You are on page 1of 10

1. TKO JE I ZAŠTO PRODAO SLOBODNU DALMACIJU?

Nakon burnih devedesetih godina i prve privatizacije podzeća «Slobodna Dalmacija d.d.
koja se odvijala u uvjetima rata i političkih konflikata, tijekom 2002. i 2003. godine dvije su
Vlade, jedna pod vodstvom Ivice Račana, a druga pod vodstvom Ive Sanadera, pokušavale
provesti drugu privatizaciju «Slobodne Dalmacije». Nakon odgađanja, štrajkova,
poništavanja privatizacije, nakon dokapitalizacije od strane države, poništavanja raspisanih
natječaja, političkih sukoba, konačno je donesena odluka da se raspiše natječaj za prodaju
državnog paketa dionica odnosno dionica Slobodne Dalmacije koje je držao Hrvatski fond za
privatizaciju.
Slobodna Dalmacija bilježi u svojoj povijesti kontinuirani rast i razvoj do polovice devedesetih
kada dolazi do urušavanja i započinje proces višegodišnje devastacije tvrtke. U drugoj
polovici devedesetih, a nakon toga i u prvim godinama ovoga stoljeća, što zbog pojave novih
dnevnih listova ali i zbog vlasničke, upravljačke i razvojne krize unutar same tvrtke, dnevni
list gubi dotadašnju poziciju, smanjuje se tiskana i prodana naklada, a time i utjecaj koji je
imao, ne samo u dalmatinskoj regiji.
Slobodna Dalmacija postaje tvrtka bez tehnološke obnove i bez vizije razvoja, s ogromnim
brojem zaposlenih, u stalnim blokadama i pred stečajem. Poslovni rezultati su bivali iz godine
u godinu sve lošiji, a sve spomenute dokapitalizacije, državne subvencije i politički
uvjetovana kadriranja nisu davali rezultate. Državu i Vlade, Slobodna Dalmacija je počela
koštati previše političkog i financijskog kapitala. Bila su moguća tri scenarija: prodaja, stečaj
ili život na račun poreznih obveznika.

2. NATJEČAJ ZA «KONZORCIJ OD NAJMANJE TRI ULAGATELJA»?

Brojne medijske kuće, fondovi i poduzetnici službeno su iskazali interes za SD uvjereni da


bi kupnja te medijske kuće mogla biti dobra investicija. Sudeći po profilu zainteresiranih
polazilo se od različitih strategija: medjiskih, političkih ili samo financijskih. Krajem 2003.
godine objavljena je slijedeća vijest:

«Hrvatski fond za privatizaciju (HFP) objavio je oglas za javno prikupljanje ponuda za kupnju
dionica Slobodne Dalmacije, uz rok od mjesec dana za dostavljanje neobvezujućih ponuda.
Slobodna Dalmacija je krajem listopada ove godine imala 686 zaposlena, a temeljni kapital
Društva je 70,8 milijuna kuna. Izdano je 707.986 dionica, nominalne vrijednosti sto kuna, a
prodaje se 245.187 dionica, što je 34,63 posto vrijednosti temeljnog kapitala. » Prema oglasu
objavljenom u današnjem "Vjesniku", osim cijene za ponuđene dionice iz državnog portfelja,
ulagatelji bi trebali uplatili 80 milijuna kuna na ime povećanja temeljnog kapitala, radi
tehnološke obnove. U samom pozivu se također navodi da će se «posebno cijeniti ponude
ulagatelja udruženih u konzorcij od najmanje tri ulagatelja radi osiguranja kvalitetnog
upravljanja u interesu društva».

«HFP je poziv za javno prikupljanje ponuda za kupnju dionica Slobodne Dalmacije objavio na
osnovi odluke Vlade iz listopada ove godine (2003), na osnovu koje će se postupak provesti
u dvije faze - u prvoj će se prikupljati neobvezujuće, a u drugoj obvezujuće ponude. Rok za
podnošenje neobvezujućih ponuda je 5. prosinca ove godine do 14 sati, a ponuditeljima će
prije njihova podnošenja biti omogućeno da obave due dilligence (pregled društva). »
(http://www.croatiabiz.com/info_lnews-article.php?ID=11779.
Iz teksta natječaja bilo je jasno da klauzula koja govori da će se „posebno cijeniti ponude
ulagatelja udruženih u konzorcij od najmanje tri ulagatelja“ pokazuje da je na vidiku bio
preferirani kupac.

3. OSAM NAČELNO ZAINTERESIRANIH?


6.12.2003. Novi list je objavio slijedeću informaciju: «U Hrvatskom fondu za privatizaciju
jučer je otvoreno čak osam neobvezujućih ponuda za kupnju 34,6 posto dionica »Slobodne
Dalmacije«. Osim broja kupaca, među kojima je šest domaćih kompanija, jedna inozemna
te jedna sastavljena od domaćeg i inozemnog kapitala, u Fondu su otkrili još jedino to da će
svih osam ponuđača pustiti u drugi krug natjecanja jer su njihove ponude u najvećem dijelu
izjednačene. Tako će svi potencijalni kupci obaviti provjeru poslovanja splitskog dnevnika
nakon čega će predati obvezujuće ponude» pisao je tada Novi list, i sam zainteresirani
kupac za Slobodnu Dalmaciju.

Uz Novi list ponudu predala još tri izdavača –

slovensko »Delo«,

EPH – izdavač »Jutarnjeg lista«

i austrijska »Styria« koja je prije nekoliko godina preuzela »Večernji list«. »Styria« je
ponudu predala u suradnji s Caibom, konzultantskom kućom HVB-a. Za »Slobodnu« su
zainteresirani i

poduzetnik Josip Radeljak Dikan,

American Croatian Investment Group iz Clevelanda predvođena suvlasnikom zagrebačkog


hotela »Dubrovnik« Ivanom Nogalom,

savjetnička tvrtka »Interconzult«,

te konzorcij »Pojata« splitskog poduzetnika Željka Keruma.

(http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285E28632859285A2863285A2
8582858285B286328962897289E28632863286328632863285B2863F)

Nakon nekoliko mjeseci dubinskog pregleda (due dillignece) Slobodne Dalmacije na koje
su neke kompanije potrošile stotine tisuća eura, nakon razgovora sa Upravom, novinarima
i ostalim zaposlenicima, entuzijazam investitora naglo JE opao. Od osam zainteresiranih
ponudu su ipak dala samo tri ponuđača....
4. TKO JE ŠTO NUDIO?

«Nakon što je dvaput produljivan rok za podnošenje ponuda za kupnju 34,63 posto dionica
Slobodne Dalmacije uz obvezu dokapitalizacije od minimalno 80 milijuna kuna, u ponedjeljak
su u Hrvatskom fondu za privatizaciju otvorene tri pristigle ponude» piše Vjesnik od
23.03.2004

«Za Slobodnu Dalmaciju zainteresirani su lani osnovana tvrtka Slobodni mediji Josipa
Radeljaka, Europapress Holding (EPH) u suvlasništvu Ninoslava Pavića i njemačkog WAZ-a,
te investicijsko konzultantska tvrtka CAIB d.d., članica HVB grupe, koja je pri predaji
neobvezujućih ponuda nastupala kao članica konzorcija zajedno s austrijskom Styrijom, a
koja je pak naknadno odustala.

Ukupno je prispjelo manje ponuda nego što se očekivalo, s obzirom da je lani u prosincu
HFP zaprimio čak osam neobvezujućih ponuda. Međutim, po svemu sudeći» piše dalje
Vjesnik «kako se moglo zaključiti nakon što su pročitane sve ponude, formalno-pravno
uvjetima natječaja odgovara jedino ponuda EPH, jer

Radeljak nije uplatio ponudbenu garanciju, što znači da se njegova ponuda (barem je
dosad bilo tako) ne bi trebala ni razmatrati,

a CAIB ne nudi kupnju navedenog udjela dionica Slobodne Dalmacije, već želi brand i
50 posto udjela u tvrtki Slobodna Dalmacija trgovina. CAIB, naime, potpuno ignorira tekst
natječaja i nudi 110 milijuna kuna za brand Slobodna Dalmacija i udjel od 50 posto u tvrtki
Slobodna Dalmacija trgovina (tvrtka kćer), oko koje inače, Slobodna Dalmacija i Tisak vode
spor zbog vlasništva. Njihova je koncepcija sljedeća: osnovala bi se tvrtka Nova Slobodna
Dalmacija sa 110 milijuna kuna temeljnog kapitala koji je namijenjen kupnji branda i 50 posto
udjela u Slobodna Dalmacija trgovini, uz pravo prvokupa za preostalih 50 posto po završetku
spora» pisao je Vjesnik.

Iz činjenice da su se nakon dubinskog snimanja povukli svi ozbiljni medijski koncerni kao i iz
sadržaja dviju «ponuda» koje su stigle na adresu HFP-a vidljivo je kolika je bila stvarna
vrijednost Slobodne Dalmacije početkom 2004. godine kao i stvarni interes da se spasi
poduzeće, proizvodi i zaposlenici.

5. ZAŠTO SU SVI ODUSTALI ?

Gotovo svaka privatizacija u Hrvatskoj praćena je pričom o rasprodaji «obiteljskog srebra» i


pljački vlasništva svih građana Hrvatske. Tako je bilo i u slučaju Slobodne Dalmacije.
Vjerojatno je dio takvog shvaćanja posljedica stvarnih nepravilnosti u privatizacijama tijekom
ratnih godina kada je dio privilegiranih kupaca kupovao kompanije bez stvarnog kapitala i
investicija i zatim ih devastirao i gurao u stečaj. No, pokazuje se da je obiteljsko srebro iz
vremena kada je dnevni list vodio Joško Kulušić odavno izgubilo sjaj. O tome u kakvom je
stanju bila «Slobodna Dalmacija» u trenutku privatizacije dodatno svjedočenje iz toga
vremena.

«Drugi veliki problem koji čeka Sanadera jest prodaja Slobodne Dalmacije, vodećeg
regionalnog lista za koji je hrvatski premijer i osobno, lokalpatriotski vezan. Prijave za kupnju
Slobodne Dalmacije primaju se do 5. ožujka 2004. Slobodna Dalmacija je list koji je najviše
devastiran u Hrvatskoj i u najtežem je stanju iz nekoliko razloga.....revizija koja je nedavno
završila “dubinsko snimanje” poslovanja Slobodne Dalmacije u sklopu priprema za prodaju
došla je do zapanjujućeg otkrića? Ta novinska kuća ima manjak od 250 milijuna kuna od
kojih se najveći dio vuče još iz Kutlina vremena. Tu nije kraj nesreći te splitske izdavačke
kuće. Iako je sadržajno Slobodna Dalmacija solidan dnevni list, njena tehnološka razina ni
približno ne udovoljava zahtjevima tržišta. A tržište se zadnjih godina bitno promijenilo. I
Večernji i Jutarnji list, kao i Novi list iz Rijeke, nabavom novih višebojnih roto-tiskara te
suvremenijim grafičkim izgledom nadmašili su Slobodnu Dalmaciju koja sadašnjim izgledom
teško može korespondirati s mlađom publikom. U takvoj situaciji Sanaderova vlada, koja se
odlučila osloboditi financijskog tereta svih dosadašnjih “državnih” medija, treba naći kupca. A
kupca očekuju goleme, teško savladive nevolje....

Da bi Slobodna Dalmacija mogla funkcionirati kao normalna izdavačka kuća, mora se


osloboditi oko 60 posto svih zaposlenih, kojih je ovoga trenutka oko 750. Broj zaposlenih
trebat će naglo smanjiti prije svega u tiskari, u kojoj bi, ako dođu suvremeni strojevi, trebalo
raditi oko 15 ljudi. Sada u tiskari ima više od 200 radnika. Sličan je problem i s novinarima.
Otpuštanje novinara i općenito ljudi u izdavačkoj djelatnosti vrlo je nepopularan posao za
svaku vladu i za svakog vlasnika? osobito među temperamentnim Splićanima. A bez takvih
radikalnih rezova i hitne modernizacije proizvodnje ta kuća nema budućnosti. Pojest će je
konkurencija i golemi troškovi koje u sadašnjoj situaciji ne može skresati ni najbolji
menadžment. No kad bi se i sve to uspjelo prebroditi, prodaju teško opterećuju repovi iz
prošlosti... » Ivo Pukanić, Nacional br. 432, od 2004-02-24.

Činjenice koje je utvrdio EPH nakon preuzimanja, predstavljale su dodatno neugodno


iznenađenje u odnosu na rezultate due diligencea, vrijednost imovine SD, bitno niža od
vrijednosti prema stanju poslovnih knjiga. Nakon ulaska u vlasništvo kompanije EPH je
utvrdio i čitav niz dodatnih sakrivenih dubioza za koje nije mogao znati tijekom due
diligencea.

SD je gotovo u cijelom razdoblju od travnja 1998.g. do listopada 2005.g., poslovala s


blokiranim žiro računom. Visina blokada bila je uglavnom višemilijunska kao i ogromni dugovi
dobavljačima i neplaćeni porezi prema državi.

U revizorskom izvješću za 2004.g. postojale su ograde slijedom kojih su 2005.g. napravljene


korekcije početnih stanja kao i cijele 2005.g. tako da su ukupni gubici za 2004.g. i 2005.g. (a
EPH je postao vlasnik dionica SD u zadnjem kvartalu 2005.g.) iznosili 33,836 mio kn i taj
gubitak koji nije bio predviđen u ponudi, morao je podmiriti EPH.

• Blokada na žiro računu u listopadu 2005.g. iznosila je 6,85 milijuna kuna.


• Nepodmirene obveze prema državi iznosile su 16,76 milijuna kuna
• Ukupne obveze tvrtke iznosile su gotovo 115 milijuna kuna tj. dvostruko više od
vrijednosti kapitala tvrtke.

• Gotovo sve kratkoročne obveze bile su dospjele i iznosile 64 milijuna kuna.

 
u mil kn
2004.
Iskazani gubitak SD u godini prije preuzimanja ‐10,629

Ispravak početnih stanja u 2005.g. zbog pogrešno 
iskazane visine troškova, samo u visini istaknutih 
stavki slijedom ograda u Revizorskom izvješću za 
2004.g. I ograde NO ‐10,460
REALAN GUBITAK U GODINI PRIJE PREUZIMANJA ‐21,089

2005.
Gubitak 2005 (a EPH je stekao status dioničara tek 
u zadnjem kvartalu) ‐12,747
UKUPNO GUBICI SAMO 2004. I 2005. ‐33,836

6. ŠTO JE NUDIO EPH?

U odnosu na jedina dva preostala ponuđača od kojih je za jednog vrijednost «Slobodne


Dalmacije» bila manja od tražene garancije od tri milijuna kuna pa nije niti priložio garanciju a
za drugog je vrijednost «Slobodne Dalmacije» bila jednaka vrijednosti njenog imena ali
naravno bez ijednog od 682 zaposlenih, bez preuzimanja ogromnih financijski obaveza,
dugova i sporova.

EPH je jedini ponudio program koji je davao šanse Slobodnoj Dalmaciji da izbjegne stečaj i
likvidaciju nakon sedamdeset godina izlaženja.

Samo je EPH ponudio konsolidaciju, razvoj i budućnost Slobodnoj Dalmaciji.

Unatoč opisanom katastrofalnom stanju, EPH je za 245.187 dionica Slobodne koje su


predstavljale 34,63% vlasništva ponudio iznos od 24.518.700 kuna što je odgovaralo
nominalnoj vrijednosti dionica, a za dokapitalizaciju radi tehnološke obnove iznos od
83.450.000 kuna. Međutim, kako je navedeno u ponudi, EPH je spreman prodavatelju
(državi) platiti još 55.481.300 kuna posebne naknade, ako prodavatelj osigura da se u roku
od šest mjeseci osigura ispunjenje uvjeta iz članka 13. prijedloga ugovora o prodaji dionica,
koji se odnose na prijavu, odnosno očitovanje na koncentraciju Agencije za zaštitu tržišnog
natjecanja, održavanje skupštine na kojoj bi se donijela odluka o povećanju temeljnog
kapitala i izdavanju novih dionica, uplata novih dionica, opoziv Nadzornog odbora,
imenovanje Uprave. Sredstva osiguranja plaćanja su bankarske garancije prvoklasnih
banaka.

Osim minimalnih propisanih uvjeta koje je tražio HFP EPH je dodatno ponudio u iduće tri
godine u temeljni kapital i nove dionice uložiti dodatni iznos do 271.750.000 kuna. Od
spomenutog iznosa 120 milijuna kuna bilo bi namijenjeno financijskoj konsolidaciji, 40
milijuna za izdavačke i razvojne projekte Slobodne Dalmacije, a do 117,750.000 kn za
tehnološku obnovu tvrtke.

7. ZAŠTO JE TAKVA PONUDA EPH ZA DRŽAVU POSTALA UVJETNA?

Pri samom kraju procedure prodaje Vlada RH je pokrenula izmjene Zakona o medijima koje
su EPH kao novog vlasnika dovele u bitno pogoršan položaj u odnosu na trenutak kada je
ponuda za kupnju Slobodne Dalmacije upućena HFP-u.

Vijest je glasila «Vlada je prihvatila i u hitnu saborsku proceduru uputila novi zakon o
medijima u kojem je zadržana odredba o nedopuštenoj koncentraciji nakladnika. U članku
37. određuje se nedopuštenom koncentracijom poduzetnika na tržištu kada tržišni udjel
sudionika nakon njezine provedbe prelazi 40 posto ukupno prodane naklade u Hrvatskoj.
Nakladnik s takvom koncentracijom ne može stjecati dionice ili udjele opće informativnih
dnevnika, odnosno tjednika u Hrvatskoj. »

Zašto u hitnu proceduru? Zašto iznenada i zašto baš u tom trenutku, ako ne da se EPH
onemogući u kupnji Slobodne Dalmacije?

«Ono što mogu sada reći jest da smatram nekorektnim da se za vrijeme natječaja zakon
mijenja u restriktivnom smislu. Europapress holding se na natječaj javila u jednom pravnom
okviru, a sada se taj pravni okvir mijenja, i to, čini mi se, samo zato da se EPH automatski
izbaci iz natječaja. Ako je politička odluka Vlade da se restriktivnijim zakonskim odredbama
usred natječaja onemogući razvoj EPH, onda ćemo mi tu odluku poštovati i, svakako,
pozdraviti», prokomentirao je Ninoslav Pavić, predsjednik Uprave EPH, Vladinu odluku da u
saborsku proceduru uputi novi zakon o medijima koji pooštrava odredbu o nedopuštenoj
koncentraciji nakladnika. (http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20040416/novosti01.asp)

Na novinarski upit da komentira izjavu Ninoslava Pavića, predsjednika Uprave EPH, po


kojima se zakon mijenja da bi se koncernu EPH onemogućila kupnja Slobodne Dalmacije,
Šeks je odgovorio kako namjera zakona nije "spriječiti Pavića u kupnji Slobodne Dalmacije",
već uskladiti domaće medijsko zakonodavstvo s europskim standardima.
Ne mogu prejudicirati hoće li zbog donošenja novog zakona o medijima biti poništen natječaj
za kupnju Slobodne Dalmacije niti mogu govoriti o tome hoće li se promijeniti uvjeti natječaja
- zaključio je Vladimir Šeks.

Umjesto prijedloga odredbe koja je, po tvrdnji predlagatelja, bila neprovediva i nejasna,
predložena je nova formulacija i u zakonski prijedlog tada je ugrađena odredba da nakon
provedbe koncentracije poduzetnika njihovi tržišni udjeli ne smiju prelaziti 40 posto ukupno
prodane naklade općeinformativnih dnevnika, odnosno tjednika. Protiv takve formulacije,
koja je u Saboru prihvaćena, bili su Uprava i novinari Slobodne Dalmacije, uvjereni da se ta
odredba mijenja kako bi se spriječila prodaja tog dnevnika Europapress holdingu.
http://www.index.hr/vijesti/clanak/novi-zakon-o-medijima-na-snazi-od-18-svibnja/202409.aspx

Konačno, Upravni odbor Hrvatskog fonda za privatizaciju (UO HFP) je zbog takve
intervencije samo uvjetno prihvatio ponudu Europapress holdinga (EPH) za kupnju 34,63
posto dionica Slobodne Dalmacije, a prihvaćanje ponude uvjetovano je pozitivnim mišljenjem
Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja o dopuštenoj koncentraciji na medijskom tržištu. EPH
još nije zatražio mišljenje Agencije, a današnjom je odlukom Upravni odbor želio potaknuti
potencijalnog kupca Slobodne Dalmacije da to učini. Prema Zakonu o medijima nedopuštena
je svaka koncentracija kojom bi tržišni udio sudionika koncentracije nakon njezine provedbe
prelazio 40 posto ukupno prodane naklade. Bude li mišljenje Agencije također uvjetovano,
odnosno budu li u Agenciji pozitivno mišljenje uvjetovali stanjem nakon potpisivanja
kupoprodajnog ugovora, i sam će ugovor biti uvjetovan.(http://www.monitor.hr/vijesti/uvjetno-
prihvacena-ponuda-eph-za-slobodnu-dalmaciju/55159/)

8. ZAŠTO JE EPH MORAO PRODATI UDJELE U TISKU?

Kako će se aktualna situacija oko promjene zakona odraziti na postupak privatizacije


Slobodne Dalmacije koja je upravo u završnoj fazi? EPH je zbog takve «hitne» izmjene
zakona bio prisiljen, odlukom Agencije, prodati svoje udjele u distribucijskoj mreži novina
«Tisku» iako u natječaju na koji se javio takvih uvjeta ili Zakona kojim bi se to uvjetovalo nije
bilo! Time je narušena pozicija u distributivnim mrežama. Osim gubitka Tiska time je
Slobodna Dalmacija postala izdvojena regionalna mreža koja se preklapala sa mrežom
Tiska. Slobodna Dalmacija je zapravo izgubila i SD Trgovinu koja je time izgubila
ekonomsku održivost.

9. ŠTO JE EPH OBEĆAO A ŠTO JE REALIZIRAO U OVIH PET GODINA?

Dana 14.11.2010. istekao je ugovor kojim su se regulirale obaveze i odnosi između EPH kao
kupca i HFP-a kao prodavatelja Slobodne Dalmacije i u posljednjem preostalom dijelu
ugovora, onom koji se odnosi na status zaposlenih.

Prije toga, nakon isteka roka od tri godine koji se odnosio na obaveze realizacije ulaganja
Vedran Duvnjak, predsjednik Hrvatskog fonda za privatizaciju ustvrdio je kako su stručne
službe fonda utvrdile kako je EPH ispunio svoje obveze prema Slobodnoj Dalmaciji još u
travnju 2010.g. HFP je EPH-u vratio izdana jamstva a time je potvrdio da je ulaganje u
cijelosti i realizirano u skladu s Ugovorom.

Pet godina nakon potpisivanja ugovora sa Hrvatskim fondom za privatizaciju Slobodna


Dalmacija više nije državni bolesnik u kojeg se moraju ubacivati stotine milijuna kuna novaca
poreznih obveznika.

Sagrađeni su najmoderniji medijski i redakcijski prostori u Dugopolju, na lokaciji udaljenoj 15


minuta vožnje od središta Splita. Lokaciji koja je u međuvremenu postala pojam kvalitetnog i
pametnog poslovnog investiranja u Hrvatskoj i jedino mjesto na kojem je vrijednost
nekretnina u Hrvatskoj unatoč krizi rasla.

Sagrađena je i nova tiskara koju podržava najmodernija tiskarska i informacijska oprema


(CTP)

Kompletan redakcijski proces danas je kompjuteriziran, a redakcijski proces podržavaju


najskuplji i najbolji redakcijski sustavi u Europi.

U portfelju Slobodne Dalmacije danas se nalaze «Dubrovački vjesnik» i «Šibenski list» - prije
privatizacije glavni konkurenti u tim gradovima, te udio u društvima Adriatica.net i Radio
Dalmacija. Portal «Slobodne Dalmacije» neusporedivo je najjači regionalni portal veoma
čitan i od dijaspore sa rastom od 15% u proteklom mjesecu.

Od 686 zaposlenika koji su radili u Slobodnoj Dalmaciji u trenutku preuzimanja 2005. do


danas Slobodna Dalmacija nije zaprimila niti jedan tužbeni zahtjev, a koji bi proizišao iz
kršenja ugovornog jamstva danog HFP-u za zaposlenike.
Svi zaposlenici koju su odlučili otići u mirovinu ili iz kompanije dobili su mnogo veće
otpremnine od 30.000 kuna koliko je bila ugovorena kazna EPH za slučaj kršenja jamstava u
pogledu obveze zadržavanja zaposlenika.

Prosječna bruto plaća zaposlenih u SD porasla je za 22% u odnosu na rujan 2005. godine

U 2011. godini Slobodna Dalmacija će bit respektabilna kompanija koja nema dospjelih
obveza i bez jednog eura kredita! Sve se to događa u periodu najveće ekonomskoj krizi u
zadnjih 80 godina koja u Hrvatskoj traje dulje i dublja je nego u ijednoj zemlji Europe. EPH,
unatoč tome, nije odustao niti od jednog cilja i obećanja danog javnosti i ispunio je apsolutno
sve obaveze koje je preuzeo prema HFP-u. U povijesti hrvatskih privatizacija Slobodna
Dalmacija je bez sumnje uzor, promjer spašavanja kompanije, ulaganja u budućnost i zaštite
zaposlenih.

Iz tri tablice koje slijede svakom će, pa i financijskom laiku biti jasno kakvu je pozitivnu
transformaciju EPH obavio u društvu Slobodna Dalmacija u proteklih pet godina.
Ulaganja EPH u SD:

mil kn
Dokapitalizacija u novcu 83,468
Dokapitalizacija unosom prava/potraživanja 257,492

Ukupno uloženo od strane EPH direktno u SD d.d. 2005‐
2008.g. 340,960

Plaćeno za dionice HFP‐u 24,519
Plaćeno manjinskim dioničarima 17,651
Depozit i garancija za prijenos dionica s manjinskih 
dioničara na EPH 17,613
UKUPNO INVESTIRANJE ZA STJECANJE DIONICA 400,743

Iznosu od 400 milijuna kuna treba svakako dodati i dodatni trošak pokrivanja 33 milijuna
kuna gubitaka u 2004. i 2005. godine Slobodne Dalmacije.

Također treba dodati iznos od 100 milijuna kuna koje je EPH u svojoj ponudi obećao isplatiti
zaposlenicima Slobodne Dalmacije kao razliku u odnosu na plan restrukturiranja koji je
usvojila prethodna Uprava Slobodne Dalmacije. Taj je plan restrukturiranja predviđao
smanjenje broja zaposlenih za 200 zaposlenika. Nasuprot tome EPH se obavezao zadržati
puni broj zaposlenih (uz iznimke predviđene ugovorom) i k tome je podigao u prosjeku plaće
za 22% u odnosu na plan prethodne Uprave. Time je u pet godina realizirano obećanje o
dodatnih sto milijuna kuna za plaće u iznosu od 107.578.680 kuna.

Sve prethodne stavke zajedno čine iznos od 541 milijuna kuna uloženih u razvoj
Slobodne Dalmacije u proteklih pet godina. Dakle, u skladu, i iznad neobvezujuće ponude
koja je od strane EPH dana HFP-u i koja je toliko puta citirana u medijima.
Država je u čitavom privatizacijskom poslu sa Slobodnom Dalmacijom naplatila 16 milijuna
kuna dospjelih poreznih obveza, dobila 24,5 milijuna kuna za vrijednost prodanih dionica i
riješila se obaveze da sredstvima poreznih obveznika i dalje subvencionira Slobodnu
Dalmaciju. Samo za usporedbu: u istom periodu država Hrvatska subvencionirala je
“Vjesnik” sa više od 700 milijuna kuna.

Bilanca stanja Slobodne Dalmacije na dan ulaska EPH (30. 09. 2005.) i pet godina poslije
na isti dan, odgovor je na pitanje što je EPH doista zatekao u Slobodnoj Dalmaciji, što je i
koliko investirao i u kakvom se stanju Slobodna Dalmacija nalazi danas, unatoč
katastrofalnoj krizi ekonomije i medija.

BILANCA STANJA NA DAN : 30.9.2005 30.9.2010

AKTIVA :

B. Dugotrajna imovina 110.108.517 268.428.420


C. Kratkotrajna imovina 63.633.642 184.872.716
D. Plaćeni troškovi budućeg razdoblja i obrač 1.574.830 1.303.515

F. UKUPNA AKTIVA 175.316.988 454.604.651

PASIVA :

A. Kapital i rezerve 55.138.147 338.893.379


B. Dugoročna rezerviranja za rizike i tro 5.594.368 3.948.741
C. Dugoročne obveze 50.066.198 32.038.454
D. Kratkoročne obveze 64.518.275 20.574.199
E. Odgođeno plaćanje troškova i prihod budućeg razdob 59.149.879

F. UKUPNA PASIVA 175.316.988 454.604.651

Kapital je višestruko povećan, obveze tvrtke su prepolovljene, kratkoročne obveze su u razini


iznosa manjeg od trećine obveza na dan potpisivanja ugovora s HFP-om.

Razrada obveza na isti dan različiti godina je slijedeća:

SPECIFIKACIJA OBVEZA SD d.d. 30.9.2005 30.9.2010

UKUPNO DOBAVLJAČI 33.666.051 12.614.416


KRATKOROČNI KREDITI 6.126.034 478.262
UKUPNO OBVEZE PREMA DRŽAVI 16.760.845 1.104.706
OSTALE KRATKOROČNE OBVEZE 7.965.345 6.376.815
UKUPNO KRATKOROČNE OBVEZE 64.518.275 20.574.199
obveze za dugoročne kredite 50.066.198 32.038.453
UKUPNO DUGOROČNE OBVEZE - krediti 50.066.198 32.038.453

SVEUKUPNO OBVEZE 114.584.473 52.612.652


10. KAKVA ĆE SLOBODNA BITI U NAREDNIH PET GODINA?

Kako bi se pripremili na teška vremena koja su pred hrvatskim gospodarstvom, a posebno


pred medijskom industrijom, koja uz udare svjetske i nacionalne ekonomske krize mora
trpjeti i nelojalne državne udare na tržišno natjecanje, Uprava Slobodne Dalmacije je
angažirala dvije ugledne svjetske revizorske i medijske konzultantske kuće, američki
«Innovation» i njemački «Schickler» kako bi profesionalno, stručno i odgovorno napravile
plan za narednih pet godina Slobodne Dalmacije. Plan transparentno pokazuje poslovanje
kuće u proteklom periodu i jasno ukazuje na sve poteškoće i izazove koje su pred novinskim
izdavačem koji djeluje u maloj ekonomiji na udaru antitržišnih i dampinških intervencija.

Program i Information Memorandum naći će se na web stranicama Slobodne Dalmacije gdje


će pristup navedenom biti omogućen svima za koje Uprava Slobodne Dalmacije i EPH
procijene kao relevantne potencijalne partnere.

Naravno, pod uvjetom da se nastavi provoditi strategija koju EPH dosljedno provodi
proteklih pet godina.