mm"m"m".m".m" om" "m·"m·"·m"m" " .

... ..... .. . ' ', .. ".- ..

00000100,00 eo 0000 GO 00 0

Marcanska Eparhiia.

Res gestae Marcensis episcopatus et ecclesiasticae unionis in Jugoslavia

Vladika Gabre Mijakic

Pise : Dr Jan k 0 S i m r a k.

(Nastavak.)

Daljnia sudbioa Slme Kordi¢a.

Kad ie Petretic vidio, da se marcansko vladicanstvo ne moze nikako ukinuti, preporucio ie J 0 a kim a D a k 0 vi (: a kao trecega kandidata, U tom ie smislu pisao Matiii Slovencicu 9. iula 1662. Kancelar ugarski Selepcenii, koiemu je pokazao Petreticev list, piSe pocetkom augusta u Zagreb, da se Miiakic ne maze imenovati radi toga, »quia schisrnaticus est et publice conrttetur se in schismate perseueratururn«. Iz istoga razloga niie sposoban za to miesto nit! Joakim Dakovic, »quia licet non dicat se perseueraturum in schismate, attamen de facto schismaticus est et non aliter se promittit ecclesiae uniendum, nisi eppatum acquisiuerit, quem si adeptus non fuerit, idem perseuerabit, qui antea schismaticus .. Unde clare deducitur, quod non spontanea uoluntate aut amore unionis, sed eppalis ambitio ad unionem cum eadem sancta Romana ecclesla eum trahere uideatur.« Kancelar radi toga preporuca Simu Kordica, koii, iako Ie neznalica, ipak svuda propoviieda, da ie siedrnien s rimskorn crkvorn i to ne od nalnoviiega vremena, nego .ie vee prile pristaiao uz katolicku crkvu, kad se nastoiao osloboditi [urisdikciie vladike Save Stanislavica kralievskim dekretom, Medutim ier i ovai u nekim clancima katolicke viere sepesa, i [er se vidi, da u svernu ne rnisli iednako s katolickorn crkvom, radi toga niie ni on za sada sposoban, da bude postavlien vladikom, Ali ier se pokazao sposcbniiim od druse dvolice kandidata, to ga salle zagrebackorn biskupu, da za lspita i gdje vidi, da se nalazt U zabludl, da ga pouCi, katehizira i uputi,sto ie to uniia s Rimskom crkvorn, Kad bude tako dobro izucen, moze vrsiti sluzbu vi k a r a zag reb a ck 0 gab is k u Dam e d u Us k 0 c i m a i rezidirati u Marci, gdje ee prema svoloi spretnosti p 0 up 11 tam a zag reb a c k 0 g a b is k up a kaludere i Uskoke vezama liubavi privoditi na uniiu sa rimskorn crkvorn ; skole podizati, kao sto ie to vee prije obecao, i

2

18

Dr. Janko Stmrak:

u svernu, sto se na ovo proteze, biti 0 vis an od zag reb a c k 0 g b i sku p a. Da sve to moze uspiesno izvrsIti, neka ga zazreback: biskup pornogne zitom, vinom i novcem, koliko bude mozuce. Kad .se tako kroz dviie iii tri godine, koliko se to bude svidielo zazre;hac.kom biskupu, pokaze istinskim sinom rirnske crkve i marliivim radenikom tt vinogradu Gospodniern, neka ga zagrebacki biskup 'Predlozi za rnarcanskoga biskupa. Tomu priiedlogu moraiu se dodati reverzali, da ce se dati posvetiti samo u Rtmu, ako bude imenovan biskupom: da ne ce nikada biti ovisan ni od iednoga patriiarhe: da ce raditi oko uniie i da ce u svernu biti pokoran zagrebackorn biskupu."

S ovim ie pisrnom u vezi pismo Matiie Slovencica Petreticu od 2. augusta 1662. iz Pozuna, On [avlia, da ie samo iedna vias falila i Kordic bi bio postavlien za vladiku. Ugarski kancelar, koji ie nalosio Slovencicu, da izradi reverzale za '!(ordtCla, II posliednii ih je cas dao izraditi cuvaru drzavnoga pecata, potpisati po Kordicu i odniieti caru. Slovencic se hvali, da ie to na [edan upravo cudesan nacin namirisao pomocu isusovca Millera-i sve razrusio. Na dan sv. Ignaciia Loiole posao Ie Slovencic do kancelara i iako ga njj,e rado videvao, silom se uvukao u niegovu sobu, pa Ie poceo ovako govoriti: Zagrebacki prelat, koil ie slaba zdravlla, mucin se naimanie [edan miesec dana, da izrad] po nalogu cara inforrnaciiu o pitaniu »vlaskoga« viadicanstva. Osim toga poslao ie Slovenci6a caru na svoie troskove ne oceklvaiuci koristi od toga. Ipak se sve to zaboravlia, Niegova se intormaciia niti ne cita neso se nostavha za vladiku nesposobna osoba i tako ode u dim trud zazrebackosa biskupa. Kad ie Slovencicu kancelar rekao ::sta imate protiv niega? odgovorio ie: To se sve iasno nalazi sadrzano u intormacth i ia sam 0 tome mnogo toga govorio vasoi uzvisenosti, Cudim se, da se vise vieruie Kordi6u, nego Ii biskupu i meni, - Na to ce on: Vidi se, da govorite iz strasti vi i biskup. - Ja sam uzvratio: Iz koie strasti? Kakvu imam Ia ad toga korist, a kakvu biskup? Mi imamo u ovome pitaniu pred ocirna sarno opce dobra i spasenie dusa, a ne vremeniti dobitak i zato nam se krivo ctni, karl nam se predbacuie, da iz strasti govorimo.

Kod ovoga razgovora, u koiem se riiesila sudbina Sime Kordica, bili su prisutni biskup pecuiski i vikar biskupa u Niitri, Oboiica su pristaiala uz kancelara. Kad ie kancelar napoleon vidio, {fa Slovencic ne ce potpisati U' ime zagrebackoga biskupa reverzala, nacinien Je sporazum, da se Kordic posalie u Zagreb. Slovencic veli, da niie htlo dalie U ovoj stvari intervenirati, ier Ie kancelar iziavio, da ie to niegova licna stvar i da s tim nema nikakva posh Sid a IE i c, tainik Stajerske iii unutarnie Austriie."

52 Ibid. enistolae missiles C, 25.

~3 Ibid. epistolae ad eppos v. XGV!Il, 19.

Marcanska Eparhija.

===_. __ ._--- ============

19

Kordic ie odmah uvidio, da se stvar po niega zlo sV_I;sila i da nikada ne ce doci na tai nacln do vladicanstva, On ie opazio, da Je predan na milost i nemilost zagrebackom biskupu i da mu nikakva uvieravania, ispoviiest viere, poucavanie u katolicizmu lie ce koristiti, ier mu se ne vieruie, Radi toga te on odlucio, da uopce ne pode u Zagreb Petreticu, nego ie na drugoi strani pokusao srecu.

Dakako, da Je Petretic bio vrlo zadovolian s riieseniem, kako se vidi iz niezova pisma Selepceniiiu od 11. augusta 1662., t1 koiern iavlla, da Kordic niie jos stigao u Zagreb. On moze s vremenom biti biskupom, aka se ne nade druai sposobniii, koii je vee posvecen i koji ie sledinien, Zivo molt kancelara, da se dobra cuva pismo, sto mu ga ie 0 Kordicu nedavno poslao."

Kordic se niie dao tako lako udaliiti iz dvora II Pozunu. On upravlia na Leopolda u miesecu augustu rnolbu, u koiol spominie, kako mu ie otac Leopoldov Ferdinand III. povierio »ordinis divi Basilis Magn:i in regno Sclavoniae er Croatiae provlncialis seu archi. mandritae officium, quo magis ad divinum cultum et fidem cathoIicam ausendam scholas litterarum artium latinas pro erudiendis rudtbusetpene svlvestribus Vallachorum pueris errizere et tundare possirn.« Buduci da Ie pokoini vladika Sava Stanislavic s kalude-rima u Marci bio protivan ne samo Kordicevom provinciialatu nego i podizanlu skola i buduci da niie dopustao niti iaicima, niti kaluderima, da mu iskazuiu cast i poslusnost, to mu neka car izda pisma, po koiima ce dobiti medu laieima i kaluderima svoiu prvasniu vlast i osim toga moci podizati skole, koie hi mogla uzdrzavati gradacka komora. Dakako da se Kordic u tom pismu preporuca i za vladiku, Sidanic, tainik Staierske, poslao je Kordicevu molbu na ~zvjestaj gradackoi komori."

1 doista Kordic si ie na dvoru isposlovao dekret potpisan u Pozunupo Leopoldu 16. augusta iste godlue, u koiern car izviescuie we zapoviednike na kraiini, da ie Kordica arhimandritu uzeo pod svoiu zastitu, »ut tanto securius utiliuscue munus ecclesiasticum 'sibiQue per nos ciementeriniunetum obire posslt eiusdemque ritus sacerdotes vulgo calugeri dicti una cum gente Valachica in annotatis regnis nostris Croatiae et Sclavoniae eommorantes et degentes ipsi eatenus parere et obtemperare debeant.« Leopold mu dakle podieliuie vlast nad svim monasima u manastirima Marei i Lena-

c,. Arch. eccles. zagrab, epist, epporum v. I. iol, 95. Commentarlus.

I Matija Slovencic ie bio u Pozunu vrlo obradovan radi svoga velikoga uspieha, kako ie on mislio. Zato Ie 0 tom pitaniu zaredom naplsao Petreticu u Zagreb tri pisma.

Selepcenil ie poslao original plsma preko Kordica, za kolega ie bio uvieren, da ce odmah otici u Zagreb. Meduti-m [e Kordic otvorlo pismo i vidlo, kakva mu se sudbina kroii, Petretic le dobio samo prepis pisma,

n Arkiv Jug. Akademiie u Zagrebu coll, Lopasic,

20

vini. Zapoviednici na kraiini rnoraiu Kordica protiv svih nrotivnika braniti."

General Leslie dobio ie mformaciiu Petreticevu i niegova vazniia plsma na izviestai, pa ie radi toga 1Z Varazdina 28. augusta iste godine pisao rat nom viiecu u Gradac, da Uskoci pod ni iedan nacin ne ce Kordtca za vladiku. A k 0 b i i h 0 n h t i 0 u jed init i sRi mom, d ace g a ubi t i, On je licno govorio sa zagrebackim biskupom 0 unili Uskoka, ali je uvieren, da se to uikako lie da u praksi provesti. »Es wird sich nicht practicieren lassen. d ass die g e s a ill m ten Wall a c h e 0 sic h mit d e r P 0- m i s c h e n c a t h o l i s c h e n Kt ric h e n v e r ei ni g e n soften. Bin also in kainerlav weiss der mainung, dass man ihnen solches VOll hie aus intimiren solle, zurnalen es leucht amen neuen aufstands verursacheu derfte, den dies leuth Iundiren sich starkh auf ihre oriuilegien, so lhr May. Ihnen neulich _confirmirt haben.« Na temeliu toga izviestala ratno viiece daie svoie mislienie Leopoldu 0 dielovaniu novoza vla dike. On se mora obvezati, da ce nastoiati Us.koke ne sa strogoscu nego s doorim uiediniti s rimskom crkvorn. Priie svega treba uiediniti kaludere, korima vladika treba da bude i'zgledom. Novi vladika ne srniie biti pokoran carlaradskom patriiari, ne smile s niime staiati u vezi, a jos manie smile slat! svoie kaludere preko grantee il.i tudince prtmati U ovirn kraievima. Vladika mora obecati, cia ce mlade svecenstvo poucavati 11 iedinstvu s katolickorn crkvom."

Gradacko viiece nile prihvatilo niti priiedloga zagrebackoza biskupa, nit! prijedloga generala Leslie, koiemu, kako se vidi, nile bilo uopce poznato, da je na Krajini sklopliena uniia ieu. go dine. Leslie je bio veliki protivnik uniie iz voinickih i politickih raz.loga, da tako Uskoke sto uze sveze s Austriiom i da nacini izrncdu niih i hrvatskih staleza sto veci iaz, koH se PO niegovu rnislieniu vise nikada ne ce dati zatrpati. Tako ce voinicka austriiska vlast imati trainu i neornedenu vlast na Kraiini, kola se moze prosirit! i na dalnje teritortie.

Kordtc rnedutim nikako niie htio poci iz Pozuna u Zagreb, jer rnu je siievao ios tracalr nade, da ce nostati vladikom.. Matiia Slovencic iavlia Petreticu, da Kordic s preporucenim pismom Leopolda obilazi okolo i moli milostiniu za osnivanie skola, a kad tamo on tu milostiniu upotrebliava za svoie grlo, ier je grozna piianica,

,,6 Arch. ecc. zagrab, eplsr. ad Petretic IV, 76. Odstampano kod dra. A. lvica op. c. 57-59. - Prenis Leopoldova dekreta nalazi se frag· mentarno sacuvan u pismu tsusovca Ojure Gailera zagrebackom biskupn Petretlcu. Na Oallerovorn necatu nanlsano ie: »Pruenositns dorn. prot Societatis lesu Vienna INS".

';7 Vindica 1662. jiiner Iasc, 7. arkiv Juzosl, akaderniie u Zagrebu coll. Lopasic.

Marcanska Eparhiia.

21

Nikako mu se ne ce ici u Zagreb na nauke, ier bi priie puta htio znati, sto ce biti s imenovaniern vladike, I doista - taka nastavlia Slovencic - nikada ne ce bib iz niega sto dobra, ier ie pun lazi i prevare. On se Slovencicu neprestano grozi, ier sa smatra glavnim razlogom, sto niie imenovan za vladiku. Radi toga ga ie Slovencic u Pozunu pozvao pred sebe i Jzgrdio, sto nile otputovao u Zagreb i sto se naokolo skice.

U istom pisrnu iavlia Slovencic, da ie Mijakic prestao moliakati vladicanstvo preko Sid ani c aida sada radi za svoiu stvar s preporukom bana N i k 0 I e Z r 'i n j s k a g a kod ugatskoga kancelara, koi] mu ie iziavio, da ce biti vladikom, aka ucini sve ono, na sto se obvezao Kordic u reverzalima, ier i zagrebacki biskup niega vise ciieni od Kordica, M! i i a k i c d a j e n a s v e p r i s t a 0, ali niie se htio odreci patriiare. Kad ie Slovencic CUD za to, posao ie odmah kancelaru i pitao ga, sto ie na stvari, Kancelar rnu Je odgovorio, da je Miiakicu samo to kazao, da pede odmah zagrebackom biskupu, Ako ad niega dobiie preporuku, da ce biti postavlien vladikom.

Slovencic nadalie iavlia, da Mijakic s niime ne ce ni zovo~itL Ban Nikola Zriniski vee ie otputovao iz Pozuna u Cakovac. Sabor Je zavrsio svoi posao, firvatskim nunciiima poslani su pred tiedan dana kanji, na koiima ce naskoro krenuti kuci, Slovencic polazi U Bee, da nastavi ondie pomocu isusovca MiIlera zapoceti posao, kojemu se ne vidi kraia ni konca,"

Nakao svrsetka sabora u Pozunu presao ie Kordic u Bee i ondie ie u miesecu decembru obilazio »tam Oermanos Quam exteros«, da se dornogne vladicanstva."

Pocetkorn godine 1663. nestalo ie naiednom Kordica s dvora u Becu, Kao da ie u zemliu propao l Svasta se nazadalo 0 niegovom putovaniu, Miiaki6 ie CUD od kancelara Selepceniiia, da le posao u Tursku pe6skom patriiari, sto ie pripoviiedao Petreticu, kad se kod njega nalazio u Zagrebu pocetkom 1663.M

~8 Arch. eccles. zagr ab. epist. ad. Petretic IV, 6i. - Sloveucic se intereslrao kod Sid ani c a, ~to ie s odlukom 0 medasima manastira u Marti, pa mu Ie odzovoreno, da ce se to pitanie rlesavati nakon imenovania vladike. lsto tako ie obustavlien dekret 0 stipendiit, kola se dale

mauastiru do imenovania,

Slovencica le novi obrat u OVOI11 nitaniunosve smeo, On se tuzi: "E.go vero lam non scio, quid in hoe nezotio incipere debeam, quia adhuc video me in princlpio illius versar!-, Govoreci 0 svom odlasku iz Pozuna u Bee, kaze: "forte et ibi sollicitabo (quod ipsum Rmus Pater Miller rnih! suasit) aliquam solidarn resolutionem circa rniserum hunc eoiscopatum valachicum, ell ius uezotium, pro h Deurn immor ra lem! valde obiter Do min us Cancellarius apprehendlt«.

~9 Arch. ecc. zagrab, epistolae ad Petre tic IV, il. GU Arch. eccles. zazrab. epist, epporum V. VB, 32.

22

Dr. Janko Simrak:

Stjepau. mitropolita vlaskt posvecuie Kordlca za episkopa.

Dana IS. marta polavio se Kordic nenadano u manastiru Lepavun, 0 tom izviescuie 16. marta zagrebackoga biskupa Petretica koprivnickl zupnik N i k ° I a Pod e r k ° vic, na ovai nacin:

Sime Kordic vrativsi se iz Turske prosle ie noci dosao u manastir Lepavina, Ne sluteci nista ziadan tza toga posietio je \ s troiicom kaludera vicegenerala slavonske kraiine i koprivnickoga kapetana J 0 s tP a Ii e r b e r s t e j 11 3,61 pred koiirn ie izjavio, da Ie posve- 6eni biskup PO nadbiskupu ugrovlaskom." Pokazao ie i niegovu diplomu napisanu 6il1i!lcom n:a narodnorn [eziku, Podenkovic ju je dUtze vrernena gledao, ali je niie mczao dobro procitati, Kordic je u rukama drzao neki drveni »pastorale« nasaran liubicastom boiorn i malo pozlacen, H:erberstein sa Ie priie svega pltao, ko mu ie dao dozvolu, da ide u Tursku, Odgovorio le, da TIm nile niko dao dozvole. U ostalorn da i drug} kaluderi ulaze u Tursku i dolaze odande, sarno s dozvolom svoiih stariesina. Kad ie ovo iziavio, vicegeneral ga [e htio odmah dati uapsiti i predati tarnnicaru, ali se boiao to uciniti, ier je bio posveceni biskup i to bi bilo ne samo nedostolno, nego i bezbozno. Ipak ga te obvezao vierom i castt, da ce doci u Koorivnicu, kadgod to zaiste vicegeneral, Kordic ie tom prilikom molio vice general a sliiedece: da niegova protivnika Gabru Mijakica obuzda, da ga toliko ne progoni: da vlaske voivode j neke druge, koji pristaJu uz Gabru M!tjaki6a i preporucaiu gel za vladiku, a niega prezone, mrze i kad hi im bilo moguce, smaknult bi za, zastrasi, da toga ne cine. Herberstein ie obecao, da ce to izvrsiti liZ uviet, aka biskupske Iunkciie ne ce na ni iednom miestu izvan leoavinskcz manastira vrsiti, dok ne dobiie prezentaciie i imenovania od cara i dok sa papa ne potvrdi, Aka bude protivno radio, poslat ce ga vezana 11 Bee.

Iferberstein ie javio na dvor, da ie Kordic kod nieza bio ne 16. marta, kako izviescuie Poderkovic, nego 15. Kad mu ie natozto, da se ne smiie prikazivati biskuporn, dok ne dobiie potvrde od cara, stao se Kordic od cuda krstiti, ier da mu le kancelar tri puta epl-

81 Porodica Her b e r s t e ina potiece lz Staierske, Orof Ivan .J osip Herberstein bio ie sin upravltelia Staierske Maksimilijana. Za rana stupi u red rrtalteskih vitezova i odlikova se 11 raznim ratovima. U varazdlnskoi kraiini bio ie oko godme 1-655. kapetan U Ojurgjevcll, kasniie ie premiesten u Ivauic. Oodine 166-3. bude imenovan namiesnlkom vrhovnoga zanoviednika varazdinske kraiine generala Leslie kao vicegeneral i kapetan u Koprlvnlcl. Dana 9. iuna nostavtien ie Herberstein karlovackim generalom. na kojern ie miestu ostao do smrti 1689. (Lopasic, Karlovac 195-206; I. A. Kumar: Geschichte der Burg und Famihe Herberste.in 3 Theile Gratz).

9~ Nlkola Poderkovic krivo navodi, da ie Kordi6 nosvecen »ab archlepno Ungvariensi«, dok mora biti »ab archieppo et metropoJita UgroValachiae«.

Marcanska Eparhija'.

========

23

skopa t obe6ao i da osim toga ima diplomu od samoga cara, na temelju koie [e i rukopolozen. Herberstein dodaie, da narod ne ce Kordica priznati biskupom i da ga ne pusta niti u svoie kuce (Arch. eccvzagrab. epist. ad Petretic IV, 76).

Kad ie Sime Kordi6 posliie ovoga razgovora s Herbersteinom dosao na zupni dvor, upitao ga je Poderkovic, da Ii ie bio kod peeskog patriiare. Kordic da ie odzovorlo, da tamo nikako niie isao nego .ie sam bio u ugrovlaskoga mitropolita, Ako mu uspiie citava ova stvar, da ce poci zagrebackorn biskupu i da ce onaka raditi, kako mil bude onsavietovao,"

Kordic je uvidio, da ce zlo svrsiti s Herber.steinom, pa ie zato odmah iz Lepavine pohitao u Bee. Ugarskom kancelaru Ie pokazao diplornu 0 posveti za biskupa i na osnovu toga je trazio, da bude izahran za to miesto, Selepcenii vee niie znao, sto da uradi s tim coviekom, pa ga ie poslao carskom ispoviedniku, da on ovu stvar riiesi. Kad ie ispoviednik razabrao, da ie posvecen priie nego ie dobio carevo obecanie, silno mu je to zamlerio i nalozio, da odmah ide zagrebaekom biskupu, koiineka mu naredi.-da ode u lepavinskl samostan i da ondie mirno ceka odluku, kola ce mu se preko zagrebackoga biskupa poslati, Kordic ie na to posao do isusovca G j u reG a i I era i molio u niega preporucna pisrna.

Sve to iavlia Galler Petreticu U pismu od 9. aprila 1663. i <10- dale, da velmoze ne rnogu vidieti ztva Kordica radi toga, sto ie falzificirao neka plsma i zloupotriiebio pecate voivoda. Kordic se ispricava, da su to sarno klevete protivnika. On kaze, da vidi, da su rnu sada glavni protivnici Isusovci, Galler ie dao Kordicu preoorucua pisma i 0 niihovoi vriiednosti veli: Koliko rnogu, neka 1l1U valiaiul

'Prema niesovom rnislieniu po vieri i moralu bolii ie Kordic od Mijaki6a. Radi toga neka ga biskup posve ne odblie, nego neka ga imenuie arhiprezbiterom, U Bee neka vise ne dolazi, ier ga niko rado ne vidi i ier ie postao svima dosadan (Arch. eccles. zazrab. epist. ad Petretic IV, 77, listina stampana kod Ivica op. c. 59. 60).

Priie cetvrte nedielie poslile Uskrsa iste godine osvanuo Ie Kordic u Varazdirtskim Toplicarna kod Petra Petretica i donio mu pismo S tie p am a, 0 r t 0 d 0 k s no g mi t r 0 pol t t e u g r 0- Y I ask 0 s. koiim sviedocl, da ga ie rukopolozto za e pis k 0 p a v I ask 0 gaS v i d n i c k 0 g a u H r vat s k.o j ,j S 1 a von i j i POll a 10 g u k n e 2 a G j u reG h ike. 64

ca Arch. eccles. zagrab. epist, ad Petretic IV, 74.

,,~ Knezovi 0 II ike potieu iz VeJesa. Albanskog su roda. Od sedamnaestoga viieka blli su cesto gospodari Moldavije i Vlaske. Prosirili su svoiu vlast i Irnania svoiim okretnirn pristaianlem sad lIZ Tursku, sad uz Austriiu, sad LIZ Polisku, Osim toga su pritiskivali svoie podanike. Pry! ie bio kuez 0 reg II r i j e, kOil ie dobio knezevsku vlast od svoga

24

Dr. Janko SImrak:

Priie svega euimo, sto 0 diplomi i posveti kaze Petar Petretic u pismu, sto ga ie upravio na isusovca 0 j u ruG a i Ie r a cetvrte nedielie po Uskrsu 1663. Petretic veli, da ie Kordic k nlemu dosao u Varazdinske Toplice i da mu ie predao ne samo Gailerovo pismo "legO i diplomu Stiepana, nadbiskupa i mitropolite citave ugrovlaske zemlie, koiom svledoci, da za ie zaredio za biskupa, To rukopolozenie ie lazno, prevarno i maliciozno. U toi diplomi da se narocito lstice, da su Kordica poslali u Uzrovlasku pravoslavni krscani i pravoslavni kler, koii su mu dali sviedodzbu, da zivi u pravoslavnol istocnoi crkvi. Na OSIIOVU toga sviedocanstva da je mitropolita Stefan sazvao po obicaiu episkope i da ie Kordica rukopolozio za episkopa po nalogu kneza Grigoriia Ghike. Kordic le po prevari dobio preporucna pisma od nekih kaludera u manastiru Lepavini i od nekih Uskoka, pa se uputio vlaskom knezu, knii ie nalofio mltropoliti Stiepanu, da ga zaredi za biskupa na novi titu! epa r h i j e L epa vi n s k e." Ako se za vrernena ne stane ovome na put, siromasni ovi krscanski kraievi morat ce preko novoza vladicanstva placati dace za vlaskoga kneza i mltropolitu, koii ce ih u ime danka davati sultanu. Tako ce se u istom kraiu osnovati tri dieceze. Prvu l e p a vi n sku osnovao je knez i mitropolita vlaski, Na celu hi ioi imao biti kao vladika Sime Kordic, coviek pun lukavstine, priievare i Jazi, bez obraza, bezbozna skitalica, kako tvrdi Mijaki6, pun drugih zlocina, kako kazu drugi Uskoci. Druga hi dieceza hila V rat a n j sk a, koi u Ie OS110vao pecski pa trii ara, Tai su ti tul nosile vladike M.aksim i Gabre Predoievic i Sava Stanislavic, a taj hi tltul rado imati sada i Gabre Miiakic. T reca dieceza bi bila Go m irs k a u hrvatskoi iii karlovackoi kraiini, Na celu hi te biskupiie bio kaluder Joakim Dakovic, koii ie otputovao u Veneciiu, da za tarnosnii grcki biskup rukopolozt za vladiku."" Tai ie

zernliaka turskoga vezira Mehmeda Koprtilti-a (E. Golubinski: Kratkij ocerk istorii pravoslavnvch cerkvel: bolgarskoi, serbsko] i rumunjskoi, Mos.kva 1871, 331~345), - Gregorij Ghika vladao ie od 1660---1664.

65 Kako ie dosao Petretic do Ie p a v i n sk e eparhiie, nisam rnogao dokucitl, U slngieliii mttropoltta Stefana govori se 0 S v i d - n i c k 0 m episkopatu, a nema ni trag-a 0 kakvoi lenavinskol blskuplli,

U6 Prvi filadelillskt gr·cki nadbiskuo, koieza ie mletacka vlada imenovala za sve viernike grckoga obreda 11a svom drzavnoru teritortiu, dakle i u mletackol Dalmacill, bio ie Gab r i j e 1 S eve r o. Niess ie nosvetio carlgradski pa tr ua ra J eremiia II, ciji su poznati dobr i odnosi

s papom Grgurom Xlll, (MarkoviC, Cezarizam i bizantinstvo, Zagreb 1891., II., 54'4. 545), radi cexa malo da ne izgubi glavu, Gabrtiel Severo vratio se i.z Carigrada 1578. u Venecliu, gdje Ie stalno rezldirao on i niegovi nasllednicl. Gabriiel ie bio siedinleu. Umro ie 1616. na Hvaru u Dalmaciil. . Pokopan ie u crkvl reda Sv, Vasiliia (Markovic, Slaven! i Pape II, 390. 391). Nakon Mel en t i i a Tip a I d i j a, koii le rukopolozio za dalma-

Marcanska Eparllija.

25

biskup uiedinien s rirnskom, pa sa zato niie htio posvetiti za biskupa bez dozvole akvileiskoga patriiare. Zato ie Joakim bio u Karlovcu kod Petra Zriniskoga," karlovackog vicegenerala, i mollo ad niega preporucna pisma za patriiaru akvileiskoga. Dakovic ie bio vrlo nasilan, kako le Petretica -izvtjestio Petar Zriniski. Taka ie iednom prilikom dao jednomu dakonu za vriierne sluzbe u crkvi skinuti odezde i degradirati ga radi toga, sto priie kadenia crkve nile molio blaaoslova u niega nego u iednoga drugoga prczbitera, koii ie bio »sosluzasci«, ier ie Dakovic sebe vee tada smatrao episkopom, Kaluderi su se zato na Dakovica silno razliutili, navaliii na ni i bacili za i~ manastira Gomirie j crkve napolie i on se sada skice po primorskim kraievlma."

Radi ovoga tina Kordic se mora kazniti naitezorn kaznorn iii tanmieom ili trainirn izgonom. Aka ne bude strngo kaznien, povesti ce se i drugi za niegovirn primierorn. Taka ie MOakie u Zagrebu pitao Petretica, sto ce biti s Kordicem, koii je bez dozvole otisao u Tursku i vratio se. Petretic mu ie odgovorio, da ne ce biti dobra. Kapetan u Kopri'Vnici da ima dobro ,paziti na nieov dolazak, Kordic se nadalie mora kazniti radi toga, sto ie malieiozno i prevarno prenio iurisdikciiu ad cara i pape na vlaskoga kneza i mitropolttu: sto podize bune medu siromasnim uskockirn narodom na pogibao

tinskoga biskupa za viernlke grcko-slavenskoga obreda N i k 0 de ill a Bus 0 vic a, ostala je stolica Iiladelfliskih nadbiskupa prazua od 1713-----1762. (0 Nikodemu Busovicu i nadbiskunu Tipaldiiu vidi rnoiu rasnravu u »Novoi Reviii« 1930. god.) - Posliednii filadelfiiski nadbiskup Ie bio So fro n i ie Cut 0 val i do pada republike 0797.).

61 Za vriieme karlovackoga generala greta Her bar d a Au e rs per g a (1652-1669.) blo ie 1658. godine osnovano nosebno miesto namiesmka generala (G en era I am t s v e r wa I t e r) i prvim takvim vicegeneralom postao je grof J u raj f ran k 0 pan T r 2 a c k i. Posllie nlezove smrti bio je namiesnikom gro] Pet a r Z r i n j ski, koli Ie bio zumberacklrn kapetauom vee od 1648-. god. Auersperg ie riietko dolazlo na Kraiinu, a kad ie dolazio, niie to bilo radi boia s Turclma nego zato, da nobere lijepe dobotke zapoviednika. Lako ie niemu bilo s dobrim Juriem frankopanom, ali je irnao vr askoza okanania s Petrom Zrinlskim. koii ie bio pozuati lunak od rnegdana u citavoj tadanioi J:vropi. To ie Auerspega naivise bollelo, pa ie nastojao Zrinlskoga intrigama na dvoru potkopatl, kao da le on kriv ratovima s Turcima na granici. Kad ie Zrintskl 1663. kod Jurievih Stiieua kod Otocca do nogu polukao bosanskoga pasu Cengica i brata mu ziva uvatio, izmamio ie Auersperg od Zrinjskoga zaroblienika i prodao ga u Veneciiu. To mu Zriniski nikada niie zaboravlo. Oval drskl Niiemac sa svoiirn kukaviclukom i sa svoiorn baha tosti zabo Ie u dusu Petra Zrlniskoga prve ialce velike boli i osvete ... (fr. Vanicek, Speclalgeschichte der Militargrenze J, l04~llO; Lopasic, Karlovac, 194. 195; Lopastc, Zurnberak [Zagreb 1881.], 30,).

"B Arch._ eccles. zazrab. epist. epporuru, V. VII, 36 Exemplar.

26

Dr. Janko Simrak:

kraiine i kralievstva ; sto ie ditamiran radi caroliia i radi odurnoga zlocina (bestiialnost), radi cega ce se morati potanie saslusati: sto falzificira pisma i sluzt se niima: sto upotrebliava careva oro'ekcionalna pisma u druge svrhe, da ga liudi prlznaiu blskupom." Tako guvori Petar Petretic 0 posveti Stevana, mitropotita uxrovlaskoga, a sada da vidimo sarnu diplomul

Medu "Acta archivi almae ecclesiae episcopatus Zagrabiensls« (E[listolae aid diversosZ, a. V. 1) nalazi se dokumenat pod: naslovorn: »Copia litterarurn donationalium pro episcopatu Ziniensi (Svidnicensi) in Iatinum transcrlptae. 1663. 19. Januarii. Stephani metropolitae Valachorum Iitterae super consecratione Simeonis Kordich, episcopi Valachorum«. Dokumenat glasi od riieci do rijeci ovako :

S t e ph an u s Dei gratia archieppus et met r 0 pol ita pro-

uinciae A g ria e s i u e W g r 0 I ask i i. .

Magna et inexplicabilia opera ilia, Quae sunt pro salute nostra, Dominus et Saluator noster Jesus Christus adimpleuit indubitata conceptione sua, ut apostolis suis reuelasset nobisque subsequentibus indieasset hoc opus et doctrinam bonis et ueris ouibus Christi, quae in sancto euangelio dicuntur, bonis pastoribus et rnercenariis, Qui hoc opus in se assurnunt digni et idonei doctrinae spiritualis, Quae in Domino nostro Jesu Christo in figura declarabatur, postea sanctis apostolis et discipulis eius reuelatum. Tandem sic ad nos peruenit eadem auctoritas, ut dignis doctrinae conteratur super bonis ouibus, qui non propter opus solum. sed propter animas, ut id fiat, lucrandas intendant, quo tempore oeccatum tom possit et uerae fidei finis esse.

Factus itaque est in partibus Sci a u 0 n i a e etC r 0 a t j a e e Ii i s cop at u s Sui d n ice n sis, qui olim fuisset Christianorum, sub imperio et collatione Caesareae Mattis, et cuta tustlftcatae oues propius 110n inuenerunt, sic ad nos uenerunt, ut episcopatum, consecrationem et benedictionem accipiartt secundum ritum sanctae matris ecclesiae nostrae cat h o l i c a e, Et sic Sclauonico in alienis partibus idiomate nati et prozenitt uerae christianae fidei opera setecta Iaclunt Christiani ueri homines, Quae sancta mater ecclesia iniungit, sic et nos secundum ueritatem scripturae eius dignum eum cognouimus 110n atiectando auaritiam et gullarn aperiet eum nobis

"P Ibid. - Kordic se mora kazniti, »turn Quia turbas excitat in rnisera lsta et rudi Valachorum plebe cum periculo horum confinlorum ac totius istius regui, tum Quia de maleficio et nefando crirnine incusatur ac diffamatur - super hoc tamen nuncto exactior Iieri debet iuculsitto - tum Quia laborat manllesto crumne falsi, vel litteras Ialsas, ut Vestra Paterrutas (Miller) insinuat, ut mihi etiam Valachi dixerunt, fabricando eisque utendo, vel verts lltteris, ptaesertlm Suae Mattis et Itunaartca cancellaria sib! oro pacifica in monasterio et officio archhnandritae perrnansione datis ill alium finem pro epnatu nlmirum neuuiter abntendo«.

Marcanska Eparhila.

================

27

Christianis gratia et misericordia in sinceris fratribus, Ac iussu serenisslmi principis Domini, Domini G reg 0 r .i i G j j c h k a e u m ad e p i s c o p a t u m i n s p i r a t l o n e Spiritus Sandi con sec r a u i m u s. Praeterea tenebitur Dei arnore . episcopus met r 0 pol ,j t t, ut dignus et suificiens pastor custodire uniuersos in sancta christiana catholica eccJesia, fidem ueram et indubitatam ut teneat et conseruet inuiolabiliter, prouti scriptum est secundum ritum fidelium Christianorum, Ac proinde oportet huic sancto episcopo S i III eon i in Christo fratri ex gratia nostra, ut uadat in sanctum episcopaturn supra specificatum absque omni suspicione et unluersa administret, Quae episcopo met r 0 pol itt sunt adrninistranda, et ut ueniat ad lumen et authoritatem episcopalem eundemque acceptari uolumus et iubemus ex tota anima et toto corde et tota mente cum iaetitia, desiderioet gaudio rnagno, et ut oboedta-" mini ipsi, uti fideli patri suo. Ames vestras ferte ad ipsum et, quae docuit, audite et tenete,

Ac Dominus Deus ornntpotens pacem in Trinitate dabit, quam exopto, et in indiuidua Trinitate benedicet, quae diuisa, componit, et perdita ad se trahit et custoditoues uestras et quaecunque benedixerit, sint benedicta, quaeque multiplicauerit, sint multiplicata, Pascimini sirnui cum nastore uestro, ut manducetis de doctrina Dei Chriastianis concessa et data ad salutem animarum, Amen.

Datum ~in benedicta arce Bukorestt die 19. mensis Januan, annorurn a condito saeculo septem millia centum septuaginta primo, annorum uero salutis 1663.

S't e p h a n u s a r c h i e pi s k o p u s et m e t r o p o l i t t

Wg r 01 ask i j M{a n 1I) pro p r ia.; L. S.

Za razurniievanie dokurnenta potrebito je ovo istaci:

Od XV. do polovlne XVII. viieka imala ie Vlaska iii Ugrovlaska dviie priiestolnice : Tirgoviste i Bucuresti, ad keith ie 'bila glavnom prva, Od godine 1659. siielorn ie i voivoda i mitropolita Bucuresti, Godine 1656. spominie se mitropnlita S t e f au. G oJ ubi n ski (Kratkii Ocerkistoriji pravoslavnvh cerkvei 359.360) ne zna, da li ie to isti Stefan mitropolita, koii se spominie god. 1650., iii je druzi mitropolita istoga imena. U dielu: »Istoriia raznih slavenskih narndov naipace Bolgar, Horvatov i Serbov iz trni zabveniia i vo sviet istoriceskii proizvedennaia loa n n om R a ice m, arhimandrltom vo sviato-arhaggelskom monastirie Kovilie«. (V Viennie pri O. Stefanic Novakovic v Slaveno-Serbskoi, Valahiiskoi i vostocnih Iaztkov privileg. tvpografiii, cetirf sveska, f-lii izasao 1794, IV 1795.) iznosi se prema riieeirna savremenika, da ie S t e fall, mit r 0 pol i t ))V i a h 0 zap I ani n s k i« iii U s r 0 v I ask i rukopolozio Simeon a Brankovica u septembru 1656. u gradu Tirgoviste za mitropolita sedmogradskoga (IV. 78-80; cf. Golubinslo, Kratkii ocerk, 403). I knez Ghika i mitropoiit Stefan, koii se spo-

·28

Dr. Janko 5imrak:

~-~--- ~--=-=. =====-=--=-=-= - ... --_ .. -.---,=~=--======-_""

rntniu u diplomi, historiiske su dakle licnosti i prema tomu s te strane ne maze se kazati, da ie Kordic dlplomu sam sastavio.

Mitropolita Stefan sporninie u diplorni S v i d n j c k 0 vladicanstvo u kraievima Hrvatske i Slavoniie, koie ie nekad pripadaio krscanima. Buduci da viernici toga episkopata nisu mogli naci u blizini episkopa, poslali su Simu Kordica u Bucuresti, da bude rukopolozen PO obredu Svete maike erkve nase »k at 0 l i c k e«,

Koii Je izraz cirilovskom originalu staiao na miesto latinskoza »cathollca«, tesko bi bila oznaciti, Maze biti da Je staialo »soborna«, ali bi tesko bilo i mlsliti 11a to, da bi prevodilac tai izraz mogao prevesti u »c a tho lie a«. Ako ie U originalu Stefan nazvao svoiu crkvu« sveta maika crkva katolicka«, iz toga ninosto

. ne sliiedi, da ie on bio uiedinien sa Svetom Stolicom, ier crkvu ne samo po vied nego i po rasirenosti zove kat 0 lick 0 m i sam Foe i j e (Ep. 8. ad Mich. Bulg. n. 16, Migne 101, 645 apud Theoph. Spacil: Conceptus et doctrina de ecclesia iuxta theologiam Orientis senarati 11 »Orientalia Chnstiana. 1923. num. 2, 36). Isto tako u »Ortodoksnom ispoviiedanm viere Petra Mogile" naziva se crkva »k at 0 I i is k 0 m« i zabraniuie se, da se tim imenom naziva bilo koia partikularna crkva (ibid. 62). U »Dositeovorn ispovliedanlu« zove se erkva»k a t 0 lie k 0 m« radi toga, sto uiediniuie sve rastrkane partikularne crkve (ibid. 66. 67). Prema enciklici Antima VII., kola sadrii odxovor na encikliku Lava XIII. »Novitates Romanorum«, definira se crkva kao iedna, sveta, kat 0 1 i c k a i aposrolska (ibid. 68; cfr, SO:lcH: Doctrina theoloxorurn orientalium in »Orientalia Christiana« 1924. num. 8). Kako ie Stefan dosao do toga, da Kordica zove na dva rniesta »episkop metropolitt«, nikako nisam mogao dokuciti, Mazda ie Kordicu palo na parnet, da se dade postaviti ne samo episkopom nego i mltropolitom uskockiml

I sus 0 v a c ko I z vie see kaze 0 ovoi posveti Sime Kordica: »Simeon Kordich coUeetis... aliquod wavvodarum siaillts tanquam cornmendatitiis Iitteris curlt in Moldaviam aemulum suum praevertere gestiens, inde affert Viennam diploma sibi colla tum a S t e p ban 0 archiepiscopo et metropolita provinciae Agrariae seu Vugrolaski declarante Simeonem Kordich iussu serenissirnl princinis Gregorii Gvchka consecratum esse in episcopum Svidnicensem et met r 0 pol ita m Val a c h 0 rum in Croatia et Slavonia. Hoc diploma exhibetur patrt Galler, ait se consecratum esse in vladicam iamque ad sedandas varias turbas in populo nascituras et plenarn pacem in Vallachis stabiliendarn aliud requiri nihil, nisi ut ipse commendatur a reverendo patre Miller et a Caesare con firemetur in ea dignitate. At pater, ut se et alios ab insulto homine liberaret, ex arg g e r a v i t ei g r a vlit a t e m criminis laesa e Mat tis, quod potestatem conferendi episcopatum rezi fhmgariae proprlum transferre praesumpserit in principem Moldaviae. Suasit delude, ut celeri fuga subtraheret se a poenis, priusquam

Marcanska Eparhija.

29

fama criminis ad aliorum aures dimanaret. Proripuit se ergo ternerarius homo .. .«

Marcanski. kaluderl, zestoki protivnici Sime Kodica, sumniaiu o autnticnosti ovediplome i tvr de, da iu ie po svoi prilici sam Kordic izradio (cfr, pismo Nikole Poderkovica, koprivnickoga zupnika, Petru Petreticu od 9. mala 1663., Acta arch. ecc. zagrab. epist, ad Petretic IV, 81).

Proti autenticnosti diplome ne rnoze se navesti kao razlog, sto ie napisana u starom slovenskorn ieziku, ier se u bogosluzenlu i u sluzbenim aktima upotrebliavao slovenski jezik sve do pocetka osamnaestoga viieka u Moldaviii i Vlaskoi, U svietskoi literaturi poceo se upotrebliavati narodni rumuniski iezik zaiedno sa slovenskim istom u oolovint 17. viieka, Moldavski voivoda Vas iIii e L u p u I (1634-1656) osnovao Je u Jasiiu prvu rumunisku tiskaru i dao u nioi starnpati 1646. god. gradanski zakonik za moldavsku knezevinu. Vlaski voivoda Mat e j Bas a r a b a (1633. do 1654.) dao ie stampati 1652. kniigu crkvenih zakona tako zvanu »Kormeaia«. Rumunii u Transilvaniii prestampavali su i rabili srpske kniize, Tu ie bio mitropolitom spornenutt Sava iz porodice Brankovica od 1654-1680 (Golubinski, Kr atkii Ocerk 371-394: 403).-

Kordic u tamnlci u Marc!, Zagrebu i Varazdinu. - Bllea u Tursku.

Kordic Je iza toga posao u Lepavinu, ali ga [e tamo zla sudbina cekala. To on opisuie u svom pismu na zagrebackoga biskupa pocetkom mai a ovako: "U milimo (mente comm 0 ta, potresena srca) i placevno pisem Gospodinu, Gospodinu biskupu zagrebackom Petru Petreticu, Poslusah, kako mi. zapoviieste i prepoviieste nlega svetlosti (cara) mocom, da ne idem iz manastira nikud. Taka ucinih ne na dobro po sebe no vasoi zapovedi i prepovedi, te dobih okove na noge od kaludera, Ne znam, hoce li Vam biti za dusu i za zdravlie i pri mega svetlosti dobar glas i pri drugoi gospodi. Ne znam, koii Ie to liuti davol, te vasern gospodstvu taka ornrzoh, pri niega svetlosti imaiuci lepu abdenciiu (audienciiu kod cara) i xraciiu, I niega svetlost na abdenclii istinom obescala i rekal: hocu zapovidieti, koliko brze bude mozuce. U tom mene nesreca prispe. Izide na nernsku kanceiu (niemacku kancelarliu) moia hforrnaciia (tntormaciia) ot generala (Valtera Leslie) i ot lcrisrota (ratnog viieca u Gracu). U tom generala prevartse prokleti .MJarcani (kaluderi u manastiru Marci, koii su bili uz Gabru Mijakica) s lazom i hulieniern na mene, kako to i vasemu gospodtsvu, da sam c up r n i k. I da sam! Ta bih vas (rnarcanske kaludere) nautriie (iutrom rano) 0 ClIP rio, te bih miran bin! Onako oni uzreli (vidieli) lice Boga kako istinu povidaiu!

Vase gospodtsvo! SeQ pozabiste boziiu zapoved? Ne rece li Bog Avsau sinu Orivovu: proklet vasaki (svakt), ki drzi vecma

Dr. Janko> Slmrak:

30

po rodu neg po Bogu? Neste I vi meni otac po Bogu? Ne zabudite (zaboravite) Boga radi Sina svoiego po Bogu, da me ne peniu i ne vezu kaluderi, jako (kao) Diokletijan (Dtokleciian). I sade i nf s koga mene peniu ni vezu nego s Vase nemiloste, kako razumese ot Vas naprasni i moi nesrecni otlucak. U tom se prepadose ot sile marcanske te rnnom spot cine. Ni suzniem talco, koil ie 0 trl o cetlri ezera, Na noge dvoia zeHeza, na ruke lisicei tako prete, da me umore Iiutim bojem i mukom, aka im ne dam cesarske liste, da ih stope i na ogan] metnu.«

Kako se vidi, Iepavinski su kaluderi na svaki nacin htieli doci do dekreta, koiim ie Ferdinand III. postavio Kordica arhimandritom svih kaludera u flrvatskoi i Slavoniii, i do preporucnoga pisma cara Leopolda, koiirn ga u tom utvrduie,

Kordic se dalie u listu tuii, kako se nalazi u veltkoi sramotl i potiStenosti, a to sve zato, sto je u carskoi milosti i sto od niega ima listove. Preporuca se Petreticu, koiernu [e bio vazda pokoran i bit ce mu u budnce, pa onda zavrsuie: "Aka me ostavite i zabite (zaboravite), hocu tuziti Jezusu i Kristusu i Divlci Marili i vasem svetim na nebu, da bude mora muka i mol trud i moia krv na vasal dusi. I ako preporucite Gavrila (Mi]akica) ili Jacima (Dakovlca) niega svetlosn, tak posliite moiim maeiteliern, nek me umore svrhu vase duse, neka svagda sam pogtnuo pored pravice i zapovedi niega svetlosti, a pored suprotivnosti i ialnosti moiego po Bogu oca. I aka tako ueiniste i mene pozabiste, moia rnuka krv na vasoi dusi va veki amen.«

Na strani ovoga pisma dodaie Kordic, da ako ie pogriesio i bio u svoie vriieme kod pecskog patriiare, da ga [e za to Petrettc ukorio, Isto tako za Ie karao, sto Ie isao 11 Ugrovlasku, Moldaviju i Kiiev."

o utamniceniu Sime Kordica dale nam poblife podatke Nikola Pod e r k 0 vic u pismu ad 9. rnaia 1663. na zagrebackoga biskupa. On pripoviieda, da su dvoiica rnonaha Janicic 1. Splridion iz mafiastira Lepavine dosla k niemu u Koprivnicu 9. maia. Buduci da nisu nikako mogll podnositi zloce Sime Kordica, to su naumili odrzati zaiednicku skupstinu kaluderi marcanskoga i Jepavinskoga

76 Arkiv .JUg. Akad. zagreb. call. Lopaslc. Original. Ovo je Kordtcevo pismo poslao u Zagreb koprlvnick: zupnik Nikola Poderkovic 6. mala 1663'. Poderkovlc ve1i: "Quo in statu sit Simeon Kordich, ex inclusis hie propriis illius litterls Dtio Vra Illma ac Rma intelliget, 111 os duos monachos ex Lepa Vina hactenus abseutes per dies aliquot hodte prirno ad me Capronczam expecto ubertus hie cum illis quam in monasterio Lepavlnensi Iocuturus ... « - Iz toga pisma saznaiemo, da Ie u manastiru Marci odrzana zaiednicka skupstina marcanskih i lepavinskih kaludera i svietovnih nopova 5. rnaia (Arch. eccles. zagrab, epistolae ad

Petretic IV, 80, starnnana llstina kod Ivica 61. 62). .

Mareanska Eparhiia.

==~~======~======~=

31

manastlra s prezbiterlrna," da odluce, sto ce s Kordicem, Ovai Ie nesto nacuo 0 toi skupstinl i htio le uteci u Tursku, Radi toga ga ie tri dana priie sastanka iguman manastira Lepavine dao vezati i kolima odvesti u Marcu. Prema odluci zbora ima tako dugo ostati u tamnici, dok se iz Beca ne vrati general Leslie i dok ne dozvoli Uskocima svih triiu krajina, d-a se sastanu na veliki zaiednicki narodni zbor j da sude Kordicu, Kao razloge, zasto su Kordica zatvorili, naveli su pred Pederkovicern ove: sto se prikazivao biskuporn i vrsio biskupske cine, a to mu ie zagrebacki btskup zabranlo ," sto Ie neprestano pisao u Bee pisma Mar jan 0- vic u protiv kaludera marcanskog manastira; sto se okolo hvalio, da ie vladika i da ad nikoga drugoga ne ovisi nego od cara i gl'ekog patrilare: sto se grozio monasima u Marci l' Lepavini, da ce ih bacitz u tamnicu i na niih udariti druge teske kazne, ako mu se. u svemu ne pokore: sto ie veliku svotu novaca isprosiacio u trim kraiinama i u kralievstvu za popravak manastlra u Lepavini, a saY tai novae - oko 1000 Iorinti - potrosio za sebe i za episkopat, Iguman Janicic pronasao ie od toga novca same 30 dukata kod nekoga Velica, Osim toga ie on bez znania kaludera u Marci i Lepavini, bez znanja prezbitera stvaraiuci preiudic za cara otisao S t e fa 11 u mitropoliti." da ga posveti j tako silorn htio biti vladika, Nadalie se ne moze vierovati, da ie uopce rukopolozen i 0 svoioi konsekraciii ima Ialzificiran dekret, sto se naibolie vidi iz toga, sto ie sest dana hoda pred Bukarestom ostavio svoza druga i sam posao napriied i boravio oko 20 dana na nepoznatom miestu i kroz to vriierne ie po svoi prilicl falzificirao diplomu Stefana mitropolite."

Poderkovic ie kazao kaluderima, da podu u Zagreb do Petretica na duhovski ponedieliak i da mu sve to kazu, sto oni 1 obecase,

71 DakJe u varazdinskoi kralini bio ie U ovo doba veci broi i mirskoga kJera, a nisu btli sarno kaluderi. Ti su svietovni svecenici dosli jz Turske.

7Z Kaluderi hi htieli prtkrlti razlog, zasto su Kordica bacili u negve, pa navode kao razlog odredbu zagrebackoga biskupa, da ne smlie vditi biskuuske cine. Herberstein Je u ostalom dozvolio Kordicu, da smile nositl insignlla vladike i vrsit! cine samo unutar zidina Lepavine,

7. Kaluderi manastiraMarce i Lepavine drze, da imaju pravo odlu-Civatl, ko ce biti vladikom.

7J Kaluderi su 0 tom izjavili pred Puderkovicem: "Quod nee erederetur esse eonseeratus in eppum literasve, quas simer consecranone sua haberet, esse fictitias et talsas, quod colligitur. mde, nam socium suum sex dierum itinere a loco Bukkorest procul rellquit ae solus absque auollbet cornite, nemo sci! ubi per dies circiter 20 moratus est, intra quod tempus literas illas confixisse putatur et scriosisse« (Arch. eccles, zagrab, epist. ad Petretic IV, 81. - Listinu ie stampa.o Ivie 62-64).

32

Dr. Janko Simrak:

Poderkovic istice za Janicica, da ie tvrdovrat u herezi, a Spiridion se ne bi morae osuditi, kad hi imao nesto vise znania.

Poderkovic na koncu upozorava biskupa na onu zasnovanu skupstinu svih triiu kraiina, Na nilma ce oni raspravliati ne samo o Kordicu, nego i 0 drugtm stvarima, pa im se zato ne srniie dozvoliti, Niemu se cini, da ie Mijakic dao zatvoriti Kordica i da se PO niegovom nacrtu sprema zbor, da ga narod proglasi vladikorn."

U martu 1666. godine tuztla su Simu Kordica troiica kraiiskih sudaca i to: Stiepan Osmokrug u Ktizevcima, Iliia Rornanovic u Koprlvnici I Nikola Vukovic U Ivanicu ratnom ministarstvu u Beeu radi toga, sto se svuda prikazuie kao vladika i sto cini medu kaluderima nemire. Kordic da [e bio nekoliko godina u tamnici, ali ie iz nie oobiesao. Suci mole, da se ponovno baci u tamnicu (Lopasic, Spomenicl Kraiine II, 315).

Od toga vremena sve do maia 1666. nema u arhivima 0 Kordicu ni traga ni glasa. Pod tim datumom upravlia on molbu caru, u koioi najpriie~stice, cia xa je Ferdinand postavio lepavinsklm arhimandritom i da Ie nastoiao osnovati skole za mladez, ali su se tomu usprottvili ka!uderi, koii S1l pobunili i svietovniake, Oni su se' boiali, cia mladost preko skola malo po malo ne postane kat oJ i c k 0 m. Pred tri godine da mu ie dao car darovnicu za marcan sku biskupiiu i uiedno zapoviedio, cia mu se ima svako pokoravatL Kad ie to cuo neki Gabre Mijakic, »plus scandalosus quam reltztosus«, koii ie bio obicni paroh i nikada niie bio u kakvoj drugol duhovnoj sluzbl, kriomice ie pobunio protiv nieza kaludere i prezbitere. Ne znajuci, 0 cemu se radi, dosao ie Kordic u Marc\1. Tu su na niega navalili kaluderi kao razbojnici, oduzeli mu tri konla i sve stvari, sto ill ie imao sa sobom i carska pisma. Bacili su sa 1I donie tamnice, koie su bile smradne i mracne, Na noge su mu nostavili teske okove, koie iDS danas cuva u sebe. Osim toga su ga vezali Iancima posred tiiela i oko vrata. Ruke su mu rasirili i vezali tako, da se nikuda niie mogao o:krenuti. Na prsa su rnu navalili tesko kamenie, koie se baca s ramena tako, da je iedva mogao disati. Nocu su sa sibali tako zestoko, da ie iedva dusa u niernu ostala. Kod toga su govorili: Tl zlocil1ce bez viere, Ti ces nas obrnuti na k r i v 0 v j ern 11 kat 0 1 i c k u s v r a b 1 j i v u vie r u, Neka ti sad pomognu car i j e z u vi t e iI i n i i 11 0 v i b i sku D i iii kosod od nith! Ne ces ziv urnaci iz nasih ruku, ti zlocince i zavodnice nasega naroda.

" Poderkovic Je siguran, da vicezeneral Herberstein Tie ce dozvoIiti ovoga zbora, a Petretic mora nastoiati kod Leslie-a, da sa ni on ne dozvoli, »nam tali congregatione et ulura nriora tractari per Illes posse nt, maxime pro Gabrrele Miakich sine dubio essent tumultus« (Arch. eccles. zagrab ibid.),

Marcanska Eparhiia.

U Mlarci ie bio u zatvoru od Velikoga Petka sve do svetkovine sv, Martina. Iz teske tamnice su sa izbavila dva katolika,

U istoi molbi Kordrc tuzi Mjjakiea, da niie ispunio uvieta, !ito ih Ie plsmeno obecao pred carem, a osobito da niie lzvrslo obecanje, da ce poe u Rim. Mijakie se vee vise od dviie godine skice ovamo i onamo i niti na pameti nema da pode u Rim radi potvrde ,l radi uniie, nego neprestano drzi s zrcktrn patriiarom, koii Ie izIucen ad! viere i katolicke crkve. Kao naivecu tainu iavlia, da lMiiaki~ obilazi kraiinu i neka, car bude na oprezu, da Miiakic mozda ne radi taino 0 podizaniu bune.

Na koncu moli cara, da rnu dade ispraznieno vladieanstvo Go m irs k076 ili .2 u m b era c k 071 pokrai Jadranskoga mora. U

76 0 G 0 m i r j u i G 0 m irs kim V I a s i m a cfr. Lopaslc: SponteUlCI: g. 1601. marta 26. J u raj Z r in j s ki moll ferdinanda, da mu po~ dloii V!ahe, sto su ih Draskovic i Lenkovlc priie dviie godlne nasellll u Gormriu (I, 293}; 1601. mala 8. Lenkovic mali Ferdtnanda, da zabrani Frankopanu smetati gomirske Vlahe u posledu zemalia (I, 294); 1601. maia 24. ferdinand opominie Frankopana, da ne uznemtruie gomirskih Vlaha, ier bi se mogl! vratiti u Tursku 0, 295); loo1. oktobra 4. ferdinand. porucule Zriniskome, da mu ne maze dati vlast nad gomirskim Vlasima (I, 296); nadalie vidi ibid. I, 306, 308, 3iJ9. 31{}, 31Z, 313, 326, 330. 333, 336, 344, 345, 346, 355-357, 358, 368, 378, 380, 365; II, 24, 28, 39, 50, 52, WI-I05, lIS, 154, 157, 158-161, Z29, 285, 294-296, 301, 400, 4-03, 410; Ill, 11, 192, 209, 309; Lopasic, Karlovac 139s; Man. Grbie, Karlovacko vladlcanstvo I, 28-48. Sto Ie Grblc plsao ,prema Lopasicevirn Spornenlclma, dobro Ie, a sto Ie prsao na svoiu ruku, sJabo Ie, los vidi Dr. A. Ivle:' Seoba Srba u Hrvatsku i Slavonilu (Sremski Karlovci 1909.) 2~s.

71 U arhivu Konzrezaciie de Propaganda fide cesto se snorntnie »episcopatus Montis Fe let r i i«, Kako su u Rimu dosli do toga imena, tesko bi bilo pogoditi. Premrou u svoloi raspravi: »Serle del vescovi Romano-catholic! di Belgrade (Quaracchi 1925) n. 19. tvrdi, da ie ovo ime postalo izmienorn slova od imena Pie t e r j e u Kraniskoi. Jz dokumenata, koii se cuvaiu u arhivu soomenute Kongregaciie, vidl se, da se pod imenom »Gli Uskoki del Monli Pletrtaci« razumilu Uskoci, koii su naselili Uskocke Gore. Ali se pod tim imenom razumtlu t svi kraievi u varazdlnskom i karlovackom generalatu, koie su naselili krscani jz Turske. Ime biskupiie »Montis f'eletril« ne nalazl se u breveu Pavla V., koiirn 1611. osniva siedinlenl episkopat u flrvatskoi, Ugarskoi i kralnlim granicama Kraniske. Uopce tu nile dat naslov novom vladlcanstvu, neso se govorl o osnutku rnanastira Marce. Pry! naslov iz Rima dan Ie Pavlu Zorcicu »episcopus P! a t a e ens i s- u breveu od 1671., dok se svi biskupi do niega u Propagandi nazivaiu "Z 1I m b era c k i rn« biskuplma. Od Vratanie do ZoriSiea rnarcanski su biskupi sami sehi dali naslov » V rat a n j s k l«, Ferdinand HI. dao ie izabranorn blskupu Basiliiu 164'4. nov! naslov ~S v i d n ice n s i S«, ali tai nikada niie u Rimu bio priznat, ier da »eplscopus graecus non est capax tituli latlnl« (::5imrak: De relationibus 17s).

3

Dr. Janko Simrak:·

Gorniriu da su se nekada naselili Uskoci s vladikom Gabrom, koii je u Gomiriu sagradio crkvu."

Na Veliki tiedan 1671. poslao ie karlovacki general Josip Herberstein pod strazorn Simu Kordica u Zagreb biskupu Borkovicu, Borkovic istice, da bt bilo belie, da Kordica zatvori sam general, Jer da kaluderi nisu niemu nodlozm, ali kad rnu sa ie iz naibolie revnosti prema katolickoi vieri poslao, on ne ce dirati u pitanie kompetencije. Kordica Ie dao baciti u biskupsku tamnicu 1 sad ce pltati Hi dvorsku kancelariiu u Becu ili ratno viiece u Gracu, kako Una s niim dalie postunatl. (Arch. eccles. zagrab, epist. epporurn m,84.).

I sus 0 v a ~ k a I z vie see vel:i: »Postmodurn Zagrabiae multo tempore incoluit episcopalem carcerem«.

Za vriieme biskupa Pavla Zorcica polozio ie Kordic ispoviiest viere u zagrebackoi katedralnoi crkvi Sv. Stiepana. Kod toga cina bUi su prisutni: zagrebacki biskup Martin Borkovic, Brezaric, zagreback! kanonici i ZorCic. Kordic je obecao, d'a ce se popraviti pod obvezom smrtne kazni iii robiie 11a .galijama. Medutirn kad ie Zorcic u augustu 1672. god. bio 11 Zagrebu, utekao ie Kordic iz Marce. Kordic Ie govorio, da ide u Rusiju s kaluderom Petrom, a Zorcicu se cini, da se skita po selima Lukayo j Pakovlca, koia pripadaiu podbanu."

Malo 'irza toga 13. septembra pise Pavao Zorcic iz Marce Borkovieu, da vee sam ne zna, sto ce raditi s Kordicern, ier neprestano ide naokolo po selima, buni narod i siie sieme raskola. Ako se nite popravio, kad Je bio vezan i u tamnici, sto ce onda sve poduzeti na slobodi? Radi toga ga treba na svaki nacin ukloniti, da ne bude dru&1ima na pronast."

Iste godine 15. decembra iavlia opet Zorcic iz Marce, da se vratio s teske kanonske vizitacile Iz karlovacke kraiine i iz pIi-

Go m irs k i episkopat fzmlslio ie Kordic, Ier 0 niemu nema suomena u dokumentima, Jedino Petretic spominie, da ie to vladicanstvo prile Kordica htio osnovati Joakim Dakovlc, da se tako dokopa iedne biskupiie, (Acta arch. eccles. zazrab, eplst ad Petrettc VII, 36).

'8 Arhiv Jug. Akad. colI. Lopasic. - Kako ie Kordic dosao do toga, da su Uskoci u Gomirie dosli s vladikom Gabrom i da ie on sagradio gomirsku crkvu, ne znarn, Prema Grbicu manastir Gomirie podignut le 1602. god. zaiedno s crkvom Ivana Krstitelia. Kao osnivaci se spominiu kaluderi: Aksentije Brankovlc, Visarion Vuckovic i Mardarije Orlovic (Karlovacko Vladlcanstva I, 180-186). Aka Kordic Jma pred oclrna marca~skoga vladiku Gabru Predoievica (1642-1644.), onda ne mogu nikako dokuclti, kako za Ie doveo u vezu s osnivaniem gomirskoga manastlra (Si:mrak: De relationibus op. c. 114-128).

19 Arch. eccles. zagrab. ernst, miss. v. xcvm. 35 archetypurn.

60 Arch. ecc, zazrab, epist, ad Borkovic Archetvpum VI, 68. Stampao Ivic 79,

Marcanska :Eparhija.

morskih kraieva, U tim miestima say ie narod pobunio Sime Kordic, koiernu ie isusovac Levacic na laku ruku povierovao, Kordi6 ie naime u tim kraievima pripoviiedao, da ce karlovacki general Josip Herberstein i Zorcic natierati oitavi narod na 1 at i nski 0 b red; starce, koii se budu tomuopirali, da ce posieci macern; rnlade poslati na galiie i drugrrn raznim mukama udariti. U pogranicnim kraievima prirnorske i karlovacke kraiine liudi su hili toliko pobunieni ovim lazima, da su odlucih priieci u Tursku." U istom pismu iavlia Zorcic, da ie general dao Kordica uapsiti, ali je utekao podmitivsi strazare,

Sredinom 1675. opet ie Kordic obilazio sela i na kraiini i bunio narod protiv Zorcica." Priie toga ie bio Kordic u Turskol i kumio. je turskoga zapoviednika u Bihacu, da provali u karlovackl generalat,

Medutim .i Kordicu su dosli na koncu crni darn. Kad se na- 1azio u selima oko Krizevaca, dao ga Ie uvatiti krizevackl kapetan j vezanoga odvesti 1I Varazdin generalu, da ondie odgovara za svola diela. Uskoci su ga pred sudom u Varazdinu optuZ4Ii radl be s t j j a J 11 0 s t i, ali Ie on sve to tvrdovrato niiekao. Isto Ie tako niiekao, da ie huskao turskog zapoviednika Bisca, da provali na krscansku stranu, On da ie vieran caru, katolickoi crkvi i papj, da Je nacinio ispoviiest katolicke viere i' da se ispoviedio pred jed:... nim isusovcern, Zorcic moli 10. novembra 1675. Borkovica, da poradi kod varazdinskoga i karlovackoga generala, da Kordic ne dode -viSe do slobode, Ier bi mogao lako pobuniti narod."

Isusovacko izviesce kaze, da ie Kordic bio okovan u tamnici 11 Varazdinu oko dviie zodme, Osuden ie bio na 10m a c u no svol priliel kao »C 0 p r n j a k«, Medutim jedne [e noci opio vinom cuvare i pobiegao u Turs:ku.

Tako ie svrsio kaluder Sime Kordic, koj,i je svojorn lukavostt znao zavarati ne sarno pedskoga patriiaru Maksima, carski dvor, ugarskoza kancelara, ugrovlaskoga mitropolita Stefana, kneza Ghiku i narodne voivode nego i zagrebackoga biskupa Petra Petre-

tiea i isusovce. .

Kao vieciti kandidat za vladicanstvo neprestano ie bunro narod protiv troiice marcanskih biskupa.: Save Stanislavica, Gabre Mijaki6a i Pavia Zorcica. Za vriieme prve dvoiice borio se za »katolicku vieru«, a za vrijeme posliedniega za odrzanie pravoslavlia,

81 Ibid. VI, 82 Archetypum.

82 Ibid. enistolae ad episcopos VHf, 58. »Kordich ille nequlssimus istis diebus venit ad conlinia, Qui more suo nunquam quiescit deambulando .inter Vallachos«,

"3 Ibid. epist. ad Borkovlc IX, 18.

Dr. Janko Slmrak:

ImenovanJe Gahre Mijakica.

U rniesecu martu 1663. predao ie sultan Muhamed velikom veziru Ahmed-pasi KoprjJi u Drinopoliu prorokovu zastavu, opasao sa sabliom posutom dragim kameniem i proglasio po starom 000- caju velikom svecanosti voivodom, Na zidinama drmopoliske utvrde vijahu se repovi, koii su pokazivali prema Ugarskoi. Caru Ie bio navuesten rat i turska voiska krene preko Beograda u ugarsku ravnicu. Leopold je pred Turke u Beograd poslao poslanike, da mole mit, ali su Turct stavili tako teske uviete, da ih car nile rnogao prihvatiti, U borbama s Turcima osobito su se istakla braca Nikola i Petar Zriniski. Prvi ie hametice potukao tursku vojsku

, ked Novoza Zrina i razbio iedan turski tabor kod Novsh Zamaka u Ugarskoi, a drugi le unistio voisku bosanskoga pase, koii 'je provalio u lfrvatsku, kod Jurievih Stiiena kod Otocca i zarobio brata bosanskog pase,

U takvirn prilikama nisu u Becu uz naibollu voliu mogli pristati na priiedloge Petra Petretica 0 marearskom vladicanstvu. Uskoci, koii su saciniavah glavnl dio obrambene voiske protiv Turaka, niiesu se mogtt u srce ugrizati, a to bi se dogodilo, kad bi im se ukinulo vladicanstvo iii kad bi njihov vladika bio samo vikar zazrebackoza biskupa, Hi kad bi im se dao vladika, koii im niie u volii. Kandidatura Oabre Miialdca bila ie dakle uza sva protivna naprezania posve oslzurana. Tu su kandidaturu na dvoru od pocetka 1662. god. podup.irali Nikola ,j Petar Zriniski, Niih su dvo[ica ostali viern] Gabri Miiaki6u do konca, pa ie Gabre MijakiC ostao i niima vieran do konca,

Becki dvor bio ie ,jz nuzde uz Gabru M~jaki6a, iako bi radiie bio vidio na marcanskoi stolici i samoga Simu Kordica, On se boiao gnjeva Uskoka, ier ih ie trebao ne samo u ratu protiv Turaka, nego ios vise .iIi barem iednako tako u borbama protiv prava i prwilegiia hrvatskih i ugarskih staleza, Leopold-ova vlada radila je vee sada u potaii i pripravliala sve za odlucnu i konacnu bitku s hrvatskhn i. ugarskim velikasima, koie ie trebalo lednom za uviiek skrsiti, Nikola Zriniski i nlegov brat Petar svoiirn bistr.im umom prozreli su ovu igru dvorske politike, pa su se zato i oni za vremena nastoiali pribliziti Uskocima, a u prvom redu niihovom vodt Gabri Miiakicu. To ie bila pozadina saveza MHaki6a sa .Zriniskima. U ovai cas Zriniski nisu oj mislili na urotu, ali. su se kao oprezni liudi sprernali za buducu borbu, koia ce priie ili kasniie buknuti i biti ce se na zivot i smrt.

Sada da vidimo, kako ie doslo do imenovania Oabre Miiakica! Koncem mieseca augusta 1662. dosao ie na hnanle biskupa zagrebackih Gradec kod Krtzevaca Petru Petreticu iedan od odlicnih svecenika marcanske biskupiie, u ime sviin molio, da MiJakica preporuei caru za vladiku, Oni se svt u ime niegovo zakliniu, d a

Marcanska Eparhija.

37

MUak:ie ne c e lei p a t r i i a r i u Pee; da c e t r a z i t i u Rjmu k o n se k r a c ii u i: k o n i ir m a ci i u; da ce b i t i p okoran z a g r eb a c k o m b i s k u p u i d a c e sve r a d i t i pre man j e g o V 0 m s a v jet u. Tai i~ti delegat Uskoka ie prtpoviiedao, da se kaluderi, a ne ar.ugi Uskoci, groze, da ce ubiti svakoga onoga vladiku, koji im se ne bude svidao, Uskoci da ce rado svakoga docekati, koga im posalie car. Jos Ie mnogo toga pripoviiedao ·0 obiiesti egzarha pecskoga patriiare M/aksima.Bf

Dva mieseca iza toga sastali su se predstavnici svih briju KraJina: krizevacke, koprivnicke i ivanicke u Svetom Ivanu Zabno kod Krizevaca kod voivode Mede i poslali su pismo zagrebackorn

H Ibid. Eplstolae epporum v. I, 97 Exemplar. Petar Petretic pise svorne pouzdaniku Matiii Slovencicu u Pozun 3. sentembra 1662. 0 tome OVO: » ..• adfuit hie in Gradecz quidam exjiopinis Valachorum, qui me nomine omnium rogavit, ut Gabrielem Myakks Suae Matti commendarem et Quod illi omnes pro ilia fide iubere veJint, quo d no lit ire a d p a - t ria r c ham, qUO d R 0 ill a e con sec rat ion e met eon fir mat i 0- n e m p e t e t. Quod e p p o Zagrabiensi o b o e d i e t, i p s i u s con s i l i 0 d i. rig e t u T«,

U istorn pisrnu Petretic sporninle, kako ie Slovencle preko isusovca MilJera i po niegovom savietu uoci sv. Bartola nredao Leopoldu memorandum koncern augusta iste godme, u koiem se trali, da nitko »arnplius in numerum calugerorum adrnittatur futuris temporibus, quem non eppus Zagrabiensis Iudicaverlt esse idoneum et hie et nunc monasterio illorum ne-cessarhrs«, Petretld drzi »negolium hoc dlrilcilis et laboricsae esse impetrationis et multo difficilioris executtonis«, pa radi toga savietuie, da Sloveucic stavi samo onai priiedlog, §to sa ie on stavio u svoloi inlermaciil i to usmeno, »ne deinceps ulll caluaert vel sacerdotes ex Turcia hue uenire et mansionem hie ad tempus uel perpetuo figere sine expressa non solum D. capltaneorurn et generalium, sed etiam Suae quoque Mattis praehablto prius eppi, in cuius dioecesim ueniret, circa fidem examine, licentia in scripto obtenta perrnitter entur«, Petretic kaze, da ie 0 ovom pitauiu nedavno govorio u Varazdinu s generaiom Lesliern, koii [e lziavio, da 0 tom vodi hrlgu, ali da le vellka poteskoca u tome, sto Uskoci bez znania kapetana prirnaiu kaludere izasticuju ill. Neka i Slovencic 0 tom govori s Lesiiem, ako dode u Pozim, Petretlc lsttce, da se Iedino na tai nacin moze doci do uniie, ako se zabram kaluderima ulazitl u Tursku i izlazlti iz nie. To bi se osobito onda dogodilo, kad hi se posve dokinulo marcansko vladicanstvo.

U ovo vriieme ie bilo zlvo dopisivanie izmedu Slovencica i Petretica, Slovencic ie! pisao zaredom 12., 18. j 29. iuia, pa onda onet 21.,19. i 26. augusta. Prva tri pisma primio Ie Petretic 11 Zagreb lQ, augusta, cetvrto i peto 25. augusta, a sesto 2. septernbra.

Matiia Slovencic ie prema uputama iz Zagreba rasoravliao 0 marcanskorn vladicanstvu ponovno s Sidanicem, tainlkom Staierske iii unutarnie Austrtie (Ibid. episto!ae epporum zagrab, v. r, 95).

38

Dr. Janko Simrak:

biskupu, u koiem se cude, da ie Petretic protiv imenovania Gabre Mijakica, pa se ulaiu, »da nam hocete biti debar i ufan priiateli pri niega Svetlosti (caru) zaradi nasega Gospodina biskupa«. Nadalie vele: » To cui erne da Vase Milostivo Gospodstvo krati nasemu biskupu poiti k n a is emu pat r i jar k e, a k a k 0 b ion b i I v n a s e m z a k 0 nub i sku p, a k 0 bit a 'lUO n e po s e l pol e g n a s ega 0 b i c a J a i z a k 0 n a. I ovo prostmo sve tri kraiine Vasesa Gospodstva, da ne bi cinilo i ne metalo nikakvoga zla nitt scintella (iskre pobune) med sve tri kraiine ... »Na koncuoporniniu Petretica, neka ima skrb »sverhu svoieh ovec«, a za druge se neka ne brine, ier one imaiu »svolega navadnoga pastira duhovnoga«,

Micsto, gde Je ova predstavka pisana, niie oznaceno, nego se samo veli: »Datum In Coniiniis die 5. novembris 1662«. Isto taka rriie nitko potpisan, nego se sarno opcenito kaze: "Idem Qui supra. Omnia tria confinia«, Na kraiu prvoga lista napisano ie »sequitur «, a onda na druxoi strani sliiedi ovai dodatak: »Tri kraiine laskeh sinov V. G. mora veruvati, da ne hocerno imatt drugoga biskupa za laske sinove nego Gabriiela Miiakiea".""

Pismo su pisale prlstase Gabre Miiakica. Dali ie on licno dan povoda za ovai korak predstavnika triiu Kraiiua, tesko hi bilo kazatt, Kod stilizaciie predstavke nile rnogao sudielovati radi toga, sto je vee nekoliko puta sam u Becu obecao, da se odrice pecskoga patriiare i da ne ce ici k niemu na potvrdu i posvetu, pa bi bilo s niegove strrane vrlo nesmotreno, da stavlia na oval nacin u postbao svoiu sigurnu kandidaturu za rnarcanskog biskupa. lako su na pismo udarile pecate sarno cetiri voivede, ipak ono odaie r asp 0- l o z e n l e u jednom d i i el u Uskoka p r ern a u n i i i,

Nekako u isto vriierne pisu iz Rovista predstavnici istih triiu Kraiina: prve volvode., zastavnict, sud, knezovi i »vsi Christiani«, koii su se tamo sastali na narodnorn zboru radi izbora vladike Gabre :Miiiakica, lepa vinskorn igumanu pismo, u koiem vele, cia su Lepavinci bili pozvani na zbor, ali da nisu dosli : »Sto yam pisemo, one se zebrasmo u RQvistu i pisasmo po vas, da pridete, da se dogovorimo ,i piserno list cesarovoi svitlosti zaradi nasega vladike narecenoga, a vi ne hteste dojci.,." Isticu, da nikada ne ce prlznati lepavinskoga vladiku Simu Kordi6a. Padiie ce glave izgubitt nego to uciniti, Oni da su predlozili caru Gabru Mijak,iCa kao svoga vladiku, a Lepavinci da radena svoiu ruku i zele im nametnuti Kordtca, koii ih hoce i s t j era t i i z n j i h '0 V e P r a v 0 s I a Y n e v j ere. (Acta archivi episcopatus almae ecclesiae zagrab, Eptst. ad diversos I, 75).

MArch. eccles, zagrab. Epistolae ad Petre tic IV, ro. Archetvpum cum sigillis ouatuor volvodarum. - Dokumenat stampan kod Ivica op. c. 47. 48.

Marcanska Eparhfia,

Matija Slovencic ostavio Ie Bee koncem septembra i stigao u Zagreb 7. oktobra (Acta arch. eccles. zagrab. epist, epporum VI, 162). Poiltkorn svoga odlaska zamolio Je B a 1 t a z a raM i I 0 v c a, isusovca, da sa zamiieni ,j podupre na dvoru Petrettca u pitaniu rnarcanskoga vladike. Milovec doista iavlia Petreticu vee 14. decembra 1662. god., da ie iz Pozuna dosao u Bee ~ za vriieme odrzavania tainoga viieca kod cara na iednoi vecerl da ie imao prilike razgovaraf s MJillerom, koii da mu ie iziavio, da ie na tainorn viiecu i u ugarskoi kancelariii bilo zakliuceno i da ie car odredio, da se Uskocima IiIi uopce ne dade vi adika , iii ako im se dade, da bude siedinien i ovisan 0 zagrebackorn biskupu. Na to je pristao i ugarski kancelar. Ta je odluka hila drzana sve do dolaska generala varazdinske kraiine Lesliea u Bee, koii da se sastao s lsusovcern MiHerom i tziavio, da se Uskocima mora udovoliiti, ier se inace maze poroditi velika buna ne same Uskoka, koii se nalaze pod niegovom zapoviiedi, nego se moze na 'oruzje dici Ii sva »s i s m a t i c k a l i x a s v e do Moskve«, koia bi m o s l a n a r a s t i n a 60 m oj' I i i una I j u d i, Pogibao ie, era zaiedno s Turcima ne zapocnu veliki rat, aka lm se ne da biskup, kakvog oni sarni zele. Uskoci dace naskoro doci caru i da ce predlozit! bez wake sumnie onega, koga su lzabrali t. I, Gabru Mlijakica. General da Ie dodao jos ito, da su Uskoei vee cesto radi maniih uzroka dizali ustanke. On ie sam na svoioi kozi iskusio kako su pomamni u svom barbarstvu, kad Ie bio u pogibelii zIvota za posliednie bune u Krizevoima.

Radi toga predlaze Milovec, da u Bee sto prtie posaliu izviestale kapetani u srnislu stanovista zazrebackoga biskupa. Dakako da ont ne smiiu znati, kako je general vee izviiestio, Ti ce izviestaii biti naiiace oruzje protiv stanovista Lesliea.

Milovec na koncu spominie, da hi mozda jOs naibolli bio priIedlog, da se Uskocima nista ne govori 0 tome, da Ii ce im se dati ili ne dati vladika. Tako ce im citava stvar dodiiati, pa ce odustati od svakoga dallniega inzistiranja."

Pocetkom godine 1663. salie Petreticu Izviestai isusovac OJ u r 0 G a i I e r. Inforrnaciiu Petreticevu ie prrmio od Mlllera i proucio iu ie od pocetka do kraia, Kad ie na dan obracenia Sv. PavIa dosao k MUieru iedanod odlienih magnata, koii uzima u zaStitu Mijakica. iziavio Je carski ispoviednik, d a car n e m 0 z e d 0 bit i a p sol u c i j e u i s 'P 0 v i jed i, a k 0 s e U s k 0 c i m a d a dl eon a i v I a d i k a, k O.g a 0 nit r a z e. Dana 26. jaml3ra bio je Gailer kod spomenutoga rnagnata i u ruegovoi ie palaci naisao na iednoga mrsavog kaludera iz Maree, pouzdanika Gabre Mij3- kica, On iejiredao molbu, da se dalie ne oteze s Imenovanlem MHakli&, ier niega traie za vladiku sve tr i Kraiine, Preporuku za

86 Ibid. IV, 71 vide; apud ivic op, c. 48-50.

40

Dr. Janko Stmrak:

niega ie dao i drug! iedan rnagnat iz Slavoniie, a to da ie voila i zaarebackoza biskupa. Radi toga Gaiier Pita Petretica, da li ie to tstina."

Koncem godEne 1662. iza Kordica ostavio ie Bee i Gabriiel Mijakic s preporuenim pismom ugarskoga kancelara Giure Selepcenjija na Petretica, koii ie kroz- stalno vriieme, a naidulie kroz dviie godme, imao ispitati, da li ie Mija:kic sposoban za vladiku i

8' Ibid. IV, n vide apud Ivic 5()..-54. - Duro Gailer ie bio voini svecenik Iz isusovackog kolegtia u Becu. Istice, da ie a Petretlcu govorio s tsusovctma Millerom i isnoviednikom carice Kalovilem, koii Ie lziavio za Petretica: »Est vir sanctus-, Gailer ie drzao, da Ie Petretic umro, pa kad ie CUD, da le ios ziv, a da Ie Sava Stanislavic umro, onda se vrlo obradovao, »Ego vero non parvam secutae noctis partem insomnem dux! prae gaudio, quod et ilium schismatum et rebellionum titionem extinctum et Rmum Dnum relialonis et pietatis columnam meumque totiusque Societatis nostrae eximium fautorem etiarnnum superstitern vivere ac florere intellexerlm- - Galler dokazuie, kako ie »Serviana nauo- vrlo opasna, ier ona mora cinlti ono, sto joj vladika pod kaznom ekskornunikaciie nalaze, a vladika mora cinl!i ono, sto mu patriiara nalaze, a patriiara ono, sto mu nalaie sultan. Tako se lako moze dogoditi, da ce 5rbi ratovati zajedno s Turcima protiv krscana,

Gailer tvrdi za Mijakica, da ie »probabillter consecratus a pseudopatriarcha«. Gailer uiedno predlaie, da car izda na srpski narod manifest, u kolem ce mu razlozltl, kako ga pecski patriiarst pljackaju trazecl od niega milostinlu. U manifesto ce se naglasiti, da natrilara nema nikakve vlasti u kraiinl, a naimanie vlast nostavliati vladike. Radi toga se povierava zagrebackom hiskupu, da se on pobrine za poboina muza izmedu srpskoga naroda, koii ce moci pouciti ne sarno narod nezo i svecenike, da Bogu sluze u zrckom obredu. U manifestu hi morale staiati i ove 'rHeci: »Neque enim pro nostro, immo ne pro vestro quidem honore erat, quando habebatis vladtcas, rudiores, quam alibi reperiantur pueri decennes, slcut natuit in illo vestro ultimo adeo imperito, itt nullam aliam noverlt llnguam, quam vulgarem, qua vestn opiliones et babulcl utuntur et vix insarn vestram scripturarn Ibene legere potuerlt«, Oni, koil bi zeIjeli bltl i dalie 'pod patriiarom, neka se za 14 dana isele preko zrantca. a na nliheva fmaniaueka dodu Hrvati voinicl. Oni kaluderi, koii pristaiu uz patrliaru, neka se isto tako isele i vise ne vracalu, - Gaiter moli Petretica, da oval list odmah spali.

o Gaileru veli Isusovacko izviesce: »Dum Pater Miller ob aliarum occupationum molern ad tot epistolas Zagrabiarn scribendas et inde missas informationes tezendas rnagnatibusque exponendas non sufficeret, in alia causa nraeter expectationern ex Bohemia Viennarn venit rnissionarius castrensis Pater Georgius Gailer optima confiniorum et rerum vallachicarum notitla pridem instructus. Eius adventu Jaetatus Zagrabiensisantistes coeplt J6I'!3. mense februario litteras silas ornnes et informationes ad eum dirrgere cornmunlcandas, quibus congruebat«.

Marcanska Eparhija.

41

da I~ ce ustralati tt vieri i iedinstvu s katoliekom crkvom, Miiaki6 niie nasao Petretica u Zagrebu ier sean tih dana nalazio na dvoru bana Nikole Zrinskoga u Novom Zriniu, kamo ie :MiiakiCl stigao na sam dan sv. Nikole, Petreticu ie bilo tesko raspravliatt 0 tom pitaniu u prisutnosti Nikole Zriniskoga, koii le odlucno zagovarao kandidaturu Mijakicevu. Radi tosa mu Ie kazae.xla dode k niernu u Zagreb ipos]tie Bozica, I doista Miiaki.c Ie stigao U Zagreb na sam dan nevine diece 11 pratnii trojice voivoda iz krizevacke kraiine, dvoiice zastavnika: iednoga iz krifevacke, a druzcga iz ivanicke

. kraiine !i dvoiice kaludera. Na dan nevinediece nije mosao Petretre razgovarati s M,ijakicem, ier je toga dana sluzio sluzbu u katedrali, Drugoga i treceza dana iza toga razgovarao ie s.nffme i razlozio mu, sto se nalazl 11 preporucnim pismima ugarskogs kancelara, Mijakh)1 za sve to niie htio cuti nego ie traz,jo, da rnu Petretic izda preoorucno pismo za cara, j e r d ace ina c e 'P 0 IS i d ° pat r i jar a r a d i vl ad i can s tva. Nadalje ie iziavio, da ko ce fin vratiti one novcane darove, sto ih [e podiielio sekretarima u dvorskoi kancelariii u Becu, Petretic je na to iziavio, da se mora drzatl naloga svoga metropolite i kancelara i da ce mu radi toga poslafi ispoviiest viere, Grgura XIII. za Grke, koiu Ie dao iz latinskoga prevesti na »ilirsko-smski« iezik. Uiedno za ie opomenuo, da se ni iednom prflikom ne pokazuie kao biskup,

Nevieroiatnim rni se cini, da bi Mijaki6 pred Petreticern iziavio, da ce sedati od patriiare imenovati za vladiku, nakon svih ol1~h uvieravania u Beeu, da ce biti pokoran rimskorn papi; da ce od nieza zatraziti posvetu ipotvrdu j da ce ici u Rim. U tom me potvrduju i dogadaji, koii su -se iza toga xlogodlli, ier Miiakic bes.-svakosa daljnjega oitania potpisuie i svecanien nacinom Ispovneda katolicku vieroispoviiest: ne polazi patriiari '11a posvetu i konacno odtezi u Rim,

Petretic ie i to cuo, da Mijaki6 po kraiin] sakuplia mllostmfu, da moze otici patrtiart i da mu dade taksu za vladicanstvo. Kasniie se pokazalo, da i to ne odgovara ishnj,88

88 Arch. eccles. zagrab, epist. epporum v. VI!, 32. - Petretic ie nitao Miiakica. zasto Ie sa. sobom doveo toliko liudi. On ie odzovorio, da su ani svoie volie dosl], Kad Ie volvodama Petretic predbacio, da se zovorf, kako ce se Uskoci pobunitl, ako im car ne da za vladiku Mijakiea, odzovorill su: »Abslt! Sed si ita Suae Matti placeret, Iibenter hunc haberent pro eopo, rebellionem autem propterea nullo modo se excitare velle ... Episcopum autem istum quidem cuperent, sed quemcunque Sua Maiestas dederit, Jibenter essen! habiturt ... Populus vero Valachicus per eiusmodi Voyvodas regitur et ex proprio quodarn devotionis instinctu frenquentior subinde ad nostras quam ad illorum ecclesias propter audienda divlna venire solet, licet per calugeros minis anthematum nonumquam arceatur, Unde non videtur esse metuendum, quod a Voyvodis et populo Valachico

42

Dr. Janko Simrak:

Kad se Mijak'i¢ vratio u Marco, napisao je iza Bozica no Juliievom kalendaru 11. ianuara 1663. pismo Petrettcu II narodnom jeZ'iiku cirilskim slovima. Original toga ,pisma na zalost nlsarn mogao nac'i., jer se ne nalazi u s Actis archivi episcopatus almae ecc1esiae zagrabiensis«, vee ga le neko ]1j ugrabio iii zabacio, sto se dogodilo ·gotovo sa svima cirilovskimdokumentima, koii su se cuvaH II tom arkivu, Nasao sam Iatinski priievod pisma (E'pisto!ae missiles v. Cl, 21) podnaslovorn: »Lttterae Gabrielis !Myakich, monachi Basiliani, episcopatum Valachorum sollicitantis ad eptscooum Zagrabiensem datae et per eundem ex cvrillico sermone et charactere in latinum de verbo in verbum translatae.« Nakon klcenoxa uvoda, kakvt se redovrito nalazi u singjeUjama episkopa i mitropolita, molt M1jaki6 Petretica, da ako do sada jtiie poslao za njega preporucna pisma u Bee, neka ih sto priie posalie Hi neka ih predade kaluderu S tie 'P an ll, koii ie denio niegovo pismo u Zagreb. Mijakie nadalie moli Petretiea,da taka uredicitavu stvar, d a: g a n a r 0, d neb i k a men i e m z a suo. On da mu to ne maze u pismu opsimo opisati, Ier ce mu kaluder Stiepan kazati, sto liudi govore.

Miiakic se rp:o svoi - .prilici boiao, da mu zagrebacki brskuo . ne nametne zapadni obred i Iatlnski iezik u crkvi, pa kad bi on na to pristao, Uskooibi za kamenovalt, Radii toga odmah dalie kaze: »P rom e a f ide l i c e t m i II i san g u i n e m pr '0 fun d er i n t, r i t u s m e 0 s non p 0 s sum des ere r e. Domine, iPse videtis, Qualls est (slcl) 'Populus. Mu1ta sustinui verna ah hominibus. .faoiat Vestra Dominatio, ut sit bene et pacifice«. - Miiakic bi mozda htio recivda liudi vee i onaka svasta pripovliedaiu, da ie prirnio Iatinski iezik i obred, Radi toga neka Petretic netraii to od njega, nezo neka se sve uredi tako, da budu liudi zadovolini t da bude mlr.

!:ito se tice niegova puta u Pet, Mijakie i ovdie kaze., da be z n a l o g a z a g r e b a.c k og a b i s ku p a n e c e i c l,

Mijakic ios iavlia Petreticu, da mu Je poslao crkvenu kujigu (Iitugtkon - missal e), koiu ie trazio. On da ovih dana nolazt u Kraiinu, da se liudtma pokaze i. da sakupt nesto rnilostinie.

Citavo Ie pismo tako toolo i. tako iskreno napisano, da ne rnoze biti nikakve sumnie 0 drzanju Oabre MijakiCa. On se boii za obred i iezik. U to se ne smile nikako dirati. Na sve Ie drugo spreman pristati.

Pocetkom februara iavlia Petretic sadrzai Mijakiceva pisma carskorn ispoviedniku,

Radilo se dakle ovd.e 0 ocuvaniu obreda i staroga slovenskoga iezika u crkvi, 0 kom prezirno govori isusovac Gailer, da nrime

tumultus aliquis, nisi schismattcus illis detur eppus, excttaretur, sed cittius forte excttabitur-cer epputu, si schismattcus iuerit ... «,

Marcanska Eparhi!a.

xovore sarno ovcarr I »babulei«, a ne 0 vieri, Mijakicevu iziavu tumaci Petretic ovako: »Ex quibus liquet per ilia verba: quod ettamsi sanaulnern i'pst profuderint pro fide sua, non posset suos mores deserere, quo flle ornnino cogitet in suo schismate et haeresi perseverare. Et hoc magis pate bit , si Quid de punctis ad stras litteras per me scriptas et de ipsa ffdei protessioue sibi transmlssa, sentiat aut nihil aut contrarium responder it.«

Mijakk: je imao pravo, da ustane ovako odlucno na obranu obreda i lezika, ier je jedno i drngo bilo U ozbilinoi pogibli, kao sto smo toHko puta cult Da seovdie 0 vieri nile radilo, naiboliim ie sviedocanstvom cinienica, da ie MiJaki6 kratko vriieme nakon toga polozio katolicku vieroisooviiest."

Carski ispoviednik Miller odgovara 17. iebruara,da car ni na Iedan nacin ne ce imenovati Mjjakica, ier nece da ispurti uviete,

koie rnu ie predlozio zazreback: biskup.90 .

Mijakic re iz Zagreb a posao u Mar6u iobilazlo 'PO .krajint na, rodne vode, da ih posve predobiie za sebe. Sredinorn februara naIazio se u selima oko Koprivnice. Karl je to euo koprivnicki kapetan i vicegeneral Herberstein, poslao je po niega U obliznie miesto dvoiicu voivoda, da ga pozovu u Koprivnicu, Tu jeHerberstein Mijakicu u prisutnostl koprivnickog zupnika Nikole Poderkovtca nalozio, da se u roku ad osarn dana imade postaviti u Zagrebu biskupu, inace neka u roku od osam dana ide preko granica, Isto tako ne smile vrsiti biskupskih cina, niti si prlsvaiati titul biskupa, niti predobivati narod za sebe. Tom ie prilikorn Poderkovic pngovorio, sto kao biskup blagosilie ulie po kucama i kupi novae. Mijakic Ie iziavio, da to nile istina. IsH Poderkovic lavlia Petreticu, da Miia .. kic svuda 'Ned narodom govori: »Zato ovako z manom ovi Iiudl cine, s t 0, t i j a z nee 'U v I a is k i h sin 0 v 11 a rim sku vir u o bra tat i, neg 0 n j e Y s tar 0 j n j ~ hoy 0 j vir eb ran i t 1 ide rz a t i.« To ie kazao u pr isutnosti Poderkovica pred [ednim katolickim zastavnikorn,

~~ Ibid. enist. epporum VII, 33. Exemplar. Petretic se cudi generalu Leslteu, sto ie u Becu pristao uz kaludere i slozlo se s time, da se imenuie vladika bez obzira na unllu, dok le u Varazdlnu zovorto, da hi nalbolie bilo, da ne dobiiu vladike, a ako g-a dobilu, mora biti uiedinien. Valjda ie svoiu odluku promiienio Iz boiazni pred bunom Uskoka. Ta ie boiazan neopravdana, jer ce se Uskoci prlie pobuniti, ako im se dade vladika prema niihovoj :lelii. Oslm toga oni bi mogli dod na rnisao, da st sami birajui svietovuoga poglavara, koji bi bio ovisan od pecskoza natruare.

"0 Ibid. epistolae ad Petretic IV, 73.

Dr. Janko Simrak:

IMijakie se zadovoliio s nalogorn ,Herbersteina, samo ie rnolio, da mu se dopusti 12 dana boraviti u krizevackoi kraiini, da posjeti voivode, sto mu nile dozvolieno,"

Mijakic le prema nalogu ponovno otoutovao u Zagreb Petreticu i tamo boravio d'Uze vremena. Prerna iednom pismu Petra Petretica (arch. eccles. zagrab, epist, epporum W, 131) dosao je MIjaki6 ,u Zagreb na sarnu Cvjetnu Nedieliu, ali da 0 svoiem obracemu na katolicku vieru u zrckom obredu niie ni riieci progovorio, nego ie sarno urgirao, da mu se za vladicanstvo dadu preporucna pisma na kancelar a. Petretic istice, da su dosadanie vladike harem prerna vani fingirali karohcizam, »sed iste ne promittit quidem se aliquid horum prestiturum, ac tandem post aliquot dierum Iaborern fioo'1iter se resolvit, quod ille non possit se ab orlentali ecclesia separate, neque obedientiam UHus Bulgarorum et Servtanorum haeretici et schismatlct patriarchae (qui alioqntn serniturca est} eiurare.« Petretic dalie kaze, daMiiakie zovort sad ovo, sad ono, Sad govori, da bi ga Uskoci kamenovaH, kad ,bi postao katolikom j pokorto se rimskom 'P~pi, makar u zrckom obredu; sad opet, da wade sve Uskoke u svoici sace i da ce oni sve uciniti, sto on zeli, sad onet da ce za deset dana poei' do patrtiare, a sad da De ce i6i bez dozvole zagrebackoga btskuoa, sad govori, da vjerule, da ie rimska crkva glava svih crkvi, a sad' opetda ie ierusalemska crkva glava i kao raziog navodi rijee Isaiie: Sa Siena ce iZ<liOl zakon i rHee Gospodnia iz Jerusalena.« Za vriieme rasprave s Petreticern izrekao je - tako Petretic u spomenutom pismu - mnoge blasfemile o i z I' ask u D u haS vet 0 ,g a. 0 cis t i.l i stu, 0 j a s n 0 m g Jed a n j u B '0 gas vet i h d us a. 0 0 P' is i m k 0 n c i l i m a i o d rug i m g r ,e kim her e z a mat z a b 1 'U' d' a m a, 0 P r i - mat u rim s k 0 g ab is k u p a. Tokom rasprave ie i'zjavio, da Petar niie bio rimski biskup, ier .bi ga Rimljani ubili, da ie k niima dosao, Medutim nakon ustrainog naucania rnogao bi se nekako ,iZVllCi iz svih tih zabluda, ali ie najopasnile to, sto se uporno drzi pecskcg rpatrijare.u

01 Ibid. eptstolae missiles v. CI, 18. Archetvpum, - Poderkovic ios i to lzviescuie, da mu ie Miiaki6 pokazivao pismo Petreticevo hvaleci se, da ie »in proba ad eplscopatum conseouendum iam substiterit honortflcentisslme coram IlIma ac R.ma Due Vra nee allud requiri in ordine ad hoc, Quam Iitteras Vrae Dnis Illmae ad cancellarrum«.

V2 Ibid. epistolae epporum VI, 131. Commentarius. - Petretic pise iednom isusovcu u Bee, dakle iii .MiIleru iii Baltazaru .Mi!ovcu iii Gaileru. - ~idani6 je u dvorskoi kancelarrii imao izraditi nalog za zapoviednike na kraiini, da MijakiCtl naloze, da se ne zove vladikom i da ne kupi u to ime milostinie.

Petretlc se nalazi na putu na oozreb "dominae Malakocinae« u Vinici. - Javlia, da su mu kaluderi morali poslati os am apograla ctrllovskih

Marcanska Eparhija.

4-5

Kaluderima u Marci niie bi!o drago, sto Miiakic tako dugo bora vi u Zasrebu, pa mu radi toga upravliaiu pismo i pozivaju ga, da dode ku6i. Kad bi sa htieli vladikom ucinHi, to bi ont rnogh provesti 'U jednom danu, ali ovako ga samo muce, ."A m i sen ase g a z a k 0 n a ina 5 eve r e n e 0' t r e k 0 s ill 0, , a k 0' bin e bit 0' n i g d a to' g a v I ad i can sf v a. Is t i teO' n a k 0', k a ko

dokumenata, koii se kod niih nalaze, Medutim ani su poslali sarno sest, ier ostala dva protiv njih govore. Prva cettrl apograla ticu se Sime Vratame, a peti i sestl Sirne Kordlca. »Prima Itaoue littera Simeonem Vrattania, primum episcopum Valachorurn eoncernens non est ex Tureia allata, sed est hie in Hungaria Jaurtni expedita a quoddam Kozma archiepiscopo Corinth! catholico et nuncio in ritu graeco aoosrollco, Qui eundem Simeonem Vrattanva authoritate sedis anostolicae sub patrocinio piae memortae Rudom Secundi, lmperatoris et regis flungariae, insutuit eniscopum ad tituium eptscom Ifungariae ritus graeei salvo tamen iudicio sedls apostolicae et salvls prlvileglis et iuribus omnium interessatorum. Et hae litterae sunt latine scriptae, uuas caluger! nee lezere nee intellizere potuerunt, alioquin mihi vix por tassent«, --- Osim ouoza, slo sam napisao 0 tom Kozmi u »Bogoslovska Smotra« (1924. I8Is) i »De Relatlonibus« Ion. c. 23. 24), neka se Isporede »Ortentalia Christiana- (num. 33. 1927.).

Iz dokumenata, koia ie tu obielodanio profesor na Istocnom institutu Duro Hofmann, vidimo, da ie papa Pavao V. usrneno izjavio u iunu 1610. pred kardinalom Bellarminom, da odobra va, da Kozma »arciverscovo di Corintho« moze uiediniti s rimskorn crkvom Grke svoie provtnclie (Peloponeza), koil ce ispovieditt vieru na onai nacin, na koii Iu ie lspovfedio i sam Kozma. Pavao V. uiedno odobrava, da Kozma oprasta od cenzura i da nalaze sposenosne pokore (pg. Z83). Da ll ie Kozma polozio isoovliest katolRke viere, a kojoj ie ovdje govor, prije 30. sentembra 161)7., kad ie posvledocio, da ie rukopolozio za vladiku Simu Vratanlu, iii kasnlie, ne maze se razabrati, Iz zanisa u isusovackorn arkivu u Rimu vidi se, da Ie tal Kozma trailo ad PavIa V" da mu ispostavi bulu ili breve, koiim mn podieljuie nadbiskupski palii, utvrduie ga u nadbiskupskom titulu, koil ie dobio od carigradskog patr iiare i kollm ga postavlia svoiun legatom za citavi Peloponez (ibid. 284). Uiedno Kozma mali milostiniu, cia rnoze dod u Rim. Kozma Ie doista i dosao u Rim koncem 1611., pa ie kao varalica odrnah bacen u tamnicu Sv. OficiJa (ibid. 291). Sad.ie istom izaslo na iavu, da se uopce ne zna, da li Ie Kozma dobio ikada biskupskl red iii nile i prema tomu ie doslo u pltanie i sarno rukopolozenle Sime Vratanie (ibid. 291).. Niti u tnaiu godine 1614. nlle bilo riieseno pitanie toga Kozme Morli (ibid. 293). Kardinal Bellarrnln Iavlia Simi Vratanii u Marcu 16. iuna 1614., da ponovno sub conditione redi one svecenike, ko ie ie zaredio prlie svoie ordinaciie u Rimu 1611. »Nondum enim plane constitit, an Cosmus Morphi sit verus archiepiscopus Corinthi, ut ipse se esse dicebat, quarnvis fere cerium sit eum non esse nee urnquam fuisse eplscopum vel arcieptscooum« (ibid. 298),

Dr. Janko Simrak:

46

.i.e i d o s a d b i l o, ako ,Cle d at i. Ako l ! rs e c e, a vi hod i ted 0 ill a. N e 0 br i cit e s eon i j e ill, S t 0 sen e m 0 Z eu c i nit i.« Marcanski kaluderi dalie piSu: »U Benotkije (Veneciii) znas sam, kako Ie, au Kiievu ne bi sad ptesao prieko Poljske zemlie, da bi za gJavu c!oveku bilo.«~3

Iz ovoga se vidi, dar marcanski kaluderi na prvo miesto stavliaiu borbu za obred i crkveni iezik i da traze, da sve to ostane pri starom. U tom ne smlie Miiakic u Zagrebu pod iivu glavu popustiti, Mijaki6 je zelio znati, kamo bi nosao na posvetu, pa mu kaluderi vele, da bi mogao i6i u Veneciiu, g.dje se nalazi filadelfiiskl metropolita, ali on sam zna, kako ie tamo. Sto 'Pod tim misle kalurleri, ne hi moxao odgonenuti, U Kiievo takoder ne moze poet radi posvete, ier ne bi rnogao zivu g!avu proniieti kroz Polisku.

Pocetkom marta javio se opet poznati nam isusovac Giuro Gailer, koii istice, cia prema niesovom mislieniu treba imatt dviie stvari tired ocima, 'pr vo da se vazda radi »a 11 C tor ita t e b r a-. c h i i sa e c u [ a r i s, ne quis spiritual! contemptus irrogetur«, a drugo, da se predoci Uskocima da se sve radi radi niihove vrernenite koristi, Ne rnoze im se datidakle vladika slican Stanislavicu, Ier ce ad niih traziti konie, volove, novce i ostale darove,

Gailer iavlia, da ie II Bee u kolegii dosao iedan od Iepavinskih kaludera po imenu S a va, koiemu se otvorio iezlk, nakon sto su mil dali piti malo vise vina. On Je izjavio, dabi rado otvorio skolu u RoviStu za Uskoke.

Gailer ie vrlo razdragan r adi ovoza prriedloga i nudi se za misionara U onim kraievima, On bi nadgledao skolu 11 Rovistu i propoviiedao 'po selima. Jer je dobro poznat sa vecirn stariesinama Uskoka, uvieren ie, da bi ih obratio na nravu vieru."

Dana 16. marta 1663. dosao ie nalog iz dvorske kancelariie za sve zapoviednike na Kraiini, da Uskoci ne smiiu MijakiCla zvati vladikorn niti sa takvim priznavati, Isto tako ne smile pod tim naslovom kupiti mllosttnlu." .

,Herberstein ie posve usvoiio priiedloz Petretica, da se Uskocima ne postavi ntko za biskupa, sto 011 istice u svorn pismu Petreticu od 23. marta iz Krizevaca."

Pocetkom mieseca aprila iste godine nalazimo Gabru Mijakica po drug! ,put 11 Been, On se prije svega prestavio ugarskom kancelaru Giurt Selepceniiiu. Sa sobom Ie denio preporucna ntsma bana Nikole Zriniskoga i generala Valtera Leslie-a. Osim toga

93 Arkiv Jugoslav. Akademije Zagreb coli. Lopaslc. Pismo Ie original. 90 Arch. eccles. zagrab. epistolae missiles v. XCVlII, 22 Archetvpum, 05 To iavlia Petreticu iz Koprivnice Nikola Poderkovic, Takav ie

nalog dosao vicegeneralu Herbersteinu (Arch. ecles. zagrab. epistolae ad Petrettc IV, 74).

96 Ibid. 76.

Marcanska Eparnija,

47

imao Ie preporuku svih vojvoda na kraiini, Selepcenii sve to iavlia Petretieu 18. aprila i kaze, da Mijaki6 traii Svidnicko vladicanstvo, M i j a k i c s e 0 b v e z u j e car u, pod k a z nom S ill r t I, d a c e p 0 c i uRi m; d a Ci e bit i p o k ° r an zag r e 'b a c k 0 m b i sku p u, k 0 s ace u s v e m tI s Ius at i; d a c· e 11 o d i z at i s k o l e ida c e 0 s v e m 'o v o rn i z d a t i r e v e r z a l e, Radi toga Seipcenji trazi ad Petretica, da <lade svoie mislienie 0 Miiakictl i da nacini nacrt za reverzale, koie ima potpisati."

Iz pisma, sto ga je Petrettc pisao isusovcu Gaileru iz Varazdinskih Toplica cetvrte nedielie posliie Uskrsa 1663. god., vidi se, da je on llporno ostao kod svoga stano vista, da se Uskocima ne da vladika i da se :Miiaki6' nikako ne imenuie. Kao nove razloge za to navodi, sto ie Mijakic iziavio, da tma sve Uskoke u svoioi sad; sto je pocinio simoniiu time, da ie podrnitio neke cinovnike u dvorskol kancelariii."

o Miiakicevom boravku u Becu izviiestio ie general Leslie i vicegenerala Josipa Herbersteina. MUakic da ie obecao, da ce Uskoke poucavati »s e cu nd u m r i t u m Romanum« ida ce u s v e ill U ° n a k 0 r a d i t I, k a k 0 m u ]J r e de 1 0 Z i z; a s r eb ac k i b is k U'p,99

Pouzdanik zagrebackoz hrskupa u Been isusovacMiller uvidio ie. da treba uciniti posliednie napore, da se zapriieci trnenovanle Oabre ,MUakiea za vladiku, Radl toga ie u prvo] nolovtct aprih pisao Petreticu tri pisrna, u koiirna trazi, da mu vosalje razloge protiv imenovanja. Petretic ie naveo trinaest razloga, Kao novi snominiu se: »Iste non salutem sed perditionem animarum gentis .. , conatur cum reliquis calugeris et illo patriarchs ... haeresi illaqueat C i rca sac ram e n tam a t rim 0 n i i sec U 11 d a s, t e r t i a set u I t ran 11 p t i a s non a d mit ten t e s nisi grandi pecuniae summa, Quam vix habere possunt, deposita, d i ill itt e n~ t i b u s a u t ern u x o r e s alias super i n du c e r e more T u r c.i cop e r mit tun t.JQQ Et poerritentiam, in qua nullam for-

07 Ibid, epistolae ad Petretie IV, 78. »Gabriel Miakicz ordinis divi Basilli sacerdos cum recommandltiis Excellentissimorum Dnorum Comitum bani et generalis Leszlv ac vavvodarum fere omnium pro episcopatus Szwitniczensis obtentione rursus ad S, Ma Hem reccurrit ofterendo se eidem Matti sacratissirnae sub poena capitis Romam prolecturum, immediatam a Dne V. Rma dependentiam habiturum eidemque in omnibus debitum oboedientlae cultum et obsequendi studium exhibiturum mandatisque paritnrum ac lnsuper scholas errecturum, denlque super his omnibus praemissis litteras suas reversaies pro libitu coniiciendas daturum eaque omnia rea liter executurum«,

9B ibid, eplst, enporum v. VII. 36.

99 Ibid, epistolae missiles v. X CVlIl , 24 Archetypum.

100 .Ibid. Epistolae enporurra Vl], 34. Dokurnenat [e poderan i ne moze se na nekirn rnlestlma citat!. - Prema pravu Istocne crkve medu potoune

48

Dr. Janko Simrak:

mam absolutionis adhibent, sed solum orationem narvarn de p r ecat 0 r jam. " Poenitentias autern gravissimas ... pro Iictis peecatis ... grandi pretio redimendo«.':"

Neki S tan k 0 L j u 'b i C "DiSe 'iz Beca videniiim Uskocrma 22. apriia, neka se marlilvo staraiu aka Oabre Miiakita, Jer niemu slicna nlkada ne ce dobiti. LjUrbic se nada, da tle 'Mijakic naskoro biM imenovan. Za Kordica piSe: »Si venit Kordich, detis il1i bonum

adventale pro benedictione, quam Constatinopoli sine albo regali

tum sine scitu SuaeMattis. Sctat autem HIe, qui Ipsum infra misit, quod quando infra venlet generalis, non lfbenter essem in illius pelle« (Acta arch. eccles. zagrab. epist, ad dtversos I, 8). Tai Stanko Liu'b-ic potpi+sao se na listu: "V. m. sin, sluga db smertt veran i ponizan«,

Na dvoru ie bllo sve spremlieno za tmenovanie Gabre Mijakica, Petretic Ie ucinio poslieduii korak pocetkorn lipnia, da omete fmenovame. U pismu, sto ga ie 3. iuna poslao lsusovcu Gaileru u Bee, ruz'j se, sto se ne vieruie niemu kao zakletom savietniku, nezo se vieruie Nikoli Zriniskorn i drugim savletnlcima dvora, da ce Uskoci podici bUIlU, ako Mijakit' ne bude viadika, Petretic se po· ziva na sviedocanstvo kapetana krizevackoga i vicegenerala i kapetana koprlvnickoza Josipa Iierbersteina, koit kazu, da nema nikakove opasnostt bune. Kao nove razloze protiv imenovania MUakica iznosi, sto ie titul ovoga vladicanstva postao neiasan i nesta!an; 10~ sto ie Mijakic odobrto korak Kordtcev, da ie posao

smetnie braka navodi se i udovstvo nosliie trecega braka, dok [e udovstvo posltie drugoga braka samo uslovna smetnia braku (Dr. Nikodim Mt!as, Pravoslavno crkveno pravo, Zadar 1890., str. 552, 553). Zanimivo te, da Petretic i ovu kanonsku odredbu stavlia rnedu »hereze«, - Pitanie, da Ii se ienidbeni vez rnoze razrilesiti, ie ne samo kanonsko nego i dogtnatsko (efr. Simrak, De indissolubilitatis princtplo et divortiis in ecclesia GraecoOrientali, Prazae 1908; Milas op. c. 589 S.

101 De sacramento poenitentiae confer: A. Spaldak, Slavorum Litterae Theolostcae, Prazae 1006. 61, 195; 1907. 12, 332; 1908. 49, 125; 1909. 31, 89, 203; 1910. 161, 203. De forma deprecativa sacrarnentt poenitentiae confer: Cht. Pesch, Praelecttones dogmaticae VII, 143, ISO. - Do desetosa vlieka bilesu na lstoku j na zapadu sarno deprekativne forme, a nnle X Ill. viieka niti na zanadu nile bila indikalivna forma U opcoj upotrebi. (Morinus, De sacramento poenitentiae, Binterim, Denkvurdigkeiten HI 3, 231, 244 s.), Prerna tOInU Petretic ima krivo, kad oznacuie deprekativnu formu »herezorn«.

102 Petretic 0 tituli rnarcanskih vladika na ovom miestu opsirno raspravlia, Rudolf Ie dao Simi Vratanii titul biskuoa U gar s keg r c - k 0 gao b red a, kako se vidi iz dekreta, kolim Ie Strne imenovan. Godine 1611. dobio ie Vratania u Rlmu od Pavia V. titul biskupa »R a sci a n or U lTI e tee c l e s i. a e Sa 11 c tiM i c h a eli S«. Patriiarha Jovan po·

Marcallska Eparhlja.

49

radi posvecenia u Tursku, karl re tzlavlo: »Da ia tako c.inih, kako Simeon Kordie, davno bi UT biskupom bil«, Radi toga neka se posalle Miiakic kuci u svoi manastlr i neka ceka dalinie odredbe. On se priie svega mora poucit! 11 temelinirn Istinama katolicke viere ; mora mu se prikazati bit iedinstva s rimskom crkvom; treba da polozi ispovilest viere, kako ron ie propisao Petretic i osim toga mora na dielu pokazati, da se odrice pecskoga patriiare.

Matija Slovencic 'U pismu na ugarskogj; kancelara i kalockoga nadbiskupa Giuru Selepceniiia 24. iuna 1663. istice, da vise ntsu potrebni nikakvi razgovori niti pisanie inforrnaciia, »q u i aMi aki t i 0 C a lug e r 0, uta u di 0, don a t i 0 e pi s cop a t u s d eere t a e t Rom am .i t e r 0 s ten s u m«.~03 Dan imenovanja oznacuie poblize Mijakic u svom pismu Petreticu od 10. [auuara 1664., kad veli: » ••• ante discessum Ratisbonam versus Saae Caesareae Mattis obtlnui nonationem a Sacra C. Matte et per recommedna tionem nonnullorum pa tronorume.="

MaHia Slovencic gorko se tuii kancelaru radi imenovania Gabre Miiak1Ca. Napokon su dosla vremena - tako on kaze - n koiima se radi groznja davaiu naiveca dostoianstva, a radi koiih bili SIl nekada naistroziie kaZujavani oni, koji su ih imaJi samo na pameti,

Dobri Boze! Kama Ie otisao Petreticev trud oapriUke godinu i po d ana! Kamo le posao, sto ga je upotriiebio za sasta vlianie tolikih inforrnaciia, izvlestaia, .pj sama, u koilma se iznosila istina l Kakav svrsetak ima tako duga i teska borba protivprevare, lulf.a~ vostl i bezboznosti raskolnickih kaludera! Bolle bibilo, da se imenovae biskup odrnah u pocetku radi grozuia 'S bunom, a ne da se to dogodilo nakon tolikih muka i nakon tolikih troskova. Sam ie Selepcenir - tako nastavlia Siovencic - izjavio u Been nred niirn i niezovtm dmgorn, da car, kad hi l' htio, ne moze dati raskolniku episkooata, jer to brane kanoni, Pa id ipak dat i to onomu, koH

stavio ga ie vladikom V rat an j ski m (Petr etic krrvo navodi, da le imenovanle patriiare Jovana bilo lsa imenovania Pavia V., ier je Jovan izdao singjeLiju za Simu u Peci 8. lula 16M., a Slrne ie u Rimu bio dviie godine iza toga (clr. S1mrak, De relationlbus 25 s.). ferdinand II. dao je Maksimu titul V rat an j s k L Buduci da ie Vinkovic ustao protiv toga naslova, postavlien ie Gabre Predoievic pod naslovorn S vi d n ie k 0 g a biskupa. IsH ie titul dobio i Bastlile Predojevic, ali u Rimu toga naslova nisu htiell prtznati. Sava Stanislavlc ie dobto naslov S vi d n i c k 0 g a vladike, dok mu Je patrilara dao naslov V rat a n j ski (Arch. eccles. Zagrab, entst, epporum v. I, 99 ExmpJar).

103 Acta arch. eccles. zagrab, epistolae ad dlversos (CXXXIX) I, 9 Exemplar.

104 Ibid. v. I, 10 Archetypum,

4

Dr. Janko Simrak:

je obecao, da ce sebe iUs k 0 k e u jed i nit i s r i rn s k a m c r k v DIlL Aka se istom kant uiedinlti, to znact, da jos nile uiedinien, Medutirn, koliko vriiede ;Mijakiteva obecania, dade se zakljuciti iz onaga, sto ie Iednom prilikom iziavio pred kancelarom, Slovencicem i niegovirn drugom ipred g!avnim cuvarom drzavnoga pecata u Becu. MijakiC se obvezao - taka d'alie govori Slovencic - glavom svoiorn,da ce izvrsiti obecanie ali ko ce mu skinuti glavu, aka ne izvdi obecania? Zar se ne ceon braniti is tim oruziem, koilm ie i zadobio vladlcanstvo: ako tete me kazniti, Vias! ee se pobunitil Ako im se odgovori, da se 'MijaktC! na to obvezao, onda ce ani kazati, da se Mijaki6 nile mogao zakleti na n.fthovu steru,

Mijakic je obecao - taka nastavlia Slovencic ...:: da ce poci u Rim,. ali Je sigurno, da ne ce iCli u Rim nezo patriiari, !pa aka i bude iSao u Rim, to ee iei sarno pro forma kao niegovi predsasnici. Aka ce ga !tOeti radi toga kazniti, opet ce se pozvati na bunu Uskoka, iako 0 toi buni niko niti ne sania. Osim toga :Mijakic ce patriiarl sve kazati, sto se dogada u Ii rvatskoi i u Bee-n.m

Dakle F najzesci protivnik Gabre Mtiakil8a MatiJa Slovencic mora priznati, d a j e 0 b e IS a 0 n a k 0 n i men 0 van j a p 0 ~ i

papi u Rim i bitj 'U i e d i n s t v u S k a t o li e k o m c r kv o m,

105 Ibid. I, 9.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful