon hrvatskih usta a.
Za dar - spremni!
prosinca 2004.
295
It's a Man's Life in Croatia
ili kako je fra Luka razmotrio moguænost da mu karci zatrudne samooploðivanjem
It's a Man's Life in the Army! glasio je omiljeni slogan Pvthonovaca iz kasnih ez
desetih, s kojim je ekipa besmrtnog Leteæeg cirkusa pod uniformama brkatih britans
kih oficira otkrivala ru ièasto ensko donje rublje. O, da - mu ki je ivot bio u Britansk
oj vojsci. A bogami je mu ki i ivot u slavnoj Hrvatskoj vojsci, leglu razvrata i sv
akojake opaèine, u èijim sivim betonskim utvrdama, nakon to se spusti tro-bojka i tru
ba oznaèi poveèerje, nastupa noæ u asa za ambiciozne mlade èasnice i golobrade regrute na
po arnom de urstvu, dok strepe kad æe ih de urni oficiri maznim glasom pozvati da im mal
o nalo e peæ.
Hrvatska je vojska priznala 52 sluèaja seksualnog zlostavljanja èasnica, roènika i civ
ila, najèe æe maloljetnika, koje su odlikovani èasnici i frustrirani veterani Domovinsko
g rata, kao i sami regruti, zlostavljali i silovali u najboljoj man's-life-in-th
e-army tradiciji. Svatko razuman pritom zna da je taj broj mnogo veæi i da ga valj
a pomno iti s istim koeficijentom kojim se mno i broj registriranih »civilnih« silovanja
, ako ne i veæim, jer mu karci seksualna zlostavljanja prijavljuju jo rjeðe od ena. Upra
vo zbog toga to ive u mu koj civilizaciji.
O, da - mu ki je ivot u Hrvatskoj vojsci, ba kao u Saboru ili Crkvi u Hrvata, gdje p
roæelavi i otromboljeni mu karci razliveni u svojim foteljama i rezbarenim drvenim s
tolicama poduèavaju ene da »manje prièaju, a vi e raðaju«, jer su »roðene za madraca, a ne
raca«, a sluèajeve zlostavljanja malih ministranata, ba kao u vojsci, zata kavaju ili r
je avaju prekomandama pohotnih upnika.
Taj se man's life lijepo, gotovo panoramski dao vidjeti u onoj Latinici o pobaèaju
, bahato razba karen nadutih trbuha u oznojenim tijesnim sintetièkim ko uljama, kad su
trojica ocvalih mu jaka obja njavala enama s druge strane kako njihova tijela nisu s
amo njihova i kako ona silovana nikaragvanska devetogodi nja djevojèica, to ju je Crk
va ekskomunicirala, nije smjela pobaciti, veæ je mogla roditi carskim rezom. Zato
je valjda u pravu bio fra Luka Toma eviæ, profesor splitskog Bogoslovnog fakulteta,
koji je u velièanstvenoj maskulinistièkoj katarzi ustvrdio kako bi svijet
296
bio ljep i i bolji kad bi mu karci mogli raðati. Kako, meðutim, stvari stoje i kako poka
zuju istra ivanja francuskih znanstvenika, koji tvrde da bi mu karci teoretski mogli
nositi plod u svojim prilièno elastiènim mo njama - prije æe mu karci sami sebi napraviti
dijete i roditi nego to æe ena biti biskup ili, sakloni Bo e, papa.
Ja bih, na primjer, sve dao da do ivim taj utopijski fra Lukin svijet u kojemu bi
mu karci sami sebe mogli oploditi i zatrudnjeti, recimo, mastur-biranjem. Pa da vi
dim sve te uzorite katolièke mu eve u kilometarskim redovima pred klinikama za pobaèaj
e.
Kakav bi to bio ljep i i bolji svijet, u kojemu nam ene ne bi trebale niti za repro
dukciju, i kojega bismo konaèno mogli urediti po mjeri man's lifea, s pivom i dalj
inskim! Bez onih dosadnih izblajhanih biæa to nam zauzimaju pola postelje i kojima
drvena dr ka slu i samo da dr i metlu, a ne za mu ke igre s regrutima, ministrantima i r
atnim zarobljenicima.
Do tada, jedini problem s mu karcima, kojega su uoèili i francuski znanstvenici, jes
t taj to oni za raðanje naprosto imaju - premala muda. Kao to su im premala za sve o
sim za èe kanje pred enama i kamerama, ili u sudnicama, gdje æe èopor mu kih hijena rastrg
ti Severinu Vuèkoviæ ispitujuæi je li veæ prije snimala porniæe, tra eæi mi ljenje seksolog
li u njenom filmu ne to jo neviðeno u pornografskoj industriji, kao da sve u tome od
avno veæ nije viðeno, i to na njihovu alost samo viðeno, jer ti potentni mu jaci i akroba
ti u krevetu ionako svr avaju u osmoj sekundi filma i nikad u ivotu nisu izdr ali jed
anaest minuta.
Ali u sudnici - u sudnici oni su raspomamljene seks ma ine, pred mu kim sucem, mu kim
tu iteljem i mu kim zapisnièarom ispitat æe oni svaku tu koketnu kurvicu za to je kobne noæ
nosila minicu, je li barem malo u ivala u tome, kako ona to naziva, silovanju, je
li veæ prije imala spolne odnose, koliko toèno, gdje i kakve. A onda zamoliti èasnog
suca za kratku pauzu, jer moraju èaskom u WC.
Da nije tu no, bilo bi u asno zabavno gledati te mu karèine kad u sudnici nije Severina,
kad na optu enièkoj klupi nisu pretuèene prostitutke ili predsjednièke kandidatkinje u
prekratkim suknjama, veæ neki izbrijani pripuz iz Kne ije ili mu karac vi eg èina, veæeg vr
ta i du eg... hm, ratnog sta a. I kad se odjednom ti stra ni mu karci podvijena ratnog s
ta a pretvaraju u pli ane zeèiæe pune ljudskog razumijevanja za te ke ivote jebaèa iz kasa
i masovnih ubojica.
Bol raðanja najte a je na skali ljudskih bolova i èinjenica je da ene jedine imaju muda
za to. I samo zbog te biolo ke prednosti, te da imaju muda tamo gdje ih mu karci ne
maju, bilo je moguæe da, recimo, gospiækim
297
gospodarima ivota presudi jedna krhka ena, èasna sutkinja Ika ariæ. Osvetu bezmudih mu k
raca osjetila je zato ovih dana zamjenica karlovaèkog dr avnog odvjetnika Davorka Ny
er -Katu iæ, koja je nakon prijateljskog uvjeravanja da u Karlovcu ne postoji sudac ko
ji æe osuditi ratnog heroja - odbila sudjelovati u cirkusu sa suðenjem Mihajlu Hrast
ovu zbog pokolja ratnih zarobljenika na Koranskom mostu, i zbog toga po kratkom
postupku razrije ena du nosti.
Zbog te biolo ke prednosti bilo je moguæe da upravo jedna ena jedina u Saboru bude do
voljno hrabra da prizna kako je Hrvatska u Bosni bila agresor, kao to je jedini h
rvatski ministar koji je podnio èasnu ostavku bila ena. I da Tuðmanove tajne raèune ili
malverzacije u Ini, umjesto jajatih untouchables uskoka pod crnim maskama i u p
unoj bojnoj opremi, prokazuju sredovjeène tajnice i alterske slu benice, koje u slobo
dno vrijeme heklaju makramee za nahtkastne i mu evnim komandosima skupljaju èarape p
o stanu. Ba poput onih bakica iz Leteæeg cirkusa Montvja Pythona, koje torbicama ml
ate skinse i siju strah ulicama mu kog svijeta, svijeta brkatih generala u èipkastim
gaæicama i debelih biskupa nad ginekolo kim stolovima.
O da, it's a man's life in Croatia. Mu ki je ivot u Hrvatskoj, zemlji u kojoj su mu k
arci pièkice, a ene imaju muda.
prosinca 2004.
298
Tko je Hrvatima smjestio Srbe na vrbe
ili kako Srbi podmeæu Hrvatima da podmeæu Srbima da podmeæu Hrvatima da podmeæu mine
Prilièno mi, kao i vama, idu na ivce uskoumna hrvatèad to misli da je njihovo pleme Bo j
i narod, bistar i pametan na Oca, svemoguæeg i sveznajuæeg, i da su svi ostali narod
i sirota retardirana polubraæa kakve viðamo tek o bo iænim posjetima ili na spotovima za
humanitarne akcije. Pa ipak, poèesto ostanem zaista osupnut kad vidim kakvi su li
jepi komadi idiota ovih ostalih est milijardi hrvatolikih majmuna koje Gospodin n
ije blagoslovio niti kakvom zgodnom razvedenom obalom, a kamoli takvom inteligen
cijom i mudro æu, kakvima je prosvijetlio svoju u u rodbinu na obroncima Dinare.
Evo, recimo, ovi nesretni Ukrajinci. Lider opozicije im je skoro umro otrovan di
oksinom, a oni za to odmah optu ili KGB-ove slu be u marionetskoj proruskoj vladi. T
ko bi drugi napravio tako ne to ako ne Rusi, reæi æe vam svaki prosjeèno inteligentan Uk
rajinac. - Ha - odgovorit æe im Hrvat nadmoæno razmislite malo: kome je odgovaralo d
a Viktor Ju èenko bude otrovan? - Pa samom Ju èenku, to je barem jasno. Hajde, promislit
e: tko je par mjeseci kasnije pobijedio na ponovljenim izborima? Ha? Vidite kako
je to lako.
Mi Hrvati, sam skorup èovjekove evolucije, nemamo problema s brzopletim zakljuèivanj
em. U Udbini je, primjerice, na zgradi Opæine osvanuo oveæi grafit »Srbe na vrbe«, ukra en
ljupkim kukastim kri iæem. »Stvar je tu«, rekli bi Ukrajinci, »jasna kao faul na Sevèenku:
to Hrvati utjeruju Srbima strah u kosti, kako im ne bi palo na pamet vraæati se u
Udbinu. Ni ta lak e, zar ne?« E pa, vidite, ba zbog toga su Srbi to i uradili. Srbi? Na
ravno, pa to je upravo napadno razvidno, kako bi rekli Rusi - jasno ko Jasna Pol
jana. Kome odgovara da su Hrvati ksenofobi to tjeraju Srbe? »To je njihova ruka nap
isala, samo da mi budemo krivci«, veli tako u Jutarnjem listu mje tanin Ante Vuku iæ, po
imenu i sposobnosti razluèivanja oèigledno Hrvat.
Nije li tako i prije koji dan, kad su se hrvatske novine raspisale o onom usta kom
mimohodu u Zadru, svakom hrvatskom Ukrajincu stvar bila jasna ko noæ, sve dok im
dr. Zvonimir Vranèiæ iz zadarskog HDZ-a nije
299
objasnio da su to zapravo inscenirali novinari, sve kako bi kompromitirali Hrvat
sku u osvit njenog prikljuèenja Europskoj uniji? Kome, zaboga, odgovara usta ka NDH,
ako ne Srbima i idovima? Izginut ce do posljednjega na vrbama i po logorima, kao
fanatièna sekta Jasenovaèkih svjedoka, masovnim ritualnim samoubojstvom u Wacou na
Savi, i onda nam deset tisuæa godina to nabacivati na nos. A Hrvati æe do Sudnjega d
ana ostati fa isti. Stvar je jasna ko Pakraèka Poljana.
Ba kako je ono nepravedno zaboravljeni Jakov Gumzej proroèanski pisao u Vjesniku pr
ije deset godina: »Osobe koje uopæe nisu Hrvati uzet æe hrvatske pseudonime, govoriti
i pisati po hrvatskom tisku protiv idova i time stvarati la nu sliku antisemitizma.«
No je li stvar ba uvijek tako razvidna, jasna, pakraèka i upadljivo logièna, kao sa S
rbima i idovima s Paveliæevom slikom u jednoj, i auto-spre-jem u drugoj ruci? Sreæom
pa su Hrvati pametni na Oca, i nepogre ivo prepoznaju takve judeoèetnièke komplote. Is
tog dana kad je objavljena vijest iz Udbine, gdje su Srbi sami sebe vje ali o vrbe
samo da napakoste Hrvatima, jedan od vodeæih hrvatskih konspiraciologa Josip Joviæ
osvrnuo se tako u Slobodnoj Dalmaciji na senzacionalno otkriæe Novog hrvatskog slo
va o suradnji predsjednika Mesiæa sa srpskim obavje tajnim slu bama.
Hm, oprezni su hrvatski Ukrajinci, na prvu ruku to je jednostavno: jasno je da n
ije ono to jest, dakle da Mesiæ nije srpski agent. Kome, meðutim, odgovara daje hrvat
ski predsjednik srpski agent? Srbima, naravno. E, vidite, upravo to Srbi ele da m
i pomislimo kako oni kompromitiraju hrvatsku vlast. Razmislite, dakle, jo jednom:
kome odgovara da je hrvatski predsjednik srpski agent? Pa hrvatskom predsjednik
u, kome drugom! Dakle, on sam sebi podmeæe? Naravno. Za to bi, zaboga, hrvatski pred
sjednik sam sebi podmetao? E, upravo zato da bi mi pretpostavili kako on nije sr
pski agent! Znaèi, ipak, Srbima odgovara da je hrvatski predsjednik srpski agent?
Ne, veæ hrvatskom predsjedniku. Za to? Zato jer je srpski agent! Ku ite? Ba kao i u afe
ri POA, koja je - razmi lja na glas Joviæ -»preventivno konstruirana kako bi se Mesiæ pr
ikazao rtvom protuoba-vje tajnih igara i jo na tome dodatno poentirao«.
Hm, ako je to tako - razmi ljate sad na glas vi - mo da i ona stvar sa grafitima u U
dbini nije tako jednostavna? Sto ako su, primjerice, upravo Hrvati ispisali graf
ite »Srbe na vrbe«, kako bi svijet pomislio da to Srbi rade s namjerom da svijet pom
isli kako to rade Hrvati? Ha, sa aljivo æe se nasmije iti Joviæevi protuurotnièki komandos
i - vidite kako ste upali u zamku srpskih specijalaca. Jer upravo su Srbi, to je
barem oèito, ispi-
300
sali grafit »Srbe na vrbe« kako bi Zapad pomislio da to rade Hrvati, s namjerom da z
a to optu e Srbe koji navodno to rade ne bi li taj isti Zapad pomislio da to rade
Hrvati.
Ba kao to su zapravo srpski agenti i judeopravoslavna novinarska klika mar irali Zad
rom preru eni u usta ke uniforme, sve kako bi zapadni svijet optu io Hrvate da podmeæu S
rbima kako poku avaju kompromitirati Hrvate da nameæu Zapadu zakljuèak kako Srbi optu uj
u Hrvate da smje taju Srbima igru kako bi ispalo da podmeæu Hrvatima da hoæe kompromit
irati Srbe koji ele da svijet zakljuèi kako su Hrvati podmetnuli Srbima da podmeæu Hr
vatima da podmeæu Srbima da podmeæu Hrvatima da su sve organizirali ne bi li optu ili
Srbe da preru eni u usta e mar iraju Zadrom, kako bi Hrvatska ispala vodeæa neofa istièka s
la u regiji.
Stvari, kako vidite, nisu uvijek tako jednostavne. Sad vam je valjda jasnije i t
ko je u Kumrovcu pod okriljem Tihe noæi bronèanom Josipu Brozu dinamitom odrubio gla
vu. Razmislite zato dobro: kome odgovara Tito bez glave? Jasno, onima koji su Ti
tove glave godinama dr ali u kolama, parkovima, dr avnim ustanovama i regalima, a da
nikad nitko, gledajuæi te silne bronèane glave, nije pitao: kamo su, jebiga, nestala
sva ona Titova torza?
Neke zakljuèke, to ste nauèili, ne valja donositi na brzinu, iako nekima neæe biti jas
no taman da satima razmi ljaju.
Kako bi to rekli stari Hrvati - sapienti sat, a budali ni cijeli dan.
prosinca 2004.
301
Jo Hong Kong ni propao
ili kako je Gotovina na slobodi jedina ekonomska sloboda koja zanima Hrvate
U tjednu u kojemu su Hrvati razbijali glavu oko toga hoæe li Niko Kranjèar doæi na Pol
jud ili æe Stipe Mesiæ otiæi s Pantovèaka, Boris Mik iæ - famozni deèko s Tre njevke koji s
a dok pi em ove retke veæ je èetiri poslijepodne, nije probudio iz svog amerièkog sna -p
okazao nam je da èovjek time uopæe ne treba razbijati glavu. Pogotovo ako je enina ne
gdje nadohvat ruke.
I dok su Hrvatice tako razbijale glavu oko toga je li ruèak gotov i jesu li im mu ev
i dobili povi icu od èak 66 posto stavljajuæi cijelu plaæu na Barcelonu protiv Villareal
a, jedna je vijest pro la u sjeni predsjednièkih izbora, Nike Kranjèara i katastrofaln
og poraza Barcelone. Tko je od vas, na primjer, od zasljepljujuæe vizije Jadranke
Kosor o gospodarskom Dis-nevlandu koji nas sa svojim arenim vlakovima smrti i blj
e tavim kuæama strave èeka ako djevojèica iz Pakraca ostvari svoj hrvatski san, uopæe prim
ijetio mali, jedva vidljiv godi nji izvje taj o ekonomskim slobodama washingtonske z
aklade Heritage?
Tko je od vas, od zaglu ujuæeg Mik iæevog hrkanja u dubokom amerièkom snu, uopæe èuo za tu
ladu? Veæina Hrvata ionako misli da rijeè zaklada znaèi »zaklati nekoga zbog opklade«, a i
ndeks ekonomskih sloboda to zna svako dijete indeks od 1,66 na pobjedu Barcelone
. Sto, priznat æete, na ulo enu plaæu osigurava lijepu ekonomsku slobodu do prvoga. A
u sluèaju pobjede Villareala brutalnu zakladu grintave supruge kuhinjskim no em.
Zaklada Heritage i The Wall Street Journal veæ jedanaest godina objavljuju svoju t
op-listu svjetskih zemalja prema njihovim ekonomskim slobodama, ocjenjujuæi fiskal
na optereæenja, monetarnu politiku, strane investicije, vlasnièka prava i ostale ner
azumljive ekonomske kategorije. U njihovom nedavno objavljenom izvje taju za 2004.
godinu, kako prenosi nacionalna informativna agencija, Hrvatska bilje i konstanta
n napredak, dobiv i od amerièkih struènjaka laskave ocjene za svoju monetarnu politiku
i nisku inflaciju. U odnosu na pro lu godinu Hrvatska je ukupnu ocjenu pove-
302
cala za spektakularnih 0,11 bodova, znaèajno popravivsi svoj plasman na Heritageov
oj ljestvici.
Eh da, kad veæ insistirate: na listi 155 obraðenih zemalja Hrvatska se nalazi na - 7
4. mjestu. Ili, to nisu propustili napomenuti hrvatski novinari, pri samom vrhu z
emalja ocijenjenih kao »uglavnom neslobodne«. Sto zvuèi kao kad smo onomad skandirali »D
ruga liga Zapad«. Samo to nije ni druga liga, a bogami nije ni Zapad. Po onoj staro
j hrvatskoj ekonomskoj poslovici »bolje prvi u selu, nego zadnji u gradu«, bolje je
nama biti prvi medu neslobodnima nego zadnji medu slobodnima, poput lu-zera iz S
enegala. Svakome æe istinskom domoljubu krenuti trnci uz kralje nicu kad vidi tablic
u na kojoj su medu osamdesetak neslobodnijih dr ava samo Haiti, Kuba i Brazil zapa
dno od Hrvatske.
Lijepa se na a tako u dru tvu Ugande, Libanona, Gvajane i Namibije smjestila u zlatn
u sredinu tablice. Ispred nas su samo takve ekonomske velesile kao to su Kambod a,
Mongolija ili Mauritanija, a od tranzicijskih zemalja bolje od Hrvatske su tek E
stonija, Litva, Latvija, Èe ka, Slovaèka, Maðarska, Slovenija, Bugarska, Albanija, Maked
onija i nekoliko biv ih sovjetskih republika. Uz fantastièno 67. mjesto po stopi nek
orum-piranosti u nedavnom izvje taju Transparencv Internationala, Hrvatska tako ne
zadr ivo grabi prema kapitalistièkom blagostanju u kojemu æe svaki Hrvat biti tako eko
nomski slobodan da neæe uopæe raditi, slobodan od posla, novca, poreza i svake ekono
mije.
Povr nom promatraèu koji je zapamtio floskule o komunistièkoj uravnilovci i ekonomskom
ugnjetavanju Hrvatske, i u èijim u ima jo odjekuju parole »Zagreb radi, Beograd se gra
di« ili »Hrvatski novac u hrvatskoj lisnici«, s kojima su Hrvati onomad krenuli u boj,
u boj, mo e izgledati da je Hrvatska u svom tisuæljetnom amerièkom snu malo prespaval
a i da joj je mo da èak bilo bolje u Jugoslaviji, gdje se barem znalo da se privatna
tvornica lakih metala ili poljoprivredni kombinat ne mogu imati zato to to ne do
pu ta Centralni komitet, a ne birokrat iz privatizacijskog fonda koji tra i sto tisuæa
eura. I kad stranac na e nekretnine nije mogao kupiti zato to nije smio, a ne zato
to mora plaæati proviziju lokalnim mafija ima, kao u sluèaju Nike Kranjèara.
Hrvate, meðutim, to ne brine, jer ekonomska sloboda nije ona za koju su se borili.
Pod parolom »Zagreb ne radi, Medvedgrad se gradi« Hrvati su se borili za slobodu da
sami odluèe kako æe propasti, za slobodu s koje æe se braniti pljaèka i i varalice, jedna
ko kao i ubojice, silovatelji i ratni zloèinci. Sloboda za koju su se Hrvati boril
i jest sloboda da u svojoj dr avi neometano mar iraju s Poglavnikovom slikom, da svo
ji na svome podi u
303
spomenike nacistima i slobodno po zidovima ispisuju samoglasnike koje god oni ele
.
Hrvati su se borili za slobodu na kojoj æe biti i ubojice iz Pakraèke Poljane, i ubo
jica s Koranskog mosta, i Mirko Norac, i general Ante Gotovina, za slobodu u koj
oj neæe slobodan biti kapital, veæ æe Slobodan biti Praljak. Kojekakvim indeksima koji
ma se mjeri sloboda tr i ta i kapitala mi ne razbijamo pretjerano glavu. Radije je,
kako je poznato, razbijamo bejzbol palicama i sjekirama, i èinjenica da je Gotovin
a i dalje na slobodi otprilike je jedina ekonomska sloboda koja Hrvate jo zanima.
Pogledajte, uostalom, Estoniju, koja se hvali èetvrtim mjestom na He-ritageovoj lj
estvici. Sto Estoncima vrijedi sva ekonomska sloboda ovoga svijeta kad im se dr av
om vrzma 400 tisuæa Rusa, èitava treæina stanovni tva, koji i u parlamentu govore ruski,
»da ih ceo svet razume«? Ili Hong Kong, koji je na famoznoj tablici zaklade Heritag
e uvjerljivo na prvom mjestu. Sto toj bijednoj dr avici velièine stola za ping pong
vrijedi bruto nacionalni dohodak od 174 milijarde dolara, 25 tisuæa per capita, ka
d pod kineskom èizmom »Hong Kong radi, a Sangaj se gradi«? I kad ne mo e iz sveg srca sl
obodno zapjevati »Jo Hong Kong ni propao«?
Jer za razliku od Hrvatske, kako stvari stoje, nikad ni neæe.
sijeènja 2005.
304
Bal krumpira
ili kako je na kraju bala ispalo da ste vi krivi to su nam bogata i glupi
Ne znam za vas, ali ja sam odgovorni porezni obveznik i ne samo da mi nije sveje
dno kamo odlazi novac to ga uplaæujem na iro raèun dr avnog proraèuna veæ me priti æu i r
uge dru tvene odgovornosti. A ne biste vjerovali za kakve sve stvari mo e biti odgov
oran jedan odgovorni porezni obveznik.
Evo, recimo, bogata i. Zar vam ne smeta to su nam bogata i tako nepodno ljivo plitki, g
lupi, primitivni i neobrazovani? Pitate li, na primjer, hrvatskog bogata a bi li s
e usudio odgovoriti na pitanje za milijun kuna, on æe bez krzmanja izvaditi èekovnu
knji icu, ispisati vam èek na milijun i cupkajuæi na no nim prstima nestrpljivo poput dj
eteta reæi: pucaj! Pitate li na eg tajkuna to misli o operi, iskreno æe vam reæi daje nij
e gledao sigurno veæ mjesec dana, ali da mu se daleko najvi e svidjela ona o retardi
ranoj djeci, iz doba dok je Oprah jo bila debela. Pitate li ga pak to trenutaèno èita,
na æe vam biznismen izmeðu dva zalogaja janjetine reæi da redovito uz Jutarnji kupuje
onaj Enciklopedijski rjeènik u 12 svezaka, ali da æe ga proèitati tek kad sakupi svih
12 nastavaka.
Mora li na domaæi dinaridski milijuna biti ba tako glup da se naljuti i kad ga nazove
te dinaridskim, pa da vam uvrijeðeno odgovori kako je »u dinarima svatko bio milijun
a , al ajde ti kume budi milijoner u eurima?« Odnosno, da se vratim na poèetak teksta,
ne osjeæate li se barem malo suodgovorni zbog toga to su nam tajkuni mahom neobraz
ovani i tupi?
Ukoliko se i vi osjeæate odgovornim zbog toga, sad nas je veæ trojica. Vi, ja i gosp
odin Vladimir Stojsavljeviæ, proèelnik Ureda za kulturu grada Zagreba, koji je - zgr
o en zgra anjem nekih cjepidlaka zbog pola milijuna kuna donacije njegova Ureda za f
amozni VIP operni bal u zagrebaèkom HNK - rekao doslovce ovo: »Na a je odgovornost obr
azovanje bogata a, kako bi postali svjesni svoje dru tvene odgovornosti prema kultur
i i socijalno ugro enijim slojevima dru tva.«
U praksi, kako smo to zamislili gospodin Stojsavljeviæ i ja, to bi izgledalo ovako
: socijalno ugro eni slojevi dru tva, statistièki najuredniji po-
305
rezni obveznici, poklonit æe svojih, hm, evo recimo petsto tisuæa kuna, za organizac
iju neviðenog Bala po uzor na onaj beèki, na kojemu æe vlasnici auto-salona u crnim sm
okinzima uz taktove beèkih valcera vrtjeti èaèkalice s kraja na kraj usana, a utegnute
antilope oèajnièki okretati svoje tanane vratove u potrazi za fotografima dru tvenih
rubrika. To se, naime, zove obrazovanje bogata a. Ili, ako vam je tako dra e, veèernja
kola za tajkune.
Nisi htio iæi u kolu kad i sva ostala djeca, nego si vercao petarde, preprodavao ukr
adene automobile, menad erskim kreditom kupio trgovaèki lanac i sagradio poslovno ca
rstvo? kola nije bila za mladog gospodina, je li? E, zato æe sad u veèernju kolu, u crn
om fraku i limuzini od 200 tisuæa eura, s Miss sjetve za 2004. pod rukom, i to ne
u bilo koju kolu, o ne, nego ravno u Hrvatsko narodno kazali te, gdje æemo i èupati sve s
jedalice i novcem poreznih obveznika - koji za razliku od tebe imaju neku jebenu
odgovornost za tvoje obrazovanje, lijenèino glupa! - montirati skupi drveni pod p
o kojemu æe plesati valcer, piti Dom Perignon »iz ampanjca«, va-kati sendvièe s kavijaro
brisati usta kravatom od 200 eura.
Netko ba ljubopitljiv mogao bi, meðutim, pitati - za to uopæe obrazovati hrvatske bogat
a e? Nije li njihovo temeljno ljudsko pravo biti glup i neobrazovan? Na koncu, pos
ve je razumno pitati bi li ikada bili tako bogati da su èitali Krle u umjesto carins
kih deklaracija, da su umjesto sajmova rabljenih automobila obilazili sajmove kn
jiga, i da su raèunali arapskim brojkama umjesto njemaèkim markama?
Za to stvari ne bi ostale kakve su i dosad: s jedne strane mi - mala, pametna, bis
tra i vrijedna teslad to poput lièkog genija zna odgovore na pitanje za milijun kun
a, ali milju kuna nikad vidjeti neæe, a s druge strane oni, priglupa, neobrazovana
telad s erudicijom lièkog krumpira, koja ne zna odgovor ni na pitanje za sto kuna
, ali ima para da kupi i kviz i Tarika Filipoviæa i Hrvatsku televiziju. Nije li t
o svemirska ravnote a na kojoj poèiva svijet, ying-yang pameti i ljepote, mudrosti i
snage, moæi i gluposti?
E, zato smo tu gospodin Stojsavljeviæ i ja, da vam objasnimo za to tajkune treba obr
azovati i to je to »dru tvena odgovornost« hrvatskog jet-seta »prema kulturi i socijalno
ugro enim slojevima dru tva«. U kratkim crtama vi ste barem siroma ni i ne treba vam sve
crtati to je ono kad vi date pola milijuna kuna za pod po kojemu æe se Blachnikov
e cipelice vrtjeti po Straussovu taktu, kad za isti monta ni pod glavni sponzor Op
ernog bala VIPnet prilo i jo cijelih milijun i 750 tisuæa kuna, kad pola milijuna kun
a za bal bogata a doda i INA, dakle dr avna tvrtka, dakle dr ava, dakle vi, kad dakle
organizatori velikog Opernog bala
306
sakupe tako dva milijuna i sedamsto pedeset tisuæa kuna, odnosno 366 tisuæa eura, da
bi na koncu u Jutarnjem listu izrazili, citiram, nadu da æe skupe lo e za bal biti
rasprodane i da æe tako sakupiti planiranih 150 tisuæa eura za kolovanje mladih pjevaèa
.
Najzad, sve je i organizirano samo za pomoæ mladim pjevaèima, dakle kao jedna velièans
tvena manifestacija »dru tvene odgovornosti prema kulturi«.
Samo vi na kraju ovoga teksta stojite namr teni poput gipsanih grifona na fasadi H
NK, sti æete oèi i raèunate u glavi: ako je za ovu rijetko snobovsku prc-paradu skupljen
o 366 tisuæa eura, a sve samo da bismo se toplo nadali kako æe na njoj za mlade umje
tnike biti prikupljeno 150 tisuæa eura, zar nije bilo jednostavnije odmah dati sig
urnih 150 tisuæa mladim umjetnicima? I jo bi ostalo vi e od 200 tisuæa eura za, ta ja zn
am, obrazovanje mladih bogata a.
E vidite, upravo zbog takvog pametovanja vi æete uvijek biti tamo gdje ste i sad:
odlika i s tramvajske stanice na Trgu mar ala Tita, s nadmoænim smje kom kojim preko put
a, pred Fellner-und-Helmerovom utom palaèom, ispraæate mazgove na crvenom tepihu, pra
znoglave vlasnike benzinskih crpki i pediterskih tvrtki kojima leptir-kravate sto
je kao biskupima prezervativi.
Nikad od vas neobrazovana budala!
sijeènja 2005.
307
Tajna ljudi u bijelom
ili kako je hrvatska znanost dokazala da avioni zapravo ne mogu letjeti
Bilo je i vrijeme da se poènemo gaðati argumentima i dokazima, i da prepustimo rijeè s
truènjacima. Hrvatska medicinska znanost u utkala je ignorante te ko osporivom èinjenico
m da djeca zaèeta umjetnom oplodnjom »sanjaju ljude u bijelom«, i da takva djeca po sv
im svojim karakteristikama »nisu ljudska biæa, nego stvari«.
Ugledni kirurg otkrio je tako da masturbacija izaziva tumor, da virus HlV-a prod
ire kroz prezervativ, da seks s vi e od dva partnera uzrokuje rak grla maternice,
da bludnici ive 10 godina kraæe od èednih i da je neplodnost kazna za promiskuitet, k
ojom dragi Bog èuva ljudski rod od nasljednih bolesti. Uopæe, vi e smo u medicini post
igli u zadnja dva tjedna nego u prethodna dva milenija!
Neobrazovani bi, meðutim, mogli pitati je li embrio iz epruvete takoðer »stvar«? Ne, odg
ovaraju znanstveni autoriteti, jer i zametak od par stanica je ljudsko biæe. Ukoli
ko je, naime, terapijom uni ten, to je ubijeni ivot. A ako se razvije i rodi, onda
je stvar. Hrvatska je znanost tako dokazala da ivot nastaje ubojstvom, a prestaje
raðanjem. Umjetna oplodnja je zloèin, poroðaj je ubojstvo! To se zove »teorija relativn
og nataliteta«. I kad se èovjek sjeti da onaj hoh tapler Radman za svoj Institut za is
tra ivanje ivota tra i milijune samo da bi de ifrirao DNA, a mi smo do istog otkriæa do li
plaæajuæi milodare. Naime, do dna.
Znam, te ko je razumjeti, ali neukima ponekad i najjednostavnije znanstvene istine
zvuèe prekomplicirano. Ignorancija zato mo e biti jako opasna. Laici æe, samo jo jedan
primjer, pitati je li onda seksualno i ivljavanje nekog upnika nad djetetom zaèetim
umjetnom oplodnjom, strogo formalnopravno uzev i, krivièno djelo? Ili se ta djeca tr
etiraju kao gumene lutke i druge prikladne stvari? Mo da su »ljudi u bijelom« koje oni
sanjaju sveæenici? Vidite kako neukost mo e biti opasna! Znanstvenici æe, meðutim, trez
veno objasniti da je to to upnik radi s takvim djetetom, struènim rjeènikom kazano, nj
egova stvar.
308
Nije li fascinantan napredak medicine u Hrvata? A jo juèer mislili smo da je umjetn
a oplodnja vrhunac medicinske znanosti. Kao to smo vjerovali da je dr. Tuðman umro
od raka, da bi nam suvremena znanost na koncu dokazala da je zapravo zaèaran voodo
o-ritualom. Skoro smo dopustili istospolne brakove, a onda nam je jedan od vodeæih
psihijatara objasnio da je homoseksualnost bolest koja se lijeèi. I to sve dok Hr
vatska za znanost iz bud eta izdvaja svega dva posto, najmanje u Europi! Sto bi te
k bilo da ula emo europski prosjek od pet posto? Pa Nobelova bi nagrada u Hrvatsko
j bila uvjet za zapo ljavanje!
Priprost èovjek poput vas pita se koliko su knjiga ti eksperti morali proèitati da b
i otkrili ono to mi danas prihvaæamo kao svakodnevne èinjenice? I iznenadi se kad èuje
da je sva pamet svijeta u jednoj jedinoj knjizi. »Biblija je najbolja medicinska k
njiga«, ka e nitko drugi do dr. Damir Bukoviæ s Klinike za enske bolesti u Petrovoj, is
ti onaj to upozorava da masturbacija izaziva rak. Dokaz? Biblija lijepo opisuje,
tvrdi on na televiziji smrtno ozbiljnim glasom, kako se irenje spolnih bolesti sp
rjeèava
- kamenovanjem bludnica.
Istina, mnoga æe neuka ena nakon toga dobro razmisliti prije nego se javi u Petrovu
, a pone to je jasnije i za to se ministar zdravstva operirao u inozemstvu. Oni pak
bez predrasuda prema znanstvenim dostignuæima i sami æe zaviriti u Bibliju i otkriti
kako Izaku nije padalo na pamet voditi enu kod Asima Kurjaka, veæ je prizvao Boga,
nakon èega je, kako znamo, njegova Rebeka rodila blizance. Saznat æe i kako ta star
ozavjetna medicinska enciklopedija propisuje enama s menstruacijom da se sedam da
na zakljuèavaju u sobe kako ne bi prljale svijet, a u poglavlju o pedijatriji vidj
et æe kako Jahve uèi da izvanbraèna djeca, »ako ive dugo, nisu ni za to i na koncu im je
tarost neèasna, umru li opet rano, nade nemaju niti utjehe za Sudnji dan, jer okru
tna je kob gre na roda«.
Epidemiolozi æe u Bibliji naæi i podroban opis lijeèenja zaraznih bolesti: »Po to ga sveæen
k pregleda, neka ga proglasi neèistim; gornju usnu neka prekrije i vièe: 'Neèist!', 'N
eèist!', i neka mu je stan izvan tabora.« Kakvi imunoglobulini, seroprofilakse i kem
oprofllakse! Najzad, nije li u tom opse nom ud beniku precizno opisana i transplanta
cija ljudskih »organa«
»oko za oko, zub za zub«?
ivimo, eto, u uzbudljivo vrijeme nevjerojatnih otkriæa, pa je i naj ivljoj ma ti te ko za
misliti to nas èeka sutra. Otkrit æe hrvatska znanost, tko zna, da je tuberkuloza nei
zljeèiva i da se od masturbiranja su i kralje nica, ili da gromove baca Ilija Gromovni
k i da je Zemlja ravna ploèa koja ne stoji, kao to se dugo vjerovalo, na èetiri golem
a slona, nego na tri. Zamislite kako
309
æe nam se ivot izmijeniti kad hrvatski znanstvenici otkriju da avioni ne mogu letje
ti jer su te i od zraka, i kad kolabira cjelokupna svjetska zrakoplovna industrija
. Ostat æe jo samo u Bibliji pronaæi lijek za skorbut i hrvatska æe moderna trgovaèka mor
narica zavladati svijetom. A mo da i otkriti morski put za Indiju.
Dah novog doba veæ se æuti: Ministarstvo znanosti i obrazovanja minira Radmanov Inst
itut i uvodi u kole »tradicionalan pravopis« iz doba ilirskog preporoda, djeca uèe da j
e èovjek nastao od zemlje i blata, Vlada razmi lja o zabrani pobaèaja, katolièki gurui p
ozivaju na paljevinu televizora, a biskupi dokazuju da »Internet i raèunala potièu sam
oljublje i razaraju obitelj«. Svijet je zaglavio u 21. stoljeæu, a na a mala Ljudevit
Gaj-zajednica nezadr ivo, s budnicama i davorijama na usnama, juri ka devetnaestom
, i dalje, sve do blistavog srednjeg vijeka. Ne osjeæate li i vi beskrajnu sreæu to s
te se rodili u samo podne ljudskog napretka? I to, usput, na suvremeni naèin, priz
ivanjem Boga, a ne primitivnom umjetnom oplodnjom?
Kako æete znati? Dobro pitanje. Struènjaci ka u: ako noæas budete vidjeli bijele ljude,
vi ste zaèeti umjetnom oplodnjom i za vas nema nade, »jer okrutna je kob gre na roda«. U
koliko pak budete vidjeli bijele mi eve, sve je u redu, vi ste roðeni najsuvremenijo
m, takozvanom hrvatskom bezuvjetnom oplodnjom: otac je malo popio, pa je majka v
idjela svoga Boga. Zato ga je valjda i prizivala.
Sto ste mislili, za to inaèe oni krikovi iz Petrove?
veljaèe 2005.
310
Zabranjeno za pse i pu aèe
ili za to na pi toljima nema upozorenja da »oru je uzrokuje prestanak rada srca«
Prije nekoliko dana hrvatska javnost okirana je odlukom suda da onom makarskom zl
atnom deèku, to je svojim BMW-om usmrtio dvije srednjo kolke, kaznu smanji na samo dv
ije godine zatvora. Dan-dva ranije, 17-godi nji je klinac kraj Osijeka automobilom
sletio u kanal i ubio svog suvozaèa, a 25-godi nji Zagrepèanin na pje aèkom prijelazu pok
osio 86-godi nju staricu. Jednako kao to æe, samo koji dan kasnije, 19-godi nji mladiæ u
Bjelovaru usmrtiti maloljetnicu koja je na zebri mirno prelazila ulicu.
Iz nekog razloga, nijedan od automobila kojima su obijesni klinci poubijali peto
ro ljudi na vratima nije imao veliki natpis »Upravljanje vozilom je opasno za zdra
vlje«. Iz nekog razloga, makarski maloljetnik nije imao nikakvih problema kad je s
vreæom tatinih para kupovao automobil koji razvija brzinu od 280 km na sat. Da je
s dvanaest kuna do ao na trafiku kupiti kutiju cigareta, prodavaèica bi mu ljubazno
pokazala natpis koji upozorava kako je zabranjena prodaja duhanskih proizvoda o
sobama mladim od 18 godina. Da je isti natpis stajao na ulazu u auto-salon BMW-a
, ili na alteru za izdavanje vozaèkih dozvola, dvije bi Makaranke ovih dana polagal
e svoje prve ispite na fakultetu.
Prije nekoliko dana u Zenevi je potpisan globalan sporazum kojim se zemlje èlanice
WHO-a obavezuju na zabranu ogla avanja duhanskih proizvoda i veæ znane markice upoz
orenja, koje u zapadnim zemljama zauzimaju vi e od polovice kutije cigareta, ponek
ad i sa stra nim fotografijama ljudskih organa uni tenih rakom. Neke su zemlje zabra
nile pu enje u javnim prostorima, Italija je prognala pu aèe iz svih barova i restoran
a, a slièno razmi ljaju i u ostalima, pa i u Hrvatskoj.
Pu aèi su tako postali najomra enija i najdiskriminiranija dru tvena manjina. Èovjek koji
promrzao cupka ispred robne kuæe s cigaretom izmeðu ka iprsta i srednjaka prezreniji j
e od onoga koji do njega prosi, pu aèi sve te e dobivaju posao, sve lak e otkaze, i usko
ro æemo uz prigradske ceste nailaziti na napu tene kuæe na kojima æe pisati »Zauzeto, nepu
Za to smo, odustajuæi u vrijeme politièke korektnosti od ideje da proganjamo
311
Crnce, Arape, Srbe, homoseksualce i ostale dru tveno tetne kategorije, za neprijate
lje izabrali pu aèe?
Na em se rasizmu sviða to to oni nose znakove svog identiteta, onako kako Crnci imaju
tamnu put, a Srbi nezgodna prezimena. Pu aèi nose smrdljive tapiæe u rukama, oni zauda
raju i imaju ute nokte. I to je jo va nije, oni su dokazano dru tveno tetni: ne uni tav
samo svoje zdravlje veæ su opasni i za ljude koji su u njihovoj blizini, to medici
na nikako nije uspjela dokazati za, recimo, muslimane i homoseksualce.
Ipak, najva nije je od svega to to su oni najbezopasniji i najmiroljubi-viji. Ne ma i
te spiskovima milijuna mrtvih od raka: u tim je statistikama golema veæina takozva
nih aktivnih pu aèa, onih to su sami sebi krivi i nitko drugi. Pu enje je njihov izbor,
kao to je va izbor McDonalds ili peèeni odojak u nekoj zagorskoj krèmi, od èega æete dob
ti kolesterol ba kao i pu aèi rak. Nitko, meðutim, nikada nikoga nije ubio pod utjecaje
m duhana, kao to nevini svakodnevno ginu od ljudi pod utjecajem piva koji se najn
ormalnije ogla ava i prodaje, ili smrskani u zavoju izravnim udarcem automobila èija
je golema reklama na jumbo plakatu uz cestu mo da zadnje to su vidjeli.
Za razliku od njih, od pu aèa se naprosto mo ete skloniti. Vi ne morate doæi kod mene na
veèeru poslije koje æu zadimiti stan, kao to ja ne smijem pu iti u kinu ili autobusu.
I to je u redu. Dvije mlade Makaranke su, meðutim, morale prijeæi ulicu, ba kao to je
njihov maloljetni ubojica smio voziti BMW.
Najzad, pu aè vas ne mo e ubiti ako se dr ite sasvim lako pamtljive upute: izbjegavajte
provesti s njim nekoliko godina u istoj prostoriji. Za obranu od pijanih vozaèa, m
eðutim, jo nije izmi ljena tako jednostavna obrana. Èak i famoznih 0,0 promila vi e pogaða
u ljude koji nakon ruèka u èa i vina u ivaju bezopasno kao u cigareti, nego one kojima j
e sad i slu beno svejedno jesu li popili èa icu ili bazen rakije. Pa ipak, iz nekog ra
zloga va a sam najveæa opasnost ja, koji pu im za svoj æeif i nikada vam ne pu em dim u li
ce, onako kako æete u isto lice dobiti aku pripitog hu-manoida ili branik njegovog
terenca.
Na etiketi njegove rakije nema, meðutim, natpisa »Alkohol teti zdravlju«. Na elegantnim
, ula tenim automobilima nema golemih fotografija ljudskih organa rasutih na cesti
s upozorenjem Driving is a health hazard!. Sto je jo neobiènije, nema ih ni na kun
dacima pi tolja i pu aka koje mo ete kupiti lako i jednostavno kao kutiju cigareta, pi
vo ili automobil. Nema na kutiji malokalibarskih metaka masnim slovima otisnutog
upozorenja da vatreno oru je »uzrokuje prestanak rada srca i razaranje vitalnih org
ana«.
312
A oru je, provjerio sam, ne slu i ni za u ivanje nakon ruèka, ni za ga enje edi, ni za raz
o enje djece u kolu, veæ samo, iskljuèivo i upravo za ubijanje.
Svojedobno je u Splitu pripiti mu karac, iznerviran to je automobil ispred njega st
ao na uto, iza ao iz auta i èovjeka u vozilu pred semaforom hladnokrvno ubio hicem u
glavu. Ni njegov automobil, ni prazna boca na suvozaèkom sjedi tu, ni pu ka u prtlja nik
u nisu imali nikakva upozorenja o tetnosti za zdravlje vozaèa i njegove okoline. Ve
likim crnim slovima na » tetnost za zdravlje« upozoravala je samo parola na kutiji cig
areta u pretincu.
to kad jednog dana iskorijenimo pu enje? to æe doæi na red? Pola ekrana zauzimat æe natpi
»Gledanje ovog filma opasno je za va e mentalno zdravlje«. Na naslonima fotelja u sal
onima namje taja stajat æe upozorenje kako »Dugo sjedenje izaziva smrt od poveæanja masn
ih naslaga«. Preko donje polovice Playboyeve duplerice u crnom æe okviru pisati »Ma-st
urbiranje izaziva atrofiju kralje nice«.
Hvala na takvoj civilizaciji. Ako pak u meðuvremenu na ulici brzinom od 140 na sat
na vas naiðe kakav veseljak u kabrioletu, ili na sjednici gradskog poglavarstva s
retnete lolu s kala njikovom, svakako ih upozorite da su vo nja u pijanom stanju i p
ucanje iz automatske pu ke ru ne navike, i da brzina od 140 na sat i kalibar 7,9 opa
sno ugro avaju zdravlje ljudi u njihovoj okolini. Uèinite to ljubazno, onako kako st
e mene upozoravali da pu enje nije zdravo.
o ujka 2005.
313
Balada o Sofki i Tarzanu
ili za to volimo pse i ljude lutalice
Tako valjda nastaju romantiène legende i urbani mitovi. U utorak, prvog dana o ujka,
Sofija Seferoviæ legla je na hladni asfalt splitskog Pazara i pod glavu stavila k
artonsko pakiranje jaja. Nije bilo prvi put da Sofija zaspe nasred tr nice, podmet
nuv i pod glavu kakvu kasetu ili svoju prljavu maramu. Ovaj put, meðutim, bio je pos
ljednji. Dok su Spliæani veselo komentirali najnoviji ispad popularne Sofke, ona j
e pod njihovim nogama lagano, u snu, prepu tala du u hladnom vjetru i odlazila u ona
j bolji svijet iz ciganske molitve: »Pamet u glavu, svemoguæi Bo e, kad drugi put bude
bude stvarao svijet«.
Sofija Seferoviæ, u gradu poznatija kao Sofka, bila je pretposljednja splitska Rom
kinja, barem od onih administrativno registriranih u Zavodu za socijalnu skrb, d
akle s »prijavljenim boravi tem« u Splitu. A njena adresa bila je park iza Autobusnog
kolodvora, bez broja, naravno, jer koji put je spavala na kamenoj klupi, ponekad
na travi, a za ki nih noæi i pod nadstre nicom stanice gradskog autobusa. S njom je g
otovo uvijek bila i sada posljednja splitska Ciganka Fatima Bajriæ-Haliloviæ, Sofkin
a svekrva.
Da, Sofka je bila udata. Njena vi egodi nja lj ubavna odiseja s Tarzanom Bajriæem nije
, naravno, nikad ozakonjena potpisom u matiènom uredu i vlakiæem u mesinganoj sali n
ekog prigradskog restorana, ali svi su u Splitu znali da je Sofka Tarzanova ena.
Njihove se zgode i batude preprièavaju i preprièavat æe se jo dugo. Kako je Sofka zajed
no s Tarzanom ulazila u Bobis na Rivi i s u icanom lovom naruèivala dva pelinkovca,
da bi ih onda sama oba iskapila na eks. Kako je o Bo iæu znala pjevati i plesati pod
golemim bo iènim drvcem na splitskoj Pjaci. Kako im je Gradsko poglavarstvo kupilo
kamp-prikolicu, a oni je galantno odbili, jer dra e je njima bilo za krov nad glav
om imati vedro nebo ili prljavu nadstre nicu od pleksiglasa.
Jo za ivota postali su Tarzan i Sofka novi splitski Roko i Cicibela, ljubavni par
kakvog ima svaka pristojna urbana mitologija. Onda je prije nekoliko godina Tarz
an umro, a njegova ena i majka ostale su same na
314
asfaltu. I kad Split bude jednog dana pisao operetu o njima, svakako æe u posljedn
jem èinu Sofka tiho umirati od tuge za Tarzanom, i skonèati na kraju u radosnom, aren
om u uru Pazara, spretnom kontrapunktu njene patnje.
Sofijin ivot, meðutim, nije bio opereta. Polovicu batuda koje æete èuti na splitskim tek
atima ni ona ni Tarzan nikad nisu izgovorili. Da, ona je zaista naruèivala i ispij
ala po dva pelinkovca, ali u libretu ne pi e kako je nakon toga, pred oèima etaèa na Ri
vi, od svog Tarzana dobivala krvnièke batine. U libretu ne pi e da je njena najstari
ja kæi Vesna veæ godinama u domu, a da je njenog mlaðeg sina Mustafu i kæer Vericu udomi
la jedna obitelj na Baèvicama. Ne pi e kako je Sofka odlazila pred kolu Poji an i tamo
pijana maltretirala Mufija i Vericu.
Sofija Seferoviæ bila je nesretna ena. Iako gotovo moja vr njakinja, doimala se stari
je nego to pamtim pokojnu babu. Vazda pijana i uvijek na mom putu u grad, bila je
poput carinika koji silazak na Rivu naplaæuje pelinkovcem u jednoj od onih kolodv
orskih pelunki. Ona i Tarzan izgledali su upravo onako kako u svijetu iz reklama
za osiguravajuæa dru tva izgledaju Cigani: nametljivi, glasni, neuredni, prljavi. Za
dnji put Sofku je valjda oprala ki a to je pala one noæi kad je zaspala na klupici u
parku. Sofija Seferoviæ nije, naime, umrla od tuge za Tarzanom, veæ od obiène i posve
neliterarne upale pluæa.
Onog dana kad je skonèala pod kontejnerom na Pazaru, brojni znanci su me u nevjeri
ci pitali je li istina da je umrla Sofka. Spliæanima je, nemojte sumnjati u to, is
tinski bilo ao kad su èuli za njenu smrt. Paradoksalno, ta je suæut bila veæa - kao to j
e i Sofka bila popularnija - jer je bila Ciganka. Da je na Pazaru skonèao kakav »na « pi
janac, nitko ne bi ni primijetio da ga nema. Na dan kad je pokopana Sofka, u hla
dnjaèi splitske mrtvaènice veæ je mjesec dana le ao jedan Spliæanin bez igdje ikoga svog, è
k i bez Centra za socijalnu skrb da ga ukopa pod lovrinaèke èemprese, kraj splitskog
Tarzana i njegove D ejn.
Za razliku od bezimenog nesretnika, Sofku smo voljeli jer nas je njeno poni enje z
abavljalo, jer je za Cigane to naèin ivota, a taj naèin nikad nije bio na , niti je nje
no poni enje bila na a sramota. Osloboðeni svake identifikacije i slobodni od optereæujuæe
solidarnosti, ljudi vole takve redi-kule: smijat æe im se kad Tarzan bude nogama
mlatio Sofku, platiti im piæe da se mogu smijati kad budu brbljali besmislice, a o
nda im kupiti kamp--kuæicu, jer Cigani su èudan neki svijet koji, èuli smo, ivi u priko
licama.
To je ona vrsta prigodne ljubavi kakvu osjeæamo prema psu lutalici iz novina, prlj
avom, malom kri ancu koji æe biti uspavan ako ne nade udomitelja. Takva
315
je otprilike i tuga za njima, onoliko iskrena koliko i neobavezujuæa: nitko tog ps
iæa neæe udomiti, dakako, jer on je prljav, epav i uz to posve negla-murozan kri anac.
Pored svih Spliæana koji su voljeli Sofku i njenu djecu, mali Mufi i Verica dom su
na koncu na li kod dobrog Nijemca Uwea Mullera i njegove Hercegovke Edite, koji s
u na Baèvicama uz petoro svoje djece pod krov primili i Sofkinu djecu.
Tako valjda nastaju romantiène legende i urbani mitovi. Tarzan i Sofka pridru it æe se
panteonu osebujnih splitskih oridinala, Karuzu, Picari, Roku i Cicibeli, koji s
u onomad ivjeli na drugom kraju Rive, u napu tenom, crvljivom brodu na Mateju ci. Bil
i su na i onoliko koliko su od nas bili drugaèiji. Zato im nikad nismo dopustili da
nam se previ e pribli e. Zato smo im dali brodsku olupinu i kupili kamp-prikolicu, z
ato su piæe koje smo im plaæali uvijek pili za ankom, a nikad za na im stolom.
Mi, naravno, ne znamo da æe svijet iz reklama za osiguravajuæa dru tva, ako dragi Bog
usli i ciganske molitve i bude pametniji kad ga drugi put bude stvarao, biti isti
kakav je na danas. Jer likovi iz operete »Tarzan i Sofka« slièniji su nam nego to smo sp
remni priznati. Nisu oni bili ni ta sretniji ili nesretniji od nas, i nisu se ni ta
vi e ili manje voljeli. Samo su, ba kao Roko i Cicibela, svoju ljubav i nesreæu pokaz
ivali svima kojima je tako bilo lak e vjerovati da su voljeniji i sretniji.
Njima je, uostalom, od nas trebao samo dupli pelinkovac.
o ujka 2005.
316
Intervju s Isusom Kristom
ili kako je Sin Bo ji postao predsjednik Hebrejske èiste stranke prava
Dobar dan, Gospodine. Neobièna mi je èast ugostiti Vas u mojoj maloj, skromnoj kolum
ni. Molim Vas, osjeæajte se kao u Svetom pismu.
No, no, bez formalnosti. Osim toga, Gospodinom zovu moga oca, pa to mo e unijeti z
abunu kod èitatelja. Zovite me samo Isus...
Mogu li Vas ponuditi neèim? Èa u vina?
Mo e i obièna voda, hvala.
O.K., Isuse. Vidite, kao ateist tra im odgovore na neka pitanja koja me, hm, zbunj
uju.
Samo pitajte, gospodine...?
Boris.
Da, naravno. Izvolite, Borise.
Koliko sam shvatio, smisao va e vjere medu ostalim je opra tanje i ljubav bez obzira
na vjeru ili naciju?
Pa, moglo bi se i tako reæi. Iako, ne treba to shvatiti suvi e doslovno.
Mo ete li mi to pojasniti?
Vrlo rado. Vidite, Boruse... Borus, zar ne?
Boris, Boris. Ja nisam Rimljanin, veæ Hrvat.
Isprièavam se. Dakle, Borise, smisao moje vjere nije ba tako irok i apstraktan. Ljub
av medu ljudima, to zvuèi sjajno, ali da bi se ljudi voljeli, moraju imati jasno d
efiniran kolektivni identitet. Dakle, nacija, dr ava, pa tek onda èovjek. Vi ste rek
li da ste to, Hazar?
Hrvat.
Poznajem neke Hrvate. Gdje je toèno va a dr ava?
Nemamo jo dr avu. Imat æemo je tek za 2000 godina.
Ni vi? Onda znate o èemu govorim.
Uz du no po tovanje, nisam tako shvatio Sveto pismo.
Jasno, kad ste èitali prijepise prijepisa. Sto mislite, koje je moje poslanje na Z
emlji?
317
Objava, otkup na ih grijeha, spas èovjeèanstva i te stvari. Tako me barem uèio don Ivan
Grubi iæ.
Ne budite smije ni. Moja je prva zadaæa uspostava nezavisne i suverene idovske dr ave.
Znaèi, protjerivanje agresora iz Judeje i svrgavanje rimske prokurature, a onda ra
t za osloboðenje cijele zemlje i progla enje nezavisne Palestine. Tek nakon toga mo em
o prièati i o demokraciji, a kamoli o miru, ljubavi i kupovini... kako ste ono rek
li?
Otkupu ljudskih grijeha.
Da, hvala. Najzad, grijehe, kao i p eniène rezerve, treba napraviti da bi ih netko o
tkupio, zar ne?
Ali va a vjera je naddr avna, transnacionalna?
Ne, ona æe to tek postati, kad svaki narod bude imao suverenu dr avu i nadbiskupa po
dreðenog papi.
Mo e li se u borbi za takvu dr avu poèiniti zloèin?
Ne. Obrambeni rat oslobaða odgovornosti za zloèin.
Sto je sa zapovijedima va eg oca: ne ukradi, ne ubij, ne po eli kuæe bli njega svoga, ne
svjedoèi la no...
Ne, ne, to je krivo interpretirano.
...ili ona va a, citiram, »ljubite svoje neprijatelje« (Matej, 5:44). Moram li ja onda
voljeti susjeda koji je bio u vojsci SAO Krajine?
Ne budite smije ni. Ako me netko o amari, neæu mu valjda okrenuti i drugi obraz? Ako m
e netko gaða kamenom, to ja da radim, da ga gaðam kruhom?!
Vama je, pretpostavljam, poznat sluèaj Barabe?
Da, naravno. Poznajem Barabu, on je èestit èovjek.
Optu en zbog pobune i ubojstva.
Gledajte, ne ulazim u to to je uradio, jer èovjek treba braniti svoju zemlju, ali k
ao èovjek je vrlo plemenita osoba. Ono to meni smeta jest bahato pona anje Rima. Ako i
dovska dr ava mora iæi u europske integracije samo zbog Eurosonga i Lige prvaka, a p
ognute glave i s herojima u zatvoru, onda nama takva Europa ne treba.
Ali ne mo ete opstati izolirani. Kao to ne mo ete poreæi da je Rim ovdje sagradio ceste
, vodovode, kazali ta.
Sla em se, samo nama ne trebaju ceste ako æe uz njih stajati prostitutke. A ja se bo
jim da æe ulaskom u Rimsko carstvo biti legalizirani blud i homoseksualnost. Vidit
e to se danas radi u rimskim palaèama! Na koncu, to æe meni takva Judeja u kojoj æu kupo
vati jeftine numibijske sku e i sirijske datulje, a da istodobno jerihonske kumice
ne mogu na jeruzalemskoj tr nici prodavati domaæi ovèji sir?
318
Ako dopustite da se malo na alim, vi biste mogli nahraniti cijelu Judeju s jednim
kolutom sira.
Da, aludirate na moja èuda, hahaha. Ne bih na tome insistirao. Najveæe èudo bit æe Nezav
isna Dr ava Izraelova.
Isuse, hvala na razgovoru. Imate li za kraj neku poruku za moj narod?
Borite se za svoju dr avu i ne alite rtve za nju, ni svoje ni tude. Ne srljajte u in
tegracije kao deve u pje èanoj oluji i ne dopustite da sude va im herojima. Kad se omeði
dr ava, lako je ne ukrasti ili ne ubiti, ljubiti bli nje, gaðati kruhom, okretati obr
az i te stvari. I molim vas, svakako mi pozdravite generala Gotovinu.
Razgovor s poznatim idovskim dr avotvorcem plod je, dakako, moje bolesne ma te. Za ra
zliku od intervjua koje je posljednjih dana dao znameniti Zlatko Sudac, èovjek s a
urom ivog sveca. Iz nekog razloga, mnogima se neæe svidjeti razgovor s Isusom. to je
najèudnije, iz istih razloga isti æe ljudi rijeèi veleèasnog Sudca do ivjeti kao religioz
no iskustvo, gotovo kao prosvjetljenje na njegovom seminaru.
Zlatko Sudac nosi stigme koje su njegova tjelesna, gotovo izravna veza s Kristom
. On posjeduje sposobnost bilokacije, iscjeliteljstva i levitacije, te iri Isusov
e poruke o prednostima duhovnih dobara nad zemaljskim. I to nam u svojim novinski
m meditacijama poruèuje taj mistik?
»Haag predvodi hajku na hrvatski narod!« Ili: »General Norac nosi kri ovog naroda.« Ili: »
e ulazim u to to je Gotovina radio u ratu.« Ili: »Tko u ratu broji koliko bombi pada?«
I jo : »Kada pogledamo granice Hrvatske, ona izgleda kao odgrizena jabuka.« I jo : »Nama n
e treba Europa, mi mo emo opstati sami.« I jo : »Bojim se da æe ulaskom u EU biti legalizi
rani abortus i homoseksualni brakovi.«
Njegove rane su mo da rane Isusa Krista, ali reèenice su Ljube Cesiæa Rojsa. Ljubav i
oprost univerzalne su i vjeène poruke njihove vjere, ali tek nakon to bombardiramo
Knin i spalimo Lapac A Sin Bo ji sa svojim defetistièkim porukama u Hrvatskoj bi zav
r io ili kao kolumnist Arkzina ili u banijskom blatu, s metkom u potiljku.
Krist pak s kojim sam ja razgovarao, to ste shvatili, jest onaj iz Sudèevih molitv
i, sin Kraljice Hrvata i predsjednik Hebrejske èiste stranke prava, gipsani hrvats
ki Je u kojega se moli za smrt susjedove krave, zdravlje Ante Gotovine, dobitak na
kladionici i ostala duhovna dobra.
A on ka e: Ja i Hrvati - dolje EU, ropska unija!
o ujka 2005.
319
MUP i MUPIji
ili kako je hrvatska policija otkrila da je organizirani kriminal dobro organizi
ran
»Poèinitelj je mijenjao lokaciju.« to tanam je jasnije nakon ove veæ glasovite reèenice, k
m je glasnogovornica zagrebaèke policije objasnila za to ba ni ta nije poduzeto nakon oèa
jnièkog poziva s mobitela silovane djevojke u prtlja niku otmièarevog automobila.
»Poèinitelj je mijenjao lokaciju.« Da je to izjavio Goce Sedloski, kad ga je ono Karab
ogdan pretrèao kao kojota Ðuru, bezobrazno i nenajavljeno mijenjajuæi lokaciju, èas na c
entru, èas u Dinamovu esnaestercu, preprièavala bi se ta reèenica kasnije poput vica. J
er bilo bi u asno smije no da mu je trener prijavio kako je napadaè iz Koprivnice upra
vo protrèao pored reklame za O ujsko, da mu je detaljno opisao njegov plavi dres s r
eklamom Belupa, èak i registarsku oznaku - broj 11 na leðima - i da je nakon gola Di
namov bek izjavio kako nije mogao ni ta poduzeti jer je Karabogdan mijenjao lokaci
ju.
Ovako, to nije nimalo smije no. Silovana djevojka je policiji detaljno opisala nas
ilnikov automobil i prijavila njegovu toènu registraciju, kao i mjesta kroz koja p
rolaze. Punih jedanaest sati kasnije silovatelj ju je konaèno pustio, a policija j
e konsterniranoj javnosti objasnila da je automobil bilo nemoguæe pronaæi, jer je -
kako se to u struènoj policijskoj terminologiji obièava reæi - »mijenjao lokaciju«.
Dosta je nezgodna ta osobina automobila, ta da neprestano mijenja lokaciju. Èini s
e da stvar dodatno ote avaju i slo ene naprave koje kriminalci ugraðuju u vozila, tako
zvani kotaèi, s pomoæu kojih kr e pozitivne zakone fizike i navodno izbjegavaju trenje
objekta o povr inu kolnika, to omoguæava razmjerno brzo kretanje automobila, odnosno
»mijenjanje lokacije«.
Tako je, eto, bilo moguæe da policija ni punih jedanaest sati nakon prijave ne pro
naðe automobil iz kojega je stigao poziv u pomoæ. Èinjenicu da on i dalje mijenja loka
ciju, zbog èega ga nisu prona li do dana dana njeg, punih jedanaest dana kasnije, poli
cija æe vjerojatno objasniti moguæno æu da kotaèe automobila pokreæe osobit stroj, motor il
tako nekako, koji radi
320
na derivate tosilnih goriva to se u Hrvatskoj mogu posve legalno kupiri na svim b
enzinskim crpkama.
Policijski »paukovi« vratili su se tako nakon potjere praznih ruku, obeshrabreni saz
nanjem da se automobil koji tra e stalno mièe i da otmièar, suprotno ud benicima, ne nos
i gradom transparent »Ja sam silovatelj«, i policajci su opet ispali glupi, kao u vi
cu o arulji u policijskoj stanici, ili kad je Tudmanov ministar policije onomad i
zjavio da to to je »kriminal u porastu za 18,5 posto ne znaèi da ga ima vi e«.
Ili kad je sutradan grupu Partizanovih navijaèa bez ulaznica za ruko-metnu utakmic
u sa Zagrebom policijski konvoj pratio gotovo 400 kilometara, praktièki do dvorane
- zbog èega valjda tu noæ nije bilo dovoljno policije da traga za onim otmièarom - da
bi potom nerede u dvorani i kaos na ulicama objasnili èinjenicom da su »navijaèi bili
organizirani«.
Nezgodna sklonost navijaèa organiziranju primijetili ste i vi neobièno podsjeæa na skl
onost automobila »mijenjanju lokacije«. Policija, èuo sam, sad ozbiljno razmatra i mog
uænost da su se na slièan naèin organizirali i oni pljaèka i iz Pra ke, opremljeni automobi
om s kotaèima, a sumnja se da je èak i organizirani kriminal dobro organiziran. Pa i
neke nevladine organizacije.
Policajci, naravno, nisu ni mafija i ni navijaèi, pa da se organiziraju. Good Blue B
oysi stoje naslonjeni na svoje automobile ili reklame u dvorani, i budno vrebaju
da im siled ije same priðu i uljudno se predstave, te u prisutnosti odvjetnika potp
i u priznanje za silovanje ili poku aj ubojstva.
to ta je, rekoh, jasnije nakon proteklog slavnog policijskog vikenda. Primjerice, z
a to smo onako divljaèki najureni iz èekaonice za Europsku Uniju. »Gotovina stalno mijen
ja lokaciju«, nemoæno je Ivo Sanader slijegao ramenima. »Ajde?!?« zaprepastila se, ka u, g
ospoða Del Ponte. »Aha. Opremljen je visokom tehnologijom za micanje i izmicanje. Ko
taèi, cilindri i te stvari.« »I njima mijenja lokaciju?« »Ne samo to. Ima napravu i za mij
enjanje brzina.« »Mijenja brzine?« i èuðavala se Carla. »Kako je to moguæe?« »Lijepo«, odgo
emijer Clouseau, »njegovi pomagaèi su organizirani!«
Kako su dobro organizirani, najbolje govori podatak da se jedan od glavnih gener
alovih jataka registrirao kao njegov roðeni - brat! Znaju oni, naravno, da je poli
cija odveæ pametna da bi pitala tamo gdje se to od nje najprije oèekuje, recimo u ob
itelji ili na kuænoj adresi. Tko ne pamti Ivicu Rajiæa, kojega je s optu nicom Haa kog s
uda godinama tra ila cijela hrvatska policija: nisu dopustili da ih zbuni to to je i
vio na adresi iz svoje osobne karte, niti ih je prevarilo to to je na vratima sta
na pisalo »Ivica Rajiæ«.
321
Generalov brat Boro, koji se od policije krije pod prezimenom Gotovina, prije ne
ki dan je, recimo, zaprijetio Raèanu i drugim »progonireljima svoga brata« da »neæe mirno
spavati«, javno im poruèiv i »neka se boje za svoju djecu«. Svaki bi bruco policijske akad
mije nakon toga pokucao na vrata na kojima pi e »Boro Gotovina«, poprièao malo s vlasnik
om stana, zapisao ne to u notes i na kraju oti ao u Ured dr avnog odvjetnika. Ne i hrv
atska policija: umjesto toga, oni su osigurali za titu Ivici Raèanu. Kad bi bila rij
eè o bilo kome drugom, a ne ba o Raèanu, zakleo bih se da to policija zapravo titi Bor
u Gotovinu.
Poslovièno beskompromisni i odluèni Ivica Raèan, na pitanje je li istina da mu je Boro
Gotovina prijetio u uredu odgovorio je: »Mi politièari moramo prihvatiti odreðene oko
lnosti pod kojima moramo raditi«. Da se radilo o »odreðenim okolnostima« uz kavu i sok,
a nikako prijetnjama, potvrdio je i sam Boro. »Ako pak nije bilo prijetnji, èemu pol
icijsko osiguranje za Raèana?« pitate se vi, zato jer ste glupi i ne razumijete kako
funkcionira policija.
Jer vi biste privodili svakog tko vam priprijeti djeci, vi biste na dojavu o otm
ici blokirali sve ceste u upaniji, vi biste Partizanove navijaèe bez karata za utak
micu vratili odmah na granici, vi biste, kakvi ste neuro-skeptici, oèekivali èak i n
apad na autobus pun razdragane èetnièke mlade i u miroljubivoj, viktorijanskoj Dubravi
. Jer vi ste od onih tipova koji u ljeto oèekuju su e, u jesen poplave, u zimu snje ne
zamete, a u proljeæe Èondiæa, Thompsona, veleèasnog Sudca i druge »odreðene okolnosti«.
Ako vam to ne odgovara, vi se »organizirajte i promijenite lokaciju.« Budite sigurni
da vas nitko neæe tra iti.
o ujka 2005.
322
Kurac palac guzic music freak show
ili to spektakularnije, to bizarnije, to krvavije, to okantnije, to gluplje
Veèeras u Explozivu pogledajte potresnu prièu o nesretnoj Barici V, neizljeèivo bolesn
oj starici koja u zaseoku C. umire sama, bez ikakvih primanja, bez socijalne pom
oæi, bez rodbine, susjeda i prijatelja. Nakon toga slijedi prilog iz Bruxellesa, g
dje su nadaleko poznati belgijski majstori èokolade izradili najveæe uskrsno jaje na
svijetu, a potom ispovijest roditelja malog Jure G, koji pati od rijetke bolest
i poremeæaja rasta kostiju, zbog koje ovaj deformirani djeèak kolu pohaða kod kuæe. Opust
ite se i u ivajte uz novo izdanje Exploziva!
Otprilike tim rijeèima - »opustite se i u ivajte« je doslovan citat! - lijepa Tatjana Ju
riæ je prije koji dan nakon sredi nje informativne emisije najavila magazin RTL-a bo
mbastièno nazvan Exploziv, monstruozan njemaèki medijski proizvod u kojemu se, nakon
te kih politièkih tema, krize na Srednjem istoku, smrti Ivana Pavla Drugog i bomba a
samoubojica u Iraku, gledatelji »opu taju i u ivaju« uz pone to le ernije teme, poput najve
èokoladnog uskrsnog jaja, blizanaca s Downovim sindromom, ene s tri sise, èudaka koj
i kod kuæe dr i reptile ili onoga to se rodio bez ruku i nogu, pa zubima slika dojmlj
ive pejsa e.
Prije stotinjak godina to se zvalo freak show: veliki cirkusi, kao to je bio znam
enit Barnumov cirkus, obilazili su gradove i pored dresiranih divljih ivotinja i
akrobata na trapezu gledateljima u zasebnim atorima za par centi prikazivali brad
ate ene, sijamske blizance i druge hendikepirane nesretnike. Danas, kad sitnièavi z
akonodavci i borci za ljudska prava prilièno neblagonaklono gledaju na moguænost da
zaradite koju kunu prikazujuæi po selima dijete s vodenom glavom, ulogu freak shoi
va spremno su preuzeli mediji.
Zastra ujuæi RTL-ov Exploziv, u kojoj prekrasna Tatjana nepodno ljivo hinjenom suæuti vr
ti glavom nakon priloga o bradatoj djevojci ili najdebljoj eni na svijetu, da bi
nakon toga najavila emisiju s praktiènim uputama za depilaciju ili mr avljenje, uz s
logan - opet doslovno - »izgledajte kao Tatjana Juriæ«, samo je krajnji, uz to i uvozn
i, proizvod sveopæe imbecilizacije hrvatskog novinarstva i pretvaranja hrvatskih m
edija u
323
golem, aren, uzbudljiv i rasko no osvijetljeni freak show. U njemu je zastarjelih p
et postulata novinske vijesti to, tko, kad, gdje, za to? zamijenjeno s novih pet » to«
spektakularnije, to bizarnije, to krvavije, to okantnije, to gluplje.
Zgodan su i kolski primjer hrvatski Internet portali, poput Indexa, to ga je doned
avno vodio najnoviji Emile Zola hrvatskog urnalizma, Matija Babiæ, medijski vitez k
oji se proslavio naslovom »Imamo Severi-nin porniæ!«. Index.hr, kojega dr e najboljim i
najinformativnijim medu hrvatskim portalima, ima primjerice rubriku fun, gdje se
znati eljni surfer mo e zabaviti - dakle »opustiti i u ivati« - uz vijesti da je neka lju
bomorna Kineskinja zakopala ivog mu a, da je Cameron Diaz nezadovoljna svojom stra nj
icom ili da je u nekom turskom zoolo kom vrtu pred prestravljenom djecom tigar ras
trgao èuvara.
Urednik tog portala odnedavno ureduje ne to to se zove 24 sata, tabloid koji je gro
moglasno reklamiran kao »cijela istina u pola cijene«, najaviv i u svom prvom uvodniku
beskompromisnu bitku za istinu, taj sveti gral novinarstva, svim politièkim priti
scima usprkos. Kako izgleda ta beskompromisna kri arska vojna za »cijelu istinu u po
la cijene«, vidjeli smo veæ u prvih nekoliko brojeva: red sisa, red shoivbusinessa,
red sisa, red bizarnih vijesti iz Crne kronike, malo senzacionalnih mobiteleæih sn
imki orgija Dinamovih igraèa, malo celebritj-pedofUije, a poneka tzv. ozbiljna tem
a, poput odgode pregovora o pristupu Hrvatske Europskoj Uniji, popraæena je - valj
da »svim politièkim pritiscima usprkos« - naslovnom stranicom sa svojim vodeæim reporter
om u majici »NeæetEU Cavoglave!« i naslovom »Ma ko vas jebe!«. Ako mene pitate, za to treb
a imati takva muda da me neæe èuditi ako u jednom od sljedeæih izdanja Exploziva uz dv
oglavo tele i Indijca s tumorom od èetrdeset kilograma budemo vidjeli i urednika s
najveæim jajima na svijetu.
To je dana nji hrvatski medijski freak shoiv. Èak i ako nemate dvanaest prstiju na r
ukama, krumpir u obliku penisa ili te ku celebralnu paralizu, u tim blje tavo obojan
im atorima mo ete i vi doèekati svojih pet minuta slave: dovoljno je da se svojim aut
omobilom sa sto sedamdeset na sat zabi-jete u semafor na Vukovarskoj aveniji. Ur
ednici obo avaju takve prizore, a vi æete, pod bijelom plahtom u lokvi krvi, zavr iti
na svim naslovnim stranicama. Ukoliko biste pak slavu radije doèekali ivi, mo ete na
pje aèkom prijelazu pregaziti cijeli djeèji vrtiæ ili sjekirom raskomadati punicu, to je,
na koncu, jo uvijek lak e nego uzgojiti suncokret od pet i pol metara ili dovuæi na
svoj brod Severinu.
324
Uz malo sreæe, dodu e, ljudi æe vas gledati èak i ako nisre nikoga ubili ili silovali, n
e znate provlaèiti gliste kroz nos i èe kati morske pse po trbuhu, ako nemate ba nikakv
u rijetku smrtonosnu bolest ili te ku tjelesnu manu. Takvi se izla u u atoru pod nazi
vom Big Brother i predstavljaju vjerojatno najbizarniji freak show ikad: oni, na
ime, nisu ba nikome ni po èemu i nimalo zanimljivi. To je valjda vrhovni postulat n
ovog novinarstva: vi e nije vijest kad èovjek ugrize psa - to, uostalom, veæ ima konkur
encija - veæ kad pas ugrize èovjeka. Naroèito ako urednik ima sreæe da je èovjek trogodi nj
djevojèica, a pas bijesni rotvajler.
Nakon Exploziva, znaju to vjerni gledatelji televizije, ide Exkluziv, u kojemu u
mjesto bradatih ena gledamo one uredno izbrijane, nakvarcane, silikonizirane i pl
astificirane. Kakav bi to, uostalom, freak show bio bez lijepih, bogatih i slavn
ih? Red Carpet, Glamour Caffe, Extra, Shpitza, kuratz-palatz, ajmo ljudi, veèeras
samo u va em gradu, bradati mu karac s dva Oscara i depilirana ena s dvije sise, cije
la istina u pola cijene!
Nije stoga ni èudo da zemlja iz takvih medija izgleda kao Barnumov cirkus, golemi a
reni ator pun luðaka, bolesnika, èudaka, budala, ubojica, ubijenih, prega enih, debelih
, lijepih, nakaznih, uzaludnih i svakakvih, freak show ekscentrika, egocentrika,
ena gigantskih sisa i mu karaca èokoladnih jaja.
Koliko je to pak realna i objektivna slika Hrvatske, procijenite sami.
travnja 2005.
325
Doktori, magistri i kreteni
ili kako je Michelle Santella magistrirao pravo, a Anto Ðapiæ nije
Veæ mjesec dana moja se pokæi muèi s talijanskom literaturom i luta prostranstvima Int
erneta pripremajuæi maturalni rad iz talijanskog jezika. Kad me nekidan pitala mo e
li jednu reèenicu prepisati s Mre e, jer taj neki podatak naprosto ne zna drugaèije reæi
, lagano sam se trecnuo.
Istu veèer, naime, objavljeno je da su prava ki »vukovi« Anto Ðapiæ i Boris Kandare na spli
skom sudu osloboðeni odgovornosti za sramotan sluèaj prepisivanja magistarskog rada.
I umjesto da se nakon skandalozne odluke suca Pe utiæa pokrije u ima, dekicom ili èime
se veæ hrvatski znanstvenici pokrivaju u stvaralaèkoj ognjici, te sakrije u svoju vuèj
u jazbinu dok se stvar ne sti a, lider HSP-a trijumfalno se smje kao pred kamerama,
kao da je netom dobio Fulbrightovu stipendiju.
Anto Ðapiæ je hladnokrvno prepisao 114 od 176 stranica magisterija svog mentora Bori
sa Kandarea, od slova do slova, pritom ga niti ne spomenuv i u popisu kori tene lite
rature. Nisam magistar prava i ne znam pravni izraz za tu znanstvenu metodu, ali
u govornom hrvatskom jeziku to se zove kraða. Ona je dokazana i na sudu i na faku
ltetu, koji mu je oduzeo magistarsku titulu, ali Ðapiæ, koji je punih 12 godina stud
irao pravo i zavr io ga s dvojkom, predebele je ko e da bi se barem i na trenutak za
crvenio. Ba kao i Boris Kandare, koji je svoj magisterij posudio stranaèkom efu. Na
posljetku, nije li ta prava ka plagijatorska dru ina i simbol stranke dizajnirala ta
ko da je jednostavno precrtala vuèju glavu iz logotipa NBA kluba Minnesota Timberw
olves? Reklo bi se, vuk ni slova ne mijenja, a kamoli æud.
Robert Pe utiæ pak s visoka, iz fotelje suca, cjelokupnu je hrvatsku znanost pljunuo
sluzavim i bezobraznim obrazlo enjem kako je »toèno da je dio magisterija prepisan, a
li to je ne to to je uobièajeno i na drugim fakultetima«. On nema problema s takvom ocj
enom, pa nije do ao niti u isku enje da proces pusti jo samo mjesec dana i elegantno
rije i na svoj naèin, zastarom predmeta. Tako je prije dvije godine stegovni postupa
k protiv njega, pokrenut zbog brojnih zastara, zavr io - vjerovali ili ne -
326
zastarom. Pe utiæ, meðutim, o prepisivanju zna vi e od mene i vas, vjerojatno iz doba ka
d je bio predsjednik HDZ-a u Bolu na Braèu, i kad su se nekretnine nepodobnih vlas
nika tamo prepisivale na podobne Hrvate.
Nakon Ðapiæevog presedana, svaki roditelj i uèitelj koji ukori dijete zbog posve legal
nog i dru tveno po eljnog prepisivanja ili kraðe, bit æe kreten koji djecu uèi davno zasta
rjelom sustavu vrijednosti, ba kao da ga pred maturalnu zabavu poduèava kraljevski
naklon i beèki valcer.
Razmi ljajuæi nakon svega to reæi pokæeri, sjetio sam se kako sam kao nadobudni apsolvent
povijesti umjetnosti mjesecima sjedio u Znanstvenoj knji nici i penjao se po spli
tskim palaèama, da bih napisao dvjesto gusto tipkanih stranica diplomske radnje na
temu »Renesansna arhitektura u Splitu«. Moj mentor, pokojni akademik Kruno Prijatel
j, sa aljivo je vagao moje par kilograma te ke renesansne dvore od oraha, rekav i da j
e to gotov magistarski rad, ali da ne bi bilo lo e da ga skratim na podno ljivih tri
desetak stranica i prije magisterija ipak diplomiram. U meðuvremenu sam bezglavo u
pao u novinarstvo, pa moj nesuðen magistarski rad i danas le i u dnu ormara, zajedno
sa starim ploèama i fotografijama. Danas znam da sam postupio ispravno. U dr avi u
kojoj je Anto Ðapiæ magistar ja bih bio budala.
Najzad, nije li Otac te dr ave osobno utemeljio hrvatsku podru nicu srpske resavske k
ole, gdje su prije est stoljeæa monasi prepisivali vjerske i filozofske knjige? Gla
sovitu je resavsku kolu Franjo Tuðman zavr io u Beogradu, gdje je marljivo prepisivao
i svojim imenom potpisivao èlanke uglednog filozofa Danka Grliæa, da bi je doktorir
ao u Zadru, jednostavno prepisav i disertaciju dr. Ljube Bobana. A ako mo e Otac nac
ije, za to ne bi mogao i mali Anto? Ili Antoli ?
Krunoslav Antoli , recimo, a rijeè je ni manje ni vi e nego o docentu Ekonomskog fakul
teta u Zagrebu na natjeèaju za stipendiju Zaklade Marijan Han ekoviæ natjecao se sa zn
anstvenim èlankom doslovno prevedenim s Interneta. Da stvar bude jo budalastija, to
nije lako, rad Williama R. Fasta on je prepisao jednostavno umjesto »SAD« upisav i »Hrva
tska«. Je li, meðutim, gospodin Antoli budala? Naravno da nije. Gotovo istog dana kad
je otkriven skandal, èasnog je docenta Sabor imenovao èlanom Vijeæa za nadzor tajnih
slu bi!
Ne - ni on, ni doktor Tuðman, ni magistar Ðapiæ nisu budale. Budale ste, dragi èitatelji
, svi vi koji ste danju uèili rudna bogatstva Azije, a noæu za lektiru èitali Krle u, ne
bi li danas mo da na pitanju iz Glembajevih u Milijuna u zaradili pola plaæe jednog l
a nog magistra. Ruka pravde
327
prespora je za njegov najbr i prst. A najbr i mu je, pokazao vam je, onaj srednji.
Iz suvremene smo povijesri pak nauèili koliko malo treba da bi se pre lo s rijeèi na d
jela. Mislim, s krade rijeèi na kradu djela. Od prepisivanja magisterija do prepis
ivanja vlasni tva nad tvornicama. Dr ava u kojoj je prepisivanje »ne to to je uobièajeno«
èije je temelje uzidan intelektualni kriminal, zavr ila je temeljito opljaèkana. Ta èud
esna dr ava za znanost izdvaja najmanje u cijeloj Europi, a sad nam je jasnije i z
a to: bud et za znanost, to vam je u Vladinom proraèunu ona stavka za nabavu fotokopir
nih ureðaja.
Sto se moje pokæeri tièe, ona æe - ako bude pameti i sreæe - maturirati, zavr iti studij i
otiæi negdje gdje neæe biti diplomirana budala, i u kojoj prepisivanje nije »ne to to je
uobièajeno«. Recimo u Italiju, gdje je neki Michelle Santella svojedobno cijelu Bib
liju prepisao unatrag i poklonio Papi, a ljudi ga ipak smatraju dokonom budalom.
I imaju Talijani pravo: ne zato to je prilièno budalasto za Papu prepisivati Bibli
ju unatra ke, veæ zato to je na isti naèin u Hrvatskoj mogao doktorirati pravo.
Stoga, da je ovo takva dr ava i da se mene u njoj ne to pita, Anto Dapiæ bi za kaznu k
ompletan magistarski rad prepisao unatrag. I to na æirilici. Kaznu bi, naime, kako
sam ja to kao pravni laik zamislio, slu io u manastiru Resava-Manasija. Ni nakon e
st stotina godina za Resavsku kolu kako vidimo - nema zastare.
travnja 2005.
328
Fra Ljubo na vruæem telefonu
ili kako je upnik iz Runoviæa ispovijedao bludnice na Solomunskim otocima
Stavljajuæi papinski ribarski prsten, novije rimski biskup Benedikt XVI podsjetio
na simbolièno naslijede prvoga pape, svetog Petra, ribara koji je »lovio ljude« poput
riba, da bi ih - kako se to lijepo izrazio Zivko Kustiæ, »iz mutnih voda gre nosti pre
nio u naruèaj Bo je ljubavi«. U proteklih dvije tisuæe godina »ribari gre nih du a« nahvata
tako sasvim pristojan ulov, i u njihovim se mre ama na lo zaista svega, od krupnih
kapitalaca èije darovnice i portreti ako la e èovjek, ne la e slika - krase èak i vatikan
ke odaje, pa do razne sitne i, srdela, inæuna, girica i gavuna. Reklo bi se, od papa
do papalina.
Istina, nije uvijek taj ribolov bio u granicama zakona o ribarstvu. Znala se tu
i tamo loviti i nedorasla mlad i za tiæene vrste, bacale se i nedopu tene mre e, koæama ro
valo po dru tvenom dnu, a bilo je bogami rimskih ribara to se u »mutne vode gre nosti« ni
su libili bacati i eksploziv. Osvrnuli bi se oko sebe, pa dok nema na obzoru Oba
lne stra e bacali tapine dinamita i zaèepili u i. I dok si rekao »amen«, isplivale bi na p
vr inu tisuæe gre nih du a, plutajuæi na leðima napuhanih bijelih trbuha, a pre ivjele pirk
kanjci od straha bi sami skakali u kasete na ribarici.
Danas, kako znamo, pod pritiskom ekologa i ljubitelja prirode ribari ljudskih du a
rabe pone to suptilnije i svakako zakonitije metode. Jedna od njih su i ribogojil
i ta, u kojima Petrovi nasljednici uzgajaju tone gre nih du a spremnih za izvoz u zeml
je Onog svijeta. Sve je tu èisto i po zakonu: veselo se u okruglim kavezima praæakaj
u milijuni tustih i dobro ugojenih komarèi i lubina, za tiæenih i sretnih u svojim mal
im rezervatima, bez dodira s vanjskim svijetom, onim koji - kako bi to rekao bav
arski ribar Joseph Ratzinger, »nikad neæe spoznati puninu Bo je milosti«.
Jedini problem s tako uzgojenom ribom, znaju to ljubitelji, jest taj to je masna
i bezukusna. Prepoznat æete je na prvi pogled: njeno oko nije stakleno i bistro ka
o u puèinskih divljaka, nekad joj je pogled èak i mutan, da ne ka em tup, a ponekad ne
samo da to nije oko lubina, nego to uopæe nije lubin. O da, zna se u tim uzgajali t
ima naæi i glamaca: male, priproste ribe
329
poznate po tome to je... koji izraz da upotrijebim?... najlak e bi bilo reæi naivna,
ali ne i do kraja precizno, pa recimo ogranièene moæi rasuðivanja.
Evo, da ne potro im cijelu kolumnu u biblijskim parabolama i metaforama, jednog na
sumiènog primjera. U Runoviæima kraj Imotskog djeca zadnjih dana odbijaju iæi na vjero
nauk, a vjernici bojkotiraju mise, sve zbog toga to je odlukom Crkvenog vrha povuèe
n iz slu be njihov upnik, franjevaèki sveæenik Ljubomir Simunoviæ. Popularni fra Ljubo mj
esecima je, naime, novac od milodara svojih upljana tro io na prilièno nekonvencional
ne pastirske metode. Zgro en valjda moralnom katastrofom èovjeèanstva, runoviæki je upnik
odluèio stvar uzeti u, hm, svoje ruke, ispovijedajuæi preko telefona bludnice sa So
lomunskih otoka, posrnule djevojke iz seksi-oglasa i noænog programa njemaèkog RTL-a
koje vape za malo utjehe.
Fra Ljubo je tako danju pripremao runoviæku mlade za sakrament prve prièesti, a noæu ne
umorno ispovijedao Pohotnu Hildu i Uspaljenu Kristl, udjeljujuæi im za ciglih 1,69
eura po minuti i po dvadesetak Oèena a i Zdravomarija. I tko zna koliko bi ih jo »iz m
utnih voda gre nosti prenio u naruèaj Bo je ljubavi« da telefonski raèuni upnog ureda u Ru
oviæima nisu dosegli gotovo 200 tisuæa kuna, i da franjevaèki provincijal, procijeniv i
valjda da na cijelom Solomunskom otoèju nema vi e nijedne neispovjeðene bludnice, nije
premjestio fra Ljubu na nejavno, svakako manje odgovorno mjesto.
Sve je tu bilo jasno, i majka Crkva je priznala prekoraèenje ovlasti i telefonskih
raèuna, i sve bi zavr ilo kako veæ takvi sluèajevi u Petrovim ribogojili tima i zavr avaju
dakle tako da Crkva sve zata ka ili - kao u sluèaju nagodbe bostonskog biskupa u po
znatom pedofilskom skandalu - »obere Boston«. Samo da su Runoviæani pristali utjeti kao
ribe. U nedjelju se, meðutim, cijelo selo okupilo pred crkvom na pravim pravcatim
demonstracijama, potpisujuæi peticiju za povratak svoga pratra i poruèujuæi, pazite s
ad: »Ako je fra Ljubo i tro io novac na seksi-telefone, tro io je na novac!«
I zaista, ako mene pitate, stvar je tu èista, po tena i legalna ba kao i u prostorima
takozvane zemaljske vlasti. Zupljani su fra Ljubi dali novac iz svog d epa, i ako
se njih ne tièe kupuje li on od tog novca BMW-ov pra-tarmobil ili noæu vrti aht-und
-cvajcig-aht-und-cvajcig telefone, ne znam koga bi se to trebalo ticati. Nedavno
su, sjeæate se, u krivolovu uhvatili i onog ribara Èuèeka, estinskog upnika to je u svo
u mre u hvatao maloljetne djevojèice, nedoraslu mlað, da bi na njima zadovoljavao svoj
u pohotu. Pohota je, meðutim, samo njegova, a djeca nièija doli estinskih
330
upljana, pa su oni u sasvim pravednom gnjevu opkolili zgradu zagrebaèkog suda trans
parentima »Ne damo na eg upnika« i »Vratite nam don Cuèeka«.
I samo se jo budale èude kad u Gospiæu pijani gradski boss brutalno siluje djevojku,
a Gospiæani sutradan uglas ka u da se radi o politièkom progonu njihova uglednog sugraða
nina. Vidjeli ste ih na televiziji: to su glamci iz ribogojili ta. Mo ete za njihove
novce sliniti u telefonsku slu alicu ili podizati mramorne dvore vojnih ordinarij
ata, mo ete od njihova novca sliniti u Saboru i graditi privatne vile, mo ete iz nji
hova d epa kupovati za sebe luksuzne limuzine, tvornice i hotele, mo ete raditi njim
a i njihovoj djeci to hoæete, mo ete uopæe raditi to god hoæete, a oni æe opet svejednako
siti transparente s va im imenom. I ne mo ete vi tu sitnu ribu toliko popljaèkati i po
niziti koliko æe ona svaki put glasati za vas.
Pa kad vas, ribare, uhvate kako s njihovim novcem zovete hot-line telefone ili b
urzovne me etare, oni æe - ba kao Runoviæani - reæi: »Neka prvi baci kamen onaj koji je be
grijeha!« Kad vi nakon toga prvi bacite kamen i pogodite ih posred glave, oni æe va
s gaðati kruhom. I kad im na koncu pojedete sav kruh, oni æe sve u slast jesti mrvic
e s va eg stola. Pitate se za to to rade, ta smije na stvorenja to di u na krge i praæaka
se u blatnom pliæaku? Zato to vjeruju da su one o tre niklovane udice u mrvicama - na
jhranjiviji sastojci kruha.
travnja 2005.
331
poznate po tome to je... koji izraz da upotrijebim?... najlak e bi bilo reæi naivna,
ali ne i do kraja precizno, pa recimo ogranièene moæi rasuðivanja.
Evo, da ne potro im cijelu kolumnu u biblijskim parabolama i metaforama, jednog na
sumiènog primjera. U Runoviæima kraj Imotskog djeca zadnjih dana odbijaju iæi na vjero
nauk, a vjernici bojkotiraju mise, sve zbog toga to je odlukom Crkvenog vrha povuèe
n iz slu be njihov upnik, franjevaèki sveæenik Ljubomir Simunoviæ. Popularni fra Ljubo mj
esecima je, naime, novac od milodara svojih upljana tro io na prilièno nekonvencional
ne pastirske metode. Zgro en valjda moralnom katastrofom èovjeèanstva, runoviæki je upnik
odluèio stvar uzeti u, hm, svoje ruke, ispovijedajuæi preko telefona bludnice sa So
lomunskih otoka, posrnule djevojke iz seksi-oglasa i noænog programa njemaèkog RTL-a
koje vape za malo utjehe.
Fra Ljubo je tako danju pripremao runoviæku mlade za sakrament prve prièesti, a noæu ne
umorno ispovijedao Pohotnu Hildu i Uspaljenu Kristl, udjeljujuæi im za ciglih 1,69
eura po minuti i po dvadesetak Oèena a i Zdravomarija. I tko zna koliko bi ih jo »iz m
utnih voda gre nosti prenio u naruèaj Bo je ljubavi« da telefonski raèuni upnog ureda u Ru
oviæima nisu dosegli gotovo 200 tisuæa kuna, i da franjevaèki provincijal, procijeniv i
valjda da na cijelom Solomunskom otoèju nema vi e nijedne neispovjeðene bludnice, nije
premjestio fra Ljubu na nejavno, svakako manje odgovorno mjesto.
Sve je tu bilo jasno, i majka Crkva je priznala prekoraèenje ovlasti i telefonskih
raèuna, i sve bi zavr ilo kako veæ takvi sluèajevi u Petrovim ribogojili tima i zavr avaju
dakle tako da Crkva sve zata ka ili kao u sluèaju nagodbe bostonskog biskupa u pozn
atom pedofilskom skandalu - »obere Boston«. Samo da su Runoviæani pristali utjeti kao r
ibe. U nedjelju se, meðutim, cijelo selo okupilo pred crkvom na pravim pravcatim d
emonstracijama, potpisujuæi peticiju za povratak svoga pratra i poruèujuæi, pazite sad
: »Ako je fra Ljubo i tro io novac na seksi-telefone, tro io je na novac!«
I zaista, ako mene pitate, stvar je tu èista, po tena i legalna ba kao i u prostorima
takozvane zemaljske vlasti. Zupljani su fra Ljubi dali novac iz svog d epa, i ako
se njih ne tièe kupuje li on od tog novca BMW-ov pra-tarmobil ili noæu vrti aht-und
-cvajcig-aht-und-cvajcig telefone, ne znam koga bi se to trebalo ticati. Nedavno
su, sjeæate se, u krivolovu uhvatili i onog ribara Cuèeka, estinskog upnika to je u sv
oju mre u hvatao maloljetne djevojèice, nedoraslu mlad, da bi na njima zadovoljavao
svoju pohotu. Pohota je, meðutim, samo njegova, a djeca nièija doli estinskih
330
upljana, pa su oni u sasvim pravednom gnjevu opkolili zgradu zagrebaèkog suda trans
parentima »Ne damo na eg upnika« i »Vratite nam don Cuèeka«.
I samo se jo budale èude kad u Gospiæu pijani gradski boss brutalno siluje djevojku,
a Gospiæani sutradan uglas ka u da se radi o politièkom progonu njihova uglednog sugraða
nina. Vidjeli ste ih na televiziji: to su glamci iz ribogojili ta. Mo ete za njihove
novce sliniti u telefonsku slu alicu ili podizati mramorne dvore vojnih ordinarij
ata, mo ete od njihova novca sliniti u Saboru i graditi privatne vile, mo ete iz nji
hova d epa kupovati za sebe luksuzne limuzine, tvornice i hotele, mo ete raditi njim
a i njihovoj djeci to hoæete, mo ete uopæe raditi to god hoæete, a oni æe opet svejednako
siti transparente s va im imenom. I ne mo ete vi tu sitnu ribu toliko popljaèkati i po
niziti koliko æe ona svaki put glasati za vas.
Pa kad vas, ribare, uhvate kako s njihovim novcem zovete hot-line telefone ili b
urzovne me etare, oni æe - ba kao Runoviæani - reæi: »Neka prvi baci kamen onaj koji je be
grijeha!« Kad vi nakon toga prvi bacite kamen i pogodite ih posred glave, oni æe va
s gaðati kruhom. I kad im na koncu pojedete sav kruh, oni æe sve u slast jesti mrvic
e s va eg stola. Pitate se za to to rade, ta smije na stvorenja to di u na krge i praæaka
se u blatnom pliæaku? Zato to vjeruju da su one o tre niklovane udice u mrvicama najh
ranjiviji sastojci kruha.
travnja 2005.
331
Bauk determiniranog kaosa kru i Europom
ili dan kad je Crvena armija Svjetske Nadvlade udarila na goloruku Bo ju vojsku
Prema posljednjim saznanjima, Treæi svjetski rat zapoèet æe u Rijeci 2025. godine. Mje
sta za paniku dakle nema, jer imate cijelih dvadeset godina da u dvori tu iskopate
svoje malo obiteljsko atomsko skloni te i napunite ga vakumiranim gavriloviækama, a
rhivskim vinima, vicarskom èokoladom i kri aljkama.
I kad negdje u proljeæe 2025. otpoène »bitka posljednjih vremena«, kad na rijeèkom Korzu u
velièanstvenoj prababi svih bitaka udari Crvena deterministièka armija Svjetske Nad
vlade na vi estruko slabiju i goloruku Bijelu vojsku tovatelja Boga Stvoritelja, vi
æete u svom skloni tu pijuckati grand eru burgundac, udobno zavaljeni u tirkiznu pj
enu podzemnog jacuzzija, veselo prduckati u ritmu be-bopa iz vrhunskih Boseovih
zvuènika i zahvaljivati Nebesima za admirala Davora Domazeta koji vam je precizno
i na vrijeme najavio Treæi svjetski rat, pa ste mjesec dana ranije sve blagodati s
uvremenog graðevinarstva i moderne tehnike pokupovali na karticu.
Da, ako veæ niste èuli, tako poèetak Velikog Konaènog Rata u svojim knjigama i intervjui
ma najavljuje umirovljeni admiral Davor Domazet Lo o. Prema njegovim istra ivanjima,
zavr ni æe obraèun Dobra i Zla poèeti u Rijeci ima to neke veze s premje tanjem sto erne
ostrate ke gravitacijske toèke na jug, taj dio i nisam ba dobro razumio - gdje æe pukov
nije Gospodara Determiniranog Kaosa upravo bitkom za uni tenje Hrvata krenuti u sv
oj pohod prema Koreji, s paklenim planom da razore Bo je Kraljevstvo, sru e sve mono
teistièke religije, uspostave pseudoreli-giju New Agea i ovladaju svjetskim zaliha
ma pitke vode.
Ne znam za one koji su redak ranije prekinuli èitanje ovog teksta i po urili u Pevec
, ali vi koji ste nastavili - ba kao i ja - morate osjetiti blagi u as kad shvatite
da je èovjek koji mrtav ozbiljan govori o Gospodarima Kaosa koji preko Da Vincije
vog koda i Jutarnjeg lista miniraju nosive duhovne vertikale Bo jeg Kraljevstva, p
rije samo koju godinu bio naèelnik Glavnog sto era Hrvatske vojske i Obavje tajne upra
ve GS OS RH. Osebujnu teoriju zavjere, shvaæate, nije postavio nekakav pijanac u t
ijesnoj
332
majici s likom Ante Gotovine na sanku kolodvorskog kahca u Kninu, vec zapovjedni
k jedne sasvim pristojne europske Vojske, èovjek dakle koji nam je - da ga je glav
a zaboljela samo malo ranije - svima mogao gurnuti kala -njikove u ruke i mobilizi
rati nas u posljednji kri arski rat protiv hostesa McDonaldsa, majstora reikija, n
ovinara Jutarnjeg, insralatera kablovske televizije, skladi tara Coca-Cole i ostal
ih bojovnika globalizma i Neiv Agea, u zavr ni veliki boj protiv Novog Svjetskog P
oretka.
Ne ka em ja, i u normalnijim zemljama takvim se ljudima obraæaju s »gospodine admirale«,
ali nekako pa ljivije i obzirnije; tamo na primjer neæete èuti da je netko rekao »gospo
dine admirale, prije nego poène Treæi svjetski rat, je li za nas bolje da ga doèekamo
u Europskoj uniji ili izvan nje«, veæ eventualno »gospodine admirale, prije nego poène T
reæi svjetski rat, vrijeme je za va e pilule«. I tamo, recimo, oni nose iste bijele un
iforme, samo to se rukavi ve u na leðima, dok su u nas, kako vidimo, rukavi dosta slo
bodnijeg kroja.
Nije, meðutim, problem u njima - zapravo jest, naravno, ali nisam mislio u medicin
skom smislu - veæ u njihovim vojnicima. Naprosto nisam siguran da onih koji bi adm
iralu Lo i knjige promovirali u kreativnim radionicama specijaliziranih ustanova,
s ureðenim travnjacima i obuèenim osobljem, ima vi e nego onih koji su s njegovom knji
gom najzad do li na svoje, oti li u krèmu i slavodobitno je konobarima èitali na glas, a
onda u dvori tu uplakanoj djeci obja njavali kako æe na mjestu ljuljaèke i kuæice za Flok
ija tata sagraditi krasno malo atomsko skloni te.
Kako, naime, objasniti da su Hrvati spremni bezrezervno povjerovati u najnevjero
jatnije teorije zavjere, paklene strategije Svjetskih Centara Moæi, Sionskih mudra
ca, Slobodnih zidara, Trilateralnih komisija, Globalnih Nadvlada i raznih ðavoljih
korporacija - ta nije li upravo sluèaj generala Gotovine dokaz kako Gospodari Det
erminiranog Kaosa ovladavaju Kraljevstvom Bo jim i zalihama pitke vode? dok su ist
ovremeno u stanju kao vje ticu spaliti svakoga tko se usudi reæi da je, primjerice,
Tuðman planirao podjelu Bosne? Spremni su vam se u svoju djecu zaklinjati da su Pr
otokoli Sionskih mudraca kljuèni dokaz judeomasonske zavjere protiv slobodnog svij
eta, a istovremeno do pucanja vratnih ila obja njavati kako su Brijunski transkript
i i Tudmanovi stenogrami, Protokoli Brion-skih mudraca, podmukla krivotvorina br
itanskih obavje tajnih slu bi.
Naslonjeni na mije alicu u dvori tu iza kuæe, nalijevajuæi armiranobe-tonsku ploèu preko b
azena, gledat æe vas oni sa aljivo kao izofrenika, s podsmjehom vam obja njavajuæi da su
va e teorije o Tudmanovom »humanom preseljenju Srba« i aneksiji Bosne pomalo bolesne i
paranoiène.
333
Onda æe vam, arafeæi Raspetoga u kapelicu svog novog atomskog skloni ta, reæi kako ne tre
ba biti naivan i vjerovati svakoj budali s transkrip-tima i najnevjerojatnijim t
eorijama zavjere.
Eto, i ta Bosna, tu je barem stvar jasna kao dan trezveno æe vam i mirno na kraju
obrazlo iti razumni admiral Lo o: »Prvi upravljani determinirani kaos bio je na podruèju
biv e Jugoslavije, narodi na tom prostoru bili su prvi laboratorijski uzorak koji
je testiran. Metoda kojom se kriza dr i u laboratoriju je nasilje, svi unutar tog
a moraju sudjelovati. Ako ne sudjeluju, onda se inducirano uèini da sudjeluju. Pri
mjer toga je sukob Hrvata i Muslimana u BiH.«
Sto se mene tièe, za gospodina admirala, dokonog penzionera to smi lja Svjetske ratov
e i Sudnje dane na rijeèkom Korzu, te hobite i trolove za nove nastavke Gospodara
kaosa, ja paranoik koji vjeruje u svaku glupost iz Tudmanovih stenograma imam sa
mo jedno pitanje. Ne sjeæam se sad je li to rekao Woody Allen ili neki drugi velik
i ironik, ali kad ga je ulièni prorok s megafonom, transparentom i krunicom oko vr
ata pozvao da se pokaje i spasi, jer sutra je smak svijeta, ovaj ga je hladnokrv
no zamolio da mu u tom sluèaju pozajmi svoju kreditnu karticu.
Fore s Gotovinom su ionako sve potro ene.
svibnja 2005.
334
Sluèaj novinara Kristijana Horvata
ili kako je Ante Gotovina dobio nagradu za intervju s Ivom Pukaniæem
Prije petnaestak godina, u sam ru ièasti osvit hrvatske dr ave, jedan splitski lijeènik
osnovao je svoju stranku. Sjeæate se tih vremena, ljudi su se budili ilirski prepo
roðeni, proèitali bi neki od hrvatskih magazina s Bleiburgom na naslovnoj stranici,
popili kavu, oti li na sud registrirati stranku i na povratku preko Pazara kupoval
i blitvu i kapulu za ruèak. Svaki Hrvat koji je dr ao do sebe imao je svoju stranku,
i registriranih politièkih stranaka bilo je vi e nego danas knji evnih nagrada: na to
slavno, pionirsko doba hrvatskog vi estranaèja i sada podsjeæaju po utjeli natpisi na v
ratima bolnièkih odjela i psihijatrijskih ordinacija, znate ono »Stranke primamo od
9 do 12«.
Na junak, nazovimo ga Ante - zapravo se doista i zvao Ante - svoju je stranku naz
vao Hrvatska nacionalna demokratska hrvatska socijalna kr æanska hrvatska stranka na
rodnog hrvatskog prava, ili tako nekako, jer obièaj je bio da stranka u nazivu ima
pridjeve »hrvatska« i »demokratska«, da ne bi tko neupuæen pomislio da je portorikanska i
li feudalistièka.
U prvom broju svog stranaèkog glasila, koji se, kako je bio red, zvao Hrvatsko ne to
, dr. Ante je objavio op iran razgovor sa samim sobom. Bilo je to nama tako smije no
da smo se mjesec dana zajebavali sa sirotim doktorom, koji je u reèenom intervjuu
sam sebi govorio »Vi«. Nismo tada shvatili dvije stvari: prvo, da se nije on sebi o
braæao s »Vi« iz samodopadnog sa-mopo tovanja, veæ iz prostog razloga to je bio u mno ini;
drugo, da je time udario temelje novoj novinarskoj formi - autointervjuu - koji æe
kasnije proslaviti hrvatsko novinarstvo. Na je dr. Ante kasnije tiho preminuo, z
aboravljen od dr ave i struke, nikad ne dobiv i zaslu eno priznanje za svoj pregalaèki r
ad, pa je mo da i ovaj prisjeæaj dobrom prigodom da Hrvatsko novinarsko dru tvo nagrad
u za intervju godine nazove njegovim imenom.
Doktora Ante sjetio sam se pak prije koji dan, èitajuæi u novinama o skandalu s kriv
otvorenim dokumentima na ime Kristijana Horvata, to su odbjeglom generalu Anti Go
tovini pribavile hrvatske obavje tajne slu be. Medu papirima koje gospodin Horvat ov
ih dana pokazuje ljubaznim
335
slu benicama u Ministarstvu branitelja »kako me se ne sjeæate, gospoðo Kosor, to sam ja,
Kristijan, samo mi je nos malo natekao« - nalazi se, naime, i novinarska iskaznic
a.
Sto æe, zaboga, Anti Gotovini novinarska iskaznica? pitao sam se, naivan kao prije
petnaest godina, iako je pravo pitanje, naravno: to æe mu, dovraga, putovnica? Za
lice s meðunarodne tjeralice nema ustvari praktiènijeg dokumenta od hrvatske pressic
e. Poznato je, znate to i sami, da hrvatska novinarska iskaznica u svijetu ima u
gled kakav je u doba Hladnog rata i miroljubive aktivne koegzistencije imao crve
ni jugoslavenski paso . Hrvatski novinari - rijeè »novinar« navodno potjeèe iz vremena kad
su jo pisali za novine - osobe su upravo renesansnog spektra interesa i talenata
, i s njihovom iskaznicom moguæe je rije iti gotovo svaki problem. Treba li vam ispi
s eninih telefonskih poziva, ambasadorsko mjesto, veæinski paket dionica, zastupnièka
plaæa, duga cijev, ispravni minobacaè, leper cigareta, Severinin porniæ, audi pun koka
ina, bilo to, samo tipu poka ete novinarsku iskaznicu i problem je rije en.
Oho, hrvatski novinar, to niste odmah rekli razvuæi æe se osmijeh na licu va eg poslov
og partnera zacijelo poznajete gospodina Horvata?
- Novinar Horvat? Znam samo jednog, Domagoj Horvat se zvao, ali taj je u Feralu
bio pseudonim -, odgovorite vi. - Ne, ne, to mu je valjda brat
- poku ava se sjetiti biznismen s diskretnim o iljkom preko lijevog oka -ime mu je i l
o nekako na K.
Na K? Kre imir, Kazimir, Kosor... Kustiæ? Ne, Kristijan! - sjeti se tip iznenada - k
ao Amanpour, samo mu ko!
Otkriæe pressice na ime Kristijana Horvata neæe, meðutim, pretjerano uznemiriti odbjeg
log generala. Manje je poznato da ih on zapravo posjeduje nekoliko, stotine zapr
avo, i ubuduæe æe samo morati pripaziti da susretljivim policajcima, kad ga zaustave
zbog malo br e vo nje, poka e neku drugu iz svoje bogate kolekcije. Recimo, onu na im
e Ivice Marija-èiæa. Ili Milana Ivko iæa. Ili Nenada Ivankoviæa. Ili Mirjane Hrge. Ili nek
o drugo ime iz Legije stranica. Primjerice njegovu omiljenu novinarsku iskaznicu
, onu na ime Ive Pukaniæa.
Upravo me ta zgoda sjeæate se, lani je za razgovor koji je sam sa sobom napravio z
a Nacional dobio èak i nagradu za intervju godine - podsjetila na dr. Antu s poèetka
teksta. I ovaj Ante, gigant suvremenog hrvatskog novinarstva, voli sebi govorit
i »Vi«. Nezaboravno je bilo kad je u tom intervjuu u Nacionalu zdvojno i ekskluzivno
sam sebe upitao: »Za to niste iskoristili medije i kroz njih isprièali svoju prièu?«.
336
Ante Gotovina se ne obraæa sebi s »Vi« kako bi sam sebi laskao, veæ zato to je shvatili
te - u mno ini, paèe u veæini. »Svi smo mi Ante Gotovina!«, klièe zbor hrvatskih novinara.
nisam«, podi e ruku usamljeni Josip Joviæ u zadnjem redu, »ja sam Mirko Norac«. I zaista,
da je pravde, Mirko Joviæ Kevo je za onaj legendarni intervju sa samim sobom u vl
a noj tami Dioklecijanovih podruma zaslu io nagradu mnogo prije Ante Gotovine. Umjes
to to sada iz rijeèkog zatvora alje kolumne za Slobodnu Dalmaciju.
Njegov kolega, HRT-ov lutajuæi reporter Ante Gotovina za to je vrijeme napravio no
vi novinarski pothvat: s iskaznicom na ime Silvije Luks oti ao je ravno kod Carle
del Ponte, koja je - ni ta ne sluteæi - sjedila nasuprot generala odbjeglice i slu ala
kako je aljivd ija pod perikom pita zna li gdje je Ante Gotovina. I ne samo to - z
a taj je razgovor Kristijan, Ivo, Silvija, kako li se veæ zove, ponovno dobio nagr
adu za intervju godine! Ne bi me stoga èudilo da tu nagradu osvoji i sljedeæe godine
, te tako malu plaketu Hrvatskog novinarskog dru tva dobije u trajno vlasni tvo.
Mogao bi, na primjer, napraviti intervju s odmetnutim vodom bosanskih Srba. Inte
rvju bi i ao pod egidom »Ekskluzivno: razgovor ratnog zloèinca i najpoznatijeg haa kog b
jegunca«. Za njega bi se mogao poslu iti nekom od iskaznica to idu na K. Recimo, Kara
d iæ.
Mada zapravo nije ni va no. Meni ionako svi ti novinari idu na K.
svibnja 2005.
337
Prokletstvo kamenih spavaèa
ili za to je betonski kri na nekropoli steæaka jedan velik plus za Stolac
»Ti si nakanio da mene nema i pod svaku cijenu/ide prema meni i u juri u/pred sobom/s
ve èisti /i ni ti /Ti si nakanio da me pod svaku cijenu uni ti ,/ ali nikako da nade /istin
put/do mene...«
Tako je prije èetrdesetak godina pisao veliki, mo da najveæi hrvatski i bo njaèki pjesnik
Mehmedalija Mak Dizdar, èekajuæi »pod nogama prastarih uma« kraj starog gradiæa Stoca da m
u pohode dode »spavaè ispod kamena«. Ni èetrdeset godina poslije, niti èetiri stotine god
ina prije njega, nije sudbina Bosne i njenih ljudi tako sna no ispisana kao u njeg
ovoj zbirci Kameni spavaè. I mogao je on svoje zapise ispisati i èetristo godina ran
ije, i èetrdeset godina kasnije, i opet bi Bosna bila i »posna i bosa«, i »hladna i glad
na«, i »prkosna od sna«. I onda bi bili, i sada su tamo na Radimlji kraj Stoca kameni
spavaèi pod steæcima èije »blijede usne od miljevine« govore: »Davno ti sam legao i dugo ti
mi je le ati.«
Na mjestu gdje je Mak Dizdar razgovarao sa spavaèima ispod kamena, neposredno uz n
ajljep u bosansku nekropolu sa stotinu trideset i tri prekrasno ukra ena steæka, vlast
i etnièki oèi æenog Stoca prije nekoliko su godina podigle betonski industrijsko-skladi ni
kompleks. Nakon to su u ratu sravnile ovu bosansku varo , hrvatske su se vlasti ta
ko ritualno i simbolièno popi ale na njen bosanski identitet, onako kako se svojedob
no ono biæe, to ne zaslu uje ni da mu se ime spomene, jednako ritualno, nimalo simbol
ièno i vrlo doslovno popi alo na grobnicu rtava usta kog masakra u Veljunu.
Steæci su, naime, zajebana stvar. Nijednim slovom, znakom ili znamenom ne odaju on
i »vrlom pitcu nekom« spava li pod njim katolik, pravoslavac ili, daleko bilo, musli
man. Èije je to onda groblje, to na Radimlji kraj Stoca? Groblje Bosanaca? Groblje
ljudi? Ta pretpostavka, izvedena iz èinjenice da nema tamo steæka sa ahovnicom ili s
lovom »U«, posve razumljivo zbunjuje nove stolnike Stoca. Da ne bi, meðutim, bilo dalj
nje zabune, ovih dana tik uz obod znamenite nekropole podignut je i betonski kri
posveæen 60. godi njici bleibur ke tragedije.
338
»Kri evi su zajednièki simbol i oni nikomu ne bi trebali smerati, nego samo povezivati
ljude«, rekao je tom prilikom mostarsko-duvanjski biskup Ratko Periæ. Sto je u beto
nskom kri u zajednièko Dizdarovim kamenim spavaèima, kapitalu iz nakaznih naranèastih ha
ngara industrijske zone, okupacijskim vlastima Stoca i izbjeglim Bo njacima posija
nim po bijelom svijetu, zna valjda samo biskup Periæ. Koliko god nas mrtvi ozbiljn
i trudili uvjeriti da je stolaèki kri zajednièki simbol - onako kako je neumrli duh m
ostarskih liski divovski kri na Humu ocijenio kao »jedan velik plus za Mostar« - odav
de, sa strane, gledajuæi iz hladovine pod nogama borova zasaðenih nekako ba u ono dob
a kad je Mak Dizdar pisao Kamene spavaèe, izgleda prije da je ru nim betonskim kri em
prekri ena sama Bosna, ona prije Karadorðeva, Graza, Zeneve i Davtona, Bosna koja je
umirala od smrti, a ne od sebe same, i u kojoj se kameni grobovi nisu radili po
èovjekovoj vjeri, veæ po njegovoj mjeri.
»Ti, koji proèita moj kam, mo da si hodio do zvijezda i vratio se, jer tami neima ni ta d
o ponovno ti sam«, pi e na jednom od steæaka na Radimlji. »I mnogo ot moje ruke na zemji
bi, a ni ot mene niko ne bi mrtav ni ubit. I da ostavih kosti u tujini, i tad b
ih samo Bosnu sanjo.«
Tko zna jesu li neimari betonskog, hrvatskog Stoca proèitali ovaj zapis, uklesan n
a jednom od steæaka na Radimlji? Tko zna je li u njima ostalo dovoljno ljudskog da
se barem s nelagodom trecnu na njegov zavr etak? »Clovjeèe, tako da niesi proklet, ne
tikaj u me«, opominje taj kameni spavaè, sna duga gotovo hiljadu godina, od onoga »lje
ta kad bje e su a, pa u nebu ne bje e nijedne suze za me.«
I ove godine su a je velika, biblijska, pa nema na nebu nijedne suze ni za njega,
ni za ostala stotinu trideset i dva spavaèa na Radimlji kraj Stoca. Suze su umjetn
e, i ovoga ljeta ima ih samo za betonske spavaèe s Bleiburga, one koji zaista »ostav
i e kosti u tujini«, ali ne zavrijedi e spomen ni to su mrtvi ni to su Bosnu sanjali, veæ
samo da »tikaju« u kamene spavaèe, i samo zato to se oni koji su ih se spomenuli Bosne
nisu sjetili ni u snu. Pa bio on tisuæljetan poput onoga ot èije ruke na zemji niko
ne bi ubit.
Ako se pak i upita vrli pitac neki je li ba tome slu i kri na najljep oj bosanskoj nek
ropoli, neka proskita malo Bosnom to je nekad Bosnom bila. A ako mu je i Bosna da
leko, neka ode do Ciste Velike, sela na putu iz Trilja prema Imotskom, da vidi C
rljivicu, izvanrednu nekropolu steæaka sred koje veæ godinama stra are »zajednièki simboli«
betonski kri i visoka gvozdena bandera s hrvatskom zastavom, koje su lokalni nei
mari podigli valjda da ne bi tko neupuæen pomislio da to nije Hrvatska, kad se veæ
339
kameni spavaèi nisu dosjetili da sami na svoje steæke umjesto anacionalnih ivotinja i
biljki ukle u znamen hrvatske dr avotvornosti.
Ista je to primitivna ignorancija kojoj se obraæao spavaè iz Dizdarove pjesme: »Ti si
nakanio da mene nema i pod svaku cijenu ide prema meni, i u juri u pred sobom sve èis
ti i ni ti « i ista nakana kojom je onaj troglodit 1992. na zgradu sarajevske po te napi
ao »Ovo je Srbija«. Nepoznati je genij tada u Sarajevu nadopisao »Ovo je po ta, budalo«; s
ada, meðutim, nema nikoga da napi e »Ovo je svjetska spomenièka ba tina pod za titom UNESCO
a, budalo!«.
Ista je to, najzad, nepodno ljiva ignorancija kojom se na »nehrvatske« spomenike crtaj
u hrvatski samoglasnici, ista bahatost kojom su splitski prava i prekrasnu kasnoro
manièku heksaforu na Pjaci prekrili golemim plakatom Ante Gotovine. Ta bahatost ne
priznaje povijest stariju od svog mandata, ona ne podnosi kamen bez svog imena,
ona æe ritualno oznaèiti svoj teritorij svojim znamenom: ponekad kri em ili zastavom,
a ponekad samo jednim slovom, ispisanim crnim auto-sprejem ili tankim, precizni
m mlazom mokraæe, svejedno. Tu æe bahatost uvrijediti kad netko napi e da su iz tih ru
ku kri i slovo jedno te isto, ispisani ili ispisani, ali ne i kad ih te ruke upra
vo tako i upravo zato ispisu.
Te se ruke nikad nisu pru ile rukama kamenih spavaèa, nikad nisu ni tra ile »istinski pu
t« do njih. Kao to je to uradio veliki Dizdar u pjesmi Ruka, prvoj iz poglavlja naz
vanog Radimlja, u kojoj mu blijede usne od miljevine apæu: »Ova ruka ka e ti da stane /i
zamisli se nad svojim rukama.«
svibnja 2005-
340
Marko Perkoviæ Manson Live
ili kako sagraditi upnu crkvu u kabrnji i uz to dovr iti pulsku Arenu
A sve je moglo zavr iti bez galame i skandala, samo da je bilo malo pameti i dobre
volje. Govorim, naravno, o barufi to se nadigla zbog gostovanja amerièkog rockera
Marilvna Mansona u pulskoj Areni. Samo, eto, da su se svi ti upnici i katolièki int
elektualci dosjetili, pa umjesto oèajnièkog vapaja za zabranu nastupa zloglasnog sot
onista Mansona, zamolili njegova menad era znamo da je zahtjev pomalo neuobièajen, a
li ako je ikako moguæe - da se koncert odr i u - Cavoglavama. Da, dobro ste proèitali:
u Zagori, na izvoru rijeke Cikole. Cak bi i prihod od ulaznica i ao za dovr etak mj
esne upne crkve. U nadi da æete nam izaæi u susret, bla-bla, kako to veæ ide, sincerely
yours, rev. Zeljko Staver, Pula, Croatia.
Ovako sam ja zamislio taj koncert: na stage, pred tridesetak tisuæa du a, izlazi Mar
ih/n Manson i urla iz najmraènijih dubina svoga grla Are you ready??? Tridesetak t
isuæa du a na ledini pored Cikole odgovara - Yeaa-ahhhh!!! a Marilvn, sav u crnom, p
onavlja zamuckujuæi na hrvatskom
- »Yeustee li... spruemniii?« »Jesmoooo!«, vri ti tridesetak tisuæa du a, i oni svi u crnom
oput svog sotonistièkog idola. »Zaaa... toouu... stee... spru-emniiii???«, di e atmosferu
Marilvn èitajuæi s papiriæa. »Za dooommmm«, odgovara tridesetak tisuæa du a kao jedna, »za
m spremnih!!!«
I kreæe furiozni koncert: Manson pjeva o besmislu ivota i smislu smrti, zubima otki
da koko je glave i baca ih u publiku, gore kri evi na bini, cerekaju se slinavo gole
me Vra je glave, lete svinjske iznutrice, maèje oèi, komadi goveðeg mesa i mrtvi takori,
a krv teèe potocima, hektolitri guste, crvene krvi, toliko je zapravo krvi da je d
osjetljiv organizator montirao u dnu bine manju hidrocentralu, toènije krvocentral
u, za potrebe Manso-nova light-shoiva. Onda, na vrhuncu koncerta, kreæe poznati gi
tarski riff i Manson zapoèinje hrapavim glasom - »Jasenovac i Gradi ka Stara...«
- pa sve bacajuæi u publiku ovèje glave, teleæe koljenice, juneæe tripice i janjeæe pr olic
nastavlja - »...to je kuæa Maksovih mesaraaaa!«.
Na kraju koncerta upnik don Zdenko Dundoviæ broji novce, sve u zgu vanim novèanicama od
sto kuna, isplaæuje velikog domoljuba Marilvna
341
Mansona, blagoslivlja ga i zadovoljno javlja biskupu Anti Ivasu da je ostalo i v
i e nego dovoljno novca da se zavr i upna crkva u Èavoglavama, da ustvari ima toliko lo
ve da se mo e dovr iti i pulska Arena, od PVC-pro-zora do kupole sa zlatnim kri em. »Ha,
ha, sav si vra ji«, smije se biskup don Zdenku, »ali ti je ideja bo ja!« »Nije moja«, skro
æe don Zdenko, »nego od onoga novinara, znate onoga.«
I opet æe, naravno, ispasti da ja vrijeðam Crkvu i vjernike. Jer njih je, eto, neviðen
o pogodilo to æe u pulskoj Areni nastupiti Marilvn Manson, rock'n'roll cirkusant ko
ji - èetrdeset godina nakon Morrisonova drkanja na bini i trideset godina nakon Si
da Viciousa - sa svojom minkom, dvije kantice krvi i pozivima na ubojstva roditel
ja mo e okirati jo samo izolirane mormonske zajednice u planinama Utaha. I da, narav
no, Hrvate.
On, zamislite, govori o ubojstvima i pritom se ðavolski kezi, on uz ime Marilvn Mo
nroe nosi prezime Charlesa Mansona, najpoznatijeg amerièkog zatvorenika, hladnokrv
nog i brutalnog ubojice. Ma gle k... Pardon, ma gle! A to da je za pseudonim izab
rao, recimo, ime Anje ovagoviæ-Despot, a prezime, nemam pojma, nekog drugog poznato
g zatvorenika, hladnokrvnog i brutalnog ubojice, nekog ratnog zloèinca... evo na p
rimjer Mirka Norca? Anja Norac. Ili, jo bolje, da je uzeo naziv neke stra ne bombe,
koljaèkog no a, malja za ubijanje stoke ili, pada mi na pamet, neke automatske pu ke,
strojnice za ubijanje ljudi, Uzi, Kala njikov, tako nekako. Anja Norac Kala njikov.
Ili, jo bolje Thompson.
I ta da je tako, s takvim imenom, do ao u pulsku Arenu, sav u crnom, da pjeva »Jaseno
vac i Gradi ka Stara, to je kuæa Maksovih mesara«? Ili »U Èapljini klaonica bila, puno Sr
a Neretva nosila«. A mladi fanovi, u crnim ko uljama, pod crnim kapama, salutirajuæi v
isoko podignutim desnicama, u hipnotièkom transu ponavljaju - »za dom!«, »za dom!«. Ili, k
ad veæ zami ljamo, ta da je takav shock-rocker nastupio, recimo, u Ska-brnji, za obno
vu mjesne crkve Svetog Ante? Ili u Èavoglavama? Kad su ovako graknuli zbog koncert
a u jednoj profanoj, bezbo noj rimskoj areni, zamislite kako bi tek Crkva i njeni
du ebri nici skoèili da je taj Manson, Thompson, kako li se veæ zove, svirao za gradnju u
pne crkve u Èavoglavama?
Kako meni, meðutim, Vrag ne da mira - to mi je u ugovoru, trebalo je o tome mislit
i na vrijeme - sjetih se da je upravo jedan takav, ba Thompson se zvao, svirao za
gradnju upnih crkava u Skabrnji i Èavoglavama. Sjetit æete se i vi, ima tome godinu
dana, malo vi e, kad se na koncertu u Skabrnji crnilo od uniformi i orilo »Evo zore,
evo dana«, a koncert za crkvu u Èavoglavama mjesni upnik don Zdenko Dundoviæ popratio
342
lakonskim »najva nije da se pjeva i veseli«. I ba kao to ne vidim da je ijedan sveæenik
Mansonov koncert rekao tako ne to - »najva nije da se pjeva i veseli« ne sjeæam se, mo d
e vi sjetite?, da su se pisale peticije za zabranu Thompsonova koncerta, jer on
na svojim koncertima »poziva na nasilje, krv i ubojstva«. I ne sjeæam se da je policij
a tada razmatrala zabranu »javnog okupljanja« zbog »raspirivanja vjerske, rasne ili na
cionalne netrpeljivosti«, kako veæ glasi taj paragraf.
Uostalom, ako zaista postoji takav Zakon, ja veæ sad pozivam da mi se pridru ite u p
eticiji splitskoj i zagrebaèkoj policijskoj upravi, te javno zahtijevam zabranu ja
vnih okupljanja u crkvama Svetog Dominika u Splitu, te Ranjenog Srca Isusova u Z
agrebu, tamo negdje pred Novu godinu, kad shock-pateri Luka Prcela i Vjekoslav L
asiæ budu dr ali mise zadu nice za poglavnika Antu Paveliæa.
Takvih vam se, vjerujte mi, za va u djecu valja bojati, a ne Marilvna Mansona. Jer
nije ba svaki cirkusant s naopakim pentagramom i tri estice na nadlaktici Sotonin
sin. Ba kao to, shvatili ste, nije svaki cirkusant s bijelom haljinom i srebrnim
kri em na prsima Bo ji èovjek.
kolovoza 2005.
343
Cas seksualnog vaspitanja
ili jesu li ratni veterani veæi eksperti za povijest nego èasne sestre za spolni odg
oj?
Dobro isprsit æe se pred razredom sredovjeèan mu karac u izglaèanoj uniformi, dok mu du
mad napeta preko trbuha prijeti poput ve-be-era u Rujanima. Ko æe mi reæ di smo stal
i zadnji put? Petre Kre imire Èetvrti?
Nisam ja Petar Kre imir Èetvrti srame ljivo æe se javiti mali an iz zadnje klupe. - To
me oca. Petar Kre imir IVE, sin Ive, gospodine nastavnice.
Je li? unijet æe se strogi oficir prestravljenom djeèaku u lice. E pa vidi , nisam ni
ja zastavnik! Zastavnici su bili u onoj vojski, srboèet-nièkoj, a u na oj su narednici
, satnici, bojnici i tako to. Evo, metnimo, ja sam satnik. Jel to jasno?
Ali ja nisam rekao zastavnik, nego nastavnik, gospodine... satnice.
Opet krivo. Najprvo i najprvo, nisam ja za tebe gospodin satnik. Jesil ti s meno
m gonijo èetnike po Dinari?
Nisam, gospodine...
Profesore unijet æe se opet u malo, blijedo lice gospodin nastavnik, satnik, to li
veæ. Za tebe sam ja gospodin profesor. Jesmol to usvojili sad?
Jesmo! slo no æe zacvrkutati mali ani.
Vrlo dobro. Ko æe mi sad reæ di smo stali zadnji put?
Na Èetvrtoj ofenzivi - spremno æe odgovoriti djevojèica iz prve klupe. Stali smo u lje
o 1995-, kod ofenzive na Banja Luku, gospodine profesore.
Vrlo dobro, Nela! A za to smo stali kod Banja Luke?
Zato jer smo imali skraæene satove odgovorit æe mala bistrica jer je gospodin biskup
dr ao otvoren sat biologije.
Ne! zagrmjet æe na to glas gospodina profesora. Nega smo mi stali kod Banja Luke z
ato jer je amerièki veleposlanik zvao na ega vrhovnog komandanta dr. Franju Tuðmana i
kumijo i molijo da se zaus-
344
tavimo! A za to je amerièki veleposlanik kumijo i molijo da se zaustavimo kod Banja
Luke?
Ja znam, gospodine profesore! javit æe se onaj ro avi mangup iz druge klupe. Zato da
povampirene usta e ne pokolju goloruku srpsku djecu!
Opet on! pobjesnit æe na profesor, doæi do druge klupe i onda sitnom djeèaku do ro avo
angupa odvaliti zvuèan amar. Jovice, koliko sam milijona puta reko da nema apæanja?
Tako æe, otprilike, izgledati nastava suvremene povijesti u hrvatskim kolama kad sl
jedeæe kolske godine za ivi genijalan projekt ministra prosvjete Dragana Primorca, SD
P-ovog hadezeovca Milana Bandiæa i pregaoca iz veteranske udruge Tigar 90/91 Rakit
je, koji su sjeli za stol i na osamdeset stranica slo ili projekt nastave tzv. Dom
ovinskog odgoja za osnovne kole. Za poèetak jednom mjeseèno a ako stvar dobro krene v
aljda i jednom tjedno, pa i èe æe, za to ne? islu eni oficiri Hrvatske vojske, veterani B
jeska i Oluje s ula tenim Spomenicama, Pleterima, Redovima i Veleredovima na grudi
ma, na oj æe djeci dr ati rijetko zanimljiva, atraktivna i uzbudljiva predavanja o Dom
ovinskom ratu, ivo svjedoèeæi o slavnim danima stvaranja hrvatske dr ave, o ratnom putu
i herojskoj epopeji Tigrova, ono kad su probijali ju ni front i kad su gonili Crn
ogorce, kad je Fric golim rukama zarobio osamdeset rezervista, kad su u Rujanima
Donjim trèeæi u cik-cak izbjegavali srpske ve-be-erove, i kad je general Bobetko po
pizdio jer je Bego sa svojima iz Rakitja oti ao do Nik iæa na pivo... dok æe djeca s nei
zrecivom dosadom gledati kroz prozor, ili u sat na kojemu je vrijeme stalo. Samo
æe onaj ro avi mangup iz druge klupe ispod ud benika admirala Lo e Domovinski odgoj 2 n
a svojoj Playstation Pocket konzoli rasturati mrske intergalaktièke snage i golim
rukama ubijati èitave divizije Saturnijanaca.
Od ministra znanosti koji je onako ustrajno ratovao s idejom suvremenog meðunarodn
og Instituta za istra ivanje ivota, i dr ave èiji je slu beni stav da prepisivanje magist
erija nije kriminalno djelo, najmanje to se na polju prosvjeæivanja novih nara taja i
poni avanja svekolike hrvatske znanosti moglo oèekivati bila je ovakva jedna inicij
ativa, nakon koje zaista vi e ni ta ne stoji na putu klasiènim srednjovjekovnim skolas
tièkim programima, te prigodnim lomaèama u kolskim dvori tima za one koji djecu uèe da je
èovjek nastao od majmuna, da se zemlja okreæe oko Sunca i da je general Mirko Norac
osuðen ratni zloèinac.
345
Jer, na stranu sav opravdan bijes zbog neumrlog komunistièkog uma, iz èijeg se sklop
a i ispilila ideja o »otvorenim èasovima istorije«, ovdje je rijeè samo o osebujnom shvaæa
nju kompetencije kojim je impregnirano cijelo hrvatsko dru tvo. To dru tvo, veselo d
ru tvance u kutu u kojem su ministri obrane biv i pekari pizza, a pizze peku umirovl
jeni policajci, u kojemu su generali monteri centralnog grijanja, a centralno gr
ijanje vam ugraðuju sveuèili ni profesori - nema nikakvih problema s tim da djeci seks
ualni odgoj predaju èasne sestre, a povijest oficiri. Njima je, najzad, slavna hrv
atska povijest èista, nevina i sveta toèno onoliko koliko i èasnim sestrama seks.
Uostalom, ako je »aktivno sudioni tvo« u ratu uvjet da bi se o ratu poduèavalo djecu i j
amstvo da æe djeca dobiti pravu istinu, kako to da se nitko u Ministarstvu prosvje
te i znanosti nije dosad sjetio da taj toliko sporni seksualni odgoj djeci preda
ju »aktivne sudionice«. Razmislite malo: prostitutke bismo konaèno makli iz mraènim ulièic
a i parkova, dobile bi socijalno, zdravstveno i urednu plaæu, a pritom su sasvim s
igurno bolji pedagozi i psiholozi nego satnici iz Rakitja. Da ne govorim koliko
bi djeci bilo zanimljivije slu ati satove na otvorenom profesorice Elizabete nego
profesora Rojsa.
Dobro isprsila bi se pred razredom na nekom sljemenskom proplanku gospoðica profes
orica, dok joj dugmad napeta preko grudiju prijeti poput onoga ve-be-era u Rujan
ima Donjim. Ko æe mi reæ di smo stali zadnji put?
Stali smo na predigri zacvrkutao bi spremno cijeli razred.
A za to smo stali na predigri? upitala bi gospoðica profesorica.
Zato jer smo imali skraæene satove odgovorila bi ona mala bistrica jer je profesor
Gotovina dr ao otvoreni sat zemljopisa.
rujna 2005.
346
Heroji olimpijskih jacuzzija
ili utjecaj azijskog DNA biljega u Y-kromosomu na plovnost slavenskih mu karaca
Tek nedavno, eto, saznali smo za izvanredno otkriæe samozatajnog ministra znanosti
Dragana Primorca, koji je analizom DNA pedeset osmorice hrvatskih mu karaca znans
tveno potvrdio tezu to je dugo smatrana tek legendom iz Tudmanovih vremena onu, n
aime, da su Hrvati porijeklom Iranci. Nadmoæno je pritom odmahnuo rukom na dobaciv
anja jalnu kih diletanata kako je na uzorku od samo pedeset osam mu kih Hrvata jedna
ko pouzdano mogao dokazati i da su svi Hrvati mu karci i da nema Hrvata ena. »Kako se
onda razmno avaju?« »Nikako«, odgovaraju u neslanoj ali diletanti, »zato ih i ima samo pe
eset i osam.«
Prouèavajuæi u laboratoriju gene svojih zamoraca, pardon Zagoraca, pardon Primoraca,
zakljuèio je tako na ministar da èak 45 posto njih u svojim genima nosi takozvani az
ijski biljeg, a jedva dvadesetak posto onaj slavenski. Kojim su na e perzijske kro
mosome vjerojatno uprljali Titovi in enjeri na iranskim, bahreinskim i kuvajtskim
bau telama.
Nisu ponosni Hrvati ni èasa èasili da proslave konaèno dokinuæe tros-majerovskog slavensk
og mita. U ognju nacionalne katarze jedan od njih rije io je da naroèitom gestom dad
e svoj obol iranskom preporodu Hrvata. Duje Draganja, tako se zove mladiæ, naumio
je, ka u, uzeti nekakvo zgodno perzijsko ili arapsko dr avljanstvo, te simbolièki prem
ostiti tisuæe godina i kilometara to su se isprijeèile izmeðu na e dvije domovine. Upravo
tako, dakle simbolièki i nimalo sluèajno, odluèio se za Bahrein, otoènu dr avu to se smje
tila usred na eg Protojadrana, Perzijskog zaljeva, toèno pred obalama Lijepe na e Isla
mske Republike Iran. Za taj Braè na e stare djedovine - je li sluèajno da se otok smje t
en jugoistoèno od Bahreina zove ba , pazi sad, Huwar?! - Duje Draganja bi nastupio n
a Olimpijadi u Pekingu, a zauzvrat bi od ijitske braæe dobio milijun dolara, tako d
a ovi zanimljivi Iranski susreti Republiku Hrvatsku ne bi ko tali nijedne jedine p
etrokune.
Ali avaj! Umjesto da slave Draganjinu hvalevrijednu inicijativu, Hrvati su odjed
nom konsternirani idejom da bi on veæ sutra s desnicom na depiliranim
347
grudima mogao mrmoriti »Lijepo na e Bahreino, oj junaèko zemlje milo, staro slave djed
ovino, da bi vazda nafte bilo«.
Naprotiv, moguænost da Draganja za milijun dolara klorom i faunom svjetskih bazena
pronosi slavu nezavisnog Bahreina do ivljena je kao izravna izdaja. Onaj neobièan u
zorak, to se u nedostatku preciznije antropolo ke definicije naziva sportskom javno æu,
mje avinom sa aljenja i prezira oznaèio ga je sportskom kurvom, a najizravniji je, ka
o i obièno, bio do ivotan tupoglavar svih hrvatskih sportskih institucija, Juan Anto
nio Vrdoljach, koji je izdajice svoga dr avljanstva nazvao - » kovacinima«.
Smrad kovaca, zanimljivo, nimalo mu ne smeta kad kovacin Nikolaj Pe alov Vrdoljakovo
j Hrvatskoj sa svake Olimpijade u svojoj kovacjeri donese pokoju medalju, ili kad
ono »brazilsko smeæe« Eduardo da Silva Antu-novu domovinu u kontejneru odvede na Euro
psko nogometno prvenstvo za juniore.
Nisu li, uostalom, tu Vrdoljakovu Hrvatsku iz tamnice naroda u slobodu izveli up
ravo kovacini to su za aku konvertibilnih valuta bez problema uzimali njemaèka, kanad
ska ili paragvajska dr avljanstva, epureæi se tuðinskim paso ima dok smo mi, draganje, or
ali domovinske bazene i slu ali bajke o biznisima u njihovim dalekim bahreinima? N
isam èuo da je tko zbog kanadskog paso a kovacinom nazvao Gojka u ka, ili onog talentira
nog deèka Antu Gotovinu to je godinama za aku franaka pod francuskom zastavom nastup
ao po Gvineji i Al iru. Nisam èuo da je netko domoljube s dvojnim dr avljanstvom nazva
o kovacinima zato to njihove goleme jahte kupljene od na ih tvornica plove pod panam
skim i liberijskim zastavama.
Postavimo stvari ovako: da je Draganja u SAD oti ao samo zbog fakulteta, bi li itk
o iv u ovoj dr avi ikad postavio pitanje za to je jedan student kulture slavenskih ze
malja i meðunarodnog menad menta - to, naime, on tamo studira - uzeo amerièko ili bahr
einsko dr avljanstvo? Za magisterij mu treba pedeset hiljada dolara, i pritom mu,
neæete vjerovati, na Berkelevu ne daju da ga prepi e, veæ ga mora sastaviti svojim rij
eèima. Veliki, debeli Hrvati to mu prigovaraju unovèavanje talenta, tu lovu potro e sam
o na jacuzzi-bazen u svojoj podsljemenskoj vili. Duje pak s potpuno istim hrvats
kim DNA mo e dobiti Nobelovu nagradu iz ekonomije, ali Hrvate zanima samo dok pod
njihovom zastavom zamahuje rukama po vodi. Glupo?
Naravno. Mo e i ovako: ako mladi bahreinski plivaè Duje Ibn Al-Dra-ganya u Pekingu o
bori tri svjetska rekorda, hoæe li oni manje vrijediti zato to nije Hrvat? Vrijede
li svjetski rekordi Asafe Powella na 100 metara ili
348
Mikea Powella u skoku u dalj manje zato to Powelli nisu, ta ja znam, Pawelliæi? I zn
a li itko èiji su uopæe ti »èudni ljudi èudna imena«?
Rekao je jednom prilikom veliki Mate Parlov, Na Najveæi: »Ja sam prvak svijeta, kako
ja mogu biti nacionalist?« Samo eto tim, kako se zovu, Hrvatima velièanstveni rezult
at Rashida Ramzija, prvog èovjeka koji je postao svjetski prvak na 800 i 1500 meta
ra, ni ta ne znaèi jer èovjek nije Hrvat. Veæ Marokanac to - by the way - trèi pod bahrein
kom zastavom.
Sto se Draganje tièe, on æe dogodine diplomirati - iz slavenskih kultura predla em mu
rad na temu »Utjecaj azijskog DNA biljega u Y-kro-mosomu na plovnost slavenskih mu k
araca« i za koju godinu u ivat æe u svojoj vikendici na Huwaru kao, uz Pe alova, jedan o
d rijetkih Hrvata s olimpijskim medaljama osvojenim pod dvije zastave. Veliki, d
ebeli Hrvati to s kraja na kraj olimpijske kade mogu stiæi samo jahtom - pod uvjeto
m, dakako, da im u olimpijski bazen uopæe stane za to æe vrijeme u svojim luksuznim
jacuzzi-bazenima tonuti sve dublje.
Do DNA.
rujna 2005.
349
Don Zivkov kod
ili to ako je Isus imao pokvarene zube, klempave u i i jednu kraæu nogu?
Antropolozi i kompjutorski eksperti koji su se za potrebe dokumentarnog filma BB
C-a obraèunali s klasiènom renesansno-hollywo-odskom ikonografijom Isusa Krista, i n
a znanstvenim pretpostavkama rekonstruirali moguæ izgled mladoga palestinskog pror
oka, navukli su bijes katolièkih talibana, razjarenih foto-robotom crnpurastog bli
skoistoènog konjokradice i vercera kala njikovima, kakvog su im ponudili kao vjerojat
an lik Bogoèovjeka. Nisu, naravno, izostali ni komentari hrvatskih struènjaka, u svi
jetu poznatih istra ivaèa Y-kromosoma. Uz uvrijeðeni, deoksiribonukleinsko kiseli smij
e ak ruga se tako na don Zivko Kustiæ protestantskom nauku koja Sina Bo jeg vidi kao »nea
ndertalca«, zakljuèujuæi da njihova »slika Isusa nije plod znanosti«, veæ »zlobe«.
Na stranu tupav ignorantski stav jutarnjeg propovjednika, koji ismijava znanstve
nu pretpostavku da bi Isus mogao/morao izgledati naprosto onako kako su ljudi na
Bliskom istoku tada izgledali, dakle tamnoputi i crnokosi. Odakle mu, uostalom,
ideja da bi Isus Krist morao izgledati kao da je iz Nazaretha, dakle kao gitari
st nekakvog sweet-metal banda pomno njegovane bradice i izblajhane trajne, koji
na posljednjoj veèeri samo to se nije popeo na binu, uzeo gitaru i zapjevao Love hu
rts?
Ideja, naravno, nije Kustiæeva. Veæ su prvi kr æani - »ne poznavajuæi Kristova oblièja« - I
jednostavno davali lice mitolo kih junaka iz svoje bliske neznabo aèke pro losti, poput
Hermesa ili Orfeja. Talijanski renesansni modni stilisti uredili su ga do kraja,
ba kao u Oprah Showu, pa je tako crnomanjasti palestinski konjokradica look at h
im noivl postao fragilni dugokosi ljepotan kakvoga bi svaki dinarski katolièki ota
c odmah poslao u brijaèa, pa u teretanu.
Od ive diskusije u kojoj britanskim antropolozima na don Zivko pod nos gura torins
ko platno to je znanstven domet sasvim u rangu Hrvoja So ica, ministra Primorca ili
onoga uglednog zagrebaèkog doktora koji tvrdi da umjetno zaèeta djeca u snu vide lj
ude u bijelom zanimljivija je, meðutim, uvrijeðenost kojom je Kustiæ doèekao moguænost da
je Isus izgledao kao »praèovjek«. »Sto je nekoga moglo navesti da Isusa prika e
350
kao praèovjeka?«, bolno odjekuje njegov krik. »Zar se ne bismo mogli slo iti da jedni dr
ugima ne vrijeðamo svetinje?«
Zanimljivo. Hrvatske katolike, ako sam dobro shvatio don Zivka, vrijeða to to je BB
C-jev crnomanjasti Krist niskog èela za zapadno oko ba dareno na industrijsku ljepot
u Kleinovih modela za mu ko donje rublje ru an. Sto æe na to reæi ljudi koje dragi Bog n
ije obdario licem po strogim standardima Don Zivkovog koda, veæ sasvim prosjeènim za
lis-cima i podbratkom? Treba li dodati i ono - »na svoju sliku i priliku«? Od èovjeka
posveæenog Duhu ne bi se oèekivala banalna rasprava o Isusovu looku, bli a enskoj spava
onici Big Brother kuæe nego spiritualnim visinama propovjedaonice nad oltarom.
Za to, uostalom, Krist ne bi bio niskoga èela i gustih crnih obrva? Za to ne bi bio, ta
ja znam, nizak i debeo? Mo da je imao i jednu nogu kraæu, mo da je bio razrok, vjeroj
atno je imao pokvarene zube, vjerojatno je na pasjoj judejskoj vruæini za Kustiæeva
fino ugodena osjetila i gadno zaudarao na znoj i ovèji loj? Mo da je imao kre tav glas
, ili klempave u i, mo da nije znao izgovoriti »r«? Bi li i to uvrijedilo tovatelje lika
i djela Isusa Krista? Ili bi se oni prvi rugali Isusu Kvistu Nazaveæaninu? Ba kao to
svojom uvrijeðeno æu vrijeðaju sve ru ne i hendikepirane ljude, sve koji nemaju lik i tij
elo Brada Pitta, niti novca za plastiènog kirurga?
Kontemplari Don Zivkovog koda tako su se lijepo postrojili u istu mega-korporaci
jsku policiju koja nas veæ lijepih pola stoljeæa uvjerava da je ljepota »svetinja« (cita
t Kustiæev) i da je lo e - paèe, kako vidimo, i uvredljivo -biti ru an. Ista je to polic
ija koja je manje vrijedne neandertalce nekoæ tjerala u koncentracione logore, i k
oja djevojèice danas tjera u pakao bulimije i anoreksije. A sve zato to je sredovjeèn
a, pretila tajnica ili prezenterica vremenske prognoze na oj ubermensch-cw\Yizaæi)\
podjednako nezamisliva kao i beba u naruèju umorne i podbuhle, u trudnoæi petnaest k
ilograma odebljale Majke Bo je, neuredne kose i podoènjaka ljubièastih od neprospavane
noæi i Isusekovog plaèa zbog grèeva ili, recimo, proljeva. Jer na oj je civilizaciji ne
zamislivo da je Isus, kao bogoèovjek, dakle bog, ali èovjek, mogao na primjer imati
proljev. Sto, vrijeða vas ta pomisao?
Policija toga visokodizajniranog Novog Svijeta, u koju se eto prijavio i don Kus
tiæ, podjednako bira i glasnogovornice velikih tvrtki, i finaliste splitskih festi
vala, i kandidate za Big Brother. Na koncu, po uzorku iz raznih Survivora, Barov
a, Multi Talentsa i ostalih realitjja, antropolog Kustiæeva profila mogao bi zaklj
uèiti da su svi Hrvati naoèiti, preplanuli i atletski graðeni manekeni, a sve Hrvatice
dugokose i dugonoge gorske vile lijepih,
351
okruglih grudi. I, na alost, tek potvrditi jednako znanstveni stereotip po kojemu
su lijepi ljudi uplji poput gumenih lutaka iz sexy-shopova.
Kakve bi anse u Coca-Colinom muzièkom showu imala, primjerice, debelju kasta i prista
va djevojka anðeoskog glasa? Koliko bi u Big Brot-heru ostao, recimo, kratkovidan
Fulbrightov stipendist? Ili, da budem iz-ravniji, Isus Krist iz BBC-jevog dokume
ntarca omaleni, ru ni i dosadni stolarski egrt iz Nazareta koji ukuæane maltretira mo
ralizatorskim pro-dikama o »siroma nima duhom u Kraljevstvu Nebeskom«, i ponizno im pe
re èarape dok ga oni u spavaonici ogovaraju?
Ako mene pitate, ja bih novac radije stavio na Kustiæevog kandidata, ispraznog pla
vokosog manekena s medugorskih naljepnica koji svako jutro nakon tri serije skle
kova pomno fenira uvojke i ma e ten dnevnom kremom, pa za doruèkom ukuæane zabavlja pr
etvaranjem vode u Karlovaèko pivo, komentirajuæi grudi Marije Magdalene i nisko, nea
ndertalsko èelo svog najveæeg konkurenta, temperamentnog galeba Barabe iz Jeruzalema
.
listopada 2005.
352
Cijeli svijet jedna poljana
ili kako je in enjer Merèep srpskim lelekom gradio hrvatski Telekom
Znate li koji je najbolji naèin? Postoji mali induktor, poljski telefon, pa Srbina
prikljuèi na to. Pita ga onda odakle je, on ti ka e »iz Dvora na Uni«, a ti onda na polj
ki telefon nazove Dvor na Uni.
Tako se nekad davno, kad su mobitele te ke pola kilograma i desetak tisuæa maraka im
ali samo Hercegovci iz viceva, u primitivnoj hrvatskoj telefoniji pozivao Dvor n
a Uni. Prije pojave japanskih i finskih d epnih kompjutorskih èudovi ta imali smo nezg
rapne, te ke poljske naprave. Nisu, dakako, bile iz Poljske, veæ su naziv dobile zbo
g toga to su u zla vremena fiksnih telefona omoguæavale kakvu-takvu vezu u nepristu
paènim poljima i Poljanama.
Mukotrpnih poèetaka telekomunikacije na ovim prostorima, kad se veza s Dvorom na U
ni dobivala spajanjem na genitalije kakvog priruènog Srbina, svojedobno se bio pri
sjetio upravo jedan od pripadnika jedinice glasovitog in enjera Tomislava Merèepa, k
oji su poèetkom devedesetih prikljuèivali poljske telefone u Vukovaru, Gospiæu, Zagreb
u i Pakraèkoj Poljani, u vrijeme kad Hrvatska jo nije cijela bila pokrivena signalo
m induktorske telefonije.
Danas je sve mnogo lak e i jednostavnije. Za telefonsku vezu s Dvorom na Uni ne tr
ebaju vi e, kao nekoæ, ranac i stroj s ruèicama i brojèanicima, kilometri ice i jedan Srb
in. Dvor na Uni danas se naziva jednostavnim biranjem na minijaturnim telefonima
opremljenim kamerama i klima--ureðajima. Danas se ta usluga zove roaming. Danas j
e in enjer Tomislav Merèep, otac suvremenog roaminga, kandidat za èlana Nadzornog odbo
ra Hrvatskog telekoma.
In enjer Merèep ima bogato iskustvo u telekomunikacijama i nadzoru. »Merèep je sve znao,
on nije osobno sudjelovao u egzekucijama, ali je èitao sve to smo mu mi pisali u i
zvje æima«, prièa njegov vrijedni djelatnik s poèetka prièe. Ukratko, Tomislav Merèep bio j
e to poput predsjednika Nadzornog odbora Pakraèke Poljane.
353
O njegovim patentima i dosezima na polju telekomunikacija, a bogami i na poljana
ma iste, postoji jo bezbroj svjedoèanstava. Na primjer: »Merèep me nazvao telefonom i z
aprijetio da æe srediti mene i moju obitelj ako njegovu sinu ne zakljuèim pozitivnu
ocjenu«, isprièala je nedavno na zagrebaèkom Opæinskom sudu neka Melita Rolich. Prije ko
ji dan, naime nekako istovremeno kad su ga i dragovoljaèke udruge istaknule kao sv
og kandidata za Nadzorni odbor HT-a - in enjer Merèep trebao se pojaviti na suðenju zb
og telefonskih prijetnji profesorici Treæe ekonomske kole to se drznula njegovom sin
u dati jedinicu.
Na sudu se, naravno, nije pojavio. Osnovano se sumnja da je zatajila digitalna t
elefonija.
Nekad, u romantièno doba poljskih telefona, tehnologija je bila mnogo pouzdanija.
Nade na ulici Srbina, spoji mu ice na ekstremitete, okrene ruèku i dobije Dvor na Uni.
Ili, ta ja znam, nade telefonski broj uèiteljice, okrene brojèanik, predstavi se i sin
obije peticu u svjedod bi.
Danas, meðutim, kad su Merèepovi teleoperateri odluèili svoje znanje i iskustvo ulo iti
u biznis, umjesto po burzama oni se vuku po sudovima. A tamo nikoga ne zanimaju
zasluge iz herojskih vremena hrvatskih telekomunikacija, kad se srpskim lelekom
gradio hrvatski Telekom. Telefonom nazove , primjerice, vlasnika benzinske crpke u
Zenici i ljubazno mu ponudi za titu njegove imovine i djece, a umjesto vreæe novca d
obije nekoliko godina zatvora. Pitajte Igora Mikolu, jo jednog od Merèepovih radnika
iz terenske jedinice Pakraèkog telekoma. Ili njegovog kolegu Muniba Suljiæa, kojemu
je zbog ubojstva Aleksandra Antiæa u Pakraèkoj Poljani prije par tjedana izreèena pre
suda od deset godina zatvora.
»Na Pelje cu sam nedavno kupio kuæu, otvorio konobu i taman poèeo s planovima za gradnju
hotela s pedeset soba, a onda dode ova presuda«, po alio se novinaru nesuðen, a osuðen
biznismen, kao da ga je usred velikog poslovnog projekta prekinula upala grla, a
ne osuda zbog ubojstva. »U Trogiru sam veæ zavr io 70 posto poslova na izgradnji veli
ke hladnjaèe. Propala bi tako zelena mafija, jer poljoprivrednici ne bi morali bud
za to prodavati svoje proizvode nakupcima, nego bi ih skladi tili u na im hladnjaèama. A
li ne, Munib Suljiæ ovoj dr avi vi e odgovara kao ubojica nego kao biznismen!«
Pionir induktorske telefonije i poljoprivrednog skladi tarstva Munib Suljiæ danas je
u bijegu. Na izricanju presude na upanijskom sudu u Zagrebu, ba kao i njegov ef na
Opæinskom, nije se pojavio. U suvremenom telekomunikacijskom marketingu to se zov
e »neogranièena sloboda«. To je ono kad Vesna kare-O bolt u crvenoj haljini raspu tene kos
trèi cvjet-
354
nom livadom, snima se 3G mobitelom i alje MMS Munibu Suljiæu, uspje nom poslovnom èovje
ku na odmoru u nekom karipskom lounge--baru, a on s irokim osmjehom na preplanulo
m licu zove Tomislava Mer-èepa, korporacijskog menad era koji na sastanku Nadzornog
odbora u futuristièkom uredu HT-a zami lja kako na cvjetnoj poljani, u usporenom sni
mku, trèi ususret zamamnoj plavu i u crvenoj haljini. Dok dolje, uz muzièku podlogu Gr
een, Green Grass ofHome, ide slogan: Hrvatski tele-kom cijeli svijet jedna polja
na.
Ali ne, ovoj dr avi oni vi e odgovaraju kao ubojice nego kao biznismeni!
Ministrica pravosuða atraktivna plavu a iz reklame za HT to, uostalom, najbolje zna.
Ba juèer èitam tako u novinama kako od svih ministara u hrvatskoj Vladi ona na slu ben
i mobitel tro i daleko najvi e, èak èetiri tisuæe kuna mjeseèno! A ubojice i biznismeni joj
i dalje ne odgovaraju. Samo ka u: »Pretplatnik je trenutaèno nedostupan.«
studenog 2005.
355
Per Aspera Ad Opel Astra
ili tko eli biti milijuna , a tko kancelar Vojnog ordinarijata
Da je kviz Tko eli biti milijuna postojao prije dvadesetak godina, medu jokerima k
oji bih zvao u pomoæ sasvim sigurno bi bio i roðeni brat moje nepismene babe Kate. F
ra Ferdo Barada - tihi starac sitnog koraka i golemog znanja - bio je franjevac
stare kole, erudit s kojim sam subotom uèio latinski, a nedjeljom odlazio na Hajduk
ove utakmice, preko puta njegova samostana pod zapadnom tribinom nove poljudske k
oljke.
U to doba sveæenici su, naime, bili obrazovanija i pametnija manjina svoga stada i
nisu dokono krstili jariæe. Je li zbog toga to nije tada bilo autoputova, a duæani n
edjeljom ionako nisu radili, tek nisu se kr æanski pastiri zabavljali blagoslivljanj
em autoputova i kampanjama protiv rada nedjeljom. Umjesto toga zavr avali su ugled
ne europske teologije, govorili tri-èetiri iva, par mrtvih jezika i perfektno se sl
u ili puèkim, i mogli ste s njima podjednako raspravljati o De Rougemontovim tezama
o Ðavlu, Kardeljevim tezama o pravcima socijalistièkog samoupravljanja i Iviæevim teza
ma o bunkeru na protivnièkoj polovici terena.
Zato bih ja, eto, na jedanaestom pitanju u pomoæ zvao fra Ferdu Ba-radu, kao to bi
mi danas meðu jokerima bili don Ivan Grubi iæ ili fra Petar Andeloviæ.
Umjesto mene, meðutim, pro le je nedjelje na stolicu nasuprot Tariku Filipoviæu sjela
mlada neka ena, ime joj sad nije ni va no, i malo po malo do la, bogami, do dvanaesto
g pitanja. Drama je blizu klimaksa, sto dvadeset pet tisuæa kuna je u pitanju, i T
arik polako èita pitanje: »Koja je slavna amerièka knji evnica 1993. godine, za vrijeme
rata, nekoliko mjeseci ivjela i radila u Sarajevu: a) Eve Ensler, b) Su an Sontag,
c) Eudora Welty, d) Flannery O'Connor?«.
Dama se znoji, priznaje da nema pojma, ali ima jo joker »zovi«, Tarik pita tko joj je
na raspolaganju, i ona spremno odgovara: »Don Anðelko Kaæunko.« »Onaj don Anðelko Kaæunko?
ate se u sebi vi i Tarik, da, on je, dobra veèer don Kaæunko, imate trideset sekundi
, izvolite. Mlada
356
gospoda èita pitanje, njen joker uti, pa unjkavo muca, »khm, khm, nisam siguran«, vrije
me leti, »jo petnaest sekundi, don Anðelko«, a na se veleèasni muèi, stenje i preznojava,
pet sekundi, »hmmm, paaaa, ne bih zn« gotovo, vrijeme isteklo.
Ako je to za ovu prièu uopæe va no, ena je na koncu ipak odluèila gaðati: »d) Flannerv O'C
or«, i ostala bez trideset dvije tisuæe kuna. Na svog se jokera vjerojatno ne ljuti,
jer nema razloga. Za to bi, naime, jedan sveæenik dobro, jedan od najutjecajnijih h
rvatskih sveæenika, kancelar Vojnog ordinarijata glavom uopæe morao èuti za Su an Sontag
, jednu od najutjecajnijih intelektualki dvadesetog vijeka, za to bi morao èuti za n
jene romane i eseje, i za to bi, za Boga miloga, morao znati za njen svojedoban an
ga man u opsjednutom Sarajevu?
U kojem bi to paralelnom svemiru neki hrvatski katolièki sveæenik morao znati za jed
an od najmoralnijih svjetskih umova, enu koja nije, poput nekih pomodnih filozofa
, Sarajevom protutnjala u bijelom tenku UNPROFOR-a, veæ je do la tamo da ne to radi, d
a previja ranjenike ili re ira kazali ne predstave, bilo to? U kojem bi to svemiru do
n Kaæunko mogao znati za enu koja se nakon 11. rujna hrabro suprotstavila kolektivn
om ludilu Bushove Amerike, ili koja je - pfuj, pfuj, sakloni Bo e - svojedobno sta
la na èelo Meðunarodnog komiteta za obranu Feral Tribunea, kad je ono 1996. Tuðman pos
lao svoje divizije u treæu ofenzivu protiv splitskog tjednika?
Don Anðelko Kaæunko ionako ne ivi na istom planetu. On javno optu uje sudionike Samobor
skog fa nika da su tog istog Tuðmana ubili voodoo--ritualom, on oznaèava Harrvja Potte
ra glavnim neprijateljem Hrvata, on u rockerima vidi Sotonine apostole, on vozi
novu limuzinu na kojoj se koèi registracija Angelo, kao da je vojni kapelan ganga
s Kne ije, on je za tu ploèicu pljunuo soma eura i graðaninu koji se po alio da nema ni
za bicikl bahato odgovorio da æe mu ga kupiti iz svog d epa. Jedina Sontag za koju o
n zna je »nedjelja«, na njemaèkom »sonntag«, na koju po ten Hrvat ne radi, veæ se odmara èi
neko opu tajuæe tivo za oltarom i gledajuæi Milijuna a.
O da, don Anðelko Kaæunko se bavi i knjigama. Neke je i sam napisao jedna mu se zove
Pogled sa Sljemena - neke je proèitao, a neke bi, opet, rado spalio. Pozivajuæi ono
mad na paljenje televizora, Pandorinih kutija na eg vremena, pozvao je pastvu neka
se ne da pokolebati ljevièarskim blebetanjima kako æe oni to pale knjige sutra palit
i ljude. On pi e kolumnu u Areni, slu a Thompsona, promovira knjige Hrvoja So ica i ne
ma pojma da je Sontag zapravo Su an: on je kancelar Vojnog ordinarijata.
357
Don Anðelko Kaæunko, sveæenik u be uniformi za volanom srebrnog automobila na njemaèkom
el Astra« s registracijom »Angelo«, slika je Crkve u Hrvata: male, autistiène sekte èiji
isionari odavno vi e ne èitaju Tomu Akvinskog u originalu niti se mole pod raspelima
na zidovima isposnièkih sobica: njihov je Isus raspet na zidu katastarskog zavoda
, a njihov »pogled sa Sljemena« se e od restorana NK Trnje do Opelova auto--salona u V
elikoj Gorici, per aspera ad opel astra. Preko Trnja do Astre.
Neka vas zato ne zbuni kad za mjesec dana, na prvu godi njicu smrti velike spisate
ljice, zabrecaju i zvona crkava iz Kaæunkove podsljemenske duhovne zone. Zajedno s
ostatkom svijeta i mi æemo se uoèi Nove godine misama zadu nicama, uz pokoju toplu ri
jeè na njemaèkom, prisjetiti zvijezde koja je za vrijeme rata èesto boravila u Sarajev
u, obasjav i nam pro lo stoljeæe i osvijetliv i sljedeæe.
Toga dana, 28. prosinca, njima je umrla: b) Su an Sontag.
Istoga dana nama je umro: a) Ante Paveliæ.
studenog 2005.
358
Bruce Lee
u osinjem gnijezdu
ili kako je Mali Zmaj na kraju svoje velike karijere najebao u Mostaru
Pro le subote u Mostaru je sveèano otkrivena bronèana skulptura Lija Hsiao Lunga, pozn
atijeg kao Bruce Lee - legendarnog filmskog borca samog protiv svih, èovjeka koji
je promijenio povijest filma, ali i zauvijek izmijenio stereotip o Kinezima kao
kuharima i eljeznièkim radnicima. U nedjelju, na njegov roðendan, samo dan kasnije ne
go u Mostaru, bronèani spomenik glasovitom majstoru kung fua podignut je i u njego
vu rodnom Hong Kongu. Ostat æe tako zapisano da je mostarski spomenik Malom Zmaju
prvi takav u svijetu, ba kao to je kameni Tolstoj podignut u Selcima na otoku Braèu
bio prvi svjetski spomenik ruskom klasiku, i kao to je u istom mjestu kameni Ivan
Pavao Drugi opet bio - prvi.
Takav smo mi svijet: ezdeset treæi u ekonomskom rastu, osamdeset deveti u nekorumpi
ranosti dr avne uprave, ali prvi u dizanju spomenika. Gdjekad ih di emo u spomen kra
ljevima, gdjekad u spomen neznanim herojima, nekad u bronci, ponekad u kamenu, a
najèe æe u zrak.
Spomenik u mostarskom Gradskom parku stariji je od hongkon kog samo jedan dan zbog
vremenske razlike èak i manje pa ipak, u trenutku kad su na Aveniji velikana u Ho
ng Kongu Robert i Fib Lee otkrivali bratovu skulpturu, mostarski je Bruce Lee veæ
bio uni ten. Najpoznatiji svjetski terorist, lopov, masovni ubojica i silovatelj,
zloglasan balkanski Nepoznati Poèinitelj, preko noæi je razbio Leejeve nunèake, izbio
mu palicu pod desnom rukom i prerezao lanac. Kao iz onoga puèko kolskog vica -sjeæate
se, »kako se zove Brus Lijeva ena?« nunèake mu je iz ruke izbila jedna ljutita brusilic
a.
Tako je veliki Mali Zmaj nakon to je golim nogama prebio pola kineske mu ke populac
ije i izvrnuo vi e ruku nego to ih je glasalo za Mao Ce Tunga, napraviv i pritom vi e s
alta od cijele rumunjske gimnastièke reprezentacije na svih dvadeset osam Olimpija
da - na koncu dobio batine u jednom mraènom mostarskom parku.
359
»U Zmajevu gnijezdu«, reæi æe upuæeni, bilo mu je kao u lastavièjem prema onome to ga je è
u Mostaru. »U osinjem gnijezdu«. Nisu pomogla ni sva ona trostruka salta unazad i k
ru ni mavashi geriji: to se siroti Bruce samo vrtio u grobu.
I prije nego je s nekoliko udaraca èekiæem o teæen ili, toènije kazano, dovr en - mostars
je spomenik mitskom temeru, za razliku od onog hongkon kog, vi e govorio o nama i na em
vremenu, nego o samom Bruceu Leeju. U malim sredinama poput na e svjetskim velika
nima se samo zbog toga i di u spomenici. Malo braèko mjesto Selca dobar je primjer:
stotinjak godina stari spomenik Lavu Tolstoju, prvi u cijelom svijetu, nije dana
s spomen na pisca koji je ostavio monumentalnu fresku rata i mira, veæ spomenik pa
nslavenskom romantizmu u austrougarskim provincijama. Nedaleka kamena skulptura
Karola Wojtyle, takoðer prva na planetu, nije spomenik papi Ivanu Pavlu Drugom, veæ »r
ekristijaniziranoj« i nezavisnoj Hrvatskoj.
Takav je i spomenik Brucea Leeja: kad jednog dana njegove ula tene bronèane mi iæe prekr
ije zelena patina vremena, neæe to biti spomenik jednom filmskom borcu protiv nepr
avde, veæ dobu kojemu je silno nedostajao, u zemlji i u gradu u kojemu je poni tena
svaka pomisao i svako sjeæanje na jednostavnu, romantiènu crno-bijelu pravdu, onakvu
kakvu je svojim nunèakama dijelio Bruce Lee. Inicijatorima i organizatorima cijel
og projekta, Ninu Raspudiæu i Veselinu Gatalu iz mostarskog Urbanog pokreta, to je
, meðutim, i bila namjera. » to je Bruce Lee uèinio za Mostar?« pitali su tudumi koji ni ta
ne razumiju. Isto to i Frank Zappa za Prag, odgovorio bih da su pitali mene. to zn
aèi mnogo vi e nego, recimo, ban Jelaèiæ za Zagreb.
Oskvrnuti Bruce Lee tako se pridru io brojnim posrnulim bronèanim herojima na e pro lost
i. I nije to bez veze. Narodni heroj Bruce Lee Zmaj nema, naravno, nikakve veze
sa temerima to su umjesto hongkon kih i amerièkih mafija a mlatili fa iste i domaæe izdaj
e. Predumi ljaj koji je neznanog junaka neku noæ doveo na megdan s mrtvim Bruceom Le
ejom isti je, meðutim, predumi ljaj koji je tolike heroje prije njega stajao glave,
noge ili ruke. To je meni upravo dirljivo: to da je nekome ideolo ki neprijatelj B
ruce Lee, filmski junak koji je ivot posvetio borbi protiv meðunarodne mafije, krij
umèara droge i oru ja. Ili to mo da u Hercegovini ima nekakve mafije?
Njegov mostarski spomenik nije mi se odmah svidio. Onaj hongkon ki mnogo je uspjel
iji, Mali Zmaj je tamo u svojoj prepoznatljivoj pozi, povuèen korak unatrag, poput
kobre spreman za lijevi direkt i desni high-kick.
360
Mostarski je miran i statièan: s palicom pod jednom, i podignutom drugom rukom, iz
gleda poput prometnog policajca koji sa znakom »Stop« pod pazuhom regulira promet. P
ogledate li, meðutim, malo bolje, vidjet æete da je taj prometnik zapravo savr en bosa
nskohercegovaèki Bruce Lee.
Ne znam je li na to mislio i mladi kipar Ivan Fijoliæ, ali ja sam gledajuæi njegovog
Brucea Leeja vidio zapravo onog arhetipskog »kamenog spavaèa« s bosanskih steæaka, onaj
opominjuæi lik koji se èesto prikazuje s oru jem i otvorenim dlanom podignute ruke. T
ako stoji i Mali Zmaj od Bosne, s nunèakama u desnoj i otvorena dlana lijeve ruke.
I da mo e govoriti, vjerojatno bi njegovo odrje ito Don't touch me! iz biografskog f
ilma The Bruce Lee Story krzavi titl u dnu filmskog platna preveo kao onaj nezab
oravan stih Maka Dizdara: »Ova ruka ka e ti da stane i zamisli se nad svojim rukama.«
Ja nikad nisam èuo bolju i precizniju definiciju kung fua.
studenog 2005-
361
Amerikanska luka u splitskoj luci
ili kako je mladi poduzetnik Ante Tomiæ zamislio megaprojekt Broadwaya na Kozjaku
Sljedeæe godine, kako stvari stoje, splitske æe uske, mraène kalete biti scenografijom
visokobud etnog hollywoodskog horrora. Svijet æe tako vidjeti i onu drugu, ljudskij
u sliku Splita, poleðinu otrcane mediteranske kiè razglednice s osunèanom Rivom, nasmi
janim besposlièarima na vespama, utegnutim rodama s dizajnerskim naoèalama i ribarsk
im brodicama koje u suton voze tamo-amo obzorom. Horror koji æe Ameri ovdje snimat
i neæe, meðutim, biti jezovita prièa o silama tame koje si u krv iz splitske ekonomije,
koja bi se mogla zvati »Grad koji se u asavao izlaska Sunca« ili jo bolje »Petak, trinaes
ti«, sa zvuènim reklamnim sloganom »Kako nakon 13. u mjesecu?«, ili recimo Carrie, Kerum
, tako nekako. Umjesto toga, u Splitu æe se snimati remake klasika strave i u asa u
nas poznatog pod naslovom Pretkazanje.
U tom filmu, vjerojatno pamtite, vra je dite Damian maltretira obitelj i okolinu,
razbija, demolira, ubija i pali, ukratko radi sve ono to u slobodno vrijeme i inaèe
radi nesta na splitska omladina. U novoj pak verziji Split æe »glumiti« Jeruzalem, a ov
ih dana odr at æe se i audicija za statiste, zbog èega je, kako èujem, u Split do ao i mag
istar Anto Ðapiæ. Ako bi producenti, naime, odrije ili kesu i negdje u Splitu od perploèe
sagradili filmski Yad Vashem, Ðapiæ bi konaèno mogao slu beno odati poèast rtvama holokau
ta, a usput za genocid nad Zidovima optu iti i ivahnog Damiana. Osim, naravno, ukol
iko se film ne bude snimao prema dobro poznatom scenariju judeosrbomasonskih kru
gova iz osovine Bruxelles--Tel Aviv-Beograd, pa na najpoznatiji antofa ist zavr i u s
asvim drugom horroru. Mo da ste ga gledali, taj je po Stephenu Kingu i zove se Chi
l-dren ofthe Corn iliti - Djeca kukuruza.
Nije, meðutim, Pretkazanje jedini horror koji se sprema Splitu. Ovih dana luksuzni
m prilogom u boji umetnutim u Slobodnu Dalmaciju predstavljen je ambiciozan plan
grupe poduzetnika rijetko ma tovita naziva Hrvatski san, megaprojekt izgradnje no
vog, modernog grada na poluotoku Èiovu, preko puta Marjana. Futuristièki je megalopo
lis u »pismu o namjerama« opisan i kompjutorski animiran kao dalmatinski Miami,
362
odnosno urbanistièki megamix Manhattana, Dubaija i Disnevlanda, sa staklenim nebod
erima, umjetnim pje èanim pla ama, zabavnim parkovima, golf rerenima, plutajuæim hotelim
a, pozlaæenim palmama i ostalim èudima iz bogatog graditeljskog naslijeða Saudijske Da
lmacije.
Veæ po tradiciji, svakih par godina pojave se tako u ovom gradu nekakvi vizionari
s hrvatskim snom, i iz nekih te ko dokuèivih razloga u njihovim se snoviðenjima Split
uvijek ukazuje kao dalmatinski Dubai ili Miami, ovisno veæ valjda o lijekovima koj
e piju. Za to, kad investitore sanjarenje ni ta ne ko ta, nikad nijednome nije palo na
pamet dizati ovdje hrvatski Berlin, jadransku Barcelonu ili jednostavno dovr iti
dalmatinski Split, prilièno je nejasno, ali parcela pod Marjanom zbog neèega je upra
vo idealna za novu Floridu. Jo tako pamtimo onaj zlosretni AFCO i nekog Hillarvja
Ilija a, kojemu se u hrvatskom snu ukazao drevni antièki Miami s golemim hotelima i
kockarnicama to iz Rive izranjaju skladni poput egipatskih piramida u Las Vegasu
.
Donedavno, procedura je bila mnogo kompliciranija, i za gradnju hrvatskog Miamij
a u hrvatskom se snu trebala najprije ukazati Gospa. Otkako je pak Sanader uveo
One Stop Shop strategiju, gospoða Djevica Marija je kao prilièno nepouzdan input pre
skoèena: sad je dovoljno napraviti nekoliko photoshop monta a Savudrijske Arabije, M
iami Beachvice s hotelima velièine Ceausescuovog parlamenta, i sljedeæih mjesec-dva
politièka i poduzetnièka elita najozbiljnije æe raspravljati o va em hvalevrijednom proj
ektu, dobit æete podr ku Vlade, grada i upanije, a vodeæi arhitekti noæu æe vas buditi s r
volucionarnim idejama za va e Semiramidine viseæe gara e.
Tako to ovdje ide. Ante Tomiæ, recimo, zamisli mali gradski teatar sa stotinjak st
olica i cijelo Gradsko poglavarstvo mu se mjesecima sa aljivo smije, a svaki Hilla
rv ili Miami Vice s vizijom male Floride za milijun--dva ljudi doèekuje se kao ozb
iljan partner i veæ do podne ima memorirane privatne mobitele gradonaèelnika i barem
tri ministra.
Ali Tomiæ je promuæurni Vlaj i najdalje za desetak dana, èim mu mali svlada photoshop,
ponudit æe on splitskom Poglavarstvu projekt Broad-waya na Kozjaku s lancem gigan
tskih kazali ta i opernih dvorana, grèkim amfiteatrima i stadionima za korejske slet
ove, replikom dubrovaèkog Lovrijenca za Hamleta i umjetnim Brijunima u Ka telanskom
zaljevu za Kralja Leara. Na kozjaèki Broadway iz splitskog Miamija stizat æe se uspi
njaèom, a s èiovskog Manhattana viseæim mostom, kopijom Golden Gatea s kojega æe se pru at
i prekrasan pogled na pje èane pla e Ka tel Dubaija. Novac? To je najmanji problem, grup
a ulagaèa na èelu s jednim
363
dosta ozbiljnim kamatarom iz Prolo ca navodno je prilièno zagrijana za cijelu stvar.
U meðuvremenu, dok ne zazive vizije na ih poduzetnika i dok s po-nistre ne ugledamo
Floridu, Split æe glumiti tek mraèan, srednjovjekovni Jeruzalem. Veæ sutra, meðutim, fut
uristièki æete splitski skyline prepoznati u akcijskim krimi-serijama poput Pravde u
Los Angelesu ili Njujor kih plavaca. irokim avenijama Èiova i po krovovima braèkih neb
odera amerièki æe detektivi ganjati beskrupuloznog menad era, nekakvog propalog pisca
zabavnih romana koji je na vjernoj replici Bolj oj teatra za sina i kæer bespravno n
adogradio dva penthousea s olimpijskim bazenom.
Serija se, barem u mojoj viziji, zove Proroci Miamija.
prosinca 2005.
364
Opæa teorija spolnosti
ili kako hrvatski domoroci pozdravljaju prido lice i goste gurajuæi im prst u èmar
Kolega Zoran Èutura iz Jutarnjeg lista nedavno je podsjetio na ono glasovito Mujin
o tumaèenje opæe teorije relativnosti: »Vidi , Haso, to ti je kao da ti sad meni stavi no
s u dupe - obojica æemo imati nos u dupetu, samo to æu ja biti u relativno povoljnije
m polo aju.« Mujina teorija relativiteta nedavno je pak i slu beno dokazana, i to na up
anijskom sudu u Gospiæu. U znanstvenoj interpretaciji, Mujin pouèak zvuèi ovako:
Upoèinjenju spolne radnje mora sudjelovati, ili na strani poèinitelja, ili na strani
rtve, spolni organ jedne od osoba i on mora prodrijeti u neki od ostalih dijelov
a tijela druge osobe. U ovom sluèaju ni prst ni anus nemaju svojstva spolnosti, ak
o bi bili u meðusobnom kontaktu, jer ni prst ni anus nisu spolni organi, pa se nji
hovim kontaktom ne ostvaruje spolna radnja i ne mo e se izjednaèavati sa spolnim odn
o ajem.
Teorija relativnosti na primjeru prsta dokazana je, naime, u slu benom obrazlo enju
presude kojom je prije nekoliko tjedana èuveni poduzetnik Joso M. zvani Tuðman oslob
oðen svake krivnje za silovanje tamnopute amerièke ko arka ice. Protrljajte jo jednom oèi
nastavite èitati:
Kada bismo prihvatili daje svaka radnja u meðusobnim kontaktima izjednaèena sa spoln
im odno ajem, tada bi nastao kaos u pogledu primjene ovog kaznenog djela, jer bi s
e svaki dodir izmeðu dviju osoba praktièno mogao smatrati poèinjenjem ovog kaznenog dj
ela, ako jedna od osoba ne eli tjelesni kontakt, pa bi i obièno rukovanje bilo kazn
eno djelo silovanja, a stoje neprihvatljivo.
Gospiæki sudac konaèno je tako otklonio i posljednje nesporazume oko razumijevanja s
pecifiènih hrvatskih narodnih navada, poput onog veæ pomalo odumrlog obièaja da se lju
di pozdravljaju guranjem prstiju, svijeæa, pivskih boca i drugih »objekata bez svojs
tava spolnosti« u anus. Poznat je, primjerice, sluèaj onih hrvatskih vojnika iz spli
tske vojne baze Lora, nepravedno osuðenih samo zato to su zarobljenike doèekali drevn
im hrvatskim vojnièkim pozdravom s peto ilnim kabelom. Neki se, eto, narodi pozdravl
jaju oralno,
365
poljupcem, drugi opet nazalno, trljanjem nosovima, treæi banalno, najobiènijim rukov
anjem, a neki, kako vidimo, vi e analno.
Nelagoda koju æete stoga osjetiti kad vam, recimo, vlasnik nekog malog hotela u Hr
vatskoj osobno dode u sobu i srdaèno ugura prst sa zlatnim peèatnjakom u èmar, proizla
zi tek iz va ih predrasuda. Kako i sama rijeè ka e, prstom u va em analnom otvoru ti vas
neobièni uroðenici zapravo pomno analiziraju. Oni vam time ele reæi: »Sad smo braæa obo
a imamo prst u dupetu.«
Sudac koji je biologiju, antropologiju, etnologiju i meðunarodno pravo obogatio za
senzacionalna nova saznanja i tumaèenja zove se Branko Milanoviæ. Isti je to sudac t
o se prije dvije godine proslavio suðenjem Svetozaru Karanu, kojega je na trinaest
godina zatvora osudio zato to je »kao pripadnik tzv. Vojske RSK zarobljene pripadn
ike Hrvatske vojske tukao akama, nogama, aluminijskom ipkom, palicom i drvenim tapo
m«.
Sudac Milanoviæ u to doba oèito nije imao dana njih spoznaja o balkanskom folkloru, pa
jo nije shvaæao naroèite srpske obièaje izra avanja dobrodo lice akama, nogama i alumini
im ipkama. Da je tada znao to danas zna, ne bi valjda u obrazlo enju te presude napi
sao kako su, doslovno citiram: »zloèinci èinili genocid nad hrvatima i to ne samo u ov
om ratu, veæ skupa sa ostalim èinili su to preko 500 godina od dolaska Turaka, kada
su skupa sa Turcima dolazili i uni tavali Hrvate, a otkad su 'prisajedinili' ove k
rajeve Jugoslaviji i praktièno ih uni tili na odreðenim podruèjima i sada ele da zauzmu o
no doklen je Osmanlija do ao, a skupa sa Osmanlijama doklen su do li optu enik i njego
vi preci.«
Sve u svemu, tamnoputa ko arka ica gospiækog kluba na kraju je i dobro pro la. Samo glup
a administrativna gre ka zbog koje je ona ispala tu iteljica, a Joso optu enik, spasil
a ju je vi egodi nje robije zbog, ako mi je dopu teno parafrazirati »optu ivanja hrvata za
silovanje i genocid, i to ne samo sad, veæ skupa sa ostalim èinili su to preko 15 g
odina od dolaska Unproforaca, kad su skupa sa Unproforcima dolazili i optu ivali H
rvate i crnci od Butrosa i Butrosa Galija do Kofija Anana i Kondolize Rajs, a ot
kad su 'prisajedinili' ove krajeve Europskoj Uniji i praktièno ih uni tili na odreðeni
m podruèjima i sada ele da zauzmu ono doklen je Unija do la, a skupa sa Unijom doklen
je do la optu ena i njezini preci.«
»U hrvatskom jeziku zna se toèno to je spolni odno aj« - ka e sudac Milanoviæ na kraju svo
evolucionarnog obrazlo enja teorije relativnosti silovanja - »zna se toèno to je spolna
radnja i nitko ne mo e ne to drugo navesti kao spolnu radnju, niti izjednaèiti sa spo
lnim odno ajem.«
366
U praksi, to izgleda ovako: ako ja sad analiziram presudu suca Milanoviæa, to bi s
e moglo smatrati zabadanjem nosa u tude poslove ili èak prcanjem hrvatskog pravosuða
. U hrvatskom jeziku, meðutim, zna se toèno to je spolna radnja, ba kao to se toèno zna
kako se zove ono gdje se zabada nos, prst ili neki drugi ud bez svojstva spolno
sti. Naprosto, ukoliko zabadate nos u hrvatsko pravosuðe, to znaèi samo to da i vi i
hrvatska dr ava imate nos u dupetu. Samo to je dr ava u relativno povoljnijem polo aju
.
prosinca 2005.
367
Jer vi to zaslu ujete
ili za to se u Hrvatskoj snimanjem zvijezda bave paparazzi, a ne astronomi
Mlada hrvatska znanstvenica Dijana Dominis radi u Astrofizièkom institutu u Potsda
mu i èlanica je meðunarodnog tima koja je prije nekoliko dana u sazvije ðu Strijelca otk
rio najmanji i Zemlji najslièniji planet izvan Sunèeva sustava. Druga je na a mlada zn
anstvenica, Ana Bedalov s Astrofizièkog instituta u Jeni, nedavno sa suradnicima o
bjavila prvu izravnu sliku nekog ekstrasolarnog planeta. Mlade znanstvenice Tea
Mi iæ i Amela Hoziæ-Zimmermann s Instituta Ruder Bo koviæ, zajedno s mentoricama dr. Verom
Svetlièiæ i dr. Vesnom Zutiæ, svojim su snimkama stanica nanoplanktona prije koji dan
zaslu ile nagradu za najbolje svjetske radove na nanoskopu.
Na Ruderu radi i Zorka Miklo ka, koja tamo dovr ava svoj rad na cjepivu protiv genit
alnog herpesa, zapoèet na sydneyskom Westmead Millennium Instututeu. Dr. Dijana Ma
tak-Vinkoviæ zajedno sa struènjacima iz Cam-bridgea objavila je 3D strukturu najva nij
eg ljudskog enzima zadu enog za razgradnju lijekova. Druga hrvatska znanstvenica,
dr. Danica Ramljak, izazvala je malu senzaciju objaviv i na Sveuèili tu Georgetown svo
je otkriæe da polifenol iz èokolade zaustavlja rast tumorskih stanica kod raka dojke
. Mlada hrvatska znanstvenica dr. Mihaela Skobe, pak, èlanica je tima s Harvarda k
oji je otkrio kako se tumor dojke iri limfnim sustavom.
Njihova imena vama, dakako, ne znaèe ba ni ta. A za to i bi? Nisu bile u Big Brotheru,
nisu se razvele od nogometa a, nisu se niti udale za njih, nisu snimile album kod
Huljiæa, nema ih na pici, ne pokazuju gaæice napartyjima, niste nikad vidjeli èak ni nj
ihove bradavice. Sto su to onda napravile da biste morali znati za njih? Dobro,
osim to su otkrile nove planete ili lijek za genitalni herpes i rak dojke.
Uostalom, astronomija, snimanje planeta i nanonplanktona, sazvije ðe Strijelca, dojk
a, rak, medicina i genitalni herpes mogli bi zavr iti na na-slovnicama samo kad bi
neku manekensku zvijezdu roðenu u znaku Strijelca i podznaku Raka - koja je posta
la poznata kad je operirala grudi, pa dobila herpes - fotografi uhvatili u resto
ranu Planet Hollywood dok jede nanoplanktone, pa joj ispod stola snimili genital
ije.
368
Snimanjem zvijezda u nas se, naime, umjesto astronoma bave papa-razzi, a geniral
ijama i dojkama urednici novina.
Vi, naravno, znate sve o Tanji Tu ek, Renati Sopek i Nikolini Pi ek, znate sve o Lan
i Kiingor, Lani Banelv, Lani Paviæ i ostalim belaj-lanama. A i one, bogami, znaju
sve. Znaju kad nadire anticiklona sa sjevera, znaju to æe se nositi ovoga ljeta i t
ko je protiv koga trudan, znaju koji su psiæi danas in, znaju sve o ivellnessu i f
eng-shuiju. Za to bi jo morale znati i kako djelovati na molekule kojima tumor potièe
izgradnju limfnih ila u tkivu?
Jedna od tih zvjezdica, nema vi e od dvadeset pet godina, nedavno je uz veliku med
ijsku pompu najavila ukorièavanje svog bogatog ivotnog iskustva. Memoari su njena d
avna nja elja, htjela ih je, ka e, napisati jo prije dvije godine, ali citiram morala
je saèekati da prikupi jo tog, kako se ka e, ivotnog iskustva. Evo, upravo dok ovo pi em
jedna mladica na Sanjinom talk-shoivu govori o kokainu medu hrvatskim zvijezdam
a. Na stranu tema opet, dakle, medicina i astronomija ali koje su njene kvalifik
acije da o tome kompetentno govori? Ona je, pazite sad, manekenka s fotografije
objavljene u Globusovoj temi o kokainu, na kojoj je pozirala kao da mrèe bijeli pra
h!
U debilnoj red-carpet civilizaciji, u kojoj na realitj shoivu slavnih pobjeðuje dv
ojnica Pari Hilton, dakle osoba koja je nitko i ni ta, i kojoj je jedini atribut to
to neobièno nalikuje osobi koja je slavna jer je nitko i ni ta - netko i ne to, kako v
idimo, mo e biti samo netko tko je apsolutno nitko. I ni ta. Ili netko tko tako izgl
eda.
U toj je debilnoj civilizaciji va no biti slavan i lijep, jer slavni i lijepi ljud
i ni ta ne rade i od toga dobro ive. Nedavno istra ivanje u Britaniji pokazalo je da
bi tri èetvrtine djevojaka radije bile lijepe nego pametne. Ako bi u nas taj posto
tak i bio manji, to ne bi bilo zato to na e cure ele biti pametne, nego zato to su ih
uvjerili da su veæ lijepe.
A sve te Dijane, Ane, Zorke i Mihaele koje uz ime nemaju broj godina u zagradama
i prezime Dinamovog centarfora, veæ ono rogobatno dr. se, dosadne su punoglavke s
malim sisama koje ne znaju ni ta o pilatesu,^-nessu i ivellnessu. Nijedna od njih
nikada neæe biti celebritj, novinari je nikad neæe pitati koja joj je omiljena mine
ralna voda i koje je najegzotiè-nije mjesto na kojemu je vodila ljubav, kako je bi
lo na tom snimanju na Tasmaniji, kako to misli teleskopsko snimanje, to je to toèno
statistièko i kompjutorsko modeliranje dvojnih zvijezda i je li na Tasmaniji vidj
ela to èudovi te o kojemu svi prièaju.
369
Toj debilnoj civilizaciji znanje je jedini prirodni neprijatelj i zato cure s poèe
tka prièe dr e daleko od vas. Ali ne brinite za njih. Dok vi budete èitali o najnovije
m skandalu s manekenkom hrvatskog L'Oreala recimo ba onom to je operirala grudi pa
pokupila genitalni herpes jedna æe druga, nepoznata djevojka, recimo mlada splits
ka molekularna biologinja Silvija Bilokapiæ, prva hrvatska znanstvenica koja je do
bila stipendiju For Women in Science to je dodjeljuju L'Oreal i UNESCO, u pari kim
Laboratories Garnier za dobru lovu smi ljati naèine kako da kad veæ niste pametni - bu
dete barem mladi i lijepi.
Jer vi to zaslu ujete.
veljaèe 2006.
370
Oklada za istinu o Domovinskom ratu
ili kako su zadarski zakladionièari ulo ili pola milijuna na pobjedu Gotovine
U ono slavno doba kad se Hrvatska branila u Dretelju, Hrvatsko vijeæe obrane raspi
salo je vojnu obavezu koja se, u sluèaju vojne nesposobnosti ili opravdane sprijeèen
osti, kompenzirala u novcu. Ako je, primjerice, bio sprijeèen polo iti ivot na oltar
domovine jer je u tom trenutku vario èeliènu konstrukciju na berlinskom Potsdamerpla
tzu, ili studirao pejza nu arhitekturu u Zagrebu, hrvatski je vitez svakog mjeseca
na raèun HVO-a morao uplatiti odreðenu kolièinu njemaèkih valutnih jedinica. Hercegbosa
nski Hrvati na privremenom radu u inozemstvu mogli su tako dug prema domovini vr
atiti vrlo doslovno, opæom uplatnicom na iroraèun rodne Grude.
Vojno sposobni mu jaci mogli su birati izmeðu polaganja ivota na oltar domovine, ili
pak polaganja novèanog depozita na alter domovine. Najzad, to je bilo najmanje to su
za svoju domovinu mogli uèiniti u vrijeme kad su se za Herceg-Bosnu borili èak i nj
ihovi sunarodnjaci iz susjedne Republike Hrvatske. to bi se reklo, na privremenom
ratu u inozemstvu.
U kampanji za prisilnu naplatu dobrovoljnih priloga posebnu ulogu imali su opsku
rni listovi poput Tomislavgradskih ratnih novina, objavljujuæi dugaèke popise pojedi
naca koji su HVO-u uplaæivali pozama ne svote Bundesbank orliæa. Jo du e bile su, meðutim,
liste sa stotinama imena i adresa ljudi koji su se pravili da nisu èuli kako ih Do
movina zove. Duplerice s crnim listama bile su stup srama na koji se nisu veziva
li samo dezerteri s Potsdamera i zagrebaèkih fakulteta veæ i cijeli njihov bli nji i d
aljnji rod.
Na slièan naèin javno su tada sramoæena i njihova djeca, kojoj su se odasvud obraæali po
steri s portretom arijevske hercegovaèke djevojèice, male Heidi s Blidinja, kako dr i
oèevu ruku u maskirnom rukavu i poruèuje »Moj tata je u HVO-u, a tvoj?« - plakati kakvih
se ne bi dosjetio ni pokojni Jozo Gabela reèeni Joseph Goebbels.
Stup srama na duplerici Tomislavgradskih ratnih novina nije, naravno, bilo sve to
je èekalo neuredne plati e duga prema hercegdomovini. Ukoliko javno prozvani civil
gastarbajter, bio on dipl. ing. ili obièni kvisl. ing.,
371
ne bi podmirio dug, posebnim odlukama opæinskih vijeæa ba kao na nekakvim zasjedanjim
a lokalnih avnoja - bila mu je zaplijenjena imovina i zabranjen povratak u zemlj
u.
Jesu li hercegovaèki diplinzi ikad vratili dugove i vratili se u zemlju, metaforièki
ili doslovno - mislim i na dug i povratak u zemlju - nije mi poznato, mada bi i
to bilo zanimljivo istra iti. Novinskih sam se spiskova s imenima izdajnika sjeti
ti mnogo godina kasnije, kad se na hrvatskim trafikama pojavio neki Veèernji list
s bombastiènim naslovom »Zadar i Zagreb daju za Gotovinu Split ni ta«.
Rijeè je, naravno, o odluci zadarskih vlasti i gradonaèelnika Zivka Kolege da na iror
aèun famozne Zaklade za istinu o Domovinskom ratu, utemeljene - kako sam naziv ka e
- u svrhu financiranja obrane generala Ante Gotovine, grad Zadar uplati pola mil
ijuna kuna prireznih obveznika. Odmah nakon Zadra, 35 tisuæa kuna uplatila je i opæi
na Pako tane, a svoje uplate ekskluzivno su najavili i gradonaèelnici Knina, Drni a, S
iska, te - dakako - Zagreba. Samo, eto, Split ni ta! - prijekorno s trafika ma e ka ip
rstom naslovnica tomislavgradskih poslijeratnih novina.
Veæ vidim plakate oblijepljene po sivim splitskim fasadama i trafostanicama: malen
Zivkov kolega Bandiæ u tradicionalnoj Bossovoj narodnoj no nji dr i veliku, mu evnu ruk
u u maskirnom rukavu s generalskim oznakama i poruèuje: »Moj grad je uplatio za Antu
, a tvoj?« Posramljeni Spliæani prolaze pored plakata i ubrzavaju korak, a Zadrani i
Zagrepèani ma u im pred nosom èitko ispunjenim uplatnicama, pljuju pod noge i psuju m
ajku izdajnièku: »Za Niku imate gotovinu, a za Gotovinu niko!«
Priznajem, posramila me ta naslovnica. »Zadar i Zagreb daju za Gotovinu Split ni ta!«
U ao sam u prvu poslovnicu HVB Splitske banke, dok je kæi s psiæem ostala pred ulazom.
Vidim odmah da sam na pravom mjestu: sa stropa visi plava ploèa s natpisom »Gotovin
ske uplate«. U banci, naravno, ni ive du e. »Stoka blitvarska izdajnièka«, pomislih, »da j
a generalovo oslobaðanje koeficijent 3,40 sad bi pred alterima bili redovi tovara.« »Va
ljalo bi«, sve u sebi razmi ljam, »osnovati Opkladu za istinu o Domovinskom ratu.« Na sv
akoj kladionici u Hrvatskoj stajao bi natpis: »Ovdje mo ete uplatiti na oslobaðanje ge
nerala Gotovine.« Pa da vidite onda naslovnica! »Split za Gotovinu uplatio najvi e!«
Iz razmi ljanja me prenuo strog enski glas. »Gospodine«, gurnula je moj novac nazad, »ovd
je su samo bezgotovinske transakcije.« »E moja gospoðo«, nisam mogao vi e izdr ati, »da smo
devespete bili bez Gotovine, sad bi ti radila transakcije hrvaèkih deviza u Jugob
anki!« »Gospodine«, povi-
372
sila je glas, »zvat æu kolegu!« »E to!«, povikao sam. »Njega zovi, Kolegu! Neka ti Kolega k
! Bando izdajnièka! Blitvari!«
Kæi nije ni vidjela kad su me odvezli na snimanje mozga. Sad sam u splitskoj bolni
ci na èekanju staroj, neispravnoj magnetskoj rezonanci za popravak, vele, treba mi
lijun kuna. Za to æe Spliæani, vidjet æete, naæi lovu. Na ovaj ili onaj naèin. O da, za ma
mografije i ultrazvukove ima novca, ali za heroja, a ne zloèinca nema.
Kæi je s psiæem jo pred bankom. Belji se prolaznicima, zajebava ih i dobacuje: »Moj tat
a je u HVB, a tvoj?«
travnja 2006.
373
Iskrsnuæe Krista
Kralja u Vrbniku
ili kako je dugokosi veðanin iskrsnuo u pritvoru Policijske uprave Krk
Prijedlog vikara Krèke biskupije monsignora Ivana Kor-diæa da se stara jezgra gradiæa
Vrbnika na otoku Krka proglasi »èednom zonom«, na temelju kojeg je gradska vlast vrbnièk
im kaletama i pjacetama zabranila kretanje »neprimjereno odjevenim osobama« dakle tu
ristima u kupaæim gaæicama i turistkinjama poèesto ogrnutim tek tankim i prozirnim mar
amama - meni se, a vi ka ite to vas volja, èini upravo spektakularno hrabrom. Netko,
naime, tko zahtijeva da mu se pod prozorom ne muvaju ljudi golih ramena i trbuha
, a istodobno na radnom mjestu dr i nekoliko desetaka slika i skulptura golog mu kar
ca, ogrnutog samo komadiæem krpe oko pojasa, mora biti - priznat æete i sami - onako
ba bezobrazno hrabar.
U èemu je, zaista, stvar s tom golotinjom? Gdje je i kad puklo izmeðu Boga i polugol
ih turista, ljudi dakle èijeg je èukunèukunèukunèukun-èukundjeda sam Gospodin, ako nas nisu
krivo uèili, stvorio vrlo golog, dakle bez ijedne krpice na sebi, ne dav i mu niti S
peedo gaæice, a eni mu Evi èak ni nekakve tange s rasprodaje? Pa ni onaj smokvin list
meðu nogama, s kojim iz obiteljskih albuma pamtimo pradida Adama i prababu Evu, a
ko im ga je Stvoritelj tamo zaista i umetnuo, evolucijom je odavno otpao, poput
repa, pokazav i se vjerojatno nepraktiènom smetnjom u reprodukciji vrste.
Pa ipak, golotinja je danas - uz horror-hlmove, kondome, Marih/na Mansona, rad n
edjeljom, Internet, televiziju, seksualni odgoj u kolama, Harrvja Pottera, rastav
ljene ene i samohrane majke najveæi neprijatelj Crkve u Hrvata. Pa i onda kad je ta
, najvelièanstvenija od svih Bo jih kreacija, prekrivena grudnjacima, maramama i kup
aæim kostimima. Goli pupak, trag vrpce koji nas vodi sve do pramajke Eve, biljeg R
oðenja, èuda nad svim èudima, tako je eto, koju tisuæu generacija kasnije, postao naj-sk
aradnijom moguæom uvredom Crkvi. Dosta zanimljivo, zna li se da u svim crkvama na
svijetu, pa tako i vrbnièkim, svoj goli pupak ponosno pokazuju èak i Adam i Eva, jed
ini ljudi u svekolikoj povijesti ljudske vrste koji, jednostavnom logikom stvari
, pupak nisu imali. Njima su, eto,
374
Crkva i njeni umjetnici u stanju pupak i izmisliti, pa ga onda i javno pokazivat
i, ali kad se njihove prapraprapraunuke pojave s golim trbusima, odjednom se èasni
monsignor nade prenera en.
to se monsignora Kordiæa i vrbnièkih vlasti tièe, mo e se njima po gradu etati i najgori
rivatizacijski tajkunski ljam, i mraène serijske ubojice, silovatelji, mafija i i rab
ijatni huligani, sve dok su uredno odjeveni u svoja Bossova i Armanijeva odjela,
maskirne uniforme ili crne ko ulje i kape. Mogu i po crkvama vrljati, jer Bo ji je h
ram, kako znamo, otvoren za svu njegovu djecu. Osim, naravno, one u kratkim hlaèam
a ili golih ramena.
Tim neodgojenim balavcima njihovi æe roditelji veæ nekako znati objasniti kad ih u v
rbnièkoj crkvi Majke Bo je od zdravlja, popularnoj Gospoji, budu pitali kako onaj ma
li usred crkve mo e biti gol kao od majke roðen, a oni moraju nositi majice i po uli
ci.
»Koji mali?« pitat æe majka. »Onaj na oltaru«, odgovorit æe balavac pokazujuæi na oltar. I
sta, kad ena bolje pogleda, na oltaru sjedi ena u zlatno-crvenoj haljini, a u kril
u joj malac, onako odoka dvije su mu godine, gol-golcat. »Majmune«, klepit æe majka si
na osvræuæi se po crkvi, »to je mali Isus. On se takav rodio.«
»A onaj barba gore?«, javit æe se sad stariji, onaj to se uvijek pravi pametan. »Koji sad
barba, ta ti prièa ?«, majka veæ gubi ivce. »Onaj iznad maloga Isusa«, izvadit æe starij
an ka iprst iz nosa i uperit ga prema vrhu oltara. I ima majka to i vidjeti: na vrh
u oltara koèoperi se mladiæ, nema mu dvadeset godina, gotovo potpuno obna en, tek onak
o nehajno prebacio komad krpe preko... hm, znate veæ.
»To je, to je...«, u eprtljat æe se mati, pa se okrenuti prema gospodinu u crnoj haljini
. »Oprostite, tko je onaj polugoli mu karac na oltaru Gospe od zdravlja?«
»Ah, on«, priæi æe monsignor Ivan Kordiæ u redovnoj inspekciji, »to je sveti Sebastijan.« »
je on gol usred crkve?«, ne da se onaj maloljetni delinkvent. »Zato, drago dijete«, s
trpljivo æe objasniti monsignor, »jer se on uvijek prikazuje takav, da se vidi kako
je pogoðen strelicama.« »A za to su ga strijeljali strelicama?« gnjavit æe opet krelac, sve
dok crkvom ne odjekne zvuèna pljuska. »Pa zato, majmune«, objasnit æe mu majka, »jer se po
lugol eta po crkvi!«
I tako æe djeca konaèno nauèiti za to je onaj drugi nesretnik, onaj dugokosi na suprotno
m zidu crkve, onako okrutno raspet na kri .
Jo æe im bridjeti obrazi kad kasnije, u obilasku crkve Svetog Ivana Krstitelja na s
tarom vrbnièkom groblju, doðu pred oltar i ugledaju dvojicu polugolih mu karaca u neka
kvom pliæaku. utke æe tako klipani gledati
375
kako jedan sa stolnjakom prebaèenim preko golog tijela vide mu se i prepone i desn
a bradavica polijeva vodom po glavi drugog, a taj opet gotovo èitav gol, jedva s n
ekom krpicom omotanom oko struka i ruku prekri enih preko obna enih prsiju, ustravlj
en valjda od inspekcije monsignora Kordiæa. Neæe ni pisnuti deri ta zureæi u taj prizor,
kao da su ta dva tipa na kupali tu u uvali Zgribnica, a ne usred crkve Svetog Iva
na Krstitelja. Gledat æe njih, pa mamu, i neæe ni ta reæi, ali svejedno æe crkvom na staro
m groblju zazvoniti dva reska amara.
I zaista, sad ne to razmi ljam, to kad bi Isus Krist ponovno iskrsnuo meðu nas, odnosno
uskrsnuo, isprièavam se Uskrs, Iskrs, svejedno - kao to èitam da bi mogao ovih dana?
I kad bi se pojavio - dobro, znam, male su anse, ali ne zaboravite da su nedokuèiv
i Njegovi putovi - ba u Vrbniku. Ja sebi prilièno plastièno mogu doèarati taj nezaborav
an prizor.
»Gospodine, gospodine, halo, mister«, odjekivao bi vrbnièkom Pjacom usplahireni glas v
ikara Kordiæa, sve dok nezgrapno trèeæi, zadignute haljine, ne bi zadihan stigao pred
neobiènog plavokosog turista, zacijelo veðanina, nekakvog Kristianssena ili tako ne to,
odjevenog samo u komad sukna vezan oko pojasa. »Gospodine, ne mo ete tako odjeveni
po gradu!«
»Tko si ti?«, upitao bi ga stranac mirno. »Ja sam vikar Krèke biskupije«, odgovorio bi mon
signor jo da æuæi, »i lijepo vas molim da se vratite u hotel i odjenete ne to prikladno. Z
ate, gradska uredba broj...« »Za to?«, prekinuo bi ga dugokos mladiæ s jakim naglaskom. »Ka
o za to? Pa vrijeðate na e kr æanske osjeæaje, eto za to!« »Ahaaa, vi sigurno mislite na ov
bi se turist po èelu i pokazao na krvavu, prilièno gadnu ranu na rebrima: »To me jeda
n vojnik ubo.«
»Gospodine«, sad bi na vikar veæ poèeo gubiti ivce, »mene se ne tièe s kim ste se tukli i
je koga ubo no om, a naroèito me se ne tièe ako vas je koji vojnik ubo, jer ako vas je
koji hrvatski vojnik i ubo no om, sigurno ste to i zaslu ili. ta se mene tièe, mene se
tièe samo to to vi etate ispred Bo jeg hrama kao da ste na pla i!« »Ha, vidite, ja sam b
blagim bi glasom poku ao objasniti plavooki, ali bi ga na monsignor prekinuo: »Gospo
dine, zvat æu komunalnog redara!«
Tako æe nekako i zavr iti povratak Spasitelja na Zemlju. Otac æe ga kasnije pitati to g
a je toliko zadr alo - glad, poplave, epidemija, rat, Opus Dei, to? »Jok«, reæi æe Sin, »z
orilo me zbog kr enja opæinske odluke o javnom redu. Dobio sam mjesec dana.« »Hahaha, mj
esec dana!« nasmijat æe se Stari grohotom od 8,6 Mercallijeve ljestvice, »pa neæe te val
jda na kraju zbog toga hapsiti?«
»Oæe, oæe«, odgovorit æe mu Isus, »za to si me ostavio?«
svibnja 2006.
376
Pje ice u Raj
ili kako je u slavu Majke Bo je izginuo pun autobus hrvatskih nogometa a
Neke od èvr æih dokaza da Bog ne postoji naæi æete medu svim onim budala tinama koje neobiè
stvorenja s malenog plavog planeta u Sunèevoj orbiti rade u Njegovu slavu. Uz popr
ilièan napor mogu razumjeti èak i da Svemoguæi dopu ta da uzdu i uz ir te kugle pate posve
nedu na stvorenja - Raj je njihov - ali sve rasprave o svemoguæno-stima Svemoguæeg nièic
e padaju pred èinjenicom da bi takvo jedno nad-biæe dopustilo, recimo, nekom slaboum
niku na Filipinima da se svakog Uskrsa velikim graðevinskim èavlima prikuca na kri od
bukovih dasaka, pa onda jo to predstavi slavljenjem Gospodina. Ja bih, recimo, o
zbiljno sumnjao u kvocijent takve izvanzemaljske inteligencije, koju ovdje kolok
vijalno nazivaju Bogom, samo kad bih u nju vjerovao onoliko koliko i, primjerice
, trgovci gipsanim Gospama u Èitluku.
Eto, kad veæ spominjem Gospu, prije koji dan u Zagrebu trojica drugara naumila su
obilje iti dvadeset petu godi njicu Marijina ukazanja, pa odluèili zapra iti do Meðugorja
- pje ice. Ne osobito originalno, ali provjereno. Ima ih to za Veliku Gospu pje aèe do
Sinja bosi, a u samom Meðugorju oni osobito pobo ni, recimo Filipinci, do kri a na Brd
u ukazanja penju se na koljenima. Moguæe i zbog toga to su im stopala u zavojima jo
od Uskrsa, sam Bog zna. Ne razumije, ali zna.
Kao to samo On zna to je bilo u glavi, a to na nogama, onim èasnicima Hrvatske vojske
to su hodali do Haaga kako bi vidjeli generala Gotovinu, da bi se nakon 1800 kil
ometara, stotinjak metara od zatvora, s generalom èuli tek mobitelom. Pothvat na ih
hodajuæih èasnika - ili, kraæe, hodoèasnika - imao je manje smisla nego putovanje na e nog
ometne selekcije na Svjetsko prvenstvo u Njemaèku: ako ni ta drugo, Kranjèar i dru tvo i l
i su tamo klimatiziranim autobusom, a hodali jedva stotinjak metara, i to po tra
vi.
Kako bilo, drugari iz Zagreba napunili su torbe pekom i lukom, nabili slamnate e ire
, navukli tijesne majice s likom Majke Bo je i uputili se ka Meðugorju autocestom. D
a, da, autocestom. Svrstali se u kolonu po
377
jedan, pa pustili korak uz ogradu, sve pjevajuæi nabo ne pjesme i nadglasavajuæi se s
kolonama turskih lepera i èe kih Octavija.
I tko zna dokle bi oni tako mar irali - dobro, znam da su naumili do Meðugorja, to s
e samo tako ka e da ih pred Karlovcem nije zaustavio zaprepa ten policajac. Njima ni
je bilo jasno »èemu ka njavati hodoèasnike«, a i policajac je bio vrlo susretljiv i pun ra
zumijevanja, kako je valjda i red kad imate posla s prekr iteljima koji se od zako
na, kao od vampira, tite raspelima. Hodoèasnici su, naravno, zaslu ili sve simpatije
novinara, koji se nijednog trenutka nisu zapitali to bi se dogodilo i u èiju slavu
da se jedan od njih na ovoj afrièko-paprièkoj vruæini, recimo, onesvijestio, da je nek
i Ceh s petoro djece u Octaviji zbog toga naglo okrenuo ulijevo, i da je na njih
naletio, tajaznam, autobus pun nogometa a.
Èudna je to stvar. Eto, recimo, kad veæ spomenuh Èehe: i ovoga ljeta, kao i svakog, iz
ginut æe u Dalmaciji cijeli jedan gradiæ velièine Èe kih Bude-jovica, mi æemo im se opet ru
ati i pitati to je s tim ljudima pa se u sandalama pentraju Biokovom i na madraci
ma preplivavaju Braèki kanal, a kad se tri Hrvata upute pje ice po autocesti mi se k
lanjamo snazi njihove vjere.
Ja sam za te stvari potpun ateist, pa me zanima to o tome ka e teologija. O tome, d
akle, da je hodanje zaustavnom trakom autoceste, usred ljeta, dok asfaltom zuji
pedeset hiljada automobila - duboko religiozan èin. Zbog kojega bi se, ako sam dob
ro shvatio, Majci Bo joj od ganuæa trebale orositi oèi. »Vidi onu trojicu s ruksacima i k
runicama, dolje na autocesti«, reæi æe Djevica suprugu, »oni æe u Raj.« »Dva Kranjèara i To
zbunjeno æe sveti Josip, »za to, zato to su ih izbacili iz autobusa?« »Ne oni, nego ona tr
jica kraj Karlovca, vidi li ih?«, pokazat æe mu ena prstom. »Aha, sad vidim«, na to æe Jo
, »i ta, oni æe u Raj? Kako?«
»Pje ice.«
Uvijek me zanimalo za to tim ljudima u vjerskoj ognjici ne padne na pamet istu tu
snagu vjere, potrebnu za pet stotina kilometara hodanja, posvjedoèiti tako da pomo
gnu nekome siromahu popraviti krov ili prenijeti staru termo-akumulacijsku peæ na
selo. Po nekim novim teolo kim saznanjima, meðutim, izgleda da to gospoði Djevici ne b
i bilo po volji.
»Vidi ih, èovjeku besplatno obnovili kuæu pa misle da æe zato u Raj!« »Aha«, odsutno æe Jos
valjen u mekani oblak trosjed, vrteæi daljinski za radnièke demonstracije. »A Sveta Ma
ti Slobode na Jarunu æe se sama dovr it'.«
»E.«
378
Zaustavi li vas tako ovih dana policija zbog toga to ste sa 170 na sat preticali
preko dvostruke pune crte, recite da ste vozoèasnici i da u slavu Majke Bo je vozite
od Zagreba do Crikvenice. Mo da vas i oglobe, ali ovaj put bit æe to susretljivo i
s razumijevanjem.
Hoæete li, meðutim, zato u Raj? Naravno. Sa 170 na sat imate sasvim lijepe anse.
srpnja 2006.
379
Dugo putovanje na Zapad
ili kako su Europljani nastali od majmuna, a majmuni nestali iz kaveza
Ne znam za vas, dragi èitatelji, ali meni je te Europe veæ lagano pun k... ku... kak
o se ka e, na vrh mi je jezika, znate ono kad vam je neèega taj ku... to li veæ, toliko
pun da je nabrekao poput Ante Ðapiæa, kao da æe svaki èas eksplodirati koliko je pun, p
a bi to ne to èega je, je li, pun, najradije nabili na to, na taj k... ku... kako se
veæ ka e. Da, kufer.
Spremaju se tako Hrvati u Europu, pa trpaju u taj kufer to treba i to ne treba. Sv
e sam to mirno gledao, i nije da mi s vremena na vrijeme nije skakao ivac, ali op
et, mislim se, ne bi se tel me at, zna Hrvat valjda bolje od mene to mu za taj dugaèak
put danas treba. Hrvatska je, kako reèe jednom arko Domljan, bila Europa prije Eur
ope, a ja u Europi bogami puno prije hrvatske osuverenidbe, pa vi sad raèunajte ka
ko je to davno bilo kad sam ja bio u toj Europi. Tada je bio dovoljan crveni pas
o , a danas - oprostite na izrazu - ni pun kufer. Zato ja sjedim sa strane, pu im, ut
im, lupam po tastaturi i jednim okom kutrim na Hrvate to tamo pred ormarom pakira
ju velike kufere.
I sve tako do subote, kad zaèuh od tamo nekakvu gadnu galamu. Skrenem pogled, kad
iz Jutarnjeg lista dreèi velik naslov »S ovakvim Kaptolom ne mo emo u Europu!« Pogledam
malo bolje, a ono se jedan poznati hrvatski arhitekt u novinama svaða sa svojim za
grebaèkim kolegama oko natjeèaja za obnovu Kaptola. Pa sve vièe: »S ovakvim Kaptolom ne
mo emo u Europu!«
Tu mi je, priznajem, pukao film. Kako bi se ono reklo - dokuferèilo, brate!
Pratim, naime, te hrvatske svaðe oko kufera za Europu jo otkako je ono prije deset
godina Marina Matuloviæ Dropuliæ u maksimirskom zoolo kom vrtu sveèano otvorila suvremen
paviljon s majmunima, rekav i kako »s ovakvom 'majmunarom' slobodno mo emo u Europu«. I
kad je urednica Veèernjaka upozorila kako »u Europu mo emo samo s kanticom i lopatico
m za skupljanje izmeta kuænih ljubimaca«.
380
to sve sljedeæih godina nismo u taj kufer gurali preko plastiènih lopatica i kaveza z
a majmune, i to sve nismo iz njega ljutito vadili! Te ne mo emo u Europu bez hotela
s pet zvjezdica, poticaja za sadnju maslina, recikliranog papira, domaæih brandov
a, terena za golf, Muzeja suvremene umjetnosti, digitalne televizije i stripteas
e-barova; te u Europu mo emo samo s novom autocestom, rampama za invalide, slow-fo
od restoranima, Bolonjskim procesom, istospolnim zajednicama, sapunom od levande
, Zakonom o za titi ivotinja, besplatnim prezervativima, novim policijskim odorama
i semaforima za slijepe; te ne mo emo u Europu s lo im benzinom, piratskim CD-ovima,
nesreðenim katastrom, limenim èepovima za vino, ra njima uz cestu, PDV-om na knjige,
narodnom muzikom, vrhnjem na Dolcu i, èuli smo na kraju, zapu tenim Kaptolom.
Veæ vidim taj prizor. »Doberdan, imate kaj za prijavit?« pita ljubazni slovenski carin
ik na ulazu u Europu. »Ah, ni ta posebno«, le erno Ivo Sanader poku ava prikriti ponos i o
tvara veliki, nabrekli Samsonite kufer, onaj bez kojega se ne mo e u Europu. »Evo, z
eru auto-puta, koncept hitro.hr, dikoji launð-bar, nova majmunara i prepoznatljivi
vizualni identitet Hrvaèke.« »A kaj pa je to?«, pokazuje carinik na prljav zamotuljak s
akriven u rezervnom kotaèu. »Ah, to«, smije se Sanader kiselo, dok mu se obrazi naoèigle
d rumene. »To je Kaptol. Bezveze, samo stara gradska zona, izmeðu Tkalce i Stare Vla k
e.« »Vama je valjda poznato da s ovakvim Kaptolom ne mo ete u Europu?« strogo ga prekine
Slovenac. »Nije moguæe«, pravi se na Ivo glup, a kapljica znoja igra mu na obrvi poput
zrele kru ke. »Smetje balkansko«, misli carinik, pa pogleda Sanadera i odjednom mu ne
kako bude ao tog èovjeka to se znoji kao krigla piva. »Dobro, ajde... Recite, imate li
barem neki suvremeni noæni klub s go-go plesaèicama?«
Tako, eto, Hrvati zami ljaju dan kad æe na graniènom prijelazu konaèno propustiti onaj t
urski leper ispred nas i oznojenog kamiond iju to mucajuæi obja njava da je u la nom ta
za gorivo samo desetak politièkih zatvorenika, dobro, mo da trideset - i kad æe doæi re
d na nas da kroz otvoren prozor razvuèemo europejski smije ak i zacvrkuæemo: »Lep pozdra
u!«
Do tada, valja nam srediti Kaptol i otvoriti na njemu pokoji zgodan topless-bar,
od onih kakve otvaraju ministri i bez kojih se ne mo e u Europu. Time æemo konaèno de
finirati i onu zonu oko moderne majmunare u Maksimiru, parcelu to se kolokvijalno
naziva europskom Hrvatskom. Nju smo, valjda ste shvatili, ionako sreðivali zbog E
urope, a ne zbog sebe. Nama æe biti dobar i onaj mali, zasrani paviljon u kutu. Ba
nana-republika.
381
Pa kad iz kaveza budemo izlazili u etnju Kaptolom, a gospon na kapiji nas strogo
upozori da »u Europu mo emo samo s lopaticom i kanticom«, mi æemo s dna kufera spremno i
zvuæi plastiène zelene lopatice i u lice se nasmijati svim skepticima to su govorili
kako nikad neæemo na zelenu granu.
srpnja 2006.
382
Trg heroja ulice
ili to ova dr ava mo e uèiniti za tebe,
a to ti mo e uèiniti da se pojavi na televiziji
Cijela se ta stvar mo e promatrati i kao poèetak kraja sveopèe i do juèer nezaustavljive
imbecilizacije hrvatskih medija za naslovne stranice i crvene tepihe, naime, vi e
nije dovoljno par tjedana èe ati jaja pred kamerama nekakve manje nacionalne televi
zije. Danas, bogami, valja ne to i napraviti, ne to po èemu æe vas pamtiti. Dobro, mo da n
e ba odmah uzeti kakvog Nobela. Za poèetak bit æe dovoljno sjesti u oèev BMW i voziti k
roz tunel Mala Kapela u suprotnoj traci 260 na sat. U rikverc. Tunel je zgodan z
a te stvari, jer je pokriven sigurnosnim kamerama. Snimke æe veæ sutra biti objavlje
ne u nekom nacionalnom dnevniku, a prekaljeni istra ivaèi mozaik-exkluziv-exploziv-s
pektakl-de-bakl-imbecakl rubrika pronaæi æe vas najmanje za 24 sata. A uz malo sreæe i
za RTL ili Hrvatsku televiziju. Tko su ti novi heroji hrvatskih medija?
Pro li mjesec jedan je splitski mulac u dresu hrvatske reprezentacije probio osigu
ranje na Olimpijskom stadionu u Berlinu i usred utakmice izmeðu Hrvatske i Brazila
utrèao na teren. Iste veèeri postao je nacionalni heroj, na vijest da æe biti ka njen s
10 hiljada eura sugraðani su organizirali prikupljanje novca, a u Zagrebu i rodno
m Splitu doèekan je kao Hajle Selasije. Sljedeæih dana novinari svih medija otimali
su se za ekskluzivni intervju, a investigativni timovi tra ili su njegove roditelj
e, prijatelje iz kvarta i razrednicu iz osnovne kole. Tih dana nije bilo pametno
postavljati pitanje to je zapravo tip napravio da bi zauzeo naslovne stranice. »Kak
o ta? Jebate upa je na teren, na svjeckon prvemstvu, alo!«
Znalo se, dodu e, i prije dogaðati da usred utakmice travnjak bezglavo pretrèe psi, maèk
e ili vjeverice. Za to, meðutim, inteligentna stvorenja upadaju na utakmice? Znanost
to nikad nije objasnila, ali zna se za to upadaju ljudi: zato da zavr e u novinama.
Svjetski mediji su, primjerice, uskoro bili puni one jedanaestorice hrvatskih d
r avljana to su, vodeæi se primjerom mladog Spliæanina, u dresovima hrvatske nogometne
reprezentacije pred oèima cijelog svijeta upali na travnjake stadiona u Niirnbergu
i Miinchenu.
383
Trèanje ledinama nije, naravno, jedini naèin da se privuku reflektori. Tjedan-dva ka
snije mladi mu jak iz roda zlatne mlade i (lat. juventus aureus), navodno mladunèe vla
snika jedne zagrebaèke benzinske crpke, u redakciju nacionalnog dnevnika donio je
fotografiju brzinomjera svog Mercedes Brabusa, kojeg je snimio mobitelom tjerajuæi
ma inu 320 na sat. Zadivljenim novinarima hvalio se da je snimku napravio vozeæi od
Zagreba do Slavonskog Broda za 28 minuta, te javno pozvao policiju da ga uhvati
ako mo e. Naravno da su ga sljedeæih dana bile pune sve hrvatske novine. Tristo dva
deset na sat, ljudi moji, nije to zajebancija. Netko æe jednog dana snimiti film o
tome. Jedan talentiran mladi re iser to po Slavoniji snima sprovode, navodno je ja
ko zainteresiran.
Ostali mu jaci iz plemena brzo su prihvatili rukavicu to je bacio orangutan u Brabu
su. Novinarima se odmah javio lola iz Beli æa, otac èetvero djece, koji je u pet godin
a na slavonskim cestama prikupio nevjerojatnih 614 prometnih prekr aja, od èega 81 k
aznu za vo nju u alkoholiziranom stanju, sve bez polo enog vozaèkog ispita, i sve ured
no registrirano i zavedeno u osjeèkoj Policijskoj upravi! Ha, saobraæajni prekr ajèiæi ja
ila se iz Karlovca ponosna majka talentiranog maloljetnika koji je veæ do esnaestog
roðendana sakupio 116 kaznenih prijava: »Neèije dijete je rekorder u plivanju, neèije u
sviranju, a moj sin u kraðama.« A biti rekorder u kraðama u Hrvatskoj nije mala stvar
. To je kao, recimo, biti prvak vicarske u preciznom urarstvu.
Poèela je groznièava potraga za novim rekorderima i »herojima ulice«. Novinari jednog od
onih kretenskih televizijskih tabloida bili su najbr i: u okolici Karlovca otkril
i su tipa koji je u ivotu slupao 33 automobila. »Natoèi i sebe i auto pa po gasu!« - èuli
smo u ovoj toploj ljudskoj prièi. »Osam puta oduzimali su mi dozvolu, a prvi automo
bil razbio sam sa 16 godina«, prièa on ne krijuæi ponos: »Kad bih sve kazne stavio na hr
pu, mogao bih kupiti novi auto.« Bilo je to sve u ovom izdanju eksploziva, sutra p
ogledajte prilog o Saudijcu koji je slupao èetiri putnièka aviona.
Doista, kako se srozalo hrvatsko novinarstvo! Do juèer, heroj naslovnih stranica n
isi mogao biti ako nisi upao na teren susjedne dr ave, slupao tridesetak sela, sag
radio koncentracijski logor, pobio nekoliko generacija srpske obitelji, protjera
o nekakvu nacionalnu manjinu, etnièki oèistio manji grad ili barem sa 100 na sat pro
jurio tenkom preko d amije. Danas veterani iz herojskih vremena explozivnog novina
rstva vjerojatno se vrte u svojim ko nim naslonjaèima - dovoljno je, eto, projuriti
kroz crveno i slupati par automobila.
384
uto sto je aosio oa Hrvatske: mala, dosadna zemlja u kojoj su reflektori slave u
pereni na lokalne geliptere to svojim Brabusima s krunicom na retrovizoru jure se
oskim sokacima i zajebavaju policiju. Kamo to idemo? Sto je sljedeæe, hoæemo li usko
ro u exkluziv-exploziv-extra-story- tikl-im-becikl rubrikama èitati kako takve, ta ja
znam, hapse?
srpnja 2006.
385
ustasKe picKe
ili kako je poglavnik Paveliæ izdao hrvatsku vojsku, a Vlatko Markoviæ nije
»Za to niste osudili usta ku ikonografiju na va im
koncertima?«
Mate Buliæ, pjevaè i domoljub, oèekivao je to pitanje. »Pa, mislim«, groznièavo je trljao k
prstom korijen nosa, »ni sam nisam naèisto...« »Konkretno«, prekinulo ga je novo pitanje, »
redstavlja li vama usta ka zastava dobro ili zlo?« »Ne mogu to komentirati«, stao se sad
praviti glup, »jer ne znam tko ju je donio.« »Sto da netko na va koncert unese petokra
ku?« »Organizator to ne bi dopustio«, otkucao je Mate èovjeka ne trepnuv i. »A Paveliæevu s
u?«, glasila je nova provokacija. »Bez komentara«, junaèki je odbrusio pjevaè i domoljub.
Razgovor nije, kako biste pomislili, voden nakon koncerta u nekom hrvatskom domu
u bespuæima Kanade, negdje 1976., veæ vrlo 2006. godine: tako se, eto, vrli revoluc
ionarac Mate prije nekoliko tjedana kobe-ljao i koprcao pred novinarom Slobodne
Dalmacije. Vrag æe ga, naime, znati za to, ali svaki put kad se ti mu i nadu u prilici
da ponosno stanu pod crn barjak i javno ka u: »Da, ja sam usta a!« - oni se razbje e kao
hari i zavuku iza fri idera, dok jadnici uhvaæeni pod èa om od jogurta mucaju kako »jeke,
znate, ovaj, khm«.
Èovjek bi pomislio da se u ovoj zemlji zbog toga ide u Lepoglavu, da æe mu propasti
nov ugovor i karijera, a publika masovno okrenuti leda. Ali ne: svu svoju slavu,
tira e i rasprodane koncerte on i njegovi »kumovi« duguju upravo reputaciji pjevaèa na èi
je se koncerte ide s crnim barjacima. Zbog tih zastava, usta kih popevki, uzdignut
ih desnica i povika »Za dom!«, ni on, ni ostali kumovi hrvatske ustrade, niti uopæe ij
edan usta a, nikada nije imao ni najmanji problem. I nije mi poznato da u Hrvatsko
j postoji identitet s kojim bi èovjek bio tako za tiæen i bezbri an, jednako pred dr avom
i javno æu kao i pred ankom kolodvorske krème: s vi e rizika Hrvat se danas deklarira kao
vegetarijanac nego kao usta a.
Pa ipak, iz nekog razloga tako se deklarira tek onih par zadarskih redi-kula i aèic
a mengeloida s Internet-foruma, zakljuèana u svojim djeèjim so-
386
oicama i topio ususicana poa rreuaonimima poput ustasaKoijac 111 rarajei-boban.
Kojima se svake godine, polovicom svibnja, pridru i i ona slavna bojna to se u grml
ju iza graniènog prijelaza Bregana presvlaèi u crno, pa na Bleiburgu neustra ivo reve
usta ke davorije.
Nekidan su tako novine prenijele izjavu Vlatka Markoviæa kako Crnac neæe biti hrvats
ki izbornik dok je on iv, na to je legendaran noglavnik odgovorio da je to la , jer
da on nije fa ist, kako ga veæ godinama cinkare hrvatski novinari. Poput valjda reèeno
ga novinara Slobodne, to ga je koji tjedan ranije pitao tko mu je bli i, usta e ili p
artizani.
»Ja sam bli e na oj vojsci«, glasio je nedvosmislen i prèevit odgovor. »'Na a vojska' je za
s, pretpostavljam, usta ka?« predmnijeva novinar. »Rekao sam svoje«, ne da se na vitez. »M
lio bih konkretan odgovor«, uporan je sugovornik. »Strièevi su mi ubijeni kod Bleiburg
a, pa znate onda na kojoj je strani moja familija«, junaèki se dobri bojak Vlatko sa
krio iza strica. »Pa to je te ko reæi 'usta koj'?« iskreno se novinar èudi njegovu panièno
ahu. »Na strani na kojoj treba biti!« javio se noglavnik negdje ispod strièeva injela,
odbiv i odati svoju usta ku braæu i ostalu mnogobrojnu rodbinu.
Svega koji dan kasnije Dinamov fiihrer Zdravko Mamiæ spremno je fotografima pozira
o s visoko podignutom desnicom. I kad se oèekivalo da barem on, jo u koli cijepljen
protiv svih skrupula poznatih medicini, zapjeva »ja usta a, i moj æaæa bijo«, odjednom se
mali Zdravko s desnicom do lakta u tegli marmelade izvlaèi da je »samo mahao, pa su
mu uhvatili ruku u nezgodnom trenutku«, te u nazi-materazzi maniri dodaje kako »on i
ne zna to je to fa istièki pozdrav«.
Jednako budalasto, sjetit æete se, svojedobno se i Anto Dapiæ glupirao da mjeri kuku
ruz, a onda poèeo mucati kako on nikad nije bio usta a, da bi se na kraju u najboljo
j tradiciji usta kog herojstva, preru en idovskom jarmulkom i konfekcijskim brojem Ar
iela Sharona, stao gurati pred Zid plaèa. Èak je i mitski hrvatski mu Ljubo Èesiæ, koment
irajuæi one zastave na Buliæevim i Thompsonovim koncertima, u Saboru nemu to prtljao k
ako u Hrvatskoj nema usta a, veæ da su to udbaèeni provokatori.
Uvijek me to podsjeti na prièu moga prijatelja eljka Maganjiæa, kojemu je jedan stari
Livnjak svjedoèio kako je u velikom zbjegu 1945. godine pod enskom maramom ugledao
poznato lice. »Poglavnièe, jes' to ti?!« uzviknuo je on, a ja veæ znam kako prièa dalje i
de. »Bog ti jadan, prijatelju«, uzvrtjela se, slutim, mu kobanja baba namje tati maramu,
»al' ne vidi da to nisam ja?«
387
Diz ce aa se oa toga aoDa nraDn rogiavniKovi mu evi nazivaju jos i usta ke pièke. Neka
se dame iz publike ne nadu uvrijeðene, jer usta ka pièka je formalno-anatomski mu kog r
oda. Sto bi rekao reèeni Rojs: Budi brate mu ko pa priznaj da si usta a!
kolovoza 2006.
388
Franz Kafka
iz na eg sokaka
ili kako sam pravomoæno osloboðen optu be za poku aj ubojstva suca Lujka Ga para
Prije nekoliko dana u jednom malom dalmatinskom mjestu svjedoèio sam pravoj maloj
kafkijanskoj dramici: mladi braèni par iz Sarajeva u sitan noæni sat etao je ulièicom d
r eæi se za ruke i zaljubljeno èavrljajuæi, da bi veæ u sljedeæem trenutku bili u policijsk
j stanici, punih èetrnaest sati bez vode, cigareta, zahoda i ikakvog suvislog obja n
jenja.
to se dogodilo? Da sad ne preprièavam cijeli »Proces«, samo ukratko: jedna od onih nerv
oznih baba koje vrebaju noæne etaèe da na njih s po-nistre istresu vreæu najsoènijih psov
ki jer »galame dok po ten svijet spava«, poslala ih je u za to predviðen spolni organ ma
jke bosanske. Mladiæ, nazovimo ga za ovu prigodu JusufK., na ovu je srdaènu dalmatin
sku dobrodo licu uzvratio poslav i babu u tri za to predviðena reproduktivna organa, n
a to je iz kuæe izletio babin sin, te namlatio i mladiæa i njegovu enu. JusufK. i supr
uga sluèaj su prijavili policiji, a policajac ih sproveo u stanicu, gdje su èetrnaes
t sati èekali suca za prekr aje. Koji ih je na kraju ove tople, kafkijanske prièice os
udio na novèanu kaznu zbog - remeæenja javnog reda i mira.
Ako je nesretni Franz Kafka svoje slavno prezime ustupio svjetskim leksikonima k
ao sinonim za beznadne i bezizlazne situacije poput ove, u kojoj se na ao mladi sa
rajevski braèni par, hrvatsko pravosuðe u svjetske bi leksikone moglo uæi kao sinonim
posve suprotna znaèenja. »Hrvatski-janska« situacija, kako sad da objasnim, bila bi on
a u kojoj netko malo hrvat-skijih inicijala od nesretnog Jusufa K., iz posve bez
nadne i bezizlazne pravosudno-birokratske situacije, ni kriv ni du an - toènije, vrl
o kriv i du an - iznenada izaðe kao slobodan graðanin, ni sam ne shvaæajuæi to se zapravo
ogodilo.
Mnogo mi je lak e to objasniti primjerom: svojedobno su se pred dubrovaèkim sudom na l
a trojica mladiæa - nazovimo ih za ovu prigodu Josip K., Frane K. i Robi K. - uhvaæe
nih nakon to su bje eæi pred policijom iz jureæeg automobila izbacili paket s kilogramo
m marihuane. Sluèaj je bio, to bi se reklo, èisti penal: policajci iz potjere i nekol
iko prolaznika posvjedoèili su na sudu da je droga izbaèena iz njihovog automobila,
sve
su okolnosti do zadnjeg detalja sudski dokazane, pa ipak su na kraju ovog malog
hrvatskijanskog procesa sva trojica osloboðeni.
Dubrovaèki sudac Lujak Ga par valja nam, nakon svih onih Lozina, Milanoviæa, Pe utiæa, Pe
a i ostalih, zapamtiti i to ime oslobodio ih je iz jednostavnog razloga to nije m
ogao ustvrditi kome je toèno pripadala ta droga! Svaki od optu enih optu ivao je drugu
dvojicu, i èasni sudac Ga par, jasno, nije imao druge nego ih osloboditi.
»Zar nisu onda sva trojica kriva?« pitate se vi, kreteni bez pravnog fakulteta. »Zar t
o nije klasièno zloèinaèko udru ivanje?« Ne! potvrdilo je to prije koji tjedan i vijeæe V
vnog suda na èelu sa slavnim Antom Potrebicom, obrazla uæi da je, citiram, »bilo koji od
njih dvojice mogao, a da druga dvojica to ne znaju, u automobil unijeti paket s
marihuanom, te se zato ne mo e reæi da su supoèinitelji«.
Vi se, naravno, u nevjerici pitate: »Sto bi bilo da su tako nekoga i ubili, pa bac
ili pi tolj.« Drago mi je da ste to pomislili vi, po tovani èitatelju, a ne ja. Zamislit
e, naime, da sad nas dvojica - nazovimo nas za ovu prigodu Vladimir S. i Branimi
r G., ili jo bolje, Boris D. i Jozef K. - nabavimo pi tolj, sjednemo u automobil i
krenemo na nekoga tko nas je obojicu iz nekog razloga ba naljutio. Dovezemo se ta
ko pred Opæinski sud u Dubrovniku, saèekamo Lujka Ga para i - bum! Dobro, ne bismo ga
za potrebe ove prièe ba ubili, ali recimo da smo ga upucali u neki manje vitalan or
gan, na primjer izmeðu nogu. Pobjegnemo onda automobilom, na magistrali izbacimo p
i tolj, i nakon malo jurcanja predamo se policiji.
»Onda«, pita nas kasnije sudac strogo, »tko je od vas dvojice pucao?« »On, Jozef K.«, ka em
pokazujuæi prstom na vas. »On, Boris D.«, odgovorite vi pokazujuæi prstom na mene. »Èiji j
pi tolj?« pita sudac veæ pomalo nervozno. »Njegov!« ka emo mi uglas. »Dobro«, nastavlja su
bezizlaznoj situaciji, »èija je to onda bila ideja?« Vi se malo do aptavate s advokatom
, pa ka ete: »Njegova. Eno sve pi e u Globusu.« Onda se ja malo do aptavam s odvjetnikom,
pa ka em: »Èasni sude, u tekstu lijepo i eksplicitno pi e kako je gospodin èitatelj to prv
i pomislio.«
I tako smo nas dvojica, po tovani èitatelju, na kraju osloboðeni optu bi za poku aj ustroj
stva hrvatskog pravosuða. A krunski svjedok optu be za to se vrijeme vrti u neudobno
j stolici, èe ka po za to predviðenom organu i zove medicinsku sestru iz pratnje. Treb
a li to zamijeniti zavoje, ili ga je u zao èas uhvatila mala potreba, takorekuæ potr
ebica?
Ne: to hrvatsko pravosuðe za vas, po tovani gospodine Jozefe K., samo - boli k.
kolovoza 2006.
Kim II Sung II Ante Starèeviæ?
ili kako je spomenik Ocu Domovine mladi umjetnik Anto Ðapiæ zamislio kao autoportret
Hulka
Na kraju cijele te seoske aferice sa spomenikom Anti Starèeviæu - nakon Ðapiæeva odbijan
ja apstraktne skalinade ka telanskog umjetnièkog trojca - na glavnom æe osjeèkom Trgu, t
oèno kako je onomad najavio Jure Pavièiæ, ipak osvanuti »akademistièka tjelesina nekog od
proku anih mahera domaæe naruèene idolatrijske plastike«.
Akademski kipar Miro Vuco, »proku an maher naruèene plastike« od kojega je gradonaèelnik Ða
iæ naruèio nov spomenik, predstavio je model upravo takve, trometarske tjelesine kak
o pru a ruku prolaznicima, ne to kao mladunèe Godzile i Kipa slobode: »Zamislio sam Starèe
viæa kao jaku liènost koja govori: 'Tu sam, svoj na svome, i nitko mi ni ta ne mo e!'«
Miro Vuco prilièno je samouvjeren za nekoga tko je veæ podizao spomenike oèevima i sin
ovima domovine, od Veljka Vlahoviæa do Stjepana Filipoviæa, nekada dakle itekako svo
jih na svome, a kojima su bronèanih glava na kraju do li jo svojiji - hrvatski vitezo
vi i hrvatski vitezit. I sam je Vuco kasnije lijepo primijetio da klupa njegova
opuzenskog heroja, koja jo stoji dolje uz magistralu, »kao da èeka Filipoviæa da se pop
ne na nju u svoju vjeènost«.
Bit æe da se zbog toga Ðapiæ prestra io one ka telanske balature - da se na nju kao na vje
la ne popne Vucin heroj, pa krikne: »Smrt fa izmu!« Dade se ta stvar s dana njom tehniko
m lako rije iti: u ovom sluèaju, na primjer, Miro Vuco je zamislio da Starèeviæev intera
ktivni spomenik, dok pru a ruku etaèima, govori: »Tu sam, svoj na svome, i nitko mi ni ta
ne mo e!«.
Proæi æe tako u jutarnjoj etnji gradonaèelnik Trgom, stati pred Kolosom iz Osijeka - po
pularnim Kolosijekom - i stisnuti mu bronèanu desnicu: »Gdje si, imenjaèe, ljudino?« A t
rometarska ljudina odgovorit æe: »Tu sam, svoj na svome!«
Ba zbog toga ne bih, na Ðapiæevu mjestu, posve odbacio onaj pobjednièki rad sa stepenic
ama. Jer trbonja iz Osijeka - popularan Trbosijek - koliko god da je velik komad
»akademistièke tjelesine«, te ko æe se rukovati s jo veæim, trometarskim Starèeviæem. Zat
o mom idejnom rje enju, pored Vucinog spomenika stajala i ona skalinada, pa da se
pote tat Anto
.391
popne na nju, propne na no ne prste i pru i desnicu. Neupuæenima æe, dodu e, izgledati kao
da mjeri kukuruz, ili Starèeviæev... dobro, ovo i nije bilo tako duhovito... ali, n
e to se gradonaèelnik zapravo poku ava rukovati s Otcem Domovine: »Imenjaèe, k'liki si,
ne mogu ti ni ruku dofatit!« »Naravno«, odgovorit æe mu Otac, »meni nitko ni ta ne mo e!«
Stvar, meðutim, komplicira Dapiæeva sumnja da njegov projekt minira osjeèki upan Branim
ir Glava popularni Glavosijek i prijetnja da æe za svaki napad na spomenik bronèanu t
jelesinu u inat poveæati za pola metra. to znaèi da je veæ sad osjeèki Otac domovine viso
k tri i pol metra. Predla em zato i humanitarnu akciju radnog naziva »Budite i vi do
nator spomenika Ocu Domovine«: svaki napad na spomenik - jo pola metra Starèeviæa! Uz d
obar odaziv kolega, mogao bi na glavnom osjeèkom Trgu stajati gorostas velièine sjev
ernokorejskog Oca domovine. Kim II Sung? »Ni Kim ni Sung«, reæi æe gradonaèelnik, »zar ne v
di da je isti Ante?«
Zlatni donatori, slo it æe se Ðapiæ, bili bi oni koji spomeniku posvete cijeli pljuvaèki p
amflet. Takvi bi, recimo, mogli birati gdje toèno da se za pola metra poveæa Starèeviæev
klip. Kip, isprièavam se, vidite kako me Ðapiæ ispizidio s tim svojim kukuruzom.
Osim profesionalnih mrzitelja svega hrvatskog, u akciji bi sudjelovali i graðani,
koji bi pozivom na broj 031 22 92 37 Starèeviæev d inovski bronèani gunj mogli poveæati za
jo pokoji konfekcijski broj. Ne, ne biste tim pozivom donirali 6,99 kuna plus PD
V: to je, naime, broj Dapiæeva ureda. Nazovete taj broj, dobardan-dobardan, i ka ete
ne to, tajaznam »Spomenik ti je idolatrijska akademistièka tjelesina«, ili samo: »Beeee!«
automatski gradonaèelnik odgovori: »Va poziv je registriran, upravo ste za Starèeviæev s
pomenik poklonili pola metra bronce, hvala to ste sudjelovali u akciji, Bog i Hrv
ati, za Dom spremni, kukuruz Cepin jedan-de-vet-nula, kukuruz Cepin stodevedeset

Klip slobode tako æe rasti i rasti, poput bronèanog balona, sve dok se na kraju nad
Osijekom ne nadvije prijeteæi èetiristometarski kru koliki Hulk koja æe se vidjeti iz sv
akog kutka Slavonije. »Èiji je ono spomenik?« pitat æe zadivljeni turisti, a domaæi æe odgo
oriti: »Svoj.« »A kome je podignut?« »Anti.« »Pa kako on mo e podignuti svoj spomenik usred
a?« »Tako, lijepo«, odgovorit æe Slavonci mirno. »Na svome.«
Turisti æe jo malo na slavonskom obzoru gledati magloviti obris golemog bamvanskog
Bude sa zulufima, pa oprezno upitati: »I vi ste mu to dopustili?!« »Ha«, ra irit æe ruke do
aæin, kao da mjeri Starèeviæev ku... hm, kukuruz: »Njemu nitko ni ta ne mo e.«
392
kolovoza 2006.
Olovka pi e srcem
ili za to glasnogovornica MUP-a mo e javno reæi da su hrvatski suci budale, a ja ne sm
ijem?
Prije dva tjedna pisao sam o sluèaju iz Dubrovnika, gdje su trojica mangupa, uhvaæen
a kako iz automobila bacaju kilogram trave, pravomoæno osloboðena krivnje. Svaki od
njih, naime, poricao je krivnju i optu ivao drugu dvojicu, pa sud nije mogao utvrd
iti kome droga pripada. Zamislio sam tako situaciju u kojoj èitatelj i ja pucamo u
suca, pa bacamo pi tolj i za poku aj ubojstva optu ujemo jedan drugog. Jasno, moj neu
kusan komentar veæ je u sljedeæem broju izazvao neviðen bijes te ko povrijeðenog suca Ga pa
a Lujka i cijele Udruge hrvatskih sudaca.
I znate to? Ne bih se volio naæi u njihovim sudnicama. Ako su mene onako oderali zb
og literarnog poku aja ubojstva - iako je iz teksta razvidno da suca zapravo nisam
htio ubiti - ne usuðujem se ni pomisliti to bi mi uradili da sam u fizièkom svijetu,
recimo, nekome u potiljak ispalio pet metaka, pa se onda branio nu nom samoobrano
m.
Èasni sudac Ga par Lujak i èasni sudac Ðuro Sessa, predsjednik ceha èasnih sudaca, optu uju
me tako za neuva avanje pravnog poretka Republike Hrvatske i miniranje njegova kam
ena temeljca: naèela po kojemu se pravomoæna presuda ne mo e dovoditi u pitanje. U pra
vo se, kako ispravno ocjenjuju èasni suci, mo da i ne razumijem, ali o pravdi ipak p
one to znam. I priznajem krivnju po svakoj toèki optu nice: da, ja nimalo ne uva avam ta
kav pravni poredak Republike Hrvatske. I pod punom odgovorno æu dovodim u pitanje pr
avomoænu presudu kojom su tri dilera danas na slobodi. Evo, pred cijelom javno æu ja v
am tu pravomoænu presudu dovodim u pitanje: Pravomoæna presuda?! Pravomoæna presuda?!?
Hoæete jo : Pravomoæna presuda?!?!? I to æete sad?
Zanimljiva je ta stvar s dovoðenjem u pitanje sudskih presuda. Dok proces traje, o
njemu ne smijemo pisati jer se to kvalificira kao pritisak na rad suda. Kad pro
ces zavr i, o presudi se ne smije pisati jer, dakako, jo nije pravomoæna. I kad presu
da najzad postane pravomoæna, o njoj se ne smije pisati jer je temeljno naèelo pravn
e dr ave da se pravomoæna presuda ne dovodi u pitanje.
Tom genijalnom kvakom 22 hrvatski su suci za tiæeni poput logotipa Coca-Cole. Mogu j
avno u novinama dovesti u pitanje i postojanje Boga
i teoriju da je Zemlja okrugla, veæ petnaesrak godina, kako vam je vjerojatno pozn
ato, neometano dovodim u pitanje i samu hrvatsku dr avu, ali ne smijem, eto, u pit
anje dovesti presudu upanijskog suda u Dubrovniku pod brojem K.1%3.
Igrom sluèaja, istog je dana glasnogovornica MUP-a Emina Li iæ komentirala skandal na
utakmici u Livornu, kad je ezdesetak hrvatskih navijaèa svojim tijelima na tribinam
a formiralo kukasti kri . Na opasku kako hrvatski zakoni sankcioniraju isticanje n
acistièkih simbola, portpa-rolka je odgovorila da »ti navijaèi zapravo nisu isticali n
acistièki simbol«: »Budimo realni, navijaèi se mogu bez problema obraniti rijeèima da nisu
znali u kojem polo aju stoje njihova tijela.«
Iz nekog razloga, meðutim, njene rijeèi nisu razbjesnile nikoga iz Udruge hrvatskih
sudaca. Iako je to kako sam ih ja zajebavao samo lo vic prema konstrukciji gospod
e Li iæ. Jer, pred kim bi se oni idioti na tribinama »bez problema obranili rijeèima da
nisu znali u kojem polo aju stoje«? Pred hrvatskim sudom, naravno. A kad bi to zaist
a bilo tako, kad bi ez-desetorica pijanih majmuna s desnicama u zraku pred nekakv
im upanijskim sudom bili osloboðeni jer, de iure, »nisu mogli znati da su mjereæi kukur
uz u Livornu svojim tijelima èudesnom igrom sluèaja formirali kukasti kri «, to bi zaist
a znaèilo da u sudaèkim foteljama sjede budale. Otprilike kao kad bi ona trojica dil
era bila osloboðena jer nisu znali da su svojim tijelima formirali lanac trgovine
drogom.
Problem je, meðutim, to to nisam rekao ja, veæ glasnogovornica MUP-a. A ona, za razli
ku od mene, zna to govori: njeno Ministarstvo tijesno suraðuje s hrvatskim pravosuðem
.
Ili bi, nemojte mi reæi, kreteni iz Livorna zaista na hrvatskom sudu bili osloboðeni
da je svatko od njih pred sucem rekao kako nije imao pojma da je ostalih pedese
t devet oko njega napravilo kukasti kri ? Eto, neka mi na to pitanje odgovori pred
sjednik Udruge sudaca. Znam, pitanje je hipotetsko, ali molim, odgovorite s »da« ili
»ne«.
Hvala, nemam vi e pitanja.
Sto se mene tièe, zapravo sam samo htio napisati kako je nama Hrvatima lak e neargum
entirano kuditi nego pravedno suditi. I to se dogodilo? Krenuo ja napisati kako j
e nama kuðenje u krvi, kad su se tipke na tastaturi ispremije ale i - znam da mi neæet
e vjerovati - umjesto da ispisu kako je »nama Hrvatima kuðenje u srcu«, slova su svoji
m tijelima formirala reèenicu da je »nama Hrvatima suðenje u...«. No znate veæ.
Eto tako je bilo, èasni sude, tako i nikako drugaèije. Kako, uostalom, i biva kad ol
ovka pi e srcem.
394
kolovoza 2006.
Seks & grad i drkanje & selo
ili za to je hrvatskim sveæenicima va na velièina moguænosti grijeha
Parafrazirajuæi onaj klasièan amerièki vic o la ljivim odvjetnicima, pitanje bi se moglo
postaviti i ovako - kako æete znati kad hrvatski sveæenik govori o seksu? Jednostav
no: mièe usnama.
Zaista, za to su hrvatskim sveæenicima usta puna mu kih i enskih spolnih organa? Dr ava s
e raspada, mafija samo to nam jo ne naplaæuje komunalne usluge, advokati reketare ja
vne bilje nike, policajci reketare graðane, menad eri nogometa e, kirurzi bolesnike, pre
mijer svjetsku farmaceutsku industriju, a na i sveæenici o - seksu. Cijeli se svijet
raspada po ekvatoru kao po avu, s Bliskog Istoka prijeti nuklearni rat, ledenjac
i se otapaju, stanari Big Brother kuæe ka njeni su s 20 tisuæa kuna, udala se Iva Majo
li, a hrvatski sveæenici o seksu.
Poznati jutarnji propovjednik Zivko Kustiæ ima svoju teoriju o tome: »Vjerojatno su
mnogi ljudi svakodnevno vi e u moguænosti grije iti u vezi sa seksom nego u vezi s pol
itikom, pa su osjetljiviji kad Crkva govori o onome to ih neposrednije ulja.«
A da su Hrvati osjetljivi kad ih ulja, osjetljivi su. Njih, naime, iz nekog razlo
ga prilièno neposrednije ulja kad ih netko, je li, medu noge - dakle neposredno - n
ego onako, je li, u glavu. Najzad, u dr avi u kojoj umirovljeni policajci obavljaj
u parketarske poslove, pizzaioli rade kao ministri obrane, vozaèi autobusa kao gen
erali, a profesori marksizma kao predsjednici upravnih odbora banaka, posve je p
rirodno da o seksu govore ljudi koji su golu enu vidjeli samo na stropu Sikstinsk
e kapele, na maturalnom izletu èetvrtog razreda bogoslovije.
Don Zivko, meðutim, nije iz te prièe. On je grkokatolik, to znaèi da o neposrednom uljan
ju pone to i zna. Grkokatolièkim sveæenicima, naime, brak i seks nisu zabranjeni. Za r
azliku od ovih drugih, drkokatolièkih. Potonji, meðutim, nemaju problema kad govore
o seksu. Ali imaju problema, to je dosta zanimljivo, kad obièna seksualna biæa, ili èak
ateisti, govore o Crkvi.
Sto, dakle, ulja drkokatolike? Dobro, osim nokta na malom prstu? Zgodan je primje
r nedavni skandal sa splitskih Ka juna, gdje se est promiskuitetnih
panjolki pred brojnim kupaèima i njihovom djecom skinulo do gola. To je, dakako, do i
vljeno kao seksualni teror, gotovo silovanje nevinog puèanstva, a da nitko nijedno
m rijeèju nije spomenuo onog splitskog drkokatolika to je legao kraj panjolki, skinu
o gaæe i naoèigled istih tih kupaèa i njihove djece udario razvlaèiti veseljka, zbog èega
je, uostalom, cijela barufa i poèela. I koji je u najboljoj tradiciji drkokatolièkog
juna tva pobjegao, te jedini pro ao neka njeno i bez posljedica, tek s neposrednim ulj
evima na desnoj ruci.
Veleèasni Zivko Kustiæ ima rje enje za te i sliène »grijehe bludnosti«, kako on kolokvijaln
naziva cijeli korpus moralnih problema na polju neposrednog uljanja. Jer bludnos
t, veli on, »onemoguæuje spontane ljudske odnose izmeðu mu karaca i ena«. Dosta hrabra tez
, jer ja bih se, kao seksualni amater, bio zakleo da »bludnost« i nije ni ta drugo dol
i »spontan odnos izmeðu mu karca i ene«.
Sada znamo da nije. Spontani odnos izmeðu mu karca i ene bio je onaj stari, dobri mla
denkin prvi seks u mraènoj spavaæoj sobi, nakon to je otac zavr io pomnu inventuru mira
za i dao njenu ruku brkatom loli, kojemu je kæi obeæao jo kad ju je u èetvrtom razredu
ispisao iz kole. Suvremena bludnost iskljuèuje samu su tinu takvog radosnog i spontan
og sjedinjenja. Jer mlado enja ne mo e, kao nekad, spontano izaæi na prozor i pod-napi
tim svatovima spontano pokazati krvavu plahtu.
A upravo ta romantièna vremena zaziva na jutarnji propovjednik. Jer ba »u tom smislu« -
u smislu dakle omoguæavanja spontanih odnosa -»crkveni su mislioci dugo bili sumnjièav
i glede mje ovitih kola, osobito mje ovitih pla a«. »Jesu li«, pita se on na kraju propovi
i, »na hladno puhali, ili se jo uvijek u tome mnogi opeku?«
Da je splitska pla a Ka juni podijeljena na mu ki i enski dio, panjolke bi se skinule i
nikom ni ta. Da postoje mu ke i enske gimnazije, mu ki i enski odjeli u restoranima, mu k
i enska strana na Rivi, mu ki i enski liftovi, mu ka i enska sjedala u kinima, ne bi H
rvati »bili vi e u napasti i moguænosti grije iti u vezi sa seksom nego u vezi s politik
om«.
Ako pritom znamo da je prosjeèni heteroseksualni Hrvat »u vezi s politikom u moguænost
i pogrije iti« tek jednom u èetiri godine, onda znamo kako nam bogat seksualni ivot spr
ema Crkva u Hrvata. Preostalo bi nam tek èeznutljivo gledati u ogradu na Ka junima i
leæi trbuhom na alo. Znam da ulja, ali je barem spontano.
Pa se tako, sa svojom velikom »moguæno æu grijeha« zabijenom u vrelo alo, zapitajte je li
ivko Kustiæ na hladno puhao ili ste se i vi u tome opekli.
rujna 2006.
.-tor
Munamea aii isus, najveæi
ili to nam je dobroga donijela rimska Crkva, osim kanalizacije, melioracije i ink
vizicije?
U onoj legendarnoj sceni iz kultnog Brianovog ivota, koju su britanski filmofili
proglasili najsmje nijom filmskom scenom svih vremena, John Cleese kao Reg, voda N
arodnog Fronta Judeje, retorièki se na sastanku partijske æelije pita to su im to uopæe
Rimljani dobra donijeli.
»Vodovod«, dobacio je iznenada jedan suborac. »I kanalizaciju«, sjetio se drugi. »Dobro«, n
voljko je priznao Reg, »sla em se da su vodovod i kanalizacija dvije stvari to...« »I ces
te«, dodao je opet prvi. »Da, oèito«, promrsio je Reg, »ali osim vodovoda, kanalizacije i
putova...« »Medicinu«, prekinuo ga je drugi. »I obrazovanje.« »U redu, dovoljno je«, iznerv
o se Reg. »I melioraciju«, nastavili su drugovi. »Javna kupatila.« »I vino.« »Da, vino«, kl
je onaj prvi, »vino æe nam zaista nedostajati kad odu.«
»U redu«, planuo je konaèno Reg, »ali osim vodovoda, kanalizacije, cestogradnje, obrazov
anja, melioracije, javnih kupatila, zdravstvene za tite i vina, to su Rimljani ikad
a uèinili za nas?«
Gledam tako na televiziji papu Benedikta XVI. kako s katedre Sveuèili ta u Regensbur
gu citira bizantskog cara Manuela II.: »Poka ite mi to nam je to novoga donio Muhamed
, osim zla i neljudskih stvari, poput zapovijedi da se vjera iri maèem?«
I sve mi se ispod one bijele kapice ukazuje Regovo lice, pa umjesto pape Benedik
ta, vidim Ivana Cleesea Drugog kako se retorièki pita: »Sto su nam to uopæe muslimani
dobra donijeli?«
Matematiku dobacit æe iznenada student informatike iz zadnjeg reda. Decimalan sust
av, brojke koje i danas nazivamo arapskim, nepoznanicu x i revolucionarnu nulu,
nakon koje svijet vi e nikad neæe biti isti. I trigonometriju. I algebru, koja se ta
ko zove po Kitab Al-Jabru, djelu èuvenog matematièara Al-Hawarizmija. Po kojemu je,
usput, svoj naziv dobio algoritam.
Dobro nevoljko æe priznati Benedikt XVI., voda Narodnog Fronta Europe sla em se da s
u brojke i algebra dvije stvari to...
397
i geogranja sjetu te se treæi stuuent. i niozonja. ovojim prijevodima u mraènom su n
am srednjem vijeku saèuvali grèku filozofiju. Izradili su prvu kartu svijeta, prvi i
zraèunali opseg Zemlje i otkrili helio-centrièan sistem. Sagradili su prvi opservato
rij, utemeljili modernu astronomiju i s Istoka nam donijeli kompas. I papir. I r
i u.
U redu, dovoljno je iznervirat æe se Papa.
I eæer, naranèu, limun, breskvu nastavit æe studenti pre u za ulje, sustav navodnjav
i uopæe modernu poljoprivredu. Pamuk, tekstilnu industriju i modu. Jakna je arapsk
i izum. Konstruirali su prvu cameru obscuru i utemeljili optiku. Onda qitara, gi
tara. I kava.
Da, oèito procijedit æe Benedikt s katedre ali osim matematike, geografije, filozofi
je, poljoprivrede, astronomije i gitare...
I farmakologije dodat æe neka nadobudna studentica. U vrijeme kad se Europa gu ila u
smradu i bolestima, Arapi su nam dali sapun i parfem, objasnili da se zaraza iri
zagaðenom vodom, te donijeli èuveni Qanun Ibn Sine, prvu enciklopediju lijekova i e
liksira - pardon, al-iksira. Da, pranje tijela vodom i osobna higijena arapski s
u uvoz. Najzad, upravo su arapski alkemièari alkemija, od al-kimya oèevi moderne kem
ije. Izmeðu ostalog, otkrili su lu ine i barut, izmislili destilaciju i dobili al-ku
hul. Zvuèi poznato?
Da, alkohol klimnut æe netko alkohol æe nam zaista nedostajati kad odu.
U redu planuo je konaèno Benedikt XVI. ali osim decimalnog sustava, brojeva, algeb
re, matematike, filozofije, karte svijeta, astronomije, kompasa, papira, ri e, eæera,
pamuka, navodnjavanja, camere obscure, optike, jakne, gitare, kave, parfema, sa
puna, alkohola, farmacije, higijene i moderne kemije, to su muslimani ikada uèinili
za nas?
to su nam, dakle, muslimani novoga donijeli osim zla i neljudskih stvari? èita s pa
pira studentima regensbur kog Sveuèili ta Joseph Rat-zinger, sav u svili i kadifi, zan
emarujuæi za tu prigodu ne samo èinjenicu da su mu muslimani donijeli i svilu i kadi
fu koju na sebi nosi, i papir s kojega èita, veæ i neumoljivu èinjenicu da su èak i konc
ept sveuèili ta preko panjolske u Europu donijeli upravo Arapi.
»Uèenjakova tinta svetija je od muèenikove krvi«, rekao je, neæete vjerovati - stra ni Muha
ed.
»A to nam je Muhamed donio osim zapovijedi da se vjera iri maèem?« pita se Benedikt XVI.
u govoru o besmislenosti irenja vjere silom, propu tajuæi prigodu da u tom smislu ma
lo zaore vlastito dvori te, pa podsjeti
398
na K.aiuncK.1 uzinau. i aa se zapita: poKazite mi sto jc iu isus nuvuga uumu Ju no
j Americi, osim zla i neljudskih srvari?
Dobro, osim vodovoda, kanalizacije, cestogradnje, obrazovanja, poljoprivrede, zd
ravstvene za tite, tehnologije, filozofije, arhitekture, kazali ta, umjetnosti i vin
a?
U redu, i nogometa.
rujna 2006.
399
ureenvvar: umijeæe zdravog ratovanja
ili kako kalij sulfid iz kalibra 7.92 mo e uzrokovati zatajenje vitalnih organa
Poznavatelji bizarne povijesti svijeta pamte kako je pred napad NATO-a na Srbiju
ruski desnièar Vladimir Zirinovski prijetio tajanstvenim eliptonom, oru jem koje, k
ako je smrtno ozbiljno pisala Politika: »funkcioni e na bazi spajanja protona i neut
rona na visokim temperaturama«. »Elipton uni tava ivu silu, ali bez zraèenja i posljedica
kao od atomske bombe«, objasnio je Zirinovski. »To je ekolo ko oru je.«
Bruka je pukla kad je objavljeno da se supertajno oru je proizvodi u abaèkom Elektron
u: jedino misteriozno to je iz te tvornice iza lo bio je Svirko - »deèija no a« koja svira
kad se dijete u nju, je li, isprazni. Sofisticirano ekolo ko oru je koje neprijatelj
sku ivu silu uni tava svirajuæi »Vuèe, vuèe, bubo lenja« nije, kako znamo, ozbiljnije uzdr
o saveznike. Ideja, meðutim, i nije bila takvo sranje kako je izgledalo.
Dvanaest godina kasnije, britanski je proizvoðaè oru ja BAE Svstems najavio projekt ne k
odljivog ekolo kog oru ja, kao to su bombe bez otrovnih sastojaka koji, citiram, »mogu t
etiti okoli u i nauditi ljudima«. Konstruirane, ako sam dobro shvatio, s ciljem da p
obiju to vi e ljudi, ali tako da ih to manje strada.
Britanska vojska ubuduæe æe tako na Irak bacati ekolo ke, netoksiène bombe koje proizvod
e manje dima, ali i manje buke. Bagdaðani æe za vrijeme zraènih napada moæi etati gradom
bez maski, a zahvaljujuæi tihim projektilima i za naj e æih bombardiranja èut æe jutarnji e
an. Sljedeæa generacija sadr avat æe, pretpostavljam, i C-vitamine i kalcij, èija æe jedna
doza va em organizmu vrlo doslovno biti dostatna do kraja ivota.
BAE-ov program toliko je sam po sebi britanski duhovit da se nadmoæno otima svakom
ironiziranju. Ja sam se, recimo, odmah sjetio bezolovnih metaka, cijeli tekst s
am zapravo htio napisati kao zajebanciju s ekolo ki prihvatljivom municijom, kad m
alo dalje u agencijskoj vijesti tvrtka najavljuje upravo proizvodnju - bezolovni
h metaka! I sad ti budi satirièar. Napi em, primjerice, da æe »zdravi meci« najbli oj bolni
i slati EKG i krvnu grupu
400
pogoðenog, ili da æe, za sluèaj da proma e ivu silu, nositi sjeme p enice i ukrasnog svije
a BAE me onda tu i zbog industrijske pijuna e!
Kako bilo, na kutiji amerièkih metaka mo da æe ubuduæe i pisati Bul-let is a health haza
rd! ili »Kalibar 7,9 mo e uzrokovati zastoj rada srca!« ali ne i na engleskim. Njihovi
light-meci neæe sadr avati olovo i druge te ke metale, ispu tat æe minimalne kolièine kali
-sulfida, dakle i manje dima, bit æe apsolutno sterilni i od njih æete umrijeti savr e
no zdravi.
Mene je pak cijela stvar podsjetila na onaj sluèaj kad je NASA ulo ila milijune dola
ra da rije i problem brijanja astronauta, jer lebdeæe dlaèice mogu ozbiljno ugroziti o
sjetljivu elektroniku: usred projekta jedna se posada vratila iz svemira svje e ob
rijana, objasniv i zaprepa tenim ekspertima da su koristili obiènu zemaljsku pjenu za
brijanje. Cijela britanska vojna industrija godinama tako razvija oru je koje bi u
ni tavalo ivu silu bez tetnih posljedica po okoli , anga irav i dakle tisuæe znanstvenika
ulo iv i milijarde funti za ono to mi radimo obiènim kuhinjskim no em.
Èinjenice: saveznici su u Iraku dosad potro ili 300 milijardi dolara i ubili jedva 5
0 tisuæa ljudi, uni tiv i usput fosforom i uranom nebrojene biolo ke cjeline, stani ta pti
ca i drugih ivotinja. Nasuprot tome, Balkanci su u prvom posve environment friend
lj ratu, no evima iz kuhinjskih ladica i sjekirama iz Peveca pobili 200 tisuæa ljudi
, i to je najbolje - priroda je ostala netaknuta. Zapravo, jo netaknutija nego pri
je rata: sjetite se samo svih onih ru nih kuæerina to su nagrðivale djevièansku ljepotu b
osanskih uma i dinarskog kr a, a koje su marljivo sravnjene sa zemljom i obrasle u
divlju, autohtonu floru.
Zapravo, da je pameti u onoj na oj smije noj vojnoj firmi, RH-Alanu Fordu ili kako s
e veæ zove, njihovi bi trgovaèki putnici veæ Britancima nudili na u verziju eliptona, je
dino stopostotno »zeleno oru je« koje garantirano ubija sve to se kreæe, a bez toksiènih s
stojaka, emisija tetnih plinova i ikakvog utjecaja na okoli .
I svaki bi saveznièki vojnik dobio ukusno dizajnirani komplet kuhinjskih no eva Kord
una iz Karlovca za dvanaest osoba, idealan za svadbe -Ameri znaju o èemu prièam - sa
satenskom podstavom i meðunarodnim certifikatom Greenpeacea o »zadovoljavanju najvi i
h ekolo kih standarda«, kao »potpuno ne kodljiv i bezopasan za ljudsko zdravlje«.
Da parafraziram, naime, buduæeg britanskog ministra obrane, gospodina Alija G: nek
a mi ekolozi poka u koga je to ikad ubio kuhinjski no !
rujna 2006.
401
Èudo u Solothurnu
ili kako je prorok Zlatko Sudac èudesno izlijeèio gubavca Branimira Glava a
Veleèasni Sudac zatvorio je oèi i zabacio glavu: »Prorok Izaija ka e: Njegove nas rane i
scijeli e!« »Aleluja!«, zborno je odgovorilo èetrnaest tisuæa du a na tribinama sportske dv
ne u vicarskom Solothurnu. »Ali ima ih, braæo i sestre, i danas koji sumnjaju«, nastavi
o je veleèasni u transu, »ima i danas ovdje jeruzalemskih farizeja koji se pitaju -
tko je Isus da vam opra ta grijehe?« »Uaaaa! Buuu! Gazi, gazi, gazi farizeje!« skandirao
je zbor gnjevnih. »Istih onih, braæo i sestre«, grmjelo je iz razglasa, »koje je Isus p
itao: Je li lak e reæi 'Grijesi su ti opro teni', ili 'Ustani i hodaj'?«
Tribine su napokon utihnule. »Ja sada ponavljam rijeèi apostola Petra«, podigao je vel
eèasni Sudac prst u zrak, a onda ga nakon dramske pauze uperio u zlosretnika u inv
alidskim kolicima pokraj ulaza u dvoranu. Èetrnaest tisuæa pari oèiju okrenulo se prem
a bogalju koji se najprije zbunjeno okrenuo, a onda pokazao ka iprstom na sebe, ka
o da pita »tko, ja?«. Veleèasni se nije obazirao. »A Petar ka e: ja nemam ni srebra ni zla
ta, ali to imam to æu ti i dati« - sveèano je deklamirao prema siromahu koji je oèajnièki
ahao ka iprstom pod bradom, kao da moli »ne mene, ne mene«: »U Isusovo ime, ustani i hod
aj!«
Dvorana je zamrla. Svi su gledali u bogalja kraj ulaza, a on je najprije ne to pro
mrmljao sebi u bradu - zvuèalo je èak kao psovka - pa nevoljko ustao iz kolica. I do
k je èetrnaest tisuæa du a na tribinama plakalo i pjevalo: »Aleluja!« ovaj je èvrsto osov
n na zdrave noge veleèasnoga strijeljao stisnutih oèiju, zami ljajuæi kako bi, da on ima
Isusove moæi, najpoznatiji hrvatski karizmatik istoga èasa pao na tlo osut velikim
boginjama.
Da ne duljim prièu, Arena je odmah objavila potresnu prièu o gostovanju glasovitog s
tigmatika u vicarskoj, gdje je pred èetrnaest tisuæa svjedoka èudesno izlijeèio Hrvata Miè
G., pune èetiri godine okovanog u invalidska kolica. Veæ sutradan, meðutim, na vrata
Miæina vicarskog doma zakucala su dvojica mu karaca u crnim odijelima i predstavili s
e kao dr avni slu benici.
402
Tako je milo æu Gospodnjom, èudesnom snagom vjere i moæima sluge Isusovog veleèasnog Zlat
a Sudca - hrvatski emigrant Miæo G. ostao bez vicarske invalidske mirovine.
Je li se dogaðaj zbio ba ovako kako ga je rekonstruirao Globusov in-vestigativni ko
lumnist, manje je va no: novinari su ovih dana raskrinkali igru jednog poduzetnog
Hrvara koji se ljeti kupa u Crikvenici, zimi pred komisijom vicarskog zdravstveno
g osiguranja glumi bogalja, a u slobodno vrijeme prati veleèasnog Sudca na njegovo
j turneji, te èudesno ustaje i hoda po sportskim dvoranama. Nije va no ni jesu li ka
rizmatièni iscjelitelj i njegov menad er fra Sito Coriæ znali da je onaj invalid u par
teru pred pozornicom zapravo zdrav poput Zeljka Mavroviæa. I koliko jo takvih sezon
skih invalida ustaje i hoda na seminarima veleèasnog Sudca. Nije va no ni za to nitko
iz Hrvatskog skija kog saveza nije Janicu Kosteliæ umjesto u kliniku u Schrumsu odve
o kod Sudca, da joj ovaj ka e: »Ustani i skijaj!«
Druga jedna stvar meni je pala na pamet. Da u dogovoru s Kaptolom dr ava postavi v
eleèasnog Zlatka Sudca na èelo Komisije za reviziju ratnih invalidnina. Pravo je èudo,
ako veæ govorimo o èudima, kako se toga dosad jo nitko nije sjetio.
»Faljen Isus i Marija«, »vazda budi«, »kako se zovete?« - tako bi otprilike zapoèinjali sem
ri u zgradi Ministarstva obrane. »Branimir Glava .« »Hm... ovdje pi e da ste vi ratni inva
lid.« »Tako je.« »Vrlo dobro«, odgovorit æe referent s flasterom na èelu, ne to na krabati
ularu, pa onda skinuti naoèale i reæi: »Ustani i hodaj.« I dok si rekao »Aleluja!«, veæ inv
d Branimir Glava kao preporoðen skakuæe stepenicama ministarstava i opæinskih sudova, a
dr ava bilje i u tedu od desetak tisuæa kuna.
Jasno, uvijek postoji moguænost da Branimir Glava ostane kao ukopan u svojoj stolic
i i ka e: »Ali ja sam hodati mogao i prije.« »Aha«, stavit æe karizmatièni èinovnik naoèale
i opet na vrljati ne to na formularu. »Branimire, ova dr ava nema ni srebra ni zlata, a
li to ima, to æe ti i dati«, reæi æe vi i referent Sudac, »u Isusovo ime, odustani i hodaj
Stvar je zapravo vrlo jednostavna: ukoliko se u mjesec dana ne rije i revizija la ni
h ratnih invalidnina, otkrit æe se da su prevaranti ili: a) ratni penzioneri, ili:
b) veleèasni Zlatko Sudac. Nije da me krasi neka posebna snaga vjere u Rijeè Gospod
nju, ali ne to me vuèe ka odgovoru pod a). Ja, naime, sna nije vjerujem u vicarsku prav
nu dr avu. I ba i ne vjerujem da bi vicarsko Zdravstveno osiguranje za agenta uzelo
nekog hoh taplera to po sportskim dvoranama iscjeljuje la ne bogalje, pa videokasete
prodaje po 40 franaka.
Ka em ja vama: ima tu ne to.
listopada 2006.
403
Ping Pjong Jang diplomacija
ili kako je lwo Jima Sanader objasnio Bushu razliku izmeðu Sjeverne Koreje i Ju ne H
rvatske
Ne mogu tvrditi sa stopostotnom sigurno æu, ali zakleo bih se da je to bila ista ruk
a. Nekonvencionalan kosi kadar, prigu ene boje, neizo trena slika i dramatièna kompozi
cija, posve nova i revolucionarna u televizijskom novinarstvu: Ivo Sanader grca
od smijeha u donjem lijevom kutu, a George Bush u krupnom planu, glave zanimljiv
o odrezane u visini u iju. Ne bih, ka em, stavio ruku u vatru, ali recimo da bih ruk
u na grudi stavio da je to bila ista ona ruka i isto oko to je veæ jednom snimalo o
va dva vesela drugara.
Sjetit æete se, prije godinu dana je to bilo, kad je u izvje taju s konferencije Meðun
arodne demokratske unije u Washingtonu Jutarnji list na naslovnoj stranici objav
io fotografiju Busha i Sanadera, vedrog i nasmijanog dvojca, barem koliko se dal
o naslutiti iz mutne fotografije. Malo tko je tada primijetio potpis uz fotograf
iju, tri rijeèi koje su jezgrovito sa ele hrvatsku vanjsku politiku: snimio Bo o Bi kupiæ.
Taj dirljiv prizor mogu predoèiti vrlo ivo i, za razliku od Bi kupiæa, prilièno jasno. I
veæ vidim ministra kulture jedne europske dr ave kako, s digitalnim idiotom u ruci,
ponizno pita mo e li jedna fotografija za iznad kamina, a stra ni se Bush tupavo smj
e ka, kako da ne, izvolite, a vi ste iz?... »Kroej a, mister prezident...« na to se miste
r prezident iznenada smrkne... »Not rili Nort Kroej a?!...«, ha ha, shvatio je nespora
zum foto Bo o, »ne Koreja, kakva Sjeverna Koreja, mister prezident, mi smo iz Republ
ike Koreje, zapravo pardon Republike Kroej e, Kroej a, ju nou, Suker, Ivani eviæ... Kuko
uè?«
I to je otprilike sav posao hrvatske diplomacije: objasniti s vremena na vrijeme
trenutaènom amerièkom Georgeu Bushu da Hrvatska nije Koreja, ponizno ponuditi svoje
usluge u regiji i ulogu lidera na poluotoku - »ne, ne na Korejskom poluotoku, mis
ter prezident« i na kraju se zgotiviti za kamin i novine. Uz smijeh na Bushovu duh
ovitu paralelu izmeðu situacije na Korejskom poluotoku i odnosa izmeðu ju ne Hrvatske
i sjeverne Slovenije, koja upravo ovih dana u Kr kom gradi novi nuklearan reaktor.
404
Nije stoga ni èudo da Sanader na putovanja uvijek vodi Bi kupiæa. Foto Bo o je me tar od k
amere, iako bi mu netko trebao objasniti da njegova le erna ekspozicija i radikaln
a kadriranja nisu uvijek u hrvatskom nacionalnom interesu. Malo je, naime, neugo
dno svakom visokom gostu na Markovu trgu obja njavati da je to na slici na kaminu
ba predsjednik Bush, samo to mu glavi nedostaje sjeverna hemisfera.
Sve ostalo pro lo je kao podmazano, i u rijetko uzbudljivoj predizbor-noj utrci za
Bijelu kuæu Sanader je na kraju ipak pobijedio Stipu Mesiæa. Predsjednikov slu beni n
acionalni rekord, postavljen prije dvije godine na summitu NATO-a u Istanbulu, k
ada se u razgovoru s amerièkim predsjednikom zadr ao punih 28 sekundi koliko je Mesiæu
trebalo da se predstavi, a Bushu da izgovori historijsko Keep a good tvork! - u
vjerljivo je nadma en. Hrvatski premijer i lider slobodnog svijeta, kako mu voli t
epati slobodan svijet, razgovarali su, naime, punih sat vremena. Koliko je valjd
a Sanaderu trebalo da se predstavi, a Bushu da shvati da visoki gospodin i malen
fotograf nisu iz Koreje.
Ako je, meðutim, vjerovati premijeru, nije tu bilo govora samo o krizi na Dalekom
istoku. Kao odgovor na senzacionalan uspjeh Stipe Mesiæa, koji se javno pohvalio d
a je nedavno u New Yorku predsjednik SAD-a jedino njega, od svih dr avnika, »obgrlio
i poljubio« (25,7 sekundi, drugi najbolji rezultat svih vremena), Iwo Jima Sanade
r trijumfalno je preprièao svoju uspjelu alu o tome kako se s Bushom nije dogovorio
samo oko toga èija je obala ljep a, pozvav i ga da dode svojim obiteljskim nosaèem avio
na i osobno se uvjeri.
A zlobnici koji tvrde da amerièki predsjednik i ne zna s kim je razgovarao, nisu n
i svjesni koliko grije e. Sjedinjenim Dr avama u ovoj trusnoj regiji i te kako treba
pouzdan partner, naroèito otkako je njena nestabilnost postala prijetnjom amerièkim
interesima. Vidjet æe, uostalom, ti hrvatski jalnu i kad George W. Bush uzvrati pos
jet Hrvatskoj i obori prastar Clintonov rekord sa Zraène luke Pleso (17 minuta i 2
2 sekunde).
Nekoliko rashodovanih aviona i pokoji hrvatski bataljun u Iraku bit æe mala cijena
za ono to æe Hrvatska dobiti kad mister Bush pred cijelim svijetom bude priznao ka
ko je fasciniran ljepotama na e obale, zaljevom Kanghwa, Inchonskom rivijerom i pr
ekrasnim otocima utog mora, ali jo vi e naporima graðana Ripablik of Kroej e i premijera
Sa Na Denga da stanu u svojevrsan antemurale americanitatis pred nuklearnom pri
jetnjom iz Sjeverne Kroej e, Koreje, kako se veæ zovu sve te male dr avice.
Bushova duhovita paralela izmeðu Koreje i Balkana bit æe, naravno, trideset osma.
listopada 2006.
405
I konjicu ubijaju, zar ne?
ili kako smo negdje putem izgubili svaku radost igre i postali laka magarad
Prije pola stoljeæa svjetskim je nogometom vladala Maðarska, predvoðena èuvenom navalom
Czibor-Kocsis-Hidekuti-Pus-kas-Bozsik, koja godinama - sve do finala Mundijala 1
954. - nije znala za poraz. Voda i najbolji strijelac mo da najveæe jedanaestorice s
vih vremena, prve u povijesti koja je pobijedila Engleze na mitskom Wembleyu, bi
o je njena glasovita ljevonoga desetka, popularni Oczi - Ferenc Puskas.
Godine 1955., iste one kad je Oczi sa stra nim Honvedom po peti put osvojio prvens
tvo Maðarske, ne to ju nije svoj je peti naslov osvojio i splitski Hajduk. Glasovita n
avala Rebac-Mato iæ-Vukas-Vido eviæ-Senauer utrpala je Dinamu u Maksimiru est golova, a n
ajbolji strijelac bio je Mostarac Sulejman Rebac, popularni Sula, kralj gostioni
ce i esnaesterca, koji æe gotovo trideset godina sve do dolaska drugog jednog mosta
rskog belaj--bega - ostati zapamæen kao najveæi Hajdukov nogometni boem.
Dok su Puskas i Rebac zabijali na velikim pozornicama, grbavim ledinama zagrebaèke
provincije gospodario je neki Ivan Markoviæ, od nedjeljnih kibicera prozvan Dalma
, po Djalmi dos Santosu, desnom branièu slavnog Peleovog selegaoa i, ka u, najboljem
brazilskom beku svih vremena. Na eg Ðalmu velike su stvari tek èekale: te 1955. u zag
rebaèkom je Po taru jo igrao derbije zagrebaèke Podsavezne lige.
Puskas, Markoviæ i Rebac roðeni su godinu za godinom: Oczi 1927., Dalma 1928., a Sul
a 1929. Pro log tjedna oti li su tiho jedan za drugim, dan za dan: u srijedu je umro
Dalma Markoviæ, u èetvrtak Sula Rebac, u petak Oczi Puskas.
Istih tih dana hrvatski su se mediji preko Interneta dokopali transkripta telefo
nskih razgovora izmeðu zadarskog nogometa a Romana Obilino-viæa i njegova menad era Sini e
So e. Bolje od svih eseja to æe ovih dana usporeðivati nogomet Puskasove lake konjice
i Sulinog lakog konjaka s onim to se nogometom smatra u dana njoj Austrougarskoj, v
i e od svih usporedbi sada njeg hrvatskog nogometa s onim kakvog je svoje juniore uèio
Dalma Markoviæ, govori tih nekoliko kratkih telefonskih razgovora jednog mladog n
ogometa a i jednog klasiènog balkanskog menad era i kuno dera, od onih to u Kauflandu kup
uju krumpire, kapulu i nogo-
406
metne kadete, pa u prijelaznom roku prodaju svoju sumnjivu robu oèajnim kuæanicama i
korejskim nogometnim menad erima.
Vrijedi citirati stenogram tog poslovnog sastanka.
»U èetvrtak letimo«, ka e menad er Sini a So o svom pulenu. »Di letimo?« zbunjen je mladi i
oreju.« »U jeba te led, imamo utakmicu. Neæe me ovi moji pustit.« »Boli me kurac«, prekida
a gazda, »dat æemo im èetrdeset iljada eura nek te pustu i gotovo.« Mladi se igraè neæka, n
ide mu se u Koreju, nije on posve siguran ni u kojoj se ligi natjeèe ta Koreja, a
menad er mu strpljivo obja njava: »Jebo ti bog mater retardiranu, tebe treba ubit, ma
ter ti jeben! Di ja tebe iman u glavi? Treban uzet ka kamatar, dobro te isprebij
at, da radi u kamp kuæicama, da naplaæuje ka invalid na kapiji, pièka ti materina!«
Osim Obilinoviæa, gospodin So o zastupa i Antu Rukavinu, na eg najperspektivnijeg mlad
og igraèa. Nije te ko zamisliti razgovor, recimo, uglednih menad era So e i Zdravka Mami
ca, a èak i originalan stenogram dogovora o podjeli Bosne iz Karadorðeva odmah bih m
ijenjao za tran-skript subotnjeg razgovora Rukavininog menad era i sportskog direk
tora Lyona. »Ja bih maloga prvu godinu dao na posudbu Sochauxu«, ka e mon-sieur Guy Ge
net. »Pa ta ga uzimljat ako mi ga posuðivat«, odgovara monsieur Sinisha Shocheaux. »Daj
dva miljona pa ga materi posudivaj!«
Prije pedeset godina Ferenc Puskas je pred sovjetskim tenkovima pobjegao u panjol
sku i postao najslavnija Realova desetka svih vremena. Sulejman Rebac i Dalma Ma
rkoviæ oti li su pak u trenere: Dalma je stvorio Zajeca, Bobana i Prosineèkog, a Rebac
slavni mostarski BMW, generaciju Marica, Bajeviæa i Vladiæa, najbolju Vele ovu momèad s
vih vremena.
Danas mladi igraèi o ivotu i nogometu uèe od svake seoske o e, pardon u e, to zaparsto
i polovan BMW kapariraju golobrade balavce, trpaju ih u prtlja nike i vodaju po st
oènim sajmovima. Ti zbunjeni klinci vi e ne sanjaju bijeli ili modri dres, njih nogo
met zapravo ne zanima, njima to odavno vi e nije igra, veæ samo posao na koji ujutro
idu s entuzijazmom luèkih radnika, njih zanima samo novi BMW kakav ima i menad er,
a stotinjak tisuæa eura u Koreji najodva nija je ambicija i najsmioniji san na koji
su se spremni usuditi.
Prièa o Puskasu, Rebcu, Ðalmi, Obilinoviæu i Sini i o i nije prièa samo o nogometnim tempi
ssati. Prièa je to o dvije podjednako te ke i surove ere, izmeðu kojih se negdje putem
izgubila svaka radost igre, svaka ambicija i svaki san.
Nekad smo mo da i bili konji, ali bili smo laka konjica. Danas smo tek lakovjerna
magarad.
studenog 2006.
407
Mile voli kvisko
ili koliko posto mozga uopæe imamo ako je kilo mozga euro, a mi koristimo samo des
etinu
»Znanje je opet 'in'!« neuvjerljivo nam s televizijskih ekrana poruèuje Longliver Mlak
ar, i toèno se mo e vidjeti kako je èovjeku neugodno dok to govori. Znanje ne samo da
nije in ljudi koji znaju i ta vi e od tablice mno enja kladionièarskih koeficijenata do i
ljavaju se kao osobe s tjelesnom manom. Klinci se tako na zadarskim ulicama okreæu
za Mirkom Mioèiæem i blesavo klibere, a matere ih prijekornim glasom uèe kako nije pr
istojno pokazivati prstom takve ljude.
Nekad je vrlo popularna bila teorija o glupim Amerikancima koji ne samo da nemaj
u pojma gdje je Europa veæ ne znaju na karti pokazati ni vlastiti kontinent. Pothr
anjivali smo mit o na im zahtjevnim kolama u kojima mali geniji uèe rudna bogatstva B
urkine Faso, pa kasnije bez problema zavr avaju Oxforde i Harvarde, na kojima stud
enti trebaju ono to se u nas uèi u osmom osnovne. I cijela godi nja kamenoklesarska pr
oizvodnja ne bi valjda bila dovoljna da iskle e sve ploèe za rodne kuæe na ih nobelovaca
, samo da nije one podmukle politike vedske akademije po kojoj Hrvat ne mo e dobiti
Nobelovu nagradu.
U ta davna vremena esnaestogodi nji je ampion Kviskoteke Robert Pauletiæ bio istinska
jugoslavenska zvijezda. Danas je takva bizarna situacija to, naime, da je netko
zvijezda zato to zna kronolo ki poredati geolo ka razdoblja posve nemoguæa. Ne zato to
ema djeteta koji zna je li prije bio kenozoik ili mezozoik, nego zato to bi takvo
g klinca roditelji poslali ravno u psihologa, iskreno zabrinuti da æe jednog dana
zavr iti kao onaj redikul Miroslav Radman, pa da se s njim zajebava èak i Slaven Let
ica.
» ta da radim s malim?« pitat æe oèajna majka. »Nekidan sam ga uhvatila kako èita knjigu.«
?« prenut æe se dotad nezainteresirani psiholog. »Aha«, reæi æe ona na rubu suza, »ono s ko
ama i slovima.« »Hm«, pogladit æe bradu psiholog, »bojim se daje jedino rje enje komuna, ta
o sad dosta uspje no rade s takvom djecom.« »Gdje, u panjolskoj?« zaplakat æe se majka. »M
e, ima toga danas i kod nas. I odmah da vam ka em, neæe biti lako, tri mjeseca bit æe
u potpunoj izolaciji, ali vjerujte, to je malome posljednja ansa.« »Ne mislite valjda
...?« prestravljeno æe gospoda. »Da«, prekinut æe je psiholog, »Big Brother kuæa.«
408
Dva mjeseca kasnije, èak mjesec dana prije roka, mali Mile, milo majke svoje, izla
zi iz BB-kuæe kao lijep komad kretena, zahvalan otac nosi na RTL domaæi pr ut, a ponos
noj majci teku suze dok sin preprièava novinarima onu epizodu kad su za tjedni zad
atak rje avali kri aljku. » ivotinja s kuæicom, tri slova, prvo slovo P«, prièa on i u iva
mskoj pauzi, »znam, ka em ja: pas!« »Kakav si ti kralj!« zadivljeno ga promatra manekenka
iz predgraða koja je odmah jutros odkantala onog nogometa a Hajduka to je u pristupni
cu za zlatnu American karticu upisao ime, prezime i titulu: prvaci Hrvatske 2005
.
Vidjeli ste, uostalom i sami: jedna je sirota neobrazovana i polupismena djevojk
a dogurala do finala Big Brothera i postala autentièna zvijezda iskljuèivo svojim ko
losalnim neznanjem, pobijediv i èak i onog tuduma koji se na neèiju opasku kako ljudi
koriste tek desetak posto mozga zapitao koliko posto mozga èovjek uopæe ima.
Ona je danas u pravom smislu ono to je nekad bio Robert Pauletiæ, ivunderkind kojem
u tepaju kao »enciklopediji uzaludnih znanja«. Ona je tako cool, »kraljica« i »legenda«: is
inska dakle manekenka retardirane civilizacije neznanja, serijski proizvod idiot
ustrije koja nas je uvjerila da zaista postoji ne to kao »uzaludno znanje«.
Korporacijski efovi trljaju ruke i zbrajaju zaradu, obja njavajuæi roditeljima da su
im djeca po svim istra ivanjima pametnija nego ikad, jer prelaze nivoe te kih igrica
kao od ale i znaju razmjenjivati informacije preko bluetootha. Pa tako pripremlj
eni za ivot stoje pred peænicom i èekaju da se kesica s logotipom Dr. Oetkera pretvor
i u princes-krafnu, a noæu konobare u kafiæu i vrebaju iznad glave onaj oblaèiæ s tisuæu b
odova pa da skoèe na Level Two.
»Mo e li mi na karti pokazati Sjevernu Ameriku?« pita tako uèiteljica geografije, a mali
Mile, mangup iz zadnje klupe i glavni krele u razredu, upire prstom negdje izmeðu r
novnice i Tugara. Razred napeto i èekuje profesorièinu reakciju, a dripac se preznojav
a svjestan da je upravo stavio na kocku svoju reputaciju najcool budale, pa boja l
jivo, da uèiteljica ne vidi, pomièe prst prema Trilju i razmi lja kako nije valjda te
kurèeve sreæe pa da je od svih Amerika na svijetu pogodio ba onu Sjevernu.
»Kilo mozga dvije marke«, najavio je svojedobno i u nas dolazak civilizacije neznanj
a ugledan antropolog Ivan Milas reèeni Mile, to - s obzirom na èinjenicu da je iskori
stivo svega deset posto - i nije ispalo tako jeftino kako smo mislili. Kad bismo
jo znali koliko posto mozga uopæe imamo, lako bismo izraèunali i kolika je èista zarad
a od globalnog zatupljenja.
prosinca 2006.
409
ene na vrbe
ili kako je otpoèeo zavr ni boj protiv najveæeg prirodnog neprijatelja Hrvata
Rat se bogami opet rasplamsao. Prema izvje tajima s terena, protekli je tjedan bio
jedan od najkrvavijih u posljednjih nekoliko godina: u Bregima iznad Opatije 84
-godi nju staricu sin njenoga podstanara najprije je davio, a potom rukama i nogam
a pretukao na smrt. Dva dana ranije, u srijedu, u podstanarskom stanu u Osijeku
pronaðena je mrtva 43-godi nja ena, izmasakrirana s 33 uboda no em po vratu i trbuhu. D
an ranije, u utorak, 56-godi nju enu u Harmici kraj Brdovca mu je ubio raz-biv i joj g
lavu staklenom vazom. Dan prije toga, u ponedjeljak, 32-godi nja Si èanka te ko je ozlij
eðena kad joj je ljubomoran biv i mladiæ u automobil ubacio ruènu bombu.
Ni tjedan prije ovoga nije bio mnogo mirniji. Najprije je u jednom kafiæu u Dokman
oviæima kraj Moravica profesionalan za titar slu benim pi toljem ubio nevjenèanu enu, onda
je u Ðakovaèkoj Breznici 56-godi nju enu no em ubio zakonit mu , da bi na kraju jedan Zagr
pèanin u Dubravi svoju 47-godi nju suprugu ubio pi toljem, usred bijela dana, na ulici
, ba kao psa.
est mrtvih ena, od kojih su najmanje njih èetiri ubili partneri osakaæene, ranjene i s
ilovane vi e niti ne brojimo - bilanca je protekla dva tjedna na hrvatskim rati tima
. Dosada nji, stabilni hrvatski prosjek bio je jedna ubijena ena svakog mjeseca. Sa
da, ponavljam, est u svega pola mjeseca. Vijesti s fronta, meðutim, jo vi e ohrabruju
kad se zna da mu ka armija pritom nije imala ljudskih gubitaka.
Naprijed, braæo, u boj, u boj! Ne zaboravite da i sad, u ovom trenutku, dva miliju
na i tristo tisuæa ena jo uvijek slobodno eæe svetom hrvatskom mu kom zemljom. To je, br
Mu jaci, èetiri puta vi e nego to je ovdje ikad ivjelo Srba.
Da, gospodo, dok smo se mi obraèunavali s vanjskim i unutra njim neprijateljima, one
su se tiho i neprimjetno mno ile, sve dok popis stanovni tva nije pokazao porazan p
odatak: danas su u Hrvatskoj ene u natpoloviènoj veæini, i ima ih gotovo 170 tisuæa vi e
nego Mu karaca! Èak i
410
ovim tempom, od tri ene tjedno, Hrvatska bi bila seksièki oèi æena tek za tisuæu godina!
Meni je, moram priznati, te ko shvatljiva ta neuèinkovitost. Jer ene se, braæo Mu i, od n
as razlikuju vi e nego Srbi, muslimani ili homoseksualci. enu je na ulici ili u kre
vetu lako prepoznati rekao bih da su razlike medu nama vrlo opipljive pa iako lj
evièarska laprdala tvrde da se genetski ne razlikujemo od pravoslavaca, èak i oni mo
raju priznati oèite biolo ke razlike izmeðu Mu karaca i ena. Èasopis Nature jo je 2003. g
ne objavio rezultate dekodiranja mu kog Y kromosoma, èime je dokazano da ne postoji
jedan ljudski genom, nego dva: mu ki i bo eprosti enski. Nakon èega je enska propaganda s
lavodobitno graknula kako mu ki kromosom ima samo 78, a enski, X kromosom, èak 1098 g
ena! I tko je onda seksist, tko kome prebrojava genska zrnca? Ako mene pitate, èin
jenica da mu ki kromosom ima skoro petnaest puta manje gena rjeèit je dokaz genocida
nad mu karcima.
Protiv takvog genocida Mu karci se bore kako znaju. S obzirom na to da im nerazumn
im embargom meðunarodne zajednice u tom ratu nisu dopu teni bojni otrovi, te ka artilj
erija i ratno zrakoplovstvo, Hrvati vercaju pu ke, pi tolje i ruène bombe, bore se sjek
irama, no evima i palicama, nerijetko i goloruki juri ajuæi na brojèano nadmoæne ene. Otva
aju logore i trpaju ene u sigurne kuæe, mlate, siluju i padaju ih niz stepenice. Ra
t je to do istrebljenja, do svetog cilja: Hrvatska bez ena, èista mu ka Hrvatska, zem
lja piva, plavstationa, kladionica, daljinskih upravljaèa, utih muda-nata, zaèepljeni
h zahoda i ispisanih WC-dasaka.
I kad poubijamo sve preostale ene, kad dovr imo krvavi hrvatski e-nocid, bit æe to Hrv
atska kakvu su sanjali na i slavne æaæe mu ke domovine i didurine stare slave djedovine.
Pa jo samo da se ostvari vizionarski Imagine there's no ivomen fra Luke Toma eviæa,
profesora moralne teologije i, pazi sad, bioetike na Bogoslovnom fakultetu u Spl
itu, koji je onomad na Latinici ukazao kako poguba mje ovitih brakova Hrvata i Hrv
atica rastaèe zdravo mi iæno tkivo mu ke Hrvatske, i zavapio kako bi »svijet bio bolji kad
bi Mu karci mogli raðati sami«. Imagine no Sex and Cityll wonder ifyou canlno needfor
maternitjla brotherhood ofmen.
Jer to je, realno, jedini potencijalan problem maskulinistièki èiste Hrvatske, Hrvat
ske bez onih buènih nastavaka za usisivaèe, kako se ono zovu... da, ene. Tko æe, naime,
raðati nove Mu jake? Kad bi se nekako mogli samo-oploðivati, kao u fra Lukinoj Imagin
e, bili bi hrvatski Mu karci konaèno svoji na svome. I kad se tako na velièanstvenom b
rotherhood-ofmen-vthuncu nabijemo svoji na svoga, da vidimo samo jo kako da zatru
dnimo i rodimo.
Fra Luka ili kako se veæ zove onaj iz oglasa sredit æe nam valjda da ne bude ensko.
sijeènja 2007.
411
Tko o èemu, Hrvat o po tenju
ili kako najbolji mogu biti po teni, a po teni ne mogu biti najbolji
Ako je istina ono to ka u, a ka u kako su sami igraèi donijeli odluku da se posljednja
utakmica drugog kruga Svjetskog rukometnog prvenstva protiv panjolske ne pusti on
da taj dogaðaj po svemu nadilazi znaèaj jedne obiène rukometne utakmice. Kao prvo, ova
j put odluèio je »narod«. Iako su »strukture« htjele odmarati glavne igraèe, a zapravo tiho
pustiti panjolcima utakmicu, izbjeæi u èetvrtfinalu La France Fatale i namjestiti Isl
andane, Baliæ i dru tvo rekli su povijesno: »Ne!« Istina, jedino tu utakmicu nisam gleda
o, a navodno je bila lo a, ni panjolci se nisu ba ne to polomili oko pobjede. Pa ipak,
Hrvatska je pobijedila golom razlike, i zavr ilo je, kako je zavr ilo.
Igraèi su htjeli po teno - pa kad se upozorava da ne treba brkati sportski pobjednièki
motiv s po tenjem, valja znati i to da je malo toga danas po tenije od sportskog mo
tiva za pobjedom - i na kraju su s jednim porazom, jednim jedinim porazom uz dev
et pobjeda, zauzeli tek peto mjesto.
Strukture, naravno, likuju. Predsjednik Rukometnog saveza otvorio je paljbu na s
elektora i igraèe, nazvav i njihovu elju za pobjedom »bahatom« i to æe uæi u slavnu povi
hrvatskog be èa æa biv i selektori i trenutaèni novinari smatraju da se panjolcima moral
titi, jer bismo preko Islanda lako bili svjetski prvaci, a notorni Æiro Bla eviæ dozva
o je u pamæenje one svoje sramotne poraze protiv Portugala i Argentine, kada je se
bi kukavièki namje tao alibi utakmice protiv Njemaèke. Èak se i Lino Èervar branio kako od
luka da se pobijedi panjolce nije bila njegova, prebacujuæi odgovornost na igraèe.
I danas, a cijeli je tjedan pro ao od poraza protiv Francuske, ne prestaju tako po
lemike: je li trebalo pustiti panjolcima?
Pouka cijelog sluèaja je jasna, znali smo to uostalom i prije Svjetskog rukometnog
prvenstva: po tenje se ne isplati. I u pravu su strukture kad ka u da se poraza od p
anjolske, da smo bili mudriji, danas na doèeku svjetskih prvaka na Jelaèiæa placu nitk
o ne bi ni sjeæao. Kao to se, na posljetku, ne sjeæamo onih bijednih utakmica protiv
Portugala i Argentine, koje Hrvatska televizija nikad ne reprizira i koje smo us
pje no amputirali iz kolek-
412
tivne memorije, onako kako se ne volimo sjeæati sitnih podlosti iz svojih malih pr
o losti, cinkarenja, ogovaranja, la i, podmetanja i podmiæivanja kojima smo sebi krèili
put u èetvrtfinale ivota. Kao to æe ih zaboraviti podjednako i kurvini sinovi iz parla
menta i beskrupulozni oèajnici iz TV-kviza Najkurvinskija karika, to osvajaju par t
isuæa kuna izbacujuæi bolje i pametnije od sebe, odavno osloboðeni èak i najobiènijeg ljud
skog stida.
Odluka Baliæa, Metlièiæa i ostalih da protiv panjolske idu na pobjedu na posljetku ipak
nije ipala povijesna, jer takve mijenjaju povijest, a ova neæe promijeniti ba ni ta.
Hrvatska, zemlja koju su predstavljali na Prvenstvu, i dalje æe biti tamni vilaje
t u kojoj æe po tenje biti psovka, a po tenjaci retardirana kukavelj: tko je ovdje jam
io, jamio je, tko je pustio - pustio je. A pu tali su ovdje panjolcima i osvajali s
vjetska prvenstva kojekakvi hoh tapleri, le inari, mufljuzi i hijene.
Gledao sam tu utakmicu s Francuzima i nisam se iznervirao. Ni ta kao sport nije ivo
t sam, nikakva knji evnost ni umjetnost, i ja sam znao da æemo izgubiti. Ako se u st
varnom ivotu takve utakmice i dobivaju, to æe biti samo zato da te o amari kasnije, u
polufinalu, ili finalu.
Zadnji put tako sam se prazno poslije utakmice osjeæao prije dvadeset pet godina,
kad je ono 1982. u Barceloni Bearzotova Italija pobijedila stra an Santanin Brazil
sa icom, Socratesom, Cerezom i Falcaom. Nije Brazil, naravno, izgubio zato to je
bio po ten - kao to, u krajnjoj liniji, nije ni Hrvatska u Njemaèkoj, ali bilo je nek
ako duboko nepo teno da taj Brazil ispadne s prvenstva. Baliæeva je dru ina u rukometu
ono to je tada nji Brazil bio u nogometu, ali talent i ljepota jedva da kotiraju m
alo bolje od po tenja. Samo se u umjetnièkom klizanju ocjenjuje umjetnièki dojam -zato
to i nije sport. Povijest pamti tu herojsku utakmicu Paola Rossija, ali nitko v
i e ne pamti da je na Mundijal u panjolskoj isti taj Rossi stigao ravno s dvogodi nje
nogometne robije zbog namje tanja utakmica.
Hrvatska prvi put u svojoj povijesti, a mo emo slobodno toj povijesti dodati i Jug
oslaviju ima reprezentaciju koja je u neèemu zaista najbolja na svijetu, i prvi pu
t ima nekog igraèa momèadskog sporta koji je apsolutno najbolji na svijetu. I kao to
Diego Armando Baliæ nije zvijezda - nikad se neæe dogoditi da pobjednik Najkurvinski
je karike svojih dvadesetak tisuæa kuna nakon emisije preda boljemu, kao to je Ivan
o svoju nagradu za najboljeg igraèa utakmice s Rusijom prepustio Zrniæu tako ni njeg
ova reprezentacija nije prvak svijeta. Po teni ne mogu pobijediti niti u maloj Hrv
atskoj, pa kako æe biti prvi u svijetu?
Po tene, naime, ljudi vole i hvale iz daleka, ali ih - primijetili ste vjerojatno
i vi - ne doèekuju na aerodromima i trgovima.
veljaèe 2007-
413
Ne æastivi na Filozofskom fakultetu
ili hoæe li Hrvati pisati odvojeno »ne æe« ili ne æe, i ako »ne æe«, za to ne æe i »za to«
Ne znam za vas, ali ja sam bogami mislio da se Ante zajebava. Tomiæ. Ono kad je pr
ije desetak dana u nedjeljnom Jutarnjem napisao da æe nakon dono enja Zakona o jezik
u policija krenuti u bespo tedan obraèun s prekr iteljima, » iroku akciju kodnog imena 'Kaè
Mio iæ'«. Veæ je Ante vidio naslove u novinama: »Sredi æe: Pogre nom deklinaci-jom akuzativ
stavljao nevjenèanu suprugu«, ili »Gospiæ: Napio se pa brkao glagolska vremena«.
Nije, meðutim, pro lo ni sedam dana, a u istom tom Jutarnjem listu osvanuo je preko
cijele stranice naslov: »Zagreb: Bili protiv 'grje ke' i 'ne æu' i ostali bez kune za
znanstvene radove!«
I sva je sreæa da ono to Tomiæ pi e u Hrvatskoj i slu beno nije umjetnost, jer bi stari c
inik Oscar Wilde opet bio u pravu, tvrdeæi kako ivot opona a umjetnost.
Sto se dogodilo? Dvojica starijih mu karaca, koji su u turom policijskom izvje æu naved
eni samo kao J. S. (73) iz Mila a kraj Donjeg Jelenja, po zanimanju profesor emmer
itus, i I. P. (60) iz Kotor Varo a, Bosna i Hercegovina, po zanimanju prof. dr., o
bojica dr avljani Republike Hrvatske, uhvaæeni su u kri-voslovu kada su od Ministars
tva znanosti zatra ili novèanu potporu za svoje znanstvene radove »Hrvatski pravopisni
-pravogovorni priruènik«, odnosno »Priruènik za uèenje hrvatskog jezika kao stranog«, namij
njen strancima koji uèe na jezik.
Kako doznajemo, radi se o Josipu Siliæu Zemuncu i Ivi Pranjkoviæu zvanom Prenki, dug
ogodi njim predavaèima na Katedri hrvatskog jezika Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
U njihovoj jazbini na Sveuèili tu, koja je prema oèevicima izgledala kao Stjepan-Babin
a peæina, pronaðena je veæa kolièina slova »j« i »t«, to su godinama zagonetno nestajali p
e kama« u »zadatcima« na Odsjeku za kroatistiku.
Beskrupulozan dvojac, otprije poznat organima gonjenja po svom protivljenju odvo
jenoj transkripciji glagolskog oblika »ne æu« a Josip Siliæ Zemunac i po »Pravopisnom pri
uèniku hrvatskog ili srpskog jezika« iz 1986., kojega je sastavio s pokojnim bossom
Vladimirom Aniæem zvanim
414
Neæo - glatko je odbijen na natjeèaju Ministarstva kulture i znanosti kad su recenze
nti u njihovim projektima otkrili goleme kolièine pravopisnih pogrje aka, spremnih z
a dilanje, predavanje i prepredaju lakovjernim studentima Filozofskog fakulteta.
Ukratko, u svojoj odbijenici organi gonjenja su poruèili Prenkiju i Zemuncu da se
gone u za to predviðene organe. Zajedno sa svojim projektima.
I samo valjda zahvaljujuæi èinjenici da Zakon o jeziku jo nije donesen, zloglasni jez
ikoslovci nisu zavr ili u Lijepoglavi, da tamo est mjeseci str-jelicama oznaèavaju po
grje ke u svojim zadatcima, zajedno s okorjelim kriminalcima s Treæeg programa Hrvat
skog radija, a sve po èlanku 16. Zakona o hrvatskome jeziku, koji glasi: »Zatvorom d
o est mjeseci kaznit æe se odgovorna osoba u krugovalnoj ili dalekovidnièkoj postaji
u kojoj se rabi nehrvatski medunarodno-hrvatski jezik.«
Ante Tomiæ? Ne, veæ Vice Vukojeviæ, u svom prijedlogu Zakona o jeziku iz 1995. godine.
Da, isti onaj slavni Vice Vukojeviæ, koji je u to doba predlagao i osnivanje Dr avn
og ureda za hrvatski jezik - jeziène policije koja je izmeðu ostalog imala zadaæu i »nad
gledati jezik u tisku« i »jezièno savjetovati pisce knji evnih djela«.
Ako je vama smije no, meni nije. Tip koji bi u normalnoj Hrvatskoj bio junak Globa
lnog sijela, zaboravljen redikul iz Sabora koji u istoj onoj maskirnoj uniformi
danas sakuplja po kontejnerima prazne boce mineralne vode i na pazaru prodaje mi
neralni kupus, jo uvijek je sudac Ustavnog suda, one dakle instance koja æe sutra r
azmatrati ustavnost Zakona o jeziku.
A njegova ideja, za koju smo mislili da pripada mraènom dvadesetom vijeku, kako vi
dimo - jo ivi. Dva veka Vukojeviæa.
Uistinu, fascinantna je upornost na ih jeziko-palucajaca da zauzdaju hrvatski jezi
k. Njihov je trud urodio posve jedinstvenim fenomenom u svjetskim razmjerima: ne
postoji danas narod koji se svoga jezika boji kao Hrvati, prestravljeni i kad r
je avaju kri aljku - jedini na svijetu koji, èak i kad znaju da su pogrije ili, ne znaju
jesu li napravili gre ku ili grje ku.
Hrvati ne znaju svoj jezik, i nije mi poznato da je ijedan projekt koji se ikad
na ao na stolu ministra Primorca imao vi e smisla, je li ijedan Hrvatima bio potrebn
iji od onoga kojega je Primorèevo ministarstvo glatko odbilo Ivi Pranj-koviæu Prenki
ju »Izrada priruènika za uèenje hrvatskog kao stranog jezika«.
I dok jezikoslovci u maskirnim uniformama ne donesu Zakon o jeziku, prije nego m
e poènu »jezièno savjetovati« kako »ne æe pogrje ke u zadatcima« - dok traje dakle jezikosl
aj - ja, evo, koristim priliku da im na svom nestandardnom hrvatskom poruèim ebie
se.
Pa neka rastavljaju i ubacuju »j« i »t« kako god hoæe.
veljaèe 2007.
415
Slavica Cuktera
i prsten Nibelunga
ili kako Nijemci polude kad u prvom èinu VValkure kurvin bas tra i baritonovu krv
Vlasnici turbofolk klubova i liberalni sociolozi do li su na svoje. Masovna tuènjava
s no evima i pucanjem ovaj put se dogodila ispred kultne Moèvare, samog hrama takoz
vane urbane kulture. Graðanski ratovi ne dogaðaju se dakle samo na parkirali tima turb
ofolk klubova, narodnjaci nisu krivi za sve. Istog dana, uostalom, Seka Aleksiæ je
bez najmanjeg incidenta odr ala koncert u srcu Splita. Narodnjaci su iz predgraða s
i li i u stari Agram, i tko vi e mo e reæi da to nije urbana muzika? Najzad, turbofolk j
e to i po definiciji, kao radioaktivna urbana mutacija narodne muzike. Takorekuæ u
rbo-folk.
Stra ari s predziða graðanstva argumentiraju svoju tezu statistikom s gubicima u ljuds
tvu, zakljuèiv i nakon obdukcije kako su ubodne rane na le evima pred folkotekama oèito
od Sekinih srceparajuæih stihova, a ne od srceparajuæeg no a brata Hrvata. Kao da su o
nog nesretnika pred klubom Baèvica kraj Rijeke u trbu nu upljinu pogodile rijeèi Olje K
ar-leu e: »Ubij me ako znam ta radim/tu na pragu tvome«, a ne metak kalibra 7.65 mm.
Èuvari urbanog identiteta na ih gradova - jer tramvaje, kako znamo, razbijaju i pale
samo u zabitim lièkim selima i na nekim puèinskim otocima - ka u da za masakr pred Moèv
arom nije kriva muzika koja se tamo slu a. Naravno da nije. Ali zanimljivo kako sa
d iznenada va i teza da muzika nije kriva. Nego samo obièni idioti, suri gradski (la
t. chrvsaetos urbis), s pi toljima i skakavcima. I odjednom nije trebala ni Slavic
a Cuktera da im zapjeva: »Pucaj mi u srce/kad u leda mogao si/daj joj svoju ljubav/
kad veæ telo dao si«.
Mi, eto, ne mo emo u Europu s turbofolkom i balkanskim obièajem da se bijele linije
na parkirali tima crtaju u obliku le eæih ljudi. Jer u Europi se, drugovi i drugarice,
ne mlati bejzbol palicama i martensicama, veæ dirigentskim tapiæima i baletnim papuèic
ama. Pi tolji se tamo ne vade pred prljavim prigradskim folk-klubovima, nego pred
opernim kuæama.
416
Evo, ako ne vjerujete, vijest iz Njemaèke: deseci lak e i nekoliko te e ozlijeðenih bila
nca je masovnog sukoba koji je ispred zgrade frankfurtske Opere izbio za vrijeme
tradicionalnog Opernballa, iste one subote naveèer kad su se primitivni Hrvati ml
atili pred Moèvarom!
to se dogodilo? Popizde li to temperamentni frankfurteranci naèisto kad èuju kako u p
rvom èinu Wagnerove Walkiire onaj kurvin bas tra i baritonovu krv, pa kako Siegmund
vadi maè iz Hundingova stabla, tako se u lo ama iz frakova vade no evi i odvijaèi, a raf
ali iz » korpiona« re e-taju utu tukaturu Lucaeove Opernahaus? Ili je tankoæutne germansk
u e taknuo onaj tihi A-dur, kojim su violine najavile Helmuta Kohla i Brigitte Nie
lsen na lijepom plavom Dunavu, pa su na parkirali tu pred Operom odmah poletjele èa e
schnapsa, boce piva, Kruppovi pajseri i meci iz mausera?
Iznenadili biste se, ali Nijemce ne pale toliko Wagnerova persifalska mistika i
Straussove violine. Oni se medu sobom mlate iz mnogo prozaiènijih razloga. Nerede
u Frankfurtu, recimo, izazvali su mladi lokalni antika-pitalisti, protestirajuæi z
bog glamuroznog Opernog bala, malograðanske prc-parade koja se - za esto eura po gl
avi i sloganom » ivot je lijep, ivio ivot« odr ava usred afera s rezanjem socijalne pom
smanjenjem bud eta za obrazovanje. Umjesto s vjenèanim kumovima, izbrijanim redarim
a i sluèajnim prolaznicima, golobradi se njemaèki barbari obraèunavaju tako s kapitali
stièkim kièem, dr avnim licemjerjem, nepravednim sistemom i njegovom policijom.
S druge strane lijepog plavog Dunava, mlada hrvatska europe èita njemaèkim vr njacima l
ekcije iz uljuðenosti: oni operu prate koncentrira-no æu kolege Zu uloviæa, a najvi e od sv
h opera vole Operah Show. Za razliku od njemaèkih huligana, oni opernball-preserav
anja s Pari ili Pokos gledaju pozorno, s dugaèkim stalaktitima sline iz usta, dok i
m se jezik u slapovima slijeva baroknim stepeni tima tajkunskih dvoraca kao crven
tepih kojim æe koraèati drogometa i, starlete, ratni profiteri, sopranosi sapun-skih o
pera i zjevaèke pvijezde, junaci Red Carpeta, Shpitzze, Exkluziva, Exploziva, ili
nekog 24-satnog stabloidnog li æa.
Nakon bala opernbaleri i njihovi navijaèi svejedno æe se zajedno naæi u Ludnici, Pashi
ili nekom drugom narodnjaèkom klubu, u VlP-separeu ili ispod anka, ovisno o kastin
skoj pripadnosti.
Glavni ideal mladih europskih antikapitalista ovdje je postignut na parkirali tu p
red klubom, gdje svi imaju jednake anse za ivot. Ostali su ionako prilièno nejasni:
nije li smisao kapitalizma - kako ga shvaæa na turbovolk jugend upravo u tome da, b
ogu hvala, nema ni posla ni
417
obrazovanja? to se pak socijalne dr ave tièe, jedina socijalna pomoæ koja im eventualno
treba jest pomoæ za upad na neki social-event.
Mo e i Prsten Nibelunga u zagrebaèkom HNK, ako æe Alberich njime konaèno o eniti Paolu Val
iæ, Lanu Paviæ, ili kako se veæ zove. Pa da i na a gnjevna mlade konaèno zapuca ispred Ope
e.
veljaèe 2007.
418
Vitezovi Ku-Kukuruz-Klana
ili kako je na izborima u Slavonskom Brodu pobijedila Schindlerova lista
»Pokrivajuæi èak pola milijuna hektara, od svih poljoprivrednih kultura u Hrvatskoj na
jrasprostranjeniji je - kukuruz«, èuje se glas naratora Martina Sheena dok kamera u
nepreglednom zelenom moru zumira debelju kastog farmera koji govori nagnut nad nje n
u mladicu: »Vidite kako se izdu uju internodiji stabljike, a konus rasta dolazi na p
ovr inu tla. U ovoj fazi nodijalno pravo korijenje èini glavni dio kor-jenovog siste
ma i veæ je dobro razvijeno. Korijenje je jako va no, jer stabljika zna visoko naras
ti. Uz malo dubriva, ovoliki æe kukuruz narasti do etve.«
Tako bi nekako poèinjao film »Korijeni za buduænost«, jednosatni do-kumentarac o Anti Ðapiæ
, da sam ga ja radio. Ali film je radio Jakov Sedlar, pa nekako slutim da publik
a na premijeri u Angelica Theateru u New Yorku nije vidjela ni svojedobnu Paveliæe
vu sliku u Dapiæevu uredu, ni dirljivu scenu s otvaranja Francetiæevog spomenika u S
lunju, ni onu kultnu scenu u kojoj Ðapiæ, poput ministra poljoprivrede u NDH ivana Ku
ve diæa, visoko uzdignute desnice pokazuje »koliki æe kukuruzi u Slavoniji rasti kad HSP
dode na vlast«.
teta, jer tajming je bio savr en. Istoga dana na izvanrednim lokalnim izborima u Sl
avonskom Brodu Ðapiæev je Ku-Kuruz-Klan odnio premoænu pobjedu, a za koji tjedan poèinje
sjetva kukuruza: na va em mjestu ja bih odmah sve rasprodao, pa kupio komad Brods
ko-posavske upanije i nekoliko lepera Bc-ovog sjemena hibridnog kukuruza.
Pa ipak, kako sad stvari stoje, prije æe osjeèki gradonaèelnik obnoviti gornjogradsku
sinagogu, i prije æe postati poèasni predsjednik idovskog portskog dru tva Makabi, nego
o taj kukuruz sazrije za etvu. Ne zato to kukuruz neæe narasti, nego zato to je Anto Ða
pstein odluèio, izgleda, postati pravednik medu narodima.
Svega smo se mi do povraæanja gadljivog nagledali, ali Dapiæeva izraelska epizoda, p
rotokol avionskog mudraca na liniji Zagreb-New York vio. Jeruzalem, jedna je od
najdegutantnijih. Nakon to se u uljao u Izrael
419
kao turist-samoljubojica, pa gotovo provalio u Yad Vashem, gurajuæi se pred knjigo
m utisaka, nakon to je mjesecima po Svetoj zemlji tra io neki grad, gradiæ, selo, zas
elak, kibuc, lift, bilo to da se pobratimi s Osijekom, Ðapstein se dosjetio novom g
enijalnom potezu: unajmio je izraelsku producentsku kuæu Filmind, specijaliziranu
za politièku propagandu, da snimi film o njemu.
Filmind je veæ radio propagandne filmove za brojne izraelske i europske politièare,
ukljuèujuæi i Velju Ilica, nesuðenog predsjednika Srbije, danas ministra za kapitalne
investicije, organizatora Cecinih koncerata i najveæeg kabadahiju Ko tunièine vlade. S
to je koincidencija zgodna poput one kad se istodobno s Ðapiæem Izraelom uljao Pero B
ukejloviæ, premijer Republike Srpske.
Treba vjerovati je da je na Velja Ðapiæ najprije poku ao doæi do Spiel-berga, ali ovaj, k
oliko je poznato, ne planira nov nastavak Ralja. Ne bi bio lo ni Jurski park, ali
pretpostavljam da su Lucasovi kompjutorski animatori, kad su vidjeli skice glav
nog junaka, procijenili da je to prevelik izazov.
Preostali su tako producenti iz Filminda, koje rabin Ðapitz sad po Hrvatskoj vodi
kao meèke. Stvar je, ka em, odvratna do povraæanja, jer jedino to je Ðapiæu bilo va no jes
lakat za film, na kojemu æe uz njegovo blago filosemitsko lice stajati ona nerazum
ljiva hebrejska slova.
U tom naruèenom dokumentarcu neæete tako èuti Ðapiæa kako govori da je »jedina krivnja usta
g pokreta u tome to nije uspio«, neæete èuti da je »i jedan Srbin u Saboru previ e«, da »n
sto poèinio zloèin Srbin ili Hrvat«, ili da »je vijest o smanjenju broja Srba jedna od b
oljih u posljednje vrijeme«. Neæe u tom filmu, slutim, biti mjesta za izjavu da je s
uðenje jasenovaèkom krvniku Dinku Sakiæu bio »politièki proces«, i da »hrvatskim idovima i
a za NDH nije bila oduzimana, nego davana drugima na upravljanje«. Neæe stati mnogo
takvih i sliènih izjava velikog antifa ista i osvjedoèenog prijatelja idovskog naroda A
nte Ðapiæa.
Na pitanje za to se rtvama nacizma poklonio u Jeruzalemu, kad mu je Jasenovac mnogo
bli i, Anto Ðapiæ je posredno odgovorio u beogradskim Veèernjim novostima, rekav i kako æe
u Jasenovac otiæi kad Srbija raskrsti s jasenovaèkim mitom, jer bi u protivnom »bio di
jelom propagandistièke ma inerije i specijalnog rata protiv Hrvatske i Hrvata«. »Na e hrva
tsko èovjekoljublje obvezuje nas izraziti aljenje za nevine rtve«, rekao je tada Ðapiæ, »
smo istodobno obvezni voditi raèuna i o tome, da se ta na a iskrena gesta ne zlorab
i u propagandistièke svrhe suprotne nacionalnim interesima. A upravo bismo takve uèi
nke poluèili da je u Jasenovac oti ao Anto Ðapiæ.«
420
Propagandna ma inerija, kako vidimo, dobra je kad radi za Hrvatsku i njene naciona
lne interese. A Ðapiæ u njoj Zidove koristi kao nove maskote svoje stranke, ondje gd
je se do nedavno koèio opaki sivi vuk: njemu su Zidovi potrebni i korisni otprilik
e koliko i Dinku Sakiæu u jasenovaè-kom pogonu za preradu ko e. Vuk, naime, ko u mijenja
.
Ako vam se to doima neslanom shalom, Yad Vashem smislu za humor. Èekajte da vidite
ovogodi nju izbornu listu HSP-a. Kako èujem, nositelj liste bit æe Oskar Schindler.
o ujka 2007.
421
Rado ide Hrvat u violonèeliste
ili kako æe Hrvatsku braniti Zbor idovske garde iz Verdijevog Nabucca
Ukidanje obaveznog vojnog roka sad je veæ sasvim izvjesna stvar, novi æe Zakon o obr
ani biti i formalno izglasan u Saboru, pa æe hrvatski srednjo kolci prestati - kao u
vrijeme janjièara i otoman-skih zavojevaèa bjesomuèno upisivati fakultete i rezati pr
ste na rukama. Ili barem opsjedati doktore za potvrdu da imaju èetiri prsta. Nema
za koga ti golobradi mali huligani nisu proteklih stoljeæa ratovali - od Vatikana
i Mletaka do Austrije i Jugoslavije, a sad, kad konaèno imamo svoju dr avu, oni bi o
djednom na fakultet!
Ne znam za vas, ali ja nisam siguran da je to dobro rje enje. Èak i kad bi to bio st
rate ki povratak dobroj, staroj mitolo koj podjeli na »hrvatsku kulturu i srpsko juna tv
o«. Ali nije mi poznato da se radi na osmi ljavanju roènog sustava za novaèenje u tisuælje
tnu uljudbu. Ono to je danas ministar obrane, tad bi trebao biti ministar kulture
. Svaka bi opæina kako sam ja to zamislio - imala Ured za kulturu, i klinci bi pre
d kraj srednje kole dobivali uredne pozive za odslu ivanje uljudbenog roka.
»Si dobil pozif?« »Aha. Uljudbena po ta 1087 Vatroslav Lisinski.« »Kaj je to, koji je to ro
?« »Filharmonija. A ti?« »Japica imaju vezu, pak sem dobil UP 4082 Hlebine.« Tako bi to bi
lo, da se mene pita. I onda surova obuka. Ustajanje uz Odu radosti, hrvatski voj
nièki hors d'oeuvres, niskokalorièna voæna salata ili kiflice s mozzarellom, pa èi æenje in
trumenata, rastavljanje i sastavljanje klarineta, i mar na solfeggio. »UP 7009, Bri
juni? Mornarica, a?« »Aha. Teatar Uh/sses.« Da, da, gospodo. Tko nije za kralja Leara,
nije ni za enu.
I bila bi ta vojska korisnija nego ova dana nja, koja samo sjedi u kasarnama i èeka
neku poplavu, potres ili lokacijsku dozvolu za pukovnikovu vikendicu. Pra inari ko
je dopadne UP 1072 Dru tvo hrvatskih knji evnika, u vojarni Ivan Aralica Bukara na J
elaèiæa placu pisali bi bildungsromane o uskrsnuæu Glembajevih u slobodnoj Hrvatskoj,
a kad domovina u nevolji pozove, pisali bi nadahnute novinske komentare mudrih V
ladinih poteza i govore za predizbornu kampanju. Pje adija iz HNK glumila bi odu-
422
evljene narodne mase kako klièu, a u sluèaju veæe prirodne katastrofe spremno bi uskoèila
i u sapunice, sitcome i televizijske reklame.
Ponositi hrvatski mladiæi pod sloganom »Rado ide Hrvat u violonèe-liste« opra tali bi se o
d svojih na kolodvorima, uplakane majke trpale bi im u torbe domaæe ulje na platnu
, a s radija bi ih ispraæao glas voditeljice: »Antoniju Èavki sretan odlazak na odslu en
je uljudbenog roka ele sestra Meredit, mama Biserka i æaæa Jozo uz Sostakovièev klavirs
ki trio u C-molu, op. 67«. Zbunjene, golobrade gu tere u koncertnim dvoranama i atel
jeima doèekivali bi strogi intendanti, dirigenti i sveuèili ni profesori: »Spliæo, a? Ima
jedan tvoj tamo, u konceptualcima.«
Kakve bi to vojnièke prièe bile! »A u vojsci sam stekao druga do groba, i kroniènu upalu
zgloba, suvenir na baletne dane.« Desetljeæima poslije prièali bi hrvatski mu i o svoji
m vojnièkim danima, veèerima poezije negdje u velebitskim vrletima, i kiparskim kolo
nijama u karaulama na granici. I kako se ono bojnik Gabelica na premijeri Gavran
ove drame izderao na aptaèa, jer poma e roènicima. I kako je jedan mangup iz Pule za vr
ijeme po arstva satniku U ljebrki u baletanke ispraznio cijelo sljedovanje Rosinio k
alafonijskog premaza za violinu.
Tako, meðutim, biti neæe. Umjesto da primaju pozive za simfonijski orkestar, Vara dins
ke barokne veèeri ili Studio za suvremeni ples, maturanti æe od sada biti prepu teni u
lici i pravnim fakultetima. A domovina slovenskom zavojevaèu.
Profesionalni vojnici, ka ete? Nemojte me zajebavat'! Za to mislite da æe oni kad Hrva
tska vojska postane profesionalna, tvrtka dakle kao i svaka druga dr avna firma -
biti i ta drugaèiji od uèitelja ili medicinskih sestara? I kad sa sjevera udare Jan ine
trupe, bit æe kasno: otkrit æemo, naravno, da je pola kopnene vojske na bolovanju, a
druga u trajku zbog neisplaæenih djeèjih doplataka. Iz in enjerijskih baza nestajat æe i
e i armature, terene za vikendice pripremat æe juri ni tenkovi, koje æe voziti neæaci to
ih je zaposlio bojnik Gabelica, a mornarica æe torpedima loviti ribu i prodavati j
e na crno restoranima. Pa pilot se niti u izviðaèki let neæe dignuti bez kuverte s dva
-tri soma eura!
I to kad prva generacija profesionalne vojske doðe pred penziju, pitam ja vas? Negd
je najkasnije do 2035., domovinu æe nam braniti armija ez-desetogodi njaka naoru ana iz
oflavonskim kapsulama za prostatu, vreæicama ginko èaja protiv senilnosti i maskirni
m pelenama za inkontinenciju. Njima, vjerujte, neæe padati na pamet ratovati mjese
c dana pred penziju.
A neæe tada biti ni roènika s violinama, ni pje adije Dramskog programa HTV-a, ni reze
rvnog sastava zbora robova iz Nabuca - Zbora
423
idovske garde - da zagrmi Verdijev Va pensiero, sullali dorate!, tako da se agres
oru sledi krv u ilama.
Tisuæljetna hrvatska uljudba? Dobro vam je i trajala.
o ujka 2007.
424
Menad erski papa Ivan Pavao Coelho
ili kako smo pjevali »S morskog dna sirena klièe - dobro do 'o, Titanièe!«
U jednom od najglasovitijih prizora pro log stoljeæa, amerièki je multimilijuna Benjami
n Guggenheim na tonuæem Tkanicu najprije u èamac za spa avanje smjestio ljubavnicu i n
jenu slu kinju, nakon èega se vratio u kabinu i odjenuo svoje najskuplje veèernje odij
elo. Usred u asne gu ve, dok je orkestar Wallacea Hartleva svirao ragtime, Guggenhei
m je - prema sjeæanjima svjedoka zapalio cigaru i dostojanstveno otpuhnuo dim: »Spre
man sam otiæi kao d entlmen.«
Benjamin Guggenheim, kao i svih osam èlanova Hartleveva orkestra, potonuli su s Tk
anicom. Zajedno s njima, nestala je i civilizacija u kojoj je bilo moguæe da jedan
bogata , koji je naslijedio dovoljno novca da kupi cijeli Titanic zajedno s brodo
gradili tem, na burzi smrti zamijeni svoj ivot s nekom nesretnicom iz potpalublja.
Nisam tako naivan da idealiziram povijest i njene junake, ali odavde, iz treæeg ti
suæljeæa, ta mi njena autentièna epizoda izgleda kao istinita srednjovjekovna vite ka le
genda. Dovoljno vam je na palubi tonuæeg trajekta s nedovoljno èamaca za spa avanje za
misliti Keruma, Pa aliæa, Rojsa ili nekog drugog od junaka na e tranzicijske pljaèke, pa
da shvatite o èemu govorim.
Titanic je potonuo 15. travnja 1912., a samo dva dana nakon 95. godi njice te mits
ke tragedije u Zagreb je stigao Jack Welch, biv i predsjednik General Electrica, èij
e je gostovanje i nadahnuto predavanje na temu liderstva u suvremenom biznisu na
javljeno kao dolazak menad erskog pape.
Kliknuo sam na sajtu Jutarnjeg na tu najavu, te pored online prijave za Svetu Mi
su i budalastih coelhizama Velikog Gurua - poput one duboke »Nauèio sam da gre ke mogu
biti dobar uèitelj za uspjeh« - nai ao i na kviz znanja: »Jack ima nekoliko pitanja za
vas. Odgovorite i saznajte kako biste pro li u okr aju s legendarnim svjetskim menag
erom!«
Naravno da sam odmah spremno sjeo suèelice Uèitelju, i otvorio kviz èija su se pitanja
doimala kao »Modra lasta za menad ere«. Evo primjera: »Pru a vam se prilika za unapreðenje
meðutim, za njega æete se morati izboriti protiv starije kolegice preko koje ste i
do li u tvrtku. Vi æete:
425
a) odustati od unapreðenja, jer ona je puno uèinila za vas, ovo joj je zadnja prilik
a za napredak, a vi ste mladi i bit æe jo ansi za vas, b) nema popusta ni za koga; p
unim gasom po unapreðenje, vrijeme ju je ionako pregazilo, i c) krenuti u borbu, a
li s pola snage, pokazati ljudima oko sebe da elite napredak, ali i da niste besk
rupulozni: tako æete lak e s njima manipulirati kad im postanete ef.«
Iskreno, mislio sam da je rijeè o trik-pitanjima, jer odgovor pod b) je providan i
prvolopta ki, pa sam boja ljivo zaokru ivao odgovore pod a), po du i i osebujnom poduze
tnièkom iskustvu, ali i s tihom strepnjom da æu na kraju ispasti idealan materijal z
a Novog Menad era, mudrog i pravednog, ali osjeæajnog Dragog Voðu. Zebnja je, naravno,
bila sasvim neutemeljena: od moguæih 20 u kvizu sam dobio puna èetiri boda i dijagn
ozu »Izgubljen«, uz obrazlo enje: »Kako ste vi uopæe dospjeli na odgovornu funkciju? Hipi
pokret je veæ odavno pro ao, parola je make money, a ne make love. Obavezno posjetit
e predavanje, samo pazite da Jack ne sazna kako ste mekani jer æe vas potjerati kuæi

Priznajem, prilièno sam popizdio i najozbiljnije naumio poslu ati savjet, pa pred sv
im onim mutantima rotarijanske mlade i postaviti Velikom Guruu sljedeæe pitanje: »Pru a
vam se prilika za spas s tonuæeg broda; meðutim, za posljednje mjesto u èamcu morat æete
se izboriti protiv ljubavnice s kojom ste i oti li na krstarenje, te njene slu kinj
e. Vi æete: a) odustati od èamca, jer ona je puno uèinila za vas, pa æete je smjestiti u
èamac, presvuæi se u veèernje odijelo i dostojanstveno potonuti s brodom, b) nema pop
usta ni za koga; punim gasom preko ena i djece u èamac, i c) slu kinju gurnuti u more
, a ljubavnicu ubiti pi toljem da se ne muèi, i pokazati svima u èamcu da niste posve
beskrupulozni.«
Jack Welch bi me, slutim, sa aljivo pogledao i rekao: »Oho, imamo i hipija ovdje«, a d
voranom bi se zaorio slo an hijenski smijeh. »Vidite, mladi gospodine, ja sam nauèio d
a gre ke mogu biti dobar uèitelj za uspjeh« - nastavio bi Guru, dok bi mladi menad eri r
idajuæi padali na koljena, »a ja sam iz gre ke gospodina Guggenheima mnogo nauèio.«
To je, eto, prorok dvadeset prvog vijeka, guru mladih menad era u takorsko sivim od
ijelima, odgajanih da se èovjek mjeri nulama i da na tom putu nema ivih zarobljenik
a. Veliki Uèitelj æe toj obezljuðenoj direktorskoj mladunèadi objasniti kako je glupo ga
ziti i ubijati u ime nacije i vjere, i da nam je u teðenu mr nju i neljudskost prirodn
i resurs vrjed-niji od mora, otoka, Sunca i drugih budala tina - mnogo pametnije i
nvestirati u profit.
426
Sto se mene tièe, ja æu obuæi stare, izlizane zvoncare, otpuhnuti dim trave i gledati
kako Titanic tone. Umjesto Wallace Hartleya, svirar æe orkestar Lowella Georgea. D
on't bogart that joint, ka e himna Izgubljenih, gubitnika koje su uèili dijeliti, a
ne mno iti.
Sve je u redu, pustite mladog gospodina u èamac. Ja sam spreman otiæi kao hipi.
travnja 2007.
427
Djevica Marija kod Mislava Bage
ili kako se Elvis Preslev ukazao na Zlatnim icama Slavonije u Po egi
Nekakav bezbo ni cinik veæ bi se zapitao: »Gdje je dosad, da joj se nije ta dogodilo?« Al
i nema razloga za strah: Djevica Marija, Kraljica Hrvata, vratila se i ukazala,
eto, prije koji dan u Kani i kraj Slavonskog Broda, ovoga puta u kori orahova drve
ta u dvori tu jedne obiteljske kuæe. Oko drveta veæ su, naravno, nikle svijeæe i krunice
, vjernici iz cijele Slavonije, èak i iz Austrije i Njemaèke, mole krunicu pod njego
vom kro njom, a fotografija Gospe od Oraha obi la je Hrvatsku.
Gledam tu fotografiju, i stvarno, u orahovoj kori jasno se nazire antro-pomorfni
obris. Nisam, dodu e, nikad u ivo vidio Kraljicu Mira i ne bih znao reæi je li to ba o
na meni se, ako ba pitate, na prvi pogled uèinio Lavvrence od Arabije, naslonjen na
pu ku, ili Tiger Woods pod sponzor-skom iltericom, kako preko svog golferskog tapa
ocjenjuje razdaljinu do rupe prije nego na. greenu u dvori tu kuæe posljednjim udarc
em osvoji Kani a Open. Ku ite simboliku: Wood- drvo? Pa ipak, za stotine hodoèasnika -
ka e gazdarica kuæe novinarima - »znak koji su vidjeli na stablu predstavlja Gospu i
nitko nije rekao da vidi ne to drugo«. A oni valjda znaju bolje od mene.
I zaista, kad malo bolje pogledam, to je ona: realno, tko bi drugi mogao biti ens
ki lik pod maramom? Nije valjda Benazir Bhutto, ili Grace Kelly?! Zanimljiva je
to stvar. Jednako kako Isusa Krista i na filmskom platnu i u mrlji masnoæe u morta
deli vidimo kao vedskog stueet-metalca pa ljivo njegovane bradice i dugih plavih uv
ojaka, tako nam se i njegova majka javlja kao europska manekenka to ponosno pokaz
uje savr en ten kojega nisu naèeli ni te ak poroðaj, ni jako galilejsko Sunce, ni godine
. Tko bi rekao da ta gospoda ima sina od trideset tri godine? Kao da vjernicima
svijeta alje poruku: »Jer ja to zaslu ujem«.
Iz nekog razloga, naime, vidioci u panju starog hrasta nikad ne vide Nicole Kidm
an, ili Angelinu Jolie s usvojenim kambod anskim djeèakom Maddoxom, pa ni samu Madon
nu sa svojim malim Davidom u naruèju. Naravno, jer to bi se profane nevu-age svetic
e javljale u kori stabla? Sto da nam poruèe? Corning soon, to a theater nearyou>.
\ Ne, naravno kora ora-
428
hova drveta medij je malo svemirskijih i transcendentalnijih sila. I jasno sad i
sam vidim Gospu kako s debla u Kani i alje okupljenim vjernicima poruku: I'U be ba
ckl
Hasta la vista, Hrvati! Vidimo se za koji mjesec, u neobiènom obliku neke stijene
na gradili tu autoceste, u kro nji neèije ljive, zapletenom korijenu, »u èvoru crne smrèe«
zna, mo da u ari razrezane orahnjaèe jedne domaæice iz Kani e, u vla noj mrlji na zidu ne
e kupaonice, u talogu kafe Zdravka Tomca, Vrag æe ga znati. Ups, pardon. Sam Bog z
na.
Sic transit gloria Dei. Nekad su nam se, eto, vi e sile javljale praæene neviðenim spe
cijalnim efektima, gorjeli su more i nebo, rastvarale se planine, potapali konti
nenti, mraèilo Sunce, a danas nam se Majka Bo ja javlja u kori drveta na seoskom ima
nju u Kani i. Otprilike kao kad bi se Elvis Preslev pojavio na tambura kom festivalu
Zlatne ice Slavonije u Po egi.
Pa ipak, izgleda da je drvo jedno od omiljenijih Gospinih medija. Nedavno se tak
o Kraljica Hrvata u jednom posavskom selu kraj Od aka pojavila u kori borovog stab
la, a u deblu bora pojavila se prije koju godinu i u ulici Bartola Ka ica u Ðakovu.
Valjda polovica marijanskih sveti ta u Hrvatskoj od Gospe od Drena u istarskom Sum
beru do Gospe u umi u slavonskom Garèinu - nastalo je na mjestima gdje su mje tani Go
spin lik otkrivali u kori drveta, kro nji ili panju. Bit æe da je iz tog doba i izra
z »drvena Marija«, za ukoèenu i nepristupaènu enu. Mo da je najpoznatiji suvremeni sluèaj
zanja »drvene Marije« onaj iz Bizovca, gdje je neka gospoda Anica, pripremajuæi drva z
a ogrjev, u raspolovljenoj cjepanici ugledala jasan lik Majke Bo je s krunicom, o èe
mu su javljali svi ozbiljniji hrvatski mediji. I tko zna koliko bi Rajska Djeva,
Kraljica Drvata èekala zarobljena u trupcu da neka sila nije vodila Anièinu ruku sa
sjekirom, kao onomad Mojsijev tap?
Uz drvo, najomiljeniji medij Kraljice Hrvata je - staklo. Pamtimo onaj nedavni s
luèaj iz Hreljina kraj Rijeke, gdje se Gospa tri dana pojavljivala na balkonskom s
taklu jedne obiteljske kuæe. Iz nekog razloga, meðutim, i Gospi od Stakla naroèito je
mila Slavonija.
Prije godinu-dvije ukazala se tako s djetetom u naruèju u staklu na prozoru jedne
obiteljske kuæe u Vladislavcima kraj Osijeka, privukav i rijeke hodoèasnika iz cijele
Slavonije. Pojavila se potom i u samom Osijeku, u armiranom staklu na ulaznim vr
atima jedne kuæe u Divaltovoj ulici. Ono to je bilo osobito zanimljivo u tom sluèaju
jest èinjenica da se Gospa ukazivala iskljuèivo uveèer i noæu, pojavljujuæi se, kako su ka
zivali svjedoci, »u raznim bojama« svaki put kad bi Divaltovom ulicom pro ao
429
automobil s upaljenim svjetlima. Bilo je, naravno, skeptika koji su zbog toga br
zopleto zakljuèili da to ima veze s lomom svjetlosti iz automobilskih farova, ali
zaboga, razmislite malo: je li bilo automobila prije dvije tisuæe godina?!
Nedokuèivi su putovi Gospodnji, ali ni ta dokuèiviji nisu ni Marijini. Ukazivala se on
a i u mrljama mazuta u moru, i pjeni kapucina, u kori kruha, u arama na ko i goveda
i krumpirima osebujna oblika. Zapravo, ako mene pitate, posve je nevjerojatno k
ako je Djevica Marija tehnolo ki i medijski zaostala u prvom stoljeæu nove ere, u do
bu plamteæeg grmlja, najezdi skakavaca, nebeskih strijela i kamenih ploèa, i kako jo
j - u vrijeme kad i pape svoje enciklike objavljuju na Internetu - ni u jednom t
renutku nije palo na pamet kako bi kudikamo uèinkovitije bilo da se, umjesto u kor
i oraha u Kani i ili prozorskom staklu u Vladislavcima, pojavi na HTV-u, kod Stank
oviæa u Nedjeljom u 2, recimo, ako veæ ne u Oprah Showu.
Moj osobni favorit medu ukazanjima svjedoèenje je onog vidioca to je svojedobno na
portalu Hrvatskog informativnog centra mrtav ozbiljan isprièao kako mu se u Meðugorj
u ukazala Gospa u obliku - kipa. Sad, ne znam je li mu netko u meðuvremenu rekao d
a u Meðugorju ustvari i ima jedan kip - istina, u obliku Bogorodice - tek njegovo
je svjedoèanstvo po mom skromnom mi ljenju su tinsko za razumijevanje fenomena Gospini
h ukazanja: da se kojim èudom Majka Bo ja zaista pojavi kod Mislava Bage u Otvorenom
, televizijski bi vidioci zacijelo uzbuðeno preprièavali kako su vidjeli Gospu u obl
iku cjepanice.
To je, naime, vjera koja Majku Bo ju vidi u èvoru na hrastovom parketu: deklarativna
i povr na, koja æe ljudsko biæe prije prepoznati u cjepanici nego u susjedu. Kojoj ni
Michelangelova Pieta nije mramorni kip Gospe, nego sama Gospa u obliku kipa.
»Prije nekoliko dana, ba na blagdan Velike Gospe, listala sam sa susjedom Jutarnji
list kad mi se iznenada, na dvanaestoj stranici, ukazala Majka Bo ja!« vidno uzbuðena
prièat æe veæ ovoga ljeta novinarima domaæica iz jednog sela nedaleko drugog, pokazujuæi p
rema kameri uokviren primjerak Jutarnjeg lista rastvoren na dvanaestoj stranici,
dok æe okupljene susjede padati nièice, mrmoreæi Zdravomariju. »Hm, ali to i jest Majka
Bo ja«, oprezno æe novinar. »Naravno, to i ka em«, neæe se dati zbuniti vidjelica, »vidite
e pla t kako pada, evo ovo je glava, a ovo noge, dobro se vide i ova dva anðela dolj
e, i mali Isus, evo ovdje, zar to u njenom naruèju nije isti mali Isus?« »Da, jasno«, ok
oli at æe novinar, »mo da zato to to
430
i jest slika Bogorodice, Sikstinska Madona, slika Raffaella da Urbina iz Gemalde
gallerie u Dresdenu.«
»Kako to mislite?« umije at æe se, slutim, seoski upnik. »Pa pi e ispod«, pa ljivo æe poka
nar na potpis ispod slike, objavljene u posebnom prilogu Jutarnjeg lista za blag
dan Velike Gospe. »Mladiæu, to je dokaz koji je potreban va em bezbo tvu, mi smo i bez t
oga znali da je to Majka Bo ja«, hladno æe odgovoriti upnik, uzeti uokvirene novine i u
z molitvu okupljenih ena staviti ih u paket, obja njavajuæi ostalim novinarima da æe, u
dogovoru s biskupom, taj primjerak Jutarnjeg poslati na ekspertizu na Gregorija
nsko sveuèili te u Vatikanu.
Mu vidjelice za to vrijeme lijepo æe se zapiti u seoskoj kafani, i sve æe mu se od dr
venih panjeva, koje je gazda u ba tu postavio kao stolice, prividati svetaèke figure
. Zakleo bih se da je onaj manji komad hrasta zapravo figura mladog mu karca, kao
raspetog, one dvije grane mu dodu kao ra irene ruke, dok onaj veæi panj neodoljivo p
odsjeæa na stasitu figuru drvodjelje iz Nazareta: bogami mu je ono brada, a ona dv
a èvora velike, mudre oèi. Pa æe mu se u alkoholnom bunilu pomije ati rijeèi upnikove prop
vijedi o drvodjelji iz Nazareta, svetom Josipu Radniku, i pijani vic gazde Jo e. G
ledat æe na vidjelac u one panjeve i jasno vidjeti drvenog mladiæa s èavlima u rukama i
nogama kako iri ruke prema onom drvodjelji i vièe »Oèe! Oèe!«, dok æe ga stari drvodjelja
edati s nevjericom, i ganuto uzvratiti: »Pinokio, Pinokio!«
I doista, jeste li se ikad zapitali za to na kipovima bogova i svetaca, koje je èovj
ek napravio na svoju sliku i priliku, u pravilu najprije strada - nos?
travnja 2007.
431
automobil s upaljenim svjetlima. Bilo je, naravno, skeptika koji su zbog toga br
zopleto zakljuèili da to ima veze s lomom svjetlosti iz automobilskih farova, ali
zaboga, razmislire malo: je li bilo automobila prije dvije tisuæe godina?!
Nedokuèivi su putovi Gospodnji, ali ni ta dokuèiviji nisu ni Marijini. Ukazivala se on
a i u mrljama mazuta u moru, i pjeni kapucina, u kori kruha, u arama na ko i goveda
i krumpirima osebujna oblika. Zapravo, ako mene pitate, posve je nevjerojatno k
ako je Djevica Marija tehnolo ki i medijski zaostala u prvom stoljeæu nove ere, u do
bu plamteæeg grmlja, najezdi skakavaca, nebeskih strijela i kamenih ploèa, i kako jo
j - u vrijeme kad i pape svoje enciklike objavljuju na Internetu - ni u jednom t
renutku nije palo na pamet kako bi kudikamo uèinkovitije bilo da se, umjesto u kor
i oraha u Kani i ili prozorskom staklu u Vladislavcima, pojavi na HTV-u, kod Stank
oviæa u Nedjeljom u 2, recimo, ako veæ ne u Oprah Showu.
Moj osobni favorit medu ukazanjima svjedoèenje je onog vidioca to je svojedobno na
portalu Hrvatskog informativnog centra mrtav ozbiljan isprièao kako mu se u Meðugorj
u ukazala Gospa u obliku - kipa. Sad, ne znam je li mu netko u meðuvremenu rekao d
a u Meðugorju ustvari i ima jedan kip - istina, u obliku Bogorodice - tek njegovo
je svjedoèanstvo po mom skromnom mi ljenju su tinsko za razumijevanje fenomena Gospini
h ukazanja: da se kojim èudom Majka Bo ja zaista pojavi kod Mislava Bage u Otvorenom
, televizijski bi vidioci zacijelo uzbuðeno preprièavali kako su vidjeli Gospu u obl
iku cjepanice.
To je, naime, vjera koja Majku Bo ju vidi u èvoru na hrastovom parketu: deklarativna
i povr na, koja æe ljudsko biæe prije prepoznati u cjepanici nego u susjedu. Kojoj ni
Michelangelova Pieta nije mramorni kip Gospe, nego sama Gospa u obliku kipa.
»Prije nekoliko dana, ba na blagdan Velike Gospe, listala sam sa susjedom Jutarnji
list kad mi se iznenada, na dvanaestoj stranici, ukazala Majka Bo ja!« vidno uzbuðena
prièat æe veæ ovoga ljeta novinarima domaæica iz jednog sela nedaleko drugog, pokazujuæi p
rema kameri uokviren primjerak Jutarnjeg lista rastvoren na dvanaestoj stranici,
dok æe okupljene susjede padati nièice, mrmoreæi Zdravomariju. »Hm, ali to i jest Majka
Bo ja«, oprezno æe novinar. »Naravno, to i ka em«, neæe se dati zbuniti vidjelica, »vidite
e pla t kako pada, evo ovo je glava, a ovo noge, dobro se vide i ova dva anðela dolj
e, i mali Isus, evo ovdje, zar to u njenom naruèju nije isti mali Isus?« »Da, jasno«, ok
oli at æe novinar, »mo da zato to to
430
i jest slika Bogorodice, Sikstinska Madona, slika Raffaella da Urbina iz Gemalde
gallerie u Dresdenu.«
»Kako to mislite?« umije at æe se, slutim, seoski upnik. »Pa pi e ispod«, pa ljivo æe poka
nar na potpis ispod slike, objavljene u posebnom prilogu Jutarnjeg lista za blag
dan Velike Gospe. »Mladiæu, to je dokaz koji je potreban va em bezbo tvu, mi smo i bez t
oga znali da je to Majka Bo ja«, hladno æe odgovoriti upnik, uzeti uokvirene novine i u
z molitvu okupljenih ena staviti ih u paket, obja njavajuæi ostalim novinarima da æe, u
dogovoru s biskupom, taj primjerak Jutarnjeg poslati na ekspertizu na Gregorija
nsko sveuèili te u Vatikanu.
Mu vidjelice za to vrijeme lijepo æe se zapiti u seoskoj kafani, i sve æe mu se od dr
venih panjeva, koje je gazda u ba tu postavio kao stolice, prividati svetaèke figure
. Zakleo bih se da je onaj manji komad hrasta zapravo figura mladog mu karca, kao
raspetog, one dvije grane mu dodu kao ra irene ruke, dok onaj veæi panj neodoljivo p
odsjeæa na stasitu figuru drvodjelje iz Nazareta: bogami mu je ono brada, a ona dv
a èvora velike, mudre oèi. Pa æe mu se u alkoholnom bunilu pomije ati rijeèi upnikove prop
vijedi o drvodjelji iz Nazareta, svetom Josipu Radniku, i pijani vic gazde Jo e. G
ledat æe na vidjelac u one panjeve i jasno vidjeti drvenog mladiæa s èavlima u rukama i
nogama kako iri ruke prema onom drvodjelji i vièe »Oèe! Oèe!«, dok æe ga stari drvodjelja
edati s nevjericom, i ganuto uzvratiti: »Pinokio, Pinokio!«
I doista, jeste li se ikad zapitali za to na kipovima bogova i svetaca, koje je èovj
ek napravio na svoju sliku i priliku, u pravilu najprije strada - nos?
travnja 2007.
431
Ne mozes ti na ega èovika zajebat
ili za to prijedlog Drugog zakona termodinamike nije u skladu s hrvatskim Ustavom
Ne mo e ti na ega èovika zajebat rekao je sneskrivenim ponosom mnogi Hrvat proèitav i u
ama kako je neki Sa a (24) s otoka Krka prvi u svijetu, prvi dakle od svih est mili
jardi ljudi i svih pola milijuna vlasnika novog amerièkog elektronièkog èuda, uspio pr
obiti za titu revolucionarnog Appleovog mobitela iPhone. Sa a je, naravno, odmah pos
tao nova hrvatska medijska zvijezda, potamniv i slavu èak i onog Lopine, Sapine, kak
o se zvao onaj na ugostitelj iz Berlina, haker koji je probio za titu berlinskog kl
adionièarskog sustava, pa postao autentièan hrvatski Robin Hood to pljaèka bogate da bi
... dobro, kupio crveni ferrari.
Ne mo e ti na ega èovika zajebat! Koliko puta ste u èuli tu reèenicu, izgovorenu na jednom
od tri-èetiri tokavska jezika s ovog brdovitog poluotoka, ovisno je li se za potreb
e kafanskog razgovora nije dao zajebati na èovik, èovjek, èovek, èo'ek, ili koja li veæ po
vrsta te endemske balkanske ivotinje, upravo nevjerojatno prilagodljive svim ivotn
im uvjetima, od surovih azijskih suhopoljina do skandinavske liberalne demokraci
je?
Iza te reèenice cijela je èudesna balkanska mitologija, èarobnija i opse nija èak i od grèk
, s odva nim junacima èije podvige mi, smrtnici s podno ja Olimpa, preprièavamo s koljen
a na koljeno, dodajuæi uvijek nove detalje i nevjerojatne obrate, o dovitljivim ze
mljacima koji za na im ankovima postaju pravi bogovi i polubogovi.
Èuli ste te prièe bezbroj puta, i sami ste ih èesto preprièavali. O onom hrvatskom gasta
rbajteru, ili Bosancu, Srbinu, svejedno, to je sagradio kuæu na obali enevskog jezer
a, na dr avnoj zemlji, na u as okiranih Svicaraca, koji su zbog toga morali mijenjati
svoje manjkave zakone, jer u cijeloj sedam stotina godina dugoj povijesti vicars
ke dr ave nije zabilje ena bespravna gradnja, pa ne postoje ni zakonom predviðene sank
cije. Ili je to bilo u Norve koj? Zar je va no - nema te ureðene demokracije koja æe zaj
ebati na eg snala ljivog zemljaka.
Pa nije li ono i spomenutog hrvatskog Robina Hooda, koji je njemaèke kladionice o te
tio za dva milijuna eura, sud u Berlinu oslobodio zato to
432
tamo nje zakonodavstvo jednostavno nije predvidjelo njegove inovativne metode klad
ionièarskih malverzacija?
Proslavljen ko arka Chicago Bullsa Toni Kukoè prièao mi je, recimo, kako je s jednim ta
kvim i ao u ribolov na jezero Michigan. Amerikanci èuvaju riblji fond jezera Michiga
n i postavili su jasna pravila pona anja: dopu ten ulov su dvije ribe. Stoga se, ulo
viv i drugu, Toni htio vratiti kuæi, ali zemljak se samo nasmijao i nastavio lov izv
ukao je treæu, pa èetvrtu, pa sedmu, pa desetu. Naravno da je znao da ne mo e s deset
riba proæi strogu kontrolu na izlazu: kad je ulovio desetu, izabrao je dvije najveæe
, a ostale - bacio u jezero. Desetljeæima su, eto, glupi Cika ani odlazili sa tapovim
a na jezero Michigan i vraæali se kuæi èim uhvate dvije ribe, pa makar i velièine inæuna,
i nikome nikad nije palo na pamet da ulovi petnaest riba, pa izabere dvije najveæe
. Sve dok nije do ao na mitolo ki junak.
- Ne mo e dr ava Illinois na ega èovika zajebat! - zaèuje se svaki put s druge strane anka
pouka te prièe, pa krene sljedeæa: ona o ratnim izbjeglicama iz Hrvatske, odnosno Bo
sne, odakle veæ, koji su shvatili da svaka njemaèka savezna dr ava izbjeglicama daje h
iljadu maraka mjeseèno, pa se prijavili u svaki od trinaest Bundeslandera, i onda
prvog u mjesecu sjedali u auto i odlazili na turneju po Njemaèkoj, skupljati svoji
h 13.000 maraka socijalne pomoæi. Sva ta, eto, vabo mo e, mo e napraviti auto koje æe nad
eti kenozoik, ali me mo e zajebati na eg èovjeka.
Meni osobno najdra a je pak ona prièa o tom mitskom »na em èovjeku« koji se u izbjeglièkom
jstvu Njemaèke - ili Nizozemske, vedske, Finske, izvori se ne sla u uvijek - za elio do
maæe janjetine s ra nja. Zna se, naravno, da je janjetina na ra nju nezamisliva zapadn
o od Mure i da je nema na jelovnicima uljuðenih europskih gasthausa, jer to se na
pristojnom Zapadu smatra ekstremno barbarskim naèinom termalne obrade mesa, pa se
taj na -èovjek dosjetio da mlado janje kupi u trgovini s kuænim ljubimcima. Prodavaè se,
ka e taj ra iren urbani mit, èudom naèudio kupèevoj elji - neæe on anakondu, tarantulu il
rokodila, kao sav normalan zapadni svijet, nego ba mladunèe ovce, a kako u ureðenom k
apitalizmu nema toga to vam trgovac neæe naæi, tako je tjedan dana kasnije na -èovjek do a
u pet-shop po svoje malo, bijelo janje.
I pro la bi ta janjetina na ra nju bez posljedica, da se na em-èovjeku nije omililo, pa
je u duæanu s kuænim ljubimcima naruèio i drugo, i treæe i sedmo janje. Raznje ila se prod
avaèica u duæanu, stvar se proèula, za neobièan sluèaj ljubavi èovjeka i domaæih ivotinja
eresirali su se uskoro i novinari, ali i budni aktivisti lokalnog dru tva za za titu
ivotinja, koje
433
je zanimalo kako se taj siroma an nesretnik brine za svoje stado. I na posljetku j
e u plitkoj kosturnici u dvori tu iza kuæe u predgraðu Diisel-dorfa ili Malmoa? otkriv
ena mraèna tajna tihog i povuèenog N. N., prognanika s krvavog Balkana.
Postoji i druga verzija ovog mita, jo nadrealnija i luda, gotovo kao predlo ak za k
arakter iz nekog psiholo kog trilera. Zaklinjali su mi se ljudi da se stvar dogodi
la negdje u Americi, mo da èak u Australiji, uglavnom negdje gdje je nemoguæe vidjeti
da bi se le evi ivotinja, kao kod nas, prodavali cijeli. Kako bilo, na -èovjek je, za elj
ev i se one iskonske radosti kad jaganjci utihnu, u mesarnici kupio dvije janjeæe pl
eæke, dva buta, rebarca, br olice, glavu, cijelo je janje na junak kupio u dijelovima
, kod kuæe ga sastavio icom i na veselje male izbjeglièke kolonije okrenuo na ra nju.
Eh da, ne mo e ti na eg èovjeka zajebat! zaèuje se onda u kafani jednodu an zakljuèak, u
mu æete prepoznati duboko divljenje nena-djebivom balkanskom geniju, i vi e iskrenog
ponosa nego to ga mogu izmamiti sve nacionalne himne i zastave, slavne bitke, ti
tule svjetskih prvaka i svi Teslini patenti zajedno. Urbana mitologija bjelosvje
tskih Slavena slavi njihovu neviðenu snala ljivost, kakvoj ih je nauèila valjda surova
povijest: to su hajduci i drumski razbojnici dvadeset prvog vijeka, koji odavno
vi e ne pljaèkaju trgovaèke karavane, niti iz zasjede zaskaèu mletaèke, turske i austrijs
ke naoru ane patrole, veæ presreæu porezne, socijalne, bankarske, financijske i ostale
slu be razvijene demokracije.
Jaèe je to èak i od njihova opjevanog i pomalo precijenjenog slobodarskog i dr avotvor
nog duha, jer nijednu dr avu nisu Hrvati, Srbi i Bo njaci ba toliko sanjali da je ne
bi prevarili. I radije æe Hrvat polo iti ivot na oltar domovine nego tisuæu kuna poreza
na njen alter.
Obratite, uostalom, pozornost na tu reèenicu: ne mo e ti na eg èovika zajebat. Jer, i Zak
on o rekreativnom ribolovu u amerièkoj dr avi Illinois, i Urbanistièki plan enevskog ka
ntona, i pravilnik Savezne dr ave Baden-Wiirttenberg o stjecanju prava na socijaln
u pomoæ, i Zakon o za titi ivotinja Novog Ju nog Walesa, svi su ustavi i zakoni moderno
g svijeta, kako je poznato, smi ljeni samo da zajebu na eg èovjeka, i ni zbog èega drugo
g.
Takav æe vam se na -èovjek, le erno naslonjen na svoj crveni ferrari pred kakvim berlins
kim kafiæem, po aliti da je i Drugi zakon termodinamike, zloglasan Zakon entropije,
donesen samo da se zajebe njegova revolucionarna ideja o odr ivom razvoju neureðenog
sustava.
Sustav je, naime, najveæi prirodni neprijatelj na eg-èovjeka, mitolo kog Boga prevare, i
cijela je povijest takozvanog napretka, od prvih zemunica
434
do visokih civilizacija na u æima rijeka, generirana samo idejom da se zajebe na èovjek
.
Zato je ohrabrujuæa vijest s otoka Krka. Bogovi urbane mitologije hodaju, eto, uko
rak s vremenom, i iroko su s kozjih staza narodne epike, iz prostora izbjeglièkih l
ogora i gastarbajterskih kontejnera na bau telama uz cvile elektromotora i veselo o
kretanje kakvog domaæeg papkara nabijenog na kolac zakoraèili u digitalnu eru. Prièat æe
te sutra tako o nekom na em neviðeno pametnom i snala ljivom èovjeku koji je lukavo zaje
bao cijeli norve ki mirovinski sistem tako to je naoru an zoljom opljaèkao blindiran ko
mbi s penzijama, a supatnik sa anka dodat æe: »Nije to ni ta, jedan na student s Krka«, s
tra æe biti iz Zivinica, Novog Pazara, veæ po potrebi, »probio je za titu Appleovog iPho
nea.«
Hiljade vrhunskih in enjera uposlila je tvrtka Apple na tom projektu, ulo ila miliju
ne dolara i anga irala cijele timove nobelovaca na osmi ljavanju slo enog sistema za tit
e, to sve ta amerièka gamad nije poduzela, a sve samo s jednom namjerom - da zajebe
na eg èovjeka. Zaboravili su, meðutim, jednu stvar.
Ne mo e ti na eg èovjeka zajebati - dovr it æete vi reèenicu, dok vam uz kièmu strojevim k
m, kao jedan, budu mar irali marci ponosa.
svibnja 2007.
435
I tako nam Ijubi e kamarada
ili kako je Ivica Raèan milo æu Bo jom postao do ivotni predsjednik SDP-a
Ka u da je jednom zgodom, pred opæe izbore, Ivica Raèan pozvao svog savjetnika za unut
arnju politiku, samoga Druga Boga Stvoritelja s kojim je, po vlastitim rijeèima, i
mao ugovor jo tamo od 1990. - i pitao ga postoji li naèin da ljudi nekako zaborave
sve gluposti koje je èinio otkako je postao predsjednik Partije, a bogami i ranije
, onako kako su zaboravili i Starèeviæevo militantno jugoslavenstvo i Radiæeve ode kra
lju Aleksandru, a naroèito Titove marifetluke. Da o njemu kao svome drugu, vodi, uèi
telju, uzoru i Ocu Moderne Hrvatske Socijaldemokracije ba kao i hrvatski nacional
isti o drugu Titu s ljubavlju i du nim dubokim po tovanjem govori èak i najljuæa opozici
ja.
I opozicija?! zaèuðeno ga je, veli predaja, pitao Drug Bog.
I oni odgovorio je, ka u, Ivica Raèan.
Ali ima medu njima i onih koji te optu uju za restauraciju Jugoslavije, kriptokomu
nizam, bolj evizam, titoizam i staljinizam.
Znam rekao je Raèan.
A ima, s druge strane, i onih koji te optu uju za koketiranje s nacionalizmom i ovi
nizmom, za legitimiranje diktature, izdaju ljevièarske ideje, propagandu kapitaliz
ma i koaliranje s desnicom podsjeti ga Svevi nji.
Znam, znam nestrpljivo klimnu Ivica Raèan. Zato te i pitam.
Ima ih koji bi ti sudili na partijskom sudu èasti! dometnu Svemoguæi.
Naroèito oni odgovorio je Raèan.
To nije lako uzdahnuo je Drug Bog. Kad bi i na desnici i na ljevici o tebi govor
ili kao o vodi i uèitelju, ti bi bio do ivotni predsjednik Partije!
To, to! odu evljeno je pljeskao rukama Ivica Raèan.
Do ivotni predsjednik?
Da, da, da, da, da!
U redu, samo... pogledao je Svevi nji predsjednika SDP-a ravno u oèi. Morao bih biti
prilièno siguran da ti je stalo. Da ti je ba stalo.
436
Stalo mi je nestrpljivo ga prekinu Raèan. Ba mi je stalo.
Ne razumije uzvrati mu Tovari Bog. Onaj tko bi i pristao da mu to uredim morao bi
biti upravo beskrupulozno ambiciozan!
Taj sam! znaèajno se pridigao od stola Ivica.
Hm, do ivotni predsjednik... pogladi dugu, sijedu bradu Tovari . Ima, dodu e, jedan n
n. Iako to veæ dosta dugo nisam radio. Jesi spreman?
Spreman. to moram raditi?
Jesi li upozorio svoje partijske drugove na avet komunizma?
Jesam, jo pro li tjedan.
Onda ni ta, samo se opusti.
I tako je, ka e legenda, umro Ivica Raèan, milo æu Bo jom do ivotni predsjednik Socijaldemo
ratske partije Hrvatske.
Njegov ga mudri savjetnik, pak, nije prevario - sljedeæih su se dana njegovi najveæi
politièki protivnici, neistomi ljenici i razlièitomi ljenici, utrkivali u skladanju lau
da i himni dojuèera njem komesaru, titoistièkom demagogu, srbokomunistièkoj marioneti i
ideologu jednoumlja, a sada velikom Hrvatu, èovjeku koji je svojom mudro æu i hrabro æu om
oguæio stvaranje nezavisne hrvatske dr ave.
Potresni reci koji slijede vjerno su rekonstruirani na temelju novinskih izvje taj
a s komemorativnih sjednica odr anih diljem Lijepe na e.
* * *
elim izraziti svoje duboko po tovanje prema liku i djelu Ivice Raèana, prije svega za
to jer je bio èovjek koji je u zadnja dva desetljeæa bio jedan od aktera suvremene h
rvatske povijesti zajecao je tako njegov najljuæi politièki protivnik, predsjednik H
DZ-a Ivo Sanader.
Zajednièki smo kreirali Savez za Europu, jer smo znali da je buduænost Hrvatske u Eu
ropskoj uniji i transnacionalnim integracijama. U ovoj tu noj situaciji elim mu oda
ti svoje priznanje zbog takvog politièkog djelovanja koje nije bilo uskostranaèko, j
er je znao kada treba voditi raèuna o opæim interesima.
Kao politièar, stranaèki èelnik i biv i premijer sudjelovao je u oblikovanju najznaèajnij
g razdoblja suvremene hrvatske povijesti, te je, djelujuæi vi e desetljeæa u hrvatskom
javnom i politièkom ivotu, u sebi nosio obilje ja tih vremena, ali i snagu prihvaæanja
promjena stajalo je
437
u potresnom priopæenju za javnost Hrvatske demokratske zajednice. Raèanova uloga i o
sobni politièki anga man u zahtjevnim vremenima raspada biv e dr ave utjecali su na smje
r politièkih kretanja i opredjeljenja u hrvatskoj javnosti u tim presudnim trenuci
ma. Svojom je politièkom zrelo æu prihvatio zaokret iz dotada njeg dru tveno-politièkog i i
eolo kog sustava.
U povijesti hrvatskog naroda i dr ave zasigurno æe biti zabilje eno ime Ivice Raèana, èov
eka koji je pokazao da je spreman i na promjene, i u tome je dao svoj velik dopr
inos drhtavim je glasom Jadranka Kosor tra ila prave rijeèi. Mi u HDZ-u zapamtit æemo
ga i kao èovjeka s kojim smo dogovorili najva nije odrednice vezane uz ulazak Hrvats
ke u Europsku uniju i u tom smislu bili smo apsolutno na istom putu.
U prijelomnim trenucima raspada biv e Jugoslavije i komunistiè-ko-socijalistièkog ideo
lo kog sustava imao je politièke zrelosti prihvatiti zaokret prema novom demokratsko
m poretku. Ivièino zauzimanje za europske vrijednosti za europsku Hrvatsku predsta
vlja znaèajnu steèevinu hrvatske politike ridajuæi je svoje uspomene na najdra eg neprij
atelja Ivicu u Knjigu alosti upisivao predsjednik Sabora Vladimir Seks. Kolegi u
Saboru, suputniku u politièkim dionicama suvremene hrvatske povijesti, silaskom sa
ivotne i politièke pozornice, jedno veliko Hvala.
Sa aljenjem smo primili vijest o smrti velikog èovjeka potpuno shrvan zbog odlaska
velikog prijatelja hrvatskog nogometa naricao je Dinamov ef Zdravko Mamiæ. Lider SD
P-a i biv i premijer jedan je od ljudi koji su obilje ili stvaranje hrvatske dr ave, t
e bi bez njegove pomoæi taj proces zasigurno bio jo krvaviji i mukotrpniji.
Smrt Ivice Raèana nenadoknadiv je gubitak za hrvatsku politièku scenu grcao je nad o
drom Oca hrvatskog parlamentarizma Anto Ðapiæ, predsjednik Hrvatske stranke prava. S
Raèanom sam imao korektne odnose, i osobno æe mi nedostajati na politièkoj sceni.
U vr enju svoje politièke i dr avne slu be gospodin Ivica Raèan u odreðenom razdoblju na
avne pro losti imao je visoku odgovornost za na narod i zemlju dostojanstveno se od
osvjedoèenog prijatelja hrvatskih katolika oprostio kardinal Josip Bozaniæ. Crkva u
vijek moli za upravitelje dr ava i ljude na vlasti da odluke usmjere na opæe dobro i
mir, a pokojnog Ivicu Raèana, koji je zavr io ovozeman ivot, preporuèujem Bo jem milosrðu
Ponajvi e alimo to smo u gospodinu Raèanu izgubili osobu koja se posebno zalagala za o
stvarivanje prava vjerskih manjina, to je svakako jedna od temeljnih znaèajki demok
ratiènosti svake zemlje dirljivo se
438
od svog duhovnog brata oprostila i Vai navska vjerska zajednica u Hrvatskoj. Zasig
urno æe stoga ostati zapamæen kao neumoran borac koji je Hrvatsku usmjerio na europs
ki put po tivanja civilizacijskih standarda.
Nakon kraha SKJ i oèitih velikosrpskih te nji Milo eviæa, Raèan je dopustio reformskoj st
uji unutar SKH da dopuste vi estranaèke izbore, a onda s Tuðmanom dogovorio i miran pr
ijenos vlasti, pristajuæi na neminovnost: neovisnu Hrvatsku sa sjetom se starog su
borca iz bitke za slobodnu Hrvatsku prisjetio Zdravko Tomac, nekada nji potpredsje
dnik SDP-a. Ne samo da je Ivica Raèan tako zaslu an za obranu Republike Hrvatske od
velikosrpske agresije, veæ je i jedan od kljuènih ljudi hrvatske obrane!
Èak su i stari, ponosni hadezeovci javno protestirali zbog toga to ih nitko nije zv
ao na ispraæaj i posljednju stra u nad odrom »njihova suborca«. Na posljetku, da ne bi s
ve ostalo na rijeèima, zagrebaèka je skup tina zdu no podr ala prijedlog gradskog SDP-a da
se u Zagrebu jedna ulica ili trg nazove imenom Ivice Raèana, najveæeg meðu hrvatskim
velikanima.
* * *
Priznajem, ovoga s trgom ni sam se ne bih sjetio! opèarano je, negdje s visoka, us
kliknuo Ivica Raèan. Iako, vi e bih volio da se po meni zove politièka kola u Kumrovcu
nego neki trg u Zagrebu.
Da, da, i ovi tvoji su rekli isto, ali nisam mogao to dopustiti odgovorio je Sve
vi nji. Obeæao sam veæ nekome.
Sto? - pitao je Raèan zaèuðeno.
Pa to odgovorio je Mar al Bog. Da u Zagrebu neæe imati ni ulicu ni trg.
Kome si to obeæao?
Onom starom na vojnoj paradi tamo, u bijeloj uniformi.
Drugu Titu?! zaprepastio se Ivica Raèan. Tito neæe imati trg u Zagrebu?
Ne Tito, nego onaj gore, u sveèanoj lo i nasmijao se Drug Bog.
Onaj s krivim ustima, vidi ga tamo?
Aha... i to si mu obeæao? upitao je zbunjeno Raèan.
Ah, bilo je to davno odgovorio mu je Gospodin. Pitao me jednom postoji li naèin da
i on, kao i Tito, bude do ivotni predsjednik dr ave.
svibnja 2007-
KNJI NICA ZELINA
439
Knji nica Zelina

You might also like