asopis Odjek Jesen 2007

SLOBODNA LJUBAV Jean Zin Uvodi Ljubav nema godina, uvijek se ra a. Pascal

Seksualno osloba anje se ponovno vratilo u obi aje. Vi e ne ra unamo na knjige sa sadr ajem, a pornografija nas sve vi e i vi e osvaja. Odre uju i seksualnost od prirodne reprodukcije, pad patrijarhata ne samo da je oslobodio ensku nasladu nego je ustanovio seksualnost to se ti e kulture, utvr uju i vrijednost domi ljatosti, izradbu sebe i negaciju prirode, budu i da se kultura uvijek postavlja kao opreka prirodi (simbol se mora razlikovati od svoje tjelesnosti). Svakako je ta strana protuprirode inila Grcima prevlast homoseksualiteta injenicom visoke civilizacije bez zajedni ke mjere s ³divlja tvom´ heteroseksualnih odnosa. Danas bi radije transseksualci bili oni koji predstavljaju kraj jedne konstruirane seksualnosti. Ovo se ini malo-pomalo dopu tenim, barem u medijima. Ide se ak do nagovaranja da bi to ponovno dalo svojstveno dostojanstvo svim vrstama seksualne prakse, to je pomalo povr no i pada na pitanju o slobodi drugoga, naro ito za pederastiju. Nikad u potpunosti ne umi emo normi (mu ki). U svakom slu aju, seksa ima posvuda. Ne mo emo se praviti kao da seksualne revolucije nije bilo, osloba anja ene, psihoanalize, bratstava, vi estrukih ljubavi od mladala kog doba, ak ako, kao i uvijek, stari modeli ustrajavaju i nakon to su izgubili svoja konkretna upori ta. Ako se trebalo osloboditi kr anske neuroze i ³kultivirati´ na e seksualno u e e, ako je najzna ajnija zada a bila sru iti patrijarhat i njegovu dominaciju enama, pravo osloba anje bilo bi osloba anje ljubavi. Pitanje slobode u ljubavi je ono to nas uistinu odu evljava i ostaje na om aktualno u, zahtjev da se zalo imo u slobodnoj ljubavi. To, izvjesno je, nije tako lako kao to bi se pomislilo, ali epoha nas sili na razlaganje u na em ljubavnom ivotu a igra toga vrijedila bi svije e kad bismo mogli malo povratiti ivot plamenu blistave ljubavi. Neka do e, neka do e, vrijeme kad se zavoljesmo! Protivno onomu emu se moglo vjerovati, u zanesenosti svibnja 1968., ne radi se o tomu da se mno e partneri, bez da se i ta podijeli ili izgradi, bez sudruga za zajedni ki ivot, sve vi e i vi e samim i odvojenim od svih, ali nije dostatno postaviti im nepromjenjivost (utvr ivanje injenica) iz aha kao da bi bilo dovoljnim vratiti se unatrag i zatajiti te ludosti iz mladosti, jer na e su se ljubavne prakse stvarno promijenile, zadobile su na vjerodostojnosti i svaka dokazuje u svom ivotu proturje ja postojanja slobodne ljubavi, a bez da je prestaje prakticirati (zlo, bol, trud). Trebalo bi dakle ponovno dohvatiti projekt osloba anja ljubavi koji se ne bi iscrpio u raspr enosti i samo i nego bi dozvolio nastavak i dubinu vi estrukih vjernosti, preko 6 tjedana kojima je Fourier previ e ograni io strast, poku avaju i nadi i odnose dominacije, ako ne najtvrdokornijih ljubomora.

Slobodna ljubav nije initi bilo to s bilo kim, nego initi ljubav uistinu me u pojedina nim osobama, znaju i da budu i se jednom voljelo, voli se za cijeli ivot, a ako se mora napustiti, ostati (starim) ljubavnicima, odr avaju i vezu manje-vi e epizodnom, kao osobna familija ³nanovo slo ena´ (kojoj su esto djeca veza). Slobodna ljubav je biti slobodan zajedno, kako ka e Francois de Singly, to je sloboda voljenja, ljubav koja ostaje slobodna i stoga ostaje istinita ljubav. Ne tvrdim uop e da zadr avam rje enje, samo da poku avam postaviti problem, pokazati da se pitanje postavlja i da nas trga. To nije sadr aj o kojemu se mo e govoriti a da se ne izlo i i da se ne umije a. Govoriti o ljubavi je u itak u sebi, ali ima tako er ulog spoznaje u govorenju o ljubavi, a koji nije neznatan. Najlu e ideje tr e ljudskom prirodom, najudaljenije od stvarnosti, od animalnog stroja do racionalnog ra una homo oeconomicusa, do sociobiologije i socijalnog darwinizma, ili pak, nasuprot, moralne an eoske vizije, politi ke ili religiozne, idealnog savr enstva. Te ko je uklju iti u cjelinu razli ite stupnjeve na e ljudskosti (tjelesne, ivotinjske, govore e, politi ke, povijesne). Tako, svakome je vrlo jasno da nas na a sloboda ustanovljava sadr ajem i utemeljuje na e ljudsko dostojanstvo, vrijednost na eg svjedo anstva, te inu na ih rije i ali tako er na e zada e, na e obaveze, pa ipak ta se sloboda osvje tava bilo kao osporavana u ime determinizma principa (sve ima razlog parni enja), bilo da namjerava biti totalnom, religiozna apsolutna sloboda povezana uz ideje obra enja ili grijeha, osobnom krivnjom (krivac bivaju i uvijek slobodan za prokuratora koji mu eli oteti njegovu slobodu). Pitanje istine jednako izaziva zabludjelost izme u prvotnog realizma i najcjelovitijeg relativizma, izme u scientizma i misticizma, izme u dogmatizma i skepticizma. Ipak, dovoljno je govoriti o ljubavi e da bi se svi slo ili o injenici da je malo kompliciranije od toga, i uvu i se u svijet prisilnih sloboda i poluistina, istinskih ljudskih odnosa gdje ono to je re eno manje zna i od onoga to isku avamo jedni za druge, od onoga to o ekujemo od nekog drugog, u sada njem trenutku (prisutnost odsutnosti). Ljubav nas predstavlja u na oj slabosti i na oj misteriji, prisiljava misliti zajedno ne samo na e ivotinjske pulzije, na e socijalne odnose, igre ljubavnih rije i i elja, nego tako er proturje jâ izme u neograni ene slobode i kompletnog otu enja, izme u uzajamnih dodira i obmana, izme u spona pozitivnih retroaktivnosti i razgovorâ gluhih. To je opreka linearnom fenomenu, konstantnoj snazi, jedinstvenoj i jednostavnoj, nagonu. Po ev i od ljubavi mo e se ak razumjeti mr nju i la , njihovu nu nost, sve ono to ini da zlo jest u dobrom. Nema ni ta o itije ovdje. Psihoanaliza je bila neizbje na da bi se iza lo iz normiranja i iz dobrih nazora, osvjedo iti neuspjehe ljubavi kao i podvojenost sadr aja, orsokake elje, elje koja ostaje ljubomornom i perverznom. Romanti na ljubav se uostalom mo e u ivati do morbidnosti, do svjesnosti cijelog razmaka izme u idealizirane ljubavi i njezine svakodnevne okrutnosti. Bolje nego da se igramo cinikâ, trebalo bi ipak to dobro promjeriti, ne pri ati si pri u i, znaju i to, odbiti to je vi e mogu e initi si zlo umjesto initi si dobro. Jer ljubav se ne ograni ava na perverzne igre, realno ima datih ljubavi, izuzetnih susreta. Izvjesno je, ne mo e se sanjati ukinu e svih patnji ljubavi kad su to znakovi povezanosti, o itovanja unutra njosti, vjerodostojnosti osje aja a naro ito to nost naspram isku anim nasladama, ali ne mora se ipak pokoriti svim zlo inima ljubavi! Zauze e svijesti o realnosti je neophodan preduvjet njegovoj preobrazbi. Ima jedna povijesna zada a koja nam ostaje za ispunjenje, ona za izmi ljanjem novog u ljubavi da bismo se pridru ili

na oj sada njosti, izmisliti pravu slobodnu ljubav i jo jednakiju, oslobo enu djetinjih neuroza i jo trajniju. Ako mi se ono to se ka e danas o ljubavi ne ini nimalo zadovoljavaju im, ja sam sam toliki neznalica o stvari, bez sumnje jo ve i nego u ostalim podru jima u koja se upu tam! Daleko sam od toga da budem u iteljem koji podu ava ne znam koju mudrost o ljubavi (kao to neki ele tuma iti filo-zofiju). Moje uvjerenje je radije da je jo sve za re i o sadr aju, nismo mu nego uvodnici, ono to nedostaje je znanje o ljubavi, ali ljubav bez sumnje ima biti vrijedna za vidjeti se s ovim nedostatkom znanja« Tra im dakle da razumijem a ne zahtijevam ni ta osim da spoznam svoje iskustvo i ono mojih itatelja jer imam samo pribaviti proturje ja, poraze, veliku samo u i veliku rupu u srcu, uspomenu o izgubljenim sre ama a ipak nezaboravnim. Ne radi se o ivotu takvom kakvim bismo eljeli nego o pravom ivotu takvom kojim ivimo u onome u emu on mo e imati od okrutnosti i od varljivosti. Neka me ova tuga ljubavi primakne svim prokletnicima, nevoljenima od Zemlje i njihovim napu tenim riznicama nje nosti, zajedni koj samo i. Naravno, nisam samo na strani progonjenih nego i progonitelja (iako inim sve to mogu da tomu olak am muku). Ne mogu ak ni re i da to nije moja gre ka, da tu nisam za ni ta, to me ne tje i! Onima kojima je ljubav ispunjena moje najbolje elje za sre u, nau ite nas dakle kako da je mi uhvatimo. Onima koji misle da se mogu pro i ljubavi, vide i tu samo djetinjariju u kojoj ne nalaze svoga ra una, nemam ni ta za ponovno re i ako ne to da ne gube ni ta bez sumnje o ekivaju e i ako ljubav esto ne traje nego jedan trenutak, obilje ava sje anje zauvijek. Bez nje ne bismo bili ni ta. Nema razlogâ za ivjeti valjano bez zamaha tijelâ, u itka u drugom, ljubavi srca. ³Ti razlozi tamo a koji ine da su nam razlozi (razumi, op. prevoditelja) uzaludni.´ Kao i svako postojanje, ljubav je nevjerojatno udo, ostaje izuzetkom a ne pravilom. To je ono to od nje ini kozmi ki doga aj svaki put kad se igramo budu nosti svijeta. All you need is love! Smisao ivota je uvijek za ponovno gra enje, to je uvijek ono to nedostaje u trenutku susreta logike i mjesta. Voljeti ljubav Vrijeme za re i si da je ve prekasno, da se vi e ljubav ne e spoznati stalno zapo inje iznova. Tijelo se podmla uje, ponovno se nastavlja u okretu. To je bonus, poklon koji vi e nismo o ekivali, bez ustru avanja ni gri njâ savjesti, nevinije nego to je ikad bilo. Vjerovali smo u vrijeme posljednjih puta a evo nas kako otkrivamo toliko prvih puta na koja se nismo jo odva ili. Proklinjao sam ljubav prije nego sam je upoznao. Bio sam ohol i ponosan na svoju lucidnost, du e tu no zatvorene u svojoj samo i. Zatim, kao to su drugi spoznali prisutnost jednog Boga, ja sam susreo jednu enu. Ni ta smje nije od voljenja. Slika ljubavnika koji zaziva svoju lijepu je poni avaju a slika svrgnu a, gordog viteza koji je izgubio sve dostojanstvo i bi e daju i svoje srce svojoj voljenoj. To je ludost, bolest ljubavi, bez sumnje pomanjkanje veze jer se tu pokazuje sva neprozirnost

drugoga, elja koja se eli dokazati i pretjerane uspomene koje ne ele umrijeti. Ne ini se da smo tu za veliku stvar ako ne za njezinu nasladu, poneseni na im uzbu enjima, dragocjenom bole u od koje se ne eli ozdraviti, tijela zgrabljenog izvanjskom uzro nosti koja ga nadma uje. ³Ima mno tvo strasti, ne mo e tu biti po etka refleksiji´, ³Nimalo se ne dogovaramo o tome, tu smo poneseni, i zadovoljstvo nam je varati se kad potra ujemo´, ka e nam Pascal, ali ipak um (razlog) tomu nije odsutan, um (razlog) o na im ludostima jer ³propast mísli koje se upu uju s jedne strane bez da se ispita sve, ali (pa!, op. prevodiltelja) to je uvijek um (razlog), i ne moramo i ne mo emo eljeti da to bude druga ije.´ José Ortega y Gasset jasno govori da je taj um (razlog) savr enstvo, izvrsnost koju nalazimo kod voljenog bi a, i koja nas zatravljuje. Dugo sam ocrnjivao ljubav. Njezine sljepo e su prijevarne. Prividnosti ljubavi i njezina neodr iva obe anja su odgovorna tolikim patnjama i potiskivanjima. U ime ljubavi toliko je zlo instava po injeno, toliko te kih licemjerstava, toliko neizmjerljivih gluposti. Zlo koje nam ine uvijek je za na e dobro. Ali cijena za platiti ima biti tako visoka, nema ni ega udesnijega od tih trenutaka susreta élja koje daju smisla ivotu i svijetu, na emu tjelesnomu postojanju, u itku mesa i utjelovljenja, tijela koje zna za to postoji i za koga. To je stvaranje svijeta svaki put. Nema objektivne istine koja dr i, ni dovoljnog razloga, povijesti koja bi se u inila bez nas, elja za drugim nas ini ivjeti. Imamo potrebu da jedan drugi budi vitalnost na ega tijela e da bi dao smisao na emu postojanju i upisao ga u zajedni ku povijest, dva po dva, ho e re i nekoga nekome. Ljubav oku ava injenicu da osobe nisu nadoknadljive (zamjenljive), da su jedinstvene, a ipak usprkos svemu ima plasti nosti (popustljivosti) ljubavi, mo e ak imati trenutnu zamjenu osobe (prijenos), rastezanje na druge, svijetljenje ljubavi koja ne proturje i ni emu jedinstvenoga zna aja svoga podrijetla. Jednostavno, kad smo voljeni, postajemo ljupki i imamo puno ljubavi za dati. Ljubav zamr uje granice i otvara se zajednici (zadruzi, bratstvu«,op. prevoditelja), to je upravo revolucionarna snaga, osloba anje (F. Alberoni). Individualizam nema vi e smisla u ljubavi a ivot bez ljubavi je ivot koji nema smisla jer jednostavni razlog (um) ne mo e zasnovati niti jedno postojanje, ni voljeti tijelo. Ljubav je ono to to nas stavlja u spor u na emu bi u. Postojimo za drugoga, lanom bratstva, osu eni biti slobodnima i dokazivati proturje ja jedne slobode znatno druga ije od teolo ke slobode ili od jedne potpune neovisnosti, izostanka svake veze koja bi nas radije osudila na nepodno ljivu samo u (od ega postajemo ludima). Postanak svijeta Govori, govori, govori. Ljubav nas ini da govorimo nekomu. Govorimo najprije da bismo zavodili (sub-ducere, vodili svojim ciljevima, odvla ili), toliko re i da bismo prizvali istinu samo za prevariti, za op initi, privu i pozornost. Govori ljubavi ne presu uju nikada a ipak nas izdaju ve od prve rije i, izvora materinjeg jezika, igre zavo enja i prve ljubomore, razdiru i poziv, svjedo anstvo boli nedostatka, snage odanosti, potrebe da se uvjeri u ljubav majke hraniteljice, pojava simbioze, utjelovljenje drugog organizma, stavljanja u saop enje. Ljubav je totalitarni odnos, jedinstveni odnos koji daje svoj smisao ljudskom ivotu, upisuje ga u jednu povijest, uklju uje ga u sveukupnost a koja ga prelazi. Ono to pojedinca upisuje u zajednicu (bratstvo) je ljubav. Sve je saop enje u ljubavi, izmjena znakova pribli avanja i hrabrenja, korak po korak,

spona pozitivne retroaktivnosti do seksualnog straha i fuzije tijela. Ti arobni susreti odigravaju se u podneblju narcisti ke uzajamne revalorizacije u kojoj se svaki pokazuje posjednikom mo i koju ne poznaje. Kako nema ukidanja osoba, odvajanja tijela (odvajanja me u oda ilja em i prijamnikom), ljubav je uzajamna samo u trenutku susreta. Vi e nego uzajamnost, dam da da , radije je neograni ena pogibeljnost, podvostru eno obe anje, iznena enje i u enje, protivnost trgova koj razmjeni koje nas ostavlja bez duga. Kad se voli, ne ra una se (dokle nismo u obra unima). Izjava ljubavi je dakle uvijek jednostrana, ak i ako ima potrebu za ohrabrenjem drugoga. Ka e se da su esto ene te koje biraju svoje partnere, zato mu karac mora initi objavu a one se moraju igrati negorljivima, zahtijevati dokaze (za tebi dati ono to ti elim ponuditi, trebat e mi vremena za razmisliti!) To su gramati ke prisiljenosti me usobnog poimanja, saop enja elje, pristojnosti bez koje se ni jedna smisao ne dr i. Prenagljenost mo e biti kobna i u initi svaku izmjenu nemogu om (mjesto bez povratka). U ljubavi se ne usu ujemo izvr i pogibelji, jer se bojimo da emo sve izgubiti; ipak treba napredovati, ali tko mo e re i do kuda? Dr emo uvijek kad prona emo tu to ku. Oprez ne ini ni ta da bi se na njoj zadr alo kad smo je prona li. Nema ni ta tako nezgodno kao biti ljubavnik i vidjeti ne to u svoju po ast a ne usuditi se to vjerovati; jednako smo potu eni nadom i strahom. Ali, kona no, posljednji postaje pobjednikom drugomu. Pascal, Rasprave o strastima ljubavi Samo, ljubav se ne ograni ava na u itak jednoga u drugomu gdje svaki daje i prima sre u koju nema. Patnja tako er ini dio znakova ljubavi. Nema ljubavi bez u asa ni patnje, barem pri svakom odvajanju. Kao u alosti, patnja je dokaz ljubavi, nemogu e je pro i se toga (kako bismo znali da smo zaljubljeni? Dajemo cijenu onomu koji nas ko ta ili onomu to riskiramo izgubiti). ³Ne mo emo zamisliti drugoga osim pod uvjetom da ga izgubimo´(J. Kristeva, Colette, str.18). Mo emo ak re i da je sva patnja u svojoj osnovi patnja ljubavi jer bol uvijek ima narcisti ki razmjer samoljublja ili povrije enog tijela o ivljavaju i stare povrede, ali je to naro ito znak, krik upu en drugomu koji bi nas mogao spasiti, toliko sna niji koliko mo e biti poslu an (u alosti to je ta blizina koju bol ponovno ostvaruje, izgubljena prisutnost). Ima uostalom patnji ljubavi koje mogu biti prekrasne u izvjesnoj mjeri ( ekati ljubljenu), ali tako er mogu biti neograni eno neizdr ljive (osjetiti se izdanim ili napu tenim). U ljubavi se govori da bi se govorilo, da bi se primilo znakove ljubavi, odr avati vezu. Govori ljubavi nisu zami ljeni re i istinu nego samo snagu elje (nije sadr aj va an nego odnos, uzvratno djelovanje, tijek). Prema tomu, licemjerstvo je neizbje no u ljubavnim dijalozima, ak i kad prise u da si sve govore, ak tim vi e! To je prijetvorna igra ³zavo enje i njegove logike maskarade, pantomime, vje tine, poricanja, pokvarenosti, la i ± ukratko ma te ujedno kisele i spasonosne, otrovne i nasladne´ (J. Kristeva, Colette, str. 21). To nije najmanji od paradoksa ljubavi, izme u koketerija i prisega, to ini provjeru jedne udljive elje koja se pokazuje i uskra uje tako kao istine koje nisu uvijek dobre za re i (i to se vi e izra avam vi e tonem). Da bi se zavelo, esto igramo na ono to drugi ne mo e znati, ali s druge strane to je dobro, jer namjere drugoga su mi nedostupne, mogu vjerovati da mi pri a balade, da me ismijava, da se pravi da ne razumije. Ponekad ak mo emo biti optu eni da nismo razumjeli opreku onome to je ipak re eno (pore eni jednim pogledom mo da). Ka em ti da te vi e ne volim da bih ti mogao ponovno uzeti tvoju slobodu, priznati da me vi e ne voli , ali u stvarnosti, uvijek te volim i elio

bih da ti ponovno potvrdi tvoju ljubav, to ti ne e mo i u initi jer si previ e obeshrabren mojim stavom, pokre e moj gnjev, itd. Ljubav nas dijeli kao sadr aj i ini pokus od na e nesvjesnosti koja nas premara. Treba se graditi s time, imati svijest o tome, ali najmanje to bismo mogli re i je da ne kontroliramo bogzna to. Svakako, daleko od toga da bismo mogli pro i se toga kao djetinjarije, nekorisne strasti, ini se zaista da je ljubav ta koja je stvoriteljica (u franc. jeziku rije amour je m. roda, pa bi bio stvoritelj) na ega svijeta, oná govora i prijevare, proturje ja elje i ljubomorne elje, borbe za prepoznavanjem, kratkotrajnih trijumfa i neizbrojnih poraza, svjetla dana koliko i zebnje no i. Okrutnost ljubavi Devedeset devet posto zloga me u ljudima proizlazi iz tog krivog osje aja kojega imenuju ljubavlju. Tolstoj (o ivotu 170) Pjevajte ljubav majkí, pjevajte sanjanu ljubav, ali zlo i sva okrutnost svijeta dolazi tako er od ljubavi, dolazi od nas, od na e ljubomorne elje i od na e ravnodu nosti, od ljubavi prema Bogu ili domovini, od svih osje aja koji preoblikuju ljubav u mr nju i ine nas tako nesretnima. Zbog ljubavi je ³cijeli svijet nesretan sve vrijeme´. Voljeti nije uvijek eljeti dobro drugome, to nije esto podmirena ljubav, amor beneficentiae (Amare est gaudere félicitate alterius, Leibniz). Postoji tako er dio ljubavi li en slobode, gospodarski, posesivni do pro diranja, amor concupiscentiae. Ljubljeni nam je toliko va an da izaziva prevelike muke a na a ljubav brzo postaje dvozna nom, natovarena gnjevom i prigovaranjima. Ne mo emo odvojiti ljubav od mr nje, ono to je Lacan zvao hainamoration (mr njoljubav, slob. prev.), jo manje od patnje i od tjeskobe. Ljubavni u itak traje samo asak, ljubavna tuga traje cijeli ivot« Jo gore, mo e se re i da postoji prevlast ljubavne tuge nad dodijeljenom ljubavi i to jednostavno zato jer se o ekivanje nesretne ljubavi nema pravo zaustaviti i u vr uje elju kao to je i uskra uje, kao to je to Platon ve opazio, da ne mo emo nastaviti eljeti ono to ve posjedujemo. Dodijeljena ljubav ini svaki put ku nju od svog zadovoljstva, od kona nosti i kolebljivostí elje, dok izgubljena ljubav uvijek nanovo prosijava iste uspomene, u vremenu u kojemu se ne doga a ni ta. Izgubiti ljubljenu, to je drugi put izgubiti najbolje pro le (ili zami ljene) trenutke, dok su oni ve bili izgubljeni ve i dio vremena. K tome, malo je izgledno da ljubav koja nije uzajamna to i postane, jer elja drugoga tu ne nalazi otpora, ni o ekivanja, ni istinske izmjene, a koja bi joj dozvolila postojati. Treba uvati smionost, nesigurno o ekivanje, ulog za dobitak a da bi ljubav ostala uzajamnom. ³Ljubav je neprekidno ispitivanje. Da, ne poznajem bolju definiciju ljubavi´, Kundera (Knjiga smijeha i zaborava, str. 250). To je zato to postoji skoro uvijek jedan od dvoje koji manje voli (onaj koji je najvi e voljen) jer onaj koji voli, a nije uvjeren u ljubav drugoga, ostaje zamra enog vida od straha da ne izgubi svoju ljubav, ure en svim krasotama jedne sanjane sre e, dok se onaj koji je voljen ne mo e vi e predati svojim snovima i ne mo e izbje i da bude dra en pogre kama drugoga, suo en s opsjenom tu ne stvarnosti, esto do prezira, duha zaokupljenoga tolikim drugim mogu im ljubavima. Mislimo na ono to gubimo, stoga ³u ljubavi ima uvijek jedan koji pati i drugi koji se dosa uje´, prema

Honoréu de Balzacu. Nema ljubavi bez zebnje. Ljubav mora ostati aktivnom dakle i ugro enom. ³Voljeti je puno ja e od biti voljen´, kao to je to Aristotel ve rekao. Ne mo emo skratiti ljubav na prijevaru ili zavo enje. Postoji istina ljubavi ak ako i nije od vrste egzaktnosti, ni od sveop eg milosr a nego radije od vjerodostojnosti elje. A ta istina koja joj daje tijelo je ono to je ini okrutnom dok nije uzajamna. ak i ako se ljubav hrani prividnostima i varkama, ona uop e nije ista izmi ljotina. Postoji ulog neograni eno prvobitne istine. Ljubav mora biti istinita, zbog toga joj se ne mo e zapovijedati, radije joj se mora ak i protusloviti zapovijed da bi se pokazala iskrenom. Ljubav skratiti na zada u je najgore od licemjerstava i od pokorností (³ estina kojom se zbiva ostajanje vjernim onomu to se voli vrijedi malo vi e od nevjernosti´, La Rochefoucauld, 381). Stoga to ljubav mora biti prava i slobodna ne mo e biti nalo ena ni zajam ena, doga aj svaki put nevjerojatan i obnovljen jer ljubav daje priliku i tijelo, ona je utjelovljenje, trenutak jedinstvene vje nosti. Ljubav ne mo e nikad biti pravo jer mora biti slobodna i obra a se slobodi koju ne mo emo ni kupiti ni prinuditi, ali zbog toga je tako er tako okrutna, okrutnosti koju ne bismo znali dopu tati drugdje i koja mo e i i do smrti ovjeka, u ime vi e istine, one osje aja ili elje, do slobode same, slobode izabiranja i izricanja ³ne´. To je mo da posljednje podru je gdje svatko zna da se igra sa svojim ivotom. Ponovimo to, ne tra ite drugdje podrijetlo zla, mr nje, nepravde, premo i (koja nije uvijek mu ka nego ona koja vlada, to je ona koja najmanje voli a to je ovjek naj e e). Istina i prividnosti, sloboda i prodaja, ljubav i mr nja, radosti i eljenja potpuno su nerazdru ivi. Sloboda obvezuje Ljubav drugoga uvijek ostaje neizvjesnom (voli li me?), razdvajanje izme u ljubavnika i one koju on voli ini od njegove ljubavi pitanje bez kraja, nikada rije eno osim u trenutku odgovora. Ljubav se obra a slobodi, to e re i autonomnoj unutra njosti, njezinoj tajni nepristupa noj drugima, slobodi u koju se neprekidno tra i uvjeriti, najbolje izmjenom znakova zajedni kog ohrabrenja, najgore vje nim prisegama a gdje se, ini se, sloboda gubi jer u osnovi govore samo o vje nosti trenutka i sili elje koja obilje ava sje anje. Koja druga ku nja od one ljubavi koja se obra a jednoj takvoj slobodi e da bi nam dokazala kako smo tako malo slobodni usprkos svemu, kako smo igra ka nepokorene elje, kako ne razumijemo ono to nam se doga a, kako ne znamo to initi, i da inimo ono to igra tra i od nas svaki put kad se mjesta premje taju i svatko dr i ulogu koju nije odabrao. Daleko od toga da bi bila bez uzroka, na a sloboda se brka s na om odgovorno u naspram drugoga, slobodi u odnosu prema njemu koju on ispituje kao takvu. Kona no, ni ta nije tako prisilno kao sloboda budu i da nas obvezuje na izbor, pa tako i na odricanje! Ugovor koji smo slobodno potpisali vi e nas obvezuje od vanjske prisile, a govoriti o ljubavi je govoriti najslobodnije mogu e, pustiti da srce govori, ka e se. Jedanput kad smo se obvezali (zalo ili) na jednu cestu ne mo emo vi e s nje iza i. Ako tra imo sastanak, ostajemo obje eni o dobru volju drugoga. Ne mo emo odbaciti kartu u me uvremenu. Da nismo ni ta rekli, elja bi ostala bez sumnje nestalna, prepu tena trenutnim zanimanjima i drugim eljama, vi enjima drugih ljubavi. Ali o ekivanje stvara trenutak neprekidne patnje, smrznutog vremena gdje se polo aji ine skru enima (ni ta se ne doga a).

Nema to nije to ke gledi ta od ljubavi za dotaknuti istinu ljudskog iskustva u njegovim proturje jima i njegovim granicama. ³Gospodar mene kao svemira´ koji ne mo e zaprije iti enu da bude nevjerna i da izgubi svoju ljubav. Umna ivotinja koja svjedo i svoju ludost. Uistinu je malo stvari i pokreta zaljuljanih doga ajima, ponesenih na im strastima. Imaju se emu smijati zahtjevi individualizma i prividnosti slobode. Biti slobodan ini se da se skra uje na biti ne enjen, to e re i da se jo nije prona lo svoju polovicu, biti napu ten, biti u potrazi, u manjku! Naravno, stanoviti se di e da nemaju nijednu ljubav i da ive svoj ivot bez strasti, ali je dosta rijetko da se ljubav ne javlja u jednom ili drugom trenutku da bi prekinula taj previ e hladni um koji vjeruje da je slobodan biti ravnodu an i kao izostao iz svijeta. Ne bi bilo nijedne slobode dakle, to bi bila samo varka? U ljubavi ima o ito jedna vrsta neizdr iva ropstva (koje nije nagonsko), zatvorenost iz koje mnogi ele pobje i. Ipak, isto kao to postoji istina ljubavi s onu stranu svojih mnogostrukih varki, ljubav nije ni ta drugo nego osloba anje i susret slobodâ. Ono to zapo ljava i prisiljava, to je sloboda koja remeti navike, potvr uje se nasuprot drugomu: proturje na sloboda koja se potvr uje i napu ta istim znakom u zalaganju, prije nego se kona no preokrene protiv drugoga optu enoga za gubitak, za neizbje nu prijevaru (i revolucija zavr ava diktaturom). Razumijemo da sloboda mo e eljeti uskratiti sebe, ali onda gubi svu stvarnost odbijaju i zaklju iti i promijeniti ivot. Uistinu postoji proturje nost ljubavi, proturje nost osobe i ivota, proturje nost postojanja; proturje nosti koje nas obuzimlju i dijele. Zalaganje budu eg ishoda slobodne istinite ljubavi, njezina istinitost e se neizbje no podijeliti izme u ³velikih na ela i velikih osje aja´, prisega i onoga to ih temelji, tim vi e to ne mo emo eljeti ono to ve imamo (to je stoga to ako jedan voli vi e, drugi voli manje). Velika na ela su za druge (kleo si se) a veliki osje aji za sebe, naravno. Na svaki na in, onoliko koliko bismo htjeli biti vjerni svojim obe anjima, to ne mo emo biti bez la i ili licemjerstva o na oj unutra njosti jer jo treba zavesti, ili jednostavno biti bolje razumljen, ne mo emo sve ispri ati. Nije to re i da je sve dozvoljeno i da nema pravde u ljubavi dok ljubav prikíva smisao (smisao prisutnoga tijela i smisao njegova ivota). Udvorna ljubav poku ala je vratiti pravdu ljubavnicima u svojim ljubavnim optjecajima. Naravno, nepravda u ljubavi nije usporediva sa socijalnom nepravdom budu i da ljubav nikad nije pravo, nepravda ovdje ima puno vi e zajedni koga s nesporazumom, varkom, izostankom prepoznavanja, iskrivljavanjem uspomena, zaboravom zalaganja, iznevjerenim povjerenjem. Nepravda u ljubavi ne temelji se ni na emu op enitom ve na injenici voljenja, na dokazu ljubavi. To je, na primjer, ne priznati dug prema drugomu (budu i da je u inio gre ku ali, ali to stavlja u prodajni polo aj) a nepravda izaziva kod ovoga strast za uspostavljanjem injenica, do samoubojstva ponekad. to se vi e ljubav bude nijekala, vi e mo e pritisnuti drugoga na uni tenje. To je dosta neobi na kazna kojoj se predaju ljubavnici brigom istine. Ipak, sama nepravda esto nije bez razloga: uistinu prebrzo popustiti bilo bi prihvatiti izdaju i izgubiti povjerenje. Pravda bi se ovdje sastojala jednostavno na ponovnom uspostavljanju komunikacije i me usobnog povjerenja nakon izvjesnog vremenskog razmaka i dok je pomirenje jo mogu e. Svakako, rastati se bez drame ni spora to je ne biti voljenim. Nikad nismo ostavljeni s ljubavi. Ne emo se uditi kad se tu ne prona emo ( to vi e o tome govorim, vi e la em). Nemogu e za re i

Postalo je gotovo nemogu e re i ³volim te´ ali ima toliko stvari koje ne mo emo re i dok bismo to tako eljeli, toliko stvari koje ne elimo uti ili koje bi natjerale u smijeh, toliko divota i toliko aljenja tako er. Ima ljubavi koja nas nosi iznad ljubavi, svemirskog doga aja, op e ljubavi i izvjesnosti smisla, jedinstva svijeta, vrhovne slobode, prepoznavanja prema svemu to nas je vodilo tamo, u itka utjelovljenja za drugoga, neizrecive puno e. Ima erotskog doga aja, neizmjerljivog. Otkri e enskog u itka, varke da smo mu uzrokom, pijanstvo elje za drugim do transa. Potpunog izno enja i potpunog prepu tanja koje nas ostavlja bez rije i, ispra njene, ispunjene, zahvalne. Ima osje ajne ovisnosti u njenoj najdirljivijoj strani najprije, duboke nje nosti kad se ona stisne u mom naru ju, kad zablista njezina maj inska plemenitost, ganutljiva sukrivnja bez i jedne rije i ili gotovo bez. Ima, avaj, neizbje nih odnosa nadmo i i pokoravanja me u nejednakim eljama, zahtijevanja, brana, zadnjih rije i, odnosa gospodara i roba koji si ne mogu re i i ak su prisiljeni lagati da bi odr ali fikciju iskrene ljubavi dok borba bjesni, ljubavna iznu ivanja, daleko od na ih tijela koja se uzimaju i na ih pogleda koji se tope. Ima tako er nu nosti za bezuvjetnim zalaganjem koje poznajemo kao nemogu e, ali koje ne mo emo pore i i, taj as, elje za bijegom koja nas obuzima a koju treba preru iti. Strah da ne emo mo i izdr ati, u as da vi e ne emo mo i voljeti... Priznati to bilo bi u initi da vjerujemo da ve ne volimo vi e, dok je to stoga to je na a ljubav tako jaka da se eli zalo iti, stoga se boji da nije na visini svojih obe anja, skrupule po tenog ovjeka koje prolaze kao neizdr ive neotesanosti ako smo im dio, dok se ljubav mo e u vrstiti s vremenom, ak i kad ne bi bila postojana kako to prisega mo e pustiti da se vjeruje. Ne treba kona no zanemariti prevrate tijela, ono to ljubavni osje aji mogu dugovati stanju straha ili povremenim ciklusima, vrsti hormonalne ovisnosti ili seksualne droge iji dio nije nikada jasan. Kako o tomu govoriti? to re i o emocionalnoj nestalnosti vezanoj za tijelo a koja drugome nema smisla? Sve to, i puno drugih koristi ili okolnosti koje se ne mogu re i (pritisci okoline, pristojnosti, teret propisa, habanje svakodnevice itd), hrane pote ko e komunikacije, neshva anja, proma ene susrete, nesporazume, neravnote e, lomove, a da ipak ne mogu izbrisati trenutke topline i prepu tanja, ushita i zebnje, ljubavi me u nama. Kako tu pre ivjeti? Kako kona no ne za utjeti ispred poraza jezika izvijestiti o na oj ljubavi (previ e slo enoj, nevjerojatnoj, proturje noj, varljivoj, nepriznatljivoj)? Sve je zapo elo orta kim ljubavnim pismima a zavr ava u ti ini koja nas razdvaja zauvijek.

Izgubiti nit

Ljubav sti e kad je najmanje o ekujemo. Iznenada smo rasplamsani, za u eni, ispunjeni, pronalazimo uvstvo ivljenja, nalazimo smisao ivota u tom jasnom u itku, prozirnom i bez oblaka, otkrivaju i u na em u inku na drugoga mo za koju nismo znali a koja nas uzdi e. Uspavljujemo se u san bez kraja, bez da to uistinu vjerujemo«i budimo se iznenada potpuno sami, daleko od drugoga koji je postao nedostupan, uzet u opake igre a bez ishoda, sve dalje i dalje, bez uzimanja zalu uju e elje, postajemo strano strancima, kao da se nikad nismo poznavali. Shva amo da smo izgubili nit, preko emocija koje mo da ne bi bile tako krajnje da tijelo nije o utjelo strahovitu patnju izgubljenih u itaka koje vi e ne emo na i. Ne eljeti ni ta od drugoga osim onoga to vi e ne mo emo imati, poistovjetiti se s nemanjem, nemogu e zaboraviti. Ima uistinu u ljubavi ujedno sve divote svijeta i nesre e ili okrutnosti ljudskih odnosa. Nismo vi e u smotku pozitivne povratne veze, to je najmanje to bismo mogli re i, ali u ljubavi ne inimo ono to ho emo, jer za voljeti se trebaju biti dva. Nakon trenutka zaljubljenosti, susreta elja, pribli avanja i uzajamnih odu evljenja, komunikacija se gubi, elje proma uju, kad jedan voli, drugi ne. Trebalo bi zgrabiti ovaj trenutak prijelaza od iznena enja koje nas ispunja do neodr ivih obe anja, od susreta do nesimetri nosti, neravnote e, nepravde, gubitka razgovora, od shva anja, u vr ene elje do uspomene, vjernosti do izgubljene sre e, te ine rije i i elje koja nam uvijek izmi e, proturje i nam, nemogu e da se u nju uvjerimo; tjeskobna sloboda na koju ne mo emo ra unati. Kona no, treba re i da se u trenutku susreta ne zanimamo toliko i najprije za drugoga nego isklju ivo za njegovu ljubav, dok za ivjeti zajedno treba rtvovati udobnosti, slavoljublja, u itke, initi ustupke, u i u nemogu u uzajamnost ili pak podijeliti si uloge, ome iti svoje zemlji te. ivot na koji se osu ujemo zauvijek, mo e izgledati jasno manje smije nim, kao da iznenada vi e nismo imali pravo kazati svoje mi ljenje (te ko je izmiriti ljubav, obitelj, posao i dokolicu). Ta paklena dijalektika preslo ena je da bi se tu vidjelo izvana ne to drugo osim nestalnosti udi, kao da to nije ovisilo ni o emu drugomu i o jednoj nesmiljenoj logici. Istina je da je ponekad to jedina injenica za re i a koja mijenja podjelu karata i mijenja pozicije. U tom porazu ljubavi, ne mo emo vjerovati da tu nije ni ega bilo osim udljivosti elje koja se igra s nama, postoje sve vrste prepreka vrlo stvarnih. Postoji naravna nepriop ivost, previ e nesporazuma, pogre aka, opsjena i nemogu nosti izricanja, a zatim te ina navike i svih na ih neuroza ili lo ih pro lih iskustava, odgojna ili kulturna blokiranja na koja se nadovezuju kroni na nezadovoljstva ljubavi i nestalnost, vi e-manje, bole ljiva na ih udi (razloga ne fali, ljubav je ta koja fali i koja nije razlo na). Postoji, kona no, nenadani dolazak tre ega, uvla enje jednog drugog svemira, neizlje ivog doga aja novog susreta a kojemu se nema ni ta za prigovoriti. Moglo bi se re i tim gore, jedna od izgubljenih« ali to bi bilo izgubiti bit u ravnodu nosti (neodre enosti) osoba. Kako prihvatiti da se vi e ne emo vidjeti? Mo emo poslu ati razum, to ne ometa nastavljanje voljenja. Treba barem uzeti vremena za alost, platiti joj cijenu. Opsjene su tako bolne a odnosi tako te ki ponekad da se mo e, bez sumnje, iza i rastere en od ljubavne tuge nakon predugih patnji. Kao to je rekla Colette, ³Iza av i otamo, opa amo da je sve ostalo veselo, raznoliko, skladno´ (str. 29). ekaju i to pretpostavljeno oslobo enje, kojemu vjerujemo tako malo kad smo izgubili svaku vjerodostojnost, dok je na a ljubav optu ena da nije iskrena, ini se da ostaje samo samoubojstvo da bi se dokazala vrijednost koju tome uistinu pridajemo. To je cijena istine. Vrlo je lo eg ukusa

re i onoj koju volimo da emo umrijeti za nju (kako tome odgovoriti?) ali, injenica je, svaka istinska ljubav postavlja si pitanje samoubojstva, ljubav na smrt, bez okoli anja. Nije to ucjena ve nemogu nost pre ivljavanja pravoga ivota, odbijanje da se zanije emo, te ina na e rije i (nasre u postoji veliko polje izme u namjere i ina). Kako to ka e Jean-Luc Marion, smrt ne pla i ljubavnike, prije je to crta dolaska gdje se kona no ostvaruje svoju posljednju ljubav, ljubav koja e to izdr ati do kraja.

Ne volim te vi e, moja ljubavi Eto onoga to se ne mo e re i, onoga to se ne mo e uti, kraja ljubavi. Kad je osje aj oti ao bez upozorenja, bez razloga, ili kad reakcija drugoga zaustavlja isti ljubavni zamah. Ni ta vi e sigurno na to se osloniti osim zemlje koja izmi e pod na im nogama. ak ni luda ljubav ne mo e izbje i te trenutke odsutnosti u kojima se intimna bol naglo gubi. Ni ta mu nije od toga kad nam fali nemanje, daleki odjek eljine elje u seksualnim odnosima, strah od neuspjeha jedne elje koja nas ostavlja na cjedilu u najodlu nijem trenutku. Nije toliko da ljubav ilustrira kolebljivosti osje aja, prije se te kolebljivosti ne pokazuju i ne primaju smisla osim u ljubavi, dok elja postaje du nom a izuzetak postaje pravilom. Kraj elje ne postavlja problem osim izdajstva jednog obe anja. Zalo iti na osje aj nekome drugomu je postojanost koja postaje tra enom, ispitivanom, stavljenom u sumnju, u injena nemogu om, iznose i na vidjelo do koje to ke smo igra ka na ih emocija (budu i da ih elimo staviti pod naredbe). to initi s ovim trenutkom rascjepa predmeta, cenzure du i koja nas ini da izgubimo svako povjerenje u osje aje drugoga? Sumnja i nezadovoljstvo pobje uju, crpljenje elje, navike, nehajstva, udaljavanja, nerazumijevanja, zlopam enja, opsjene. Prekid komunikacije, kao da se nikada nismo voljeli. Svatko se tu no vra a svojim poslima, jednoj ljubavi koristoljubivijoj i razumnijoj, slobodnoj ljubavi bez sumnje ali li enoj osje aja, prije ljubavnom razvezivanju s velikom poderotinom u srcu i prelijepim uspomenama. Ako ljubav po inje otvorenjem drugomu i svijetu, raskid predstavlja ogradu od osobe i svijeta. Ako susret ujedinjuje dvije sudbine, raskid stvara dvije povijesti silom opre ne. Ako ljubav dokida kulturne prepreke i socijalne razlike, razdvajanje ima za posljedicu potcrtavanje dru tvenih ukr tavanja i osobnih razlika mu karaca i ena. Kona no, ako se ljubav ra a bez izri itog razloga (³jer je to bila ona, jer sam to bio ja´), raskid zahtijeva obja njavaju i razvoj koji potvr uje da osje aji nekada puni sre e i veselja postaju zamijenjeni mr njom, ljubomorom ili ravnodu no u. Ustanovljujemo da se kulturne razlike kao i pojmovi ljubavi i me uosobnih odnosa pokazuju du e kad postaju oru jem i dokazom razdvajanja. Uistinu, potcrtavamo ih u izobilju za ra istiti osnovnu memogu nost ljubavi koja upravo umire. Tipolo ki, na pripovjeda kom stupnju pronalazimo obavezne scene kao to su one posljednjeg suo avanja dvaju protagonista koji odgovara sceni udarca groma. Régis Antoine et Wolfgang Geiger, Ljubavni raskid i njegov tretman, Honoré Champion, 1997.

Slobodan« Pro la ljubav, izgubljena ljubav, pronalazimo se slobodnima, ali samima, u svijetu prevelikom za nas. Jedva ostavljenom od svojih divljenja a ljubav je ve mrtva. Ono to se uzima kao ponovno ra anje, preoblikuje se u novi poraz jo gori, zrcalo razbijeno od na ih snova. Ono to nas je spa avalo izgubilo nas je. Na e sposobnosti zaborava ogromne su, zaboravljamo uzvi ene trenutke kao najstra nije trenutke, ali lom nije pre ivljen na isti na in, ini se, za mu karce i ene. Ako bismo tomu vjerovali, Francesco Alberoni koji ispituje razlike me u spolovima u svojoj knjizi o erotozmu (ispunjaju i tako analizu ljubavnog sudara kao revolucionarnog poreme aja koji nije spolni), potra ivanje neprekidnosti sa starim ljubavima ima mo da premu ki izgled, to bi moglo tomu osuditi nakanu, barem dok ensko osloba anje ne pribli i polo aje. Ljubav se uop e ne brka sa seksualno u, nije uop e spolno odre ena jer svatko mo e zauzeti mjesto ljubavnika ili voljenoga, ali seksualnost tu ima veliko mjesto usprkos svemu i mo e initi dodatnu prepreku slobodnoj ljubavi i njezinim mnogobrojnim vjernostima. Neizbje no je poku ati razumjeti to ku gledi ta drugoga spola u svojim suprotnostima a da se ne bi bilo sabla njen nevjernostima jednoga, uzetima za izdajstva, ili za uvredljivo odbijanje drugoga koji mo e izgledati tako zlo est prema svojoj staroj prisegnutoj ljubavi. Naime, dok mu karci navikli na isprekidanost elje pomno uvaju zabilje enu uspomenu na trenutke podijeljenih eroti nih u itaka i eljeli bi sa uvati svoje odnose sa svim enama koje su voljeli (zaboravljaju i sve to je moglo prouzro iti odvajanje), ini se da za ene elja neprekidnosti i isklju ivosti koju one ele ostvariti s novim ljubavnikom paradoksalno ini te om za odr ati stari ljubavni odnos, potiskuju i ili ocrnjavaju i uspomenu na svoja prethodna seksualna iskustva. Mnoge ene se smatraju ³hrabrijima´ od mu karaca jer se usude potpuno slomiti svoje stare odnose, to e re i da one ne osje aju nikakvu krivnju odbacuju i svaku opsjenu o drugome e da bi mogle vjerovati u svoju novu ljubav. To je ono to Françoise Dolto zove elasti nom udoredno u ena, slabost njihova nad-ja. Ipak, ne bismo znali zanijekati pro lost bez kazne, vrsto a osobnih veza i ljubav ne skra uju se na prljave uzvrate onoga koji misli da je prevaren, to vrijedi vi e, to je blago koje ne treba zanijekati nago slaviti, na djelu. Ako se ena zaljubi u drugoga mu karca, ne mo e vi e podnositi prvoga. Ona ga lovi i ako ga uva to je stoga da ga ini patiti, da ga stavi na muke jer, u njezinim o ima, on je kriv da je prevarena. ena kudi mu karca kojega vi e ne voli i tra i mu poni titi prisutnost. eli razru iti sve tragove pro losti jer neprekidnost odnosa je ono na to ona ra una. 101 Mu karac zna da se jednog ili drugog dana mo e ponovno roditi elja u njemu, zato je ena ljubomorna na stare ljubavnice ili biv e ene onoga kojega voli. Ne bilo to to je mi ljeno, on ih jo mo da eli. ene su u zabludi, one vjeruju da se mu karac sje a ljubavnog odnosa ili drhtaja ljubavi. U ovoj to ki mu karac je sli an eni. Ako se sje a ljubavnih uzbu enja, to zna i da je jo zaljubljen. Onaj koji je prestao biti zaljubljen ne sje a se ljubavnog iskustva i ne bi ga znao o ivjeti. Mu ko pam enje je pam enje erotskog susreta i svega onoga to je tad bilo vezano uz erotizam. («) Mu karac je sklon zaboraviti sve to je bilo patnja, sukob, zloupotreba mo i u ljubavnom odnosu. Sa uva samo erotske uspomene. Kad ne voli vi e ena, mrzi ovo komadanje

svoje osobe. U asava se podsje anja kako se ljubila, kako je vri tala od u itka, kako se bacala na spol svoga ljubavnika, jer, sada, ona ga vi e ne voli, on je vi e ne zanima; ne bi s njim legla niza to na svijetu. Ona se toga ne eli sje ati i ne sje a se. 102 Francesco Alberoni, Erotika, Pocket

Odavde si mo emo re i da se treba tomu pokoriti budu i je to kraj jedne ludosti, ne mo e se tu ni ta i svakome svoj ivot«, ili pak, ipak htjeti za tititi tomu uspomenu, spasiti neprekidnost na ih odnosa i na e povijesti usprkos na im neuspjesima i na im opsjenama, svim neispravnostima postojanja. Prvi slu aj susre e malo pote ko a, to je glupo i ivotinjsko razaranje koje jo vi e zabija neprijateljsku ud jednoga svijeta u kojemu nam nije mjesta, u kojemu smo svi stranci a koji prelazimo tr e i, bez pogleda unatrag, svijeta bez istine, cijeloga sastavljenog od pijanstava i obmana, jednostavnih kucanja bila na ih osnovnih otkucaja u kojima su ljudi samo jednodnevne sjene. Alberoni potcrtava da je to va e i obrazac u star-systemu mno e i uzastopne brakove i razvode. Drugi slu aj je puno te i budu i zahtijeva da se nadi u promjene osje aja jednim ugovorom koji se opire vremenu i prati nas tijekom cijeloga ivota. To se ini vrlo nevjerojatno ako ne i nemogu e, ali svako postojanje je nevjerojatno, ivot je nemogu e udo a istina ima prakti ne posljedice, ne potiskujemo je neka njeni ak i ako ne mo emo sve re i. Skepticizam nije nikada odr iv, u ustima ljubavnika on je ve prijevara. Uvijek postoji istina koju branimo, neovisna ak i od la i, istina naj e e zastrta nesporazumima, prezirima, nezahvalno u ali koja zahtijeva svoj dug. Uop e nemamo izbora, treba se pokoriti injenicama ali ve tada dok mr nja nije sve poharala i u inila svaki odnos nemogu im, nema razloga zadovoljiti se ogovaranjem, preure ivanjem pro losti to mo e biti uvredljivo drugomu, nema razloga zaboraviti obe anja s po etka a naro ito izgubiti nje nost i razumijevanje koje je moglo biti tako sna no i initi se kao da ni ega nije bilo. Doista jo ne znamo to je to slobodna ljubav, jedno pokoljenje se tu izgubilo. Sve je jo za izumjeti, korak po korak. Treba nam prepoznati istinu ljubavi, njezinu vrhovnu vrijednost i njezinu povorku nesre a da bismo iznova ulo ili u ljubav, novu slobodu manje jednostranu a vi e vedru, izmi u i koliko se to mo e u incima premo i, uvode i igru malo vi e i lako u u vi estruke ljubavne odnose ali trajne, ako je to mogu e« U svakom slu aju to je na a povijesna zada a, s druge strane sadisti ke(?!) utvare jednog prava na u itak tijela drugoga takvoga kojega pornografija otprema. Izvjesno je dvostrano kretanje (banalizacija?) seksualnog ina i kontrola ra anja jesu uvjeti neizbje ni za napredak slobode u ljubavi, a koja je naro ito osloba anje ene. To je u razmjeru u kojem seksualnost nije vi e potpuno poistovje ena s ljubavi i u kojem ena nije vi e pot injena patrijarhatu kad mo emo govoriti o slobodnoj ljubavi. Moja pretpostavka jest da slobodna ljubav ipak nema ni ta zajedni ko s umno avanjem seksualnih odnosa u ponavljanju koje brzo dosadi, niti ak s procvatom tijela ili osobnim razvojem, ve naprotiv s vjerodostojno u i neprekidno u vi estrukih odnosa, obuhvatnijom ljubavi, ljubavi koja drugoga ostavlja slobodnim i upitnom ljubavi, sve ostaju i vjernim svojoj pro losti kao i svojoj djeci, uzimaju i ozbiljno odnos prema drugomu isto koliko i njegovu slobodu. Trebamo vi e odgovornosti prema na im ljubavima a to je manje mogu e okrutnosti, to upli e svjesnost do koje to ke ljubav mo e biti pravedno okrutna. U ovom smislu slobodna ljubav radije zahtijeva smanjeni broj partnera, za to ne jedan jedini ako je to mogu e, iako je poznavanje vi e ljubavi sigurno oboga ivaju e usprkos svemu, dopu ta da bolje razumijemo proturje ja ljubavnih

odnosa, da im ponekad izbjegnemo zamke, da ne budemo previ e zahtjevni. Avaj, nije dovoljna jedna du nost za ispuniti. Nije sigurno da emo mo i bolje u initi, mo emo li poku ati barem? U svakom slu aju, treba uzeti svaku mjeru proturje jima slobode. Na ovom stupnju jo smo daleko od ra una, sve ovo je previ e nedovoljno. Ostaje tako malo izgleda za povratak ljubavi, jo manje za bilo koji napredak, ipak ljubav je ponekad ja a od svega a na i odnosi napreduju s vremenom. Trebat e izmiriti malo bolje ljubav i slobodu, slobodu i trajanje. Ni ta nije nemogu e kad se voli! to se mene ti e, nije rije o tome da se ne nalazi zadovoljavaju i ishod ve , naprotiv, da mu se o uti svaka opsjena i nerazumijevanje a emu sam poku ao prikupiti elemente odgovora na neizbrojna pitanja koja ostaju postavljena. Mo i emo vidjeti s lijepom pojavnosti ljubavi JeanLuca Mariona da istinska ljubav budi na e puti i traje uvijek, dok Serge Chaumier pokazuje kao sociolog kako su se oblici ljubavi povijesno razvijali s osloba anjem ena do dana njih nestalnih i mnogostrukih oblika u kojima se tra e slobodniji i vjerodostojniji odnosi. Neizbje ni Francesco Alberoni slavi revolucionarni i osniva ki zna aj ljubavi navje uju i socijalne poreme aje, dok Ortega y Gasset, naprotiv, uporno zahtijeva slobodan ljubavni izbor zala u i budu nost, zahtijeva ono to razlikuje seksualnu elju od ljubavi koja je odluka da se ivi zajedno i da se dijeli svakodnevni ivot u svojim du nostima. Ipak, dobro ini se da bi jedina izlika ljubavi bila o aj i da bi to zavr ilo ve im dijelom vremena u ³ratu spolova´ manje vi e prljavom o emu svjedo i literatura (poglavito Colette za ensku stranu). S Paul-Laurent Assounom psihoanaliza skida traumatsko obilje je sa seksualnosti i nesvjesnih pokreta a Zakona ljubavi (udvornog) u kojima ena (gospodarica) ini zakon sve do mazohizma. Incestuozna dimenzija ljubavi ini se da nas osu uje na prijestup ili pak na zapreku i udaljenost idealiziraju i objekt elje ali ostavljaju i malo izgleda za trajnu ljubav, ako to nije prihva aju i imati dvije ljubavi mo da. U dodatku, pokazalo se korisnim prisjetiti se da enska seksualnost uva tajnu za psihoanalizu, kao i svjedo anstvo koje prikuplja od neuspjeha seksualne veze i od nesporazuma me u spolovima. Kad e ponovno do i vrijeme tre anja, ho e li do i ponovno ta udesna ljubav, ta slobodna ljubav koja isijava oko sebe, plemenita i iskrena ljubav koja e znati oprostiti, sve u susret tijelima i podijeljenim (datim) eljama? Ili pak, ne e li budu a revolucija biti ona nove povijesti ljubavi koja obr e zlo, koja obr e na gore? To je najvjerojatnije, avaj! Ne mo emo li bolje initi i pobijediti prokletstvo? Mo emo barem o tomu imati dovoljno svijesti da mu se ne pustimo uzeti na prepad. Mjerimo s iskustvom ljubavi kako e to biti te ko, mjerimo svu krhkost na ih temelja i ludosti koja nas nastanjuje a ija nijedna osobna preobrazba ili san novog ovjeka nas ne e mo i osloboditi. Ali bit emo vrlo sna ni kad se lijepi dani budu vratili. Zar ne? I morat emo nau iti u initi na svijet i na u ljubav trajnijima i slobodnijima, nemamo izbora«

S francuskog prevela Marija Nodilo

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful