1

ABDULAH SIDRAN - POEZIJA

UZEVŠI KOST I MESO Meni više ništa, ni ružno ni dobro, ne može da se desi. Ostalo je naprosto da brojim dane, ko smjeran redov, s malom razlikom u smislu i žestini. Treba to pojmiti i izgovoriti, napokon, mirno: doći će i uzeće sve, uzevši kost i meso. A juni je mjesec u svijetu, i cvate dud, ospu se kiše, i minu, tren pro e, odjednom, odasvud, u visinu, uzlijeće ljubav i prepun je polena zrak, u polenu patnja mužjaka vri, i nebo zari ljubavlju, jer juni je mjesec u svijetu, i dud zri. Ona će doći. Uzevši kost i meso, uzeće sve: olovku s grafitnim srcem na stolu, pamet i dušu, na zidu sliku - muziku od koje soba sja, suzu i strah, i prepun polena zrak. Potom: mrak, mrak, mrak, mrak. A juni je mjesec u svijetu. Ospu se kiše, i minu. Ljubavlju gori nebo i mrljaju pisci ruke indigom ko djeca dudom. Prepun je polena zrak. U polenu patnja mužjaka vri. Juni je mejsec u svijetu, i dud zri.

ZAPIS O ČUDU Ja nikad ništa nisam vidio prvi put! Ti lijevom rukom sklanjaš gust pramen kose sa čela i ja netom selim u sjećanje taj pokret, i već ne vidim kako rukom sklanjaš kosu sa čela nego se sjećam tog pokreta, sjećam se: ti lijevom rukom sklanjaš gust pramen kose sa čela. Ti kažeš glasom koji treperi i pomjera plamen svijeće na stolu pred nama:"Napolju je oluja", i nešto što nisam ja, ali u čemu me ima, itekako, seli u sjećanje taj glas, i dok te čujem, ja kao da se sjećam kako te čujem, kao da se sjećam tvoga glasa što treperi i pomjera plamen svijeće na stolu pred nama, sjećam se večeri, i glasa što govori:"Napolju je oluja." A još je napolju oluja, i još traje veče, jednako kao što traje i život, kojeg eto kao da ne živim, već kao da ga se sjećam, poput glasa kojim govoriš "Napolju je oluja", glasa kojeg se sjećam, poput ruke kojom pomjeraš pramen kose sa čela dok govoriš, poput ruke koje se sjećam, dodirujući je prvi put.

o kući. do bližnjem jeknuti u uho. u snu. i tako u skladu sa okom što ih zbraja. Bratu Edi Trebalo bi ustvari što prije umrijeti. imao glas. Glasom. majko. kako pjevam. I drugi su pjevali o gradu: gosti učeni iz svijeta. Umnožen jad. Odasvud mrak. sinko? O čemu. majko. ja pjevam pjesmu majko. u mom snu: što to činiš. sine? Pjevam. Kako sam.. i dugo ništa ne naučivši. ali bez nas. i u loš čas. . u čudu zastajali. koga nemam. koga nemam. Nek svrhu našu na svijetu potom ispunjuju drugi: jačih duša. A sad ni glasa. Umrijeti. Pravedan bio bi taj san. kako sam imao kuću. pjevaš. majko..2 MORA Što to radiš sine? Sanjam. pred mnoštvom slika protivrječnih a tako u skladu me usobnom. u čijem je uhu odjekivao još . koju nemam. ni jezika nemam. bar na tren. majko. s pomalo svirepim bratom pod kožom. majko. O tome pjevam. kad nigdje više ne postoji onaj u kom je nekoć odjekivao naš smijeh! A da smo bar kome pomoći mogli! Da je bar nekom.Ali niko nije patio pritom. i plakao. u kom se diše pun ozona vazduh. I DRUGI SU PJEVALI O GRADU I drugi su pjevali o gradu: prolaznici. DA JE U SVEMU TINJAO BAREM. jednostavno. u jeziku. i jezik svoj imao. brate. a ti me pitaš. Pa neka se potom sve jednako zbiva. Eto. ali krivom riječju. bivalo lakše na našu riječ! Da je u svemu tinjao barem suštine neki list hranjljivi! Već ništa. Dovoljno smo patili. Sanjam. i vježba u trpnji neprestana. A sad nemam kuće.

velim. nezapisana moja MOLITVA U MILANU: Učini da umrem ovoga časa. srebrenu dušu tvoju ko mladu ranu tičuć! SVE DRUGO MIJENJAM Nakon duge priče o politici i ratu. al niko patio nije pritom. oprezni i mudri. Srce .Biste li se mogli sjetiti tih stihova. nikad zapisanu pjesmicu. bio u njegovom gradu i izgovorio u sebi jednu. nekakva zdrava i plemenita tuga. . ja sam.Biste li danas . taj metež i smrad. ono je moje jedino imanje. o uzrocima srpskog fašizma. ako vam nije nelagodno. pomoru što ga. taj Bosna.sjećanjem nagra en i kažnjen. u njegovom oku.Naturalmente. gosti učeni iz svijeta..3 Pucanj: Oh. dok se moja bol. čini nad pitomim narodom dobrih Bošnjana kažem novinaru iz Milana. na svome talijanskom jeziku. znate. Neka gledaju kako Piacom Duomo prolaze žene. ro en u Milanu? . taj barbari. Samo ostavi moje oči na svijetu. i plakao.u svjetlu ovog užasa mijenjali nešto u Vašoj pjesmi? -Sve drugo mijenjam. godine.Taj zacijelo patio pritom nije i plakao. Ja sve svoje stihove pamtim. 88.. došljaci zatim. naoči Svijeta. kako sam. iz bosanskoga. meine liebe Gott. gospodčići nagli ljubavi spore. baš kao ni razloga za nelagodu i stid. Ovako kazuje. meni je to jako važno. u čudu zastali.a govora književnog sasvim.grade! I drugi su pjevali o tebi. i ničega drugog nemam. u njgov jezik pretakala. došljaci naši. . ne tako davno. Trajala je. Bože. I drugi su pjevali o gradu: prolaznici.come si dice KAŽNJEN? Ja sam. . . io sono .

i mrtvo me u nas pada srce ptice koja nas spaja. POTREBNO MI JE. ruku da ti grijem. u jutrima ovim. trgovine puneć i prazneć. dok . na sto i postelju -zamišljam: ona će ujutru stići. poštujuć smijerno običaj našega grada. ruka tek mehko drhturi dok. da vjerujem kako nekog volim." ČEGA SMO ZBIR Ja nisam ovako. Sad: nas je dvoje! Biva ovo blago neko godišnje doba. Koračajmo. mehko ključ u tužnoj bravi okrenuti. po stoti put. kao majka .. drugo nenadana. na žutoj cigli. i dodirujem je. taj u nebu ponor: kad put. s pogledom što svijetli. žutoga zrna dvije šake. kojom koračajući. Ljubav? Zapravo to je samo staza. s vremena na vrijeme. i trpim. punim strave. u pjesmi o ljubavi i žudnji. natrag. me utim. da vjerujem kako nekog volim. možda i nešto jeze u glasu mujezina: koliko da podsjeti nas: traje neimaština. Dajem ti za pravo. Otuda. nad postelju mi se nadnijeti. Prospimo. Našem hodu baščaršijska kao da podsmijava se rulja! Tvoja je ruka. pod našom stopom! Moje je. a pustim. čednost u živoj ruci.pogledaj! . Duša se gradom spremala koračati sama. bdijuć. ovoga časa.. hladna. ne osvrćuć se: naprijed. pomalo bivšu. Pa kad legne noć u moju sobu. koračajmo zato dalje. koračamo. pod kojom oči otvaram. s vremena na vrijeme.stopio se led. bližimo tek se putu na čijem kraju gori: ljubav. i cilj mu. bivaju jedno i isto. neku blagu ženu po hodu prepoznajem. i ljubim.4 ali ne mijenjam ništa. toplinu noseć. gdje se komeša svijet. kao zbog nje. kažeš. govoreći: "Potrebno mi je. gdje . kao starci. dušo. DUŠO Potrebno mi je. na cesti. i moje je da je grijem. zamišljao ovu zimu. u noćima. Samo trpnjom obdareni znaju tu tačku. sita i troma tijela.čist oprez u brižnom kretu. ni slova jednoga.

u srcu. .ti i ja . i ko diše sa druge strane zida. jer zacijelo: on pripada nama.. i zima . ni kako mu je ime. Mnoge se još samoće bliže. tako sami i tako slični. i njegova zima naših je duša godišnje doba. Što ono mrmori fosfor. da probudi se čovjek sle ena srca. hermetični. Ali . iskusni a čisti. veli. očas. Pored tebe ja sam naložio vatru. Snivajmo zato. od nas se odmiču stvari. a šta se zapravo na javi zbiva. sve manje znam šta snivam. duše protivrječne! Iz sjećanja neka kose nam zasipa budući snijeg! Ljubljene nekoć.čega smo zbir? Združene. moju ne taknuvši. i tiše. pred zoru.) A pluća. s nešto više strepnje čula u provjeri.Golubica ona tamo.. ili pet? "Okreni se". gusti. Maštati. kad do e? Ljubav kad sine-kamo okreću lica? Otkako u danima tvojim boravim.šta čine? Treba maštati. kad ruka se drukčije bližila ruci. ko sam. koliko li je minulo godina? Koliko godina još treba da mine? Sve tuplje. dvije samoće . neku noć. iznutra. studen. DECEMBARSKA Probudi me. (Biva to ponekad. i isti dani. prisjetih se. sitna. nazebla. Ne raduje njega to što sve na licima našim piše. Sve o tome može grad ovaj da nam kaže. odoli duša? Snivajmo zato. lukavo i čedno u isti mah. iz tvoje ruke kao da puštena je.. ne znači li to: o budućim danima po sjećanju govoriti? O šetnjama dugim i davnim. Kako da. prikrada ljubav. Zbilja .kuda se jaki od zime sklanjaju. prepuna zime. šćućurena. kažeš. Pa ne zna više ni ko je. u modrom mraku sobe? Tri li je. gdje to ležim. da ti je hladno znajuć. mraz. bije ledeni stvor.5 prh i leprš u našim ušima šumi. strpljiva i blaga. Na prstima se tako. kako mi je ime.

Gdje si ih metno. gdje si ih metno. sa obronaka. bez Tebe. dvije sante: jedna muškog. preklinjem te. druga ženskog spola. Nema im nigdje stana ni staništa. Skloni Životinje. u mirnom i hladnom moru bola. Ali Životinje svakako skloni. i sanjaj. skloni. skloni sa svijeta Životinje! Nek preostane sve od mačijeg roda. Vazda. na oba svijeta .1987. U pseći rod ne diraj. poviše gradova. otuda ih skloni. spavaj. milosni Bože skloni Životinje. IZ DNEVNIKA 2. ali ." Vazda.skloni. koliko jalovih rana! Sad plutamo. Bože. Bože. i marvu zanemari.4. i opet. Niko im. Zatvori oči. Skloni Životinje. ne diraj slavuja.skloni Životinje. veliki Bože. skloni. Sa obronaka. sa oba svijeta. i opet. Ne diraj ništa u šta je lijepo pogledati! Ne diraj ništa. Koliko izlišnih uvreda. pomoći ne može. ali Životinje . A kad i to pro e .jer i to će proći hoćemo li moći jedno drugome gledati u oči? SARAJEVSKA MOLITVA Kumim te Bogom. samo te molim. i pomozi. na drugu stranu. Bože.kuće ni kućišta. Skloni. ne dotiči tice. Sa svijeta. što morala je proći. Bože ali ne diraj svinju ni vepra. Mrave ne diraj. skloni.6 "dijete. Ne znadosmo u prijateljstvo pretvoriti ljubav. Skloni ih. . Skloni ih. moje sirotinjstvo neka preostane. ni kućnoga šarenog pjevača. i pomozi im.

U PUSTU MAGLINU Oslušni: sijedi. ošinuti gromom. u sporo sjeme pretvorene. dugo da se pamti naš boravak ovdje.7 NI TRAGA O SEBI Ni traga o sebi ostaviti nećeš. A potonule kad budu. ovaj brisani prostor . kužna je biljka listala. Oslušni: sijedi. U prazan se pogled. nit privržen čemu. muklo. izmišljasmo: našim grlima prinose noževe. Ovo ostrvo. takav. u pustu maglinu seli se Svijet. I dok. I već smjerasmo ubojstva. Bi nas mnogo u ovoj pustari. tvoje se ruke ruše. Izmišljasmo: uhode nas. u natrula visja. tako zgrčen. u pustu maglinu seli se Svijet. neki podzemni vjetar. muklo. K nebu posegle. u nebeske arabeske .tone. kosa umorne zemlje. Sad kunemo. nit zdvojan. I o sebi više ništa ne znaš. vidno već. ove naše glave dugo će da njiše gust. o Čudo. trnu i gore ti prsti. od mrtve zvijeri razlikuju te jedini dlanovi tvoje majke. vlažni. upirući račvastim prstima u dvorove. pretvaraš. i svakome na čelu. ni u što. Ni traga o sebi ostaviti nećeš. kosa umorne Zemlje.one što ih nikad nismo izgovorili i po njima će. Preživjeće samo riječi . pod borom ležiš. NEKO IPAK MORA Neko ipak mora ostati u životu.

Samo će malaksalo da se pita: šta je to. pobjegao iz naših srca. pjeva. umjesto nas. veliki brzac krvi bi. Samo: negdje. dalek. . bi zvon srca prostrijeljenog čudom. ljubav zemnu? A o tome neće biti pjesme. O tome pjesme nema. LJUBAV ZEMNA O tome nema pjesme. STUB PREMA NEBU. neko. kao. umilna zuka u uhu bi i mudra opijenost oka.8 a ne doga a se ništa. šta je to što svejednako podriva ovaj iz mozga stub prema nebu. Onda najezda trome krvi bi. Samo može ruka da bilježi: kao. kao.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful