12.

ARISTOTEL
Aristotela su nazvali najpametnijim čovjekom koji je ikada živio. S njegovim utjecajem na ljudsku kulturu, razumijevanje i znanje teško da se išta može mjeriti. Premda danas toga najčešće nismo svjesni, mnogi naši načini mišljenja potječu od njega i njegova djela. Aristotelova logika je najznačajniji doprinos zapadnoj povijesti duha. Racionalna, znanstvena i tehnička kultura koja prožima dobar dio svijeta njemu duguje više no ikome drugom. Jednako velike prinose dao je Aristotel razvoju etike, psihologije, biologije, politike i našem shvaćanju književnosti.

Biografija Rodio se u gradiću Stagiri, grčkoj koloniji u Trakiji, 384. pr. Kr. Njegov otac Nikomah, bio je dvorski liječnik makedonskoga kralja Aminte II., djeda Aleksandra Velikoga. Moguće je da je u obitelji bilo više naraštaja liječnika makedonskih kraljeva. Ne zna se je li sam Aristotel radio kao liječnik. Vjerojatno je imao lijepo djetinjstvo. Živio je na udobnom ali ne i raskošnom dvoru, gdje se najviše držalo do spoja teorijske mudrosti i praktičnog djelovanja. Ostao je bez oba roditelja još kao dječak i o njemu se brinuo Proksen, vjerojatno očev rođak. Sa sedamnaest godina poslali su ga na daljnje školovanje u Atenu. Ubrzo nakon dolaska u Atenu, priključio se Platonovoj Akademiji. Platon je pokretao rasprave o zamršenim i teškim pitanjima, ali je i podučavao atensku mladež i pripremao je za svijet odraslih. Večera na kojoj učenici i drugi uzvanici razmatraju filozofska pitanja nazivala se simposion, gozba. Platon je Aristotela nazvao "pametnjakovićem škole": Rekao sam također da Aristotelu trebaju uzde, a ne ostruge. Sam Aristotel je, spominjući Platonovu akademiju, govorio "naši prijatelji". Moglo bi se reći da je taj odnos s vremena na vrijeme bio zajedljiv, ali da nije u njemu bilo gorčine. Nakon što je Platon je umro 347. pr. Kr., Aristotel je napustio Akademiju. Ne znamo zašto je otišao. Možda je mislio da su njega trebali imenovati nasljednikom. No, možda je bila posrijedi i neka politička igra. Atenjani i Makedonci nisu bili u najboljim odnosima. Možda se mislilo da je Aristotel previše sklon Makedoncima. Aristotel je bio odsutan dvanaest godina. Najprije je otišao u Aternej, gradić na maloazijskoj obali s druge strane Egejskoga mora. Mjesni vladar, ili "tiranin" kako su ga zvali, bio je Hermija, koji je uspostavio malu akademsku zajednicu. Hermija je Aristotelu i njegovu prijatelju Ksenokratu, koji ga je pratio, dao sve što im je trebalo. Aristotel je oženio Hermijinu nećakinju Pitiju, koja mu je rodila kćer. Moguće je da su se i voljeli. U Politici, koju je vjerojatno napisao u to doba, kaže kako je za muškarca idealno sklopiti brak s trideset sedam, a za ženu s osamnaest godina. Budući da je njemu tada bilo trideset sedam, možemo pretpostaviti da je Pitija imala osamnaest. Na žalost, Pitija je umrla. Poslije je Aristotel našao novu družicu, Herfilu, koja mu je rodila sina Nikomaha, onoga iz Nikomahove etike. Ne znamo jesu li se vjenčali. Aristotel je umro prije nje. U oporuci, koja je sačuvana, bio je prema njoj dobar. Međutim, kao podsjetnik na to da su to bila okrutna vremena, grad-državu Atarnej Perzijanci su osvojili 341. pr. Kr. i Hermiju mučili do smrti. Neposredno prije toga Aristotel se iz Asosa odselio na otok Lezb. Živio je u Mitileni, glavnome gradu. Ondje je upoznao Teofrasta, koji je bio rodom s otoka, i ondje osnovao filozofsku skupinu sličnu onoj u Asosu. Mnogo je vremena provodio u velikoj morskoj laguni, okruženoj kopnom, što je bilo idealno mjesto za razne biljke i životinje. Učitelj Aleksandra Velikog Godine 343. pr. Kr. stigao je poziv koji će povijest pamtiti: kralj Filip Makedonski pozvao je Aristotela da preuzme odgoj njegova trinaestogodišnjega sina Aleksandra, koji će u svojem kratkom životnom vijeku osvojiti većinu tada poznatog svijeta. Ne znamo gotovo ništa o odnosu između najvećega uma i dječaka koji će postati njegovim najmoćnijim čovjekom. Iz sačuvanih se spisa ne može reći da je Aristotela zanimalo makedonsko carstvo. Godine 346. pr. Kr. Filip je ubijen i Aleksandar više nije imao vremena za učenje. Aristotel je još neko vrijeme ostao u Stagiri, a sljedeće godine vratio se u Atenu. 1

godine pokorio rimski vojskovođa Lucije Kornelije Sula. na mjestu gdje su se filozofi i prije okupljali. Napokon ih je uredio i objavio Andronik s Rodosa. U školi su se podučavali razni predmeti. koja se danas koristi i koju je 1831. Znalo se za njegove makedonske veze. Moguće je da svi spisi nisu Aristotelovi. sve je to izgubljeno. Standardna grčka verzija Aristotelovih djela. oglede i dijaloge. koji je tu svoju verziju načinio tristo godina nakon Aristotelove smrti. Umro je oko godinu dana poslije. rukopisi su poslani u Rim. u Maloj Aziji i sakrio u jednu špilju da ih ne odnesu u knjižnicu pergamskih kraljeva.). pisma. Nadgledao je rad učenjaka i istraživača i držao predavanja učenicima i drugim zainteresiranim slušateljima. Bijeg iz Atene Godine 323. Čini se da nije bio spreman raditi pod vodstvom svoga staroga kolege Ksenokrata te je otvorio vlastitu školu. kada je preveden na latinski i zavladao srednjovjekovnom filozofijom. Okvirna područja njegovih radova su: knjige o logici (nazvane i Organon). Zato i ne znamo kojim ih je redoslijedom Aristotel napisao. Predavao je u natkrivenom prostoru zdanja. koji ih je odnio u Skepsis. Nakon Speuzipove smrti. Uskratit ću Atenjanima priliku da se dvaput ogriješe o filozofiju. Imao je neprijatelje koji su rekli da ima tanke noge i sitne oči i da frflja dok govori. koji se na grčkom zove peripatos. Kad je Rim pao. naglim i neobjašnjivim prijelazima i povezivanjima. s malo ukrasa ili dosjetki. Optužili su ga za bezbožništvo. Kr. Atenjani su iskoristili priliku i pokušali se osloboditi Makedonaca. umro je Aleksandar Veliki. kao nekoć Sokrata. priredio Immanuel Bekker. Osim nekoliko fragmenata. Likej. Rukopise je zatim dobio njegov nećak Nelej. knjige o estetici i ezoterični spisi (u fragmentima). etički spisi. pljesnive i trule. Kraj Njegovo posljednje putovanje bilo je iz Atene u Halkidu. zapadna Europa gotovo uopće nije znala za Aristotelovo djelo i mišljenje. Aristotel se nakon mnogih stoljeća vratio u Europu preko arapskoga svijeta. natuknice kojima se služio za predavanja namijenjena učenicima. 322. 2 . imao je fine halje i sandale i nosio je prstenje. Aristotel je bio zreo i ugledan filozof. gdje je njegova majka imala kuću.i tko zna što još . Zbog toga su ih nazivali peripateričari – oni koji raspravljaju šetajući. Navodno se lijepo odijevao. Aristotel se našao u opasnosti. Ostatak je izgubljen. Prema predaji. Napisao je i objavio mnoge spise za šire čitateljstvo. Djela koja su sačuvana nemaju osobitu književnu vrijednost. koje je nazivao "ezoteričnim". u području hrama Apolona Likeja.. metafizika. mjesto na čelu Akademije ponovno je bilo upražnjeno. posljednji predstojnik Likeja. u književnom obliku svojstvenu njegovu dobu: pjesme. Napustio je Atenu.Likej Kada se vratio u Atenu. Znamo da je postojalo jer su o tim tekstovima pisali i drugi. Nalazila se u sjeveroistočnom dijelu Atene. srdačan i velikodušan. Štura su i teška. Makedonsko carstvo. počelo se raspadati. od nekih želučanih tegoba. koje je Aleksandar držao na okupu. prirodoznanstvena djela. Apelikon iz Teosa vratio ih je u Atenu dvjesto godina poslije. Sve što znamo o Aristotelu upućuje na to da je bio dobar čovjek. pr. Bilo mu je tada gotovo pedeset godina. s ponavljanjima. Bilješke za predavanja Djela su zapravo bilješke za predavanja. Kr. Djela Od Aristotelovih nam je djela ostala tek trećina. Kada je Atenu 86. na otoku Eubeji. Peripatetičari Aristotel je tu živio i radio sljedećih dvanaest godina. no ipak se specijalizirala za povijest i biologiju. Sačuvano je 30 knjiga ili oko 2000 današnjih stranica. temelji se na Androniku. (U dolje navedenom popisu takvi su označena zvjezdicom. Govorilo se kako su prelijepo napisani.dao nam je Andronik. pr. Za Aristotelova života nisu bila objavljena. ali ga Aristotelu nisu ponudili. Naslove i redoslijed djela . Teofrast je nakon Aristotelove smrti naslijedio sve što je učitelj napisao.

životu i smrti *Ekonomija O znojenju Retorika *O dahu *Retorika Aleksandru Povijest životinja Poetika O dijelovima životinja Metafizika. Ta će stajališta potaknuti nastanak sofističke škole. kojoj su se Sokrat. Želi pokazati da bit stvari leži unutar njih samih. koja je bila utjecajna u onodobnoj Ateni. Središnja postavka metafizičkih spisa glasi da svijet postoji onakav kakav se pojavljuje i da ga mogu razumjeti obični ljudi s odgovarajućim sposobnostima i uz vježbu. Želio je dokučiti ono vječno i nepromjenjivo među svim promjenama koje su prisutne u svemu (Heraklit – panta rei). geometrija *O svemiru *Položaji i imena vjetrova O duši O Melisu. Realist i relativisti Aristotelova razmišljanja potaknuta su situacijom njegova vremena. Zbiljske stvari. Potraga za stvarnom slikom svijeta je čisto gubljenje vremena. (Npr. Stoga je "netjelesno" zbiljsko. pojedinačne stvari nisu vječne ali je vječan i nepromjenjiv sam oblik stvari. svakodnevan život manje vrijedan i iluzoran. Pripadnici elejske škole. Ideje su. oblik). starosti. ali ideja stola ne. konkretan stol je nastao i nestat će jednog dana. istraživanje bića kao bića Mnogi će reći da je Aristotelova Metafizika vrhunac njegove filozofije. a tjelesno "nezbiljsko". Doduše.) Ideja je samo pojam kojega stvaramo u svojoj glavi nakon što vidimo jednu ili više istih stvari a nalazi se i u stvarima. tj. ili je svaki naš opis svijeta ukorijenjen u osobno iskustvo? Taj prijepor možemo opisati kao sukob između realista i relativista (ili antirealista).Popis djela: (45) Kategorije Kretanje životinja De interpretatione O rađanju životinja Analitika prva *O bojama Analitika druga *O onome što se čuje Topika *Fizionomija Pobijanje sofista *O biljkama Fizika *O sjajnim stvarima koje se čuju O nebu *Mehanika O postajanju i propadanju *Problemi Meteorologija *Matematika. Promjena je zbiljsko svojstvo zbiljskih stvari. Aristotel nasuprot Platonu Platon je smatrao da je običan. smatrali su da ljudi ne mogu spoznati svijet: Sve što znamo samo su iluzije u neizvjesnosti koja se neprestano mijenja. Sukobio se oko pitanja može li se izvanjski svijet opisati objektivno. Aristotel želi pokazati da je to pogrešno. smatrao je Platon. Trebali bismo se okrenuti spoznavanju sebe. Želi nadvladati platonovski dualizam između ideje i stvarnog predmeta. One su poput savršenih ili vječnih uzoraka prema kojima je preslikano sve što vidimo oko sebe. poput stabala i koza npr. Ideje nisu tjelesne. Platon i Aristotel duboko protivili jer su sofisti odbacivali ideju najviše Istine. 3 . Njezin je utjecaj nedvojbeno neizmjeran. jesu temeljne i jedine stvari koje potpuno postoje. Stvar i oblik stvari (materija i forma) su nerazdvojivi. Ksenofanu i Gorgiji Osjeti i osjećaji Metafizika O pamćenju Nikomahova etika O spavanju *Magna moralia (Velika etika) O snovima Eudemova etika O proricanju u snu *O vrlinama i porocima O duljini i kratkoći života Politika O mladosti. U konkretnom predmetu su zajedno. onakav kakav jest. a kopije jesu. jedino što stvarno postoji. Ne možemo imati čistu materiju (nešto što ne bi imalo nikakvu formu..

Međutim. oblik glagola "biti".. Ali. Aristotel pokazuje da nema ničega u razumu što prije toga nije bilo u osjetilima. U prvoj nam rečenici govori da vrata imaju određeno svojstvo. svršni uzrok: svrha kuće. formalni uzrok: plan. čujemo. tj. To je donekle slično stajalištu filozofa jezika 20. božanstvo. soba. nacrt kuće 3. svijet nije pokrenut djelatnošću Boga. Posredstvom razuma koji ima sposobnost sređivanja svim dojmova iz osjetilnog svijeta. koji je savršen. razum – čovjek. Kad kažemo da nešto postoji. (skup svih vrata) (skup svega zelenoga) vrata su u oba skupa Venera je jutarnja zvijezda "isto što i" ili "=" Obje rečenice sadrže riječ "jest" odnosno "jesu". npr. mramor. U modernoj bi logici tu riječ izražavala dva posebna i različita simbola. pa do čiste forme koja mora biti ono najviše (čista aktualnost). jedno je "zbiljskije" od drugog. glava. Mi predstavljamo razne kombinacije potencijalnog i aktualnog. To nas zbunjuje i donosi filozofske poteškoće. noge. Tako nastaju pojmovi: klupa. Ukratko: Na najnižoj i najnesavršenijoj razini egzistencija je samo materija. graditelji 4. Što je "jest"? Svoje Kategorije Aristotel započinje na sebi svojstven način. Na najvišoj je Najviše biće ili Najviši uzrok. ruke.. U drugoj je rečenici. učenik.. kaotičan i bezobličan izvor potencijalnosti. jezikom se često loše služimo. On je u početku. namještaj. kamen. oni su izomorfni. Mi i stvari ovoga svijeta nalazimo se na tom kontinuumu. učenik. Sve misli i ideje dolaze u našu svijest posredstvom onog što vidimo i čujemo. nastavnik – školski razred. osjetimo. dodirnemo.Razvoj. njegov Bog je čisti duh koji misli samoga sebe i ne zanima se za svijet. stoljeća. sređujemo ih u različite skupine (vrste) i razrede. njegova funkcija posve drugačija. nikakvu materiju i stoga je potpuno "aktualan". da su zelena. što to znači? Aristotel je mislio da običan jezik zapravo odražava način na koji je svijet ustrojen. željezo – kuća. Na primjer. korpus. uzmemo li dvije rečenice: Vrata su zelena. Mogli bismo pomisliti da u objema ona igra istu ulogu. djelatni uzrok: radnici. Pri toj promjeni na djelu su četiri uzroka: 1. nego "žudnjom" materije za njim kao čistom formom. pokušavajući dokučiti značenje glagola "biti". to jest. zaštita od nevremena Razvoj je "kriv" što je svijet slojevit: od čiste materije – najniži sloj (u kojoj su sva bića samo kao mogućnosti. Pokretački poticaj ne može ići u beskonačno.). potencijalnosti). – namještaj. stolica.. a to je za Aristotela Bog. potpuno prazan. Svijetu koji je u trajnoj promjeni treba kretanje.. mora postojati Prvi pokretač koji je sam nepokrenut. Čovjek nema urođenih ideja. ne sadrži u sebi nikakvu potencijalnost. ceste 2. pak. Aristotel dovodi u vezu formu i mišljenje. Jezik i svijet se međusobno odražavaju. učenica. Govori nam da jedan fizički objekt ima dva različita imena. nije tako. prije negoli išta osjetimo (vidimo. Po Platonu bi broj stvari bio barem podvostručen (ideje + sjene). kamenje za gradnju kuće. promjena je nužna jer se tako u materiju "utiskuje" forma i dobiva se konkretno biće – supstancija. 4 . Za čovjeka je razum najvažnija oznaka. stvaran.. Empirizam: osnova znanosti Platon je svijet objašnjavao dualistički: postoje dva carstva. Budući da je on sam nepokretan. To je začetak filozofske tradicije empirizma. učenica. materijalni uzrok koji omogućuje izradu nekih a ne svih stvari: cigle..

"u" supstancijama. to drvo. rodovi. partikularan može biti ovaj list papira. To su druge supstancije (ili izvedene supstancije). Naš bi život bio poput životinjskog. hrpa dojmova i mutnih sjećanja. kvantiteta i relacija. Prva i druga supstancija – kako spoznajemo Pojam supstancija (ousia. moramo poznavati univerzalije. aktivnost i pasivnost. U usporedbi s drugim antičkim misliocima bio je daleko više empirijski usmjeren. Aristotel želi reći da su zbiljske. Ove se supstancije nazivaju i partikularije i o njima imamo izravno osobno iskustvo. Kategorije su razni načini na koje predikati jesu u supstancijama. ali ne i eksperimentalnu 5 . Imao je metodologiju znanosti. Ali. rod odnose se na univerzalije. stol.. ali on dobro pokazuje kako se možemo zbuniti kada se nepromišljeno služimo jezikom. stanje je svakako "pohlepan". "Vrata" subjekt . a relacija (odnos) "moj". Kada je rekao da postoji savršena ideja ljepote. koji nam govori nešto o subjektu. Ali pojam "pas" nije. Naša spoznaja počinje u opažanju gdje dohvaćamo pojedinačno prvu supstanciju. unatoč tome što su zamalo dva tisućljeća gotovo svi vjerovali u gotovo sve što je rekao. do spoznaje općih pojmova. Sam Aristotel nije uzeo taj primjer. Koliko je Aristotel bio "empiričan"? Je li Aristotelova znanstvena metodologija dorasla modernoj znanosti? Ne baš. ali ne dovoljno. To je poput odnosa između subjekta i predikata u nekoj rečenici. jezični proizvod? Moglo bi se reći da su univerzalije "pas" i "životinja" doista u onome tamo psu. ali su potpuno aktualne samo kada su u umu. Na primjer. prevodi se i kao "sućina" (što je apstraktiv ženskog roda participa prezenta glagola "biti"). Ta su vrata u oba skupa. Skrivaju ih pojedinačne značajke tih predmeta. znanstveno znanje (episteme). Kategorije Što se sve može nalaziti "u" supstanciji? Na to Aristotel odgovara svojim poznatim popisom kategorija. njegova kvantiteta dva kilograma. stanje. Mi ljudi možemo vidjeti kroz tu koprenu privida i u njima uočiti prave biti. pa su tjelesni svi psi na svijetu. Mišljenje se postepeno (induktivno) uzdiže do općeg. a univerzalija bi bila bjelina koja se nalazi u mnogim listovima papira. Neki subjekt o kojem rečenica govori i predikat. a pasivnost "maženje". stvari koje se nalaze u nizu različitih posebnih supstancija. koja postoji vječno u nekom netjelesnom prostoru. pojedinačni entiteti: moja mačka. imati iskustvo samo o njima bilo bi krajnje ograničavajuće. Da bismo stekli znanje koje seže dalje od toga. Kako kaže Aristotel: One imaju svojstvo ovosti. vrste. stvari koje jesu. Univerzalije (poput vrsta i rodova) kojima se bavi znanost jesu nematerijalne stvari prisutne u pojedinim predmetima. no u ovom slučaju vrijeme može biti "devet na večer". predikat. Slijede kvaliteta. aktivnost "predenje". Univerzalije Izrazi vrsta. tj. mjesto. Prva supstancija je stvar koja postoji. što se obično prikazuje kao =. Njegova kvaliteta bit će "tigrast"."su zelena". ono opće pojedinačnih predmeta. položaj "sklupčan". Za "Venera je jutarnja zvijezda" primijenio bi se oblik koji upućuje na "jest isto što i"."Vrata su zelena" moglo bi se izraziti tako da se uzme ideja skupa svih vrata i skupa svih zelenih vrata.. ali one ne mogu biti ništa fizičko. "neko određeno ovo". Npr. Prva je kategorija sama supstancija i ona je daleko najvažnija. ova konkretna osoba. životinja. mjesto može biti "uz peć". na neki način čak i svi psi koji su ikada živjeli ili će živjeti. Jesu li univerzalije zbiljske stvari u svijetu ili su mentalni. Predikati moraju biti u stvarima. Ostale se kategorije zapravo razvijaju iz te tri. To je klasifikacija načina na koje neka supstancija može biti. essentia). Pritom se dva skupa međusobno sijeku i to se obično prikazuje simbolom ∩. Platon je pobrkao kategorije. Pojedinačan je pas tjelesan. kao dio našega razumijevanja psećeg svijeta općenito."nešto određeno postojeće". položaj. kao supstanciju a ne kao kvalitetu. pa vrijeme. ljepotu je doživljavao kao subjekt a ne kao predikat.: supstancija moj mačak Oskar.

