P. 1
GM1

GM1

|Views: 4,109|Likes:
Published by Mario Fer Ferenac

More info:

Published by: Mario Fer Ferenac on Jan 11, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

03/25/2013

pdf

text

original

Sections

  • Uvod
  • Kako se služiti skriptom i kako učiti matematiku?
  • 1. Repetitorij elementarne matematike
  • 1.1. Skupovi
  • 1.2. Realni brojevi
  • 1.3. Razlomci
  • Skraćivanje i proširivanje razlomaka
  • 1.4. Potencije
  • 1.5. Korijeni, potencije s razlomljenim eksponentima
  • 1.6. Linearna jednadžba s jednom nepoznanicom
  • Primjer 1.17 Linearna jednadžba s jednom nepoznanicom
  • 1.7. Linearna nejednadžba
  • 1.8. Jednadžba pravca
  • 1.9. Sustav jednadžbi
  • 1.10.Kvadratna jednadžba
  • 1.11. Logaritmi
  • 1.12. Aritmetički i geometrijski niz
  • 2. Diferencijalni račun s temeljnim primjenama u ekonomiji
  • 2.1. Realne funkcije realne varijable
  • Definicija funkcije
  • Linearna funkcija
  • Inverzna funkcija
  • Eksponencijalna funkcija
  • Logaritamska funkcija
  • Zadaci za vježbu
  • 2.2. Funkcije u ekonomiji
  • Funkcija ponude, funkcija potražnje
  • Funkcija ukupnih troškova, funkcija prosječnih troškova
  • 2.3. Derivacija funkcije jedne varijable
  • Pravila deriviranja
  • Zadaci za vježbu (derivacije i derivacije višeg reda)
  • 2.4. Ekstremi realnih funkcija jedne varijable
  • 2.5. Elastičnost funkcija jedne varijable
  • 2.6. Funkcije više varijabli
  • Parcijalne derivacije
  • Ekstremi funkcija više varijabli
  • Parcijalna i ukrštena elastičnost
  • Homogene funkcije
  • Zadaci za vježbu (Ekstremi i elastičnost)

Joško Meter

GOSPODARSKA MATEMATIKA 1. dio

VELEUČILIŠTE VERN
Studij Ekonomije poduzetništva





2
Sadržaj


Uvod ................................................................................................................................................................ 5
Zašto je matematika potrebna ekonomistima? ..................................................................................... 5
Kako se služiti skriptom i kako učiti matematiku? ................................................................................. 6
1. Repetitorij elementarne matematike ......................................................................................................... 8
1.1. Skupovi ...................................................................................................................................................... 8
Oznake .................................................................................................................................................... 8
Zadavanje skupa ..................................................................................................................................... 8
Unija, presjek i razlika skupova, komplement skupa ............................................................................. 9
Skupovi brojeva .................................................................................................................................... 10
1.2. Realni brojevi .......................................................................................................................................... 11
Brojevni pravac..................................................................................................................................... 11
Intervali ................................................................................................................................................ 11
Apsolutna vrijednost realnog broja ...................................................................................................... 12
Koordinatni sustav u ravnini................................................................................................................. 12
1.3. Razlomci .................................................................................................................................................. 13
Skraćivanje i proširivanje razlomaka .................................................................................................... 13
Uspoređivanje razlomaka ..................................................................................................................... 14
Pretvaranje razlomaka u decimalne brojeve i obratno ........................................................................ 16
1.4. Potencije ................................................................................................................................................. 16
1.5. Korijeni, potencije s razlomljenim eksponentima .................................................................................. 18
1.6. Linearna jednadžba s jednom nepoznanicom ........................................................................................ 20
1.7. Linearna nejednadžba ............................................................................................................................. 21
1.8. Jednadžba pravca .................................................................................................................................... 24
1.9. Sustav jednadžbi ..................................................................................................................................... 27
1.10. Kvadratna jednadžba .............................................................................................................................. 31
1.11. Logaritmi ................................................................................................................................................. 34
1.12. Aritmetički i geometrijski niz .................................................................................................................. 36
Niz ........................................................................................................................................................ 36
Aritmetički niz ...................................................................................................................................... 36
Geometrijski niz.................................................................................................................................... 38
2. Diferencijalni račun s temeljnim primjenama u ekonomiji ........................................................................ 41
2.1. Realne funkcije realne varijable .............................................................................................................. 41
Definicija funkcije ................................................................................................................................. 43
Graf funkcije ......................................................................................................................................... 44
Linearna funkcija .................................................................................................................................. 45
Nultočka funkcije .................................................................................................................................. 46
Kompozicija funkcija ............................................................................................................................. 47
Inverzna funkcija .................................................................................................................................. 48
Rast i pad funkcije ................................................................................................................................ 49
Kvadratna funkcija ................................................................................................................................ 51
Podjela realnih funkcija realne varijable .............................................................................................. 52
Eksponencijalna funkcija ...................................................................................................................... 54
Logaritamska funkcija........................................................................................................................... 54
3
Zadaci za vježbu ................................................................................................................................... 56
2.2. Funkcije u ekonomiji ............................................................................................................................... 58
Funkcija ponude, funkcija potražnje .................................................................................................... 58
Funkcija ukupnih troškova, funkcija prosječnih troškova .................................................................... 66
Funkcija ukupnog prihoda .................................................................................................................... 70
Funkcija dobiti, rentabilnost ................................................................................................................ 72
Zadaci za vježbu (Funkcije ekonomskih varijabli) ................................................................................. 74
2.3. Derivacija funkcije jedne varijable .......................................................................................................... 77
Definicija i interpretacija derivacije ...................................................................................................... 77
Pravila deriviranja ................................................................................................................................ 81
Derivacije višeg reda ............................................................................................................................ 84
Funkcija graničnih troškova .................................................................................................................. 85
Zadaci za vježbu (derivacije i derivacije višeg reda) ............................................................................. 86
2.4. Ekstremi realnih funkcija jedne varijable ................................................................................................ 87
Problem optimuma .............................................................................................................................. 92
2.5. Elastičnost funkcija jedne varijable ......................................................................................................... 96
Koeficijent elastičnosti u jednoj točki .................................................................................................. 96
2.6. Funkcije više varijabli .............................................................................................................................. 98
Parcijalne derivacije ............................................................................................................................. 99
Parcijalne derivacije višeg reda .......................................................................................................... 100
Ekstremi funkcija više varijabli ........................................................................................................... 102
Parcijalna i ukrštena elastičnost ......................................................................................................... 104
Homogene funkcije ............................................................................................................................ 105
Zadaci za vježbu (Ekstremi i elastičnost) ............................................................................................ 106

4
Predgovor

Skripta „Gospodarska matematika“ namijenjena je studentima Veleučilišta VERN kao
osnovna literatura za istoimeni predmet na studiju Ekonomije poduzetništva. Neki njeni
dijelovi, a posebice poglavlje „Financijska matematika“ mogu poslužiti i kao praktičan
priručnik za određene slučajeve iz poslovne prakse. manje izravna formulacija
Dio skripte posvećen je obnavljanju elementarnih matematičkih znanja, a služi kao
podsjetnik studentima. Posebno smo imali na umu i studente izvanrednog studija kod kojih
je prošlo podosta vremena od zadnjeg susreta sa formalnim izučavanjem matematike.
Cilj predmeta Gospodarska matematika, pa tako i ove skripte, je podići razinu matematičkog
znanja studenata na onu koju zahtijeva studij poslovne ekonomije, a i buduća poslovna
praksa.
Ovladavanje programom predmeta predstavlja važan oslonac u daljnjem tijeku studija
budući da će student steći znanja i vještine potrebne za neometano praćenja ostalih
predmeta u kojima se pojavljuju matematičke ideje i metode, a istovremeno će ovladati i
nekim praktičnim tehnikama koje su izravno primjenjive u poslovnoj praksi ekonomista ili
poduzetnika.
Matematička zahtjevnost gradiva Gospodrske matematike nije velika i primjerena je
stručnom studiju. Nastojalo se kroz jednostavne primjere izložiti osnovne ideje i načela kroz
temeljne primjene u ekonomskoj analizi.
Skriptu sam napisao uz pomoć kolegica sa Odjela matematike i statistike Josipe Akalović i
Anite Smud , te kolege Ivana Raguža.
Joško Meter
5

Uvod

Dosadašnje iskustvo u nastavi pokazalo je da je značajna prepreka uspješnom svladavanju
nastavnog programa ovog predmeta osim neredovitog i nedovoljnog samostalnog rada,
izostanak jasne motivacije za učenjem matematike kao predmeta. Naime, među studentima
je dosta raširen pristup gradivu matematike u kojemu se ono smatra nečim što treba
savladati, uglavnom na razini šabloniziranih postupaka, a što nema neku određenu svrhu ili
korisnost. Često izvedba nastave i sadržaj nekih udžbenika s kojima su se studenti susretali u
prethodnom školovanju nisu pomogli uklanjanju takvih stavova.
Želja nam je u nastavku objasniti koju korist student može imati od svladavanja našeg
programa matematike.
Zašto je matematika potrebna ekonomistima?
Ekonomist često mora procjenjivati kako bi mogle reagirati neke ekonomske veličine ako se
dogode određene promjene, te na temelju takvih procjena donositi odluke. Primjerice,
predmet zanimanja može biti: kakav učinak će izazvati porast kamatnih stopa na cijene
nekretnina a kakav na zaposlenost u građevinskom sektoru, sušna godina na cijene
povrtlarskih proizvoda, promjena poreznog sustava na poslovanje obrtnika, i slično.
Ekonomija kao znanost nudi niz načela i uputa koje treba slijediti ukoliko se želi efikasno
rasporediti (alocirati) postojeće resurse, što je osnovna zadaća svakog poduzeća i svakog
poslovanja. Matematika je neizbježno sredstvo za bilo kakvu ozbiljnu primjenu ekonomskih
načela u spomenutim i sličnim analizama.
Na uvodnoj razini ekonomske analize, procjene o kretanju neke ekonomske varijable često
se objašnjavaju uz pomoć grafova. Stoga je za studenta važno da dobro razumije pojam
grafa, da iz njega zna očitavati sve što je potrebno, te da grafički prikaz kao sredstvo (alat)
može kompetentno primjeniti i u budućim vlastitim analizama.
Ono što matematici daje važnost u izučavanju ekonomije je potreba za kvantificiranjem,
mjerenjem promjena i učinaka. Može se reći da je svakome tko ima osnovna iskustva s
tržištem jasno da će povećanje cijene nekog proizvoda izazvati veći ili manji pad njegove
potražnje. Međutim, ekonomist bi trebao biti u stanju reći za koliko će se smanjiti potražnja
nakon nekog određenog povećanja cijene. I povrh toga, kako će baš ta promjena cijene
utjecati na prihod od prodaje tog proizvoda, te u konačnici na dobit poduzetnika ili
poduzeća.
Kod izučavanja ekonomije, matematički zapis kao jedna vrsta kratice može neke pojmove ili
odnose predstaviti jasnije nego što bi to bilo moguće učiniti riječima. Prednosti algebarskog
zapisivanja, kratkoća i preciznost, još više dolaze do izražaja kada treba već usvojene odnose
upotrebljavati u daljnim analizama. Primjerice, odnos između dnevne potražnje za brokulom
na jednom štandu tržnice i njene cijene, možemo riječima opisati ovako: „Količina brokule
koja se dnevno proda je 300 kg po cijeni nula kuna a opada za 15 kg za svaku kunu porasta
cijene kilograma brokule.“ Isti taj odnos možemo matematički opisati ovako:
300 15 + − = p q ,
uz pretpostavku da smo prethodno razjasnili da varijabla q predstavlja traženu količinu
brokule u kilogramima, a p cijenu kilograma brokule na tom štandu izraženu u kunama.
6
Ukoliko se radi o složenijim odnosima, koji mogu uključivati i više varijabli, njihova
matematička formulacija postaje jedini način da se oni iskažu i time omogući daljnja analiza.
Nakon završetka studija mnogi studenti će doći u priliku donositi stvarne odluke povezane sa
optimalnom upotrebom resursa. Matematičke metode su temelj mnogih takvih problema.
Iako se u ovom predmetu neke od tih metoda proučavaju samo u naznakama, važno je da
student može prepoznati vrstu problema koji se mogu riješiti. Čak i kada je matematičko
znanje potrebno za njihovo rješavanje daleko iznad razine stručnog studija ekonomije, već
samo prepoznavanje problema, njegovo razumijevanje i sposobnost njegova preciznog
formuliranja je značajan dobitak. Osposobljavanje u tom pogledu je jedan od ciljeva
predmeta.
Kako se služiti skriptom i kako učiti matematiku?
Skripta kao pomoć u provjeri, pripremi, nadoknadi i utvrđivanju gradiva
Iako smo se trudili uključiti što više pojašnjenja, treba napomenuti da skripta ipak nije
udžbenik, niti može zamijeniti redovito pohađanje nastave. Prvenstvena joj je uloga da
studentu olakša provjeru i utvrđivanje znanja stečenih na nastavi, te da mu omogući
nadoknadu eventualne propuštene nastave. Vrlo je poželjno da se student priprema za sat
matematike proučavajući i gradivo koje predstoji, pa i tu skripta može dobro poslužiti. To je
ujedno i najbolji način usvajanja gradiva, gdje se na nastavi u potpunosti razjašnjava ono što
je eventualno ostalo nejasno iz samostalnog rada. U tom slučaju interaktivna nastava, kakva
se na Veleučilištu VERN posebno njeguje, dolazi do punog izražaja u svojoj efikasnosti.
Izuzetna važnost redovitog samostalnog rada
Jedan od važnih preduvjeta uspješnog svladavanja progama predmeta Gospodarska
matematika je redoviti samostalan rad.
Matematika je općenito po količini novih informacija i ideja relativno zahtjevan predmet. Ali
to nije osnovna teškoća. Naime, kod izlaganja novog gradiva posebno je izraženo oslanjanje
na prethodno gradivo. Dakle, podrazumijeva se da je student razumio i u potpunosti usvojio
gradivo koje je prethodilo. Primjerice, nije moguće razumjeti pojam grafa funkcije ako se ne
razumije koordinatni sustav. Ovakvih primjera u matematici ima jako puno.
Ako razumijevanje i utvrđivanje gradiva izostane, pa makar to bila samo jedna nastavna
jedinica, mogu nastati teškoće u praćenju nastave. Ako se teškoće nanižu, tj. nastave, obično
dovode do toga da matematika postaje „nerazumljiva, teška i odbojna“.
Ne samo da će teškoće stvarati dijelovi gradiva koje student na nastavi nije u potpunosti
razumio, nego će „ishlapiti“ i ono što je shvaćeno ukoliko izostane utvrđivanje znanja kroz
samostalnu vježbu i propitivanje vlastitog razumijevanja.
Kako samostalno raditi matematiku?
Učenje i napredovanje u matematici zahtijeva dosta vježbe i rješavanja problema. Važno je
naglasiti da vježbanje nikako ne smije biti mehaničko, bez razumijevanja strukture problema
i bez jasnog plana kako će se on (a i zbog čega) riješiti. Vrlo je korisno taj plan, kao i strukturu
problema, pokušati prije rješavanja precizno opisati riječima. Provjeravajte u toku vježbanja
svoje razumijevanje. Ako je potrebno, ponovo proučite temu ili problem, i uvjerite se da ste
je u potpunosti razumjeli i svladali. Od koristi je nakon rješavanja određenog broja problema
još jednom pročitati uvod u poglavlje i početne definicije, kako bi se dobila bolja slika o tome
7
čemu su vas trebali podučiti zadaci koje ste rješavali. Učenje odgovora ili rješenja napamet,
bez znanja o tome kako se do njih dolazi, u matematici je potpuno besmisleno.
Dobar način učenja je iskušati naučeno na primjerima koje sami kreirate iz vlastitog
okruženja, na nečemu što vam je blisko. Učenje s razumijevanjem je vremenski zahtjevno,
budući da se o svakoj temi ili ideji treba promisliti neko vrijeme. Međutim, upravo takav
način učenja jedino daje pravo i dugoročno korisno znanje, na koje se lako veže novo znanje.
Ne odustajte olako. Nemojte da vas obeshrabri ako nešto niste iz prve shvatili, ni
matematičari puno toga ne razumiju otprve. Shvatite matematičke probleme kao izazov i
budite uporni u nastojanju da razmišljanjem i iskušavanjem različitih pristupa problem
riješite. Vidjet ćete da će se trud isplatiti, te da znanje stečeno vlastitim naporom
razmišljanja ostaje dugo u vašem posjedu i možete ga uvijek primjeniti da olakšate usvajanje
novog znanja. Rješenje problema servirano na pladnju „kako dođe tako i ode“. Dakle, vrlo je
važno da prvo pokušate problem sami riješiti i da u tome budete uporni.
Kod učenja u grupama, što je također dobar način učenja, treba primjeniti isto načelo. Od
velike važnosti je razumjeti način rješavanja, a ne samo dobiti rješenje.
Ukoliko na nečemu zapnete unatoč uloženom trudu, obratite se profesoru putem
konzultacija ili studentu demonstratoru u za to predviđenim terminima. To je uobičajen i
potreban način pomoći studentima.
Mi ćemo se potruditi oko načina izlaganja gradiva i svake druge vrste pomoći, a na vama je
da odradite vaš dio posla. Vaš ozbiljan pristup, u smislu uloženog vremena i truda, u velikoj
većini slučajeva dati će željene rezultate.


8

1. Repetitorij elementarne matematike
U ovom dijelu se obnavlja dio školskog znanja matematike koje je nužno za praćenje
temeljnih sadržaja predmeta. Budući da je na ovom mjestu nemoguće u potpunosti
obuhvatiti cijelo srednješkolsko gradivo matematike, naglasak je na onim tehnikama i
pojmovima čije će se znanje najčešće zahtijevati.
1.1. Skupovi
Skup spada među osnovne pojmove u matematici, i nije ga moguće definirati pomoću
drugih, jednostavnijih pojmova. Pretpostavlja se, međutim, da je značenje tog pojma
intuitivno jasno. Skup je određen ili zadan, ako se nedvojbeno zna što su njegovi elementi.
Elementi skupa mogu biti bilo kakvi objekti, a od našeg posebnog interesa su skupovi
brojeva.
Oznake
Uobičajeno je skupove označavati velikim tiskanim slovima npr. A, B, X, ... Da je neki objekt x
element skupa A pišemo x A ∈ , a čitamo “x je element skupa A” ili “x pripada skupu A”.
Oznaka x A ∉ znači da x nije element skupa A.
Ako primjerice sa Ν označimo skup prirodnih brojeva onda vrijedi :
3
5 12
4
∈ ∈ ∉ N , N , N .
Zadavanje skupa
Kao što je već rečeno, skup je zadan ako se zna što su njegovi elementi. Tako je, primjerice,
“Skup svih knjiga u knjižnici VERN-a” dobro zadan skup. “Skup velikih brojeva” nije dobro
zadan skup, jer ne znamo je li, primjerice, broj 347 element tog skupa ili nije.
Jedan od načina zadavanja skupa je nabrajanje svih njegovih elemenata. To je moguće samo
ako skup ima konačan broj elemenata, a i tada je često nepraktično. Zato se obično skup
zadaje pomoću nekog karakterističnog svojstva njegovih elemenata. To svojstvo mora biti
takvo da ga posjeduju svi elementi tog skupa i samo elementi tog skupa.
Primjerice, jasno je što je “Skup prirodnih brojeva većih od 7”. Nazovimo taj skup slovom A.
Možemo ga označiti na više načina:
{ } 8, 9,10,11, A = … ili { } : 7 A n N n = ∈ > .
Kod drugog načina zadavanja iza dvotočke se navodi karakteristično svojstvo. Ponekad se
umjesto dvotočke koristi okomita crta.
Ukoliko skup zadamo prema svojstvu kojeg ne posjeduje nijedan objekt, onda on nema
elemenata. Naprimjer, neka je X skup neparnih prirodnih brojeva koji su djeljivi sa 4. Skup X
je prazan skup, a to pišemo X = ∅ ili { } X = .
Dva skupa su jednaka ako sadrže iste elemente. Primjerice, skup rješenja jednadžbe
2
4 3 0 x x − + = sadrži iste elemente kao i skup neparnih brojeva manjih od 5. Stoga su oni
jednaki.
9
Za skup A kažemo da je podskup skupa B i pišemo A B ⊂ ako i samo ako je svaki element
skupa A ujedno i element skupa B. Matematičkim simbolima
gornja tvrdnja se zapisuje ovako:
( )( ) A B x x A x B ⊂ ⇔ ∀ ∈ ⇒ ∈ .
Za primjer, skup ¦ ¦ 4, 8,12,16,... A= je podskup skupa
¦ ¦ 2, 4, 6, 8,10,... B = .
Unija, presjek i razlika skupova, komplement skupa
Unija dvaju skupova A i B je skup elemenata koji
pripadaju ili skupu A ili skupu B. Takav skup, nastao
udruživanjem elemenata skupova A i B označavamo sa
A B ∪ .
¦ ¦ : A B x x A ili x B ∪ = ∈ ∈
Presjek dvaju skupova A i B je skup elemenata koji
pripadaju i skupu A i skupu B. Presjek dvaju skupova
dakle, čine oni elementi koji su im zajednički.
Označavamo ga sa A B ∩ .
¦ ¦ : A B x x A i x B ∩ = ∈ ∈ .
Za dva skupa koji nemaju nijedan zajednički element
kažemo da su disjunktni.
Razlika skupova A i B je skup onih elemenata koji
pripadaju skupu A ali ne pripadaju skupu B. Označavamo
ga sa \ A B .
¦ ¦ \ : A B x x A i x B = ∈ ∉

U određenim slučajevima skupovi koje promatramo
smatramo podskupovima nekog danog univerzalnog
skupa U. Univerzalni skup predstavljamo
pravokutnikom ili ravninom. Komplement nekog
skupa A čine svi elementi univerzalnog skupa osim
onih koji pripadaju skupu A: \
C
A U A =

Primjer 1.1 Unija, presjek i razlika skupova
Zadani su skupovi ¦ ¦ 1, 3, 5, 7, 9,11 A= i ¦ ¦ 4, 5, 6, 7 B = . Odredite:
a) uniju skupova A i B,
b) presjek skupova A i B,
c) skup \ A B .
A B
AUB
A B
A B ∩
A
B
\ A B
B
A
U
C
A
A
10
Rješenje:
a) ¦ ¦ 1, 3, 4, 5, 6, 7, 9,11 A B ∪ =
b) ¦ ¦ 5, 7 A B ∩ =
c) ¦ ¦ \ 1, 3, 9,11 A B =
Primjer 1.2 Komplement skupa
U skupu prirodnih brojeva odredite
C
A ako je A skup svih parnih brojeva, tj.
¦ ¦ 2 : A n n N = ∈ . Odredite i
C
A B ∩ ako je ¦ ¦ 1, 2, 3, 4, 5 B = .
Rješenje:
Komplementaran skup skupu A je očito skup svih neparnih prirodnih brojeva, a
možemo ga zapisati ovako:
¦ ¦ 2 1:
C
A n n N = − ∈ .
¦ ¦ ¦ ¦
¦ ¦ ¦ ¦
2 1: 1, 2, 3, 4, 5
2 1: , 5 1, 3, 5
C
A B n n N
n n N n
∩ = − ∈ ∩ =
= − ∈ ≤ =

Skupovi brojeva
Ovdje ćemo dati pregled skupova brojeva koji su od interesa u predmetu Gospodarska
matematika. Skup kompleksnih brojeva nije uključen.
• Skup prirodnih brojeva { } 1, 2, 3, 4, = N …
Nastao je iz prirodne ljudske potrebe za brojanjem. Skup N je uređen po veličini, tj. za
svaka dva elementa se može reći koji je manji. Najmanji element ovog skupa je broj 1,
a najvećeg nema. Skup koji osim svih prirodnih brojeva sadrži i broj 0 označavamo sa
0
N . U Skupu prirodnih brojeva možemo zbrajati i množiti a da rezultat tih operacija
bude opet prirodan broj. Već kod oduzimanja nailazimo na teškoće. Primjerice
3 7 − ∉N .
• Skup cijelih brojeva { } 3, 2, 1, 0,1, 2, = − − − Z … …
Sadrži osim prirodnih brojeva još i svakom od njih suprotan broj. Npr. brojevi 3 i –3 su
suprotni jer zbrojeni daju 0. Osim zbrajanja i množenja, u skupu Z je moguća i
operacija oduzimanja. Međutim, rezultat dijeljenja cijelih brojeva nije uvijek cijeli
broj. Npr. 3: 7∉Z .
• Skup racionalnih brojeva : ,
m
m n
n
¦ ¹
= ∈ ∈
´ `
¹ )
Q Z N
Kao što je naznačeno, to je skup svih brojeva koji se mogu prikazati u obliku razlomka.
Postoje, međutim, veličine koje nije moguće točno prikazati na taj način. Takav je
naprimjer broj π , koji predstavlja omjer opsega i promjera bilo koje kružnice. Broj e,
kao još jedna veličina koja je radi svoje važnosti dobila posebno ime, također je
iracionalan broj. Relativno lako se može dokazati da se ni broj 2 ne može napisati u
obliku razlomka. Isto vrijedi za sve korijene koji nisu cijeli brojevi. Takve brojeve
11
nazivamo iracionalnim brojevima, a sa I označavamo skup koji sadrži sve iracionalne
brojeve, dakle one koji se ne mogu prikazati u obliku razlomka.
• Skup realnih brojeva R
Skup racionalnih i Skup iracionalnih brojeva čine zajedno Skup realnih brojeva.
Označavamo ga sa R, a njegove elemente najčešće predočavamo točkama na
brojevnom pravcu, odnosno nekoj od koordinatnih osi.
Primjetite da vrijedi ⊂ ⊂ ⊂ N Z Q R, tj. da je svaki prirodan broj ujedno i cijeli broj,
racionalan broj, i na koncu realan broj.
1.2. Realni brojevi
Zbog prirode ekonomskih veličina poput cijena, količine itd., sva razmatranja u izlaganju
gradiva kolegija odvijat će se unutar okvira skupa realnih brojeva.
Brojevni pravac
Za prikaz skupa realnih brojeva, odnosno njegovih podskupova, služimo se brojevnim
pravcem. To je pravac kod kojega je određen i strelicom označen pozitivan smjer, odabrana i
označena referentna točka 0, te jedinična dužina OE. Točka O je ishodište koordinatnog
sustava na pravcu i pridružena je broju 0, a točka E broju 1. Duljina dužine OE predstavlja
jediničnu dužinu.
0 E

Intervali
Intervali su važni oblici podskupova skupa R. Zapisujemo ih tako da im definiramo granice.
Uglata zagrada znači da interval sadrži i granicu tj. broj na rubu intervala. Obla ili šiljasta
zagrada koristi se kada se rub želi isključiti iz intervala.
Primjer 1.3 Intervali
Neka su , a b R ∈ i neka je a b < :
( ) ¦ ¦ , : a b x R a x b = ∈ < < otvoreni interval
[ [ ¦ ¦ , : a b x R a x b = ∈ ≤ ≤ zatvoreni interval
( [ ¦ ¦ , : a b x R a x b = ∈ < ≤ poluotvoreni (poluzatvoreni) interval
[ ) ¦ ¦ , : a b x R a x b = ∈ ≤ < poluotvoreni (poluzatvoreni) interval

Intervali sa beskonačnim granicama:
( ) ¦ ¦ , : a x R x a ∞ = ∈
[ ) ¦ ¦ , : a x R x a ∞ = ∈ ≥
( ) ¦ ¦ , : b x R x b −∞ = ∈ <
( [ ¦ ¦ , : b x R x b −∞ = ∈ ≤
( ) ¦ ¦ , : x R x R −∞ ∞ = ∈ −∞< <∞ =

12
Primjer 1.4 Presjek intervala
Odredite presjek intervala [ ) 1, − ÷∞ i [ ) 5, 2 − i prikažite ga grafički na brojevnom
pravcu.
Rješenje:
[ ) [ ) [ ) 1, 5, 2 1, 2 − ÷∞ ∩ − = − .
x
-8 -7 -6 -5 -4 -3 -2 -1 0 1 2 3 4 5 6 7 8


Apsolutna vrijednost realnog broja
Ukoliko neki realan broj označimo točkom na brojevnom pravcu, udaljenost te točke od 0, tj.
od ishodišta, nazivamo apsolutnom vrijednošću tog realnog broja. Iz razumijevanja pojma
udaljenosti, slijedi da apsolutna vrijednost nekog realnog broja ne može biti negativna.
Primjerice, apsolutna vrijednost broja -5 iznosi 5. To pišemo ovako:
5 5 − =
Općenito, suprotni brojevi imaju iste apsolutne vrijednosti. Ponekad nam je potrebna
precizna definicija apsolutne vrijednosti, pa ćemo je ovdje navesti:
, 0
, 0
x za x
x
x za x
' ≥ 1
1
=
|
1
− <
1+

Radi se o granajućoj definiciji, gdje slijedimo onu granu definicije za koju je ispunjen uvjet
zadan na broju x. Dakle, za pozitivne realne brojeve uzimamo gornju granu definicije koja
kaže da je apsolutna vrijednost pozitivnog realnog broja isti taj broj. Ukoliko je x negativan,
njegova apsolutna vrijednost jednaka je njemu suprotnom broju – što možemo očitati iz
donje grane definicije budući da se suprotan broj dobiva dodavanjem predznaka minus.
Primjerice, ( ) 3 3 3 − =− − = .
Koordinatni sustav u ravnini
Skup uređenih parova realnih brojeva ( ) ¦ ¦ , : , x y x R y R ∈ ∈ označavamo sa
2
R R R = .
Svaku točku ravnine možemo predočiti nekim uređenim parom ( ) , x y ovog skupa. Za takvo
pridruživanje potreban nam je Kartezijev koordinatni sustav u ravnini, koji se sastoji od dva
okomita brojevna pravca. Horizontalni pravac označavamo oznakom x i nazivamo os apscisa.
Vertikalni brojevni pravac označavmo sa y i nazivamo os ordinata.
Točka sa zadanim koordinatama ( ) , x y ucrtava se u koordinatni sustav na mjestu do kojega
iz ishodišta dolazimo pomicanjem za x jedinica ulijevo (ako je x negativan) ili udesno (ako je x
pozitivan), te zatim za y jedinica gore ili dolje (opet ovisno o predznaku – za pozitivan y gore,
a za negativan y dolje).
[ ) 1, 2 −
13
Primjer 1.5 Koordinatni sustav u ravnini
Ucrtajte u koordinatni sustav sljedeće točke: ( ) 3, 2 A − , ( ) 4,1 B i ( ) 1, 2 C − − .
Rješenje:
x
y
-6 -5 -4 -3 -2 -1 1 2 3 4 5 6
-5
-4
-3
-2
-1
1
2
3
4
5
0


1.3. Razlomci
Razlomak
a
b
je način na koji možemo zapisati da broj a dijelimo sa brojem b .
Dakle, :
a
a b
b
=
Broj a nazivamo brojnik, a broj b nazivnik.

Razlomci su kao zapis posebno prikladni za algebarske izraze ili formule u kojima nema
stvarnih brojeva nego ih zamjenjujemo tzv. općim brojevima, tj. predstavljamo slovima
abecede. I kad se radi o konkrentnim brojevima, ponekad je i računanje s razlomcima brže
nego sa decimalnim zapisima istih brojeva. Ovo se prvenstveno odnosi na množenje i
dijeljenje. U nekim slučajevima račun s razlomcima daje točnije rezultate u odnosu na one
dobivene kalkulatorom koji koristi decimalni prikaz broja ali sa ograničenim brojem
decimalnih mjesta.
Skraćivanje i proširivanje razlomaka

Svaki se racionalan broj može na više načina zapisati u obliku razlomka. Primjerice,
2 4 12 100
3 6 18 150
= = = =…
( ) 3, 2 A −
( ) 4,1 B
( ) 1, 2 C − −
14
Razlomak se ne mijenja ako brojnik i nazivnik pomnožimo (ili podijelimo) sa istim brojem.
Ponekad je za potrebe računa razlomke porebno skratiti (podijeliti brojnik i nazivnik s istim
brojem), a ponekad proširiti (pomnožiti brojnik i nazivnik s istim brojem).

Primjer 1.6 Skraćivanje razlomaka
Rješenje:
d)
18 3 6 3
24 4 6 4

= =

Brojnik i nazivnik podijelili smo sa 6.
e)
125 25 5 25
35 7 5 7

= =


f)
120 12 10 1
480 12 4 10 4

= =
⋅ ⋅


Primjer 1.7 Proširivanje razlomaka
Proširite razlomke
2 7 5
, ,
3 5 6
tako da dobiju iste nazivnike tj. svedite ih na zajednički
nazivnik.
Rješenje:

Prvo je potrebno odrediti zajednički višekratnik nazivnika 3, 5 i 6, tj. broj koji je djeljiv
sa svakim od njih. Najmanji takav broj je broj 30, stoga ćemo zadane razlomke
proširiti tako da im u nazivniku bude upravo 30.
2 2 10 20
3 3 10 30

= =

Brojnik i nazivnik pomnožili smo s 10.
7 7 6 42
5 5 6 30

= =

Brojnik i nazivnik pomnožili smo sa 6.
5 5 5 25
6 6 5 30

= =

Brojnik i nazivnik pomnožili smo s 5.
Uspoređivanje razlomaka
Dva razlomka, ukoliko nije na prvi pogled jasno koji je od njih veći, uspoređujemo svođenjem
na zajednički nazivnik, ili eventualno svođenjem na decimalni zapis.
Primjer 1.8 Uspoređivanje razlomaka
Treba odrediti koji je od razlomaka veći:
a)
2
3
ili
3
4

b)
7
8
ili
8
9

15
c)
291
302
ili
356
348

d)
3
25
ili
8
70

Rješenje:
a) Ove razlomke možemo i izravno usporediti preko njihovih decimalnih zapisa:
2
0, 6666...
3
= ,
3
0, 75
4
= . Prema tome,
3
4
je veći broj.
2/3
1/3
3/4
1/4

Svoj ćemo zaključak potvrditi svođenjem razlomaka na zajednički nazivnik:
2 2 4 8
3 3 4 12

= =

,
3 3 3 9
4 4 3 12

= =

.
Dakle, broj
3
4
je veći.
b)
7 7 9 63
8 8 9 72

= =

,
8 8 8 64
9 9 8 72

= =

.
Znači,
8 7
9 8
> .
Čitalac sa boljim osjećajem za brojeve može i ova dva razlomka izravno usporediti
uviđajući da su oba nešto manja od broja 1, ali broju
8
9
nedostaje
1
9
do jednog
cijelog, što je manje od
1
8
koliko nedostaje broju
7
8
.
c)
356 291
348 302
> . Ovdje nije potrebno svođenje na zajednički nazivnik, budući da je
jedan od razlomaka manji od 1, a drugi veći.
d) Iz rastava obaju nazivnika na faktore
25 5 5
70 5 2 7
= ⋅
= ⋅ ⋅

vidimo da je prikladan zajednički nazivnik ovdje broj 5 5 2 7 350 ⋅ ⋅ ⋅ = .
3 3 14 42
25 25 14 350

= =

,
8 8 5 40
70 70 5 350

= =

.
16
Dakle,
3 8
25 70
> .
Pretvaranje razlomaka u decimalne brojeve i obratno
Ponekad nam je korisno razlomak pretvoriti u decimalni broj. Primjerice, jasnije nam je ako
nam netko kaže da se “nešto povećalo za 1,75%”, nego ako nam se ista promjena opiše kao
“povećanje od
7
4
%”. S druge strane, u nekim situacijama nam je koristan obratan postupak,
tj. decimalni broj želimo prikazati u obliku razlomka.
Neke od veličina koje se u svakodnevnom životu često pojavljuju, upamtili smo u obe vrste
zapisa. Tako npr. znamo da je
1
2
, tj. polovica jednaka 0,50; da je
1
4
jednaka 0,25; da vinska
butelja sadrži 0,75 litara vina, tj.
3
4
litre, itd.
Razlomci se u decimalne brojeve pretvaraju dijeljenjem brojnika sa nazivnikom.
Primjer 1.9 Pretvaranje razlomka u decimalni broj
a)
3
3: 5 0, 6
5
= =
b) ( )
5
5: 4 1, 25
4
− = − = −

Primjer 1.10 Pretvaranje decimalnog broja u razlomak
a)
6 2 3 3
0, 6
10 2 5 5

= = =


b)
125 5 25 5 1
0,125
1000 40 25 40 8

= = = =


c)
525 3 7 25 21
5, 25
100 4 25 4
⋅ ⋅
= = =



Dakle, decimalni broj se pretvara u razlomak tako ga istovremeno pomnožimo i podijelimo sa
nekom potencijom broja 10, a zatim dobiveni razlomak skratimo koliko je moguće. Ta
potencija mora biti barem onolika koliko ima mjesta iza decimalnog zareza. U gornjem
primjeru smo tako 5,25 pomnožili sa 100 da bi dobili cijeli broj 525, ali smo istovremeno u
nazivnik zapisali 100 naznačujući tako da ga dijelimo sa 100.

1.4. Potencije

Potencija je skraćeni zapis za produkt odnosno umnožak jednakih faktora. Tako je, primjerice
3
a a a a = ⋅ ⋅ .
Broj a zovemo bazom potencije, a broj 3 je u ovom slučaju eksponent.
Za svaki realan broj 0 a ≠ vrijedi:
0
1 a = .

17
Primjer 1.11 Potencije, potencije s negativnom bazom
a)
4
7 7 7 7 7 2041 = ⋅ ⋅ ⋅ =
b) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )( )
3
2 2 3 2 2 3
2 3 3 a b a b a b a b a ab b a b a a b ab b ÷ = ÷ ⋅ ÷ ⋅ ÷ = ÷ ÷ ÷ = ÷ ÷ ÷
c) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )
4
4
2 2 2 2 2 2 16 − = − ⋅ − ⋅ − ⋅ − = =
d) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )( )
5
5
2 2 2 2 2 2 2 32 − = − ⋅ − ⋅ − ⋅ − − = − = −
e) ( ) ( ) ( ) ( )
3
3
x x x x x − = − ⋅ − ⋅ − = −
f) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )
4
4
a a a a a a − = − ⋅ − ⋅ − ⋅ − =
g) ( )
4
5 5 5 5 5 625 − = − ⋅ ⋅ ⋅ = −
Kod množenja potencija služimo se sljedećim pravilima, tj. jednakostima.
Potencije s istom bazom množe se tako da se eksponenti zbroje:
m n m n
a a a
+
⋅ = .
Potencije s istim eksponentima mogu se pomnožiti tako da se baze pomnože:
( )
m
m m
a b ab ⋅ = .
Ako bismo gornju jednakost čitali zdesna na lijevo, rekli bi da se umnožak potencira tako da
se svaki faktor potencira posebno.
Primjer 1.12 Množenje potencija
a) ( ) ( )
4 3 4 3 7
x x x x x x x x x x x
+
⋅ = ⋅ ⋅ ⋅ ⋅ ⋅ ⋅ = =
b)
3 4 1 3 4 8
a a a a a
+ +
⋅ ⋅ = =
c) ( )
3
3 3 3
x y z xyz ⋅ ⋅ =
Kod potenciranja potencija baza se prepisuje, a eksponenti pomnože.
( )
n
m m n
a a

= .
Primjer 1.13 Potenciranje potencija
a)
( )
3
2 2 2 2 3 2 6
x x x x x x

= ⋅ ⋅ = =
b)
( )
( )
4
4 2 2 2 2 2 2 8
a a a a a a a
⋅ − − − − − − −
= ⋅ ⋅ ⋅ = =

Potencije s jednakim bazama dijele se tako da se baza prepiše a eksponent djeljenika umanji
za eksponent dijelitelja:
:
m
m n m n
n
a
a a a
a

= = .
18
Vrijedi i pravilo o potenciranju količnika:
:
n
n
n n
n
a a
a b
b b
| |
= =
|
\ ¹
.
Primjer 1.14 Dijeljenje potencija
a)
5 3 5 3 2
:
x x x x x
x x x x
x x x

⋅ ⋅ ⋅ ⋅
= = =
⋅ ⋅

b)
4 3
4 3 2 3
2
:
a b
a b ab a b
ab
= =
c)
4 7 4 7 3
: x x x x
− −
= =
d)
4 7
3
1
:
x x x x
x x
x x x x x x x x
⋅ ⋅ ⋅
= =
⋅ ⋅ ⋅ ⋅ ⋅ ⋅

Vidjeli smo u prethodnom primjeru da smo
3
x

i
3
1
x
dobili kao rezultat dijeljenja istih
potencija. Općenito vrijedi
1
n
n
a
a

= .

Primjer 1.15 Potencije s negativnim eksponentom
a) ( )
3
3
1 1
3
3 27

= =
b)
3
3 3
3
3
1 1 1 2
8
1
2 2 1
2



| |
= = = =
|
\ ¹

c)
( ) ( )
2 3
4 2 3 1 8 4 9 3 8 9 4 3
a b a b a b a b a b ab

− − − − − + −
⋅ = ⋅ = =
d)
( ) ( )
8 6 11
2 3
4 3 1 2 11 12
3 6 12
:
a b a
a b a b a b
a b b

− − −

= = =

1.5. Korijeni, potencije s razlomljenim eksponentima
Korjenovanje je inverzan postupak od potenciranja. Tako je npr.
3
8 2 = upravo zato jer je
3
2 8 = .
U zapisu
n
a broj n zovemo eksponent korijena.
Koristeći jednakost
m
n m
n
a a = , svaki korijen možemo zapisati u obliku potencije s
razlomljenim eksponentom
19
Primjer 1.16 Korijeni
Izračunajte ili napišite u obliku potencije:

a) 16
b)
3
125
c)
3 6
x
d) x
e)
3
x
f)
3 2
x
g)
3 4
1
x

h)
5 4
x
i)
5 8
4
16
a b
c

Rješenje:
a) 16 4 = jer je
2
4 16 =
b)
3
125 5 = jer je
3
5 125 =
c)
3 6 2
x x = jer je
( )
3
2 2 3 6
x x x

= = , tj. primjenom gornjeg pravila
6
3 6 2
3
x x x = =
d)
1
1 2
2
x x x = =
e)
1
3 1 3
3
x x x = =
f)
2
3 2
3
x x =
g)
4
3
4
3 4
3
1 1
x
x
x

= =
h)
5
5 4 1,25
4
x x x = =
i)
5 8
5 8 5 8 1,25 2 1,25 2 4
4 4
1 1,25 2 0,25
4
1 0,25
4 4 4
4
2
16 2 16 16
2
a b a b a b a b a b
a b c
c c c c
c
− −
⋅ ⋅ ⋅
= = = = = ⋅ ⋅ ⋅
⋅ ⋅



20

1.6. Linearna jednadžba s jednom nepoznanicom
Jednadžba je jednakost u kojoj postoji jedna ili više nepoznatih veličina. Njih nazivamo
nepoznanicama.

Osnovni oblik linearne jednadžbe s jednom nepoznanicom je
ax b = ,
gdje su a i b realni brojevi. Riješiti jednadžbu znači odrediti nepoznati broj x za koji vrijedi
jednakost. Zadanu jednadžbu rješavamo svođenjem na spomenuti osnovni oblik, koristeći se
sljedećim postupcima:
(1) Ako jednadžba sadrži razlomke, rješavamo ih se množenjem jednadžbe zajedničkim
nazivnikom. Jednadžba se množi brojem različitim od nule tako da s tim brojem
pomnožimo njene obje strane.
(2) Oslobađamo se zagrada ako ih ima, pazeći na predznake.
(3) Slijedi transponiranje, tj. prebacivanje članova s nepoznanicom na lijevu stranu, a
ostalih na desnu. Pri promjeni strane, članovima mijenjamo predznak.
(4) Reduciramo istoimene članove.
(5) Jednadžbu oblika b x a = ⋅ rješavamo dijeljenjem cijele jednadžbe s koeficijentom uz
nepoznanicu, tj. brojem a .

Primjer 1.17 Linearna jednadžba s jednom nepoznanicom
a)
3
8
2
1
3
1
2 + = − x x
Rješenje:
2
9 : 18 9
2 16 3 12
16 3 2 12
6
3
8
2
1
3
1
2
=
=
+ = −
+ = −
⋅ + = −
x
x
x x
x x
x x


b) ( ) ( ) 1
3
2
4
1
3
2
1
5 − ⋅ + = − ⋅ − x x x x
Rješenje:
21
( ) ( )
( ) ( )
11
2
55
10
10 55
8 8 3 6 18 60
1 8 3 3 6 60
12 1
3
2
4
1
3
2
1
5
= = =
− + = + −
− ⋅ + = − ⋅ −
⋅ − ⋅ + = − ⋅ −
x x
x x x x
x x x x
x x x x


Zadaci za vježbu:

1. ( )
1
0 3
3 2
x x
x

− = =
2. 1, 2 35, 5 3, 6 12, 5 ( 10) p p p − + = − =
3.
( ) ( )
3
2, 5 3 1 1, 25 2 4
10
x x x
| |
⋅ − = + ⋅ + =
|
\ ¹

4.
3 4 3 6
0
2 3 7
x x
x
− −
| |
− = =
|
\ ¹

5.
2 3 10
1 1, 5 2
4 3
x
x x
− | |
− = − =
|
\ ¹

6.
2 2 7 4
( 5)
3 5
a a
a
a a
− −
+ = =
7. ( ) ( ) 7 2 2 2 4 ( 2) a a a − = − =
8. ( )
1 1 1 2 11
4 4 1
3 2 2 3 3 2 3 4
x x x x x
x x
¦ ¹ − | | | |
− − − − = + =
´ ` | |

\ ¹ \ ¹ ¹ )



1.7. Linearna nejednadžba
Osnovni oblici linearne nejednadžbe su:
, , , ax b ax b ax b ax b ≤ ≥ < > .
Riješiti linearnu nejednadžbu znači odrediti realne brojeve za koje, ako ih uvrstimo umjesto
x-a, vrijedi nejednakost postavljena u nejednadžbi.
Linearna nejednadžba se rješava svođenjem na jedan od osnovnih oblika. Pri tom se služimo
sljedećim postupcima:
(1) Premještanje članova nejednadžbe s jedne na drugu stranu znaka nejednakosti uz
promjenu predznaka.
Općenito: a b c a c b + ≤ ⇒ ≤ − .
22
Primjer 1.18

2 5 2
2 2
x x
x x
x
− < +
− < 5+
< 7 .

(2) Množenje nejdnadžbe (obje njene strane) s nekim pozitivnim realnim brojem. Pri tom se
znak nejednakosti ne mijenja.
Općenito: a b a c b c ≤ ⇒ ⋅ ≤ ⋅

Primjer 1.19
3 5
2
2 2 2
2 3 5
2 5 3
8.
x
x
x x
x x
x
− ≤ + ⋅
− ≤ +
− ≤ +


(3) Ukoliko je broj kojim množimo nejednadžbu negativan, znak nejednakosti se mijenja u
suprotan.
Općenito: a b a c b c ≤ ⇒ ⋅ ≥ ⋅

Primjer 1.20

( )
5 3
2 3 5
1
x x
x x
x
x
+ < 2 −
− < − −
− < −8 ⋅ −
> 8.

(4) Ako nejednadžba ima u nazivniku izraz koji sadrži nepoznanicu, prije množenja cijele
nejednadžbe sa zajedničkim nazivnikom moramo utvrditi na kojem dijelu skupa R je taj
nazivnik pozitivan, a na kojem negativan. To je potrebno kako bismo znali postupati sa
znakom nejednakosti. Nejednadžbu tada rješavamo odvojeno za ta dva podskupa skupa
R.
Primjer 1.21 Linearna nejednadžba s nepoznanicom u nazivniku
Treba riješiti nejednadžbu
1 1
2 3 x


.
1. Zadanu nejednadžbu rješavamo prvo za ( ) 3 2 x ⋅ − > 0, tj. za x > 2 .

( )
1 1
3 2
2 3
3 2
5
x
x
x
x
≤ ⋅ −

≤ −


23
Znak nejednakosti se ne mijenja, jer je za x > 2 , ( ) 3 2 x ⋅ − pozitivan broj. Budući da
smo se ograničili na skup( ) 2,+∞ , moramo provjeriti kako se naše rješenje 5 x ≥ , tj.
interval ) 5,



uklapa u takvo ograničenje. Tražimo zapravo presjek [ ) ( ) 5, 2, ∞ ∩ ∞ , a
to je skup [ ) 5, ∞ .
2. Sada istu nejednadžbu rješavamo za ( ) , 2 x ∈ −∞ , gdje je izraz ( ) 3 2 x ⋅ − negativan.
( )
1 1
3 2
2 3
3 2
5
x
x
x
x
≤ ⋅ −

≥ −


Znak nejednakosti smo promijenili jer smo nejednadžbu množili izrazom koji za
promatrani interval

ima negativnu vrijednost. Budući da nejednadžbu rješavamo u
intervalu ( ) , 2 −∞ , tržimo presjek tog intervala i skupa dobivenog rješavanjem. Znači,
rješenje je presjek ( ) ( ] , 2 , 5 −∞ ∩ −∞ , tj. interval ( ) , 2 −∞ .

Ukupno rješenje je unija skupova koje smo dobili odvojenim rješavanjem nejednadžbe u dva
disjunktna podskupa skupa R.
Dakle, rješenje nejednadžbe je skup
( ) )
, 2 5,

−∞ ∪ ∞ .


24
1.8. Jednadžba pravca
Primjer 1.22 Jednadžba pravca
Promotrimo jednadžbu 2 4 x y − = .
Ukoliko linearna jednadžba ima dvije nepoznanice, njeno rješenje je svaki uređeni par
brojeva ( ) , x y čiji uvrštavanje zadovoljava jednakost.
Proizvoljno određujući vrijednost jedne varijable, te računajući odgovarajuću
vrijednost druge, možemo lako doći do nekoliko takvih parova:
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) 2, 3 , 0, 2 , 2, 1 , 4, 0 , 5, 0.5 , 6,1 , ... − − − −
Ukoliko ove parove shvatimo kao koordinate točaka u ravnini, uočit ćemo da sve leže
na pravcu:
X
Y
-10 -9 -8 -7 -6 -5 -4 -3 -2 -1 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
-10
-9
-8
-7
-6
-5
-4
-3
-2
-1
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
0

Uređenih parova koji su rješenje postavljene jednadžbe možemo naći beskonačno
mnogo – onoliko koliko ima točaka na pravcu koji je određen ovim točkama. Stoga se
linearna jednadžba s dvije nepoznanice nazova još i jednadžbom pravca.

Gore postavljenu jednadžbu možemo napisati i tako da varijablu y izrazimo na lijevoj strani:
1
2
2
y x = − . U tom slučaju govorimo o eksplicitnom obliku jednadžbe pravca.


Opći oblik jednadžbe pravca
y ax b = +
Koeficijent smjera a određuje koliko će se promijeniti y ako se x poveća za 1. Broj
b naziva se odsječkom na y-osi.

25
Ovo značenje koeficijenta smjera pravca treba zapamtiti jer će ono u mnogim primjerima
imati praktično značenje. U takvim slučajevima će se gore navedeno općenito tumačenje
preformulirati u skladu sa promatranim primjerom.
Pravac čiju jednadžbu znamo crtamo tako da u koordinatni sustav ucrtamo bilo koje dvije
njegove točke, te kroz njih povučemo ravnu crtu.
Primjer 1.23
Treba nacrtati pravac čija je jednadžba
1
3
3
y x = − + .
Rješenje:
Do dviju točaka ćemo doći računanjem odgovarajućeg y za proizvoljni x (ili obratno):
0 3
3 2
x y
x y
= ⇒ =
= ⇒ =

U koordinatni sustav treba ucrtati točke (0,3) i (3,2), te kroz njih povući traženi
pravac.

x
-2 -1 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
y
7
6
5
4
3
2
1
0
-1
-2
-3
(0,3)
(3,2)


Za svaki nacrtani pravac moguće je odrediti njegovu jednadžbu. Potrebno je uočiti odsječak
na y -osi, te promatrajući kako se mijenja y za određenu promjenu x -a, odrediti i
koeficijent smjera. Naime, za bilo koje dvije točke pravca, koeficijent smjera jednak je omjeru
promjene ordinate i promjene apscise:
2 1
2 1
y y
a
x x

=

.
Ovu činjenicu možemo koristiti i kod crtanja pravca. Označimo točku u kojoj pravac siječe y -
os, tj. točku (0,b), a zatim još jednu točku do koje dođemo tako što se pomaknemo za jedan
udesno, te za iznos koeficijenta smjera dolje ili gore - ovisno o predznaku koeficijenta smjera.
Ukoliko je koeficijent smjera razlomak, drugu točku određujemo ovako: udesno se
pomaknemo za nazivnik tog razlomka, a brojnik određuje koliko idemo gore ili dolje. Prije
26
rješavanja idućeg primjera, uvjerite se da biste pravac iz prethodnog primjera znali nacrtati
ovom metodom.
Primjer 1.24
Pomoću odsječka na y-osi i koeficijenta smjera odredite jednadžbe nacrtanih
pravaca.
X
Y
-10 -9 -8 -7 -6 -5 -4 -3 -2 -1 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
-10
-9
-8
-7
-6
-5
-4
-3
-2
-1
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
0

Rješenje:
2 1
4, 4, 3, 2 8, 2, 2 8
3 3
y y x y x y x y x y x = = ÷ =− ÷ =− ÷ = − = −

Ukoliko znamo koordinate dviju točaka kroz koje pravac prolazi, njegovu jednadžbu
određujemo formulom:



Jednadžba pravca
Neka su zadane dvije točke ravnine sa svojim kordinatama: ( ) ( )
1 1 1 2 2 2
, , , T x y T x y .
Tada jednadžba pravca koji prolazi tim dvjema točkama glasi:
( )
2 1
1 1
2 1
y y
y y x x
x x

− = −



27

Ponekad imamo poznat koeficijent smjera pravca i jednu točku kojom pravac prolazi. U
takvom slučaju gornja formula ima oblik:



1.9. Sustav jednadžbi

Kod sustava dviju jednadžbi s dvije nepoznanice, tražimo vrijednosti za nepoznanice (npr. x i
y) koje zadovoljavaju obje jednadžbe. Za to se služimo nekom od dolje navedenih metoda, a
izbor metode bi trebao biti takav da najbrže i najjednostavnije vodi do rješenja.
Metoda supstitucije sastoji se u tome da se iz jedne od jednadžbi izrazi jedna od
nepoznanica pomoću druge, te taj izraz uvrsti u preostalu jednadžbu. Nepoznanicu i
jednadžbu iz koje ćemo ju izraziti, biramo tako da račun bude što jednostavniji. Ovo je
osnovna metoda koja se koristi i kod sustava s više od dvije jednadžbe.
Primjer 1.25 Metoda supstitucije
Treba riješiti sustav
2 7
2 3 7
x y
x y
− = ¦
´
+ = −
¹

Rješenje:

( )
2 7
2 3 7
7 2
2 3 7
7 2
2 7 2 3 7
7 2
14 4 3 7
7 21 3
7 2( 3) 1.
x y
x y
x y
x y
x y
y y
x y
y y
y y
x x
− =
+ = −
= +
+ = −
= +
+ + = −
= +
+ + = −
= − ⇒ = −
= + − ⇒ =


Potrebno je napomenuti da je metoda supstitucije osnovna metoda i koristimo ju i kada je
jednadžbi u sustavu više od dvije. Stoga ju je važno ispravno shvatiti i uvježbati.

Metoda suprotnih koeficijenata. Koristi se kada su koeficijenti u jednadžbama takvi da
množenjem jedne ili obje jednadžbe s nekim brojevima, dobivamo u jednadžbama uz istu
nepoznanicu suprotne brojeve kao koeficijente. Tako postižemo da se nakon zbrajanja
Jednadžba pravca
Jednadžba pravca koji prolazi točkom ( )
0 0
, T x y i ima zadani koeficijent smjera a :
( )
0 0
− = − y y a x x .

Ovdje smo x izrazili pomoću
varijable y.
U drugoj jednadžbi varijablu x
zamijenjujemo (supstituiramo).
Dobili smo jednadžbu s jednom
nepoznanicom.
Uvrštavamo dobiveni y kako
bismo odredili x.
28
jednadžbi ponište članovi s tom nepoznanicom, dobivajući tako linearnu jednadžbu s jednom
nepoznanicom.
Primjer 1.26 Metoda suprotnih koeficijenata
Treba riješiti sustav
2 4
2 3 6
x y
x y
− + = ¦
´
+ =
¹


Rješenje:

2 4 2

2 3 6
2 4 8

2 3 6
2
x y
x y
x y
x y
x
− + = ⋅
+ =
− + = ¦
+
´
+ =
¹
− 4 2 y x + + 3 6 8
7 14
2
2 3 2 6
2 0 0 .
y
y
y
x
x x
+ = +
=
=
+ ⋅ =
= =


Metoda komparacije upotrebljava se kada u objema jednadžbama imamo jednu
nepoznanicu eksplicitno izraženu. Ponekad, primjerice, treba odrediti x za koji funkcije
( ) ( )
1 2
i f x f x imaju jednaku vrijednost, te još ustanoviti o kojoj se vrijednosti radi.
Primjer 1.27 Metoda komparacije
( )
( )
( ) ( )
( ) ( )
1
2
1 2
1 2
3
1
Iz slijedi:
3 1
2 3 1 - 2 -2 1
1 1 2
f x x
f x x
f x f x
x x
x x x
f f
= − +
= +
=
− + = +
− = − + ⇒ = ⇒ =
= =


Prisjetimo se da je svaka linearna jednadžba s dvije nepoznanice jednadžba nekog pravca.
Budući da par ( ) , x y koji je rješenje sustava dviju takvih jednadžbi zadovoljava obje te
jednadžbe, zaključujemo da točka s tim koordinatama pripada obama pravcima. Radi se,
dakle, o njihovu sjecištu.
Primjer 1.28 Sjecište dvaju pravaca
Nađite računski i grafički sjecište pravaca 2 2 8 x y i x y − = − = .
• Množimo prvu jednadžbu s 2, kako bi dobili uz
nepoznanicu x koeficijent suprotan odgovarajućem
koeficijentu u drugoj jednadžbi.
• Nakon toga, jednadžbe zbrajamo na način da
posebno zbrajamo lijeve strane obiju jednadžbi, a
posebno desne. Ovako smo dobili novu jednadžbu
kod koje se poništavaju članovi koji sadrže
nepoznanicu x, pa zapravo imamo linearnu
jednadžbu s jednom nepoznanicom.
• Rješavanjem te jednadžbe, dobivamo vrijednost y.
Uvrštavanjem te vrijednosti u bilo koju od početnih
jednadžbi, izračunavamo vrijednost preostale
nepoznanice (ovdje je to x).


29

Rješenje:
( )
( )
2
2 8
2
2 2 8
6
4 6, 4
x y
x y
y x
x x
x
y S
− =
− =
= −
− − =
=
= ⇒







Primjer 1.29 Sustav triju jednadžbi sa tri nepoznanice
Treba riješiti sustav jednadžbi:
2 9
2 3 4
2 3
x y z
x y z
x y z
+ + = ¦
¦
− + =
´
¦
+ − =
¹
Rješenje:
Iz npr. prve jednadžbe ćemo izraziti jednu nepoznanicu pomoću preostalih dviju, te
uvrstiti u preostale jednadžbe. Neka to bude nepoznanica z:

9 2
2 3(9 2 ) 4
2(9 2 ) 3
2 27 3 6 4
18 2 4 3
7 23
3 5 21
7 23
3( 7 23) 5 21
21 69 5 21
48
16 48 3 7 3 23 2 9 2 2 3 1
16
2, 3, 1
z x y
x y x y
x y x y
x y x y
x y x y
x y
x y
x y
y y
y y
y y x z
x y z
= − −
− + − − =
+ − − − =
− + − − =
+ − + + =
− − = − ¹
`
+ =
)
= − +
− + + =
− + + =

− = − ⇒ = = ⇒ = − ⋅ + = ⇒ = − − ⋅ =

= = =


x
-5 -4 -3 -2 -1 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11
y
9
8
7
6
5
4
3
2
1
0
-1
-2
-3
a
b
S = (6, 4)
30

Zadaci za vježbu
Riješite sustave jednadžbi:
1.
2 1
5 0 (Rj. 2, 3)
x y
x y x y
+ = ¦
´
+ − = = = −
¹

2.
5 4 17
2 2 (Rj. 0, 5; 3)
y x
x y x y
− = ¦
´
+ = = − =
¹

3.
3 3 0
2 5 5 (Rj. 30, 11)
x y
x y x y
− + + = ¦
´
− = − = − = −
¹

4.
3 6 9
1 8
5 15 25 ( . , )
5 5
x y
x y Rj x y
− − = ¦
¦
´
− = = = −
¦
¹

5.
2 7
2 3 7 (Rj. 1, 3)
x y
x y x y
− = ¦
´
+ = − = = −
¹

6.
0, 3 0, 4 0, 4
0, 2 0, 2 0, 3 (Rj. 14, 20)
y x
y x x y
= + ¦
´
− − = − = =
¹

7.
1, 2 1, 8 3, 6
0, 8 0, 6 2, 4 (Rj. 3, 0)
x y
x y x y
− = ¦
´
+ = = =
¹


U sljedećim zadacima treba uvježbati postavljanje i rješavanje jednadžbi (ili više njih) koje bi
predstavljale matematički zapis problema izrečenog u tekstu zadatka.
7. Otac ima 36 godina, sin 6. Za koliko će godina otac biti tri puta stariji od sina? (Rješenje:
Za 9 godina.)
8. Treba platiti dva računa koji zajedno iznose 840 kn, a jedan je za 322 kn veći od drugoga.
Koliko iznose računi pojedinačno? (Rj. 581+259)
9. Treba platiti dva računa koji zajedno iznose 840 kn, a jedan je za 3,2 puta veći od
drugoga. Koliko iznose računi pojedinačno? (Rj. 640+200)
10. Na brodu “Veselka” bilo je dva puta više turista nego na brodu “Sirena”.Nakon što je u
luci s “Veselke” sišlo 98 turista, a sa “Sirene” 16, na svakom je brodu ostao jednak broj
turista. Koliko je na svakom brodu bilo turista prije uplovljavanja u luku? (Rj. Veselka 164,
Sirena 82)

31

1.10.Kvadratna jednadžba

Opći oblik kvadratne jednadžbe je
2
0 ax bx c ÷ ÷ = . a,b i c su realni brojevi, pri čemu je a
različit od 0.
Nepotpune kvadratne jednadžbe
1. Ako je 0 c = , tada imamo tzv. prikraćenu kvadratnu jednadžbu oblika
2
0 ax bx + = .
Ovakva jednadžba se rješava na sljedeći način:

Izlučujemo x iz oba člana s lijeve strane jednadžbe, pa dobivamo
umnožak. Umnožak dvaju faktora je jednak nuli ako je jedan od njih
jednak nuli. Iz ovoga je jasno da će jedno od rješenja uvijek biti 0, a
drugo dobijemo rješavanjem jednadžbe ax+ b=0.




Primjer 1.30 Prikraćena kvadratna jednadžba
Treba riješiti jednadžbu
2
3 15 0 x x + = .
Rješenje:
2
2
3 15 0 : 3
5 0
x x
x x
+ =
+ =

( )
1 2
5 0
0, 5
x x
x x
⋅ + =
= = −


2. Ako je 0 b = , dobivamo čistu kvadratnu jednadžbu, čiji je oblik
2
0 ax c + =

Rješavamo ju na sljedeći način:
2
2
2
0 ax c
ax c
c
x
a
+ =
= −
= −

1 2
c c
x x
a a
= − = − −
Primjer 1.31 Čista kvadratna jednadžba
Treba riješiti jednadžbu
2
2 18 0 x − = .
Rješenje:
2
2
2
1 2
2 18 0 : 2
9 0
9
9
3, 3
x
x
x
x
x x
− =
− =
=
= ±
= − =

( )
2
1
2
2
0
0
0
0
ax bx
x ax b
x
ax b
b
x
a
+ =
+ =
=
+ =
= −
32

Potpuna kvadratna jednadžba
2
0 ax bx c ÷ ÷ = rješava se uvrštavanjem koeficijenata a,b,c
u sljedeću formulu:
2
1,2
4
,
2
b b ac
x
a
− ± −
=

Prije uvrštavanja je potrebno jednadžbu napisati u standardnom obliku, tako da a

predstavlja koeficijent kvadratnog člana, b linearni koeficijent i c slobodni koeficijent.

Primjer 1.32
Riješite jednadžbu
2
1
4 0
2
x x + − = .
Rješenje:
( )
2
2
2
2
1,2
1,2
1 2
1
4 0 2
2
2 8 0
1, 2, 8
2 2 4 1 8
4
2 2 1
2 4 32 2 6
2 2
2 6 2 6
4, 2
2 2
x x
x x
a b c
b b ac
x
a
x
x x
+ − = ⋅
+ − =
= = = −
− ± − ⋅ ⋅ −
− ± −
= = =

− ± + − ±
= =
− − − +
= = − = =



Izraz pod korijenom označava se sa D , a naziva se diskriminanta.
Dakle,
2
4 D b ac = − .
Pomoću diskriminante možemo klasificirati rješenja kvadratne jednadžbe:
• Ako je D > 0 , jednadžba ima dva realna rješenja.
• Ako je D = 0 , jednadžba ima jedno realno rješenje.
• Ako je D < 0 , jednadžba nema realnih rješenja (rješenja su kompleksni brojevi)

Ako se radi o jednostavnijim kvadratnim jednadžbama s cjelobrojnim koeficijentima, rješenja
ponekad možemo naći kraćim postupkom, pomoću Vietovih formula:
1 2 1 2
,
b c
x x x x
a a
+ = − ⋅ =
Sustav kvadratne i linearne jednadžbe rješava se tako da se iz linearne jednadžbe izrazi
jedna nepoznanica i uvrsti u kvadratnu jednadžbu.
33
Primjer 1.33
( )
( )
2 2
2
2
2 2
2
2
1 1 1 1
2
2 2 2 2
4
2 2
2 4
4 4 4
2 4 0 : 2
2 0
2 0
0 Odavde slijedi: 2 , tj. 2
2 0
2 Sada je: 2 , tj. 0
x y
x y x y
y y
y y y
y y
y y
y y
y x y x
y
y x y x
+ =
+ = = −
− + =
− + + =
− =
− =
− =
= = − =
− =
= = − =




Zadaci za vježbu

1. ( )
2
1 2
0, 6 1,8 6 2, 5 x x x x − = = − =
2.
( )
2
1 2
1 9
,
2 2
2 3 8 z z z z
| |
= =
|
\ ¹
− =
3. ( )
1 2
1, 4
2 2
1
2
x x
x
x
x
= = −
+
= +


4. ( )
2
1 2
1, 4 2 6 8 0 x x x x =− = − − =

5. Riješite sustav kvadratne i linearne jednadžbe:

a)
( )
2
1 2 1 2
4
2 4 4, 0, 0, 2, j. ( 4, 0)i (0, 2)
y x
y x x x y y t
= +
= + = − = = = −

b)
( )
2 2
1 2 1 2
3
2 0 2, 2, 1, 1, j. (2, 1)i ( 2,1)
x xy y
x y x x y y t
+ + =
+ = = =− =− = − −

c)
( )
1 2 1 2
2
1, 2, 3, 9, j. ( 1, 3) i (2, 9)
2 1
2 5 x x y y t
y x
x y = − = = = −
= +
= −

34

1.11. Logaritmi

Logaritam pozitivnog broja y je eksponent kojim treba potencirati bazu a da bi se dobila
potencija y. Drugim riječima, vrijedi ekvivalencija:
log
x
a
y a x y = ⇔ =
Broj a nazivamo bazom logaritma. Mora biti pozitivan i različit od 1. ( 1, 0) a a ≠ .
Od posebnog su značaja logaritmi s bazom 10 i brojem e, pa oni imaju i posebne oznake:
• Dekadski logaritam( )
10
10 : log log a y y = =
• Prirodni logaritam( ): ln log
e
a e y y = =
Primjer 1.34
Zapišite u logaritamskom obliku:
a)
3
2 8 =
b)
2
5 25 =
c)
2
10 0, 01

=
d)
1
1
2
2

=
e)
3
1
8
2

( )
·
=

·
·
( )

f)
3
1
1000
10

( )
·
=

·
·
( )


Rješenje:
a)
3
2
2 8 log 8 3 = ⇒ =
b)
2
5
5 25 log 25 2 = ⇒ =
c)
2
10
10 0, 01 log 0, 01 2

= ⇒ =−
d)
1
2
1 1
2 log 1
2 2

= ⇒ =−
e)
3
1
2
1
8 log 8 3
2

( )
·
= ⇒ =−

·
·
( )

f)
3
1
10
1
1000 log 1000 3
10

( )
·
= ⇒ =−

·
·
( )

35
Primjer 1.35
Odredite logaritme:
a) log1000
b) log100
c)
2
log 8
d)
5
log 5
e)
5
log 25
f)
2
log 16
g)
2
1
log
8

h)
3
log 27
i)
3
1
log
9
Rješenje:
a) log1000 3 = , jer je
3
10 1000 =
b) log100 2 = , jer je
2
10 100 =
c)
2
log 8 3 = , jer je
3
2 8 =
d)
5
log 5 1 = , jer je
1
5 5 =
e)
5
log 25 2 = , jer je
2
5 25 =
f)
2
log 16 4 = , jer je
4
2 16 =
g)
3
2 2
1
log log 2 3
8

= =−
h)
3
log 27 3 = , jer je
3
3 27 =
i)
2
3 3
1
log log 3 2
9

= =−

Pravilo pod brojem 5) koristi se kod rješavanja eksponencijalnih jednadžbi kako bi se
nepoznanica „spustila“ iz eksponenta te tako dobila linearna jednadžba.
Primjer 1.36 Eksponencijalna jednadžba
Treba riješiti jednadžbu 1, 4 3
x
= .
Rješenje:
1, 4 3 log
log1, 4 log3
log3
log1, 4 log3 3, 2651
log1, 4
x
x
x x
=
=
⋅ = ⇒ = ≈

Pravila logaritmiranja
1) log 1
a
a = , Primjer:
5
log 5 1 =
2) log 1 0
a
= , Primjer: ln1 0 =
3) log ( ) log log
a a a
xy x y = ÷ , Primjer: log(10 1000) log10 log1000 4 ⋅ = ÷ =
4) log ( ) log log
a a a
x
x y
y
= − , Primjer:
2 2 2
32
log log 32 log 8 5 3 2
8
( )
·
= − = − =

·
·
( )

5) log log
n
a a
x n x = ⋅ , Primjer:
4
log10 4 log10 4 1 4 = ⋅ = ⋅ =
6)
log
a
y
a y = , Primjer:
ln10
10 e = .

Logaritmiramo jednadžbu, tj. njenu lijevu i
desnu stranu. Ako su one jednake, jednaki
su i njihovi logaritmi.
36

1.12. Aritmetički i geometrijski niz

Upoznavanje sa svojstvima aritmetičkog i geometrijskog niza pomoći će nam kod rješavanja
nekih tipičnih problema. Geometrijski niz će nam još poslužiti za izvođenje nekih formula kod
složenog kamatnog računa.
Niz
Niz je uređeni skup oblika { }
1 2 3
, , , , ,
n
a a a a … … , gdje su
i
a -ovi realni brojevi, koje nazivamo
članovima niza. U nizu imamo članove u određenom poretku:
1
a je prvi član,
2
a drugi, itd.
Član
n
a nazivamo opći ili n-ti član niza. Niz { }
1 2 3
, , , , ,
n
a a a a … … ponekad se još označava
oznakom ( )
n
a .
Primjer 1.37 Niz parnih brojeva
Jedan primjer niza je niz parnih prirodnih brojeva : 2, 4, 6, 8, .... Njegov opći član je
2
n
a n = .
Za niz neparnih prirodnih brojeva 1, 3, 5, 7,.... opći član ćemo zapisati ovako:
2 1
n
a n = − .
Primjer 1.38 Padajući niz
Pogledajmo niz
1 1 1
1, , , ,
2 3 4
… Ovdje se radi o padajućem nizu, budući da su mu
članovi sve manji i manji realni brojevi. Opći član tog niza je
1
n
a
n
= .
Aritmetički niz
Aritmetički niz je niz brojeva kod kojega je razlika između susjednih članova uvijek jednaka.
Njena oznaka je d (diferencija).
Primjerice, u nizu parnih prirodnih brojeva razlika između susjednih članova je uvijek 2.
Dakle, niz parnih brojeva je aritmetički niz. Evo još nekoliko primjera aritmetičkog niza:

10,15,20,25,30, ...
1,4,7,10,13,16,19, ...
-3,-6,-9,-12,-15, ...

Aritmetički niz je u potpunosti određen svojim prvim članom i diferencijom d. To znači da,
poznavajući ta dva broja, možemo odrediti bilo koji član niza.
Ako je ( )
n
a aritmetički niz, tada vrijedi:
2 1 3 2 1 i i
d a a a a a a

= − = − = = − … .
1 1
1 1 1 1
2
2
i i
i i i i i i i i
a a
d a a a a a a a a
− +
− + − +
+
= − = − ⇒ = + ⇒ = .
Vidimo da je svaki član aritmetičkog niza jednak aritmetičkoj sredini svojih susjednih članova.
37
Pogledajmo sada na koji način možemo, poznavajući
1
a i d , odrediti bilo koji član
aritmetičkog niza:
( )
1
2 1
3 2 1
4 3 1
1
2
3
1
n
a
a a d
a a d a d
a a d a d
a a n d
= +
= + = +
= + = +
= + −

Dakle, opći član aritmetičkog niza dobiva se pomoću formule
( )
1
1
n
a a n d = + − .
Suma prvih n članova aritmetičkog niza računa se po formuli
( )
1
2
n n
n
S a a = + ,
koja, uvrštavanjem izraza ( )
1
1 a n d + − umjesto
n
a , prelazi u
( )
1
2 1
2
n
n
S a n d = + −

.
Primjer 1.39 Zbroj članova aritmetičkog niza
Odredite zbroj prvih 8 članova aritmetičkog niza 2;3, 5;5; 6, 5;8;…
Rješenje:
Uočimo da se radi o aritmetičkom nizu kojemu je
1
2, 1, 5 a d = = .
( )
8 1
8
7 2 7 1, 5 2 10, 5 12, 5
8
2 12, 5 4 14, 5 58.
2
a a d
S
= + ⋅ = + ⋅ = + =
= + = ⋅ =

Primjer 1.40
Neka tvornica pločica proizvela je 1982. godine 12.000.000 komada pločica. Ako
svake godine proizvede 25.000 komada više nego prethodne, kolika će biti
proizvodnja 2003. godine? Koliko je ukupno proizvedeno pločica u tih 22 godine?
Rješenje:
Ovdje se radi o aritmetičkom nizu kojemu je prvi član 12.000.000, a 25.000 d = .
Tražimo, dakle,
22 22
a i S .
( )
22 1
22
21 12.000.000 21 25.000 12.525.000
22
12.000.000 12.525.000 269.775.000 .
2
a a d
S
= + ⋅ = + ⋅ =
= + =

38
Primjer 1.41 Jednostavno ukamaćivanje
Na koliko će narasti ulog od 100 kn za 9 godina, ako su godišnje kamate 10%?
Ukamaćivanje je jednostavno, dakle kamate se ne pribrajaju glavnici.
Rješenje:
Budući da se ostvarene kamate ne pripisuju osnovici za obračun kamata u idućem
razdoblju, ulog će se svake godine povećavati za isti iznos od 10 kn. Toliko, naime
iznosi 10% od 100 kn. Iznosi na kraju svake godine će izgledati ovako: 110 kn, 120 kn,
130 kn, ... Radi se dakle o aritmetičkom nizu za kojeg je poznato:
1
110, 10 a d = = .
Prema tome, 9. član niza dobit ćemo pomoću formule za opći član aritmetičkog niza:
9 1
(9 1) 110 8 10 190 a a d kn kn kn = ÷ − ⋅ = ÷ ⋅ = .
Geometrijski niz
1 2 3
, , , a a a …je geometrijski niz , ako za svaki 1, 2, 3, i = …vrijedi
1
i
i
a
q
a

= , tj. kvocijent bilo
kojeg člana niza i njegova prethodnika je uvijek jednak. Taj kvocijent označavamo sa q.
Evo nekih primjera geometrijskog niza:
( )
1
1, 2, 4,8,16, 32, 64, 1, 2 a q = = …
( )
1
2, 6,18, 54,162, 2, 3 a q = = …
( )
1
2, 6,18, 54,162, 2, 3 a q − − = = − …
( )
1
1, 1.1, 1.21, 1.331, 1.4641, 1, 1,1 a q = = … .
Slično kao kod aritmetičkog niza, pokazati ćemo kako se dobiva n-ti član geometrijskog niza,
ako znamo
1
a i q.
( )
( )
1
2 1
2
3 2 1 1
2 3
4 3 1 1
1
1
n
n
a
a a q
a a q a q q a q
a a q a q q a q
a a q

= ⋅
= ⋅ = ⋅ ⋅ = ⋅
= ⋅ = ⋅ ⋅ = ⋅
= ⋅

Znači, n-ti član geometrijskog niza se dobiva formulom:
1
1
n
n
a a q

= ⋅
Zbroj prvih n članova nekog geometrijskog niza računa se pomoću formule
1
1
1
n
n
q
S a
q

= ⋅

.
Primjer 1.42 Zbroj članova geometrijskog niza
Odredite zbroj prvih 12 članova niza 1, 2, 4, 8, 16,…
39
Rješenje:
Uočimo da se radi o geometrijskom nizu kojemu je
1
1, 2 a q = = . Uvrštavanjem u
formulu dobivamo:
12 12
12
12
2 1 2 1
1 2 1 4095.
2 1 1
S
− −
= ⋅ = = − =


Sljedeći primjer je izveden iz tradicionalnog zadatka sa šahovskom pločom i pšenicom (zrno
pšenice na prvom polju, a zatim udvostručen broj zrna na svakom idućem polju).
Primjer 1.43 Geometrijski niz
Studenti VERN-a dužni su svaki tjedan napisati zadaću iz matematike. Iako je zadaća
uvijek zanimljiva, primjećeno je da neki studenti tu ugodnu i korisnu obvezu
izbjegavaju. Stoga je dogovoreno da za prvu nenapisanu zadaću uplate u "Fond za
popularizaciju matematike" 1 lipu, a za svaku iduću nenapisanu - dvostruko više od
prethodnog puta. Koliko će u Fond uplatiti student koji u svih 30 tjedana nastave ne
napiše ni jednu zadaću? Koliko zadaća može student propustiti, ako je odlučio u tu
svrhu potrošiti do 200 kuna?
Rješenje:
Niz uplata u blagajnu zapravo čine geometrijski niz:
1
1, 2 a q = = . Kao odgovor na
prvo pitanje, treba naći zbroj prvih 30 članova tog niza:
30 30
30
30 1
1 2 1
1 2 1 1.073.741.823
1 2 1
q
S a
q
− −
= ⋅ = ⋅ = − =
− −
.
Dobiveni rezultat je iznos u lipama, a pretvoren u kune iznosi 10.737.418,23 kn.
U drugom pitanju nepoznat nam je n tj. broj članova niza koji zbrajanjem ne prelaze
iznos 200 kuna odnosno 20.000 lipa. Postavljamo jednadžbu:
2 1
20000 1
2 1
20000 2 1 2 20000 1
2 20001
n
n n
n

= ⋅

= − ⇒ = +
=

Dobili smo jednadžbu kojoj je nepoznanica u eksponentu. Takve jednadžbe nazivamo
eksponencijalnim jednadžbama, a rješavamo ih logaritmiranjem cijele jednadžbe.
2 20001 log
log2 log 20001
log 2 log 20001
log 20001
log 2
4, 30105171
14, 29
0, 30103
n
n
n
n
n
=
=
⋅ =
=
= ≈

Rješenje zadanog problema mora biti cijeli broj, pa se odlučujemo za 14 n = , ukojem
slučaju troškovi ostaju ispod zadanih 200 kuna, dok bi za 15 n = troškovi prešli 200
kuna.
40
Znajući da n mora biti cijeli broj, umjesto logaritmiranjem jednadžbe, problem smo
mogli riješiti isprobavanjem različitih n-ova u jednakosti 2 20001
n
= . Nakon
određenog broja pokušaja, došli bismo do točnog rješenja. Npr. prvi pokušaj bi
mogao biti 10 n = , pa bismo nakon uvrštavanja zaključili da nam treba veći n.
Pokušali bi sa 20 n = , koji bi pak bio prevelik. To nam govori da je traženi broj između
10 i 20, stoga bi naš idući pokušaj bio raspolavljanje tog intervala, tj. 15. Nakon
uvrštavanja broja 15, postalo bi nam jasno nalazi li se traženi broj u intervalu ( ) 10,15
ili ( ) 15, 20 .
Idući korak bi bio raspolavljanje tog intervala na dva jednaka, i tako dalje do željene
točnosti. Ovakav postupak zove se metoda raspolavljanja, i može poslužiti ukoliko ne
znamo drugačije riješiti problem.
Primjer 1.44 Složeno ukamaćivanje
Na koliko će narasti ulog od 100 kn za 9 godina, ako su godišnje kamate 10%?
Ukamaćivanje je složeno, što znači da se na kraju svakog obračunskog razdoblja
kamate pripisuju glavnici. U idućem obračunskom razdoblju kamate se obračunavaju
na tako uvećanu osnovicu.
Rješenje:
Ako promatramo stanje uloga na kraju svake godine nakon obračuna kamata,
ustanovit ćemo da je na kraju svake godine stanje za 10% veće od stanja sa kraja
prethodne godine. Ako zamislimo ta stanja kao niz, to znači da je svaki sljedeći član
tog niza za 1,10 puta veći od prethodnika:
110 kn; 121 kn; 133,10 kn, ...
Dakle, radi se o geometrijskom nizu:
1
110, 1,10 a q = = . Zanima nas vrijednost 9.
člana tog niza:
9 1 8
9 1
1,1 110 1,1 235, 79 a a kn kn

= ⋅ = ⋅ = .
Usporedite ovaj rezultat sa rezultatom iz Primjera 1.41 gdje je ukamaćivanje bilo
jednostavno.
41

2. Diferencijalni račun s temeljnim primjenama u ekonomiji

U ovom poglavlju obradit ćemo diferencijalni račun na razini potrebnoj za ilustraciju nekih
njegovih osnovnih primjena u ekonomskoj analizi. Pritom će funkcije koje će se koristiti u
primjerima biti odabrane tako da budu što jednostavnije, a da ipak mogu približno
predstavljati odnos stvarnih ekonomskih veličina.
Za početak, moramo se dobro upoznati s pojmom varijable i funkcije, te sa nekim osnovnim
oblicima funkcija i njihovim uobičajenim primjenama u poslovnoj analizi.

2.1. Realne funkcije realne varijable

Jedna od najvažnijih ideja u matematici je pojam funkcije. Dio svake ekonomske analize je
proučavanje učinka promjene jedne ekonomske veličine na ekonomsku veličine koja je s
njom povezana. Ako tu vezu nemamo jasno matematički iskazanu, nije moguće dovoljno
precizno procijeniti učinak promjene neke ekonomske veličine. Primjerice, svakome je jasno
da povećanje cijene nekog proizvoda izaziva pad njegove potražnje. Ali, prava pitanja glase:
Koliko će se smanjiti potražnja ako cijenu povećam za npr. 5%? Kako će se promijeniti prihod
od prodaje? A kako dobit?
Funkcija je prikladno sredstvo za opisivanje odnosa među ekonomskim veličinama. Ovdje
nam je cilj obnoviti i učvrstiti razumijevanje funkcije i s njom povezanih pojmova. Posebno je
važno razumjeti pojam promjenljive veličine, tj. varijable.
Primjer 2.1 Linearni funkcijski odnos
Pretpostavimo da se u nekom gradu cjenik taksi usluga sastoji od samo dvije stavke:
Start: 30 kn
Prijevoz po km: 6 kn
U tablici su navedeni podaci o zadnjih osam vožnji u
tom gradu. Uočite da brojevi koji predstavljaju duljine
vožnje variraju. To je razlog zašto možemo reći da je
„duljina vožnje“ varijabla. Duljina vožnje u
kilometrima neke buduće vožnje može biti bilo koja u
nekim razumnim granicama i ne ovisi o nekoj drugoj
varijabli, stoga kažemo da je riječ o nezavisnoj
varijabli. Cijene vožnje, navedene u drugom stupcu,
također variraju – dakle i “cijena vožnje” je varijabla.
Međutim, cijene vožnje ne variraju baš bilo kako. One
ovise o odgovarajućem broju iz prvog stupca, tj. o
duljini vožnje. Takvu promjenljivu veličinu nazivamo
zavisnom varijablom. Ako označimo oznakom x duljinu neke vožnje, a sa C(x) cijenu
takve vožnje, možemo vezu između duljine vožnje i njene cijene iskazati algebarskim
izrazom:
( ) 6 30 C x x = ÷ .
Dul ji na vožnje Ci jena vožnje
12 km 102 kn
20 km 150 kn
8 km 78 kn
5 km 60 kn
32 km 222 kn
18 km 138 kn
5 km 60 kn
25 km 180 kn
42
Provjerite jesu li svi parovi brojeva po retcima tablice u ovakvom odnosu.
Da bismo ustvrdili da su cijena vožnje i duljina vožnje u funkcijskom odnosu, moramo
se uvjeriti da se za svaku moguću duljinu vožnje može točno utvrditi cijena. Budući da
je na početku navedeni cjenik vrlo jasan, možemo zaključiti da se ovdje radi o
funkcijskom odnosu. Kažemo da je cijena vožnje funkcija duljine vožnje, tj. C je
funkcija od x.
U dobivenom algebarskom izrazu možemo prepoznati linearnu funkciju, pa kažemo
da je u ovom slučaju cijena vožnje linearna funkcija njene duljine.

Pojam promjenljive varijable i funkcijskog odnosa ćemo ilustrirati na još jednom primjeru.
Primjer 2.2 Nelinearni funkcijski odnos
Marica se odlučila prihvatiti organizacije jednodnevnog izleta s ručkom u prirodnom
ambijentu za studente svoje grupe. Cijena ručka iznosi 60 kn po osobi, a cijena
dnevnog najma autobusa s vozačem iznosi 2000 kn. Zamišljeno je da se ukupan
trošak podijeli na sve sudionike jednako. Kako odrediti cijenu po osobi?
Rješenje:
Nakon kraćeg razmišljanja, Marica je zaključila da ne može znati cijenu po osobi bez
da prethodno zna koliko se studenata za izlet prijavilo. Ovako je ona to formulirala:
„Cijena po osobi ovisi o broju prijavljenih studenata.“
Ako potražite u gornjoj rečenici izraze koji se odnose na neku količinu (broj, novčani
iznos, i sl.), pronaći ćete ih u potcrtanim dijelovima:
„Cijena po osobi ovisi o broju prijavljenih studenata.“
I jedna i druga „količina“ mogu poprimiti različite vrijednosti, tj. mogu varirati - stoga
je riječ o varijablama. Iako bismo mogli nastaviti razmatranje i koristeći pune izraze za
navedene varijable, radi praktičnosti varijablama se dodjeljuju kratke oznake. Za
nezavisnu varijablu je to najčešće x, ili neko slovo uobičajeno za određene vrste
varijabli (npr. p za cijenu, q za količinu, ...). Napravimo to za naše varijable:
x – broj prijavljenih studenata
C – cijena po osobi
Ako sada zamijenimo u promatranoj rečenici nazive varijabli njihovim skraćenim
oznakama, dobit ćemo sljedeću tvrdnju:
C ovisi o x.
Dakle, x odnosno broj prijavljenih studenata, je nezavisna varijabla, a C (cijena po
osobi) je zavisna varijabla. Da nas zanima na koji način C ovisi o x, naznačit ćemo
jednostavnim zapisom iz kojeg se jasno vidi što držimo nezavisnom varijablom, a što
zavisnom:
C(x).
Da bismo došli do algebarskog izraza (formule) koji opisuje promatranu zavisnost,
prvo ćemo izračun cijene po osobi provesti za neki određeni broj prijavljenih
studenata. Neka to bude npr. 10:
43
10
10
2000 60
( ) 260
Trošak autobusa ručkova
Cijena po osobi
studenata
kn kn
C kn po osobi
10
10
10
÷
=
÷ ⋅
= =


Sada izračun istovjetan gornjemu, provodimo za x studenata i to tako da broj 10
zamijenimo slovom x na svim mjestima u izračunu:

2000 60 2000 60 2000
( ) 60
x x
C x
x x x x
÷ ⋅ ⋅
= = ÷ = ÷
.
Izračunom cijene po osobi za neki neodređeni broj prijavljenih studenata x zapravo
smo definirali funkciju – pridruživanje kojim se svakom mogućem broju prijavljenih
studenata pridružuje iznos u kunama koji predstavlja cijenu izleta po osobi
(studentu). Kažemo da je cijena izleta po osobi funkcija broja prijavljenih studenata.
Pravilo prodruživanja određeno je formulom:
2000
( ) 60 C x
x
= ÷
.
U nastavku iznosimo formalnu definiciju funkcije, te definicje nekih pojmova usko povezanih
sa funkcijama.
Definicija funkcije



Dakle, funkcija je preslikavanje izmedu dva skupa (domene i kodomene) koje svakom
elementu prvog skupa (domene) pridružuje točno jedan element drugog skupa (kodomene).
Relacija koja nekom elementu pridružuje dva ili više elemenata drugog skupa nije funkcija.
Napomenimo da funkcija dozvoljava da se dva različita elementa domene preslikaju u isti
element kodomene.
A
B f
x
y
Definicija funkcije
Neka su A i B neprazni skupovi. Neka je svakom elementu x A ∈ pridružen točno jedan
element y B ∈ . Kaže se da je tim pridruživanjem definirana funkcija : f A B → i pišemo
( ) f x y = .
Skup A zove se domena ili područje definicije funkcije f , a skup B kodomena funkcije f .
Domenu funkcije f označavamo još i sa ( ) D f ili
f
D .

44
Općenito, odnos između vrijednosti dviju varijabli može se odrediti kao funkcija ako
vrijednost jedne varijable jednoznačno određuje vrijednost druge.
Zadavanje funkcije
Funkcija je zadana ako je zadana njezina domena, kodomena i pravilo pridruživanja
(postupak pomoću kojeg se svakom elementu domene pridružuje jedinstveni element
kodomene).
Funkciju možemo zadati:
• nabrajanjem parova pridruženih elemenata (npr. u tablici)
• grafički
• algebarski (pomoću formule)
Prvi način zadavanja je nepraktičan ako elemenata domene ima previše.
Primjer 2.3 Algebarski zadana funkcija
2
: , ( ) 1 f f x x → = + » » .
Dakle, da bismo zadali funkciju naveli smo domenu i kodomenu, te pravilo pridruživanja.
Varijablu x zovemo argument funkcije, a f(x) je vrijednost funkcije. Gornje pravilo
pridruživanja može se zapisati i u obliku jednadžbe:
2
1 y x = + . Tada x zovemo nezavisnom
varijablom, a y zavisnom.
U gornjem primjeru je zadana realna funkcija realne varijable. Tako zovemo one funkcije
kojima su domena i kodomena neki podskupovi skupa ℝ. U našim primjerima će to biti
uglavnom intervali od ℝ.
U daljnjem tekstu ćemo, ako nije drugačije naznačeno, podrazumijevati da govorimo o
realnim funkcijama realne varijable.
Graf funkcije
Graf funkcije f je skup točaka ( , ) x y ravnine čije koordinate zadovoljavaju jednadžbu
( ) y f x = .


x
y

x
( ) f x
f
Γ
( , ) x y
45
x
y
-2 -1 1 2 3 4 5 6 7
-3
-2
-1
1
2
3
4
5
6
7
0
Graf funkcije f možemo definirati i na ovaj način: { } ( , ( )) : ( )
f
x f x x D f Γ = ∈ .
Linearna funkcija
Primjer 2.4 Linearna funkcija i njen graf
Nacrtajte graf funkcije
1
: , ( ) 3
2
f f x x → = − + » » .

Rješenje:
Općenito, graf linearne
funkcije ( ) f x ax b = + je
pravac čija je jednadžba
y ax b = + . Kao što je već
objašnjeno u poglavlju 1.8.,
dovoljno je odrediti
koordinate dviju točaka
koje pripadaju grafu
funkcije
1
( ) 3
2
f x x = − + , tj.
pravcu
1
3
2
y x = − + .
( , ( ))
(0, (0)) (0, 3)
(4, (4)) (4,1)
x f x
f
f



Koeficijente
1
2
a = − i 3 b = još nazivamo i parametrima funkcije. Tako je linearna funkcija
određene sa dva parametra. Prisjetimo se značenja broja a, tj. koeficijenta smjera: on
predstavlja promjenu vrijednosti funkcije f koji odgovara porastu varijable x za 1. Budući da
će nam linearna funkcija često služiti za približno opisivanje veze između nekih ekonomskih
veličina, poznavanje značenja koeficijenta a će nam pomoći da opisanu vezu bolje
sagledamo.
Primjer 2.5 Konstantna funkcija
Zadana je funkcija:
: , ( ) 2 f f x → = » » . Odredite
( 6) f − i nacrtajte njen graf.

Rješenje:
Budući da zadana funkcija svakom
realnom broju pridružuje broj 2, jasno
je da je i ( 6) 2 f − = . Graf ove funkcije
je pravac koji je paralelan sa osi
apscisa i prolazi točkom (0,2).
x
y
-5 -4 -3 -2 -1 1 2 3 4 5 6 7 8
-4
-3
-2
-1
1
2
3
4
5
6
7
8
0
46

Primjer 2.6 Identiteta
Zadana je funkcija: : , ( ) f f x x → = » » . Nacrtajte njen graf.

Rješenje:
Identiteta je linearna funkcija koja svakom broju pridružuje isti taj broj. Stoga se njen
graf sastoji od točaka oblika (x,x), tj. radi se o pravcu koji prolazi ishodištem i
raspolavlja 1. i 3. kvadrant koordinatnog sustava.

x
y
-2 -1 1 2 3 4 5 6 7
-3
-2
-1
1
2
3
4
5
6
7
0

Nultočka funkcije
Nultočka neke funkcije je svaki broj za koji funkcija ima vrijednost 0. Dakle, neki broj
0
x je
nultočka funkcije f ako vrijedi
0
( ) 0 f x = . Neke funkcije nemaju nultočku, a neke ih imaju i
više od jedne.
Budući da se sve točke čija je ordinata jednaka 0 nalaze na osi apscisa (tj. x-osi), u grafičkom
smislu nultočka je apscisa tj. 1. koordinata točke u kojoj graf funkcije siječe x-os. Uvjerite se
pomoću grafa da funkcija iz gornjeg primjera ima nultočku 6 x = .
Budući da zapravo tražimo x za koji funkcija ima vrijednost 0, nultočke funkcije f
određujemo postavljanjem i rješavanjem jednadžbe:
( ) 0 f x = .
Primjer 2.7 Nultočke kvadratne funkcije
Odredite nultočke funkcije:
2
: , ( ) 4 3 f f x x x → = − + » »
Rješenje:
Izjednačavanjem funkcije sa 0, dobiva se kvadratna jednadžba koju rješavamo po
odgovarajućoj formuli:
47
2
2
1,2 1 2
( ) 0
4 3 0
4 4 16 4 3 4 2
2 1 1, 3
2 2 2
f x
x x
b b ac
x x x
a
=
− + =
− ± − ± − ⋅ ±
= = = = ± ⇒ = =

Dakle, ova funkcija ima dvije nultočke. Uvjerite se da vrijedi: (1) (3) 0 f f = = .
Kompozicija funkcija
Neka su B A f → : i C B g → : dvije funkcije. Kompozicija funkcija f i g je funkcija
C A f g → : ,
)) ( ( ) )( ( x f g x f g =



Funkcija f preslikava element x u element f(x). Dobiveni element f(x) funkcija g preslikava u
element g(f(x)). Funkciju koja izravno preslikava element x u element g(f(x)) označavamo sa
) )( ( x f g .
Da bi bilo moguće komponirati ove dvije funkcije, domena funkcije g mora sadržavati sliku,
tj. skup funkcijskih vrijednosti funkcije f .
Primjer 2.8 Kompozicija funkcija
Zadane su funkcije: 1 2 ) ( , : − = → x x f R R f i
3
) ( , : x x g R R g = → . Odredite
funkcije ) )( ( x g f i ) )( ( x f g .

Rješenje:
Prvo funkcija g broj x preslikava u
3
x , a onda funkcija f sa
3
x radi ono što inače radi
sa x – množi brojem 2 i umanjuje dobiveni umanožak za 1:
1 2 ) ( )) ( ( ) )( (
3 3
− = = = x x f x g f x g f .
Prvo funkcija f broj x preslikava u 1 2 − x , a onda funkcija g sa 1 2 − x radi ono što
inače radi sa x – potencira na treću potenciju:
( )
3
1 2 ) 1 2 ( )) ( ( ) )( ( − = − = = x x g x f g x f g .
Uočimo da ove dvije kompozicije funkcija nisu jednake, tj. da nije svejedno koja
funkcija djeluje prva, a koja druga po redu.

A
B C
f(x) x
g(f(x)
f g
g o f
)) ( ( x f g
48
Inverzna funkcija
Primjer 2.9 Konverzija kilometara u nautičke milje
Pretpostavimo da je poznata formula za pretvorbu udaljenosti izražene u nautičkim
miljama u udaljenost izraženu u kilometrima: x x K ⋅ = 852 , 1 ) ( , gdje je x udaljenost u
nautičkim miljama. Treba naći formulu za pretvorbu udaljenosti izražene u
kilometrima u udaljenost iskazanu nautičkim miljama.
Rješenje:
Označimo za početak ) (x K sa y. Iz dobivene jednadžbe x y ⋅ = 852 , 1 , treba izraziti
varijablu x:
852 , 1
y
x = . Zamjenom naziva nezavisne varijable (x uzmjesto y), te
zavisne (N(x) umjesto x), dobiva se konačan oblik tražene formule za pretvorbu:
x x N ⋅ =
852 , 1
1
) ( , tj. x x N ⋅ = 54 , 0 ) ( .
Ako u zadatku zadanu formulu shvatimo kao funkciju koja «miljama pridružuje kilometre», u
rješenju smo dobili tzv. inverznu funkciju koja «kilometre pretvara opet u milje».
Općenito se za svaku funkciju f
određenu svojim pravilom pridruživanja
koje opisuje na koji način varijabli x
pridružujemo varijablu y, možemo pitati
postoji li pravilo g koje određuje na koji
način varijabli y pridružiti varijablu x.

Ukoliko postoji takva funkcija, kažemo da funkcija f ima inverznu funkciju koju označavamo
sa
1
f

.
Primjer 2.10 Inverzna funkcija
Odredite inverznu funkciju ako je
: , ( ) 2 4 f R R f x x → = + .
Nacrtajte grafove obiju funkcija i
uvjerite se da su simetrični s
obzirom na pravac y x = .
Rješenje:
2 4 2 4
4 1
2
2 2
y x x y
y
x x y
= + ⇒ = − ⇒

= ⇒ = −

Zamjenom naziva varijabli (x
uzmjesto y i
1
( ) f x

umjesto x)
dobivamo traženu funkciju:

1
1
( ) 2
2
f x x

= − .
x
y
-6 -5 -4 -3 -2 -1 1 2 3 4 5 6 7
-6
-5
-4
-3
-2
-1
1
2
3
4
5
6
7
0
x y
A
B
f
g
49
Primjer 2.11
Provjerite je li funkcija [ ) : 0, , ( ) g g x x ∞ = inverz funkcije
[ )
2
: 0, , ( ) f f x x ∞ = .
Rješenje:
Treba pokazati da je ( ( )) g f x x = :
2
( ( )) ( ) g f x f x x x = = =

Rast i pad funkcije
Često nas kod neke ekonomske funkcije zanima što se događa s njenim vrijednostima ako se
povećava vrijednost nezavisne varijable. Stoga ćemo ovdje definirati i usvojiti pojam rastuće,
odnosno padajuće funkcije.

Rastuća i strogo rastuća funkcija
Za funkciju f kažemo da je rastuća na nekom intervalu I ⊂ » ako vrijedi:
1 2 1 2 1 2
Ako su , takvi da je , onda vrijedi ( ) ( ) x x I x x f x f x ∈ < ≤ .
Za funkciju f kažemo da je strogo rastuća na nekom intervalu
I ⊂ »
ako vrijedi:
1 2 1 2 1 2
Ako su , takvi da je , onda vrijedi ( ) ( ) x x I x x f x f x ∈ < <
.
x
y

Dakle, funkcija je strogo rastuća ako porastu nezavisne varijable odgovara i porast
vrijednosti funkcije. Ponekad skraćeno kažemo rastuća funkcija misleći pritom na
strogo rastuću.
1
x
2
x
1
( ) f x
2
( ) f x
50

Primjer 2.12 Rastuća ili padajuća funkcija
Za navedene funkcije treba odrediti jesu li rastuće ili padajuće:
a) ( ) 2 500 f x x = −
b) ( ) 5 3 f x x = − +
c)
1
( ) 2 f x
x
= +
d)
2
( ) f x x =

Rješenje:
a) Budući da se radi o linearnoj funkciji, odgovor ćemo saznati iz predznaka
koeficijenta smjera. Budući da je za ovu funkciju on pozitivan i jednak 2, to
znači da povećanje x-a za 1 dovodi do povećanja vrijednosti funkcije (i to za 2)
– dakle, radi se o rastućoj funkciji.
b) Ovdje zaključujemo da se radi o padajućoj funkciji jer je također linearna, ali
sa negativnim koeficijentom smjera.
Padajuća i strogo padajuća funkcija
Za funkciju f kažemo da je padajuća na nekom intervalu
I ⊂ »
ako vrijedi:
1 2 1 2 1 2
Ako su , takvi da je , onda vrijedi ( ) ( ) x x I x x f x f x ∈ < ≥
.
Za funkciju f kažemo da je strogo padajuća na nekom intervalu
I ⊂ »
ako
vrijedi:
1 2 1 2 1 2
Ako su , takvi da je , onda vrijedi ( ) ( ) x x I x x f x f x ∈ < >
.
x
y

Dakle, funkcija je strogo padajuća ako porastu nezavisne varijable odgovara smanjenje
vrijednosti funkcije. Ponekad skraćeno kažemo padajuća funkcija misleći pritom na
strogo padajuću.

2
( ) f x
1
( ) f x
1
x
2
x
51
c) Ukoliko u ovu funkciju uvrštavamo sve veće vrijednosti varijable x, vrijednost
funkcije će biti sve manja budući da je razlomak
1
x
sve manji. Uvjerite se da
ovo vrijedi i za pozitivne i za negativne vrijednosti x-a.
d) Ako uvrštavamo samo pozitivne brojeve u funkciju, dobivat ćemo sve veće
vrijednosti kako uvrštavamo veće x-eve. Međutim, za negativne vrijednosti
varijable x, vrijednosti funkcije padaju kako se približavamo nuli s lijeve strane
brojevnog pravca. Dakle, ova funkcija je padajuća na intervalu ( ) , 0 −∞ , a
rastuća na intervalu
[ ) 0, +∞ . U ovo se možete lako uvjeriti ako nacrtate graf
ove funkcije.
Funkcija { } : , ( ) f R c f x c → = naziva se konstantna funkcija. Radi se o preslikavanju koje
svakom realnom broju pridružuje realan broj c.
Kvadratna funkcija
Opći oblik kvadratne funkcije je:
2
( ) ( , , , 0) f x ax bx c a b c R a = + + ∈ ≠ .
Koeficijente a,b,c redom zovemo koeficijent kvadratnog člana, linearni koeficijent, te
slobodni koeficijent.
Graf kvadratne funkcije je ravninska krivulja koju zovemo parabola.
• Ako je 0 a > , tada funkcija ima minimum (parabola je postavljena s tjemenom
nadolje)
• Ako je 0 a < , tada funkcija ima maksimum (parabola je postavljena s tjemenom
nagore)

Skiciranje grafa kvadratne funkcije

1. Određujemo nultočke rješavanjem jednadžbe ( ) 0 f x = , tj.
2
0 ax bx c + + = .
2
1,2
4
2
b b ac
x
a
− ± −
=
Dobivene vrijednosti ucrtavamo na x-osi koordinatnog sustava.
2. Određujemo koordinate tjemena po formuli
2
4
, ,
2 4 2 2
b ac b b b
T ili T f
a a a a
| | − | | | |
− − −
| | |
\ ¹ \ ¹ \ ¹
.
Ako postoje nultočke i izračunate su, koristimo se simetričnošću parabole s obzirom
na pravac koji prolazi tjemenom i okomit je na os apscisa, te koordinate tjemena
određujemo ovako:
1 2 1 2
,
2 2
x x x x
T f
| + + | | |
| |
\ ¹ \ ¹
.
Tjeme označavamo u koordinatnom sustavu, te zatim skiciramo parabolu koja prolazi
trima dosad određenim točkama.
3. Za uredniju skicu dobro je odrediti još poneku pomoćnu točku koja pripada grafu
naše funkcije.
52

Primjer 2.13 Skiciranje grafa kvadratne funkcije
Nacrtati graf funkcije ( )
2
4 3 f x x x = − + .

Rješenje:
1) Nultočke:
1, 2
4 16 12
2
x
± −
=
1 2
1 , 3 x x = =

2) Tjeme:

( )
3 1 3 1
,
2 2
2, 1
T f
T
| + + | | |
| |
\ ¹ \ ¹


3) Pomoćne točke: (0,3), (4,3),
(-1,8), (5,8), ...




Podjela realnih funkcija realne varijable
Funkcije dijelimo prema analitičkom obliku u dvije skupine:
• algebarske – nad argumentom funkcije se izvode algebarske operacije zbrajanja,
oduzimanja, množenja, dijeljenja i potenciranja racionalnim brojem. Algebarske
funkcije dijelimo na racionalne i iracionalne. Racionalne su one kod kojih se
argument potencira samo s cijelim brojem, dakle nema korijena.
• transcedentne – naziv za funkcije koje nisu algebarske (eksponencijalne,
logaritamske, trigonometrijske, ciklometrijske,...)
Primjer racionalne funkcije je polinom n-tog stupnja, tj. funkcija oblika:
1
1 1 0
( ) ...
n n
n n
f x a x a x a x a


= + + + +
gdje su
0 1
, ,..., , 0
n n
a a a a ∈ ≠ » .
Već smo upoznali svojstva polinoma prvog stupnja ( ) f x ax b = + , i polinoma drugog stupnja
2
( ) f x ax bx c = + + .
Primjer 2.14 Kubna funkcija (polinom trećeg stupnja)
Treba nacrtati graf funkcije ( )
3 2
1
3 1
9
f x x x x = − + − .
Rješenje:

x
y
-2 -1 1 2 3 4 5 6 7
-3
-2
-1
1
2
3
4
5
6
7
0
53
Napomena: Crtanje grafa ove
funkcije zahtijeva poznavanje nekih
tehnika za određivanje
karakterističnih točaka neke
funkcije, kao i njenog tijeka.
Pokušajte nacrtati ovaj graf
određivanjem i ucrtavanjem velikog
broja njegovih točaka. Možete se
poslužiti i MS Excel tabličnim
kalkulatorom.





Primjer 2.15 Iracionalna funkcija
Treba odrediti domenu i nacrtati graf funkcije ( ) 20 f x x = − .
Rješenje:
Budući da se radi o realnoj funkciji, domenu čine samo brojevi za koje izraz pod
korijenom nije negativan (korijen negativnog broja nije realan broj, nego
kompleksan).
( ]
20 0 20
( ) , 20
x x
D f
− ≥ ⇒ ≤
⇒ = −∞

Graf nacrtajte opet pomoću većeg broja njegovih točaka, vodeći računa da vrijednosti
funkcije računate samo za x-eve iz domene. Prvo odredite točke sa cjelobrojnim
koordinatama.

x
y
-5 -4 -3 -2 -1 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
-4
-3
-2
-1
1
2
3
4
5
6
7
8
0


x
y
-5 -4 -3 -2 -1 1 2 3 4 5 6 7 8
-4
-3
-2
-1
1
2
3
4
5
6
7
8
0
54
Eksponencijalna funkcija
Funkciju ( ) : 0, f → ∞ R oblika ( )
x
f x a = , gdje je 0, 1 a a > ≠ nazivamo eksponencijalnom
funkcijom s bazom a.
Njena svojstva su:
1)
0
(0) 1 f a = = . To znači da graf svake eksponencijalne funkcije prolazi točkom (0,1).
2) ( ) 0 f x > na cijeloj domeni. Dakle, graf eksponencijalne funkcije uvijek se nalazi iznad
x-osi. Slika funkcije: { } ( ) ( ) ( ) : 0, S f f x x = ∈ = +∞ R
3) Ako je 1 a > tada eksponencijalna funkcija raste na cijeloj domeni. Rast je „brži“ što je
broj a veći.
4) Ako je 1 a < tada eksponencijalna funkcija pada na cijeloj domeni. Pad je „brži“ što je
broj a manji.

Primjer 2.16 Eksponencijalna funkcija
Nacrtajte graf funkcije ( ) 2
x
f x = . Uvjerite se da vrijede gore navedena svojstva.
Rješenje:

Ucrtati ćemo
sljedeće točke:

x f(x)
-2 ¼
-1 ½
0 1
1 2
2 4
3 8




Logaritamska funkcija
Funkciju ( ) : 0, f ∞ →R oblika ( ) log
a
f x x = , gdje je 0, 1 a a > ≠ nazivamo logaritamskom
funkcijom. Radi se o inverznoj funkciji eksponencijalne funkcije ( ) : 0, g → ∞ R , ( )
x
g x a = .
Neka njena svojstva su:
1) (1) log 1 0
a
f = = . To znači da graf logaritamske funkcije prolazi točkom (1,0).
2) Ako je 1 a > tada logaritamska funkcija raste na cijeloj domeni.
3) Ako je 1 a < tada eksponencijalna funkcija pada na cijeloj domeni.
x
y
-6 -5 -4 -3 -2 -1 1 2 3 4 5 6
-4
-3
-2
-1
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
0
55
Primjer 2.17 Logaritamska funkcija
Nacrtajte graf funkcije ( )
2
log f x x = . Uvjerite se da vrijede gore navedena svojstva.
Rješenje:

Kako bismo ucrtali krivulju, poslužit ćemo se sljedećim točkama:


















Baza logaritamske funkcije ovdje je 2, pa se radi o funkciji inverznoj onoj iz
prethodnog primjera. Stoga su vrijednosti argumenta jedne funkcije jednake
vrijednostima druge funkcije – uvjerite se usporedbom tablica.
x f(x)
¼ -2
½ -1
1 0
2 1
4 2
8 3
x
y
-2 -1 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
-6
-5
-4
-3
-2
-1
1
2
3
4
5
6
0
56

Zadaci za vježbu
1. Serviser kućanskih aparata naplaćuje dolazak u kuću 50 kn, a svaki sat rada naplaćuje
75 kn. Zapišite funkciju koja izražava cijenu popravka ovisno o vremenu utrošenom
na popravak aparata.
2. Nalazi li se točka (4,5) na grafu funkcije
x
x f
8
2 ) ( + = ?
3. Je li funkcija
x
x f
8
2 ) ( + = padajuća ili rastuća? Koja je njena domena?
4. Odredite domenu funkcije x x f − = 30 ) ( .
5. Odredite nultočke funkcije 2 5 , 3 ) (
2
− − = x x x f .

6. Prikažite grafički funkcije. Svakoj funkciji računski i grafički odredite nultočke.
a) 1
2
1
− = x y
b) 3 3 + − = x y
c) x y
2
3
− =
d) 2 − = y
e) 2 2
2
+ = x y
f) x x y 6 2
2
+ =
g) 4
2
1
2
+ + − = x x y
7. Grafički su prikazane dvije linearne funkcije. Odredite njihove algebarske izraze.











8. Nacrtajte grafove funkcija
x
x f |
¹
|

\
|
=
2
1
) ( i x x f
5 , 0
log ) ( = .
9. Treba odrediti koji od nacrtanih grafova pripada kojoj linearnoj funkciji.
2
3
2
) (
1
− − = x x f , 3 3 ) (
2
+ = x x f , 3
2
3
) (
3
− = x x f , 3 ) (
4
+ − = x x f
57


10. Nacrtajte graf linearne funkcije b ax x f + = ) ( ako je 6 ) 3 ( , 2 ) 1 ( = − = − f f . U kojoj
točki graf funkcije siječe os y ? Koliki je nagib te funkcije?
11. Na slici su dani grafovi kvadratnih funkcija:
1 ) (
2
1
+ = x x f , 1 3 ) (
2
2
+ = x x f , x x x f 3 ) (
2
3
− − = , 14
2
10
2
1
) (
2
4
− + − = x x x f
Koji graf pripada kojoj funkciji?


58

2.2. Funkcije u ekonomiji
Primjer 2.18
Zamislite poduzetnika kojemu su se povećali troškovi proizvodnje, primjerice radi
poskupljenja sirovina. Ukoliko želi da mu dobit ostane na istoj razini, on na to
povećanje troškova mora nekako reagirati. Može pokušati sniziti troškove
proizvodnje. Može, umjesto toga, razmisliti o povećanju cijena sa željom da poveća
prihod. Međutim, povećanje cijena može izazvati i suprotan učinak, tj. smanjenje
prihoda. Naime, za očekivati je da se potražnja (prodaja) nešto smanji radi povećanja
cijena, ali što ako se smanji previše? Time pi povoljan učinak povećanja cijena na
prihod bio poništen, te bi prihod bio niži nego prije. Možda bi trebao smanjiti cijenu?
Ili povećati proizvodnju? Ako želi donijeti dobru odluku, morao bi što točnije znati
kakav učinak će neka od razmatranih promjena imati na ostale važne veličine
(potražnja, prihod, troškovi,...), odnosno mora znati u kakvom su one odnosu. Idealno
bi bilo da te odnose može opisati matematičkim izrazima.
Kao što gornji primjer ilustrira, za potrebe ekonomske analize potrebno je veze
međuzavisnosti ekonomskih veličina odrediti kao funkcijske veze. To znači da ćemo utjecaj
jedne varijable na drugu opisati algebarskim izrazom, odnosno funkcijom. Osnovni cilj je
predstaviti koristi od modeliranja odnosa promatranih ekonomskih veličina funkcijama.
Stoga će odnosi između ekonomskih varijabli biti pojednostavljeni, odnosno često će biti
iskazani funkcijama koje mogu samo približno poslužiti opisivanju realnih odnosa.
U ovom poglavlju navodimo nekoliko primjera često promatranih funkcija u ekonomskim
analizama.
Funkcija ponude, funkcija potražnje
Funkcija potražnje ( ) q p izražava zavisnost količine tražene robe q o njenoj cijeni p . Iz
stvarnog okruženja znamo da povećanje cijene nekog proizvoda uzrokuje smanjenje
potražnje, pa očekujemo da je funkcija potražnje padajuća funkcija.
Zamislimo proizvođača povrća koji, između ostaloga, uzgaja brokulu. Ukoliko on poveća
cijenu, može očekivati pad potražnje tj. prodaje. Potencijalni kupci mogu se okrenuti i drugim
dobavljačima, ili možda nekim sličnim vrstama povrća.

Funkcija ponude
1
( ) q p izražava zavisnost količine ponuđene robe o cijeni p te robe. Ukoliko
se cijena neke robe na tržištu poveća, za očekivati je rast ponude, odnosno povećani interes
ponuđača. Stoga je funkcija ponude, definirana na ovaj način, rastuća.
Vratimo se opet na uzgajivača povrća: ako na tržištu dođe do povećanja cijene brokule, on
može u idućem ciklusu povećati njenu proizvodnju. Budući da će slično postupiti i ostali
proizvođači, doći će do povećanja ponude.
Na slobodnom tržištu, cijenu robe određuje odnos ponude i potražnje. Cijena pri kojoj se
ostvaruje ravnoteža ponude i potražnje, naziva se ravnotežna cijena, i određuje se iz
jednakosti
1
q q = , tj.
1
( ) ( ) q p q p = .
59
U idućim primjerima i zadacima ove funkcije će biti zadane. Nećemo isticati o kakvoj se robi
radi, a osim ako u zadatku to ne bude navedeno, neće nam biti važni ni vremenski okviri
ponude ili potražnje. U stvarnosti, potražnja je uvijek vezana za neko razdoblje, primjerice
dnevna potražnja, mjesečna, godišnja itd.
Također, količinu potražnje i ponude ćemo često izražavati samo brojčano. Na tržištu su to
možda komadi, kilogrami, litre, tone i sl.
Primjer 2.19
Zadane su funkcije ponude i potražnje:
1
20 40
( ) 10 70 , ( )
3 3
q p p q p p = − + = − .
Odredite cijenu pri ravnoteži ponude i potražnje.

Rješenje:
1
20 40
( ) ( ) 10 70 3
3 3
20 40 30 210
50 250 50
q p q p p p
p p
p p
= ⇒ − = − + ⋅
− = − +
= ⇒ =

Primjer 2.20 Funkcija ponude i funkcija potražnje
Funkcije ponude i potražnje neke robe dane su izrazima:
1
( ) 2 20 , ( ) 3 180 q p p q p p = − = − + .
a) Odredite domenu funkcije potražnje.
b) Odredite ravnotežnu cijenu robe.
c) Kolika je potražnja za cijenu 30?
d) Za koju cijenu počinje ponuda?
e) Za koje cijene je potražnja manja od 90?
f) Kod koje cijene će zaliha robe biti 50?
g) Nacrtajte (u istom koordinatnom sustavu) grafove obaju funkcija. Očitajte iz
grafičkog prikaza odgovore na sva prethodna pitanja.
Rješenje:
a) Domenu funkcije potražnje čine one cijene za koje je potražnju moguće odrediti.
Osim matematičkih ograničenja, kojih za linearnu funkciju nema, treba uzeti u obzir
da su i cijena i količina potražnje nenegativne veličine. Prema tome, tražimo rješenja
sustava nejednadžbi 0, 0 p q ≥ ≥ .
3 180 0 3 180 60 p p p − + ≥ ⇒ − ≥ − ⇒ ≤
Dakle, domena ove funkcije je:
[ ] 0, 60 p∈ .
b) Izjednačit ćemo ponudu i potražnju i riješiti dobivenu linearnu jednadžbu:
1
( ) ( ) 2 20 3 180
5 200 40
q p q p p p
p p
= ⇒ − = − +
= ⇒ =

c) U funkciju potražnje uvrštavamo količinu 30: (30) 3 30 180 90 q = − ⋅ + = .
d) Da bi odredili za koju cijenu počinje ponuda, naći ćemo nultočku funkcije ponude.
1
( ) 0 , 2 20 0 10 q p p p = − = ⇒ = .
60
e) Kao što kaže rečenica, postavit ćemo i riješiti nejednadžbu: ( ) 90 q p < .
3 180 90 , 3 90 30 p p p − + < − < − ⇒ > .
f) Zaliha se javlja kao razlika ponude i potražnje. U ovom slučaju ta razlika iznosi 50, pa
postavljamo jednadžbu:
1
( ) ( ) 50 q p q p − = .
2 20 ( 3 180) 50 50 p p p − − − + = ⇒ = .
g) Obje funkcije su linearne, što znači da im je graf pravac. Za nacrtati grafove, trebamo
za svaku funkciju dvije točke koje pripadaju njenom grafu. Te točke prvo određujemo
za funkciju potražnje i to na način da odredimo određene točke: Odsječak na osi
ordinata uvrštavanjem 0 p = , i cijenu pri kojoj potražnja prestaje uvrštavanjem 0 q = .
Time smo ujedno i odredili izgled koordinatnog sustava, tj. duljinu jedinične dužine na
svakoj osi. Tako je vidljivo da nam na ordinati ne trebaju brojevi veći od 180, budući
da je to iznos najveće potražnje. Domena funkcije potražnje je interval
[ ] 0, 60 p ∈ pa
nas ne zanimaju ni cijene
veće od 60.
Grafove prikazujemo u I kvadrantu,
budući da su cijena, ponuda i
potražnja pozitivne veličine.

p
q
10 20 30 40 50 60 70 80
10
20
30
40
50
60
70
80
90
100
110
120
130
140
150
160
170
180
190
200
0


Primjer 2.21
U nekoj trgovini je funkcija dnevne potražnje nekog proizvoda dana sa
( ) 50 300 q p p = − + . Funkcija dnevne ponude je slijedeća:
1
( ) 50 100 q p p = + .
Pretpostavimo da se proizvod traži ravnomjerno tijekom cijelog dana.
a) Koju cijenu treba postaviti da bi svi dnevno nabavljeni proizvodi bili prodani?

p q p q
1



0 180 10 0

60 0 40 60
61
b) Za koju cijenu će se svi nabavljeni proizvodi prodati u prve
3
5
radnog vremena?
c) Odredite na grafu područje cijena za koje je potražnja veća od 200.

Rješenje:
a) Treba dakle naći cijenu kod koje su ponuda i potražnja jednake:
50 300 50 100 100 200 2 p p p p − + = + ⇒ − = − ⇒ = .
b) Uz pretpostavku ravnomjerne potražnje tijekom cijelog dana, ovo zapravo znači da
ponuda iznosi
3
5
dnevne potražnje, pa postavljamo jednadžbu:
1
3
5
q q = ⋅ .
( )
3
50 100 50 300
5
50 100 30 180
80 80 1.
p p
p p
p p
+ = − +
+ = − +
= ⇒ =


c) Tražimo cijene za koje se graf
funkcije potražnje nalazi iznad
pravca koji je paralelan s p-osi, a
prolazi točkom (0,200). Na slici je
taj pravac u sivoj boji. Iz slike se
također vidi da je potražnja veća
od 200 za cijene od 0 do 2 , dakle
[ ) 0, 2 p∈ . To područje na osi p je
podebljano.




U dosadašnjim primjerima smo imali zadane funkcije potražnje i ponude. U realnom
okruženju se do takvih funkcija dolazi statističkim metodama temeljenim na bilježenju cijena
i odgovarajućih količina potražnje ili ponude. Slijede jednostavni primjeri.
Primjer 2.22 Određivanje parametara linearne funkcije potražnje
Treba odrediti funkciju potražnje ako je poznato da uz cijenu 4 potražnja iznosi 100, a
uz cijenu 2 potražnja je 200. Pretpostavljamo da je funkcija potražnje linearna.

Grafičko rješenje se sastoji u tome da se u koordinatni sustav koji na osi apscisa ima
cijene, a na osi ordinata količinu potražnje, ucrtaju točke čije su koordinate ( ) 4,100 i
( ) 2, 200 . Pravac koji prolazi tim točkama grafički predstavlja traženu funkciju
potražnje.

p
1 2 3 4 5 6 7
100
200
300
400
0
62
Cijena
Potraznja
1 2 3 4 5 6 7 8
100
200
300
0


Rješenje pomoću formule. Ovaj problem je ekvivalentan problemu određivanja
jednadžbe pravca koji prolazi točkama (2, 200) i (4,100).
Dakle, zadane podatke predočili smo uređenim parovima ( )
1 1 2 2
( , ) i , x y x y . Sada te
vrijednosti uvrštavamo u formulu:
( )
( )
2 1
1 1
2 1
100 200
200 2
4 2
200 50( 2)
50 100 200
50 300
y y
y y x x
x x
y x
y x
y x
y x

− = −


− = −

− = − −
= − + +
= − +

Zamjenom x sa p, te y sa q, dobivamo funkciju potražnje: ( ) 50 300 q p p = − + .
Rješenje pomoću sustava jednadžbi. Budući da je naša funkcija potražnje linearna,
znamo da je njen oblik ( ) q p a p b = ⋅ + , gdje su a i b nepoznati parametri tražene
funkcije. Iz podataka danih u zadatku, znamo da je ta funkcija takva da vrijedi:
( )
( )
( )
,
2, 200 2
100
200
4 4 ,100
q a
a
p
b
p q
a
b
b
= ⋅ +
= ⋅
=
← +
⋅ +


Dakle, postavili smo sustav koji se sastoji od dviju jednadžbi sa dvije nepoznanice:
i a b . Njegovim rješavanjem dolazimo do nepoznatih parametara linearne funkcije
potražnje.
200 2
100 4
a b
a b
= ⋅ +
= ⋅ +


63
2 200
4 100
200 2
100 4 (200 2 )
100 2 200
2 100 50
200 2( 50) 300
a b
a b
b a
a a
a
a a
b b
+ =
+ =
= −
= + −
= +
= − ⇒ = −
= − − ⇒ =


Dakle, funkcija potražnje glasi: ( ) 50 300 q p p = − + . Lako je provjeriti ispunjava li ovaj
izraz uvjete zadane u zadatku.

Rješavanje postavljanjem sustava jednadžbi u kojemu su nepoznanice nepoznati parametri
funkcije, primjenjivo je na bilo koji oblik funkcije. Primjerice, ako je tražena funkcija
kvadratna, budući da ona ima tri parametra (koeficijenta), potrebno je 3 para podataka kako
bi se mogle formirati tri jednadžbe.
Primjer 2.23 Određivanje linearne funkcije ponude
Pretpostavimo da su ponuda i potražnja nekog proizvoda linearne funkcije cijene. Ako
je potražnja 20 kom. uz cijenu 3 kune, a ravnotežna cijena 7 kuna uz prodanih 12
komada, odredite funkciju potražnje. Kako glasi funkcija ponude za isti proizvod, ako
je poznata ponuda 11 uz cijenu 3 kune ?

Rješenje:
Funkciju potražnje, koja je oblika q ap b = + , određujemo postavljanjem sustava:

20 3
12 7
20 3
12 7 20 3 4 8 2 26
Dakle, 2 26 .
a b
a b
b a
a a a a b
q p
= ⋅ +
= ⋅ +
= −
= + − ⇒ = − ⇒ = − ⇒ =
= − +


Sada nam treba još funkcija ponude. Njen oblik je
1
q c p d = ⋅ + . Naizgled imamo
samo jedan par podataka:
1
3, 11 p q = = . No znamo da je za ravnotežnu cijenu
ponuda jednaka potražnji, a u zadatku stoji da za ravnotežnu cijenu 7 kuna potražnja
iznosi 12. Zaključujemo da je za cijenu 7 ponuda također jednaka 12, tj.:
1
(7) (7) 12 q q = = .
Postupkom koji je opisan u prethodnom primjeru, dobivamo:
1
1 41
4 4
q p = + .
Primjer 2.24 Ponuda i potražnja kao kvadratne funkcije
Funkcije ponude i potražnje nekog proizvoda glase:

2 2
1
1
0, 4 2, 5 , 2 30
2
q p q p p = − = − − + .
64
a) Nacrtajte grafove ovih funkcija.
b) Odredite ravnotežnu cijenu i pripadnu količinu prodane robe.
c) Za koje je cijene potražnja manja od 19,5?

Rješenje:
a) Skiciramo graf funkcije q
1

Računamo nultočke funkcije
2
1
0, 4 2, 5 q p = − .
2
2 2
1 2
0, 4 2, 5 0
2, 5 25 25 5 25 5
,
0, 4 4 4 2 4 2
p
p p p p
− =
= = ⇒ = = = − = −


Računamo koordinate tjemena:
1
5
0,
2
q
T
| |

|
\ ¹
.

Skiciramo graf funkcije q:
Računamo nultočke funkcije
2
1
2 30
2
q p p = − − + .
( )
2
2
1,2 1 2
1
2 30 0 2
2
4 60 0
4 16 240
10, 6 .
2
p p
p p
p p p
− − + = ⋅ −
+ − =
− ± +
= ⇒ = − =

Računamo koordinate tjemena: ( ) 2, 32
q
T − .

p
q
1 2 3 4 5 6 7
5
10
15
20
25
30
0


b) Određujemo ravnotežnu cijenu:
2 2
2 2
1
0, 4 2, 5 2 30 10
2
4 25 5 20 300
p p p
p p p
− = − − + ⋅
− = − − +

65
2
9 20 325 0 p p + − =
Rješavanjem ove kvadratne jednadžbe dobiju se rješenja:
1 2
7, 22 5. p i p ≈ − =
Budući da analizu provodimo samo za pozitivne cijene, odbacujemo negativno
rješenje ove jednadžbe i zaključujemo da je ravnotežna cijena 5.
Još moramo odrediti količinu prodane robe po toj cijeni:
( )
2
1
5 5 2 5 30 7, 5
2
q = − − ⋅ + = .
c) Ovdje postavljamo nejednadžbu 19, 5 q < .
( )
2
2
2
1
2 30 19, 5 2
2
4 60 39
4 21 0
p p
p p
p p
− − + < ⋅ −
+ − > −
+ − >


Radi se o kvadratnoj nejednadžbi, koju rješavamo tako što lijevu stranu nejednadžbe
promatramo kao funkciju, te skiciramo njen graf. Rješenje postavljenje nejednadžbe
je područje cijena za koje graf leži iznad osi p.
X
Y
-10 -9 -8 -7 -6 -5 -4 -3 -2 -1 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
-30
-25
-20
-15
-10
-5
5
10
15
20
25
30
0


U ovom slučaju je to interval ( ) ( ) , 7 3, −∞ − ∪ +∞ . Međutim, budući da su za naš
problem dolaze u obzir samo pozitivne cijene, zanima nas samo interval ( ) 3, +∞ . Ako
još uzmemo u obzir da potražnja prestaje za cijene veće od 6, konačno rješenje je
interval ( ) 3, 6 p∈ . Dakle, potražnja je manja od 19,5 za cijene od 3 do 6.
66

Funkcija ukupnih troškova, funkcija prosječnih troškova
Analiza troškova je važan dio poslovne analize. Kako bismo mogli planirati proizvodnju i
pripadajuće troškove, korisno je poznavati međusobni odnos obujma proizvodnje i troškova.
Ovdje iznosimo neke elementarne primjere primjene funkcija u analizi troškova.
Ukupni troškovi sastoje se od fiksnih i varijabilnih troškova proizvodnje. Fiksni troškovi su oni
koji ne ovise o obujmu, tj. o količini proizvodnje – postoje čak i kad proizvodnja stoji. Tipični
fiksni troškovi su plaće zaposlenika, najam prostora, najam ili amortizacija strojeva i sl.
Varijabilni troškovi ovise o količini proizvodnje, a dobivaju se kao umnožak prosječnih
varijabilnih troškova i količine proizvodnje. Prosječni varijabilni troškovi su najčešće troškovi
materijala i energije potrebnih za proizvodnju jedne jedinice količine proizvoda, npr. komada
ili kilograma.
Analizirajmo za primjer mjesečne troškove proizvodnje jednog postolarskog obrta.
Primjer 2.25 Proizvodnja cipela u postolarskom obrtu
Fiksni troškovi:
• Plaće za 2 zaposlenika, ukupno 20.000 kn
• Najam prostora, 5000 kn
• Otplata strojeva i pomagala, 3000 kn
• Licencna prava, 1000 kn
• Ostali fiksni troškovi, 1000kn
Varijabilni troškovi:
• Materijal potreban za izradu para cipela (više vrsta kože, ljepila, gumeni potplati,
konac, vosak, laštila...) – 230 kn po paru
• Utrošena energija (šivanje, grijanje kalupa,...) – približno 20 kn po paru cipela
Prikazat ćemo u tablici spomenute vrste troškova za tri slučaja različitog obujma
mjesečne proizvodnje, te u zadnjem stupcu prosječne troškove tj. troškove po jedinici
količine:
Količina
Q
Fiksni troškovi
F
T
Prosječni
varijabilni troškovi
Ukupni troškovi
v F
T T T = +
Prosječni troškovi
T T Q =
40 30.000 kn 250 kn/par 40.000 kn 1000 kn/par
60 30.000 kn 250 kn/par 45.000 kn 750 kn/par
80 30.000 kn 250 kn/par 50.000 kn 625 kn/par
U ovom primjeru je vidljivo da povećanjem obujma proizvodnje ukupni troškovi rastu,
a prosječni troškovi padaju.
Razmislite o ovim pitanjima:
a) Ako je uobičajena proizvodnja 60 pari mjesečno, kolika mora biti prodajna
cijena para cipela (bez PDV-a)?
67
b) Pretpostavimo da je postolar dobio ponudu novog kupca: lokalni salon
cipela bi naručivao 60 pari mjesečno, uz fiksnu otkupnu cijenu 540 kn.
Ukoliko bez dodatnih ulaganja postoji kapacite za proizvodnju dodatnih 60
pari, treba li postolar prihvatiti ovu ponudu?
c) Ako prihvati i počne suradnju već idućeg mjeseca, koliko novaca za idući
mjesec mora osigurati za pokrivanje troškova proizvodnje?
U ovakvim i sličnim analizama od velike su nam koristi sljedeće dvije funkcije:
Funkcija ukupnih troškova ( ) T Q izražava zavisnost ukupnih troškova o obujmu
proizvodnje Q. Obujam ili količina proizvodnje može biti izražena u tonama, kilogramima,
litrama, komadima i sl.
Funkcija prosječnih troškova ( ) T Q izražava troškove po jedinici količine proizvoda (komad,
kilogram ili sl. ), a u ovisnosti o obujmu proizvodnje. Prosječni ili jedinični troškovi pri nekoj
količini Q računaju se kao omjer ukupnih troškova i obujma (količine) proizvodnje:
( )
( )
T Q
T Q
Q
=
Iz ovakve funkcije možemo utvrditi npr. koliki će biti troškovi po komadu (ili nekoj drugoj
jedinici količine) ako je proizvedeno 100 komada nekog proizvoda, a koliki ako je
proizvedeno npr. 1800 komada istog proizvoda. Poznavanje ove zavisnosti vrlo je važno za
različite ekonomske analize. Posebno je neophodno poznavati odnos količine proizvodnje i
prosječnih troškova u određivanju prodajne cijene proizvoda.
Odgovorimo sada na postavljena pitanja iz primjera proizvodnje cipela.
Rješenje:
Prvo ćemo odrediti funkciju ukupnih troškova, a zatim funkciju prosječnih troškova.
Za izračunati ukupan trošak za neku količinu prouizvodnje, treba tu količinu pomnožiti
sa prosječnim varijabilnim troškovima od 250 kn, te tome dodati fiksne troškove
iznosa 30.000 kn. Prema tome, funkcija ukupnih troškova glasi:
( ) 250 30.000 T Q Q = + .
Funkciju prosječnih troškova dobit ćemo dijeljenjem funkcije ukupnih troškova sa
količinom:
( ) 250 30.000
( )
T Q Q
T Q
Q Q
+
= = .
Radi boljeg uvida u strukturu prosječnih troškova, zapisat ćemo gornju funkciju
ovako:
30.000
( ) 250 T Q
Q
= + .
a) Prodajna cijena para cipela mora pokriti troškove njegove proizvodnje ili biti od
njih veća. Trebaju nam, dakle, prosječni troškovi pri proizvodnji 60 pari:
30.000
(60) 250 750
60
T kn = + = .
68
b) Iako se otkupna cijena novog kupca čini niska, treba provjeriti može li se ona
postići na temelju veće količine proizvodnje koja sada iznosi ukupno 120 pari
cipela mjesečno:
30.000
(120) 250 500
120
T kn = + = . Dakle, ponuda se može prihvatiti.
c) Ovdje nas zanimaju ukupni troškovi proizvodnje za razinu proizvodnje od 120
pari cipela:
(120) 250 120 30.000 60.000 T kn = ⋅ + = .
Prikažimo ove dvije funkcije grafički, te analizirajmo kretanje i ukupnih i prosječnih
troškova s obzirom na količinu proizvodnje:
Q
T
10 20 30 40 50 60 70 80 90 100 110 120 130 140 150
10000
20000
30000
40000
50000
60000
70000
80000
0

Q
T/ Q
10 20 30 40 50 60 70 80 90 100 110 120 130 140 150
100
200
300
400
500
600
700
800
900
1000
1100
1200
1300
1400
1500
1600
1700
1800
1900
2000
0


69
Kao što možemo vidjeti i iz algebarskog izraza i iz grafa, funkcija ukupnih troškova je rastuća
funkcija, a funkcija prosječnih troškova je padajuća.
Kako bi malo pojasnili zbog čega je funkcija prosječnih troškova padajuća, pogledajmo
njihovu strukturu:
Količina Prosječni troškovi
30 250+30.000/30= 250+1000=1250
60 250+30.000/60= 250+500=750
100 250+30.000/100= 250+300=550
150 250+30.000/150= 250+200=450

Primjećujemo da u prosječnim troškovima imamo uvijek jednaki dio od 250 kn, te jedan dio
koji se smanjuje porastom količine proizvodnje. Taj dio predstavlja tzv. prosječne fiksne
troškove, tj. doprinos svake jedinice pokriću fiksnih troškova. Razumljivo je da ako proizvoda
ima sve više, da je iznos kojim svaki od njih mora doprinositi pokrivanju fiksnih troškova sve
manji.
Iz gornje tablice i iz grafa funkcije prosječnih troškova vidljivo je da oni, iako se smanjuju
porasdtom količine proizvodnje, nikad ne mogu biti manji od 250 kn. Logično, budući da 250
kn predstavlja iznos materijala i energije potrebnih za izradu para cipela.
Pravci kojima se graf funkcije približava ali ih nikad ne siječe, zovu se asimptote. Graf funkcije
T ima ih dvije - os ordinata (jer funkcija nije definirana za Q=0), i pravac 250 T = , koji
predstavlja donju graničnu vrijednost prosječnih troškova.
Primjer 2.26
Zadana je funkcija ukupnih troškova ( ) 30 1200 T Q Q = + . Odredite:
a) Troškove za proizvodnju 100 kom.
b) Prosječne troškove po komadu, ako se proizvodi 100kom.
c) Koliko iznose fiksni troškovi?
d) Koliko iznose prosječni varijabilni troškovi?
e) Odredite funkciju prosječnih troškova.
f) Kojeg obujma mora biti proizvodnja da bi prosječni troškovi bili ispod 35 kn/kom?
Rješenje:
a) (100) 30 100 1200 (100) 4200 T T = ⋅ + ⇒ =
b)
( ) (100) 4200
42
100 100
T Q T
Q
= = =
c) (0) 30 0 1200 1200 T = ⋅ + = . Dakle, za proizvodnju nula komada imamo troškove
1200. Znači, fiksni troškovi ( ne ovise o obujmu proizvodnje) iznose 1200.
d) Iz koeficijenta smjera linearne funkcije ukupnih troškova ( ) 30 1200 T Q Q = +
vidljivo je da varijabilni troškovi iznose 30 kn po komadu.
e)
30 1200 1200
30
Q
T
Q Q
+
= = + .
f) Treba riješiti nejednadžbu 35 T < :
70
1200
30 35
30 1200 35
5 1200 : ( 5)
240
Q
Q
Q Q
Q
Q
+ < ⋅
+ <
− < − −
>

Dakle, količina proizvodnje mora biti veća od 240 komada.

Funkcija ukupnog prihoda
Kao što smo već naznačili u uvodnom primjeru, zanima nas na koji način promjena cijene ili
količine proizvodnje utječe na prihod.
Ukupan prihod je umnožak količine potražnje i cijene robe:

R q p = ⋅ .
Primjer 2.27 Cijena i prihod
Neka je funkcija dnevne potražnje za kuhanim kukuruzima na nekom gradskom uglu
dana izrazom: ( ) 5 80 q p p = − + . Provjerite utječe li promjena cijene kukuruza na
dnevni prihod od prodaje.
Rješenje:
U tablici ćemo odrediti potražnju a zatim i prihod za niz cijena:

Cijena Potražnja Prihod
5 kn 55 275 kn
6 kn 50 300 kn
7 kn 45 315 kn
8 kn 40 320 kn
9 kn 35 315 kn
10 kn 30 300 kn
11 kn 25 275 kn
12 kn 20 240 kn

Vidljivo je da cijena utječe na prihod od prodaje. Kako se može vidjeti iz tablice, nije
dobro ni da je premala ni prevelika.
Izrazit ćemo ovu funkciju algebarski i grafički je prikazati. Zatim ćemo odrediti cijenu
za koju je prihod najveći, te koliko tada iznosi.
2
( ) ( ) ( 5 80)
( ) 5 80
R p p q p p p
R p p p
= ⋅ = − +
= − +

Radi se o kvadratnoj funkciji. Njene nultočke su
1
0 p = i
2
16 p = , a tjeme T(8,320). Iz
koordinata tjemena, poznavajući svojstva kvadratne funkcije, vidimo da se najveći
prihod postiže za cijenu 8 kn, a tada iznosi 320 kn.
71
Osim gore navedenih karakterističnih točaka, za crtanje grafa nam mogu poslužiti i
točke čije koordinate možemo pronaći u gornjoj tablici.
p
R
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20
50
100
150
200
250
300
350
400
0

Primjer 2.28 Funkcija ukupnog prihoda
Neka je funkcija potražnje neke robe dana izrazom 2 8 q p = − + .
a) Nacrtati graf funkcije potražnje.
b) Odredite funkciju ukupnog prihoda i nacrtajte njen graf.
c) Uz koju cijenu će prihod biti najveći i koliko će tada iznositi?

Rješenje:

a) Graf funkcije potražnje je pravac (označen crvenom bojom).

b) ( )
2
2 8 2 8 R q p p p p p = ⋅ = − + = − +

2
( ) 2 8 R p p p = − +
• Nul-točke:
2
2 8 0 p p − + =

2 ( 4) 0 p p − − =

1 2
0 , 4 p p = =
• Tjeme: ( ) 2 , 8 T
c) Tražimo maksimum funkcije
ukupnog prihoda. Iz skice se vidi da
funkcija postiže maksimum za 2 p =
(apscisa tjemena) , a vrijednost
funkcije je tada (2) 8 q = . Za cijenu 0,
prihod je 0 iako potražnja postoji, a
za cijenu 4 prihod je 0 zbog
prestanka potražnje.

p
q,R
1 2 3 4 5
2
4
6
8
10
0
Created with an unregistered version of Advanced Grapher - http:/ / www.serpik.com/ agrapher/
72

Funkcija dobiti, rentabilnost
Dobit se računa kao razlika prihoda i troškova. Tako i funkciju dobiti možemo odrediti
oduzimanjem funkcije ukupnih troškova od funkcije ukupnih prihoda. Važna pretpostavka je
da su obje funkcije iste varijable.
U slučaju da se promatra zavisnost dobiti o obujmu proizvodnje, možemo pisati:
( ) ( ) ( ) D Q R Q T Q = − .
Proizvodnja se smatra rentabilnom (isplativom) ako je dobit pozitivna, tj. ako su ukupni
prihodi veći od ukupnih troškova.
Primjer 2.29 Funkcija dobiti, rentabilnost proizvodnje
Poznata je funkcija ukupnih troškova neke proizvodnje: 10 400 T Q = + . Funkcija ukupnih
prihoda zadana je izrazom:
2
60 R Q Q = − + .
a) Odredite funkciju dobiti kao funkciju količine proizvodnje Q.
b) Odredite granice (pragove) rentabilnosti, te područja dobiti i gubitka.
c) Za koji obujam proizvodnje je dobit najveća i koliko tada iznosi?
d) Prikažite sve funkcije grafički.
Rješenje:
a) ( ) ( ) ( ) D Q R Q T Q = −
2
2
( ) 60 (10 400)
( ) 50 400
D Q Q Q Q
D Q Q Q
= − + − +
= − + −

b) Odredit ćemo nultočke funkcije dobiti. To su ujedno i točke u kojima je prihod
jednak troškovima:
2
2
1 1
50 400
0 50 400 0
10, 40
D Q Q
D Q Q
Q Q
= − + −
= ⇒ − + − =
= =

Dakle,
1 1
10, 40 Q Q = = su granice rentabilnosti. Budući da je funkcija dobiti takva da
je tjeme postavljeno gore, zaključujemo da je proizvodnja rentabilna ako se proizvodi
količina između 10 i 40, tj. ( ) 10, 40 Q∈ .
c) Kako bi odgovorili na ovo pitanje, naći ćemo koordinate tjemena ove funkcije.
Apscisa tjemena dobiva se kao aritmetička sredina nultočki:
max
10 40
25
2
Q
+
= = .
Vrijednost funkcije dobiti za Q=25 iznosi:
(25) 225 D = .
Stoga zaključujemo da je dobit najveća za količinu proizvodnje Q=25 i tada iznosi 225.

d) Koristimo se već poznatim načinima crtanja grafova linearne i kvadratne funkcije:

73
Q
R,T,D
100 200 300 400 500 600 700 800 900 1000 1100 1200 1300 1400 1500
50
100
150
200
250
300
350
400
0


Graf funkcije dobiti
prikazan je iscrtkano.
Uočite iz grafičkog prikaza
da je za bilo koju količinu
proizvodnje Q, razlika
između pripadajućeg
prihoda i troškova jednaka
dobiti za tu količinu
proizvodnje.




Primjer 2.30 Očitavanje područja rentabilnosti
Grafički su zadane funkcija ukupnog prihoda (linearna funkcija) i funkcija ukupnih
troškova, obje kao funkcije količine proizvodnje. Odredite:
a) Fiksne troškove
proizvodnje
b) Iznos prihoda koji ne
potječu od
proizvodnje
c) Pragove rentabilnosti
d) Područja dobiti i
gubitka
e) Za koju količinu je
dobit najveća i koliko
tada iznosi.

Rješenje:
a) Približno 90
b) Približno 60
c) Funkcije imaju iste vrijednosti za količine u kojima se njihovi grafovi sijeku:
500 i 1100
d) Područje dobiti su one količine za koje je graf funkcije prihoda iznad grafa
funkcije troškova: ( ) 500,1100 Q∈ . ostalo su područja gubitka.
e) Približno 850, jer je razlika, tj. udaljenost grafova najveća za tu količinu.
q
R , T , D
-1 0 1 0 2 0 3 0 4 0 5 0 6 0 7 0 8 0
1 0 0
2 0 0
3 0 0
4 0 0
5 0 0
6 0 0
7 0 0
8 0 0
9 0 0
1 0 0 0
0
74
Zadaci za vježbu (Funkcije ekonomskih varijabli)
1) Funkcija potražnje glasi 0, 8 10 q p = − + , gdje je p cijena robe.
a) Koju će najvišu cijenu potrošač platiti za tu robu?
b) Za koju je cijenu potražnja manja od 3?
( ) . ) 12, 5; ) 8, 75 Rj a b p >
2) Odredite funkciju potražnje ako uz cijenu 10 potražnja iznosi 160, a uz cijenu 50
potražnja prestaje. Pretpostavlja se da je funkcija potražnje linearna.
( ) . 4 200 Rj q p = − +
3) Funkcije ponude i potražnje neke robe dane su izrazima:
1
0, 2 50 , 0, 375 7, 5 q p q p = − + = − .
a) Odredite ravnotežnu cijenu robe.
b) Kolika je potražnja za cijenu 150?
c) Kod koje cijene počinje ponuda?
d) Za koju cijenu potražnja prestaje?
e) Za koje cijene je potražnja veća od 10?
f) Kod koje cijene će zaliha robe biti 11,5?
g) Nacrtajte (u istom koordinatnom sustavu) grafove obiju funkcija, te iz grafikona
očitajte odgovore na prethodna pitanja.
[ ) ( )
. ) 100 ; ) (150) 20; ) 20; ) 250; ) 0, 200 ; ) 120
t
Rj a p b q c p d p e p f p = = = = ∈ =
4) Potražnja nekog proizvoda je dana sa
4
10
5
q p = − + , gdje je p cijena robe.
a) Koju će najvišu cijenu potrošač platiti za tu robu?
b) Za koje cijene je potražnja veća od 5?
[ ) ( )
. ) 12, 5 ; ) 6, 25 Rj a p b p = ∈ 0;
5) Potražnja nekog proizvoda kao funkcija cijene je dana sa
1
30
3
q p = − + , a ponuda sa
1
0, 5 7, 5 q p = − .
a) Odredite ravnotežnu cijenu.
b) Za koju cijenu potražnja prestaje?
c) Za koju cijenu je potražnja manja od 20? Nacrtajte grafove funkcija
1
, q q .
(Rj. a) 45, b) 90, c) (30, 90) p ∈ )
6) Odredite linearnu funkciju ukupnih troškova, ako su za izradu 10 komada proizvoda
ukupni troškovi 3000 kn, a za 20 proizvoda 3600 kn.
a) Koji je iznos fiksnih troškova?
b) Koliki su troškovi za izradu 35 proizvoda?
c) Koliki su prosječni troškovi ako se proizvodi 50 komada?
d) Kojeg obujma treba biti proizvodnja da bi prosječni trokovi bili ispod 110kn/kom ?
( Rj. a) 2400, b) 4500, c) 108, d) veća od 48 )
75
7) Odredite funkciju ponude neke robe ako ponuda počinje za cijenu 2, za cijenu 3 iznosi
7
9
,
a za cijenu 4 iznosi
16
9
. Pretpostavite da je funkcija ponude kvadratna, tj. oblika
2
1
q ap bp c = + + . (Rj.
2
1
1 2 8
9 9 9
q p p = + − )
8) Poznata je funkcija ponude
2
1
q p = i funkcija potražnje 2 8 q p = − + , gdje je p cijena
proizvoda. Odredite cijenu u ekvilibriju i nacrtajte grafove . (Rj. 2
t
p = )
9) Zadana je funkcija ponude nekog proizvoda
2
1
2 2 q p p = + + . Za koje cijene je ponuda
26 ili veća? (Rj. 4 p ≥ )
10) Poznata je funkcija ukupnih troškova neke proizvodnje: 2 80 T Q = + . Funkcija ukupnih
prihoda zadana je izrazom:
2
0, 2 12 R Q Q = − + .
a) Odredite funkciju dobiti kao funkciju količine proizvodnje Q.
b) Odredite zone dobiti i gubitka.
c) Za koji obujam proizvodnje je dobit najveća i koliko tada iznosi?
d) Prikažite sve funkcije grafički.
(Rj. a)
2
( ) 0, 2 10 80 D Q Q Q = − + − ,b) ( ) 10, 40 Q∈ zona dobiti, c) 25, (25) 45 Q D = = )
11) Odredite kvadratnu funkciju ukupnih troškova
2
T ax bx c = + + ako proizvodnji 2
komada odgovaraju troškovi 20 kn, proizvodnji 4 komada odgovaraju troškovi 34 kn, a
proizvodnji 6 komada troškovi 52 kn. (Rj.
2
4 10
1
2
T x x = + + )
12) Poznato je da troškovi proizvodnje 120 komada nekog proizvoda iznose 2000 kn, a
troškovi proizvodnje 300 komada tog istog proizvoda iznose 4700 kn. Uz pretpostavku
da je linearna, odredite funkciju ukupnih troškova (kao funkciju broja proizvedenih
komada). Odredite još ukupne troškove proizvodnje 240 komada, te pripadajuće
prosječne troškove po komadu. ( ( ) 15 200, (240) 3800, (240) 15, 83 T Q Q T T = + = = )
13) Zadane su funkcije dnevne ponude i potražnje neke robe:
2
1
4 4 , 16 q p q p = + = − + .
a) Odredite ravnotežnu cijenu i skicirajte grafove tih funkcija.
b) Sa skice odredite za koje je cijene potražnja manja od 12.
c) Za koju cijenu dnevna zaliha iznosi 9 ?
(Rj. a) 2, c) p=3)
14) Zadana je funkcija potražnje
2
4
3
q p = − + .
a) Odredite funkciju ( ) R p ukupnog prihoda i nacrtajte njen graf.
b) Za koju cijenu će prihod biti najveći i koliko on tada iznosi?
(Rj.
2
2
( ) 4
3
R p p p = − + , b) p=3, R(3)=6)
76
15) *Funkcije ponude i potražnje neke robe dane su izrazima:
1
800
10 , 10
20
q p q
p
= − = −
+
.
Odredite ravnotežnu cijenu, nacrtajte grafove i odredite za koje cijene je potražnja veća
od 6. (Rj. p=20, p<30)
16) Neko poduzeće proizvodi određenu vrstu aparata. Troškovi proizvodnje dani su
funkcijom 10 180 T Q = + , gdje je Q mjesečna proizvodnja. Neka je
2
10 120 R Q Q = − +
funkcija ukupnog mjesečnog prihoda. Odredite:
a) Dobit za mjesečnu proizvodnju 8 komada.
b) Područje rentabilnosti proizvodnje.
c) Maksimalnu dobit i količinu Q pri kojoj se ona ostvaruje.
17) Neka su ukupni troškovi dani funkcijom
3 2
400 40040 T Q Q Q = − + , gdje je Q obujam
proizvodnje. Odredite obujam proizvodnje za koji su prosječni troškovi najniži.
18) * Odredite ravnotežnu cijenu i nacrtajte grafove funkcija ponude i potražnje ako su one
zadane ovako:
1
3
1, 5 1, 6
5
q p q p = ⋅ − = − + .
19) Kestenjar u Tomićevoj dnevno proda 64 mjerice po cijeni 10kn. Ako cijenu povisi na 12
kn, proda se samo 48 mjerica. Odredite linearnu funkciju dnevne potražnje.
20) Nastavak prethodnog zadatka. Odredite funkciju ukupnog dnevnog prihoda kao
funkciju cijene mjerice, te odredite cijenu pri kojoj je dnevni prihod najveći.
21) Odredite funkciju ukupnih dnevnih troškova kao funkciju količine prodanih mjerica.
Nabavna cijena mjerice je 3,60 kn, trošak ugljena 0,40 kn po mjerici, a cijena dnevnog
zakupa prodajnog mjesta 360 kn.
22) Odredite funkciju dnevne dobiti kao funkciju cijene koristeći podatke iz prethodna tri
zadatka. Koristite činjenicu da ukupan dnevni trošak ovisi o broju prodanih mjerica, koji
je pak jednak potražnji. Budući da potražnja ovisi o cijeni mjerice, ukupni troškovi se
mogu izraziti kao funkcija cijene. Za koju cijenu je dobit maksimalna i koliko tada iznosi?


77
2.3. Derivacija funkcije jedne varijable

I u idućim poglavljima zanimat će nas kako se mijenja funkcija odnosno njene vrijednosti, s
obzirom na promjenu nezavisne varijable. Posebno će nas to zanimati u slučaju jako malih
(beskonačno malih) pomaka vrijednosti nezavisne varijable. Uočili smo u nekim dosadašnjim
primjerima da rast neke nelinearne rastuće funkcije nije svuda jednak, pa kažemo da na
nekom dijelu domene funkcija raste brže nego na nekom drugom. Ono što će nas posebno
zanimati je “brzina” tog rasta u pojedinoj točki, odnosno za pojedini x. Riječ brzina je u
navodnicima jer bi bila ispravna samo ako je na osi apscisa vrijeme, a koristi se jer nam je
intuitivno bliska.
Definicija i interpretacija derivacije
Pretpostavka razumijevanju pojma derivacije je razumijevanje pojma granične vrijednosti.
Prije nego što definiramo pojam derivacija funkcije u točki, provest ćemo neka razmatranja
koja će nam približiti problematiku.
Granična vrijednost
Pojam granične vrijednosti ključan je za razumijevanje pojma derivacije funkcije. Neće biti
navedene formalne definicije, nego će se dati nekoliko primjera granične vrijednosti
odnosno limesa niza i limesa funkcije.
Primjer 2.31 Granična vrijednost niza
Promotrimo dva niza brojeva, tj. vrijednosti njihovih članova:
Niz
n
b : 2, 4, 6, 8,… Opći član: 2
n
b n =
Niz
n
a :
1 1 1
1, , , ,
2 4 8
… Opći član:
1
1
2
n n
a

=
Za niz
n
b vidljivo je da su mu članovi sve veći i veći brojevi, kao i to da najveći ne postoji. Radi
se o rastućem nizu koji nije ograničen odozgo.
Članovi niza
n
a su sve manji brojevi, međutim svi su veći od 0. Dakle ovaj niz je padajući i
odozdo ograničen. To znači da on ima graničnu vrijednost, tj. da postoji broj kojemu njegovi
članovi teže (konvergiraju). To je broj 0. Na donjoj slici vidi se kako se članovi ovog niza
gomilaju sve bliže broju 0.
X
0 0.125 0.25 0.375 0.5 0.625 0.75 0.875 1 1.125

Da je 0 granična vrijednost niza
n
a kada n teži u beskonačno pišemo ovako: lim 0
n
n
a
→∞
= .
1
a
2
a
3
a
4
a
5
a
6
a
78
Primjer 2.32 Granična vrijednost funkcije
Promotrimo još jednom funkciju prosječnih troškova
1200
30 T
Q
= + iz Primjera 2.26.
Radi se o padajućoj funkciji što je vidljivo i iz njenog grafa. Kako se povećava
vrijednost nezavisne varijable
Q, vrijednost funkcije tj.
prosječnih troškova se
smanjuje. Međutim, ta je
funkcija ograničena odozdo,
što znači da postoji vrijednost
ispod koje prosječni troškovi
ne mogu ići. Ovdje je to
vrijednost 30, a predstavlja
iznos varijabilnih troškova po
jedinici količine proizvoda.
Dakle, kako x teži prema
beskonačno, vrijednosti ove
funkcije približavaju se
vrijednosti 30. Kažemo da je 30 granična vrijednost te funkcije kada Q teži u
beskonačno. To zapisujemo ovako: lim 30
Q
T
→∞
= .
Prirast funkcije
Sa x ∆ označimo veličinu prirasta nezavisne varijable x, a sa y ∆ odgovarajući prirast funkcije
(tj. zavisne varijable y). Ako te priraste promatramo u odnosu na neku izabranu vrijednost
0
x , omjer tih prirasta je tada jednak:
0 0
( ) ( ) y f x x f x
x x
∆ + ∆ −
=
∆ ∆
.
Primjer 2.33 Prirast linearne funkcije
Promotrimo spomenuti omjer na
y ax b = + . Hoće li se taj omjer
promijeniti ako x ∆ povećamo ili
smanjimo? Uočimo da su prirasti
x ∆ i y ∆ katete pravokutnog
trokuta. Ako bi promijenili iznos
x ∆ , dobili bi trokut sličan
polaznom (svi kutevi su im jednaki),
a kod sličnih trokuta omjeri stranica
su isti. Prema tome, omjer
y
x



ostaje isti. Na sličan bi se način,
koristeći sličnost trokuta, uvjerili da
taj omjer ostaje isti i ako bi za
početnu vrijednost
0
x odabrali neki
drugi broj na osi x.
Q
T/ Q
10 20 30 40 50 60 70 80 90 100
50
100
150
200
250
300
0
0
x x +∆
0
x
x
y
0
( ) f x x +∆
0
( ) f x
y ∆
x ∆
79

Dakle, kod linearne funkcije taj omjer ne ovisi o odabiru
0
x , niti o veličini prirasta x ∆ . Uvijek
je jednak i zovemo ga koeficijentom smjera (nagibom) pravca y ax b = + . Dakle,
y
a
x

=

.
Prisjetimo se:

Npr. ako je funkcija potražnje zadana formulom 2, 5 453 q p = − + , lako možemo vidjeti (bez
računanja vrijednosti funkcije potražnje) da će se potražnja smanjiti za 2,5 ako se cijena
poveća za 1 kn, ili primjerice, za 25 ako se cijena poveća za 10 kn.

Kod nelinearnih funkcija taj omjer ovisi i o odabiru promatranog broja
0
x i o veličini prirasta
x ∆ . Na sljedećem primjeru ćemo vidjeti da je granična vrijednost tog omjera jednaka
koeficijentu smjera tangente na graf funkcije u odabranoj točki
0
x .
Primjer 2.34 Problem tangente
Neka je f bilo koja neprekidna funkcija.
Pretpostavimo da želimo odrediti tangentu
na graf te funkcije u točki
0
x . Budući da jednu
točku kojom prolazi imamo, treba nam njen
koeficijent smjera. Međutrim, koeficijent
smjera možemo kao omjer prirasta funkcije i
prirasta argumenta odrediti samo za pravac
koji graf siječe u dvije točke. Stoga
promatramo relativnu promjenu funkcije za
neki fiksni
0
x x = . Ukoliko bi smanjili x ∆ ,
omjer
y
x


bi se promjenio. To lako vidimo po
tome što taj omjer predstavlja nagib pravca
p, a smanjivanjem veličine x ∆ točka B bi se
po krivulji grafa funkcije f približila točki A.
Tako bi točke A i B određivale novi pravac koji
ima drugačiji nagib od početnog, prema tome i novonastali omjer
y
x


bi bio različit od
početnog.
Ukoliko bi nastavili smanjivati veličinu x ∆ , nagib pravca bi se i dalje mijenjao, dakle mijenjao
bi se i omjer
y
x


koji je tom nagibu jednak. Jasno je vidljivo da promjena nagiba ima svoje
ograničenje, tj. ukoliko bi x ∆ bio jako mali broj, pravac p bi bio "zamalo" tangenta na graf
funkcije f u točki A, i daljnjim smanjivanjem veličine x ∆ bi se nagib pravca p sve manje
razlikovao od nagiba tangente.
Koeficijent smjera linearne funkcije
Koeficijent smjera (nagib) a određuje koliko će se promijeniti f(x) ako se x poveća za 1.

x
y
0
x x + ∆
0
x
0
( ) f x x +∆
0
( ) f x
y ∆
x ∆
A
B
p
f
80
Znači, granična vrijednost
0
lim
x
y
x
∆ →


ukoliko postoji, zavisi samo o odabiru točke
0
x i jednaka
je koeficijentu smjera (nagibu) tangente na graf funkcije f u točki
0
x .


Dakle, derivacija funkcije f u nekoj točki je granična vrijednost kojoj teži omjer prirasta
funkcije i prirasta nezavisne varijable, kada prirast varijable teži u 0.

Iz ovoga slijedi da nam derivacija funkcije u nekoj točki može poslužiti za određivanje nagiba
funkcije (tj. krivulje njenog grafa) u toj točki, a time i kao mjera intenziteta promjene
funkcije.
Derivacija funkcije: Ukoliko isti postupak određivanja derivacije funkcije f u točki možemo
napraviti za svaku točku na nekom intervalu skupa R, onda kažemo da je funkcija f na tom
intervalu derivabilna. Dakle, postoji preslikavanje tj. funkcija koja svakoj točki (broju) tog
intervala pridružuje derivaciju funkcije f u toj točki. Takvo preslikavanje označavamo sa f ′ i
kažemo da je to derivacija funkcije f . Uobičajeno je umjesto f koristiti oznaku y, pa sukladno
tome derivacija te funkcije ima oznaku y′ .

Primjer 2.35 Derivacija linearne funkcije
Pokažite da je derivacija linearne funkcije y ax b = + konstantna funkcija, tj. da je y a ′ = .
Rješenje: Za bilo koji x tražimo graničnu vrijednost
0
( ) ( )
lim
x
f x x f x
x
∆ →
+ ∆ −

:
0 0
0 0
( ) ( ) ( ) ( )
( ) lim lim
lim lim
x x
x x
f x x f x a x x b ax b
f x
x x
ax a x b ax b ax
x
∆ → ∆ →
∆ → ∆ →
+ ∆ − + ∆ + − +
′ = = =
∆ ∆
+ ∆ + − −
= =

a x b + ∆ + ax − b −
0 0
lim lim
x x
x
a x a x
x
∆ → ∆ →
=

∆ ∆
= =
∆ x ∆
0
lim .
x
a a
∆ →
= =

Za ostale funkcije njihovu derivaciju nećemo izvoditi, nego ćemo se služiti pravilima
deriviranja. Kombiniranjem pravila za derivaciju elementarnih funkcija i ostalih pravila
(derivacija zbroja, derivacija umnoška, derivacija količnika i derivacija kompozicije funkcija),
može se derivirati veliki broj funkcija različitih vrsta.
Derivacija funkcije u nekoj točki je broj (koef. smjera tangente), a derivacija funkcije je
nova funkcija.
Geometrijska interpretacija: Derivacija funkcije f u nekoj točki jednaka je koeficijentu
smjera tangente na graf funkcije f u toj točki.
Definicija. Derivaciju funkcije f u točki
0
x označavamo
0
( ) f x ′ i definiramo ovako:
0
0
( ) lim
x
y
f x
x
∆ →

′ =

, odnosno
0 0
0
0
( ) ( )
( ) lim
x
f x x f x
f x
x
∆ →
+ ∆ −
′ =

.

81

Pravila deriviranja

Osnovna pravila deriviranja nekih elementarnih funkcija

Funkcija Derivacija Primjeri
y C = 0 y′ =
0, 67 0
123 0
y y
y y
′ = ⇒ =
′ = ⇒ =

y x = 1 y′ =

y ax = y a ′ =
0, 67 0, 67
12 12
y x y
y x y
′ = ⇒ =
′ = ⇒ =

y ax b = + y a ′ = 2 4 2 y x y′ = − + ⇒ = −
n
y x =
1 n
y n x

′ = ⋅
2
5 4
2
5
y x y x
y x y x
′ = ⇒ =
′ = ⇒ =

n
y a x = ⋅
1 n
y a n x

′ = ⋅ ⋅
2
3 4
5 10
2 6
y x y x
y x y x
− −
′ = ⇒ =
′ = ⇒ = −

x
y e =
x
y e ′ =
x
y a = ln
x
y a a ′ = ⋅ 10 10 ln10
x x
y y′ = ⇒ =
log
a
y x =
1
ln
y
x a
′ =


1
ln y x y
x
′ = ⇒ =


Na isti način se derivira i funkcija koja se sastoji od više pribrojnika. Dakle, vrijedi načelo
„svaki pribrojnik posebno“.
Primjer 2.36 Derivacija zbroja
a)
2 2
3 4 , (3 ) (4 ) 6 4 y x x y x x x ′ ′ ′ = − = − = −
b)
4 3
5 4 0, 2 3, y x x x = − − + −
Derivacija zbroja i razlike
Ukoliko se neka funkcija sastoji od zbroja ili razlike dviju funkcija, njena derivacija je
jednaka zbroju derivacija svake funkcije pojedinačno.

( ) ( ) ( ) ( ) y f x g x y f x g x ′ ′ ′ = + ⇒ = +
82
4 3
3 2
( 5 ) (4 ) (0, 2 ) (3)
20 12 0, 2
y x x x
x x
′ ′ ′ ′ ′ = − − + − =
= − − +

Primjer 2.37 Nagib funkcije
Odredite formulu koja daje nagib funkcije
2
1
( ) 2
2
f x x x = + − za bilo koju vrijednost
x-a. Odredite nagib funkcije za x=0 i za x=2.
Rješenje:
Derivacija zadane funkcije je zapravo formula koju tražimo: ( ) 1 f x x ′ = + .
Za x=0 vrijedi (0) 0 1 1 f ′ = + = , pa nagib za 0 x = iznosi 1.
Za x=2 vrijedi (2) 2 1 3 f ′ = + = , pa nagib za 2 x = iznosi 3.
X
Y
-6 -5 -4 -3 -2 -1 1 2 3 4 5 6 7 8
-5
-4
-3
-2
-1
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
0

Promotrite graf ove funkcije, kao i nacrtane tangente. Uvjerite se da se tangenta s nagibom 1
za svaki jedinični pomak u desno, penje za 1 jedinicu gore. Isto tako, tangenta s nagibom 3 se
za isti jedinični pomak u desno po osi x, penje za 3 po y-osi.


Derivacija umnoška
Ukoliko je neka funkcija umnožak dviju funkcija, deriviramo ju na sljedeći način:

( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) y f x g x y f x g x f x g x ′ ′ ′ = ⋅ ⇒ = ⋅ + ⋅
83
Primjer 2.38 Derivacija umnoška

a) (3 2) (5 3) y x x = − ⋅ +
(3 2) (5 3) (3 2) (5 3) 3(5 3) (3 2) 5 30 1 y x x x x x x x ′ ′ ′ = − ⋅ + + − ⋅ + = + + − ⋅ = −
b)
( )
3 3
3 3 3 y x x x = ⋅ − +
( ) ( ) ( )
( ) ( )
1 1 1
3 3 3
3 3 3
2 1
3 2
3 3
7 1 2 7 1 7 1 2
3 3 3 3 3 3 3 3
3 3 3 3 3 3 3 3 3
1
3 3 3 9 3
3
9 3 10 4
y x x x x x x x x x
x x x x x
x x x x x x x x

− −
′ ′
| | | |

′ = ⋅ + − = + − + + − =
| |
\ ¹ \ ¹
= + − + + =
= + − + + = + −



Primjer 2.39 Derivacija količnika
a)
2 1
2
x
y
x

=
+

( ) ( ) ( ) ( )
( )
( ) ( )
( )
( ) ( )
2 2
2 2
2 1 2 2 1 2 2 2 2 1
2 2
2 4 2 1 5
2 2
x x x x x x
y
x x
x x
x x
′ ′
− + − − + + − −
′ = = =
+ +
+ − +
= =
+ +

b)
2
3 6 7
4
x x
y
x
− +
=
( ) ( ) ( ) ( )
( )
( ) ( )
2 2 2
2 2
2 2 2 2
2 2 2
3 6 7 4 3 6 7 4 6 6 4 3 6 7 4
16
4
24 24 12 24 28 12 28 3 7
16 16 4
x x x x x x x x x x
y
x
x
x x x x x x
x x x


− + − − + − ⋅ − − + ⋅
′ = = =
− − + − − −
= = =

Derivacija količnika
Ukoliko je neka funkcija količnik dviju funkcija, deriviramo ju na sljedeći način:

2
( ) ( ) ( ) ( ) ( )
( ) ( )
f x f x g x f x g x
y y
g x g x
′ ′ ⋅ − ⋅
′ = ⇒ =

84

Primjer 2.40 Derivacija složene funkcije
a) ( )
5
4 3 y x = −
Ovu funkciju možemo gledati kao kompoziciju funkcija
5
( ) i ( ) 4 3 f g g g x x = = − .
U tom slučaju je ( ( )) y f g x = , pa primjenjujemo pravilo o derivaciji složene funkcije:
( ) ( ) ( ) ( )
4 4
5 4
5 5 4 3 4 3 20 4 3 y g g g x x x



′ = = ⋅ ⋅ = ⋅ − ⋅ − = ⋅ − .
Nakon malo uvježbavanja, derivaciju iste funkcije ćemo provoditi ovako:
( )
( )
( ) ( ) ( )
5 4 4
5 4 3 20 4 3 y x x


′ = = ⋅ − ⋅ = ⋅ − 4x - 3 4x - 3 .
b)
2
4 y x = +
( ) ( ) ( ) ( ) ( )
1 1 1 1
2 2 2 2 2
2 2 2 2
1 1
4 4 4 4 2 4
2 2
y x x x x x x x
− − −

| |

′ = + = + ⋅ + = + ⋅ = +
|
\ ¹

c)
3
1
x
y e = −
( ) ( ) ( ) ( )
1 2 2
3 3 3
1 1
1 1 1 1
3 3
x x x x x
y e e e e e
− −

| |

′ = − = − ⋅ − = − ⋅
|
\ ¹

d)
( )
2
ln 2 1 y x = −
( )
2
2 2
1 4
2 1
2 1 2 1
x
y x
x x

′ = ⋅ − =
− −

Derivacije višeg reda
Derivacija drugog reda ili kraće - druga derivacija funkcije ( ) y f x = je derivacija prve
derivacije, tj.
( ) ( ) y f x

′′ ′ = .
Derivacija trećeg reda ili kraće - treća derivacija funkcije ( ) y f x = je derivacija druge
derivacije, tj.
( ) y y

′′′ ′′ = .
Oznaka za n-tu derivaciju funkcije f je
( ) ( )
ili
n n
f y , a dobiva se derivacijom za stupanj niže
derivacije:
( ) ( 1)
( )
n n
y f x
− ′
=

.
Derivacija složene funkcije
Ukoliko je neka funkcija složena (kompozicija je dvije ili više funkcija), koristimo se
pravilom o derivaciji složene funkcije.
Neka je, dakle, ( ( )) y f g x = . Tada se derivacija ove funkcije računa na sljedeći način:

( ) ( ) y f g x ′ ′ ′ = ⋅ g .

85
Primjer 2.41 Derivacije višeg reda
a) Odredite treću derivaciju funkcije
3
2 3 5 y x x = − + .

2
6 3 12 12 y x y x y ′ ′′ ′′′ = − = =
b) Odredite drugu derivaciju funkcije
1
1
y
x
=

.
( ) ( )
( ) ( )( )( ) ( )
( )
1 2
2 3 3
3
1 1 1
2
1 1 1 2 1 2 1
1
y x x
y x x x
x
− −
− − −


′ = − = − ⋅ −



′′ = − ⋅ − = − − − = − =



c) Odredite 16.-u derivaciju funkcije
3
2 3 5 y x x = − + .
Budući da je pod a) određena 3. derivacija ove funkcije, nastavljamo sa
četvrtom derivacijom:
(4) (5)
12, 0, 0, ... y y y ′′′ = = =
Budući da su sve derivacije višeg reda počevši od četvrte jednake nuli,
zaključujemo da je
(16)
0 y = .
Funkcija graničnih troškova
Granični troškovi definiraju se kao odnos promjene ukupnih troškova i promjene obujma
proizvodnje, tj. ( )
T
t Q
Q

=

. Pritom podrazumijevamo da je Q ∆ vrlo mala promjena. Budući
da su količine proizvodnje uglavnom jako veliki brojevi, može se reći da je promjena od jedne
jedinice jako mala, pa se često koristi ovakva interpretacija:


Funkcija graničnih troškova jednaka je derivaciji funkcije ukupnih troškova:
) ( ) ( Q T Q t ′ = .
Primjer 2.42 Granični troškovi
Zadana je funkcija ukupnih troškova neke proizvodnje: 2000
4
1
) (
2
+ = Q Q T . Odredite
funkciju graničnih troškova, te izračunajte i interpretirajte granične troškove za Q=60.
Rješenje:
Q Q T
2
1
) ( = ′ 30 60
2
1
) 60 ( = ⋅ = ′ T
Ako količinu proizvodnje sa razine 60 povećamo za jednu jedinicu, ukupni troškovi će
se povećati za 30.

Granični trošak
Granični ili marginalni trošak približno je jednak povećanju ukupnih troškova koje je
rezultat povećanja obujma proizvodnje za jednu jedinicu sa neke promatrane razine Q
0
.

86
Zadaci za vježbu (derivacije i derivacije višeg reda)
U idućim zadacima treba odrediti derivaciju zadane funkcije.
1. 3 5 y x = − ( ) 5 y′ = −
2.
3 2
9 0.2 0.14 5 y x x x = − + − +
( )
2
27 0.4 0.14 y x x ′ = − + −
3.
3 2
11 0.4 y x x = − −
( )
2
33 2 y x x ′ = −
4.
1 2
3 3
6 3 1 y x x
− −
= − +
4 5
3 3
2 2 y x x
− − | |
′ = − +
|
\ ¹

5. ( )( ) 3 2 7 4 y x x = − + ( ) ( )
2 21 1 y x ′ = −
6.
( ) ( )
3 2
9 2 2 9 1 y x x x = − − +
( )
3 2
16 108 162 2 y x x x ′ = − + − −
7.
2
3 6 7
4
x x
y
x
− +
=
2
2
3 7
4
x
y
x
| | −
′ =
|
\ ¹

8.
1
5 2
x
y
x

=


( )
2
3
5 2
y
x
| |
′ = |
|

\ ¹

9.
1
1
x
y
x

=
+

( )
2
2
1
y
x
| |
′ = − |
|
+
\ ¹

10. ( )
4 1
2 3
2
y x = − ( )
( )
3
4 2 3 y x ′ = −
11.
2
3 4 1 y x = −
( )
1
2
2
12 4 1 y x x
− | |
′ = −
|
\ ¹

12.
2
3
x
y e x = −
( )
6
x
y e x ′ = −
13.
2
5
x
y e

=
( )
2
10
x
y xe

′ = −
14.
4 2 4
2 y x x = +
( ) ( )
3
4 2 3
4
2 y x x x x
− | |
′ = + ⋅ +
|
\ ¹

15. 3
2
216
q
p
=
5
3
4 q p
− | |
′ = − ⋅
|
\ ¹


U idućim zadacima treba naći treću derivaciju zadane funkcije.

1.
4 3 2
3 5 2 y x x x x = − + − ( ) 72 30 y x ′′′ = −
2. ( )
3
2 5 y x = + ( ) 48 y′′′ =
3.
1
2
y
x
=
+

( )
4
6
2
y
x
| |

′′′ = |
|
+
\ ¹

4.
2x
y e =
( )
2
8
x
y e ′′′ = ⋅
87

2.4. Ekstremi realnih funkcija jedne varijable
U nekim prethodnim primjerima zanimalo nas je koliko iznosi najveća dobit i za koji obujam
proizvodnje se ta najveća dobit postiže. Taj problem smo riješili tako da smo odredili
maksimum funkcije dobiti, prethodno odredivši obujam proizvodnje za koji se taj maksimum
postiže. Rješavanje nam je bilo olakšano jer se radilo o kvadratnoj funkciji čiji tijek poznamo,
pa se problem sveo na određivanje kordinata tjemena.
U određivanju ekstrema bilo kakve zadane funkcije služit ćemo se postupkom koji uključuje
deriviranje. Ekstrem funkcije je zajednički naziv za maksimum i minimum.
Apsolutni maksimum je najveća vrijednost koju funkcija postiže, a apsolutni minimum
najmanja. Za početak ćemo definirati pojam lokalnog maksimuma i minimuma.

Ako nejednakosti navedene u definicijama vrijede na nekom širem području, a ne samo u
neposrednoj okolini točke
M
x (ili
m
x ), govorimo o apsolutnom ili globalnom maksimumu (ili
minimumu) funkcije ( ) f x na tom području.
Primjer 2.43 Ekstremi funkcije
Funkcija čiji je graf prikazan
na slici lijevo na skupu R ima
tri lokalna maksimuma (u
točkama
1 3 5
, i x x x ) i dva
lokalna minimuma (u
2 4
i x x ).
Apsolutnog ili globalnog
minimuma nema, dok se
apsolutni maksimum postiže u
točki x
3
.

Lokalni maksimum funkcije ( ) f x je vrijednost ( )
M
f x te funkcije za koju vrijedi da je
( ) ( )
M
f x f x ≥ za svaki xiz neposredne okoline od
M
x . Kažemo da f ima maksimum u
točki
M
x .
Lokalni minimum funkcije ( ) f x je vrijednost ( )
m
f x te funkcije za koju vrijedi da je
( ) ( )
m
f x f x ≤ za svaki x iz neposredne okoline od
m
x .Kažemo da f ima minimum u točki
m
x .

X
Y
x
1
x
2
x
3
x
4
x
5

88
Točkama ekstrema
zajedničko je da je tangenta
na graf funkcije u tim
točkama paralena sa osi
apscisa. Uvjerite se u to iz
grafa u primjeru 2.21.

To znači da je koeficijent
smjera tangente na graf
funkcije u točki ekstrema
uvijek jednak 0.
To nas, uzimajući u obzir
geometrijsku interpretaciju
derivacije funkcije u točki,
dovodi do sljedećeg
zaključka:


Međutim to nije i dovoljan uvjet. Neki broj može biti nultočka prve derivacije funkcije f, a da
nije točka ekstrema. Nužan uvjet zapravo kaže da neki broj ne može biti točka ekstrema ako
nije nultočka prve derivacije te funkcije.
Nultočke prve derivacije funkcije nazivamo stacionarnim točkama, a predstavljaju nam
“kandidate” za točke ekstrema funkcije. Radi li se stvarno o točki ekstrema, provjeravamo
ispitujući predznak druge derivacije:


Ovo ispitivanje predznaka druge derivacije (ili po potrebi neke parne derivacije višeg reda)
provodi se za svaku stacionarnu točku, tj. za svaku nultočku prve derivacije funkcije.
Postupak utrđivanja točaka ekstrema
• Ako je
0
( ) 0 f x ′′ < , onda funkcija f ima u točki
0
x lokalni
maksimum koji iznosi
0
( ) f x .
• Ako je
0
( ) 0 f x ′′ > , onda funkcija f ima u točki
0
x lokalni
minimum koji iznosi
0
( ) f x .
• Ako je
0
( ) 0 f x ′′ = , onda provjeravamo predznak prve parne
derivacije višeg reda koja je za
0
x različita od 0. Ukoliko
takvih nema, tj. sve su parne derivacije višeg reda jednake 0
za
0
x , ne radi se o točki ekstrema.

Nužan uvjet egzistencije ekstrema funkcije f u nekoj točki
0
x je:
0
( ) 0 f x ′ = .

X
Y
89
Primjer 2.44
Odredite, ako postoje, ekstreme funkcije
2
( ) 2 3 f x x x = + − .
Rješenje:
( ) 2 2 , ( ) 2 f x x f x ′ ′′ = + = .
Sada tražimo x za koji vrijedi ( ) 0 f x ′ = :
2 2 0
1
x
x
+ =
= −

Znači, 1 x = − je jedini kandidat za točku ekstrema. Sada ćemo uvrštavanjem
provjeriti vrijednost druge derivacije funkcije u točki 1 x = − .
( 1) 2 f ′′ − = .
( 1) 0 f ′′ − > , pa je 1 x = − točka minimuma funkcije f, dakle minimum ima koordinate
( ) ( ) 1, ( 1) tj. 1, 4 m f m − − − − .
Primjer 2.45
Zadana je funkcija dobiti
2
( ) 50 400 D Q Q Q = − + − . Odredite obujam proizvodnje za
koji je dobit najveća. Koliko iznosi najveća dobit?
Rješenje:
( ) 2 50 D Q Q ′ = − + .
( ) 0 2 50 0 25 D Q Q Q ′ = ⇒ − + = ⇒ = .
Još treba provjeriti vrijednost (25) D′′ . Prvo određujemo drugu derivaciju funkcije D:
( ) 2 D Q ′′ = −
Dakle, D′′ je konstantna funkcija koja svakom broju pridružuje vrijednost -2. Stoga
vrijedi (25) 2 D′′ = − .
Budući da je vrijednost druge derivacije u točki 25 Q = negativan broj, zaključujemo
da funkcija dobiti postiže maksimum za 25 Q = , a taj maksimum iznosi (25) 225 D = .

Primjer 2.46 Ekstremne vrijednosti kubne funkcije
Odredite ekstreme funkcije
3 2
1
( ) 4 12
3
f x x x x = + + .
Rješenje:

2
( ) 8 12, ( ) 2 8 f x x x f x x ′ ′′ = + + = + .
Izjednačavamo ( ) f x ′ s nulom, odnosno rješavamo jednadžbu
2
8 12 0 x x + + = :
1,2 1 2
8 64 48
6 2
2
x x i x
− ± −
= ⇒ = − = − .
Sada računamo vrijednosti druge derivacije za 6 − i 2 − .
90
x
y
( 6) 4 0
( 2) 4 0.
f
f
′′ − = − <
′′ − = >

Prema tome, funkcija ima maksimum u točki 6 − i on iznosi ( 6) 0 y − = , a minimum
ima u točki 2 − i on je jednak
32
( 2)
3
f − = − .
Ekstremi su, dakle, u točkama:
( )
32
6, 0 2,
3
M i m
| |
− − −
|
\ ¹
.

Primjer 2.47 Točka infleksije
Odredite ekstreme funkcije
3
2
( ) 5
3
f x x = + .
Rješenje:
Pogledajmo prvo derivacije zadane funkcije:
2 (4)
( ) 2 , ( ) 4 , ( ) 4, ( ) 0 f x x f x x f x f x ′ ′′ ′′′ = = = = , i svaka iduća derivacija je
jednaka 0.
2
( ) 0 2 0 0 f x x x ′ = ⇒ = ⇒ = . Dakle, ako funkcija ima ekstrem, postiže ga u
točki 0 x = .
Međutim, (0) 0 f ′′ = pa uvjet za ekstrem nije ispunjen. U tom slučaju treba pogledati
predznak prve više derivacije parnog reda koja je različita od nule u toj točki. Kako
takva derivacija ne postoji, jer su od četvrte nadalje sve derivacije konstantna funkcija
sa vrijednošću 0, zaključujemo da funkcija f nema ekstrem u točki 0 x = .

Takva točka za koju je
( ) 0 i ( ) 0 f x f x ′ ′′ = = , a nije točka
ekstrema, zove se točka infleksije. To
je točka u kojoj krivulja grafa iz
konveksnosti prelazi u konkavnost ili
obratno. Uočite taj prijelaz na desnoj
slici.




Konkavno:


Konveksno:

91
Primjer 2.48 Točka infleksije
Odredite ekstreme funkcije
4
1
( ) 2
2
f x x = + .
Rješenje:
Pogledajmo prvo derivacije zadane funkcije:
3 2 (4)
( ) 2 , ( ) 6 , ( ) 12 , ( ) 12 f x x f x x f x x f x ′ ′′ ′′′ = = = = ....
Tražimo nultočke prve derivacije:
3
2 0 0 x x = = .
Provjeravamo predznak druge derivacije za jedinu stacionarnu točku x=0:
2
(0) 6 0 0 f ′′ = ⋅ = .
Budući da je druga derivacija za x=0 jednaka nuli, provjeravmo četvrtu derivaciju:
(4)
(0) 12 f = .
Četvrta derivacija je pozitivna za x=0, pa zaključujemo da funkcija ima lokalni
minimum u x=0. Taj minimum iznosi
4
1
(0) 0 2 2
2
f = ⋅ + = .

Primjer 2.49 Maksimum funkcije dobiti
Zadana je funkcija dobiti
3 2
2
( ) 2 6 4
3
D Q Q Q Q = − + + − , gdje Q predstavlja količinu
proizvodnje. Pri kojoj količini proizvodnje je dobit maksimalna i koliko tada iznosi?
Rješenje:
Treba naći ekstreme funkcije D.
• Određujemo prvu derivaciju i njene nultočke:
2
( ) 2 4 6 D Q Q Q ′ = − + + .
2
1 1
( ) 0 2 4 6 0
1, 3
D Q Q Q
Q Q
′ = ⇒ − + + =
= − =

• Određujemo drugu derivaciju i provjeravamo njen predznak za Q=3. Točka Q=-1 nas
ne zanima, budući da količina mora biti pozitivna veličina:
( ) 4 4 D Q Q ′′ = − +
(3) 4 3 4 8 D′′ = − ⋅ + = − < 0 ⇒ Znači, funkcija D ima maksimum za Q=3.
Kako bismo doznali iznos te maksimalne dobiti, uvrštavamo količinu Q=3 u
funkciju dobiti:
3 2
2
(3) 3 2 3 6 3 4 14
3
D = − ⋅ + ⋅ + ⋅ − = .
Dakle, dobit je najveća za količinu 3 i tada iznosi 14.
Primjer 2.50 Minimum funkcije prosječnih troškova
Zadana je funkcija ukupnih troškova
2
1
( ) 200
2
T Q Q = + , gdje Q predstavlja količinu
proizvodnje. Pri kojoj količini proizvodnje su prosječni troškovi najmanji i koliko tada
iznose?
92
Rješenje:
Prvo ćemo odrediti funkciju prosječnih troškova, a zatim provesti uobičajeni postupak
određivanja ekstrema.
1 200
( )
2
T Q Q
Q
= +
• Određujemo prvu derivaciju i njene nultočke:
2
1 200
( )
2
T Q
Q
′ = − .
2
2
2 2
1 2
1 200
( ) 0 0
2
1
200 0 100 10, 10
2
T Q Q
Q
Q Q Q Q
′ = ⇒ − = ⋅
− = ⇒ = ⇒ = = −

• Određujemo drugu derivaciju i provjeravamo njen predznak za Q=10. Točka Q=-10
nas ne zanima, budući da količina mora biti pozitivna veličina:
3
3
3
400
( ) 400
400
(10) 0
10
T Q Q
Q
T

′′ = =
′′ = >

Budući da je druga derivacija za količinu 10 pozitivna, funkcija prosječnih troškova
ima minimum za Q=10.
Kako bismo doznali iznos tih minimalnih prosječnih troškova, uvrstit ćemo Q=10 u
promatranu funkciju:
1 200
(10) 10 25
2 10
T = ⋅ + = .
Dakle, minimalni prosječni troškovi iznose 25, a postižu se na razini proizvodnje
10.
Problem optimuma
Potreba optimizacije je vrlo česta u poslovanju, pa i u svakodnevnom životu. Primjerice,
radnik na proizvodnoj traci ima za cilj u jednom danu obraditi što više proizvoda kako bi
svome poduzeću donio što veću dobit. Međutim, ukoliko se usredotoči samo na brzinu
obavljanja postupaka za koje je zadužen, ne vodeći računa o točnosti (kvaliteti), to će se
negativno odraziti na dobit budući da će poduzeće imati više reklamacija i povrata proizvoda
– što naravno znači dodatne troškove i umanjenje dobiti. S druge strane, ako radnik radi
presporo, smanjuje se prihod budući da manje proizvoda izlazi na tržište u danom vremenu.
Budući da su brzina i točnost radnih postupaka najčešće povezane i to tako da se točnost
smanjuje povećanjem brzine (npr. proizvodne trake), logičan izbor radnika nije najveća
brzina proizvodne trake, nego njena optimalna brzina. To je ona brzina koja omogućava
maksimalnu dobit ostvarenu prodajom tog proizvoda, a predstavlja najbolji kompromis
između brzine i preciznosti.

Problem optimuma sastoji se u određivanju ekstremne vrijednosti zadane funkcije
(nazivamo je funkcijom cilja) uz neka ograničenja tj. uvjete.

93
U gore opisanom primjeru, funkcija cilja bi bila dobit (kao funkcija brzine i točnosti), a
ograničenje neka jednadžba koja bi iskazivala vezu između brzine i točnosti.
U sljedeća dva primjera opisano je rješavanje problema optimuma metodom supstitucije.
Primjer 2.51 Problem optimuma
Treba izgraditi ogradu za uzgoj lubina pravokutnog
oblika i površine 600m2. Konfiguracija terena je takva
da je moguće za jednu stranu pravokutnika iskoristiti
dosta strmu obalu. Cijena ograde po metru iznosi 400
kn. Koje moraju biti dimenzije pravokutnog kaveza da
bi troškovi bili najniži?
Rješenje:
Označimo jednu stranicu pravokutnika sa x a drugu sa y.
Ukupan trošak izrade ograde tada je jednak
( , ) 400 (2 ) T x y x y = ⋅ +
gdje je 2x+y ukupna duljina ograde (tri stranice pravokutnika, četvrta je obala).
Cilj nam je naći minimum ove funkcije uz ograničenje 800 x y ⋅ = , budući da površina
kaveza mora biti 800 m
2
.
Iz uvjeta 800 x y ⋅ = izrazit ćemo y i uvrstiti u funkciju ( , ) T x y , te će ona tako postati
funkcija jedne varijable:
800
( ) 400 (2 ) T x x
x
= ⋅ + .
Sada slijedimo uobičajenu proceduru određivanja ekstrema u nadi da postoji
minimum ove funkcije:
1 2
2
( ) 400(2 800 ) 400 (2 800 )
800
400 (2 )
T x x x x
x
− −
′ ′ = + = ⋅ − ⋅ =
= ⋅ −

2
2
2
2
800
( ) 0 400 (2 ) 0
400
2 800 0
400 20 20
x
T x
x
x
x x ili x
′ = ⇒ ⋅ − = ⋅
− =
= ⇒ = = −

Kandidat za točku ekstrema je x=20. Provjeravamo je li to zaista uvrštavanjem u
drugu derivaciju:
( )
2
3
3
( ) 400 (2 800 )
400 1600
400 1600
T x x
x
x



′′ = ⋅ − ⋅ =

= ⋅ =

3
400 1600
(20) 0
20
T

′′ = >
Dakle, za x=20 promatrana funkcija ima minimum. Dalje slijedi da je:

800 800
40
20
y
x
= = = .
Obala
x x
y
94
Znači, troškovi će biti najniži ako pravokutnik ima
dvije kraće stranice po 20 metara i jednu dužu od 40
metara, te da se s obalom dodiruje u duljini od 40
metara.
Iz tablice sa raznim kombinacijama duljina stranica
pravokutnika površine 800m
2
mogu se vidjeti uštede
ostvarene izborom optimalnih dimenzija.






Primjer 2.52 Problem optimuma
Treba napraviti kutiju za prijevoz osjetljive opreme obujma 128 litara (dm
3
). Kutija
ima dno kvadratnog oblika koje se izrađuje od materijala cijene 8 kn/dm
2
. Cijena
materijala za izradu bočnih strana je 3 kn/dm
2
, a za poklopac 4 kn/dm
2
. Odredite
optimalne dimenzije kutije tj. takve dimenzije da cijena izrade bude minimalna.
Rješenje:
Cijenu izrade kutije dobit ćemo zbrajanjem cijena materijala
za dno, bočne strane i poklopac. Cijena pojedinog dijela dobije
se množenjem njegove površine (u dm
2
) s cijenom po jedinici
površine.
4
8 3 4
Dna Strana Poklopca
Cijena izrade Dno bočne strane Poklopac
Cijena izrade P kn P kn P kn
= + +
= ⋅ + ⋅ + ⋅

Iz ovoga se dobiva funkcija troška
2 2
( , ) 8 4 3 4 T x y x xy x = ⋅ + ⋅ + ⋅ ,
odnosno nakon sređivanja:
2
( , ) 12 12 T x y x xy = + .
To je funkcija dviju varijabli. Međutim, te varijable nisu nezavisne jedna o drugoj.
Ukoliko za duljinu stranice kvadratne baze x izaberemo neki broj, time je određen i y,
tj. visina sanduka kako bi on bio zadanog obujma. Budući da obujam iznosi 128 dm
3
,
iz
2
128 x y = se izrazi
2
128
y
x
= i uvrsti u funkciju troškova koja je sada funkcija jedne
varijable i glasi:
2
1536
( ) 12 T x x
x
= + .
Sada je naš zadatak odrediti minimum funkcije troškova T , a to radimo prema već
utvrđenom postupku za određivanje ekstrema. Pritom očekujemo da ova funkcija ima
ekstremnu vrijednost i to maksimum.
y
x
x
x y Trošak
5 160 68.000 kn
10 80 40.000 kn
16 50 32.800 kn
20 40 32.000 kn
25 32 32.800 kn
32 25 35.600 kn
40 20 40.000 kn
50 16 46.400 kn
64 12,5 56.200 kn
80 10 68.000 kn
95
1. Određivanje nultočke od T′
2
3
2
3
1536
( ) 24
1536
( ) 0 24 0 24 1536 0
64 4.
T x x
x
T x x x
x
x x
′ = −
′ = ⇒ − = ⇒ − =
= ⇒ =

2. Provjera pripadajuće vrijednosti T′′
3
3072
( ) 24
(4) 24 48 72 0
T x
x
T
′′ = +
′′ = + = >

To znači da je 4 stvarno točka minimuma funkcije T, tj. da su troškovi najniži ako je 4 x = .
Dalje se lako dobije 8 y = .
Usporedite cijenu izrade kutije ovakvih dimenzija sa cijenom izrade kutije dimenzija
8, 2 x y = = , koja također ima obujam 128 litara.
96

2.5. Elastičnost funkcija jedne varijable

Elastičnost je pokazatelj sposobnosti neke ekonomske veličine da reagira (promijeni se)
manje ili više intenzivno na promjenu neke druge veličine s kojom je povezana.
Primjerice, potražnja za nekim proizvodom može biti vrlo osjetljiva na promjenu cijene. U
tom slučaju kažemo da je funkcija potražnje tog proizvoda elastična. Elastičnost možemo
mjeriti u jednoj točki, a možemo i na nekom intervalu – tada govorimo o lučnoj elastičnosti.

Koeficijent elastičnosti u jednoj točki
Služi kao osnovna mjera elastičnosti funkcije.
Koeficijent elastičnosti funkcije y u točki x je omjer relativne promjene vrijednosti funkcije y i
relativne promjene nezavisne varijable x. Pretpostavka je da je promjena varijable x
beskonačno mala ( 0 x ∆ → ).
,
relativna promjena od
lim lim lim .
relativna promjena od
y x
x o x o x o
y
y x y x y x y
E y
x
x y x y x y
x
∆ → ∆ → ∆ →

∆ ∆
′ = = = = ⋅ = ⋅

∆ ∆


• Kaže se da je funkcija y u nekoj točki elastična, ako je u toj točki
,
1
y x
E > .
• Kaže se da je funkcija y u nekoj točki neelastična, ako je u toj točki
,
1
y x
E < .
• Funkcija y je u nekoj točki jedinično elastična, ako je u toj točki
,
1
y x
E = .
• Funkcija y je u nekoj točki savršeno neelastična ako je u toj točki
,
0
y x
E = .

Primjer 2.53
Izračunajte koeficijent elastičnosti Paretove funkcije
1.8
0.38
y
x
= .
Rješenje:
( ) ( )
1.8 2.8
, 1.8 1.8
0.38 0.38 1.8
0.38 0.38
0.38
y x
x x x
E y x x
y x x
x
− −
− −

′ = ⋅ = ⋅ ⋅ = ⋅ ⋅ − =
⋅ ⋅
=
1.8
0.38
x



( )
2.8 2.8 2.8
1.8 1.8 1.8 x x x
− −
⋅ − = − ⋅ ⋅ = −
.

Dakle, ako se x poveća za 1%, vrijednost funkcije će se smanjiti za 1.8%.
Interpretacija: Koeficijent elastičnosti
, y x
E možemo interpretirati kao postotnu promjenu
veličine y uz pretpostavku da se veličina x povećala za 1%.

Koeficijent elastičnosti funkcije y u točki x računamo na sljedeći način:
, y x
x
E y
y
′ = ⋅ .

97
Primjer 2.54 Elastičnost funkcije potražnje
Funkcija potražnje nekog proizvoda zadana je izrazom
100
q
p
= . Odredite
koeficijent elastičnosti i interpretirajte ga. Kako će povećanje cijene tog proizvoda od
1% utjecati na prihod od njegove prodaje?
Rješenje:
Prvo ćemo funkciju q zapisati u obliku pogodnijem za deriviranje:

1
2
1
2
100 100 10
10 q p
p p
p

= = = = ⋅
3
1
2
2
, 1
2
10
10
10
q p
p p p
E q p
q
p



| |
′ = ⋅ = ⋅ ⋅ =
|
\ ¹

10 ⋅
3
2
1 1
2 2
p

| |
⋅ − = −
|
\ ¹
.
Tumačenje izračunatog koeficijenta glasi: Ako se cijena poveća za 1%, potražnja će se
smanjiti za 0,5%.
Prihod od prodaje je umnožak cijene i potražnje, dakle dvaju faktora od kojih se jedan
povećao a drugi smanjio. Međutim, potražnja se smanjila manje nego što se povećala
cijena, pa će prihod porasti nakon povećanja cijene. To je tipično za proizvode čija je
potražnja neelastična.

U prethodnom primjeru dobiveni koeficijent elastičnosti je broj koji ne ovisi o cijeni p. To
znači da je funkcija jednako elastična na bilo kojoj razini cijena. To je dosta nerealan slučaj.
Primjer 2.55
Odredite i interpretirtajte koeficijent elastičnosti funkcije potražnje 2 20 q p = − + za
cijenu 6 p = .
Rješenje:
( )
,
2
2 20
2 20 2 20 10
q p
p p p p
E q p
q p p p


′ = ⋅ = ⋅ − + = =
− + − + −
.
Sada računamo
,6 q
E .
,6
6 6 3
6 10 4 2
q
E = = = −
− −
.
Primjer 2.56 Područje elastičnosti
Odredite područje elastičnosti funkcije potražnje 200 800 q p = − + .
Rješenje:
( )
,
200
200 800
200 800 200 800
4
q p
p p p
E q p
q p p
p
p


′ = ⋅ = ⋅ − + = =
− + − +
=

.
Ako se cijena sa
razine 6 poveća za
1%, potražnja će se
smanjiti za 1,5%.
Potražnja je elastična
za cijenu 6.
98
Zanima nas za koje cijene je zadana funkcija potražnje elastična, pa postavljamo
nejednadžbu:
1
4
p
p
>

.
Budući da je domena funkcije potražnje interval [ ] 0,4 p∈ , izraz unutar zagrada
apsolutne vrijednosti nije pozitivan, pa postavljena nejednakost, zbog definicije
apsolutne vrijednosti realnog broja, prelazi u
1
4
p
p
− >

.
Uzimajući opet u obzir da je izraz 4 p − negativan za sve cijene iz domene funkcije
potražnje, rješenje ove nejednadžbe je interval ( ] 2, 4 p∈ .
Na intervalu
[ ) 0,2 funkcija potražnje je neelastična. Za cijenu 2 funkcija je jedinično
elastična.

2.6. Funkcije više varijabli

Funkcije koje predstavljaju zavisnost nekih veličina u ekonomiji najčešće su funkcije više
varijabli. Primjerice, potražnja nekog proizvoda u stvarnosti ne ovisi samo o njegovoj cijeni,
nego još i o cijeni njegovih supstituta, cijeni komplementarnih proizvoda, o trenutnoj
kupovnoj moći, itd.
Primjer 2.57 Funkcija više varijabli
Pretpostavimo da se cjenik taksi usluga iz primjera 2.1 dopuni novom, trećom,
stavkom:
Start: 30 kn
Prijevoz po km: 6 kn
Čekanje po satu: 50 kn
Kako bi u tom slučaju glasila formula za izračun cijene vožnje?
Rješenje:
Cijena vožnje kao zavisna varijabla, u tom slučaju je funkcija dviju nezavisnih varijabli:
• duljina vožnje x
• vrijeme čekanja u satima y
Traženi izraz je: ( , ) 6 50 30 C x y x y = + + .

Ukoliko želimo naznačiti da veličina y zavisi o n drugih veličina, tj. da je y funkcija n varijabli,
to zapisujemo ovako:
1 2
( , ,..., )
n
y f x x x = .
Primjer 2.58 Funkcija zbrajanja
Što biste rekli da radi ova funkcija ( , ) f x y x y = + ?
99

Primjer 2.59
Funkcije dviju varijabli možemo
grafički predočiti u
trodimenzionalnom
koordinatnom sustavu. Tako je
npr. graf funkcije
2 2
( , ) z x y x y = +
trodimenzionalna ploha jednaka
onoj koja bi nastala rotacijom
parabole
2
z x = oko osi z.


Parcijalne derivacije
Za derivaciju funkcije ( ) y f x = , koristili smo se oznakom y′ ili
dy
dx
, želeći naznačiti da smo
funkciju y derivirali po varijabli x.
Ako funkciju više varijabli deriviramo po jednoj od varijabli, radi se o parcijalnoj (djelomičnoj)
derivaciji. Pri tom sve varijable osim one po kojoj deriviramo tretiramo kao konstante tj.
realne brojeve. Iz ovog načela slijedi da ako smo svladali tehniku deriviranja funkcije jedne
varijable, onda znamo i parcijalno derivirati.


Primjer 2.60 Parcijalne derivacije
a) Odredite parcijalne derivacije
x
z i
y
z funkcije
2
1
2 z x
y
= − .

Rješenje:
( )
2
2
2
2
1
2
4 0 4
1
2
1
0
x
y
d x
y dz
z x x
dx dx
d x
y dz
z y
dy dy y

| |

|
\ ¹
= = = − =
| |

|
\ ¹
= = = − − =
.
Oznake
Neka je z funkcija dviju varijabli: ( , ) z f x y = .
x
dz
z
dx
= oznaka za parcijalnu derivaciju funkcije z po varijabli x.
y
dz
z
dy
= oznaka za parcijalnu derivaciju funkcije z po varijabli y.

100

b) Odredite parcijalne derivacije
x
z i
y
z funkcije
2 2
5 z xy x y = − − .

Rješenje:
( )
( )
2 2
2 2
5
5 2 0 5 2
5
5 0 2 5 2
x
y
d xy x y
dz
z y x y x
dx dx
d xy x y
dz
z x y x y
dy dy
− −
= = = − − = −
− −
= = = − − = −


c) Odredite parcijalne derivacije
x
u ,
y
u i
z
u funkcije
2 2 3
2 2 2 u x y xyz z = + + − .

Rješenje:
( )
( )
( )
2 2 3
2 2 3
2 2 3
2
2 2 2
2 2
2 2 2
4 2
2 2 2
2 6
x
y
z
d x y xyz z
du
u x yz
dx dx
d x y xyz z
du
u y xz
dy dy
d x y xyz z
du
u xy z
dz dz
+ + −
= = = +
+ + −
= = = +
+ + −
= = = −



Parcijalne derivacije višeg reda
Funkciju više varijabli možemo uzastopno parcijalno derivirati po bilo kojoj varijabli.
Npr. ako bi funkciju ( , ) z f x y = parcijalno derivirali po varijabli x, pa dobivenu funkciju po
varijabli y, nastalu funkciju označili bi sa
xy
z .
Primjer 2.61 Parcijalne derivacije višeg reda
a) Odredite sve parcijalne derivacije drugog reda funkcije
2
5 z xy x = + .

Rješenje:
5 2
x
z y x = +
2
5
xx
xy
z
z
=
=


5
y
z x =
5
0
yx
yy
z
z
=
=


Ovdje su sve parcijalne derivacije drugog reda konstante, što znači da bi sve
parcijalne derivacije trećeg reda bile jednake 0.

b) 0dredite sve parcijalne derivacije drugog reda funkcije
2
2
x y
z ye x e = + .

Rješenje:
101
2 2
x y
x
z ye xe = + ⇒
2 2
2 2
x y
xx
x y
xy
z ye e
z e xe
= +
= +


2
2
x y
y
z e x e = + ⇒
2
2 2
x y
yx
y
yy
z e xe
z x e
= +
=


Uočimo da je
xy yx
z z = u oba primjera. Vrijedi i općenitije, tj. nije važan redoslijed
parcijalnih derivacija, nego samo koliko smo puta po kojoj varijabli funkciju derivirali.
Tako je npr.
xxxyyxyy yyxxyyxx
z z = za bilo koju funkciju z za koju navedene parcijalne
derivacije višeg reda postoje.

c) Odredite parcijalnu derivacije trećeg reda
xxy
z funkcije
3
5
x
z ye x = + .

Rješenje:
2
5 3
5 6
5
x
x
x
xx
x
xxy
z ye x
z ye x
z e
= +
= +
=


Provjerite vrijedi li
xxy yxx
z z = .
102
Ekstremi funkcija više varijabli


Primjer 2.62 Ekstremi funkcije dviju varijabli
Odredite lokalne ekstreme funkcije
2 2
2 2 z x y = + − .

Rješenje:
1) Određujemo stacionarne točke postavljanjem jednadžbi 0
x
z = i 0
y
z = :
4
2
x
y
z x
z y
=
=
, pa iz sustava
4 0
2 0
x
y
=
=
dolazimo do jedine stacionarne točke ( ) 0, 0 .
2) Određujemo parcijalne derivacije
xx
z ,
yy
z i
xy
z u točki (0, 0) :
4
0
2
0
xx
yy
xy
z
z
z
= ¹
>
`
=
)
=

Provjeravamo uvjet 0
xx yy xy yx
z z z z ⋅ − ⋅ > :
2
4 2 0 8 0 ⋅ − = > .

Prema tome, funkcija z ima ekstrem u točki (0, 0) i radi se o točki minimuma. Uvrštavanjem
ove točke u funkciju dobivamo minimum m( ) 0, 0, 2 − .
Postupak određivanja lokalnih ekstrema funkcije ( , ) z f x y =
1) Odredimo stacionarnu točku
0 0
( , ) x y , tj. točku za koju vrijedi
0 0
0 0
( , ) 0
( , ) 0
x
y
z x y
z x y
= ¹
`
=
)
Nužni uvjeti
Stacionarnih točaka može biti više, pa iduće korake treba provoditi za svaku
od njih.
2) Odredimo parcijalne derivacije drugog reda
xx
z ,
yy
z i
xy
z . Provjeravamo
uvjet:
0 0 0 0 0 0 0 0
( , ) ( , ) ( , ) ( , ) 0
xx yy xy yx
z x y z x y z x y z x y ⋅ − ⋅ >

Ako vrijedi
0 0
0 0
( , ) 0
( , ) 0
xx
yy
z x y
z x y
< ¹
`
<
)
z ima maksimum u točki
0 0
( , ) x y .
Ako vrijedi
0 0
0 0
( , ) 0
( , ) 0
xx
yy
z x y
z x y
> ¹
`
>
)
z ima minimum u točki
0 0
( , ) x y .
3) Odredimo vrijednost zadane funkcije u točkama ekstrema da bi dobili sve
koordinate ekstrema: ( )
0 0 0 0
, , ( , ) x y z x y .

103
Primjer 2.63
Odredite lokalne ekstreme funkcije
2 2
2 2 4 14 1 z x xy y x y = − + + − − + .

Rješenje:
1) Određujemo stacionarne točke postavljanjem jednadžbi 0
x
z = i 0
y
z = :
2 2 4
2 4 14
x
y
z x y
z x y
= − + −
= + −
.
Dakle, treba riješiti sustav

2 2 4 0
2 4 14 0
x y
x y
− + − =
+ − =

Rješenje ovog sustava je uređeni par, tj. točka ( ) 1, 3 , i to je jedina stacionarna
točka. Sada treba provjeriti ostale uvjete.

2) Određujemo parcijalne derivacije
xx
z ,
yy
z i
xy
z u točki (1, 3) :

2
4
2
xx
yy
xy
z
z
z
= −
=
=

Uočavamo da nije ispunjen uvjet 0
xx yy xy yx
z z z z ⋅ − ⋅ > , jer
dobivamo
2
2 4 2 12 0 − ⋅ − = − < , pa zaključujemo da funkcija nema ekstrem u točki
(1, 3) , dakle nema ga uopće budući da je ta točka bila jedini kandidat.
104

Parcijalna i ukrštena elastičnost
Neka je zadana funkcija potražnje nekog proizvoda kao funkcija više varijabli
1 1 2 3
( , , , ... , , , ...) q f p p p k t = .


1
p predstavlja cijenu tog proizvoda

2 3
, , ... ,
k
p p p su cijene nekih drugih, srodnih proizvoda
• , , ... k t su ostale varijable (dohodak, vrijeme,...)
Ukoliko promatramo reakciju potražnje na promjenu bilo koje pojedine varijable (uz
pretpostavku da se ostale varijable ne mijenjaju), kažemo da nas zanima parcijalna
elastičnost funkcije potražnje.
Posebno, parcijalne elastičnosti po varijablama
2 3
, , ... ,
k
p p p nazivamo ukrštene elastičnosti.


Koeficijent ukrštene elastičnosti je pokazatelj tržišnog odnosa dvaju proizvoda. Ako je on
relativno velik i pozitivan broj, radi se o dobrim supstitutima (npr. autobusni i željeznički
prijevoz). Ako je po apsolutnoj vrijednosti relativno velik a negativan (npr. -0,92), radi se o
komplementarnim proizvodima. Komplementarni proizvodi su oni koji se nadopunjuju,
odnosno zajedno čine smislenu cjelinu ili proizvod (primjeri: flomaster za bijelu ploču -
spužva za suho brisanje, olovka - gumica, automobil - benzin, ...).
Primjer 2.64 Parcijalne elastičnosti i tumačenje
Zadana je potražnja margarina kao funkcija cijene margarina i cijene maslaca:
0,8 0,7
A A B
q p p

= ⋅ .
A
q je količina potražnje margarina,
A
p je cijena margarina,
B
p je cijena maslaca.
a) Odredite koeficijente parcijalnih elastičnosti i protumačite značenje svakog od
njih
b) Što na temelju koeficijenta ukrštene elastičnosti možete zaključiti o tržišnom
odnosu margarina i maslaca?
Rješenje:
a) Računamo koeficijent elastičnosti po cijeni margarina:
,
1,8 0,7
0,8 0,7
0,8 0,7
( 0, 8)
A A A
A A
q p Ap A B
A A B
A
A B
p p
E q p p
q p p
p
p p



= ⋅ = ⋅ − ⋅ =

=

1,8 0,7
( 0,8)
A B
p p

⋅ − ⋅
1,8 1,8
( 0, 8)
0, 8
A A
p p

= − =
= −

Koeficijent parcijalne elastičnosti funkcije
1 2 3
( , , ,..., )
n
z f p p p p = po varijabli
i
p računa
se ovako:
,
i i
i
z p p
p
E z
z
= ⋅
.

105
Dobiveni koeficijent –0,8 tumači se ovako: Ako se cijena margarina poveća za 1%
(uz neizmjenjenu cijenu maslaca), potražnja margarina smanjit će se za 0,8%.
Računamo koeficijent elastičnosti po cijeni maslaca:
, 0,8 A B B
B B
q p A p
A
A
p p
E q
q
p

= ⋅ =
0,8
0,7
A
B
p
p



0,3
0,3 0,3
0, 7
0, 7
0, 7
B
B B
p
p p


⋅ ⋅ =
= ⋅ ⋅ =
=


Dobiveni koeficijent 0,7 tumači se ovako: Ako se cijena maslaca poveća za 1% (uz
neizmjenjenu cijenu margarina), potražnja margarina povećat će se za 0,7%.
b) Budući da je koeficijent ukrštene elastičnosti pozitivan i relativno velik,
zaključujemo da su maslac i margarin relativno dobri supstituti.

Homogene funkcije
U mnogim dosadašnjim razmatranjima, u sklopu neke ekonomske analize, proučavali smo
kako se mijenja vrijednost neke funkcije ako mijenjamo neku od nazavisnih varijabli,
pretpostavljajući da se ostale varijable nisu mijenjale. Postoje funkcije koje imaju svojstvo
homogenosti. To svojstvo nam omogućava iskazivanje promjene vrijednosti funkcije u
slučaju da sve nezavisne varijable promjenimo na jednak način istovremeno – množeći ih
istim koeficijentom.

Primjer 2.65 Homogena funkcija
Odredite stupanj homogenosti funkcije
2 2
( , ) 2 f x y x y = + .
Rješenje:
Pretpostavimo da smo obje varijable uvećali za koeficijent k:
2 2 2 2 2 2 2 2 2
2
( , ) 2( ) ( ) 2 (2 )
( , )
f kx ky kx ky k x k y k x y
k f x y
= + = + = ⋅ + =
= ⋅

Dakle, ova funkcija je homogena i to drugog stupnja homogenosti.
Primjer 2.66 Funkcija proizvodnje
Proizvodnja P u nekoj tvornici ovisi o uloženom radu L i uloženom kapitalu C na sljedeći
način: ( )
2 2
, ln
C
P L C L C
L
= ⋅ + . Kako će se promijeniti proizvodnja ako se oba faktora
povećaju istovremeno za 10%? Radi li se o homogenoj funkciji? Ako da, kojeg stupnja
homogenosti?
Funkcija
1 2 3
( , , , ... , )
n
z f x x x x = je homogena stupnja α , ako vrijedi:
1 2 3 1 2 3
( , , , ... , ) ( , , , ... , )
n n
f kx kx kx kx k f x x x x
α
= ⋅ .

106

Rješenje:
Provjeravamo radi li se o homogenoj funkciji:
( )
2 2
2 2
, ( ) ln ( )
ln
kC
P kL kC kL kC
kL
k
k L
= ⋅ + =
= ⋅
C
k
( )
2 2 2 2 2
2
ln
,
C
k C k L C
L L
k P L C
| |
+ = ⋅ ⋅ + =
|
\ ¹
= ⋅

Dakle, radi se o funkciji stupnja homogenosti 2. To znači da će povećanje svakog
faktora za 10%, tj. s koeficijentom 1,10 povećati proizvodnju s koeficijentom
2
1,10 , tj.
za 21%.
Zadaci za vježbu (Ekstremi i elastičnost)

1. Odredite ekstreme funkcija:
a )
4
1
16
2
y x x = + ( ) ( )
Rj. 2, 24 m − −
b )
2
1 x
y
x
+
= ( ) ( ) ( )
M 1, 2 ; 1, 2 m − −
c ) Zadana je funkcija ukupnih troškova
3
2000 T Q = + . Za koji obujam proizvodnje su
prosječni troškovi minimalni? Koliko iznose? (Rj. ( ) 10, 300 )
2. Treba napraviti sanduk za prijevoz osjetljive opreme obujma 250 litara. Sanduk ima dno
kvadratnog oblika koje se izrađuje od materijala cijene 10 kn/dm
2
. Cijena materijala za
izradu bočnih strana je 3 kn/dm
2
, a za poklopac 2 kn/dm
2
. Odredite dimenzije sanduka
tako da cijena izrade bude što manja. (Rj. 5 x = )
3. Odredite koeficijent elastičnosti funkcije
0.23 0.32
10 y x

= ⋅ .
( )
,
0.32
y x
E =
4. Odredite koeficijent elastičnosti za funkciju
5
2
10 y x

= .
,
5
2
y x
E
| |
= −
|
\ ¹

5. Odredite koeficijent elastičnosti za funkciju
3
1000
y
x
= .
,
3
2
y x
E
| |
= −
|
\ ¹

6. Zadana je funkcija ukupnih troškova 3 5 T q = + . Odredite koeficijent elastičnosti ukupnih
troškova za
5
3
q = .
5
,
3
1
2
T
E
| |
=
|
\ ¹

7. Odredite lokalne ekstreme funkcije
4 2 2
2 2 1 z x x y y = − + − + .
( ) ( ) ( )
1 2
. 1,1, 1 ; 1,1, 1 Rj m m − − −
8. Neka su
A
p i
B
p cijene proizvoda A i B koji su pušteni u prodaju. Odredite cijene
A
p i
B
p za koje je prihod najveći, ako je funkcija prihoda
107
2 2
( , ) 5 500 15 3000
A B A A B B
R p p p p p p = − + − + . Koliki je najveći prihod?
( ) ( )
. 50,100,162500$ Rj
9. Proizvodnja P u nekoj tvornici ovisi o uloženom radu L i uloženom kapitalu C kako slijedi:
( )
2 2
, ln
C
P L C L C
L
= ⋅ + . Ako se oba faktora povećaju istovremeno za 10%, za koliko
postotaka se mijenja proizvodnja? ( ) Poveća se za 21%
9. Odredite derivacije funkcija:
a)
( )
2
ln 2 y x = +
( )
2
2
.
2
x
Rj
x
| |
|
|
+
\ ¹
.
b)
( )
2
4
1 y x x = + +
( )( ) ( )
4 3
. 2 1 4 1 Rj x x x + + + .
c) ( )
6
3
x
y e = ( )
( )
6
. 6 3 ln 3
x
Rj e e ⋅ .
10. Odredite područje elastičnosti funkcije potražnje
1
50
2
q p = − + .
( )
. 50,100 Rj p ∈
11. Zadana je potražnja proizvoda A kao funkcija cijene tog proizvoda
A
p i cijene nekog
drugog proizvoda
B
p :

1.32 0.8
0.25
A A B
q p p

= ⋅ ⋅ .
a) Izračunajte koeficijent parcijalne elastičnosti
,
A A
q p
E , i koeficijent ukrštene elastičnosti
,
A B
q p
E (Elastičnost potražnje proizvoda A s obzirom na promjenu cijene proizvoda B).
b) Protumačite dobivene koeficijente. Što na temelju koeficijenta ukrštene elastičnosti
možete zaključiti o tržišnom odnosu proizvoda A i B ?
12. Odredite ekstreme funkcije
x
y xe = .
1
. min 1, Rj
e
| | | |
− −
| |
\ ¹ \ ¹
.
13. Odredite ekstreme funkcije
2 2
4 2 8 z x x y y = − + − + ( ) ( )
. min 2, 1, 3 Rj .
14. Odredite ekstreme funkcije 18 6 4
2 2
+ + + − = y y x x z .
108
Literatura:


1. B. Šego: "Matematika za ekonomiste", Narodne novine d.d., Zagreb, 2005.
2. B. Relić, "Gospodarska matematika", Računovodstvo i financije, Zagreb, 2002.
3. Dabčević, N. Dravinac, I. Franić, B. Sekulić, B. Šego: "Primjena matematike za
ekonomiste", Informator, Zagreb, 1996.
4. Neralić, Šego: „Matematika“. Element, Zagreb, 2009.






Sadržaj

Uvod ................................................................................................................................................................ 5 Zašto je matematika potrebna ekonomistima? ..................................................................................... 5 Kako se služiti skriptom i kako učiti matematiku? ................................................................................. 6 1. Repetitorij elementarne matematike ......................................................................................................... 8 1.1. Skupovi...................................................................................................................................................... 8 Oznake.................................................................................................................................................... 8 Zadavanje skupa ..................................................................................................................................... 8 Unija, presjek i razlika skupova, komplement skupa ............................................................................. 9 Skupovi brojeva .................................................................................................................................... 10 1.2. Realni brojevi .......................................................................................................................................... 11 Brojevni pravac..................................................................................................................................... 11 Intervali ................................................................................................................................................ 11 Apsolutna vrijednost realnog broja ...................................................................................................... 12 Koordinatni sustav u ravnini................................................................................................................. 12 1.3. Razlomci .................................................................................................................................................. 13 Skraćivanje i proširivanje razlomaka .................................................................................................... 13 Uspoređivanje razlomaka..................................................................................................................... 14 Pretvaranje razlomaka u decimalne brojeve i obratno ........................................................................ 16 1.4. Potencije ................................................................................................................................................. 16 1.5. Korijeni, potencije s razlomljenim eksponentima .................................................................................. 18 1.6. Linearna jednadžba s jednom nepoznanicom ........................................................................................ 20 1.7. Linearna nejednadžba ............................................................................................................................. 21 1.8. Jednadžba pravca.................................................................................................................................... 24 1.9. Sustav jednadžbi ..................................................................................................................................... 27 1.10. Kvadratna jednadžba .............................................................................................................................. 31 1.11. Logaritmi ................................................................................................................................................. 34 1.12. Aritmetički i geometrijski niz .................................................................................................................. 36 Niz ........................................................................................................................................................ 36 Aritmetički niz ...................................................................................................................................... 36 Geometrijski niz.................................................................................................................................... 38 2. Diferencijalni račun s temeljnim primjenama u ekonomiji ........................................................................ 41 2.1. Realne funkcije realne varijable .............................................................................................................. 41 Definicija funkcije ................................................................................................................................. 43 Graf funkcije ......................................................................................................................................... 44 Linearna funkcija .................................................................................................................................. 45 Nultočka funkcije.................................................................................................................................. 46 Kompozicija funkcija............................................................................................................................. 47 Inverzna funkcija .................................................................................................................................. 48 Rast i pad funkcije ................................................................................................................................ 49 Kvadratna funkcija................................................................................................................................ 51 Podjela realnih funkcija realne varijable .............................................................................................. 52 Eksponencijalna funkcija ...................................................................................................................... 54 Logaritamska funkcija........................................................................................................................... 54

2

Zadaci za vježbu ................................................................................................................................... 56 2.2. Funkcije u ekonomiji ............................................................................................................................... 58 Funkcija ponude, funkcija potražnje .................................................................................................... 58 Funkcija ukupnih troškova, funkcija prosječnih troškova .................................................................... 66 Funkcija ukupnog prihoda .................................................................................................................... 70 Funkcija dobiti, rentabilnost................................................................................................................ 72 Zadaci za vježbu (Funkcije ekonomskih varijabli) ................................................................................. 74 2.3. Derivacija funkcije jedne varijable .......................................................................................................... 77 Definicija i interpretacija derivacije...................................................................................................... 77 Pravila deriviranja ................................................................................................................................ 81 Derivacije višeg reda ............................................................................................................................ 84 Funkcija graničnih troškova .................................................................................................................. 85 Zadaci za vježbu (derivacije i derivacije višeg reda) ............................................................................. 86 2.4. Ekstremi realnih funkcija jedne varijable ................................................................................................ 87 Problem optimuma .............................................................................................................................. 92 2.5. Elastičnost funkcija jedne varijable ......................................................................................................... 96 Koeficijent elastičnosti u jednoj točki .................................................................................................. 96 2.6. Funkcije više varijabli .............................................................................................................................. 98 Parcijalne derivacije ............................................................................................................................. 99 Parcijalne derivacije višeg reda .......................................................................................................... 100 Ekstremi funkcija više varijabli ........................................................................................................... 102 Parcijalna i ukrštena elastičnost ......................................................................................................... 104 Homogene funkcije ............................................................................................................................ 105 Zadaci za vježbu (Ekstremi i elastičnost) ............................................................................................ 106

3

a služi kao podsjetnik studentima.Predgovor Skripta „Gospodarska matematika“ namijenjena je studentima Veleučilišta VERN kao osnovna literatura za istoimeni predmet na studiju Ekonomije poduzetništva. je podići razinu matematičkog znanja studenata na onu koju zahtijeva studij poslovne ekonomije. Joško Meter 4 . Skriptu sam napisao uz pomoć kolegica sa Odjela matematike i statistike Josipe Akalović i Anite Smud . a i buduća poslovna praksa. Nastojalo se kroz jednostavne primjere izložiti osnovne ideje i načela kroz temeljne primjene u ekonomskoj analizi. a posebice poglavlje „Financijska matematika“ mogu poslužiti i kao praktičan priručnik za određene slučajeve iz poslovne prakse. te kolege Ivana Raguža. Posebno smo imali na umu i studente izvanrednog studija kod kojih je prošlo podosta vremena od zadnjeg susreta sa formalnim izučavanjem matematike. pa tako i ove skripte. Ovladavanje programom predmeta predstavlja važan oslonac u daljnjem tijeku studija budući da će student steći znanja i vještine potrebne za neometano praćenja ostalih predmeta u kojima se pojavljuju matematičke ideje i metode. Cilj predmeta Gospodarska matematika. Neki njeni dijelovi. manje izravna formulacija Dio skripte posvećen je obnavljanju elementarnih matematičkih znanja. a istovremeno će ovladati i nekim praktičnim tehnikama koje su izravno primjenjive u poslovnoj praksi ekonomista ili poduzetnika. Matematička zahtjevnost gradiva Gospodrske matematike nije velika i primjerena je stručnom studiju.

sušna godina na cijene povrtlarskih proizvoda. Matematika je neizbježno sredstvo za bilo kakvu ozbiljnu primjenu ekonomskih načela u spomenutim i sličnim analizama. još više dolaze do izražaja kada treba već usvojene odnose upotrebljavati u daljnim analizama. Na uvodnoj razini ekonomske analize. kako će baš ta promjena cijene utjecati na prihod od prodaje tog proizvoda. odnos između dnevne potražnje za brokulom na jednom štandu tržnice i njene cijene. izostanak jasne motivacije za učenjem matematike kao predmeta. a p cijenu kilograma brokule na tom štandu izraženu u kunama. Prednosti algebarskog zapisivanja. Kod izučavanja ekonomije. a što nema neku određenu svrhu ili korisnost. uz pretpostavku da smo prethodno razjasnili da varijabla q predstavlja traženu količinu brokule u kilogramima. matematički zapis kao jedna vrsta kratice može neke pojmove ili odnose predstaviti jasnije nego što bi to bilo moguće učiniti riječima. te da grafički prikaz kao sredstvo (alat) može kompetentno primjeniti i u budućim vlastitim analizama.Uvod Dosadašnje iskustvo u nastavi pokazalo je da je značajna prepreka uspješnom svladavanju nastavnog programa ovog predmeta osim neredovitog i nedovoljnog samostalnog rada. što je osnovna zadaća svakog poduzeća i svakog poslovanja.“ Isti taj odnos možemo matematički opisati ovako: q = −15 p + 300 . mjerenjem promjena i učinaka. kratkoća i preciznost. 5 . Međutim. Ekonomija kao znanost nudi niz načela i uputa koje treba slijediti ukoliko se želi efikasno rasporediti (alocirati) postojeće resurse. i slično. da iz njega zna očitavati sve što je potrebno. I povrh toga. procjene o kretanju neke ekonomske varijable često se objašnjavaju uz pomoć grafova. te na temelju takvih procjena donositi odluke. Ono što matematici daje važnost u izučavanju ekonomije je potreba za kvantificiranjem. Može se reći da je svakome tko ima osnovna iskustva s tržištem jasno da će povećanje cijene nekog proizvoda izazvati veći ili manji pad njegove potražnje. uglavnom na razini šabloniziranih postupaka. Često izvedba nastave i sadržaj nekih udžbenika s kojima su se studenti susretali u prethodnom školovanju nisu pomogli uklanjanju takvih stavova. promjena poreznog sustava na poslovanje obrtnika. Stoga je za studenta važno da dobro razumije pojam grafa. među studentima je dosta raširen pristup gradivu matematike u kojemu se ono smatra nečim što treba savladati. Naime. Primjerice. Želja nam je u nastavku objasniti koju korist student može imati od svladavanja našeg programa matematike. ekonomist bi trebao biti u stanju reći za koliko će se smanjiti potražnja nakon nekog određenog povećanja cijene. Zašto je matematika potrebna ekonomistima? Ekonomist često mora procjenjivati kako bi mogle reagirati neke ekonomske veličine ako se dogode određene promjene. te u konačnici na dobit poduzetnika ili poduzeća. predmet zanimanja može biti: kakav učinak će izazvati porast kamatnih stopa na cijene nekretnina a kakav na zaposlenost u građevinskom sektoru. možemo riječima opisati ovako: „Količina brokule koja se dnevno proda je 300 kg po cijeni nula kuna a opada za 15 kg za svaku kunu porasta cijene kilograma brokule. Primjerice.

pripremi. niti može zamijeniti redovito pohađanje nastave. kod izlaganja novog gradiva posebno je izraženo oslanjanje na prethodno gradivo. Matematika je općenito po količini novih informacija i ideja relativno zahtjevan predmet. Vrlo je korisno taj plan. Ako se teškoće nanižu. Ovakvih primjera u matematici ima jako puno. mogu nastati teškoće u praćenju nastave. Naime. Nakon završetka studija mnogi studenti će doći u priliku donositi stvarne odluke povezane sa optimalnom upotrebom resursa. kako bi se dobila bolja slika o tome 6 . podrazumijeva se da je student razumio i u potpunosti usvojio gradivo koje je prethodilo. tj. Ako razumijevanje i utvrđivanje gradiva izostane. Ako je potrebno. Ne samo da će teškoće stvarati dijelovi gradiva koje student na nastavi nije u potpunosti razumio. pa i tu skripta može dobro poslužiti. i uvjerite se da ste je u potpunosti razumjeli i svladali. Od koristi je nakon rješavanja određenog broja problema još jednom pročitati uvod u poglavlje i početne definicije. Vrlo je poželjno da se student priprema za sat matematike proučavajući i gradivo koje predstoji. Primjerice.Ukoliko se radi o složenijim odnosima. Prvenstvena joj je uloga da studentu olakša provjeru i utvrđivanje znanja stečenih na nastavi. kakva se na Veleučilištu VERN posebno njeguje. teška i odbojna“. bez razumijevanja strukture problema i bez jasnog plana kako će se on (a i zbog čega) riješiti. njegovo razumijevanje i sposobnost njegova preciznog formuliranja je značajan dobitak. U tom slučaju interaktivna nastava. Matematičke metode su temelj mnogih takvih problema. obično dovode do toga da matematika postaje „nerazumljiva. nastave. Kako se služiti skriptom i kako učiti matematiku? Skripta kao pomoć u provjeri. To je ujedno i najbolji način usvajanja gradiva. Čak i kada je matematičko znanje potrebno za njihovo rješavanje daleko iznad razine stručnog studija ekonomije. Važno je naglasiti da vježbanje nikako ne smije biti mehaničko. Kako samostalno raditi matematiku? Učenje i napredovanje u matematici zahtijeva dosta vježbe i rješavanja problema. njihova matematička formulacija postaje jedini način da se oni iskažu i time omogući daljnja analiza. dolazi do punog izražaja u svojoj efikasnosti. Provjeravajte u toku vježbanja svoje razumijevanje. već samo prepoznavanje problema. Izuzetna važnost redovitog samostalnog rada Jedan od važnih preduvjeta uspješnog svladavanja progama predmeta Gospodarska matematika je redoviti samostalan rad. gdje se na nastavi u potpunosti razjašnjava ono što je eventualno ostalo nejasno iz samostalnog rada. te da mu omogući nadoknadu eventualne propuštene nastave. koji mogu uključivati i više varijabli. Iako se u ovom predmetu neke od tih metoda proučavaju samo u naznakama. pa makar to bila samo jedna nastavna jedinica. ponovo proučite temu ili problem. treba napomenuti da skripta ipak nije udžbenik. Osposobljavanje u tom pogledu je jedan od ciljeva predmeta. pokušati prije rješavanja precizno opisati riječima. nadoknadi i utvrđivanju gradiva Iako smo se trudili uključiti što više pojašnjenja. Dakle. kao i strukturu problema. Ali to nije osnovna teškoća. nego će „ishlapiti“ i ono što je shvaćeno ukoliko izostane utvrđivanje znanja kroz samostalnu vježbu i propitivanje vlastitog razumijevanja. važno je da student može prepoznati vrstu problema koji se mogu riješiti. nije moguće razumjeti pojam grafa funkcije ako se ne razumije koordinatni sustav.

Dobar način učenja je iskušati naučeno na primjerima koje sami kreirate iz vlastitog okruženja. a na vama je da odradite vaš dio posla. ni matematičari puno toga ne razumiju otprve. Rješenje problema servirano na pladnju „kako dođe tako i ode“. Od velike važnosti je razumjeti način rješavanja. a ne samo dobiti rješenje. bez znanja o tome kako se do njih dolazi. Međutim. Dakle. te da znanje stečeno vlastitim naporom razmišljanja ostaje dugo u vašem posjedu i možete ga uvijek primjeniti da olakšate usvajanje novog znanja. u smislu uloženog vremena i truda. Ukoliko na nečemu zapnete unatoč uloženom trudu. 7 . upravo takav način učenja jedino daje pravo i dugoročno korisno znanje. Vaš ozbiljan pristup. Vidjet ćete da će se trud isplatiti. u velikoj većini slučajeva dati će željene rezultate. u matematici je potpuno besmisleno. na koje se lako veže novo znanje. Shvatite matematičke probleme kao izazov i budite uporni u nastojanju da razmišljanjem i iskušavanjem različitih pristupa problem riješite. budući da se o svakoj temi ili ideji treba promisliti neko vrijeme.čemu su vas trebali podučiti zadaci koje ste rješavali. treba primjeniti isto načelo. na nečemu što vam je blisko. što je također dobar način učenja. Ne odustajte olako. Učenje odgovora ili rješenja napamet. obratite se profesoru putem konzultacija ili studentu demonstratoru u za to predviđenim terminima. Učenje s razumijevanjem je vremenski zahtjevno. Kod učenja u grupama. vrlo je važno da prvo pokušate problem sami riješiti i da u tome budete uporni. To je uobičajen i potreban način pomoći studentima. Mi ćemo se potruditi oko načina izlaganja gradiva i svake druge vrste pomoći. Nemojte da vas obeshrabri ako nešto niste iz prve shvatili.

Naprimjer. naglasak je na onim tehnikama i pojmovima čije će se znanje najčešće zahtijevati. Skupovi Skup spada među osnovne pojmove u matematici. To svojstvo mora biti takvo da ga posjeduju svi elementi tog skupa i samo elementi tog skupa. neka je X skup neparnih prirodnih brojeva koji su djeljivi sa 4. a to pišemo X = ∅ ili X = { } . Nazovimo taj skup slovom A. broj 347 element tog skupa ili nije. 1. Kod drugog načina zadavanja iza dvotočke se navodi karakteristično svojstvo. 4 Zadavanje skupa Kao što je već rečeno. Zato se obično skup zadaje pomoću nekog karakterističnog svojstva njegovih elemenata. međutim. Primjerice. ∉ N . primjerice. . To je moguće samo ako skup ima konačan broj elemenata.9. jasno je što je “Skup prirodnih brojeva većih od 7”.10. onda on nema elemenata. 8 . …} ili A = {n ∈ N : n > 7} . Stoga su oni jednaki. Repetitorij elementarne matematike U ovom dijelu se obnavlja dio školskog znanja matematike koje je nužno za praćenje temeljnih sadržaja predmeta. “Skup velikih brojeva” nije dobro zadan skup. Skup je određen ili zadan. da je značenje tog pojma intuitivno jasno. 12 ∈ N . skup je zadan ako se zna što su njegovi elementi. a od našeg posebnog interesa su skupovi brojeva. Ukoliko skup zadamo prema svojstvu kojeg ne posjeduje nijedan objekt.1. Jedan od načina zadavanja skupa je nabrajanje svih njegovih elemenata.. Elementi skupa mogu biti bilo kakvi objekti. primjerice. Oznake Uobičajeno je skupove označavati velikim tiskanim slovima npr. i nije ga moguće definirati pomoću drugih.1. “Skup svih knjiga u knjižnici VERN-a” dobro zadan skup. Budući da je na ovom mjestu nemoguće u potpunosti obuhvatiti cijelo srednješkolsko gradivo matematike.11. Skup X je prazan skup. jer ne znamo je li. a čitamo “x je element skupa A” ili “x pripada skupu A”. Tako je. A. Ponekad se umjesto dvotočke koristi okomita crta. Možemo ga označiti na više načina: A = {8. Dva skupa su jednaka ako sadrže iste elemente. Primjerice. Oznaka x ∉ A znači da x nije element skupa A. a i tada je često nepraktično.. X. skup rješenja jednadžbe x 2 − 4 x + 3 = 0 sadrži iste elemente kao i skup neparnih brojeva manjih od 5. Da je neki objekt x element skupa A pišemo x ∈ A . Ako primjerice sa Ν označimo skup prirodnih brojeva onda vrijedi : 3 5 ∈ N . ako se nedvojbeno zna što su njegovi elementi. jednostavnijih pojmova. B. Pretpostavlja se.

3. čine oni elementi koji su im zajednički. Univerzalni skup predstavljamo pravokutnikom ili ravninom.12. B A Unija. b) presjek skupova A i B. A ∪ B = { x : x ∈ A ili x ∈ B} A B AUB Presjek dvaju skupova A i B je skup elemenata koji pripadaju i skupu A i skupu B.} je podskup skupa B = {2. Razlika skupova A i B je skup onih elemenata koji pripadaju skupu A ali ne pripadaju skupu B. presjek i razlika skupova.11} i B = {4. komplement skupa Unija dvaju skupova A i B je skup elemenata koji pripadaju ili skupu A ili skupu B. presjek i razlika skupova Zadani su skupovi A = {1. Označavamo ga sa A ∩ B . 9 .} . skup A = {4.5. A A∩ B B Za dva skupa koji nemaju nijedan zajednički element kažemo da su disjunktni. Takav skup. c) skup A \ B . A ∩ B = { x : x ∈ A i x ∈ B} ..8. A \ B = {x : x ∈ A i x ∉ B} A A\ B B U određenim slučajevima skupovi koje promatramo smatramo podskupovima nekog danog univerzalnog skupa U. 6.8. 6. 7} . nastao udruživanjem elemenata skupova A i B označavamo sa A∪ B .. Komplement nekog skupa A čine svi elementi univerzalnog skupa osim onih koji pripadaju skupu A: AC = U \ A U A AC Primjer 1. 4. Za primjer.1 Unija.. 7. Odredite: a) uniju skupova A i B..10.Za skup A kažemo da je podskup skupa B i pišemo A ⊂ B ako i samo ako je svaki element skupa A ujedno i element skupa B..16. Matematičkim simbolima gornja tvrdnja se zapisuje ovako: A ⊂ B ⇔ ( ∀x )( x ∈ A ⇒ x ∈ B ) . Presjek dvaju skupova dakle.9.. 5. Označavamo ga sa A \ B .

3.Rješenje: a) A ∪ B = {1. 2. Takav je naprimjer broj π .5. • Skup cijelih brojeva Z = { … − 3. Isto vrijedi za sve korijene koji nisu cijeli brojevi. za svaka dva elementa se može reći koji je manji. u skupu Z je moguća i operacija oduzimanja. 7} c) A \ B = {1. 7. AC ∩ B = {2n −1: n ∈ N } ∩ {1. 4. • Skup prirodnih brojeva N = {1. Skup N je uređen po veličini. Relativno lako se može dokazati da se ni broj 2 ne može napisati u obliku razlomka. 4. Skup kompleksnih brojeva nije uključen. −2.5} Skupovi brojeva Ovdje ćemo dati pregled skupova brojeva koji su od interesa u predmetu Gospodarska matematika. 0. 2. Npr. Odredite i AC ∩ B ako je B = {1.3. −1.5} = = {2n −1: n ∈ N . …} Nastao je iz prirodne ljudske potrebe za brojanjem. 2. Postoje. a možemo ga zapisati ovako: AC = {2n −1: n ∈ N } . koji predstavlja omjer opsega i promjera bilo koje kružnice. brojevi 3 i –3 su suprotni jer zbrojeni daju 0.11} b) A ∩ B = {5.3.11} Primjer 1.9. Osim zbrajanja i množenja. Npr. Najmanji element ovog skupa je broj 1. …} Sadrži osim prirodnih brojeva još i svakom od njih suprotan broj. 2. kao još jedna veličina koja je radi svoje važnosti dobila posebno ime.3. 9. tj. 4. A = {2n : n ∈ N } .2 Komplement skupa U skupu prirodnih brojeva odredite AC ako je A skup svih parnih brojeva.1. tj.3. • m  : m∈ Z. to je skup svih brojeva koji se mogu prikazati u obliku razlomka. veličine koje nije moguće točno prikazati na taj način. Međutim. 4.5} . a najvećeg nema.3. međutim. Skup koji osim svih prirodnih brojeva sadrži i broj 0 označavamo sa N 0 . rezultat dijeljenja cijelih brojeva nije uvijek cijeli broj. Već kod oduzimanja nailazimo na teškoće. n ≤ 5} = {1. Broj e. Takve brojeve 10 . također je iracionalan broj. 3 : 7 ∉ Z . 6. Primjerice 3−7∉ N . U Skupu prirodnih brojeva možemo zbrajati i množiti a da rezultat tih operacija bude opet prirodan broj.n∈ N  Skup racionalnih brojeva Q =  n  Kao što je naznačeno. Rješenje: Komplementaran skup skupu A je očito skup svih neparnih prirodnih brojeva.

služimo se brojevnim pravcem. To je pravac kod kojega je određen i strelicom označen pozitivan smjer. Primjer 1. Zapisujemo ih tako da im definiramo granice. 0 E Intervali Intervali su važni oblici podskupova skupa R. b) = {x ∈ R : x < b} (−∞. tj. b ∈ R i neka je a < b : ( a. Točka O je ishodište koordinatnog sustava na pravcu i pridružena je broju 0. Obla ili šiljasta zagrada koristi se kada se rub želi isključiti iz intervala. racionalan broj. ∞) = { x ∈ R : x > a } [ a . Brojevni pravac Za prikaz skupa realnih brojeva. Primjetite da vrijedi N ⊂ Z ⊂ Q ⊂ R . sva razmatranja u izlaganju gradiva kolegija odvijat će se unutar okvira skupa realnih brojeva. odnosno njegovih podskupova. 1. odabrana i označena referentna točka 0. Duljina dužine OE predstavlja jediničnu dužinu. ∞) = { x ∈ R : x ≥ a } (−∞. b ] = { x ∈ R : a ≤ x ≤ b} ( a .nazivamo iracionalnim brojevima. • Skup realnih brojeva R Skup racionalnih i Skup iracionalnih brojeva čine zajedno Skup realnih brojeva. ∞) = { x ∈ R : −∞ < x < ∞} = R 11 . dakle one koji se ne mogu prikazati u obliku razlomka. Uglata zagrada znači da interval sadrži i granicu tj. količine itd. broj na rubu intervala. Označavamo ga sa R. a njegove elemente najčešće predočavamo točkama na brojevnom pravcu. b ) = { x ∈ R : a < x < b} [ a . i na koncu realan broj. a sa I označavamo skup koji sadrži sve iracionalne brojeve.3 Intervali Neka su a. a točka E broju 1. Realni brojevi Zbog prirode ekonomskih veličina poput cijena. b ) = { x ∈ R : a ≤ x < b} otvoreni interval zatvoreni interval poluotvoreni (poluzatvoreni) interval poluotvoreni (poluzatvoreni) interval Intervali sa beskonačnim granicama: ( a . b ] = { x ∈ R : x ≤ b} (−∞. te jedinična dužina OE.. odnosno nekoj od koordinatnih osi.2. b ] = { x ∈ R : a < x ≤ b} [ a . da je svaki prirodan broj ujedno i cijeli broj.

Primjerice. apsolutna vrijednost broja -5 iznosi 5. −3 = −(−3) = 3 .Primjer 1. Dakle. za x < 0   Radi se o granajućoj definiciji. To pišemo ovako: −5 = 5 Općenito. za pozitivne realne brojeve uzimamo gornju granu definicije koja kaže da je apsolutna vrijednost pozitivnog realnog broja isti taj broj. Svaku točku ravnine možemo predočiti nekim uređenim parom ( x. suprotni brojevi imaju iste apsolutne vrijednosti. 2) . te zatim za y jedinica gore ili dolje (opet ovisno o predznaku – za pozitivan y gore. udaljenost te točke od 0. y ) ucrtava se u koordinatni sustav na mjestu do kojega iz ishodišta dolazimo pomicanjem za x jedinica ulijevo (ako je x negativan) ili udesno (ako je x pozitivan). +∞) i [−5. Ukoliko je x negativan. Točka sa zadanim koordinatama ( x. Primjerice. od ishodišta. Iz razumijevanja pojma udaljenosti. pa ćemo je ovdje navesti:  x. Ponekad nam je potrebna precizna definicija apsolutne vrijednosti. y ) : x ∈ R. 2) x -8 -7 -6 -5 -4 -3 -2 -1 0 1 2 3 4 5 6 7 8 Apsolutna vrijednost realnog broja Ukoliko neki realan broj označimo točkom na brojevnom pravcu. [−1. nazivamo apsolutnom vrijednošću tog realnog broja. Horizontalni pravac označavamo oznakom x i nazivamo os apscisa. 2) i prikažite ga grafički na brojevnom pravcu. Koordinatni sustav u ravnini Skup uređenih parova realnih brojeva {( x. a za negativan y dolje). koji se sastoji od dva okomita brojevna pravca. 12 . gdje slijedimo onu granu definicije za koju je ispunjen uvjet zadan na broju x. za x ≥ 0  x =  −x. Za takvo pridruživanje potreban nam je Kartezijev koordinatni sustav u ravnini. slijedi da apsolutna vrijednost nekog realnog broja ne može biti negativna. +∞) ∩ [−5. 2) = [−1. Rješenje: [−1. tj. Vertikalni brojevni pravac označavmo sa y i nazivamo os ordinata. y ∈ R} označavamo sa R 2 = R × R . y ) ovog skupa. njegova apsolutna vrijednost jednaka je njemu suprotnom broju – što možemo očitati iz donje grane definicije budući da se suprotan broj dobiva dodavanjem predznaka minus.4 Presjek intervala Odredite presjek intervala [−1.

Ovo se prvenstveno odnosi na množenje i dijeljenje. U nekim slučajevima račun s razlomcima daje točnije rezultate u odnosu na one dobivene kalkulatorom koji koristi decimalni prikaz broja ali sa ograničenim brojem decimalnih mjesta.5 Koordinatni sustav u ravnini Ucrtajte u koordinatni sustav sljedeće točke: A (−3.1) i C (−1. 2) 2 B (4. Primjerice. 2 4 12 100 = = = =… 3 6 18 150 13 . predstavljamo slovima abecede. tj. b a = a :b b Broj a nazivamo brojnik. B (4. Razlomci su kao zapis posebno prikladni za algebarske izraze ili formule u kojima nema stvarnih brojeva nego ih zamjenjujemo tzv. −2) . općim brojevima. ponekad je i računanje s razlomcima brže nego sa decimalnim zapisima istih brojeva.1) x 1 -6 -5 -4 -3 -2 -1 0 -1 1 2 3 4 5 6 -2 C (−1.3. Skraćivanje i proširivanje razlomaka Svaki se racionalan broj može na više načina zapisati u obliku razlomka. −2) -3 -4 -5 1. Razlomci Razlomak Dakle. 2) . Rješenje: 5 y 4 3 A(−3. I kad se radi o konkrentnim brojevima.Primjer 1. a je način na koji možemo zapisati da broj a dijelimo sa brojem b . a broj b nazivnik.

uspoređujemo svođenjem na zajednički nazivnik. Ponekad je za potrebe računa razlomke porebno skratiti (podijeliti brojnik i nazivnik s istim brojem). a ponekad proširiti (pomnožiti brojnik i nazivnik s istim brojem). ili eventualno svođenjem na decimalni zapis. Brojnik i nazivnik pomnožili smo sa 6. svedite ih na zajednički 3 5 6 nazivnik.8 Uspoređivanje razlomaka Treba odrediti koji je od razlomaka veći: a) b) 2 3 ili 3 4 7 8 ili 8 9 14 . tj. Uspoređivanje razlomaka Dva razlomka.7 Proširivanje razlomaka 2 7 5 Proširite razlomke . 5 i 6. ukoliko nije na prvi pogled jasno koji je od njih veći. Rješenje: Prvo je potrebno odrediti zajednički višekratnik nazivnika 3.Razlomak se ne mijenja ako brojnik i nazivnik pomnožimo (ili podijelimo) sa istim brojem.6 Skraćivanje razlomaka Rješenje: d) e) f) 18 3 ⋅ 6 3 = = 24 4 ⋅ 6 4 125 25 ⋅ 5 25 = = 35 7 ⋅5 7 120 12 ⋅10 1 = = 480 12 ⋅ 4 ⋅10 4 Brojnik i nazivnik podijelili smo sa 6. Najmanji takav broj je broj 30. Brojnik i nazivnik pomnožili smo s 5. Primjer 1. 2 2 ⋅10 20 = = 3 3 ⋅10 30 7 7 ⋅ 6 42 = = 5 5 ⋅ 6 30 5 5 ⋅ 5 25 = = 6 6 ⋅ 5 30 Brojnik i nazivnik pomnožili smo s 10. Primjer 1. broj koji je djeljiv sa svakim od njih. . stoga ćemo zadane razlomke proširiti tako da im u nazivniku bude upravo 30. Primjer 1. tako da dobiju iste nazivnike tj.

. 6666. 9 9 ⋅ 8 72 7 7 ⋅ 9 63 . a drugi veći. što je manje od koliko nedostaje broju . 75 . 3 3 ⋅14 42 = = . je veći broj. Prema tome. 3 3 ⋅ 4 12 3 3⋅3 9 = = . 70 70 ⋅ 5 350 15 . d) Iz rastava obaju nazivnika na faktore 25 = 5 ⋅ 5 70 = 5 ⋅ 2 ⋅ 7 vidimo da je prikladan zajednički nazivnik ovdje broj 5 ⋅ 5 ⋅ 2 ⋅ 7 = 350 .c) d) 291 356 ili 302 348 3 8 ili 25 70 Rješenje: a) Ove razlomke možemo i izravno usporediti preko njihovih decimalnih zapisa: 2 3 3 = 0. 3 4 4 1/4 2/3 3/4 1/3 Svoj ćemo zaključak potvrditi svođenjem razlomaka na zajednički nazivnik: 2 2⋅4 8 = = . = = 8 8 ⋅ 9 72 Znači. ali broju nedostaje do jednog 9 9 1 7 cijelog. . broj b) 3 je veći. 4 8 8 ⋅ 8 64 = = . 9 8 Čitalac sa boljim osjećajem za brojeve može i ova dva razlomka izravno usporediti 8 1 uviđajući da su oba nešto manja od broja 1. Ovdje nije potrebno svođenje na zajednički nazivnik. = 0. 25 25 ⋅14 350 8 8⋅5 40 = = . budući da je > 348 302 jedan od razlomaka manji od 1. 8 7 > . 8 8 c) 356 291 .. 4 4 ⋅ 3 12 Dakle.

125 = = = = 1000 40 ⋅ 25 40 8 525 3 ⋅ 7 ⋅ 25 21 c) 5. Primjer 1. da je jednaka 0. 6 = Dakle. tj. a broj 3 je u ovom slučaju eksponent. Potencije Potencija je skraćeni zapis za produkt odnosno umnožak jednakih faktora. 4 tj. primjerice a3 = a ⋅ a ⋅ a . polovica jednaka 0. litre.Dakle. 1. Primjerice.75 litara vina. u nekim situacijama nam je koristan obratan postupak. Tako je. 3 8 . Broj a zovemo bazom potencije.50. > 25 70 Pretvaranje razlomaka u decimalne brojeve i obratno Ponekad nam je korisno razlomak pretvoriti u decimalni broj. a zatim dobiveni razlomak skratimo koliko je moguće. Za svaki realan broj a ≠ 0 vrijedi: a 0 = 1 . upamtili smo u obe vrste 1 1 zapisa.4. 4 Razlomci se u decimalne brojeve pretvaraju dijeljenjem brojnika sa nazivnikom. itd. Tako npr.9 Pretvaranje razlomka u decimalni broj 3 a) = 3 : 5 = 0. S druge strane. 25 4 Primjer 1. ali smo istovremeno u nazivnik zapisali 100 naznačujući tako da ga dijelimo sa 100. decimalni broj se pretvara u razlomak tako ga istovremeno pomnožimo i podijelimo sa nekom potencijom broja 10. 6 5 5 b) − = − ( 5 : 4 ) = −1. jasnije nam je ako nam netko kaže da se “nešto povećalo za 1. 16 .25 pomnožili sa 100 da bi dobili cijeli broj 525. da vinska 2 4 3 butelja sadrži 0. U gornjem primjeru smo tako 5.25.75%”. nego ako nam se ista promjena opiše kao 7 “povećanje od %”. 25 = = = 100 4 ⋅ 25 4 a) 0. znamo da je . Neke od veličina koje se u svakodnevnom životu često pojavljuju.10 Pretvaranje decimalnog broja u razlomak 6 2 ⋅3 3 = = 10 2 ⋅ 5 5 125 5 ⋅ 25 5 1 b) 0. tj. Ta potencija mora biti barem onolika koliko ima mjesta iza decimalnog zareza. decimalni broj želimo prikazati u obliku razlomka.

n a 17 . jednakostima. potencije s negativnom bazom a) 74 = 7 ⋅ 7 ⋅ 7 ⋅ 7 = 2041 b) (a + b) = (a + b)⋅ (a + b)⋅(a + b) = (a 2 + 2ab + b2 )(a + b) = a 3 + 3a 2b + 3ab 2 + b3 c) ( −2 ) = ( −2 ) ⋅ ( −2 ) ⋅ ( −2 ) ⋅ ( −2 ) = 24 = 16 d) ( −2 ) = ( −2 ) ⋅ ( −2 ) ⋅ ( −2 ) ⋅ ( −2 )( −2 ) = −25 = −32 e) ( − x ) = ( − x ) ⋅ ( − x ) ⋅ ( − x ) = − x3 f) 3 3 4 5 ( −a ) 4 = ( −a ) ⋅ ( −a ) ⋅ ( −a ) ⋅ ( − a ) = a 4 g) −54 = − ( 5 ⋅ 5 ⋅ 5 ⋅ 5 ) = −625 Kod množenja potencija služimo se sljedećim pravilima. Potencije s jednakim bazama dijele se tako da se baza prepiše a eksponent djeljenika umanji za eksponent dijelitelja: am : an = am = a m−n .12 Množenje potencija a) x 4 ⋅ x 3 = ( x ⋅ x ⋅ x ⋅ x ) ⋅ ( x ⋅ x ⋅ x ) = x 4 +3 = x 7 b) a ⋅ a 3 ⋅ a 4 = a1+3+ 4 = a8 c) x3 ⋅ y 3 ⋅ z 3 = ( xyz ) 3 Kod potenciranja potencija baza se prepisuje.Primjer 1.11 Potencije. (a ) Primjer 1. rekli bi da se umnožak potencira tako da se svaki faktor potencira posebno. Ako bismo gornju jednakost čitali zdesna na lijevo.13 Potenciranje potencija a) ( x 2 ) = x 2 ⋅ x 2 ⋅ x 2 = x 3⋅2 = x 6 b) ( a −2 ) = a −2 ⋅ a −2 ⋅ a −2 ⋅ a −2 = a 4⋅( −2 ) = a −8 4 3 m n = a m⋅n . Potencije s istom bazom množe se tako da se eksponenti zbroje: a m ⋅ a n = a m+n . Primjer 1. a eksponenti pomnože. Potencije s istim eksponentima mogu se pomnožiti tako da se baze pomnože: m a m ⋅ bm = ( ab ) . tj.

potencije s razlomljenim eksponentima Korjenovanje je inverzan postupak od potenciranja.14 Dijeljenje potencija x⋅ x⋅ x⋅ x⋅ x a) x5 : x3 = = x 5 −3 = x 2 x⋅ x⋅ x a 4b3 = a 3b b) a b : ab = 2 ab 4 3 2 c) x 4 : x 7 = x 4−7 = x −3 d) x 4 : x 7 = x⋅x⋅x⋅x 1 = 3 x⋅x⋅x⋅x⋅x⋅x⋅x x 1 dobili kao rezultat dijeljenja istih x3 Vidjeli smo u prethodnom primjeru da smo x −3 i potencija. Tako je npr.5.   b b n Primjer 1. svaki korijen možemo zapisati u obliku potencije s razlomljenim eksponentom 18 .Vrijedi i pravilo o potenciranju količnika: an a = n = an : bn . U zapisu n a broj n zovemo eksponent korijena. 23 = 8 . Korijeni. m 3 8 = 2 upravo zato jer je Koristeći jednakost n a m = a n . an Primjer 1. Općenito vrijedi a−n = 1 .15 Potencije s negativnim eksponentom 1 1 −3 a) ( 3 ) = 3 = 3 27 1−3 1 23 1 b)   = −3 = = =8 1 2 1 2 23 −3 c) d) (a b ) ⋅(a b ) 4 −2 −2 3 −1 3 = a −8b 4 ⋅ a9b −3 = a −8+9b4 −3 = ab (a b ) : (a 4 −3 2 −1 2 3 b ) = a8b −6 a11 = a11b −12 = 12 a −3b6 b 1.

25 ⋅ b 2 = 4 = = = 2 −1 ⋅ a1. tj. primjenom gornjeg pravila 3 x6 = x 3 = x 2 x = 2 x1 = x 2 1 x = 3 x1 = x 3 2 3 x2 = x 3 1 3 x4 = 1 4 =x − 4 3 x3 5 h) i) 5 x 4 = x 4 = x1.25 1 0.16 Korijeni Izračunajte ili napišite u obliku potencije: a) b) c) d) e) f) g) h) i) 3 3 16 125 x6 3 x x x2 3 1 3 x4 x4 5 4 a 5 b8 16c Rješenje: a) b) c) d) e) f) g) 3 16 = 4 jer je 42 = 16 3 125 = 5 jer je 53 = 125 x 6 = x 2 jer je x 2 1 3 ( ) 3 6 = x 2⋅3 = x 6 .25 ⋅ b 2 ⋅ c −0.25 ⋅ b 2 a1.Primjer 1.25 ab = 16c 5 8 4 4 ab a ⋅b a1.25 4 4 2⋅c 16c 16 ⋅ c 2⋅c4 5 8 5 4 8 4 19 .

Zadanu jednadžbu rješavamo svođenjem na spomenuti osnovni oblik.1. (5) Jednadžbu oblika a ⋅ x = b rješavamo dijeljenjem cijele jednadžbe s koeficijentom uz nepoznanicu. Jednadžba se množi brojem različitim od nule tako da s tim brojem pomnožimo njene obje strane. koristeći se sljedećim postupcima: (1) Ako jednadžba sadrži razlomke. rješavamo ih se množenjem jednadžbe zajedničkim nazivnikom. a ostalih na desnu. Pri promjeni strane. Linearna jednadžba s jednom nepoznanicom Jednadžba je jednakost u kojoj postoji jedna ili više nepoznatih veličina. gdje su a i b realni brojevi. pazeći na predznake. Osnovni oblik linearne jednadžbe s jednom nepoznanicom je ax = b . tj. (3) Slijedi transponiranje. brojem a . Njih nazivamo nepoznanicama. tj.6. Riješiti jednadžbu znači odrediti nepoznati broj x za koji vrijedi jednakost. Primjer 1. prebacivanje članova s nepoznanicom na lijevu stranu. članovima mijenjamo predznak. (2) Oslobađamo se zagrada ako ih ima.17 Linearna jednadžba s jednom nepoznanicom 1 1 8 a) 2 x − = x + 3 2 3 Rješenje: 1 1 8 = x + ⋅6 3 2 3 12 x − 2 = 3 x + 16 2x − 12 x − 3 x = 16 + 2 9 x = 18 : 9 x=2 1 1 2 b) 5 x − ⋅ (3 − x ) = x + ⋅ ( x − 1) 2 4 3 Rješenje: 20 . (4) Reduciramo istoimene članove.

5 x − 2 4 a − 2 2a − 7 4 + = 6. 6 p − 12. ax < b. 7 ( a − 2 ) = 2 ( 2a − 4 ) ( x = 3) ( p = 10) 3  x=  10   6  x =  7  10   x =  3  (a = 5) ( a = 2) 8. ax ≥ b.7. 3x − 4 x − 3 − =0 2 3 2 − 3x 5. 1 − = 1. Općenito: a + b ≤ c ⇒ a ≤ c − b . Pri tom se služimo sljedećim postupcima: (1) Premještanje članova nejednadžbe s jedne na drugu stranu znaka nejednakosti uz promjenu predznaka. Riješiti linearnu nejednadžbu znači odrediti realne brojeve za koje. vrijedi nejednakost postavljena u nejednadžbi. ax > b . 3. ako ih uvrstimo umjesto x-a.5 1. Linearna nejednadžba se rješava svođenjem na jedan od osnovnih oblika. 21 . 3a a 5 7. 25 ⋅ ( 2 x + 4 ) 4. 2 p + 35.5 = 3. −1. Linearna nejednadžba Osnovni oblici linearne nejednadžbe su: ax ≤ b.1 1 2 5 x − ⋅ (3 − x ) = x + ⋅ (x − 1) ⋅12 2 4 3 60 x − 6 ⋅ (3 − x ) = 3 x + 8 ⋅ (x − 1) 60 x − 18 + 6 x = 3 x + 8 x − 8 10 2 55 x = 10 x= = 55 11 Zadaci za vježbu: x x −1 − =0 3 2 2. 2. x x 1 x 1 x 2 x − 11    1  −  −  −  − 4   =  4 x +  3 2 2 3 3 2 4    3  ( x = 1) 1.5 ⋅ ( 3 − x ) = 1 + 1.

20 x + 5 < 2x − 3 x − 2x < − 3 − 5 − x < − 8 ⋅ ( −1) x >8. (4) Ako nejednadžba ima u nazivniku izraz koji sadrži nepoznanicu. Nejednadžbu tada rješavamo odvojeno za ta dva podskupa skupa R. Općenito: a ≤b ⇒ a⋅ c ≥b⋅c Primjer 1. Zadanu nejednadžbu rješavamo prvo za 3 ⋅ ( x − 2 ) > 0 . 1 1 ≤ ⋅ 3( x − 2) x−2 3 3 ≤ x−2 x≥5 22 . prije množenja cijele nejednadžbe sa zajedničkim nazivnikom moramo utvrditi na kojem dijelu skupa R je taj nazivnik pozitivan. Primjer 1.21 Linearna nejednadžba s nepoznanicom u nazivniku 1 1 ≤ .Primjer 1. tj. znak nejednakosti se mijenja u suprotan.18 2x − 5 < x + 2 2x − x < 5 + 2 x<7 . Pri tom se znak nejednakosti ne mijenja. (3) Ukoliko je broj kojim množimo nejednadžbu negativan. za x > 2 . To je potrebno kako bismo znali postupati sa znakom nejednakosti.19 3 x 5 ≤ + ⋅2 2 2 2 2x − 3 ≤ x + 5 x− 2x − x ≤ 5 + 3 x ≤ 8. Treba riješiti nejednadžbu x−2 3 1. Općenito: a ≤b ⇒ a⋅c ≤b⋅ c Primjer 1. (2) Množenje nejdnadžbe (obje njene strane) s nekim pozitivnim realnim brojem. a na kojem negativan.

5] .  23 . ∞ ) ∩ ( 2. tj. ∞ ) . 2 ) . tj. Znači. 2. Tražimo zapravo presjek [ 5. moramo provjeriti kako se naše rješenje x ≥ 5 .∞ ) . Budući da smo se ograničili na skup ( 2. Sada istu nejednadžbu rješavamo za x ∈ ( −∞. 3 ⋅ ( x − 2 ) pozitivan broj. interval 5. jer je za x > 2 . 2 ) . Ukupno rješenje je unija skupova koje smo dobili odvojenim rješavanjem nejednadžbe u dva disjunktna podskupa skupa R. rješenje je presjek ( −∞.∞ ) uklapa u takvo ograničenje. 2 ) ∪ 5. a  to je skup [5. interval ( −∞. 1 1 ≤ ⋅ 3( x − 2) x−2 3 3 ≥ x−2 x≤5 Znak nejednakosti smo promijenili jer smo nejednadžbu množili izrazom koji za promatrani interval ima negativnu vrijednost. Budući da nejednadžbu rješavamo u intervalu ( −∞. rješenje nejednadžbe je skup ( −∞. 2 ) .Znak nejednakosti se ne mijenja. gdje je izraz 3 ⋅ ( x −2 ) negativan. tržimo presjek tog intervala i skupa dobivenog rješavanjem. 2 ) ∩ ( −∞.+∞ ) . ∞ ) . Dakle.

uočit ćemo da sve leže na pravcu: 10 9 8 7 6 5 4 3 2 1 -10 -9 -8 -7 -6 -5 -4 -3 -2 -1 0 -1 -2 -3 -4 -5 -6 -7 -8 -9 -10 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 X Y Uređenih parova koji su rješenje postavljene jednadžbe možemo naći beskonačno mnogo – onoliko koliko ima točaka na pravcu koji je određen ovim točkama. 0 ) .8. U tom slučaju govorimo o eksplicitnom obliku jednadžbe pravca. Stoga se linearna jednadžba s dvije nepoznanice nazova još i jednadžbom pravca. Proizvoljno određujući vrijednost jedne varijable. Ukoliko linearna jednadžba ima dvije nepoznanice. ( 5. ( 6. y ) čiji uvrštavanje zadovoljava jednakost.5 ) . ( 0. 2 Opći oblik jednadžbe pravca y = ax + b Koeficijent smjera a određuje koliko će se promijeniti y ako se x poveća za 1.22 Jednadžba pravca Promotrimo jednadžbu x − 2 y = 4 . njeno rješenje je svaki uređeni par brojeva ( x. Gore postavljenu jednadžbu možemo napisati i tako da varijablu y izrazimo na lijevoj strani: 1 y = x − 2 .. ( 2..1. Ukoliko ove parove shvatimo kao koordinate točaka u ravnini. 24 . Broj b naziva se odsječkom na y-osi. te računajući odgovarajuću vrijednost druge. −2 ) .1) . Jednadžba pravca Primjer 1. možemo lako doći do nekoliko takvih parova: ( −2. ( 4. 0. −1) . . −3) .

Ukoliko je koeficijent smjera razlomak. tj. a brojnik određuje koliko idemo gore ili dolje. drugu točku određujemo ovako: udesno se pomaknemo za nazivnik tog razlomka. koeficijent smjera jednak je omjeru promjene ordinate i promjene apscise: y −y a= 2 1.3) 2 1 0 -2 -1 -1 -2 -3 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 x (3. Potrebno je uočiti odsječak na y -osi. y 7 6 5 4 3 (0.3) i (3.ovisno o predznaku koeficijenta smjera.Ovo značenje koeficijenta smjera pravca treba zapamtiti jer će ono u mnogim primjerima imati praktično značenje. odrediti i koeficijent smjera. za bilo koje dvije točke pravca. a zatim još jednu točku do koje dođemo tako što se pomaknemo za jedan udesno. te kroz njih povući traženi pravac. Prije 25 .2) Za svaki nacrtani pravac moguće je odrediti njegovu jednadžbu. te za iznos koeficijenta smjera dolje ili gore .2). x2 − x1 Ovu činjenicu možemo koristiti i kod crtanja pravca. Pravac čiju jednadžbu znamo crtamo tako da u koordinatni sustav ucrtamo bilo koje dvije njegove točke. Primjer 1. te kroz njih povučemo ravnu crtu. U takvim slučajevima će se gore navedeno općenito tumačenje preformulirati u skladu sa promatranim primjerom. 3 Rješenje: Do dviju točaka ćemo doći računanjem odgovarajućeg y za proizvoljni x (ili obratno): x=0 ⇒ y =3 x=3 ⇒ y=2 U koordinatni sustav treba ucrtati točke (0.23 1 Treba nacrtati pravac čija je jednadžba y = − x + 3 . Označimo točku u kojoj pravac siječe y os. točku (0. te promatrajući kako se mijenja y za određenu promjenu x -a. Naime.b).

y = x − 2.rješavanja idućeg primjera. T2 ( x2 . Primjer 1. y = − x + 3.24 Pomoću odsječka na y-osi i koeficijenta smjera pravaca. njegovu jednadžbu određujemo formulom: Jednadžba pravca Neka su zadane dvije točke ravnine sa svojim kordinatama: T1 ( x1 . Tada jednadžba pravca koji prolazi tim dvjema točkama glasi: y −y y − y1 = 2 1 ( x − x1 ) x2 − x1 26 . y = 2 1 x + 4. 10 9 8 7 6 5 4 3 2 1 X -10 -9 -8 -7 -6 -5 -4 -3 -2 -1 0 -1 -2 -3 -4 -5 -6 -7 -8 -9 -10 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Y odredite jednadžbe nacrtanih Rješenje: y = 4. y = −2 x + 8. uvjerite se da biste pravac iz prethodnog primjera znali nacrtati ovom metodom. y = 2 x − 8 3 3 Ukoliko znamo koordinate dviju točaka kroz koje pravac prolazi. y1 ) . y2 ) .

Ponekad imamo poznat koeficijent smjera pravca i jednu točku kojom pravac prolazi. U takvom slučaju gornja formula ima oblik: Jednadžba pravca Jednadžba pravca koji prolazi točkom T ( x0 , y0 ) i ima zadani koeficijent smjera a :

y − y 0 = a ( x − x0 ) .

1.9. Sustav jednadžbi
Kod sustava dviju jednadžbi s dvije nepoznanice, tražimo vrijednosti za nepoznanice (npr. x i y) koje zadovoljavaju obje jednadžbe. Za to se služimo nekom od dolje navedenih metoda, a izbor metode bi trebao biti takav da najbrže i najjednostavnije vodi do rješenja. Metoda supstitucije sastoji se u tome da se iz jedne od jednadžbi izrazi jedna od nepoznanica pomoću druge, te taj izraz uvrsti u preostalu jednadžbu. Nepoznanicu i jednadžbu iz koje ćemo ju izraziti, biramo tako da račun bude što jednostavniji. Ovo je osnovna metoda koja se koristi i kod sustava s više od dvije jednadžbe. Primjer 1.25 Metoda supstitucije x − 2y = 7 Treba riješiti sustav   2 x + 3 y = −7 Rješenje:

x − 2y = 7 2 x + 3 y = −7 x = 7 + 2y 2 x + 3 y = −7 x = 7 + 2y 2 ( 7 + 2 y ) + 3 y = −7 x = 7 + 2y 14 + 4 y + 3 y = −7 7 y = −21 ⇒ y = −3 x = 7 + 2(−3) ⇒ x = 1.

Ovdje smo x izrazili pomoću varijable y.

U drugoj jednadžbi varijablu x zamijenjujemo (supstituiramo). Dobili smo jednadžbu s jednom nepoznanicom. Uvrštavamo dobiveni y kako bismo odredili x.

Potrebno je napomenuti da je metoda supstitucije osnovna metoda i koristimo ju i kada je jednadžbi u sustavu više od dvije. Stoga ju je važno ispravno shvatiti i uvježbati. Metoda suprotnih koeficijenata. Koristi se kada su koeficijenti u jednadžbama takvi da množenjem jedne ili obje jednadžbe s nekim brojevima, dobivamo u jednadžbama uz istu nepoznanicu suprotne brojeve kao koeficijente. Tako postižemo da se nakon zbrajanja

27

jednadžbi ponište članovi s tom nepoznanicom, dobivajući tako linearnu jednadžbu s jednom nepoznanicom. Primjer 1.26 Metoda suprotnih koeficijenata − x + 2 y = 4 Treba riješiti sustav   2x + 3 y = 6 Rješenje:

−x + 2 y = 4 ⋅ 2 2x + 3 y = 6 −2 x + 4 y = 8 +  2x + 3y = 6 − 2x + 4 y + 2x + 3 y = 6 + 8 7 y = 14 y=2 2x + 3⋅ 2 = 6 2x = 0 x =0.

• Množimo prvu jednadžbu s 2, kako bi dobili uz nepoznanicu x koeficijent suprotan odgovarajućem koeficijentu u drugoj jednadžbi. • Nakon toga, jednadžbe zbrajamo na način da posebno zbrajamo lijeve strane obiju jednadžbi, a posebno desne. Ovako smo dobili novu jednadžbu kod koje se poništavaju članovi koji sadrže nepoznanicu x, pa zapravo imamo linearnu jednadžbu s jednom nepoznanicom. • Rješavanjem te jednadžbe, dobivamo vrijednost y. Uvrštavanjem te vrijednosti u bilo koju od početnih jednadžbi, izračunavamo vrijednost preostale nepoznanice (ovdje je to x).

Metoda komparacije upotrebljava se kada u objema jednadžbama imamo jednu nepoznanicu eksplicitno izraženu. Ponekad, primjerice, treba odrediti x za koji funkcije f1 ( x ) i f 2 ( x ) imaju jednaku vrijednost, te još ustanoviti o kojoj se vrijednosti radi. Primjer 1.27 Metoda komparacije

f1 ( x ) = − x + 3 f2 ( x ) = x + 1 Iz f1 ( x ) = f 2 ( x ) slijedi: −x + 3 = x +1 −2 x = −3 + 1 ⇒ - 2 x = -2 f1 (1) = f 2 (1) = 2
Prisjetimo se da je svaka linearna jednadžba s dvije nepoznanice jednadžba nekog pravca. Budući da par ( x, y ) koji je rješenje sustava dviju takvih jednadžbi zadovoljava obje te jednadžbe, zaključujemo da točka s tim koordinatama pripada obama pravcima. Radi se, dakle, o njihovu sjecištu. Primjer 1.28 Sjecište dvaju pravaca Nađite računski i grafički sjecište pravaca x − y = 2 i 2 x − y = 8 .

⇒ x =1

28

Rješenje:

9 8 7 6 5 4 3

y

b

x− y = 2 2x − y = 8 y = x−2 2x − ( x − 2) = 8 x=6 y=4 ⇒ S ( 6, 4 )
-5 -4 -3 -2 -1

S = (6, 4)

2 1 0 0 -1 -2 -3 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 x

a

Primjer 1.29 Sustav triju jednadžbi sa tri nepoznanice Treba riješiti sustav jednadžbi: x + 2 y + z = 9  2 x − y + 3z = 4 x + y − 2z = 3  Rješenje: Iz npr. prve jednadžbe ćemo izraziti jednu nepoznanicu pomoću preostalih dviju, te uvrstiti u preostale jednadžbe. Neka to bude nepoznanica z:

z = 9 − x − 2y 2 x − y + 3(9 − x − 2 y ) = 4 x + y − 2(9 − x − 2 y ) = 3 2 x − y + 27 − 3x − 6 y = 4 x + y − 18 + 2 x + 4 y = 3 − x − 7 y = −23  3x + 5 y = 21  x = −7 y + 23 3(−7 y + 23) + 5 y = 21 −21y + 69 + 5 y = 21 −16 y = −48 ⇒ y = x = 2, y = 3, z = 1 −48 = 3 ⇒ x = −7 ⋅ 3 + 23 = 2 ⇒ z = 9 − 2 − 2 ⋅ 3 = 1 −16

29

Otac ima 36 godina. Na brodu “Veselka” bilo je dva puta više turista nego na brodu “Sirena”. x = 14.3x 1. 6 y = 2. x = .  −0.5. 2 = −0. sin 6. Koliko iznose računi pojedinačno? (Rj. y = −3) 0.Nakon što je u luci s “Veselke” sišlo 98 turista. y = −3) (Rj. a sa “Sirene” 16. x = −0.Zadaci za vježbu Riješite sustave jednadžbi: 2 x + y = 1 1. y = − ) 5 5 (Rj. x = 3.2 puta veći od drugoga. na svakom je brodu ostao jednak broj turista. Koliko iznose računi pojedinačno? (Rj. 4 6. a jedan je za 3. 4 (Rj. Treba platiti dva računa koji zajedno iznose 840 kn. 7.8 y = 3. x = 2.3 y = 0. a jedan je za 322 kn veći od drugoga.   5 x − 15 y = 25  x − 2 y = 7 5. Koliko je na svakom brodu bilo turista prije uplovljavanja u luku? (Rj. Veselka 164. Sirena 82) 30 .8 x + 0. 581+259) 9.  0. 4 x + 0. 640+200) 10. x = 1.  2 x + y = 2 − x + 3 y + 3 = 0 3.  x + y − 5 = 0 5 y − 4 x = 17 2. y = 3) (Rj. 2 y − 0. y = −11) 1 8 ( Rj. y = 0) U sljedećim zadacima treba uvježbati postavljanje i rješavanje jednadžbi (ili više njih) koje bi predstavljale matematički zapis problema izrečenog u tekstu zadatka.  2 x + 3 y = −7 (Rj. x = −30.   2 x − 5 y = −5 −3x − 6 y = 9  4. y = 20) (Rj. Za koliko će godina otac biti tri puta stariji od sina? (Rješenje: Za 9 godina. 6 7.) 8. Treba platiti dva računa koji zajedno iznose 840 kn. 2 x − 1.

Rješenje: 2 x 2 − 18 = 0 : 2 x2 − 9 = 0 x2 = 9 x=± 9 x1 = −3. a x1 = 0 drugo dobijemo rješavanjem jednadžbe ax+ b=0. a. x2 = −5 2. tada imamo tzv.31 Čista kvadratna jednadžba Treba riješiti jednadžbu 2 x 2 − 18 = 0 .Kvadratna jednadžba Opći oblik kvadratne jednadžbe je ax 2 + bx + c = 0 .1. Nepotpune kvadratne jednadžbe 1. pa dobivamo x ( ax + b ) = 0 umnožak.10. Iz ovoga je jasno da će jedno od rješenja uvijek biti 0. Ako je c = 0 . prikraćenu kvadratnu jednadžbu oblika ax 2 + bx = 0 .b i c su realni brojevi. ax2 + b = 0 x2 = − b a Primjer 1. pri čemu je a različit od 0. dobivamo čistu kvadratnu jednadžbu. čiji je oblik ax 2 + c = 0 Rješavamo ju na sljedeći način: ax 2 + c = 0 ax 2 = − c c x2 = − a x1 = − c a x2 = − − c a Primjer 1. x2 = 3 31 . Rješenje: 3x 2 + 15 x = 0 : 3 x2 + 5x = 0 x ⋅ ( x + 5) = 0 x1 = 0.30 Prikraćena kvadratna jednadžba Treba riješiti jednadžbu 3x 2 + 15x = 0 . Ovakva jednadžba se rješava na sljedeći način: ax 2 + bx = 0 Izlučujemo x iz oba člana s lijeve strane jednadžbe. Umnožak dvaju faktora je jednak nuli ako je jedan od njih jednak nuli. Ako je b = 0 .

b = 2. jednadžba ima dva realna rješenja. • Ako je D < 0 . x1 ⋅ x2 = a a Sustav kvadratne i linearne jednadžbe rješava se tako da se iz linearne jednadžbe izrazi jedna nepoznanica i uvrsti u kvadratnu jednadžbu. 2a Prije uvrštavanja je potrebno jednadžbu napisati u standardnom obliku.b. Pomoću diskriminante možemo klasificirati rješenja kvadratne jednadžbe: • Ako je D > 0 .32 Riješite jednadžbu Rješenje: 1 2 x + x − 4 = 0 ⋅2 2 x2 + 2 x − 8 = 0 a = 1.2 = Izraz pod korijenom označava se sa D . a naziva se diskriminanta.2 = −b ± b 2 − 4ac . x2 = =2 2 2 x1.2 = = = 2a 2 ⋅1 1 2 x + x−4=0. c = −8 2 −b ± b 2 − 4ac −2 ± 2 − 4 ⋅1 ⋅ ( −8 ) x1. 32 . rješenja ponekad možemo naći kraćim postupkom. 2 −2 ± 4 + 32 −2 ± 6 = 2 2 −2 − 6 −2 + 6 x1 = = −4. D = b2 − 4ac . jednadžba nema realnih rješenja (rješenja su kompleksni brojevi) Ako se radi o jednostavnijim kvadratnim jednadžbama s cjelobrojnim koeficijentima. Dakle.c u sljedeću formulu: x1.Potpuna kvadratna jednadžba ax 2 + bx + c = 0 rješava se uvrštavanjem koeficijenata a. Primjer 1. pomoću Vietovih formula: b c x1 + x2 = − . tako da a predstavlja koeficijent kvadratnog člana. • Ako je D = 0 . jednadžba ima jedno realno rješenje. b linearni koeficijent i c slobodni koeficijent.

x1 = 2 Zadaci za vježbu 1. 1 9    z1 = . z 2 =   2 2  x2 = 5) ( x1 =−1. (−4. 9) ) b) c) 33 . tj. x2 = 0. (−1.8x = 6 2. tj. (2. x2 = 0 Odavde slijedi: x1 = 2 − y1 . 2) ) ( x1 = 2. y2 = 2. y2 = 9. Riješite sustav kvadratne i linearne jednadžbe: a) y2 = x + 4 2y = x + 4 x2 + xy + y2 = 3 x + 2y = 0 y = 2 x2 + 1 2x = y − 5 ( x1 = −4. x2 =4 ) 5. 3) i (2. tj. y1= 3.Primjer 1. y1= 0. 0.33 x2 + y 2 = 4 x+ y = 2 x = 2− y (2 − y) 2 + y2 = 4 4 − 4 y + y2 + y2 = 4 2 y2 − 4 y = 0 : 2 y2 − 2 y = 0 y ( y − 2) = 0 y1 = 0 y2 − 2 = 0 y2 = 2 Sada je: x2 = 2 − y2 .1)) ( x1= −1. −1)i(−2. x2 =4 ) ( x1 =−1. ( 2 z − 3 ) 2 = 8 z 3. 2x + 2 = x +1 x−2 4. x2 = −2. y1 = −1. y2 = 1. tj. x2 = 2. 0)i (0. 6 x 2 − 1. 2 x 2 − 6 x − 8 = 0 ( x1 = −2. tj.

Mora biti pozitivan i različit od 1. (a ≠ 1.34 Zapišite u logaritamskom obliku: a) 23 = 8 b) 52 = 25 c) 10−2 = 0. vrijedi ekvivalencija: y = a x ⇔ x = log a y Broj a nazivamo bazom logaritma. Od posebnog su značaja logaritmi s bazom 10 i brojem e. 01 d) 2−1 = −3 1 2 1 e)   = 8      2 1 f)   = 1000     10  −3 Rješenje: a) 23 = 8 ⇒ log 2 8 = 3 b) 52 = 25 ⇒ log 5 25 = 2 c) 10−2 = 0. 01 = −2 d) 2−1 = −3 1 1 ⇒ log 2 = −1 2 2 1 e)   = 8 ⇒ log 1 8 = −3    2   2 1 f)   = 1000 ⇒ log 1 1000 = −3   10    10 −3 34 .1.11. Drugim riječima. pa oni imaju i posebne oznake: • Dekadski logaritam (a = 10) : log y = log10 y • Prirodni logaritam (a = e) : ln y = log e y Primjer 1. Logaritmi Logaritam pozitivnog broja y je eksponent kojim treba potencirati bazu a da bi se dobila potencija y. a > 0) . 01 ⇒ log10 0.

tj. jer je 23 = 8 d) log 5 5 = 1 . Rješenje: 1. 2651 log1. Pravilo pod brojem 5) koristi se kod rješavanja eksponencijalnih jednadžbi kako bi se nepoznanica „spustila“ iz eksponenta te tako dobila linearna jednadžba. 4 x = log 3 x ⋅ log1. 2) log a 1 = 0 . 35 . jer je 24 = 16 1 = log 2 2−3 = −3 8 g) log 2 h) log 3 27 = 3 . y 5) log a x n = n ⋅ log a x . jer je 52 = 25 Pravila logaritmiranja 1) log a a = 1 . 4 x = 3 log log1. jer je 5 = 5 e) log 5 25 = 2 . 6) a loga y = y .  32  Primjer: log 2   = log 2 32 − log 2 8 = 5 − 3 = 2     8 Primjer: log104 = 4 ⋅ log10 = 4 ⋅1 = 4 Primjer: eln10 = 10 . Primjer 1. Primjer: log(10 ⋅1000) = log10 + log1000 = 4 x 4) log a ( ) = log a x − log a y .Primjer 1. 4 = log 3 ⇒ x = log 3 ≈ 3. 4 x = 3 . jer je 103 = 1000 b) log100 = 2 .35 Odredite logaritme: a) log1000 b) log100 c) log 2 8 d) log 5 5 e) log 5 25 Rješenje: a) log1000 = 3 . Primjer: log 5 5 = 1 Primjer: ln1 = 0 1 f) log 2 16 1 8 g) log 2 h) log 3 27 i) log 3 1 9 f) log 2 16 = 4 .36 Eksponencijalna jednadžba Treba riješiti jednadžbu 1. njenu lijevu i desnu stranu. jednaki su i njihovi logaritmi. 4 Logaritmiramo jednadžbu. Ako su one jednake. jer je 102 = 100 c) log 2 8 = 3 . jer je 33 = 27 i) log 3 1 = log 3 3−2 = −2 9 3) log a ( xy ) = log a x + log a y .

koje nazivamo ponekad se još označava članovima niza. . 6.. . 8.13. Njena oznaka je d (diferencija). a2 drugi.-9. . 5..… Ovdje se radi o padajućem nizu. Član an nazivamo opći ili n-ti član niza...… .. an . tada vrijedi: d = a2 − a1 = a3 − a2 = … = ai − ai −1 d = ai − ai −1 = ai +1 − ai ⇒ 2ai = ai −1 + ai +1 ⇒ ai = .25. Evo još nekoliko primjera aritmetičkog niza: 10. Niz Niz je uređeni skup oblika { a1 .-6. Primjer 1. 36 . 1.15. poznavajući ta dva broja. a3 .. budući da su mu 2 3 4 1 članovi sve manji i manji realni brojevi. a2 .30..10.. -3.7. Njegov opći član je an = 2n .. opći član ćemo zapisati ovako: an = 2n − 1 .…} Pogledajmo niz 1. a2 .-15. Niz oznakom ( an ) . 2 Vidimo da je svaki član aritmetičkog niza jednak aritmetičkoj sredini svojih susjednih članova. To znači da..20.16..… . 3. Opći član tog niza je an = . Ako je ( an ) aritmetički niz. 4. itd. Aritmetički niz je u potpunosti određen svojim prvim članom i diferencijom d. ai −1 + ai +1 . a3 . u nizu parnih prirodnih brojeva razlika između susjednih članova je uvijek 2.38 Padajući niz 1 1 1 . Za niz neparnih prirodnih brojeva 1. n { a1 . . Aritmetički i geometrijski niz Upoznavanje sa svojstvima aritmetičkog i geometrijskog niza pomoći će nam kod rješavanja nekih tipičnih problema. . Geometrijski niz će nam još poslužiti za izvođenje nekih formula kod složenog kamatnog računa. 7.1.4. Dakle.-12. Primjerice.…} . an .. U nizu imamo članove u određenom poretku: a1 je prvi član. Aritmetički niz Aritmetički niz je niz brojeva kod kojega je razlika između susjednih članova uvijek jednaka. možemo odrediti bilo koji član niza.. niz parnih brojeva je aritmetički niz.37 Niz parnih brojeva Jedan primjer niza je niz parnih prirodnih brojeva : 2. Primjer 1.19.12. . gdje su ai -ovi realni brojevi.

000 .3.000 = 12.5 = 2 + 10. 2 37 . poznavajući a1 i d .5.525. a d = 25. a22 = a1 + 21 ⋅ d = 12.000 + 21 ⋅ 25.39 Zbroj članova aritmetičkog niza Odredite zbroj prvih 8 članova aritmetičkog niza 2. prelazi u Sn = Sn = n  2a1 + ( n − 1) d  . uvrštavanjem izraza a1 + ( n − 1) d umjesto an . opći član aritmetičkog niza dobiva se pomoću formule an = a1 + ( n − 1) d .000. a8 = a1 + 7 ⋅ d = 2 + 7 ⋅1.000 komada pločica.40 Neka tvornica pločica proizvela je 1982.000. odrediti bilo koji član aritmetičkog niza: a1 a2 = a1 + d a3 = a2 + d = a1 + 2d a4 = a3 + d = a1 + 3d an = a1 + ( n − 1) d Dakle. 2 Primjer 1.000 ) = 269. 5 = 12.000 .5 .000.6. dakle.5. Ako svake godine proizvede 25.… Rješenje: Uočimo da se radi o aritmetičkom nizu kojemu je a1 = 2.000 + 12.  2 Primjer 1.8. d = 1.000 komada više nego prethodne. a22 i S22 .525.000 S 22 = 22 (12.775. kolika će biti proizvodnja 2003.000.000. godine 12. godine? Koliko je ukupno proizvedeno pločica u tih 22 godine? Rješenje: Ovdje se radi o aritmetičkom nizu kojemu je prvi član 12.5 = 58. Suma prvih n članova aritmetičkog niza računa se po formuli n ( a1 + an ) . 2 koja. Tražimo. 5) = 4 ⋅14.5 S8 = 8 ( 2 + 12.Pogledajmo sada na koji način možemo.5.

n-ti član geometrijskog niza se dobiva formulom: a n = a1 ⋅ q n −1 Zbroj prvih n članova nekog geometrijskog niza računa se pomoću formule S n = a1 ⋅ qn − 1 . naime iznosi 10% od 100 kn. 32. 1.1.162. 4. Slično kao kod aritmetičkog niza.54.1) . tj.42 Zbroj članova geometrijskog niza Odredite zbroj prvih 12 članova niza 1. 16. … 2. Evo nekih primjera geometrijskog niza: a1 . .8.331. q = 1. q = −3) ( a1 = 1.21. a1 a2 = a1 ⋅ q a3 = a2 ⋅ q = ( a1 ⋅ q ) ⋅ q = a1 ⋅ q 2 a4 = a3 ⋅ q = ( a1 ⋅ q 2 ) ⋅ q = a1 ⋅ q 3 an = a1 ⋅ q n −1 Znači. a3 . 8.162. … 1. 130 kn.3. kvocijent bilo ai −1 kojeg člana niza i njegova prethodnika je uvijek jednak.16. ako za svaki i = 1.Primjer 1. 2. 1. 9. Prema tome. −54. 1. dakle kamate se ne pribrajaju glavnici. 6. Radi se dakle o aritmetičkom nizu za kojeg je poznato: a1 = 110. 2. ako su godišnje kamate 10%? Ukamaćivanje je jednostavno. d = 10 . 4. pokazati ćemo kako se dobiva n-ti član geometrijskog niza. 2. … ( a1 = 1. Geometrijski niz ai = q . a2 .. Toliko. q = 3) ( a1 = 2.41 Jednostavno ukamaćivanje Na koliko će narasti ulog od 100 kn za 9 godina.… vrijedi 1. Taj kvocijent označavamo sa q. q −1 Primjer 1. ulog će se svake godine povećavati za isti iznos od 10 kn.18. član niza dobit ćemo pomoću formule za opći član aritmetičkog niza: a9 = a1 + (9 −1) ⋅ d = 110kn + 8 ⋅10kn = 190kn . 120 kn. ako znamo a1 i q. 1. … je geometrijski niz . −6.… 38 .. Rješenje: Budući da se ostvarene kamate ne pripisuju osnovici za obračun kamata u idućem razdoblju.18. q = 2 ) ( a1 = 2 . 64. Iznosi na kraju svake godine će izgledati ovako: 110 kn.4641. … 2.

Kao odgovor na prvo pitanje. Postavljamo jednadžbu: 20000 = 1 ⋅ 2n − 1 2 −1 n 20000 = 2 − 1 ⇒ 2 n = 20000 + 1 2n = 20001 Dobili smo jednadžbu kojoj je nepoznanica u eksponentu. a rješavamo ih logaritmiranjem cijele jednadžbe. a zatim udvostručen broj zrna na svakom idućem polju). pa se odlučujemo za n = 14 . primjećeno je da neki studenti tu ugodnu i korisnu obvezu izbjegavaju. 39 .30103 Rješenje zadanog problema mora biti cijeli broj.30105171 n= ≈ 14.741. a za svaku iduću nenapisanu . q = 2 .23 kn.823 . broj članova niza koji zbrajanjem ne prelaze iznos 200 kuna odnosno 20.Rješenje: Uočimo da se radi o geometrijskom nizu kojemu je a1 = 1.073. Koliko će u Fond uplatiti student koji u svih 30 tjedana nastave ne napiše ni jednu zadaću? Koliko zadaća može student propustiti. 29 0. dok bi za n = 15 troškovi prešli 200 kuna. q = 2 . ako je odlučio u tu svrhu potrošiti do 200 kuna? Rješenje: Niz uplata u blagajnu zapravo čine geometrijski niz: a1 = 1.418. Iako je zadaća uvijek zanimljiva. S30 = a1 ⋅ U drugom pitanju nepoznat nam je n tj.000 lipa.dvostruko više od prethodnog puta. q −1 2 −1 Dobiveni rezultat je iznos u lipama.737. Uvrštavanjem u formulu dobivamo: S12 = 1 ⋅ 212 − 1 212 − 1 12 = = 2 − 1 = 4095. Primjer 1. Takve jednadžbe nazivamo eksponencijalnim jednadžbama. ukojem slučaju troškovi ostaju ispod zadanih 200 kuna. 2n = 20001 log log 2n = log 20001 n ⋅ log 2 = log 20001 log 20001 n= log 2 4. Stoga je dogovoreno da za prvu nenapisanu zadaću uplate u "Fond za popularizaciju matematike" 1 lipu. treba naći zbroj prvih 30 članova tog niza: q30 − 1 230 − 1 30 = 1⋅ = 2 − 1 = 1. a pretvoren u kune iznosi 10.43 Geometrijski niz Studenti VERN-a dužni su svaki tjedan napisati zadaću iz matematike. 2 −1 1 Sljedeći primjer je izveden iz tradicionalnog zadatka sa šahovskom pločom i pšenicom (zrno pšenice na prvom polju.

koji bi pak bio prevelik. i tako dalje do željene točnosti.19−1 = 110kn ⋅1. problem smo mogli riješiti isprobavanjem različitih n-ova u jednakosti 2n = 20001 . radi se o geometrijskom nizu: a1 = 110. Rješenje: Ako promatramo stanje uloga na kraju svake godine nakon obračuna kamata. Nakon određenog broja pokušaja. Npr. prvi pokušaj bi mogao biti n = 10 . 20 ) .10 .44 Složeno ukamaćivanje Na koliko će narasti ulog od 100 kn za 9 godina.10 puta veći od prethodnika: 110 kn. umjesto logaritmiranjem jednadžbe. q = 1. Nakon uvrštavanja broja 15. Pokušali bi sa n = 20 . 15..Znajući da n mora biti cijeli broj. 79kn . Ovakav postupak zove se metoda raspolavljanja. ako su godišnje kamate 10%? Ukamaćivanje je složeno. Primjer 1. Zanima nas vrijednost 9. 121 kn.10 kn. došli bismo do točnog rješenja. ustanovit ćemo da je na kraju svake godine stanje za 10% veće od stanja sa kraja prethodne godine. .15 ) ili (15. Ako zamislimo ta stanja kao niz. to znači da je svaki sljedeći član tog niza za 1. Idući korak bi bio raspolavljanje tog intervala na dva jednaka.18 = 235. pa bismo nakon uvrštavanja zaključili da nam treba veći n. Usporedite ovaj rezultat sa rezultatom iz Primjera 1. što znači da se na kraju svakog obračunskog razdoblja kamate pripisuju glavnici. stoga bi naš idući pokušaj bio raspolavljanje tog intervala. Dakle. 40 . tj. U idućem obračunskom razdoblju kamate se obračunavaju na tako uvećanu osnovicu.41 gdje je ukamaćivanje bilo jednostavno. To nam govori da je traženi broj između 10 i 20. i može poslužiti ukoliko ne znamo drugačije riješiti problem.. člana tog niza: a9 = a1 ⋅1. postalo bi nam jasno nalazi li se traženi broj u intervalu (10. 133.

te sa nekim osnovnim oblicima funkcija i njihovim uobičajenim primjenama u poslovnoj analizi. 41 .1. moramo se dobro upoznati s pojmom varijable i funkcije. tj. Posebno je važno razumjeti pojam promjenljive veličine. Primjer 2. tj. možemo vezu između duljine vožnje i njene cijene iskazati algebarskim izrazom: 12 km 102 kn C ( x) = 6 x + 30 . 5 km 60 kn Međutim. Ovdje nam je cilj obnoviti i učvrstiti razumijevanje funkcije i s njom povezanih pojmova.1 Linearni funkcijski odnos Pretpostavimo da se u nekom gradu cjenik taksi usluga sastoji od samo dvije stavke: Start: 30 kn Prijevoz po km: 6 kn Duljina vožnje Cijena vožnje U tablici su navedeni podaci o zadnjih osam vožnji u 20 km 150 kn tom gradu. Za početak. Realne funkcije realne varijable Jedna od najvažnijih ideja u matematici je pojam funkcije. Primjerice. Dio svake ekonomske analize je proučavanje učinka promjene jedne ekonomske veličine na ekonomsku veličine koja je s njom povezana. To je razlog zašto možemo reći da je 8 km 78 kn „duljina vožnje“ varijabla. a sa C(x) cijenu takve vožnje. o duljini vožnje. Duljina vožnje u 5 km 60 kn kilometrima neke buduće vožnje može biti bilo koja u nekim razumnim granicama i ne ovisi o nekoj drugoj 32 km 222 kn varijabli. Ako tu vezu nemamo jasno matematički iskazanu. 5%? Kako će se promijeniti prihod od prodaje? A kako dobit? Funkcija je prikladno sredstvo za opisivanje odnosa među ekonomskim veličinama. prava pitanja glase: Koliko će se smanjiti potražnja ako cijenu povećam za npr. nije moguće dovoljno precizno procijeniti učinak promjene neke ekonomske veličine. One 25 km 180 kn ovise o odgovarajućem broju iz prvog stupca. a da ipak mogu približno predstavljati odnos stvarnih ekonomskih veličina.2. Pritom će funkcije koje će se koristiti u primjerima biti odabrane tako da budu što jednostavnije. Ali. 2. varijable. stoga kažemo da je riječ o nezavisnoj 18 km 138 kn varijabli. Ako označimo oznakom x duljinu neke vožnje. Takvu promjenljivu veličinu nazivamo zavisnom varijablom. Cijene vožnje. Diferencijalni račun s temeljnim primjenama u ekonomiji U ovom poglavlju obradit ćemo diferencijalni račun na razini potrebnoj za ilustraciju nekih njegovih osnovnih primjena u ekonomskoj analizi. navedene u drugom stupcu. cijene vožnje ne variraju baš bilo kako. također variraju – dakle i “cijena vožnje” je varijabla. Uočite da brojevi koji predstavljaju duljine vožnje variraju. svakome je jasno da povećanje cijene nekog proizvoda izaziva pad njegove potražnje.

q za količinu. pronaći ćete ih u potcrtanim dijelovima: „Cijena po osobi ovisi o broju prijavljenih studenata. i sl. Zamišljeno je da se ukupan trošak podijeli na sve sudionike jednako. Primjer 2. možemo zaključiti da se ovdje radi o funkcijskom odnosu. prvo ćemo izračun cijene po osobi provesti za neki određeni broj prijavljenih studenata. tj.). a C (cijena po osobi) je zavisna varijabla. naznačit ćemo jednostavnim zapisom iz kojeg se jasno vidi što držimo nezavisnom varijablom. C je funkcija od x. je nezavisna varijabla.2 Nelinearni funkcijski odnos Marica se odlučila prihvatiti organizacije jednodnevnog izleta s ručkom u prirodnom ambijentu za studente svoje grupe. Za nezavisnu varijablu je to najčešće x. Budući da je na početku navedeni cjenik vrlo jasan. a cijena dnevnog najma autobusa s vozačem iznosi 2000 kn. pa kažemo da je u ovom slučaju cijena vožnje linearna funkcija njene duljine. Cijena ručka iznosi 60 kn po osobi.stoga je riječ o varijablama. U dobivenom algebarskom izrazu možemo prepoznati linearnu funkciju.Provjerite jesu li svi parovi brojeva po retcima tablice u ovakvom odnosu. 10: 42 .). x odnosno broj prijavljenih studenata. Da nas zanima na koji način C ovisi o x..“ I jedna i druga „količina“ mogu poprimiti različite vrijednosti. radi praktičnosti varijablama se dodjeljuju kratke oznake. dobit ćemo sljedeću tvrdnju: C ovisi o x. . novčani iznos. a što zavisnom: C(x). p za cijenu. mogu varirati . Dakle. moramo se uvjeriti da se za svaku moguću duljinu vožnje može točno utvrditi cijena. Marica je zaključila da ne može znati cijenu po osobi bez da prethodno zna koliko se studenata za izlet prijavilo. Da bismo došli do algebarskog izraza (formule) koji opisuje promatranu zavisnost. Neka to bude npr. ili neko slovo uobičajeno za određene vrste varijabli (npr. Da bismo ustvrdili da su cijena vožnje i duljina vožnje u funkcijskom odnosu. Pojam promjenljive varijable i funkcijskog odnosa ćemo ilustrirati na još jednom primjeru. Ovako je ona to formulirala: „Cijena po osobi ovisi o broju prijavljenih studenata.. Iako bismo mogli nastaviti razmatranje i koristeći pune izraze za navedene varijable. Kako odrediti cijenu po osobi? Rješenje: Nakon kraćeg razmišljanja. Napravimo to za naše varijable: x – broj prijavljenih studenata C – cijena po osobi Ako sada zamijenimo u promatranoj rečenici nazive varijabli njihovim skraćenim oznakama.“ Ako potražite u gornjoj rečenici izraze koji se odnose na neku količinu (broj. tj. Kažemo da je cijena vožnje funkcija duljine vožnje.

U nastavku iznosimo formalnu definiciju funkcije. 43 . Relacija koja nekom elementu pridružuje dva ili više elemenata drugog skupa nije funkcija. Kažemo da je cijena izleta po osobi funkcija broja prijavljenih studenata. Domenu funkcije f označavamo još i sa D( f ) ili D f . Pravilo prodruživanja određeno je formulom: C ( x) = 2000 + 60 x . funkcija je preslikavanje izmedu dva skupa (domene i kodomene) koje svakom elementu prvog skupa (domene) pridružuje točno jedan element drugog skupa (kodomene). Izračunom cijene po osobi za neki neodređeni broj prijavljenih studenata x zapravo smo definirali funkciju – pridruživanje kojim se svakom mogućem broju prijavljenih studenata pridružuje iznos u kunama koji predstavlja cijenu izleta po osobi (studentu). Neka je svakom elementu x ∈ A pridružen točno jedan element y ∈ B .Trošak autobusa + 10 ručkova 10 studenata 2000kn + 10 ⋅ 60kn C (10) = = 260kn po osobi 10 Cijena po osobi = Sada izračun istovjetan gornjemu. a skup B kodomena funkcije f . Kaže se da je tim pridruživanjem definirana funkcija f : A → B i pišemo f ( x) = y . provodimo za x studenata i to tako da broj 10 zamijenimo slovom x na svim mjestima u izračunu: C ( x) = 2000 + x ⋅ 60 2000 x ⋅ 60 2000 = + = + 60 x x x x . Skup A zove se domena ili područje definicije funkcije f . Definicija funkcije Definicija funkcije Neka su A i B neprazni skupovi. te definicje nekih pojmova usko povezanih sa funkcijama. Napomenimo da funkcija dozvoljava da se dva različita elementa domene preslikaju u isti element kodomene. f y x B A Dakle.

y Γf f ( x) ( x. Tako zovemo one funkcije kojima su domena i kodomena neki podskupovi skupa ℝ.3 Algebarski zadana funkcija f : » → ». Zadavanje funkcije Funkcija je zadana ako je zadana njezina domena. Gornje pravilo pridruživanja može se zapisati i u obliku jednadžbe: y = x 2 + 1 . a f(x) je vrijednost funkcije. a y zavisnom. Varijablu x zovemo argument funkcije. te pravilo pridruživanja. Funkciju možemo zadati: • nabrajanjem parova pridruženih elemenata (npr. Primjer 2. u tablici) • grafički • algebarski (pomoću formule) Prvi način zadavanja je nepraktičan ako elemenata domene ima previše. Tada x zovemo nezavisnom varijablom. y ) ravnine čije koordinate zadovoljavaju jednadžbu y = f ( x) . f ( x ) = x 2 + 1 . y ) x x 44 . kodomena i pravilo pridruživanja (postupak pomoću kojeg se svakom elementu domene pridružuje jedinstveni element kodomene). Dakle. podrazumijevati da govorimo o realnim funkcijama realne varijable. U daljnjem tekstu ćemo. odnos između vrijednosti dviju varijabli može se odrediti kao funkcija ako vrijednost jedne varijable jednoznačno određuje vrijednost druge. U gornjem primjeru je zadana realna funkcija realne varijable. da bismo zadali funkciju naveli smo domenu i kodomenu.Općenito. U našim primjerima će to biti uglavnom intervali od ℝ. Graf funkcije Graf funkcije f je skup točaka ( x. ako nije drugačije naznačeno.

f ( x)) : x ∈ D ( f )} . f ( x) = − x + 3 . Prisjetimo se značenja broja a.4 Linearna funkcija i njen graf 1 Nacrtajte graf funkcije f : » → ». tj.2). f ( x)) (0. f ( x) = 2 .3) (4. poznavanje značenja koeficijenta a će nam pomoći da opisanu vezu bolje sagledamo. 2 8 7 6 5 4 3 2 1 y x -5 -4 -3 -2 -1 0 -1 -2 -3 -4 1 2 3 4 5 6 7 8 ( x. Graf ove funkcije je pravac koji je paralelan sa osi apscisa i prolazi točkom (0. 2 1 pravcu y = − x + 3 . Kao što je već objašnjeno u poglavlju 1.8.1) 1 i b = 3 još nazivamo i parametrima funkcije. dovoljno je odrediti koordinate dviju točaka koje pripadaju grafu 1 funkcije f ( x) = − x + 3 . f (4)) → (4. Odredite f (−6) i nacrtajte njen graf.5 Konstantna funkcija Zadana je funkcija: f : » → ». 7 y 6 5 4 3 2 1 x -2 -1 0 -1 -2 -3 1 2 3 4 5 6 7 45 . graf linearne funkcije f ( x) = ax + b je pravac čija je jednadžba y = ax + b . 2 Rješenje: Općenito. Tako je linearna funkcija 2 određene sa dva parametra.. Budući da će nam linearna funkcija često služiti za približno opisivanje veze između nekih ekonomskih veličina. f (0)) → (0. jasno je da je i f (−6) = 2 . Koeficijente a = − Primjer 2.Graf funkcije f možemo definirati i na ovaj način: Γ f = {( x. Linearna funkcija Primjer 2. tj. koeficijenta smjera: on predstavlja promjenu vrijednosti funkcije f koji odgovara porastu varijable x za 1. Rješenje: Budući da zadana funkcija svakom realnom broju pridružuje broj 2.

Uvjerite se pomoću grafa da funkcija iz gornjeg primjera ima nultočku x = 6 .x).7 Nultočke kvadratne funkcije Odredite nultočke funkcije: f : » → ». tj. 1. koordinata točke u kojoj graf funkcije siječe x-os. Budući da zapravo tražimo x za koji funkcija ima vrijednost 0. Neke funkcije nemaju nultočku. kvadrant koordinatnog sustava. neki broj x0 je nultočka funkcije f ako vrijedi f ( x0 ) = 0 . radi se o pravcu koji prolazi ishodištem i raspolavlja 1. i 3.Primjer 2. f ( x) = x . u grafičkom smislu nultočka je apscisa tj.6 Identiteta Zadana je funkcija: f : » → ». Nacrtajte njen graf. Primjer 2. x-osi). Rješenje: Identiteta je linearna funkcija koja svakom broju pridružuje isti taj broj. f ( x) = x 2 − 4 x + 3 Rješenje: Izjednačavanjem funkcije sa 0. Stoga se njen graf sastoji od točaka oblika (x. 7 y 6 5 4 3 2 1 x -2 -1 0 -1 -2 -3 1 2 3 4 5 6 7 Nultočka funkcije Nultočka neke funkcije je svaki broj za koji funkcija ima vrijednost 0. a neke ih imaju i više od jedne. Budući da se sve točke čija je ordinata jednaka 0 nalaze na osi apscisa (tj. Dakle. nultočke funkcije f određujemo postavljanjem i rješavanjem jednadžbe: f ( x) = 0 . dobiva se kvadratna jednadžba koju rješavamo po odgovarajućoj formuli: 46 .

da nije svejedno koja funkcija djeluje prva. a koja druga po redu. Dobiveni element f(x) funkcija g preslikava u element g(f(x)). ova funkcija ima dvije nultočke. ( g f )( x) = g ( f ( x)) A B C 2 x f f(x) g g g(f(x) ( f ( x)) gof Funkcija f preslikava element x u element f(x). Rješenje: Prvo funkcija g broj x preslikava u x 3 . tj. domena funkcije g mora sadržavati sliku. 3 Uočimo da ove dvije kompozicije funkcija nisu jednake. 47 . tj. skup funkcijskih vrijednosti funkcije f . a onda funkcija g sa 2 x − 1 radi ono što inače radi sa x – potencira na treću potenciju: ( g f )( x) = g ( f ( x)) = g (2 x − 1) = (2 x − 1) . x2 = 3 2a 2 2 Dakle. g ( x) = x 3 .2 = Kompozicija funkcija Neka su f : A → B i g : B → C dvije funkcije. Funkciju koja izravno preslikava element x u element g(f(x)) označavamo sa ( g f )( x) . Prvo funkcija f broj x preslikava u 2 x − 1 .8 Kompozicija funkcija Zadane su funkcije: f : R → R. Da bi bilo moguće komponirati ove dvije funkcije. Uvjerite se da vrijedi: f (1) = f (3) = 0 .f ( x) = 0 x − 4x + 3 = 0 −b ± b 2 − 4ac 4 ± 16 − 4 ⋅ 3 4 ± 2 = = = 2 ± 1 ⇒ x1 = 1. x1. a onda funkcija f sa x 3 radi ono što inače radi sa x – množi brojem 2 i umanjuje dobiveni umanožak za 1: ( f g )( x) = f ( g ( x)) = f ( x 3 ) = 2 x 3 − 1 . Kompozicija funkcija f i g je funkcija g f : A→C . f ( x) = 2 x − 1 i g : R → R. Primjer 2. Odredite funkcije ( f g )( x) i ( g f )( x) .

Rješenje: 7 y 6 5 4 3 2 y = 2x + 4 ⇒ 2x = y − 4 y−4 1 x= ⇒ x = y−2 2 2 ⇒ -6 -5 -4 -3 -2 -1 1 x 0 -1 -2 -3 1 2 3 4 5 6 7 Zamjenom naziva varijabli (x uzmjesto y i f −1 ( x) umjesto x) dobivamo traženu funkciju: 1 f −1 ( x ) = x − 2 . Općenito se za svaku funkciju f određenu svojim pravilom pridruživanja koje opisuje na koji način varijabli x pridružujemo varijablu y. f A B x g y Ukoliko postoji takva funkcija. Primjer 2. N ( x) = 0.852 ⋅ x .54 ⋅ x . Zamjenom naziva nezavisne varijable (x uzmjesto y). tj. dobiva se konačan oblik tražene formule za pretvorbu: N ( x) = 1 ⋅ x . te 1. treba izraziti y x= varijablu x: .10 Inverzna funkcija Odredite inverznu funkciju ako je f : R → R.852 Ako u zadatku zadanu formulu shvatimo kao funkciju koja «miljama pridružuje kilometre».852 zavisne (N(x) umjesto x). Treba naći formulu za pretvorbu udaljenosti izražene u kilometrima u udaljenost iskazanu nautičkim miljama.852 ⋅ x . 1. Nacrtajte grafove obiju funkcija i uvjerite se da su simetrični s obzirom na pravac y = x . gdje je x udaljenost u nautičkim miljama. Iz dobivene jednadžbe y = 1. 2 -4 -5 -6 48 .9 Konverzija kilometara u nautičke milje Pretpostavimo da je poznata formula za pretvorbu udaljenosti izražene u nautičkim miljama u udaljenost izraženu u kilometrima: K ( x) = 1.Inverzna funkcija Primjer 2. f ( x) = 2 x + 4 . Rješenje: Označimo za početak K (x) sa y. možemo pitati postoji li pravilo g koje određuje na koji način varijabli y pridružiti varijablu x. kažemo da funkcija f ima inverznu funkciju koju označavamo sa f −1 . inverznu funkciju koja «kilometre pretvara opet u milje». u rješenju smo dobili tzv.

11 Provjerite je li funkcija g : [ 0. ∞ ) . f ( x) = x 2 . Rješenje: Treba pokazati da je g ( f ( x)) = x : g ( f ( x)) = f ( x) = x 2 = x Rast i pad funkcije Često nas kod neke ekonomske funkcije zanima što se događa s njenim vrijednostima ako se povećava vrijednost nezavisne varijable.Primjer 2. onda vrijedi f ( x1 ) < f ( x2 ) . Ponekad skraćeno kažemo rastuća funkcija misleći pritom na strogo rastuću. onda vrijedi f ( x1 ) ≤ f ( x2 ) . g ( x) = x inverz funkcije f : [ 0. x2 ∈ I takvi da je x1 < x2 . 49 . Stoga ćemo ovdje definirati i usvojiti pojam rastuće. ∞ ) . Rastuća i strogo rastuća funkcija Za funkciju f kažemo da je rastuća na nekom intervalu I ⊂ » ako vrijedi: Ako su x1 . funkcija je strogo rastuća ako porastu nezavisne varijable odgovara i porast vrijednosti funkcije. x2 ∈ I takvi da je x1 < x2 . Za funkciju f kažemo da je strogo rastuća na nekom intervalu I ⊂ » ako vrijedi: Ako su x1 . odnosno padajuće funkcije. y f ( x2 ) f ( x1 ) x x1 x2 Dakle.

Padajuća i strogo padajuća funkcija Za funkciju f kažemo da je padajuća na nekom intervalu I ⊂ » ako vrijedi: Ako su x1 . ali sa negativnim koeficijentom smjera.12 Rastuća ili padajuća funkcija Za navedene funkcije treba odrediti jesu li rastuće ili padajuće: a) f ( x) = 2 x − 500 b) f ( x) = −5x + 3 1 c) f ( x) = + 2 x d) f ( x) = x 2 Rješenje: a) Budući da se radi o linearnoj funkciji. Budući da je za ovu funkciju on pozitivan i jednak 2. Ponekad skraćeno kažemo padajuća funkcija misleći pritom na strogo padajuću. to znači da povećanje x-a za 1 dovodi do povećanja vrijednosti funkcije (i to za 2) – dakle. onda vrijedi f ( x1 ) ≥ f ( x2 ) . Za funkciju f kažemo da je strogo padajuća na nekom intervalu I ⊂ » ako vrijedi: Ako su x1 . funkcija je strogo padajuća ako porastu nezavisne varijable odgovara smanjenje vrijednosti funkcije. odgovor ćemo saznati iz predznaka koeficijenta smjera. 50 . onda vrijedi f ( x1 ) > f ( x2 ) . radi se o rastućoj funkciji. y f ( x1 ) f ( x2 ) x x1 x2 Dakle. b) Ovdje zaključujemo da se radi o padajućoj funkciji jer je također linearna. Primjer 2. x2 ∈ I takvi da je x1 < x2 . x2 ∈ I takvi da je x1 < x2 .

51 . ax 2 + bx + c = 0 . za negativne vrijednosti varijable x.  ili T  − 2a 4a   2a    2a  Ako postoje nultočke i izračunate su. f ( x) = c naziva se konstantna funkcija.  2   2 Tjeme označavamo u koordinatnom sustavu. f  1 2   . te slobodni koeficijent. a rastuća na intervalu [ 0. Određujemo nultočke rješavanjem jednadžbe f ( x ) = 0 . . ova funkcija je padajuća na intervalu ( −∞. Koeficijente a. f  −  . 2. Graf kvadratne funkcije je ravninska krivulja koju zovemo parabola. Funkcija f : R → {c} . b. te zatim skiciramo parabolu koja prolazi trima dosad određenim točkama. te koordinate tjemena x +x  x + x  određujemo ovako: T  1 2 . linearni koeficijent.c) Ukoliko u ovu funkciju uvrštavamo sve veće vrijednosti varijable x.c redom zovemo koeficijent kvadratnog člana. c ∈ R .2 = 2a Dobivene vrijednosti ucrtavamo na x-osi koordinatnog sustava. tada funkcija ima minimum (parabola je postavljena s tjemenom nadolje) Ako je a < 0 . vrijednosti funkcije padaju kako se približavamo nuli s lijeve strane brojevnog pravca. Dakle. Radi se o preslikavanju koje svakom realnom broju pridružuje realan broj c. Međutim. Za uredniju skicu dobro je odrediti još poneku pomoćnu točku koja pripada grafu naše funkcije. koristimo se simetričnošću parabole s obzirom na pravac koji prolazi tjemenom i okomit je na os apscisa. dobivat ćemo sve veće vrijednosti kako uvrštavamo veće x-eve. U ovo se možete lako uvjeriti ako nacrtate graf ove funkcije. +∞ ) . a ≠ 0) . −b ± b 2 − 4ac x1. tada funkcija ima maksimum (parabola je postavljena s tjemenom nagore) Skiciranje grafa kvadratne funkcije 1. 3. d) Ako uvrštavamo samo pozitivne brojeve u funkciju. tj. vrijednost 1 funkcije će biti sve manja budući da je razlomak sve manji. Uvjerite se da x ovo vrijedi i za pozitivne i za negativne vrijednosti x-a. Određujemo koordinate tjemena po formuli  b 4ac − b 2   b  b  T − . • • Ako je a > 0 . Kvadratna funkcija Opći oblik kvadratne funkcije je: f ( x) = ax 2 + bx + c (a.b. 0 ) .

8).. oduzimanja. (5.. (4. Rješenje: 1 9 52 .3). funkcija oblika: f ( x) = an x n + an −1 x n −1 + . x2 = 3 7 y 6 5 4 3 2) Tjeme:  3 +1  3 +1   T . ciklometrijske. a1 ...) Primjer racionalne funkcije je polinom n-tog stupnja. • transcedentne – naziv za funkcije koje nisu algebarske (eksponencijalne. Već smo upoznali svojstva polinoma prvog stupnja f ( x) = ax + b .8).. Primjer 2. an ≠ 0 . Algebarske funkcije dijelimo na racionalne i iracionalne.14 Kubna funkcija (polinom trećeg stupnja) Treba nacrtati graf funkcije f ( x ) = x3 − x 2 + 3x − 1 . Rješenje: 1) Nultočke: 4 ± 16 − 12 x1. logaritamske.2 = 2 x1 = 1 ...Primjer 2. an ∈ ».. .3). dijeljenja i potenciranja racionalnim brojem. (-1. −1) 2 1 x -2 -1 0 -1 -2 -3 1 2 3 4 5 6 7 3) Pomoćne točke: (0. i polinoma drugog stupnja f ( x) = ax 2 + bx + c .13 Skiciranje grafa kvadratne funkcije Nacrtati graf funkcije f ( x ) = x 2 − 4 x + 3 . + a1 x + a0 gdje su a0 . množenja. Racionalne su one kod kojih se argument potencira samo s cijelim brojem. tj. dakle nema korijena. trigonometrijske. Podjela realnih funkcija realne varijable Funkcije dijelimo prema analitičkom obliku u dvije skupine: • algebarske – nad argumentom funkcije se izvode algebarske operacije zbrajanja..f   2   2 T ( 2...

8 7 6 5 4 3 2 1 y x -5 -4 -3 -2 -1 0 -1 -2 -3 -4 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 53 . vodeći računa da vrijednosti funkcije računate samo za x-eve iz domene.15 Iracionalna funkcija Treba odrediti domenu i nacrtati graf funkcije f ( x ) = 20 − x . domenu čine samo brojevi za koje izraz pod korijenom nije negativan (korijen negativnog broja nije realan broj. Možete se poslužiti i MS Excel tabličnim kalkulatorom. Prvo odredite točke sa cjelobrojnim koordinatama. Rješenje: Budući da se radi o realnoj funkciji. Pokušajte nacrtati ovaj graf određivanjem i ucrtavanjem velikog broja njegovih točaka. kao i njenog tijeka.8 7 6 5 4 3 2 1 y x -5 -4 -3 -2 -1 0 -1 -2 -3 -4 1 2 3 4 5 6 7 8 Napomena: Crtanje grafa ove funkcije zahtijeva poznavanje nekih tehnika za određivanje karakterističnih točaka neke funkcije. 20] Graf nacrtajte opet pomoću većeg broja njegovih točaka. nego kompleksan). Primjer 2. 20 − x ≥ 0 ⇒ x ≤ 20 ⇒ D ( f ) = ( −∞.

1). graf eksponencijalne funkcije uvijek se nalazi iznad x-osi. ∞ ) . a ≠ 1 nazivamo logaritamskom funkcijom. 2) f ( x) > 0 na cijeloj domeni. Njena svojstva su: 1) f (0) = a 0 = 1 . Neka njena svojstva su: 1) f (1) = log a 1 = 0 . 3) Ako je a < 1 tada eksponencijalna funkcija pada na cijeloj domeni.0). Rješenje: 10 y Ucrtati ćemo sljedeće točke: 9 8 7 x -2 -1 0 1 2 3 f(x) ¼ ½ 1 2 4 8 6 5 4 3 2 1 x -6 -5 -4 -3 -2 -1 0 -1 -2 -3 -4 1 2 3 4 5 6 Logaritamska funkcija Funkciju f : ( 0.Eksponencijalna funkcija Funkciju f : R → ( 0. 54 . a ≠ 1 nazivamo eksponencijalnom funkcijom s bazom a. To znači da graf logaritamske funkcije prolazi točkom (1. +∞ ) 3) Ako je a > 1 tada eksponencijalna funkcija raste na cijeloj domeni. To znači da graf svake eksponencijalne funkcije prolazi točkom (0. Uvjerite se da vrijede gore navedena svojstva. gdje je a > 0. Radi se o inverznoj funkciji eksponencijalne funkcije g : R → ( 0. Primjer 2. ∞ ) oblika f ( x ) = a x . 2) Ako je a > 1 tada logaritamska funkcija raste na cijeloj domeni. gdje je a > 0. 4) Ako je a < 1 tada eksponencijalna funkcija pada na cijeloj domeni. Slika funkcije: S ( f ) = { f ( x) : x ∈ R} = ( 0. Rast je „brži“ što je broj a veći. Dakle. g ( x) = a x .16 Eksponencijalna funkcija Nacrtajte graf funkcije f ( x ) = 2 x . Pad je „brži“ što je broj a manji. ∞ ) → R oblika f ( x) = log a x .

Primjer 2. Uvjerite se da vrijede gore navedena svojstva. Stoga su vrijednosti argumenta jedne funkcije jednake vrijednostima druge funkcije – uvjerite se usporedbom tablica. pa se radi o funkciji inverznoj onoj iz prethodnog primjera. 55 .17 Logaritamska funkcija Nacrtajte graf funkcije f ( x ) = log 2 x . poslužit ćemo se sljedećim točkama: x ¼ ½ 1 2 4 8 f(x) -2 -1 0 1 2 3 6 5 4 3 2 1 y x -2 -1 0 -1 -2 -3 -4 -5 -6 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Baza logaritamske funkcije ovdje je 2. Rješenje: Kako bismo ucrtali krivulju.

Svakoj funkciji računski i grafički odredite nultočke. Odredite njihove algebarske izraze. Treba odrediti koji od nacrtanih grafova pripada kojoj linearnoj funkciji.Zadaci za vježbu 1. Zapišite funkciju koja izražava cijenu popravka ovisno o vremenu utrošenom na popravak aparata. 6. 5. 3 2 x 56 . 2 9.5 x . Je li funkcija f ( x) = 2 + padajuća ili rastuća? Koja je njena domena? x 4. Grafički su prikazane dvije linearne funkcije. 1 a) y = x − 1 2 b) y = −3 x + 3 3 c) y = − x 2 d) y = −2 e) y = 2 x 2 + 2 f) y = 2x 2 + 6x 1 g) y = − x 2 + x + 4 2 7. Nalazi li se točka (4. Odredite domenu funkcije f ( x) = 30 − x . Serviser kućanskih aparata naplaćuje dolazak u kuću 50 kn. 1 8. Prikažite grafički funkcije. 8 2. 2 3 f 2 ( x) = 3x + 3 . a svaki sat rada naplaćuje 75 kn.5 x − 2 . Nacrtajte grafove funkcija f ( x) =   i f ( x) = log 0.5) na grafu funkcije f ( x) = 2 + ? x 8 3. Odredite nultočke funkcije f ( x) = x 2 − 3. f 4 ( x) = − x + 3 f1 ( x) = − x − 2 . f 3 ( x) = x − 3 .

U kojoj točki graf funkcije siječe os y ? Koliki je nagib te funkcije? 11. Nacrtajte graf linearne funkcije f ( x ) = ax + b ako je f ( −1) = −2. Koji graf pripada kojoj funkciji? 57 .10. f 3 ( x) = − x 2 − 3x . f 2 ( x) = 3 x 2 + 1 . f (3) = 6 . Na slici su dani grafovi kvadratnih funkcija: 1 10 f 4 ( x) = − x 2 + x − 14 2 2 f1 ( x) = x 2 + 1 .

Ukoliko on poveća cijenu. Osnovni cilj je predstaviti koristi od modeliranja odnosa promatranih ekonomskih veličina funkcijama. razmisliti o povećanju cijena sa željom da poveća prihod. q1 ( p) = q ( p) . odnosno često će biti iskazani funkcijama koje mogu samo približno poslužiti opisivanju realnih odnosa. Može. U ovom poglavlju navodimo nekoliko primjera često promatranih funkcija u ekonomskim analizama. umjesto toga. ali što ako se smanji previše? Time pi povoljan učinak povećanja cijena na prihod bio poništen. naziva se ravnotežna cijena. Može pokušati sniziti troškove proizvodnje. pa očekujemo da je funkcija potražnje padajuća funkcija. cijenu robe određuje odnos ponude i potražnje. definirana na ovaj način. odnosno povećani interes ponuđača. on na to povećanje troškova mora nekako reagirati.. Vratimo se opet na uzgajivača povrća: ako na tržištu dođe do povećanja cijene brokule. Idealno bi bilo da te odnose može opisati matematičkim izrazima.18 Zamislite poduzetnika kojemu su se povećali troškovi proizvodnje. tj.2. doći će do povećanja ponude. To znači da ćemo utjecaj jedne varijable na drugu opisati algebarskim izrazom. Stoga će odnosi između ekonomskih varijabli biti pojednostavljeni.2. Budući da će slično postupiti i ostali proizvođači. Ukoliko želi da mu dobit ostane na istoj razini. Na slobodnom tržištu. ili možda nekim sličnim vrstama povrća. troškovi. između ostaloga. funkcija potražnje Funkcija potražnje q ( p ) izražava zavisnost količine tražene robe q o njenoj cijeni p . za očekivati je da se potražnja (prodaja) nešto smanji radi povećanja cijena. rastuća. uzgaja brokulu. Ukoliko se cijena neke robe na tržištu poveća. te bi prihod bio niži nego prije. Međutim. Naime. Funkcija ponude q1 ( p) izražava zavisnost količine ponuđene robe o cijeni p te robe. morao bi što točnije znati kakav učinak će neka od razmatranih promjena imati na ostale važne veličine (potražnja. Možda bi trebao smanjiti cijenu? Ili povećati proizvodnju? Ako želi donijeti dobru odluku. tj. primjerice radi poskupljenja sirovina.. Funkcija ponude. on može u idućem ciklusu povećati njenu proizvodnju. za očekivati je rast ponude. Zamislimo proizvođača povrća koji. prodaje. 58 . odnosno funkcijom. Stoga je funkcija ponude. Funkcije u ekonomiji Primjer 2. odnosno mora znati u kakvom su one odnosu. Cijena pri kojoj se ostvaruje ravnoteža ponude i potražnje. Iz stvarnog okruženja znamo da povećanje cijene nekog proizvoda uzrokuje smanjenje potražnje. može očekivati pad potražnje tj. i određuje se iz jednakosti q1 = q . povećanje cijena može izazvati i suprotan učinak. prihod. Kao što gornji primjer ilustrira.). Potencijalni kupci mogu se okrenuti i drugim dobavljačima. za potrebe ekonomske analize potrebno je veze međuzavisnosti ekonomskih veličina odrediti kao funkcijske veze. smanjenje prihoda..

neće nam biti važni ni vremenski okviri ponude ili potražnje. Nećemo isticati o kakvoj se robi radi. tone i sl. a) Odredite domenu funkcije potražnje. 3 3 Primjer 2. treba uzeti u obzir da su i cijena i količina potražnje nenegativne veličine. potražnja je uvijek vezana za neko razdoblje. godišnja itd.19 Zadane su funkcije ponude i potražnje: q ( p ) = −10 p + 70 .20 Funkcija ponude i funkcija potražnje Funkcije ponude i potražnje neke robe dane su izrazima: q1 ( p) = 2 p − 20 . b) Izjednačit ćemo ponudu i potražnju i riješiti dobivenu linearnu jednadžbu: q1 ( p) = q( p) ⇒ 2 p − 20 = −3 p + 180 5 p = 200 ⇒ p = 40 c) U funkciju potražnje uvrštavamo količinu 30: q(30) = −3 ⋅ 30 + 180 = 90 . tražimo rješenja sustava nejednadžbi p ≥ 0. Prema tome. q( p) = −3 p + 180 . a osim ako u zadatku to ne bude navedeno. d) Da bi odredili za koju cijenu počinje ponuda. Očitajte iz grafičkog prikaza odgovore na sva prethodna pitanja. q1 ( p ) = Odredite cijenu pri ravnoteži ponude i potražnje. U stvarnosti.U idućim primjerima i zadacima ove funkcije će biti zadane. Na tržištu su to možda komadi. Rješenje: a) Domenu funkcije potražnje čine one cijene za koje je potražnju moguće odrediti. naći ćemo nultočku funkcije ponude. litre. količinu potražnje i ponude ćemo često izražavati samo brojčano. Rješenje: q1 ( p ) = q ( p ) ⇒ 20 40 p− = −10 p + 70 ⋅3 3 3 20 p − 40 = −30 p + 210 50 p = 250 ⇒ p = 50 20 40 p− . q1 ( p) = 0 . kilogrami. c) Kolika je potražnja za cijenu 30? d) Za koju cijenu počinje ponuda? e) Za koje cijene je potražnja manja od 90? f) Kod koje cijene će zaliha robe biti 50? g) Nacrtajte (u istom koordinatnom sustavu) grafove obaju funkcija. Također. Osim matematičkih ograničenja. b) Odredite ravnotežnu cijenu robe. −3 p + 180 ≥ 0 ⇒ − 3 p ≥ −180 ⇒ p ≤ 60 Dakle. domena ove funkcije je: p ∈ [ 0. 59 . 2 p − 20 = 0 ⇒ p = 10 . q ≥ 0 . 60] . primjerice dnevna potražnja. kojih za linearnu funkciju nema. mjesečna. Primjer 2.

postavit ćemo i riješiti nejednadžbu: q( p) < 90 . Time smo ujedno i odredili izgled koordinatnog sustava. budući da su cijena. Te točke prvo određujemo za funkciju potražnje i to na način da odredimo određene točke: Odsječak na osi ordinata uvrštavanjem p = 0 . U ovom slučaju ta razlika iznosi 50. Domena funkcije potražnje je interval p ∈ [ 0. f) Zaliha se javlja kao razlika ponude i potražnje. Tako je vidljivo da nam na ordinati ne trebaju brojevi veći od 180. što znači da im je graf pravac. Pretpostavimo da se proizvod traži ravnomjerno tijekom cijelog dana. budući da je to iznos najveće potražnje. q p 0 60 q 180 0 p 10 40 q1 0 60 200 190 180 170 160 150 140 130 120 110 100 90 80 70 60 50 40 30 20 10 0 p 10 20 30 40 50 60 70 80 Primjer 2. i cijenu pri kojoj potražnja prestaje uvrštavanjem q = 0 . duljinu jedinične dužine na svakoj osi. 60] pa nas ne zanimaju ni cijene veće od 60. − 3 p < −90 ⇒ p > 30 .21 U nekoj trgovini je funkcija dnevne potražnje nekog proizvoda dana sa q( p) = −50 p + 300 . pa postavljamo jednadžbu: q1 ( p) − q( p) = 50 . ponuda i potražnja pozitivne veličine.e) Kao što kaže rečenica. tj. 2 p − 20 − (−3 p + 180) = 50 ⇒ p = 50 . Za nacrtati grafove. −3 p + 180 < 90 . Funkcija dnevne ponude je slijedeća: q1 ( p) = 50 p + 100 . trebamo za svaku funkciju dvije točke koje pripadaju njenom grafu. a) Koju cijenu treba postaviti da bi svi dnevno nabavljeni proizvodi bili prodani? 60 . g) Obje funkcije su linearne. Grafove prikazujemo u I kvadrantu.

c) Tražimo cijene za koje se graf funkcije potražnje nalazi iznad pravca koji je paralelan s p-osi. Iz slike se također vidi da je potražnja veća od 200 za cijene od 0 do 2 . Primjer 2.200).b) Za koju cijenu će se svi nabavljeni proizvodi prodati u prve 3 5 radnog vremena? c) Odredite na grafu područje cijena za koje je potražnja veća od 200. a prolazi točkom (0. Na slici je taj pravac u sivoj boji. a uz cijenu 2 potražnja je 200.22 Određivanje parametara linearne funkcije potražnje Treba odrediti funkciju potražnje ako je poznato da uz cijenu 4 potražnja iznosi 100. dakle p ∈ [ 0. 200 ) . a na osi ordinata količinu potražnje. Slijede jednostavni primjeri. 5 3 50 p + 100 = ( −50 p + 300 ) 5 50 p + 100 = −30 p + 180 80 p = 80 ⇒ p = 1. ovo zapravo znači da ponuda iznosi 3 5 dnevne potražnje. ucrtaju točke čije su koordinate ( 4. To područje na osi p je podebljano. Rješenje: a) Treba dakle naći cijenu kod koje su ponuda i potražnja jednake: −50 p + 300 = 50 p + 100 ⇒ − 100 p = −200 ⇒ p = 2 . Pretpostavljamo da je funkcija potražnje linearna. 2 ) . Pravac koji prolazi tim točkama grafički predstavlja traženu funkciju 61 . b) Uz pretpostavku ravnomjerne potražnje tijekom cijelog dana. pa postavljamo jednadžbu: 3 q1 = ⋅ q . potražnje. U realnom okruženju se do takvih funkcija dolazi statističkim metodama temeljenim na bilježenju cijena i odgovarajućih količina potražnje ili ponude. 400 300 200 100 p 0 1 2 3 4 5 6 7 U dosadašnjim primjerima smo imali zadane funkcije potražnje i ponude.100 ) i ( 2. Grafičko rješenje se sastoji u tome da se u koordinatni sustav koji na osi apscisa ima cijene.

y2 ) . dobivamo funkciju potražnje: q( p) = −50 p + 300 . y1 ) i ( x2 . gdje su a i b nepoznati parametri tražene funkcije. q ) ( 2. zadane podatke predočili smo uređenim parovima ( x1 .Potraznja 300 200 100 Cijena 0 1 2 3 4 5 6 7 8 Rješenje pomoću formule. postavili smo sustav koji se sastoji od dviju jednadžbi sa dvije nepoznanice: a i b . Njegovim rješavanjem dolazimo do nepoznatih parametara linearne funkcije potražnje. Iz podataka danih u zadatku. 200 ) ( 4. 200) i (4. znamo da je ta funkcija takva da vrijedi: q = a⋅ p +b 200 = a ⋅ 2 + b 100 = a ⋅ 4 + b ← ← ( p. Budući da je naša funkcija potražnje linearna. znamo da je njen oblik q( p) = a ⋅ p + b . Sada te vrijednosti uvrštavamo u formulu: y − y1 = y2 − y1 ( x − x1 ) x2 − x1 100 − 200 ( x − 2) 4−2 y − 200 = −50 ( x − 2) y = −50 x + 100 + 200 y = −50 x + 300 y − 200 = Zamjenom x sa p. Ovaj problem je ekvivalentan problemu određivanja jednadžbe pravca koji prolazi točkama (2. Dakle. 200 = a ⋅ 2 + b 100 = a ⋅ 4 + b 62 . te y sa q. Rješenje pomoću sustava jednadžbi.100).100 ) Dakle.

5 . primjenjivo je na bilo koji oblik funkcije. funkcija potražnje glasi: q( p) = −50 p + 300 . Lako je provjeriti ispunjava li ovaj izraz uvjete zadane u zadatku. ako je poznata ponuda 11 uz cijenu 3 kune ? Rješenje: Funkciju potražnje. budući da ona ima tri parametra (koeficijenta). a ravnotežna cijena 7 kuna uz prodanih 12 komada. ako je tražena funkcija kvadratna. Ako je potražnja 20 kom. 2 63 . Primjerice. q1 = 11 . No znamo da je za ravnotežnu cijenu ponuda jednaka potražnji. q = − p2 − 2 p + 30 .: q1 (7) = q (7) = 12 . potrebno je 3 para podataka kako bi se mogle formirati tri jednadžbe.2a + b = 200 4a + b = 100 b = 200 − 2a 100 = 4a + (200 − 2a ) 100 = 2a + 200 2a = −100 ⇒ b = 200 − 2(−50) ⇒ a = −50 b = 300 Dakle. Njen oblik je q1 = c ⋅ p + d . Sada nam treba još funkcija ponude. odredite funkciju potražnje. određujemo postavljanjem sustava: 20 = a ⋅ 3 + b 12 = a ⋅ 7 + b b = 20 − 3a 12 = 7a + 20 − 3a ⇒ 4a = −8 ⇒ a = −2 ⇒ b = 26 Dakle. dobivamo: 1 41 q1 = p + . tj. 4 p 2 − 2. Kako glasi funkcija ponude za isti proizvod. uz cijenu 3 kune. Zaključujemo da je za cijenu 7 ponuda također jednaka 12. Primjer 2. Postupkom koji je opisan u prethodnom primjeru. Naizgled imamo samo jedan par podataka: p = 3. 4 4 Primjer 2. q = −2 p + 26 .24 Ponuda i potražnja kao kvadratne funkcije Funkcije ponude i potražnje nekog proizvoda glase: 1 q1 = 0. Rješavanje postavljanjem sustava jednadžbi u kojemu su nepoznanice nepoznati parametri funkcije.23 Određivanje linearne funkcije ponude Pretpostavimo da su ponuda i potražnja nekog proizvoda linearne funkcije cijene. koja je oblika q = ap + b . a u zadatku stoji da za ravnotežnu cijenu 7 kuna potražnja iznosi 12.

4 p 2 − 2.5 . −  . 2 1 2 p − 2 p + 30 = 0 ⋅ ( −2 ) 2 p 2 + 4 p − 60 = 0 −4 ± 16 + 240 ⇒ p1 = −10. c) Za koje je cijene potražnja manja od 19. p2 = − =− 4 4 2 4 2 5  Računamo koordinate tjemena: Tq1  0. 0.2 = q 30 25 20 15 10 5 p 0 1 2 3 4 5 6 7 b) Određujemo ravnotežnu cijenu: 1 0. 4 p 2 − 2. 2 Računamo koordinate tjemena: Tq ( −2. 4 p 2 − 2.5 = 0 p2 = 2.5 0. 32 ) .a) Nacrtajte grafove ovih funkcija. 2  Skiciramo graf funkcije q: Računamo nultočke funkcije q = − − 1 2 p − 2 p + 30 .5 = − p 2 − 2 p + 30 ⋅10 2 2 2 4 p − 25 = −5 p − 20 p + 300 64 . 4 p2 = 25 25 5 25 5 ⇒ p1 = = . p1. p2 = 6 .5? Rješenje: a) Skiciramo graf funkcije q1 Računamo nultočke funkcije q1 = 0. b) Odredite ravnotežnu cijenu i pripadnu količinu prodane robe.

Rješenje postavljenje nejednadžbe je područje cijena za koje graf leži iznad osi p. Dakle. 22 i p2 = 5. +∞ ) .9 p 2 + 20 p − 325 = 0 Rješavanjem ove kvadratne jednadžbe dobiju se rješenja: p1 ≈ −7. te skiciramo njen graf. 6 ) . Međutim. 5 ⋅ ( − 2 ) 2 p 2 + 4 p − 60 > − 39 p 2 + 4 p − 21 > 0 Radi se o kvadratnoj nejednadžbi. Ako još uzmemo u obzir da potražnja prestaje za cijene veće od 6. zanima nas samo interval ( 3. 30 25 20 15 10 5 X -10 -9 -8 -7 -6 -5 -4 -3 -2 -1 0 -5 -10 -15 -20 -25 -30 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Y U ovom slučaju je to interval ( −∞. Budući da analizu provodimo samo za pozitivne cijene. odbacujemo negativno rješenje ove jednadžbe i zaključujemo da je ravnotežna cijena 5.5 za cijene od 3 do 6. 2 c) Ovdje postavljamo nejednadžbu q < 19. koju rješavamo tako što lijevu stranu nejednadžbe promatramo kao funkciju. Još moramo odrediti količinu prodane robe po toj cijeni: 1 q ( 5 ) = − 5 2 − 2 ⋅ 5 + 30 = 7. budući da su za naš problem dolaze u obzir samo pozitivne cijene. −7 ) ∪ ( 3. konačno rješenje je interval p ∈ ( 3. +∞ ) . 65 . 5 . 5 . potražnja je manja od 19. 1 − p 2 − 2 p + 30 < 19.

Analizirajmo za primjer mjesečne troškove proizvodnje jednog postolarskog obrta. vosak.000 kn 45.. Ovdje iznosimo neke elementarne primjere primjene funkcija u analizi troškova.000 kn 30. Tipični fiksni troškovi su plaće zaposlenika. Razmislite o ovim pitanjima: a) Ako je uobičajena proizvodnja 60 pari mjesečno. Prosječni varijabilni troškovi su najčešće troškovi materijala i energije potrebnih za proizvodnju jedne jedinice količine proizvoda.. 1000 kn Ostali fiksni troškovi. 3000 kn Licencna prava.. 1000kn Varijabilni troškovi: • Materijal potreban za izradu para cipela (više vrsta kože. tj. gumeni potplati. grijanje kalupa. ljepila.) – približno 20 kn po paru cipela Prikazat ćemo u tablici spomenute vrste troškova za tri slučaja različitog obujma mjesečne proizvodnje. npr.. a prosječni troškovi padaju. Kako bismo mogli planirati proizvodnju i pripadajuće troškove.000 kn 50. laštila. 5000 kn Otplata strojeva i pomagala.. Fiksni troškovi su oni koji ne ovise o obujmu. Ukupni troškovi sastoje se od fiksnih i varijabilnih troškova proizvodnje. komada ili kilograma. korisno je poznavati međusobni odnos obujma proizvodnje i troškova.000 kn Najam prostora.25 Proizvodnja cipela u postolarskom obrtu Fiksni troškovi: • • • • • Plaće za 2 zaposlenika.000 kn 30. Primjer 2. o količini proizvodnje – postoje čak i kad proizvodnja stoji. najam prostora. funkcija prosječnih troškova Analiza troškova je važan dio poslovne analize. a dobivaju se kao umnožak prosječnih varijabilnih troškova i količine proizvodnje. najam ili amortizacija strojeva i sl.) – 230 kn po paru • Utrošena energija (šivanje. troškove po jedinici količine: Količina Fiksni troškovi Q TF 30.000 kn Prosječni varijabilni troškovi Ukupni troškovi Prosječni troškovi T = Tv + TF 40. konac. kolika mora biti prodajna cijena para cipela (bez PDV-a)? 66 .000 kn T =T Q 1000 kn/par 750 kn/par 625 kn/par 40 60 80 250 kn/par 250 kn/par 250 kn/par U ovom primjeru je vidljivo da povećanjem obujma proizvodnje ukupni troškovi rastu.Funkcija ukupnih troškova. ukupno 20. Varijabilni troškovi ovise o količini proizvodnje. te u zadnjem stupcu prosječne troškove tj.

Trebaju nam. prosječni troškovi pri proizvodnji 60 pari: T (60) = 250 + 30.000 .000 . litrama. Poznavanje ove zavisnosti vrlo je važno za različite ekonomske analize. koliko novaca za idući mjesec mora osigurati za pokrivanje troškova proizvodnje? U ovakvim i sličnim analizama od velike su nam koristi sljedeće dvije funkcije: Funkcija ukupnih troškova T (Q) izražava zavisnost ukupnih troškova o obujmu proizvodnje Q. treba li postolar prihvatiti ovu ponudu? c) Ako prihvati i počne suradnju već idućeg mjeseca. 1800 komada istog proizvoda.000 kn. funkcija ukupnih troškova glasi: T (Q) = 250Q + 30. dakle. a koliki ako je proizvedeno npr. Q Q Radi boljeg uvida u strukturu prosječnih troškova. Prosječni ili jedinični troškovi pri nekoj količini Q računaju se kao omjer ukupnih troškova i obujma (količine) proizvodnje: T (Q ) T (Q ) = Q Iz ovakve funkcije možemo utvrditi npr. treba tu količinu pomnožiti sa prosječnim varijabilnim troškovima od 250 kn. Odgovorimo sada na postavljena pitanja iz primjera proizvodnje cipela. a u ovisnosti o obujmu proizvodnje. uz fiksnu otkupnu cijenu 540 kn.000 T (Q) = = . Q a) Prodajna cijena para cipela mora pokriti troškove njegove proizvodnje ili biti od njih veća. Obujam ili količina proizvodnje može biti izražena u tonama. a zatim funkciju prosječnih troškova. kilogram ili sl. zapisat ćemo gornju funkciju ovako: T (Q) = 250 + 30. Rješenje: Prvo ćemo odrediti funkciju ukupnih troškova.000 = 750 kn . Za izračunati ukupan trošak za neku količinu prouizvodnje. ). Ukoliko bez dodatnih ulaganja postoji kapacite za proizvodnju dodatnih 60 pari. 60 67 . Funkciju prosječnih troškova dobit ćemo dijeljenjem funkcije ukupnih troškova sa količinom: T (Q) 250Q + 30. Prema tome. te tome dodati fiksne troškove iznosa 30. Funkcija prosječnih troškova T (Q ) izražava troškove po jedinici količine proizvoda (komad. koliki će biti troškovi po komadu (ili nekoj drugoj jedinici količine) ako je proizvedeno 100 komada nekog proizvoda.b) Pretpostavimo da je postolar dobio ponudu novog kupca: lokalni salon cipela bi naručivao 60 pari mjesečno. komadima i sl. Posebno je neophodno poznavati odnos količine proizvodnje i prosječnih troškova u određivanju prodajne cijene proizvoda. kilogramima.

000 = 500 kn . te analizirajmo kretanje i ukupnih i prosječnih troškova s obzirom na količinu proizvodnje: 80000 T 70000 60000 50000 40000 30000 20000 10000 Q 0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100 110 120 130 140 150 2000 1900 1800 1700 1600 1500 1400 1300 1200 1100 1000 900 800 700 600 500 400 300 200 100 T/ Q Q 0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100 110 120 130 140 150 68 .b) Iako se otkupna cijena novog kupca čini niska. Prikažimo ove dvije funkcije grafički. Dakle. treba provjeriti može li se ona postići na temelju veće količine proizvodnje koja sada iznosi ukupno 120 pari cipela mjesečno: T (120) = 250 + 30.000 = 60. ponuda se može prihvatiti. 120 c) Ovdje nas zanimaju ukupni troškovi proizvodnje za razinu proizvodnje od 120 pari cipela: T (120) = 250 ⋅120 + 30.000 kn .

nikad ne mogu biti manji od 250 kn.000/30= 250+1000=1250 250+30. d) Iz koeficijenta smjera linearne funkcije ukupnih troškova T (Q) = 30Q + 1200 vidljivo je da varijabilni troškovi iznose 30 kn po komadu. Pravci kojima se graf funkcije približava ali ih nikad ne siječe. Q Q f) Treba riješiti nejednadžbu T < 35 : 69 . zovu se asimptote. te jedan dio koji se smanjuje porastom količine proizvodnje. a funkcija prosječnih troškova je padajuća. iako se smanjuju porasdtom količine proizvodnje. i pravac T = 250 . Znači.Kao što možemo vidjeti i iz algebarskog izraza i iz grafa. prosječne fiksne troškove. Logično. c) Koliko iznose fiksni troškovi? d) Koliko iznose prosječni varijabilni troškovi? e) Odredite funkciju prosječnih troškova. Graf funkcije T ima ih dvije .26 Zadana je funkcija ukupnih troškova T (Q ) = 30Q + 1200 . Iz gornje tablice i iz grafa funkcije prosječnih troškova vidljivo je da oni. Odredite: a) Troškove za proizvodnju 100 kom.os ordinata (jer funkcija nije definirana za Q=0). Taj dio predstavlja tzv. koji predstavlja donju graničnu vrijednost prosječnih troškova. Dakle. da je iznos kojim svaki od njih mora doprinositi pokrivanju fiksnih troškova sve manji. ako se proizvodi 100kom. Razumljivo je da ako proizvoda ima sve više. budući da 250 kn predstavlja iznos materijala i energije potrebnih za izradu para cipela. f) Kojeg obujma mora biti proizvodnja da bi prosječni troškovi bili ispod 35 kn/kom? Rješenje: a) T (100) = 30 ⋅100 + 1200 ⇒ T (100) = 4200 T (Q) T (100) 4200 = = = 42 b) Q 100 100 c) T (0) = 30 ⋅ 0 + 1200 = 1200 . 30Q + 1200 1200 = 30 + e) T = . Primjer 2. tj. Kako bi malo pojasnili zbog čega je funkcija prosječnih troškova padajuća. b) Prosječne troškove po komadu.000/100= 250+30. za proizvodnju nula komada imamo troškove 1200. pogledajmo njihovu strukturu: Količina 30 60 100 Prosječni troškovi 250+30.000/60= 250+30. fiksni troškovi ( ne ovise o obujmu proizvodnje) iznose 1200. doprinos svake jedinice pokriću fiksnih troškova. funkcija ukupnih troškova je rastuća funkcija.000/150= 250+500=750 250+300=550 250+200=450 150 Primjećujemo da u prosječnim troškovima imamo uvijek jednaki dio od 250 kn.

vidimo da se najveći prihod postiže za cijenu 8 kn. poznavajući svojstva kvadratne funkcije. Provjerite utječe li promjena cijene kukuruza na dnevni prihod od prodaje.320). Primjer 2. R ( p ) = p ⋅ q ( p ) = p ( −5 p + 80) R ( p ) = −5 p 2 + 80 p Radi se o kvadratnoj funkciji. Kako se može vidjeti iz tablice. zanima nas na koji način promjena cijene ili količine proizvodnje utječe na prihod. količina proizvodnje mora biti veća od 240 komada. a tada iznosi 320 kn. Njene nultočke su p1 = 0 i p2 = 16 . a tjeme T(8. Rješenje: U tablici ćemo odrediti potražnju a zatim i prihod za niz cijena: Cijena Potražnja Prihod 5 kn 6 kn 7 kn 8 kn 9 kn 10 kn 11 kn 12 kn 55 50 45 40 35 30 25 20 275 kn 300 kn 315 kn 320 kn 315 kn 300 kn 275 kn 240 kn Vidljivo je da cijena utječe na prihod od prodaje.27 Cijena i prihod Neka je funkcija dnevne potražnje za kuhanim kukuruzima na nekom gradskom uglu dana izrazom: q ( p ) = −5 p + 80 . Zatim ćemo odrediti cijenu za koju je prihod najveći.1200 < 35 ⋅Q Q 30Q + 1200 < 35Q 30 + − 5Q < −1200 : (−5) Q > 240 Dakle. Iz koordinata tjemena. te koliko tada iznosi. nije dobro ni da je premala ni prevelika. 70 . Funkcija ukupnog prihoda Kao što smo već naznačili u uvodnom primjeru. Izrazit ćemo ovu funkciju algebarski i grafički je prikazati. Ukupan prihod je umnožak količine potražnje i cijene robe: R = q⋅ p .

com/ agrapher/ 71 . c) Uz koju cijenu će prihod biti najveći i koliko će tada iznositi? Rješenje: a) Graf funkcije potražnje je pravac (označen crvenom bojom). a) Nacrtati graf funkcije potražnje.R • Tjeme: T ( 2 .Osim gore navedenih karakterističnih točaka. p2 = 4 10 q. b) R = q ⋅ p = ( −2 p + 8) p = −2 p 2 + 8 p R ( p ) = −2 p 2 + 8 p • Nul-točke: −2 p 2 + 8 p = 0 −2 p( p − 4) = 0 p1 = 0 . a za cijenu 4 prihod je 0 zbog prestanka potražnje. za crtanje grafa nam mogu poslužiti i točke čije koordinate možemo pronaći u gornjoj tablici. Iz skice se vidi da funkcija postiže maksimum za p = 2 (apscisa tjemena) .28 Funkcija ukupnog prihoda Neka je funkcija potražnje neke robe dana izrazom q = −2 p + 8 . b) Odredite funkciju ukupnog prihoda i nacrtajte njen graf. 400 R 350 300 250 200 150 100 50 p 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 Primjer 2.http:/ / www. prihod je 0 iako potražnja postoji.serpik. a vrijednost funkcije je tada q (2) = 8 . Za cijenu 0. 8) 8 c) Tražimo maksimum funkcije ukupnog prihoda. 6 4 2 p 0 1 2 3 4 5 Created with an unregistered version of Advanced Grapher .

c) Kako bi odgovorili na ovo pitanje. b) Odredite granice (pragove) rentabilnosti. Apscisa tjemena dobiva se kao aritmetička sredina nultočki: 10 + 40 Qmax = = 25 . te područja dobiti i gubitka. Q ∈ (10. Važna pretpostavka je da su obje funkcije iste varijable. Funkcija ukupnih prihoda zadana je izrazom: R = −Q 2 + 60Q . 40 ) . U slučaju da se promatra zavisnost dobiti o obujmu proizvodnje. tj. Q1 = 40 su granice rentabilnosti. 2 Vrijednost funkcije dobiti za Q=25 iznosi: D (25) = 225 . a) Odredite funkciju dobiti kao funkciju količine proizvodnje Q. Q1 = 40 Dakle. rentabilnost proizvodnje Poznata je funkcija ukupnih troškova neke proizvodnje: T = 10Q + 400 . Budući da je funkcija dobiti takva da je tjeme postavljeno gore. Tako i funkciju dobiti možemo odrediti oduzimanjem funkcije ukupnih troškova od funkcije ukupnih prihoda. rentabilnost Dobit se računa kao razlika prihoda i troškova. možemo pisati: D (Q ) = R (Q ) − T (Q ) . Proizvodnja se smatra rentabilnom (isplativom) ako je dobit pozitivna. tj. c) Za koji obujam proizvodnje je dobit najveća i koliko tada iznosi? d) Prikažite sve funkcije grafički. ako su ukupni prihodi veći od ukupnih troškova. Stoga zaključujemo da je dobit najveća za količinu proizvodnje Q=25 i tada iznosi 225. Rješenje: a) D (Q ) = R (Q ) − T (Q ) D(Q) = −Q 2 + 60Q − (10Q + 400) D(Q) = −Q 2 + 50Q − 400 b) Odredit ćemo nultočke funkcije dobiti. zaključujemo da je proizvodnja rentabilna ako se proizvodi količina između 10 i 40.Funkcija dobiti. Primjer 2. d) Koristimo se već poznatim načinima crtanja grafova linearne i kvadratne funkcije: 72 . naći ćemo koordinate tjemena ove funkcije. To su ujedno i točke u kojima je prihod jednak troškovima: D = −Q 2 + 50Q − 400 D = 0 ⇒ − Q 2 + 50Q − 400 = 0 Q1 = 10. Q1 = 10.29 Funkcija dobiti.

1100 ) . jer je razlika.T . Odredite: a) Fiksne troškove proizvodnje b) Iznos prihoda koji ne potječu od proizvodnje c) Pragove rentabilnosti 400 R. e) Približno 850.30 Očitavanje područja rentabilnosti Grafički su zadane funkcija ukupnog prihoda (linearna funkcija) i funkcija ukupnih troškova.T.D 350 300 250 d) Područja dobiti i gubitka e) Za koju količinu je dobit najveća i koliko tada iznosi. razlika između pripadajućeg prihoda i troškova jednaka dobiti za tu količinu proizvodnje.1000 900 R . ostalo su područja gubitka. 73 .D Graf funkcije dobiti prikazan je iscrtkano. tj. 800 700 600 500 400 300 200 100 q -1 0 0 10 20 30 40 50 60 70 80 Primjer 2. udaljenost grafova najveća za tu količinu. 200 150 100 50 Rješenje: a) Približno 90 b) Približno 60 Q 0 100 200 300 400 500 600 700 800 900 1000 1100 1200 1300 1400 1500 c) Funkcije imaju iste vrijednosti za količine u kojima se njihovi grafovi sijeku: 500 i 1100 d) Područje dobiti su one količine za koje je graf funkcije prihoda iznad grafa funkcije troškova: Q ∈ ( 500. Uočite iz grafičkog prikaza da je za bilo koju količinu proizvodnje Q. obje kao funkcije količine proizvodnje.

8 p + 10 . gdje je p cijena robe. q1 .5? g) Nacrtajte (u istom koordinatnom sustavu) grafove obiju funkcija. f ) p = 120 ) 4) Potražnja nekog proizvoda je dana sa q = − 4 p + 10 . c) 108. ako su za izradu 10 komada proizvoda ukupni troškovi 3000 kn. 5 a) Koju će najvišu cijenu potrošač platiti za tu robu? b) Za koje cijene je potražnja veća od 5? Rj. a) 12. q = −4 p + 200 ) 3) Funkcije ponude i potražnje neke robe dane su izrazima: q = −0. a) 2400. d ) p = 250. 5 p − 7.375 p − 7. c) p ∈ (30. b)q (150) = 20 . 5 . (Rj. b) p > 8. 75 ) 2) Odredite funkciju potražnje ako uz cijenu 10 potražnja iznosi 160. e) p ∈ [0. a ponuda sa 3 q1 = 0. b) Kolika je potražnja za cijenu 150? c) Kod koje cijene počinje ponuda? d) Za koju cijenu potražnja prestaje? e) Za koje cijene je potražnja veća od 10? f) Kod koje cijene će zaliha robe biti 11. d) veća od 48 ) 74 . a) Koji je iznos fiksnih troškova? b) Koliki su troškovi za izradu 35 proizvoda? c) Koliki su prosječni troškovi ako se proizvodi 50 komada? d) Kojeg obujma treba biti proizvodnja da bi prosječni trokovi bili ispod 110kn/kom ? ( Rj. b) 4500.5 . b) 90. te iz grafikona očitajte odgovore na prethodna pitanja. 6. ( Rj. b) Za koju cijenu potražnja prestaje? c) Za koju cijenu je potražnja manja od 20? Nacrtajte grafove funkcija q. c) p = 20.90) ) 6) Odredite linearnu funkciju ukupnih troškova. 2 p + 50 .5 . a) Odredite ravnotežnu cijenu. a za 20 proizvoda 3600 kn. 200 ) . Pretpostavlja se da je funkcija potražnje linearna. a uz cijenu 50 potražnja prestaje.Zadaci za vježbu (Funkcije ekonomskih varijabli) 1) Funkcija potražnje glasi q = −0. a ) pt = 100 . a) Odredite ravnotežnu cijenu robe. ( Rj. a ) p = 12. q1 = 0. 25 ) ) ( 1 5) Potražnja nekog proizvoda kao funkcija cijene je dana sa q = − p + 30 . a) 45.5 . b) p ∈ [ 0. a) Koju će najvišu cijenu potrošač platiti za tu robu? b) Za koju je cijenu potražnja manja od 3? ( Rj. gdje je p cijena robe.

p ≥ 4 ) Poznata je funkcija ukupnih troškova neke proizvodnje: T = 2Q + 80 . R(3)=6) 3 75 . D (25) = 45 ) 9) 10) 11) Odredite kvadratnu funkciju ukupnih troškova T = ax 2 + bx + c ako proizvodnji 2 komada odgovaraju troškovi 20 kn. 40 ) zona dobiti. b) p=3. (Rj. 9 16 . proizvodnji 4 komada odgovaraju troškovi 34 kn. ( T (Q) = 15Q + 200.7) Odredite funkciju ponude neke robe ako ponuda počinje za cijenu 2. 2Q 2 + 10Q − 80 . a troškovi proizvodnje 300 komada tog istog proizvoda iznose 4700 kn. gdje je p cijena proizvoda. a) 2. T (240) = 15. Za koje cijene je ponuda 26 ili veća? (Rj. za cijenu 3 iznosi a za cijenu 4 iznosi 7 . oblika 9 q1 = ap 2 + bp + c . pt = 2 ) Zadana je funkcija ponude nekog proizvoda q1 = p 2 + 2 p + 2 . T = x 2 + 4 x + 10 ) 2 Poznato je da troškovi proizvodnje 120 komada nekog proizvoda iznose 2000 kn. 2Q 2 + 12Q . 3 a) Odredite funkciju R ( p ) ukupnog prihoda i nacrtajte njen graf. c) Q = 25. c) p=3) 14) Zadana je funkcija potražnje q = − 2 p + 4. Uz pretpostavku da je linearna. (Rj.b) Q ∈ (10. te pripadajuće prosječne troškove po komadu. c) Za koji obujam proizvodnje je dobit najveća i koliko tada iznosi? d) Prikažite sve funkcije grafički. Pretpostavite da je funkcija ponude kvadratna. odredite funkciju ukupnih troškova (kao funkciju broja proizvedenih komada).83 ) 12) 13) Zadane su funkcije dnevne ponude i potražnje neke robe: q1 = 4 p + 4 . (Rj. a 1 proizvodnji 6 komada troškovi 52 kn. b) Odredite zone dobiti i gubitka. Odredite još ukupne troškove proizvodnje 240 komada. Funkcija ukupnih prihoda zadana je izrazom: R = −0. a) Odredite ravnotežnu cijenu i skicirajte grafove tih funkcija. R( p) = − p 2 + 4 p . b) Sa skice odredite za koje je cijene potražnja manja od 12. tj. q = − p 2 + 16 . a) D(Q) = −0. Odredite cijenu u ekvilibriju i nacrtajte grafove . c) Za koju cijenu dnevna zaliha iznosi 9 ? (Rj. q1 = 1 2 2 8 p + p− ) 9 9 9 8) Poznata je funkcija ponude q1 = p 2 i funkcija potražnje q = −2 p + 8 . b) Za koju cijenu će prihod biti najveći i koliko on tada iznosi? 2 (Rj. T (240) = 3800. (Rj. a) Odredite funkciju dobiti kao funkciju količine proizvodnje Q.

proda se samo 48 mjerica.15) 800 − 10 . 20) Nastavak prethodnog zadatka. Nabavna cijena mjerice je 3. c) Maksimalnu dobit i količinu Q pri kojoj se ona ostvaruje. p<30) *Funkcije ponude i potražnje neke robe dane su izrazima: q1 = p − 10 . q = − p + 6 . 17) Neka su ukupni troškovi dani funkcijom T = Q3 − 400Q 2 + 40040Q .5 ⋅ p − 1. b) Područje rentabilnosti proizvodnje. q = 16) Neko poduzeće proizvodi određenu vrstu aparata. Budući da potražnja ovisi o cijeni mjerice. koji je pak jednak potražnji. gdje je Q mjesečna proizvodnja. 5 19) Kestenjar u Tomićevoj dnevno proda 64 mjerice po cijeni 10kn. Odredite funkciju ukupnog dnevnog prihoda kao funkciju cijene mjerice. Za koju cijenu je dobit maksimalna i koliko tada iznosi? 76 .40 kn po mjerici. Odredite obujam proizvodnje za koji su prosječni troškovi najniži. nacrtajte grafove i odredite za koje cijene je potražnja veća od 6. Ako cijenu povisi na 12 kn. (Rj. Troškovi proizvodnje dani su funkcijom T = 10Q + 180 . te odredite cijenu pri kojoj je dnevni prihod najveći. gdje je Q obujam proizvodnje.60 kn. Koristite činjenicu da ukupan dnevni trošak ovisi o broju prodanih mjerica. trošak ugljena 0. 21) Odredite funkciju ukupnih dnevnih troškova kao funkciju količine prodanih mjerica. Neka je R = −10Q 2 + 120Q funkcija ukupnog mjesečnog prihoda. p + 20 Odredite ravnotežnu cijenu. 22) Odredite funkciju dnevne dobiti kao funkciju cijene koristeći podatke iz prethodna tri zadatka. p=20. Odredite: a) Dobit za mjesečnu proizvodnju 8 komada. a cijena dnevnog zakupa prodajnog mjesta 360 kn. ukupni troškovi se mogu izraziti kao funkcija cijene. 18) * Odredite ravnotežnu cijenu i nacrtajte grafove funkcija ponude i potražnje ako su one 3 zadane ovako: q1 = 1. Odredite linearnu funkciju dnevne potražnje.

Radi se o rastućem nizu koji nije ograničen odozgo.2. . vrijednosti njihovih članova: Niz bn : Niz an : 2. tj. n →∞ 77 . Granična vrijednost Pojam granične vrijednosti ključan je za razumijevanje pojma derivacije funkcije.375 a2 0. . provest ćemo neka razmatranja koja će nam približiti problematiku. kao i to da najveći ne postoji.3. Definicija i interpretacija derivacije Pretpostavka razumijevanju pojma derivacije je razumijevanje pojma granične vrijednosti. međutim svi su veći od 0. Uočili smo u nekim dosadašnjim primjerima da rast neke nelinearne rastuće funkcije nije svuda jednak. To je broj 0. 4. Prije nego što definiramo pojam derivacija funkcije u točki.5 0. tj. 6. Neće biti navedene formalne definicije.8. da postoji broj kojemu njegovi članovi teže (konvergiraju). a6a5 a4 0 0. Dakle ovaj niz je padajući i odozdo ograničen. Članovi niza an su sve manji brojevi.125 Da je 0 granična vrijednost niza an kada n teži u beskonačno pišemo ovako: lim an = 0 .875 a1 1 X 1. Ono što će nas posebno zanimati je “brzina” tog rasta u pojedinoj točki. odnosno za pojedini x. s obzirom na promjenu nezavisne varijable. Posebno će nas to zanimati u slučaju jako malih (beskonačno malih) pomaka vrijednosti nezavisne varijable. .75 0.25 0. Na donjoj slici vidi se kako se članovi ovog niza gomilaju sve bliže broju 0. Primjer 2. Derivacija funkcije jedne varijable I u idućim poglavljima zanimat će nas kako se mijenja funkcija odnosno njene vrijednosti.125 a3 0. nego će se dati nekoliko primjera granične vrijednosti odnosno limesa niza i limesa funkcije. a koristi se jer nam je intuitivno bliska. pa kažemo da na nekom dijelu domene funkcija raste brže nego na nekom drugom.… Opći član: an = n −1 2 4 8 2 Za niz bn vidljivo je da su mu članovi sve veći i veći brojevi.625 0. Riječ brzina je u navodnicima jer bi bila ispravna samo ako je na osi apscisa vrijeme. To znači da on ima graničnu vrijednost.… Opći član: bn = 2n 1 1 1 1 1.31 Granična vrijednost niza Promotrimo dva niza brojeva.

a sa ∆y odgovarajući prirast funkcije (tj. koristeći sličnost trokuta. omjer tih prirasta je tada jednak: ∆y f ( x0 + ∆x ) − f ( x0 ) . prosječnih troškova se 250 smanjuje. vrijednost funkcije tj. omjer ∆x ostaje isti. Hoće li se taj omjer promijeniti ako ∆x povećamo ili smanjimo? Uočimo da su prirasti ∆x i ∆y katete pravokutnog trokuta. Kako se povećava vrijednost nezavisne varijable T/ Q 300 Q. Q Radi se o padajućoj funkciji što je vidljivo i iz njenog grafa. Promotrimo još jednom funkciju prosječnih troškova T = 30 + Q →∞ Prirast funkcije Sa ∆x označimo veličinu prirasta nezavisne varijable x. ta je funkcija ograničena odozdo.26. 200 što znači da postoji vrijednost ispod koje prosječni troškovi 150 ne mogu ići. dobili bi trokut sličan polaznom (svi kutevi su im jednaki).Primjer 2. 50 Dakle. = ∆x ∆x Primjer 2. y f ( x0 + ∆x) ∆y f (x 0 ) ∆x x0 x0 + ∆x x 78 . a predstavlja 100 iznos varijabilnih troškova po jedinici količine proizvoda. vrijednosti ove 0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100 funkcije približavaju se vrijednosti 30. Kažemo da je 30 granična vrijednost te funkcije kada Q teži u beskonačno. To zapisujemo ovako: lim T = 30 . Ovdje je to vrijednost 30.33 Prirast linearne funkcije Promotrimo spomenuti omjer na y = ax + b . Prema tome. uvjerili da taj omjer ostaje isti i ako bi za početnu vrijednost x0 odabrali neki drugi broj na osi x.32 Granična vrijednost funkcije 1200 iz Primjera 2. Međutim. Ako te priraste promatramo u odnosu na neku izabranu vrijednost x0 . Ako bi promijenili iznos ∆x . zavisne varijable y). Na sličan bi se način. kako x teži prema Q beskonačno. a kod sličnih trokuta omjeri stranica ∆y su isti.

koeficijent smjera možemo kao omjer prirasta funkcije i prirasta argumenta odrediti samo za pravac koji graf siječe u dvije točke. Dakle. dakle mijenjao ∆y bi se i omjer koji je tom nagibu jednak. Pretpostavimo da želimo odrediti tangentu na graf te funkcije u točki x0 . Budući da jednu točku kojom prolazi imamo. tj. Ukoliko bi smanjili ∆x . 79 . za 25 ako se cijena poveća za 10 kn.Dakle. kod linearne funkcije taj omjer ne ovisi o odabiru x0 . =a. Na sljedećem primjeru ćemo vidjeti da je granična vrijednost tog omjera jednaka koeficijentu smjera tangente na graf funkcije u odabranoj točki x0 . ili primjerice. ∆y bi bio različit od ∆x Ukoliko bi nastavili smanjivati veličinu ∆x . Jasno je vidljivo da promjena nagiba ima svoje ∆x ograničenje. Kod nelinearnih funkcija taj omjer ovisi i o odabiru promatranog broja x0 i o veličini prirasta ∆x . niti o veličini prirasta ∆x . lako možemo vidjeti (bez računanja vrijednosti funkcije potražnje) da će se potražnja smanjiti za 2. Tako bi točke A i B određivale novi pravac koji y f p B f (x0 +∆x) ∆y A f ( x0 ) ∆x x0 x0 + ∆x x ima drugačiji nagib od početnog. Stoga promatramo relativnu promjenu funkcije za neki fiksni x = x0 . prema tome i novonastali omjer početnog. i daljnjim smanjivanjem veličine ∆x bi se nagib pravca p sve manje razlikovao od nagiba tangente. Međutrim. ako je funkcija potražnje zadana formulom q = −2. a smanjivanjem veličine ∆x točka B bi se po krivulji grafa funkcije f približila točki A. Uvijek ∆y je jednak i zovemo ga koeficijentom smjera (nagibom) pravca y = ax + b . To lako vidimo po ∆x tome što taj omjer predstavlja nagib pravca p.5 ako se cijena poveća za 1 kn. Primjer 2. ∆x Prisjetimo se: Koeficijent smjera linearne funkcije Koeficijent smjera (nagib) a određuje koliko će se promijeniti f(x) ako se x poveća za 1. nagib pravca bi se i dalje mijenjao. Npr. 5 p + 453 .34 Problem tangente Neka je f bilo koja neprekidna funkcija. ∆y omjer bi se promjenio. ukoliko bi ∆x bio jako mali broj. treba nam njen koeficijent smjera. pravac p bi bio "zamalo" tangenta na graf funkcije f u točki A.

∆x → 0 ∆x ∆x → 0 ∆x ∆x → 0 Za ostale funkcije njihovu derivaciju nećemo izvoditi. funkcija koja svakoj točki (broju) tog intervala pridružuje derivaciju funkcije f u toj točki. a derivacija funkcije je nova funkcija. Takvo preslikavanje označavamo sa f ′ i kažemo da je to derivacija funkcije f . smjera tangente).35 Derivacija linearne funkcije Pokažite da je derivacija linearne funkcije y = ax + b konstantna funkcija. može se derivirati veliki broj funkcija različitih vrsta. granična vrijednost lim ∆y ukoliko postoji. krivulje njenog grafa) u toj točki. zavisi samo o odabiru točke x0 i jednaka ∆x je koeficijentu smjera (nagibu) tangente na graf funkcije f u točki x0 . 80 . tj. postoji preslikavanje tj. odnosno f ′( x0 ) = lim . Uobičajeno je umjesto f koristiti oznaku y. derivacija umnoška. Derivacija funkcije u nekoj točki je broj (koef. a time i kao mjera intenziteta promjene funkcije.Znači. nego ćemo se služiti pravilima deriviranja. pa sukladno tome derivacija te funkcije ima oznaku y′ . Iz ovoga slijedi da nam derivacija funkcije u nekoj točki može poslužiti za određivanje nagiba funkcije (tj. kada prirast varijable teži u 0. Kombiniranjem pravila za derivaciju elementarnih funkcija i ostalih pravila (derivacija zbroja. Derivaciju funkcije f u točki x0 označavamo f ′( x0 ) i definiramo ovako: ∆y f ( x0 + ∆x ) − f ( x0 ) . ∆x → 0 Definicija. Geometrijska interpretacija: Derivacija funkcije f u nekoj točki jednaka je koeficijentu smjera tangente na graf funkcije f u toj točki. derivacija količnika i derivacija kompozicije funkcija). Primjer 2. f ′( x0 ) = lim ∆x → 0 ∆x ∆x →0 ∆x Dakle. onda kažemo da je funkcija f na tom intervalu derivabilna. f ( x + ∆x ) − f ( x ) Rješenje: Za bilo koji x tražimo graničnu vrijednost lim : ∆x → 0 ∆x f ( x + ∆x ) − f ( x ) a ( x + ∆x ) + b − (ax + b) f ′( x ) = lim = lim = ∆x →0 ∆x → 0 ∆x ∆x ax + a ∆x + b − ax − b ax + a∆x + b − ax −b = lim = lim = ∆x → 0 ∆x → 0 ∆x ∆x a ∆x a ∆x = lim = lim = lim a = a . derivacija funkcije f u nekoj točki je granična vrijednost kojoj teži omjer prirasta funkcije i prirasta nezavisne varijable. Derivacija funkcije: Ukoliko isti postupak određivanja derivacije funkcije f u točki možemo napraviti za svaku točku na nekom intervalu skupa R . Dakle. da je y ′ = a .

Primjer 2. 81 .67 y = 12 x ⇒ y ′ = 12 y′ = a y = −2 x + 4 ⇒ y′ = −2 n −1 y=x n y′ = n ⋅ x y = x2 y = x5 y = 5x 2 y = 2x −3 ⇒ y′ = 2 x ⇒ y′ = 5x 4 ⇒ y′ = 10 x ⇒ y ′ = −6 x −4 y = a ⋅ xn y = ex y = ax y = log a x y ′ = a ⋅ n ⋅ x n −1 y′ = e x y′ = a x ⋅ ln a y′ = 1 x ⋅ ln a y = 10 x ⇒ y ′ = 10 x ln10 y′ = 1 x y = ln x ⇒ Derivacija zbroja i razlike Ukoliko se neka funkcija sastoji od zbroja ili razlike dviju funkcija.36 Derivacija zbroja a) y = 3 x 2 − 4 x .Pravila deriviranja Osnovna pravila deriviranja nekih elementarnih funkcija Funkcija y=C Derivacija y′ = 0 y′ = 1 y′ = a Primjeri y = 0.67 ⇒ y ′ = 0 y = 123 ⇒ y ′ = 0 y=x y = ax y = ax + b y = 0. njena derivacija je jednaka zbroju derivacija svake funkcije pojedinačno. 2 x − 3 . vrijedi načelo „svaki pribrojnik posebno“. 67 x ⇒ y ′ = 0. Dakle. y ′ = (3 x 2 )′ − (4 x )′ = 6 x − 4 b) y = −5 x 4 − 4 x 3 + 0. y = f ( x) + g ( x) ⇒ y′ = f ′( x) + g ′( x) Na isti način se derivira i funkcija koja se sastoji od više pribrojnika.

penje za 1 jedinicu gore. Za x=0 vrijedi f ′(0) = 0 + 1 = 1 . pa nagib za x = 2 iznosi 3. Uvjerite se da se tangenta s nagibom 1 za svaki jedinični pomak u desno. Rješenje: Derivacija zadane funkcije je zapravo formula koju tražimo: f ′( x ) = x + 1 . 10 9 8 7 6 5 4 3 2 1 X -6 -5 -4 -3 -2 -1 0 -1 -2 -3 -4 -5 1 2 3 4 5 6 7 8 Y Promotrite graf ove funkcije. penje za 3 po y-osi. 2 x )′ − (3)′ = = −20 x 3 − 12 x 2 + 0. deriviramo ju na sljedeći način: y = f ( x ) ⋅ g ( x) ⇒ y′ = f ′( x) ⋅ g ( x) + f ( x) ⋅ g′( x ) 82 . kao i nacrtane tangente. Isto tako. tangenta s nagibom 3 se za isti jedinični pomak u desno po osi x. Odredite nagib funkcije za x=0 i za x=2. Za x=2 vrijedi f ′(2) = 2 + 1 = 3 . 2 Primjer 2. Derivacija umnoška Ukoliko je neka funkcija umnožak dviju funkcija.y′ = ( −5 x 4 )′ − (4 x 3 )′ + (0.37 Nagib funkcije Odredite formulu koja daje nagib funkcije f ( x ) = 1 2 x + x − 2 za bilo koju vrijednost 2 x-a. pa nagib za x = 0 iznosi 1.

38 Derivacija umnoška a) y = (3 x − 2) ⋅ (5 x + 3) y′ = (3x − 2)′ ⋅ (5x + 3) + (3x − 2) ⋅ (5x + 3)′ = 3(5x + 3) + (3x − 2) ⋅ 5 = 30 x − 1 b) y = 3 x ⋅ ( 3 x − 3 + 3 x 3 ) 1  1 ′  1 ′ y ′ =  x 3 ⋅ ( 3x 3 + 3x − 3)  =  x 3  ( 3x 3 + 3x − 3) + x 3 ( 3x 3 + 3x − 3)′ =     = 1 1 −2 x 3 ( 3 x 3 + 3 x − 3) + x 3 ( 9 x 2 + 3) = 3 7 1 − 2 3 7 1 7 1 = x3 + x3 − x + 9 x 3 + 3x 3 = 10 x 3 + 4 x 3 − x − 2 3 Derivacija količnika Ukoliko je neka funkcija količnik dviju funkcija.39 Derivacija količnika 2x −1 a) y = x+2 y′ = = ( 2 x − 1)′ ( x + 2 ) − ( 2 x − 1)( x + 2 )′ = 2 ( x + 2 ) − ( 2 x − 1) = 2 2 ( x + 2) ( x + 2) 2x + 4 − 2x + 1 ( x + 2) 2 = 5 ( x + 2) 2 b) y = 3x 2 − 6 x + 7 4x 2 ( 3x y′ = = − 6 x + 7 )′ ( 4 x ) − ( 3x 2 − 6 x + 7 ) ( 4 x )′ (4x ) 2 = ( 6 x − 6 ) ⋅ 4 x − ( 3x 2 − 6 x + 7 ) ⋅ 4 16 x 2 = 24 x 2 − 24 x − 12 x 2 + 24 x − 28 12 x 2 − 28 3x 2 − 7 = = 16 x 2 16 x 2 4 x2 83 . deriviramo ju na sljedeći način: y= f ( x) g ( x) ⇒ y′ = f ′( x ) ⋅ g ( x ) − f ( x ) ⋅ g ′( x) g 2 ( x) Primjer 2.Primjer 2.

koristimo se pravilom o derivaciji složene funkcije. Tada se derivacija ove funkcije računa na sljedeći način: y ′ = f ′(g ) ⋅ g ′( x) .treća derivacija funkcije y = f ( x ) je derivacija druge derivacije.3 ) )′ = 5 ⋅ ( 4 x − 3) ⋅ ( 4x . y′′′ = ( y ′′ )′ . pa primjenjujemo pravilo o derivaciji složene funkcije: 4 4 y′ = ( g 5 )′ = 5 ⋅ g 4 ⋅ g ′ = 5 ⋅ ( 4 x − 3) ⋅ ( 4 x − 3)′ = 20 ⋅ ( 4 x − 3) .40 Derivacija složene funkcije a) y = ( 4 x − 3) 5 Ovu funkciju možemo gledati kao kompoziciju funkcija f ( g ) = g 5 i g ( x ) = 4 x − 3 . 5 4 4 b) y = x 2 + 4 1 ′ 1 1 1 − − −   1 1 y′ =  ( x 2 + 4 ) 2  = ( x 2 + 4 ) 2 ⋅ ( x 2 + 4 )′ = ( x 2 + 4 ) 2 ⋅ 2 x = x ( x 2 + 4 ) 2 2   2 c) y = 3 e x − 1 1 ′ 2 2 − −   1 1 y ′ =  ( e x − 1) 3  = ( e x − 1) 3 ⋅ ( e x − 1)′ = ( e x − 1) 3 ⋅ e x 3   3 d) y = ln ( 2 x 2 − 1) y′ = 1 2x −1 2 ⋅ ( 2 x 2 − 1)′ = 4x 2 x2 − 1 Derivacije višeg reda Derivacija drugog reda ili kraće . tj. tj. Primjer 2. Oznaka za n-tu derivaciju funkcije f je f ( n ) ili y ( n ) . dakle.3 )′ = 20 ⋅ ( 4 x − 3) .Derivacija složene funkcije Ukoliko je neka funkcija složena (kompozicija je dvije ili više funkcija).   84 . U tom slučaju je y = f ( g ( x )) . Nakon malo uvježbavanja. y = f ( g ( x )) . Neka je. a dobiva se derivacijom za stupanj niže derivacije: y ( n ) =  f ( n −1) ( x)′ . y ′′ = ( f ′( x ) )′ .druga derivacija funkcije y = f ( x ) je derivacija prve derivacije. Derivacija trećeg reda ili kraće . derivaciju iste funkcije ćemo provoditi ovako: y′ = (( 4x .

y′′′ = 12 1 b) Odredite drugu derivaciju funkcije y = . Rješenje: 1 1 Q T ′(60) = ⋅ 60 = 30 2 2 Ako količinu proizvodnje sa razine 60 povećamo za jednu jedinicu. y (4) = 0. tj. zaključujemo da je y (16) = 0 . ukupni troškovi će se povećati za 30. Primjer 2. . Funkcija graničnih troškova Granični troškovi definiraju se kao odnos promjene ukupnih troškova i promjene obujma ∆T .. te izračunajte i interpretirajte granične troškove za Q=60. y (5) = 0. Odredite 4 funkciju graničnih troškova. t (Q) = ∆Q da su količine proizvodnje uglavnom jako veliki brojevi. T ′(Q ) = 85 . pa se često koristi ovakva interpretacija: Granični trošak Granični ili marginalni trošak približno je jednak povećanju ukupnih troškova koje je rezultat povećanja obujma proizvodnje za jednu jedinicu sa neke promatrane razine Q0 . Budući da su sve derivacije višeg reda počevši od četvrte jednake nuli.Primjer 2. Pritom podrazumijevamo da je ∆Q vrlo mala promjena.41 Derivacije višeg reda a) Odredite treću derivaciju funkcije y = 2 x 3 − 3x + 5 .-u derivaciju funkcije y = 2 x 3 − 3x + 5 . y′ = 6 x 2 − 3 y ′′ = 12 x Funkcija graničnih troškova jednaka je derivaciji funkcije ukupnih troškova: t (Q) = T ′(Q) . Budući proizvodnje. x −1 −1 ′ −2 y′ = ( x − 1)  = −1 ⋅ ( x − 1)   2 −2 ′ −3 −3 y′′ =  −1 ⋅ ( x − 1)  = ( −1)( −2 )( x − 1) = 2 ( x − 1) = 3   ( x − 1) c) Odredite 16. nastavljamo sa četvrtom derivacijom: y′′′ = 12. derivacija ove funkcije. Budući da je pod a) određena 3.42 Granični troškovi 1 Zadana je funkcija ukupnih troškova neke proizvodnje: T (Q ) = Q 2 + 2000 . može se reći da je promjena od jedne jedinice jako mala..

y = 4 x 4 + 2 x 2 15. y = e x − 3x 2 13.14 x + 5 3. y = 5e− x 2 ( y ′ = −10 xe ) − x2 3 −   y′ = ( x 4 + 2 x 2 ) 4 ⋅ ( x3 + x )     5 −   3  q ′ = −4 ⋅ p    14. y = 8. y = 11x 3 − x 2 − 0.Zadaci za vježbu (derivacije i derivacije višeg reda) U idućim zadacima treba odrediti derivaciju zadane funkcije. y = 3 − 5 x 2. y = 3x 4 − 5x 3 + 2 x 2 − x 2.14 ) ( y′ = 33x − 2 x ) 2 2 1 − 2 3 +1 5. y = 4 5 − −   y′ = −2 x 3 + 2 x 3     ( y ′ = 2 ( 21x − 1) ) ( y ′ = −16 x 3 + 108 x 2 − 162 x − 2 ) 3x 2 − 6 x + 7 4x x −1 5x − 2 9. q = 216 p2 3 U idućim zadacima treba naći treću derivaciju zadane funkcije. 1. y = ( 9 − 2 x ) ( 2 x 3 − 9 x 2 + 1) 7. y = e 2 x 86 . y = 3 4 x 2 − 1 12.4 4. y= 1− x 1+ x 1 4 ( 2 x − 3) 2  3x 2 − 7   y′ = 4 x 2      3  y′ = 2   (5 x − 2 )      2  y′ = −  2  (1 + x )    10. y = ( 2 x + 5 ) 3. y = 6 x 3 − 3x − ( y′ = −5) ( y ′ = −27 x + 0. y = 1 x+2 3 ( y ′′′ = 72 x − 30 ) ( y ′′′ = 48 )  −6  y ′′′ = 4  ( x + 2)  ( y ′′′ = 8 ⋅ e 2 x )     4. y = ( y ′ = 4 ( 2 x − 3) ) 3 1 −   2 2  y ′ = 12 x ( 4 x − 1)    x ( y′ = e − 6 x ) 11.4 x − 0.2 x 2 − 0. 1. y = −9 x 3 + 0. y = ( 3x − 2 )( 7 x + 4 ) 6.

43 Ekstremi funkcije Funkcija čiji je graf prikazan na slici lijevo na skupu R ima tri lokalna maksimuma (u točkama x1 . x3 i x5 ) i dva lokalna minimuma (u x2 i x4 ). Primjer 2. U određivanju ekstrema bilo kakve zadane funkcije služit ćemo se postupkom koji uključuje deriviranje. Ekstremi realnih funkcija jedne varijable U nekim prethodnim primjerima zanimalo nas je koliko iznosi najveća dobit i za koji obujam proizvodnje se ta najveća dobit postiže.4. Lokalni minimum funkcije f ( x ) je vrijednost f ( xm ) te funkcije za koju vrijedi da je f ( xm ) ≤ f ( x ) za svaki x iz neposredne okoline od xm . Apsolutni maksimum je najveća vrijednost koju funkcija postiže. Za početak ćemo definirati pojam lokalnog maksimuma i minimuma. Y X x1 x2 x3 x4 x5 87 . Taj problem smo riješili tako da smo odredili maksimum funkcije dobiti.Kažemo da f ima minimum u točki xm . a ne samo u neposrednoj okolini točke x M (ili xm ). Ekstrem funkcije je zajednički naziv za maksimum i minimum. Lokalni maksimum funkcije f ( x ) je vrijednost f ( xM ) te funkcije za koju vrijedi da je f ( xM ) ≥ f ( x ) za svaki x iz neposredne okoline od xM . Rješavanje nam je bilo olakšano jer se radilo o kvadratnoj funkciji čiji tijek poznamo. Kažemo da f ima maksimum u točki x M . dok se apsolutni maksimum postiže u točki x3. Apsolutnog ili globalnog minimuma nema. Ako nejednakosti navedene u definicijama vrijede na nekom širem području. pa se problem sveo na određivanje kordinata tjemena.2. prethodno odredivši obujam proizvodnje za koji se taj maksimum postiže. a apsolutni minimum najmanja. govorimo o apsolutnom ili globalnom maksimumu (ili minimumu) funkcije f ( x ) na tom području.

ne radi se o točki ekstrema. X To znači da je koeficijent smjera tangente na graf funkcije u točki ekstrema uvijek jednak 0. Radi li se stvarno o točki ekstrema. • Ako je f ′′( x0 ) = 0 .21. onda provjeravamo predznak prve parne derivacije višeg reda koja je za x0 različita od 0. onda funkcija f ima u točki x0 lokalni maksimum koji iznosi f ( x0 ) . uzimajući u obzir geometrijsku interpretaciju derivacije funkcije u točki. Ovo ispitivanje predznaka druge derivacije (ili po potrebi neke parne derivacije višeg reda) provodi se za svaku stacionarnu točku. a da nije točka ekstrema. To nas. Nužan uvjet zapravo kaže da neki broj ne može biti točka ekstrema ako nije nultočka prve derivacije te funkcije. za svaku nultočku prve derivacije funkcije. Neki broj može biti nultočka prve derivacije funkcije f. a predstavljaju nam “kandidate” za točke ekstrema funkcije. Ukoliko takvih nema. Međutim to nije i dovoljan uvjet. tj. • Ako je f ′′( x0 ) > 0 . provjeravamo ispitujući predznak druge derivacije: Postupak utrđivanja točaka ekstrema • Ako je f ′′( x0 ) < 0 . Nultočke prve derivacije funkcije nazivamo stacionarnim točkama. dovodi do sljedećeg zaključka: Nužan uvjet egzistencije ekstrema funkcije f u nekoj točki x0 je: f ′( x0 ) = 0 . sve su parne derivacije višeg reda jednake 0 za x0 .Y Točkama ekstrema zajedničko je da je tangenta na graf funkcije u tim točkama paralena sa osi apscisa. 88 . tj. Uvjerite se u to iz grafa u primjeru 2. onda funkcija f ima u točki x0 lokalni minimum koji iznosi f ( x0 ) .

46 Ekstremne vrijednosti kubne funkcije 1 Odredite ekstreme funkcije f ( x ) = x 3 + 4 x 2 + 12 x . 3 Rješenje: f ′( x) = x 2 + 8 x + 12. f (−1) ) tj. Još treba provjeriti vrijednost D′′(25) . D ′(Q ) = 0 ⇒ − 2Q + 50 = 0 ⇒ Q = 25 . Sada računamo vrijednosti druge derivacije za −6 i −2 . Koliko iznosi najveća dobit? Rješenje: D ′(Q ) = −2Q + 50 . −4 ) . Prvo određujemo drugu derivaciju funkcije D : D′′(Q) = −2 Dakle.45 Zadana je funkcija dobiti D(Q) = −Q 2 + 50Q − 400 . Budući da je vrijednost druge derivacije u točki Q = 25 negativan broj.Primjer 2. Rješenje: f ′( x ) = 2 x + 2 . Odredite obujam proizvodnje za koji je dobit najveća. x = −1 je jedini kandidat za točku ekstrema. f ′′( x) = 2 x + 8 . ekstreme funkcije f ( x ) = x 2 + 2 x − 3 . Primjer 2. odnosno rješavamo jednadžbu x 2 + 8 x + 12 = 0 : x1. Sada ćemo uvrštavanjem provjeriti vrijednost druge derivacije funkcije u točki x = −1 . pa je x = −1 točka minimuma funkcije f. Primjer 2. m ( −1. Sada tražimo x za koji vrijedi f ′( x ) = 0 : 2x + 2 = 0 x = −1 Znači. a taj maksimum iznosi D (25) = 225 . f ′′( −1) = 2 . zaključujemo da funkcija dobiti postiže maksimum za Q = 25 .44 Odredite. f ′′( x ) = 2 .2 = −8 ± 64 − 48 2 ⇒ x1 = −6 i x2 = − 2 . 89 . Izjednačavamo f ′( x) s nulom. ako postoje. D′′ je konstantna funkcija koja svakom broju pridružuje vrijednost -2. ′′( −1) > 0 . dakle minimum ima koordinate f m ( −1. Stoga vrijedi D′′(25) = −2 .

ako funkcija ima ekstrem. Kako takva derivacija ne postoji. f ′′( x ) = 4 x . funkcija ima maksimum u točki −6 i on iznosi y ( −6) = 0 . Uočite taj prijelaz na desnoj slici. f ′′′( x) = 4. zove se točka infleksije. u točkama: 32   M ( −6. 3 f ′( x) = 2 x 2 .0 ) i m  −2. zaključujemo da funkcija f nema ekstrem u točki x = 0 . Takva točka za koju je f ′( x ) = 0 i f ′′( x ) = 0 . Prema tome. f ′( x) = 0 ⇒ točki x = 0 .f ′′( −6) = −4 < 0 f ′′( −2) = 4 > 0. 3   Primjer 2. a nije točka ekstrema. f ′′(0) = 0 pa uvjet za ekstrem nije ispunjen. U tom slučaju treba pogledati predznak prve više derivacije parnog reda koja je različita od nule u toj točki. jer su od četvrte nadalje sve derivacije konstantna funkcija sa vrijednošću 0. ⇒ f (4) ( x) = 0 . a minimum 32 ima u točki −2 i on je jednak f ( −2) = − . jednaka 0. y x Konkavno: Konveksno: 90 . −  . Dakle.47 Točka infleksije Odredite ekstreme funkcije f ( x ) = Rješenje: Pogledajmo prvo derivacije zadane funkcije: 2 3 x + 5. dakle. postiže ga u Međutim. To je točka u kojoj krivulja grafa iz konveksnosti prelazi u konkavnost ili obratno. i svaka iduća derivacija je 2x2 = 0 x = 0 . 3 Ekstremi su.

Primjer 2. Budući da je druga derivacija za x=0 jednaka nuli. budući da količina mora biti pozitivna veličina: D ′′(Q ) = −4Q + 4 D ′′(3) = −4 ⋅ 3 + 4 = −8 < 0 ⇒ Znači. Četvrta derivacija je pozitivna za x=0.48 Točka infleksije Odredite ekstreme funkcije f ( x) = Rješenje: Pogledajmo prvo derivacije zadane funkcije: 1 4 x + 2. dobit je najveća za količinu 3 i tada iznosi 14. Q1 = 3 • Određujemo drugu derivaciju i provjeravamo njen predznak za Q=3... Tražimo nultočke prve derivacije: 2 x3 = 0 x = 0.. pa zaključujemo da funkcija ima lokalni 1 minimum u x=0. Kako bismo doznali iznos te maksimalne dobiti. Pri kojoj količini proizvodnje su prosječni troškovi najmanji i koliko tada iznose? 91 . 2 f ′( x) = 2 x 3 . • Određujemo prvu derivaciju i njene nultočke: D′(Q) = −2Q 2 + 4Q + 6 . Točka Q=-1 nas ne zanima. funkcija D ima maksimum za Q=3. 3 Dakle.50 Minimum funkcije prosječnih troškova 1 Zadana je funkcija ukupnih troškova T (Q ) = Q 2 + 200 . f ′′′( x) = 12 x. 2 Primjer 2. Taj minimum iznosi f (0) = ⋅ 04 + 2 = 2 .Primjer 2. f (4) ( x) = 12 . Provjeravamo predznak druge derivacije za jedinu stacionarnu točku x=0: f ′′(0) = 6 ⋅ 02 = 0 .49 Maksimum funkcije dobiti 2 Zadana je funkcija dobiti D (Q ) = − Q 3 + 2Q 2 + 6Q − 4 . Pri kojoj količini proizvodnje je dobit maksimalna i koliko tada iznosi? Rješenje: Treba naći ekstreme funkcije D. f ′′( x) = 6 x 2 . provjeravmo četvrtu derivaciju: f (4) (0) = 12 . uvrštavamo količinu Q=3 u 2 funkciju dobiti: D (3) = − ⋅ 33 + 2 ⋅ 32 + 6 ⋅ 3 − 4 = 14 . gdje Q predstavlja količinu 3 proizvodnje. D′(Q) = 0 ⇒ − 2Q 2 + 4Q + 6 = 0 Q1 = −1. gdje Q predstavlja količinu 2 proizvodnje.

92 . S druge strane. to će se negativno odraziti na dobit budući da će poduzeće imati više reklamacija i povrata proizvoda – što naravno znači dodatne troškove i umanjenje dobiti. a predstavlja najbolji kompromis između brzine i preciznosti. Međutim. smanjuje se prihod budući da manje proizvoda izlazi na tržište u danom vremenu. Kako bismo doznali iznos tih minimalnih prosječnih troškova. a postižu se na razini proizvodnje 10. a zatim provesti uobičajeni postupak određivanja ekstrema. pa i u svakodnevnom životu. proizvodne trake). uvrstit ćemo Q=10 u promatranu funkciju: 1 200 T (10) = ⋅10 + = 25 . 2 Q 1 200 T ′(Q ) = 0 ⇒ − = 0 ⋅Q 2 2 Q2 1 2 Q − 200 = 0 ⇒ Q 2 = 100 ⇒ Q1 = 10. funkcija prosječnih troškova ima minimum za Q=10. budući da količina mora biti pozitivna veličina: 400 T ′′(Q ) = 400Q −3 = 3 Q 400 T ′′(10) = 3 > 0 10 Budući da je druga derivacija za količinu 10 pozitivna. To je ona brzina koja omogućava maksimalnu dobit ostvarenu prodajom tog proizvoda. uvjete. Budući da su brzina i točnost radnih postupaka najčešće povezane i to tako da se točnost smanjuje povećanjem brzine (npr. ukoliko se usredotoči samo na brzinu obavljanja postupaka za koje je zadužen. Problem optimuma sastoji se u određivanju ekstremne vrijednosti zadane funkcije (nazivamo je funkcijom cilja) uz neka ograničenja tj. nego njena optimalna brzina. logičan izbor radnika nije najveća brzina proizvodne trake. Problem optimuma Potreba optimizacije je vrlo česta u poslovanju. ne vodeći računa o točnosti (kvaliteti). ako radnik radi presporo. radnik na proizvodnoj traci ima za cilj u jednom danu obraditi što više proizvoda kako bi svome poduzeću donio što veću dobit. Točka Q=-10 nas ne zanima. minimalni prosječni troškovi iznose 25. T (Q ) = 1 200 Q+ 2 Q • Određujemo prvu derivaciju i njene nultočke: 1 200 T ′(Q ) = − 2 . Primjerice. Q2 = −10 2 • Određujemo drugu derivaciju i provjeravamo njen predznak za Q=10. 2 10 Dakle.Rješenje: Prvo ćemo odrediti funkciju prosječnih troškova.

te će ona tako postati funkcija jedne varijable: 800 T ( x) = 400 ⋅ (2 x + ). četvrta je obala). za x=20 promatrana funkcija ima minimum.U gore opisanom primjeru. x 20 = 400 ⋅1600 x −3 = 93 . y) . Provjeravamo je li to zaista uvrštavanjem u drugu derivaciju: T ′′( x) = 400 ⋅ (2 − 800 ⋅ x −2 ) ′ = ( ) 400 ⋅1600 x3 400 ⋅1600 T ′′(20) = >0 203 Dakle. funkcija cilja bi bila dobit (kao funkcija brzine i točnosti). Ukupan trošak izrade ograde tada je jednak y x Obala x T ( x.51 Problem optimuma Treba izgraditi ogradu za uzgoj lubina pravokutnog oblika i površine 600m2. Cijena ograde po metru iznosi 400 kn. budući da površina kaveza mora biti 800 m2. Konfiguracija terena je takva da je moguće za jednu stranu pravokutnika iskoristiti dosta strmu obalu. y) = 400 ⋅ (2 x + y ) gdje je 2x+y ukupna duljina ograde (tri stranice pravokutnika. x Sada slijedimo uobičajenu proceduru određivanja ekstrema u nadi da postoji minimum ove funkcije: T ′( x) = 400(2 x + 800 x −1 )′ = 400 ⋅ (2 − 800 ⋅ x −2 ) = 800 = 400 ⋅ (2 − 2 ) x 800 x2 T ′( x) = 0 ⇒ 400 ⋅ (2 − 2 ) = 0 ⋅ x 400 2 x 2 − 800 = 0 x 2 = 400 ⇒ x = 20 ili x = −20 Kandidat za točku ekstrema je x=20. U sljedeća dva primjera opisano je rješavanje problema optimuma metodom supstitucije. a ograničenje neka jednadžba koja bi iskazivala vezu između brzine i točnosti. Dalje slijedi da je: 800 800 y= = = 40 . Primjer 2. Iz uvjeta x ⋅ y = 800 izrazit ćemo y i uvrstiti u funkciju T ( x. Koje moraju biti dimenzije pravokutnog kaveza da bi troškovi bili najniži? Rješenje: Označimo jednu stranicu pravokutnika sa x a drugu sa y. Cilj nam je naći minimum ove funkcije uz ograničenje x ⋅ y = 800 .

te varijable nisu nezavisne jedna o drugoj.000 kn 32. Pritom očekujemo da ova funkcija ima ekstremnu vrijednost i to maksimum.800 kn 32. a to radimo prema već utvrđenom postupku za određivanje ekstrema. 94 . Kutija ima dno kvadratnog oblika koje se izrađuje od materijala cijene 8 kn/dm2.000 kn 32.600 kn 40. Ukoliko za duljinu stranice kvadratne baze x izaberemo neki broj.52 Problem optimuma Treba napraviti kutiju za prijevoz osjetljive opreme obujma 128 litara (dm3). Odredite optimalne dimenzije kutije tj.5 10 Trošak 68. x Sada je naš zadatak odrediti minimum funkcije troškova T . te da se s obalom dodiruje u duljini od 40 metara.000 kn Primjer 2. x 5 10 16 20 25 32 40 50 64 80 y 160 80 50 40 32 25 20 16 12. To je funkcija dviju varijabli. Cijena pojedinog dijela dobije se množenjem njegove površine (u dm2) s cijenom po jedinici površine. troškovi će biti najniži ako pravokutnik ima dvije kraće stranice po 20 metara i jednu dužu od 40 metara. tj. a za poklopac 4 kn/dm2.Znači. Rješenje: Cijenu izrade kutije dobit ćemo zbrajanjem cijena materijala za dno.800 kn 35. odnosno nakon sređivanja: T ( x.000 kn 40.200 kn 68. y Cijena izrade = Dno + 4 bočne strane + Poklopac Cijena izrade = PDna ⋅ 8kn + PStrana ⋅ 3kn + PPoklopca ⋅ 4kn Iz ovoga se dobiva funkcija troška x x T ( x. visina sanduka kako bi on bio zadanog obujma.400 kn 56. bočne strane i poklopac. takve dimenzije da cijena izrade bude minimalna. Budući da obujam iznosi 128 dm3. y) = 12 x 2 + 12 xy . Iz tablice sa raznim kombinacijama duljina stranica pravokutnika površine 800m2 mogu se vidjeti uštede ostvarene izborom optimalnih dimenzija. time je određen i y.000 kn 46. 128 iz x 2 y = 128 se izrazi y = 2 i uvrsti u funkciju troškova koja je sada funkcija jedne x varijable i glasi: T ( x ) = 12 x 2 + 1536 . Cijena materijala za izradu bočnih strana je 3 kn/dm2. y ) = x 2 ⋅ 8 + 4 xy ⋅ 3 + x 2 ⋅ 4 . Međutim.

Određivanje nultočke od T ′ 1536 T ′( x) = 24 x − 2 x 1536 T ′( x) = 0 ⇒ 24 x − 2 = 0 ⇒ 24 x 3 − 1536 = 0 x 3 x = 64 ⇒ x = 4. 95 . Usporedite cijenu izrade kutije ovakvih dimenzija sa cijenom izrade kutije dimenzija x = 8. tj. da su troškovi najniži ako je x = 4 . 2. koja također ima obujam 128 litara. Provjera pripadajuće vrijednosti T ′′ 3072 T ′′( x) = 24 + 3 x T ′′(4) = 24 + 48 = 72 > 0 To znači da je 4 stvarno točka minimuma funkcije T. y = 2 .1. Dalje se lako dobije y = 8 .

x < 1 .8 ( −1. U tom slučaju kažemo da je funkcija potražnje tog proizvoda elastična.8 0.8 −2.x = 1 .8) x = −1. y • • • • Kaže se da je funkcija y u nekoj točki elastična. ∆y x∆y x relativna promjena od y ∆y x y Ey. ako je u toj točki Funkcija y je u nekoj točki jedinično elastična.8 Dakle.x = = lim = lim = ⋅ lim = ⋅ y′. Interpretacija: Koeficijent elastičnosti E y . x možemo interpretirati kao postotnu promjenu veličine y uz pretpostavku da se veličina x povećala za 1%. ako je u toj točki Funkcija y je u nekoj točki savršeno neelastična ako je u toj točki E y. Pretpostavka je da je promjena varijable x beskonačno mala ( ∆x → 0 ). E y.38 ⋅ x −1.x > 1 .8) x −2.x = x x x ⋅ y′ = ⋅ 0. ako je u toj točki Kaže se da je funkcija y u nekoj točki neelastična.38 . E y. E y . a možemo i na nekom intervalu – tada govorimo o lučnoj elastičnosti.38 ⋅ ( −1. vrijednost funkcije će se smanjiti za 1. Koeficijent elastičnosti u jednoj točki Služi kao osnovna mjera elastičnosti funkcije. x1.8 2.8 = ⋅ 0. potražnja za nekim proizvodom može biti vrlo osjetljiva na promjenu cijene.x = 0 .5. ∆x →o ∆x ∆x →o y ∆x ∆x →o ∆x relativna promjena od x y y x Koeficijent elastičnosti funkcije y u točki x računamo na sljedeći način: x E y. x −2.8 = −1. Elastičnost možemo mjeriti u jednoj točki. Primjer 2.38 ⋅ ( −1. 96 .38 ⋅ x −1.38 ⋅ x y .x = ⋅ y′ . ako se x poveća za 1%.38 ⋅ x 0.53 Izračunajte koeficijent elastičnosti Paretove funkcije y = Rješenje: 0. Primjerice.8 )′ = ⋅ 0. Elastičnost funkcija jedne varijable Elastičnost je pokazatelj sposobnosti neke ekonomske veličine da reagira (promijeni se) manje ili više intenzivno na promjenu neke druge veličine s kojom je povezana. Koeficijent elastičnosti funkcije y u točki x je omjer relativne promjene vrijednosti funkcije y i relativne promjene nezavisne varijable x.8 ⋅ x ⋅ x = −1.8%.2.8 E y.8 0.

q −2 p + 20 −2 p + 20 p − 10 Sada računamo Eq. Prihod od prodaje je umnožak cijene i potražnje.5%.5%. 6 − 10 −4 2 p ⋅ q′ = q p − 1 1 ′ 3 −   p2 1  1 − ⋅ 10 ⋅ p 2  = ⋅ 10 ⋅  −  p 2 = − .Primjer 2. Rješenje: p p −200 p Eq . Potražnja je elastična za cijenu 6. Rješenje: p p −2 p p Eq . p = ⋅ q′ = ⋅ ( −2 p + 20 )′ = = . p = ⋅ q′ = ⋅ ( −200 p + 800 )′ = = −200 p + 800 −200 p + 800 q . Kako će povećanje cijene tog proizvoda od 1% utjecati na prihod od njegove prodaje? Funkcija potražnje nekog proizvoda zadana je izrazom q = Rješenje: Prvo ćemo funkciju q zapisati u obliku pogodnijem za deriviranje: q= 1 − 100 100 10 = = 1 = 10 ⋅ p 2 p p p2 Eq . Eq . To je dosta nerealan slučaj. Odredite p koeficijent elastičnosti i interpretirajte ga.6 = 6 6 3 = =− . potražnja će se smanjiti za 1. potražnja će se smanjiti za 0. potražnja se smanjila manje nego što se povećala cijena.56 Područje elastičnosti Odredite područje elastičnosti funkcije potražnje q = −200 p + 800 . Primjer 2. U prethodnom primjeru dobiveni koeficijent elastičnosti je broj koji ne ovisi o cijeni p. pa će prihod porasti nakon povećanja cijene. Međutim.55 Odredite i interpretirtajte koeficijent elastičnosti funkcije potražnje q = −2 p + 20 za cijenu p = 6 . 2  2   10 3 Ako se cijena sa razine 6 poveća za 1%. To je tipično za proizvode čija je potražnja neelastična. Primjer 2. dakle dvaju faktora od kojih se jedan povećao a drugi smanjio. p = p−4 97 . p = 10 ⋅ p 2 Tumačenje izračunatog koeficijenta glasi: Ako se cijena poveća za 1%.6 .54 Elastičnost funkcije potražnje 100 . To znači da je funkcija jednako elastična na bilo kojoj razini cijena.

cijeni komplementarnih proizvoda.58 Funkcija zbrajanja Što biste rekli da radi ova funkcija f ( x. y ) = 6 x + 50 y + 30 . Na intervalu [ 0.. Primjer 2. p−4 Uzimajući opet u obzir da je izraz p − 4 negativan za sve cijene iz domene funkcije potražnje. Funkcije više varijabli Funkcije koje predstavljaju zavisnost nekih veličina u ekonomiji najčešće su funkcije više varijabli. x2 . Za cijenu 2 funkcija je jedinično elastična. xn ) . nego još i o cijeni njegovih supstituta. izraz unutar zagrada apsolutne vrijednosti nije pozitivan. Ukoliko želimo naznačiti da veličina y zavisi o n drugih veličina. y ) = x + y ? 98 .57 Funkcija više varijabli Pretpostavimo da se cjenik taksi usluga iz primjera 2.1 dopuni novom. Primjer 2. stavkom: Start: 30 kn Prijevoz po km: 6 kn Čekanje po satu: 50 kn Kako bi u tom slučaju glasila formula za izračun cijene vožnje? Rješenje: Cijena vožnje kao zavisna varijabla. potražnja nekog proizvoda u stvarnosti ne ovisi samo o njegovoj cijeni. rješenje ove nejednadžbe je interval p ∈ ( 2. to zapisujemo ovako: y = f ( x1 . 2. pa postavljena nejednakost. p−4 Budući da je domena funkcije potražnje interval p∈[ 0.. zbog definicije apsolutne vrijednosti realnog broja.2) funkcija potražnje je neelastična. pa postavljamo nejednadžbu: p >1..Zanima nas za koje cijene je zadana funkcija potražnje elastična. u tom slučaju je funkcija dviju nezavisnih varijabli: • duljina vožnje x • vrijeme čekanja u satima y Traženi izraz je: C ( x. da je y funkcija n varijabli. trećom. prelazi u p − > 1. tj.4] .6. Primjerice. 4] . itd. o trenutnoj kupovnoj moći..

dy . y zx = dz dx dz dy zy =  1 d  2 x2 −  y =  = 4x − 0 = 4x dx . graf funkcije z( x.59 Funkcije dviju varijabli možemo grafički predočiti u trodimenzionalnom koordinatnom sustavu. zy = dz dy Primjer 2.  2 1 d  2x −  y 1 =  = 0 − ( − y −2 ) = 2 dy y 99 . Ako funkciju više varijabli deriviramo po jednoj od varijabli.60 Parcijalne derivacije a) Odredite parcijalne derivacije z x i zy funkcije z = 2 x 2 − Rješenje: 1 . Tako je npr.Primjer 2. Parcijalne derivacije Za derivaciju funkcije y = f ( x ) . koristili smo se oznakom y′ ili funkciju y derivirali po varijabli x. Iz ovog načela slijedi da ako smo svladali tehniku deriviranja funkcije jedne varijable. y) = x2 + y2 trodimenzionalna ploha jednaka onoj koja bi nastala rotacijom parabole z = x 2 oko osi z. radi se o parcijalnoj (djelomičnoj) derivaciji. y ) . onda znamo i parcijalno derivirati. zx = dz dx oznaka za parcijalnu derivaciju funkcije z po varijabli x. oznaka za parcijalnu derivaciju funkcije z po varijabli y. Pri tom sve varijable osim one po kojoj deriviramo tretiramo kao konstante tj. želeći naznačiti da smo dx Oznake Neka je z funkcija dviju varijabli: z = f ( x . realne brojeve.

Rješenje: 2 2 dz d ( 5 xy − x − y ) zx = = = 5y − 2x − 0 = 5y − 2x dx dx 2 2 dz d ( 5 xy − x − y ) zy = = = 5x − 0 − 2 y = 5x − 2 y dy dy c) Odredite parcijalne derivacije u x . pa dobivenu funkciju po varijabli y. Primjer 2. ako bi funkciju z = f ( x . Npr. uy i u z funkcije Rješenje: u = x 2 + 2 y 2 + 2 xyz − 2 z 3 . Rješenje: 100 . 2 2 3 du d ( x + 2 y + 2 xyz − 2 z ) ux = = = 2 x + 2 yz dx dx 2 2 3 du d ( x + 2 y + 2 xyz − 2 z ) uy = = = 4 y + 2 xz dy dy 2 2 3 du d ( x + 2 y + 2 xyz − 2 z ) = = 2 xy − 6 z 2 dz dz uz = Parcijalne derivacije višeg reda Funkciju više varijabli možemo uzastopno parcijalno derivirati po bilo kojoj varijabli. Rješenje: zx = 5 y + 2 x z xx = 2 z xy = 5 zy = 5x z yx = 5 z yy = 0 Ovdje su sve parcijalne derivacije drugog reda konstante. nastalu funkciju označili bi sa z xy . y ) parcijalno derivirali po varijabli x. što znači da bi sve parcijalne derivacije trećeg reda bile jednake 0.b) Odredite parcijalne derivacije z x i zy funkcije z = 5 xy − x 2 − y 2 .61 Parcijalne derivacije višeg reda a) Odredite sve parcijalne derivacije drugog reda funkcije z = 5 xy + x 2 . b) 0dredite sve parcijalne derivacije drugog reda funkcije z = 2 ye x + x 2 e y .

tj.z x = 2 ye x + 2 xe y ⇒ z xx = 2 ye x + 2e y z xy = 2e x + 2 xe y z y = 2e x + x 2e y ⇒ z yx = 2e x + 2 xe y z yy = x 2 e y Uočimo da je z xy = z yx u oba primjera. Vrijedi i općenitije. z xxxyyxyy = z yyxxyyxx za bilo koju funkciju z za koju navedene parcijalne derivacije višeg reda postoje. Rješenje: z x = 5 ye x + 3x 2 z xx = 5 ye x + 6 x z xxy = 5e x Provjerite vrijedi li z xxy = z yxx . nije važan redoslijed parcijalnih derivacija. Tako je npr. nego samo koliko smo puta po kojoj varijabli funkciju derivirali. c) Odredite parcijalnu derivacije trećeg reda z xxy funkcije z = 5 ye x + x 3 . 101 .

točku za koju vrijedi z x ( x0 . pa iduće korake treba provoditi za svaku od njih. y0 ) < 0 z xx ( x0 . 2) Odredimo parcijalne derivacije drugog reda zxx . y0 ) − z xy ( x0 . y0 ) .    z ima minimum u točki ( x0 . y0 ) = 0   Nužni uvjeti  Stacionarnih točaka može biti više. 0) : z xx = 4   >0 z yy = 2  z xy = 0 Provjeravamo uvjet z xx ⋅ z yy − z xy ⋅ z yx > 0 : 4 ⋅ 2 − 02 = 8 > 0 . y0 ) > 0 Provjeravamo Ako vrijedi z xx ( x0 . z yy ( x0 . y0 ) = 0 z y ( x0 . −2 ) . y0 ) . z ( x0 . y ) 1) Odredimo stacionarnu točku ( x0 .Ekstremi funkcija više varijabli Postupak određivanja lokalnih ekstrema funkcije z = f ( x .62 Ekstremi funkcije dviju varijabli Odredite lokalne ekstreme funkcije z = 2x2 + y2 − 2 . Uvrštavanjem ove točke u funkciju dobivamo minimum m ( 0. y0 ) > 0  3) Odredimo vrijednost zadane funkcije u točkama ekstrema da bi dobili sve koordinate ekstrema: ( x0 . tj. y0 ) . 102 .0 ) .0) i radi se o točki minimuma. uvjet: z xx ( x0 . funkcija z ima ekstrem u točki (0. y0 . z yy i zxy u točki (0. zy = 2 y 2y = 0 2) Određujemo parcijalne derivacije zxx . y0 ) > 0   z ima maksimum u točki ( x0 . Rješenje: 1) Određujemo stacionarne točke postavljanjem jednadžbi z x = 0 i z y = 0 : zx = 4 x 4x = 0 . pa iz sustava dolazimo do jedine stacionarne točke ( 0. y0 ) ⋅ z yy ( x0 . y0 ) ⋅ z yx ( x0 . Ako vrijedi Primjer 2.0. z yy i zxy . y0 ) ) . Prema tome. y0 ) < 0 z yy ( x0 .

Primjer 2.63 Odredite lokalne ekstreme funkcije z = − x 2 + 2 xy + 2 y 2 − 4 x − 14 y + 1 . Rješenje: 1) Određujemo stacionarne točke postavljanjem jednadžbi z x = 0 i z y = 0 :

zx = −2 x + 2 y − 4 z y = 2 x + 4 y − 14
Dakle, treba riješiti sustav −2 x + 2 y − 4 = 0 2 x + 4 y − 14 = 0

.

Rješenje ovog sustava je uređeni par, tj. točka (1,3) , i to je jedina stacionarna točka. Sada treba provjeriti ostale uvjete. 2) Određujemo parcijalne derivacije zxx , z yy i z xy u točki (1, 3) :

z xx = −2 z yy = 4 z xy = 2
Uočavamo da nije ispunjen uvjet z xx ⋅ z yy − z xy ⋅ z yx > 0 , jer dobivamo −2 ⋅ 4 − 22 = −12 < 0 , pa zaključujemo da funkcija nema ekstrem u točki (1, 3) , dakle nema ga uopće budući da je ta točka bila jedini kandidat.

103

Parcijalna i ukrštena elastičnost Neka je zadana funkcija potražnje nekog proizvoda kao funkcija više varijabli q1 = f ( p1 , p2 , p3 , ... , k , t , ...) .
• • •

p1 predstavlja cijenu tog proizvoda p2 , p3 , ... , pk su cijene nekih drugih, srodnih proizvoda k , t , ... su ostale varijable (dohodak, vrijeme,...)

Ukoliko promatramo reakciju potražnje na promjenu bilo koje pojedine varijable (uz pretpostavku da se ostale varijable ne mijenjaju), kažemo da nas zanima parcijalna elastičnost funkcije potražnje. Posebno, parcijalne elastičnosti po varijablama p2 , p3 , ... , pk nazivamo ukrštene elastičnosti.
Koeficijent parcijalne elastičnosti funkcije z = f ( p1 , p2 , p3 ,..., pn ) po varijabli pi računa se ovako:

Ez , pi =

pi ⋅ z pi . z

Koeficijent ukrštene elastičnosti je pokazatelj tržišnog odnosa dvaju proizvoda. Ako je on relativno velik i pozitivan broj, radi se o dobrim supstitutima (npr. autobusni i željeznički prijevoz). Ako je po apsolutnoj vrijednosti relativno velik a negativan (npr. -0,92), radi se o komplementarnim proizvodima. Komplementarni proizvodi su oni koji se nadopunjuju, odnosno zajedno čine smislenu cjelinu ili proizvod (primjeri: flomaster za bijelu ploču spužva za suho brisanje, olovka - gumica, automobil - benzin, ...). Primjer 2.64 Parcijalne elastičnosti i tumačenje Zadana je potražnja margarina kao funkcija cijene margarina i cijene maslaca: q A = p A−0,8 ⋅ pB 0,7 . q A je količina potražnje margarina, pA je cijena margarina, pB je cijena maslaca. a) Odredite koeficijente parcijalnih elastičnosti i protumačite značenje svakog od njih b) Što na temelju koeficijenta ukrštene elastičnosti možete zaključiti o tržišnom odnosu margarina i maslaca? Rješenje: a) Računamo koeficijent elastičnosti po cijeni margarina: p p EqA, pA = A ⋅ q A pA = −0,8 A 0,7 ⋅ (−0,8) pA −1,8 ⋅ pB 0,7 = qA p A ⋅ pB

= pA

pA
−0,8

⋅ pB

0,7

⋅ (−0,8) pA −1,8 ⋅ pB 0,7 = pA1,8 (−0,8) p A−1,8 =

= −0,8

104

Dobiveni koeficijent –0,8 tumači se ovako: Ako se cijena margarina poveća za 1% (uz neizmjenjenu cijenu maslaca), potražnja margarina smanjit će se za 0,8%. Računamo koeficijent elastičnosti po cijeni maslaca: p pB ⋅ p A −0,8 ⋅ 0, 7 ⋅ pB −0,3 = Eq A , p B = B ⋅ q A p B = −0,8 0,7 qA p A ⋅ pB
= pB 0,3 ⋅ 0, 7 ⋅ pB −0,3 = = 0, 7

Dobiveni koeficijent 0,7 tumači se ovako: Ako se cijena maslaca poveća za 1% (uz neizmjenjenu cijenu margarina), potražnja margarina povećat će se za 0,7%. b) Budući da je koeficijent ukrštene elastičnosti pozitivan i relativno velik, zaključujemo da su maslac i margarin relativno dobri supstituti.

Homogene funkcije U mnogim dosadašnjim razmatranjima, u sklopu neke ekonomske analize, proučavali smo kako se mijenja vrijednost neke funkcije ako mijenjamo neku od nazavisnih varijabli, pretpostavljajući da se ostale varijable nisu mijenjale. Postoje funkcije koje imaju svojstvo homogenosti. To svojstvo nam omogućava iskazivanje promjene vrijednosti funkcije u slučaju da sve nezavisne varijable promjenimo na jednak način istovremeno – množeći ih istim koeficijentom. Funkcija z = f ( x1 , x2 , x3 , ... , xn ) je homogena stupnja α , ako vrijedi:
f ( kx1 , kx2 , kx3 , ... , kxn ) = k α ⋅ f ( x1 , x2 , x3 , ... , xn ) .

Primjer 2.65 Homogena funkcija Odredite stupanj homogenosti funkcije f ( x, y ) = 2 x 2 + y 2 .
Rješenje:

Pretpostavimo da smo obje varijable uvećali za koeficijent k:

f (kx, ky) = 2(kx) 2 + (ky )2 = 2k 2 x 2 + k 2 y 2 = k 2 ⋅ (2 x 2 + y 2 ) = = k 2 ⋅ f ( x, y )
Dakle, ova funkcija je homogena i to drugog stupnja homogenosti. Primjer 2.66 Funkcija proizvodnje Proizvodnja P u nekoj tvornici ovisi o uloženom radu L i uloženom kapitalu C na sljedeći C način: P ( L, C ) = L2 ⋅ ln + C 2 . Kako će se promijeniti proizvodnja ako se oba faktora L povećaju istovremeno za 10%? Radi li se o homogenoj funkciji? Ako da, kojeg stupnja homogenosti? 105

Odredite koeficijent elastičnosti funkcije y = 10−0. s koeficijentom 1.10 povećati proizvodnju s koeficijentom 1.x = −  2  5. radi se o funkciji stupnja homogenosti 2. a za poklopac 2 kn/dm2. Odredite ekstreme funkcija: 1 a ) y = x 4 + 16 x ( Rj. ( Rj. Odredite cijene p A i p B za koje je prihod najveći.Rješenje: Provjeravamo radi li se o homogenoj funkciji: kC P ( kL. Odredite lokalne ekstreme funkcije z = x4 − 2 x2 + y 2 − 2 y + 1 . Odredite koeficijent elastičnosti za funkciju y = 10 x 2 . −1) . 5 3 =  3 2  7.300) ) 2. m ( −2. Treba napraviti sanduk za prijevoz osjetljive opreme obujma 250 litara. Neka su p A i p B cijene proizvoda A i B koji su pušteni u prodaju.x = 0. C ) Dakle. Sanduk ima dno kvadratnog oblika koje se izrađuje od materijala cijene 10 kn/dm2. x3 − 5 (E y. 1000 . Cijena materijala za izradu bočnih strana je 3 kn/dm2. Odredite koeficijent elastičnosti ukupnih 5 1  troškova za q = .x = −  2  3   E y . −24 ) ) 2 x2 + 1 b) y= ( M ( −1. ako je funkcija prihoda 106 . −2 ) . −1) ) 8.  ET . x = 5 ) 3. m1 (1.32 .10 2 . Odredite dimenzije sanduka tako da cijena izrade bude što manja. 2 ) ) x c ) Zadana je funkcija ukupnih troškova T = Q3 + 2000 . za 21%. tj. Zadana je funkcija ukupnih troškova T = 3q + 5 . m2 ( −1. kC ) = (kL) 2 ⋅ ln + (kC )2 = kL C kC   + k 2C 2 = k 2 ⋅  L2 ⋅ ln + C 2  = = k 2 L2 ⋅ ln L kL   = k 2 ⋅ P ( L.32 ) 5   E y . tj. 4. (Rj.1. Odredite koeficijent elastičnosti za funkciju y = 6. To znači da će povećanje svakog faktora za 10%. m (1.1.23 ⋅ x 0. Zadaci za vježbu (Ekstremi i elastičnost) 1. (10. Za koji obujam proizvodnje su prosječni troškovi minimalni? Koliko iznose? (Rj.

p B ) = − 5 p A 2 + 500 p A − 15 p B 2 + 3000 p B . e   ( R j . 14.100. ) ln 3 e . ( 50. Odredite područje elastičnosti funkcije potražnje q = − 1 p + 50 . p A .100 11. m in ( 2 . 107 . ) 10. Proizvodnja P u nekoj tvornici ovisi o uloženom radu L i uloženom kapitalu C kako slijedi: C P ( L. 2 ( x 4 + x + 1 )( 4 x 3 + 1 ) . i koeficijent ukrštene elastičnosti EqA .1. C ) = L2 ⋅ ln + C 2 .25 ⋅ p A−1.162500$ ) ) 9. pB (Elastičnost potražnje proizvoda A s obzirom na promjenu cijene proizvoda B). ( R j. Odredite derivacije funkcija: a) y = ln ( x 2 + 2 ) b) y = ( x 4 + x + 1) c) y = ( 3e ) 6x   R j. 6 ⋅ (3 e ) 6x ) ( R j. Odredite ekstreme funkcije z = x 2 − 4 x + y 2 + 6 y + 18 .R ( p A . Ako se oba faktora povećaju istovremeno za 10%. za koliko L postotaka se mijenja proizvodnja? ( Poveća se za 21% ) 9.32 ⋅ pB 0. 3 ) ) . 2 ( Rj.   2  2x  (x2 + 2)   . b) Protumačite dobivene koeficijente. 13. p ∈ 50. −   .  2 2 Odredite ekstreme funkcije z = x − 4 x + y − 2 y + 8 Odredite ekstreme funkcije y = xe x . 1   m in  − 1. Koliki je najveći prihod? ( Rj.8 . Što na temelju koeficijenta ukrštene elastičnosti možete zaključiti o tržišnom odnosu proizvoda A i B ? 12. a) Izračunajte koeficijent parcijalne elastičnosti Eq A .   R j. Zadana je potražnja proizvoda A kao funkcija cijene tog proizvoda p A i cijene nekog drugog proizvoda pB : q A = 0.

Neralić. 4. "Gospodarska matematika". N. Franić. Dravinac.Literatura: 1. Sekulić.d. Zagreb. Element. I. B. 2. Šego: „Matematika“. 1996. Šego: "Primjena matematike za ekonomiste". Dabčević. 108 . Informator.. B. Zagreb. Narodne novine d. 2009. B. Zagreb. Zagreb. 2005. 3. Računovodstvo i financije. Relić. B. Šego: "Matematika za ekonomiste". 2002.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->