You are on page 1of 18

U»INCI PRIGOVORA U PRIJEVOZU STVARI

I PRTLJAGE MOREM

Prof. emeritus Ivo Grabovac* UDK 347.763


347.426
Izvorni znanstveni rad

Pravna ustanova prigovora ima veliko znaËenje za primatelja stvari i za putnika


u pomorskom prijevozu. Pravodobni i pravovaljani (pisani) prigovor predmnijeva,
do protudokaza, da su primjedbe o oπteÊenju na stvarima ili prtljazi istinite.
Valja pri tome voditi raËuna (zbog propisanih rokova) je li rijeË o vidljivim
oπteÊenjima ili o onima koja se nisu mogla zapaziti. U prijevozu putniËke prtljage
vaæno je za uvjete pravovaljanosti prigovora razlikovati ruËnu (kabinsku) od
ostale (predane) prtljage.
Ako primatelj nije uloæio prigovor, odnosno propustio ga je pravovaljano uloæiti
na vrijeme, na osnovi Haaπkih pravila i nacionalnih zakona koji ih prihvaÊaju
(kamo spada i hrvatski Pomorski zakonik), smatra se, zapravo predmnijeva se,
dok se ne dokaæe suprotno, da su mu stvari predane kako su naznaËene u teretnici
(u teretnom listu) ili kako su primljene na prijevoz ako prijevozna isprava nije
izdana. Propustom ulaganja pravovaljanog i pravodobnog prigovora primatelj ne
gubi pravo zahtijevati naknadu πtete od prijevoznika. Nastupa samo pretpostavka
iuris tantum. To konkretno znaËi da Êe primatelj moÊi - unatoË propustu u svezi
s prigovorom - dopuπtenim dokaznim sredstvima obarati pravnu pretpostavku da
je prijevoznik pravovaljano izvrπio svoju Ëinidbu u trenutku predaje tereta. U
prijevozu putnika jednaki su pravni uËinci kao i u prijevozu stvari morem. Naime,
ako putnik nije podnio pisani prigovor o roku, predmnijeva se (pretpostavlja se),
dok se ne dokaæe suprotno, da je prtljagu primio u ispravnom stanju.
KljuËne rijeËi: prijevoz stvari morem, ustanova prigovora, Pomorski zakonik

1. U prijevozu stvari primatelj koji kao tuæitelj pretendira na naknadu πtete


duæan je dokazati neposredan interes na tim stvarima (npr. legitimacija putem

* Prof. em. Ivo Grabovac, Pravni fakultet SveuËiliπta u Splitu, Domovinskog rata 8, Split
718 Ivo Grabovac: UËinci prigovora u prijevozu stvari i prtljage morem

ovlaπtene isprave), da su stvari predane prijevozniku neoπteÊene, πtetu i visinu


πtete. Ako je konkretno rijeË o gubitku, manjku ili oπteÊenju stvari, tuæiteljeva
je duænost dokazati da je πteta nastala1 od trenutka kada je prijevoznik primio
stvari do trenutka predaje primatelju ili prestanka obveze Ëuvanja na drugi
pravno dopuπteni naËin. Dokazuje se, zapravo, da je πteta nastala u razdoblju
u kojem prijevoznik odgovara za stvari (teret, robu). Konkretno, trebalo bi
usporediti vrstu, koliËinu i stanje stvari u trenutku predaje prijevozniku i u
trenutku njihove predaje primatelju. Ako su te Ëinjenice sukladne, ako nema
razlike u relevantnim podacima o stvarima u spomenutom poËetnom i zavrπnom
razdoblju, nema ni πtete.
Primatelj poduzima stanovite radnje kako bi πtetu mogao dokazati. U prije-
vozu stvari u svim granama prometa postoji ustanova prigovora (prosvjeda,
protesta). To je jednostrana izjava primatelja upuÊena prijevozniku u kojoj bi
trebalo utvrditi da prijevoznik nije predao stvari (teret) kako se obvezao. Ako
je stanje tereta utvreno kontradiktorno (zajedniËkim oËevidom, uvidom, pregle-
dom stranaka), takva obavijest (prigovor), naravno, nije potrebna.
U naπem obveznom pravu postoje opÊe norme o prigovoru i njegovu uËinku.
Naime, Zakon o obveznim odnosima2 ureuje znaËajnu ustanovu prigovora
kojim se primatelj sluæi kako bi dokazao πtetu i ostvario zahtjev za naknadu
πtete. »lanak 686. Zakona o obveznim odnosima glasi: “(1) Kad primatelj
preuzme poπiljku bez prigovora i isplati prijevozniku njegova potraæivanja,
prestaje odgovornost prijevoznika, izuzev ako je oπteÊenje zapisniËki utvreno
prije preuzimanja poπiljke. (2) Prijevoznik ostaje odgovoran za oπteÊenja poπiljke
koja se nisu mogla opaziti u Ëasu predaje, ako ga je primatelj obavijestio o tim
oπteÊenjima odmah po njihovu otkrivanju, ali ne kasnije od osam dana od
predaje. (3) Prijevoznik se ne moæe pozivati na odredbe prethodnih stavaka
ako je oπteÊenje prouzroËeno namjerno ili krajnjom nepaænjom”.
Spomenute odredbe valja tumaËiti na sljedeÊi naËin. Ako su se oπteÊenja na
poπiljci mogla zamijetiti, opaziti, veÊ prilikom preuzimanja (a primatelj je isplatio
prijevozniku i njegove traæbine, prevozninu i dr.), primatelj gubi i pravo na
naknadu πtete, prestaje odgovornost prijevoznika, ako nije prigovorio, odnosno
ako se oπteÊenje nije zapisniËki utvrdilo prije takva preuzimanja. Meutim,
ako se oπteÊenja nisu mogla zapaziti u trenutku predaje, primatelj ima joπ

1
Postoje ipak sluËajevi u plovidbenom pravu u kojima se pretpostavlja u kakvom je stanju
teret primljen na prijevoz i kakvog ga je brodar (prijevoznik) predao primatelju.
2
Narodne novine, br. 35/2005.
Zbornik PFZ, 56 (2-3) 717-733 (2006) 719

moguÊnosti prigovora. O odgovornosti prijevoznika za oπteÊenje poπiljke


raspravit Êe se ako ga je primatelj obavijestio o tim oπteÊenjima odmah nakon
njihova otkrivanja, ali najkasnije u roku od osam dana od dana predaje. To je
vrijeme u kojem Êe primatelj moÊi otkriti mane koje nisu bile zamjetljive u
trenutku prijma stvari. Tek nakon objektivnog roka od osam dana od preu-
zimanja stvari prestaje odgovornost prijevoznika ako nije bilo reakcije primatelja.
Prekluzija zahtjeva primatelja (oπteÊenoga) neÊe nastupiti ako je prijevoznik
oπteÊenja prouzroËio namjerno ili grubom (krajnjom) nepaænjom (naravno, ukljuËeni
su i zaposlenici prijevoznika). Kvalificirana krivnja mora mu se dokazati.
Pozivom na Ël. 665. Zakona o obveznim odnosima odgovarajuÊe se norme
tog zakona primjenjuju na sve vrste prijevoza ako zakonom za pojedine grane
nije drugaËije odreeno. To znaËi da Êe se i na ustanovu prigovora primjenjivati
posebni propisi iz pojedinih zakonskih regulativa za pojedine grane prometa,
bez obzira na rjeπenja iz Zakona o obveznim odnosima. Valja napomenuti da u
Republici Hrvatskoj u svim granama prijevoza postoje posebni i izdvojeni
zakonski propisi, koji su relevantni jer imaju prednost u primjeni.
Ako se u svezi s prigovorom usporeuju rjeπenja u raznim granama prijevoza,
zamjeÊuje se da nema jednakog pristupa tom problemu. ZadræavajuÊi se u ovom
uvodnom dijelu samo na globalnim objaπnjenjima, uoËava se osnovna razlika
u pojedinim granama prijevoza u naπem pravu s obzirom na pravne posljedice
propusta da se primatelj posluæi ustanovom prigovora. S jedne su strane grane
prijevoza u kojima propust pravodobnog i pravovaljanog prigovora u naËelu
znaËi prekluziju prava primatelja prema prijevozniku, a s druge strane u
prijevozu stvari takav propust ima za posljedicu samo prebacivanja tereta dokaza
o πteti na primatelja.
U prvoj su kategoriji æeljezniËki, cestovni i zraËni prijevoz, a u drugoj po-
morski prijevoz i prijevoz na unutarnjim vodama. PosveÊujem se raπËlambi
samo pomorskog prijevoza stvari (uz napomenu da u naπem pravu i glede prigo-
vora postoje jednaka zakonska rjeπenja za pomorsku i unutarnju plovidbu3).
2. Hrvatski Pomorski zakonik (Narodne novine, br. 181/2004) prijevoz put-
nika i prtljage regulira kao jedinstven pravni posao. Naime, prijevoz prtljage
jedna je od prestacija u prijevozu putnika. S razlogom se zato govori o prijevozu
putniËke prtljage. Prijevoz putnika u najnuænijoj je svezi s prijevozom prtljage.
Ugovor o prijevozu putnika osnova je obveznopravnih odnosa prijevoznika i
putnika u prijevozu prtljage. Bez ugovora o prijevozu putnika nema prijevoza

3
  Usp. Zakon o plovidbi unutarnjim vodama (Narodne novine, br. 19/1998), Ël. 2. st. 2.
720 Ivo Grabovac: UËinci prigovora u prijevozu stvari i prtljage morem

prtljage. Meutim, bez obzira na povezanost prijevoza putnika i prtljage, po-


srijedi su posebni objekti prijevoza, pa se prijevoz putnika i prijevoz prtljage
izdvajaju posebnim naËelima u ureenju odnosa. Stoga Pomorski zakonik
sadræava i posebne odredbe o prijevozu prtljage.
U ureenju odnosa iz prijevoza prtljage osnovno je razluËiti ruËnu prtljagu
(putnik je sam Ëuva) od prtljage koja se prijevozniku predaje na prijevoz i
Ëuvanje (predana prtljaga ili “ostala” prtljaga).
Zakon o obveznim odnosima istiËe da za gubitak ili oπteÊenje prtljage koju
mu je putnik predao prijevoznik odgovara prema odredbama za prijevoz stvari
(Ël. 698. st. 2.). Za oπteÊenje stvari koje putnik dræi “uza se” (ruËna prtljaga)
prijevoznik odgovara samo ako mu se dokaæe krivnja (Ël. 698. st. 3.). Primjenjuju
se, meutim, posebni propisi koji u Republici Hrvatskoj postoje u svim granama
prijevoza i za putniËku prtljagu, pa tako imamo rjeπenja i u pomorskom prijevozu
(odnosno u prijevozu unutarnjim vodama).

OP∆I POREDBENI PRIKAZ USTANOVE PRIGOVORA U PRIJEVOZU


STVARI MOREM
Meunarodna konvencija za izjednaËenje nekih pravila i o teretnici iz 1924.
(Haaπka pravila) u Ël. 3. st. 6. istiËe da se pretpostavlja, predmnijeva, dok se
protivno ne dokaæe (prima facie evidence), da je prijevoznik predao onakve stvari
(robu) kakve su opisane u teretnici ako se tom prijevozniku ili njegovu sluæ-
beniku nije uputila pisana obavijest u luci iskrcavanja, prije ili u trenutku preuzi-
manja stvari ili njihove predaje na Ëuvanje osobi koja je po ugovoru o prijevozu
ovlaπtena primiti ih, o gubitku ili oπteÊenju ili o naravi tog gubitka ili oπteÊenja.
Ako pak gubici ili oπteÊenja nisu vidljivi (uoËljivi), obavijestiti se mora prijevoznik
u roku od tri dana od predaje. Pisana obavijest nije potrebna ako se stanje robe
zajedniËki utvrdilo u trenutku primitka. KonaËno, prilikom stvarnog ili pred-
mnijevanog gubitka ili oπteÊenja prijevoznik i primatelj meusobno Êe nastojati
razumno olakπati pregled robe (stvari) i provjeravanje broja koleta.
Iste uËinke kao i Haaπka pravila glede prigovora imaju i odredbe Konvencije
Ujedinjenih naroda o prijevozu stvari morem iz 1978. (Hamburπka pravila),
Konvencije Ujedinjenih naroda o meunarodnom multimodalnom prijevozu
robe iz 1980. i Pravila UNCTAD/ICC za isprave o multimodalnom prijevozu,4

4
UNCTAD je kratica za Konferenciju Ujedinjenih naroda o trgovini i razvitku, a ICC za
Meunarodnu trgovaËku komoru (pobliæe Ivo Grabovac, ZnaËenje novih UNCTAD/ICC
Zbornik PFZ, 56 (2-3) 717-733 (2006) 721

ali se rokovi ulaganja razlikuju (usp. poglavlje: RaπËlamba osnovnih obiljeæja


ustanove prigovora).
Mnoga su nacionalna, domaÊa prava reproducirala odnosno prihvatila
spomenuta naËela Haaπkih pravila. Poznato je tako da je britanski Carriage of
Goods by Sea Act 1971/1992. (Zakon o prijevozu robe morem) doslovno
recipirao Haaπko/Visbyjska pravila (Visbyjska pravila skraÊeni su naziv za Proto-
kol o izmjeni Haaπkih pravila iz 1968.). Kanadski Carriage of Goods by Water
Act 1936. ponavlja poznate odredbe o prigovoru iz Haaπkih pravila u istom
Ëlanku (Ël. 3. st. 6). AmeriËki Zakon o prijevozu robe morem iz 1936. (U.S.
Carriage of Goods by Sea Act) ameriËka je verzija Haaπkih pravila. Talijanski
Zakonik o plovidbi (Codice della navigazione) iz 1942. normama gotovo jed-
nakim kao i u Haaπkim pravilima regulira problematiku u Ël. 435. Francuska
Uredba o brodarskim ugovorima i o ugovorima o pomorskim prijevozima iz
1966. u Ël. 57. prihvaÊa naËela Haaπkih pravila (a to znaËi da razlikuje vidljive
gubitke ili oπteÊenja od onih koja nisu vidljiva te u skladu s time predvia
rokove i pretpostavku ako je propuπten prigovor). Zanimljivo je istaknuti jednu
osebujnost u tom tekstu. Naime, u rok od tri dana, koji preostaje primatelju da
na vrijeme prigovori za mane koje nisu vidljive, ne raËunaju se prazniËki dani.
Norme poput Haaπkih pravila mogu se zapaziti i u bivπem sovjetskom (sada
na snazi u Ruskoj Federaciji) Zakonu o trgovaËkoj mornarici iz 1968. (Ël. 156).
Vrijedno je uoËiti da se u tekstu u prijevodu na engleskom jeziku5 (nisam imao
izvorni tekst) prigovor vezuje za sluËajeve manjka ili oπteÊenja (“shortage or
injury”); ne spominje se gubitak, a o tom Êu pitanju kasnije viπe raspravljati.
Isti takav je tekst i u poljskom Pomorskom zakoniku iz 1961. u Ël. 139. Govori
se takoer samo o manjku ili oπteÊenju u francuskom prijevodu6 “...que marchan-
dises sont manquantes ou endommagées...”). Bugarski Zakon o pomorskoj
plovidbi iz 1970.7 zanimljiv je po nekom drugom detalju. Naime, specifiËno
djelovanje pisane obavijesti ne odnosi se samo na oπteÊenje nego i na gubitak

pravila za isprave o multimodalnom prijevozu, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu,


30, 2, 1993, str. 445-455).
5
The Merchant Shipping Code of the USSR (1968), prijevod i redakcija William E. Butler
i John B. Quigley, Baltimore - London, 1970.
6
Code maritime polonais (Loi du ler décembre 1961), redakcijs René Rodière, Paris, 1970.
Poljaci imaju novi Pomorski zakonik (2001) koji prihvaÊa Haaπko/Visbyjska pravila, v.
Iwona Zuzewigz, Le nouveau Code maritime polonais, Le droit maritime français, 642,
2003, str. 982-983.
7
Code de navigation maritime bulagare (Loi du 24 juin 1970), redakcija René Rodière,
Paris, 1973.
722 Ivo Grabovac: UËinci prigovora u prijevozu stvari i prtljage morem

robe, a pri tome se izriËito spominje djelomiËni i potpuni gubitak (u francuskom


jeziku: “la perte totale ou partielle”).
Pomorski zakonik Republike Hrvatske glede ustanove prigovora takoer se
inspirirao naËelima Haaπkih pravila. Naime, ako primatelj tereta ne stavi pisani
prigovor zbog oπteÊenja ili manjka tereta odmah pri preuzimanju, predmnijeva se,
dok primatelj ne dokaæe suprotno, da mu je teret predan onako kako je naznaËen u
teretnici (ili teretnom listu) ili - ako prijevozna isprava nije izdana - onako kako je
primljen na prijevoz (Ël. 537). Ako pak oπteÊenje ili manjak nisu vidljivi, primatelj
moæe pisano prigovoriti u roku od tri dana od dana preuzimanja tereta. Svaki
prigovor mora biti dovoljno odreen. Ako primatelj stavi pisani prigovor u zakonskim
rokovima, predmnijeva se (pretpostavlja se), dok prijevoznik ne dokaæe protivno,
da su navodi prigovora istiniti. Ako su prijevoznik i primatelj pri iskrcavanju i predaji
tereta zajedniËki pisano ustvrdili da postoji oπteÊenje ili manjak tereta, nije potreban
prigovor. Sporazum stranaka sklopljen protivno spomenutim zakonskim odredbama
koji je na πtetu korisnika prijevoza nema pravni uËinak. Prijevoznik i primatelj
duæni su, u granicama moguÊnosti, meusobno olakπati utvrivanje stanja tereta i
koliËine pri njegovu preuzimanju (Ël. 538. st. 6).

RA©»LAMBA OSNOVNIH OBILJEÆJA USTANOVE PRIGOVORA

1. Pomorski prijevoznik duæan je primatelju predati teret koji je primio na


brod ili je oznaËen u teretnici (teretnom listu). Ako postoji nedostatak ili manjak
tereta (stvari), primatelju pri preuzimanju stoji na raspolaganju ustanova
prigovora kako bi olakπao ostvarenje svojih prava.
2. Prigovor mora biti pisani. Meutim, nema posebnih zahtjeva u kojem bi se
konkretnom pisanom obliku trebalo uloæiti taj prigovor. Ne mora se u prigovoru
ni spominjati da je rijeË baπ o prigovoru; relevantan je sadræaj isprave. Tako se, na
primjer, prigovorom smatra i tzv. potvrda o primitku tereta.8 InaËe, postoji bogata
sudska praksa gdje su se rjeπavale mnoge pojedinosti oblika, prihvaÊale se ili
odbijale kao pravovaljane razne isprave, izvjeπtaji, intervencije i sl.9
8
Pobliæe William Tetly, Marine Cargo Claims, second edition, Toronto, 1978, str. 426;
Branko Jakaπa, Sistem plovidbenog prava Jugoslavije, treÊa knjiga, Ugovori o iskoriπtavanju
brodova, »akovec, 1983, str. 131-132.
9
Pobliæe Jakaπa, op.cit., str. 132, 138-140; Tetly, op. cit., str. 426-427; René Rodière, Traité
général de droit maritime, Affrétements et transports, tome II, Le contracts de transport
de marchandises, Paris, 1968, str. 245.
Zbornik PFZ, 56 (2-3) 717-733 (2006) 723

3. Osim uvjeta da se prigovor uloæi u pisanom obliku, odreuje se i rok


prigovora. Ako su oπteÊenja ili manjkovi na stvarima vidljivi, primatelj mora
uputiti prigovor odmah prilikom njihova preuzimanja.10 Vidljivi su oni nedostaci
koji se mogu zamijetiti golim okom odnosno drugim osjetilima (mirisom,
sluhom) bez potanjeg i struËnog pregleda (vanjska oπteÊenja ambalaæe, osjetni
manjak u masi, vidljivo istjecanje, vonj pokvarenog tereta, zveket polomljenog
stakla itd.). Za mane koje nisu vidljive rok prigovora je tri dana od dana preu-
zimanja tereta. Rok od tri dana objektivan je rok, pa smatram da bi primatelj
morao prigovoriti prijevozniku i prije isteka toga roka, odmah Ëim sazna za
oπteÊenje ili nedostatak. U svakom sluËaju predmnijeva se da je prigovor uloæen
neposredno poπto je πteta otkrivena, pa bi suprotno morao dokazivati prije-
voznik. Rok od tri dana trebao bi primatelju omoguÊiti da pregledom, eksper-
tizom i struËnom analizom (eventualno i trgovaËkim druπtvom koje se bavi
utvrivanjem kakvoÊe i koliËine tereta) otkrije skrivene mane na stvarima.11
Rokovi su kratki, pa na tu okolnost primatelj mora obratiti posebnu
pozornost.
U naπem pravu, konkretno, traæi se da primatelj stvari (tereta) stavi pisani
prigovor odmah “pri preuzimanju”. Za oπteÊenje ili manjak koji nisu vidljivi
primatelju se daje rok od tri dana “od dana preuzimanja tereta”. O toj proble-
matici, odnosno o tome kada se smatra da je teret “preuzet”, veÊ je raspravljao
profesor Jakaπa.12
U svezi s rokovima za prigovor zanimljivo je spomenuti i odredbe Ël. 19.
Konvencije Ujedinjenih naroda o prijevozu stvari morem iz 1978. (Hamburπka
pravila). Te odredbe ne mijenjaju djelovanje i uËinak prigovora s obzirom na
Haaπka pravila (o Ëemu dalje u tekstu). Meutim, Hamburπka pravila mijenjaju,
tj. produæuju rokove za takav prigovor. Ako su vidljive mane, ne mora se odmah

10
Kada se govori o pojmu “odmah”, razlikuju se sluËajevi preuzimanja (primanja) individu-
alno odreenih koleta (npr. automobil) od onih kada je roba pakirana (npr. sanduci,
vreÊe). U prvom sluËaju upuÊuje se prigovor zbog oπteÊenja Ëim se koleto primi, a u
drugoj situaciji prigovara se zbog oπteÊenja ili manjka nakon πto se preuzme sva koliËina
robe po dotiËnoj teretnici (teretnom listu) ili kako je primljena na prijevoz ako prijevozna
isprava nije izdana (Ivo BartuloviÊ, Predaja tereta u pomorskim prijevozima, Rijeka, 1998,
str. 38-39).
11
Pobliæe o vidljivim i nevidljivim πtetama u teoriji i praksi, Jakaπa, op. cit., str. 137-138.
12
Op. cit., str. 135; v. takoer Zakon o pomorskoj i unutraπnjoj plovidbi s napomenama i
komentarskim biljeπkama (skupina autora, redaktor Siniπa Triva), Zagreb, 1981, str. 224-
225 (komentar B. Jakaπa).
724 Ivo Grabovac: UËinci prigovora u prijevozu stvari i prtljage morem

uloæiti prigovor, moæe se joπ pravodobno uloæiti sutradan (iduÊeg radnog dana).
Takvo je rjeπenje Hamburπkih pravila sasvim prihvatljivo i, moæe se tvrditi,
odgovara potrebama prakse. Naime, prilikom manipulacije teretom primatelju
je tehniËki Ëesto nemoguÊe “odmah” uloæiti prigovor.13 Diskutabilno je, me-
utim, je li rok za skrivene mane od 15 susljednih dana od dana kada je teret
predan primatelju primjeren. OËito se æeljelo πto viπe zaπtititi primatelja koji bi
zbog zakaπnjenja s prigovorom (a tri dana je Ëesto kratko vrijeme) morao doka-
zivati πtetu u trenutku prijma, a to je vrlo teπko, jer se moæe pretpostaviti da je
πteta nastala na kopnu, baπ kod primatelja, pa Êe primatelj praktiËki izgubiti
moguÊnost ostvariti naknadu πtete. Ipak, u roku od 15 dana, koji se po Ham-
burπkim pravilima smatra pravodobnim, teret iskrcan s broda mogao je dospjeti
do raznih (udaljenih) mjesta, gdje Êe utvrivanje stanja tereta biti znatno ote-
æano, πto Êe djelovati na pravnu sigurnost. Smatram, stoga, da bi za nedostatke
koji nisu vidljivi prikladnije bio jedan kompromisno odreeni rok, recimo od
sedam dana.14 Prilika je da usput spomenem da je u Konvenciji Ujedinjenih
naroda o meunarodnom multimodalnom prijevozu robe iz 1980. jednako
rjeπenje za vidljive mane glede rokova kao i u Hamburπkim pravilima. Meutim,
kod gubitaka ili oπteÊenja koji nisu vidljivi rok je πest susljednih (uzastopnih)
dana nakon dana kada je roba predana primatelju, πto se moæe smatrati kao
primjeren i realan rok za prigovor. Pravila UNCTAD/ICC za isprave o multimo-
dalnom prijevozu, koja su se poËela primjenjivati 1. sijeËnja 1992., predviaju
da Êe predaja, u sluËaju ako primatelj, u vrijeme kada mu roba bude predana,
ne uputi poduzetniku pisani prigovor o gubitku ili oπteÊenju robe, uz opis opÊe
prirode tog gubitka ili oπteÊenja, biti predmnjeva do protudokaza da je
poduzetnik multimodalnog prijevoza isporuËio robu kako je oznaËena u ispravi
o multimodalnom prijevozu. Meutim, kada je rijeË o gubicima ili oπteÊenjima
koji nisu vidljivi, rok je, kao i u Konvenciji o multimodalnom prijevozu, πest
susljednih dana nakon dana kada je roba predana primatelju.
Da bi prigovor proizveo uËinak, o kojem Êu u daljem tekstu detaljnije
raspravljati, uz poπtovanje oblika (u smislu da mora biti uloæen pisano) i roka,
primatelj ili osoba koja radi u njegovo ime (npr. skladiπtar)15 mora ga predati

13
Emanuel Dvorski, Primopredaja brodskih tereta u teoriji i praksi, Pomorski zbornik, Zadar,
knjiga 5, 1967, str. 341.
14
Ivo Grabovac, Konvencija Ujedinjenih naroda o prijevozu robe morem, Hamburg 1978,
s komentarom, Split, 1978, str. 55.
15
Smatram da nije opravdano kritizirati odredbu iz Hamburπkih pravila (Ël. 19. st. 1) koja
spominje samo primatelja kao osobu koja prijevozniku upuÊuje pisanu obavijest, jer da se
Zbornik PFZ, 56 (2-3) 717-733 (2006) 725

ovlaπtenoj osobi (brodaru, zapravo prijevozniku, zapovjedniku broda, ovlaπtenom


agentu). Isto tako, prigovor mora biti o d r e  e n. To znaËi da ne smije biti
opÊenit. Je li odreen ili nije - quaestio je facti. Sudska praksa od sluËaja do
sluËaja rjeπava taj problem.16 Mogao bih se posluæiti miπljenjem profesora Jakaπe,
koji opÊenito istiËe dva bitna elementa za priznanje odreenosti prigovora:
mora biti vidljivo o kojem se teretu i kakvoj se πteti radi, a ako su dijelovi tereta
individualizirani, i na koji se dio tereta odnosi ta πteta.17

PRAVNI U»INCI ULOÆENOG PRIGOVORA

Ako je prigovor pravovaljano i pravodobno uloæen, p r e d m n i j e v a (pret-


postavlja) se da su navodi prigovora istiniti, ali prijevoznik moæe dokazivati
suprotno (npr. da podaci iz prigovora o nedostatnom stanju tereta nisu toËni).
Naime predmnijeva se da je πteta koja je prigovorom odreeno opisana postojala
upravo u vrijeme preuzimanja stvari od prijevoznika. Taj zakljuËak nedvojbeno
proistjeËe iz odredaba Ël. 538. st. 3. Pomorskog zakonika.18 Takva se tumaËenja
izvode i iz smisla odgovarajuÊih odredaba Haaπkih pravila. IstiËe se da primatelj
ima prima facie dokaz o stanju tereta prilikom iskrcaja.19 Meutim, postoji i
miπljenje, osobito u svezi s moguÊim sporovima o dokazivanju, radi li se o
vidljivim ili nevidljivim (skrivenim) πtetama, πto moæe biti odluËno za pravodob-
nost i pravovaljanost prigovora, da bi tuæitelj morao i dokazivati da πteta postoji,
naravno baπ u vrijeme preuzimanja stvari od prijevoznika.20

time dovodi u pitanje valjanost prigovora od druge osobe (u Haaπkim pravilima govori se
o osobi koja je ovlaπtena primiti robu). V. George F. Chandler, A Comparison of “COGSA”,
the Hague/Visby Rules, and the Hamburg Rules, Journal of Maritime Law and Commerce,
vol. 15, N0 2, April 1984, str. 257.
Naime, ne bi smjelo biti problema pri tumaËenju da prigovor moæe uloæiti i osoba koja
radi u ime primatelja, πto je u skladu s dosadaπnjom praksom.
16
Jakaπa, op. cit., str. 132.
17
Pobliæe Jakaπa, op. cit., str. 132.
18
Ako primatelj stavi pisani prigovor u rokovima iz stavka 1. ovoga Ëlanka i Ëlanka 537.
ovoga Zakonika pretpostavlja se, dok prijevoznik ne dokaæe protivno, da su navodi prigo-
vora istiniti.
19
Tetley, op. cit., str. 428.
20
Jakaπa, op. cit., str. 133.
726 Ivo Grabovac: UËinci prigovora u prijevozu stvari i prtljage morem

Na koje se vrste πteta odnosi specifiËan pravni uËinak ustanove prigovora?


Bilo je prilike, prikazujuÊi meunarodna i nacionalna vrela, konstatirati da se
prigovor upuÊuje prigodom “gubitka ili oπteÊenja” (“loss or damage”), ali se u
nekim domaÊim pravilima, kao πto je i naπe, prigovor odnosi na “oπteÊenje ili
manjak”.
Smatram da prilikom potpunog gubitka nije potreban prigovor u propisanom
obliku i rokovima. Za potpuni gubitak stvari nema potrebe da se predvidi postupak
prigovora, s osebujnim obiljeæjima i pravnim posljedicama, jer prvenstveno
nedostaje osnovni uvjet vezan uz pravodobnost prigovora - krajnje vrijeme do
kada se moæe odnosno mora uloæiti. Kako odrediti trenutak duænosti ulaganja
prigovora ako je brod stigao bez tereta? Ako brod nije ni stigao, moglo bi se
konstruirati vrijeme kada je trebao stiÊi, ali za ustanovu prigovora u smislu
pravovaljanog ulaganja to bi bio neprikladan, neprecizan, nesiguran i sporan
kriterij. Osim toga, Haaπka pravila, a to vrijedi i za naπ zakonik, nemaju pret-
postavljeni rok o gubitku tereta. To je, dalje, okolnost koja dovodi do pravne
nesigurnosti ako je sporno vrijeme gubitka tereta. »ekati zastarni rok da bi se
teret konaËno smatrao potpuno izgubljenim ne uklapa se u suvremene uvjete
poslovanja.21 Ako pak prijevoznik izjavi kada je i kojom prilikom doπlo do
gubitka, tada nema ni potrebe utvrivati Ëinjenicu gubitka jer nije sporna.
Osim toga, valja istaknuti joπ jedan razlog koji ne ide u prilog primjene osobite
ustanove prigovora. Naime, primatelj uvijek moæe tvrditi da su stvari izgubljene,
a prijevoznik uvijek moæe i mora dokazivati da je stvari u cjelini, kako se obvezao,
predao primatelju. Kako prijevoznik mora dokazati da su stvari ipak predane,
irelevantno je da li je primatelj prije toga nekim prigovorom (pisanom obavijesti)
tvrdio da nije primio teret. Primatelj (korisnik prijevoza) moæe do zastarnog
roka svim dopuπtenim i prikladnim procesnim sredstvima tvrditi da je nastao
(potpuni) gubitak i sluæiti se dokazima prema okolnostima sluËaja.22 Ako je u
pitanju oπteÊenje, situacija je drugaËija, jer primatelj dokazuje kakva su to
oπteÊenja postojala baπ u vrijeme preuzimanja. OπteÊenja mogu biti razliËita.

21
Pobliæe Jakaπa, koji konstatira da sudska praksa pronalazi elastiËnija rjeπenja (op. cit., str.
32). Usput spominjem da Hamburπka pravila propisuju pretpostavku o gubitku robe (Ël.
5. st. 3).
22
U praksi, ipak, kada je rijeË o komadnoj robi, prigovor se ulaæe i u sluËaju neisporuke
cijele poπiljke pa se provjeravanjem (investigation) ponekad pronau poπiljke u luci ukrcaja
ili u nekoj od luka iskrcaja u koje je brod pristajao na svom putovanju. Naravno, nema
razloga za prigovor kod poπiljaka rasutog tereta ako roba nije stigla oËekivanim brodom,
ili brod uopÊe nije stigao (BartuloviÊ, op. cit., str. 39).
Zbornik PFZ, 56 (2-3) 717-733 (2006) 727

Nije u pitanju samo dvojba je li stvar izgubljena ili nije. Dakle, u oπteÊenju
temeljni je problem o kojima i o kakvim je πtetama rijeË. Stoga je vaæan prigovor
o kojoj se πteti radi, kakva su to materijalna oπteÊenja, kakva je konkretna πteta
sa svim opisanim pojedinostima, a ona moæe biti, kao πto znamo, vidljiva ili
skrivena u vrijeme preuzimanja tereta. Stoga bih mogao zakljuËiti da upotrijeb-
ljeni izriËaj “gubitak” (“loss”) moæe znaËiti samo djelomiËan gubitak, zapravo
manjak (fran. “perdite parcielle”). Zato smatram da je naπ zakonik u citiranim
odredbama dobro postupio πto je izriËaj iz Haaπkih pravila “gubitak” pravilno
protumaËio kao “manjak”.
Formalno nema nikakvih zapreka da se prigovor upuÊuje prilikom manjka.
Za razliku od potpunog gubitka, za sluËaj manjka (djelomiËnog gubitka) po-
morski je prijevoznik morao predati teret, naravno uz koliËinsko umanjenje.
Prema tome, postoji osnovna pretpostavka - moguÊnost da se precizira vrijeme
kada se prigovor mora uloæiti ako primatelj æeli da ga se smatra pravodobnim.
Meutim, i prilikom manjka primatelj kao tuæitelj moæe tvrditi da postoji ma-
njak (kao πto tvrdi da postoji potpuni gubitak) te takvu tvrdnju opisati u (pravo-
valjanom) prigovoru. No, to joπ ne znaËi da bi bilo nuæno da postoji i pretpo-
stavka da je manjka stvarno bilo u vrijeme preuzimanja tereta od prijevoznika.
Moglo bi se, naime, dogoditi da primatelj tvrdi da je primio manje tereta, ali
kako pretpostaviti da nije primio i drugi dio tereta, πto on poriËe, a zapravo s
tim preostalim dijelom primio bi cjelokupnu koliËinu, πto bi znaËilo da nema
manjka. Iz toga bi slijedilo, kao i prilikom potpunog gubitka, da bi prijevoznik
u svakom sluËaju morao dokazivati koju je stvarnu koliËinu tereta predao. Bez
obzira na to kada je prigovor uloæen, o roku ili nakon roka, na prijevozniku
ostaje teret dokaza koju je koliËinu tereta predao ako primatelj tvrdi - naravno
sve u okviru zastarnog roka - da je primio manje. ZnaËi, bez obzira na to u koje
je vrijeme uloæio prigovor, primatelj Êe uvijek moÊi tvrditi (dakle, radi se o
njegovoj tvrdnji) da je primio manje tereta, pa to i dokazivati, ali in ultima linea
na pomorskom prijevozniku je osnovni i konaËni teret dokazivanja koliko je
stvarno tereta predao primatelju. Postavlja se stoga pitanje je li ustanova
prigovora svrsishodna i u sluËajevima manjka. »ini mi se da bi se moglo zakljuËiti
da je prigovor, sa svim svojim osebujnim uËincima, potpun, potreban i opravdan
samo prilikom oπteÊenja. Ako se tek sumarno pregledaju neki relevantni zakonski
propisi u nas, moæe se zamijetiti da se jedino izriËaj oπteÊenje rabi u veÊ
spomenutom Zakonu o obveznim odnosima te u Zakonu o obveznim i
stvarnopravnim odnosima u zraËnom prometu (Ël. 58).23 Zakon o ugovorima o
23
Narodne novine, br. 132/1998.
728 Ivo Grabovac: UËinci prigovora u prijevozu stvari i prtljage morem

prijevozu u æeljezniËkom prometu24 (usp. Ël. 72) i Zakon o prijevozu u


cestovnom prometu25 (v. Ël. 169) govore o djelomiËnom gubitku ili oπteÊenju.
Naravno, i djelomiËni gubitak (manjak) moæe biti “oπteÊenje”, πto valja od
sluËaja do sluËaja utvrditi. Naime, manjak je gubitak dijela tereta. Za manjak
tereta je karakteristiËno “da umanjenje kvantiteta ne utjeËe na potpunost iden-
titeta robe”.26 Ako koliËinsko umanjenje utjeËe na potpunost identiteta stvari,
posrijedi je oπteÊenje. Tada i ustanova prigovora ima opravdanje.27

PRAVNE POSLJEDICE PROPUSTA PRIGOVORA

Ako primatelj n i j e uloæio prigovor, odnosno propustio ga je pravovaljano


uloæiti na vrijeme, na osnovi Haaπkih pravila i nacionalnih zakona koji ih pri-
hvaÊaju, smatra se, zapravo predmnijeva se, dok se ne dokaæe suprotno, da su
mu stvari predane onako kako su naznaËene u teretnici (teretnom listu) ili
kako su primljene na prijevoz ako prijevozna isprava nije izdana. Propustom
ulaganja pravovaljanog i pravodobnog prigovora primatelj ne gubi pravo
zahtijevati naknadu πtete od prijevoznika. Nastupa samo pretpostavka (pred-
mnjeva) iuris tantum. To konkretno znaËi da Êe primatelj moÊi - unatoË propustu
u svezi s prigovorom - dopuπtenim dokaznim sredstvima do kraja zastarnog
roka obarati pravnu pretpostavku da je prijevoznik pravovaljano izvrπio svoju
Ëinidbu u trenutku predaje tereta. Meutim, primatelj tada mora na nesumnjiv
naËin dokazati i utvrditi da je πteta nastala upravo u razdoblju dok su stvari
bile na Ëuvanju kod prijevoznika.28 Zapravo, primatelju bi bilo dovoljno dokazati
da je teret imao nedostataka u trenutku preuzimanja suprotno opisu u teretnici
(teretnom listu) ili primljenog na prijevoz. Ako mu dokaz uspije, primatelj je u
istoj pravnoj situaciji u kojoj bi bio da je pravodobno izjavio pisani prigovor.

24
Narodne novine, br. 87/1996.
25
Narodne novine, br. 36/1998.
26
Jakaπa, op. cit., str. 32.
27
Stalno imamo na umu πtete od gubitka odnosno manjka i oπteÊenja. Meutim, πtete od
zakaπnjenja (daljnje πtete) mora uvijek dokazivati primatelj, jer priroda takve πtete nikada
ne dopuπta pretpostavke, πto znaËi da se klasiËni institut prigovora ne primjenjuje u tim
situacijama. Zapravo, rijeË je o dokazivanju visine πtete, a taj podatak u sadræaju prigovora
nije uopÊe potrebno, a Ëesto, zbog kratkoÊe rokova, ni moguÊe navoditi.
28
Takav zahtjev nedvojbenog utvrivanja stanja tereta u trenutku preuzimanja, kada je
prigovor propuπten, zahtijeva i naπa sudska praksa.
Zbornik PFZ, 56 (2-3) 717-733 (2006) 729

Tvrdi se da tada primatelj mora, suprotno pretpostavkama, dokazati: 1. da je


πteta stvarno nastala i 2. trenutak kada je nastala πteta (pri tome je znaËajan
trenutak preuzimanja stvari, a ne vrijeme kada primatelj upuÊuje zahtjev).29
Iako se samo radi o oborivoj predmnjevi (pretpostavci), u praksi je Ëesto
veoma teπko obarati takvu pretpostavku o urednoj isporuci, osobito kada je
proπlo dosta vremena od trenutka preuzimanja tereta od primatelja do trenutka
kada je taj primatelj zapoËeo postupak.
Ako nema nesumnjivih i nespornih dokaza da je πteta postojala u trenutku
preuzimanja od primatelja, moæe se pretpostaviti da je πteta nastala i nakon
predaje stvari, kada prijevoznik viπe za te stvari ne odgovara, npr. u skladiπtu
na kopnu.
Poznati pomorskopravni pisac Manca tvrdi da kada nema pravodobnog i
pravovaljanog prigovora, primatelj, koji æeli uspjeti sa zahtjevom za naknadu
πtete jer smatra da brodar (prijevoznik) odgovara za gubitak ili oπteÊenje, nije
samo duæan dokazati konkretnu πtetu nego takoer pruæiti daljnje dokaze o
neizvrπenju obveza pomorskog prijevoznika koji proizlaze iz ugovora o prijevozu.
Pri tome posebice naglaπava da bi bilo svejedno je li prigovor uloæen na vrijeme
ili nije ako bi jedina obveza primatelja, koji se nije pridræavao odredaba o
pravovaljanom prigovoru, bila dokaz o konkretnom gubitku ili oπteÊenju.
Inzistira na nuænosti da primatelj, koji je propustio prigovor, trpi i daljnje
sankcije, odnosno da prijevoznik ne bude doveden u teæu situaciju zbog
(skrivljenog) ponaπanja primatelja.30 Smatram da na temelju Haaπkih pravila,
pa i talijanskog Zakonika o plovidbi (v. Ël. 435), koji u tom pogledu preuzima
naËela tih pravila, nema osnova za takvo tumaËenje. Propust prigovora ima
sam po sebi teπke posljedice za primatelja: dokazati baπ postojanje πtete u
trenutku preuzimanja stvari, odnosno da je πteta nastala prije preuzimanja u
razdoblju u kojem prijevoznik odgovara. Takvi dokazi, kao πto sam istaknuo, u
praksi stvaraju velike poteπkoÊe za primatelja (probatio diabolica).

29
Rodière, Traité général..., op. cit., str. 244.
30
Plinio Manca, Commento alle convenzioni internazionali marittime, volume secondo,
Milano, 1975, str. 279.
730 Ivo Grabovac: UËinci prigovora u prijevozu stvari i prtljage morem

POSEBNO O U»INCIMA PRIGOVORA U PRIJEVOZU PUTNI»KE


PRTLJAGE MOREM

Pomorski zakonik predvia ustanovu prigovora koja je, kao i pri prijevozu
stvari, znaËajna u postupku dokazivanja Ëinjenice o πteti na putniËkoj prtljazi
(v. Ël. 629). Odredbe naπeg zakonika u skladu su s Atenskom konvencijom o
prijevozu putnika i njihove prtljage morem iz 1974. (1976, 1990), usp. Ël. 15.
Putnik je duæan uputiti pisani prigovor prijevozniku (ili njegovu zastupniku)
u sluËaju kada je posrijedi vidljiva πteta za r u Ë n u p r t l j a g u prije ili u
trenutku njezina iskrcavanja (putnik je Ëuva i nosi sobom), a za o s t a l u
( p r e d a n u) p r t l j a g u u trenutku njezina izdavanja. Ako πteta na prtljazi
nije vidljiva ili je prtljaga izgubljena, rok je pisanog prigovora 15 dana od dana
iskrcavanja (ruËna prtljaga) ili izdavanja (ostala, predana prtljaga) ili od dana
kada je prtljaga morala biti izdana. Svrha roka jest bolja zaπtita interesa putnika.
Pisani prigovor nije potreban ako je stanje prtljage utvreno u nazoËnosti obiju
strana u trenutku njezina preuzimanja.
Kakve su pravne posljedice pravovaljano i pravodobno uloæenog prigovora
odnosno propusta takvog ulaganja? Kada je putnik pisani prigovor na vrijeme
podnio, p r e d m n i j e v a se da su navodi prigovora istiniti. Ako putnik n i -
j e p o d n i o pisani prigovor o roku, predmnijeva se (pretpostavlja se), dok
se ne dokaæe suprotno, da je prtljagu primio u ispravnom stanju. Dakle, jednaki
su pravni uËinci kao i u prijevozu stvari morem.

ZAKLJU»AK

Ustanova prigovora ima veliku vaænost za primatelja stvari i za putnika u


pomorskom prijevozu. Primatelj koji æeli sebi olakπati ostvarenje svojih prava
prilikom oπteÊenja na stvarima mora pravodobno reagirati te postupiti oprezno
i s punom ozbiljnoπÊu u konstataciji da postoje oπteÊenja pri preuzimanju. Isto
tako, i putnik mora voditi raËuna o svojim interesima kada je rijeË o prtljazi
koju sam Ëuva ili je predaje na Ëuvanje prijevozniku. U postupku, koji Êe se
eventualno voditi, postojanje ili nepostojanje pravodobnog i pravovaljanog
prigovora moæe imati veoma relevantne posljedice. U postupku u znaËajnoj je
prednosti osoba u Ëiju korist postoji neka pretpostavka.
U skladu s naËelima o zaπtiti korisnika prijevoza, u Haaπkim su pravilima i
u mnogim nacionalnim zakonima norme o odgovornosti prijevoznika p r i s i l -
Zbornik PFZ, 56 (2-3) 717-733 (2006) 731

n e (kogentne) u smislu da nije dopuπteno unaprijed ugovorom ublaæivati ili


iskljuËivati propisanu odgovornost. Tako i u naπem zakoniku postoji opÊa norma
o relativnoj kogentnosti odredaba o odgovornosti prijevoznika (Ël. 572. st. 1.
naglaπava da se odredbe zakona o odgovornosti prijevoznika ne mogu ugovorom
mijenjati na πtetu korisnika prijevoza). U Ël. 572. st. 2. nabrajaju se sluËajevi
kada se dopuπta dispozitivnost.31 Glede prigovora Pomorski zakonik u veÊ citira-
nom Ël. 538. st. 5. naglaπava da sporazum stranaka suprotno odredbama o
prigovoru koji je na πtetu korisnika prijevoza nema pravni uËinak. Na primjer,
ne bi bilo dopuπteno ugovoriti da je primatelj u sluËaju mana koje nisu vidljive
duæan uloæiti prigovor u roku od dva dana od dana preuzimanja tereta, ili da
pri propustu ulaganja prigovora nastupa gubitak prava za primatelja. Nesum-
njivo je da odredbe o prigovoru, u svezi s kojim ovisi i teret dokazivanja, spadaju
u okvir normi o odgovornosti prijevoznika. Stoga bi se moglo zakljuËiti da je
namjera naπeg zakonodavca bila da u iznimnim sluËajevima dopusti prijevozniku
da ugovara za sebe povoljnije uvjete i u odnosu na problematiku prigovora.
I kod prijevoza putnika (i putniËke prtljage) u naπem se zakoniku πtite putnici
opÊim odredbama o zabrani ugovornog osloboenja ili ublaæivanja odgovornosti
prijevoznika, kamo spada i sluËaj prijenosa tereta dokazivanja koji pada na
prijevoznika (v. Ël. 631), a da se pri tome ne predviaju ni iznimke od tog
naËela.

31
Iznimno se odgovornost prijevoznika moæe mijenjati u njegovu korist prilikom oπteÊenja,
manjka ili gubitka tereta nastalog prije poËetka ukrcavanja ili nakon iskrcaja, u prijevozu
æivih æivotinja, u prijevozu tereta koji je na temelju suglasnosti krcatelja smjeπten na
palubi i za πtete zbog zakaπnjenja.
732 Ivo Grabovac: UËinci prigovora u prijevozu stvari i prtljage morem

Summary

Ivo Grabovac *

LEGAL EFFECTS OF PROTEST IN CARRIAGE OF GOODS


AND PASSENGER LUGGAGE BY SEA

The legal institute of protest is of great importance for the consignee of goods and for
the passenger in carriage by sea. Timely and valid (written) protest presupposes, until
counterevidence, that the protest about damage on goods or luggage is true. It should be
taken into consideration (because of the required terms) whether it is the matter of visible
damage or whether it could not have been noticed. In carriage of passenger luggage, it is
important for the validity of protest to distinguish cabin luggage from other (checked-in)
luggage.
If the consignee has not lodged a protest, or if it has not been lodged in due time, on
the basis of the Hague rules and national legislations which have adopted them (as the
Croatian Maritime Code has), it is considered, in fact presumed, until proved contrary,
that the goods have been checked in as they are listed on the bill of lading or as they are
taken for carriage if the transport document has not been issued. By failure to lodge a
valid and timely protest, the consignee does not lose the right to require compensation for
damage from the carrier. This only invokes the presumption of iuris tantum. It actually
means that the consignee will be able to ‡ in spite of the failure in connection with the
protest ‡ by admissible means of evidence, challenge the legal presumption that the carrier
has validly fulfilled his obligation at the moment of checking in the cargo. In passenger
transport legal effects are the same as in cargo transport by sea. Namely, if the passenger
has not lodged a written protest in time, it is presumed that the luggage has been received
in proper condition until proved contrary.
Key words: carriage by sea, the institute of protest, Maritime Code

*
Prof. em. Ivo Grabovac, Faculty of Law, University of Split, Domovinskog rata 8, Split
Zbornik PFZ, 56 (2-3) 717-733 (2006) 733

Zusammenfassung

Ivo Grabovac **

RECHTSWIRKUNGEN DER BEANSTANDUNG


IN DER BEFÖRDERUNG VON SACHEN UND PASSAGIERGEPÄCK
IM SEEVERKEHR

Das Rechtsinstitut der Beanstandung ist für den Empfänger von Waren und den
Passagier im Seetransport von großer Bedeutung. Die fristengerechte und somit rechtsgültige
(schriftliche) Reklamation setzt voraus, dass die Beanstandungen über die Beschädigung
von Sachen bzw. Gepäck wahrheitsgemäß sind. Dabei muss (wegen vorgeschriebener
Fristen) unterschieden werden, ob es sich um sichtbare Beschädigungen handelt oder um
solche, die nicht offensichtlich sind. Für die rechtsgültige Reklamation in der Beförderung
des Passagiergepäcks ist ausschlaggebend, ob es sich um Hand- (Kabinen-) oder sonstiges
(abgeliefertes) Gepäck handelt.
Hat der Empfänger die Reklamation nicht erhoben oder hat er versäumt, sie fristgemäß
vorzubringen, wird, bis das Gegenteil bewiesen wird, auf Grund der Haager Regeln und
der nationalen Gesetze, die sie übernommen haben (das kroatische Seegesetzbuch gehört
hierzu), vorausgesetzt bzw. angenommen, dass ihm die Sachen entsprechend den Angaben
im Frachtschein (Frachtbrief) oder falls kein Frachtschein ausgestellt wurde, im gleichen
Zustand wie bei der Abgabe zum Abtransport ausgehändigt wurden. Bei Versäumnis
der Beanstandung innerhalb der vorgeschrieben Frist erlischt der Anspruch des Empfängers
auf Schadenersatz seitens des Frachtführers jedoch nicht. In diesem Fall ergibt sich die
iuris tantum-Vermutung, was konkret besagt, dass der Empfänger - trotz der Versäumnis
der Frist - die Rechtsannahme, der Frachtführer habe die Leistung im Augenblick der
Frachtübergabe rechtsgültig vollbracht, mit zulässigen Beweismitteln anfechten kann.
Für die Passagierbeförderung ergeben sich die gleichen Rechtswirkungen wie für die Seegüter-
beförderung. Wenn der Reisende nämlich die schriftliche Beanstandung nicht innerhalb
der vorgeschrieben Frist vorbringt, wird, bis das Gegenteil bewiesen wird, angenommen
bzw. vorausgesetzt, dass ihm das Gepäck im einwandfreien Zustand übergeben wurde.
Schlüsselwörter: Güterseeverkehr, Rechtsinstitut der Beanstandung, Seegesetzbuch

**
Prof. em. Ivo Grabovac, Juristischen Fakultät in Split, Domovinskog rata 8, Split
734. str. prazna