Ono je glavni osjetilni organ kojem svi drugi osjetilni organi šalju poruke . Stoga je "podlunarni" svijet ispod Mjeseca. čini se vjerojatnim da je mislio kako postoje i aktivni i pasivni razum. primjerice.svojevrstan mentalni stožer za koordinaciju i razvrstavanje. čistog razuma koji kontemplira samoga sebe. pa su mu objašnjenja fizikalna. više bolje nego niže i sprijeda bolje nego straga. Po njemu je najvažniji organ srce. ali neopravdane. mozak su bacali. on stvara znanje. Nešto kao istančano računalo. u kojem Aristotel govori o toj zagonetnoj i "intuitivnoj moći". tijelo je materija. razvrstava i organizira."psyche". Tako Historia Animalium. Razum omogućuje ljudima da apstrahiraju formu i preobraze je u univerzalije. U praksi Aristotel nije prepoznao potrebu da teoriju izravno provjeri empirijskim promatranjem.Pasivni razum samo neutralno zamjećuje. na temelju logičke indukcije. Također. Pretpostavke i zablude Još jedan problem nastaje iz Aristotelovih pretpostavki. On je smatrao da je mozak posve nekorisna. Žene daju samo materiju.a djelomice i izmišljeni. "sedmog" osjetilnog organa. ali u njoj vide samo jednu posebnu formu . Za Aristotela je duša bit ili životna sila koja postoji u svim živim bićima . Dakle. U Ateni njegova doba vjerojatno su bile samorazumljive. strojevi koji djeluju u skladu s tjelesnim porivima i uvjetima okoline). Na primjer. sadrži mnoštvo podataka o životinjama. iz onoga što je rekao možemo dokučiti kako bi odgovorio na ta pitanja.ono što im omogućuje rast i što im daje obličje. a upotrijebio ju je za polazište svoje teorije reprodukcije. Tako je njegova slika čovjeka u isti mah deterministička. naravno. Psihologija Naša riječ "psihologija" i potječe od grčke riječi za dušu . To je neka vrsta intuitivne sposobnosti i prilično je zagonetna. Aristotel misli da je desno bolje nego lijevo. može dosegnuti do Najvišega bića. Obična se osjetila bave konkretnim i partikularnim. Muškarci imaju sposobnost pretvoriti krv u nešto što će biti forma za novo ljudsko biće. Preobrazba u univerzalije Čime se razlikujemo od životinja? To što imamo razum. ali su zato srce čuvali. . Također je razmišljao o mogućnosti da na Mjesecu postoje životinje koje žive u vatri. siva. Pretpostavka da su muškarci u svemu nadmoćni ženama za njega je bila neupitna. Ipak. Ipak. 6 . hladna gruda. Mozak Aristotelov odgovor danas nikako ne bismo mogli prihvatiti. kako je Aristotel čini se vjerovao. ali nama se čini da su neorganizirani i anegdotalni . No. I razum pruža i stvara kontekst za pojedinačne osjetilne dojmove. naravno. ta duša ne znači isto što i danas. napisano je nebrojeno mnogo tumačenja. zraku i vodi. ali i voljna. a to onda pokušava primijeniti na svemir. Duša je čista forma. na Mjesecu bi mogle postojati životinje koje žive u četvrtom elementu – vatri. Zanimljivo je da ni Egipćani nisu marili za mozak: kada bi mumificirali truplo radi reinkarnacije. Zato što ovdje na Zemlji životinje žive u druga tri elementa: zemlji. Na neki način to je proučavanje biljaka i životinja koliko i ljudskog uma. Aristotelova je psihologija nastavak njegove fizike. a u Aristotelovim je spisima razum poput još jednog. Lako je moguće da služi za hlađenje krvi koja se pregrijala. .onu tamo. Tu se događaju percepcija. Ne bavi se izravno nekima od ključnih pitanja na graničnom području između psihologije i filozofije… poput pitanja svijesti i je li ona materijalna ili nematerijalna pojava.Aktivni je razum pozitivan. Duša je "princip tijela". misli Aristotel. ne razmatra neposredno pitanje odnosa slobodne volje i determinizma (biramo li mi ljudi slobodno svoje postupke i odluke ili smo biološki roboti. Ona odvajaju formu od supstancije. lošiji od svijeta iznad i dalje od Mjeseca. Aktivni i pasivni razum O teško shvatljivom ulomku iz spisa o O duši. ono što tijelu omogućuje da se samo giba i upravlja svojim rastom. Polazi od razvrstanih i organiziranih predmeta osjetilnog iskustva i stvara onu vrstu hijerarhije uma koja. pamćenje i motivacija.metodologiju kojom se može pokazati jesu li objašnjenja i teorije valjani ili lažni.

On je besmrtan. Aristotel ne misli da bismo se trebali uvježbati u tome da ništa ne osjećamo. Na primjer. Nije dobro kada je osjećaj previše snažan. Dakle. sredstvo preživljavanja. Ta je vrsta kontemplacije poput neke vrste molitve. Kada se zadubimo u nešto korisno i plodonosno. Uvježbavanje se sastoji u razvijanju onoga što on naziva moralnim vrlinama ili krepošću. Zapravo. bila je glavna tema rasprave. Tada su to poroci. 7 . valjano ili ispravno) i daimon ("demon" ili unutarnji duh). "Ako je um božanstven u usporedbi sa čovjekom. katkada i presudno. kao ni kada je preslab. tako da želimo činiti što je ispravno. na primjer . težiti za besmrtnošću i činiti sve što možemo kako bismo živjeli u skladu s onim najvišim što je u nama. osobito ako to obavljamo dobro. ljubav prema mudrosti) je najviša intelektualna vrlina. A "ispravno" tu znači ono što je razborito. mi smo božanski koliko kao ljudi možemo biti. jest vježbanje i navika. To je. pravo zadovoljstvo. ali nije najviše Dobro. Najviše biće je Nepokretni pokretač. utonemo u rad i gubimo osjećaj za vrijeme. Smatralo se kako je htio reći da u svima nama postoji nešto božansko i. ali to ne mogu biti krajnji ciljevi. strah ne želimo ukloniti jer je često korisno. život uma mora biti božanstven u usporedbi sa životom ljudskog bića.Dobar život Aristotel je svoja predavanja o etici namijenio mladićima i u njima im odgovarao na pitanje: "Što trebam činiti da bih živio dobrim životom?" To će se dogoditi ako svoj život žive u potpunom skladu sa svrhom ili funkcijom ljudskog bića. osjećaji su normalan i prirodan dio ljudskoga bića. dok je pojedinačna samosvijest konačna.našu razumnost.da ukrade.-1970. tako da u svakoj situaciji imamo pravi osjećaj i taj osjećaj imamo u pravoj mjeri. Bertrand Russell (1872. moraju živjeti i razborito i kreposno." Krepost duše Aristotel nam savjetuje da se u osjećajima ravnamo prema onome što priliči pojedinim okolnostima. postajemo nepromišljeni. misli Aristotel. Ako smo pretjerano odvažni.) zaključuje svoju knjigu Problemi filozofije ovom mišlju: Zbog veličine Svemira što ga filozofija promišlja i um postaje velik i sposoban za jedinstvo s tim Svemirom koji je njegovo Najviše dobro. "savršena" se sreća može naći samo u intelektualnom promišljanju. "Krepost" zvuči pomalo starinski i često se opisuje kao izvrsnost karaktera. Ugoda jest dobra. koliko je na nama. Tu vrstu poželjnog života Grci su opisivali samo jednom riječju: "eudaimonia". Ali. a odatle philosophia. Možda je za vrlinu najbolje reći da je to ustaljen način doživljavanja osjećaja. Kako to "blaženstvo" postići. Ako se nađe u velikom iskušenju da učini nešto loše . čovjek dugoročno gledano vjerojatno neće biti sretan i zadovoljan. kad promišljamo nepromjenjivi Svemir. Stvar je u tome da ga treba osjećati u pravoj mjeri. preplavljuje nas strah i postajemo kukavice.Aristotel u tom trenutku postaje gotovo religiozan. ako nismo dovoljno odvažni. kontemplaciji. Prava mjera Jedini ostvariv način da počnemo vladati osjećajima. kombinacija znanstvenog znanja i intuicije: Najviše biće sastoji se isključivo od razuma i vječno kontemplira sebe. Možda tako da postanemo poznati i priznati? Aristotel misli da je svakako važno da nas drugi poštuju i da sami sebe poštujemo. hrabrost je moralna vrlina koja nam treba da bismo se nosili s osjećajem straha. Ne. U tome Aristotel nije osamljen. Za njega je ugoda ono što usavršava neko djelovanje.i popusti. Mudrost (na grčkome "sophia". Moralno uvjeravanje ne djeluje. koji mijenja druge ali se sam ne mijenja. Sastavljena je od riječi eu (dobro. Mi ljudi imamo u sebi tračak toga Najvišega bića . Da bi to činili. "morali bismo. navikavanje na to da primjereno proživljavamo osjećaje. Etika . Za ljude je najbolje proživjeti život u istraživanju i divljenju prirodnom svijetu. misli Aristotel." Usto. aktivni razum u nama nije.

Kao i Platon. 8 .Nepromišljenost i kukavičluk su poroci. Koje je uređenje najbolje? Kakav će polis najbolje zadovoljavati potrebe građana? Koje je uređenje najbolje? Na ta pitanja Aristotel odgovara na sebi svojstven empirijski način: proučavajući uređenja mnogih gradova-država. Aristotel nije u tome bio osamljen . obitelji i države."sredini" ili "nepretjerivanju". ne vlastite ciljeve. njihove odluke često će biti pogrešne. Kako živjeti najboljim životom? Kako mogu postići ispunjenje? Ljudi su u biti društvena bića i samo u zajednici mogu doista biti ljudi. premda su imale racionalnost. nego poticanje ljudi da se kreposno ponašaju. Granica moći države postavljena je na granici poslije koje prestaje služiti svojim građanima. Svaka vrlina zahtijeva popriličan trud. Monarsi će gotovo sigurno vladati u svoju korist.. Mladi moraju početi rano vježbati i treba im vodstvo starijih. Grci su općenito vjerovali da je to "prirodan" oblik društvenog ustrojstva. Kada se sve te potrebe zadovolje. Obitelj se sastoji od čvrstih odnosa između roditelja i djece. samostalan i gord na svoju neovisnost. zajednica nema neki svoj život. Politika i etika Aristotelova je politika ukorijenjena u njegovoj etici. U Aristotelovu djelu nema nikakva nagovještaja totalitarizma. To je država u kojoj je vlast u rukama siromašnih. Svrha zakona nije toliko kažnjavanje onih koji ga krše. Ali. Prirodan zato što se razvija iz obitelji. ali se razvijaju i mijenjaju zato da bi živjeli dobro. Čovjekov društveni razvoj postiže svoju svrhu kada postigne takav stupanj neovisnosti. To je glasovito Aristotelovo učenje o pravoj mjeri . grad-država. nećemo moći biti spokojni i zadovoljni. da mu više ne treba nikakva pomoć izvana. da se u tome protivio nazorima svoga doba. Monarhija bi bila idealno rješenje . muža i žene.. Zaključuje da demokracija nije najbolji oblik. Polis je gradsko područje okruženo manjim naseljima i poljoprivrednim zaleđem. proglasili bi ga heretikom. Ona postoji radi toga da ispuni svrhu svakog pojedinca. ali nije neostvariva.Naša je neizbježna dužnost sudjelovati u životu zajednice i snositi odgovornost za njene odluke.. nisu bile cijenjene. gospodara i roba. Budući da nisu potpuno sposobni za praktičnu racionalnu mudrost. Posljednji oblik zajednice za zadovoljavanje većih potreba je polis. Društveni odnosi nastaju prije svega zato da ljudi mogu uopće živjeti. Robovi nemaju racionalnost koja je potrebna za aktivnu i pozitivnu ulogu. najosnovnijeg oblika ljudskog odnosa. Država snosi posebnu odgovornost kako bi se ljudi navikli na vrline zato što ona donosi zakone. ali teško da se može vjerovati malom broju vladara. "dostajati") ili samodostatnosti. Aristotel se užasavao svjetine i prezirao političare koji "podilaze" masama. U njemu vlada načelo autarkije (autos. Aristotel zna da su u ovome svijetu takvi kraljevi rijetki i nepoznati. Obitelj kao politička ekonomija Temelj je Aristotelove politike klasični grčki grad-država ili polis. a ne ciljevima cijele zajednice.zadovoljiti potrebe ljudi koji kao pojedinci nisu samodostatni. samodostatan za osnovne potrebe. Aristokracija bi možda mogla funkcionirati. Pretvorila bi se u oligarhiju koja donosi odluke koje služe njihovim ciljevima.štoviše. "sam" i arkeo. Politika Robovi i žene u njegovoj političkoj zajednici nisu imali nikakvu ulogu. koji se zalažu za svoje interese. Ljudska društva imaju svrhu . a žene. Ako smo skloni bilo jednom bilo drugom..ali samo ako je kralj dobrohotan i ima gotovo nadnaravne moći dobre prosudbe. Živjeti kreposno i razumno može značiti samo živjeti dobro s drugim ljudima. društvo se nalazi u svojem najrazvijenijem stanju i tako bi trebalo ostati.

Ne samo što pjesnici i umjetnici "govore laži".. Aristotela i druge? Danas nam se to može činiti čudno: Da bi čovjek bio dobar u bilo čemu . umjetnost u mladima potiče i lošu naviku umjetničkog oponašanja koja pripada obrtnicima..120.sviranju flaute. obrtnici ili ljudi od zanimanja. obrt. Umjetnici daju materiji oblik koji je potpuno drugačiji od izvornika. Povjesničar Plutarh (oko 46. kao i obično. Ljudi s profesijom nisu pravi građani. a povijest partikularno. Ali za dobrobit zajednice presudan je siguran srednji stalež.) rekao je u ime elite sljedeće: "Umjetnosti se divimo. Nekoliko je grčkih riječi bitno za razumijevanje njegove teorije umjetnosti. znači "tvorbu. koji ne moraju zarađivati za život. Pjesništvo je Aristotelov generički pojam kojim obuhvaća dramu. na "sredinu". tvorenje. zanimanje koje onda nije drukčije od izrade cipela. Odnosi se na svako tehničko umijeće . ostaje mu jedan problem . 3. On je prvi postavio pitanje "Što je umjetnost?" i to sa znanstvenom nepristranošću kojom su udareni temelji zapadne estetike koji i danas vrijede. U tome je problem. 1. No. Mislio je. 9 . U taj stalež ne uključuje obrtnike i trgovce.. ali umjetnika preziremo. nego stalež. sredstvo ili skup pravila kojima nešto postižemo. ne slobodan čovjek. kao i na glazbu. ne samo što je umjetnost loša navika obrtnika.i to upravo onaj s kojim se i Platon suočio i koji je riješio na način neprihvatljiv za Aristotelove liberalnije nazore. u kojoj vlast dijele narod i neka vrsta elite. slikanju ili pisanju mora se time neprestano baviti i vježbati. predočavanje naše refleksije o osjetilnoj pojavnosti stvari. nego što se može dogoditi . epiku i druge žanrove. To je stalež srednje velikih zemljovlasnika.. MIMESIS: oponašanje Slažem se da je umjetnost oponašanje. Proučavanje umjetnosti dobro je za karakter i opušta um. to jest na stalež koji se nalazi između krajnje imućnog i krajnje siromašnog. Oponašanje ovisi o mišljenju i jezičnim sredstvima ili drugim fizičkim sredstvima za reproduciranje doživljaja. ali nije samo kopija ili pričin. čak šokantnog. nego nešto još gore od toga . POIESIS: Ta riječ.ona u nama raspaljuje želje i strasti koje dobrim građanima onemogućuju da budu mirni intelektualni promatrači. Umjetnost je stoga reprezentacija. pa ju je na kraju prognao iz svoje idealne države. vještina. Postaneš rob nekog zanimanja. koji su često bili na meti kao i on doseljenici iz drugih gradova-država koji nemaju status građana. Techne nije samo "obrt" nego i dosjetljivost. Tražiti uvijek korisnost u svemu ne dolikuje onima koji su slobodni i čiji su umovi dosegnuli najviše vrhunce. Aristotel misli da je neutilitarnost umjetnosti ono što je čini prikladnom samo za vladajuću klasu građana. koji političkom procesu daje težinu i trajnost.. Umjetnost je opasan pričin." Pa kako onda slobodan građanin može imati korist od umjetnosti a da mu to ne postane zanimanje? Platon nije cijenio umjetnost. Što je za Aristotela taj "srednji stalež"? Sigurno ne srednji stalež u našem današnjem značenju klase. Što na to kaže Aristotel? Njegov je odgovor u Poetici iznenađujuće suvremen.nije uloga pjesnika prenositi ono što se dogodilo. oblikovanje". Uspoređuje povijest s pjesništvom i dolazi do iznenađujućeg. Ne samo da je "imitacija imitacije".Vladavina srednjeg staleža Aristotel zaključuje da je najbolji praktični oblik vladavine ustavna republika. TECHNE: umijeće. od koje potječe riječ "poezija". 2.izradu cipela i drvodjelstvo. To postaje zvanje. Umjetnost Aristotel se u tom pitanju radikalno razlikuje od Platona. obično robovlasnika. koji nemaju novčanih briga i mogu se posvetiti konstruktivnom razmišljanju. Konkretno ustrojstvo nije važno i razlikovat će se od polisa do polisa.što je moguće prema zakonu vjerojatnosti ili nužnosti. zaključka: Pjesnišno je filozofičnije i više od povijesti: pjesništvo izražava ono univerzalno. Ona je kopija svijeta koji je i sam kopija zbiljskoga svijeta savršenih ideja. slikarstvo ili pjesništvo.. Koji je to problem u umjetnosti mučio Platona. On kaže: .

Na kraju bismo mogli reći da. Za njega je prava funkcija (ergon. doktrinu iz koje se razvila suvremena politika centra i lijevoga centra. umjetnost.4. doslovce "rad") tragične drame pobuditi "samilost i strah" i istodobno donijeti katharsis ili pročišćenje tih osjećaja. 10 . Aristotelov realizam blagotvorno utječe na politiku. općenito. filozofiju i prirodne znanosti. 3. katarza): pročišćenje Aristotel je prvi koji je ne samo definirao što umjetnost jest. Važnost Aristotela danas Aristotel je s velikim uvjerenjem izložio teoriju o onome što leži iza svijeta pojavnosti. Aristotelova razmišljanja o estetici i semiotici i dalje su relevantna i predstavljaju izazov postmodernističkoj slijepoj ulici u pitanjima kulture. KATHARSIS (catharsis. etiku. nego i ono što čini. 2. 1. Njegova razmišljanja o psihologiji morala i etici kreposti kao najistaknutijim dijelovima njegove filozofije nadahnjuju suvremenu političku i socijalnu doktrinu komunitarizma. Aristotelova je teorija vrline "treći put" između krutog materijalističkog svođenja ljudskog djelovanja na gensku i biokemijsku uzročnost i neodrživa dualizma nematerijalnih entiteta poput "duša" ili "prava" koje ljudi imaju samim time što su ljudi.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful