You are on page 1of 6

Milan Pelc

Teorija umjetnosti u hrvatskim prijevodima (1950.-2000.)

U ovom kratkom izlaganju osvrnut }u se na nekoliko po imaju neosporan teorijski karakter, a u metodolo{kom i svje-
mom sudu va`nih aspekata u recepciji teorijske povijesnou- tonazornom smislu polaze od sociolo{kih i pozitivisti~kih
mjetni~ke literature u Hrvatskoj kroz njezino prevo|enje. stajali{ta. Jedna od prvih knji`ica u tom nizu koji se odr`a-
Zbog ograni~enosti prostora u ovom prikazu ne mo`e se va tijekom petog desetlje}a 20. stolje}a je djelo Hypolittea
obuhvatiti sva prevedena povijesnoumjetni~ka literatura u Tainea Slikarstvo u Nizozemskoj, objavljeno 1951. u prijevo-
nas, ve} samo ona djela koja imaju odre|enu »teorijsku« te- du Radovana Iv{i}a. Slijede Theodore Duret Impresionisti
`inu, a i ta ne u potpunosti. Naravno, povjesni~ari umjetnos- (1952., prev. R. Putar), Jean Cassou El Greco (1952.), Gior-
ti pro~itali su mnogo vi{e literature koja nije prevedena. Me- gio Vasari @ivot Michelangela Buonarrotija (1953., prev.
|utim, prijevodi su ipak razmjerno pouzdan, gotovo bi se Ivo Frange{), Ch. Baudelaire Likovne kritike (1955.), Lio-
moglo re}i egzaktan pokazatelj prevladavaju}eg odnosa nello Venturi Od Giotta do Chagalla (1957.), Adolf Loos
na{e povijesti umjetnosti prema teoriji i metodologiji struke Ornament i zlo~in, G. Vasari Giotto, R. M. Rilke Auguste
u pro{lom stolje}u. Osvrnut }u se u prvom redu na hrvatske Rodin, B. Berenson Venecijanski slikari, Elie Faure Anti~ka
prijevode, premda su, dakako, i djela objavljena u srpskim umjetnost, itd. To je prva, k tomu i razmjerno {iroko konci-
prijevodima bila ~itana u Hrvatskoj, pa su i ona bitno utjeca- pirana, povijesnoumjetni~ka biblioteka u Hrvatskoj uteme-
la na teorijsku i metodolo{ku orijentaciju struke. Op}i teorij- ljena na prijevodima izabranih djela renomiranih autora.
ski trend Zagreba i Beograda bio je na tom podru~ju kompa- Istodobno, poslijeratni nara{taj povjesni~ara umjetnosti koji
tibilan, prevedeni tekstovi me|usobno su se dopunjavali. studiraju na zagreba~kom Sveu~ili{tu i njihovi profesori na-
Me|utim, u jezi~nom smislu postoje znatne razlike koje ote- stoje oko prevo|enja relevantne metodolo{ke i teorijske lite-
`avaju razumijevanje i pridonose terminolo{koj konfuziji, rature. Jedno od najranijih prevedenih djela opse`nijeg ka-
koja jo{ uvijek nije posve razbistrena. raktera je, koliko sam uspio istra`iti, Burckhardtova Kultura
Uvid u recepciju teorijske literature njezinim prevo|enjem renesanse u Italiji, koju je 1953. izdala Matica hrvatska, a
~ini mi se osobito va`nim za bolje i potpunije razumijevanje urednik je bio Grgo Gamulin. Ta, u prvom redu kulturolo{-
hrvatske povijesti umjetnosti u razdoblju nakon Drugog ka studija, prikazuje povijest renesanse u Italiji s polazi{ta li-
svjetskog rata. Rije~ je o razdoblju ~ije se konture na planu beralnog i humanisti~kog idealizma, no njezina je temeljna
prihva}anja teorijske povijesti umjetnosti u nas jasno ocrta- istra`iva~ka metoda (koja svoju vrijednost potvr|uje jo{ i
vaju. Naime, u predratnom razdoblju, prakti~ki od po~etaka danas) svestrana analiza individualnih i dru{tvenih ~imbeni-
hrvatske povijesti umjetnosti, prijevodi s podru~ja teorije ka, prihvatljiva i marksisti~kom svjetonazoru. Njemu se, na-
umjetnosti vrlo su rijetki, a rijetki su i s podru~ja povijesti ime, volens nolens, prilago|uje i nakladni~ka politika na po-
umjetnosti uop}e. U to doba povijest umjetnosti u Hrvatskoj dru~ju teorijske povijesti umjetnosti u Hrvatskoj. Deset go-
— premda postoji kao sveu~ili{ni studij — jo{ nije etablira- dina kasnije, kao sljede}e va`no povijesno-teorijsko djelo u
na znanstvena, akademska, ni kulturolo{ka disciplina. Jedna svojoj seriji »Povijest umjetnosti«, Grgo Gamulin, tada
od rijetkih prevedenih knjiga je op}i pregled povijesti umjet- urednik u Matici hrvatskoj, objavljuje Filozofiju povijesti
nosti Maxa Osborna {to ga je u Zagrebu 1934. objavila Ma- umjetnosti Arnolda Hausera, temeljni priru~nik sociolo{ko-
tica hrvatska.1 marksisti~kog pristupa. Od tada, u naredna tri desetlje}a,
Nakon Drugog svjetskog rata ta se situacija iz temelja mije- glavni teorijski ton koji prevladava u prevedenim knjigama
nja, ali ne odmah, nego tek po~etkom 50-ih godina. Promje- i ~lancima s podru~ja povijesti umjetnosti jest marksisti~ki i
na se zbiva u okviru promijenjene umjetni~ke klime tih go- sociolo{ki. Jedna od posljednjih knjiga objavljenih u Hrvat-
dina u nas, koja se poklapa s djelovanjem EXAT-a 51 i od- skoj koje zastupaju taj duh opet je Hauserova Sociologija
maka od rigidne ideologije socrealizma. Nakladni~ko podu- umjetnosti, {to ju je u izdanju [kolske knjige 1986. u dva
ze}e Mladost u Zagrebu prvo po~inje objavljivati »Bibliote- sveska priredio Vjekoslav Mikecin.
ku izabranih eseja« (urednik Oto [olc) — niz knji`ica ma- Va`an izvor objavljenih prijevoda bio je u Zagrebu od 1954.
log formata s podru~ja povijesti umjetnosti, od kojih neke ~asopis ^ovjek i prostor, dvotjednik za pitanja arhitekture,
331
Estetika — kritika — teorija

urbanizma, umjetnosti i kulture.2 Ve} u prvom broju u njemu rija moderne skulpture i Historija modernog slikarstva, bio
se pojavljuje prevedeni tekst Eera Saarinena [est struja su- najprevo|eniji povjesni~ar, odnosno teoreti~ar umjetnosti na
vremene arhitekture — kratak ali informativan osvrt na zbi- podru~ju biv{e Jugoslavije. Read je osobito utjecao na re-
vanja u arhitekturi 20. stolje}a, opremljen ilustracijama. Na- cepciju umjetnosti novijega doba, tj. prve polovine 20. sto-
kon toga gotovo svaki broj ovog ~asopisa ima prevedene lje}a u nas. Pristup Hausera i Reada nije, me|utim, obilje`en
tekstove s podru~ja arhitekture, dizajna i likovnih umjetnos- vulgarnomaterijalisti~kim, ve} — moglo bi se re}i — huma-
ti, s apsolutnom prevla{}u arhitekture. To su ~lanci {to pro- nisti~kosocijalnim poimanjem kulture, umjetnosti i povije-
nose duh internacionalizma i modernog funkcionalizma, sti. Njihova se djela i danas internacionalno uva`avaju.
koji je postao credo tada{nje arhitekture u nas. Objavljeni Readovi se pregledi neprestano pojavljuju u novim izdanji-
tekstovi uglavnom imaju informativnu, ali nerijetko i teorij- ma, a Hauser ulazi u antologije povijesnoumjetni~kih tek-
sku dimenziju. stova kao jedan od glavnih zastupnika marksisti~ke i socio-
Podrazumijeva se da vladaju}a dru{tvena ideologija (samo- lo{ke metode povijesti umjetnosti.5
upravnoga) socijalizma tijekom svih poslijeratnih desetlje}a
Argan i Francastel u{li su u na{u povijesnoumjetni~ku sredi-
favorizira sociolo{ku i marksisti~ku struju povijesnoumjet-
nu postupno, rekli bismo na manja vrata od Hausera i Rea-
ni~kih, knji`evnopovijesnih i drugih kulturolo{kih studija. U
da — ne monografski, ve} prije svega kroz ~lanke objavlje-
seriji [kolske knjige pod naslovom »Biblioteka suvremena
ne u ~asopisima. Najva`niju ulogu odigrao je pri tome ~aso-
misao« ponovno se objavljuje Hauserova Filozofija povije-
sti umjetnosti (1977.), potom se prevode i objavljuju Roger pis @ivot umjetnosti, koji pokre}e Matica hrvatska, a izlazi
Bastide Umjetnost i dru{tvo (1981.), Ernst Bloch O umjetno- od 1966. U njegovu petom broju 1967. objavljen je u prije-
sti (1981.), Herbert Marcuse Estetska dimenzija, (1985.) i vodu B. Gagre Francastelov ~lanak Zna~enje i oli~avanje.
Lucien Goldman Ogledi o sociologiji i umjetnosti (1987.). Naime, kod Francastela je uz sociolo{ku, zamjetna i crta se-
Ti su autori, uz niz drugih, ~ija se djela tako|er prevode u ~a- mioti~koga pristupa u duhu tada{nje francuske {kole.6 Ne{to
sopisima i zbornicima (Lukacs, Adorno, Benjamin...), teore- kasnije, 1973. godine, B. Gagro u @ivotu umjetnosti objav-
ti~ari nedogmatske struje marksizma. U okviru estetike 20. ljuje Francastelovu studiju Geneti~ki i plasti~ki prostor, a
stolje}a ve}ina je tih autora suoblikovala teorijska promi{- 1974. izlazi u izdanju beogradskog Nolita Gagrin izbor
ljanja tzv. avangardne umjetnosti koja se danas, barem dije- Francastelovih radova pod naslovom Studije iz sociologije
lom, uvr{tava u sustav »moderne«. Doma}i povjesni~ari umjetnosti. Ne{to ranije, 1964., u Beogradu je u srpskom
umjetnosti bili su nedvojbeno pod utjecajem tih promi{lja- prijevodu objavljena Francastelova knjiga Umetnost i tehni-
nja. Na fakultetu je, primjerice, obavezna literatura za sve ka u 19. i 20. veku, ~iji je francuski izvornik izi{ao 1957.
povijesne odsje~ke na studiju povijesti umjetnosti bila Hau- Vjerojatno je beogradsko izdanje potaknulo zanimanje za
serova Socijalna historija umetnosti i knji`evnosti, objavlje- Francastela i u Hrvatskoj.
na 1966. u Beogradu, a njegova Filozofija povijesti umjetno-
Prvi Arganov rad, koliko mi je poznato, objavljen je u @ivo-
sti ~itala se kao propisana ispitna literatura za kolegij Teori-
tu umjetnosti 1969. u prijevodu @eljke ^orak. Bio je to kri-
je umjetnosti sve do kraja osamdesetih. Taj sociolo{ko-mark-
ti~ki osvrt na situaciju onodobne umjetnosti pod naslovom
sisti~ki teorijski duh — premda nije ni izdaleka tako rigidan
Projekt i sudbina, u kojem se ve} tematizira fatalni kraj
kao {to je bio onaj u zemljama biv{ega Isto~nog bloka —
odigrao je u na{oj povijesti umjetnosti znatnu ulogu. Pa, umjetnosti, koji }e postati jedna od omiljenih teorijskih tema
iako studije, pregledi i monografije na{ih povjesni~ara postmoderne i njezinih kriti~ara. Poslije je u izboru Je{e De-
umjetnosti uglavnom nisu pro`ete dogmatskom isklju~ivo- negrija u Beogradu, ali s nekoliko prijevoda hrvatskih pre-
{}u ni doktrinarnim stavovima kakvi se, primjerice, u doba vodilaca, objavljena zbirka Arganovih studija pod naslovom
socrealizma mogu prona}i u doma}oj umjetni~koj kritici, Studije o modernoj umetnosti (1982.).7 Je{a Denegri pobri-
~ak i kod autoriteta kao {to je Grgo Gamulin3, u mnogima se nuo se za jo{ jednu zbirku Arganovih radova s podru~ja po-
od 60-ih do kraja 80-ih godina ipak osje}a vi{e ili manje vijesti arhitekture i urbanizma pod naslovom Arhitektura i
izra`ena ideologija »znanstvenoga materijalizma«, duha sa- kultura, objavljenu u Splitu 1989. Argan svojim promi{lja-
moupravljanja, prosvije}enog kolektivizma i sli~nih vrijed- njima stoji na pozicijama teorijske apoteoze moderne, {to
nosti socijalisti~ke projektualnosti. U tom duhu razmi{lja se uklju~uje skepsu prema budu}nosti potro{a~koga svijeta i
o ulozi novih medija, prije svega televizije.4 On se provla~i njegove umjetnosti koja postupno napu{ta uvrije`ene obli-
i kroz koncepcije mnogih izlo`bi. Neki su autori taj »avan- kovne vrijednosti i — kako }e to kasnije obrazlo`iti Danto
gardisti~ki« pogled na umjetnost zastupali s uvjerenjem, a u — uzdi`e banalnost u rang umjetnosti. Arganov umjereni
drugih je on bio deklarativan i oportunisti~an. avangardizam, njegova kritika povijesnih i suvremenih zlo-
U sklopu teorijskih pristupa bliskih marksisti~koj filozofiji uporaba ljudske potrebe za slobodom, njegov futuristi~ki
osobito valja istaknuti trojicu prevo|enih autora: Herberta pesimizam, prihva}eni su i vrednovani u na{im povijesnou-
Reada, Giulia Carla Argana i Piera Francastela. Ve} 1957. mjetni~kim krugovima od {ezdesetih do osamdesetih godina
prevedena je Readova knjiga Umjetnost danas, potom nje- kao svojevrsni ustuk pred nesmiljenim potro{a~kim `rvnjem
gova Slika i misao (1965.) te, naposljetku, 1971. Umjetnost i marketin{kim fundamentalizmom (V. Horvat-Pintari}) za-
i otu|enje. Uloga umjetnika u dru{tvu. Tako je Read, uz Hau- padnoga gospodarstva i pred njegovim posljedicama na pla-
sera, ako se uzmu u obzir i djela izdana u Beogradu, Histo- nu umjetnosti i kulture.
332
M. Pelc, Teorija umjetnosti u hrvatskim prijevodima (1950.-2000.)

Krajem {ezdesetih godina, usporedno s »liberalizacijom« ju- va`nija uloga @ivota umjetnosti (od 1966.), koji isprva redo-
goslavenskog samoupravnog socijalizma, {iri se lepeza teo- vito izlazi u nekoliko brojeva godi{nje, da bi se ritam izla`e-
rijskih pristupa, {to se odra`ava u prevedenim knjigama i nja prorijedio na jedan do dva broja. Od suvremenih pristu-
studijama. Spomenimo samo nekoliko najva`nijih djela i pa prezentiranih u @ivotu umjetnosti vrijedno je istaknuti
pravaca: 1969. kod Matice hrvatske — urednik je jo{ uvijek blok prijevoda posve}en teoreti~arima i kriti~arima trans-
Grgo Gamulin — izlazi Klasi~na umjetnost H. Wölfflina, avangarde i neofiguracije u broju 33/34 — 1982. (Achille
zastupnika oblikovne analize, odnosno analize stila. Povijes- Bonito Oliva, Loredana Parmesani, Flavio Carli, Massimo
ni i suvremeni problemi forme i stila dobivaju poja~anu va`- Carboni, Barbara Rose), te broj 37/38 — 1984. posve}en
nost na teorijskom i metodolo{kom podru~ju na{e povijesti njema~kom pokretu Novi divlji i »neoekspresionizmu«.
umjetnosti.8 U tom sklopu ve} ranije, 1962., u Beogradu @ivot umjetnosti okupio je niz vrsnih prevoditeljica i prevo-
izlazi @ivot oblika H. Focillona, a 1965. Fiedlerov rad O pro- ditelja, istodobno i povjesni~ara umjetnosti, s njema~kog,
su|ivanju dela likovne umetnosti9. U Sarajevu su pak ve} talijanskog i engleskog jezika, koji su svojim radom prido-
1958. objavljeni Wölfflinovi Osnovni pojmovi historije nijeli da hrvatska povijest umjetnosti dobije istinski suvre-
umjetnosti10. Sva su ta djela kameni temeljci tzv. oblikovne menu dimenziju.13
analize, prou~avanja stila, odnosno »idealisti~kog« teorij- Krajem {ezdesetih godina presudna je u tom smislu va`nost
skog pristupa umjetni~kom stvarala{tvu i njegovoj povijesti. ~asopisa BIT international, koji kao odjek umjetni~kog po-
Utoliko su ona opre~na marksisti~kom i materijalisti~kom kreta Novih tendencija izlazi od 1968. do 1972. U njemu je
poimanju koje u prvom redu uva`ava dru{tvene i gospodar- objavljen velik broj priloga o umjetnosti i modernoj tehno-
ske odnose kojih je umjetnost puka »nadgradnja«. Me|utim, logiji, o dizajnu, vizualnim komunikacijama itd. U njemu
ta »modernisti~ka« teorijska struja, koja se usredoto~uje na sura|uju autori poput Abrahama Molesa, Maxa Bensea, To-
umjetni~ke oblike, postala je iznimno va`nom u edukaciji masa Maldonada, Umberta Eca i niz drugih me|unarodno
povjesni~ara umjetnosti te se, usporedno sa sociolo{kim pri- priznatih autoriteta. Tako se na teorijskom planu (na planu
stupom, usvajala tijekom studiranja na Sveu~ili{tu. prakse to su bile Nove tendencije), zahvaljuju}i tom ~asopi-
No, ubrzo su u @ivotu umjetnosti objavljeni i prvi radovi Er- su, otvara internacionalna i suvremena rasprava koja na{u
wina Panofskog, koji otvaraju podru~je ikonologije. @arko sredinu povezuje s tada najaktualnijim zapadnoeuropskim i
Domljan preveo je 1971. studiju Povijest umjetnosti kao hu- ameri~kim gibanjima na podru~ju razvoja elektroni~kih me-
manisti~ka disciplina, a 1972. u istom ~asopisu objavljena je dija, teorije informacija i semiotike.
klju~na metodolo{ka studija Ikonografija i ikonologija: Pluralizam tema, teorijskih usmjerenja i umjetni~kih pojava
uvod u prou~avanje renesansne umjetnosti. U recepciji Pa- sedamdesetih i osamdesetih odra`ava se u mno{tvu prijevo-
nofskog znatnu su ulogu odigrale Ikonolo{ke studije objav- da {to izlaze u razli~itim ~asopisima, od rije~kih Dometa do
ljene 1975. u Beogradu, koje su se, naravno, ~itale i u nas. zagreba~kih Pitanja ili Tre}eg programa Hrvatskoga radija.
Tijekom 60-ih i po~etkom 70-ih podru~je metodolo{kih in- Istodobno, prevedeni tekstovi prate zbivanja u suvremenoj
teresa poja~ano se {iri na klju~ne teorijske smjerove zacrta- umjetnosti: arte povera, konceptualnu umjetnost, umjetnost
ne u prvoj polovini 20. stolje}a: prije svega na analizu obli- tijela, pojavu nove figuracije itd. Prijevodi se u tim ~asopi-
ka i na ikonologiju. No, sedamdesetih i osamdesetih godina sima potom kontinuirano objavljuju i devedesetih godina.
@ivot umjetnosti sustavno objavljuje prijevode suvremene i Sedamdesetih i osamdesetih pojavljuju se i u nas antologije
starije teorije, primjerice radove pripadnika stare i nove Be~- s teorijskim tekstovima autora koji su odredili pogled na
ke {kole koja se tada prvi put u prijevodima ~ita u Hrvatskoj: umjetnost 20. stolje}a. Ve} 1972. priredio je Danilo Pejovi}
Riegla, Dvoûáka, Sedlmayra, Gombricha itd. u prijevodima antologiju pod naslovom Nova filozofija umjetnosti. Ona
S. Kne`evi}, J. Mireni}-Ba~i}, M. Ba~i}a i drugih. Neki od bez ideolo{ke isklju~ivosti prezentira filozofski intonirane
tih prijevoda, primjerice Sedlmayrovu Slavu slikarstva i Arn- studije nezaobilaznih autora 20. st., od Lukacsa, Lotmana,
heimovu studiju Entropija i umjetnost11 povezani su s djelo- Hartmana i Malrauxa do Grassija, Heideggera i Gadamera.
mi~nim usvajanjem strukturalne analize (primjerice Rado- Njezina orijentacija, dakle, nije isklju~ivo marksisti~ka, ve},
van Ivan~evi}), odnosno ge{talt-polazi{ta u djelima nekih moglo bi se uistinu re}i, pluralisti~ka.
na{ih povjesni~ara umjetnosti sedamdesetih i osamdesetih Osobito `ivu internacionalnu teorijsku djelatnost {ezdesetih
godina. Arnheimova knjiga Umetnost i vizualno opa`anje, i sedamdesetih godina, dakle godina postmoderne u usponu,
objavljena u Beogradu 1971., bila je na popisu obavezne li- odra`avaju ~lanci sabrani u zborniku Plasti~ki znak, {to ga
terature za kolegij Osnove likovnih umjetnosti sedamdesetih je 1981. u Rijeci izdao Nenad Mi{~evi}. U njemu su pred-
i osamdesetih godina.12 Me|utim, sociolo{ka i marksisti~ka stavljeni razli~iti pristupi modernog i postmodernog promi-
orijentacija pritom ne gubi na snazi. Istodobno, sedamdese- {ljanja umjetnosti: socijalnohumanisti~ki Arganov, odnosno
tih se ve} otvaraju vrata prema onodobnoj internacionalnoj Francastelov, strukturalizam i semiotika Barthesa, Marina i
teoriji tzv. postmoderne. Weltruskoga, utjecaj psihoanalize kod Gombricha, odnosno
Na podru~ju infiltracije postmoderne teorijske misli i zbiva- Stokesa i po~eci poststrukturalizma u Foucaultovu tekstu
nja u onodobnoj umjetni~koj praksi osobito su va`ni ~asopi- Ovo nije lula.
si koji razmjerno a`urno objavljuju prijevode s razli~itih ak- Antologija koja mi se ~ini osobito va`nom u ozra~ju post-
tualnih podru~ja. Na tom polju neosporna je i vjerojatno naj- moderne zapravo je zbornik radova sa znanstvenoga skupa
333
Estetika — kritika — teorija

odr`anog u Zagrebu 1986., objavljen 1988. pod naslovom dekonstrukcije do feminizma, od prikaza umjetnosti u pos-
Postmoderna — nova epoha ili zabluda. Uredili su ga Ivan tkolonijalnim sredinama do razli~itih »kontekstualnih« pola-
Kuva~i} i Gvozden Flego. Tu je, primjerice, objavljen klju~- zi{ta u tuma~enju umjetni~kih pojava.17 Naravno, bilo bi do-
ni ~lanak Jeana-Françoisa Lyotarda, Odgovor na pitanje: {to bro da je prevedenih djela mnogo vi{e, no ~ini mi se ipak da
je postmoderna i niz drugih va`nih radova doma}ih i stranih je u jednoj maloj sredini, koja je osim toga bila nu`no pove-
autora. Prevladavaju, dakako, filozofi i teoreti~ari knji`ev- zana s teorijskom produkcijom drugih jugoslavenskih, oso-
nosti, no teorijska povijest umjetnosti danas vi{e ne mo`e bito beogradskih nakladnika, u~injeno razmjerno mnogo.
bez filozofije, jer i sHmo umjetni~ko stvarala{tvo dana{njice
Na kraju ovog sa`etog osvrta navest }u tek nekoliko najkrup-
sve vi{e poprima filozofi~ne crte. O tome, primjerice, svje-
nijih prevodila~kih problema i prijepora koje sam uo~io ba-
do~i usvajanje hermeneuti~ke metode u povijesti umjetnosti.
ve}i se ovom temom.
S druge strane va`ni poticaji teoriji 20. stolje}a, od struktu-
ralizma i semiotike do dekonstrukcije, sti`u upravo s po- 1. Neujedna~enost i nepreciznost stru~ne terminologije. Pri-
dru~ja lingvistike i teorije knji`evnosti. mjerice: predstava — prikaz; ravnina — ploha, reproduktiv-
nost — umno`ivost ili ~ak proizvodljivost i sl.
Osamdesetih godina u~injena su dva kvalitetna »monograf-
ska« iskoraka na podru~ju prevo|enja teorijske literature u 2. Op}a jezi~na neujedna~enost, kako u leksiku, tako i u sin-
nas. Prvi je prijevod knjige poljskog povjesni~ara umjetno- taksi; ponajprije, bez sumnje kao posljedica jugoslavenstva.
sti ikonolo{koga usmjerenja Jana Bialostockog pod naslo- Rije~ je o uporabi jezika bez ~vrstog standarda na podru~ju
vom Povijest umjetnosti i humanisti~ke znanosti (1986.), a struke, ali i op}enito. ^esti su termini poput »gotski« umje-
drugi je prijevod intrigantne esejisti~ke studije Gustava Re- sto goti~ki, »podra`avanje« umjesto opona{anje, »sadr`ina«
nea Hockea Svijet kao labirint. Manira i manija u europskoj umjesto sadr`aj i sli~no. Katkad su pobrkani ikonografski
umjetnosti od 1520. do 1650. (1991.).14 Na njih se nadovezu- pojmovi i nazivi tema, npr. »Obo`avanje pastira« umjesto
je tre}a teorijska monografija, objavljena 1998. — klju~no poklonstvo..., »Isku{enje sv. Antuna« umjesto Ku{nja sv.
djelo H. Wölfflina Temeljni pojmovi povijesti umjetnosti Antuna Opata i sli~no.
(1998.), koje je postojalo u nezadovoljavaju}em sarajev-
3. Niska razina kvalitete u mnogim prijevodima, zbog koje
skom izdanju, a i njega ve} odavno nije bilo na tr`i{tu.15
sadr`aj i smisao izvornika postaje nejasan; uno{enje besmi-
Devedesetih godina pokrenuta je u Institutu za povijest slenih, apsurdnih i nerazumljivih fraza, poput »zgoljne na-
umjetnosti biblioteka teorijskih tekstova koja se nadovezuje kupine simbola«, »slika kao otpori{te smisla«, »odnos zali-
na prevodila~ku djelatnost u okviru @ivota umjetnosti iz hosti«, »navlastiti analiti~ki jezik«, »pisani tisak« i sli~ni je-
prethodnoga razdoblja. Posebice valja istaknuti zbirku tek- zi~ni eksperimenti.
stova Rije~ i slika s podru~ja povijesnoumjetni~ke hermene-
Mnogi su prijevodi zbog kontinuirano razumljivog smisla
utike {to ju je 1998. priredila S. Briski Uzelac.16 U okviru te
~itki u cijelosti, dok su drugi, zbog lo{e uporabe jezika ili
biblioteke prevedeno je i nekoliko »klasi~nih« tekstova, pri-
prevodio~eva nerazumijevanja sadr`aja, djelomi~no razum-
je svega Wölfflina, Warburga, Worringera, pa i Winckel-
manna, kao utemeljitelja povijesnoumjetni~ke znanosti. ljivi, a djelomi~no nejasni i zbog toga isprekidana smisla.

Godine 1997. objavljena je u nakladi Kruzak jedna od klju~- Me|utim, i danas, nakon formalnog prestanka utjecaja tzv.
nih studija za tuma~enje postmoderne umjetnosti, knjiga isto~nih varijanti, na terminolo{kom podru~ju jo{ uvijek po-
Preobra`aj svakida{njeg. Filozofija umjetnosti A. C. Dantoa stoje mnoge neujedna~enosti i odre|eni voluntarizam koji
u prijevodu V. Bo`i~evi}. Lj. Kole{nik je 1999. uredila zbir- ote`ava oblikovanje ~vrstog i pouzdanog terminolo{kog su-
ku Feministi~ka kritika i teorija likovnih umjetnosti sa studi- stava povijesti umjetnosti. Njegovo uklanjanje omogu}it }e
jama najistaknutijih autorica s podru~ja feministi~kog pri- trajna edukacija i neprestani rad na usavr{avanju povijesno-
stupa kao {to su Linda Nochlin, Griselda Pollock i Mary umjetni~kog terminolo{kog aparata. Suo~en s oskudnim
Kelly. Ta zbirka daje bitan doprinos razumijevanju postmo- mogu}nostima doma}e filozofske terminologije, Danko Gr-
dernog stanja u teorijskoj povijesti umjetnosti danas. li} je sredinom pedesetih u recenziji prijevoda Hegelove Fe-
nomenologije duha napisao da se ta terminologija ne mo`e
Na temelju ovog sumarnog prikaza zaklju~ujemo da se hr-
stvoriti prevo|enjem, ve} samo izvornim filozofiranjem do-
vatska povijest umjetnosti nakon 1950. prijevodima postup-
ma}ih filozofa. Sli~no bi vrijedilo i za povijest umjetnosti:
no uklju~uje u internacionalna zbivanja na podru~ju teorije
samo sustavan, jezi~no obziran i terminolo{ki promi{ljen
umjetnosti. Unato~ programatskom favoriziranju marksis-
empirijski i teorijski rad povjesni~ara umjetnosti iznjedrit }e
ti~koga i sociolo{kog usmjerenja koje, dakako, prestaje na-
pouzdanu i sve stabilniju terminologiju struke. Me|utim, za
kon sloma socijalizma, ona ipak posti`e razmjerno visoku
razliku od Grli}a, dr`im da je prevodila~ka djelatnost sastav-
razinu informiranosti i na drugim aktualnim teorijskim po-
dru~jima. U tom sklopu valja istaknuti da se predominacija ni dio toga rada.
nedogmatskog marksisti~kog, odnosno sociolo{kog pristu-
pa, ne mo`e smatrati {tetnom. Taj pristup, koji polazi od pro-
u~avanja dru{tvenog konteksta, povezan je i s ikonologijom
i sa semiotikom i s povijesno-antropolo{kim usmjerenjem.
On je i danas uklju~en u mnoga teorijska promi{ljanja, od
334
M. Pelc, Teorija umjetnosti u hrvatskim prijevodima (1950.-2000.)

Bilje{ke 13
S njema~kog najvi{e prevode Snje{ka Kne`evi}, Jasenka Mireni}-
1 Ba~i} i Milan Pelc, s talijanskog @eljka ^orak, Tonko Maroevi} i
M. Osborn, Povijest umjetnosti. Kratak prikaz njezinih glavnih Sanja Roi}, s francuskog Bo`idar Gagro, s engleskog @arko Dom-
epoha, prijevod s njema~kog I. Herge{i} i F. Jela{i}. Rije~ je o knji- ljan itd.
zi ~ije je prvo izdanje izi{lo 1909., a bila je vrlo popularna na nje- 14
ma~kom govornom podru~ju. Bialostockoga je preveo Zdravko Mali}, a Hockea Nade`da ^a~i-
2 novi}-Puhovski. Oba su prijevoda na visokoj razini jezi~ne razu-
Urednici: Z. Marohni} 1954.-1958., V. Richter 1959.-1961., a od mljivosti i terminolo{ke korektnosti.
1962. M. Begovi}. Premda se uglavnom radi o tekstovima koji ne- 15
maju izrazitu teorijsku te`inu, njihovo a`urno prevo|enje bilo je Knjiga je objavljena u izdanju IPU i Konture, prijevod M. Pelc.
neophodno za pra}enje trendova i uspostavljanje kontakta s inter-
nacionalnim umjetni~kim zbivanjima. Uloga ~asopisa ^ovjek i 16
prostor na tom je podru~ju jedinstvena u nas i trebalo bi je detalj- Urednik te »Male biblioteke Instituta za povijest umjetnosti« je
nije istra`iti. Tri primjera iz pedesetih godina: 27/1955.: A. Bloc, Milan Pelc.
Apstraktna skulptura u Francuskoj, str. 5. i 8., preveo E. Piffl; 17
35/1955. W. Gropius, O ’Internacionalnom stilu’, str. 4., preveo Socijalna teorija, kao specifi~na grana moderne sociologije i kao
M. L.; 83/1959.; V. Vasarely, Od invencije do kreacije, str. 7., pre- tradicija mi{ljenja pod utjecajem pokreta Nove ljevice 60-ih godi-
veo M. M. [Matko Me{trovi}]. na, odigrala je va`nu ulogu u razvoju i prou~avanju umjetnosti i
kulture u poslijeratnom razdoblju: zbog toga se trend prevo|enja
3
tih autora kod nas ne mo`e smatrati samo ideolo{kim konzervati-
Usp. Lj. Kole{nik, Hrvatska likovna kritika 50-ih, Zagreb, 2000.,
vizmom. Usp. F. Frascina i J. Harris, Art in Modern Culture,
str. 8., 25. i dalje.
London, 1992., uvod.
4
Tako, primjerice, Vera Horvat-Pintari} razmatra pitanje: »...koja je
zapravo uloga televizijskoga medija u samoupravnom socijalisti~-
kom dru{tvu? ...da li se i kako se putem televizijskog medija u nas
posreduju one promjene u svijesti ~ovjeka i u sredini u kojoj `ivi,
koje bi poticale stvaranje i razvijanje samoupravnog socijalisti~kog
dru{tva?...«. V. Horvat-Pintari}, Sredstvo i posredni{tvo, u: BIT
internacional 8-9/1972., str. 165-199., ovdje str. 171-172.
5
Usp. primjerice E. Fernie, Art History and Its Methods. A Critical
Anthology, prvo izdanje 1995.
6
Gagrin termin oli~avanje trebao bi, valjda, nadomjestiti uobi~ajeni
termin oblikovanje, no ~ini mi se neprikladnim.
7
Zanimljivo je da studija Projekt i sudbina sad izlazi u prijevodu B.
Gagre!
8
Gamulin je tako inaugurirao dva u nas prevedena temeljna djela
posve}ena talijanskoj renesansi, Burckhardta i njegova u~enika
Wölfflina.
9
Focillona smo dobili i u hrvatskom prijevodu Desanke i Marka Gr-
~i}a: H. Focillon, @ivot oblika, Zagreb, 1995., no temeljna Fiedle-
rova studija jo{ ~eka hrvatskog prevodioca.
10
Hrvatski prijevod objavljen je u Zagrebu 1998., u izdanju Instituta
za povijest umjetnosti i Konture.
11
H. Sedlmayr, Slava slikarstva, u: @ivot umjetnosti, 24, 25/1976.,
str. 176-180., preveo M. Ba~i}; R. Arnheim, Entropija i umjetnost.
Ogled o neredu i redu, u: @ivot umjetnosti 33, 34/1982., str. 182-
199.; i 35/1983., str. 116-125.
12
R. Arnheim, Art and Visual Perception, 1954. Drugo beogradsko
izdanje objavljeno je 1981.

335
Estetika — kritika — teorija

Summary the new media, the relationship of art and modern technolo-
gies, design and its tasks, etc.
Milan Pelc In conclusion, the author makes several observations about
the terminological and linguistic specificities of Croatian
Theory of Art in Croatian Translations translations.
(1950-2000)

The author presents a brief overview of books, articles, and


debates published in Croatian language, in Croatia or in for-
mer Yugoslav republics, belonging to the fields of theory of
art, theoretical or methodological art history, aesthetics, and
theory of culture in cases when it regards art (e. g. Post-mod-
ern theory of culture etc.).
Until World War II, there were hardly any translations in
these fields. In the post-war period, from around 1950
onwards, most translations were done in the field of the so-
called sociological approach to art history (A. Hauser, R.
Bastide, L. Goldman, and others). The same ideological
atmosphere favoured historical and theoretical reflections
close to the Marxist philosophy (Taine, Lionello Venturi,
Bloch, Marcuse, C. G. Argan, W. Benjamin, H. Read, P.
Francastel). However, those authors and their writings
endorsed philosophical-Marxist and social-humanist
approaches to art and its history, rather than the vulgar mate-
rialist one.
Matica hrvatska also published the crucial work of non-soci-
ological and non-Marxist orientation, edited by G. Gamulin:
The Civilization of the Renaissance in Italy by J. Burckhardt
(1953), which inaugurated the humanist-culturological
model. From that moment onwards, the non-Marxist strand
of historical approach began to establish itself — a strand
interested in issues of form and perception related to art (e.
g. H. Wölfflin, R. Arnheim).
From the middle of 1970s, one can observe the broadening
of the field of theoretical and methodological interests. The
sociological and Marxist orientations do not lose their impe-
tus, but a more outspoken pluralism of approaches is evi-
dent.
In the field of infiltration of contemporary practical and the-
oretical thought, a particularly important role was played by
periodicals, which eagerly published translations from vari-
ous new fields. The first journal that took to this practice was
^ovjek i prostor (Man and Space), a biweekly that has been
present since 1954. Since its very first year, it has published
short translated texts with innovative topics, not only in the
field of architecture, but also those of design, visual arts, and
sculpture. Its texts are informative, but also have a theoreti-
cal dimension. Likewise, one should mention @ivot umjet-
nosti (Life of Art), which has had several issues per year
since 1966. It has systematically published translations of
short articles and studies since late 1960s, notably those of
Argan and Francastel, but has also brought in both the clas-
sical and the modern Viennese school (Riegl, Dvoûák,
Gombrich, Sedlmayr, and others), as well as iconology
(Panofsky). In the period between 1968 and 1972, BIT
International published a number of thematic issues about

336