1.

SOCIOLOŠKA IMAGINACIJA
Čini se da ćemo na raznolika Ijudska ponašanja, djela i ostvarenja teško moći primijeniti pojam "zakon" (u znanstvenoobjašnjavalačkom smislu kao "logos" ili u normativnom smislu kao "nomos"), jer kada usporedimo tu raznolikost s bilo kojim oblikom zakona, uvijek će biti riječ o neprimjerenoj redukciji ljudskih sposobnosti. Svaka znanost, pa tako i sociologija, čini upravo to - ona pokušava bogatstvo pojavnih oblika stvarnosti svesti na određena načela odnosno zakonitosti. No, sociolog ima dodatan zadatak: on svojim objašnjenjima utječe na stvarnost, te je njegov zadatak višestruk: a) mora prosuditi u kojoj su rnjeri novi događaji, oblici ponašanja i djelovanja "isti" kao neki prethodni, a u kojoj su mjeri "novi" i dosad nepoznati - morati će odlučiti je li neki događaj tipičan ili pak na nj treba primijeniti neku drugu mrežu ili matricu b) on će morati odlučiti u kojoj su mjeri Ijudi marionete okolnosti, a u kojoj su mjeri autonomne osobe sposobne za vlastito razmišljanje i odlučivanje c) on će morati održavati ravnotežu između nepristranosti i angažmana, objektivnosti i potrebe za razumijevanjem detalja Početkom 20. stoljeća u socijalnoj filozofiji se razvila teorija tumačenja ili tzv. hermeneutika. Hermeneutičari starije generacije (Dilthey, Weber) smatrali su da je u društvenim znanostima potrebno "uživljavanje" kako bi se postiglo točno razumijevanje ili tumačenje ljudskih djela, dakle postizanje objektivnosti pomoću uživljavanja. Hermeneutičari novije generacije (Heidegger, Gadamer, Rorty) tvrdili su da proces tumačenja moramo shvatiti kao proces samospoznaje - pri tumačenju drugih djela, zapravo se koristimo vlastitim prosudbama, interesima, vrijednostima i stajalištima i oni će se ogledati u tumačenju drugih - "drugi" su nam dakle samo sredstva za razumijevanje samih sebe, i nema smisla govoriti o "objektivnosti". Pojedinačno i opće u sociologiji Neki događaji, kao npr. napad na WTC 11. rujna 2001., utječu na sve nas, bili mi toga svjesni ili ne - na taj su događaj reagirali svi svjetski vođe, pa i hrvatski, hrvatska je vojska stavljena u stanje pripravnosti, cijene nekih artikala na svjetskom su tržištu porasle itd. Taj je događaj pokazao da su događaji u nekim udaljenijim krajevima svijeta dijelovi jedne guste i isprepletene socijalne mreže koju činimo i mi. Neki teoretičari (Mauss, Gurwitsch) takav događaj zovu totalnim fenomenom ili totalnom društvenom činjenicom, jer obuhvaća niz društvenih pitanja i odgovora, opisa i objašnjenja, pretpostavki, predrasuda, perspektiva i odluka. Za takve je događaje, kaže Geertz, potreban podroban opis, koji će uključivati sve razine objašnjenja, jer nijedno posebno područje ne iscrpljuje sve odgovore, odnosno jer je odgovor iz jednog opisa potreban za razumijevanje drugog. Predmet i definicija sociologije Predmet sociologije u širem smislu riječi jest sve što ljudi rade. Sociologija je znanstvena disciplina koja proučava Ijudska ponašanja koja se tiču drugih ljudi te djela kojima se stvaraju društveni odnosi i njihove manifestacije, poput institucija. Sociologija proučava oblike institucionaliziranja društvenih odnosa u skupine, narode, klase i dr., načine na koji se takve skupine institucionaliziraju kao države, građanska udruženja, političke stranke, odnosno načine na koji se one pomoću određenih vrijednosti ili skupova ideja stvaraju i održavaju na životu. Kako se ne mogu izravno "vidjeti", sve su društvene skupine u izvjesnom smislu zamišljene. Intenzitet veza među ljudima ovisi o tome koliko se članovi te veze ili skupine smatraju dijelom jedne cjeline, te skupina prestaje postojati ako je ljudi ne doživljavaju kao svoju, odnosno ako ne doživljavaju druge skupine kao cjelinu koja na njih djeluje nekom stvarnom ili zamišljenom prisilom. Npr. brak je veza dvoje ljudi koja najčešće nema vanjskih manifestacija, ali time što obvezuje pojedince da djeluju na određen način i time što ga pojedinci doživljavaju kao nešto stvarno, on postaje stvarna činejnica koja se može analizirati kao empirijska činjenica. Emile Durkheim govorio je o takvim fenomenima kao o društvenim činjenicama - to je svaki način činjenja koji je u stanju na pojedinca vršiti vanjsku prisilu (kolektivna svijest, društvene struje i sve druge pravilnosti ponašanja kod kojih se ne radi o "svijesti", već o raširenosti pojedine pojave u društvu). Vanjska prisila je sve ono što kao ograničenje ili regulacija postoji u odnosima između ljudi. Mikrosociologija i makrosociologija Mikrosociologija je podvrsta sociologije koja se bavi malim skupinama, obiteljima, razredima, "klanovima". Mikroproblemi vezani su za odnose u tim malim skupinama, probleme u obiteljima, kriminalno ponašanje, samoubojstvo, alkoholizam, narkomaniju... Međutim, mikrosociologija se češće definira prema metodama koje se koriste u analizi tih odnosa. Tipičan primjer mikrosociološkog istraživanja jest izrada tzv, sociograma, ideje do koje je došao američki sociolog Moreno. Npr. ako profesor želi znati na koji način da po klupama rasporedi učenike u razredu, može ih zamoliti da na listiću papira napišu s kim bi najradije sjedili. Ako poveže crtama brojeve osoba koje su predale papirić s brojevima izabranih osoba, dobit će "sociogram", tj. strukturu razreda iz koje će se vidjeti imaginarne interakcije među učenicima. Makrosociologija je vrsta sociologije koja se bavi globalnim društvenim sustavima, odnosima među civilizacijama, kulturama, narodima, rasama, religijama... Obično se uz spomenute makrosociološkima nazivaju i populacijsko-demografski, militarizam i rat, ekonomska nejednakost i siromaštvo, rasizam, problemi školstva, zdravstva itd. Makrosociološke teorije obično su vrlo općenite i nedovoljno specifične, te obično služe kao osnovna orijentacija u socijalnom prostoru i vremenu. Primjeri: a) Samuel Huntington je u knjizi Sukob civilizacija (4 godine prije rušenja WTC-a) tvrdio da će do glavnih sukoba u budućnosti dolaziti između religijski različitih civilizacija, pri čemu razlikuje 9 takvih civilizacija. No, ta je kategorizacija pregruba - tako po Huntingtonu katolička i protestantska religija predstavljaju jednu civilizaciju, a katoličke zemlje Južne Amerike ipak posebnu civilizaciju.

1

b) c)

Karl Marx je povijest podijelio prema klasnoj podjeli sredstava za proizvodnju na društveno ekonomske formacije primitivnog komunizma, robovlasništva, feudalizma, kapitalizma i socijalizma. No, i ta je kategorizacija pregruba - tako Kina ima komunistički društveni, a kapitalistički ekonomski poredak. Slično vrijedi i za podjele modernih i predmodernih društava Anthonyja Giddensa, koji predmoderna društva dijeli na lovačko-sakupljačka, stočarska i agrarna, te neindustrijske civilizacije.

Struktura i akcija Raymond Boudon smatra da se sociologija bolje razumije ako se u obzir uzme tradicionalna podjela na sociologiju koja proučava strukture i cjeline i sociologiju koja proučava ljudske interakcije (akcijski pristup). Prvi pristup polazi od ideje da ljudsko ponašanje nije slobodno - mi ne biramo naše želje i ciljeve, već su nam oni nametnuti našim odgojem, znanjima i biološkim nagonima. Takva ograničenja i usmjerenja mogu se prepoznati kao plod nekog poretka stvari koje čine određenu strukturu. Strukturalizam se gradi na temeljnoj pretpostavci da se ljudska djelatnost može prepoznati kao rezultat pretpostavljenih društvenih struktura (van Krieken). Izraz struktura pretpostavlja stalnost u vremenu i trajnost ljudskog ponašanja čak i kada ljudi toga nisu svjesni. Kad se rodimo, naš životni pravac nije sasvim slobodan, već je određen danim okolnostima (društveni položaj, obiteljska i društvena situacija...), odnosno strukturama u koje upadamo i mimo naše volje. Boudon smatra da je za takvo razumijevanje strukture najvažnija analiza cjeline u kojoj se prepoznaju odnosi elemenata. Razumijevanje cjeline jest u tome što se pojedinačna akcija razumije u smislu koji ima prema cjelini. Zato strukturalistički pristup kreće od ideje da su društva cjeline ili sustavi. Djelovanje ljudi moguće je interpretirati vodeći računa o tome što ih pokreće, motivira, ograničava ili koči. Max Weber definira sociologiju kao znanost o ponašanju, ali to veže za njegov subjektivni smisao. Djelovanjem nazivamo ljudsko ponašanje samo ukoliko onaj koji djeluje vezuje to ponašanje za neko subjektivno značenje. Društvenim djelovanjem nazivamo ono koje se temelji na smislu koji mu pridaju pojedinci. Ovaj pristup polazi od pojedinca, koji je nositelj određenih osobina. U njegovoj su glavi formirane norme i vrijednosti kojih se drži, a koje su u njegovu ponašanju vodilje i ograničenja. On se ponaša prema svom programu, zadržavajući za sebe uvijek barem marginalnu slobodu izbora. Sukob ovih dvaju pristupa nalazimo i u metodologiji. Strukturalisti će biti usredotočeni na makro skalu, na pravilnosti ponašanja ljudi u sličnim uvjetima. Za njih je stvarnost čvrsta društvena činjenica s kojom se moramo suočiti. Interakcijska orijentacija, koja se temelji na weberovskom pokušaju rekonstrukcije tuđih motiva, smatra da je ljudska akcija izabrana, stvorena i mogla bi biti drukčija da su to pojedinci htjeli. Stoga će se te dvije orijentacije pri objašnjenju istih fenomena koristiti različitim metodama. Npr. pri objašnjenju kriminalnog recidivizma, ponavljanja kriminalne aktivnosti i povratka zatvorenika u zatvor ubrzo nakon otpuštanja. Strukturalisti (makro ili eksternalistički sociolozi) će ga pokušati objasniti karakteristikama općeg društvenog sustava - zatvorenici se vraćaju u sredinu u kojoj nema posla, pa je logično da će posegnuti za kriminalom. Interakcionisti (mikro ili internalistički sociolozi) će taj problem istražiti tako da će ispitati kako pojedinci sami objašnjavaju tu činjenicu, kakva je njihova slika samih sebe itd. Kako bi dokazali da je njihova hipoteza točna, oni će se koristiti različitim istraživačkim metodama. Prvi će se služiti metodama prirodnih ili tvrdih znanosti - ankete, eksperiment, sistematsko proučavanje. Drugi će se koristiti kvalitativnim metodama etnografske studije, sudioničko promatranje, interpretativne životne povijesti. Sociologija i pravo Pravna znanost i sociologija dva su višestruko isprepletena područja. Od samih početaka sociologije kao znanosti sve su glavne sociološke perspektive razmatrale fenomen prava. Prije nastanka sociologije kao znanosti, objašnjenja društva i objašnjenja prava nisu se razdvajala. Kada Platon, Aristotel, Ciceron, Epikur, Justinijan ili kasnije Toma Akvinski, Spinoza ili Montesquieu pišu o pravu, oni često misle o onome što je predmetom sociologije - društvu, djelovanju ljudi, njihovoj socijalnoj konstituciji. Veliki sociolozi Marx, Weber, Durkheim, Tönnies i Simmel bili su pravnici. Neki istaknuti sociolozi, kao Gabriel Tarde, imali su velika iskustva u praktičnoj primjeni prava. Durkheim je svoju teoriju društvene solidarnosti oblikovao i kao analogiju pravnoj teoriji o porijeklu i kategorizaciji sankcija, a Weber je veliki dio svoje glavne knjige Privreda i društvo posvetio sociologiji prava. Važni suvremeni teoretičari (Luhmann, Habermas) posvetili su središnje dijelove svojih studija pravu, a veliki filozofi današnjice (Rawls, Walzer) zadržavaju čvrstu vezu s pravom. Do razdvajanja prava i sociologije došlo je uslijed jedne povijesne okolnosti razvoja pravne znanosti. U nastojanju da se iz pravne teorije izbace svi elementi metajuridičkih znanja (pogotovo političke i filozofske predrasude), nastala je potreba za nastankom čiste pravne znanosti, pročišćene od svih političkih ideologija i elemenata prirodnih znanosti. Jedini predmet takve pravne znanosti su pravne norme. Svaka norma izvodi se iz više norme i ta čista struktura važećih, pozitivnih normi jedini je predmet pravnih znanosti. Na taj način je pravna znanost podigla barijeru prema ostalim društvenim znanostima - ekonomiji, sociologiji, filozofiji, povijesti, no takva odvojenost nije mogla dugo trajati. Ustavno pravo bez političkih znanosti, obiteljsko pravo bez sociologije obitelji itd. ne pretvaraju se u čistu pravnu znanost, već u čistu intelektualnu igru. Paralelno uz mnoge grane prava nastale su sociološke inačice: sociologija uprave uz upravno pravo, sociologija obitelji uz obiteljsko pravo. Mnoge od njih su stekle status posebnih područja naizgled nevezanih uz sociologiju, a tek tangencijalno uz pravo. Mnogima se učinilo da su sociologija i pravo dva sasvim odvojena područja u čemu je sociologija samo pomoćna disciplina prava koja raspolaže istraživačkim metodama prikupljanja podataka koji su korisni za pravnu analizu, jer sociologija daje odgovor na pitanje o stvarnoj učinkovitosti pravnih normi. Sociologija prava pravo ne proučava u njegovu čistom obliku, već kao stvarnu društvenu činjenicu. Predmet interesa su uvjeti stvaranja normi, sociološki izvori normi ili empirijske analize učinaka prava.

2

Nastale su nove discipline i područja koji su poricali da postoji posebno područje prava i posebno područje sociologije. Npr. američka pravna teorija poznaje područje Jurispriudence koje nije niti posebna pravna znanost, niti pravna filozofija, niti pravna sociologija, već sve to zajedno. U europskoj pravnoj tradiciji sociologija prava je prividno zadržala naziv, ali je promijenjena njena ambicija i doseg. Ambicija današnje sociologije prava je biti socijalna teorija prava, a ne usputna metodološka nadopuna, a predmet istraživanja nije više samo empirijska analiza izvora i učinaka prava, već mnoga područja vezana s pravnim postupcima. Najvažnije od svega je izlazak teorija o pravu iz "singulara", stanja u kojem se zamišlja samo jedan pogled na pravo, i situacija u kojoj je pozitivno pravo samo jedan odvjetak pravne znanosti. Nastojanje je formulirati različite perspektive o pravu kao podlogu za razumijevanje fenomena. U tom smislu govori se o juridizaciji socijalnih disciplina i sociologizaciji pravnih disciplina. Sociologija i filozofija Mnoge su društvene znanosti nastale iz filozofije, ali ta povezanost sve više slabi. August Comte, osnivač sociologije, pružio je shemu razvoja uma, prema kojoj se on razvija od teološke preko metafizičke u pozitivnoznanstvenu fazu. Ta je shema nalik na mnoge prosvjetiteljske sheme razvoja uma i društva, no danas su te teorije uglavnom stvar povijesti. Međutim, uzmimo primjer teorije Nicoloa Machiavellia iz 16. st., koja se smatra filozofskom. Machiavelli u knjizi Vladar pokušava pružiti praktična načela vladavine - što znači dobro vladati. On je renesansnim vladarima preporučivao uglavnom brutalne metode, po čemu se ta teorija pod nazivom makjavelizam danas koristi za određen, brutalni tip vlasti. No pitanje o tome što znači dobro vladati aktualno je sociološko i politološko pitanje, a makjavelizam stoga u sociologiji služi kao opis jedne vrste vlasti. Sociologija i povijest Sociologija je nekoć bila zamišljena kao "logija", disciplina koja će utvrđivati zakonitosti društvenog razvoja kroz povijest. Stoga su prvi sociolozi tražili te pravilnosti u povijesnome tijeku. Danas ta zadaća sociologije, prema kojoj bi povijest trebala sakupljati podatke, a sociologija ih kategorizirati i stvarati generalizacije, više nije u prvome planu. Današnju vezu povijesti i sociologije možemo iliustrirati suvremenijom teorijom tzv. Annales škole, čiji su predstavnici Le Goff, Bloch i Braudel. Oni smatraju da nije dovoljno proučavati samo povijesne događaje, datume zbivanja i biografije velikih ličnosti, već je za potpuniju sliku jednog razdoblja potrebno pružiti brojne detalje svakodnevnog života u razdoblju koje opisujemo. Npr. Emmanuel le Roy Ladurie u studiji Saint Simone i dvor Luja XIV. detaljno opisuje razna pravila socijalne hijerarhije. Premda se studija smatra povjesničarskom, pokazuje tipičan sociološki interes za detalje, hijerarhiju vrijednosti, odnos moći u svakodnevnom životu. U pravnom obrazovanju, tradicionalno povijesni predmeti (rimsko pravo, opća povijest) imaju značajnu ulogu ne samo kao izvor znanja, već sa zadatkom da ponude razumijevanje dinamike i dijalektike prava, njegova razvoja u određenom kontekstu. Sociologija i antropologija (Kulturna) antropologija je nastala iz studija sociologije, pa je mnogi danas i dalje smatraju dijelom sociologije. Početno je njezin predmet bio istraživanje malih, plemenskih zajednica. a) Studije Bronislawa Malinowskog na Trobrijandskim otocima u knjizi Argonauti zapadnog Pacifika primjer je pronalaženja socijalnog sustava u kaotičnim zbivanjima za neznanstveno oko. b) Studije Margaret Mead plemena u Polineziji donedavno su služile kao uzor sociološkog istraživanja kako različiti narodi na različite načine mogu oblikovati temperament i spolni identitet. c) Istraživanja sjevernoameričkih Indijanaca Ruth Benedict bila su primjer kako se tvore različiti obrasci ponašanja. Značenje takvih antropoloških istraživanja navika i običaja plemena za sociologiju je bio tako velik da su antropolozi počeli tvrditi da je sociologija dio antropologije. Antropolozi se danas sve više bave proučavanjem velikih društava, pa i globalnih. Sociologija i politologija Politologija se razvila iz sociologije, ali je naglasak stavljala više na proučavanje politike i predviđanja vezana za izbor vlasti ili njezine postupke. U novije vrijeme je uspjela stvoriti neke važne modele političkog i socijalnog ponašanja koji se u sociologiji rijetko spominju. Riječ je o teoriji javnog izbora. Ona dokazuje da je za stranke koje se natječu za vlast razumno prije izbora pokušati prikazati svoja stajališta kao umjerenija negoli su to doista, kako bi dobile glasove neodlučne sredine, te da neka mala politička stranka, time što je jezičac na vagi pri odlučivanju o parlamentarnoj većini, može postići najveći uspjeh u vlasti, jer je njezin utjecaj bio presudan za odluku koja će stranka vladati. Teorija polazi od pretpostavke da se svi ljude rukovode sebičnim interesom, koji se mora uzeti u obzir kako bismo najbolje predvidjeli ishode interakcija pojedinaca i skupina. Sociologija i biologija U povijesti sociologije je bilo mnogo bioloških teorija poput rasističkih, socijaldarvinističkih itd. Danas se ponovno oživljavaju neki elementi biologizma u sociologiji u sociobiološkim ili ekološko-bihejvioralnim teorijama. Sociobiolozi, npr. Edward Wilson, smatraju da je ljudska genetika barem dijelom odgovorna za oblike socijalne strukture te za razlike u motivima, dostignućima ili spolnim nagonima. Pokušavaju objasniti kako to da je brak gotovo univerzalna karakteristika svih društava, ili kako to da su muškarci obično ti koji udvaraju, a žene one kojima se udvara. Bihejvioralni ekolozi, npr. Napoleon Chagnon pokušavaju objasniti kako to da se za vlast obično bore muškarci, i kako to da se u populaciji muškaraca s najizraženijim spolnim nagonom (15 - 30 godina) nalazi golema većina pojedinaca koje odlikuje riskantno ili devijantno ponašanje. Evolutivna psihologija smatra da je u evolucijij ljudskog mozga značajnu ulogu odigrala socijalnost, tj. da je čovjek razvio prirodne mehanizme prilagodbe socijalnoj okolini. Stoga kad ljudima damo identične zadatke, jednom kao apstraktno-logičke, a

3

a katkad ćemo pokušati precizirati. u kojoj je pokušao dokazati kako samoubojstva nisu prirodan niti psihološki fenomen. Hiopoteze su informirana nagađanja o tome što bi moglo povezivati fenomene koje želimo objasniti. Danas je ekonomija stekla akademski status monopolističke znanosti . sociolozi se pozivaju u pomoć kako bi pomoću "lokalnih vrijednosnih sustava" objasnili zašto se ona nisu ostvarila. 2.ona postavlja modele socijalnog kretanja i socijalna predviđanja. Rezultati se objavljuju u knjigama. isplativost diskriminacije ili ulaganje u društveni kapital (obrazovanje) pomoću teorije racionalnog izbora. razina kriminala pada proporcionalo ulaganju u policiju i obrnuto. već će se pojedinci osjećati bolje ako imaju dojam da su i njihovi bližnji jednako ugroženi kao i oni. To može biti početak nekog novog preciznijeg ili ekstenzivnijeg istraživanja.3 % koristilo više od jednom. Durkheim). a drugi istraživači i javnost kritički razmatra dosege rezultata i zaključaka. Katkad ćemo pokušati istražiti sasvim neistražen fenomen. bilo je važno dokazati kako svaka od njih ima vlastito područje istraživanja. utvrdio da je u njima bilo 2609 pokušaja mjerenja različitih fenomena. Osjećaj ugroženosti i lišenosti (deprivacije) je relativan u odnosu prema skupini s kojom se pojedinac identificira. veza između sociologije i ekonomije je bila nerazdvojiva. Od korištenih metoda samo se 28. 6. Npr. a ponekad iz dobivenih podataka ne možemo ništa pouzdano zaključiti. ISTRAŽIVAČKI POSTUPCI U SOCIOLOGIJI Američki sociolozi Phillips i Bonjeau tvrdili su početkom 70-ih godina 20.integraciji pojedinca u društvo. Primjeri u sociologiji: Durkheimova studija samoubojstva. 7.. Slijedi izrada plana istraživanja . nego ako imaju dojam da se samo njima čini socijalna nepravda. tj. Interakcionizam je često isticao kako na oblikovanje ličnosti bitno utječe naše stajalište o tome kako nas drugi vide odnosno kako doživljavamo sebe u odnosu prema drugima. Pri formiranju "nulte" ili početne hipoteze nije potrebno utvrditi stupanj njene vjerojatnosti ili istinitosti. u istraživanju članaka iz najboljih socioloških časopisa objavljenih zadnjih 20 godina. Ekonomija je dakle manifestacija socijalnih vrijednosti.tu dolazi do niza problema . Slijedi izvedba samog istraživanja . tehnički način. Katkad je bolje pretpostaviti upravo suprotno od onoga što smatramo istinitim . kao u Wasonovu eksperimentu. Treba definirati problem istraživanja.. Tijekom 20. dakle da sve pojmove koje koristimo definiramo na precizan. a samo 2. koja kaže da razina sreće pojedinca ne ovisi o njegovu bogatstvu. Weber. st. st. te su se dvije discipline sve više počele razlikovati. dokazati ili opovrgnuti dijelove postojećih istraživanja. časopisima i sl.. te da usmjeri naše razmišljanje o izabranoj temi.kako ćemo prikupljati podatke. 4 .sponzor nije platio. Međutim ekonomist Gary Backer je dobio Nobelovu nagradu upravo za objašnjenja i predviđanja socijalnih činjenica kao što su raspodjela rada u braku. već ovise o socijalnim uvjetima . Npr. a kad ekonomska predviđanja zakažu.. velik je broj socioloških teorija proširivao područje psiholoških teorija.. Slijedi tumačenje rezultata . Dobro je u plan uključiti izradu pilot-istraživanja kako bismo tesirali istraživanje. Jedna takva teorija jest teorija relativne deprivacije. Model znanstvenog istraživanja i njegove faze 1. da se "sociolozi koriste s onoliko različitih istraživačkih metoda koliko socijalnih fenomena proučavaju". istraživači su oboljeli. Sociologija i ekonomija Za klasike sociologije (Marx. 2. 8. pa danas sociolozi često zanemaruju ekonomske aspekte socijalnog ponašanja koji bi trebali pripadati sociologiji (npr.drugi put kao rješavanje nekog socijalnog problema. njegovoj religioznosti. no u doba kad su se te discipline osnivale i postizale akademski status. st. 5. ljudi u prosjeku tri puta bolje rješavaju zadatke sa socijalnim kontekstom. a katkada su se psihološke teorije izrađivale na temelju socioloških hipoteza. Tijekom 20. Treba proučiti postojeću literaturu ili istraživanja koja postoje o toj temi zato da ne ponavljamo tuđe dokaze i pogreške. Zaključak Demarkacijske crte razdvajanja disciplina u društvenim znanostima prilično su maglovite. koje se manifestiraju kao ekonomska moć. Treba izraditi nekoliko preciznih hipoteza. Bonjeau je 1967.26 % više od 5 puta. Sociologija i psihologija Imaju mnogo dodirnih točaka. Weberova studija Protestantska etika i duh kapitalizma u kojoj je pokušao dokazati kako fenomen kapitalizma ima veze s područjem društvenih odnosno religijskih vrijednosti. kojom ćemo se metodom istraživanja služiti i sl. On je dokazivao kako se na gotovo sva socijalna ponašanja može primijeniti ekonomski princip isplativosti ili neisplativosti određenog ponašanja. demografija). a da su se istraživači pritom koristili sa 2080 različitih mjerila ili standarda."negativna" hipoteza je katkad produktivnija. kako postoje sui generis fenomeni dotičnog područja. Značajno je da svaki korišteni termin ima "operacionalnnu definiciju". u 21 studiji društvene kohezije koišteno je 18 različitih skala.možda tek sada počinju problemi. 4. 3.

te jedan pravi ispitanik. a k tomu najčešće ispunjene upitnike vraćaju oni koji su posebno motivirani za to područje ili se ne slažu s ispitivanjem i sl.sociolog može promijeniti prvobitne namjere. stajalištima i motivacijama ispitanika. One su razmjerno jeftine. + To je gotovo jedina metoda kojom iz prve ruke možemo proučavati dubinska stajališta ispitanika. Telefonske ankete su brze i jeftine. siromaha ili bogataša . a ne govori nam gotovo ništa o tome kako se ona stvarno vode. potom samo eksperimentalnoj skupini pokažemo propagandni film. Jednoj je skupini studenata rečeno da igraju ulogu čuvara. tj. kojim je htio izmjeriti utjecaj pripisivanja socijalne uloge na stvarno ponašanje.sociolog dakle najprije mora steći povjerenje ispitanika kako bi doznao sve potankosti.I. teksta s pitanjima. objaviti u novinama. to ne utječe na procjenu valjanosti ili istinitosti nalaza istraživanja. potom pitamo obje skupine ista pitanja o određenoj temi o kojoj smo stvorili neku hipotezu. Poštanske ankete se šalju ispitanicima poštom zajedno sa frankiranom kovertom za povratak ispunjene ankete. − Na taj se način mogu proučavati samo manje sredine. pogrešno. Procjena valjanosti ili istinitosti pripada logici ili kontekstu opravdanja ili "rekonstruiranoj logici" znanstvenog istraživanja. te opet ispitamo obje skupine. ali imaju 2 nedostatka: manjina ispitanika zaista vraća ispunjene upitnike. ili da zavara ispitanike o svojim namjerama i stvarnim sudovima. Njima se utvrđuje odnos stvarnih i zamišljenih uzroka. Kako bi došao do tih podatatka. On se poslužio varkom da ga zanima nova religija kako bi ušao u sredinu koju želi kritički ispitati. Među socijalnim antropolozima postoje posebne "tehnike približavanja" pojedinim malim skupinama . a drugoj zatvorenika. Eksperiment u kojem se ispitanicima kaže da su dobili eksperimentalni stimulus. Rezultati se objavljuju ogoljeli od slučajnosti socijalne okoline i procesualnosti ili. primjerice tako da testiramo samo žene i samo muškarce. istraživanje scijentološke religije koje je proveo Roy Wallis. Ubrzo su se čuvari počeli ponašati agresivno i autoritativno. ili pak preskakanja i križanja spomenutih faza. u modelu je sasvim zanemarena uloga slučaja u dobivanju rezultata Logika nastanka i logika opravdanja Pri objavljivanju rezultata u časopisima rijetko se opisuju problemi i nedoumice kojima smo bili zaokupljeni pri istraživanju. Namješta se 10-ak "slučajnih" ispitanika koji su upoznati s eksperimentom i znaju što odgovoriti. Klasičan eksperiment izgleda ovako: po slučajnom uzorku izaberemo dvije skupine: kontrolnu i eksperimentalnu.II. Otvorena pitanja su ona na koja ispitivač nije ponudio svoje odgovore. Eksperiment Phillipa Zombarda s umjetnim zatvorom. Postoje 2 vrste pitanja. ovisno o hipotezi. Pr. što znači da rezultate takvog ispitivanja ne možemo generalizirati. sociolog dulje vrijeme živi u skupini čije ponašanje i navike ispituje. i rezultati bitno ovise o uvježbavanju anketara. koji pristupaju ispitanicima. potvrditi ili opovrgnuti njegovu pretpostavku. Tako se dobiva nereprezentativni uzorak ispitanika. − Ispitivač može postati neobjektivan na dva načina: tako da prihvati vrijednosti skupine koju istražuje. − Ispitanici se mogu prema istraživaču drugačije ponašati i kreirati razne priče. Na taj način stječe detaljne podatke i uvide o vrijednostima. c) Ankete i ispitivanja javnog mnijenja Postoji nekoliko anketnih metoda s obzirom na sredstva kojima ispitivač komunicira s ispitanicima. tj. baš kao u stvarnom životu. sam bira vrijeme i primjerene ispitanike. ako već i sadržavaju takve detalje. ovisno o tome da li ga vide kao stranca. Najpouzdaniji podaci se dobivaju preko anketara. a zatvorenici apatično i pobunjenički. Vrste istraživačkih metoda a) Terensko istraživanje ili participativno promatranje Kad se služi ovom metodom. Dokazivanje utjecaja konformizma. zove se placebo eksperiment. sklonosti prihvaćanja vrijednosti koje prihvaća većina. + Mogućnost adaptacije novonastaloj situaciji . Svima se prikazuju dvije crte različite duljine. Pravi ispitanik jest vidno zbunjen. b) Eksperiment Eksperiment je postupak u kojem u vrlo specifičnim uvjetima testiramo neku znanstvenu pretpostavku ili hipotezu kako bismo dokazali da je došlo do određenog utjecaja na ponašanje ispitanika zbog izlaganja posebnim uvjetima. Npr. Ankete se razlikuju i po vrsti pitanja i vrsti uzorka. ali se u ozbiljnijim ustraživanjima ne smatraju pouzdanima. − Uspjeh najviše ovisi o sposobnosti istraživača da se uklopi u novu sredinu. već ispitanik odgovara kako želi. dati ispitivačima na terenu i sl.ako je ispitivač viši po rangu od ispitanika. 5 . To nazivamo logikom ili kontekstom nastanka. uljeza. Isto tako. Možemo i dodatno precizirati utjecaj eksperimentalnog stimulusa. Ova metoda ima 2 loše strane: iznimno je skupa. ispitivač će zaključiti da je do toga došlo zbog utjecaja eksperimentalnog stimulusa. ali i on odgovara isto. Svi namješteni ispitanici odgovaraju da su crte jednake duljine. te će to. koji se ispitanicima može poslati poštom. te utvrdimo postoji li razlika u utjecaju stimulusa s obzirom na spol. Anketa se sastoji od upitnika. a zapravo su dobili samo neko neutralno sredstvo. on mora ispitaniku objasniti koja je njegova uloga: zašto je došao u tu skupinu i kakve su mu namjere.Takav raspored faza istraživanja često je samo uputa kako bi istraživanje trebalo voditi. Ako je došlo do značajne razlike u odgovorima dviju skupina. Pr. ispitanik će često usklađivati svoja stajališta ispitivačevim očekivanjima. može slijediti posebne tragove i sl. koja posve zanemaruje kontekst u kojem se kretalo u istraživanje. objašnjavaju im smisao ispitivanja i bilježe odgovore.

a i vremenski bi se teško moglo koordinirati. − U sociologiji često pokušavamo dati odgovor na "zašto-pitanja". a testiramo upravo obilježja koja se tiču takvog dijela populacije. U njima ispitivača na daljnja pitanja može usmjeriti nešto što je ispitanik rekao. ili jedno pitanje može poslužiti kao povod za niz asocijacija. "ne". "ne znam". Pri takvim pitanjima često se koriste i skale. + Provođenje anketa može biti prilika da se istodobno ispitaju mnoge varijable populacije. no što bismo dobili primjenom neke tehnološki i metodološki savršenije metode. Prednost intervjua je fleksibilnost primjene metode. pilot studijama. Slična metoda je stvaranje sistematsko-slučajnog uzorka. istraživači se obično koriste tzv. u kojem se testira metodološki aparat koji će se primijeniti na testiranje veće populacije. U takvim se studijama kombinira šira društvena pozornica društvenih događaja s osobnim refleksijama. U tom slučaju se koriste prethodna istraživanja i odabiru oni dijelovi uzorka za koje se smatra da čine presjek svih dijelova prethodnog uzorka. razlikujemo agresivnu i pasivnu strategiju intervjuiranja.prvo stvaramo niz slučajnih brojeva. Na temelju njih možemo dobiti razmjerno pouzdana predviđanja. ali se koriste različitim izvorima informacija. − Ankete nikada ne daju odgovore na pitanja o razlozima "suzdržanih". Zato pravi intervjuisti. koje se kasnije mogu analizirati križanjem različitih kriterija. e) Životne pripovijesti. možemo se koristiti stratificiranim slučajnim uzorkom. kako kaže Howard Becker. mogli bismo govoriti o strukturiranom intervjuu. Od tada su Gallup-istraživanja najuglednija istraživanja javnog mnijenja u svijetu. jer osiguravaju objektivni standard prebrojavanja ili procjene odgovora. reprezentativna podskupina ispitanika cijele skupine čiija stajališta želimo dobiti. Kada bi anketar s već gotovim upitnikom od kojeg se ne želi udaljiti bio zainteresiran za svaku pojedinu osobu. nekoliko je američkih istraživačkih agencija provodilo istraživanje javnog mnijenja kako bi predvidjeli izbor predsjednika. sociolozi Ivo Thomas i Florian Znaniecki su u studiji Poljski seljak u Europi i Americi ispitivali različite izvore podataka o doseljivanju poljskih seljaka u Ameriku (osobne priče živih sudionika. često se koriste višestupanjskim uzorkom. ali nereprezentativnog uzorka je snowbailing. primjerice da izdvojimo svaku 15. osobu s popisa. a potom s određenog popisa ljudi izdvojimo one s tim brojevima u nizu. Ako nam je poznat udio neke populacijie u ukupnoj. a ankete nam najčešće ne mogu pružiti takve odgovore. te ih potom uklapali u širu sliku jednog razdoblja na temelju poznatih događaja. ali reprezentativnijeg uzorka. Uzorak je izabrana. 10 udovica iste dobi itd. Ovaj se uzorak koristi kada su prije ispitivanja poznata sva demografska obilježja populacije koju ispitujemo. pa im je preporuka prethodnih ispitanika jedini putokaz za daljnje ispitivanje. No neki sociolozi smatraju da intervju ima znanstvenog smisla samo ako je strukturiran. + Danas je takva dokumentaristička metoda posebno popularna u medijima kao što je televizija. Studije koje su tematski fokusirane. + + + Ankete se mogu lako klasificirati i analizirati. možemo već na temelju nekoliko stotina ili tisuća ispitanika dobiti pouzdane generalizacije o stajalištima cijele populacije koju ispitujemo. pa bi vremenska razlika u ispitivanju narušila pouzdanost rezultata. povijesne i komparativne analize Ispitivanja životnih pripovijesti mogu biti korisna sredstva sociološke analize. nekompetentnost ispitanika da daju odgovor i sl. d) Intervju Mnogi laici brkaju anketu koju provode terenski istraživači s intervjuom. Kako dobiti reprezentativni uzorak? Najčešća metoda dobivanja uzorka je stvaranje slučajnog uzorka . Tom se metodom obično koriste istraživači koji ne poznaju sredinu koju ispituju. Naši bi rezultati bili 100% točni kada bismo ispitali sve pojedince u ispitivanoj skupini.Zatvorena pitanja su ona na koje je ponuđen ograničeni broj odgovora kao "da". na temelju mnogo manjeg. radi uštede vremena i novca. Često se pojavljuju problemi koje istraživači nisu predvidjeli: loša formulacija pitanja. poljske i američke. novinskih članaka i sl. te načine na koje su se isti ljudi prilagođavali novonastalim situacijama. koji se sastoji od odabira uzorka iz nekog već postojećeg uzorka. Npr. Jedna zanimljiva metoda slučajnog. ostvarivanju dublje komunikacije. dok drugi smatraju da je korist intervjua baš u suprotnome. no takvo bi istraživanje bilo tehnički teško ostvarivo. Ako se dobro izabere uzorak. Najbolje je izbor previdio George Gallup. Rezultat je bio smiješno pogrešan. Ali poanta intervju i jest da se od ispitanika dođe do podataka do kojih ne bismo došli jednostavnim mehaničkim nabrajanjem pitanja. ako istraživač pokušava biti objektivan i nepristran. Ova vrsta pitanja se najčešće koristi. Takve intervjue zovemo nestrukturiranim. koja omogućuje da na vidjelo izbije čitav niz potankosti ispitanikova mišljenja. 6 . S obzirom na sposobnost ispitivača ili procjenu situacije. npr. U kvotnom uzorku unaprijed je određena vrsta i broj ispitanika prema određenim kriterijima. uzorak koji se sastoji od pojedinaca koje su predložili prethodni ispitanici. ili "prvim pokušajem" ispitivanja. iznimno skupo. Pomoću njih možemo ispitivati stajališta većeg broja ljudi. Npr. različite zapise kao što su dnevnici i pisma). Istraživači javnog mnijenja. čime dobivamo puniju teksturu događaja i vrijednosti. Na taj su način dobili razgranatu sliku dvaju sredina. 1936. 10 oženjenih muškaraca od 30 do 40. Časopis Literary Digest imao je 2 milijuna ispitanika. zovemo i studijama slučaja. jer su po prirodi jednostavne i relativno plitke. a često i smisao samog istraživanja. niti onih koji su odbili ispuniti upitnik. tj. "zapravo sile ispitanike da budu iskreniji no što su to oni namjeravali biti". Da se izbjegnu katastrofalni nesporazumi i promašaji. ali je izbor rađen na temelju telefonskih knjiga i automobilskih tablica.

objašnjavalačko obećanje da će se korištenjem izabrane metode doći do novih podataka. odnosno ideologiji autora. Uvećanje činjeničnog opsega i bogatstva dosega teorije .izbor teorije koja počiva na manje pretpostavki s jednako dobrim rezultatima (načelo Occamova britva). Osim pozadinske dokumentacije (filmovi. možemo zaključiti da autor ističe određeni stereotip statusa i uloge žene. Svi oblici analize posebno su podložni ideološkim tumačenjima interpretatora. ali tek ako zakažu u objašnjenju većeg broja uočenih činjenica. kao što su Carnap i Neurath. treba odbaciti hipotezu. općenitu premisu zaključka. iz analize povijesnih događaja u postkolonijalnim zemljama izveo nekoliko socioloških pravilnosti: zemlje koje su naglo prelazile iz jednog sustava uprave u drugi zapadale bi u krizu ako se u njima ne bi razvio središnji sustav vlasti i izvjesna količina političke represije. Tematska analiza sadržaja na sličan način pokušava istaknuti kako uobličenje određene teme implicira jasnije ili latentniije izražen vrijednosni sud.. Falsifikacionisti. Britanske kolonije su u usporedbi s drugim kolonijalnim zemljama ostale s najviše "socijalnog kapitala. poput Karla Poppera. Povijesna istraživanja postaju korisna sredstva makrosociološke analize kada se koriste za komparativne analize društvenih zbivanja. čitatelji će gotovo sigurno štrajkaše povezati s neracionalnim bukačima.. zaključivanje iz činjenica. tj. 6. tj. Npr. kako bi ispitala postoje li slične povijesne pretpostavke koje dovode do naglih socijalnih obrata. svjedoci događaja koje analiziramo. ako autor u djelu uvijek portretira ženu s pregačom i kuhačom. jedini način uvećanja empirijskog znanja. gdje je analizirala procese koji su doveli do revolucija u različitim povijesnim epohama u Francuskoj. ostali bismo bez velikog dijela znanstvenih spoznaja. Kriteriji racionalnosti (kvalitete) znanstvenih teorija 1. već aktivno oblikuje svoje sudove o ponuđenim porukama. Nešto šira komparativna analiza je ona Thede Skocpol u knjizi Države i socijalne revolucije. 2. Kad ne postoje živi izvori informacija. Kauzalnost i korelacija 7 . 4. 5. Ponovljivost i dosljednost . Adekvatnost . ponovno padaju u stanje političkih previranja. sociolozi se koriste i sekundarnim izvorima. Heuristička ili metodološka plodnost . novine. Formalna analiza sadržaja je postupak prebrojavanja određenih vrsta riječi ili slika u tekstu. Npr.− Rezultati mogu biti podložni subjektivnosti prikazivača. odnosno s pojedinačnog na opće. Pr. Jednostavnost . Kada bi svaka iznimka bila razlog odbacivanja velike teorije. f) Analiza sadržaja Pretpostavka pri izboru te metode jest da ćemo određenom vrstom formalne ili kvantitativne analize doći do zaključka o latentnom vrijednosnom sklopu. smatraju da je indukcija. no to ni ne čudi. a poslodavce s riječima ponuda i prijedlog. koji su kriteriji razgraničenja znanstvenih od neznanstvenih teorija? Induktivisti. ponudili blažu varijantu falsifikacionizma: racionalno je odbaciti teorije i generalizacije.upotreba jedinstvenih kriterija u objašnjavanju svih važnih činjenica kako bi drugi znanstvenici mogli ponoviti postupke. sociolozi glasgowske skupine za medije tvrde da ako štrajkaše povežemo s riječima zahtjev i traženja.sposobnost za generaliziranje iz ograničenih podataka. odnosno tek kada imamo pred sobom bolju konkurirajuću teoriju. Seymour Martin Lipset je 1991.). ako ne postanu demokratske.I.podudaranje s činjenicama. a poslodavce s razumnim i pasivnim žrtvama. te navesti jednu ili više činjenica zbog kojih ćemo odustati od hipoteze. ali to ne znači da je njegov izbor objektivan. Sociolog može izabrati ono što mu se čini primjerenim za oslikavanje tematike. koja uključuje više znanstvenih normi. Smisao prebrojavanja je isticanje onoga što je autor prešutio. jer je pretpostavka te metode upravo da se autori koriste latentnom ideologijom koju treba pronaći u njihovim skrivenim porukama. Sve ono što se ne može empirijski dokazati nije racionalno. Analiza publike pretpostavlja da publika nije pasivna. svim korisnim izvorima informacija koji nisu proizvod socioloških istraživanja (službene državne statistike). Povećanje predviđalačke sposobnosti . jer su se zbog razmjerno demokratskog sustava državne uprave za vrijeme kolonijalne vlasti najlakše prilagodile novom demokratskom poretku. Pr. Prvo treba pružiti jednu hipotezu. smatraju da je deduktivna metoda opovrgavanja generalizacija jedina ispravna metoda u znanosti. 3. Rusiji i Kini. kao Thomas Kuhn koncepcijom znanstvenih paradigmi i znanstvenih revolucija. Ako se one pokažu istinitima.Lipset smatra da je 3000 dolara po stanovniku granica kada zemlje. znanstveno (osim matematike i logike). sociolozi se koriste povijesnim analizama dokumenata.povezivanje s podacima iz drugih znanstvenih disciplina pomoću jedinstvene metodologije. u društvenim i biološkim znanostima uvijek ima iznimaka od pravila. Zato su neki sociolozi i filozofi. i Lakatos koncepcijom metodološko-istraživačkih programa.II. Kriteriji razgraničenja i logički modeli znanstvenog istraživanja Što čini znanstvenu teoriju znanstvenom. Međutim. Ta dva faktora postaju kontraproduktivni kada te zemlje postignu određen stupanj bogatstva . Tekstualna analiza sadržaja pokušava pokazati da tekstovi mogu ohrabrivati neko posebno tumačenje događaja.

stvara pravi kult "svete zaštitnice znanosti i simbola humanizma". upoznaje Clothildu de Vaux. koji je značio definitivnu pobjedu ideje da u društvima postoje zakonitosti koje se mogu otkriti. Vrlo rano postaje agnostik. pa otuda matematika postaje prva razvijena znanost koja za nadopunu ne treba religiju. To je česta metodološka pogreška koja se zove brkanje kauzalnosti i korelacije. zaobići i sva društva slijede isti smjer razvoja. 3. na koje možemo djelovati i time utjecati na budućnost. Odnose u društvu određuje stanje duha. te je ustanovio kako su Kanađani bitno konzervativniji od Amerikanaca. mijenjanjem funkcija elemenata društva. Teološka. u kojoj svijest traga za "općim bićima". . čovjek postupno spoznaje zakone koji vladaju prirodom. Uz njenu pomoć i inspiraciju postaje afirmirani intelektualac svog doba te priprema svoja glavna djela. Socijalna statika uspoređuje društva tražeći sustav klasifikacije i veza njihovih sastavnih elemenata. a postojećim se smatra samo ono što je dostupno osjetilima. ali ne i promijeniti. što uzrokuje i objašnjava činjenicu da u Kanadi ima mnogo manje razvoda braka. nepromjenjivim. tj. transcedentalna bit je ono što se nastoji spoznati. znanja. Njegov moto "Ljubav kao načelo. svijesti. Umro je 1857. te se s 14 godina sukobljava s ocem. Nakon astronomije razvija se fizika. no nakon Waterlooa biva udaljen s nastave. duha neke epohe određuje opći oblik društva. Zato se u statistici koristi metoda multivarijantne analize. društvenih zakonitosti. Naglasak je ovdje na prešutnoj tvrdnji da je korisno sve što društvo čini stabilnim. Statika se bavi fenomenima kao što su obitelj. barem u shvaćanju životnog poziva. da jedan niz fenomena uzrokuje drugi. 2. Pitanje kojim se bavi jest "kako društvo djeluje". razvijenija kultura i uređeniji sustav. čelnika tadašnjeg francuskog socijalizma. Odgajan je vrlo strogo u religioznom duhu. Comte smatra se osnivačem sociologije. Npr. polemičara i afirmiranog autora mnogih knjiga. 1845.Sociolozi često objašnjenjem neke pojave smatraju navođenje njihova uzroka. i završava čak u duševnoj bolnici. a svaka svijest prolazi kroz 3 faze: 1. Nakon njene smrti 1846. Sa 19 postaje osobni tajnik Henryja de Saint Simonea. opis i usporedba. Progres je opći smjer kretanja koji se može usporiti ili ubrzati. Od 1851. Lipset je u jednoj studiji usporedio političke vrijednosti Kanađana i Amerikanaca. u kojoj se svijet prihvaća kao polje univerzalne sukcesije uzroka i posljedica. Nadiskustvena sila. svake znanosti. Comte astronomiju posebno cijeni zbog njene sposobnosti preciznog predviđanja budućih događaja. Pozitivnoznanstvena. na području društva sve ono što društvo čini stabilnim. gdje se pretpostavlja je jedini izvor svega volja višeg bića. promatrajući i isprobavajući različita rješenja. eksperiment. pri čemu je osnova veliki zakon o tri stupnja razvoja. Dinamika se bavi otkrivanjem pravilnosti u slijedu oblika u društvenom razvoju. a to je proces koji ništa ne može zaustaviti. koja u početku i nije bila drugo nego primjena geometrije na objašnjenje kretanja nebeskih tijela. tj. Svaki od njih nezaobilazna je faza u procesu društvene evolucije. S reputacijom lokalnog genija odlazi na studij u Pariz (Ecole politehnique). Nakon matematike kriterij znanstvenosti ostvaruje astronomija. (primjer) Stoga iz korelacije ne smijemo zaključivati na uzročnost. ali skandalizira okolinu svojim nekonvencionalnim ponašanjem (oženjen je za drugu. Ta tri stupnja bit su progresa (napretka). Njegov rad se koristi kao dobra ilustracija prijelomnog razdoblja razvitka učenja u društvu. Razvoj je pretvaranje kaosa u smišljeni poredak. poredak kao temelj i napredak kao cilj" izražava tri glavna područja njegove aktivnosti. laici iz pravilnosti statističkih podataka često zaključuju o njihovoj uzročnoj povezanosti. u čijem je razvoju ključni trenutak bio uvođenje 8 .29.54. pa i pojedinca. u Montpelieru. ima vanbračne sinove). fizike i drugih znanosti. U ovom slučaju jasna je povezanost dvaju fenomena . kako bi se izolirali učinci neovisne varijable na ovisne. Navođenje uzroka pojava legitimno je objašnjenje. u kojoj je duh opterećen fikcijama. Pitanje kojim se bavi jest "kako se društvo mijenja".radi se o zajedničkom uzročniku. Veliki zakon o tri stupnja razvoja društva Osnovna Comteova tvrdnja je postojanje općeg zakona razvoja čovječanstva. u Parizu. Međutim. Ali u većini takvih statističkih povezanosti nije jasno upućuje li korelacija na zajednički uzročnik ili između fenomena nema nikakve veze. a) Socijalna dinamika i statika Statika ispituje zakone osiguranja cjeline. AUGUSTE COMTE I POZITIVIZAM U SOCIOLOGIJI O osobi A. gdje se traga za prvim i konačnim uzrocima svega. Traže se zakoni. 3. Isidor Auguste Marie Francoise Xavier Comte rodio se 1798. tako društvo postaje sve koherentniji poredak vlasti. Metode koje prevladavaju u ovoj fazi su promatranje. Način mišljenja. s kojom živi. objavljuje svoje glavno djelo Sistem pozitivne politike. U tom procesu mjerenje i računanje su prvi znanstevni doseg. svijesti. Stupanj primjene matematike u nekoj znanosti bit će za Comtea pokazatelj zrelosti i razvijenosti njenih spoznaja. Bog stvara. apstraktnim svojstvima svih stvari. religija. Nijedan od njih ne može se preskočiti. kako ljudi znaju sve više o svijetu i zakonima koji nas okružuju. kako je empirijska osnova za zaključivanje najčešće statistika. tj. što čini njegovu strukturu. država. Metafizička. Determinizam razvoja određen je zrelošću ljudske svijesti. pokreće i mijenja svijet svojom voljom. Iscrpljen radom i sukobima doživljava živčani slom od 1827. konkretni kauzaliteti. Takvo se objašnjenje zove kauzalno (uzročno). a dinamika se bavi promjenama znanja i svijesti. Izdržava se davanjem instrukcija iz matematike. podjela rada. . Ta veza i prijateljstvo uvelike su utjeli na Comtea. b) Tipovi znanosti Kroz tisuće godina. odbacuje se postojanje općeg.

c) Novo društvo Kao i mnogi njegovi suvremenici. sredstava i obrazovanja za sve. pravo. Za pojedince će postojati niz iskušenja koja će predstavljati kraj jedne i početak druge faze u obrazovanju. Takav stav potaknut je slabostima spekulacija o tome kako svijest. st razvija sociologija.sociokracije. matematičku preciznost i komparativnu sistemsku analizu. te svaki vrijednosni sud znanost treba odbaciti i težiti objektivnosti i vrijednosnoj neutralnosti. a javlja se znanstveno-industrijsko društvo. propagandom i općim upoznavanjem s njegovim zakonom o tri stupnja razvoja društvo odustati od sebičnih interesa. mjeriti.eksperimenta kao glavne metode provjere teorije. Tvrdio je da fenomene društvenog života treba objasniti onako kao je to u prirodnim znanostima učinjeno s prirodom . c) d) e) Pozitivizam Pozitivizam za Comtea ima dva paralelna značenja: 1. pozitivizam u sociologiji znači prihvaćanje tehnika promatranja. Naime. a ta promjena znači i promjenu u ljudskim odnosima. U našem iskustvu ne postoje odrednice kao lijepo/ružno. a u godini će postojati 84 svečanosti u čast istaknutih znanstvenika. c) Ovaj red je i pedagoški . Svi sistemi imaju iste zakonitosti. Znanost je sređeno iskustvo koje stalno provjeravamo. da će društveni interes prevagnuti nad privatnim i da će moralne vrijednosti biti glavni regulator ponašanja ljudi. kauzalnosti. Pozitivizam inzistira na jasnom razlikovanju vrijednosnih i činjeničnih prosudbi.. smatrao je. On je tvorac kovanice riječi "sociologija". usporedbi i eksperimenta. pa i društvene pojave treba u prvom redu objasniti prirodnim zakonima (redukcionizam). Pozitivizam je znanstveni pristup koji karakterizira neprestano nastojanje da se koriste samo činjenice koje se mogu materijalno utvrditi. Zalaže se za promatranje. nakon nje razvija se biologija. Comte je vjerovao da je analizom povijesnih tijekova ustanovio kruti zakon ljudskog napretka. 2.najprije se uče temeljne discipline. Opis njegove opće teorije promjene društva u kojem elementi pozitivnog znanja mijenjaju društva. Humanost će biti najviša vrijednost izjednačena s bogom u prijašnjim društvima. Zalaže se za eliminiranje metafizičkih kategorija i stvarnim smatra samo ono što je dostupno osjetilima. Metodološki zahtjev za strogim metodama istraživanja i zaključivanja. one postoje samo u našem umu i pretpostavkama. savjest. Pozitivizam pretpostavlja da postoje iste dobre metode u svim znanostima. opaziti. da bismo otuda mogli razumjeti parcijalna znanja koja imamo o društvu. st. dobro/loše.općim razvojnim zakonima. Sljedeća je kemija koja se kao znanost konstituirala u 18. Od Comtea nadalje. Zapamćen je po strogim zahtjevima znanstvenog istraživanja društva i po utjecaju na razvitak konkretne metodologije i tehnike društvenih znanosti. Smatrao je da se većina njegovih predviđanja već ostvaruje i da je samo pitanje trenutka i nepredvidivih zbivanja političkih revolucija da se ostvari novi poredak. društvo je kompleksan sustav sastavljen od međusobno povezanih dijelova kod kojih zakonitosti otkrivene na razini tih supsistema ne moraju vrijediti za cijelo društvo. riječi logos. b) Svaka slijedeća bavi se za stupanj kompleksnijim problemom. te iz takvog iskustva mogu izvoditi zaključci o odnosima između pojava i uzročnim vezama između njih. Pozitivizam zaključke izvodi iz materijalnih činjenica života i iskustva. psihologiju i sl. te iste zakonitosti koje trebamo primijeniti na sva područja traženja znanja. nužno vode konačnom trijumfu industrijskog društva. a zadnja se u 19. te će svojom dužnošću smatrati osiguranje rada. Vlasnici kapitala smatrat će sebe čuvarima javnog dobra. a bit će osnažena kultovima koji će poticati altruizam i znanstveni pogled na svijet. Sociologija će biti znanost putem koje će metode "pravih" znanosti biti primjenjene na ekonomiju. 9 . Napredak ljudskog duha. Pojava sociologije rezultirala je iz nužnosti da se pojedine znanosti integriraju na novoj razini analize. Isto tako ne može se analizom pojedinca shvatiti društvo. Buduće društvo će počivati na duboko humanim vrijednostima koje će se stjecati obrazovanjem i odgojem. Istraživanje društva mora započeti sa studijem cjeline međuzavisnog sustava. a zatim one složene i manje precizne. svijesti i znanja. riječi societas i grč. tj. Čak se potrudio predvidjeti organizaciju jednog takvog budućeg društva . a pojava sociologije ima upravo taj zadatak. Ovaj niz matematika-astronomija-fizika-kemija-biologija-sociologija ima više značenja: a) Svaka znanost ovisi o onoj koja joj prethodi. analize društva kao cjeline. Vjerovao je da će obrazovanjem. Comtea a) b) Comte je tvrdio da sociologija treba biti samostalna znanstvena disciplina. zaključivanje prema modelu u kojem za svaki društveni fenomen postoji odredivi uzrok. a) Biheviorizam Vrlo rano se u psihologiji pojavilo shvaćanje da iz društvene analize treba izbaciti sve metafizičke pretpostavke o stanju ljudskog uma kao osnovi objašnjenja ljudskog ponašanja. sastavljene od lat. Teološka i militaristička društva nestaju. pa treba izbjeći opće teorijske konstrukcije koje se ne mogu provjeriti. Svaki dan u tjednu bit će posvećen nekoj znanosti (nedjelja humanizmu). Idealni plan istraživanja za pozitivizam znači izoliranje uzročno-posljedičnih veza. te odbacuje korištenje pojmovima i tezama koje se ne mogu materijalno provjeriti. d) Značaj A. te je teže očekivati preciznost i mogućnost matematičke formalizacije. Comte je vjerovao je svjedok krize i promjene "modernog društva".

) rođen je u iznimno bogatoj engleskoj obitelji. U ljudskom ponašanju postoje nagrade i kazne. Od ranog djetinjstva se nalazi pod utjecajem oca. BIOLOGIZAM I HERBERT SPENCER O osobi Herbert Spencer (1820. Robert Merton je predložio razvijanje i rad na teorijama srednjeg dosega. one su često bile suviše općenite. ali piše brojne članke. Također. te neprekidno kroz 21 godinu radi na svom glavnom djelu Sistem sintetičke filozofije. Uvijek neki uzrok izaziva neku posljedicu u poanašanju i ne treba spekulirati o tome što se pritom događa u ljudskom umu ili podsvijesti. on koristi pojmove: stimulus. generalne.rijetko su dopuštale da se deduktivno iz teorije izvedu hipoteze koje bi se mogle empirijski provjeriti. kao i da postoje neke unutrašnje osobine koje čovjek teba otkriti i prema kojima teži. Dakle. Zaključivati se ne može samo na temelju onoga što se može mjeriti ili statistički obraditi. Jezgra njegovih propozicija je jasna: sociologija se treba baviti jasno vidljivim i mjerljivim ljudskim ponašanjem u interakcijama. nastale su posebne sociologije (soc. gdje neki Stimulus izaziva izvjesni odgovor u ponašanju Response (SR). a 1902. Znanost ne raste pukim kumuliranjem znanja.borba za opstanak.". Oba smjera razvoja pokazala su svoje nedostatke. doktrinu da je jedini izvor znanja iskustvo. Bihevioristi su zainteresirani samo za odnose i ponašanje ljudi. mišljenja. b) Empirijska sociologija Gotovo stoljeće nakon Comtea pitanje pozitivizma se zaoštrilo u empirijskoj sociologiji. objavljuje svoju prvu knjigu Društvena statika. smatra da iz sociologije. Pogrešno je misliti da se kvantitativnim istraživanjima postiže točnije znanje. glavni proponent takvih stjališta. Posljedično. ali neprovjerljive. Ono što možemo vidjeti i promatrati je ljudsko ponašanje u određenoj okolini pod određenim utjecajima. Freudova konstrukcija o tri razine ljudske svijesti: id. Ideja da će se sakupljanjem podataka o stvarnom ponašanju. disfunkcija organizacije. trošak . Dajući prednost jasnim hipotezama o ponašanju. nastale su i sasvim praktične potrebe za istraživanjima tržišta. a radikalni empirizam je bio činjenično uvjerljiv. slobode i samopoštavanja. vrijednost. sve točnijim i standardiziranim mjerama. pojedinac će izabrati onu koju u danom vremenu percipira kao vrijednu u rezultatu.1903. komentare i knjige. Opće teorijske sinteze bile su poticajne. trebaju biti oblikovane od takvih pretpostavki koje se mogu empirijski provjeravati. jer se s druge strane sredinom stoljeća nastojalo na temeljima klasika moderne sociologije. Za njih istraživanje treba što više sličiti eksperimentu. Homans smatra da ljudsko ponašanje treba promatrati u eksperimentalnim situacijama malih grupa u kojima proučavamo neposredne i vidljive interakcije. Kako bi se izbjegle takve ekstremne i neplodne strategije. Npr. politike/grada/obitelji/delikvencije) i stotine znanstvenih područja imenovanih posebnim sociologijama (astrosociologija). Zasićen rutinskim poslom postao je ekonomski analitičar i urednik u časopisu Economist (1848. što je češće neka akcija nagrađena."Postoji nužna proturječnost između onoga što je istinito ali nije važno ili onoga što je važno ali možda nije istinito. u koji su usađene nametnute socijale norme. pokazalo se besperspektivnim. . Takav izbor pretpostavlja razvoj apstraktnih hipoteza o fenomenu. Kritiku formulira Wright Mills u djelu Sociološka imaginacija. ego. 1959. uvjerenog liberala i protivnika engleske aristokracije.). te i danas slovi za jedno od glavnih djela obrane slobode tržišta i individualizma. Nadaren za prirodne znanosti i mehaniku postao je sa 17 godina inženjer britanskih željeznica." Pojedinci su racionalni akteri . umjesto promišljanja cijelog fenomena društva ili društvenog sustava. akcija. umnoženo s vjerojatnošću da će se postići željeni rezultat. ali bez orijentacije čemu te činjenice svjedoče. 1851. koji je skup podsvjesnih poriva. 4. veliki napredak u metodama i tehnikama prikupljanja podataka omogućio je ekspanziju istraživanja javnog mnijenja. Radi zdravstvenih problema izbjegava javne nastupe. osobito Webera i Durkheima. Skinner. nagrada.. to je veća vjerojatnost da će se pojedinac ponašati na određen način. .sve izraženo u vidljivim obilježjima ponašanja u malim grupama. je bio nominiran za dodjelu Nobelove nagrade za književnost. treba izbaciti sve mistične pojmove koji se ne mogu empirijski definirati i samo zbunjuju (Beyond freedom and dignity). Ponašanje pojedinaca zasnovano je na pozitivnim i negativnim stimulusima ponašanja (reinforcements of social behaviour). koje obećavaju teorijsku relevantnost i empirijsku provjerljivost.primjene na društva (biologizam). potreba stanovanja i sl. st. Naime. koje su njegova svrha. te superego. potrošačkih navika i potreba. evolucija . kazna.u izboru između alternativa akcije. urbanizacije i socijalne stratifikacije (Social theory and social structure). Postao je simbolom pokušaja da se zakoni biologije .naslijeđe utječu na ljude. Merton stvara teorije srednjeg dosega koje su osnova razumijevanja devijantnosti. teorije s.d. a pogotovo psihologije.53. stvoriti opće teorijske konstrukcije. 1855. nerazumljive i neprovjerljive . One započinju ograničavanjem istraživačkog fokusa na pojedini aspekt društvenog fenomena. te se usredotočuju na procese ljudskih interakcija. Psihološka struja biheviorizam osporavala je znanstvenost takvih refleksija. Njegovi su poznanici skovali za njega izraz "Aristotel 19. Sociologija se pokazala kao praktična znanost koja je imala metode i pristup koji su se mogli primijeniti na različitim zadacima i problemima. On odbacuje ideju da je čovjek nositelj osjećaja." Nastojanje radikalnog empirizma da se nametne sociologiji i usmjeri je prema metodološkoj izvrsnosti nije uspjela. . pokazalo se opasnim za sociologiju. sve većim brojem pojedinačnih istraživanja i činjenicama skupiti dovoljno znanja za neku novu sintezu. a ne asptraktne norme koje nemaju fizičku realnost: "Za sve akcije pojedinaca. religije i društvenog konformizma. ali i jasne mogućnosti činjenične provjere takvih tvrdnji. Evolucija kao sociološka perspektiva 10 . koji je svjesna samospoznaja i znanje o našem ponašanju i kontrolira id. stavova. radnih motivacija. koja je imala veliki utjecaj na tadašnji engleski utilitarizam i liberalizam. Međutim. Pretvaranje pozitivizma u empiricizam. Spencer je postao osnivač sociologije u SAD. objavljuje drugu knjigu Načela psihologije.

te nastaje snaga koja društva povezuje u cjelinu . a njome se proširuje područje na kojem sve veći postotak stanovništva povremeno živi i radi u miru. nepovezane (nekoherentne) homogenosti u određenu. U društvu stupanj diferencijacije i totalne kompleksnosti svih evolutivnih procesa ovisi o tempu odvijanja integracija .. a) Definicija evolucije "Evolucija je integracija materije uz istodobno rasipanje kretanja. Nestaje jednakost jer se uz pojedine položaje vežu pojedine privilegije. Složeni tip društva nastaje daljnjim usložnjavanjem strukture i specijalizacijom funkcija unutar društva (analizira 46 takvih društava u povijesti i nerazvijenim zemljama). evolucija je potpunija. i biološku o tome kako organizmi razvojem usložnjavaju svoju strukturu. za vrijeme koje neiskorišteno kretanje prolazi paralelnu promjenu. te se društva podvrgavaju političkoj i religioznoj kontroli. normalan sukob postaje militarizam. Jednostavna društva tako prolaze transformaciju od društva bez vođe prema povremeno vođenoj grupi. industrijsko društvo obilježava podjela rada. U društvu to znači da su sposobnija za opstanak ona društva koja pojedincu daju potpunu slobodu i tako jamče raznovrsnost i specijalizaciju. Mehanizam eliminacije manje sposobnih i razvijenih svodi se na borbu za preživljavanje. ove u još veće i tako redom. Militarizam formira karakter društva kako bi ga osposobio za ratovanje. "živih formi" koje prolaze kroz zakon evolucije. Sistemi opstaju u vremenu ako se mogu adaptirati okolini. a u društvu cjelina postoji radi dijelova . Definicija evolucije sadrži 2 zakonitosti . Opći smjer razvoja pritom vodi od jednostavnosti prema složenosti. pa se unutar njega povećava diferencijacija. Spencer smatra da stanja stvari treba objasniti postojanjem stalnih i dugotrajnih procesa evolucije. egipatsko carstvo. Usmjeravan političkom i vjerskom vlašću. Isto tako su vjerovali da isti osnovni zakoni vladaju prirodnim i društvenim pojavama. a napredovanjem specijalizacije svatko sve više radi poseban posao i postaje još više ovisan o drugima i njihovim specijalnostima. te ujedinjava male društvene grupe u veće. a povećava spontanost i inicijativa. Obojica su vjerovala da sve znanosti počivaju na istim filozofskim osnovama. Time se postiže integracija društva.mehaničku i fizikalnu o vezi između strukture i iskorištenja energije. Svaka živa forma mijenja se nastojeći zadržati stabilnost svoje unutarnje strukture i odnosa sa okolinom. Načelo kontinuiteta upravo i znači to da se organizmi razvijaju od nestabilnih. a da pritom ne narušavaju društvenu koheziju. predviđanje i upravljanje društvom. Društvena organizacija postaje fleksibilna.slobodnih pojedinaca. U važenju tog zakona naziru se sličnosti između društava i organizama. Miroljubiva privredna aktivnost ne može nastati dok ne nastane ravnoteža između nacija i rasa. te zato i stalnom jačanju individualizacije zadataka. Spencer je u djelu Društvena statika izradio analogije između ljudskih zajednica i organizama.integracija. koji nastaje kada dijelovi društva više nisu u bliskom fizičkom kontaktu i kada postaju sve raznovrsniji c) ratovi između društava i potrebe unutarnje harmonizacije izazivaju potrebu za nastankom regulacije. Razlika između društava i organizama je u tome da je u organizmu stanica podređena cjelini. što i nazivamo evolucijom. različitost i specijalizacija funkcija. Rast i specijalizacija društva znači da važnost zajednice slabi.. Francuska. Evolucija je slijepo i kontigentno kretanje. društvo raste i povećava svoj opseg." Evolucija je kretanje od nepovezane sličnosti prema povezanoj različitosti. Zakon evolucije u ljudskim zajednicama je proces stalnog jačanja specijalizacije i raznovrsnosti te povremeni skok u načinu integracije društva. Kao i organizam. a iz njih nastaju dvostruko i trostruko složena društva (rimsko. Kao i organizmi. rani razvoj ljudskih zajednica karakterizira život u nediferenciranim hordama i rodovima. međusobno jednaka u svojoj jednostavnosti. c) Društvena regulacija Odnosi između ljudi temelje se na međuzavisnosti. To je osnovni uzrok nastanka ideje prava utemeljene na prirodnom 11 . Giddins. Sažetak tog procesa naveo je 1908. raznovrsnost strukture i funkcija. Razvijene organizme karakterizira visok stupanj unutarnje diferencijacije. U borbi za resurse i opstanak narušava se homogenost unutar i između društava. od homogenosti prema diferencijaciji. koji odgovara produktivnim sektorima društva b) sustav distribucije. a trostruko složena društva tendiraju preobrazbi prema industrijskom društvu.).što je tempo sporiji. Društvo nije drugo nego zbroj pojedinaca. homogenih prema kompleksnim i složenim oblicima. od jednostavnih struktura prema razvedenim formama. nije rezultat nekog prvog pokretača i nema cilj kojem teži. S vremenom grupe rastu po broju te se u njima javlja specijalizacija i politička vlast oličena u ulozi vođe. povezanu (koherentnu) heterogenost. U miroljubivom društvu smanjuje se prisila. a na kraju se nestabilni položaj vođe pretvara u stabilnu društvenu funkciju. specijalizacija i podjela po klasama i profesionalnim grupama. Dokaze za to Spencer pronalazi u biološkom svijetu (Principles of biology. što prati porast složenosti njegove strukture i funkcija te povećanje međuzavisnosti dijelova. pri čemu materija prelazi iz neodređene. Najjednostavniji oblici organskog života bila su jednostanična bića. Svi rade sve poslove i jedina specijalizacija funkcija je ona prema spolu. te da ih treba integrirati u jedinstveni korpus znanja o svijetu. Jednostavna. a ljudi se slobodno kreću iz mjesta u mjesto i mijenjaju odnose. a ako opstaju tada je to zbog sve veće adaptacije i složenosti. tj. i da je znanje o općim zkonima najbolja osnova za objašnjenje. Ona je nužna samo u tome što su vremenski bliži oblici složeniji i razvijeniji. koja počiva na strahu od živih (politička vlast države ) i strahu od mrtvih (nametanje religioznog morala) Svaki od tih podsustava podvrgnut je stalnoj evoluciji.U mnogo čemu Spencerova vizija sliči Comteovoj. društva počinju kao male zajednice u kojima nema razlike između pojedinaca. 1857. Smatra da je riječ o postepenoj specijalizaciji u izvršenju neke funkcije. Specijalizacija potiče međuzavisnost i ljudi se nužno udružuju. složena i dvostruko složena društva mogu se smatrati jedinstvenim militarističkim tipom društva.) b) Elementi društvenog sistema Svako složeno društvo razvija 3 specijalizirana podsustava društva: a) sustav održavanja. a pojedinca jača.

država . 12 . a) Ludwig Gumplowitz Predstavlja umjerenu varijantu socijaldarvinizma. državnu brigu o zdravlju. koji se doseljava sa strane i ublažava unutarnje konflikte. skrb za ugrožene i siromašne. promjene u načinu života i vjerovanjima. a u društvu se gube oštre razlike između slojeva. ali su ujedno i društvena transformacija bioloških poriva (npr. Poseban poticaj tom procesu daje pojava trgovačkog staleža. Život društva obilježava konflikt. slobodu mišljenja. tendiraju rastakanju koncentrirane moći. to je više slobode. 10. pozitivno pravo. Kad se jednom uspostavi takav poredak. Pravo je potom i ograničenje slobode. pritisak populacije na prirodne izvore postepeno dovodi interese pojedinaca i grupa u stanje apsolutnog neprijateljstva prema drugima. pravo živjeti izvan dosega države i posebno naglašava politička prava manjine. d) Ocjena važnosti Značenje spencerovih ideja za sociologiju ispravno navodi Bogardus: a) naglasio je postojanje zakona evolucije i prirodnih zakona koji je uzrokuju b) opisao je društvenu evoluciju kao nastavak prirodne c) upozorio je na razlike i sličnosti između društava i organizama d) naglasio je ulogu slobode ličnosti e) državu je smatrao upravljačkim aparatom kojem se građani automatski pokoravaju Tome treba dodati njegov napor da razvije komparativnu i povijesnu metodu u sociologiji. Jednom uspostavljen pravni poredak olakšava vladanje nad većinom. Individualni impulsi samoodržanja i seksualnosti mijenjaju se i prilagođavaju životnim uvjetima u kojima egzistira pojedinac. Upravo tu činjenicu socijaldarvinisti stavljaju u središte svoje teorije. činjenica da ne postoji zajednički ishodišnji rod svih nacija i rasa. i znak je postojanja društva. Pravni poredak nastaje tako što vladajuća grupa želi zadržati trajno svoj položaj. te je dobra vlast samo ona koja je minimalna u pravima. Prirodna je tendencija ljudi da se udružuju u grupe. U početku se zarobljenike ubija. religiju. kao izvori socijalne diferencijacije. a kasnije im se nameće ropski položaj. one koje izviru iz porobljavanja su složene. Društvene strukture koje izrastaju iz bioloških odnosa su jednostavne. pojedinci i grupe prisiljeni su boriti se za opstanak. 4. Pravo je izraz zlatnog pravila "ne čini drugome što ne želiš sebi". Prisilni rad i vojna disciplina se smanjuju.ovo su neke od njih: 2. koja se temelji na tvrdnji o genetskoj uvjetovanosti socijalnog ponašanja i na tvrdnji prema kojoj darvinističkim mehanizmima odabiranja možemo objasniti niz karakterističnih socijalnih ponašanja i društvenih obrazaca. a da ih na stalnu borbu navodi razlika u interesima. Prvi korak stvaranja države je podvrgavanje većine superiornijoj i vojnički discipliniranoj manjini. Za njega je osnovni moto evolucije poligenetičko porijeklo čovječanstva. Ratzenhofer je jezgru svoje teorije sažeo u 18 točaka . čime je dao važan poticaj proučavanju pimitivnih društava i razvoju antropologije. Pojam posjeda i egzogamni princip formiranja obitelji dovode do stalnog konflikta i nastanka država. Konflikti učvršćuju socijalnu strukturu i stvaraju nagomilavanje moći.kao što su nejednakost. koji imaju biološku predosnovu (najvažniji su seksualni i fiziološki). 7. a ujedno mora podčinjenima dati neka prava da bi smirila njihov revolt. moderne populacijske biologije. Jedina i prava funkcija vlasti je da se brine o zaštiti takvih urođenih prava i sloboda. dosegu i moći. Kad iščeznu sve unutarnje razlike i kad se rase stope u naciju. govora i religijskog uvjerenja. dozvoljava slobodno izražavanje i satisfakciiu urođenih interesa. Vlast i država postoje samo radi pojedinca. s vremenom se pojavljuje kontrola putem običaja. Što je manje pozitivnog prava. uključujući i sociologiju. Socijalni darvinizam Borbu za opstanak smatra osnovnim pokretačem društvenog razvoja. riješena je njena povijesna zadaća. a država je na vrhuncu svoje savršenosti i postaje nacionalna država. Sociobiologija Sociobiologija je grana evolucijske biologije. javlja se postupni proces ukidanja razlika (amalgamacija). a odnedavno i mnogih društvenih znanosti. 5. 14. Oblici kontrole u državi ovise o stupnju društvene evolucije. b) Gustav Ratzenhofer Smatra da postoji zajedničko porijeklo svih društava. Dolazi do miješanja rasa i slojeva. naroda i država. 13. Diferencijacija oslobađa ljude društvenih stega. Pojave u društvu .pravu i ljudskim pravima: pravo je zaštita pojedinaca od zajednice. jednako pravo glasa. U ranoj fazi stvaranja države kontrola je arbitrarna i nasilna. Važna je i njegova uloga osnivača evolucionističkog i organicističkog pravca u sociologiji. statusni). Premda ljudi žele živjeti i razvijati se u miru s drugima iste vrste. pa čak i puku registraciju boravka smatra opasnim za pojedinca i njegovu slobodu. Kad pritisak populacije preraste prirodne okolnosti. Neka prava smatra potrebnima radi očuvanja slobode pojedinca: pravo na život. a socijalizacija ograničava u ostvarivanju kooperacije nužne za ostvarenje prirodnih i pretpostavljenih interesa. Spencer pritom ne misli na napisano i zakonsko. nepovredivo vlaništvo. kultura i trgovina. Spencer ide tako daleko da obvezatno školovanje. jačaju srednji slojevi društva te se nastavlja diferencijacija profesija. stalna borba između plemena.smatraju posljedicom borbe između različitih društvenih zajednica.

te njihovo ponovno okupljanje na temelju ekologije i genetike na razini populacije. Prema nekim sociobiolozima. Prema Edwardu Wilsonu. Istodobno je bio gorljiv revolucionar i polemičar s jedne strane. Budući da su obrasci ponašanja djelomično nasljeđeni. te poslije precizan i strog istraživač i analitičar. opća sociobiologija je jednostavno proširenje populacijske biologije i evolucijske teorije na društvenu organizaciju.100 000 godina. jer je veća vjerojatnost da će se reproducirati naši potomci nego naši roditelji. vjerojatnost da će se geni u njima i dalje reproducirati. pretežno se bavi istraživanjem nastanka kapitalizma (gotovo 20 godina radi na nedovršenoj knjizi Kapital. političkih sloboda i analiza položaja i povijesnog zadatka eksploatiranih klasa. znanstveno analitičku i filozofsku. tj. s kvantitetom reprodukcije vjerojatnije će opstati oni geni. te praktičnim pitanjima organizacije radničkog pokreta. 13 . Međutim. odnosno u situacijama u kojima se moglo očekivati da će se na neko požrtvovno ponašanje uzvratiti istom mjerom. teorije inkluzivne podobnosti tvrdi da će zbog sebičnosti gena ili njihovih nosioca požrtvovnost (altruizam) među jedinkama nastati i evolucijski se razvijati proporcionalno razmjeru genske srodnosti s jedinkom kojoj se pomaže. Zbog radikalnih ideja i političkog djelovanja protjeran je iz Njemačke i Francuske. neki socijalni aranžmani i kombinacije strategija nemaju šanse za evolucijski uspjeh. Npr. Iako imamo 50% zajedničkih gena sa svojim ocem ili majkom. Postoje i drugi utjecaji. U mladosti su glavne teme njegova interesa bile pitanja otuđenja. Umro je slavljen i osporavan. Kako Wilson kaže. negoli u čisto apstraktnim logičkim oblicima. koja nam može reći kakva je u genetskom smislu efektivna veličina populacije. Bihejvioralna ekologija također istražuje socijalne manifestacije sociobioloških premisa. a popularizirao Richard Dawkins. Evolucijska psihologija naglasak stavlja na istraživanje kognitivniih adaptacija u ponašanju. takvo se proučavanje sintetizira u jedinstvenu disciplinu koja sadrži spoznaje iz etiologije (naturalističkog proučavanja obrazaca ponašanja). Mnogi smatraju da treba razlikovati barem 2 faze u njegovom intelektualnom razvitku ("mladog i starog Marxa") i dvije kontradiktorne crte njegova značaja. i koja pokušava izvesti opća načela bioloških svojstava svih društava. Sociologija se u zadnje vrijeme poistovjetila ili stopila s disciplinama evolucijske psihologije i bihejvioralne ekologije. mada su danas često neprihvatljive i kontraproduktivne. no to dobro odražava tri razine marksističke teorije: revolucionarno utopističku. područje ljudske slobode u oblikovanju društvenosti nije beskonačno . koja nam pruža važne informacije o rastu populacije i dobnoj strukturi. naš će altruizam biti veći prema našim potomcima s kojima također imamo 50% zajedničkih gena. Sebe je smatrao ponajprije filozofom i ekonomistom. RADIKALNA DRUŠTVENA TEORIJA: KARL MARX Profil osobe Karl Heinrich Marx (Trier. i genetske strukture populacije. Iz temeljnih premisa sociobiologije izvodi zaključke o imprintiranim adaptacijama uma (i o tzv. .postoji jedna granica iza koje biološka evolucija počinje kulturnu evoluciju povlačiti natrag k sebi. kakva je korelacija između različitih društava i izmjena gena među njima. James Tooby i Leda Cosmides eksperimentalno su pokazali da ljudi mnogo bolje zaključuju kada su logički zadaci postavljeni u konkretiziranom socijalnijem obliku. ova teorija ne može objasniti kako bi se evolucijski održale populacije s isključivo altruističkim genima.Njezina je središnja teza da evoluciju socijalnog ponašanja možemo razumjeti samo pomoću demografije. Sociobiologija dakle pokušava razumjeti socijalno ponašanje živih bića u svjetlu prirodnog odabira i drugih bioloških procesa. Oni dokazuju kako ne mogu opstati neki socijalni projekti i aranžmani (npr. Naime. Isto tako volimo šećer i mast. Utočište je našao u Engleskoj. Budući da je evolucija niz pokušaja i pogrešaka. jer bi one bile evolucijski nestabilne . da je to gensko nasljeđe uzrok barem jednog dijela našeg socijalnog ponašanja. ekologije (proučavanja odnosa među organizmima u njihovoj okolini) i genetike. klasična engleska politička ekonomija i klasična njemačka filozofija. hippyjevske komune. Nakon 1848. 1818. jedinke ili njihove osobine koje su nosili njihovi plodni preci. Ono novo u sociobiologiji jest način izlučivanja najvažnijih činjenica o socijalnoj organizaciji iz matrice etiologije i psihologije. kibuci) kojima bi se društveni život oblikovao protiv bioloških temelja "ljudske prirode".1883. tvrdi da je jedina naredba koju ispunjavaju geni "reproduciraj se u što većoj količini". Takve su se strategije evolucijski stabilizirale u našem ponašanju. tj. Tijekom studija prava u Bonnu i Berlinu došao je pod utjecaj revolucionara. tzv. Često se tvrdi da postoje 3 skupine prethodnika marksizma: socijalisti utopisti (osobito francuski utopisti). Za sociologiju najbitniji dio te teze.). 1867. među kojima je i Wilson.pružale bi nesrazmjernu prednost posve sebičnim jedinkama i prirodna ih selekcija ne bi odabirala. Teorija grupne selekcije. Politolog Robert Axelrod eksperimentalno je pokazao da se altruizam mogao proširiti u situacijama u kojima je bilo dovoljno socijalnih interakcija koje omogućavaju korist od recipročnosti. moždanim modulima) na ekološke situacije pred 50 . Pritom treba uzeti u obzir sposobnost reprodukcije naših srodnika. koju su promovirali nobelovci Lorenz i Tinbergen tvrdila je da altruizam u populaciji ovisi o tome predstavlja li on bitno obilježje navedene vrste ili ne. ekonomist i revolucionar. 5. Teorija sebičnog gena / srodničke selekcije koju je smislio William Huntington. a nakon života izbjeglice i iz Belgije. osnivaču sociobiologije. proces prirodnog odabira može potaknuti ili spriječiti razvoj takvih osobina koje povećavaju sposobnost reprodukcije organizma. Interes gena u nama je da se reproduciraju geni u našim srodnicima. jer je njihovo konzumiranje bila dobra adaptacija u vrijeme čisto biološke evolucije čovjeka.) bio je filozof. Sociobiologija je uspjela objasniti kako je evolucijski mogao nastati altruizam unatoć općoj sebičnosti. kada je izbor određenih strategija bio presudan za preživljavanje. Ona smatra da su geni (i njihova uspješna reprodukcija) glavni čimbenici koji motiviraju borbu za opstanak živih bića. no njegova shvaćanja ostavila su dublji trag u povijesnim znanostima i sociologiji.

te ostvariti uvjeti za pravedno društvo. a ne stvara. a njih stavljaju u položaj u kojem žive neželjenim životom pune ovisnosti o poslu. Marx ne smatra da je ljudska priroda univerzalna i izvanvremenska. Za razliku od prethodnika." (Engels). Takvo značenje izvodi se iz Marxova djela Ekonomsko-filozofski manuskripti.).na savezništvo svih (i buržoazije). akta stvaranja (jer je rad prisila. planski razvoj društva. tako da su se njegovi sljedbenici podijelili u suprotstavljene tabore i sporili ne samo o političkim taktikama (demokratsko preuzimanje vlasti ili revolucija udarom i diktatura proletarijata itd. nestanak religije i otuđenja. Socijalizam pretpostavlja revoluciju. koji pod otuđenjem prvenstveno smatra religijsko otuđenje. neprestano negiranje postojećeg) imala su svoje zagovornike u filozofskim pitanjima njegova vremena. a činjenicama i otkrivenom "željeznom zakonu promjene" privid historijske nužnosti i znanstveno utemeljene vizije budućeg društva. Tvrdnja o nužnom nasilnom ukidanju starih načina proizvodnje. "Na mjesto upravljanja ljudima doći će upravljanje stvarima i rukovođenje procesima proizvodnje.Marx kaže: načina proizvodnje društvenog života. Tehnologije proizvodnje zahtijevaju određene uloge u organizaciji proizvodnje. b) Alijenacija Alijenacija je otuđenje čovjeka od drugih i od samoga sebe. Sam Marx mijenjao je stajališta i saveznike. npr.što je postalo tradicija socijaldemokracije . koja dolazi snagom stalnog napretka sredstava za proizvodnju. Za Marxa je centralno mjesto u tome pitanje eksploatacije. jer u okvirima kapitalizma proces rada ne dopušta radnicima da se pojave kao gospodari rada i svojih sposobnosti. Tako je središnje mjesto veze s klasičnom njemačkom filozofijom pojam alijenacije. Babel)) Marx je u svom ranom razdoblju interes usmjerio prema filozofskim pitanjima smisla čovjeka. rade ono što ne žele prema namjeri poslodavca da proda robu koju oni izrađuju. ukinuće privatnog i nastanak društvenog vlasništva. čime će se promijeniti i društveni odnosi. ona odumire. a kapitalistički odnos proizvodnje stvara situaciju u kojoj su ljudi otuđeni i gube one specifične osobine zadovoljstva. omogućavaju nastanak viška proizvoda.preuzet je od Feuerbacha. Takvo psihološko stanje posljedica je društvenih odnosa. Kao psihološki pojam označuje stanje nezadovoljstva i društvene isključenosti. savezništvo preko granica naroda te mirni i demokratski način izvođenja. Radnici nisu slobodni jer svoj rad prodaju da bi preživjeli. koje nastupa kad represija nad radnicima dosegne vrhunac. U tome je "revolucija akt u kojem jedan dio stanovništva nameće svoju volju drugom dijelu pomoću pušaka. Takvo je stajalište bilo podloga za kasnija ideološka opravdanja komunističkog totalitarizma. Smatrao je da vidi budućnost u kojoj su riješeni svi materijalni problemi proizvodnje. Historijski materijalizam Historijski materijalizam je shvaćanje da je logiku razvoja društva moguće shvatiti i objasniti prateći materijalne promjene u svijetu. određeni pravni status (vlasništvo) nad sredstvima za 14 .. odnosno instrumentalno shvaćanje rada kao djelatnosti u kojoj se trpi. pod uvjetima koji vlasniku ostavljaju profit. Socijalne posljedice otuđenja javljaju se u 4 oblika: a) radnik se otuđuje od svoga rada (jer nema utjecaja na sudbinu svog proizvoda) b) radnik se otuđuje i od djelatnosti rada. a ne kreativna djelatnost) c) radnik se otuđuje i od svoje ljudske prirode (jer gubi ljudske kvalitete života koji ispunjava njegove primarne potrebe) d) radnik se otuđuje i od drugih (jer tržišno načelo dominira u svim odnosima) Posljedice takvog stajališta su i filozofske. Zadatak je eksploatiranih društvenih slojeva da udahnu smisao takvom napretku i da oslobode sve društvene slojeve. Za njega je položaj čovjeka nepodnošljiv u kapitalističkom društvu. Država se ne ukida. manje se bavi nacrtima njegova konkretnog izgleda. država koja nije prisila nego asocijacija i služba. prelazak sitnih promjena u kvalitativnu promjenu. Konačni cilj razvoja poznat pod nazivom socijalizam postao je više ili manje jasan: društvo jednakosti bez klasa. sociološki i filozofski pojam. Marx je utopizmu dao sjaj znanstvenosti. borba suprotnosti. Pod jakim utjecajem Hegelovih učenika (mladohegelijanaca. Takvo društveno stanje rezultat je pak ekonomske strukture. 2. Socijalni utopizam i teorija revolucije Pod utjecajem socijalista utopista Marx se razvija u angažiranog borca za bolje društvo. sukob između grupa nastalih na podlozi tehnologija . Pitanja zakonomjernosti društvenog razvoja i dijalektičko shvaćanje promjena društva (stalna promjena. Za njega je glavni zadatak kapitalizma razvoj proizvodnih snaga i društva obilja u kojem nema materijalnih ograničenja ljudskih potreba. Takva pozicija upućuje . kreativnosti i samoispunjenja. gdje se alijenacija pojavljuje u 3 značenja: kao psihološki. već i o karakteru društva nakon revolucija. a više potrebom da opravda historijsku nužnost promjena i da radničkoj klasi pruži jasno opisani cilj borbe. već da je rezultat društvenih odnosa. Za Marxa postoje 2 pristupa tome: 1. bajoneta i topova" (Engels). odnosno načina proizvodnje. Historija se tumači kao slijed klasnih borbi.Filozofijski temelji marksizma a) Dijalektika promjena Marx svoje ideje baštini iz intelektualnog nasljeđa klasične njemačke filozofije. Ono što pokreće društvene promjene jest napredak tehnologije. 1844. Teza da revolucija znači radikalno ukidanje države. Marksizam se uglavnom nikada nije uspio osloboditi elemenata socijalnog utopizma. Izraz se koristio prije Marxa . Prudhon.

tvrdi Marx. Baza i nadgradnja Fenomeni kao što su država i pravo.to je društvena nadgradnja. proizvodnih snaga (Najamni rad i kapital. sredstvo koje njihovu neslobodu u stvarnom svijetu čini podnošljivom. no i popratnim posljedicama takvog isključivanja nevlasnika kao što su: sudjelovanje u organizaciji proizvodnje. su ideje vladajuće klase. Takvi odnosi stvaraju različite društvene skupine suprotstavljene jedna drugoj. stvorena su u feudalnom društvu. (Marx. Na izvjesnom stupnju njihova razvoja. sredstva za rad) + proizvodni odnosi (odnosi u koje ljudi stupaju kad proizvode. U društvenoj proizvodnji ljudi stupaju u određene odnose proizvodnje. Marx je vjerovao u neprekidni razvoj društva i napredak tehnologije.. Sredstva za proizvodnju i promet. Sukob je trajan i nužan . Engels. da bi zadržala svoj položaj. religija. na osnovi kojih se izgradila buržoazija. položaj vladajućih klasa. a produkt takvih suprotstavljenosti je sistem eksploatacije i nejednakosti klasa. Oni su proizvodnju kočili. rada. kultura i vjerovanja. Tada nastupa epoha socijalne revolucije. a prisvajanje privatno. kapitalu. a onda će nastati i društva koja će konačno riješiti pitanje slobode ljudskog rada. Kapitalist ne može birati: on je eksploatator ne kao čovjek već prema društvenoj ulozi. Takva buduća društva Marx je nazvao socijalizmom i komunizmom. oblikuje i mijenja prema potrebama materijalnog svijeta odnosa proizvodnje. Proizvodne snage (ljudi. Religija je sredstvo kojim se ljudi drže u pokornosti. S promjenom ekonomske osnove zbiva se brže ili sporije prevrat u nadgradnji.). kontrolirajući državnu represiju i zakone.) Klase su grupe ljudi funkcionalno određene svojim zadacima i ulogama u određenom obliku društvene proizvodnje: jedno su eksploatatori. a to i jest zadatak avangarde profesionalno osposobljenih intelektualaca koji su interese i sudbinu radničke klase prihvatili kao smisao svog postojanja i kao svoj životni poziv. Klasnu strukturu društva određuje razvoj proizvodnih snaga i ona je svojstvena ekonomskoj organizaciji svakog društva. To je sistem koji neprestano reproducira suprotstavljene pozicije i interese. Tako je tehnologija stvorila uvjete za društvenu revoluciju.) . te posredno drukčijem političkom poretku i načinu mišljenja. Način mišljenja u određenom trenutku određen je također osnovnim društvenim odnosom između klasa. nastoji ostvariti nadmoć i u društvenoj nadgradnji. Klasi se mora ideološki ucjepiti odgovarajuća revolucionarna svijest. U tome se Klasse an sich (klasa po sebi) pretvara u Klasse für sich (klasu za sebe). pogled na svijet mogu biti objašnjeni historijskim materijalizmom. Sukobi su neodvojivi dio društva . Način proizvodnje materijalnog života uvjetuje društveni.. Država nastaje kao aparat nasilja kojem je glavni zadatak osigurati stalnost odnosa eksploatacije. realnu osnovu na kojoj se diže pravna i politička nadgradnja i kojoj odgovaraju određeni oblici društvene svijesti. Klasa nije samo skupina koja dijeli istu sudbinu određenu ekonomskim položajem. te namečući svoj pogled na život. politički i duhovni proces života uopće. Proletarijat nije svjestan tog zadatka te shvaćanje povijesnog zadatka pripada društvenoj avangardi.proizvodnju.nema promjene bez borbe suprotnosti i realne borbe društvenih klasa. Na izvjesnom stupnju svog razvitka materijalne proizvodne snage društva dolaze u proturječnost sa postojećim odnosima proizvodnje. koji odgovaraju stupnju razvitka njihovih materijalnih proizvodnih snaga. odnosa između društvenih skupina. no Marx se od svih takvih teorija razlikuje u jednom bitnom elementu: postojanje klasa u društvu je posljedica oblika društvene strukture. koji se mijenjaju tehnološkim napretkom. zemlji. Stalnost njihova položaja obično je zajamčena vlasničkim odnosom prema sredstvima za proizvodnju. 1849. Smatrao je da kapitalizam mora riješiti problem proizvodnje i materijalne oskudice. Klase su u neprestanom sukobu . Ideja vlasništva potaknuta je potrebom da se zaštiti odnos prema sredstvima za proizvodnju: robovima. ideje. Te dvije teze o odnosu baze i nadgradnje i društvenoj promjeni Marx je sažeo u pasosu u knjizi Prilog kritici političke ekonomije. 1848. razmjenjuju i troše dobra) = ekonomska osnova društva (omogućuje egzistenciju društva u postojećem obliku) = način proizvodnje. već njihovo postojanje uglavnom karakterizira stalna borba društvenih skupina. Marx je zamišljao da će u tim budućim društvima nestati klasna podjela i klasni sukobi. 15 . Vladajuća klasa. feudalni odnosi vlasništva nisu više odgovarali razvijenim proizvodnim snagama. koje završavaju revolucionarnim preobražajem društva ili propašću klasa koje su se borile. a društvena revolucija proširila je granice napretka. Klasna borba Velik dio društvenih znanosti prihvaća da u društvu postoje razlike interesa i društveni sukobi. Razvoj društava je dijalektika borbe između neprekidnog napretka tehnologija proizvodnje (sredstava za proizvodnju) i ograničenja koja takvom napretku postavljaju društveni odnosi: institucije i norme.za Marxa društva ne postoje zbog ugovora ili konsezusa. zajamčeno vlasnicima sredstava za proizvodnju. kada klasa postane svjesna svog historijskog položaja i društvene misije. Ona se stvara. Kapitalist i vlasnik sredstava za proizvodnju postoje kao zahtjev načina prooizvodnje.manjina iskorištava većinu. društvenom ugledu i moći. Radnici prodaju svoju radnu snagu. Društveni odnosi proizvodnje mijenjaju se s promjenama i razvitkom materijalnih sredstava za proizvodnju. Cjelokupnost tih odnosa čini ekonomsku strukturu društva. Društvena nadgradnja sastavljena je od dvije razine: pravnopolitičke (institucije) i ideološke nadgradnje. dala nov polet drukčijem načinu proizvodnje. Historija svakog dosadašnjeg društva je historija klasnih borbi. Proizvodnja je društvena. a drugo eksploatirani. već i načinom organiziranja i svijesti. te su trebali biti i bili su raskinuti. 1859. a pravo nije drugo nego formalno sredstvo kojim se odnosi eksploatacije čine trajnim. državni aparat i pravo. U pojedinom trenutku takva ograničenja doživljavaju se kao "okovi" i nastupa razdoblje revolucije. Egzistencija društva se sastoji i od drugih djelatnosti i interakcija (kultura. Vladajuće ideje društva. Potencijal objektivnog zajedničkog interesa može se pretvoriti u zajedničku artikulaciju političkog interesa. imovini i profitu. Manifest komunističke partije.

te dovode do toga da se zaboravlja cilj i smisao istraživanja. koja je temelj nedemokratskih režima. i Za Marxa. a ne samo odrazom 16 . Ljudska spoznaja rezultat je ukupne prakse. Npr. ali ne i dogmatizirani sustav tvrdnji.. Navodimo osnovne razlike: 1. identificirao je 13 osnovnih pravaca modernog marksizma. te je nova reinterpretacija pokazala mogućnosti da se psihoanaliza uključi u društvenu kritičku analizu. Ni izvorni Marx nije taj odnos smatrao jednostrano zavisnim. U prvom razdoblju. U potrošačkom društvu ne opstaju velike ideje i moralni zanos. Pozitivizam pretpostavlja pitanja "kako". je uspješan pokušaj da se temelji i načini društvene dominacije postave šire. Za prosvjećenje treba sila i prosvjećenje je opravdanje nasilja nad slobodom čovjeka. autoritarna ličnost. Strukturalizam i marksizam Druga skupina postmarksističkih teorija nastala je u okvirima francuskog strukturalizma. Marksizam je u njihovoj interpretaciji sveden na pojednostavljeni dogmatski oblik potreban za manipuliranje masama. političkih i pravnih okvira i ekonomskih uvjeta proizvodnje.Revizionizam Velik broj Marxovih sljedbenika. Benjamina. Sofisticirana empirijska i statistička istraživanja samo površno prikazuju stvarnost. pravo.a to se i pokazalo . Plehanov) slagao se u osnovi s glavnim Marxovim idejama. rezultat je odnosa u obitelji i suspregnute seksualnosti u socijalizaciji. ideologije treba smatrati dijelom aparata klasne dominacije. bježe iz Njemačke te se Institut seli po svijetu da bi se uglavnom smjestio na sveučilištima Columbia. dakle vladajuća partijska oligarhija. Nastali su pokušaji da se marksizam razvije i u onim temama koje je Marx zanemario (kultura. nove društvene marginalne skupine. Intelektualnu tradiciju marksizma nastavilo je mnogo pravaca socijalne teorije kojima je marksizam bio inspiracija. Teorijski obrazac zajednički za pripadnike škole uobičajeno se naziva i "kritička teorija društva".. koji su ideju "diktature proletarijata" (po Marxu prijelaznog razdoblja ukidanja državne prisile) pretvorili u opravdanje stvarnih i osobnih diktatura. Ideološka nadgradnja sastavni je dio uvjeta proizvodnje društvenih struktura. Oni baš u Marxovim kasnijim radovima pronalaze zrele znanstvene ideje. društvene promjene rezultat su složene cjeline društvene strukture. ličnost podložna vođama i slabe autonomije. Nakon njegove smrti 1883. Uz kritiku znanosti ide i kritika prosvjetiteljstva. Kolakowski. Npr. i teorijsko tumačenje podijelilo je sljedbenike te se pokret raspao u desetke suprotstavljenih škola i frakcija. Sve te prakse nisu posebni slojevi društvenih odnosa već povezane međuzavisne strukture koje (nad)determiniraju djelovanje društva. nacionalno pitanje) ili primijeni na nove fenomene potrošačkog i masovnog društva. Za njih društvena promjena nije svediva na ekonomski determinizam i prihvaćaju njemačku sociološku tradiciju o progresivnom napredovanju racionalizacije društva. Webera i njemačke filozofske tradicije. slavni kritičar marksizma. Klasični marksizam nijekao je ulogu ličnosti i psihološke elemente u Ijudskom ponašanju. Glavni aspiranti na Marxovo intelektualno nasljeđe bili su ekstremno agresivni revolucionari (Lenjin. 3. zaključuju da Prosvjetiteljstvo pretpostavlja čovjeka koji svijet podvrgava svojoj dominaciji a ujedno biva zarobljen svojim instrumentalnim umom. a ne samo pukog odnosa baze i nadgradnje. sredinom 20. Zdravo društvo mora zadržati Ijudske vrijednosti. Novi socijalni pokretači promjena su proizvođači ideja. U početku je riječ o Institutu pokrenutom temeljem ostavine njemačkog bogataša Weila. Ta je škola ponovo otkrila potencijale ranih djela Marxa za koja su mnogi smatrali da su nevažna pisanja mladog zanesenjaka. Frankfurtska škola ne prihvaća idealiziranje i instrumentalizaciju znanstvenog znanja i odbacuje grubi pozitivizam. ono je postalo otvoreno ideološkom fanatizmu (npr. Sukobi klasa. Marksizam ne može aspirirati na posjedovanja znanja o društvenom razvoju koji tumači avangarda. st. 4. no danas je taj broj i veći. Neki marksisti unose značajne ideje u sociologiju: A. manjine. ugroženi dolaskom Hitlera na vlast. a ne stvari. 2. Institut je ponovno zaživio u Frankfurtu. Bertold Brecht mu daje književnu formu. koji je okupio njemačke nedogmatske marksiste Horkheimera. izrazito utjecajnih filozofa i sociologa. 1966. Bauer. a u novo vrijeme strukturalista i funkcionalista . Wittfogela. praktičnog ljudskog djelovanja. 1949.). Georg Lukacs proširuje pojam alijenacije i daje čvršće filozofske temelje analizi klasne svijesti. Prosvjetiteljstvo je i u korijenu totalitarnih (komunističkih!) ideja o tome da historiju podvrgavamo jasnom planu znanstvene izgradnje svijeta. a zaboravlja da je osnovno pitanje "čemu i zašto". Frankfurtska škola Frankfurtska škola (točnije Institut für Sozialvorschung) kao izraz povezuje skupinu. Instrumentalna znanja su odraz krive svijesti o mogućnostima racionalnog djelovanja.jedini i glavni pokretač revolucionarnih društvenih promjena. slijedeći Nietzschea. Staljin). Marcusea. je kritika pozitivizma. stoljeća. Frankfurtska škola je s dubokim skepticizmom gledala na ideje da je radnički proletarijat . niti nadgradnju. jasan je i utjecaj Freuda. "kojim načinom i uzrokom". 1970. Sada djeluje "druga generacija" frankfurtske škole koju simbolizira vodeća figura Jurgena Habermasa. S te točke gledanja objektivne okolnosti nastanka potrošačkog i masovnog društva radničku klasu pretvaraju u sloj nezainteresiran za promjene i uljuljan u komoditet potrošačkog društva. političke odnose ili duhovni život pukim odrazom odnosa u proizvodnji. je napuštanje ideje o radništvu kao nositelju promjena. 60-ih godina 20. ta je teorija bila pokušaj revitalizacije izvorne marksističke filozofije u suprotnosti prema totalitarističkim boljševičkim pojednostavljenjima. destruktivna i samoljubiva. uz utjecaj Marxa. Bernstein. Luis Althusser koristi pojam "epistemološkog prijeloma" da bi istaknuo tu razliku te predlaže "novo čitanje Marksa" (knjige mu se i zovu Kako čitati Kapital. Adorna. Mahom židovi. Neumanna. Idejno i ideološki skupina nije homogena. Adorno i Horkheimer. omogućiti razvoj izvornih ljudskih potencijala.dakle nije riječ o ortodoksnoj marksističkoj školi. fašizmu ili boljševizmu). Princeton i Berkeley. cjelina ideoloških praksi. je odbacivanje ideje o mehaničkoj vezi "baze i nadgradnje". nazvanih revizionisti (Adler. no nije prihvaćao revolucionarnost kao sastavni dio teorijskog stajališta. Buharin. Renner. a Karl Korsch protestira protiv vulgarizacije marksizma. Herbert Marcuse tvrdi: to su studenti. a rana djela smatraju zanesenjačkim frazama. Gramsci odbacuje ekonomski determinizam i problematizira pojam klasne borbe.

Međutim. Posljedica takvog obrazovanja bila je poslije i njegova težnja za matematičkom preciznošću izražavanja. izbore praznom ceremonijom. Započinje intenzivno proučavanje marksizma. Spencera smatra teoretičarom koji previđa osnovnu činjenicu da društva čine pojedinci. Althusser smatra nemogućim graditi sociološku teoriju na apriornim koncepcijama pojedinca ("izvorne potrebe samoostvarenja") i za njega je to neznanstvena ideologija apstraktnog humanizma. a ne demokracija. Mussolini je. Trattato di sociologia generale.. 6. Paretovo načelo napretka znači da je napredak takva distribucija društvenog blagostanja koja je poboljšanje za nekoga. nastojanju da se proučavaju Ijudska društva u njihovoj cjelini.) Pareto je izrazit predstavnik individualne psihološke interpretacije društvenih procesa. no prihvaća ideje o konfliktu u društvu (Habermas. pa slijedeći karijeru svog oca. Međutim. otvara raspravu o pojmu homo oeconomicus. liberalizam. Dakle.. no takvo čekanje ispunjava intenzivan znanstveni i politički rad. komunizam i fašizam naizgled su različiti. Pareto je ostao skeptičan prema fašističkoj ideologiji .ekonomskih odnosa proizvodnje.služe samo opravdanju vlasti vođa i njihovih dobitaka i privilegija. uvjet empirijske zasnovanosti i uvjet stroge vrijednosne neutralnosti. prema kojem 20% uzroka izaziva 80% posljedica. kritizira masovno društvo (Ritzer) ili nepravde globalizacije (Frank. Racionalno spoznati interesi usmjeravaju ljudsko ponašanje. Promjene su determinirane većim brojem i međudjelovanjem različitih faktora. nagonima i mišljenjima. no nije bio fašist. politička ekonomija. Dosljedno tome nastoji izgraditi model koji zadovoljava tri bitna uvjeta: uvjet znanstvene i logičke ispravnosti. Smatra da su ljudska društva predmetom mnogih istraživanja. ali slabim i površnim teoretičarom.one su samo smjena Ijudi na vlasti. Talijanski parlamentarni sistem smatra sramotom. sadržava svijest o cilju-interesu i načinima da se taj cilj postigne). Ono što sociologija treba ispitivati jest u kojim su razmjerima u društvu raširene i zastupljene takve specifične osobine. što je zapravo generalizacija istraživanja da u Italiji 20% ljudi ima 80% vlasništva. Pareto smatra da postoje razni načini da unesemo logiku objašnjenja i tamo gdje je ponašanje nelogično. vrlo često protiv vlade. Smatra Marxa ekonomskim velikanom.). Marksizam se zadržao pretežno na Zapadu. 1906. morao je neprestano odgađati. na mjestu profesora ekonomije. bio Paretov dobar student. ali ne i stvarne promjene sistema. Manje je priznat njegov utjecaj na sociologiju i filozofiju. Interesi se ostvaruju. a ne samo odnos baza/nadgradnja. njihovim osobinama i motivima. oštro i polemički intonirane. tvrdio da postoji simultano djelovanje svih tih faktora. vidi ga kao skup agregiranih pojedinaca koji se razlikuju prema osobinama. Nova Ijevica nema jake veze s izvornim marksizmom i često je prema njemu vrlo kritična. akcija Ijudi nije samo logički motivirana (tj. Moderni marksizam U moderno doba nestao je dogmatski marksizam i nestaju vulgarne lokalne kopije (Kuba. Svoju želju da se posveti akademskoj karijeri na sveučilištu Lausanne. Ne postoji nužno slaganje između objektivnog značenja djelovanja i subjektivne percepcije aktora (onoga tko djeluje). na iznenađenje mnogih objavljuje članke u kojima oštro kritizira mogućnosti demokracije. socijalizam. Kada se i koristi pojmom društva. čak 14 godina. fikcije čovjeka kao racionalnog bića koje se ponaša i odlučuje prema kalkulaciji svojih interesa. Nije nestao jer ideje o društvenim sukobima. Jedan je način da pokušamo istraživanjem raznih društava pronaći ono što je svima njima zajedničko. Pareto je priznat kao istaknut ekonomist. Sve 17 . Paretov zakon raspodjele. Pod utjecajem Walrasa. 1897. kao kandidat oporbe. Dahredorf). Ljude u akciju pokreću interesi. Sjeverna Koreja). Pojam interesa Pareto shvaća ponajprije u obliku ekonomskih koristi i nastojanja da se ostvari politička moć. pola stoljeća prije no što će ta rasprava postati predmetom spora sociologije i ekonomije. a 1900. ali rezultatom isti . talentiranog matematičara. te da su sve revolucije uzaludne . profesora ekonomije. Poriče postojanje svakog entiteta koji bi bio viši ili drukčiji od zbroja pojedinaca koji ga čine. kao sin političkog emigranta u aristokratskoj obitelji. religija i slično. osim toga. Pisao je članke i kolumne. Sam je zapravo smatrao da između društvenih znanosti ne postoje granice jer ih povezuje isti predmet. Negri. Smatra da razumijevanje društva treba poći od znanja o pojedincima. Obitelj se iz progonstva vratila u Italiju 1858. u obliku različitih radikalnih socijalnih teorija. a do razine svijesti aktora ne dolazi spoznaja o pravom smislu i načinima postizanja ciljeva. Comtea smatra zanesenjakom. 3. pa i druge dijelove Kapitala smatra laičkim nepoznavanjem ekonomske teorije. 1916. kritika masovnog društva i obnova utopijskih pokreta imaju uporišta u stvarnosti. Hardt). Sintezi svih njih. U tom razdoblju postaje svjetski poznat ekonomski teoretičar i njegovim imenom označuje se nekoliko važnih pojmova: 1. Takve ideje poslije su prihvatili fašisti razarajući demokraciju i namečući Mussolinija za vođu. ideju klasne borbe velikom istinom. a besklasno društvo potpunom zabludom. Neka područja još se ne razlikuju po posebnom imenu. Humanizam. Isto tako. Smatra da u Italiji vlada plutokracija. Nije uspio na izborima 1882. Smatralo ga se radikalnim liberalom. interesima.postao je politički cinik i vidio je mane demokracije. gdje Pareto završava školovanje za strojarskog inženjera. a da pri tome drugi ne trpe štetu. postaje direktor talijanskih željeznica. već je i iracionalna. povijest. vjernikom ideje univerzalnog humanizma. teoriju viška vrijednosti. Međutim. VILFREDO PARETO I TEORIJA ELITA Vilfredo Pareto Rođen je u Parizu 1848. 2. Laos. kao i ono po čemu se razlikuju. formulira tzv. kako ga se tumači. kao što su pravo. Neka od njih spadaju pod posebne discipline. Marx je. To je bio izvrstan uvod za ekonomske studije koje je nakon početka profesure objavio pod naslovom Tečaj političke ekonomije (1896. (Mind und Society. bio je jedan od osnivača ekonomske analize i matematičkog modeliranja ekonomskih procesa. a historijski materijalizam izvrsnim analitičkim sredstvom. možemo dati ime sociologija. nagon da se ostvaruje interes nije stalan sastojak svijesti pojedinca.

bilo da je riječ o autoritetu političkog vođe. vjerskoj objavi. na afektivno opće slaganje i pozivanje na nadnaravne i nadiskustvene pojave. naređenju roditelja ili slično. zadaci i uloge se ne poklapaju s takvom raspodjelom rezidua. Kod tog tipa najjasnije se vidi kako određeno ponašanje traži opravdanje u derivacijama. metafizičke vrijednosti (solidarnost.one odražavaju sposobnost održavanja utjecaja. su derivacije koje svoju uvjerljivost izvode iz aksiomatskog značenja izraza. prihvaćanja modela ponašanja . i otuda je društvo polje stalnog kretanja i konflikata. ponašanja ili socijalni status. Dva više dva su četiri. Elita koja osvaja vlast kod svojih pripadnika ima razmjerno jače izražene rezidue kombinacije i postojanosti agregata. Pritom je karakteristično da se značenje autoriteta proteže i na područja gdje on inače ne vrijedi . Te rezidue obuhvaćaju pojave kao što su zadržavanje klasne privilegiranosti. 4. svojevrsnu mogućnost da se sačuvaju ideje. Nijemci su pedantni i uporni). Uostalom. književnici se bave politikom ili ekonomijom. Umjesto takvih stereotipa o osobinama Ijudi. održavanje braka ili ljubavnog odnosa. legalna načela (zakonitost. tj. iako te probleme slabo poznaju. društveni položaji. Pareto za analitički okvir uzima skupine rezidua. a svaki društveni položaj. humanost. a derivacije su društveno prihvatljiv izraz takvih ljudskih osobina. rezidua kombinacije . za revoluciju će biti oni koji smjeraju napakostiti osobnom neprijatelju ili koji se njome žele okoristiti. radnička klasa). rezidua seksualnog apetita. Ljudi koji u okrutnim uvjetima vrijeđanja. U taj tip spadaju i svi oni iskazi koji ne mogu izdržati znanstvenu i logičku kritiku.njih čine dva sloja: elite i mase. Veliki glumci i pjesnici. grupnog raspoloženja. viši sloj u kojem su obično oni koji vladaju i niži sloj u koji spadaju oni kojima se vlada. Postoje razni tipovi derivacija: 1. od uspješnog seksualnog zavođenja do asketizma i seksualne apstinencije.u teoriji o kruženju elita. ali postoje kao istine. tip derivacija su verbalni iskazi. a drugo radi. 4. skupina rezidua uključuje sposobnosti i potrebu izražavanja osjećaja u vanjskim oblicima ili religioznim ritualima. ali ubiti neprijatelja je časno.dakle riječ je o sposobnosti utjecaja na društvenu grupu kojoj pojedinac pripada. Kruženje elita Pravo značenje rezidua i derivacija otkriva se u ključnoj točki Paretove sociologije . U realnosti često se događa da vjernik opsuje. Derivacije Derivacije su racionalizacije rezidua. To je tako i takav se aksiom ne može dovoditi u pitanje. inteligencija. 5. da vlada donese nezakonit akt itd. rezidua integriteta pojedinca i onih koji o njemu ovise. da na uvrede uzvraćamo. Tijekom vremena gube se u eliti takve osobine. a da istodobno. da se ideološki autoriteti citiraju i tamo gdje im nije mjesto i sl. tj.sva ljudska bića imaju sposobnost mišljenja i stvaranja objašnjenja poretka u okolini. Isto vrijedi i za one koji usprkos promjenama zadrže svoja stajališta i stil života. Nastojanje da zadržimo integritet znači da imamo osjećaj za uvredu. svaka situacija. no u različitoj mjeri. One su i logička transpozicija nelogičnih radnji. Međutim. vođe gube sljedbenike… Rezidue kao opći izraz onoga što je vječno u ljudskoj prirodi pomažu da bolje razumijemo društvo. utjecaj Ijudi na druge i nakon smrti. sposobnosti koje su dovele do osvajanja i zadržavanja vlasti. tradicionalizam ili izazivanje tuđeg sažaljenja. Npr. magijskih ili religioznih uvjerenja. proroci i svećenici imaju jače razvijenu tu reziduu nego prosječni Ijudi. Rezidue su dakle i osobine i instinkti koje ima svaki pojedinac. da se suprotstavljamo svemu što dovodi u pitanje kriterije pravednosti. Manje možda vrijedi obratno: npr. 6. Rezidue odgovaraju instinktima ili podsvjesnim osjećajima. tip derivacija Pareto naziva derivacijama usklađivanja s osjećajima ili načelima. dakle da se jedno govori. već se javljaju u obliku derivacija. Ta rezidua dakle obuhvaća sve one sposobnosti i nagone koji su doveli do znanstvenih otkrića. Unutar elita postoji određena distribucija rezidua koja se s vremenom mijenja. kod takvih derivacija nema odgovora: to je tako jer jest tako. sposobnost poticanja društvene solidarnosti. 3. podjednako se šire sve rezidue. pojedinca . Asketizam. Pod time zapravo misli na svako rašireno vjerovanje u nadnaravne tvorevine. snalaženje i mašta. Glumci postaju statisti. zabranjeno je ubijati. zdrav razum se stalno koristi stereotipima o Ijudskim osobinama i nagonima (Talijani su dobri pjevači i glumci. Svaki pojedinac nema podjednako razvijene rezidue.pronađene konstantne elemente slučajeva koje proučavamo Pareto naziva. svaka društvena grupa zahtijeva drukčiju kombinaciju rezidua. objašnjava ili transformira djelovanje rezidua i interesa na ponašanje pojedinca. običaji. Pareto smatra da društva nisu homogena . Tu spadaju i one derivacije koje počivaju na osjećajima (nacionalizam) i one koje izviru iz kolektivnih interesa. Pareto tu reziduu ne smatra direktnim odrazom seksualnog instinkta. brani vjeru ili zakonitost. a elemente koji su varijabilni naziva derivacijama. Npr. U tu skupinu spadaju sposobnost inovativnosti. Uvijek postoji razlika između načela i složenih pravila praktičnog života. 2. rasipnost ili modni pokreti neki su oblici u kojima se javlja ta rezidua. ali i govornici. 2. Derivacije moraju biti uvjerljive i subjektivno i objektivno (tj. kad se odnose na osobu. rezidua postojanosti agregata . pravičnost).. nagonima ili sposobnostima pojedinca. ismijavanja šire oko sebe duh superiornosti imali bi razvijenu tu reziduu. inovacija ili čak fantazija. Nejednaku raspršenost rezidua u raznim društvima Pareto smatra glavnim faktorom objašnjenja društvenih procesa. Interesi i rezidue ne mogu se iskazivati u svom izvornom obliku. da usprkos okolnostima zadržavamo ponos. One teže unutarnjoj logičnosti iskaza jer trebaju biti prihvatljive s gledišta svojih proponenata i trebaju odgovarati društvenim kriterijima prihvaćanja. često uvjeren u ispravnost svojih iskaza. 3. poduzetnici žive od rente. Rezidue Rezidue su izraz prave ljudske prirode. su derivacije koje uvjerljivost izvode iz autoriteta. tj. Pareto rezidue svrstava u šest skupina: 1. demokracija. 18 . skupina rezidua jest socijabilnost. intersubjektivno). već pronalazi njegovu vezanost s mnogim pojavama života.poznati su slučajevi da političari ocjenjuju književna djela. jer se njima prikriva.reziduama. Na pitanje zašto.

a u novije vrijeme već i specijalističko znanje. Vrh piramide čini manjina. kod kojih su raširenije rezidue postojanosti. tehnička naobrazba i superiorna kultura. a rentijeri preferiraju stabilnost. Bottomore. i 2. Društvo živi za državu i na koncu se nasilje države i pragmatizam masa stapaju u vulgarnom i neciviliziranom poretku. a nakon širih prijelaznih srednjih slojeva dno piramide čine mase. stvaraju svoje vlastite legende.prosječan čovjek zadovoljan postojećim. te ne mogu zadržati položaj vladajuće elite. Spekulanti su otvoreniji invencijama i promjenama.birokratsku državu. Živi se u vječnoj sadašnjici kao da je civilizacija kojoj se pripada vječna i prirodna. nije osobita novost u društvenim znanostima činjenica da su ljudi različiti po sposobnostima i položaju lako se pretvarala u oslonac teorije. Rezultat svega jest pobjedonosni osjećaj sigurnosti koji daje opća prosječnost. Mase su uvijek submisivne. stvarni sadržaj i značenje postupaka zauvijek su izgubljeni. Masa i prosječan čovjek koji je reprezentira u takvom su svijetu izgubljeni. Ona kontrolira vlast i u početku je sastavljena od klase ratnika koja vlada nad mirnim stanovništvom. ali to nije izmijenilo. 19 . samo što je sad lakše vladati nad masama. njihovi surogati postaju zabava. utopljen u prosječnost svakodnevnog života. lako formalno mase rade isto što i elita nekada. Moderno društvo donosi kvalitativnu promjenu koja učvršćuje položaj političke klase . koja i opet neće biti ništa drugo nego zamjena jedne elite drugom.ako to ne učini. Dahrendorf. već zbog inferiornosti prema kvalitetama i organiziranosti manjine koju slijede. padaju u dekadenciju te bivaju zamijenjene novim manjinama. Politička klasa je dakle klasa ljudi koji se ističu vrlinama. Nakon nekoliko generacija aristokracije gube vitalnost.organiziranost manjine uspješno odnosi prevagu nad spontanošću i anarhičnošću masa. Tom drugom strategijom elita mijenja samu sebe. U isto razdoblje i u istu skupinu teoretičara elite može se svrstati Jose Ortega y Gasset (1883. ekonomskih i vojnih elita u jedinstvenu elitu moći. pseudointelektualizam. Burnham utvrđuje postojanje menadžerske elite koja preuzima funkcije kapitalista u upravljanju privredom. Masa preuzima poslove za koje nije osposobljena snižavajući kvalitetu svega. Taj zakon važi za sve partije. Jedan od neposrednih prethodnika Paretu bio je njegov suvremenik Mosca (1858. gube cilj i smisao. 5. bezlične službenike specijalizirane prema funkcijama i plaći. sport i imitacija. Moderno vrijeme je vrijeme slabljenja elite. . napredak tehnike. politička elita itd. izvorna vrijednost stila života odabrane elite time se vulgarizira. Teorija elita u modernoj sociologiji 1. bore za vlast. čime se ponajprije opisuju mehanizmi pridobivanja i održavanja političke vlasti.uvijek na kraju nadvladava činjenica različitih sposobnosti ljudi. lstodobno se u nižim slojevima ili nevladajućoj eliti šire ambicije preuzimanja vlasti i rezidue koje ih dovode na vlast. EIlul i drugi suvremeni autori služe se teorijom elita radi analize specifičnih društvenih slojeva karakterističnih za suvremeno društvo (administracija. Činjenica okreće li se vladajuća elita ekonomskom napretku (S) ili korištenju privilegija (R) odredit će i stvarne karakteristike epohe..proces u kojem mase pseudoimitacijom stila života elite dobivaju novu ulogu u politici i životu društva. trebaju program i iluzije.. premda je dokaze za svoju tezu pronašao u analizi njemačke socijaldemokracije. Društveno blagostanje. iako ne spontano. inovacijama. Wright Mills u SAD istražuje društvenu slojevitost i ustanovljuje stapanje birokratskih. sve poretke i sva vremena. 1916. Sam vrh piramide Mosca naziva "političkom klasom". stranke) kojima se želi osigurati utjecaj građana na politiku.postoje epohe formiranja aristokracija i epohe njihove dekadencije. Tako je elita vlasti uvijek konfrontirana s alternativom: ili eliminirati kandidate za elitu ili ih apsorbirati u svoje redove.Povijest društava je povijest smjenjivanja privilegiranih manjina koje se pojavljuju. postoji stalan slijed aristokracija . zbijen u velikim gradovima. ekonomski i politički ideali nikad se ne realiziraju. U takvim okolnostima nastaje i najveća prijetnja razvoju društva: etatizam. tj. ali održava svoj položaj . obdarene reziduama kombinacija. da su njihovi predstavnici podvrgnuti vođama. sposobnošću i obrazovanjem. predstavnička tijela. tvrdi Mosca. Jednostavne sheme elitističkih teorija su omogućivale laku operacionalizaciju potrebnu za empirijska istraživanja i prepoznavanje stvarnih odnosa moći. analogna podjela postoji i u ekonomskoj sferi. slijedi revolucija. Mase trebaju vođe. pri čemu je pripadnost eliti kvaliteta koju posjeduju "pojedinci svjesni svoga autentičnog bitka". vladaju. teorija elita poslužila je kao osnova nastanka kompleksnijih teorija stratifikacije i raspodjele političke moći u suvremenim društvima. nevladajuću elitu i mase. a trajnom je čini organiziranost te klase . vjeruju u njih i u promjenu. Aron. demografski razvoj i urbanizacija. kategorije. izgrađena su načela (narodna suverenost) i mehanizmi (izborni sustav. a potom i političke revolucije omogućilo je da su mase preuzele način života elite.1941. Vlast je ostala u rukama manjine. Druge teorije elita Teorija elita oblikovana u Paretovu djelu Trattato di sociologia generale. Moralni. Na djelu je pobuna masa . razmaženost i osjećaj da se sve može zadobiti bez posebnog napora. ljudska priroda ostaje nepromjenjiv limit . Michaels ustanovljuje željezni zakon oligarhije.). koji sami određuju svoju sudbinu i koje kao uzore slijede ostali. nužno su birokratizirane. sposobnost da njihovi pripadnici budu lukavi i odlučni (lisice i lavovi). ali bez iznimke nikad stvarno ne mijenjaju svoj položaj. Osim takve podjele na elitu vlasti. nemoćni prema birokraciji. koji je oličen u svemoćnoj državi i bezličnom poretku. .). bivaju obdareni reziduama 3. koja postoji oslanjajući se na centralizirani politički poredak. nerazumijevanje cjeline. i "rentijere" (R). Prema njemu. tehnokracija. već samo zamaglilo činjenicu da su birači pasivni. elita.). dolazi do zastoja u cirkulaciji elita. Elitu zamjenjuje čovjek mase .1955. Sve države razvijene civilizacije. Međutim. pojavu da se u kompleksnim organizacijama (bavio se posebno političkim partijama) vlast uvijek koncentrira u rukama manjine na izvršnim položajima. ovisne o hijerarhiji i disciplini. Različiti razmjeri u kojima su tipovi S i R zastupljeni u vladajućim elitama odgovaraju različitim tipovima civilizacije. ili 6. ali ne 1. Istodobno opće pravo glasa uključilo je mase u politiku. Vulgarnoj masi suprotstavlja pojam elite. krajnja specijalizacija. ali tijekom razvoja izvor konstituiranja političke klase postupno postaje bogatstvo. Tamo Pareto razlikuje "spekulante" (S). On društvo vidi piramidalno podijeljeno na društvene slojeve.

ne pokazuje nam koji je opći smisao nečega.da društva treba smatrati sistemom institucija koje obavljaju određene funkcije potrebne za njihovo održavanje. način da se dobije jasan odgovor na pitanje tko i na kojem temelju (zašto) ima vlast. Svaki sistem mora imati odgovor na potrebe svog održanja. Baveći se stabilnošću političkih sistema. Potreba stvara normu. tolerancijom i pluralizmom. su neke novije političke teorije koje se bave političkim revolucijama 20. funkcionalizam inzistira na važnosti konsenzusa i legitimacije. Istodobno. Funkcije obavljaju institucije. uprave. ustanovljuje da se potlačeni ne kontroliraju golom silom. način da se dogovor postigne). Kao što tvrdi evolucionizam: potreba stvara organ. Takva funkcionalna zadanost stvara potrebne institucije i strukture. kriminološka istraživanja i izniman razvoj empirijskih istraživanja preselila su središte sociologije na drugu stranu Atlantika. razumijevanja normi. mahom njemačkih teoretičara koji su izbjegli pred nacističkim progonima i ratom. i to da su u tim zemljama mehanizmi zaštite socijalnih beneficija grublji i jasnije vidljivi jer su u njima i distribucija i proizvodnja direktno vezane uz političku moć. funkcija i norma Potrebe i funkcije sistema objektivno su zadane. već postiže demokratskim pravilima. Durkheima i Freuda. ustroj. nego njihovih djelovanja. a norme i vrijednosti način usmjeravanja ponašanja. već princip kojim jedan društveni sloj vlada nad narodom". Svrha organizacije razlaže se na funkcije i odgovarajuće strukture. Konsenzus . kojom je utvrdio da u zemljama socijalističkog tipa postoji veća horizontalna mobilnost između slojeva. Najjači poticaj dolazi od Spencera i Durkheima . već suptilnim mehanizmom socijalnog napredovanja. Webera. vlastiti smisao i kriterij ponašanja. Kao kontrast možemo navesti Parkinovu analizu cirkulacije elita. Tijekom godina stvorene su u Sjedinjenim Državama brojne institucije. Funkcionalizam tako društva zamišlja kao skupove povezanih i međuzavisnih društvenih uloga kojima su institucije okvir. a) Potreba. U tom svjetlu društva vidimo na nov način . već etatizmom i birokratizmom kojim upravlja jedna od naroda odvojena kasta. Važan element (podsustav) društva prema ovom smjeru razmišljanja je kultura (jer je cjelina normi i vjerovanja društva) i socijalizacija. Posebno snažan poticaj bio je dolazak istaknutih.navodi se kao opreka sukobu.slaganje i dogovor . socijalizacijom i kontrolom obrazovanja. niti vlast nesposobnih činovnika. a odnosi između institucija su strukture (elementi) sistema. Dominantan teorijski pristup postao je funkcionalizam. Oni su u američku sociologiju uvrstili shvaćanja Marxa.U tu skupinu uvjetno možemo uvrstiti i istraživanja moći u lokalnim zajednicama (Presthus. već koju funkciju pojava ima za cjelinu djelovanja društva. instituciju i funkciju. koji ima više teorijskih prethodnika jer se glavna ideja nalazi u raznim prethodnim shvaćanjima . igrama na sreću. Istraživanje urbane sociologije. b) Konsensus i sukob Važan zadatak društva je povezivanje društvenih uloga u cjelinu . poticanjem niskih aspiracija i rezignacijom nižih slojeva. 7. socioletrija ili filozofski utjecaji američkog pragmatizma na znanstvenu scenu. Kažemo norme kad želimo istaknuti pritisak društva prema pojedincu i kažemo vrijednosti kada želimo istaknuti da takve zadatke pojedinac obično doživljava kao svoje želje i potrebe. Same institucije djeluju jer u njima postoje uloge i zadaci koje obavljaju pojedinci. svj. st.ne povezivanje pojedinaca.kao sistem. Funkcionalizam se kao analitički pristup može pojednostaviti na traženje odgovora o tome koja je svrha nečega u društvu. postaju sve sličniji takvoj radničkoj aristokraciji. Budući da vrijednosti treba uskladiti i povezati. institucije i funkcije koje obavljaju. što se nadovezuje uz njegovu raniju spoznaju da "birokratizam nije preživjelost iz ratnog razdoblja. Stil života. a istodobno službenički slojevi. Društvo čine norme i vrijednosti. Takvu liniju razmišljanja slijedi funkcionalizam. a potrebe sistema postaju njegove funkcije. npr.skup i zbroj svih pojedinaca ne čini društvo. Društva se sukobima raspadaju. sportu i ceremonijama. postavili su pitanja o kojima je klasična sociologija malo govorila: pitanje socijalizacije i društvene integracije. Sistem će opstati ako takve vrijednosti služe potrebama koje on ima. gubeći materijalne beneficije. sociologije obrazovanja. rata započinje dominacija američke sociologije. pa i empirijska istraživanja klasne strukture kao što su ona Lockwoodova i Goldthorpova koja su pokazala da moderna radnička klasa po svojim karakteristikama ne odgovara obilježjima postuliranima u teorijama. Hunter itd. U svijesti pojedinca vrijednosti su stabilne kao određene zapovijedi i zabrane. škole i istraživački instituti. a održava ih dogovor ljudi (tj. vrijednosti i ekonomski položaj gornjih slojeva te klase odvajaju ih od fizičkih radnika. škola ljudskih odnosa. Predmet interesa nije čovjek pojedinac .društva treba zamisliti kao organizme ili strojeve. sve dok se ne pojave institucije i uloge koje pojedincu nalažu određeno djelovanje. neki specifično američki pristupi. Već je Trocki utvrdio da se sovjetski sustav ne može zvati socijalizmom. U modernim društvima konsenzus se ne nameće. 20 . NOVE SOCIOLOŠKE TEORIJE Nakon II. Politički radikalizam usmjeruje se prema dokolici. naučeni (ne naslijeđeni) način razmišljanja i gledanja na svijet. Legitimizacija je postupak opravdavanja vlasti. Ne razmišljamo o "unutarnjem bitku pojave" (ontološka supstancijalnost). zabavi. Vrijednosti su ti zahtjevi koji osiguravaju cjelinu (regulaciju) društva. koja je proces primanja društvenih vrijednosti kao vlastitog pravila ponašanja. Kažemo nalažu jer je riječ o normama i vrijednostima. grada itd.). 2.

i uopće o širem filozofskom i sociološkom kontekstu analize nastanka pitanja tržišta. tehnologije. Potrebe se transformiraju u kulturom određene oblike. odnosno funkcionalnim preduvjetima: 21 . i Heidelberg 1927. koji je istraživanjem malih grupa došao na pomisao da je u svakom društvenom djelovanju moguće analitički opisati osnovne funkcije koje ima svako društvo (four function paradigm). (do 1979. Svi ti elementi regulirani su normativnim standardima konkretnog društva. Njegove ideje povezale su u jednu cjelinu sociologiju. evolutivna. jezik. Parsons zato inzistitra na važnosti sistema kulture. pri čemu stalni porast razvedenosti znači razvojni napredak. Parsons je područje sociološkog istraživanja proširio na fenomene koji su smatrani domenom drugih znanosti: medicine (sociološko određenje bolesti. pogotovo mentalnih). oblici braka razlikuju. također pripadnik tog teorijskog kruga. Materijalni svijet može se tumačiti kao izvor vanjskih potreba društva.Društva osim toga tebaju kontinuitet . dakle postići integraciju zajedničkih vrijednosti. Poremećaj u jednom izaziva poremećaje u drugima.. nećemo piti vino ako nam to religija brani). a djelovao je i kao savjetnik vlade na obnovi njemačke privrede i demokracije. Tko ih krši. Odbacio je ideje da Njemačku treba razoriti i dezindustrijalizirati (Morgenthau Plan). Društvo nameće takve vrijednosne standarde određujući smislenost akcije u okviru kulture. funkcija im je ista. generaliziranog teorijskog sustava . glad ili spolnost) dobivaju oblike koji su društveno prihvatljivi (iako smo žedni. klasifikaciju i sustavno uspoređivanje društvenih struktura. nacionalni osjećaj i sl. Još jači utjecaj na njega ima upoznavanje s europskom filozofskom i sociološkom tradicijom. 1931. Ciljevi koje si postavljaju izvedenice su sistema kulture. izabran je za predsjednika American Sociological Association). Promjene društva događaju se pod pritiskom takvih vanjskih zahtjeva (egzogene promjene). rada. Prije svega riječ je o studiji Webera i njegovoj ideji nastanka kapitalizma. Drugim riječima. Postizanje cilja osigurava logika dijeljenja cilja na razine konkretnijih zadataka.materijalna stvarnost postoji. Prirodni nagoni (žeđ. U radu mu je osobito pomagao Robert Bales.). npr. Prema svojoj znanstvenoj inspiraciji pripada slijedu europskih teoretičara. U tome je prepoznao osnovu za proširenje interesa na studije globalnog društva. trgovine). Društvo gleda kao cjelinu. Norme tog tipa internalizirane su socijalizacijom..ona koja to ne mogu. psihologiju (osobito psihoanalizu) i biologiju. religije.) započinje s istraživanjima odnosa bioloških. društvo je sistem koji se adaptira okolini.subjekta djelovanja. Iako se. Naglašavanje sustava vrijednosti i normi ne znači da funkcionalizam ignorira materijalni svijet . već je njegovo djelovanje usmjereno i kontrolirano smislom ("smislenim namjerama" . sistema društvenih vrijednosti koje pojedincu daju "smislenost" značenja i postupaka te simbolički sistem s kojim se identificira. Malinowski. Uloge osiguravaju sredstva pomoću kojih se vrijednosti i ciljevi pretvaraju u djelovanje. a) Teorija društvene akcije Parsonsova shema društvene akcije polazi od pojma aktora . Funkcionalisti smatraju da je prilagodba stalno povećanje složenosti društvenih struktura i to izjednačuje s mogućnostima iskorištavanja okoline. U to vrijeme britanska je antropologija bila pod snažnim utjecajem Radcliffe-Browna i njegove ideje da se razlučivosti društava i kultura mogu razumjeti prema njihovim funkcionalnim sličnostima. Ističe povezanost društvenih i kulturnih institucija s biološkom i psihološkom konstitucijom pojedinaca u delikatni sistem povezanih dijelova (npr. vlasti ili klasne podjele. Nakon toga prevodi i djela Pareta. kao i određenja mogućih sredstava i poteškoća u postizanju cilja. koji može biti pojedinac ili kolektivitet u akciji. Talcott Parsons Rodio se 1902. 1951.meaningful intentions) koji akteri pridaju ponašanju. sociološke udruge (1949. obitelji. jer su na njegov intelektualni razvoj najdubljeg traga ostavile godine provedene na školovanju u Europi (London school of Economics 1925. smatra da društva trebaju "povelju" (charter) kojom se vrijednostima i kulturalnim zahtjevima reguliraju načini zadovoljenja bioloških poriva.) u Colorado Springsu u religioznoj protestantskoj obitelji.trajnost i stabilnost. Promjena je postupna. Uloge tvore institucije . Društvene uloge su zahtjevi prema pojedincu: predvidivi način ponašanja s obzirom na situaciju u kojoj se pojedinac nalazi.nastojao je naći zajedničku teoriju za sve društvene znanosti.). Zajednički cilj potiče na suradnju. knjiga Economy and Society. Slijedom toga Parsons svoje djelovanje usmjeruje na istraživanja djelovanja društvenog sistema. teologije i ekonomije (npr. B. psiholoških i društvenih znanosti (pogotovo sociologije i ekonomije). kojima je američku društvenu znanost trajno usmjerio na pokušaje recepcije.to su trajni obrasci rješavanja funkcionalnih imperativa postojanja društva. Teorija akcije poslužila je Parsonsu za deskripciju. prava (uloga pravnika kao profesije). ona je za društva okolina kojoj se treba prilagoditi. U praktičnom životu isticao se nastojanjima stvaranja istraživačkih centara za razna sociološka područja. stvaranjem časopisa. Simbolički sistemi su npr. Društvene institucije stvorene su prema potrebama zadovoljenja osnovnih instinkata i nagona. uz naglašenu namjeru stvaranja općeg. Nakon dolaska na Harvard (1927. Te zahtjeve naziva funkcionalnim imperativima. tj. propadaju. Sva društva moraju osigurati zadovoljenje potreba i ostvariti integraciju takvih institucija i normi u društvenu cjelinu . reinterpretacije i integracije europske tradicije u istraživanjima modernog društva. Vrijednosti daju općenitu predodžbu o tome što je poželjno i vrijedno truda. religije. Bitno je u društvima postići ravnotežu između svih njegovih dijelova. b) Funkcionalni imperativi i struktura društvenog sistema Svaki društveni sistem mora zadovoljavati određenim osnovnim zahtjevima da bi zadovoljio potrebe i sačuvao svoje performanse u promjenjivoj okolini. prepoznaje njegovu strukturu i principe funkcioniranja. riskira društvenu reakciju. Aktor ne djeluje nasumce.

1.

Adaptacija (adaptation) - svako društvo mora zadovoljiti fizičke zahtjeve preživljavanja na račun okoline kojom se koristi. Proizvodnja i raspodjela u najširem smislu riječi glavni su dio te društvene funkcije. U suvremenom društvu funkcija adaptacije zahtijeva diferenciranu mrežu mnogih aktivnosti, od znanstvenih istraživanja do industrijske proizvodnje, od brige o okolini do transporta. 2. Postizanje ciljeva (goal attainment) - svako društvo mora postići stav o zajedničkom i općem cilju, te prioritetima njihova rangiranja. Mora postojati mehanizam identifikacije, selekcije i odlučivanja o ciljevima. Utvrđivanje ciljeva - u formi politike - postoji u različitim oblicima od totalitarnih diktatura do demokratskog sistema, od goniča robova do samoupravljanja u organizacijama. 3. Integracija (integration) - svako društvo mora osigurati cjelovitost funkcioniranja svojih sastavnih dijelova povezujući ih u neproturječnu cjelinu. Integracija služi zadržavanju odgovarajućih društvenih i emocionalnih odnosa između članova sistema, tj. (Durkheim) služi stvaranju i održavanju solidarnosti. Moderna društva integraciju ostvaruju složenim sistemom institucija socijalne integracije i kontrole kao što su država, porodice, crkve, no prvenstveno tu funkciju podržava pravni poredak. Krajnji oblik integracije je utemeljen na mogućnosti primjene sile i države, te u tom smislu i institucije autoritativne interpretacije normativnih obveza spadaju u skup institucija usmjerenih tom cilju. 4. Održanje obrazaca ponašanja (latent pattern maintenance) - svako društvo mora imati mehanizme održanja društvenih vrijednosti, prihvaćanje kojih navodi pojedince da se ponašaju shodno dodijeljenim društvenim ulogama. Ova funkcija obuhvaća ponajprije sve oblike internalizacije vrijednosnog sistema društva, te različite tipove aktivnosti: kućni odgoj, idejno-političko obrazovanje, odgoj u školama itd. Održanje obrazaca u ovom smislu igra onu ulogu u teoriji društvenih sistema kakvu ima pojam inercije u mehanici. Najbolji primjeri institucija ove funkcije su škola, crkva i obitelj. Društva su oblik socijalnog sistema. Svi ti sistemi imaju funkcionalne imperative za koje trebaju razviti oblike akcije i strukture za zadovoljenje potreba ako žele očuvati stabilnost i opstati. Te funkcije su adaptacija, utvrđenje ciljeva, integracija, održanje obrazaca ponašanja (AGIL shema). Radi zadovoljenja tih funkcija društveni sistemi razvijaju različite podsisteme i institucije. Društva su sačinjena od različitih slojeva podsistema (religija, politika, ekonomija…) od kojih je svaki sačinjen od skupa institucija stvorenih za zadovoljenje određenog funkcionalnog imperativa. Institucije su skupovi relativno trajnih obrazaca odnosa, relativno stabilnih normativnih zahtjeva izraženih u obliku vrijednosnih imperativa koji određuju ponašanje u društvenim ulogama. Parsonova teorija naišla je na brojne kritike: Wright Mills napao je njegovu teoriju zbog nerazumljivosti i besplodne općenitosti. Dahrendorf smatra da funkcionalizam prikriva činjenicu da u društvima osim harmonije, ravnoteže i stabilnosti postoje ozbiljni sukobi i interesne polarizacije. Homans smatra da funkcionalizam nepotrebno teži objašnjavanju društva u cjelini umjesto da se zadrži na djelovanju pojedinca. Lockwood inzistiranje na normativnoj pojavnosti društva smatra udaljavanjem od njegovih realnih materijalnih temelja i zatvorenom samodovoljnom teorijom. Još su teže optužbe da je riječ o ideologiji obrane postojećih nepravednosti u društvu i ponovno otkrivanje raznih marksističkih radikalnih teorija. Najteža primjedba je prigovor statičnosti koncepta i nemogućnosti funkcionalizma da razumije promjene. Evolucija društava Parsons je u svoju teoriju unio razvojnu dinamiku kao glavno obilježje društava. Glavna djela u tom periodu bave se evolutivnom promjenom društvenih sistema (Structure and process in modern societies, 1960., Societies: evolutionary and comparative perspectives, 1966., The system of modern societies, 1971.). Društva treba gledati kao polje dinamičnih promjena i neprestanih tijekova društvene mijene, kao sisteme, trajne konstelacije odnosa elemenata u promjenjivoj okolini, kao složeno polje međudjelovanja različitih silnica koje ometaju homeostazu. Društva su podvrgnuta stalnom diferenciranju u kojem svaka novonastala jedinica znači viši stupanj funkcionalne specijalizacije i veću mogućnost iskorištavanja okoline ili regulacije međuodnosa u sistemu. Promjena je postupna, evolutivna, pri čemu stalni porast razvedenosti znači razvojni napredak. Povremeno integracijski okviri i kapacitet sistema nisu dovoljni za održavanje homeostaze, te otuda dolazi do kardinalne izmjene (propasti ili revolucije) osobina sistema. Među procesima promjene najvažnije je povećanje sposobnosti prilagodbe, bilo unutar društva stvaranjem novog tipa strukture difuzijom neke kulture, bilo djelovanjem drugih faktora u kombinaciji s novim tipom strukture. Parsonsova teorija evolucija zasniva se na slijedu razvojnih faza u kojima svaka slijedeća povećava mogućnost adaptacije na okolinu, iskorištavanja energije, materijala i ideja. Razvojna linija ide od primitivnih društava prema onima koja poznaju pismenost, preko društava koja poznaju filozofiju i literaturu do modernih društava zasnovanih na demokraciji i pravnoj državi i sekulariziranim oblicima religije. U slijedu faza primitivna društva smjenjuju prijelazna (arhajska društva i "povijesna" prijelazna carstva), koja prethode nastanku modernog društva. Primitivna društva karakterizira nizak stupanj diferencijacije svih elemenata društvenog sustava. Društvena zajednica shvaća se kao jedinstveni kolektivitet, a članstvo u njoj stječe se na osnovi krvne ili tazbinske (bračne) veze. Svi odnosi interakcije regulirani su i integrirani sistemom srodstva. Nema razdvajanja društvenih uloga i pojedinac je potpuno uklopljen u čvrstu zajednicu. Umjesto diferenciranosti pojedinih strukturnih obilježja društva - privrede, politike, zajednice, kulture - institucije su stopljene u jedan niskodiferencirani sistem povezan principom srodstva. Poredak tradicionalnog društva u cjelini je obilježen askriptivnošću: prava i dužnosti pojedinca određeni su porijeklom, spolom, dobi ili kombinacijom takvih od ljudskih postignuća nezavisnih faktora. Askriptivna solidarnost preslikava se i osnažuje religijskim ili mitskim predodžbama o svijetu. I simbolički sustav je povezan sa sistemom srodstva. Konstitutivni simbolizam postaje činilac društvenih procesa svojim uključivanjem u širi sistem komunikacijskih kodova. Taj sistem sadržava skup pravila koja reguliraju međudjelovanje ljudi u

22

situacijama kao što su brak, odnosi među generacijama, tehnologija i odnosi spram svetih bića - sve to u skladu sa simboličkim značenjem njihova društvenog položaja. Jezik i teritorijalna referencija bitni su za identifikaciju identičnosti odnosa prema rodu i njegovim normama. U prijelaznom društvu razlikuju se dvije faze - arhajska i razvijena prijelazna faza. Izrazom arhajska se označuje prvo značajno razdoblje u evoluciji prijelaznih društava, tj. umijeće pisanja i kozmologijska religija. Pismenost se širi na sve slojeve društva, što omogućava transgeneracijsko bilježenje iskustva, znanja i mitova. Razvijenu fazu karakterizira puna pismenost viših staleža i religija koja se razvila do filozofskih razina uopćenosti i sustavnosti, te nastanak upravnog aparata i učvršćenje društvene stratifikacije. Svećeničke i upravne funkcije uglavnom su u rukama rodova, a položaji su obično nasljedni. Evolutivnoj promjeni svjetske historijske civilizacije pridonijeli su elementi koji su se pokazali ireverzibilnim sastojkom razvijenijeg društvenog tipa. Institucionalizacije religije (Egipat, Mezopotamija), racionalizacija prava (Rim), učvršćenje principa stvaranja i smjene vlasti te stvaranje sistema kulture i filozofije (Grčka) takva društva pretvara u sjedišta civilizacije. Razvijenost znači povećanje specijalizacije, odvajanje tipova privredne aktivnosti (stočarstva od ratarstva itd.), nastanak novih tipova vlasništva i socijalnu stratifikaciju. Društva u kojima prevladava aktivno iskorištavanje okoline, funkcionalna specijalizacija, otvaranje i generalizacija kulturalnog sistema, kompleksnost i individualizacija ličnosti, vrijednosna neutralnost velikog broja odluka, u kojima se postignuće smatra kriterijem određenja društvenih uloga, takva društva zovemo modernim društvima. Moderno industrijsko društvo u mnogim se aspektima razlikuje od prethodnih. Njegova tehnološka osnova je drukčija, a u proizvodnji faktori kao što su zemlja, rad, kapital i organizacija imaju novu ulogu. Faktori nastanka novog tipa društva su i ekonomski i neekonomski, tj. za nastanak novog tipa društva potrebne su promjene u normativnoj i institucionalnoj nadgradnji. Tehnološko-proizvodne inovacije osnova su ubrzanja promjena i izraz povećanih kapaciteta adaptacije modernih društava. Najznačajniji neekonomski faktori nastanka modernog društva su nagoni proistekli iz kulturalnih obrazaca i mogućnosti koje osigurava promijenjeni institucionalni sistem. Misli se na nastanak novog tipa poduzetničke i radne kulture, potom institucija i metoda pravne regulacije koje omogućuju uključivanje svih u demokratsko utvrđenje ciljeva i odgovorno izvršavanje odluka, te načelnu primjenu striktno neosobnih pravnih pravila. Strukturu institucionalnog sistema karakterizira nastanak modernog pravnog i upravnog sistema koji odgovara novoustanovljenim odnosima privrede i društva. Važno obilježje tog tipa prava je institucionalizacija principa u širokom području ljudskih odnosa koji su sukladni s institucionalnim zahtjevima industrijske organizacije gospodarstva. Pod utjecajem Weberove analize nastanka kapitalizma, korijene modernog društva Parsons nalazi u procesu zrenja ideje moderniteta tijekom dugog razdoblja srednjeg vijeka te renesanse u stvaranju specifične kulturne situacije u SZ Europi, te u "prvoj kristalizaciji moderniteta", posebno u Engleskoj u 17. st. U tom razdoblju dolazi do diferencijacije religije od države, tolerancije religijskih razlika, nestaje legitimizacija vladara religijom jer vjerski stav vladara ne obvezuje njegove podanike. Vlast biva podvrgnuta kontroli parlamenta a pojavljuje se i sve složeniji i efikasniji sistem općeg prava (common law) zasnovan na zakonitosti (the rule of law). Sve to prati snažan porast tehnologije, nastanak tržišnih mehanizama itd. Napredak je bio potaknut promjenama u kulturi (sekularizacija), sistemu ličnosti (individualizacija i svjetovni asketizam) usmjerenima na postignuće na ovom svijetu, dok je istodobno i sama povratno poticala političku promjenu, promjenu kulture, stila života i socijalizacije ličnosti. Francuska revolucija je raskidanje veze s difuznom političkom zajednicom. Uloga građanina koji je nosilac prava i obveza, slobodan i jednak s drugima, koji odlučuje, bira i sudjeluje u političkom sistemu, odvaja političku sferu od difuzne društvene. Promjene time nisu zaustavljene, već ubrzane. Promjene u sistemu obrazovanja, u društvenoj stratifikaciji, u urbanizaciji dovode do stvaranja novih područja povećane diferencijacije. Sve brže i sve jače diferencija se nastavlja po svim dimenzijama i u svim oblicima društvenih sistema. Moderno društvo je složeno. Karakterizira ga odvojenost i sve veće razdvajanje i stabilizacija podsistema u sistemu akcije, specijalizacija i razdvajanje elemenata društvenog sistema. Današnje stanje razvoja društva i njegovih problema u centar smještaju socijetalnu zajednicu, ne ekonomiju, politički sistem ili sistem vrijednosti. Utjecaj obrazovne revolucije postaje prvorazredne važnosti. Primjer funkcionalizma: R. Davies i W. E. Moore Nema društva u kojem nema klasa i slojeva. Društvena stratifikacija je neizbježna, ali i potrebna da bi društvo poticalo ambicije, nastojanja i ideje ljudi da postižu društvene ciljeve. Društvo treba doživjeti kao skladan poredak uloga i funkcija. Ono ima određene funkcije koje su mu potrebne za opstanak, a svaka funkcija, da bi se obavljala trajno i dobro, propisuje uloge. Naš život su skupovi uloga, zahtjeva da se ponašamo na određen način. Društvo nam nameće uloge i postavlja zahtjeve. Društvena stratifikacija i društvena nejednakost imaju istu funkciju. One su neizbježne i dobre za društvo u tome što svatko radi različitu funkciju i ima različite uloge prema društvenoj podjeli rada. Slični poslovi, znanja i uloge stvaraju grupe različitog položaja. Razvedenost društva posljedica je podjele zadataka, te društvo napreduje jer svatko od nas obavlja neku od dodijeljenih uloga (prijatelj/član obitelji…). Funkcionalisti se koriste pojmom diferencijacije - povećanja složenosti, jer su za njih to procesi koji prethode stratifikaciji. U društvima se razvojem pojavljuje sve više uloga - horizontalno se povećava razvedenost, formiraju se institucije i skupine. Postojanje viših i nižih u tom procesu je sporedno. Smisao postojanja viših i nižih prema moći i statusu je integracija podijeljenih zadataka, uključenost u grupe kao društvu korisne institucije. Društva su povezana jedinstvenim skupom vrijednosti koje ljudi dijele i normama koje nameću društva. Zato je za funkcionaliste nezamislivo priznanje konflikta kao sastavnog dijela društva. Za konflikt nema razloga - svatko obavlja svoju dužnost i on bi samo smetao. Zato društveni slojevi žive u odnosu harmonije i slaganja, konsenzusa i dobrovoljnosti, podvrgavanju pravilima istim za sve, dijeleći sudbinu društva.

23

Prema mišljenju Daviesa i Moorea diferencijacija društva je posljedica povećanja i složenosti društva. Svaki dan nastaju novi zadaci i poslovi, a time i nove uloge. Glavna je funkcionalna nužnost koja objašnjava univerzalno postojanje stratifikacije upravo potreba odabiranja s kojom se susreće svako društvo koje želi smjestiti i motivirati pojedince u društvenoj strukturi. Društvo mora rasporediti svoje članove na društvene položaje i potaknuti ih da izvrše dužnost na tim položajima. Zato se mora pozabaviti i motivacijom na dvije razine; potaknuti pojedince da žele popuniti društvene položaje, te da jednom na tim položajima žele izvršavati dužnosti. Radi toga društvo prvo treba neku vrstu naknade koja mora biti poticajna, i drugo takve naknade treba različito rasporediti prema položajima (Neka načela stratifikacije, 1942.) Stratifikacija postoji u svakom društvu, ali u svakom društvu postoje i položaji koji su od veće važnosti za njegovo djelovanje. Sve društvene uloge moraju biti popunjene i svi zadaci izvršeni, inače nastaju poteškoće djelovanja društva. Neki društveni položaji i uloge zahtjevaju posebne sposobnosti, znanja i talente - oni su rijetkost, nemaju ih mnogi, i na tržištu radne snage vrijede više. Za takve sposobnosti potrebni su uz prirodne dispozicije i dodatni napori i motivi za njih. Važni društveni položaji obično zahtjevaju duže periode školovanja i sakupljanja iskustva. Obećanje nagrade za povećane napore i žrtvovanja trebalo bi biti motiv za sposobne. Nejednakost je sredstvo kojim društva potiču da najvažnije zadatke obavljaju najbolji. Funkcionalizam tvrdi da je društvena stratifikacija ponajprije horizontalna: po ulogama i zadacima, profesijama i institucijama. Ako i postoje nejednakosti moći, bogatstva i ugleda, takva stratifikacija je neizbježna i potrebna, jer suradnja zahtjeva povezivanje i institucije. Stratifikacija je korisna jer nagrađuje ljudske sposobnosti i rad. Rafinirani funkcionalizam: Merton Robert King Merton (1910. - 2003.) u počecima svoga rada bio je pod utjecajem Parsonsa ali i njegovih oponenta Pitrima Šorokina i Paula Lazarsfelda. Merton je na taj način stekao iskustva i u empirijskim i u praktičnirn istraživanjima te paralelno dobio izvrsnu poduku o sociološkoj tradiciji. Vrjerojatno je to pomoglo da se prevlada umjetno stvoren raskol između općih teorija i empirijskih socioloških istraživanja. (Social theory and social structure, 1949.). Merton prihvaća osnovne postavke funkcionalizma. Društva, da bi opstala, moraju imati određene karakteristike i funkcije. Zastupanje i vjerovanje u vrijednosti i poštovanje norme pretpostavke su postojanja društva. Za potrebe društva stvaraju se institucije, dakle norme i vrijednosti. Međutim, funkcije ne vrše samo one zadatke za koje ih svjesno stvaramo, a i sasvim različite funkcionalne alternative omogućuju da se postigne isti cilj. Osim funkcija, kao nužnih fenomena svrhovitih prema očuvanju cjeline društva, postoje i funkcije koje tome nužno ne služe (functional alternative). Postoje i disfunkcije, popratne pojave čije efekte nismo željeli, nismo planirali ni predvidjeli. (Social theory and social structure, 1957.) Postoji često konfuzija između subjektivnih namjera i objektivnih postignuća. Ne postižu se samo namjeravani učinci, već i mnogi uzgredni ili čak neželjeni. Merton smatra nepotrebnim inzistiranje na "funkcionalnoj jedinstvenosti društva", jer društva nisu nikad potpuno i homogeno integrirana. Odatle i zaključak da ako nešto postoji kao društveni fenomen, to ne mora značiti da samim postojanjem ima neku društvenu funkciju. Mi trebamo uočiti i negativne ili disfunkcionalne posljedice nekog fenomena. Npr., birokratska organizacija, kako je određuje Weber, ima izvjesne karakteristike koje jamče njezinu funkcionalnost: hijerarhija, profesionalnost, stega, poštovanje pravila. Međutim, baš striktno poštovanje tih načela rezultira izvjesnim disfunkcijama: a) Birokrati su obvezni strogo poštovati pravila, ali to dovodi do nesnalaženja u novim nereguliranim situacijama. Birokratska organizacija je nefleksibilna i neinovativna, a postojeća pravila tumače se i primjenjuju kruto. Birokrati ne mogu inovirati i mijenjati, ne smiju improvizirati. b) Hijerarhijska delegacija nadležnosti nužna je radi efikasnosti organizacija. No delegacija dovodi do "izmještanja ciljeva" (displacement of goals). Umjesto vanjskog cilja radi kojeg organizacija postoji, stvarni je cilj poštovanje pravila i u situacijama kad je to neproduktivno. Puko poštovanje ceremonija i rituala za birokraciju je važnije od njezina učinka. c) Naglašena neosobnost je korisna osobina za djelovanje organizacije, ali ona dovodi do napetosti i sukoba prema strankama i okolini, umjesto objektivnosti načelo je bešćutnost. Pritom je važna činjenica da je riječ o neizbježnim suprotnostima. Dobro i korisno načelo postiže neželjene i neočekivane konzekvencije. Ne može se postići samo ono što je funkcionalno i korisno, a da se ne poveća rizik i pojava disfunkcija. Merton je imao veliki raspon neznanstvenih interesa. Npr. pune 23 godine radio je na knjizi On the shoulders of giants. Knjigu je započeo kao potragu za značenjem i korijenom rečenice lsaaca Newtona. "If I have seen farther, it is by standing on the shoulders of giants". lzmislio je i frazu "phenomenon of the 41st chair", kojim opisuje situaciju znanstvenika koji je postigao sve kao i ostalih 40 najboljih, ali nije ušao u krug onih koji su dobili Nobelovu nagradu i priznanje. Za sociologiju nema Nobelove nagrade, i on je nije ni mogao dobiti. Nobelovu nagradu za ekonomiju dobio je njegov sin, istog imena i prezimena. Neofunkcionalizam Moderni funkcionalizam (neofunkcionalizam, kako je obnovljenu teoriju nazvao Jeffry Alexander) nije nakon smrti Parsonsa 1949. zadržao dominantnu poziciju u sociologiji. Razloga za to je više; 1. Funkcionalizam je imao mnogo deklariranih pristalica, no rijetko je bio razumljiv širim slojevima studenata sociološke znanosti. Funkcionalizam je pristup koji visok stupanj općenitosti smatra prednošću te njegovo razumijevanje pretpostavlja veliko poznavanje teorijskih ishodišta i snalaženje na višim razinama apstrakcije. Uz to se nadovezuje upotreba stalno novih pojmova i složene stilske konstrukcije. 2. Budući da funkcionalizam naglašava harmoniju i konsenzus, stabilnost i nepromjenjivost, očit problem s kojim se suočava je objašnjenje promjene. Ako je svako odstupanje od norme štetno, tada se sprječava i svaka invencija, slobodna misao ili ponašanje. Funkcionalizam brani postojeće (status quo). 3. Funkcionalizam naglašava ulogu vrijednosti, otuda i slaganja, a previđa postojanje društvenih sukoba (materijalne interese).

24

Pripadnost kasti (a često i jatisu) se nasljeđivala. Ideologija staleža potječe od platoničke ideje o trodiobi rada prema kojoj pripadnost staležu određuju "vrline" (mudrosti.. npr. Schaeffer) Društveni znanstvenici često se pitaju je li prirođena nejednakost pojedinaca temelj društvene stratifikacije ili je pak stratifikacija temelj društvene nejednakosti. kšatrije. prestiža i moći. Za razliku od pripisanih statusa. Prema tom sustavu postoje 4 varne (brahmani. Ropstvo je najekstremniji oblik društvene nejednakosti. Društva s takvom stratifikacijom moraju imati vrlo razvijen sustav prisile i nasilja nad pojedincima da održe privilegij vlasnika. mora pribrojiti sloj građana-slobodnjaka i trgovaca. Zbog toga postoje mnoge razlike u određenju broja klasa: 25 . 1979. znanja ili novca. No u stvarnosti sustav triju staleža (svećenstva. pa su s promjenom vlasništva nad posjedom mijenjali i gospodara. sva su društva hijerarhijski uređena. SOCIJALNA STRATIFIKACIJA Društvene hijerarhije Premda su antropolozi često tvrdili suprotno. Ropstvo može imati razne oblike. npr. ovise o aspiracijama i pretenzijama pojedinaca. plemstva i "trećeg staleža") nije detaljno opisivao društvenu klasifikaciju feudalizma. sociolozi govore o stratifikaciji . Socijalne nejednakosti i društvena stratifikacija Na ljudske nejednakosti mogu utjecati mnoge slučajnosti: talenti.posebni oblik društvene nejednakosti koji se tiče postojanja uočljivih društvenih skupina koje su rangirane jedna iznad druge prema faktorima kao što su prestiž ili bogatstvo. ili je riječ o stvarnim i trajnijim podjelama. a neke su kulture upravo u hijerarhičnosti vidjele oznake civilizacije. nisu dopuštali promjenu statusa robova. a kada se sustav društvene nejednakosti temelji na hijerarhiji skupina. Neki su sociolozi. Praćenjem parova sedmogodišnjaka s istim talentima i ocjenama. Takva distribucija dobara ili nagrada i perpetuirano učvršćenje životnih šansi potomaka oblikovati će s vremenom vidljivije i značajnije socijalne slojeve. koji se uglavnom nasljeđuju. koji se isprva sastojao uglavnom od kmetova. Zato u djelima mnogih sociologa nije jasno jesu li određenja klase samo ideal tipovi za jasnije razumijevanje društva. te od transformacije te ideje u kršćanstvu prema kojoj su sva tri staleža sa svojim dužnostima "jednaka pred Bogom". Osnovna okosnica feudalnog sustava bili su plemići i kmetovi. ali je unutar svake kaste postojalo više tisuća jatisa . sposobnosti. jer se trećem staležu. izgled. Robovi su bili vezani za gospodara i takav oblik ropstva zovemo patrijarhalnim. o njihovu ponašanju i glumljenju uloga. u kojem neki pojedinci raspolažu drugima kao svojim vlasništvom. Michael Haralambos. gospodari mogli postati robovima. Društvena nejednakost opisuje uvjete nejednake distribucije dobara.". U vrijeme građanske revolucije u Francuskoj. dok će sin socijalnog radnika imati tek 12% šansi da stekne tek prosječni dohodak. (R.neke društvene klasifikacije samo su percipirane. koje su se također mogle dijeliti na posebne potkaste. miješanje među kastama je bilo strogo zabranjeno. Primjer društvene hijerarhije nalazimo u Ladurievoj knjizi "Saint Simon i dvor Louisa XIV. Kaste su stratifikacijski sustav vezan za hinduističku religiju. i društvenu stratifikaciju . pa se status roba i gospodara nasljeđivao. endogamne sustave u kojima je zabranjeno miješanje rasa ili posebnih kategorija stanovništva. rasa. vajšije i šudre) i peta kasta "nedodirljivih" parije. U nekim razdobljima kmetovi su fizički pripadali plemstvu i svećenstvu. pripadnost određenom narodu i sl. poštovanja. spol. ovisno o pobjedama u bitkama. primjerice za sustave apartheida. Glavni sustavi stratifikacije Stratifikacija je društveno sankcioniranje nejednakosti. klasni sustav počivao je na stečenom statusu. razlikovali društvenu nejednakost. i obrnuto. kojom se jednostavno utvrđuje da postoje razni oblici društvene nejednakosti. ali sve te nejednakosti postaju prava sociološka tema tek kad ih se klasificira prema određenom kodu društvenih vrijednosti. pokazalo se da npr. Čak i u najegalitarnijim društvima vlada hijerarhija moći.strukturiranom nizanjem skupina koje obnavljaju nejednakost ekonomskih nagrada ili moći u društvu. u problematici stratifikacije postoji i metodološki problem . marljivosti i ratničke tjelesnosti). ali uobičajeno su bili vezani za posjed. u Carnegie studiji pod vodstvom Richarda de Lonea pokazalo se da budućnost djece u Americi više ovisi o socijalnom statusu njegovih roditelja negoli o njihovim sposobnostima. Sva se društva razlikuju prema načinima kontrole nejednakosti. S obzirom na varijabilnost kriterija klasnih podjela. U staroj Grčkoj ili Rimu robovi su bili uglavnom zatočenici nakon bitaka. Ljudi su hijerarhijske životinje i imaju iznimno jak instinkt kojim doživljavaju socijalni status drugih ljudi. a postojala su i čvrsta pravila komunikacije među njima.skupina koje se bave istim zanimanjima. Tipičniji robovlasnički sustavi.8. ugleda. Čini se da je ljudska sposobnost razlikovanja statusa neograničena. i on pretpostavlja da se status pojedinaca može mijenjati u skladu sa promjenama njihova ekonomskog položaja. čija se pripadnost nasljeđivala. Unatoč tome. Sustav staleža je bio tipična stratifikacija feudalne društveno-ekonomske formacije. čini se da je nejednaka distribucija društvenih dobara trajniji kriterij razlikovanja klasa. engleski ili novovjekovni u Sjevernoj i Južnoj Americi. i oni su mogli biti oslobođeni. Rangirane su prema stupnjevima čistoće (s brahmanima na vrhu). sin uspješnog pravnika ima 27% veće šanse da u kasnim 40-ima stekne dohodak koji će ga smjestiti u najvišu desetinu američkog stanovništva. a druge su vrlo stvarne. Katkada se pojam kasti koristi i za druge društvene sustave. Klasni sustav je rangiranje pojedinaca prema njihovu ekonomsku položaju u društvu. U Grčkoj su. treći stalež je brojao 98% stanvoništva.

U razdobljima ekonomske krize rasla je moć srednje klase. koju čini oko 40% st. neugodnih ili opasnih poslova. Zato vrijednost pojedinih društvenih položaja nije identična. tj. a u vrijeme stabilnosti niže klase. nezaposleni itd. Zato moraju postojati neke nagrade za obavljanje npr. Tom sloju možemo pripisati "ostatke buržoazije". Uzroci socijalne stratifikacije i njezina objašnjenja Prema funkcionalističkom poimanju stratifikacije. a pripadaju nižoj klasi. Marx je stoga govorio kako postoji "klasa po sebi" i "klasa za sebe". veća je društvena nepravda kad se ti krugovi ugleda. Ono raspoređuje članove na različite pozicije koje ispunjavaju te društvene funkcije. Status je rangiranje skupine prema stupnju njezina prestiža. Po Lloydu Warneru postoji 6 klasa: visoka. Za političku klasu je uvijek bio problem kojoj od tih dviju klasa dodijeliti veću socijalnu moć. U prvom slučaju riječ je o klasnom potencijalu. za čije se obavljanje trebalo žrtvovati duže vrijeme (npr. seljaka i nezaposlenih. te lumpenproletere . od kojih se svaka dijeli na višu i nižu. ekonomskog statusa ili bogatstva i socijalnog statusa ili prestiža. pojedinci koji je čine moraju postati svjesni svoje pripadnosti i klasnih interesa. jer su se socijalne nagrade distribuirale i prema tom kriteriju. pojedince koji nisu bili skloni političkom sistemu. Isto vrijedi za zahtjevne poslove. društvo je organizam koji obavlja određene funkcije. Po Marxu postoje 2 osnovne klase: buržuji i proleteri (vlasnici sredstava za proizvodnju i vlasnici samo svoje radne snage). te "inteligencije" . Ljude možemo rangirati prema svim tim kriterijima. Po Weberu klasna pripadnost ovisi o distribuciji triju društvenih dobara: političkog statusa ili moći. nazvao statusnom skupinom. Vladajuća klasa ima i sredstva i moć da eksploatira potčinjenu klasu (u buržoaskom društvu to su proleteri) na način da višak proizvoda rada radnika zadržava za sebe. Nadalje. i siromašniji članovi profesija poput učitelja. S vremenom možemo očekivati da će se nove klase u Hrvatskoj početi podudarati s klasnom podjelom Rossidesa. Neki su teoretičari došli do teorije o "krugovima pravde". bogatiji službenici koji sudjeluju u politici i imaju rukovodeću ulogu u brojnim dobrovoljnim organizacijama. profesora itd. tj. glavni kriterij određivanja klasa je vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju. "Nejednaka distribucija socijalnih nagrada za društva je funkcionalna jer uloge koje traže rijetke talente moraju obavljati najsposobniji pojedinci. Vlasnici sredstava za proizvodnju čine "vladajuću klasu" koja ima moć da svoje ideje proglasi vladajućom ideologijom. Prema kritičarima funkcionalističke koncepcije stratifikacije. funkcija je stratifikacije da održi ljude na mjestima gdje jesu."bijeli okovratnici". ali su oblikovali tanak sloj nestrukturirane inteligencije." (Ian Robertson) Ova koncepcija slabo objašnjava stratifikaciju društava s nasljednim statusom. 3.) glavni kriterij pripadnosti klasi bio je sudjelovanje u političkom odlučivanju. koji jesu vlasnici sredstva za proizvodnju. 2. zaposlenih na poslovima "plavih ovratnika". niža srednja klasa koju čini oko 30% st. već se interesi pojedinaca često mogu međusobno ispreplitati ili sukobljavati. Marx je zanemarivao klasu seljaka. profesionalaca. kako novostečeno bogatstvo novih skorojevića nije još preraslo u prepoznatljiv sustav vrijednosti više klase. menadžera) koji nisu bili izravno uključeni u političko odlučivanje. odnosno nejednakosti s jednoga područja ne mogu seliti u drugo . bez obzira na klasnu pripadnost. da pomoću državnog. No. socijalna je stratifikacija često disfunkcionalna. medicinskih sestara i sl. U razdoblju socijalizma (do 1990.. Prema Walzeru. Stratifikacija se održava samo zato što je stvara i održava vladajuća klasa kako bi zaštitila ili ispunila svoje interese. te radnička klasa. koja se sastojala od fizičkih radnika. bogatstva i moći miješaju. "Srednja" klasa se sastojala od "tehnokrata" (inženjera. jer oni najbolji ne dolaze uvijek na njima primjerena mjesta. Od uspostave državnosti i promjene režima. Bila je izvor regrutacije za političku klasu ili nomenklaturu. negoli kad se jasno percipiraju razlike među njima. o onome što klasa može učiniti po svojoj strukturnoj smještenosti. a između postoje viša srednja klasa (oko 10% st. studirati madicinu). Prema konfliktnoj teoriji sva je dosadašnja povijest povijest klasnih borbi. Društvo se također mora brinuti da na te položaje dođu pojedinci s primjerenim kvalitetama i talentima. na percepciju vlastite klasne pripadnosti još uvijek najčešće utječe percepcija o političkoj moći pojedinaca na vlasti ili ugled profesionalnog statusa. dok je za skupinu ljudi koji dijele sličan životni stil. dakle pripadnost vladajućoj partiji je bilo glavno određenje "više" klase i glavno sredstvo mobilnosti one "niže" klase.obrazovanih stanovnika..ljude koji nemaju posla.1. čak i u klasnim društvima sa stečenim statusom. Društvo je pravednije kad se zasluge. ali ne čine vladajuću klasu (a upravo su oni bili nositelji proleterskih revolucija). srednja i niža. ali da bi klasa postala za sebe. on nije više frontalan. odnosno u slojevima u kojima su bili njihovi roditelji. Iz toga slijedi da je stratifikacija nužna. Kriteriji određenja klasne pripadnosti Prema Marxu i teoretičarima konflikta. Uzrok stratifikacije je isključivo sukob oko ograničenih 26 . Postoje li klase u Hrvatskoj? I u Hrvatskoj postoje klase. kojima nedostaje i bogatstvo i moć).kad se moć ili ugled ne može kupiti ili kad ugled ne mora donositi bogatstvo. glavni kriterij klasne pripadnosti postaje bogatstvo. koji se mogu ispreplitati na različite načine. donja ili niža klasa koja obuhvaća 20% stanovništva (stariji. pravnog i političkog aparata zacementira postojeće odnose u proizvodnji. Mnogi smatraju da je glavno određenje političkih podjela bila nacionalna pripadnost. Sukob onih koji imaju i onih koji nemaju mnogo je raspršeniji. a stratifikacija je nužna kako bi ljudi bili motivirani da popune važne funkcije.) . jer ih u suprotnome nitko ne bi želio obavljati. Pojam klase Weber je stoga ograničio na skupinu ljudi koji dijele sličnu razinu bogatstva i sličnu socijalnu sudbinu. Daniel Rossides govorio je o 5 klasa prema razini njihova bogatstva: najbogatija klasa koju u Americi čini 1% stanovništva. Marksistički analitički aparat je pregrub za analizu novih društvenih odnosa u kapitalizmu.

Prema Lenskome osnovna sredstva za život raspodjeljuju se onako kako tvrde funkcionalisti . I ovom se metodom koristio Warner . poput godišnjeg dohotka. Ona posjeduje 9% svjetskog dohotka. ukupan dohodak najbogatijih 25 milijuna Amerikanaca jednak je ukupnom dohotku 2 milijarde ljudi. Današnja ispitivanja često se koriste većim. Slična. pokazalo se da mnogi ljudi sebe svrstavaju u višu klasu negoli je realno. u srednjoj 4 269 $. pri čemu su ispitaniku ponuđene već određene klase. 1949. te su potom kvalitativne odgovore poput "onaj stari aristokrat" ili "oni lovaši" i sl. ti se viškovi raspodjeljuju sukobom među pojedincima i skupinama. Na razini pojedinačnih razlika u bogatstvu socijalne su nejednakosti još drastičnije. Prema Branku Milanoviću iz Svjetske banke. istraživač postavlja ljude u proizvoljan broj klasa na temelju nekog unaprijed zadanog kriterija. a neki sociolozi smatrali su da je dovoljno testirati samo jedan kriterij: visinu dohotka glave obitelji. morala. Bit njihove studije je izučavanje načina kako ljudi formuliraju svoje pojmove klasa. U najbogatijoj grupaciji prosječni je iznos kupovne moći 24 806 $. prethodna se dva pristupa ne isključuju. problem je što postoje tako mnogobrojni (i proizvoljni) kriteriji za povlačenje crte između klasa.) 50% ljudi je izjavilo da pripada radničkoj klasi. Kasnija ispitivanja (Hollingshead) pokušala su doći do klasne pripadnosti pomoću samo triju kriterija: mjesta stanovanja.bit ćete pripadnik određene klase ako vas drugi vide kao njezina pripadnika. b) Drugu čini 42% svjetske populacije.1 milijarda ljudi ima godišnji dohodak manji od 1 000 $. na najvišem mjestu bio liječnik. kako tvrdi teorija konflikta. No. U kasnijim ispitivanja. a ne manjim brojem kriterija pri utvrđivanju klasne pripadnosti. 3 najbogatija čovjeka na svijetu imaju bogatstvo jednako dohotku 10% najsiromašnije svjetske populacije. a ljudi se često ne slažu s klasnom pripadnošću koju su im sociolozi na taj način pripisali. a) Primjeri nejednakosti na svjetskoj razini 2004. kada su ljudima bili ponuđeni dodatni odgovori. a 25% da ne pripada nikakvoj klasi. poput vrijednosti nekretnina. Kad se koristi subjektivnom metodom.on je testirao 6 glavnih indikatora: zvanje. ali u klasifikaciji viša-srednja-niža-radnička klasa (Centers. svrstali u 6 kategorija. izvor dohotka. ali komparativna ispitivanja na međunarodnoj razini pokazala su značajna odstupanja od tog rangiranja. nužnih. istraživač jednostavno pita kojoj klasi ispitanik misli da pripada određeni pojedinac. Tom su se metodom koristili Lloyd Warner i Paul Lunt. a na najnižima smetlar. Mjerenja klasne pripadnosti Kad se koristi reputacijskom metodom. Prema bogatstvu. opravdanih) mehanizama stratifikacije koji su određeni ograničenim resursima i onih (disfunkcionalnih.resursa. Ova metoda također ovisi o procjeni ispitanika o vlastitoj klasnoj pripadnosti. Loša strana ove metode je da se ona ne može primijeniti na veće zajednice i društva. koji se tebaju izbjeći) koji su određeni viškom resursa. Glavna zadaća ove teorije je povijesno istraživanje raznih oblika stratifikacije i utvrđivanje razlika između onih (funkcionalnih. religije) određuje raspodjelu socijalnih dobara. 1% najbogatijih ljudi na svijetu posjeduje bogatstvo koje je jednako bogatstvu 57% najsiromašnijih. u kojem pobjednici ("vladajuća klasa") uz pomoć ideologije (prava. U toj skupini 2. a u najsiromašnijoj 1 184 $ godišnje. tri najbogatija čovjeka na svijetu imala su vlasništvo koje je nadilazilo BDP 47 najsiromašnijih zemalja. staretinar i čistač cipela. Međutim. Tako je u ispitivanju NORC 1987. Kad se koristi objektivnom metodom. vrste susjedstva u kojoj se živi i sl. potom profesor i pravnik. istraživač postavlja pitanje ispitaniku kojoj klasi pripada on sam. Ona posjeduje 45% svjetskog dohotka mjerenog iznosom kupovne moći. Objektivna metoda bila je posebno zanimljiva kad se primijenila u istraživanjima socijalnog prestiža ili reputacije pojedinih struka ili zanimanja. U svibnju 2005. područje stanovanja. Prednost metode je da se do jasnih podataka dolazi bez opsežnog istraživanja. u izvješću UN-a o ljudskome razvoju navodi se da postoje 3 grupacije nacije prema kriteriju "ljudskog razvoja". U takvim ispitivanjima se od ispitanika traži da rangiraju pojedina zanimanja. Oni su prvo ispitali članove jedne male zajednice o tome kako oni dijele ljude na klase. zanimanja i stupnja obrazovanja. Ova metoda ovisi o procjeni ispitanika .tako da se važnijim ulogama ili funkcijama dodjeljuju veće nagrade. 27 . U SAD-u se takva ispitivanja već dugo vode kako bi se testirale promjene prestiža pojedinih zanimanja. jer većinu potrebnih podataka i inače prikuplja neka nacionalna statistička agencija. budući da društva proizvode i viškove sredstava za život. a 125 najbogatijih ljudi svijeta posjedovalo je vlasništvo koje je nadilazilo ukupan BDP svih najnerazvijenijih zemlja. Međutim. visinu dohotka i količinu obrazovanja. U istraživanju časopisa Fortune 1948. vrstu stana (boravište). 6% je odgovorilo da pripada "nekoj drugoj klasi". nepravedno raspoređenih. Prednost metode jest da se može primijeniti na veliku populaciju ispitivanjem javnog mnijenja na slučajnom uzorku. stanovništvo se može podijeliti na dvije grupacije: a) Prvu čini 13% svjetske populacije. Društvena stratifikacija dakle nije nužnost. te da svrstavanje u klase izravno ovisi o subjektivnim tumačenjima ispitanika. Prema evolucijskoj teoriji stratifikacije. a rezultati takve ankete bitno ovise o načinu postavljanja pitanja ili ponuđenoj klasifikaciji. U toj skupini 500 milijuna ljudi ima godišnji dohodak iznad 11 500 $. u klasifikaciji viša-srednja-niža klasa 80% ljudi je izjavilo da pripada srednjoj klasi.

Prva se odnosi na promjene socijalnog položaja tijekom života pojedinca. a ako je bitna promjena statusa za pojedince moguća i u jednoj generaciji. Glavni kriterij mobilnosti bilo je članstvo u komunističkoj partiji ili pripadništvo vojnim snagama. Nakon nekoliko godina svakodnevnog prelaska interne granice. Trajniji skok u statusu mogao se ostvariti tako da se pronađe posao uz granicu privlačnije zone ili republike. bile promjene 1990-ih u komunističkim zemljama. npr. kao što su npr. U slučaju da društveni sustav priznaje samo pripisane statuse. ali i posjedovanje raznih simboličnih znakova ranga kao što su sportski auto. već o tome jesu li statusi pripisani (nasljedni) ili stečeni. često postoji barem iluzija napredovanja na društvenoj ljestvici. st. Ali to ne znači da zbog toga mora doći do promjene u društvenoj stratifikaciji unutar pojedinih zemalja. kad mijenja radno mjesto koje ima isti status kao i prethodno ili kad se preseli u novi grad s istim rangom. No ti su kriteriji isuviše pojednostavljeni . horizontalne pokretljivosti motiviran socijalnom percepcijom novog radnog ili boravišnog mjesta kao mjesta koje je u nekom smislu ipak "više" na društvenohijerarhijskoj ljestvici. najčešći kriteriji uspjeha bi mogli biti dobra ženidba. npr. u kojima se otvara niz novih radnih mjesta i u kojima postoji tradicija horizontalne mobilnosti. Premda je općenito društvena stratifikacija stabilnija od promjena u materijalnoj nejednakosti. Ako stratifikacija. koja se odnosi na vertikalnu pokretljivost pojedine skupine. Komparativne međunarodne studije socijalne mobilnosti i nejednakosti pokazuju koji su faktori uključeni u prihvaćanje novih uloga i percepciju uspjeha. ali se zato bitnije mijenjala društvena stratifikacija. kao npr. konobar postaje poduzetnik ili poduzetnik bankrotira i postaje konobar. Mnogi sociolozi smatraju da je mobilnost vezana za broj ponuđenih statusa u određenom društvu i iz toga zaključuju da je današnje društvo zbog toga mnogo otvorenije i da su pojedinci zbog toga socijalno mobilniji. Premda su pojedinci danas bez sumnje horizontalno mobilniji nego ikada. Faktori (kriteriji) mobilnosti Kriteriji mobilnosti se općenito podudaraju s kriterijima klasne pripadnosti . Viktor Zaslavski. Stanovnik zatvorenog grada mogao je lako otići u otvoreni grad ili na selo. a druga na pokretljivost djece u odnosu na njihove pretke. Društvena mobilnost Glavne vrste društvene pokretljivosti su horizontalna i vertikalna društvena mobilnost. jasno je da su mogućnosti pojedinca za napredovanje manje. mogla se dobiti interna putovnica privlačnije zone. društveni sustav pojedincima ne dopušta promjenu njihova statusa. a stanovnik otvorenog grada može otići u drugi otvoreni grad ili na selo.kada bismo pitali pojedince. mjestu stanovanja. upitno je koliko zbog toga raste njihova vertikalna mobilnost. Neki sociolozi govore i o deklasiranju kad je riječ o tome da se cijeli slojevi ili klase svrgavaju ili posve uklanjaju s društvene scene. Korelati klasne pripadnosti i drugih socijalnih fenomena Studije su pokazale kako postoje zanimljive korelacije između klasne pripadnosti i: a) zdravlja . U slučaju stečenih statusa koji se mogu postići radom. jer je potomak miješanog braka mogao izabrati privlačniju nacionalnost roditelja. Mobilnost nekog društva međutim ne ovisi o broju statusa. visini dohotka. Svaka bitnija socijalna. Međutim. Poseban je primjer mobilnosti strukturna mobilnost. obrazovanjem i sl. višem stupnju obrazovanja itd. tj. ali je za njih teško stalno odlaziti u zatvoreni grad. a kretanje pojedinca ovisilo je o vrsti "interne putovnice". U Sovjetskom Savezu postojao je sustav "internih putovnica" koje su kreirale posebnu hijjerarhijsko-prostornu strukturu društva. Posebna tema vezana uz mobilnost je pokretljivost pojedinaca (penjanje ili spuštanje na društvenoj ljestvici) unutar društveno stratificiranog sustava u jednoj generaciji (intrageneracijska mobilnost) ili pokretljivost pojedinaca ili cijelih slojeva u više generacija (intergeneracijska mobilnost). govorimo o zatvorenom sustavu ili društvima. Ženidba/udaja je bila značajno sredstvo mobilnosti. u iznimnim situacijama. to je i boljeg zdravlja 28 .b) Promjenljivost društvene nejednakosti i društvene stratifikacije Praćenjem ekonomskih pokazatelja nejednakosti vidi se da se razmjeri svjetskih nejednakosti povećavaju. skupo odijelo itd. kada mjesto koje se nudi ne bi pobudilo nadu da će se pojedinac pomaknuti na hijerarhijskoj ljestvici. demokratsko društvo ne mora zbog toga biti stratificiranije. pa i ekonomska promjena uključuje poremećaj utvrđene socijalne stratifikacije.to znači da su mjerila klasne pripadnosti i izvora uspona ili propasti na društvenoj ljestvici. s dobivanjem stalnog zaposlenja ili pak ženidbom. Drugi glavni kriterij bio je mjesto boravka (je li bila riječ o otvorenim ili zatvorenim gradovima). Stoga su na granicama takvih zatvorenih gradova nastajale "sive zone" potencijalnih imigranata u privlačnije zone. preseljenje u bolji grad ili državu.što je pojedinac viši na društvenoj ljestvici. Neostaljinistička država). ruski sociolozi. Kod horizontalne mobilnosti riječ je o socijalnom kretanju ili premještanju pojedinca unutar istoga ranga. Pokazalo se da su zemlje s najvećom mobilnosti (i u kojima najbrže raste nejednakost) one u kojima postoji najviše imigranata. Vertikalna mobilnost se odnosi na kretanje osoba između socijalnih rangova: ona može biti usmjerena "prema gore" ili "prema dolje". klase ili zanimanja u odnosu prema drugim grupama u stratificiranom društvenom sustavu. kad pojedina zanimanja ili slojevi iz nekog razloga dožive snižavanje svog socijalnog položaja. prema ideji sociološke inercije. razmjeri nejednakosti ostali su razmjerno isti. Ali moguće su i manje drastične promjene. odnosno nacionalnost pojedinca (Zaslavski. Riječ je naravno o stjecanju boljeg radnog mjesta. npr. govorimo o otvorenom sustavu ili društvu. Stoga je velik dio tzv. pojedinac se ne bi odlučio za takav korak. Međutim. Zanimljive analize faktora mobilnosti ponudili su 80-ih godina 20.

ali i uzori poželjnog stila života zahtijevaju obiteljske zajednice koje su manje od Murdockove pojmovne definicije. no često umiru zbog bolesti i gladi. U vremenima oskudice prepušta ih se smrti od gladi. ekonomske migracije. postojeće se nejednakosti perpetuiraju ili pojačavaju odgoja djece . otuda i povećanju obitelji. a industrijalizacija i urbanizacija razbijaju takve obrasce te se proširena obitelj smanjuje i razbija na nuklearne obitelji.6% 16.6% 17% 55% 9 milijuna 29 . Stari ljudi nemaju nikakvu pomoć i zaštitu. Teorija irsko-finskog para znanstvenika Lynna i Vanhanena pod naslovom Inteligencija i bogatstvo naroda. a nakon toga ih prepuštaju snalaženju za hranu i smještaj. no pojavom agrarnih tehnologija prednost dobivaju veće zajednice te nuklearna obitelj teži proširenju.5% 10. Veza muškarca i žene vrlo je slaba i nestalna. tvrdi da postoji isto tako jaka korelacija prosječnog kvocijenta inteligencije stanovnika neke zemlje i njezina bogatstva. majke i oca. Prema tom primjeru nuklearna obitelj ne bi bila osnovna jedinica. Nestabilnost bračne zajednice. 27 godina neoženjenih muškaraca. Agrarna društva teže jačanju srodničkih veza.7% 38% 5.5.više klase ili statusi češće su povezani s konzervativnijim socijalnim ponašanjem i s glasanjem za konzervativnije stranke religioznošću . Prvi oblik obitelji je nuklearna obitelj. a potom razgrađuje proširenu porodicu. jer osim seksualne. kao npr. Njihovi su sudovi prema nejasnim. uže ili šire utvrđuje srodstvo. socijalizaciju i ekonomski suživot. STRUKTURA OBITELJSKIH ZAJEDNICA Nuklearna obitelj Najpotpuniji komparativni pregled različitih oblika u kojima se pojavljuje obitelj sastavio je Georg Peter Murdock u studiji Social structure. stvarajući zajedničku kulturu. sustavno sređujući podatke koje su desetljećima sakupljali antropolozi. više klase češće participiraju u zajedničkim aktivnostima zajednice. već bi to bili pojedinci i zajednica majke i djeteta.kako bolje obrazovani dobivaju bolje poslove.odgoj kod viših slojeva češće se postiže "kondicioniranjem" . iako žive u parovima. 29. Njezina pojava..3% 43. koji tvrde da je urođena razlika u inteligenciji pojedinaca uzrok socijalne stratifikacije i svih spomenutih korelata klasne pripadnosti. a) Razbijena obitelj Definicija nuklearne porodice pretpostavlja da se slojevi srodničkih povezivanja stvaraju oko nje u koncentričnim krugovima "srodničkih koljena". U većini društava nuklearna je obitelj temeljna jedinica širih porodičnih zajednica koje se. ili bez djece. 9. Uza sve to pleme opstaje reproducirajući svoju zajednicu kroz stotinu godina. Nuklearna obitelj ne pojavljuje se samo u nerazvijenim društvima gdje je osnova za tvorbu širih zajednica (klan.3% 22. rezultat je industrijalizacije i urbanizacije. 2002. vlastite ili usvojene". Nuklearna obitelj stvara se ondje gdje postoje zajednice lovaca i sakupljača. Seksualni odnosi su rijetki i ne pokazuje se osobit interes za afektivne i seksualne veze.b) c) d) e) f) političkog ponašanja . kao atomi u molekule.7% 33. Veći je broj instancija devijantnog ponašanja nižih klasa. Izloženost stalnim migracijama. jer je takva briga za humanu reprodukciju neizbježna kao osnovna i univerzalna. SAD neudanih žena. Djece ipak ima mnogo.suzdržavanjem od znakova ljubavi negoli prisilom da se slijede roditeljska pravila Nadalje. 27 godina izvanbračne djece izvanbračne djece u crnačkim obiteljima obitelji gdje je majka sama s djecom 1970. istospolni brak i sl. no samo jedan oblik njezina funkcioniranja.više su klase religioznije od nižih bračnom stabilnošću i spolnim ponašanjem . Brak je osnova stvaranja obitelji. afričko pleme Ik migracijama je natjerano u vrlo negostoljubiva područja na jugu Sudana. imaju jedno dijete ili više njih. sina i kćeri. Riječ je o "odraslim osobama suprotnog spola od kojih dvije održavaju spolne odnose. Poznata je studija Gaussova krivulja američkih sociologa Herrensteina i Murraya. Međutim. definicija postaje problematična u slučajevima kad se drugačije .više klase obično imaju stabilnije brakove kvocijenta inteligencije i obrazovanosti . ekonomsku kooperaciju i reprodukciju. Djecu majke doje do treće godine. 25 godina neudanih žena. u kojoj uspoređuje 250 u povijesti poznatih razvijenih i plemenskih društava. smatraju mnogi. oskudici i gladi promijenila je odnose u obitelji. i to nepotpune nuklearne obitelji. Određenje nuklearne obitelji podrazumijeva zajedničko stanovanje. Npr. Nema emocionalnih veza između roditelja i djece. U tom smislu nuklearna je obitelj najmanja zamisliva jedinica obiteljskih sustava. Moderno društvo je društvo netipičnih oblika nuklearne. obitelj regulira i funkcije prokreacije i reprodukcije. Nuklearna obitelj podrazumijeva postojanje braka koji Murdock definira kao "skup običaja koji se usmjeravaju na seksualno povezani par osoba unutar porodice". koja se sastoji od muža i žene te njihovih potomaka. milijuna 1981. visok stupanj razvoda brakova. Obitelj je grupa osoba povezanih brakom. slažu u šire forme. 1949. Cikličnost u tome prepoznaje Skolnik tvrdeći da kompleksnost društva najprije stvara.nesimetrično. kod obitelji s jednim roditeljem. 14% 9% 26. neortodoksnim socijalnim ponašanjima tolerantniji negoli onih nižih klasa. krvnim srodstvom koje konstituiraju jedno domaćinstvo u kojem komuniciraju svi međusobno u njihovim ulogama muža i žene. pleme). supružnici su odvojeni u potrazi za hranom. 25 godina neoženjenih muškaraca. a porastao je i broj osoba koje ne sklapaju brak.

rodbina za nju odabire muža. a samo 43 društva ju smatraju nedopustivom i zabranjuju. što stvara privid poliandrije.5%. Za Kinu i Japan karakteristična podvarijanta poliginije je sustav uzdržavanja konkubine. Takva sustav polako se napušta od 1901. Treba istaknuti da je u nekim slučajevima (Toda) riječ o sustavu u kojem više braće ima jednu ženu (fraternalna poliandrija). U gradovima je broj članova domaćinstva manji i kroz vrijeme manje promjenjiv. Položaj konkubina u Kini nije se mogao izjednačiti s položajem žena. Nije rijedak slučaj da u nekim društvima više muškaraca izdržava ili potpomaže jednu ženu. već o nuspojavama industrijalizacije i urbanizacije. Konkubina ne uživa zaštitu braka.Britanija 30% obitelji odgovara stereotipu nuklearne obitelji 24% domaćinstava su samačka 27% obitelji čine bračni parovi koji žive sami i nemaju djecu 13% domaćinstava ne može se povrgnuti pod nabrojene kategorije svaka treća žena starija od 30 godina živi sama. Osim toga. ali nemaju obvezu brinuti se o njoj ili djeci. Osim toga. Nisu rijetki ni drugi slučajevi privilegija slobode spolnih odnosa žena sa srodnicima muža. Tamo žene žive bez muža u kućanstvu svog brata zajedno sa svojom djecom. i kod imućnijih zemljoposjednika. b) Poliginija Poliginijski oblik obitelji javlja se dosta često. jasan je i porast broja samačkih domaćinstava. ali znatno veću ulogu ima mišljenje da je teško upravljati poliginijskim domaćinstvom i činjenica da monogamni ideali zapadne civilizacije prodiru u više. Prividna poliandrija znatno je češća. no uživa punu materijalnu zaštitu.). Umjesto muža imaju stalne ljubavnike koji ne postaju članovi obitelji. obično nema pravo na nasljeđivanje. bogatije i obrazovanije slojeve koji si mnogoženstvo inače mogu dopustiti. ekonomsku kooperaciju i seksualnu vezu. Gotovo do današnjeg vremena sličan običaj . ona prema njemu nema nikakvih prava. a ona i njezina djeca su pod kontrolom prave žene.8%. kada žena dosegne doba puberteta.9% i u Iranu 7. ona nema pravo zahtijevati emocionalni ili seksualni ekskluzivitet. Međutim. ali koje muž mora tretirati jednako. U Murdockovoj klasifikaciji od 250 analiziranih društava 193 karakterizira dopustivost i ohrabrivanje poliginije. a postotak brojnijih domaćinstava je manji i manje varijabilan nego za prosjek Hrvatske. U stvarnosti je poliginija razmjerno rijetka . u Jordanu 6.9%.logika broja govori protiv takvog rješenja. što sve podržava kultura i javno mnijenje". a nuklearna obitelj zapravo je sastavljena od brata i sestre i njezinih potomaka. a njezina se djeca u pravilu ne priznaju ravnopravnima svojoj polubraći.8% Pariz Hrvatska U Hrvatskoj 40. kojima treba radna snaga.1) 6. (u Madrasu je zabranjen 1932. u Alžiru je postotak poliginijskih brakova 1. izvještaji prvih kolonijalnih istraživača govore o tome da su dravidska plemena u Indiji prakticirala poliandriju. Naime. oženjeni muškarac ima više od jedne žene. 30 . Osoba oca utvrđuje se prihvaćanjem dara pri rođenju djeteta. no rijetko je riječ o stvarnoj zajednici života. no otac time ne stječe posebna prava ili obveze jer dijete nastavlja živjeti s majkom. Prakticira se puna matrilinearnost pri određivanju srodništva. bez djece ili obitelji broj članova domaćinstava domaćinstava sa više od 6 članova 1948. Izgleda da je prije bilo više ovakvih slučajeva. 4 (3. (c) Konkubinat Konkubinat je situacija u kojoj muž ima pravo dovesti u obitelj još jednu ženu i njezine potomke. a) Poliandrija Poliandrijska obitelj javlja se rijetko . Nakon razvoda ženi je dopušteno imati ljubavnike. budući da tamo ima političku funkciju širenja obiteljskih veza. U Egiptu i Siriji prosječno svaki 10. što uključuje zajednicu života. jer npr.samo u dva zabilježena društva (Markizi u Polineziji i Toda u Indiji) je to stvarno uobičajen i preferiran oblik braka. Djeca u pravilu ne postaju članovi obitelji. Proširena obitelj: poliandrija i poliginija Početni oblik slaganja u u širu zajednicu Murdock prepoznaje u poligamnoj obitelji "koja se sastoji od dviju ili više nuklearnih obitelji povezanih višekratnom ženidbom. o tome da oni znaju jedan za drugoga i takvu vezu smatraju prihvatljivom. ne nasljeđuju i nemaju ravnopravan položaj s djecom prave žene. neudana ili razvedena. koji joj daju darove. Mnoge zemlje zakonski su ograničile poliginiju.zadržao se i kod Nayara. jedan od roditelja simultano je u više brakova". Indija. jer je slobodni seksualni moral često zbunjivao eurocentrične istraživače. naroda u Indiji. no brak traje svega nekoliko dana. niti zaštitu materijalnih interesa. Žena istina nije imala pravo legalnog prigovora zbog dovođenja konkubine. bračne veze u kojoj žena ima dva muža ili više njih. objektivnim promjenama koje ostaju trajne. čak i ako je definiramo strože kao "zajednicu u kojoj postoji bračna veza jednog muškarca s više žena istodobno. Sredinom stoljeća primijećeno je da se poliginija obnavlja ponajprije kod dva sloja: beduinskih šeika. tj.prividna poliandrija .6% ispitanih društava. budući da u društvima broj muškaraca uglavnom odgovara broju žena. bračne veze u kojoj muž ima dvije žene ili više njih. Kina i Japan tradicionalno su bile zemlje u kojima se prije prakticirala poliginija. kad se muškarac zasiti konkubine. Poligamija pretpostavlja postojanje jednog od dvaju mogućih oblika: poliandrije. Ne uspostavlja se bračna veza te konkubina ne ulazi u srodničku zajednicu. Takvu situaciju Murdock pronalazi u čak 17. i poliginije. nije riječ o subjektivnim slabostima ili imitaciji načina života razvijenog svijeta. Prema Kuranu u islamskim zemljama je dopušteno imati do 4 žene.3% obitelji ne odgovara stereotipu nuklearne obitelji. za kojeg se ona formalno udaje.94) 21.3% početkom 90-ih 3 (3. u Tunisu 4.

Otac je za svoju djecu stranac. d) Grupni brak Murdock pod pojmom poligamije razumije i treću varijantu: grupni brak. Prema istraživanjima Kimballa Younga. koja postoji u onim društvima u kojima majčin brat (ujak) ima posebnu ulogu u odgoju. U zajednicama Čukčija u Sibiru i Diera u Australiji. Naime. muž povremeno mijenja preferencije prema ženama. Kirkhoff razlikuje 4 tipa porodice prema mjestu njezina zasnivanja: 1. ostaju kod kuće i uključuju svoju nuklearnu obitelj u proširenu obitelj svojih predaka. često uzimajući za ženu njegovu kćer.uključeni u srodničku zajednicu. 3. a smatralo se da je primjeren primitivnijim društvima u kojima se tolerantnije gleda na spolne odnose. gdje dječaci od desetak godina trajno napuštaju dom roditelja i odlaze živjeti ujaku. ekonomskim zahtjevima industrijskog društva (Japan) ili obrazovanjem viših i imućnijih slojeva. njegova vlastita djeca žive s bratom njegove žene. gdje sin ili kćer. obilježava stalna napetost i emocionalna nestabilnost. što se nastoji reducirati time što jedna žena dobiva poseban status ili sl. Mnoge kulture koje primjenjuju matrilinearni sustav posebno značenje pridaju majčinom bratu. a sororat je pravilo koje potiče udovca da se oženi sestrom svoje pokojne žene. Takva neolokalna obitelj tipična je za moderna društva. npr. uzajamnu i višestruku bračnu vezu više muškaraca i žena. Bilokalno načelo.obitelji u takvoj zajednici. u plemenu Koingang koje odobrava grupni brak. Mnogo je češći sustav unilateralnog srodstva u kojem se bilo majčina bilo očeva krvnosrodna linija smatra srodničkom. Takav sustav u kojem ujak reprezentira obiteljski autoritet. Avunkulatsku porodicu. Ovakav sustav poznaje oko 15% društava. Sestrina djeca ujaka nasljeđuju i brinu se za njega u starosti. Npr. Računanje srodstva Srodnički sustavi europskog kulturnog kruga srodnicima priznaju osobe koje se nalaze u krvnoj vezi i preko majčine i preko očeve loze. obično pridajući veću pažnju najmlađoj i najatraktivnijoj. Matrilinearni srodnički sustav u kojem su svi srodnici po ženskoj liniji . ne spadaju u njegov obiteljski krug. u plemenu Haida u Britanskoj Kolumbiji. Svi muški potomci prema očevoj lozi žive zajedno. Matrilokalnu porodicu. mormonsku poliginijsku obitelj. 18% poliginijsko. njezine sestre i potomci . ujaku. njezina braća i sestre.Krajem razdoblja dinastije Tang zabranjena je bigamija. jer su za dijete važnije srodničke veze na majčinoj strani. Istodobno. sa ženama različitog podrijetla i navika. ali ne i njihove žene . Unilateralno srodstvo ima 2 varijante: 1. Patrilokalnu porodicu. no spolna sloboda dopuštena muškarcima (prostitucija) opstala je unatoč stalnim pokušajima da se iskorijeni. Levirat je kulturalni zahtjev koji nalaže da se udovica novim brakom poveže sa bratom svog pokojnog supruga. a 60% monogamno. Majka. Toj klasifikaciji treba dodati mogućnost da nakon sklapanja braka mladenci formiraju novu inokosnu nuklearnu obitelj i žive odvojeno od srodnika. pa dolazi do ljubomore i sukoba između ostalih žena. tj. tj. njegova braća i potomci. a Sun Jat Sen i kasniji revolucionari strogo zabranjuju konkubinat. Patrilinearni srodnički sustav u kojem su svi srodnici po muškoj liniji . Zanimljiv primjer problema poliginijske zajednice pružaju i mormoni u Sjedinjenim Državama. no ne i na nastanak multifunkcionalne zajednice . Malinowski opisuje obiteljske odnose na Trobrijandskim otocima i zaključuje da ulogu oca zapravo preuzima ujak. Good zaključuje da se poliginija uglavnom napušta i da prodiru oblici monogamne nuklearne obitelji. Lokacija obitelji Neki tipovi proširene obitelji određuju se prema mjestu zasnivanja zajednice. 4. Young zaključuje da su mormoni u stvarnosti napustili poliginiju. a prema njima on održava odnose ljubavi i brige.otac. njihovi preci i potomci ne spadaju u istu srodničku skupinu. Futurolog Toffler tvrdi da je riječ o uzajamnom približavanju oblika obitelji. no otac se pouzdano nikada ne zna. Preferencija prema sororatu zabilježena je u 100 društava. koju karakterizira poseban odnos oca i muških potomaka. Nećak nasljeđuje ujaka i njegov položaj glave obitelji. Naime. društvima koja se spominju kao primjeri postojanja grupnog braka. ne samo zbog vanjskog pritiska već i zbog bitnih problema održavanja obiteljskog života. U većem broju slučajeva pravilo se provodi samo ako postoji mlađi brat ili sestra preminulog bračnog druga. njezinih kćeri te njihovih muževa i djece. Takav se sustav naziva bilateralnim srodstvom. očevoj obitelji priključuju se nuklearne obitelji njegovih muških potomaka. zavisno od posebnih okolnosti. genealoška analiza u rasponu od 100 godina pokazuje da je 8% brakova bilo grupno. majka je uvijek sigurna. njegova braća i sestre. Konjugalna obitelj 31 . odgaja djecu poput oca i brine se za njih naziva se avunkulat.majka. jer kako poligamna društva napuštaju svoje tradicije. grupni brak se svodi na liberalan stav prema spolnim odnosima. U Japanu je proces bio vrlo brz i već nakon razdoblja Meiji reformacije pravi konkubinat je vrlo rijedak. preci i potomci ne spadaju u istu srodničku skupinu i nisu u srodstvu s njegovom djecom. podržani idejama romantične ljubavi (Indija). Levirat se javlja u nešto više od polovine (127) ispitanih društava. ponekad i u drugo naselje. On postoji u rijetkim pojedinačnim slučajevima. a rijedak je i povremen u daljnjih 58. tako i zapadna društva prakticiraju "sukcesivnu poligamiju" praksom razvoda brakova i tolerancijom nekonvencionalnih oblika obiteljskih zajednica. 2. Ponekad do nastanka poligamnih zajednica dovode levirat i sororat. 14% poliandrijsko. koja se sastoji od majke.uključeni u srodničku zajednicu. 2. no nikada im nije onoliko blizak koliko ujak. Otac.

Pojavljuje se ideja da je ljubav strasna afektivna veza u kojoj se događa emocionalno ispunjenje i fizičko zadovoljenje te da je to osnova braka. politička ili drukčija interesna veza. Takav napor bi bio besmislen da time ujedno ne uče i odnose između različitih uloga. Melver i Page razlikuju osnovne (osiguranje doma. Do modernog vremena romantični ideal bračne i ljubavne veze nije postojao . neke nestaju. vladavine žena. U kasnom 17.od literarnih predložaka jeftinih romana. LeMasters je proučavala stajališta parova o djeci i njihovu odgoju. Parsons kao glavne zadatke ističe primarnu socijalizaciju mladih i emocionalnu stabilizaciju odraslih. Funkcije moderne obitelji Murdock smatra da su osnovne funkcije obitelji reprodukcija i regulacija seksualnog ponašanja. lojalnosti prema obitelji i ulozi emocija (afektivni individualizam). do aspiracija ugrađenih u doživljaj smisla obiteljske zajednice. emocionalniji. Rast individualizma i paralelno zatvaranje u privatnost i osobnu slobodu stavlja pojedinca izvan rodovskih veza mijenjajući dotadašnje shvaćanje o dužnostima u braku.brak je smatran zajednicom koja ima ekonomske i reproduktivne zadatke. Međutim uviđa da je ona nestabilna u evolutivnom održanju. emocionalne. ulogu u zaštiti i ranoj socijalizaciji djece. ostvariti i emocionalnu vezu. mijenja se i njihovo međusobno značenje i rang važnosti. ljubavnu i bračnu vezu. moraju znati sve svoje rođake i njihov položaj.kada se smanji materijalna oskudica. reprodukcija i odgoj djece. Nisu imali prilike vidjeti to u obiteljskom životu jer žive u izoliranim nuklearnim obiteljima te su iznenađenja razlikom između prikazanog i stvarnog frustrirajuća. braće i sestara . a spolni partneri sporedni. te postaju i kriterijem životnog uspjeha.promjene od vladavine žena na patrijarhalnu 32 . nije bilo društva koje je dopuštalo pripisivanje smisla ljubavi. no pritisci zaposlenja. do stvarnosti koja otvara perspektive izbjegavanja braka. Bračni partner odabire se slobodno. pri čemu nije loše. Pleme Tikopi razvilo je kompleksan sustav srodništva koji obuhvaća nekoliko tisuća članova plemena: od malena djeca se uče složenim nazivima i porodičnim odnosima. etničkog.st. imovinskog i obrazovnog statusa. Romansa je ideal. klase. Luhmann smatra da se najveći broj partnera nalazi među ljudima sličnog geografskog podrijetla. sama po sebi se ne može opravdati. st.Linton razlikuje dva tipa obitelji: konjugalnu koja se zasniva na seksualnoj i afektivnoj vezi. jer krvnosrodnička porodica ima brojne prednosti: stalnost. frustracijom i tenzijama. a kojoj su krvnosrodničke povezanosti sekundarne. Omogućuje se da se osobnom afektivnom životu dade smisao. odnose u radu. ali samo sa socijalno odgovarajućim partnerima.bračno nezadovoljstvo i visok stupanj razvoda pripisuju se i visokim očekivanjima koja nameće ideal strasne ljubavi. nadmetanju. pojavila se Bachofenova knjiga "Materinsko pravo. spolnosti. roditelja i djece. supruzima. sve se mijenja kad se taj ideal u masovnim razmjerima prihvati kao stvaran i mogući cilj. Zaključuje da je roditeljstvo okruženo folklornim mitovima (raširena vjerovanja ne zasnivaju se na činjenicama) i većina muškaraca i žena zapravo i ne zna što znači biti roditelj dok to ne postanu. zaštitne. Legitimizacija braka smislom strasti rezultira. svakodnevna rutina ne ostavljaju puno mjesta za osjećaje. trošenje i sl. prijateljstvu.). roditeljima. Odrediti srodnički status znači odrediti ukupan svijet prava i ovlaštenja pojedinca koji se osjeća sastavnim dijelom porodične zajednice. održanje imovine i davanje statusa svojim članovima. studija o ginekokraciji antičkog svijeta na osnovi njegovih religioznih i pravnih obilježja". Ta ideja ne nastaje naglo. kad strast oslabi. Konjugalnu obitelj smatra primarnom. No. U konjugalnoj obitelji je drukčije. Evolucija obitelji a) Bachofen: Mit o matrijarhatu 1861. Ona se ne smatra vrijednom sama po sebi. kad se strasti pridoda neupitni smisao. Ljubav nije podložno lojalno trpljenje ili prijateljstvo te u idealiziranom smislu postaje strast. funkcije obitelji se mijenjaju. djeci.ekonomske. sjećanja na stvarne događaje. društvene sveze izvode se iz razvoja jedinog odnosa koji je čovjek preuzeo od svojih životinjskih predaka: odnosa muža i žene. Prvi stupanj razvoja doba je ginekokracije. prema emocionalnim preferencijama.odnosa nepodijeljene porodice. ljubavi. prema Bachofenu. političke. Afektivna očekivanja glavna su osnova braka konjugalne obitelji. stabilno zadovoljenje seksualnosti) i brojne sekundarne (zaštita zdravlja. koja daje status i osigurava imovinu. a život u obitelji postaje intenzivniji. kad pobijede ideje o pravima čovjeka-pojedinca i kad se stvore institucije koje jamče poredak. Ona je osnova za seksualnu. Stabilizacijom društva i kidanjem okova tradicije rastu ambicije i potrebe za ljubavlju. pridajući joj značenje nastanka novog semantičkog koda koji omogućuje da se društvo pozabavi novim mogućnostima osamostaljenog intimnog i afektivnog života. već kao slobodan život i izbor. i krvnosrodničku porodicu u kojoj su veze srodstva važne. Međutim. No nove mogućnosti donose i nove probleme .) funkcije. Međutim. što je izraženo u grčkim mitovima koji su. privatan i odvojen od upletanja šire zajednice. no sve do 17. a nastaju nove. Kako kaže Malinowski. uz pojavu individualizma mijenja se i odnos prema partnerima. brigu za stare i nemoćne. sigurnost. Brak se ne shvaća više ako ekonomska. Na taj način krug je zatvoren . već usporedo s nastankom društvenih uvjeta u kojima se može realizirati . jer se cjelokupni život šire zajednice i zasniva na porodičnim strukturama. religijske. u modernom su društvu posebne institucije preuzele mnoge funkcije obitelji ostavljajući obiteljima sve manje zadaća. a njeni protagonisti su neprirodni junaci koji se suprotstavljaju volji bogova ili društva. zasluživanja novca i održavanja domaćinstva. socijalizacija i ekonomska funkcija. Paradoksalno bi bilo tvrditi da sva dotadašnja društva nisu poznavala strasnu ljubav. intimniji. Stvaranje takvog samostalnog pojma strasne ljubavi analizira Luhmann u studiji Liebe als Passion (1982. ali je sporedno. rad i zaštitu. i ranom 18. U primitivnim društvima obitelj zadovoljava sve funkcije . brojnost i kooperativnost. briga i zaštita mladih. To je ujedno izraz univerzalno važećeg razvoja .

U to doba pada i otkriće artikuliranog govora. muškarci postaju nositelji ideje braka: posjedovanja žene. smatra Morgan. Divljaštvo je ona epoha društvenog razvoja u kojoj se ljudi koriste gotovim prirodnim proizvodima. opsežan antropološki materijal i zapisi o Europljanima i neobičnim običajima. Morgan evoluciju dijeli na dvije faze: divljaštvo i barbarstvo. prvo u porodici a potom i u organizaciji države. umjetni proizvodi čovjeka pretežno su pomoćno sredstvo za to prisvajanje. Societas označuje društva koja porodične odnose smatraju općim integracijskim načelom društva. osobnim rizikom i hrabrošću. kulturni razvoj od ženskog materijalnog ka muškom duhovnom. Promjena je paradoksalna. Kombinacija tih dvaju nastojanja vodi poliandriji i zabrani spolnih odnosa sa ženama vlastite loze. porodičnog. već s oduševljenjem prihvaćaju novu podređenu ulogu. a drugi je računanje srodstva prema majci. Uz nastanak pisma moderno društvo obilježava i nastanak političkog društva i države. Engels će tu razdiobu učiniti jednostavnijom: "Divljaštvo je period prisvajanja gotovih prirodnih proizvoda. a tako organizirane plemenske skupine imaju više članova. bacanje riže.agresivnog. Prevlast demetrijskog nad heterističkim načelom. već analiza prava i opisi drugih društava. Civilizacija započinje s upotrebom fonetskog pisma. te prijelaz monogamije treba olakšati davanjem simboličkog ili stvarnog obeštećenja zajednici." Morgan se služi i drukčijom periodizacijom razvitka društva. McLennan je objavio knjigu Primitive marriage u kojoj razrađuje ideju o smjeni razvojnih stupnjeva evolucije obitelji. Međutim. gozba za sve). no Bachofen smatra da i u moderno vrijeme postoje običaji u kojima nevjesta pripada najprije drugima (vraču. jest jednoobrazan. Jedinica te organizacije je rod. i "muškog" . U takvim društvima obitelj se konfrontira s dva problema: jedan je nastojanje da se ima što više muške djece (ženska se nerijetko ubijaju). izražen vladanjem muških bogova nad ženama. Dominacija paternitetskog načela je za Bachofena oslobođenje duha od materijalističke prizemnosti. jer žene ne samo da se ne bore za održanje svog amazonskog principa ginekokracije. pleme i konfederacija plemena koja čini narod (populus). a da to nije vrijeđalo osjećaj morala. doslovnim pokoravanjem i ponižavanjem žene. I on tvrdi da je prvobitno moralo postojati razdoblje u kojem nije bilo moralnih ili pravnih ograničenja spolnih odnosa. transferu i difuziji "tehnologija opstanka i snalaženja u okolini". McLennan drukčije od Bachofena brani svoju tezu. Zapravo ginekokraciji prethodi heterizam. Fizički slabije. c) Morgan: Opća evolucija obitelji Razvoj društava. poglavici) pa tek onda mužu. zabrani endogamije i utvrđenju principa egzogamije (traženja partnera izvan vlastite srodničke skupine). Kriterij periodizacije je dvostruk: jedno su promjene i otkrića u materijalnoj proizvodnji (tehnologiji). a ne muža) na nevjestu u prvoj bračnoj noći. stanje potpune spolne slobode. Žene su rijetke i nagrada za poduzetnost i odvažnost. militarističkog i hijerarhijskog. tj. harmoničnog. od materije ka duhu. no nužne u reprodukciji i duhovno nadmoćne. stvarne vladavine žena nad muškarcima. pa je prirodno shvaćanje da žena pripada svome mužu i nikom drugom. 33 . te se srodstvo moglo računati isključivo po majčinoj strani. te nastanak patrijarhalne monogamne porodice. religijska prostitucija. prave industrije i umjetnosti. Matrijarhat ustupa mjesto strogom patrijarhatu.to je muž. Iskupljenje radi primjene monogamne ekskluzivnosti u većini slučajeva se s vremenom transformira u sasvim različite simboličke geste (žrtvovanje kose. Iskupljenje je najdublji temelj običaja kao što su pravo (drugih. Slijedi srednji stupanj divljaštva koji završava s pronalaskom luka i strijele. ne samo zbog veće fizičke snage. a barbarstvo započinje time što ljudi olakšavaju rad korištenjem alata. Takav metodološki pristup značajno je razvio teoretičar kojeg se smatra začetnikom evolutivne teorije razvoja obitelji: Morgan. već samo tko je majka. je duboka religijska promjena koju simbolizira prevlast Dionizija nad drugim bogovima. smatra Bachofen. muški princip više duhovnosti. razmjena darova na vjenčanju itd. Žena mora biti poslušna. a suprotno se rijetko dokazuje. izgradnja metoda za pojačanu produkciju prirodnih proizvoda pomoću ručnog rada.vlast i njezine institucije. već opće smjene kulturnog tipa. stvar koje je posjednik muž koji nad ženama vlada. vjerna i pokorna. Civilizacija je period daljnjeg prerađivanja prirodnih proizvoda. kako Bachofen opisuje tu promjenu. Ova teorija naglašava postojanje dvaju stupnjeva: "ženskog" . više srodnika. ona je tek nešto više od stvari svome vlasniku. Najznačajnija posljedica takvih pravila je učvršćenje bračne veze i pretpostavke po kojoj je poznat otac djeteta . Muško ekskluzivno pravo nad jednom ženom je neprirodno. razlikujući societas i civitas društva. žene imaju vlast sve dok u stvarnom ratu ne bivaju pobijeđene i potlačene. Niži stupanj divljaštva završava s ovladavanjem vještinom ishrane ribom i otkrićem upotrebe vatre. One su zapravo vlasništvo. od ženske prirode ka muškoj kulturi. a drugo je analiza institucija nastalih iz "začetaka misli i ljudskog duha". Za njega dokazi nisu mitovi i tradicije. a potom slijedi viši stupanj divljaštva koji završava ovladavanjem vještine grnčarstva (keramike). I muškarci i žene su imali istodobono više spolnih partnera. jer pravi uzrok razvitka leži u univerzalnoj ljudskoj prirodi i potrebi prilagođavanja okolini. iz kojeg nastaju bratstvo. b) McLennan: zabrana endogamije 1876. tj. te mogu zavladati nad svojim "primitivnijim" susjedima. Potpuna spolna sloboda znači da nikada nije jasno tko je otac djeteta. a prevlast muškaraca za njega je jamstvo moralnosti i stvaranja. moderno racionalno shvaćanje vlasništva i nasljeđivanja. Sve to dovodi do ginekokracije.mirnog. drugim muškarcima. Barbarstvo je period tekovine stočarstva i ratarstva. Pojedinac se u odnosima s drugima prepoznaje i javlja kao pripadnik određene solidarističke skupine. tj. Promjene. slijede tu logiku razlikovanja stupnjeva. situacija u kojoj nema obitelji ni braka. a protek tih faza uvod je u stvaranje civilizacije. Prijelaz u patrijarhat Bachofen opisuje kao duhovni proces. više ratnika i muškaraca. pripitomljavanjem životinja i ratarskom proizvodnjom. Višak muškaraca i zabrana endogamije navodi muškarce da do žena dolaze otmicom. Civilizaciju Morgan pak dijeli na staro i moderno doba.

U vremenima nesigurnosti takva je obitelj onaj oblik koji održava društvo. zainteresirano je za vlasništvo i za osobe kroz teritorijalne odnose. osjećaji su prilagođeni uzajamnom hedonizmu. Proces evolucijskih promjena obitelji prema Morganu prolazi 5 stupnjeva: 1. Ovaj tip obitelji odražava hedonistički individualizam i prezir prema kolektivizmu ili lojalnosti zajednicama. mišljenjima. Prvobitan oblik obiteljske zajednice je solidaristička obitelj. jer je poslušnost osnova napretka. U takvoj porodici nisu još jasno diferencirane srodničke skupine.postojanje ostataka solidarizma društva tipa societas upućuje na prethodne društvene strukture. Druga zamisao vladavine zasniva se na teritoriju i vlasništvu i može se označiti kao država civitas. Sljedeća faza obitelji je domestic family. Taj stupanj razvoja donosi bitne novosti u organizaciji obitelji. racionaliteta i okrenutosti osobnom interesu. Takva porodica počiva na ravnoteži slobode i odgovornosti. Na određenom stupnju razvitka pojavljuju se elementi zabrana i tabuiziranja spolnih odnosa. 2. povećava mogućnost povećanja srodničke zajednice (primjenom egzogamije). pojavljuje se obiteljska zajednica s jasno određenim srodničkim vezama i zabranom spolnih odnosa. a konačan dokaz je i stvarno postojanje takvih zajednica na Havajskim otocima. jer se zabrana incesta ne odnosi na braću i sestre. pojavom novih tehnologija i kulturnih obrazaca. samostalnosti i vezanosti obiteljskim načelom. Brak je izgubio značenje: preljub je uobičajen i nevažan. a obiteljske veze izjednačene su s pripadnošću zajednici. U takvoj situaciji neporeciv i strog autoritet oca nije više ni koristan ni potreban za opstanak. Daljnjom evolucijom sve češćim i stabilnijim oblikom postaje zajednica utemeljena na braku parova .Solidarističko društvo ne nestaje odjednom niti se gubi istom brzinom u svim područjima društva. Zabrana incesta. Ona nastaje u sretnijim vremenima uspostave pravnog i pravednog državnog poretka.takav oblik Morgan naziva porodicom krvnog srodstva. Vrijedi načelo endogamije. a srodništvo se računa po majci. religijskog morala i države. Promjene u različitim sferama kulturne nadgradnje odvijaju se 34 . osobito važan zadatak socijalizacije djece. Civilizacija (societas) ne priznaje i ne tolerira drukčiji tip obitelji osim one koja je istodobno patrijarhalna (glavnu ulogu u obitelji ima otac) i monogamna (jedan muškarac ima jednu ženu). sve se više emancipira od roda. koristi se riječ "brat" iako se radi o "sestrinu bratu"). Zajednica se raslojava na generacijske skupine između kojih postoji zabrana spolnih odnosa . a obitelj to ne može kontrolirati. 4. jer su stroga pravila unutarnjeg uređenja obitelji osnova za nastanak reda i u njenoj široj okolini. Promjene u funkcijama obitelji Zimmerman skreće pozornost na to da okolina presudno utječe na funkcije i strukturu porodice. a) Zimmerman: cikličke promjene obiteljskih zajednica U djelu Family and civilization promjene u obiteljskim obrascima tumači slijedom faza razvoja svakog društva. dopušten je promiskuitet. U starom društvu je ta zamisao o teritorijalnoj vladavini bila nepoznata. Morgan je primijetio da postoji razlika između stvarno priznatih srodničkih odnosa i naziva koji se pri tome primjenjuju (npr. već i na braću i sestre. Slijedeći razvojni stupanj je punalua obitelj. Parsons promjene u društvu smatra okvirom i objašnjenjem mijenjanja funkcije obitelj. vjerovanjima i stavovima članova. Morgan posebno značenje pripisuje porastu mogućnosti društvene regulacije i integracije kroz duboko internalizirana načela srodništva. integracija slabi. gdje još uvijek glavninu funkcija obavlja rod. Ciklički se u povijesti smjenjuju tri tipa obiteljskih zajednica. Nasilje unutar obitelji smatra se nužnim i prirodnim. Atomistic family (nuklearna obitelj) nastaje kad u društvu prevladaju procesi individualizacije. a kad je do nje došlo. pri čemu je zadatak oca prije svega kontakt s okolinom. opasne i neprijateljske okoline. 5. Početna je točka razvitka život ljudi u zajednicama koje se tek neznatno razlikuju od životinjskih hordi. Pravo kažnjavanja na sebe preuzima država. Punalua je prijelazan i nestabilan oblik obitelji kod koje se zabrana incesta proteže ne samo na neposredne pretke i potomke. Društvena solidarnost je nestala. u kojem ne postoji pojam bračne veze. otac obitelji koji ima puno pravo raspolaganja sudbinom i životima njenih članova (ius vitae ad necis). Nastavlja se stroga podjela poslova između muškaraca i žena. srodnička zajednica. smanjuju se tenzije unutar zajednice. a u unutarnjem funkcioniranju obitelji majka preuzima određene zadatke. Obrazac ovakve obitelji postaje neizbježan u društvenim tvorbama u kojima se vladavina temelji na vlasništvu i teritorijalnoj vlasti. To je društvo organizirano na određenom teritoriju. Postupnim diferenciranjem zadataka. Trustee obitelj odgovara patrijarhalnoj obitelji. devijantnost i delikventnost se usmjeruje prema društvu u cjelini. Glava obitelji ne smije zlorabiti svoj položaj. izdvaja i zatvara. pri čemu čak i obitelj postaje skupina individualista.sindijazmička obitelj. te članove iste generacijske skupine (jer je neizvjesna osoba oca). ona je stvarna osnova društvenog poretka. u kojoj nema razlike u interesima. U tome uživa potporu vladajućih vrijednosnih stavova. Obiteljska zajednica preuzima sve više zadataka i funkcija od roda. Takva obitelj jedina je moguća u uvjetima grubog života. obitelj para postaje sve značajniji element rodovske strukture. 3. postavljena je linija razgraničenja između starog i novog društva. Smatra da takvi nazivi odgovaraju nekad postojećim i efektivnim odnosima između srodnika. rodoskvrnuća proteže se na sve direktne pretke i potomke. Postoji moral koji ne poznaje zabranu incesta ni druga ograničenja spolnih odnosa. pri čemu degeneracija i devolucija jednog stvara prostor za drugi model obiteljske zajednice. koju naziva trustee family. što je za Morgana samo potvrda o postojanju evolucije . jer poslušnost prema nekome ili lojalnost prema nečemu ne postoji. b) Ogburn: devolucija obitelji i njezinih funkcija Ogburn naglašava veze između materijalne kulture (tehnologije) i promjena u kulturalnim normativnim obrascima koji se s izvjesnim zakašnjenjem prilagođuju tehnologijama proizvodnje. u kojoj postoji potpuna povezanost članova međusobno. a Ogburn navedenim shvaćanjima pridonosi jasnim razlikovanjem dimenzija promjena. već brižno pazi da održi unutarnji osjećaj kohezije i povezanosti grupe u cjelinu. kojoj je na čelu pater familias.

Nikada potpuno nije nestala ta funkcija obitelji. 2. životne šanse određivale su se krugom obiteljskih srodnika i prijatelja. U primitivnim društvima obitelj je presudno važna za organizaciju rada . tj. Obitelj gubi svoju ekonomsku funkciju. olakšanja i rekreacije za svoje članove. 1. a budući da postoji korelacija i međuzavisnost dijelova. smatra. Danas djeca više vremena provode u vrtiću ili školi. u modernom društvu. Patrijarhalni standard spolnog ponašanja zabranjuje predbračna seksualna iskustva.sportska natjecanja. Sretniji su imali priliku da budu društveno uvaženi. sve više se isticala funkcija davanja emocionalne zaštite. mnogi su poslovi ili preteški ili premalo cijenjeni da bi ih se dalo vlastitom srodniku. dovode invencije i njihova akumulacija. no u tome izgleda ima sve manje uspjeha. jednostavno postaje nemoguće za određeni posao naći pogodnu osobu u vlastitoj obitelji. Molilo se zajedno. a srodništvo na načelu reciprociteta i lojalnosti.noblesse oblige. Nije drukčije ni s ostvarenjem zahtjeva o seksualnom monopolu. jer obitelj je nekad na svoje članove prenosila vrijednosne orijentacije i rituale izgrađene prema religijskoj slici svijeta. već se i ostaci te funkcije u obitelji ritualiziraju. Podaci o razvodima nisu pokazatelj raspada obitelji. a sve to je u modernim društvima prepušteno posredovanju medija i škole. 7. kino i ples ne podrazumijevaju ulogu obitelji u tome. Na isti način učila se i svoja uloga u društvu. zadovoljenja i podrške. a seksualnoj satisfakciji pridaje se veliko značenje. Fizičku slabost pojedinac je kompenzirao pripadnosti širim srodničkim zajednicama. U Indiji je dob za stupanje u brak otprilike 13 godina. ali danas je svatko odgovoran za svoj uspjeh ili neuspjeh. Očekivanja su se prilagođavala predrasudama porijekla . brza promjena u jednom dijelu kulture zahtijeva prilagodbu kroz druge promjene u različitim dijelovima kulture. stvarnost je drugačija. korištenju slobodnog vremena itd.. Međutim. razmrvljeno u specifična znanja i društvene položaje koje treba naučiti. Naravno. Pravo uzbuđenje donosi život izvan obitelji . 6. Npr. televizijska zabava. 49% 17-godišnjaka. 4. različitost koja se uglavnom poklapa sa sukobom generacija. muškarac ima pravo na seksualni užitak kada to želi. Obitelj je nekad bila i izvor sigurnosti. nema nepremostivih prepreka koje ne bi mogao prevladati talent i sposobnost pojedinca. nerijetko tako da su potomci samo oponašali običaje i tehnologiju rada svojih predaka. potreba za koncentracijom kapitala uništila je ili u drugi plan potisnula obiteljska poduzeća. c) Ljubav i seksualnost Neobični običaji u spolnom životu privlačili su veliku pozornost istraživača.različitom brzinom. zabave. Zato Ogburn tvrdi da su u tijeku tektonski poremećaji u strukturi zapadne (američke) obitelji. Promjene u obrazovanju . 38% 16-godišnjaka. Tu funkciju Ogburn svodi na religijsku funkciju obitelji. samom činjenicom podrijetla. religiji. sanatoriji i sl. već znak koliko je na važnosti dobila funkcija emocionalnog zadovoljstva u njoj. Studija Redbook pokazala je da je čak trećina ispitanika priznala da je održavala izvanbračne seksualne odnose. 68% žena rođenih nakon 1909. objavio studiju s podacima da je 14% žena rođeniih prije 1890. obitelj više smeta no što potiče zabavu i opuštanje. Nekad je obitelj bila i osnovno jamstvo da se pojedinac hendikepiran bolešću ili starošću neće prepustiti sudbini. Obitelj je sve više postajala emocionalna zajednica svojih članova. Islamska kultura ulogu muškarca u seksualnom odnosu interpretira kao akt milosrđa. U plemenu Bono muž ne smije spolno općiti sa svojom ženom sve dok ona ne rodi prvo dijete. Obitelj je davala i osnove za orijentaciju u životu. Razdoblje obrazovanja se proširuje. Obitelj ima 7 važnih funkcija koje postupno preuzimaju druge društvene institucije. Obitelj se osniva radi ljubavi i ta potreba za emocionalnom satisfakcijom održava instituciju obitelji vitalnom. a bračna se trebaju temeljiti na međusobnom seksualnom monopolu i zadovoljstvu. U Ogburnovoj analizi samo je jedna funkcija jačala kroz vrijeme. Zbog specijalizacije koja stvara stotine novih profesija i radnih zadataka. obrazovanju. 3. održavali su se običaji. Nekad su djeca bila u stalnom kontaktu s roditeljima učeći od njih znanja i preuzimajući način gledanja na svijet.ondje gdje za posao treba više od pojedinca pojavljuje se obitelj i porodica kao osnova načela prema kojima će se povezivati rad ljudi. Moderna obitelj to nije. vjerovalo u iste stvari. Kapitalizam ipak počiva na eksploataciji.idu prema povećanju potreba za sasvim specifičnim znanjima i vještinama koji se ne mogu prenositi obiteljskim odgojem i oponašanjem starijih. Moralne norme su različite u različitim društvima i s promijenjenog gledišta tabui patrijarhalne obitelji čine se devijantnim i neprirodnim.edukativna demonopolizacija obitelji . 5. Nove tehnologije. a današnja društva su izgradila institucije (kao što su starački domovi. No to nije ništa novo . Npr. širenje i globalizacija tržišta. Prema istraživanjima Kinseya. a otuda i zaostajanje adaptivne kulture (cultural log). i to u oba smjera: učiti se počinje sve prije. Ne samo da takve funkcije preuzimaju druge društvene institucije. Pomeroya i Martina gotovo 37% odraslih 35 .) i stvorila vrijednosti koje opravdavaju prepuštanje tih zadataka društvu. Osim toga. imalo predbračne seksualne odnose.Luis Termon je 1938. Svojevremeni šok izazvale su studije o stvarnom seksualnom ponašanju muškaraca i žena koje dovode u pitanje eksplicitne vrijednosti seksualne monogamnosti i zadovoljstva.istraživanje o seksualnom ponašanju srednjih slojeva (100 000 ispitanika) izvještava da je 80% ispitanika potvrdilo da je imalo predbračne seksualne odnose. 57% 18-godišnjaka i 69% 19-godišnjaka imalo seksualne odnose. Obitelj više nema takva obilježja. status i bogatstvo. Pored toga raširenost fenomena prostitucije barem je indirektni pokazatelj da pretpostavka o bračnoj seksualnoj lojalnosti ne vrijedi. Zelnik i Kanter utvrdili su 10-godišnjim ispitivanjem u SAD da je 23% 15-godišnjaka. a i socijalizaciji. uz različite glazbene preferencije. pri čemu ona postupno gubi svoje funkcije. pogotovo u 20. bez obzira na svoje osobine. Promjene u proizvodnim sferama brže su ili čak suprotnog predznaka od promjena u obitelji. U jednostavnim društvima znanja su se prenosila u krugu obitelji. Karakterizira ju tolerancija prema različitim pogledima na svijet. bolnice. st. dok roditelji rade. The redbook survey on sexuality . društvo čini pritisak prema idealtipskom standardu. a nauk se završava sve kasnije u životu. Obitelj je nekad bila izvor društvenog statusa. Do promjena. Istodobno žena nema pravo na užitak te je pod strogom zabranom slobode kretanja i stalnom objedom da je sklona promiskuitetu.

jest skup promjena koje možemo obilježiti pojmom industrijalizacije i urbanizacije. Isto tako. Parsons tvrdi da u predmodernim društvima dominira klasična proširena obitelj (classical extended family). već kao aktori čija obilježja definira cilj i smisao akcije (funkcionalna specifičnost). a ljudi u interakcijama ne nastupaju kao cjelovite ličnosti. Budući da postoji takva sloboda.muškaraca i 13% žena u SAD imalo je najmanje jedan homoseksualni doživljaj. individualnu materijalnu motivaciju za rad. te je emocionalno uporište odraslih ljudi. Svatko je tvorac svoje sudbine. partikularističke norme. Obitelj obavlja dvije osnovne funkcije: služi zaštiti i socijalizaciji djece. a samo 54 zabranjuje ili ne odobrava predbračne odnose između nesrodnika. donedavno je pitanje humane artificijelne inseminacije spadalo u domenu fantazije. Murdock (Social structure): Čimbenik seksualnosti ne možemo smatrati za jedini ili čak glavni u stvaranju bračne zajednice. Posljedica povećane mobilnosti sve je slabija veza unutar obitelji i sve manja šansa da se održe obiteljski odnosi. 36 . Inokosna nuklearna obitelj u normativnoj dimenziji ne prodire niti toliko duboko u svijest svojih članova niti može norme držati nepromijenjenima u slijedu generacija. U odnosima postoji puna međuzavisnost članova. a u modernima prevladava inokosna nuklearna obitelj (isolated nuclear family). stalna veza s obitelji od rođenja do smrti. razlikuje predmoderna od modernih društava. Parsons: opći okvir promjena obitelji Parsons smatra da obitelj u održanju društvenog sustava ima posebno značajnu ulogu kao jedan od glavnih mehanizama socijalne integracije i osnovni mehanizam prenošenja kulturnih obrazaca i socijalizacije (pattern mainteinance). Transformand. Od srodnika se zahtijeva bespogovorna identifikacija i žrtvovanje vlastitog interesa interesu obitelji. Nevezanost potiče mobilnost. Moderno industrijsko društvo podupire nov skup vrijednosti. prevladava vrijednosna neutralnost i proračunatost. Struktura obiteljskog sastava je takva da potiče lomljenje obiteljskih veza u svakoj točki u kojoj bi takve veze smetale sudjelovanju u sustavu podijeljenog rada. Slijedeći uglavnom ideje W. već samo iz postignutog uspjeha. pa i obrasce obiteljskih odnosa. No u većini društava oženjeni muškarac može održavati vezu s jednom ili više rođakinja svoje žene. Gooda. Svaka nuklearna obitelj živi sama. One trebaju i podupiru povećanu mobilnost. Od mladih se očekuje da za danu slobodu pokažu ambiciju da se osamostale i postignu samosvojno odabrane ciljeve. Razlike između generacija prirodna su posljedica osjećaja samostalnosti kod mladih i osjećaja nerazumijevanja promjena kod starijih. radno od slobodnog vremena. 20 odobrava uz određene uvjete. Parsons slijedi tradiciju dihotomnog razlikovanja tipova društva. banke daju novac za poduzetničku aktivnost. a majke imaju sve manje šansi. briga o bolesnima. a značajnije od toga je otvaranje moralnih i pravnih pitanja koja su se donedavno tabuizirala. U strukturnom smislu obitelj je povezana u niz koncentričnih krugova bližeg i daljeg srodstva. statusno ili utjecajem . difuznost odnosa i askriptivnost (pripisanost položaja). rituala ili vjerovanja. Klasičnu proširenu obitelj u normativnom smislu obilježavaju jasne norme uključivanja članova i stalnost normi u slijedu generacija. a život u gradovima iz osnove mijenja stvorene navike. Seksualni odnos oženjenog muškarca i žene oženjene za drugog zabranjen je u 126 društava. a kao rezultat toga događaju se duboke promjene u prelasku proširene porodice na inokosnu nuklearnu obitelj. a danas smo svjedoci promjena koje i tu funkciju dovode u pitanje. ali je dopušten ili uvjetno dopušten u samo 24 društva. no broj takvih slučajeva više nije zanemariv. Manje značenje ima porijeklo (family by origine). Svoj autoritet ne može izvoditi iz položaja. Grubo pojednostavljeno. a stvaranje neolokalne obitelji smatra se načelom. Ne može se reći ni da seksualni ekskluzivitet karakterizira bračnu zajednicu. Položaj glave obitelji sasvim je drugačiji. Kontakti s obiteljskim srodnicima su povremeni. skup čimbenika koji predmoderna društva pretvara u moderna. relativno izolirana od svoje okoline i srodničkih skupina. Predmoderna obilježava podređenost pojedinca zajednici. mladi prema starijima ne osjećaju poštovanje samo zbog godina. Zauzvrat je nesigurnost minimalna jer je izvor normi tradicionalno povjerenje u oca obitelji. Stanuje se zajedno ili vrlo blizu da bi se održao kontakt. neprestana i intenzivna interakcija. Moderno društvo se sasvim razlikuje od prethodnog: ljudi su orijentirani na cilj. a država nudi zaposlenje u zamjenu za lojalnost. Ona omogućuje da se uspjeh . odgoj i socijalizacija smatraju se jednom od osnovnih funkcija obitelji. starijima i nemoćnima postaje profesionalni posao i društvena zadaća. a to i ne žele.izražen materijalno. načela postignuća. afektivnost. a ne da se beneficije društvene gratifikacije rasprše na neodređen broj srodnika ili pak pripišu glavi porodice. Razvitak usluga i potreba što većeg korištenja radnog vremena kontakte u porodici smanjuje na minimum. Industrijalizacija stvara takve odnose u kojima obitelj nema što dati svom članu u zamjenu za njegovu lojalnost. Organizacija rada izdvojila je osobu oca iz odgoja djece. oštro razdvajajući obiteljski od profesionalnog života. Npr. ne može se pretpostaviti da je seksualni nagon poticaj koji ljude navodi na brak. često formalizirani i ritualizirani. a veće bračni drug (family formed by marriage) i neposredni potomci. Moderna društva stvaraju i institucije koje zamjenjuju proširenu obitelj: sustav stipendija omogućuje školovanje bez obzira na obiteljsku potporu. Nuklearna konjugalna obitelj je prilagođena njegovim zahtjevima: usmjerena je na hedonizam i potrošnju. prokreacija i skrb za dijete. rada. Moderno društvo je društvo kapitalističke proizvodnje i ekspandirajuće potrošnje (konzumentsko društvo). Industrijalizaciju prati urbanizacija. a mobilnost omogućuje prilagođavanje tržištu radne snage i profesionalnim vezama i lojalnostima. načela jednake primjene normi prema svima. oblik zajednice u kojem ljudima preostaje sačuvati ono malo emocionalnih i afektivnih iskustava kojima moderno društvo oskudijeva. zajedničkog stanovanja. Oko 4% muškaraca i 2% žena isključivo su homoseksualno orijentirani. već se očekuje da se pojedinac sam brine za sigurnu i bezbrižnu starost. Mlade se ohrabruje da odlaze od kuće.pripiše pojedincu. Između 250 društava 65 dopušta neoženjenim nesrodnicima potpunu seksualnu slobodu. posvetiti se samo odgoju djece.

Devijantnost Određenje devijantnosti uključuje postojanje normi (moralnih. pravnih). to prekršaj izgleda opasniji. neosjetljivost na bol. ludnica) ili funkcionalnih institucija kao što su obitelj. vrijednosti) onim čimbenikom koji presudno pokreće. jer su norme svake vrste u različitim kulturama sadržajno slične. oni su ljudska podvrsta. sankcionira ili konačno zabranjuje i sprječava ljudsko ponašanje. a do tada se pušenje maihuane nije smatralo ozbiljnim kršenjem moralnih pa ni zakonskih normi. ekstremna veličina obrva. Glavna zadaća zbog toga jest odrediti tipove ljudi koji su skloni devijantnosti.). tetoviranje. Uprava za narkotike (USA Bureau of Narcotics) bila je ona institucija koja je pokrenula kampanju uvjeravajući javnost i politička tijela u opasnost uživanja marihuane. Glavni argument bio je da uživanje te droge vodi jačim drogama i bezobzirnom kršenju svake norme. rep. Marihuana je u SAD zabranjena 1937. izrazita sporost. (Marihuana Tax Act). a ne afektivno i emocionalno. klempave ili šiljaste uši. crkva. te je veći društveni pritisak prema osudi i kazni. Smatra da rođeni kriminalci nasljeđuju tjelesne osobine . Sociolozi. nemaju iste karakteristike. 10. usmjeruje. istaknuto i niže čelo. Npr. Što je takva grupa veća i njezin interes jači. homoseksualizam se u staroj Grčkoj smatrao znakom estetske profinjenosti. Na osnovi istraživanja bioloških karakteristika zločinaca i zatvorenika zaključuje da postoje rođeni kriminalci kod kojih postoje snažne nasljedne sklonosti prema zločinu. Također. nasljednim svojstvima i sl. a danas se tretira kao bolest ili kažnjivo djelo. masovni mediji. određenje devijantnog mijenja se kroz vrijeme. Biološke teorije devijantnosti Biološke teorije polaze od ideje da je devijantno ponašanje prouzročeno tjelesnim. u analizi situacija kao što su kada dijete traži novu obuću tvrdeći da svi imaju skupe tenisice. izgradnji i primjeni pravnih normi. te društvene norme nisu dovoljno snažne da spriječe društveno neprihvatljivo ponašanje. univerzalističke društvene norme (isto pravilo vrijedi za sve). kazniti i dalje progoniti. naglašen pogled. Koncept socijalne kontrole ne primjenjuje se samo u analizi globalnih društava već i u objašnjenju malih grupa. simboličkih ekspresija i simbola. psiholozi i antropolozi socijalnu kontrolu primjenjuju u analizama nepolitičkih institucija (zatvor. 37 . a za muslimane je razgovor o ženama nepristojan. Npr. običajnih. a njihovi zahtjevi i objašnjenja često suprotni. daje značenje. i taj se prepoznaje prema tjelesnim osobinama. npr. Devijantnost možemo definirati kao kršenje bilo kojeg oblika normi koje nameće društvena grupa ili društvo u cjelini. a) Cesare Lombroso 1876. etičkih. Teze o devijantnosti imaju implikacije i na primjenu pravnih normi.od dječje socijalizacije do izvršenja sankcija kroz društvene institucije. već da je potrebna neka grupa ili organizacija koja će prekršaj uočiti. utvrđenje pojedinca kao subjekta koji ne prihvaća norme i ne ponaša se prema njima i stvaranje mehanizma sankcija prema takvom prekršitelju. radovi Maya i škole human relations društvenoj kontroli daju presudnu važnost u predikciji ponašanja grupe. Sociolozi ističu ulogu društva u stvaranju. a ne patrikularističke određene obiteljskim statusom. Ljudi nisu isti. premda sredstvo samo po sebi nije tako opasno. poznat je slučaj zabrane uživanja marihuane. normi i vrijednosti) jedan je od ključnih imperativa funkcioniranja društva. linije na dlanu. Nije lako odrediti što je devijantnost. neodoljiv nagon prema zločinu radi zločina samog itd. pa je potrebno da nastanu mehanizmi i institucije koje će omogućiti i olakšati njihovu intergeneracijsku invarijabilnost. za Eskime je ponuditi ženu dragom gostu pitanje gostoprimstva i časti koja se ne odbija. Fromm ističe: članovi društva stječu takve karakterne osobine koje ih usmjeravaju da žele djelovati upravo onako kako bi i trebali djelovati kao članovi zajednice. U političkoj retorici to je termin koji je postao ključnom riječju analize direktne i indirektne (manipulacije) državne prisile . Mogu se odrediti prema biološkim značajkama (tjelesnom izgledu. Backer ističe da je riječ i o jednostavnom interesu agencije koja je raspolagala opremom i ljudima kojima je trebao nov zadatak nakon legalizacije alkohola. vrline ili poroke. utvrditi oznake predispozicije prema devijantnosti. Devijantni ljudi jednostavno su drukčiji.atavističko nasljeđe . DRUŠTVENA KONTROLA I DEVIJANTNOST Pojam društvene kontrole Prenošenje kulturnih obrazaca (empirijskih iskustava. Zaključuje da kršenje normi nije samo po sebi dovoljan uvjet da se nešto proglasi devijantnim ili zabrani. te osigurati društveni sustav od svakog iskrivljenja i zastranjivanja. škola. Npr. Pojam društvene kontrole bi trebao obuhvatiti sve društvene procese koji jačaju društveni konformizam . Ako takva akcija društva izostane. genetskim ili instinktivnim osobinama čovjeka. Kao i drugi atavizmi (npr. od individualne submisivnosti do sprječavanja radikalnih društvenih promjena. tada se društvo na kršenje privikava i doživljava ga normalnim. sklonost orgijama. tj. kada grupa izbjegava "štrebera" itd. utvrditi razlike u usporedbi s normalnim ljudima. Društvena kontrola je nastojanje da se socijalizacijom usade takvi oblici vrijednosti (etika) i običaja koje društvo favorizira. Gledanje na svijet je racionalno i proračunato. kosmatost tijela).otkriva se da se interesna dominacija ("klasna represija") lakše ostvaruje mehanizmima koji se ne uklapaju u klasične teorije države nego suptilnim metodama masovnog socijalnog inženjerstva.naglašava osobni uspjeh kao osnovu vrednovanja.koje ima korijene u ranim fazama evolucije čovjeka. Osim toga. skupina kojoj su nagoni prema zabranjenom prejaki ili pak samokontrola preslaba. Lombroso nabraja snažne vilice. smatrajući norme (kulturu. sustav društvene kontrole. visoke lične kosti. Lombroso je objavio knjigu Čovjek prijestupnik (L'Uuomo deliquente).

koji je bio funkcionalan u prethodnim fazama evolucije. 38 . mišićavi i jaki . Uspoređivane su grupe homogenizirane po općim obilježjima: dob. fizički hendikep u bilo kojem smislu (pa čak ako i nije stvaran. u studiji The english convict fizičke osobine zatvorenika s osobinama normalnih i nekažnjavanih ljudi. Hans Eysenck smatra da je uzrok kriminaliteta u kombinaciji naslijeđenih osobnih karakteristika i socijalizacije u ranom djetinjstvu. i može se izraziti indeksom delikvencije za svaku osobu. ali je postao opasan kad je čovjek počeo živjeti u grupama. ali tendiraju tome da budu agresivni i lako izgube samokontrolu. c) Empirijska istraživanja bioloških i psiholoških preduvjeta devijantnosti William Sheldon je u istraživanju Varieties of delinquent youth osim bioloških različitosti uzeo u obzir i razlike u temperamentu ispitanika.oni su introspektivni i refleksni.oni su bezosjećajni. skloni užitku i zabavi. b) Empirijska istraživanja somatskih preduvjeta devijantnosti Charles Goring usporedio je 1913. poduzetništvo. već su njihove fizičke osobine bitno različite od prosjeka. Oni drže osjećaje pod kontrolom. nervozni i osjetljivi c) mezomorfne koji su snažne tjelesne građe. a oni ne odgovaraju prosjeku. već si ga samo pojedinac pripisuje: velik nos.) objavio rezultate istraživanja koje je obuhvatilo uzorak od 17 000 ispitanika svrstanih u dvije grupe: osuđenici (14 000) i slobodni građani (3 000).oni su društveni i dobrodušni b) ektomorfne koji su mršavi. socijalizacijom u svijest usađenim vrijednostima. energični i ustrajni Grupirajući ispitanike (200 mladića iz popravnog doma u Bostonu) i slijedeći podatke iz njihovih biografija i ponašanja. Goring nije ustanovio statistički značajne razlike ni u jednom od karakterističkih indikatora "rođenog zločinca". Usporedili su njihova tjelesna obilježja. za izvođenje čvršćih zaključaka iz te studije zahtijevale su se bolje statističke metode i preciznije tehnike određenja uzroka. neki posebni kromosom ili sloj mozga koji utječe na delikventni potencijal. tko će ismijavati obilno tetovirane Ijude snažne građe? Psihološke teorije devijantnosti Psihoanalitičke teorije ustanovile su važnost ranih emocionalnih iskustava za izgradnju ličnosti. Sličan plan istraživanja imali su S. no u drugim situacijama te osobine vode kršenju normi. Glueck. Pretpostavlja postojanje dvaju široko definiranih tipova ličnosti: 1. rijetko se ponašaju agresivno i ne gube lako samokontrolu. već probabilistička." Ovdje se ne radi o tome da postoji neki posebni znak na tijelu. Hooton zaključuje da su različiti tipovi osuđenika različiti. Prikupljeni su mnogi podaci. Potvrdilo se pravilo da u grupi delikvenata mezomorfa ima znatno više (60%). sport). Polazište tog shvaćanja je zamisao da su ljudi po prirodi obdareni agresivnim. njihovi osjećaji ne zadržavaju se pod strogim nadzorom i nisu osobe kojima se može puno vjerovati. Međutim delikvencija je i široki indirektni. a da su u cjelini uzevši kriminalci "moralno. Zato preporučuje upotrebu eugenike (nauka o metodama poboljšavanja tjelesnih i duševnih osobina pojedinaca) i svjesne društvene kontrole reprodukcije. Sve te osobine zajedno stvaraju osnovu za kriminogeni tip čovjeka (predatory person). Nije dosljedno izvršena ni podjela na skupine prema spolu i drugim obilježjima. već se govori da je tjelesna inferiornost.Ova sugestivna slika rođenog kriminalca je karakteristična za biološka shvaćanja o uzrocima devijantnosti. Svoje zaključke formulirali su na slijedeći način: "Delinkvencija je u velikoj mjeri neposredan odraz izvorne prirode u obliku izražene energije instinkta i slabog i ugroženog inhibitornog aparata. S druge strane. U određenim uvjetima takve će se osobine iskazati u benignim oblicima. obrazovanje itd. ali i 67 obilježja ličnosti i 42 kulturalna faktora. Podatke o većoj zastupljenosti mezomorfnih tipova u delikventnoj populaciji treba tumačiti i u svjetlu činjenice da su takva obilježja i potrebna da bi se opstalo u devijantnoj okolini. osjećajnost i promišljenost. Na njih jako utječu nagoni. pretilnošću i nižim rastom . ružnoća) onaj faktor koji će usmjeriti pojedinca prema devijantnosti. skloni iskušenjima i avanturama. Introverti su tihi i rezervirani. Zaključuje da su mezomorfni tipovi skloni devijantnosti i zločinu. Recimo. U tom smislu mezomorfni tipovi imaju veći delikventni potencijal. policajci) i kupači na kupalištima. tada na sklonost zločinu ne utječu somatske osobine. Agresivni poticaji sprječavaju se i reguliraju i vrijednosnim ustrojstvom čovjeka. a te varijable mogu bitno utjecati na rezultate analize. Pogreške i nedostaci u tome ne samo da su osnova neuroza već su i predosnova za opasnije oblike devijantnosti i delikventnosti. morfološki i genetički degenerirani u usporedbi s prosječnim građanima". sredstva i tehnike istraživanja i registriranja tjelesnih osobina i obilježja zločinaca. destruktivnim nagonom. Istodobno njihove su inhibicije smanjene: nedostaje im osjećaj savjesti. već o vjerojatnosti. Ernest Hooton je u studiji Crime and the man (1937. i E. 2. Međutim. te su razvijene mnoge metode. Izvršene su usporedbe velikog broja podataka o fizičkom izgledu i tjelesnim osobinama i oznakama ispitanika. Prigovoreno je da rezultati i nisu mogli biti drukčiji jer su u grupu građana birani državni službenici (vatrogasci. Veza bioloških i psiholoških osobina s devijantnošću pri tome nije kauzalna. koji su usporedili 500 registriranih delikvenata s kontrolnom grupom od 500 ispitanika koji su trebali reprezentirati opću populaciju. koja su gotovo pola stoljeća dominirala kriminologijom. reaktivni fenomen koji se javlja i u ektomorfnih i endomorfnih tipova ličnosti. Ekstroverti su otvoreni prema društvu. oni su aktivni i agresivni. štoviše smatrat će se izrazito pozitivnima (vojska. utvrdio je povezanost između građe tijela te temperamenta i ponašanja. intelektualno. no usporedba ostalih svojstava nije davala konzistentne rezultate. dakle nije riječ o uzročnosti. U tom smislu razlikuje 3 osnovna tipa ljudi: a) endomorfne karakterizirane zaobljenim oblikom tijela. Teza je jasna: ako nema značajnih razlika. visoki i žilavi . no istraživanja zapravo nisu ni osporila ni učinila uvjerljivom tezu o vezi između prirode čovjeka i zločinstva.

osjećaj straha) no da se iskaže poriv ili ponašanje koje bi se moglo smatrati devijantnim. Izvor frustracije može biti stvaran ili samo zamišljen. Odbacivanje i ciljeva i sredstava kao životna strategija. već kockanjem ili krađom. U tom slučaju riječ je o greški razvoja superega. U normalnom slučaju porive ida regulira ego usmjeravan strukturom vrijednosti društva (superegom). 5. teži se bogatstvu. ali ne uvijek kroz poduzetništvo i rad. tvrdi da postoje tri osnovna defekta u razvoju svijesti. Svaki od navedenih tipova reakcije jedan je idealtipski slučaj i u stvarnosti se ne pojavljuje u čistom obliku. Revolucionarni angažman. elokventnost i pozornost. Shematski to prikazuje tablicom u kojoj (+) označuje "prihvaćanje". nemogućnost da se uspostavi odnos povjerenja. Takva reakcija nije opasna za okolinu. Anomija je situacija nesklada između društveno prihvatljivih ciljeva i dopustivih metoda da se postignu ti ciljevi (koje svojim članovima nameću sva društva). no ako socijalizacija zakaže. U nekim slučajevima pojedinac razvija tako čvrstu "ljusku inhibicija" oko ida.je u svakom društvu najrašireniji oblik ponašanja. Frustracija stvara agresivni potencijal koji je potom osnova za nepredvidivo ponašanje. Odavanje alkoholu. Treće je slučaj u kojem je socijalizacija uspjela no socijalizirane su vrijednosti supkulture. jer se radi o agresiji prema unutra. Drugo je slučaj nedovoljno razvijene zaštitne Ijuske ega koji dozvoljava nekontrolirano djelovanje idovih poriva te se radi o situaciji "nesocijalizirane agresivnosti". koja može varirati od bezazlene devijantnosti do najtežih oblika patološkog ponašanja.Prema Eysencku socijalizacijski mehanizmi prisiIjavaju ekstroverte na poštivanje normi. Npr. sigurnosti i Ijubavi s roditeljima. lomovima u ličnosti samoj. Ritualizam je situacija u kojoj pojedinac reducira svoje ciljeve (aspiracije) prihvaćajući sredstva kojima ga društvo usmjerava. no može biti i uzrokom autodestrukcije. tvrdi da odvojenost od majke u najranijoj dobi uzrokuje psihopatske reakcije u odrastanju i zreloj dobi. (-) eliminiranje. može biti u okolini ili u samoj osobi. tvrdi Cohen (Delinquent Boys) karakterističan je za niže društvene slojeve koji time reagiraju na nepovoljnu socijalizaciju. a (+/-) "odbacivanje i uvođenje novih ciljeva i standarda". ličnosti s neodoljivim nagonom prema kršenju normi. Otuda devijantnost treba pripisati životnim okolnostima u kojima se razvija ličnost. Ako je samokontrola jaka. 1. Bezrazložni vandalizam. 3. npr. da to rezultira suviše čvrstom samokontrolom i usmjerenošću prema sebi samom (overinhibited individual) i tome da se radije dopušta razvoj prikrivenih unutarnjih sukoba i eventualna blaga neurotska reakcija (npr. vrijednosti koje su same po sebi devijantne (kradljivac u društvu kradljivaca je socijaliziran no u društveno neprihvatljivom smjeru). Dakle. Npr. inteligenciju. Poanta ove teorije sastoji se u shvaćanju da je devijantnost i delinkvencija eklatantno društveni fenomen. Merton razlikuje pet tipova adaptivnih modela usklađivanja zahtjeva društvene uloge i određenih načina njihova postignuća.prihvaćanje ciljeva i dopuštenih sredstava . Takve ličnosti imaju obilježja koja su stvarna prednost u društvenoj promociji: šarm. Psihijatar Jenkins. U tome su presudna najranija životna iskustva. energija frustracije može biti konstruktivno usmjerena prema postizanju društveno prihvatljivih ciljeva (sublimacija). Socijalne teorije devijantnosti a) R. Pobuna kao orijentacija znači aktivno djelovanje prema mijenjanju društvenih ciljeva i dopuštenih sredstava. te zaključili da ljudi nižeg socijalnog statusa frustraciju usmjeravaju prema drugima ili prema društvu. slijedeći Freuda. Neki događaji ili niz događaja utječu na kasniju pojavu nagona prema devijantnosti. Polazeći također od psihoanalitičkih teza Dollard tvrdi (teorija frustracije-agresije) da je osnova agresije frustracija koja nije uspješno inhibirana mehanizmom obrane ličnosti. netko odbacuje atraktivne ciljeve statusnog uspjeha jer želi mirno raditi svoj posao.) Merton pojam anomije definira kao "slom u kulturalnoj sferi koji se pojavljuje osobito kad postoji akutna odvojenost kulturalnih normi i ciljeva te socijalno strukturiranih mogućnosti članova grupe da djeluju u skladu s njima". pa i devijantnost. neodgovornost i zloću koji su svojevrsna kompenzatorska posljedica socijalizacijskih defekata. okretanje kultovima ili obožavanje popularnih ličnosti primjeri su tog tipa reakcija. čime uspješno prikrivaju stvarnu bešćutnost. Merton: Društvena struktura i anomija U eseju Društvena struktura i anomija (1938. čime opravdavaju i svoju agresivnost. kleptomanija. 4. 2. ali odbacuje sredstva kojima se to obično postiže. Inovacija se javlja kad pojedinac prihvaća društvene kriterije uspjeha. na činjenicu da nisu uspjeli socijalizacijom dobiti one osobine koje društvo cijeni. ekološki pokret ili feminizam aktualni su primjeri takvog stava. 1. Frustracija je ustvari opravdanje za agresivno djelovanje prema izvoru frustracije. U tom smislu često se govori o psihopatskoj ličnosti. u stresnoj situaciji ljudi višeg statusa reagiraju agresijom prema sebi samom. 39 . Takva situacija na nivou pojedinca potencira frustracije i nesnalaženja i osnova je za razumijevanje društvene devijantnosti. dječji psiholog. ekstroverti će slijedom prirodnih impulsa težiti devijantnosti. U suprotnom se ne može održati stabilnost društva. Konformizam . a suicida manja. ako se ne razviju snažni mehanizmi samokontrole. Andrew Henry i James Short istraživali su samoubojstva i ubojstva. Takvim mehanizmom moglo bi se objasniti devijantno ponašanje koje nema jasnu biološku osnovu niti je rezultat prakse neke grupe. To donekle odgovara shvaćanju da je agresija prema drugom pokušaj supstitucije osjećaja straha vlastite krivnje. uživanje u ceremonijalnom poštovanju drugog. te se ova situacija često previđa. devijantni tipovi su osobe kod kojih je propušteno razviti psihološke mehanizme samokontrole i koji nemaju socijalizacijom u svijest usađene društvene vrijednosti. drogama. 2. te je stopa ubojstava u toj grupi veća. 3. Međutim. John Bowlby.

poznavanje devijantnih tehnika. upornost. grupe nasilnih navijača. Kako formulira Kai Erickson. nagli porast delinkvencije ponovio se i 1917. stvaranje sustava opravdanja devijantnosti. aktor u devijantnom ponašanju slijedi norme koje u njegovoj okolini već postoje kao supkultura nekog društva. b) Transfer kulturnih obrazaca Nerijetko se devijantnost i delinkvencija povezivala sa svakovrsnim rasnim i društvenim stereotipima. vjerovanja i vrijednosti koji omogućuju. status. skupljači maraka. već situacija.. održanje i razvoj sustava kulture u društvu. Deviance and Control. uvjeti i okolina neprelazna su zapreka. što je to veći problem ako društvo zatvara mogućnosti vertikalne klasne mobilnosti. Zaključuje da je anomija situacija nepostojanja minimalnih društvenih uvjeta za stvaranje. kršenje normi pridonosi stabilnosti društva jer svako kršenje norme ujedno utvrđuje konkretne kriterije društvenih reakcija. dozvoljavaju ili propisuju specifične forme devijantnog ponašanja u specifičnoj situaciji. Thomas i Znianecki istraživali su prilagođavanje poljskih seljaka doseljenih u SAD. Članstvo u toj grupi znaći prihvaćanje grupnih pravila. (Cohen. Mnoge od njih su devijantne. a društvo se brani jer ne smije do pustiti narušavanje pravila kojima osigurava svoje funkcioniranje. radna etika) ne daju dovoljno šansi da se cilj i postigne. predstavlja konformizam prema devijantnoj supkulturi. kriminalitet se smanjio. postojao u ranijoj domovini. ali nije opao kada su se u ta podrućja doselile druge rasne i etničke skupine (crnci. "inovativnost" je sumnjiva. neusklađenosti i napetosti zahtjeva koji se postavljaju pojedincu. Doseljenjem nove grupe imigranata u ta područja došlo je do naglog porasta kriminaliteta. bez kršenja normi nema ni ustanovljenja kriterija normativno dopustivog. useljenici. aktivna/pasivna reakcija). prosjaci i opće sklonosti preziranju društvenih normi. Takvo znanje. premda se takve grupe nastoje udaljiti od društva gradeći osobiti identitet. Devijantnost je rezultat specifične društvene situacije. Izbor u tome obično mu je malen. "institucionalizacije" i "anomije". S druge strane. kao bitnog čimbenika u razumijevanju devijantnosti. situacije. Za Parsonsa je osnova objašnjenja djelovanje društva kao cjeline te je svaka devijantnost od normativnih standarda. Merton smatra da društvo gradi sustave normi. Talijana. no društveno određena sredstva postizanja tog cilja (aktivan rad. Dakle uzrok devijantnosti nisu nacionalne i rasne osobine. u tom smislu.1906. i to eksplicitno baš onih koja grupu razlikuju od društvenog standarda i znače dokaz njenog identiteta. Budući da su ti dijelovi grada bili zone koncentracije useljeničkih skupina pojavile su se i tvrdnje o prirodnoj sklonosti nekih etničkih zajednica (Talijana!) i rasa prema devijantnosti i zločinu. Primijetili su osim toga da je delinkvento ponašanje karakteristično za male homogene grupe. Hrvata i sl. c) Čikaška škola: teorije devijantnosti Clifford Shaw i Henry McKay istraživali su delinkvenciju u Chicagu i primijetili da se u određenim zonama grada skokovito ponavlja velik porast kriminaliteta. darkeri. narkomani. npr. stabilni. uvjeti u kojima pojedinac živi. kada će društvo intervenirati. no težeći funkcionalnim efektima postiže i mnoge disfunkcionalne. Glavni mehanizam stvaranja i prenošenja devijantnog supkulturnog obrasca su skupine mladih ("gangovi"). zapušteni i u kojima je dolaskom prvih valova useljenika (Poljaka. Devijantnost je samo za osudu. da pojedinac obično ne djeluje sam već potaknut i podržavan od drugih. a kada se nacionalna skupina adaptirala na novu situaciju. Posebno ističe činjenicu da različiti društveni slojevi imaju različite šanse ostvarivanja općih društvenih ciljeva (bogatstvo. Proces se ponovio. i ponašati se onako kako se ponaša grupa. od preskripcija društvenih uloga neprihvatljivo i opasno za poredak. svako odstupanje od imperativa institucija. Za devijantnost je najvažnije stvaranje društvenog stava prema zabranjenom i drukčijem. Ne radi se o pukoj tvrdnji da uvjeti određuju devijantnost (prilika stvara lopova). alternativci svake vrste itd.. Mertonova teorija doživjela je mnoge revizije i reinterpretacije. Poremećaj ili propust tog sustava uništava motivaciju. Premda su istraživanje započeli razlikujući različite tipove Ijudi (filistejci. Parsons detaljnije razrađuje model reakcije na anomijsku situaciju uvodeći dodatne kriterije razlikovanja (orijentacija na objekt/normu.Individualno ponašanje je više ili manje perfektno prilagođavanje društvenim strukturalnim zahtjevima i ono je samo statistička vjerojatnost odstupanja od usvojenih obrazaca društvenog ponašanja. Međutim. već o rafiniranijem tumačenju koje u obzir uzima dinamiku kulturne promjene (društvo stvara lopova). njihovi rezultati nisu poduprli tezu o postojanju tipova Ijudi već su pokazali postojanje društvenog mehanizma. inhibiranje mehanizma samokontrole kakav je npr.) Dakle. prenapučeni. dakle društvo samo stvara fenomen kršenja normi. kreativni te boemski orijentirani ljudi). Portorikanci). Radilo se o dijelovima grada koji su siromašni. U svakom društvu dakle postoje mnoge supkulture. Židova. "Devijantno ponašanje određeno je subsistemom znanja. odnosno što više kao standard ponašanja nameće "american way of life".) kriminalitet porastao. dakle u prvom redu društveni fenomen. Sličnost Mertonovog i Parsonsovog pristupa je prividna. a kada će dopustiti inovaciju.). socijalizaciju i specifične mehanizme "održanja institucionalizirane društvene akcije". Između ta dva pola. Ondje gdje je stopa kriminaliteta bila visoka 1900. ili pak ne omogućavaju individualnu sukladnost namjera i mogućnosti. takva vjerovanja i vrijednosti najprije moraju postojati u kulturalnom okruženju aktora da bi potom bili preuzeti u sustav osobe kao i drugi elementi kulture u socijalizaciji". Mertonova teorija je rezultat nastojanja da se objasni funkcioniranje društva u kojem je bogatstvo i obilje kulturalno (normativno) društveno prihvatljiv cilj koji svi žele postići. moć). Pojedinac se toj supkulturi prilagođava i onda kada to znači da krši norme šire društvene zajednice. . Za njega je anomija suprotnost ("polarna antiteza") institucionalnoj izgradnji skupa društvenih uloga. drugim riječima kulturna sredina aktora. no preciznija istraživanja pokazala su neutemeljenost takvih stereotipa. postoji kontinuum jačeg ili slabijeg normativnog propisivanja i faktičkog reguliranja. -1923. te devijantnost. pri čemu je profil ličnosti sporedan u razumijevanju devijantnosti. 40 . neke od tih supkultura za društvo su opasne i na njih društvo opresivno reagira. no na njih društvo ne reagira. Pojedinac u takve skupine ne upada težeći tome i planirajući svoju životnu karijeru nastojeći slijediti pravila grupe. jezik i gledanje na svijet (npr. iako se iz temelja promijenila etnička slika područja. 1966. Nesklad ciljeva i sredstava zahtijeva adaptaciju pojedinca na tu frustrirajuću situaciju u kojoj su norme ili kontradiktorne ili ih nema.

Reakcija na te strukturne. ona vodi pojedinca prema odbacivanju sugeriranih ideala života viših slojeva i prihvaćanju alternativnih normi. mada u stvarnosti rijetko postoje u čistoj formi. postoje realne prepreke vertikalnoj mobilnosti. Inteligencija i nadarenost pojedinaca često ne uspjevaju nadoknaditi taj hendikep. nasilja. mehanizmi koji mogućnosti i sklonosti devijantnom promiču u prakticirajući oblik ponašanja. Oni druge kriminalce preziru. određenog miljea u kojem se druže i odrastaju mladi. maloljetničke i susjedske zajednice i sl. specifična opravdanja i objašnjenja zašto se to čini. sukob generacija u kojem se to izražava. iživljavanju. Cohen smatra glavnim uzrokom maloljetničke delikvencije. U normalnom životu pojedinac se identificira s različitim supkulturama. u kojima su izgrađeni snažni mehanizmi opravdanja. Supkultura i identifikacija s alternativnim vrijednostima rješenje je za statusne probleme mladih iz nižih društvenih slojeva. mada se takvim često ocjenjuje. no problem je u tome što značajnom broju mladih Ijudi takav stil života nije dostupan. 1. stvaraju benigne oblike devijantnosti u rasponu od sljedništva trenutnih modnih i muzičkih trendova do ozbiljnijih oblika retretizma (alkohol. Delikventne supkulture imaju tri obličja: kriminalno. u interakciji s drugima. stupa u takve supkulture. stiču navike elite u radu i slobodnom vremenu. štiti ih ugled i potpomaže nasljeđe njihovih predaka. usmjerenost na stjecanje znanja i diploma. jer postoje specifični tipovi supkultura od kojih su. snažna volja. stabilnu obitelj.d) Devijantna supkultura Richard Cloward i Lloyd Ohlin prihvaćaju osnovnu Mertonovu tezu da je uzrok devijantnosti nesklad poželjnih vrijednosti i dopustivih mogućnosti njihova postizanja. Ne radi se o tome da nadarenost i sposobnost koincidiraju s društvenim položajem. Internalizacijom vrijednosti supkulture pojedinac se izolira od društva. Vrijednostima svoje supkulture daju veliko značenje (obiteljske veze. često nezavisno od svog izbora. droge. Hendikep nastaje nizom sporednih detalja: bogatiji idu u bolje škole. provale. napredovanju iz nižih u više slojeve. no postaje delikventan kada socijalizacijom usvoji neprihvatljive vrijednosti. konfliktno i retretističo. Mladi pripadnici nižih društvenih slojeva (working-class boys) od malena se uče cijeniti vrijednosti srednjih i viših slojeva: materijalno obilje. devijantna supkultura koja nastaje je retretistička prema cilju a izolacionistička prema načinu stvaranja. njih se u socijalizaciji snažno usmjerava prema osobinama koje su legitimne za uspjeh u životu srednje klase: usmjerenost cilju. pa u područjima takmičenja u kojima se te razlike počinju primjećivati nastaju frustracije i odbijanje da se uobičajenim sredstvima postignu ciljevi. Konfliktnu supkulturu karakterizira postizanje statusa nasiljem i silom. Grupa usmjerava svoje sljedbenike prema vandalizmu. kako smatraju pripadnici čikaške škole. Smatraju da sam nesklad nije dovoljan da objasni delikventno ponašanje. ni sredstava ni pažnje da se razviju osobine potrebne za društveni uspjeh. Mladi su prepušteni ulici i učenju sitnih kriminalnih djela: krađe. Dok su dva navedena tipa jasna. No. što Sutherland naziva "diferencijalnom asocijacijom". koje oblike će zauzeti. Državna represija je neefikasna i površna. prezira prema društvu i njegovim normama. a nestabilna i razorena upućuje ga na traženje podrške u supkulturnim grupama. Mobilnost. dobivaju više pažnje. Društvo mlade nastoji konformizirati uvjeravajući ih u vrijednosti stila života srednje klase. te nastaje veliki razmak između aspiracija i mogućnosti. neutilitarnu i agresivno zavidnu. droga). Ovaj tip supkulture nije kriminogen. Supkultura stvara grupe ("gang") koje nemaju čvrsti stav o vlastitom identitetu no odbacuju konvencionalne vrijednosti. Stabilna i mirna porodica oslonac je pojedinca. ovisi o mogućnosti učenja i prakse devijantnih uloga. Organizirana i podupirajuća 41 . Naime u situaciji u kojoj ne postoji supkultura navedenih tipova. definiranje okoline u kojoj mladi sazrijevaju i odrastaju je dovoljno za predviđanje buduće prosječne životne karijere. zatvara se u supkulturnu grupu. Kod obrazovanja i socijalizacije mladih u nižim slojevima nema ni vremena. a ne naslijeđeno ili izmišljeno. ambicija i Iakoća uspjeha. suzbijaju sitni kriminal na području koje kontroliraju. Konačno. slabo međusobno povezana. odnosno obratno. Zapravo je delinkvencija tu posljedica činjenice da ne funkcionira ni sistem obrazovanja ni obiteljski odgoj (conflict enviroment zone). Ljudi koji se njime bave uživaju poštovanje i ugled u društvu i tek povremeno njihova aktivnost biva kažnjena. u malim povezanim grupama. supkulture nasilja. Devijantno ponašanje je dakle naučeno. Cohen zato delikventnu supkulturu vidi kao negativističku. Za cijelo područje grada tipično je obično prijestupništvo. uspješan posao i sl. individualizacija i anonimnost urbanih društava pogoduju stvaranju supkultura i njihovom mijenjanju te pojedinac. Za određenje pripadnosti supkulturi. različitost. potiče se samopouzdanje. iako je stil života srednje klase privlačan. oni su eksplanatorni čimbenici pojave devijantnosti. a za ulazak u tu skupinu treba vrijeme i proba. no ono što se pritom smatra opasnim je činjenica da je takva grupa otporna na vanjski neorganizirani pritisak a ni klasična sredstva društvene kontrole nisu osobito efikasna. Uči se tehnika nedjela. Pripadnici viših društvenih slojeva imaju potpuno drugačiju polaznu poziciju. 2. najznačajniji geografsko područje i susjedstvo. rituali i sl. Tu teoriju podupiru statistički podaci o delinkvenciji. tvrdeći da se devijantnost uči u procesu komunikacije. 3. Međutim socijalizacija koju takav pojedinac prolazi ne uspjeva ga opremiti osobinama i znanjima koje su potrebne za uspjeh u pothvatu društvene promocije. opasnom i ekstatičnom shvaćanju života. Cinizam i odbijanje da se u vladajućim kulturalnim zahtjevima pronađu vrijednosti. treći tip (retreatism) je u stvarnosti razmjerno čest. društvene zapreke je identifikacija sa supkulturom. Grupe koje generiraju devijantnu supkulturu mogu biti obitelj.). e) Maloljetnička delikvencija Fenomen supkulture. Prvi slučaj (criminal) je postojanje supkulture koja potiče organizirani visoki kriminal. suzdržavanje radi kasnijeg dobitka (no pain no gain). Takvu tezu dalje razvija Edwin Sutherland u studiji Principles of Criminology. dječje skupine. održavanja i opravdanja devijantnog ili kriminalnog ponašanja. a kako će ona nastati. Devijantna životna strategija nužno ima oblik supkulturnog udruživanja. Zatvorena su skupina. Pretpostavlja se dakle postojanje devijantne sredine u kojoj postoje mehanizmi poticanja. U takvim područjima nastaju mladenačka udruženja koji su tipični rasadnici devijantne supkulture.

vandalizam. Afilijacija je deformirana društvenost. službena ili monarhova vlast.) navodi da je politička sociologija dugo bila znanost o državi.zajednica smanjuje stopu kriminaliteta. smatra on. usvajaju sasvim konvencionalni stil života i prihvaćaju tradicionalne društvene vrijednosti. 2. već je za to potrebna je podrška grupe. Ona se zasniva na apsolutnoj poslušnosti koja se zahtijeva bez obzira na motive i interese. Taj skup utjecaja grupnih faktora Matza naziva afilijacijom. Navedeni faktori zapravo inhibiraju djelovanje vladajućih društvenih normi i to bilo radi nedostataka u socijalizaciji. b) Vlast po sili konstelacije autoriteta . jer je za pretpostaviti da. krađe automobila. neovisno o 42 . silovanje. Takvu reakciju Matza naziva označavanjem (signification). Tu svrstava sve one čimbenike koji stvaraju predispoziciju za kršenje normi. vlasti i države posve blizak te se jedno bez drugoga ne može razumijeti. Weber razlikuje dva suprotna tipa vlasti: a) Vlast po sili konstelacije interesa . U očima društva devijantnost je pojava koju treba osuditi. psihološki i kulturalni pristupi devijantnosti jednostrani i da ih treba objediniti u jedinstven koncept mehanizma stvaranja devijantnog pojedinca. jer je odnos moći. ili čak sposobnosti potrebnih za tržište. Pripadnost supkulturi ne događa se slučajno. a da je tek u novije vrijeme postala znanost o političkoj moći i vlasti. Iako se težište pomaknulo. Vlast je takvo činjenično stanje u kojem izražena volja (zapovijed) jedne ili više osoba koje vladaju želi utjecati na djelovanje drugih. Devijantno ponašanje veće je kod mladih nego kod starijih. posebno dijelovi unutar njih. pojedinac udaljava od konvencionalnih društvenih vrijednosti. To se može pokazati na shvaćanju dvojice političkih sociologa. Osim toga proces nije jednostavan.najčistiji tip je vlast glave obitelji. područja su višeg kriminaliteta. Sutherland stavlja u prvi plan atraktivnost supkulturnog modela prema rutini svakodnevnice . a zapravo utječu na taj način što se to djelovanje odvija kao da su podvlašteni učinili sadržaj zapovijedi. Završetkom procesa identifikacije sa supkulturom. Politička vlast je za Webera takav oblik vlasti koji organiziranjem političkog života na određenom području ili u organizaciji omogućuje pojedinačnoj ili grupnoj volji da utječe na djelovanje i ponašanje svih drugih zapovijedanjem ili naredbom. već se odvija u složenim i proturječnim situacijama. nacionalnu. devijantan pojedinac je netko koga treba odbaciti. DRŽAVA I DEMOKRACIJA Vlast i država Maurice Duverger u djelu Politička sociologija (1967. Prvi skup faktora naziva afinitetom prema devijantnosti. Na indirektan način shvaćanje o diferencijalnoj asocijaciji podupiru i podaci o tipovima krivičnih djela i dobi počinitelja. biološki. Ona se zasniva na utjecaju koji proizlazi iz nekog na bilo koji način osiguranog posjeda. profesionalnom i radnom položaju neke osobe jednostavno navode na učestali kontakt sa supkulturnim zajednicama. nepostojanja alternativa. a veliki gradovi.vodi zatvaranju pojedinca prema utjecaju društva i odbacivanju društvenih normativnih standarda. osjećaja potvrđivanja identiteta. Konačna identifikacija s grupom uzrokuje obično društvenu reakciju. drugačije podrijetlo ili fizičke osobine (npr. ili zbog toga što takve osobe ne mogu poželjne društvene ciljeve ostvariti legitimnim sredstvima. Samo postojanje afiniteta nije dovoljno da bi došlo do devijantnosti. uvažavajući njegovu psihološku situaciju i biološke predispozicije.najčistiji tip je monopolistička vlast na tržištu.teško se odhrvati izazovu uzbuđenja. nasilje na stadionima. Razlikujući moć i vlast. Inicijalni kontakt može biti rezultat pukog slučaja. neplanirane provale. čemu pridodaje još banalne razloge siromaštva. kada se ožene i smire. 3. dosade. Weber je u djelu Gospodarstvo i društvo vlast odredio kao izgled da će se određena grupa ljudi pokoriti specifičnim ili svim naredbama. no razlike u društvenoj stratifikaciji. novog tipa identifikacije. npr. radi njega samog. te osuda (stigma) trajno prati pojedinca sprečavajući mogućnost da se on otrgne utjecaju supkulture. preuzimajući uloge u društvenoj diobi rada. gradualan i ireverzibilan. Postoji stupnjevit razvoj od inicijalnog kontakta do punog učešća i identifikacije s devijantnom supkulturom. pojedinca čvrsto vezuje u supkulturnu zajednicu. što sve zajedno. Razlikuje tri skupa čimbenika devijantne karijere: 1.kao rezultat afiniteta i afilijacije . koji po Duvergeru pripadaju dvjema različitim koncepcijama političke sociologije: Weberu koji pripada koncepciji političke sociologije kao znanosti o vlasti i Prelotu koji pripada koncepciji političke sociologije kao znanosti o državi. Matza zato smatra da su. imaju i manje prilike da se druže s opasnim društvom. opravdanje koje daju normativni standardi supkulturne zajednice. Integracija psiholoških i društvenih objašnjenja devijantnosti Sociolog David Matza podržava zamisao o postupnosti procesa učvršćenja devijantnosti. Taj utjecaj se vrši na formalno slobodno djelovanje podvlaštenih u kojem oni idu za vlastitim interesima. Pripadnost grupi . mentalna retardiranost). obiteljsku ili rasnu diskriminaciju. Prekršitelji u tom uzrastu vrlo rijetko čine nedjela kao što su ubojstvo ili prijevara. svako jačanje veza sa supkulturnom grupom je kidanje veza sa društvom. Kriminalitet je veći kod mladića i to onih koji su pod manjom stegom i utjecajem porodice. U sazrijevanju mnogi će proći fazu identifikacije sa supkulturnim krugovima. no kao odrasli. država je ostala jedna od ključnih tema sociološkog razmatranja. maksimom svog djelovanja (poslušnost). i to podjednako: ekonomsku deprivilegiranost. visoko vrednovanje ekonomskog uspjeha. u kojima pojedinac djeluje i prema društvenoj reakciji na devijantnost. pojedinačno gledano. Postupak izolacije je postupan. Tek u manjem broju slučajeva će snaga supkulturne identifikacije biti prejaka i devijantnost će postati trajno obilježje ličnosti. 11. no tvrdi da taj proces možemo razumijeti samo ako ga promatramo s gledišta devijantnog aktora. te razilaženje svjetonazora postaje sve veća. Počinitelji mlađe dobi čine ona krivična djela koja su rezultat grupne situacije. situacija u kojoj sporadični kontakti s devijantnom supkulturom prerastaju u trajni obrazac ponašanja uz internalizaciju normi takve zajednice.

kontrolirale bi ga druge snage i obavljao bi drukčije funkcije.-76.) i Zakon. Funkcije koje obavlja za kapital nastaju jer je kontroliraju kapitalističke snage . Suvremenu državu treba shvatiti kao ljudsku zajednicu koja unutar određenog teritorija za sebe prisvaja pravo na monopol nad legitimnom upotrebom fizičke sile. a glavni mehanizam oblikovanja politike rezultat je djelovanja interesnih skupina. može upotrijebiti kako bi unaprijedila vlastite interese. Instrumentalisti državu vide kao neutralno oruđe za vršenje političke vlasti.vlast ne određuje toliko volja onoga koji vlada koliko povjerenje onog koji joj se podvrgava. održavanja općih nepristranih uvjeta. koje svaka klasa. ali je u biti reaktivna. ne može definirati sadržajem onoga što poduzima. Uloga države je važna sa stajališta održavanja društvenog organizma i osiguravanja razvoja društva. Država je instrument društva uspostavljen radi sigurnosti njegovih članova. Država se uobičajeno definira kao zajednica ljudi organizirana na nekom teritoriju pod nekom suverenom vlasti i kao institucija koja u nekoj teritorijalno ustrojenoj zajednici raspolaže monopolom nad sredstvima fizičke prisile. zakonodavstvo i sloboda (I. slobodu i imetak. ali mu država daje jedinstvo.) tvrdi da upletanje države u društvo treba ograničiti na donošenje općih propisa koji će poslužiti pojedincima za ostvarivanje vlastitih ciljeva. koje je različito smješteno i teško se fizički okuplja. a da ona ne prestane postojati. i to bez njihova pristanka. Pritom se razlikuju dvije orijentacije: 1. jer država je prvenstveno prostorna pojava. Kao i svaku instituciju. Liberalno-individualističke teorije polaze od poimanja države kao skupa javnih institucija ili javnih službenika. koja se ograničava na zaštitu osobe i vlasništva.) dokazuje da pojedinci imaju neka prava koja su toliko temeljna da se moraju poštivati bez obzira na navodne koristi koje bi društvo moglo imati njihovim ograničavanjem ili kršenjem. njezine funkcije treba svesti na minimum. da dođe do razdvajanja vlasti kao takve od pojedinaca koji je trenutno obnašaju . te na provedbu pravila koja općenito štite život. njezina je najvažnija uloga omogućiti da različite društvene inicijative dođu do svog ispunjenja. jer vrijednost pojedinačnih zasluga može pravedno odrediti samo slobodno tržište. a državna vlast je najmoćnija politička vlast. organizirati i moralizirati društvo. Država može biti više ili manje aktivna. Moderni pluralisti (Dahl.) dokazivao da je vladajuća klasa kapitalističkog društva ona koja posjeduje i kontrolira sredstva za proizvodnju i koja je sposobna koristiti se državom kao instrumentom društvene dominacije. država i utopija (1974. c) Kreativni element po kojem se razlikuju vladajući i podanici. 1973. Izvorne i vodeće snage državnog djelovanja dolaze iz društvenih izvora. dok ga kontrolira. Robert Nozick u djelu Anarhija. pa se može nazvati i "institucijom institucija". Uvjet opstanka vlasti je da ona izgubi individualno obilježje i zadobije neosobni značaj.) državu određuje kao političku instituciju koja obuhvaća mnoštvo javnih i privatnih institucija. ali i kao sustav moći koji može biti opasan za društvo i pojedinca. važnih društvenih poslova. Ralph Miliband je u djelu Država u kapitalističkom društvu (1969. Marcel Prelot u djelu Političke institucije (1963. ona je u nekom smislu "mozak" društva. Lindblom) dokazuju da se moć u društvu i političkom procesu raspoređuje nehijerarhijski i kompetitivno te umjesto države rabe pojam političkog sustava koji bolje opisuje novu realnost u kojoj dolazi do prepletanja i gubljenja jasne granice države i društva. ali je uvijek orijentirana na državu.. Država je "središnji nervni sustav društvenog organizma". Pluralističke teorije odbacuju državu kao središnji pojam. smatra Weber. Za Durkheima država kao "skup društvenih tijela koja su jedina ovlaštena govoriti i djelovati u ime društva" ima regulcijsku ulogu i moralnu svrhu. Ali država nema nikakvu inherentnu kapitalističku formu i ne obavlja kapitalističke funkcije. a razvija se u skladu s potrebama i zahtjevima razvoja društva. pa je s obzirom na narav tih prava moguća samo minimalna država. b) Teritorijalnu osnovu koja određuje rasprostranjenost i granice javne vlasti. ponajprije na razini središnje vlasti. Država se.kad bi isti državni aparat bio u drugoj vrsti sustava. obilježava je cjelovitost. ali vlast nije samo sila. smatrajući je samo jednim od udruženja koje teži da bude najmoćnije. Ta se moć naređivanja može oslanjati na fizičku silu.-II. Ona je nužno zlo. Osobito se treba zaštititi od one državne vlasti koja nastoji promijeniti materijalni položaj pojedinih ljudi ili provesti distributivnu ili društvenu pravdu. jedna je od njenih glavnih funkcija prizvati pojedinca moralnom životu. ali nije njima obuhvaćena. Takva vlast može postojati i izvan države.njihovu pristanku. Friedrich von Hayek u djelima Ustrojstvo slobode (1960. Državu je sociološki moguće definirati samo pomoću specifičnog sredstva koje joj je svojstveno fizičke sile. 43 . Marksističke teorije državu shvaćaju kao političku instituciju ili strukturu koja izravno ili neizravno zastupa interese kapitala i vladajuće klase u društvu te se brine o održanju sustava kapitalističke dominacije. jer ne postoji gotovo nijedan zadatak kojim se ne bi u nekoj prilici mogla baviti.zato pojedinac ili skupina mogu izgubiti vlast. uključeno je u različite primarne i sekundarne zajednice koje država obuhvaća. Najjači prihološki izvor vlasti leži u tome što građani priznaju da su ovisni o njoj . no ima i tri posebna obilježja: a) Veliko stanovništvo. Teorije države Evolucionističko koordinacijsko-funkcionalističke teorije vide državu kao tijelo ili instituciju koja ima regulacijsku ulogu u društvu ili podsustav koji obavlja funkciju koordinacije. U klasičnom liberalizmu razvijena je teorija minimalne države. trajnost i automatizam. jer oni koji vladaju imaju moć da ishode od drugih ljudi različita davanja i odricanja. ona je zato "država u kapitalističkom društvu". koju zagovaraju suvremeni neoliberali i libertarijanci. uz upotrebu različitih sredstava.

S obzirom na institucionalizaciju tih prava može se razlikovati 5 faza razvoja moderne države: 1. Njemačka u doba Bismarcka i države JI Azije ("azijski tigrovi"). Politička prava omogućuju pojedincu sudjelovanje u političkom životu. Faza socijalne države. kada se država postavlja kao zaštitno tijelo. kulturu. ali joj je ograničeno uplitanje u te odnose.2. Primjeri: Staljinov SSSR. u kojoj se kao rezultat građanskih revolucija i rušenja staleškog poretka uspostavljaju pravna jednakost građana i ustavna ograničenja moći države. st. Provodi se potpuni nadzor nad stanovništvom. Ta su prava izborena u 20. školovanje. ispravljač i upravljač gospodarskim poslovima. vojske i sudstva. 44 . Nozick). koja treba zajamčiti elementarnu socijalnu sigurnost stanovništva. kretanja. koja se pojavljuje kao autoritet nadređen i vladaru i podanicima. u kojoj se država uspostavlja kao suverena. poticatelj. ulaskom nižih slojeva u političku arenu. Faza demokratske države. zdravstvenu zaštitu itd. razvila se od kraja 19. Svi su građani jednaki pred zakonom. a zakoni su određeni kao opća i apstraktna pravila koja isključuju proizvoljno postupanje vlastodršca. Nastoji ispravljati neravnoteže i nepravde tržišnog gospodarstva. građanstvo i društveni razvoj (1963. Claus Offe u djelu Strukturni problemi kapitalističke države (1972.) razlikuje 5 oblika države. obitelj. nastaje kad država uspije uvjeriti protivnike svoje politike da promijene stajalište i podupru vlast 3. osobito u industrijalizaciji. pravo na jednakosti pred zakonom i vlastitu imovinu. praksa proširenja tradicionalne liberalne države u socijalnu državu. Ovaj je tip karakterističan za europske zemlje u kojima je u dužem razdoblju na vlasti bila socijaldemokratska stranka. Strukturalisti dokazuju da je irelevantno tko kontrolira državu zato što ona svojom pozicijom. Eric Nordlinger u djelu Autonomija demokratske države (1981. nastaje kad država vodi svoju politiku koja ne nailazi na protivljenje moćnih društvenih skupina ili čak stječe podršku društvenih skupina koje su zainteresirane za nju Tipovi i oblici država Andrew Heywood u djelu Politika (2002. Socijaldemokratska država usmjerena je prema socijalnoj promjeni u skladu s načelima jednakosti i socijalne pravde. komandne ekonomije). Obilježava je stvaranje svemoćne i sveprisutne države čiji utjecaj prodire u svaki dio ljudske egzistencije . Građanska su prava nužna za individualnu slobodu. Država zato nije "država u kapitalističkom društvu". a država provodi svoju politiku unatoč pritiscima protiv toga 2. 4. Kolektivistička država znači stavljanje ekonomskog života pod državnu kontrolu. neosobna vlast. a posebno je obilježio Austriju i Švedsku za socijaldemokratskih vlada. Pod utjecajem socijalističkog pokreta i nastojanja konzervativnih vlada da suzbiju njegov utjecaj. a protiv podređenih klasa. nego "kapitalistička država". karakterističnom za razdoblje ekonomske modernizacije dotad zaostalih zemalja. 2. pa joj je posebna uloga uklanjanje siromaštva i smanjivanje socijalnih nejednakosti. Faza apsolutističke države. Izborena su u društvenim borbama i revolucijama u 18. Država ne zamjenjuje tržište nego djeluje zajedno s njim u nekoj vrsti partnerstva. Isključenost države iz izravne kontrole sredstava za proizvodnju. st. Smith) i suvremenih neoliberala (von Hayek. ali nije osigurana pravna jednakost garđana. poduprt sustavom terora i ideološke manipulacije.ekonomiju. Od sredine 19. a uključuju slobodu govora. Država postaje jamcem sigurnosti osobe i njezina vlasništva te nesmetanog odvijanja tržišne razmjene. Hitlerova Njemačka. u kojoj se zadobivena politička prava koriste za uravnotežavanje moći koja nastaje u tržišnom društvu te time sprečavaju pretvaranje demokracije u izravnu oligarhijsku vladavinu. 3. Thomas Marshall u djelima Građanstvo i društvena klasa (1950. nastaje kad su želje i ciljevi države suprotni željama najvažnijih društvenih skupina.) upućuje tri prigovora prethodnim teorijama: a) zanemaruju mogućnost da se želje i ciljevi države mogu u istoj mjeri odraziti na javnu politiku kao i želje cijelog društva b) ne razmatraju mogućnost da državni aparat ima svoje posebne interese koji su suprotni željama društva c) ne uzimaju u obzir stvarno autonomno djelovanje države i načine da se ono još i poveća Nordlinger analizira tri oblika izražavanja autonomije države: 1. Faza liberalne konstitucionalne države. obrazovanje. političkih prava do socijalnih prava. religiju. Primjeri: Japan u Meiji razdoblju. st. kad pojedinci stječu politička prava te stvaraju demokratski poredak u kojem moć dolazi u ruke svih članova zajednice. Socijalna prava jamče pojedincu minimalni socijalni status i mogućnost da se koristi svojim građanskim i političkim pravima (pravo na socijalnu pomoć. st. znači da njeni prihodi ovise o stanju privatnog sektora. Obuhvaćaju pravo glasa i druga prava vezana uz sudjelovanje u vlasti te uz demokratsku konstituciju političke volje. To je bio ideal klasičnih liberala (Locke. Institucionalno-etatističke teorije nastoje pokazati da država ima značajan stupanj autonomije od društva i da postoje posebni interesi državnog aparata koji se ponekad razilaze s interesima većeg dijela društva. st. pa ona kao uvjet svoje reprodukcije kao državnog aparata mora ojačati profitabilnost kapitala. savjesti. Ta su prava izborena u borbama liberalnog građanstva i radničkog pokreta u 19. Razvojna država obilježena je važnom ulogom države u poticanju ekonomskog rasta. st. Primjer su komunističke zemlje s centralnoplanskim sustavima (tzv. Minimalna država svojstvena je liberalnom razdoblju razvoja kapitalizma u 19. Moderna država mijenjala se ovisno o društvenim borbama i pritiscima kojima je bila izložena. Ta se prava ostvaruju unutar civilnog društva i negativna su u odnosu prema državnoj vlasti. Država je nužni dio ekonomskog društva. To je prijelazna faza u kojoj je državna vlast izgubila osobni značaj.) i Klasa. a među najvažnijima od njih je borba za ljudska prava. Totalitarna država je krajnja i najekstenzivnija forma državne intervencije. strukturom i ulogom utjelovljuje temeljnu vezanost uz kapital. a ograničeno se upliće u društvo. jer je unutarnje ustrojstvo apsolutne monarhije staleško. liberalna država se demokratizira.) dokazuje da iz same strukture moderne države slijedi da ona organizira kapital i dezorganizira radničku klasu.). udruživanja..) razvio je teoriju građanstva u kojoj je pokazao napredovanje prava građanstva od građanskih prava. koja su u privatnim rukama. njezine se funkcije svode na održavanje mira i socijalnog poretka pomoću policije. pod pritiskom radničkog pokreta.

potican globalnim tržištem. Uz to. Međutim. On razlikuje tri tipa legitimne vlasti: a) Tradicionalna vlast svoju legitimnost temelji na svetosti i vječnoj važnosti tradicije. Globalizacija i država Već je u 1970-ima uočeno da demokratska država ima problema s legitimitetom. Demokracija i njezini kritičari. Saudijskoj Arabiji itd. c) Legalno-racionalna vlast temelji se na moći prava. Demokracija a) Demokracija.one su u istom okruženju neizvjesnosti i rizika.). nezaposlenost).prvo u suradnji s Lindblomom u djelu Politika. kapitalistička demokratska država ne može stalno zadovoljavati i takve narodne zahtjeve i zahtjeve tržišne privrede. st. prvenstveno njenih represivnih funkcija. voda i sl. pojavili su se globalni nevladini pokreti s ambicijom da nadziru nacionalne vlade u pojedinim pitanjima. a potom u nizu djela (Poliarhija. što legitimnost države i njenu budućnost čini i dalje problematičnima. te je prisiljena ili odbiti masovne zahtjeve ili riskirati ekonomski slom. Prema Weberu. 1989. pod utjecajem tačerizma i reganizma. prema modelu totalitarizma koji su razvili i autokracija (1956. učinile su teritorijalne zajednice prijepornima. b) Pomoć svojim građanima da kontroliraju ekonomski rizik . ali su značajno smanjile povjerenje u državu i njene mogućnosti da rješava probleme (kao npr. a danas se na tom tipu legitimnosti održavaju vladajuće dinastije u Kuvajtu.) slaže se da suverene države djeluju u okruženju velikih rizika i krajnje neizvjesnosti. uloga suverenih država postat će važnija. Kenichi Ohmae u djelu Kraj nacionalne države (1995. Habermas u djelu Problemi legitimizacije u kasnom kapitalizmu (1973. njegovoj sposobnosti da okuplja. Gray navodi dvije funkcije države koju mogu jačati: a) Kontrola nad prirodnim resursima potrebnima za ekonomski rast (nafta. koji ograničavaju njihovu moć. Neoliberalne stranke su tu dilemu riješile u prilog tržišta. Vlast se ne prihvaća zbog kvaliteta osobe. Hitler…). Tako se legitimirala vlast feudalnih vladara. mobilizira i vodi mnoštvo..) također imaju 6 obilježja: a) službena ideologija d) b) jednostranačka država e) c) državna kontrola nad gospodarstvom f) Carl Friedrich i Zbigniew Brzezinski u djelu Totalitarna diktatura potpuni monopol partijsko-državne strukture nad oružanom silom monopol nad sredstvima masovnih komunikacija sustav policijskog terora 45 . Taj tip vlasti svojstven je modernim demokratskim državama.) tvrdi da se s okončanjem hladnog rata moderna država počela urušavati.. posve marginalizira državu u ekonomskom životu.). čiji prihod zna prelaziti BDP srednjih država. no moć koju su izgubile suverene države nisu dobile globalne korporacije . pa teško može održavati legitimnost. rata dominatna je bila podjela poredaka na demokratske i totalitarne. da teško održava povjerenje u svoju vlast. st. Štoviše. Međutim. već zbog vjerovanja u ispravnost poretka zasnovanog na neosobnim. 1971. država kao zajednica koja ima monopol fizičke sile mora biti legitimna.) imaju 6 obilježja: a) (od građana) birane dužnosnike b) slobodne i poštene izbore c) slobodu izražavanja d) pristup alternativnim izvorima informacija e) autonomija udruženja (sloboda osnivanja i djelovanja civilnih udruga. S procesima globalizacije u 1990-ima kriza legitimnosti moderne države dodatno se zaoštrila. apstraktnim i jednako važećim pravilima. širi se neoliberalna politika demontiranja socijalne države.5. Demokratski poreci. ekonomija i blagostanje (1953. podvlašteni moraju vjerovati da su njezina uloga i djelovanje opravdani. tj. koju obilježava spoj neoliberalnog smanjivanja socijalnih prava i neokonzervativnog jačanja države. političkih stranki i interesnih skupina) f) sveobuhvatno građansko pravo (svi punoljetni državljani imaju pravo glasa i sva druga prava nužna za navedene institucije) Totalitarni poreci. Faza minimalno jake države. diktatori. John Gray u djelu Lažna zora (1998. reduciranjem razine prava i smanjivanjem ekonomskih i socijalnih funkcija države.) otkriva da su u temelju krize legitimnosti suvremene demokratske države kontradikcije i konflikti između logike kapitalističke akumulacije i narodnih zahtjeva koje demokratska politika otvara. zbog prijetnje globalnog terorizma jačaju represivni aparati i smanjuju se individualna prava. koji ona mora poticati i održavati (vjerski vođe. Globalno je gospodarstvo postalo skup nemoćnih nacionalnih država i sve moćnijih korporacija bez domovine. Proces svjetskog kulturnog približavanja. Mnogi teoretičari globalizacije shvaćaju nacionalnu državu preprekom procesu svjetske društvene integracije kojim se pojedina društva ujedinjuju u globalno društvo.ta će zaštitna funkcija država rasti u mjeri u kojoj će građani tražiti zaklon od anarhije globalnog kapitalizma. kojim još manje mogu vladati. a moć rasti. prema modelu poliarhije koju je razvio R. a demokratski proces vodi povećanju zahtjeva za socijalnim blagostanjem i uvećanju narodne participacije i socijalne jednakosti. uviđa da je ova funkcija pod utjecajem ideologije slobodnog tržišta postala sporna. Kapitalistička ekonomija vođena je prema stalnoj ekspanziji određenoj težnjom za profitom. totalitarizam i autoritarizam U razdoblju nakon Drugog svj. Od kraja 20. Velike korporacije. a na početku 21. Podređenost takvoj osobi je emocionalni odnos. b) Karizmatska vlast temelji svoju legitimnost na iznimnim osobinama vođe. Dahl .

već postoji ekstremna glorifikacija vladara i samovoljno manipuliranje simbolima. vladavina prava i potpora individualizmu. U njima država ne kontrolira sferu društva i ne postoji službena i regulirajuća ideologija. Autoritarni režim je poredak s ograničenim političkim pluralizmom. zaokupljene vlastitom sigurnošću. Prisutna je mobilizacija niskog intenziteta sa snažno izraženom participacijom građana. Osim toga. ideologija je razrađena i usmjeravana prema određenoj utopiji. Drugo pitanje tiče se načina na koji se građani koriste svojim pravima: kako se provodi politička participacija? U modernim demokracijama narod obavlja vlast preko svojih predstavnika. Nema razrađene ili usmjeravajuće ideologije. Njezina je vrijednost u tome što omogućuje izbor sposobnih političkih vođa i osigurava njihovu izobrazbu. u Africi. b) Liberalna (predstavnička) demokracija Demokracija kakvu danas poznajemo stara je tek nešto više od sto godina. Intenzitet mobilizacije masa je nizak. sudjeluje u vlasti ili tek omogućuje vladanje (dakle uključuje ideju narodne participacije u vlasti). uglavnom u zemljama Trećeg svijeta . Međutim. On je stoga manje idealtipski poredak. .) tvrdi da je takav sustav posve racionalan . od naroda i za narod. koje periodično bira i smjenjuje. A. nego se vlast ograničava na gušenja političke slobode i suzbijanje opozicije. ideologija.) tvrdi da predstavnička demokracija znači prelazak kontrole nad političkim odlukama na birokratske elite i vođe stranaka.a više opis jednog razdoblja totalitarnih poredaka prije demokratskih revolucija (1989. teoretičari i istraživači demokracije dokazuju kako narod nije skup stvarno politički jednakih pojedinaca. Njezin demokratski element je u načelu narodne suverenosti koje se ostvaruje preko vladavine većine i političke participacije građana. nema razrađene i politički usmjerene ideologije. Naime. Njezin liberalni element sastoji se u jamčenju svim osobama neometanog uživanja njihovih prava i djelotvornoj zaštiti u slučaju povrede tih prava. Narod je zato tijelo građana koji su posve jednaki u pravima i nijedna kategorija nema veća prava od drugih. na njemu su glasači sposobni izabrati proizvod .politiku. Jedini oblik demokracije koji može funkcionirati u industrijskim društvima s masovnim strankama jest plebiscitarna demokracija u kojoj karizmatičke vođe postavljaju ciljeve koji se poslije prodaju narodu pomoću stranačkog stroja. imetka. zanimanje). postoji široka i intenzivna mobilizacija raznih organizacija koje stvara režim i u koje je učlanjenje obvezno. Danas je prihvaćeno načelo uključivanja . Političko tržište je natjecateljsko tržište.90. obrazovanje ima velik utjecaj na političku participaciju građana. dok se vlast provodi "za narod" ako je ona u njegovu interesu ili u njegovu korist (dakle podrazumijeva da vlast treba obnašati u općem interesu). a manjina sudjeluje u drugim oblicima participacije: članstvo u udrugama i organizacijama. Naziva se liberalnom ili predstavničkom kako bi se razlikovala od dvaju drugih modela demokracije razvijenih u povijesti: antičkog modela neposredne demokracije i različitih modela socijalističke demokracije nastalih unutar radničkog i socijalističkog pokreta. poštovanje prava manjina.tradicionalne monarhije. Posttotalitarizam označuje slabljenje utopijskog karaktera ideologije i pretvaranje vodstva u birokrate. tako političati teže uvećanju moći. zanimanju. obrazovanje. prihodima i pristupom organizaciji. obrazovanja. Karipskim zemljama itd. Sultanizam je pravi idealtipski poredak. razlike u obrazovanju. ali je tek u 1990-ima uspostavljena kao politički poredak u približno polovici zemalja svijeta. a vlast se obnaša u okviru loše definiranih iako predvidljivih normi. Taj je tip poretka prisutan je na Bliskom Istoku. Vodstvo se formira slobodnim izborima i vlast obnaša u zakonskim granicama. Juan Linz i Alfred Stepan su u djelu Problemi demokratske tranzicije i konsolidacije (1996. položaj u državnoj hijerarhiji ovisi o osobnom podređivanju vladaru. na temelju spola.npr.) predložili klasifikaciju s 5 najvećih modernih idelnih tipova poredaka prema četirima konstitutivnim obilježjima tipa poretka (pluralizam. nego postoji specifičan mentalitet. Njezin predstavnički element je u sustavu predstavničkih institucija i izboru predstavnika na slobodnim natjecateljskim izborima. jer su bitni socijalni resusrsi (prihod. Downs u djelu Ekonomska teorija demokracije (1957. koji se mogu pretvoriti u političke resurse. koja najbolje 46 . koje svrstavamo pod kategoriju autoritarnih poredaka. vojne diktature.kao što poduzetnici teže uvećanju kapitala. Lincoln je odredio demokraciju kao vladavinu naroda. Weber u djelu Politika kao poziv (1918. pa se participacija za većinu građana svodi na sudjelovanje u izborima. te zbog toga smanjenje opsega diskrecijskog postupanja vrhovnih vođa. konstitucionalnim ograničenjima nositelja javnih ovlasti i autonomiji civilnog društva. nema intenzivne ili ekstenzivne političke mobilizacije. U ideološkom smislu riječ je o intelektualnom zalaganju za status građanina. a ono je snažno povezano sa zanimanjem. Prvo pitanje tiče se političke jednakosti građana: tko je obuhvaćen političkom participacijom? Nekad se primjenjivalo isključivanje stanovništva po raznim kriterijima. autokratski režimi. Robert Dahl u djelu Predgovor ekonomskoj demokraciji (1985.glasača. Vlast se provodi "od naroda" tako da narod izravno vlada. Demokraciju obilježava odgovoran politički pluralizam ojačan društvenim pluralizmom. djelovanje u javnosti i sl.). rase. osim nesustavnih manipulacija ceremonijalnog tipa koje se provode prisilno ili korištenjem ovisnosti podanika o režimu. Na političkom tržištu oni nastoje prodati svoju robu što većem broju kupaca .) tvrdi da u SAD nejednaka raspodjela resursa povratno među građanima stvara znatne nejednakosti u njihovoj sposobnosti i mogućnosti da politički ravnopravno sudjeluju u upravljanju državom. a vodstvo vlada bez definiranih ograničenja i s velikom nepredvidljivošću. Totalitarizam nema značajnijeg pluralizma jer službena stranka monopolizira vlast. prihodima i pristupu organizacijama bitno utječu na raspon participacije američkih građana u političkom životu. nejednako raspodijeljeni. mobilizacija i vodstvo). Vodstvo je usredotočeno u sultanovim rukama. a potom ispunjavaju pomoću državne birokracije. poslušnost vladaru je zasnovana na snažnom strahu i nagradama za osobne zasluge.Između tih poredaka postoje različiti režimi. Obilježava ga postojanje ekonomskog i društvenog pluralizma podređenog nepredvidljivom upletanju sultanove despotske vlasti.svaka punoljetna osoba ima pravo na političku participaciju i interesi nijednog građana nisu važniji od interesa ikojeg drugog. U Gettysburškoj adresi iz 1863. a obilježava ga krajnja samovolja. Jednakost u pravu glasa malo znači ako razdioba svih drugih resursa potire političku jednakost građana. ti su resursi međusobno povezani .

religija. artikulacija i agregacija interesa. 19. Pored ta dva. 2. koje odgovaraju dvama razdobljima demokracije: a) Kadrovske odgovaraju razdoblju političke borbe aristokracije i buržoazije (konzervativne i liberalne stranke). već djeluju na obrazovanje i aktiviranje svog članstva. Uočen je utjecaj smanjivanja starosne granice za stjecanje biračkih prava ili promjene granica izbornih okruga. od članova političke elite. Dahl u djelu Poliarhija (1971. definiranje ideoloških ciljeva. b) Političke stranke Političke stranke su dobrovoljna politička udruženja građana s trajnom organizacijom uspostavljena radi određivanja državne politike pomoću oblikovanja političke volje građana. u njima postoji premoć parlamentarne frakcije. a oslabljuje dvostranačje. Osobito se istraživao utjecaj klase . Izbori. mobilizacija i socijalizacija građana. b) Masovne nastaju znatnim proširenjem prava glasa. formuliranja i razradbe političkih programa i drugih aktivnosti. izvanparlamentarnim putem. od onih koji su dotad bili isključeni iz prava glasa. predstavničke (predstavljanje ideja. doktrina i ideologija su manje važne. jer se u njima određuje sastav zakonodavne i izvršne vlasti c) su sredstvo legitimiranja poretka. 47 . Na ponašanje birača utječu i institucionalni čimbenici. Izbori su važni zato što: a) su jedini mehanizam političke participacije stvarno dostupan svim građanima b) izravno utječu na oblikovanje upravljačke elite. To je primijetio još Montesquieu u Duhu zakona.zadovoljava njihovu potrebu . socijalizam i demokracija smatra da je stranka grupa čiji članovi žele zajednički djelovati u nadmetanju za političku vlast. a porasla srednja klasa).) navodi osnovne funkcije stranaka u demokratskim sustavima: 1. Prema Duvergeru (Političke stranke) stranke nastaju na dva načina: a) Oblikovanjem odozgo. b) Oblikovanjem odozdo.Konzervativna i Liberalna stranka. Tako su nastale prve velike britanske stranke . I birači i političari potpuno su racionalni. Moderne se stranke karakteriziraju prije svega svojom anatomijom. a više prirodom svoje organizacije . kao posljedica proširenja prava glasa i uspostave odgovornosti vlade parlamentu. a pristupanje stranci zasnovano je na interesu i navici. parlamentarnim putem. izbora kandidata za javne dužnosti. Klaus von Beyme u djelu Stranke u zapadnim demokracijama (1982.) pokazao da utjecaj izbornog sustava na stranački sustav ima oblik zakonitosti: razmjerni izborni sustav potiče uspostavu višestranačkog sustava. Tako je nastala britanska Laburistička stranka. on je pravno ukupnost građana upisanih u biračke popise i raspodijeljenih po izbornim okruzima kako bi mogli birati i u nekim slučajevima odlučivati.to je pluralistički sustav u kojem postoje redoviti periodični izbori političkih vođa i političko natjecanje različitih grupa. 4. Duverger razlikuje dva osnovna tipa stranaka. plaćene vođe i masovno članstvo. a ishod je racionalna politika koja odgovara interesu većine.stranka je zajednica s posebnom strukturom.) razlikuje demokraciju kao idealni sustav od stvarne demokracije koju naziva poliarhija . koje teže samo utjecanju na vlast (ne zauzimanju vlasti ili sudjelovanju u njoj). samih zastupnika. veza među dijelovima stranke je labava. a označava sustav uvjerenja. regrutacija elite i 5. što znači da u svom djelovanju stranke uzimaju u obzir ili čak zastupaju interese određenih društvenih skupina. političko obrazovanje građana) 2. One se ne ograničavaju na izbore.) tvrdi da se suvremene političke stranke definiraju manje svojim programom i klasom svojih pristalica. st. iz društva. Drugi važan element stranke je organizacija.klasa. što se objašnjava manjom sklonošću birača da glasuju prema klasnom položaju i promjenama u klasnoj strukturi razvijenih društava (opao je broj manualnih radnika. stranke i intreresne grupe a) Izbori Izbori su temeljna institucija predstavničke demokracije. Te su stranke orijentirane prema izborima i parlamentarnoj borbi. nemaju u pravom smislu članstvo niti organizaciju. koja se očituje kroz program. organiziranje i sudjelovanje u vlasti) U modernom značenju stranke se oblikuju tek u 2. programa i politika. Obično se funkcije stranaka grupiraju u tri skupine: 1. To je pravilo nazvano Duvergerov zakon.uočeno je da indeks klasnog glasovanja (Alfordov indeks). Upravo težnja za obnašanjem vlasti razlikuje stranke od organiziranih interesnih grupa. zašto glasaju za određenu stranku? Navode se razni socijalni čimbenici . koji pokazuje odnos klasnog položaja pojedinca (radnička ili srednja klasa) i glasovanja u izborima (za lijeve ili desne. Dotad su bile aristokratske organizacije okrenute same sebi i vladaru. Duverger u djelu Političke stranke (1951. a oslabljuje višestranačje. 3. Obilježava ih razvijena organizacija. imaju razvijen unutarnji život i interesiraju se ne samo za politička već i za ekonomska i socijalna pitanja. konstitutivnim obilježjima stranke smatra se još ideologija. spol te etnička i regionalna pripadnost. sudjelovanje u vlasti. Schumpeter u djelu Kapitalizam. Prototip tih stranaka su socijalističke stranke. Duverger je u djelu Političke stranke (1951. imaju jako vodstvo. okupljene su oko nekoliko snažnih ličnosti. pol. pribavljanja aktivnog pristanka građana Što utječe na ponašanje birača. liberalne ili konzervativne stranke) dugoročno opada. ideja i predodžbi o društvu i njegovu uređenju. upravljačke (regrutacija i izobrazba elite. intelektualno ideološke (određivanje ciljeva. dob.interes. stajališta i interesa) 3. Prélot je u djelu Političke institucije tvrdio da se narod u modernom smislu konstituira u izborima. dok izborni sustav relativne većine (Velika Britanija) potiče uspostavu dvostranačkog sustava. prije svega izborni sustav. te zalaganje za interese društvenih skupina. jer u demokraciji narod ostvaruje svoju suverenost pomoću svojih glasova koji izražavaju njegovu volju.

do 1962. 2.uspostavljene su radi unapređenja zajedničkih vrijednosti.catch-all stranke. Iz širokog mnoštva grupa izdvaja političke interesne grupe. održavanja ili proširenja onih oblika ponašanja koji su dopušteni na osnovi tih stavova.R. Teoriju interesnih grupa formulirali su američki sociolozi Bentley i Truman. kojih je specifičnost u tome što svoje zahtjeve nastoje ostvariti pritiskom na državnu vlast. Razlikuju se od socijalnih pokreta po većem stupnju formalne organizacije. Za njega se i vladine agencije. gubljenje članstva. kojem su potrebni oni koji ga poslužuju i vode. Prve imaju otvoren pristup ili čak institucionalizirani položaj u državi. Truman je u djelu Upravljački proces (1951. potrebna im je organizacija i vodstvo. razdoblje narodnih stranaka (catch-all stranke) . npr. Rzalikuju se od stranaka jer teže ostvariti utjecaj izvana. Otud temeljni sociološki zakon političkih stranaka: "Organizacija je majka vladavine izabranih nad biračima. Te se grupe zato često nazivaju "grupe za pritisak". Dahla iz knjige O demokraciji (1998. dok ga druge nemaju ili ne žele imati. Tijekom 1990-ih broj zemalja se znatno se povećao jer su u više država Trećeg svijeta održani prvi slobodni višestranački izbori. slabljenjem veze između stranaka i socijalnih stupova. koji su označeni prijelazom u demokraciju. latentne grupe organiziraju se protiv onih koje su načinile prijestup. kaže sklonost k oligarhiji. Obilježava ga demokratizacija prava glasa za muškarce (dakle da barem 50% odraslog muškog stanovništva ima pravo glasa) i uspostava odgovornosti izvršnog tijela parlamentu (u smislu da izvršno tijelo podupire većine u izabranom parlamentu ili se ono bira na slobodnim periodičnim izborima). što vođe tjera da pažljivo postavljaju svoje zahtjeve kako bi izbjegli situacije u kojima članovi moraju birati između lojalnosti jednoj ili drugoj grupi. jer ih čine pojedinci koji su članovi više grupa. dugi val započinje u SAD 1828. Da bi mase utjecale na politički život. Von Beyme u djelu Transformacija političkih stranaka (2000. ideala ili načela. a ne preuzeti ili obnašati vlast. na osnovi jednog ili više zajedničkih stavova.sa 19 od 65 zemalja 1940. razdoblje profesionaliziranih biračkih stranaka . 48 . Truman smatra da grupe djeluju u političkoj ravnoteži u kojoj pokušavaju kontrolirati ili neutralizirati svoju okolinu.postoje radi unapređenja ili zaštite posebnih interesa svojih članova. postavlja određene zahtjeve drugim društvenim grupama u cilju uspostavljanja. marketinizacija ili "amerikanizacija" stranaka (komercijalizacija izbornih borbi i medijska orijentacija) c) Interesne grupe To su organizirane skupine utemeljene radi zaštite. Vođe se nastoje učvrstiti i utjecati na one koji su ih izabrali. Za njega interesna grupa označava svaku onu grupu koja. potom 1979. 3. Italiji.) otkrio je upravo u socijalističkim strankama željezni zakon oligarhije. Austriji. Uočio je mogućnost postojanja potencijalnih. razdoblje organiziranih masovnih stranaka .) opazio nastanak novog tipa stranke . u Portugalu i povratkom demokracije u Grčkoj. pa uvođenjem demokracije u Turskoj i Grčkoj i nekim zemljama Latinske Amerike i Azije. potiskivanje tradicionalne klasne vezanosti i okretanje biračima iz svih dijelova stanovništva. npr.) tvrdio da se cjelokupno individualno vjerovanje i ponašanje može posve objasniti na temelju članstva u grupi. Bentley je u radu Proces upravljanja (1908. val započinje 1974. Iz organizacije postaje aparat. promicanja i ostvarivanja svojih posebnih intreresa utecajem na politiku ili djelovanje vlade. U modernom su se svijetu dogodila tri vala demokratizacije: 1.) pokazuje da su demokratski poreci u svijetu uspostavljeni u valovima demokracije. latentnih grupa. "Samo društvo nije ništa drugo nego složena cjelina grupa koje ga čine". Heywood u djelu Politika (2002.). i traje do 1926. za abortus ili protiv njega Prema statusu koji grupa ima s obzirom na vladu i strategiji kojom se koristi kako bi ostvarila pritisak. sudovi i zakonodavci mogu promatrati kao grupe s vlastitim interesom. razvijanjem mobilizacijske funkcije prema biračima te jačanjem socijalizacijske funkcije elite (dokazivanje elite u službama u stranci i parlamentu prije zauzimanja izvršnih službi u vlasti) 3. u Nigeriji. a nastavlja se rušenjem komunističkih režima u istočnoj Europi. te 1960. na 65 od 192 zemlje 1990. Val podrazumijeva i liberalizaciju ili djelomičnu demokratizaciju političkih sustava koji nisu postali potpuno demokratski (poludemokracije). kratki val traje od 1943. Primjer je njemačka Kršćansko-demokratska unija (CDU). Otto Kirchheimer je u djelu Transformacija zapadnoeuropskih stranačkih sustava (1966. Val demokracije označava skup tranzicija od nedemokratskih u demokratske režime do kojih je došlo u specifičnim razdobljima i koje su brojno nadmašile tranzicije u suprotnom smjeru tijekom tih razdoblja. Huntigton u djelu Treći val (1990. razlikuje insajderske i autsajderske grupe. od sloma fašizma i komunizma broj demokratskih zemalja povećao se više od tri puta .razvile su se s općim pravom glasa i participacijom širokih masa 2. jačanje utjecaja vodstva i slabljenje utjecaja pojedinačnog člana. otvaranje različitim interesnim skupinama i uspostavljanje posebnih veza s velikim interesnim skupinama. Michels u djelu Sociologija stranaka u modernoj demokraciji (1911. grupe za zaštitu životinja."). Mase su sklone obožavati vođe te odustajati od svoje političke volje i mišljenja. koja se razvila iz masovne stranke. delegiranih nad onima koji ih delegiraju". Kad se prekrše pravila igre. Obilježava je smanjivanje važnosti ideologije. Počinje savezničkim uvođenjem demokracije u Zapadnoj Njemačkoj.nastaje deideologizacijom stranaka. podržavljenje financiranja. Nijedna grupa ne može postati previše moćna. niveliranje socijalnog sastava stranaka.) razlikuje tri razdoblja u razvoju stranaka: 1.) dijeli interesne grupe prema ciljevima djelovanja na: a) grupe posebnih interesa (protektivne ili staleške) . Demokratizacija i demokratska tranzicija Prema podacima R. S.obilježava ih profesionalizacija vodstva. povijesnu nužnost uspostavljanja oligarhije u demokratskoj organizaciji ("Tko kaže organizacija. opunomoćenih nad opunomoćiteljima. zahvaća Španjolsku i neke zemlje Latinske Amerike.) ukupnu politiku vidio kao borbu grupa za ostvarenje svojih interesa. Japanu i Koreji. sindikati i udruge poslodavaca b) promocijske grupe (grupe ciljeva ili svjetonazorske) .

tj. što nastaje.) razlikuje "tekući državni život" od "politike". autoritetu i zapovijedanju u svim ljudskim društvima. kad su u nekoliko demokratskih zemalja uspostavljene vojne diktature (Grčkoj. 2. bilo zato što nalazi mogućnost uživanja u pukom posjedovanju vlasti ili zato što mu ta djelatnost omogućuje da nađe unutarnju ravnotežu i izrazi svoju osobnu vrijednost stavljaući se u službu "stvari" koja daje smisao njegovu životu. Prema Huntingtonu postoji više činitelja koji pridonose demokratizaciji i demokratskoj konsolidaciji (prva 3 su svojstvena svim valovima demokratizacije): a) prethodno demokratsko iskustvo. POLITIČKA SOCIOLOGIJA Pojam politike Politika se kroz povijest različito određivala. koja teži ostvarenju ideje o dobroj i pravednoj zajednici. Danas prevladavaju dva značenja. Broj takvih raste s demokratizacijom politike. Naime. ono što je utvrđeno. No. Tehnička nadmoć birokacije proizlazi iz njezine racionalne organizacije i njezina načina rada. do 1975. Drugo. na uređenje zajedničkog života u polisu. nekim zemljama Latinske Amerike i Azije). Klasična politička filozofija zato ju je shvaćala kao najviši stupanj čovjekove praktične djelatnosti te uzdizala kao umijeće razborita i pravedna vladanja (državništvo). strastvene odanosti nekoj stvari. Prvo. reverzibilni val traje od 1958. kojeg je bitna značajka uspostava racionalne birokracije koja preuzima posao upravljanja. prekidanjem s nekim ustaljenim praksama i sl.podrazumijeva djelovanje u kojemu se vodi računa o realnostima života . jer proučava međuodnose političkih i društvenih fenomena. koji je politiku pretvorio u sredstvo zarađivanja za život.sposobnost da sabran i hladnokrvan pusti da stvarnost djeluje na njega i da prema tome umije ljude i stvari držati na distanciji c) osjećaj odgovornosti . jer uvođenju demokratskog režima više pogoduju industrijalizacija. tj.Iza prva dva vala slijedila su dva reverzibilna vala u kojima su se neke zemlje vratile u nedemokratsku vladavinu. 1967. usponom stranaka i sve većom autonomijom političkog u odnosu prema upravi. tj.) glavnim predmetom političke sociologije smatra pitanje moći u društvenom kontekstu. Weber je u radu Politika kao poziv (1918. koji se zasniva na primjeni apstraktnih pravila. izvođenja političke moći iz ekonomske moći. Politička sociologija: disciplina i njezin razvoj Neki smatraju da je politička sociologija kondominij politologije i sociologije. Sartori. ono što je promjenjivo. Smatra da postoje dvije suprotstavljene tradicije u političkoj sociologiji. "umjetnost mogućeg". postojanje država koje su demokratske i podupiru nove demokratske države d) priroda starog režima . shvaćena je kao težnja za moći. još preciznije fenomen moći na razini globalnog društva. djelovanje na promjenu važnih dijelova ustavnog poretka. Onaj koji živi od politike je profesionalac. Val je započeo 1922. kad je u nekoliko dotad demokratskih zemalja uspostavljen totalitarni poredak ili vojne diktature.autoritarni režim može olakšati demokratsku konsolidaciju e) način nastanka demokratske promjene . do 1942. Bogu ili demonu koji njome upravlja b) sposobnost dobre procjene .). Prvo obuhvaća postignuto stanje ravnoteže. a s druge strane je Tocquevilleovo stajalište o autonomiji demokratskog pokreta u odnosu prema industrijskoj revoluciji. Schäffle u radu O znanstvenom pojmu politike (1897. a ne izvor prihoda. Riječ je o razlici između svakodnevnog posla upravljanja koji obavlja birokracija i politike koju je Weber odredio kao "težnju prema sudjelovanju u moći ili prema utjecaju na raspodjelu moći. sredstva. složenije društvo i obrazovanije stanovništvo c) povoljne međunarodne okolnosti. što se u praksi odnosi na rješavanje tekućih držanvih poslova na osnovi zakona i drugih propisa. Duverger u djelu Politička sociologija (1967. autonomiji politike u odnosu prema društvu. Drugo obuhvaća sam proces stvaranja. pa zato cilj. sposobnost nametanja svoje volje drugima kako bi se postigli određeni ishodi ili rezultati. Onaj koji živi za politiku stvara od politike cilj svog života. rješavanja sukoba pregovorima i sporazumom. 49 . jer zemlje koje su prethodno imale demokratski sustav lakše mu se mogu vratiti b) razina ekonomskog razvoja. Smatra da je politička sociologija znanost o vlasti. 1. S jedne strane je Marxova koncepcija razumijevanja države i moći iz materijalnih uvjeta života.) razlikovao one koje žive za politiku i one koji žive od politike. kako ju je nazvao G.mirna tranzicija više pomaže demokratskoj konsolidaciji f) elementi političke kulture . njezin je predmet bavljenje socijalnim uzrocima i posljedicama dane raspodjele moći u društvima ili između društava i socijalnim i političkim konfliktima koji vode promjeni alokacije moći. Ona je "interdisciplinarni hibrid". u Italiji s fašističkim maršom na Rim. U izvornom grčkom smislu politika je djelatnost koja se odnosi na polis. shvaćena je kao sposobnost postizanja kompromisa i konsenzusa. Bottomore u djelu Politička sociologija (1979. reverzibilni val traje od 1922. bilo između država ili u okviru neke države između grupa ljudi koje ona obuhvaća". koji nastoji kombinirati varijable kojima se služi sociologija s onima koje rabi politologija. posljedice i situaciju uključuje u svoje kriterije za praktičnu odluku Razlika između političara i upravnih funkcionara je za Webera razlika između politike i birokratskog upravljanja. već priznaje konfliktno mnoštvo ciljeva.) razlikuje političku sociologiju kao znanost o državi i političku sociologiju kao znanost o vlasti.duboko antidemokratska kultura otežava demokratsku konsolidaciju 12.onaj koji djeluje u skladu s etikom odgovornosti ne uzima u obzir samo željeni cilj. moderne države obilježava proces racionalizacije. pravi političari imaju tri osobine koje njihovu djelatnost čine nadmoćnom djelatnosti birokracije: a) strast u smislu "stvarnosti". modernija gospodarstva. Po Lewisu Coseru (Politička sociologija. što se praktično odnosi na poduzimanje novih mjera. upravljanju.

Nakon Marxa. najznačajniji predstavnici marksističkog smjera u političkoj sociologiji su Gramsci. Pareta i Michelsa. kao temeljnog odnosa demokratskog sustava. analize političkih institucija. sredstvo za postizanje nekog dobra. tjelesna kondicija. ali nije statična. smatra da je glavni predmet političke sociologije otkrivanje uvjeta i mehanizama dinamičke ravnoteže između socijalnih sila razdora i integracije u pluralističkom političkom sustavu. Kontrola nad materijalnim resursima određuje ukupnu političku sferu u svim njenim dimenzijama te svim procesima i pojavama daje klasni karakter. koja je isključena iz kontrole nad tim resursima. Lenjin. Društvo je podijeljeno na vladajuću klasu. i podređenu klasu. Bottomore. Poulantzas i niz teoretičara od kojih su najznačajniji polaznici frankfurtske škole. ili instrumentalna. Elite na vlasti smjenjuju nove elite postupnim ili revolucionarnim putem. Iako vladavina elite podupire aristokratske. koju čine iznimne tjelesne i duhovne sposobnosti. nego se država vidi odgovornom za održavanje ukupne strukturalne integracije i socijalne kohezije društva podijeljenog na klase. 3. Započet je Marxovim shvaćanjem da politički život društva ima svoj korijen u materijalnim odnosima proizvodnje i njima odgovarajućim klasnim strukturama. vođene nagonom kombinacije i sve nesposobnije za upotrebu sile kao sredstva vladanja. e) Dahl je razvio pluralističko shvaćanje koje je usmjereno na istraživanje stvarne demokracije (poliarhije). Lipset u djelu Politički čovjek smatra Marxa. koja je nepromjenjiva. koje su bile okosnice za tri različita smjera. Kao disciplina posve se oblikovala nakon II. Webera i Pareta utemeljiteljima političke sociologije. rata. smjer se zasniva na elitističkoj paradigmi trajne podjele društva na vladajuću elitu i podređene mase. plemenitost. pitanja položaja i uloge političkih stranaka. kojoj je pretpostavka birokratska racionalnost upravnog aparata. U tom se procesu tijekom vremena zbiva stalno smjenjivanje elita. U sociologiji je pojam moći afirmirao Weber. koja kontrolira dominantne proizvodne resurse. socijalizam i demokracija (1960. To ne znači da je politika podređena ekonomiji ili nevažna. koja se odnosi na stjecaj sretnih okolnosti ili odnose među ljudima. koji je moć odredio kao "stupanj vjerojatnosti da će u nekom društevnom odnosu pojedinci uspjeti i u slučaju otpora nametnuti svoju volju drugima. b) Mosca u djelu Vladajuća klasa (1896.) elaborira jednu strukturu odnosa elite i mase. njen opstanak ovisi o nekim demokratskim elementima. političkog odlučivanja. Althusser. Taj je tijek kasnije oslonjen na funkcionalizam i sistemsku teoriju.ona je prirodna. Miliband. Smatra da su zapadnoeuropskim društvima vladale plutokratske elite iz obitelji lisica. i u njemu konsenzus dominira nad konfliktom. pa je koncentracija moći u rukama manjine nužna.aristokratske. vojnog i gospodarskog). d) Wright Mills je utvrdio postojanje vladajuće manjine u SAD (elite vlasti). i demokratske. neobična snaga. gdje se vladajući regrutiraju iz podanika. i opisao međuodnose unutar te vladajuće elite. Svi oni izražavaju klasnu dominaciju vladajuće klase. d) Lipset je paradigmu o odnosu konsenzusa i konflikta. Njezin se razvoj odvijao oko tri dominantne teorijske paradigme. jer je rezultat procesa cirkulacije elita. b) Weber će nakon analize triju tipova legitimne vlasti iznijeti formulu plebiscitarne demokracije s vođom. Obojica moć vide kao određenu sposobnost. onih koji se primarno služe silom i onih koji vladaju lukavstvom. a) Pareto u djelu Rasprava o općoj sociologiji (1916. prirodnu ili građansku. Otud u središte ovog smjera dolaze problemi analize izbora i glasovanja. Za mnoge marksiste je moć sredstvo ili instrument koji ima i kojim se koristi vladajuća klasa za ugnjetavanje i izrabljivanje podvlašćenih klasa. Pareto prihvaća Machiavellijevo razlikovanje lavova i lisica. Njen sastav ovisi o ravnoteži dviju tendencija . smjer se zasniva na paradigmi razvoja demokracije kao temelja za proučavanje političkog života. c) Michels je utvrdio postojanje željeznog zakona oligarhije u svakoj organizaciji. koja se zasniva na tim sposobnostima i sretnom stjecaju okolnosti. Za marksiste politika nije samo važna zato što se bez revolucionarnog djelovanja ne može promijeniti postojeći sustav dominacije. smjer se zasniva na teoriji klasa i klasnog sukoba kao paradigmi za proučavanje političkih fenomena. mudrost. No najveća ljudska moć je moć države ili moć najvećeg broja ljudi udruženih sporazumom u jednu osobu. gdje se elita stvara iz vlastitih članova. Pojam moći Pojam moći u socijalnu znanost uveo je Thomas Hobbes za kojeg moć čovjeka čine sredstva kojima on trenutačno raspolaže radi dobivanja nekog budućeg vidljivog dobra.) tvrdi da bez obzira na tip poretka vlast ostaje u rukama manjine koja čini vladajuću klasu. no kakvoća elite varira prema potrebama i vrijednostima danog društva. prema kojem se vlast uvijek koncentrira u rukama manjine na izvršnim položajima. koja u demokratskom pokretu vidi glavnu snagu oblikovanja modernog društva jednakosti. 1. Ona polaze od shvaćanja da je moć neka supstancija (sredstvo) koja se posjeduje ili neka strukturalna značajka sustava kojom on može ostvariti svoje ciljeve.) uspoređuje ekonomsko i političko tržište te određuje demokraciju kao metodu izbora vodstva u natjecateljskim uvjetima. Elite uvijek vladaju. Tocquevillea. Supstancijalistička (instrumentalna ili strukturalna) shvaćanja naglašavaju moć kao neku sposobnost ili sredstvo. najjasnije postavio u djelu Politički čovjek. a) Počinje s Tocquevilleovom koncepcijom demokracije. 50 . c) Schumpeter u djelu Kapitalizam. a afirmaciju je stekla radovima Webera. Počinje s teorijama Pareta i Mosce koje dokazuju da je većina neracionalna i nesposobna za vladanje. 2. te su se u tim društvima javljale nove elite koje su se više koristile silom nego lukavstvom. Moć ima dva izvora . svj. Za njega demokracija postaje mehanizmom za izbor političkih vođa. političke kulture. sastavljene od triju dijelova (političkog.Po Bottomoreu osnivači političke sociologije su Marx i Tocqueville. bez obzira na čemu ta vjerojatnost počiva". U političkoj sociologiji postoji razlikovanje između dvaju shvaćanja moći. Prihvaćajući Tocquevilleovo određenje demokracije kao ravnoteže između sila konsenzusa i konflikta.

a provodi se na razne načine . Vladari moraju imati lukavost lisice da izgrade pristanak i snagu lavova da nametnu pravo i poredak. posebno u knjigama Nazor i kazna (1976. Marksistički pristup proučava političku moć kao izraz socijalne dominacije koju ostvaruje vladajuća klasa nad potlačenom klasom u procesu proizvodnje. Ta sposobnost počiva na raznim vrstama resursa i relativnom udjelu u njima onih koji su uključeni. ali njena neizbježnost ne može se promijeniti. Ova osnovna tri pristupa ne obuhvaćaju sve teorije moći. Dahl u članku O pojmu moći (1957. Ekonomsku čine oni koji su na hijerarhijskom vrhu velikih korporacija (predsjednici korporacija i vodeći menadžeri). a vojnu najviši vojni dužnosnici. jer osim poslovnih ljudi. koji god modalitet bio izabran za provođenje tih sankcija". U modernom društvu uspostavlja se mreža moći kojom nitko u cjelini ne upravlja. Parsons moć vidi kao mogućnost da se mobiliziraju društveni resursi za postizanje ciljeva za koje se javnost opredijelila.ekonomske. u svakoj točki ili u svakom međuodnosu pojedinih točaka.kao strukturalni odnos koji postoji neovisno o volji pojedinaca. u mikrosociološkim strukturama. Postoji i drugo razlikovanje moći.) primjećuje da "A provodi moć nad B utoliko što može postići da B učini nešto što B ne bi učinio bez upletanja A". Mosca smatra da se karakter (sastav) elite može mijenjati te uglavnom ovisi o društvu u kojem vlada. Međutim. Taj pristup izvorno su formulirali Pareto i Mosca. Pluralisti su zaokupljeni analizom raspodjele moći u demokraciji. Unutar te elite postoji unutarnja cirkulacija. ne samo zbog njezine ekonomske dominacije. jer je politička moć disperzirana između sukobljenih skupina. nego kao dio klasne dominacije. Poulantzas u djelu Država. a posljedica je klasne strukture društva. odvjetnika i sindikalnih funkcionara.) i Mikrofizika moći (1977. Tko je moćan. kojih je moć značajna. Floyd Hunter je 1953. sposobnost da se nešto učini. a svaka od njih ima izvjestan pristup vlasti i ostvaruje određen utjecaj na nju. eseja Federalističkih spisa. Moć je sveprisutna. Društvo je pluralističko. U 1950-ima u SAD elitistički pristup postaje kritičko sociološko stajalište. crkve. što jača koheziju elite. političke i vojne elite. vlast. što dovodi do uravnoteženije strukture moći te samostalnije pozicije političke elite. već kao članovi političkih stranaka i raznih interesnih grupa. znanja) u određenoj većoj količini. i strukturalistički marksisti (Poulantzas). koja se temelji na urođenim sposobnostima manjine ili na nekom stečenom resursu. a državi pripisuje konstitutivnu ulogu u postojanju i reprodukciji klasne vlasti.) za održavanje klasne dominacije. Takvo je društvo demokratsko. sastoji se od različitih skupina. Moć kao sposobnost utjecaja na druge ljude. jer se proizvodi svakog trenutka. novca. u kojoj je na temelju istraživanja strukture moći u jednom američkom gradu zaključio da ključne odluke donosi manja skupina ljudi. objavio knjigu Struktura moći u zajednici. Pareto je vladavinu elite objašnjavao psihološkim razlikama među ljudima.velikim korporacijama.) na temelju istraživanja procesa donošenja odluka u jednom malom gradu dokazivao da ne postoji neka uska elita s dominantnim utjecajem poslovnih i menadžerskih vrhova. u slučaju odbijanja. koju uglavnom čine poslovni ljudi. Gramsci je uveo pojam kulturne hegemonije kako bi objasnio da podređena klasa prihvaća dominaciju nadređene klase. Među psihološkim dispozicijama za vladanje. moć shvaćaju na relacionistički način . Zato se marksisti ne zanimaju za političku moć samu po sebi. odnosno općenito u klasnoj borbi. vjerovanja i predodžbe. Moć je sposobnost da prisilimo druge na djelovanje koje inače ne bi poduzeli. medija itd. To proizlazi iz organizacijske nadmoći manjine. koje on opisuje kao rezidue. kao što su dokazivali elitisti. nego i zbog sposobnosti da podređenoj klasi nametne svoje ideje. socijalizam (1978. te manji broj političara. kad su te dužnosti legitimne s obzirom na kolektivne ciljeve i kad se. Klasnu dominaciju vide u svim sferama . političku čine glavni ljudi iz saveznih struktura vlasti. Moć kao sposobnost ostvarenja nekog cilja znači mogućnost djelovanja u skladu s nekom određenom svrhom. Dahl je u djelu Tko vlada (1961. jest Weberovo određenje moći. a druga dva jer svode moć samo na političku moć. Althusser je razvio svoje shvaćanje ideologije i ideoloških državnih aparata.Parsons u djelu O pojmu političke moći (1969. koji nalazi moć u svakodnevnim aktivnostima i odnosima ljudi.) pokazuje da SAD-om vlada oligarhijska elita koju čine oni koji zauzimaju ključne položaje u tri ključne institucije američkog društva . Ona je posvuda po tome što dolazi odasvud. najvažnije su instinkt kombinacije (inventivnost) i postojanosti agregata (konzervativnost). tu sposobnost pojedinci i grupe stječu na temelju posjedovanja određenih resusra (položaja. Struktura moći je vrlo složena. Elitistički pristup polazi od toga da elite imaju moć nad masama. On je u mnogim radovima. Takav je funkcionalno-sistemski pojam moći. a razvili Michels i Weber.) moć određuje kao sposobnost jedne klase da ostvari svoje interese nasuprot drugim klasama.) nastojao razviti širi pristup moći.od obitelji.ekonomskoj. On definira moć kao "opću sposobnost koja omogućuje da se osigura ispunjavanje određenih dužnosti od jedinica jednog sustava kolektivne organizacije. Ono pretpostavlja shvaćanja društva kao arene za stalnu borbu među pojedincima i grupama za stjecanje dobara i vrijednosti. koja svoj korijen ima u načinu proizvodnje. federalnoj državi i vojsci. Takva je definicija moći Alexandra Hamiltona iz 33. škole do javnosti i države. u kojem pokazuje važnost institucija ideološke moći (škole. mogućnost nametanja naše volje drugima kako bi činili ono što mi želimo. Relacionistička shvaćanja ističu moć kao određeni odnos između osoba ili skupina. 51 . pa može biti više aristokratska (zatvorena) ili demokratska (otvorena). te ona djeluje kao jedinstvena cjelina. Michael Foucault kritizirao je sva tri pristupa: marksizam jer moć reducira na klasne odnose moći. pa se vladajuća elita sastoji od triju osnovnih dijelova . može očekivati primjena opipljivih sankcija. Pristupi proučavanja moći Pluralistički pristup polazi od toga da pojedinci ostvaruju politički utjecaj ne kao pojedinačni politički akteri (birači). taj može nešto napraviti.) vidi moć kao "uspješan medij za mobiliziranje poduzetih ili utvrđenih obveza u interesu uspješnog kolektivnog djelovanja". političkoj i ideološkoj. Wright Mills u djelu Elita vlasti (1956. postoje i druge socijalne skupine koje imaju znatnu moć. Moć definiraju kao sposobnost da se djeluje tako da se kontroliraju odgovori drugih. spriječi je da usvoji alternativno stajalište.

svjesno ili nesvjesno. položajima i povlasticama.potkupljivanje novcem. Državno plemstvo. koja se izražava preko svjesnih zapovijedi i njihova svjesnog poštovanja ili difuzna. te uvjeravanje idealima i mišljenjima i nametanje svojih stavova i vrijednosti.stanja nadređenosti i podređenosti. nego naglašava utjecaj ideologije u političkom životu. Za njega je moć sociološki amorfna. Moć proizvodi znanje. odnosa koji su relativno stabilni i hijerarhijski.) primijetili da nije moćan samo onaj tko ostvaruje svoju volju u odlučivanju. koja podrazumijeva upotrebu fizičke sile. i utjecaj. želja i potreba. kad jedna država kolonizira drugu).) pokazali da su izrazi "etnički" i "etnicitet" ušli relativno kasno u znanstvenu upotrebu. koje je blago i maskirano i provodi se uz privolu onih koji trpe. Dahl je u djelu Tko vlada istraživao strukturu moći u gradiću New Havenu pošavši od stajališta da je moć mogućnost sudjelovanja u donošenju odluka te da se stoga zaključci o strukturi i distribuciji moći mogu donijeti tek nakon pomnog ispitivanja ključnih političkih odluka. ona proizvodi društvene prakse. mijenjaju se samo njeni oblici i sredstva. no smatra da ona nije jedini izvor socijalne moći te da su i tri druga izvora važna. NACIJA I STRATIFIKACIJA Etnička zajednica Etnička zajednica je globalna društvena skupina koju obilježava osjećaj zajedničke pripadnosti i solidarnosti. Sračunato je na umove. jer čim ona popusti ili nestane. a da sam formalno ne sudjeluje u odlučivanju. koja se širi spontano i nije rezultat zapovijedi. te ideološkim uvjeravanjem i manipulacijom u raznim oblicima. Mann priznaje veliku važnost ekonomske moći. Smatra da neka skupina u nekom društvu može monopolizirati 2 ili 3 izvora moći. Tu se moć izražava kao manipulacija voljom i željama određenih društvenih skupina. Pierre Bourdieu je u djelima Nasljednici. ali ukupna moć nikada nije u jednim rukama. jezik. To treće lice moći ne zaustavlja se samo na procesu odlučivanja. Moć se ne može provoditi bez znanja i nemoguće je da znanje ne stvara moć. novcem i uvjeravanjem. čovjek djeluje po svojim interesima i izboru. a vojna se temelji na uporabi fizičke sile. U SAD su 1940-ih izrazom etnički označavane skupine koje su se razlikovale od "prve" 52 . ni znanja koje u isto vrijeme ne pretpostavlja i ne ustanovljuje odnose moći. nego nestabilna i promjenjiva. Treće lice je moć kao duhovna kontrola. Civilizacijski napredak znači prelazak na druga sredstva moći . Moć može biti ekstenzivna kao sposobnost organiziranja velikog broja ljudi na velikom području radi minimalne suradnje (npr. Za Manna je moć sposobnost postizanja ciljeva ovladavanjem okolinom.njome se ne može trajno i uspješno vladati.) tvrdi da postoji i treće lice moći. Ekonomska moć izvire iz kontrole nad sredstvima za proizvodnju. nevidljiva moć u socijalnim strukturama koja manipulira ljudskim željama i poterbama. i to tako da se utvrde osobe ili grupe koje su aktivno sudjelovale u njihovu donošenju. Distinkcija.On pravi razliku između moći općenito . no to je skupo i ne posve efikasno sredstvo .odnosa moći kao strategijskih igara među onima koji su slobodni. Lukes daje novu definiciju moći: "A obnaša moć nad B kad utječe na B na način protivan njegovim interesima". kao ideološka indoktrinacija ili psihološka kontrola. koji se ostvaruje novcem. što je najdjelotvorniji i najjeftiniji postupak. a može imati razne oblike i razine . Tri lica moći Prvo lice je moć kao odlučivanje. sposobnost utjecaja na druge oblikovanjem njihovih mišljenja. Uviđa povezanost moći sa znanjem."odlučivanje neodlučivanjem". U tom se smislu razlikuje prisila. stvara ili učvršćuje prepreke javnom pretresanju sukoba oko mjera politike. crkva i vjernici) ili intenzivna kao sposobnost čvrste organizacije i snažne mobilizacije sudionika (npr. te zajedničko ime. tko odlučuje što će doći na dnevni red. Sve ljudske osobine i konstelacije mogu biti osnova za provedbu svoje volje u danoj situaciji. Moć je krajnje načelo društvene zbilje. sprečavanje stavljanja na dnevni red nepoželjnih pitanja. politička moć se izražava u djelatnosti države. Moć može biti autoritativna. Ta se volja može nametnuti silom. jer moć ima pozitivan aspekt. Najstarije i najmoćnije sredstvo je sila. i moći kao dominacije . Istraživanja su potvrdila pluralističko stajalište da je politička moć u nekoj zajednici podijeljena na mnoštvo različitih subjekata (skupina) te da struktura moći nije stabilna i trajna. a ne na tijela. tj. O televiziji i drugima dokazivao da vladajuća klasa ostvaruje dominaciju nad nižim klasama ne toliko fizičkim nasiljem koliko simboličkim nasiljem. Ona može biti obilježje pojedinca (distributivna moć) kao njegova sposobnost da navede druge da sudjeluju u ostvarenju njegovih ciljeva. prisilu i zabranu. koje proizlaze iz činjenice da neki ljudi nastoje odrediti ponašanje drugih. nema odnosa moći bez korelativnog ustanovljenja nekog područja znanja.od nasilništva u obitelji do državne prisile. moć neke sekte). Druga takva važna institucija je televizija koja svojim populizmom prikriva realnost dominacije i cenzurira kritičke analize. Francuski sociolozi Poutignat i Streiff-Fenart su u djelu Teorije etniciteta (1995. Ta 4 oblika moći Michael Mann u djelu Izvori socijalne moći shvaća kao 4 izvora oblika socijalne moći. ideološka moć je moć nad idejama i uvjerenjima. Neka osoba ili grupa ima moć u onoj mjeri u kojoj. običaji. religija i druga obilježja po kojima se ta skupina razlikuje od drugih. Najvažnija je njegova institucija škola kao socijalni ustroj za reprodukciju nejednakosti i prikrivanje prave društvene aristokracije koju kiti ukrasima meritokracije. Izvori i oblici moći Weber je moć smatrao univerzalnim fenomenom. ili obilježje društvenih skupina (kolektivna moć) kao moć koju demonstrira jedna grupa nad drugom (npr. Bachrach i Baratz su u djelu Dva lica moći (1962. da se ispita njihovo stvarno ponašanje u tom procesu te analizira ishod tog procesa odlučivanja. proizašao iz vjerovanja u zajedničko podrijetlo i sudbinu. 13. ona se ne svodi na represiju. Drugo lice je moć kao postavljanje dnevnog reda. Steven Lukes u djelu Moć: radikalno stajalište (1974. Ta je moć zapravo sposobnost sprječavanja donošenja odluke . nego je najmoćniji onaj tko odlučuje o čemu će se uopće odlučivati.

čiji je glavni zadatak promijeniti temeljni odnos etniciteta i religije. povezivanje sa specifičnom domovinom. ali se od etničke grupe razlikuje strašću povezanom sa zahtjevom za političkom moći. Za razliku od rasne pripadnosti koja je stvarno utemeljena na zajedničkom podrijetlu. One sadržavaju brojne etničke grupe. nadlokalnim razmjerima.ili "prvobitne" skupine (starosjedilaca ili Jenkija).rasu. pa često osjećaj zajedničkog etniciteta povezuje sa zamišlju o sebi kao višoj skupini i vladajućoj klasi. etnička zajednica i manjina ulaze u veću upotrebu. koja već postoji ili koju ta grupa priželjkuje. Smith slično u djelu Nacionalni identitet (1991. religija. visoke vojne časnike i bogatije trgovce. Takve nacije vide sebe kao zatvorene. neki kulturne čimbenike. posebno kad je ovo potonje bilo pod prijetnjom izvana". U grčkom svijetu ethnos je upućivao na barbarske narode ili na grčke narode koji nisu organizirani po modelu polisa. nego upućuje na političku moć. vjerskom i običajnom zajednicom ili istom sudbinom . Moderne nacije nastaju tek kad se etnije povezuju s ideologijom političke suverenosti. st. u kojem se nacija razumije kao zajednica ljudi istoga podrijetla i kulturne tradicije. a takvi su Grci. Glavna snaga stvaranja nacije je nacionalna inteligencija. održavanju i produbljivanju razlika kojih objektivna važnost ne može biti odmjerena neovisno o značenju koje im pridaju pojedinci u svojim društvenim odnosima. Ta dva tipa etnija slijede dva različita puta u procesu postajanja nacijom: a) Lateralni put Smith naziva birokratskim uključivanjem. Ako se ta moć više naglašava. zajednička povijesna sjećanja. više okrenuta društvenoj pravdi i jednakosti. etnicitet. a neki političko organiziranje.vezana za ideju o vlastitoj moćnoj političkoj organizaciji. Sadržaj etničkog zajedništva je vjera u etničku čast. zbog koje se različiti stillovi života zaodijevaju vrijednostima. a pripadnici tih skupina (etnici) razlikuju se od te prethodne skupine i ne smatraju se punopravnim članovima lokalnog društva. pa su obilježene kulturnom heterogenošću. a latinski izraz ethnicus označavao je u crkvenoj tradiciji 14. st. povezanih jezičnom. osjećaj solidarnosti među značajnim sektorima stanovništva.) uvodi pojam etnije kako bi pokazao postojanje kontinuiteta između modernih nacija i predmodernih oblika etničkog identiteta i pripadnosti. A. Zato etnija i etnički identitet prethode modernoj naciji i nacionalizmu.) razlikuje istočni ili etnički model nacije. 5. Ona svoje podrijetlo obično smatra nadnaravnim ili sebi pripisuje osobito poslanje u širim. pa joj nedostaje socijalne dubine. Nacija je također utemeljena na vjerovanju u zajednički život. te se povezuje sa susjednim lateralnim etnijama. 4. Tu je utjecaj birokratske države mnogo indirektniji. kulturne razlike. njena je kultura proširena na druge dijelove stanovništva. mit o zajedničkim precima. Weber u djelu Gospodarstvo i društvo razlikuje tri entiteta . Privlačnost među onima koji sebe doživljavaju kao pripadnike iste vrste nerazdvojna je od odbojnosti prema onima koji se doživljavaju kao stranci. Etnije imaju 6 temeljnih obilježja: 1. koji teži biti stabilan i kohezivan. Nacija Nema općeprihvaćene definicije nacije. a to je razdoblje kraja 18. a u Aziji i Africi tek u 20. U predmodernim razdobljima razlikuje dva tipa etnija: a) lateralna (aristokratska) je sastavljena od aristokrata i višeg svećenstva. jedan ili više diferenciranih elemenata zajedničke kulture.jezik. uglavnom zato što su vertikalne etnije podređene zajednice. No sva se određenja nacije mogu svesti na dva idealna tipa: nacija je kulturna zajednica sa snažnim etničkim povezanostima. Za naciju je karakterističan snažan zajednički nacionalni osjećaj. st. Anthony Smith u djelu Etničko podrijetlo nacija (1986. Tako su prema Smithu etnije prije oblikovanja nacije razvile osjećaj kulturnog naslijeđa i zajedničke povijesne sudbine. i nacija je politička zajednica s građansko-teritorijalnim vezama. Na formiranje etničkih zajednica djeluju različiti čimbenici . Njena snaga je u tome što je drži na okupu snažan i povijesni smisao nacionalnog jedinstva. društvima i u Trećem svijetu.zato nije moguće postati Njemac ili Rus usvajanjem jezika i vjerovanja naroda. a u nekim slučajevima uključuje birokrate.u jednoj grupi ljudi. ta je veza utoliko specifičnija. već u proizvođenju. kulturnog ili jezičnog zajedništva. b) Drugi put Smith naziva vernakularnom mobilizacijom koja slijedi iz vertikalne etnije. 2. od zapadnog ili građansko-teritorijalnog modela nacije. Ono što je nacionalno predstavlja specifičnu vrstu patosa. pa je ključni mehanizam etničke postojanosti bio u organiziranoj religiji. b) vertikalna (pučka) je mnogo kompaktnija i pučkija. Rusi. razdvojiti zajednicu vjernika od zajednice povijesne kulture te mobilizirati prethodno pasivnu zajednicu oko nove vernakularne povijesne kulture. jer se pri njezinu definiranju primjenjuju različiti kriteriji . socijalno i politički modernizirale.neki ističu osjećaj zajedničke prošlosti. koje su proširivale dominantnu kulturu duž socijalne ljestvice te su se pri tome tehnološki. koja je . etničku grupu zasniva subjektivno vjerovanje u zajedničko podrijetlo. Glavno sredstvo u tom procesu bile su novonastale birokratske države. kolektivno vlastito ime. etničku skupinu i naciju. ali stvarno odlučujući čimbenik je politička zajednica. Njemci. a ne političkim. u Europi. "gorda samosvijest o vlastitoj svojevrsnosti" koja ne mora proizlaziti iz kriterija etničkog. Tek u 1970-im izrazi etnički. Meinecke je ta dva tipa iskazao u razlikovanju Kulturnation (kulturne nacije) i Staatnation (političke ili državne nacije): a) Prve obilježava visoka razina etničke homogenosti. pogane nasuprot kršćanima. Weber ističe da izvor etniciteta ne treba tražiti u posjedovanju određenih osobina. i početka 19. Englezi i Irci. On u etnijama vidi ishodište modernih nacija. Etnički identitet kao vjerovanje u etničko životno zajedništvo izgrađuje se na temelju razlike. isključene grupe . Etničke grupe postoje samo kroz subjektivnu vjeru njihovih članova da čine zajednicu i kroz osjećaj socijalne časti onih koji imaju takvu vjeru. a u zapadnoj Europi se zbiva tako da dominantna etnija uključi srednje klase i periferne regije u elitnu kulturu. 6. Te se nacije mogu smatrati organskima po tome što su oblikovane prirodnim i povijesnim silama. b) Političke nacije su one u kojima državljanstvo ima veću važnost od etničkog identiteta. kad su se povećali etnički sukobi u razvijenim industr. 3. pa je ta kultura "pomogla da se ujedine različite klase oko zajedničkog naslijeđa i tradicija. neki psihološke čimbenike. u kojemu je nacija zajednica ljudi koji se pokoravaju istim zakonima i institucijama u granicama danog teritorija. 53 .

šume).želji. A. Tu se nagIašava povijesno podrijetlo. trebalo bi početi s tim da se on izgradi.pripadnici neke grupe su isti baš u onome u čemu se razlikuju od nepripadnika. ljubav prema domovini. Identitet čine obilježja po kojima pripadamo zajedno. a mitovi i simboli povezani s njima uvjetovali su oblikovanje etničkih identiteta u specifičnim smjerovima c) gradovi te uloga imperijalnih zajednica Nacionalni identitet Danas se sve više govori o krizi nacionalnog identiteta. Zamišljena je zato što članovi čak i najmanjih nacija neće nikad upoznati većinu njezinih pripadnika. Etnička svijest ima dugu povijest. Nacija kao jedinstveno političko tijelo pretpostavlja autonomne pojedince koji se mogu otrgnuti od svojih posebnih korijena i pripadnosti . Ernest Renan u eseju Što je nacija? (1887. ili bi morao imati nacionalni karakter. koja počiva na objektivnim elementima . zajednički mitovi i povijesna sjećanja." U Herdera nacionalni duh postaje vrhovno načelo. nacije uvijek zamišljane kao "duboko.bioloških. jezik je osnova nacionalne ideje. U doba oblikovanja modernih europskih nacija u 18. pojam nacionalnog karaktera postaje široko prihvaćen.teritorijalno načelo s njemu svojstvenom nostalgijom prevladalo je u Europi. simboli i mitovi koji ljude podsjećaju na zajedničko etničko i kulturno srodstvo. u Egipat i Mezopotamiji. Tako S. Armstrong analizira različite čimbenike kao što su: a) način života i iskustva povezanih s tim. koji dijeli istu sudbinu i kulturu. st. ako ga nema. volji i pristanku. nacije postoje prije nego što je u 18. događaji. Ona je zamišljena kao zajednica zato što su. bez obzira na stvarne nejednakosti i eksploataciju koja možda prevladava unutar njih. aIi i da su svi oni mnogo toga zaboravili". Moderne nacije zapravo su produženje etničkih zajednica koje su izgradile posebne identitete i razvijale se u dugom razdoblju. povijesnih. izvor njemačke nacije nalazi se u "zlatnom dobu" civilizacije srednjeg vijeka 3. a genealoško u Aziji b) religija. rijeke. Anderson u knjizi Nacija kao zamišljena zajednica (1983. sresti ih ili čuti nešto o njima. st. Skupine koje danas zovemo nacijama nisu sebe određivale prema vlastitim obilježjima. kulturno homogena organska nacija.S jedne strane nacija se razumije kao zajednica slobodnih i ravnopravnih građana koja se temelji na minimumu suglasnosti o elementima i pravilima zajedničkog života. nacionalizam postao dominantna politička doktrina. obredima i ceremonijama kojima se usađuje kontinuitet etničke tradicije i homogena kultura . Nacionalni identitet ima dvije važne funkcije u modernoj politici: 54 . tradiciju i kulturu te SAD pretvaraju u dvojezičnu i bikulturalnu naciju.aktivno sudjelovanje svih građana u teritorijalno uređenoj zajednici d) građansko obrazovanje .) shvaća naciju kao zamišljenu političku zajednicu.obrazovanje kojim se naglašava teritorijalni oblik identiteta Etnički identitet slijedi iz ideje nacije kao etničke i kulturne zajednice. koja je ojačala tu temeljnu razliku. "Bit nacije je u tome da svi pojedinci imaju mnogo toga zajedničkog. zajedničkom podrijetlu. Taj se identitet učvršćuje obrazovanjem i nacionalnim institucijama.ističu se osobe. Od polovice 18. Huntington u knjizi Tko smo mi (2004.) pobija različite objektivne kriterije nacionalne pripadnosti kako bi prednost dao subjektivnim kriterijima . Fichte u djelu Govori njemačkoj naciji (1808. Pojam identiteta otpočetka se shvaćao kao istovjetnost i razlikovanje . Smith u djelu Nacionalni identitet (1991. kulturnih. uspostavljena i održavana voljom ljudi. a opet u glavama svih njih živi zamisao o njihovu zajedništvu. st. koja seže u stare civilizacije. vezan je za modernu državu i ima 4 njezina bitna obilježja: a) teritorijalnost .ona je postala "totalni fenomen". koji su u različitim područjima oblikovali dvije vrste identiteta . izrasla iz izvornog naroda (Urvolk). koja je proizvedena djelovanjem ideologija multikulturalizma i velikog vala useljenika koji čuvaju svoj jezik. B. Svaki narod ima. npr. Armstrongova knjiga Nacije prije nacionalizma (1982.vjerovanje u važnost prebivališta. njemački poraz protiv Francuza posljedica je prosvjetiteIjsko-racionalističkog razaranja religije U tom poimanju nacije dominira ideja etniciteta. nacija se određuje kao kulturna zajednica. S druge strane. jasno izraženom željom da se nastavi živjeti u zajednici.stjecanje građanskih prava bez obzira na etničko podrijetlo c) participaciju . te su islam i kršćanstvo potaknuli rađanje različitih civilizacija. Ono se prvo izražavalo u drugim terminima. mjesta čovjekova života b) državljanstvo . Nacija se održava konsenzusom. Sila koja budi u pojedincima želju da žive zajedno je osjećaj. i 19. a njezino je glavno obilježje postojanost. Za Renana je nacija isto tako proizvod sjećanja i zaborava.zaboravljeni su prvotno nasilje i samovolja. a kao suverena zato što je rođena u doba prosvjetiteljstva i revolucije kad je legitimnost hijerarhijskog dinastičkog carstva ubrzano nestajala te su se nacije shvaćale kao slobodne i samostalne.) smatra se prvom modernom studijom procesa formiranja etničkog identiteta u predmodernim islamskim i kršćanskim civilizacijama. Ona je zamišljena kao ograničena zato što svaka nacija ima konačne granice iza kojih prebivaju druge nacije. dakle usporedbom prema strancima. Teritorijalno-politički proizlazi iz ideje nacije kao zajednice građana. osiguranje naciji domovine te otkrivanje specifične "etnohistorije" (svete gore. Nacija je stoga umjetna zajednica. Tako Rousseau u Nacrtu ustava za Korziku piše: "Prvo pravilo koje moramo slijediti je nacionalni karakter. To smo što jesmo po tome po čemu nismo kao drugi.) razlikuje dva shvaćanja nacionalnog identiteta. pa je "postojanje nacije svakodnevni plebiscit". nacija se oblikuje počevši od "prirodne stvaralačke snage jezika" 2. po kojima smo posebna skupina različita od drugih skupina. društvenih. kulturi. No kriza identiteta nije svojstvena samo SAD-u . koja je zamišljena kao ograničena i suverena. Ona je organska zajednica. Bitna je odluka da se naciji pristupi i da se u njoj ostane. horizontalno drugarstvo". kao i mnoštvenost etničkih korijena.jeziku. nego isključivanjem. vjerskih i sl. konkretnog prostora. Prema njegovu istraživanju.) navodi tri važna elementa tog shvaćanja: 1. Sjećanje koje utemeljuje nacionalno jedinstvo istodobno je i zaborav uvjeta u kojima je to jedinstvo skovano . pojam nacionalnog identiteta izražavao se u ideji o "nacionalnom duhu" ili "nacionalnom karakteru" kao izvorištu posebnosti i različitosti svakog naroda. a Mill drži karakter neke nacije odlučnim čimbenikom održanja vladavine. ekonomskih.) upozorava na krizu američkog nacionalnog identiteta.

kojih je "moralna dužnost" bila civilizirati inferiornije afričke i azijske narode. Te su se ideje i želja za neovisnošću ubrzo proširile i na druge zemlje. Liberalni je nacionalizam bio oslobodilačka snaga u dva smisla: suprotstavljao se stranoj dominaciji i ugnjetavanju i zauzimao se za ideal samovladavine . hijerarhije i podložnosti te viziju nacije koja vlada sobom.nacija treba vladati sama sobom. čime on teži da se ograniči državom. ona je teritorijalizira kao političku zajednicu. Nacionalna je država stabilna politička forma. nacionalizmu je svojstveno nastojanje da svoju naciju omeđi od drugih da bi joj se osigurao vlastiti razvoj. drukčijeg. Nacionalizam Nacionalizam se može odrediti kao ideologija i pokret koji ističe interese i prava nacije. a državne ustanove stvaraju povijesni kontinuitet nacije. Preko njega se usađuju zajedničko podrijetlo. 2. u ime nacije kao skupa punoljetnih građana. 55 . Imperijalno širenje s kraja 19. Taj je nacionalizam zaokupljen obranom tradicionalnih institucija. Nacionalno jedinstvo znači političku združenost članova nacije na određenom teritoriju (domovini). st. iz čega slijedi nastojanje za osamostaljenjem nacije u posebnu političku jedinicu . To se postiže na dva načina: a) procesom nacionalne unifikacije. koja počiva na različitosti i pluralizmu. Nacionalna država je jedno tijelo. protestanti i stranci. Bio je snažan i u Francuskoj od Dreyfussove afere. koji je ideju rasne superiornosti pretvorio u program stvaranja velikog njemačkog carstva (Trećeg Reicha) i istrebljenja ili pokoravanja "nižih rasa".1. a ta vlast mora biti ustavna i predstavnička. Takvo je bilo postupanje M.nacionalnu državu. Cilj je nacionalizma izgradnja nacije i stvaranje nacionalne države. njezinim "povijesnim" i "prirodnim" granicama. zahvaćanju cijelog prostora na kojem žive ili su živjeli pripadnici nacije. Njoj se sve mora podrediti i treba ukloniti sve što je slabi: od racionalizma. jer su građani povezani osjećajem političkog i kulturnog jedinstva. a nacija je svoj vlastiti gospodar. U drugoj pol. Za njim vođe posežu osobito u doba rata ili nacionalne krize kad se emocionalnim apelima na patriotsku dužnost nacija mobilizira za borbu. socijalizacija pripadnika nacije kao državljana i građana preko obvezatnog. Liga naroda i Ujedinjene nacije proizvod su te ideologije. Međutim. kulture i običaja. Na početku 19. čime razara modernu demokraciju. simboli i tradicija koji podsjećaju na zajedničko pripadanje i kulturno srodstvo. masoni. začinje se imperijalistički nacionalizam. republikanizma i demokracije koja počiva na individualizmu do vlasti stranih sila. da se zaokruži i ispuni u nacionalnoj državi koja mu time uspostavlja granicu. U toj se tradiciji nalaze važni izvori nacionalsocijalizma. u kojemu se od raznih etničkih grupa što pripadaju istoj "velikoj kulturi" izgrađuje jedna nacionalna država b) stjecanjem nacionalne nezavisnosti. a Nijemci su nadmoćni drugima jer su rođeni kao ratnici i graditelji države te moraju povesti rat ("instituciju koju je dosudio Bog") za uspostavu njemačkog gospodstva. standardiziranog javnog sustava obrazovanja pomoću kojeg se usađuju nacionalna odanost i homogena kultura. jer Rim je propao zato što su se rase miješale. Francuski su revolucionari tvrdili da istupaju protiv Luja XVI. Redovito su držali zborove na kojima su veličali njemačku prošlost i tražili njemačko jedinstvo te su postali središta militantnog nacionalizma. st. Imperijalistički nacionalizam puni oblik dobiva u nacizmu. Prema unutra ide potpunoj homogenosti i nacionalnoj čistoći isključivanjem svega različitog. jer nacija propada kad izgubi svoju moć". On je utjelovio ideju o ukidanju povlastica. S jedne strane. čime je neograničiv i time suprotstavljen demokraciji. a u Njemačkoj na integralni nacionalizam. Thatcher za rata s Argentinom oko Falklandskog otočja. nastojanjem za podudaranjem države s nacijom kao etničkom zajednicom. Integralni (totalni) nacionalizam ima jaku tradiciju u Njemačkoj. legitimiranje društvenog poretka. prava i dužnosti institucija. st. Tipovi nacionalizma Liberalni nacionalizam je prvi povijesni oblik nacionalizma i do danas jedan od najutjecajnijih. jačanjem nacionalnog jedinstva i identiteta te očuvanjem nacionalnog ponosa. a utjecao je na nacionalne pokrete u srednjoj i jugoistočnoj Europi. Spajanje nacionalizma s liberalizmom bilo je olakšano time što su višenacionalni imperiji protiv kojih su se nacionalisti borili bili autokratski i ugnjetavački. konzervativci odbacuju nacionalizam kao radikalnu i opasnu doktrinu koja prijeti poretku i političkoj stabilnosti. Za liberalne nacionaliste nacije su poput pojedinaca jednake u smislu da imaju jednako pravo na samoodređenje. Povijest je borba između rasa. povezanost pripadnika nacije. Država učvršćuje naciju u prostoru i vremenu. Nacionalizam je izvorno francuski proizvod nastao u Francuskoj revoluciji. izdvajanjem iz neke veće države ili oslobođenjem od strane vlasti i preuzimanjem kontrole nad vlastitom sudbinom U nacionalističkoj je ideologiji nacionalna država najviši oblik političke organizacije. ali i društvenu koheziju. jedna duša i jedinstvena prirodna ljepota. Volk mora ostati čista rasa.Židovi. Ako mu se može postaviti granica. a okupljala su isključivo etničke Nijemce. Nacionalizam prvotno izražava ideju da podanici krune trebaju postati "francuski građani". koje određuju posebne vrijednosti i karakter nacije i odražavaju vjekovne običaje i tradiciju. Jahn i njegovi istomišljenici organizirali su bratstva koja su mlade ljude pripremali za rat. 19. U ideologiji konzervativnog nacionalizma zamisao o društvu kao organskom tijelu povezuje se s idejom nacije kao prirodne zajednice Ijudi istog etničkog podrijetla. Na početku 19. Taj tip nacionalizma danas trajno održava pitanje stranaca i politike useljivanja. Temeljna je odrednica nacionalizma težnja prema nacionalnom samoodređenju. Odnos nacionalizma prema demokraciji je proturječan. Friedrich Jahn zastupa ideju da je njemački narod (Volk) predstavnik cijelog ljudskog roda i da je njegov zadatak silom civilizirati svijet. Maurras je prvi skovao termin integralni nacionalizam i odredio ga kao nastojanje za isključivo nacionalnim politikama zasnovanim na "bezuvjetnoj obrani nacionalnog integriteta i stalnom uvećavanju nacionalne moći. Svijet nezavisnih država produžetak je društva neovisnih pojedinaca i put uspostave miroljubivoga i stabilnoga svjetskog poretka. koje Maurras naziva "četiri strane nacije" . st. on teži preko svake granice i prema unutra i prema van. bilo je poduprto idejom kulturne i rasne nadmoći europskih naroda. nacionalizam ostaje unutar liberalne demokracije. svojom je trajnošću i postojanošću održavaju i produžuju. ponajprije njezino pravo na samoodređenje. koji se u Engleskoj i Francuskoj oslanja na konzervativni nacionalizam. Prema van teži imperiju. Građani imaju prava i slobode kao članovi "francuske nacije".

stjecateljska. čime se obilježava sve veća uniformnost usluga. Mladi danas mogu birati niz skupina s kojima dijele svoje specifične interese. koji su im pružali privlačan model političke organizacije društva . koji su oblikovali ideju antikolonijalnog nacionalizma. nude velika obećanja i etičke izazove za koje svijet nije spreman. dizajneri rade na četvrtome. pa ostaje otvoreno pitanje hoće li on biti u obliku otrovnog etnocentrizma ili razumne vizije vođene poštovanjem liberalnih vrijednosti. a ne u neprijateljskom ozračju. To se posebno ogleda u permanentnim tehnološkim revolucijama. 14. Pojedinci su istodobno Njemci. a one će drastično izmijeniti naše odnose prema potomcima. Ti su pokreti u početku nastupali s idejom liberalnog nacionalizma. demografskim kretanjima itd.Kao odgovor na imperijalistički nacionalizam razvili su se antikolonijalni pokreti u zemljama Trećeg svijeta. Nove tehnologije kao što su Internet ili mobilna telefonija povezuju svijet na nove načine i čine ga zajedničkim. Znanje i konkurentnost važniji su nego prirodni resursi. Indijski nacionalizam je razvio ideju o bitnoj razlici između zapadne i indijske kulture: zapadna kultura je materijalistička.) zaključuje da u globaliziranom svijetu. Informatička tehnologija revolucionirala je industrijsku proizvodnju: neki se dijelovi proizvoda stvaraju na jednom kraju svijeta. Senegalac Leopold Senghor formulirao je razliku između afričkocrnačkog i bjelačkog čovječanstva. a radikalnije varijante odbacivale su zapadne ideje i kulturu (gandhizam. Videokonferencije pružaju mogućnost da sudionici sa svojih lokacija komuniciraju s nizom sugovornika na svim krajevima svijeta. Rast i učinkovitost tehnologija danas je toliko drastična da neki teoretičari društva. Yael Tamir u knjizi Liberalni nacionalizam (1993. proizvode.) kaže: "Nacionalna država je mrtva. već da se ponudi alternativno nacionalno shvaćanje. Nacionalne države nastale su onda kad su umjesto rasplinutih "graničnih područja" postavile jasne granice. Nacionalni se identitet oblikuje u suradničkom i natjecateljskom. a multikulturalizam je dio kulturne politike cijelog prostora. očekujem da će nacionalna država ishlapiti. u kojem s jedne strane raste potrošački uniformizam i pritisak prema asimilaciji u širu regionalnu kulturu. drugi na drugome. Europska unija ima otvorene i "vanjske" granice. a s druge strane djeluje fanatični etnocentrički nacionalizam. Ne zato što se nacionalne države uklopljuju u superdržave. Upravo liberalni nacionalizam omogućuje očuvanje nacionalnog identiteta. potom su oslonac našli u marksizmu i Sovjetskom socijalizmu. Giddens u knjizi Treći put (1998. natjecateljska i individualistička. Globalizacija: novi standardi. a stručnjaci za marketing na petom. pa i proizvoda. Bijelačko čovječanstvo je postiglo svoju racionalnost analizom te se tako odvojio od drugih ljudi i prirode. Europljani. Udaljenost različitih krajeva svijeta više nije gotovo nikakva prepreka. ali s druge strane dolazi do preispitivanja nacionalnog identiteta i promjene njegova sadržaja. koje temelje života pretvaraju u informaciju. a suverenost je postala maglovitija ili višestruka." A. Suprotno tome. Negroponte u djelu Biti digitalan (1995. Razvijene zemlje svijeta sve više ulažu u znanost i obrazovanje. ne treba podleći iskušenju i prikloniti se utopijskom kozmopolitizmu. novi socijalni odnos Sociolog Paul Ritzer suvremenu eru naziva mcdonaldizacijom društva. koji sada uključuje višeznačnost i viševrsnu pripadnost. Za njih nacija teško više može biti "jedna i nedjeljiva". tehnika. nacionalna čistoća i homogenost). sve se veći dio društvenog kapitala ulaže i sve veći udio stanovništva regrutira u ta društvena područja.jednako kao i velike korporacije.zbog svojih veza s drugim regijama i uključenosti u svakovrsne transnacionalne grupacije. Senghorova filozofija crnaštva). U uvjetima masovne potrošnje i ponude Ijudi smanjuju rizik i energiju stalnog propitivanja kvalitete time što se oslanjaju na stereotipe. ali iz drugih razloga . usluge ili institucije u koje se pouzdaje 56 . Teritorij više nije toliko važan kao prije. Pravi način suprotstavljanja etnocentričnom nacionalizmu nije u tome da se nacionalni interes u potpunosti porekne. SOCIOLOGIJA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA Prema Dereku de Solla-Priceu danas na svijetu živi i radi više znanstvenika negoli u svim prethodnim naraštajima zajedno. prirodi. crnačko čovječanstvo ostaje racionalno kroz intuiciju i osjećaj za drugoga. Proročanstvo Mashalla McLuhana iz da će svijet postati "globalno selo" povezano medijima ostvarilo se mnogo brže negoli se to tada vjerovalo. pa putovanja postaju izlišna. individualnih prava i poželjne razine kulturne homogenosti.) slikovito izjavljuje: "Slično kao što kuglica protiv moljca prelazi iz krutog u plinovito stanje. nove nejednakosti. Tehnološki rast ostavlja duboke tragove u svim aspektima društvenoga života. teritorijalnost. Giddens takav smjer mišljenja i ponašanja naziva "kozmopolitskim nacionalizmom". a imaju i osjećaj da su građani svijeta. Europske države danas ponovo imaju granična područja umjesto granica. a indijska spiritualna. sklapanje na trećemu. U tom procesu znanje i tehnologija igraju presudnu ulogu. nacionalna pripadnost. On-line skupine sve češće postaju izvor nove socijalne identifikacije. pa čak i obiteljske veze postaju sve marginalnije stvari. koje ostavljaju duboke socijalne tragove i rađaju nove društvene nejednakosti. primjerice Martin i Schumann u knjizi Die Globalisierungsfalle (Zamka globalizacije) predviđaju kako će za nekoliko godina 20% svjetskog stanovništva proizvoditi sve što je potrebno za opstanak cijelog čovječanstva. Nove su tehnologije omogućile stvaranje brojnih međunarodnih nevladinih udruga. Zato s jedne strane jača stari ksenofobični nacionalizam (ograničavanje useljivanja.jednopartijski sustav sa središnjom ulogom države u gospodarstvu i kulturi. koji donosi harmoniju i ujedinjenost s drugim Ijudima i prirodom. Te su ideologije bile modificirane (afrički socijalizam). odustajući od nacionalnog identiteta i nacionalizma." Naissbit u djelu Globalni paradoks (1995. nego zato što se raspadaju u manje efikasnije dijelove . Nacionalizam neće naprosto nestati. običaja. koje nadziru djelovanje vlada i ostvaruju posebne clljeve i projekte. Nove genske tehnologije. nacija i nacionalni identitet Teoretičari "hiperglobalizacije" (kako ih naziva David Held) najavljuju smrt nacije i nacionalne države u svjetskom gospodarstvu i društvu bez granica. Globalizacija. naglo propadanje lokalnih navika.) promjene vidi nijansiranije. komunitarna i moralna. Zbog goleme količine raznolikih pojedinačnih izbora. Sve su to obilježja novih socijalnih procesa koje zajednički nazivamo globalizacijom.

e. prijenosa znanja. smatraju da zemlje u razvoju nisu osuđene na propast. zvjezdoznanaca. Kako to da Kina nije iskoristila svoja znanja i postala svjetska velesila? Merton. Kina danas naglo doživIjava procvat. Postoje Ii neke kolektivne vrijednosti koje su posebno tehnološki i privredno produktivne? Pozitivan odgovor dao je Weber u studiji Protestantska etika i duh kapitalizma. Poznata je uloga samostana u širenju pismenosti i znanja u srednjem vijeku. neovisno o volji tih ljudi. a danas se za ta nova civilizacijska obilježja koristi termin globalizacije. tek se u novom vijeku znanost uspostavila kao posve neovisna 57 . tvrdi da je za iskorištavanje takvih znanja i pronalazaka bila potrebna društvena struktura koja je poticala rizično ponašanje pojedinaca. Npr. odgovara na pitanje koje su vrijednosti potrebne da se znanost razvije u posebnu socijalno važnu instituciju. čelika. st. posebnu radno-socijalnu organizaciju. tijekom novoga vijeka postupno su nazadovale u usporedbi s drugima. U sukobu između uloge građanina i radnika. nova društvena segregacija onih koji imaju i onih koji nemaju. tj. valu moć je u rukama onih koji su baratali poljoprivrednim proizvodima. Primjer za takvo stajalište su sociološki radovi o ulozi komunističkog genetičara Timoteja Lisenka u znanstvenim čistkama 50-ih godina 20. U 1. a Kina je mnogo prije Europe poznavala niz tehnoloških izuma poput baruta. uspješnosti. Skup znanja. te u kontekstu relativnosti znanja i vrijednosti. koje su bile temelj kapitalističkog privrednog sustava. tj. tj. i 19. Mnogi narodi staroga vijeka imali su socijalne slojeve koji su vršili funkciju transmisije.dat će mu se". tj. Nizozemskoj. iako je tijekom cijelog 20.većina. kada su se znanstvenici koji nisu vjerovali u lamarkističko nasljeđivanje stečenih osobina zatvarali u koncentracijske logore. jer mogu preskočiti tehnološke faze. sociolog Alvin Toffler govorio je o "Trećem valu" civilizacije odnosno tehnološkog razvoja čovječanstva. postao stvarna socijalna sila. 80-ih godina 20. Italija bavila religioznim ogradama i zabranama. okoristiti se spill-overom ili prelijevanjem znanja time što će se u nekoj budućoj tehnološkoj fazi okoristiti već gotovim i poznatim tehnološkim rješenjima za koja su mnoge zajednice investirale mnogo kapitala. valu moć je bila u rukama industrijalaca. teatra. U primitivnim draštvima to su bili vračevi ili religijski vode. odnosno implicitni kapital koji se može produktivno iskoristiti. vodostaja i sl. tj. te se u skladu s tom potrebom stvarao poseban socijalni sloj odgovoran za vršenje te funkcije. Fukuyama u djelu Povjerenje. Time se spontano stvara društvo u kojem pobjednici-odnose-sve. analogno Weberu. Postoje Ii vrijednosti koje pojedine zajednice ističu kao bolje znanstvenike i istraživače? Merton u djelima Puritanski put u znanost i Znanost.. svoj kod ponašanja. Problematika primjene socijalnih znanja može se raslojiti na dva niza: 1. Postavlja se pitanje mogu li zemlje u razvoju stići takav tehnološki i proizvodni rast.pr. Sociologija znanstvenika Zemlje u kojima se znanost nije uspostavila kao posebna društvena institucija i u kojima sloj znanstvenika nije postao posebno važan. bitno zaostajala za razvijenim zemljama svijeta. st. Merton takvu pojavu zove "Matejevim efektom" po izreci iz evanđelja "Tko ima . Publicist Robert Kaplan smatra da su posljedice tehnološke globalizacije bitno novi socijalni odnosi. kako bi se uključili u razgranat i sve širi sustav u kojem činjenice potiču daljnje postupanje aktera i obrnuto. u protestantskim se zemljama . Istraživanja sociologije znanosti često se provode na obrnut način . Današnje se društvo često naziva društvom utemeljenom na znanju i više ga nego ikada u povijesti obilježava izreka "znanje je moć". financijska sredstva. st. tj. smanjuje broj pojedinaca koji se žele okoristiti na račun drugih te je zbog toga potrebna manja intervencija državnih organa u njihove odnose. Dakle te vrijednosti su bile kulturni i socijalni kapital koji je. a u 3. Industrijski koncerni danas imaju svoj teritorij. st. Npr. Uloga kulturnog i socijalnog kapitala u društvenom i znanstvenom razvoju Socijalni i kulturni kapital je ime za niz vrijednosti neke populacije kojima se označava njezina sposobnost da svoje znanje i obrazovanje pretvori u neku pozitivnu. to je izvor moći "čvorova" te mreže veći. tehnologija i društvo u Engleskoj 17. primjerice američki sociolog Francis Fukuyama. trebamo se riješiti idola trga. zašto je Engleska postala glavni nositelj znanstveno-tehnološkog (i privrednog) razvoja između 17. 2.Britaniji. Međutim. Dok se npr.. tehnika i vrijednosti neke skupine i populacije predstavlja dakle kulturno i socijalno dobro. koja je bila dovoljno individualistična da potiče eksperimentiranje i ulaganje znanja u proizvodne svrhe. u 2. Protestantizam je bio povoljno tlo za razvoj takvih kvaliteta pojedinaca. spilje i plemena. u kojima politička suverenost naroda i vlada više nije poluga moći. Njemačkoj . privrženost poslodavcu. Mnogi sociolozi. ako se povećanjem obrazovanja stvara veći stupanj povjerenja među građanima. st. Naime. za novovjekovne je moreplovce istraživače najvažnije bilo sačuvati brodski dnevnik kako bi se stečeni podaci mogli iskoristiti na drugim putovanjima. mnoge zemlje su poznavale važne izume prije njihove znanstveno-industrijske upotrebe. u kojoj je tvrdio da je za protestante jedini način kojim mogu naslutiti hoće li doći u carstvo nebesko njihov uspjeh na ovom svijetu. valu moć je u rukama onih koji raspolažu informacijama. a ne zamišljenoj zajednici ili demokratskoj državi. st. onda je razina obrazovanja dobro koje se financijski isplati neovisno o drugim učincima obrazovanja. Problematika socijalnog i kulturnog kapitala je za sociologiju znanosti i obrazovanja važna pri odgovoru na dva pitanja: da se objasni zašto neke zajednice uspijevaju bolje iskoristiti znanja od drugih. Donedavno su sociolozi to novo tehnološko razdoblje nazivali postindustrijskim ili postmodernim društvom. kreativnu i produktivnu kvalitetu. Takva je vjera zapravo poticala vrijednosti štedljivosti. papira itd. Rudimentarni parni stroj stvorio je Heron već u 2. marljivosti. Ijudi zaduženih za praćenje kalendara i vremena. i počinju predstavljati "države u državi". Predstavnicima političke vlasti interes postaje opća učinkovitost čak i na račun demokratskih ideala. Znanost i transmisija znanja oduvijek je imala izvjesnu društvenu funkciju. Ijudi u strahu pred gubitkom posla biraju ulogu radnika. Teorija mreže aktera sociologa Brune Latoura tvrdi da je osnova rasta znanja (i društvene moći) sposobnost uključivanja što većeg broja subjekata i činjenica u sustav mreža.razvijao poslovni i individualistični duh kojim se svako znanje pokušalo iskoristiti za osobnu dobrobit.ispitivanjem socijalnih vrijednosti kao prepreka znanstvenom i tehnološkon razvoju. Prema njegovu ranom prosvjetiteljstvu. tj.n. U Egiptu i Mezopotamiji su postojali posebni slojevi pisara. U povijesti filozofije često se kao obilježje novog vijeka spominje koncepcija Francisa Bacona o nužnosti lišavanja "idola" kojima zajednica priječi razvoj znanja. Što je više takvih činjenica i aktera. kako tvrdi F. Zato npr.

Škole su postale predmet društvene brige. "interna" pravila ponašanja. Po mišljenju mnogih. Znanje i obrazovanje postali su pogonska sredstva društvenog razvoja.one potiču društvenu homogenizaciju i utvrđivanje zajedničkih vrijednosti među svim pojedincima u društvu. Sociološki je značajno da je upravo uspostavljanje "neovisnosti" znanosti od društva u cjelini moglo postati pogonska sila za napredak i tehnološku primjenu. Ta dodatna tehnička znanja i sposobnosti u današnjem društvu omogućuju bržu prilagodbu kulture naglim socijalnim i tehnološkim promjenama. Svaki takav sustav ima i dobre i loše strane. prepušten lokalnim vlastima. a to znači kao zajednica za koju vrijede posebna. Takvim sredstvima selekcije društvo stvara početne nejednakosti te priprema pojedince za prihvaćanje nejednakosti.s obzirom na to da je obrazovanje pitanje prestiža. Danas se školovanje kao element napredovanja relativira drugirn kriterijima socijalne mobilnosti: poduzetnošću. škole su postale središnje institucije kulture i države time što formalno prenose jezik i pismo svojstveno toj kulturi ili narodu. Obrazovanje kao vrsta socijalne mobilnosti U većini društava obrazovanje služi kao kriterij selekcije prilikom dodjele "izabranih" uloga. postoji vrlo jasna korelacija između obrazovanosti stanovništva i demokratičnosti zemlje. Obzirom na to da viši stupanj školske spreme često znači i više plaće. U nekim se zemljama školovanje plaća. Stvorila su se posebna zanimanja.znanja za koja mislimo da nemaju smisla u trenutku učenja. U većini zemalja razlikuje se obvezan i neobvezan dio školskog sustava. 4. nejednakosti u školskome učinku pojedinaca često se ponavljaju i pojačavaju na radno-socijalnom području. neki suvremeni teoretičari pretpostavljaju da je najbolje objašnjenje te korelacije urođena inteligentnost pojedinca. radnoga učinka i socijalnoga statusa. Selekcije. obrazovaniji pojedinci i narodi lakše stiču (političku) moć. vrijednosti) područje je pravne filozofije. npr. Skoro svaka zemlja ima zaseban sustav školstva. a u većini zemalja pravo na školovanje predstavlja Ijudsko pravo. Kulturne transmisije. Osobnoga razvoja. u demokratskim društvima školovanje je gotovo najjače i najsigurnije sredstvo socijalnog napredovanja jer u uvjetima naglih ekonomskih promjena omogućuje najbržu prilagodbu novonastalim radnim okolnostima. pravnu dogmatiku i sociologiju prava. Društvo tijekom školovanja raznim oblicima ocjenjivanja pokušava napraviti klasifikaciju pojedinaca kojom će primjereno zadovoljiti druge društvene funkcije. mora prenositi znanje s generacije na generaciju. uz članstvo u partiji. vještina i društvenih vrijednosti. normativnost pripada pravnoj dogmatici. 2. dokolica. Obrazovanje Riječ škola potječe od grčke riječi shole. Škole služe i integraciji pojedinaca u društvo . U komunističkom (ili socijalističkom) sustavu obrazovanje je. a stvarnost sociologiji prava. Škole služe za prijenos takvih kulturnih znanja i vrijednosti. Idealnost prava (aksiologija. U tom smislu je funkcija škole konzervativna. centralizirani plan i program rada škola. U tom je smislu obrazovanje "kapital" . koje je obrazovanje pretvorilo u nužnost. Obrazovanje više nije svrha samome sebi. već je poprimilo funkciju sistematske. Škole podučavaju vještine i znanja koja će pojedincima poslužiti kasnije u životu. Školovanje se moglo smatrati oblikom zadovoljavanja slobodnoga vremena sve do nastanka industrijskoga društva. formalne transmisije znanja. Ostale. Socijalne integracije. nove uloge i novi statusi. to je naglija bila društvena promjena. 58 . Sve se češće od stanovnika traži i dodatno tehničko svakodnevno snalaženje: od vožnje automobila. postaju korisna tek kasnije. 6. 15. Broj stručnih i pismenih Ijudi s raznim oblicima diploma postao je osnovni oblik preživljavanja visokoindustrijskih društava. Škole ne samo da prenose znanja već i dodaju znanja već postojećima.zbog naglosti socijalnih i znanstvenih promjena transmisija kulture prošlosti ne nudi rješenja za adaptaciju u budućnosti. Nedavni primjer u Hrvatskoj s djevojčicama zaraženim AIDSom pokazuje kako lokalne zajednice preko škola mogu socijalno (pokušati) izdvojiti skupine koje ne smatraju "svojima". pa će pojedinci školovanje shvaćati kao sredstvo društvenog napredovanja (socijalne mobilnosti). koja može biti generička (pravo kao rezultat društvenih procesa) ili operacionalna (pravo kao regulator društvenih akcija).društvena institucija.. 3. u drugima je ono pod državnom skrbi. ali obrazovanje i dalje ostaje jedan od najbitnijih kriterija napredovanja. Danas više nije dovoljno da stanovništvo neke zemlje bude pismeno. Dok se zajednice oslanjaju na "usmenu predaju" i implicitna znanja. što u nekim suvremenim društvima postaje problem . Time i socijalni status pojedinca s određenim vrstama kvalifikacija postaje socijalno viši. bar u tom smislu što su se nezaposleni s višom školskom spremom tretirali bolje od onih s nižom. bilo gotovo najbitniji kriterij socijalnog napredovanja. novcem itd. U današnje vrijeme. jer se uvijek prenosi kultura prošlosti. korištenje bankomata. No škole često postaju prvi vidljivi znak društvene segregacije. Neki sociolozi smatraju da razlog sve većem ulaganju pojedinaca i društava u obrazovanje nije prvenstveno ekonomske. Funkcije obrazovanja Prema funkcionalističkim sociolozirna poput Parsonsa i Mertona obrazovanje ima bitne socijalne funkcije: 1. Inovativnosti. "latentne" funkcije. 5. Školska sprema bila je glavni način pripisivanja socijalnog statusa i traženja socijalnih prava. Što se znanje više širilo. interneta itd. zemljopisnom mobilnošću. SOCIOLOGIJA PRAVA U određenju područja možemo se poslužiti sistematizacijom Rehbindera koji razlikuje tri područja pravne znanosti: pravnu filozofiju. Zbog korelacije školskog uspjeha. a u nekim je zemljama program potpuno decentraliziran. To se posebno odnosi na visoko-školske ustanove koje su najčešće i znanstvenoistraživačke. vlasnicima škola ili samim korisnicima. zbrinjavanje djece dok su roditelji na radnome mjestu. već političke prirode . Neke zemlje imaju državno određeni. Da bi kultura mogla opstati.

ona je bitno ograničena na tradiciju zapadne racionalnosti.Filozofija prava objašnjava zašto pravo postoji. te jedinstvenost i koherentnost sistema prava. religije i morala traje stoljećima. se prestaje primjenjivati odlukom zakonodavca. Ona ne može tvrditi da je jedina i jedinstvena . Drugo ograničenje još je važnije. Pravo ne može biti stvar ljudskog napora domišljanja. metode i tehnike odgovora na razna pitanja i nisu bez osnove očekivanja da sociologija prava bude komplementarno područje takvim granama pravne znanosti.) područje pravne znanosti (teorije) vidi u paralelnom suživotu pravne filozofije. Pravna flozofija odgovara na pitanje: zašto pravo? Pravna dogmatika Pravna dogmatika pokriva naša iskustvena znanja o tome kako treba regulirati društvene odnose. 2003. Bez takve promjene . Američki pravni realisti zato formuliraju zadatak . religijskog prava itd. vođeni posebnim ciljevima i idealima. Npr. U ta dva ograničenja pravna dogmatika još može u okviru postojećeg znanja tražiti odgovore. čime se opravdava i legitimira.ne treba se baviti pravom na papiru. Glavno je shvaćanje da je pravo instrument utemeljen na racionalnom. pravni lijekovi) koji to trebaju zajamčiti kao trajno rješenje.) tvrdi da je riječ o jedinstvenoj tradiciji Zapada koja jedina poznaje čvrste razlike prava i drugih normativnih institucija. No zapravo ni jedan takav odgovor .bez formalnog racionalnog prava i pravne (birokratski ustrojene) države moderno društvo se ne bi moglo zamisliti.kakvo i tko ima pravo .ne radi podrijetla i povijesnih slučajnosti koje su je stvorile. tipizacija i rutinizacija (sloboda ocjene je ograničena). Pound u djelu Jurisprudence (1959. kako stvoriti načela unutarnje sukladnosti takvih normi. zašto ga treba poštivati. promjena i specifičnih situacija djelovanja.lex dura sed lex. Pravo značenje dogmatike je izvan nje same. razvile i usmjerile. To bi bilo uže definiranje sociologije prava i njezino određenje kao posebne sociologije. što se vidi u različitim procesima kao što su: pozitivizacija (pravo postaje ono što takvim proglasi nadležno tijelo). Pravna dogmatika daje odgovor na pitanje "tko ima pravo" i u tome ne smije biti dvojbi ." Sociologija nudi tehnologiju i znanstveni okvir. koja je njegova svrha i cilj. ograničenja primjene. Riječ je o dva velika područja: a) Jedno je proces nastanka i promjene prava. sistematizacija (pravo je koherentan sustav bez antinomija). političkog konteksta i društvenih uvjeta. Ona se bavi stvarnošću prava. odnosi i materijalni učinci koje pravo proizvodi. Stvorena su načela (zakonitost i ustavnost. indijska. već pravom u djelovanju. u svojoj domeni ne može objasniti problem razlikovanja prava i njegove stvarne primjene. kineska. ono nastaje polaganim 59 . Pravna dogmatika vremenom je dobila sve veće značenje za društvo. da bi se vratio u zakonodavstvo 2005. koje su njegove unutarnje kvalitete i nadiskustvena obilježja. Ona zapravo zna odgovore ali ne i glavno pitanje: što je pravo ako je različito u vremenu i prostoru i drugačije od onoga što se u trenutku smatra ispravnim? No glavno.nastanak prava odvojenog od običaja. posebne institucije. tradiciju kulture. Kada kažemo danas zapravo tvrdimo da je riječ o krajnjoj točki dugog nastajanja iskustva o pravu . Tako shvaćena sociologija prava slijedi obrazac sličan industrijskoj sociologiji. Samo su naizgled u globalizaciji nestale sve druge pravne tradicije: islamska. gdje je glavni interes razumijevanje nastanka. Zato je vremenska (i društvena i politička) promjena izazov za pravnu dogmatiku i ogromna teškoća njene primjene. sekularizacija (pravo se ne poziva na vjeru). Povijesne škole Povijesne škole u pravnoj teoriji opreka su prema idejama apstraktne racionalnosti kakvu je zagovaralo prosvjetiteljstvo. Npr.nije vječit. Ograničenja pravne dogmatike Prvo. Sociologiju prava je moguće definirati i kao primjenu empirijskih socioloških metoda na pravne probleme. Friedrich Karl von Savigny (1719.) smatra pogrešnim stajaIište da je pravo moguće stvoriti ljudskim razumom. To je stvarnost prava. Sociologija prava Sociologija prava odgovara na pitanje kako se pravo primjenjuje. funkcija. kao i tradicije prirodnih prava. kulturnim i političkim kontekstom. već radi razumijevanja svoje funkcije i značaja. Ona odgovara na presudno pitanje: tko ima pravo? Danas je pravna dogmatika postala ogromno područje sistematiziranog iskustva društvene regulacije. uporabu sile ako sve to zakaže. racionalizacija i generaIizacija (pravo se legitimizira ciljem i poštovanjem postupka). Pravna dogmatika je važna disciplina kroćenja i legitimizacije sile koja se primjenjuje u ljudskim odnosima. Berman u djelu Law and revolution (1983. ali i suprotno. političkoj sociologiji ili sociologiji obrazovanja. ciljnom i proračunatom pravilu koje se primjenjuje u definiranim procedurama. Ona nastaje kao iskustvo kako silu izbjeći. profesionalizacija (pravo ne znaju laici) te birokratizacija i formalizacija. uvodi u hrvatsko pravo.1861. kako urediti postupke određenja. . da se može promjeniti potezom pera. pravne povijesti i komparativne pravne znanosti i sociologije prava. b) Drugo je primjena prava. Pravna dogmatika se mora temeljiti na fikciji da je pravilo nepromjenjivo. mehanizmi zaštite (hijerarhijski instancijski nadzor.? Potezom pera pravo postaje makulatura ili se pak vraća kao važeće pravo. kako razumjeti da se fiducij kao sredstvo osiguranja potraživanja 1997. Glavni interes je vidjeti kako pravo funkcionira kao društvena institucija povezana s drugim elementima društva: ekonomskim. kako postaviti dobre norme rješenja slučaja. Pravo se stvara u narodnom životu i duhu (Volkgeist). a ne sastavnim dijelom iskustva pravne znanosti. Pravo je u toj perspektivi skupljeno Ijudsko iskustvo o tome kako treba normativno urediti pojedine situacije. Ono što je važno jest činjenica da pravna dogmatika takve situacije ne razumije ili smatra poteškoćom. stečena prava).) kaže: "Sociologija prava može se smatrati pokušajem da sakupimo sve ono što znamo o prirodnim sastojcima društvenog života i sakupimo znanje o tome radi svjesnog neprekidnog napora da nešto postignemo. pravno učenje i profesiju. kako primijeniti pravo. odnosno politička filozofija Francuske revolucije. Szelnik u djelu Sociology of law (1959.

to je više odnosa u društvu određeno statusnim pravom. unutrašnji poredak udruživanja. Sumner Maine objavljuje studiju Ancient law u kojoj navodi razliku između društava kojih poredak obilježava statusno pravo i društava kod kojih su odnosi prvenstveno ugovorne prirode. Što idemo više natrag u povijest. Pravo vlasništva. započeto kao puko posjedovanje. koristi se njezinim analitičkim temeljima za kritiku prirodnog prava. Prvo sistematsko djelo tog pravca je Temelji sociologije prava. U hrvatskoj povijesti ostat će zapamćen prema specifičnom shvaćanju potrebe nacionalne autonomije ("država je važnija od nacije kao kulturne zajednice") u okvirima Habsburške monarhije (austromarksizam). Solidarnost modernog društva ostvaruje se u međuzavisnosti svih njegovih dijelova. Razvijajući interes za sociologiju. Njegova analiza motivirana je političkom idejom mirnog prevladavanja kapitalizma u socijalnu državu. ne može se prenositi i imitirati.-1922. ne može postojati izvan određenog društvenog i kulturnog konteksta. Smatra da će u modernom društvu regulacija počivati na profesionalnim udrugama. dobiva puni pravni oblik u rimskom pravu (uti. organsko jedinstvo staleža i naselja te jasna razlika između društva i države) i moderne nacionalne države koju karakterizira centralizacija političke moći i individualizam građana. Takvu raspršenu strukturu bit će moguće povezati samo slobodnom. Njegovo za sociologiju prava najvažnije djelo je Preobrazbe javnog prava.1928. Pravo služi očuvanju društva i razumije se iz takve društvene funkcije. Ona je posljedica podjele rada koja svakom pojedincu nameće neku objektivnu dužnost radi opstanka cjeline društva. već izrasta iz društva. no eksplicitno shvaćanje da je pravo moguće razumjeti kao društveni fenomen a ne iz njegove unutarnje logike. no neprekidno se poziva na potrebu sociološkog utemeljenja prava i društvene regulacije. Pravo je izraz interesa različitih skupina i naroda. Zalaže se za autonomno pravo. . no razlikovanje živog i juridičkog (sudskog i društvenog) prava postaje točka prepoznavanja sociologije prava prema pravnom pozitivizmu. Na prvi pogled njegova shvaćanja slijede tradiciju njemačke pravne teorije.) bio je uspješan pravnik i političar. Bio je profesor rimskog prava na raznim njemačkim sveučilištima. "Nema drukčijeg prava no što je izvršenje neke dužnosti". fruti. te djelo u pet knjiga Traktat o ustavnom pravu. a) Eugen Erlich Eugen Erlich (1862. no smatra da će se vlasništvo podvrći sve jačem utjecaju društva. teorija društvenog ugovora i tada vladajućih pravnih koncepcija u korist analize funkcija prava i njegovih uloga u integraciji društva (knjiga Cilj u pravu. ostavio je trag. Rane pravno sociološke teorije Rudolf von Ihering (1818. Poneseni sebičnim interesima ljudi djeluju u granicama sile koju nameće pravo. striktna podjela društvenih uloga. lako djeluje u razdoblju prevlasti pravnog pozitivizma. U modernom industrijskom društvu takvo shvaćanje vlasništva dovodi do bezdušne eksploatacije onih koji nemaju vlasništvo. Osnovni je zaključak da pravni sustav ne možemo razumjeti ako ne uvažimo promjene u samoj biti društva. Za njega je nužnost uspostava odgovornosti države za štetu i opće ograničenja državnog prava. Ne predviđa ni smrt ni propast kapitalizma. b) Karl Renner Karl Renner (1870. Duguit je predlagao i profesionalnu asocijativnu (federalnu) strukturu kao političku protutežu reprezentaciji interesa kroz političke stranke.1892. Država je samo dio "živućeg prava" i pravni sustav takvo pravo stvoreno u interakcijama Ijudi samo dijelom usvaja u mehanizam zakonodavstva i sudstva. a ne nikakvog duha.) predstavlja teoretičara samostalne sociologije prava. Ne nastaje revolucjama niti se stvara diktatima vladara. te je napisao prikaz povijesnog razvoja rimskog prava (Geist des römischen Rechts. 1861. Kao ni jezik. . plodan polemičar i zastupnik u parlamentu. različitim poslovnim asocijacijama. 1868. Pravo sebične interese Ijudi usmjerava prema općem dobru.1950. a dužnost je definirana potrebom održanja društvene solidarnosti i društva. nepravedne razlike. ugovornom pravnom strukturom. abuti).) Posebno treba istaknuti njegov stav o neizbježnosti interesnih sukoba u društvu i ulozi prava u smanjenju posljedica konflikta. od kojega preuzima ideju o središnjem značenju solidarnosti za društvo. . Erlich ne smatra da pravo nastaje kao izraz "duha". društvo kao temelj normativne regulacije. kritizira juridički koncept države (osobito ideju suverenosti) te odbacuje koncepciju subjektivnih prava. već život prava i pravna realnost. stran mu je kategorijalni aparat te pravne perspektive.) naziva se često i ocem pravne sociologije. Leon Duguit (1859. Erlicha ne zanima napisana norma i juridička konstrukcija svijeta. ono je mehanizam ostvarivanja društvene ravnoteže i suglasja. . Njegova knjiga Pravni instituti i njihova socijalna funkcija (1904. dok sadašnjicu karakterizira predominacija ugovornih obveza sklopljenih između pojedinaca koji su ravnopravne i nezavisne stranke u odnosu. bio je pod snažnim utjecajem Durkheima. dugogodišnji dekan pravnog fakulteta u Bordeauxu. a i potrebe da se vlasništvo podredi višem interesu društva (spriječe nemiri. Bio je prvi koji je poduzimao empirijska terenska istraživanja o nastanku i primjeni prava. Pravo je izraz takve društvene solidarnosti i ono mora biti slobodno od arbitrarnosti i ljudske samovolje. gdje iz početne faktografske analize prelazi u funkcionalnu analizu pravnih instituta. Ideja da je pravo rezultat društva nije bila nova. U središte istraživanja stavio je razliku između srednjovjekovnog društva (koje obilježava status određen rođenjern. "Pravda ne polazi ud prava pojedinaca.). Društva su drukčija pa su otuda drukčiji i pravni sustavi u njima. Za njega država nije jedini izvor pravila i prisile. I privatno vlasništvo ima svoju socijalnu funkciju. Društva su heterogena i normativno pluralistička". radnim zajednicama. 1851.65.).) analiza je promjena koje u tumačenju pojma vlasništva ostavlja napredak kapitalističke ekonomije. Vlasništvo obvezuje te pravo vlasništva treba razumjeti kao pravo pojedinaca koji su u posebnom položaju ispunjavati dužnosti prema društvu. osigura mir). Pod jakim utjecajem metoda empirijske sociologije razvija školu "slobodnog prava" (freie Rechtwiessenschaft). Otto von Gierke objavio je knjigu Das deutsche Genossenschaftrecht u kojoj analizira promjene u pravu od početaka rimskog prava pa sve do tadašnjeg vremena.djelovanjem unutarnjih društvenih i povjesnih faktora te samo biva prepoznato. Teorije sociologije prava Max Weber: racionalizacija prava 60 . ali ne i stvoreno od ljudskog razuma. 1877.

Ono je rezultat racionalne na cilj usmjerene odluke zakonodavca i ima demokratsku legitimaciju opće volje. Utvrđuje da postoji simultano djelovanje pravnotehničkih elemenata odnosno unutrašnje logike razvoja prava kao sredstva (instrumenta). kritička škola) poziva se na originalnog Marxa koji nije bio sklon simplifikaciji. 7. U njihovim radovima pravo je jedan od centralnih koncepata normativne regulacjje društva. sekularizacija . odvojenost privatnog i poslovnog svijeta i života. formalizam .pravo djeluje tako da definira pretpostavke i opise slučaja (hipoteze) i iz toga izvodi pravilo za ponašanje koje se mora poštovati pod prijetnjom prisile. Pozitivno pravo stvara nadležni organ i je legitimno ako su se pri tome poštivale ustavne i zakonske ovlasti. u istim slučajevima. Ono što smatramo modernim pravom je ciljno racionalno shvaćanje norme kao instrumenta za postizanje društvene regulacije. Proces racionalizacije prava ima više obilježja koja pravu daju novu i višu instrumentalnu kvalitetu. Pravo ima različite razvojne faze i pojavne forme. 3.pravo gubi obilježja objave. Treba naglasiti njegovo stajalište o tome da je nastanak i razvoj modernog prava izraz posebne situacije Zapada. "Tek apstrakcija koja uključuje tumačenje smisla omogućuje pojavu specifičnog sistemskog zadatka: pojedina pravna pravila sabrati i racionalizirati logičkim sredstvima u spoj apstraktnih pravnih postavki koje ne sadrže svoju proturječnost. karizmi vladara ili Božjoj volji. mijenja i provodi voljom nadležnog tijela. pravni. izraze u pravnom obliku. nametanje prava od svjetovnih ili teokratskih moćnika 4. a ne upravu ili izvršnu vlast. Pravo nastaje kao izraz odnosa proizvodnje na određenom stupnju društvenog razvitka i ono je dio društvene nadgradnje." (Engels. Upravo zbog tih posebnih obilježja modernog prava postoji neraskidiva veza birokratske organizacije i formalnog racionalnog prava." (Privreda i društvo) 5. "Politički oblici klasne borbe i njeni rezultati . vjerski. Profesionalnost znači daleko više od posjedovanja znanja i vještina. pravo je izraz ideologije vladajuće klase 2. religijsku legitimaciju i uporište u religioznim normama. generalizacija . Ungera.On se u punoj mjeri može smatrati ocem sociologije prava. Takav shematizam mogao se predočiti slikom piramide kojoj su osnova proizvodne snage. sistematska elaboracija prava i profesionalno administriranje pravde od osoba koje su prošle pravnu izobrazbu i obuku u formalno logičkom obliku Samo se na Zapadu razvilo znanstveno učenje o javnom pravu zato što je samo tu politički organizirana grupa potpuno dobila karakter institucije sa racionalno povezanim nadležnostima i podjelom vlasti. Weber pod birokracijom razumijeva određeni tip organizacije. 6. Moderni marksizam (Althusser. Pisma Strakenburgu.pravo se temelji na rutinskoj primjeni istih pravila. pravna.). zatim o vezi procesa racionalizacije svijeta i racionalizacije prava te gledanje na neodvojivu vezu prava s mehanizmom njegove primjene. područje ideja koje su također odraz odnosa proizvodnje u bazi. religiji ili nečem drugom. ono što je jedino aktivno. Napredak proizvodnih snaga traži da se odnosi u proizvodnji. Predmoderna prava morala su svoje opravdanje tražili u tradiciji. U klasičnom marksizmu to se jednostavno objašnjavalo tako da baza (proizvodne snage i proizvodni odnosi) stvara pravno-političku i ideološku nadgradnju. usmjerenost na objašnjenje djelovanja prava kao posljedice društvenih uvjeta u kojima djeluje Pravni oblici u krajnjoj liniji su izraz strukture proizvodnje društvenog života. Proučavajući istočne religije i kulture Weber je postao uvjeren da je moderni pravni poredak utemeljen na racionalnom pravu rezultat određenih povijesnih okolnosti. Luhmanna i Habermasa. 1894. stvaranje i tumačenje prava od strane pravnih znalaca 3. moralu. filozofski. proročkoj objavi.ustavi koje donosi pobjednička klasa . pozitivizacija prava je otkriće mogućnosti da se pravo stvara. Birokracija je ustroj organizacije koji postoji u poduzećima. karizmatska pravna vlast kroz "pravo proroka" 2. političke pobjede demokracije koja pojedincima daje slobodu i osobna prava (strukture političke organizacije) te ekonomskim uvjetima (indirektna ekonomska uvjetovanost). "Politički. U djelu Privreda i društvo razlikuje posebne stupnjeve razvoja prava. razvitak društva počiva na ekonomskom. državu i pravo. Ali svi oni reagiraju jedan na drugi i na ekonomsku osnovu. Weber je naveden kao pripadnik klasične teorije sociologije prava. dakle normi koje se nisu razlikovale prema tome pripadaju Ii običaju. 2.pravo teži rutinizaciji postupaka koji opravdaju konačnu odluku redukcijom sadržaja normi na dopuštene oblike. a na vrhu se nalazi ideološko područje. koji se može promatrati kao prijelaz kroz slijedeće faze: 1.pravo teži stvaranju jedinstvenog poretka normi koje su unutar sebe logične i koherentne. a sve drugo sarno pasivna posljedica. nego postoji uzajamno djelovanje na osnovi ekonomske nužnosti koja se u posljednjoj instanciji uvijek probija. literarni. bez iznimke. koje ne dopuštaju praznine i situacije koje se pravom ne mogu riješiti. predviđeni racionalni postupci i slična pravila. pravo je oblik kojim se zaogrće prisila države kao instrumenta nasilja nad eksploatiranima 3. Marksističke škole pravne sociologije Suvremeni britanski sociolozi Maureen Cain i Alan Hunt svrstali su Marxove ideje o pravu u tri teze: 1. politička. koje taj napredak stvara. ustanovama i sl. nad time je rastao sloj koji predstavlja institucije politike. plaću za rad. Moderna inačica sličnih pristupa su radovi Parsonsa. filozofska shvaćanja utječu na tijek klasnih borbi i 61 . 4. ona znači i poseban etički stav prema poslu. profesionalizacija .pravni oblici. Takvo se pravo "izdiferenciralo" iz sinkretičkih skupova normi u predmodernom društvu. tipizacija . Njihov interes je integriranje različitih socioloških pristupa u jedinstveni sustav znanosti o društvu u kojem normativna regulacija igra središnju ulogu. Nije točno da je ekonomsko stanje uzrok.pravo više nije domena u kojoj se snalaze Ijudi koji nisu prošli poseban postupak učenja. sistematizacija . Sistematizacija je proizvod kasnih faza razvoja pravnog sustava kada nastaje i puna mjera ciljnoracionalne legitimacije. a pogotovo refleksi svih tih stvarnih borbi u mozgu sudionika. umjetnički itd. Izdvojeno od drugih normi pravo se razvija i mijenja u sljedećim dimenzijama: 1.

već na skupove znanja o tome kako funkcioniraju pravne institucije. sukoba suprotstavljenih interesa klasa. Inzistiranje na stvarnoj primjeni prava i tretiranje prava kao ideološke fasade čvrsto orijentira taj pokret prema sociološkoj paradigmi. Empirijska sociologija prava Polazi od ambicije sociologije da bude praktično korisna i upotrebljiva znanost utemeljena na empirijskom i pozitivnom znanju. a ne prisilu. moral. da je pravo rezultat klasnih i interesnih borbi. i siromašnima i bogatima jednako.određuju njihov oblik. ali podjednako i američkog pravnog realizma. Althusser smatra da su se funkcija i područje ideologije (i prava) bitno promjenili. Utjecaj tih škola na današnju pravnu znanost je nemjerljiv. već i u svim pravnim formama uređenja života (vlasništvo.siromašni. selekciju sudaca. Sociologiji je blizak. Frank. smatra prirodnim temeljem za razumijevanje prava. npr.law in action instead of blackletter law . veze između društvenih situacija i pravnih normi. prositi na ulicama i krasti kruh". smatrali su to temeljem za analizu sociologije prava koja bi se bavila klasnim temeljima prava." (Plehanov. Program te škole uključuje prevladavanje liberalističkog ignoriranja interesne osnove prava. Olivercrona. Llewellyn. imigranti i izbjeglice . Dakle. Pašukanis. Nije potrebna direktna sila i pravo da se vlada. Zanimljiva je posljedica implicitne marksističke pretpostavke da pravo nejednako štiti ili reprezentira interese raznih društvenih grupa. situacije i odnosa rastvaraju u pojmu socijalnog sistema i tako teorijski integriraju. Pisma Blochu. Pravo ima svoj vlastiti život i logiku. Riječ je o pravnog teoriji s jakim utjecajem sociološke imaginacije i metoda. Otkrivanje činjenice da je pravo instrument u rukama vladajuće klase. Shvaćanje stvaranja i primjene prava kao socijalnog čina . Činjenica je da pojedine društveno diskriminirane grupe . pa i oblici prava koji se u tom povjesnom tijeku stvaraju i razaraju rezultat su klasnih borbi. maskiranih u pravnu formu. Prikupljeni podaci često dovode u pitanje pravne presumpcije i logiku. jer je ono samo izraz volje vladajuće klase." (Engels. gender.. temelj je za institucionalnu analizu u sociološkoj teoriji. religija. Ekonomska analiza prava.Critical Legal Studies) nasljeđuje tradiciju kritičke sociologije. Nastojanje je da se upozori na manjkavosti i kritike pravnog pozitivizma i dogmatske jurisprudencije. žene. Marksistički autori. zajednički nazivnik je orijentiranost prema metajuridičkom konceptu istraživanja koji obično uključuje kulturalne i društvene pretpostavke. transakcijski trošak Ijudskih interakcija i institucija) na područje socioloških istraživanja. već su potrebni suptilniji oblici zaštite i reprodukcije vladajućih klasa.). Formalna jednakost i stvarna diskriminacija bacaju novo svjetlo na pitanje prava. Premda je različitost i diverzificiranost tog pristupa velika. spavati ispod mosta.. 1848. na koji bi se trebala nadovezati i sociologija prava. To je bio i poticaj za nastanak kritičke teorije prava. ne samo u direktnim oblicima represije. razvedena u tisuće teorija srednjeg dosega. pravnu etiku. realnim odnosima koje proizvodi. ravnopravnost žena. Marksizam je za njega metoda kojom pravo nadilazi puku razinu formalnog tumačenja prava i okreće se stvarnim. Radovi Erlicha i Kantorowicza uvelike konvergiraju paralelno nastalim školama američkog i skandinavskog realizma (Pound. Relativizacija je značila cinično shvaćanje da je pravom sve moguće utvrditi i riješiti. pokret ekonomske analize prava (Law and Economics). Kritička pravna škola (CLS . odnosno teorije prava. Pozitivno ovdje ne referira na utvrđeno formalno pozitivno pravo. npr. vodilo je ponekad idejama o relativnoj ili instrumentalnoj ulozi prava. obitelj). 62 .formalno imaju prava koja stvarno ne mogu ostvariti. Materijalističko shvaćanje historije) Moderni marksizam ideologiju. već indirektno služi petrificiranju društvenih odnosa (eksploatacije)." (Luhmann. jednakost pred zakonom. državni poredak i moral svakog naroda neposredno su i direktno uvjetovani ekonomskim odnosima. u anglosaskoj pravnoj znanosti danas vladajući. diferencirane primjene prava i sl. znanja o pravu. samo su buržoaske predrasude iza kojih se kriju buržoaski interesi . Dok je kod svih prethodno navedenih pravaca sociološka teorija polazište za izvođenje teorija niže razine općenitosti. Ovdje je veza sa sociologijom prava suprotna.) Cjelokupna Ijudska povijest. odlučivanje porote i sl. ideju da institucije same po sebi jamče individualne slobode te imanentnu konzervativnost vladajuće pravne znanosti. Riječ je o istraživanjima u kojima sociološke metode imaju ključno mjesto. 1890. u ovom slučaju je drukčije. Legitimation durch Velfahren. nije puki odraz proizvodnih snaga. Kao što je to Anatole France formulirao: "pravo u njegovoj veličanstvenoj nepristranosti brani. kazneno pravo pomaže očuvanju nepravednih odnosa). Druga karakteristika. ili rasa izrazi su materijalnih odnosa eksploatacije. osobito na to može li se pravo svesti na svoju čistu i pozitivnu ravan. 1975. Svaki pravni poredak ima svoje mehanizme održanja takvih stvarnih nepravdi prikrivenih pozitivnim pravom. Ross). ovdje je riječ o ekspanziji ekonomske analize (strategije simplifikacije fenomena prava na ekonomsku kategoriju. pa onda i koristiti se pravom kao instrumentom nametanja ili planiranja društvene promjene. Klasa. Druge tradicije sociologije prava Glavni pravac slijedi razvojnu logiku sociološke jurisprudencije. Pravo ima funkciju omogućivanja i olakšavanja odnosa proizvodnje i razmjene (npr. te na posebne probleme pravne profesije.izbrisalo je granice između sociologije prava i jurisprudencije. Njihovo današnje teorijsko značenje locira ih u područje sociologije prava: "U novijem razvoju sociološke teorije. rad." (Manifest komunističke partije. čini se da se pojmovi radnje. još se jasnije vidi. "Na taj način pravo. Funkcija pravno-političke i ideološke nadgradnje je osiguranje i opravdanje interesa vladajuće klase.). "Zakoni. nasilja opravdanog diktaturom proletarijata.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful