Bilješka urednika
Kako je u pojedinim dijelovima knjige zastupljenost uredničkih komentara vrlo neujednačena, pokazalo se potrebnim razlučiti pisca i urednika na različite načine. Piščeve riječi prelomljene su većim slogom u primarnim tekstovima u cijeloj knjizi; ako pak urednik unosi opaske u neki od tih tekstova, to čini manjim slogom i s uvučenim marginama (kao na str. 334). Međutim, u Povijesti Galadriel i Celeborna, gdje urednički tekst prevladava, margine se koriste na obrnut način, kako u primarnome tekstu, tako i u Dodacima. U ostalim Dodacima (kao i u Uvodu, Daljnjem tijeku radnje teksta "Aldarion i Erendis", str. 240 i dalje, te priči Vjerni kamen, str. 424-426) piščeve su riječi prelomljene manjim slogom i s uvučenim marginama (kao na str. 181). Bilješke u tekstu Dodataka obilježene su simbolima umjesto bro­ jevima, kako bi se razlučile onih u primarnim tekstovima; bilješke samoga pisca na pojedinim mjestima u tekstu označene su u cijeloj knjizi naznakom "[Piščeva bilješka.]".

Bilješka

prevoditelja

Kako su u Algoritmovu izdanju već objavljena sva piščeva djela na koja se urednik poziva, održavanje dosljednosti bilo mi je ključni kriterij u radu, kako pri uporabi pojmovlja, tako i pri parafrazira­ nju srodnih stilskih odjeljaka. Navodi iz dotičnih djela u pravilu su doslovno prenijeti iz njihovih tvrdo ukoričenih izdanja; rijetke su preinake označene uglatim zagradama. Ondje gdje prijevodi nude više rješenja za isti pojam (npr. Ringwraith), zbog dosljednosti ra­ bim samo jedan (tako, Prstenova sablast); kao naziv žitelja Rohana zadržao sam piščevu kovanicu Rohirrimi. Kvenijske, sindarinske i staroengleske pojmove, navode i stihove prevodio sam izravno s tih jezika, svugdje gdje postojeći prijevodi nisu uspostavili snažan presedan. Pri izvođenju pridjeva iz naziva Númenor, gdje postoji praksa pisanja i númenorski i númenórejski, zadržao sam obje inačice, uz pojašnjenje u Kazalu. Urednikove opaske o netočnostima u tekstu Silmarilliona isprav­ ljene su u drugome izdanju te knjige, na kojem se zasniva hrvatski prijevod. Podroban prikaz ovih i ostalih autorovih nedovršenih djela posvećenih Númenoru i Međuzemlju urednik donosi u dvanaest svezaka serijala The History of Middle-earth (vidi opasku na str. 18). Serijal je objavljen između 1983. i 1996., a u nas nije preveden, tako da naslove pojedinačnih svezaka, kao i inih referentnih djela, zbog jasnoće navodim u izvornome obliku. Nesebičnu pomoć pri radu pružili su mi spisateljica Cleolinda Jones i lingvist David Salo, kojima se najsrdačnije zahvaljujem.

iako je bio u nesređenom stanju i iako je moj otac imao po­ znate. on ni u snu ne bi dopustio da čak ni oni cjelovitiji radovi iz ove knjige ugledaju svjetlost dana bez još mnogo daljnjih dorada. Pripovijesti u ovoj knjizi. Neki bi u tom položaju mogli odlučiti da uopće ne daju nikakvu građu u objavlji­ vanje. U slučaju neobjavljenih tekstova J. R. već kao dovršenu i dosljednu cjelinu. Oni koji se ne bi željeli odreći prizora gdje Melkor uz Ungoliant s vrha Hyarmentira gleda "Yavannina polja i pašnjake. iako je manje snažan. nakanom. nesrodnih obli­ kom. Tolkiena. tako da knjiga nije više od zbirke zapisa. zlaćane pod visokom pšenicom bogova". Ali razlog za njihovo objavljivanje nije u biti drugačiji. posvećenih Númenoru i Međuzemlju. izuzev možda onih djela koja su u vrijeme piščeve smrti bila u praktički dovršenom stanju. posve su drugačije postavljene: uzete zajedno. Mogućnost da Silmarillion ostane nepoznat za mene nije dolazila u obzir. to bi se načelo na prvi pogled moglo učiniti valjanim. dorađenošću i datumom sastavljanja (kao i mojim načinom predstavljanja). S druge strane. a u tom sam slučaju odlučio. budući da je sâm bio izuzetno kritičan i strog prema vlastitim djeli­ ma. one nisu cjelina. predstaviti taj rad ne u obliku povijesne studije. gdje Fingolfinova vojska .UVOD 11 Uvod Poteškoće s kojima se suočava onaj kojem je povjerena odgovornost za djela jednog pokojnog pisca teško su razrješive. R. pak. nakon dugog premišljanja. premda uvelike neispunjene namjere da ga preobrazi. priroda i razmjeri njegove invencije u mojim oči­ ma stavljaju čak i one priče koje je napustio u osebujan položaj. zbirke neusuglašenih tekstova povezanih komentarima. od onoga za koji sam držao da opravdava objavljivanje Silmarilliona.

iz mora u Vinyamaru. a smjesta valja reći i to da štošta u ovoj knjizi neće biti vrijedno tru­ da onim čitateljima Gospodara prstenova koji drže da je povijesna struktura Međuzemlja sredstvo.svakako nije za mene. uvjeren sam. neće ni one kojima se takvo što sviđa . ili dok u Minas Tirithu poslije Rata za Prsten opisuje zašto i kako je poslao patuljke na onu slavnu proslavu u Vrećastom vijencu. ili skrivanje Mablunga iz Doriatha "poput puha" pod ruševinama mosta pred Nargothrondom. a ne cilj. zanemariti dodatke. R. iz (zastrašujuće mase) pisama što ih primam. kad ima toliko onih koji na sva usta traže čiste "podatke". odnosno "predaju". gdje se Beren u vučjem obliku krije pod Morgothovim prijestoljem. kronologije i jezika. način. Gospodara Voda. a ne svrha pripovi­ jedanja. izjavio je: Sad bih tako htio da nikakvi dodaci nisu bili obećani! Jer sma­ tram da pojavom u tako skraćenom i zgusnutom obliku neće zadovoljiti nikoga: mene svakako neće. ili gdje svjetlost Silmarila iznenada cijepa mrak šume Neldoreth .. odnosno uz­ dizanje Ulma. Mnoge sastavnice ove zbirke zapravo su razrada tema što su u kraćem obliku drugdje već ispripovijedane. U jednom pismu iz ožujka 1955. Više uopće nisam siguran da je ta sklonost pristupanju cije­ loj stvari kao svojevrsnoj golemoj igri zapravo dobra . dok će oni koje knjiga jedino privlači kao "junačka romanca". ne zanima ih kako su Jahači Marke bili ustrojeni i radije bi ostavili Divlje ljude iz šume Drúadan ondje gdje su ih i zatekli. . Riječ je o. kako sasvim i dolikuje.12 J. Tolkien: Nedovršene pripovijesti baca sjene pri prvome izlasku Mjeseca na Zapadu. čini mi se. te se ne žele upuštati u daljnje istraživanje istraživanja radi.zaprepašćujuće mnogobrojne. smatrati da je od nesavršena oblika ovih pripovijesti mnogo važniji glas Gandalfa (koji se ovdje posljednji put čuje) dok zadirkuje uznositog Sarumana na sastanku Bijeloga vijeća 2851. ili barem spomenute. godine. kojemu su takve stvari privlačne do fatalne mjere. te su im "neobjašnjeni vidici" tek dio čitateljskog dojma.oni će. R. ovako utemeljena na vrlo opširnim i podrobnim razradama zemljopisa. napisanom prije izlaska trećeg sveska Gospodara prstenova. ili pak pogibija Isildura upravo u trenutku kad se iskobeljao iz blata rijeke Anduin. svojevrsnoj pohvali začudnome učinku što ga priča ima. Moj otac svakako ne bi smatrao da pritom griješe.

Sastaviti knjigu nije bilo lako. Najvažnije je pitanje "dosljednosti". a rezultat je donekle složen. već kao zamisli što raste i mijenja se u njegovu umu. za neke. Mrtvim ljudima. koje najbolje ilustrira po­ glavlje pod naslovom "Povijest Galadriel i Celeborna". fonologije i uzorke. Beorninzima i o preostaloj dvojici čarobnjaka (od njih pet).. u nastavku ću kazati ponešto o svakoj od njih.ili čak da je činjenica (koju bilježi jedan od Dodataka Gospodaru prstenova) da Tarannon. u Sive luke na proljetnome vjetru šestote godine Dru­ goga doba. Glazbenici žele napjeve i notne zapise.UVOD U jednom je pismu iz iduće godine napisao: Dok mnogi poput vas traže zemljovide. nije imao djece povezana s dosad posve tajanstvenim mačkama kraljice Berúthiel. Kada . a kamoli konačan pismeni oblik. Riječ je o "Nedovršenoj pripovijesti" u širem smislu: ne o radnji koja se naglo prekida. zbog čega su tražile drugačije načine prikaza. kao i za mene. da je Crni jahač kojega su hobiti spazili kroz maglu u mraku na suprotnoj strani skele u Buckleburyju bio Khamûl. arheolozi žele grnčariju i metalurgiju. "Povratak". vođa Prstenovih sablasti iz Dol Guldura . dvanaesti gondorski kralj. postoji veća vrijednost od pukog otkrivanja zanimljivih sitnica u saznava­ nju da je Númenórejac Vëantur uplovio svojim brodom Entulessë. ali u većoj ili manjoj mjeri. kao u poglavlju "Cirion i Eorl". da je grobnicu Elendila Visokog na vrh svjetioničkoga brda Halifiriena postavio njegov sin Isildur. Sve su pripovijesti "nedovršene". alfirina. a pisac je "prenosi" (u svojoj "ulozi" prevoditelja i re­ daktora). opći znatiželjnici žele podatke o Vozarima.. niphredila. kao u priči "O Tuoru i njegovu dolasku u Gondolin". kao i u razli­ čitom smislu te riječi. Uvrštavanje ne­ objavljenih pripovijesti i skica za radnju o toj temi stoga smjesta zahtijeva prihvaćanje povijesti ne kao utvrđene stvarnosti koja neo­ visno postoji. podrijetlu patuljaka. mnogi žele vilenjačke gra­ matike. dok ovdje ukazujem samo na neke opće odrednice. Haradu. botaničari žele preciznije opise mallorna ili elanora. mallosa i symbelmynë. neki bi željeli metrike i prozodije. već o jednoj od glavnih sastavnica povijesti Međuzemlja koja nikad nije doživjela prihvaćen opis. drugi bi htjeli geološke osobine prije negoli imena mjesta. 13 Ali kakav god se stav zauzeo o tome. ni o nizu fragmenata. povjesničari žele saznati više o društvenoj i političkoj strukturi Gondora.

gdje je prvenstveni. pa mi se ova knjiga učinila kao prikladno mjesto za iznošenje onoga što se o tome može reći. U tom se pogledu "Nedovršene pripovijesti" bitno razlikuju od Silmarilliona. razvrstavši tekstove u Dijelove koji odgovaraju prvim Trima dobima svijeta. budući da su radovi u njemu općenitiji i razgranati eseji s malo ili nimalo osobina "priče". dapače. ali bit će razvidno da je na mjestima gdje su najzgusnutije (kao u tekstu "Stradanje na Gladdenskim poljima") za njih od urednika odgovor- . ova je knjiga posve pripovjedna (ili opisna): isključio sam sve one zapise o Meduzemlju i Amanu koji su mahom filozofske ili spekulativne prirode. nisam u ime dosljednosti s objavljenim djelima unosio preinake. R. o kojoj se raspravlja u tekstu "Povijest Galadriel i Celeborna". Može se učiniti da su bilješke ponegdje gusto načičkane. nisam ih slijedio. a nove će sastavnice nakon uvrštavanja u postojeće zdanje u takvim slučajevima pridonositi manje povijesti samoga izmaštanog svijeta. Sadržajno. unutarnje i vanjske. ne uzimajući u obzir nebrojene "neovlaštene" odabire izme­ đu raznorodnih i suprotnih inačica tekstova iz kojih je sastavljen. Iz praktičnih razloga dao sam im jednostavnu strukturu. Četvrti dio je dodatni. U ovoj sam knjizi od početka prihvatio da tako mora biti. Odjeljak o Drúedainima doista je prvotno bio uvršten jedino zbog priče "Vjerni kamen". kao u slučaju predaje o Amrothu.14 J. R. s obzirom na to da su za te teme (a naročito za prvu) mnogi izrazili zanimanje. a više povijesti njegova izmaštavanja. te možda traži određenu ispriku u knjizi s naslovom "Nedovršene pripovijesti". i izuzev u sitnicama. a ondje gdje se takve teme mjestimice jav­ ljaju. poput promjena nazivlja (gdje bi zadržavanje oblika iz rukopisa dovelo do nerazmjerne zbrke ili do nerazmjerne količine objašnjenja). osim u nekoliko naznačenih slučajeva ovdje se. pozivam na objavljeni oblik Silmarilliona kao na utvrđenu referentnu točku istog reda veličine koji imaju djela što ih je moj otac osobno objavio. nakon što ih je podvrgnuo podrobnoj kritici i komparaciji. daljnja saznanja o Međuzemlju što se još mogu naći u njegovim neobjavljenim zapisima često će proturje­ čiti onome što se već "zna". a taj odjeljak naveo me na uvrštavanje dijelova o Istarima i palantírima. premda ne i isključivi cilj uredničkog posla bio postizanje tijesne povezanosti. već sam radije u svim slučajevima ukazivao na neslaganja i raznorodnosti. koja tvori njegov mali dio. pri čemu neizbježno postoji izvjesna mjera preklapanja. Tolkien: Nedovršene pripovijesti pisac prestane sâm objavljivati svoja djela.

u Gospodara prstenova). koji je kasnija djela imao običaj sastavljati na taj način. godine". koje bi se ionako mogle smatrati sasvim dostatnima. hvalevrijedno referentno djelo. a što nije. A uslijed tog preobilja izvorne građe što se javlja u bi­ lješkama i dodacima. naveo je: "Počeo sam pisati [Silmarillion] u vojničkim brvnarama. u nadi da ću time spasiti čitatelja od potrebe da neprekidno traži objašnjenja drugdje. knjigu i poglavlje. Svugdje sam uzimao kao danost da je čitatelj razmjerno dobro upućen u objavljena djela mojeg oca (konkretnije. Ovdje slijede prvenstveno bibliografske bilješke o pojedinačnim djelima. upućenom meni. Ako sam u objašnjenjima bio nedovoljno jasan ili nehotice kriptičan. tijesnim. izjavio je kako ju je napisao '"iz glave' tijekom liječničkog dopusta iz vojske 1917. Pridodao sam. U jednom pismu iz 1964. U pismu iz 1944. međutim. a u drugim ju je prilikama datirao na 1916. knjiga gospodina Roberta Fostera The Complete Guide to Middle-earth je. kratke opisne izjave gotovo svim glavnim stavkama u Ka­ zalu. dok se u Gospodaru prstenova odnose na naslov sveska. Pozivi na broj stranice u Silmarillionu odnose se na hrvatsko izda­ nje. osim Uvoda. ne­ koliko stihova u kojima se javlja Sedam imena Gondolina zapisano je na poleđini komada papira na kojem se iznosi "lanac odgovornosti u . PRVI D I O I O TUORU I NJEGOVU DOLASKU U GONDOLIN Moj otac je ne jednom rekao da je "Pad Gondolina" bila prva pri­ povijest o Prvom dobu koju je sastavio.. obrađujući nekoliko tema u isti mah putem isprepletenih bilježaka. u što sam se čestom uporabom uvjerio. već u njima obraditi sve dijelove knjige. a nema dokaza koji bi protu­ rječili toj izjavi. punim buke gramofona": i doista. jer bih inače morao uvelike povećati uredničke dopune.UVOD 15 niji pisac. Na svim sam mjestima nastojao učiniti jasnim što je urednički tekst. ili 1916-1917. učinilo mi se najuputnijim ne ograničiti pozi­ ve na broj stranice u Kazalu na tekstove.

prvi put javlja u njegovu pismu listu The Observer od 20. zatim je pak doživjela pro­ mjene koje su je usuglasile s izmijenjenim postavkama iz drugih dijelova knjige. ma koliko ta revizija bila nedostatna. usuđujem pročitati naglas. ali jedina je koju sam dosad uspio barem malo revidirati i koju se.). vjerojatno između 1926... veljače 1938. Još postoji taj najraniji rukopis. uz vrlo brojne prerade. sastavlja) u umu. ali.. Ova pripovijest nije najbolja od njih. ali vjerojatno 1919.16 J. vjerojatno 1917. R. napisan je olovkom na brzinu. sažetu inačicu priče kao dijela Silmarilliona (taj se naslov. napisao kratku. još nikad nije ugledala svjetlost dana. a zatim je dobrim dijelom prekriven novim zapisom tintom. U proljeće 1920. godine..-1920. nije stigao dalje od dolaska Tuora i Voronwëa do zadnjih dveri i . te kaže: "Stoga mi valja pročitati nešto što sam prethodno napisao. točnije. Duboko promijenjena stilom i dosezima. ali i on je sa svoje strane potom bio znatno prerađen. ali još nije bilo izvjesno hoće li biti i objavljen. R. pripovijest "O Tuoru i padu Gondolina" trebala je veoma podrobno iznijeti cijelu predaju koja tvori kratko 23. Čini se vrlo vjerojatnim da ga je napisao 1951. Ostale su sačuvane njegove bilješke za uvodnu riječ koju je htio dati prije čitanja svojeg "eseja". Već neko vrijeme mi se cjelovit ciklus zbivanja u jednom Vilindomu iz moje mašte stvara (ili. Neke sam nastavke i na brzinu zapisao. pa sam zdvojno posegnuo za ovom Pripoviješću. U njima se ispričava što mu nije pošlo za rukom sastavi­ ti stručnu radnju. nažalost. ali ne i lišena mnogih ključnih sasto­ jaka priče koju je napisao u mladosti. poglavlje objavljenoga Silmarilliona." Ta pripovijest o Tuoru i Izgnanicima iz Gondolina (kako je "Pad Gondolina" naslovljen u tom ranom rukopisu) ostala je godinama netaknuta. godine. kad je moj otac radio u Oxfordu kao suradnik na tada još nedovršenom Rječniku. iako je moj otac u jednom trenutku.. i tada je pročitao "Pad Gondolina".. nakon što je Gospodar prstenova bio dovršen. Naravno. u nekoj prilici koju nisam u stanju odrediti. Tolkien: Nedovršene pripovijesti pukovniji". koji ispunjava dvije male školske bilježnice. Iz toga je teksta moja majka. i 1930. načisto pre­ pisala novi primjerak. usput. Mnogo kasnije primio se rada na posve preinače­ nom prikazu s naslovom "O Tuoru i padu Gondolina". godine dobio je poziv da pročita neku svoju radnju pred Klubom esejista svojega koledža (Exetera).

trebalo bi ga objaviti unutar poduže i složene studije. II PRIČA O HÚRINOVOJ DJECI Razvitak predaje o Túrinu Turambaru u određenim je pogledima najzamršeniji i najsloženiji pripovjedni sastojak priče o Prvom dobu. o razaranju grada i bijegu izbjeglica . nedovršenoj poemi u aliterativnom stihu. Ostaje tako izuzetna činjenica da je iz pera moga oca izašao tek jedan jedini cjeloviti iskaz priče o Tuorovu boravku u Gondolinu. a jedan kratak odjeljak (prilaz Tuora i Voronwëa rijeci Sirion i njihov prijelaz preko nje) ima i više sukobljenih oblika. kao i Silmarilliona u objavljenom obliku. Uopće nije sporno. te izuzetno zanimljivo za one koje zanima podrijetlo Međuzemlja. Taj tekst donosi ova knjiga. Napisana je iznim­ no arhaičnim stilom kojim se moj otac služio u ono vrijeme. da ta (vrlo važna) pripovijest ne pripada ovoj knjizi. o Eärendilovu rođenju. o Maeglinovu izdajstvu. ali ako bi ga se uopće objavljivalo. ona podrijetlo vuče iz samih početaka. Mjesto joj je uz ostatak najranije faze mitologije.priče koja je bila središnja sastavnica njegove zamisli Prvoga doba . te ne­ izbježno sadrži postavke koje nisu u skladu sa svijetom Gospodara prstenova. stoga su bile nužne neke manje uredničke dorade. kao i u dugoj.i to samo onaj koji je sastavio u mladosti. Kao i uvijek kad je o tekstovima moga oca riječ. postoje različita rješenja pojedinih reče­ nica. "Knjigu izgubljenih pripovijesti": to je djelo samo po sebi pozamašno. Kako bi se izbjegla zbrka. o njegovu braku s Idril Celebrindal. Ali dok kasnija "duga inačica" Tuora nije uspjela odmaknuti naročito daleko. promijenio sam mu ime u "O Tuoru i njegovu dolasku u Gondolin". Poput pripovijesti o Tuoru i padu Gondolina. moj otac je priveo kasniju "dugu inači- . budući da se u njemu pad grada uopće ne spominje. te postoji u ranom proznom prikazu (jednoj od "Izgubljenih pripovijesti").UVOD 17 Tuorova prvog pogleda na Gondolin preko ravnice Tumladen. Raz­ lozima zbog kojih ju je napustio nema ni traga. međutim.

pripovjednu radnju od postojeće građe (s jednim nedostajućim dijelom. za podrobniji i donekle drugačiji prikaz tekstualne povijesti ovoga djela. u razmjerima sukladnim ostalim dijelovima Narna. [naslov] Narn i chîn Húrin uvijek se tako piše. a kraća inačica za Silmarillion trebala je pričekati na konačan razvoj Narna. te imenu Dírhaval i pojmu Minlamad thent / estent. 118 i bilješku 43). Preveliki dijelovi Narna tu nedostaju. Tolkien: Nedovršene pripovijesti cu" Túrina mnogo bliže dovršetku. Vidi i jedanaesti svezak zbirke. a ponegdje i neka manja sažimanja. odnosno konačnom obliku. tražio znatno revidiranje i odabiranje. iz nužde. velik dio toga odjeljka pripovijesti o Túrinu baš na ovoj građi. sve do početka Túrinova borav­ ka u Mîmovoj nastambi na Amon Rûdhu. izradio sam. Moj je otac još razrađivao taj dio kad je prestao raditi na njemu. a mogli bi se popuniti samo objavljenim tekstom Silmarilliona. Sitni patuljak Mîm.18 J. Narn i Hîn Húrin. ali u Nedovršenim pripovijestima neprimjereno sam ga prepravio u Narn i Hîn Húrin (jer nisam htio da se Chîn izgovara kao suvremena engleska riječ chin). a mjestimice se svodi na puke natuk­ nice o mogućim smjerovima radnje. Završni dio (od Túrinova povratka u Dor-lómin do Túrinove smrti) doživio je tek marginalne uredničke prepravke. jer su izvorni tekstovi fragmentarni i nepovezani. R. Naslov joj je Narn i Chin Húrin. jedine su jezične preinake u ovome prijevodu. Međutim. [Prev.] . 235-237) otkrit će mnoge * Naslov joj je. vidi str. The War of the Jewels.* i tu pripovijest donosi ova knjiga. Narn tu ima najmanje dovršen oblik. R." Vraćanje izvornoga oblika ovoj sindarinskoj riječi.. pak (sve do kraja Túrina u Doriathu). Usporedba trećeg odjeljka Narna (koji počinje Túrinovim povrat­ kom u Dor-lómin) sa Silmarillionom (str. zemlja Dor-Cúarthol. U pripremi teksta Silmarilliona za objavljivanje zasnovao sam. 322): ". Ali srednji dio pripovijesti (Túrin među odmetnicima. 129) do Túrinova dolaska na Ivrin nakon pada Nargothronda takvo što nema smisla pokušavati. ali u Dodatku (str. Kako objašnjava Chris­ topher Tolkien u petome svesku ciklusa The History of Middle-earth (The Lost Road. str. prvi je dio. 177 i dalje) su izdvojeni fragmenti iz tog dijela predviđene šire pripovijesti.. Belegova pogibija od Túrinove ruke i Túrinov život u Nargothrondu) bio je mnogo ozbiljnija urednička poteškoća. u izvornom izdanju ove knjige. Za prvi dio tog srednjeg odjeljka. tijekom radnje dugoga Narna dolazi do velikih razlika u pogledu stupnja u kojem se pripovijest približava usavršenom. ali otkrio sam da od te točke (vidi str. koja se odlikuje upravo nevjerojatno složenom raznovrsnošću i međuodnosima.

a napisan je vjerojatno nedugo prije. Zemljovid sam precrtao s male. na izvorniku se vidi još jedno pristanište u zalje­ vu Andúnië. Moj otac je veoma volio pričati iste priče u različitim razmjerima. . te str. ali gotovo sigurno glasi Almaida. ne javlja se nigdje drugdje. jedinog crteža Númenora koji je moj otac ikada izradio. te su uvršteni u objav­ ljeni Silmarillion. naziv je teško pročitati. Koliko mi je poznato. nedaleko od samoga mjesta Andúnië prema zapadu. budući da su pojašnjenje i prirodan dodatak pripovijesti o Aldarionu i Erendis. ili čak cijele odlomke iz njega (napose u trenucima visokog retoričkog naboja. Stoga. Narn i Chîn Húrin pjesnika Dírhavala . 75 i bilješku 1. pak. u prvom sam odjeljku. a nije bilo potrebe da se iste stvari govore drugim riječima tek reda radi. To preklapanje i međuodnosi različitih djela mogu se objasniti na više načina. Samo su nazivi i pojedinosti što postoje na izvorniku uneseni na precrtani zemljovid. Prikaz je ne­ dvojbeno postojao 1965. Predaje poput ove o Túrinu Turambaru dobile su konkre­ tan pjesnički oblik još davno . Uz njih. DRUGI I OPIS OTOKA NÚMENORA DIO Iako je opisne. 84 i bilješku 2). poglavito one koji se bave zemljopisnom prirodom otoka. iz objavljenoga teksta izostavio dva poduža odlomka (vidi str. kako se čini.u ovom slučaju. uvrstio sam u ovu zbirku izvatke iz prikaza Númenora koji je napisao moj otac. a ne pripovjedne prirode. kao u slučaju Túrinova obraćanja maču prije smrti) u netaknutom obliku sačuvali oni koji su poslije izradili sažetke povijesti Drevnih dana (kako je Silmarillion i zamišljen). Ali objašnjenje se može iznaći i na drugačijoj razini. s više motrišta. pa čak i istovjetne iskaze. a konačni ustroj raznovrsnih pripovjednih dijelova još dalek. budući da je riječ o bliskim inačicama odlomaka koji se javljaju i drugdje. ali neki dijelovi nisu tražili prošireniji prikaz za potrebe duže inačice. dok je sve još bilo neutvrđeno.UVOD 19 bliske srodnosti.. na brzinu izrađene skice. isti se odlomak mogao pokusno staviti na bilo koje od tih mjesta.te su pojedine izraze.

koji smatram najkasnijim dijelom cijele te građe. Tolkien: Nedovršene pripovijesti II ALDARION I ERENDIS Ova je priča ostala u najmanje razrađenom stanju od svih sastavnica zbirke. kako je iznimno zanimljiva kao jedina priča (za razliku od zapisa ili godišnjaka) koja se uspjela sačuvati iz dugih doba Númenora prije opisa njegova okončanja (Akallabêtha). tu je očito riječ o početku rada na dovršenoj inačici cijele priče. Rukopis se naprasno završava. a i sadržajem je jedinstvena medu djelima mojeg oca. a i nerijetko su nesuglasne u širem smislu. stoga sam u ranijem dijelu priče iznova napisao dobar dio teksta. te Pripovijest o Kraljici Pastirici. Me­ đutim. a ne mogu sa sigur­ nošću objasniti zašto ga je moj otac napustio.20 J. zaključio sam da bi je bilo pogrešno izostaviti iz ovih "Nedovršenih pripovijesti". Do te je točke tekst prepisan pisaćim strojem u siječnju 1965. te ju je mjestimice bilo nužno urednički preraditi do te mjere da sam došao u nedoumicu oko uputnosti njezina uvrštavanja. Kako bi se bolje shvatila nužnost takvog uredničkog postup­ ka. kao i u pojedinostima. tako da te skice donekle sliče godišnjim zapisima u kakvom ljetopisu. koje se od mjesta do mjesta prilično razlikuju razmjernom iscrpnošću. valja objasiti da se moj otac često služio "skicama radnje" pri pripovjednom pisanju. čiji se tekst prvenstveno slijedi. napose unošenjem kratkih odlomaka upravnog govora. ne bih li mu dao izvjesnu mjeru stilske ujednačenosti u cijeloj dužini. godine. a u petoj i posljednjoj skici priče o Aldarionu i Erendis pripovjedni je udio tako izražen da tekst ima dužinu od šezdesetak stranica u rukopisu. 201-205 ove knjige (gdje su skice radnje . te odatle potječe tekst na str. Zadnja "shema" po redu. R. veoma postupan tije­ kom rada na pisanju skice. pomno pazeći na datiranje događaja. nosi naslov Sjenka Sjenke: Pripovijest o Pomorčevoj ženi. Postoji i strojni pri­ jepis dviju stranica. To se novo pisanje u cijelosti sastoji od izmjena u načinu kazivanja te nikad ne mijenja smisao i ne unosi neautentične sastojke. međutim. U dotičnom slučaju postoji čak pet takvih shema. R. Taj prijelaz s istrzanog ljetopisnog stila u sadašnjem vremenu na potpuno pripovijedanje bio je. Ali te su sheme uvijek težile prerastanju u čisto pripovijedanje.

a Yávien i kao Yávië. a katkad i nejasno prepravljana: nastojao sam dati posljednje formulacije. što zbori o prvom glasu o Sjenci. Riječ je o urednom rukopisu u kojemu su datiranja númenórejskih Kraljeva i Kraljica naknadno bila opsežno. jer to bi pozivalo na razmatranje cijelog odnosa Valara i vilenjaka. povijest Galadriel može biti samo povijest izmjena postavki mojega oca. Tekst unosi nekoliko manjih kronoloških zagonetki. nego je esej s umetnutim navo­ dima. 244-247). Nosi naslov Indis i Kiryamo. odustavši od upuštanja u šira pitanja na kojima se taj razvoj temelji. Takav pristup nameće priroda građe. IV POVIJEST GALADRIEL I CELEBORNA Ovo poglavlje knjige razlikuje se od ostalih (izuzev onih u Četvrtom dijelu) po tome što nije jedan tekst. a velik dio postojeće građe vezane uz to Doba našao je mjesto u tekstovima i komentari­ ma ove knjige. Ograničio sam se na predstavljanje njegovih neobjavljenih zapisa o toj temi. ali također do­ pušta pojašnjavanje izvjesnog broja mogućih grešaka u Dodacima Gospodara prstenova. Postoji nekoliko sitnijih razlika u manje bitnim imenima: tako se Vardilmë javlja i kao Vardilyë. kao što se objašnjava u eseju. 240) naveo sam one malobrojne raspoložive naznake daljnjeg tijeka radnje.UVOD 21 najšturije). uvrstio sam ga jer je riječ o dokumentu važnom za povijest Drugog doba. Rodoslovna tablica ranijih naraštaja Elrosove loze temelji se na nekoliko blisko povezanih tablica koje potječu iz istog razdoblja kao i rasprava o zakonima sljedbe u Númenoru (str. Držim da su oblici koje navodim u svojoj tablici kasniji. Na kraju ove pripovijesti (str. još . "Pomorčeva žena": pripovijest o pradavnome Númenórëu. III ELROSOVA LOZA: KRAUEVI NÚMENORA Iako je oblikom ovo čisti dinastijski zapis. tako da se "nedovršena" priroda pripovijesti ne odno­ si u ovom slučaju na jedno konkretno djelo.

" Ali čak se i to malo što se sačuvalo iz "mračnih godina" mijenjalo sa širenjem i promjenama promišljanja mojega oca. o Celebrimboru i stvaranju Prstenova moći. već je bilo prošlo više od šezdeset stolje­ ća otkako je ona prešla Modro gorje nakon propasti Belerianda). o ratu protiv Saurona i númenórejskome utjecaju . dapače. iako bi tek oni Mudri kojih više nema mogli reći koje je točno".22 J. kao i mnogih drugih tema pride. U svojim je posljednjim godinama moj otac puno pisao o eti­ mologiji imena iz Međuzemlja. o kojima je moj otac napisao mnogo toga što izlazi iz okvira ove knjige. dok je daljnja građa iste vrste smještena u Dodatke. o Amrothu i Nimrodel. Zbog toga se ovaj dio knjige uglavnom sastoji od kratkih navoda. Povijest Galadriel i Celeborna do te je mjere isprepletena s dru­ gim predajama i povijestima . a ja nisam ni pokušavao izgladiti nedosljednosti. okuplja praktički svu neobjavljenu građu vezanu uz povijest Drugog doba u Međuzemlju (dok rasprava mjestimice neizbježno prelazi na Treće). bilo ih je nužno izdvojiti. O tome se "kazuje dvojako. moj otac kao "autor" ili "izumitelj" ne može se uvijek u tim pogledima razlučiti od "zapis­ ničara" predanjâ iz davnine što su se u raznorodnim oblicima i među različitim narodima prenosile kroz duga doba (kad je Frodo upoz­ nao Galadriel u Lórienu. već sam ih štoviše isticao i na njih ukazivao. ali godine slave za Númenor.o Lothlórienu i Šumskim vilenjacima. sa svo­ jih pet Dodataka. sagledavati isključivo pre­ ma utvrđivanju redoslijeda sastavljanja. U te je izuzetno diskurzivne eseje ugrađeno obilje povijesnih zapisa i predaja. Zapisi o zbivanjima u Međuzemlju malobrojni su i kratki. Izvješće o godinama iz Dodatka B Gospodara prstenova navodi: "Ovo su bile mračne godine za ljude u Međuzemlju. R. a datiranje je često nepo­ uzdano. pa stoga ovaj odjeljak knjige. R. . ali kako su one tek uzgredni dodatak glavnoj filološkoj temi.da joj se ne može pristupiti odvojeno od njih. Raznovrsne inačice ne valja. Tolkien: Nedovršene pripovijesti od prvotne odluke (opisane u Silmarillionu) da se Eldari pozovu u Valinor.

III POHOD NA EREBOR U jednom svojem pismu iz 1964. zajedno s tekstovima "Cirion i Eorl". STRADANJE NA GLADDENSKIM POLJIMA Ovo je "kasna" pripovijest . Građa je u prvom stadiju sastavljanja. "Bitke na Isenskim gazovima". a ne vremenu objavljivanja Gospodara prstenova i idućim godinama. ali i izostavljane ne bi li se rasteretila cjelina: recimo. "Drúedaini" i s filološkim esejima iz kojih potječu izvaci u tekstu "Glede Galadriel i Celeborna". ovi fragmenti pripadaju istom razdoblju kao i "Stradanje na Gladdenskim poljima". Postoji u dvije inačice: u grubo otipkanom cjelovitom tekstu (koji je očito prvi stadij sastavljanja) i u dobro otipkanom tekstu u koji su unesene mnoge izmjene. naravno. budu­ ći da nema ni traga od točnog datuma njezina nastanka. koja bi potanko razradila sažete prikaze iz Dodatka A Gospodara prstenova. te se gubi u hitrim pribilješkama koje su djelomice nečitke. Bile su uglavnom napisane ili skicirane. vrlo nesređena i puna različitih inačica. bez sumnje su trebali biti dijelovi jedne sveobuhvatne povijesti. 317). vremenu u kojem se moj otac veoma zanimao za raniju povijest Gondora i Rohana. . pripada završnome razdoblju pisanja mojega oca o Međuzemlju.a time želim reći tek to da ona. II CIRION I EORL I PRIJATELJSTVO GONDORA I ROHANA Prema mojem sudu. moj otac je naveo: Ima. a koji se prekida na mjestu gdje Elendur kaže Isilduru da mora pobjeći (str. Urednička je ruka tu imala malo posla.UVOD TREĆI DIO 23 I. podosta spona između Hobita i Gospodara prs­ tenova koje nisu jasno iznijete.

jer ima poziva na brojeve stranica u objavljenom tekstu. ipak. zajedno s prikazom vojnog ustroja Rohirrimâ i povije­ sti Isengarda koju donosi njegov Dodatak. R. Sarumana i Shirea" koji dajem kao treću sastavnicu cjeline. kao i tekst "Glede Gandalfa. i tako dalje.24 J. godine Trećeg doba. V BITKE NA ISENSKIM GAZOVIMA Ovaj tekst. inače poznatim iz Izvješća o godinama i izvještaja koje su Elrondovu vijeću podnijeli Gandalf i drugi. sva Golumova kretanja. gdje dajem i iscrpne izvatke iz prijašnje inačice. njegovi odnosi s Aragornom i Gondorom. premda ne i iznimnoj zbrci. ali razlikuju se u navodima datuma izvjesnih zbivanja od podataka iz Izvješća o godinama iz Dodatka B. 402-405 Dodatka A. ali prije izdavanja trećega. u kojem se nalaze Dodaci. ali ovdje se može spomenuti pitanje njihova datuma (jer vjerujem da svi. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Gandalfova istražiteljska putovanja. 382-383. Trebao je biti smješten tijekom jednog retrospektivnog razgovora u Minas Tirithu. pripada ostalim kasnim . Napisani su nakon izlaska Gospodara prstenova. Zapravo. a ti su zapisi očito oni na koje se u upravo navedenom pismu misli pod izrazom "skicirani". IV LOV NA PRSTEN Postoji mnogo zapisa posvećenih zbivanjima iz 3018. sada ga ukratko predstavljaju samo str. napisao sam potpun prikaz onoga što se zaista dogodilo prije Gandalfova posjeta Bilbu i potonje "Neočekivane proslave". Složenu tekstualnu situaciju opisuje Dodatak ovoj pripovijesti. iako su ondje ispuštene poteškoće koje je Gandalf imao s Thorinom. Dao sam im naslov "Lov na Prsten". s motrišta samoga Gandalfa. sve dok se nije sklonio u Moriji. dostatno su opisani na str. potječu iz istog vremena). objašnjenje leži u tome da su napisani nakon objavljivanja prvog sveska. morao se ispustiti. R. Jasno. Sami rukopisi. koji se nalaze u velikoj. Taj Gandalfov prikaz iznosi se ovdje.

Kao što će se zapaziti.UVOD 25 djelima stroge povijesne analize. Iz njega . koje bi putem etimoloških tumačenja pružilo i povelik izbor vilenjačkih riječi. sveska).. nakon što su prva dva sveska otišla u tisak. ČETVRTI DIO I DRÚEDAINI Pri kraju života moj otac je na vidjelo iznio još podosta toga o Div­ ljim ljudima iz šume Drúadan u Anórienu i o kipovima púkel-ljudi s uzvojite staze za Dunharrow. s prijevodima imena i kratkim objašnjenjima te. bilo je razmjerno malo poteškoća tekstualne prirode. i ondje i u kazalu ove knjige. ali bilo je neizbježno da u objavljenome Silmarillionu od toga ne bude ni traga. Drúedaini su se trebali naknadno uvrstiti u povijest ranijih Doba.. razgranatog i nedovršenog eseja koji se prvenstveno bavi međuodnosima jezika u Međuzemlju. bilo je predloženo da se za kraj trećega sveska izradi kazalo. u Gospodaru prstenova nije bilo kazala sve do drugog izdanja iz 1966. te sadrži priču o "Vjernome kamenu". II ISTARI Uskoro nakon što je Gospodar rstenova bio prihvaćen za objavlji­ vanje. sve dok nije postalo jasno da će njegov opseg i cijena biti pogubni. dio prijevoda i opisa u pojedinim "definicijama". godine.: "Kanilo se izraditi kazalo imena.. koji govori o Drúedainima u Beleriandu tijekom Prvoga doba. izveden je iz dugog. Na njemu sam utemeljio nacrt svoga kazala u Silmarillionu. Spomenuo je to pitanje u jednome pismu iz 1956. ali prvotni zapis teksta mojega oca ostao je sačuvan. Mjesecima sam radio na njemu. a nedovršen je samo u najbjelodanijem smislu. Čini se da je moj otac na njemu počeo raditi u ljeto 1954." Kako se ispostavilo. popisavši pojmove iz prva dva sveska (što je bio glavni razlog odgode izlaska III. Ovdje objavljeni prikaz.

1 To mi je pružilo priliku da natpise unesem na drugačiji način i većim slovima. moj se doprinos sastojao tek u tome što sam ih sastavio u cjelovit esej. Tolkien: Nedovršene pripovijesti također potječe "esej o Istarima" kojim počinje ovaj odjeljak knjige .). Jedna skica zemljovida mojega oca prikazuje kako se sjeverna obala Međuzemlja u velikom luku širi od toga Rta na sjever-sjeveroistok. ali jedini predjeli koji nedostaju su Umbarske luke i rt Forochel. 136 istog izdanja).* 1 Danas više i ne sumnjam da je vodena površina obilježena na mome izvornom ze­ mljovidu kao "Ledeni zaljev Forochel" bila. iii) Gospodara prstenova).stavka koja je dužinom posve netipična za izvorno kazalo. zapravo. Prikazano područje nešto je manje. pri čemu joj je najsjevernija točka na oko 700 milja od Carn Dûma. III 11. i to u upola većem omjeru (što će reći. III PALANTÍRI Za drugo izdanje Gospodara prstenova (1966. iako su ti prepravci bili uneseni u tekst tek u drugome otisku tog prerađenog izdanja (1967. R. . koji je sezao mnogo dalje na sjeveroistok: sjeverne i zapadne obale tvorio mu je veliki Rt Forochel. ZEMLJOVID MEĐUZEMLJA Prvotna mi je nakana bila uvrstiti u ovu knjigu zemljovid pridodan Gospodaru prstenova. ovaj novi zemljovid nacrtan je u omjeru za pedeset posto većem od objavljenih dimenzija staroga). Stoga sam ga iznova prilično precizno nacrtao. V 7. poglavlje "Palantír" (str. 226-227 hrvatskog izdanja) i još neke u istom smislu u Povratku kralja. R. uz dodatak novih naziva. tek malen dio Zaljeva (opisanog kao "veliki" u Dodatku A (I. Za ostale navode u ovome odjeljku dao sam u samome tekstu onoliko podataka o vremenu iz kojeg potječu koliko je bilo mo­ guće. "Denethorova lomača" (str. iako nema imena.26 J. ali pri daljnjem razmi­ šljanju učinilo mi se kako bi bolje bilo precrtati moj prvotni zemljovid i iskoristiti tu priliku da ispravim neke njegove manje nedostatke (ispravljanje krupnijih nadilazi moje umijeće). Ovaj odjeljak knjige izveden je iz zapisa o palantírima vezanim uz te prepravke. čime je jasnoća uvelike poboljšana.) moj otac je unio znat­ ne dopune u jedan odjeljak iz knjige Dvije kule. čiji se vrh javlja na mome izvornom zemljovidu. iako je tipična za način na koji je moj otac često radio.

Edhellond. ali ne i u Gospodaru prstenova. zapravo sasvim sigurno bilo istoznačan s pojmom Fomdwaith. Drúwaith Iaur. Angmarsko gorje. ako se ono često rabi. čiji su potomci bili snježni ljudi Forochela. koji je zacijelo bio najviši dio Taur-nu-Fuina. ali obično sam uz njega davao i prevedeno ime.2 Smatrao sam poželjnim ucrtati cijeli potez Velike ceste koja spaja Arnor i Gondor. Već dugo žalim što ga moj * Hrvatsko izdanje Nedovršenih pripovijesti popraćeno je trima zemljovidima koje je izra­ dio sâm Christopher Tolkien: prikazom Belerianda izvorno priređenim za Silmarillion. uz obalu na samome vrhu sjeverozapadne obale prikazao sam mali otok Himling.Annúminas. Na jednoj svojoj skici zemljovida moj otac je. što je isprav­ ljeno dodavanjem Cardolana i Arthedaina. kao što su Lond Daer. odlučivao sam se za sindarinsko ime (ako je dostupno). koji se javlja na jednoj skici zemljovida moga oca i na mom vlastitom prvom nacrtu. obilježen u vrhu mojega izvornog zemljovida.UVOD 27 Uvršteni su svi bitniji nazivi mjesta koji se zatječu u ovoj knjizi. kako se čini. izrijekom izjednačio Fomdwaith sa "Sjevernom pustoši". na drugoj je preveo taj pojam kao "Sjeverkraj". Suroloka. Krivaje. Fëanorov sin. ali sindarinska riječ (g)waith rabila se i za područja i za narode koji ih nasta­ vaju (usporedi Enedwaith). pa iako se nigdje ne spominje taj podatak. Na kraju. [Prev. iii)). ali ne u svim slučajevima. htio bih naglasiti da točno prenošenje stila i pojedinosti (po strani od nazivlja i načina na koji je ono upisano) sa zemljovida koji sam u žurbi izradio prije dvadeset pet godina nije znak uvjerenja u izvrsnost njegova koncepta i izrade. bjelodano je da je vrh Himringa ostao iznad voda što su prekrile potopljeni Beleriand. U načelu. 2 . pretisnutim uz manje ispravke. Nešto dalje zapadno od njega ležao je veći otok po imenu Tol Fuin. kao i još nekoliko onih koji su mogli ili trebali biti prikazani na izvornom zemljovidu. a ondje označava davnašnje žitelje Sjevernih krajeva. imao uporište u Silmarillionu). iako se njezina trasa između Edorasa i Isenskih gazova može odrediti tek posredno (kao što je slučaj i s točnim položajem Lond Daera i Edhellonda). Vrijedi zamijetiti kako je naziv "Sjeverna pustoš". Netom spomenuli zemljovid priređen za izvorno izdanje Gospodara prstenova u nas nikad nije objavljen. Himling je bio raniji oblik naziva Himring (velikog brda gdje je Maedhros. Izvorno je greškom bio uvršten samo Rhudaur. te prikazima Númenora i Međuzemlja u Trećem dobu izvorno priređenim upravo za ovu knjigu. Zapadno i Istočno prigorje. kao što su rijeke Harnen i Carnen.] Fomdwaith se zatječe samo jedanput u Gospodaru prstenova (Dodatak A (I.

upravo ovo postao "Zemljovid". na kraju je. sada pripadaju povijesti pisanja Gospodara prstenova. u mjeri do koje moj doprinos toj temi već seže. R. pustiti da moj izvorni nacrt ostane takav kakav jest. Tolkien: Nedovršene pripovijesti otac nikad nije zamijenio zemljovidom vlastite izrade. a na kojima se zasniva ovaj moj. jer on barem predstavlja strukturu postavki mojega oca na podnošljivo vjeran način. Razne skice zemljo­ vida koje je izradio. kojim se moj otac uvijek poslije služio kao temeljem (iako mu je često znao zamijetiti nedostatke).28 J. Međutim. R. uza sve svoje mane i osebujnosti. Stoga sam smatrao kako bi bilo najbolje. .

.

.

poput predaka svojega oca. te je stasao . jer predosjećam da će veliko dobro. Ali vilenjaci su pod svoju skrb uzeli novorođena sina Huorova. jer to ime njegov otac odabra prije nego što nas rat razdvoji. Ondje bi i skončala. I kumim vas da ga posvojite i za njega se u tajnosti skrbite. tako da je Tuor odrastao među njima." Tada se vilenjaci sažališe nad njom. sudim. u velikome brijegu stradalih što ga orci podigoše na bojnom polju. onamo su je odveli. pa leži. ali kada su glasi o Nirnaeth Arnoediadu doprli do Dor-lómina. pa leže na nj i umre. koji se izme­ đu svih iz toga naroda koji su otišli u rat jedini vratio iz Nirnaetha. žena Huorova. Jer u gorju zapadno od jezera Mithrim nalazila se naseobina toga naroda. shrvalo ju je žalovanje i samotno je odlutala u divljinu. a ondje je i prije isteka Godine žalosti na svijet donijela sina. bio je lijepa lica i zlatokos. Ali meni valja u potragu za Huorom." Nato Rían usta i napusti vilenjačku naseobinu. mužem svojim. I reče Rían vilenjacima: "Neka mu ime bude Tuor. za vilenjake i za ljude. od njega poteći. a ona još nije primila nikakve vijesti o svome mužu. gospo.O TUORU I NJEGOVU DOLASKU U GONDOLIN 31 O Tuoru i njegovu dolasku u Gondolin Rían. prijeđe cijelu zem­ lju Mithrim i naposljetku stiže do Haudh-en-Ndengina u pustoši Anfauglitha. ali neki Annael. da joj Sivi vile­ njaci nisu pritekli u pomoć. živjela je s narodom Hadorove kuće. reče joj: "Jao. sada je znano da Huor pogibe uz rame brata svoga Húrina.

u danima Turgonovim. Jer. R. Stoga napokon odlučismo napustiti je i krenuti na put k Jugu. a djecu bacali u ropstvo. onih koji su ondje još preostali. A iako Morgotha više nisu voljeli. prezirali su preostale pripadnike Hadorove kuće (pretežno vremešne žene i djecu) i tlačili ih: silom su uzimali njihove žene za nevjeste. otimali im zemlju i dobra. pa je poželio poći da se osveti orcima i Istočnjacima. na tlaku Morgothova sužanjstva. jer sazdala ga je vještina toga naroda. "Daleko odavde. služili su mu i dalje iz straha. reče Annael. Orci su dolazili i odlazili tom zemljom kako ih je bila volja. postajao je sve teži i pogibeljniji. "A ova zemlja neće biti slobodna od Morgothove sjenke sve dok sâm Thangorodrim ne propadne. reče Annael. Tuore. Morgoth je prekršio zavjete dane svojim sluganima Istočnjacima i nije im predao bogate krajeve Belerianda za kojima su žudjeli. Ali Annael mu je to zabranio. već je stjerao taj zao živalj u Hithlum.32 J. "Jer zajedničku će povorku tolikoga mnoštva zacijelo opaziti." Na to se ime Tuor prenu. sve dok Tuor nije navršio Še­ snaestu. postavši snažan i vičan oružju. "i sada se smatra Vrhovnim kraljem Noldora. stići ćemo do tajnoga prolaza što ga zovemo Annon-in-Gelydh. Tolkien: Nedovršene pripovijesti u snažna. tjerali zaostale vilenjake u gorske utvrde i odvodili mnoge koje su zarobili u rudnike Angbanda. R. leži sudba tvoja. nekoć davno. "posluži li nas sreća. sve od Fingonove pogibije. u mržnji prema cijelome vilenjačkom rodu. kao što je drugdje ispričano. "On je Fingolfinov sin". a kako su ga odgojili vilenjaci. visoka i odvažna mladića." "Ali kako ćemo izbjeći mrežu naših neprijatelja?" reče Tuor. a srce mu se razjarilo na pripovijest o jadima njegova naroda. a ti ćeš s nama poći. sudim. zatim stade Annaelu postavljati pitanja o Turgonu. Stoga je Annael odveo svoj maleni puk u pećine Androtha. sjekiri i lûku Sivih vilenjaka. Jer još je na životu i Morgoth ga se plaši više . reče mu. zapovjedivši im da se ondje nastane. premda nije znao zašto. sine Huorov". vilenjaka ili ljudi. gdje su živjeli teškim i opreznim životom." "Nećemo se kretati otvorenim krajevima". Ali s prolaskom godina život bivših žitelja Hithluma. predanja i vještine nije poznavao ništa slabije od edainskih kneževa iz vremena prije nego što je propast snašla Sjever. Dveri Noldora.

a ne znamo ni gdje stoji. Njemu život tad postade težak i gorak. Ali nakon tri godine sužanjstva Tuor je napokon uočio priliku za bijeg. Ali u Tuorovu srcu raspiri se plamen bitke. Među Noldorima neki. reče Annael. ali nikome ga ne žele otkriti. pod vrhovnom vlašću Morgotha. jer Lorganu se mililo postupati s Tuorom to opakije što je bio iz roda bivših vladara. jer gotovo su mu svi Lorganovi lovački psi bili prijatelji. Ipak. taj se Lorgan smatrao poglavicom Istočnjaka i polagao pravo na lensku vlast nad cijelim Dor-lóminom." "Onda ću poći u potragu za Turgonom". ukazati pomoć poradi mojega oca?" "To nećeš moći". pa je nastojao slomiti. kako znade i umije. tako mu se s vremenom muka donekle ublažila. možda. pa ne htjede bježati. Ali neprijatelji su im motrili prebivališta i ubrzo doznali za taj pokret. znaju put do nje. već onako mlad zavitla sjekirom poput oca mu nekoć i dugo osta nesavladan i posiječe mnoge koji na njega nasrnuše. želiš li razgovarati s njima. Jer bio je snažan i vješt. dokle god je bila mlada i mogla dobro raditi. jer u dalekim ćeš se lukama Juga možda susresti s namjernicima iz Skrivenoga kraljevstva. Ali Tuor je postupio mudro. "jer on će mi. pa kad ga s drugim sužnjima poslaše po teškom poslu u šumu." Tako se zbilo da su vilenjaci napustili pećine Androtha. posiječe ih sjekirom i uteče u brda. pođi onda sa mnom. Sad je već bio izrastao gotovo do puna stasa. odjednom se okrenu na stražare.O TUORU I NJEGOVU DOLASKU U GONDOLIN 33 od svih svojih dušmana. našto su se raštrkali nadaleko i naširoko. koji bi stali mahati repom kad bi naišli na njega. a zatim na njegovu . a Lorgan je svoju marvu dobro hranio. razbježavši se u sve mračniju noć. budno je i strpljivo izdržao sve boli i poruge. Sad. a Tuor je pošao s njima. Istočnjaci za njim u potjeru poslaše pse. ponos Hadorove kuće. on Tuora uze sebi za roba. kada Húrin iz Dor-lómina i tvoj otac Huor za njim obraniše Sirionske prolaze. kako i tražim. "Jer njegova je utvrda skrivena od pogleda vilenjaka i ljudi. reče Tuor. viši i hitriji od ma kojeg Istočnjaka. nisu bili daleko odmakli ravnicom od brda prije nego što je na njih nasrnula velika sila orkâ i Istočnjaka. ali naposljetku ga nadvladaše i zarobiše i izvedoše pred Lorgana Istočnjaka. zar ne. ali zaludu. pa barem nije gladovao poput mnogih Lorganovih zlehudih sužanja. a spasio se i od propasti u Nirnaethu.

jer su držali i uporište na ušću Siriona gdje su mnogi lagani i brzi brodovi ležali skriveni u dragama i vodama u kojima je trstika rasla gusta poput šume". a njegovo je ime ulijevalo strah. odmetnički dani na koncu uvijek odbrojani. R. kao i u davnini. očitovala Ulmova moć. ali nisu se usuđivali prići njegovu skrovištu. štono ih je spomenuo Annael. U tome se. Sad. Tako se napokon vratio u pećine Androtha i u njima uzeo živjeti sâm. gdje su sagradili "utočište za sve koji bi ondje prispjeli.1 U to je vrijeme Ulmo još nadasve mario za sudbine pripadnika Hadorove kuće. jer njima je nakon duboka promišljanja namijenio bitnu ulogu u svojim naumima za ispomoć Prognanicima. čak ni u većem broju. Tuor je znao da su. 214 navodi se da su u godini nakon Nirnaeth Arnoediada oni vilenjaci iz Falasa koji su uspjeli izbjeći razaranje luka Brithombar i Eglarest otišli s Círdanom na otok Balar. Ali nije ih pronašao. u oblacima zastrt zalazak sunca. Zatim mu je odjednom u srce ušla odluka da više neće čekati.34 J. a ono malo vilenjaka što su se još zadržali u gorju nisu za njih nikada čuli. R. već da će ustati i poći. također je. Tako se zbilo da je jednoga dana početkom godine (dvadeset treće nakon Nirnaetha) Tuor sjeo uz izvor što je slabašno kapao pokraj ulaza u pećinu u kojoj je živio. pogledao je na zapad. a svaka rijeka što je iz Međuzemlja tekla prema Velikome moru bila mu je pritom glasnik i za dojave i za objave. No kazuje se da osveta nije bila svrha Tuorovih putovanja. jer su se pla­ šili vilenjačkoga puka i klonili se pećina što ih je on nekoć nastavao. Nije bio ni voljan dovijeka živjeti tako. jer su Annael i mnogi iz njegova plemena doista pobjegli iz Dor-lómina i napo­ sljetku stigli do Círdana na dalekome Jugu. kazuje se. "Sada ću napustiti sivu ze­ mlju moga roda kojeg nema više". jer često je zalazio u druge krajeve. iako ga sreća služi. "i poći u potragu za 1 U Silmarillionu na str. stalno je iskao Dveri Noldora. zapravo. I četiri je godine bio odmetnik u zemlji svojih otaca. Tolkien: Nedovršene pripovijesti zapovijed otrčali kući. . dok ga je srce stalno gonilo na veća djela. Zbog toga mu skupo ucijeniše glavu. a Tuorovu je sudbinu dobro poznavao. prijateljevao s Círdanom i Brodogra­ diteljima s ušća Siriona. kao divljak u brdima bez krova nad glavom. jer nije znao gdje da ih traži. navijek kratki i lišeni nade. gdje je mnogi Istočnjak nastradao od njegove sjekire. kriknu on. mrk i samotan. Jer on je prikupljao glase o svemu što se u Beleriandu zbiva.

onako vičan sviranju na strunama. Ali baš kad je svjetlost izlazećeg sunca blijedo zasjala kroz dale­ ke izmaglice Mithrima. od bilo koga iz vilenjačkog puka kojeg je dotad upoznao. pa on reče: "I tako me prevari nada! Znamenje u brdima dovede me samo do mračna kraja usred zemlje mojih neprijatelja. I Tuor to shvati kao znamenje. a potok je navijek bujao dok ga je slijedio prema zapadu. Tako je sišao s visokih brda Mithrima i zašao u sjeverni dio ravnice Dor-lómina. Tuor je pred sobom zatekao liticu u kojoj se nalazio otvor sličan velikome luku. jer tek je bio mjesec súlimë. ali pod njima verižnjače. Tad on vidje da nose sive plašteve.O TUORU I NJEGOVU DOLASKU U GONDOL1N 35 sudbom svojom! Ali kamo da se okrenem? Dugo sam tražio Dveri i nisam ih pronašao." I on sura srca sjede među kamenje na visokoj obali te rječice i ostade budan cijele te gorke noći bez vatre. Predio je. a iz njega bučno poteče potočić niz kameniti obronak pred njime. Smjesta isukaše sjajne mačeve i skočiše prema njemu. Tuor začu glasove. i obuze ga čuđenje. opet postajao sve izlomljeniji i kamenitiji. te ne mareći za pogibelj svoga samotna zvonka glasa u toj pustoši zapjeva pjesmu vilenjaka sa Sjevera za sokoljenje srdaca. dok se rječica spustila u raskoljeno korito. To obeshrabri Tuora. rječica je utjecala u njega i tu se gubila. Tuor usta i dozva ih. jer učiniše mu se i krasniji i grozniji." Nato dohvati harfu što ju je navijek nosio sa sobom. pa smjesta usta i pođe za njim. I baš kako on zapjevaše. a s istoka je puhao rezak vjetar. sad kad se bližio brdima. ograđujući daleke primorske krajeve Zapadnih obala. pa pogleda poda se i u čudu ugleda dva vilenjaka gdje gacaju kroz plićak. vrelo pod njegovim nogama zaklokota od nagle bujice vode i preli se. a kad se stadoše uspinjati stubama uklesanim u obalu. zbog svjetlosti u očima. već . te se uskoro počeo uzdizati pod Tuorovim stopama. ali kad uvidješe da nikako ne poteže oružja. sve dok nakon tri dana nije na zapadnome obzorju razabro duge sive grebene Ered Lómina što su se u tim područjima sterali na sjever i jug. Do tog pobrđa Tuora nijedno putovanje još nije odvelo. Ali baš kad se nad treći dan njegova putovanja spustio mrkli sumrak. Uspravi se do svoje pune visine i pričeka ih. tako da ni dašak proljeća nije još dopirao do te daleke sjeverne zemlje.

A nato Gel­ mir izvadi jednu od onih svjetiljki po kojima Noldori bijahu glasoviti. "No ipak je draže hodati pod Suncem dokle god se može". jer ona ovdje ponire u mrak." Nato se vilenjaci nasmijaše i kazaše: "Potraga ti je okončana. premda se ne javljaju u objavljenome tekstu Silmarilliona. kaza mu Gelmir. sve otkako mi ih spomenu moj poočim. Ali sad ne znam kamo da se okrenem. sin Huora. I jedan reče: "Mi smo Gelmir i Arminas. Sivi vilenjak Annael. kažite mi.36 J. štoviše. U prijašnjim inačicama pripovijesti o Túrinu. sina Galdorova. gdje leže Dveri Noldora." "Kroza mrak se može proći do svjetla". Jer dugo ih iskah. Nisi li ti jedan od onih Edaina iz davnine koji prije Nirnaetha življahu u ovim krajevima? Doista. gdje sam odmetnik bez roda svoga. Usmjerit ćemo ti korake tim putem. R. sve dok nisu zašli u sjenu pod kamenim lukom. ako možete. ali sad napokon želim napustiti ovu zemlju. iz naroda Finarfinova. "Hajde sad! Kroz mrak ćeš proći do svjetla. kako cijenim. "Ali budući da ste iz toga naroda. daleko od Međuzemlja.2 A nakon što 2 Svjetiljke noldorskih vilenjaka što bacaju plavu svjetlost spominju se i drugdje. vratiše mačeve u tôke i pristojno mu se obratiše. Tolkien: Nedovršene pripovijesti stoji sâm i pozdravlja ih na vilenjačkome jeziku. koraci ti već pođoše pravim putem. zračile su jasnom plavom svjetlošću plamena zarobljena u bijelu kristalu. Eto ih gdje stoje pred tobom!" I pokazaše mu luk pod koji je utjecala voda. sudim da pripadaš rodu Hadorovu i Húrinovu. otpovrnu mu Tuor. jer neodgodivim smo zadatkom poslani u zemlje iz kojih smo utekli. "velik ti je usud ispisan na čelu. ja sam Tuor." reče mu Gelmir." kaza Gelmir." "Ali ne boj se." "Onda. te ih ni vjetar ni voda nisu mogli utrnuti. Gwindor." A Tuor mu odgovori: "Točno. jer to o tebi kazuje zlato tvoje kose. R. on će te odvesti daleko od ovih krajeva. "ako kaniš pobjeći i pronaći luke na Jugu. sina Hadorova. jer upravo sâmi prođosmo tim Dverima. ali ne mo­ žemo te daleko voditi. reče Tuor. a kad bi se s njih skinula kukuljica." "Tako i ja pomislih"." Tada se Tuor za Noldorima spusti stubama i progazi hladnom vodom. vilenjak iz Nargothronda koji je pobjegao iz Angbanda te ga je Beleg . "Jer pođoh za vodom što odjed­ nom navre iz brda i poteče sve do ušća u ovu prijetvornu rječicu. jer bile su u davnini izrađene u Valinoru.

37). u mrklu tminu izvan dosega sjaja svjetiljke. Ne znam gdje su. Ipak. premda ih dugo iskah. i ne boj se! Nećeš dugo hodati pronašao u šumi Taur-nu-fuin. umjesto da kročim ovim mračnim putem strave. kojega je ubio. A vode li te njegovi savjeti Turgonu." "Znači li to da je kucnuo čas izlaska Turgonova?" reče Tuor. zastali su pod velikom kame­ nitom kupolom. kristali što navijek zrače unutarnjim plavim sjajem". ne bih ih otkrio ni tebi ni ma kome od ljudi. U jednoj bilješci uz priču o Gwindoru nazivaju se "Fëanorske svjetiljke". "Ta se stvar tiče Noldora prije nego sinova ljudi". onda ćeš zacijelo do njega i stići. Tuor pri njezinu svjetlu ugleda gdje se rijeka odjednom počinje spuštati glatkim nagibom u velik tunel. R. u ma kojem se smjeru okrenuo. a zatim tekla dalje ispod još jednog luka u sljedeći tunel. 1979." reče mu Tuor. sve da ih i znadem. Tada ga vilenjaci zaprepašteno pogledaše. vidi Pictures by J. "Jer kako je Turgonovo prebivalište skriveno. pri čemu se razlila njezina svjetlost. gdje se rijeka uz veliku huku što je odjekivala od svoda survavala preko strme litice. "Što to znaš o Turgonu?" "Malo. No. R. možda. prikazalo Túrinu lice Belega. a pritom se opisuju kao "kristali obješeni u mrežu tankih lanaca. Pođi sad putem do kojeg te dovela voda iz brda. Kad su došli do podnožja brzaka. iako ne znam zašto.O TUORU I NJEGOVU DOLASKU U GONDOLIN 37 Gelmir podiže svjetiljku iznad glave. kaza mu Gelmir. Pokraj slapa Noldori stadoše i Tuoru poželješe sretan put. ova tajna staza nije put do njegova pre­ bivališta?" "Tko to može reći?" odgovori vilenjak. posjedovao je jednu od tih svjetiljki (može se vidjeti na prikazu toga susreta što ga je naslikao moj otac. Osim ako. tako su i putovi do njega. A kad bi bilo po mome. upravo je prevrtanje i otkrivanje Gwindorove svjetiljke. "Sad nam se valja vratiti i što brže poći svojim putem". "jer veoma su pogibeljna zbivanja na djelu u Beleriandu.. "izuzev toga da mu je moj otac pomogao pri bijegu iz Nirnaetha te da u njegovoj skrivenoj utvrdi leži nada Noldora. Tolkien. reče Arminas. . pošao bih u potragu za njim. čiju tajnu ni sâmi Noldori nisu znali. br. njegovo se ime navijek komeša mojim srcem i izlazi s mojih usana. ali i da pokraj njezina toka izdubljena u stijeni leže dugačka stubišta i protežu se u daljinu i dubinu." Ali Gelmir mu reče: "Ipak. čuh da tvoja Kuća uživa naklonost Gospodara Voda.

strmih litica. a ondje gdje se voda pjenila među stijenama ili survavala preko iznenadnih slapova.U mnogo sažetijoj priči koju donosi Silmarillion ne kazuje se kako je Tuor pronašao Dveri Noldora. Jer pristigao je u dubok klanac visokih. Tako je Tuor polagano tri dana putovao. daleko ispred sebe ugleda svjetlost. ostavivši ga sama u mraku mrklijem od noći. jer nije zatekao ništa što bi ga ometalo. pronašavši put pod južnom liticom. 232) kao glasnici koji su donijeli Ulmovo upozorenje u Nargothrond. a zatim brže. Stoga je tome klancu dao ime Cirith Ninniach. te nastavi za bučnom rijekom između prignutih stijenki sve dok ne izađe u zlaćanu večer. lijevom rukom dotaknuo stijenu i pipajući pošao naprijed. a riječne vode svjetlucale su poput zlata dok su se lomile i pjenile nad blistavim kamenjem. R. duge su se ujutro i uvečer ispreplitale preko njezina toka. jer Žitelj 3 dubina još pokreće štošta u ovome kraju. Tom je dubodolinom Tuor sad nastavio pun nade i oduševljenja." . Oni se. izuzev tračaka visokih zvijezda odraženih u tamnim lokvama. R. pijući studenu vodu. jer se izmorio. ali ne htijući ništa jesti. U duljoj inačici priče o njihovu dolasku u Nar­ gothrond. ali Tuor ostade stajati u mjestu sve dok svjetlost njihove svjetiljke ne uminu. S nadolaskom dana bez žurbe je opet nastavio dalje. kojom je tekla Ulmova moć. . A kad je pala noć i rijeka nastavila hitati nevidljiva. isprva polako. 190. Zatim je smogao hrabrosti. javljaju u pripovijesti o Túrinu (Silmarillion. požuri i dopre do visoka i uska procijepa. Sunce mu se uzdiglo za leđima i zašlo pred licem. usmjeren ravno prema zapadu. Tolkien: Nedovršene pripovijesti mrakom. tada je otpočinuo i zaspao. kazavši da je susreo Tuora "u divljinama Dor-lómina". Arminas iznosi poraznu usporedbu Túrina s njegovim rođakom. A kad mu se već činilo da je prošlo mnogo vremena. kad se bolje naviknuo na mrak. koji je nakon Dagor Bragollacha boravio na jugu s Círdanom Brodograditeljem. a ondje se navodi da su pripadali narodu Finarfinova sina Angroda.38 J. str. dok se vilenjaci Gelmir i Arminas uopće ne spominju. vidi str. sjalo u klanac i palilo mu stijenke žutom vatrom. gdje je ležao dug i uzak žal. jer nikakva straha nije osjećao pokraj te vode. međutim. no ipak mu se nije mililo odmarati se u crnome tunelu. Anar kaluva tielyanna!" S tim se riječima Noldori okrenuše i uspeše natrag dugim stu­ bištem. premda je bilo mnogo ribe što je sjala zlaćano 3 "Sunce će ti obasjavati put. Zbogom! I ne misli da je naš susret bio slučajan. pred njim se zalazeće sunce spuštalo vedrim nebom. okružena hukom slapa.

kad ga iznova začu. makar nije znao kamo. dok su mu litice postale niže i manje strme.O TUORU I NJEGOVU DOLASKU U GONDOLIN 39 i srebrnkasto. s kojih su se svježe vode slijevale u Cirith Ninniach preko svjetlucavih slapova. pa glazba polagano zamre u brdima i posvud zavlada tišina. a zatim. Sad reče: "To je glas neke vile". jer odjeci su njegova glasa zauvijek ostali ondje. a takav je pojam također bjelodano prisutan na početku XIII. širili se i odzvanjali po obroncima zavijenim u mrak. ali rijeka je sad tekla dublje i snažnije. gdje (u odlomku vrlo sličnom ovome) "tek što su Noldori bili stupili na žal. te ugleda tri velike bijele ptice gdje snažnim zamasima lete niz klanac nasuprot zapadnome vjetru. Nato je podigao glas i prebro po strunama svoje harfe. a ponad vodene huke zvuk njegove pjesme i slatko treperenje harfe odjekivali su od stijena i množili se. sve dok se cijeli taj kraj nije ispunio glazbom pod zvijezdama. Sutradan ujutro on začu isti taj glas nad svojom glavom i pogleda uvis. gledajući virove u struji i slušajući njezin beskonačan glas. on začu čudan krik u zraku nad sobom. Ondje je jednoga davnog dana Fëanor pristao s mora. a cijela je ona pustošija od brda do mora bila ispunjena urlicima poput glasova u patnji. Ondje je Tuor dugo posjedio. sve dok ponovno nije pala noć sa zvijezdama što su hladno i bijelo zasjale u tamnoj pruzi neba nad njim. njihovi se povici uzdigoše k brdima i umnožiše. Jer Tuor je i ne znajući sad bio pristigao u Gorje jeke u Lammothu oko tjesnaca Drengist. "Morgoth tad ispusti užasan krik koji odjekivaše planinama. tako daje buka nebrojenih silovitih glasova preplavila čitavu sjever­ nu obalu". A zatim. poglavlja Silmarilliona. a nije znao od kakva stvorenja potječe taj krik." Ovdje se pak polazi od pretpostavke da je svaki ondje ispušten zvuk prirodno bivao pojačan. ili blistala bojama nalik na duge u rosi nad njima. A četvrta se dana procijep proširio. sred tišine. Zato su onaj kraj prozvali Lammoth. Čini se da su prema jednome "predanju" Lammoth i Ered Lórnin (Gorje jeke) ta imena dobili zato što su se u njima zadržali odjeci Morgothova stravičnog krika iz mučne borbe s Ungoliant. reče: "Zacijelo je to zvuk neke meni neznane noćne ptice. te bi ih probudili svi koji bi u toj zemlji zavikali. pa ipak zaželi čuti ga i slijediti ga. jer su joj se s obje strane nadvila visoka brda. dok prema drugome imena jednostavno opisuju zvukove u tome području. a moćna im se krila blistaju na 4 U Silmarillionu na str." I zvuk mu se učini žalobnim. 85 stoji da kad su se Morgoth i Ungoliant u tome kraju borili oko toga kome će pripasti Silmarili. . jer ga je dozivao. to je neka zvjerčica što zavija u pustoši". a glasovi njegove vojske nabujali su do moćne galame duž obala Sjevera prije uzdizanja Mjeseca.4 Nato se Tuor sav začudi i prekide pjesmu. sad: "Ne.

Tada je Tuor ustao i pošao za njima. visoko nad rijekom. Sad. pak. R.40 J. i bilje i grmlje. Tuor stade sâm na liticu raširenih ruku. * * * . a ona bješe iznimno visoka zbog godišnjega doba i snažna vjetra s pučine. pa on skrenu s tog puta i pođe dalje na jug. jer divlja je bujica naišla iz tjesnaca i oduprla se rijeci što je. Zatim je snaga rijeke popustila. te je nasrtaj poplave hučno nahrupio tjesnacem i preplavio ga dubokom vodom. kosa mu je zavijorila s glave. Ovako je Tuor prešao granicu Nevrasta. stijenke klanca opet su se sve više bližile. negdašnjega Turgonova prebivališta. miljenike Telera. osjetivši na licu snažan nalet vjetra sa Zapada. rekavši: "Ovo sokoli srce poput gut­ ljaja studena vina!" Ali nije znao da taj vjetar stiže svjež s Velikoga mora. kako mu se učini. glasno zakričaše. I duboko je otpio taj novi zrak. a kako je odmicao. Tuor je tako nastavio. onuda je brijao vjetar s mora te se sve što je ondje raslo. R. Tako je prvi put ugledao velike galebove. naposljetku je nenadano i nehotice (jer vrhovi litica na rubu kopna bijahu viši od obronaka iza njih) dopro do crnoga ruba Međuzemlja i ugledao Veliko more. izuzev Eldara. kad preletješe preko njega. Kazano je da on bijaše prvi čovjek koji je dopro do Velikoga mora. već je još danima lutao krševitim krajem gdje nije raslo nijedno stablo. A pogledavši poda se. uspeo se uz liticu sa svoje lijeve strane i stao joj na vrh. tako da nije došao do dugih obala tjesnaca Drengist. a da bi bolje mogao opaziti kamo lete. a u prolazu je tako kotrljao kamene gromade da su zvučale poput grmljavine. Tolkien: Nedovršene pripovijesti novorođenu suncu. Belegaer Bezobalni. okrunjen krestama pjene što ih je pršio vjetar. a golema mu žudnja ispuni srce. te da. sve dok nije stigao do uska tjesnaca. A u taj se čas sunce poput moćna plamena spuštalo za obod svijeta. Tako je Tuora zov morskih ptica spasio od smrti pod nadolazećom plimom. Tuor ugleda. pa se zidu sličan val uzdigao gotovo do vrha litice. nitko nikada nije dublje osjetio čežnju koju ono nosi. iščući galebove. veliko čudo. ispunjena snažnom hukom vode. usrdno brzala dalje. Ali sada Tuora obeshrabri srdžba tih čudnih voda. navijek svijalo prema zori zbog pretežnosti toga vjetra sa Zapada.

a jesen pada Nargothronda primicala se nadomak. a Tuor otkri da se do takvih mjesta često spušaju zavo­ jita stubišta usječena u živu stijenu. jer proljeće je u Nevrastu bilo u jeku i zrak je prožimala graja ptica. Odavna se bio navikao živjeti sâm kao lovac u divljini. zavinuše i odjednom stadoše ponirati. s bijelim pješčanim plažama među crnim blistavim kamenovima. Tuor je jako volio labudove. A Tuor jednoga dana začu huk i siktaj velikih krila dok je sjedio na obali. koje je poznavao sa sivih jezera Mithrima. jer More ga je vuklo. a druge. a [O]štra zima silazila mu je u susret. možda. ali njegove mu vode ostadoše izvan dosega. izdaleka vidjele oštru zimu što se spremala. a hrane mu nije manjkalo. A ptice su. kojima je bila navada boraviti na Sjeveru. A u priobalju Tuor prvi put otkri tragove Noldora iz davnine. str. bilo blaže i ugodnije negoli na ravnicama Hithluma. pa pogleda uvis i vidje gdje sedam bijelih labudova u hitru klinu leti na jug. gdje mu je bilo dobro. nad Beleriand se nadvijao sve gušći mrak. iz svojih su staništa otišle u Nevrast. onih što u mnoštvu življahu na obalama. Ali kad mu se približiše.O TUORU I NJEGOVU DOLASKU U GONDOLIN 41 Tuor se danima zadržao u Nevrastu. Jer među visokim i morem istesanim liticama južno od Drengista bijaše mnogo zatona i zaklonjenih uvala.5 jer one koje su običavale odlaziti na jug rano su se okupile za od­ lazak. kao i onih kojima su vrvjele baruštine Linaewena usred tog udubljenog kraja. gdje su nekoć pristajale vilenjačke lađe. Dopro je Tuor do granica toga velikog jezera. U tim se područjima Tuor dugo zadržao. pa sletješe s golemim plju­ skanjem i pjenjenjem vode. promatrajući navijek drugačije more. 235: "Túrin je za to vrijeme hitao sjevernim putevima kroz sad opustošene krajeve između Naroga i Teiglina." . labud je uz to bio znamenje Annaela i naroda njegovih 5 Usporedi sa Silmarillionom. dok je spora godina protjecala kroz proljeće i ljeto. a proljeće je došlo kasno i hladno. pa mu nije bilo drago zadržavati se negdje gdje ne može čuti zvuk njegovih valova. ali u to se vrijeme ni vilenjačkog ni ljudskog glasa nije čulo u svoj toj samoći. sazdani od golemih blokova isklesanih iz litica. a po ulazima u more još su stajali ruševni molovi. stoga je uskoro otišao odande i vratio se na obalu. zbog širokih glibova i besputnih šuma trstike koje ležahu svud unaokolo. jer je te godine snijeg pao prije nego što je jesen prošla. onako opasanoj gorjem sa sjevera i istoka. jer u toj je zemlji. te bliskoj moru. Sad.

bujale čak i u pukotinama ja­ lova kamena. a Morgothovi su ga sluge zaobišli. Zatim se vrlo bučno uzdigoše s vode i preletješe mu preko glave. Pod njezinim dugim obroncima u minulim je danima Turgon nastavao dvornice Vinyamara. dok su začelja njegovih zidina i veliki crepovi njegovih krovova duboko obrasli sivozelenim biljkama što su. Ta su siva brda upravo i bila zapadni izbojci Ered Wethrina. dok je on išao za njima. Nato Tuor poviknu: "Eto mi još jednoga znaka da se predugo zadržah!" I smjesta se pope na hrbat litice pa odande ugleda gdje labudovi još kruže u visini. ali one zalepetaše krilima i oglasiše se grubim kricima. sterući se prema zapadu sve do izmaka u visokoj planini: tamnoj kuli s kacigom od oblaka. Tuor sad tako naiđe na ostatke neke izgubljene ceste. Godine ga nisu razbile. najstarijega od svih kamenih djela što ih Noldori sazdaše u zemlji svoga izgnanstva. Ali pred sobom je vidio. navijek sve bliži. Tolkien: Nedovršene pripovijesti posvojitelja. A kako je odlazio sve dalje. R. Sad. a kad ih dozva. R. visoko ponad velikih brdskih zaravni okrenutih moru. dok se bližio smrtnim obalama. dalje na istoku šume su žutjele u smiraju godine. pust ali istrajan. velike su litice bivale sve niže. ali kad udari na jug u nakani da ih slijedi.42 J. tako da ga lepet njihovih krila zapahnu poput naleta bure. ali vjetar i kiša i mraz izborali su ga. a svako­ ga jutra budio ga je lepet krila nad njime u zoru i svakoga su dana labudovi letjeli dalje. Stoga on ustade da pozdravi ptice. kao da se srde na njega i žele ga odagnati od obale. uspeše se nebu pod oblake i udaljiše na jug. Tuor je putovao duž obale na jug punih sedam dana. čiju bi glavu pomorac prvu ugle­ dao preko milja duge pučine. a planina pak gora Taras. hraneći se samo slanim zrakom. a vrhunce im je duboko zastrlo rascvjetano tlo. pa zakrenuše u širokom krugu. pođe njome između zelenih humaka i nakošenih stećaka te tako u smiraj dana . sjeverne ograde Belerianda. uzdignutoj na moćnim plećima ponad velika zelena rta isturena u more. hitro se izgubiše u daljini. potez golemih brda što su mu priječila put. Još je ondje stajao. opazi u čudu da su krupnije i ponositije od ijedne pripadnice njihove vrste što ju je dotad vidio. najzapadnija među svim kulama u toj zemlji.

Ništa ondje nije mogao vidjeti. s daleke suprotne obale Mora. a glas mu poput izazova odjeknu od stropa: "Zbog ovoga ću znamena prisvojiti ovo oružje i prihvatiti svaki usud koje ono nosi. sad napola skrivenim pod cvjetovima karanfila i rumenika. vjetrovitih odaja. lamatali su krilima. te prođe ispod moćna nadboja i uđe u sjene Turgonove kuće. I okrenuo se i pogledao u daljinu. rekao: "Tako će se dogoditi da će prokletstvo Noldora pronaći i tebe prije kraja. na­ posljetku stiže do odaje visokih stupova. ljesnuvši. Ondje nije vrebala nikakva sjenka straha ili zla. a odjeci su ga pretekli duž postrojenih stupova. ali ga je obuzelo udivljenje od pomisli na one koji su ondje boravili. Tad će im zapri­ jetiti opasnost od vatre. izuzev uzvišene stolice na podiju pri istočnome kraju. 135 stoji da je Ulmo. polje mu bi­ jaše plavo. Ostavi zato u ovoj kući bojnu opremu i mač.O TUORU I NJEGOVU DOLASKU U GONDOLIN 43 stiže do stare dvornice i njezinih visokih. dugačak i sve uži pri dnu. tad će čak iz Nevrasta pristići jedan da te opomene i od njega će kroz propast i oganj poteći nada za vilenjake i ljude. učinilo mu se. kamo su se često njihove oči okretale. kad se ukazao Turgonu u Vinyamaru i naputio ga da ode u Gondolin. pa je što mekšim koracima pošao prema njoj. Nato Tuor progovori. pa mu se učinilo kako ga vabe da uđe. te kaciga i dugi mač u toku. sad se Tuoru učinila golemom i čudesnom iznutra. a sada su otišli tkozna kamo: ponosan narod. a na sredini stajaše znamenje bijela labuđeg krila. Tada se Tuor uspe širokim stubama. Zatim se okrenuo natrag i uočio da su labudovi sletjeli na najvišu zaravan te ondje stoje pred zapadnim vratima dvornice. Kada stade pred veliku stolicu u tmini te opazi da je isklesana iz jedne jedine stijene i optočena čudnovatim pismenima." I Ulmo pojasni Turgonu koje bi vrste i oblika morala biti kaciga i oklop i mač koje će ostaviti za sobom. unedogled preko svjetlucanja nemirne pučine. a sunčeva ju je zraka optočila zlatnim iskrama. Zatim Tuor u čudu uoči da na zidu iza pri­ jestolja vise štit i veleban oklop od veriga. a zraka svjetlosti obasja zid pred njime. Verižnjača se sjajila kao da je sazdana od nezamućena srebra. . besmrtan ali proklet. poniruće sunce dođe u ravninu s visokim prozorom pod zapadnim zabatom. a izdaja se probuditi među tvojim zidovima. No ako se opasnost doista približi. ali zvuk njegovih stopa jeknuo je popločenim podom poput koraka sudbine. da ih on kroz buduća ljeta uzmogne naći i po ovome ćeš ga prepoznati i nećeš biti zavaran. te iz udivljenja nije htio razbuditi odjeke u njezinoj praznini."6 I on smaknu štit sa zida i otkri da je laganiji i podatniji 6 U Silmarillionu na str. s neke ulaštene kovine. Ali štit bijaše oblika neznana Tuorovim očima. Ako mu se izvana doimala veličajnom.

vrlo visoko i veličajno živo obličje. stavi kacigu na glavu i opasa se mačem. vidje da sunce ponire duboko u golem crni oblak što stiže preko oboda sve mračnijeg mora. dostojan otac kraljeva Ljudskih kraljeva s one strane Mora. pa ipak tankim poput opne. mračno spram nadolazeće oluje. pa ostade nepomičan. i posta hladno. Tolkien: Nedovršene pripovijesti nego što je pretpostavljao. Visoku je i srebrnastu krunu nosio.7 ali prihvaćanje tog oružja unese promjenu u Tuora. od drveta. Sad Tuor osjeti gdje mu morski žal privlači korake. Nikoga ondje ne bijaše da ga vidi dok je gledao na zapad. koje su ga zaštitile od crva i zuba vremena. jer mu se učini da gleda moćna kralja. koji je bio otac Elrosa Tar-Minyatura. R. . Zatim Tuor odjenu verižnjaču. činilo mu se. a srce mu u njedrima veliko posta. te ih Tuor više nikada ne vidje. I Tuor stade na obalu. jer bijaše sazdan. pokloni mu ga i položi svoj vrat na kamen njemu pred noge. čvrstim. a kada odbaci sivi ogrtač što ga je obavijao poput maglice. sina Huorova. labudovi mu se pokloniše. a sunce bijaše poput zadimljena plamena iza nebeske prijetnje. R. I kad iskoraknu kroz vrata. te nahrupi dalje u dugim rukavcima pjene. ali čuđenje ga zadrža. ali ondje gdje se razbio ostade stajati. optočen sjenovitom maglicom. kao da se sprema oluja. iz koje mu je duga kosa padala kao pjena što svjetluca u sumrak. Zatim se odjednom u nailasku svinu i razbi.44 J. ali vještim rukama vilenjačkih kovača prekriven pločama od kovine. ne znajući da u tome času izgleda kao jedan od Moćnih sa Zapada. pa siđe dugim stubama do široke obale na sjevernoj strani Tarasovine. Tako opremljen izađe iz Turgonove dvornice i stade na visoke zaravni Tarasa pod rumenim svjetlom sunca. dok je si­ lazio. Tada se Tuor pokloni sa štovanjem. gle! bijaše odjeven u 7 Tuor je bio otac Eärendila. on uze tih sedam pera i zatakne ih za krestu kacige. prvoga kralja Númenora. i nastupi komešanje i mrmorenje. te svaki iščupa po jedno veliko pero iz svoga krila. i učini mu se da se velik val nadiže u daljini i kotrlja prema kopnu. I val mu se približi. blistav u srebru i zlatu. što mu je doista i bilo suđeno. crni mu bijahu tok i pojas sa srebrnim kopčama. a labudovi smjesta ustadoše i odletješe na sjever u zalasku sunca.

8 dok veliko zlo gmiže prema dolini Siriona. Gospodar Voda. a kad si se napokon otputio. odgovori mu Ulmo." Tada se Tuoru učini da je Ulmo rascijepio svoj sivi ogrtač i do­ bacio mu njegov suvratak.O TUORU I NJEGOVU DOLASKU U GONDOLIN 45 blistavo odijelo. sve dok ne dođeš do odredišta svojega putovanja. premda te dugo zazivah a da me čuo nisi. vidi str. . čak ni poneki eldarski moćnici. Gospodaru". ali sad će oštra zima skoro stići iz Neprijateljeve zemlje. činilo se. Nije zakoraknuo na obalu. "pronaći Turgona i ugledati skriveni grad. reče Ulmo. ukazao podno Vinyamara Tuoru. Tuore. 188 i dalje." "Koji je onda moj cilj. strah pogodi Tuora i on se baci na pješčano tlo. zadržavao si se na svome putovanju ovamo. a kada je pao na njega. a tada. a dušmanska vojska već stoji između tebe i cilja tvoga. to za njega bijaše veliki plašt u koji se mogao umotati cio. reče Tuor. da čuješ ponešto što nijedan drugi čovjek nikada čuo nije. Jer moji savjeti naiđoše na prezir. No sada ti valja pod sjenkom proći kroz pogibelj. "Tada ću u tvoja usta staviti riječi koje ćeš Turgonu kazati". "Ustani. zbog svjetlosti u njegovim očima i zvuka njegova duboka glasa što je. sinu Huorovu. već je do koljena stao u sjenovito more i obratio se Tuoru. U proljeće ti je valjalo stajati ovdje. kojega Noldori nazivaju Ulmo. "Tako ćeš hodati pod mojom sjenom". jer ona neće izdržati u zemljama Anarovim i pla­ menovima Melkorovim." I Ulmo 8 Ovo se zacijelo odnosi na Ulmovo upozorenje što su ga u Nargothrond donijeli Gelmir i Arminas. reče mu Ulmo. pripijeno poput ljusaka neke moćne ribe. Umotaj se stoga ovim plaštem i nikada ga ne odbacuj. "Ne boj se moje srdž­ be. Hitnji ti se valja sviknuti. dopirao iz samih temelja svijeta. upravo u opremu što je odavna namijenih tebi. ne. "Onaj koji ti srce oduvijek ište". Jer odjeven si ovako kako bi mo­ jim glasnikom bio. Ovako se Žitelj dubina. "Ali ne zadržavaj se više. Gospodaru?" reče Tuor. te u tamnozelen haljetak što je bljeskao i treperio morskom vatrom dok je on polagano koračao prema kopnu. Prihvaćaš li zadatak što ti ga povjerih?" "Prihvaćam. a lagodan put što ti ga namijenih morat će se izmijeniti. od glave do pete. sine Huorov!" reče Ulmo. "Ali prvo ću te poučiti. iz Hadorove kuće.

Tolkien: Nedovršene pripovijesti progovori Tuoru o Valinoru i njegovu sumraku. reče Tuor. a moja se moć povlači iz zemlje. "Ali gledaj!" reče mu. Preostaje samo posljednja nada. "Ali uspijem li izbjeći Prokletstvu. te će sva djela noldorska iščeznuti. Ali ne šaljem te jedino zbog tvoje srčanosti. mrmorenje oluje nadiglo se do snaž­ na krika. među njima tu ulogu imam. o Mandosovoj kletvi i o skrivanju Blaženoga kraljevstva. Vode što teku ka zapadu sahnu. ja sam pak sve slabiji. a on je gnjevan. te sad u Međuzemlju nisam više od tajnovita šapta. ona nada u koju se ne ufaju i za koju nisu spremni. koje li ću riječi kazati Turgonu?" . sve do ostvarenja punine stvaranja. iako se čini da u danima ove tame proturječim volji braće svoje. vrela su im zatrovana. ogrtač Gospodara Voda zavijorio je poput letećeg oblaka. "Pođi sada". a nebo se zacrnilo. Stoga. kao sluga Prokletstva. o Izgnanstvu Noldora. ipak ću mu od slabe vajde biti. čudeći se da su tako slobodno davali živote što im na zemlji bijahu tako kratki. Usud je jak. jer tako ja odlučili. dodijeljenu mi prije stvaranja Svijeta. kako se svi Eldari još nadaju?" reče Tuor. A sada Mandosovo prokletstvo hita k svome ispunjenju. reče Ulmo. R. Jer vilenjaci će navijek pamtiti srčanost Edaina tijekom sve duljih doba. "I što biste htjeli od mene. Ipak. jer vilenjaci i ljudi postaju slijepi i gluhi za mene uslijed Melkorove moći." A dok je Ulmo to izgovarao. vjetar je zapuhao. A ta nada u tebi leži. Tako će biti sve dok bude i mene. "U oklopu Sudbine (kako je Djeca Zemlje zovu) navijek se nalazi pukotina. kao samotan smrtnik među tako brojnim i odvažnim pr­ vacima Plemenita puka sa Zapada. već i da na svijet doneseš nadu koju još ne možeš vidjeti i svjetlost što će probosti mrak. Tuore. tajna glasa što proturječi i svjetlosti što sja ondje gdje je tama proglašena. a svaka nada što ju sazdaju pretvorit će se u prah." "Zar se onda Turgon neće oduprijeti Morgothu. dođem li sada Turgonu? Jer iako sam doista voljan postupiti kao i moj otac i stati uz toga kralja u odsudnu času. što ju Krajem nazivate. R." "Kako vi nalažete"." "Odlučim li te ja poslati.46 J. sine Huorov. ne vjeruj da tvoj jedan mač ne vrijedi slati. a u zidinama Usuda procijep. "da te More ne proždre! Jer Ossë sluša Mandosovu volju. a Neprijateljeva sjenka sve duža. Gospodara Zapada. Gospodaru.

a pod njime treperi dug pješčan sprud. Pođi sada natrag na kopno!" Zatim odjeknu prasak groma.9 sve dok u daljini. a tvoja usta prozboriti isto što bih i ja. te cijelu noć prosjedio na Turgonovoj kame9 Sjenoviti otoci vrlo vjerojatno su Začarani otoci. Govori i ne boj se! A nakon toga postupaj kako te srce i srčanost budu vodili. Stoga je ponovno ušao u mračnu i praznu dvornicu da se zakloni. poglavlja Silmarilliona. I baš kad se upeo da osluhne zvuk tih dalekih valova i jasnije vidi onu udaljenu svjetlost. jer vjetar ga je bacao uz liticu. ton se prekinuo. A kad začu taj ton. Tuor vidje gdje Ulmo stoji među valovima poput srebrne kule po kojoj pucketaju hitri plamenovi. naspram kojega je rika oluje bila tek nalet vjetra na jezeru. Tuoru se učini da su obale Međuzemlja iščezle i da jednim sveobuhvatnim pogledom promatra sve vode svijeta: od struja u tlu do riječnih ušća. Tada je Tuor utekao od morskoga bijesa i s naporom se dokopao visokih zaravni. a kad se ispeo na vrh. A ja ću ti poslati jednoga iz Ossëova gnjeva i on će te voditi: pače. dok su divlji Ossëovi valovi udarali o zidine Nevrasta. a more je kiptjelo. te viknu uz vjetar: "Polazim. svalio ga je na koljena. Ne ostav­ ljaj se mojega plašta." odgovori mu Ulmo. nije opazio jednu goru gdje seže izvan dosega njegova uma u sjajan oblak. a razgranata je munja rascijepila nebesa nad njim. ili se uzdižu u gnjevne bregove što se razbijaju o Sjenovite otoke. koji su se "nizali poput mreže nad Sjenovitirn morima sa sjevera na jug" nakon Skrivanja Valinora. a nad morem bijesnu munja. Njegove je neizmjerne pučine promotrio hitrim valarskim viđenjem. I Ulma više nije bilo. "riječi će ti se uobličiti u svijesti. opisani na kraju XI. i opet je stajao pod grmljavinom oluje. sve do dubina mrklog mraka gdje sred vječne tame odjekuju glasovi što užasno zvuče u smrtnim ušima. na rubu vi­ dokruga i preko nebrojenih liga." A nato Ulmo podiže moćan rog i u njega puhnu jedan jedini ton. Gospodaru! No sada moje srce radije žudi za Morem. od žalo­ va i morskih zatoka do duboke pučine. posljednjega mornara s posljednje lađe što će iskati Zapad sve do uzdizanja Zvijezde. . ili se ljeskaju pod rogatim Mjesecom. Veliko je more vidio kroz nespokojna područja što vrve čudnovatim obličjima.O TUORU I NJEGOVU DOLASKU U GONDOLIN 47 "Stigneš li do njega. gdje leže u bonaci pod okom Anara. koji ga cijelog obuze i prože. jer on će te čuvati.

jer bura je prije isteka noći prošla i otjerala crne oblake prema istoku svijeta. na povratku ih prevrnu velika oluja na domak obali Međuzemlja. No kako je bio iscrpljen. prisjetio se Ulmovih riječi. ali jednoga od njih Ulmo spasi od Ossëova gnjeva. Mornari toga broda dugo su se borili s morem. a zatim vilenjak ustade i duboko se pokloni pred Tuorovim stopalima. . no nikakve se vijesti o njima više nisu vratile u Balar. Naposljetku se probudio u sivkastoj svjetlosti. Nakon toga snoviđenja Tuor zapade u dubok san. a Tuoru se činilo da je vjetar pun zapomaganja i divljih vapaja. a kad je izašao. naslonjen na stijenu među kamenjem i naplavinama. povremeno bi zaspao. a dok je silazio mrklom dvornicom. Ostadoše tako trenutak. Tolkien: Nedovršene pripovijesti noj stolici. Círdan sagradi sedam hitrih brodova. Tada opazi da su se golemi valovi sinoć valjali visoko nad kopnom i bacali kreste preko vrhova litica. 10 Usporedi Silmarillion. vidio je da je puna morskih ptica koje je oluja stjerala unutra. ali nad njom sja jedna blistava zvijezda. zadnje su zvijezde blijedjele na zapadu pred nadolaskom dana. str. Dok je Tuor stajao i promatrao tu šutljivu sivu priliku. te ga glasno zazva: "Dobro došao. te ga valovi uzdigoše i izbaciše na obalu Nevrasta. 262. I Tuor pogleda s najniže zaravni i vidje gdje u njezinu podnožju." Usporedi također Silmarillion. nanijevši travuljinu i šljunak čak i na zaravan pred vratima. a oni se otisnuše na Zapad. Šutio je i zurio u daljinu iza razorenih plaža. od kojih mu ništa nije ostalo u svjesnu spomenu izuzev jednog: viđenja otoka kojem se iz središta uzdiže strma gora.48 J. str. prema dugim grebenima valova. a Tuor dočeka prodoran pogled njegovih sinjih očiju. a san su mu mučili mnogi snovi. 214: "Na Turgonovu molbu. koje mu otkriše da on pripada uzvišeno­ me noldorskom narodu. R." 1 0 Nato se vilenjak okrenu i pogleda uvis. odjeven u sivi plašt natopljen morskom vodom. ispod kojega mu je vilenjačka verižnjača blistala na prsima. pa mu je neznano ime došlo na usne. ogrnut velikim plastom nalik na sjenu. Voronwë! Čekao sam te. sjedi jedan vilenjak. Čak su i stupovi drhtali od silovitosti oluje. a iza nje zalazi sunce. osim o jednom i posljednjem. Sve je bilo mirno i nije se čuo nikakav zvuk osim razbijanja valova o obalu. R. dok sjene skaču u nebo. a kad su već izgubili svaku nadu. on je bio medu glasnicima koje je Turgon poslao iz Gondolina. dok je svaki pregledavao lice drugoga. Ali u njima stade bujati strah i čuđenje dok je motrio Tuora gdje stoji visoko na zidu nad njime. ustao i otišao od vi­ soke stolice.

odgovori mu Tuor. gospodaru? Jer zacijelo si kralj među ljudima. reče Tuor. a njihova imena Turgon neće zaboraviti. "Dugo se mučih nesmiljenim morem.O TUORU I NJEGOVU DOLASKU U GONDOLIN 49 "Tko si. "Sjenka je sve duža. u potragu idem na Ulmov nalog. Hoće li Turgon zabo- . Kaži mi: jesu li se velike mijene zbile otkako kročih tlom? Je li Sjenka zbačena? Je li Skriveni narod izašao?" "Nije". "A nisi li ti posljednji mornar s posljednje lađe što je iskala Zapad iz Círdanovih luka?" "Tako je". jer mi se Gospodar Voda obratio jučer s večeri". Također. gospodaru?" reče. već da pripadaš ljud­ skome soju. "Ali tko si?" ponovno ga upi­ ta. odgovori mu Voronwë. sin Aranwëov. sin Huorov i rod Húrinov." Tada u strahu i čudu Voronwë kriknu: "Govorio si s Ulmom Moćnim? Tada su ti valjanost i usud doista golemi! Ali kamo da te vodim." "Znadem ih. "i rekao mi da će te spasiti iz Ossëova gnjeva i poslati te amo da mi budeš vodič. "Jer mnogo je ljeta prošlo otkako moj je narod napustio ovu zemlju. a Skriveni su i dalje skriti. ja sam odbjegli sužanj". A sada opažam da usprkos svojoj odori nisi jedan od njih." "Ne tražim da me vodiš dalje od dveri". pa mnogi jamačno slušaju tvoje naloge. Jer čak i kad bih te odveo do njegovih dveri. Ali glede moga prava da tražim Turgona: ja sam Tuor. pa bi zaludu polazio u pohod. gdje nitko otad ne živje. "Ondje će se Prokletstvo odmjeriti s Ulmovim savjetom. Ali ne razumijem odakle znadeš moje ime i sudbinu. Znaš li kojim bih ga putem mogao pronaći?" "Mnogo ih je koji su odmetnici i sužnji u ovim zlim danima a da nisu rođeni takvi". A ako me Turgon ne bude htio primiti. sudim. Ali sve i da si najviši među cijelim svojim narodom. onda će moj zadatak završiti i Prokletstvo će prevagnuti." "Tako je". kao što mi se učini. "i osamljeni od­ metnik u praznoj zemlji. "Ja sam Voronwë. reče Tuor. ti kroz njih ne bi mogao proći. reče Tuor. nikakva prava ne bi imao da Turgona išteš. Ali valja mi stići do Skrivenoga kralja Turgona." "Nije tako." Tada ga Voronwë šutke promotri. odgovori mu Tuor. "Ljudski si vladar rođe­ njem. reče vilenjak.

pogleda prema Moru i uzdahnu. ili. pa će se tvoja nada vratiti Moru. kako da prođemo kroz zimu bez utočišta?" Ali Voronwë ne htjede odgovoriti ništa određeno što se puta tiče. reče mu Voronwë. pa im se sad primiče krajnja pogibelj. "Ali ne žali. Ali ako je zlo naraslo dok sam lutao. poglavlju Silmarilliona u ovome obliku: "Sjeti se da jedina nada Noldora leži na Zapadu i dolazi s Mora" te "No ako se opasnost doista približi. ako je taj put dugačak. Tolkien: Nedovršene pripovijesti raviti ono što je od njega jednom davno čuo: Sjeti se da posljednja nada Noldora dolazi s Moral Ili. ako ikada opet stanem na kopno. "jer mudar ne proturječi Ulmovim savjetima. Voronwë! Jer moje srce ti kaže da će te dugi put odvesti daleko od Sjenke. pa glad mora biti duga. jer riječi što ih je Ulmo uputio Turgonu kad je ovaj napuštao Nevrast nisu prethodno bile znane ni njemu ni bilo komu izvan Skrivenoga naroda. "Ali kamo ćeš me povesti. "Povest ću te do skrivenih dveri"." 12 "I tvoja će se". reče Tuor.50 J. "A što se mene tiče. tad će čak iz Nevrasta pristići jedan da te opomene. "Jao!" reče. ali on se okrenu. R. Stoga je još zaprepašteniji bio Voronwë. ili možda u krasnim poljima Nan-tathrena. također: Kad se opasnost približi." Okrenuo se opet prema Tuoru. "Ne bih se nikada više htio vratiti. pripadam Noldorima. A često prisezah na pučini da ću. iz 11 Nevrasta će pristići jedan da te opomene? Ja sam taj koji treba doći i odjeven sam ovako u za mene pripremljenu opravu. a zima studena. "Ali sada je moramo napustiti i pohitati. reče. koliko daleko? Nećemo li prvo porazmisliti kako da se snađemo u divljini. ili pri Círdanovim lukama. ." 12 U Silmarillionu ne piše ništa o daljnjoj sudbini Voronwëa nakon njegova povratka u Gondolin s Tuorom. kako nam je savjetovano".na što se odnose ove Tuorove riječi. Kako pak misliš da smo u stanju izdržati nebrojene dane na slanim morskim 11 Ulmove riječi upućene Turgonu javljaju se u XV. "Poznata ti je snaga ljudi". ali u izvornoj priči ("O Tuoru i Izgnanicima iz Gondolina") bio je jedan od onih koji su uzmogli pobjeći od razaranja toga grada . R. u spokoju živjeti daleko od Sjenke na Sjeveru. reče." "Onda ćemo poći zajedno." "Tako je". kane li pogu­ biti potomka onih koji su prešli preko Neumoljiva leda. onda moram poći svome narodu." Tuor se začudi kad je čuo sebe da tako zbori. reče Tuor. gdje je proljeće slađe no što srce žudi.

Te godine odasla prve iz svoga naroda da iznutra prema van prođu . reče. "jer navijek u sve ve­ ćem broju. Tuor i Voronwë mnogo su razgovarali. "Ondje sada Eldari postaju brojniji". zemlji tršćaka pri ušću Siriona. Tako su zašli u Beleriand i sjeverno područje Falasa. "Ni voda ni nevrijeme neće mu nauditi dokle god je zapečaćen. Tuor sa sobom uze ma­ len lûk i strijele koje je nosio. bježe onamo iz straha od Morgotha. a sav taj kraj bio je preplavljen Morgothovim uhodama: strahovao je od Círdanovih lađa što su povremeno napadale obale na prepad. te o Lisgardhu. te ondje legli u zaklon i odmarali se sve dok dan nije istekao u sumrak. poiskali su tamne rubove Ered Wethrina. reče Tuor. Jer nakon Bragollacha i sloma Opsade Angbanda u Turgonovo srce prvi put uđe sumnja da bi se Morgoth mogao pokazati prejakim." Zatim mu pokaza pod svojim plaštom zapečaćeni telećak prikopčan za opasač. Ali valja nam ga štedjeti sve do velike potrebe. umorni od ratovanja. zapadno od strmih obronaka Tarasa i pre­ ko velikoga rta. na kojem je vilenjačkim runama sa Sjevera pisalo njegovo ime. u sprezi s vojnim upadima odaslanim iz Nargothronda. već je radije govorio o boravištima na otoku Balaru. "Ali nije u svim krajevima uputno loviti. pa Voronwë povede Tuora uokolo. ondje su sada živjeli orci. uz opremu što ju je uzeo iz dvornice. iz svakoga roda. još bila vrlo daleka. a kad su svrnuli prema istoku. Brithombar i Eglarest. ali Voronwë mu je malo što htio reći o takvim stvarima. Onuda je nekoć prolazila cesta iz Nevrasta za Brithombar. što je sada bila tek zelena staza između starih. a nema sumnje da će jedan odmetnik i lovac uspjeti naći i drugu hranu prije nego što se godina pogorša. ma koliko da je divljač mnogobrojna. Tuor je propitkivao Voronwëa o Turgonu.O TUORU I NJEGOVU DOLASKU U GONDOLIN 51 pustošima? Ili nisi čuo za vilenjački putokruh? A ja još čuvam onaj što ga svi mornari ostavljaju za sâm kraj. Ali ja ne ostavih svoj narod vlastitom odlukom. Jer iako su drevna staništa Falathrimâ. Vo­ ronwë ne imaše drugoga oružja do jednog kratkog mača. A lov zadržava putovanje. Prije zore napustiše drevno Turgonovo prebivalište. postavi na zid kao znamenje da je onuda prošao. ali svoje koplje. dok su sjedili zaogrnuti u svoje plašteve poput sjena pod brdima." "Možda". Sad." Tuor i Voronwë spremiše se sad za polazak. tratinom prekrivenih nasipa.

te je Valinor bio skriven. R. Tako nijedan Turgonov poslanik nije stigao na Zapad. onda on ponovno posla glasnike.narodi Nevrasta mnogo se miješaše u prvim danima Turgonova kraljevanja . 172-3: "[Turgon je vjerovao] kako je kraj Opsade značio početak propasti Noldora. istući Valinor kako bi izmolili oprost i pomoć od Valara. R. Oni ondje izgradiše brodove i otisnuše se na krajnji Zapad prema Turgonovu nalogu. ipak je nakon Dagor Bragollacha "Turgon stalno držao tajno pribježište na otoku Balaru". ne bi li neka poruka i molba za pomoć mogle stići do Gospodarâ Zapada dok još nije sve izgubljeno. Ali od njih im ne bje nikakove vajde. daleko od Morgothova dosega.te imam morsko srce puka svoje majke. Oni se spustiše niz Sirion do obala oko ušća i ondje sagradiše brodove. a preklinjali su morske ptice da ih vode." U jednom od "sastavnih tekstova" Silmarilliona stoji da iako Noldori "nisu poznavali umijeće brodogradnje. Ali zadržah se putem. To se zbi tek nedavno.52 J. a premalo ih se vratilo. Krasan je to kraj što očarava srce. a kad su nakon Nirnaeth Arnoediada Círdan i ostatak njegova naroda pobjegli iz Brithombara i Eglaresta u Balar. Jer Noldori ne posjeduju vještinu gradnje brodova koji dugo mogu izdržati valove velikoga Belegaera. no spominjem ga se kao najdužeg dijela svog života. Ali mora bijahu divlja i široka. Tolkien: Nedovršene pripovijesti njegovim dverima: tek nekolicinu. izuzev za one koje Prokletstvo neće otpustiti. stoga je kradomice poslao čete Gondolindrima na ušće Siriona i Balarski otok. tako da se u objavljenome tekstu Silmarilliona ne spominje uspostava staništa vilenjaka iz Gondolina na Balaru. tajnim zadatkom. Ondje je lijek svakoj čežnji prema moru. kao što ćeš otkriti pođu li ti koraci ikada putevima duž Siriona prema jugu. a sjenke i čarolije ležahu nad njima. budući da nam je valjalo stići do Círdana i zatražiti ga za pomoć pri gradnji naših brodova. ako im ne pristigne pomoć. str. a sva plovila koja bi sazdali tonula su ili su ih vjetrovi vraćali". mnogi su se izgubili. Stoga bijah medu odabranima. i kad se pročulo da je Círdan spasio preostatak svoga naroda i otplovio na jug do zaljeva Balar. Rođen sam ovdje u Međuzemlju. Tuore. "pomiješali su se s tamošnjom Turgonovom na­ seobinom". a ze­ mlja je iznijela u život tolike krasote da ih ni zamisliti ne mogu srca 13 Usporedi Silmarillion. Ali ovaj element priče zatim je izbačen. Majka mi je pripadala Sivim vilenjacima iz Falasa i bila u rodu sa samim Círdanom . Jer bijah medu onima koje on posla. a mi stigosmo u Nan-tathren u proljeće te godine. u zemlji Nevrastu. . Ondje je Ulmo tek sluga Yavanni.13 Ali kada kasnije Turgon ču da je Falas opustošen i da su po­ harane drevne Brodograditeljske luke što leže ondje daleko pred nama. Jer dotad vidjeh tek malo krajeva Međuzemlja. ovako godinama mlad među Eldarima. osim što stigoše do velikoga Balarskog otoka i ondje uspostaviše samotna boravišta.

telerske lađe i noldorske mačeve. govoreći u mislima: 'Ako su noldorske riječi istinite. Ali slani morski zrak tada iznova probudi srce majčina roda u meni. I možda čak i ja. poput prostranstva raznobojnih zvijezda na zelenome svodu. gorio sam od želje da krenem. Neću ti mračiti srce. I tako. dok bijah nasred riječne matice. niti je od njih pristigla ikakva vijest. Tako mi u srce dođe pomisao da sazdam splav od vrbova granja i pođem svijetlim njedrima Siriona. možda. U tom kraju Narog utječe u Sirion. jer provodi Prokletstvo Valara. Voronwë. Tako stigoh Círdanu kao posljednji glasnik. a tako me i po­ nesoše. Gore stvari ono krije od pogibije što je nosi potonuće u bezdan: gnušanje. na Zapadu leže livade s kojima se Zemlja vrba usporediti ne može. kao da se otprije kriju u meni. a trava je ispunjena cvjetovima. A u najgorem. a nijedan se još nije vratio. već teče široko i spokojno živućim livadama. zle i čudnovate. a šuštanje njihovih nebrojenih listova čarolija je glazbe: dani i noći protreperili bi nezamijećeni dok stajah u travi do koljena i osluškivah. kad mine svaka nada i svakom se živom obličju zametne trag. sine Huorov. a proljeću konca nema. I jedan po jedan oni otploviše prema Zapadu. I mnoge ono oplakuje obale. ili na vjetru srebrne. i mnogi su opasni i strašni otoci posuti njime. Ali Veliko je more strašno. poput crvenih i zlaćanih plamenova. ali moja sudba ne htjede tako. No od svega su najkrasnije vrbe Nan-tathrena. a ondje bih i dalje mogao živjeti sretan. Ništa ne sahne. osamljenost i mahnitost. kada posljednji i najveći brod bijaše spreman. poput dragulja. Začarah se tako i zaboravih More u svome srcu. sine Međuzemlja. mogu onamo stići. stravu od vjetra i bure. i mrzi Noldore. lutanje vodama mnogo je bolje od Sjenke na Sjeveru. sve dolje do Mora. i sjene. zanemarivši sav svoj rod. Onuda lutah nadijevajući imena novim cvjeto­ vima ili ležah u sanjama sred pjesme ptica i zujanja pčela i buba. Ili sâm Gospodar Voda. Tuore. pa tako i učinih.' I ne plaših se. odjednom naiđe vjetar i dohvati me. svuda oko te sjajne rijeke stjegovi lopoča rastu poput rascvale šume. blijedozelene. pa se radovah valovima i stadoh učiti sva pomorska predanja. jer on bijaše snažan u tome kraju. pa se struja više ne žuri. i tišinu. a od sedam brodova što ih on sagradi na Turgonovu molbu još samo jedan ne bijaše posve sazdan. poput zvona. jer brodove Telera nijedna voda potopiti ne može. te odnese daleko od Zemlje vrba. pripovijedanjem o svojoj sedmogo- . Jer jednoga dana.O TUORU I NJEGOVU DOLASKU U GONDOLIN 53 iz gorkih sjevernih brda.

jer učini mi se da je naišao jedan val. da Turgon boravi daleko od bojišnica Sjevera. kad nas razvališe do bespomoćna korita. pa ipak spokojniji od svih drugih. Voronwë im je odabirao put. Tada se valovi dadoše u potjeru za nama poput živih stvorova ispunjenih pakošću." Voronwë uzdahnu. podigao s broda i ponio visoko na svojim ramenima. zbacio me na tlo i zatim otekao. te me dohvatio. Uskoro potom Tuor i Voronwë ustadoše. ali nikada do Zapada. a zvijezde sjahu bijele i studene. okrenusmo se i utekosmo prokletstvu što nas je štedjelo toliko dugo. Jer on je nama zapriječen. vode nas gnjevno poklopiše. jer je vjerovao. ja bijah pošteđen. s onu stranu vidika smrtnih zemalja. još ošamućenog morem. ne bi li nas to okrutnije pogodilo. ne znam. kloneći se noćnookih Morgothovih lovaca i po strani ostavljajući utabane puteve vilenja­ ka i ljudi. daleko ondje ono stoji. ali dobro je zapazio da uvijek idu na istok duž poteza sve višega gorja te da se nikako ne okreću prema jugu: to ga začudi. jer Ulmova je sjena optakala Tuora. u crnom beznađu.54 J. a kad se prevalio preko kopna. okrenuše leđa moru i kre­ nuše na svoje dugo putovanje mrakom. o njemu se nema mnogošto kazati. . ili smo doista opazili. a nitko iz smrtnih zemalja nikada se više njega domoći neće. kad bi se povremeno oblaci oko Zapada pomaknuli u stranu. Ipak. Nije postavljao uzaludna pitanja. "Ali ve­ oma sjajne bijahu zvijezde na obodu svijeta. a munje nas udaraše. nadiže se vjetar. jesmo li to ugledali samo nove. Naposljetku. kako neki sma­ trahu. Ali. pa ih nitko ne vidje gdje prolaze. kao uostalom i gotovo svi vilenjaci i ljudi." Zatim Voronwë ušutje. poljem ili močvarom. R. kao za sebe. krupniji. jer pala je već noć. umorni od čitava svijeta. a ja kliknuh: 'Gle! Eno Tarasa i moga rodnog kraja'. još dalje oblake. Jer baš kad izdaleka uočismo planinu. sudim. a sa zapada naiđoše golemi oblaci prepuni gromova. a zatim progovori tiše. Tolkien: Nedovršene pripovijesti dišnjoj pečalbi na Velikome moru od Sjevera sve do samoga Juga. šumom ili stijenama. Ali navijek su oprezno kročili. između zalaska i izlaska sunca. prelivši se natrag preko litice u velikome slapu. Daleko. Ondje sam sjedio tek oko sata kad si naišao na me. gorje Pelóri oko izgubljenih žalova našega davnašnjeg doma. a gorko mi nedostaju svi prijatelji koji sa mnom tako dugo i tako daleko putovahu. R. I još ćutim strah od njega. a Tuor ga je slijedio. kao što vidiš.

a kameni obodi jezera razbijeni. "Ovdje je još nedavno bio Veliki pozoj iz Angbanda." "Ipak. a lice mu bijaše blijedo od užasa i gnušanja." "Baš kao što mi Ulmo kaza". Ondje se zaustaviše krajem umorne noći u sivu svjetlu zore. "Vrela su zatrovana. a vonj truleži nalijegao je na tlo poput smradne maglice. "Ovo mjesto nekoć bijaše daleko od grožnje Angbanda." I on stade pretraživati rubove gliba. a moja se moć povlači iz voda ove zemlje. sve dok odjednom ne stade u mjestu i opet ne kriknu: "Tako je. Drveće bijaše spaljeno ili iščupano. Valja nam pohitati. ondje stvrdnuti i bjelodani od mraza. najgroznije stvorenje Neprijateljevo! Zadatak kojim smo pošli Turgonu već kasni. hísimë stiže s jetkim mrazom baš dok su se bližili izvorima Naroga. pa kad Tuor onamo stiže. a svud oko njega bijaše šumom obrasla udubina pod brdima. "Vidi!" reče Voronwë." reče Voronwë. Strah tišti ovo mjesto. pa visočja uskoro pokri dubok snijeg. Sve je sada bilo tek naplavina zamrznuta gliba. reče Tuor. ugle­ da procijep poput goleme brazde što se udaljavala prema jugu. stvorivši veliku beživotnu ba­ ruštinu sred tog razaranja. Pružale su se na zapad od gornjeg dijela toka Naroga prema izvoru rijeke Nenning. Ondje gdje nekada ležaše krasno jezero Ivrin u velikoj kamenoj zdjeli iz­ dubljenoj vodama slapa. ovdje zamrljani. koji zamete prijevoje i napada na šume Núatha 14 prije nego što s njih posve otpade sasušeno lišće. veliko zlo!" I pozva Tuora. vjetrovi bijahu snažni i britki.O TUORU I NJEGOVU DOLASKU U GONDOLIN 55 Polagano su se kretali sumrakom ili noću tim divljim bespućem." * * * 14 Šume Núatha ne spominju se u Silmarillionu i nisu obilježene na pripadajućemu zem­ ljovidu. "Jao! Zar je zlo čak i ovamo stiglo?" kriknu Voronwë. "ovuda je prošla neka pakost mnogo snaž­ nija od orkovske. Premda su im brda pružala zaklon. Stoga. ležali su tragovi velikih stopa s pandžama. a Voronwë pade u očaj kad pogleda oko sebe u tuzi i strahu. . ali Morgothovi prsti sežu navijek dalje. iako su krenuli prije sredine mjeseca narquelië. pa se tako vode Ivrina razlijevahu kojekuda. a oštra je zima hitro naišla iz Morgothove kraljevine. a s obje strane. on sada vidje oskvrnut i opustošen kraj.

sišavši s gorja i kročivši oprezno. jer cijeli su kraj sad prožimale zle slutnje. Faelivrin! Gwindor i Beleg! Jednom ovdje bijah izliječen. ali rubovi joj blistahu sjajno i hladno. Tuor i Voronwë nastavili su još malo svojim putem. te da je ovo Túrin. Túrina i Tuora. pa se ukočiše u mjestu poput sivih kamenova. a nisu mogli podnijeti ostanak uz oskvrnuti Ivrin. Tako su se samo na trenutak. Nakon toga ni snijeg ni led nimalo nisu popuštali. strahovali da ih snijeg ne otkrije neprijateljskim lovcima ili da ne upadnu u skrivenu opasnost pod prijetvornom krinkom. Sad. a činilo se da uporno zaziva neko ime. a čuli su kako zapomaže Faelivrin. s isukanim dugim mačem.15 Ali nisu znali da je Nargothrond već pao. Ali sad više nikada neću popiti gutljaj mira. jer oštrica mača također bijaše crna. budući da ga je ljubila prije Nirnaetha. Finduilas! sve dok mu glas ne iščeznu u šumi. a kad ugleda ruševine Ivrina. iako se razdanilo. dugo još pamćena. što bijaše smrznut i crn. Devet dana držali su se puta. a Gwindor zauzvrat toliko lju­ bio njezinu ljepotu da ju je nazvao Faelivrin.16 15 Usporedi Silmarillion. Ali to bijaše lijep glas. Ali nedugo su zatim poiskali skrovište." Zatim se hitro udaljio prema Sjeveru. ili ide vrlo žurnim zadatkom." 16 Rijeka Glithui ne spominje se u Silmarillionu i ime joj nije navedeno na zemljovidu. osluškujući. i srdačno ga dočeka. a Voronwë je svrnuo malo na sjever. cio Sjever držala u stisku. R. dok je noć donijela ciči mraz. kao netko tko progoni. R. naoružan. jer spomen na njegovu tugu teško ih je tištao. iako je ondje prikazana: to je pritok Teiglina što se spaja s tom rijekom nešto sjevernije od utoka Malduina. između stabala pomoli se netko. Spavali su malo i nespokojno. zatim je nastavio opet na istok. premda ispunjen tugom. sve dok nisu prešli Glithui i došli do potoka Malduina. kazivajući: "Ivrin. što znači sunčev sjaj u jezerima Ivrina. začudiše se. Tuor i Vo­ ronwë su. pa je pet mjeseci Oštra zima.56 J. . Nesreća mu bijaše ureza­ na u lice. te vidješe da je to visok čovjek. str. sve dok nisu prešli tri izvorna pritoka Teiglina. I dok su tako čekali. kao da traži nekoga izgubljenog. sin Húrinov. Crni mač. sve sporije i sve bolnije. i nikada više. susreli putovi tih rođaka. a dan se s vremenom smračio i stao je padati obilan snijeg. Kada je Crni mač prošao. začuše krik iz šume. na mukama od studeni. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Dok je još to govorio. stade glasno zapomagati od tuge. odjeven u crno. 229: "[Gwindora prepozna] Finduilas. kći kralja Orodretha.

" Jer sada su bili u zlu položaju: odavno već nisu pronašli nikakve hrane u divljini. 17 Ova se cesta spominje u Silmarillionu na str. "osim da ovdje legnemo i pričekamo snježni san. odgovori Voronwë. bili su i promrzli i iznureni. sudeći dušmansku pogibelj manjim zlom od zime. preko zemlje između Malduina i Siriona i uz rub Brethila sve do Teiglinskog prijelaza." . premda malo tko u to vjeruje." "Vodio sam te pravo koliko mi je sigurnost dopuštala". ako mi valja utrošiti posljednju snagu. Odjednom do njih dopriješe glasovi. a gorje Dor-lómin ostavili su daleko za sobom. a nama još valja prijeći Sirion. a sada dvojim da ću imati snage otići mnogo dalje ovako gladan po tako oštru vremenu. dok veliko zlo. "Zar sam utekao morskim ždrijelima samo da bih počinuo pod snijegom?" Ali Tuor reče: "Koliko nam još valja putovati? Jer napokon se." reče Voronwë. iako možda ne i tebi. čak i mjereno letom ptice.17 Neprijateljevi će se sluge onuda kretati i stražariti. Jer uskoro moramo stići do Glavne ceste što se nekoć spuštala od Minasa kralja Finroda do Nargothronda. Vodiš li me pravo. reče Voronwë. "Znaj sad stoga da Turgon još nastava sjever eldarske zemlje. jer sada su se opet spuštali na jug u dolinu Siriona. reče Tuor. pokraj otoka na kojem je stajao Finrodov Minas Tirith i dalje. Ali pođimo dalje koliko budemo mogli. Već mu se primakosmo. leži pred njime. i kamo me vodiš? Jer. "i iz­ držali jade mnogih zima u gorju. okupljena oko velikog krijesa." "Druge nam nema. pa oprezno proviriše kroz stabla i ugledaše crvenu svjetlost pod sobom. No još su pred nama mnoge lige. 224: "[Drevna cesta] što je vodila niz dugi tjesnac Siriona." Stoga su cijeloga tog gorkog dana prtili dalje. U sâm smiraj dana naišli su na Glavnu cestu u dnu visoka šumovita obronka. zatjecali su sve manje snijega. Voronwë. možda. ali tada imadoh pećinu za leđima i oganj." "Smatrah se najprekaljenijim među ljudima". a putokruh im je bio na izmaku. "Strašno je biti zarobljen između Valarskoga prokletstva i Neprijateljeve pakosti". prije nego što nas nada izda. ali kako su odmicali. znao bih u koju će svrhu to biti. moraš riješiti tajnosti preda mnom. Postrojba orka utaborila se posred ceste.O TUORU I NJEGOVU DOLASKU U GONDOLIN 57 Tada Tuor reče Voronwëu: "Oštar je ovaj mraz i smrt mi se bliži.

Počuj me. . "Ne raspravljajmo. Mo­ raš se odreći te vatre. te iskorači. Tuor je osjetio promjenu u zraku. a on će i tebe prekriti. Zatim je. naišao lahor sa Zapada. Tuore! Zakon Skrivenoga kraljevstva ne dopušta da itko pristupi ulazu s dušmanima za petama. Sada ja vodim dalje!" Rekavši to. promrmlja. Izazoveš li orke." "Ta hajde!" reče Voronwë. "Zrak je zao"." Proviri preda se u tminu i strese se. "Ali možda još doživim dan kad se neću morati odšuljati od šačice orka poput ustrašena pseta. a čak bi i orkovsko meso sada bilo dobar plijen. Ova četa nije jedina u divljini: ne opaža li tvoj smrtni vid udaljeni plamen drugih taborišta na sjeveru i na jugu? Metež će cijelu vojsku navući na nas. napustit ću te. a ja taj zakon prekršiti neću. "Sad će se mač isukati ispod plašta. i on utihnuo. "Jao! Ondje leže zemlja za kojom tragamo i nada u život. niz vjetar. "Ali meni je preostalo snage tek za najkraći put. Sve bijaše nepomično. ali između kroči smrt. "ali ne znamo što bi moglo vrebati u sjenama. premda se ne javlja ni u Silmarillionu ni u Gospodaru prstenova. R. Zatim prigrli Voronwëa i obo­ jicu zakrili naborima sivoga plašta Gospodara Voda. onda". ili se odrekni Turgona. Ondje je zastao i dugo nepomično osluškivao. dok nisu stigli na pola puta između te orkovske vatre i sljedeće duž ceste.58 J. "Na ovome pohodu samo krinka služi. reče Tuor." "Neka ih. Ovdje moram prijeći ili poginuti. usporedi Gandalfov mač Glamdring te Tol-in-Gaurhoth. "Ne čujem nikakvo kretanje cestom. da nas ne nanjuše." "Smrt je posvuda oko nas". ni na Ulmov nagovor ni zbog smrti." "Ne!" reče Voronwë. Poput 18 "Smrt Glamhothu!" To je ime. R. prikrade se granici ceste. bilo uvriježen izraz za orke na sindarinskom jeziku. Otok (čopora) vukodlaka. Pouzdat ću se u Ulmov plašt. Za mnom!" Stao se šuljati između stabala prema jugu. "čopor koji graji". odjednom." reče. Hladni je vjetar uzdisao dok je šibao drevnom cestom. slab poput spomena na More. Tolkien: Nedovršene pripovijesti 18 "Gurth an Glamhoth!" procijedi Tuor. kao da je to dah iz Morgothove zemlje nakratko posustao te je. Značenje je "rulja koja galami". reče Tuor. Izložit ću se smrti ne bih li ovladao onom vatrom.

pomoć iz Doriatha. Iznuren i iscrpljen. Očajnički se spoticao i šuljao dalje s Voronwëom uza se. a ispod nje nalazila se jazbina kakvu bi progonjena zvjerka mogla potražiti u nadi da će tako izbjeći potjeru. pa je znao što znače ti krici: stražari su ih nanjušili i čuli. Zora je bila rumena. kojem su odgo­ vorili mnogi drugi niz granice ceste. osluškujući povike iza sebe i or­ kovski lom u niskom raslinju pod sobom. Tuora je probudio u prasko­ zorje. Tuor je spavao pod Ulmovim plaštem. Pokraj njih je jedna gromada pomaljala glavu iz gusto ispreple­ tena vrijesa i kupinjaka. Dolje u tu tamnu sjenu Tuor je povukao Voronwëa te su legli jedan do drugog pod sivim plaštem i samo dahtali poput umornih lisica. Ali Tuor se nije smeo. jer orci nikada nisu zadirali duboko u divljinu s obje strane. šutljiv i nepomičan. Dovoljno je upoznao orkovski jezik za svoga ropstva. . ali Voronwë se iskrao i uspravio poput stijene. Nisu naročito sumnjali da se radi o zaostalim bje­ guncima. Zastali su na vrhu grebena. jer Morgoth nije postavio stražu na cestu ne bi li ulovio Tuora i Voronwëa (o kojima tada još nije znao ništa). Resko je zatulio rog i začuo se topot trčanja. Krici lovaca polako su jenjali. već su radije pretraživali cestu po dužini. a daleko pred sobom vidio je vrhove neznana gorja gdje svjetlucaju spram vatre na istoku. te vilenjačkim očima stao prozirati sjene. možda. ovamo i onamo. Noć je prošla i mukla je tišina ponovno nalegla na te puste kra­ jeve. Odjednom je odnekud izbliza dopro divlji krik. sva im se pozornost skupila u ušima. vidio je da se vrijeme zasad doista popravilo. Sad su se dali u lov. primivši pritom. Nisu prozborili ni riječi. već kako bi uvrebao Crnoga mača.O TUORU I NJEGOVU DOLASKU U GONDOLIN 59 sive maglice na vjetru prešli su kamenu cestu i zašli u gustiš na nje­ zinu istočnom rubu. ali nisu ih i vidjeli. te su se crni oblaci otkotrljali u stranu. u slučaju da on pobjegne i nada se u potjeru za zarobljenicima iz Nargothronda. niti bilo koga tko bi naišao sa zapada. uz dugu kosinu duboko obraslu štipavcem i borovnicom među čvorovima oskoruša i niskih breza. ili barem okrenuta leđima stijeni skupo prodati svoj život. a kad je ispuzao. već su se plašili uhoda i izvidnika svojih naoružanih dušmana.

Obale njegova duboka usjeka na tom su se mjestu širile. a odavna je već zarasla u divljinu ili se svela na puku stazu sred korova i trnjaka. ered e-mbar nín: gorje mojega doma. tek malo južnije. R. što ga pjesma slavi. a njegove vode. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Tada je Voronwë prigušeno kazao: "Alae! Ered en Echoriath.60 J. Sad se oprezno spustiše niz obronak doline. str. a kasnije su Celegorm i Curufin pošli njome nakon što su bili izgnani iz Nargothronda (isto. . 20 U Silmarillionu. Nedaleko odatle 19 Echoriath: Kružno gorje oko ravnice Gondolina. "Da smo bar tamo! Jer naši se dušmani rijetko usuđuju kretati onuda. Pod njima je. jer ondje svjetluca gaz Brithiach. Nitko se više ne usuđuje onuda proći. "Ondje leži Dimbar". Tada Tuor vidje da su se približili Sirionu. Ali dobro sam te vodio. R. koja se također zatječe u imenima rijeke Brithon i luke Brithombar. obavijena izmagli­ com. "šljunak". na str. a iza njega se. propada pod Crnom rukom". ered 19 e-mbar nín!" Jer znao je da gleda Kružno gorje i zidine Turgonove kraljevine.22 rasprostrle su se u široke pličine. budući da ta cesta vodi u Dungortheb i stravični kraj između Gorgorotha i Melianina pojasa. 219. ni vilenjak ni čovjek ni ork. istočno. dok je Ulmova moć snažno tekla Sirionom. 191-2). te ju je čak i Eldarima opasno prijeći. XVI. Tako je barem nekoć bilo. izuzev u prijekoj potrebi. "pa Dimbar kojim je nekoć vladao mir. gdje se križala s glavnom cestom iz Nargothronda. poglavlje)."21 Tada Tuor pogleda kamo mu je Voronwë pokazao te opazi da u daljini kao da svjetluca voda tekućica na letimičnu svjetlu zore. u dubokoj i sjenovitoj dolini ležao Sirion krasni. reče Voronwë. 22 Ime Brithiach sadrži sastavnicu brith. 21 Ovom su cestom Maeglin i Aredhel utekli u Gondolin dok ih je gonio Eöl (Silmarillion. pune mramora namreškanih potočića.izuzev pogibelji rijeke: tu je već duboka i brza. Beleg iz Doriatha kazao je Túrinu (neko vrijeme prije sadašnje radnje) da su orci načinili cestu kroz prolaz Anach. ali mrak se nadvijao iza nje. gdje je rijeku prelazila Istočna cesta što je u davnini išla sve od Tarasa na zapadu. zagušene golemom naplavinom kamenja. ondje gdje se velika šuma Brethil uspinjala u daljinu na jug do daleke visoravni. siva zemlja uspinjala od rijeke prema razlomljenim brdima u podnožju planina. 20 Ali sada je možda sve izmijenjeno . sve dok napokon nisu stigli do drevne ceste što se spuštala s raspuća na granicama Brethila. Jedino se u ovome tekstu spominje njezin produžetak na zapad prema Turgonovu drevnome domu u Vinyamaru podno gore Taras: a njezina trasa nije obilježena na zemljovidu nakon križanja sa starom južnom cestom za Nargothrond na sjeverozapadnome rubu Brethila.

Polako su se spuštali u širokim kru­ govima. "Ako je u blizini ijedan ork. ali prije nego što ih je Voronwë uzmogao dozvati. Tuor htjede smjesta požuriti do gaza. reče Voronwë. ali Voronwë ga obuzda i reče: "Preko Brithiacha ne možemo za dana. a ni dok je još potjera iole moguća." Voronwë se još kolebao. čak ni u Oštroj zimi kad je pao . Motri sad malo!" Tada Tuor stade i zagleda se. gdje su se potočići u lutanju zagubili među kamenjem. dubila novo korito i otjecala prema šumi te daleko odatle iščezavala u gustoj maglici koju mu oči nisu mogle prozreti." "Zar da onda sjednemo ovdje i trunemo?" reče Tuor. "Kratko li vide smrtni ljudi!" reče Voronwë. pod plastom sad možemo prijeći bez daljnjega dvoumljenja. ali staza iza njih bila je pusta." Smjesta su požurili niz dug obronak te prešli Brithiach. "Jer takva će mogućnost ostati sve dok Morgothova vladavina istrajava. a zatim se odjednom obrušili prema namjernicima. uskoro visoko u zraku uoči tri oblič­ ja kako zamasima snažnih krila dolijeću s dalekih gorskih vrhunaca. Orci nas ovuda neće slijediti." "Što si to novo vidio?" upita ga Tuor. kora­ cajući često po suhome duž šljunčanih prudi ili gacajući pličinama što su im sezale tek do koljena. ležat će šćućuren nosom uz tlo sve dok orlovi daleko ne odmaknu. a oni dolaze ovamo. te je pogledao natrag prema zapadu. sad opet optočenih oblacima. izuzev hučanja voda. iako njemu neznana. Dođi! Pod sjenkom Ulmova plašta moramo poći dalje. Pogledao je uvis. "Vidim Orlove s Crissaegrima. "Pođimo sada".O TUORU I NJEGOVU DOLASKU U GONDOLIN 61 rijeka se opet sjedinjavala. a nebo je bilo sivo i prazno. jer se nijedna jedina ptica nije kretala. ali nikada. a svuda oko njih bilo je tiho. a led se nahvatao na plitkim jezercima. okrenuli su se u širokom luku i zamahu te odletjeli na sjever duž poteza rijeke. sjeverna međa Doriatha unutar sjene Melianina pojasa. Voda je bila bistra i vrlo hladna. jer ondje je ležala. Tad mu se odjednom lice ozari radošću i on uskliknu: "Dobro je! Brithiach još čuvaju Neprijateljevi neprijatelji.

134: "Ali postojao je podzemni prolaz pod planinama koji su u tami svijeta prorovale vode što istjecahu kako bi se pridružile pritocima Siriona. te "tako Ulmovi savjeti svrću Neprijateljevu pakost u korist." . "Napokon ga nenadano nađosmo!" uzviknu Voronwë. R. a ondje Voronwë viknu: 'Gle čuda! I dobra i zla slutnja leže u njemu. to je put do Turgona". reče Voronwë. preduge za našu snagu. Sirion se zaledio. kao što si vidio? To je rod Thorondora. jer je njihov put time bio skraćen. jer je dolina bila veliko jezero u drevnim danima. prije nego 23 U usporednoj inačici teksta na ovome mjestu. Ipak. a to je put kojim moramo poći.23 Na suprotnoj strani gaza naišli su na vododerinu. već su stigli do rijeke nekoliko liga sjeverno odatle. bujica ondje usjekla duboku jarugu pri spuštanju sa sjevera iz planina Echoriatha. "Ovo je samo prilaz. "što mu ulaz leži na otvore­ nome i nebranjen. Leži li na otvorenome? Bi li bi ga prepoznao da ti netko iz Skrivenoga kra­ ljevstva nije vodič? Ili bi pretpostavio da je to tek djelo vremena i voda u divljini? I zar ono nisu Orlovi. izuzev rijetkih i tajnih glasnika. no njime nitko nije prošao već više od tristo go­ dina." 24 Usporedi Silmarillion. a kako je ona svrnula na sjever medu strme obronke toga kraja. pa se Tuor stao spoticati u tmini po kamenju kojim joj je bilo prekriveno korito. "Mučnim su koracima doprtili do obale rijeke. a Noldori uložiše svu svoju vještinu da ga prikriju nakon ulaska Skrivenoga naroda. premda nijedna pripovijest ne spominje takvo što sve od dolaska Eldara s Istoka. putnici nisu prešli Sirion preko gaza Brithiach." reče. smrtonosni dah sjevera nije mogao zalediti glavnu maticu Siriona. naizgled korito nekog starog potoka. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Nargothrond.62 J. reče Tuor. a ovaj je put pronašao Turgon i njime dospio do zelene doline među planinama i ugledao otok-brijeg od čvrsta glatka kamena koji je ondje stajao. no nekoć je. kuda više nije tekla voda. "Onda se još više čudim". "onda je zao za umorne.'" Prešli su rijeku preko leda bez poteškoća. str. činilo se. "Ako je ovo put. odakle je nanijela sve kamenje Brithiacha u Sirion. koja je gotovo sigurno bila odbačena u korist ovdje navedene." "Ipak. R."24 Tad su zašli u jarugu. tako su joj se obale uzdigle s obje strane. reče Voronwë. Pu­ tem ga nazivam. ili nas mogu slijediti. te su na izmaku svoje nade i snage Tuor i Voronwë naposljetku stigli do Suhe rijeke na mjestu gdje je istjecala iz vanjskih litica gorja. Očekivao sam pronaći velike dveri pod snažnom stražom." "Njih tek imaš vidjeti". Tako možemo prijeći i uštedjeti si mnoge naporne milje. "Vidi! Ovdje je ušće Suhe rijeke. koji nekoć življaše čak na Thangorodrimu. tako su i drugi mogli prijeći.

Usporedi također Povratak kralja VI 4: stari Thorondor "koji je svoja gnijezda savio na nepristupačnim vrhuncima Kružnoga gorja dok je Međuzemlje bilo još mlado".O TUORU I NJEGOVU DOLASKU U GONDOLIN 63 što Morgoth postade toliko moćan. samo ti možeš kazati. a ako nas ona iznevjeri. Tuore. poglavlju "Thorondor doletje žurno iz svojega visokog gnijezda među vrhuncima Crissaegrima" da spasi Fingolfinovo tijelo pred dverima Angbanda. A je li to dobro ili zlo. ma što ti kazao. postigavši već do razlomljenih brda što su ležala u podnožju gorja. Najvjerojatnije je zamisao o Thorondorovu prvotnom boravku na Thangorodrimu. a sada nastava Turgonovo gorje. Ali za prolaz nam treba ozbiljnija molba od te. . reče Voronwë. Smrt u divljini izvjesna je. a dođemo li onamo. Da smo bili orci. i kad je večer u duboki usjek donijela mrak. svaka naslagana iznad i iza 25 U Silmarillionu se ne navodi da su veliki orlovi ikada živjeli na Thangorodrimu. tada su se ispeli na istočnu obalu. zapovjedivši im da se nastane na sjevernim liticama i stražare nad Morgothom". sve od Fingolfinove pogibije. I Tuor pogleda uvis i vidje da se ono uzdiže drugačije od bilo kojega gorja što ga je dotada vidio. Ne krivi me. ne sumnjaj da bi nas ščepali i s velike visine bacili na bešćutne stijene." Ali Tuor reče: "Ne sluti više zlo. "Ali također mi pada na pamet pitanje hoće li sada do Turgona brže od nas samih doprijeti vijest o našemu dolasku. onda ćemo stradati izvjesnije nego od svih pogi­ belji divljine i zime. s kolikom ćemo se pogibelji tada suočiti. niti zlo". "Jer kroz Čuvane dveri ne možemo neopaženo proći. Jer i ne pretpostavljaš. 118) Manwë je "poslao jato orlova. jer litice mu bijahu poput glatkih zidina. U XIII. kao da te ne upozorih. neka se doista iskaže moć Gospodara Voda! Jer samo u toj nadi bijah voljan povesti te. reče Tuor.25 Samo oni izuzev Noldora znaju za Skriveno kraljevstvo i stražare nebom nad njim. poglavlju (str. očekivali nas ondje ili ne. iako se zasad još nijedan Neprijateljev sluga nije usudio uzletjeti u visoki zrak. za ono što se tada može zbiti. dok u XVIII. Straži neće trebati dojava da nismo orci. Vodi me svejedno dalje!" Mnogo su milja mučno prešli kamenjem Suhe rijeke. a još dvojim u smrt na Dverima. sve dok više nisu mogli dalje." "Ne sumnjam u to". poslije bila odbačena. a oni donose mnoge vijesti Kralju o svemu što se kreće po izvanjskim zemljama. koja se zatječe i u jednom ranom tekstu Silmarilliona." "Niti dobro.

tako nizak da su često Tuor i Voronwë morali puzati pod njim poput zvjeradi što se krišom vraća u brlog. R. "No ipak sam u čudu. pojeli su posljednje mrvice hrane. koje je svojim prožetim granjem tvorilo i gust krov nada njom. došli do kula Echoriatha i Turgonova praga. ušuljaše se u nju i zalegoše skriveni. Zrak im se doimao svježim i izdašnim te su ćutjeli da je oko njih i nad njima velik prostor. jer neobično je da se ma koji pridošlica može ovako daleko došuljati a da ga ne zaustave. a oni se pojačaše i umnožiše te rasprostriješe svodom i neopazivim zidovima. gdje je još vladao noćni mrak. reče Voronwë. ali nisu zaspali. odšuljali su se natrag u Suhu rijeku. Ali napokon. Tada ga Voronwë povede do plitke špilje u obronku što je gledala na samotno prigorje Dimbara. Bojim se nekog napada u mraku. Tolkien: Nedovršene pripovijesti one pod sobom. kojoj je smjer uskoro potom svr­ nuo na istok. trideset sedmoga od početka putovanja. a ravno pred njima nadvila se golema litica što se okomito i naglo uzdizala iz strma obronka na kojem je rastao isprepleten gustiš trnovitih stabala. čak se ni kapanje vode nije čulo. Tuoru se učini da se Voronwë zabrinuo i da dvoji. korak po korak. Kad se prvi tračak dana sivo probio kroz izmaglice Dimbara. pronašli su otvor. Tako su Tuor i Voronwë u sumrak osamnaestoga dana mjeseca hísimë. dok ga je Tuor slijedio držeći mu ruku na ramenu. te Čuvane dveri? Ili smo ih već doista prošli?" "Ne". Tada zastadoše i zadihano uzeše osluškivati. svojevrstan ulaz u tunel što su ga pri istjecanju iz srca toga gorja u tvrdoj stijeni probile vode. Ušli su. jer su strane jaruge gotovo do dna bile obrasle trnjem. bilo im je hladno i bili su umorni. pomalo zguren. Tako su neko vrijeme naslijepo išli dalje. Kamenita je jaruga zalazila u taj gustiš. sikćući . sve dok učas nisu osjetili da im je tlo pod nogama ravnije i da više nema rastresita kamenja. ali Voronwë je postojano napre­ dovao. kao da su to velike kule s mnogo strmih katova. oni zastadoše. Ali dan bijaše izmaknuo i cijeli je taj kraj bio siv i zamagljen." Ali njihov šapat pobudi uspavane odjeke.64 J. vijugajući naviše sve do samih gorskih zidina. onda. jer je svod bio nizak. R. uz Ulmovu moć umaknuvši i Prokletstvu i Pakosti. ali sve je bilo tiho. a dolinu Siriona zastirala je sjena. te prošapta: "Gdje li su. kad su s velikim trudom stigli do samoga podnožja provalije. unutra nije bilo ni tračka svjetlosti.

No taj je govor zauvijek živio kao jezik znanosti. a zatim jezikom Belerianda. reče Voronwë. 139: nakon Thingolove zapovijedi "Izgnanici preniješe sindarinski jezik u svoju svakodnevnu upotrebu. "Onda postupite kako tražimo". Elemmakile. U jednom kasnom lingvističkom eseju navodi se da je u Turgonovoj kući kvenijski jezik bio u svakodnevnoj uporabi. Zatim on ponosito prozbori. koji nije znao. ali "za većinu žitelja Gondolina to je postao jezik iz knjiga. ali Tuor ne vidje ništa do zasljepljujuće zvijezde u tami. gdje god da je itko od toga naroda živio. sin Aranwëov. a Tuor se začudi kad vidje njegovu ljepotu." . kao da pripada narodu što je odavna razdvojen od svojega roda. a zatim glas prozbori opet. iz Fingolfinove kuće. a Tuoru se učini da je prošlo mnogo sporih minuta. Zatim naiđe topot stopa i stade jačati do koracanja glasna poput marširanja trolova u tom šupljem prostoru. "Ne mrdajte! Ili ćete umrijeti. dok mu je srce stezao strah kakav mu nije donijela nijedna druga pogibelj njegova puta.O TUORU I NJEGOVU DOLASKU U GONDOLIN 65 i mrmoreći poput zvuka mnogih kradomičnih glasova. ni da utekne ni da pohita dalje. Ili me već nakon nekoliko ljeta zaboraviše u vlastitome kraju? Lutao sam daleko od spomena na Međuzemlje. reče glas. te su se kao i drugi Noldori u svakodnevnom govoru služili sindarinskim". Usporedi Silmarillion. I još dok je jeka zamirala u kamenu. kao iz kamena isklesa­ no. a znao je da se ne može ni pokrenuti dokle god taj snop sja u njega." 26 U Silmarillionu ne piše ništa konkretno o govoru vilenjaka iz Gondolina: ali ovaj odlo­ mak navodi na zaključak da je nekima od njih bilo uobičajeno služiti se Uzvišenim govorom (Quenyom). Načas bijahu tako sapeti okom svjetiljke. te da je to bio Eärendilov materinji jezik. str. premda na način pomalo stran njegovim ušima. Jeka njihovih glasova odbi se u tišinu. Odjednom kukma bi skinuta s vilenjačke svjetiljke i njezin se sjajni snop okrenu prema Voronwëu pred njim. no ja se tvojega glasa sjećam. kazavši: "Ne znaš li koga to vidiš? Ja sam Voronwë. Tuor začu iz srca tame glas kako govori vilenjačkim jezicima: isprva Plemenitim govorom Noldora.26 "Stojte!" reče. te su Uzvišenim govorom Zapada razgovarali jedino noldorski kneževi između sebe. kazavši: "Pokažite lica!" I Voronwë zabaci kukuljicu te mu lice zasja pod svjetlošću zrake tvrdo i jasno." "Prijatelji smo". bili vi dušmani ili prijatelji. Voronwë i Tuor stajahu nepomično.

A Elemmakil. i nenadane te zadaće dopasti mogu". rekao je glas." Tada Voronwë povede Tuora prema svjetlosti. Elemmakile. Zašto me onda tako okrutno siliš da stanem između zakona i našega prijateljstva? Sve i da si ovamo nepozvana doveo nekog iz drugih noldorskih kuća. pravo mu je da se vrati. štošta te čud­ no može snaći. kazano mi je. Što se stranca tiče. sin Huorov. R. koji je nosio blistavu svjetiljku.sve ako ti i jest prijatelj drag. odjeveni u verižnjače i naoružani. jer znade tajnu. jer njega Gospodar Voda imenova za mojeg vodiča. Dovedi ga amo da mogu donijeti sud. "Kazuje se da ondje nitko više ne živi. Jer ja to stižem po Ulmovu zadatku sinu Fingolfinovu. nisu neznana u Skrivenome kraljevstvu. "Tko si onda?" reče. iskoračiše iz tame i okružiše ih s isukanim mačevima. "Dugo bijasmo pri­ jatelji. R. odvrati mu Voronwë. "Dolazim s Voronwëom. te ga kao zarobljenika valja odvesti kralju da mu presudi. sinom Aranwëovim." .jer prema očima mu opažam kojega je soja." "Iz Nevrasta?" reče Elemmakil. No nikada više ne može on slobodno otići. Jedino Kralj može suditi meni i onomu koji sa mnom stiže. "Kako je na zapovijed otišao odavde. Iz Nevrasta stigoh kroz mnoge pogibelji u potrazi za njime. iz Hadorove kuće i roda Húrinova. stade ih dugo i pomno razgledavati." "U širokim zemljama što vani leže. Ali pružio si saznanje o Putu smrtnome čovjeku . a ta imena. Ali ne i da amo dovede nikakva stranca. reče.66 J. a kao pripadnika tuđinskog soja koji se odvažio ući. S tim ciljem on bijaše izbavljen od gnjeva Mora i Prokletstva Valara. Tim je činom svoje pravo po­ ništio. Tolkien: Nedovršene pripovijesti "Onda se Voronwë sjeća i zakona svojega kraja". sve otkako se naš narod odselio. valja mi ga pogubiti . učinih po zapovijedi višoj od zakona Straže. mnogi Noldori. a dok su prila­ zili. "Čudim ti se zbog ovoga. "I odakle stižeš?" "Ja sam Tuor. zapovjed­ nik Straže. već bi i to dovoljno bilo." Zatim Tuor prozbori. bit će pogubljen ili utamničen prema sudu Straže." Nato Elemmakil pogleda Tuora u čudu. Voronwë". jer više ne bijaše u strahu. Ovo što učinih. kojemu ću ga povjeriti. "Drugačiji se lutalica vraća nego što je odlutao.

učini im se. Valja nam požuriti. "Prazni i hladni dvori Vinyamara stoje. odvrati mu Tuor. No odatle stižem. Tuor opazio širok probijen put. njihov ih za­ povjednik povede iz špilje Predstraže te zađoše. pa iako je sad jutro bilo granulo. Previsoke bijahu te moćne zidine da ih zimsko sunce nadvisi. težak se umor poput oblaka svalio na njega. prekriven kamenim pločama. dvojice pred njima i trojice za njima. jer u usporedbi s Orfalch Echorom. pa se on . zvijezde su slabašno trepe­ rile iznad gorskih vrhunaca. "Sto­ ga ću vas povesti na svjetlost koja će možda objaviti više i predati vas Čuvaru Velikih dveri. Tu su ruke samih Valara u drevnim ratovima s početka svijeta rascijepile golemo gorje. okrutni poput kopalja. Odvedi me sad onomu koji sazda te drevne dvornice. čudesno izrezbarenih i prekrivenih željeznim zakovicama. isklesanim iz stijene. sve dok blijeda svjetlost nije zasjala pred njima. gdje su dugo hodali ravnim podom. Tako su naposljetku stigli do široka luka s visokim stupovima s obiju strana. reče Elemmakil. pa Tuora i Voronwëa postaviše između visokih stražara. Dveri od drveta". te rubovi procijepa bijahu glatki kao sjekirom raskoljeni i uzdizahu se do neodredivih visina. reče Elemmakil. među koji­ ma je visjela velebna rešetka od iskrižanih drvenih greda. Studen je vjetar siktao stijenkama litica." Koliko duga bijaše ta duboka staza. Ondje se daleko u visini sterala pruga neba. Elemmakil je dotače i ona se bešumno uzdignu. Cirith Ninniach bijaše tek utor u stijeni. "Eno puta. te prođoše. Tuor vidje da stoje u dnu klanca kakva nikada još niti vidje niti si predoči u mislima. to Tuor nije mogao procije­ niti." "O tako velikim pitanjima suditi ne mogu". udaljeni ali tvrdi. "Prođoste kroz Prve dveri. dok je slijeva." Zatim izda zapovijed. ma koliko da je dugo kročio divljim planinama Sjevera. što se zavojito uspinjao i pri vrhu iščezavao u sjeni. Jer dno klanca strmo se uzdizalo prema istoku. u ravan prolaz.O TUORU I NJEGOVU DOLASKU U GONDOLIN 67 "Kazuje se kako i jest". a spram njezina duboka plavetnila stajali su crni vrhovi i nazubljeni grebeni. dok je pod njima sve bilo u tmini koju su probijale jedino blijede zrake svjetiljaka svrnutih na uspon staze. uz korito potoka. a dok je upirao pogled preda se.

njegova tamna i ulaštena stijenka treperila je pod svjetlošću bijele svjetiljke obješene iznad sredine luka. R. reče Voronwë. pročitavši mu misao. odavno bi već izdaja i mržnja ušle ovamo i uništile nas. reče Elemmakil Tuoru.68 J." "Kad bi naš zakon bio iole blaži. "Tek bi slabašno srce bolje viđanje iskalo. upravo tako". jer Druge će vam dveri donijeti olakšanje. "strancu bi se moglo učiniti da je oholost Turgonove sluge učinila bešćutnima. Dveri od kamena". Tolkien: Nedovršene pripovijesti čvrsto umotao u plašt. reče Elemmakil. katkad zavojitim obroncima. s krupnim kamenitim kulama na objema stranama. i prođoše tuda u predvorje gdje na straži stajahu mnogi oružnici odjeveni u sivo. U zidu je bio veleban luk iznad staze. a put se ne rastvori s obiju strana. "Hladno li puše vjetar iz Skrivena kraljev­ stva!" reče. reče Elemmakil. te im dopustiše da nakratko otpočinu. "Da. ubuduće će se izdašno popuniti. pod strahotnom sjenom litice. "Više nema potrebe za stražarima". To dobro znadeš". sve dok na ot­ prilike pola lige od Dveri od drveta Tuor ne vidje da im put priječi golem zid sazdan od ruba do ruba klanca. * * * . Nitko ne prozbori ni riječi. "Ali bešćutni nismo. Ovdje nema hrane." "Dobro je". katkad dugim stubištima. R. Stadoše se zakretati na nevidljivu stožeru. reče Elemmakil. Dugima se i teškim doimlju lige između Sedam dveri gladnima i umornima od puta. a stranac se ne može vratiti dverima kroz koja je prošao. "Ali dokaže li se tvoja tvrdnja." "Dovoljan je". a ondje im donesoše hranu i vino." Tako su nastavili strmim putem. ali činilo se da su ga klesari zapunili jednim jedinim moćnim kame­ nom. Uskoro se okre­ nu i vidje da samo Elemmakil hoda za njim s Voronwëom. takvu je okrepu našao u piću i hrani Noldora da je uskoro poželio nastaviti." I doista. reče Tuor. "Oskudnim se objed može učiniti". "Iz Orfalcha nema bijega ni vilenjaku ni čovjeku. Kad su se približili. te im priđe i lagano ih gurnu. "Ovdje stoje Druge dveri. sve dok im se rub ne usmjeri prema njima. reče Tuor i nastavi kako mu kazaše. a ni povratka. ali Elemmakil povede svoje štićenike u komoru pod sjevernom kulom. Izdržite stoga još malo.

crni im bijahu plaštevi i verižnjače i dugi štitovi. postavljene tako da je za onoga tko bi prilazio sredinom puta svaka od njih tvorila dio cjeline. a sječiva sjekira bila su im rumena. začudo mu se učini da kroz granje i debla neprolaznih stabala promatra blijed Mjesečev proplanak. a između dvaju unutrašnjih tornjeva bijaše postavljen željezni lik moćna orla. A dok je prolazio. Dverima od izvijena željeza. Tako se na koncu približiše Četvrtim dverima. Visok i crn bijaše taj neosvi­ jetljeni zid. a od snijega odražena svjetlost neba dopirala je bijela poput mjesečine kroza zrak prožet treperavom maglicom. Dveri od bronce: velebne dvostruke vratnice okićene brončanim štitovima i pločama. Ali dok je Tuor stajao pred dverima. zid bijaše podebeo. Opet su šutke prošli kroz dveri. pa su sada planinske kule hitro opadale prema unutrašnjim brdima. a staza je iza Željeznih dveri vodila gotovo ravno. Iz roda Sindara iz Nevrasta najvećim dijelom bijahu ti koji su držali ove dveri. Nato dođoše do iznimno naporne staze. jer sred Orfalcha strmina bijaše najveća. prešli su hrbat i srce Echoriatha. Dugi su mu hrbati bili zagrnuti bijelim snijegom. a lica im . već tri uzastopne. upravo prikaz samoga kralja Thorondora. te u predvorju iza njih ugledali još i veću postrojbu stražara u verižnjačama što su se lje­ skale poput mutne vatre. na ko­ jima bijahu izrezbareni mnogi likovi i čudni znakovi. ali svjetlost iza njih bijaše dnevna. izvijene i iskovane u obliku stabala s izvijenim korijenjem i isprepletenim granjem punim lišća i cvijeća. a dok se uspinjahu. Jer svjetlost se probijala kroz urešene rešetke dveri. Tuor ugleda gdje se najvelebnija zidina mračno koči nad njim. on opazi kako je to moguće. Jer sad su se ispeli na veliku visinu povrh nizina iz kojih su kre­ nuli. a nije imao tek jednu rešetku. pokrivene i optočene bakrom koji je nekom kovačkom vještinom još blistao i plamenim sjajem odražavao zrake crvenih svjetiljaka poredanih poput baklji duž zida. Sada su prošli kroz redove Željezne straže koja je stajala iza Dveri. Na zidu iznad njihova nadboja stajale su tri četvrtaste kule. a u njemu bijahu smještene Treće dveri. Četiri željezne kule stajahu na njemu. a klanac se proširio i litice su mu postale manje strme. Štoviše.O TUORU I NJEGOVU DOLASKU U GONDOLIN 69 Nakon kratka hoda stigoše do zida još većeg i jačeg od prijašnjih. kao da slijeće na neku goru iz zračnih visina.

U tekstu "Cirion i Eorl" cvijet dobiva još jedno vilenjačko ime. po stotinu sa svake strane. gdje je poput zvjezdica cvao bijeli uilos. Tuor pokraj puta uoči tratinu. R. Tada je Elemmakil pošao pred njima pa su izašli za njim na blijedu svjetlost. povrh središnje kugle. U predvorju iza njih postrojeno je bilo tri stotine streli­ čara s dugim lukovima. sazdane od srebra i biserja iz Nevrasta u oblicima Mjeseca. ali riječ se nalazi i u pojmu Amon Uilos. s cvjetovima načinjenim od velikih bisera iz Balara. sindarinskom prijevodu kvenijskoga imena Oiolossë ("Vječno snježnobijela". zrakasti. poput zlaćanih očiju. stajali su streličari u srebrnim verižnjačama i kaci­ gama s bijelim krestama. 347).) Vilenjačko ime uilos zatječe se jedino u ovome odlomku. jer ih se velik broj nalazio u plićacima oko Balarskog otoka. cvijet spomenka 27 što ne zna za godišnja doba i ne vene. postavljeni sred grbova od granata i topaza i žutih dijamanata. A same su Dveri resili zlatni diskovi. a grudobran mu je tvorila srebrna ograda između pet veli­ kih mramornih kugli. ali nad Dverima je. s cvjetovima izrađenim od topaza u dugim grozdovima na tankim zlatnim lancima. bile su uvelike slične Dverima od srebra. u obličju Sunca.70 J. odnosno "spomenak". a medu bijelim zvjezdicama uilosa rastvarali su se mnogi cvjetići. R. kočio lik Laurelina. dok se na sredini. bijelu stazu što je tekla ravno prema Šestim dverima. a kugle i grudobran rumeno zlato. ondje je stajalo mnoštvo streličara u bijelim odorama. niska i široka. Tolkien: Nedovršene pripovijesti zastiraše štitnici u obliku orlovih kljunova. kugala je pak bilo šest. u široku predvorju popločenom mramorom. Zidina Petih dveri bila je sazdana od bijela mramora.28 A iza Dveri. kako su išli. Tako su stigli do Zlatnih dveri. izrađen od srebra i malahita. stajao lik Bijeloga stabla Telperiona. zelenim i bijelim. osim što im je zidinu gradio žut mramor. pa izbiše na dugu. travnjak se širio. svrh zlatne piramide. "jer cvjetaju u svako godišnje doba i rastu tamo gdje počivaju mrtvi ljudi". a verižnjače im bijahu pozlaćene. U Silmarillionu se na str. (Dvije kule III 6. te tako u čudu i laknula srca on stiže do Dveri od srebra. Dveri su imale oblik triju četvrtina kruga." 28 . Sunčeva drveta. 98 navodi da je Thingol nagradio patuljke iz Belegosta mnogim biserjem: "Ove mu je dao Círdan. a koje je Gandalf imenovao na jeziku Rohirrimâ (kako ga se prevodi na staroengleski) simbelmynë. dok su im 27 Radilo se o cvjetovima koji su izdašno cvali po grobnim humcima rohanskih kraljeva podno Edorasa. Tada Elemmakil povede Tuora i Voronwëa kroz njihove mukle redove. alfirin (str. zadnjih od onih drevnih Turgonovih dveri što bijahu sazdane prije Nirnaetha. Manwëova gora).

već s obje strane dvije vrlo visoke. do Dveri od čelika što ih Maeglin nakon povratka iz Nirnaetha izradi preko široka ulaza u Orfalch Echor. Sedam silnih čelič­ nih stupova u njoj bijaše. koje su zapravo bile tisuću kristalnih zakovica. A Elemmakil nastavi dalje. visinom i opsegom sličnih snažnim mla­ dim stablima. ali pred onima iz sjeverne kule stiže jedan na bijelome konju. zasljepljujuća svjetlost. već hladno i bijelo svjetluca. a u svakom razmaku sedam puta po sedam okomitih čeličnih šipki. pa on rukom zakloni oči i stade u mjestu. u napadu na grad. u to vrijeme Čuvar Velikih dveri. izuzev snjegova na vrhu. medu stupovima stajaše sedam poprečnih greda od čelika. koji je pritom umorio i njega. Sada je sunce obasjavalo ostatak staze. te kao onaj koji je umorio Gothmoga. . on zasvjetluca kao da je orošen kapljicama kiše. Nato smjesta iz kula izjahaše konjanici. on pak udari jednu gredu. okru­ gle kule pune prozora. uzdizaše veleban lik Turgonove kraljev­ ske kacige. ali kad joj se približi. oglasivši se mnoštvom jasnih. on sjaše i zaputi se korakom pre­ ma njima. nazvanih Veliki­ ma. Ali posred njih se. a Elemmakil se požuri dalje. kroz procijepe između greda u njoj dopre. A ma kako da je uzvišen i plemenit bio Elemmakil. Zidine ondje ne stajahu. iako im vrh tvorahu opaki šiljci što se tanjiše u oštre igle. s glavama sličnim širokim vršcima kopalja. Ni dveri ni vrata Tuor ne vidje u toj moćnoj živici od čelika. kneza Balroga. a ograda jeknu poput harfe s mnogo žica. a kad njegov paž preuze štit. optočene dijamantima. su­ glasnih nota što odjeknuše od kule do kule. jer put je bio kratak do Sedmih dveri. u stravi i čudu.29 Odora mu sva bijaše od srebra. veliki okrugli štitovi bijahu im rumeni poput plamena. Gospodar Vrela. a na blistavoj mu se kacigi kočio šiljak od čelika s vrhom od dijamanta. veći je i vladarskiji likom bio Ecthelion. 29 Ecthelion od Vrela spominje se u Silmarillionu kao jedan od Turgonovih kapetana koji su čuvali krila gondolinske vojske pri povlačenju niz Sirion iz Nirnaeth Arnoediada. no nikakve mu se dveri ne otvoriše na dodir. Krune Skrivenoga kraljevstva. dok se između kula protezaše moćna ograda od čelika što ne hrđa. iznad srednjega i najvećega stupa. kako mu se učini. jer zidine brda postadoše s obje strane niske i zelene.O TUORU I NJEGOVU DOLASKU U GONDOLIN 71 iz kaciga izbijale visoke zlatne peruške. što se u sedam katova sužavahu do tornjića od blistava čelika.

izuzev na vrata smrti. Znaj stoga da nijedan stranac koji njima prođe više nikada izaći neće. ali koji kao da pripada nekome tko doziva izdaleka. bilo ih je iz svake od sedam vrsta sa Sedam dveri. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Elemmakil ga pozdravi i reče: "Ovamo dovedoh Voronwëa Aranwiona. poput kreste siva morskog vala što se obara na kopno. ali njihovi su zapovjednici i glavari sjedili na konjima. priđe ogradi i položi na nju ruke. te mu se vršak visoke kapuljače nadvija nad kacigu vilenjačkoga vladara. Gospodaru Vrela. jer pred njim je napokon stajalo viđenje za kojim je žudio u snovima punim čežnje.72 J." "Ne govori zloguko! Prođe li glasnik Gospodara Voda kroz ta vrata. I taj ga prizor toliko opčini da dugo nije mogao pogledati ništa drugo. kao da to netko drugi zbori njegovim ustima. kao da to u sivoj sjeni Tuorova plašta promatra neka daleka viđenja. a koji traži da izađe pred Kralja. a dveri se s obje strane stupa Krune otvoriše prema unutra. Ali Ecthelion upre bistar pogled u Tuora. R. čudeći se njegovim riječima i njegovu glasu. Tako je stajao bez ijedne riječi. . a Voronwëu se učini da ma­ glica obavija Tuora i da se uzvisio rastom. s njega spade plašt i on se ukaza pred njima u moćnoj odori iz Nevrasta. ali on se čvršće umota u svoj plašt i ne reče ništa. premda umnogome ispravljan rukopis. ovdje je i stranac kojega on dovede amo. Šutke mu s obiju strana stajahu ratnici iz vojske Gondolina. Neko je vrijeme Ecthelion samo šutke promatrao Tuora. I baš dok su u čudu gledali Tuora. odakle je pucao pogled na dolinu preko puta. dok je ostatak teksta na brzinu zapisan rukom na komad papira. pošutje i ozbiljno progovori ovim riječima:30 "Stigao si do Zadnjih dveri. a udivljenje mu je polako prožimalo lice. promatrajući ga." Tada se Ecthelion okrenu Tuoru. koji se iz Balara vraća. A Voronwëu se učini da čuje veleban glas. No Tuoru se učini da tek sluša svoje riječi. ne priječi put glasniku Gospodara Voda!" Nato Voronwë i svi koji su stajali oko njih pogledaše opet osupnu­ to Tuora. Zatim se nakloni. onda će svi koji ovdje žive poći za njim. te ugleda blistavi Gondolin sred bijela snijega. bijelim i sivim. A mnogo ih 30 Na ovome mjestu prestaje pažljivo ispisan. Tada Tuor prođe njima i izbi na visok travnjak. R.

Dovedeni su konji (za Tuora zelenko). . Elenwë. 72): uvijek se naziva Skrivenim kraljevstvom ili Skrivenim gradom. "najveći među svom Djecom Svijeta. ili čak vidio.) Ecthelion je izdao zapovijedi za davanje znaka te su se oglasile trublje s kula Velikih dveri. Nakon stanke. stubišta što vodi do njegova visokog podija i ve­ lebnih dveri. ili kad Tuor prvi put ugleda Idril ili u nekom ranijem trenutku. vrlo malo žena. primorane na težak rad od djetinjstva. Druge nevezane bilješke nagovješćuju da se tu trebao naći opis Gondolina kako ga je izdaleka vidio Tuor. da će biti objašnjeno zašto ne postoji kraljica Gondolina. daje on u životu upoznao.O TUORU I NJEGOVU DOLASKU U GONDOLIN 73 je ondje bilo koji su vidjeli kako sâm Turgon postavlja te predmete na zid iza Visoke stolice u Vinyamaru. a Tuor bi izgovorio Ulmovu poruku ili "tako da svi čuju" ili "u vijećnici". Kraljevu kćer. te da će se istaknuti. izuzev Thingola". i bez sumnje namjerno. Trebao je uslijediti opis Gondolina. (Vrijedno je pozornosti. Lindonu i Lothlórienu ne navode na zaključak. gdje sjedi desno. s bijelim i zlatnim mačem u toku od bjelokosti (slonovače) i izrazio dobrodošlicu Tuoru. da će Ulmov plašt iščeznuti kada Tuor izgovori poruku za Turgona. iako ga i ne poriču."31 31 Pripovijedanje na ovome mjestu napokon prestaje. te su odjahali u Gondolin. pa preostaje samo nekoliko na brzinu zapisanih naputaka za daljnji tijek priče: Tuor je upitao kako se Grad zove i saznao njegovih sedam imena. te Trga Vrela. davno prije stradala pri prijelazu Fingolfinove vojske preko Helcaraxëa (Silmarillion. a čak je i ime Huorova sina. Većina žena i sva djeca iz Annaelove družbe u Mithrimu bila su poslana daleko na jug. a također daje žena Turgonova. Tada Ecthelion napokon kaza: "Daljnjih nam dokaza sad više ne treba. začuli su daleki odgovor glasova trublji s gradskih zidina. manje bitno od ove jasne istine. prema kojima je osjećao tek samilost. koje su se prema njemu ponašale kao prema zvijeri. što nam ga dade. Tuor je vidio samo ohole i barbarske žene Istočnjaka. 195-1%). Vidjelo bi se Maeglina gdje stoji desno od prijestolja. kao sužanj. ili nesretne ropkinje. humaka (ova riječ nije sasvim čitljiva) s mallornima. brezama i zimzelenim stablima. 96). da su ta stabla rasla u Gondolinu u Starim danima (vidi str. da se ime Gondolin ni jedan jedini put ne spo­ minje u tekstu sve do samoga kraja (str. odjeknuvši u brdima. te Idril. Zatim bi se pojavio sâm Turgon. Može se zamijetiti da kasnija spominjanja mallorna u Numenoru. da on od samoga Ulma stiže. str. Kraljeve kule nad arkadom stupova i Fingolfinova barjaka.

ali rastom niži od ostalih ljudi svojega roda. naočita lica i zlaćanih vlasi. a na istoj se svadbi njegov sin Galdor Visoki oženio Hareth. Bregolasova sina. iz Bëorove kuće. dok mu je volja bila vrlo izdržljiva. ali ćud joj je bila . Među ljudima sa Sjevera bio je najupućeniji u nakane Noldora. te su se u mladosti rijetko kad rastajala.74 J. Halmirova sina. Húrin se oženio Morwen. poglavara ljudi iz Brethila. a i hitar u trku. Húrin bi prvi stigao na cilj. Galdor i Hareth imali su dva sina. Húrin je bio tri godine stariji. a zbog sjajnih očiju i ljepote lica ljudi su je prozvali Eledhwen. snažna tijela i jare ćudi. Braća su se vrlo voljela. kćeri Baragunda. Do isteka svojih dana živio je pod vrhovnom vlašću Fingolfina. Húrina i Huora. R. ali u svemu ostalome bio je poput djeda mu Hadora. vilin-krasna. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Narn i Chîn Húrin Priča o Húrinovoj djeci TÚRINOVO DJETINJSTVO Hador Zlatokosi bio je glavar Edaina. Morwen bijaše tamnokosa i visoka. Ali jara je u njemu postojano plamtjela. R. budući da je jednakom snagom trčao na kraju staze kao i na početku. najviši među Edainima izuzev tek vlastita sina Tuora. bila je time u bliskome rodu s Berenom Jednorukim. koji mu je dao široke zemlje u onom predjelu Hithluma što se zvao Dor-lómin. ali ako bi utrka bila duga i teška. Halmirovom kćeri. Brat mu je Huor bio visok. omiljen među Eldarima. Njegova kći Glóredhel udala se za Haldira. to je naslijedio od majčina naroda.

NARN I CHÎN H Ú R I N 75 pomalo stroga i uznosita. dok su neki kazivali da Beren i Lúthien još žive. Morwen je Húrinu na svijet donijela i kćer. Bregolasova sina. Ali oni mudriji i dalje su bili nespokojni. jer utekla je kao izgnanica u Dor-lómin iz Dorthoniona. kakvo ne slute ni vilenjaci ni ljudi".do te mjere blisko da mu je tek inačica. A ujesen te godine. naišao je Na ovome mjestu u tekstu Narna slijedi odlomak koji opisuje kratak boravak Húrina i Huora u Gondolinu. Nato su neki počeli spominjati predstojeće pobjede. Teška joj sudba dade da se rodi u takvim vremenima. 170-172. jer bila je nježna srca i nije voljela ni lov ni rat.1 U godinama nakon Dagor Bragollacha i Fingolfinove pogibije pro­ dubila se sjenka straha od Morgotha. satjerati Morgotha pod zemlju i zapečatiti Vrata Angbanda. kazivaše. te ga ovdje ne ponav­ ljam. a orci su bili istjerani iz Belerianda. koju su nazvali Urwen. sestričnom Morweninom. i više ga nikad nije vidjela. Priča se može pročitati u Silmarillionu na str. "Navijek će se neko novo zlo začeti u Angbandu. a voljela je i pjevati i sastavljati pjesme. . Te su godine i velika Maedhrosova vijećanja bila pri kraju. jer među njima su se pronijeli glasi o djelima Berena i Lúthien. Túrin je bilo ime najstarijega djeteta Húrina i Morwen. Ljubav je darivala drveću i divljem cvijeću. dok je oživjela snaga Eldara i Edaina obuz­ dala Morgothovo napredovanje. ali imenom Lalaith. ili da su se vratili iz Mrtvih. i uzvrat za Bitku Bragollach. Dva je mjeseca tek bila u braku s Huorom kad je on s bratom otišao u Nirnaeth Arnoediad. Vrlo se blisko temelji na priči koju prenosi jedan od "sastavnih tekstova" Silmarilliona . što znači Smijeh. Huor se oženio Rían. Ali ljeta četiri stotine šezdeset i devetoga od povratka Noldora u Međuzemlje oživjela je opet nada među vilenjacima i ljudima. te o sramoćenju Morgotha na samome prijestolju Angbanda. Tuga Bëorove kuće tištala joj je srce. kada će Maedhros povesti objedinjene vojske u boj. nakon propasti Bragollacha. iz straha da Maedhros ne otkrije prerano svoju rastuću snagu i time Morgothu dade dovolj­ no vremena da odluči kako mu se oduprijeti. Thingolovu kćer. ona je bila kći Belegunda. rođena one godine kad je Beren stigao u Doriath i našao Lúthien Tinúviel. u odgovor na njihove riječi. zvali su je svi oni koji su je upoznali za njezina kratka života.

jer bilo mu je draže bdjeti nad njom tako da ga ona ne vidi i promatrati je dok šeta tratinama ili pod krošnjama. i mnogi su se razboljeli i umrli koncem te godine u sjevernim zemljama na granici s Anfauglithom. pa je znao biti prijek i ljutit. koja je čuvala istočne gra­ nice Hithluma. blistajući u srebru i bjelini. a nje­ gova je sestra Urwen navršila treću početkom proljeća. jer bio je neveseo. No hitro bi se znao i sažaliti. a kad bi se vratio. a obećavao je i da će imati ćud sličnu njezinoj. a srca su im se radovala dok je bila među njima. jer Morwen je prema drugima bila stroga kao i prema sebi. ali rijetko se igrao s njom. kad je kralj Fingon s mnogim velmožama projahao Dor-lóminom i prešao most na Nen Lalaithu. U to je doba svu toplinu srca darivao svojoj sestrici Lalaith. možda. Jer nikad još nije vidio vilenjačko dijete. ali oca je rijetko viđao. sinu Húrinovu. R. . pa je po njemu sav živalj u kućanstvu prozvao dijete Lalaith. i pjeva one pjesme što su ih djeca Edaina ispjevala nekoć davno. "ali kraćega je vijeka. svojim je brzim govorom. doskočica i nejasnoća. Túrin je teško zaboravljao nepravdu ili porugu. Niti jedan Elda u to vrijeme nije nastavao zemlje njegova oca. i to mahom djeca ili propupala mladež u kućama ljudi." reče Húrin svojoj Mor­ wen. "Krasna kao vilenjačko dijete je Lalaith. Nazvali su ga Zao dah. Bio je tamnokos poput svo­ je majke. pa ih je vidio tek je­ dan jedini put. R. dok im je jezik vilenjaka još bio svjež na usnama. U to je doba Túrinu. jer mu se obraćala izravno i jasno. jer Húrin je počesto izbivao s Fingonovom vojskom.76 J. ili draža. Volio je majku. iako je rano progovorio i uvijek se doi­ mao starijim od svoje dobi. jao! a stoga i krasnija." A kad je Túrin čuo te riječi. ali nije ih uspio shvatiti. a bol i tuga živih stvorova mogli su ga ganuti do suza. Ali Túrina nisu voljeli tako kao nju. a i time je bio sličan ocu. zamislio se nad njima. a smijeh sličan veselome zvuku potočića što je zvonko padao s brda pokraj zidova kuće njezina oca. bilo tek pet godina. Kosa joj je bila poput žutih ljiljana u travi dok je trčala poljima. ali jara njegova oca plamtjela je i u njemu. zbunjivao Túrina i donosio mu nespokoj. punim neznanih riječi. Tolkien: Nedovršene pripovijesti opak vjetar sa Sjevera pod olovnim nebom. a zborio je rijetko. Zvao se Nen Lalaith. jer bio je kužan.

Tek se jednom prijatelju povjerio u to doba i ispričao mu o svome jadu i praznini kuće. Tada bi mu se Sador nasmiješio. "Daruj široke ruke. pa se latio harfe i nakanio spjevati tužaljku. "Ali ti si živ. izašao iz kuće i podigao ruku prema Sjeveru. Taj se prijatelj zvao Sador. te za njega rezbario obličja ljudi i zvijeri. kriknuvši: "Mračitelju Međuzemlja. Nekoć je bio šumljak. da te bar mogu vidjeti licem u lice.NARN I CHÎN HÚRIN 77 Ali prije isteka godine pokazala se istina u riječima njegova oca. ali i rekao da vrati darove gdje im je mjesto. jer ga je dobio iz sažaljenja. jer takva mu je bila sudbina i tako je snažan život u sebi nosio. a sakata mu se noga sparušila. ali Túrina su naj­ više radovale Sadorove pripovijesti. da mu poštedi nogu. taj nadimak Sadoru ipak nije bio mrzak. . a katkad bi mu potajice odnio i neku alatku ili ko­ mad drveta na koje drugi ne bi pazili. Túrin joj reče: "Više nisam bolestan i želio bih vidjeti Urwen. a živ je i Neprijatelj koji nam ovo učini. od­ govori mu ona. A kad je ozdravio. Ali vidarica mu je odgovorila: "Ne spominji više Lalaith. jer ovaj je bio mladić u danima Bragollacha. iako pred Morwen više nijednom nije izgovorio ime svoje sestrice. zbog zle sreće ili nespretna vitlanja sjekirom sâm je sebi odsjekao desno stopalo. a smijeh je uminuo u ovoj kući". a ne iz prezira. ako bi pomislio da bi njegovu prijatelju to moglo dobro doći. ali glase o svojoj sestri Urwen morat ćeš zatražiti od majke. a Túrin se razbolio i dugo ostao ležati u groznici i mračnu snu. upitao je za Lalaith. a bio je podvornik u Húrinovoj službi. jer Zao dah stigao je u Dor-lómin. i pozlijediti te kao što te moj gospodar Fingolfin pozlijedio!" Ali Túrin je u noćnoj osami gorko plakao. Sador je. kazao bi. pa je slomio harfu. sine Húrinov. Túrin ga je zvao Labadal. ali nije mogao. Djetetovu je dobrotu nagrađivao koliko je mogao. ali daruj samo svoje". a Túrin mu ju donosio što treba." A kad mu je Morwen došla. bio je hrom i malo je tko mario za njega. kao prilično vješt drvodjelja. sine Morwenin. Ali Húrin je otvoreno žalovao. jer svoju je tugu dočekala šutnjom i hladnim srcem." Nije ga pokušala utješiti više nego samu sebe. izrađivao ili popravljao sitne predmete za kućanstvo u pratećim zdanjima na imanju. što znači "Skočinog". a sad mu se milio spomen na kratke dane svoje pune muževnosti prije sakaćenja. ali zašto više ne smijem reći Lalaith?" "Zato što je Urwen umrla.

kažu. Za njim satjerasmo orke u pijesak. oni se mogu izliječiti.78 J. Tolkien: Nedovršene pripovijesti "Bijaše to velebna bitka. pa dospjesmo tek ponijeti odar staroga poglavara Hadora. reče Sador. "jer u prvoj mladosti djeca ljudi i vile­ njaka izgledaju vrlo srodno. A jednog dana Túrin reče: "Je li Lalaith uistinu bila kao vilenjačko dijete. takova nam je sudbina. jer onaj koji bježi od svojega straha možda još otkrije da mu je tek prečacem pošao u susret. jer šuplja ljeta što uslijediše razaznaju se po malo čemu." Tako je Sador zborio Túrinu dok je ovaj rastao. ili to barem ja ne znam. nesreća pak mnogima donese smrt još i prije. kako neki kažu. A ondje zadobih svoju ranu. Ali ljudska hitrije rastu." Nato ga Túrin upita: "Što je to sudbina?" "Što se sudbine ljudi tiče. S nama nije tako. R. a Túrin je stao postavljati mnoga pitanja na koja je Sadoru teško bilo odgovoriti. Pozvaše me s mo­ jih šumskih zadaća u nuždi te godine. Od ozljeda i jada što bi nas ljude usmrtili." "Znači da se Lalaith neće vratiti?" reče Túrin. pričalo se. ali ne bijah u Bragollachu. a ja vidjeh gdje njegovu ovlast i njegovo zapovjedništvo preuzima tvoj otac. "valja ti upitati mudrije od Labadala. opet se vrate. Mač mu se u ruci žario od jare što je plamsala u njemu. "Ali ne zna se kamo je otišla." reče Sador. sine Húrinov. R. iako je tek netom bio stasao. a oni se od toga dana ne usudiše više pomoliti na vidiku tih zidina. a tada ondje u Kraljevo ime zapovijedaše Galdor. Jer stigosmo prekasno. a mladost im brzo prođe. a čak i kad im tijela nastradaju. Nakon toga postadoh vojnik i duge go­ dine provedoh u Eithel Sirionu. Ali mi se." . Ali jao! ljubav prema bici u meni tad minu. štono pade u obrani kralja Fingolfina. tvojega oca otac. gdje bih možda časnije zadobio tu ranu. što je svima bjelodano. pa me otpustiše da se vratim u šume za kojima čeznuh. osim tek od ljute rane. velikoj utvrdi vilenjačkih kraljeva. jer nagledah se prolivene krvi i rana. Ali vilenjaci se ne umaraju. kako reče moj otac? I na što je mislio kad je kazao da je kraćega vijeka?" "Baš je bila." reče Sador. barem mi se tako danas čini. brzo umorimo i umremo. "Kamo je ona otišla?" "Neće se vratiti". U Eithel Sirionu bijah kad ga Crni kralj napade. jer je držao da ga je bliži rod tomu trebao podučiti. On pogibe u tom napadu. a i ne umiru.

"Krasan je to puk i čudesan. te uzdahnu. barem. reče Sador. ali tek ćeš rijetko i tek rijetkima otkriti što se u njemu krije. "istinu što se barem nekih od nas tiče. ili buknemo prebrzim plamenom. Ni imena im se ne pamte. Moj otac nije u strahu. Za nama je mrak. ako je ne možeš ostvariti. to Labadal pogoditi ne može. a ni ja neću biti. poput svoje majke." "Jesu li bili u strahu?" upita Túrin. "Možda smo to u strahu utekli od Mraka. iz kojega tek rijetke pripo­ vijesti izađoše. naučiti od njih". a resi ga moć nad srcima ljudi. a zatim ga samo zatekli ovdje pred sobom. Spram njihove svjetlosti mi potamnimo." "Ali moj ih otac ljubi. Jer oni su već svojim znanjem drevni. te time postali ple­ menitiji narod." "Više nismo u strahu. sve i da je vrlo daleko. Pa ipak." reče Túrin. trpimo kletvu opakoga Kralja. reče Sador. "i nije sretan bez njih. biti u strahu. Otići ću za vojnika nekom vilenjačkom kralju čim za to stasam." Nato Túrin reče: "Možda je bolje ne kazati što ti je želja. kad više nismo imali kamo dalje. Tada bi se Lalaith mogla vratiti." reče Túrin. a sudbina to teže nalegne na nas. a ja bih je ovdje čekao. u bijegu od tko zna čega.' Ali naglas kaza ovo: "Sine Húrina i Morwen. možda. doli u More." odgovori mu Sador.NARN I CHÎN H Ú R I N 79 "Je li oduvijek tako? Ili to." "Istinu zbori. Očevi naših otaca možda su mogli štošta kazati. ali to ničim neću do znanja dati. te pomisli: 'Tuga je brus tvrdoga duha. Gorje stoji između nas i života iz kojega su došli. kao što si i ti. "bar ne svi mi." Tada se Sadoru učini da Túrinove oči ne gledaju djetinjim pogle­ dom. Kaže da smo od njih naučili gotovo sve što znamo. Labadale. a kaže i da su oni ljudi koji odnedavna stižu preko Gorja jedva išta bolji od orka. a s uzvisina je lako pasti na dno. "Možda je tako". priprostijoj navadi. a k tomu su i ponosni i istrajni." . ili ću. Ali ja bih želio. katkad pomislim da bi nam bilo možda bolje da ih nismo ni upoznali. Labadale. da sam eldarskoga soja. već da smo tek nastavili po nekoj svojoj. ali ništa kazali nisu." "Štošta ćeš još. sličnu Zlu dahu?" "Nije mi znano. Ali uspon je bolan. možda. kako će biti s tvojim srcem.

a ja ću za tobom.80 J. "pa Mrak jednom mora uteći od njihovih lica. "Oni vidješe Svjetlost na Zapadu. "Ali. a ako je tako. Morwen Eledhwen. ali do Túrina nisu doprli. nešto ga je svejedno ti­ štalo." Morwen mu nije proturječila. kako da čak i Starija djeca nadvladaju Moćnike?" Ni sjenka takve sumnje nije se vidjela na Húrinu Thalionu. a mi živimo najbliže Neprijatelju. Ali i njezin je rod znao vilin-predanja. Tolkien: Nedovršene pripovijesti * * * Túrinu se tada bližio osmi rođendan. jer činilo mu se da nijedna sila u Međuzemlju ne može svrgnuti moć i sjaj Eldara. Ovo će biti silan udarac. reče Húrin." "Oduvijek je tako". Kratki su životi ljudi. odgovori ona. neću ti reći: Ne boj se! Jer ti se bojiš onoga čega se bojati valja. te što bi moglo biti pođe li po dobru. Ali ako i pođe po zlu. pa je za se rekla: "Ipak. i pronaći ću te. čak i u vrijeme mira." . a ne dvojba". pa jedna strana mora pasti niže nego što sada stoji. sve i ako budem morao pretražiti cio Beleriand. jer miliji se ishod uz Húrina navijek činio izglednijim. u mjesecu gwaeronu prema ra­ čunanju Edainâ. no jednog se jutra u proljeće te godine on probudi iz nemirna sna. one godine koja se zaboraviti ne može. "Ali onaj koji gleda preda se mora uočiti ovo: ništa neće ostati kako je bilo. a uvečer iznenada reče: "Kad me pozovu. nisu li napustili Svjetlost. Srce mu je sokolila nada. a u njima štošta pođe po zlu. često je razgovarao s njom o tome što kane Vilin-kraljevi. i zar im ona nije sada zapriječena? Može biti da Gospodari Zapada više ne mare za njih. R. a kako je Húrin dobro poznavao Morweninu hrabrost i suzdržan jezik." reče. tada će za Edaine nužno poći po zlu. pa jedva da je strahovao za ishod bitke. Ali reći ću ti: Ne čekaj! Vratit ću ti se kako već mogu. tebi ću na čuvanje ostaviti nasljednika Hadorove kuće. a što pođe li po zlu. te tog dana njegovu vedrinu zastre oblak. R. a strah te ne tjera u očaj. što li to pod tvojim rije­ čima leži?" "Razboritost. i jedino toga. ali ne čekaj! Pođi na jug što hitrije možeš. Budu li Vilin-kraljevi ti koji padnu. Među star­ ješinama već su kolali glasi o veliku zboru i okupljanju pod oružjem.

a ni neću: nije mi znano gdje stoji. ali ne sumnjaj u njihovu srča­ nost". bilo uz mnogo­ brojne?" Nato Húrin neko vrijeme šutke porazmisli.NARN I CHÎN H Ú R I N 81 "Širok je Beleriand. a prijatelji te ne žele. reče Húrin. jer ako Turgon ne izađe u rat (a o tome se ni glasa nije čulo. "Možda je tako". "morat ću sama donijeti odluku. Ali sada ti istinu zborim. reče. a duh mi na spomen Doriatha obuzima neka ne­ znana sjenka. reče Morwen. baš kao i moj otac." "Na spomen Brethila i moje se srce zatamni". "Ta gdje drugdje ima nade?" "O Gondolinu ne zboriš". reče Húrin. "Znaš za rod moje majke u Brethilu"." "Srce mi nije sklono Thingolu"." "Stigne li doista tako zlo vrijeme. a Bëorovu kuću s prezirom u Doriathu primiti neće. jer to ime nikada s mojih usana sišlo nije". u kakve će li se rupe zavući maleni Halethin narod?" "Malo ih je i ne znaju baš mnogo. bilo uz malobrojne. na svoju sramotu. kakve li nam pomoći može biti od ljudi?" reče Morwen. Bijah ondje. . a u njemu za prognanike doma nema". "Ali osim ako me sâm Turgon ne odriješi prisege. reče Húrin. Ali sve i da ti kažem. u najboljem bi slučaju stigla tek pred zatvorene dveri. te reče: "Evo nas gdje sjedi­ mo u raspravi o nečemu izvan svog dosega. i tomu se ne nadamo). "To je tridesetak liga odavde. "Ne. ako u tvome rodu nema nade. bijaše Bregorov unuk. reče Húrin. mjereno letom orla. Nisam li ja sada u srodstvu s kraljem? Jer Beren. o sjenama što stižu iz sna. Padne li i ve­ lika Hadorova kuća. Barahirov sin. "Bëorova je kuća pala. reče Morwen. zaludu bi stoga tragala. koju dosad ne povjerih nikome drugom. nitko neće onamo ući. Húrin se odjednom glasno nasmija. "On ne želi pomoći kralju Fingonu. čini mi se". "Kamo da uteknem. reče Morwen. Od svih crta obrane posljednji će pasti Melianin pojas. "Pa ipak. i to nagađaš blisko." "Onda." "Ali nagađaš. držim." reče Morwen. ne smijem svoja nagađanja povjeriti čak ni tebi. reče Morwen. točni su glasi koje si čula. a meni sada misli prema Doriathu teku.

oštrica od vilenjačkoga čelika." Tada Túrin istrča kroz vrata i otiđe odande sam. Húrin sinu na dar dade nož vilenjačke izrade. Postupi stoga kako ti srce nalaže. tad sve počiva na tvojoj hrabrosti i tvojim odlukama. Túrine. R.82 J. i učini mu se da mu otac i majka stoje uz uzglavlje i promatraju ga pri svjetlosti svijeća u svojim ru­ kama. ali prisjećao se i drugih riječi: daruj široke ruke. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Neće sve poći baš dotle po zlu. ali pođe li. Ali samo mudro! Ljuta je to oštrica. A onda će se mnogi. Ponavljao je u sebi očeve riječi. Ne učinih ništa ravno tvome daru. niti se nadam učiniti išta bolje u danima što mi preostahu. presjeći će sve što poželiš. ali samo postupi žurno. sa srebrno-crnim drškom i tokom. ali daruj samo svoje. usko­ ro ćeš i na vlastitim nogama toliki biti. ali učinit ću koliko mogu. Kad osvanu Túrinov rođendan. naš će sin tada baštiniti mnogo toga. a u srcu mu bijaše toplo kao da ga grije sunce što obasjava hladnu zemlju i budi rast. ali lica im nije mogao vidjeti. iz ma čije ruke. poljubi ga i reče: "Već me nadvisuješ. pa mu reče: "Nasljedniče Hadorove kuće. Stoga mu ozbiljno kaza: "Velikodušna si roda. jer dobro je znao da je sâm Túrin toga dana dobio taj nož. te ga upita nije li ga se prepao zbog očeva upozorenja." Te se noći Túrin prenu iz sna. jer tanak je poput vlasi. sine Morwenin. rođendan mi je. a čelik služi tek onima koji njime vitlati mogu. uplašiti tvoje oštrice. baš onakva kakav ti treba. Tvoju će ruku posjeći jednako rado kao i ma što drugo." A kad Sador izvadi nož iz toka. A Túrin mu odgovori: "Ne. evo dara za današnji dan. Dugo mi već nedostaje njegov dodir. vilenjački kraljevi čvrsto tada kane vratiti sva lena Bëorove kuće njegovim nasljedni­ cima. Evo noža. nož dadoh Sadoru drvodjelji. možda." Húrin uskoro opazi da Túrin ne nosi nož. rođendan nasljednika Hadorove kuće! I evo dara za te u znak toga dana. ali ljudi velikom uvredom smatrahu odbiti svo­ jevoljno poklonjen dar. Ode on tako do Sadora i doviknu mu: "Labadale. sine Húrinov. R. A ostvare li se naše nakane. reče: "Ovo je doista pravi dar. nasljednik Hadorove kuće." ." Pa posjednu Túrina na stol." Nato se Sador potišti.

" Tada Húrin reče: "Sva si tri dara mogao dati." "Ali sada ti valja čekati drugu oštricu". svih pod punim oružjem." Svejedno. već ljubim Sadora. Svanu tako vedro jutro u mjesecu lothronu kad Túrina iznenada probudiše trublje. a još će se mnogi putem pridružiti poglavaru Dor-lómina. Tada se Morwen rasta od Húrina bez suza. jer bili su tvoji: ljubav i milost. Znajmo da će nam usred iduće zime slavlje veselije biti no svih dosadašnjih ljeta. bratom njegova oca. reče Húrin. te su mu tako povjerili izradu velike stolice na kojoj će glavar sjediti u dvornici. i Túrin sazna da oni danas polaze za Barad Eithel. svjetlo! Bježi.NARN I CHÎN H Ú R I N 83 "Prezireš li onda dar rođena oca?" reče Morwen. ali bili su pozvani svi muževi s njegovih zemalja. pa se smilovah nad njime. tako i ono što ima tek biti. kao za rat. jer mnogo vremena gubi na nepotrebne tričarije. a Túrin i njoj opet odgovori: "Ne. pješaka i konjanika. Neki su već bili otišli s Huorom. Gospo Dor-lómina. obraćao se ljudima i davao im zapovijedi. Tu je stajao i Húrin. "Sâm se osa­ katio jer je nevješt. a takova će se rana možda teže podnijeti nego da je dušmansko djelo. Túrine. To bijahu Húrinovi stražari i ljudi iz kućanstva. "I poštena ruka i valjano srce mogu zasjeći pogrešno." "Pa ipak. mraku! . Túrin je uočio da su nakon toga prema Sadoru bili ljubazniji. a za njom će granuti neustrašivo proljeće!" Te podiže Túrina na rame i viknu vojnicima: "Nek nasljednik Hadorove kuće vidi svjetlost vaših mačeva!" I sunce zablista na pedeset oštrica kad kao jedna iskočiše." A Húrin joj odgovori: "Sretno mi ostaj." "No teško da ih Sador zaslužuje". reče Morwen. "Tako da dar bude istinski dar. čiju ćeš cijenu sam platiti. te pod njegovim barjakom poći na veliki Kraljev zbor. imaj milosti za njega". a nož ponajmanje. samo mu reče: "Čuvat ću ono što mi ostavljaš na brizi. kako ono što jest. on dotrča do vrata i ugleda u dvorištu veliku stisku ljudi. jasemo sada s više nade no što nam je srca ikad još znadoše. reče Morwen. a dvorište odjeknu bojnim pokličem Edaina sa Sje­ vera: Lacho calad! Drego morn! Bukni. a u poslu je spor.

" Nato se Morgoth nasmija i reče: "Smrt možda još poželiš od mene. Ali luda je onaj tko prihvati što Morgoth ponudi. .2 ali ovdje se kazuje tek što je zadesilo Húrina. kao uslugu. glavara Dor-lómina. i suprotstavio se Morgothu. RIJEČI HÚRINA I MORGOTHA Vilenjaci mnoge pjesme ispjevaše i pripovijesti ispričaše o Nirnaeth Arnoediadu. vidi Silmarillion. Ali Húrin je još bio neustrašiv. a ja ću dobiti samo smrt. sve dok iz­ daleka ne začuše tihi zov jedne trublje na vjetru: to je Húrin prešao greben onog brda iza kojega više nije mogao vidjeti svoju kuću. Bici suza nebrojenih. nakon što je uz potok Rivil naposljetku po Morgothovu nalogu bio živ uhvaćen i odveden u Angband. Ali Húrin Nepokolebljivi naruga mu se ovako: "Slijep si." I on odvede Húrina na Haudh-en-Nirnaeth. i zlaćan mu se barjak zavijori. Stoga ga Morgoth baci u lance i stavi na polagane muke. jer Morgoth je putem svojih vje­ ština i uhoda doznao da Húrin uživa prijateljstvo kralja Gondolina. "Jer 2 Ovdje u tekstu Nama stoji odlomak s prikazom Nirnaeth Arnoediada. R. ali nakon nekog vremena obiđe ga i dade mu izbor: da slobodno pođe kamo god želi ili da dobije ovlasti i naslov najvećega Morgothova zapovjednika. u kojoj Fingon strada. kažem li ti ono što tražiš. koji sam izostavio iz razloga navedenih u bilješci 1. Tolkien: Nedovršene pripovijesti I Húrin tad na sedlo skoči. i tako Húrin Thalion odjaha u Nirnaeth Arnoediad. a slijep ćeš i navijek biti. Prvo ćeš uzeti cijenu. a zatim uskratiti obećano. a cvijet Eldara usahnu. Galdorova sina. ne bi to mogao dati. str. kad bi se sve htjele prepričati. stoga ga je pokušao zastrašiti očima. R. Morgothe Baugliru.84 J. kad samo mrak gledaš. Húrina privedoše pred Morgotha. Morgoth tu po­ stavi Húrina svrh humka i natjera ga da pogleda na zapad prema Hithlumu. i trublje još jednom jeknuše jutrom. Ljudski život ne bi dostajao da ih se sasluša. a sve i kad bi znao. 205-213. Ali Morwen i Túrin stajahu nepomično na vratima. koji tad bijaše tek sazdan i prožet zadahom smrti. samo ako mu otkrije gdje leži Turgonova utvrda i uz to kaže sve što još znade o Kraljevim na­ kanama. te da se sjeti žene i sina i ostaloga svojega roda. Ne znaš ti što to vlada srcima ljudi.

" Ali Húrin reče: "Zaludu zboriš. ali mi pobjegosmo od tvoje sjenke. Prije Arde si bio." "Nikakve milosti u tebi nema". protiv njih će se okrenuti. ali Húrin se ne lecnu. onaj koji bijaše prije svijeta i koji ga stvori. jer vidjesmo lica koja gledahu Svjetlost i čusmo glasove što zborahu s Manwëom. po zlu će svjetovati. Nisi ni najmoćniji." . zlo će se probuditi. Zatim Morgoth ispruži dugu ruku prema Dor-lóminu i prokle Húrina i Morwen i njihove potomke riječima: "Gle! Sjenka moje misli tištat će ih ma gdje pošli. Jer Najstariji kralj neće biti svrgnut sve dok Arda stoji." "Tako ti kažeš". odgovori mu Húrin. Sto god da učine. "Ja sam Najstariji kralj: Melkor. te mu reče: "Ludo jedna. niti vladaš njima izdaleka: ne dok se držiš ovoga obličja i dok još čezneš biti vidljivi Kralj na zemlji.NARN I CHÎN H Ú R I N 85 oni sada žive u mojoj kraljevini. najmanjima od svih što za govor znadu! Jesi li ti to vidio Valare. A sada znamo tko si. smožditi mogu i tebe i cijelu tvoju prokletu kuću. te on reče: "Pa ipak. čiji te lanac još čeka. Kamo god da pođu. i slomit ćete se o moju volju." Ali Húrin odgovori: "Zar zaboravljaš kome se to obraćaš? Slično si jednom davno našim očima kazivao. Ali moja će misao poput oblaka Kobi tlačiti sve one koje ljubiš i bacati ih u mrak i očaj. a moja će ih mržnja progoniti na kraj svijeta. sitna među ljudima. Sjenka moje nakane na Ardi leži. i sve se u njoj polagano i postojano prema mojoj volji svija. tako da mu krhotina ozlijedi lice. Ništa više sada ti nisi do odbjegla sužnja Valara. a ti je nisi stvorio. ili izmjerio moć Manwëa i Varde? Znadeš li dokle njihova misao seže? Ili držiš. jer oni ne znaju njegove tajne. Bez nade će umrijeti. Jer niti ih vidiš. reče Morgoth. sve i da ste svi od čelika. jer utrošio si snagu na samoga sebe i potratio je na vlastitu prazninu. proklinjući i život i smrt." Te uze dugi mač što je ondje ležao i slomi ga pred očima Húrinovim." Tada gnjev nadvlada Morgotha. da to njihove misli tebi teku. ali bili su i drugi. reče Húrin. pa će te oni možda zaštititi izdaleka?" "Nije mi znano". Što god da kažu. možda. "Ali nećeš preko njih doprijeti do Turgona. naume li." reče Morgoth. "A ipak bi tako moglo biti." Nato se Morgoth nadvi nad Húrina. "meni na milost i nemilost. prvi i najmoćniji među Valarima.

U Dor-lómin nisu stigli glasi. sve dok ne uđu u to Ništa." "Ponad Krugova Svijeta progoniti ih neću". Stoga ćeš sad mojim očima gledati i mojim ušima slušati. Ali Rían ode do Haudh-en-Nirnaetha. "Vidjet ćeš i priznat ćeš da ne lažem". još jedanput baci na nj kletvu i sape ga svojom snagom. Mnogobrojni su Istočnjaci pristigli u taj kraj i okrutno se ponijeli prema Hadorovu narodu. i ništa od tebe skriveno biti neće. saznala za Haldirovu pogibiju. sve i da cijela Arda i cio Menel potpadnu pod tvoju vlast. Tuora. a ona je opet čekala dijete. "a to ne potječe iz eldarskih predanja. a ni umrijeti. Tolkien: Nedovršene pripovijesti "Nabubao si poduku svojih gospodara". reče Morgoth. "Sjedi sad ovdje". oteli mu sve posjede i . sve dok ga Morgoth ne otpusti. Morwen Eledhwen ostala je u Hithlumu i šutke tugovala. "Ali ta ti djetinjasta predanja neće pomoći sada. a nećeš ni biti. Jer meni si se usudio narugati i posumnjati u moć Melkora. i to zlim putem. Ondje Húrina za nju sveza Morgothova moć. ali u brdima Mithrima pritekoše joj u pomoć Sivi vilenjaci. Gospodara sudbina u Ardi. od žalovanja je umrla. Sinu joj Túrinu ne bje još ni devet ljeta. već mi je stavljeno u srce u ovome času. utekla je shr­ vana u divljinu. Hadorova kći. reče mu Morgoth. sužnju Morgothe. reče Morgoth. tako da se odatle nije mogao pomaknuti.86 J. "i promatraj zemlje u kojima će zlo i beznađe zateći one koje si mi predao. reče Morgoth. Crna su joj bila vremena. a kad rodi dijete." TÚRINOV ODLAZAK Tek su se trojica uspjela vratiti u Brethil kroz Taur-nu-Fuin. "Jer ponad Krugova Svijeta leži tek Ništa. a kad je Glóredhel. Te odvede Húrina natrag u Angband i posjede ga na kamenu stolicu u vrhu Thangorodrima. kad su svi oni utekli. žena Huorova. te leže na nj i umre." "Lažeš". odakle se u daljini mogla vidjeti zemlja Hithlum na zapadu i zemlje Belerianda na jugu. reče Húrin. Rían." "Onda ću ti reći tek još ovo. Ponad Krugova Svijeta nećeš moći progoniti one koji te odbiju. Ali u njima mi neće pobjeći. Ti nisi Gospodar ljudi. a Morgoth stade uz njega. uzeše se skrbiti za njega." reče Húrin. R. R.

On se uzdao u to da je Ered Wethrin neprelazna zidina. Milodari su za Morwen bili gorki. kako za bijeg sa sjevera. Ali još se nisu drznuli taknuti Gospu Dor-lómina. dok su starce pobili ili otjerali u smrt od gladovanja. "Ali nikakvih novosti za nju nisu imali. te Túrin. te je bilo pogibeljno ići daleko od kuće. a nije još ni Morgoth. 'Nije bio uz Fingona. Pod Morweninim su okriljem još ostali Sador drvodjelja. a doista nije bilo drugog pro­ laza. ali ako je itko od njegova naroda uspio pobjeći. čak i sitnu čeljad. da je vještica koja se roti s bijelim avetima: jer tako su zvali vilenjake koje su mrzili. makar su neki ljudi vrebali po okolnim šumama. Odveli su iz Húrinova zavičaja sve koji su mogli raditi ili služiti nekoj svrsi. Ali tko to može znati? Jer orci su sve poginule naslagali na zajedničku gomilu. jer mnogi su Eldari pribjegli onamo.' kazali su: 'bio je potisnut na jug s Turgonom. koji su imali tajna boravišta u gorju nedaleko od njezine kuće.3 Zbog toga su se plašili i gorja i izbjegavali ga. ali tu je pomoć primala poradi Túrina i svojega nerođena djeteta. Tako se zbilo da su nakon prvih prodora Morwen ostavili na miru. jer među njima se pronio glas da je pogibeljna.'" . Ali Hurinovo je kućanstvo uskoro počelo propadati. tako i protiv napada s juga. za one koji nemaju krila. kako je kazala. između Serecha i dalekoga zapadnog predjela gdje je Dor-lómin graničio s Nevrastom. u blizini gorja. jer sav je taj kraj od njega bio zaštićen dok je stajala Fingolfinova kuća. dolazila od vlastitoga. kojemu nije dala da se udaljava s imanja. sve kad bi se netko i usudio otići do Haudh-en-Nirnaetha. Ali Istočnjaci za to nisu znali. te bi i gladovala da joj potajice pomoć nije slala Aerin. jedan od Istočnjaka. te nijedan njegov slugan nikada dotad onamo nije došao. niti je prognati iz doma. a Morwen je uza sav svoj trud bila siromašna. Jer Húrinova je kuća stajala na jugoistoku Dor-lómina. Húrinova ro­ đakinja koju je izvjesni Brodda. a i stoga što joj je. ali još ih se i više plašili. to je bilo na začelju gondolinske vojske. preko čijeg je grebena vodio strm prijevoj. napose na jugu zemlje. tako su se Istočnjaci nakon pljačke i paleža povukli na sjever. Nen Lalaith izvirao je u sjeni Amon Darthira. Nitko nije vidio Húrinov pad.NARN I CHÎN HÚRIN 87 zavili ga u ropstvo. silom bio uzeo za ženu. dobra i stoku. te ih otjerao u svoje boravište. nešto staraca i starica. Jer baš je taj Brodda iz Húrinova zavičaja oteo živalj. dapače. tako da je potraga uzaludna. Onuda su izdržljivi mogli prijeći Ered Wethrin i spustiti se uz vrelâ Glithuija u Beleriand. 3 Postoji inačica teksta u kojoj se izričito navodi da je Morwen doista bila u dosluhu s Eldarima.

kad bi bio živ. "jer nitko njega ne bi mogao spriječiti da se vrati i pomogne nam. u želji da se obogati. a možda je pak bio otjeran daleko odavde i još se ne može probiti kroz dušmane koji nas okružuju." "Onda mislim da je mrtav. Stoga se prisjetila razgovora s Húrinom.88 J. a ne za ropkinju. tako je. Brodda je Slamoglave. sve i ako pri­ tom sebe izloži pogibelji. nakon što još samo malo poraste. ali slabo čuvanu. robove je pak satjerao u ogradu od kolja kao stoku u obor. Možda je stradao. jer među svojom je sljedbom imao malo žena. Ali Brodda je uzeo Aerin za ženu. stoga joj nije opljačkao kuću. jer za njega nije vidjela veće nade no da postane rob istočnjačkih ljudi." "Nekako mi se čini da ni jedno ni drugo nije točno. ili je za­ točen. bio spreman za­ posjesti zemlju koja se nije milila drugima iz njegova soja. iako je malo nade bilo u vijestima što su ih donosili. te pred majkom suzdrža suze. kako je nazvao Hadorov narod. a nijedna nije bila ravna edainskim kćerima. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Bio je to odvažan čovjek. Kako je vrijeme odmicalo. ali jedva bitan u vlastitome narodu prije dolaska u Hithlum. R. a nije ni pronašao Túrina. Učinilo mu se da gleda u grozne oči neke bijele aveti. Morwenino se srce mračilo od straha za sina Túrina. upitao je majku: "Kada će se moj otac vratiti da izbaci ove ružne tatove? Zašto još ne stiže?" Morwen odgovori: "Nije mi znano. pa ga je ispunio smrtni strah da ga kakvo zlo ne snađe. bacio u sužanjstvo i naložio im da mu grade drvenu dvornicu u kraju sjever­ no od Húrinove kuće. O onome što se zbilo i što bi se još moglo zbiti u danima što slijede Morwen je malo što rekla Túrinu." reče Túrin. kad je u otimačini dojahao do njezine kuće. Među njima se još znao naći poneko prkosan i spreman pružiti pomoć Gospi Dor-lómina. pa . Kad su Istočnjaci tek bili došli u Dor-lómin. R. a on se bojao prekidati joj šutnju pitanjima. Morwen je vidio tek jednom. od takvih je Morwen potajice još primala novosti o svojoj zemlji. reče Morwen. inače bi nasljedniku pravoga poglavara dani bili odbrojeni. sâm se pak nadao doći na poglavarski položaj u toj zemlji i dobiti nasljednika kojemu će ga namrijeti. sine". ali tada ga je silno prestravila. nasljednika Dor-lómina i Ladrosa.

jer Sador šepa. i to brzo. Zbog čega ne možemo poći zajedno?" "Ja poći ne mogu". doživjet ćeš gori kraj: postat ćeš sužanj. manja će biti nada u bijeg.ondje još možda leži nešto nade. "preko Gorja." "Ne mogu poći sam!" reče Túrin. a tada se našla u žurbi. ili spomen na njegov glas. u najdubljim je mislima još slutila da Húrin nije mrtav. Ti moraš poći. A srce ju je još varalo zanijekanom na­ dom. "Ali nećeš poći sam.NARN I CHÎN HÚRIN 89 su joj se misli ponovno upravile na Doriath. još nije bila voljna uniziti svoj ponos i postati gost iz milosrđa. Godina se bliži koncu. bude li čekala preko zime. Znači da moraš poći. Tako bi on želio. Na Jug . jer bilo je malo vremena da se pođe. čak ni kraljev. neću ti govoriti blago: na tome ćeš putu možda umrijeti. Stoga je pore­ kla glas Húrinov." "Poći?" zavapi Túrin. Poslat ću Gethrona s tobom. Istočnjaci su vrebali po imanju i uhodili joj kuću. u mislima je jasno začula Húrinov glas kako joj kaže: Idi hitro! Ne čekaj me! Ali bližilo se rođenje njezi­ na djeteta. Ali ostaneš li. ali meni valja ostati. Ali ne kazah mi. te mu je osluškivala korake u dugim besanim satima noći. Želiš li biti pravi čovjek kada dospiješ u muževne godine. K tome. ali strahovala je da će joj Túrina oteti. reče Morwen. što ih više bude pošlo. "a put će biti težak." reče mu Morwen. A kako si ti moj sin. ako se bude dalo. kao i Grithnira. a put će biti težak i pogibeljan. A dok je sjedila i razmišljala kako bi se to moglo izvesti. a dani su mrki. Jesen Godine žalosti bila je na izmaku kad je Morwen napokon donijela tu odluku. i time izatkala prvu nit Túrinove sudbine. sine. "Ne. ili se budila uvjerena da je u dvorištu čula rzaj njegova konja Arrocha." reče Morwen. prema jugu. "Neću te ostaviti. i to hrabro. "Ta kamo da pođemo? Preko Gorja?" "Da. uz usrdnu molbu kralju Thingolu da mu pruži pribježište. premda je bila spremna dati sina na odgoj u tuđe dvore i pod tuđe skrbništvo." . Stoga ona iznenada reče Túrinu: "Otac ti ne stiže. možda." "Zar nećeš poslati Labadala?" reče Túrin. naposljetku je odlučila potajice onamo poslati Túrina. učinit ćeš što tražim od tebe. prema običaju toga vremena.

onako smeten. ali ne smije". uzmognem li." "Ali kako ćeš me pronaći. a tada se osloni o štaku i pogleda veliku Húrinovu stolicu. kao da iz njih nastoji pročitati neku zagonetku. jer se nisu usuđivali zaći u šume. "On se možda još vrati kući.90 J. Jer šaljem te kralju Thingolu u Doriath. kojeg su imali malo. budem li mogla. "Teško je." rekao je." "Ne lomi je još". reče Morwen. a Túrin se rastuži. A sad. jer zašto bih se inače rastajala od onoga što mi je milije od svega što još imam?" Nisu to više spominjali. "Ali znadem kamo si pošao. "Ali jedno­ ga se dana možda on još vrati. "Potratio sam vrijeme. reče Túrin. radost pri stvaranju jedina im je istinska svrha. rekao bih. reče Túrin. Tolkien: Nedovršene pripovijesti "Ali ostavit ću te tek sa Sadorom. Ali postupam onako kako smatram da valja." "Šaljem te odavde kako ne bi to morao saznati". glavu gore! Poći ću za tobom. ovaj je baš cijepao granje za ogrjev." "Lažne su nade opasnije od strahova. koja je onako nedovršena bila ba­ čena u kut. "Ne reče li mi otac da sam nasljednik Hadorov? Nasljedniku valja ostati u Hadorovoj kući da je brani. srce ga odjednom izda. reče Morwen. Ali sve su takove stvari kratka vijeka. A sada bih ti baš i mogao vratiti dar koji si mi dao. "jer u današnje se vrijeme može udovoljiti samo nasušnim potrebama. Zar ne bi radije bio kraljev gost negoli sužanj?" "Ne znam". "a one nas neće ugrijati kad stigne zima. a tada će mu biti drago kad vidi što si učinio za njega dok ga nije bilo. pa otvoreno zaplače. odgovori mu Morwen. Sad bi mi drago bilo da još uvijek imam svoj nož!" "Nasljedniku valja ostati. R. izgubljena u divljini?" reče Túrin. drugi će te stvorovi prije mene pronaći"." . "Nije samo tebi teško. R. Zatim stavi Túrina preda se i pogleda ga u oči. Ujutro potraži Sadora." reče on. Meni je u ovim zlim vre­ menima mučno prosuditi kako da najbolje postupim. "Budeš li zapomagao." Opipao je rezbarije na stolici i uzdah­ nuo. "makar su mi godili ti sati. ako stvari krenu po većemu zlu. tamo ću te i naći. "Mora i ona otići. reče ona napokon. a ako onamo stigneš i ako ondje ostaneš. reče Túrin. "Nije mi znano što je to sužanj." reče Sador. sine moj Túrine". slijepim Ragnirom i starica­ ma".

A ti će mu razbojnici možda i zadati bol ili smrt. "uskoro će zanavijek doći kraj Hadorovoj kući. što se tu može: valja nam se rastati. a zatim. Ne želim otići ni od ove kuće." reče Túrin. reče Túrin. reče Sador. a sebi u bradu promrmlja: "Ali zašto tek sada?" Zatim se obrati Túrinu: "Ne bih rekao da je ta vijest vrijedna suza. reče Túrin. radi im samo iz straha od boli ili smrti. Húrinov sluga. Labadal ne želi da odeš." "Ali s nekim moram prozboriti!" reče Túrin. "Da. "bilo kome." "Sada štošta bolje shvaćam". reče. Ali ne valja ti naglas kazivati majčine odluke ni Labadalu. "Čovjek ne prima povrat svojih darova". Čujem da znaju izabrati ponekog hitronogog i pustiti za njim lovačke pse. osim meni. ali Sador. Nećeš li sad uzeti moj nož kao oproštajni dar?" . Svi zidovi i ograde u današnje vrijeme imaju uši. ni bilo kome drugome. "Sramota je što iz nevolje tako rano moraš shvatiti takovo što". ali s kojim postupaju kao s marvom". bit će sretniji kada Húrinov sin bude izvan dosega Istočnjaka. Ne želim otići od tebe." "Sto je to sužanj?" upita Túrin. "Neće biti posla za Labadala u danima koji stižu. "Hrane ga tek da ostane na životu. "Čovjek koji je čovjek. Eto. Labadale. Brže su oni usvojili poduku od orka nego mi od Krasnoga puka. "Ah!" reče Sador.NARN I CHÎN HÚRIN 91 Túrin ispruži ruku. izuzev sužanjskoga. ni od svoje majke. a suze mu navriješe na oči. "Ali ako pripada meni. odgovori mu Sador." reče Sador. eto. "Uvijek sam ti štošta govorio. ostaje na životu samo da im radi. reče Sador. zar ga ne mogu dati kome god želim?" reče Sador. uočivši neobičan izraz na Túrinovu licu: "Što li to sada shvaćaš?" "Zašto me majka šalje odavde"." "Ali ne odeš li. iz čiste zabave. Ali zašto bi ga želio dati?" "Ne nadam se da će mi više poslužiti za išta vrijedno". a zatim je hitro povuče. uši što ne rastu na plavokosim glavama. što ti sad mora biti jasno.

a malo koji to i nauči. kako kaže: Otići ću za vojnika nekom vilenjačkom kralju." "To bi doista bilo najbolje". na koncu ispadne sasvim drugačije. ali Sador mu reče: "Ma hajde! Gdje li je sada Húrinov sin? Jer čuo sam ga. jer Morgothova je moć sezala nadaleko. kaže mi majka. To je Beleg . tad ih se on mora držati." Nato Túrin obuzda suze. pa iako vremešni. umorni i ispaćeni. kad li ću te opet vidjeti?" Ali Morwen je stajala na pragu i čula odjek toga krika od šumovitih brda. Pusti neznane dane na miru. onda: ako takove već bijahu riječi Húrinova sina. Ondje ću još doći do takovih predmeta. ali Túrin je već bio vrlo daleko kad se rodila. Ali ondje su se smeli. muka rastanka pogodi ga uto poput mača. Tada su došli nadomak smrti. sve dok nisu posve ostali bez hrane. Morwen. i napokon su. čim za to stasam. pa je stegnula dovratak tako čvrsto da su joj se prsti razderali. ali vodili su ga Gethron i Grithnir. Tolkien: Nedovršene pripovijesti "Ne!" reče Túrin. te su sišli u dolinu Siriona i prešli u šumu Brethil. Ali kad god kažem da ću učiniti ovo ili ono. pa se on oprosti od majke i u tajnosti otputi s dvojicom pratilaca. začuli su zov roga. Današnji je više nego dovoljan. što znači Žalost. posve sam. zapleli u Kraljičine labirinte i stali izgubljeno lutati šumskim bespućima. Tako su ih sudbina i hrabrost preveli preko Sjenovita gorja. Bit ću sasvim daleko. Labadale.92 J. To je bila prva tuga Túrinova. i poći. Baš dok su ležali u beznađu. ali Túrinova kob nije bila tako laka. koji bijahu mladi u doba Hadora. bili su i odvažni. Ali kad oni kazaše Túrinu da se okrene i pogleda još jedanput očevu kuću. "Mnogi ljudi tako pou­ čavaju. nema tome dugo." Sad Tvrina spremiše za put. a te su krajeve dobro znali. Dug i zao bio mu je put. Kralju Doriatha. jer su nekoć često putovali Beleriandom. Početkom one godine poslije Túrinova odlaska Morwen rodi djevoj­ čicu i nadjenu joj ime Nienor. te zavapi: "Morwen. Ali tebi neću moći poslati nikakva dara. "Idem vilenjacima. jer sa Sjevera se studeno spustila zima. R. Moram pripaziti da više tako ne govorim. Sada nemam volje za to. te reče: "U redu." Túrin tada zaplače. reče Sador. R. stigli do granica Doriatha.

"Tako možda i bude.NARN I CHÎN H Ú R I N 93 od Čvrstog lûka lovio onuda. njegovi čuvari. jer to bijaše znak da Thingol uzi­ ma Túrina za posinka. sve i ako jesi čovjek." Jer ime se Húrinovo slavilo u svim vilenjačkim zemljama. kada stasaš s godinama". Možda kucne čas kada ćeš povratiti zemlje svojega oca u Hithlumu. "Jer premda si još malen. Tako Túrin stiže do velebna mosta preko Esgalduina i prođe kroz dveri Thingolovih dvorova. iako su čeznuli za povratkom . te ih odveo do kolibe u kojoj je tada boravio s drugim lovcima. reče mu Túrin. jer on je navijek boravio na međama Doriatha. "Kakvu bi to uslugu ti zatražio od kralja Thingola?" upita Beleg dječaka. A kada se vratila poruka da će Thingol i Melian primiti Húrinova sina i njegove čuvare. saznao je kako se zovu i odakle dolaze. što ih nijedan smrtni čovjek dotad ne vidje. u tebi leži klica odvažna muškarca. pa posjede Túrina sebi na koljeno u čast Húrina. Primit ćeš mudrost ponad mjere smrtnih ljudi i u ruke dobiti oružje vilenjaka. izuzev tek Berena. a u ono doba kraljevi to nisu činili. a bio je i otporan i jak. S njime su neko vrijeme osta­ li Gethron i Grithnir. ali zasad u ljubavi stanuj ovdje. reče Beleg. dok je glasnik otišao u Menegroth. Húrinov sine. a bio je najveći šumljak tih vremena. A Túrin mu se na prvi pogled omilio. i kao mali ugleda čudesa Menegrotha. te njegova rođaka Berena. Beleg ih je tajnim putevima odveo u Skriveno kraljevstvo. da pođem u boj protiv Morgotha i osvetim oca". ondje su se nastanili. i cijeloga života smatrat ćeš se mojim sinom. Tad mu Thingol kaza: "Ovo će ti. a Thingol ih ljubazno primi. Tada Gethron izgovori Morweninu poruku pred Thingolom i Melian. jer je imao majčinu ljepotu i očeve oči. Čuo je njihove vapaje i došao do njih. niti je ikada više neki vilin-vladar tako postupio prema jednom čovjeku." Tako poče boravak Túrina u Doriathu. dostojnoga sina Húrina Nepokolebljivog. Stoga je Beleg rado postao vodič zalutalima. ako je takovo što uopće moguće. a kad im je dao hrane i pića. najmoćnijega među ljudima. začudiše se. dom biti. "Bio bih njegov vitez. našto se ispunio čuđenjem i samilošću. A svi koji to vidješe.

Izradio ga je Telchar. a kad je Morwen čula da je Túrin u Thingolovim dvorovima primljen s počašću. Ali Túrin je željno čekao povratak Thingolovih glasnika. Melian se ganula u samilosti. utekao je u šumu i rasplakao se. kaza im još da Thingolu ponesu i Hadorov šljem. onako mudra i vidovita.94 J. jer joj je prozrela misli. jer znao je za Melianinu molbu i nadao se da će Morwen doći s njima. Uspjeli su stići do Húrinove kuće. uz molbu da se s Thingolovim pratiocima vrati u Doriath. tako da je lice onoga koji bi ga nosio ulijevalo strah u kosti svima koji bi ga ugledali. a strelica koja bi ga pogodila. Tad starost i bolest snađoše Grithnira i on osta uz Túrina sve do smrti. ali Gethron otiđe. da ga vode i štite. a vilenjaci joj donesoše i izdašne darove od Melian. kao i Galdor nakon njega. jer se još nije predomislila i ponos joj je još bio uznosit. Ali Morwen ne htjede otići od kuće. Sadržavao je moć što je štitila od ozljede ili smrti svakoga koji ga ponese. a u njega su bile urezane pobjedonosne rune. jer bio je izrađen netom nakon što je taj prvi put istupio iz Morgothovih dveri. Jer Melian se. Hador ga je često nosio u ratu. jer mač koji bi ga zasjekao. da prikrije svoje siromaštvo. time ponadala otkloniti zlo skovano u Morgothovu umu. Nienor bijaše tek dojenče. R. kovač iz Nogroda. čija su djela bila glasovita. žalost joj se ublaži. slomio bi se. uvidjela je da se usud koji je pretkazala ne može lako odagnati. Tolkien: Nedovršene pripovijesti svojoj gospi u Dor-lómin. Hadorov šljem uručili su Thingolu. k tome. a kada su se vratili sami. Taj šljem bijaše izrađen od siva čelika urešena zlatom. To je bila druga tuga Túrinova. Imao je vizir (oblikovan prema onima koji su patuljcima služili za zaštitu očiju pri kovanju). te da Morwen prenesu Thingolovu poruku. Na kresti mu se prkosno kočio zlatan lik glave zmaja Glaurunga. te im na dar dade zadnje zlatne sitnice što ih je još imala. a Thingol s njime pošalje pratioce. pa bi uzviknuli: "Više vrijedi Zmaj iz Dor-lómina nego zlatni pozoj iz Angbanda!" . a vojnicima Hithluma osokolila bi se srca kada bi ga usred bitke spazili gdje stoji viši od svih. R. Stoga otpusti vilenjake iz Doriatha sa zahvalama. dok je sâmo pak bilo zaštićeno od strelice i plamena. Kad su glasnici prenijeli Morwenin odgovor. odbila bi se.

Galdor ga nije ponio pri obrani Eithel Siriona. "i ponesi je valjano. str. a jedna mu je orkovska strijela probila oko. sjećajući se kako je Fingon stjerao Glaurunga u Angband. te je gologlav otrčao na zidine. 182-183." Ali Túrin bijaše premlad da podigne šljem. 5 . Túrin je kasnije nosio patuljačku masku polazeći u boj iz Nargothronda. str. s kojim je često razmjenjivao zaloge prijateljstva. ili vilenjački maj­ stori još vještiji od njih. Dodatak Narnu. njegov učitelj. "Uzmi sada Zmajevu glavu sa Sjevera". jer napad je bio iznenadan.5 Maedhros ga je kasnije poslao na dar Fingonu." Svejedno. reče. doli u Hadora i sina mu Galdora." Tada se dosjeti nečeg. Thingol primi Hadorov šljem kao da blagom oskudijeva. Ali u cijelom se Hithlumu nije našlo glave i ramena dovoljno čvrstih da s lakoćom ponesu taj patuljački šljem. kazavši: "Ponosna će biti glava koja bude nosila ovaj šljem.NARN I CHÎN H Ú R I N 95 Ali taj šljem zapravo nije bio izrađen za ljude. već za Azaghâla. a nije ga ni htio stavljati. Na nesreću. što je resio pretke Húrinove. ubrajao je taj šljem među najvažnije predmete iz baštine svoje kuće. štitove i šljemove. te su im "dobro služile u borbi protiv zmajeva" (Silmarillion. str. koje izradiše ili sâm Telchar ili stari Gamil Zirak. Thingol je u Menegrothu imao duboke oružnice prepune velika bojeva blaga: kovine izrađene u obliku krljušti što sja poput vode na mjesečini. Orkovski napad u Istočnome Beleriandu pri kojem je Maedhros spasio Azaghâla ne spominje se nigdje drugdje. od kojega u svim danima svijeta nije bilo većeg majstora. Sad. Vidi i niže. onoga kojeg je Glaurung ubio u Godini žalosti.4 Azaghâl ga je darovao Maedhrosu u zalog tomu što mu je spasio život i blago onomad kad je Azaghâl upao u zasjedu orkâ na Patuljačkoj cesti u Istočnome Beleriandu. 211). Jer dobio je na dar i predmete podrijetlom iz Valinora. Ali Húrin nije s lakoćom nosio Zmajski šljem. pa pozva Túrina i kaza mu da je Morvven sinu poslala jedan veleban predmet iz baštine njegovih otaca. što ih je u jeku svoje vičnosti načinio Fëanor. kada dođe vrijeme. te izgovori uljudne riječi. jer kazao je: "Dušmane radije gledam svojim pravim licem. te nije mario za njega poradi tuge u svome srcu. vladara Belegosta. sječiva i sjekire. 230). Ipak. 4 S ovim opisom Hadorova šljema usporedi "velebne maske užasnog oblika" koje su nosili patuljci iz Belegosta u Nirnaeth Arnoediadu. "a njegovi bi se neprijatelji razbježali pred njegovim licem" (isto. Fingon ga je stoga dao Hadom kad je Hador primao poglavarstvo nad Dor-lóminom.

željno slušajući povijesti o drevnim danima. a nje­ gova su se snaga i otpornost pročule u Thingolovoj kraljevini. podučavajući ga šumljaštvu i streličarstvu i (što mu je bilo najmilije) vještini mača. iako ju je rijetko viđao. Tolkien: Nedovršene pripovijesti TÚRIN U DORIATHU U godinama Túrinova djetinjstva u kraljevstvu Doriathu nad njim je bdjela Melian. bilo tuđi. ona je na Melianinu molbu išla za Túrinom kad bi on odlutao šumskim stazama i ondje se če­ sto susretala s njime. postao je i zamišljen. te bi često nekim iznenadnim udarcem oštetio ono što bi izradio. starijim i uljuđenijim. a i da je Mîm zamijetio (iako postojeći napisi vezani uz Mima to ne spominju) da je taj govor koji je stekao tijekom štićeništva bio jedina osobina koje se Túrin nikad nije riješio. bogatijim krasnim riječima. pa je to prijateljstvo minulo poput proljetna jutra. te ga daleko odvodio. Jer Nellas nije zalazila u Menegroth. R.96 J. kao cvijet na sivome Sjeveru. R." 7 . Jer Thingol je slao glasnike Morwen što je češće mogao. Ali bijaše ondje jedna djeva po imenu Nellas. kad su ga s prolaskom dječaštva stala zanimati djela ljudi. Túrin se tako. te škrt na riječima. jer nikako nije bila voljna kročiti pod kamene svodove. a katkad bi mu stigle i vijesti od njih. naizgled slučajno. sve rjeđe viđao s njom. bilo Kraljev. čak i u Turinovim danima bio starinski u usporedbi s onime kojim se drugdje govorilo. Ali ona je i dalje bdjela nad njim. te da je Morwenina muka postala manja. premda je otada ostajala skrivena. a naučila ga je i da sindarinski jezik govori narječjem te drevne kraljevine. ali izrađivačka umijeća slabije su mu išla. I u drugim se pogledima činilo da 6 Moj otac drugdje je napomenuo da je govor Doriatha.7 Devet je godina Túrin proveo u dvorovima Menegrotha. A Túrin je stasavao i napokon postao visok među ljudima. što bi ga utješilo.6 Tako mu se ćud na neko vrijeme razvedrila. sve dok opet nije potpao pod sjenku. dok je naposljetku nije posve prestao zvati. koja je živjela u šumi. ma koliko da je inače bio kivan na Doriath. Često je Beleg od Čvrstog lûka dolazio u Menegroth po njega. tako je Túrin saznao da je njegova sestra Nienor izrasla u ljepoticu. jer sporo je spoznavao vlastitu snagu. Od Nellas je Túrin štošta saznao o putevima i divljim stvorovima Doriatha. Srce i misli navijek su mu tekli vlastitome rodu. Tih je godina stekao mnogovrsna znanja. a ona bi po njima sinu vraćala glase. U bilješci na margini jednoga sastavnog teksta na ovome mjestu piše: "Uvijek je u licima svih žena tražio lice Lalaith.

Ithilborov sin. a u drugoj da je bio Daeronrv brat: objavljeni tekst vjerojstno je najkasniji. da nitko ne može ni izaći iz Hithluma 8 U jednoj inačici teksta u ovom se dijelu radnje za Saerosa kaže da je bio u rodu s Daeronom. Morgothova je snaga rasla iz godine u godinu. rekao je.8 jer je i sâm bio vičan pjesmi. bio je uznosit i oholo se držao prema onima koje je smatrao položa­ jem i vrijednošću nedostojnima sebe. ali sad je. "da ova zemlja prima još jednog iz tog nesretnog soja? Nije li onaj drugi već počinio dovoljno štete u Doriathu?" Stoga je iskosa gledao na Túrina i sva njegova djela. postavio guste straže na sve prijevoje Sjenovita gorja. istočno od Doriatha. pa bi često ono što je naumio pošlo po krivu. a znali su odlutati i preko Celona u divlje krajeve s druge strane. a k tome i Kraljev savjetnik. kako bi pospješio svoje nakane. te o njima govorio sve najružnije. a ono za čim je žudio ne bi dobio. No postojao je jedan koji mu je zamjerao na tome. Kad bi Túrina susreo nasamo. ljude nikako nije volio. to više što se Túrin bližio muževnosti. Ti su vilenjaci pretežno živjeli u Arthórienu između Arosa i Celona. te ga je neko vrijeme bio pustio na miru. a uživao je i čast kao Kraljev posinak. a nad njegovom je mladosti ležala sjenka. a pakost prikrivena. oni koji su ga dobro poznavali voljeli su ga i cijenili. jer bio je neveseo i rijetko se smijao. Pripadao je onim Nandorima koji su u Doriathu našli utočište nakon pada svojega vladara Denethora na Amon Erebu u Prvoj beleriandskoj bici. gdje je stekao kraljevo poštovanje. Svejedno. ali riječi su mu bile lukave. prijatelje pak nije lako stjecao. "Nije li čud­ no". a Turin ga se zasitio. Edainima nisu bili naklonjeni još otka­ ko su oni prošli Ossiriandom i nastanili se u Estoladu. pa je cio Hithlum sad zavio u svoju sjenku. obratio bi mu se oholo i jasno mu iskazao prezir. a ponajmanje bilo kojeg srodnika Berena Erchamiona. ne bi li se ispunila njegova zamisao. One godine kad je Túrinu bilo sedamnaest ljeta. iako je dugo na ružne riječi uzvraćao šutnjom. Ali Saeros je uglavnom boravio u Menegrothu. jer Saeros je bio veličina medu žiteljima Doriatha.NARN I CHÎN H Ú R I N 97 mu sreća nije naklona. . jer tada prestadoše stizati sve vijesti iz njegova doma. tuga mu se obnovi. Sprijateljio se s glazbenikom Daeronom. zvao se Saeros. Ali Túrin je šutnjom srdio Saerosa koliko i riječima. Bez sumnje je znao štošta o djelima Húrinova roda.

"Stasom si poput čovjeka. visoka i tamnokosa neznanca. Sada je Túrinu postalo teško u srcu. možda ćeš se moći prisjetiti roda svoga. reče Melian. sine Húrinov. ali slaba je nada da jedan čovjek ." "Onda idi sâm"." Ali Túrin reče: "Dalje me od međa Doriatha tjera srce. velikom bukvom Menegrotha. a plašio se da je neka zla sudbina snašla Morwen i Nienor.98 J. Nikad ni­ kome nije rado davao da ide izvan zaštićenih granica. kazavši: "Dat ću ti mjesto među svojim vitezovima od mača. te da mu vrati Zmajski šljem Dor-lómina. te ničim nije u većoj mjeri pokazao dobru volju prema Húrinu i njegovu rodu nego slanjem vlastita puka na opasne puteve do Morwen u Dor-lóminu. prožet mračnim mislima o pro­ pasti Hadorove kuće i ljudi Sjevera. Tolkien: Nedovršene pripovijesti ni u njega ući." "Osim ako te mudar savjet ne zadrži". osim uz veliku pogibelj. kralj udovolji svemu što je tražio. R. ni u ma kojem času što ga zasad vidim. "Kakav je vaš savjet. reče Thingol. slobodno pođi kamo te volja. R. prema svojoj mudrosti. Kada to vrijeme dođe. mač i štit. našao ga je gdje sjedi s Melian pod Hírilornom. jer mač će navijek biti tvoje oružje. "O udjelu svojega naroda u ratu s Angbandom odlučujem ja. Zatim je ustao i pošao potražiti Thingola. orci su pak vrvjeli oko izvora Naroga i Teiglina i gornjeg toka Siriona. a on odluči ne slati druge. Ne kanim odaslati oružanu silu iz Doriatha ni sada." "Pa ipak. Tada Túrin zatraži od Thingola da mu dade verižnjaču. reče Thingol. "Melianin pojas ne priječi prolaz onima koji su s našim dopuštenjem ušli. koji ga gleda očima duboko usađenim u bijelo lice. već čovjeka. U njihovim redovima možeš okušati rat na međama. ako ti je takova volja. sine Morwenin". prije žudim za polaskom u napad na Neprijatelja nego za obranom gra­ ničnih krajeva." odgovori Thingol. Thingol pogleda Túrina u čudu. danima je samo šutke sjedio. vidjevši odjednom ne svog posinka pred sobom. Tako dođe vrijeme kad se Thingolovi glasnici ne vratiše. gospodaru?" reče Túrin. "ali ipak nisi još u punoj muževnosti koja te tek čeka. jer nije znao kakvo se novo zlo zbiva. Túrine.

Ali njegova ga je kob spasila od smrti. doprijevši mnogo dalje od Doriatha. posinče. Ako se u danima što predstoje prisjetiš onoga što će ti sad Melian reći.NARN I CHÎN HÚRIN 99 sâm može protiv Mračnoga moćnika učiniti više doli da pruži pomoć vilenjačkim vladarima u obrani." Tada se Túrin pokloni pred njima i udalji. i poslušaj kraljev savjet. više nije mario ni kako izgleda ni što na sebi nosi. već je kosu zapustio. sine Morwenin. da ne bi svrnulo na zlo. a šumama se pronio glas. Túrin tako sjede na jedno . da je Zmajski šljem Dor-lómina iznova viđen. te zajedno kročiše kroz divlje šume nadaleko i naširoko. koliko ona već bude trajala. uz Lúthien". kad je Túrinu bilo dvadeset go­ dina." Nato Túrin reče: "Moj rođak Beren učinio je više. pa mu se opet obrati riječima: "Pođi sada. navijek je bio na čelu odvažnih djela. No ne mislim da ćeš dugo još živjeti s nama u Doriathu nakon što posve stasaš u čovjeka. ili je to Húrin Hithlumski doista pobjegao iz jama Angbanda?" U to je vrijeme među čuvarima Thingolovih međa postojao tek jedan borac moćniji od Túrina. Tako prođoše tri godine u kojima je Túrin rijetko svraćao u Thingolove dvore. oboruža se i otputi na sjeverne međe. da je u želji za odmorom i potrebi za kovačkim popravcima jedne večeri neočekivano svratio u Menegroth. te zadobio mnoge rane od kopalja ili strijela ili izvijenih orkovskih oštrica. a verižnjaču prekrio pohabanim i prljavim sivim plaštom. jer bio se otputio u zelene šume s Melian. Tako su se njegova sna­ ga i hrabrost dokazale dok je bio još jedva stariji od dječaka. gdje se pridruži vilin-ratnicima koji su ondje bez predaha ratovali protiv orkâ i svih slugana i stvorenja Morgothovih. "Ali ne priliči se takove riječi kazati Lúthieninu ocu. bit će to na tvoje dobro: boj se i jare i studeni vlastita srca. Thingola ondje nije bilo. držim." Ona pošutje. I uskoro potom stavi na glavu Zmajski šljem. na dobro ili na zlo. Nato mnogi u čudu rekoše: "Je li moguće da se to duh Hadora ili Galdora Visokog vratio iz mrtvih. otišao je u dvoranu. što ga je znalo radovati na vrhuncu ljeta. Ali zbilo se trećega ljeta. Čuvaj se sebe sama. i Beleg i Túrin bijahu sudruzi u svakoj pogibelji." "Beren. Ne seže dotle tvoja sudbina. kako se sjećao nepravdi nanesenih svome rodu. a to je bio Beleg Cúthalion. iako ti je sudba isprepletena sa sudbinom vilin-puka. Túrine. reče Melian.

usprkos svem tom svjetlu i smijehu vilenjačkih dvorova. dalje. do Morwen u Dor-lóminu. ispitujući ga o vijestima s granica. ali spriječi ga Mablung Lovac. uvjeren da je mrštenje upućeno njemu. A Túrin se toga zasiti. Stoga se neko vrijeme Saeros pretvarao da i sâm tako misli. ali nema potrebe da ti glava ostaje zapuštena poput gusta trnjaka. pa je sjeo na drugo mjesto za stolom. već su ga dočekali s dobrodošlicom. R. . jer bio je umoran od puta i za­ mišljen. koji je sjedio do njega. kazavši tako da svi čuju: "Ako su ljudi Hithluma tako divlji i surovi. ne mareći da pita smije li." Túrin ništa ne reče. pogleda oko sebe i spozna gorčinu izgnanstva. kakve su im tek žene? Zar jurcaju uokolo poput divljači zaogrnute jedino svojim vlasima?" Nato Túrin dohvati kalež za piće i baci ga Saerosu u lice. 429. Tada Saeros ustade. misli mu potekoše k Belegu i njihovu životu u šumi. u žurbi sjeo za ovaj stol. bolje čuo što ti se govori. već uze zlatan češalj. onako pun tamnih misli. iako su mu se riječi doimale ugodnima. Tolkien: Nedovršene pripovijesti mjesto. upravo na ono mjesto gdje je Saeros imao navadu sjesti. vjerujući da je Túrin tako postupio iz oholosti. Saeros tada sa zakašnjenjem uđe i razljuti se. "Rijetko nas ovaj graničar časti svojim društvom." reče. u kući njegova oca. a Túrin isuče mač i uze skočiti na njega. te prešutje sve što Saeros reče. čovječe iz Hithluma. a u tamnim mu očima nešto bijesnu. a na nesreću je zasjeo za stol s uglednicima te kraljevine. baci ga pred Túrina i reče: "Bez sumnje si. a zatim i mnogo dalje. da ti uši nisu prekrivene. te ovaj vrlo bolno pade na leđa. o poruzi u njegovu glasu nije moglo biti dvojbe. te o njegovim djelima u divljini. u namjeri da ga uvrijedi. str." I štošta je još kazao Túrinu. Sae­ ros prestade suzdržavati ljutnju. pa ti se otrcan plašt još i može ispričati. Na to. A možda bi. Ali Saeros zanemari to upozorenje i s prezirom mu uzvrati pogled. pijunu krv na stol i reče kroz razbijena usta: "Koliko ćemo 9 još trpjeti ovoga šumskog divljaka? Tko li to večeras ovdje vlada? Kraljev zakon strog je prema onima koji ozlijede njegove podanike 9 Šumski divljak: "woodwose". već upre pogled u Saerosa. ljutnja mu se nije umanjila kad je otkrio da oni koji su tamo sjedili nisu prekorili Túrina. vidi bilješku 14 u tekstu Drúedaini. pa se namršti. "te se rado odričem uvrije­ žena mjesta za priliku da razgovaram s njime.100 J. R. sučelice Túrinu.

ali tek su najhitriji mogli održati korak s trkačima. nek ih iznese pred Kraljevim su­ dom". samo još snažniji. i imaj na umu da si eldarskoga roda. "Ali za isukavanje mačeva na ovome mjestu takove isprike ne vrijede. Izvan dvorane. Dobro pripazi. "Trči! A ne budeš li brzao kao divljač. "duga ti trka predstoji. Ithilborov sine. Kad ujutro Túrin krenu iz Menegrotha u povratak na sjeverne međe. straga ću te bosti. hitro isuka mač i okrenu se na suparnika." reče mu. Tad Mablung reče Saerosu: "Sto te snađe večeras? Za ovo zlo tebe krivim. Saerose. Uskoro je nadvladao Saerosa. Ali Túrin se u divljini izvještio u oprezu. "sada će onaj koji te ismijao platiti za prezir!" I rascijepi Saerosu štit. ali gnjev mu se nije ublažio. te zapodjenuše borbu hitrim oštricama. da ne ispuniš u svojoj oholosti volju Morgothovu. pa ga spazi kutem oka. Šumski divljače!" Ali kad Túrin vidje krv na stolu. odvrati Saeros. Saerosovi pozivi u pomoć prizvaše u tu potjeru još mnoge koji pođoše za njima. reče Saeros. ." "Ima li mladunac prigovora. možda Kraljev zakon još prosudi razbijena usta pra­ vednim uzvratom za to podbadanje. Saeros ga zaskoči i potrča na njega s isukanim mačem i šti­ tom na raci. Ali Túrin je dugo učio teške škole i postao okretan poput vilenjaka. Doista. ubit ću ga. "ali strada li tko. te je kroz noć pakost u njemu nastavila rasti. Izvan dvora ću ti odgovor dati. dok je viđao ranu." I Saeros s glasnim vapajima uteče u šumu." reče Mablung. on otrese Mablungov stisak i izađe iz dvorane bez i jedne riječi." "To ne zaboravljam". ranio mu ruku s mačem i dobio ga sebi na milost.NARN I CHÎN HÚRIN 101 u dvorani. i ma kako da je Saeros trčao ili vijugao. "Morwen!" zavapi. a za one koji ovdje isuku oštrice. vlasi ti moraju dostajati. te "Trči!" viknu. a Saeros osjeti veliku Túrinovu snagu i obuze ga strah." "To mi se manje izvjesnim čini. držim da je to neka sjenka sa Sjeve­ ra večeras ispružila ruku i dotaknula nas. skoči u stranu. ako taj šumski divljak isuče mač na mene. Túrin se poput lovačkog psa nada za njim. Tada stade na mač koji je ispao Saerosu. Ali Túrin ga pusti da ustane. priličniji Angbandu nego Doriathu. bit će to zao čin. ćud mu se sledi. "Saerose. odmetništvo je najblaža osuda. a iz njega će novo zlo proisteći. u kojoj će ti odjeća smetati. uvijek ga je mač straga tjerao dalje." I odjednom ga baci na tlo i svuče.

Jer odveć vas je malo da biste me uhvatili živa. Mandos ga je još dugo držao. Nitko u tome času nije znao da je Saeros prvi napao Túrina." I on se okrenu i mračno pogleda Mablunga i njegove sudrugove. a sada idem onamo gdje me njegov sud ne može naći. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Njima na čelu bijaše Mablung. A ima i drugih svjedoka. Tako je okončao njegov život u Doriathu. Sada me nezasluženo opteretio krivnjom. stoga reče Mablungu: "Odbijam tvoju molbu. kaza Mablung. kao s prijateljem. stoj. iako je u srcu osjetio sami­ lost prema Túrinu." ." Ali Túrin reče: "Kad bi Kralj bio pravičan. "Nećeš se izroditi u odbjeglicu. "Orkovska je to rabota u šumi!" Ali Túrin mu doviknu: "Orkovska rabota u šumi za orkovske riječi u dvorani!" i pohita dalje za Saerosom. umjesto da stvar bude iznesena pred sud. kojom je tekao jedan pritok Esgalduina. ako vam zakon to dopušta. koji je pak bez nade u pomoć i uvjeren da ga smrt u stopu prati samo mahnito trčao. Kada Kralj sazna istinu. a i strahovao je da ga ne zarobe. a uz to se smatralo ozbiljnim prijestupom izložiti bilo koga iz vilenjačkog puka sramoti. Ondje se Saeros u veliku strahu odvaži na skok. Túrin pogleda gdje mu tijelo leži u potoku i pomisli: "Luda jedna nesretna! Odavde bih ga pustio da se korakom vrati u Menegroth. ali ne uspije se dočekati na suprotnoj strani. tako širok da ga srna jedva može preskočiti. Neću nizašto tražiti oprost od kralja Thingola." Ali Túrinu je bilo dosta vilenjačkih dvorova." "Riječi ti nisu mudre". Molim te. obuzet brigom. Izbor vam je tek dvojak: ili me pustite da slobodno odem ili me ubijte. Ali nije li ovo bio njegov savjetnik? Zar bi pravičan kralj izabrao srce puno pakosti za prijatelja? Odričem se njegova zakona i njegova suda. sve dok nije odjednom izbio na rub provalije izdubljene u visokim stijenama. već s krikom pade i razbi se o golemu stijenu u vodi. R. svojevoljno. nevinim bi me pro­ sudio. Mablung pošutje. koji su bili prišli i stali uz rub provalije blizu njega. u nakani da ga ubije. "pakost što se izjutra probudi postat će prije mraka Morgothu veselje". Túrine. pa reče: "Jao! Ali vrati se sada s nama. "Stoj. možeš se uzdati u njegov oprost. jer Kralj mora donijeti sud o ovim djelima. jer iako mu se ono izazivanje učinilo zlim. vrati se sa mnom. Túrine!" povika Mablung. R.102 J.

Kroz njih prosijava tvrdo srce. a Mablung reče: "Jedna smrt je dovoljna. kada Kralj sazna što se zbilo. Ali kad je Saerosa izložio sramoti i natjerao ga u smrt. glas mu bijaše tužan. Kazuje se da je. Ali sretnome nastavku ne nadam se za te." "Nisam to želio. kad se Túrin nije vratio na sjeverne međe Doriatha. i uznosito." U dvorani ušutješe. moj sin više nije." Túrin na to ne odgovori. a nisu znali kamo. neka sada zbori. ondje teška srca primi vijest o Túrinovim djelima i bijegu.NARN I CHÎN HÚRIN 103 Vidješe mu u očima da je to točno te ga pustiše da prođe. sve do Túrinovih riječi na rastan­ ku. ali da je još živ. a kad opet prozbori. Utoliko Túrinu opraštam. ude Beleg i doviknu: "Gospodaru. sav u žurbi. iz kraljevstva Doriatha. ali ne žalim što je tako". jer ljeto je bilo na izmaku. oćutio bi moj bijes. sjede na svoje prijestolje u velikoj dvorani Menegrotha. već ode od njih i hitro se udalji. i čovjek preponosan za svoj položaj." Zatim Thingol ušutje. Sretan ti ostanak!" "Slobodno nastavi!" reče mu Mablung. Húrinova sina. neka tamnija ne bude. Kad se opet sretnemo. reče Túrin. ima ga se dovesti pred mene da mu sudim. Sjenka ti na srcu leži. jer zao je bio njegov izazov i krivcem ga držim za sve što se u dvorani zbilo. a ako se ikad vrati u zemlje živih. "Nezahvalan je to posinak. Uskoro se potom Thingol i Melian vratiše u dvorove. Tada su sve pretresli i ispričali. Beleg od Čvrstog lûka došao u Menegroth da ga potraži. pa Thingol podiže ruku da objavi svoj sud. "jer takova ti je želja. Smatra li to ovdje itko nepoštenim. počinio je krivdu veću od uvrede. smijem li prozboriti?" . Kako da udomim onoga koji prezire i mene i moj zakon ili oprostim onome koji kajanja nema? Stoga ću prognati Túrina. okružen svim velmožama i savjetnicima Doriatha. pođeš li tim putem. a preko tih djela ne mogu prijeći. neka se mudrijim pokaže. Ali u taj čas. "Neka mu Mandos pravično presudi. a vijesti o njemu nigdje se nije moglo čuti. Zatraži li ulaz. a nakon toga Thingol uzdahnu i reče: "Jao! Kako li se ta sjenka zavukla u moju kraljevinu? Saerosa smatrah vjernim i mudrim. a dok mi ne padne pod noge i ne zamoli me za oprost.

tako i zbog očiju okupljena mnoštva. "Jer Túrin me podsjeća na Berena". tražio sam nekoga. "Dopustite mi ovo. R. te skače na Túrina iz zasjede." Thingol postade prijek. dopustite mi da prvo nešto kažem. reče Kralj. a vidjeh gdje Saeros s mačem i štitom izlazi iz šume." odgovori Beleg. bila je u strahu. "Saslušajte me. ode od mene s prezirom. "Možda je tako". Jer sad ću donijeti presudu. kako čujem. "Nisi li bio pozvan zajedno s osta­ lima?" "Jesam. "Što ii to taj sada može reći a što bi imalo veću težinu od onih koje sam već čuo?" "Prosudit ćete kada čujete". A kad joj Thingol kaza da prozbori. reče. "U rodu su. Húrinov sin. ali ne smatrahu mi to nužnim reći. Sjedila sam u krošnji jer sam željela po­ gledom ispratiti Túrina dok odlazi. Kralj pak podiže ruku i reče: "Ne vjerovah da ćeš tako ozbiljnu vijest mojim ušima donijeti." "Svi bijahu pozvani koji imadoše nešto reći". reče Thingol. Tolkien: Nedovršene pripovijesti "Kasno stižeš". Tada Beleg izađe. uprtih u nju. ali zatim umuknu od strahopoštovanja prema Kralju i ništa više ne bijaše u stanju reći. ona reče: "Gospo­ daru. a osmijeh mu uminu. "Čak i Lúthien! A baš o njoj razmišljah toga jutra. te za ruku uvede onu djevu Nellas. kako zbog velebne dvorane sa stupovima i kamenim svodom. reče Thingol. R. "ali zadržao sam se. dakako".104 J. Kralj se tad osmjehnu i reče: "I drugi su. koja je živjela u šumama i nikad još nije prije došla u Menegroth. "Ali Túrin." "Gospodaru Kralju!" kriknu ona tada." "Tebi dopuštam". reče ona napokon. sad hrabrija zbog njegova osmi­ jeha. te ga više vidjeti nećeš da mu iščitavaš srodstvo. kao i o čovjeku Berenu." Nato se dvoranom pronese žamor. sjedila sam u krošnji". gospodaru. a njihovo je srodstvo nekima i vidljivo: onima koji pomnije pogledaju. Dobro . reče ona." "I drugi su. on tek pričeka da Nellas opet prozbori. Sada napokon dovodim svjedoka kojeg valja saslušati prije nego što se vaš sud donese." Thingol joj ne uzvrati. reče Beleg. ako ikad zaslužih vašu milost.

NARN I CHÎN HÚRIN 105 pazi na sve što sada kazati kaniš. a za njom i proljeće. i pozvat ću ga da se časno vrati u moje dvorove. Belegu. kao što i sâm reče. jer ga i ja ljubim. Držao sam Húrinova sina svojim sinom. "Iz naše je zemlje otišao. prošla je tako ta zima. ja ću ga pronaći. kroz mnoge pogibelji. jer ako je Túrin još na životu. jer sam ga veoma ljubio. ne reče mi". A kako mu je odista. da se Túrina naopako ne osudi. sve dok Túrin nije lišio Saerosa i štita i mača. ali nije ga ubio." Ali kada presuda bi izrečena. ako uzmognem. Odvažan je on. a to će i ostati. . gdje god on sada bio. Stoga ne vjerujem da ga je smjerao pogubiti." Zatim je podrobno ispitao Nellas. reče Thingol." "A drugačija će sada i moja presuda biti". a Kralj mu reče: "Posavjetuj me." A Beleg odgovori: "Tražit ću Túrina dok ga ne nađem i dovest ću ga natrag u Menegroth. ako se pak sâm Húrin ne vrati iz sjenki da povrati ono što mu pripada. već mu ga odaslati kanim. reče Thingol." "Pa ipak. jer na ovome sudištu konačna se presuda zbori. Zatim ustade. Nellas odjednom zaplače." Zatim se otputi. gospodaru. "Ta gdje li se nalazi?" reče." "To mi i Beleg reče". "Ali vodit ću se time što si kazala. a nakon toga se obra­ tio Mablungu riječima: "Čudno mi je da ti Túrin ništa o tome ne reče. drugačije bih mu riječi na rastanku uputio. "Počujte! Túrinu oprost sada dajem za svu krivnju koja se u njemu može naći. "i samo se zato i usudih amo doći. Boriše se. i diljem Belerianda uzalud je tragao za glasima o Túrinu. a natrag bih ga primio raširenih ruku. sve i ako nitko drugi u tome ne uspije." Sutradan je Beleg izašao pred Thingola i Melian. nije mu nužno tražiti oprost od mene. Neću dopustiti da se pripovijeda kako je Túrin nepravedno otjeran u divljinu. te joj reče: "Ne plači. a svijet je širok. ako još nekuda kroči. to je poniženje sâm zaslužio. reče Thingol. tu nepravdu jedan od mojih savjetnika nanio. jer ojađen sam. odgovori ona. njih dvojica. ali i samilosan. a Beleg izvede Ne­ llas iz Menegrotha. Ako Saeros i jest bio ponižen." "Naći ćemo ga"." "Taj sud je na meni". jer smatram da je bio oštećen i izazvan. "A da je kazao nešto o tome. reče Mablung.

Jer u tim vremenima propasti mnogi su ljudski beskućnici i očajnici pošli krivim putem: preživjeli iz boja i poraza. držali svinje u žirištima te obrađivali šumske proplanke ograđene od divljine. tako se odjednom. Ondje je prije Nirnaetha živjelo mnoštvo ljudi u raštrkanim gazdinstvima. već se otputio na zapad. "Smatrah da samo orci postavljaju ljudima zasjede. uvjeren da je odmetnik za kojim kralj traga. Postali su vrlo sumnjičavi. svjetlucavih očiju. jer među njima je bilo otpadnika tvrda srca. krupan i odvažan. Túrin tad zastade. ali nisu imali poglavara. čovjek svijetle kose i nemirnih. i tako su brzo saznali za Túrina kad je zalutao u njihova staništa. te Forweg." reče Forweg. najstariji u družini. gdje je ubio jednu ženu. našao okružen ljudima s napetim lûkovima i isukanim mačevima. kapetan te čete. kad je izbio na proplanak pokraj jednog potočića. Ali sada su većinom bili uništeni ili su utekli u Brethil.106 J. Živote im smatramo proigranima ako ih ne mogu otkupiti. R. bili su strašni poput vukova. ali vidim da sam pogriješio. Najmrkiji među njima bijaše jedan po imenu Andróg. nije vratio Belegu na sjeverne međe Doriatha. kako se sâm prozvao. Vučjaci. ali na njemu se nije vidjelo nikakva straha. a bilo je i ljudi koji su u divljinu pošli zbog zlodjela. a i od od­ metnika. te je cijelo to područje bilo u strahu od orkâ. ali kad bi ih zimi gonila glad. "Tko ste?" reče. te su se okruživali izviđačima ili stražom. On se. bilo pri odmoru. a bilo je i drugih rodom iz te zemlje: stari Algund. koji je utekao iz Dor-lómina." . a živjeli su i od lova i od ratarstva. Tolkien: Nedovršene pripovijesti TÚRIN MEĐU ODMETNICIMA Sada se priča vraća Túrinu. R. Pedesetak se takvih udružilo u četu i lutalo šumama oko zapadnih međa Doriatha. "jer ovo je naš kraj i ne damo drugim ljudima da tuda idu. kradom izašao iz Zaštićene kraljevine i dospio u šumovite krajeve južno od Teiglina." "Možda još zažališ tu grešku. pa su ih imenom Gaurwaith. i iz poharanih krajeva. a jedva da su manje bili omraženi od orkâ. koji je pobjegao iz Nirnaetha. Ušli su mu u trag i stegnuli obruč oko njega. najvećim su dijelom bili iz Halethina puka. ali uvelike odrođen od vrlina Edaina iz Hadorova naroda. bilo u pokretu. Lovili su i prikupljali hrane koliko su mogli. kivnih na vlastiti soj. prozvali oni koji su još branili svoje domove.

Možete me pretražiti nakon što stra­ dam. pa ga odmet­ nici nakon toga zvaše Neithan. Uzet ću te na njegovo mjesto. Forwegu pak kaza: "Ako si ti tu kapetan. jedan bija­ še prijatelj stradaloga. "ali dostatno je hitar prijekor zaradio. "Nisam ti ravan". "Ali hajde onda! Oprijet ću vam se obojici zajedno. "za otpadnika i odmetnika. činilo se da mu je smrt blizu. te da su mu oružje izradili vilin-kovači. reče on napokon i odmahnu glavom. reče Túrin." "I ne dopuštam. ali Ulrad ustuknu i ne htjede se boriti. sve i ako nema drugih posje­ da. Ali Túrin se. namjesto ovog nesretnika". a tad ćete vidjeti je­ sam li u stanju zamijeniti jednog od vaših najboljih članova. u tom trenu jedan od njih odape. odjednom sagnu. vidjevši neko kamenje na rubu potoka pod svojim nogama. nijedan mu neprijatelj nije stajao dovoljno blizu da na njega skoči s isukanim mačem. jer mnoge su strijele bile zataknute u tetivu i samo čekale na kapetanovu riječ. Ulrad se zvaše. Onaj drugi baci svoj lûk i premjeri Túrina pogledom." Svejedno. reče Túrin." reče im. što se mene tiče. ne bi smio dopuštati svojima da strijeljaju bez naredbe. silovito i nepogrešivo. No oni su dokučili da je pao s nekog visokog položaja. držim. ako budeš bolje slušao moje riječi. "Možda bih vam bolje došao živ." Zatim zakorači prema njima. Uskoro je među njima izbio na dobar glas. Krivooptužem". Kako ti glasi ime?" "Zovem se Neithan. a on skoči i baci kamen u tog strijelca. "Čudan li je to put pristu­ panja družini. ništa više nije želio otkriti o svojemu životu ili domu.NARN I CHÎN H Ú R I N 107 Túrin se nato nasmija. Ali ima u tebi nečega čudnog. opasan si čovjek." reče on. jer bio je snažan i . ali skupo će vas koštati da doznate kako vam istinu zborim. Ali strijela preletje Túrina. Možeš nam se pridružiti." Nato se dvojica odmetnika pobuniše protiv njega. ovaj se razbijene lubanje sruši na zemlju." "Ne bez izazova"." reče Forweg. "Otkupa za me radije ne očekujte. reče Túrin. ali iako im je rekao da je pretrpio nepravdu (te je za svakog koji bi slično kazao uvijek imao i odvi­ še razumijevanja). "ubijanjem jednog od njezinih najboljih članova. "Nitko od nas nije. oružjem ili čistom snagom. to bijaše upravo onaj Andróg iz Dor-lómina. ljut zbog njegovih riječi.

nastambe su bile povezane stazama. "Otišli su svojim poslom. A jednoga dana Túrin uoči da nema ni Forwega ni prijatelja mu Andróga. Tako je ostao živjeti do kraja te godine. ili iz ponosa nije htio vratiti. pa upita gdje su. u samostalan prolazak prijevojima Gorja sjenâ. a kuće su im bile opkopane i ograđene koljem. te snalažljiviji u šumi od njih. a kako je želio ostati na životu i nije mogao stalno biti u sukobu s njima. Iako ih uopće nisu ljubili i nije im ih bilo žao. Tolkien: Nedovršene pripovijesti srčan.108 J. stekao je njihovo pouzdanje. R. u šumama južno od Teiglina još se. a zatim i kroz oskudicu i glad zime. a zatim i krasno proljeće. valjda". a za sebe je slabo mario. Ali s dolaskom proljeća Gaurwaithu je postalo pogibeljno zadr­ žavati se tako blizu kuća Šumljaka. možda. R. Žurno. a Túrina ozlojedi prljavi tabor odmetnika. jer bio je pod čvrstim okruženjem. jer nije bio pohlepan. po cičoj bi zimi ostavljali Gaurwaithu hrane koliko bi već mogli na neko vidno mjesto. reče Ulrad. pa sam odluta daleko u šumu. U Doriath se Túrin nije mogao. Jer svako je gazdinstvo velikim živicama opasalo svoje iskrčene posjede. koji bi se mogli okupiti i poći u lov na njih. gdje ljudi više uopće nije bilo. te su ih zapravo spašavali psi i ograde. držao je. Nehotice se prisjeti . budući da je uz ma kakvo ljudsko društvo bilo lakše izdržati u divljini. Ali time su manje zahvalnosti stjecali od odmetnika negoli od životinja i ptica. jer imat ćemo sreće ako za sobom ne dovedu roj pčela. moglo naći dalje na Jugu. a tad bi se razbjesnio i postao pogibeljan. slabo je mario da priječi njihova zlodjela. a u Dor-lómin se nije usuđivao. te su mogli dozivati pomoć i potporu pozivima roga. no sada malo­ brojnih. No u njemu bi se katkad probudili samilost i sram. sve dok nije stiglo Buđenje. Bilo mu je ispod časti otići nižemu Halethinu puku iz Brethila. kako je već rečeno. Sad. "Vratit će se oni uskoro. Tako je Túrin ostao među odmetnicima. Više se hrane i divljači. otpornih i opreznih. ali sudruzi mu se nasmijaše. u Nargothrond nitko nije mogao ući od Felagundove pogibije. zbog njegovih iznenadnih provala bijesa. ali i plašili su ga se. te u to vrijeme nije bilo nade. dalo naći poneko gazdinstvo ljudi. Túrin se stoga čudio što ih Forweg ne vodi odatle. a tad ćemo u pokret." Sunce je sjalo i mlado se lišće zelenjelo. tako su se nadali izbjeći združene napade izgladnjelih. a i manje pogibelji. koje su tek rijetko shvaćali.

po­ javi se Andróg. "Zlodjelo. trnje joj je izdrapalo odjeću. Neithane." Žena se tada osovi na noge i položi dlan na Túrinovu ruku. mome ocu Larnachu neće biti krivo. obrativši se opet ženi. "Ako je tako. Ali glave drugovima neću odrubiti ne bih li kupio njegovu milost. nek bude po tvome". "Ne tvrdim da ti sâm mogu biti ravan. Túrin tad skoči prema gustišu s isukanim mačem i posiječe čovjeka koji je izbio iz lijeske u potjeri za njom. "Ubij i njega! A zatim pođi sa mnom. te joj se oči ozariše.NARN I CHÎN HÚRIN 109 Skrivena kraljevstva. ili ćeš se pridružiti Forwegu. "Dođi!" reče Andrógu. a tek je pri samome udarcu shvatio da je to Forweg. pa i on zapanjeno stade. Ona pogleda u krv pa u Túrina." "Tako i kanim". gospoda­ ru!" reče. Gledaj svoja posla. Neithane!" viknu on. Ponesi njegovo oružje!" I Túrin ode odatle bez i jedne riječi više. reče Túrin. te kao da začu imena cvjetova iz Doriatha. "u onom gazdinstvu. Doneseš li njihove glave. "Ludo! A odmetnikom se nazivaš." Ali Túrin reče Andrógu: "Je li daleko njezin dom?" "Oko milju odavde. a Andróg ga isprati pogledom. Ali dok je stajao i zatravljeno gledao u krv na travi pod sobom. Za dvije 'vučjačke glave' znao je već dobro nagraditi ljude. "Ali danas nam se putevi preklopiše. Ženu ćeš prepustiti meni. ali Túrinu se ćud ohladi. Ali iznenada dopru krici i iz lijeskova gustiša istrči jedna mlada žena. "Vratit ćemo se. . reče. ali našoj družini ovo smaknuće možda ne bude po volji. Požuri se. jer možda se još nadigne potjera. ili bilo što drugo. po­ put odjeka nekog gotovo zaboravljenog starog jezika. Odlu­ tala je odatle." On zatim spremi mač. a nama prepusti naša. ne računaj na moju pomoć. mršteći se kao čovjek koji pokušava dokučiti neku za­ gonetku. te isuka mač. Odmet­ nici nemaju drugog zakona do svojih potreba. reče Túrin." "Onda pođi brzo". "Kaži ocu da te bolje čuva. pa se spotaknu i zadi­ hano pade na tlo. te reče Andrógu: "Gdje li su onda orci? Jeste li ih vi to pretekli da njoj pomognete?" "Orci?" reče Andróg. a bila je u velikom strahu." Andróg mu se nasmija. "Ubij ga. Ali želiš li pokopati svojega kapetana." odvrati mu on.

"Jedan ubod bijaše dovoljan. Sasijekoh ga." Tada se mnogi mašiše oružja. R.110 J. blizu dobro čuvanih gazdinstava. Neithane!" doviknu on. "Jesi li tražio med iz iste košnice? Jesu li ga pčele ubole?" "Ne". "požalit ću što ti preko volje sačuvah glavu. prekorivši one koji čine takva djela. "Uz Uldora Prokletog prije ti je mjesto. moleći ga da joj naše glave dade kao dotu. Tolkien: Nedovršene pripovijesti * * * Kad se vratio u tabor odmetnika. pa bolje potraži službu u Angbandu. ili me otpustiti. Možda se nada da će te opet sresti. prije nego što ubijemo najboljega među . čini mi se." "Onda izaberite novoga kapetana!" reče Túrin. Ali on ju nije htio. Valja vam uzeti me za kapetana namjesto Forwega. noseći Forwegovo oružje. "Vidiš. vrati se Andróg. Jer kad sam naišao. Ali želite li me ubiti. Od sada zapovijedam ovom družinom. premda sam i nemalo zbunjen. jer već su se predugo bili zadržali na jednome mjestu." "Budeš li se sprdao sa mnom. hajde! Borit ću se sa svima do smrti . na čemu sam mu zahvalan. "Izlaže se pogibelji na našu štetu. koji se uskoro vraća. Zapodjenemo li borbu. "Forweg vas više ne može predvoditi. Ženi se to podosta svidjelo." reče Túrin." "Onda ti poričem tvrdnju da potječeš iz Hadorova naroda". "Nije digla uzbunu. "Nije našim. a još dok je govorio. "a drugi možda još plate za njegove naslade. tako da mi nije jasno što je to zamjerio kapetanu. te ju je otjerao." "Kako znaš?" reče Ulrad. ali Andróg poviknu: "Ne! Nije bezumna glava što je on poštedje. Meni je glavu ostavio na ramenima. Sad ispripovjedaj što imaš. reče Túrin. Ali poštedih Andróga. ili je napuštam. R. reče. ne jedan će poginuti nepotrebno. jer on je mrtav. reče Túrin. i budi kratak. već je bio sasjekao Forwega." govorili su.svoje ili vaše. "Kakvim je poslom Neithan onamo išao. pa je ponudila poći s njime. Ali čujte me sada!" viknu on svima. kad je stao pred njih." Zatim Andróg prilično pošteno ispriča sve što se zbilo." Zatim im ispriča sve što se učinilo. Túrin ih zateče nemirne i pune nelagode. te su počeli rogoboriti protiv Forwega. "Ovaj vam izbor dajem. pitam se sada".

Túrin se zatim opet oglasi. s pravom sasjekao Forwega. Za njim je Uldorov narod. niti je slutio. Možda nas on na koncu dovede kući. jer je ovaj bio čovjek iz Dor-lómina. a ostali se s manje odobravanja složiše s time. S nailaskom zime vratili su se kralju. reče Túrin. Pitam se kakva li je sudbina nju snašla. "Uzimate li me za kapetana? Ako je tako. tjera one odmetnike koji su bili podrijetlom iz Dor-lómina da ga prihvate za vođu svoje čete. Ako se to prije pokazalo dobrim. Ali dokle ćemo stići. Ti si taman i visok." Tada svi oni rodom iz Hadorova naroda stadoše uz njega i uzeše ga za kapetana. 'Nikakvi glasi sa Sjevera ne stižu. Ako takovo što neće obeshrabriti vas sedam puta sedam. možda će se i opet. sad kad te bolje pogledam. kaže da ga Túrinove oči već dugo podsjećaju na nečije tuđe kojih se nikako nije mogao sjetiti. koliko vas ima. U tebi vidim tvoju majku. ali barem ćemo zaslužiti manje mržnje vlastita soja. i kaže da je. Brojne je glasnike Thingol odaslao da tragaju za Túrinom unutar Doriatha i oko njegovih granica. kad bismo se usudili. prije nego što poginemo?" Svi to odšutješe. smjesta vas vodim u divljinu. nizak za svoj rod. Ubija da sebi stvori mjesto. On je nakon odlaska ostalih nastavio sâm. kažete? Visoko i studeno koči se Gorje sjenâ između nas i nje. da je Neithan zapravo Túrin." Zatim se nasmija. Ondje nam možda bolje krene. a kosa mu bijaše zlaćano crvena. ali štošta smo zaboravili. bivajući po pravu vladar i sudac Hadorova naroda. Ali on pogleda Algunda i Andróga. ona je potjecala iz Bëorova naroda. "Opet je onako kako je bilo kad nam se pridružio. te im reče: "Kući. da je među od­ metnicima i neprijateljima ljudi. A on 10 ih smjesta odvede iz toga kraja. a svud oko njega angbandske su legije. daleko od do­ mova ljudi. jer nitko nije znao. makar prožet plamenom. stari odmetnik koji je bio pobjegao niz Sirion iz Nirnaeth Arnoediada. Nekoć bismo i sami postupili tako. a možda i ne. ali sad ga prepoznaje kao Húrinova sina. "'Ali on je bio niži rastom. a pod njegovim vodstvom možda nas krene bolje od kopanja po tuđim otpacima. Zatim Algund. sin Húrinov.' 'Nije mi znano'." Nato Túrin odjednom pomisli kako bi se od vođe ove male čete mogao uspeti do položaja slobodna i samostalna vladara." A stari Algund reče: "Najbolji među nama. ali u godini njegova bijega tragali su za njim zaludu. svi osim Belega. 10 U jednoj inačici teksta ovog dijela priče Túrin ovom prilikom objavi odmetnicima svoje pravo ime.'" U toj inačici upravo to saznanje.NARN I CHÎN HÚRIN 111 sobom. mogu vas povesti kući. .

ali skrovište im je uvijek bilo napušteno kad bi stigao. te pošao natrag i stigao. izuzev južne. jao". Uskoro ih je i našao. ali Túrin je sad imao nekoliko dana prednosti i kretao se hitro. R. rekao je. "Uskoro će orci početi harati ovim krajem u tolikom broju da im se nećete moći oduprijeti". kako se slučilo. kako su neki govorili. a s proljećem su napali iznova. "Jasna mi je. Pa ipak je Vučjake svojim drugovima zvao. Ondje je čuo neobičnu pripovijest što je kružila među njima. do domova Sumljaka netom nakon što je Túrin napustio to područje. jer zlo je sad vrebalo na svim njihovim granicama." "Je li tebi jasna ta zagonetka?" upitao je Larnach vilenjaka. po­ javio u šumama i sasjekao jednog pripadnika Gaurwaitha. "Jao!" . sa sve manje nade. u strahu od potjere Sumljaka. tako ga je nazvao. "Vrlo je ponosit bio.112 J." kazala je Larnachova kći Belegu. Visok se čovjek vladarska izgleda. Neithan. Rijetko su dvije noći ostajali u istom taboru i malo je tragova kretanja i boravaka ostajalo za njima. Vođen znakovima koje je uspijevao pročitati. išćući odmetnička skrovišta i svaki znak koji bi mu otkrio kamo su otišli. "sjajnih očiju što se jedva uđostojiše da me pogledaju. ili glasima o prolasku ljudi među divljim stvorovima čiji je govor znao. "Tražim upravo toga čovjeka o kojemu zborite. ali upozorio ih je na zlo što se okuplja sjeverno odatle. a Beleg ga je još iskao. Odlutao je na sjever sve do Teiglinskih prijelaza. Prošla je već gotovo godina dana od Túrinova bijega. Pođite u Brethil dok još ima vremena!" Zatim je Beleg žurno otišao dalje. gdje je čuo lošu vijest o novom prodoru orkâ iz Taur-nu-Fuina. često bi im se približio. rekao je Beleg. ili pak vilenjački ratnik. pregazili su Dimbar. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Ali u Dimbaru i duž sjevernih međa Doriatha stanje se pogoršalo. te rabio sve znane vještine da nadmudri ili na krivi trag navede svakoga koji bi ih pokušao slijediti. "Ove se godine napokon morate odreći svoje slobode ili svojih života. slugani su se Morgothovi pak osokolili i postajali sve brojniji i odvažniji. te nije htio sasjeći još jednoga koji je stajao ondje i znao mu ime. a među ljudima iz Brethila zavladao je strah. te bi se na prvi šušanj hitro digli i utekli. Zmajski se šljem ondje više nije viđao u bici. R." Ništa više o Túrinu nije kazao Šumljacima. jer danonoć­ no su držali straže. te spasio Larnachovu kćer koju su oni gonili. a i Čvrsti je lûk nedostajao. Stoga ih je čak i Beleg uzaludno lovio. Zima je došla i prošla.

a prikazi kretanja odmetnika proturječni. te da je Beleg dospio onamo uskoro nakon njihova odlaska.11 Nedugo potom.NARN I CHÎN HÚRIN 113 zavapio je. jer su se sada željeli što hitrije vratiti na Sjever s plijenom i zarobljenicima. kojega ne uspijevaju vidjeti. ali orci su mnoge pobili ili zarobili. Stoga je Túrin samo s nekim Orlegom otišao uhoditi orke. Nekolicina se uspjela probiti i dokopati Brethila. i prožeo ih je nespokoj. "Predobro podučih to ljudsko dijete vještinama šume i polja! Gotovo bi se moglo pomisliti da je to neka četa vilenjaka. orci su prešli Brithiach. Túrina su nagovorili da ih odvede natrag u one šumovite krajeve južno od Teiglina gdje ih je prvi put susreo. Potom su se smjesta okrenuli natrag na zapad. Sad. zatim su produžili do gazdinstava. To bi odgovaralo prohtjevima radnje. a neki su već bili počeli žaliti što ih on predvodi. dapače. ali zemljopisni su odnosi nejasni. sve dok se ne sazna koliko ih ima. nakon što je postao njihov kapetan. na vrijeme prešavši Prijelaze. Mnogi Šumljaci poslušali su Belegov savjet i poslali žene i djecu u Brethil da zatraže utočište. a kako im se Handir iz Brethila odupro svom silom koju je uzmogao okupiti. Čini se nužnim pretpostaviti. Ali odmetnički izviđači ubrzo su saznali za njih. a znali su i to da iza Ceste leži Talath Dirnen. tih je orkâ bilo puno više od odmetnika u četi. u potrazi za Cestom. u pljačku. da su se zadržali u dolini Siriona. otišli su na jug preko Teiglinskih prijelaza. te da." Ali oni su sa svoje strane razabrali da ih to u stopu prati neki neumorni gonič. a iako im do zarobljenika nije bilo naročito stalo. kao što je Beleg i strahovao. ali odmetnici ga nisu htjeli poslušati. nisu ođmaknuli daleko od svojih prethodnih staništa iz vremena orkovskog pohoda na Šumljake. a zapovjedništvo nad četom predao je Andrógu i naložio mu da dobro skriven ostane u blizini dok se njih dvojica ne vrate. odveo odmetnike iz šume južno od Teiglina. Oni su s pratnjom uspjeli pobjeći. ali nakon što su ljudi postali nezadovoljni u toj "zemlji bez utočišta". Túrin je smatrao kako bi bilo pogibeljno otkriti se orcima. ali naoružane muževe koji su išli za njima doče­ kali su orci i ljudi su bili nadjačani. ali ne uspijevaju ga se ni otresti. U jednoj predloženoj inačici otišli su prema jugu i stigli u kraj "iznad Aelin-uiala i močvara Siriona". Branjena ravnica. . poharali ih i spalili. ali išli su krajevima u koje su se orci rijetko usuđivali zaći. nad kojom stražare 11 Najkasnije napisane inačice ovoga dijela priče potvrđuju da je Túrin. plijen otet Šumljacima potpirio je pohlepu u njima. u svjetlu daljnjeg tijeka radnje. jer u divljini im je trebalo štošta. u kojoj su živjeli Šumljaci.

pokazujući im da je goloruk. u strahu od opasnosti bili su stoga oprezni. Tolkien: Nedovršene pripovijesti izviđači i uhode iz Nargothronda. ali Andróg se tomu usprotivi. preko njega namače omču i stegnu je tako da mu je sputao ruke. Tada orci. Možda sada saznamo što doista smjera. "Ne želite li goste. Potje­ ra je hitro pošla za njima. brzinom i vještinom izbjegao je neprijateljima i utekao daleko u neznane mu predjele. a Andróg mu priđe s leđa. sve dok nisu usprkos svim vijuganjima i izmicanjima napokon morali izbiti iz šume. odjednom pred njih stade jedna siva prilika. te su im se izviđači šuljali kroz drveće s obje strane kolona u maršu." Zatim im naloži da privežu Belega uz stablo pokraj pećine. A baš dok su bili usred te rasprave. pa u pokušaju prelaska Ceste mnoge strijele oboriše Orlega. neki odmetnici ushtjedoše napustiti pećinu u kojoj su se bili skrili. utekao je s Orlegom na zapad. a Túrin i Orleg nikako se nisu vraćali. a nakon što mu čvrsto svezaše ruke i noge. osim ako nas već dugo ne uhodiš?" "Dugo nas već uhodi". reče im Beleg. a tad ih opaziše. ali oni odskočiše u strahu. jer tri su izviđača nabasala na njih dok su ležali skriveni. "To je ta sjena što nas upor­ no slijedi. a premda su dvojicu sasjekli. nakon što su prošla tri dana. u strahu da se na njih ne dignu vilenjaci iz Nargothronda. reče Andróg. konačno uvidjevši da ima malo nade u bijeg. te je sâm pobjegao u divljinu sa suprotne strane. Šuma se smjesta ispunila orcima.114 J. Sad. i tek jednog prijatelja tražim. "Ali odakle znaš to ime. "Čemu ovakav doček? Kao prijatelj dolazim. Tada ih je Túrin. stadoše ga ispitivati. Ali na sva njihova pitanja Beleg je imao tek jedan odgovor: "Prijatelj bijah tome Neithanu još . R. koji su se šutke raštrkali i dali se u lov nadaleko i naširoko. Ali Túrina je spasila vilenjačka verižnjača. reče Ulrad." "Nije tu". pozornije stražu držite". pokušao zavarati i odmamiti od mjesta gdje su se njegovi skrivali. a kako je od povika Golug! opazio da se boje nargothrondskih uhoda. treći je pobjegao. On pođe prema njima bez oružja. Tako su otkrili Túrina i Orlega. vičući u trku: Golug! Golug! A tim su imenom oni zvali Noldore. Čujem da ga zovete Neithan. R. To ih je Beleg napokon našao. pobiše sve zarobljenike i žurno pođoše prema Sjeveru.

sazna li on da su mu u isti mah oduzeti i prijatelj i dobre novosti. sjetio se svog života u šumi i naljutio na sebe. kad bijaše dijete. Dok se skrbio za njega što je vještije mogao. jer je bio streličar. neka nam ih onda kaže." reče im. ili kad bi ih zaskočili. To ga pogodi poput koplja i oči mu se ispuniše dugo neisplakanim suzama. a često je sâm ružno zborio o kralju Thingolu i o Sivim vilenjacima. te da mu dobre novosti donesem. "i to nepotrebno okrutni. reče Andróg. Kad je Túrin saslušao sve što su mu ljudi htjeli reći. on zasta u sjeni izvan obruča ljudi i u sjaju žarača spazi Belegovo napaćeno lice. a većina ih je sad bila spremna smak­ nuti vilenjaka. ali isprva je mario tek za Belega. reče Andróg. Jer neznanci su često stradavali kad bi ih odmetnici zatekli u blizini svojih skrovišta. Nikad još nismo mučili zarobljenika. a on to nije branio. ako se s njima postupalo kao s dušmanima. "Stajat ćeš tu sve dok ne progovoriš"." "Ne vjerujem u to što kaže taj vilenjak". U smiraj dana svi su se okupili oko njega. Zatim se ogorčeno obratio ljudima. "Kako li si samo ovamo došao? I zbog čega ovako stojiš?" On smjesta prereže uze svoga prijatelja. da ga se riješimo". tako da je. kao i uvijek. Išćem ga tek stoga što ga ljubim. pa mu se Beleg sruči u naručje. Ali oni bolja srca usprotiviše mu se. a Ulrad je donio usijan žarač s vatre što je gorjela na ulazu u pećinu. "Okrutni ste.NARN I CHÎN HÚRIN 115 otkako ga upoznah u šumi. ali do takove nas je orkovske rabote doveo život kojim živimo. reče gnjevno Andróg. a gledao je velebni Belegov lûk i žudio za njime. "Uhoda je kralja Doriatha. pa jedva čekahu da odu. Ali u taj čas vrati se Túrin. a Algund mu reče: "Kapetan se možda još vrati. a tada ćeš zažaliti. ali on im više ništa ne reče. obuze ih bijes i strah. mi ćemo prosuditi daju li nam one razloga da ga osta­ vimo na životu. Ali ako doista ima nekih novosti. reče Beleg. Nezakonita . razljutio se i ražalostio." "Pogubimo tu uhodu. krivnja bila i na njemu. Kad su tako prošla dva dana i dvije noći. a sami sjedoše jesti i piti u blizini. "Belegu! Belegu!" kriknu. poput mraza što se iznenada topi. Zatim na Andrógov nagovor ostaviše Belega zavezana za stablo bez hrane i vode." "Čekat ću dok ne dođe vaš kapetan". Pristigavši nečujno. On iskoči i pritrča stablu.

a ime ti Neithan ne dolikuje. nisi kazao da te Saeros napao? Sasvim drugačije bi stvari tada možda pošle. reče on. "Ne sam!" reče. umjesto da spadneš na ovo. kako je to već bilo kod vilenjačkoga soja iz davnine. Beleg mu tada ispriča sve što zna. Ujutro je Beleg. "Jamačno ćeš se sada vratiti u Doriath?" I on stade kako je znao i umio kumiti Túrina da tako postupi. Sva ti je pripisivana krivnja oproštena. prozborio s Túrinom po strani od ostalih. R. "Onda ću donijeti odluku. "Angband ima već dovoljno slugu." Ali Túrin se ne obradova toj vijesti. "Očekivah više radovanja novostima koje donesoh". Pa ipak. A ti bi". kad nas svi mrze?" "Bar ja ruku više nikad dići neću na vilenjake ili ljude". točnije." Tad Beleg otvori oči i podiže glavu. Zmajski nam šljem već odviše dugo nedostaje. "još možda ponosito svoj šljem nosio. ako ovo padom zoveš". ne bi li te se vratilo časti i službi kraljevoj.116 J. a Túrin mu potom reče: "Znači da se Mablung pokazao kao moj prijatelj." Ali Andróg reče: "Kome služiti. "što je na koncu i bilo najbolje. Ali onako se zbilo. Ako se drugi ne žele za­ kleti sa mnom. sutra nam valja napustiti ovo skrovište. R. reče napokon. hitro se oporavivši od bolova. pogledavši ljude polegle uz grotlo pećine. Túrine. ako već ne sebi? Koga voljeti. već dugo osta šutke sjediti. U očima mu . potanko je propitao Belega o Thingolovu sudu. reče Andróg i baci zao pogled na Belega. "Možda je tako." "Ne. Tolkien: Nedovršene pripovijesti i jalova sva su naša djela bila. Túrin se više nećkao. kakvim mi se nekoć i činio?" "Kao prijatelj istine." reče mu Beleg. Ma kakva bila. nijedan nije". reče. Odmetnik nisi. reče Túrin. "Sada ti konačno mogu kazati novosti što ih nosim. Ali zbog čega mu. jer nisu svi koji tragaju za nama dobronamjerni. "Pričekajmo da prođe noć". jer služila su samo nama samima i podjarivala nam mržnju u srcima. nastavit ću dalje sam. reče mu Túrin. a meni riječi u grlu zapeše. jer na Belegove se riječi sjenka opet nadvila nad njega." "Možda je tako. ali što ga je više nagovarao. Cijelu se godinu za tobom traga.

ako se oni od mene rastajati ne žele. Ostani sa mnom!" "Kad bih ostao uza te. koji se preko prolaza Anach spuštaju u Dimbar s Taur-nu-Fuina. odgovori mu Túrin. . Ljudsko mi srce bijaše uznosito. ali s njima se sada neću rastajati. jer opazivši kakva je Túrinova ćud. i to čovjek tvrd. Milost Thingolova neće se protegnuti do gostoprimstva ovim mojim sudruzima u padu. onamo neću". te reče da su njegova snaga i junaštvo prijeko po­ trebni na sjevernoj međi Doriatha. kažeš. Sumnjam u njih. Belegu Cúthalione. ljubav bi me vodila. i ne spomenu Andrógovu pakost. držim. "Što ćeš onda učiniti?" upita ga. A više od svega htio bih da si uza me. reče Turin. primjereno svojoj vrsti. ma tko ih učinio". kao da sam zablu­ djeli dječak koji se pokajao. Túrine. kako Vilin-kralj reče. bo­ jao se da ne prouzroči nevjericu koja bi naškodila njihovu starom prijateljstvu i opet otjerala Túrina u zle navade. Mislim da će oni ostati uza me. a u svakome ima ne­ što dobra što možda još naraste. I još je takovo." "Svejedno. "Pokušaš li ih odbiti od zla. odgovori mu Beleg.NARN I CHÎN HÚRIN 117 vidjeh prijekor zbog djela koje ne počinih a da me ništa ni pitao nije. a u jednoga ponaj­ više. Ja bih oprost trebao dati. donekle čak i najgorega. Nato ga Beleg pokuša još jedanput nagovoriti da se vrati u službu kralja Thingola. "Tu mi želju Mablung uputi na rastanku. a ne primiti. izuzev zbog onih zadanih Neprijatelju ljudi i vi­ lenjaka. Još mi ne dopušta da se vratim u Menegroth i ondje trpim poglede pune samilosti i oprosta. "Što zna­ če tvoje riječi?" "Želim voditi vlastite ljude i ratovati na vlastiti način". i spomenu mu nove prodore orka. reče Túrin. "Nastaviti slobodno". Mojoj vrsti pripadaju. već čovjek. "Kako sudi svim djelima. reče Beleg. Volim ih na svoj način. zbog svoje sudbine. ali ne reče ništa više. reče Beleg." "Kako da jedan vilenjak sudi o ljudima?" reče Túrin. a ne mudrost". glavni razlog nemila postupanja s njime." Nato se Beleg zabrinu. "Srce me upozorava da nam se valja vratiti u Doriath." "Gledaš očima drugačijim od mojih". prijatelju". reče. A dječak više nisam. "Ali u ovome se barem moje srce promijenilo: kajem se zbog svakog udarca. "Nastavit ćeš slobodno. iznevjerit će te.

doista?" reče. tad me potraži u Dimbaru. već se samo dugo zagleda u Belegovo lice. pa je stoga taj odlomak ovdje izostavljen. kao i rana što ne potječu od oružja. i magla ga cijeloga nadvija . i saletješe ga misli o godinama što ležahu za njime. Belegovim dolaskom u Menegroth (gdje dobiva mač Anglachel od Thingola i lembas od Melian). Zašto je motrila moje pute?" Nato ga Beleg prijeko pogleda. Ovdje opisani događaji zbili su se idućega ljeta. jesu li ti cijeli život srce i pola svijesti bili daleko? S Nellas si šetao u šumama Doriatha. kao da kani odatle iščitati odgonetku njegovih riječi. R. Túrinovim neobičnim predznanjem da će ga sudbina odvesti na Amon Rûdh. "Jao. ne mogu je se prisjetiti. te sasjekao Forwega i postao njihov kapetan dogodine u proljeće. sve mi se više čini kako se vilenjaci i ljudi ne bi trebali ni susretati ni miješati. Túrine. ono čemu te mogla podučiti". 13 Túrin je utekao iz Doriatha ljeti. Doista. te njegovim povratkom u ratovanje protiv orkâ u Dimbaru. Ali Nellas iz Doriatha nikada ga više nije vidjela. Ako doista želiš Čvrsti lûk uza se. pa ipak.12 O PATULJKU MÎMU Nakon Belegova odlaska (koji se dogodio drugog ljeta nakon Túrinova bijega iz Doriatha) 13 za odmetnike nastupiše loši dani. "Zašto. 219-221) Belegovim oproštajem od Túrina. možda. Sad sam ja na redu. reče Beleg. prelazili Teiglin starom Južnom cestom i harali 12 U Silmarillionu se radnja nastavlja (str. . Tolkien: Nedovršene pripovijesti Ali sve su mu riječi bile uzaludne. kao dječak. Ali zbog čega sam ja to šetao s jednom vilin-djevom?" "Da naučiš od nje. i tvrdoglav. Nema drugog teksta koji bi nadomjestio ondje navedeni." Tada Túrin šutke sjede i uhvati se u koštac s ponosom. te napokon reče: "Tvrdim si se čovjekom nazvao. "Ili mi djetinjstvo barem tako djeluje. jer onamo se vraćam. a orci su u većem broju nego prije silazili sa Sjevera. R. Ali odjednom se prenu iz misli i reče Belegu: "Ta vilin-djeva koju si spomenuo: velik sam joj dužnik na pravodobnu svjedočenju. reče Túrin. "Túrine. koji mu nije dao da se vrati." "Davno je to bilo". dijete ljudsko! Ima u Međuzemlju i druge tuge osim tvoje. Kiše su padale kad im nije bilo vrijeme.izuzev kuće mojega oca u Dor-lóminu. a njegova je sjenka sišla s nje." Túrin ništa na to ne reče. Tvrda si srca.118 J. proveo je jesen i zimu medu odmetnicima.

pred njima je ležala čistina bez drveća. "Star sam". Ali Túrin priđe i prekori svoje ljude. kad nam je izigrao nadu". Túrin sa­ gleda svoj život. . reče mu. Jedan zaosta. čini mi se. Uskoro potom zgodilo se da su Túrin i njegovi ljudi u smiraj siva. Ubij ga!" "Ne zaslužuje ništa manje. Svaki je na leđima nosio poveliku vreću. oboriše na tlo i obuzdaše mnogim čvrstim rukama. Sve je bilo mirno. kišna dana našli zaklon pod gustom božikovinom. "Kakav vam je to stvor?" reče. "Ork je. ili je nosio teži teret. reče Andróg i pokaza krvavu šaku. reče drugi. a oni poskočiše i spaziše gdje krišom između stijena prolaze tri zakukuljena. jer se počinjao uspinjati u vrištine. Taj kraj više nije bio tako vlažan i šumovit. pomisli. "Ovdje nema ničega do korijenja i kamenčića. nagnutih ili navaljanih u gomile." "Ne.NARN I CHÎN H Ú R I N 119 svim šumama na zapadnim granicama Doriatha. dok su ležali na oprezu u mraku bez vatre. "bradat je. na kojoj je bilo mnogo krupnih stijena." reče Túrin. ali svejedno su se kretali hitro. pa sutradan povede ljude dalje nego što su ikad prije otišli od Teiglina i meda Doriatha. Običan sam patuljak. te mu se učini da bi ga se moglo poboljšati. Rijetko se gdje mogao naći siguran zaklon ili odmorište. a iako je Andróg za njima odapeo strelice. Nakon trodnevna putovanja zaustaviše se na zapadnom rubu šume u dolini Siriona. Jedne noći. Kakve li vam škode on može nanijeti?" "Grize". Túrin im doviknu da stanu. "i siromašan. iako se otimao i grizao poput divljeg stvora. "Čemu takova okrutnost? Star je i malen. "Valja mi naći neko sigurno pribježište". jer je bio sporiji. "i na vrijeme se pobrinuti za zimu i glad". a družina je češće bila lovljena nego što je sama lovila. To je tek patuljak. dva nestadoše u sumraku. a ne ork. a ljudi potrčaše na njih kao psi goniči." Tako je Mîm ušao u Priču o Húrinovoj djeci. Dajte mu da ustane i prozbori. ili orkovskoga roda. po strani od kapanja kiše s lišća. kako kažeš. a njega uskoro ščepaše. Jer kleknuo je Túrinu pod noge i stao ga preklinjati da mu poštedi život. u sivo odjevena lika. Odjednom se oglasi stražar. no oni produžiše dalje. koji je oteo vreću.

R." reče Mîm. reče mu Mîm oprezno. te mu pri­ stupi s nožem u neozlijeđenoj ruci. Bez dvojbe imaš neko takovo za se. Isprva pomislih da si vilenjak." "Nije nužno da uopće više ostariš"." "Imam." Nato se Túrin u srcu sažali nad njime. ostat ćete bez staništa. da vas povedem. "ali u otkup ga ne mogu dati. kao što bi me orci. Prestar sam da bih živio pod vedrim nebom. gospodaru. "Život ti je pošteđen. jer smo vrlo potrebiti. to bolje. ali ako si čovjek. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Zovem se Mîm. Mîme. reče Andróg. Ne daj im da me pogube iz čista mira. ali reče: "Siromašno mi izgledaš." Tada Mîm obgrli Túrina oko koljena. otkupio je život. "Toga te mogu poštedjeti. reče mu Andróg. Dati ga ne mogu. "Barem dok ne dođemo do njegova skrovišta". jer bez Mîma ga nećete naći." "Sudi mi dom kad ga vidiš". zbog tvojega govora i tvojega glasa.120 J. te stade jecati. ali mi smo siromašniji. iako je to čudno za patuljka." . Ali Túrin se lecnu na to i otpovrnu: "Dovede li nas Mîm u svoj dom bez smicalica i bude li nam ondje dobro. Vratit ću se kad se razdani. Kad bih ti kazao da ne štedimo druge iz puke samilosti. "Morala bi biti odista dobra da bi je Andróg podijelio s jednim patuljkom. s riječima: "Mîm će ti biti prijatelj. Na to prisežem. Više ima mjesta unutra no nekoć: toliki su ga zauvijek napustili". gospodaru. reče mu Túrin. reče Mîm. "Trenutačno. R. ljudi jedni trapavi. "Izgubim li život. "Ali trebat će vam svjetlo da stignete onamo. Mîm vilenjake ne ljubi. što bi nam ponudio kao otkup?" "Ne znam kakva ti je želja. "Tek sigurno počivalište namjesto mokre šume. Mîme"." "Gospodaru!" zavapi nato Mîm u velikom strahu. neće ga pogubiti nijedan koji mene slijedi. Jer Andrógu se patuljci ne mile." "Gdje je ta tvoja kuća?" reče Andróg. držim: ljudi bez kuće i prijatelja. Malo je koju dobru priču o tome soju njegov narod donio s Istoka. ali podijelit ću ga s vama. gospodaru". vrlo malena!" reče Túrin i obazre se ogorčeno s kišom u očima.

" "Ali ja se ne kajem". a Mîm to ne mogaše izdržati. gospodaru!" reče. Zora svanu sjaj­ nija nego već danima. malo se tko mogao oprijeti Túrinovim očima kad je bio čvrste volje ili gnje­ van. "Ne sapinjite patuljka! To vam neće oprostiti. ali srce mi je jaro zbog vašega djela. "Sada se dovoljno razdanilo". "Povest ćeš me u svoj dom. "Dobro!" reče Túrin. "Naučite ovo." On postojano po­ gleda patuljka u oči. Odvedoše tako staroga patuljka u svoj bijedni tabor. a jutarnje ga je svjetlo otkrilo sparušena i stisnuta od starosti. ali kad mu sapeše noge. a on je putem mrmljao sebi u bradu na nekom čudnom jeziku koji se činio prijek od pradavne mržnje. reče Túrin. ne bi se vratio za staru vreću punu korije­ nja". naizgled mrtav. on silovito progovori. blijedo i bistro pri izlasku sunca. A oni koji su držali stražu vidjeli su ga kako cijele noći sjedi tih i nepomičan poput stijene. "Neka nam ostavi nešto u zalog. kao i ostali. reče. valja ti ostati s njom. Mîme?" Ali nato patuljak opet pade na koljena u teškoj muci. Da za­ držimo tvoju vreću i njezin sadržaj.NARN I CHÎN H Ú R I N 121 "Ne. ne!" reče Andróg. Túrin stade nad njega i pogleda ga. on iznenada ušutje. Umrijeti ne želim. "Ako se ne želiš rastati od svoje vreće. Uskoro odvrati pogled i ustade. da Mîm cijeni svoj teret više nego što se naoko činio vrijednim. lude!" reče. Kiša pred jutro stade." . a vjetar našušuri krošnje. Nakon noći provedene pod lišćem. možda se i ti nad nama sažališ. reče Túrin. Kajem se zbog danoga obećanja. Mîm je samo nepomično sjedio. a laki uzduh s juga raširi nebo. "Ali sada ću pridodati ovo: shvaćam tvoj ponos. ali više nikada nećeš biti sapet. reče mu. Možda ćeš umrijeti." "Mrači se". Mîm tad otvori oči i pokaza svoje uze. doista. kape­ tane? Ta tada više nikad ne bi vidio ovoga starog lupeža. Dotad smrt spominjati nećemo. reče mu Túrin." Ali opazio je. Pusti me!" "Neću". "Kad se Mîm ne bi kanio vratiti. "Vratit ću se. a kad mu ih skinuše. "Pođi za mnom. "Pa valjda mu to nećeš dopustiti. jer sad su mu teške vjeđe bile sklopljene preko očiju. dok mu samo besane oči svjetlucaju u zvjeranju kroz mrak. Tako ja želim.

ali njegova je strma siva glava bila gola i jedino joj je crveni seregon prekrivao stijene. "Eno mi doma!" reče. "snježni trn". a čak se i nad kamenitu vrištinu u svojemu podnožju njegovo krunište uzdizalo tisuću stopa i više. kad svjetlost sunca što se naginjalo prema zapadu osvijetli krunište Amon Rûdha. ali nikad izbliza". ali veći. jer visok je. Zvali smo ga Sharbhund. Pa. cvjetovi su joj bili dubokocrvene boje. Prešli su navaljane stijene i počeli se uspinjati. ali cijeli taj kraj bio je prazan i miran. R. ili vode. "Često ga viđaste. valjda. "Viđasmo ga. 14 Za aeglos. na kojem je seregon bio u punom cvatu. reče Túrin. Mîme. Družina je krenula na zapad. reče Andróg. Niže padine Amon Rûdha bile su obrasle gustišima aeglosa. "Amon Rûdh gleda nadaleko i naširoko. prije nego što su vilenjaci promijenili sva imena. "krv stijene"." Tada opaziše da im on to pokazuje na Amon Rûdh.122 J. te pokaza na zapad. kaže se da je bio poput štipavca (borovice). odgovori mu Mîm. Seregon. ili bilo čega drugog što nam treba? Učinilo se meni da je tu neka smicalica posrijedi. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Zatim ih Mîm odvede do mjesta gdje su ga zarobili. reče Túrin. "Jer kakva li sigur­ na skrovišta ondje može biti. da stignemo do tamo?" "Cijeli ovaj dan do sumraka". Ćelavo brdo.14 U smiraj dana odmetnici su se približili podnožju brda. bio je biljka penjačica kakva se na hrvatskom zove "žednjak". Aeglos je također bilo ime Gil-galadova koplja. R. . "Još nije". S istočne mu se strane krševit krajolik polako uspinjao u visoke grebene među nakupinama breze i oskoruše te drevnih trnjaka što izbijaju iz stijene. jer Amon Rûdh stajao je na istočnom rubu pustopoljina što su se uzdizale između dolina Siriona i Naroga. Koliko će trebati nama. Primicali su mu se sad sa sjevera. trapavim ljudima. reče Andróg. a Túrin je pošao na čelu s Mîmom uza se. čija je gola glava gledala na mnoge lige divljine. "Gle! Vrh brda je obliven krvlju". jer tako ih je vodio Mîm. a cvjetovi su mu bili bijeli. Oprezno su išli nakon izlaska iz šume. Zar da se ljudi kriju po brdskim vrhovima?" "Dalek pogled može biti sigurniji od vrebanja". doći ću da vidim što nam imaš pokazati.

Sam i Golum u Ithilienu naišli na mnogo grmlja borovice žutih cvjetova. Tako su stigli u Mîmovu kuću. 122) ne jednom se nazivaju imenom Vrištine Nibin-noega (ili inačicama toga imena). kažu. str. "Pustopoljine što su se uzdizale između dolina Siriona i Naroga" sjeveroistočno od Nargothronda (vidi str. odakle je zalazila opet u sjenu. "mršavog i tankonogog pri dnu a gustog na vrhu"." Primaknuo se Mîmu. a u gudurama se mračilo. Pošli su njome jedan po jedan. ali unutra je ležala strma kamenita staza što se uspinjala kroz mrak. Sad mu je smjer zavijao tamo-amo. a otvor vodi natrag ulijevo između njih. gdje šikara i trnje skrivaju litice i jame. da ih na samome kraju puta nekako ne izigra. Zašli su pod sjene pradavnih stabala oskoruše. Ondje bi se bez vodiča danima možda verali i upinjali da pronađu put. "Nisu to vrata kuće. te ih izvela kroz trnovit gustiš na zelenu zaravan. Voda je curila niz nju i vonjalo je po memli. u uspon po zad­ njim strmim obroncima. Zatim udari nadesno uz podnožje stijene. 223) i kao Nibin-Nogrim. "prolazeći kroz duge suhe prolaze". .NARN I CHÎN H Ú R I N 123 * * * Sunce je zalazilo. 16 Drugdje se sindarinsko ime Sitnih patuljaka navodi kao Noegyth Nibin (tako stoji u Silmarillionu.15 Tada odjednom izbiše pred liticu. ravnu i strmu. pa su se upitali ima li potrebe za vodičem do tako očita cilja. Na vrhu je staza opet svrnula nadesno i na jug. reče Mîm. a Túrin tad spazi da je djelom ruku ili zubom vremena on­ dje nastao procjep takva oblika da se dvije stijenke litice preklapaju. "Jesu li ovo vrata tvoje kuće?" reče Túrin. već dveri predvorja". Ali kad ih je Mîm poveo dalje. ali manje neravno tlo. vidjeli bi da se sa svake strane otvaraju tamni dolovi i bila. Taj su ulaz zastirale razrasle biljke ukorijenjene u pukotinama odozgo.16 koju su pamtile samo drevne 15 Jednako tako su Frodo. opazili su da slijedi neku stazu po tajnim znakovima ili staroj navici. "Patuljci ljube kamen. te se nakon dvadeset koraka iznenada zaustavi. Brdo se sad nadvijalo pred njima i nad njima. što se uzdizala visoko nad njima u tmini. Naposljetku su izbili na strmije. u prolaze među dugonogim aeglosom: u mrak prožet slatkastim mirisom. a kad bi pogledali oko sebe. a cvijeće s njihova granja je "svjetlomrcalo u mraku i širilo oko sebe slabašan i slatkast miris" (Dvije kule IV 7). ili da se brdo obrušava u pustoši velih stijena. tako da su mogli uspravno hodati pod njime. u Bar-en-Nibin-noeg.

Ali Mîm stade s njime brzo razgovarati na njihovu grubu jeziku te se vidno zabrinu ili razljuti onime što je čuo. i koju nijedan čovjek dotad nije vidio. litice na istočnoj i zapadnoj strani bile su puno strmije. koju se nije moglo vidjeti odozdo. jer iza nje se poput zida dizalo krunište brda. do nje mogli stići oni koji poznaju put. Uskoro se nađoše u mrklu mraku. "Prvo ću je pogledati. Tolkien: Nedovršene pripovijesti pripovijesti iz Doriatha i Nargothronda. a oni još nisu mogli razabrati kakva je oblika to čudnovato mjesto. kako sam se i bojao!" reče Andróg. između dva visoka kamena potpornja. čak i Andróg." "Možda tako bude". sigurni od uplitanja Sivih vilenjaka iz šuma. Na sjevernoj je strani iz nje stršala izbočina. te je otjecalo žlijebom i poput bijela se pramena prelijevalo preko zapad­ nog ruba izbočine. kad su vidjeli da se on ne boji. ali pri dnu su je produbile i još duboko pod brdo proširile polagane ruke Sitnih patuljaka u dugim ljetima što ih ondje proboraviše." Zatim je ušao s Mîmom. Zaklonjena stablima uz izvor. pošli su za njima. kao što su oni došli. Izgledala je kao puka duplja u stijeni.124 J. Amon Rûdh imao je krunište: veliku masu poput strme kamene kape s golim. jer ubrzo šmugnu u prolaz 17 Visoka litica kroz koju ih je Mîm proveo usjekom koji je nazvao "dverima predvorja" bila je (čini se) sjeverni rub izbočine. Tek su sa sjeve­ ra. vodoravna i gotovo četvrtasta. "Uđi". Kroz sve mrkliji mrak Mîm ih je proveo pokraj jezerca. ali Mîm pljesnu rukama i iza nekog se zavoja pojavi tračak svjetlosti: iz prolaza u dnu vanjske duplje iskorači još jedan patuljak s malenom bakljom u ruci. reče. "Ha! Promašio sam ga. R. s niskim. reče Túrin. u koje­ mu su se sada blijede zvijezde odražavale među sjenama brezovih krošanja. Jezerce se napajalo s izvora u podnožju stjenovita zida otraga.17 Iz tog je procjepa vodila staza i ubrzo zalazila u malen lug patuljastih breza što je obrastao bistro jezerce u koritu izdubljenom u stijeni. Kuću otkupa. jer tako će se odsad zvati. Ali padala je noć. a zapadno i istočno s njezina su se ruba obrušavale strme litice. koji je najviše sumnjao u patuljka. a ostali. stajala je pećina. na istoku su se krijesile zvijezde. . R. spljoštenim vrhom. Na ulazu u pećinu on stade pred Túrina i nakloni mu se. "u Bar-en-Danwedh. slomljenim svodom.

"Zboriš poput patuljačkog kneza iz davnine. reče. Umro je u suton. Jer nastanili se mi ili ne. "Čujem što govoriš". a ako se ikad domognem bogatstva. "Znadem ponešto o viđanju. "Ne. Kuća otkupa. u zalog za tugovanje." A davno okorjela samilost opet navre iz Túrinova srca poput vode iz stijene. u ovoj kući možeš živjeti. reče Túrin Andrógu. Nato ih Andróg stade nagovarati da pođu za njima. blijedo obasjanu svjetiljkama što su o tankim lancima visjele sa sjenovita stropa. ali maleni su. pozvao bih natrag tu strelicu. namjeravam platiti. Do njega je šutke stajao onaj pa­ tuljak s bakljom. Mîma ondje nije bilo. Khîme. "Nisu svi tvoji hici zabludjeli". Moje je srce sad mirno. zastade pokraj Mîma. a oči mu se crveno zakrijesiše. Ali ovo ću dodati: onome koji je ispalio taj hitac valja slomiti svoj lûk i strijele i položiti ih pod noge mome sinu. dok su odmetnici za njim pipali put niz grube stijenke prolaza. "Kad bih mogao. "Kakva te to nevolja snašla. makar nikad ne dostajala da se tvoje srce razveseli. a tomu se čudim. ako želiš. i nek se nikad . ako ne možeš vratiti vrijeme i onda svojim ljudima odsjeći te okrutne ruke". ali napokon pred njima ljesnu blijeda svjetlost te uđoše u malenu ali dičnu oda­ ju. Više nikad neće progovoriti. proboden strelicom. "Khîme. odgovorio mu je. "Ali ovaj bi se pogodak zlim mogao pokazati. "Napadnimo prvi!" reče. Mnogo puta je skretao amo-tamo pod oštrim kutem. te mu se obrati.NARN I CHÎN HÚRIN 125 i nestade. "Jao!" reče. ali na kamenoj počivaljci pokraj suprotnoga zida ležao je još jedan. Svoju otkupninu. ali čuo mu se glas. smatrat ću se tvojim dužnikom. rekao bih"." "Samo ih je trojica. Tvoje su me uze spriječile da ga izliječim. Sada je ovo uistinu Bar-en-Danwedh. Khîme!" jecao je stari patuljak i čupao si bradu. reče Túrin. i on ih povede da­ lje. stoga. platit ću ti otkupninu u teškome zlatu za tvo­ jega sina. pa Túrin za njime ode do vrata pobočne komore u dnu odaje. Mîme?" reče. "Možda ih je cijela košnica. Pogleda u nju i spazi gdje Mîm kleči na podu." Mîm se nato podiže na noge i pomno promotri Túrina. Olako odapinješ." Túrin zatim oprezno uđe. premda ne i radosno. Mogu li ti pomoći?" Mîm okrenu glavu. "Ovo je moj sin. ali možda ne poživiš dovoljno dugo da se naučiš mudrosti.

Gle. a i drugo." Andróg se prepade čuvši tu kletvu. iako nas čekaju možda tek kratki dani. da ovdje uredite svoj boravak kako vam drago. reče Túrin. "Nema ga više. Učini li to. slomi svoj lûk i strijele. iako vrlo nevoljko. kažu. od njih će stradati. paziti i držati je u tajnosti za svoje dobro. "Onda je sve vaše. Kako li ćemo izlaziti odavde. 253). vama i meni: kuću. R. i sve je obavljeno". reče Túrin. i položi ih pod noge mrtvome patuljku. "Mîm ne jede ljude! A pauk bi teško mogao izaći na kraj s trideset osa u isti mah. a upravo dok su jeli. štoviše. a komora je bila zatvorena kamenom. "Zar se bojite da ste za paukom otišli do srca njegove mreže?" reče. Tom ga kletvom proklinjem. ili se barem tako čini. str. a možda i druge stečevine. Sada se okrećemo onome životu što je već preostao. ali svejedno moramo pribavljati hranu. . Tolkien: Nedovršene pripovijesti više ne maši ni strijele ni lûka. valja nam dijeliti. držim. Kada je ono prestalo. Ne. čak i 18 Andrógova kletva bilježi se i ovako: "Nek mu pri ruci ne bude lûka u smrtnoj pogibelji. reče. Je li ti Mîmov dom po volji? Je li otkup plaćen i prihvaćen?" "Jest". kako li ćemo se vraćati?" Mîm se na njihovu nelagodu grleno nasmija. na sigurnom smo. Dan je opet bio lijep. Nek pogine sa strelicom u grlu!"18 Tu su noć proležali u odaji i nemirno spavali zbog zapomaganja Mîma i Ibuna. On se nakloni Túrinu. pa su se na jutarnjem suncu odmetnici oprali u jezercetu i spravili ono hrane što su imali. R. "Ali što se našega života ovdje tiče. nisu toč­ no znali. promrmljavši: "Patuljkova kletva nikada ne umire. Mîm je stradao od Húrinova mača pred dverima Nargothronda (Silmarillion. patuljaka više nije bilo. Mîm stade pred njih. ali kad su se napokon probudili. njegova drugog sina. ali možda i jedna ljudska može pogoditi. izuzev ovoga: tu komoru što je zatvorena nitko do mene otvoriti neće. "Leži sa svojim očima. Ali na izlasku iz komore on baci zao pogled prema Mîmu. a ja tu stojim goloruk. vi ste naoružani." Kako se ispostavilo. hranu i vatru. Na kuću ćete." "Dobro te čujemo".126 J.

"Više od zlata u gladnoj zimi. reče. dok sada pak prolaze pokraj njih dok basrljaju divljinom. a njega ne povjeravamo"." Zatim se opet grleno nasmija. imali su još hrane da im dostane za bar dan-dva. s vrećom . jer ljudi su pohlepni i rastrošni. "Pa ipak. "Ne vrijedi ih krasti. "Nikad još nismo vodili kivna zarobljenika amo i tamo u pohode. jer već su dugo bili bez kruha. Ali lude ste ako mislite da se ne bih odrekao jedne male berbe čak i po cijenu svoje glave. reče Ulrad. te se bijah dužan vratiti." Ali kad su ih skuhali. "A ljude ne podučavamo da ih pronalaze. gomolji su se pokazali dobrim za jelo. reče. njegov sin. dok je ljeto još bilo u jeku. jer pod jutarnjim suncem. Mîm ga iskosa pogleda. "Tričarije". sve dok iskreno zborite. "Nemaju imena. reče. "Dadoh riječ. koji je onomad kad su ulovili Mîma pogledao u vreću. donio je i vreću. Samo divlji gomolji. Ali dotad vas mora voditi Mîm. reče mu. pa me tvoje riječi to više čude. te očistili oružje i popravili opremu. Sivi vilenjaci nisu ih našli. a većini ljudi bilo je drago." Túrin se s time složio i zahvalio Mîmu. "Divlji vilenjaci ne znaju za njih. done­ kle sličnim kruhu. pa ih ne bi štedjeli sve dok svaka biljka ne bi iščezla. osim kad bi ga uspjeli ukrasti. reče Mîm. "Jedna si od onih luda za kojima proljeće neće žalovati ako im zima glave dođe". ili Ibun. Više od mene nećete saznati. a mi smo već počeli prikupljati zalihu od prvih koji su dozreli.NARN I CHÎN H Ú R I N 127 kad joj upoznate izlaze i ulaze." Mîm se okrenu i mračno ga pogleda. Već ćete ih naučiti. ali smijete uzimati koliko vam treba od moje berbe. drage volje ili ne. "Vrlo su vrijedni". to bolje". to im se bo­ ravište činilo krasnim." "Dobro te čujem". ne uhodite i ne kradete. oni ponosni koji stigoše preko Mora odviše su ponositi da bi kopali". kao i luči. rekao je. "Što prije ovladamo svojim dolascima i odlascima. a odmetnicima je zbog toga bilo drago." Toga su dana otpočinuli. Tek Andrógu to nije bilo po volji. nisi je se htio odreći. "Kako se zovu?" reče Túrin. Posudio im je tri velika lonca za kuhanje. izuzev na patuljačkom jeziku. a Mîm im je na to još pridodao. jer može ih se zgrnuti kao što vjeverica skuplja lješnjake.

ali tvrđeg i težeg. pa bila to tek puka vezica za cipelu. a sve i ako ga budeš jeo." Mîm zatim ode. Na sjever je gledao i opa­ zio šumu Brethil gdje se uspinje zelena oko Amon Obela u njezinu središtu. Možda u divljini ima i drugih stvari osim zemljanoga kruha. reče Túrin. Ali nigdje nema ni naznake o tome kakvu je ulogu to blago trebalo igrati u priči o Bar-en-Danwedhu. od ruba do ruba. gdje je ligama i ligama daleko. Jedina druga izjava o toj temi nalazi se u jednoj na brzinu zapisanoj bilješci. Tako je počeo boravak Túrina. dobaci za njim: "Teške riječi! Stara je bitanga svejedno imala i drugočega u svojoj vreći. zidine svojega doma. i u čudu otkrio dokle mu sve pogled seže kroz bistar zrak. te spominje da je Mîm tragao "za starim blagom jedne patuljačke kuće u blizini "pljosnatih stijena'." Dan je prošao u miru i nijedan odmetnik nije poželio otići odan­ de. Zar se ne sjećam da tvoje ruke bijahu među onima što me sapeše uzama. Ali uvečer je Túrin gledao prema zapadu i sutonu. a ne od mojega. R. zapada i sjevera. 19 Zagonetka ostalih predmeta u Mimovoj vreći nije objašnjena. tebe ću izostaviti. koji je ustuknuo pred njegovim bije­ som. na samome rubu neba. 119) spominje kao "krupne stijene. koja nagovješćuje da je tu možda bilo zlatnih grumenova prerušenih u korijenje. Odakle ti potreba da kažeš što ti je na umu? Ako ti lijepe riječi već zapinju u grlu. u dvorima Mîmovim. mogao nazreti Gorje sjenâ. srce ga je radije vuklo sjeverozapadu. slična oblika. patuljak je kazao istinu barem u jednome. što me tako držaše da nisam više sa sinom niti riječi prozborio? Čak i kad budem dijelio zemljani kruh iz svoje zalihe. R. ali Ulrad. Húrinova sina. šutnja će bolje poslužiti svim našim ciljevima. i onamo su mu se oči najviše vraćale a da ni sam nije znao zašto. kako mu se činilo." Riječ je bez sumnje o onima koje tekst (na str. a čovjek što ni zakona ni vjere nema neka misli što ga je volja! Ali ne mili mi se da me opaki odvajaju od svojine. jest ćeš od onoga što tvoji sudruzi dobiju. gledao je u smjeru istoka.128 J. "Pa ipak. kada te ludom nazvao. dok je crveno srce uranjalo u izmaglice nad dalekim obalama. Kući otkupa. nagnute ili navaljane u gomile" na mjestu gdje je Mîm bio zarobljen. a ljudi za njih ne smiju znati!" 19 "Možda je tako". koje vilenjaci nisu našli. Tolkien: Nedovršene pripovijesti ili bez nje. . Túrin je često šetao po zelenom travnjaku na izbočini. u Bar-en-Danwedhu. a dolina Naroga ležala duboko u sjenci između njih.

223-235. bio mu je urezan u srce. i ničeg živog nije bilo u blizini. 177. sa štakom. Ali ona sad bijahu samo zaleđen glib i više se iz njih nije dalo piti. Dodatak tekstu Narn i Chîn Húrin. Tako se konačno vratio u zemlju svojega djetinjstva. i ne pitaj za novosti. od njegova dolaska u Bar-en-Danwedh do pada Nargothronda. str. Bijaše pusta i gola. "jedan od onih uljudnih 20 Na str. umornih od puta gotovo poput njega. a oštar snijeg naiđe sa Sjevera. i služili se grubim istočnjačkim jezikom. za ženu) opljačkao joj je kuću i uzeo sva preostala dobra i sluge. te dalje. kolika je tuga prožimala svaki korak njegova rastanka od Morwen. Iako su dvadeset tri ljeta minula otkako je prošao tim putem. a tamošnji ljudi bili su malobrojni i neotesani. donijevši pogibelj i studen putevima. Stajala je prazna i mračna. a Pridošlica Brodda (onaj što silom uze Aerin. govori tiše. zakukuljen i nečujan. 20 . gdje je prije bio uzdravljen. gosparu. Stoga je Túrin kročio oprezno. Što će tek reći. a onda ih je upitao kakvih vijesti ima o toj zemlji. 87 stoji da je prijevoj preko obronka Amon Darthira bio jedini prolaz "između Serecha i dalekoga zapadnog predjela gdje je Dor-lómin graničio s Nevrastom". str.NARN I CHÎN HÚRIN 129 Za nastavak priče o Túrinu. Broddina kuća bila je najbliža staroj Húrinovoj kući. otišao onamo zamoliti za krov nad glavom. vidi Silmarillion. iznuren od lutanja i tugovanja. dok nije došao do kuće za kojom je tragao. pokraj nekoliko mrkih skitnica. dobio ga je. Zašto da te prebiju kao bitangu ili objese kao uhodu? Jer i jedno bi i drugo izgledom lako mogao biti. Húrinovu rođakinju. dok je stari jezik sad postao govor kmetova. gledajući neznanca isko­ sa. primaknuvši se Túrinu i prigušeno mu progovorivši u uho. Dali su mu da sjedne uz ognjište među slugama. a neki ustuknuše." doda. ili dušmana. pa je Túrin. iznuren žurbom i dugom cestom (četrdeset liga i više bio je prevalio bez odmora) stiže Túrin s prvim zimskim ledom na Ivrinska jezera. Odatle stiže do prijevoja za Dor-lómin. jer Morwen je bila otišla. reče mu: "Moraš li već govoriti starim jezikom. Ali jedan stari skitnica. jer ondje je Aerin još održavala dio uljudnih navada iz davnine. Nato družina umuknu. TÚRINOV POVRATAK U DOR-LÓMIN Na kraju.

No orobiše je. pa da nije gospe Aerin. sad su dani crni i valja biti na oprezu. "Meni je srce mrko. nakon što on ode." "Istina". reče Túrin. Vještakuša: to znači tek 'vilenjacima vična' na novome jeziku. Sadore Labadale." S tim riječima starac ušutje i sumnjičavim pogledom odmjeri Túrina. da nije bilo gospe Aerin. Sador Jednonogi: prokleta bila ona sjekira u šumi jednom davno. jer ona bijaše iz staroga naroda . Nisu se drznuli da je taknu. Nema ondje više ni pseta. a ovaj ju je Brodda opljačkao i odnio sve što je za njom ostalo. i kakve te to vijesti zanimaju?" "Tu bijaše gospa po imenu Morwen. dok još glave nisu resile vučje vlasi." "A tako je cijele ove duge godine. i gorkih njegovih suza. Nisu svi što govore krasnim jezikom krasni i u srcu. a i dulje". Ali strahuješ li da sam uhoda Sjevera ili Istoka. U Skriveno je kraljevstvo otišao.130 J. "Ali otišla je s kćeri. ja. ipak. onda ti mudrost nije mnogo veća nego što je nekoć bila. jer bili su u strahu od nje.kao što zacijelo znaš. ili pak bačene u sužanjstvo? Ili su je možda orci napali?" "Ne zna se točno". Galdorova sina." . Dobro se sjećam onoga dana kad Húrinova sina poslaše od kuće. I ovdje ih ima takovih." odgovori Túrin. prije nego što ju je tuga smračila. "Pričam svašta! Ali premda je ugodno razgovarati starim jezikom s nekim tko njime zbori krasno kao nekoć. ne bi dobili ni ovo ognjište ni ovaj odvarak. izuzev nekolici­ ne koji postadoše prosjaci. Odakle si. inače bih sada ležao u Velikome humku. svojega muža iz nužde. iako su sada stjerani u prošnju i ropstvo. "Star sam i blebećem". Pomagala im je potajice. "u čijoj kući nekada davno živjeh i sâm. reče. Onamo nakon dugih lutanja do­ đoh očekujući dobrodošlicu. kažu. "Jesu li mrtve. i dulje?" reče Túrin. uznosite i krasotne poput kraljice. "Ali malo je bilo i ognja i roda u toj kući još od smrtonosnog rata. Služio sam je mnogo ljeta. kao i velikoga Glavara prije nje. no tamo više ni ognjišta ni živa roda nema. govorilo se. te je se kloniše." "A tako je već cijele ove duge godine. reče starac. Tolkien: Nedovršene pripovijesti iz davnine koji dođoše s Hadorom. te je zbog toga često batina dobivala od onog propalice Brodde. R. odgovori mu starac. R. poput mene. Često bi ona i kći joj ostale gladne. Vještakušom je zvaše. a i njezinih. udova našega glavara Húrina. a ono malo njezinih uzeo je sebi za roblje.

a uši čuju. dugim koracima krenu prema stolu za kojim su sjedili gazda kuće i njegova žena. "Velmoža bijah u jednoj južnoj zem­ lji. Ali jedino me mladi Túrin imenom Labadal zvao.NARN I CHÎN HÚRIN 131 Starac ga razrogačeno pogleda." Nato Túrin u bijesu kriknu: "Zar ja to ne smijem ući u Broddinu dvornicu. "premda tvoje riječi sad probudiše tu pomisao u meni. za dvornicu jednog Istočnjaka. "Ali gospa Aerin će znati. kralj ili velmoža u nekoj južnoj zemlji. u to ne sumnjam. "Nekoć si živio u toj kući. stari smo i goloruki. Ali valja na nju još pričekati. ali i sigurnije. uz druge istočnjačke glavare. Govoriš preglasno. Što mi možeš kazati. zašto si se vratio? Konačno mi oči vide. "Ja sam glava ove kuće". A prosjak poput tebe neće u dvornici uspjeti prići ni blizu visokome stolu prije nego što ga Istočnjaci ščepaju i prebiju. Sretniji su oni u Veli­ kome humku. Nije mislio ništa loše: veseli prijatelji u tim smo danima bili. jer će me inače prebiti? Pođi sa mnom. . Labadale. zatim drhtavo prozbori. Húrinov sine. on čvrsto primi Túrina za plašt. ili je to orkovski brlog? Gdje je gazda?" Brodda tad gnjevno ustade. gospodaru"." reče Túrin. Ona je znala sve što tvoja majka smjera. ili mu učine štogod još i gore. reče. jer nismo sumnjali da je s godinama postao velikan. reče Sador. "Pođimo van! Hladnije je. kažeš. Ali nisam ih ja pozvao. ali on ih baci na pod i kriknu: "Zar nitko ne vlada ovom kućom. Gospodaru Túrine. zabaci kapuljaču i razmičući sve sebi s puta. reče Sador. i to brzo?" "Malo što." "Nije". Zaradila bi mnogo muke da je ulove kako šapće na vratima s bijednim lutalicom iz pogažena naroda." Kad su izašli u dvorište." "Onda ne znam što bih ti rekao". pa vidi!" S tim riječima ode u dvornicu." "Nisam došao s bitkom u mislima. Ali čini se da nije tako bilo. Stigoh u potrazi za gospom Morwen i za Nienor. a ja prekomjerno. Po što li je sada došao? Malo nas je još ostalo. očevim glasom zboriš. Nato neki potrčaše da ga ščepaju. čak i da je neka poruka uspije dozvati. premda sam sad skitnica. odgovori mu Túrin. "Potajice su otišle." "Kako da dođem do nje?" "To ne bih znao. Među nama se šaptalo da ih je pozvao gospodar Túrin.

Jer krajevi prema njemu tada su na neko vrijeme bili slobodni od zla." reče. ta je bila iz sužanjskoga naroda. sav rumen od supijana bijesa. "Gazda Brodda i drugi Pridošlice s Istoka iz ovoga kraja teško su je ugnjetavali. izuzev toga da je više nema." "U to ne vjerujem". "Da se nitko ni maknuo nije. ali u teškoj sam hitnji dug put ovamo prevalio. Što mi možete kazati?" "Ništa". "Tko je opljačkao Morweninu kuću?" "Brodda". reče Aerin. Da priđem slobodno. i to brzo. Túrin reče: "Onda se nisi naučio uljudnosti što je prije tebe postojala u ovoj zemlji. gospo Aerin. reče Túrin. Imaju li sada ljudi navadu puštati da im slugani nasrću na rođake vlastitih supruga? Jer ja to jesam. ščepa Broddu za kosu i zabaci mu glavu. "da ova glava ne padne s ramena! Gospo Aerin." reče. "Dosta!" viknu. Tad Brodda skoči. kako to već sa sužnjima biva. Ali što se Morwen tiče. a stižem zato što mi treba gospa Aerin. dok te nisam o prvo drvo objesio!" Tad Túrin skoči na njega. Gospu Dor-lómina. isuka svoj crni mač. Davno je već bila pozvana u Skriveno kraljevstvo. Ali njezina je kuća prazna i opljač­ kana. zahvaljujući neustrašivosti Crnoga mača iz južne zemlje. glavar Dor-Lómina? Moram li vam zapovjediti?" "Zapovjedite mi". i kamo?" "Ima tomu godina i tri mjeseca". još jednom bih vam se ispričao. pa je utekla. jer Brodda je pogleda stisnu­ tih očiju. kad ne bih mislio da vam ova propalica nikad ništa doli zla nije nanijela. "Kada je utekla. A ti postupi jednako tako. R. odgovori mu ona. odgovori mu. Ištem Morwen.132 J. R. "Hoće li mojoj ženi preda mnom proturječiti nekakav prosjak koji govori jezikom kmetova? Nema ovdje nikakve Gospe Dor-lómina. stade pred njega i nakloni se. kako . "Oprostite mi. ali Aerin problijedi. Ali prozborite sada i ne uskratite mi odgovora! Nisam li ja Túrin. napokon je otišla onamo. te kćer joj Nienor. "Ništa. "što vam ovako upadam. reče Aerin u veliku strahu. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Ali prije nego što stiže išta dodati. Tada Túrin pristupi visokome stolu. ili da priđem kako me volja?" "Priđi!" reče mu Brodda prijeka lica.

"Zar bijah zavaran. i on prozre laži što ga prevariše. Uskoro u dvornici zavlada silna borba. kao da je pseto. ropski robe!" I s tim riječima on baci Broddu naglavce preko vlastita stola. ne bih li došao amo i obeščašćen poginuo. onda se bojim da je sve krenulo naopako. a bijesna mu jara utrnu u pepeo. "Neću prvi ovdje stradati!" kriknu. Cijelu će zemlju dići na tebe. osim s većom silom. Pri tom padu Broddi se slomi vrat. "Saznao si što si htio. koji sam bar mogao odvažno stradati pred Dverima Nargothronda?" I učini mu se da čuje gdje odnekud iz mraka oko dvornice za njim vapi Finduilas. svojim si mi nasiljem donio smrt. ja. prije nego što Túrin skoči dolje među njih i pobi preostale žive Istočnjake u dvornici. ali mnogo ih je ondje još na okupu bilo iz starijeg dor-lóminskog naroda: dugo su bili samo krotki sluge. Pridošlice . reče. Dvornicom zavlada metež. Sretan ti put!" A zatim pade na pod i umre. Nadala se da će je ondje dočekati sin. jer ih je zatekao goloruke. a premda se sužnji tek noževima za meso i predmetima što im bijahu na dohvat ruke opiraše bodežima i mačevima. te ga sna­ gom silna čemera i gnjeva visoko podiže i protrese. mnogi umah padoše na obje strane. Jer sve i ako mi je život dosad mučan bio. "Da. navijek naopako: izopačeno poput Morgotha!" I odjednom se strese od crna gnjeva. idi. I ščepa Broddu. jer oči mu se sad otvoriše. ili ćeš ovdje skončati. ali sad je tome došao kraj. gospodaru! Idi i ne vraćaj se. a Túrin skoči kamo ga je bacio i pogubi još trojicu koji se ondje šćućuriše. da mi ne bi teško bilo oprostiti sve stradanje koje si amo donio. lopove. Mnogi utekoše iz dvornice. naslonjen na stup. dugo je to bilo čekati na ovaj čas". Idi. ali sada se uzdigoše s povicima na bunu. "Naopako. "Triput po sedam godina i više. reče Aerin. i posljednje se niti Glaurungove čarolije odriješiše." Túrin se nato gorko nasmija. Ali stari Sador dopuza do njega i obgrli mu koljena. Ali ako si to ti. "Morwen iz sužanjskog naroda. Zatim otpočinu.NARN I CHÎN HÚRIN 133 kažu. naopako?" kriknu. jer bio je smrtno ranjen. "Ali sada idi. Idi sad smjesta! Ali prvo otiđi do Morwen i utješi je. Istočnjaci koji su ondje sjedili htjedoše nasrnuti na Túrina. je li? Podlački sine. "Istinitim glasom umirućih on zbori". pravo u lice jednog Istočnjaka koji je ustao da napadne Túrina.

Tolkien: Nedovršene pripovijesti će se za ovu noć osvetiti svima koji su ovdje bili. a onda su mu dali hrane i odveli ga do malo korištena prijevoja što je vodio na jug. rekao bih". Indorova kćeri. Sretan ti put!" . u špilju znanu odmetnicima i bjeguncima. "Za uljudniji si svijet rođena. gdje snijega još nije bilo. premda je progon umah počeo. gospodaru Dor-lómina". jer među njima su neki dobro znali puteve kroz divljinu. a Vučji će narod biti još okrutniji zbog tvojega dolaska. pobjegli na jug u brda." "A u tebe je plaho srce. a strpljenje se posljednje slama. kao da si još uvijek ono dijete koje sam znala. Utekli su prema gorju. Ali pođi sa mnom! Odvest ću te do Morwen. u dolinu Siriona. Tako su. R." Sad uz Túrina ostadoše neki najprekaljeniji. Húrinov sine. Idi. Stoga idi i ne vraćaj se.134 J. koji su mogli podni­ jeti zimu. te se okrenu i napusti Broddinu dvornicu. Tad su pogledali iza sebe i opazili crven sjaj daleko dolje u kraju koji su napustili. "Stradala bih s tobom u divljini brzo kao i od surovih Istočnjaka. ali s njime pođoše svi pobunjenici koji su za to imali snage. kumim te!" Túrin joj se tada duboko nakloni. te ga čudnim putevima odvedoše u jedno utočište u gorju. ako ne stižeš s dostatnom silom da nas oslobodiš. kad te već i oštriji pas znao natjerati u strah". odgovori mu ona. Aerin. "Ali ne za­ boravi nas. reče jedan. "Mnogi će bojovnik krivo protumačiti strpljenje i mirnoću. Srce joj ne bje plaho. Prijeka su ti djela. "Zapalili su dvornicu"." "Snijeg leži na zemlji. uz visoku cijenu. po imenu Asgon. Na silaznom se putu rastadoše. "Kakve li svrhe oni vide u tome?" "Oni? Ne. ali meni i dublje na duši". gospodaru: ona. R. Sad ćemo biti progonjeni ljudi. reče Túrin. uz mnogo ljudi i pasa i rzanja konja. ondje je bila skrivena i manja zaliha hrane. reče Túrin. reče Asgon. i Morwen u jad nizašto zavio. kao što je bilo i dok sam te tetkom zvao. Idi! Ostankom bi sve još pogoršao. Mnogo je dobrih djela među nama učinila. Tu su pričekali da snijeg stane. a blagoslovili su snijeg što je pao za njima i prekrio im trag. "Sretan ti put. Učinjeno popraviti ne možeš.

To se mjesto zvalo Ephel Brandir. leđima okrenuti malenu lugu što je rastao na proplanku.NARN I CHÎN H Ú R I N TÚRINOV DOLAZAK U BRETHIL 135 Sad Túrin poče silaziti prema Sirionu. Handirov sin. bio je k tome i blage ćudi. a samo im je neustrašivost Crnog mača iz Nargothronda zajamčila siguran put. Jedina mu je utjeha bila ova: da su bez ikakve dvojbe Morwen i Nienor odavno već stigle u Doriath. kao da predvodi mnoge: "Ha! Nađosmo ih! Svi za mnom! Na njih. ako im ne pristigne pomoć. spustivši se uz Teiglin. Neka ih čuva Melian! A ja ću ih barem nakratko ostaviti u nezasjenjenu miru. Jer sve su tragove već bile isprale kiše i snjegovi. Ne. Pa reče u sebi: 'Gdje sam ih na sigurnije mogao skloniti. činilo mu se da je sada postao trojak. Pohitao je prema njemu. ali orci su bili mnogobrojni. svemu će doći kraj. privrženiji drvu negoli kovinama. onako hrom na jednu nogu. Nakon rata preostalo ih je vrlo malo. Ali neki od tih šumljaka još su lovili orke na svojim granicama. Túrin zato. mašući kao drugim ljudima iza sebe. duboko u šumi. a zatim podviknu iz sveg glasa. sve i da sam prije stigao? Ako Melianin pojas bude slomljen. a živjeli su uglavnom potajice unutar ograde od kolja na Amon Obelu. kojem je donio samo još veću patnju. a vrebao je kraj svake ceste što je vodila na sjever prema Sirionskom prolazu. koju je slomio nekom nezgodom u djetinj­ stvu. jer ja gnjevom i prenagljenim djelima bacam sjenku kamo god pođem.' Ali prekasno se sad Túrin dao u potragu za Finduilas. te znanjima o stvorovima što rastu iz tla više negoli naučavanjima druge vrste. Ali zato se zbilo da je Túrin. bio je sada njihov glavar. onako skriven od pogleda u gustišu. jer zvao ga je vlastiti ugnjeteni narod. jer Brandir. krstareći šumama pod obroncima Ered Wethrina. A Brandir nije bio vičan ratu. plah i oprezan poput zvi­ jeri. Jer dok mu je prije izbor bio dvojak i gorak. Očajnički su se branili. Prekasno. tako da im je bilo malo nade u bijeg. stade nadizati silnu buku topota i loma. nakon što mu je otac poginuo. bez milosti!" Nato se mnogi orci ustrašeno stadoše osvrtati. nabasao na nekoliko pripadnika Halethina naroda iz šume Brethil. bolje je pustiti da stvari stoje onakve kakve su. a tad Túrin iskoči. a duša mu se trgala. i tako se zbilo da je Túrin došavši onamo začuo zvuke okršaja. a bridovi Gurthanga zapaluca- . oprezno provirio kroz drveće i ugledao malu druži­ nu ljudi koju su opkolili orci.

te zajedno satjeraše svoje dušmane u rijeku: malo ih je prešlo preko nje. reče im Túrin." "Ne. ali tvoji te ljudi ne prate baš u stopu. R. i ne želimo se rastajati. a Dorlas. rekoše. Ali tko si i zbog čega si ovdje?" "Samo se bavim svojim zanimanjem. zbog brojnih uznika koje je vodila. gospodaru." "Onda dođi i nastani se s nama". Recite Mormegilu da je Finduilas ovdje. a za­ tim je kazala: 'Mormegil." . Počiva u humku pokraj Teiglina. Napokon se zaustaviše na obali. "A stanujem ondje gdje me zanimanje odvede. "Odakle to znate?" "Jer mi se obratila. Ali jao! čim ih napadosmo. a Dorlas reče: "Ne tragaj više. Tolkien: Nedovršene pripovijesti še mu kao plamičci u ruci. još me čeka tužan zadatak: naći Finduilas. R. Jao! Mnogi su tjedni prošli otkako je odvedoše iz Nargothronda." Túrin osta stajati kao smrtno pogođen. A mi ti dugujemo veliku zahvalnost. Jer jedna vojska orkâ naišla je iz Nargothronda u smjeru Teiglinskih prijelaza.136 J." Nato ga samilosno pogledaše.' Ništa više nije rekla. "Pogledala nas je kao da traga za nekim kojega je očekivala. Ima otad mjesec dana. Ja sam Divlji čovjek iz šume. a mi smo za nju doznali unaprijed: išla je vrlo sporim maršem. orkovske gnusobe prvo poklaše žene među zarobljenicima. jedan takav vrijedi za mnoge. reče Dorlas. Predobro orci poznavaše tu oštricu. Tada šumljaci pritekoše na njegovu stranu. vođa tih šumskih ljudi. a takvi su nam majstori potrebni. prije nego što će izdahnuti"." reče Túrin. Ali zbog njezinih posljednjih riječi položismo je ondje gdje je umrla. ali ipak tragati moram. ili barem čuti vijesti o njoj. "Jer mi živimo u šumi." Nato se ljudi iz Brethila nasmijaše i rekoše: "Pa. prijatelji. "mi svi trčimo skupa kao jedan. a kćer Orodrethovu pribiše kopljem uz jedno drvo. kći Orodretha iz Nargothronda. reče: "Hitar si u lovu. pa se čak i prije nego što je jurnuo na njih mnogi raštrkaše i utekoše. Rado bismo te primili!" Túrin ih tad čudno pogleda i reče: "Znači li to da ih još ima koji pristaju da im zamračim vrata? Ali. a to je sječa orkâ".

" I on primi Túrina u svoj dom i stade ga brižno njegovati. Ovdje ću ostati u miru. koji ga zavolješe. a kad im Brandir izađe ususret.21 moćan zatornik orkâ. i tako ću ostaviti svoju sjenku za sobom. već da ga drže rođenim u Brethilu." Ali šumljaci mu rekoše: "Ne. No s promjenom imena nije mogao posve promijeniti svoju ćud. "Kob tako ne htjede.NARN I CHÎN HÚRIN 137 "Vodite me onamo". i tamna mu sjenka pade na srce. Ali kad je Túrin napokon otresao mrak sa sebe. "O. Tad se u njemu razbudi i hrabrost Hadorove kuće. Sada ga stoga sa štovanjem podigoše i odniješe u Ephel Brandir. i odvedoše ga do jednog brdašca pokraj Teiglinskih prijelaza." Jer slava Crnoga mača s Juga proširila se nadaleko i naširoko. okrutni Halethini ljudi!" kriknu. . Ali svanuo je novi dan. a mrak ga obavi. reče Túrin. veliki kapetan iz Nargothronda. A ne bude li tako. kao što ga orci prepoznaše. Ondje on ničice pade. a ni posve zaboraviti 21 Kako priču prenosi Silmarillion (str. začudi se vidjevši im nosiljku. "Zašto otjeraste smrt od ovoga? Teškim ste trudom ovamo donijeli posljednju kletvu za naš narod. te se odreći imena i roda. ovo je Mormegil iz Nargothronda. za kojeg se pričalo da je sin Húrina iz Dor-lómina. reče Brandir. Po maču smo ga trebali poznati. Zatim odiže prekrivač i pogleda u lice Túrina. tako da pomisliše da je mrtav. a on im naloži da zaborave nje­ govo bivše ime. Ali Dorlas ga promotri dok je ležao te se okrenu svojima i reče: "Prekasno! Žalosno se ovo sluči. Ali gledajte: ovdje leži sâm Mormegil." Stoga on uze novo ime i prozva se Turambar. ili bar njome neću prekriti one koje ljubim. vraćalo se pro­ ljeće. koji će nam biti od velike pomoći ako preživi. doista". te on usta i u srcu kaza: "Sva moja djela i minuli dani bijahu tamni i puni zla. Brandiru je zla slutnja došla nakon što je čuo "vijesti koje mu je donio Dorlas". čak i u šumske zakutke. Húrinova sina. 237). i nastani se među tim ljudima iz šume. što na jeziku Ple­ menitih vilenjaka znači Gospodar sudbine. pa time (čini se) i tek nakon što je saznao da je taj čovjek na nosiljci Crni mač iz Nargothronda. zar smo trebali ostaviti čovjeka da shrvan od boli leži poput strvine pokraj puta?" "Niste trebali. i on se probudi i vidje sunce na zelenim pupoljcima.

Gospo Dor-lómina. više ga nije nosio u boj. iako to Brandiru nije bilo po volji. sin Húrina iz Dor-lómina. a graničari ih dovedoše Kralju. a drugi da Glaurung još obitava u Felagundovim dvorima. R. Zvao se Haudh-en-Elleth. te ga se kloniše. a Morwen reče: "Takova je sumnja djelo samoga Morgotha! Zar ne možemo saznati istinu i sa sigurnošću doznati ono najgore što nam valja pretrpjeti?" Sad. Tolkien: Nedovršene pripovijesti svoje stare kivnje na Morgothove slugane. ali vjerovao je da je Túrin doista poginuo ili da mu nema spasa. neki su pak govorili da je Mormegil pao. nove vijesti o Nargothrondu stigoše u Doriath. molim te kao prijatelja. poglavara Hadorove kuće?" A Turambar mu odgovori: "To i ja čuh. Jer on se prije nadao šutnjom i skrovitošću sačuvati svoj narod. a drugi da ga je Zmaj začarao i da ga se ondje još može naći preobraženog u kamen. sâm je Thingol itekako želio saznati više o sudbini Nargothronda. a ne kaže li točno glasina da on bijaše sin Húrina iz Dor-lómina. Nato silan strah i tuga obuzeše Morwen i Nienor. Ali nije mogao otrpjeti da se orci služe Teiglinskim prijelazima ili da prilaze humku u kojem je počivala Finduilas. A Dorlas reče Turambaru: "Imena si se odrekao. Stoga joj reče: "Pogibeljna je ovo stvar. Humak vilin-djeve. već je bio naumio odaslati neke koji bi onamo pošli oprezno. ali Crni si mač još uvijek. o kojoj valja . "no dobro pazi da srčanost Turambara ne dovede sličnu odmazdu u Brethil!" Stoga je Turambar odložio svoj crni mač na stranu." PUTOVANJE MORWEN I NIENOR U NARGOTHROND Kad se Oštra zima povukla. već je radije išao naoružan lûkom i kopljem. Ali ne širi toga glasa. Jer neki koji su izbjegli pustošenje i uspjeli preživjeti zimu u divljini naposljetku potražiše utočište kod Thingola.138 J." reče on. a orci se uskoro naučiše groziti tog mjesta. "Mormegila nema više. R. Ali svi izjaviše da je mnogima u Nargothrondu bilo znano prije kraja da Crni mač nije bio nitko drugi doli Túrin. te je strepio od časa kad će to Morwen bjelodano spoznati. I neki rekoše da su se svi neprijatelji povukli na sje­ ver. tako je išao u lov na orke s nekolicinom istomišljenika.

"znaj­ te ovo: Pojas je otvoren. ništa. ako tako zborite. Dugo se suzdržavah dok ne stupih u njega. ne bih da lutate drugdje u crnoj pogibelji današnjih dana. odlaziš njegovom voljom. "Ali protiv izlaska onih što izaći žele. slobodno ćete ovdje i ostati . rado ću biti brzopleta. Ni časa časila ne bih da odem u potragu za njim. već se rasplaka i udalji iz Kra­ ljeve nazočnosti. Ako je valja zadržati ovdje. on upita Melian neće li je ona zadržati svojom moći." "Túrina niste zadržali od odlaska u pogibelj. kao zatočenicu Pojasa.ili otići. jer učinilo mu se da je Morwen sada zlehude ćudi. "Ali ako strahujete za mene. Istinitu si riječ rekla: ova sumnja od Morgotha stiže. gospodaru! Ako moj sin šumama gladan luta." Tada Melian. a sad se gorko kajem.NARN I CHÎN HÚRIN 139 razmisliti. "Húrinov sin to jamačno ne bi želio." "Ne. Slobodno ste došli ovamo. Gospo Dor-lómina. reče Thingol. silom ti je zadržati valja." * * * . kaza: "Ne odlazi odavde. ali mene kanite zadržati od odlaska po njega"." "Strah od Morgotha neće me zadržati od poziva moje krvi"." Ali Morwen sva izvan sebe zavapi: "Brzopletost. "Ali svojim ljudima sâm zapovijedam kako me volja." reče Thingol. Ta je uloga na tebi. Ovdje bi vas smatrao bolje zbrinutima no u ma kojoj zemlji što opstaje: pod paskom Melian." reče Thingol. Thingol ondje osta teška srca." "Vama zapovijedati ne mogu". U ime Húrina i Túrina. Morwen. ako mu tijelo nepokopano leži. Pođeš li. "Protiv dolaska zla štošta mogu učiniti". koja je dotad šutjela. kojim nas on kani nagnati na kakvu brzopletost. Poslat ću ih kada ja to nađem za shodno. ako je uzama sapet. od­ govori Morwen. Takova bi sumnja doista mogla biti Morgothovo djelo." Nato Morwen ne reče više ništa. odgovori mu ona." "Gospo Dor-lómina. No možda ćeš tako slomiti njezinu volju. "Pod paskom Me­ lian! Da. zavapi Morwen. dajte mi nekoliko ljudi. gospodaru.

te im Morwen reče: "Želi li me to Thingol zaustaviti? Ili mi tek kasno šalje ranije uskraćenu pomoć?" "I jedno i drugo". 180. a ona nije znala put. "inače ću zaplivati. Širok je i dubok ovdje Sirion. već ode u svoju odaju. R.22 Sad su pričekali dok zvjezdana noć nije poodmakla. on okupi družinu svojih najodvažnijih i najvještijih graničara. te bi i konju i čovjeku bilo pogibeljno preplivati ga." Tada je Nienor u stravi i jadu pokuša zadržati." "Prevedi me tada kako već vilenjaci idu. a među njima je bilo i deset jahača sa svježim konjima priđe. Na njihovoj su se istočnoj obali sred struja i tršaka potajice čuvale skele. "iako to ne želim." Tako se zbilo da je Thingol odaslao brojniju družinu nego što je isprva kanio. i radije će oklijevati sve dok ne bude preka­ sno. a ne bude li se htjela vratiti. . Stoga joj se čuvari sada iz nužde morahu otkriti." rekao je Mablung. čuvajte je kako god znate. pokažite joj se. odgovori joj Mablung. te prešli na drugu stranu kroz bijele izmaglice praskozorja. A baš kad sunce zarudje preko ruba Modroga gorja. "no ne dajte da vas opazi." Stoga je Mablung povede do Jezerâ sumraka. gdje se navodi da je Orodreth "tajnim putevima" razmjenjivao poruke s Thingolom. "Zar se nećeš vratiti?" "Ne!" reče ona. jer tako su glasnici prolazili amo i tamo između Thingola i njegova roda u Nargothrondu.140 J. Ali čim je otišla. ili istinite glase o njemu. Čekaj me ovdje. i na čelo joj postavi Mablunga. tu je stala. jer možda se još i vratim. Húrinova kćeri. Tolk ien: Nedovršene pripovijesti Sad Morwen ode do Nienor i reče: "Sretno mi ostaj. jer Sirion ondje bijaše širok i snažan. Sad. i snažan jutarnji 22 Vidi str. Ali za­ prijeti li joj opasnost kad zađe u divljinu. jer nitko ovdje ništa ne kani poduzeti. Idem poiskati sina svoga. vidješe da je uzela konja i otišla. Pošli su za Morwen. R. Ali htio bih da neki odu naprijed što dalje mogu i saznaju sve što se dade. a kad svanu jutro. "Onda ti moram pomoći." reče Morwen. ali Morwen joj ne odgovori. koja je otišla na jug kroz Region i stigla na obale Siriona iznad Jezerâ sumraka. "Slijedite je sada žurno. Thingol je bio zapovjedio da je se ne zaustavlja i da joj se ni prividno ne priječi put." reče.

prije nego što će oni poći preko rijeke. to bih prije bila ja. reče Nienor. Bijahu to visoki vilenjaci iz Doriatha. Visokom im se i snažnom učinila. Dapače.NARN I CHÎN HÚRIN 141 vjetar puhnu i rastjera izmaglice. toga se ni ja ne bojim." Tad Morwen u sivim očima Nienor spazi Húrinovu nepokole­ bljivost. i minu je volja. I prože ih strah. Sa skele ih je Morwen promatrala kako se nečujno kreću. Imam vlastitu volju i mudrost. čuvari kročiše na zapadnu obalu i istupiše iz Melianina pojasa. reče Nienor. kojoj je vjetar zabacio kukuljicu. Ti me imenom Žalost prozva. verižnjača uvijenih u plašteve. reče ona. Tako se otkri da je ona slijedila družinu i po mraku se umiješala u nju. "onda to vrijedi i za Húrinovu kćer. jer visoki su rastom bili pripadnici Hadorove kuće." Uistinu. "Jedno je odbiti savjet". u sivo odjeveni. "Ako žena Húrinova može poći na put usprkos svim savjetima kad je krv zove. Da me povedeš natrag i mirno predaš Melian na skrb. Ili da shvatiš kako ću i ja za tobom u pogibelj. a onako odjevena u vilenjačku odoru." reče Nienor. ali ako već moram. u naponu snage. ovaj ti izbor nosim. Idem s tobom. uistinu. "Odakle ovaj stiže?" reče. "Drugo je odbiti nalog rođene majke. ali ipak nije mogla zanemariti ponos. za ocem. Radije u Doriath. vraćaj se! Naređujem ti!" kriknu ona. i više te od svih ljubim. "Odavno već nisam dijete. bratom i majkom." Jer. Vraćaj se!" "Neću". Triput po deset i još jedan na obalu sada izlazi!" Nato se ostali okrenuše i vidješe gdje se sunce ljeska na zlaćanoj glavi: jer to bijaše Nienor. Ali od njih tek tebe upoznah. "Poći kamo i ti". iz poštovanja prema onima koji njime vladaju. jer nije mudro odbiti njezin savjet. "Vraćaj se. "Triput vas je po deset meni došlo. A čega se ne bojiš ti. sve ako se dosad i nisu presjekle s tvojima. a nikoga više nego Morwen. "Doista. niža tek od najviših među njima. straha se nije vidjelo na njezinu licu i u držanju. onda na zapad. dobro je pristajala uz čuvare. a zatim je odjednom podviknula i prstom pokazala na zadnjega u družini što je prošla pokraj nje. ako bi ijedna od nas trebala nastaviti odavde. ali žalovati sama neću. a nije . i Morwen se doista stade kolebati. "Što onda kaniš?" reče Morwen. Nienor je došla poglavito u nadi da će joj se majka vratiti iz straha i ljubavi prema njoj.

Zbog toga smo cilja svi zajedno došli. "Pođi i ti. jer ti su krajevi bili nijemi. "Potraži novosti o Nargothrondu.142 J." "Neka bude tako". R. I čuvat ću . Húrinovu rodu razbora manj­ ka. reče. Cijeli su dan išli na zapad. reče Nienor. već otežavate svako skupljanje vijesti. Ali svi su sada zlehudi. čula je zadnje što je rekao. Tada Mablunga obuze tako silna nelagoda da on stade preklinjali Morwen da ne ide dalje. obje ćete biti u sedlima i okružene jahačima. kako se činilo. Sto učiniti?" Ali Morwen. reče. kako god znadem. R. Tad Mablung reče družini: "Zaista. kako je sva prilika. što mi nije milo. nisu još usuđivali zalaziti dotle na jug. kad su šume bile pune skrivenih očiju lovaca. a Mablungu se činilo da ih tišti netremičan strah. od kojih se ni koraka nećete udaljavati. "Nastavljam. koja je bila izašla na obalu i sad im se približila. A sad mogu tek jedno. a ne hrabrosti. i stigli u sive šume što su se sterale velikim dijelom južne ravnice pred Nargothrondom. Tolkien: Nedovršene pripovijesti htjela ni da drugi pomisle kako ju je kći (makar i uz lijepe riječi) kao onemoćalu staricu povela natrag. i ne čuvši ništa. kad jad drugima nosi! Tako i Túrin. reče Mablung. Preblizu sada dospjesmo a da se iz straha okrenemo. a potkraj trećeg dana putovanja od Siriona bili su prešli ravnicu i počeli se približavati istočnim obala­ ma Naroga. a orci se." Tako se zbilo da su krenuli kad je svanuo dan. Više strepim od ovoga Kraljeva zadatka no od lova na Vuka. Čujte me sada! Naloženo mi je da vas silom ne zadržavam. "Postupi kako ti Kralj nalaže". polako i oprezno izašli iz tog kraja tršaka i poleglih vrba. Isti je put Beren prešao mnogo godina prije. bez vatre i svjetla. kao i o Túrinu." "Još je pred nama dug i opasan put". Ne pomažete. ali sad je sav narod Naroga bio zatrt. ne vidjevši ništa do pustoši. ali protiv moje volje." Nato Mablung podviknu: "Zlehude ste obje. Te se noći utaboriše u sivoj šumi. kako sam i nakanila". "Pođete li dalje. Ali ona mu se samo nasmija i reče: "Drago će ti biti kad nas se uskoro riješiš. Nastavili su tako još dva dana. ali naloženo mi je i da vas čuvam. ovako ludo smione. no ne i oci mu.

Obrastalo ga je drveće. izuzev s vrha. Ovdje se u opisu "smeđeg i golog" možda misli na gole krošnje s početka proljeća. a ondje ćete sjesti pod stražom i ne odmaknuti se ni koraka dalje. smeđem i golom s druge strane rijeke. gdje je drveće bilo rijetko.NARN I CHÎN HÚRIN 143 vas. opisuje kao "velebna šumovita brda".23 te vilenjačkim vidom razabra terase Nargothronda na strmoj zapadnoj obali i razjapljena Felagundova vrata. te poslati jednoga kao prethodnicu. jahačima valja postaviti Morwen i Nienor između sebe i pobjeći što hitrije mogu na istok. sve i ako bi ih rijetko čije tuđe oči u Međuzemlju uspjele ra23 U Silmarillionu se (na str. odnosno Taur-en-Faroth. kako je i kazao. zatim zađoše u polja sa zapadne strane. izda zapovijed svojoj dese­ torici jahača da pričuvaju Morwen i Nienor na vrhu brda i da se ne miču odatle sve dok se on ne vrati. Sve je mirno ležalo pod blijedim suncem. izuzev paleža oko Vrata što ga on počini u danu razaranja. Sutra vas vodim na Amon Ethir. a ni znaka od Zmaja. prema mostu. . Brdo uhoda. Tad Mablung uze preostalu dvadesetoricu iz družine. i odavno je već zapazio uhode. slična maloj crnoj rupi u stijenci brda. a duboko usječena rijeka. koje leži blizu. Stoga sad Mablung. 130-131) Visoki Faroth. tik unutar sjene velikoga prolaza što je vodio u unutrašnjost od razorenih vrata. Tad Mablung pogleda prema Visokom Farothu. nikakva traga neprijatelja nije opazio. ligu istočno od Naroga. prema Doriathu. do obala Naroga. Ali Glaurung je ondje ležao. odakle je na sve strane pucao širok vidik na ceste što su vodile do velikoga mosta pred Nargothrondom i na okolne zemlje. Amon Ethir bio je onaj humak. te se za­ jedno odšuljaše niz brdo. što ga je u davnini Felagund dao teškom mukom podići na ravnici pred svojim Vratima. Na to brdo stigoše kasno izjutra i popeše se na nj s istočne strane." Sad. odvažno ali kriomice. velik poput brda. a ondje se raštrkaše i pođoše svaki svojim putem. Ali nikakva zvuka nije čuo. te stigao na njegov bliži kraj i zatekao ga u cijelosti razrušenog. silovito nabujala nakon kiša s dalekoga sjevera. pjenila se i hučala oko popadalih kamenova. da odnese vijesti i zatraži pomoć. izuzev u slučaju da izbije neka golema pogibelj: a dođe li do toga. dok ja ovdje zapovijedam. Sâm Mablung udario je po sredini.

pa sad sjede na golome vrhu Amon Ethira. Njištanje konja i dozivanje jahača dočule su Glaurungove uši. a kretao se hitro. te je više nisu vidjeli. a to mu bijaše vrlo drago. ugle­ dao gospu Morwen gdje prolazi u blizini. kao velebno obličje u izmaglici. i većina ih uteče kako je god znala prema Brdu uhoda. Ali baš kad se spustiše s brda u ravnicu. te se spremiše pobjeći na istok. neki zao vjetar ponese ona silna isparavanja na njih. gdje ostade. oteše jahačima i podivljalo jurnuše ovamo i onamo. a uz to je još znao da se preostala nekolicina njih zadržala. jer bio je to moćan Pozoj. a Mablunga i u blizini mu skrivene pratioce proguta zasljepljujuća para i gadan smrad. Ali kad je slijepa strava snašla jahače. Tako. Smjesta naložiše Morwen i Nienor da bez rasprave uzjašu. Tad Mablung iza njega pregazi Narog u velikoj pogibelji. ali bilo mu je naloženo i da dozna istinu o Húrinovu sinu.144 J. Ali kad Glaurung zagazi preko Naroga. kako im je bilo naloženo. R. dok je u magli obuzdavao konja. još dok se Mablung šuljao kroz stijene i gledao može li preko popadalih mosnih kamenova pregaziti bujicu. Pala je meko u travu i nije se . pa jahači već sada zacijelo hitaju u Doriath. jer smatrao je da mu preostaje još jedan zadatak. Tolkien: Nedovršene pripovijesti zabrati. Učas se nadigoše strahotno siktanje i silno isparavanje. a ipak gibak. R. Umah se konji. Mablung se skloni i leže pod jedan kamen. srca ih izdaše. poput sive sablasti na mahnitu hatu. i onako odvažna srca on nakani prijeći rijeku čim se Glaurung udalji i pretražiti Felagundove dvore. ali iščezla je u izmaglici. Glaurung tako prođe pokraj Mablunga. uzmogne li. te se razbili o stabla i teško stradali ili zaludu ostali tragati jedni za drugima. Jedan je vilenjački jahač. Jer držao je da su učinili sve što se moglo ne bi li se Morwen i Nienor zaštitile: Glaurungov je nailazak bio vidljiv. Ali pogled njegovih groznih očiju bio je oštriji od orlovskoga i sezao dalje od prodornoga vida vilenjaka. s povikom Nienor na usnama. ali kad promatrači na Amon Ethiru ugledaše Zmajev izlazak. Glaurung naglo nasrnu uz veleban udar vatre i spuznu u rijeku. i stražari su se tako raštrkali. Nienorin konj se u divljem trku spotaknuo i zbacio je sa sebe. donoseći smrad što ga nijedan konj nije mogao izdržati. Sada je zaista znao da se Glaurung ubrložio u Nargothrondu. zaslijepljeni magluštinom i u mahnitoj stravi od zmajskoga zadaha.

ali strašljiv. Iskoračila je na njega i pogledala prema zapadu. jer bila je snažne volje. Ali može biti da je poginuo. koji je ovdje neko vrijeme boravio. i ti i brat tvoj". punim grozna duha gospodara mu Morgotha. reče on. I učini joj se da sunce muka obuze i da se sve oko nje mrači. i volju joj smuti. čini se. koji se upravo tada došuljao sa suprotne strane. polako je pošla stazom što je s istoka vodila naviše. i bez konja i bez druga. Jer ja sam Glaurung!" I on upi njezin pogled svojime. A ondje je. kad joj se pogled susrete s njegovim užasnim pogledom. "Sto tražiš ovdje?" reče joj. pa je razmislila. "A to će vam se hvastanje izjaloviti. makar tek stoga da se uvjeri kako nikoga iz njegove družine ondje više nema. Mi te se ne bojimo. jer povici su dopirali odasvud." Nato se Glaurung nasmija. tama što joj donese prazninu. Stoga je pošla nasumce i pronašla brdo. Tad se Nienor pokuša othrvati Glaurungu. ali kad je ustala. ravno pred njom. "Onda ste lude. ali ondje nije pronašao ništa živo: ništa .NARN I CHÎN H Ú R I N 145 ozlijedila. "Húrinova djeca barem strašljiva nisu. najbolje što je mogao od mraka i smrada. Zašto takovoga tražiš?" "Lažeš". i ništa nije više znala. reče Glaurung. ali on upre svoju moć u nju. on ih napusti i uteče. Hvastav je. i golema se tama polako oko nje spusti. A primorana da odgovori. reče Nienor. bila golema glava Glaurunga. ali sve slabiji. Srce ju nije izdalo. i ničeg se nije više sjećala. Učinilo joj se kako bi u tom slučaju bolje bilo opet potražiti brdo: onamo će Mablung bez sumnje doći prije odlaska. sve dok napokon nije izbila na suncem obasjani goli vrh. i učinilo joj se da slabe vajde ima u polasku za ovim ili onim povikom." "Nije mi znano". "Ostaviše ga ovdje da brani žene i nejač. magla se rijedila. ona mu kaza: "Tražim tek jednoga po imenu Túrin. jer tako se Húrinova kći otkrila nje­ govoj pakosti. A kako se penjala. nije se ni uspjela snaći. bila je sama: izgubljena u magli. Du go je Mablung pretraživao dvore Nargothronda. ali kad ja stigoh. i ništa nije više čula. tako što je pratila uspon tla pred nogama. koje je uistinu i ležalo odmah ondje.

reče. prigušen no stravičan. "Ne strepih zaludu od ovoga zadatka". Požuri sad na brdo i pogledaj što se s tvojom štićenicom zbilo!" Glaurung zatim uđe u brlog. bez pomoći ili sudruga. jer sav je plamen u njemu sada tek tinjao: golemu je silu bio iz sebe izbacio. I tako. a ime će mi se u Doriathu prezreti: ako onamo uopće dopre glas o našoj sudbini. stala bi u mjestu. Stradat ću u divljini s ovim nesretnim ljudskim djetetom. pa se kanio odmoriti i zaspati u mraku.146 J. pod Amon Ethirom. I naiđe taj glas. a jedva što je stigao na istočnu stranu i zavukao se ukraj pod obalu. premda ne iz milosti. zlo Zmajevo obličje. kako mu se učinilo. a sunce zađe i siva večer prohladno stiže u taj kraj. R. pepeljasto siv. izbiše na ravnicu pod noćnom sjenom. a kad je izbio na vrh. hodajući kao u snu. "Jer bit će mi zadnji. Mablungu moćni! Hudo li obavljaš Thingolove zadatke. Vrlo tužan i zbunjen Mablung tada bijaše. Teži je i pogibeljniji bio povratak preko Naroga u takvoj žurbi i strahu. te ostade nepomično ležati. Mablung tada zdvojno sjede pokraj nje. ali kad bi je pustio. Ali on se okrenu prije nego što će ući i pogleda natrag prema istoku. Tako je stajala Nienor. Ali kad ju je naposljetku primio za ruku. A kad se jutro vratilo. te iz njega dopre Morgothov smijeh. Ali Mablung je požurio natrag na Amon Ethir. a sjene su s Farotha odostraga tamno padale na terase i divlju rijeku pod njim. a dok ju je držao. onako potišten stravom toga mjesta. zvijezde su se zakrijesile nad istokom. hladan i dubok: "Eno te gdje poput puha pod obalom ležiš. pomaknula se i dopustila mu da je povede odande. kao odjek pakosti iz dalekih crnih dubina. Svi ostali bez sumnje izginuše. vratio se na Vrata. i u strahu da se Glaurung ne vrati. slijedila ga je. čini se. Na koncu. Sunce je zapadalo. ali u daljini. Ali ovaj put se kretao polagano i kradomice. ali nije mu bilo druge doli da tako povede Nienor na dugi put prema istoku. ostavljajući sluz s trbuha po tlu. i nije čula ništa što je rekao. i nikako mu nije odgovorila. Naspram njih on ugleda gdje mračna i nepomična stoji prilika kao isklesana od kamena. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti se nije micalo medu kostima i nitko mu nije odgovorio na dozivanja." . a ona jedina bijaše pošteđena. Tako je provijugao kroz vodu i svalio se pred vrata poput goleme guje. Nienor se spotače i pade. kad je Glaurung naišao. uspio je razabrati.

Mablungu se tada vratila nada. te kriknu i šmugnu u šumu. Tako ih na prepad zaskoči četa orkovskih lovaca. odlučili su se sami nekako vratiti kući. Putovali su sporo. tako krenuše zajedno u smjeru sjevera i istoka. kao da se usred noći probudila od uzbune. te im je svima utekla. vođena za ruku. No široke joj oči ništa nisu vidjele. Tad se naposljetku Mablung vrati u Doriath. Ali neka je čudna promjena snašla Nienor. Ali nesreća te namjerila na silu kojoj nisi bio ravan: kojoj. "Drugog vođu svojim lovcima nađi. čuvarima skele bilo je zabranjeno prevoziti bilo koga preko rijeke. i usne joj ni riječi nisu izricale. jer s juga nije bilo puta za povratak u Doriath. jedna od onih koje su u to vrijeme često harale onuda. i uši joj ni riječi nisu čule. do zadnjega posjekoše i požuriše dalje. a kad su ga zatekli praznog. Orke pak Mablung i njegovi sudruzi hitro dostigoše. reče on Kralju. i učini im se da je zaspala. "Jer ja sam obeščašćen. onoliko blizu granica Doriatha koliko su se usuđivale. pognut od žalosti i sramote." . Ali kako su išli sve dalje od Nargothronda i prilazili sve bliže Doriathu. a ona po prvi put dotad sklopi oči. pa je poslušno hodala sat za satom. a od silna umora bijahu neoprezni. tako se snaga malo-pomalo vraćala u Nienor. jer kanili su proći ograde malena dijela Thingolove zemlje s druge strane Siriona i tako doći do ču­ vanoga mosta blizu utoka Esgalduina. Mablungu. pohitavši poput srne kroz drveće dok joj se kosa vijorila na vjetru strelovita trka. a nakon pada Nargothronda. a vilenjaci za njima. izuzev onih koji bi došli s unutrašnje strane. Učinio si sve što si mo­ gao. te se poslije mnogo lutanja vratili na brdo kad se magla razišla. doista. nešto južnije od Teiglina. gospodaru". Usred čarke Nienor iznenada s prostirke skoči na noge. Ondje se nakratko zaustaviše. Ali tad se Nienor već bila izgubila poput sablasti. Nienor položiše na travnatu postelju." Ali Melian reče: "Nije tako. iako su je još danima lovili. nije ravan nitko tko u Međuzemlju danas živi. kao oni koji sa sobom vode umorno dijete. Nato se orci okrenuše i nadadoše u potjeru. Tad i vilenjaci otpočinuše. I konačno se nakon mnogih dana približiše zapadnoj granici Doriatha.NARN I CHÎN HÚRIN 147 Tako ih pronađoše trojica iz družine koji su pri Glaurungovu nailasku pobjegli s Naroga. i nijedan drugi Kraljev sluga ne bi učinio toliko. ni traga ni glasa od nje nisu mogli naći.

I ondje. pade u duboko papratište kao pogođena. Žalostan je doista ovaj kraj cijeloga Húrinova roda. hitra poput vjeverice ili lisice. na koji se svali: jer bila je na izmaku . a bila je sva izgladnjela i promrzla. sred starih listova i mekih proljetnih izbojaka paprati. Na tren zasta u mjestu. R. a ni odjek ijedne riječi. A kako joj je drveće preko puta djelovalo gušće i tamnije (kakvo je doista i bilo. Spominjala se tek sjenke straha. ničega svjesna. Izjutra se probudi i obradova svjetlu kao da je netom oživjela. počela je trgati sve sa sebe. Tolkien: Nedovršene pripovijesti "Poslah te da doneseš glase. "Nije tvoja krivnja što su oni kojih se ti glasi najviše tiču sada predaleko da bi ih čuli. već se i Morvven izgubila. i bila je plaha i navijek je iskala skrovišta: pela se u krošnje ili svrtala u gustiše. NIENOR U BRETHILU Ali što se Nienor tiče. Ni tada a ni poslije nijedna izvjesna dojava o njezinoj sudbini nije stigla u Doriath. Mablung nije imao mira. sve što bi ugledala činilo joj se novim i čudnim. ali hrane nije našla. ali krivnja za to nije na tebi. a ničemu nije znala imena. reče Thingol.148 J. R. te utaži žeđ. ona je samo trčala dalje u šumu. Svejedno. a onda. od Ered Wethrina pa sve do ušća Siriona. i još je cijeli taj dan trčala. jer se ne usuđuje zastati ili barem doći do daha. Jer za njom je ležala tek prazna tama. niti je znala kako da je nađe. Ali uvečer je mahnitost iznenada prođe. sve dok nije ostala naga. a odande bi još dugo virila kroz lišće prije nego što bi produžila dalje. te je s malom družinom otišao u divljinu i još tri godine lutao nadaleko. ostade ležati u snu. kao ni u Dor-lómin. kroz koju nije dopirao ni spomen ičega ikad joj znanog. čim bi se prepala nekog zvuka ili sjene." Jer ne samo da im je sada Nienor obeznanjeno utekla u divlji­ nu. što si i učinio". u nesvjesti­ ci posvemašnjeg umora. slušajući povike potjere za sobom. ona naposljetku prijeđe na suprotnu obalu i stiže do zelena humka. kao da se čudi. poput divljači što je love dok joj srce ne pukne. u potrazi za nekim tragom ili glasom o njima dvjema. ona stiže do rijeke Teiglin. jer to su bili počeci šume Brethil). odbacujući odjeću u bijegu. Nastavivši tako u smjeru kojim je isprva potrčala. izgubljenima.

nećeš li nam reći kojeg si imena i roda. protrnu. a tamna je kiša zapljusnu onako nagu. gospo. a tad bijesnu moćna munja i kao bijelim plamenom obasja Haudhen-Elleth. Ali htjeli bismo saznati kojeg si imena i od kojeg si roda. ona ga pogleda i odmahnu glavom. jer učinilo mu se da je ugledao sablast umorene djeve gdje leži na Finduilasinu grobu. Ovdje noćas možeš otpočinuti. koji je išao na čelu. ali ona sklopi oči i prestade drhturiti i upinjati se. Ali s juga je to doista stigla crna oluja. i to živa!" I Turambar priskoči i podiže je. voda joj se slijevala iz natopljene kose. Ali ja ću ti nadjenuti ime i prozvati te Níniel. bremenita munjama i silnom kišom. osmjehnu joj se i reče: "A sada. I to bijaše prva riječ što ju je izgovorila nakon svojega pomračenja. Zbi se tako da neki šumljaci iz Brethila u taj čas naiđoše onuda. "Možda je ta priča još odviše tuž­ na za pripovijedanje. nego se rasplaka. da ga možemo naći. i ona se u silnu strahu od grmljavine sva sklupča. Suzna djeva. "Ne brini se!" reče Turambar. i kakvo te je zlo zadesilo?" Ona nato odmahnu glavom i ne reče ništa. . a ona otvori oči i pogleda ih. Tad u čudu što ona leži tako naga Turambar prebaci svoj plašt preko nje i odnese je do lovačke kolibe u šumi. a činilo joj se da je ona tama iza nje ponovno sustiže i da sunce gasne. Nećeš li nam kazati?" Ali ona opet ne odgovori. Ali Turambar je primi za ruku. A kad je pojela. Ondje naložiše vatru i umotaše je prekrivačima. već se rasplaka. Tada Turambar. ali reče: Níniel. i javiti mu za tebe. Ali jedan njegov borac otrča do humka te doviknu: "Amo. a on joj reče: "Uz nas si sigurna. a kad joj pogled pade na Turambara. lice joj se ozari i ona ispruži ruku prema njemu. bude li moguće. gospo­ daru! Evo gdje leži jedna mlada žena. sve dok gladno nije pojela ono malo hrane koju su joj već mogli dati." A čuvši to ime. a to ju je utješilo.NARN I CHÎN HÚRIN 149 snage. a ujutro ćemo te odvesti do naših kuća na šumskome visu. jer učinilo joj se da je napokon pronašla nešto za čim je tragala u tami. uzdahnula je i opet stavila ruku u Turambarovu. u žurnu povratku prema obližnjem skloništu nakon udara na orke. te su je tim imenom šumljaci zvali sve otad. a onda je više nisu htjeli siliti. prekri oči i zadrhta.

nije promrmljala ni jedne jedine riječi na bilo kojem jeziku vilenjaka ili ljudi. . pod kojim se potok slijevao niz izlokani rub litice i rušio preko mnogih izboja stijene u kameniti bazen u dubini. ali u predaji se ime Nen Girith koristi od početka. te je ne mogoše ni utopliti ni utješiti. a Brandir je davao sve od sebe ne bi li je izliječio. kao da iznova pronalazi velika i mala zametnuta blaga. Ali srce je poklonila Turambaru. obuzeše je studen i drhtavica.150 J. jer Turambar ondje zastade s borcima. i šetali su često skupa po vrtovima i proplancima. R. R. a staza se strmo uspi­ njala prema Amon Obelu sve do mjesta gdje je morala prijeći str­ moglavi potok Celebros. kazivala bi: "Kako je ime ovome? Jer izgubila sam ga u svome mraku. stala je svraćati u Brandirovu kuću. ali od toga dana Nen Girith. ili spavala ne stenjući. Uz vrh slapa sterala se široka livada. Ali samo kada bi Turambar ostajao pokraj nje. i samo ju je njegov dolazak mogao ozariti. ležala je spokojno. i samo su je njegove vedre riječi mogle nasmijati. ali s mosta je pucao pogled na Teiglinske klisure. 24 Moglo bi se pretpostaviti da je tek nakon što je svemu došao kraj. ali prije nego što su stigli u Ephel Brandir. Zrak je ondje bio svjež. Ali to joj je učenje išlo od ruke i donosilo joj veliko veselje. te se njegovo značenje shvatilo i Dimrost je bio preimenovan u Nen Girith. A kad je polako prizdravila i opet počela hodati i jesti. Tad se u Brandiru probudi ljubav prema njoj. jer silno je željela naučiti imena svih živih stvorova." A kad se opet mogla sama kretati.24 Stoga su brže pošli dalje. Kišne stube. brethilske su je žene morale učiti govoru riječ po riječ. ali čim Níniel onamo stiže. Dugo je zatim bolesna ležala. dok su šumljačke žene danonoćno bdjele nad njom. a namjernici bi ljeti tu zastajali da se odmore i napiju hladne vode. taj njezin napad drhtavice bio prizvan u sjećanje. iako se često itekako mučila. a zrak je bio pun pršteće rose slične kiši. a svi što je motriše zapaziše ovo: cijelim tra­ janjem groznice. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Ujutro ponesoše Níniel u Ephel Brandir. Ime je tome slapu bilo Dimrost. a kad je ojačala. davala mu je da se za nju primi dok šepa i nazivala ga bratom. a kad je polako naučila dovoljno za raz­ govor s prijateljima. udaljene oko dvije milje odatle. kao dijete. Níniel je već buncala u groznici. obrasla breza­ ma. Drhtava voda. a on je mnogo znao o takvom čemu. Ondje je bio podignut drveni most. a Túrin i Nienor su stradali.

A teško da znadem zbog čega. Jer bio je mrak kada si stigla. na tom čovjeku leži sjenka. i kako da ga pročitam?" Sada ta zlatna godina priđe kraju i prijeđe u blagu zimu. reče sebi: "Haudh-en-Elleth! Ona s tog zelenog humka stiže. ali sad ga nadvla­ dah. u kojem se štošta drago izgubilo. reče on. mudri brate?" "Mudri brate?" odvrati on." "A jesi li i ti od njega stao trkom bježati. "godinama sam bježao. Ona tad zasta kao da osluškuje neki odjek. u srcu mu se smuči. ali reče tek: "A što to znači.NARN I CHÎN H Ú R I N 151 Jedne večeri te zlatne jeseni oni sjedoše skupa. Kako se zoveš?" "Turambar". Níniel. Je li to znak. I čini mi se kao da mi je stiglo nešto za čim dugo zaludu tragah. "Prije reci kljasti brate. a pritom su se klonili Teiglinskih prijelaza i zaobilazili rijeku u velikom luku sa zapadne strane. Pa ipak. "Gospodar Tamne sjenke." . te joj reče: "Ne srljaj! I ne reci da sam prijek. u duboku spokoju." odgovori joj on. reče ona. dok su se obronak i kuće Ephel Brandira žarili na zalasku sunca. kako držim." A kad u sumrak krenu svojoj kući. odgovori joj on. "I kada si to utekao. dok do njih nisu stizali glasi o okolnim krajevima. Brethilom je vladao mir. A utekao sam kada i ti. A to je Níniel bilo drago. a Tu­ rambar se više nije suzdržavao. ali kad Brandir dozna tu vijest. Jer orci su u to vrijeme počeli stizati na jug ne bi li prišli tamnoj Glaurungovoj vladavini ili uhodili granice Doriatha. Turambare?" "Jesam. već ju je zaprosio. ili je to samo ime što ga jedino ti nosiš?" "Znači". ali sve otad svjetlost sja. nevoljeni i neljupki. Tad mu Níniel reče: "Svemu sam sad već pitala ime. "Ali zbog čega mi onda daješ takav savjet. ako ti dajem savjet da pričekaš. imao svoj mrak. Níniel. doli tebi." "Nijedno ti djelo prijeko nije". i plaši me. sve dok nisi stigao u ove krasne šume?" reče ona. a za njom stiže još jedno vedro ljeto. A Níniel se sada posve izliječila i postala krasna i snažna. Jer i ja sam. a šumljaci su se držali po strani i nisu prelazili svoje granice.

" "Teško bih to podnijela. jer Dorlas je predvodio onu stranu koja je zagovarala ratovanje s orcima. nije mu bilo drago. ali Brandir se brinuo. Ali utekao joj je. od kojega su svi naši neprijatelji bježali na prvi pogled?" "Tko ti je to kazao?" reče Brandir. Vratit ću se sada ratovanju u divljini. doista". A on se na to začudi i snuždi. nije li svojedobno bio najveći kapetan. neće prevagnuti on. A bude li tako. jer slutim da ako Turambar opet pođe u boj. možda. možda. te još doda: "Doista. Tolkien: Nedovršene pripovijesti "Sjenka je bila. "Zar nije rekao istinu?" "Istinu. ali ne cijelu istinu: jer bio je Nargothrondski kapetan. No ipak je još tražio razloge kojima bi zadržao Níniel. te zadržala sjenku. reče ona. a prije toga je stigao sa Sjevera. iz ratničke Hadorove kuće. baš kao i ja. reče Brandir. i to daleko od ove zemlje. naj­ draža Níniel. Brandirove je riječi zabrinuše. te se prvog dana ljeta vjenčaše. "ali nevjenčana ništa bolje nego vjenčana. ali kad je saznao od Níniel da joj je to Brandir posavjetovao da pričeka. A kao žena bih ga. nasrne li neko zlo na naš dom. R. Ali s dolaskom idućega proljeća on reče Níniel: "Vrijeme teče. Čekali smo. Postupi kako ti srce nalaže. pogrešno to protu­ mači. kako ćeš to podnijeti? Pripazi dobro. ali nije mu to bilo drago. stoga joj reče: "Istinu. ." A kad Brandir opazi gdje joj na spomen toga imena sjenka prelazi licem. ali pazi: preda mnom ovaj izbor leži. gdje je (kako kažu) bio sin Húrina iz Dor-lómina. s pravom smatraš da bi se netko takav mogao uskoro vratiti u rat. te kaza Turambaru da pričeka još neko vrijeme.152 J. Ondje su se nastanili u sreći.izuzev tek da tebe obranim." odgovori mu ona. i ona mu se obeća. te im dade krasnu kuću koju je za njih podigao na Amon Obelu." To je doista obradova. a ja više čekati neću. ili se pak vjenčati s tobom i nikad više ne otići u rat . već Sjenka. a šumski im narod priredi veliko slavlje. "Upravo Dorlas". lakše obuzdala. Níniel. A nije li on vrijedan ljubavi? Iako više ne ide u boj." reče Níniel." Pa ipak. a sjenka na njegovu srcu bivala je sve dublja. R. "jer to mi je sâm kazao.

koja je dotad neko vrijeme živjela u miru. da ni u jednoj rupi ili skrovištu ne preostane nitko tko ne bi bio njegov sužanj. a kad šumljaci saznaše za to. A to nikako nisu htjeli podnijeti. te je okrupnjao. doista. snađe nas vrijeme kad smo potrebiti. a Turambaru je na­ posljetku mogao preostati tek dvojak izbor: da sjedi i ne poduzima ništa sve dok ga ne pronađu i poput štakora ne istjeraju. a stigli su zaista s nakanom da osvoje šumu Brethil. ili da love u malim skupinama. opet dohvati svoj mač Gurthang i krenu u boj. jer Morgoth je kanio pokoriti cio Beleriand i pretražiti mu svaki zakutak. žestoka i domišljata. kao što si kazao. Stoga su Dorlasa i njegove borce natjerali u povlačenje s gubicima. Kažu da orkova nije mnogo. a ne da kao prije prođu njezinim rubovima po drugom za­ datku. ili da uskoro pođe u boj i tako im se otkrije. nakon prijetvorna mira. Jer na koncu su se Brandirovi savjeti morali pokazati uzaludnima. nije im pošao ususret. a šumljaci ih odbijahu. veoma se osokoliše i stadoše mu prilaziti. baš kako i slutih." Ali šumljaci bijahu poraženi. on poče nasrtati na njihovu zemlju. Tada krenu- . jer ti su orci bili iz grozna soja. a orci su prešli Teiglin i stali harati nadaleko po šumama. A Dorlas mi reče da prije tvoga dolaska takovi upadi ne bijahu rijetki. Jer ona mu reče: "Na domove nam još nisu nasrnuli. ili je (kako neki drže) u tom razdoblju on doista pobjegao oku Zla što ga je progonilo. te je pod njega potpala cijela negdašnja nargothrondska kraljevina. posljednjih iz Triju kuća koji su se i dalje opirali sili Sjevera. pokazao mu zadobivene rane i rekao: "Vidi. a ne među strance? Nije li ova pogibelj i tvoja? Jer kuće nam neće ostati skrivene. Ali kad prvi glasi o dolasku orkâ stigoše u Ephel Brandir. Stoga. treće Turambarova boravka među šumskim narodom. oko sebe okupio orke i vladao nad njima kao zmaj-kralj. zađu li orci dublje u našu zemlju. A Dorlas je došao Turambaru. malo je bitno je li Glaurung do­ kučio gdje se to Túrin skriva. Nisi li zatražio da te ubrajamo među svoj narod. Glaurung i njegov Gospodar dobro su znali da u Brethilu još boravi preostatak slobodnih ljudi. već se pokorio Nínielinim molbama. gospodaru. A prije izmaka te godine.NARN I CHÎN H Ú R I N G L A U R U N G O V NA1LAZAK 153 Sad su moć i pakost hitro bujale u Glaurungu. sve dok ih se na stotine nije okupilo oko njega. jer." Stoga Turambar ustade.

Nato je Glaurunga obuzeo silan gnjev. Ali poginuo ja ili preživio. a ljudi su govorili: "Velik je Crni mač iz Brethila. Bježati više neću. i sva sreća u njoj minu. pa se vraća odakle je i došao. pobiše sve orke što su se u nju zavukli i povješaše ih u blizini Teiglinskih prijelaza. Tolkien: Nedovršene pripovijesti še u lov po šumi. te vlastitom voljom i srčanošću nadvladati svoju kob . kao da je on glavar Brethila. ali neko je vrijeme samo ležao i promišljao o onome što je čuo. Proljeće stiže s nadom. bio je nespokojan. Stiže dan kada se dvojica vratiše na Ephel Brandir u smrtnu stra­ hu." Ali u Turambara nije bilo takove nade. Glaurungu ću barem doći glave. već je znao da to Glaurung stiže u potrazi za njime. pa se ljudi upitaše što bi to moglo biti.' Svejedno. Jer doista. što ga je konačno opametilo. postade blijeda i ispijena." A drugi kazaše: "Nadajmo se da će nas mimoići. R. Tad oni neumniji. A kad je nova vojska pošla na njih." re- . uvukli su je u klopku. orci su poklekli i izginuli u velikom broju. Turambar ću doista biti.ili pasti. rekoše: "Vojska mu je uništena. a onako iznenađeni i šumljačkom brojnošću i strahotom Crnoga mača koji se vratio. da u dalekim šumama na ravnici prema Nargothrondu bukti golem požar. jer su vidjeli Velikog pozoja glavom. te da ih zapravo stvara sâm Glaurung. Stoga je danonoćno razmišljao o odluci koju mu valja donijeti. R. Ali malo se koji živ vratio u Nargothrond da donese te glase. iako se ništa otvoreno nije reklo. jer svi su naši ne­ prijatelji poraženi. dok za Brandira nitko nije hajao. Sumljaci tad na golemim lomačama hrpimice spališe lešine Morgothovih vojnika.154 J. a proljeće je krenulo prema ljetu. gospodaru. ili skloniji nadi. pa je nadaleko razaslao odvažne ljude kao izvidnike. Ali tog proljeća Níniel zatrudnje. Jer on je napustio Nargothrond i opet krenuo po nekom cilju. Sada stiže kušnja. A uskoro stigoše čudni glasi od ljudi iz zemalja iza Teiglina. a ljudi radiše s pjesmom na usnama. Tako je zima prošla u miru. a dim njihove odmazde crno se uzdiže pod nebo i vjetar ga odnese na zapad. "Uistinu. ali on je zamišljeno sjeo i u srcu sebi kazao: 'Kocka je bačena. Nedugo potom stigoše daljnje dojave: da požari sežu stalno sve sjevernije." A Níniel se utješi i poče radovati Turambarovoj slavi. sad je upravljao svime kako je htio. u kojoj će se moja samohvala dokazati ili posve propasti. premda je zbog Níniel prikrio svoje misli.

koju tek velika odvažnost odvratiti može. kako kažete. A duž svih onih liga do Nargothronda gadna mu brazda leži u crti što ne skreće. upire ravno u nas. kao na neku orkovsku vojsku.. "sada se primiče Teiglinu i ne skreće s tog smjera. i odakle će sam imati širok pogled na sav taj kraj. Možda se pretpostavljalo da se htio vratiti u Angband putem kojim je otišao na jug u Nargothrond. gdje će ga vijesti hitro pronaći. ali na dnu je prikliještena voda tekla vrlo silovito i hučno. ali njegovo ih nepokolebljivo srce osokoli. se vraća svojemu Gospodaru. Dojave koje donosite pružaju mi nadu prije negoli strah. moglo bi se pomisliti da bi pošao starom cestom do Teiglinskih prijelaza. ali najuži. na kojem bi bio ranjiv: vidi njegove riječi upućene borcima na Nen Girithu. str. Odatle je tekla kroz duboke klisure.. sam je pak nakanio odjahati do visokoga slapa Nen Giritha. jer ako on doista ide ravno. Što se tu može?" "Malo što. čini se. . Tekla je s Ered Wethrina hitro poput Naroga. svi bismo se samo 25 Ako se Glaurung doista namjeravao vratiti u Angband. smjerom koji ne bi bio znatno drugačiji od onoga koji ga je doveo do Cabed-en-Arasa. Ali u tom će djelu slabe vajde od brojnosti biti. valja nam pribjeći lukavstvu i uzdati se u sreću. sve dok iza Prijelaza nije prikupila snagu od drugih potoka i izdubla put podnožjem po­ brđa na kojem je stajala šuma Brethil. Smrad mu jedva podnosiv. već. onda imam savjet za odvažna srca. mislio je time reći da će. te pomislih da. Ali on svrnu prema Brethilu. Ležao je sred golema požara. A točno Glaurungu na putu sad je ležao jedan od tih klanaca." reče Turambar." Ljudi se začudiše. Stoga je Turambar odaslao tri odvažna borca da s ruba litice paze na Zmajeva kretanja. rijeka Teiglin ležala je ovako. Usporedi i Mablungove riječi (str.NARN I CHÎN H Ú R I N 155 kose Turambaru. ako Zmaj pođe duž Teiglina do Prijelaza.25 Sad. Krenemo li na Zmaja svom silom. odmah sjeverno od utoka Celebrosa. čije su goleme strane bile poput kamenih zidina.. uz Narog do Ivrina. 174): "Vidjeli nailazak Glaurungov. a drveće se oko njega dimilo. jer više im tom prilikom nije rekao. 158. ali isprva između niskih obala." Kad je Turambar kazao kako se nada da će Glaurung ići ravno i ne skretati. i ne kani skretati.. smrtonosna nas pogibelj snađe. Ali prvo je okupio sav šumski živalj u Ephel Brandiru i kazao mu ovako: "Narode Brethila. nipošto najdublji. "ali već sam porazmislio o tomu maločemu. moći prodrijeti u Brethil bez potrebe da prelazi klanac.

uzmogne li. kako znadem i umijem. tako bi neki mogli pobjeći i preživjeti. ali poslije se tu neće nastaniti. onda vam valja uteći odavde i razbježati se nadaleko i naširoko." I Turambar isuka Gurthang iz toka i moćno ga podiže visoko nad glavu. ma koliko mu veleban bio rožnati oklop. a onima koji to vidješe. Zar nitko od vas neće stati na mjesto Handirova sina. budu li mi razbor i sreća dobri. narode Brethila. Tada uglas gromko povikaše: "Crni trn brethilski!" "Crni trn brethilski". Ali on reče: "Ne." Ali nitko se drugi tako hitro ne odazva. a ondje su i duboki dvori gdje može sigurno počivati i rasti. Nema nam spasa u skrivanju. A do nje neće doći. kad i ja i većina vas koji me slušate bijasmo djeca." Ljude nato srca izdaše. doći u naše uporište i stanište te uništiti i njega i sve koje opazi. koji je doista s visoke stolice predsjedao . Tko će poći sa mnom? Treba mi tek nekolicina snažnih ruku i snažnijih srdaca. a Azaghâl iz Belegosta probode ga tako duboko da on uteče natrag u Angband. polazim sada poiskati taj Glaurungov trbuh. iako su mu snaga i pakost sve veće s protokom ljetâ." Tada Dorlas istupi i reče: "Ja ću s tobom poći. jer navijek radije idem u boj nego što čekam da dušmanin stigne.156 J. sve ako golema i jest. jer uzdali su se u Turambara i nadali riječima s više nade. "neka ga se ljuto plaši. Ali evo trna oštrija i duža od Azaghâlova noža. od čelika tvrđi. gospodaru. Jer čujte sada ovu pripovijest. Jer dođe li Glaurung. koju mi ispri­ čaše neki koji se boriše u godini Nirnaetha. Jer ne vjerujem da je ovaj Zmaj nepobjediv. R. Znadem ponešto o njemu. Moć mu leži prije u zlu duhu što ga nastava nego u moći njegova tijela. Stoga. to je tek najgora mogućnost. da sramota ne snađe Halethinu kuću?" Tako Brandir. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti ponudili da stradamo i tako ostavili žene i rod nebranjenima. te se posve potištiše. kaže se) suđeno da odozdo puže na zmijskome trbuhu. reče Turambar. Jer on će zacijelo. učini se da to plamen suknu iz Turambarove ruke i segnu stopama u zrak. ljudi Brethila. jer je priča izvidnika koji ga vidješe već neko vrijeme kružila i pritom se razrasla. jasno se sada vidi da za naša zla vremena Brandirovi sa­ vjeti bijahu uzaludni. a sapinjaše ih strah od Glaurunga. Stoga kažem da vam valja ostati ovdje i pripraviti se na bijeg. Na tome polju patuljci mu se opriješe. Dorlas tada podviknu: "Počujte. Sve mu blago u Nargothrondu leži. Jer znajte ovo: ovome je Zmaju (i svom njegovu nakotu.

" Sada Turambar htjede žurno poći. kad ih se nikada nije slušalo? Uvijek si ih ništavnim smatrao.NARN I CHÎN H Ú R I N 157 skupom. Držim da ti je mjesto uza svoj narod. već bježi dalje. bijaše prezren. a srce se mu ogorči. Jer na ovome leži sjenka i on će te odvesti u zlo. mogao bih te odvesti tek u divlja bespuća. Ka­ žem ti. "Ne dolazite prerano. kada tako govoriš o sramoti svoga gospodara. sunce je zapadalo i sjenke su se dužile. gospodaru. "Jer Zmaj je naišao. da se oprosti s njome. kao ni ma koji drugi dušmanin sa Sjevera. a kad smo otišli. Turambare. Handirov sine. Pazi da se suprotno u tebi ne zapazi kada kucne čas! A kako se može reći da mu savjeti bijahu uzaludni. onda. Ali kako nas je ova nevolja sada snašla. ne. Brandirov rođak. s tvojim ću dopuštenjem. Glaurung sada stiže do nas. te on reče Hunthoru: "Idi. a zadatak nam snažne udove traži. Vidi! Valja nam poći vrlo žurno." Ali te riječi. Ali odvažna budi. iako zanemaren. kao i prije u Nargothrond. rekoše." odgovori joj on. "nas dvoje ne možemo dalje bježati. Stotinu liga stoji sada između nas i svake zemlje što leži još izvan dosega Sjenke. "Ne prkosi sjenci kojoj si pobjegao! Ne. da napu­ stim one koji nas rado prihvatiše. već je bio stigao do ruba Teiglina i stao zvjerati . čiji udovi tek zbog naopake sreće ne mogu činiti što mu srce ište. jer nas vlastita djela odaše. Ali. Ali neki Hunthor. čega se Brandir i bojao. a može biti da će mudrost i vidarstvo uskoro postati prijeko potrebni. ali poljubac joj na rastanku bijaše hladan. daleko!" "Najdraža Níniel. ne prezirem te. "Ne idi." Nato Níniel prestade jecati i ušutje. Níniel. da sama stradaš i da nam dijete strada. ali ne s mojom privolom. jer Turambar nije ukorio Dorlasa. ona ga čvrsto zagrli i gorko zarida. usta i reče: "Zlo činiš. uspješe tek još više ogorčiti Brandira. a kad stigoše. ja poći u ime Halethine kuće. gospodaru". iako si mu vazal. a zadnja dva izvidnika ondje su ih čekala. A sve i da odem. U ovoj smo zemlji pritiješnjeni. Jer mudar si i imaš dar vidarstva. premda pravično kazane. i vodi me sa sobom. Jer kažem ti: ni tebi ni meni glave neće doći ovaj Zmaj. ali kad stiže do Níniel. Dorlase. Turambar tada s Dorlasom i Hunthorom žurno pođe na Nen Girith. kumim te!" reče mu." Tada Turambar reče: "Trojica su dovoljna! Vas dvojicu vodim.

R. "a. sa suprotne strane stajala je obala nešto manje strma i visoka. S istočne strane stajala je gola litica od kojih četrdeset stopa. a crni stupovi dima kuljaju uz rub rijeke." Turambar pogleda preko slapova Celebrosa i vidje gdje se sunce spušta do obzorja. ipak. Ali sada ga neka srdžba ponikla iz oholosti i pakosti tjera da srlja. stao je dvojiti i ovako u sebi promislio: 'Ili je to možda moguće da se netko tako zao i grozan kloni Prijelaza. bilo je pogi- . da je otišao na sjever i stigao na Prijelaze. jer znao je bolje od svih cijelu zemlju Brethil. te izbiti na put kojim će poći kada se pokrene. U tome nam je sva nada. jer prerano bi u ovome slučaju bilo loše kao i prekasno. tad bi nada uminula. Kreće se navijek noću." "Ali kako može tuda poći?" reče Dorlas. "i doista. loše nam se piše. a Cabed-en-Aras bio je doista sumorno mjesto. što nam vrijedi biti u brzacima pod njim?" "Možda to i može". da kani nešto drugo. Sada je toliki da držim kako će ushtjeti da se preko njega prebaci. ali velik je to Zmaj. zbog onog što o njemu znamo i zbog mjesta gdje sada leži. pa iako bi je odvažan čovjek čvrsta koraka mogao pregaziti danju. no obrasla stablima na kruništu." Dorlasu srce siđe u pete kad je to čuo. ali između njih voda je žestoko sukljala među stijenama. koji je. Tolkien: Nedovršene pripovijesti preko vode." reče. Ali oprez! Jer uši su Glaurungove oštre kao i oči mu . Stignemo li neopaženi do rijeke. pa kako će niz jednu liticu i zatim uz drugu. srna jednoć presko­ čila u bijegu od Halethinih lovaca. "Ni časa ne časimo. ovo je dobra novost. te se tako možemo nadati nekom udaru prije sutrašnje zore. i u nju nam se valja uzdati. valja nam se odšuljati. Stigao je do ruba Cabed-en-Arasa.158 J. zavijena u obješeno drveće i grmlje. sve dolje do Teiglina. te tako i do stare ceste u nizini. odgovori Turambar. kad se jednim dijelom opet peti mora dok se stražnjim još spušta? A ako to i može. kako se u vas priča." Ali još dok je to govorio. ako je tako. Jer strahovao sam da ne počne tragati unaokolo. što skrovitije. R. gola. "Možda jest gibak. Kada padne sumrak. Valja nam još malo pričekati. Ali nadam se.a te su smrtonosne. valja nam se onda spustiti u klisuru i prijeći vodu. baš kao i orci? Haudh-en-Elleth! Leži li to Finduilas još uvijek između mene i moje kobi?' Zatim se obrati sudruzima i reče: "Ova zadaća sad leži pred nama.

a nejasno vidljivi stupovi dima uzdizali su se ravno. ali ne pođoše ravno prema Zmaju. Brandire. korak po korak. Níniel je ostala kao skamenjena. već prvo udariše putem k Prijelazima. a bilo je beskorisno njemu proturječiti. reče Níniel. Prve su zvijezde zatreperile nad istokom iza njih. bojim se. prijatelju: bila ja vjenčana ili nevjenčana. ne boj se najgorega dok ne moraš. spram posljednje svjetlosti na zapadu. moja je strepnja neizdrživa. Ne mogu te shvatiti. ali Brandir joj priđe i reče: "Níniel. Sad. kao i smrad od kojeg im se smučilo. Ali tako je posavjetovao Turambar.26 A dok su se približavali Cabed-en-Arasu. reče on. "Ali kakve li mi sada vajde od toga? Jer ljubav može čekati i patiti nevjenčana." "Kakve li utjehe od tebe!" kriknu ona. "Pa ipak. često zastajkujući da osluhnu. "Ali ne bih rekla da je moj strah od gubitka zato teže podnositi." "To mi je znano". ali čini se da ova skica barem okvirno odgovara navodima iz radnje: . Gospodar sudbine pošao je usprkositi svojoj kobi 26 Nisam pronašao nijedan zemljovid koji hi podrobnije ilustrirao predodžbu mog oca o topografiji toga kraja. zatim. skrenuše uskom stazom na jug i tako zađoše u polumračnu šumu iznad Teiglina. Krenuše tako u sumrak. "Ali. prije nego što stigoše dotle. bila ja majka ili djeva." "Dva već mjeseca čekam njegovo dijete". odgovori mu ona. Ali zar ti ne savjetovah da čekaš?" "Tako si kazao". vonj paleža dopro je do njih. bez i daška vjetra. Ali sve bijaše mrtvački mirno." "Ne mogu ni ja sebe". reče Brandir. bez vijuganja. "No vjenčanje nije tek tako.NARN I CHÎN H Ú R I N 159 beljno pokušati to noću. kad je Turambar otišao.

Zašto da se onda zadržavamo ovdje? Polazim sada ususret glasima i onoj kobi koja već po njima stiže. dobri ili loši? Noćas će se. netom što je Turin odande otišao. reče ona. "ali sati nekako moraju proći. a kako da ja ostanem ovdje i čekam da polagano pristižu glasi. ako te mogu spriječiti. ili provodim te užasne sate?" "Nije mi znano. drugi zbog samilosti prema Níniel i želje da joj iskažu prijateljstvo. a kako da ja onda stojim. želim poći. a kad su čuli od izvidnika koji su se ondje zadržali koliko je blizu Glaurung već stigao. sva je prilika." "Neka one čine kako im srca nalažu!" zavapi ona. te viknu: "Ljudi brethilski! Ovdje ne kanim čekati. Tolkien: Nedovršene pripovijesti daleko odavde. Milje neće ležati između mene i pogibelji moga gospodara. on susresti sa Zmajem. doista. "Ali što se mene tiče. te koliko je beznadna Turambarova nakana. srca im prože studen. na Nen Girith. te se mnogi sada zaprepastiše nad svojom prenagljenošću. R. Ali noć je hladan savjetnik. Neki pogledaše prema Cabed-en-Arasu s tjeskobom u . prema pogibelji koju nisu shvaćali. "A od tvoje mudrosti pomoći više nema. Milje što leže do ondje mogu još pružiti vremena za bijeg. i nakon puta s malo predaha stigoše naposljetku umor­ ni. Ne uspije li moj gospodar. u velikoj družini. tako je velik u njihovoj svijesti Crni mač dotad postao da je malo tko mogao vjerovati kako bi ga čak i Glaurung mogao poraziti. sva nam je nada ništavna.160 J. i nećeš me spriječiti. i sve vaše kuće propasti u pepeo. te su puni odvažnosti ili ludosti (a malo znajući o zlu) htjeli vidjeti čudnovata i hvalospjevna djela. i još mnogi drugi koje je namamila sama vijest o Zmaju." I ona stade pred narod koji je još bio okupljen na otvorenom prostoru unutar Ephela. Svu će vam zemlju i sve šume progutati plamen. baš nitko uteći neće. baš kad je pala noć. te se ne usudiše otići ni koraka dalje." reče on." "Pođe li po zlu. pa on podviknu: "Tako neće biti. bijeg mi neće biti želja". R. Jer. Jer time ćeš ugroziti sve nakane. za tebe i za žene onih koji su pošli s njime. ili sjedim. Idem ususret glasima!" Tad se Brandirova strepnja zacrnje na njezine riječi. i nitko. pode li po zlu. Neka svi oni što slično misle pođu sa mnom!" Nato mnogi ushtjedoše poći s njom: Dorlasova i Hunthorova žena zato što su im voljeni otišli s Turambarom. Stoga uskoro žurno pođoše.

ja sam". "Dorlas pokleknu pri prijelazu. Nitko više neka od mene ne potraži ni savjeta ni vidanja!" I on slomi svoj štap. te dohvati štaku. jer mnogo je kamenova i velikih stijena ležalo u rijeci." . te zbog toga što je bio vješt i odvažan. ali njega ondje srce izda. a savjet mi je ismijan! Neka vam Turambar i imenom gospodar bude. pa se u mrklu mraku okrenu da vidi je li tko stigao za njim." reče Turambar. u smrt ili u život. škrgućući. "Ovo je siguran put u smrt". za mnom!" I on krenu prvi u prijelaz. U sebi pomisli: 'Sad mi više ništa preostalo nije. izuzev tek ljubavi prema Níniel: stoga mi valja poći kamo ona krene. kad je već preuzeo sve moje ovlasti. ili stoga što je sudbina tako htjela. ali ništa ne opaziše i ne čuše ništa do hladna glasa slapova. izađe kroz dveri Ephela i poče šepati za ostalima što je brže mogao po dugome putu do zapadne međe Brethila. baš kad se puna noć sklapala nad tim krajem. Jer čovjek može ljubiti ratovanje. mudro ili ludo.' Opasa se stoga kratkim mačem. Brandir reče preostali­ ma: "Gledajte kako sam prezren. i sramota ga stigla zbog riječi što ih mome rođaku kaza. Zatim ih Dorlas odvede malo u stranu. budem li blizu. prema jugu. kao rijetko kad dotad. ali možda bude tako da čak i ja odagnam neko zlo od nje. jer iako je obećavalo da ih dolje čeka pogibelj. a voda je divlje kuljala oko njih. "Ne. Kad je Níniel otišla sa svojom družinom. a ipak strepiti od mnogočega. reče Hunthor. "a nedou­ mica ga neće učiniti izglednijim. A Níniel sjede po strani i spopade je silna drhtavica. Zato. stiže na suprotnu stranu. valjda.NARN I CHÎN HÚRIN 161 očima. "To je jedini put. U ovom se tamnom času ništa predvidjeti ne da. zastiralo je sve ostale zvukove. "Dorlase?" reče. Jedno tamno obličje stajalo je uz njega. gdje ih obradova silno hučanje vode. reče Dorlas. Eno ga gdje sjedi i drhti na obali. Turambar sa sudruzima stiže na Cabed-en-Aras. te se niz jedan procjep spustiše u podnožje litice. G L A U R U N G O V A SMRT Napokon. Jer sada se odričem i vlasti i naroda.

gdje nije branjen. Onda izriga vatru. a imao je sedam plamenih jezika. zatim počeše tražiti put uz vodu. Tada se uznastojaše popeti. Jer sve dok ne budemo sigurni kuda će Zmaj proći. u kojemu je svu volju upinjao u pridržavanje. "Ali kada sve ovisi o prilici. R. Iznenada se prolomi silna buka. ali noć ih uskoro smrznu. i poče se prevlačiti prijeko. te cijelu klisuru ispuniše rumena svjetlost i pomamne crne sjene. pa se poskliznuše pri veranju. jer sva im je nada ležala u tome da neprijatelja udare odozdo. pridržaše za izboje drveća i stadoše suho povraćati. i stabla se pred njim sparušiše i buknuše." "Ali kada to budemo znali. te iz mračne klisure stali promatrati gdje daleko nad njima jedna bijela zvijezda puže preko nejasne pruge neba. Turambar se prenu i reče Hunthoru: "On se budi. Ali smrad je sad već bio tako gadan da im se u glavama smutilo. penjanje nam je uzaludno. zaboravljajući u svome jadu na sav strah izuzev strepnje od pada u ralje Teiglina.162 J." reče Hunthor. Jer sada Zmaj spor i težak dopuza do ruba litice." Zaustavili su se stoga i pričekali. R. a tro­ šimo je nizašto. ne bi li stigli do pod sam rub. Tada Turambar reče Hunthoru: "Snage imamo sve manje. iako mu je crna bujica sisala i glodala udove. a oni odozdo spaziše golemi obris njegove glave naspram zvijezda. Ubodi ga duboko. I zatim se baci prema naprijed. i sve se odvi mahom onako kako se Turambar nadao. a dok su pred sobom opipavali put. on razjapi čeljust. Kucnuo je čas. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Turambar i Hunthor sad malo predahnuše. a Turambar tada polako utonu u drijemež. i ne skrenu. "neće biti više vre­ mena da potražimo put za uspon do vrha klanca. i zidovi klanca zadrhtaše i jeknuše. Putem je klanac bivao sve mračniji i uži. u priliku nam se valja uzdati. već se spremi da moćne prednje noge prebaci preko klanca i onda za njima povuče ostatak tjelesine. . te začuli režanje Velikoga pozoja u opreznu snu. prema sjeveru i Glaurungovu brložištu." "Istinu zboriš". jer obojica su bili mokri do kože. već malo sjevernije. reče Turambar. jer nije počeo prelaziti točno iznad njih. i kamenje se uruši u rijeku. opazili su treperenje poput žara lomače iznad sebe. Stra­ va stiže s njime. i moćnim se pandžama primi za suprotnu liticu. jer dvojici sad valja za trojicu bosti!" I s time otpoče Glaurungov napad na Brethil.

tek su mu se trebali približiti. Turambar zaglavinja kao od udarca i pade s krošnje. s kamena na kamen. memljivi od sive sluzi. velik se kamen sruči odozgo i udari Hunthora u glavu. pa udari uvis iz sve snage svoje mišice i svoje mržnje. a promatrači na Nen Girithu se zgroziše. "Sretna li izbora što te uzeh za pomagača!" Ali još dok je to govorio. trzajući se i previjajući na samrti. koji ga je srčano slijedio. zari u drobinu sve do balčaka. za koju je pria­ njao svakojak gadan otpad. sve dok se napokon nije primio za jedno stabalce što je raslo tik pod rubom klanca. sve dok nije razvalio golem prostor svud oko sebe. A Turambar tek što se smjestio u rašlje u krošnji. gdje se stao koprcati. nije primio za ruku i pridržao. Porazi je sada sâm!" Tad on prikupi svu svoju volju i svu svoju mržnju prema Zmaju i njegovu Gospodaru. te mu se odjednom učini da je pronašao snagu srca i tijela koju nikad prije nije osjetio. i ukočio. Tad Glaurung osjeti smrtni ubod i urliknu tako silovito da se sve šume zatresoše. a on pade u vodu i tako pogibe: ne kao najmanji junak iz Halethine kuće. a znali su da nade više neće imati nakon što se cijeli prevuče. korijenjem se još čvrsto držalo. a zaudarali su na smrt. prije nego što ih je Glaurung stigao povući dalje. urlajući. Blijedi i smežurani bijahu odozdo. Turambar nato kriknu: "Jao! Hudo li je kročiti u mojoj sjeni! Zbog čega zaiskah pomoć? Jer sada si sam. kako si i trebao znati da mora biti. te mu se od silne težine gotovo svališe na glavu. poče se verati uz liticu. "Srce silno!" reče Turambar. Ne hajući za pogibelj. a smrtonosno se sječivo. a mač mu se istrgnu iz šake i osta stršiti iz Zmajeva trbuha. Turambar se s mukom stade uspinjati uz obalu ne bi li dospio pod njega. s korijena na korijen. gdje se napokon svalio sred dima i loma. ali vrućina i vonj tu već bijahu tako smrtonosni da on zaglavinja. . a bio bi i pao da ga Hunthor. kad nad njim naiđoše srednji dijelovi Zmajeva trupa. Jer Glaurung se silovito stresao i u grču prebacio cijelu svoju tjelesinu preko klisure. jer iako su Turambar i Hunthor izmaknuli plamenu time što nisu stajali točno Glaurungu na putu. o Gospodaru sudbine. Turambar tada zamahnu Crnim mačem Belegovim. dugo i halapljivo.NARN I CHÎN HÚRIN 163 Sad je valjalo biti odvažan i hitar. iako je s vrha bilo spaljeno.

te bez samilosti pogleda svojega poraženoga neprijatelja. Ispružio se svom dužinom i prevalio na bok. pridržavajući se. pužući sad četveronoške.164 J. sve dok nekako napokon nije stigao na suprotnu stranu i umorno se uspeo procjepom kojim su se bili spustili. Tako on na koncu stiže do umirućega Zmaja. izrugujući se Glaurungovim riječima u Nargothrondu: "Budi pozdravljen. s mačem pod sobom. ali sva je vatra u njemu bila ugasla. Turambar se još držao za korijenje drvca. Istinitima su se pokazale riječi izgovorene dok je bio kovan." Onda izvuče mač. Tada doista poželješe da mnogo više milja leži između njih i njega. razjapljenih čeljusti. bili su uvjereni kako on to gazi i razara one koji su ga napali. pobijedi li. metnu mu nogu na trbuh. Pred njim je sada ležao Glaurung. te pade kao mrtav pokraj Zmaja. Stoga on priđe svome dušmaninu. jer pamtili su da je Turambar rekao kako će Glaurung. jer ako ga je prije cijenio. sad mu je bio vredniji od svega blaga nargothrondskoga. Pozoju Morgothov! I ovo je sretan susret! Crkni sad i nek te kmica nosi! Ovim je Túrin. Sad. Húrinov sin. Stoga su u strahu promatrali ne bi li opazili neki znak njegova kretanja. Ali upro je svu volju. natjerao se da krene i napola spuznuo a napola sišao do rijeke. pri­ mi Gurthanga za balčak i stade ga svom snagom potezati. pa iako je Zmaj još disao. njegov ugriz preživjeti neće. i bje mu drago. da nijedan stvor. otvori opake oči i pogleda u Turambara s takvom zlobom da se ovome učini kako ga je to strijela pogodila. Glaurungovi urlici doprli su do ljudi na Nen Girithu i prestravili ih. A Níniel je samo . ali ne usudiše se otići s uzvišenja na kojem su se skupili. Turambaru se tad srce nadme u grudima. ali nijedan nije bio tako odvažan da siđe i potraži vijesti na poprištu bitke. i on se zbog toga i zbog teško opečene ruke sruši u nesvijest. ošamućen i gotovo sasvim smožden. a kad su promatrači u daljini ugledali silno pustošenje i palež Zmajeva smrtna hropca. gdje se opet odvažio na pogibelj­ ni prijelaz. a Gurthangov mu je balčak virio iz trbuha. R. ali uto za njim prokulja mlaz crne krvi i pade mu na šaku. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Sad. prvo poći na Ephel Brandir. a zle su mu oči bile sklopljene. a otrov mu oprži kožu i on kriknu od boli. R. zaslijepljen prskanjem pjene. on ushtjede povratiti svoj mač. osvećen. A Glaurung se nato prenu. I poviknu. ni veliki ni mali.

Jer on napokon stiže do mosta nad Celebrosom. dok još ima vremena. a Brandir je i dalje šutke stajao uz nju. dotaknu Níniel po ramenu i reče joj: "Vri­ jeme teče. Ako mi dopuštaš." rekoše mu. Naposljetku se sagnu. A kad su malo zamakli u muk stabala. Ali ne domisli se što bi joj kazao. a ona ništa nije rekla. i ni zvuka nije uspio čuti povrh obrušavanja voda Nen Giritha. jer odjednom mu posta hladno uz vode Nen Giritha. iza Amon Obela izađe mjesec i ispuni šumske proplanke sivom svjetlošću. on pomisli: 'Crni mač je stradao. cijeli je taj dugi put sâm prešepao sa štakom. te su prešli most i kre­ nuli nizbrdo putem prema Teiglinskim prijelazima. "a Crni je mač zacijelo stradao. izuzev izmicanja Zmaju i bijega daleko od njega. da se Níniel odvede. jer kad je čula Glaurungov glas.' Ali više mu nije bilo žao vlastita naroda. niti ih je to zanimalo." Kamo. Níniel! Dođi! Vrijeme je da krenemo. povest ću te." Nato je šutke ustala i primila ga za ruku. sporo i umorno. Níniel tada stade i reče Brandiru: "Je li ovo pravi put?" A on joj odvrati: "Koji je pravi put? Jer sva nam je nada u Brethilu minula. Takvu ju je Brandir zatekao. srce joj je uvenulo u grudima i osjetila je kako je iznova sustiže onaj njezin mrak. onih luda koje su njegov savjet ismijale." Brandir tad stade uz Níniel. Vrijeme je teklo. osim što je drhtala tako da nije mogla umiriti udove. te dokuči njezin jad. "Zmaj je prešao rijeku. pa je pomislio: 'Sada je zaci­ jelo Glaurung otišao odande i zašao u Brethil. uz one koji su pošli s njime. a bilo je najmanje pet liga od njegova doma. to jedva da je znao.' I strese se. jer nikada nije bio izvan Brethila. i srce ga zaboli zbog nje. ipak. a Níniel je još živa. Ali oni koji su ih opazili gdje idu kao sjene u mraku nisu znali tko su. zirkao u noć i ćulio uši. "Neka Zmaj ode u Amon Obel. Nema nam puta. a onda će biti vremena da se utekne.NARN I CHÎN HÚRIN 165 sjedila i nije se micala. ali ništa nije uspio opaziti. a njega prezrele." Níniel ga pogleda u čudu i reče: "Nisi li me ponudio odvesti njemu? Ili bi me to ti htio prevariti? Crni mač bio je moj ljubljeni i . a glasi koje je sada čuo nisu bili gori od njegovih strahovanja. Tjerao ga je strah zbog Níniel. on zaogrnu Níniel svojim plaštom.

ali uz nju je ležao čovjek. a premda je on najbrže što je mogao pošao za njom. i tako su se približili šumi pokraj Cabed-en-Arasa i mjestu Glaurungova smrtnoga hropca. ili ga nije čula. Što si drugo mogao pomisliti? Učini sada kako hoćeš. Níniel! Ne idi sama! Ne znaš što ćeš ondje zateći. gotovo pun. i pošla sam jedino njega da potražim. Ali premda ju je dozivao. Ali kako se on i dalje nije pomicao na njezin dodir. i prepala ga se. Jer bila je stigla do Teiglinskih prijelaza i pred njom je sad stajao Haudh-en-Elleth. Tada ona zaboravi na strah. otrgnula traku sa svojega ruha i povezala je. Ona tad zarida. te ju je isprala suzama. jer bio je hladan i nije se pomicao. Níniel mu spazi izvaljenu tjelesinu. ali ja žurim dalje. te je uskoro opet odmakla od njega. Idem s tobom!" Ali ona ne hajaše za njega. Tada on prokune svoju sudbinu i svoju slabost. a kako je sreća htjela da on prona­ đe isti onaj puteljak kojim je otišao Turambar. ona ga opet poljubi . Mjesec je tad jezdio vedrim nebom ponad juga. Tolkien: Nedovršene pripovijesti moj muž. a dok je Níniel silazila s uzvisine prema kraju uz rijeku. kao da sa sebe odbacuje mrak što je tišti. ali pomisli da je to tek prijetvorna nada vara. i učini joj se da on slabašno diše. a iz humka je dopirala silna strava. Ona tad skrenu s krikom na usnama. On je bio pao na bok. s crnom sjenom poprijeko. R. Tako je Brandir spazi odozgo s obronka te skrenu da joj prepriječi put. A dok ga je milovala. jer taj je skretao s utabanije staze i strmo se spuštao na jug prema rijeci. Sada je već bijeli mjesec odskočio na nebu. R. a ispod je bila odjevena sva u bijelo. blijed na mjesečini. otkrila je da mu je ruka crna kao da je spaljena. učinio joj se nekako poznat. Stigavši na rub loma što ga je Glaurung stvorio. na koncu joj se opet uspio približiti odostrag.166 J. viknuvši za njom: "Čekaj. što dotad studena bijaše. već sad krenu kao da je u žilama peče krv. ali ne htjede se vratiti. trbuha siva na mjesečini. te je zasjala na mjesečini dok je hitala kroz drveće." I kad Brandir načas u čudu zasta. ona požuri naprijed. ako uzmogne. potrča kroz tinjajući krš i stiže do Turambara. nije se osvrtala. i pade na tlo do njega. niti joj je na zazivanja odgovarao. i poče ga ljubiti. blistajući hladno i jasno. pohita na jug duž rijeke i u trku zbaci plašt. uskoro mu se izgubila s vidika. s mačem pod sobom. a on je zazva. ali lice mu je bilo blijedo kao smrt na blijedoj svjetlosti.

Zmaj je mrtav. a kako je umro. Moguće je da je Zmaja smrtni skok prenio na izvjesnu udaljenost od suprotnog ruba. Žalost. Jer kad Níniel onako zazva. zazivajući: "Čekaj! Čekaj. vrati se! Čuj me! Probudi se! Jer Níniel ti je došla. i stade blijeda poput utvare na mjesečini. Tada se Nienor odjednom osovi na noge. Húrinova kćeri. Brandir je čuo njezino zazivanje. a Brandir zaglavinja za njom. ali Glaurung izdahnu. Žalost. vodo! Uzmi sad Níniel Nienor. Níniel!" A ona tek na časak zastade. a nije zaboravila ni sve što ju je zadesilo otkako je legla na Haudh-en-Elleth. Morweninu kćer! Uzmi me i Moru me poneso" 27 Izrazi "mahnito uteče odatle" i "otrča od njega" daju do znanja da je između mjesta gdje je Túrin ležao kraj Glaurungova trupla i ruba klisure postojao određen razmak. jer bio je stigao do ruba loma. i pogleda Turina pod sobom. sudbinom nadvladani! O sretne li smrti!" Pa izvan sebe od nesnosna jada i užasa mahnito uteče odatle. s nje spade veo njegove pakosti. Húrinovu kćer. i on zaškilji onim opakim očima." I zatim otrča od njega. "Da čekam?" doviknu mu. gdje stade. Ponovno se susre­ ćemo prije kraja. Turambare. mrtav." Ali od njega nije bilo odgovora. ostao je pogođen i naslonio se na prvo stablo. A sad ćeš doznati tko je on: ubojica iz potaje. u kojima zasja mjesečina kad on zadnjim dahom kaza: "Pozdravljena da si. "Da čekam? Uvijek si mi taj savjet davao. vjerolomnik prijatelja i prokletstvo cijelom svojem rodu. Da sam ga barem poslušala! Ali sada je prekasno. koji je sve čuo." Nato Nienor osta na tlu kao ošamućena. pogleda glas­ nu vodu i kriknu: "Vodo. i zavapi: "Zbogom. . I cijelo joj se tijelo stade tresti od užasa i muke. Húrinov sin! No najgore od svih njegovih djela oćutjet ćeš u sebi. a ja sam sama tu kraj tebe. Ali Brandir.NARN I CHÎN H Ú R I N 167 i glasno zazva: "Turambare. Nienor. Glaurung se prenu po posljednji put i srsi mu stresoše čitavo tijelo. Túrin. I više ne kanim čekati na licu Međuzemlja. okrenu se i razrogačeno ga pogleda. ali upravo kad je zakoraknuo prema Níniel. stao je u mjestu kao uko­ pan. o dvaput voljeni! A Túrin Turambar turún' ambartanen: Vladaru nad sudbinom.27 Hitro tad stiže do ruba Cabed-en-Arasa. iz dana u dan. Poklanjam ti radosnu spoznaju da si konačno pro­ našla svojega brata. i sve joj se uspomene razbistriše pred očima. izdajnik dušmana.

ali kozja stopala nemam. da vidiš što će se zbiti." 28 Na daljem mjestu u radnji (str. Je li čudno da to nisam mogao? Vičniji sam vitlanju sjekirom od nekih." reče Dorlas. pa se može pretpostaviti kako je to kasnije ime proizašlo iz predaje o njegovim posljednjim riječima. "Onda me to čudi". nije ondje mogao posegnuti za smrću koju je želio. i nijedan čovjek na njegovu obalu kročiti neće. možda se može objasniti usko doslovnim tumačenjem riječi iz Nama posvećenih Brandiru: on je bio posljednji čovjek koji je pogledao baš "u njegov mrak". Dorlase!" doviknu mu. "Ha. R. Ali pri odsjaju zalazećeg mjeseca prepozna mu lice. a dok se peo strmim putem. moj otac je imao namjeru promijeniti radnju tako da Túrin ne ubije sebe na Cabed-en-Arasu. "Kakve li vijesti za mene imaš? Kako to da si ostao na životu? I što je bilo s mojim rođakom?" "Ne bih znao".28 Misli mu se svrnuše Túrinu Turambaru. uz krik što iščeznu u rici rijeke. a dapače i vilenjaci i svi oni koji su nad njime podigli humak. te ustuknu ugledavši ga. a on se od njega u užasu okrenuo. Dolikuje da upravo od mene za to i sazna. zadrhtavši dok je obila­ zio Zmajevo mjesto. . jer srce ga je izdalo. ali to nikad nije dobilo pisani oblik. Vode teiglinske tekoše dalje. R. jer više ga nikad neće preskočiti nijedna srna. pa iako je sada mrzio svoj ži­ vot. već na Finduilasinu humku pri Teiglinskim prijelazima. Zadnji je od svih u njegov mrak pogledao Brandir. iako je onamo uskoro nakon njega došao i Túrin. reče Brandir." I tako šepavo krenu natrag na Nen Girith. ali Cabed-en-Arasa ne bijaše više: ljudi ga nakon toga prozvanu Cabed Naeramarth. Handirov sin. 175) sâm Túrin prije smrti naziva to mjesto Cabed Naeramarth. odgovori mu Dorlas mrgodno. "Ako te baš zanima. Doista. nabasa na čovjeka koji je virio između stabala. i svi će ga se živi stvorovi kloniti. Hvale ti ne dugujem. Moguća nedosljednost u izjavi da je Brandir (i ovdje i u Silmarillionu) bio zadnji čovjek koji je pogledao u Cabed-en-Aras.168 J. ili te tek sažaljevam? Ali mrtav si. Tolkien: Nedovršene pripovijesti S tim se riječima baci preko ruba: uz bljesak bjeline što nestade u grotlu klanca. i on kriknu: "Mrzim li te. "Ali što je bilo nakon što je prešao? Barem si mogao ostati blizu. Ali moj je narod sada tvoj dužnik. "Crni mač htjede da po mraku pregazimo brzace Teiglina. otimaču svega što imah ili htjedoh imati." "Znači da su bez tebe nastavili prilaziti Zmaju?" reče Brandir.

te se postiđen od sramote sakrio u šumi. koju sam ja ljubio više od svih. Da si tako postupio. pa ljutito reče: "Zašto nam bar nisi javio? Najmanja bi ti to pokora bila.NARN I CHÎN H Ú R I N 169 Ali Dorlas na to ne odgovori. zatim odbaci mač na tlo i okrenu se. A to su dobre vijesti: da. "Nestala je.29 a ralje Teiglina su je progutale. a onda utekao i kukavički se sakrio u šumi!" A dok je to govorio. Dorlase!" reče mu. već se samo s mržnjom zagleda u Brandira. Tada Brandir odjednom shvati što je bilo. nestala. Sebi nadjeni kukavičko ime!" I s tim riječima. a štoviše i značenje imena Cabed-en-Aras. mrzim te!" "Briga me za tvoju mržnju!" reče Dorlas." "Da. odvu­ kao Hunthora u smrt. narode Brethila. naveo Zmaja na nas. prije nego što mu je iz očiju minuo zaprepašteni izraz: jer Brandir je potegao mač i zadao mu smrtni udarac. pripovijest koju ti nosim. reče on. krasotna Níniel koju ste ljubili. obje su zaista dobre. i reci je li ikad bilo takve! Zmaj je mrtav. "Srami se. Ne bi uopće morala vidjeti Zmaja. orci bi bili došli i objesili te kao strašilo u vlastitom ti vrtu. te tako pogibe. Jer ovo je saznala prije tog bijega: Húrinova djeca oboje su bili. ali Brandir podviknu: "Čujte me do kraja! I Níniel je mrtva. izvrgnuo me preziru. "Ti si naš jad začeo. gospa Níniel ne bi bila primorana potražiti ih sama. Dorlase. blijedi je mjesec već bio zašao. . "Jadna je kao i svi tvoji savjeti. na um mu pade još jedna misao. a noć je izmicala: na istoku je rudjela zora. svijen nad štakom. jer mu se smučilo od krvi. huckao si Crnoga mača. a neki rekoše da je sišao s uma. te mu neki začuđeno doviknuše: "Gdje ste li to bili? Jeste li je vidjeli? Jer gospa Níniel je nestala. Kad Brandir stiže na Nen Girith." Ljudi zažagoriše u čudu na te riječi. ali mrtav je i Turambar uz njega. Da mene nije bilo. od sramote to spremniji na gnjev. nestala je". prozrevši da je Dorlas iznevjerio svoje sudrugove. i nema joj povratka! Ali ja dođoh da vam javim što se zbilo. Počuj sada. Ljudi koji su još u strahu ostali ondje kraj mosta opazili su ga kako nailazi poput sive jutarnje sjene. Sko­ čila je s ruba Srnina skoka. sestra 29 Iz ovoga se čini kako je "Srnin skok" bilo prvotno ime toga mjesta. On tada načas ostade uzdrhtalo stajati. on zamahnu krupnom šakom na Brandira. Možda bi tako ostala na životu. te pođe dalje.

umornim hodom. najodvažniji među ljudima. Svojega izbavitelja nećemo ostaviti da leži pod nebom. a on skoči na noge. a kosti promrzle. skrivajući prošlost: on. "ali ti si jači od mene. Sagnuo se i podigao mač. Sve oko njega bijaše crno i sumorno. Ali. R." Tada se okrenuo od Glaurunga i ostavio ga da trune. a neki rekoše: "Grob u Teiglinu ljubljena Níniel ima. Mormegilom su njega zvali. i uzdahnu. i tuga ovu zemlju više nikada napustiti neće. Ali pred zoru naiđe ljuta studen. "Gadan bijaše Glaurungov otrov. a svjetlost bridova još mu je jednako sjala. R. a Gurthangov mu se balčak zari u slabine. Gurthangu! Svačiju bi krv pio.170 J. i zapade u drijemež duboke iscrpljenosti. još dok je Níniel bježala odande. Jer bila je povezana trakom bijele tkanine. Pođimo k njemu. Ali da se bar što prije vratim svojoj kući. pa se on okrenu u snu. ali kada Glaurung izdahnu. Turambarom se sâm prozvao. svaki mu se korak činio sve težim. Grob djece Húrinove!" Tada se ljudi rasplakaše gdje je tko stajao. Túrin. a ni zemljom Halethrima. ne znajući joj prošlost: Nienor je bila. a ipak vlažna. da oćutim nježne Nínieline ruke i dobru Brandirovu vještinu!' Te napokon. te on opet dubo­ ko udahnu. ali ne dobi odgovora. Tolkien: Nedovršene pripovijesti i brat. Húrinov sin. Podigao ju je. što ga odjednom probudi. Noć je bila pri kraju i u zraku se osjećao dašak jutra. iako im još nije bilo jasno kako je došlo do toga zla. Tvoja je pobjeda. crna ga nesvjestica ostavi. dođi! Moram poiskati pomoć. Ne zovite je Brethilom. posje­ tivši se svoje pobjede i otrova što mu je opekao ruku. već imenom Sarch nia Chîn Húrin. pa je pomislio: 'Možda me na Nen Girithu čeka jedan od onih izvidnika. i učini mu se da ju je iz svojega dubokog mraka začuo kako ga doziva izdaleka. koji je bio čitav. pošta- . a bazdilo je po smrti." TÚRINOVA SMRT Sad. i nije ga više tako boljela. Ovdje ih kob sustignu. Níniel smo nju prozvali. a grob će imati i Turambar. te on kaza sebi: 'Zašto bi me netko tako zbrinuo. Húrinova kći." reče on. a ipak ostavio da ležim hladan sred krša i zmajskoga smrada? Kakve se to čudnovate stvari zbiše?' On tad glasno zazva. Tijelo mi je iznureno. ali dok je odlazio odande. pogledao je i začudio se. U Brethil donesoše sjenku svoje mračne sudbine. Turin se prenu.

" Ali oni okrenuše lica od njega. uvjereni da je to njegov nespokojni duh. dođi amo! Još bih toga htio saznati." "Dobro je." "Ne. i prvo bih njoj ispripovjedio priču o djelima u noći. zar mi ne možete ostati vjerni dok me nema? I gdje je Níniel? Valjda se mogu nadati da je niste dovodili ovamo. ako je tako". Ali on im reče: "Ne. već ste je ostavili ondje gdje se od nje oprostih. "Kuća ti je prazna. Ali Túrin mu reče: "Ti si.resko viknu: "Ne slušajte ga.NARN I CHÎN HÚRIN 171 pajući se Gurthangom. ako ne razaznaješ nesvjes­ ticu od smrti. pod paskom vjernih stražara?" A kad ne dobi odgovora: "Dajte. zatravljen." Te se obrati narodu: "Ne govorite tako s njime. a žene prekriše oči i počeše naricati. kojoj se Brandir nije milio . uza sav ovaj narod koji ostavih na Ephelu? Ako već za vas mogu poći u smrtnu pogibelj. Tada prestravljeno ustuknuše." Ali jedna od okupljenih žena . Stigao je vičući da ste mrtvi. što nam lažne priče pripovijedaš i kazuješ da mrtav leži. "Pošao bih onda kući. Zbog čega si ovdje. i još je kazao da je to dobra vijest. od prvog do zadnjeg. lude jedne.Dorlasova. bio ondje i zbrinuo mi ruku? Hvala ti. a Brandir naposljetku reče: "Níniel nije ovdje. Mrtva je. samo užasnuto zurio u Túrina i nije mogao pustiti ni glasa oda se. gospodaru! Jer sav je sluđen. reče on. Padam s nogu od svega što prođoh. u mojoj kući. ne plačite. u sivom praskozorju on stiže na Nen Girith. veselite se! Gledajte! Nisam li živ? I nisam li ubio onoga Zmaja od kojega ste strahovali?" Tada se okomiše na Brandira s povicima: "Ludo jedna. baš kad su odande kretali u potragu za njegovim mrtvim tijelom. Ali vještina ti više nije kao nekoć. dok vi tu sjedite i zapomažete! Ali. ne!" reče ojađeno Brandir. dakle. Níniel nije ondje. gdje je Níniel?" on viknu. Nismo li rekli da si sišao s uma?" Ali Brandir je. Ima li kakva konja da me ponese? A nosiljka bi još bolja bila. on stade pred narod. Koji bi od vas bolje postupio? Imao je srca barem sići do poprišta boja. Ali . Handirov sine. recite. "Jer prvo bih nju htio vidjeti.

"Govori dalje!" kriknu on. te kazah: 'Jao! Glaurung kreće kamo se njegovi orci ne usuđuju. te uteče na sjever u šume poput divlje srne. one godine prije nailaska Zmaja. "Svi im savje­ tovaše da ne idu.174 J. a odande je izašao Glaurung. "Glaurung je mrtav. gdje joj se zametnu trag." Vilenjaci mu isprva ne odgovoriše. "I to hitro!" "Otiđoše u divljinu ne bi li te našle". Ali on svrnu prema Brethilu. Slatko li mi se to osmjehnu sreća! Put joj smeđa poput lješnjaka bijaše. Nitko od toga dana ne vidje Morwen. a sva kosa vrana.' Stoga pođoh amo što se hitrije dalo. pa se orci klone granica te zemlje kao smrti. a od Zmaja meni. da te upozorim i da ti pomoć pružim. a ja istodobno saznah od lutalica u onome kraju da se Crni mač nargothrondski tu opet pojavio. Tolkien: Nedovršene pripovijesti "Zbog toga što te itekako cijenismo." Tada na čuđenje vilenjaka Túrin prasnu u glasan. Ali više ih ondje nema. R. i cijela im se straža raštrkala. Ali kako već stižete iz Doriatha. "O." odgovori mu Mablung. te reče: "Ali posrijedi je neka greš­ ka. u ženskome liku navlas ista ocu joj Húrinu. ali Nienor zanijemi od čarolije. "Nije li to šala?" uzviknu. jao!" Túrinu srce na to stade. nijedna joj žena nije bila slična!" Mablung se na to zaprepasti. Bijaše visoka. "Jer i svoje sam srce pogubio. jer je začuo korake kobi što ga kane progoniti do samoga kraja. R. reče Mablung. strahovah za tebe na koncu. Vidjeh nailazak Glaurungov. recite mi što je s mojim rođenima. ali Mablung naposljetku kaza: "Tako doista i bijaše. reče Túrin. utekla je iz Doriatha Zmaju. ali htjele su pošto-poto u Nargothrond. očiju modrih. te pomislih da je ispunio svoju zlogu­ ku nakanu i sad se vraća svojemu Gospodaru. krasna moja Nienor! Znači. kao vilenjačko dijete bijaše malena i sitna. reče Túrin." Vilenjaci ga nato pogledaše u čudu i kazaše: "Velikoga si Pozoja pogubio! Slava budi tvojemu imenu na vijeke među vilenjacima i ljudima!" "Što će mi". ali ne dovoljno hitro". "a iako si mnogim pogibeljima izmakao. Sestra tvoja nije bila takova." "Hitro. Jer u Dor-lóminu mi kazaše da su one utekle u Skriveno kraljevstvo. u potragu za Túrinom. rezak smijeh. Ta nikako je nisi mogao vidjeti!" . kose poput čista zlata. To me ispuni strepnjom. nakon što se saznalo da si ti Crni mač.

Jer sva mi djela huda bijahu. duguješ li vjernost ikome do ruci što tobom vitla? Ničije se krvi ti ne libiš! Hoćeš li uzeti Túrina Turambara? Hoćeš li me hitro pogubiti?" A iz oštrice u odgovor zazvoni leden glas: "Hoću. čeliku smrti. Pođimo za njim i pomozimo mu.NARN I CHÎN HÚRIN 175 "Nisam li. nešto o čemu ništa ne znamo. slijep sam! Nisi li to znao? Slijep. nisam li." . "Cabed-en-Aras. a vilenjaci se zgroziše nakon što konačno saznaše zbog čega im je Túrin uputio onakve riječi. Sada stiže noć!" Tada pobježe od njih poput vjetra. s Nen Giritha siđoše ljudi da vide Zmaja. što Níniel okupaše. a crna mu oštrica oduze život. gle. stadoše liti suze. kao i krv nepra­ vedno umorenog Brandira. a oni ostadoše svi u čudu i strahu. te stiže na Cabed-en-Aras i ondje stade kao ukopan. "Neću oskvr­ nuti tvoje vode. zima ga sparušila! Proklet da je Menegroth! I prokleta da je tvoja zadaća! Samo je još ovo nedostajalo." Tad Túrin upre balčak o zemlju i baci se na vrh Gurthanga. pa kad ugledaše kako je skončao život Túrina Turambara. Cabed Naeramarth!" kriknu on. a kad opazi Túrina. ti koji si mi jedini preostao! Ali priznaješ li ti ijednoga vladara. Ali pristiže Mablung i ugleda grozomorno obličje Glaurunga gdje leži mrtvo. slijep. bliska i daleka. Gurthangu." Tada isuče svoj mač i reče mu: "Pozdravljen budi. ne bih li zaboravio krv gospodara mi Belega. i da im uvelo lišće žalosno pada. jer spomenu se Húrina kako ga vidje u Nirnaeth Arnoediadu. obuze ga tuga. popit ću tvoju krv. idi! Vrati se u Doriath." Ali Túrin im daleko odmaknu. od djetinjstva bau­ ljam u mračnoj magli Morgothovoj! Odlazi sada zato od mene! Idi. Pogubit ću te brzo. Dok vilenjaci ondje stajaše. Ali Mablung reče: "Nešto se čudno i strahotno ovdje zbilo. a ovo posljednje još i najgore. kao da je to zima stigla s prvim danima ljeta. i vidje da su sva stabla sparušena. bude li moguće: jer sada je zlehud i mahnit. Mablungu?" zavapi Túrin. Tad Mablung ogorčeno reče: "I ja bijah upleten u kob Húrinove djece. i stravične kobi njegova roda. "Ali zašto ne bih! Jer. te tako riječima umorih onoga kojega sam volio. i ču huku vode.

ali ne dovoljno hitro". one godine prije nailaska Zmaja. jer je začuo korake kobi što ga kane progoniti do samoga kraja. u ženskome liku navlas ista ocu joj Húrinu. "Svi im savje­ tovaše da ne idu. Nitko od toga dana ne vidje Morwen. Bijaše visoka. "Nije li to šala?" uzviknu." "Hitro.174 J. i cijela im se straža raštrkala. R. krasna moja Nienor! Znači. te reče: "Ali posrijedi je neka greš­ ka. Sestra tvoja nije bila takova." odgovori mu Mablung.' Stoga pođoh amo što se hitrije dalo. te uteče na sjever u šume poput divlje srne. jao!" Túrinu srce na to stade. Ali više ih ondje nema. nijedna joj žena nije bila slična!" Mablung se na to zaprepasti. "I to hitro!" "Otiđoše u divljinu ne bi li te našle". "Glaurung je mrtav. R. ali htjele su pošto-poto u Nargothrond. pa se orci klone granica te zemlje kao smrti. a od Zmaja meni. Ta nikako je nisi mogao vidjeti!" . reče Túrin. gdje joj se zametnu trag. "Govori dalje!" kriknu on. u potragu za Túrinom. da te upozorim i da ti pomoć pružim." Tada na čuđenje vilenjaka Túrin prasnu u glasan. Jer u Dor-lóminu mi kazaše da su one utekle u Skriveno kraljevstvo. očiju modrih. "a iako si mnogim pogibeljima izmakao. Ali kako već stižete iz Doriatha. ali Nienor zanijemi od čarolije. a ja istodobno saznah od lutalica u onome kraju da se Crni mač nargothrondski tu opet pojavio. "Jer i svoje sam srce pogubio. utekla je iz Doriatha Zmaju. a sva kosa vrana. strahovah za tebe na koncu. te kazah: 'Jao! Glaurung kreće kamo se njegovi orci ne usuđuju. nakon što se saznalo da si ti Crni mač. a odande je izašao Glaurung. To me ispuni strepnjom." Vilenjaci mu isprva ne odgovoriše. te pomislih da je ispunio svoju zlogu­ ku nakanu i sad se vraća svojemu Gospodaru. reče Mablung. Slatko li mi se to osmjehnu sreća! Put joj smeđa poput lješnjaka bijaše. Vidjeh nailazak Glaurungov. "O. reče Túrin. kose poput čista zlata." Vilenjaci ga nato pogledaše u čudu i kazaše: "Velikoga si Pozoja pogubio! Slava budi tvojemu imenu na vijeke među vilenjacima i ljudima!" "Što će mi". recite mi što je s mojim rođenima. kao vilenjačko dijete bijaše malena i sitna. Tolkien: Nedovršene pripovijesti "Zbog toga što te itekako cijenismo. Ali on svrnu prema Brethilu. rezak smijeh. ali Mablung naposljetku kaza: "Tako doista i bijaše.

" Tad Túrin upre balčak o zemlju i baci se na vrh Gurthanga. ti koji si mi jedini preostao! Ali priznaješ li ti ijednoga vladara. "Cabed-en-Aras. "Neću oskvr­ nuti tvoje vode. nisam li. stadoše liti suze. zima ga sparušila! Proklet da je Menegroth! I prokleta da je tvoja zadaća! Samo je još ovo nedostajalo. Pogubit ću te brzo. slijep sam! Nisi li to znao? Slijep. kao da je to zima stigla s prvim danima ljeta. a crna mu oštrica oduze život." . i da im uvelo lišće žalosno pada. Sada stiže noć!" Tada pobježe od njih poput vjetra. Ali Mablung reče: "Nešto se čudno i strahotno ovdje zbilo. i stravične kobi njegova roda. Cabed Naeramarth!" kriknu on. a vilenjaci se zgroziše nakon što konačno saznaše zbog čega im je Túrin uputio onakve riječi. a ovo posljednje još i najgore. te stiže na Cabed-en-Aras i ondje stade kao ukopan. i ču huku vode.NARN I CHÎN HÚRIN 175 "Nisam li. bliska i daleka. Gurthangu. i vidje da su sva stabla sparušena. slijep. Tad Mablung ogorčeno reče: "I ja bijah upleten u kob Húrinove djece. duguješ li vjernost ikome do ruci što tobom vitla? Ničije se krvi ti ne libiš! Hoćeš li uzeti Túrina Turambara? Hoćeš li me hitro pogubiti?" A iz oštrice u odgovor zazvoni leden glas: "Hoću." Ali Túrin im daleko odmaknu. jer spomenu se Húrina kako ga vidje u Nirnaeth Arnoediadu. Dok vilenjaci ondje stajaše. a oni ostadoše svi u čudu i strahu. a kad opazi Túrina. Ali pristiže Mablung i ugleda grozomorno obličje Glaurunga gdje leži mrtvo. pa kad ugledaše kako je skončao život Túrina Turambara. te tako riječima umorih onoga kojega sam volio. kao i krv nepra­ vedno umorenog Brandira. bude li moguće: jer sada je zlehud i mahnit. nešto o čemu ništa ne znamo. idi! Vrati se u Doriath. Mablungu?" zavapi Túrin. od djetinjstva bau­ ljam u mračnoj magli Morgothovoj! Odlazi sada zato od mene! Idi. obuze ga tuga. ne bih li zaboravio krv gospodara mi Belega. gle. popit ću tvoju krv. Pođimo za njim i pomozimo mu. "Ali zašto ne bih! Jer. što Níniel okupaše. čeliku smrti. s Nen Giritha siđoše ljudi da vide Zmaja. Jer sva mi djela huda bijahu." Tada isuče svoj mač i reče mu: "Pozdravljen budi.

R. Gondolina ili Doriatha. sve dok od nje ne osta tek crni pepeo i kosti mu se ne skršiše u prah. A kad sve bijaše gotovo. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Tad podigoše Túrina i vidješe da mu se mač prelomio popola. Ovaj spjev. koji se u starini držao primjerenim za narn (pripovijest ispričanu u stihu. bio je jedino djelo koje je Dirhaval ispjevao. niti se ikada doznalo kamo su je odnijele hladne vode Teiglina. među ljudima i vilenjacima. koji je u Eärendilovim danima živio na ušćima Siriona i ondje prikupljao sve raspoložive vijesti o Hadorovoj kući. donesoše golem siv kamen i postaviše ga svrh humka. što stade proždirati tjelesinu Zmaja. bio djelo ljudskog pjesnika Dírhavala. Trudom mnogih ruku prikupiše drva. jer se poslužio jezikom Sivih vilenjaka. a mjesto toga spaljivanja navijek nakon toga stajaše golo i jalovo. premda sastavljen na vilenjačkom jeziku i uz izdašno služenje predanjima vilenjaka. najduljemu od svih spjevova Belerianda. . Nargothronda. Tako propade sve što je ikada imao. i kad pjesni­ ci vilenjaka i ljudi otpjevaše tužaljke što kazivahu o Turambarovu junaštvu i Nínielinoj ljepoti. koja postoji u različitim oblicima. a na njemu vilenjaci urezaše runama iz Doriatha ove riječi: TÚRIN TURAMBAR DAGNIR GLAURUNGA a pod njima napisaše i ovo: NIENOR NÍNIEL Ali ona ne bijaše ondje. ali Eldari su ga cijenili. napose onih iz Doriatha. Tu je kraj Priči o Húrinovoj djeci. navodi da je Narn i Chîn Húrin. kojemu je bio zaista vičan. U jednoj inačici te bilješke za samog se Dirhavala kaže da je potjecao iz Hadorove kuće. a do njega staviše krhotine Gurthanga. izbjeglim i prognanim iz Dor-lómina.176 J. Sastavio ga je u vilenjačkom metru zvanom Minlamad thent / estent. NAPOMENA Jedna uvodna bilješka. R. Ali Túrina položiše u visok humak na mjestu gdje je pao. najdulji među svim spjevovima Belerianda. naslagaše ga na gomilu i potpališe golemu lomaču.

manja odaja. DODATAK Od mjesta u radnji gdje se Túrin sa svojim ljudstvom nastani u pra­ starome boravištu Sitnih patuljaka na Amon Rûdhu ne postoji pripovjedni tekst dovršen u jednako podrobnim razmjerima sve do točke gdje se Narn nastavlja Túrinovim putovanjem na sjever nakon pada Nargothronda. S jedne strane imala je ognjište. a ima čak i kratkih odjeljaka povezanog pripovijedanja u razmjerima Narna. Dugo je još život odmetnicima išao sasvim po volji.NARN I CHÎN HÚRIN 177 ali predviđenu za recitiranje. U pohrani je Mîm bio vještiji od njih i posjedovao je mnoge posude i škrinje od kamena i drva što su se doimale vrlo staro. topao i suh. a neke radionice ili spremišta. kad su vidjeli da snalažljiviji mogu stići do njihova skrovišta bez Mimove pomoći. a gdje se nalazilo ognjište što je dijelilo ispuh za dim s ognjištem u dvorani. zaklon im je bio dobar. pa i više. Hrane nije manjkalo. Bilo je ondje još mnogo komora u koje se ulazilo iz odaja ili prolaza između njih. izvjesne daljnje uvide u zbivanja povrh sažetijeg prikaza iz Silmarilliona. a ne pjevanje). jer otkrili su da se u pećinama može u nuždi nastaniti i njih stotinu. Jedan izdvojeni odsječak opisuje život odmetnika na Amon Rûdhu nakon njihova useljenja. Nešto dublje se nalazila još jedna. Ali još im je dugo bilo teško pronaći put pri povratku. neke su bile stambene. Ali sada u većini tih komora nije bilo niče­ ga: u oružnicama su još visjele sjekire i druga zahrđala i prašna oprema. najčešće su išli u manjim skupinama. Ondje je Mîm katkad radio. ali police i smočnice bile su prazne. međutim. ali nije dopu­ štao drugima da pritom budu s njime. a pruža i nešto opširniji opis Bar-en-Danwedha. dok su osim Túrina tek šestorica njegovih ljudi uopće uspjela sa sigurnošću zapamtiti kako se točno treba ići. Dírhaval je stradao u napadu Fëanorovih sinova na sirionske luke. Svejedno. Do kraja te godine nisu više odlazili u pljačku. nad kojim se okno za dim uzdizalo kroz stijenu do domišljato skrivena ispuha u pukotini na obronku. a ako bi se i udaljavali poradi lova ili prikupljanja hrane. a kovačnice puste. postavili su danonoćnu stražu pokraj procjepa . a prostora napretek. Sve izuzev jedne: malene odaje u koju se stizalo iz unutrašnje dvorane. Niz oglednih ili istraživačkih bilježaka daje.

178

J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti u sjevernoj zidini. S juga nisu očekivali neprijatelje, a nisu ni stra­ hovali da bi se iz tog smjera itko mogao popeti na Amon Rûdh; ali danju je najčešće promatrač stajao na vrhu kruništa, odakle je pucao pogled na sve strane. Ma koliko strme bile stijenke kruništa, do vrha brda se moglo stići, jer su istočno od ulaza u pećinu bile uklesane grube stube što su vodile do kosina kojima su se ljudi mogli bez daljnje pomoći popeti. Tako je godina odmicala bez nevolja i uzbuna. Ali kad su se dani počeli kratiti, kad je jezerce posivjelo i ohladilo se, a breze ogoljele, i kad su se vratile teške kiše, morali su se više zadržavati u zaklonu. Ondje su se brzo zasitili tmine pod brdom ili mrka polumraka u odajama; i većina je stala smatrati kako bi im život bio bolji kada ga ne bi morali dijeliti s Mirnom. Prečesto bi se taj pojavio iz nekog sjenovitog kutka ili s nekih vrata kad su bili uvjereni da se nalazi drugdje; a kad bi Mîm bio u blizini, u razgovor im se uvlačila nelagoda. Počeli su međusobno uvijek razgovarati šaptom. No čudnim im se učinilo što se s Túrinom zbiva suprotno; bivao je navijek sve srdačniji prema starome patuljku i sve je više slušao njegove savjete. U zimi što je uslijedila duge je sate znao prosjediti s Mirnom, slušajući priče iz njegova života i brojna predanja; a Túrin ga nije pritom korio ako bi štogod ružno rekao o Eldarima. Mirnu je to bilo očito drago pa je zauzvrat Túrinu često povlađivao; jedino je njemu povremeno dopuštao da uđe u njegovu kovačnicu. gdje bi njih dvojica ispod glasa razgovarala. Manje je drago zbog toga bilo ljudima; a Andróg je na to gledao jalnim okom.

Tekst kojega slijedi Silmarillion uopće ne kazuje kako je Beleg pro­ našao put u Bar-en-Danwedh: on se "među njima iznenada stvorio" u "blijedi sumrak jednog zimskog dana". U drugim kratkim skicama priča glasi da je zbog nehaja odmetnika ponestalo hrane u Bar-en-Danwedhu tijekom zime, a Mîm im nije htio dati jestivo korijenje iz svoje zalihe; stoga su početkom godine otišli u lovački pohod iz svojega uporišta. Dok se približavao Amon Rûdhu, Beleg je naišao na njihove tragove, nakon čega je ili otišao za njima do tabora koji su bili primorani podići pri iznenadnu naletu snježne oluje ili ih je nastavio pratiti sve do Bar-en-Danvvedha i ušuljao se onamo za njima. U to vrijeme se Andróg izgubio u pećinama dok je potajice tražio Mîmovu tajnu zalihu hrane te je pronašao tajno stubište što je vodilo

NARN I CHÎN HÚRIN

179

van, na ravni vrhunac Amon Rûdha (tim su stubištem neki odmetnici uspjeli pobjeći iz Bar-en-Danwedha nakon što su ga napali orci: Silmarillion, str. 225). A bilo tijekom upravo spomenuta lova, bilo nekom kasnijom prilikom, nakon što se usprkos Mîmovoj kletvi opet latio lûka i strijela, Andróg je bio ranjen otrovanom strelicom - tek u jednom od nekoliko spominjanja tog događaja navodi se da je to bila orkovska strijela. Beleg je Andrógu izliječio tu ranu, ali čini se da to u njemu nije ublažilo nesklonost i nepovjerenje prema vilenjaku; Mîmova mržnja prema Belegu postala je to jača, jer je on tako "poništio" kletvu koju je Mîm bacio na Andróga. "Opet će ona ugristi", rekao je. Mîmu je palo na um da bi i sâm mogao opet steći mladost i iznova ojačati bude li kušao Melianin lembas; a kako nije do njega mogao doći kradom, uzeo se pretvarati da je bolestan i preklinjati neprijatelja da mu ga dade. Kad je Beleg odbio, Mîmova se mržnja zapečatila, još više zbog ljubavi koju je Túrin gajio prema tom vilenjaku. Ovdje se može spomenuti i da je Túrin odbio lembas kad ga je Beleg izvadio iz svoje torbe (vidi Silmarillion str. 220-221, 204):
Srebrno lišće zarumenje se pod svjetlošću ognja, a kad Túrin opazi pečat, oči mu se smračiše. "Što imaš u tome?" reče. "Najveći dar što ti ga može dati ona koja te još voli", odgo­ vori Beleg. "Tu je lembas, eldarski kruh za popudbinu, što ga još nijedan čovjek okusio nije." "Šljem svojih otaca uzet ću," reče Turin, "sa zahvalama na skrbi; ali neću primiti nikakva dara iz Doriatha." "Onda vrati onamo svoj mač i svoje oružje", reče Beleg. "Vra­ ti još i poduku i skrbništvo iz svoje mladosti. I pusti da ti ljudi skončaju u pustoši ne bi li samo bilo po tvojoj ćudi. Svejedno, ovaj kruh za popudbinu nije bio dar tebi, već meni, pa s njime mogu postupiti kako me volja. Ne jedi ga, ako ti već zapinje u grlu; ali drugi bi ovdje mogli biti gladniji i manje uznositi."

Nato se Túrin postidio i u tome pitanju suspregnuo svoj ponos. Može se pronaći još nekoliko šturih naznaka o Dor-Cúartholu, Zemlji lûka i šljema, gdje su Beleg i Túrin na neko vrijeme sa svojega

180

J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti

uporišta na Amon Rûdhu postali predvodnici snažne bojne sile u krajevima južno od Teiglina (Silmarillion, str. 225).
Túrin je drage volje primao sve koji bi mu prišli, ali nijednog novopridošlicu na Belegov savjet nije puštao u svoje sklonište svrh Amon Rûdha (a ono je sad nosilo naziv Echad i Sedryn, Zaklon vjernih); put onamo znali su samo oni iz Stare družine i nikoga drugog nisu puštali. Ali uokolo su nikli drugi zaštićeni tabori i utvrde: u šumi na istoku, ili u pobrđu, ili u močvarama na jugu, od Methed-en-glada ("Kraja šume") do Bar-eriba nekoliko liga južno od Amon Rûdha; a sa svih tih mjesta ljudima je bio vidljiv vrhunac Amon Rûdha, odakle su znakovnim dojavama primali novosti i zapovijedi. Na taj način je, do isteka ljeta, Túrinova sljedba nabujala do velike sile; a moć Angbanda bila je odbačena. Vijest o tome stigla je čak u Nargothrond, gdje su se mnogi uznemirili, kazujući da ako jedan Odmetnik može nanijeti takvu štetu Neprijatelju, što li tek Gospodar Naroga može. Ali Orodreth se nije htio predomišljati. U svemu je slijedio Thingola. s kojim je razmjenjivao poruke tajnim putevima; a vladao je mudro, razboritošću onih koji vlastiti narod stavljaju na prvo mjesto, gledajući kako da što dulje sačuvaju njegov život i imovinu od požude Sjevera. Stoga nikome iz svojega naroda nije dopustio da se pridruži Túrinu, kojemu je po glasnicima poslao poruku da pripazi da u ma ko­ jem postupku ili naumu svojega ratovanja ne stupi nogom na tlo pod vlašću Nargothronda, kao i da onamo ne tjera orke. Ali Dvojici je zapovjednika ponudio svu pomoć po strani od oružane, snađe li ih potreba (na što su ga, smatra se, potaknuli Thingol i Melian).

Više se puta ističe da se Beleg nastavio neprestano protiviti Túrinovu velikom naumu, iako mu je pružao potporu, da je smatrao da Zmajski šljem ne djeluje kako je Túrin očekivao, te da je zabrinuto predvidio što nose predstojeći dani. Sačuvani su odsječci riječi što ih je o tim pitanjima razmijenio s Túrinom. U jednom od njih, njih dvo­ jica sjedoše skupa u utvrdi Echad i Sedryn, pa Túrin reče Belegu:
"Zašto si tužan i zamišljen? Ne ide li nam sve na ruku otkako si opet sa mnom? Nije li se moja nakana pokazala dobrom?" "Sve je sada dobro", reče Beleg. "Neprijatelji su nam još uvijek iznenađeni i ustrašeni. A pred nama leži još dobrih dana; još na neko vrijeme."

NARN I CHÎN H Ú R I N "A što zatim?" "Zima. A nakon nje još jedna godina, za one koji je dožive." "A što zatim?" "Gnjev Angbanda. Opržili smo vrške prstiju Crne ruke - ne više. Ona se neće zbog toga povući." "Ali nije li gnjev Angbanda ono čemu smjeramo i što nas raduje?" reče Túrin. "Što bi drugo htio da učinim?" "Itekako dobro to znadeš", reče Beleg. "Ali zabranio si mi da zborim o tome putu. Ali sada me saslušaj. Mnoge su potrebe vladara velike vojske. Valja mu imati sigurno pribježište; valja mu imati i posjede i mnoge koji se ratom ne bave. S brojnošću stiže i potreba za prehranom, obilnijom od one koju divljina pruža; a tada će tajnovitost minuti. Amon Rûdh dobro je mjesto za nekolicinu - u njega su i oči i uši. Ali stoji samotno i vidi se izdaleka; a opkoliti ga može već i mala postrojba." "Svejedno, sâm ću zapovijedati svojom vojskom," reče Túrin; "a padnem li, past ću. Ovdje stojim Morgothu na putu, a dokle tako stojim, priječim mu prolaz cestom prema jugu. Na tome bih iz Nargothronda trebao primiti barem neku zahvalnost; pa i pomoć u onome u čemu smo potrebiti."

181

U drugom kratkom odlomku razgovora između njih Túrin odgovara na Belegova upozorenja o krhkosti njegove moći ovim riječima:
"Htio bih vladati zemljom; ali ne ovom zemljom. Ovdje želim tek prikupiti bojnu silu. Srce mi se svrće prema djedovini u Dor-lóminu, kamo ću poći čim budem mogao."

Također se iznosi kako je Morgoth na neko vrijeme zadržao svoju ruku i samo se gradio da napada, "ne bi li lake pobjede tim buntov­ nicima udarile u glavu, pa da postanu lakomisleni; a tako se pače i ispostavilo." Andróg se ponovno javlja u jednoj skici radnje o napadu na Amon Rûdh. On je tek tada otkrio Túrinu postojanje unutrašnjeg stubišta; bio je jedan od onih koji su tim putem izbili na vrh brda. Navodi se kako se ondje borio odvažnije od svih ostalih, ali naposljetku je pao smrtno ranjen strijelom; i tako se Mîmova kletva ispunila.

182

J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti

*

*

*

Ništa se bitno ne može pridodati prikazu iz Silmarilliona o Belegovu putovanju za petama Túrinu, njegovu susretu s Gwindorom u Taurnu-Fuinu, izbavljenju Túrina i Belegovoj smrti od Túrinove ruke. Gwindor je posjedovao jednu od "Fëanorskih svjetiljaka" plavoga sjaja, koja je imala ulogu u jednoj inačici ove priče; o tome vidi prije, str. 36, bilješka 2. Ovdje se može zapaziti kako je moj otac namjeravao produlji­ ti povijest Zmajskog šljema iz Dor-lómina na razdoblje Túrinova boravka u Nargothrondu, pa čak i dalje; ali ta namjera nikada nije bila unesena u pripovjedne tekstove. U postojećim inačicama Šljem nestaje s okončanjem Dor-Cúarthola i uništenjem odmetničkoga uporišta na Amon Rûdhu; ali na neki se način imao pojaviti u Túrinovu posjedu u Nargothrondu. Onamo je mogao stići samo ako su ga sa sobom ponijeli orci koji su Túrina poveli u Angband; ali tada bi Beleg i Gwindor nekako morali doći do njega pri Túrinovu oslo­ bađanju, što bi tražilo razradu radnje na tome mjestu. Jedan kratak, izdvojen zapis navodi da u Nargothrondu Túrin nije htio ponovno ponijeti Šljem "da ga ne bi odao", ali da ga je stavio na glavu pri polasku u Tumhaladsku bitku (u Silmarillionu, na str. 233, stoji da je nosio patuljačku masku koju je našao u oružarnicama Nargothronda). Bilješka se nastavlja ovako:
Iz straha od Šljema svi su ga se dušmani klonili te je neozlijeđen otišao s tog smrtonosnog polja. Tako se vratio u Nargothrond sa Zmajskim šljemom na glavi, a ne bi li ga lišio pomoći i zaštite Šljema (kojeg se i sâm plašio), Glaurung mu se počeo rugati, kazujući da Túrin to zacijelo hoće kazati da je njegov podanik i poslušnik, kad već nosi vladarevo obličje na kresti šljema. Ali Turin mu odgovori: "Lažeš, i to dobro znadeš. Jer ovaj je lik izrađen tebi na porugu; a dok ga imade tko ponijeti, navijek će te salijetati sumnja da te kob možda neće sustići od njegove ruke." "Onda mu valja pričekati vlasnika s drugim imenom," reče Glaurung; "jer Túrina, Húrinova sina, ja se ne plašim. Drugačije to stoji. Jer taj se neće odvažiti čak ni pogledati me u lice bez krinke."

NARN I CHÎN HÚRIN
I doista, tako silna bijaše strava od Zmaja da se Túrin nije usudio pogledati ga ravno u oči, već je držao spušten vizir šljema, da zaštiti lice, te u toj razmjeni riječi nije podigao pogled više od Glaurungovih stopala. Ali kad ga Glaurung tako izazva, od ponosa i naglosti on zabaci vizir i pogleda ga u oči.

183

Na drugom se mjestu nalazi bilješka da je, nakon što je Morwen u Doriathu čula za pojavu Zmajskog šljema u Tumhaladskoj bici, ona znala kako istinu zbori pripovijest što kazuje da je Mormegil zapravo njezin sin Túrin. Naposljetku, postoji naznaka da je Túrin trebao nositi taj Šljem kad je umorio Glaurunga, nakon čega bi se umirućem Zmaju naru­ gao njegovim riječima iz Nargothronda o "vlasniku s drugim ime­ nom"; ali nema naznaka o tome kako bi se radnja trebala preinačiti da bi to postalo moguće. Postoji prikaz prirode i biti Gwindorova opiranja Túrinovim načini­ ma djelovanja u Nargothrondu, koje se u Silmarillionu spominje tek usputno (str. 231). Taj prikaz nije u cijelosti oblikovan u pripovjedno štivo, ali može ga se iznijeti ovako:
Gwindor je na kraljevskom vijeću uvijek govorio protiv Túrina, kazujući da je bio u Angbandu, pa tako donekle poznaje Morgothovu moć i njegove nakane. "Sitne se pobjede u konačnici jalovima pokažu," rekao je; "jer tako Morgoth dozna gdje mu valja potražiti najodvažnije neprijatelje, nakon čega okupi silu dostatnu da ih satre. Sva objedinjena moć vilenjaka i Edaina dostajala je tek da ga se opkoli, da se postigne opsadni mir; dug, dakako, ali dug tek koliko je Morgothu trebalo da dobije na vremenu prije nego što će probiti opsadu; a takav se savez više nikada neće moći sklopiti. Sada još nade tek u tajnovitosti ima; dok Valari ne dođu." "Valari!" reče Túrin. "Vas se odrekoše, a na ljude s prezirom gledaju. Koje li je koristi u gledanju na zapad preko beskrajna Mora? Tek nam s jednim Valom valja računati, i to s Morgothom; a ne uspijemo li ga na koncu svladati, u najmanju ga ruku možemo ozlijediti i osujetiti. Jer pobjeda je pobjeda, ma kako mala bila, a vrijednost joj nije samo u onome što iz nje proistekne. Ali u tom ima i određenije svrhe; jer ako ga se i ne pokuša spriječiti, neće mnogo ljeta proteći dok cio Beleriand ne zavije

184

J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti njegova sjenka i on vas jednog po jednog dimom ne istjera iz zemunica. A što zatim? Bijedan će ostatak uteći na jug i zapad, da se šćućuri na obalama Mora, zarobljen između Morgotha i Ossëa. Bolje je onda izvojevati vrijeme slave, ma kako kratkotraj­ no; jer kraj neće biti gori. O tajnovitosti zboriš i kažeš da u njoj leži jedina nada; ali sve i da uvrebaš i zaskočiš svakog izvidnika i uhodu Morgothovu, do posljednjega i najmanjega, da se nijedan nikad s vijestima u Angband ne vrati, ipak bi iz toga on saznao da si na životu i pogodio gdje si. A kažem ti i ovo: premda je u smrtnih ljudi vijek kratak u usporedbi s vilenjačkim, radije ćemo ga provesti u boju negoli u bijegu ili pokoravanju. Prkos Húrina Thaliona veliko je djelo; sve i da Morgoth umori junaka, ne može postići da njegovih djelâ kao da nije ni bilo. Čak i Gospodari Zapada odat će mu počast; a nije li tako zapisano u povijesti Arde, koju ni Morgoth ni Manwë poreći ne mogu?" "O uzvišenim stvarima zboriš", odgovori Gwindor, "i bjelo­ dano je da si među Eldarima živio. Ali tama te nadvija ako Mor­ gotha i Manwëa zajedno stavljaš, ili Valare spominješ kao dušmane vilenjaka ili ljudi; jer Valari ništa ne preziru, a ponajmanje Ilúvatarovu djecu. A ne znaš niti sve nade Eldara. Među nama postoji proročanstvo koje kaže da će se jednoga dana glasnik iz Međuzemlja probiti kroz sjenke do Valinora, i Manwë će ga čuti, i Mandos će popustiti. Zar da u ime toga časa ne pokušamo sačuvati sjeme Noldora, kao i Edaina? A Círdan sada stanuje na Jugu, gdje se lađe grade; ali što li ti znadeš o lađama, ili o Moru? Misliš na se i na vlastitu slavu te nas tjeraš da postupamo kao i ti; ali nama valja misliti i na druge, jer ne mogu se svi boriti i ginuti, a takove moramo čuvati od rata i propasti, dokle se može." "Onda ih pošaljite na svoje brodove, dok još ima vremena", reče Turin. "Ne bi se htjeli rastati od nas," reče Gwindor, "sve i kad bi ih Círdan mogao izdržavati. Valja nam boraviti zajedno dokle god možemo i ne vabiti smrt." "Na sve to dadoh odgovor", reče Turin. "Odvažna obrana granica i teški udarci prije nego što se neprijatelj okupi: na tome putu leži najveća nada u vaš dugi zajednički boravak. A ljube li doista oni o kojima zboriš takove što se kriju po šumama, i uvijek kao vuci love, više od onoga koji na se stavlja šljem i štit optočene prikazima, te tjera dušmane, sve i ako su mnogo silniji od cijele mu vojske? To barem za edainske žene ne vrijedi. One svoje muževe ne spriječiše da odu u Nirnaeth Arnoediad." "Ali one doživješe veću tugu no da toga boja uopće ne bijaše", reče Gwindor.

NARN I CHÎN HÚRIN

185

Ljubav Finduilas prema Túrinu trebala je također doživjeti iscrpniju obradu:
Finduilas, Orodrethova kći, bijaše zlatokosa kao i ini pripadnici Finarfinove kuće, a Túrin se počeo radovati da je vidi i da s njome biva; jer podsjećala ga je na njegov rod i na žene iz Dor-lómina u kući njegova oca. Isprva se s njom nalazio samo u Gvvindorovoj prisutnosti; ali nakon nekog vremena stala ga je iskati, te su se katkad nalazili sami, iako se to činilo slučajnim. Tada bi ga ispitivala o Edainima, jer ih je dotad vidjela tek nekolicinu, i to tek vrlo rijetko, kao i o njegovoj zemlji i njegovu rodu. Túrin joj je tada slobodno pričao o tome, iako nije imenovao ni zemlju gdje je rođen ni bilo koga iz svojega roda; a jednom joj je kazao: "Imadoh sestru, Lalaith, kako sam je barem ja zvao; a na nju me ti podsjećaš. Ali Lalaith bijaše malena, žuti cvijetak u zelenoj proljetnoj travi; a da je preživjela, sada bi možda već usahnula od tugovanja. Ali ti si likom poput kraljice i sličiš zlaćanu stablu; kad bih barem imao tako krasotnu sestru." "Ali ti si likom poput kralja," reče ona, "baš poput velmoža iz Fingolfinova naroda; kad bih barem imala tako odvažna bra­ ta. A držim da ti Agarwaen nije pravo ime, jer ti i ne pristaje, Adanedhele. Zvat ću te Thurin, Tajni." Nato se Túrin lecnu, ali reče tek ovo: "To nije moje ime; a ja nisam kralj, jer naši su kraljevi Eldari, što ja nisam." Sad Túrin opazi da se Gwindorovo prijateljstvo prema njemu hladi; začudi se još stoga što ga iznova spopadaju briga i tuga, iako su se isprva muka i užas Angbanda počeli odizati s njega. I pomisli ovako: može biti da žaluje što se protivim njegovim savjetima, i što ga nadglasah; kad barem ne bi tako bilo. Jer ljubio je Gwindora kao vodiča i izlječitelja, te mu je srce bilo puno samilosti prema njemu. Ali u tim danima i Finduilasin sjaj usahnu, koraci joj se usporiše, a lice uozbilji; a kad Turin to opazi, zaključi da su joj to Gwindorove riječi prožele srce strahom od onoga što bi se moglo zbiti. Zapravo, Finduilas nije znala što bi. Jer poštovala je Gwin­ dora i snažno suosjećala s njime, te nije htjela dodati ni jedne jedine suze njegovoj patnji; ali iz dana u dan sve je više ljubila Túrina, protiv svoje volje, te se sjetila Berena i Lúthien. Ali Turin ne bijaše poput Berena! Nije ju prezreo i radovao se njezinu društvu; no znala je da u njemu nema onakve ljubavi za kakvom

186

J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti ona žudi. Njemu su um i srce bili drugdje, pokraj rijeka u davno minulim proljećima. Túrin tada ovako reče Finduilas: "Ne daj da te ustraše Gvvindorove riječi. On je patio u mraku Angbanda; a nekome tako odvažnom teško pada silom biti obogaljen i nemoćan. Nužan mu je puni spokoj, uz dugotrajan oporavak." "Dobro to znadem", reče ona. "Ali mi ćemo to vrijeme za njega izvojevati!" reče Túrin. "Nargothrond će istrajati! Nikada se više neće Kukavica Morgoth pomoliti iz Angbanda, pa svu nadu mora položiti u svoje slugane; tako kaže Melian iz Doriatha. Oni su prsti njegovih ruku; a mi ćemo ih udarati, i odsijecati, sve dok on ne povuče svoje pandže. Nargothrond će istrajati!" "Možda", reče Finduilas. "Istrajat će, ako ti to uzmogneš postići. Ali pripazi, Adanedhele; kada polaziš u boj, srce mi se snuždi od straha da žalovanje ne snađe Nargothrond." A poslije Túrin potraži Gwindora te mu reče: "Gvvindore, prija­ telju mili, opet se odaješ tuzi; nemoj! Jer izlječenje ćeš pronaći u nastambama svojega roda, kao i u svjetlosti kojom Finduilas zrači." Tad se Gwindor zagleda u Túrina, ali ne reče ništa, a lice mu se namrgodi. "Zbog čega me tako gledaš?" reče Turin. "Često me tvoje oči odskora čudno promatraju. Kakvu li sam ti to štetu nanio? Suprotstavih se tvojim savjetima; ali čovjeku valja govoriti kako i vidi, i ne skrivati istinu u koju vjeruje, ma iz kojeg osobnog ra­ zloga. Kad bismo barem jednakih nazora bili; jer tvoj sam veliki dužnik, što neću zaboraviti." "Nećeš li?" reče Gwindor. "Ipak, tvoji savjeti i djela izmijeniše mi i dom i rod. Sjenkom ih svojom tištiš. Zašto bih se radovao, ja, koji sve zbog tebe izgubih?" Ali Túrinu te riječi ne bijahu jasne, pa je tek zaključio kako mu Gwindor to zamjera na mjestu koje je stekao u Kraljevu srcu i mislima.

Slijedi odlomak u kojem Gwindor upozori Finduilas da ne bi smjela voljeti Túrina i kaže joj tko je Túrin, a taj tekst blisko se zasniva na onome koji donosi Silmarillion (str. 230-231). Ali na kraju Gwindorova govora Finduilas mu daje dulji odgovor nego u onoj inačici:

NARN I CHÎN H Ú R I N "Oči su ti se zamutile, Gwindore", reče. "Ne vidiš, ili tek ne želiš shvatiti što se to ovdje zbilo. Moram li se sad izložiti dvostrukoj sramoti, otkrivajući ti istinu? Jer ljubim te, Gwindore, i sramim se što te ne ljubim i više, ali u meni sad buja još i veća ljubav, kojoj izbjeći ne mogu. Ne tražih je i dugo je tjerah oda se. Ali ako se ja sažalijevam nad tvojom boli, sažali se i ti nad mojom. Túrin me ne ljubi; a nikada i neće." "Tako zboriš", reče Gwindor, "kako bi sprala krivnju s onoga kojeg ljubiš. Zašto li te on onda često traži, i dugo s tobom sjedi, i uvijek radosniji odlazi?" "Zato što i njemu treba utjeha", reče Finduilas, "i zato što žaluje za svojima. Obojica imate svoje potrebe. Ali, što je s Fin­ duilas? Nije li sada dovoljno što ti moram povjeriti da mi ljubav nije uzvraćena, već mi još kažeš da govorim tako ne bih li te obmanula?" "Ne, žena se neće lako obmanuti u takovu slučaju", reče Gwin­ dor. "A nećeš naći niti mnoge koji će poreći da ih se ljubi, ako je doista tako." "Ako je ijedno od nas troje nevjerno, onda sam to ja; ali ne od svoje volje. Ali što je s tvojim proroštvom i brujanjima o Angbandu? Što je sa smrću i uništenjem? Adanedhel je moćan u pripovijesti Svijeta i stasom će još doseći Morgotha jednoga dana što stoji daleko pred nama." "Uznosit je", reče Gwindor. "Ali i milostiv", reče Finduilas. "Nije se još razbudio, ali ipak mu samilost uvijek može prožeti srce, i nikad je neće zanijekati. Samilost će možda jedina u njega uopće prodrijeti. Ali on prema meni ne ćuti samilost. Gleda na me sa strahopoštovanjem, kao da sam mu ujedno i majka i kraljica!" Možda je Finduilas kazala istinu, prozrevši je oštrim eldarskim vidom. A sad je Túrin, ne znajući što se zbilo između Gwindora i Finduilas, bivao prema njoj to obzirniji što se ona doimala tužnijom. Ali Finduilas mu jedanput reče: "Thurine Adanedhele, zašto si preda mnom prikrio svoje ime? Da sam znala tko si, ne bih te manje cijenila, ali bolje bih shvaćala tvoje tugovanje." "Kako to misliš?" reče on. "Za koga me to držiš?" "Za Túrina, sina Húrina Thaliona, zapovjednika sa Sjevera."

187

Nato Túrin prekori Gwindora što joj je otkrio njegovo pravo ime, kako stoji u Silmarillionu (str. 231).
* * *

A nismo posve zaludu odlutali s izravna puta. pak. koji se ovdje spominje. Ali mi ne nađosmo ni traga ni glasa od onoga što iskasmo. Izvedoše ih pred Turi­ na. U proljeće stigoše dva vilenjaka. Orodrethu te riječi zazvučaše zloguko. R. i upozorio ga na veliku pogibelj što se bliži Nargothrondu. 35-38." A kad Orodreth stiže. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Još jedan odlomak iz ovog dijela priče postoji u iscrpnijem obliku od onoga iz Silmarilliona (nema drugih prikaza Tumhaladske bitke i pustošenja Nargothronda. vidi prije. kako većina vjeruje. pa odgovori: "Zbog čega onda sa Sjevera stižete amo? Ili ste možda imali i drugih zadataka?" Nato Arminas reče: "Gospodaru. str. Jer Círdan nas posla lađom duž obale.188 J. a meni se iz njihovih suzdržanih riječi učini da možda Turgon još obitava na Sjeveru." "Ne srdite se. noseći poruku za vladara Nargothronda. Silmarillion prenosi tako iscrpno da nije naročito vjerojatno kako bi doživjeli daljnje proširenje). ali odskora živjesmo medu Círdanovom sljedbom pokraj ušća Siriona. govore Túrina i Zmaja. U onim . te se iskrcasmo u Drengistu. ali Gelmir mu reče: "Htjeli bismo se obratiti Orodrethu." reče. a sada strahujem da zbog te potrage predugo odgađah zadatak što nas je vodio amo. pa se ozlovolji. str. Gelmir mu kaza: "Gospodaru. zbog tajno­ sti i hitrosti." Ali Orodreth bijaše oprezan. "ako na vaša pitanja odgovaramo istinito. za njihov raniji susret s Tuorom u Dor-lóminu. "jer ovdje nećete čuti vijesti o Turgonu. i rekoše da stižu po zadatku. "Zato što se kaže da će njegovo kraljevstvo najduže odolije­ vati Morgothu". koje ne nadoh. bijasmo iz Angrodova naroda i nadaleko lutasmo nakon Dagor Bragollacha. prešli smo Dor-lómin i sve zemlje pod obroncima Ered Wethrina." reče Gelmir. uhodeći Neprijateljeve pokrete." "Zašto išćete Turgona?" reče Orodreth. Gospodar Voda. a ne na Jugu. jer njemu se ukazao sâm Ulmo. Finarfinovu sinu. i istražili Sirionski prolaz. odgovori Arminas. 232). Radi se o mnogo opširnijem prikazu dolaska vilenjaka Gelmira i Arminasa u Nargothrond u godini njegova pada (Silmarillion. "Ne zadržavajte se tada u Nargothrondu. gospodaru. koji se predstaviše kao Gelmir i Arminas iz Finarfinova naroda. jer zašli smo izvan dosega vaših najdaljih izvidnika. A on nas jednog dana pozva i naloži nam da po­ đemo vama. A nitko mi ne treba objašnjavati da je Nargothrond u pogibelji. Ali među primorskim življem bijaše i onih koji stigoše na jug minulih ljeta kao glasnici Turgonovi. sve od Nirnaetha tragah za Turgonovim skrivenim kraljevstvom.

Nismo li sad na vijećanju iza zatvorenih vrata. te je prezrivo rekao: "Što li Círdan znade o tome kako ratujemo mi. ali Gelmir reče: "Nećemo ga odati mi. a neki čak kažu da su Húrin i brat mu Huor jednoć davno prispjeli u Skrivenu kraljevinu. Recite stoga gospodaru Nargothronda: Zatvori vrata tvrđave i ne napuštaj je. "Vijest vam je ustajala. reče Turin." "Da je tako bilo. kako sam čuo da se priča?" "Ovdje mi je ime Agarwaen. zbog toga što svi koji žive uz More znaju da Ulmo veoma ljubi Hadorovu kuću." "Saslušajte barem tu poruku. Baci kamenje svojega ponosa u bučnu rijeku. o tome on ništa ne bi rekao nikome.'" Te su riječi Orodrethu mračno zazvučale pa se kao i uvijek obra­ tio Túrinu za savjet. odgovori Túrin. Ako je Círdanova poruka ičemu htjela poslužiti. "Počujte tad riječi Gospodara Voda! Ovako je kazao Cirdanu Brodograditelju: 'Zlo sa sjevera okaljalo je izvore Siriona. Crni mač nargothrondski". a sazna li Húrinov sin da si ga odao dok je htio ostati skriven. Nemam povjerenja u takove prijetvorne glasnike. gospodaru". "Ne vjerujem stoga da me Arminas to upitao u nadi da će nešto saznati o Turgonu. a ponajmanje svojemu nedoraslu sinu". držim. gospodaru" te se okrenu i ode." "To znadem". "Velik si ljubitelj skrovitih riječi. prijatelju Arminase. i dobro da je Turgonova tajna od tebe skrivena. dok nam još nisu preblizu. Vlastitim imenom čovjek sâm vlada. "Gelmir me pogrešno shvaća. trebala je ranije stići. da zlo što se šuljajući bliži ne uzmogne pronaći ulaz. Ali Turin nije imao povjerenja u glasnike. reče Gelmir Orodrethu. gdje se otvorenije govoriti može? A Arminas to upita. Upitah to zato što sumnjah u ono što ovdje 189 ." "Zadrži svoje nepovjerenje!" reče ljutito Arminas. Jer inače bih rekao da je u našem slučaju bolje postrojiti snage i odvažno poći ususret dušmanima. neka govori jasnije. koji boravimo tik uz Neprijatelja? Neka se pomorac za svoje lađe brine! Ali ako nam to uistinu Gospodar Voda želi poslati savjet. a oko Sauronova otoka postrojava se vojska. ni velikima ni manjima. Agarwaene. reče Túrin. Ali Arminas reče Túrinu: "Jesi li ti doista iz Hadorove kuće. Ali sprema se nešto još strašnije. jer bi je inače uskoro Angband doznao. nek te Morgoth odnese i jezik ti spali!" Arminas se tada prepade crna Túrinova gnjeva." Gelmir se tad nakloni Orodrethu. i reče: "Kazah što mi je bilo naloženo. a moja moć izmiče iz prstiju vodâ tekućica.NARN I CHÎN HÚRIN se područjima sada skuplja veliko mnoštvo orkâ i zlih stvorenja.

" mo­ oca. usprkos poruzi Túrinovoj. Jer nisam prvi sin koji nosi majčin lik. Jer barem su utoliko Ulmove riječi bile točno protumačene. a ja preko Morvven Eledhwen potječem iz Bëorove kuće i roda Berena Camlosta. drugačija će ti sudba biti od one kojoj se mogu nadati Hadorova i Bëorova kuća. . ali Túrinova ćud još se više smračila. za razliku od tebe. R. jer doista me slabo podsjećaš na Hadorov rod." "A što to o njima znadeš?" reče Túrin. sve i vrati Gelmir i Arminas tada se udaljiše i pođoše natrag na jug: ali. a ne zlaćana. Ali ako mi je glava tamna. I kažem ti. "Ali drugi iz Hadorove kuće drugačije se drže. ali ta se mogućnost i ne spominje." "To može biti. "premda o tome Tuoru do sada ne čuh ni riječi. prije njega. sina Huora. Tolkien: Nedovršene pripovijesti očito vjeruju. reče Ar­ minas. čini se. odgovori Túrin. Agarwaene Mormegile. Nigdje nije objašnjeno zašto je Círdan poslao Gelmira i Arminasa po neodgodivu poslu u Nargothrond cijelom dužinom obale čak do tjesnaca Drengist. ali veća se tajnost zacijelo mogla postići putovanjem uz Narog s juga. R. ma koje ime da nosiš.190 J. postupiš li tako. pa tako i Tuor. toga se ne sramim. Orodreth se pak veoma zabrinuo zbog poruke glasnika. "A ako već ram podnositi Morgothovu mržnju zbog junaštva svojega zar da još trpim porugu i zloguke riječi jednog otpadnika. a govor ti je umišljen. Arminas je kazao kako je to učinjeno zbog hitrosti i tajnosti. pa nikako nije htio ni čuti za njihove savjete." "Drugačija navijek bijaše". htjedoše drage volje pričekati boj uz svoj rod pa otiđoše tek zato što im je Círdan na Ulmovu zapovi­ jed naložio da mu donesu novosti o Nargothrondu i prispijeću njihove poruke. Húrinova brata. a on sliči svojim očima. ako tvrdi da je u rodu s kraljevima? Ovaj ti savjet dajem: se radije na sigurne obale Mora. "Húrina vidjeh." "Ne spominjali razliku između crnog i zlaćanog". a najmanje od svega pristao bi da se veliki most sruši." reče Turin. "i oce mu. Ali ti. Moglo bi se pretpostaviti da je Círdan tako postupio ne bi li udovoljio Ulmovoj zapovijedi (kako bi se oni susreli s Tuorom u Dor-lóminu i proveli ga kroz Dveri Noldora). A u divljinama Dor-lómina upoznah Tuora. štujući Gos­ podare Zapada. jedino primaš savjet od vlastite mudrosti ili vlastita mača." odgovori Arminas. Jer oni su uljudni i poslušat će dobar savjet.

.

.

Jer premda su preživjeli u Međuzemlju "čeznuli". Ti krakovi smatrali su se zasebnim područjima. Tek je priča o Ar-Pharazônu i njegovoj uznositoj armadi ostala općepoznata u kasnijim dobima. za Akallabêthom. te se čak ni nakon dugih doba nisu u izvjesnoj mjeri prestali smatrati izgnanicima. od sjevera do juga i od istoka do zapada. kako su to znali reći. tek malen dio svega što je nekoć bilo napisano. dapače. jer númenórejski su učenjaci sastavili mnoga prirodoslovlja i zemljopise. I. ali ta je građa. Oni su. iz kojega se granalo pet velikih poluotočnih krakova.OPIS OTOKA NÚMENORA 193 Opis otoka Númenora Ovdje predstavljeni prikaz otoka Númenora izveden je iz opisa i općenitih zemljovida što su se dugo čuvali u pismohranama gondorskih Kraljeva. Čak i zapisi koji su se sačuvali u Gondoru. * Zemlja Númenor obrisom je sličila petokrakoj zvijezdi. tek nekolicina njih nije dijelila mišljenje da je izučavanje preostataka njezine povijesti uzaludan posao koji potiče tek na jalo­ vo žaljenje. ili u Imladrisu (gdje su Elrondu bila na skrb predana sačuvana blaga sjevernih númenórejskih Kraljeva) pretrpjeli su gubitke i propadanje zbog nemara. zajedno s gotovo svim ostalim umjetno­ stima i znanostima iz zenita Númenora. iščezla u Propasti. a nosili . sa središnjim dijelom širokim oko dvije stotine pedeset milja. nakon što je postalo jasno da je Darovana zemlja uskraćena i da je Númenor zasvagda iščezao. Propalom.

Iako su donji obronci te gore bili blagi i obrasli travom. već su ostajali na nebu i kružili ponad naroda. Ni građevine. Andustar (Zapadina). Djelić je Mittalmara. te je na njega moglo stati poveliko mnoštvo. s izuzetkom Kralja. tako da se pri vrhu uz nju nije moglo penjati. ali u prilikama izricanja Triju molitava nisu slijetali. dok je za njim išla velika povorka naroda. a zvao se Arandor. Središnji se dio zvao Mittalmar (Nutrina). ali šutke. U Arandoru su se nalazili luka Rómenna. pa ni humka neobrađena kamenja nikad ondje nije bilo. gdje je drveće raslo tek mjestimice. ali u cijeloj povijesti Númeno­ ra ostao je netaknut ljudskom rukom. Tek je triput u pojedinoj godini Kralj progovarao. međutim. to je bio predio niskih. izuzev kraja oko Rómenne i njezina zatona. Tolkien: Nedovršene pripovijesti su imena Forostar (Sjeverina). Onamo nijedna ptica nikad nije dolazila. odjevena u bijelo i urešena vijencima. u svim je razdobljima to bio najnapučeniji predio Númenora. sve do dolaska Sauronova. a nikakvu drugu prispodobu hrama Númenórejci nisu posjedovali u svim danima svoje milosti. Meneltarma i Armenelos. valovitih travnjaka. a završavala pod sjevernim rubom vrhunca. spiralna cesta. pojedinačno ili u skupinama. a on nije imao obale. ali oko njega je bila sazdana zavojita. Grad Kraljeva.194 J. Mittalmar se uzdizao ponad krakova (ako se ne uzima u obzir vi­ sina njihovih gora i brda). Narod se i inače smio uspinjati na vrhunac. izuzev tek orlova. koja je počinjala na južnoj strani podnožja. Nebeski stup. R. podastirući molitvu za nadolazeću godinu pri Erukyermëu prvih dana proljeća. Kad bi se bilo tko približio vrhuncu. ni uzdignuta žrtvenika. tri bi se orla smjesta pojavila i sletjela na tri stijene na za­ padnome rubu. Hyarnustar (Jugozapadina). R. Blizu sredine Mittalmara stajala je visoka gora po imenu Meneltarma. Hyarrostar (Jugoistočina) i Orrostar (Istočina). bio odijeljen od ostatka. slaveći Erua Ilúvatara pri Erulaitalëu na vrhuncu ljeta i odajući mu hvalu pri Eruhantalëu potkraj jeseni. Zvali su ih Svjedocima . posvećena što­ vanju Erua Ilúvatara. Onamo se ni oruđe ni oružje nikad nije donosilo. Kraljina. Jer vrh je bio donekle spljošten i uleknut. i ondje nikad nitko nije smio ni riječi prozboriti. U tim se prigodama Kralj pješice uspinjao na goru. uzdizala se sve strmije. ali kazuje se da je tišina bila tolika da se čak ni stranac koji uopće ne poznaje Númenor i svu njegovu povijest ne bi usudio glasno prozboriti kad bi bio onamo doveden.

a između tog i jugoistočnog grebena zemlja se spuštala u plitku dolinu. jer tu se nalazila velika luka Andúnië (Zalazak Sunca). jer na njezinu su se čelu nalazile komore usječene u podnožje gore. u tom je predjelu Tar-Meneldur Elentirmo sagradio visoku kulu. Emerië. Hrptom jugozapadnog grebena uzvojita je cesta išla prema gori. okrenuta na zapad. usječena u visoravni. uz obronke okrenute moru i daleko u zaleđe. s rijetkim drvećem. Najsjeverniji se zvao Zaljev Andúnië.OPIS OTOKA N Ú M E N O R A 195 Manwëovim i vjerovalo se da ih je on odaslao iz Amana da stražare nad Svetom gorom i cijelom tom zemljom. Ali Mittalmar su mahom prekrivali pašnjaci. Podnožje Meneltarme u blagim se obroncima spuštalo u okolnu ravnicu. bio je glavni predio Pastira. a oni su se zvali Tarmasundari. gdje se velebni Sorontil strmo nadvijao nad more svrh silnih litica. raslo je svagda zeleno i mirisno drveće koje su oni donijeli . bili su topli i najkišovitiji. Tri je mala zaljeva imao. gdje su bile smještene grobnice kraljeva i kraljica Númenora. izuzev šuma smreke i ariša na zapadnim obroncima visokih kamenjara. ali ondje se litice počesto nisu nalazile uz rub mora. da iz nje promatra kretanja zvijezda. Između krakova Andustara i Hyarnustara bio je smješten velik Zaljev. U sredini Zaljeva Eldanna ležala je najljepša od svih luka Númenora. na višem tlu brezove i bukove. krajevi oko njega. gdje su vi­ soke smrekove šume gledale na more. Mnogi su orlovi tu obitavali. travnato humlje. Andustar je također bio kamenit sa sjeverne strane. Zemlja se uzdizala prema Sjevernom rtu u kamenite visove. a u podnožju im se steralo prudno tlo. širilo pet dugih. a tu su također rasle velike šume. nazvan Eldanna zbog toga što je bio okrenut prema Eressëi. onamo su u ranijim danima bijele lađe Eldara iz Eressëe dolazile najčešće. Svud uokolo toga mjesta. a u nižim dolovima hrastove i brijestove. ali iz nje se. a taj kraj. Ali dobar dio južnoga Andustara bio je plodan. Dolina grobnica. poput korijenja. s gradićem uz obalu i mnogim drugim naseobinama smještenim na strmim obroncima iza nje. Korijenje Stupa. Eldalondë Zelena. kamenit. Na jugozapadu je ležalo valovito. Forostar je bio najmanje plodno područje. Nju su zvali Noirinan. zaštićeni sa sjevera i otvoreni zapadnim morima. niskih grebena u smjeru pet krakova te zemlje.

R. izuzev Nunduinë na 1 Ovaj opis mallorna uvelike sliči onome koji je Legolas dao svojim sudruzima dok su se približavali Lothlórienu (Prstenova družina II 6). glavna rijeka te zemlje (jer sve su druge. U proljeće je. jer je tek rijetko koje ikada cvalo istočno od Da­ rovane zemlje: oiolairë i lairelossë. a u svojemu je toku stvarala jezerce Nisinen. ali ondje nisu ni uvis ni u širinu sezali kao u velikim númenórejskim lugovima. Lišće mu je bilo slično bukvinu. poput trešnje. U toj se zemlji nisu primili. svjetlucavo na suncu. pa su se na tim dugim obalama more i kopno susretali blago kao nigdje drugdje u Númenoru. Tuda je otjecao Siril. tanïquelassë. s visokim liticama na zapadnim i južnim obalama. sve dok Plemeniti vilenjaci naposljetku nisu napustili Međuzemlje.1 Plod mu je bio orah sa srebrnom ovojnicom. vardarianna. stoga se zvao Nísimaldar. koje se tako zvalo zbog gusta grmlja i cvijeća slatkih mirisa što je raslo na njegovim obalama. ali Gil-galad je dao nešto plodova svojoj rođakinji Galadriel. koje je nakon pet stoljeća sezalo do visine jedva manje od one što ju je dostizalo u samoj Eressëi. u drugim predjelima Númenora. a cijeli su taj kraj ispunjavali opojni uzdusi. Tolkien: Nedovršene pripovijesti sa Zapada. ali istočno su ležali veliki vi­ nogradi u toplom i plodnom kraju. lišće bi palo.196 J. Cvijet. odozgo blijedozeleno a odozdo srebrnkasto. Kora mu je bila srebrna i glatka. već je postajalo blijedozlatno. te yavannamírë kuglastih i jarkocrvenih plodova. darovao je nekoliko njih lindonskome kralju Gil-galadu. Miomirisno drveće. Hyarnustar je sa zapadne strane bio planinski predio. Tar-Aldarion. R. Ono se često sadilo i raslo. ali veće. ali stupovi su mu bili od sivoga srebra. pod čijom su moći rasli i bujali u čuvanoj zemlji Lothlórien uz rijeku Anduin. nessamelda. ujesen nije otpadalo. list i kora tih stabala odisali su miomirisima. cvalo zlaćanim cvatom što je cvjetao i cijelo ljeto. iako mnogo manje bujno. a tu je tako bujalo da Eldari kazivaše kako je ta luka krasna gotovo poput neke u Eressëi. šesti kralj Númenora. . Krakovi Hyarnustar i Hyarrostar bili su širom raskrečeni. te ga se pamtilo u mnogim pjesmama dugo nakon što je zanavijek nestalo. a čim bi mu se čaške otvorile. Rijeka Nunduinë utjecala je u more pri Eldalondëu. tako da je u proljeće i ljeto lug malinorna imao tepih i krov od zlata. ali nikad nije izrastalo u više od jednoga debla. a grane blago savijene naviše poput bukovih. Ono je bilo najveća radost u Númenoru. ali samo tu je raslo moćno zlatno drvo malinornë.

pa do velebnih orlova. Orrostar je bio svježiji kraj. sve dok nisu došla vremena zla i mržnje prema Valarima. te u njemu plivaju ili rone. na vrhu kule Kraljeve palače u Armenelosu . piskutavih glasića na rubu ljudske čujnosti. te da su ga ovamo u sjemenu donijeli Eldari. jer u druge svrhe nije služilo.OPIS OTOKA NÚMENORA 197 zapadu. Zlatno drvo iz Valinora. a medu njima i laurinquë koje je radovalo ljude svojim cvjetovima. Jednako su tako kopnene ptice Númenora bile nebrojene. Poneke bi na puto­ vanjima pratile lađe. a u unutarnjim predjelima Orrostara uzgajalo se mnogo žita. To su mu ime nadjenuli jer je imalo duge. ali od hladnih sjeveroistočnih vjetrova štitile su ga visoravni što su se uzdizale pri kraju toga kraka. U Hyarrostaru je raslo obilje drveća mnogih vrsta. i tu je živjelo najviše ribara. koje su ljudi smatrali Manwëovim svetinjama i nikad im nisu smetali. morske bi ptice prhnule u velikim jatima i poletjele nad njom u znak radosne dobrodošlice. Na kraju je utjecao u more sred širokih baruština i plitkih tršćaka. vjerovali su da potječe od toga velebnoga Drveta. u selima na čvrstu tlu između baruština i jezeraca. Cijela je zemlja Númenor stajala kao da je istisnuta uvis iz mora. obješene bokore žutih cvjetova. nastavalo je Númenor. među kojima je glavno bilo Nindamos. sina Tar-Atanamirova. Od vremena Tar-Aldariona u Hyarrostaru su rasli veliki nasadi koji su drvnom građom opskrbljivali brodograditelje. Tijekom dvije tisuće godina. jer s obje su se strane miljama sterale široke bijele plaže i sivi šljunci. bile kratke i hitre brzice u žurbi prema moru). a kopno je gotovo svugdje izuzev na jugu padalo prema moru u strmim liticama. a kad bi se lađa približila zemlji. a njegova su mnoga malena ušća nalazila navijek nove putove kroz velike pijeske. koji je izvirao iz vrelâ podno Meneltarme u dolini Noirinan. tekao na jug kroz Mittalmar i u donjem dijelu poprimao spor i zavojit tok. naročito u dijelovima uz granice Arandora. ali nije tako bilo. ne većih od palčića. čak i one koje su išle u Međuzemlje. Nesagledivo mnoštvo ptica koje žive uz more. Pomorci su kazivali da bi čak i naslijepo znali kako im se lađa približava Númenoru zbog velike graje priobalnih ptica. jer nikad ih se namjerno nije ubijalo ili zlostavljalo. od dana Elrosa Tar-Minyatura pa sve do vremena Tar-Ancalimona. ali po cijelu tijelu jarkocrvenih. a neki koji su od Eldara čuli za Laurelin. od kirinkija. ali nagnuta prema jugu i malo prema istoku.

Rómenne na istoku. a iz te se ljubavi u njima kasnije začela lakomost. U Númenoru se od jednog do drugog mjesta uvijek putovalo na konjima. Tolkien: Nedovršene pripovijesti nalazilo se gnijezdo. Dok su bili prijatelji vilenjaka iz Eressëe. budući da su se kola i kočije slabo koristili u prijašnjim stoljećima. ali to su bile skupe rijetkosti u svim ranijim stoljećima. do kraljevskoga grada Armenelosa. znali su od njih na dar dobiti zlato. Kralj i većina visokih poglavara . iako je njihov rad mahom bio posvećen oblikovanju mirnodopskoga oruđa. Edaini su sa sobom u Númenor donijeli poznavanje mnogih obrta. ondje je uvijek obitavao jedan par i živio od Kraljeve izdašnosti. išla je od najvećega pristaništa. R. časno s njima postupao i smještao ih u plemenite staje. dugo su stoga sve kovine u Númenoru bile dragocjene. te mnoge obrtnike koji su naukovali kod Eldara. koji su pak uz noldorsku poduku stekli iznimnu vještinu izrade mačeva. a kako im je vičnost ru­ darstvu. ali ništa od toga u Númenoru nisu pronašli. kao i dragulje. Zato ceste u Númenoru najvećim dijelom nisu bile popločene. a uz to i sačuvali vlastita predanja i naslijeđa. izuzev alata za obrte. sve dok se moć Kraljeva nije proširila na obale Istoka. i muškarce i žene. sazdana za kotače. Njome su zaprege prevozile kamen iz Sjeverine. oštrica za sjekire. R.198 J. nakon što su potpali pod Sjenku i postali uznositi i nepravični u ophođenju s manjim narodima Međuzemlja. već su se gradile i održavale poradi jahanja. a stare pripovijesti kazuju da kad su se muškarci i žene veoma voljeli s najdražim hatovima. te glava kopalja i noževa. te otud za Dolinu grobnica i Meneltarmu. jer jahanje je radovalo Númenórejce. te je sav narod te zemlje volio konje. Bili su uvježbani da čuju i odgovaraju na pozive s velike daljine. Među edainskim tvorcima bilo je kovača oruž­ ja. Sa sobom su donijeli mnoga blaga od zlata i srebra. mogli su ih prizvati već samom pomišlju. srebro i dragulje. Voljeli su ih zbog ljepote. najcjenjeniji među gradi­ teljima. Ali sa sobom su mogli ponijeti tek malo potrepština. Neke su kovine pronašli u Númenoru. te drvnu građu kojom je obilovala Zapadina. ta je pak cesta izrana bila produžena do Ondosta. a teški su se tereti prevozili morem. pa odatle do Andúnië na zapadu. Ceh oružara još je izrađivao mačeve. željezni i bakreni predmeti postali su uobičajeni. Glavna i najdrevnija cesta. taljenju i kovaštvu hitro bujala. smještenog unutar granica Forostara.

vidi str. jer njega je Tar-Elendil dao svojoj kćeri Silmarien. kazivalo se. [Piščeva bilješka. koji ga je dobivao na dan imenovanja. a iako su bile opskrbljene sjekirama i lûkovima za sječu stabala i lov na divljač za prehranu na obalama bez vladara. oca Berena Jednorukog. poglavlje Silmarilliona. Kazuje se da je. kad su Edaini 2 Kraljev mač bijaše upravo Aranrúth. koji je Elros naslijedio od majke Elwing. te lûk Bregora iz Bëorove kuće. Dapače. U popisu imena pridodanom toj pripovijesti Dramborleg se prevodi kao "Oštar bat": "Tuorova sjekira koja je udarcem ostavljala i težak utor kao močuga i raskol kao mač. mač Elua Thingola iz Doriatha u Beleriandu.2 povremeno su još znali dati pokoji mač na dar svojim nasljednicima. Novi se mač izrađivao za Kraljeva nasljednika. oko svih obala ribe je bilo u izobilju. Eärendilova oca. te ga se čuvalo u Kući prinčeva Andúnië. 15).-1917. iii i v) Gospodara prstenova. ali ona je imenovana i opisana u izvornome "Padu Gondolina" (1916. koji je utekao iz razaranja Númenora u Međuzemlje.] . dugim pun lakat od vrha do utora.Priču o Barahirovu prstenu donosi 19. za ronjenje ili za natjecanja u veslanju ili jedrenju barkama. a sva su napučena mjesta ležala uz obalu. u doba ratova na tlu Međuzemlja. Ali nitko u Númenoru nije nosio mač. a u toj se zemlji godinama izra­ đivalo zaista malo oružja za ratničke svrhe.OPIS OTOKA NÚMENORA 199 baštinili su mačeve od svojih otaca. Iz ribarskog su puka mahom potjecali Pomorci. preživio Propast. koju je nazvao Dramborleg na jeziku naroda Gondolina. "Ljudi s Mora". U tom su narodu najprekaljeniji bili ribari. Više od svih ostalih sklonosti snažne je ljude Númenora radovalo More. Imali su sjekire i koplja i lûkove. te je ona u svim dobima bila glavni izvor hrane u Númenoru. najveći su strah ulijevali upravo lûkovi Númenórejaca. gdje se navodi da je Tuor u Gondolinu umjesto mača nosio sjekiru." . U Silmarillionu nema ni spomena "velike sjekire Tuora". žalostilo ih je što su. za plivanje. koji su s prolaskom godina postali itekako važni i cijenjeni. velika sjekira Tuora. Samo je prsten Barahira. tim željezom protiv njih vitlale ruke onih kojima su ga otkrili. nakon što se Sjenka došuljala uz obale i unijela strah ili neprijateljstvo među ljude s kojima su se sprijateljili. sa strijelama crnih pera. Ali posade velikih númenórejskih lađa dugo su nenaoružane do­ lazile među ljude Međuzemlja. među kojima je posljednji bio Elendil Vjerni. Bili su tu i drugi važni predmeti iz baštine: Barahirov prsten. ili crne tuče čeličnih vrhova". a u tim su danima silne kohorte Kraljevih strijelaca nosile lûkove od šuplja čelika. te je glavna razonoda i razbibriga Númenórejcima bilo odapinjanje strijela s nogu ili iz sedla.. nisu ih nosili sa sobom kad su išli u potragu za ljudima iz tih krajeva. a njegovu kasniju povijest Dodatak A (I. "šalju golem oblak preda se. Poslije. poput kiše pretočene u guje.

R.200 J. svakom od vilenjačkih lađa koje su ih nosile upravljao i zapovijedao po jedan Elda kojega je imenovao Círdan. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti prvi put zaplovili Velikim morem. sve dok se nisu usudili zaploviti sve dalje po širokim pučinama. Aldarion. prvi je uspio doploviti do Međuzemlja. oni su pak svoju vještinu usavršavali vlastitim učenjem i izumima. dugo je prošlo prije nego što su se sami Númenórejci odvažili na pučinu. koji se vjenčao s Vëanturovom kćeri. a nakon što su vilenjački kormilari otišli i sa sobom uzeli najveći dio svojih lađa. Nakon toga je pomorstvo postalo glavna mjera odvažnosti i prekaljenosti među ljudima Númenora. sin Meneldura. kapetan Kraljeva brodovlja pod vlašću Tar-Elendila. kojemu su pristupili svi dokazani pomorci u Númenoru. Ali među njima je bilo brodograditelja koji su naukovali kod Eldara. slijedeći Zvijezdu do Númenora. o tome priča pripovijest koja slijedi. . Uplovio je u Mithlond svojim brodom Entulessë (što znači "Povratak") na proljetnim zapadnim vjetrovima. osnovao je Ceh moreplovaca. vratio se ujesen dogodine. Nakon što je šest stotina godina prošlo od početka Drugog doba. Veantur.

Bio je Kraljevo treće dijete. skloniji misaonim izazovima nego tjelesnim pothvatima. kako je i morao. Svim je srcem volio zemlju Númenor i sve u njoj. Sagradio je kulu u Forostaru (najsjevernijem predjelu otoka). jer imao je dvije sestre. Vidi i stavku o njemu u "Elrosovoj lozi" (str. po imenu Silmarien i Isilmë. Bila je kći Vëantura. ali nimalo nije mario za More što ga je okru­ živalo sa svih strana. te se nastanio u velikoj kući Kraljeva u Armenelosu. Izučavao je sva dostupna mu naučavanja Eldara i Edaina vezana uz Eü i dubine što leže oko kraljevine Arde. Meneldur je bio blage ćudi. lišen oholosti. . 253). 1 U "Opisu Númenora" (str. Starija se udala za Elatana iz Andúnië. gdje je uzduh bio najbistriji. a više od svega radovalo ga je promatranje zvijezda. Pokazao se kao dobar i mudar kralj. Žena mu je bila prava ljepotica po imenu Almarian. a sin im je bio Valandil. 195) on se naziva Tar-Meneldur Elentirmo (Motritelj zvi­ jezda). jer umom je gledao dalje od Međuzemlja: bio je zaljubljen u zvijezde i nebesa. od kojega su mnogo poslije potekle loze kraljeva Gondora i Arnora u Međuzemlju. iako nikad nije prestao čeznuti za danima kad će moći obogatiti svoje znanje o nebesima. četvrtoga kralja Númenora.ALDARION I E R E N D I S 201 Aldarion i Erendis Pomorčeva žena Meneldur je bio sin Tar-Elendila.1 Meneldur se odselio iz Forostara nakon što je primio Žezlo. te noću iz nje pregledavao nebesa i motrio sva kretanja svjetala na nebeskome svodu. princ Andúnië.

spremna na veselje i velikodušna. i ondje je kao mali Aldarion naučio veslati. pa je. a iako sama nije voljela lađe i more ništa više od većine žena iz te zemlje. otac njegove majke. jer Vëantur nikad nije htio putovati kopnom ako je mogao morem. Moja su ljeta mnogo brojnija pa držim da neću više često smoći volje da napustim svoju lijepu kuću i blažene obale Númenora.202 J. gdje je uvijek na vezu bilo mnogo malih barki. Sjeverni mu kraj nije bio po volji. a sin Orchaldora i Ailinel bio je Soronto. kao i dan tvoje pune zrelosti" (jer idućega će travnja Aldarion navršiti dvadeset pet godina). od kojih se starija udala za Orchaldora. potomka Hadorove kuće. Sin Meneldura i Almarian bio je Anardil. sin joj je u tome bio sličniji njezinu ocu Vëanturu. ali još bih barem jedanput zabrazdio Velikim morem i suočio se sa sjevercem i istočnjakom. bliskog Meneldurova prijatelja. vidi str. koji kasnije ulazi u ovu pripovijest. te je on često boravio u Veanturovoj kući na južnoj strani zatona Rómenne. sina Hatholdira. zlatokosa poput majke. Otac mu to godinama nije pretjerano priječio. snažna i čila umom i tijelom. kao i posao za misli i ruke. R.2 Aldarion. ali uznositijeg od oca i mnogo sklonijeg samovolji. jer bilo mu je drago što Aldarion ima vježbu od koje će očvrsnuti. Jednoga je dana Vëantur kazao unuku: "Anardilya. kad bi mu to otac dopustio. . proljeće se bliži. Aldariona je veoma ljubio Vëantur. napose oko Rómenne. pa ćemo otići u Mithlond i ondje vidjeti visoke modre gore Međuzemlja i 2 Sorontova uloga u ovoj priči sada se može tek nazreti. nego Menelduru. Ove ćeš godine poći sa mnom. s najvećim brodogradilištima i najvještijim graditeljima brodova. a poslije i baratati jedrom. provodio vrijeme uz morske obale. R. "Smislio sam kako da se to dostojno obilježi. Imao je dvije sestre. jer to ime nosi u svim pripovijestima. Tolkien: Nedovršene pripovijesti kapetana Kraljeva brodovlja pod vlašću Tar-Elendila. gdje je ležala glavna luka Númenora. 248-249. Ta je kuća imala vlastiti mol. koji je poslije postao slavan među kraljevima Númenora pod imenom Tar-Aldarion. mlađe od sebe: Ailinel i Almiel. Prije nego što je posve stasao mogao je zapovijedati brodom brojne posade i ploviti od luke do luke. hitro je izrastao u čovjeka iznimna stasa. Zarana je zavolio More i stao se zanimati za umijeće brodogradnje.

U Izvješću o godinama u Do­ datku B Gospodara prstenova stavka za 600. jer ma koliko da ih se moćnima smatralo u njihovu rodu. ispunivši ljude iz Eriadora čuđenjem. jer nijedna strana nije mogla razumjeti onu drugu. rekao mu je. nisu uopće dvojili da su s njima u pradavnom rodu." Drugdje u tom eseju objašnjava se da su ti ljudi obitavali oko jezera Evendim. Vijest se brzo proširila. godine Drugoga doba (rođen je 451. izuzev po odjeći i oružju. iako su neko vrijeme samo stajali nijemo od udivljenja. Meneldur mu ga nikako nije htio dati. do njih su doprli glasi o groznome ratu 'iza Zapadnoga gorja' [tj. Tako se zbilo da je između njih došlo do susreta na Kulskim brdima.ALDARION I ERENDIS 203 pod njima zelenu zemlju Eldara. i Númenórejci i ljudi iz Eriadora progovorili riječima dobrodošlice i pozdrava na svojim jezicima. Isprva su se razočarali. Sjevernoga humlja i Vjetrenih brda. jer njihov je narod mahom strahovao da su ti novopridošlice zapravo pogibeljni dusi Mrtvih. a na taj susret s Númenórejcima došlo je samo dvanaest ljudi iz Eriadora. Čini se da su podrijetlom bili ljudi istoga soja kao i Bëorov i Hadorov narod. ali uz 3 Kako navodi "Opis Númenora" (str. . iako se ondje nisu nastanili. Iako su u Prvome dobu živjeli na Istoku. nakon što su pošutjeli. a Mora su se plašili i nisu ga htjeli ni pogledati. samo što oni nisu prešli u Beleriand preko Modroga gorja tijekom Prvoga doba. Bili su naklonjeni vilenjacima. otkrili su da su im i dalje zajedničke vrlo mnoge još uvijek jasno prepoznatljive riječi. Kaži to svojemu ocu. tražeći dopuštenje da upoznaju te lađare "koji se vratiše iz smrti u dubinama Mora". Ali sada su gledali lica slobodna od Sjenke i ljude koji bi mogli prošetati Númenórom a da ih se ne smatra strancima. a lađari su jednako tako s radosnim iznenađenjem motrili ljude iz Međuzemlja. ali njihova predaja nije sačuvala jasan prikaz toga rata. ali kad su malo prijateljski drugovali. jedna se lađa prvi put vratila sa Zapada u Međuzemlje i preplovila Lhûnski zaton. Ered Luina]. "Pođi kamo te srce zove." U jednom kasnom filološkom eseju nalazi se opis prvog susreta Númenórejaca s ljudima iz Eriadora u to vrijeme: "Šest stotina godina nakon odlaska preživjelih Atana [Edaina] preko mora u Númenor. Njezina je kapetana i pomorce s dobrodošlicom dočekao Gil-galad. zapadno od kojega su često znali odlutati. Lijepo će te ugostiti Círdan Bro­ 3 dograditelj i kralj Gil-galad. Ali kad su ugledali lađare. te su vjerovali da su svi ljudi koji su nastavali krajeve s one strane stradali ili se utopili u velikim plamenim previranjima i morskim prodorima. Ali kad je pogledao sinovo harno lice. Zatim su odjednom. kao da mu je srce oćutjelo da o tome ovisi više no što mu um može predvidjeti.). počevši tako prijateljstvo i savez Númenora s lindonskim Eldarima. ovi su lađari držanjem i odorama bili sličniji vilenjačkim glavarima nego smrtnim ljudima. 200) upravo je Vëantur prvi uspio doploviti do Međuzemlja 600. pa su mogli s prekidima razgovarati o jednostavnim temama. kao i u krajevima između njih. jer u Númenoru se vjerovalo da su ti Ljudi koji su ostali za njima bili potomci onih zlih ljudi koje je Morgoth u posljednjim danima ratova protiv njega prizvao s Istoka. iako su na njih gledali s udivljenjem. Prošli su ga srsi. "Bolno ćeš mi nedostajati. veoma srčanih i odvažnih. a da se druge pozornim slušanjem mogu razumjeti. strah im je minuo." Kad mu je Aldarion kazao za tu plovidbu morem. nije mu to ničim odao. te ga zamolio za dopuštenje da ode čim proljetni vjetrovi budu povoljni. sve do Brandywinea. godinu glasi: "Pred obalama se pojavljuju prve lađe Númenórejaca. onya". Ipak. kao da se obraćaju prijateljima i rođacima koje dugo nisu vidjeli. Ali budući da se i dalje među njima kazivalo da su ti ljudi u nepamtivo davnim godinama bili upravo s njima u rodu. poslali su poruke Gil-galadu.

šutke. Meneldurov sin. Eruhantalë: "Zahvalnost Eruu". str. Ljeto je već gotovo bilo na izmaku i bližio se Eruhantalë. 194. te da se divio svemu što je vidio. da je nadaleko putovao Lindonom i zapadom Eriadora. izuzev toga da se sprijateljio s Círdanom i Gil-galadom. ti. premda su svi kasnije bili izgubljeni. živjet ću s dobrom nadom u tvoj povratak.204 J. kako o izradi i vođenju brodova." Ušutio je. a prije izmaka dana vidio ju je gdje treperavo tone u more. Kazuje se da je kasnio zbog svoje nestrpljive želje da sazna sve što može od Círdana. a da je sad najživlje u tvojem sjećanju?" Ali Aldarion je pogledao na istok. Tar-Elendil predao je žezlo Me­ nelduru tek nakon daljnjih petnaest godina. koji su se zatim dugo čuvali u Rómenni. kao da to samome sebi govori: "Krasan narod vilenjaka? Zelene obale? Oblakom zavijene gore? Neznane predjele pod izmaglicom i sjenom? Ne znam. tako i o gradnji zidova koji će odoljeti gladi mora. R. Kazuje se da je Aldarion svojeručno zapisao prikaze svih svojih putovanja u Međuzemlje. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Vëanturovo zapovjedništvo. Napokon je odgovorio. jesenji blagdan u Númenoru: vidi "Opis Númenora . Jer Aldarion se bio zaljubio u 4 5 Sin Kraljeva nasljednika: Aldarion. O njegovu prvom putovanju malo se znade. a Meneldur je znao da nije kazao sve što mu je na srcu. pa je Meneldura snašla teška briga. vedra proljeća sedam stotina dvadeset pete godine Drugoga 4 doba. Radost je zavladala Rómennom i Armenelosom kad su ljudi vi­ djeli gdje s mora stiže velika lađa Númerrámar (što znači "Zapadna krila"). R. . ali tiho. sin númenórejskoga Kraljeva nasljednika otplovio iz te ze­ mlje. "Što li si to.5 Kad je dočekao sina u Vëanturovoj kući. Menelduru se učinilo da je stasom viši i da mu se oči sjajnije krijese. prema noći. na svojim dalekim putovanjima vidio. ali gledale su nekamo u daljinu. onya. pod milošću Valara. dok na samome kraju tek vrh Meneltarme nije još stajao poput tamna prsta naspram zalaska sunca. Ali ne zaljubi se u Velike zemlje. kojemu jednoga dana valja biti Kraljem i Ocem ovoga Otoka!" Tako se zbilo da je jednoga jutra pod bistrim suncem i bijelim vje­ trom. Nije se vratio više od dvije godine. zlaćanih jedara rumenih od zalazećeg sunca.

Morska 6 (Sir) Angren je bilo vilenjačko ime rijeke Isen. dao je da se izgradi lađa koja će mu služiti kao stan. gdje još borave nandorski vilenjaci. a nedugo potom otišao je na još jedno putovanje. već je počeo istraživati obale dalje prema jugu. a otpočeo je i radove na poboljšavanju luka i molova. Stoga je osnovao Ceh moreplovaca. U to vrijeme. . pa je još jednom i još jednom otišao iz Númenora. a ta ljubav i čežnja nisu ga napustile sve do kraja života. te je Tar-Meneldur postao Kralj. tome su se bratstvu pridružili svi najprekaljeniji i najharniji pomorci. 279 i dalje. kao i gorje Amrothove 6 zemlje. zvanom i Andrast (Dugi rat). Ime Ras Morthil. Spomen "Amrothove zemlje. zacijelo pripada velikom rtu na kraju sjevernog poluotoka Belfalaskog zaljeva. vidi str. Tada je Aldarion suspregnuo čežnju u sebi i neko vri­ jeme ostao kod kuće da ospokoji oca. godine Trećeg doba. jer dogodine je. koje je trajalo četiri godine.ALDARION I ERENDIS 205 Veliko more i u lađu što njime samotno brazdi bez kopna na vidiku. Tri je godine izbivao. ali najčešće je bila usidrena uz Tol Uinen: a to je bio otočić u zaljevu Rómenne koji je ondje postavila Uinen. dok su Aldariona prozvali Velikim kapetanom. koji se kasnije proslavio. niz ušća Baranduina i Gwathla i Angrena. dok je vjetrovi s pjenom na grlu nose prema tkozna kojim obalama i lukama. jer kazuje se da mu više nije bilo dovoljno otploviti u Mithlond. Nakon tri godine Aldarion je zamolio za dopu­ štenje da opet pođe. kao što je davno objavio. jer mu je navijek bilo stalo da gradi sve veća plovila. Ali žuđenje za morem opet ga je snašlo. koje se ne zatječe drugdje. te otplovio u Lindon. a zatim oplovio tamni rt Ras Morthil i ugledao veliki Belfalaski zaljev. gdje još borave nandorski vilenjaci" može se protu­ mačiti u smislu da je pripovijest o Aldarionu i Erendis bila zapisana u Gondoru prije odlaska posljednje lađe iz luke Šumskih vilenjaka pokraj Dol Amrotha 1981. Tar-Elendil sinu prepustio Žezlo. ali Númerrámar je dao Aldarionu na dar. stoga ju je nazvao Eämbar i katkad u njoj plovio Númenorom od luke do luke. domišljajući se i sâm još mnogočemu. Trideset devete godine svojega vijeka Aldarion se vratio u Númenor i donio ocu Gil-galadove darove. a misli su mu se sad svrnule plovidbama koje se ne bi mogle ostvariti tek jednim plovilom. u tim se danima počeo služiti znanjem izrade brodova koje je stekao od Círdana. budući da nije kanio živjeti na kopnu u Armenelosu. Vëantur nije više isplovio iz Númenora. a u njega su tražili prijem čak i mladići iz unutrašnjosti Númenora.

a na ušću one rijeke što su je Númenórejci prozvali Gwathir. ali kraljica Almarian podupirala je sina u svim njegovim djelima. Tada su se Meneldur i njegov sin pomirili. Ali nije navedeno kada se zbila ta zapljena Eämbara. Pri plovidbama duž obala udivljeno je promatrao velebne šume. jer želio je proglasiti Aldariona Kraljevim nasljednikom. 8 9 . vidi str. zasnovao je Vinyalondë. 7 O Uinen. Brodovlje Númenórejaca navijek je u tim danima raslo veličinom i istisninom. te je između njih zavladao mir.9 Ali kad je gotovo osam stotina godina prošlo od početka Drugog doba. primivši od oca naziv i ovlasti Kneza númenórejskih lađa i luka. te stekli ime Uinendili. str. Novu Luku. odnosno Sivotok. Sjenovita rijeka. Postoji navod da su Cehovsku kuću Moreplovaca "zaplijenili Kraljevi. R. pa je Meneldur bio prinuđen pustiti da stvari teku kako moraju. Tar-Meneldur navijek se suprotstavljao sinu. s mnoš­ tvom ljudi i teškim teretima na sebi. tako je Aldarionu palo na pamet da drvnu građu potraži u Međuzemlju i da ondje pronađe luku za popravak brodovlja. te je ukazom ograničio sječu stabala u Númenoru poradi gradnje plovila. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti gospa. supruzi Ossëa (Maiarima Mora) vidi više u Silmarillionu. što su u toj Nasljednikovoj dobi činili i Kraljevi prije njega. a sred radosti i slavlja Aldarion je proglašen Nasljednikom u stotoj godini svojeg života. a luka Lond Daer. svi su zapisi iz nje stradali" (tj. Na Eämbaru se nalazila cehovska kuća Moreplovaca. Ondje se kazuje da ''Númenórejci dugo življahu pod njezinom zaštitom i držahu je ravnom Valarima". 30. te je prenijeli u zapadnu luku Andúnië. jer Tar-Meneldur hladno je gledao na sinove pothvate i nije mario za slušanje iskazâ o njegovim putovanjima.206 7 J. na to vrijeme. Tar-Meneldur naredio je sinu da ostane u Númenoru i na neko vrijeme obustavi putovanja na istok. gdje su 8 se čuvali zapisi o njihovim velikim plovidbama. Aldarion je zato često dugo izbivao iz Númenora. a njihova je Kapetana postalo utoliko teže prekoriti ili obuzdati. u Propasti). Jer Moreplovci su postajali sve brojniji i sve cjenjeniji među ljudima. privrženici Uinen. 299 i dalje. U to se vrijeme Aldarion otuđio od oca i prestao otvoreno zboriti o svojim nakanama i žudnjama. uključujući sve po­ drobne zemljovide Númenora. sve dok nije moglo kretati u daleke plovidbe. uvjeren da on time samo sije sjeme nespokoja i žudnje za osvajanjem drugih zemalja. Rijeka se kasnije zvala Gwathló.

Erendis je potjecala od Bereth. budući da mu je bilo stalo da u danima što stižu u Númenoru ne ponestane građe.10 Ali Erendis je ugledala Aldariona kad je projahao pokraj nje. a čežnja za Morem još me drži. koji se posvetio skrbi za šume. Ali pomorci su ljudi s dvije ćudi. majke Tuorove. a kad je promotrio njezinu ljepotu. ma bio to i Kraljev nasljednik. . Aldarione. bistrih sivih očiju svojega roda. Kralj mu je tek preko volje dao dopuštenje. sine? Zar nema ničega što bi te zadržalo u najkrasnijoj od svih smrtnih zemalja?" "Još ne.ALDARION I ERENDIS 207 Na slavlje u Armenelosu došao je i neki Beregar koji je živio na zapadnoj strani Otoka. majke Túrina Turambara. da pripadnici kraljevske kuće. ali Erendis 10 Usporedi Silmarillion. te strina Morwen. str. "ali čovjek će u Armenelosu naći pone­ što krasnije no ma gdje drugdje." Erendis je vjerovala da su te riječi bile izgovorene i za njezine uši. Aldarion se odlučio opet zaputiti u Međuzemlje. koja je bila sestra Baragunda i Belegunda. a kad je od proglašenja Kraljeva nasljednika prošlo šest godina. a uz njegovu ljepotu i gordo držanje mogla je vidjeti malo što drugo. ali jedva da je viđala Aldariona. Tada mu je Almarian rekla: "Moraš li baš opet na put. u ratu sa samima sobom." odgovorio je. i nakon tog vremena srce joj je bilo posvećeno jedino Aldarionu. jer Beregar je iz davnine vukao podrijetlo od Bëorove kuće. jer on nije htio poslušati očev nagovor da ostane u Númenoru i potraži si nevjestu. gdje je stekla i naklonost Kralja. jer im nikako nije bilo po volji ploviti kraće i rjeđe pod nižim zapovjednicima. i Rían. iako ne i od kraljevske Elrosove loze. Ali kad se došao oprostiti s majkom. U to vrijeme nije bilo potrebe. ni zakonske ni obi­ čajne. pa je Erendis bila tamnokosa i skladno vitka. kakva se rijetko kad viđala u Númenoru. dokučio je snagu koja prikrivena leži u njoj. opazio je Erendis među Kraljičinim družicama. Ondje je kraljica Almarian opazila njezinu ljepotu. a s njime je stigla i kći mu Erendis. Poslije toga Erendis je ušla u Kraljičino kućanstvo. otplovio je tako u proljeće te godine. stupaju u brak samo s potomcima Elrosa Tar-Minyatura. iako ne u nadi. Prema jednom rodoslovlju Bëorove kuće. čak i u eldarskim zemljama. Pomorci iz Ceha moreplovaca uskoro su se onespokojili. Bëorove] bijahu tamnih ili smeđih vlasi sa sivim očima". 160: "Ljudi iz te kuće [tj.

donijevši srebrnu i zlatnu rudaču sa sobom. Zaboravljaš li da Edaini borave ovdje uz milost Gospodara Zapada. da ta milost ne jenja. te u gradnji plovila većeg od svih dotad izrađenih: tome je brodu dao ime Palarran. doli da ih uznosito rabimo ondje gdje bi jednako poslužile i druge tvari? Kraljevoj pak kući treba čovjek koji poznaje i voli svoju zemlju i narod. a i kasnije ću. ali ne i s više koristi". da nam je Uinen naklonjena. a Ossë se suspreže? Naše lađe uživaju zaštitu. a pomorac koji je posvećen samo jednome. To je uloga za trgovce i istraživače." "Ne izučavam li ja ljude svakodnevno?" rekao je Aldarion. Kakve li to potrebe imamo za još srebra i zlata." "Jednoga dana!" rekao mu je Aldarion. a izuzev svoje majke. Aldarione. R. što li zapravo o njima znadeš? Pa ipak. rekao je Meneldur. ćudi slične tvojoj". kojim će vladati. stići će dalje i bolje se naučiti nošenju s morem. i ne smije tražiti ništa što već viđeno nije?" Nije više razgovarao s ocem o takvim stvarima. tek neke muškarce. "A ti se ne 'nosiš s morem'." "Radije reci. "ako ni do jedne obale otploviti neće. Valja mi učiniti neodgodivije stvari. Da­ leki lutalica. i ne računaj s tim da će je primiti oni koji se nepotrebno izlažu opasnosti pred stijenama neznanih obala ili u zemljama ljudi iz mraka. "Ali ne prije nego što budem morao. i nisu naše ruke te koje ih vode. a svakog je prosca odbacila." "Dalje. jednoga dana valja ti se oženiti. R. Sedam je godina prošlo prije nego što se Aldarion vratio. već je provodio dane na brodu Eämbaru u društvu Moreplovaca. i nije privezan za obalu. Ali Meneldur mu je rekao: "Od svih vijesti i darova iz Tamnih zemalja milije bi mi bilo da si uza me ostao. Ne budi stoga odviše uznosit. jer njima sam se posvetio. "Mogu ih voditi i upravljati njima kako god poželim." rekao je Alda­ rion. sine. Tolkien: Nedovršene pripovijesti je držala Aldariona preuzvišenim za se. No sada se često viđao s Erendis (i to zato što je Kraljica . jedva manje brojnih od muškaraca. ne za Kraljeva nasljednika. No više nikad nijednoga nije pogledala sa zanimanjem. koju doista možeš voditi kako god poželiš. i zborio je ocu o svojoj plovibi i svojim djelima." "Čemu onda davanje milosti našem brodovlju. "U Númenoru i žena ima. pokuša li me itko natjerati u brak. odgovo­ rio mu je Kralj. 'Sudba pomorčeve žene jest da u studeni vene'.208 J.

koje su Eldari dali Númenórejcima. "prije nego što osvoji srce ma koje žene. a njezino je srce već osvojio. a radovat će ih vaš povratak. Ali Almarian mu je odgovorila: "Erendisin rod ne živi dugim vijekom kakav je podaren 11 Elrosovim potomcima. str. ali Erendis joj je rekla: "Tarinya." rekao je.12 kazavši im da ga stavljaju na brodove u znak prijateljstva s Ossëom i Uinen. Aldarion ju je pozdravio zaprepašteno i radosno. Ali Meneldur je zabranio Kra­ ljici i Aldarionovim sestrama da odnesu granu oiolairëa u Rómennu. Lišće tog drveta bilo je svagda zeleno. ja ću je odnijeti u luku. ali kad je sve bilo spremno i posada se spremila dići sidro. čim do njega dođe. Ima ih koji s vama nisu u rodu. "Bilo bi uviđavnije izliječiti Aldariona od nespokoja. II ." To je ražalostilo Kraljicu. "ali ja od nje zatražih dopust. poći ću tako." rekla je. najčešće iz kapetanova roda. 12 O drvetu oiolairë vidi "Opis Númenora". prožela ga je strepnja. Aldarion je nakanio opet poći na put. Ovdje valja spome­ nuti običaj prema kojemu je pri odlasku lađe Velikim morem iz Númenora za Međuzemlje jedna žena. rekao je Meneldur." Pomorcima se nije mililo što Kapetan smjera tako otputovati. trebala na pramac plovila zataknuti Zelenu granu povratka. sjekla se s drveta oiolairë." "Kako ga drugačije izliječiti. kad je izgrađen veliki brod Palarran. onamo je stigla Erendis. gdje je počivao Palarran. koji se upušta na put protiv njegove volje. s vašim dopuštenjem. ali nije se usprotivio.ALDARION I E R E N D I S 209 tako uredila). To je razgnjevilo Meneldura. 196. jer Kralj to meni nije zabranio. "Da. što znači "Vječno ljeto". iako ga na Kraljičin nagovor nije htio zadržati kraljevskom ovlašću. kazao je: "Moram li poći bez blagoslova ili grane. ako ne ljubavlju?" upitala ga je Kraljica. a kad je Kralj saznao za njihove susrete. kneže. kazavši da odbija dati blagoslov sinu." I tako. a raslo je od morskog zraka." "Od Kraljice?" rekao je Aldarion drugačijim tonom. kneže. 251. ako biste odsjekli tu granu s vilenjačkoga drveta. sjajno i mirisno." O razlici životnog vijeka među Númenórejcima vidi Bilješku 31 u tekstu "Elrosova loza" str. a kad je Aldarion to čuo. a ona je rekla: "Donosim vam Granu povratka. od Kraljice. "Erendis je još mlada". ma koliko da nije voljela buku i strku tog velikog pri­ staništa i kričanje galebova.

rekao je Meneldur. ocu je kazao: "Ako za me u Númenoru nema dobrodošlice. R. rekla mu: "Donosim je od Zapadinske gospe" (jer tako su zvali Erendis) i otišla u mrak. i to skoro. jer uvijek se i u svakom pitanju to više odupirao što su ga oni oko njega više nagova­ rali. a to je bio jedan dijamant. Ali Aldarion za brak nije htio ni čuti." rekao je. te odlučio napustiti Númenor i nastaviti svoja djela u Vinyalondëu. iako mu Erendis nije spomenuo. s flotom od sedam brodova i većim dijelom Moreplovaca zaplovio u inat Kralju. Kraljica se nije usudila izazvati Meneldurov gnjev. Kralj mu je opozvao ovlast Kneza númenórejskih lađa i luka. "za toplo srce sred hlad­ noće ostalih. onda ću opet na put. još jedanput je usrdno zatražio od Aldariona da porazmisli o braku. Nakon te otvorene Aldarionove pobune. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Tom je prilikom Aldarion prvi put pogledao Erendis s ljubavlju. uz zabranu sječe svih stabala za gradnju brodova. a Moreplovci koji su išli s njime prema Velikom su kapetanu ćutjeli samo ljubav i poštovanje." "Hladna srca ne mogu potpiriti toplinu u drugima da ih grije pri odlascima i dolascima". i dugo je još s krme gledao za njom dok je Palarran odmicao na pučinu. kazavši mu da takav dar ne priliči Kraljevu nasljedniku ako nije riječ o zaručničkom daru. i za moje ruke nema posla. jer vjetrovi bijahu ljuti. prije punog isteka zime. predala je Aldarionu u ruke. R. Pet je godina prošlo. a kad se vratio. jer dva su još sazdana u Vinyalondëu. a Aldarion je. jer na svojemu brodu nije podlijegao ničijoj volji. ali u noći je jedna plaštem obavijena žena došla u luku s granom. ali najizdašniji je dar donio Erendis. Kazuje se da je požurio svoj povratak i da je izbivao kraće nego što je namjeravao. . Hladni su sada bili pozdravi između Kralja i njegova sina.210 J. "U zahvalnosti ga donesoh. Ali sad mu je Meneldur zabranio da ode. donio je darove Kraljici i gospama iz njezine kuće. te je zatražio od Aldariona da iskaže svoje nakane.13 te 13 Ovo valja shvatiti kao znamenje. Meneldur ga je prekorio. svih krcatih dobrom građom iz priobalnih šuma Međuzemlja. Aldarion se vratio s devet brodova. Život na kopnu jedio ga je. Silno se Aldarion razljutio otkrivši što je učinjeno. a ni skrbi za moje brodove u ovdašnjim lu­ kama. a sad se ohladio prema Erendis. naložio je i da se Cehovska kuća Moreplovaca zatvori te da brodogradilišta u Rómenni obustave rad.

. str. Ali nakon još četiri godine Aldarion se napokon vratio. te mu pridodao naziv Glavnoga šumara. Na toj plovidbi Aldarion je izbivao tako dugo da je narod po­ čeo strahovati za njega. Menelduru je veoma laknulo pri Aldarionovu povratku. a i ne bi li izbjegla salijetanja prosaca. Bio je otplovio prvo do luke Vinyalondë. koji mu je vratio zvanje Kneza lađa i luka.14 Kad je prošlo deset godina otkako je isplovio. Aldarion se iste godine opet otputio s tri broda i najprekaljenijim Morepolovcima. Erendis je konačno pala u očaj pa je. otišla iz Armenelosa i vratila se svojemu rodu u Zapadinu. ali bio je odviše ponosit da je pođe potražiti. 14 Usporedi Akallabêth (Silinarillion. Triput su ga s prelaska Velikog mora vraćali snažni zapadni vjetrovi. ali pri povratku na sjever saletjeli su ga oprečni vjetrovi i silne oluje. a još se nije bio voljan obvezati brakom. Nema li Kraljev sin boljega zanimanja doli da promatra ženska lica ne bi li sebi našao družicu? Šumarskog sam se posla prihvatio i u njemu razborit bio. To je osujetilo Aldarionovu ćud. više će građe u Númenoru biti nakon isteka mojih dana nego pod tvojim žezlom." I kako je i kazao. premda ih takva nesreća nije pogodila još od izlaska Zvijezde". a vlastiti mu je brod pogodila munja i slomila mu jarbol. a i samoga je Meneldura snašao nespokoj. ali ukorio ga je zbog pobune protiv kralja i oca. usprkos milosti Valara koja je svagda štitila númenórejske lađe. odakle je pošao na veliko putovanje uz obalu prema jugu. mnogo dalje nego što su brodovi Númenórejaca ikad prije doprli. uvjerena da je Aldarion stradao ili se pak odlučio nastaniti u Međuzemlju. to pače nije ni mogao doli ako bi je htio zaprositi. 302). za­ molila Kraljicu za dopust. Aldarion je s tugom otkrio da Erendis više nije u Armenelosu.ALDARION I ERENDIS 211 su mi popravci nužni. jedva je izbjegao brodolom u Haradu i otkrio da su Vinyalondë razvalila silovita mora i opljačkali neprijateljski nastrojeni ljudi. pa je primio oprost od Meneldura. čime se odrekao skrbi Valara. jer Meneldur je izdao zabranu svim ženama iz svoje kuće i iz Moreplovačke. otišavši i bez blagoslova i bez grane. gdje se kazuje da u vrijeme Ar-Pharazôna "svako bi se malo jedan od velikih brodova Númenórejaca potopio i više se ne bi vratio u luku. te je Ossëovu gnjevu izložio ne samo sebe nego i ljude koje je odanošću vezao uza se. tek se s trudom i mukom naposljetku uspio vratiti s otvorena mora u númenórejsku luku. a oko Rómenne je postavio stražu. brodovlja oštećenog i razbijenog morima.

iako joj je prema običaju i navadi njezina naroda već itekako bilo vrijeme da stupi u brak. ugledao je ženu tamne kose koja joj vijori na vjetru. Kad ga je Erendis ugledala. čvrsto je odlučila da joj valja hametice poraziti More i brodovlje. jer nije ga bilo skoro dvadeset godina. prikrivši odbojnost i strah u sebi. da ne izgubi sve. Ali Aldarion je usrdno nastavio prositi Erendis. tada je učas shvatio da gaji ljubav prema njoj. te je u tim danima našao više spokoja nego ikada u svome životu. ali sad Erendis nije bila od volje. Naposljetku je uznastojao nagovoriti Erendis da pođe s njim na plovidbu oko Otoka u brodu Eämbaru. pomislio je da pripada Eldarima. otputovali su iz Rómenne i stigli u Andúnië na zapadu Otoka. napose u Rómenni. zanemario je luke i brodogradilišta i sve poslove Ceha moreplovaca. ali sada je u srcu strahovala da u ratu za prevlast nad Aldarionom između nje i Mora neće odnijeti pobjedu. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Posvetio se popravljanju propusta učinjenih tijekom svojega dugog izbivanja." Zatim su zajedno odjahali do kuće njezina oca Beregara. Ali kad mu je prišla. Prema njemu nije osjećala ništa manju ljubav. te ići svuda kud i ona. Otkrio je da je velik broj stabala posječen za gradnju i izradu mnogočega. a nije se ni povukla sa zadnjim namjerama. a i zato što je svim brodovima zamjerala sječu stabala koje je voljela. i ostani sada. iz straha od Mora. te opazio da ona to nosi dragulj koji joj je dao. jer stotinu je godina sada već bilo prošlo otkako je Aldarion osnovao Ceh moreplovaca. gdje je Aldarion izjavio da se želi zaručiti s Erendis. ogrnutu zelenim plaštom zakop­ čanim pri grlu blistavim draguljem. te oćutio prazninu svojih dana. Ondje je Valandil. jer oni su katkad dolazili u te dijelove otoka. R. te su se u svim númenórejskim lukama imala upriličiti slavlja. ali on ju je sustigao i rekao joj: "Itekako za­ služili da odjašeš od mene. nije sjekao stabla već se posvetio isključivo njihovu sadenju. iako je to spoznao tek kad ih se prisjetio nakon što ga je snašla starost. Nikad Erendis nije htjela prihvatiti manje. i u to su vrijeme poduzeti veliki lučki radovi. kada tako često i tako daleko bježah! Ali oprosti mi.212 J. R. Na to je Erendis pristala. ili biti sâma hametice poražena. Dok je jednog dana jahao šumama Zapadine. stoga se zaputio nadaleko i naširoko Númenorom da izvidi preostale šume. ali da se sve to radilo bez skrbi za budućnost. problijedjela je i ushtjela odjahati. razabrao je da je to Erendis. . te je malo njih posađeno u zamjenu za oduzeta.

bilo joj je ime. ." rekla je Erendis. "Naopaka je to izjava"." Na neko su vrijeme nakon toga dvojbe iznova snašle Erendis. kraj sred valovita." 15 Valandil je bio Aldarionov bratić. rekao je Aldarion." "Ne želim dijeliti muža s gospom Uinen". bio je predak Elendila Visokog. prvi u lozi prinčeva Andúnië. nećete li putovati sa mnom kopnom. koja je sjedila pokraj Valandilove žene. Kćeri Uinen. kao žena Kraljeva nasljednika". starica ću biti". "Jednako bih tako ja mogao kazati da ne želim dijeliti ženu s gospodarom Oromëom Šumskim. rekla je Erendis. Ondje se Erendis obratila Aldarionu i rekla: "Ovdje bi mi milo moglo biti!" "Živjet ćeš gdje te volja. rekao je Aldarion. "jer ti bi posjekao. upriličio veliko slavlje. rekla je Erendis. Valandil. "A kao Kraljica. kao sin Silmarien. vidjeli su bijele kuće zemljoradnika i pastira te čuli blejanje stada. u mnogim krasnim kućama. dođe li te takva volja." "Doista ne želiš. glasno je kazala: "Ne zovite me takvim imenom! Ja kći Uinen nisam: prije bih je svojom dušmanicom prozvala. travnata humlja. "kad mu to poslovi do­ puste. Ali Erendis. jer Aldarion se opet posvetio radovima u Rómenni." rekao je Aldarion. do onih mjesta koja volim? Preslabo poznajete ovu zemlju za onoga koji će njezinim Kraljem biti. kćeri Tar-Elendila i sestre Tar-Meneldura. kneže. kazavši: "Putovala sam brodom s vama. i tad je na gozbi nazdravio Erendis. Aldarion se vratio Erendis i zaprosio je u zaruke. obuzevši se grad­ njom velikih morskih zidina i uzdizanjem visoke kule na Tol Uinenu: Calmindon. novom Morskom gospom. Kula svjetlosti. prozvavši je Uinéniel. no ona je nastavila odgađati. ako ona ne bude mogla sudjelovati u njima. kakve već budeš željela." "Kada Kraljem postaneš. "Gdje li će u međuvremenu živjeti Kraljev nasljednik?" "Sa svojom ženom. glavnu ispašu ovaca u Númenoru.ALDARION I ERENDIS 15 213 princ Andúnië i bliski rođak Aldarionov. bilo koju šumu na dar Uinen. oca Isildura i Anáriona. Prije negoli vam odgovorim. Ali nakon što je sve to obavljeno." Stoga su zajedno pošli na put i stigli u Emerië. zato što ona ljubi drveće što divlje raste.

str. i još su prolazili dani. Ali ovoga čovjeka voliš. tužna sam. svejedno. ali svojoj majci Núneth kazala je riječi koje je razmijenila s Aldarionom. str. bez obzira na svoj po­ ložaj. U ono su vrijeme. rekla je Núneth. I tako je kraljica Almarian. "Takva si bila kao dijete. Pa ipak. 17 U Akallabêthu (Silmarillion. Númenórejci bili dalekovidni: ali ipak su samo oni oštrih očiju uspijevali vidjeti ovu viziju. prazniji no u godinama Aldarionova izbivanja. a Eren­ dis se vratila u očevu kuću. veliku luku i kulu. ti iz svojega srca ljubav nećeš lako odagnati. te se uplašila da Aldarion iznova ne potraži utjehu u plovidbama (jer dugo je bio na kopnu). R. rekla je Erendis. luka Eldara na Eressëi. a ni bez velike boli za sebe samu.17 kao i sjene na Istoku 16 Erukyermë: "Molitva Eruu". Ondje se pomirila s Aldarionom. Njemu ništa nije rekla. promotrivši cijeli otok Zapadnih strana što je pod njima proljetno zelen ležao. 194. odaslala Erendis molbu da se vrati u Armenelos. Jer on je još boravio u Númenoru. shvatila je da joj volja ne može upravljati srcem.. ne bi me srdilo ni da im dom u Kraljevoj kući bude. Erendis". rekao je Aldarion." . 302) piše: "s vremena na vrijeme. te su joj dani postali prazni.." Ovaj savjet doista nije taknuo Erendis. Ženi valja dijeliti muževu ljubav prema njegovu poslu i plamenu što gori u njemu. kad je zrak bio čist. jer svakako ti je vrijeme da se udaš. a da on više nije dolazio na zapad. najistočnijoj od Neumirućih zemalja. promatrali su pučinu i u daljini nazirali na zapadu blistavobijeli grad na dalekoj obali. "Ljubim ih sva što na ovome Otoku rastu". a kako rodih krasno dijete. a sunce na istoku. gdje je u daljini ležala Avallónë. pa kad je nastupilo proljeće. ili će joj on nedragim postati. kad je od Núneth saznala što se zbilo. koja je bila Posvećena gora Númenórejaca. u Kraljevoj su se povorci uspeli na vrhunac Meneltarme. već Avallónë.214 J. nadah se da ću vidjeti i krasne unuke. naime. Ali sve mi se čini da takav savjet ti nikada nećeš shvatiti. a on je velik čovjek. R. i pogledali su oko sebe. Aldarion i Erendis ostali su iza njih. "Sve ili ništa. Zatim su još podugo šutke jahali. a s njim i blagdan Erukyermë. sutradan su se rastali. Ali mudri među njima ipak su znali da ta daleka zemlja nije bila Blaženo kraljevstvo Valinora. možda s vrha Meneltarme ili s kakvog broda koji bi odmakao od zapadne obale. i ugledali treperavi sjaj na Zapadu. Blagdan proljeća u Númenoru: vidi "Opis Númenora . a Erendis je na nagovore i Núneth i svojega srca postupila kako je od nje zatraženo.16 Nakon što su svi sišli. Tolkien: Nedovršene pripovijesti "Navedi koje stablo ljubiš i ono će stajati dok ne usahne".

a vjerujem da daru ne priliči da jalovo u riznici leži. gdje je za nju sazdao i bijelu kuću. Edaini su i dalje smrtni ljudi." Tad ju je poljubio u vjeđe. izuzev tek Kralja. iako je stigao prije. kao i nadu i sjaj njegova naroda. a u tome je trenutku ona zanemarila strah i prihvatila ga. "Zar ne voliš Yôzâyan?" rekla je. Imam dragulja zelenih poput svjetlosti sunca u krošnjama drveća koje ljubiš." Tada je odjednom skinula dragulj sa svojega grla i upitala ga: "Bi li htio da trgujem ovime poradi kupnje drugih dobara koja želim?" "Ne!" rekao je. koji joj je postavio oko čela nakon što ga je zamolila. Ali Aldarion joj je rekao: "Drugih dragulja imam u riznici. pogledala prema kraju Emerië i dalje od njega. i u svakoj sadašnjici. "Volim ga. Erendis je načas zastala. No držim da mu previsoko mjesto daješ. Nisu dani za trgovinu. gdje je Aldarion Tar-Menelduru predstavio Erendis kao zaručnicu Kraljeva nasljednika. valja voljeti po sebi sada." Tada je opazio da je dala da se taj bijeli dragi kamen umetne poput zvijezde u srebrn obruč. kazavši: "One darove što dolaze od Valara. a u gradu i diljem Otoka nastupilo je slavlje. Kralj se obradovao. kraljevskih darova iz dalekih zemalja kojima su númenórejske lađe donijele pomoć. a Menel se plavio nad njima. Zatim su se vratili u Armenelos. sve dok je tuga nije snašla." odvratio je. Jer također imam na umu što sve on može biti u predstojećem vremenu. To je jedini dragulj koji imam i koji bih htjela imati." "Ne!" rekla je Erendis. prema šumama svojega doma. i obećali su se jedno drugome na strmoj stazi oko Meneltarme." Ali Erendis mu je porekla riječi. "premda držim da sumnjaš u to. jer mrk je podno sjaja tvojih očiju. stoga je nadaleko i naširoko bila znana kao . doista. Aldarione. ali dok su silazili. ma kako velebni bili: i ne možemo obitavati u vremenu što tek predstoji. pa putem njih i od Jednoga. nije govorio na visu Meneltarme. za uvećavanje ili za poboljšavanje. Ništa nisu rekli. Tako ga je nosila još godinama. kako svoju sadašnjicu ne bismo izgubili poradi utvare što smo je u sebi uobrazili. "Zaručnički sam dar dobila. Kao zaruč­ nički dar Meneldur je Erendis dao dobar dio zemlje u kraju Emerië. i dat ću mu još više mjesto. jer nitko. "Ali ti ga ne držiš u riznici pod ključem.ALDARION I ERENDIS 215 nad Velikim morem.

i srce mu je zalupalo. te je naposljetku uspio okrenuti leđa i zaputiti se dalje. a iako je bilo smionih kapetana koje je on izučio. dok krune nisu imali. kasnija navada Kraljeva i Kraljica da poput zvijezde nose bijeli dragulj na čelu. Puhao je zapadni vjetar. Uskoro je stoga Aldarion počeo ići samostalno. ali nije je bilo ondje. kao i često u to doba godine. jer Aldarion je zanemario šume. sad već prije punih petnaest godina. omiljen među onima koji su kanili odjedriti u Međuzemlje. Gotovo je očekivao da će je tako još jedanput opaziti. Gospa Čela zvjezdana. a Erendis je isprva išla s njim u obilazak šuma. Uz to. okrenuo se i opet promotrio more. koja je bila osam stotina pedeset osma Drugoga doba. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Tar-Elestirnë. Sada je stigla godina u kojoj su svi očekivali da Kraljev nasljednik stupi u brak. i Moreplovci su ga usrdno zamolili da se opet posveti tome poslu. Tada ga je odjednom čežnja za morem ščepala kao da mu silna ruka stišće grlo. [Piščeva bilješka. R. i bijele su se kreste valova valjale prema obali.18 Tako su na neko vrijeme mir i radost vladali Kraljevom kućom u Armenelosu. Ali u narodu jedino pomorci iz Ceha moreplovaca nisu bili posve spokojni. bez bogatstva i ugleda Kraljeva sina nji­ hova su putovanja bila rjeđa i kraća. te su tek rijetko zalazila dalje od Gil-galadove zemlje. R. i cijelim Otokom. Kad je izbio na vrh velikoga grebena što je stršao iz zemlje i zaklanjao pristanište sa sjevera.] . i onamo je Erendis pošla pred njim. otišavši iz Armenelosa zemljanim putevima. tako da je prije večeri stigao u Beregarovu kuću. 18 Odatle je potekla. brodogradilištima je uzmanjkalo grade. kazuje se. Uzeo joj se opirati. dok drevne knjige bilježe iznimne urode zlaćanoga ljeta te godine. jer ondje je tre­ bao biti gost. pa su sve manje bili zajedno. jer nije bio običaj da zaruke traju mnogo dulje od tri godine. ali rastužila se pri pogledu na stabla oborena u punoj snazi i zatim otesana i ispiljena.216 J. a želja da joj opet vidi lice natjerala ga je da požuri. ne pokrenuvši nijedno istraživačko putovanje. a namjerno je udario putem kroz onu šumu gdje je bio opazio Erendis kako jaše kao Eldarica. Na njihovu je molbu Aldarion tako i učinio. i dah zastao. Jer petnaest je godina Aldarion ostao u Númenoru. Jednog jutra tog proljeća Aldarion je izjahao iz pristaništa Andúnië i krenuo cestom prema Beregarovoj kući.

Ćud mu je uvijek bila takva da je. Pa ipak. ali često je bio u Rómenni. pa je rekao: "Jao! Ali zaručen si. jer isprosio si Erendis. Naposljetku. postupao suprotno." rekao mu je Tar-Meneldur. a kad bi ga nenadano pogledala." Nato se Aldarionu srce stvrdnulo. ali nije ni riječju spomenuo njihovo vjenčanje. opazila bi da su mu oči uprte u nju. jer te su ga riječi podsjetile na razgovor koji je vodio s Erendis na putu kroz Emerië. doista. što ga je obradovalo. iako su svi držali kako se i zbog toga zaputio u Zapadinu. Nedugo potom Aldarion i Erendis odjahali su natrag u Armenelos. ali ništa nije rekla. Jedva da mogu mirno ležati u postelji ili se zadržati na konju. nije shvatio njegovu muku. u društvu Moreplovaca. a bio je neodlučan. "kada ćeš mi podariti kćer za kojom tako dugo žudim? Prošlo je sada više od tri godine. ali kako sâm nikad nije ljubio brodove. bilo im je drago što su skupa i više ništa nije zastiralo ljubav koju su jedan prema drugome gajili. a kako su se udaljavali od mora. Čudim se kako možeš izdržati tako dugo odgađanje. To je bilo drago Núneth. ali potom je rekao: "Opet me spopade. Erendis je zami­ jetila da on često biva šutljiv u društvu gdje se ostali vesele." Meneldura je to snuždilo. jer plave Aldarionove oči sad su joj se činile sive i studene. u sebi je vodio tešku bitku. A prema zakonima Númenora i pravičnim navadama Eldara i Edaina. To bi joj svaki put potreslo srce.ALDARION I ERENDIS 217 Ondje ga je radosno dočekala. a tvrdo kamenito tlo ranjava mi stopala. Kralj ga je pozvao u svoje odaje. kako je rekla. čovjek ne bi smio imati dvije supruge. kad je stigla nova godina. Kako su dani prolazili. Átarinya. kad god bi pomislio kako su se drugi urotili da ga nagovore na neki put koji su izabrali. no u njegovu je pogledu razabrala kao neku glad. a to je dovoljno. i sažalio se nad sinom. jer "riječi rane rado rastvore". "Kovači . Dug je post što osamnaest godina traje." Aldarion je to odšutio. koja je opazila sve što se zbilo. Tako je godina odmicala a da Aldarion nije spominjao ni more ni vjenčanje. i uplašila se onoga što u njemu sluti. Taj je pogled prije i prečesto viđala. "Sine. Ne možeš se vjenčati s Morem. on je opet bivao sve bolje volje. ništa joj nije rekao o svojoj muci: jer. pomislio je (ali netočno) da se posavjetovala s njegovim ocem.

kad su zaručeni". rekao je Aldarion. dok je meni bilo stalo". gdje i danas Eldari pjesme poju.218 J. jer takva im je nasušna potreba i takva im je nužda. kako sudim. jer ljeta njoj brže jenjavaju. Tolkien: Nedovršene pripovijesti smiju kovati. Ali ona je samo problijedjela i umuknula. Erendis. "Sada ćemo ga upriličiti". "Zašto. "Ali ni ti ni ona sada niste slobodni. a premda možda i nisi ništa izričito kazao. Kraljev nasljednik nije pomorac po zanimanju." "Suzdržavala se skoro punih dvanaest godina. "Ja sada ne tražim ni trećinu toga vre­ mena. onda. rekao je. "Prije isteka ove godine. dodavši da mu zbog toga nema ni sna ni odmora." "I hoćemo". ne. i konjanici jahati. A ako se suzdržavala. i rudari kopati. budeš li me htjela čekati. rekao joj je. rekao je Meneldur. Naposljetku mu je rekla: "Mislila sam da si došao da se posavjetujemo o vjenčanju. R." "Ne. pod milošću Valara. Yavanne i Oromëa koje ljubiš." Nato je Aldarion ljutito rekao: "Bilo bi mi bolje da sa svojom zaručnicom sâm razgovaram. pomorci ne bi smjeli ploviti?" "Kada bi kovači po pet godina ostajali za nakovnjem. umjesto da putem posrednika pre­ govaram. Ona nije iz Elrosove loze." "Čovjek ima i drugih poriva osim nasušne potrebe". R. I ti ćeš zaploviti sa mnom. otplovit ćeš u zemlje gdje ću ti pokazati lugove kakve još nikada vidjela nisi. Nekako ti je zacijelo uspjelo uspokojiti taj strah. rijetke bi bile kovačke žene". "svoju milost uzimaš zdravo za gotovo: Erendis se kraće može nadati od tebe. ne uzmogneš li se obuzdati. rekao je Aldarion. A zatim ću opremiti takav brod kakva još Moreplovci nikad ne sazdaše. "Upriličit ćemo ga čim se vratim. a nije ni iz nužde." rekao je Meneldur. "A godina još ima napretek. a ljubav prema tebi gaji već godinama. rekao je Aldarion. Kraljičinu kuću na vodi. Nedugo zatim u povjerenju je kazao Erendis da želi opet zajezditi pučinama." I otišao je od oca. rekao mu je Kralj. "A rijetke su žene pomoraca. i one trpe što moraju. ne sumnjam da je to bilo iz straha od onog što se sada posve izglednim čini." "Tada nije bila zaručena"." Ali ganula ga je tuga na njezinu licu pa mu je sinula jedna misao. svejedno si se obvezao. ili šume od .

a umrla bih da mi se kopno izgubi s vidika. Zatim. jer takvo što nikad se prije nije zbilo . sve dok brod nije isplovio kroz nove. jer držalo se da nije postupio prema Erendis kako treba. silne zidine pristaništa. Ali. "Umrla bi da joj se kopno izgubi s vidika!" rekao je. doista. kad se nakanio okrenuti kući. Dakle. "Uskoro ću sâm umrijeti. Zadržao se neko vrijeme u Mithlondu. gdje ih je spregnula studen. a Moreplovcima je to bilo drago. gdje možda još uspiješ čuti veliki rog gospodara Oromëa. a silina mora satrla je sav trud koji je uložio u obnovu. Otkrio je da mu čak i kraljica Almarien pruža hladniji do­ ček.ALDARION I ERENDIS 219 Númenora šire. jer zatekao je luku Vinyalondë posve razrušenu." Pripremio se stoga da konačno isplovi na proljeće. sve i ako nitko drugi na Otoku nije znao što se sprema. Aldarione". i ne izbivaj onoliko ljeta koliko sam ja prije izgubila. opet su bili odbačeni na sjever i satjerani u pustoši pogibeljna leda. Jer nije mi stalo: srce sam šumama Númenora dala. Sama je Erendis zataknula zelenu granu oiolairëa na pramac Palarrana i suspregnula suze." Aldarion se nato postidio. ako nam valja skupa provesti makar i ne­ koliko ljeta. ali baš kad je Aldarion čeznutljivo pogledao s pramca Palarrana i razabro Meneltarmu u daljini. i to uskoro. a sada mi se sveti što sam te njemu uskratila. Nije otplovio te godine. za oko mu je zapala zelena grana. Priobalni ljudi počinjali su se plašiti Númenórejaca ili postajati otvoreno neprijateljski. valja mi poći samome. jao! kad bih iz ljubavi prema tebi pošla na brod. silan je vjetar zapuhao s juga i odnio ga daleko na sjever. ali rijetko je nalazio mira ili radosti. More me mrzi. Preslaba sam da to izdržim. a ipak od tebe pobjegla. ali kad su mu brodovi ponovno isplovili. i opazio je da se sparušila. Tri su broda priredili te ih otisnuli u mjesecu víressë. Šest je godina i više prošlo prije nego što se Aldarion vratio u Númenor. ali nikada to moje oči neće vidjeti. I. Srce je na to izdalo Aldariona. jer kako je on prije uzvratio ocu u ne­ smotrenu bijesu. gospodaru! Ali smiluj mi se. a Aldarion je čuo glasine o nekom vladaru iz Međuzemlja koji mrzi lađare. izbivao je dulje nego što je kanio. slobodne i divlje od početka vremena. Naposljetku su more i vjetar popustili." Ali Erendis se nato rasplakala. rekla je. ne bih se vratila. a Moreplovci su izašli na loš glas. "Neću. "Ra­ dujem se što u svijetu još ima svega toga o čemu zboriš. tako je ona sada prozborila u ljubavi. Idi. ako mi ostane na vidiku.

kad mi se vraćaš krasan poput sunca nakon zime!" "Nek onda proljeće i ljeto sada svanu!" rekao je. a nije to brod iz Númenora. "To je od mraza. Ali hvala im i zato što ne pođoh s tobom. "Sjedni." rekla mu je Erendis. kapetane". "Eno. sve dok bi je oblijevala morska rosa." "Tvoja zelena grana nije namjerno otišla u ciču studen". ondje se okupio sav narod Zapadine. već jedan na kakva ni ti ni ja nikad kročiti nećemo. i na svim je ulicama muško i žensko pjevalo." . smijem li se nadati da će se tvoja ljubav pokazati izdržljivijom čak i od krasnoga oiolairëa?" "Takvom se doista pokazuje". Tada je na radost Meneldura i Almarian svadba Kraljeva nasljed­ nika bila dogovorena za iduće proljeće. ako tako hoćeš. gdje im je konačni pir priredio tamošnji princ Valandil. Aldarione. i držim da te ljudi neće kriviti. Ipak. rekao mu je pomorac koji je stajao do njega. rekla je: "Hvala Valarima. Štošta si zacijelo vidio i učinio u ovim dugim godinama!" Tad je Aldarion nespretno prozborio. što mu nije bilo slično." Kad je Aldarion pronašao Erendis. kad te opet ovakva vidim. i u svakoj se kući sviralo. rekla je Erendis. iz ljubavi prema Erendis i ponosa što jedna kraljica Númenora potječe odande. Tolkien: Nedovršene pripovijesti s granom oiolairëa.220 J. "i prvo mi ispripovjedaj o svojim djelima. Erendis!" doviknuo joj je. "I nek se zima ne vrati". A nakon toga Kraljev nasljednik i njegova nevjesta objahali su bez hitnje cijeli Otok i prvog dana ljeta stigli u Andúnië. a ona je šutke sjedila i sluša­ la ga dok je pripovijedao sve po redu o svojim kušnjama i zastojima. gospodaru. "Gle. čijom si se milošću konačno vratio. "Bilo je prehladno. čak ni kad bismo to htjeli. Osamsto sedamdesete godine Drugog doba Aldarion i Erendis vjenčali su se u Armenelosu. a on je neko vrijeme samo stajao ne znajući što da kaže. odgo­ vorio joj je. R. a tako se i zbilo. jedna lađa hita u luku. rekla je Erendis. ali nije mu pošla u susret. jer sparušila bih se brže od svake zelene grane. Milo mi je što vidim Stup. "Ali otpusti me sada. Jutro uoči slavlja Aldarion je stao na prozor svoje ložnice s pogle­ dom na Zapad-preko-mora. prodorno ga je pogledala. a kad je završio. "Nije još stradala od mraza. Jao! Kako da te otpustim. R.

227) stoji da je Aldarionu zapravo bio draži númenórejski govor.) U drugim područjima Númenora materinji jezik naroda bio je adûnaički. Ali kad su žitelji Andúnië pogledali te blažene svečare. na Frodov prijed­ log. a jedra joj srebrno trepere dok s pjenom na kljunu jezdi prema pristaništu. te u Popisu i Godišnjacima Kraljeva (usporedi Akallabêth. poput Zakona. sve do nakon vremena Tar-Atanamira. 292: "U Popisu kraljeva bilo je ipak zapisano ime Herunúmen na jeziku Plemenitih vilenjaka"). Rabio se u službenim poveljama predviđenim za pohranu. stječe se donekle drugačiji dojam o mjestu sindarinskoga među jezicima Númenora: "Dúnedaini su jedini od svih ljudskih rasa znali i govorili i jedan vilenjački jezik. koja se s godinama nije mnogo mijenjala. jer su im praoci bili naučili sindarinski i prenijeli to znanje na svoju djecu kao pučku predaju. područjâ i toponima na Otoku bila su u kvenijskom obliku (iako su obično imala i mjesne nazive.) Ova bilješka dalje navodi da iako je sindarinski obično u dugoj uporabi među smrtnim ljudima postajao raznorodan i dijelio se na narječja." 20 Elanor je bio zlaćan cvjetić zvjezdasta oblika. [Piščeva bilješka]. davala su se u kvenijskom obliku. Iz spominjanja ove problematike u Gospodaru prstenova. Doveli su i glazbenike. . oko koje se svuda na suncu jate bijele ptice. i ugledala visoku bijelu lađu.Drugdje. I (odjeljak "O ljudima"). pjevače koji su se spominjali pjesama vilenjaka i ljudi iz davnih dana Nargothronda i Gondolina. a napose službena i javna imena svih članova kraljevske kuće. a mnogi Eldari. a Beorov narod u Beleriandu je rano napustio svoj govor i prihvatio sindarinski. iako je kao i svi plemeniti ljudi Númenora znao i jezik Belerianda. plemeniti i krasni. u kraljevskoj kući. iz ljubavi prema narodu Zapadine. na sindarinskom ili na adûnaičkom). Također se uvelike rabio za nazivlje: službena imena svih mjestâ. sjedili su za trpezom među ljudima. 160) da u Dor-lóminu u Fingolftnovo doba Hadorov narod nije zaboravio svoj govor. Znali su ga samo učeni. u jednoj bilješci o jezicima u Númenoru. Lađa im je bila krcata cvijećem za ures 20 slavlja. gdje se naučavao u ranoj mladosti. (U Silmarillionu se to ne spominje. svi su uzvanici nosili vijence od elanom i slatkog lissuina čiji miris srcu donosi spokoj. Dodatak F. te cijele Elrosove loze. kao i u većini plemenitih ili učenih kuća. str. sindarinski je obično bio materinji jezik. Osobna. iako ondje stoji (str. u Númenoru je taj proces najvećim dijelom bio obuzdan. ali Aldarion je govorio númenórejskim jezikom. zbog doticaja s Eldarima s Eressëe i iz Lindona. . Sam Gamgee njegovo je ime. Na tom je jeziku odgojena Erendis. također je rastao na humku Cerin Amrothu u Lothlórienu (Prstenova družina II 6). kazali su da nijedan nije krasniji od Erendis. Tako su Eldari počastili Erendisino vjenčanje. barem među plemenitima i učenima. "te se iz njega razvio zajednički jezik Númenora". a kad je stigla večer.ALDARION I ERENDIS 221 Pogledala je tada i Erendis. uglavnom istoznačne. iako su u izvjesnoj mjeri gotovo svi znali sin­ darinski. Kvenijski se u Númenoru nije govorio. (Na kasnijem mjestu u ovoj pripovijesti (str. s kojim 19 su najbliže prijateljevali. može biti da je u tome predstavljao iznimku. a često i u zakučastijim djelima iz predaje. nadjenuo svojoj kćeri (Povratak kralja VI 9). stoji da je opća uporaba sindarinskog na sjeverozapadu Otoka potjecala odatle što su te dijelove uglavnom na­ selili ljudi "bëorovskog" podrijetla. uz obitelji uzvišena podrijetla. i 19 U Zapadini i u mjestu Andúnië vilin-jezikom [sindarinskim] govorili su i plemeniti i pučani.

"Jer kazasmo im tvoje ime." Erendis je od njih dobila par ptica. ali noć je bila vedra. i vidjela gdje cijela zemlja u srebru spava. 21 Vidi bilješku 10. "Nijedno nikada ne posjekosmo. prije. Možda će mnoge takove pjevati u vrtovima tvoje djece.222 J. nije nam znano". rekli su mu. a zimi cvate. za navod Erendisina podrijetla od Bereth. snažnu i podatnu kao da je čelična. odgovorili su joj Eldari." Te noći se Erendis probudila. ostat će uza te ma gdje se nastanila. Aldarion i Erendis na neko su vrijeme otišli u njezin dom. I mnoge su darove donijeli Eldari. Kad je napokon došlo vrijeme da se oproste s Beregarom i Núneth. odjahali su natrag u Armenelos. "Drvo takova stabla bez sumnje je doista dragocjeno. Zbog toga je nama vrijedno. "Kako da ih držim?" upitala ih je Erendis. Aldarion je od njih dobio mla­ dicu drveta snježnobijele kore i uspravna stabla. Pjevale su milo jedna drugoj mnoge napjeve što se nijednom nisu ponavljali u dugom cvrkutu pjesme. siva perja i zlatnih kljunova i nožica. koji im dugo traje. a ptice su joj i ondje sletjele na prozorsku dasku. R. Kad je piru došao kraj. "Zahvaljujem vam". jer pun je mjesec zapadao. a vilin-ptice pjevale su mu u krošnji. pa je sred jednog perivoja za njih bila pripremljena kuća. Tolkien: Nedovršene pripovijesti kazali su još da su joj oči bistre poput očiju Morwen Eledhwen iz davnine. sestre Morwenina oca Baragunda. jer Kraljeva je želja bila da se njegov Nasljednik ondje nastani. R. ." "Možda. Ljeti mu raste prohladno lišće. Ostaju zajedno do kraja života. Ondje su zasadili vilin-drvo. ali kada bi ih se razdvojilo. ali nije još bilo olistalo. rekao je Aldarion vilenjacima. i nisu htjele pjevati dok su same. ali one dvije ptice sjedile su jedna do druge na njezinoj prozorskoj dasci. "Pusti ih da lete i budu slobodne". Erendis je tada ustala iz postelje i pogledala van. a kroz prozorsku rešetku dopirao je miomiris.21 ili čak poput onih iz Avallónë. smjesta bi odletjele da budu zajedno.

Jedanput ju je Aldarion pozvao da dođe na Eämbar. te je često danima izbivao iz kuće. Već od rođenja bila je krasotica. U to je vrijeme Aldarion opet stao ozbiljno mariti za budućnost. te dogodine u proljeće Aldarionu rodila kćer. više je nikad nije pozvao. iako su mnogi bili vrlo vični klesarstvu i kovinarstvu (budući da su Edaini u davnini štošta naučili od Noldora). u cijeloj lozi Elrosovoj. Tada je postao najšire znan pod imenom Aldarion. no kako je sad i stanovništvo bilo brojnije. te o njegovim nadama i naumima. postojala je stalna potreba za drvetom za gradnju i za izradu još mnogočega pride. sve do Ar-Zimraphel. prozvali su je Ancalimë. a rastom je postajala sve ljepša: najljepša koja se rodila. već se prije skrbi za njega jer predstavlja građu što će poslužiti njegovim naumima. da mu bude nasljednik. te je bila voljna s njime razgovarati o njegovim starim plovidbama.ALDARION I ERENDIS 223 * * * Nakon dvije godine Erendis je zatrudnjela. jer mislila je ovako: "Aldarion će sada zacijelo poželjeti sina. kako kazuju stare pripovijesti. opet se posvetio poslovima Glavnog šumara. ali kako joj je smjesta opazio u očima da nije posve voljna. te pošumljavajući one krajeve gdje je još bilo mjesta. Jer kako je Núneth još davno bila rekla Erendis: "Brodove on možda ljubi. jer njih sazdaše ljudski umovi i ruke. bilo zbog ljepote rezbarija. No još su mnogi uz Erendis držali kako on drveće samo po sebi ne ljubi naročito. Sad je u Númenoru doista bilo dovoljno građe (i to ponajprije zahvaljujući njegovoj razboritosti). Nije mnogo drugačije bilo ni s Morem. Kad je došlo vrijeme da joj nadjenu prvo ime. slobodnu zemlju prikladnu za raznovrsno drveće. ali rekla bih da mu srce ne izgara ovako ni zbog vjetrova ni zbog pučina. pa će se još dugo zadržati uza me. Kad je Aldarion bio na kopnu već pet godina. Númenórejci su voljeli stvari izrađene od drva. Nije bezrazložan bio Erendisin strah. Erendis se u srcu obradovala. već zbog nekog žara što mu je u duhu ili zbog nekog . sadeći mladice svugdje gdje se sjeklo. kako ga se pamti među onima koji su držali žezlo u Númenoru. a premda je to nastojala prikriti. kćeri. bilo za svakodnevnu uporebu." Jer još se potajice plašila Mora i snage kojom ono privlači njegovo srce. Jer u tim drevnim danima. pa ni zbog pogleda na ne­ znane zemlje. posljednje. s ljubomorom ga je gledala kad bi odlazio u svoj brod-kuću ili kad bi mnogo vremena provodio s Moreplovcima.

jer Aldarion je bio dalekovidan. R. pa je računao s danima kad će narodu ustrebati više prostora i bogatstva. sutradan je otišao od kuće i danima se nije vraćao. Tako se zbilo da se od šumarstva ubrzo opet okrenuo brodogradnji. Stoga mu je jednog dana rekla: "Kakva li je to silna obuzetost brodovljem.224 J. Sadim više nego što se siječe. riječi bi joj bile uzaludne. ocu je rekla: "Kamo ćeš me odvesti kada dođe ljeto. Aldarion je napokon otvoreno kazao Erendis da želi opet otploviti s Númenora." Aldarion joj nije odgovorio. "Hajde. Uskoro ću se vratiti." I on je to njoj kazao blago. Smijala se i veselila. Odugovlačio je do Ancalimina rođendana. Drveće raste i drveće pada. R. te tražio uporišta iz kojih bi oni mogli prijeći u šire posjede." A može biti da nije bila daleko od istine. ali nije ju pogledao u lice. i toga joj se dana naročito posvetio. "Čovjek mora imati posla na kopnu. a u svijesti mu se pojavio prizor broda moćna poput kule. sanjao je o slavi Númenora i moći njegovih kraljeva. Tolkien: Nedovršene pripovijesti sna što ga progoni. jer bio je čvrsta nauma. Erendis!" rekao joj je. i više to nisu spominjali. Turuphanto. Erendis je za sve to saznala. Njoj su tada i protiv volje suze navrle na oči. prozvali su ga. te ju je prožeo nespokoj. Kneže luka? Ta zar ga nemamo već dovoljno? Koliko je samo krasnih stabala ove godine moralo pasti u naponu snage?" Rekla mu je to blagim glasom. iako joj Aldarion nikad to nije spo­ minjao. jer nije joj rekao ništa što otprije ne bi znala. Ali kad je Ancalimë bilo skoro četiri godine. uz osmijeh. tatanya? Baš bih htjela vidjeti onu bijelu kuću u ovčjem kraju o kojoj mamil priča. Došao je kada je sve bilo spremno. visokih jarbola i silnih jedara sličnih oblacima. sve i ako mu to nije bilo posve jasno. na koji stane ljudi i zaliha dovoljno za čitav grad. "Osam godina ostadoh. Ne možeš dovijeka mekim okovima sputavati Kraljeva sina u kojem teče krv Tuora i Eärendila! A nije da idem u smrt. Ražalostile su ga. Drveni kit." . ljudi ga gledaše u čudu. no i rasrdile. iako se ostali u toj kući nisu. te je stegnuo srce. te se među mnogim manjim plovilima stalo uobličavati silno rebrasto korito. "sve i ako ima ženu krasoticu. Zatim su u brodogradilištima Rómenne pile i čekići prionuli na posao. da se oprosti od Erendis." odgovorio joj je. Ona je to odšutjela. a kad je pošla leći. ali to mu nije bilo pravo ime.

a više nije htjela vidjeti čak ni drveće. jer podsjećalo ju je na jarbole velebna brodovlja. stajala je na obronku. Pogledaj svoj odraz. a nije ju ni poslala. ako se mjeri númenórejskim pojmom doličnosti. a ti ih nećeš vratiti sa sobom. a ljubav prema Aldarionu bila je u njoj do srži pozlijeđena. Cijeli je taj dan Erendis prosjedila sama u svojoj odaji. Nazvao ga je Hirilondë. Podigao je Ancalimë u naručje i poljubio je. "Ali ne ljutimo se." Sutradan ujutro Aldarion je otišao u žurbi. Zamrzila je More. i jedna su 22 Navodi se da su Númenórejci. izbliza i izdaleka.' Onda uzmi dvije godine! Ali ne više. Erendis pak nije došla u pristanište da zatakne zelenu Granu povratka. sve i ako se ne slažemo. ali nije pogledao iza sebe sve dok Meneltarma nije bila već daleko u sumraku. Aldarion je ostao kod kuće vrlo kratko vrijeme nakon rođenja svoje kćeri.ALDARION I ERENDIS 225 "Uskoro?" rekla je. na koji je žena njegova kapetana postavila veliku granu oiolairëa. Aldarion je mrka i zamišljena lica stajao na pramcu Hirilondëa. ali dublje u srcu ćutjela je novu bol hladne ljutnje. ali iz Númenora je otišao bez Tar-Meneldurova blagoslova. kuda je vjetar u svako doba. Možeš još podariti vremena mojoj dubokoj potrebi. a gdje su mi djeca i gdje je tebi nasljednik? Odskora mi je postelja 22 predugo i prečesto hladna. "Ušima mi je slađe od kričanja galebova". tugujući. izbjegavali rađati djecu kad bi predvidjeli mogućnost da dođe do bilo kakvog razdvajanja muža i žene između djetetova začeća i u najmanju ruku njegova rana djetinjstva. koje je nekoć ljubila. rekla je kad je stala na vrata svoje bijele kuće. okrenuta prema zapadu. "Ali godine su neumoljive. Mladost mi je na izmaku. Dvije godine! Ta samo dvije godine tražim!" Ali Erendis mu je odgovorila: "Radije reci: 'Dvije godine uzimam. Uskoro potom iz Rómenne je odjedrio onaj veliki brod. Onamo je odvela Ancalimë. Nalaznik luka. Erendis. Ljepotica si. na kojoj još ni traga vremešnosti nema. okružena prostranim travnjacima što su se bez zidova i živica stapali s pašnjacima. Kraljevu sinu u kojem teče krv Tuora i Eärendila valjalo bi biti i čovjekom od riječi. poput Eldara." "Često mi se odskora čini da ti je tako draže". koju joj je Kralj podario. . pristala ti ili ne. ali iako ga je zagrlila. pronosio blejanje ovaca. Stoga je nedugo potom napustila Armenelos i otišla u Emerië na sredini Otoka. A moje su kraće od tvojih. rekao joj je Aldarion. brzo ju je spustio na pod i odjahao.

izuzev po­ kojeg rijetkog Kraljeva glasnika. odletite!" kazala im je. Jer Erendis je u svojem kućanstvu htjela imati samo poslugu. Erendis probu­ dila uz poj ptica. Drugi muškarci onamo nisu dolazili. a zatim se izgubile prema zapadu. Tolkien: Nedovršene pripovijesti drugoj bile jedino društvo. jer Erendis nije držala svitu. R. ali sâma se nije pripremila za njegov povratak. natrag u zemlju iz koje su došle. "Jer otpustila je vilin-ptice. Ancalimë je rijetko uopće viđala muškarce. zašto. a taj bi brzo odjahao. i ostavio je". "Ili. dakle. a ona ih je promatrala sve dok nisu postale puke točkice spram sunca. po Kraljevoj je želji Erendis naložila da se kuća u Armenelosu uresi i priredi. R. ma gdje bila. "Opet je otišao. zašto se barem nije vratila domu?" "Nego što da nam je javila". što hitaju prema moru. Jednog se jutra.ili prijetvornost. Neće to izaći na dobro. barem!" Kad je stigla druga godina nakon Aldarionova isplovljavanja. te na dasci svojega prozora zatekla one vilin-ptice što su dugo boravile u njezinu vrtu u Armenelosu. i to isključivo žensku. poletjele su ravno uvis i utekle. kćeri moja? Ta nije valjda da nisi znala s čime ti se valja nositi? Ali ostavi je na miru. jer muškima se činilo da u toj kući vlada studen što ih tjera na bijeg. kazala je Núneth. Zašto. "Zašto nam to onda nije javila?" rekao je Beregar. a dok su bili ondje. "Ludice slatke. ali koje je odande zaboravila ponijeti. Ovo više nije njezin dom i ovdje ona neće prizdraviti. Mu je li mi sada dužnost pohitati? Neće li biti dovoljno vremena nakon .226 J. rekla je Núneth. atar aranya. Doista. osjećali su se primoranima govoriti ispod glasa. što je hudo djelo. triput su obletjele krovove. i uvijek je težila oblikovati kćer po vlastitoj ćudi i hraniti je vlastitom gorčinom prema muškom rodu. Vratit će se već on. A tad neka joj Valari pošalju mudrost ." Nato su umuknule i prhnule preko krošanja. uskoro nakon dolaska u Emerië. "Nema ovdje mjesta za radost kakva je vaša. Kralju je poslala ovakav odgovor: "Doći ću ako me pozovete. a onih nekoliko poslužitelja i pastira s gazdinstva stanovali su podalje. Te su večeri sletjele na prozor one odaje u kući Erendisina oca u kojoj je na povratku s pira u Andúnië ona dijelila postelju s Aldarionom. i ondje su ih sutradan ujutro zatekli Núneth i Beregar. Beregare. Ali kad je Núneth prema njima ispružila ruke.

Tada je Erendis postala tvrda i mučaljiva. koji je Aldarionu bio miliji.' Ali ta je godina prošla a da se jedro nije ukazalo. Naložila je da se kuća u Armenelosu zatvori. a i drugovrsne je predaje o narodu i zemlji tu i tamo čula od žena iz kućanstva. te nastavio piti. po­ slom došao u kuću iz udaljena gazdinstva. skrbila se za ovce i jela pod vedrim nebom. okata!" rekao je. te istekla do jeseni. jer u tim je vremenima u Númenoru sviranje bilo muška zadaća. a katkad bi išla s nekom pastiricom. Mnogo je Ancalimë naučila i o Númenoru i o davnini iz onih knjiga i svitaka u kući koje je mogla razumjeti. a Ancalimë ga je zatekla gdje žvače kruh i pije mlijeko u stajskom dvorištu iza kuće. Bi li štogod pojela?" Izvadio je štrucu iz torbe. Jednoga dana u ljeto te godine mlad je dječak. te je kad god bi smjela izlazila iz kuće i odlazila na široko humlje. a Erendis se rijetko kad služila númenórejskim jezikom. dobro je naučila čitati i pisati. Ali žene su djetetu sustezljivo pričale. narječjem koje su rabili plemeniti ljudi Númenora. Svu ljubav koju je u sebi imala poklanjala je kćeri. "Zuri kad već moraš. Zatim je odložio vrč. na otvorenom i podalje od ušiju Bijele gospe iz Emerië. ali više nisam. i razgovarati na vilin-jeziku s Erendis. ali žgoljavo. Ali Ancalimë je sad bilo sedam godina. Jer u Zapadini se on svakodnevno rabio u kućama poput Beregarove. kao da je tu netko netom umro. iako Erendis za to nije znala. i malo je bilo smijeha za Ancalimë u bijeloj kući u kraju Emerië. stigla je i slje­ deća godina. od koje se nije odvajala. Ancalimë je sve svoje obrazovanje stjecala od majke. gdje je mogla slobodno trčati. "Naočito si ti meni čeljade. Sita sam se naigrala te uloge. strahujući od gospodarice. ali stariji od nje. pa je jedina glazba koju je Ancalimë u djetinjstvu čula bila pjesma žena pri radu. te više nije putovala na više od nekoliko sati od svoje kuće u kraju Emerië. . i nije dopuštala Ancalimë da se rastaje od nje čak ni da bi otišla u posjet Núneth i svojoj rodbini u Zapadini. Bila je mukla i lišena glazbe.ALDARION I ERENDIS 227 Što se njegovo jedro ukaže na Istoku?" A u sebi je kazala: 'Zar to Kralj želi da čekam na molovima poput mornarske cure? Kad bih bar to bila. Pogledao ju je bez uniznosti.

Ancalimë joj nije odgovorila na pitanje. A to bi se i za druge moglo kazati. Dani su prolazili. Îbale!" viknula je jedna starica. Janjad se rađala i rasla: striža je stizala i prolazila. hérinkë" rekla je Zamîn. "zato što je čuo za one More­ plovce. toga Kraljeva rođaka. na izlasku s muže. Ali odakle bi? Oni ti upadaju i jedu. ali u sebi se začudila i zabrinula. uglavnom." rekla je Zamîn. Ovaj svagda nešto jede . "Kad će se vratiti?" rekla je. dokle god je voliš. Jesen je svrnula . toga je proljeća Ancalimë navršila devet godina. ali ne bude li to uskoro. donijevši još jednu godinu. čak i pred Bijelom gospom. "Ne znam. a ona neće uteći. "I protegni te duge noge. "Ali zašto pitaš?" Glas joj je bio prigušen i hladan. vruće je ljeto pržilo travu. jer dotad se Aldarion između njih ni riječju još nije spomenuo. R. pa se s njima spetljao i otputovao s tvojim ocem. knezom Aldarionom: ali Valari bi znali kamo. koji kao pastir služi ve­ likome vladaru dolje na jugu: vladarom-ovčarom ga zovemo. ili zašto. Zamîn je bila stara seljanka. "Nego kako". "Ne pitaj me to!" rekla je Erendis. "Kakav li je to bučan stvor bio?" upitala je Ancalimë. da do kuće ne zaboraviš poruku koju sam ti za mater dala!" "Kome treba pas čuvar uz vas živu. majko Zamîn!" dobacio joj je dječak. rekla joj je Erendis. te uz graktaj i ciktaj preskočio dvorišna vrata i klisnuo niz brdo. pričljiva i prilično svojeglava.ali ne zaludu. Ali ne razbijaj si glavu time." "Ima li onda i taj dječak oca?" upitala je Ancalimë. R. možda. Krasna će si momka njegov otac zateći kada se vrati. "ako znaš što je to. jer majku imaš. "Dječak. Tolkien: Nedovršene pripovijesti "Bježi. "Ulbara. Nikad. rekla je Zamîn." "Ta zašto onda dječakov otac nije kod kuće?" "Zašto." Te je večeri Ancalimë odjednom rekla majci: "Je li moj otac znan i kao knez Aldarion?" "Bio je". pa još jednu.228 J." Ancalimë oca više nije spomenula. teško da će ga prepoznati.

ALDARION I ERENDIS

229

na kišu. Tada se s istoka Hirilondë vratio na oblačnu vjetru preko sinjih mora, donijevši Aldariona u Rómennu; a vijest je poslana u Emerië, ali Erendis ju nije nikom spomenula. Nitko nije dočekao Aldariona na molu. Kroz kišu je odjahao u Armenelos; a kuću je zatekao zatvorenu. To ga je duboko osupnulo, ali nikoga nije htio pitati za novosti; prvo je htio do Kralja, jer je smatrao da mu štošta treba reći. Nije dobio topliji doček nego što ga je očekivao; a Meneldur se prema njemu ponio kao Kralj prema kapetanu čije je ponašanje sporno. "Dugo te nema", hladno mu je rekao. "Već je više od tri godine prošlo od vremena koje si sâm odredio za svoj povratak." "Jao!" rekao je Aldarion. "Čak je i mene zamorilo more, i srce mi već dugo ište na zapad. Ali zadržao sam se protiv želje svojeg srca: štošta valja učiniti. A sve ide naopako dok me nema." "Ne sumnjam", rekao je Meneldur. "Otkrit ćeš da to vrijedi i ovdje, u vlastitoj ti zemlji, bojim se." "To se nadam ispraviti", rekao je Aldarion. "Ali svijet se opet mijenja. Vani je već skoro tisuću godina prošlo otkako su Gospodari Zapada poslali svoju silu na Angband; a ti su dani zaboravljeni, ili obavijeni mutnim predanjima među ljudima u Međuzemlju. Opet su zabrinuti, a strah im je za petama. Itekako bih se htio posavjetovati s vama, ispripovjediti vam o svojim djelima, i o svojim stavovima glede onoga što bi valjalo učiniti." "Tako će i biti", rekao je Meneldur. "Dapače, manje i ne očeku­ jem. Ali ima i drugih pitanja, koja smatram neodložnijima. 'Neka kralj prvo vlastitom kućom dobro vlada, a tek onda nek ispravlja druge', kazuje se. Za svakoga to vrijedi. Dat ću ti sada savjet, Meneldurov sine. I ti imaš svoj život. Polovicu sebe oduvijek si zapuštao. Tebi sada kažem: svome domu pođi!" Aldarion se odjednom ukočio, stroga izraza lica. "Ako znate, recite mi", rekao je. "Gdje je moj dom?" "Ondje gdje ti je žena", rekao je Meneldur. "Prekršio si danu joj riječ, iz nužde ili ne. Ona sada stanuje u kraju Emerië, u vlastitoj kući, daleko od mora. Onamo ti valja smjesta poći." "Da me dočekala barem poruka kamo da pođem, otišao bih k njoj ravno iz luke", rekao je Aldarion. "Ali sada bar ne moram

230

J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti

pitati strance za novosti." Okrenuo se na to da pođe, ali je zastao i rekao: "Kapetan Aldarion zaboravio je nešto što pripada njegovoj drugoj polovici, a to pak u svojoj zabludjelosti također drži hitnim. U njega je pismo koje mu je bilo povjereno da ga preda Kralju u Armenelosu." Zatim ga je uručio Menelduru, poklonio se i napustio odaju; i već je za sat vremena zajahao konja i krenuo na put, premda je padala noć. Sa sobom je poveo tek dva sudruga, iz posade svojega broda: Hendercha iz Zapadine, te Ulbara, koji je bio rodom iz kraja Emerië. Oštrim su tempom stigli u Emerië sutradan u sumrak, a i ljudi i konji bili su umorni. Hladna i bijela izgledala je kuća na brijegu u posljednjem odbljesku sunca pod oblacima. Puhnuo je poziv u rog čim ju je izdaleka ugledao. Kad je skočio s konja, u vanjskom je dvorištu ugledao Erendis: odjevena u bijelo stajala je na stubama što su vodile među stupove pred ulazom. Držala se uspravno, ali kad joj se približio, opazio je da je bijela i da joj se oči cakle. "Kasno stižete, gospodaru", rekla je. "Davno sam vas već prestala iščekivati. Bojim se da sada za vas nema onakva dočeka kakav sam bila priredila kad vam je bilo vrijeme." "Pomorce nije teško zadovoljiti", rekao je. "Drago mi je to čuti", rekla je; zatim se okrenula i vratila u kuću, ostavivši ga. Zatim su se pojavile dvije žene, kao i jedna baba koja je krenula niza stube. Dok je Aldarion ulazio, rekla je njegovim ljudima punim glasom, tako da je on čuje: "Nema za vas ovdje smještaja. Siđite do zaselka na dnu brda!" "Ne, Zamîn", rekao je Ulbar. "Ja ne ostajem. Idem kući, s dopu­ štenjem kneza Aldariona. Je li ondje sve kako treba?" "Koliko je to moguće", rekla mu je. "Sin ti se projeo da ga pre­ poznati nećeš. Ali idi, pa sâm nalazi odgovore! Bit će ti ondje toplije no tvome Kapetanu." Erendis mu se nije pridružila za trpezom pri kasnom večernjem objedu, gdje su Aldariona služile žene iz odijeljene prostorije. Ali, prije nego što je pojeo do kraja, ušla je i pred ženama mu kazala: "Zacijelo ste umorni, gospodaru, nakon takve žurbe. Gostinska je

ALDARION I ERENDIS

231

soba pripremljena za vas, kad budete voljni. Moje će vas žene po­ služiti. Ako vam je hladno, zatražite da se naloži." Aldarion joj nije odgovorio. Rano je otišao u spavaću odaju, a kako je sada bio doista umoran, sručio se na postelju i ubrzo u tvrdu snu zaboravio sjene Međuzemlja i Númenora. Ali s prvim se pijetlom probudio silno uzrujan i ljutit. Smjesta je ustao i nakanio se nečujno udaljiti iz kuće: pronaći će svojeg čovjeka Hendercha i konje, te odjahati rođaku Hallatanu, vladaru-ovčaru iz Hyarastornija. Kasnije će pozvati Erendis da mu dovede kćer u Armenelos i s njom više neće imati posla na njezinu tlu. Ali kad je došao do ulaza, pojavila se Erendis. Te noći nije ni legla, a sad je stala pred njega na prag. "Odlazite u većoj žurbi nego što ste došli, gospodaru", rekla je. "Nadam se da vam (kao pomorcu) ova ženska kuća nije već postala nesnosna, kad ovako odlazite neobavljena posla. Doista, kojim ste to poslom došli ovamo? Smijem li saznati o čemu se radi prije nego što otiđete?" "U Armenelosu čuh da mi je žena ovdje, te da mi je ovamo pre­ selila kćer", odgovorio je. "Što se žene tiče, čini se da se varam, ali zar ja kćeri nemam?" "Imali ste, prije nekoliko godina", rekla je. "Ali moja kći još nije ustala." "Neka onda ustane, a ja ću za to vrijeme otići po konja", rekao je Aldarion. Erendis je kanila spriječiti da se Ancalimë tom prilikom susretne s njim; ali strahovala je da ne ode dotle da izgubi Kraljevu naklonost, 23 a Vijeće je pak već odavno iskazalo nezadovoljstvo odgojem djeteta
23 U jednoj bilješci o "Vijeću Žezla" u ovom razdoblju povijesti Númenora navodi se kako to Vijeće nije imalo ovlasti da upravlja Kraljem, izuzev savjetima; a takve ovlasti još se nisu ni poželjele, niti se sanjalo kako bi mogle biti potrebne. Vijeće je bilo sastavljeno od članova iz svakog predjela Númenora; ali Kraljev nasljednik je nakon proglašenja također bio njegov član, da može naučiti o vladanju zemljom, a bilo je i članova koje je kralj mogao pozvati, ili zatražiti da se izaberu, ako imaju posebna znanja o pitanjima o kojima se u pojedinom trenutku raspravlja. U to su vrijeme samo dva člana Vijeća (uz Aldariona) bila iz Elrosove loze: Valandil iz Andúnië za Andustar, te Hallatan iz Hyarastornija za Mittalmar; ali svoje mjesto nisu dugovali ni podrijetlu ni bogatstvu, već općem ugledu i ljubavi koje su stekli u svojim zemljama. (U Akallabêthu se [na str. 268] kaže da je princ Andúnië bio "uvijek među vrhovnim savjetodavcima Žezla".)

232

J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti

na selu. I tako, kad se Aldarion vratio s Henderchom, Ancalimë je stajala na pragu pokraj majke. Držala se uspravno i kruto poput majke, i nije mu uputila pristojna pozdrava kad je sjahao i stubama pošao prema njoj. "Tko si ti?" rekla je. "I zašto tražiš da se budim tako rano, čak i prije ranoranilica u kući?" Aldarion ju je promotrio čvrstim pogledom, a premda mu je lice bilo strogo, u sebi se osmjehnuo: jer pred sobom je vidio vlastito, prije negoli Erendisino dijete, uza sav njezin odgoj. "Jednoć si me poznavala, gospo Ancalimë," rekao je, "ali nije bitno. Danas sam tek glasnik iz Armenelosa, koji te podsjeća da si kći Kraljeva nasljednika; a (kako sada vidim) i sama ćeš biti njegova Nasljednica kada za to dođe vrijeme. Nećeš dovijeka stanovati ovdje. Ali vrati se sada u postelju, gospo, dok se sluškinja ne probudi, ako si voljna. Ja žurim Kralju. Sretan ti ostanak!" Poljubio je Ancalimë u ruku i sišao stubama; zatim je zajahao konja i otišao, mahnuvši joj. Erendis ga je sama s prozora promatrala gdje jaše nizbrdo, te zapazila da je udario prema Hyarastorniju, a ne prema Armenelosu. Zatim se rasplakala, od tuge, ali još i više od bijesa. Čekala je barem neki znak kajanja, ne bi li mu mogla nakon prijekora udijeliti oprost, zatraži li ga on; ali prema njoj je postupio kao da je ona tu kriva, a pred njezinom se kćeri ponašao kao da nje nema. Prekasno se prisjetila što joj je Núneth još davno prije kazala, i sad joj se Aldarion učinio kao nešto krupno i neukrotivo, gonjeno vatrenom voljom, još pogibeljnijom kad je hladna. Ustala je i okrenula se od prozora, misli punih nanesenih joj nepravdi. "Pogibeljan!" kazala je. "Tvrdo sam ja gvožđe, i teško me se slama. Otkrit će on to, sve i da je kralj Númenora." Aldarion je odjahao ka Hyarastorniju, prema kući svojeg bratića Hallatana; jer kanio je ondje neko vrijeme otpočinuti i porazmisliti. Kad se približio, začuo je zvuk glazbe i zatekao pastire u proslavi Ulbarova povratka kući, uz mnogo čudesnih priča i obilje darova; a Ulbarova je žena plesala s njime uz svirku svirala, s vijencem na glavi. Isprva ga nitko nije zapazio, pa ih je samo gledao s konja sa smiješkom na licu; ali tada je Ulbar odjednom poviknuo: "Veliki kapetan!" a sin mu je Îbal dotrčao do Aldarionova stremena. "Kneže kapetane!" rekao mu je harno.

ALDARION I ERENDIS

233

"Što je? U žurbi sam", odvratio mu je Aldarion; jer sad mu se ćud izmijenila, i bio je ljutit i ogorčen. "Samo bih pitao", rekao je dječak, "koliko star čovjek mora biti da bi smio otići na brod, pa preko mora, kao moj otac?" "Star poput brda, i bez druge nade u životu", rekao je Aldarion. "Ili nek ode kada mu se prohtije! Ali tvoja majka, Ulbarov sine; neće li me ona pozdraviti?" Kad mu je prišla Ulbarova žena, Aldarion ju je primio za ruku. "Primaš li ovo oda me?" rekao je. "To je tek malen uzvrat za šest go­ dina službe dobra čovjeka koju si mi dala." Zatim je iz telećaka pod tunikom izvadio dragulj rumen poput plamena, na zlatnu obruču, te joj ga stavio u ruku. "Stiže od Kralja vilenjaka", rekao je. "Ali složit će se on da je u dobre ruke darovan, kad mu kažem." I Aldarion se oprostio od tog naroda i odjahao, nemajući više želje da odsjedne u onoj kući. Kad je Hallatan čuo za njegov neobičan dolazak i odlazak, ostao je u čudu, sve dok do sela nisu stigle ostale vijesti. Aldarion je prešao tek kratak put od Hyarastornija kad je zau­ stavio konja i obratio se sudrugu Henderchu. "Kakav god da te doček, prijatelju, čeka na zapadu, neću te zadržavati. Odjaši sad kući s mojom zahvalom. Radije bih nastavio sam." "Ne priliči se to, Kneže kapetane", rekao je Henderch. "Ne priliči se", rekao je Aldarion. "Ali tako tomu jest. Sretan put!" Zatim je nastavio prema Armenelosu, i nikada više nije stupio u Emerië. Nakon što je Aldarion napustio odaju, Meneldur je pogledao pi­ smo koje mu je sin predao, začuđen; jer opazio je da mu ga šalje kralj Gil-galad iz Lindona. Bilo je zapečaćeno i urešeno njegovim grbom bijelih zvijezda na modrom krugu.24 Na vanjskom je pregibu pisalo:
24 Bilježi se da je Ereinion dobio ime Gil-galad, "Sjajna zvijezda", "zbog toga što su mu kaciga i verižnjača, kao i štit prekriven srebrom i urešen grbom bijelih zvijezda, izdaleka sjali poput zvijezde na suncu ili mjesečini, te su ih vilenjačke oči mogle vidjeti s velike daljine ako bi stao na uzvisinu".

234

J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Uručeno u Mithlondu knezu Aldarionu, Kraljevu nasljedniku iz Númenórë, da ga osobno preda Visokome kralju u Armenelosu.

Zatim je Meneldur slomio pečat i pročitao:
Ereinion Gil-galad, Fingonov sin, Tar-Menelduru iz Eärendilove loze, pozdrav: Valari vas čuvali i nek sjenka ne padne na Otok Kraljeva. Dugo vam već dugujem zahvalnost, jer toliko ste mi puta pos­ lali svojeg sina Anardila Aldariona: najvećega Prijatelja vilenjaka među ljudima u ovome vremenu, kako držim. Ovom vas prilikom molim za oprost, ako ga predugo zadržah u svojoj službi; jer silno su mi trebala znanja o ljudima i njihovim jezicima koja jedino on posjeduje. Mnogim se pogibeljima usprkosio ne bi li mi donio savjet. Moju će vam potrebu on razložiti; no on, ovako mlad i pun nade, i ne sluti kolika je. Stoga pišem ovo samo za oči kralja Númenórë. Nova se sjenka diže na Istoku. Nije to tiranija zlih ljudi, kako vaš sin vjeruje; to se jedan Morgothov sluga uzdiže, a zli se stvo­ rovi opet bude. Iz godine u godinu biva sve jači, jer ljudi su ma­ hom zreli za ono što kani. Nije dalek dan, sudim, kad će postati odviše silan da mu se Eldari bez potpore odupru. Stoga mi u srcu lakne svaki put kad ugledam visoku lađu Kraljeva ljudi. A sad se usuđujem zatražiti vašu pomoć. Imate li ma koliku postrojbu ljudi koje biste mogli odvojiti, ustupite mi je, kumim vas. Sin će vam izložiti, ako želite, sve naše razloge. Ali, ukratko, njegov je savjet (mudar kao i uvijek) da kada do napada dođe, u što nema sumnje, uznastojimo zadržati Zapadne zemlje, gdje još obitavaju Eldari, kao i ljudi vašega soja, čija srca još uvijek nisu potamnjela. U najmanju nam ruku valja obraniti Eriador oko dugih rijeka zapadno od gorja koje zovemo Hithaeglir: našega glavnog bedema. Ali u toj gorskoj zidini stoje široka vrata, južno, u zemlji Calenardhon; i kroz njih će prodor s Istoka nedvojbe­ no stići. Već se opačina duž obale šulja onamo. Moglo bi ih se obraniti i osujetiti napad, kad bismo držali barem neko čvrsto uporište na bližoj obali. To je knez Aldarion odavno zapazio. U Vinyalondëu, na ušću rijeke Gwathló, već se dugo trudi podići takvu luku, sigurnu s mora i kopna; ali silni mu radovi bijahu uzaludni. Vrlo je učen u takovu znanju, jer mnogo je naučio od Círdana i potrebe vaših moćnih lađa poznaje bolje nego itko drugi. Ali nikada u njega

ALDARION I ERENDIS . nije bilo dovoljno ljudi; Círdan pak ne može odvojiti svoje gra­ ditelje i klesare. Kralj će znati vlastite potrebe; ali sasluša li blagonaklono kne­ za Aldariona, i podupre ga koliko već može, nada će u svijetu biti to veća. Uspomene na Prvo doba mutne su i sve se u Međuzemlju hladi. Nek drevno prijateljstvo Eldara i Dúnedainâ ne izblijedi također. Počujte! Mrak što se sprema prepun je mržnje prema nama, ali vas ne mrzi ništa manje. Veliko more neće biti preširoko za njegova krila, dopusti li mu se da naraste do pune snage. Manwë vas čuvao pod Jednim, i dobar vam vjetar slao u jedra.

235

Meneldur je pustio da mu pergament padne u krilo. Teški oblaci nošeni vjetrom s istoka rano su donijeli mrak, a visoke svijeće pokraj njega kao da su se smanjile u tmini što je ispunila njegovu odaju. "Nek me Eru pozove prije nego što takvo vrijeme dođe!" glasno uzviknu. Zatim za se doda: 'Jao! što su zbog njegova ponosa i moje hladnoće naši umovi već tako dugo razdvojeni. Ali sada će biti mud­ ro prepustiti mu Žezlo i prije nego što sam prvotno kanio. Jer ove su stvari izvan mojeg dosega. Kad nam Valari dadoše Darovanu zemlju, ne imenovaše nas svojim podvladarima: dano nam je kraljevanje nad Númenorom, ne nad svijetom. Oni su Gospodari. Mi smo ovdje trebali odbaciti mržnju i ratovanje; jer ratu je došao kraj i Morgoth je bio izbačen s Arde. Tako sam držao, i tako su me učili. No ako svijet ponovno tamni, to Gospodari moraju znati; a nisu mi poslali znaka. Osim ako ovo nije taj znak. Što tada? Naši oci bijahu nagrađeni za pomoć koju su pružili pri porazu Velike sjenke. Zar da im sinovi stoje po strani, nađe li zlo novo žarište? Preteške me dvojbe salijeću da bih vladao. Pripraviti se ili pustiti? Pripraviti se za rat, koji se još tek sluti: usred mira učiti obrtnike i ratare prolijevanju krvi i boju: stavljati željezo u ruke gramzivih zapovjednika koji će žudjeti samo za osvajanjem i brojiti poginule kao mjeru svoje slave? Hoće li takvi kazati Eruu: barem su među njima bili neprijatelji tvoji? Ili prekrižiti ruke, dok prijatelji nepra­ vedno ginu: pustiti da ljudi u slijepu miru žive, sve dok im dušmanin na dveri ne dođe? A što će onda: golim se rukama oprijeti željezu i

236

J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti

zaludu izginuti, ili uteći, za sobom ostavljajući krikove žena? Hoće li takvi kazati Eruu: barem krvi prolio nisam? Kad oba puta u zlo odvesti mogu, vrijedi li uopće izbor? Nek Valari pod Eruom vladaju! Prepustit ću Žezlo Aldarionu. No i to je izbor, jer dobro znadem kojim će putem on poći. Osim ako Erendis...' Meneldurove se misli tad u nespokoju svrnuše na Erendis u kraju Emerië. 'Ali ondje ima malo nade (ako se to nadom zvati dade). On se neće poviti u tako ozbiljnoj stvari. Znadem što bi ona odabrala - čak i kad bi slušala dovoljno dugo da shvati. Jer srce joj ne leti dalje od Númenora, a o cijeni ni predodžbe nema. Kad bi je izbor odveo u smrt za vlastita joj života, poginula bi hrabro. Ali što li će sa životom učiniti, i s tuđim voljama? Sâmi Valari, baš kao i ja, moraju pričekati da se to razvidi.' Aldarion se vratio u Rómennu četvrtoga dana nakon povratka Hirilondëa u luku. Bio je prljav od puta i umoran, i smjesta je otišao u Eämbar, na kojemu se sada kanio nastaniti. Do tog su se vremena, kako je s ogorčenjem otkrio, već mnogi zli jezici razvezali u Gradu. Sutradan je okupio ljude u Rómenni i doveo ih u Armenelos. Ondje je jednima naložio da posijeku sva stabla, osim jednoga, u njegovu vrtu, i da ih odnesu u brodogradilišta; drugima je zapovjedio da sravne njegovu kuću sa zemljom. Sačuvao je tek bijelo vilin-drvo; a nakon što su drvosječe otišli, pogledao ga je gdje stoji samotno sred pustoši i prvi put opazio da je samo po sebi lijepo. U svome sporom vilenjačkom rastu stajalo je tek dvanaest stopa visoko, ravno, vitko, mlađahno, sada propupalo zimskim cvjetovima na podignutim granama uperenim u nebo. Podsjetilo ga je na kćer, te je rekao: "I tebe ću zvati Ancalimë. Nek i ti i ona stojite tako u dugom životu, neopterećeni vjetrom i voljom, i neokresani!" Trećega dana nakon povratka iz kraja Emerië Aldarion je po­ tražio Kralja. Tar-Meneldur je nepomično sjedio u stolici i čekao. Kad je pogledao sina, uplašio se; jer Aldarion se promijenio: lice mu je postalo sivo, hladno i neljubazno, poput mora kada mutan oblak iznenada zastre sunce. Stao je pred oca i polako prozborio prezrivim, prije nego ljutitim glasom. "Kakvu ste ulogu u ovome igrali, to sâmi najbolje znate", rekao mu je. "Ali Kralju valja imati na umu koliko čovjek može izdržati,

ALDARION I ERENDIS

237

sve i ako mu jest podanik, pa čak i sin. Kanite li me okovati za ovaj Otok, loše ste izabrali svoj lanac. Sada više nemam ni žene, ni ljubavi prema ovoj zemlji. Otići ću s ovoga hudo začaranoga oto­ ka sanjarija, gdje žene drsko tjeraju muškarce da pužu. Svoje ću dane uložiti u neku svrhu, drugdje, gdje me ne preziru, već časno dočekuju. Drugoga Nasljednika možda ćete naći, prikladnijega za kućnog slugu. Od svojega nasljedstva tražim tek ovo: brod Hirilondë i onoliko ljudi koliko u njega stane. I kćer bih poveo, da je starija; ali nju ću povjeriti mojoj majci. Ako niste postali djetinjasto privrženi ovcama, nećete me u tom spriječiti i nećete dopustiti da dijete zakržlja, odgojeno među nijemim ženama u hladnoj drskosti i preziru prema svojem rodu. Ona je iz Elrosove loze, a vi drugog potomka od sina nećete dobiti. Gotov sam. Od sada se posvećujem isplativijim djelima." Dotad je Meneldur strpljivo sjedio spuštena pogleda i nije davao ni znaka od sebe. Ali sad je uzdahnuo i pogledao preda se. "Aldarione, sine," tužno mu je rekao, "Kralj bi kazao da i ti iskazuješ hladnu drskost i prezir prema svojemu rodu, te sâm druge osuđuješ a da ih nisi saslušao; ali tvoj otac, koji te voli i zbog tebe tuguje, prijeći će preko toga. Nije samo na meni krivnja što do sada nisam shvaćao tvoje razloge. Ali što se tiče toga što si pretrpio (o čemu, jao! sad i premnogi zbore): na meni krivnje nema. Erendis sam volio, a kako nam srca u istom smjeru teže, smatrao sam da joj valja izdržati što­ šta što je teško. Tvoji su mi razlozi sad postali jasni, iako bih, ako si voljan čuti išta osim pohvala, kazao da te isprva vodilo i vlastito zadovoljstvo. A može biti i da bi stvari drugačije krenule da si još davno otvorenije prozborio." "Kralj bi se u ovome možda i mogao potužiti," podviknuo je Aldarion, u većoj jari, "ali ne tako kako zborite! Njoj sam se barem povjeravao nadugo i često: hladnim ušima što ne shvaćaju. Tako bi i neki deran mogao o penjanju po drveću pričati dadilji koju brine samo drapanje odjeće i stizanje na objed! Volim je, inače me ne bi bilo briga. Prošlost ću zadržati u srcu; budućnost je mrtva. Ne voli ona ni mene, a ni bilo što drugo. Voli sebe s Númenorom u pozadini, a mene kao krotka psa, koji bi kunjao uz ognjište sve dok se njoj ne prohtije otići u šetnju vlastitim poljima. Ali kako su joj psi sada odviše odbojni, uzet će Ancalimë da joj cvrkuće u kavezu. Ali, neću

238

J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti

više o tome. Imam li Kraljevo dopuštenje da odem? Ili mi on želi štogod zapovjediti?" "Kralj je", odgovorio mu je Tar-Meneldur, "o tim pitanjima do­ bro promislio u danima nakon tvojeg dolaska u Armenelos, koji se sada dugima čine. Pročitao je Gil-galadovo pismo, koje je iskreno i vrlo ozbiljno. Jao! Na njegovu molbu i tvoje želje Kralj Númenora mora odgovoriti niječno. Drugačije ne može postupiti, sukladno svome shvaćanju pogibelji što leži u obje mogućnosti: pripremiti se za rat, ili se ne pripremiti." Aldarion je slegnuo ramenima i zakoraknuo da će poći. Ali Meneldur je podigao ruku, u znak zapovijedi da ga sasluša, te nastavio: "Pa ipak, Kralj, premda sad već stotinu četrdeset dvije godine vlada zemljom Númenor, nije uvjeren da je njegovo shvaćanje ovog pi­ tanja dostatno za pravičnu odluku u pitanjima od tolike važnosti i pogibeljnosti." Zastao je, primio vlastoručno ispisan pergament i s njega jasnim glasom pročitao:
Stoga: kao prvo, poradi počasti svojemu ljubljenome sinu, i kao drugo, poradi boljeg upravljanja kraljevinom u smjerovima koje njegov sin jasnije shvaća, Kralj odlučuje ovako: ovime prepušta Žezlo svojemu sinu, koji će sada postati Tar-Aldarion, Kralj.

"Ovo će," rekao je Meneldur, "nakon objave, svima na znanje dati ukupnost mojih promišljanja o sadašnjim prilikama. Učinit će te nedostupnim preziru; a tvojim će ovlastima dati slobodu, ne bi li se drugi gubici učinili lakše podnosivim. Na Gil-galadovo ćeš pismo, nakon što postaneš Kralj, odgovoriti kako posjednik Žezla već bude smatrao primjerenim." Aldarion je na trenutak nepomično stajao u čudu. Već je bio spreman suočiti se s Kraljevom ljutnjom, koju je namjerno ushtio raspiriti. Sad je samo smeteno stao. A zatim je, kao da ga je s nogu oborio nenadani vjetar iz neočekivana smjera, pred ocem pao na koljena; ali već za trenutak podigao je poklonjenu glavu i grleno se nasmijao - kako je činio uvijek kad bi čuo za neko istinski nesebično djelo, jer ono bi mu razdragalo srce. "Oče," rekao je, "zamoli Kralja da zaboravi moju drskost pre­ ma njemu. Jer on je velik Kralj, kojega poniznost uzdiže daleko ponad mojeg ponosa. Poražen sam: cio se predajem u vaše ruke.

iz razloga koje svi zacijelo pogađaju. Utoliko je imala pravo. Uskoro potom dobila je od Tar-Meneldura poruku. Do tada ću zadržati Žezlo. Smjesta nek se stoga ovaj proglas dade na znanje. Nato su se svi zaprepastili. ne znajući koji su to smjerovi o kojima Kralj zbori. u čiju se naklonost uzdala." "No tako je odlučeno". Ali ostalima koji su se iz ovog ili onog povoda opirali njegovoj odluci. Meneldur je odgovorio: "Nisam bez razmišljanja došao do toga zaključka. pomislila je. te mu podastro svitak. ako je već tako moralo biti. "To sam trebala predvidjeti. ako tako zapovijedate. premda se životom i sklonostima uvelike razlikovao od njega. Sada je. i Kraljevo je djelo procijenio plemenitim. "Vijeće će smjesta biti sazvano. pače naredbu. Usrdno vas molim da imate u vidu njezinu dob i da se pobrinete da bude smješ- . Tar-Meneldur mu je izložio svoju odluku. kao i promućurno iznesenim upravo u ovom trenutku." Kad je u Emerië stigla vijest o objavi proglasa. iako nije pojmila da u pozadini leži nešto drugo i važnije. neće stupiti na snagu dok na proljeće ne svane Erukyermë. najpovoljnije vrijeme za objavu moje volje. premda ljubazno sročenu. Sve će mi oduzeti." Kad se Vijeće sastalo. Ali meni samoj naredbe davati neće. Erendis se rastužila. moja kći Ancalimë doista mora doći.ALDARION I ERENDIS 239 Nepojmljivo je da takav Kralj prepusti Žezlo dok je još u punoj snazi i mudrosti. Naloženo joj je da dođe u Armenelos i sa sobom povede gospu Ancalimë. Jer on je odavna cijenio svojega rođaka Aldariona." Stoga je Tar-Menelduru odgovorila ovako: "Kralju i oče. usrdno ga moleći da odgodi donošenje odlu­ ke. makar i na usta svojeg oca. jer u njemu je iščitala prijekor Kralja. iako ih nitko ovdje nije izrekao. a u promišljanju sam razmotrio sve razloge koje tako mudro obrazlažete. a ne kasnije. nakon što je prošlo sedam dana. rekao je Meneldur. izuzev tek Hallatana iz Hyarastornija. te da se ondje zadrže barem do Erukyermëa i proglašenja novoga Kralja. Ali ako želite. "Hitro on udara". i svi su se usprotivili.

" Zatim se gorko nasmijao i vratio pismo Kralju. rekao je Aldarion. "Ovo je daleko ispod onoga čemu se nadah od nje. Ona će barem odabrati na temelju znanja. čak ni u mržnji ili osveti! Trebala je naložiti da se za nju priredi velika kuća. a ovom prilikom ne bih drage volje bila gošća. zatražiti Kraljičinu pratnju i vratiti se u Armenelos urešene ljepote. kraljevski. kumim vas da me ispričate. tako bi gotovo sav otok Númenor mogla privesti na svoju stranu. nego da slobodno vladam dok gospa Elestirnë zapada u tminu vlastita sumraka. priča se može pratiti tek u okrajcima i naznakama. a Kralj je. Saznajem da je moja kuća u Armenelosu uništena. a mene prikazati kao sumanuta grubijana. Postala je sitna. R. Pokazao ga je Aldarionu. a ako sam ja tomu uzrok. rekao: "Ne sumnjam da te rastužilo. Valari mi bili svjedoci. s obzirom na to da su sročene u različitim prilikama i da su često proturječne. u svojoj osami. "Ali ako jedno nema volje stanovati na brodu među pomorcima. Ali čemu si se drugom nadao?" "Ne ovome. crna je tad moja krivnja. rekao je. Ali smanjuju li se veliki u nevolji? Ovo nije način. osim ako nije Kraljeva volja da mi se oduzme i ova kuća. Tad je Aldarion pročitao pismo. prije bih da je tako: prije da me krasotica Kraljica sujeti i izlaže poruzi." Ovo je pismo Tar-Meneldur zabrinuto pročitao. ali nije ga uspjelo pogoditi u srce. Što se mene tiče." Ustao je i zatražio dopuštenje da se udalji. iz bilježaka i natuknica: a čak ni one ne tvore djeliće posve dosljedne priče. motreći sinovo lice. Ali ne dam da mi se kći tako naučava. barem". "Dakle: tako tomu jest". Tolkien: Nedovršene pripovijesti tena na mirnom mjestu. DALJNJI TIJEK RADNJE Nakon točke u kojoj Aldarion pročita Erendisino pismo. drugome bi se mogla oprostiti nesklonost prema ovčarskom imanju punom služavki. R. jer je smatrao kako je upućeno prvenstveno njemu. Ovdje mi stoga dopustite da ostanem. ponajmanje na brodu-kući među po­ morcima.240 J. sa zvijezdom na čelu. * * * . s porukom da se ona odbija vratiti u Armenelos.

25 a more ih je glodalo. "Za naš povratak nek se Valari brinu . 270). Bilježi se da na pramac Hirilondëa nije zataknuo granu oiolairëa. 303. na ne naročito velikoj udaljenosti od Tharbada (vidi str. Ali u Aldarionovim danima Númenórejci nisu još žudjeli za širim prostorom. odlučio smjesta otići u novi posjet Međuzemlju. cijenjen. ali u to vrijeme Galadriel i Celeborn stanovali su u Eregionu. kao da je pripravan na nepogrešiv let prema nekom dalekom cilju koji je zapazio.ako našim djelima nisu ne­ zadovoljni. ili o slanju pomoći koju je zatražio u pismu Tar-Menelduru. ali da je "znano kako je mnogo putovao kopnom. ili možda iduće. 25 Vidi str. te je otputovao u Mithlond te iste godine. nakon što je 883. navodi se ovo: Aldarion je stigao prekasno. godine postao kralj Númenora.kao što je i predvidio. . Prerano: jer vri­ jeme još nije bilo sazrelo da Númenor pokaže svoju moć ili da se vrati u boj za svijet. a njegovi su Mo­ replovci ostali malen narod. Ali svi su Aldarionovi radovi sravnjeni sa zemljom. Kočio se ondje. jer da nije bilo njegovih radova. Gradnje koje je počeo iznova u Vinyalondëu nikad nisu bile privedene kraju. Prekasno: jer sila koja je mrzila Númenor već se bila probudila. dapače. ali ne naročito slijeđen. u prvome ratu sa Sauronom. ili pak prerano. Nema spomena ikakvog daljnjeg razvoja saveza s Gil-galadom. rekao je. te otišao uz rijeku Gwathló sve do Tharbada. Neprijateljstvo je već tada raslo i tamni ljudi iz gorja zadirali su u Enedwaith. númenórejske flote ne bi mogle na vrijeme dopremiti svoju bojnu silu na pravo mjesto . "Ovaj će nas znak dovesti kamo smo nakanili". vještinom svojega tvorca. gdje se susreo s Galadriel".ALDARION I ERENDIS 241 Čini se da je Aldarion." Također se navodi kako "više nema zapisa o kasnijim putovanjima na koja je išao Aldarion". Pa ipak. kao i morem. udario je temelj za postignuće Tar-Minastira mnogo godina poslije toga. koji mu je darovao Círdan. već lik orla sa zlatnim kljunom i očima od dragulja. Ovaj se susret drugdje ne spominje.

odjednom. nakitu. Prema svima su uviđavni i srdačni. a od velikih pitanja igru. pri čemu ga je imenovalo ili Vijeće ili pak sâm Tar-Aldarion. da u svijetu . Htjeli bi biti i obrtnici i pripovjedači i junaci.za koje se drugi trebaju brinuti. Sve što postoji stvoreno je da njima služi: brda su za kamenolome. glazbi. godine. sve dok ih godine ne snađu . jer razbjesnit će se tek kad im drugo ne preostane. Erendisin postupak prema Aldarionu pri njegovu zakašnjelu povratku. ali ga je on odbio. ili 884. Odobravala je. odbijanje pokajanja i potonje neumoljivo brisanje Erendis iz njegova srca i zanimanja. i to ponajprije oni visoka roda. Manje je dvojbe oko njezina donekle dvostrana karaktera. Od svoje igre prave velika pitanja. razdragani kao ševe u zoru (ako je sunčano). Dug život koji im je dan obmanjuje ih. ako su oku ugodne. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Númenor se uskomešao kad se Tar-Aldarion odlučio vratiti u Međuzemlje 883. Majka joj je neprestano govorila protiv muškaraca. Muški bi trebali biti veseli. čini se. te utje­ caja koji je majka imala na nju. drže oni. pa trate vrijeme u svijetu. sve dok se oni pred večer ne umore od igre. Ljutnju pokazuju tek kada shvate.242 J. pa Vijeće nije za to imalo presedana. rijeke za opskrbu vodom ili okretanje kóla. davati drugima sve što im ne treba. ali ljubila ih je svojevoljno. ali i Aldarionovu ljutnju. R. drveće za daske. Gajila je duboku odbojnost prema braku iz dužnosti. Čini se da je Menelduru bilo ponuđeno mjesto regenta. R. i ne neprestano. divljenju i pokornosti. te je Hallatan iz Hyarastornija postao regent. Povijest Ancalimë u godinama dok je odrastala nema jasan oblik. žene za tjelesnu potrebu ili. a djeca da ih se zadirkuje kad se nema drugog posla . ti ne pripadaju ni jednima ni drugima. u duhu tek djeca. da im rese trpezu i ognjište. a žene su im tek vatre na ognjištu . a unutar braka prema svakom ograničavanju vlastite volje. a majka i bijela kuća u kraju Emerië poslužili su joj kao izlika za bijeg. a jedinstven se primjer takva Erendisina naučavanja dapače i sačuvao: Númenórejski muškarci napola su vilenjaci (rekla je Erendis).a onda se mnogi odreknu igre na otvorenome samo da bi prešli na igru u kući. jer nijedan Kralj nikada dotad nije napustio Otok. Bila je manje ukočena od Erendis i posjedovala urođenu ljubav prema pokazivanju. sve u isti mah. velikodušni kao bogataši.ali jednako bi se rado igrali sa štenadi svojih lovačkih pasa.

Dječaci su. Muškarci bi dojahali i puhnuli u rog u nenavidne sate. makar ti sve lišće otpuhao. Ali ne moramo im se pokoravati. blag život u kraju Emerië bez remećenja i uzbuna. a duboko joj je u srcu. A tad će biti nemilosrdni poput vjetra smorca ako im se išta usudi usprkositi. miran. Ancalimë. uživajmo u njemu prije nego što ga upropaste. koja joj je udovoljavala kao i Aldarionu dok je bio mali. te bi se nahranili uz silno bučanje. oni opjevani junaci iz davnine . Tako je to. već je odlučila da će biti moćna Kraljica vladarica kad njezin dan svane.o čijim se ženama manje čuje. Ali nije odbila Nasljedništvo. I mi smo kćeri velikana. Erendis je naviknula Ancalimë na žensko okruženje: na hladan. Silno je vo­ ljela nizine svojega doma i nikad u životu (kako je rekla) nije mogla mirno spavati kad ne bi čula ovce. 243 Uz to. osim da su suze lile kad su im muževi pogibali. Začinjali su djecu i ostavljali je na brigu ženama kad bi s njom bilo teško. Svi su se u Armenelosu prema njoj ponašali udvorno. bila je i tvrdoglava poput njega. Ako i mi ljubimo Númenor. Ancalimë je. Númenor je trebao biti odmor nakon rata. i mi to ne možemo promijeniti. a mi smo ovdje stavljene medu njih. Númenor nije bio "raj na zemlji". poput oca. i umor trudnoće i svega stvaranja nije bio dokinut. a . Ancalimë. svijat će te sve više. Ako im se imalo povineš. i odabirala smjer suprotan od svih koje su joj savjetovali. da će živjeti gdje i kako joj je drago. Tako je to. uskoro će se vratiti svojoj velikoj igri. bila neumoljiva u provedbi svojih odluka.ALDARION I ERENDIS ima i drugih volja osim njihove. i imamo svoju volju i hrabrost. Imala je u sebi nešto od majčine hladnoće i pojma o osobnoj povrijeđenosti. poput Îbala. Pusti korijenje u stijenu i suoči se s vjetrom. ležala odsječnost s kojom joj je Aldarion otpustio ruku i spustio je na zemlju kada se žurio otići. Ali ako se umore od odmaranja i mirnodopskih igara. pokoljima i ratovanju. vikali. sve dok se ne pogneš. A iako je rađanje nosilo manje nevolja i pogibelji. Čini se da je Aldarion nekih osamnaest godina nakon što je po­ stao Kralj počesto izbivao iz Númenora. i s većim posljedicama. Jer ljudi su oblikovali Númenor: ljudi. Stoga se ne povijaj. jer postala je veoma draga kraljici Almarian. a nakon što do toga dođe. ali ne i sasvim zaboravljena. gotovo. a za to vrijeme Ancalimë je provodila dane i u kraju Emerië i u Armenelosu.

kako se poslije zvao. Izrijekom se navodi da je Tar-Aldarion tako postupio "iz razloga osobne prirode. da Tar-Meneldur nije imao sina. Najiscrpniji i najjasniji prikaz u prvom redu navodi da "stari zakon". Na savjet Vijeća dometnuto je kako . bilo ono muško ili žensko. Ali prema "novom zakonu" (najstarija) Vladareva kći nasljeđivala je Žezlo ako on ne bi imao sina (što. već naslijeđeni običaj koji okolnosti dotad još nijednom nisu dovele u pitanje. proturječi onome što stoji u Gospodaru prstenova). Podrazumijevalo se da će. iako se isprva nije mogla opustiti. Kraljica vladarka]. a i zato što je željela time rasrditi Aldariona. a i pakosna. Ancalimë je 892. S godinama je bivala sve svojeglavija. jer joj je nedostajalo široko nebo njezina doma. jer tada je donesen zakon kraljevske kuće prema kojem žezlo nasljeđuje kraljevo najstarije dijete. Ali na drugim se mjestima taj novi zakon izražava na različit način. godine. nije zapravo bio númenórejski "zakon". i): Šesti je kralj [Tar-Aldarion] imao samo jedno dijete. da se skloni iz Armenelosa. naravno. ako sina nema. R. s devetnaest godina. R. najbliži muški rođak po muškoj liniji potomstva od Elrosa Tar-Minyatura postati Nasljednik. ali i dalje je navraćala u Emerië. a u to je vrijeme Tar-Aldarion ukazom promijenio zakon o sljedbi u Númenoru. kćer. te joj je postalo dosadno družiti se s Erendis. Bila je bistra.244 J. proglašena Kraljevom nasljednicom (u mnogo mlađoj dobi nego što je prethodno bio slu­ čaj. a prema tom običaju Žezlo je nasljeđivao Vladarev naj­ stariji sin. koja se držala kao udovica i nije htjela biti Kraljica. Ta promjena zakona spominje se u Gospodaru prstenova. pa bi se ponašala kao nagrada oko koje joj se majka i otac trebaju nadmetati. sada rascvalu u potpunosti. Nasljednik ne bi bio njegov nećak Valandil (sin njegove sestre Silmarien). Dodatak A (I. s vremenom je prestala biti stidljiva i razabrala da muškarci u čudu gledaju njezinu ljepotu. 206). vidi str. a ne iz državničkih". Ona je postala prva kraljica [tj. Tako. i uviđala je priliku za razonodu. već njegov bratić Malantur (unuk Tar-Elendilova mlađeg brata Eärendura). Tolkien: Nedovršene pripovijesti Aldarion više od mnogih. te iz "svoje dugotrajne odlučnosti da porazi Erendis".

bilo po muškoj. ali kako se Kralj uvijek mogao odreći Žezla. 27 Drugdje se navodi da ovo pravilo "'kraljevskog braka" nikad nije bilo uređeno zakonom. prema "novom zakonu". bilo po ženskoj liniji. Kraljevna Pastirica. muški je nasljednik zapravo smjesta mogao odstupiti u korist svojega legitimnog nasljednika. budući da je postalo neporecivo tek kada se razlika između Elrosove loze i drugih porodica.ALDARION I ERENDIS 245 ona ima pravo odbiti. i o njezinu čudnom odgoju. uz pomoć starice Zamîn. i bila je kraćega vijeka. U svakom slučaju. te da svaki koji bi to učinio više ne može doći u obzir za Nasljedništvo. sin njegove sestre Ailinel. o njoj se sada može kazati vrlo malo toga. jer cijelom se zemljom pronio glas o njezinoj ljepoti. krepkost ili sposobnost. Navodi se da je ta uredba potekla izravno iz Aldarionova porazna braka s Erendis i njegovih promišljanja o tome. Vladarev nasljednik postaje najbliži muški rođak. a da se Ancalimë odrekla Žezla ili umrla bez potomaka. prosci za Ancaliminu ruku uskoro su počeli stizati u Emerië. ali. koji nije stupio na prijestolje. već je predao Žezlo sinu Amandilu. nije smio odbiti. s druge strane. Soronto bi također bio njezin nasljednik. već je iz ponosa postalo običaj. Tako bi. u odnosu na životni vijek. i to ne samo zbog promjene u njezinu položaju. Tada se za njega također smatralo da je vladao barem jednu godinu. a on je čvrsto držao da u tome leži korijen svih njihovih poteškoća. Kako bi izbjegla salijetanja. jer ona nije bila iz Elrosove loze. umanjila ili potpuno izgubila".26 U tom slučaju. nažalost. Vijeće je također uredilo da nasljednica mora odstupiti ako se ne uda do određenog roka. U to su je vrijeme počeli zvati imenom Emerwen Aranel. a tim je odredbama Tar-Aldarion dodao da se Kraljev nasljednik ne smije vjenčati izvan Elrosove loze. Elrosovim sinom. sakrila na Zakonit muški nasljednik. 26 . njezinoj suz­ držanosti i oholosti. da je Ancalimë odbila Žezlo. ili odstupiti (a to je zacijelo bilo zato što se Ancalimë nije bila voljna prikloniti ijednoj od tih mo­ gućnosti). Nekom kasnijom prilikom Tar-Aldarion je ukinuo zakon da se Kraljica vladarica mora vjenčati. a to je bio slučaj (jedini) s Vardamirom. "bilo je vidljiv znak rasta Sjenke. ali brak Nasljednika s drugim pripadnikom Elrosove loze 27 ostao je običaj sve otada. Ancalimë se. Ove odredbe "novog zakona" neupitno su ostale zabilježene tako podrobno zbog toga što će imati snažan utjecaj na kasniju povijest ovih vladavina. Tar-Aldarionov nasljednik bio Soronto.

246 J. Tolkien: Nedovršene pripovijesti . R. R.

jer držim da se inače ne bismo mogli vjenčati. da sam i sâm iz Elrosove loze. Ali Aldarion se nije pokolebao. odbila ga i kazala mu da između njih leži njezina sudbina. a ona je ustuknula. a Ancalimë se gradila da ne shvaća na što smjeraju te riječi." . ali da ima kćer i nasljednicu. te da ne vjeruje kako Erendis ne zna gdje se ona to skriva. Prema jednome. Doista. jer puno bi mi draže bilo da si samo Emerwen. smislio sam način da upoznam tu Gospu čije su navade tako čudne da sam morao nekako bolje vidjeti kakva je.ALDARION I ERENDIS 247 jednom imanju uz granicu zemalja Hallatana iz Hyarastornija. gdje je neko vrijeme ostala živjeti životom pastirice. kad su Edaini napasali stada u davnašnjem Eriadoru. Erendis je osobno znala gdje je Ancalimë i suglasila se s razlogom njezina bijega. još prije susreta s Eldarima. međutim. jer mu je bilo po volji što se njegova kći ponaša tako samostalno. Ali onda sam zavolio Emerwen. budući da je Kraljeva nasljednica. Ali Mámandil se nije postidio. Ancalimë se na to razljutila. Erendis se uzrujala zbog Ancalimina bijega. i tom se prilikom Erendis pokušala donekle izmiriti s njime. Njih se dvoje tako sve češće sastajalo na pašnjacima. a on joj je pjevao pjesme koje su potjecale iz dalekih dana. Ali on joj je naposljetku otvoreno izjavio ljubav. a taj čovjek joj je rekao da se zove Mámandil. a Kralj se razbjesnio. Prikazi (koji doista nisu više od žurno zapisanih natuknica) na različite načine iznose reakciju njezinih roditelja na takvo stanje stvari. već se nasmijao i kazao joj da je pravim imenom Hallacar. već je izjavio da Kralj nema ženu. pa me sada nije briga tko je ona povrh toga. i oduševila se njegovim pjevanjem. ali odvratio joj je ovako: "To je dijelom točno. jer zavaravao ju je. Izvjesno je barem to da se Ancalimë zbližila s pastirom koji je čuvao stada u istome području. dok je sâm otpočetka znao tko je ona. sin Hallatana iz Hyarastornija. a on je izmijenio stihove davnih pjesama o zaljubljenima i u njih unio imena Emerwen i Mámandil. Ancalimë nikako nije bila naučena na druženje s nekim poput njega. "A kako da te udvarač inače nađe?" rekao joj je. Ne misli da sam se namjerio na tvoj visoki položaj. jer bio mu je vičan. iz loze Elrosa Tar-Minyatura. dok je Aldarion spriječio Vijeće da krene u potra­ gu za njom. Prema drugome. barem što se Ancalimë tiče. Radujem se tek ovome.

Ali drugdje se navodi da je ostala neudana tako dugo da ju je njezin bratić Soronto. one su potjecale iz okolnih sela i imale momke za koje su se htjele udati. i između njih nakon njega je izbio sukob. a nije željela ni sina. Kuću je zatekla punu svjetla i urešenu kao za veli­ ko slavlje. dovela do njihova braka ne mnogo godina nakon njihova upoznavanja među stadima u kraju Emerië. U još jednoj kratkoj natuknici podrazumijeva se da se vjenčala s Hallacarom nakon što je Aldarion ukinuo tu moguć­ nost. "kad bih bila iole voljna za takvo što. i svaki je još u ruci imao po jedan vijenac za nevjestu. koji mi je draži od svih ostalih. bila bih slobodna udati se za koga hoću. i maziti ga bez kraja i konca?" Život s Hallacarom nije joj bio sretan." Zbilo se tako. međutim. kako je kazala. . na temelju mogućnosti iz novoga zakona. jer nije htjela. prije nego što ode iz nje. R. te mu je zabranila da stanuje na njoj. Tolkien: Nedovršene pripovijesti "Mogli bismo. te je rekla: "Moram li postati poput kraljice Almarian. jer nije htjela da je služe muški.248 J. da se Ancalimë na koncu vjenčala s Hallacarom. a to bi bio Úner (što će reći. s kojom bi se trebalo iz pristojnosti oprostiti. nakon čega se vjenčala s Hallacarom iz inata Sorontu. a muškarce iz domaćinstva s vijencima na glavi. kazavši joj da je to kuća njegove rodbine. a uz nagovaranje Vijeća da se muž oda­ bere zbog mira u kraljevini. Ali Hallacar im je potajice uredio vjenčanja i objavio da će zadnji pir prirediti u vlastitoj kući. Jer Ancalimë nije htjela nijednoj ženi iz svoje pratnje dopustiti da se vjenča. i zamjerala mu je na sinu Anárionu. Iz ovog razdoblja potječe posljednja zabilježena pripovijest o tim nesretnim zbivanjima. Mogla bih se odreći kraljevskog položaja i postati slo­ bodna. Iz jedne se inačice čini da je Hallacarovo uporno snubljenje. R. Na taj je pir pozvao i Ancalimë. usprkos njezinu odbijanju. pa premda se većina sudržala iz straha od nje. Kako god bilo. pozvao da se odrekne Nasljedništva. kao za svoju svadbu. da joj muž bude nadzornik gazdinstva. "Nitko")." rekla je Ancalimë. Ancalimë je došla. Nastojala ga je podčiniti tvrdnjom da je ona vlasnica njegove zemlje. Ali kad bih tako postupila. u pratnji svih svojih žena. kako bi dokinuo Sorontove nade da će postati Kralj umre li Ancalimë bez potomaka. jasna je priča da Ancalimë nije željela ljubav.

zanemarenu s Ancalimine strane." I Ancalimë je silom ostala ondje. a Ancalimë nije htjela doći na pir. već je legla u krevet i slušala udaljeni smijeh. kad su je poodmakle godine našle u ogorčenoj osami. Navodi se da je nakon Tar-Aldarionove smrti 1098. a Hallacar je poslao trojicu da je otprate. Tako joj se osvetio. a nije ni htjela ići bez pratnje. 28 Ovo je čudno. jer nikad se više nije vratila u kraj Emerië. osim da je po svoj prilici nastavio s putovanjima u Međuzemlje te da je ne jednom ostavio Ancalimë da mu bude regentica. gdje kao da su joj se i same ovce rugale. Njima Kraljica nije bila draga i plašile su je se. iznova obuzela čežnja za Aldarionom. godine" preostaju kao naznaka onoga što se zbilo. Anárionov sin Súrion rođen je zadnji. Tar-Ancalimë zanemarila sva načela očeve vladavine i nije pružala daljnju potporu Gil-galadu u Lindonu. prvo je imao dvije kćeri. napokon je napustila Emerië. Za Erendis se kazuje da ju je. 28 jer Kraljica im iz osvete nije htjela dopustiti da se udaju. Kraljeve nasljednice. a kada je saznala da je on otišao iz Númenora na putovanje za koje će se ispostaviti da mu je posljednje.ALDARION I ERENDIS 249 "Dođi!" rekao je Hallacar. te je postao deveti Vladar Númenora. U tekstu "Elrosova loza" (str. te neprepoznata i neopažena otputovala do luke u Rómenni. Njezin sin Anárion. kako se čini. jao! noćas mora spavati sama. Sutradan je odjahala u hladnoj srdžbi. ali tek riječi "Erendis je stradala u vodi 985. Ni muškarci ni žene nisu skrivali osmije­ he na licima. Ondje se. budući da je Anárion postao Nasljednik za Ancaliniina života. a bračne ložnice spremne. . O kasnijim godinama Tar-Aldariona više se ništa ne može reći. a 1075. ali da uskoro očekuju njegov povratak. jer bilo joj je predaleko da se vraća na konju. 255) stoji samo to da su Anárionove kćeri "odbile žezlo". Ali Hallacaru je poslije toga s mržnjom pokušavala stati na kraj. te su odbile Nasljedništvo i ostale nevjenčane. uvjerena da se to njoj smiju. onda ona. da legne s nadzornikom gazdinstva. Ali kako je neprispodobivo da bismo mogli zatražiti od gospe Ancalimë. njezin život skončao. "Vjenčanja su priređena. Njegovo se posljednje putovanje zbilo potkraj prvoga tisućljeća Drugog doba. godine Ancalimë je postala prva Kraljica vladarica Númenora. koji je poslije postao osmi Vladar Númenora.

godine. prvo putovanje Palarrana (str.-820. Ceh moreplovaca osnovan je 750. a njegovo prvo putovanje u Međuzemlje zbilo se 725. Aldarionovo sedmogodišnje putovanje (str. putovanje sedam brodova usprkos Tar-Menelduru (str. Brod Hirilondë zaplovio je u proljeće 877. godi­ ne. a Aldarion je proglašen Kraljevim nasljednikom 800. Erendis je rođena 771.. godine.. 219) trajalo je od 863. a Aldarionov povratak. Aldarion i Erendis zaručili su se 858.250 J. R. Njegov otac Meneldur postao je kralj Númenora 740. i 813. godine.. 208) zbilo se između 806. godine Drugog doba. nakon kojeg je uslijedio prekid odnosa s Erendis. a četrnaestogodišnje putovanje koje je uslijedilo od­ mah za prethodnim (str. a vjenčanje je bilo 870. Žezlo Númenora primio je 883. Ancalimë je rođena u proljeće 873. . godine.-727. 211-212) 829. godine. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti NAPOMENA VREMENSKI REDOSLIJED Anardil (Aldarion) rođen je 700. putovanje na koje je Aldarion otišao nakon zaruka (str..-829. 209) 816. zbio se 882. do 869..-843. 210) 824.

Može se zapaziti da su gotovo svi Kraljevi od Vardamira do Tar-Ancalimona živjeli do svoje četiristote godine. Tako u Akallabêthu {Silmarillion. Jer Númenórejcima je bio podaren dug život. te su ostajali u naponu snage tri puta dulje od životnog vijeka smrtnih ljudi u Međuzemlju. pa ipak dulji od ostalih.ELRÒSOVA LOZA: KRALJEVI NÚMENORA 251 Elrosova loza: kraljevi Númenora od utemeljenja grada Armenelosa do Propasti Drži se da kraljevina Númenor započinje trideset druge godine Dru­ gog doba. u dobi od devedeset godina. i taj se običaj održao sve do vremena Ar-Adûnakhôra (Tar-Herunúmena). budući da je to bio najuzvišeniji jezik na svijetu. a njegovim nasljednicima nešto kraći. kad je Elros. Plemenitog vilenjačkog jezika. umrla su tek godinu-dvije prije nje. sjeo na prijestolje u gradu Armenelosu.1 1 Na više se mjesta navodi da su Elrosovi potomci imali dulji životni vijek od ostalih Númenórejaca. U Svitku Kraljeva on se nakon toga naziva imenom Tar-Minyatur. a tako je ostalo sve do dolaska Sjenke. jer Kraljevi su stekli običaj uzimati nazive u oblicima Quenye. Eärendilov sin. dok je onima koji nisu bili iz te loze bio oko dvjesto pedesete. povrh navoda u pripovijesti o Aldarionu i Erendis. Elros Tar-Minyatur vladao je Númenórejcima četiri stotine i deset godina. . a u izdvojenoj bilješci ova razlika u dugovječnosti dobiva točno određen raspon: "konac napona snage" za Elrosove potomke nastupao je (prije nego što im je životni vijek počeo kopniti) oko četiristote godine života. ali Eärendilovu je sinu bio dan najdulji životni vijek među svim lju­ dima. čak i prema računanju Númenórejaca". kada su godine Númenórejaca počele kopniti. ili nešto ranije. čak i među Númenórejcima. 285-286) stoji da su svi pripadnici Elrosove loze "imali dug život. ili malo dulje. ili nešto kasnije. str. a ona trojica koja nisu.

Tako su (kao i Eldari) rasli uvelike jednakim ritmom kao i drugi ljudi. odnosno želju za odlaskom iz svijeta. godine Drugoga doba. i) Gospodara prstenova da je Númenórejcima bio podaren vijek "u početku tri puta dulji od vijeka običnih ljudi". a umro 471. Nakon Elrosova odlaska. ali nakon što su došli do "pune odraslosti" starjeli su. nakon kojeg se umire prinudno i bez svoje volje. Tako bi jedan Númenórejac prešao brzo. U prijašnjim se naraštajima nisu "grčevito držali života". koliko puka sklonost dugovječnijem životu. Iako se tu navode slučajevi Erendis. Dalje se objašnjava kako je produljenje vijeka Númenórejaca poteklo iz toga što su svoj način življenja pripojili eldarskome: iako im je upućeno izričito upozo­ renje da nisu postali Eldari. Bio je prozvan Nólimon. već da su i dalje smrtni ljudi. Vidi str. jednako brzo kao kod drugih ljudi. "umor". mnogo sporije. R. bilješku 26. a Kraljevi su umirali od svoje slobodne volje. Ako bi oni ustrajali u življenju na izmaku tog razdoblja. te im je dano tek produljenje razdoblja napona umne i tjelesne snage. da je razlika u njihovu mogućem životnom vijeku bila vrlo velika i ujedno temeljna sastavnica njihovih sudbina. Ali u najkasnijem zapisu o toj temi (koji. dapače. koja je prikupljao od vilenjaka i ljudi. ovdje se i ne spominje. II Vardamir Nólimon Rođen je 61. za možda deset godina. kako su je nazivali Eldari. ostao je u naponu snage sve do svoje petstote godine. Cijelome se númenórejskom narodu pripisuje životni vijek otprilike pet puta dulji nego u ostalih ljudi (iako to proturječi izjavi u Dodatku A (I. 245. "Grčevito držanje života". zadržao je glavnu osobinu ljudi u odnosu na Quende: "iskanje drugamo". nakon vladavine duge 410 godina. baš kao i rast prije njega.252 J. dok im je um još bio krepak. iz zdravlja i umna napona u oronulost i ishlapjelost. međutim. kad mu je bila 381 godina. a razlika između Elrosove loze i ostalih u tome pogledu nije njihovo obilježje i osobina. te se tu navodi da on i njegov brat Elrond nisu bili drugačije obdareni tjelesnim životnim mogućnostima. odnosno "trošili se". za razliku od pripovijesti o Aldarionu i Erendis. 2 . ali kako je Elros izabrao ostati u soju ljudi. potječe iz otprilike istog razdoblja kao i najkasniji rad na pripovijesti o Aldarionu i Erendis) ta je razlika u dugovječnosti uvelike smanjena. te da je to bila poznata činjenica. već su ga dragovoljno napuštali. nije sjeo na prijestolje. te nešto kraćih životnih vjekova "Bëorijanaca" sa zapada. Tolkien: Nedovršene pripovijesti I Elros Tar-Minyatur Rođen je pedeset osam godina prije početka Drugoga doba. znak da im se razdoblje napona snage bliži kraju. te položio život 442. bilo je jedna od promjena koju su donijele Sjenka i pobuna Númenórejaca. jer su mu najmilija bila drevna predanja. a ta se izjava ponavlja u predgovoru ovome tekstu). Nakon toga sve do dana Tar-Atanamira ostao je običaj da Kralj sljedniku preda žezlo prije nego što umre. R. Prvi tračak "umora od svijeta" bio im je. godine. propadanje bi nailazilo. Svejedno 2 se vodi kao drugi Kralj i računa se kao da je vladao jednu godinu. već je predao žezlo sinu. U tome prikazu samo je Elrosu podarena osebujna dugovječnost. pratilo ga je također smanjenje njihova prirodnog životnog vijeka.

kćeri Vëantura. rođena 521. Međutim. Od Valandila su potekli prinčevi Andúnië. Vladao je 150 godi­ na. godinu. Kapetana brodovlja pod vlašću Tar-Elendila. umro je 751. od kojih je posljednji bio Amandil. neprijateljski nastrojen prema Eldarima i Dúnedainima. taj datum potječe iz najranijih inačica toga teksta. Vjenčao se s Almarian. onoga koji je do­ šao u Međuzemlje nakon Propasti. Oženio se u poodmakloj dobi. Vladao je 143 godine. godine. za vrijeme nevolja nastalih uslijed nespokoja Gil-galada u Lindonu. V Tar-Meneldur Bio je jedini sin i treće dijete Tar-Elendila. godine. "Pravo" mu je ime bilo Irimon. godine. godine. Bio je mudar. naglom vladarskom odlukom. otac Elendila Visokog. nenadano i mnogo prije potrebnog vremena.. jer je vlastoručno sastavio mnoge knjige i legende o predanjima što ih je prikupio njegov djed. njezin je sin bio Valandil. Zvan je još i Parmaitë. Za vladavine Tar-Elendila lađe Númenórejaca prvi put su prispjele natrag u Međuzemlje. IV Tar-Elendil Bio je sin Tar-Amandila. a rođen je 543. a žezlo predao 590. ali je došlo do previda. nakon što je on doznao da se neki zao duh.. Uopće nije sporno da je Silmarien bila najstarije dijete Tar-Elendila. Vladao je 3 148 godina. godinu. te ne uzima u obzir pojmovnu godinu Vardamirova kraljevanja. a rođen je 192. budi u Međuzemlju.ELROSOVA LOZA: KRALJEVI NÚMENORA 253 III Tar-Amandil Bio je sin Vardamira Nólimona.. umro je 942. ali blag i strpljiv. navodi da je ona rođena 521. pak. uzeo je naziv Meneldur zbog ljubavi prema zvjezdoznanstvu. godine. Predao je prijestolje sinu. u Izvješću o godinama (Dodatak B Gospodara prstenova) rođenje Silmarien upisano je pod stavkom za 548. a žezlo predao 883. dok je rođenje njezina brata Tar-Meneldura točno određeno na 543. a žezlo predao 740. Mislim da je vrlo vjerojatno kako se to trebalo preinačiti. . nekoliko se puta. a rođen je 350. godine. godine Drugog doba. umro je 603. godine. Silmarien. 3 4 Brojka od 148 (umjesto 147) zacijelo predstavlja godine stvarnoga vladanja Tar-Amandiia. a prvo 4 dijete bila mu je kći.

6 Nakon rođenja njezina sina Anáriona nastao je raskol između Ancalimë i Hallacara. zato što se veoma zanimao za drveće. Vladao je 192 godine. žezlo je predala 1280. njemu za inat udala se 1000. godine. sinu njegove starije sestre Ailinel. umro je 1404. Nakon Aldarionove smrti zanemarila je sva načela njegove vladavine i nije pružala daljnju pomoć Gil-galadu. godine. tako da Kralja može naslijediti (najstarija) kći ako on nema sinova. te prva Kraljica vladarica Númenora. Bio je velik pomorac i brodograditelj. a rođen je 700. godine. godine za Hallacara. a umrla 1285. sâm je često plovio u Međuzemlje. 244245. Zbog nje je Aldarion izmijenio zakon o sljedbi. ali kad ju je Soronto izložio pri­ tisku da odstupi. a rođen je 1003.. Vidi str. "Njegova starija sestra" nedvojbeno znači "starija od njegovih dviju sestara". Tolkien: Nedovršene pripovijesti VI Tar-Aldarion Bio je najstarije dijete i jedini sin Tar-Meneldura. a kraljevala 205 godina. dulje od bilo kojeg vladara nakon Elrosa. Aldarionovu nećaku. a žezlo predao kćeri 1075.. Vladao je 114 godina. R. Vardamirova potomka. 247. Sorontu. Jedino mu je dijete bila kći Ancalimë. prava ljepotica. godine. godine. R. "Pravo" mu je ime bilo Anardil. ali zarana je po­ stao poznat pod imenom Aldarion. Rođena je 873. Bila je uznosita i svojeglava. godine. Dugim je boravcima u inozemstvu razljutio svoju ženu Erendis. VIII Tar-Anárion Bio je sin Tar-Ancalimë. te je zasadio velebne šume koje će građom opskrbljivati brodogradilišta. te su se rastali 882. gdje je postao Gil-galadov prijatelj i savjetnik. 6 .. prema kojima je Soronto mogao postao nasljednik Ancalimë (u slučaju da ona umre bez djece) tek na temelju novog zakona. godine. a ponajprije nasljedniku prema starome zakonu. Dugo nije stupala u brak. Ta promjena nije bila po volji Elrosovim potomcima. a žezlo predao 1394. umro je 1098.254 J.5 VII Tar-Ancalimë Bila je jedino dijete Tar-Aldariona. 5 Ovo se ne slaže s prikazom ranijih i kasnijih zakona o sljedbi koji se iznose na str. sina Hallatana. kao potomak po ženskoj liniji.

9 . Lako je moguće da u ovom slučaju sljedba ovisi o odredbama iz novoga zakona navedenog u Gospodaru prstenova. XII Tar-Ciryatan Rođen je 1634.. godine.. X Tar-Telperien Bila je druga Kraljica vladarica Númenora.ELROSOVA LOZA: KRALJEVI N Ú M E N O R A 255 IX Tar-Súrion 7 Bio je treće dijete Tar-Anáriona. on je bio sin 8 Isilma. a vladao 162 godine. a umro 2035. ali im je i zavidio. drugoga potomka Tar-Súriona. godine u kojoj je i umrla. godine.. godine. godine. vladala je 175 godina. odnosno o jednostavnome pravu prvorođenog djeteta neovisno o spolu (vidi str. žezlo je predao 2029. jer velika númenórejska flota koju je poslao Tar-Minastir stigla je u Meduzemlje 1700. u neobičnom je nesuglasju s godinom prvoga rata protiv Saurona. a vladao 160 godina. Rođen je 1174. godine.. njegove su sestre odbile žezlo.. Upravo je on odaslao veliku flotu u pomoć Gil-galadu u prvom ratu protiv Saurona. odnosno teže su polagale živote). a vladao 138 godina. godine. prije negoli o prijelazu sljedbe na kćer samo ako Vladar nema sina. u blizini Andúnië i zapadnih obala. 249 i bilješku 28 na istoj stranici. Volio je Eldare. a umro 1574. žezlo je pre­ dao 1869. žezlo je predao 1556. sve do 1731. Rođen je 1474. Jer čežnja je tad već nabujala u srcima Númenórejaca. Isilma. 244). godine.9 XI Tar-Minastir Nosio je to ime zato što je sagradio visoku kulu na brdu Oromet. te provodio velik dio svojih dana gledajući odatle prema Zapadu. a umro 1873. Ne mogu dati nikakvo objašnjenje za tu nepodudarnost. Čudno je da je žezlo pripalo Tar-Telperien kad je Tar-Súrion imao sina. koja se ovdje navodi kao kraj vladavine Tar-Telperien i početak kraljevanja Tar-Minastira. Stoga je nakon njezina vremena žezlo pripalo Minastiru. Bio je moćan Kralj. godine. Tar-Telperien rođena je 1320. a nije se htjela udati ni za jednog muškarca. Bila je dugovječna (jer žene su među Númenórejcima živjele dulje. Godina 1731. koja se navodi na mnogo mjesta. ali pohlepan za bogat7 8 Vidi str.

Kazuje se da je primorao oca da mu ga preda prije nego što bi on to od svoje volje učinio. 290) piše da se u vrijeme Atanamirova sina Ancalimona narod Númenora počeo razdvajati. U njegovo je vrijeme Sjenka pala na Númenor. sve do 2221. s onima koji su slijedili njegov nauk. Štoviše. Tar-Atanamir preuzima žezlo. To je u potpunom nesuglasju s ovim tekstom. Tako se ista godina javlja u različi­ tim tekstovima i kao godina početka njegova kraljevanja i godina njegove smrti: cijela struktura ove kronologije stoga jasno pokazuje da prva mogućnost mora biti kriva. a i drugdje se navodi da je njegova smrt nastupila 2251. Atanamir se naziva i Nevoljni. živio je tako sve dok ga smrt nije ishlapjelog silom uzela. ugnjetavajući pritom ljude u Međuzemlju. međutim. godine. a Númenórejci u njegovoj službi nametali su teške daće ljudima s obala Međuzemlja. te su se njihova srca okrenula protiv Valara i Eldara. . Jer bio je poput oca uznosit i pohlepan za bogatstvom. Ljetopisi spašeni iz Propasti štošta govore o ovome Kralju. str. Prezirao je očeve čežnje. Počinje pobuna i razdor među Númenórejcima". u Akallabêthu (Silmarillion. XIII Tar-Atanamir Veliki Rođen je 1800. R. pa su se i dalje bojali Gospodara Zapada. kad je već bila jednoznačno utvrđena stavkom u Izvješću o godinama. a Kralj se. jer je bio prvi Kralj koji je odbio položiti svoj život.. godine.10 XIV Tar-Ancalimon Rođen je 1986. Ta godina 2221. Tolkien: Nedovršene pripovijesti stvom. izgradio je veliku flotu kraljevskog brodovlja. a vladao 165 godina. te su mu sluge donosili veliku zalihu kovina i dragulja. sjever i jug. U tome je (smatra se) moguće vidjeti padanje prvoga tračka Sjenke na blaženstvo Númenora. otvoreno usprotivio zabrani Valara. U njegovo se vrijeme proširio jaz između Kraljevih ljudi (koji su bili u većini) i onih koji su zadržavali drevno prijateljstvo 10 U Izvješću o godinama (Dodatak B Gospodara prstenova) nalazi se ova stavka: "2251. te bi ondje zapravo trebalo stajati: "2251. godine svoje smrti. Ali ako je tako.256 J. ali mudrost su još zadržali. ispravak je prvotno upisane 2251. te im se nisu suprotstavili. ostaje neobično što je godina Atanamirove smrti bila promijenjena u "Elrosovoj lozi". Stoga sam poprilično uvjeren da je ta stavka u Izvješću o godinama pogrešna. te tažio nespokoj svojega srca putovanjima na istok. Tar-Ancalimon preuzima žezlo... prema kojemu je Tar-Atanamir umro 2221. Umire Tar-Atanamir. godine. godine. sve dok nije primio žezlo. R. a vladao 192 godine. Počinje pobuna i razdor među Númenórejcima". odnosno odreći se žezla. godine. sve do smrti 2386.

a vladala 111 godina. a umro 2657 godine. godine. iako je zbiljska vlast često prelazila na njihove sinove ili savjetnike. U danima Tar-Calmacila Kraljevo se ime prvi put izgovorilo na adunaičkom. a od slugu je tražio da navijek tragaju za mithrilom. rođena je 2277. XVIII Tar-Calmacil Rođen je 2516. te ih više nisu predavali djeci. do smrti 2637. Kralja su njegovi ljudi zvali Ar-Belzagar. XVI Ta r. vlast je pak obnašao njezin muž Herucalmo. a vladao 80 godina do smrti 2737.Va nimeldë Bila je treća Kraljica vladarica. . jer više su joj se milili glazba i ples. Herucalmo je primio žezlo nakon smrti svoje žene. već prelaze na Alcarina. prije iz drevnog običaja nego iz ljubavi. godine. godine. godine. u strahu da kršenje stare navade ne donese nesreću. a vladao 88 godina do smrti 2825. Zbog toga ga je zamrzio Sauron. a vladao 140 godina. dani Elrosovih potomaka kopnili su pod Sjenkom. ipak. Nije marila za vladanje. čekajući da dođe njegova prilika. mlađi od nje. prozvao se Tar-Anducal i uskratio vlast sinu Alcarinu. XVII Tar-Alcarin Rođen je 2406.. neki ga ne računaju kao sedamnaestog u Lozi kraljeva. sve do smrti 2526. Otada su Kraljevi službeno vladali od očeve do vlastite smrti. Ovaj je kralj tako bio nazvan zbog svoje ljubavi prema srebru. Ali kraljevski su se nazivi još uvijek davali na Quenyi. godine. godine. te osvojio široka područja uz obale Međuzemlja. daleko od obala.ELROSOVA LOZA: KRALJEVI NÚMENORA 257 s Eldarima. Mnogi su se Kraljevi ljudi prestajali služiti vilenjačkim jezicima. koji se ipak povukao i stao uzdizati svoju silu na Istoku. To je ime uzeo stoga što je u mladosti bio veliki kapetan. Tar-Anducal rođen je 2286. XV Tar-Telemmaitë Rođen je 2136. godine. ali Tar-Atanamirov potomak u istom koljenu. dok je pravo na naziv Kralja polagao stotinu godina. godine.

godinu. u Svitke upisano ime na kvenijskom. ali također je moguće da je jedno ime ispušteno. S druge strane. Tolkien: Nedovršene pripovijesti XIX Tar-Ardamin Rođen je 2618. . Moguće je da iza tog odlomka leži složenija tekstualna situacija od pukog izostavljanja greškom. a otada su lađe iz Eressëe dolazile rijetko i potajice na zapadne obale Númenora. vladar nakon Tar-Calmacila (osamnaestoga) bio je Ar-Adûnakhôr (devetnaesti). str. Pri uređivanju Akallabêtha izmijenio sam izvorni tekst "Dvadeseti je kralj preuzeo žezlo svojih očeva i naslijedio prijestolje pod imenom Adûnakhôr" u "Devetnaesti je kralj. R. jer značenje im je bilo "Gospodar Zapada". Za ovoga kraljevanja vilenjačkim se jezicima više nije služilo. kako je on bio greškom izostavljen iz popisa u Gospodaru prstenova. S druge strane. a moj otac je 1964. pak.. gospodin Robert Forster u knjizi The Complete Guide to Middle-earth navodi da je godina smrti Tar-Calmacila bila 2899. a vladao 74 godine do smrti 2899. 11 U popisu kraljeva i kraljica Númenora u Dodatku A (I. U Izvješću o godinama u Dodatku B piše da je Ar-Adûnakhôr preuzeo žezlo 2899. godine. te u istom smislu "dvadeset četiri" u "dvadeset tri (Silmarillion. godine. Ali te su nazive Vjerni smatrali svetogrdnima. u Akallabêthu i u "Elrosovoj lozi") kaže da je Ar-Adûnakhôr bio prvi Kralj koji je preuzeo žezlo s imenom na adûnaičkom jeziku. godine. Njegovo je ime na adûnaičkom jeziku bilo Ar-Abattârik.11 XX Ar-Adûnakhôr (Tar-Herunúmen) Rođen je 2709. "Kako rodoslovlje sada stoji." (Silmarillion. već Tar-Ardamin. Moguće je da bi umjesto dvadeset trebalo stajati devetnaest. Bio je prvi Kralj koji je uzeo žezlo s nazivom na adûnaičkom jeziku. ali sad mi se čini posve jasnim. utvrđeni dio predanja (koji se navodi u Dodatku A. već na temelju same činjenice da se ovdje navodi da Tar-Ardaminova smrt pada u 2899. a nisu se smjeli ni učiti. godine.. iznenađuje što se ondje promjena vrste kraljevskih imena pripisuje prvome vladaru nakon Tar-Calmacila. ipak (kako je već rečeno). 294)." Objasnio je da ne može biti siguran zbog toga što mu u vrijeme kad je pisao odgovor nisu bili dostupni vlastiti spisi o toj temi. već su ih Vjerni održavali u tajnosti. str. on bi se trebao nazivati šesnaestim kraljem i devetnaestim vladarom. a vladao 63 godine do smrti 2962. godine u odgovor na pismo s upitom o tome napisao sljedeće. godine. na jednom kasnijem mjestu u prikazu vladara Númenora u Dodatku A za Ar-Adûnakhôra se kaže da je bio dvadeseti kralj. a tim su nazivom bili voljni nazvati tek jednog od velikih Valara. R. u prvom redu Manwëa. i) Gospodara prstenova. Ako se pretpostavi da je Tar-Ardamin pukim previdom ispao s popisa u Dodatku A. Tada nisam bio zapazio da u "Elrosovoj lozi" vladar nakon Tar-Calmacila nije bio Ar-Adûnakhôr.258 J. 292). iz straha je. na temelju toga.

kao iskaza 12 Dva rodoslovna stabla prikazuju da joj je otac bio Gimilzagar. Ništa mu nije bilo sveto i nijednom nije otišao na Eruovo svetište.. pa su se čak i oni koji su ga mrzili plašili njegovih riječi. te bi ga Ar-Gimilzôr rado bio imenovao nasljednikom. godine. R. stilski sličan onome prikazanom u knjizi Pictures by J. dok ispod njega i na feanorskom pismu i transliterirano piše Númellótë ["Zapadni cvijet"]. da su to dopuštali zakoni. br. a vladao 75 godina do smrti 3177. To je ime Inziladûn uzeo jer je bio dalekovidan okom kao i umom. ali mlađi Gimilkhâd bio je sin svojega oca. Tar-Palantir pokajao se zbog navada Kraljeva koji su mu prethodili. sasvim je zabranio služenje eldarskim jezicima i nije dopuštao nijednome Eldi da dođe u tu zemlju. jer majka joj je bila Lindórië iz Kuće prinčeva Andúnië. Vjenčao se s Inzilbêth. XXII Ar-Sakalthôr (Tar-Falassion) Rođen je 2976. a vladao 71 godinu do smrti 3033. godine. 13 Postoji jedan vrlo formalan cvjetni grb koji je izradio moj otac. gospom koja je potjecala od Tar-Calmacila. godine. drugi sin Tar-Calmacila (rođen 2630. godine.14 XXIV Tar-Palantir (Ar-Inziladûn) Rođen je 3035. godine. godine.ELROSOVA LOZA: KRALJEVI N Ú M E N O R A 259 XXI Ar-Zimrathon (Tar-Hostamir) Rođen je 2798. a između njihovih sinova nastao je razdor. a koji nosi naslov Inziladûn. čak i u propadanju)". tako da se nisu baš voljeli. R. Gimilkhâd je rođen 3044. a vladao 78 godina do smrti 3255 godine. godine). 1979. godine.12 ali ona je potajice pripadala Vjernima. a umro 3243. 294) Gimilkhâd je umro "dvije godine prije svojeg dvjestotog rođendana (što smatrahu ranom smrću za nekoga od Elrosova roda. 45. 14 Prema Akallabêthu (Silmarillion. te bi rado bio povratio prijateljstvo Eldara i Gospodara Zapada. . ali to je bjelodano nemoguće: Inzilbêth je morala biti za više koljena udaljen potomak Tar-Calmacila. Jer majka je veoma voljela starijeg sina Inziladûna13. koji je dijelio njezine nazore. te je kažnjavao one koji su im pružali dobrodošlicu. XXIII Ar-Gimilzôr (Tar-Telemnar) Rođen je 2960. Tolkien. dolje desno. a vladao 69 godina do smrti 3102. str. Bio je najveći neprijatelj Vjernih koji se dotada pojavio. godine.

uzevši naziv Ar-Pharazôn (Tar-Calion). Ali nijedna lađa nikad više nije došla sa Zapada.15 15 Kako bilježi Dodatak A Gospodara prstenova. te se opirao volji Tar-Palantira najotvorenije što se usuđivao. a kćeri je dao ime Míriel na vilenjačkom jeziku. sin Gimilkhâda (također već mrtvog). bila iz roda Prinčeva. uzeo je ponovno titulu na vilenjačkom jeziku kao u davnini. loza Kraljeva također propasti. pače sestra Eärendura. U Akallabêthu (str. Kao i u slučaju godine smrti Tar-Atanarnira (prije. Tolkien: Nedovršene pripovijesti istinskog vidioca. Míriel je trebala biti četvrta Kraljica vladarica. Ali Vjerni su izvjesno vrijeme živjeli u miru. princa Andúnië u danima bratića mu Tar-Palantira. Pokajanje Tar-Pa­ lantira." Na temelju tih navoda čini se gotovo izvjesnim da je njegovo kraljevanje počelo 3175. 293) stoji da. jer je Lindórië. u nadi da će. zbog drskosti Kraljeva. Jer Gimilkhâd je slijedio navade Ar-Gimilzôra i postao vođa Kra­ ljeve stranke. Tar-Palantir oženio se kasno i nije imao sina. nju je za ženu uzeo Pharazôn. a i stoga što su srca najvećeg dijela Númenórejaca još bila okorjela. možda. . vidjeti gdje neko jedro stiže iz Eressëe. koja je tek kasnije izmijenjena u 3177. Konačna nepodudarnost između "Elrosove loze" i Izvješča o godinama potječe iz godišta vezanih uz Tar-Palantira. majka njegove majke. a još i više u tajnosti. a u Izvješću o godinama javlja se ova stavka: "3175. a Bijelo se drvo iznova održavalo i ukazivale su mu se počasti. protiv nje­ zine volje. a to podupire i činjenica da je u "Elrosovoj lozi" prvotno bilo navedeno da je godina smrti njegova oca Ar-Gimilzôra bila 3l75. budući da je bila dijete njegova strica.260 J. petnaestoga Princa i djeda Númendila. Kralj je uvijek u predviđeno vrijeme odlazio na Svetište ponad Meneltarme. nazvavši se Tar-Palantir". a Míriel je prozvana Ar-Zimraphel. Ali kad je Kralj umro.. proturječna Izvješću o godinama. kada to Drvo umre. Zatim je prigrabio žezlo. a Tar-Palantir često bi se popeo na drevnu kulu kralja Minastira i čeznutljivo gledao prema zapadu. kad je "Inziladun prihvatio žezlo. Jer Tar-Palantir u proročanstvu je kazao da će. bilješka 10) teško je shvatiti zašto je učinjena ta mala preinaka. R. Građanski rat u Númenoru. R. kao i protiv zakona Númenora. godine. Također je htio dane provoditi u luci Andúnië.

vladao 64 godine. a poginuo u Propasti 3319. ka­ zuje se više u pripovijesti o Propasti Númenora. 16 Izjava da je Elendil bio pisac Akallabêtha iznosi se samo ovdje. a koja se čuvala u Gondoru. a poginula je u Propasti. Drugdje se također navodi da je priča o Aldarionu i Erendis. O djelima Ar-Pharazôna.ELROSOVA LOZA: KRALJEVI N Ú M E N O R A 261 XXV Ar-Pharazôn (Tar-Calion) Najmoćniji i posljednji kralj Númenora. godine. koju je zapisao 16 Elendil. Rođen je 3118. godine. . o njegovoj slavi i njegovoj ludosti. preotevši žezlo od: Tar-Míriel (Ar-Zimraphel) Rođena je 3117. godine. "jedna od rijetkih podrobnih povijesti spašenih iz Númenora" sačuvana zahvaljujući tome što se Elendil zanimao za nju.

pogledamo li građu s drugog motrišta. S druge strane. . prije kraja Prvog doba. kralja Lóriena Nijedan dio povijesti Međuzemlja nije prožetiji poteškoćama od priče o Galadriel i Celebornu. a ja živim s njim bezbroj godina. te da je upoznala Celeborna u Lórienu. gdje ona za Celeborna kaže: "On je boravio na zapadu od pradavnih dana. rođak Thingolov. da su Galadrielina uloga i važnost vrlo sporo izlazile na vidjelo. zemlji koja je pripadala njemu. jer ja sam prešla preko gorja prije pada Nargothronda i Gondolina. stolovao je neko vrijeme Celeborn. u Dodatku B Gospodara prstenova javlja se ka­ snija inačica te priče. R. a na istoj se zamisli temelje Galadrieline riječi upućene Frodu u Prstenovoj družini II 7. odnosno. te valja priznati kako su ozbiljne nedosljednosti "usađene u sama predanja". najslavnija od svih vilin-žena"." Posve je vjerojatno kako je u toj predodžbi Celeborn bio nandorski vilenjak (to jest. jer ondje stoji: "početkom Drugoga doba u Lindonu. Tako je već na početku jasno kako je ranija predodžba bila da je Galadriel otišla preko gorja na istok iz Belerianda sama. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Povijest Galadriel i Celeborna te Amrotha. R.262 J. jedan od Telera koji su odbili prijeći Magleno gorje pri Velikome putovanju iz Cuiviénena). i zajedno smo se stoljećima ovoga svijeta borili protiv dugotrajnog poraza. žena mu bijaše Galadriel. to se izrijekom navodi u neobjavljenim zapisima. a priča o njoj neprestano je preinačivana. južno od Lunea.

ali bila je ukinuta i vlastita joj zabrana. da Frodu kao naročita milost bude podaren čistilišni (ali ne kaz­ neni) boravak na Eressëi. odnosno molitvom. priča glasi izrazito drugačije: Galadriel i njezin brat Finrod bili su djeca Finarfina. U jednom vrlo kasnom i prvenstveno filološkom eseju. a ja sam sklon zaključku da nije (vidi str. U vrijeme Tužbalice u Lórienu vjerovala je kako će to trajati dovijeka. 278). str. ipak ne dokazuje da je predodžba zabrane Galadrielina povratka na Zapad postojala pri stvaranju poglavlja "Oproštaj s Lórienom". Upravo navedeni odlomak iz knjige The Road Goes Ever On jasno navodi: "Nakon svrgavanja Morgotha potkraj Prvoga doba njoj je povratak zabranjen. 122). svakako napisanom nakon objavljivanja knjige The Road Goes Ever On. 60) piše kako je Galadriel "prešla gorje Eredluin sa svojim mužem Celebornom (jednim od Sindara) i otišla u Eregion". Tako je na kraju vidimo kako se ukrcava na lađu.POVIJEST GALADRIEL I CELEBORNA 263 A u bilješkama za knjigu The Road Goes Ever On (1968.. Izlažu se različiti razlozi i povodi Galadrielina ostanka u Međuzem­ lju. a na to je uznosito odvratila da se vratiti i ne želi. Stoga ona svoju tužbalicu zaključuje željom. samotnome otoku u vidokrugu Amana. od kojih je u vrijeme Gospodara prstenova preostala jedino Galadriel. iako je njoj samoj taj put zapriječen. drugoga Indisina sina. u znak priznanja za njezine zasluge protiv Saurona. te je po- .izuzev nekolicini kolovo­ đa pobune. Finarfin je umom i tijelom sličio majci. 269). U Silmarillionu se spominje upoznavanje Galadriel i Celeborna u Doriathu. sama po sebi veoma nedvosmislena. mnogo godina prije. te njegovo srodstvo s Thingolom (str. dokle i sama Zemlja bude postojala. godine moj otac je napisao: Izgnanicima je bio dopušten povratak . te iznad svega zato što se othrvala iskušenju da uzme Prsten kad joj je bio ponuđen." Tako izričite izjave u Gospodaru prstenova nema. kao i da su oni bili među Eldarima koji su ostali u Međuzemlju nakon kraja Prvoga doba (str. ali u jednom pismu iz 1967. Ta izjava. Njezinoj molitvi bilo je udovoljeno .

ali Galadriel mu nije htjela dati ni jednu jedinu vlas. str.264 J. 304. izuzev Finarfina. iako se odlikovao iznimnom noldorskom hrabrošću. te su njegova djeca bila u rodu s kraljem Eluom Thingolom iz Doriatha u Beleriandu. a u mladosti i njihovim žustrim i nespokojnim duhom. To dvoje rođaka. Jer Fëanor je s divljenjem i oduševljenjem promatrao Galadrielinu kosu. uz štovanje Valara koje nije mogla zanemariti. prije nego što je ono minulo. najvećih među Eldarima iz Valinora. to ih je srodstvo dijelom ponukalo da priđu Izgonu. srcu joj dražeg od svih iz njezina roda. ali sudila ih je milosrdno 1 Vidi Dodatak E. Od najranijih je dana imala čudesan dar uvida u tuđe umove. bez nadzora. plemenit i blag. iako je bila mudrija od njega. izuzev možda Fëanora. a Eldari su kazivali da je to u njezine uvojke upredena svjetlost Dva drveta. snivala je o dalekim krajevima i područjima koje bi mogla urediti kako je volja.1 a rastom je nadvisila čak i noldorske žene. Galadriel je rođena u blaženstvu Valinora. i često je tražio spokoj medu Telerima. umom i voljom. a mudrost joj je s dugim godinama rasla. Mnogi su držali kako je ta izreka prva u Fëanoru pobudila pomisao da zarobi i pomiješa svjetlost Drveća. nikad viđenim zemljama. Bila je zlaćana poput kose njezina oca i pramajke joj Indis. Olwëovim bratom. a to se pokazalo vrlo bitnim kasnije u Beleriandu. prema računanju Blaženoga kraljevstva. te plemenitim i velikodušnim srcem. snažna i samovoljna kao i svi Finwëovi potomci. kćeri kralja Olwëa iz Alqualondë. No još je dublje u njoj gorio plemenit i velikodušan duh Vanyara. Čak se i među Eldarima smatrala krasoticom. ali bogatija i blistavija. Laurelina i Telperiona. Finrod je sličio ocu naočitim licem i zlaćanom kosom. čiji je jezik naučio. no nije prošlo dugo. jer zlato u njoj prožimao je neki spomen na zvjezdano srebro njezine majke. . a kosu joj se držalo čudom kakvom nema ravna. bila je snažna tijelom. R. R. koja se kasnije pod njegovim rukama uobličila u Silmarile. Majčinsko joj je ime bilo Nerwen ("muška djeva"). od telerske je majke ponio i ljubav prema moru i snovima o dalekim. Bila je uznosita. Stajao je po strani od razdora između svoje braće. ravna i najučenijim znalcima i najčilijim prvacima Eldara u danima njihove mladosti. Triput je od nje zatražio uvojak. Vjenčao se s Eärwen. Tolkien: Nedovršene pripovijesti put Vanyara bio zlatokos. a nakon toga u sebi više nije mogla naći mira. Jer u to je vrijeme kušnje sred noldorskoga razdora bila rastrgana između jednih i drugih. i ljubio je Valare. a poput brata Finroda. te njihova udaljavanja od Valara. Galadriel je bila najveća medu Noldorima. bili su vječni neprijatelji.

eto. U njemu je opazila tamu koja joj je bila odbojna i koje se plašila. kad su Noldori pomislili da je svjetlost Valinora zanavijek minula. nakon konačnoga svrgavanja Morgotha. i pritom ga sujeti kako god bude mogla. osebujna nesklonost i nepovjerenje koje je Galadriel od samoga početka gajila prema Fëanoru. Prsten moći i dugo žuđena vlast nad Međuzemljem. odbila oprost Valara za sve koji su se borili protiv njega i ostala u Meduzemlju.Angrod . nije se htjela predomisliti. kad je Frodo pružio Galadriel Prsten Jedan (Prstenova družina II 7): "I sad je. prošla time posljednji ispit i zauvijek napustila Međuzemlje. i učinak koji je imala na njega. iako nije opazila da je sjenka istoga zla pala na umove svih Noldora.POVIJEST GALADRIEL I CELEBORNA i s razumijevanjem. nije se pokolebala. u ovom prikazu ima nekoliko navoda od kojih u Silma­ rillionu nema ni traga: srodstvo Finarfinove djece s Thingolom kao jedan od čimbenika koji su ih ponukali da se pridruže Fëanorovoj pobuni. ali su Fëanorove riječi o Meduzemlju zapalile njezino srce. iako se gorljivo borila protiv Fëanora u obrani roda svoje majke. ali sad je izgarala od želje da u bijesu pođe za Fëanorom ma kamo on otišao. izuzev prema Fëanoru. te borba u Alqualondëu među samim Noldorima . Ponos joj nije davao da se poražena vrati i zamoli za oprost. I tako se. napokon tu. već je odbacila zadnju poruku Valara i tako potpala pod Mandosovo prokletstvo. Međutim. pa i na njezin. Ničim se nije zaklinjala. te je prema svima gajila dobru volju. 265 Ova posljednja rečenica blisko je vezana uz prizor u Lothlórienu. koji su im zapovjedili da ne odlaze. Dajete mi ga od svoje volje! Na mjesto Gospodara tame želite ustoličiti kraljicu. mudrost je u njoj posve sazrela i ona ga je odbila. 88) kako je u vrijeme pobune Noldora u Valinoru Galadriel bila željna otići. Čak i nakon nemilosrdnog napada na Telere i otmice njihovih lađa. a nakon što je zakoračila na taj put izgnanstva." U Silmarillionu se navodi (na str. kad joj je napokon u ruke došlo sve što je u mladosti željela. jer je žudjela vidjeti široke nečuvane zemlje i vladati ondje nekim kraljevstvom po svojoj volji. pridružila pobuni protiv Valara. na izmaku Drevnih dana. Tek nakon što su prošla još dva duga doba. Ponos ju je i dalje gonio kad je.

Posve drugačija priča o tome kako se Galadriel ponijela u vrijeme pobune Noldora.266 J. kojemu je ovdje dana drugačija povijest. 129). a otac Artanis ("plemenita žena"). unuk Olwëa iz Alqualondë i time njezin blizak srodnik. a ondje piše i da ne samo da se nije pridružila Fëanoru u buni. ipak u upravo navedenom odlomku valja zamijetiti izričitu izjavu da je Galadriel odbila oprost Valara na kraju Prvoga doba. sindarinsko ime koje je odabrala za sebe bilo je Galadriel. javlja se u jednoj vrlo kasnoj i djelomično nečitkoj bilješci: to je posljednji zapis mojega oca posvećen Galadriel i Celebornu. Iznad svega. Na kasnijem mjestu u ovome eseju navodi se da iako ju je majka prozvala Nerwen. već mu se u svakom pogledu suprotstavljala. te se osjećala sputanom pod skrbništvom Amana. Zajedno su nakanili sagraditi lađu i otploviti u Međuzemlje. vratio se onamo s Ungoliant i uništio svjetlost Drveća. s kojim se kasnije vjenčala u Beleriandu". koji joj je nije zabranio. Tolkien: Nedovršene pripovijesti je pred Thingolom u Menegrothu kazao tek da Finarfinov rod nije kriv za umorstvo Telera (Silmarillion. jer "onako pronicava umom i hitra djelom. Ova Galadrielina želja bila je. U njemu je naglasio dominantan status koji je Galadriel imala već u Valinoru. Dok je razmišljala što da učini. čini se. str. zabilježen u posljednjem mjesecu njegova života. te otišla živjeti na neko vrijeme s rodbinom svoje majke u Alqualondëu. Galadriel se sjetila telerskih lađa. napustiti Valinor i otići u široki svijet Međuzemlja kako bi dala maha svojem daru. 268). Teleporno Telerski. već je zarana upila sve što je mogla od učenja koja su Valari smatrali za shodno dati Eldarima". i upravo su se spremali zatražiti dopuštenje od Valara za plovidbu kad je Melkor utekao iz Valmara. iako darom drugačija od njega. R. znana Manwëu. naznačena ali nikad ispripovijedana. za samo ime vidi Dodatak E. a koja se razma­ tra u daljnjem tijeku teksta (str. Galadriel je zatim izgubila nadu u Valinor. R. koji je ovdje ponovno telerski knez. ali nije ni dobila službeno dopuštenje za odlazak. te su sa­ čuvali Celebornovu lađu. 304. . Teleporno je Celeborn. ravna Fëanoru. str. doista. "jer to je bilo najljepše od njezinih imena. a dao joj ga je onaj kojeg je voljela. Željela je. U Fëanorovoj buni koja je uslijedila nakon Sumraka Valinora Galadriel nije sudjelovala: dapače. a vjerojatno i posljednji o Međuzemlju i Valinoru. Ondje je upoznala Celeborna. zajedno s Celebornom junački se borila da obrani Alqualondë od napada Noldora.

iz temelja je oprečna svemu što se drugdje navodi. tako da nisam mogao uzimati u obzir tek zacrtane preinake. koji su prosudili beznadnim pod zabranom Valara i bez njihove pomoći. koje bi joj bez sumnje u tom času bilo uskraćeno. vezanih uz točnu prirodu Galadrielina neposluha u Valinoru s jedne strane. koja dokida svaku Galadrielinu vezu s Fëanorovom pobunom. odbili su ga. moglo bi se odgovoriti da su oni proistekli iz novog elementa radnje. Bjelodano je da bi iz nje proistekle opsežne preinake u radnji Silmarilliona. međutim. budući da Silmarillion nije bio objavljen. Ta knjiga je u svome objavljenom obliku. Ova priča. pretvaranje Celeborna u telerskog vilenjaka iz Amana ne samo da je u suprotnosti s navodima u Silmarillionu. bila sastavljena od dovršenih pripovijesti. Tako je potpala pod proglašenu zabranu svih odlazaka. Ali zajedno s Celebornom stigla je u Međuzemlje nešto prije Fëanora. čak dotle da joj daje zaseban odlazak (s Celebornom) iz Amana. Galadriel i Celeborn otišli su preko Ered Lindona prije kraja Prvog doba. Ali kako nije bilo nade da bi vilenjaci u Beleriandu mogli prihvatiti takav pristup. S druge strane. nakon njezina ulaska u priče o Prvome dobu njezina djela i dalje mogla iz temelja mijenjati. a kad su dobili dopuštenje Valara da se vrate na Zapad. te zaplovila u mrak ne čekajući Manwëovo dopuštenje. kako su strahovali).POVIJEST GALADRIEL I CELEBORNA 267 užasnula se Fëanorovim nasiljem i okrutnošću. ma koliko joj želja sama po sebi bila valjana. ali moj otac ih je bez sumnje imao namjeru provesti. Ondje su ih radosno dočekali kao rođake Elwëa (Thingola). što joj je zapriječilo povratak u Valinor. držali su da bi se valjalo povući iz Belerianda i okupiti vojnu silu dalje na istoku (odakle bi inače Morgoth mogao dovući pojačanja. Ponikla je iz "filozofskih" (a ne iz "historijskih") razloga. naravno. te se sprijateljiti s Mrkim vilenjacima i ljudima iz tih područja. Ovdje bi se moglo zamijetiti da se Galadriel ne javlja u prvotnoj priči o pobuni i bijegu Noldora. i podučiti ih. 294) iz knjige The Road Goes Ever On i Dodatka B Gospodara prstenova. Na pitanje o razlozima iz kojih se ta temeljna preinaka njegove povijesti trebala provesti. koja je postojala mnogo prije nje. već i s onima prije navedenim (str. uplovivši u luku kojom je vladao Círdan. te uz njezin status i moć u Međuzemlju s druge. gdje Galadriel odlazi . kao i da su se. U godinama nakon toga nisu se pridružili ratu protiv Angbanda. u kojima je Celeborn sindarski vilenjak iz Belerianda.

R.268 J. i gdje nema ni naznake načina na koji je Ce­ leborn stigao u Meduzemlje. U Dodatku B Gospodara prstenova spominje se da je Celeborn stolovao neko vrijeme u Lindonu.2 ali početkom Drugoga doba prešli su Gorje i ušli u Eriador. ali bilješka bi se možda mogla odnositi na neko kasnije razdoblje. u kojem je Galadriel još sudjelovala u Fëanorovoj buni i pohodu iz Valinora. Tolkien: Nedovršene pripovijesti iz Amana odvojeno od povorki pobunjenih Noldora. iz iste faze (da je tako nazovem) zapisa moga oca. R. Njihovu potonju povijest. koja se udala za Diora. jer su kretanja i boravišta Celeborna i Galadriel nakon pada Eregiona 1697. na kojoj se temelje navodi u Silmarillionu. Celeborn je bio u rodu s Galadriel. Thingolova nasljednika. te da su možda pomogli Elwing da pobjegne u Sirionske luke sa Silmarilom . upoznala Celeborna u Doriathu. (Elmov sin zvao se Galadhon. s kojim je ostao". te se kasnije vjenčala s njim.ali to nigdje nije zapisano. izuzev navoda da je bio mlađi brat Elwëa (Thingola) i Olwëa. GLEDE GALADRIEL I CELEBORNA Ovaj naslov nosi kratka i na brzinu sročena skica. . Prirodno je dovesti to u vezu s navodom u Dodatku B. dosta je jasna: Galadriel je došla u Meduzemlje kao jedna od vođa druge povorke Noldora. te da je to područje bilo leno pod vladavinom Celeborna. i bila majka Elwing. stilski vrlo gruba. Prema tom rodoslovlju. unukom Olwëa iz Alqualondë. odnosno Lindona južno od rijeke Lunea. 298.nejasna lika o kojem nema zapisa. Galathil je bio otac Nimloth. a njegovi sinovi bili su Celeborn i Galathil. donosi kratka radnja što slijedi. ali Celeborn je već bio preobražen u telerskog vilenjaka u tekstu navedenom na str. knjizi The Road Goes Ever On i Dodatku B Gospodara prstenova. 2 U jednoj bilješci iz neobjavljene građe stoji da su vilenjaci iz Harlindona. ali ne u tako bliskom rodu kao prema onom koje ga pretvara u Olwëova unuka.) Prirodno je pretpostaviti kako su Celeborn i Galadriel nazočili propasti Doriatha (na jednom se mjestu navodi kako je Celeborn "uspio pobjeći iz haranja Dori­ atha"). Ranija priča (po strani od pitanja zabrane i oprosta). bili mahom sindarskog podrijetla. južno od Lunea. on je bio unuk Thingolova brata Elma . te da ga je "ljubio Elwë. koja je ipak gotovo jedini pripovjedni izvor podataka o zbivanjima na zapadu Međuzemlja prije poraza i izgona Saurona iz Eriadora 1701. godine iznimno nejasna.

bila Telerica i Thingolova nećakinja. Galadriel je bila kći Finarfina i sestra Finroda Felagunda. te zato što Finarfinov narod nije imao udjela u Rodoubojstvu u Alqualondëu. Da se on već u vrijeme pisanja smatrao njihovim sinom. Bila je dobrodošla u Doriathu. Iz ljubavi prema Celebornu. ondje se sprijateljila s Melian. dok se kasnije u radnji Galadrielin ostanak u Međuzemlju nakon Sauronova poraza u Eriadoru pripisuje tome što je smatrala kako joj je dužnost ne otići dok on još nije konačno poražen. To vrijedi za slučajeve u kojima se za Amrotha navodi da je sin Galadriel i Celeborna. Itekako valja uočiti kako ovdje ne samo da se ne spominje da je povratak na Zapad bio zabranjen za Galadriel. te mnogo općenitiji i probraniji prikaz u tekstu O Prstenovima moći i Trećem dobu (objavljenom u Silmarillionu). Tekst nosi mnoge dopune.POVIJEST GALADRIEL 1 CELEBORNA 269 godine Drugog doba. unuka Elma. Thin­ golova brata. 289-290. U Doriathu je upoznala Celeborna. Neprijeporno je da je tekst o kojemu je ovdje riječ nastao nakon objavljivanja Gospodara prstenova. bilješka 20). Olwëova kći. na str. a što je neodredivo kasnije. već i da se iz jednog odlomka na početku zapisa čini kako takva zamisao tad još nije postojala. kasnija od pisanja Gospodara prstenova. Kad su zašli u to područje. a i stoga što se tu za Galadriel kaže da je kći Finarfina i sestra Finroda Felagunda (jer to su kasnija imena tih kneževa koja se javljaju tek u prerađenome izdanju: vidi str. Sada slijedi prepričani tekst ove skice. ali svuda gdje su uvršteni takvi navodi. Ovo je glavni prilog (nevoljko) iznesenoj tvrdnji (str. koji nije htio napustiti Međuzemlje (a vjerojatno i zbog ponositosti. te nije na svakome mjestu moguće odrediti što pripada vremenu sastavljanja rukopisa. jer pripadala je onima koji su jedva čekali poći onamo u pustolovinu). označenih uglatim zagradama. već je prešla Ered Lindon s Celebornom i došla u Eriador. Povrh nje postoji tek malo toga: kratke i rijetke natuknice u Izvješću o godinama. stoga što se knjiga tu spominje. jer joj je majka Eärwen. mislim da je praktički izvjesno kako je to bila nova konstrukcija. 290. prožet određenim brojem opaski. uz njih je stiglo mnoštvo . 263) da je priča o zabrani kasnija od pisanja Gospodara prstenova. nije otišla na Zapad pri Propasti Melkorovoj. usporedi također odlomak iz priče o dragulju Elessaru. ta bi činjenica svakako bila spomenuta.

opet izmaknuo. 256-258].ne tako daleko od Nenuiala.270 J. Celeborn i Galadriel zbog toga su oko 700. ali u Izvješću o godinama u Dodatku B piše: "cca. što im je ubrzalo odlazak na istok u Khazad-dûm. bilo još kasnije u Lórienu. str. 54]. Ili. ona je opazila kako svijetom seže neka zla. str. zajedno sa Sivim vilenjacima i Zelenim vilenjacima. te osnovali (prvenstveno. Celeborna i Galadriel počelo se smatrati Gospodarom i Gospodaricom Eldara u Eriadoru. koja kao da potječe iz nekog izvora dalje na Istoku. sjeverno od Shirea). sin Amroth.3 ondje gdje su nekoć stajala vrlo drevna zdanja Nogrod i Belegost . ali u tom napadu sudjelovala je samo vojska iz Nogroda. 100-101]. Može biti da je Galadriel odabrala to mjesto jer je znala za patuljke iz Khazad-dûma (Morije). negdje između 350. glavnog Melkorova sluge. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Noldora." U Dodatku A (III) Gospodara prstenova stoji da su drevni gradovi Nogrod i Belegost razoreni pri slomu Thangorodrima. i 400. bilo kasnije u Eregionu. koja je stradala u bici na Sarn Athradu [Silmarillion. točnije. 4 . te lutajućih družbi nandorskoga podrijetla koje nikada nisu prešle na zapad preko Ered Lindona i sišle u Ossiriand [vidi Silmarillion. godine Drugog doba otišli na istok. 40. s druge strane Eriadora i Maglenoga gorja. R. neko su vrijeme proboravili u kraju oko jezera Nenuiala (Evendima. nije konačno određeno. ali oni su većinu snaga preselili u Khazad-dûm. ali nikako ne isključivo) noldorsku kraljevinu Eregion.4 Stoga se može pretpostaviti da su patuljci iz Morije bili nedužni u propasti Doriatha i da nisu bili neprijateljski 3 Usporedi Prstenova družina I 2: "Prastara Cesta istok-zapad prolazila je kroz Shire sve do svoga kraja u Sivim lukama. Celebornu nisu bili dragi patuljci ni iz jednog soja (kao što je pokazao Gimliju u Lothlórienu) i nikad im nije oprostio ulogu u uništenju Doriatha. Mnogi patuljci napuštaju svoje stare gradove u Ered Luinu i odlaze u Moriju pove­ ćavajući broj njenih stanovnika". bilo ovdje. R. a patuljci su uvijek putovali njome do svojih rudnika u Modrom gorju. kao i u pradav­ nim danima Melkorova zatočeništva [vidi Silmarillion. Patuljci iz Belegosta zaprepastili su se saznavši za tu strahotu i prepali zbog njezinih posljedica. godine. Na istočnoj strani Ered Lindona bilo je i uvijek ostalo patuljaka.] Ali napokon je Galadriel shvatila da je Sauron. a nije se zapazilo da njegova djelovanja potječu od jednog jedinog zlog duha. nadmoćna nakana. kako Sauron tad još nije imao tek jedno ime. [Vrijeme i mjesto Celebrianina rođenja. Za boravka u blizini Nenuiala rodio im se. str.

te iscrpnije opisuje Silmarillion (str. dapače. koji za njega kaže da je bio sin Curufina. te je prirodno shvaćala njihove umove i strasnu ljubav za umijeća ruku. načinio. Uz Galadriel i Celeborna bio je noldorski majstor po imenu Ce­ lebrimbor." Prstenova družina II 4. samo u prepravljenom izdanju) Celebrimbor naziva gospodarom Eregiona. a Khazad-dûm mnogo ljepši. Galadriel je tu bila dalekovidnija od Celeborna. ali ni ondje ni u krat­ kim natuknicama u Dodatku B Gospodara prstenova ne spominje se prisutnost Galadriel i Celeborna. ali tekst je prerađen u kasniju priču. Celebrimbor od Zelenike upisa ove znake.] Gradnja glavnoga grada Eregiona. poput ostalih Noldora. Na patuljke je također gledala očima zapovjednika. Ost-in-Edhila.POVIJEST GALADRIEL I CELEBORNA 271 nastrojeni prema vilenjacima. godine Drugog doba [uz taj datum u Izvješću o godinama stoji nol- . [Ovaj opis nastanka Eregiona slaže se s onim što navodi tekst O Prstenovima moći (Silmarillion. str. U svakom slučaju. Galadriel je bila Noldo. 191. u kojoj je on Fëanorov potomak. vidjevši u njima najbolje ratnike za sukob s orcima. kao što spominje Dodatak B Gospodara prstenova (samo u prepravljenom izdanju). [S natpisa na Zapadnim dverima Mori­ je Gandalf je pročitao riječi: Im Narvi hain echant: Celebrimbor o Eregion teithant i thiw hin: "Ja sam ih. 312). u potonjem se (opet.] I vilenjaci i patuljci imali su velike koristi od ovog zajedništva: tako je Eregion postao mnogo jači. [Ovdje se opisuje jedan od preživjelih iz Gondolina. otpočela je 750. Nadalje. razumijevanje mnogo veće od onoga kakvo se zatjecalo među mnogim Eldarima: patuljci su bili "Aulëova djeca". Narvi.] Celebrimbor je bio "gotovo 'patuljački' opsjednut umijećima". koji se ubrajao u Turgonove najvještije obrtnike. uskoro je postao glavni obrtnik u Eregionu i zasnovao blisku suradnju s patuljcima iz Khazad-dûma. a Galadriel je. petoga Fëanorova sina. među kojima mu je najveći prijatelj bio Narvi. nego što bi ijedan bio samostalno. te da se odrekao očevih djela i ostao u Nargothrondu kad su Celegorm i Curufin bili protjerani. u Valinoru naukovala kod Aulëa i Yavanne. 312). od početka je zapažala kako će se Međuzemlje moći spasiti od "zaostatka zla" koje je Morgoth ostavio za sobom jedino sjedinjenjem svih naroda koji mu se na svoj način i u svojoj mjeri suprotstavljaju.

a čuo je i da je Aldarion. Kako su vilenjaci iz ove zemlje podrijetlom bili Teleri. namjerno sadrži odjek imena Zlatnog drveta koje je raslo u Valinoru. ali sad su je prožimali žalovanja i bojazni. spregom različitih sastavnica: laurë. "dolina". donekle međusobno neskladnih.272 J. Daljnja promjena iz imena Lórinand. a ime Laurelindórenan. Iz mnogih drugih rasprava o imenima Lóthloriena. nastala nakon donošenja mallorna. sve dok ju nije proželo neizdrživo žaljenje". kao što je bjelodano. Može se zamijetiti i da je Drvobradaš preveo Lothlórien kao 'Cvijet sna'. te njihovim prijateljstvom s Gil-galadom. Samo ime Lórien prvotno je bilo kvenijski naziv za jedan predio u Valinoru. I ovdje i drugdje objašnjava se da se značenje tog imena odnosi na zlaćana stabla mallorna u Lóthlorienu. nan(d). jer je znala da taj zlaćani san hita k sivom buđenju. "Dolina zlata". raspirivši u njemu strah potaknut dolaskom Númenórejaca u Lindon i na obale dalje prema jugu. onamo došao i sâm. te da je sadržavalo vilenjačku riječ sa značenjem "zlaćana svjetlost": "dolina zlata". "pjevati". Ona se trudila od Lóriena stvoriti pribježište i otok mira i ljepote. Ali u međuvremenu je moć Galadriel i Celeborna narasla. a priča o tome da je Galadriel donijela mallorne još nije bila stvorena. "Dolina raspjevanog zlata" (koje je bilo ranije. Lindar. R. R. nandorskom kraljevinom sa suprot­ ne strane Maglenoga gorja. . Vijest o tome doprla je do Sauronovih ušiju. kralja Númenora. te napokon. Sauron je zato na neko vrijeme ostavio Eriador na miru. ovdje se bez sumnje javlja ime kojim su Teleri sami sebe zvali. lin-. Tolkien: Nedovršene pripovijesti dorsko utemeljenje Eregiona]. za povlačenje od briga i tugovanja". "zlato". "Pjevači". spomen na prastare dane. poslao je izaslanike u Eriador. može se zaključiti kako su sva kasnija imena vjerojatno potekla od same Galadriel. sin Tar-Meneldura. Kvenijski oblik bio bi Laurenandë. iako je u vrijeme pisanja Lórinand bio smatran prvotnim i pradavnim nandorskim imenom tog područja. dok se u jednoj kasnijoj raspravi kaže da je samo ime Lórinand bila preinaka. Kad se tu osjetio sigurnim. što se često rabio kao ime onog Vale (Irma) kojem je ono pripadalo: "mjesto odmora sred sjenovitih stabala i vrela. godine Dru­ goga doba. Galadriel čeznula sve više iz godine u godinu. sindarinski Gloman ili Nan Law.5 Ondje su živjeli oni vilenjaci koji su odustali od Velikoga putovanja Eldara iz Cuiviénena i nastanili se 5 U jednoj bilješci u ovome tekstu objašnjava se kako je Lórinand bilo nandorsko ime ovoga područja (kasnije zvanog Lónen i Lóthlorien). "Dolina Zemlje pjevača". 196). jer "ta podudarnost ne može biti slučajna. kao što je Drvobradaš kazao hobitima). "za kojim je. izrastao u velikog brodograditelja koji plovi čak do haradskih luka. još starijeg imena Lindórinand. te izabrao zemlju koja se poslije zvala Mordor za uporište iz kojeg će se oduprijeti prijetnji dolazaka Númenórejaca [Izvješće o godinama to datira oko 1000. zahvaljujući svojem prijateljstvu s patuljcima iz Morije. a Galadriel je. oko 1200." U cijelome tekstu "Glede Galadriel i Celeborna" zadržao sam ime Lórinand. ali njih je onamo donijela Galadriel (za priču o njihovu podrijetlu vidi str. u Lórien "lako bi mogla potjecati od same Galadriel". odjeven u najljepše obličje koje je uspio postići. godine]. stupila u doticaj s Lórinandom.

opisano je u tekstu O Prstenovima moći. vremena kad je skovan Prsten Jedan. stoji da premda se ime Sauron navodi i ranije od ovog mjesta u Izvješću o godinama.] Sauron se poslužio svim 6 7 To je kasnija dopuna: tekst je izvorno navodio da su Lórinandom vladali tamošnji kneževi. 313)]. a napose s Celebrimborom. .] U Eregionu se Sauron izdavao za izaslanika Valara. "velekovač". što ukazuje na njegovu istovjetnost s velikim Morgothovim doglavnikom iz Silmarilliona.6 "ali mnogi Sindari i Noldori došli su među njih i tu ostali. ili Aulendil. Ali Sauron je bio bolje sreće s Noldorima iz Eregiona. [Ova na brzinu sročena skica ne objašnjava zašto je Galadriel prezirala Saurona. str. moguće je da su došli iz Eregiona kroz Khazad-dûm i pod Galadrielinim okriljem. sezalo je u šume s obje strane Velike rijeke. 206). Došavši među Noldore. što znači onaj koji je odan služenju Vale Aulëa.POVIJEST GALADRIEL I CELEBORNA 273 u šumama u dolini Anduina [Silmarillion. sebi je dao prividno lijep oblik (u svoje­ vrsnom hinjenom predviđanju kasnijih Istara). a medu Númenórejcima najprije Aldarion. osim ako nije prozrela njegovu krinku. čime je započelo njihovo 'sindariziranje' pod utjecajem beleriandske kulture". str. godine. Ti vilenjaci nisu imali ni kneževa ni vladara. (U tekstu O Prstenovima moći. U izdvojenoj bilješci. str. pa čak i samog Saurona [kao što iscrpnije prenosi tekst O Prstenovima moći (Silmarillion. Gospodar darova. [Sauronovo ulagivanje kovačima iz Eregiona. a niti zašto mu je. te su živjeli bezbrižno sve dok je središte Morgothove sile bilo na sjeverozapadu Međuzemlja. u Lindonu je pritom Gil-galad odbacio Sauronove poslanike. ako je već uspjela opaziti njegovu istinsku 7 prirodu. uključujući i područje gdje je poslije stajao Dol Guldur. pri kraju osmoga stoljeća (otprilike u vrijeme kad je osnovao luku Vinyalondë. [Nije pojašnjeno kada je došlo do tog prijelaza u Lórinand. neodrediva vremena nastanka. kojeg su poslali u Međuzemlje ("pretkazavši tako Istare") ili kojem su na­ redili da ondje ostane kako bi pomagao vilenjacima. godine Drugoga doba. kao i lijepo ime: Artano.] Galadriel je imala uspjeha u Lórinandu u nastojanjima da potre Sauronove spletke. Sauron se trudio zadržati razliku između svojih dviju strana: neprijatelja i napasnika. koji je u srcu žudio vještinom i slavom postati ravan Fëanoru. 100-101]. Smjesta je opazio da će mu Galadriel biti glavni suparnik i prepreka. Ali nije se znalo gdje bi moglo biti središte te sile. dopustila da ostane u Eregionu. Tu zagonetnu silu. te njegovo uzimanje imena Annatar. neprijateljski nastrojenu prema vilenjacima i Edainima. ono zapravo nije bilo poznato sve do oko 1600. ali ondje se Galadriel ne spominje. te ju je nastojao udobrovoljiti. podnosivši njezin prezir s izvanjskim strp­ ljenjem i uljudnošću. oni su opazili ubrzo na­ kon 500.

i 1400. ali djelovao je u tajnosti. povevši Amrotha i Celebrian. Celebrimbor nije bio iskvaren u srcu ili vjeri. Konkretna grana Plemenitih vilenjaka o kojoj se ovdje radi. U Lórinandu je Galadriel preuzela vlast. gdje Sauron smatra da se nalaze. godine. nakon što su Mírdaini počeli stvarati Prstenove moći. barem ne ako svi 'reformisti' koji žele ubrzati 'rekonstrukciju' i 'reorga­ nizaciju' nisu posve zli. već je prihvatio Saurona onakvoga kakvim se predstavljao.također je simbolizirana u njihovu posebnom prijateljstvu s patuljcima iz Morije." U jednom pismu iz rujna 1954. Bijeli prsten. odnosno Znalci. R. koje je 'prije početka Arde' izopačio Melkor. nikad se njima ne služiti. a izgledno je da je Sauron zapravo bio jedan od aulëovskih Maiara. Tom prilikom od Celebrimbora je primila Nenyu. pobunio se protiv Saurona i otišao u Lórinand da se još jedanput posavjetuje s Galadriel. tako da Galadriel i Celeborn nisu znali za nj. koja je kazala da ovaj Aulendil nije bio u Auléovoj sljedbi u Valinoru: "ali to nije bio konačan sud. 313. kao i skrb oko obrane od Saurona. Gospodar darova. to se zbilo negdje između 1350. vrlo utjecajno u Eregionu. ali to se ime ovdje ne spominje. Trebali su tom prilikom uništiti sve Prste­ nove moći. gdje Celebrimbor nije mario za njega. godine Drugog doba. U ranim danima Arde Melkor ga je zaveo na svoju stranu. uvijek su bili ranjivi na strani 'znanosti i tehnologije'. te se zadržao u Eregionu. kako bismo mi to nazvali: htjeli su doći do znanja koje je Sauron uistinu imao. Konkretna 'žudnja' eregionskih vilenjaka ." 8 . R. te ih raštrkati daleko od Eregiona. a kad je napokon otkrio postojanje Prstena Jednog. Tolkien: Nedovršene pripovijesti svojim umijećima na Celebrimboru i njegovim sudruzima kovačima koji su se bili udružili u bratstvo. te su oni iz Eregiona odbacili upozorenja Gil-galada i Elronda. Sauron je uskoro podveo Gwaith-i-Mírdain pod svoj utjecaj..8 Toliku je moć nad Mírdainima stekao da ih je na koncu nagovorio da se pobune protiv Galadriel i Celeborna i preuzmu vlast u Eregionu. odnosno društvo.i. nije bio posve zao. čak i prije nego što ih proždere oholost i žudnja za nametanjem vlastite volje. moj otac je naveo: "Na početku Drugoga doba on [Sau­ ron] još je bio oku lijep. ljubavi prema strojevima i tehničkim napravama . Galadriel je tada napustila Eregion i kroz Khazad-dûm otišla u Lórinand. jer isprva su imali velike koristi od njegovih uputa u tajna znanja o tim vještinama. ili je još mogao uzeti na se lijepi vidljivi oblik .'alegorija'. Noldori.. ali Celeborn nije htio ući u patuljačka zdanja. Sâm je Sauron otišao iz Eregiona oko 1500. dapače. čija je moć str. ime koje si je Sauron u to vrijeme dao bilo jeAnnatar.) Bilješka zatim navodi kako to nije zavaralo Galadriel. Galadrielin savjet bio je da Tri vilenjačka Prstena valja sakriti. Sad. ako hoćete." S tim se mogu usporediti uvodne rečenice teksta O Prstenovima moći: "Od davnine postojao je Sauron Maia. zvano Gwaith-i-Mírdain.274 J. jer je Aule postojao prije 'Sazdavanja Arde'. "ali nisu uspjeli smoći snage".

. on je oda­ slao ratnu silu pod zapovjedništvom Elronda Poluvilenjaka. U Dodatku A (III) Gospodara prstenova stoji da su patuljci Durinova naroda 9 Galadriel se nije mogla okoristiti moćima Nenye sve do mnogo kasnijeg vremena. ali također je nad njom imao veliku i nepredviđenu moć. gdje su im bile kovačnice i riznice. ali u kasnijoj bilješci na margini teksta stoji da ga je zadržao sve do polaska u rat Posljednjeg saveza.POVIJEST G A L A D R I E L I CELEBORNA 275 donijela snagu i ljepotu kraljevini Lórinand. Zatim su Celebrimbora stavili na muke. krinka je spala s njega. u očaju. ali valja priznati da u tekstu to nipošto ne stoji (iako se odmah prije ovoga navodi da je ona savjetovala Celebrimboru da se vilenjačkim Prstenovima nikad ne bi trebalo služiti). te je Sauron od njega saznao kome je bilo podareno onih Sedam. Izviđači i prethodnica Sauronove vojske već su se približavali kad je Celeborn izveo nenadan udar i odbacio ih. a Dom su opljačkali. a Sauron je svrnuo na sjever i smjesta pošao na Eregion. ali premda je uspio spojiti svoje snage s Elrondovima. To je Celebrimbor otkrio zbog toga što mu ni do Sedam ni do Devet nije bilo stalo tako kao do ona Tri. napadači su se probili u Eregion. godine. s drugačijom snagom i svrhom. Ondje je Sauron uzeo Devet prstenova i druga manja djela Mirdaina. nisu se mogli vratiti u Eregion. Napokon. okupio je veliku ratnu silu i preko Calenardhona (Rohana) pošao u pohod na Eriador 1695. Celebrimbor je poslušao njezin savjet da Prsten zraka i Prsten vatre treba ukloniti iz Eregiona. (Ovdje se navodi da je tom prilikom Gil-galad dao Naryu.) Kad je Sauron saznao za Celebrimborovo pokajanje i pobunu. gospodaru Luka. tako da joj se radost boravka 9 u Međuzemlju smanjila. jer osnažio je skrovitu čežnju za Morem i povratkom na Zapad u njoj. [Ovdje se ne kaže izrijekom da je Sauron pritom prisvojio Sedam prstenova. povjerio ih je tako Gil-galadu u Lindonu. razorili ga i opustošili. jer Sauronova je vojska bila puno veća od njiho­ ve. Celebrimbor se. dostatna i da ih zadrži na razmaku i da čvrsto opkoli Eregion. ali pred Elrondom je bio dalek put. dok je Tri sazdao Celebrimbor sâm. Kad je vijest o tome doprla do Gil-galada. sâm odupro Sauronu na stubištu pred velikim dverima Mírdaina. Círdanu. otkrivši njegov gnjev. nakon gubitka Prstena Vladara. iako se to vjerojatno podrazumijeva. Crveni prsten. te zarobili glavni cilj Sauronova napada. ali sapeli su ga kukama i zarobili. Dom Mírdainâ. Sedam i Devet bili su sazdani uz Sauronovu pomoć. ali Sedam i Tri nije mogao naći.

brodovi Númenórejaca godinama su već uplovljavali u Sive luke. Čim je Gil-galad počeo strahovati da bi Sauron mogao doći u Eriador i otvoreno zaratiti. a uz njih su došli vilenjaci iz Lórinanda pod Amrothovim vodstvom. ali bila je zadržana . Kad je Sauron napao Eriador 1695. Sauronova ne­ posredna nakana bila je zauzeti Lindon. poslao je po­ ruke u Númenor. stoga ga je dao pogubiti. Ali vojnu silu oslabila mu je nužnost ostavljanja snažne postrojbe koje će zadržati Elronda i spriječiti ga da nasrne na njega s leđa. Ali dok je harao tim zemljama. Doživio bi pače i poraz da Sauronova vojska nije bila napadnuta s leđa. godine. jer je vjerovao kako će ondje imati najviše izgleda da se dočepa jednog od Triju prstenova.] O ona Tri prstena Sauron ništa nije mogao saznati od Celebrimbora. stoga je okupio raštrkane snage i krenuo u pohod na zapad prema Gil-galadovoj zemlji. a svim orcima bilo je zapovjeđeno da salijeću patuljke kad god mogu. godine. R. R. Elrond je dotad okupio ono malo vilenjaka iz Eregiona koji su pobjegli. i okomio se na Elrondove snage. Ali točno je pogodio da su Tri bila povjerena vilenjačkim čuvarima: to je zacijelo značilo da su u pitanju Galadriel i Gil-galad. Sad je Sauron pokušao podjarmiti Eriador: na Lórinand je mogao pričekati. prema Izvješću o godinama] utemeljio pribježište i uporište u Imladrisu (Rivendellu). Sauron se povukao iz potjere za Elrondom. ali bio je prisiljen uzmaknuti na sjever te je tada [1697. Sad. gdje su bili dobrodošli. kralju Khazad-dûma. i odbacio ih. ali nije imao snage da se odu­ pre toj navali.. a ne Sauron. probodeno orkovskim strijelama. jer Durin je poslao patuljačku postrojbu iz Kha­ zad-dûma. Otada je Sauron gajio mržnju prema Moriji. Gil-galad je pozvao Númenor u pomoć. Elrond se uspio izvući. paleći i pljačkajući po putu. Nato je kralj Tar-Minastir odaslao veliku mornaričku silu.276 J. ali iza njih su se zatvorile Dveri Morije. Tolkien: Nedovršene pripovijesti vjerovali da su Durinu III. U crnom se bijesu vratio ratovanju. Prsten dali sami vilin-kovači. pa nije mogao ući. za barjak je uzeo Celebrimborovo tijelo obješeno o motku. a Númenórejci su na obalama Lindona počeli okupljati ratne snage i potrepštine. ubijajući ili tjerajući sve male skupine ljudi i loveći preostale vilenjake. mnogi su izbjeglice prišli Elrondovoj vojsci na sjeveru i pojačali je. ali ovaj tekst ne spominje kako je Sedam prstenova došlo u posjed patuljaka. okomio na patuljke i vilenjake iz Lórinanda. Sad. ili više njih.

11 Na ranijem mjestu u tekstu (str. sve dok ga nije dao Círdanu na odlasku iz Lindona u danima Posljednjeg saveza. a iako ga je osnažila njegova postrojba iz Tharbada. koji je bio vrlo slabo branjen. Sauronova je vojska doživjela težak poraz i bila odbačena. pogotovo imajući u vidu da je nekolicina glavnih članova jednoga sudjelovala i u drugome. iznenada je opet zatekao númenórejsku voj­ sku u svom zaleđu. koje su mu stizale s jugoistoka. koji su je posve satrli. Tom prilikom je Gil-galad Elrondu dao Vilyu. U to je vrijeme održano prvo Vijeće. odakle se slomljen i ponižen vratio u Mordor.] U Bici na Gwathlu Sauron je bio hametice nadvladan. Bio je pozvao nove snage.11 Godinama 10 Dopunom je tekst preinačen u "prvo Bijelo vijeće". ali Crveni je prsten zadržao. kad je u sâm zadnji čas stigla velebna Tar-Minastirova ratna sila. na Tharbadskom prijelazu. čim ga je primio od Celebrimbora. umjesto u Eregionu. nalazile su se već u Enedwaithu. dapače.POVIJEST GALADRIEL I CELEBORNA 277 putem.) stoji da je Gil-galad Cirdanu dao Naryu. kasnije znan kao Lond Daer. U Izvješću o godinama utemeljenje Bijeloga vijeća uvedeno je pod 2463. te stigao do toka rijeke Lhûn. Gil-galad i Númenórejci držali su Lhûn u očajničkom pokušaju obrane Sivih luka. dok je on tek s tjelesnom stražom utekao u područje kasnije zvano Dagorlad (Bojno polje). Eriador je bio očišćen od neprijatelja. Njegova mala preostala sila bila je napadnuta na istočnoj strani Calenardhona.10 na kojem je bilo određe­ no da bi se vilenjačko uporište na istočnoj strani Eriadora trebalo držati u Imladrisu. Plavi prsten. Vojska koja je držala Imladris pod opsadom zatekla se između Elronda i Gil-galada. 299. 275. jer Ciryatur je bio iskrcao snažnu postrojbu na ušće rijeke Gwathíó (Sivotok) "gdje je stajalo malo númenórejsko pristanište". [To je bio Tar-Aldarionov Vinyalondë. ali moguće je kako je ime toga Vijeća iz Trećega doba namjerno podsjećalo na ime ovoga davno prije održanog Vijeća. a to se slaže s navodima u Dodatku B . gdje se zakleo osvetiti Númenoru. str. godine. te ga imenovao svojim potkraljem u Eriadoru. izuzev tek opkoljenog Imladrisa. te nije stigla do obala Međuzemlja sve do 1700. ali ležao je mahom u ruševinama. Númenórejski admiral Ciryatur poslao je dio svojega brodovlja da pristane uz obale dalje prema jugu. vidi Dodatak D. do te mjere da je i sâm jedva pobjegao. godinu Trećega doba. Sauron je bio otjeran na jugoistok nakon velikog pokolja na gazu Sarn (prijelazu preko Baranduina). Crve­ ni prsten. Dotad je Sauron već podjarmio cijeli Eriador.

te ju zavolio. na mjestu koje se poslije zvalo Dol Amroth. Ondje ga je (čini se) pronašla. iako ništa o tome nije rekao. te su ondje još dugo bili zajedno. Ondje su se nastanili u Belfalasu. Tolkien: Nedovršene pripovijesti su Zapadne zemlje uživale mir. Ovaj navod ovdje. navodeći da je morska čežnja u njoj postala tako snažna da je (premda je smatrala svojom dužnošću ostati u Međuzemlju sve dok Sauron ne bude svladan) odlučila napustiti Lórinand i nastaniti se uz more. a Lórinand je dospio u pogibelj. kad je Amroth bio izgubljen. održano je spomenuto Vijeće. opet prošla kroz Moriju s Celebrian i stigla u Imladris. nesuglasan s ostalima. u potrazi za Celebornom. Gospodara prstenova i tekstu O Prstenovima moći. postavši tako moćni da se Sauron nije još dugo usuđivao krenuti na zapad iz Mordora. R. R. dok su se brojni nandorski vilenjaci iz Lórinanda pridružili njihovoj pratnji. gdje stoji da ga je Círdan posjedovao od početka. kako će biti pokazano. te su od tog doba počeli stvarati trajne naseobine na zapadnim obalama [što je datirano "cca. Ovime završava tekst "Glede Galadriel i Celeborna". ali Númenórejci su okusili moć u Međuzemlju." u Izvješću o godinama]. 1981. godine. 1800. Predala je Lórinand Amrothu. bio je dodan na marginu teksta. Galadriel se tek daleko u Trećem dobu. vratila onamo.278 J. iako je priča koju o njima ocrtava tekst "Glede Galadriel i Celeborna" poslije bila uvelike izmijenjena. Upravo dok je Galadriel bila u Imladrisu. tom je prilikom Elrond prvi put vidio Celebrian. U zaključnom se odlomku radnja vraća na Galadriel. Ali u neko kasnije vrijeme [nema naznake datuma] Galadriel i Celeborn zajedno su s Celebrian otišli iz Imladrisa i pristigli u slabo nastanjene krajeve između ušća rijeke Gwathló i Ethir Anduina. tamo ih je povremeno posjećivao njihov sin Amroth. ali nije bilo tako. . * Ovdje bi se moglo zamijetiti kako je odsutnost suprotnih naznaka u Gospodaru prstenova navela komentatore na prirodnu pretpostavku da su Galadriel i Celeborn proveli drugu polovicu Drugog doba i cijelo Treće u Lothlórienu. uz dovoljno vremena da im rane zacijele.

Iako je podrijetlom bio Sinda." rekla je. Ona ga je također voljela. 13 Vidi Dodatak C. te se nije ženio. 12 Za Šumske vilenjake i njihov govor vidi Dodatak A. jer se ona nije htjela vjenčati s njime. kako je rekla. te odvažan i mudar. godine Drugoga doba]. o granicama Lóriena. i živjela je sama pokraj slapova rijeke Nimrodela kojoj je dala svoje ime. Ali kad je strava izašla iz Morije i istjerala patuljke. Njegova je zemlja nakon Sauronova poraza godinama živjela u miru. ali pripadala je narodu Šumskih vilenjaka i žalila zbog dolaska vilenjaka sa Zapada. 269) da bi. . na čije su se mjesto došuljali orci.POVIJEST GALADRIEL I CELEBORNA AMROTH I NIMRODEL 279 Već sam spomenuo (str. koji se kasnije navijek zvao Cerin Amroth. Htjela je govoriti samo jezikom Šumskih. jer joj je drveće prijetilo. iako ga je sad snašla nevolja. Ali bilo tome tako ili ne. dapače. Godinama ju je volio. "Bit ću tome vjerna. koji je u to vrijeme prilazio mnogo bliže Lórienu. "Ali u Međuzemlju više takva nema. te s njom potražiti takav kraj. To je učinio iz ljubavi prema Nimrodel. užasnuto je sama pobjegla u prazne krajeve na jugu [1981. 297. godine Trećega doba]. str. u slučaju da se Amroth doista smatrao sinom Galadriel i Celeborna u vrijeme pisanja Gospodara prstenova." rekao je. koji su (kako je govorila) donijeli ratove i razorili davnašnji mir. Amroth je otišao za njom i naposljetku je pronašao na rubu Fangorna. i na koncu su se obećali jedno drugome. jer bio je lijep čak i za jednog Eldu. takvo je gleda­ nje na njegovo podrijetlo kasnije odbačeno. str.) s naslovom "Kratak prikaz dijela predanja o Amrothu i Nimrodel". 293. tako bitna veza teško mogla ostati prešućena." Amroth se zavjetovao da će njoj za ljubav napustiti svoj narod. Amroth je bio kralj Lóriena nakon što je njegov otac Amdír poginuo u Bici na Dagorladu [3434. Ondje su Amroth i Nimrodel zapodjenuli dugu raspravu.13 Nije se usudila ući u tu šumu. čak i nakon što su se žitelji 12 Lóriena mahom prestali služiti njime. "a vjenčat ćemo se kad me dovedeš u neki kraj gdje vlada mir. Ovdje dajem kratku pripovijest (koja potječe najranije iz 1969. živio je na način Šumskih vilenjaka i nastanio se u visokim stablima svrh jednog velikog zelenog humka. a neka stabla su joj prepriječila put.

ali u gorju ima mnogo neprijateljski nastrojenih ljudi i zlih stvorova. Amrothu su pružili dobrodošlicu. [Eärnil II. "Pođe li kroz naseljene krajeve Gondora." I kazao joj je da na jugu postoji luka u koju su davno otišli mnogi iz njegova naroda. jedna od naj­ strašnijih u ljetopisima Gondora. ali pre­ ostali još grade lađe i prevest će svakoga iz svoga roda koji im dođe umoran od Međuzemlja. na svoj način. "Sada su malobrojni. ali nisu bili voljni pričekati Nimrodel. Manje nego što bi stalo u jednu lađu." Nije ovdje mjesto za kazivanje o njihovu putovanju u zemlju Gondor. koji još. a živjeli su na svojoj lađi. i uskoro su se očekivali snažni vjetrovi. a možda će primiti i pomoć. otišao u tu vilin-luku i otkrio da ih je ondje još vrlo malo. "nitko je neće ometati. harajući sve pred sobom. jer gondorski su ljudi dobri. neprijateljski i opasni čak i za vilin-lađe." kazali su." Godina je istjecala prema jeseni. Bijelo joj gorje nije zapriječilo put i mnoge je ljudske brodove otpuhala na pučinu Belfalaskog zaljeva. do 2043. jer bilo im je drago što je njegov dolazak ojačao njihovu malu družbu. R. vladao je Gondorom od 1945. U njoj su se sada spremali otisnuti na pučinu i napustiti Međuzemlje. pretposljednjeg kralja Južne kraljevine.] Drugdje se kazuje [ali ne u bilo kojem postojećem zapisu] kako su se razdvojili i kako je Amroth. čak i ako u prošlim dobima ne stigoše do obala i još nijedanput ne vidješe Blaženu zemlju. Zatim se jedne jesenje noći digla silna oluja.280 J. R. u čiji dolazak više nisu gajili nade. govore našim jezikom. nakon što ju je uzalud iskao. Laku vilin-lađu otrgnula je s veza . Tolkien: Nedovršene pripovijesti "a neće ga ni biti za vilin-puk. jer većina je otplovila na Zapad. Bilo je to u doba Eärnila Drugog. Ali tako je teško Amroth tugovao da su ipak odgađali polazak još tjednima. Stigla je iz studene Sjeverne pustoši i prohujala Eriadorom do gondorskih zemalja. a njima vladaju potomci Prijatelja vilenjaka iz dav­ nine. Valja nam poiskati put preko Velikoga mora na pradavni Zapad. a samo im je jedna mogla zaploviti. gdje ih je progutalo more. čije su zemlje proživljavale teške dane. dok se još nalaze u blizini Međuzemlja. Kazuje se kako se milost prelaska Mora što nam je Valari dadoše sada ukazuje i sva­ kome od onih koji su pošli na Veliko putovanje. jer su im kuće na obali bile ispražnjene i puste.

ali imena rijeka često se odnose samo na dio njihova toka.POVIJEST GALADRIEL I CELEBORNA 281 i stjerala u divlje vode. otići u neizvjesnu smjeru" (kao u imenu Mithrandir. rijeke iz Lebennina u Gondoru što je utjecala u Belfalaski zaljev zapadno od Ethir Anduina. skočio u more i zaplivao prema obali što se gubila u daljini. u smjeru obala Umbara. Gilrain je hitro tekla s gorja. lađa je već bila daleko od kopna. Pomorci su ga vilenjačkim vidom još dugo promatrali gdje se bori s valovima. Kazuje se da je Nimrodel. te u Mjesečevu nazivu Rána). ali vilin-lađe građene za to putovanje nisu tonule. Tuda je neko vrijeme vijugala. u dotičnom slučaju Gilraina. pa je sjela uz jezerce i počela . međutim. Ali nije onamo dovela Amrotha. Oluja je na gondorske obale udarila baš kad je zora zarudjela kroz hitre oblake. na niže poteze ili na druge osobine što su se dojmile istraživača koji su im nadjenuli ime. ali pri dolasku do kraja onog ogranka Ered Nimraisa koji ju je razdvajao od Celosa [vidi zemljovid pridodan trećem dijelu Gospodara prstenova] utjecala je u široko. Prethodni zapis zapravo je bio sročen kao ogranak jedne etimološke rasprave o imenima izvjesnih rijeka u Međuzemlju. Ni vilenjačke ni ljudske oči više ga nisu vidjele u Međuzemlju. iako su o njezinoj sudbini kružila mnoga predanja."odlutati. koja ju je podsjetila na vlastitu rječicu u Lórienu. Ne čini se prikladnim ni za jednu gondorsku rijeku. Kriknuo je glasno u očaju: Nimrodel!. sve dok jutarnje sunce nije zasjalo kroz oblake i u daljini mu obasjalo svijetlu kosu. ali kad se Amroth probudio. U ovom slučaju. na izvor. Ovdje se ništa ne kazuje o tome što je zadesilo Nimrodel. Vjerojatno se radilo o izvedenici iz korijena ran. sličnu zlatnoj iskri. u potrazi za morem zalutala u Bijelom gorju. Srce joj se razvedrilo. kao i druge rijeke u tom području. plitko uleknuće. pa nema sumnje da je napustila Krugove Svijeta i naposljetku stigla u Eressëu. još jedan vid predanja o Nimrodel javlja se u raspravi o sastavnici rain. nakon bijega iz Lóriena. Ni glasa se o njoj u Međuzemlju nikad više nije čulo. stvorivši jezerce na južnom kraju prije nego što će se probiti kroz jedan greben i opet hitro nastaviti prema utoku u Serni. objašnje­ nje pružaju ostaci predanja o Amrothu i Nimrodel. zabludjeti. sve dok nije napokon stigla (ne spominje se kojim putem ili prijevojem) do rijeke.

R. Ovo je predanje bilo dobro znano u Dor-en-Ernilu (Kneževoj zemlji). vjerojatno se time želi reći samo da nije prešao Magleno gorje] i utemeljio pribježište Imladris.282 J. bili su uvelike pomiješani s Noldorima (sindarinskog govora). str. u vrijeme kad je Amroth na­ stradao] bili uglavnom onakvi kakvi su bili na kraju Trećega doba: rodom Šumski vilenjaci. ali poginuo je u Bici na Dagor14 Podrijetlo imena Dor-en-Ernil nigdje se ne navodi. sve do Propasti Númenora i iznenadnoga Sauronova povratka u Međuzemlje. o sindarskim kneževima Šumskih vilenjaka.)15 Međutim. iako se više ne zna jesu li Thranduil i Amroth bili u rodu. te se (prema dojavama) sasvim posvetio osvajanjima na Istoku. Ondje je zapala u dubok san od umora i tako je dugo spavala da je stigla u Belfalas tek nakon što je Amrothova lađa bila otpuhana na pučinu. ali Celeborn je prvo otišao u Lórien i utvr­ dio ga za svaki budući Sauronov pokušaj prelaska Anduina. Gondora i Mordora u Gospodaru prstenova. 295. ali pod vlašću kneževa sindarskog podrijetla (kao i u Thranduilovoj kraljevini u sjevernim dijelovima Mrkodola. . i slu­ šati slapove preko kojih je rijeka nastavljala putovanje prema moru. Celeborn se ponovno pridružio Galadriel u Lindonu. imao s tamošnjom vladavinom Celeborna i Galadriel: Žitelji Lóriena čak su i tada [tj. Na tom zemljovidu smješteno je na suprotnoj strani gorja od Dol Amrotha. ime se zatječe još jedino na velikom zemljovidu Rohana. koji su stigli kroz Moriju nakon što je Sauron uništio Eregion 1697. Kad se. godine Drugoga doba. a on je stradao u nastojanju da otpliva natrag u Belfalas. Sauron povukao u Mordor. R. Esej se nastavlja kratkim objašnjenjem odnosa koji je Amroth. Tolkien: Nedovršene pripovijesti promatrati odraze zvijezda u njegovim mrkim vodama. Lórien je zatim uživao u dugogodišnjem miru i zaboravu pod vlašću vlastitoga kralja Amdira. 15 Vidi Dodatak B. međutim.14 pa nema sumnje da je ime bilo nadjeveno njemu u spomen. kao kralj Lóriena. ali njegovo pojavljivanje u ovom kontekstu navodi na zaključak da je Ernil bio knez Dol Amrotha (što bi se ionako moglo pretpostaviti). U to vrijeme Elrond je otišao na zapad [sic. Amdir se odazvao na Gil-galadov poziv i sa sobom u Posljednji savez doveo najveće moguće snage.

Ali Amrothov je narod njime bio zadovoljan.POVIJEST GALADRIEL I CELEBORNA 283 ladu. U kasnim prikazima nije objašnjeno gdje su to Galadriel i Celeborn proveli duge godine Drugoga doba nakon Sauronova poraza u Eriadoru. Celebornova povezanost s Lórienom sada se smješta mnogo dalje u prošlost (jer u tekstu "Glede Galadriel i Celeborna" on za cijelog trajanja Drugog doba uopće nije odlazio u Lórien). kneza sindarskog podrijetla. a "beleriandski" vilenjaci ondje su otišli u Lórien godinama prije. Celeborn i Galadriel preko gorja prešli u Imladris. a njegovo je malo kraljevstvo još uživalo blagostanje u svojoj ljepoti. Ti kasni zapisi niti tvrde niti niječu da je Galadriel bila u odnosima s Lórienom prije 1697. koji se početkom Trećeg doba [109. dok izvan teksta "Glede Galadriel i Celeborna" nema nikak­ vog spomena Celebrimborove pobune (negdje između 1350. dok se Galadriel pridružila Gil-galadu u Lindonu. Nave­ deni izvadak implicira kako je nakon pada Eregiona tu seobu u Lórien poveo Celeborn. 272-273). jer su je posebno zanimale sve vijesti i glasine o ras­ tućoj sjenci u Mrkodolu i mračnome uporištu u Dol Gulduru. već je sin Amdíra. naravno. gdje su se zadržali godinama. ovdje saznajemo da su mnogi noldorski vilenjaci otišli kroz Moriju u Lórien nakon uništenja Eregiona. kao ni Galadrielina odlaska tom prilikom u Lórien. ali nije moguće odrediti koliki bi se njezin dio zadržao u nekoj cjelovito sročenoj pripovijesti. u zapisu koji potječe iz istog vremena kao i ovaj. . prema Izvješću o godinama] vjenčao s njihovom kćeri Celebrian. Stoga su nakon dugih putovanja i raspitivanja u Rhovanionu. (što vrijedi i za Celeborna). godine) protiv njihove vlasti u Eregionu. Ovaj prikaz. Amroth više nije sin Galadriel i Celeborna. ali na drugome mjestu. u svakom slučaju. i 1400. njegov sin. Čini se da je starija priča o odnosima Galadriel i Celeborna s Eregionom i Lórienom doživjela preinake u mnogim bitnim vidovima. godine. dok se Celeborn zadržao u Eregionu. u mirnodopskim uvjetima (str. 278). tada je postao kralj. gdje je preuzela vlast. Amroth. bio je odvažan i mudar. jer sad su bili u rodu s Elrondom. od Gondora i granica Mordora do Thranduila na sjeveru. ondje se više ne spominje njihov dugogodišnji boravak u Belfalasu (str. uvelike odudara od onoga koji donosi tekst "Glede Galadriel i Celeborna". zajedno s najvećim dijelom svoje postrojbe. Raniji prikaz to i ne spominje. Rasprava o Amrothu nastavlja se ovako: Ali tijekom Trećeg doba Galadriel su prožele crne slutnje. izrijekom se navodi da su oboje tom prilikom "prošli kroz Moriju sa znatnom pratnjom noldorskih izgnanika i godinama se zadržali u Lórienu". pa je s Celebornom otputovala u Lórien i ondje dugo ostala uz Amrotha.

ali nisu uzeli naziv Kralja ili Kraljice. posljednje istočne predstraže vilenjaka. Ali nisu uzeli naziv Kralja ili Kraljice. Celeborn i Galadriel vratili su se u Lórien. sa značenjem "pe­ njati" (odakle potječe i imenica rath. ali i da mu treba snažnija i mudrija vladavina od one koju joj može dati šumski puk. koji je izgubio kralja i čiji se narod dao u bijeg. 16 U tom tekstu stoji kako navada stanovanja u krošnja­ ma nije bila opće uvriježena među svim vilenjacima. Galadriel i Celeborn trajno su se nastanili u Lórienu i preuzeli upravu nad njime. Ondje su ostali do kraja Trećega doba. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Nakon stradavanja u Moriji [1980. već su mu bili čuvari koji su ga. kad je na načine nedostupne Galadrielinoj vidovitosti Sauronova sila uspjela prijeći Anduin i silno ugroziti Lórien. Drugdje postoji još jedan spomen njihovih kretanja tih godina: U Lórien su se Celeborn i Galadriel vratili dvaput prije Po­ sljednjeg saveza i kraja Drugoga doba. proveli neoskvrnjenog kroz Rat za Prsten. R. U još jednoj etimološkoj raspravi iz istog razdoblja objašnjava se da je ime Amroth bilo nadimak potekao od njegova stanovanja u visokom talanu ili fletu. ne ostavivši nasljednika). kad se nadigla sjenka Sauronova oporavka. jednoj od drvenih platformi sazdanih visoko u krošnjama lóthlorienskih stabala u kojima su živjeli Galadhrimi (vidi Prstenovu družinu II 6): značilo je "visokosezac. te ga zamalo posve napustio i predao orkovskim zavojevačima. R. jer kazali su da su oni tek čuvari te malene ali krasne kraljevine. dok je druga sastavnica izvedena iz korijena rath-. penjač". koja se zatječe i u sindarinskoj amon. već se razvila u Lórienu 16 Ovo objašnjenje pretpostavlja da je prva sastavnica imena Amroth ista ona vilenjačka riječ kao i kvenijska amba "uvis". te spriječiti da Sjenka prijeđe Anduin u ratu koji će neizbježno povesti prije svog ponovnog poraza (bude li moguć). brdo ili gora strmih obronaka. U svojoj je mudrosti Galadriel uvidjela da će Lórien biti uporište i središte moći. kako se ispostavilo. Pa ipak. godine] i tuge što je snašla Lórien. tek nakon stradanja u Moriji. koji je sad ostao bez vladara (jer Amroth se utopio u moru Belfalaskog zaljeva. ondje su opet često boravili.284 J. označavale sve dulje cesti . gdje ih je narod dočekao s dobrodošlicom. a u Trećem dobu. kojom su se u númenórejskom sindarinskom. koji je u Gondoru služio za davanje imena mjestima i osobama.

zvanog Cerin Amroth. Život u tako uzvišenim kućama isprva se bez sumnje smatrao posebnim. izuzev onog koji se iz kamenoloma u gorju sa zapadne strane mogao uz mnogo truda dopremiti niz Srebrotok. kojom su se služili čuvari sjevernih međa. Do preinake tih telain u stalne nastambe došlo je tek kasnije.jedino koje se kasnije pamtilo u predanjima . najviši tamošnji flet. a Amroth ga je vjerojatno prvi prihvatio. Možda je od nje Amroth preuzeo zamisao življenja u visokom fletu. od kojih se nije htjela rastajati na dulje vrijeme. uzdignu­ tog radom mnogih ruku i prvenstveno predviđenog za nadziranje Dol Guldura s druge strane Anduina. a telain ili fletovi bili su podrijetlom ili skloništa za slučaj napada. odnosno brijega. preostatku velikih šuma iz Drevnih dana. Stoga je to njegovo ime . Glavno mu je bogatstvo bilo u drveću. 279). što se spuštala iz Citadele prema Grobnicama Kraljeva). Bilješka uz riječi "Amroth ga je vjerojatno prvi prihvatio" glasi: Osim ako to nije bila Nimrodel. od kojih su gotovo sve bile nakošene: odatle Rath Dínen. bio je onaj flet u kojem je prenoćio Frodo. Tiha ulica. ili najčešće (pogotovo oni visoko na golemim stablima) promatračnice s kojih su tu zemlju i njezine granice mogle promatrati vilenjačke oči: jer Lórien je s krajem prvog tisućljeća Trećega doba postao zemlja nelagodne budnosti. i to u dijelu gdje su Galadhrimi sad bili rijetki. I Celebornovo boravište u Caras Galadhonu bilo je takvog podrijetla. Ali Caras Galadhon je sam po sebi bio tvrđava. Ali nisu svi nastavali krošnje čak ni u Lórienu. unutar čijih je zidina stanovao tek mali broj Galadhrima.17 i ulice u Minas Tirithu. a Amroth je zacijelo živio u sve većem nemiru nakon uspostave Dol Guldura u Mrkodolu.POVIJEST GALADRIEL I CELEBORNA 285 zbog prirode i položaja te zemlje: ravne. Voljela je vode i slapove Nimrodela. 17 U "Kratkom prepričavanju" predanja o Amrothu i Nimrodel stoji da se Amroth nastanio u visokim stablima Cerin Amrotha "iz ljubavi prema Nimrodel" (str. ali kako su se vremena mrači­ la. Njezini su porivi bili druge prirode. bez dobra kamena. ta se rječica našla odviše blizu sjevernih granica. koji Prstenova družina nije vidjela. .najvjerojatnije poteklo iz njegova življenja u jednom visokom talanu. Prije je najviši bio Amrothov flet svrh velikog humka. bio je najuzdignutija točka te zemlje. Jedna takva promatračnica. a takva su staništa jedino u Caras Galadhonu bila brojna.

R. Nakon sloma Thangorodrima. kamo su (kao što joj je rekao) "davno otišli mnogi iz njegova naroda" (str. spominje "Belfalaski zaljev odakle su otplovili vilenjaci iz Lóriena". ali čini se da je svejedno postojala jedna skupina Sindara koji su . Ali posve drugačija radnja. str. 214). u kojemu Legolas. premda je nesumnjivo izvedena iz nekog prednúmenórejskog imena. prema predaji iz Dol Amrotha. Jedan je iz Prstenove družine II 6. Šumski vilenjaci (ističe se ovdje) "nikad nisu bili posve lišeni nespokoja i čežnje za Morem. zapaža "da ovaj doista ima vilenjačke krvi" i kaže mu: "Premda je odavno Nimrodelin narod otišao iz lórienskih šuma. koji su u potrazi za morem doplovili niz Anduin." Na što knez Imrahil odgovara: "Tako govore i predaje moje zemlje. pri pogledu na kneza Imrahila iz Dol Amrotha. još se vidi da nisu svi otplovili iz luke Amrotha preko vode na zapad. sve do Belfalasa. Drugi je u Povratku kralja V 9. iznosi se u jednom nedovršenom odlomku posvećenom podrijetlu imena Belfalas." Kako bismo doveli ovu priču o "trima malim lađama" u vezu s predajama koje bilježi Silmarillion. koji su pobjegli u trima malim lađama kad je Morgothova sila porazila Eldare i Atane. Tu se navodi da sastavnica Bel-. "s izuzetkom jedne luke i male vilenjačke naseobine na jugu zajedničkog ušća rijeka Morthond i Ringló" (tj. Bilješka biva privedena kraju prije davanja daljnjih obavijesti o sastavnici Bel-. ali dok su Círdan i Gil-galad izbjegli na otok Balar. na samoj sjevernoj strani Dol Amrotha). ali kasnije se povećala dolaskom pustolovnih Šumskih vilenja­ ka. odlutali su na istok preko Modrog gorja u Eriador." Kasne i rascjepkane bilješke donekle objašnjavaju te izjave. 280)? Dva odlomka iz Gospodara prstenova odnose se na to pitanje. vilenjaci iz Belerianda. vjerojatno bismo morali pretpostaviti da su one pobjegle iz Brithombara ili Eglaresta (falaskih luka na zapadnoj obali Belerianda) kad su oni bili uništeni godinu dana nakon Nirnaeth Arnoediada (Silmarillion. Tako u jednoj raspravi o lingvističkim i političkim međuodnosima u Međuzemlju (što potječe najranije iz 1969. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Vratimo se navedenom predanju o Amrothu i Nimrodel: u kojoj je to "luci na jugu" Amroth čekao Nimrodel. R. ali kao objašnjenje njezina sindarinskog podrijetla navodi se da je "Gondor sadržavao jednu malu ali bitnu sastavnicu podosta iznimne prirode: eldarsku naseobinu . ako nisu otplovili preko Velikog mora ili ostali u Lindonu. nakon što je otpjevao pjesmu o Amrothu i Nimrodel. posa­ de tih triju lađa otplovile su mnogo dalje na jug niz obale.286 J. Nju su. u kojoj se te vilenjačke luke utemeljuju kasnije. u kojemu Legolas. utemeljili sindarski pomorci iz zapadnih luka Belerianda. zapravo potječe iz sindarinskog jezika. koja je povremeno neke od njih navodila da odlutaju od svojih domova. godine) postoji usputan spomen činjenice da su u danima ranijih naseobina Númenórejaca obale Belfalaskog zaljeva još bile uglavnom puste.

vjerojatnijim pripovijestima. prema vlastitim predanjima" (u odnosu na već navedeni razgovor između Legolasa i Imrahila u Povratku kralja V 9). uz koju je stajalo malo naselje šumskih vilenjaka iz Lóriena. prvoga vladara Dol Amrotha (cca. koja se dade zapaziti u golobradosti onih koji vuku takvo podrijetlo (golobradost je bila osobina svih vilenjaka). oca Adrahila.). To su bili preživjeli žitelji Doriatha. str." . i vilin-gospe Mithrellas. "otišli su tijekom godina u potragu za mjestom gdje će moći živjeti samostalno i naposljetku se nastanili na ušću Morthonda. ali ti ljudi su u strahu od Eldara utekli u gorje. dvadesetoga kneza. to je bila jedna Nimrodelina dru­ žica. Prema istim tim predajama. stavke edhel i londë) na urešenome zemljovidu Međuzemlja koji je izradila Pauline Baynes. Angelimar je bio dvadeseti u ne­ prekinutom nizu potomaka od Galadora. Ova potonja inačica predanja javlja se u podrobnijem obliku u bilješci prido­ danoj neobjavljenom rodoslovlju loze Dol Amrotha počev od Angelimara. Ona je bila među Nimro18 Mjesto vilenjačke luke u Belfalasu označeno je imenom Edhellond ("Vilenjačka luka". Trećega doba). Galador je bio sin Númenórejca Imrazôra. iznosi se rasprava o vilenjačkoj crti u ljudima. Predaja o kneževoj lozi kazivala je kako se jedan od njihovih predaka vjenčao s vilin-djevom: dapače. Kao što se vidi iz Legolasova spominjanja Nimrodel. Usporedi Pustolovine Toma Bombadila (1962. ili poslije. ali to ime nisam uspio naći nigdje drugdje. kao i o luci na ušću Morthonda iz koje su brodovi isplovljavali 'ka zapadu' još tamo u vrijeme pada Eregiona u Drugome dobu. U drugim. Vidi Dodatak D. koja pripada posljednjim zapisima mojega oca o Međuzemlju. vidi Dodatak Silmarilliona.POVIJEST GALADRIEL I CELEBORNA 287 početkom Drugog doba otišli na jug. u blizini Dol Amrotha nalazila se pradavna vilenjačka luka. 2004. tu se u vezi s kneževskom kućom Dol Amrotha zapaža da je "ta loza imala naročitu vilenjačku crtu. žitelja Belfalasa. Ondje se već nalazila primitivna lučica ribarskog življa. još kivni na Noldore.-2129."18 U bilješci napisanoj u prosincu 1972. koja se izgubila u visokim gorskim gudurama. 74-75: "U Langstrandu i Dol Amrothu postojala su mnoga predanja o pradavnim vilenjačkim naseobinama. 299. neke su inačice (očito ne baš vjerojatne) navodile da je to bila sama Nimrodel. nakon što su neko vrijeme proveli u Sivim lukama. str. oca Imrahila. kneza Dol Amrotha u vrijeme Rata za Prsten: Prema predaji svoje kuće. gdje su stekli vještinu brodogradnje.

tako se spasio iz gondolinskog požara. dok su ruke koje bi ga primile donosile iscje­ ljenje od boli svima koje bi dotakle. glasi ovako: U Gondolinu je živio tvorac dragulja po imenu Enerdhil. Enerdhil je ljubio sve zelene stvorove što rastu. kada se u Moriji probudilo zlo. Ali kad je . Tolkien: Nedovršene pripovijesti delinim družicama. A prije nego što će otploviti. ne postoje druge inačice. Uz nekoliko vrlo sitnih uredničkih dopuna. I sazdao ga je. jer u Međuzemlju teških rana ima što ćeš ih ti. a najviše ga je radovalo vidjeti sjaj sunca kroz lišće u krošnjama. izuzev jednog vrlo grubog rukopisa na četiri stranice koji nosi naslov "Elessar". uživali su zdravlje i blagostanje.288 J. ELESSAR U neobjavljenim zapisima tek se malo toga još može naći glede povijesti Celeborna i Galadriel. koja ga je nosila na prsima. iscijeliti. Ali iako je Mithrellas bila iz nižeg šumskog roda (a ne jedna od Plemenitih ili pak Sivih vilenjaka). ali tako da dragulj bude zelen poput lišća. Taj je dragulj Enerdhil dao Kraljevoj kćeri Idril. Ali nikome drugom predati ga nećeš. Jer kazuje se da bi oni koji bi pogledali kroz taj kamen vidjeli sparušene ili spaljene stvorove iznova cijelima ili onakvima kakvi su bili u jeku mladosti. u Sirionskoj luci valjalo je iscijeliti mnoge rane. tada su Nimrodel i njezine djeve zalutale u šumovitim brdima i izgubile se. i dok je Eärendil ondje boravio. a i medu grlima što su onamo utekla od užasa na Sjeveru. navijek se držalo kako su kuća i rod vladara Dol Amrotha plemeniti krvlju kao što su lijepi licem i umom. ali nekoliko je dopuna uneseno olovkom. U prvom je stadiju sročenosti. jedne se noći iskrala i više je nikad nije vidio. I srce mu ushtjede sazdati dragulj u kojem bi se zarobila bistra svjetlost sunca. Idril reče svome sinu Eärendilu: "Elessar ostavljam tebi." Uistinu. R. godine Trećega doba. R. jedna od mnogih vilenjaka koji su izbjegli na obalu oko 1980. i ljudske i vilenjačke. Ali u ovoj pripovijesti kazuje se da je Imrazôr pružio Mithrellas utočište i oženio se njome. najveći majstor te vještine među Noldorima nakon smrti Fëanorove. Ali nakon što mu je dala sina Galadora i kćer Gilmith. takva da su mu se čak i Noldori divili. a svi su živi stvorovi na neko vrijeme bili zeleni i krasni. može biti.

Valari su sada premješteni i Međuzemlje im je daleko od misli. reče Olórin. a srce mi žudi dok se spominje drveća i trave što ne mriju." Nato joj Olórin reče: "Bi li. A kad joj Olórin prenese mnoge novosti.POVIJEST GALADRIEL I CELEBORNA 289 Eärendil pošao na velika putovanja Morem. Tek nakratko. "Pogled im je još bistar i srca im još ćute. koja žudješe za vijestima o rodu i za blaže­ nim rodnim krajem. a ona ga pogleda u čudu." "Tko to može znati?" reče Olórin. I jednom tako Olórin posjeti Galadriel. Jer neki kažu da je taj drugi uistinu bio samo onaj prvi. onog koji ga sazda. U kasnijim je dobima postojao opet jedan Elessar. reče Galadriel. zacijelo. "Zacijelo". jer lišće pada i cvijeće blijedi. Jer godine izgnanstva počinjale su teško tištati Noldorsku gospu. Upotrijebi ga kako znaš i na neko će se vrijeme tvoja . pogledaj ovo!" I on joj pokaza Elessar. koji se milošću Valara vratio.pa ipak. I mora li Međuzemlje onda dovijeka blijedjeti i propadati?" "To mu je sudbina". jer sred svih je potraga jedna misao navijek bila pred njim: da će možda opet naći Idril. kao i gotovo sve krasote uz njih. koja je tad stanovala pod krošnjama Velike Zelenšume." "Nije tako". Htjela bih takove imati u svome domu. i dugo razgovarahu. htjela Elessar?" A Galadriel reče: "Gdje je sada Eärendilov kamen? A Enerdhila više nema. iako bi tek oni Mudri kojih više nema mogli reći koje je točno. U ime toga. a prva uspomena na Međuzemlje bila mu je zeleni kamen nad njezinim grudima. "No to se na neko vrijeme može ispraviti. onda. kako bi to moglo biti". reče Galadriel. Elessaru se tako zameo trag. vrati li se Elessar. ponio je Elessar na grudima. a ipak se ne htjede odreći Međuzemlja [prepravljeno u: ali još se nije smjela odreći Međuzemlja]. a pod sjenkom su svi oni koji ga se još drže. ona uzdahnu i reče: "Žalujem u Međuzemlju." "Ako . a o njemu se kazuje dvojako. kad mu je pjevala uz kolijevku dok je Gondolin bio još u cvatu. A Olórin reče: "Ovo ti donosim od Yavanne. "Jer. "otiđoše preko Mora. da ga je sa Zapada sa sobom donio Olórin (u Međuzemlju znan kao Mithrandir). Kad se Eärendil više nije vratio u Međuzemlje. reče Olórin. dok ne svanu ljudski dani.

Vilin-kamen od kuće Elendilove!" 20 U tekstu na ovome mjestu i odmah ispod njega stoji Finrod. Što li je to skrivila zlaćana kuća Finarfinova da mi valja tražiti oprost od Valara. glavnome vilin-kovaču: "Žalosna sam u Međuzemlju. u vlastitoj zemlji". ni Felagunda više nema. drže li se Me­ đuzemlja?" reče Celebrimbor. "Angroda više nema. doći će jedan koji ga ima primiti. dajući Aragornu zeleni kamen. postao Finrod Felagund. kralja Nargothronda nakon Finroda Felagunda. "Što se zbilo s eldarskom vještinom?" A Celebrimbor reče: "Gdje je sada Eärendilov kamen? A Enerdhila koji ga sazda više nema. ime Elessar. Od Finarfinove djece posljed­ nja sam. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti postojbina pretvoriti u najkrasotnije mjesto u Međuzemlju. ni Aegnora više nema. ili se zadovoljiti morskim otokom. reče ona. moj otac je premjestio drugoga kralja Nargothronda na mjesto pripadnika iste obitelji u sljedećem naraštaju: ali ta i njoj srodne rodoslovne preinake nikad nisu bile unesene u sastavne tekstove Silmarilliona." "Što bi onda htjela?" reče Celebrimbor." "Kako bi za Eldare moglo biti drugačije. onamo došla Galadriel i kazala Celebrimboru. gdje Galadriel. čija je rodna zemlja Blaženi Aman? Ovdje sam moćnija. "Hoćeš li onda prijeći preko Mora?" "Neću".tu." "Otiđoše preko 19 Ovo se poklapa s odlomkom iz Prstenove družine II 8. R. . Vrije­ di zamijetiti da Galadriel ovdje među svojom braćom ne spominje Orodretha. koje sam promijenio u Finarfin kako bi se izbjegla zabuna." Druga pripovijest glasi ovako: jednom je davno.20 Ali srce mi je još ponosito. Predat ćeš ga kada dođe vrije­ me. prethodno zvan Inglor Felagund. odgovori mu ona. a nosit će ime 19 ovoga kamena: Elessar će se zvati. godine moj otac je preimenovao Finroda u Finarfina. Prije objavljivanja prerađenog izdanja Gospodara prstenova 1966. a kraj u kome boravim prepun je sjete koju nijedno proljeće otkloniti ne može. kaže: "I sad je trenutak da uzmete ime koje vam je bilo predskazano. Dva odlomka u Dodacima B i F bila su shodno tome preinačena u ovom prerađenom izdanju. Jer prije nego što te shrva umor i napokon se odrekneš Međuzemlja.290 J. jer lišće pada i cvijeće što ga voljeh blijedi. "Htjela bih drveće i travu oko sebe što ne mrije . Iz meni nepoznatog razloga. prije nego što je Sauron zaveo kovače u Eregionu. meni. dok je njegov sin Felagund. Ali nije ti dano da ga posjeduješ.

a kad ga podigne uvis. "Ali ti znaš da te ljubim (iako si se odlučila za Celeborna od Stabala) i za tu ću ljubav učiniti sve što mogu ne bih li nekako umijećem ublažio tvoju žalost. svi su stvorovi oko Galadriel rasli u krasoti. pa ga je dala svojoj kćeri Celebrian. i umetnuo ga je u velebnu srebrnu kopču u liku orla što polijeće raširenih 21 krila. iako ga je prijatelj uglavnom nadmašivao. Svejedno. sve do dolaska Sjene u Šumu. a nigdje u Međuzemlju svjetlost nije bila onako bistra kao prije. dragulj blijesne poput sunca što je zasjalo kroz krošnju u proljeće. Celebrimbor bi bio glasovitiji. Stoga je razmislio. gdje je prijateljevao s Enerdhilom. 21 . blistav je bio Celebrimborov Elessar. Jer dok je Enerdhilov dragulj obasjala svjetlost Sunca u mladosti." Ali nije kazao Galadriel da i sâm u dav­ nine bijaše iz Gondolina. zvanoga Elessar. Ali drugog je Elessara sazdao također Celebrimbor u Eregionu na zahtjev Usporedi s opisom Vilin-kamena u Prstenovoj družini II 8: "Tad [Galadriel] uzme iz svoga krila krupan dragulj bistre zelene boje umetnut u srebrnu kopču izrađenu u obliku orla raširenih krila. već je mnogo ljeta bilo prošlo prije nego što je Celebrimbor prionuo na posao. gdje se Modri prsten vidi na Elrondovu prstu. da Enerdhila nije bilo. glavnoga od Triju. reče Celebrimbor. držim". Ali poslije. te je tako dopao Idril i time Eärendila. no svjetlost mu ipak nije bila tako snažna. kad joj je Celebrimbor poslao Nenyu. najmoćniji od Tri prstena". te prionuo na dug i osjetljiv rad. on se naziva "Vilya. Ali tome se izgubio trag. No." 22 Ali u Povratku kralja VI 9. sjenka mu je izdaleka padala amo." reče Galadriel. jer iako je Morgoth bio izbačen u Prazninu i više se nije mogao vratiti. Ali mora li onda Međuzemlje dovijeka blijedjeti i propadati?" "To mu je sudbina. i za Galadriel izradio svoje najveće djelo (izuzev tek Triju Prstenova). "kao i gotovo sve što krasno je.POVIJEST G A L A D R I E L I CELEBORNA 291 Mora.22 dragulj joj (kako je smatrala) više nije trebao. I kazuje se da je istančaniji i bistriji od Enerdhilova bio zeleni dragulj što ga je sazdao. A na kraju piše: Elessara je u Gondolinu sazdao Celebrimbor. te je tako došao do Arwen i do Aragorna. Dok je imala Elessar.

te Celeborn na jugu šume'. Galadriel upoznaje Celeborna u Doriathu. Nigdje više nema traga od Celebrimborove ljubavi prema Ga­ ladriel. koje se u Dodatku A (III) Gospodara prstenova naziva "Sjena u šumi". 269) . da se na istome poimanju zasniva izjava u Dodatku B Gospodara prstenova. . R. Za kraj. a po svoj prilici je i nastao otprilike u isto vrijeme. u Silmarillionu (str. ali riječi "dolazak Sjene u Šumu" nedvojbeno se odnose na uzdizanje Saurona u Dol Gulduru. ali ondje. 273. Enerdhil se ne javlja ni u jednom drugom zapisu. u uvodnoj bilješci za Izvješće o godinama Drugoga doba. 270) objašnjava utjecajem Silmarila. uključujući i područje gdje je poslije stajao Dol Guldur". Moguće je. a zaključne riječi teksta pokazuju da ga je Celebrimbor trebao zamijeniti u ulozi tvorca Elessara iz Gondolina. kako je glasila u prvome izdanju: "mnogi su se od Sindarâ preselili na istok i uspostavili kraljevstva vrlo daleko. Tekst "Glede Galadriel i Celeborna" navodi na zaključak da je on s njima došao u Eregion (str. ili nešto ranije. a umjesto nje javlja se spomen njegova stolovanja u Lindonu (naveden prije. kao i u Silmarillionu. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Gospodarice Galadriel (koju je ljubio) te nije potpadao pod Jedan. str. 271). str. također. R. Također je nejasno spominjanje Galadrielina boravka "pod krošnjama Velike Zelenšume". 271). koja bi uključivala i lórienske šume s druge strane Anduina. koja se ovdje pripisuje Elessaru. Sadržaj se u izvjesnim osobinama slaže s tekstom "Glede Galadriel i Celeborna". gdje se za kraljevinu Lórinand (Lórien) kaže da je sezala "u šume s obje strane Velike rijeke. To bi se moglo protumačiti kao široka uporaba (nigdje drugdje zatečena) tog izraza. dok na kasnijem mjestu u radnji ona spominje oprost Valara. U prerađenome izdanju ta je opaska o Celebornu izostavljena. a potvrda tome može se naći u tekstu "Glede Galadriel i Celeborna". 262). Cele­ brimbor je tu ponovno tvorac dragulja iz Gondolina. Među njima su glavni bili Thranduil na sjeveru Zelenšume Velike. a ne jedan od Fëanoraca (usporedi str.iako je tekst naknadno bio preinačen ne bi li se uveo pojam zabrane.292 J. a za Galadriel se kaže da nije bila voljna odreći se Međuzemlja (usporedi str. može se spomenuti da se iscjeliteljska moć u Sirionskim lukama. To bi moglo značiti da je Galadrielina moć u jednom razdoblju obuhvaćala i južne dijelove Zelenšume Velike. budući da je bio sazdan prije nego što se Sauron iznova uzdigao. te je teško objasniti Celebrimborove riječi "iako si se odlučila za Celeborna od Stabala".

282]. početkom Drugoga doba]. te se tim je­ zikom govorilo u njegovoj kući. kako se navodi. neki su Nandori. pripadnici Trećega klana. Bili su to potomci onih Telera koji se na Velikome putovanju nisu usudili prijeći Magleno gorje. sindarinski je postao jezik svih. već su se zadržali u Dolini Anduina i tako nikad nisu doprli do Belerianda ili Mora. naravno. 100-101). U Lórienu. jedva razlučiv od Avara. Sto ga su bili u bližem srodstvu s Nandorima (inače zvanima Ze­ leni vilenjaci) iz Ossirianda. gdje su mnogi bili podrijetlom Sindari. bio je Sinda. premda ne i u cijelom njegovu narodu.POVIJEST GALADRIEL I CELEBORNA 293 DODACI DODATAK A ŠUMSKI VILENJACI I NJIHOV GOVOR Kako spominje Silmarillion (str. Pod njihovim su vodstvom opet postali uređeno društvo i stekli veću mudrost. Šumski vilenjaci sakrili su se u šumskim uporištima s one strane Maglenog gorja te postali malen i raštrkan narod. te su pružali gostoprimstvo onim Noldorima i napose Sindarima koji nisu otišli preko Mora. otac Legolasa iz Devetorice pješaka. telerski vilenjaci koji su odustali od pohoda Eldara na istočnoj strani Maglenog gorja. koji su s vremenom ipak prešli gorje i naposljetku stigli u Beleriand. "cijeli vijek boravili u šumama u Dolini Velike rijeke" (dok su drugi. ili preži­ vjeli Noldori iz Eregiona [vidi str. premda su od njih bili udaljeniji nego Teleri iz Valinora. Više se. Thranduil. ne zna u čemu se točno njihov sindarinski . U jednoj kasnoj etimološkoj raspravi o imenima Galadriel. ali još su pamtili da su prvotno bili Eldari. a bilo je i onih koji su zašli u Eriador: od potonjih su potekli Zeleni vilenjaci iz Ossirianda). Celeborn i Lórien izrijekom stoji da su Šumski vilenjaci iz Mrkodola i Lóriena bili potomci telerskih vilenjaka koji su se zadržali u Dolini Anduina: Šumski vilenjaci (Tawarwaith) bili su podrijetlom Teleri. otišli niz Anduin do njegovih ušća. pa tako i daljnji rod Sindarâ. već su pošli u seobu na istok [tj.

ne mogu se posve izvesti iz sindarinskoga. Šumski vilenjaci nisu izumjeli nikakav oblik pisanja. Možda je. Lórien je vjerojatno preinaka starijeg. poput Froda. već je nakon kratkog izučavanja postalo bjelodano da su srodni kao eldarski jezici. Vjerojatno je bio drugačiji mahom u onome što bi se danas popularno nazvalo "naglaskom": uglavnom različit u intonacijama i izgovorima sa­ moglasnika. gdje Frodo navodi da se jezik kojim je šumski narod međusob­ no govorio razlikovao od onoga na zapadu. vidi str. Od njih se u zapisima sačuvala samo poneka riječ. iako mu pristaju oblikom.vidi Prstenovu družinu II 6. odjeljak "O vilenjacima" (postoji samo u prerađenom izdanju). danas izgubljenog imena [iako se na ranijem mjestu navodi da je prvotno šumsko. naravno. a oni koji su naučili tu vještinu od Sindara pisali su najbolje što su umjeli na sindarinskom. Tolkien: Nedovršene pripovijesti razlikovao od oblika iz Belerianda . dovoljnim da smetu nekoga ne posve vičnog čistijem sindarinskom. uz nekoliko imena osoba i mjesta. 272. danas se tek malo zna o šumskom vilenjačkom. . Lórien je dugo bio prilično izdvojen od izvanj­ skoga svijeta. S ovim opaskama o šumskim imenima usporediva je bilješka iz Do­ datka F (I) Gospodara prstenova. pogotovo one noldorskog podrijetla. Svakako. Druga općenita izjava vezana uz šumski vilenjački zatječe se u jednoj lingvističko-povijesnoj raspravi napisanoj u istom kasnom razdoblju kad i upravo navedena: Iako su se narječja šumskih vilenjaka do njihova ponovnog su­ sreta s davno razdvojenim srodnicima toliko udaljila od sindarinskoga da su im bila jedva razumljiva. R.294 J. Potkraj Trećega doba šumski se jezici vjerojatno više nisu govorili u dva predjela važna u vrijeme Rata za Prsten: u Lórienu i u Thranduilovoj kraljevini na sjeveru Mrkodola. kao što su Amroth i Nimrodel. Čini se da je caras bila stara riječ za utvrdu s opkopom. koja se ne zatječe u sindarinskom. odnosno nandorsko ime bilo Lórinand. bilješku 5]. Iako je usporedba šumskih narječja s vlastitim govorom itekako zanimala učenjake. bilo i izvjesnih lokalizama i drugih osobina u osnovi proisteklih iz utjecaja bivšeg šumskog jezika. R. neka imena sačuvana iz njegove prošlosti.

te su bili srodnici i susjedi lórienskih vilenjaka. stoji: "prije podizanja Barad-dûra mnogi su se od Sindarâ preselili na istok. U Drugom se dobu njihov kralj Oropher [otac Thranduila. u uvodnoj bilješci Izvješća o godinama Drugoga doba. kralj na sjeveru Velike Zelenšume". Jedan je od njih bio i Thranduil. ali nakon . Usprkos tome što su Šumski vilenjaci željeli imati što manje veze s poslovima Noldora i Sindara. ali ondje su stanovali u Zelenšumi Velikoj istočno od Anduina. pripojio joj manju vojsku Malgalada iz Lóriena. Šumski su vilenjaci bili prekaljeni i odvažni. a neki su od njih uspostavili kraljevstva [u šumama] vrlo daleko. Malgalad je s više od pola sljedbe stradao u velikoj bici na Dagorladu. Tako je postupio ne bi li se oslobodio utjecaja i zadiranja patuljaka iz Morije. Legolasova oca] povukao na sjever poviše Gladdenskih polja. kad je pohitao na čelu svojih najsrčanijih ratnika prije nego što je Gil-galad dao znak za napad. ali slabo opremljeni oklopima ili oružjem u usporedbi s Eldarima sa Zapada. nakon što je bio odsječen od glavnine snaga i stjeran u Mrtve baruštine.POVIJEST GALADRIEL I CELEBORNA 295 DODATAK B SINDARSKI KNEŽEVI ŠUMSKIH VILENJAKA U Dodatku B Gospodara prstenova. Oropher je bio dovoljno mudar da predvidi kako se mir neće vratiti sve dok Sauron ne bude savladan. Oropher je poginuo u prvom nasrtaju na Mordor. Vilenjački žitelji te kraljevine doselili su se s juga. te poveo snage Šumskih vilenjaka u boj. te nisu htjeli stati pod vrhovno zapovjedništvo Gil-galada. Stoga je okupio veliku vojsku svojega sad već brojnog naroda. ljudi ili orkova. a njegov je narod bio u stalnom doticaju sa svojim rodom preko Rijeke. čak i u onom užasnom ratu. Njegov sin Thranduil ostao je na životu. sve do Rata Posljednjeg saveza. kao i bilo kojeg drugog na­ roda. Gubici su im stoga bili teži nego što je to bilo nužno. bili su uz to i neovisni. gdje su im žitelji bili mahom [Šjumski vilenjaci. Ali tad je još bilo malo razloga za strah između Zelenšume i Gorja. Nešto više o povijesti ovih sindarskih kneževa Šumskih vilenjaka može se pronaći u kasnim filološkim zapisima mojega oca. koja je izrasla u najveće patuljačko zdanje zabilježeno u povijesti. Tako u jednom eseju stoji da se Thranduilova kraljevina prostirala na šume koje su okruživale Pustogoru i obrastale za­ padne obale Dugog jezera prije dolaska patuljaka izgnanih iz Morije i Zmajeva prodora. a nisu mu bila po volji ni uplitanja Celeborna i Galadriel u Lórien. patuljaka.

pod Thranduilovom vlašću povukli pred njom dok se širila sve dalje na sjever. za Amdira. ali živjeli su nespokojno i u strepnji.296 J. pod paskom Kraljeva ljudi. iz kojih su se neki povlačili na zapad. strah mu je zborio u srcu da nije zanavijek poražen: uzdići će se opet. S druge strane. Zlokobniji su glasi stizali s daljeg Istoka: Divlji su se ljudi komešali. Tolkien: Nedovršene pripovijesti što je rat završio. a iako je znao da je sada razoren i napušten. Bio je vidio stravu Mordora i nije ju mogao zaboraviti. str. njegove se dvornice. Ljudi su također postajali sve brojniji i moćniji. Amrothova oca. Ti negdašnji sluge i štovatelji Sauronovi sad su bili slobodni od jarma njegove tiranije. jer su osjećali pro­ mjenu svijeta koju nosi Treće doba. sve dok Thranduil nije naposljetku osnovao kraljevinu na sjeveroistoku šume. kad je prošlo tisuću godina Trećega doba. Slobodni ljudi sa Sjevera (koje su vilenjaci tako zvali jer nisu bili pod vlašću Dúnedainâ. ali ne i od zla i mraka koje im je usadio u srca. nema sumnje da je njegov sin Thranduil slijedio mnogo stariji primjer kralja Thingola iz Doriatha. tako da se Malgalad vjerojatno može jednostavno izjednačiti s Amdirom. Vladavina númenórejskih kraljeva Gondora sezala je sve dalje na sjever. gdje je pod zemljom izdubio tvrđavu i velike dvornice. iako su se neki nastanjivali na rubovima šume i travnatim predjelima Dolina Anduina. Malgalad iz Lóriena ne javlja se nigdje drugdje. prema granicama Lóriena i Zelenšume. R. smatrajući sve one koji žive na Zapadu neprijateljima koje valja pobiti i poharati. svejedno. Kako je Oropher bio sindarskog roda. Kad bi god pogledao prema jugu. a najvećim ih dijelom nisu podčinili Sauron ili njegovi sluge) širili su se na jug: uglavnom istočno od Zelenšume. spomen na njega zatamnio bi mu sunčanu svjetlost. kući je poveo jedva trećinu vojske koja je otišla u rat. dvaput se (prije. Ali ne mogu reći koje je ime zamijenilo ono drugo. 279 i 282-283) kaže da je stradao u Bici na Dagorladu. nisu dale usporediti s . te je Sjenka pala na Veliku Zelenšumu. a ovdje ne stoji da je bio Amrothov otac. R. Ali na Thranduilovu je srcu ležala još veća sjena. U drugom odlomku napisanom istodobno s navedenim stoji da su se Šumski vilenjaci. kad su Šumski vilenjaci opet postali brojni. Okrutni su ratovi buktali među njima. Daljnji tekst eseja glasi: Uslijedio je dugotrajan mir. umova prepunih mržnje. a Sauron stradao (kako se činilo).

-1149. iv) Gospodara prstenova stoji da se kraljevstvo Gondor na vrhuncu svoje moći u doba kralja Hyarmendacila I. Oropher je među njih došao samo sa šačicom Sindara. Trećega doba) protezalo na sjever "sve do Celebranta i južnih okrajaka Mrkodola". iako njezini vilenjački žitelji nisu stanovali izvan rubova tamošnjih šuma. kako su znali reći. polje. a u usporedbi s vilenjacima iz Doriatha. koja kaže da se potkraj Trećega doba šumski vilenjački jezik više nije govorio u Thranduilovoj kraljevini. ni tog bogatstva. jer oni su (kao i drugi slični pustolovi. Vidi dalje bilješku 14 u tekstu "Stradanje na Gladdenskim po­ ljima". odnosno omeđeni travnjak. 297 Nigdje se (vjerujem) ne objašnjava kako se to što su šumski govor prihvatili sindarski vladari Šumskih vilenjaka u Mrkodolu. To su učinili namjerno. (1015. u Lórienu se nazivao Parth Celebrant (tj. dok je praktička međa kraljevstva Gondor na sjeveru (zapadno od Anduina) bila rijeka Limlight. kakav je vilenjacima bio prirođen prije nego što ga je poziv Valara poremetio. Cijeli travnati predio između Srebrotoka i Limlighta. rijeka Celebrant (Srebrotok) bila je unutar granica kraljevine Lórien. a ni stopiti se s ostalim Sindarima u Beleriandu. 294. željeli su postati šumski živalj i vratiti se. prisvojili njihov jezik i uzeli imena šumskog oblika i stila. njegov je šumski narod bio sirov i priprost. kao što je ovdje opisano. Nije u njega bilo ni te vještine. 312. koji žiteljima Doriatha nisu bili naročito mili. zaboravljeni ili tek usput spomenuti u predajama) stigli iz Doriatha nakon njegove propasti i nikako nisu željeli napustiti Međuzemlje. jednostavnome životu. Moj otac je nekoliko puta izjavio kako je to pogreška: točan tekst trebao bi glasiti "do Celebrantskoga polja". str. Srebrotoka) i smatralo ga se dijelom te kraljevine. a ni pomoći patuljaka. gdje su se nekada lórienske šume sterale dalje na jug. jer njima su vladali noldorski Izgnanici. Dapače. može dovesti u vezu s izjavom navedenom na str.POVIJEST GALADRIEL I CELEBORNA Menegrothom. DODATAK C GRANICE LÓRIENA U Dodatku A (I. U kasnijim je danima Gondor . koji su se pak brzo stopili sa Šumskim vilenjacima. Prema njegovim kasnim zapisima o međuodnosima jezika Međuzemlja.

prije nego što će se ponovno stuštiti u grotlo Emyn Muila) bilo mnogo pličina i širokih sprudova preko kojih bi odlučan i dobro opremljen neprijatelj mogao prevesti bojnu silu splavovima ili pontonskim mostovima. U vrijeme Rata za Prsten. nemajte straha. vidi str. na rijetke lugo­ ve manjih stabala što su se stapali sa šumom Fangorn. 341-342]. budući da je u velikim krivinama Anduina (gdje se rijeka hitro obrušavala pokraj Lóriena i ulazila u niske ravnice. i stoga se koristilo pri određivanju pradavne sjeverne granice. prema jugu vlast im se protezala mnogo dalje od Srebrotoka. 292). a ti znaš svoje.298 J. Jer predaja je kazivala da se sâm Fangorn u pradavnim vremenima susreo s kraljem Galadhrimâ. Ali poželi li se neki vilenjak prošetati mojom zemljom sebi za milinu. a opazite li u svojoj zemlji nekog enta. bit će rado viđen. premda je srce kraljevine uvijek bilo u kutu između Srebrotoka i Anduina. . U drugom je eseju moj otac zabilježio da dok je na istoku i zapadu prostor Lóriena bio omeđen Anduinom i gorjem (pri čemu se ni riječju ne spominje bilo kakvo proširenje lórienske kraljevine preko Anduina. U davnini su Galadhrimi tvrdili da upravljaju šumama sve do onih slapova Srebrotoka na kojima se okupao Frodo. ali ni enti ni Galadhrimi nikad ih nisu prelazili. međutim. sa sjeverne i južne strane nije imao jasno određenih granica. gdje je stajao Caras Galadhon. neka ni jedna strana ne remeti što je tuđe. Nije bilo vidljivih granica izme­ đu Lóriena i Fangorna." Duga su ljeta prošla. ime Parth (Polje) Celebrant rabilo se samo pri spominjanju one velike bitke u kojoj je Eorl Mladi hametice potukao napadače Gondora [vidi str. napose na dva zapadna zavoja. te da je Fangorn rekao: "Ja znam svoje. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti sazdao most iznad gornjeg toka Limlighta te često zauzimao uski predio između donjeg toka Limlighta i Anduina u okviru svojih istočnih crta obrane. poznata pod imenom Sjeverna i Južna krivaja. otkako je ent ili vilenjak stupio nogom u zemlju onoga drugog. Ovome je kraju u Gondoru nadjenuto ime Parth Celebrant. kada su svi krajevi sjeverno od Bijeloga gorja (izuzev Anóriena) sve do Limlighta pripadali kraljevstvu Rohan.

međutim. Na prvotnome zemljovidu u Gospodaru prstenova ime joj nije bilo zapisano (u knjizi se javlja samo jedanput. godine moj otac priopćio gospođici Pauline Baynes određena dodatna imena za uvrštavanje na njezin urešeni zemljovid Međuzemlja: "Edhellond" (spomenut prije. 281 i dalje). "Lond Daer (ruševine)". Široki krajevi što ih je Gwathló dijelio na područja koja su Númenórejci zvali Minhiriath ("Međurječje". U vrijeme Rata za Prsten ti su krajevi mjestimice još bili vrlo šu­ moviti. 302-303. o kojoj se u kasnijim tekstovima iznosi mnogo toga. Na stjecištu Glanduina i Mitheithela [Hoarwella] zemlja je bila gotovo pljosnata. iii)). a dok je naziv "R. i ondje se vodotok usporavao i težio razlijeva­ nju u močvarišta. "R. Adorn". "Drúwaith Iaur (Stara púkel-zemlja)". str. "Labudovac" i "Rijeka Glandin" [sic] bili su šeprtljavo postavljeni uz gornji tok Isena. Ali gwath je sindarinska riječ za "sjenu".* Ali stotinjak milja ispod Tharbada nagib se povećavao. Čini se da je to prvi spomen te luke. Najpotpuniji prikaz nalazi se u onom filološkom eseju posveće­ nom imenima rijeka koji je već bio navođen u vezi s predajom o Amrothu i Nimrodel (str. Podrijetlo imena Gwathló mora se potražiti u povijesti. Posljednja tri imena zatim su bila unesena i na prvotni zemljopis koji se objavljuje u knjizi. pa su brodovi manje istisnine mogli njome bez poteškoća jedriti ili ploviti na vesla sve do Tharbada. bilješka 18). Čini se da to ne odgovara zemljopisnom položaju. Za točno tumačenje odnosa imena Glanduin i Labudovac vidi str. ili u dubokim dolinama. nikad nije postajala brza. Čini se da je 1969. napose u Minhiriathu i na jugoistoku Enedwaitha. Rijeka Gwathló. između Baranduina i Gwathla) i Enedwaith ("Središnji puk") bili su uglavnom ravničarski i otvoreni. ali nisam uspio otkriti zbog čega je to učinjeno. bez i jednog jedinog pobrđa. 287.POVIJEST GALADRIEL I CELEBORNA 299 DODATAK D LUKA LOND DAER U tekstu "Glede Galadriel i Celeborna" spominje se kako je u ratu protiv Saurona u Eriadoru potkraj sedamnaestog stoljeća Drugoga doba númenórejski admiral Ciryatur iskrcao snažnu postrojbu na ušće rijeke Gwathló (Sivotok) gdje je stajalo "malo númenórejsko pristanište" (str. "Labudovac" i "R. U tome se eseju ime Gwathló razmatra kako slijedi: Ime rijeke Gwathló prevodi se kao "Sivotok". u smislu svjetla prigušenog oblacima ili maglom. . "Eryn Vorn"." Andrast". Glanduin". u Dodatku A (I. ali * Rijeka Glanduin ("granična rijeka") istjecala je s Maglenog gorja južno od Morije i ulijevala se u Mitheithel iznad Tharbada. Adorn" točno postavljen. 277).

nije postojao). te su nemilosrdno prionuli na sječu. bilješku 6]. njegova sječa stabala u Númenoru već je izazvala velike razdore. ali sad su Númenórejci prosjekli široke staze i ceste kroz šume sjever­ no i istočno od Gwathla. R. koji je tvorio sjevernu stranu Belfalaskog zaljeva [Ras Morthil. Na Númenórejce su gledali sa strahopoštovanjem i nisu im se usprotivili sve dok sječa stabala nije prerasla u pustošenje. iako je u šumama živjelo nešto skrovitog lovačkog življa. koji su se nakon njegova vremena nastavili širiti. nastavali su ostaci Dunlandana. Kralja-pomorca. godine Trećeg doba. Aldarion je imao silnu glad za drvnom građom. Minhiriath je bio gotovo posve pust.-1701. zbog "púkel-ljudi". Ondje je počeo velike radove. gdje je poslije bio Dunland. u vrijeme prvih istraživanja Númenórejaca. nisu prešli Isen. u želji da od Númenora stvori veliku mornaričku silu. Tolkien: Nedovršene pripovijesti ravnice su uglavnom bile travnate. Oni iz Enedwaitha izbjegli su u gorje na istoku. Nakon Velike kuge iz 1636. izuzev u središ­ njem području Velikih močvara. Domaće je stanovništvo bilo dosta brojno i ratoborno. ni da su mogli. bez središnjeg vodstva. ne mareći ni za šumarstvo ni za sadnju novih mladica. ali barbarski narod ribara živio je između ušća Gwathla i Angrena (Isena). iz straha od vilin-puka. Ta ispostava u Eriadoru pokazala se vrlo bitnom kasnije. okolnosti su bile prilično drugačije. 205. vidi str. koje se ne bi usudili prijeći. ali to je isprva bila tovarišna luka za utovar građe i brodograđevno pristanište. U putovanjima duž obala s divljenjem je gledao velebne šume te odlučio na širokome ušću Gwathla osnovati novo pristanište. R. dok su Númenórejci njih počeli smatrati neprijateljima. južno od ušća Baranduina.. niti su pobjegli na veliki rt između Isena i Lefnuija. naravno. ali to je bio šumski živalj iz rašrtkanih naselja. koji je sklopio prijateljstvo i savez s Gil-galadom. a preživjeli je domaći živalj utekao iz Minhiriatha u tamne šume velikog rta Eryn Vorn. Isprva se sjeklo s obje strane Gwathla. Istočni dio Enedwaitha.] . Tada su počeli napadati Númenórejce i postavljati im zasjede u svakoj prilici.300 J. Minhiriath i Enedwaith prekrivale su goleme i gotovo neprekidne šume. 428. Ali u ranijim danima. Za potonje promjene velikim su dijelom bili odgovorni postupci Tar-Aldariona. uz podnožje Maglenog gorja.. za rata protiv Saurona (1693. a građa se rijekom spuštala u pristanište (Lond Daer). pod isključivo númenórejskom upra­ vom (Gondor tad još. [Za nastavak ovog odlomka vidi str. a dosta brojan. Drugoga doba). odnosno Andrast.

većina starih šuma bila je uništena. Gwathir. Ali kasnije su prodrli na sjever sve do početka velikih močvarišta. te se plavno izlijevao u ravnicu. podmećući požare u drveću i spaljujući dobar dio velikih zaliha drvne grade Númenórejaca. li­ šena stabala.POVIJEST GALADRIEL I CELEBORNA Pustošenje koje su nanijeli Númenórejci bilo je nesagledivo. ne samo za brodogradilišta u Lond Daeru i drugdje. koji su stvorili veliko pristanište na mjestu gdje će u danima Dvaju kraljevstava stajati Tharbad. te su mu ti mrzitelji Númenora poslužili kao uhode i vodiči za pljačkaške upade. Nebrojeni su brodovi prepuni drveta otišli preko mora na zapad. ali njegovi su pljačkaši vrlo temeljito poharali rubne dijelove šuma. sjenovita rijeka iz močvara. Sauron je znao koliko je njegovim neprijateljima važna Velika Luka sa svojim brodogra­ dilištima. Ime Gwathir bilo je stoga pro­ mijenjeno u Gwathló. golema su stabla na rijeku bacala velebne sjene. prethodno loga [iz korijena log. Gwath-hîr. iako je još dugo prošlo prije nego što su imali potrebe ili dovoljno ljudstva da priđu velikim poslovima isušivanja i gradnje brana. Ti su krajevi bili i dodatno ogoljeni za rata u Eriadoru. jer izgnani su domoroci rado dočekah Saurona. smočen. Čim su prošli primorsko područje slana zraka i snažnih vjetrova. a isprva su mislili da je ono izvor šumske rijeke. Dugo su godina ti krajevi bili njihov glavni izvor građe. Drugačije je bilo kad su mu ime nadjenuli oni prekaljeni istraživači s Tar-Aldarionova broda koji su se u malim barkama odvažili zaploviti uzvodno. već i u samome Númenoru.sa značenjem "vlažan. šuma se natisnula na riječne obale. I tako je prvo ime što su joj ga dali bilo "Sjenovita rijeka". Kad je Sauron naposljetku bio poražen i otjeran istočno od Eriadora. u nadi da će odnijeti pobjedu nad Ljudima s Mora. a ne samo pomorcima iz Númenora. Gwathló je bilo jedno od rijetkih zemljopisnih imena što su postala općenito znana i drugima. kroz koje su se barke pustolova nijemo šuljale k neznanoj zemlji. 301 . a iako su vode bile široke. Nije imao dovoljno snaga koje bi odvojio za bilo kakav napad na tvrđave u Pristaništu ili duž obala Gvvathla. močvaran"]. To su močvarište nazvali sindarinskom rječju lô. pa su stoga dobila prijevod na adunaički. On je glasio Agathurush. jer još nisu znali za Mitheithel što je tekao s gorja na sjeveru. Gwathló je tekao krajem koji je nadaleko i naširoko s obje strane bio pustoš. ali neobrađena. prikupljao vode Bruinena [Glasnovode] i Glanduina.

te su zajednički sazdala i održavala Tharbadski most i duge nasipne ceste kojima je cesta s obiju strana Gwathla i Mitheithela.* Ondje se držala znatna posada vojnika. Kad je Boromir prešao veliki put od Gondora do Rivendella . Zvala se Lond Daer Enedh.ali široka. Zemlja sa suprotne strane. Kasnije je zajedno s Gwathlóm. poput predaka Dunlanđana. Ako se ime Glanduin uopće i pamtilo. te odande Cestom. Prastara je luka bila jedna od najranijih luka Númenórejaca.hrabrost i prekaljenost potrebne za to nisu u radnji posve prepoznate .Sjeverno-južna cesta nije više postojala. R. glavna protočnica između Dvaju kraljevstava izuzev mora. stizala do njega. Ali velika Sjeverno-južna cesta. ali uz velik je trud u Tharbadu izgrađena luka sposobna za prihvat morskih brodova. kojima se samo uz veliku odvažnost moglo prići Tharbadu. Velika Srednja Luka (budući da je bila između Lindona na sjeveru i Pelargira na Anduinu). prije nego što će se uskoro izgubiti u ravnicama * U ranim danima kraljevstava pokazalo se da se put od jednoga do drugoga (izuzev za velike bojne sile) najbrže može prijeći morem do prastare luke na ulazu u ušće Gvvathla i zatim do riječne luke u Tharbadu. tvorila južnu među Sjevernoga kraljevstva.] .302 J. nije pripadala nijednome kraljevstvu i na njoj nisu zasnivane trajne naseobine ljudi númenórejskoga podrije­ tla. stvorenim njezinim utokom u Mitheithel. između Gwathla i Isena (Sîr Angrena) zvala se Enedvvaith ("Središnji puk"). pače sve do Velike kuge 1636. Ali nakon tog vremena ovo područje je brzo počelo propadati. uz opasan gaz stvoren ruševinama mosta. To joj je ime izvorno (u Dru­ gome dobu) nadjeveno zbog toga što je ta rijeka bila južna međa Eregiona. tekla je tuda od Tharbada do Isenskih gazova (Ethraid Engrina). s čije su suprotne strane živjeli prednúmenórejski i mahom neprijateljski narodi. [Piščeva bilješka. a ondje bi se odnosilo samo na gornji tok rijeke. Prije raspada Sjevernoga kraljevstva i stradanja što su snašla Gondor. gdje je još hitro tekla. godine Trećeg doba. gdje bi se zatekle tek ruševine na sve manjem humlju. utemeljio ju je slavni Kralj-pomorac Tar-Aldarion. preko močvara u ravnicama Minhiriatha i Enedwaitha. oba kraljevstva zajednički su se skrbila za to područje. koji bi bio nepremostiv da rijeka na tome mjestu nije bila spora i plitka . to je bilo tek u Rivendellu. R. a ondje je podignuta i tvrđava na velikim nasipima s obje strane rijeke. pomoraca i građevinara sve do sedamnaestog stoljeća Trećeg doba. s izuzetkom ruševnih ostataka nasipnih cesta. a dugo prije vremena Gospodara prstenova njime su ponovno zavladala divlja močvarišta. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Povijest Lond Daera i Tharbada također se spominje u istome ovom eseju u sklopu razmatranja imena Glanduin: Glanduin znači "granična rijeka". Prastara morska luka i njezini veliki molovi bili su tek ruševine. da štiti nekoć čuveni Tharbadski most. a kasnije je proširena i utvrđena.

kao u imenu Alqualondë. pri prelaženju Sivotoka (isto. jer je na zemljovidu Pauline Baynes donji dio toka obilježen kao "R. . odnosno Nova Luka iz teksta " Aldarion i Erendis" (str. Tako je izvorni alkwa postao alpa na telerskom. množina eilph. Labudovac". Telerski ogranak eldarskoga jezika mijenjao je izvorni kw u p (ali izvorni p ostajao je neizmijenjen). Velike Luke.* 303 Moj otac namjeravao je na prerađeni zemljovid u Gospodaru prstenova uvrstiti ime Glanduin za gornji tok rijeke te obilježiti močvare kao takve. U Izvješću o godinama navodi se da se razaranje i napuštanje Tharbada dogodilo 2912. kvenijski a/qua. čiji su jedini stanovnici bila jata labudova i mnogih drugih ptica vodarica. te da je Boromir u Lothlórienu kazao kako je ostao bez konja u Tharbadu. Ako je ta rijeka uopće imala ime. II 8).POVIJEST GALADRIEL I CELEBORNA i nestati u močvarama: u mreži baruština. iako se to ime ne javlja u upravo navedenoj raspravi. jer kasnija povijest Lond Daera pretpostavlja da je pristanište bilo s vremenom obnovljeno i zaštićeno od morskih napada. kada su velike poplave opustošile Enedwaith i Minhiriath. naravno. jednostavno kao rijeka koja se spušta u Nîn-in-Eilph. Vinyalondë. U Povratku kralja VI 6 naziva se rijekom (iako ne i Rijekom) Labudovac. To vjerojatno znači tek to da ih sâm nikad nije priveo kraju. labud. uz ime Nîn-in-Eilph (ili Labudovac). Umnogome promijenjeni sindarinski jezik iz Međuzemlja pretvarao je zatvorne suglasnike u spirante nakon l i r. od "malog númenórejskog pri­ staništa" do Lond Daera. dok su na zemljovidu u knjizi. Iz ovih je razmatranja vidljivo da se predodžba o númenórejskome pristaništu na ušću Gwathla proširila od vremena kad je napisan tekst "Glede Galadriel i Celeborna". Njegova namjera očito nije bila dobro shvaćena. godine Trećeg doba. Vrijedi zamijetiti i da se Tharbad spominje kao "porušeni grad" u Prstenovoj družini II 3. U tekstu "Aldarion i Erendis" navodi se (str. 206). To je. "Vodene predjele labudova". jezeraca i otočića. a čak i u nastavku istoga odlomka iz teksta "Aldarion i Erendis" stoji kako je * Sindarinski alph. imena stavljena uz pogrešnu rijeku. 299). 241) kako gradnje koje je Aldarion otpočeo u Vinyalondëu nakon što je postao Kralj "nikad nisu bile privedene kraju". ono je bilo na jeziku Dunlanđana. te alf(piše se alph) na sindarinskom. kako je već spomenuto (str.

njime se odlučila služiti u Međuzemlju. koji im nije nužno morao dati njihov rod . jer. Tako je ime Alatáriel. prema navodu iz Izvješća o godinama. númenórejske flote ne bi mogle na vrijeme dopremiti svoju bojnu silu na pravo mjesto . godine Drugoga doba. budući da su eldarske majke imale uvid u karakter i sposobnosti svoje djece. a mnoge su imale i dar proročanskog predviđanja. a epessë je moglo postati ime u op­ ćoj uporabi. R.304 J.svojevrstan nadimak. "Velika Srednja Luka". u prvome ratu sa Sauronom. DODATAK E IMENA CELEBORNA I GALADRIEL U jednom eseju posvećenom običajima davanja imena među Eldarima u Valinoru navodi se da su imali dva "osobna imena" (essi). u kasnoj inačici priče o njihovu odnosu (str. jer da nije bilo njegovih radova. bivajući sličnog značenja ili oblika. koji se uglavnom davao kao naziv iz poštovanja ili počasti. a ta majčinska imena bila su vrlo značajna. nadijevala majka. R. Galadriel dobila od Celeborna u Amanu. prevedenim na sindarinski kao Galadriel. radije nego svojim "očinskim imenom" Artanis. budući da je bila između pri­ staništa u Lindonu na sjeveru i Pelargira na Anduinu. svaki je Elda mogao steći i epessë ("priimak"). ili je čak moglo biti isto ime kao i očevo. bio slučaj s Ereinionom. kojim su se poslije služile pjesma i povijest (kao što je. bilo epessë (za etimologiju vidi Dodatak Silmarilliona. stavka kal-). zacijelo se odnosi na vrijeme dugo poslije númenórejskog ulaska u rat protiv Saurona u Eriadoru. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Aldarion postavio "temelj za postignuće Tar-Minastira mnogo godi­ na poslije toga. koje je. mogao dodati neki obilježavajući prefiks. 266). kojemu se poslije. uvijek znanim pod svojim epessëom Gil-galad). Pelargir je sagrađen tek 2350. ili svojim "majčinskim imenom" Nerwen. ono je obično podsjećalo na ime samoga oca. ali katkad i odmah nakon rođenja. nakon što dijete odraste. da se luka zvala Lond Daer Enedh. Uz to. od kojih im je prvo nadijevao otac pri rođenju. . ponekad mnogo kasnije. Drugo je ime zatim. te je postao glavno pristanište Vjernih Númenórejaca.kao što je i predvidio". primjerice. Izjava u gornjoj raspravi o imenu Glanduin.

na starinskome jeziku zvala galadā. Celebornovi bliski rođaci nosili su "imena drveća" (str. gdje su se sve vrste stabala počele zvati galadh. te u mnogim imenima ljudi i stabala. "uzdignut. poput breze. koja je nosila isto ime kao i Bijelo drvo Númenora. a tome je dodatni obol dalo ime njezina muža. visok". dok su se zbijenija. medu onima čije su se uspomene na davninu i Galadrielinu povijest zamutile.POVIJEST GALADRIEL I CELEBORNA 305 Naravno. koje je naizgled također sadržavalo pojam vezan uz stabla. 268): njegov otac Galadhon. . razgranatija stabla. telpe. tyelpe. Galadrielino ime počelo se vezivati uz drveće. a na kvenijskom tyelep-. (Ime Alatáriel bilo je također na telerskom jeziku: njegov je kvenijski oblik glasio Altáriel. str. 324. brat Galathil i nećakinja Nimloth. zadržavši se još samo u stihovima i pjesmama. međutim. tek se u toj kasnoj inačici javlja Celebornovo plemenito-vilenjačko. O povremenom brkanju Galadrielina imena s riječju galadh moj otac je napisao: Kad su Celeborn i Galadriel postali vladari vilenjaka u Lórienu (podrijetlom mahom Šumskih vilenjaka. (Ornē je prvotno označavalo uspravnije i vitkije vrste stabala. umjesto iz srodne imenice orne. 63). a ne sindarinsko ime: Teleporno. koji je na sindarinskom postao celeb. "drvo".) Činjenica da je Celeborn bio visok spominje se u bilješci iz rasprave o númenórejskim mjerama za dužinu. U svojim najkasnijim filološkim zapisima moj otac odbacuje. dok se izgubila u sindarinskom. Ne i u samome Lórienu. a njihovoj su se vještini kovanja srebra divili čak i Noldori. jer Teleri su cijenili srebro više od zlata. a orn je ispao iz svakodnevne uporabe. Ali na kvenijskom se oblik telpe uvriježio zbog utjecaja telerskog jezika. Tako se za Bijelo drvo Valinora češće rabilo ime Telperion nego Tyelperion. na telerskom telep-. "velerast". stoga se izvan Lóriena. ali ta se razlika nije uvijek provodila u kvenijskom. str. koji su sebe zvali Galadhrimima). njezino ime često mijenjalo u Galadhriel. Navodi se da je zapravo bilo telerskog oblika. prastari korijen vilenjačke riječi za "srebro" bio je kyelep-. poput hrasta i bukve.) Ime Celeborn prvotno je bilo sročeno s nakanom da znači "Srebr­ no Drvo": tako se zvalo i Drvo iz Tol Eressëe (Silmarillion. značenje "Srebrno Drvo": tu se druga sastavnica riječi Celeborn (kao imena osobe) izvodi iz sta­ rinskog pridjevnog oblika ornā.

R. R. a isto vrijedi i za Caras Galadhon.306 J. Ta su imena netočno napisana u stavci alda u Dodatku Silmarilliona. ali Galadrim i Caras Galadon nisu bili preinačeni sve do pojave prerađenog izdanja Gospodara prstenova (promjena je unesena u skorije pretiske). budući da se (kako je zapisao) dh ne rabi u engleskome i djeluje neukusno. . Poslije se predomislio. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Ovdje se može spomenuti i da se ime vilenjaka iz Lóriena točno piše Galadhrim. Moj otac prvotno je mijenjao zvučni oblik glasa th (kao u suvremenoj engleskoj riječi then) u vilenjačkim imenima u d.

.

.

Prijevoj se ovdje naziva samo vilenjačkim imenom. iii) Gospodara prstenovu: kraljevi Arnora nisu nosili krunu.4 Dobro 1 Elendilmir se navodi u jednoj bilješci Dodatku A (I.Vidi str. str. zapravo. vratio u Gondor. zvijezdu Elendilovu. U Dodatku A (I. vidi str. [Piščeva bilješka. Elendilmir. ii) Gospodara prstenova navodi se da je bio rođen u Imladrisu. obuzela ga je žurba.2 ali veći se dio vojske Arnora vratio u Eriador númenorskom cestom od Isenskih gazova do Fornosta. Ondje je preuzeo Elendilmir1 kao kralj Arnora i proglasio se suverenim vladarom svih Dúnedaina sjevera i juga.STRADANJE NA GLADDENSKIM POLJIMA 309 Strradanje na Gladdenskim poljima Nakon Sauronova se pada Isildur. U Gondoru se zadržao godinu dana. danas mahom izgubljenoj. "nego samo jedan jedini bijeli dragulj. a ne samo jedan. Kad je napokon zaključio da se može vratiti u vlastitu kraljevi­ nu. 321. Tako kazuje Pripovijest o Cirionu i Eorlu. To su vam odvažni ljudi koji 2 3 4 . a uz to se neodložno trebao posavjetovati s Elrondom. pričvršćenu na čelu srebrnim obručem". sin i nasljednik Elendilov. jer 3 ondje je bio ostavio ženu i najmlađega sina. odavno se već ne bi moglo doći od Dôlja do Rivendella. dva dragulja tog imena. pa je poželio najprije otići u Imladris.] . 354. da obnovi red i odredi mu međe. 322. jer bio je ve­ oma ponosit i odlučan čovjek. Isildurov najmlađi sin bio je Valandil. čiji se prikaz događaja što su doveli do Zavjeta Eorlova i saveza Gondora s Rohirrimima zasniva na starijoj povijesnoj gradi. Dugo nakon toga u Rivendellu je patuljak Gimli o njemu govorio kao o Visokome prijevoju: "Da nema Beorninga. Bilješka navodi gdje se još zvijezda Elendilova spominje u pripovjednome tekstu. Stoga je odlučio poći na sjever iz Osgiliatha uz doline Anduina k Cirithu Forn en Andrathu. visokome sjevernom planinskom prijevoju što se spuštao u Imladris. treći kralj Arnora: vidi O Prstenovima moći u Silmarillionu. Postojala su.

Andrath bez sumnje znači "dugi uspon": vidi str.5 Putovanje je bilo dugo. a najvećim dijelom bez utvrđenih cestâ. možda. str. a zatim na istok do Imladrisa na stotinu i šesnaest. možda. kako se pričalo.310 J. pa za­ tim prema Imladrisu. [Piščeva bilješka. jer je onuda često putovao prije Rata saveza.8 5 6 7 8 drže prohodnim Visoki prijevoj i gaz kod Stanac-kamena. sve do isteka u Fornostu. Te su se ceste križale na točki [pri Breeju] što je ležala zapadno od Amon Sûla [Vjetrovrha]. no rijetko su se njima služili kao jahaćim grlima. str. a tim je putem i odmarširao u boj s ljudstvom iz istočnog Arnora. Númenórejci su u vlastitoj zemlji posjedovali konje.) Na tome su prijevoju Thorina Hrastoštita i njegovu družinu zarobili orci (Hobit.7 sigurniji. za konjanike. tako da ih je malo bilo raspoloživo u Osgiliathu. R. zajedno s drugom prtljagom. te Istočno-zapadna cesta od Sivih luka do Imladrisa. ostatak su. dok su žitelji tih dolina bili Isildurovi saveznici u pobjedi. jer nisu očekivali zateći ni vilenjačkih ni ljudskih obitavalištâ sve dok ne stignu do Thranduilove kraljevine. bili su iznimna stasa i snage. U ratu su ih rabili samo teklići i postrojbe lako naoružanih streličara (često ne númenorskoga soja). u negdašnjim vremenima. izuzev za igru i veselje. koje su poštovali [vidi "Opis Númenora". jer sve su ratove vodili u prekomorskim zemljama. ali on nije raspolagao grlima pogodnim za jahanje. u tim su vremenima jedine númenorske ceste bila ona velika što je povezivala Gondor i Arnor. nisu nijednom čovjeku dopuštali da ih zajaše.] Trebalo im je prtljage i namirnica za nenastanjene krajeve. izdržljivi konji. zajedno s Elrondom. išla kroz Calenardhon.Vidi Dodatak o númenorskim mjerama za dužinu.] .] . pripadnici vrste. 284. ali premda su nosili teške terete (brzinom hoda). Bili su pripitomljeni. U svojim su naseobinama na obalama Međuzemlja došli do konja i počeli ih uzgajati." (Prstenova družina II 1. gotovo na izmaku putovanja. Tolkien: Nedovršene pripovijesti je poznavao taj kraj. ali Sauron je sad bio poražen. U Ratu saveza grla kakva su oni jahali pretrpjela su teške gubitke. U maršu je svaki čovjek sa sobom nosio namirnica za dva dana (povrh "telećaka za nuždu" spomenuta u tekstu [str. str. Također. nosili mali. mjereno numenorskim cestovnim mjerama na tristo i devedeset dvije lige od Osgiliatha. Usporedi O Prstenovima moći u Silmarillionu. [Piščeva bilješka. 320])." Tristo liga i više [tj. a njihovi su potpuno opremljeni vojnici bili naviknuti da nose težak oklop i oružje. 322. izuzev zbog vremenskih nepogoda i iscrp­ ljenosti. [Piščeva bilješka. 4. na zapad i onda na sjever do križanja cestâ u Arnoru. 198]. koju se pronašli divlju i slobodnu na nepreglednim ravnicama južno i istočno od Zelenšume. Nije strahovao. ali mogao je poći još samo jednom tra­ som. Takvih je imao samo deset. putem kojim je Isildur kanio poći]. R.6 Jednako hitar. Ali nisu se njima služili za ratovanje. a taj je put bio mnogo duži. sveukupno. pa zatim na sjever preko rijeke Gwathló u Tharbadu. petsto osam liga. 295: "[Isildur] odmaršira sjeverno od Gondora putem kojim je stigao Elendil. poglavlje). ali njih valja izdržati onima koje nužda pošalje na dalek put u Međuzemlju. bilješku 16.

Elendur. 10 Meneldil je bio Isildurov nećak. Na sjeveru se. kad su 9 Dana 5. po dvanaest liga dnevno (ili više. Aratan i Ciryon. veljače) u mirnodopsko vrijeme. na duga putovanja nije kretalo između početka hithuija (hísimëa. prema númenorskom "kraljevom računu". Na Istočnim dverima Mosta toga vedrog jutra ispratio ga 10 je Meneldil.Podroban prikaz kalendara rabljenih u Međuzemlju daje Dodatak D Gospodara prstenova. visoki ljudi velike snage i izdržljivosti. tijekom kojega su hodali osam sati. stradalog u opsadi Barad-dûra. Isildur je Meneldila postavio za kralja Gondora. s kratkim odmorima na kraju svake lige (lár. te da je bio posljednji čovjek rođen u Númenoru. do sredine narbeletha. te se nadao da će još zadugo ostati zaokupljeni zbivanjima na sjeveru. To je tvorilo "marš" od otprilike deset i pol sati. [Piščeva bilješka. ali sredinom zime manje od osam. Put je vjerojatno iznosio barem tristo osam liga marša.U neobjavljenim se godišnjacima vezanim uz Elendilove nasljednike navodi da je Meneldil bio Anárionovo četvrto dijete. međutim. .STRADANJE NA GLADDENSKIM POLJIMA 311 Tako se zbilo. koji se i dalje jedva izmijenjen čuvao u Kalendaru Shirea. a svoje misli nikome nije povjeravao. U žurbi su se mogli kretati mnogo brže. Upravo navedena bilješka jedini je opis njegove ličnosti. narbeletha) bilo dovoljno. prije nego što na sjeveru naiđe zima. Zapravo mu je bilo dra­ go što Isildur i njegovi sinovi odlaze.] . Na dan stradanja na zemljopisnoj širini Imladrisa (kojemu su se bližili) bilo je barem jedanaest sati dnevnoga svjetla na otvorenom. te s jednosatnim oko podneva. u prijekoj potrebi). a narbeleth našem listopadu. sin Isildurova mlađega brata Anáriona. ali to bi trajalo kraće. ali Aratan i Ciryon nisu sudjelovali u zauzimanju Mordora i opsadi Barad-dûra. mjeseca yavannìë. [Piščeva bilješka. jer ih je Isildur poslao da drže njegovu tvrđavu Minas Ithil. studenoga) i kraja nínuija (nénìmëa. ali vojnici Dúnedaina. kao i Garda od dvjesto vitezova i vojnika. 11 Sva trojica borila su se u Ratu saveza. no dalekovidan. Četrdeset je dana (do 15.] . O njihovu se putovanju ne kazuje ništa sve dok nisu prešli preko Dagorlada i produžili na sjever širokim i pustim krajevima južno od Velike Zelenšume.U godišnjacima spomenutim u prethodnoj bilješci navodi se da je Isildurov najstariji sin bio rođen u Númenoru 3299. kao što kazuju predanja iz kasnijih vremena. [Piščeva bilješka. našem rujnu. Isildurov omiljeni nasljednik. godine Drugoga doba. bili su naviknuti pod punom spremom prelaziti osam liga dnevno "s lakoćom": pritom su prelazili osam poteza od po jedne lige.] . "Pođi sada. neka te sreća prati i neka ti Sunce tvojega polaska ne prestane obasjavati put!" 11 S Isildurom su pošla njegova tri sina. Yavannië (ivanneth) tako je odgovarao halimathu. godine). s prvotnim značenjem stanka ili prekid). očekujući da će stići do Imladrisa za četrdeset dana. strogih arnorskih muževa očvrslih u ratovanju. Bio je to uljudan čovjek. Takav su tempo mogli zadržati dugo vremena uz prikladne namirnice. prođe li sve u redu. Elendur. da je rođen 3318. godine Drugoga doba (sám je Isildur bio rođen 3209. sindarinski daur. za slučaj da Sauron izmakne Gil-galadu i Elendilu te se pokuša probiti kroz Cirith Dúath (kasnije zvan Cirith Ungol) i krene se svetiti Dúnedainima prije no što ga uspi­ ju svladati. pratio je oca tijekom cijeloga rata (izuzev u zadnjem izazovu na Orodruinu) i uživao njegovo puno povjerenje. Dvadesetoga dana. da je druga godina Trećega doba bila na izmaku kad se Isildur otputio iz 9 Osgiliatha početkom ivannetha.

kojima se moglo hodati. u jednom od ondje navedenih odlomaka Oropherovo se povlačenje na sjever unutar Zelenšume pripisuje njegovoj želji za premještanjem izvan dosega patu­ ljaka iz Khazad-dûma. Triput se premještao na sjever. bio je najviša točka visoravni u jugozapadnom kutu Zelenšume. nebo se natmurilo. uzne­ miren glasima o sve većoj moći Sauronovoj. prva Sauronova utvrda nakon njegova buđenja. Ali baruština se povukla s istočne strane.12 zadržao podalje od Anduina. mnoga su njegova najizopačenija stvorenja zaposjela Emyn Duir. Tolkien: Nedovršene pripovijesti izdaleka ugledali gdje visoravni pred njima nose šumovitu krunu što sja treperavim rumenilom i zlatom ivannetha. Oropher. tik ispod staze kojom se kretao Isildur.] 14 Dugo prije Rata saveza. obrasle travom i sitnom rogožinom. i ondje se miješao s bujicom rijeke Gladden (Sir Ninglor) što je brzala s Gorja. [Piščeva bilješka. Jezero je postupno postalo velika baruština. ali još nije bilo na zlu glasu. Njegov se sin Thranduil vratio s preostatkom vojske Šumskih vilenjaka u godini prije Isildurova marša. stoga se Isildur. U kasnijim je vremenima to bio Dol Guldur. Pridružio se Savezu. Planine Mrkodola. a obale obrasle šašem odlikovao je blaži nagib. Jezero je zapadno od Anduina bilo šire. kad se Sauronova sjenka proširila Zelenšumom Velikom i promijenila joj ime iz Eryn Galen u Taur-nu-Fuin (što se prevodi kao Mrkodol). "Nago brdo". ali stradao je u napadu na Dveri Mordora. kao i silnih kopalja žutih perunika što su nadrastale čovječju visinu i davale ime cijelome tom području. tu je ležalo jezero stvoreno u dubokome uleknuću u koje se Anduin slijevao sa sjevera nakon najhitrijega dijela svoga tôka.14 kakva je tada bila. [Piščeva bilješka. dok je njegov brojni narod živio i lutao šumama i dolovima na zapad sve do Anduina. kad su se Šumski vilenjaci ondje tek nastanili. na suprotnoj strani rijeke od njihovih srodnika u Lórienu. Četiri je dana kišilo. R. kao i rijeci s Gorja oko čijeg su donjeg tôka najgušće rasle. U Drevnim danima. R. napustio je njihova pradavna boravišta oko Amon Lanca. kad su dospjeli do prilaza dolinama između Lóriena i Amon Lanca. Bio je smiraj 12 Amon Lanc. Tako se zbilo da su kasno poslijepodne tridesetoga dana pu­ tovanja prolazili sjevernim rubovima Gladdenskih polja11 na putu prema Thranduilovoj kraljevini. jer je istočna strana doline bila strmija. kojom je rijeka lutala kroz divljinu punu otočića i širokih zasada trske i rogoza.] 13 Gladdenska polja (Loeg Ningloron).Za Orophera vidi Dodatak B teksta "Povijest Galadriel i Celeborna". te Celeborna i Galadriel iz Lóriena. ali na istoku je vjerojatno sezalo sve do podnožja dugih obronaka što su se spuštali od Šume (tad još obraslih drvećem). te pošao uz strme obronke s istočne strane rijeke ne bi li izbio na drevne staze Šumskih vilenjaka što su ležale u blizini rubova Šume. Emyn Duir (Tamne planine) bilo je pobrđe na sjeveroistoku Šume. . a s Rhûnskoga je mora zapuhao mračan vjetar bremenit kišom. dugog spusta od sedamdesetak milja. kralj Šumskih vilenjaka istočno od Anduina. pa su se od podnožja nižih obronaka sad sterale široke prudi. na­ bujala od hitre vode. na kraju Drugoga doba obitavao je na zapadnim proplancima Emyn Duira.312 J. koje su prozvane Emyn-nu-Fuin. zvano tako zato što su mu obronci bili obrasli gustom crnogoricom.] . sjeverno od drevne Patuljačke ceste (Men-i-Naugrim). U kasni­ jim vremenima. a tako se zvao zbog toga što na njegovu vrhu nije raslo nijedno stablo. [Piščeva bilješka.

u blizini Loeg Ninglorona. "štitna ograda". premoćni nad Dúnedainima. 37. Pri utrnulom svjetlu broj im se samo mogao nagađati. 1979. pod kojom se nagib prema dnu doline ublažavao. jer on bijaše nepažljiv i nije postavio nikakvu stražu. U Dodatku F (II) Gospodara prstenova vilenjačko ime Mrkodola glasi Taur-e-Ndaedelos. Primjena istog imena. sruči se neočekivano na njegov logor između Zelenšume i Velike rijeke. kako je sunce zaronilo u oblak. R. tad je već to bila plavna rijeka. Thranduil i Celeborn ponovno su preimenovali Mrkodol. "Štit". . "zapriječiti. bilo je kasnije ime Dorthoniona. zaštitni zid od dviju zbijenih vrsta koji se može svinuti unatrag prodre li mu neprijatelj u poleđinu. Tolkien. R." 16 Thangail. nad udaljenim su se gorama gomilali oblaci. a rijeka je postajala vrlo hitra. sive su sjene već obavijale gudure u dolini. držeći da su svi njegovi protivnici poraženi. Dúnedaini su pjevali. . "šuma velikog straha". a tri četvrtine duga puta do Imladrisa bile su za njima. Taur-nu-Fuin. izvedeno iz primitivne riječi thandá. Gladdenskih polja. jer se dnevni marš bližio kraju. hranjena mnogim pritocima zaboravljenih imena. U ranijoj inačici ovoga dijela sadašnje pripovijesti nalazi se bilješka vezana uz "drevni Šumski put što se spuštao od prijevoja pri Imladrisu.Po završetku Rata za Prsten. Men-i-Naugrim. "Štitna zapreka". Patuljačka cesta. Iza Polja se opet ubrzavala. nazvavši ga Eryn Lasgalen. sve dok prema potrebi ne postane zatvoren obruč. ime koje se ovdje navodi. Šuma se zdesna nadvijala nad njih s vrha strmih obronaka što su im se spuštali do staze. Šuma zelenih krošnji (Dodatak B Gospodara prstenova). jer nekoliko milja ispod Šum­ skoga puta zemlja se strmo počinjala spuštati. prelazio Anduin mostom (prošire­ nim i ojačanim za prolazak vojski Saveza) i nastavljao istočnom dolinom u Zelenšumu. Odjednom. uz stama-. Isildur je zapovjedio da se oblikuje thangail. 1. rumeni od sjaja sunca što je kroz izmaglicu zapadalo za njih. šumovite visoravni na sjevernim granicama Belerianda u Drevnim danima. možda čak i deseterostruko. jeziku kojim je uobičajeno govorio Elendilov narod. bilo je ime ove formacije na sindarinskom. začuli su odurne kri­ ke orkâ i ugledali ih gdje naviru iz Šume i spuštaju se obroncima." U Hobitu Šumski put prelazi veliku rijeku Starim gazom. poglavlje. ali bilo je razvidno da su mnogostruko. 15 Drugačije predanje o tom događaju prenosi kratak prikaz što ga navodi tekst O Prstenovima moći (Siimarillion. 15 uzvikujući svoje ratne pokliče. Srebrotok (Celebrant) i Limlight (Limlaith). "šuma pod sjenkom noći". "službeno" joj je ime na kvenijskome glasilo sandastan. izuzev onih najvećih: Gladden (Sir Ninglor).STRADANJE NA GLADDENSKIM POLJIMA 313 krasna dana. Taur-nu-Fuin. jest Stari šumski put opisan u Hobitu. Anduin se nije mogao premostiti ni na jednoj nižoj točki. postavio bi postrojbu u dírnaith16 i Vilenjačka imena Planina Mrkodola ne zatječu se nigdje drugdje.. 295): "Isildura napadne orkovska vojska koja je čekala u zasjedi pod Magičnim gorjem. a pritom se ne spominje da je nekoć na prijelazu stajao veliki most. Da je tlo bilo ravno ili da je nagib išao njemu u prilog. str. sve dok ne bi stigla do velikog bazena Gladdenskih polja. i na Mrkodol i na Dorthonion vrijedna je pozornosti u svjetlu bliske srodnosti ilustracija njih dviju što ih je izradio moj otac: vidi Pictures by J. bilješka uz br.

R. Zloguka mu je sjenka obavila srce. kojim mu se Isildur u tom tragičnom trenutku obratio. Isildur se obratio svome štitonoši: "Ohtare. bila je klinasta formacija što se na kratkim razdaljinama odašiljala protiv neprijatelja koji se okupljao ali još nije bio bojno postrojen. R."zapriječiti. koji zatječemo i u primitivnoj riječi kegyá. Elendurov štitonoša.] 17 Ohtar je jedino ime koje spominju predanja. Dírnaìth. sindarinski naith bili su izrazi za svaku formaciju ili izbočinu što se sužava do jedne točke: vrh koplja. koji je stajao do njega. ušitak. usporedi Naith u Lórienu. bila izvedena od korijena keg. po svaku cije­ nu. [Piščeva bilješka. uzak rt (korijen nek. obeshrabriti ih i raštrkati. "Sačuvaj ga da ne padne neprijatelju u ruke. Elendilova mača. Načas su zastali. [Piščeva bilješka. odakle dolazi sindarinska cai (usporedi Morgai u Mordoru). kazao mu je Elendur. vojnik". Povedi sa sobom pratioca i bježi! Idi! Naređujem ti!" Nato je Ohtar kleknuo i poljubio mu ruku. ali radi se vjerojatno samo o nazivu službe. nabosti". jer on je uživao povjerenje svoga oca. premda posve izućeni i iskusni. premda je on mrtav". koje je na samome utoku dviju rijeka bilo uže i šiljatije nego što je predočivo na zemljovidu malih razmjera. klin. pa su ta dva mladića utekla nizbrdo u mračnu dolinu. ograda. te mu je uručio veliku toku s krhotinama Narsila. "živica'. Sindarinska je riječ rabila drugačiju drugu sastavnicu: cail. 322) i u Prstenovoj družini II 2 piše da su se "samo trojica ljudi vratila preko planina". Najprije su odapeli kišu strelica. "ljudski šiljak". "predajem ti ovo sada na čuvanje". Orci su već bili blizu. 319). a zatim odjednom sa silnim povikom učinili ono što bi Isildur izveo na njihovu mjestu. u primitivnom obliku keglé. prikrivši osjećaje formalnošću. kvenijski nernehta. pripremajući se za napad." "A nosimo terete kojima se vrijednost ničim procijeniti ne može". koji je preživio bitku (vidi str. Tolkien: Nedovršene pripovijesti navalio na orke. bio je naziv svih koji. poslavši gomilu najjačih ratnika u izdvojiti". kako znadeš i umiješ. . Ali Ohtar je Isilduru bio drag i pripadao je njegovu rodu. nisu još bili primljeni na položaj roquena." 17 kazao je. nisu za njih mari­ li. zemljište u kutu između Celebranta i Anduina. "Osveta Sauronova i dalje živi. a Thranduil je na četiri dana marša ispred nas. Ohtar. kazao je Elenduru. odnosno palisada od šiljaka i naoštrenih kolaca. ali to se sad nije više dalo izvesti. odnosno protiv obrambene formacije na otvorenome. u nadi da će velikom snagom Dúnedaina i njihova oružja raskoliti prolaz kroz njih.314 J. U tekstu O Prstenavima moći (Silmarillion str. "uzak"). Kvenijski nehte. "ratnik. "Lukavština i zle namjere tu su na djelu! Nade u pomoć nemamo: Moria i Lórien već su daleko za nama. čak i po cijenu toga da te drže kukavicom koja me ostavila na cjedilu. U ovdje danome tekstu podrazumijeva se da je treći bio Estelmo.18 Ako su ih oštrooki orci i zamijetili gdje bježe. Ona je.] 18 U ranijoj je inačici Isildur naložio Ohtaru da povede dva pratioca. "viteza".

Malo je vjerojatno da je do njih doprla ikakva vijest o Sauronovu padu. Počinjao se uspinjati prema sjeveru. dok su drugi vrebali duž obala rijeke. dobro obaviješten o Savezu. ni zbog čega bitnu. premda ništa nisu mogli znati o Prstenu Jednom. premda nisu bili u glavnim bitkama. pa su se orci poplašili i posakrivali.] 20 Ne može biti sumnje da je Sauron. Orke s Gorja osnažile su i predvodile mrke sluge Barad-dûra. spremni napasti svaku postrojbu vilenjaka ili ljudi od koje budu brojno premoćni. Ali zasluge im ne bi od njega donijele pohvale. pobjegli su daleko na istok s Prstenovim sablastima. Ali prevario se. Ali ostali su pozorni i na oprezu. ali čekali su svoj trenutak. Strelice nisu mogle probiti númenorski oklop. ali da se smjer svrne prema nižem i ravnijem tlu. Isilduru se učinilo da se neprijatelj povlači prema Šumi. iza kojega je tlo na istočnoj strani Anduina (što je tekao u duboku koritu) bilo čvršće i suše. Crveni rub sunca ljesnuo je iza oblaka dok je ponirao za planine. To im je moglo dati odvažnost i želju da zasluže pohvale svoga vladara. ne nanijevši znatniju štetu braniteljima i ne pokolebavši ih. Izdao je naredbe da se marš smjesta nastavi. njegovim robovima. Na tu malu posadu na sjeveru.STRADANJE NA GLADDENSKIM POLJIMA 315 nasrtaj na Dúnedaine niz zadnji obronak.19 Možda je vjerovao da će ustuknuti pred njima nakon što su skupo platili prvi neuspjeh. budući da je bio pod čvrstom opsadom u Mordoru. najvećim dijelom skriveni u Šumi. odaslao koliko je već postrojbi orkâ od Crvena oka uzmogao odvojiti da što više salijeću svaku vojsku koja bi si pokušala skratiti put prelaskom preko Gorja. Takva je bila navada orka. prešla prijevojima pri Imladrisu i Caradhrasu. Slučilo se tako da je glavna bojna sila Gil-galada. premda će ih možda noću njihovi izvidnici pratiti i držati im logor na oku. iza naslaga nastradalih orkâ. zaboravilo se. sve i daje ijedan doživio njegovo vraćanje u život. pa se ratom izmoždena Thranduilova vojska sad povlači u skrovita utvrđenja Šume. Poneki koji su možda i utekli. zajedno s Isildurom i dijelom ljudi iz Arnora. sve dok blizu Šumskoga puta i Thranduilove zemlje nije ležao gotovo u ravnini s rubovima Zelenšume. već i pun divljačke. razbio se i povukao. [Piščeva bilješka. Ti su orci vjerojatno smatrali da je Sauron odnio pobjedu. jer čak je i njegova prorijeđena vojska bila itekako presnažna za njih. Nema tog mučenja koje bi utažilo njegov bijes na trapave budale koje su dopustile da im promakne najveći plijen Međuzemlja. No mnogi su smatrali da je za okrutnost i odlučnost njihova napada na Isildura dijelom . gdje će orci imati manju prednost. a njihovi su mačevi i koplja imali mnogo veći doseg od neprijateljskog oružja. Obazro se. Napad nije bio samo lukav. odaslane davno prije da bdiju nad prijevojima. Thranduila su pustili da prođe. ne bi li im probili zaštitni zid. nepopustljive mržnje. uskoro će pasti noć. budući da se položaj terena izmijenio. koji su najčešće gubili hrabrost kad se njihov plijen mogao okrenuti i ugristi ih. Veliki su ljudi nadvisivali i najviše orke.20 19 Bili su prošli duboko uleknuće Gladdenskih polja. Ali on se nije dao. a snage su mu bile hametice potučene. koji je izuzev samome Sauronu bio znan tek još devetorici Prstenovih sablasti. Nasrtaj je posu­ stao. To je Isilduru bilo dobro znano.

" (Prstenova družina II 2).." Uto je odjednom odjeknuo tulež rogova. koja se izvila u polumjesec i uskoro zatvorila neprekinut obruč oko Dúnedainâ." kazao je. da satru Dúnedaine i zarobe nj ihova vođu.23 A još nisam smogao snage da ga podčinim svojoj volji.. a koje je Gandalf prenio Elrondovu vijeću u Rivendellu: "Bio je vruć kad sam ga prvi put uzeo u ruku. "Atarinya. odsječen sa Sauronove crne šake prije dvije godine. još je bio težak od njegove zle volje i tražio da se na bilo koji način vrati svome gospodaru (kao što je ponovno učinio kad se on oporavio i stekao novo boravište). "a ona moć što bi mogla zastrašiti ta gnusna stvorenja i narediti im da te slušaju? Zar nikakve vajde od nje neće biti?" "Avaj. dok ovo pišem. kazuje se. Ne mogu se poslužiti njime. Sada su šutjeli i držali se na odmaku. a nada je jenjala. senya. koji je stajao smrknut i sam. Nastupila je stanka.21 premda je mrak brzo padao.316 J. Elendur je prišao ocu. još bio prepun njegove zle volje i dozivao orcima u pomoć sve koji mu služe. Orci će možda u toj razmjeni dati pet glava bio zaslužan Prsten. Tako je. 199. Tolkien: Nedovršene pripovijesti a iako nitko od njih nije znao za njega. Nadvila se noć. 22 Ne više od dvadeset. Bilo je prošlo tek nešto više od dvije godine nakon što mu je pao s ruke. tako da sam se opekao i ne vjerujem da ću se ikad osloboditi te boli. R. što mi je sada razvidno. Strepim od boli njegova dodira.] 21 O lûkovima Númenórejaca vidi više u "Opisu Númenora".] 23 Usporedi s riječima svitka u koji je Isildur unio zapis o Prstenu prije nego što se otputio iz Gondora na svoje posljednje putovanje. korak po korak. R. Ipak. To bi tražilo nekoga većeg od mene. Ponosa više nemam. premda su najoštrookiji Dúnedaini kazali da se orci pomiču prema sredini. te ga živi ili mrtvi svojom težinom obarali na tlo. Valjalo bi ga predati Čuvarima Triju. Svejedno. izvan dometa strašnih čeličnih lûkova Númenora. a orci su se primakli sa svih strana i bacili se na Dúnedaine puni bezglave jare. str. a Isildur je imao mnogo manje strijelaca nego što mu je bilo potrebno. [Piščeva bilješka. . već su pošli u punoj bojnoj snazi. smatra se. vruć kao žeravica. krišom. a premda se hitro hladio. neće. kao da su ga zanijele misli. zbilo se tako da je Rat za Prsten bio izgubljen u Stradanju na Gladdenskim poljima.22 Zaustavio se. jer nije se očekivalo da će biti bilo kakve potrebe za njima. Dúnedaini jedva da su bili prešli milju kad su orci opet udarili. jer poneki su veći orci po dvojica odjednom skakali na pojedinog Dúnadana. premda je nisu shvaćali. ohladio se i reklo bi se da se skuplja. Ljudi su padali. Ovaj put nisu jurišali. [Piščeva bilješka. Prsten je. predvodnike orka ispunjavala gorljiva želja. ne bi li ga druge snažne pandže odvukle i dokrajčile. Spustili su se u širokoj vrsti.

još neozlijeđen. ali bijah u strahu od boli. Oprosti meni i ponosu mome. "znadoh da mi to valja učiniti. a Isildur je navukao kapuljaču preko glave i iščezao u noći. kako su predviđali svi koji su ga znali. "Ciryon je mrtav. A nisam mogao ni otići bez tvojega dopuš­ tenja. mudrošću i ponosa lišenom veličanstvenošću bio jedan od najvećih i najkrasnijih izdanaka Elendilova sjemena. ali kad je Isildur prekrio glavu kapuljačom. kazuje da je svjetlost Elendilmira bila otporna na nevidljivost što je pri nošenju daje Prsten Jedan."24 Elendur ga je poljubio. Elendur mu je dotaknuo rame. Elendur je. u Silmarillionu. što ti ovakvu kob doniješe. "Kralju. mladoga štitonoše kojega su. Ali Elendilmir sa Zapada nije tako mogao utrnuti. a Aratan umire. izuzev jednoga. Radi se o ponosu zbog kojeg je zadržao Prsten. gdje je napad bio najteži. kao što i vi Ohtaru narediste. Tako je stradao Elen­ dur. Ljudi i orci u strahu su ustuknuli. ali i ta im je cijena bila preniska. Ciryon je na taj način stradao. str. izvukao Prsten iz škrinjice na tan­ kome lancu koju je nosio oko vrata i stavio ga na prst uz bolan krik. jer su orci još bili u strahu od Elendilmira na njegovu čelu i izbjegavali ga. pa se odjednom rasplamsao. Vaš vas posljednji savjetnik mora savjetovati. a on se razjareno okrenuo. i tijelom i duhom. 25 Čini se da ovaj odlomak. Ovaj je bodrio voj­ sku na istočnoj strani. koji je trebao biti idući Kralj. Idite! Ponesite svoj teret i po svaku ga cijenu dopremite Čuvarimâ: čak i po cijenu toga da ostavite svoje ljudstvo i mene!" "Kraljev sine." kazao mu je Isildur.25 O sudbini što je zadesila Dúnedaine kasnije se saznalo tek ovo: uskoro su svi ležali mrtvi. 26 Kazano je da su u kasnijim vremenima oni (poput Elronda) koji su ga mogli prizvati u sjećanje bili zapanjeni do koje mu je mjere. crven i gnjevan poput bukteće zvijezde. Isildur se okrenuo k zapadu. potražio Isildura. i nijedno ga oko nikad više u Međuzemlju nije vidjelo. narediti vam. misleći da mu se to neki ork primaknuo iza leđa. i koji je snagom. 26 najsličniji djedu svome. a Aratan je zadobio smrtnu ranu u pokušaju da ga izbavi. pače. premda su mu Elrond i Cirdan savje­ tovali da ga uništi u ognju Orodruina (Prstenova družina II 2. njegovo je svjetlo utrnulo. 321).STRADANJE NA GLADDENSKIM POLJIMA 317 za jednu. te O Prstenovima moći. ako je njegovo svjetlo bilo vidljivo dok se Prsten nije nosio. "Idite! Idite smjesta!" rekao mu je. onako ošamućena. sličan kralj Elessar. vrijedan prilične pozornosti. zatrpala tijela palih. 24 ." kazao mu je Elendur.

] 27 Sedam liga ili više od poprišta bitke. uvijek ga je vukla niže. Bol mu je minula. R. Isprva ga je prožeo takav osjećaj gubitka da se više nije ni borio da ispliva. Nekim slučajem. sâm i zdvojan. izuzev kratkog mača o pojasu. Ondje je izašao iz vode: običan pobjednik Rata za Prsten. pune zamki za lutajuća stopala. Odande je nastavio opreznije. jer prevalio je put što ga Dúnedaini na takvu tlu ništa brže ne bi prešli danju.] 28 Pripadao je vrsti zvanoj eket: kratak mač za probadanje. Velik mu je teret spao. dug od jedne stope do stope i pol. ne služeći se očima. [Piščeva bilješka. sve dok nije stigao do dna doline. Tako je konačno u gluhi noćni sat dospio do obale Anduina.] . Tu je odjednom shvatio da mu Prstena više nema. sav premoren. [Piščeva bilješka. Elessar je prema zapisima Dúnedaina bio potomak Elendurova brata Valandila u trideset osmome koljenu.27 Rijeka je pred njim tamno i hitro klokotala. pa se izvukao iz blata i stao gacati kroz šaš do moč­ varna otočića blizu zapadne obale. Bila su bliža nego što je mislio. do Anduina je stigao u ponoć ili otprilike u to vrijeme. Toliko je dugo prošlo prije nego što je njegova pogibija osvećena. ne bi li se uvjerio da ga ne gone. Zatim je sa sebe žurno zbacio sav oklop i oružje. Kad je utekao. ali nije se nadao da će se domoći suprotne obale. teško prohodne. široke oštrice. spuznuo mu je s ruke i utekao onamo gdje nije bilo nade da će ga ikada više pronaći. [Piščeva bilješka.29 a baš kad je osjetio gdje riječna matica slabi i da se počeo primicati suprotnoj strani. Stopala su mu pronašla riječno korito. [Piščeva bilješka. Neko je vrijeme samo stajao.] 29 Mjesto posljednjeg sukoba nalazilo se na milju ili više uzvodno od njihova sjevernog ruba. Ali raspoloženje ga je prošlo jednako hitro kao što ga je obuzelo.318 J. R. Ondje je zastao. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Za Isildura se pak kazuje da je oćutio veliku bol i patnju u srcu. jer orci su mogli u mraku slijediti bjegunca već i njuhom. u kojem su i Prsten i Sauron zanavijek dokrajčeni. i to usiljenim maršem. šiljast i dvoruban. noć je tek bila pala. jer pred njim su se u tmini pružale široke zaravni. Jedva da mu je neki Dúnadan toga doba snagom i izdržljivošću bio ravan. a koliko god da se upinjao. ili zato što je ugrabio dobru priliku. zakoprcao se u velike rogožine i zapleo u travuljinu.28 te skočio u vodu. ali isprva je trčao poput jelena pred lovačkim psima. ali možda mu je u mraku nagib terena skrenuo smjer donekle prema jugu. pa je gotovo potonuo i utopio se. Nije daleko dospio prije nego što se morao okrenuti protiv struje gotovo prema sjeveru. prema isprepletenim zamkama Gladdenskih polja.

IZVORI PREDAJE O ISILDUROVOJ POGIBIJI Bilo je svjedoka toga događaja. pa je bez glasa pao natrag u vodu. Njegovu tijelu nijedan vilenjak ili čovjek ni traga više nije našao. pa tako i jedan blizu ruba Gladdenskih polja). drugo. čudovišna sjenka straha. pa je nađen živ pod Elendurovim tijelom. ponijevši krhotine Narsila sa sobom. da su se Isildur i Prsten. te sami okupili ratnike da orcima postave zasjedu . a jedan tako prekaljen i iznimno izdržljiv čovjek tada bi svakako uspio stići do Lóriena ili . jer da se Isildur s Prstenom domogao zapadne obale. vladar Arnora i Gondora. te da je utekao u smjeru rijeke. bio bi zacijelo u stanju izmaknuti stražarima. a pao je među posljednjima. zacijelo izgubili u Rijeci. odvojeno ili zajedno. ali na vrijeme da ometu orke i spriječe ih da unakaze trupla: jer određeni su Šumljaci trkačima prenijeli vijest Thranduilu. malo stvorenje izgubljeno i napušteno u divljinama Međuzemlja. po imenu Estelmo. a još su i gotovo svi jači orci ondje stradali: dugo još godina nisu pokušali poći u iole sličan napad. kacigu. gubici su im bili golemi. Sve dotad se znalo da je. s prodornim okom nalik na zvijezdu. Isildur imao Prsten. Bilo je spasitelja koji su na poprište stigli prekasno. Tako je skončala prva žrtva zlobe Prstena lišenog vladara: Isildur. poviše Gladdenskih polja. u tome dobu Svijeta i posljednji. jer premda su odnijeli pobjedu. treće. Ohtar i njegov sudrug uspjeli su pobjeći. Predanje se u punome obliku nije sročilo sve do vladavine Elessara u Četvrtom dobu. Priča o Isildurovim posljednjim satima i njegovoj pogibiji počiva na pretpostavkama: ali dobro utemeljenim. prvo. Pripovijest spominje i mladića koji je preživio pokolj: bio je Elendurov štitonoša. Čuo je kako su se rastali Isildur i Elendur. i četvrto. kada su otkriveni i drugi dokazi. da su orci na zapadnoj obali na straži ostavili streličare da presretnu svakoga tko uspije pobjeći iz bitke i uteći do Rijeke (jer pronađeni su tragovi njihovih tabora. da su mu verižnjaču. Odapeli su prema njemu otrovne strelice i utekli. ne usmrtivši ga. Ali noćnookim orcima koji su tu vrebali na straži pričinio se kao gorostasna.STRADANJE NA GLADDENSKIM POLJIMA 319 smrtnik. ali toljaga ga je samo ošamutila.za koju su oni dočuli i zatim se raštrkali. štit i veliki mač (ali ništa osim toga) našli na obali u blizini. Nije bilo potrebe. jer neoklopljenog su Isildura proboli kroz srce i grlo. drugi Kralj svih Dúnedaina.

ipak.dakako. dragulje i predmete iz Eorlove baštine. što ih ne bi ni otkrili ni otvorili da Elessar nije imao pomoć patuljka Gimlija. "ljekovita napitka iz Imladrisa". Dugo potom. U kutiji na visokoj polici počivale su dvije stvari. uz rub Gladdenskih polja i blizu za­ padne obale. 257) piše da je Tar-Telemmaitë. Ni pojasa ni telećaka nije bilo među stvarima što ih je Isildur odbacio. svaki je Dúnadan u nepropusnu telećaku na pojasu nosio bočicu krepka pića i oblatne kruha za popudbinu koji bi ga mogao danima održati na 30 životu . nikad se nije našlo ni traga Isildurovu tijelu. Zatim su pretražili sve tajne te kule. str. a u to vrijeme ih se još pamtilo. dok je Treće doba Vilenjačkoga svijeta istjecalo. nakon krunidbe u Gondoru. vidi također The Road Goes Ever On. ali nije bilo sumnje da je nekoć Prsten u njoj visio oko Isildurova vrata.U tekstu "Elrosova loza" (str. R. Elrondovo je vijeće saznalo da je Prsten svojedobno nađen na dnu rijeke. nije nosila ni slova ni obilježja. "a od slugu je tražio . ipak se nije znalo je li ondje možda otkrio još štogod. Pronašli su mnoge vrijednosti. počeo iznova uređivati svoju kraljevinu. Možda je trebao služiti kao mjesto za pohranu Prstena. dugo oplakivano u vjerovanju da je zauvijek izgubljeno: sâm Elendilmir. Saruman se nije izrodio u zmaja. dao je Elrond Gandalfu kad je družba krenula na put iz Rivendella (Prstenova družina II 3). ali iako nije pronašao Prsten (koji je bio odnesen davno prije). bio nazivan tim imenom (tj. ukradene iz Edorasa posredovanjem Gujoslova u vrijeme nemoći kralja Théodena. a Rat za Prsten se bližio. Do nje je ležalo neprocjenjivo blago. gdje je nakanio ponovno postaviti palantír oduzet Sarumanu. ali bio je gotovo prazan. [Piščeva bilješka. 61. R. ukazao čelični ormar. još drevnije i krasnije. ali sličan njima. iz humaka i grobnica nadaleko i naširoko.] . ne eldarski miruvor ili lembas. Jer ta je kovina bila pronađena u Númenoru. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Morije prije nego što klone. petnaesti vladar Númenora. Jedna je bila zlatna škrinjica pričvršćena na tanak lanac.320 J. nego u čavku. a jedna od prvih zadaća bila mu je ob­ nova Orthanca. bila je prazna. Napokon se iza jednih skrivenih vrata. bijela zvijezda od vilenjačkog kristala na obruču od mithrila31 što ju je Elendil naslijedio od Silma30 31 Čuturicu miruvora. Ali kralj Elessar je. Tom se prilikom spoznalo i da je Saruman u tajnosti tragao u istom tom području. Onako izopačen. uz druge slične stvari. Iako je to bio dug put. jer su vidarstvo i druga umijeća Númenora bili snažni. "srebroruki") zbog svoje ljubavi prema srebru.

godina prema Računa­ nju Shirea) navodi da je kralj Elessar. već ga je nosio samo na blagdane u Sjevernome kraljevstvu. a kad se vratio na sjever i po­ novno preuzeo pune kraljevske ovlasti nad Arnorom. nosili su Elendilmir. kasnija navada Kraljeva i Kraljica da poput zvijezde nose bijeli dragulj na čelu.32 Svi kraljevi. Arwen mu ga je postavila na čelo. Na temelju tog zapisa gospodin Robert Foster navodi u knjizi The Complete Guide to Middle-earth da se "Zvijezda [Elendilova] nosila na čelu kraljeva Sjevernog kraljevstva sve dok je Elessar nije predao Samu Gamgeeju 16. 216. E. Tylera. ali prvotni je Elendilmir. Inače je u kraljevskoj odori nosio onaj Elendilmir što ga je naslijedio. sina Isildurova. kazuje se. To predanje ne može biti nevezano s onim o Elendilmiru. taj nije bio ni drevan ni moćan kao onaj što se izgubio kad je Isildur utekao u mrak. 215) navodi se da je Erendis dala da se dijamant što ga joj je Aldarion donio iz Međuzemlja "umetne poput zvijezde u srebrn obruč. tako da se ne može raditi o istim predmetima. a meni se u svakom slučaju čini kako ne dolazi u obzir da bi ga on poklonio gradonačelniku Shirea. Ali Elessar ga više nije izložio pogibelji. koji joj je postavio oko čela nakon što ga je zamolila". "i odatle je potekla. ponijevši je sa sobom kao kraljevsko znamenje u Sjevernome kraljevstvu. dok je njegova kći Elanor imenovana dvorskom družbenicom kraljice Arwen. kako u spomenutoj knjizi Roberta Forstera. Ali Gandalf je kazao da se mithril "jedino na svijetu" može naći u Moriji (Prstenova družina II 4). budući da je drugi Elendilmir bio izrađen za Valandila (usporedi bilješku 26. postojao još u Númenoru (bez obzira kakvog podrijetla bio) prije nego što je Aldarion donio dragulj za Erendis iz Međuzemlja. kazao je.STRADANJE NA GLADDENSKIM POLJIMA 321 rien. dao zvijezdu Dúnedaina majstoru Samwiseu. 32 U tekstu " Aldarion i Erendis" (str. U Izvješću o godinama iz Dodatka B Gospodara prstenova stavka uz 16. "A i to je predmet vrijedan štovanja". prije). Elessar ga je uzeo sa štovanjem. kao i svi glavari koji su u Arnoru došli za njima. te da je majstor Samwise primio neku drugu (i prikladniju) počast. ali premda je to bio iznimno lijep dragulj što su ga vilin-kovači u Imladrisu izradili za Valandila."33 da navijek tragaju za mithrilom". sve do samoga Elessara. s obzirom na to da je pripadao Silmarien. A. ne vrativši se više. Nisam pronašao nikakav drugi spomen toga imena. . dok krune nisu imali" (str. godine Četvrtoga doba". 33 Točan je broj bio trideset osam. Jasno značenje sadašnjega odlomka jest da je kralj Elessar na neograničeno vrijeme zadržao onaj Elendilmir što je bio izrađen za Valandila. ma koliko ga cijenio. kad je došao pozdraviti prijatelje na mostu na Brandywineu. ali čini mi se gotovo izvjesnim da to nije slučaj. bilješka 18). zadivljeni njegovom blistavošću. zvjezdoliku dragulju nošenom na čelu kao znamenje kraljevskog položaja u Arnoru. a ljudi su zanijemjeli. zvijezda Sjevernoga kraljevstva. Elendilmir nosi veći broj imena: zvijezda Elendilova. "što nadmašuje moju vrijednost. Zbog toga je bila poznata kao Tar-Elestirnë. tako i u knjizi The Tolkien Companion i. godinu Četvrtoga doba (navedenu i kao 1436. a podrazumijeva se da je zvijezda Dúnedaina (naziv što se zatječe jedino u ovome stavku Izvješća o godinama) još jedno od njih. Gospa Čela zvjezdana. četr­ deset ga je glava nosilo prije moje. Sjeverna zvijezda.

Lár je značio "stanka". to je bio sramotan čin. koliko je duga "liga": 5277 jardi. Valja uzeti u obzir i krupan stas Númenórejaca (jer će od šaka. ali da je bilo u dubokoj vodi ili snažnoj struji. Stoga bi pet tisuća rangara dalo gotovo jednaku dužinu kao i 5280 jardi. već u plićak ne dublji od ramena. zahvaljujući njihovu krupnijem rastu.322 J. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Kad su ljudi pomnije razmislili o tom tajnom blagu. dvije stope i četiri palca. kao i odstupanja od tih prosjeka ili zadanosti u postupku utvrđiva­ nja i uspostave mjernog sustava. bilješka 9 na stranici 311]. pa ih se s prezirom riješio . 310) glasi ovako: Mjere za dužinu prenesene su što je točnije moguće u suvremene oblike. budući da se zasniva na dužinama navedenim u povijesnim zapisima o različitim stvarima i razdaljinama što se mogu usporediti s onima iz našeg vremena. Izraz "liga" rabi se zato što je to bila najdulja mjerna jedinica dužine: prema númenorskom računanju (koje je bilo decimalno) pet tisuća rangara (punih koraka) činilo je lár. kako za svakodnevnu uporabu.spalivši ih sramotno u nekoj od svojih visokih peći? Ako je tako bilo. s vremenom bi ih rijeka odnijela vrlo daleko. onda. 309-310 te bilješka 6 na str. a svakako Elendilmir. iznos gotovo jednak trima našim miljama. Jer učinilo im se da te stvari. jer se izuzev pri usiljenim marševima obično uzimala kratka stanka na­ kon prelaženja tolike razdaljine [vidi prije. stopala. od njegovih kostiju nije ostalo ni traga? Da ih nije Saruman pronašao. To nije moguće ustanoviti. prstiju i koraka vjerojatno potjecati imena mjernih jedinica dužine). DODATAK NÚMENORSKE MJERE ZA DUŽINU Jedna bilješka vezana uz odlomak u "Stradanju na Gladdenskim poljima" posvećen različitim trasama od Osgiliatha do Imladrisa (str. približno trideset osam palaca. tako i za precizno računanje. R. Númenorska ranga bila je tek nešto duža od našega jarda. Zašto. klonuli su duhom. pod uvjetom da je podudarnost precizna. ali ne i njegov najgori. premda je cijelo Doba prošlo. R. Stoga je Isildur zacijelo pao ne u dubok tôk. Tako se dva rangara često nazivalo . nisu mo­ gle biti pronađene ukoliko nisu bile na Isildurovu tijelu kad je ono potonulo.

ali uz opasku "u odnosu na mjere Dúnedaina i ljudi iz davnine". . Éomer se oženio Imrahilovom kćeri [Lothíriel]. u pojedinim slučajevima) potjecala od Morwen. Otac joj se iz Belfalasa odse­ lio onamo. 323 Bilješka uz prethodni tekst pridodaje neke podatke vezane uz Mor­ wen onome što se navodi u Gospodaru prstenova (Dodatak A (II). za velike ljude iz prošlosti kazuje se da su bili viši od čovječje visine. gondorske gospe visoka númenorskog podrijetla. a pritom nije ni imalo namjeru dati točan iskaz o opaženome prosjeku muškoga stasa medu njima. već približnu dužinu izraženu dobro poznatom jedinicom ranga. "najvišu među svim eldarskim ženama o kojima pripovijedaju priče".STRADANJE NA GLADDENSKIM POLJIMA "čovječjom visinom". ali on se nazivao najvišim među svim Númenórejcima koji su pobjegli od Propasti [i. Za Éomera se kaže da je bio visok. koji su sebe nazivali imenom Lindari. slične visine kao i Aragorn. tako da je između njih izniklo veliko prija­ teljstvo. ali to je bilo u kasnije vrijeme. s Éomerom iz Rohana. jer su se njihovi vrlo daleki preci izmiješali s ljudima šire i zdepastije građe. a njihov sin. a ta je njegova osobina (zajedno s tamnijom kosom. što daje visinu od oko šest stopa i četiri palca. pun bi korak "lako mogao biti blizu range i pol". bio općepoznat kao Elendil Visoki]. ali on je s dru­ gim potomcima kralja Thengela bio viši od prosjeka u Rohanu. bio je zapanjujuće sličan ocu svoje majke. Za Galadriel. (Za rangu se često kaže da je bila duljina koraka. kad se stas Dúnedaina po svoj prilici smanjio. Thengelove žene. U drugoj se bilješci zapaža da je Celeborn bio "Linda iz Valinora" (odnosno. dapače.) Međutim. Imrahil je prepoznao svoje srodstvo. pa time i rođak kneza Imrahila. kazuje se da je bila čovječje visine. Rohirrimi su općenito bili niži. jer je ondje živjela. Za Elendila je kazano da je bio "za gotovo pola range viši od čovječje visine". zbog ljubavi prema tamošnjim cvjetnim dolinama. Elfwine Krasni. Pjevači). pripadnik Telerâ. ali nije pripadala narodu toga kraja. posve odrasla muš­ karca u hitru ali opuštenu maršu. premda daleko. bio je potomak negdašnjeg kneza toga lena. od kraja pete do vrha palca. "Kraljevi Marke"): Bila je poznata kao Morwen iz Lossarnacha. također. što pri iznosu od trideset osam palaca daje prosječnu visinu od šest stopa i četiri palca. Eldari iz Drevnih dana također su bili vrlo visoki.

Sami sebe. koliko je poznato. Očito se odnosilo na njihovu visinu u usporedbi s númenorskim muškarcima. "polutane" još pamtilo. pa je svako od njih bilo dobro obaviješteno o svim zbivanjima u onoj drugoj zemlji. naravno. Stoga. a u vrijeme nadijevanja bilo je približno točno. Dotad ih je vjerojatno smatrao stvorenjima iz onoga što bismo mi nazvali bajkama ili narodnim predanjima. bliže Neumirućoj kraljevini od svih smrtnih zemalja. Iz Pippinova se prijema u Gondoru čini jasnim da se ondje. a naročito o seobama naroda svih vrsta. ali što se Gos­ podara prstenova tiče. nikada niži. nikad nisu nazivali polutanima. iako se nijedan "polutan". ali Teleri su općenito bili nešto niže građe i stasa od Noldora. vidi str. Kraljevstva sjevera i juga u to su vrijeme. R. bila blisko povezana. nije pojavio u Gondoru prije Peregrina Tooka. U drugoj inačici ove bilješke kazuje se još ponešto o sve nižem stasu kako hobitâ tako i Númenórejaca: Smanjivanje Dúnedainâ nije bilo normalna sklonost. Tolkien: Nedovršene pripovijesti smatrali su ga visokim.324 J. a i još zadugo. potjecala je od gubitka njihove pradomovine daleko na Zapadu. u Izvješću o godinama]. za koje su vladari Arnora saznali u jedanaestome stoljeću [usporedi sa stavkom za 1050. Mnogo kasnije smanjiva­ nje hobitâ zacijelo potječe od promjene njihova stanja i načina . zapravo. pa im je nadjenuto ime "polutan". a nakon njih i Bljedoliki i Šturovi. kao i o podrijetlu imena "polutani": Opaske [o stasu hobitâ] iz Prologa Gospodara prstenova nepo­ trebno su neodređene i usložnjene zbog uvrštavanja spomena na opstanak njihove rase u kasnijim vremenima. Najprije su tim imenom prozvani Dlakonogi. odnosno perian na sindarinskom. Čim je Boromir ugledao Froda [na Elrondovu vijeću]. R. Na drugom je mjestu moj otac ostavio zapis o odnosu hobitskoga stasa i stasa Númenórejaca. a rijetko kad viši. na što je ukazivalo i njegovo ime ("srebrn-visok"). u Gondoru se znalo za postojanje toga naroda unutar kraljevstva Arthedain. one se svode na sljedeće: hobiti iz Shirea bili su visoki između tri i četiri stope. Ovo je kasna inačica priče o Celebornovu podrijetlu i značenju nje­ gova imena. zajednička svim narodima kojima je Međuzemlje pravi dom. to je bilo númenorsko ime za njih. 267-268. 304. prepoznao je u njemu pripadnika te rase.

STRADANJE NA GLADDENSKIM POLJIMA života. postali su narod koji bježi i skriva se. u stalnom strahu da ne budu viđeni. izgnan u šume ili divljine (dok su ljudi. Veliki puk. koji sve više zaboravljaju svoje vještine i vode nesiguran život obuzet potragom za hranom. 325 . bivali sve brojniji i prisvajali plodnije i nastanjivije krajeve): narod lutalica i siromaha.

ali nema sumnje da je prikaz u trećemu odjeljku ("Cirion i Eorl". 342) njegov sastavni dio.] . str. najvećim dijelom sa zapadne strane rijeke. pa iz njih potječu kazivanja iz kasnijih Ljetopisa2. kao malobrojan narod koji je nastavao dolinu Anduina izme­ đu Stanca-kamena i Gladdenskih polja. R. Ali i u Rohanu i u Gondoru postojali su spjevovi i legende o tom velikom konjičkom pohodu Rohirrimâ. velikih konjušara i jahača glasovitih po vještini i iz1 2 Ne postoji ni jedan zapis s ovim nazivom. Poput Knjige Kraljeva. . nakon Bitke na Celebrantskom polju. R. gdje je bilo kazano da je ta knjiga (zajedno s Namjesnikovom.326 J. na­ mjesnika Gondora. te Akallabêthom) bila među gondorskim spisima koje je kralj Elessar dao na uvid Frodu i Peregrinu. s Eorlom. Ona je ovdje ukratko prikupljena u obliku ljetopisa. ali u prerađenome je izdanju taj navod uklonjen. glavarom Éothéoda. godine Trećega doba). kada su potučeni zavojevači Gondora. koji su prethodno tvorili brojan i moćan savez naroda sa širokih ravnica između Mrkodola i Hitre rijeke. [Piščeva bilješka. kao i brojna druga građa vezana uz Éothéode. Bili su preostatak Sjevernjaka.Ovo je djelo bilo spomenuto u uvodnome odlomku Dodatka A Gospodara prstenova. Tolkien: Nedovršene pripovijesti CIRION I EORL i prijateljstvo Gondora i Rohana SJEVERNJACI I V O Z A R I (I) Ljetopis Ciriona i Eorla1 počinje tek s prvim susretom Ciriona. Éothéodi se pod tim imenom prvi put susreću u danima gondorskoga kralja Calimehtara (koji je umro 1936.

u ravnice južno od Mrkodola. nadalje. poveo je veliku vojsku na sjever. Kazuje se da je prolaskom Kuge stradalo više od polovice žitelja Rhovaniona. U Gondoru je broj žrtava bio strahovit. oni nisu bili naročito vični vještinama vidarstva i liječenja. kojim je vladala Hadorova kuća. jer su njegove sjeverne i istočne granice čuvali od zavo­ jevača. kojoj se drugdje ne navodi ime. tad još dobrim dijelom poznatima u Gondoru.CIRION I EORL 327 držljivosti. Slabljenje Sjevernjaka iz Rhovaniona počelo je s Velikom kugom koja se ondje pojavila zimi 1635. a napose u Istočnoj krčevini. ali doživio je poraz. Preostatak 3 Istočna krčevina. te i sam stradao u bici. [Piščeva bilješka.] .4 Bili su stoga daleki srodnici Dúnedaina. koja je najvećim dijelom nastala uslijed sječe stabala. zbog čega je između njih i gondorskoga na­ roda postojalo veliko prijateljstvo. Kralj Narmacil II. napose među žiteljima gradova. premda su im se naseobine nalazile uz rubove Šume. ali njihova slabost dugo još potom nije bila stavljena na kušnju. 4 Čini se da su Sjevernjaci u najbližem srodstvu bili s trećim i najvećim narodom Prijatelja vilenjaka. Ali kad su počele provale Vozara. gdje ih se sačuvalo iz mudrosti Númenora. Predstavljali su zapravo predziđe Gondora. prikazana na zemljovidu u Gospodaru prstenova. dupke ispunivši nji­ hove prizemne brvnare i staje. okupivši ondje sve raštrkane ostatke Sjevernjaka koje je mogao. Sjevernjaci su podnijeli glavninu prvih napada. Nema sumnje da su istočnije smješteni narodi bili pogođeni u jednakoj mjeri.3 Ovi Sjevernjaci bili su istoga soja kao i oni ljudi koji su u Prvome dobu stigli na zapad Međuzemlja i sklopili savez s Eldarima u ra­ tovanju protiv Morgotha. samo što to Kraljevima nije postalo sasvim jasno sve dok to predziđe nije oslabilo i naposljetku propalo. odnosno Númenórejaca. Kuga je došla s hladnom zimom što je otjerala konje i ljude u zaklon. Još je strahovitiji bio u Rhovanionu. godine i ubrzo potom zahvatila i Gondor. Dugo im je trebalo da se oporave. donoseći Gondoru ratove koji će potrajati gotovo stotinu godina. premda je ondje narod živio na otvorenome i nije imao velikih gradova. ona je velika udubina u istočnoj granici Mrkodola. jer. kao i njihovih konja. tako da su neprija­ telji Gondora pristizali mahom s juga ili s mora.

kralj Gondora (umro 1366. a slično vrijedi i za ime Vidumavi. Ovdje se ne spominje ni rat protiv Istočnjaka koji je u trinaestome stoljeću vodio Minalcar (koji si je dao ime Rómendacil II. vodila u prostranim krajevima južno od Mrkodola. neki su pak našli utočište u Gondoru. vjerujem. R. premda je puno kraći.7 premda se u Gondoru još godi­ nama nije znalo za njih. tako da su se privremeno zadovoljili dovršetkom osvajanja Rhovaniona.] . ne spominje ni u jednome tekstu moga oca. a za koju u Dodatku A piše da je bila "s onu stranu Anduina". Kako je objašnjeno u Dodatku F (II). da imena prvih kraljeva i glavara Sjevernjaka i Éothéoda imaju gotski. odgovara staroengleskoj wine. koji joj je držao odstupnicu. množina mearas. '"Kralja Rhovaniona"). kao što je slučaj kod Léoda. a ne staroengleski (anglosaski) oblik. [Piščeva bilješka. kojom se u Gospodaru prstenova opisuju rohanski konji. vidi bilješku 36. R. te bila poznata pod imenom Bitka 6 7 8 . riječ wini.). kojemu je Vidugavia pomogao u ratu protiv istočnjaka. a Gondor se odrekao svih krajeva istočno od Anduina. Većinu Sjevernjaka podjarmili su Vozari. Eorla i kasnije kod Rohirrimâ. Zanimljiva je činjenica. "prijatelj". dok je druge okupio Marhwini. "konj". gdje im se pridružilo mnoštvo bjegunaca koji su onamo pristigli kroz Šumu. kaže se da je nekolicina pobjegla preko Celduina (Hitre rijeke) i stopila se s pukom iz Dôlja pod Ereborom (s kojim je bila u srodstvu). koji se proglasio kraljem Rhovaniona. [Piščeva bilješka. bio najmoćniji od svih sjever­ njačkih vladara. sin Marharijev (koji je pak stradao pri držanju odstupnice nakon Bitke na ravnicama). Tolkien: Nedovršene pripovijesti njegove vojske povukao se preko Dagorlada u Ithilien. iz čega je proistekao gondorski Rodbinski razdor: ali pridodaju se određeni elementi koje Gospodar prstenova ne spominje: naime. U imenima Marhwini i Marhari nalazi se gotska riječ marh. pa su stoga imena predaka Rohirrima sazdana u oblicima najstarijega danas poznatog germanskog jezika. iv i II) Gospodara prs­ tenova. a brak Rómendacilova sina Valacara s Vidugavijinom kćerkom Vidumavi doveo je do razornoga Rodbinskog razdora u Gondoru u petnaestom stoljeću. koja odgova­ ra staroengleskoj riječi mearh. da su Sjevernjaci u Rhovanionu oslabili uslijed Velike kuge.8 5 Za spas gondorske vojske od posvemašnjeg uništenja dijelom su hili zaslužni hrabri i odani sjevernjački konjanici pod vodstvom Marharija (potomka Vidugavije. što ju zatječemo u imenima nekolicine kraljeva Marke. niti to daje taj kralj primio mnoge Sjevernjake u gondorske vojske. na gotskom Widumawi ("šumska djeva"). Ovako im je glasilo ime u kasnijim danima. jezik Rohana učinjen je "takvim da podsjeća na staroengleski".328 J.U Dodatku A (I. Vidugavia je latinizirani oblik što predstavlja iz povijesnih zapisa poznato gotsko ime Widugauja ("šumski stanar").Riječ je staroengleska i znači "konjički narod". godine stradao kralj Narmacil II. Tako su nastali Éothéodi. posebnu mu je milost iskazao Rómendacil II. a niti to da se njegov sin Valacar oženio sjevernjačkom kraljevnom. koja se..).5 Što se Sjevernjaka tiče..6 Pošli su na sje­ ver između Mrkodola i Anduina te se nastanili u dolinama Anduina. da se bitka u kojoj je 1856.] . Prethodni prikaz ne proturječi opisu koji navodi Dodatak A (I. Ali snage Gondora prethodno su Vozarima nanijele tolike gubitke da oni nisu imali dovoljno snage za nastavak prodora sve dok im ne stignu pojačanja s Istoka. izuzev Ithiliena. koji su zauzeli sve njihove negdašnje krajeve. iv) Gospodara prstenova kazano je da je Vidugavia.

kralj Calimehtar. konjanici koje je Calimehtar poslao preko Krivaja (jer ne­ prijatelj ondje nije postavio obranu) pridružili su se velikom éoredu11 pod Marhwinijevim vodstvom. narugavši im se: "Bježi na istok. ali donijeli su i glas da se priprema ustanak podjarmljenih Sjevernjaka. Ostavili su dobru trećinu vojske da trune po Dagorladu. Nakon što su se neprijatelji slomili i ubrzo glavom bez obzira nadali u bijeg na sjever prema domovima. odvukavši ih tako od njihovih domova.CIRION I EORL 329 * * * 9 Ali. Ustanak koji je Marhwini kovao i pripomagao doista je bio izbio. digli bunu medu sužnjima i na ravnicama. mudru sa svoje strane. Ali Marhwinijevi konjanici stuštili su se za bjeguncima i nanijeli im velike gubitke u dugoj po­ tjeri preko ravnica.] . Calimehtar je stoga iz Ithiliena poveo vojsku što je prije mogao. pobrinuvši se da neprijatelj dobro zna za njezin dolazak. Vozari su se stuštili sa svom ratnom silom koju su uzmogli okupiti. a ishod joj je dugo bio neizvjestan.Telumehtar Umbardacil zauzeo je Umbar 1810. koji će planuti zapodjenu li Vozari rat. 9 Njegov je djed Telumehtar zauzeo Umbar i slomio bojnu moć gusara. baš u najvećem jeku boja. domovi što ih oteste sad plamte!" Jer strašan je dim kuljao uvis. narode Sauronov! Gledajte. kako se ispostavilo. beznadni odmetnici pohrlili su iz Šume. 10 Ovo su veliki zapadni zavoji Anduina što se nalaze istočno od šume Fangorn. Calimehtar je donio odluku. 297. Iz toga se također jasnije vidi da su nakon Bitke na ravnicama Éothéodi. postali zaseban narod. te napali Vozare s boka i sa začelja. naposljetku se odlučio osvetiti za poraz u Bici na ravnicama. a ne na sjever. sve dok izdaleka nisu ugledali Mrkodol. a haradski su narodi u tom razdoblju bili obuzeti vlastitim ratovima i razmiricama. Bitka se naposljetku zapodjenula na Dagorladu. koji je nastavao dolinu Anduina između Stanca-kamena i Gladdenskih polja. 11 Za riječ éored vidi bilješku 36. . kako mu nisu prijetile druge opasnosti. među kostima iz drugih i plemenitijih davnašnjih bitaka. Primio je Marhwinijeve glasnike s porukama da Vozari 10 kuju planove za upad u Calenardhon preko Krivaja. str. ne i odlučna. a Calimehtar je odstupio pred njima. [Piščeva bilješka. Tada su ih ostavili. kao i da njegovu veliku vojsku Vozari nisu uspjeli satrti samo zahvaljujući odstupnici koju im je pružio Marhari. da ne krene u potjeru. Ali.premda. godine. sin Narmacila II. Gondorska je pobjeda bila premoćna . preostatak Sjevernjaka. Vidugavijin potomak. vidi prvi navod u Dodatku C teksta "Povijest Galadriel i Celeborna"..

. srodnici su im se širili i množili. Tolkien: Nedovršene pripovijesti zajedničkim snagama uspjeli zapaliti mnoge naseobine Vozara. godine. međutim. Dugo se još. vjerovali su da je ta kralje­ vina veća i napučenija nego što je tad zapravo bila. Pa ipak. Da bojna sila Vozara iz Rhovaniona nije bila slomljena.330 J. savez Calimehtara i Marhwinija nije bio uzaludan. S druge strane. nisu pomakli odande. S jedne strane." . kao i žitnice i utvrđena taborišta ratnih kočija. Tako je na koncu Marhwini morao opet uz­ maknuti u svoj kraj uz Anduin. u zemljama istočno od Rhûnskoga mora. R. osvetio je oca sjajnom pobjedom nad Istočnjacima na Dagorladu 1899. a kako nisu znali što se zbiva zapadno od Anduina. strahovali su od moći Gondora. a neprijatelj nije domove ostavio nebranjenima: mladićima i starcima pomogle su mlade žene. prepuni mržnje prema Gondoru koji im priječi put. godine) uživao predah od rata. pa bi gondorska kraljevina možda bila posve razorena. iv) Gospodara prstenova: "Calimehtar. koji je neko vrijeme (od 1899. odakle nikakav glas nije dopirao do njegovih Kraljeva. prije velikoga napada u kojem je loza njegovih kraljeva gotovo došla na izmak. bez koje bi povratak Kralja bio uzaludan. 12 Ovaj je prikaz uvelike iscrpniji od sažetog opisa iz Dodatka A (I. Calimehtar se povukao u Gondor. te u jeci rogova kralja Théodena na Pelennoru. i Sjevernjaci njegova soja nikad se više nisu vratili u pradomovinu. do 1944. Daleko od dosega ruke Gondora. istočni Vozari proširili su se na jug. došavši tako u sukob sa žiteljima Khanda i njihovim južnijim susjedima. Naposljetku su ti neprijatelji Gondora sklopili međusobni mir i sa­ vezništvo. jer bili su slabo naoružani. R. pa je pripremljen napad koji se imao izvesti istodobno i sa sjevera i s juga. potpomognut pobunom u Rhovanionu. Ali najhitnija posljedica toga saveza ležala je u dalekoj budućnosti. taj bi napad stigao ranije i silovitije. sin Narmacila II. koju nitko tada nije mogao predvidjeti: u dva velika konjička pohoda Rohirrimâ za spas Gondora. čime je opasnost otklonjena na neko vrijeme.12 U međuvremenu su Vozari lizali rane i kovali osvetu. u zemlje iza Mordora. koje su pružile žestok otpor u obrani svojih domova i djece. u dolasku Eorlovu na Celebrantsko polje. u tome narodu također vične oružju. željni osvajanja i plijena. Ali većina ih je pritom stradala.

Jer prodoru koji bi došao iz Bliskog Harada . naravno. 14 S pravom. a pri kretanju na sjever zašao bi u sve uži kraj između rijeke i planina. Stoga. Gondor nije bio nepripravan. Kralj Ondoher kanio je povesti vojsku na sjever kroz Ithilien i razmjestiti je na Dagorladu. Ondoher je shvaćao da mu se južni neprijatelji spremaju za rat. kao potomak kralja Telumehtara. Eärnil je prethodno već rasporedio snage: pola njegove vojske prešlo je Anduin. pod uvjetom da za sobom ostavi nasljednika koji polaže neosporno pravo na prijestolje. koji je. Takav je oduvijek bio običaj u Gondoru. a imao je dva sina. koja u to vrijeme nije bila raspoloživa . Ali Gondor je u to doba mogao tek okupiti i obučiti najveću vojsku koju se dalo sazvati. [Piščeva bilješka. kojima je također bilo jasno da su mržnja prema Gondoru i savezništvo njegovih neprijatelja u usklađenim bojnim djelovanjima (za koja sami nisu imali niti volje niti mudrosti) proistjecali iz Sauronovih spletki. pa je bio dovoljno mudar da razdvoji snage na sjevernu i južnu voj­ sku. upozo­ rio je dapače kralja Ondohera (koji je 1936. Sjedište mu je bilo u Pelargiru. te Faramira. sin Marhwinijev.ukoliko ne bi imao potporu iz Umbara. ako ga je volja. Vijest o nadolasku neprijatelja stigla je u Pelargir devetoga dana mjeseca cermië 1944. pa ga je vojska voljela i poštovala. u južnome Ithilienu. Forthwini. godine naslijedio oca Calimehtara) da se Vozari iz Rhovaniona oporavljaju od slabosti i straha.moglo se lakše suprotstaviti i odu­ prijeti. Ondoher je potjecao iz ratničke loze. Ovdje iznesen prikaz mnogo su kasnije iz tih događaja izveli povjesničari. jer se držalo kako je s te strane opasnost slabije izražena. pripadao kraljevskoj kući.CIRION I EORL 331 Za te nakane i pokrete slabo se ili. zlogukome 13 Suženja Šume zacijelo označavaju uski "struk" Mrkodola na jugu. namjerno ostavilo pri­ jelaze Porosa nebranjenima. Potonja je bila manja. da Kralj. otprilike tri godine mlađeg.. ili pak platiti. smije zapovijedati vojskom u velikim bitkama. kad je napad naposljetku došao. oca Narmacila II. jer ga veoma brinu upadi na jug njegove zemlje što stižu i uz rijeku i 13 kroz Suženja Šume . te da se njemu čini kako im stižu pojačanja s Istoka. oba već u ratničkoj dobi: starijeg Artamira. te se utaborilo četrdesetak milja sje­ vernije.] . stvoren usjekom Istočne krčevine (vidi bilješku 3). ali snaga mu je bila manja od potrebne. uopće nije znalo u Gondoru. godine. Sjevernom je vojskom zapovijedao kralj Ondoher glavom.14 Njome je zapovijedao Eärnil. On ne bi mogao prijeći Anduin.

332

J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti

polju za dušmane Gondora. (Tad su se još držale tvrđave uz tok Anduina sjeverno od Sarn Gebira, koje je sagradio Narmacil I., s posadom vojnika iz Calenardhona, dovoljno brojnih da spriječe svaki neprijateljev pokušaj prelaska rijeke na Krivajama.) Ali vijest o napadu sa sjevera stigla je do Ondohera tek ujutro dvanaestoga dana mjeseca cermië, kad je neprijatelj već bio blizu; gondorska se pak vojska kretala sporije nego što bi bio slučaj da je Ondoher ranije bio upozoren, te njezina prethodnica još nije bila stigla do Dveri Mordora. Glavna je ratna sila s Kraljem i njegovom gardom bila na čelu, a za njom su išli vojnici Desnoga krila i Lijevoga krila koji su trebali zauzeti bojni raspored kad izađu iz Ithiliena i priđu Dagorladu. Očekivali su da će ondje biti napadnuti sa sjevera ili sjeveroistoka, kao i ranije u Bici na ravnicama, kad je Calimehtar odnio pobjedu na Dagorladu. Ali nije se tako zbilo. Vozari su okupili veliku vojsku u blizi­ ni južnih obala unutarnjega Rhûnskog mora, osnaženu ljudstvom srodnika iz Rhovaniona i novih saveznika iz Khanda. Kad je sve bilo spremno, pošli su na Gondor s istoka, krećući se punom brzinom uz podnožje Ered Lithuija, gdje je njihov nailazak prekasno zamijećen. I tako, pročelje gondorske vojske tek što je bilo stiglo u ravninu Dveri Mordora (Morannona) kad je vjetar s istoka donio golem 15 oblak prašine, objavivši nailazak neprijateljske prethodnice. U njoj nisu bile samo bojne zaprege Vozara, već i konjica, mnogo snažnija nego što se očekivalo. Ondoher se samo stigao okrenuti i dočekati napad, stiješnjen desnim bokom uz Morannon, te javiti Minohtaru, zapovjedniku Desnoga krila u pozadini, da zaštiti svoj lijevi bok što hitrije može, kad su se kočije i konjanici zarili u njegovu nesređenu vrstu. Iz meteža u stradanju što je uslijedilo malo je jasnih izvješća ikada doprlo do Gondora.
15 Jedna izdvojena bilješka vezana uz ovaj tekst donosi opasku da je u to vrijeme Morannon još bio pod zapovjedništvom Gondora, te da su dvije Kule stražare istočno i zapadno od njega (Kule zubi) još imale posadu. Ithilienska se cesta i dalje u potpunosti održavala sve do Morannona; ondje se susretala s jednom cestom koja je išla na sjever prema Dagorladu, te drugom koja je išla na istok duž podnožja Ered Lithuija. [Ni jedna od tih cesta nije obilježena na zemljovidima u Gospodaru prstenova.] Istočna se cesta protezala do točke smještene sjeverno od položaja Barad-dûra; nikada dalje nije bila dovršena, a i ono što je bilo sazdano, davno se već zapustilo. Svejedno, njezinih prvih pedeset milja, koje su nekoč bile potpuno izgrađene, uvelike je ubrzalo nailazak Vozara.

CIRION I EORL

333

Ondoher uopće nije bio pripravan suočiti se s tako teškim jurišem konjanika i kočija. S gardom je i barjakom žurno zauzeo položaj na jednom niskom humku, ali od tog nije bilo vajde.16 Glavnina je juriša nasrnula na njegov barjak, koji je zarobila, potukla gardu gotovo do nogu, te sasjekla i njega i sina mu Artamira pokraj njega. Tijela im nikada nisu pronađena. Neprijateljski napad prešao je preko njih i zaobišao humak s obje strane, duboko se zario u nesređene vrste Gondora i odbacio ih u metežu na pozadinske redove, te raštrkao i rastjerao mnoge druge na zapad u Mrtve baruštine. Minohtar je preuzeo zapovjedništvo. On je bio odvažan i ujedno ratu vičan čovjek. Prva silina nasrtaja istrošila se s mnogo manjim gubicima i većim uspjehom nego što se neprijatelj nadao. Konjanici i kočije tad su se povukli, jer je stizala glavnina vozarske vojske. Minohtar je u ono malo vremena što ga je imao podigao vlastiti barjak i okupio preostalo ljudstvo iz Središnjice, uz članove svoga zapovjedništva koji su se ondje zatekli. Smjesta je Adrahilu iz Dol Amrotha,17 zapovjedniku Lijevoga krila, odaslao glasnike s nared­ bom da što hitnije povuče sve snage pod svojim zapovjedništvom, kao i one sa začelja Desnoga krila koje još nisu stupile u borbu. S njima mu valja zauzeti obrambene položaje između Cair Androsa (gdje je stajala posada) i planina Ephel Dúatha, gdje je zemlja za­ hvaljujući velikoj istočnoj krivulji Anduina najuža, te braniti prilaze Minas Tirithu što dulje može. Sâm će Minohtar, da pruži vremena za to povlačenje, organizirati odstupnicu i pokušati suzbiti napad glavne vozarske vojske. Adrahilu valja smjesta odaslati glasnike da pronađu Eärnila kako znaju i umiju i obavijeste ga o katastrofi kod Morannona i o položaju sjeverne vojske u povlačenju. Kad je glavna vozarska vojska krenula u napad, bila su dva sata poslije podneva, a Minohtar je već bio povukao vrstu do početka
16 Povjesničari su iznijeli pretpostavku da se radilo o istome onom brijegu na kojem je kralj Elessar zauzeo položaj u posljednjoj hici protiv Saurona, kojom se okončalo Treće doba. Ali sve i da je bilo tako, svejedno se radilo tek o prirodnoj uzvišici što je konjanicima predstavljala slabu prepreku i na kojoj još nisu stajali nanosi iz radova orka. [Piščeva bilješka.] - Odlomci iz Povratka kralja (V 10) na koje se bilješka odnosi kazuju: "Stoga Aragorn rasporedi snage kako je najbolje znao i umio. Razmjestio ih je na dva velika brijega od razbijena kamenja i zemlje koje su orci bili nagomilali godinama mukotrpnog rada", a dodaje se i da je Aragorn s Gandalfom stajao na jednome, dok su barjaci Rohana i Dol Amrotha bili uzdignuti na drugome. 17 Za nazočnost Adrahila iz Dol Amrotha vidi bilješku 39.

334

J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti

velike Sjeverne ithihenske ceste, pola milje iza točke gdje je skretala na istok prema Kulama stražarama na Morannonu. Početna pobjeda Vozara prerasla je u začetak njihove propasti. Ne znajući za broj­ nost i uređenje braniteljske vojske, prerano su pokrenuli prvi udar, prije nego što je najveći dio te vojske izašao iz uskoga ithilienskog kraja, pa je nalet njihovih kočija i konjanika doživio puno hitriji i premoćniji uspjeh nego što su očekivali. S glavnim su udarom zatim predugo čekali, te više nisu mogli potpuno iskoristiti svoju brojčanu premoć kako su isprva kanili, onako navikli ratovati na otvorenim prostranstvima. Sasvim je vjerojatno da su, u ushitu zbog Kraljeva pada i poraza najvećega dijela suprotstavljene im Središnjice, po­ vjerovali da su već porazili vojnu silu branitelja, te im sad glavnina vojske još samo treba krenuti u osvajanje i zauzimanje Gondora. Ako je tomu bilo tako, grdno su se prevarili. Vozari su naišli u lošem poretku, i dalje ushićeni, s pobjedničkim pjesmama na usnama, još ne videći nikakva traga od branitelja koji bi im se mogli suprotstaviti, sve dok nisu otkrili da put za Gondor skre­ će prema jugu u uzak, šumovit kraj u sjenci tamnog Ephel Dúatha, kuda vojska može u dobrom poretku kročiti ili jahati samo jednom glavnom cestom. Pred njima je ona prolazila kroz dubok usjek...
Tekst se tu naglo prekida, a bilješke i skice za njegov nastavak najvećim su dijelom nečitke. Moguće je, ipak, razabrati da se ljudstvo Éothéoda borilo uz Ondohera; također, da je drugome Ondoherovu sinu Faramiru bilo naređeno da ostane u Minas Tirithu kao regent, jer zakon nije dopuštao da oba njegova sina istodobno odu u bitku (slična opaska postoji na ranijem mjestu u ovome prikazu, str. 337). Ali Faramir to nije učinio; prerušen je otišao u rat i u njemu stradao. Rukopis je na ovome mjestu gotovo nemoguće razlučiti, ali čini se da se Faramir pridružio Éothéodima i s jednom njihovom postrojbom bio zarobljen pri povlačenju u Mrtve baruštine. Voda Éothéoda (čije je ime nerazaznatljivo nakon prve sastavnice Marh-) prišao im je u pomoć, ali Faramir mu je umro na rukama, tako da je ovaj tek nakon što mu je pretražio tijelo otkrio znamenja koja su mu pokazala da je riječ o Princu. Vođa Éothéoda nakon toga se na početku Sjeverne ithilienske ceste pridružio Minohtaru, koji je upravo izdavao zapovijed da se ponese poruka Princu u Minas Tirith, koji je sad postao Kralj. Tada mu je voda Éothéoda donio vijest da je Princ prerušen otišao u boj i u njemu stradao.

CIRION I EORL Prisutnost Éothéoda i uloga njihova vode daje izvjestan razlog zašto je u ovu pripovijest, koja bi trebala opisivati početke pri­ jateljevanja Gondora s Rohirrimima, uvršten tako složen prikaz bitke gondorske vojske i Vozara. Završni odlomak cjelovitoga teksta pruža dojam da vozarskoj vojsci samo što nije bio okončan ushit i polet u prolazu cestom kroz duboki usjek; ali bilješke na završetku pokazuju da ih Minohtarova obrana odstupnice nije dugo zadržala. "Vozari su nezadrživo nahrlili u Ithilien", te "u smiraj trinaestoga dana mjeseca cermië svladali Minohtara", koji je poginuo od strelice. Tu piše da je on bio sin sestre kralja Ondohera. "Njegovi su ga vojnici iznijeli iz boja, a sve što je od odstupnice preostalo uteklo je na jug u potrazi za Adrahilom." Glavni je zapovjednik Vozara zatim odredio stanku u napredovanju i upriličio gozbu. Ništa se više ne da razabrati; ali kratki opis u Dodatku A Gospodara prstenova kazuje kako je Eärnil stigao onamo s juga i porazio ih:

335

Godine 1944. kralj Ondoher i oba njegova sina, Artamir i Faramir, poginuli su u boju sjeverno od Morannona i neprijatelj je prodro u Ithilien. Ali zapovjednik južne vojske Eärnil izvojevao je veliku po­ bjedu u južnome Ithilienu i uništio vojsku Harada koja je bila prešla preko rijeke Porosa. Hitajući na sjever, okupio je oko sebe sve što je mogao od Sjeverne vojske u povlačenju, pa je udario na glavni vozarski tabor usred slavlja i veselja Vozara, uvjerenih da je Gondor poražen i da treba još samo prigrabiti plijen. Eärnil je krenuo u juriš na tabor, zapalio mnogobrojna kola i nagnao neprijatelja na paničan bijeg iz Ithiliena. Mnogi od onih koji su bježali pred njim zaglavili su u Mrtvim baruštinama.
U Izvješću o godinama Eärnilova pobjeda nosi naziv Bitka za tabor. Nakon pogibije Ondohera i oba njegova sina kod Mora­ nnona, Arvedui, posljednji kralj sjeverne kraljevine, položio je pravo na krunu Gondora; ali njegov je zahtjev odbijen, pa je u godini nakon Bitke za tabor Eärnil proglašen Kraljem. Njegov je sin bio Eärnur, koji je stradao u Minas Morgulu nakon što je prihvatio izazov gospodara Nazgûla, kao posljednji Kralj južne kraljevine.

336

J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti

EORLOV KONJIČKI POHOD

(II)

Još dok su živjeli u svojoj prapostojbini, Eothéodi su u Gondoru bili znani kao narod od povjerenja, od kojeg stižu vijesti o svemu što se u njihovu kraju zbiva. Bili su preostatak Sjevernjaka, za koje se smatralo da su u davno doba bili srodni Dúnedainima, a u danima velikih Kraljeva bili su im saveznici i mnogo krvi prolili za narod Gondora. Stoga se Gondor veoma zabrinuo kad su se Eothéodi preselili na daleki sjever, u danima Eärnila II., pretposljednjega 19 Kralja južne kraljevine. Nova zemlja Éothéoda ležala je sjeverno od Mrkodola, između Maglenog gorja na zapadu i Šumske rijeke na istoku. Na jug se pro­ tezala sve do stapanja dviju kratkih rijeka, kojima su nadjenuli imena Suroloka i Dugovir. Suroloka je tekla s Ered Mithrina, Sura gorja, ali Dugovir se spuštao s Maglenog gorja, a to je ime nosio zato što je bio izvorni tôk rijeke Anduin, koju su nakon ušća sa Surolokom nazivali Dugotok.20 Glasnici su još prenosili vijesti između Gondora i Éothéoda nakon ove seobe; ali nekih četiristo pedeset naših milja ležalo je između stapanja Suroloke i Dugovira (gdje se nalazio jedini njihov utvrđeni burg) i ušća rijeke Limlight u Anduin, mjereno pravocrtnim letom ptice, a još i mnogo više za one koji putuju tlom; tako gledano, do Minas Tiritha ležalo je oko osamsto milja. Ljetopis Ciriona i Eorla ne spominje nijedan događaj prije Bitke na Celebrantskom polju; ali iz drugih se izvora može razabrati da su oni tekli kako slijedi.
18 Njihova prijašnja domovina nalazila se u dolini Anduina, između Stanca-kamena i Gladdenskih polja, vidi str. 328. 19 Uzrok seobe Éothéoda na sjever naveden je u Dodatku A (II) Gospodara prstenova: "[Preci Eorlovi] najviše su voljeli ravnice i uživali u konjima i konjičkim vještinama, ali u to doba bilo je mnogo ljudi u središnjim dolinama Anduina, štoviše, sjena Dol Guldura bivala je sve duža. Stoga su. kad su čuli da je srušen Kralj-vještac [ 1975. godine], potražili više slobodnog prostora na sjeveru i otjerali ostatke angmarskog naroda s istočne strane Gorja. U doba Eorlova oca Léoda prerasli su u mnogoljudan narod pa su opet bili pomalo stiješnjeni u svom zavičaju." Predvodnik seobe Éothéoda zvao se Frumgar: a Izvješće o godinama navodi da se ona zbila 1977. 20 Ove su rijeke, bez imena, označene na zemljovidu u Gospodara prstenova. Na tom prikazu Suroloka ima dva pritoka.

18

CIRION I EORL

337

Prostranstva južno od Mrkodola, od Sumornih zemalja do Rhûnskog mora, koja nisu pružala nikakvu zapreku zavojevačima s Istoka sve dok ne bi došli do Anduina, bila su glavni izvor briga i nelagoda za vladare Gondora. Ali tijekom Budnoga mira21 tvrđave duž An­ duina, napose na zapadnoj obali Krivaja, ostale su bez posada i bile zanemarene.22 Nakon tog razdoblja Gondor su napali i orci iz Mordora (nad kojim se već dugo nije čuvala straža) i gusari iz Umbara, pa stoga nije bilo ni ljudstva ni prilike za postavljanje graničara duž toka Anduina sjeverno od Emyn Muila. Cirion je postao namjesnik Gondora 2489. godine. Ugroženost sa sjevera navijek mu je bila na umu, pa je pomno promislio kako bi se sve mogao pripremiti za prijetnju iz toga smjera u vrijeme kad snaga Gondora kopni. Postavio je nešto vojske u stare tvrđave da motri na Krivaje, te poslao izvidnike i uhode u krajeve između Mrkodola i Dagorlada. Tako je ubrzo saznao za nove i opasne ne­ prijatelje, podrijetlom s Istoka, koji postojano nadolaze iz krajeva iza Rhûnskoga mora. Pred sobom su gazili ili na sjever uz Hitru rijeku i u Sumu tjerali preostatak Sjevernjaka, prijatelje Gondora koji su još živjeli istočno od Mrkodola.23 Ali nikako im nije mogao priteći u pomoć, a prikupljanje vijesti postajalo je sve opasnije; prevelik mu se broj izvidnika nikad nije vratio. Tako je tek na izmaku zime 2509. godine Cirion saznao da se priprema velik pokret na Gondor: vojske ljudi postrojavale su se na svim južnim rubovima Mrkodola. Imale su samo grubo oružje i nevelik broj jahaćih grla, jer konjima su se služili uglavnom za vuču, budući da su posjedovali brojne velike ratne zaprege, poput onih u Vozara (s kojima su bez sumnje bili u rodu) koji su udarili na Gondor u posljednjim danima Kraljeva. Ali manjkavosti svoje ratne opreme nadoknađivali su brojnošću, koliko se moglo pretpo­ staviti. U toj se pogibelji Cirion napokon očajnički sjetio Eothéoda, pa im je odlučio poslati glasnike. Ali ovi će morati proći kroz Calenar21 Budni je mir trajao od 2063. do 2460. godine, dok je Sauron izbivao iz Dol Guldura. 22 Za tvrđave duž Anduina vidi str. 332, a za Krivaje str. 298. 23 Iz jednog ranijeg odjeljka u ovome tekstu (str. 330) stječe se dojam da ni jedan Sjever­ njak nije preostao u krajevima istočno od Mrkodola nakon pobjede Calimehtara nad Vozarima na Dagorladu 1899. godine.

338

J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti

dhon i preko Krivaja, pa krajevima koje već nadgledaju i ophode 24 Balchothi, prije nego što stignu do doline Anduina. To je značilo da im valja prejahati nekih četiristo pedeset milja do Krivaja, te još više od petsto odande do Éothéoda, a od Krivaja će biti primorani kretati se pozorno i uglavnom noću sve dok se ne udalje od sjenke Dol Guldura. Cirion nije polagao velike nade u to da će ijedan proći. Pozvao je dragovoljce, izabrao šest vrlo odvažnih i izdržljivih jahača, te ih u jednodnevnim razmacima slao u parovima. Svaki je nosio naizust naučenu poruku, kao i malen kamen s urezanim pečatom 25 Namjesnikâ, koji mu valja osobno predati glavaru Éothéoda, uspije li stići do te zemlje. Poruka je bila naslovljena na Eorla, sina Léodova, jer Cirion je znao da je prije nekoliko godina on sa samo šesnaest ljeta naslijedio oca, a iako mu sad nije bilo više od dvadeset pet godina, već su ga sve dojave što su uspjele stići do Gondora hvalile kao vrlo odvažna čovjeka, mudrijeg od svoje dobi. No Cirion se nije uzdao u to da će poruka polučiti odgovor čak i bude li primljena. Povrh njihova davnašnjeg prijateljstva s Gondorom nije polagao pravo kojim bi Éothéode pozvao na tolik put s ratnom silom od koje bi moglo biti pomoći. Vijesti da im Balchothi satiru posljednje srod­ nike na jugu, ako ih dotad nisu primili, mogli bi dati težinu prizivu, ukoliko samim Éothéodima ne prijeti nikakav napad. Cirion ništa više nije rekao,26 već se s olujom suočio svim raspoloživim snagama. Okupio je najveću ratnu silu koju je mogao, sâm joj stao na čelo i pripravio se da je što prije povede na sjever u Calenardhon. Sina Hallasa ostavio je kao zapovjednika u Minas Tirithu. Prvi par glasnika krenuo je desetoga dana mjeseca súlimë; a zbilo se tako da se baš jedan od njih, jedini od sve šestorice, uspio probiti do Éothéoda. To je bio Borondir, čuveni jahač iz obitelji koja je podrijetlo navodno vukla od sjevernjačkog zapovjednika koji je u
24 Tako se ovaj narod nazivao u Gondoru: riječju iz pučke uporabe, miješanog podrijetla, od vestronske riječi balc, "užasan" i sindarinske hoth, "horda", kojom su se nazivali narodi poput orka. [Piščeva bilješka.] - Vidi stavku hoth u Dodatku Silmarilliona. 25 Slova R-ND-R, a ponad njih tri zvijezde, sa značenjem arandur (kraljev sluga), namje­ snik. [Piščeva bilješka.] 26 Nije izgovorio pomisao koja mu je također bila na umu: da je Éothéod, kako je doznao, nemiran, buduči da su se ti sjeverni krajevi pokazali odviše tijesnima i neplodnima da udome njihovu brojnost, koja se umnogome povećala. [Piščeva bilješka.]

CIRION I EORL
27

339

stara vremena služio Kraljevima. Više se ništa nije saznalo o dru­ gima, izuzev o Borondirovu sudrugu. Stradao je pogođen strijelama iz zasjede dok su prolazili blizu Dol Guldura, odakle je Borondir uspio pobjeći zahvaljujući sreći i brzini svoga konja. Gonili su ga na sjever sve do Gladdenskih polja, a put su mu često priječili ljudi koji su izlazili iz Šume i tjerali ga da skreće daleko od izravnoga puta. Napokon je stigao do Éothéoda nakon petnaest dana, od kojih je zadnja dva gladovao; bio je tako iscrpljen da je jedva mogao izgo­ voriti poruku koju je donio Eorlu. Tada je bio dvadeset peti dan mjeseca súlimë. Eorl je šutke po­ razmislio; ali ne dugo. Ubrzo je ustao i kazao: "Stižem. Padne li Mundburg, kamo li ćemo mi tek uteći od Tmine?" Zatim je pružio Borondiru ruku u znak obećanja. Eorl je smjesta sazvao Vijeće starješina i otpočeo pripreme za veliki konjički pohod. Ali to je potrajalo danima, jer se vojska mo­ rala okupiti i postrojiti, a valjalo je misliti i na uređenje naroda, te na obranu zemlje. U to su vrijeme Éothéodi živjeli u miru i nimalo nisu strahovali od rata: no moglo se pretpostaviti da će drugačije biti kad se dozna da je njihov glavar odjahao u bitku daleko na jugu. Svejedno je Eorl dobro shvatio da ništa manje od pune bojne sile neće dostajati, tako da mora na kocku staviti sve, ili se povući i prekršiti dano obećanje. Napokon se okupila sva vojska; samo je nekoliko stotina ostalo za njima kao potpora ljudima koji zbog mladosti ili vremešnosti nisu bili podobni za tako beznadan pothvat. Tada je bio šesti dan mjeseca víressë. Toga je dana šutke krenuo veliki éoherë, za sobom ostavivši strahovanja, a sa sobom ponijevši malo nade; jer nisu znali što pred njima leži, bilo na putu, bilo na njegovu koncu. Kaže se da je Eorl poveo oko sedam tisuća konjanika pod punom bojnom spremom i nekoliko stotina streličara-jahača. Zdesna mu je jahao Borondir, da mu posluži kao vodič koliko može, budući da je onu­ da skoro bio prošao. Ali ta velika vojska nije doživjela ni prijetnje
27 On se još dugo u pjesmi Rochon Methestel (Jahač posljednje nade) pamtio pod imenom Borondir Udalraph (Borondir Bestremenski), jer je u povratku jahao uz éoherë s desne strane Eorlu, te bio prvi koji je prešao Limlight i probio put za pomoć Cirionu. Napo­ sljetku je pao na Celebrantskome polju braneći svoga vladara, na veliku žalost Gondora i Éothéoda, te je poslije položen u grobnicu na Svetome mjestu u Minas Tirithu. [Piščeva bilješka.]

340

J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti

ni napada tijekom duga putovanja niz doline Anduina. Sav živalj koji ju je ugledao kako stiže, bio dobra ili zla soja, utekao je s puta u strahu od njezine moći i sjaja. Dok se primicala jugu i prolazila pokraj južnoga dijela Mrkodola (ispod velike Istočne krčevine), gdje su se sad nakotili Balchothi, još nije bilo ni traga ljudima, bilo postrojenim, bilo u izvidnicama, koji bi joj zapriječili put ili uhodili dolazak. Dijelom su za to bili zaslužni njima neznani događaji koji su se zbili nakon što je Borondir odjahao; ali na djelu su bile i druge snage. Jer, kad se vojska napokon približila Dol Gulduru, Eorl se, iz straha od tamne sjenke i oblaka koji su odatle kuljali, okrenuo prema zapadu, pa je dalje jahao držeći Anduin u vidokrugu. Mnogi su konjanici onamo svrtali poglede, napola u strahu, napola u nadi da će izdaleka ugledati gdje svjetluca Dwimordene, onaj pogibeljni kraj za koji se u predanjima njihova naroda kazivalo da u proljeće sja poput zlata. Ali sada kao da ga je zastrla blistava maglica; a kad su vidjeli da ta maglica prelazi rijeku i obavija zemlju pred njima, klonuli su duhom. Eorl nije zastao. "Jašite dalje!" zapovjedio je. "Nema nam drugog puta. Zar će nas nakon tolika putovanja od bitke odvratiti nekakva riječna maglica?" Kad su se primakli, uvidjeli su da bijela maglica odagnava mra­ kove iz Dol Guldura, pa su uskoro zašli u nju, jašući isprva polako i oprezno; ali pod njezinim svodom sve je bilo obasjano jasnom svjetlošću bez ijedne sjene, dok su ih slijeva i zdesna čuvali, moglo bi se kazati, bijeli zidovi tajnosti. "Gospa iz Zlatne šume na našoj je strani, čini se", rekao je Bo­ rondir. "Možda jest", kazao mu je Eorl. "Ali uzdat ću se ponajprije u 28 mudrost Felarófovu. On ne ćuti nikakova zla. Srce mu je vedro, a
28 Eorlov konj. U Dodatku A (II) Gospodara prstenova kazano je da je Felaróf zbacio Eorlova oca Léoda. koji je bio krotitelj divljih konja, kad ga se ovaj odvažio zajahati, što ga je stajalo glave. Poslije je Eorl naložio konju da mu preda svoju slobodu do kraja života kao krvarinu za oca; a Felaróf mu se pokorio, premda nikome osim Eorla nije dopuštao da ga zajaše. Razumio je sve što ljudi govore, te je živio dugo koliko i oni. baš kao i njegovi potomci, mearasi, "koji nisu htjeli nositi nikog drugog do kralja Marke i njegovih sinova, sve tamo do Shadowfaxa". Felaróf je riječ koja potječe iz anglosaskoga pjesničkog blaga, premda zapravo nije zabilježena u postojećoj poeziji: "vrlo pouzdan, vrlo jak".

CIRION I EORL

341

zamor iscijeljen: upinje se da mu pustim na volju. Neka tako i bude! Jer nikada još nemah veće potrebe za tajnoću i hitrošću." Nato je Felaróf pohitao, a sva je vojska za njim nahrupila poput velika vihora, ali u neobičnoj tišini, kao da im kopita ne udaraju o tlo. Tako su jahali dalje, svježi i harni baš kao i onoga jutra kad su pošli, cijeloga tog dana i sljedećega; ali kad su u zoru trećega dana ustali s počinka, maglice odjednom više nije bilo, te su vidjeli da su zašli daleko u prostrane krajeve. U blizini im je s desne strane ležao 29 Anduin, ali već su gotovo prošli njegovu veliku istočnu krivinu, pa su Krivaje sada bile na vidiku. Bilo je jutro petnaestoga dana mjeseca 30 víressë, a onamo su pristigli brže od svake nade.
Na ovome mjestu tekst završava, uz bilješku da sad slijedi opis Bitke na Celebrantskom polju. U Dodatku A (II) Gospodara prstenova navodi se sažet opis toga rata:

Silno mnoštvo divljaka sa sjeveroistoka preplavilo je Rhovanion i, nadirući iz Sumornih zemalja, prešlo na splavima Anduin. Istodob­ no, slučajno ili promišljeno, spustili su se s Gorja orci (koji su u to vrijeme, prije rata s patuljcima, bili vrlo brojni). Osvajači su pregazili Calenardhon pa je namjesnik Gondora Cirion zatražio pomoć sa sjevera... Kad su Eorl i njegovi Jahači stigli do Celebrantskog polja: Tu je gondorska sjevernjačka vojska bila u velikoj opasnosti. Po­ ražena na Pustari i odsječena s južne strane, bila je prisiljena prijeći preko Limlighta, a onda ju je iznenada napala vojska orkâ i potisnula je prema Anduinu. Sve su nade već bile propale kad su neočekiva­ no sa sjevera nahrupili Jahači i okomili se na začelje neprijateljske vojske. Tad se okrenula ratna sreća i neprijatelj je desetkovan i od29 Između ušća Limlighta i Krivaja. [Piščeva bilješka.] - Čini se da ovo proturječi prvome navodu iz Dodatka C teksta "Povijest Galadriel i Celeborna", str. 298, gdje su "Južna i Sjeverna krivaja" "dvije zapadne krivine" Anduina, dok Limlight utječe u njihov naj­ sjeverniji dio. 30 U devet su dana prešli više od pet stotina milja u pravoj crti, vjerojatno više od šest stotina jahačkim putem. Premda nije bilo velikih prirodnih prepreka na istočnoj strani Anduina, velik dio toga kraja tada je bio pust, a ceste ili konjske staze u smjeru juga bile su izgubljene ili zapuštene; tek su na kratkim odsječcima uspijevali jahati brzo, a također im je bilo nužno skrbiti se za vlastitu i snagu svojih konja, budući da su očekivali bitku čim stignu do Krivaja. [Piščeva bilješka.]

Ni u jednome od njih tijek bitke možda nije savršeno jasan. R. iv). ali vanjski su mu obronci. zatim prešli Limlight (vidi bilješku 27. Eorl je poveo svoje ljude u potjeru. Pri silasku je drveće bivalo sve gušće. poput Eilenacha. Sličan ali kraći prikaz iznosi se na još jednom mjestu u Dodatku A (I. a strah koji je išao ispred konjanika sa sjevera bijaše tolik da je napadače s Pustare također uhvatila panika te su ih Jahači gonili preko ravnica Calenardhona. drugog po visini. "gdje su se. 32 Radilo se o velikoj númenorskoj cesti što je povezivala Dva kraljevstva. drugdje zvana Sjeverno-južnom cestom. ali čini se izvjesnim da su Jahači. ali cesta je bila sazdana u drevnim vremenima. riječi "neprijatelj je deset­ kovan i odbačen preko Limlighta" pritom vjerojatno znače da su Balchothi bili odbačeni na jug u Pustaru. Velika je Zapadna cesta prolazila širokim usjekom u šumi da izbjegne trusna tla iznad njezinih sje­ vernih rubova. rohanski su jahači na putu u Minas Tirith prošli kroz Fenmarch. a stabla su ih obrastala gotovo do vrha. najzapadnijem svjetio­ niku Gondora duž hrpta Ered Nimraisa. a djelovao je kao da se. bili dugi i posvuda blagi. 31 . Erelas. Gandalf mu je odvratio: "Svjetionici su u Gondoru upaljeni. te se protezala dalje na sjever sve do Fornosta. jašući s Gandalfom na Shadowfaxu prema Minas Tirithu.). na­ pose sjeverni. Tolkien: Nedovršene pripovijesti bačen preko Limlighta. 339) i obrušili se na začelje neprijatelja na Celebrantskom polju. zovu u pomoć. Halifirien31 je bio najviši svjetionik. velebne hrastove šume uspinjale do rubova brda u sjeni tamnog Halifiriena na granicama Gondora. prelazila rijeku Isen na Isenskim gazovima i rijeku Sivotok kod Tharbada. uzviknuo da vidi vatre. Gledaj. Min-Rimmon. eno ih gdje jure na zapad: Nardol. nakon što je Pippin. str. napose duž potoka Mering (koji je istjecao iz procjepa) i na sjever prema ravnici kojom je potok tekao prema Entvvashu. Calenhad i Halifirien na granicama Rohana. na kojemu je on bio najviša točka.32 a Halifirien se dvaput spominje u Gospodaru prstenova." Vidi krupniji zemljovid Gondora i Rohana u Gospodant prstenova. i plamena na Eilenachu. 302. Iz toga se procjepa uzdizao poput strme zidine. jer iza njega se nalazio velik procjep. (III) CIRION I EORL Ovoj priči prethodi bilješka o Halifirienu. U Povratku kralja (V 1. Buknuo je rat. R.342 J." U poglavlju V 3. tamni Firien-dol. desno od njih. samotno izdiže iz velike šume. eno vatre na Amon Dinu. u dugome sjevernom izdanku Ered Nimraisa. Vidi str. prešavši Krivaje.

] . već zato što je pod zvucima vjetra. a dolazili su i odlazili u službenim smjenama. osim ako ih na to ne bi primoralo loše vrijeme. Minas Ithil. nitko u Gondoru nije znao zbog čega. a ni zato što bi neka zla sjenka iz tamnih dana nalijegala na tu Šumu. široka kruga koji su zaravnali isti oni koji su izgradili stube.Slovo g u anglosaskoj riječi firgen "planina" poprima izgovor hrvatskoga glasaj. ali nisu se ondje dulje zadržavali. "Brdo udivljenja". Najčešće su se drage volje vraćali kućama. pa bi čovjek shvatio da se sudruzima obraća šaptom. U kasnijim se vremenima teško mo­ gla očekivati pomoć sa sjevera. ili povremenim topotom konjanika u žurnom putu Cestom.33 Prije njihova dolaska na sindarinskom su ga zvali Amon Anwar. Ta je staza odmicala od Ceste blizu njezina ulaska u Šumu i vijugavo se uspinjala sve do izmaka šumovita kraja. kricima ptica i zvijeri. izuzimajući samo ona koja su uklanjali Svjetioničari. a šuma Firien od firgen-wudu. kao da očekuje da će čuti odjek velebna glasa što ga zaziva iz daljina i davnina. ležala tišina. bilo iz Calenarđhona.34 pri čemu im nisu trebale ni poruke ni krijesovi. Minas Anor i Orthanc. iza kojeg se drevno kameno stubište uzdizalo sve do svjetioničkog mjesta. .CIRION I EORL 343 nakon Isildurova odlaska u šumi Firien nikad nije posječeno nijedno stablo. [Piščeva bilješka. Onoj nekolicini koja se uopće usudila skrenuti s Ceste i prolutati pod krošnjama. slično tome Firiendol dolazi od firgen-dael. U danima gondorske slave svjetionika nije bilo na Brdu dokle god su palantíri održavali dojave između Osgiliatha i triju kula u kraljevini. budući da se narod Calenarđhona prorijedio. bilo preko Anduina kod Cair Androsa. sama se Šuma činila dovoljnim razlogom: na zajed­ ničkom se jeziku nazivala "Šapatnom šumom". U Anórienu je još živio brojan narod koji je imao zadaću čuvati sjeverne prilaze. čiji je zadatak bio zadržati prohodnost te velike ceste i staze prema vrhu brda. Za dojavljivanje s njime izgrađena su i održavana 33 34 Ovo je osuvremenjen način pisanja anglosaskog naziva hálig-firgen. izuzev samo (kako se kasnije ispostavilo) vladajućega Kralja ili Namjesnika. Ne zbog pogibelji od divljih zvijeri. izuzev divlje zvjeradi. jer je Minas Tirithu sve teže padalo držanje granice na Anduinu i čuvanje južne obale. stanovali su u kolibama smještenim u krošnjama blizu vrha. a ni oružane se snage više nisu onamo slale. Ime Halifirien na jeziku je Rohirrimâ značilo "sveta planina". Svjetioničari su bili jedini žitelji Šume.

. Rohirrimi su postali brojniji od Folcwineovih dana. zašli u Pustaru i počeli zauzimati Calenardhon. budući da je zbiljski jezik Rohana svuda tako preveden (vidi prije.) bila je bez sumnje opravdana. Puni zbor konjice nazivao se éoherë (vidi bilješku 49). služi u Kraljevoj vojsci. "vojska. Kad je rat završio. U danima Ciriona Namjesnika došlo je do velikog prodora Balchotha. Dvije kule III 2. imaju naravno anglosaski oblik. što predstavlja stoti dio Punog zbora Jahača Marke. pratio ju je Eorl s éoredom36 35 Drugdje. ili u nekim slučajevima trajno. Éothéod sadrži riječ théod. ne uključujući one iz Kraljeva domaćinstva. koji su u sprezi s orcima prešli Anduin. Ali Cirion se pri odlučivanju nije savjetovao s drugima. Te riječi. a prije Sarumanovih napada Puni je zbor vjerojatno mogao okupiti mnogo više od dvanaest tisuća Jahača. Ali nakon oporavka Rohirrimâ i preustroja njihovih snaga u danima kralja Folcwinea. Éored. Eilenach i Min-Rimmon). éored "nije imao precizno određena broja. nazivala se éored. "konj". Tom je prigodom. koja jaše kao postrojba poradi vježbe ili službe. zbog gubitaka u ratu na zapadu. koja je Gondor mogla stjerati u propast. stotinu godina prije Rata za Prsten. [Éored s kojim je Éomer progonio orke. u riječi éoherë druga je sastavnica herë. Sred te smrtne pogibelji. bilješka 6): njihova je prva sastavnica eoh. pa se očekivalo da će se u Minas Tirithu uprizoriti veliko slavlje na kojem će se doznati odgovori. armija". ali u Rohanu se tim imenom nazivalo samo Jahače posve obučene za ratovanje: ljudstvo koje na određeno vrijeme.344 J. ili (rjeđe) obratno". ali Théodenova tvrdnja da može. Kada je oslab­ ljena gondorska vojska pošla na jug. Théoden poveo vojsku od tek približno šest tisuća kopljanika. dolazak Eorla Mladog i Rohirrimâ donio je kraljevini spas. u jednoj bilješci o imenima svjetionika. premda je to i dalje bio najveći zabilježeni konjički pohod Rohirrimâ još od Eorlova dolaska. éorod je zabilježena anglosaska riječ. imao je 120 Jahača: Legolas ih je izdaleka nabrojio 105. Svaka brojnija skupina takvih ljudi. R.] Nikad tolika vojska. koji je još bio djelatan u Ratu za Prsten. žurnog sazivanja Zbora i prijetnje sa sjevera i istoka. kao i Eothéod. povesti u pohod deset tisuća Jahača (Povratak kralja V 3. ljudi su se stali pitati na koji će način Namjesnik odati počast Eorlu i nagraditi ga. nije bilo dozvoljeno da se bilo kakva tvrđava ili svjetionik postave na Amon Anwaru. R. jer njegova je osnovna zadaća bila upozoriti Rohirrime da je Gondor u opasnosti. "jahanje". Tolkien: Nedovršene pripovijesti 35 tri najstarija svjetionika (Amon Dîm. tako da Rohan ne bi bio posve lišen obučenih branitelja. u kojoj je druga sastavnica izvedena iz riječi rád. nije zajednički odjahala u rat izvan Marke. "narod" ili . 36 Prema jednoj bilješci o uređenju Rohirrimâ. piše da "cjeloviti svjetionički sustav. a Éomer je kazao da su petnaestoricu izgubili u bici s orcima. smatralo se da 'puni éored' u bojnom stroju sadrži ne manje od 120 ljudi (uključujući Zapovjednika). ali premda su duž toka potoka Mering tada postavljene utvrde (između neprohodnih baruština pri njegovu utoku u Entwash i mosta kojim je Cesta izlazila na zapad iz šume Firien). naravno. nije mogao biti stariji od naseljavanja Rohirrimâ u Calenardhon petstotinjak godina prije. u toj velikoj pogibelji.

a Cirion je stao uz kamen. ali na svakom se zavoju nalazi stećak.CIRION I EORL 345 Jahača sa sjevera. "Ondje vam valja iznova prokrčiti drevnu stazu za Amon Anwar. okrenuo se sudruzima i kazao: "Polazim sada na Brdo udivljenja. odgovorio mu je Eorl. na čudo prisutnih. Kad su došli do potoka Mering. Upita li vas tko. na onome mjestu gdje je obavija sjeverno područje Šume. te se susreo s Eorlom na prijelazu preko potoka Mering. "Pođite sada u Šapatnu šumu". Sa mnom i s Eorlom ići će štitonoše. Uz Eorla su bila trojica njegovih glavnih zapovjednika. Calenardhon u međuvre­ menu prepuštam tebi.) ." "Doći ću". Cirion se. rekao im je Cirion. samo raščistite put kojim će se lako moći uspeti nekolicina pješaka. ako nisi u žurbi za povratkom u vlastitu kra­ ljevinu. okupio je one podanike u koje je imao najviše povjerenja. Obavite ovaj posao što hitrije možete i zatim se vratite meni. re­ kao im je. Ne posijecite niti jedno stablo. ovdje ću se ponovno susresti s tobom. obratio Eorlu riječima: "Zasad zbogom. Neka ulaz s ceste ostane zarastao. Vraćam se svome domu. kao svjedoci naših riječi i djela na tom uzvišenju. kažite samo da Vladajući namjesnik želi da se pripremi mjesto za njegov susret s glavarom Jahača. Staza "zemlja". vratili se krošnjama zastrtom Cestom i stigli do stećka. Ondje su ostavili konje i još jednu jaku stražu gondorskih vojnika. Odavna je već zarasla. Pođite sa mnom. Kad prođu tri mjeseca. kako nitko u prolazu Cestom ne bi došao u napast da pođe putem prije nego što sâm onamo ne stignem." Kad je došlo vrijeme. kako bi nam ponijeli oružje. (Anglosaski naziv eorl iz imena Eorla Mladog posve je neovisna riječ. uz još dvojicu članova Vijeća. a tada ćemo se zajednički svjetovati. Čim je Cirion stigao u Minas Tirith. Nalažem vam da ne idete dalje odatle. Staza vijuga amo-tamo. ali početak joj i dalje obilježava stećak pokraj Ceste. te su se tako rastali. sine Léodov. ako želite. Slijedite ih. tako i na njihovu zemlju. Nikome ne recite ni kamo idete ni što ste učinili. a odnosi se kako na same Jahače. Eorle. svi će ostali poći ne­ naoružani. Cirion je poveo sina Hallasa i vladara Dol Amrotha. pa ćete naposljetku stići do izmaka šumovita kraja i zateći kamenito stubište kojim se uspon nastavlja. "Pođimo sad na mjesto što sam ga pripre­ mio". Zatim su ostavili stražu Jahača na mostu. gdje mnogo toga sad valja dovesti u red.

Tako su naposljetku stigli do gornjih obronaka Brda. Eorlu darujem svu veliku zemlju Calenardhon od Anduina do Isena. glasovi su im uminuli. prošli kroz pojas bijelih breza i ugledali kamenito stubište gdje se uzdiže do vrha. kako u vlastitu korist. čijih je potreba svjestan. sve dok Cirion nije ustao i od štitonoše uzeo bijelo žezlo svoje službe i bijeli plašt namjesnika Gondora. ponuditi Eorlu. kraljevati on. kao vladar Gondora koji teži zaštititi ono što je preostalo od njegove kraljevine. u znak priznanja srčanosti njegova naroda i pomoći koju je donio Gondoru u presudnu času. glavaru Éothéoda. jer tad je bio mjesec úrimë.37 Drugih im se obveza neće nametati do zakona i odluka koje sami donesu. a ostali su pošli u poretku za njima. premda se u vrijeme Ciriona (dvanaestoga Vladajućeg namjesnika) već radilo o izričaju za koji je malo tko vjerovao da će se ikada ostvariti. kao da ne žele stvoriti ni šuma. dok se Veliki kralj ne vrati. a narod će njegov živjeti u slobodi sve dok vlast Namjesnika bude trajala. R. U podnožju stubišta nalazila se mala litica. tako i kao prijatelj Éothéoda. Tolkien: Nedovršene pripovijesti je pripremljena. sinu Léodovu. ako tako želi.] . R. kada nade više nije bilo. izuzev tek ove: da žive u trajnome prijateljstvu s Gondorom i da njegovi neprijatelji budu i njihovi neprijatelji. nakon što su prošli pokraj prvog poputnog stećka. zapravo svod udubljen u obronku. u svakoj svečanoj izjavi. Ondje će. premda nitko njome nije prošao otkako sam sâm ovamo došao sa svojim ocem.346 J. Jer sad su oni već bili izrasli u narod odviše brojan za svoju 37 Ovo se uvijek izgovaralo u danima Namjesnika." Nato je Eorl ustao." Zatim je Cirion poveo Eorla među drveće. kao da je godina još u mjesecu lótessë. ali neko vrijeme ništa nije rekao. Ali ista će obveza vrijediti i za narod Gondora. Zatim je stao na prvu stubu i prekinuo tišinu. s ovlašću Kraljevskih namjesnika. te su kročili oprezno. no kruna Brda bila je zelena. a uvidio je i koliko Cirion mudro postupa. dokle god obje kraljevine istraju. [Piščeva bilješka. i nasljednici mu nakon njega. Ondje je družba posjedila neko vrijeme. s niskim zemljanim stranama. izgovorivši dubokim ali jasnim gla­ som: "Sada dajem na znanje što sam odlučio. Jer zaprepa­ stio se zbog velike izdašnosti dara i plemenitih uvjeta uz koje mu je ponuđen. Nakon sjenovite Šume sunce im se učinilo vrelim i blistavim.

CIRION I EORL

347

zemlju na sjeveru, koji je žudio za povratkom na jug u negdašnju domovinu, ali u tome ga je priječio strah od Dol Guldura. Ali u Calenardhonu bi imali prostranstava kakvima se nisu ni usuđivali ponadati, a svejedno bili smješteni daleko od sjenki Mrkodola. No povrh mudrosti i državništva, Ciriona je koliko i Eorla tada potaklo veliko prijateljstvo što je vezivalo njihova dva naroda, kao i ljubav između njih dvojice kao časnih ljudi. S Cirionove je strane postojala ljubav mudra oca, ostarjela od svjetovnih briga, prema sinu koji stoji u jeku snage i nade mladosti; dok je u Cirionu Eorl gledao najuzvišenijeg i najplemenitijeg čovjeka znana mu svijeta, kao i najmudrijeg, u kojem je stolovala veličajnost Ljudskih kraljeva iz davnih vremena. Konačno, Kad mu je sve to hitro prošlo mislima, Eorl je ovako prozborio: "Vladajući namjesniče Velikoga kralja, dar koji pružaš prihvaćam za se i za svoj narod. On uvelike nadmašuje svaku na­ gradu koju su naša djela mogla zaslužiti, čak i da sama nisu bila dar prijateljstva koje ništa zauzvrat ne traži. Ali sada ću zapečatiti to prijateljstvo zavjetom koji se neće zaboraviti." "Pođimo tada do uzvišenja", kazao im je Cirion, "i pred ovim svjedocima zavjetujmo se riječima kakve dolikuju." Tada se Cirion popeo stubama s Eorlom, a ostali su pošli za njima; stigavši na vrhunac, ugledali su ondje široku zemljanu zaravan oval­ na oblika, ničim ograđenu, osim što joj je na istočnome kraju ležao nizak humak gdje su rasli bijeli cvjetovi alfirina38, koje je zapadajuće sunce dotaknulo zlatom. Zatim je vladar Dol Amrotha, najviši položajem među Cirionovom pratnjom, otišao do humka i ugledao kako pred njim, polegnut na travu, pa ipak neokaljan ni korovom ni vremenom, leži crni kamen; a na kamenu su bila uklesana tri slova. Nato je rekao Cirionu: "Zar je ovo, dakle, grobnica? Ali koji to velikan iz davnine ovdje leži?"
38 Alfirin: cvijet simhelmynë s humaka Kraljeva podno Edorasa, ujedno i uilos koji je Tuor vidio u velikom usjeku što je vodio u Gondolin u Drevnim danima; vidi str. 70, bilješku 27. Alfirin se spominje, ali vjerojatno kao ime nekog drugog cvijeta, u stihovima koje je Legolas pjevao u Minas Tirithu (Povratak kralja V 9.): "I zvone zlatni zvončići mallosa i alfirina / Po zelenim poljanama Lebennina".

348

J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti

"Nisi li pročitao slova?" kazao mu je Cirion. 39 "Jesam," rekao mu je Knez, "a stoga se i čudim; jer slova su lambe, ando, lambe, ali Elendilu nema grobnice, a niti jedan se čo­ 40 vjek nakon njegovih dana nije usudio prozvati tim imenom." "Pa ipak, ovo je njegova grobnica", kazao mu je Cirion; "i od nje potječe udivljenje što prožima ovo brdo i šume pod njim. Od Isildura koji je podiže do Meneldila koji ga naslijedi, pa tako niz cijelu lozu Kraljeva, te niz lozu Namjesnika sve do mene, ova se grobnica čuvaše u tajnosti na Isildurovu zapovijed. Jer on kaza: 'Ovdje je 41 središnja točka Južnoga kraljevstva, i ovdje će spomenik Elendilu Vjernom istrajati pod paskom Valara, dokle god Kraljevstvo bude trajalo. Ovo će brdo svetištem biti, i neka nitko ne poremeti njegov mir i tišinu, ukoliko nasljednik Elendilov nije.' Dovedoh vas amo kako bi zavjeti na koje ovdje prisegnemo zvučali najsvečanije i nama i nasljednicima našim s obiju strana." Zatim su svi prisutni postajali neko vrijeme pognutih glava, sve dok Cirion nije rekao Eorlu: "Ako si spreman, zavjetuj se sad rije­ čima kakve ti se prikladnim čine, prema običajima svoga naroda."
39 Vladar Dol Amrotha nosio je taj naslov. Njegovim ga je precima podario Elendil, s kojim su bili u srodstvu. Bili su obitelj Vjernih koja je isplovila iz Númenora prije Propasti i nastanila se u belfalaskome kraju, između ušća rijeka Ringló i Gilrain, s utvrdom na visokome rtu Dol Amroth (nazvanom prema posljednjemu Kralju Lóriena). [Piščeva bilješka.] - Drugdje se kaže (str. 287) da je prema predanjima njihove kuće prvi vladar Dol Amrotha bio Galador (oko 2004.-2129. godine Trećega doba), sin Númenórejca Imrazôra, koji je živio u Belfalasu, i vilin-gospe Mithrellas, jedne od Nimrodelinih družica. Čini se da ovdje navedena bilješka kazuje da se ta obitelj Vjernih nastanila u Belfalasu s utvrdom na Dol Amrothu prije Propasti Númenora; a ako je tomu tako, ove se dvije izjave mogu izmiriti samo uz pretpostavku da su i loza Kneževa i, dapače, njihovo obitavalište postojali više od dvije tisuće godina prije Galadorovih dana, te da je Galador bio prozvan prvim Vladarom Dol Amrotha zato što je tek u njegovo vrijeme (nakon što se Amroth 1981. godine utopio) Dol Amroth dobio to ime. Daljnju poteš­ koću predstavlja prisutnost Adrahila iz Dol Amrotha (bjelodano pretka Adrahila, oca Imrahila, Vladara Dol Amrotha u vrijeme Rata za Prsten) kao zapovjednika gondorskih snaga u bici protiv Vozara 1944. godine (str. 333-335); ali može se pretpostaviti da se za tog ranijeg Adrahila nije tad još govorilo da je "iz Dol Amrotha".

Premda nisu nemoguća, ova objašnjenja kojima se spašava dosljednost čine mi se manje vjerojatnima od tumačenja da postoje dva različita i neovisna "predanja" o pod­ rijetlu vladara Dol Amrotha. 40 Slova su bila (L • ND • L): Elendilovo ime bez oznaka za samoglasnike, kojim se služio kao znamenjem i kao grbom na svojim pečatima. 41 Amon Anwar zapravo je bio uzvisina što je ležala najbliže središtu poteza od ušća Limlighta do južnoga rta Tol Falasa; dok je razdaljina od njega do Isenskih gazova bila jednaka razdaljini odatle do Minas Tiritha. [Piščeva bilješka.]

CIRION I EORL

349

Eorl je tad iskoračio, uzeo svoje koplje od štitonoše i osovio ga o tlo. Zatim je isukao mač i bacio ga tako da je zablistao na suncu, ponovno ga dohvatio, prišao humku i na njega položio oštricu, ali ne odmaknuvši ruku s balčaka. Tada je gromkim glasom izgovorio Zavjet Eorlov. Izrekao ga je na jeziku Éothéoda, a na zajednički se jezik prevodi ovako:42
Počujte sad, svi narodi koji se ne klanjate Sjenci s istoka, darom vladara Mundburga doći ćemo nastavati zemlju što ju on naziva Calenardhonom, pa se stoga zavjetujem u vlastito ime i u ime Éoréda sa sjevera da će se između nas i Velikoga naroda sa Zapada navijek gajiti prijateljstvo: njihovi će neprijatelji naši neprijatelji biti, njihova će potreba naša potreba biti, a kakvo god zlo ili prijetnja ili napad da ih snađe, mi ćemo im pružiti pomoć do krajnjeg izmaka vlastitih snaga. Ovaj će se zavjet prenijeti na moje nasljednike, sve one koji još u našoj novoj zemlji za mnom dođu, pa nek održe riječ nepogaženom, da Sjenka ne padne na njih, da ih prokletstvo ne snađe.

Zatim je Eorl vratio mač u tok, poklonio se i vratio svojim zapo­ vjednicima. Cirion mu je tad odgovorio. Uspravio se do pune visine, položio ruku na grobnicu i desnicom dohvatio bijelo žezlo Namjesnika, te izgovorio riječi što su udivljenjem ispunile one koji su ih čuli. Jer kako je ustao, sunce je stalo zalaziti na zapadu i učinilo se da njegova bijela odora plamti; a nakon što se zavjetovao da će se Gondor držati sukladne obveze na prijateljstvo i pomoć u svakoj potrebi, zvonkijim je glasom izgovorio na kvenijskome jeziku:
Vanda sina terumaruva Elenna-nóreo alcar enyalien ar Elendil Vorondo voronwë. Nai tiruvantes i hárar mahalmassen mi Númen ar i Em i or ilyë mahalmar eä tennoio.43 42 Premda ne posve savršeno; jer bila je izrečena starinskim izrazima i sročena u oblicima stihova i uzvišena govora kojima su se služili Rohirrimi, a kojima je Eorl bio vrlo vičan. [Piščeva bilješka.] - Čini se da ne postoji nijedna druga inačica Zavjeta Eorlova izuzev ove na zajedničkom jeziku koja se navodi u tekstu. 43 Vanda: prisega, dana riječ, svečano obećanje, ter-maruva: ter "kroz", mar- "boraviti, biti smješten ili utvrđen"; buduće vrijeme. Elenna-nóreo: genitiv, vezan uz alcar, riječi Elenna-nóre "zemlja nazvana Ka zvijezdi", alcar. "slava", enyalien: en- "opet", val- "do­ zvati", u infinitivu (ili gerundivu) glasi en-yalië, ovdje je u dativu "za ponovni doziv", ali upravlja izravnim objektom, alcar: stoga znači "dozvati ili 'spomenuti se' slave".

350

J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti

Te ih je ponovio na zajedničkom jeziku:
Zavjet ovaj stajat će kroz spomen na slavu Zvjezdane zemlje i vjeru Elendila Vjernog. Neka ga čuvaju oni koji će sjediti na prijestoljima Zapada i onaj Jedan koji jest nad svim prijestoljima zanavijek.

Takav se zavjet nije čuo u Međuzemlju otkako je sâm Elendil pri­ segnuo na savezništvo s Gil-galadom, kraljem Eldara.44 Kad je sve bilo učinjeno, a večernje su se sjene stale nadvijati, Cirion i Eorl sa svojim su družbenicima šutke sišli natrag kroz Šumu što se mračila, te se vratili u tabor pokraj potoka Mering, gdje su za njih bili postavljeni šatori. Nakon objeda, Cirion i Eorl su zajedno s knezom Dol Amrotha i Eomundom, glavnim zapovjednikom vojske Eothéoda, sjeli zajedno i odredili granice ovlasti kralja Eothéoda i namjesnika Gondora.
Vorondo: genitiv riječi voronda "nepokolebljivo odan, drži prisegu ili obećanje, vjeran"; pridjevi koji služe kao 'naslov' ili često rabljen atribut imenu postavljaju se nakon imena, a kao što je uobičajeno na kvenijskom, u slučaju dvaju imena u apoziciji koja se mogu deklinirati, deklinira se samo posljednje. [Druga inačica teksta navodi pridjev vórimo, kao genitiv riječi vórima, s istim značenjem kao voronda.] voronwë: "nepokolebljivost, odanost, vjernost", objekt riječi enyalien. Nai: "neka bude, da se ostvari"; Nai tintvantes: "neka bude tako da će ga čuvati", tj. "neka ga čuvaju" (-nte, infleksija 3. lica množine u besubjektnoj rečenici), i hárar: "oni koji sjede na", mahalmassen: lokativ množine imenice mahalma "prijestolje", mi "u, na". Númen: "Zapad", i Eru i: "onaj Jedan koji", eä: "jest", tennoio: tenna "sve do, dokle god", oio "beskonačno razdoblje"; tennoio "zanavijek". [Piščeve bilješke.] 44 A nije se ni otad izgovorio, sve dok se kralj Elessar nije vratio i obnovio obvezu na tom istom mjestu s Eomerom, kraljem Rohirrimâ, osamnaestom među potomcima Eorlovim. Samo se za kralja Númenora smatralo zakonitim da za svjedoka pozove Erua, a čak i tada samo u najozbiljnijim i najsvečanijim prigodama. Loza Kraljeva okončala je s Ar-Pharazônom koji je stradao u Propasti; ali Elendil Voronda potjecao je od Tar-Elendila, četvrtoga Kralja, te se smatrao zakonitim vladarom Vjernih, koji nisu sudjelovali u pobuni Kraljeva, pa su stoga bili sačuvani od uništenja. Cirion je bio Namjesnik Kraljeva koji su potekli od Elendila, te je, što se Gondora tiče, kao regent imao sve njihove moći - sve dok se Kralj ne vrati. Pa ipak, njegov je zavjet zaprepastio one koji su ga čuli i ispunio ih udivljenjem, tako da je sam po sebi (povrh i preko časne grobnice) bio dostatan da posveti mjesto na kojemu je izgovoren. [Piščeva bilješka.] - Elendilovo ime Voronda, "Vjerni", koje se također javlja u Zavjetu Cirionovu. u ovoj je bilješci isprva bilo napisano kao Voronwë, što je u Zavjetu imenica sa značenjem "vjernost, nepokolebljivost". Ali u Dodatku A (I, ii) Gospodara prstenova Mardil. prvi Vladajući namjesnik Gondora, naziva se "Mardil Voronwë 'Nepokolebljivi'"; a u Pr­ vome dobu je onaj vilenjak iz Gondolina koji je vodio Tuora iz Vinyamara nosio ime Voronwë, koje sam u kazalu Siimarilliona jednako tako preveo kao "Nepokolebljivi".

CIRTON I EORL

351

Međe Eorlove kraljevine postavljene su ovako: na zapadu, rije­ ka Angren od stapanja s rijekom Adorn i zatim prema sjeveru do vanjskih gradina Angrenosta, a potom zapadno i sjeverno duž ru­ bova šume Fangorn do rijeke Limlight; ta rijeka bila joj je sjeverna 45 međa, jer zemlju iza nje Gondor nikad nije prisvajao. Na istoku su je omeđivali Anduin i zapadna litica Emyn Muila sve do baruština Onodlóvih ušća, a ispod te rijeke potok Glanhir što je protjecao šumom Anwar na putu do utoka u Onodló; na jugu joj je pak među tvorio Ered Nimrais sve do kraja svojega sjevernog kraka, ali sve one doline i usjeci što su gledali na sjever imali su pripasti Éothéodima, kao i kraj južno od Hithaeglira što je ležao između rijeka Angren 46 i Adorn. U svim je tim područjima Gondor pod svojim zapovjedništvom zadržao još samo utvrdu Angrenost, u kojoj se nalazio treći Gondorski toranj, neosvojivi Orthanc u kojemu se držao četvrti palantír južne kraljevine. U Cirionovo se doba u Angrenostu još nalazila posada Gondoraca, ali oni su se preobrazili u malen, nastanjen na­ rod pod vlašću nasljednog Zapovjednika, dok je ključeve Orthanca čuvao namjesnik Gondora. "Vanjske gradine", spomenute u opisu međa Eorlove kraljevine, tvorile su zidine i jarak, smještene oko dvije milje južno od dveri Angrenosta i protegnute između brda kojima je završavalo Magleno gorje; iza njih su ležale obrađene zemlje naroda iz utvrde.
45 Vidi prvi navod u Dodatku C teksta "Povijest Galadriel i Celeborna", str. 297. 46 Ova su imena dana na sindarinskome u skladu s gondorskom uporabom; ali mnogima su Éothéodi nadjenuli nova imena, preinačivši starije nazive kako bi pristajali njihovu jezi­ ku, ili ih prevevši, ili ih iznova stvorivši. U radnji Gospodara prstenova rabe se uglavnom imena na jeziku Rohirrimâ. Tako Angren = Isen; Angrenost = Isengard; Fangorn (što se također rabi) = Entwood; Onodló = Entwash; Glanhir=potok Mering (obje riječi znače "potok međaš"). [Piščeva bilješka.] - Ime rijeke Limlight stvara pomutnju. Na ovome mjestu postoje dvije inačice teksta i bilješke, pa se iz jedne od njih čini da je sindarinsko ime glasilo Limlich, a preuzeto je u jezik Rohana kao Limliht ("osuvremenjeno" kao Limlight). U drugoj (kasnijoj) inačici, Limlich je izmijenjen, začudo, u Limliht u tekstu, tako da ovo postaje sindarinski oblik. Drugdje je (str. 313, bilješka 14) sindarinsko ime te rijeke dano kao Limlaith. Imajući tu neizvjesnost u vidu, u tekstu dajem Limlight. Kako god glasilo izvorno sindarinsko ime, barem je jasno da je rohanski oblik bio njegova preinaka, a ne prijevod, te da njegovo značenje nije bilo poznato (premda u jednoj bilješci napisanoj mnogo prije sve ove građe piše da je ime Limlight djelomičan prijevod vilenjačkog naziva Limlint, "bistrohitra"). Sindarinska imena Entwasha i potoka Mering zatječu se samo ovdje; s Onodló, usporedi Onodrim, Enyd, enti (Gospodar prstenova, Dodatak F, "O ostalim rasama").

352

J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti

Također je dogovoreno da će Velika cesta, koja je nekad išla kroz Anórien i Calenardhon prema Athradu Angrenu (Isenskim gazovima),47 a odatle na sjever za Arnor, u mirnodopsko vrijeme biti otvorena za sve putnike iz obaju naroda bez ograničenja, a za njezino će se održavanje od potoka Mering do Isenskih gazova skr­ biti Éothéodi. Ovim je sporazumom tek mali dio šume Anwar, zapadno od poto­ ka Mering, uključen u Eorlovu kraljevinu; ali Cirion je brdo Anwar sad proglasio posvećenim mjestom obaju naroda, pa je Eorlinzima i Namjesnicima otad valjalo dijeliti stražu i skrb nad njime. U kasnijim je danima, međutim, kad su Rohirrimi bivali sve snažniji i brojniji, dok je Gondor kopnio i bio pod stalnom prijetnjom s istoka i s mora, čuvare Anwara u potpunosti davao narod Istočnoga prigorja, a Šuma je postala običajni dio nadležnosti kraljeva Marke. Brdo su nazvali Halifirien, a Šumi dali ime Firienholt.48 U kasnijim se vremenima dan Zavjetovanja računao kao prvi dan novoga kraljevstva, kad je Eorl uzeo naziv kralja Marke Jahačâ. Ali još je trebalo proći neko vrijeme prije no što Rohirrimi ne preuzmu vlast nad zemljom, pa je za života Eorl bio zvan glavarom Éothéoda i kraljem Calenardhona. Izraz Marka označavao je granično područje, napose ono koje služi kao obrana unutrašnjosti određene kraljevine. Sindarinske nazive Rohan, za Marku, te Rohirrim, za njezine žitelje, sročio je Hallas, Cirionov sin i nasljednik, ali oni su se često koristili 49 ne samo u Gondoru, već i među samim Éothéodima.
47 Athrad Angren: vidi str. 302, gdje je sindarinsko ime Isenskih gazova dano kao Ethraid Engrin. Čini se stoga da su postojali oblici imena Gaza (Gazova) i u jednini i u množini. 48 Drugdje se šuma uvijek naziva šuma Firien (skraćeno od "šuma Halifirien"). Firienholt - riječ koja je zabilježena u anglosaskom pjesništvu (firgenholt) - znači isto: "planinska šuma". Vidi bilješku 33. 49 Pravi im je oblik glasio Rochand i Rochir-rìm, a zapisivalo ih se kao Rochand, ili Rochan. te Rochirrim u gondorskim spisima. Sadržavali su sindarinsku riječ roch "konj", kojom se prevodilo éo- iz riječi Eothéod i mnogih osobnih imena Rohirrimâ [vidi bilješku 36]. U riječi Rochand dodan je sindarinski završetak -nd (-and, -end, -ond); uobičajeno se rabio u imenima područja ili zemalja, ali -d se obično gubilo u govoru, napose u dugim imenima, poput Calenardhon, Ithilien, Lamedon itd. Naziv Rochirrim bio je oblikovan prema pojmu éo-herë, kojim su Éothéodi nazivali puni zbor svoje konjice u ratnim vremenima; bio je sročen kao roch + sindarinski hir "gospodar, vladar" (riječ je posve neovisna od [anglosaske] here). U imenima naroda sindarinska se riječ rim "mnoštvo, vojska" (kvenijski rimbë) uobičajeno rabila pri tvorbi zbirne množine, kao u nazivima Eledhrim (Edhelrim) "svi vilenjaci". Onodrim "narod Enta". Nogothrim "svi patuljci,

CIRION I EORL

353

Dan nakon Zavjetovanja Cirion i Eorl zagrlili su se i nevoljko rastali. Jer Eorl je kazao: "Vladajući Namjesniče, mnogo toga mi valja hitro obaviti. Ova je zemlja sad očišćena od neprijatelja; ali oni nisu sasječeni u korijenu, a ne znamo ni kakva pogibao vreba s onu stranu Anduina i pod krošnjama Mrkođola. Jučer sam navečer trojicu glasnika poslao na sjever, odvažne i vješte konjanike, u nadi da će barem jedan od njih prije mene stići do mojega doma. Jer sada se i sâm moram vratiti, i to ne bez znatnih snaga; u mojoj su zemlji ostali tek malobrojni, oni premladi i oni prestari; a valja li im poći na tako veliko putovanje, naše će žene i djeca, uz ona dobra bez kojih ne možemo, morati biti pod zaštitom, a i poći će isključivo za samim glavarom Eothéoda. Ostavit ću za sobom svu silu bez koje mogu, gotovo polovicu vojske koja je sada u Calenardhonu. Ondje će biti određen broj postrojbi jahača-strijelaca, da pođu kamo ih nužda pozove, ukoliko još pokoja četa dušmana vreba ovim krajem; ali glavna će sila ostati na sjeveroistoku, prije svega da čuva mjesto na kojem su Balchothi prešli Anduin iz Sumornih zemalja; jer ondje još vreba najveća opasnost, a ondje leži i moja glavna nada da ću, vratim li se, povesti svoj narod u novu zemlju uz što manje tuge i gubitaka. Kažem, vratim li se: ali budi siguran da se vratiti hoću, po­ radi održanja vlastita Zavjeta, osim ako nas ne snađe silna nesreća, pa s narodom stradam na dugome putovanju. Jer morat će se poći putem istočno od Anduina kroza stalnu prijetnju iz Mrkodola, te na kraju proći dolinom jezovite sjenke onoga brda koje vi nazivate Dol Guldur. Na zapadnoj strani nema puta za konjanike, kao ni za veliku povorku ljudi i zaprega, čak i kad Gorje ne bi vrvjelo orcima; a nitko, ni malobrojan ni u mnoštvu, ne može proći kroz Dwimordene, gdje živi Bijela gospa i tka mreže kroza koje nijedan smrtnik prodrijeti ne može.50 Tim ću istočnim putem proći, onako kako sam stigao do Celebranta; pa neka nad nama skrbe oni koje smo pozvali
patuljaćki narod". Jezik Rohirrimâ sadržavao je glas koji se ovdje piše kao eh (grleni spirant poput ch iz velškog), tako da im, premda nije bio čest u sredini riječi između samoglasnika, njegov izgovor nije predstavljao nikakvu poteškoću. Ali u zajedničkom govoru on nije postojao, dok su se pri izgovaranju sindarinskoga (u kojem je bio vrlo čest) žitelji Gondora, izuzev učenih, služili glasom h u sredini riječi i glasom k na njihovu kraju (gdje se najsnažnije izgovarao u pravilnom sindarinskom). Tako su nastala imena Rohan i Rohirrim kakva se rabe u Gospodaru prstenova. [Piščeva bilješka.] Čini se da Eorla nije uvjerio iskaz dobre volje Bijele gospe; vidi str. 340.

50

354

J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti

da posvjedoče našim zavjetima. Rastanimo se sad s nadom! Imam li tvoje dopuštenje?" "Dakako da imaš moje dopuštenje," kazao mu je Cirion, "jer sada uviđam da drugačije ne može biti. Shvaćam da sam u našoj pogibli premalo razmišljao o opasnostima s kojima ste se suočili i o čudu vašeg dolaska, kad nade više nije bilo, preko dugih liga sa Sjevera. Nagrada, što je radostan i puna srca ponudih zbog našeg izbavljenja, sad se malenom čini. Ali vjerujem da riječi mojega zavjeta, kojima se nisam domišljao prije no što ih izgovorih, ne bijahu nizašto stavljene u moja usta. Stoga se rastajmo s nadom." Kako to već u Ljetopisima biva, mnogo toga što je ovdje stavljeno u usta Ciriona i Eorla na njihovu rastanku izreklo se i i razmotrilo u raspravi prethodne noći; ali izvjesno je da je Cirion na rastanku kazao te riječi o nadahnuću svoga zavjeta, jer on je bio čovjek bez mnogo taštine, ali vrlo hrabar i velikodušna srca, najplemenitiji na­ mjesnik Gondora.
(IV) ISILDUROVO NASLIJEĐE

Kaže se da se Isildur po povratku iz Rata posljednjeg saveza neko vrijeme zadržao u Gondoru, uređivao kraljevinu i poučavao svog nećaka Meneldila, prije nego što je sâm pošao kraljevati u Arnoru. S Meneldilom i družbom prijatelja od povjerenja otputio se u obi­ lazak granica svih krajeva na koje je Gondor polagao pravo; tako su na povratku sa sjeverne međe u Anórien došli do visoka brda koje se tada zvalo Eilenaer, ali je kasnije dobilo ime Amon Anwar, "Brdo udivljenja".51 Nalazilo se blizu središta gondorskih zemalja.
51 Eilenaer je bilo ime pred númenorskog podrijetla, bjelodano u srodstvu s imenom Eilenach. [Piščeva bilješka.] - Prema jednoj bilješci o svjetionicima. Eilenach je bilo "vjerojatno tuđinsko ime: niti sindarinsko, ni númenorsko. ni iz zajedničkoga govora.. • I Eiienach i Eilenaer bili su istaknuti dijelovi krajolika. Eiienach je bio najviša točka šume Drúadan. Moglo ga se vidjeti izdaleka sa Zapada, a u danima svjetionika imao je ulogu prenositi upozorenja s Amon Dina; ali nije bio prikladan za velik svjetionički kri­ jes, budući daje na njegovu oštrom vrhu bilo malo mjesta. Odatle ime Nardol "Krijesni vrh" za sljedeći svjetionik prema zapadu; nalazio se na kraju visoka grebena, izvorno dijela šume Drúadan. ali s kojeg su stabla odavna sasjekli klesari i kamenoloma koji su dolazili onamo kroz Dolinu kamenih kola. Nardol je imao stražarsku posadu, koja je također štitila kamenolome; imala je dobru zalihu goriva pa se u nuždi mogla zapaliti

CIRION I EORL

355

Probili su put kroz guste šume na njegovim sjevernim obroncima i tako došli do zelena vrha, gdje nije raslo nijedno stablo. Ondje su stvorili zaravan i na istočnome mu kraju podigli humak; u taj je hu­ mak Isildur položio lijes što ga je donio sa sobom. Zatim je kazao: "Ovo je grobnica i spomenik Elendila Vjernog. Ovdje će stajati na središnjoj točki Južnoga kraljevstva pod paskom Valara, dokle god Kraljevstvo bude trajalo; ovo će mjesto svetištem biti, što ga nitko ne smije oskvrnuti. Neka nitko ne poremeti njegovu tišinu i mir, ukoliko nasljednik Elendilov nije." Izradili su kamenito stubište što se pelo od kraja šume do kruništa brda; a Isildur je kazao: "Neka se ovim stubama nitko ne popne, izuzev Kralja i onih koje on dovede, ako ih zamoli da s njime pođu." Zatim su svi prisutni prisegli da će čuvati tajnu; ali Isildur je Meneldila posavjetovao ovako, da Kralju valja povremeno posjećivati ovo svetište, napose kad osjeti potrebu za mudrošću u danima opasnosti ili nevolje; a onamo mu također valja dovesti svoga nasljednika, kad taj stasa u punu zrelost, te mu ispripovjediti kako je svetište sazdano, otkriti mu tajne kraljevine i ostalo što mu valja znati. Meneldil je poslušao Isildurov savjet, kao i svi Kraljevi nakon njega, sve do Rómendacila I. (petoga nakon Meneldila). U njegovo 52 su vrijeme Gondor prvi put napali Istočnjaci; on je, da se predaja ne bi prekinula uslijed rata ili iznenadne smrti ili neke druge nesreće, dao da se "Isildurovo naslijeđe" zapiše u zapečaćen svitak, zajed­ no s ostalim što novome Kralju valja znati; taj je svitak Namjesnik prije krunidbe predavao Kralju.53 Ta se primopredaja otada uvijek
velika lomača, za vedre noći vidljiva sve do posljednjega svjetionika (Halifiriena), što se uzdizao oko stotinu i dvadeset milja zapadno odande." U istoj se bilješci navodi: "Amon Dîn, 'Tiho brdo', bio je vjerojatno najstariji, s izvornom ulogom utvrđene predstraže Minas Tiritha, koja je mogla vidjeti svjetionik na njemu, bdijući pritom nad prolazom iz Dagorlada u sjeverni Ithilien i svakim pokušajem neprijatelja da prijeđe Anduin kod Cair Androsa ili blizu njega. Nije zapisano zbog čega mu je nadjenuto to ime. Vjerojatno zbog toga što je bio osebujan, kao kamenito i golo brdo što se isticalo i stajalo po strani od gusto pošumljenih brda šume Drúadan (Tawar-in-Drúedain), kamo su rijetko odlazili čovjek, zvijer ili ptica." 52 Kako navodi Dodatak A (I, iv) Gospodara prstenova, Gondor su u danima Ostohera, četvrtoga kralja nakon Meneldila, prvi put napali divljaci s istoka. "Međutim, pobijedio ih je njegov sin Tarostar, istjerao ih iz zemlje i uzeo ime Rómendacil, 'Pobjednik na istoku'." Također je Rómendacil I. bio taj koji je uspostavio službu Namjesnika (Arandur "kraljev sluga"), ali njega je izabirao Kralj kao osobu od visokog povjerenja i mudrosti, obično u

53

356

J. R. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti

obavljala, iako su običaj posjećivanja svetišta na Amon Anwaru sa svojim nasljednikom održali gotovo svi gondorski Kraljevi. Kad su dani Kraljeva istekli, a Gondorom zavladali Namjesnici potekli od Húrina, namjesnika kralja Minardila, smatralo se da su sva prava i dužnosti Kraljeva njihove, "sve dok se Veliki kralj ne vrati". Ali o pitanju "Isildurova naslijeđa" tek su oni mogli suditi, jer tek su oni za njega znali. Presudili su da je izrazom "nasljednik Elendilov" Isildur mislio na nasljednika prijestolja iz kraljevske loze podrijetlom od Elendila: ali da nije predvidio vladavinu Namjesni­ ka. Stoga, ako je Mardil u odsutnosti Kralja raspolagao njegovom ovlašću,54 Mardilovi nasljednici na koje namjesništvo prijeđe imat će isto pravo i dužnost, sve dok se Kralj ne vrati; svaki Namjesnik stoga ima pravo posjetiti svetište kad poželi i dovesti one koji su s njime došli, kako bude smatrao shodnim. Što se tiče izraza "dokle god Kraljevstvo bude trajalo", rekli su da je Gondor ostao "kraljev­ stvo" pod vlašću podregenta, tako da valja smatrati kako te riječi znače "sve dok gondorska država bude trajala". Pa ipak, Namjesnici su vrlo rijetko, dijelom zbog udivljenja, a dijelom zbog drugih briga kraljevine, odlazili na svetište na brdu Anwar, osim kad su odvodili svojega nasljednika na njegov vrh, prema običaju Kraljeva. Ponekad ga godinama nitko ne bi posjetio, a zbog Isildurove molitve bio je pod paskom Valara; jer premda su šume mogle zarasti i zbog tišine ljudima postati nemile sve dok se staza prema vrhu ne bi zagubila, ipak bi se nakon ponovnog pro­ bijanja staze svetište zateklo neoskvrnjeno i netaknuto zubom vre­ mena, navijek zeleno i u miru pod nebom, sve do vremena kad se gondorsko kraljevstvo izmijenilo. Jer zbilo se tako da se Cirion, dvanaesti Vladajući namjesnik, suočio s novom i velikom opasnošću: zavojevači su zaprijetili po­ koriti sve gondorske zemlje sjeverno od Bijeloga gorja, a kad bi do toga došlo, propast i uništenje cjelokupnoga kraljevstva ne bi bili
poznim godinama, budući da mu nije bilo dopušteno da ide u rat ili napušta kraljevinu. On nikada nije bio pripadnik kraljevske kuće. [Piščeva bilješka.] 54 Mardil je bio prvi gondorski Vladajući namjesnik. Bio je namjesnik Eärnuru, posljed­ njem kralju, koji je nestao u Minas Morgulu 2050. godine. "U Gondoru su zaključili da je podmukli neprijatelj ulovio kralja u klopku i da je ovaj izdahnuo na mukama u Minas Morgulu; ali kako nije bilo svjedoka njegove smrti, dobri namjesnik Mardil vladao je godine i godine Gondorom u njegovo ime." (Gospodar prstenova, Dodatak A (I, iv)).

Kako je poznato iz povijesnih spisa. već na granici s drugom kraljevinom.CIRION I EORL 357 daleko. prosudio je da je 'Tsildurovo naslijede" time poništeno. brdo Anwar i dalje je bilo mjesto koje su štovali i Gondor i Rohirrimi. Bilo je točno da su i drugi krajevi bili izgubljeni nakon toga dana: Minas Ithil bio je u rukama Nazgûla. nakon što je pregledao njegove međe i odredio ih. Sveta Gora. ali zeleni je humak ostao kao spomen na spomenik. izuzev Anóriena. Više nije postojalo dovoljno ljudi u kraljevini kojima bi se napučilo to sjeverno područje. Cirion je premjestio Elendilovu grobnicu. riječi "dokle god Kraljevstvo bude trajalo" odnosile su se na Kraljevstvo kakvo je bilo kad ih je Isildur izrekao. . kojim je savez kraljevstava Rohi­ rrimâ i Gondora potvrđen zanavijek. koji je ondje pokraj Elendilova humka najsvečanije izrekao Zavjet Eorlov i dobio odgovor Zavjetom Cirionovim. pa čak ni da bi se zadržale dovoljne snage na potezu tvrđava duž Anduina što su čuvale njegovu istočnu među. na Sveto mjesto u Minas Tirithu. koji su ga na svojem jeziku nazvali Halifirien. nadalje. a Ithilien je opustio. što ga je Isildur postavio u humak. Calenardhona se pak zanavijek pod prisegom odrekao. Svetište se više nije nalazilo "na središnjoj točki Južnoga kraljevstva". Onamo je doveo glavara Rohirrimâ. predavši ih njihovoj vlasti i kralju. ali Gondor nije prestao polagati prava na njih. ta je pogibelj izbjegnuta samo zahvaljujući pomoći Rohirrimâ. Pa ipak. premda u trajnom savezništvu s Gondorom. čak i nakon što je na njega postavljen velik svjetionik. njima je Cirion vrlo mudro podario sve sjeverne zemlje. Jer. Ali nakon što je to učinjeno i nakon što se Eorl vratio na sjever da sav svoj narod dovede u novo stanište. Cirion je stoga odnio lijes. a presudio je da njegovo ustupanje mora u cijelosti izmijeniti 'Tsildurovo naslijeđe" glede svetišta na Amon Anwaru. Cirion je dugo promišljao o toj stvari prije nego što je podario Calenardhon Jahačima sa sjevera.

ondje je naišao i na Thráina prije nego što je ovaj izdahnuo. godine velikom Bitkom kod Azanulbizara (Nanduhiriona) pred Istočnim dverima Mo­ rije. Nisam pronašao nikakav zapis koji bi prethodio uvodnim riječima teksta koji slijedi ("Toga dana ništa više nije htio reći"). To je dovelo do Rata patuljaka i orkâ. Gandalf je 2850. a "ja" na Froda. patuljci Thrór i njegov sin Thráin (zajedno s Thráinovim sinom Thórinom. ušao u Dol Guldur i otkrio da njime doista vlada Sauron. koji je Thróru urezao svoje ime na čelo. prizor je smješten u jednu kuću u Minas Tirithu. koji je zapisao taj razgovor. Tolkien: Nedovršene pripovijesti P o h o d na Erebor Za cjelovito razumijevanje ove priče valja poznavati pripovijest koju navodi Dodatak A (III. R. Thrór se vratio u Moriju. zarobljen je i bačen u tamnicu u Dol Gulduru. Nakon što je Thráinu dao posljednji od Sedam patuljačkih Prstenova. Postoji više od jedne inačice "Pohoda na Erebor". naknadno prozvanim Hrastoštit) na tajna su vrata pobjegli iz nje. Durinov narod) Gospodara prstenova. "mi" se odnosi na Froda. Ona ukratko glasi ovako: Kad se zmaj Smaug stuštio na Pustogoru (Erebor). "On" iz te rečenice jest Gandalf. . kako objaš­ njava Dodatak ovome tekstu. Ondje ga je ubio ork Azog. Meriadoca i Gimlija. nakon krunidbe kralja Elessara (vidi str. Dok je lutao krajevima istočno od Anduina.358 J. R. koji je završio 2799. godine Thráin je odande krenuo u povratak na Pustogoru. Ondje se ujedno nalaze i opsežni izvaci iz jedne ranije inačice. 367). Thráin i Thórin Hrastoštit zatim su živjeli u Ered Luinu. Peregrina. ali 2841. gdje mu je oduzet prsten.

a znao sam i da se priprema za veliki rat. Jer upravo kad sam se bližio Breeju. Često sam govo­ rio sebi: 'Moram na neki način stati na kraj Smaugu. a iza njih su ležali pustoš i Zmaj. pa sam smjerao svratiti u Shire na kratak odmor. a danas sam siguran. Gandalf je posljednji put posjetio Shire dvadeset godina prije toga. ali ja u to nisam bio uvjeren. Moram nagnati Vijeće da to uvidi. dakle 2921. Ni Kraljev­ stva podno Gore ni snažnih ljudi iz Dôlja više nije bilo. Bio sam umoran. Ali izravan je udarac na Dol Guldur još potrebniji. "jer Saruman je kočio sve moje nakane. Postoji neznatna razlika između ta dva opisa. Otpor svakoj sili koju bi Sauron mogao poslati da preotme sjeverne prijevoje u planinama i stare krajeve Angmara mogli su pružiti samo patuljci iz Željeznih brda. ispripovjedio nam je cijelu tu čudnu priču. Kako li ga kani otpočeti? Hoće li prije svega pokušati iznova zau­ zeti Mordor. Smatrao sam da bih možda mogao naći načina da izađem na kraj s tim nevoljama kad bih ih bar nakratko smetnuo s uma. godine. "Teške su me brige u to vrijeme morile". Stvari su na sjeveru vrlo loše stajale. a nama mnogo manje. Više se ne mogu sjetiti čitave pripovijesti. pretekao me Thorin Hrastoštit1. gdje mu se navodi i datum: 15.' S takvim sam mračnim mislima brzao putem.POHOD NA EREBOR 359 Toga dana ništa više nije htio reći. nakon što sam više od dvadeset godina izbivao odande. ili će prvo napasti glavna uporišta svojih neprijatelja? U to sam vrijeme smatrao. Njemu bi takav plan mnogo više odgovarao. čim dovoljno ojača. ali shvatili smo da je Gandalf u početku imao na umu jedino obranu Zapada od Sjenke. A tako je doista i bilo. premda mi nije bilo dano da ih s uma i smetnem. utoliko što se u Dodatku A susret zbio u svratištu u Breeju. te kako je nagovorio ponositoga Thorina Hrastoštita da ga primi u svoju družinu.. zašto se sjetio Bilba. Ali kad smo kasnije opet spo­ menuli tu temu. . a ne na cesti. Znao sam da se Sauron opet uzdigao i da će se uskoro objaviti. rekao je. koji je tada živio u izgnanstvu iza sjeverozapadnih granica 1 Susret Gandalfa s Thorinom također je ispripovjedan u Dodatku A (III) Gospodara prstenova. Tog je Zmaja Sauron mogao strahovito djelotvorno zlouporabiti. da je izvorno kanio napasti Lórien i Rivendell. ožujka 2941. Moramo poremetiti Sauronove nakane. kako se zbilo da je upriličio putovanje do Erebora. Možda mislite da mu je Rivendell bio izvan dosega.

čak i s patuljcima. Stoga sam ga napustio i vratio se u Shire. čuo sam novosti o njemu. Samo sam slijedio nit 'slučaja'. 'Opet ga nema'. mekonogi hobit. govorili su. a znao je danima samotnjački izbivati. oštra sluha i njuha. zatim otpor­ ni patuljci u teškim čizmama. kao da je uistinu kralj Thorin Drugi. R. ali smjesta sam otišao pogledati Bilba. Takve dužnosti patuljci vrlo ozbiljno shvaćaju. upravo je taj trenutak bio prekretnica. Već je postajao pomalo čudnovat. Zadržao mi se u mislima sve otad. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Shirea. zbog svoje gorljivosti i blistavih očiju. ljubavi prema pripovijetkama i propitkivanja o širokome svi­ jetu izvan Shirea. Odmahivali su glavama u Hobbitonu kad sam se uzeo raspitivati o njemu. Tako sam s njim otišao do njegovih dvora u Modrome gorju. I njega su morile muke. Ali nije ga bilo kod kuće. Obećao sam mu pomoći budem li mogao. a on se nikad nije ženio. Stekao sam dojam da se o njemu sve više govori. 'Čak i s patuljcima!' Odjednom su mi se te tri stvari spojile u umu: veliki Zmaj. Oba roditelja umrla su mu rano za puk Shirea. ali Thorin je bio sav pun nakana da zapodjene bitke i ratove. obratio mi se. nije još bio posve stasao kad sam ga posljednji put vidio. te saslušao njegovu dugu pripovijest. te prikupio okrajke novosti. otprilike u osamdesetoj. Čudno je to ispalo. Bilbo me još davno prije nekako privukao. a usput sam često griješio. Uskoro sam shvatio da mu je srce jaro od mračnih misli o nepravdama koje je pretrpio. obećava li onoliko koliko bi se prema govorkanjima dalo naslutiti. puni stare razbuktale kivnje. Bilo mi je stalo ko­ liko i njemu da doživim Smaugov kraj. kao i zbog gubitka blaga svojih praotaca. ništa drugo. kao dijete. Dalo ga se vidjeti kako razgovara sa strancima. kojem srce puca (pretpostavljao sam) za pogledom na bijeli svijet. te kao mladi hobit. Na moje iznenađenje. Nasmijao sam se samome sebi. tolike muke da me doslovce zamolio za savjet. da vidim što je tih dvadeset godina stvorilo od njega. rekao je jedan hokad je Bilbu bila trideset jedna godina: Gandalf kasnije kaže da nije bio posve stasao [u trideset trećoj] kad ga je posljednji put vidio. a i opterećeno naslijeđe­ nom dužnošću osvete nad Smaugom. a ja u tome nikako nisam mogao vidjeti nade. . te brzi. onako pohotan.360 J. Čim sam ušao u Shire.

on uopće nije shvatio do koje je mjere ispao blesav u očima patuljaka. ako ne bude pazio. vrtlar. U Thorinu je bilo mnogo više ozlojeđenosti i prezira nego što je on zamijetio. ako ne bude imao drugačijih problema. pa je od sebe napravio pravu budalu. što se pokazalo gotovo pogubnim.POHOD NA EREBOR 2 361 bit. Holmane. 2 3 Vrtlar Holman: Holman Zelenoruki. koju ću domalo spomenuti. 'Mislim da ću s njim okušati sreću. a stare su mu se želje sparušile u svoje­ vrstan samotni san. da se nije zbila još jedna čudna slučajnost. Jer Bilbo se. što je bio dan prije prvog dana tuilëa (proljeća). Tu sam pogriješio.) . veli on 3 meni. a ni koliko se oni ljute na mene. Dapače. 'Opet ga nema. A posve po strani od većih pitanja. Vilenjačka sunčeva godina (loa) počinjala je danom zvanim yestarë. (Gospodar prstenova. to bi se moglo pokazati pogubnim po pohod: moćnik u Dol Gulduru neće dopustiti da bilo kakav nasrtaj na Erebor neometano prođe. Stoga sam žurno odjahao natrag do Thorina i posvetio se teškom zadatku da ga nagovorim da se okani uznositih nakana i pođe u taj­ nosti . Nećete nać boljega od Humlja do Rijeke. kod kojega je šegrtovao Hamfast Gamgee (Samov otac. Ništa ga nije moglo potresli više negoli da sazna kako postoji stvarna opasnost da se obistine! Posve se smeo. upitam ja njega kamo će. U najmanju ruku. kao i Dodatak C. pa se ništa neće učiniti.te sa sobom povede Bilba. travnju u Shireu". Bio je to Holman. Ciča): Prstenova družina I 1. ako ništa drugo. Priča bi zvučala poprilično drugačije da sam je ja zapisao. od samog je početka bio pun prezira. jasno. te je smatrao kako sam ja upriličio cijelu stvar samo kako bih se njemu narugao. Morao sam biti s Bijelim vijećem najkasnije u kolovozu. Samo čekam da se jednog dana sasma izgubi. Ovisi hoću li ijednoga sresti.' Vremena je bilo sve manje. a u Imladriskom je kalendaru yestarë "više-manje odgova­ rao 6. i onda me pogleda ispod oka. u međuvremenu promijenio. Sutra ti je vilenjačka Nova godina! Živa šteta. a i kad se misli vratit. postao je već poprilično gramziv i debeo. čini mi se . Primjerice. Dodatak D. barem onako kako ih je Bilbo vidio. Thorin bi gnjevno bio i otišao. ili će sve ispasti kako Saruman bude htio. Tek su zemljovid i ključ spasili stvar.' 'Sve bolje i bolje!' pomislio sam. a on će meni Ne znam. a baš je drago čeljade. Ali znate kako su se već stvari zbile. Eto. A prethodno Bilba nisam posjetio.

(Gospodar prstenova. ni ime svoga sina. premda bez ikakve jasne namjere.362 J. R. ili čak lopov ko­ jega je zarobio veći lopov. kojim su Thrór i Thráin pobjegli. možda čak i 4 Thráin Drugi: Thráin Prvi. kad sam prerušen ušao u Dol Guldur i ondje otkrio jednog nesretnog patuljka kako umire u jamama. nije znao što se zbilo s njegovim ocem. ponavljao je uzastopno. Thorinov daleki predak. Nisam pojma imao tko je on. sve dok se stvar nije učinila posve bezizlaznom. Imao je zemljovid koji je pripadao Durinovu puku u Moriji. Sačuvao sam te stvari i zbog nekog upozorenja u srcu uvijek ih držao uza se. Čim ih je Thorin ugledao. uhvaćen pri bijegu. Mogao je biti glasnik. godine i postao prvi Kralj podno Gore. a ja sam ubrzo potom pobjegao. sve do trenutka kada će se pokazati najkorisnijima. Tek nakon što sam sti­ gao u Shire i našao vremena da razmislim o Thorinovoj pripovijesti odjednom sam se sjetio čudne slučajnosti kojom su mi dopali šakasad mi je sve manje djelovala kao slučajnost. A ja sam ih čuvao. Ma što da je mislio o Bilbu. Ali zemljovid i ključ predao je meni. ali uskoro sam ih gotovo zaboravio. premda je bio odviše onemoćao da mi objasni kako. Dodatak A (III). prema Thorinovoj priči. Držao sam ih u rukavu. barem što se tajnog pohoda tiče. zatim je umro. Posljednji od onih Sedam. zaista je odlučio po­ stupiti prema mojem prijedlogu. na sigurnom. naravno. Imao sam nacrt i ključ tajnoga ulaza u Erebor. devedeset jednu godinu prije toga. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Ali oni mi godinama nisu pali na pamet. Buncao je gotovo isključivo o njemu. pa mi se učinilo jas­ nim da sam čuo posljednje riječi Thráina Drugog4. premda mi nije kazao ni svoje.) . važnijeg i pogibeljnijeg od svih blaga Erebora. Tada sam se svega toga ponovno prisjetio. 'Za mog sina'. kao i ključ koji je nekako pripadao uz njega. Nasreću. kako vi to kažete u Shireu. Postojanje tajnih vrata. Imao sam u Dol Gulduru drugog posla. koja samo patuljci mogu otkriti. Prisjetio sam se jednog svog opasnog putovanja. rekao je. pobjegao je iz Morije 1981. I rekao je da je jednom posjedovao velik Prsten. R. Ali sve je te stvari mogao steći na različite načine. nisam ih nijednom pogrešno upotrijebio. a Thorin. učinilo je u najmanju ruku mogućim da se otkrije ponešto o Zmajevim rabotama. niti je ikad spomenuo 'posljednji od onih Sedam Prstenova'. otputio bi se bio i sâm.

mnogo važniji usputni događaji neće zbiti. Ali meni to nije bilo dovoljno. kako bih sada trebao kazati. Stoga obuzdaj ponos i pohlepu u sebi. 'A držim da me među svima njima najviše iznuruje jedan uznositi patuljak koji od mene zatraži savjet (a da na to nema nikakvo pravo za koje bih znao). Igrate vi nekakvu svoju prijetvornu igru. 'Slušaj me. propast ćeš.ili se. odvratio mi je Thorin. 'Nadam se da to i zaslužujete. a ne manju.' . rekao sam mu. Vodi me pretkazanje. Premda sam raspravljao s njim dugo u noć nakon što se Bilbo povukao na počinak.' 'Svakako ih je bilo dovoljno da mi to učine'. uopće ti ne bih pomagao. a zatim me nagradi drskošću. Tolike brige mogle su vam lako pomutiti pamet. 'Kad ne bih imao drugih cilje­ va.' Na koncu sam progovorio u velikoj jari. nismo se konačno dogovorili sve do ra­ nog jutra sutradan. jer će inače čitav pohod propasti . ili ste prije pomahnitali nego što pretkazujete. ako ti je volja.' 'Znam po čemu ste znameniti'. 'Mek je'. a i šašav. majstore Gandalfe. bilo je mnogo poteškoća. Ali zbog toga bi moji savjeti trebali imati veću težinu. U srcu sam znao da Bilbo mora poći s njim.' 'Posve si u pravu'. na putu. Tako mi je još valjalo nagovoriti Thorina da ga povede. 'Pođe li ovaj hobit s tobom. ili ćeš propasti na koncu svakog puta kojim pođeš. Thorine Hrastoštitu!' rekao sam mu. Ne pođe li. Majka mu je prerano umrla. pa makar ti ruke bile pune zlata. A od mene više nećeš dobiti ni savjeta ni pomoći sve dok Sjenka na tebe ne padne. Ali odbaciš li moj savjet. Poslije. Ali ova blesava posla s tim vašim hobitom tjeraju me da se upitam vodi li vas to zaista pretkazanje. Mene se mnoge niti tiču.POHOD NA EREBOR 363 da se povrati dio zlata ili neki predmet iz baštine koji bi mu olakšao žudnju u srcu. frknuo je. ali za mene je ovo bio najteži dio čitave te stvari. pa te upozoravam. oni su tek mala nit u velikoj mreži. zakoračit ćeš u pogibiju. Siguran sam da vam nije jedini cilj da meni pomognete. Thorin je bio pun prezira i sumnje. Thorine Hrastoštitu. rekao sam. 'Mek po­ put blata svoga Shirea. Idi vlastitim putovima. Koliko god se tvoji poslovi tebi mogli činiti velikima. uspjet ćeš.

Poginuo je u Bici u Dôlju 3019.' 'Postupi onda tako!' rekao sam. Thorine. Tako je.' 'Ali. ali u to sam vrijeme bio prepun briga. ali ovaj mi je hobit drag. Budi dobar prema njemu pa ću ti biti prijatelj do isteka tvojih dana. Nazvao bih to teškim gubitkom. da pazite na svoga miljenika.osim ovoga: ja svoju ljubav i povjerenje ne pružam olako.' Na koncu se to pokazalo umjesnim.' To sam kazao ne nadajući se da ću ga uvjeriti. morate poći i vi. 'Siroti Thorin! Bio je velik pa­ tuljak iz velike Kuće. ali oči su mu stale tinjati. rekao je Gandalf. dakle. i želim mu dobro. ako se usudi (u što sumnjam). 'Poći će s mojom družinom. u Bici kod Azanulbizara (Nanduhiriona) 2799. Patuljci razumiju odanost prijateljima i zahvalnost onima koji im pomažu. usprkos mome upozorenju. 'mogao pasti u bici kako god da je bilo? Napad orkova bi se zbio. jer mi je neodgodiv posao Bijeloga vijeća sjedio za vratom. Pa ipak se to zbilo. upravo dok smo se mi ovdje borili. posjekao je pred Istočnim dverima Morije velikog orka Azoga.364 J. te tako osvetio Thróra.' 'To je točno'. Ne bih rekao da je pri polasku Thorin imao ikakve stvarne nade da će uništiti Smauga. što sam i priželjkivao. 'Ništa ti više ne mogu reći . Thorinova djeda. Ponos i pohlepa nadvladali su ga. 5 Dáin II. 'Poći ću i ostati s vama što dulje budem mogao: barem dok ne otkrijete koliko vrijedi. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Nato je pomalo problijedio. kao i u svakoj koja me se tiče. zar nije'. rekao je Thorin nakon podulje šutnje. otpočeo Pohod na Erebor. ma kako da je Thorin bio izdašan sa svojim blagom. rekao sam. Dodaci A (III) i B. Ali ako me baš želite opteretiti njime.) Frodo je od Glóina u Rivendellu saznao daje "Dáin još Kralj podno . 'Sam ću donijeti prosudbu u ovoj stvari. ali ništa mu bolje nisam mogao reći. R. ma kakve da je mane imao.' 'Dobro!' odgovorio sam mu. Gvozdenstopa rođenje 2767. uvelike je bio zaslužan za obnovu Kraljevstva pod­ no Gore. Ali avaj! Thorin nije doživio da uživa ni u pobjedi ni u blagu. 'Ne prije­ tite mi!' rekao je. godine. A sad čujemo da je pao u još jednoj borbi pred Ereborom. R. kad već ne bi bilo čudo što je u poznim godinama5 još mogao vitlati svojom sjekirom onoliko moćno kao što govore. Nije bilo nade. godine. iako je pao na kraju putovanja. Ali Dáin Gvozdenstopa bio mu je dostojan nasljednik. 'U redu'. (Gospodar prstenova.

ali svejedno se (naročito u drugom dijelu) zadržava dobar dio izvornika. premda ma­ hom vrlo minorne. Gore i da je vrlo star (prevalio je već dvjesto pedesetu). Na temelju njega izrađen je strojopis. dok smo mi branili Gondor. koji ću ovdje zvati A. (Prslenova družina II 1. Glavni je napad bio odvraćen prema jugu.POHOD NA EREBOR 365 stojeći nad tijelom kralja Branda pred Dverima Erebora prije nego što je pao mrak. premda joj po svoj prilici nedostaje dio teksta s početka.) . u kojem se priča iznosi u štedljivijem i čvršće sročenom obliku. samo da mu kralj Brand i kralj Dáin nisu stali na put. nosi naslov "Povijest Gandalfovih ophođenja s Thráinom i Thorinom Hrastoštitom". ne zaboravite na Bitku u Dôlju. poštovan i bajoslovno bogat". u kojem se nalaze mnoge daljnje preinake. Sad bismo se mogli samo nadati povratku iz ovdašnje pobjede u propast i pepeo. tako da se izostavlja štošta iz prve inačice i dodaju neki novi sastojci. no čak je i tada svojom daleko ispruženom desnom rukom Sauron mogao nanijeti strahovito zlo sjeveru. U nastavku donosim opsežne izvatke iz teksta tog strojopisa. kako mi to kažemo u Međuzemlju. Zbog jed­ nog slučajnog susreta. Čini mi se posve izvjesnim da je C nastao kasnije nego B. Naslovljen je "Pohod na Erebor". nenaslovljen. Sve je doista moglo proći posve drugačije. Kada budete razmišljali o velikoj Bici na Pelennoru. B. tako da je gore navedena inačica C. Pomislite što se moglo zbiti. s podnaslovom "Gandalfova priča o tome kako je upriličio putovanje na Erebor i odaslao Bilba s patuljcima".' DODATAK BILJEŠKA O TEKSTOVIMA " P O H O D A NA E R E B O R " Tekstualna situacija u ovome dijelu složena je i teško razmrsiva. to je točno. u kojem bi se postavio prizor Gandalfova prisjećanja u Minas Tirithu.zbog toga što sam ja jedne večeri na samom početku proljeća susreo Thorina Hrastoštita nedaleko od Breeja. Uz A i B ("raniju inačicu") postoji još jedan rukopis. Zmajski plamen i okrutni mačevi u Eriadoru! Moglo se zbiti da kraljice Gondora uopće ne bude. C. Najranija inačica jest potpun rukopis. Ali ta je mogućnost otklonjena . ali grub i pun dopuna.

a sjekire njegova naroda malobrojne. vojskama i savezima dok mu je veliki čekić odzvanjao u kovačnici. pa su porazgovarali na cesti i prenoćili u Breeju. koji donosi raniju inačicu. iako su u svojim pjesmama vječito pjevali o dalekoj Pustogori. Sad su već imali lijepe dvornice u gorju. Godine su se odužile. ovdje opet iz Gandalfovih usta. ali kod Azanulbizara se borio u prethodnici napada. jasno je da je moj otac napisao "Pohod na Erebor" kao dio sadržaja Durinova naroda u Dodatku A. Imajući u vidu pismo navedeno u Uvodu (str. 23-24). bilo mu je devedeset pet godina i bio je krupan patuljak ponosita držanja. a veoma naklon izgnanicima iz Durinova naroda koji su živjeli na zapadu. Ali jednom se slučilo da je prolazio Eriadorom (na putu u Shire. te očito ovise o sadržaju vezanom uz Thróra i Thráina koji im prethodi u Dodatku A. IZVACI IZ RANIJE INAČICE TEKSTA Strojem napisani tekst B. ali vojske su bile raspršene. koju je bio baštinio. savezi razvrgnuti. koji već godinama nije vidio) kad je naišao na Thorina Hrastoštita. .366 J. Kad je Erebor poharan. ali nasljed­ nik bez nade. Gandalf dotad još nije odigrao nikakvu ulogu u sudbini Durinove kuće. bio je još premlad da nosi oružje. Ondje je dugo i mukotrpno radio i stekao bogatstvo kakvo je mogao steći. i zalihe robe. Razmišljao je o oružju. Žeravice u Thorinovu srcu iznova su se užarile dok je premišljao o nepravdama nanesenim njegovoj kući i o osveti zmaju. dok govori Frodu i Gimliju u Minas Tirithu. pa se (možda baš zato) činilo da je zadovoljan što je ostao u Eriadoru. te o blagu i bla­ ženstvu Velike dvornice obasjane Najdraguljem. Nije se često bavio patuljcima. a kad je Thráin nestao. počinje ovako: Tako je Thorin Hrastoštit postao Durinov nasljednik. bio je prijatelj onih dobre volje. i nije im se više činilo da tako teško žive. Nije imao nikakav Prsten. Durinov narod) Gospodara prstenova. ipak. R. očajnički gnjev gorio je u njemu dok je udarao po užarenu željezu na nakovnju. dok se završetak "Pohoda na Erebor" također nalazi u gotovo navlas istim riječima u Dodatku A (III). silan. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Uvodni odlomci teksta B (navedeni u nastavku) gotovo su isto­ vjetni s odlomkom u Dodatku A (III. a njegovu su se narodu pridružili mnogi lutajući pripadnici Durinova plemena koji su čuli za njegovo prebivalište i došli k njemu.

No mi vjerujemo da tomu nije bilo tako. Jesi li ti onda sve to tako udesio. Mnogi su stoga pretpostavljali da je Gandalf predvidio sve te stvari i sâm odabrao vrijeme kad će se susresti s Thorinom. Čudan. nositelj Prstena. premda su oba bila isprepletena na neki čudan način.* Ne zato da vidim još hobita! Sumnjam da bih mogao o njima naučiti išta više od onoga što već znam. veoma čudan". pronalazak Prstena Jednog. Nisu li ondje započeli povrat kraljevanja pod Gorom i Smaugov pad? Smak Barad-dûra da i ne spominjem. te je rekao Peregrinu: "Ovih mi dana valja obaviti jedno: moram posjetiti taj vaš Shire. Jer u svojoj je pripovijesti o Ratu za Prsten Frodo. saslušali me i posavjetovali?" Gandalf je na to pristao. 375). ali njegov najveći dio sad iznosimo na ovome mjestu. ostavio zapis o Gandalfovim riječima koje se baš toga tiču. a kad su došli u Thorinovu dvornicu. zašto si odveo Gimli je zacijelo barem bio prošao kroz Shire na putovanjima iz svojeg prvotnog doma u Modrome gorju (vidi str. Ne mogu se sad prisjetiti većine onoga što nam je kazao. Gimli je bio ondje s nama. premda smo mu postavljali pitanja o svemu što nam je padalo na pamet." Nakon krunidbe stanovali smo u jednoj krasnoj kući u Minas Tirithu s Gandalfom. koji je bio vrlo dobre volje. Ali ovoga se razgovora veoma jasno sjećam. pa se činilo da mu je strpljenje beskonačno koliko i znanje. često nismo mogli razumjeti što nam želi reći. Ali ne znam kako bi ijedan patuljak iz Durinove kuće mogao bez divljenja pogledati taj kraj. kazao je i ušutio. Biste li pošli kući sa mnom. i odabir nositelja Prstena. a kažu da ste mudri i da znate više od većine o onome što se u svijetu zbiva. . Gandalfe? Ako nisi. budući da se učinio predugim. Napisao je ovo: 367 Na mjestu riječi "Napisao je ovo" u najranijem rukopisu A stoji: "Taj je odlomak bio izostavljen iz pripovijesti. Iz tog su susreta proizašla mnoga djela i zbivanja s velikim po­ sljedicama: dapače. dugo je posjedio s njim i saslušao cijelu pripovijest o nepravdama koje je doživio.POHOD NA EREBOR Ujutro Thorin reče Gandalfu: "Štošta mi je na umu. i njegov dolazak u Shire. Zatim je pogledao Gandalfa i nastavio: "Ali tko li je ispleo mrežu? Ne bih rekao da sam o tome ikada prije razmišljao.

R. Tih vrlo davnih dana kazao sam jednom malom i ustrašenom hobitu: Bilbu je bilo suđeno da nade taj Prsten. Ali naposljetku se okre­ nuo prema Gimliju i kazao mu: ''Ne znam ti odgovor. Premda mi se čini da je Bilbo. Ali i dalje bih vrlo rado saznao zašto si postupio baš onako. nakon što kaže da je izravan udarac na Saurona još neodložniji od pitanja Smauga. da sad skočim na kasnije događaje. a sunce je upravo zalazilo. na zapad. Zatim sam rekao: "Sad te shvaćam nešto bolje nego prije. onakav kakav si tada bio. S tim ciljem svjesno sam se služio tek onim sredstvima koja su mi bila dopuštena i sukladno svojoj moći prosuđivanja obavljao zadatke kako bi nailazili.pri čemu će ponovna uspostava Gorskoga kraljevstva biti tek usputno djelo: nisi li smjerao da baš tako bude?" Gandalf nije odmah odgovorio. Jer nisam više isti kao u ono vrijeme. Nisi nas mogao primorati. kao i strahovanja za Lórien i Rivendell (us­ poredi str. mogao odbiti da ode od kuće. A što se tiče onoga što sam u srcu znao." Gandalf im zatim opisuje svoje nedoumice iz tog vremena vezane uz Sauronov prvi potez. prije nego . U to bih ti vrijeme odgovorio riječima kakve sam kazao Frodu još prošle godine u proljeće. te nagovorio Vijeće da se najprije napadne Dol Guldur. a samo ću onima koji su ondje govoriti otvorenije. Ustao je i pogledao kroz pro­ zor. s izgledom stara. sijeda starca. on nastavlja: "Zbog toga sam. R. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Thorina Hrastoštita do vrata što su pružala tako malo nade? Naći Prsten i odnijeti ga daleko na Zapad gdje će biti skriven. a to sam mogao i ja. Olórin bijah na zaboravljenome zapadu. U ovoj inačici. Nisi čak smio ni pokušati. a ni teret Međuzemlja više me ne sputava kao onda. Dugo je tako šutke prostajao. onamo sa mnom vratiti) govoriti otvorenije". 359). bilo njemu suđeno ili ne. pa mu je lice sjalo. Mogao sam također dodati: a meni je bilo suđeno da vas obojicu dotle dovedem.368 J. Još prošle godine! Ali takvo mjerenje nema smisla. otišao svo­ jim putem čim se pohod protiv Smauga zaputio kako valja." U tekstu A na ovome mjestu stoji: "a samo ću onima koji su ondje (ili koji će se. Gandalfe. a zatim izabrati Nositelja prstena . a da to nije bila volja njegova tvorca. ili znao prije nego što sam stao na ove sive obale: to je već druga stvar. pa je time i tebi bilo suđeno da ga nosiš. možda. prema moru.

Smjesta se vratio u Mordor. Ali ono nije potrajalo. Pa. a stavka u Izvje.POHOD NA EREBOR što odande dođe napad na Lórien. Ali takvim stvarima ne možete na brzinu po­ dučiti cijeli jedan narod. ali ležao je sve dublje. u svakom slučaju. Mo­ ram priznati da sam smatrao kako se zaista ponovno povukao i da je pred nama još jedno razdoblje budnog mira. Počeo mi je prirastati srcu tijekom Duge zime.. To mi je bio glavni razlog. pogodila Rohan. Stanje na sjeveru već me počinjalo ozbiljno zabrinjavati kad sam jednoga dana susreo Thorina Hrastoštita: sredinom ožujka 2941. Saslušao sam sve što mi je ispripovjedio. Nije bilo lako reći što. Ali jedna je stvar uvidjeti što valja učiniti. a sasvim druga pronaći način. tako vam stoje stvari. Tako je i bilo. Vremena nije bilo. Ali uvidio sam da se Zapadnim zemljama opet spremaju vrlo teški dani. taj spomen na uzvišene i pogibeljne stvari. evo jednog Smaugova neprijatelja! I to vrijednog da mu se pomogne. Moram učiniti koliko mogu.* Snašla ih je teška nevolja: jedan od najgorih škripaca u kojima su se našli. Htio sam da i dalje opstanu. čini mi se. nesklone jadikovkama. prije ili kasnije. Opstali su zbog svoje samilosti koliko i zbog svoje čvrste hrabrosti. koje se nijedan od vas ne može sjećati. Nije još bio pao u zaborav. Otpor se još imao gdje posavjetovati u slobodi od Sjenke. kad su umirali od hladnoće i gladovali u strašnoj oskudici nakon nje. da malo jasnije shvate o čemu se tu radi i gdje je tu njihovo mjesto. iako prilično drugačije naravi: nemilosrdan rat.' A tu je bio i puk Shirea. a na koncu se ispostavilo da je tu pogriješio. ovo mu nije bila izvorna na­ kana. Ali tada se dalo uočiti koliko su hrabri i samilosni jedni prema drugima. Tre­ bao sam se prije sjetiti patuljaka. umjesto da je više od polovice potrošio za navalu na Gondor. Sauron je odlučio poduzeti sljedeći korak. Ali uvijek je bio ispred nas u svojim domišljanjima. uostalom. bit će im potrebno da saznaju malo više. Kako bi nositelj Prstena mogao pobjeći da nije bilo Lóriena ili Rivendella? A smatram da su ta mjesta mogla pasti da je Sauron najprije na njih bacio svu svoju silu. mora 369 * U Dodatku A (II) Gospodara prstenova opisuje se kako je Duga zima iz 2758-9. Počeli su zaboravljati: zaboravljati vlastite početke i predanja. Pa ipak. zaboravljati ono malo što su znali o veličini svijeta. odakle se nakon deset godina objavio. Smatrao sam da će im trebati nešto više od onoga što su tada imali ne bi li ga preživjeli. Eto. pa je Sauron utekao.šću o godinama spominje da "Gandalf dolazi u pomoć pučanstvu Shirea". Zatim se sve smračilo. A. . te pomislio: 'Pa.

jer. s nekom dotičnom osobom. "prošli smo upravo kroz Shire. kazao sebi: 'Treba mi tračak Tooka' (ali ne previše. "Zašto si to učinio?" "Kako bi ti odabrao bilo kojeg hobita u tu svrhu?" otpovrnu mu Gandalf. Sjećam se kako me. oni su bili samo ratari koji su slučajno obrađivali polja s obje strane ceste patuljačkih predaka prema Gorju. Tada mi je bio drag. a razlog koji sam pogodio nije bio onaj koji mi je navela većina hobita: da je vrlo rano ostao vrlo dobrostojeći i sâm svoj gazda. Pa je prirodno da sam. jer ga se plašio. bolje nego što je on znao mene. skoro sve dok nije postao punoljetan. premda se Thorin nije htio zau­ stavljati dovoljno dugo da bi to bilo od koristi. sve to sam saznao tek kad sam se vratio u Shire. makar sam pogodio zašto. baš me to zanima". premda me u vrijeme mog susreta s Thorinom ondje nije bilo već više od dvadeset godina. To mi je bilo čudno. reče Peregrin. ali tada sam već vrlo dobro poznavao Shire.' To je odmah ukazalo na Bilba. ili kad se uspije odvažiti." Ti su ujaci bili Hildifons Took. Ne. Dapače. ali odabrao sam Bilba. možda neki Baggins. A njega sam nekada vrlo dobro znao. te Isengar Took (najmlađi od dvanaestero djece Staroga Tooka). Tolkien: Nedovršene pripovijesti se početi odnekuda. naravno. R. Što se njega ticalo. majstore Peregrine) 'i treba mi dobar temelj tromijeg soja. kad sam stao razmišljati o hobitima koje poznajem. dok je bio mladac. želio je biti slobodan poći kad se ukaže prilika. Svejedno. To su mu učinila barem dvojica ujaka s tookovske strane. Dodatak C. Otkrio sam da se nikad nije ženio. mislim da mi je baš zato što me srdio njegov nabusiti prezir prema hobi­ tima na pamet pala pomisao da ga spetljam s njima. koji je "navodno u mladosti otišao u mornare" (Gospo­ dar prstenova. R. kako to kažu u Shireu." . "Nije bilo vremena da proberem kroza sve njih.ili koji nije htio priznati. pogodio sam da je htio ostati 'nevezan' iz nekog duboko skrivenog razloga koji mu ni samome nije bio jasan .370 J. znao salijetati pitanjima o hobitima koji bi povremeno 'otišli na put'. A sad sam otkrio da je 'nevezan' . koji je "otišao na put i nikad se nije vratio". zbog manje ugodnih poslova. Usudio bih se kazati da je on bio 'izabran'." "E. Nakon što je Gandalf prihvatio Thorinov poziv da pođe s njime do njegova doma u Modrome gorju. Rodoslovno stablo Tookova iz Velikih Smiala). a da sam ja bio izabran samo da ga izaberem.pri čemu opet skačem na ono što je bilo poslije.

Nema teklića. kad se uzme u obzir Gandalfova potonja opaska o tome da Smaug nikad nije onjušio nekog hobita: "Kao i uz neodrediv miris. barem za Smauga. vratio do Thorina i nagovorio ga da se "okani uznositih nakana i pođe u tajnosti .' 'U isti mah si nejasan i nelagodan'. već je sada i star i vrlo lukav. Thorine Hrastoštite. 'Imaš kraljevske zamisli. Sa sobom najviše možeš povesti nekolicinu rođaka ili vjernih sljedbenika. nešto neočekivano. "Naposljetku sam donio odluku i vratio se do Thorina. 'ali nisam stekao dojam da si u svoje planove uključio to pitanje. da nisam istodobno napao Dol Guldur. glasnika i službenih izazova za tebe. i to u tajnosti. rekao je Thorin. Bili su tu Balin i Glóin s još nekolicinom. Moj plan se valja izvesti kradomice. rekao mi je Thorin. morat će biti očajnički.' 'Tako valja. 'Samo malo!' rekao sam mu. Tvoj će pokušaj morati biti jednostavniji. nakon po­ sjeta Shireu.te sa sobom povede Bilba" . Ako ga i uspiješ obnoviti. 'Patuljci su se češće bavili zmajevima od većine. Ali nije tu samo on: u svijetu sve brže jača jedna mnogo groznija Sjenka. 'Najprije ovo'. 'Go­ vori razumljivije!' 'Pa. Dok si ovdje daleko." . pa znaj da sad tu ne upućuješ neznalice.' A to bi se svakako i zbilo.' 'Razumije se'.POHOD NA EREBOR 371 U toj ranijoj inačici Gandalf daje dug prikaz toga kako se. 'Smjeraš izaći na kraj sa zmajem. 'sâm ćeš morati poći na ovaj pohod. pitam se shvaćaš li u potpunosti kolika je snaga jednog velikog Zmaja. 'Otvoreni rat bio bi uvelike beskoristan. no ujedno i odvažniji. Na samome početku pustolovine valja ti na umu imati ovo: njegovo pamćenje i njegovo osjetilo njuha.što je jedina rečenica koja je od toga preostala u kasnijoj inačici (str. 361).' odgovorio sam mu. Zatekao sam ga gdje u tajnosti vijeća s nekim rođacima.' 'Reci što!' rekao je Thorin. a ti ga ionako nikako ne možeš pokrenuti. što mi imaš kazati?' upitao me Thorin čim sam ušao. između ostaloga. neprijatelja patuljaka. a on ne samo da je veoma velik. Ali bit će ti potrebno i nešto više. Kradomice* Smaug ne leži na skupoj postelji besa- * Na ovome je mjestu jedna rečenica iz rukopisa A možda nenamjerno izostavljena iz strojopisa. valja ti početi s malim.' kazao sam. Thorine Hrastoštitu. dapače. u što sumnjam. ali kraljevstva ti više nema. 'Pa. Oni će se ispomoći. odvratio sam mu.

Ne poznaješ naročito puk Shirea. Čini mi se da ih smatraš prostim. prema mjeri svoga naroda. ušiju naćuljenih na zvuk . Zato ću vam predložiti posve sumanuto rješenje za taj problem. odgovorio sam mu. "hrabri u škripcu". zato što nikad ne kupuju oružje od tebe. ustao i ljutito se ushodao. od­ vratio sam mu. 'Nekog od onih priprostih seljaka dolje iz Shirea? Kakve bi od njega moglo biti koristi na licu zemaljskom ili pod njime? Vonjao on kako mu drago.' 'Ne na moj račun!' rekao je Thorin. U svakom slučaju. sve dok nije siguran da ni najslabijeg daška patuljka nema u blizini.' 'Posve točno'. Thorine. 'Hobiti se bez napora kreću tiše nego što bi ijed­ nom patuljku na svijetu moglo uspjeti. 'Koliko sam ja uočio. noć za noći. 'To nije savjet. Glóine. Ali ovaj hobit prilično odskače. imaju najmekše tabane medu svim smrtnim . čak i kad bi ga se moglo nagovoriti da pođe. taj se nikad neće usu­ diti doći na domet njuha ni najmekšeg zmajića koji se tek ispilio iz ljuske!' 'Daj. teška je'. Te ti hobite valja dovesti u težak položaj prije nego što saznaš čega sve u njima ima. Oni. oni čine sve što mogu ne bi li izbjegli teške polo­ žaje.' 'Taj se pokus ne može izvesti'. Mislim da bi ga se moglo nagovoriti da ode u neki težak položaj. kazao je Balin. a nimalo nije nagao. jer u tom slučaju ne bih ovdje tratio vrijeme. 'Nemoguće teška!' 'Da. Griješiš. a u svakom slučaju nikad ih nije onjušio. 'to baš nije na mjestu. rekoh. daj!' rekoh. kako bi on to kazao. ima jedan koji mi je zapeo za oko kao tvoj sudrug.' 'Nikako ne vidiš! Vjerojatnije je da nikako nećeš čuti'. kako se to kaže.' 'Ta tvoja kradomica zvuči teška i beznadna koliko i bilo koji otvoreni napad'.372 J. dobar ili loš. Pedan­ tan je i bistar. R. odgovorio je Thorin.patuljačkih stopa. a smatraš ih i plahim. Tolkien: Nedovršene pripovijesti no. mogao otplatiti i dan uzdržavanja. Thorine Hrastoštitu. On sniva o patuljcima! Budi uvjeren da istražuje svoju dvornicu dan za danom. R. 'To je vrlo razborit narod. Povedite sa sobom hobita! Smaug vjerojatno nikad nije ni čuo za hobite. vjerujem. to je budalaština! Nikako ne vidim kakvim bi mi to djelom bilo koji hobit. sve da mu i život ovisi o tome.' 'Što!' ciknu Glóin. Vjerujem da u dubini srca za tim zaista i žudi . no ujedno i promućuran. Oni su. pretpostavljam. zato što su velikodušni i ne cjenkaju se. prije nego što će leći na spavanje: u svoj polusan. A mislim da je i hrabar. Veoma hrabar. 'Ali nije nemoguće teška.za pustolovinom.

'Lopov?' rekao sam mu i nasmijao se. Nemam dojam da si to uspio uočiti. Ta moja čudnovata zamisao nije bila šala.' I odjednom sam osjetio da doista govorim bez ikakve dvojbe. napokon sam rekao. prevršio je mjeru moje snošljivosti u tom trenutku. ako nagrada nije preveli­ ka. Ali kakve veze sve to ima s jednim takvim seljakom? Oni piju iz glinenih čaša i ne znaju razliku između dragulja i pikule.' 'Da bar ne zboriš uvijek tako bahato o stvarima koje ne znaš'. dok si klipsao kroz Shire i stvarao buku (oprostit ćeš) koju su stanovnici mogli čuti na milju daleko. Imali su posla i s vilenjacima i s patuljcima tisuću godina prije nego što je Smaug došao u Erebor. ako ništa drugo. stručan lopov. odbrusio sam mu. shvativši moje riječi prilično drugačije od moje nakane. 'To bi se moglo uzeti u obzir. ili barem ne možeš poći. 'Rekao bih da se može'. 'Ma da. 'Znači. a za to su vrijeme štošta naučili. pa su stoga sve lijepe stvari u tuđim ru­ kama sigurno svojedobno bile stečene. 'Za nagradu. Taj hobit koji mi je na umu ima zlatne ukrase. rekao je Balin. 'Misliš na izučenog tragača za blagom? Može li ih se još naći?' Oklijevao sam. bila je ispravna. Ovo je bio nov obrat. Bilo je prijeko potrebno da se provede u djelo. oni će otići onamo kamo se ti ne usuđuješ. mislio sam na to: na stručnu kradomicu. hoćeš reći'. te rekao s toplinom u glasu koja me iznenadila: 'Moraš potražiti ta vrata.' 'Na stručnu kradomicu?' ciknu Balin. jede srebrnim priborom i pije vino iz skladna kristala.' 'A! Napokon sam te prokljuvio'. 373 . Thorine Hrastoštitu! Ozbiljno ti kažem. Thorine. i donijeti ti što želiš. pa nisam bio siguran kako da ga shvatim.POHOD NA EREBOR sojevima. a možda i ukradene od patuljaka. Kad sam rekao da ti valja ići kradomice. Taj tašti patuljački stav da nitko izuzev njih ne može ni posjedovati ni izraditi išta 'vrijedno'. ali 'Plaćeni lopov. pa ćete ih tako pronaći. 'Ti seljaci žive u Shireu već nekih tisuću četiristo godina. Patuljci će morati svinuti svoje kočoperne vratove. Thorine Hrastoštitu. jasna stvar! Kako bi inače jedan hobit došao do srebrne žlice? Stavit ću mu oznaku lopova na vrata. kazao je prezrivo. on je lopov? Zbog toga nam ga preporučuješ?' Bojim se da sam nato izgubio strpljenje i oprez. Nijedan od njih nije imućan prema mjerama tvojih praotaca.' Thorinove oči zakrijesile su se kad mu se spomen na izgublje­ na blaga vratio u misli. ali otkrit ćeš da se u njihovim nastambama zna­ de zateći i ljepših stvari od onih kojima se ovdje dičiš.' Zatim sam onako ljutit ustao.

'Teške riječi!' kazao je. nastavio sam. više ne želim imati ništa s vama. ukoliko nisi naprosto sluđen. Od mene nećete više dobiti ni savjeta ni pomoći sve dok Sjenka na vas ne padne!' Thorin se okrenuo i zaprepašteno me pogledao. i ništa više. Trna još jedna stvar'. Drži vrlo izdašnu smočnicu. Pokušat će se izvući. 'Ponudit ću mu poštenu nagradu za sve što nam povrati. Neka sve bude spremno! Nakon što ga nagovorite. 'Travanj je na izmaku i proljeće je stiglo. Kad se vratim. Trenutačno mu je hrana možda glavni predmet zanimanja. odjahat ću prije tebe da pripremim tlo. 'Slušaj me. Odbijete li uopće pokušati. rekao je mlad patuljak po imenu Fili (Thorinov nećak. 'Ali morate doći dobre volje. rekao sam mu. rekoh. 'sve svoje planove i pripreme morate obaviti unaprijed. ali vratit ću se za tjedan dana. narode Durinov!' uzviknuo sam. Morate poći ravno iz Shirea na istok u svoj pohod. a srce mi je jaro u grudima. Thorine'.' 'Cjenkanje mu neće pomoći. U suprotnom. Jer i ja sam ozbiljan. Sve pripremi što prije možeš.' Nisam se na ovo uopće obazro. doći ću.' 'To je dovoljno'. Zanijekat će ih. ali ne smijete mu to dopustiti.' . R. 'Nagovorite li tog hobita da vam se pridruži. a možda i više od jedne. Imam nekog posla. Tolkien: Nedovršene pripovijesti 'Poslušaj me. ali činilo mi se beskorisnim da to kažem. rekao sam mu. pa je već pomalo dežmekast i odeblji. sasvim razum­ ljivo. Nimalo nisam raspoložen da prave budalu od mene. Barem će vas dobro ugostiti. jer on je sredovječan neženja. ako ni hrabrost ni žudnja za pustolovinom u njemu ne budu smjesta bjelodani.' 'Taj tvoj lopov zvuči kao vrlo neobično stvorenje'.' Nisam na to mislio. kažu mi.' 'Kakvo ime!' rekao je Fili i nasmijao se. barem ono kojim se služi?' 'Hobiti se služe svojim pravim imenima'. ne smijete mu dati vremena da se predomisli. Smrtno ozbiljan.374 J. uspjet ćete. Morate biti strpljivi i ne dati se lako odvratiti. propast ćete. rekao je Tho­ rin. 'Da ti nisam dao riječ. 'Kako mu je ime. R. 'U redu. sad više ne bih otišao. a ne iz puke nade da ćete dokazati da sam budala. 'Jedi­ no koje ima glasi Bilbo Baggins. 'On ga smatra vrlo uglednim'.' 'Dobro!' rekoh. Nekakvo te pretkazanje vodi. Zatim ćemo ga sutradan svi zajedno posjetiti. ako sve bude kako treba. reče Thorin. 'A pristaje mu sasvim dobro. ako na to misliš'. kako sam poslije saznao).

nakon što je Gandalf prestao govoriti. koju su si patuljci čvrsto utuvili u glave. jer nisam Thorinu htio dati veću priliku da se predomisli nego što će je imati Bilbo. Ali ustrajao sam. moj bi plan doživio propast. To mi je barem dalo priliku. Poznavao sam Thorina. moram reći da mi se pouzdanje poljuljalo. izuzev jednog odlomka pri kraju. od samog početka pošlo iznimno loše: a ta nesretna priča o 'stručnom lopovu'. bio posve smeten i ponašao se sasvim smiješno.pri kraju je posve zaostao. 25. a iako sam više-manje znao što da očekujem." "Naravno da ne govorim". budući da će nam trebati vremena da raspravi­ mo što i kako. podalje od glavne ceste i njihove uobičajene trase. Pa.s Bilbova motrišta. On nije znao sve što se zbivalo: na primjer. ali bio sam na putu u vrijeme kad si nas prvi put posjetio. Da sam ja pisao taj prikaz. travnja 2941. Sutradan. Ne bih zapravo rekao da nam čak i sada govoriš sve što znaš. drago mi je što sam čuo cjelokupnu pripovijest. u srijedu 26. Da je Thorin otišao iz Vrećastog vijenca prije nego što sam mogao s njim nasamo porazgovarati. . Od ove točke sadržaj kasnije inačice vrlo blisko slijedi raniju. s velikim poteškoćama što se Thorina tiče . rekao je Gandalf. ne dospije prerano do njegovih ušiju. Frodo bilježi da se Gimli nasmijao. travnja. A na pohod mi nisu dali da pođem: rekli su mi da sam premlad. samo je još pogoršala stvari. zvučao bi poprilično drugačije. "čak i sada kad je sve ispalo i više nego dobro.POHOD NA EREBOR I s tim sam se riječima oprostio. naravno.. Sve mi je. kako sam se pobrinuo da dolazak veli­ ke skupine patuljaka u Uzvođe. pa ga stoga ovdje dalje ne navodim. "To i dalje zvuči smiješno. naravno. Na svu sreću bio sam kazao Thorinu da bismo trebali ostati u Vrećastom vijencu cijelu noć. A Bilbo je. Ako je baš cjelokupna. U ranijoj inačici. Shvatio sam da će stvari ići mnogo teže nego što sam mislio. Tako sam u utorak ujutro. doveo sam Thorina i njegove sudrugove u Vrećasti vijenac." rekao je. i baš bih htio da sam bio ondje." 375 Uočljivo je da su neke sastavnice ovog razgovora u kasnijoj inačici premještene u raspravu između Gandalfa i Thorina u Vrećastom vijencu. premda sam se u šezdeset drugoj smatrao spremnim za bilo što. Ostatak priče vrlo vam je dobro poznat . zapravo. došao u posjet Bilbu.

376 J. već je samo bacio slomljenog sužnja u jame da ondje bunca dok ne umre. a tad se nalazio u jamama Dol Guldura već barem pet godina. R. Tako to s malim previdima često biva. a tijekom svog odgovora (najvećim dijelom zadržanog u kasnijoj inačici. na drugome mjestu u radnji) Gandalf je rekao: "Pronašao sam Thráina devet godina nakon što je napustio svoj narod. Mislim da je Mračni moćnik od njega tražio isključivo Prsten. Tolkien: Nedovršene pripovijesti A nakon toga je Meriadoc pobliže propitkivao Gandalfa o Thráinovu zemljovidu i ključu. pa se nije više baktao s njime nakon što mu ga je oduzeo. niti kako je uspio skrivati te stvari tijekom svih svojih muka. Ne znam kako je uspio tako dugo istrajati. ali pokazao se kobnim. R. Malen previd." .

Goluma je. nisu ga uspjeli izbaviti prije nego što je dospio u sigurne ruke. a i zato što je izvrtao sve što je znao. a i iz jednog razloga koji Sauron nije u potpunosti shvatio. pa se ponadao da će pritom njegove uhode odvesti do Prstena. nije mogao dobiti nikakav jasan opis. jer je ugledao u njemu svog istinski najvećeg . sve i ako je za njih uopće čuo. zbog njegove polutanske prirode. Tada ga je ispunila mržnja prema Sauronu još i veća od strave. jer ga je i samog proždirala žudnja za Prstenom. Ali Sauron je opazio koliko je duboko Golum kivan na one koji su ga "opljačkali" i pretpostavio da će ih poći potražiti iz osvete. Nije imao povjerenja u Goluma. Sauron ga je oslobodio i poslao dalje. pa još nije znao ni gdje leži njihova zemlja. što se ne bi moglo nadvladati čak ni Sjenkom strave. zbog toga što ni sâm Golum doista nije ništa izvjesno znao. jer je dokučio nešto neukrotivo u njemu. Sauron pak nikada nije mario za "polutane". gdje su ga ispitivali i mučili. Kad je od njega saznao sve što je mogao. međutim. kako je Sauron pretpostavio. nedugo potom zarobio Aragorn i odveo ga na sjever Mrkodola.LOV NA PRSTEN 377 Lov na Prsten (I) O PUTOVANJU CRNIH JAHAČA PREMA PRIKAZU ŠTO GA JE GANDALF DAO FRODU Golum je zarobljen u Mordoru 3017. čak i na mukama. Od Goluma. Na kraju se pokazalo da ga se ukrotiti može samo smrću. a premda su ga slijedili. već samo smaknućem. godine i odveden u Barad-dûr.

s naredbom da ponovno zarobe Goluma. a koji je držao Sauron. Thranduilovu su kraljevinu napali orci. Ti su potezi izvedeni potkraj lipnja 3018. čekajući pravo vrijeme i pripremajući se za veliki rat u kojem je kanio stjerati sve svoje neprijatelje u zapadno more. a gospodar Morgula otvoreno je odaslan u bitku protiv Gondora. a (čvrsto je vjerovao Sauron) nitko im se nije mogao oduprijeti kad su na okupu pod svojim užasnim zapovjednikom. otkrivši da su veće nego što se nadao. pokraj obala Gladdena. te je Nazgûlima naložio da djeluju u što većoj tajnosti. Ali Sauron nije podcijenio snagu i budnost Mudrih. jer je u napad stavio male snage.u kojima su mnogi poslije vidjeli početke Rata za Prsten. a prvenstveno je htio da izgleda kako je izlazak Nazgûla tek dio njegova pristupa ratovanju protiv Gondora. a most srušen. gospodarom Morgula. R. Izvedeni su u isti mah. Ali to ga nije naročito zabrinulo. Tolkien: Nedovršene pripovijesti neprijatelja i suparnika. bijući posvema podložni pojedinome prstenu koji ih je zarobio. koji nisu imali druge volje do njegove. čije su sluge postavljale zasjede Sauronovim slugama ili ih navodile na krivi trag. dok je Nazgûlima naredio da otpočnu potragu za Prstenom.378 J. Tako se zbilo da je Sauron pripremio dva udarca . Tako je Sauron ispitao Denethorovu snagu i pripravnost. Prstenovih sablasti. No za Sauronove tadašnje potrebe imali su jednu slabost: tako ih je silna strava pratila (makar i nevidljive i neodjevene) da bi Mudri mogli uskoro opaziti njihov izlazak i pogoditi koja mu je svrha. U to je pak . No sve njegove ustaljene uhode i poslanici nisu mu mogli donijeti nikakve novosti. Stoga je Sauron obustavio napad nakon što je Osgiliath bio zauzet. obuzele su ga velika hitnja i strahovanje. Tek su malobrojni pak mogli podnijeti čak i jedno od tih groz­ nih stvorenja. Upravo se zbog toga usudio pretvarati da vjeruje kako polutanska zemlja leži u blizini krajeva koje je nekad obitavao. Sauron je doznao za to. Kad je Sauron pak saznao da su Goluma zarobili vođe njegovih neprijatelja. A za to su umnogome bili zaslužni i budnost Dúnedainâ i izdajstvo Sarumana. R. Stoga je prikrio da zna za Sarumanovu dvoličnost i nije odao svoj gnjev. ali ruka mu još nije bila dovoljno duga da dosegne Sarumana u Isengardu. Na koncu je odlučio da mu u ovome slučaju ne može poslužiti nitko drugi do njegovih najmoćnijih slugu.

preko Entwadea. Nije mu se činilo nevjerojatnim da će se ispostaviti kako on leži nedaleko od mrske zemlje Lórien. pa odatle u Pustaru. a ne dva Nazgûlâ da ponovno zauzmu Dol Guldur. a ipak su stravom prožimali sve žive stvorove pokraj kojih su prolazili. Jahač koji je bio s njim. tako da ih oči nisu mogle vidjeti. Ondje su saznali da je Golum uspio izmaći i orcima koji su ga opet zarobili i vilenjacima koji su se dali u potjeru za njima. da opazi prisutnost Prstena. ondje su dobili konje i odore što su im u tajnosti skelom prebačene preko rijeke. Nazgûlima iz Dol Guldura. možda. Sjenka s Istoka. ali i onaj čija je moć u najvećoj mjeri bivala smetena i smanjena pri danjemu svjetlu. a valja zamijetiti i da se u jednoj odbačenoj inačici ovog odlomka u Dol Gulduru nalazio samo jedan Nazgûl (koji ne nosi ime Khamûl. Ali kako gospodar Morgula nije dobio bolji prijedlog.LOV NA PRSTEN 379 vrijeme poglavar Prstenovih sablasti boravio u Minas Morgulu sa šestoricom sudrugova. Za Khamûla se kaže da je bio najspremniji od svih Nazgûla. Dapače. već se spominje samo kao "Drugi vođa (Crni Istočnjak)"). Dosegli su zapadnu obalu Anduina malo sjevernije od Sarn Gebira. u nadi da će tako možda naići na Goluma. polutanskom zemljom. Išli su polako i krišom. dok je jedan ostao pri Sauronu kao njegov glavni glasnik. prvoga dana srpnja.1 Gospodar Morgula odatle je poveo svoje sudrugove preko An­ duina. 386). Oko dvadeset drugog srpnja sastali su se sa svojim sudruzima. Ove se dvije izjave mogu pomiriti uz pretpostavku da se jedna od Prstenovih sablasti iz Dol Guldura kasnije vratila u Minas Morgul. odlučio je svejedno krenuti u potragu na sjever. koji je slijedio hobite putem za Stock i koji ih je zamalo ulovio na skeli u Buckleburyju (vidi str. na Celebrantskom polju. dok šturovska sela pokraj Gladdena već odavno leže napuštena. Krenuli su. Ali 1 Prema stavci u Izvješću o godinama za 2951. a i otkriti Shire. bez odjeće i bez konja.Iz bilježaka u kojima se potanko opisuje kretanje Crnih jahača u Shireu ispostavlja se da je Khamûl bio taj koji je došao u Hobbiton i obratio se Čiči Gamgeeju.2 Khamûl im je također kazao da se nikakvo boravište polutana nije uspjelo otkriti u dolinama Anduina. u strahu od Nazgûla čak se usudio sakriti u Moriji. .] 2 . kojeg je dozvao kricima s grebena iznad Woodhalla i s kojim je posjetio farmera Maggota. ali smatram da je vjerojatnije kako je izjava iz sadašnjega teksta dokinuta pri izradi Izvješća o godi­ nama. kako je bilo uročeno. te je nestao. Sauron je poslao tri. nakon Crnoga zapovjednika osobno. ako čak nije i unutar Galadrielinih ograda. dok je doglavnik Vođe. Zatim su krenuli na sjever u potrazi za Shireom. kroz Anórien. [Piščeva bilješka. stanovao u Dol Gulduru kao Sauronov pobočnik. a prethodili su im glasi o mraku i stravi od tko zna čega. To je bilo (smatra se) oko sedamnaestoga srpnja. s još jednim koji mu je bio glasnik. bio je "njegov sudrug iz Dol Guldura". Khamûl.

Stoga su Devetorica prošla između Lóriena i Gorja. Tada je Saruman. a strava od njihova pro­ laska bila je tolika da su mnogi utekli iz toga kraja i bezglavo otišli na sjever i zapad.380 J. A kad bih znao . jer kad bih ga imao. "Znam što je to što ištete. Dva dana nakon što je Gandalf napustio Orthanc. Iz svega toga zaključio je da ni Saruman ni bilo tko od Mudrih još nije u posjedu Prstena. uvjereni da im s Istoka dolazi rat za petama crnih konja. R. Ja ga nemam. Tolkien: Nedovršene pripovijesti nije se želio suprotstaviti moći Bijeloga prstena. U Pustaru su stigli početkom rujna. a Isengard je pripravio baš za takvu nevolju. ionako prepun gnjeva i straha zbog Gandalfova bijega. niti su saznali bilo kakvu vijest koja bi im koristila. ali ljeto je sad već bilo na samome iz­ maku. ili doživjeti propast i muke. premda mu nećete reći ime. jašući sve dalje na sjever. dok su gnjev i strah Sauronov bivali sve žešći. što je njegovim slugama svakako jasno i bez mojih riječi. Krug Isengarda bio je tako jak da ga čak ni gospodar Morgula i njegovi sudruzi nisu mogli napasti bez velike vojne sile. onda biste mi se poklonili i mene nazvali Gospodarom. Obuzela ga je strahovita strepnja. Jer Sauron je sad već znao i za proročanske riječi što su ih čuli u Gondoru i za Boromirov odlazak. ili barem steći njegovu naklonost pri pobjedi. ondje su susreli glasnike iz Barad-dûra koji su im prenijeli prijetnje njihova Vladara. a zasad ni ulaziti u Lórien. koji se nekom vještinom začuo kao da dolazi iz samih dveri. R. Sad će biti potrebna jedino brzina. ali nisu pronašli što su iskali. jer je posve izgubio nadu da će obmanuti Saurona. Tako su na postavljeni izazov i zahtjev dobili tek odgovor Sarumanova glasa. od kojih je čak i Morgulskoga gospodara prožeo očaj. uvidio u kolikoj se pogibelji nalazi kad stoji između dviju neprijateljskih strana. Nato su žurno projezdile Rohanom. dok tajnost valja zanemariti. ali da bi barem Saruman mogao znati gdje bi se on mogao skrivati. a strava im je prethodila i za njima se zadržavala. Ali i dalje je bio oprezan i domišljat. a obje znaju da je izdajnik. Sad mu valja ili samome doći do Prstena. gospodar Morgula stao je pred dveri Isengarda. Prstenove sablasti stoga su dobile naredbu da pođu ravno u Isengard. "Ne tražite vi nikakvu zemlju". Naposljetku su se vratili. za Sarumanova djela i za Gandalfovo zatočeništvo. rekao im je glas.

sve dok vam sljedeća velika rijeka ne prepriječi put. već bih odavno otišao prije vas da ga uzmem. ali kako je već bio oguglao na izdajništvo. "Načuo sam što su razgovarali u Isengardu. dok je sâm odjezdio na čelu s najbržim parom." U Sarumanovu je glasu još počivala tolika moć da čak ni gospodar Nazgûla nije posumnjao u to što su čuli. Sudim da samo jedan jedini raspolaže tim saznanjem: Mithrandir. Tako su iz Rohana otišli na zapad. pretražili pustoš Enedwaitha i stigli napokon u Tharbad. već zato što je procijenio da ga je snašla tolika strava da se nikad neće usuditi ni da pisne o njihovu susretu (što se pokazalo točnim). a iako još nisu bili na okupu. Zatim je razdijelio svoju družinu u četiri para. a zatim na sjever i malo na zapad. te su se divlja . a uvidio je i da je to stvorenje zlo i da će po svoj prilici još veoma naškoditi Sarumanu.LOV NA PRSTEN 381 gdje se taj predmet skriva. Stizala su mu dobra iz te zemlje na kraju puta. nedvojbeno. Gospodaru". već je smjesta odjahao od dveri i nadao se u lov na Gandalfa po Rohanu. Tako se zbilo da su sutradan uvečer Crni jahači naišli na Grimu Gujoslova dok se žurio da Sarumanu donese glas o tome kako je Gandalf pristigao u Edoras i upozorio kralja Théodena na izdajničke nakane Isengarda. Sada ište samo konja. poživi li. Saruman zna za nju. Sivotok joj je ime. Odanle su projahali Minhiriathom. Gospodaru! Doista. uistinu. Poštedite me! Govorim što brže mogu. koja su jahala odvojeno. ne zato što se sažalio. bio je spreman kazati im sve što zna i pod manjom prijetnjom. nedvojbeno. Na zapad. neprijatelj Sauronov. "Uistinu. poišćite ga u blizini. rekao je." Gospodar Nazgûla poštedio je život Gujoslovu. mogu vam kazati. Polutanska zemlja: odande je Gandalf došao. a onamo se i želi vratiti. Sauronova osveta mogla je pričekati. Toga je sata Gujoslov gotovo umro od strave. A kako su prošla tek dva dana od njegova odlaska iz Isengarda. makar bilo netočno ili ne sasvim točno. pred njima se proširio šapat pun strave. Uistinu. Poštedite me. ništa neću bilo kome živom kazati o našem susretu. tako je oni zovu. sve onamo do Rohanskih vrata. ne potrudivši se opet svratiti u Isengard. 'Shire'. ne bih bio ovdje. Odande će vas s prijelaza u Tharbadu stara cesta odvesti do njezinih granica. Tako ga je ostavio da nauznak leži na zemlji i odjahao.

u nadi da će ponijeti vijest Aragornu. . pa su ga zadržali za dana. a njega zatim odaslali u Bree da nastavi uhoditi. tako da je dovoljno navesti po­ stojanje dviju drugih primarnih pripovijesti osim ove objavljene (iz praktičnih razloga ovdje je zovem "A"). ali upozorili su ga da je sad u službi Mordora. ali treća ("C"). Jedan od njih mnogo je služio pri trgovanju između Isengarda i Shirea. (II) D R U G E INAČICE OVE PRIČE Odlučio sam dati navedenu inačicu kao najdoradeniju pripovijest. pa su Crni jahači ušli u Shire. Ali ovaj je zadatak nadmašivao moć Dúnedainâ. koji dopu­ njuju ili mijenjaju priču u bitnim pojedinostima. da je bio s njima. R. a sklon sam vjerovati da je ona najkasnije napisana. Druga se inačica ("B") uvelike poklapa s A u pripovjednoj strukturi. pri Breeju. premda nema sumnje da svi potječu iz istoga razdoblja. jer su im put prepriječili graničari. Noć je blijedila dvadeset trećega dana rujna kad su se opet sa­ stali i došli do gaza Sarn i najjužnijih granica Shirea. a možda bi se takvim pokazao čak i za njihova zapovjednika Aragorna. ali Jahači su se dali u potjeru za njima i sasijekli ih. a premda osobno nikad nije bio dalje od Južne četvrti. odnosno otjerali u divljinu. Tolkien: Nedovršene pripovijesti stvorenja posakrivala. neki su već jahali na sjever kroz tu zemlju. Neki su utekli na sjever. uz još brojne zabilješke vezane uz ovaj dio povijesti. a čak su i Dúnedaine izdala srca.382 J. u obliku skice sadržaja što počinje na kasnijem mjestu u radnji. Pritom postoji i nešto grade ("D") koja se konkretnije bavi Golumovim udjelom u tim zbivanjima. na Istočnoj cesti. pa će stradati na mukama ako se ikad pokuša vratiti u Isengard. R. u kojima se jasno prikazivao i opisivao Shire. Zatekli su ga pod stražom. Njih su Nazgûli uzeli. unosi neke bitne razlike. Ali na cesti su zarobili neke bjegunce. upravo dok je Gandalf na Shadowfaxu jezdio Rohanom daleko iza njih. a osamljeni su im ljudi utekli s puta. Ali on se nalazio daleko na sjeveru. Ovi su rukopisi zbrkani i nisu u jasnom međuodnosu. a prije no što su pijevci zakukurikali u sitnim satima dvadeset trećega dana rujna. ali noću ih je gospodar Morgula pomeo. Neki su se još usuđivali braniti gaz. a Zapovjednik se oduševio kad se pokazalo da su dvojica Sarumanovi uhode i sluge. ali postoji još mnogo zapisa vezanih uz ta zbivanja. imao je zemljovide što mu ih je priredio Saruman.

u istom kraju u kojem je nekada i sâm Golum živio. Čini se da su zbog toga Crni jahači djelovali na temelju samo dva podatka: Shire i Baggins. iz nekoliko razloga. Tekst B kazuje više o Aragornovu putovanju sa zarobljenim Golumom na sjever prema Thranduilovoj kraljevini.LOV NA PRSTEN Tekst D navodi da je ono što je Golum otkrio Sauronu o Prs­ tenu i mjestu na kojem je on bio pronađen dostajalo da Saurona upozori kako se doista radi o Jednom. s obzirom na to da je bio jedan od njih. te da je taj Baggins došao iz zemlje po imenu Shire. Crni jahači doprli bi do Shirea tjednima prije. Ovo je bio vrlo malen i prirodan previd . a i one koje je slao. a niti da Golum znade gdje bi ono moglo biti. s obzirom na to da su u potpunosti bili robovi svojih Devet prstenova.ali možda i najodsudnija pogreška koju je Sauron učinio u cijeloj stvari. [Nakon što je pušten iz Mordora] Golum se brzo izgubio u Mrtvim baruštinama. 383 Golum nije mogao poznavati pojam "hobit".) Naposljetku je stoga odlučio odaslati Prstenove sablasti. Sauronova su se strahovanja znatno ublažila kad je iz Golumovih riječi razabrao da je Baggins zacijelo bilo stvorenje istog soja. Da nje nije bilo. pa je pretpostavio da će ga pronaći u dolinama Anduina. te pobliže razmatra Sauronove dvojbe oko slanja Prstenovih sablasti u po­ tragu za Prstenom. Sarumanovi su sluge često kočili ili navodili na krivi trag. ali premda se iz njega bez sumnje mučenjem mo­ glo izvući više. Nije bio sklon tome sve dok točno ne saz­ na gdje se Prsten nalazi. koje je sada . Iz svih je prikaza jasno da je Golum barem znao u kojem smjeru Shire leži. Sauron očito nije ni slutio da Baggins potječe iz područja vrlo udaljenog od Maglenog gorja. (Vjerojatno je on u Eriadoru tada raspolagao tek malom moći i neznatnim brojem uhoda. Ostali uhode nisu Sauronu mogli donijeti nikakvu vijest. mjesnu riječ koja se nije općenito rabila u vestronu. gdje ga Sauronovi poslanici nisu mogli ili nisu htjeli pratiti. ali i da je o njegovu sa­ dašnjem položaju on mogao otkriti samo to da ga je u Maglenom gorju ukralo stvorenje po imenu Baggins. a hobitima to ime nije bilo drago. Vjerojatno se nije služio ni riječju "polutan". a i najprikladniji za takav zadatak. Oni su mu bili svakako najmoćniji sluge.

[Piščeva bilješka. Cijeli taj put nije bio 3 Na Bruinenskom su se gazu samo Kralj-vještac i još dvojica. ispitao Goluma dok je ovaj bio u zatočeništvu Thranduilovih vilenjaka. R. Iz tih je razloga Sauron dugo oklijevao. primio "po­ ruke iz Lóriena da je Aragorn prošao već tim putem i da je pronašao stvorenje zvano Golum". donio Prsten Jedan svome Vladaru kad bi ga se dokopao. pa preko Nimrodela i Srebrotoka duž rubova Lóriena. preko mosta. nije čak znao ni da Gandalf postoji. Gandalf je kazao Elrondovu vijeću da je. još jedanput prešao Anduin i zašao u Šumu. Sve dok Gandalf nije došao i ispitao ga. dok im je prijelaz Anduina i inih rijeka predstavljao prepreku. pa je privezao Goluma za trupac. sve dok se nije približio Stancu-kamenu. sve dok ne otpočne otvoreni rat (za što Sauron nije još bio spreman). sproveo je Goluma sjevernim krajem Emyn Muila i prešao Anduin tik iznad Sarn Gebira. R. jer nije htio da mu glavni neprijatelji doznaju kako je odaslao sluge na neki zadatak. nakon odlaska iz Minas Tiritha. Ondje je na sprudovima istočne obale često znalo biti naplavljena drva. prema onome što je ispripovijedao Elrondovu vijeću. Bila je zapravo jača dok su bili bez odore i nevidljivi. tako da bi bilo tko od njih. s mamcem Prstena ravno pred sobom. te bi se tek u najvećoj nuždi odvažili ući u nju ili prijeći riječne tokove. Vjerojatno dugo poslije tog događaja. a jačala je i kad su bili na okupu.384 J.] Gandalf je. glavno im je oružje bila strava. 4 5 . usudili ući u rijeku. odatle preko Limlighta. ostale su u nju stjerali Glorfindel i Aragorn. U nadi da ga neće opaziti nijedan Sauronov uhoda. Ali imali su i loših strana. i svi su se.4 Golum nije znao da Gandalf ima ikakve veze s Bilbom. preplivao s njime rijeku i nastavio putovanje na sjever najzapadnijim stazama što ih je mogao naći. plašili vode. Valja pretpostaviti da Sauron isprva nije znao da bilo tko izuzev Goluma i "lopova Bagginsa" uopće zna za Prsten. Aragorn je kazao da je Goluma uhvatio u sumrak 1. zaobišao Moriju i Dimrill-dolac. Naravno. veljače. te prešao Gladden. nije moguće s izvjesnošću znati kada je i kako vijest stigla do njega. nisu imali baš nikakvu moć postupanja protiv njegove volje. Tolkien: Nedovršene pripovijesti on sâm držao. Zbog toga su bilo koji povjeren zadatak teško mogli izvesti u tajnosti.3 Nadalje. uz pomoć Beorninga.5 i produžio. opet izuzev Kralja-vješca. Ali situacija se stubokom promijenila kad je Sauron saznao da su njegovi neprijatelji zarobili Goluma. kroz rubove Fangorna. čak i zapovjednik Kralj-vještac. Ondje je. osim po suhom. Svi su izuzev Kralja-vješca po danu znali zalutati kad bi bili sami.

a Aragorn ga je napornim hodom prešao za pedeset dana. a otišao u rano jutro 29. nakon putovanja od gotovo osamsto milja.6 Stoga je najvjerojatnije da su sluge Dol Guldura prvu vijest o Golumu dobile tek nakon što je Aragorn ušao u Šumu. Za to su im trebale vjerojatno mnogo manje snage nego što se u Gondoru mislilo. travnja. te da je Gandalf došao u Thranduilovu kraljevinu. kad je Kralju-vješcu bilo dano da se nakratko ukaže u punoj stravi. ili ga bar oteti neprijatelji­ ma iz ruku. ali valjalo mu je prijeći Visoki prijevoj u Gorju. Saurona su tad zacijelo proželi bijes i zebnja. ožujka. Sauron čuo nelagodnu vijest da su Mudri doznali za Goluma. Zbilo se tako da je Golum pobjegao. napao je Thranduila i Gondor otprilike u isto vrijeme. Ne treba 6 Gandalf je stigao dva dana poslije. U Rivendellu je dobio svježeg konja i najvećom brzinom stigao u Hobbiton u smiraj 12. Vijest očito još neko vrijeme nije stigla do zapovjednika Nazgûla u Dol Gulduru. Ova je izjava bez sumnje vezana uz Boromirov opis bitke za Osgiliath izrečen pred Elrondovim vijećem: "Ondje je posrijedi bila sila s kojom prije nismo imali posla.7 Imao je i dva dodatna cilja: zarobiti ili ubiti Goluma. a da se u isti mah iskuša snaga Gondora. jer je sad brzina postala važnija od tajnosti. Stoga je bez sumnje travanj već bio na izmaku kad je Sauron dočuo da je Golum opet viđen. Nakon Stancakamena imao je konja.LOV NA PRSTEN 385 mnogo kraći od devetsto milja. Ali most je uspješno pri­ jeđen. [Piščeva bilješka. a on je vjerojatno obavijestio Barad-dûr tek nakon što je pokušao saznati više o tome gdje se Golum nalazi. tamna sjena na mjesečini. možda mjesec dana iza toga. lipnja. U nadi da će uzbuniti neprijatelje i poremetiti im rasuđi­ vanje strahom od rata (koji još neko vrijeme nije kanio pokrenuti). U uzbuni na početku napada. te zauzeti most u Osgiliathu. kako bi ga Nazgûli mogli prijeći. po svemu sudeći kao zarobljenik u rukama nekog čovjeka. jer iako je moć Dol Guldura navodno sezala samo do Staroga šumskog puta. pod krošnjama je imao brojne uhode.] I ovdje i u Izvješću o godinama navodi se da se napad na Osgiliath zbio 20. Ni Sauron ni bilo koji njegov sluga još nisu znali tko je i što je Aragorn. Odlučio je odaslati Prstenove sablasti što prije može. Neki su rekli da se ona može vidjeti kao velik crni konjanik." 7 8 . To nije moralo biti značajno. dospjevši do Thranduila dvadeset prvog ožujka.8 Nazgûli su pod okriljem noći prešli most i raštrkali se prema sjeveru. Ali bjelodano je kako je nakon nekog vremena (jer je Thranduilovu zemlju zbog ovoga stavio pod pomnu prismotru).

Moj otac je.9 U svim se tekstovima precizni datumi blago razlikuju. Tolkien: Nedovršene pripovijesti omalovažavati srčanost Gondoraca. te su razlike ovdje zanema­ rene." . pa su bile nužne manje uredničke dorade. a kako se još nije usuđivao proći blizu Lóriena (tek ga je mamac samoga Prstena nagnao da se na to 9 U jednom pismu iz 1959. Stanje teksta je loše. Ali nije objašnjeno kako su prešli druge rijeke na svom putu. vidi bilješku 1) koji je viđen na suprotnoj strani skele u Buckleburyju netom nakon što su hobiti njome prešli rijeku (Prstenova družina I 5). vjerojatno plivanjem. godine moj otac navodi: "Između 2463. Čini se očitim da je Golum pred potjerom i vilenjaka i orkâ prešao Anduin. samo s tom razlikom da u prikazu B šturovske naseobine nisu tad još bile posve napuštene: a Nazgûli su sasjekli ili rastjerali preostale Šturove koji su ondje živjeli. s izuzetkom Sméagola). kako međusobno. čini se da su oni [Šturovi] doista potpuno izumrli (jasno. Prikaz uzaludnog putovanja Nazgûla uzduž dolinâ Anduina uvelike je isti u inačici B kao i u cjelovito navedenome tekstu A. U upravo navedenom prikazu baš u tome leži glavni Sauronov poriv za napad na Osgiliath. te tako izmaknuo Sauronovu pro­ gonu. R. Moj otac nigdje nije objasnio strah Prstenovih sablasti od vode. te da taj Nazgûl nije htio dotaknuti "vilenjačke" vode Baranduina. gdje je postojao samo "opasan gaz stvoren ruševinama mosta" (str. ili su pak utekli od sjenke Dol Guldura.386 J. R. poput Sivotoka. pribilježio kako je ovakva zamisao teško održiva. prema Izvješću o godinama] i početka Gandalfovih posebnih istraga vezanih uz Prsten (gotovo 500 godina poslije toga). ali vilenjaci su ga još lovili. dapače. a iznova se javlja i u podrobnim bilješkama o kretanjima Crnih jahača u Shireu: tako se za onog Jahača (točnije Khamûla iz Dol Guldura. ali jasno je da su Boromir i Faramir uspjeli odbiti neprijatelja i srušiti most samo zato što je glavna svrha napada tada već bila ispunjena. a prije ulaska Družine na Zapadne dveri Morije. ali rijeka je pred­ stavljala prepreku njegovu osjetu za kretanje Prstena". U prikazu D nalazi se prikaz Golumovih doživljaja nakon što je pobjegao orcima iz Dol Guldura. tako i od onih navedenih u Izvješću o godinama. kaže da je "dobro znao da je Prsten prešao rijeku. [kad je Štur Déagol pronašao Prsten Jedan. jer je Sauron doista otkrio da je puno veća nego što se nadao. 302).

" naročito zato što je i do najnužnije hrane mogao doći tek pribjegavanjem opasnim krađama.10 To se vjerojatno zbilo ujesen te godine.] 13 U tekstu A Saruman je porekao da zna gdje se Prsten skriva. Na taj način nijedna sama osoba (a time ni bilo koji uljez.12 Stoga je za Goluma bila iznimno velika sreća što su se Devetorica pješaka pojavila baš tada. a iako nisu imala ni brave ni zasuna. u tekstu B je "porekao da išta zna o zemlji koju traže". . Priča o tome kako su Crni jahači došli u Isengard u rujnu 3018. te su se otvarala guranjem prema van.] 12 Patuljci tvrde da je najčešće bilo potrebno da ih gurnu dvojica. Saruman im je kazao da Gandalfa više nema i porekao da o Shireu išta zna. gdje radnja započinje tek s njihovim povratkom na jug preko Limlighta. Ali to vjerojatno nije više od drugačijeg odabira riječi. pa mu je vrlo dugo trebalo da se opet snađe. Njemu su zacijelo djelovala golemo i nepomično. [Piščeva bilješka. Golum je utekao u Moriju iz straha od Nazgûlâ. niti naročito brojni. svejedno više nije bio u stanju rastvoriti ih. premda po cijeni teškoga jada. samo ih je veoma snažan patuljak mogao svojeručno rastvoriti. Ništa nije znao. sakrio se u Moriji. usporedi također navod sa str. [Piščeva bilješka. zapravo. ali bilo ih je dovoljno da spriječe ulazak svim uljezima. Nema sumnje da se kanio poslužiti Morijom tek kao tajnim prolazom na zapadnu stranu. odnosno bjegunac) nije mogla nedozvoljeno izaći. nakon toga gubi mu se svaki trag. 11 Oni. ali izgubio se. nisu bili veoma brojni. pa je onemoćao i izgubio nadu. ako ne bi bili bolje naoružani i pripremljeni od Balinove družbe. kako se čini. ne može se sa sigurnošću znati što se zatim s Golumom zbilo. o načinu na koji se vrata ponašaju.LOV NA PRSTEN 387 kasnije odvaži). od kojih je uvijek bio prisutan barem jedan. 379 da je jedan od ciljeva zbog kojih je gospodar Morgula odjahao na sjever dalje od Gladdena bila nada da će pronaći Goluma. Bio je naročito dobro prilagođen preživljavanju u takvoj nepri­ lici. i nakon toga zarobili Grimu Gujoslova. veoma je izmijenjena u inačici C. sad je bio vrlo daleko od svakog izvora hrane. ali prijetila mu je velika pogibelj da ga ne otkriju Sauronovi sluge koji su vrebali po Moriji. čak i da je znao sve o vratima. to nije otkrio.13 ali ga je izdao Gríma kad su ga sutradan 10 Prema piščevoj opasci navedenoj gore u bilješci 2. Jasno. U svakom slučaju. jer su se orci uglavnom nalazili na istočnome kraju Morije. Prije napuštanja Morije s unutrašnje strane Za­ padnih dveri bili su postavljeni vratari. naravno. koju prenose A i B. U tekstovima A i B Nazgûli su došli u Isengard dva dana nakon Gandalfova bijega iz Orthanca. jer mu je cilj bio da sâm pronađe "Shire" što brže može. Stoga se čini vjerojatnim da su Devetorica pješaka naišla netom nakon što je pronašao put do Zapadnih dveri.

14 "Osobno ću izvijestiti gospodara Barad-dûra o tome". "s kojim razgovaram na daljinu o velikim pitanjima koja nas se tiču. a oholost mu opet nabujala od bijesa zbog Gandalfova bijega iz neosvojivog Isengarda i od zavidne srdžbe. U tekstu C. rekavši da je natjerao Gandalfa da kaže sve što zna. pa se odjednom odlučio pokoriti Gandalfu i usrdno ga zamoliti za oprost i pomoć. Nije priznao da se radi o onome što sâm znade. napokon počeo zastrašivati Sarumana. Tako je Sauron doznao da Saruman ima određene pretpostavke o mjestu na kojem se nalazi Prsten. shvatio sav užas služenja Mordoru. priznao je da unutra drži Gandalfa i rekao da ide pokušati da nekako otkrije što ovaj zna. Ali sad je ostao sâm suočen s Devetoricom. na granicama primorske vilenjačke zemlje. R.i otkrio da Gan­ dalfa više nema." Ovaj je domišljat govor načas uvjerio čak i Kralja-vješca da je Saruman vjeran saveznik koji uživa veliko Sauronovo povjerenje. u strahu i očaju. uznosito je rekao. još postoji stvarna mogućnost da Sauron ne dobije Prsten i da bude poražen. Daleko na jugu. Zatim je Saruman pohitao na vrh Orthanca . a svakako mu je mogao čitati misli čak i kad ih je ovaj zadržavao za sebe. da ostavi dojam svoje moći na Nazgûle. koji najviše zna. zaobići rub Gorja i doći do Tharbada na Sivotoku. a možda i da ih spriječi da se zadrže u blizini. U ovome je prikazu Saruman. Tolkien: Nedovršene pripovijesti zarobili dok je hitao u Isengard s viješću o Gandalfovu dolasku u Edoras. Raspoloženje mu se promijenilo. Mithrandir kaže da je to nekih šest stotina milja sjeverozapadno odavde. Sad se Sarumanov slučaj pogoršao. Vratio se do dveri i slagao im. dok je onako bijesan htio nekako naškoditi Rohanu i 14 Na ranijem mjestu u ovoj inačici kazano je da je Sauron u to vrijeme. Jahači su smjesta otišli od dveri i odjezdili k Isenskim gazovima. "Morate prijeći Isen na gazovima. R. ali pritom je imao i druge ciljeve. Požurite. Ali za obavljanje povjerenog vam zadatka jedino vam valja znati gdje leži 'Shire'. vidio je velikog Orla kako leti prema Edorasu.388 J. Iza njih. Saruman je u srcu uvidio veliku moć i čud­ nu "sreću" što prate Gandalfa. a Saruman mu je čak otkrio i da u zarobljeništvu drži Gandalfa. predat će im Gandalfa. Otežući na dverima. jer nije znao do koje mjere mu Sauron poznaje um i srce. naspram zalazećeg mjeseca. ako od toga ne bude ploda. Ako je Gandalf pobje­ gao. Saruman je odaslao vukove i orke u jalovu potjeru za Gandalfom. putem palantírâ." Saruman je sa zadovoljstvom vidio da to čak ni Kralju-vješcu nije po volji. a ja ću vašem Vladaru dojaviti da ste tako postupili. . s druge strane. Crni jahači došli su na dveri Isengarda dok je Gandalf još bio zatočen na kuli.

još u nadi da će sâm doći do Prstena. . te da Gríma krene u Isen­ gard javiti to Sarumanu. Čini se da je odlučio i dalje otezati. jer je znao za graničarsku stražu. 16 Ni u jednom od ovih tekstova uopće se ne spominje što se dogodilo između Saurona i Sarumana nakon što je potonji razobličen. U posljednje je vrijeme pritom imao i drugih poriva. vlasnike mnogobrojnih 389 15 Stavka za 18. a i zato što se (opet potajice oponašajući Gandalfa) navikao na "polutanski list". naročito Bracegirdleove. 15 Otkriće da im je Saruman lagao ovdje dolazi od onog čovjeka kojeg zarobe i otkriju da nosi zemljovide Shirea (str. 16 premda je po Sarumana bila porazna. čini se da je zasnovana na priči navedenoj u inačici C. prije nego što Crni jahači već odu iz Rohana. pa mu je trebala opskrba. u Izvješću o godinama navodi: "Rano izjutra Gandalf se spašava bijegom iz Orthanca. Volio je širiti svoju moć. Saruman se povukao u Orthanc. U ovoj inačici stoga ne postoji dio u kojem Grímu uhvate Prstenove sablasti. rujna 3018. Riješivši se Jahača.jer je to činio i Gandalf. prema kojem je bio sumnjičav. 382): a o tom se čovjeku i o Sarumanovim poslovima sa Shireom ovdje navodi više. naročito na Gandalfovo područje. snašla ih je za njihov pojam iznimna sreća. u ovakvoj radnji nema dovoljno vremena da Gandalf stigne do Edorasa i pokuša upozoriti kralja Théodena. Smatrao je da je Jahačima naudio. a za Froda smrtno po­ gibeljna. bez ijedne naznake da su Jahači posjetili Isengard. pa je sad bio na povratku u Edoras. a on izda Sarumana. Crni jahači prelaze preko gazova na Isenu.LOV NA PRSTEN povećati strah od sebe što ga je njegov jatak Gujoslov potpirivao u Théodenovu srcu. Smjesta je okupio i u Eriador odaslao sve uhode." Ma koliko šturo stavka bila sročena. Saruman se već odavno zanimao za Shire . medu goničima bilo je i onih koji su mu nosili poruke. Kad su Crni jahači prešli glavninu Enedwaitha i napokon se približili Tharbadu. a uz to je vjerovao (saznavši za proročanske riječi iz sna i Boromirovo poslanje) da je Prsten otišao odande i sad već putuje u Rivendell. kad ih je usmjerio prema Shireu. gdje je zasjeo u duboke i strahotne misli. a otkrio je da mu novac koji daje za kupnju "lista" pruža utjecaj i kvari poneke hobite. Nije bilo tome dugo da je Gujoslov posjetio Isengard. naravno. a ne pomogao. ali je iz oholosti (jer se jednom izrugao Gandalfovu uživanju lista) to držao u što većoj tajnosti. ptice izvidnice i jatake do kojih je mogao doći. jer.

Saruman je polako spremao ratne zalihe u Isengardu. Seljak Pamuković spomenuo je u razgovoru s Frodom Lothov vlasnički udio u usjevima lista u Južnoj četvrti (Povratak kralja VI 8). gdje su mnogi govorili da ima orkovske krvi) vratio se s granica Shirea. uključujući i poneke o jedinome imenu koje ga je za­ nimalo: Baggins. a time i Sackville-Bagginsove. kada su ga zvali "Poglavar". Spasio je život izdavši Sarumana. Kad je Gandalf odbio s njime sklopiti pogodbu. Pritom su mu poslužili hobiti iz samoga Shirea. ali njegovi su jataci bili ljudi podrijetlom iz Dunlanda. Kralj-vještac tako je saznao da Saruman cijelo vrijeme dobro zna gdje se Shire nalazi. odakle su dobra bila u večoj tajnosti slana Sarumanu. koji ga je ispitao. ali ne toliko da bi spriječili Sarumanove sluge da uđu . Bio je dobro opskrbljen ze­ mljovidima. Taj se čovjek sad vraćao da nastavi poslovanje i da dogovori prijevoz mnogih dobara prije isteka jeseni. 18 Imao je i naredbe da uđe u Shire ako je ikako moguće i sazna jesu li odatle u posljednje vrijeme otišle neke poznate osobe. R. 18 Uobičajeni način bio je preko prijelaza u Tharbadu do Dunlanda (umjesto ravno do Isengarda). naročito o Tyrn Gorthadu u Cardolanu. o tamošnjim cestama i drugim stvarima. Znao je pone­ što o toj zemlji iz onih davnih dana kad je ratovao s Dúnedainima.jer Gandalf ih nikako nije mogao upozoriti. današnjem Grobnom 17 Lobelia Bracegirdle udala se za Otha Sackville-Bagginsa: sin im je bio Lotho. Nekolicina Crnih jahača pretekla je ovog Dunlanđanina ne­ tom prije nego što su dospjeli do prijelaza u Tharbadu. da je bio iskren saveznik. Obuzet krajnjom stravom.17 Ali također je s vremenom stekao uvjerenje da je Shire na neki način za Gandalfa povezan s Prstenom. Saruman je udvostručio napore. [Piščeva bilješka. Tolkien: Nedovršene pripovijesti usjeva. Graničari su bili sumnjičavi. Kralj-vještac dobio je i mnoge podatke. koji se dočepao vlasti nad Shireom u vrijeme Rata za Prsten.] . Prije nekog vremena jedan od Sarumanovih slugu od najvećeg povjerenja (pa ipak vucibatina od čovjeka. glavnim osobama i porodicama u njemu. a u vri­ jeme njegova odlaska u Isengard Saruman se i dalje smatrao saveznikom. izveden je pred Kralja-vješca. odmetnik istjeran iz Dunlanda. popisima imena i bilješkama vezanim uz Shire. Iz tog je razloga Hobbiton izdvojen kao jedno od mjesta za neodgodiv posjet i raspitivanje. kao i da o njemu znade štošta što je mogao i trebao kazati Sauronovim slugama. Čemu ta snažna straža pred njime? Zbog toga je počeo prikupljati podrobne podatke o Shireu. Kralj-vještac sada je jasnije razumijevao stvar. R. zaposleni kod Bracegirdleovih i Sackville-Bagginsovih.390 J. gdje je ugovarao kupnju "lista" i drugih potrep­ ština.

valjalo mu je djelovati što više krišom a što manje strahom. pomislivši: "Reklo bi se da je više nego upola goblin. hobitske naseobine u Breeju postojale su već početkom četrnaestog stoljeća Trećega doba. 21 Vidi Prstenovu družinu I 9. polutanske zemlje. Sjeverno Kraljevstvo i Dúnedaini): "U to su vrijeme [tijekom Velike kuge što je pogodila Gondor 1636. a zlodusi iz Angmara i Rhudaura prodrli su u napušteno grobno humlje i nastanili se ondje.] izumrli Dúnedaini u Cardolanu. što je razbudilo grobišne duhove. pomalo je čudno da je imao tako malo pojma o položaju Shirea. kamo je osobno poslao zle duhove. barem pri stjecanju obavijesti. neprijatelji vilenjaka i ljudi.22 odande je poslao još neke da paze na istočne granice i ophode ih. iii. no ujedno i stražariti nad istočnim granicama te zemlje. Dodatak A (I. On je bio onaj škiljavi južnjak u gostionici. Shire je bio prevelik za na­ silan napad kakav je izveo nad Šturovima. to je tek trebao saznati. Ali Crni je za­ povjednik svoje sjedište uspostavio u Andrathu. I 11) Frodo je nakratko uočio tog Dunlandanina ("lice nezdrave boje i lukavih. gdje je prema Sarumanovim spisima živio "Baggins". dok je sâm posjetio Grobno humlje. kosih očiju") u kući Billa Papratovine na izlazu iz Breeja. prema Izvješću o godinama. SARUMANA I SHIREA 391 Drugi skup spisa iz istoga razdoblja sastoji se od velikog broja nedovršenih prikaza Sarumanovih ranijih doticaja sa Shireom. a svi stvorovi zlih duša. Kad je Strider s hobitima otišao iz Breeja (isto. budno su i zloćudno motrili po Staroj šumi i Grobnome humlju. 19 Imajući u vidu da njegov Vladar sumnja na nekakvo kretanje između Shirea i Rivendella. gdje je Zelenput prolazio tjesnacem između Grobnog humlja i Južnog humlja.LOV NA PRSTEN humlju. 19 Usporedi Gospodar prstenova. U zapisima o kretanju Crnih jahača iz tog vremena kazuje se da je Crni zapovjednik ostao ondje nekoliko dana. uvidio je i da će Bree (za koji je znao gdje se nalazi) biti važna točka." .21 Inačica B zamjećuje da Crni zapovjednik nije znao je li Prsten još u Shireu. (III) G L E D E GANDALFA.20 Bacio je stoga Sjenku straha na tog Dunlandanina i poslao ga u Bree kao jataka. a među njima je Khamûl imao zadatak da pronađe Hobbiton (vidi bilješku 1).' 22 Usporedi s Gandalfovim riječima na Elrondovu vijeću: "Njihov je zapovjednik potajno ostao negdje južno od Breeja. kad je Kralj-vještac došao na sjever u Angmar. Stoga je neke Jahače odaslao u Shire s naredbom da se raštrkaju i prijeđu ga." 20 Imajući u vidu da je Crni zapovjednik toliko toga znao.

pa se sve što čine mora na neki način na to odnositi. Saruman je uskoro počeo zavidjeti Gandalfu. ali svejedno ih je pamtio. spomenutog u vezi sa "škiljavim južnjakom" (vidi str. a Saruman se samo smješkao. A čak i kad je smatrao da mu više nije ni mudro ni isplativo odlaziti onamo. jer nikad nije bio siguran u kojoj mjeri mu Gandalf čita najdublje misli. Jer ispočetka doista nije ni imalo. R. osim ako duboko u srcu nije slutio nešto nedostupno svjesnim mislima. 389-391). već je potjecalo samo iz Gandalfove ljubavi prema Malom narodu.392 J. Ispr­ va nije ni pomišljao da zanimanje njegova suparnika za taj narod ima ikakve veze s velikim brigama Vijeća. Saruman ga je i sâm posjetio. premda je skrivao svoju moć i nije mu bilo stalo ni do strahopoštovanja ni do oboža­ vanja. pitanjima koja bi inače smatrao nedostojnima svoje pozornosti. Uvidjevši da Gandalf smatra Shire vrijednim posjeta. a njegove su ga šutnje mučile više od njegovih riječi. Zbog toga se pred drugima odnosio prema Gandalfu s manje poštovanja od ostalih među Mudrima. premda je kraća od nekih. kao da sluša besciljna naklapanja nekog potucala. budući da je . a to se suparništvo napokon izrodilo u mržnju. budno motreći. Sâm je već bio dotle potonuo da je vjerovao kako i svi ostali u Vijeću imaju duboke i dalekosežne nakane da uvećaju vlastitu moć. Saruman ga nije poštovao. kad je mnogo kasnije doznao nešto o tome da je polutan pronašao Golumov prsten. to ga je najviše ozlojedilo. i stekao uvjerenje da je naučio sve što se o tom kraju može saznati. sva njegova kretanja. Mnogo je godina otvoreno posjećivao Shire i svima koji su ga htjeli slušati pričao o njegovim stanovnicima. Jer i dalje je bio sumnjičav. Tolkien: Nedovršene pripovijesti napose u pogledu "polutanskoga lista". uvijek spreman da mu proturječi ili omalovaži njegove savjete. Stoga je. Na taj je način Saruman počeo razmišljati o polutanima i Shireu. jedino mogao vjerovati da je Gandalf cijelo vrijeme za to znao. sve dok nije istražio i upamtio sve tamošnje putove i krajeve. R. to dublju zato što ju je prikrivao i to ogorčeniju zato što je Saruman u srcu znao da Sivi putnik posjeduje veću snagu i veći utjecaj na žitelje Međuzemlja. istodobno je potajice pamtio i dugo razmišljao o svemu što bi on kazao. već ga se postupno počeo plašiti. a ponajmanje s Prstenovima moći. ali prerušen i u potpunoj tajnosti. njegovi su uhode i sluge još išli u Shire ili mu držali granice na oku. koliko je već mogao. Tekst koji slijedi najdorađenija je od mnogih inačica.

Sarumanovo uhođenje i velika tajnost isprva nisu imali nikakvu zlu nakanu. tako da su se rijetko susretali. No strepio je da se to ne otkrije i da mu se vlastita poruga ne obije o glavu. Ali Gandalf je saznao za te posjete. Sitnice naizgled nevrijedne izvještavanja još su se na koncu mogle pokazati itekako presudnima. prije nego što se nad taj kraj nadvila bilo kakva sjenka sumnje.LOV NA PRSTEN 393 sve što se tiče Prstenova smatrao područjem vlastite stručnosti. i nasmi­ jao se. U tome je. i pogodio koji im je cilj. zbog čega mu je pobjeda došla upravo na dohvat ruke. dok su ga neki. baš iz tog razloga Shire mu je ostao važan. ali drugima ništa nije rekao. Saruman je u kasnijim vremenima izbjegavao Gandalfa jer mu ovaj nije bio drag. već su bili tek osobenjački čin proistekao iz oholosti. Saruman se gradio kao da joj se ruga. Iz istog je razloga Saruman prestao osobno odlaziti onamo. u strahu da se takve priče ne prošire i možda čak dopru do Gandalfovih ušiju. . opazivši lik koji izgleda kao starac odjeven u sivo ili riđe. ali nasamo ju je iskušao i uskoro se na nju naviknuo. i još k tome preziru zato što to čini krišom. kad je vidio da Gandalf voli biljku što je naziva "travom za lulu" (izjavivši da bi zbog nje. a i plašio ga se. istini za volju. nije mu bilo krivo kad su Sarumanovi posjeti prestali. smatrajući to najmanje opasnom od svih Sarumanovih tajni. jer je već sumnjao u njega. te se krade šumom ili prolazi kroz sumrak. No. da ga ne ismijavaju jer oponaša Gandalfa. premda sâm još nije mogao predvidjeti da će doći vrijeme kad će se Sarumanovo poznavanje Shirea pokazati pogibeljnim i iznimno korisnim za Neprijatelja. Bijes mu nije bio nimalo manji zbog toga što je Gandalfovo nepovjerenje prema njemu bilo zasluženo i pravično. bio razlog iz kojega je sve svoje poslove sa Shireom obavljao u velikoj tajnosti. ako ni zbog čega drugog. pa je bio slabo čuvan i u nj su mogli ući svi koji su htjeli. Eto. jer nikada nije imao želju bilo koga osramotiti. zamijenili za Gandalfa. Svejedno. valjalo odati počast Malome narodu). jer saznao je da nije posve uspio izmaknuti pogledima oštrookih polutana. još od samog početka. U drugoj se inačici opisuje prilika u kojoj se Saruman otvoreno izrugao Gandalfu zbog korištenja "trave za lulu": Sad. zapravo. dakle. Nakon toga Saruman više nije odlazio u Shire.

a nemam ni vremena za seljačke prostote. Mithrandire. gospodaru Mithrandire. Ali meni su ovi dani pretamni za lutalačke priče. godine. R. Ali to nije nikakva moja igračka. malo me čudi da ti je do zabave s tim tvojim igračkama od vatre i dima. pa je prije razilaska Vijeća kazao Gandalfu: "Kad se raspravlja o teškim pitanjima. Svoje vrijeme provodi kako ti je volja. O "polutanskom listu" prvj se put prozborilo na velikome Vijeću održanom 2851. iako su je poslije pamtili u drugačijem svjetlu. a u jednom se kazuje da je Saruman bio sumnjičav. Možda bi otkrio da ti ispuhani dim čisti misli od unutarnjih sjena. potegao dim iz lule i ispuhnuo velik kolut. Tolkien: Nedovršene pripovijesti izuzev na sastancima Bijeloga vijeća. nije dao odgovora Sarumanu. dok drugi drže usrdne govore. Nakon toga je ustao i otišao od Sarumana bez i jedne riječi više." Gandalf se nije ponovno nasmijao. Znam ja sasvim dobro da si postao znatiželjan istraživač malenoga: trava. ako nemaš nikakva vrednija posla. ali Saruman je neko vrijeme ostao šutke stajati. . za kojim je uslijedilo mnogo manjih kolutova. Vijeće se sastalo u Rivendellu. ali i neumorno pušio (što nikad prije nije činio u takvoj prigodi). Ova se priča pojavljuje u pet-šest različitih rukopisa. daje ti strpljenje da bez ljutnje slušaš gdje se griješi.394 J. prijatelje nalazi gdje ti je već drago. a lice mu je bilo mračno od dvojbe i nezadovoljstva. Radi se o vještini Maloga naroda koji živi daleko na zapadu: veselog i vrijednog puka. U svakom slučaju. a oni su iščezli. R." Ali Gandalf se nasmijao i odvratio mu: "Ne bi te čudilo. da se i sâm služiš ovom biljkom. kako ti je i navada." Sarumana taj odgovor nije baš odobrovoljio (jer mrzio je ismi­ javanje. premda za njega možda i nema naročita mjesta u tvojim visokim vladarskim brigama. kada se cijela stvar učinila pomalo smiješnom. kao da ih hoće dohvatiti. Čini se da su i šutnja i pušenje Sarumanu izrazito išli na živce. pa mu je ledenim glasom kazao: "Sprdaš se. Zatim je po­ digao ruku. zvjeradi i djetinjastih plemena. a Gandalf je sjedio po strani i šutio. ma koliko prijateljsko). već ga je prodorno pogledao. dok je Saruman govorio protiv njega i uvje­ ravao ostale da suprotno Gandalfovu savjetu još nije vrijeme da se uznemiruje Dol Guldur.

a u bilješci uz tu stavku piše: "Tek se poslije razjasnilo da je Saruman upravo tada zaželio da se sâm domogne Jedinog Prstena.LOV N A P R S T E N 395 i dvojio je li pravilno protumačio nakanu Gandalfove geste s dimnim kolutovima (prije svega. U Izvješću o godinama stavka za 2851. nadajući se da će se Prsten sam otkriti težeći za svojim gospodarom. ako se Sauron ostavi neko vrijeme na miru. te da je to saznanje prešutio njemu i Vijeću . iako je moj otac kasnije primijetio da se iz Gandalfove priče na Elrondovu vijeću o njegovu susretu s Radagastom čini da nije ozbiljno sumnjao da je Saruman izdajnik (a ni da želi Prsten za sebe) sve dok nije bio zarobljen u Orthancu. kad su se polutani doista uključili u to najveće pitanje. ali je Saruman odbio njegov zahtjev. ." Upravo navedena priča pokazuje da je Gandalf osobno sumnjao u Sarumana u vrijeme Vijeća 2851. No kasnije. U drugom se (prekriženom) izričito navodi Gandalfova namjera: Čudno se tako slučilo da je Gandalf.23 Da je imao ikakvu sličnu pomisao. razljućen Sarumanovom drs­ košću. onda svakako ne bi tada učinio ta­ kvo što. Saruman je mogao vjerovati jedino da je Gandalf to tad već znao ili predviđao. Jer ne može se sumnjati da Gandalf tada još nije ni pomišljao da polutani (a kamoli njihovo pušenje) imaju ikakve veze s Prstenovima. godine. na taj način odlučio pokazati mu da sumnja kako u njegove vladarske odluke i u izučavanje povijesti Prstenova počmje prodirati želja da ih se domogne. je li ona otkrivala ikakvu sponu između polutanâ i velikog pitanja Prstenova moći.iz upravo onakve namjere kakvu bi Saruman imao: da ih stekne i da njega pretekne. a i upozoriti ga da će mu izmaknuti. značenje je sljedeće: "Gandalf tad još nije pomišljao da bi polutani u budućnosti mogli imati ikakve veze s Prstenovima. a i dvojio je bi li se netko tako velik mogao baviti narodom poput polutanskoga isključivo zbog njih samih. kad je Gandalf zahtijevao da napadnu Dol Guldur. održan je devedeset godina prije nego što je Bilbo pronašao Prsten. 23 Kako pokazuje završna rečenica ovog navoda. ma koliko oni mogli dje­ lovati nespojivi)." Sastanak Bijeloga vijeća iz 2851. odnosi se na sastanak Bijeloga vijeća te godine.

U svakom slučaju. Éomer uz to nije bio častohlepan čovjek. To se zbilo početkom 3014.396 J. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Bitke na Isenskim gazovima Glavnu prepreku lakome Sarumanovu osvajanju Rohana predstav­ ljali su Théodred i Eomer. glavno­ ga zapovjednika Marke. ako je ikako moguće. pa i više. kad je Théodenu bilo šezdeset šest godina. dok se odanost Théodreda i Éomera prema njemu nije pokolebala čak ni kad je naizgled ishlapio.) . Pokazalo se nemogućim međusobno ih zavaditi: Théodena je prije njegove "bolesti" sav njegov rod i narod veoma volio. Kraljevim jedinim potomkom. zajedno s Théodredom. oni su pak davali sve od sebe da umanje utjecaj što ga je nad njim stekao Gríma kad je Kralja počelo izdavati zdravlje. te da ih se. koji im je bio veoma privržen. Éomunda su orci sasjekli 3002. kao jedinome sinu i sinu po sestri. R. godine. Dodatak A (11). premda su Rohirrimi obično živjeli skoro osamdeset godina. snažni muškarci. njegova je bolje­ tica stoga mogla imati prirodan uzrok. riješi. On je postupao u nakani da glavne suparnike ocrni pred Théodenom. Théodenov osjećaj slabosti i ovisnosti o Grimi najvećim je dijelom proistjecao iz lukavštine i dovitljivosti skrivenih u riječima tog zlog savjetnika. dok su mu ljubav i poštovanje prema Théodredu (trinaest godina starijem) bili manji jedino od ljubavi prema poočimu. R.1 Gríma ih je stoga pokušao u Théodenovim oči1 Éomer je bio sin Théodenove sestre Théodwyn i Éomunda iz Istočnoga prigorja. a Théodwyn je uskoro potom preminula. godine. njihova djeca Éomer i Éowyn zatim su odvedena da žive u kući kralja Théodena. (Gospodar prsienova. Ali posve je moguće da su njezin nastanak ili napredovanje pospješili podmukli otrovi koje mu je davao Gríma. odani Kralju.

vodila se 25.Za Crvenu strijelu vidi Povratak kralja V 3. Rijeka Isen hitro se obrušavala s izvora ponad Isengarda. U tome je imao određenog uspjeha. kao što ih u obzir nije uzimao ni itko osim Gandalfa. kad nije u boj uveo nove snage i smjesta krenuo u sveobuhvatno zauzimanje Zapadnog prigorja. ožujka. Da je prodor u Zapadno prigorje započeo pet dana ranije. Kad je Théodred naposljetku pao. uz pomoć onih Jahača iz Istočne Marke koji još nisu bili u boju. nema mnogo sumnje da pojačanja iz Edorasa nikad ne bi stigla ni blizu Heimovoj klisuri. U prvoj su se bici svi njegovi najokrutniji ratnici bacili u bezglave nasrtaje na Théodreda i njegovu gardu.ili bi u najboljem slučaju nekoliko postrojbi iscrpljenih boraca doprlo do Minas Tiritha. dok je Saruman počinio grešku. kako se ispostavilo.] . koja se pokazala pogubnom po njega. to ne bi spasilo Rohan. Prva bitka na Isenskim gazovima. koji je inače mogao završiti daleko pogubnijim porazom po Rohirrime. 2 Ente ovaj tekst ne uzima u obzir. Navedeni prikaz možda ne ističe njihovu važnost u dovoljnoj mjeri. ali u ravnici Vrata usporavala je sve dok ne bi zavinula prema zapadu. Dodatak B. Ali izuzev u slučaju da je Gandalf mogao prouzročiti ustanak Entá nekoliko dana ranije (što očito nije bilo moguće. [Piščeva bilješka. postalo bjelodano da je Saruman izdao posebne nared­ be da se Théodred po svaku cijenu sasiječe. poziv iz Gondora ne bi dobio odgovora . prekasno da učine bilo što. prikazujući Éomera kao čovjeka koji navijek želi povećavati svoje ovlasti i djelovati bez dogovora s Kraljem ili njegovim Nasljednikom. Sve i da je Crvena strijela i uspjela pronaći nekoga ovlaštenog da je primi. Sarumanov je zapovjednik (bez sumnje na temelju dobivene naredbe) očito zasad bio zadovoljan. gdje ju je Théodenu donio teklić iz Gondora kao znamenje potrebe Minas Tiritha. srčanost Grimbolda i Elfhelma dala je obol ovoj odgodi. U Rohanu je.BITKE NA ISENSK1M GAZOVIMA 397 ma dovesti u sukob. čak i zarobiti Sarumana (ukoliko nakon pobjede ne bi osobno pošao za svojom vojskom). mogli su uništiti Sarumanove snage u Rohanu. i to presudnu. u kojoj je poginuo Théodred. što je urodilo plodom kada je Sarumanu napokon uspjelo prouzročiti Théodredovu smrt. zanemarivši ostala zbivanja u boju.) Vidi bilješku 7. 2. Kazano je da je srčanost Grimbolda i Elfhelma dala obol Sarumanovoj odgodi. već bi bila opkoljena i nadvladana u otvorenoj ravnici. Enti i Huorni. godina 3019. Enti su mogli razoriti Isengard. imajući u vidu slijed zbivanja). (Gospodar prstenova.2 ipak. 3 . nakon što se saznalo kako su doista tekle bitke na Gazovima. osim da stradaju s njime. veljače: Gandalf je stigao u Edoras sedam dana poslije nje. a možda bi već i sâm Edoras bio napadnut i 3 zauzet prije Gandalfova dolaska. ali Marka bi bila razorena i lišena vode.

Samo je na ovome mjestu bilo moguće da velike snage. uglavnom (naizgled) na zapadnoj obali Isena. Helm Batošak. Ondje je rijeka bila široka i plitka i u dva rukavca zaobilazila velik otok. Sva njegova vojska zapadno od Isena mogla se. i istočne i zapadne.Područje između Isena i Adorna proglašeno je dijelom Eorlove kraljevine pri iznošenju Zavjeta Ciriona i Eorla: vidi str. povući u Isengard. tekući preko stjenovita pruda prekrivena kamenjem i šljunkom naplavljenim sa sjevera. R. postavio snažne pješake podignute iz Zapadnog prigorja.4 ako ne bi bila opskrbljena za dugo putovanje zapadnim Gondorom. preostali su stanovnici najvećim dijelom bili miješane krvi i ne baš odani Edorasu: još se pamtilo da je kralj Helm ubio njihova gospodara Frecu. ali došao je prije nego što se očekivalo. Ostavio je tri postrojbe Jahača. 351. vidi Gospodar prstenova. na­ pose teško naoružane ili jahačke. R. Saruman je tako bio u prednosti: mogao je poslati svoju vojsku niz obje obale Isena i napasti Gazove s dviju strana. Théodred je mogao poslati vojsku preko Gazova. kralj Marke.] . 2754. gospodara krajeva s obje strane Adorna. bilo da održi zapadni mostobran. te su se mnogi njihovi ratnici pridružili Sarumanovoj vojsci. Već je bila u pokretu kad je Théodred pošao. neće se imati kuda povući osim preko Gazova. budu li branjeni. dok joj je neprijatelj za petama i možda je još čeka na istočnoj obali. prijeđu rijeku južno od Isengarda. S druge strane. te osobno prešao na suprotnu obalu s glavninom svoje konjice: s osam postrojbi i odredom streličara. formalno je pripadala kraljevini Rohan: ah premda ju je Folcwine ponovno zauzeo. Izvidnici su upozorili Théodreda na postrojavanje vojske pred Dverima Isengarda. .398 J. godine vlastitom je šakom ubio svog drskog podanika Frecu. Tolkien: Nedovršene pripovijesti zatim je tekla krajem što se vrlo blago spuštao do nizinskih obala najdaljega Gondora i Enedwaitha. prema potrebi. zajedno s konjušarima i pričuvnim grlima. Južnije i zapadnije duž Isena nije se imala kuda vratiti kući. bilo u dovoljnom broju da se suprotstavi Sarumanovim snagama. On je stoga na prilaze Gazovima. gdje je postajala duboka i brza. sa zapada nitko osim odvažnih plivača nije mogao ući u njihovu zemlju. U svakom slučaju. Dapače. Sarumanov napad nije bio nepredviđen. [Piščeva bilješka. između Isena i Adorna. istjeravši Dunlandane koji su je bili zauzeli. Dvade4 Zemlja iza Vrata. Tik iznad te zapadne okuke ležali su Isenski gazovi. na istočnoj obali. smjerajući poraziti Sarumanovu vojsku prije nego što bude posve spremna. Ali Saruman tad još nije otkrio ni svoje nakane ni punu snagu svoje vojske. ali bude li nadvladana. Dodatak A (II). u to su vrijeme bili skloniji stati na Sarumanovu stranu.

ali prema potrebi su mogli bez­ obzirno i svirepo prodrijeti kroz svaki procjep u konjaničkim postrojbama. parajući konjima drobine. izuzev svoje postroj­ be: s njome je pješački zaposjeo otok. premda se nije dalo ocijeniti u kolikom broju. ali obeshrabrio ga je pogled na istok. ali opasnija. Neprijatelj se zapravo nalazio na položaju pripremljenom baš za taj slučaj. Smjesta je naredio povlačenje. dok su Jahači koji su upravo prešli sa zapada upali 5 Bili su hitri i vješto zaobilazili gusto zbijene postrojbe ljudi.'1 Za njima su naišla dva bataljuna groznih Uruka. ali neprijatelj nije bio otjeran. Jahači su ga izveli u dobrom poretku i uz malo daljnjih gubitaka. Posta­ vio je Grimbolda za zapovjednika obrambene posade na zapadnoj obali. To je jutro bilo tmurno i ma­ glovito. ne bi li pokrivao Grimboldovo povlačenje ukoliko ovaj bude odbačen. U prethodnici joj se nalazilo nešto dunlanđanskih konjanika. iza rovova punih kopljanika. Ostatak Jahača i sve konje smjesta je poslao preko rijeke. Kad je Théodred dospio do Gazova. jer se povlačenje često moralo odgađati kad je začelje pod Grimboldovim zapovjedništvom bilo dužno okrenuti se u obrani i odagnati naju­ pornije progonitelje. Konjanici i jahači vukova obrušili su se na konjušare i konje u oboru. ali izmaglicu je sad blagi zapadnjak otpuhivao kroz Vrata.BITKE NA ISENSKIM GAZOVIMA 399 setak milja sjeverno od Gazova naišao je na njezinu prethodnicu i raspršio je. iznenađena neočekivanim napadom mase Uruka. tako da je u daljini istočno od rijeke sad razabrao da još vojske hita prema Gazovima. otpor je postao žilaviji. Posada na istočnoj obali. Tek što su to izveli. Sarumanova istočna vojska stuštila se neočekivano brzo. jer su nove snage žurno pristizale iz Isengarda i sada ga bočno obilazile sa zapadne strane. a ni odbačen na veću daljinu. uz velik čopor orkovskih jahača vukova. snašla ih je propast. [Piščeva bilješka. bila je mnogo manja od zapadne vojske. u napad na glavninu snaga. osnažene s pedeset Jahača koji su sjahali s hatova. Ali kad je odjahao dalje. bila je pometena. te ih pobili ili rastjerali. Izvukao se s nadolaskom postrojbi koje su pristigle za njime. teško naoružanih ali izvježbanih za veoma brzo prelaženje znatnih razdaljina. zastrašujućih za konje. te su uglavnom služili za uništavanje izdvojenih skupina ili za lov na bjegunce. tako da je Théodred u vodećem éoredu bio primoran stati i bio gotovo opkoljen.] . nanijevši joj gubitke. Dobro izvježbani za takav manevar. dan je bio na izmaku.

kako je namjeravao. Moj otac je drugdje zamijetio da "Deeping-coomb" ( kao i "Deepingstream") treba pisati ovako. Osjetivši da nešto nije u redu. ondje se pojavila postrojba ljudi. opkoljenog na uzvisini. gdje je 6 Izvorno "The Deeping": naziv je tako napisan i bjelodano ispravan. (Bilješke o nazivlju za ispomoć prevoditeljima. premda su pružili očajnički otpor. Kad je pogledao na istok. okrutnih. uspio probiti kroz njih i s još dvojicom doprijeti do Théodreda. "budući da Deeping nije gla­ golski. već odnosni oblik: coomb. Tako su silovito nasrnuli na začelje napadača da se Grimbold. kojima je prilazila ravnim potezom dugim otprilike dvije milje. a ondje bi i sâm uskoro poginuo. odnosno dubodolina što pripada klisuri. Elfhelm je prije toga žurno jahao konjičkom cestom iz Edorasa. Prekasno.. Baš kad je stao uz njega. oklopljenih verižnjačama i oboružanih sjekirama. Elfhelm tako nije ni čuo ni vidio ništa od borbe između posade u povlačenju i Urukâ južno od Gazova. budući da se kasnije ponovno javlja. urednik Jared Lobdell. obeshrabren bukom borbe i odurnim pobjedničkim pokličima orkâ. nije skrenuo s puta prema Helmovoj klisuri da ondje prenoći. a ne kao "Deeping Coomb". Eorlinzi! Grimbold je smjesta okupio nekolicinu najbližih vojnika i potrčao natrag prema otoku. R. Sunce je bilo već zašlo i mračilo se kad se primaknuo zadnjem zavoju ceste. ali opet je oštro skretala na zapad kad je došla u ravninu Gazova. čovjek velike snage i krupna rasta. Konjička je cesta nakon križanja s Prodolskom zavijala na sjeverozapad. da nije stigao Elfhelm. Grimbold ga je sasjekao i stao nad Théodredovo tijelo. Istodobno su na zapadnoj obali Grimbolda napale Sarumanove snage s tog boka Ise­ na. Deep (Helm s Deep). odnosno orkovskih ljudi (očito odaslanih u tu svrhu). Tolkien: Nedovršene pripovijesti u samo središte meteža.) . vodeći četiri postrojbe u odgovor na Théodredov poziv. Ali pokraj križanja konjičke ceste s putem što je silazio iz Prodolja6 konjanici s isturenog desnog boka izvijestili su ga da su u daljini na poljima vidjeli dva jahača vukova. objavljene u knjizi A Tolkien Compass. Théodred je poginuo od sjekire velikog čovjeka-orka. 1975. R. vidio je gdje sjekiraši tjeraju Theo­ dredovo ljudstvo od obala otoka prema niskoj uzvisini na njegovu središtu i čuo Théodredov gromki glas kako viče: Kmeni. Čim je neprijatelj zauzeo istočni kraj Gazova. bili su odbačeni od Gazova duž toka Isena. s Urucima za petama. uvjeren da je ovaj mrtav. stranica 181. Pohitali su prema otoku i nasrnuli na njega s obje strane. već je odjahao što je brže mogao na Gazove. očekivao je bitku. prema kojoj vodi".400 J. ali tek za koji dan.

Kraljev sin bio je mrtav. ali na koncu su do posljednjega izginuli. Mnogi vojnici koje je raštrkao iznenadni nasrtaj Isengarđana počeli su se vraćati. a zatim je sve utihnulo. ondje je zatekao Grimbolda u borbi protiv dva krupna sjekiraša za Théodredovo tijelo. dok je s vojnicima iz vlastite postrojbe smjesta pohitao na otok. U daljini su zavijali vuci. Kad je siva zora svanula nakon hladne i neprospavane noći. naredio je svojim postrojbama da krenu u napad. dok su Rohirrimi i dalje držali obje obale. Sâm je Elfhelm. Jednoga je Elfhelm smjesta sasjekao. Oglasio se rezak rog. otkrili su da Théodred još diše. Većina ih je utekla na sjever. uz kojeg vijori bijeli stijeg kao putokaz onima koji ga slijede. iscrpljenih od borbe ali u dobrom poretku. Postavili su odstupnicu na jednom niskom brijegu i pripremili se za obranu. međutim. Napad je na zapadnoj obali prestao. Priča im je zvučala slično. Ostalima je naložio da sjašu kako bi čuvali istočnu obalu.da čuvam Gazove dok ne stigne Éomer! Pala je noć. Is­ engarđanima nije bilo ni traga. Kad su se zatim prignuli da podignu tijelo. Premda su mu ljudi i konji sad već bili umorni. a za njima su se u potjeru nadale dvije Elfhelmove postrojbe. ali poživio je tek toliko da izgovori posljednje riječi: Dajte mi da ležim ovdje . Premda su za sobom odvukli dio osvajačke sile Isengarda. Sad je na Isengarđanima bio red da se iznenade. pojahao je što je brže mogao ravnim potezom. skočio prema uzvisini. izuzev mnogih leševa koje su ostavili na bojištu. a kad mu je istočna obala došla na vidik. neki još na konjima. Rohirrimi su zadržali Isenske gazove. dobrim dijelom i u konjima. nisu imali vođe i nisu znali što ih sve još može snaći. a neki s grlima koja su uspjeli opet uloviti. Nastavili su se boriti. čekajući da se živi ljudi udalje. Malo tko nije ustuknuo. povlačenje . Kasnije tog jutra vratila se većina Théodredovih Jahača koje je na jug duž rijeke otjerao bataljun crnih Urukâ. Začuli su tu­ tanj kopita i ugledali gdje poput crnih sjena sa sve mračnijeg isto­ ka nailazi (naizgled) velika vojska s Elfhelmom na čelu. ali doživjeli su teške gubitke.BITKE NA ISENSKIM GAZOVIMA 401 naišao na konje bez jahača u divljem bijegu i nekolicinu bjegunaca koji su mu ispričali kakvo ih je stradavanje snašlo. a drugi je pao pred Grimboldom. a neprijatelj je ondje iščezao u mraku. Sjekiraši su se sad našli između preostalih branitelja i Elfhelmove navale.

R. pa čak ni za izviđanje. a nije još mogao ni procijeniti kolike su gubitke zapravo podnijele Théodredove postrojbe.Ovo se odnosi na Dvije kule III 6.7 "Neka se Edoras obrani ovdje na zapadu". Nije znao koliku vojsku može u žurbi okupiti. nakon koje je započelo osvajanje Rohana. dok su se Jahači pripremali za otpor njihovu napadu oglasio se rog. kako je Gríma rekao. kazao je. Sâm Erkenbrand nije smjesta otišao na bojno polje. Ali. nije još bilo prošlo ni pet punih dana otkako je vijest od Théodredovoj smrti doprla do Kralja. Gandalf je onamo stigao rano izjutra 2. veljače. ožujka (veljača je imala trideset dana!): stoga. uskoro potom otkrili su da je neprijatelj otišao. koliko bi se ono uopće moglo izvesti noću. Tek su kasnije otkrili kamo su to Uruci otišli. Poslao je jahače-tekliče u Edoras da to objave i prenesu Théodenu posljednje riječi njegova sina. Tek nakon što ga je porazio Gandalf.402 J. ožujka. Erkenbrand iz Zapadnog prigorja preuzeo je zapovjedništvo nad Zapadnom Markom kad je sutradan u Rogradu primio vijest o Théodredovu padu." Ali odsječne riječi ovoga savjeta išle su na ruku Griminim nastojanjima da odugovlači. Svuda je vladala zbrka. ali te je noći vođena i izgubljena Druga bitka za Gazove. Smatrali su da su se Uruci vratili kako bi pojačali snage kojima su zauzeli Gazove. Pojačanja s Éomerom i samim kraljem pošla su poslijepodne 2. pridodavši im osobnu molbu da se Éomer smjesta pošalje sa svom pomoći koja se može odvojiti. poduzet je prvi korak. . O Drugoj bici nikad nije sročen tako jasan prikaz. tako da ih je veoma začudilo kad su otkrili da ih još drže Rohirrimi.] . Ispravno je prosudio da osvajanje tek što nije počelo. Tako se okončala Prva bitka za Isenske gazove. Tolkien: Nedovršene pripovijesti na jug bez namirnica na koncu bi se pokazalo beznadnim. ali nisu naišli na bilo kakav otpor. [Piščeva bilješka. očekujući stoga da će ondje opet zapodjenuti bitku. Uruci su se oduprli svim pokušajima prodora na istok. te su ih sad tjerali prema danas neprijateljskim krajevima dunlanđanske "zapadne krajine". Nakon nekog vremena počeli su oprezno opet napredovati na sjever. "da se ne čeka sve dok i sam ne bude opko­ ljen. R. iako je noć bila već posve pala. budući da su neposredno za njom uslijedili mnogo veći događaji. Nisu imali dovoljno konja za bilo kakvu potjeru. ali i da se Saruman neće usuditi otići dalje na istok u napad 7 Poruke su stigle do Edorasa tek otprilike u podne 27.

pod uvjetom da u njoj ima vojske i dovoljno zaliha. Elfhelm je stoga savjetovao da Gazove valja napustiti. obojica odani i mudri ljudi. Čim pogodi ili dozna kako smo rasporedili svoju obranu.BITKE NA ISENSKIM GAZOVIMA 403 na Edoras dokle god tvrđava Rograd i dalje stoji. a ne za nas!" Grimbold. dok onamo ne stigne sâm. "kakvom silom i dalje raspolaže Saruman. Malo je vje­ rojatno da će je cijelu odjednom staviti u boj. Elfhelm je držao da Gazovi više nisu bitni. stjerati njegove branitelje u Helmovu klisuru i ondje ih zarobiti. ili barem njezin najveći dio. snage su postavljali sporazumno u slučajevima kad su im se mišljenja razlikovala. mogao s najvećim uspjehom izvesti juriš na njihov bok. spustiti niz istočnu obalu Isena. svi raspoloživi pješaci trebali bi se okupiti na istočnoj obali i postaviti na položaj gdje će biti u stanju zadržati približavanje neprijatelja. Bojno je zapovjedništvo predao Grimboldu. s obzirom na to da Saruman očito može poslati snage niz obje strane Isena. nije bio spreman napustiti Gazove. S drugim dijelom svoje vojske i preostatkom . Ta dva zapovjednika. Ovo je dijelom potjecalo iz navada Zapadnog prigorja. sporije kretati. rekao je." Na kraju je Grimbold postavio najveći dio svojih pješaka na za­ padnu stranu Gazova. Ali ako doista kani poharati Zapadno prigorje. prije nego što prva korisna pomoć stigne iz Edorasa. već prema potrebi. već da prije predstavljaju stupicu gdje će se zarobiti vojnici koji bi drugdje bili od veće koristi. prijeći nebranjene Gazove i prići nam s leda. a trenutačno mu je bez sumnje najpotrebnije zauzeti Zapadnu pokrajinu i opkoliti Rograd. kad neprijatelji u nailasku zapodjenu boj s braniteljima. ali konjicu treba povući na istok do točke oda­ kle bi se. na dugi niz uzvisina polegnut u smjeru zapad-istok nekoliko milja sjeverno od Gazova. međutim. ali nije preuzeo ovlast nad Elfhelmom i njegovim Jahačima. Tri su mu dana otišla na takve poslove i okupljanje svih dostupnih ljudi iz Zapadnog prigorja. neće morati osvojiti prijelaz preko Gazova. s druge strane. jer premda će se tim smjerom. "Neka Isen bude stupica za njih. preko težega tla gdje nema staza. Zbog toga će se njegova vojska. koji su pripadali Edoraskom zboru. te među njima nije bilo nesloge. ondje su bili dobro zaštićeni u zemljanim utvr­ dama za obranu prilaza. da ih se stjera u rijeku. zacijelo će najvećom brzinom odaslati veliku ratnu silu cestom iz Isengarda. ali nije bilo posve bezrazložno. "Ne znamo". onda je zacijelo vrlo velika. bili su prijatelji. gdje su odgojeni i on i Erkenbrand. budemo li svi okupljeni na sjeveru.

Nakon povlačenja preko Gazova. Otok je ostavio prazan. s druge strane. Ali posada na Gazovima. Elfhelm se nije bio u stanju uključiti u ovu borbu. branitelji su se pripremili da učine koliko mogu ne bi li zadržali Sarumanovo napredovanje prije nego što budu nadjačani. prije podneva 2. povukao svoje Jahače i zauzeo položaj na onoj crti gdje je htio da stoji glavnina obrane. R. čime je razbio crte obrane. napustio bi Gazove pod okriljem noći i povukao se na jug. a i dalje je snažno držao istočnu stranu. Tad je sunce već bilo gotovo na zalasku. smjesta su poslani jahači-tekliči Erkenbrandu i u Edoras. Sve je pošlo po zlu. U sumrak je povukao svoje postrojbe i vratio se do Grimboldova tabora. Ali neprijateljski je zapovjednik tada u bitku uveo bataljun koji je dotad stajao po strani. postavivši vojnike u skupinama na određenoj udaljenosti od njega kako bi tvorili prepreku napadu sa sjevera i istoka.9 8 9 Kazuje se da je svuda oko otoka pobo kolce s glavama sjekiraša koji su ondje poginuli. "Ovo će biti dostatna obrana". Tolkien: Nedovršene pripovijesti Théodredove konjice ostao je na istočnoj obali. dapače znajući. Neprijatelj nije pokušao prijeći Gazove i poći u borbu uz strme obale ne bi li ga odbacio: ne još. ali da je sâm bio zapovjednik. kazuje se. Grimbold se bio primoran povući preko Isena. Ta je sila zapravo bila tek malen dio njegove ukupne vojske. odlučio Grimbold. nakana mu je bila opaziti što prije može svaki napad koji bi stigao istočno od rijeke i raspršiti ga prije no što se uspije domoći Gazova. ali mnogo je veće nanio neprijateljima (uglavnom orcima).8 Elfhelm je. Plašeći se. Elfhelm ga nije htio iznevjeriti.404 J. već su se nadali pojačanju. Napad je započeo danju. kad su obje utvrde bile u jeku borbe. međutim. kao što bi se najvjerojatnije u svakom slučaju zbilo: Sarumanova je snaga bila prevelika. [Piščeva bilješka. da će ih uskoro snaći i veće zlo. premda brojčano itekako slabija. Grimbold je sa svim preostalim vojnicima prešao rijeku i odbacio ih . da kažu što ih je zadesilo. Pretrpio je znatne gubitke. tvrdoglavo se odupirala.nakratko. Naposljetku. ne veća nego što je smatrao da će dostajati za uklanjanje oslabljene obrane. jedan se odred Uruka uspio probiti između njih i krenuti u prelazak Gazova.] Tako je. S juga nisu očekivali nikakvo zlo. ako hitro do njih ne dopre pomoć kakvoj se ni nadati ne mogu. kazao je. ne bi li se . ali nad humak što ga je Théodred u hitnji zauzeo postavio je njegov stijeg. R. Uzdajući se da će Elfhelm suzbiti napad s istočne strane. ožujka jake su se snage njegovih najboljih boraca iz Isengarda spustile Cestom i napale utvrde zapadno od Gazova.

na mjestu gdje je rijeka vrlo duboka. Velika postrojba naoružana bojnim lûkovima mogla ih je nagnati da zažale zbog svjetlosti svojih baklji. i čete na velikim vukovima. Rohirrimi su bili u prednosti zbog toga što su ih opskrbljivali gondorski majstori kovači. kako je poslije ispripovijedao Aragornu." Zid štitova i dalje se držao. iščekujući zoru i strepeći od onoga što bi im mogla donijeti. U Isengardu su orci tad još izrađivali samo teške i nespretne oklope od veriga. a k tome su bili manje vični ratovanju i slabije naoružani. Trebalo im je sat vremena da prođu kroz vratnice. Grimbold i Elfhem nisu ni oka sklopili. To je bila prethodnica svih preostalih Sarumanovih snaga koje je on sada stavljao u bitku za osvajanje Zapadnog prigorja. Jedni su krenuli cestom put gazova a drugi su udarili na istok. Mnogi su od njih nosili baklje pa sam im pri njihovu svjetlu vidio lica. na njega bačene bjesomučne postrojbe dunlanđanskih brđana. uz zaglušne povike mržnje.] 10 Radi se o onoj velikoj vojsci koju je Meriadoc vidio gdje napušta Isengard. Dunlanđani su se i dalje plašili Rohirrimâ kad bi ih sreli licem u lice. Legolasu i Gimliju (Dvije kule III 9): "Vidio sam kako neprijatelj odlazi: beskrajni redovi orkâ u maršu. Ali zid štitova se održao. ma koliko ih mrzili. Uskoro su ih napadači okružili i stali bacati baklje među njih. Nije mogao zadržati istočnu obalu." 11 Nisu nosili oklope za tijelo. Tada su.BITKE NA ISENSKIM GAZOVIMA 405 Veći dio stajao je pod oružjem. pa se povukao od nje i uobličio velik zid štitova oko svoga tabora. sastao s Erkenbrandom i uvećao snage još dostupne za obranu Prodolja i Rograda. budući da su orci bili od manje koristi u takvoj borbi zbog svojeg rasta.. oko milje odavde. a bilo je tu i bataljuna ljudi.] . [Piščeva bilješka. budući da su između sebe imali tek nekoliko verižnjača.10 Naišla je velikom brzinom i odjednom se uči­ nilo da je cijela vojska buknula. Ali. [Piščeva bilješka.. svojeručno i za vlastitu uporabu. Pripalili su stotine baklji na one što su ih nosili predvodnici odreda. ali Grimbold je imao tek šačicu streličara. u svoju maticu povukli snage koje su otprije držale zapadnu obalu i pokuljali preko Gazova poput pla­ mene rijeke. Tamo je dolje podignut most. Nije još bila ponoć kad su ugledali gdje sa sjevera dolaze točke crvene svjetlosti i već im se približava­ ju na zapadnoj obali rijeke. ne bi li potpalile požare među zalihama i prestravile ono malo konja koji su Grimboldu preostali. neke su prebacili visoko iznad glava zida štitova. Nisu morali toliko dugo čekati. ukradenih ili popljačkanih. dok je samo nekolicina pokušala na smjenu uloviti ono malo odmora i sna koliko se dade.

mnogi su isprva pomislili da su s istoka došle velike snage Jahača. Sad ga je prožela sumnja. R. sad kad su zarobili Gazove. a njemu se žurilo. Nije je bilo. raštrka slabu obranu i ne trateći vrijeme na potjeru pohita do ceste i zatim nastavi prema jugu. kako im je i naredio.13 Zid štitova otvoren je na istočnoj strani i Jahači su prošli kroz njega. Na svu sreću. Sâm je Grimbold kao pješak ostao držati odstupnicu s unaprijed odabranim vojnicima. [Piščeva bilješka.Dúnhere je bio vladar Harrowdalea (Povratak kralja V 3). S istoka se nadigao vjetar: prethod­ nica one velike oluje koja će sutradan prijeći preko Rohana i kad padne noć. Erkenbrandov nećak. pronašli 12 Čini se da Grimboldova odvažna obrana nije bila posve jalova. Tolkien: Nedovršene pripovijesti Uzalud je Grimbold čekao da mu dođe pomoć od Elfhelma. takva odvažnost ne bi bila od pomoći Erkenbrandu: svaki onaj koji se uspije probiti i pobjeći na jug više će koristiti. izveli okret i napali neprijatelje s južne i sjeverne strane tabora. te ih stavio pod zapovjedništvo Dúnherea. Zbog svoje hrabrosti i ratničke vještine preživio je stradanje na Gazovima. dok je bilo pred­ viđeno da pregazi Gazove.406 J. provaliti nad Helmovom klisurom. Tako je na koncu odlučio da. budući da su ih i oni i Jahači pod vodstvom Dúnherea nakratko pokrivali. te shvatio da čak i kad bi mu se vojska nastavila boriti sve dok do zadnjega ne izgine. Raštrkali su se u noći.12 Stoga je naredio da svi jahači za koje još ima konja smjesta uzjašu. sve i ako se doima neslavno.] 13 Odvažan vođa. ne mnogo više njih od pola éoreda. Tako je najveći dio Grimboldova ljudstva uspio preživjeti. Nije bila očekivana. [Piščeva bilješka. povukli koliko su brzo mogli. potisnuvši tamošnje napadače. Naposljetku je uvidio da je Elfhelm mudro zborio. Nije dozvolio svojim vojnicima da nastave progoniti bjegunce duboko u mrak. ali sad je mladi mjesec zasvjetlucao kroz raspuhane oblake. ali pao je u Bici na Pelennoru. Neprijatelj se smeo i obeshrabrio. ali su. Grimbold je odjednom shvatio da se većina baklji ugasila i da sila nasrtaja jenjava. Ali Sarumanov je zapovjednik brzo uočio da je zid štitova probijen i da branitelji bježe. Okupio je svoje snage što je bolje mogao i krenuo prema cesti za jug. . a Sarumanov je zapovjednik zbog nje kasnio: zadržao se nekoliko sati. Noć je dotad bila tmurna i mračna. što bi i učinila da joj se naredi. na veliku žalost Zapadnoga prigorja. beznadnu situaciju. Ovaj iznenadni manevar polučio je na neko vrijeme uspjeh. zatim su se razdvojili. R.] . ako ikako može. nekakav znak od druge vojske što je bila poslana niz istočnu stranu Isena. možda. gdje će se pridružiti nasrtaju na Prodolje. oblaci su zastrli mjesec i sve se opet smračilo. provede u djelo svoj otprije sročen plan za upravo takvu. Čekao je. pa su se ostali.

ali bio je primoran povući se prema istoku. Prije nego što je Elfhelm dobio bilo kakvo upozorenje o nailasku ne­ prijatelja s njegove strane rijeke. [Piščeva bilješka. pošlo nekoliko odreda groznih jahača vukova. hitro i šutke. Više od polovice Sarumanove ratne sile bilo je zapravo poslano niz istočnu stranu Isena. Théodena i Eomera dok su jahali na zapad s pojačanjem iz Edorasa: Dvije kule III 7. Spuštali su se sporije od zapadnoga dijela. ali imajući u vidu ono što slijedi čini se da se odnosi na onaj dio velike vojske što je izašla iz Isengarda i spustila se duž istočne strane Isena. a koja će pokušati stići do ceste prema jugu. Enti su ga već bili opkolili. a i na povratku na jug u potrazi za Erkenbrandom. Stigao je u Isengard 16 netom nakon što se smračilo i opet otišao za ne više od dvadeset minuta. Bio je mrak i sva mu je vojska bila u pomutnji. I na putu onamo. Gandalf je zacijelo već prethodno stupio u doticaj s Drvobradašem i znao da je strpljenje tog Enta na izmaku. zacijelo 14 Ova rečenica nije posve jasna. kad bi ga izravan smjer doveo u blizinu Gazova. jahači vukova već su bili između njega i Grimboldova tabora. Ono što je uslijedilo manje je jasno. iako je znao da je ovaj u nevolji i spremao mu se priteći u pomoć kad su ga napali jahači vukova. Kralj se tada nalazio malo istočnije od križanja Ceste s ogrankom za Rograd.koji je na povratku s Gazova naišao na Gandalf a. budući da je samo Gandalf znao sve što se zbilo. Noć je bila na izmaku.] .BITKE NA ISENSKIM GAZOVIMA 407 put podalje od Ceste. također su pokušavali opkoliti svaku od njegovih manjih skupina Jahača. Odande je pravocrtno do Isengarda ležalo devedesetak milja. Nije mogao doprijeti do Grimbolda. a također je iščitao značenje Legolasovih riječi (Dvije kule III 7. Ali ispravno je pogodio i da su ti jahači vukova tek prethodnica sile kojoj se nikako neće moći oduprijeti. 16 Kako je i naznačeno u radnji. a nisu nosili nikakva svjetla. a Gandalf je zacijelo onamo odjahao najvećom brzinom što ju je Shadowfax mogao postići. 15 Vijest je donio Jahač po imenu Ceorl. Vijest o tom stradavanju dobio je tek 3. Ali pred njima je.14 Zbog toga razloga nikakva pomoć od Elfhelma nije došla. mogao je samo čekati zoru. jer tlo je bilo teže i bez staza. ožujka 15 predvečer. Okupio ih je koliko je mogao u gusto zbijen poredak. ne znajući da je velika vojska već prije nekoliko sati prošla tuda prema jugu i da sad Isengard ne štiti mnogo više od same snage njegovih zidina i dveri. na početku poglavlja): Isengard je bio zastrt neproničnom sjenom. istočno od velikog zavoja gdje je skretala na zapad prema Isenu. no istodobno ih i zaprepastilo što nisu susreli nijednog neprijatelja. Laknulo im je.

Kraljeva nećaka Éomera.] . Kraljev sin Théodred. Druge sam uputio da obave ovaj ukop. R..] † Ovdje je Eorl imao svoju kuću. bila Istočna Marka sa sjedištem u nje­ govu domu. trećega Bregova sina. Tolkien: Nedovršene pripovijesti se susreo s Grimboldom i Elfhelmom. kao i poruku koju je ovaj ponio. prešla je u ruke Eofora. [Piščeva bilješka. Folde je pripadao Kraljevim zemljama. godine Sarumanova je prijetnja postala najpreča. podrijetlom iz tog područja i nekih dijelova Zapadne i Istočne Marke* za koje je Edoras bio najpogodnije zborno mjesto. od kojeg je podrijetlo vodio Eornund. područje Trećega je zapovjednika. Aldburgu u Foldeu. nakon što se Brego. DODATAK (I) U zapisima vezanim uz ovaj tekst iznose se neke daljnje podrob­ nosti vezane uz zapovjednike Marke tijekom 3019. zapovijedao u Zapadnoj Marki sa sjedištem u Helmovoj klisuri. otac Éomerov. On je na prijestolje došao kao mladić 17 Kad je Gandalf nakon Bitke za Rograd došao s Théodenom i Éomerom na Isenske gazove. [Piščeva bilješka. * Ovi su se pojmovi rabili samo u odnosu na ustroj vojske. Bili su uvjereni da on nastupa u Kraljevo ime. Ceorla. Razmeđa im je bila rijeka Snowbourn do ušća u Entwash i odande na sjever duž Entwasha. već i zato što je znao ime jahača-teklića. Dru­ gome i Trećemu zapovjedniku dodjeljivala su se zapovjedništva u skladu s potrebama dotičnog vremena. (Dvije kule III 8). Njega sam poslao s mnogim jahačima u Edoras. preselio u Edoras. ali Aldburg je ostao najpogodnije sjedište Zbora Istočne Marke. godine i nakon okončanja Rata za Prsten: Zapovjednik Marke (odnosno Jahačke marke) bio je najviši voj­ ni čin i naziv Kraljevih pobočnika (prvotno trojice) pod čijim su se zapovjedništvom nalazile kraljevske postrojbe potpuno opremljenih i obučenih Jahača. Oni su poslije otišli s vašim zapovjednikom Elfhelmom. Prvi je zapovjednik imao dužnost štititi glavni grad Edoras i okolne Kraljeve zemlje (uključujući i Harrovvdale). pa je Drugi zapovjed­ nik. stoga su savjete koje im je dao shvatili kao naredbe. Ovdje navedeni tekst završava usred rečenice. ne samo zbog njegove pojave na Shadowfaxu.17 Grimboldove vojnike poslao je na jug da se pridruže Erkenbrandu.† Nitko nije bio postavljen na položaj Prvoga zapovjednika u Théodenovo vrijeme. sin Eorlov.. R. Zapovijedao je Jahačima iz Edoraskoga zbora.408 J. objasnio im je: "Jedne sam od njih poslao s Grimboldom iz Zapadnog prigorja da se pridruže Erkenbrandu. Početkom 3019.

pa je jahao sa svojim vitezovima i Zborom samo na vjež­ bama i smotrama. Riječi koje je Éomer uputio Aragornu glasile su: "poveo [sam] svoj éored. Eomer je. da je prije nego što se dao u potjeru za orcima u udaljenoj Pustari znao za stradanje na Isenskim gazovima i Théodredovu smrt. koji nije bio dostatno zaštićen.* ali optužba koja je na Grímin nagovor podignuta protiv njega glasila je da mu je Kralj u ovom slučaju bio zabranio da odvede bilo koji dio još neraspoređenih snaga Istočne Marke iz Edorasa. U tome je miru Jahačima i drugim naoružanim ljudstvom iz posade u Edorasu zapovijedao časnik s činom zapovjednika (od 3012. bio je vrhovni glavar u Zapadnoj Mar­ ki. stekao je naviku izdavanja naredbi Hámi. Svejedno. dozvolio strancima da se slobodno kreću. a kako su njezini stanovnici bili u pogibelji. čak im posudivši i konje. da ojačaju Zbor Zapadnog prigorja i pomognu mu pri odbijanju prodora. Kad je Théodena snašla. bar unutar Edorasa. do 3019. te da je. Što se ratovanja tiče. opet suprotno općoj naredbi. Elfhelmu. glavar Prodolja i mnogih drugih dijelova Zapadnoga prigorja. pod Elfhelmovim zapovjedništvom. bio časnik Kraljevih Jahača. kako se činilo. ali ne i više.BITKE NA ISENSKIM GAZOVIMA (s trideset dvije godine) krepka tijela i ratnička duha. kao dio svoga "ku­ ćanstva" (to jest. smješten pod oružjem u svome boravištu). preuranjena starost. kojim se u hitnim slučajevima mogao poslužiti prema osobnoj prosudbi. U mladosti je. ali naredbe su se slušale. to se stanje nastavilo. Da je došlo do rata. godine to je bio Elfhelm). svoj osobni odred" (Dvije kule III 2). iako se sjenka iznova probuđena Mordora nadvijala sve mrklije od njegova djetinjstva do starosti. osobno bi zapovijedao Edoraskim zborom. To im nije bilo po volji. Sazvao je zbor Edorasa i povukao velik dio njegovih Jahača. poput većine glavara. Nakon Théodredove pogibije zapovjedništvo u Zapadnoj Marki (opet bez naredbe iz Edorasa) preuzeo je Erkenbrand. . uči­ nio upravo to. pa čak i zapovjednicima Marke. zapravo. imao je pravo i 409 * Odnosno. zatim. za­ povjedniku svoga kućanstva. Théodred je bez naredbi pre­ uzeo vrhovno zapovjedništvo. Kako je Kralj oronuo i rijetko kad izlazio iz kuće. imao jedan éored spreman za borbu. kad je Éomer krenuo u potjeru za orcima koji su zarobili Meriadoca i Peregrina te se spustili u Rohan s Emyn Muila. U vremenima rata ili nespokoja svaki je zapovjednik Marke pod vlastitim neposrednim zapovjedništvom. a uz to i vrstan konjanik. kroz usta Grime Gujoslova. tako da prak­ tički nije bilo stožernog zapovjedništva: takvo je stanje stvari poticao njegov savjetnik Gríma. kad je otpočeo rat sa Sarumanom. ali kraljevstvo mu je godinama još bilo u miru.

Éomeru je vraćen položaj. i to prije nego što je obje­ dovao.] . Grimbold (koji se u radnji prethodno nije spominjao) nosio je dužnost.410 J. * . spreman preuzeti zapovjedni položaj ako Kralj strada ili ga snaga izda. kao jedinog preostalog zapovjednika Marke. bio dodijeljen jer je Erkenbrand bio stariji čovjek. jahao s Kraljem (kao zapovjednik vo­ dećega éoreda.] . te je razbio neprijateljsku vojsku koja je prodrla u Anórien (Povratak kralja V. jer Meriadoc nije bio prisutan ("Da mi je znati o čemu sad svi oni raspravljaju"). a Kralj je smatrao potreb­ nim iza sebe ostaviti nekog dostojanstvenog i uglednog kao zapovjednika onih snaga koje je mogao odvojiti za obranu Rohana. Tako je preuzeo zapovjedništvo i nad Jahačima iz Zapadnoga zbora. kao čovjeku koji je iskazao srčanost u obje bitke na Gazovima. Tolkien: Nedovršene pripovijesti dužnost okupiti sve među njima koji mogu nositi oružje ne bi li se odbio prodor neprijatelja. bilo mu je prepušteno zapovjedništvo nad svim Rohirrimima u Gondoru kad je Éomer otišao pred Crne dveri. † Théoden je smjesta sazvao vijeće "poglavara i zapovjednika".] . ali ne i naziv. te se razmotrilo i koliko je bilo moguće utvrdilo "trasu putovanja". pa je u prisutnosti Kralja pod oružjem mogao samo davati savjete. Uloga koju je prak­ tički igrao bila je tako uvelike slična Aragornovoj: nepokolebljivi prvak unutar Kraljeve pratnje. a taj mu je položaj. Trećeg zapovjednika i predvodio Zbor Zapadne Marke.* Kad je u Harrowdaleu okupljen Puni zbor. VI 5). pa je praktički postao Prvi zapovjednik. ali ono nije opisano.‡ Grimbold je stradao u Bici na Pelennorskim poljima. kraj 9. ali Elfhelm je zadržao neo­ visnu zapovjednu vlast nad Jahačima iz Edoraskoga zbora koje je Théodred prizvao sebi u pomoć.Ovo se odnosi na riječi Ceorla. R. ‡ Grimbold je bio niži zapovjednik Jahača Zapadne Marke pod Théodredovim zapo­ vjedništvom. Naveden je kao jedan od glavnih svjedoka na Aragornovoj krunidbi (isto. stanje se promije­ nilo. Jahača koji se susreo s pojačanjima što su dolazila iz Edorasa i kazao im što se zbilo u Drugoj bici na Isenskim gazovima (Dvije kule III 7). Kraljeve postrojbe) i djelovao kao njegov glavni savjetnik. poglavlja). Elfhelm je postao zapovjednik Marke i vodio prvi éored Zbora Istočne Marke. R. [Piščeva bilješka. a Elfhelm je postao pobočnik Eomera kao kralja. [Piščeva bilješka. Kralj je opet osobno prihvatio zapovjedništvo. Oni koji nisu znali za zbivanja na dvoru prirodno su pretpostavili da su pojačanja po­ slana na zapad bila pod zapovjedništvom Éomera.Ovo se odnosi na Povratak kralja V 3. [Piščeva bilješka. i početak 10.† Éomer je ostao na tom položaju.Grimbold se u radnji Gospodara prstenova spominje tek pri završnom postrojavanju Rohirrimâ pred Minas Tirithom (Povratak kralja V 5). ali taj se naziv nije koristio. Nakon što je Gandalf iscijelio Théodena. ali ne i naredbe.

U vrijeme rata imenovala se posebna dužnost Potkralja. U ono je doba to područje bilo slabo nastanjeno. odnosno ''središnje područje") zalazio je malo koji Númenórejac. tako da jedan nije imao prvenstvo nad drugim. Ona se protezala skroz od Osgiliatha i Minas Tiritha do Fornosta na dalekom sjeveru.BITKE NA ISENSKIM GAZOVIMA Zabilježeno je da je nakon Thćodenova pogreba. U baruštinama oko ušća Sivotoka i Isena živjelo je nekoliko plemena "Divljih ljudi".* ali njoj nije bio naročito bitan. držeći se uzvišenijeg tla u sredini i na sjeveroistoku sve dok se nije morala spustiti u močvarne krajeve pri donjem tôku Sivotoka. Ali u ratu Vijeće nije bilo sklono tome da stari Kralj šalje svoga Nasljednika u ratovanje izvan granica. 302) navodi da Enedwaith nije pripadao "nijednome kraljevstvu". . ali smatrao sam najprikladnijim navesti je u cijelosti. koje je prelazila povišenim nasipom što je vodio do velikog mosta u Tharbadu. prelazila Isenske gazove i prolazila Enedwaithom. zapadna meda Južnoga kraljevstva na­ lazila se na Isenu. ta je osoba tada prirodno bila Prijestolonasljednik. U drevnim je vremenima južne i istočne mede Sjevernoga kra­ ljevstva tvorio Sivotok. Drugdje se (vidi str. str. ribara i lovaca na ptice. izuzev za ophođenje i održavanje velike Kraljevske ceste. namjesto Prvog i Drugog zapovjednika. ili preuzimao bojno zapovjedništvo ako bi Kralj iz bilo kojeg razloga ostao kod kuće. njezin je nositelj ili vladao kraljevinom u odsutnosti Kralja s vojskom. a nijedan se ondje nije nastanio. (II) 411 Slijedi duga bilješka pridodana ovome tekstu (s mjesta na kojem se raspravlja o različitim nazorima zapovjednika oko važnosti Isenskih gazova. "zapadna meda Južnoga kraljevstva nalazila se na Isenu". U zemlju između njih (Enedwaith. ali sojem i govorom srodnih Drú* Čini se da izjava kako je Enedwaith u vrijeme Kraljeva bio dio kraljevine Gondor pro­ turječi onoj koja joj neposredno prethodi. kad je Éomer preuredio svoju kraljevinu. osim ako nema barem još jednog sina. 403). U miru je ta dužnost imala nositelja samo kad bi Kralj zbog bolesti ili starosti predao svoju ovlast. ako se radilo o dovoljno odraslome muškarcu. U vrijeme Kraljeva to je bio dio kraljevine Gondor. te da su se ti naslovi zadržali. Erkenbrand proglašen zapo­ vjednikom Zapadne Marke. Njezin prvi dio umnogome ponavlja povijest već navedenu u ovoj knjizi. a Elfhelm zapovjednikom Istočne Marke.

već su one bile prepuštene skrbi obližnjih nasljednih poglavica.) stanovništvo Calenardhona se prorijedilo: oni srčaniji su godinu za godi­ nom odlazili na istok da stražare duž tôka Anduina. R. gdje piše: "'dosta brojan. Srodni su im bili mrtvi ljudi iz Dunharrowa. odakle su nailazile sve nji­ hove ključne pogibelji. ali premda su bili dovoljno čvrsti i odvažni. Ondje se ne spominje bilo kakva veza između tog naroda i Drúedainâ. a kad je Tharbadski most postao ruševan.-2050. ili da bi im odvratili pogled s Istoka. † Usporedi Dodatak F Gospodara prstenova ("O ljudima'"): "[Dunlanđani bijahu] ostaci narodâ koji su nekad davno obitavali u udolinama Bijeloga gorja." * . dok su Isenski gazovi. bili neprestano čuvani od svakog upada iz "Divljih zemalja". ali barbarski narod ribara živio je između ušća Gwathla i Angrena (Isena)". neprijateljski raspoložen prema Dúnedainima i prožet mržnjom prema Rohancima. Dunlanđani su.* Po bregovima u podnožju za­ padnih obronaka Maglena gorja živjeli su ostaci naroda kojeg će Rohirrimi kasnije zvati Dunlandanima: zlovoljan živalj. † Gondor im nikako nije bio mio. premda se za ove potonje kaže da su nastavali (i ondje preživjeli do Trećega doba) poluotok Andrast. pa su se neki od njih naselili i u pustim krajevima na sjeveru sve do Grobnoga humlja. pa nakon što je Eorl izvojevao pobjedu Usporedi sa str.412 J. jer su stanovali po strani od drugih ljudi i imali malo doticaja s njima. 428 i bilješka 13 na istoj stranici). S istekom vremena Kraljeva (1975. U tvrđavama posade se nisu obnavljale. Ali u "crnim godinama' drugi su se narodi doselili u južne udoline Maglenoga gorja. godine Trećega doba. jedini laki ulaz u Gondor. koje nisu mogle dugo izdržati. bijaše to tajnovit narod. nastradali u Velikoj kugi iz 1636-7. južno od ušća Isena (str. Nad Vratima su bdjele tvrđave pri Aglarondu (Rograd) i Angrenostu (Isengard). poput svih naroda Arnora i Gondora. Kraljevska se cesta u Enedwaithu nije održavala. Od njih su potekli ljudi u Breeju. a moć Kraljeva ispunjavala ih je prevelikim udivljenjem da bi im zadavali brige. Ali tijekom Budnoga mira (od 2063. ali manje od većine. Međe Gondora bile su na Isenu i Calenardhonskim vratima (kako su se tada zvala). Uto su pristigli Rohirrimi.) i početkom opadanja Gondora. Tolkien: Nedovršene pripovijesti edainima iz anórienskih šuma. srodan drevnim stanovnicima dolina u Bijelome gorju koje je Isildur prokleo. Jer Dunlanđani su postojano i nesputano nadolazili preko Isena. Ljudi te rase samo su u Dunlandu očuvali svoj stari govor i navade. a orci i Istočnjaci pregazili su Calenardhon i opsjeli tvrđave. prestali su zapravo biti gondorski podanici. Tako je bilo kad je Gondor iznova napadnut s istoka. nije ih bilo dovoljno. čiji su podanici bili sve mješanije krvi. oni koji su preostali prometnuli su se u seljake kojima je Minas Tirith bio zadnja briga. do 2460. zamijenio ga je samo pogibeljan gaz. 300. R. ali još mnogo prije nego što su ovi postali podanici Sjevernog Kraljevstva Arnora i usvojili vestronski jezik.

[Piščeva bilješka. Tamošnja je tvrđava obnovljena uz pomoć klesara iz Gondora i zatim uručena Rohirrimima. Kulu su zakračunali. Njihove stalne naseobine najvećim su se dijelom nalazile pri podnožju Bijeloga gorja i u gudurama i dolinama na jugu. i to samo u nuždi. Namjesnicima se neprijateljstvo "divljih" Dunlanđana nije činilo naročito bitnim. Prije svega. premda su tijekom Eorlove vladavine njihove istočne međe duž Emyn Muila i Anduina još trpjele napade. Proistjecala je iz niza okolnosti. kojima su se pridružili stari nasljedni čuvari Aglaronda. njegov je brojan ratnički narod. odakle su nailazile sve njegove pogibelji. * 413 Oni su ga zvali Glaemscrafu. smatrajući da barataju crnom magijom. koja se najbjelodanije iskazala u vrijeme Rata za Prsten. kada su zbog nje gotovo propali i Rohan i Gondor. a unutar obruča Isengarda preostali su samo nasljedni gondorski poglavica i njegov mali narod. istjeravši ili potukavši zavojevače s istoka. ali tvrđavi su dali ime Súthburg. Pa ipak. Tako su Rohirrimi zaslužili mržnju Dunlanđana. Namjesnici su pod vlastitom vlašću zadržali kulu Orthanc i obruč Isengarda (Angrenosta).BITKE NA ISENSKIM GAZOVIMA na Celebrantskom polju 2510. odnosno. Dunlandani su ih iznova napadali. iako su joj držali ključeve. Rochand (kasnije Rohan). pomeo Calenardhon. koja nije uminula sve do povratka Kralja.Glaemscrafu (gdje se sc izgovara kao š) anglosaska je riječ. a nakon vremena kralja Helma. Na sjeverne su međe Zapadnoga prigorja rijetko odlazili.* Odande su se slale straže na Gazove. . tad još u dalekoj budućnosti. godine. A u Isengard su poslanici iz Minas Tiritha sve rjeđe dolazili. Nisu se puno pačali u poslove "gospodara Isengarda" i njegova tajnovita puka. veoma bogat konjima. činilo se da su sred svojih briga Namjesnici zaboravili na Kulu. koji se otada nazivao Jahačka marka. Namjesnik Cirion predao im je u posjed Calenardhon. sve dok nisu posve prestali. Rograd. Uz to. s istim značenjem kao i Aglarond. budući da su strepili od rubova Fangorna (Entwooda) i natmurenih zidina Isengarda. pogledi Gondora navijek su bili uprti na istok. njihov je položaj u sebi krio ozbiljnu slabost. Nijedan savez narodâ nikad se nije s obje strane vjernije odr­ žavao od saveza Gondora i Rohana pod Zavjetom Ciriona i Eorla. Ah Dunladani su bili ponovno iskorijenjeni i otjerani na drugu stranu Isena za vladavine Brega i Aldora. Kad god su Rohirrimi bili slabi ili trpjeli nedaće. u Gondoru. "blistave špilje". a Isenski gazovi stavljeni su pod stražu.] . Rohirrimi su smjesta započeli naseljavati to područje. ključeve Orthanca odnijeli su u Minas Tirith. a nije bilo ni čuvara primjerenijih širokim travnatim ravnicama Rohana od Jahača iz Marke.

jer su Gazovi bili pod stražom. Isengard je prirodno zapovijedao zapadnom granicom i potezom Isena. a kraljevi Gondora očito su to dobro shvaćali. Budući da ni Rohan ni Gondor nisu marili za ovaj udalje­ ni kutak kraljevine. Rohirrimima je uskoro postalo jasno da ti pljačkaši nisu prešli Isen ni preko Gazova ni bilo gdje dalje na jugu od Isengarda. Za vladavine kralja Déora (2699. pljačkajući krda rohirrimskih konja i goveda u Zapadnome prigorju. dokle god tvrđava bude imala dovoljnu posadu. koji je istjerao posljednje Dunlandane i čak poharao njihove zemlje u Enedwaithu u ime odmazde. najvećim dijelom preko ravna tla. do 2718. Nakon smrti kralja Aldora. nisu više uop­ će marili za daleki Minas Tirith. Pritom je Angrenost bio više nego dvo­ struko bliže Gazovima nego Aglarond. ali s mukom je otkrio da mu je Isengard također neprijatelj. R. jedina im je svrha bila odvratiti pozornost Rohirrimâ od sjevera. Isen je od svojih izvora tekao duž istočnih zidina Obruča. Za Déorove vladavine počeli su iskazivati otvoreno neprijateljstvo. Ali Velike su se dveri Angrenosta otvarale zapadno od Isena. te stvorili naseobine u planinskim gudurama zapadno i istočno od Isengarda.] . tako da je zapovjedništvo nad tvrđavom prešlo u ruke jedne porodice iz tog naroda. Tolkien: Nedovršene pripovijesti No. prema njima se od Dveri sterala široka konjička cesta. Izmakli su pozornosti Rohana. Utvarna strava što je okruživala veliku Kulu. Dunlanđani su opet počeli kapati u sjeverne dijelove Zapadnog prigorja. tako da su neprijatelji iz zapadnih zemalja morali biti veoma brojni ako bi kanili prodrijeti u Zapadno prigorje. gdje ga je dočekala vojska Dunlanđanâ. premda joj je voda i dalje bila veoma brza i neobično studena. Smatrajući da je * Često su se izvodili napadi na postaju smještenu na zapadnoj obali. ali nisu bili ustrajni: zapravo.) Rohirrimi su otkrili da nije dovoljno držati stražu na Gazovi­ ma. a kad se udaljavao prema jugu. takva zaštita ne bi mu dugo dostajala. ali ako bi on ostao bez ljudstva i zapustio se. Njima se. možda je mogla na neko vrijeme zaštititi Angrenost. Tako je i bilo. ali primili naklonost Isengarda.* Déor je stoga poveo ratni pohod na sjever. [Piščeva bilješka. R. pa čak i na južnim rubovima Fangorna. Loza gondorskih poglavica iz Angrenosta propala je. kao što je već rečeno. pa su sad bili naklonjeniji Dunlanđanima nego "divljim Sjevernjacima" koji su im preoteli zemlju. Porazio ju je.414 J. tek se kasnije doznalo što se ondje zbilo. bio je i dalje mlada rijeka što osvaja­ čima nije predstavljala nikakvu naročitu prepreku. kako se dogodilo u kasnijim danima Namjesnikâ. već odavno bila izmiješala krv. zajedno sa strahom od mrakova Fangorna iza nje.

održavale su se sve do velikih prodora iz 2758. nakon što su onamo bili pripušteni kao prijatelji. oko Gazova. ili bar s poštenom nakanom da pojača obranu Zapada. primivši ključeve Orthanca od Berena. predstavljao je bedem protiv osvajanja s Istoka (koje bi pokrenuo i predvodio Sauron. preoteli obruč Isengarda i pobili ono malo preostalih nasljednika njegove pradavne straže koji se nisu (za razliku od većine) bili voljni stopiti s dunlanđanskim pukom.BITKE NA ISENSKIM GAZOVIMA oslobodio Isengard od opsade Dunlanđanâ.-9. tako da su Dunlandani zadržali Isengard pod svojom vlašću sve dok. dokle god sâm bude bio glavna osoba koja će tu obranu voditi. ima presudnu važnost. bez obzira na to je li mu nakana okružiti Gondor ili prodrijeti u Eriador. sve dok im Saruman otvorenim ratom nije pokazao da Gazovi ne pružaju naročitu zaštitu bez Isengarda. ali Dveri su se za njima zatvorile. a Rohirrimi su. pa su mnogo godina Rohirrimi bili primorani držati jake snage Jahača u sjevernome dijelu Zapadnog prigorja. te da ga popravi i preinači u sastavni dio obrane Zapada.). Kako se kasnije doznalo. pozdravili i kralj Fréaláf i namje­ snik Beren.* Stoga se lako može shvatiti da su Sarumanovu ponudu da preuzme upravu nad Isengardom. to je bio Egalmoth). Ali Déor nije bio u mogućnosti navaliti na Isengard. godine. prorijeđeni velikom glađu nakon Duge zime (2758. Ali na koncu je stao na stranu zla i postao neprijatelj. A kad se Saruman nastanio u Isengardu. Déor je smjesta odaslao glas Namjesniku u Minas Tirith (u to vrijeme. iv i II). između kliještâ Isengarda i Rograda. iako su bili upozoreni da je prema njima sve zloćudnije na­ strojen. a jedini odgovor koji su dobili odapet je iz lûka. a još i manju protiv njega. prirodne i umjetne. . niti ga staviti pod opsadu. Dunlandani su. svejedno nastavili svoje glavne snage stavljati na zapadnu stranu. 415 * Prikaz ovih prodora u Gondor i Rohan nalazi se u Dodatku A Gospodara prstenova (I. godine. Tôk rijeke Isen. Bio je mudar i jasno je uvidio da Isengard zbog svoga položaja i velike snage. Rohirrimi su se vratili starome načelu čuvanja Isenskih gazova kao najranjivijega dijela svoje zapadne granice. ili netko drugi). 2710. Ne može biti naročite sumnje da je Saruman tu ponudu iznio iskreno. ali ovaj nije bio u mogućnosti poslati mu pomoć. poslao je glasnike do njegovih Dveri s porukama dobre volje. nisu bili istjerani gladovanjem i priznali poraz Fréaláfu (koji je poslije postao prvi kralj Druge loze). kao poglavar njegova vijeća.

.

.

.

jer njihova je poglavarica Haleth bila proslavljena amazonka s biranom tjelesnom stražom sastavljenom od žena. Dapače. s kojima su imali malo doticaja. [Piščeva bilješka. Ipak. makar su u bitke izvan svojih granica slali tek malobrojne postrojbe. a iako su iz nužde naučili sindarinski za sporazumijevanje s Eldarima i ostalim Atanima. Ovaj je običaj bjelodano bio dre­ 1 van.2 1 Ne zbog njihova osebujnog položaja u Beleriandu: možda se prije radilo o uzroku njihove malobrojnosti negoli o njezinoj posljedici. Množili su se mnogo sporije od drugih Atana. poglavito zaokupljen zaštitom svojih šumovitih krajeva. Jer to je bio i do kraja ostao malen narod. no mnoge njihove žene (kojih je bilo manje od muškaraca) ostajale su neudane. iznimno vičan ratovanju u šumi. Međusobno su se nastavili služiti vlastitim jezikom.DRÚEDAINI 419 Drúedaini Halethin je narod drugim Atanima bio stran i govorio za njih tu­ đinskim jezikom. Također . njegovi su pripadnici ostali izdvojeni. izuzev u ratu. Nerado su prihvaćali nove stvari ili običaje.] 2 U Silmarillionu je Bčor Felagundu opisao Haladine (kasnije zvane Halethinim narodom. odnosno življem) kao "narod od kojih smo razdvojeni govorom" (str. a zadržali su mnoge navade što su čudile Eldare i druge Atane. mnogi su ga govorili s oklijevanjem. iako je bio uz njih u savezu s Eldarima. dugo se čak ni posebno izvježbani orci nisu usuđivali kročiti blizu njihovih granica. jedva nešto više nego što je bilo dovoljno da nadomjeste stradavanja u ratu. a među onima koji su rijetko odlazili izvan granica svojih šuma bilo ih je koji ga uopće nisu znali. Kaže se da je jedan od njihovih čudnih običaja bilo davanje ratničkog zvanja mnogim ženama. iako je malo koja učestvovala u velikim bitkama izvan svoje zemlje. bili su cijenjeni kao odani saveznici i prekaljeni ratnici. 153).

Tolkien: Nedovršene pripovijesti Najčudnije je predanje Halethina naroda govorilo da među njima postoji narod posve drugačije vrste3. a nije navedeno ni da su u Beleriandu zadržali vlastiti jezik. ne poznajući ih dobro. imao je možda tek nekoliko stotina pripadnika. jer su bile tako crne da im se zjenice nisu dale razabrati.] . Međutim. 100).] Onim neljubaznima koji su. iako su se u bijesu crveno krijesile. osim što se spominje da je gospa Haleth bila ratnica i predvodnica naroda. 158). tumarajući slobodno zelenim lugovima dok su im se čudesa eldarskih zemalja još činila neznanima" (str. zadržali su niz vlastitih riječi. R. Vrijedi zamijetiti da se u Povratku kralja V 5 spominje smijeh Ghân-buri-Ghâna: "Nato stari Ghân ispusti nekakav čudni grleni glas. "malo su koristili riječi i nisu im se milila velika mnoštva ljudi. te da je imao crne oči koje ništa nisu pokazivale. te da su bili niži rastom od ljudi iz Bëorove kuće. jer njihov smijeh i smijeh orkâ razlikuju se poput svjetlosti Amana i mraka Angbanda. tjerao sve koji bi ga čuli.4 Halethin ih je narod zvao riječju iz svoga jezika. Nije bio brojan. teških stražnjica i kratkih. usporedi str. 3 4 5 . [Piščeva bilješka. budući da ne može sazdati nikakva živa stvora. Eldari su odgovarali: "Bez sumnje je Morgoth. premda nije bilo nikakve srodnosti između naroda drûgova i hobitâ. ali Drúedaini su zacijelo izbjegli njegovoj Sjenci. pa je svojim čistim veseljem. Vilenjacima i drugim ljudima bili su nenavidni: zdepasti (visoki oko četiri stope) ali vrlo široki. kakva ni Eldari u Beleriandu ni drugi Atani nikad još nisu vidjeli. koji su stanovali zasebno u porodicama ili malim plemenima." Opisuje se da mu je podbradak bio "obrastao tršavom bradom nalik na suhu mahovinu".U Silmarillionu se za orke kaže da ih je Melkor uzgojio od zarobljenih vilenjaka u početku njihova postojanja (str. [Piščeva bilješka.420 J. ali ovo je bilo tek jedno od nekoliko različitih nagađanja o podrijetlu orka. Orci i drûzi jedni su druge smatrali otpadnicima. neokaljanim prezirom ili zlobom. široka su im lica imala duboko usađene oči pod teškim čelima i plosnate noseve. kao članovi iste zajednice. izuzev repica od crne dlake posred brade u ponekih muškaraca (ponosnih na tu odliku). 52-53.] Slično tome kako su u Trećem dobu ljudi i hobiti živjeli zajednički u Breeju.5 U miru su se često smijali pri radu ili igri. Izrazi lica obično su im bili bezvoljni. uzgojio orke od različitih vrsta ljudi. a najgibljivija su im bila usta. ali prijateljski. već su mnogi medu njima pronalazili užitak u samoći. R. drûg. 161). micanje njihovih opreznih očiju moglo se opaziti jedino iz neposredne blizine. U Silmarillionu se ne spominje amazonska sastavnica njihova društva." Ali bilo ih je koji su svejedno smatrali da tu ima daleke srodnosti. izjavljivali da je Morgoth zacijelo od takva soja uzgojio orke. a ispod obrva bili su posve ćosavi. ali njihov je smijeh iznenađivao: bio je pun i rezak. i vilenjake i ljude. debelih nogu. reklo bi se da se smije. iz koje potječe njihovo naročito neprijateljstvo. Premda su govorili istim jezikom (na osebujan način). [Piščeva bilješka. da se i sami nasmiju. Glasovi su im bili duboki i grleni. u prilikama kad bi drugi ljudi se navodi da su ostali "nezavisan narod" (str.

Nakon što su Morgothove pobjede razorile sve kraljevine i utvrde vilenjaka i ljudi u Beleriandu. mahom sastavljenih od žena i djece. oduvijek znani po svojoj čudnovatoj vidovitosti. od kojih su neke dospjele u posljednja pribježišta na ušćima Siriona. Od tog su vremena Drúedaini iz Númenora postali nespokojni. i kamo idete?". Ovo je ime pri usvajanju u sindarinski u Beleriandu postalo Drú (množina Drúin i Drúath). Kad bi ih tko upitao: "Zašto biste pošli. "porodica iz drûgovskoga naroda". pa su prozvani Dmedain (jednina Drúadan). Ali nisu imali uspjeha. te nijednog ondje više nije bilo kad je Elendil pobjegao od Propasti: posljednji je utekao iz te zemlje kad je onamo doveden Sauron. ali kad su Eldari otkrili da je drûgovski narod nesmiljen neprijatelj Morgotha. a vrlo malobrojni Drúedaini koji su im se pridružili izumrli su davno prije Propasti. premda ga je jedino odavao sjaj u njihovim očima. nema ni traga prisutnosti Drúedaìna u Númenoru po strani od ovog navoda. čak ni nad orcima. jedinim stvorenjima prema kojima su gajili nesmiljenu mržnju. budući da ga ni otac ni žena nisu mogli nagovoriti da promijeni odredišta. Drú se tada rabilo samo u sastavljenicama poput Drúnos. pa se želimo vratiti u krajeve iz kojih smo došli. pridodan im je "naziv" adan. dok im je teške gubitke nanosila zavada s orcima.DRÚEDAINI 421 možda radije pjevali. kako bi se naznačila i njihova ljudskost i prijateljstvo s Eldarima. a naročito orka. ali više nisu sudjelovali u ratovanju.7 6 U izdvojenim se bilješkama navodi da su sebe nazivali Drughu (pri čemu je gh spirantski glas). a i različitost sojem od naroda iz Triju kuća Edaina.] . pa su ga pošli zamoliti da više ne ide. jer borili su se šutke i nisu se naslađivali pobjedom. jarki im se gnjev sporo hladio. množina Rúatani. pa su Drúedaini ožalošćeni otišli. [Piščeva bilješka. izuzev jedne odvojene bilješke u kojoj piše: "među Edainima koji su na kraju Rata za Dragulje otplovili preko mora u Númenor nalazila se nekolicina preostalih pripadnika Halethina naroda. Na kvenijskom je Dmghu postalo Rú i Rúatan. kaže se da su spali na nekoliko porodica. Ali znali su biti nepokolebljivi neprijatelji. Eldari su ih nazvali Drúedainima i uvrstili ih u redove Atana. koji su im uzvraćali mržnju i s oduševljenjem ih porobljavali i mučili. i Drúwaith. Što se s njima potom zbilo bilježi samo jedno od malobrojnih predanja što su preživjela Propast. jer su strepili od mora. "divljina drúgovskoga naroda". Za njihova druga imena iz kasnijih vremena (Divlji ljudi. a kad bi se jednom razjarili. ili po dvoje i troje." 7 . priča o prvim plovidbama Númenórejaca natrag u Međuzemlje. pa su u miru svoje nove zemlje napredovali i ponovno se namnožili. sluteći da će iz njih proisteći zlo. odvratili bi mu: "Veliki otok ne pruža nam više sigurnost pod nogama.6 jer za svoga su vijeka bili omiljeni. U primjerku napisanom i čuvanom u Gondoru pisar je pokraj odlomka koji spominje Drúedaine iz domaćinstva kralja Aldariona Pomorca unio bilješku: ona navodi da su se Drúedaini. bilo drugdje. tako da su usprkos strahu od mora jedan po jedan. U godišnjacima Númenora kazuje se da je ovome preostatku bilo dopušteno da otplovi preko mora s Atanima. molili da ih se preveze u velikim brodovima što su plovili za sjeverozapadne obale Međuzemlja. Púkel-ljudi) vidi str." Tako im se tijekom dugih godina broj opet polako smanjio. 429 i bilješku 14.Bilo u građi vezanoj uz priču o Aldarionu i Erendis. poznata pod imenom Pomorčeva žena. Jao! nisu bili dugovječni. uznemirili čuvši za njegova putovanja. Wosi. a broj im je uvijek bio malen.

Hvalili su se da mogu nanjušiti orke uz vjetar na većoj udaljenosti nego što bi ih drugi ljudi mogli opaziti.] .9 Drúedaini. Njihovo je poznavanje svih stvorova što rastu bilo gotovo ravno vilenjačkome (iako ih ovi nisu tome poučili). [Piščeva bilješka. "bilo im je sasvim dovoljno živjeti u šatorima ili skloništima.Moj je otac imao namjeru na koncu pretvoriti Sadora.] 8 .8 Imali su čudesnu vještinu praćenja svih živih stvorenja. malo je koji htio napustiti zemlju Halethina naroda. nisu poznavali nijedan oblik pisanja sve dok nisu upoznali Eldare. čijim su se otrovnim strelicama suprotstavljali vlastitima i još smrtonosnijima. [Piščeva bilješka. najvećim dijelom jednostavnih. što je prak­ tično navesti ovom prilikom. 9 Imali su zakon kojim se branila svaka uporaba otrova da bi se naudilo bilo kojem živom biću. 170-171. staroga slugu u Hurinovoj kući u Dor-lóminu. ali uglavnom kao spremištima. jer bili su otporan soj. Tolkien: Nedovršene pripovijesti U ranijim su danima bili od velike koristi onima uz koje su obi­ tavali. osim kroz vodu tekućicu. kamo su uzmicali svi osim najotpornijih pri oluji ili cičoj zimi: ali ta su mjesta bila pod stražom i čak ni njihovi najbliži prijatelji iz Halethina naroda nisu ondje bili dobrodošli". koji je bio šumski živalj.O Húrinovu srodstvu s Halethinim narodom govori se u Silmarillionu na str. Kako su boravili s Halethinim narodom. kakvima su se i dalje služili. kao i drugi Atani.10 jer do Nekolicina je živjela u domaćinstvu Hurina iz Hadorove kuće. jer je on u mladosti boravio s Halethinim narodom i bio u srodstvu s njegovim vladarom. R. za obilje­ žavanje staza ili izdavanje obavijesti i upozorenja.422 J. služili planinskim špiljama. ta su znanja stekli od patuljaka. čak i onima koji su naudili njima . a prijatelje su podučavali svojim umijećima koliko su mogli. Čini se da su već u vrlo dalekoj prošlosti imali mala oruđa od kremena za guljenje i rezanje. Među njihovim se izumima pisanju najbliže primakla uporaba mnogih znakova. premda su Atani prije dolaska u Beleriand poznavali kovine i donekle kovačku vještinu. a jednakog su uvjerenja bili i žitelji Enedwaitha u Drugome dobu (str.] . golemo ili sićušno. ali njihovi im učenici nisu bili ravni. jer su se Drúedaini služili njuhom poput lovačkih pasa. a kaže se da bi pri preseljenju u neki nov kraj vrlo brzo upoznali sve što ondje raste. razlučivši koje je otrovno. kako prenose njihove pripovijesti. 428). R. te nadjenuli imena raslinju koje bi im bilo novo. pa su stoga bili i vrlo traženi. . a koje jestivo. dok su ih nastavali kao boravišta i prenoćišta samo po vrlo hladnom vremenu. ali nikad nisu naučili eldarske rune i pismena. 10 Prema vlastitoj predaji. lako sazdanim oko debala velikog drveća. te da im vonj mogu slijediti još tjednima. samo što su pritom bili i oštrooki. u drûga. Na kasnijem mjestu u ovome eseju navodi se ponešto o nastambama Drúedaina.Elfhelm je kazao Meriadocu Brandybucku da se Divlji ljudi služe otrovnim strijelama (Povratak kralja V 5). ipak.s izuzetkom orkâ. U bivšim su se staništima. Imali su slična pribježišta u Beleriandu. [Piščeva bilješka.

Ali kad su se domogli oštrijeg i čvršćeg alata. a i veće kipove. pa kad ugleda dvojicu drûgova. Zatim je sjeo kraj njega i zapao u duboku šutnju. kojima su iscrtavali slike i uzorke na drvetu ili plošnim kamenim površina­ ma. najznamenitiji su stajali pokraj Teiglinskih prijelaza. kao kad bi izradili kipove orka i postavili ih na granice svoje zemlje. Slučilo se tako da nedugo potom onuda naiđe šumar na putu u neko udaljeno selo. pokazalo se da Drúedaini posjeduju velik dar za rezbarenje drveta ili kamena. ne idući ni koraka dalje ukoliko ne bi bili vrlo brojni. dobivene uglavnom iz biljaka. kojima su najvještiji među njima mogli podariti izgled pravih živih bića. oblikovane kao da bježe odatle. ruku na koljenima ili u krilu. pa su se okretali natrag pri nailasku na neki "kamen stražar". te da se ovi mogu s njima sporazumijevati. a iskovano oružje i alati bili su vrlo skupi. Njih su pak zvali "kamenovima stražarima". Ali kad su u Beleriandu takvi predmeti postali uobičajeniji zbog bli­ skosti s Eldarima i trgovanja s patuljcima iz Ered Lindona.DRÚEDAINI 423 kovina je bilo teško doći. Ali među moćima pripadnika toga čudnog naroda vjerojatno najviše valja istaknuti njihovu sposobnost da budu krajnje mirni i nepomični. Otprije su poznavali pigmente. pa i zastrašujuća: tu su vještinu rabili i za opore šale. a svaki je predstavljao po jednog Drúadana. igračke ili ukrase. promrmljavši: . Katkad su ta obličja bila neobična i bajkovita. jer orci su ih se plašili i vjerovali da su ispunjeni zlobom Oghor-haija (kako su zvali Drúedaine). O tome se u Halethinu narodu pripovijedala sljedeća priča: Izradio jednom jedan od najvještijih drûgovskih klesara obličje svoga netom preminula oca. ponekad su čvorove drveta znali struganjem uobličiti u lica koja su se dala obojiti. ponekad su bili u stanju danima ostajati tako. a očiju sklopljenih ili uperenih u tlo. Zatim se otputi svojim poslom. gdje sjedi i tišti mrtvog orka. prožetu uspomenama. Stoga su se rijetko kad usuđivali dotaknuti ih ili pokušati da ih unište. sjedeći prekriženih nogu. vrišteći u užasu. nakloni im se i poželi dobar dan. pomno ih promatrajući. Izrađivali su i obličja samih sebe i postavljali ih na početke staza ili zavoje šumskih puteva. pa neko vrijeme ostane iznenađeno stajati. Ali ne dobi odgovora. s oduševljenjem su rezbarili figure ljudi i životinja. većeg nego u stvarnosti. Ti kipovi nisu služili tek kao puke uvrede neprijateljima. te ga postavio pokraj staze nedaleko od njihove nastambe.

jer vrijeme je dotad bilo kišno. I tako zaspa. na dvije milje ili više od najbližega sela. oglasili bi se reskim zviždukom. pa je on najčešće provodio vrijeme s Barachom i njegovom ženom. nadaleko poznat kao vidar." Kazuje se da su Drúedaini često znali tako sjediti kad bi ih snašli tuga ili gubitak. mnogi su u Halethinu narodu vjerovali da oni posjeduju nedokučive i čarobne moći. davali bi da im izrade figure vlastita oblika." Nakon tri dana naiđe on u povratku. šumarom onog naroda. premjestite se na drugoga. pa ih postavljali pokraj svojih kuća. On više nikad neće imati potrebu da protegne noge. a premda se moglo činiti da su im oči sklopljene ili da samo tupo zure. Slijedi jedna od njih. ali baš je zasjalo vruće sunce. teško podnosivim izbliza i nadaleko čujnim. V J E R N I KAMEN Bio jednom jedan drûg po imenu Aghan. R. Naišli su tada teški dani. "ali ako biste još spavali. vjerujući da će one (budući da su ih u tu svrhu stvorili sâmi Drúedaini) zadržati dio prijetnje njih živih. Svoj mu ogrtač objesi oko ramena da se osuši. Gajio je srdačno prijateljstvo s Barachom." kazao mu je. a meni je pod vašim ogrtačem prevruće na suncu. pa su se u strahu povlačili i prije no što bi primili neko upozorenje. tada bi sjedili ili stajali skriveni u sjenci. koji je živio u kući smještenoj u šumi. ali ponekad i zbog užitka u razmišljanju. Njihova je neopaziva pozornost sve obuhvaćala u tolikoj mjeri da su je uljezi znali osjetiti kao prijeteću prisutnost. jer je nekoliko odvažnih orka krišom zašlo u obližnje šume.424 J. ali kad bi naišao ma kakav zao stvor. Tolkien: Nedovršene pripovijesti "Veoma oni vješto obraduju kamen. molim vas. Nastambe Aghanove porodice stajale su bliže. a ako se do takvih stražara nije moglo doći. Dapače. ili pri smišljanju naumâ. ali još nijedan ne vidjeli da toliko izgleda kao živ. a nekoliko njihovih pripovijesti o čudesnim događa­ jima govorilo je baš o takvom čemu. a njihova su ga djeca veoma voljela. . "Nadam se da ste se odmorili. pa kako bijaše veoma umoran. sjede i nasloni se na jednog od tih dvaju likova. premda su prema Drúedainima gajili ljubav i povjerenje. Stražarska služba Drúedaina u opasnim se vreme­ nima itekako cijenila među pripadnicima Halethina naroda. ništa ne bi tuda prošlo ili se primaklo što ne bi opazili ili zapamtili. Ali tom su se nepomičnošću znali služiti i pri stražarenju. R. ali nakon nekog vremena probudi ga glas obličja iza leđa.

i bio je umoran. ali kasnije toga dana vratio se Aghan. jer su orci pri pljačkaškim pohodima sa sobom nosili sumporaču ili nekakvu drugu đavolsku tvar što bi se brzo razgorjela." Zatim odvede Aghana na mjesto 425 . ali u taj čas. ostavih mu dio svojih moći. pošuti. da ti pokažem i kažem više. onoga drûga više nije bilo. Sabra se. a voda ju nije gasila. Aghan položi na njega ruku. Neka te čuva od nedaća!" Ništa se nemilo sljedećih dviju noći nije zbilo. primili loše vijesti od svoga roda. Brat mi više ne trpi bolove i neće umrijeti. Ali jednoga jutra on priđe Barachu i reče mu: "Prijatelju. ali Aghan im reče: "Učinit ću koliko mogu. skine lûk sa zida i priđe uskom prozoru. Nosio je visoke čizme kakve su drûzi katkada obuvali za teške predjele. a žena i djeca mu se rasplakaše. Bijaše krupan i težak i posjednut pod neko grmlje nedaleko od njihovih ulaznih vrata. reče im: "Dobre vijesti nosim. Nato Barach protrnu od straha. jer sam stigao na vrijeme da suzbijem otrov. Barachovi se ukućani nisu naročito plašili. tako da su preostali samo dim i bazdan vonj. ugleda dva orka gdje mu uz kuću stavljaju luči i spremaju ih se potpaliti. Jednoga obori udarcem šake. Barach pohita k vratima. pomisli." Baracha to veoma ojadi. ali to je zadržao za sebe. Vratit ću se što prije budem mogao. budući da je Aghan ostajao noću s njima i stražario vani. razbaca zapaljene luči i tabanima zatre orkovske plamenove razmiljene tlom. te stalo postavljati zasjede svima koji su sami odlazili na put. nažalost. Kako ste vi prošli?" "Još smo živi". koju su pro­ budile buka i smrad požara. moram na neko vrijeme napustiti. ugleda gdje orcima iza leđa dotrčava drûg. jer nije probudio nikoga drugog.ili je barem sanjao da ga čuje. kojega su radosno dočekali. ali treće Barach začu rezak drûgovski zvižduk upozorenja . baš kad prvi plamenovi zapalucaše. trnovite ili kamenite. "Noćas ja moram biti na straži". Ali na licu mu je titrao osmijeh i doimao se spokojnim. A sad čujem da su pljačkaši pobi­ jeni ili da su utekli. pa kaza: "Vidi. a drugi mu uteče. a noću napadati kuće udaljene od susjeda. On ustane iz postelje." Barach izađe s Aghanom i pogleda kamen stražar. "Ali pođi sa mnom. Zamolio sam da se ova­ mo dopremi kamen stražar i postavi pokraj vaše kuće. Požar je bio ugašen. ali kad napokon s njih skinu zasun i iskoči van. te nape lûk. Brat mi je ranjen. opet je izašao i dao se u razgledanje. Otkrio je da je kamen stražar nestao. Barach se vratio u kuću da smiri svoju obitelj. zbog kojih te. pa sad bolan leži i doziva me. jer sam vješt u viđanju orkovskih rana. ali kad je svanulo.DRÚEDAINI raštrkalo se u parove i trojke. Od smlavljena orka nije bilo ni traga. odgovori mu Barach. zatim pak bosonog zagazi u vatru.

imali su i čudne. A bolje da njegove noge izgaze orkovsku vatru nego moje. onda ti valja sudjelovati i u patnjama kroz koje ono prolazi. reče mu. čarobne moći. pa je sad ležalo sa strane. minijaturan su podsjetnik na Sauronov prijenos svoje moći u temelje Barad-dûra i u Prsten Vladar. pa su mogli biti zajedljivi i nemilosrdni. Ali "čarobna" umijeća pripisivana pa­ tuljcima bila su dobrano drugačije vrste. Avaj! Prijeđe li neka moć sa tebe na nešto što si stvorio. Crte lica nisu im bile ugodne oku (kad bi se sudilo općenitim ljudskim standar­ dima). ali reče tek: "A što sad! Učinio je koliko je mogao. kao i zbog svojih čudnovatih moći. Napokon ga Aghan dovede do gustiša uz rub čistine na kojoj je stajala kuća. koje pripovijedaju o tome kako su predavali dio svojih 'moći' predmetima iz vlastite izrade." . a Barach uoči da su mu ispod njih noge u zavojima. bili su skroman narod. ali narav im je imala i oporiju stranu. poput hobitâ. a jedno mu je stopalo otpalo. Aghanu se na licu vidio jad. rastom i izdržljivošću. Drúedaini su bili viši. vještinom klesanja kamena. a sinoćnju prespavah. U nekim su pogledima bili prilično slični patuljcima: građom." Zatim je sjeo i razvezao čizme. reče Aghan. Što mi možeš o tome reći?" "Čut ćeš kad bolje promotrim i razmislim". Tolkien: Nedovršene pripovijesti požara i ispriča mu kakav su napad sinoć doživjeli. zatim pođe amo-tamo. "Dvije noći probdjeh uz brata. "Već zarastaju". Imali su veoma različit tjelesni oblik i izgled. Pred zoru me probudi silna bol. krupniji i snažniji stasom. a Barach za njim. patuljci su pritom bili 11 Moj je otac za ovu pripovijetku rekao sljedeće: "Priče poput Vjernoga kamena. Po­ vremeno su znali biti veseli i prpošni. oporom stranom naravi. Aghan ih razmota."11 D A L J N J E BILJEŠKE O D R Ú E D A I N I M A Moj se otac svojski trudio da istakne radikalne razlike između Drúedainâ i hobitâ. Drúedaini su na glavi imali samo rijetke i obješene vlasi. ali noge su mu bile ispucale i crne od čađi. "Kamena stražara više nema . R.orkovska opačina. pa otkrih da su mi noge u plikovima. Uto pogodih što se zbilo. a pio je isključivo vodu. Tu su zatekli kamen stražar gdje sjedi na mrtvom orku. R. ili su im se one barem pripisivale. koji se oskudno hranio čak i u vrijeme izobilja. dok je hobitima kosa na glavi rasla u izobilju (ali gusto i kovrčavo). dok im na nogama i stopalima nije rasla nijedna dlaka. po svoj prilici. Nadalje. pregledavajući tlo.426 J.

pa su odlutali na zapad u potrazi za krajem gdje će se 12 "Na svakom zavoju stajali su veliki kameni kipovi isklesani na sliku i priliku ljudi. nastanivši se u šumi [Brethil] s njima." . u izdvojenoj bilješci. Ali ve­ ćina ih se zadržala u Bijelome gorju. osim tamnih duplji očiju što su i dalje tužno motrile prolaznike. ali prije nego što su stigli do obala Haradwaitha. premda su ondje bili izloženi progonima kasnije pristiglih ljudi. V 3). nezgrapnih udova. Neki su s vremenom izgubili sve crte lica. koji su ih od pamtivijeka salijetali i progonili. koji je Rohirrimima bio vodič kroz Dolinu kamenih kola na putu za Minas Tirith (Povratak kralja V 5). drevno predanje o dolasku Edaina iz Silmarilliona (str. Stoga možemo. čučali su prekriženih nogu i trupastih ruku skrštenih na debelom trbuhu. izričito navodi nešto što se odnosi na vezu beleriandskih Drúedaina iz Prvoga doba. Samo se na jednome mjestu. koji su stražarili nad kućama Halethina naroda u šumi Brethil. Potjecali su (vjerovalo se) iz krajeva južno od Mordora. odnosno s tvorcima kipova na putu za Dunharrow (isto. 154-161) dopuniti prisutnošću Drúedaina. "Bili su tajnovit živalj. Ovdje se navodi i da je istovjetnost kipova iz Dunharrowa s preostacima Drúatha (što je zamijetio Meriadoc Brandybuck čim je ugledao Ghân-buri-Ghâna) ispočetka bila opažena u Gondoru. nepovjerljiv prema drugačijim sojevima ljudi. dok su Drúedaini bili kratka životna vijeka u usporedbi s drugim sojevima ljudi. a usto i dugovječni.' 2 U toj bilješci stoji: 427 Jedan se iseljenički ogranak Drúedaina pridružio Halethinu narodu potkraj Prvog doba. s dalekim precima Ghân-buri-Ghâna. U drugoj se bilješci navodi kako su povjesničari u Gondoru vjerovali da su prvi ljudi koji su prešli Anduin bili upravo Drúedaini. golemi. premda su u vrijeme Isildurove uspostave númenórejskog kra­ ljevstva oni opstajali još samo u šumi Drúadan i u Drúwaith Iauru (vidi niže). s vremenom pronašli put pre­ ko An