Herbie Brennan

ENIGMA ATLANTIDE

___ENIGMA_ATLANTIDE__
JE LI ATLANTIDA POSTOJALA? ORTODOKSNI ZNANSTVENICI ODBACUJU TU MOGUĆNOST ZATO ŠTO NE POSTOJI NITI JEDAN GEOLOŠKI MEHANIZAM KOJI BI MOGAO IZAZVATI POTONUĆE KONTINENTA. Herbie Brennan u ovoj knjizi opovrgava uvriježenu dogmu i Otkriva nov dokaz o kataklizmi nepojmljivih razmjera nakon koje je uništena Atlantida, ali i gotovo cijelo čovječanstvo na Zemlji, i koja je za sobom ostavila trag krhotina i uništenja diljem Sunčeva sustava. SAZNAJTE ČINJENICE I DOKAZE, KOJI POTVRĐUJU: • Kako je fragment supernove uništio najstariju civilizaciju na svijetu. • Zašto ledeno doba, o kojemu ste učili u školi zapravo uopće nije postojalo. • Zastrašujuću istinu. koja je skrivena u drevnim mitovima o svjetskome potopu. • Istinu o legendi, koja je oduševljavala čovječanstvo više od 2 000 godina. Ova nezaboravna knjiga uvjerit će vas da je Atlantida doista postojala i zauvijek će izmijeniti vaše poimanje evolucije čo­ vječanstva.

Herbie Brennan

Herbie Brennan

ENIGMA ATLANTIDE
Naslov originala The Atlantis Enigma

Copyright © 1999 by Herbie Brennan

Za June, koja me potaknula na potragu za Atlantidom prije toliko godina ... ... i za ekipu u Freeverse Software-u, čije su me sjajne računalne igre održale razboritim dok sam istraživao.

Sadržaj
1. POTRAGA ZA ATLANTID0M 2. PLATONOV OPIS 3. AMERIČKI DOKAZ 4. TAJNE U EGIPTU 5. ZAPANJUJUĆA OTKRIĆA 6. DREVNI POMORCI 7. PRETPOVIJESNA ZAGONETKA 8. PUKOTINE U ZNANSTVENOME KONSENZUSU 9. MIT O LEDENOME DOBU 10. SVJETSKA KATAKLIZMA 11. POTRESU VULKANI 12. PROMJENA KLIME 13. IZVANZEMALJSKA VEZA 14. ASTEROIDI I KOMETI 15. PLANET KOJI NEDOSTAJE 16. OPUSTOŠEN SUNČEV SUSTAV 17. FRAGMENT SUPERNOVE 18. NEBESKI RAT 19. KOZMIČKO BOMBARDIRANJE 20. KIŠA I POTOP 21. NAKON KATASTROFE EPILOG 005 016 024 034 046 058 067 077 087 095 104 117 128 138 144 154 163 174 183 192 200 209

*** Istodobno. ruski znanstvenik Vjačeslav Kudrjacev zatra­ žio je od Ministarstva vanjskih poslova Velike Britanije dopušte­ nje da poduzme arheološko istraživanje podmorja Little Sole Banka udaljenoga otprilike 160 km od kornvalske obale na jugo­ zapadu Britanije. engleski istraživač. pukovnik John BlashfordSnell planirao je vlastitu ekspediciju na Atlantidu. koji je uživao potporu ugledne Ruske akademije znanosti. planirao je povesti ekspediciju sasta­ vljenu od dvadeset ronilaca. koji je prije tisuću godina uništila vulkanska erupcija.1. On je bio uvjeren da se Atlantida nalazila na otoku u bolivijskome jezeru Poopou. Kudrjacev. dok je Kudrjacev završavao pripreme za istraživa­ nje Little Solea. . poglavlje POTRAGA ZA ATLANTIDOM ČINJENICA TREBALI BISTE ODBACITI CIJELU ZNANSTVENU PARADIGMU PRIJE NEGO POVJERUJETE U NEŠTO TOLIKO BAJKOVITO KAO ŠTO JE PLATONOVA IZGUBLJENA ATLANTIDA U prosincu 1997. pomorskih kartografa i inženjera.

Dvorski astrolog kraljice Elizabete I.1 1) No. Arhitekt H. ali ne i ostale dijelove Britanskoga otočja.kao i neko­ liko drugih znanstvenika toga doba. osnivačica Teozofske škole. John Dee. Stahel prikazao ju je kao niz otoka. . koji su u to doba bili povezani s Europom. te da je u neko doba možda bila s njome i povezana. dr. P. R. u Sjevernoj Americi. potrebno je datum podijeliti s deset kako bi se datiranja podudarala). bio je uvjeren da se Atlantida nalazi na novootkrivenome kontinentu tj.Takva razilaženja nisu nimalo neobična. Američki znanstve­ nik Ignatius Donnelly smješta Atlantidu u Atlantski ocean. Arheolozi Angelos Galanopoulos i Spiridon Marinatos za­ ključili su da priča o Atlantidi predstavlja iskrivljena sjećanja na minojsku Kretu. kojoj su tajni učitelji povjerili da je Atlantida tonula u nekoliko različitih razdoblja. prof. V. god. Unatoč nesuglasjima s izvornom predajom (na primjer. Blavatsky. pr.500. Vjerovali su da je razorna vulkanska eru­ pcija. Druge predaje tvrde da je Atlantida obuh­ vaćala cijelu Irsku. koja je razorila otok Theru oko 1. Nedavna geološka otkrića pokazala su da se erupcija na otoku Theri nije dogodila istodobno s uništenjem minojske civilizacije. te ju je kao takvu obilježio na jednome od svojih zemljovida. Isto uvjerenje dijelio je i Francis Bacon .koji je kao mogućnost istaknuo i Južnu Ameriku . U službenome Vodiču kroz Kerry (Guide to Kerry) spominje se da su otoci Aran na zapadnoj obali Irske nekoć bili dijelom Atlantide.. uništi­ la i minojsku civilizaciju. ta ideja danas nije toliko popularna kao nekada. koji se prostire od Newfoundlanda prema Španjolskoj. kao i H. J. tu je teoriju isticao dublinski znan­ stvenik. Novinar i spisatelj Lewis Spence vjeruje da je Atlantida bila smještena uz obalu Afrike.. Luce. Kr.

za koje je Spanuth odmah ustvrdio da su ruševine Atlantide. tvrdi da se ona nalazila u Nigeriji. koja se rasprostirala od južne Španjolske do unutrašnjosti Maroka prema otocima u Gibraltarskome prolazu. no nikada se nije vratio. koji je u stanju samoizazvanog hipnotičkog transa davao liječničke dijagnoze i propisivao lijekove. ili 1969. Azovsko more u Rusiji i u podmorje uz obalu Nizozemske. slavni ameri­ čki "tihi prorok". koji je umro 1945. Kavkaz. Arheolog Leo Frobenius. Fawcett otputovao je u brazilsku džunglu u nadi da će ondje pronaći tragove Atlan­ tide. ronilačka ekspedicija pod vodstvom Nijemca Jurgena Spanutha otkrila je kamene zidine na dubini od 13. Spitsbergen. Francusku. Oni tvrde da je upravo ta kultura bila Atlantida ili. O Atlantidi je progovorio čak i Edgar Cayce. H. njezina kolonija. Iran. i Posejdona.7 m pokraj Heligolanda. S vremenom je počeo proricati. Marinatos i Luce. isušenoj močvari u Tunisu. Godine 1953. stjenovitoga otoka u Sjevernome moru. s brojkama nisu žonglirali samo Galanopoulos. Njemački geograf Albert Hermann podijelio je navodnu veličinu Atlantide s trideset i na taj je način zaključio da se nala­ zila u Shott el Djeridu. Švedsku. Englesku. Cayce je stekao ugled velikoga iscjelitelja. Cejlon (Šri Lanku). istraživač pukovnik P. te je predvidio da će Atlantida izroniti iz dubina 1968. Godine 1925. Prusiju. Spisatelj Charles Berlitz tvrdi da su Atlantidu smještali u Portugal. božanskoga osnivača Atlantide. Njegovi su oduševljeni slje­ dbenici uzalud čekali da se izgubljeni kontinent ponovno poja- . a koja se danas nalazi duboko u Sredozemnome moru. Adolf Schulten pripada skupini arheologa koji vjeruju da se radi o drevnoj tarteškoj kulturi. Ita­ liju. boga oceana Joruba. koji je oduševljen sličnostima iz­ među Olokuna. barem.No. Belgiju.

koju danas nazivamo tim imenom. 1996. 1971.. otkrio impresivan zid pod morem za­ padno od Biminija u Bahamskome otočju. Platon je opisao "veliku silu koja je napredovala iz svojega središta u Atlantskome oceanu i napadala gradove u Europi i Aziji.a njezina domovina nije potonula. smje­ stio ju je "izvan Heraklovih stupova". Osim toga. zavarava izraz "veći od Libije i Azije zajedno". Nasuprot Gibraltarskom prolazu nalazio se otok veći od Libije i Azije zajedno. Navodi su uzeti iz prijevoda Desmonda Leeja. Mnogi su se tješili činjenicom da je američki arheolog dr.vi.2 *** Grčki filozof Platon. Atlantida se mogla nalaziti gotovo bilo gdje. Atlantskim oceanom mogli su plo­ viti brodovi. osim na Sredozemnome moru. Prema njihovoj teoriji izgubljena civilizacija danas leži pod ledom . Prema tom prilično neodređenome opisu. pisao je. a koji okružuje . prema kojoj Atlantidu uspoređuju s Antar­ ktikom. 3) U Platonovu Timeju. koji je prvi napisao priču o Atlantidi." U to doba. . U novije doba Rand i Rose Flam-Ath objavili su iznimno uvjerljivu hipotezu. Manson Valentine 1968. London. Mornari su s njega mogli stići na druge otoke."3 Navedeni odlomak nije posve razumljiv. Penguin Classics. U Platonovo doba Azi­ jom se nije nazivala ista kopnena masa. Orion Books. ocean.. Prvo. a konačno i na "kontinent koji se nalazio na sasvim suprotnoj strani. "Libija" također nije predstavljala da­ našnju Libiju nego se tako nazivalo područje Sjeverne Afrike 2) When the Sky Fell ("Kada se srušilo nebo"). odnosno izvan Gibral­ tarskoga prolaza. London.

Budući da znamo koje je godine Solon otputovao u Egipat. ali su dovoljno velike da su prvi po­ morci mogli pretpostaviti isto.bez Egipta. koji je Platon nazvao Atlantidom. pr. imamo obje Amerike s jedne strane Atlantskoga oce­ ana. koja je nekada obuhvaćala Korziku. ali samo ako nas suviše ne brine precizno određenje. Kr. Atlantiđani su željeli još više. vjerojatno kako bi zavladali cijelim Sredozem­ ljem. te di­ jelovi Europe i Tirene. Atlantidom je vladala dinastija kraljeva. A nevolja je bilo u izobilju. Dakle. No.000 godina prije. tada su to najvjerojatnije Sjeverna i Južna Amerika. . Oni su osvojili ve­ ćinu otoka u transatlantskome lancu kao i dijelove američkoga kopna. a možda je čak zaslužio atri­ but "kontinent". ne okružuju Atlantski ocean.600. U tome bi vjerojatno i uspjeli da nije bilo Atenjana. Grad-država Atena povela je Grke u savez protiv Atlantiđana. Egipatski svećenici od kojih je Platonov predak Solon saznao tu priču. naravno. veliki otok u oceanu blizu Gibraltarskoga prolaza i lanac manjih otoka između njih. Mnogo je lakše protumačiti Platonov izraz "u to doba". koje. tvrdili su da je Atena osnovana 9. Pod njihovom se vlašću nalazila i Libija (odnosno. Napali su "područja unu­ tar tjesnaca". Sardiniju i dijelove Italije. Mno­ go manje razumljiv jest opis "kontinenta na sasvim suprotnoj strani". No. otok koji se nalazio nasuprot Gibraltarskom prolazu bio je očito veoma velik. god. koji su mu pridavali mnogi kasniji pisci. dijelovi Sjeverne Afrike) do njezinih granica s Egiptom. još uvijek nalazila iznad vode i stvarala je nevolje. To je bio golem otok u oceanu. možemo izračunati da se Atlantida oko 9. Ako se taj opis uopće može odnositi na nešto. koji su bili iznimno vješti ratnici. iako Platon na drugome mjestu uz isti datum veže napad Atlantiđana.

Platon ističe da su Atlantidu "uništili potresi" pa se pretvorila u blato. koje je zatrpalo slobodan prolaz između Gibraltarskoga tjesnaca i otvorenoga mora. što znači "južni majmuni". More je potopilo cijelu zemlju "u samo jed­ nome zastrašujućemu danu i jednoj noći". *** Najstarija stvorenja koja smatramo precima suvremenoga čo­ vjeka nazivaju se australopithecus. Platon o tome ne izvještava . Oni su lutali južnom i istočnom Afrikom prije otprilike 3 mili­ juna godina. Atlantida se jednostavno ne uklapa u pret­ povijest kakvu poznajemo. Nakon ponovljenih opisa rata i katastrofa.Branitelji su isprva bili u teškome položaju. bez obzira na to gdje je Platon smjestio svoj otočni kontinent suvremeni povjesničari njegovu priču smatraju ale­ gorijom ili mitom.nastupilo je razdoblje izni­ mno razornih potresa i poplava. Ta je priča uzeta iz Platonova Timeja. Atena je pretrpjela goleme štete: Platon piše da je njezinu vojsku "progutala zemlja". Bili su mali i nesumnjivo nalik majmunima. Atlantida je prošla mnogo gore. Savez se raspao. ali o njoj je ponovno pisao poslije u djelu naslovljenome Kritija u kojemu je dao ži­ vopisan opis atlantidske civilizacije. S obzirom na taj opis možemo zaključiti da se Atlantida nalazila u Atlantskome oceanu veoma blizu ulazu u Sredozemno more.ako su Egipćani naveli točan datum. ali . ali Atena je nastavila borbu i konačno uspjela odbiti atlantiđanske jedinice i tako osigurati slobodu državama Sredozemlja. koje su nakon njega slijedile. No. U neko doba nakon toga rata .

Otkrilo se da su živjeli diljem Europe. Neandertalci su sigurno bili prvi ljudi. koristili alat. Sredozemlja. . To se dogodilo u Africi prije 400. Značajna je činjenica da se u određenome razdoblju erectus razvio u homo sapiensa ("razumnoga čovjeka"). Ovdje postoje određena neslaganja. Čini se da se taj potencijal iskazao u homo habilisu ("spre­ tnome čovjeku") i homo erectusu ("uspravnome čovjeku") otprilike početkom pleistocena. pokapali svoje mrtve s cvijećem i vjerojatno prakticirali neki oblik religije. Ili. habilis nije evoluirao u erectusa. Poznato je samo to da su živjeli.000 godina. Stručnjaci su raspravljali o tome jesu li to kosti prvih ljudi ili bolešću iskrivljene kosti suvreme­ nih ljudi. koji je evoluirao u erectusa. Nitko ne zna točno odakle su neandertalci stigli. Znamo i to da su nestali. Možda je australopithecus evoluirao u habilisa. Možda je istodobno posto­ jalo nekoliko vrsta.35. Ukratko. Oba datuma smještaju pojavu čovjeka u ledeno doba. sje­ verne Afrike i Srednjega istoka i u središnjoj Aziji prije 100.000 godina.hodali su uspravno i izrađivali jednostavni alat od kamena i kostiju. imali su mogućnost razviti se. Rasprava je prestala kada su slični kosturi bili isko­ pani i na drugim područjima. *** Godine 1856. australopithecus nije izra­ vno evoluirao ni u jednoga od njih. Ili.000 do 100. No. u dolini Neander u Njemačkoj otkriveni su osta­ ci nekoliko neobičnih ljudi. koji naziv su znanstvenici samodopa­ dno pripisali našoj vrsti.5 milijuna godina. prije oko 2.000 . to nije značajno.

Stručnjaci danas pretpostavljaju da su kromanjonci potjecali iz zapadne Azije.10. 4 što je za to razdoblje bio nevjerojatno dug životni vijek.*** Cro-Magnon je ime špilje pokraj Les Eyzies-de-Tayaca u fran­ cuskoj pokrajini Dordogne. . de Qatrefages i Ernest Hamy zaključili su da kromanjonci trebaju predstavljati posebnu granu ljudske vrste. Nije se zagrijavao na svim područjima niti se zagrijao odjednom 4) Pedeset godina starosti i danas je prosječna životna dob Egipćana. koji su potjecali iz razdoblja mlađega paleolitika (prije 35. Nije jasno jesu li neandertalci nestali zbog genocida ili križanja vrsta. dok im se u lubanje mogao smjestiti veliki mozak. ali kromanjonci su opstali. *** Prije otprilike 13.000 godina). čija je visina iznosila 162 cm do 188 cm. razuman čovjek"). Moglo se zaključiti da su imali snažne čeljusti i čvrste mišiće.000 godina svijet se počeo zagrijavati. Godine 1882. Bili su to impresivni primjerci.000 . Jasno je da su se kromanjonci i neandertalci međusobno križali. francuski pretpovjesničari A. Na tome je mjestu 1868. Jedan od njih doživio je pedeset godina. To su bile kosti više od deset ljudi. Kromanjonci su bili homo sapiens sapiens ("razuman. ali za arheološka istraživa­ nja sačuvano ih je samo pet. U Švedskoj i na Kanarskim otocima i danas postoje ljudi koji izgledaju gotovo kao pravi kromanjonci. To je na­ ša vrsta. iskopavao geolog Louis Lartet i otkrio je ljudske ostatke.

koji je povezivao Aziju i Aljasku. pr. morska razina rasla je do otprilike 4. Nestale su i kopnene veze između Britanskih otoka i Europe. U zapadnoj Europi bivšu tundru siromašnu vegetacijom isprva su zamije­ nile šume breze i bora. Šri Lanke i Indije. Tasmanije i Australi­ je. Kr. Znanstvenici obično navode da se cijeli postupak završio oko 8. brijesta i lijeske. Prvi put u tisućljeću skupine ljudi su ostale izolirane. Kr..000. porasla je razina svjet­ skoga mora. god. do 8. No. Velika kopnena područja jednostavno su nestala pod vodom i postala su ono što danas nazivamo "kontinentalnim orubinama". bilo je jasno da se ledeno doba bliži kraju.500 godina . *** Znanstvenici se općenito slažu da su ljudi u većem razdoblju ledenoga doba pleistocena živjeli kao lovci i skupljači. Kr.000. Bilo je to dobro razdoblje za početak poljoprivrede. Takav razvoj promijenio je zemljopisni izgled planeta. Zbog otapanja ledenoga pokrivača.no. Japana i Sibira. temperature na svijetu bile su prosječno 2°-3°C više nego danas. u doba kad se konačno razdvojio skandinavski ledeni pokrivač. pr. pr. Kr. god. Na te­ melju proučavanja današnjih primitivnih plemenskih naroda možemo zaključiti kako je to vjerojatno značilo da su žene pri- .000 god. kada se konačno stabilizirala.posljednji ostaci velikoga ledenoga pokrivača Sjeverne Ameri­ ke otapali su se još sljedećih 5. pr. zatim hrasta. Do otpri­ like 3. Dogodile su se i velike promjene u vegetaciji. Nestao je kopneni most preko Beringova prolaza..000. Iako viša nego prije. razina svjetskih mora bila je još uvijek oko 33 m niža nego danas. god.

pr. primjerice sobova. Poljoprivreda je bivala sve raznolikija. S porastom svjetske temperature uzgoj riže. primjerice lov. tako je neizbježno omogućila mnogo stabilniji život. Oslabjele su dotadašnje ljudske aktivnosti. Razvijena je metoda navodnjavanja i otkrivene su velike mogućnosti plodoreda. Postupan po­ rast robne razmjene postavio je temelje za trgovinu. pa su se počele stapati kulture. čiji se jezik uskoro proši- . te zidar­ stvo i lončarstvo. U selu Jarmu u Iraku ljudi su naučili pripitomljavati svinje. Na to područje naselili su se mnogi semitski narodi. dok su muškarci jedanput na tjedan ili jedanput u dva tjedna odlazili u lov na kopitare i tako dobavljali potrebne zalihe bjelančevina. na Bliskome istoku nastajalo je sve više sela. Ljudi su počeli razvijati poljoprivredu. i 4.000. Između 4. U određenome trenutku tijekom evolucije neke od tih skupljačko-lovačkih skupina vjerojatno su postale nomadski pa­ stiri. Sumerani. Do sedmoga tisućljeća pr. Ljudi su počeli živjeti u trajnim naseobinama.bavljale 80-85% zaliha hrane. Trgovali su sa susjednim plemenima i razvili industrije poput tekstilne i kožne. Poljo­ privreda je osigurala hranu potrebnu za sve više ljudi. Njihova prisutnost djelovala je poput magne­ ta. Na dru­ gim područjima poboljšala se metoda skladištenja hrane i usa­ vršen je alat potreban za njezin uzgoj. pšenice. u današnjemu Iraku naselio se nesemitski narod Ubajdani. krumpira i kukuruza postao je ne samo moguć nego i razmjerno jednostavan. No. Gradili su silose i žitnice od kojih su neki bili iznenađujuće veliki. krajem ledenoga doba dogodila se velika promjena. između dvije velike rijeke Tigrisa i Eufrata. Isuši­ li su močvare i počeli saditi ljetinu. Kr.500. u najjužnijemu dijelu Mezopotamije. Kr. god. ječma. Alat je usavršen. Pripitomljen je i manji broj životinjskih vrsta.

neizbježan razvoj od jednostavnoga prema složenome. Grčkoj i Rimu. Sa svojim utvrđenim gradovima. tisućljeća pr. global­ ne ekonomije. Asiriji. god. Sumer je predstavljao prvu civiliza­ ciju. . svemirskih istraživanja i doba komunikacije. označava jedno od najuzbudljivijih otkrića .civilizaciju. Njihov dolazak na to područje oko 3. od ne­ znanja prema razumijevanju.300. motora s unutarnjim izgaranjem. osnovano je najmanje dvanaest neovisnih gradova-država. Kr. od primitivnoga prema naprednome. Trebali biste odbaciti cijelu znanstvenu paradigmu prije nego povjerujete u nešto toliko bajkovito kao što je Platonova Atlantida. vjerojatno su potjecali iz Anatolije u Turskoj.rio na čitavo područje. razvijenom poljoprivredom i neprekinutim napretkom. Čovječanstvo je izronilo iz mraka ledenoga do­ ba i sada se čvrsto utemeljilo na svojemu dugome putu do industrijske revolucije. Do 3. Kr. Druge su civilizacije potom nastale u Egiptu. pr. Znanstvenici to opisuju kao linearan napredak. od sirovoga prema profinjenome.

koji su oduvijek vjero­ vali da se suvremeni čovjek pojavio tek oko 100. poglavlje PLATONOV OPIS ČINJENICA ORTODOKSNI ZNANSTVENICI TVRDE DA U PLATONOVU OPŠIRNOME OPISU ATLANTIDE I NJEZINE KULTURE GOTOVO NITI JEDNA RIJEČ NIJE TOČNA. Otkrića iz Australije nisu jedini dokaz na temelju kojega možemo zaključiti da je suvremeni čovjek tumarao ovim pla­ netom mnogo duže negoli to znanstvenici priznaju.000.000. Godine 1979. Naprimjer. prije pleistocena te da se čak i u tome slučaju nalazio samo u Africi. na predmetima pronađenima na nalazištu Jinmium u Sjevernim područjima u Australiji primijenjene su termoluminativne metode datiranja. Geokronolog R. god.000 godina).000 godina. Ta otkrića odmah su osporili znanstvenici. Otisci su stari milijun godina. god. arheolozi su otkrili dvanaest fosilnih otisaka iz­ među Woolongonga i Gerringonga u Australiji. koje su pokazale da ti pre­ dmeti potječu iz 116. Ro­ berts pretpostavlja da su predmeti stari 10. .2.000.000 godina (a pogotovo ne 176. ona jednostavno ne mogu biti stara 116. Godine 1969. Iako se otkrića iz Jinmiuma općenito pripisuju suvre­ menome čovjeku. i 176. prije pleistocena.

Usprkos mnogim sličnim otkrićima . Ortodoksna znan­ stvena javnost odbacila je ova otkrića kao krivotvorine. Zanemarivala je i otkrića u Sibiru. prvi hominid (homo erectus) tek počeo ozbiljnije razmišljati da napusti Afriku. Jedan par otisaka danas je izložen u Prirodoslovnome mu­ zeju u Stockholmu.000 godina. kao i bedrene kosti stare 830. Francuskoj i Italiji. a procjenjuje se da su ti otisci stari 250.000 godina otkrivene 1973. na temelju kojih se moglo pretpostaviti da su u tim zemljama postojale ljudske naseobine 1. u razdoblju u kojemu je. Ta su otkrića potvrdila podrijetlo dijela ljudskoga kostura otkrivenoga 1868.000 godina. u Trimilu na Javi. Osim toga. koji je alat prvi upotrijebio. En­ gleska. u Ipswichu u Engleskoj iskopan je ljudski ko­ stur. Engleskoj.000 godina. Ona samo navode na pretpostavku da je evolucija počela prije nego što mislimo.000 godi­ na stare predmete iz neolita. koji su otprilike jednake starosti. koji se pripisuje razvitku homo habilisa. Belgija. prije pleistocena.000 god. pretpostavlja se da homo habilis nije nikada napustio svoju domovinu Afriku. otkrivene u Geheu u Kini 1989. Indija. star najmanje 330. Iste godine u Moulin Quignonu u Francuskoj otkrivena je ljudska čeljust i nekoliko pre­ dmeta iz paleolitika. . kako tvrdi većina ortodoksnih znanstvenika. u Clichyju.radnici koji su 1970. U svakome slučaju. Godine 1928. koji je star 330. Ortodoksna znanost uvelike je zanemarivala 600.000.a nekoliko navedenih tek je mali dio goleme skupine .ona nikako ne uspijevaju uz­ drmati paradigmu o linearnoj evoluciji. Pakistan i Italija samo su neke od zema­ lja u kojima je otkriven alat u geološkim slojevima starijima od 2 milijuna godina. radili na brani pokraj Demirkoprua u Turskoj otkrili su otiske ljudskih stopala u vulkanskome pije­ sku.

U starijim gro­ bovima katkada se nalaze slomljene kosti. koji je još uvijek svojevrsna pretpovijesna tajna. tisućljeću pr. koji su obitavali u špiljama i koristili se kremenim streli­ cama ne podudara se odviše s Platonovim opisom napredne . Na isti prizor nailazimo također i u četrdeset četiri gro­ bnice iskopane na nalazištu Vasylivka III na rijeci Dnjepru. Kr. U pedeset devet grobnica u Djebel Sahabi.. Atlantida krenula u svoje veliko osvajanje. pak.. području ze­ mlje uz Sredozemno more. Slike na stijenama u španjolskome Levantu. kralježnici i drugim ljudskim ko­ stima.. Neobična je slučajnost da se u grobovima iz toga razdoblja prvi put počinju uočavati tragovi nasilne smrti. Iznimno velika količina takvih strelica pronađena je uz obalu sjeveroza­ padne Europe i Bliskoga istoka. Jasno je da te i mnoge druge slične grobnice pripadaju ratnici­ ma. *** Međutim. otkrivene su strijele u rebrima. Na tim slikama. veliki pretpovijesni rat u kojemu su sudjelovali stri­ jelci. prikazani su strijelci u borbi. iznenada se pojavio posve nov tip stri­ jele. Kr. koje potječu iz devetoga tisućljeća pr. kako tvrdi Platon.*** U 9. upravo u doba kada je. razlikuju se od prve magdalenjenske kulture po tome što ne prikazuju likove životinja nego ljudi. ali na njima nema tragova nasilja. Na temelju navedenih dokaza može se zaključiti da je čo­ vječanstvo davno otkrilo čari ratovanja. Nitko ne zna otkuda potječu.

izvještava kako je u Ateni postojalo nekoliko građanskih staleža. od kojih su neki bili proizvodni i poljopri­ vredni. U njemu je živjelo 20. . Na vrhu padine nalazio se hram posvećen božici Ateni okružen zidom. gdje. gimnastička dvo­ rana i zimske blagovaonice. ako je Platon pretjerao u svojim opisima pretpovijesne Grčke. pr. a osobito ne napredna proizvodnja. Ova zanimljiva priča potpuno se suprotstavlja onome što o pretpovijesnoj Grčkoj saznajemo od arheologa.civilizacije Atlantide . postojao je i poseban stalež ratnika. niti je živio u ku­ ćama.000 godina nakon razdoblja koje opisu­ je Platon.. Kr. Osim toga. U razdoblju o kojemu govori Platon svijet se još uvijek nalazio u ledenome dobu. Taj opis nalazimo u njegovu djelu Kritija. koji su u blizini i radili. ali i cijele Grčke. Nitko nije nosio ratnu opremu. Na padinama poslije izgrađene Akropole živjeli su obrtnici i zemljoradnici. više od 9.000 redovnih vojnika.niti s njegovim opisom Atene. kojemu su pripadali i muškarci i žene. gdje su vojnici provodili većinu vre­ mena. koja ju je porazila. Još se nije razvila poljoprivreda. Prvi kameni hram posvećen božici Ateni na Akropoli izgrađen je tek 580. Najviše što je Grčka mogla ponuditi prije toga ra­ zdoblja bilo je nekoliko oltara od glinene opeke. Na sjever­ noj strani hrama nalazile su se njihove kuće. iako se ljeti ona običavala prem­ jestiti na sjevernu stranu. Pripadnici razli­ čitih staleža i zanimanja živjeli su u posebnim drvenim i kame­ nim nastambama. No. Najnapredniji oblik nastambe bila je špilja. tada je pretjerao i u opisu Atlantide. na­ kon opisa mitskoga doba kada su bogovi među sobom podi­ jelili Zemlju. koji su sudjelovali u redovnim vojnim vježbama i nosili punu ratnu opremu. a uživala je ugled diljem Europe i Azi­ je. god. Takva oružana snaga predstavljala je vodeću snagu Atene.

Platonova Atlantida bila je široka ravnica u čijemu se sredi­ štu nalazila niska planina, koju su okruživali koncentrični kru­ govi vode i kopna. U središtu toga bila su dva izvora, od kojih je jedan bio hladan, a drugi vruć, što upućuje na vulkansku aktivnost. Tlo otoka bilo je iznimno plodno. Na njemu su rasle guste šume i obitavale su mnoge divlje životinje, osobito slo­ novi. Što se tiče političke organizacije, otok je bio podijeljen na deset područja, kojima su vladali kraljevi. Radilo se o svojevr­ snoj slabo povezanoj federaciji, a kraljevi tih područja sastajali su se svake pete i šeste godine da riješe razmirice raspravom i konsenzusom. Zakoni prema kojima su živjeli bili su uklesani na stupu u Posejdonovu hramu. Iako se uvozilo, otok je bio gospodarski neovisan. Uz mno­ štvo rudnika u kojima su se iskopavale kovine obrađivala su se i žitna polja. Jedna od raširenijih djelatnosti bio je i uzgoj voća iz kojega su se cijeđenjem dobivali sokovi i ulja - pa se može pretpostaviti da su uzgajali masline ili slične plodove. Atlantiđani su gradili hramove, palače, pristaništa i mosto­ ve. Jedan od impresivnijih graditeljskih pothvata bio je kanal širok 90 m, dubok 30 m i dug "50 stadija". Grčka mjera za dužinu, stadij, iznosila je od 154-215 m, a budući da ne znamo sigurno kojom se od tih mjera koristio Platon, atlantiđanski ka­ nal bio je dug najmanje 7,68 km. Platon navodi da je jarke koji su okruživali središnji otok izgradio bog Posejdon, što bi moglo značiti da su nastali pri­ rodnim putem. No, inženjeri Atlantide povezali su ih kanalima dovoljno dubokima i širokima da njima mogu prolaziti trire­ me, pokretljivi sredozemni ratni brodovi dugi oko 36 m i široki 5,5 m. Izgrađeni su kameni zidovi obloženi broncom i danas

nepoznatom (ili možda samo neprevedenom) dragocjenom kovinom zvanom orichalcum. Hram boga Posejdona, vrhovnoga boga Atlantiđana, bio je dug 1 stadij, širok 100 m i isto toliko visok. Vanjski su mu zi­ dovi bili obloženi srebrom i oslikani zlatnim reljefima. Bilo je mnoštvo profinjenih umjetničkih djela - Platon piše o veliko­ me zlatnome kipu čovjeka u kočiji, koju vozi šest krilatih konja koje okružuje 100 Nereida (morskih božica), koje jašu na dupinima. I u okolici hrama nalazili su se kipovi atlantidskih kraljeva i drugih značajnih osoba. Središnja ravnica također je odisala ljubavlju Atlantiđana prema monumentalnim građevinama. Okruživao ju je umjetni jarak dubok 30 m, širok 1 stadij, a dug nevjerojatnih 10.000 stadija. (Sam Platon čudio se ovim brojevima, ali je tvrdio da mu ih je prenio upravo Solon.) No, Atlantiđani nisu poduzimali samo velike graditeljske pothvate. Velik napredak njihove kulture očitovao se i na dru­ gim područjima. Iz Platonova izvještaja saznajemo da su Atlan­ tiđani pripitomili konja - postojala je i velika arena u kojoj su se održavale konjske utrke - i izumili kočiju. Čini se da su pozna­ vali i metalno oružje, što se zaključuje iz činjenice da se takvo oružje upotrebljavalo isključivo za obredno klanje bikova. Pi­ smenost je također bila razvijena, iako Platon ne govori o tome je li književnost bila raširena među većim dijelom stanovništva. Bilo je razvijeno vinogradarstvo, tkanje i bojanje, jednako kao i razne poljoprivredne metode. Na otoku se ljetina ubirala dva puta na godinu - zimi, kada su padale kiše i ljeti, kada se provodilo navodnjavanje. Pomorstvo je također bilo razvijeno Atlantida je bila pomorska kultura, koja je imala mornaricu od 1.200 brodova.

***

Prilično je teško pronaći najbolji put za usporedbu te roman­ tične slike i pretpovijesne stvarnosti kakvu iznose ortodoksni znanstvenici. Prvo, koncepcija političke federacije odviše je napredna da je mogla biti primjenjiva u svijetu prije više od 11.000 godina. U to doba postojale su raštrkane zajednice, koje su skupljale hranu i bavile se lovom. Za to razdoblje previše je napredan čak i sam pojam kralja kako su ga tumačili Grci Platonova doba. Možda su postojali plemenski starješine, ali ne i službena po­ djela područja pod vlašću jednoga vođe, koju opisuje Platon. Teško možemo prihvatiti i tvrdnju da su Atlantiđani uzga­ jali žito i voće. Kao što smo spomenuli, poljoprivreda se na Zemlji razvila tek nakon ledenoga doba. A ledeno doba o ko­ jemu Platon, naravno, nije ništa znao, odbacuje bilo kakve pre­ tpostavke o dvije žetve na godinu, čak ako dopustimo jednako nemoguću pretpostavku da su Atlantiđani poznavali metode navodnjavanja. Naime, klima je u to doba bila suviše hladna. Nakon toga slijedi pitanje rudnika i obrađivanja kovina. Platon tvrdi da su Atlantiđani izrađivali oružje od zlata i sre­ bra, te od drugoga (čvršćega i manje dragocjenoga) metala. Osobito navodi da su zidove oblagali broncom, legurom bakra i kositra. Suvremeni izraz "brončano doba" označava kulturni razvoj, a ne određeno razdoblje, ali poznato je kada se bronca prvi put počela upotrebljavati u različitim dijelovima svijeta. Na primjer, u Britaniji se pojavila tek oko 1900. god. pr. Kr. Sredozemni narodi, koji vjerojatno pružaju bolju usporedbu s navodnom atlantidskom civilizacijom, broncu su počeli upo-

trebljavati otprilike 1.000 godina prije. Nitko nije poznavao broncu 9.600. god. pr. Kr. Nitko nije fermentirao grožđe niti proizvodio vino, kao ni jahao konje. Iako su tadašnji primitivni narodi možda slikali ljude i oslikavali špilje, nije poznato jesu li koristili boje za svoju odjeću, koja se, u svakome slučaju, sastojala od krzna i kože. Na temelju tih pobijenih Platonovih tvrdnji, njegova pre­ tjerivanja o Atlantiđanima kao vještim graditeljima monumen­ talnih građevina čine se još nevjerojatnija. Isto se odnosi i na ideju o Atlantidi kao o velikome pomorskome carstvu, koje je imalo kolonije u Europi, Africi i obje Amerike. U to doba ni­ jedna civilizacija nije pomorske vještine razvila do te mjere da je mogla ploviti Sredozemnim morem, a kamoli Atlantskim oceanom. Nitko nije imao brodove. Atlantiđanske trireme oči­ to su proizvod mašte temeljen na brodovlju, kojim je raspola­ gala Grčka Platonova doba, jednako kao što su maštovite tvrd­ nje budalastih suvremenih pisaca, da su Atlantiđani nekada raspolagali zrakoplovima i laserskim puškama. U Platonovu opširnome opisu Atlantide i njezine kulture nije točna niti jedna riječ. Ili možda jest?

Azteci su bili narod. koje se rasprostiralo na području današnjega središnjeg i južnog Meksika. poglavlje AMERIČKI DOKAZ ČINJENICA PLATONOVE TVRDNJE O NAPREDNIM GRADITELJSKIM VJEŠTINAMA U DREVNOJ PROŠLOSTI BILE SU TOČNE. vigvamima i drugim prenosivim nastambama.8 km2 i u njemu je živjelo 300. koja leži na kraju duge ceste s veličanstvenim palačama. hramovima i piramidama obloženima ružičastim vulkanskim pepelom i izranja iz azurno plavoga jezera" 5 Radi se o Jezeru Mjeseca na kojemu su Azteci 1325. . koji je govorio jezikom nahuatl i koji je u 15. Azteci su gradili grado­ ve. Za razliku od urođeničkih sjevernoameričkih naroda. London.3. Peter Tom­ pkins opisuje ga sljedećim riječima: "Svjetlucao je poput egzo­ tične Venecije. koji su živjeli u šatorima. popločivali ceste i vladali golemim carstvom. vladao golemim carstvom.000 stanovnika. osnovali svoj glavni grad. Tenochtitlan. rasprostirao se na površini od 7. 1987. 5) U Mysteries of the Mexican Pyramids ("Tajne meksičkih piramida"). st. Thames & Hudson. Glavni grad Azteka. i 16. Bili su izni­ mno napredan urođenički narod.

U osta­ lim dijelovima grada živjeli su trgovci i obrtnici. Iz osvojenih područja stizali su porezi.000 ljudi. Kralj i plemstvo živjeli su u području Velikoga hrama. nastao je tako da su Azteci najprije s dna plitkoga je­ zera iskopali blato od kojega su načinili niz umjetnih otoka. a tržnicu je svakog dana posjećivalo oko 60. od kojih je svaka bila podijeljena na još pet područja. Trgovina je cvjetala. Jedan od njihovih kružnih kamenih kalendara danas je . koje su potom pretvorili u egzotične velike povrtnjake. Bio je to pomno isplaniran grad. S obzirom na svoju arhitekturu i lje­ potu. kojima su gradu osigurali dovoljno zaliha čiste vode. Azteci nisu bili samo iznimni graditelji nego i veoma vješti matematičari i astronomi. Tompkinova usporedba Tenochtitlana s Ve­ necijom doista je umjesna. Naime. poput suvremenoga New Yorka ili Washingtona. Doista su bili skloni monumental­ nom. Izgradili su i akvedukte. ali sta­ novnici grada dijelili su se na dva strogo odvojena staleža. koji su cesta­ ma i mostovima povezali s kopnom. Na središnjemu otoku podignuli su svoj glavni grad. a roba se izvozi­ la diljem Srednje Amerike. U dvorištu Velikoga hrama nalazilo se i četrdeset visokih kuća u kojima je živjelo plemstvo. Tenochtitlan se mogao mjeriti s bilo kojim gradom tada­ šnjega Staroga svijeta.Grad je predstavljao vrhunsko graditeljsko remek-djelo. U njemu su bile četiri gradske četvrti. Gradom su dominirale stepenaste pira­ mide obložene vapnencem na čijim su se vrhovima nalazili ka­ meni hramovi. Iskopali su i nizove međusobno povezanih kanala i tako uspostavili sustav javnoga prijevoza. Iz španjolskih zapisa saznajemo da je u Tenochtitlanu po­ stojalo čak 500 kamenih palača ukrašenih zmijama i nadsvođenim kruništima.

st. koja je. aztečko carstvo je još uvijek bilo snažno. Općenito se prihvaća da su se na to područje doselili u 14. Podrijetlo Azteka nije potpuno poznato. koja je. S obzirom na Platonove tvrdnje da su Atlantiđani osnovali kolonije na kontinentu preko Atlan­ tskoga oceana. a do nje se dolazilo putovima koji su vodili uz visoku uzbrdicu. tada su. to se čini neobičnom slučajnošću. to nije jedina slučajnost na koju nailazimo u Južnoj Americi. čak i tada. Manuela Gamia i Josea Ortiza iz Ureda za antropologiju. Danas ne znamo tko je izgradio piramidu Cuicuilco.. Cumminsa 1920. Promjer mu je 3. morali uočiti okruglu. Cuicuilco se nalazi u blizini planine Xitli. Azteci su. dr. iz sjevernoga Meksika. No. pak. pokazivala znakove velike starosti. vulkana koji je eruptirao nekoliko puta u prošlosti izbacujući lavu oko pira- .izložen u Nacionalnome muzeju za antropologiju u Mexico Cityju. *** Kada su Azteci 1325. tvrdili da potječu iz Aztlana. Do 1519. stigli u Meksiko. a ortodoksni povjesničari tvrde da od tamo i potječu. zemlje na istoku. Otkrili su je arheolozi. iako u Srednjoj Americi nigdje ne nalazimo arheološke tragove njiho­ va kulturnoga razvitka. stepenastu piramidu. u znak pomoći projektu dodijelila svoje najsposobnije ljude. uz po­ kroviteljstvo društva National Geographic iz Washingtona te uz dozvolu Meksičke vlade.6 m. kada su stigli španjolski osvajači i zauvijek zau­ stavili njegovo širenje. Bila je izgrađena od divovskoga ka­ menja i obložena žbukom. koji su iskopavali pod vodstvom Amerikanca Byrona S. u blizini mje­ sta na kojemu će izgraditi svoj novi glavni grad. a težak je više od 25 t.

Piramida je bila zatrpana kamenjem. oblikovao se još 1 m tla. Cummins je pokušao odrediti koliko. Pozorno je izmjerio starost slojeva i usporedio ih s poznatim datumima erupcije Xitlija. a one su bile zatrpane ispod tri sloja lave. Iako je ruševina. jasno je da je sama piramida iznimno stara. Kada je iskopavao na tome području. Među njegovim osnovnim građevinama nalaze se velika stepenasta piramida obložena obrađenim andezitom (piramida Akapana) i pravokutno zdanje zvano Kalasasaya. *** Grad Tiahuanaco smješten je pokraj južne obale jezera Titicaca u Boliviji. koje sačinja­ vaju kameni stupovi i pravokutni kameni blokovi. . Na vrhu očvrsnule lave. koja danas nosi ime Pedrigal. Neobično je da rastopljena lava nije oštetila građevinu. koji je bio zakopan krhotinama na dubini od 4.5 do 6 m. Cummins je otkrio temelj piramide. na taj način nije stigao do datuma izgradnje Cuicuilca. zemljom. S obzirom na tako neobičnu geološku sliku. nego do datuma kada je ta pirami­ da napuštena i pretvorena u ruševine. Na ulazu u Kalasasayu nalaze se monolitna vrata ukrašena izrezbarenim kipovima. Konačno.500 godina.mide na područje široko oko 156 km2. koji su mjestimice također bili visoki 6 m. a za to postoji veoma neobičan ra­ zlog. Lava se pretvorila u sloj vulkanske stijene. on pruža veoma dojmljiv prizor. Ustvrdio je da je Cuicuilco bio drevna građevina još prije 8. koja se danas naziva Pedrigal. pepelom i plavcem čak i u doba prve erupcije Xitlija i to toliko duboko da je lava zapravo nije nikada dotaknula.

Tiahuanaco je primjer veličanstvene gradnje, koja nadmašuje čak i djelo Azteka. Kameni blokovi u njemu teže do 65 t. Na njima nema tragova dlijeta, zbog čega način na koji su obli­ kovani ostaje tajnom. Samo kamenje potječe iz dva različita kamenoloma. U jednome se iskopavao pješčenjak i nalazio se 16 km daleko od grada. Istraživanja su pokazala da su se u nje­ mu iskopavali kameni blokovi teški 400 t. U drugome se ka­ menolomu iskopavao andezit, a nalazio se 80 km daleko, pa se nameće pitanje kako su se, u doba kada konji u Južnoj Americi još nisu bili pripitomljeni, prenosili golemi blokovi? Pomnijim promatranjem građevina uočava se neobična te­ hnika njihove izgradnje. Kameni blokovi su bili zarezani, a zatim međusobno povezani. Time su stvorene građevine koje su mogle izdržati potrese. Ortodoksni arheolozi još su nedavno označavali Tiahua­ naco kao obredno mjesto. Razlog tome jest što ima izgled luke. Iako se u njemu nalaze pristaništa i dokovi, oni ne služe toj svrsi. Tiahuanaco se nalazi na 3.965 m nadmorske visine i kilometrima je udaljen od najbliže vode. Povjesničari su tu tajnu odlučili riješiti tvrdnjama da Tiahuanaco nije nikada bio nastanjen. To je zapravo bio golem spomenik posvećen drev­ nim bogovima, koji je imao oblik luke iz koje su, navodno, duše umrlih plovile u nebo.6 No, takve tvrdnje više nemaju potvrdu. Do 1995. nova arheološka otkrića pokazala su da je Tiahuanaco nekada doista bio velegrad, ali i glavni grad drev­ noga carstva, koje se rasprostiralo preko velikoga područja istočne i južne Bolivije, sjeverozapadne Argentine, sjevernoga Čilea i južnoga Perua.
6) Slično objašnjenje iznešeno je kada su pokraj Velike piramide u Egiptu otkri­ vene jame s brodovima.

Jedno od najvećih postignuća njegovih stanovnika bio je jedinstven sustav poljoprivrede, koji je uključivao stvaranje sadnih površina na višim razinama zemlje, međusobno odvo­ jenih malim jarcima za navodnjavanje. Ti jarci upijali su sunče­ vu svjetlost i sprječavali smrzavanje usjeva, čak i na visokome Altiplanu. Kao gnojivo koristile su se alge skupljene u jarcima. Otkriće toga drevnoga sustava pokazalo se iznimno korisnim suvremenim bolivijskim zemljoradnicima, koji su shvatili da pruža mnogo veću količinu uroda od suvremenih metoda. Uzbuđenja zbog nedavnih arheoloških otkrića odvratila su pozornost s prvotne tajne - zašto bi stanovnici Tiahuanaca iz­ gradili luku 3.965 m iznad razine mora? Jedan od odgovora jest da to možda nisu niti učinili. Postoje velike razmirice oko starosti Tiahuanaca. Neki znan­ stvenici tvrde da je izgradnja počela oko 150. god. pr. Kr. i da se grad razvijao do kraja prvoga tisućljeća po Kr. Drugi tvrde da je mnogo stariji i da je postojao već u drugome tisućljeću pr. Kr. Među tim znanstvenicima nalazi se i Arthur Posnansky, arheolog čija su otkrića potvrdili Bolivijska vlada i Rolf Muller, njemački astronom koji se duboko zanima za to mjesto. Posnansky je bio prvi koji je pretpostavio da je Kalasasaya bila astronomski opservatorij, a tu teoriju danas prihvaća većina njegovih kolega. No, Posnansky je, prihvativši istu tezu, poku­ šao odrediti starost čitavoga kompleksa, pa je tako stigao do nevjerojatnoga rezultata - 15.000. god. pr. Kr. Ta njegova izra­ čunavanja provjerio je dr. Miiller i ustvrdio da je 15.000. god. pr. Kr. moguć datum izgradnje, ali da astronomska otkrića na­ vode i na 9.300. god. pr. Kr. Iako je arheološka javnost s prijezirom odbacila navedena otkrića, ona mogu odgonetnuti na pitanje zašto Tiahuanaco izgleda kao luka. Postoji dokaz da se Altiplano, na kojemu je

izgrađen grad, krajem ledenoga doba, oko 8.000. god. pr. Kr., podizao iznad razine mora. Ako je Tiahuanaco postojao prije toga datuma, tada je doista mogao biti luka. No, ako je Tiahuanaco izgrađen prije, tada bi bio napredan pomorski grad, koji je na vrhuncu razvoja bio otprilike u doba Platonove Atlantide.

***

Prema ortodoksnim arheolozima - onima koji tvrde da Atlantida nikada nije postojala - obje Amerike najprije su naselili doseljenici iz Azije. Oni su stigli otprilike prije 8.000. god. pr. Kr., kada je završilo ledeno doba i porasla razina mora. Ono je poplavilo kopneni most, koji je nekada, na mjestu Beringova prolaza, povezivao Aljasku i Sibir. Val doseljenika preplavio je Kanadu i postupno se pomicao prema jugu. Budući da u to doba nije postojao Panamski kanal, koji bi spriječio njihovo napredovanje, doseljenici su se pomi­ cali na južni kontinent, na kojemu su se rasprostirali sve dok nisu stigli do Cape Horna. Stručnjaci smatraju da se glavni val naseljavanja dogodio oko 12.000. god. pr. Kr. U to doba javlja­ ju se prve poznate kulture. Prva je kultura paleo-Indijanaca, koja se razvila u Velikoj zaravni na istoku Sjeverne Amerike između 9.000. i 11.000. god. pr. Kr. Oni su bili lovci kamenoga doba, koji su prvotno ubijali mamute, sve dok ih nisu potpuno istrijebili, nakon čega su prešli na bizone. Neobična je činjenica da u njihovoj kulturi uočavamo dekadenciju s obzirom na na­ predak u razvoju oružja. Otkrhnuti kameni vrhovi oružja s kraja ledenoga doba, oko 8.000. god. pr. Kr., bili su znatno primitiv­ nije izrade od onih izrađenih 1.000 godina prije toga.

Druga kultura bila je skupina skupljačkih naroda, koji su se naselili u negostoljubivim pustinjskim područjima zapadnoga bazena Sjeverne Amerike oko 9.000. god. pr. Kr. Ti stanovnici pustinje živjeli su u špiljama i iznimno su se domišljato koristili svime što su pronašli u novoj životnoj okolini. Proizvodili su zamke, užad, mreže, košare, pa čak i sandale od biljnih vlakana. Gradili su i mlinove u kojima su mljeli divlje sjemenke, a izra­ đivali su i kremeni alat i oružje. Upravo su pripadnici pustinjske kulture prvi otkrili poljo­ privredu. U Meksiku, gdje se, kako se danas pretpostavlja, pro­ tezala njihova južna granica, arheolozi su pronašli znakove da su američki urođenici već 6.500. god. pr. Kr. uzgajali bundevu, papriku i možda grah. Otprilike do 3.600. god. pr. Kr. u podru­ čju Pueble na jugu središnjega Meksika najprije su se pojavile prve vrste žita (kukuruz). Prijelaz od poljoprivredne do urbane civilizacije na ame­ ričkome kontinentu ostvarivao se sporije od onoga na drevno­ me Bliskome istoku. Gradska središta počela su se pojavljivati tek između 2.000. i 1.500. god. pr. Kr. u Srednjoj Americi i Pe­ ruu, a u Sjevernoj Americi tek s dolaskom Europljana. No, po­ stoje dvije iznimke od toga pravila u Sjevernoj Americi. Jedan od njih jest seoska kultura Hopewell, koja se razvila u Illinoisu i Ohiju oko 400. god. pr. Kr. i koja je gradila zadivljujuće ze­ mljane nasipe. Druga se kultura razvila u dolini Mississippija oko 800. god. po Kr. i karakteriziraju je mali gradovi, koji su opstali sve do dolaska Europljana početkom 16. st. Neobično je da jedan dokaz pobija navedeni prikaz dose­ ljavanja, prema kojemu su se prvi stanovnici naselili na kraj­ njemu sjeveru. Najstariji ostaci koji su do sada otkriveni potječu otprilike iz oko 18.000. god. pr. Kr., a pronađeni su u sredi­ šnjemu Meksiku. Ortodoksni povjesničari to objašnjavaju za-

a drugi 14 km. Tiahuanaco ne može biti star onoliko koliko to tvrde astronomi.7. Nije moguće odrediti točnu starost tih zdanja budući da nisu potpuno istražena. arheolozi čvrsto vjeruju da se na američko­ me kontinentu događao isti postupak linearnoga razvoja kao i u Starome svijetu. Usprkos tome.5 km i dubok 6 m. umjetni nasipi. Inženjeri su izvijestili o tragovima još dviju golemih brana od prve udaljenih oko 12 km. Dva su kanala bila golema. Procjenjuje se da je za njezinu izgradnju bilo potrebno oko 6. Osim. a u nju je nekada vjerojatno mogao stati vodeni rezervoar dug oko 8 km. nestali tragovi doselja­ vanja na sjeveru. i od tada zaokupljaju pozornost arheologa. Napredak ostvaren u aztečkoj domovini puka je slučajnost. Bili su široki 26 m i 18 m.000. Drevni kanali za navodnjavanje u Pueblo Grandeu u Arizoni prvi put su otkriveni 1697. . U arheološkim izvještajima ne postoji ništa što bi moglo upućivati na utjecaj neke mitske Atlantide. *** U srpnju 1892. Tko je izgradio te građevine? Činjenica jest da to nitko ne zna. možda.vršetkom ledenoga doba. otkrili su di­ vovsku umjetnu branu u dolini Animas u New Mexicu.000 . širok 0. Oni tvrde da su zbog velikih poplava. No. mjeritelji. Bila je duga gotovo 10 km. a jedan od njih bio je dug gotovo 11 km. one nisu jedini dokaz da su na američkome kontinen­ tu daleko u pretpovijesti postojali inženjeri.000. koji su utvrđivali graničnu crtu između Sjedinjenih Američkih Država i Meksika. koji su bili skloni divovskim projektima.000 m3 materijala. koje su nastajale krajem ledenoga doba.

pomno isplaniran i potpuno povezan niz umjetnih nasipa. koje po veličini odgovaraju onima koje je Platon pripisao djelu Atlantiđana. visoke 4. No. direktor Ureda za američku etnologiju Ma­ tthew W.Američki kontinent prepun je drevnih građevina.) pokraj Cahokije u Illinoisu dug je 305 m. one dokazuju da su Platonove tvrdnje o naprednim graditelj­ skim vještinama u drevnoj prošlosti bile točne. Iako je površina same građevine prilično grubo obrađena.5 m i debeli 1.6 m i duge više od 80 km. Na fotografijama snimanima iz zrakoplova 1931.6 do 4. od kojih su neke pokrivale područje od 5. Niti jedna od tih zapanjujućih građevina ne dokazuje da su na američkome kontinentu postojale atlantidske kolonije. uočene su ruševine Velikoga zida u Peruu.551 m2 i čiji su zidovi bili visoki 4. Pokraj Massie's Creeka u Ohiju nalazi se kamena utvrda sa 2.6 km2. Sterling otkrio je u floridskome močvarnom podru­ čju pokraj jezera Okechobeeja. a građevine su matematički precizno poredane. kamene građevine široke od 3. .5 m.6 m. Uz nju se pro­ tezalo 14 utvrda. ka­ menje koje se nalazi na ulazu u tvrđavu vjerojatno je bilo izlo­ ženo velikoj vrućini tako da se otopilo i međusobno spojilo.5 m debelim zidovima. Godine 1931. U Berkleyju i Oakland Hillsu pronalazimo kamene utvrde izgrađene od blokova teških do 1 t. širok više od 213 mi visok 30 m. Na tome se području nalazi i platforma visoka 9 m i duga 76 m. Monk's Mound (Redovnikov nasip. koji su pokrivali područje od 2.

koja je starija od piramida. a najjasnije je raspoznajemo u Egiptu. U Libanonu postoji isklesani kameni blok. Drevni mo­ numentalni hramovi svjedoče o egipatskoj vještini obrade ka- . sastoji se od golemoga umjetnoga nasipa. Tu tradiciju naslijedile su najstarije civilizacije. Francuskoj i mnogim drugim zemljama uspomena su na graditeljsku tradiciju. pak. Newgrange je samo jedan od tri slična divovska nasipa i mnoštva drugih manjih megalitskih građevina. koje tvore ono što arheolozi nazivaju Kompleks doline Boyne. Masivni megaliti na Malti. poglavlje TAJNE U EGIPTU ČINJENICA . U EGIPTU JE CIVILIZACIJA POSTOJALA MNOGO PRIJE NEGO ŠTO SMO DO SADA PRETPOSTAVLJALI.000 t) da ga ne može podignuti ni najveća dizalica na svijetu. koji je toliko velik (težak je gotovo 1. Američki kontinent nije jedino područje na svijetu na kojemu se nalaze primjerci monumentalnih građevina. Građevina Newgrange u Irskoj. unutrašnje prostorije omeđene kamenjem i megalita koji je okružuju i koji su teški nekoliko tona.. Iako predstavlja doista veličanstveno gradi­ teljsko djelo. u Britaniji.4.. koja seže duboko u pretpovijest. u nepoznato doba u prošlosti mogli vući gotovo do vrha planine. Naši su ga preci.

tada se održavanje potrebne stabilnosti na njima moglo postići samo uporabom četvrtastoga kamena. Nedovršen obelisk. mnogi su napra­ vljeni od čvrstoga granita.000 t. 7 jer tada nije moguće održavati stabilnost strana. . Shaftesbury. kao što su to. Unatoč velikome trudu stručnjaka i prilično domi­ šljatoj opremi. način na koji su Egipćani u Starome Kraljevstvu po­ dizali divovske piramide u Gizi ostaje velikom tajnom . Granit se upotrebljavao i za izgradnju obeliska. Ele­ ment Books. 1989. taj pokušaj je propao. No. vjeruju da su se Egipćani pri tome služili zemljanim rampama. Ugledan britanski graditelj Peter Hodges isključio je mogućnost uporabe zemljane rampe. činili egipatski graditelji. Ako su se pri izgradnji piramida doista upotrebljavale rampe.nedovršen granitni obelisk u Asuanu ne bi se mogao pomaknuti niti uz pomoć najsavršenijih suvremenih građevin­ skih strojeva. Iako su neki izgrađeni od pješčenjaka. Članovi britanske televizijske ekipe nedavno su pokušali podignuti najmanji poznati obelisk samo uz pomoć ljudske snage. Možemo samo nagađati kako su ih tek oni podi­ zali.. On odbacuje teoriju o rampama od glinene opeke ističući da bi se one pod velikim teretom urušile. one su trebale biti tri puta veće od samih piramida i dugačke 7) U knjizi How the Pyramids Were Built ("Kako su građene piramide"). koji se nalazi u kamenolomu u Asuanu teži je od 1. Dakle.. koji se mnogo teže obrađuje. kamene ili rampe od ope­ ke. ne znamo kako su ih naši preci po­ micali .mena. ali tako ne misle oni egiptolozi koji. koji upiru u nebo visoki su i do 30 m. bez obzira na to jesu li bile zemljane. kojim su faraoni obi­ lježavali svoju vladavinu. Ti divovski prsti. Iako nam je otprilike poznato na koji su način obelisci kle­ sani iz granitnoga temelja. a neki su od njih teški čak nekoliko stotina tona. kako se općenito vjeruje.

Sastavni materijal samo je­ dne od rampi. čak ako pri­ hvatimo tvrdnju da je kamenje pomicano polugom. čime bi se protezale daleko izvan Gize. iznosio najmanje 140. No. te je pokusom nastojao pokazati da se snagom poluge može podignuti mnogo teži teret nego što to mislimo. što su egiptolozi odbacivali.8 Nema naznaka da je tolika količina otpadnoga materijala odložena negdje u blizini platoa u Gizi. koje su se možda koristile pri izgradnji triju glavnih piramida. Suočeni s tim prigovorom. dakle. Te male tajne nadopunjuju se činjenicom da Velika pirami­ da.6 km. taj opseg bi mogao biti i pet puta veći. . uspjeli ne koristeći se rampama na vrh piramida odnijeti masivne blokove. no u svakome slučaju problem stvara njihovo odgađanje. Slično su još prije nekoliko stoljeća tvrdili klasični pisci. kako se čini. o uporabi poluga. zauzimao bi 280 ha zemlje.000 m3. Drevni Egipćani. nisu poznavali ko­ tač ni kolotur. ortodoksni su arheolozi pretpo­ stavili da se radilo o spiralnim rampama.otprilike 1. ali što su 8) Ibid.5 do 50 t? Hodges pret­ postavlja da su se poslužili polugama. predstavlja matematički preciznu reprezen­ taciju sjeverne polutke. postavljena točno tako da odgovara kardinalnim točkama ili činjenicu da u sebi sadržava vrijednost broja pi. a s obzirom na stvaran nagib rampe. Zanimljivo je da grčki povjesničar Herodot bilježi drevnu predaju. koliko nam je poznato. dubo­ ko u pustinju. Kako su. Arhitekt Julian Keeable izračunao je da bi opseg materijala nužnog za rampe. koji se temelji na tehnologiji kotača. koji su težili od 2. Hodges ne objašnjava kako je ono postavljeno na potrebno mjesto opti­ čkom preciznošću. najveća od tri glavne građevine u Gizi. koji bi uranjao u dubinu od 2 m. Poluga ne objašnjava ni kako je Velika pi­ ramida.

. . koja prolazi kroz Piramidu.). koje su pripadale kraljevima pr­ vih dviju egipatskih dinastija. a ti bi prikazi na ovim stranicama bili suvišni. pokraj al-Balyane. Taj drevni grad bio je kraljevska nekropola. 1973. .potvrdila nova mjerenja provedena 1925. . London. st. *** Jedno od najznačajnijih arheoloških nalazišta u Egiptu je Abidos. London. nego su samo najpoznatiji primjerci drev­ noga egipatskog graditeljskog umijeća. ili noviju knjigu Roberta Bauvala i Adriana Gilberta: The Orion Mystery. poduzeli Emile-Clement Amelineau i Flinders Petrie. otprilike 140 km sjeverno od Luksora. London. . 1994. .. . na primjer.8 ha. Otisci bogova Grahama Hancocka. . Peter Tompkin: Secrets of the Great Pyramid. O sve brojnijim zagonetkama i tajnama Velike piramide opširnije se izlaže na drugim mjestima. koji se nalazi u pustinji zapadno od Nila. 1998. .9 Osim toga. a poslije hodočasničko središte posvećeno bogu Ozirisu. što iznenađuje. . Keeper of Genesis Roberta Bauvala i Granama Hancocka (Heinemann. . U novije doba neko­ liko je autora uočilo da jedna crta. Piatkus. koji je dao izgradi9) Vidi. ili moju knjigu Martian Genesis. Pri tome su u sjeverozapadnome dijelu nekropole otkrivene i dojmljive pogrebne građevine od opeke. London. Jedna od njih bila je toliko široka da se rasprostirala na području od gotovo 0. 1996. Iskopavanja koja su krajem 19. dok druga kopno i vodu dijeli na gotovo jednake polovice. razotkri­ la su niz podzemnih grobnica. piramide nisu najdojmljivije. dijeli površinu Zemlje na dvije gotovo jednake polovice. Allen Lane. . Danas se prilikom turističkih obi­ lazaka toga nalazišta pozornost usmjerava na prekrasan Ozirisov hram iz razdoblja Novoga Kraljevstva.

teške i do 100 t. godine.. Nismo mogli sići do dna .. Edouard Naville je zaključio da su dotadašnja iskopavanja otkrila izvor Abidosa. za koju se pretpostavlja da je Ozirisova grobnica. Strabon je zapisao da se izvor nalazi pod zemljom pokraj Setijeva hrama. te da je osobito dojmljiv zbog svojih golemih kamenih blokova. ali i od svih drugih hramova iz razdoblja Novoga Kraljevstva. možete vidjeti goleme stupove. Po­ kraj te "grobnice" Naville i njegov istraživački tim otkrili su veliki podzemni spremnik. Pomalo nalikuje na drevan Kefrenov Hram u dolini. koje je opisao grčki geograf i povjesničar Strabon u XVII. budući da je zatrpan mno- . a nakon što su ga iskopali s njegove su stražnje strane podignuli zid. koji se nalazi u Gizi. knjizi svojih Zemljopisnih crtica. Ipak.. U Annual Report of the Smithsonian Institution ("Godišnji izvještaj Institut Smithsonian") iz 1914. koja je po­ čela rasti od razdoblja polaganja temelja građevine. Sama građevina potpuno se razlikuje od Ozirisova hrama. mo­ žemo razumjeti zašto je ta neobična građevina izazvala veliko zanimanje arheologa. njegov ulaz nalikovao je ulazima u ostale prostorije. Ono što danas možemo ondje vidjeti također ostavlja snažan dojam. st. koji su je otkrili početkom 20. ali pravi misterij Abidosa odnosi se na tako­ zvani Oseirion. Opisao ga je u svojemu izvještaju: "Ništa nije upućivalo na to da bi se ondje mogao nala­ ziti.. Turistički obilazak Oseiriona često se ne preporuča zato što se njegov veći dio danas nalazi pod vodom.ti faraon Seti I. koji tvore strop iznad njegovih hodnika. Otkriće toga podzemnoga rezervoara izgra­ đenoga od golemih kamenih ploča nameće mnoga pitanja . Dok se približavate prostoriji. što je posljedica velikoga podizanja gornje granice podzemne vode..

" To je točno.." O divovskim kamenim pločama od kojih je izgrađen sprem­ nik svjedoči i Navilleov opis slomljenih komada. koji su se ondje srušili prilikom uništenja građevine.. To potvrđuje pretpo­ stavku da su drevni narodi dobro poznavali tok podzem­ nih voda i zakone. Uz neizbježnu usporedbu s Hramom u Gizi. kako vjeruje većina egiptologa.. dok je rezervoar mnogo zamršenija konstrukcija. nego re­ zervoar.. Čak da je Oseirion i njegov spremnik izgradio Seti I. to je izniman graditeljski pothvat. izvještava dalje: "Takozvani Hram Sfinge u Gizi oduvijek se smatrao jednom od najstarijih građevina u Egiptu . tada je to još veća potvrda o zapanjujućoj sposobnosti Egipća­ na Staroga Kraljevstva da podižu mnogo teže kamene blokove nego što to sami danas uspijevamo. . koji su bili teški nekoliko tona. veliko hidrauličko zdanje. Ako je doista izgrađen kada i piramide u Gizi. Iako je iz­ građen od sličnoga. kako pretpostavlja Naville. čak nemoguće izgraditi nešto nalik na spremnik u Abydosu. neobično je što ona nije ni hram ni grobnica. piramida predstavlja tek hrpu kamenja. osobito s obzirom na činjenicu da bi samo zbog veličine kamenih ploča danas bilo veoma teško. ali u usporedbi s njime. Piramide su možda izgrađene u istome razdoblju. koji upravljaju njihovim dizanjem i spuštanjem.. Ako se ovdje radi o najstarijoj egipatskoj građevini ...štvom velikih blokova. rezer­ voar u Abidosu mnogo je stariji . ali mnogo većega materijala.

ali moguće je da su izgrađene i 3. dok bi njegov spremnik mogao biti još stariji.000 do 5. možemo lako pretpostaviti da Oseirion nije bila polupodzemna građevina. Kr. ostaje velikom tajnom. No.. Ikonoklast John Anthony West. Znanstvenici se danas općenito slažu da potječu iz 2575. pr. koja još više produbljuje za­ gonetku. tako obilna izlijevanja Nila zbila su se 10.050. *** U mastabama Sakare egiptolozi su iskopali još jednu tajnu.10 West tvrdi da je ono što danas smatramo temeljem na kojemu je Seti izgradio svoj hram. koje su se u njima nalazile. god. već dugo predstavlja trn u oku ortodoksnih egiptologa. kao što je danas. stare od 4. Polazeći od takve teorije. . Među predmetima otkrivenima u tim drevnim grobnicama na­ lazilo se i nekoliko vrčeva uskih grla.. Vrčevi su okrugloga tijela i dugih. Kako su ih Egipćani izrađi­ vali. a potom je potonuo pod muljem iz Nila. 10) U njegovoj knjizi Traveller's Key to Ancient Egypt. izrađene od glinene opeke.000 godina.No. najčvršćega kamena na zemlji. Quest Books. Illinois. pr. što znači da je Oseirion star više od 12.000. elegantnih vratova. On iznosi veoma zanimljivu teoriju o Abydosu. zapravo komprimirani mulj iz Nila. Mastabe u Sakari najstarije su građevine drevnoga Egipta. Kr. uskih. To znači da su posude uskih grla. Kr.000 godina. pr. koji su načinjeni od diorita. To su velike ruševine nekadašnjih grobnica kraljeva prvih dinastija. god. koji svojom uporno­ šću u isticanju tvrdnji da je egipatska civilizacija mnogo stari­ ja nego što se pretpostavlja. 1995. god. postoji i treća mogućnost. nego je prvotno bio izgrađen na zemlji.

meke kovine. ugledan britanski arheolog Flinders Petrie.a svi stručnjaci tvrde da nisu . koji potječe iz doba Staroga Kraljevstva i koji je izrađen od toga tamnoga nubijskoga kamena. Danas to postižemo bez poteškoća. ostaje jedno od najljepših umje­ tničkih djela svijeta. Egipatska tajna obrade diorita jednako je tajanstvena kao obrada granita. Nekoliko stotina tisuća posjetitelja Velike pira­ mide u Gizi.Danas nije poznata niti jedna tehnika kojom bi se mogle izraditi takve posude. No. Kip faraona Kefrena. U novije doba egipatske povi­ jesti. koji se nalazi u Kraljevoj odaji. Osim posuda iz mastaba. koje krasi gotovo fotografska preciznost izrade. Uz pomoć iskaljenoga čelika tek bismo uspjeli okrznuti komadić diorita. kojom se nikako ne može obrađivati taj kamen. umjetnička djela i ostali predmeti oblagali su se obrađiva- . kojim bi se mogla izdubiti unutrašnjost tankoga grla takve posude. Ne znamo kako su u tome uspijevali drevni Egipćani. ali samo uz pomoć snažnoga alata. koji svake godine oduševljeno promatraju granitni sarkofag tamnosmeđe boje. čak da su drevni Egip­ ćani poznavali tu kovinu . a ona se sastoji u činjenici da se sarkofag može izdubiti iz granita samo svrdlom s dijamantnim vrhovima pod pritiskom od 2 t. egiptolozi tvrde da su se u to doba najčvršća dlije­ ta izrađivala od bakra. *** Ne znamo ni kako su Egipćani oblagali bakrene posude mikro­ skopski tankim slojem antimona.ne možemo zamisliti alat. No. veliku tajnu predstavlja sam način na koji su Egipćani obrađivali diorit. i ne slute da on skriva veliku tajnu. Zagonetku je prvi uočio otac egiptologije.

243 m . 11) Znanstvenici se neprestano sukobljavaju oko starosti egipatskih građevina. treća piramida u Gizi. što se potpuno suprotstavlja teoriji o linearnoj evo­ luciji. koje su otkrivene na predmetima iz preddinastičkoga razdoblja i razdoblja početka Staroga Kraljevstva.048 m . Baza nedovršene piramide u Zawiyet el-Aryanu. od 4. Opseg piramida u Meidumu i Dashuru.000 godina starije nego se prvotno pretpostavljalo.000 do 9. a te je rasprave nedavno zaoštrila nova skupina egiptologa. koji se naziva elektroliza i koji je otkriven tek u 19.zlata. Colin G. nakon kojega su na predmetima ostajali tragovi čeki­ ća i prilično debeo sloj metalne obloge.805 m i 1. Što se tiče piramida u Gizi. koje se pripisuju Sne3 3 fruu iznosi otprilike 637.531 m a Kefrenove piramide 2. pretpostavio je da su drevni Egipćani vjerojatno poznavali postupak elektrokemijske izmjene. izgrađena otprilike šezdeset go­ dina prije Velike piramide u Gizi nakon koje je uslijedila prava manija izgradnje piramida posvećenih faraonu Sneferuu. 3 Procjenjuje se da je opseg Đoserove piramide 330." Po­ gled na te velike građevine iz razdoblja početka dinastije i iz Staroga Kraljevstva pripovijeda svoju priču. koji tvrde da su neke egipatske građevine.579.841 m3. dr. Taj obrazac najjasnije se uočava u najslavnijim pothvati­ ma Egipćana .207. koju je vjerojatno počeo graditi Nebka.235. st. Mnogo je manja od njih piramida faraona Smenkarea.885 m .njem tankih listova kovine .izgradnji piramida. tadašnji ravnatelj Odjela za elektrokemiju pri Sveučilištu u Columbiji. Godine 1933. Najstarija poznata piramida je Đoserova piramida u Sakari. . čiji je opseg 234. otkrivamo da je tehnologija naprednija. Fink. srebra ili sl. Potpuno su drugačije obloge od antimona. To je bio grub postupak. Idemo li dublje u prošlost. Čini se da je veći dio egipatske kulture obavijen sličnim taj­ nama. opseg Velike piramide faraona Kufua iznosi 3 3 2. osobito Velika piramida u Gizi.

no nakon velikoga graditeljskoga napretka slijedi jednak obrazac propadanja. dok većina ne doseže opseg veći od 76.069 m3) iz razdoblja Srednjega Kraljevstva. Kr. Kr.600. . koji je sa­ stavio svećenik Maneton.400 m3. god.100. rukopisu koji potječe iz otpri­ like 1. Tekstovi otkriveni u Egiptu navode na još starije podri­ jetlo. Neke novije piramide imaju opseg 191. pr. Čak i najortodoksniji egiptolozi priznaju kako je moguće da je egi­ patska kultura iznikla potpuno oblikovana u dolini Nila otpri­ like 3. gdje su Egip­ ćani uopće naučili te tajne? *** Povijest drevnoga Egipta u najmanju je ruku neobična. i 285. No. ne predstavlja sve. Kr. Drevne egipatske piramide danas s ponosom privlače pozor­ nost milijuna turista. Većina novijih građevina tek su nešto vi­ še od gomile krša. god.a zatim su je postupno zaboravili. Sačuvani zapisi sadržani su u popisu kraljeva. a on je živio između 347. Veličina. te u Torinskome papirusu. god.000 godina nakon osnutka Atene.000 m3. Platon je izvijestio da su njihovi svećenici tvrdili da je njihova država osnovana otpri­ like 1.kao i nekoliko dru­ gih tajni . Kr.gotovo je velik kao Kefrenova piramida u Gizi.. Nakon tih građevina nije podignuta nijedna piramida koja se mogla pohvaliti opsegom Đoserova djela. No. u Dashuru (288. opseg bi joj sigurno bio veći. pr. dakle oko 8.400. naravno. osim možda piramide faraona Sesostrisa II. u kasnijim se ra­ zdobljima jasno uočava nazadak. pr. pr. god. Čini se da su Egipćani nekada poznavali tajnu izgradnje monumentalnih građevina . a da je bila dovršena. Sami Egipćani u to nisu vjerovali.

Kr.. Prvo razdoblje obuhvaća liniju preddinastičkih kraljeva. koje je trajalo 23. god. ali budući da je papirus oštećen. i u izvrsnoj knjizi E. Dakle.000. Američki 12) Zainteresirani čitatelji mogu pronaći opširnije izvješće u mojoj knjizi Mar­ tian Genesis.000 godina. pak. dok su kraljevi Horus i polubogovi vladali sljedećih 15... oni odbacuju gore navedene tvrdnje kao izmišljotine. *** Rasprave o starosti Velike sfinge u Gizi privukle su toliko ve­ liku pozornost javnosti da o njima nije potrebno govoriti na ovome mjestu. bi­ lo je razdoblje polubogova. pr. ali navodi da su takozvanoj egipatskoj pretpovi­ jesti postojala tri različita dinastička razdoblja. i 37. pr.000. nema nikakvih tragova o naprednoj civilizaciji prije 3.150 godina. u osnovi se radi o sljedećemu. pomažu arheološki dokazi.Stariji od tih izvora sadrži popis poznatih faraona iz razdo­ blja dinastije. Iako suvremeni egiptolozi podrijetlo i imena poznatih fara­ ona iz preddinastičkoga i razdoblja Staroga Kraljevstva teme­ lje na ta dva izvora. Iako tragovi naseobina u dolini Nila datiraju iz 18. Drugo je razdoblje vladavine "kraljeva Horusa" (točno značenje toga pojma nije jasno). pr. Kr.777 godina. Kr. god.100. Egipća­ ni osnutak svoje kulture smještaju između 9.F.Malkowskog Prije Faraona) . koji su vladali 13. ovisno o izvoru koji prihvaćate. Posljednje razdoblje. god.420 godina. osim ako povjerujete onome što su geolozi rekli o Sfingi. Maneton tvrdi da su preddinastički faraoni vladali oko 13.12 No.000. nije poznato koliko je ono trajalo. kako se tvrdi u Torinskome papirusu.. U tome im.

do 5. Schoch i drugi geo­ lozi.000.profesor geologije. pr. bio je pozvan da odredi starost Sfinge . inženjer­ ske i mnoge druge tehničke vještine. No. Ta otkrića ostaju sporna. . Na temelju toga. Neki drugi stručnjaci pretpostavljaju da bi mogla biti čak i 5. Kr. god. a ne abrazije pijeskom.na temelju tragova. ona potvrđuju Platonovu tvrdnju da je u Egiptu postojala civilizacija mnogo prije nego smo do sada pretposta­ vljali. a ne geolozi.000.za koju egiptolozi pretpostavljaju da potječe iz razdoblja Staroga Kraljevstva . za koje postoji neoče­ kivano mnoštvo dokaza iz preddinastičkoga i razdoblja Staroga Kraljevstva. Robert Schoch.000 godina starija. no takvima ih većinom smatraju egiptolozi. zaključili su da su tragovi posljedica kiše. kao što se do tada vje­ rovalo. koji su na­ stali oštećenjem uslijed vremenskih prilika. uz napredne graditeljske. Schoch je utvrdio da Sfinga potječe iz razdoblja od 7. koji su pregledali građevinu.

Pa kad otežući zatrube u rog ovnujski. Poslje­ dnja uputa bila je: ". Čini se da su i u drugim dijelovima svijeta civilizacije postoja­ le veoma rano u pretpovijesti. čim čuje glas trube.. poglavlje ZAPANJUJUĆA OTKRIĆA ČINJENICA U LEDENOME DOBU DOISTA SU POSTOJALI NARODI. Trebao je. za­ počeli iskopavanja na Mrtvome moru. a svećenici neka trube u trublje.... koji su 1952. na mjestu gdje se neka- .. KOJI SU IZVODILI VELIKE GRADITEUSKE POTHVATE. neka sav narod.5. I srušit će se gradski bede­ mi. naime opkoliti grad i šest dana s vojskom kružili oko njega. podigne silnu bojnu viku. koji su imali nositi Kov­ čeg Saveza i svirati u sedam truba od ovnovih rogova. U Starome zavjetu piše da je Bog obećao hebrejskome ratniku Jošui da će osvojiti grad Jerihon ako bude spreman isprobati prilično neobičnu vojnu strategiju.. O tome velikome čudu posvjedočilo je otkriće britanskih arheologa pod vodstvom Kathleen Kenyon. Sedmoga dana trebao je marširati sedam puta pod vodstvom sedam svećenika." Jošua je učinio kako mu je Bog rekao i zidine grada su se doista srušile.

000. pr. Kathleen Kenyon opisala je to otkriće "ne­ vjerojatnim". *** Grad Niniva. to jest čvrst kameni toranj s unutrašnjim spiralnim stubištem . bio je smješten na istočnoj obali Tigrisa nasuprot da­ našnjem Mosulu u Iraku. preko lubanje se oblikovao gips čime se postigao zastrašujuće vjeran prikaz.. No. živjela organizirana zajednica. god. Naime. koji su izrađeni inovativnom tehnikom. Do razdoblja Asirskoga Carstva gradske zidine su se rasprostirale na daljinu od 11 km. Jerihon je postojao davno prije toga.. Kr. Izrastao je u najveće gradsko sredi­ šte drevnoga Asirskoga Carstva. arheolozi vjeruju da je osnovan u 7. a metodom datiranja radioaktivnim ugljikom ustvrdilo se da potječu iz otprilike 9.000. tisućljeću pr. a možda i prije. čiji je dio dugačak 9 m nakon gotovo 10.. debeli 4 m i visoki 3 m. U njegovu središtu nalazilo se gradi­ teljsko remek-djelo. Kr. pr. a na nekim su mjestima bile debele čak . god. napredak Jerihona nadilazi njegove slavne utvrde. Pronađen je siguran dokaz da je u gradu oko 8. gole­ mi kameni zidovi.da nalazio Jerihon. okruživali zdanje koje se prostiralo na 4 ha. god. Iako nisu potpuno spremni prihvatiti teoriju da potječe gotovo iz razdoblja stvaranja svije­ ta.000 godina ostao netaknut. . pr. Kath­ leen Kenyon otkrila je i neobične kipove ljudi. koji je toliko star da se čak spominje u Knjizi Postanka. Kr. Otkriveni su ostaci iz ra­ zdoblja mezolita. Kr.samo 600 godina kasnije nego Platonova navodno mitska Atlantida. Tada su. Iako je Jošuina vojska stigla do grada 1425.

Arheolozi su isprva zaključili da je to bio ukrasni predmet. Robert Temple. Jedna stra­ na diska bila je plosnata. Rich postao je 1820. Otprilike sedamdeset pet sličnih leća iz različitih razdoblja povijesti poslije je otkriveno na nalazištima od središnje Turske do Krete i Troje. . On je bio ugledan škotski liječnik. prvotnome glavnome gradu Asirije. Danas se najviše pamti kao izu­ mitelj kaleidoskopa i čovjek koji je prvi proizveo trodimen­ zionalne slike uz korištenje modificiranoga stereoskopa. Brewster je pregledao predmet i 1853.* No. tek kada je istraživao u Nimrudu. Iako je bio dosta uništen. i 1847. pokazivao je tragove dvanaest šupljina u kojima su se nekada nalazili kondenzirani plinovi ili tekućine. To je bio disk. *) više o tome u knjizi "Kristalno sunce". a 1846. izjavio da se radi o veo­ ma dobro izrađenoj optičkoj leći. nekoliko brončanih i na tisu­ će ploča od ilovače ispisanih klinastim pismom. Na njima se nalazilo trideset velikih vrata. No. Poslije su je iskopavali francuski arheolozi. Briljantan orijentalist Claudius J.neobičan kristalni predmet. ne potpuno okrugao budući da je odstupanje između kraćeg i dužeg promjera iznosilo oko 6 cm. od kojih su neka čuvali kameni kolosi.nevjerojatnih 45 m. kao da ju se pokušalo obraditi nekim preciznim alatom. Layard je naišao na svoje najintrigantnije otkriće . prva osoba koja je istražila Ninivu. poznat po pokusima na polju optike i polarizirane svjetlosti. god. ali se nakon toga za njega zainteresirao David Brewster. Ortodoksni znanstvenici danas tvrde da se radi o ukrasima za prostorije. Layard je sa sobom u Englesku odnio neprocje­ njivu zbirku kamenih bas-reljefa. istraživanja je provodio ugledan engleski arheolog Henry Layard. to nije bilo jedino otkri­ će. dok je druga bila gotovo konveksna. koji je otkrio Sanheribovu palaču.

5 cm u dolini rijeke Santa Ana u području Venture u Kaliforniji. poput leća divovskih teleskopa. ako je žena trudna. otkrivena u Beth She'arimu jugozapadno od Galileje. San Diego 1993. arheolozi to rješavaju tako što ih nazivaju "obrednim predmetima". U suvremeno doba proizvode se stakla slične težine.000 godi­ na. 13) u naslovu njihovog izvanrednog djela Zabranjena arheologija-Skrivena po­ vijest ljudske rase . ali veoma rijetko i za poseb­ ne svrhe. znanstvenici su morali priznati poraz. Cremo i Richard L. U ovome.otkrića koja se ne uklapaju u priznatu paradigmu ne­ go se zanemaruju. tampon. .*** Ortodoksni arheolozi ne mogu shvatiti što je optička leća radi­ la u drevnome Nimrudu. Obratite li pozornost na ono što Michael A. On uključuje umetanje u vaginu vunenoga tampona prethodno umočenoga u bilje. Kad se izvadi i umoči u oto­ pinu stipse. Činjenica jest da nitko ne zna čemu su točno služili ti diskovi stari više od 8. + Narod Maya iz Južne Amerike znali su bušiti zube i zatva­ rati šupljine metalnim plombama.otvorit će vam se potpuno nova i neočekivana slika drevnoga svijeta: + Na babilonskoj ploči od ilovače opisan je izvediv test tru­ dnoće.8 t. objašnjavaju drugačije ili odbacuju kao kri­ votvorine . postaje crven.izdanje Bhaktivedanta Institut. No. Thompson prikladno nazivaju "zabranjenom arheologi­ jom"13 . neshvatljiva je i drevna. Suočeni s otkrićem zupčanih kamenih diskova promjera 16. ljud­ skom rukom obrađena staklena ploča teška 8. kao i u mnogim drugim slučajevima.

iako nije potpuno jasno jesu li sadili žito ili samo ubirali divlju ljetinu. god.000 godina. Poznato je da su u istome razdoblju u Palestini pripadnici kulture Natufjen koristili srp. + Nedavna istraživanja pokazala su da se u kamenome dobu proizvodio sir. London. Godi­ ne 1966. pr. ustanovilo se da su tamošnji stano­ vnici nosili šešire. Iskopavanjima na pretpovijesnome humku u fatal Huyuku u središnjoj Tur­ skoj otkriveni su komadi platna. + U isto doba upotrebljavale su se i glinene posude. sadili su grah. hlače i mokasine. jogurt i fermentiralo vino. Na većini rezbarija otisci prstiju veoma na14) Vidi knjigu Ancient Inventions ("Drevni izumi". Kr.000. Lijep pri­ mjerak otkriven je u špilji Ishigoya na japanskome otoku Honshuu.14 + Na dolmenu iz razdoblja neolita na Ile de Gavr'inisu u fran­ cuskoj pokrajini Bretanji izrezbareni su otisci prstiju u pri­ rodnoj veličini. košulje. u Mezhirichu u Ukrajini otkriven je zemljovid uklesan na mamutovoj kljovi.000 godina stariji (11. grašak. Michael O'Mara Books. koji su vjerojatno pripadali ženskoj suknji..+ Ljudi su krojili odjeću već 20 000. 1995. Iskopavanjima triju grobnica u Sunghiru u Rusiji 1964. god.000. pr. Kr.000.) Petera Jamesa i Nicka Thorpea. + Ljudi koji su živjeli u Špilji duha u sjevernome Tajlandu oko 9. Kr.. + Zemljovidi se izrađuju već najmanje 12. bundevu i vo­ deni kesten.). a na njemu je prikazan niz kuća uz lo­ kalnu rijeku. Kr. pr. Pronađen je alat koji su pritom koristili. Drugi vrčevi otkriveni na otoku bili su 1. god. god. Procjenjuje se da potječe iz 10. pr. .

+ Prije 20. Lawrence Barfield i Mike Hodder. U članku u časopisu Chronique Medicale navodi se da su re­ zbarije vjerojatno služile kao identifikacijske oznake ple­ menskih starješina. Pokraj Broken Hilla u Zambiji iskopavao se mangan. oružje za lov veoma specifičnoga i neobičnoga aerodinamičkog oblika. koja u određenim količinama na pacijente djeluje tako da ih imobilizira i učini neosjetljivima na bol.. One su se mo­ žda upotrebljavale i prilikom kirurških operacija na ljud­ skome mozgu. arheolozi sa Sveučilišta u Birminghamu zaključili su da je nasip od rastopljenoga kamenja iskopan u blizini gradskoga potoka bio pretpovijesna sauna. Arkansasu. Indiani. Missouriju. izrađen je prije 21. Ugljen otkriven na tome području analiziran je metodom datiranja radioaktivnim ugljikom. . + Zapanjuje činjenica da se u Srbiji bakar iskopavao prije kremena. Postoji drevna tradicija uporabe anestetika. New Mexicu.likuju onima u suvremenim policijskim datotekama.000 godina izrađivane su uljanice.000 godina. koja je pokazala da su rudnici bili u funkciji prije 28. Dvije rezbarije prikazuju djelomičan otisak ljudskoga dlana. kao što je mandragora. Illinoisu. u Kaliforniji. + Godine 1987. gdje su otkrivene i pretpovijesne topionice željeza. Georgiji. Od tada su i na drugim mjestima u Britaniji otkrivena slična nalazišta. + Najstariji bumerang. Rudnike bakra pronalazimo na jezeru Superior.130 go­ dina. koje su se obavljale otprilike u isto doba. New Jerseyju i Ohiju. a nije otkriven u Australiji nego u Poljskoj.

Tragovi te civilizacije rasprostiru se na području dana­ šnje Tanganjike. a bili su posuti zemljom kremenjačom i željeznim šljunkom. Pri tome su otkrili ostatke oko 600 kuća.+ Konj je u Europi pripitomljen otprilike prije 15. + Arheolozi. pr. stari nekoliko tisuća godina. Froelich G. + Na Jukatanu. Kenije i Sjevernoga Zimbabvea. Keniji i Malti postoje po­ pločane pretpovijesne ceste. u svojoj knjizi Man ("Čovjek"). uz naznake da ih na .000 km. koji su uključivali čak i sustave skretanja rijeka. Etiopije. Wilson pisao je 1932. kilometre cesta i sustave navodnjavanja.000. *** Kapetan G. Rainey i Magnus Marks iskopa­ vali su nalazište iz neolita pokraj Ipiutaka u Arktičkome krugu. E. Datiranje radioaktivnim uglji­ kom pokazalo je da su stari 13. drevne kanale. o izgubljenoj civilizaciji iz doline Rift u Istočnoj Africi. Ugande. a uključuju platoe. otkrili su više od 400 umjetnih cementnih valjaka. Slikanja u špilji u La Marcheu u Francuskoj jasno prikazuje zauzdanoga konja. koji su ukupne dužine 272. H. odvodne sustave. Kr. u Novome Zelandu. Nije poznato za što su se upotrebljavali ti cilindri. Sličan prikaz pronalazimo i Grotte de Marsoulasu i St. U Iranu su pronađeni podzemni akvedukti.000 godina. čija je površina jednaka površini Ženevskoga jezera.. U Šri Lanki postoji vodena ci­ sterna. god.. Godine 1940. koji su iskopavali tumulus u Novoj Kaledoniji i na Otoku borova na jugozapadu Tihoga oceana. Michel d'Audryju. promjera od 100 do 190 cm a dužine oko 254 cm.

Predmeti i umjetnička djela pronađena na tome mjestu bili su "bogato urešeni i vješto izre­ zbareni . ruševine na otoku Tanacku. Iznad njega na­ lazi se zapanjujući primjer divovske gradnje . Christian. koji se proteže prema jugu na udaljenost od 4. Pretpovijesne kamene građevine na otoku Ponapeu i neko­ liko drugih susjednih otoka u Tihome oceanu. Umjetni otoci podi­ gnuti su na bazaltnim platformama od 1." Arheolozi su bili uvjereni da to otkriće ne može pripadati ni jednoj poznatoj predeskimskoj kulturi. rasprostire se masivan gat. F. Bazalt upotrebljavan za većinu tih radova bio je dopre­ man s udaljenosti od pedeset kilometara. a isto toliko se uzdiže iznad plitke vode. upozoravaju na prisutnost druge nepoznate civilizacije. Oko Ponapea nalazi se više od 90 umjetnih otoka. sljedećim riječima: "Uz rub mora. koji su izgradili taj grad. W. slomljen na istoku.. čiji su zidovi vi­ soki do 12 m. opisao ih je krajem 19. pa su zaključili da su ljudi. Na drugim otocima nalaze se ostaci drugoga drevnoga morskoga zida. sigurno stigli iz drugoga područja. Najizvanrednije su .8 km.istome mjestu postoji još 200. Skupina tih otoka zaštićena je grebenom.. međutim.velik zid visok 6 m i debeo 3 m. i prikazuje veliki podzemni svod na čijemu su vrhu goleme bazaltne ploče. Član Kraljevskoga geo­ grafskoga društva. koji pokri­ 2 vaju otprilike 29 km ." Christian nastavlja opisom raznih zdanja. odavali su veliko umijeće izrade.. koji je. Shvatili su da su naišli na pret­ povijesnu metropolu.. st. Obala je zatrpana masivnim kamenjem širokim oko 2 m.5 do 3 m iznad morske . gdje su drevni graditelji izgradili golem gat.. na području od oko 2 km. Grad se nalazio na veoma dobrome po­ ložaju..

bio je prof. Nepoznati autor članka objavljenog u PanAmerican Magazineu pretpostavio je da bi se tu moglo raditi o ostacima Atlantide. Lo­ kalni stručnjaci zaključili su da se radi o prirodnoj formaciji. na dubini od gotovo 24 m uz obalu Yonagunija. Godine 1988. Vidjet ćete zašto. objavljen je izvje­ štaj o otkriću drevnih ruševina u Kevkenes Daghu u Maloj Aziji. pa čak i kinesku umjetnost. koji su prekriveni ukrasima i hijeroglifima.9 km . Prvi geolog.razine. Ti ostaci opisani su kao iznimno vješto isklesani monoliti i divovsko kamenje." U časopisu Geographical Review iz 1928. koji podsjećaju na egipatsku. koji je istražio to nalazište. drevnoga hetitsko­ ga glavnoga grada. golemu kamenu građevinu. skupina ronilaca pod vod­ stvom Kinachira Aratakea otkrila je na dnu mora. široka 137 m i visoka 27 m. indijsku. zatvarale su podru­ 2 čje od 3. Visoke utvrde široke 4 m. U članku u časopisu American Antiqua­ rian te su konstrukcije opisane kao "pretpovijesna svjetska ču­ da. Utvrdilo se da je duga 183 m. *** Yonaguni je mali otok smješten jugozapadno od Okinawe u japanskome arhipelagu. Taj veliki grad na osami.. koje se rasprostiru uz obalu od Hondurasa do Jukatana. koji je izgradila potpuno nepoznata kultura. Ma- . Deset godina nakon toga stručnjaci više nisu u to bili si­ gurni. bio je tri puta veći od Boghaz Koija. U izvještajima iz dvadesetih godina 20.u Nan Tauachu taj zid je visok 9 m i širok 3 m. govori se o gra­ dovima. st. hramovima i spomenicima skrivenima u šumama bo­ gatim dolinama. a nad njima su golemi zidovi .

Sudionici ekspedicije zvučnoga imena "Tim Atlantida". dva monolita i odvodni kanali. god. izradili su videozapise toga nalazišta i zaključili da je spome­ nik. koja bi ih mogla stvoriti. ako su građevine kompleksa u podmorju Yona­ gunija doista izrađene ljudskom rukom. Između ostalih zanimljivosti.000. iako je možda doista nastao prirodnim putem.saki Kimura sa Sveučilišta u Ryuku u Okinawi. Daljnja istraži­ vanja dovela su do otkrića manjih zigurata. koja je okruživala glavnu građevinu. otkrio građevinu. koji su bili smje­ šteni u blizini glavne građevine. Drugim riječima. Poslije je izjavio da. Međutim. sudjelovao je u ronilačkome istraživanju Spo­ menika iz Yonagunija. sigurno bio naknadno obnovljen. No. koji je nalikovao ziguratu. koja je bila podijeljena na pet različitih slojeva. Američki geolog Robert Schoch. On je u travnju 1998. nije nikada vidio nešto slično. Profesor Kimura bio je još izravniji. nije poznata nijedna japanska civilizacija. . i zaključio da ju je izgradio čovjek. Ro­ nioci su otkrili i svojevrsnu cestu. a bili su izgrađeni od stepenastih ploča. su stepenasti spomenik ne­ vjerojatnih proporcija. Svaki od njih bio je oko 9 m širok i visok 2 m. na morskome dnu tada trebaju biti trago­ vi krhotina. On je tvrdio da. ondje se nalazio i nadsvođen prolaz. Svaka stuba bila je visoka oko 1 m i imala je jasno isklesane rubove i kutove. iako je moguće da je takva građevina nastala kao posljedica erozije vodom i cije­ panja stijena. ako su oštre stube nastale prirodnom erozijom. pr. podvodne fotografije i videozapisi razotkrili. Naime. nema ih. koji je predložio novo da­ tiranje Sfinge. Geolozi pre­ tpostavljaju da nalazište iznad mora potječe iz 8. davno u pretpovijesti netko je otkrio prikladnu stijenu i odlučio je naprednim gradi­ teljskim tehnikama oblikovati na željeni način.

koji su pripitomili konja.. Glen Arm. Ondje se nalaze tragovi velikih civilizacija. Kr.000. bavili se poljoprivredom. *** Amerikanac William R. . 15) Navod iz njige Williama R. MD. građevine i spomeni­ ke. Kako prof. i 10. veliki napušteni gradovi. god. koje su nekada cvjeta­ le i podizale veličanstvene zidove. (Odnosno. čije ruševine leže u usamljenim ravnicama Male Azije. to će zvučati poput fantazije. Za takav pothvat. Možda smo suviše oduševljeno klicali Grcima i Rimljanima."15 Platon je opisao Atlantiđane kao obrazovane pripadnike pomorske kulture.000. pr. između 8.. Kimura ističe. Nosili su odjeću. Corliss na briljantan način opisuje te­ meljnu situaciju: "Najimpresivniji su. 1980. pili vino i imali svojevrsnu centraliziranu političku strukturu. nije moguće da su njezini pripadnici mogli iz­ graditi ili barem obnoviti Spomenik iz Yonagunija.) Ortodoksni pretpovjesničari tvrde da su najnaprednije kulture u Japanu toga doba bile male skupljačko-lovačke skupine. The Source­ book Project. bili su potrebni strojevi. Corlissa: Ancient Man: A Handbook of Puzzling Artifacts ("Drevni čovjek: priručnik o zagonetnim predmetima").Kr. izvodili velike inže­ njerske radove i gradili velike gradove. isko­ pavali rude i upotrebljavali kovine. viso­ ko u Andama i na olujnim obalama Arktika. Svakome tko slijedi općeprihvaćenu teoriju o pretpovijesti. tvrdi dalje.

obrađivali polja. . nosili odje­ ću. Forbes i Crowder najprije su prihvatili. a potom odabrali mogućnost da se njima označavalo osobno vlasništvo.No. koje su bile dovoljne za potvrdu teorije da su se kasni­ ja pisma razvila iz pretpovijesnih znakova iz špilja. Kr.. Allan Forbes ml." Kada bismo još samo mogli pronaći dokaz o pomorskome umijeću. Na temelju toga mogli su zaključiti samo jedno. R. ninskim i znakovima iz doline Inda . kao što smo vidjeli.odnosno. u ledenome dobu doista su postoja­ li narodi koji su izvodili velike graditeljske radove. čini se da ti znakovi ne predstavljaju izravne prikaze . da su to bile lovačke oznake ili podsjetnici. koje se u osnovi ne razlikuje od znakova prvih pisama.preteča pisma. Čak se ni njihova izobraženost više ne čini toliko nemogućom.grč­ kim. ne nalikuju prikazima životinja. godine misle drukčije. koji se iznova pojavljuju u špiljskoj umjetnosti razdoblja mlađega paleolitika. Iako se Sumeranima pripisuje izum pisma u četvrtome tisućljeću pr. dva američka znanstvenika u svojoj studiji iz 1979. i T. pili vino i imali neku vrstu centralizirane političke strukture.te su uočili neke sličnosti. Za razliku od drugih umjetničkih djela. ljudi ili pre­ dmeta. što su istaknuli u svojemu radu objavljenome u časopisu World Archaeology: "Jedina pre­ ostala mogućnost jest pismo . Nakon toga su usporedili te znakove s onima koji su sadržani u nekoliko prvih pisama . Crowder temeljito su analizirali neke od neobičnih znakova. iskopavali rude i upotrebljavali kovine. tada bi Platon možda konačno bio osvećen.

Bligh je potjeran na pučinu u čamcu s osamnaest odanih članova po­ sade. Brod Bounty u službi Njezina Kraljevskoga Veličanstva. 28. koji je potkraj 18. travnja 1789. Otok Pitcairn je izoliran. poglavlje DREVNI POMORCI ČINJENICA NA ZEMLJOVIDIMA IZRAĐENIMA MNOGO PRIJE KOLUMBOVIH PUTOVANJA PRIKAZANE SU OBJE AMERIKE. bivšega suputnika slavnoga istraživača kapetana Cooka. Otok pomalo trop- . koji se vraćao na Jamajku. s osam pobunjenika i velikim brojem tahićanskih muškaraca i žena. bio je transportni brod Kraljevske mornarice težak 215 t. kako bi se ona presadila na zapadnoindijsko otočje. vulkanski otok u Tihome oceanu udaljen 2.160 km od Tahitija. istovario teret i potom zapalio brod. Brod pun stabala kru­ hovca. odvozio stabla kruhovca s Tahitija. gdje je. oteo je dokapetan Fletcher Christian. TE ARKTIČKA I ANTARKTIČKA MORA.. st. a danas je poznat po najtragičnijoj pobuni koja se ikada dogodila na nekome britanskome brodu. Brod je plovio na Ta­ hiti pod zapovjedništvom Williama Bligha. Nazvan je prema pomorcu koji ga je prvi ugledao 1767. Christian je s Bountyjem otplovio na Pitcairn. približavajući se otoku Tonga.6.

Štujemo Raa u skladu sa svetim zakonom. i od tada se nezasluženo grubo zanemaruje) piše: "Naša posada. na polju trstike u Hambledonu u Australiji iskopan je kameni skarabej. Osim činjenice da su se umjesto metalnih tračnica koristile tračnice . Promatramo sunce i kličemo. god. Bogu hvala. pa su na njemu ustanovili koloniju. Natpis na Pitcairnu na­ pisan je na libijskome narječju drevnih Egipćana. koja je otkrivena tek 1808. U članku objavljenome krajem 19. direktor Povijesnoga muzeja Mount York u Mount Victoriji. u uglednome časo­ pisu Science. st. (107. izjavio je da su drevni Egipćani možda posjetili Australiju. Preživjela posada Bountyja. tvrdi se da su drevni Egipćani razvili brodsku željeznicu preko Istama (Korintske prevlake u Grčkoj). R. st. *** Početkom 20. čiji potomci i danas sačinjava­ ju populaciju otoka Pitcairna. Kr. koja je zbog oluje pretrpjela brodo­ lom. nisu bili prvi pomorci koji su se nasukali na tom otočiću u Tihome oceanu. Nakon otkrića hijeroglifskih rezbarija 80 km južno od Sydneyja. Na natpisu na sti­ jeni (koji je otkriven tek 1870.)." Manu je brdsko područje u Libiji. pr.-88. drevnoegipatski simbol sreće. Mi smo ljudi iz po­ dručja Manu.skoga izgleda činio im se poput raja. prof. zemljoradnik u mjestu zapadno od Cairnsa ko­ pao je rupu za ogradu i pri tome iskopao egipatski novčić. koji potječe iz doba vladavine Ptolemeja X. Gilroy. Godine 1908. stigla je do kopna.

nisu plovili dalje od Nila. koji. god. Egipćani nisu bili vješti pomorci. koje su iskopane 1954. *** Najveća pomorska civilizacija u drevnome Sredozemlju bila je minojska Kreta. iskopavao Minosovu palaču u Knososu.. Kada je Arthur Evans početkom 20. vjeruju da su to doista bili pravi brodovi. tetovaže na bradi. koja se prema općeprihvaćenoj kronologiji ra­ zvila oko 2 750. Oni smatraju da su ti brodovi služili za prijevoz faraona nakon smrti na njihovu putovanju do zagrobnoga života ili. pr. Iako na platou u Gizi po­ stoje mnoge jame za drevne brodove. Još je neobičnije i da ornamenti otkri­ veni na nekima od najstarijih egipatskih mumija potpuno nali­ kuju najstarijim tradicionalnim dekorativnim uzorcima maorske kulture. Od stručnjaka bi bilo previše očekivati da pretpostave da su drevni Egipćani posjetili Novi Zeland. Ipak. Kr. postoji čvrst dokaz da su drevni Egipćani putovali mnogo dalje nego što im to priznaju egiptolozi. potpuno su nalikovale teto vazama žena s Novoga Zelanda. koje su bile popularne među ženama Gornjega Egipta na prijelazu u 20. pak. to izvanredno inženjersko djelo veoma je nalikovalo suvremenim inačicama. st. do zvijezda. To je bila doista velika kultura. otkrio je dokaz o neprekinutome graditelj16) Izdanje 13.od ispoliranoga granita. većina egiptologa pretpostavlja da je njihova svrha bila samo simbo­ lična. 16 Prema časopisu Journal of the Polynesian Society . . st. Rijetki.. a u dvjema od njih. iz 1904. Slična pruga vjerojatno je postojala i za prijevoz brodova preko Sueske prevlake. nalazili su se čak i ostaci brodova. doduše.

Iznimnom vještinom i naprednim tehnikama djelatnost izrade lončarije dosegnula je savršenstvo. a možda je bilo i pet katova. Imala je oblik četverokutnoga kompleksa soba i hodnika okupljenih oko velikoga središnjega dvorišta. Minojski obrtnici postali su poznati po svojoj vještini obrade dragoga kamenja. Ta je djelatnost bila nadaleko poznata i cijenjena. Egipta i Levanta. tako da su posude često bile tanke gotovo poput ljuske jajeta. što upućuje na profinjene oblike zabave. Kultura se razvijala zahvaljujući trgovini. Na zapadu palače bila su spremišta u kojima su se čuvale brojne posude za ulje. Vanjštinu i unutrašnjost te velike palače ukrašavale su prekrasno obojene freske. U jednoj od dvorana za održavanje svečanosti nalazilo se pre­ krasno prijestolje od gipsa.5 m. U sjeveroistočnome dijelu nalazili su se uredi i spremišta. Zlatari su izrađi­ vali estetski iznimno dragocjena djela. Svjetlost je obasjavala dvoranu kroz iznimno domišljat sustav otvora na stropu. ulazilo se u središnje dvorište i pravokutno kazalište na otvorenome. Zla­ tom se često ukrašavala i odjeća. Poznavali su tehnike granulacije i filigranstva. koja je tekla čak i u zahodima. koji je bio okrenut prema moru.skom i umjetničkom razvoju od razdoblja neolita. Sama palača bila je veličanstvenija od svih građevina drevnoga Egipta. Primjerci minojske lončarije otkriveni su po­ svuda uz Egejsko more sve do Cipra. Od izrezanih i prešanih zlatnih listo­ va oblikovali su perle i druge oblike za ogrlice i dijademe. dok je s trijemova sa stupovima tijekom vrućih krećanskih ljeta dopirao ugodan po­ vjetarac. Nedvojbeno najljepša lončarija toga doba potječe iz Krete. S velikoga trijema s dvanaest stupova. U istočnome krilu prvotno su postojala četiri. koji su se uzdizali iznad padine doline. od kojih su neke bile više od 1. . Do kata palače vodilo je široko stubište. Na jugoistoku su bili stanovi. opremljeni tekućom vodom.

postojala drevna civilizacija. on vjeruje da je u pradavno ledeno doba. koji je zapisao da su u knjizi sadržane: "ideje koje su iznimno značaj­ ne za sve što je vezano uz povijest zemljine površine". a možda čak i morima cijeloga svijeta. Egipta. koje su većinom nastale u Britaniji i Sje­ dinjenim Američkim Državama. kada je minojska kultura uništena u napadu s kopna. čvrsto temelji­ la na kontroli pomorskih putova.Za razliku od drugih carstava toga doba.. u smislu da su društvene i ekonomske zamisli. Ta je civilizacija održavala trgovačke veze po čitavom svije­ tu. st. Do tada su Minojci bili gospodari plovidbe Sredozemnim morem. minojski vladari nisu gradili utvrde.a takva se politika provodila otprilike do 1. Američki povjesničar smatra da su svoju vještinu dugovali još većoj pomorskoj civilizaciji. koja prodire u gotovo svaki kutak našega planeta. *** Charles Hapgood je profesor na koledžu Keen State u New Hampshireu. koja je postojala u ledeno doba. čija je specijalnost povijest znanosti. U jednoj od njegovih prvih knjiga. . danas temelj zapadne kulture. pr. Hap­ good je također iznio ideje. Za to jednostavno nisu imali potrebe. god. Poput Britanije 19.400.. koja je bila mnogo naprednija od navedenih. Kr. baš kao i gospodarska. a možda je to bila i svjetska kultura. Njihova se vojna snaga. Earth's Shifting Crust ("Pomicanje zemljine kore") nalazi se indosament Alberta Einsteina. Grčke i Rima. koje su značajne za naše razumije­ vanje pretpovijesti. Na primjer. svo­ jim moćnim brodovljem održavali su sigurnost otoka . davno prije pojave poznatih povijesnih kultura Sumera.

Hapgood nagađa da su znanje nepoznatoga naroda. S obzirom na općeprihvaćenu znanstvenu paradigmu na kojoj se obrazovao i sam profesor. st. matematike. gdje su njihove kompilacije prouča­ vali drevni geografi. što je naša kultura uspjela učiniti tek u 19. No. Svaki njegov zaključak temelji se na detaljnoj analizi drevnih zemljo­ vida.. čiji sadržaj pokazuje da su bili izrađeni davno u pretpovijesti. Na temelju postignuća te civilizacije. u kojoj se čuvalo oko mili- . da su njezini astronomi zna­ li za Jupiterove mjesece i Saturnove satelite. da su njezini geografi precizno mjerili opseg Zemlje . koji je izradio te zemljovide. Pretpovijesni zemljovidi vjerojatno su se nalazili u velikoj Aleksandrijskoj knjižnici. što smo mi učinili tek u 18. Hapgood je zaključio da su imali organiziran sustav vladavine i različite izvore go­ spodarskih prihoda.. Vjeruje da su znanstvenici pretpovijesne civilizacije mogli točno izračunati trajanje Sunčeve godine. pa su njezini stanovnici istraživali mora Arktika i Antarktika. st. bila naprednija od bilo koje zemlje na svijetu prije osamnaes­ toga stoljeća po Kr. izrade zemljovida i izgradnje brodova.. naslijedili pomorski kraljevi Minosa i Krete kao i Feničani. Uvjeren je da se navigacija razvila do savršenstva. on pretpostavlja da je na području astronomije... koji su stolje­ ćima bili najveći pomorci drevnoga svijeta. to su doista neobična uvjere­ nja. uz odstupanje od samo dvije sekunde . koji su preslike izvornika. Doista.barem u nekim aspektima od prvih velikih kultura u drevnome Egiptu. Hapgood tvrdi da za njih postoje čvrsti dokazi. Grčkoj i Rimu. Ta knjižnica..Hapgood je zaključio da je ta civilizacija iz ledenoga doba vjerojatno bila mnogo naprednija . da su njezini matematičari poznavali sfernu trigonometriju . Babilonu. Si­ guran je da su otkrili praktičan način izračunavanja zemljopi­ snih dužina. navigacije.

prilikom arapskih osvajanja Egipta. po Kr. kada su 1204. Hapgood vjeruje da su zemljovidi. Iako legenda govori da su Arapi uništili knjižnicu zato što "nije vrijedno čuvati niti jednu mudrost. koji je danas debeo oko 2 km. koja nije zapisana u Kuranu". Iako su zemljovidi izrađeni davno prije Kolumba. Na većini sačuvanih zemljovida. te arktička i antarktička mora. povijesna je stvarnost da su srednjovjekovni arapski znanstvenici sačuvali dio drevnih knjiga.jun knjiga i za koju se govorilo da je sadržavala sve znanje drevnoga svijeta. Povjesničarka Mary Settegast iznijela je do- . spalila bijesna gomila kršćana. osvojili grad tijekom IV. No. Poslije je obnovljena i čak proširena. *** S Hapgoodovim otkrićima podudaraju se gotovo svi dijelovi Platonove priče. križarskoga pohoda. Zahvaljujući suvremenim dubinomjerima znamo da su ti obrisi na zemljovidima točni. na njima su prikazane obje Amerike. nešto je drugo znatno zanimljivije i pruža mnogo više dokaza. koje je na to naveo patrijarh Teofil. koji su izrađeni u ledeno doba možda bili prene­ seni u Konstantinopol. uništena je i spaljena prilikom napada Julija Cezara na grad. prikazano je Sredozemno i Crno more. a konačno je uništena nakon 300 godi­ na. ali ju je 391. god. na kojima se uočava pret­ povijesni utjecaj. Još je nevjerojatnije da je antarktički kontinent toliko precizno ucrtan da se na njemu vide područja koja su nestala pod ledenim pokri­ vačem. te da su ih po­ tom odnijeli Mlečani. ugledno središte učenja. Hapgood jednostavno pretpostavlja da su drevni crtači zemljovi­ da posjetili kontinent prije stvaranja ledenoga pokrivača.

U ledenome dobu poduzimali su se veliki inženjerski ra­ dovi. Archaeology ("Pretpovjesničar Platon: 10. Hapgooda. koji se dogodio točno u razdoblju koje navodi Platon. 1996. religija. Platonova opaska da se na 17) U Plato Prehistorian: 10.000. na drugim područjima svijeta postojale mnogo naprednije kulture. No. još uvijek nije potvrđeno postojanje Atlantide.000 ili više godina. Ljudi su nosili odijela. Maps of the Ancient Sea Kings ("Zemljovidi drevnih pomorskih kraljeva"). koja se dugo odbacivala kao mit. Lindisfarne Press. koji su otkriveni diljem svijeta. New York. mora se napustiti .000. novoga kamenoga doba. koje teče od kulture ."18 No. gradili brodove i plovili oceanima do najudaljenijih kutaka planeta. pr.000 B. bez obzira na uvjerljivost toga dokaza.. koji žive životom ljudi iz kamenoga doba. Illinois. arheologi­ ja"). pisali.C... predstavljaju sku­ pove pretpovijesnih stvarnosti. god.. proizvodili sir. uključujući veliki rat. to 5. Religion. Mit. brončanoga i željeznoga doba. Unlimited Press. kao što ni danas sve kulture ne raspolažu kompjutorskom tehnologijom. Hapgood to opisuje ovako: "Ideja o jednostavnome linearnome razvoju društva. Myth.kaz o kulturnim i tehnološkim podudarnostima na području Gibraltarskoga prolaza. Kr. 1990. pili vino. a postoje jasne naznake da je isto bilo i u pretpovijesti.. dok su paleolitski narodi obitavali u Europi. I danas postoje Bušmani i Aboridžini.000. staroga kamenoga doba preko na­ prednijih stupnjeva .. 18) Navod iz knjige Charlesa H. . Gradili su se veliki gradovi.17 Drugi ugledni arhe­ olozi nebrojeno su puta dokazali da dijelovi Platonove priče o Atlantidi. Sada ćemo pretpostaviti da su prije otprilike 20. do 5. to naravno ne znači da se u svakome dijelu svijeta po­ stigao velik kulturni napredak.

dovoljno govori u prilog tvrdnji da se radi o pukoj fantaziji. U ledenome dobu žetve se nisu ubirale dva puta na godinu. naravno. ako i naše ideje o ledenome dobu nisu točne. . Osim.Atlantidi žetva ubirala dva puta na godinu.

Najveći ledeni pokrivač na kopnu nalazio se na Laurentideu u Sjevernoj Americi.. Ono je počelo prije 2. . Gotovo trećina kopna našega planeta (44. TE DA SU VEOMA DOBRO ZNALI KAKO SE ZAGRIJATI TIJEKOM VELIKIH HLADNOĆA. Bio je toliko širok da je prekrivao po­ dručje od Stijenjaka do Newfoundlanda. god. U određenim razdobljima narastao je do divovskih razmjera i tada se rasprostirao od južnoga Illinoisa do kanadskoga Arktika.. Kao što možete zami­ sliti. Znanost nam pruža jasnu i detaljnu sliku o posljednjemu lede­ nome dobu. poglavlje PRETPOVIJESNA ZAGONETKA ČINJENICA DOKAZANO JE DA SU LJUDI BILI DOBRO UHRANJENI I ZDRAVI. bilo je to doba iznimno velikih hladnoća. a završilo 19 je (vjerojatno) oko 8.030. Smrznute su bile i velike povr­ šine oceana.7. Osim toga ledenoga 19) Neki znanstvenici ne vjeruju da je ono doista završilo.5 milijuna godina. pr.000 km2) bila je prekrivena golemim ledenim pokrivačem. Kr. Oni tvrde da živimo u kratkome međuledenome razdoblju i da će ledeno doba ponovno nastupiti možda čak tijekom našega života.000.

u Africi i Ta­ smaniji. Ledenjaci su se oblikovali i na Alpama te na drugim europskim i azijskim planinama. 18. oblikovali se na Novome Zelandu. prije pleistocena ra­ zina mora spustila se više od 90 m. ni južna nije ostala netaknutom. Razina mora dramatično je padala.pokrivača. Postojale su i velike rijeke leda. Temperatura zraka bila je oko 20° hladnija nego danas. Postojale su i manje ledene kape na visoravnima sje­ vernoga Sibira i arktičke Euroazije. Zadržale su se oko 0°C čak na najjužnijim granicama vječnoga leda.000. skan­ dinavski ledeni pokrivač pokrivao je veći dio Britanije. Poljske i sjeverne Rusije sve do Arktičkoga oceana. Današnja podmorska kontinentalna orubina nekada se nalazila . Na zapadu Aljaske oblikovali su se Kordiljeri. Ledene kape i ledenjaci pokri­ vali su Ande. god. koji su se prostirali do sjevera države Wa­ shington. Zemljovid svijeta izgledao je mnogo drukčije nego danas. Iako je sjeverna polutka bila najviše pogođena ledom. Na drugoj strani djelomice smrznutoga Atlantskoga oceana. klimat­ ski uvjeti bili su općenito nemilosrdni. Na primjer. Meksika. Na visoravnima na zapadu SAD-a. koje su se slijevale s planina na ekvatoru. U Europi i Rusiji ono je bilo još veće. U dijelovima svijeta koji nisu bili pokriveni ledom. Ondje se vječni led rasprostirao nekoliko stotina kilometara pre­ ma jugu. zbog vode koja se naku­ pljala pod ledom. postojali su i drugi. Kontinenti su bili znatno veći. dok su na područjima koja su bila bliže ledenim pokrivačima padale do -6°C ili niže. Srednje Amerike i Aljaske nalazili su se ledenjaci i ledene kape. sredi­ šnje Njemačke. Dolaskom leda temperature su se mijenjale. Uz južnu granicu sjevernoameričkoga ledenoga pokrivača prostiralo se polarno područje vječnoga le­ da dugačko 200 km. Temperature su bile mnogo niže nego danas.

usporedba s Eskimima ne odaje mnogo.iznad razine mora. pojavio se u Africi prije otprilike 2 milijuna go­ dina. Pješčane dine i sušna područja proširila su se ve­ likim dijelom Australije.000 godina. koji odijevaju krzno sobova. čak ni u slučaju da su prvi ljudi znali graditi takve nastambe. postoje dokazi da je većina današnjih biljaka i životinja postojala i u ledenome dobu. koji se proširio Afrikom početkom ledenoga doba. Posljedica toga bile su smanjene količine kiše. Umatali su se u krzna. Kada je ledeni pokrivač bio najrasprostranjeniji. život je opstao. Afrike. Doista. Postojao je kopneni most. Ledenjaci su utjecali čak na područja koja su od njih bila uda­ ljena. homo sapiens. Homo habilis razvio se (vjerojatno) u homo erectusa. pojavila se prije otprilike 400. Usprkos ekstremnim klimatskim uvjetima. onako kako još danas čine neki Eskimi. S obzirom na nižu razinu mora i hladnije oceane. koja su ih štitila od velike hladnoće. Britansko otočje bilo je dio europskoga kopna. koji je povezivao Aljasku i Sibir. No. Možemo lako zamisliti kako su ti ljudi živjeli na zaleđenoj sjevernoj polutki. Naša vrsta. Ljudi u ledenome dobu nisu mogli izgraditi niti drvene . budući da je nedostajalo sni­ jega. Orto­ doksna znanost tvrdi da se čovjek razvio u ledenome dobu. Indije i Bliskoga istoka. iako su bile drukčije rasprostranje­ ne i među njima su se nalazile neke danas izumrle vrste. svjetske pustinje povećale su se pet puta. *** Najstariji primjerak naše evolutivne linije. Na vrhuncu ledenoga doba na mnogim područjima izgradnja iglua nije bila moguća. tropske ciklone bile su mnogo rjeđe. homo habilis ("spre­ tan čovjek").

Za to postoje dva objašnjenja. primitivni ljudi su se bojali zvijeri. logično je pretpostaviti da su naši preci. drugim riječima. Drugi je razlog da su se bojali du­ hova. nije jasno zašto nisu ulazili još dublje u njih.eskimske kolibe. Dakle. koja je. Duboko u unutrašnjosti špilja održavala se stalna temperatura. Prvo objašnjenje zvuči prihvatljivo. koji su se odijevali u krzna. a primitivan ih čovjek još nije poznavao. Na ulazima u špilje samo su se kratko zadržavali. Ljeti se mnogi Eskimi tradicionalno povlače u šatore od ži­ votinjske kože. nemilosrdnome životu neprestano borili za opstanak. ponekad su obi­ tavali u dubokim špiljama. bila toplija od zastra­ šujućih hladnoća na otvorenome. koje su poslije upotrebljavali Eskimi. većim dijelom ledenoga doba ljudi su morali preživjeti bez osnovne tehnologije . obitavali u dubokim špiljama i da su se u svojemu kratkome.vatre. praznovjerno su strahovali od zastrašujućih mračnih špilja. Doista. odnosno. To je neobično. Naime. zbog čega je bilo veoma malo drva. takva slika nije točna. . Na temelju toga. Prema jednome. u uvjetima tada još veoma hladne klime. bez obzira na to. razumljivo je zašto su naši preci tražili sklonište na ulazu u špilje. ledeni pokrivač uništio je šume. a medvjedi ili lavovi. *** Arheološka istraživanja su pokazala da "špiljski ljudi" nisu ži­ vjeli u špiljama. toliko smo se naviknuli na mit o "čovjeku-lovcu" da smo zaboravili da je. No. "Ljeta" u ledenome dobu bila su prehladna da bi se živjelo u takvim šatorima bez izvora topline iz uljanica. Naime. Većina naših predaka iz ledenoga doba gradili su kuće ispod kamenih skloništa ili kolibe i šatore. No.

No. Iako je jasno da čovječanstvo u ledenome dobu nije živjelo u dubokim špiljama. Osim toga. No. Umjetnost zahtijeva profinje­ nost i osjećajnost. *** Kada je don Marcelino de Sautuola 1876.tijekom većega razdoblja naše evolucije upravo čovjek bio pli­ jen. a ne samo u njezinoj unutrašnjosti. jesu li bili praznovjerni? Jesu li izbjegavali ula­ ziti dublje u špilje zbog nerazumnoga straha od duhova. No. čovjek nika­ da nije bio glup. kritike su bile logične. koji je prevladavao u umu mnogih primitivnih zajednica? Čini se da je i odgovor na to pitanje negativan. Ljudi su u ledenome dobu doista znali kako se zaštititi od lokalnih grabežljivaca. Tadašnji čovjek jednostavno je mogao zaključiti obitava li već netko u njegovu potencijal­ nome domu. upalio baklju kako bi istražio unutrašnjost duboke špilje na svojemu španjolskome posjedu u Altamiri. Optužbe stru­ čnjaka nastavile su se sve do Sautuoline prerane smrti 1888. otkrio je prve primjere špiljske umjetnosti za koje je saznala suvremena javnost. Čovječanstvo ne bi preživjelo da nije naučilo raspoznavati tragove i znakove. No. U iznimno malo špilja nalazimo znakove kratkoga boravka. go­ dine. bez obzira na to je li bio lovac ili plijen. opasnost od medvjeda prijetila je i na ulazu u špilju. kao i odgovarajuću okolinu u kojoj bi se . Razlog zbog kojih su ih ljudi posjećivali veoma je neobičan: naši su preci ukrašavali nji­ hove zidove. postoje doka­ zi da su ljudi takve špilje posjećivali. ta umjetnička djela bila su toliko profinjena i stilizirana naprednom tehnikom da su ih tadašnji stručnjaci proglasili krivotvorinom. Ponekad je neka skupina ljudi uspjela i izbaciti trenutnoga stanara.

u Zairu i Zimbabveu. Ipak. a imalo je oblik dubokoga. umnogome nalik današnje­ mu Arktiku.000 godina upotrebljavao i pi­ gment. što potvrđuju i ostaci ko­ stura na kojima nema znakova neishranjenosti. hranom i odjećom. Čovjeku je potrebno mnogo više energije da preživi u hla­ dnoj. treba imati na umu kako je tada izgledao svijet. Indiji. U gotovo cijeloj sjevernoj Europi nije bilo šuma. Por­ tugalu. Priroda je bila ne­ milosrdna. ljudi su gladovali. Cijela Skandinavija ležala je pod jednim ledenim pokrivačem. poput umjetničkoga stvaranja. Postoji i dokaz da se prije 125. Naime. Koreji. Usprkos lede- . Zemlju je nastanjivalo veoma malo ljudi.000 godina starija od njih. Brazilu. nije bilo vremena. Patagoniji. U ledenome dobu takve okoline nije bilo.000 godina. slanoga jezera. smrznuta prostranstva tundre tek na nekim su najskrivenijim mjestima prekidala raštrkana stabla borova. Peruu. Meksiku. No. skloni­ štem. U ledenome dobu svaki je trenutak bio posvećen osnovnim životnim potrebama . Ako su ulov ili skupljena hrana bili siromašni. negoli u vrućoj klimi. Područje današnjega Londona bio je otvorena stepa. na Siciliji. vremena jest bilo dovoljno. Francuskoj. Namibiji.potrazi za ogrjevom. Golfska struja kretala se prema jugu. a i plemenske zajednice bile su male. Kini. Japanu. Toliko mnoštvo otkrića doista zapanjuje.mogla obavljati ta slobodna aktivnost. Australiji. Baltičko more bilo je odvojeno od Sjevernoga mora. Arheološka iskopavanja pokazala su da su pretpovijesni narodi Europe preživljavali hraneći se divljači. ribom i jajima. a mnoga su 10. ledeno doba nije postojalo samo na jednome mjestu u Španjolskoj. Umjetnička djela poslije su otkrivena u Arabiji. Neka od njih stara su do 30. Sjevernoj Americi. Za dokolicu.

prikazan je čovjek koji stoji odjeven u tuniku. ali na brojnima su prika­ zani i ljudi. prikaz čovjeka s penisom u erekciji. usprkos neprekidnoj hladnoći i najnemilosrdnijim životnim uvjetima koji su ikada postojali na našemu planetu. čak i oni pripovijedaju priču. kako se čini. sprema na spolni čin. Oko njegovih intimnih dijelova tijela nema nikakve odjeće. veoma malo tragova pokazuje na to da su ljudi gladovali ili da su često stradavali. između ostaloga. moguće je da su naši daleki preci otkrili da je mnogo prikladnije voditi ljubav bez odjeće. što znači da je bio gol barem od struka niže. nalazi se crtež para. prikazani su goli muškarac i žena. koji se. izrezbarenoga kamenja i sličnih predmeta. te da su veoma dobro znali kako se zagrijati tijekom velikih hladnoća a imali su i dovoljno slobodnoga vremena da izraze stvaralačke slikarske sklonosti. ukrasnih fi­ gurica. koji su uvijek goli ili tek neznatno odjeveni. Nema ni tragova bo­ lesti. U špilji Los Casares u španjolskoj pokrajini Guadalajari. *** Do danas je samo u Europi otkriveno oko 275 ukrašenih mje­ sta i još veći broj "pokretne umjetnosti" . No. No. koja mu ne . dok je žena gola.kipića.nom pokrivaču i vječnome ledu. Ljudski likovi u pretpovijesnoj umjetnosti nisu prikazani vjerno kao crteži životinja. Naravno. na kipiću od bjelokosti otkrivenome u Hohlenstein-Stadelu u Njemačkoj. Muškarac je odjeven u sprijeda otvoren kilt. Dokaz potvrđuje da su ljudi bili dobro uhranjeni i zdravi. Većina tih umjetničkih djela prikazuje životinje. Na ploči otkrivenoj u Enleneu u Francuskoj. U špilji Lascaux u Francuskoj nalazi se.

5 cm i prikazuje tje­ lesno obdarenu ženu. a tu su pernate vrpce za kosu. New York. čija su prsa i genitalije prekriveni tek resicama. životinjskih maski. toliko su prozirne da se kroz njih nazire spolovilo. "Venerini obluci" iz Kamikuroiwe u Japanu prikazuju trupove žena. uočeni su i brojni ukrasi za tijelo kao i naznake prakse slikanja tijela. Na tim umjetničkim djelima prika­ zane su žene koje plešu. Dva stilizirana kipa izrezbarena jedan pokraj drugoga na ploči iz Gonnersdorfa u Švicarskoj. muškarci u lovu i ratnici u bitki. koje nalikuju havajskim suknjama od trave. Na zidovima skloništa u stijenama od Pireneja do gorja Nevade dominiraju ljudski likovi. Taj kipić visok je 14. sastoje se od rogova. koje su se nosile oko struka. kojoj odjeća prekriva samo bokove. Još su rječitiji takozvani ukrasni kipovi "Venere" otkriveni diljem Europe. na ne­ kim prikazima oko struka visi životinjska koža s repom. . neki ratnici odjeveni su u vrstu "hlača do koljena" ili odje­ ću koja prekriva samo bokove. Na jednome od njih rese. Najkarakterističniji od tih kipova žena jest Venera iz Lespuguea iz područja Haute Garonnea u Francuskoj. To znači da su likovi bili naslikani u ledeno doba.. a problem je činjenica da se stilom razlikuju od svega do tada viđenoga. Lindisfarne Press. pretpo­ stavlja se da su nastale početkom srednjega kamenoga doba. 1990. također prikazuju ženske aktove. dok su drugi goli. No. Arheologinja Mary Settegast opisala je njihovu odjeću: "Ukrasi na glavi . Česte su porubljene trake.pokriva ruke i noge.."20 Nije sigurno koliko su te slike stare. Slikanje na stijenama u španjolskome Levantu iznimka su od toga pravila jer se većinom radi o prikazima životinja. 20) U Plato Prehistorian. a možda i prije.

postoji dokaz da su pretpovijesni umjetnici slikali ono što su vidjeli. u Tassili N'Ajjeru u alžirskoj Sahari. Među novijim slikama nalazimo one na kojima su prika­ zani europski trgovci s cilindričnim šeširima.000. tek se vrhunskim suvremenim kamerama može uočiti s kolikom su preciznošću pretpovijesni umjetnici prikazivali noge konja u galopu. Nomadski narod San iz Tanzanije. pr. Stručnjaci za pretpovijesne erotske umjetničke prikaze pro­ cjenjuju ih s obzirom na to jesu li na njima vidljive grudi. doista voljeli prikaze golih ljudskih tije­ la. južne Afrike i jugozapadne Afrike.500. god. ni Michelangelovi veličanstveni aktovi na stropu Sikstinske kapele ne dokazuju da su Talijani u 16. Zimbabvea. To pokazuje da je umjetnost bila reprezentativna umjetnici su prikazivali ono što im je bilo značajno. st. god. a u nekim se područjima ta tradicija nastavila do novi­ jega doba.Špilja Levanzo na malome otoku na zapadnoj obali Sicilije. mogu upućivati na utjecaj di­ nastičkoga Egipta. što je utje­ calo na njihove živote. njeguje umjetničku tradiciju iz razdoblja pleistocena. . Kr. Kr. No. dok slike ljudi na kočijama i konjima. Naprimjer. Na temelju tih dokaza primamljivo je umjetnost na stijena­ ma smatrati svojevrsnom slikovnom povijesti plemena. koje potječu iz 500. Pretpostavlja se da su nastale između 8. iako su prikazi životinja to doista bili. koja se bez prekida nastavila do suvremenoga doba. pr.. skriva niz rezbarija na kojima su prikazane skupine golih ljudi.21 Naime. Pretpovijesnu umjetnost na stijenama ne nalazimo samo u Europi. nalaze se prikazi lovaca i stočara. a pritom se ne pitaju zašto su se u to iznimno hladno doba uopće prikazivali goli dijelovi ljudskoga tijela. vjer21) Naime. Moguće je da špiljske slike ljudi nisu bile reprezentativne. stidnice ili penisi. i 8.

kao i otisak koljena i dlanova toliko su brojni da je lako zaključiti što je to dijete radilo. No. znači da su ljudi ledenoga doba bili oskudno odjeveni. kao da je lovio štene ili mladu lisicu uokolo špilje. ili djevojčica. Ti otisci. koji su ostavljeni u naslijeđe budućim naraštajima. *** U Fontanetu u Francuskoj nalazi se špilja u kojoj su sačuvani fosilni ostaci dječjeg stopala. Iz njih se zaključuje da su ljudi u ledenome dobu hodali bosi. Taj dječak.nim prikazima života kakav je nekada bio. Tuc d'Audoubertu i drugim nalazištima. Slični otisci stopala djece i odraslih prona­ đeni su i u špiljama u Aldenu. . ako je doista tako.

JEDNOM KADA TO SHVATITE. njezini su pioniri bili suočeni s mnoštvom dokaza da su se ne tako davno na Zemlji dogodile velike prom­ jene. kao i na "lutajućim" kamenim gromadama. Pitanje koje je mučilo te prve geologe bilo je: Što je pomaknulo te kamene gromade? Ta je tajna na određen način bila povezana s ispoliranim površinama i brazdama vidljivim na nekim stijenama. NEĆE VAS (SUVIŠE) IZNENADITI OTKRIĆE DA JE PRVI PREDUVJET LEDENOGA DOBA PORAST. razvila geologija kao posebna znan­ stvena disciplina.8. Kada se početkom 19. a svijet je bio posut krhotinama. st. Nešto je ispoliralo i izgrebalo površinu stijena. poglavlje PUKOTINE U ZNANSTVENOME KONSENZUSU ČINJENICA SAMA HLADNOĆA NE UZROKUJE GLACIJACIJU. Po čitavom planetu bilo je razbacano doslovno nekoliko milijuna takozvanih "lutajućih" kamenih gromada. Te su brazde svugdje je- . Pojavljivale su se na najneobičnijim mjestima: bile su pažljivo postavljene na vrhovima planina. A NE PAD TEMPERATURE. zatrpavale su do­ line ili su osamljeno stajale na livadama.

teško odupirali svojim kulturalnim utjecajima.protežu se u smjeru sjeverozapada prema jugoistoku bez obzira na to jesu li stijene na kojima se nalaze otkrivene na sjevernoj ili južnoj polutki. . Godine 1802. st. nalazi sličan mulj. Jasno je da je ono što je uzrokovalo stvaranje tih brazda sti­ glo sa sjevera ili sjeverozapada i pomicalo se u jednome smjeru preko površine našeg planeta. Logično je pretpostaviti da je ista sila. Zapadni svijet stoljećima je prihvaćao biblijsku priču o svjet­ skome potopu. ta sila nije nosila samo gromade i izbraz­ dala stijene. koja je mogla prenositi kamenje preko velikih udaljenosti. koja je izbrazdala stijene sa sobom nosila i "lutajuće" ka­ mene gromade. Predlagali su zastrašujuće scenarije o velikim rijekama. o divovskim podmorskim potre­ sima. matematičar John Playfair. kakva sila je to mogla učiniti? Što god to bilo. Naime. javio se prvi glas. No. bilo mnogo manje nego da­ nas . Gotovo svi prvi geolozi zaključili su da je te lutajuće kamene gromade nosi­ la voda. Čak su se i znanstvenici otvorenih ateističkih uvjerenja . koji je tvrdio suprotno. Uz sjeverne i sjeverozapadne planinske padine pronađeni su taloži šljunka i pijeska. koji stvaraju goleme plimne valove. Mjesto Muggendorf u Njemačkoj jedno je od tipičnih mjesta uz čije se špilje i puko­ tine. Istraživanja su pokazala da on potječe iz mlađega geološkoga razdoblja. No. koje potapaju sve pred sobom.kojih je početkom 19. zaključio je da su ledenjaci jedina prirodna pojava. tu su teoriju znanstvenici potpuno za­ nemarili. koje su okrenute prema sjeveru i sjeverozapadu.dnake . Obično se pojavljuju na vrhovima visokih brda ili na sjevernim ili sjeverozapadnim padinama planina.

Švicarski paleontolog Louis Agassiz poslao je veoma zanimljivo pismo Helvetičkome društvu. geolog Jens Esmarch pretpostavio je da je njegova domovina Norveška nekada možda bila prekrivena mnogo većim lede­ njacima. Godine 1846. objavio Etudes sur les Glaciers ("Studija o ledenjacima"). Teorija o glacijaciji ponovno je istaknuta 1837. no ovaj put je bila još spektakularnija. Jedanaest godina poslije. U njemu je iznio teoriju prema kojoj su kamene gromade. No. švi­ carski inženjer Ignaz Venetz objavio je dokaz da su Alpe u prošlosti bile prekrivene velikim ledom.. Budući daje Agassiz bio najpoznatiji po svojim istraživanjima fosilnih riba. izbrazdane i ispolirane kamene ploče dokaz o postojanju lede­ noga doba . Nedugo nakon toga. gdje je pokazao da su alpski leden­ jaci u prošlosti bili mnogo veći.*** Led je i dalje oduševljavao znanstvenike. Bernhardi tvrdio je da se (sjeverna) ledena kapa nekada protezala sve do juga Njemačke. Agassiz je uvjerljivo i domišljato opisao ledenjak. koji se pro­ stire od Sjevernoga pola do obala Sredozemnoga mora. Godine 1821. sjeverne Engleske i Irske. ugledni znanstvenik Alexander von Humboldt savjetovao mu je da se vrati svojemu prvotnome radu. što objašnjava neobično mnogo lutajućih kamenih gromada na njemačkoj zaravni. otpu- . Ono je potvrdilo njegove zaključke. A. No.taj izraz posudio je od botaničara i pjesnika Karla Schimpera. pa je 1840. koji ga je spomenuo u jednome od svojih stihova. Agassiz nije poslušao nje­ gov savjet i započeo je detaljno istraživanje. Iste godine posjetio je Britan­ sko otočje kako bi svoju teoriju o glacijaciji potvrdio i na pri­ mjeru Škotske. prof. njegove ideje nisu bile dobro prihvaćene.

Konačno je sazrelo vrijeme za takvu ideju. neovisno o tome je li ona bila uzrokovana potopom. Poput Hoffa. koji su se općenito slagali o tome da se u pretpovijesti na svijetu izne­ nada dogodila katastrofalna promjena. Ono što se danas događa . gdje je pronašao još više dokaza o postojanju ledenoga doba. za­ pravo. Raspravu je okončao britanski geolog Charles Lyell. Njegov se ugled temeljio na opširnome tumačenju geo­ loške povijesti. koja je pomicala lutajuće kamene gromade. koji se natjecao za nagradu Kraljevskoga društva za znanost u Gottingenu u Nje­ mačkoj. Lyell je bio jedan od najuglednijih znanstvenika svojega doba. od kojega je Agassiz posudio izraz ledeno doba. Schimper je većinu života proveo uporno nastojeći privući pozornost znanstvene javnosti za svoje ideje. a tu su teoriju uskoro mnogi prihvatili. tako da je naposljetku umro sulud. a prvi svezak toga djela objavljen je 1830. U njemu se Lyell sukobio gotovo sa svim geolozima. koji se pomicao.i nekolicine znanstvenika koji su se priklonili Agassizovoj teoriji o ledenjacima i ledenome dobu. To je potaknulo rasprave između teoretičara. Zamijenio ju je pretpostav­ kom da je gromade nosio led. koji su pri­ hvaćali zamisao o plutajućim ledenim bregovima . koje je iznio u djelu Principles of Geology (Načela geologije). Među njima je bio Schimper. Lyell je tvrdio kako to nije točno. Samo dvije godi­ ne nakon toga Karl Ernst Adolf von Hoff. također je odbacio teoriju o "silovitoj vodi". plutajućim ledom ili božan­ skom intervencijom. predlagali izmjenu stare hipoteze o svjetskome potopu .polagani utjecaj . On je smatrao da su uzroci geoloških promjena uvijek bili postupni i stalni.tovao je u Sjevernu Ameriku.koji su. Schimper je vjerovao da se radilo o plutajućim ledenim bregovima.

Te su ideje postale spektakularne i obuhvaćale su mnogo veće područje od prvotnih zamisli o alpskim ledenjacima. koji je uživao velik ugled i objavio svoju teoriju o ledenome dobu. više planine . Da bi doista mogli pokrivati golema područja ko­ je je Agassiz naveo.kiše i vjetra. Moguća su lokalna odstupanja izaz­ vana vulkanskim djelovanjem. rasprostirući se preko zapa­ dnoga Sredozemlja duboko u sjevernu Afriku sve do gorja Atlas. Samo su najviši vrhovi planinskih lanaca ostali viriti poput usamljenih otoka u tome le­ denome moru. Lyell nije vjerovao da je ledeno do­ ba nastupilo iznenada. . ali nije objašnjavao zašto. Aga­ ssiz je vjerovao da su se prije alpske glacijacije temperature neprestano izmjenjivale. S Lyellom na njegovoj strani. Agassiz više nije progovorio o katastrofalnim počecima. Budući da više nije mogao zagovarati svoju teoriju o katas­ trofalnome početku ledenoga doba. Jednostavno je tvrdio da se klima promijenila. Za razliku od Agassiza.doga­ đalo se uvijek u prošlosti. znan­ stvenici su počeli uočavati njezine slabosti. te da je ledeno more prekrilo gotovo čitavu sjevernu i zapadnu Europu. promjene nikada nisu bile iznenadne i goleme. Ledeni pokrivači slične veličine prekrivali su sjeveroza­ padnu Aziju i većinu Sjeverne Amerike. morali su se pomaknuti s viših područja. ali u cijelosti. Agassiz više nije iznosio zamisli o uzrocima temperaturnih promjena. potresima ili poplavama. Kada je temeljna ideja konačno ozbiljno prihvaćena. Kada se u javnosti pojavio Lyell. postupno pomicanje zemlje. U puzanju ledenjaka vidio je potvrdu svojih uniformističkih ideja. Jedna od najočiti­ jih bila je činjenica da se ledeni pokrivači ne mogu pomicati samostalno. znanstvenici su prihvatili Agassizove ideje s mnogo dubljim poštovanjem.

škotski geolog Andrew Ramsay. Međutim. Švicarski botaničar Oswald Heer to je po­ tvrdio nakon što je otkrio naslage s ostacima biljaka i životinja. nestale polarne planine. koji se zbio u neobičnim okolnosti­ ma i trajao je ograničeno razdoblje. *** Prihvaćanje teorije o planinama koje nestaju omogućila je činjenica da su Agassiz i drugi vjerovali kako je ledeno doba bio neponovljiv događaj. jednostavno se otopi­ lo. koje žive u uvjetima tople klime. pet i šest. Zaključio je da su te vrste si­ gurno živjele u "međuledenome" razdoblju. a prekidala su ga kratka razdoblja tople ili umjerene klime. objavio je dokaz o dva ledena doba. iz nepoznatih razloga. pa čak sedam ili više. nakon čega je ponovno na­ stupilo toplije razdoblje. Ta su otkrića označila početak pokreta nezaustavljiva poput pomicanja leda.Pojavila se nova teorija. Takvom je smatrano i Agassizovo ledeno doba. u kojima su postojala duža ili kraća topla međuledena razdoblja. . Ledeno doba završilo je kada su. Prvotne Agassizove prilično umjerene procjene proširene su zaključkom da je ledeno doba trajalo 2. znanstvenici su bili toliko uvjereni da su one postojale da su se počele tretirati kao znanstvena činjenica. Sljedeći naraštaji geologa povećali su broj ledenih doba na tri. S porašću tih planina nakupljeni se led pomicao prema dolje i prema van i tako je oblikovao nove ledene pokri­ vače. Agassizovo ledeno more. četiri.5 milijuna godina. koje više ni­ su nadopunjavale nove zalihe s Arktika. Iako nitko u to doba (ni nakon toga) nije pronašao nijedan trag o planinama na Polu. Ona se temeljila na tvrdnji da su lanci veoma visokih planina na Sjevernome polu ili u njegovoj blizini narasli.

"Lede­ na brazda" na stjenovitome sloju iz pretkambrija uputila je na postojanje ledenoga doba u istočnoj Aziji i južnome Tihome oceanu. Astronomi nagađaju da Sunčev sustav svakih 220 do 250 milijuna godina ulazi u jedan od dva svemirska oblaka . *** Iako su Agassizove prvotne ideje o velikim ledenim morima bile nekoliko puta izmijenjene. No. tijekom kojih je. Postoje izolirani dokazi o glacijaciji u razdoblju silura i krede.000 godina. Ako te čestice upiju Sunčevo zračenje. koje su postojale u posljednjih 600. Naravno. iznimnim povećanjem Sunčevih pjega moglo bi oslabjeti njegovo zračenje. kako je vjerovao. na to još nitko nije odgovorio. bilo je potrebno što prije postaviti pitanje o uzroku njihova nastanka. U permskome razdoblju ledeno doba se osjetilo u In­ diji. Prema drugoj teoriji. Zbog velikoga broja ledenih doba.po­ dručja koje čine milijarde sitnih čestica plutajuće tvari. čak da se u tome trenutku ne nalazimo u svemirskome oblaku. Doista. Zemlja .U sveopćemu oduševljenju tim nevjerojatnim otkrićem. Australiji. planet bi se mogao ohladiti dovoljno da nastupi ledeno doba. Uočio je devet točaka. ni­ tko se nije zapitao zašto su se polarne planine iznova pojavlji­ vale i nestajale. nova otkrića proširila su teoriju iznad svih očekivanja viktorijanskih geologa. znanstvenici i danas čvrsto vje­ ruju u ledeno doba pleistocena. izlagale su se teorije. južnoj Africi i Južnoj Americi. Jugoslavenski astronom Milutin Milanković usporedio je ekscentričnosti u Zemljinoj orbiti s onima u nagibu Zemljine osi.

oduševljenje je splasnulo kada se spomenuta otkrića nisu podudarala s prijaš­ njim ledenim dobima. To su teorije o utjecaju meteora na pomicanje Sunčeva sustava u neuobičajeno hladno podru­ čje svemira. kao posljedica vulkanske aktivnosti) smanjila bi se i sunčeva toplina. Atmosferska promjena. S.svojevrstan obrnuti efekt staklenika . Allan i J. Neki znanstvenici smatraju da bi 22) U njihovoj opširnoj knjizi When the Earth Nearly Died ("Kada je Zemlja za­ malo umrla"). Produženje orbite prouzročilo bi pomicanje čita­ voga planeta. Geofizička promjena. Bath. Nagib Zemljine osi rezultirao bi pomicanjem izvjesnih područja planeta daleko od Sunca. Teorija o pomicanju kopna. Njegova su otkrića pobudila veliko zanimanje nakon što su se uklopila u trenutne teorije o širenju ledenjaka u pleistocenu. Oba čimbenika dovela bi do pada tempe­ ratura. Zbog pove­ ćanja sadržaja atmosferske prašine (naprimjer. Delair navode osam teorijskih kategorija. D. 4. Gateway Books. 1995. Neke od ideja iz ove skupine izni­ mno su značajne za naše doba.vjerojatno bila izložena iznimnoj hladnoći. mogla bi se proširiti i na ideju o kopnenim područjima koja se pomiču u polarne krajeve i pritom skupljaju ledeni pokrivač i po­ tom se ponovno pomiču. Astronomski utjecaj. One uključuju smanjenje atmosferskoga ugljičnog dioksida . No.i/ili promjene u ozonskome omotaču. . koje objašnjavaju nastanak ledenoga doba:22 1. 2. koja bi dopirala do našega planeta. Orbitalna promjena/Promjena u osi. koju danas uveliko prihvaća znanstvena zajednica. 3. B.

što bi promijenilo razinu mora. potpuno premještanje samih oceana. No. koje pretpostavljaju da se sunčevo zračenje mijenjalo po intenzitetu i/ili sastavu u različitim razdobljima i tako je smanjivalo količinu topline koju upija Zemlja. koju on nije niti pokušao objasniti. Na ove se promjene odnose teorije o periodičnome otapanju slojeva koji se nalaze ispod priro­ dnih ledenih pokrivača planeta. to ne začuđuje jer se . 7. a ne utječe na njegov nastanak. Ovdje se vraćamo Agassizovoj teoriji o klimatskoj promjeni. a ledenjaci bi klizili i pokrivali niža područja.moglo u određenim uvjetima dovesti do hlađenja planeta. Teorije o promjenama u vodi uključuju promjene u oceanskim strujama ili općem strujanju ili. Promjena u emisiji sunčevih zraka.poznato pomicanje polova . snižavanje globalne temperature pomaže održavati obliko­ vani led. nijedna od njih nije prihvaćena kao prikladno objašnjenje ledenoga doba. Vrijedno je napomenuti da iako su mnoge od navedenih teorija prilično uvjerljive. Promjene na kopnu i u vodi.koje izaziva postupne promje­ ne u rotacijskoj osi Zemlje . 5. na pri­ rodan bi se način stvorio veliki ledeni spremnik. Neke teorije iz ove kategorije varijacije su starih ideja o polarnim planinama. čak. 8. Glacijalna promjena. Nakon što bi se ona probila do snježnih granica. No. To bi potaknulo gibanje gornjih slojeva. jer pretpo­ stavljaju da su se golema kopnena područja pomicala prema gore. Ova kategorija obu­ hvaća različite teorije. Meteorološke promjene. prema suvremenim pristalicama ove teorije. 6.

potrebna je voda. razina svjetskih oceana morala je pasti prije. neće vas (suviše) iznenaditi otkriće da je prvi preduvjet lede­ noga doba upravo porast. da je ledeno doba nastalo zbog hladnoće. *** Najhladnije područje na svijetu je Sibir. Da bi nastao led. Kad to shvatite. ko­ ja pak. stvarao kada je razina oceana na pojedinim mjestima pala i do 305 m. On je hladniji od Grenlanda i Antarktika. . Teoretičari ledenoga doba ne znaju kako su oni nastali. a ne pad temperature. nastaje isparavanjem oceana. da bi se mogli oblikovati ledeni pokrivači trebalo bi izne­ nada nastati dugo razdoblje intenzivne hladnoće. Iako bi porast temperature bio po­ stupan. To su veoma neobični uvjeti. koji je navodno prekrivao Zemlju tijekom pleistocena. Procjenjuje se da se led. Sama hladnoća ne uzrokuje glacijaciju. što bi zahtijevalo dramatičan porast svjetske temperature. U prirodi je to kiša. Međutim. za razliku od njih Sibir nije pokriven ledenim pokrivačem.to jest.sve temelje na krivoj pretpostavci . No. a ne nakon zaleđivanja.

Tada je iskopao prvo od niza otkrića. Godine 1908. poglavlje MIT O LEDENOME DOBU ČINJENICA NA SVIJETU NE POSTOJI SILA KOJA BI POMICALA LED UZBRDO. Woodward ih je službeno predstavio na sastanku Geo­ loškoga društva u Londonu 18. prosinca iste godine. Dawson je 1912. koji su pregledali ostatke bili su oduševljeni. čeljusnu kost. KOJE SE NAVODNO DOGODILO U LEDENOME DOBU PROTURJEČI ZAKONIMA FIZIKE. odnio uzorke Arthuru Smithu Woodwardu. Evolucionisti su godinama tragali za "karikom koja nedosta­ je". upravitelju Odjela za paleontologiju pri Britanskome muzeju. koja su uklju­ čivali dijelove lubanje. Znanstvenici. POMICANJE LEDA. Činilo se . Ta su ga otkrića proslavila.9. TA IDEJA NEMOGUĆA JE POPUT IDEJE O VODE­ NOJ STRUJI KOJA TEČE PREMA GORE. zub i druge ostatke pret­ povijesnoga čovjeka. za stvorenjem koje je trebalo popuniti prazninu između naših majmunolikih predaka i suvremenoga čovjeka. britanski odvjetnik i staretinar Charles Dawson tražio je fosile u šljunku Barkham Manora pokraj Lewesa u Sussexu. DRUGIM RIJEČIMA.

da je to stvorenje otkriveno. znanstvenici su otkrili da su ostaci dawsonija otkriveni u šljunku mnogo mlađi nego li se prvotno pretposta­ vljalo. a zub čimpanzi. Kada je kamenje bilo dovoljno "usitnjeno". što se često može i vidjeti. metodom datiranja fluorom. To je izazvalo sumnje u starost samih fosilnih kostiju. otvorio je vreću i istresao ga na pod. No. kao i danas. Čeljusna kost je pripadala orangutanu. Iako se sumnjalo u određene osobe. Većina kamenja je naliko­ vala onome što se tada. Zub je bio napun­ jen kako bi što više nalikovao ljudskome. Dio lubanje pripadao je čovjeku. U čast njegova pronalazača. Kemijski testovi poka­ zali su da su ostaci bili namjerno oštećeni. 1926. *** Znanstvena javnost veoma rijetko priznaje da može pogriješiti. u Woodwarda i slavne osobe poput Sir Arthura Conana Doylea i Teilharda de Chardina. koje su potvrđene 1949. Dawson je došao na sastanak društva mjesnih antikvara u Lewesu noseći sa sobom vreću kremenja. pokazala su da fosili nisu bili stari koliko se vjerovalo. znanstvenici iz Lewesa s prijezirom su odbacivali sve sljedeće Dawsonove tvrdnje.000 godina. a nije bio stariji od 50. Detaljna istraživanja. Nakon takve poduke. Njegovi su ga kolege začuđeno promatrali kada je spustio vreću na pod i po­ čeo po njoj skakati. . On je već nekoliko puta prije toga pokušavao prevariti znanstvenike. Nekoliko godina prije objave da je otkriven Piltdown men. ali i to da su bili krivotvorine. danas se općenito vjeruje da je tu varku smislio sam Daw­ son. smatralo drevnim alatom. na­ zvali su ga eoanthropus dawsoni (Dawsonov čovjek zore). koja su provedena četiri do pet godi­ na nakon toga.

ali ne i iz prethodnih. postoje velika područja na kojima ne postoje nikakvi znakovi. Naprimjer.. on nije dolazio dovoljno često. st. Takav pristup bio je toliko djelotvoran da se činilo gotovo heretičnim pretpostaviti da je hipoteza o ledenome dobu pogre­ šna. svoje općeprihvaćeno stajalište o nekadašnjem i sadašnjem razvoju događaja. ali i većim dijelom 19. što navodi na zaključak da ga je bilo mnogo manje. U prethodnome smo poglavlju naveli da Sibir. Nekoliko milijuna tona leda koji se pomiče razara sve pred sobom. najhladnije područje svijeta. U Sibiru. na smrznutome sjeveru. koji svjedoče o činjenici da pokraj njih nije nikada pro­ šao ledeni pokrivač. u južnoj Škotskoj postoje tragovi glacijacije iz posljednjega le­ denoga razdoblja pleistocena. Tijekom 20. Postoje jasni zna­ kovi da ga ondje nije bilo ni u ledeno doba.Svako razdoblje ima svoju aktualnu paradigmu. Prema toj teoriji.. Čak i kada pronađete znakove koji potvrđuju da je led on­ dje doista prošao. ledeni pokrivači i ledenjaci nastali su na zamrznutome sjeveru odakle su plutali prema jugu. na susjednoj Aljasci i nekoliko najsjevernijih arktičkih otoka. svoj način na koji se promatra svijet. Čak ni tada led nije previše utjecao na topografiju južne Škotske. ismi­ javanjem ili zanemarivanjem suprotnih dokaza. a ne nekoliko milijuna tona. Ali. Nažalost. suprotnih dokaza danas ima mnogo. st. a istraživanja su pokazala mnoštvo nejasnoća u teoriji o ledenome dobu. kao što pretpostavljaju teoretičari. . prevladavajuća paradigma o ledeno­ me dobu pleistocena odlučno se branila odbacivanjem. nema ledenoga pokrivača. još se nalaze smrznuti ostaci drveća i biljaka (uz uske vrhove sti­ jena). koji bi upućivali na to da su ona ne­ kada bila zaleđena.

No. bio mno­ go više zaleđen. One koje se nalaze u Dogger Banku (potonuli pješčani nasip u Sjevernome moru) stigle su sa sjeverozapada. . što se čini nemogućim vjerujemo li u teoriju o širenju skandinavskoga ledenoga pokrivača preko Britanskoga otočja. činjenice potvrđuju da uopće nije bio zaleđen. Geolozi to objašnjavaju činjenicom da jugozapadna Škotska leži na nižoj razini od susjednih područja.Neobično je da na jugozapadu Škotske uočavamo znatno manje znakova glacijalne erozije nego u okolnim područjima. čime slu­ čaj jugozapadne Škotske ostaje zagonetkom. Irskoj. U ledenome dobu ledenjaci i ledeni pokrivači navodno su se pomicali s viših na niže razine zemlje. U Engleskoj. Škotskoj i Walesu postoje velika područja na kojima uopće nema tragova glacijacije. Da su došle sa skandinavskim ledenim pokrivačem. Problem stvaraju i lutajuće kamene gromade. Na Hebridima po­ stoje isti problemi s obzirom na izbrazdanost stijena. ostavio je nekoliko dragocjenih tragova. Osim toga Sjeverno more uglavnom nema glacijalnih naslaga. Time bi se moglo objasniti zašto u današnjim područjima s umjerenom klimom nema glacijacije. Bez obzira na to odakle je stigao. tada bi stigle s istoka. led koji je navodno prekrio cijelo Britansko otočje. što nije moguće ako je ledeni pokrivač stigao sa Skandinavskoga polu­ otoka. Istodobno. ta se zagonetka ne odnosi samo na Škotsku. Ta otkrića iz sjevernih područja tek su mali broj od mnoštva dokaza. Još više iznenađuje činjenica da skandinavski ledeni pokrivač nije razo­ rio vrhove stijena uz norvešku obalu. Brazde sli­ jede tipičan smjer od sjeveroistoka prema jugozapadu. dok se neumoljivo po­ micao prema zapadu. koji se nalazi sjevernije. Teoretiča­ ri tvrde da je Aberdeenshire.

pak. tada bi led klizio jednakomjerno niz sve padine i pri tome bi stvarao glacijalne tragove. ne postoje planinski lanci koji su. Bile su preniske da bi se u njima mo­ gle skupljati dovoljne količine leda. morao spustiti niz drugu stranu i to. kao primjerice na visokim planina­ ma. a čak i u tome kratkome razdoblju do­ godila se tijekom posljednjega pomicanja ledenjaka. Neodrživa je i teorija da su Alpe bile središte u kojemu su se stvarale velike količine leda. Zapravo. koji djeluju poput stroje­ va za proizvodnju leda. pak. zbog koje je Agassiz uopće oblikovao svoju teoriju o ledenome dobu. logično. No. obično pokazuje tragove samo na njihovim sjevernim i sjeverozapadnim padinama. Taj planinski lanac narastao je do današnje visine u novije doba . Tijekom pleistocena.Problem stvara i činjenica da su za održavanje ledenoga doba potrebni veliki planinski lanci. prema teoriji o ledenome dobu. ledeni pokrivač dolazio sa sjevera . to nije sve. osobito u Sje­ vernoj Americi. veoma je kratko trajala. To potvrđuju tragovi na padinama. Alpska glacijacija u Europi. ledeni bi se pokri­ vač. *** No. kao što se prvotno mislilo.tada se on trebao postu­ pno uspinjati uz padine na sjevernoj strani. jednom kada stigne na vrh. mogli djelovati kao središta iz kojih su se ši­ rili ledenjaci. Osim Alpa. Analiza zaleđenih brda i planina. Ako se na vrhovima neke planine skupljao led. Ako je. do sadašnje su visine prilično kasno narasle i planine Stijenjaka i Himalaje.nakon navodno­ ga završetka ledenoga doba. s obzirom na . Alpe su bile tek lanac niskih brda.što bi se ta­ kođer uklapalo u ortodoksnu teoriju .

+ Lutajuće gromade kao da su iznimno nasilno izbačene na padinama brda na kanadskome Labradoru. koje su sa sobom nosili ledeni pokrivači obično su se nakupljali na sjevernim stranama planina. *** Danas veoma dobro razumijemo fizičke značajke leda. Ta promjena je elastična. Iste neobične značajke na sjevernim i južnim stranama vi­ dljive su i na naplavinama. Šljunak i lutajuće kamene gromade. Poput svakoga kristalnoga krutoga tijela. . led pod određenim pritiskom mijenja oblik. U tome će se slučaju led početi pomicati. mnogo brže. Kada popusti pritisak.gravitaciju. + U Mongolskoj zaravni nalaze se lutajuće gromade. Teoreti­ čari ne mogu objasniti ni tu činjenicu. Dužim pritiskom led će trajno promijeniti oblik. Tim bi spuštanjem nastali tragovi na južnim padinama. Teoretičari ledenoga doba ne mogu objasniti tu pojavu. on ponovno preuzima svoj oblik. Rjeđe su na južnim padinama. No. *** Razmislite o sljedećim činjenicama: + U Sahari se nalaze lutajuće kamene gromade. + Lutajućih gromada ima u Urugvaju. to je samo jedan od od­ govora na kratkotrajan pritisak. Nijedno od tih područja nije nikada bilo zaleđeno.

gdje još postoje golemi ledeni pokrivači. a sam led veoma hladan. taj postupak zamrsi vrućina. Grenland je greben s dva vrha. kao i o prirodi sile koju primjenjujete. Budući da je padina ledenoga pokrivača izrazito mala. Sila koja najčešće utječe na pomicanje velikih površina leda jest gravitacija. U svakome slučaju led se pomiče. Drugi je postupak rekristalizacija. a da pri tome ne pucaju. Zapa­ dni Antarktik prepun je razbacanih grebena i korita. strujanja unutar ledenoga pokrivača veoma su spora. ono se dramatično ubrzava. Nakon što se strujanje kanalizira u ledenim pokrivačima ili ledenim potocima na vanjskim rubovima pokrivača. Njezino djelovanje uočavamo na Antarktiku i Grenlandu. deset puta se po­ većava omjer pomicanja. No. Pokretačka snaga toga postupka uvijek je gravitacija. Općenito. ovisno o području na kojemu se nalaze. led s vi­ sokih područja (pod utjecajem gravitacije) pomiče se u odvodne bazene. na istoku Antarktika nalazi se nekoliko visokih točaka. kako se led pomiče prema van. strujanje se ubrzava. gdje potom nastaju vodeni brzaci. Na isti način djeluje i vrućina uzro- . led se može pomaknuti gotovo 2 km na godinu.Pomicanje uključuje dva postupka. Do trenutka kada stigne u ocean. često tek 30 cm na godinu. Ta promjena ovisi o načinu na koji leže susjedni kristali. Sa svakim porastom temperature do oko 15°C. ti pokrivači ne pomiču se izravno prema moru. ali pritom ne uništavaju cjelinu ledenoga pokrivača. No. pa njego­ vi ledeni potoci izgledaju kaotično. Led se uvijek pomiče nizbrdo. Tada granice svakoga pojedinog ledenog kristala mijenjaju veličinu ili ob­ lik. Naime. u kojemu se slojevi unutar ledenih kristala međusobno odbijaju. Jedan se naziva intrakristalno klizanje. Ti se potoci očito međusobno razlikuju. Naprimjer.

koji se ondje obli­ kuje. Očito postoji gornja granica dekompresijskoga učinka vru­ ćine. Budući da male izbočine i ispupčenja u temelju potiču opterećenje u ledu. koja bi pomaknula led uzbrdo. Dok se u ledenjaku stvara led. Ta padina i težina leda stvaraju unutrašnji pritisak i tako poči­ nje pomicanje. Kada temperatura naraste iznad točke ledišta. Pod utjecajem neke veće sile led bi se je­ dnostavno zdrobio. Na Zemlji ne postoji sila. pomicanje leda. Riječ ledenjak označava rijeku leda. Pritisci koji uzrokuju pomicanje leda na ravnoj površini pomicat će ga kada dostignu najvišu točku. ledenjak će se preko neravnoga terena pom­ icati malo brže nego preko ravnoga terena. Činjenica da ledenjaci plutaju posljedica je težine i pomicanja leda. razvija se površina padine.na primjer. preko ravne po­ vršine. led prestaje biti led i pretvara se u vodu. Kad ledenjaci dosegnu točku otapanja na svojemu podnožju. Temeljni slojevi neće se uop­ će pomaknuti. gornji slo­ jevi ledenjaka pomicat će se brže. Drugim riječima. To nije moguće. samo otpri­ like 11 km daleko.kovana trenjem . koji se pomiče uz čvrstu stijenu. barem do određene daljine. mogu se pomicati. trenjem koje uzrokuje led. koje se navodno dogo­ dilo u ledenome dobu proturječi zakonima fizike. Osim toga. čak se ni gornji slojevi neće neprekid­ no pomicati. kao što nije moguće da vodena struja teče uzvo­ dno. Barem jedan antarktički ledeni po­ tok pomiče se dovoljno brzo na sloju sastavljenome od taloga nanesenoga vodom. Odnosno. .

poglavlje SVJETSKA KATAKLIZMA ČINJENICA RADI SE O VELIKOME TRZANJU POVRŠINE PLANETA . F. Druga u Ohiju prekriva područje od gotovo 0.500 t. to golemo kamenje nije ništa u usporedbi s čudovišnim kamenim gromadama u Britaniji i Švedskoj. to je točno . na istočnoj obali Engleske nalazi se selo koje je u potpunost izgrađeno od jedne lutajuće kamene gromade.4 ha i teška je 13. Jedna ima 280 m3. Prema G. Mno­ ge su gromade veće od 28 m3. Većinom leže na oko 610 m visine iznad Ženevskoga jezera. Kamenje otkinuto s Alpa nošeno je sve do Jurskih planina na francusko-švicarskoj granici. Pokraj Malmoa u Švedskoj je- .a bez obzira na to što nam govore stru­ čnjaci. Ako to nije bio led . Wrightu. Ondje se nalaze i danas. Neke kamene gromade doista su goleme.što je onda pomaknulo lutajuće kamene gromade? To nije jednostavno pitanje. Veliko kamenje iz Finske razbacano je diljem Poljske i Karpata. No. To nije malo kamenje. Kamene gromade sa Skandinavskoga poluotoka raštrkane su po čitavoj Njemačkoj i na višim predjelima planina Harz.10.TOLIKO VELIKOME DA GOTOVO NADILAZI GRANICE MAŠTE.000 t. a sadržaj njihovih minerala svjedoči o mjestu odakle su stigli. Jedna u New Hampshireu u SAD-u teška je 10.

Čini se da između planinskih lanaca u tim divov­ skim megasustavima postoji povezanost. Veoma rijetko možete vidjeti usamljenu planinu. koje plutaju na rastopljenoj unutrašnjosti. No. koji mogu izazvati prilično spektakularan geološki fenomen. One su većinom u nizu.dna se gromada.zacijelo se prenosilo iznimno velikom brzinom. Geolozi su danas uvjereni da je površina Zemlje načinjena od golemih ploča. druga je gradila planine. Te se ploče neprestano pokreću. Kada se ma­ gma izlije ili probije iz rastopljene srži planeta. ono ne može prouzročiti poremećaje. većina planina nije vulkanskoga podrijetla. Oni se nazivaju cirkumpacifički i alpsko-himalajski planinski lanac. *** Dok je neka sila bacala kamene gromade preko planeta. kako ga nazivaju geolozi. Druge nastaju nabiranjem. Planine mogu nastati na jedan od četiri načina. A kada su ti nizovi međusobno povezani. tada se radi o planinskome lancu. To grupiranje nije slučajno. takav je Stijenjak ili Ande. koja sadrži kredu. Iako je poznato da je to kamenje putovalo stotinama. a iako to kretanje iznosi nekoliko centimetara na godinu. pa i tisućama kilometara daleko. rasjedanjem ili izvlačenjem na površinu Zemlje. Svi glavni planinski lanci na svijetu pripa­ daju jednome od dva velika sustava. čak iskopava u komercijalne svrhe. to nije sve. No. . sporim i dugotraj­ nim drobljenjem rubovi bi se istrošili. To navodi na neočekivan i zapanjujući zaključak . rashladna sti­ jena se oblikuje u stožac nalik vulkanskoj planini. Duga je nevjerojatnih 5 km. Naime. uglavnom je zadržalo oštre rubove.

vulkana. To se dogodilo s Andama u Južnoj Americi. Površina Zemlje se nabire prema gore i nastaje planina. događa se neizbje­ žno. Zamislite sudar dvi­ ju velikih tektonskih ploča. Međusob­ nim neumoljivim mrvljenjem ploča. Dvije su se ploče međusobno gurale. ondje je jedna ploča počela kliziti ispod druge. Pireneje i gorje Atlas. neke su stijene otišle u rastopljenu srž i otopile se. U određenome trenutku u prošlo­ sti svojim je pomicanjem zatvorila drevni ekvatorijalni ocean (poznato pod imenom Tethys [ili Tetija. Ona je naborala i Alpe. Konačno. koja drži Indijski pot­ kontinent pomaknula prema sjeveru i dotaknula euroazijsku ploču. on zahtijeva mnogo energije. Što se tiče drugih rastezanja u Pacifičkome bazenu. Taj sudar je dug i spor. Umjesto dviju ploča koje se međusobno guraju. poput onih u američkim Kaskadama ili u Japanu. ali zbog sa­ me veličine tih ploča. a taj se postupak naziva podvrgavanje. ostavljajući na svo­ jemu mjestu samo Sredozemno more. Afrička ploča na zapadu također se pomicala prema sjeveru. Planine oko Pacifičkoga bazena oblikovale su se na malo drugačiji način. i tako je nastala Himalaja.. odnosno planinski lanac. ili nekada nimalo. nastaje sve veća kompre­ sija u temeljnim rubovima stijena.]). nabirale . Kada su njime bili zahvaćeni temeljni rubovi ploča Tihoga oceana. tako da se oblikuju planine s malo. kora u gornjoj od dviju ploča je predebela da omogući erupciju rasto­ pljene stijene. stiskale. Vjeruje se da su svi glavni planinski sustavi na neki način posljedica međudjelovanja tih plutajućih ploča. Nastao je pritisak i rastopljena se stijena pono­ vno izbacila u obliku lave. Upravo to se dogodilo kada se ploča. Taj je postupak moguće lako predočiti.. . Tako su nastali nizovi vulkanskih stožaca.To je osobito moguće kada se rubovi jedne divovske ploče dodirnu s drugim.

Planine koje su nastale pod utjecajem vulkanskih aktivnosti dijele se u dva tipa.načinjene su od golemih blokova zemljine kore. a ne uz temeljne rubo­ ve. No. Nazubljene planine su one o kojima smo govorili i upravo su takve kakvima ih nazivaju . SAD. koji je nastao na­ kon sudara tektonskih ploča. Jedan tip su stošci od pepela. . što se tiče gorja Atlas u sjeverozapadnoj Africi i sjevernoameričkoga Stijenjaka. koja se ukrutila u vulkanskim cijevima te potom erodirala i stvorila konačan oblik planine. koji su izbijali prema van uz prijelomne zone. Takve su planine Black Hills u Dakoti. Takve su švicarske Jurske planine i gorje Appalachian u Sjevernoj Americi. Planine Cairngorm u Škotskoj toga su tipa. Planine načinjene od kamenih blokova upravo su onakve kakvo im je ime .izvrstan primjer je Sie­ rra Nevada. Kupolaste planine nastaju kada zemlja izbija bez lomljenja. Naprimjer. koji se dižu iz aktivnih vulkana. Takva je planina Fuji u Japanu i havajska Mauna Loa.doslovno su presavijene iz Ze­ mljine kore kao posljedica pritiska sa strane. troske i lave. koja se blago spušta prema niz­ inama. izvan geoloških krugova nije toliko poznato da je veći­ na planinskih lanaca novijega podrijetla.U tome postupku određenu ulogu imaju i sekundarni čim­ benici. rasjedane. osim što su planine nastale na različitim mjestima. sudar dviju ploča skra­ tio je zemljinu koru u jednoj od ploča. Obično postoje četiri tipa planina: kupolaste. Planine toga tipa nalazimo također u Americi . Posljedica je bila gotovo ista. Drugi tip je planina izgrađena od lave. Time nastaje ravna površina. na­ borane i vulkanske.

200 km. . Dva najviša alpska vrha visoka su gotovo 4. zbog kojega su Alpe dobile današnji oblik. Sami vrhovi pokazuju veoma malo znakova erozije. Oblikovale su se prije otprilike 44 mi­ lijuna godina. čini se da to nije točno. a možda čak i 560 km.*** Alpe su veliki planinski sustav u južnome središtu Europe.965 m. a taj se postupak nastavio još sljedećih 160 km. a osobito nisu bile toliko visoke. pomicale su se preko kame­ noga sloja ispod sebe. smještene ne­ što dalje od današnjega položaja. To znači da su od izvornih brda na sjeveru Italije viši 3. pogrešno bi bilo tvrditi da su prvotno imale današnji oblik. Radi se o velikome trzanju površine planeta . kao što se brzo prenosilo i lutajuće kamenje.660 do 3. No. Divovske kamene ploče debele nekoliko stotina metara i duge nekoliko stotina kilometara. Postupak skraćivanja kore. Triimpy u svojoj knjizi Geology of 23 Switzerland (Geologija Švicarske) ističe da su se prvotno razvile kao lanac niskih brda u sjevernoj Italiji. 23) Basel. Iz mnogih geoloških priručnika može se pretpostaviti (iako se to ne tvrdi izravno) da je postupak počeo prije nekoliko mil­ ijuna godina i da se završio nakon više milijuna godina.600 m.toliko velikome da gotovo nadilazi granice mašte. koji su prestali tek prije 9 milijuna godina. a pružaju se u obliku luka od Genovskoga zaljeva do Beča. što znači da su rasli brzo. R. bio je u najmanju ruku ekstreman. Bile su duge oko 96 km. No. i duge su oko 1. kao posljedica dugotrajnih tektonskih poreme­ ćaja. 1980.

Taj postupak nije se odvijao samo na dijelu Himalaje u Kašmiru. . Čini se da je Himalaja nastajala otprilike u isto doba kada i Alpe. 1995.320 m od razine mora. U ležištu doline nalaze se fosili iz doba pleistocena. koji tvori dio zapadne Himalaje u Punjabu. Istodobno je rastao i lanac Pir Panjal. od 200 do 400 km. Himalaja je "geološki mlada planina". 25) Tako se opisuje u Encyclopaedia Britannica. koje znače "boravište snijegova". Ni na jednome mjestu ne spušta se niže od 7. koji se poput luka proteže na daljinu od 2.525 do 1.Profesor Oswald Heer tvrdi da je trzanje nastupilo "krajem pleistocena". Njome se savršeno opisuje pla­ ninski lanac. Bath. Gateway Books. iz 1995. drevna himalajska stijena preklopila se preko šljunčano­ ga ležišta iz pleistocena. Isto je bilo i s lancem Kailas. *** Riječ "Himalaja" sastavljena je od dvije sanskrtske riječi. izd.900 m.400 km preko sjevernih rubova Indijskoga potkontinenta i tvori grani­ cu između Indije i Tibeta pod kineskom okupacijom. jednim od najviših i najgrubljih dijelova Himalaje. koji je smješten na jugozapadu Tibeta.24 Dakle. To je najviša planina na svijetu. 1. taj je planinski lanac veoma 2 širok. Rasprostire se na oko 596.700 km . Osim toga.25 Starost tog planinskog lanca može se precizno odrediti s obzirom na to da su isto­ dobno. 24) U knjizi When the Earth Nearly Died. Osim što je iznimno visok. otprilike u isto doba kada su se poma­ knute kamene gromade. Najviši vrh toga lanca (kao i najviša planina na svijetu) jest Everest. koji se uzdiže na visi­ nu od gotovo 8.830 m porasle i planine u Kašmirskoj doli­ ni.

od kojih je najviši K2. Geološki dokaz upućuje na to da je taj planinski lanac najviše porastao krajem pleistocena. a ra­ sprostire se 1.100 m.930 m. Trzanje se nije odvijalo samo u Aziji. Geološki dokaz upućuje na to da je taj lanac također najviše narastao potkraj pleistocena.000 km2. a tvori granicu između dolina rijeka AmuDarje i Inda. Gorje Altaj složen je planinski sustav središnje Azije.800 m. te u nižim lanci­ ma izbija u zapadnome Afganistanu. U Sjevernoj Americi planine Kaskade i Sierra Nevada narasle su više od 1. Četiri njegova vrha dosežu visinu od 7. Mongo­ lija i Kazahska Rusija. Planinski lanac Karakorum proteže se otprilike 480 km od Afganistana do Kašmira i zauzima oko 208. Geološki dokaz upućuje na to da je taj planinski lanac najviše porastao krajem pleistocena. Hindu Kush je planinski lanac dug 800 km. Geolog R. druga najviša planina na svijetu. F. Nalazi se pokraj Pamirskoga gorja na istoku i proteže se prema jugozapadu preko Pakistana. Flint uvjeren je da su ti različiti postupci među­ sobno povezani.Gobi.*** Alpe i Himalaja nisu jedine planine koje su u to doba narasle do današnje visine.920 km daleko od pustinje Gobi do zapadnoga Sibira. Taj lanac sačinjavaju tri osnovne grane . To je jedan od najviših planinskih lanaca na svijetu. Ande u Južnoj Americi također su narasle. U svojoj detaljnoj studiji on navodi da postoji . koji se nalazi u središnjoj Aziji. Najviši dio visok je 4. a prosječno je visok oko 6.508 m.

*** Nastanak planina u Kini potkraj pleistocena bio je popraćen još spektakularnijim geološkim događajem.400 km.26 Zanimljivo je da je oblikovanje pregiba Kordiljera poveza­ no s razvojem podmorskih rovova uz sjevernoameričku obalu Tihoga oceana. New York. Planinski lanac Yunnan narastao je 1.982 m. dok se u smjeru sjever-jug rasprostirao više od 1. kao što ga lokalno stanovništvo naziva. Čini se da su dijelovi morskoga dna padali istodobno s porastom planinskih lanaca. Geološka istraživanja su pokazala da se more nalazilo na području dana­ šnjega bazena Gobi i da se protezalo oko 3. podignulo se i dno Han Haija za više od 610 m. Dok je rastao planin­ ski lanac Tien Shan dug 2. Himalaje i Kordiljera u Sjevernoj i Južnoj Americi i Kavkaskoga gorja u Rusiji. Han Hai nije mit.973 m do današnje visine od 4. U sjevernoj Kini velike količine lave iz­ bile su u planinskim lancima Velikome Khingan Shanu i Sikhote-Alinu.570 m. Gotovo da možete po­ vjerovati u Platonovu tvrdnju o potonulome kontinentu. Veliki Han Hai. 26) Glacial Geology and the Pleistocene Epoch ("Glacijalna geologija i razdo­ blje pleistocena").veza između dramatičnoga porasta Alpa.200 km od Khingan Shana na istoku do Pamira na zapadu. . Na istočnoj obali zemlje morsko dno se spustilo sve do Japana. pri čemu je isušivao nezamislive koli­ čine vode.120 km. 1947. Tibetanska visoravan narasla je 2. Do otprilike iste visine narastao je i planinski lanac Bayan Kara Shan u zapadnoj Kini. bilo je drevno more u unutrašnjosti.

Postoje pisani zapisi o Velikome Han Haiju. U šljunčanome talogu u Kašmiru nalaze se fosili iz staroga kamenoga doba. U središnjoj Indiji promijenio se tok rijeke Narbade. Ljudi su svjedočili kataklizmičkome isuši­ vanju drevnoga mora. Na novozelandskome Južnome otoku porast je iznosio nevjerojatnih 17. Tajlandu.Razina mora pokraj Malajskoga otočja spustila se 91 m. Filipi­ nima. Pucanjem Zemljine kore u Africi oblikovala se dolina Great Rift. Indoneziji i Australiji. Planine su rasle u Burmi. Vijetnamu. Na Kanarskim i Azurskim otocima bi­ lo je velikih vulkanskih aktivnosti.830 m. Ljudi su promatrali kako raste Himalaja. koji su se pojavili nakon što su porasle planine. Laosu. .

Obično se smatra da su vrste izumirale postupno. pr. Ta stvorenja nisu uginula mirno. No. oko 9. sabljastozube mačke i krznati nosorog. ALI ON JE TOLIKO NEVJEROJATAN DA BISMO GA PRIHVATILI. razdoblju koje je trajalo 2. bijeli nosorog u Africi i vuk u zapadnoj Europi.5 milijuna godina. Potkraj pleistocena dogodilo se nešto još strašnije. postoji dokaz da postupak istrebljenja nije uopće bio postupan.000. Stabla su prepolovljena. Kr. god. Tijekom iskopavanja zlata sjeverno od planine Kinley na Aljasci otkriveni su ostaci nekoliko tisuća životinja . NE TAKO DAVNO. kao što je dugo i polako izumirao tigar u Kini. Stručnjaci su procijenili da je 75% velikih vrsta u pleistocenu. poglavlje POTRESI I VULKANI ČINJENICA NAMEĆE SE SAMO JEDAN ZAKUUČAK. slomljene i rasko­ madane. Izumrli su mamut i mastodont. mastodonta. . bizona i drugih sličnih vrsta .kao i velikih koli­ čina iščupanih stabala. Čini se da su uništena u ve­ likoj pretpovijesnoj katastrofi nepojmljivih razmjera.mamuta. Iz još ne­ poznatih razloga nestale su čitave vrste. Njihove su kosti iskrivljene. DNO ATLANTSKOGA OCEANA SIGURNO SE NALAZILO IZNAD POVRŠINE OCEANA. Svi su bili smrznuti.11. izumrlo tijekom 800 godi­ na.

medvjeda i slona. Tijekom prvih šest mjeseci arheoloških iskopavanja. Lovac Liakhov. Sličnu sliku nalazimo u mnogo toplijim klimatskim uvjeti­ ma. otkrili su u njihovu šljunku "čitavo mnoštvo" kostiju slonova i nosoroga. hijene. Često su njihove kosti izmiješane s kostima lava. koji je istraživao otok sjeverno od Sibira (i koji se nalazi otprilike 960 km unutar Arktičkoga kruga). Na Siciliji pronalazimo svojevrstan arheološki obrazac ne­ koliko tisuća kostiju vodenkonja. Sličan mulj s velikim količinama životinj­ skih ostataka otkriven je na Jukonu. Na nekoliko područja u Siciliji pronalazimo dvije zagone­ tne vrste . stigli na Novosibirske otoke. koje su natrpane u špiljama i pukotinama stijena unatoč činjenici da vodenkonji nikada nisu živjeli na takvim staništima. otkri­ veni su obrađeni šiljci. iz špi­ lje San Ciro pokraj Palerma na Siciliji otkopano je 20 t kostiju vodenkonja. Lovci su izumrli kada i njihov plijen. To nisu bili drevni fosili stari nekoliko milijuna godina. Istraživači koji su 1805. koji su se upotrebljavali kao vrhovi stri­ jela i koplja. Kosti su bile toliko mlade da su poslane u Marseilles. Životinje otkrivene na tim mjestima nisu uginule same. da se upitao nije li od njih načinjen čitav otok. gotovo kao da su sve te životinje bile odjednom ubačene u špilje i ondje su uginule. Ostaci su iskopani i na nekoliko nalazišta uz arktičku obalu. koja utječe u Beringovo more. Na razinama koje se nalaze 30 ili više metara iznad površine. kako bi se iz njih izvadio drveni ugljen za potrebe tvornica še­ ćera. rijeci Koyukuk na sjeveru i rijeci Kuskokwim.Hippopotamus pentlandi i Palaeoloxodon mnaidriensis . pronašao je toliko mnogo ostataka mamuta okamina u ledenome pijesku. Ostaci su otkriveni u sloju smrznutoga mulja.To nije bila lokalna katastrofa.za koje se pretpostavlja da nisu nikada obitavale na .

nema na­ znaka o tome da su se međusobno poubijale. možda su ta stvorenja ondje stigla s Malte. Krete. raznih ptica. Iskopano je nekoliko tona njihovih ostataka. No. iz Grčke ili sjeverne Italije. šljuka. guštera. Ista slika otkrivena je i nakon arheoloških istraživanja na Korzici. Na jednome nalazištu na Malti. tigrova. vu­ ka. zečeva. pa čak i morskih pasa. vepra. st. koje su izumrle. kozoroga. vodenkonja. Te su životinje uginule zajedno i iznenada. Nasip pokraj sela na arktičkome otoku Cerigu. Sardiniji i Balearima. pantere. Zagonetni su i ostaci kor­ njača ugurani medu kamenje ili zaglavljeni u pukotinama sti­ jena. jelena. kornjača i iznimno velike vrste puha. vola. One su. Samo u jednoj špilji u Yorkshireu u Engleskoj otkriveni su ostaci slonova. Cipra. golubova. koje je iskopano u 19. čija su povr­ šina i pukotine stijena doslovno krcate ostacima životinja iz pleistocena. hijena. divovskih ptica. kako bi na tome mje­ stu uginula. zeca i kunića.tome otoku. ptica. Razmrskane i raštrkane kosti jasno upućuju na to da su životinje uginule nasilnom smrću. Njihovi kosturi izmiješani su s golemim kamenim blokovima i gromadama. morale ondje stići iz nekoga drugoga nepoznatoga područja. Pukotine stijena na Rtu Gibraltar pune su razmrskanih i prepolovljenih kostiju hijene. U pukotinama stijena na dru­ gome lokalitetu na Malti nalaze se ostaci slonova. Vapnenačke špilje na Kreti također su prepune kostiju ži­ votinja iz doba pleistocena. Iako su grabežljivci i lovne vrste međusobno izmiješani. risa. kao vodena bića. konja. patuljasti vodenkonji i glodavci. gavranova. pata- . među kojima se nalaze slonovi. medvjeda. nosoroga. nosoroga. jeleni. otkrivene su kosti slonova. lokalni stanovnici nazivaju "planinom kostiju". vuko­ va.

bizona. kojota. antilo­ pa i kopnenoga ljenivca. U Kentovoj špilji pokraj Torquaya pronađeni su osobito živopisni dokazi da su životinje i ptice iz pleistocena bile iznimno snažnom silom natjerane u špilje. isušio . vukova. nosoroga. is­ kopani su slični ostaci. konja. Kao i drugdje na svi­ jetu. st. One se nalaze pokraj Wellingtona. Hrvatskoj. Siriji i drugim zemljama na Bliskome istoku. Isti prizor ponavlja se u Južnoj Americi. ali jasni znakovi nasilja vidljivi su i na drugim nalazištima. Australske špilje pune su ostataka iz doba pleistocena. U tri špilje u Orestonu pokraj Plymoutha u 19. Francuskoj. Diljem Brazila na­ laze se špilje i pukotine stijena pune ostataka. Još više zbunjuje špilja Vallonet. koja skriva ostatke kitova izmiješane s kostima lavova. a ima ih također i u Rusiji i kontinentalnoj Aziji. Italiji.europski. Poljskoj i bivšoj Čehoslovačkoj.ka i ševa. slonova i hi­ jena. podizao planine. U špilji pokraj kineskoga sela Choukoutiena (nedaleko od Pekinga). na rijeci Macleay. jasno je da su tamošnje životinje uginule nasilnom smrću jer su im kosti slomljene i razmrskane. koja se nalazi između Monaka i talijanske granice. majmuna. Pensilvaniji i Nevadi. Špilja Bishop's Cap u planinama Oregona pu­ na je kostiju ljudi. koji odaju tri različita rasna tipa . Spilje sa sličnim kostima postoje i u Njemačkoj. koji je potaknuo dalekosežne geološke poremećaje. sliku o iznimno nasilnome događaju planetarnih razmjera. Austriji. u Yessebi i drugim mjestima. deva. To dokazuje veoma uznemirujuću sliku. kosti životinja pomiješane su s ostacima nekoliko ljudi. pokraj izvora rijeke Colo. melanezijski i eskimski. U Sjevernoj Americi špilje s kostima nalazimo u Novome Meksiku. Mnoge su otkrivene u Libanonu.

ta pretpostavka nikada nije bila prihvaćena. koji se nalazi izravno ispod površine. London. Plovi­ dbu priječi mulj. Iako su po­ tresi opisani kao "iznimno razorni". . koji je bio uništen u pretpovijesti. No."27 Platonova napomena o uništenju atenske vojske navodi na zaključak da katastrofa nije bila lokalnih razmjera. oni su morali biti toliko ra­ zorni da mogu izbrisati sve tragove jedne civilizacije. a možda da ga čak i potpuno unište. nameće se sumnja da Atenjani koje mi poznajemo. Budući da se u povijesnim zapisima tvrdi kako je grčki grad-država osnovan mnogo tisuća godina nakon datuma koji navodi Platon. nisu bili izvorni stanovnici Atene nego stanovnici mnogo kasnije obnovljenoga grada. 27) Platon: Timej. 1971.najmanje jedno more i ubio milijune životinja. koji su bili dovoljno razorni da poremete temelje atenskoga društva. Naime. a otok Atlantidu jednostavno je progutalo more i ona je nestala. Istodobno s nestankom Atlantide javili su se potresi na grčkome kopnu. ostaci potonuloga otoka. zato se morem na tome području danas ne može ploviti. Je li moguće da nakon takvoga događaja potone kontinent? *** Kraj Atlantide Platon opisuje na sljedeći način: "Kasnije su nastupili iznimno razorni potresi i popla­ ve i u samo jednome strašnome danu i noći sve tvoje ra­ tnike [Atenjane] progutala je zemlja. Penguin Classics. prijevod Desmonda Leeja.

Geološki postupci koji su oblikovali greben i danas traju. Uz njegov vrh prolazi duga dolina. ne dopušta sliku kakvu opisuje Platon. veoma dugoga podmorskoga planinskoga lanca. Ortodoksna teorija o pretpovijesti. koje se protežu sve do kontinentalnih obala. crven. koja se temelji na teoriji o ledenome dobu. koja se stručno naziva tahilit. To znači da ga je lava izbacila prije samo 13. kao i mnogi drugi. a negdje dosežu visine iznad razine mora i tako tvore otoke kao što su Azori. Na pojedinim mjestima široke su 1. Možda je vrijeme da na drugačiji način razmotrimo nemoguće.osim Atlantide.000 km od Arktičkoga oceana do južnoga vrha Afrike. Sv. možda doista točan. To je tvar koja se veoma brzo troši pod utjecajem vremena. Današnji stručnjaci uvjereni su kako nije moguće da cijeli jedan kontinent može potonuti.600 km. Međutim. smeđ ili žut kristalni materijal. Ascension. staklasta tvar pretvara se u palagonit. *** Morsko dno u okolici Azorskih otoka prekriveno je vrstom la­ ve. Pod vodom (ali i u zraku) prvotno crna. u isto su doba nestale i pretpovijesne grčke države i Egipatsko Kraljevstvo. koje je tada navodno postojalo. a možda i prije. Helena i Tristan da Cunha. koji se krivudavo proteže otprilike 16. Planine koje tvore taj greben iznimno su široke i dugačke. Okružen je podmorskim ravnicama. Tahilit oko Azora još uvijek je crn. mnoštvo dokaza o sveopćim geološkim poremećajima potkraj pleistocena navodi na pretpostavku da je taj dio Platonove priče.000 godina. Azori leže na istočnim padinama Srednjoatlantskog grebe­ na. koja je mjestimice široka .

a potom se pod pritiskom neprekidnih erupcija izbacuje.od 80 do 120 km. Časopis National Geographic 1949. Na nekim područjima uopće ga nije bilo. 49. Nameće se samo jedan zaključak.000 zamjetljivih potresa. Ta brojka ne uključuje potrese koji se mogu otkriti sa­ mo instrumentima. Na površini doline neprestano izvire otoplje­ na magma s dna Zemljine kore kako bi se ohladila. ali samo ako se dogode pokraj velikih gradskih središta. No. . Preostalih 100 potresa dovoljno su razorni da nanesu štetu. Međutim.900 potresa preslabi su da bi bili opasni. dno Atlantskoga oceana nalazilo se: iznad površine oceana. Znanstvenici su bili uvjereni da će slojevi taloga biti čak deblji jer je dno Atlantika eonima ležalo netaknuto. 28) Zapravo. talog nije bio deblji od onoga na geološki prilično mladom Srednjoatlantskom grebenu. Iznimno razorni potresi dogode se otprilike jedanput na godinu.28 Od ukupnoga broja. Oni uništavaju ljude ili imovinu. izvijestio je o pomor­ skoj ekspediciji. Talog na bazenu nigdje nije bio dublji od 30 m. ima ih više. *** Kako se to dogodilo? Odgovor nije nimalo jasan. To također doka­ zuje da su se u novije doba dogodile promjene. otkrio je nešto nevjerojatno. koja je ispitivala to područje dubinomjerima. ali on je toliko nevjero­ jatan da bismo ga prihvatili. kada je brod otplovio dalje od grebena kako bi istražio bazene oceana na drugoj strani. Ne tako davno. Istraživanja su pokazala da se na podnožjima grebena nalazi nekoliko stotina metara taloga. Svake godi­ ne svijet potrese otprilike 50.

a u Cadizu u Španjolskoj 19 m. studenoga 1755. . koji je udaljen više od 960 km. Salinas i Santa Rosa. kada je skliznula rasjedina San Andre­ as. Poginulo je šezdeset tisuća ljudi. koji je udaljen 592 km. Potres koji je prouzročila osjetio se od Kalifornije do Oregona. Ti su valovi u Lisabonu bili visoki 6 m. Uništeno je dvanaest tisuća kuća u Lisabonu. oko 5 sati ujutro. od kojih su se neki utopili u plimnim valovima ili izgorjeli u požaru... 1. Potres je bio toliko snažan da je štetu prouzročio čak u Alžiru. dogodio se 18. Možda najrazorniji potres u 20. travnja 1906. Potres je nanio golemu štetu. koji su udarali u Martinique. Nakon toga slijedile su druge posljedice: potresi su se osjetili u Louisvilleu u Kentuckyju. prosinca 1811. udaljenome 288 km. dugome 240 km i širokome 60 km. Naj­ veći od njih uništio je dimnjake u Cincinnatiju. pogodio je razoran potres. zemlja je potonula na dubinu od 3 m. Lisabon. U jednome dije­ lu. Popa­ dale su čitave šume. Nastali su plimni valovi. Glavni grad Portugala. katastrofa je postala poznata kao potres San Francisca. Ze­ mlja se zatresla i u Kanadi.Nekoliko puta u povijesti dogodilo se da se epicentar veli­ koga potresa nalazio pokraj grada ili u njegovom središtu. st. 2 Zatreslo se područje od oko 100 360 km . Unatoč tome što su bili pogođeni i San Jose. koji je bjesnio šest da­ na nakon događaja. čiji se epicentar nalazio nešto dalje od obale. New Madrid u južnome Missouriju pogodila su tri velika potresa 16. U tome gradu poginulo je oko 700 ljudi. 23. veljače 1812. udaljen 5. siječnja i 7.920 km. nakon čega ju je potopila lokalna rijeka. te većina velikih javnih građevina i crkava. koji je zahvatio poslovni dio grada. a nakon potre­ sa buknuo je požar.

Japan je područje. Potres dvostruko jači od onoga u San Franciscu. rujna 1923. objašnjavaju se činje­ nicom da zgrade u tome gradu većinom nisu bile dovoljno čvrste da izdrže potrese. dok se na drugim područjima zemlja spustila do 2. izloženo potresima pa u njemu čak posto­ ji tradicija izgradnje kuća od drveta i papira. Poginulo je nekoliko desetaka tisuća ljudi.5 m dubine. očito da nijedan od ta tri potresa nije bio toliko razoran da bi uništio čitave kulture ili potopio kontinente. Iako broj poginulih nije bio jako velik (131). Potres je uzrokovao klizanje tla i plimne valove. Iako su to doista bile velike katastrofe. koji su oštetili područja do Kalifornije. zadesio Aljasku.000 ljudi. dogodio se 27. iznenada se urušilo 54 posto građevina od opeke i 10 posto onih od armiranoga betona . ožujka 1964. Poginulo je 240.000 km . Brda su izbačena na visinu od 24 m. Nakon njega . Kada je 1.što znači nekoliko stotina tisuća zgrada. na jugu središnje Aljaske. Procjenjuje se da je poginulo 140. U Kini je nestao gotovo čitav grad kada je 28. osobito u ur­ banim područjima. koje su mnogo pri­ kladnije u slučaju eventualnih potresa.000. u suvremeno doba grade se kuće od opeke i armiranoga betona. srpnja 1976. Bio je tek zamalo uništen i ponovno izgrađen. ljudi: Prvi šok je izazvao tsunami (plimni val). koju je prouzročio potres u T'ang-shanu. grad T'ang-shan postoji i danas. veliki potres zadesio velegradsko područje Tokija i Jokohame. koji je oko 96 km udaljen od Pekinga. koji je dosegao visinu od 12 m i koji je ubio više od 60 ljudi. koji je 1964. Područje od oko 119.600 km2 doslo­ vno se nagnulo. No. Osjetio se na podru­ 2 čju od 1.300. Mnogi poginuli i iznimno velika šteta. razoran potres pogodio T'ang-shan. šteta je bila golema. Potres koji bi najviše odgovarao Platonovu opisu možda bi mogao biti onaj. Međutim.

odnosno uopće nije bilo vremena za upozorenje. eksplodirao je Mont Pelee. a na njegovu se vrhu nalazi led. pak. Druga strašna erupcija dogodila se 13. st. 8. Nije bilo dovoljno vremena za evakuaciju ljudi. u erupcijama vulkana poginulo je oko 250. koju je opisao Platon. koja je protutnjala strmom dolinom do luke St. koji se slijevao niz pla­ ninu.000 ljudi.1 kubičnih kilometara ma­ gme. To nije bila osobito spektakularna erupcija. čak i takva apokaliptična slika ne može se mjeriti s kataklizmom. Potresi ne mogu izmijeniti svijet niti uništiti čitave kulture.. Kada je govorio o potresima. Oni je­ dnostavno nisu dovoljno razorni da potope Atlantidu. U samo nekoliko minuta lavina je progutala čitav grad. koji je zatrpao ve- . erupcija Peleea najkatastrofalnija je erupcija vul­ kana. S obzirom na broj poginulih. Od kraja 18. Time se stvorio val rastopljenoga leda. No. No. što je s vulkanima? Od vulkanske erupcije zemlja se trese. Poginulo je 29. Stvorili su se go­ lemi plimni valovi. Iz vulkana na karipskome otoku Martiniqueu izlilo se oko 4. Povijesni do­ kazi potvrđuju mnoge nepravilnosti u Platonovoj priči. stvorio golem val mulja. U kratkotrajnoj erupciji iz njega se izlilo nekoliko stotina tisuća kubičnih metara užarene lave. ona se većim dijelom pretvorila u iznimno brzu lav­ inu. Nevado del Ruiz je 5.000 ljudi. Platon je možda mislio upravo na vulkane. studenoga 1985.310 m visok vulkan u Kolumbiji. Godine 1902. a zemlja je naglo porasla. Pierre. *** No. od kojih je 70 posto poginulo u samo četiri vul­ kanske erupcije. On je. st. svibnja. koja se dogodila u 20.potonulo je kopno.

koji su se na svijetu vidjeli još neko­ liko godina. travnja 1815. i 27. Erupcija vulkana Krakatau često se opisuje kao najrazornija u povijesti. Tambora je prije erupcije bio visok 4. Oblak pepela visok 80 km uzrokovao je spe­ ktakularne zalaske sunca. Krakatau se urušio i oblikovao krater. koja se dogodila 10. tako da je još 82. Umjesto njega nastao je urušen krater širok između 5 i 6 km i dubok 800 m. Najveća erupcija u suvremeno doba jest ona vulka­ na Tambore na otoku Sumbawa u Indoneziji. a na mjestu na kojemu je nekada stajala 450 m visoka planina nastala je voda duboka 270 m. koji se nalazio 48 km istočno od planine.ćinu grada Armera. koji su živjeli uz obalu Jave i Sumatre. Više od 3 cm pepela prekrilo je veći dio Indo­ nezije i Javanskoga mora. koja je udaljena 4..800 km. imo- . U nizovima jakih eksplozija izbačeno je 120 kubičnih kilo­ metara magme.000 ljudi umrlo od gladi. U samoj erupciji i plimnim valovima. eksplodirao vulkan Sv.200 m.000 ljudi. ali zbog debeloga sloja pepela uništene su velike količine usjeva. Nestalo je gotovo 26 km2 površine otoka. A nakon nje nestao je 1. Možda je najpoznatija erupcija svih vremena bila erupcija vulkana Krakatau.000 stanovnika. Plimni val visok 30 m usmrtio je 36. nenaseljenome indonezijskome otoku između Sumatre i Jave. kolovoza 1883. Dogodila se 26. i 11. a imala je katastrofalne posljedice. Kada je erupcija prestala. poginulo je oko 10. Helena u Americi. koji se dijelom nalazio ispod morske razine. Zvuk erupcije čuo se u Australiji.350 m visok vrh vulkana.000 ljudi. Poginule su 22. Vulkani na godinu prosječno uzrokuju oko 100 milijuna do­ lara imovinske štete. ali taj omjer katkad dramatično varira. Kada je 1980. koji se nalazi na malome. koje je ona izazvala.

000 m'lave. Iz vulkana se izlilo otprilike 207. iako je erupcija bila umjerene jačine. Pukotina koja je pri tome nastala rascijepila je 4.8 . Drugi dan putovala je 6.gusto naseljenome otočnome lancu . najduži tokovi lave stigli su 27 km daleko. Lava koja je potekla iz nižih pukotina bila je golemih razmje­ 3 ra. polako se pri­ bližavajući gradu Hilu.4 km. pukotina se proširila još 6 km niže. kada je erupcija prestala. Izbacivala se u visinu od 18 m i na sat je istjecalo 492.najveći je vulkan na svijetu. koji su u prvim izvještajima pokaza­ li kako je veći dio dna kratera prekriven jezerom od rastopljeno­ ga kamenja. konačno eksplodirao. samo 9. a slapovi lave oblikovali su vatreni zastor.6 km od predgrađa Hila.800 m . nekoliko serija potresa označilo je da su se novi ventili otvorili na još nižim razinama. Erupcija se jednakom silinom nastavila sljedećih deset dana. Nekoliko sati poslije. Prva erupcija dogodila se neposredno nakon jedan sat uju­ tro.8 km dugu os vrha. Do 15. vulkan je 25. ali tok lave se usporio. Do zore pukotina na vrhu počela se širiti niz sjeveroisto­ čnu stranu planine. Lava je ponovno počela izbijati.vinska šteta iznosila je oko milijardu američkih dolara. lava je putovala 11. Vulkan Mauna Loa na Havajima . pa je lava tekla niz jugoistočnu padinu planine. Vlasti su odmah zatražile da se po­ duzmu promatrački letovi. Ventili koje su oblikovale te divovske pukotine tijekom prijepodneva su nastavili izbijati. U samo jednome danu. Nakon što je godinu dana ključao.2 km. koja je prekrila oko 46. a četvrtoga dana ponovno je prepolovila taj put. Stvorio se nov vatreni zastor dug gotovo 2 km. travnja.000. Oko četiri sata poslijepodne. Ubrzo se stvorila crna kora prošarana mrežom pukotina iz kojih je ključala crveno-narančasta užarena tvar. Nakon vulkanskih erupcija česti su požari. ožujka 1984.

Znanstvenici nas uvjeravaju da iako vulkanske erupcije mogu uništiti (pa čak i stvoriti) mali otok. a jedina veća šteta nastala je na električnim vodovima. Pepeo uništava usjeve. Geološka istraživanja pokazala su da je prije 2 milijuna godina vulkan u Yellowstoneu u SAD-u toliko silovito eksplodirao da je proizveo šezdeset puta veću količinu magme od Tambore. Ona potiče i velike eksplozije. kao i otrovni oblaci koji se pri tome stvaraju. pa zanemaruju očite znakove. što je tome bio uzrok? . ako nisu potresi ni vulkani. Još su opasniji plinski oblaci. No. Mo­ žete biti sigurni da ono što je uništilo Atlantidu.km2. nedvoj­ beno je da one mogu biti mnogo razornije. plimne valove i potrese. koji upozoravaju da uskoro slijedi druga erup­ cija. koje mogu izbaciti veliko kamenje čak i 20 km daleko. Opasnosti vezane za vulkanske erupcije izaziva samo izli­ jevanje lave. razorilo cijelu kulturu i izmijenilo izgled našega planeta. Stručnjaci i dalje ističu da najveću opasnost predstavlja ljudska samodopadnost. srećom nitko nije poginuo. Ljudi koji žive pokraj vulkana nakon erupcije često imaju osjećaj lažne sigurnosti. No. koji bi mogao potopiti veliki otok. Vulkanske erupcije mogu potaknuti lavine i izljeve blata. Potoci lave zatrpavaju sve pod sobom. nije bila vulkanska erupcija. koji mogu ugušiti ljude i spaliti vegetaciju kilometrima daleko. Iako je erupcija Tambore bila najsilovitija u povijesti. pa čak može srušiti krovove kuća. nije poznat ni jedan geološki mehanizam.

u odnosu na putanju. KOJI POTVRĐUJU DA JE SVIJET NEKADA BIO MNOGO USPRAVNIJI I DA SE ZEMLJINA OS DOISTA POMAKNULA. ta os se ne nalazi pod pravim kutom. kao i na trajanje dana i noći. Zemlja se također okreće oko svoje osi.12. dok se u drugim ra­ zdobljima od njega udaljava. Postoji dokaz da kut Zemljine osi nije oduvijek isti. Mnogi ljudi smatraju da je oblik putanje ono što uzrokuje izmjenu godišnjih doba . jer utječe na kut pod kojim sunčeva svjetlost dopire do našega planeta.zima nastu­ pa kada je Zemlja udaljenija od Sunca .ali to nije točno. Zemljina putanja nema oblik kruga.5°. Poput Sunca. Među­ tim. pa je u sebi uključivala puta- . koji se proteže oko 8° na svaku stranu Sunčeva puta među zvijezdama. *** Zodijak je zamišljen pojas na nebu. poglavlje PROMJENA KLIME ČINJENICA POSTOJI MNOŠTVO DOKAZA. Upravo taj nagib utječe na izmjenu godišnjih doba. U određe­ no doba godine ona se približava Suncu. Čini se da je nje­ gova širina u početku bila stalna. nego je nagnuta pod kutom od 23. nego elipse.

od Ovna do Riba . kao što je danas. a možda se razvilo i više od 3. čak i Azteci.178. god. pr. astronom Richard Proctor analizirao je drev­ ne zodijačke "vodene" konstelacije . Zodijak se dijeli na dvanaest područja. Nakon otprilike 24. preuzeli su ga Egipćani i Grci. danas se sama zviježđa nalaze na drugim položajima na nebu. god. pa je zviježđe Riba danas ušlo u znak Ovna. objavili M. koje ste u nji­ ma mogli vidjeti ako ste promatrali nebo oko 200. S obzirom na njegovu korisnu primje­ nu. stoljeću. nebeski pol nalazio pod kutom koji je bio 30° udaljen od svojega današnjega kuta.000 godina prije toga. koje možete pročitati gotovo u svim novinama. a razvili su ga. Noel i D. Podrijetlo zodijaka je drevno.pet planeta koji su vidljivi golim okom. pa je zodijak u početku vjerojatno bio povezan i s promatranjima zvijezda. iznesena je tvrdnja da se 10. Venere. U opširnoj astronomskoj studi­ ji.i zaključio da je u doba njihova nastanka os nebeske rotacije bila drukčija nego što je danas. pr. H.. Mjeseca kao i Merkura. To je zato jer su se zvijezde pomicale u krug 26. Iako su vam imena znakova . pr Kr. Astronomska promatranja uvijek su relativna. Tarling.000 godina znakovi će se ponovno podudarati sa svojim zviježđi­ ma. U 19. god. Bilo je poznato u drevnome Babilonu oko 2000.poznata iz horoskopa. tj.000 godina. tako da se nave- . a slični razmještaji dogodili su se i s drugim zviježđima. Marsa. Kr.nje Sunca. koji su nazvani prema imenima zviježđa. Jupitera i Saturna . navodno samostalno. Kr. koju su 1975. Škorpion i Riba . Drevna astronomija (proučavanje zvijezda) nije bila odvoje­ na od astrologije (pretkazivanja događaja na temelju položaja planeta).Rak. Zodijakalnih zna­ kova.

ako ste ikada okretali loptu oko glave. morate znati kako bi svijet izgledao s dru­ kčijom osi rotacije. privučeni gravitacijom. pravi problem nije bio Bog nego zakoni newtonovske fizike. sila koja vrti plan­ ete oko Sunca stvara. a o njemu se rijetko raspravlja u astrofizičkim tekstovima. ako je Zemlja nekada doista bila uspravnija. Planeti kruže oko Sunca zato što su. da biste to razumjeli. Naime. No. okomi­ tu rotacijsku os. odlučno su odbacivali tu mogućnost. otkrića su proglašena bo­ gohulnima. *** Ako nedavno otkrivena promjena u nebeskome polu doista odražava promjenu kuta Zemljine osi. Prvi filozofi pretpostavljali su da se planeti u krugu okreću oko Sunca. jer mnogi dokazi potvrđuju da je svijet nekada bio mno­ go uspravniji i da se Zemljina os doista pomaknula. No. pa i logi­ čno promatrati kao pomak naše planetarne osi za 30°. Šteta. koji su tvrdili da je naš pla­ net uvijek izgledao isto. Međutim. u potpuno mehaničkome svemiru. te da os rotacije mora biti okomita na ravninu putanje. Kada su izravna astronomska pro­ matranja pokazala da to nije točno.dena promjena u nebeskome polu može jednostavno. tada ste zacijelo uo­ čili da ona pri tome opisuje krug. znanstvenici. Razlog tome je neobičan. Na taj način ideja o "uspravnijoj" Zemlji nije potpuno nerazumna. Njihovim pokretanjem upravlja isti me­ hanizam koji upravlja loptom dok je njišemo oko svoje glave. tada je svijet u koji je . No. jer su navodila na pomisao da Božje djelo ipak nije toliko savršeno. teško je shvatiti zašto se kut pod kojim se nalazi njezina os odjednom promijenio. Osim toga. recimo tako.

To znači da bi i oluje bile mnogo rjeđe. Gotovo na čitavom svijetu postojali su mnogo dublji temelji za . No. a možda se uopće nisu oblikovale. Zbog umjerene klime. što se osobito odnosi na velike biljojede kao što su slonovi. tumarala prostra­ nim ravnicama Atlantide. umjerena a možda čak i topla. Takvi uvjeti vjerojatno su utje­ cali i na razvoj kultura. bila su iznimno plodna. Bogatstvo vegetacije utjecalo je i na bogatstvo živo­ tinjskoga svijeta. Zapravo. to ne znači i sušu.Platon smjestio svoju izgubljenu Atlantidu morao biti mnogo drukčiji od svijeta. Zamišljene pretpovijesne civilizacije su se. Budući da su. u najmanju ruku. kako tvrdi Platon. U takvoj klimi uspijevalo je mnoštvo bilja. razina svjetskih mora bila je mnogo viša. na polovima bile ma­ nje ledene kape (ili ih uopće nije bilo). Ako je na tim područjima i bilo odgovarajućega tla. Ona proizvodi mnogo više uglji­ čnoga dioksida i kisika u atmosferi. sunčani i puni života. pa se Platonova tvrdnja o dvije žetve na godinu ne čini toliko nevje­ rojatnom. bilo je općenito manje kiše. Dani su bili topli. tako da pustinja gotovo i nije bilo. koje postoje danas. jer je stroj koji pokreće vrijeme na našemu planetu bio posve druga­ čiji. Klima je u svim dijelovima svijeta bila mnogo umjerenija. koji poznajemo danas. lakše razvijale od onih suvremenih. u nekim aspektima. čija su krda. Iznimno životvorna biosfera samo­ dostatna je za svoje održanje. Moguće je da je klima u hladnim i pustim područjima Arktika i Antar­ ktika bila. Vjerojatno nije bilo ekstremnih razlika između ljeta i zime. Najprije pretpostavimo da je klima bila mnogo ugodnija. Sama mora bila su mnogo mirnija. kako pretpostavljamo. Stupanj vlage bio je si­ gurno veoma visok. polarne ledene kape bile su mnogo manje nego danas.

svaka prema svojoj vrsti. koju je prihvatilo kršćanstvo. *** Hebrejska mitologija. Ra­ tovi bi u takvim uvjetima bili neobična pojava. . opisuje naše drevne pretke. što upućuje na doba kada je biljni svijet bio obilan i raznolik. U mnogome taj svijet na­ likuje idiličnome Zlatnome dobu. Bog. mnogo više filozofska. nema mnogo razloga za teritorijalne ratove. Naime. Možemo zamisliti i sliku mirnoga svijeta. učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla . pr.. svako prema svojoj vrsti" .. biljaka i životinja. god. Biblijski izvještaj o tome zemaljskome raju sadrži nekoliko zanimljivih usporedbi s našom logičnom rekonstrukcijom života prije 10. gdje se topla klima rasprostire na cijeli svijet.razvoj ekonomije. A sama civilizacija bila je mnogo profinje­ nija. Kr.pogledu zanimljiva a do­ bra za hranu. Takav bi svijet bio da je planetarna os u pleistocenu bila mnogo uspravnija nego što je danas. opisanome u mnogim svjet­ skim mitovima. Ondje gdje posto­ ji obilje hrane.000. U Knjizi Postanka napisano je: "Tada Jahve. vjerojatno ih ne bi bilo nekoliko stoljeća. i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme." Na istome mjestu govori se sljedeće: "I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni. koji su živjeli idilično prije nego ih je Bog zbog neposluha izbacio iz raja. običnom čovjeku uvijek je lakše razmišljati o duhovnim stvarima.

Irac sv. U grčkoj mitologiji. prisjetimo li se Platona. Kr. Brendana. da se pret­ povijesni raj često smještao u Atlantski ocean. bilo je iznimno dobrostivo.. Na Zapadu to je najpoznatija aluzija na pretpovijesno Zlatno doba. st.. opisivao se kao zemlja jabuka i cvjetanja. pr.. Neobična je činjenica.. bez potrebe da ih se obrađuje. grčki pjesnik Hesiod pisao je o dobu u kojemu ljudi nisu uopće radili. a zaključujemo i da je bilo iznimno mnogo vlage: ". Vergilije. Godine 700. Davno prije Grka. voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku"..navodno su se nalazili "na . Kada se pojavio čovjek.a taj su koncept pri­ hvatili mnogi drugi drevni narodi . ali sama legenda o njemu je univerzalna. Otoci blaženih . u istome izvoru zabilježena je i promjena kli­ matskih uvjeta: ". Otok sv.Zanimljivo. još ne pusti dažda na zemlju.". svijet je bio toliko ugodno mjesto za život da je nalikovao vrtu.Jahve. Krita Yuga. Bog... koji je vjerovao da će Zlatno doba ponovno nastupiti pri­ rodnim tokom. Ona u mno­ gome nalikuje egipatskoj mitskoj rajskoj zemlji Aalu. Brendan Pomorac navodno ga je otkrio na zapadu toga oceana tijekom svojega sedmogodišnjega istraživačkoga putovanja u 6. Sumerani su opisivali Dilmun. zemlju dobre vode u kojoj su usjevi obilni. Prvo od četiri pretpovijesnih kraljevstva u Iranu utemeljeno je u doba mira i obilja. također je opisao svijet u kojemu usjevi rastu samostalno. koji se zove i Otok blagoslova. prvo pretpovijesno doba prema hinduskoj mitologiji. Zemlja je bila toliko darežljiva da je poljoprivre­ da bila nepotrebna. a katkada se povezuje s jednako tajanstvenim Hi Brasilom.

Na najsje- . temperature nisu do­ voljno visoke za nastanak koralja. pa čak lopoči i tropske palme. a u nekim slučajevima možda su to čak sjećanja na samu Atlantidu? Ipak. a ne duše mrtvih. jele. Mnogi su se upitali nisu li ti mitovi nešto više od proizvo­ da pjesničke mašte.Elizejske poljane . nizozemski botaničar O. Je li moguće da su to iskrivljena sjećanja na pradavni svijet.također je označavao zemaljski raj na zapadu. Čak i u užarenim klimatskim uvjetima. među kojima su borovi. Koralj je kosturni ostatak sićušnih morskih stvorenja. Na Spitsbergenu je vegetacija siromašna. Temperature se tada mogu spustiti i na -40°C. Smješten je na 78° 56' sjeverne zemljopisne širine. čempresi. Ne­ što stariji grčki mitski koncept . ali u ledenim vodama uz obalu postoje koraljni grebeni. zbog čega se rasprostire 1.zapadu. kakvi su u Egiptu ili Maroku. lijeske. a tu su živjeli ljudi. biljni svijet je siro­ mašan. Homerov opis osobito je zanimljiv jer tvrdi da je to bila zemlja u kojoj nije bilo snijega. gdje zalazi sunce". Dokaze moramo potražiti na drugome mjestu. omorike. time se ništa ne dokazuje. koja žive samo u tropskim vodama. odnosno. brijesto­ vi. dok su zime žestoke i surove. S obzirom na tako ledene zime.600 km unutar Arktičkoga kruga. a temperature dosežu jedva 0°C. Heer naveo je da na Spitsbergenu postoji čak 136 vrsta fo­ silnih biljaka. koji je postojao prije pomaka zemljine osi. atlantskome oceanu. U svojoj knjizi Flora krtica Fossilis. hladnoće ni kiše. *** Arhipelag Spitsbergen je niz norveških otoka u Arktičkome oceanu. Ljeta na njemu su hladna.

Kada je pisao o otkriću Sjeverozapadnoga prolaza. nefosilizirano drveće. omo­ rike.vernijemu vrhu arhipelaga nalazi se ležište ugljena. čempres. Na otoku Banks u kanadskome Arktiku otkriveni su žirovi. magnolija. bukva. koji je smješten na 76° 12' sjeverne zemljopisne širine. debelo od 7. Ugljen je nastao kada su uginule iskonske šume nakon če­ ga su geološki uvjeti utjecali na promjenu sastava drevnoga drveta. Na otoku Disko uz obalu Grenlanda. Na Antarktiku. žira i drugih vrsta bilja. Pronađene su i velike količine smrznutoga drveta i fosilnih stabala. Robert McClure je izvijestio da se na Otoku princa Patrika. koji je danas prekriven debelim ledenim pokrivačem. Fosilni ostaci magnolije i smokve otkriveni su 60-ih godina 19. božikovina. Njegova pri­ sutnost na Spitsbergenu potpuno dokazuje da su u određeno doba u području smještenome 18° 15' od Sjevernoga pola posto­ jale velike šume. Po čitavom Antarktiku otkrivena je orahovina. što potvrđuje pretpostavku da je na tome kontinentu nekada također postojala šuma. st. koji je zatrpan fosilima biljaka. U sloju ilovače na Islandu nalaze se ostaci sekvoje. koje uspijeva u umjerenoj klimi. glog. kruhovac pa čak i tropska paprat. topola. Drevni ugljen na­ lazimo na Aljasci. Spitsbergen nije jedino takvo područje. nalazi zamr­ znuto. nalazimo ostatke če­ šera. hrast. hrasta i javora. Ugljen može nastati samo na taj način. također se nalaze ugljen i fosilno drvo. Uz arktičku obalu Sibira i uz oba- . Grenlandu i u Kanadi. sje­ verno od Grenlanda. unatoč činjenici da se najbliža stabla hrastova (danas) nalaze stotinama kilometara daleko.5 do 9 m i prekriveno slojem škriljevca i pješčenjaka. koji obično rastu u sunčanoj Kaliforniji.

u razdoblju od nekoliko milijuna godina umjerena klima promije­ nila u arktičku klimu. topole. postoji jedan problem. osobito zato što su otkrića savršeno očuvanih kostura u ledenome Sibiru pružila veoma mnogo podataka o tim stvorenjima i njihovu na­ činu života. uopće ne razlikuju od današnjih vrsta.ali i na golemim prostranstvima ledenoga Antarktika . U Sibiru je vjerojatno živjelo mnogo mamuta.vladala je možda mnogo toplija klima nego što je danas. Gla- . koji su do prije otpri­ like 10. Pita­ nje glasi: "Kada?" Obično se smatra da je to bilo u razdoblju miocena. fosilni tragovi biljnoga svijeta pokazuju postupan prijelaz. koje je počelo prije 25 milijuna godina. Takav model ne nalazimo na fosilnim ostacima sjevernih po­ dručja. No. Detaljna istraživanja pokazala su da se fosili. osim Australijom i Južnom Amerikom. primjerice. johe i američke platane. Najpoznatiji je sjeverni mamut. Istražite li područje na kojemu se.000 godina lutali svim kontinentima. U neko doba na sjeveru . a on se odnosi na evolutivni ra­ zvoj biljaka. za koje se prvotno smatralo da potječu iz miocena. a završilo prije 5 milijuna go­ dina. koji se događao kada su se biljke prilagođavale novim uvjetima.lu Beringova prolaza nalaze se goleme količine nefosiliziranoga i pougljenjenoga drva da se čini kako se radi o ostacima čitavih šuma sekvoje. koje da­ nas rastu samo na južnijim područjima. Očito je da se tijekom nekoliko milijuna godina klimatskih promjena biljni svijet nije nimalo promijenio. *** Mamuti su jedna vrsta izumrlih slonova. Ta otkrića upućuju na nešto veoma očito.

koje su dijelile njihova staništa . koje uspijevaju u područjima s umjerenom klimom. kao što su magnolija i smokva. koja su otkrivena u arktičkome dijelu Amerike.5 cm. Za rast voćaka potrebno je mnogo sunčeve svjetlosti. bili biljojedi. koja je mogla narasti i do 50 cm. Takvim biljkama. Nji­ hova divovska tijela zahtijevala su goleme količine hrane. koje je na površini bilo prekriveno tamnosmeđom dlakom. Od čega su živjeli? Biljke kojima su se hranili mamuti . bila je potrebna toplina. Na njihov rast utječe postupak fotosinteze.kao i mnoge druge divljači.vna trgovina u srednjemu vijeku bila je izvoz njihovih kostiju u Kinu i Europu. st. danas znanstvenici u to više nisu sigurni. *** Dokaz o drevnome biljnome svijetu na Arktiku iznjedrio je još jednu zagonetku. Ostaci mamuta prona­ đeni su na sjevernim područjima planeta kao i u zemljama koje su u ledeno doba navodno bile pokrivene velikim površinama ledenoga pokrivača. o kojima svjedoče fosilni osta- . Većinom 20. Ondje jednostavno nema dovoljno sunca za rast biljaka. potre­ bno je mnogo sunčeve svjetlosti. stručnjaci su pretpostavljali da je taj kudravi ogrtač rezultat prilagodbe na ledenu hladnoću. No. za koji je potrebna sunčeva svje­ tlost. Mnogi mamuti imali su žućkastosmeđe krzno debelo oko 2. još uvijek vise plodovi. Za rast biljaka.mo­ gle su rasti samo u umjerenoj klimi. Na ostacima stabala limete. koju je moglo omogućiti samo obilje biljaka. Oni smatraju da njihovo krzno. nije nastalo prilagodbom na hladnu klimu. Arktičke zime traju šest mjeseci. kao i njihovi rođaci slonovi. kao ni krzno tigrova u suptrop­ skoj Indiji. Mamuti su.

Umjerena klima postojala bi čak na područjima u blizini Sjevernoga i Južnoga pola. To znači da takve biljke ne bi mogle izrasti na polarnim po­ dručjima čak da se ona na neki način zagriju. Odgovor na sve tajne sjevernih područja planeta daje samo teorija o pomicanju planetarne osi. koja bi omogućila rast biljaka. bilo bi mnogo više sunčeve svjetlosti. arktičke zime ne bi trajale šest mjeseci. . Da se Zemlja doista okreta­ la mnogo uspravnije. Dakle.ci.

Ta se promjena nije ostvarivala postu­ pno. navode na zaključak da se to dogodilo nedavno. Teorija o pomicanju Zemljine osi pomaže nam riješiti veli­ ku zagonetku. U želucima mamuta sačuvanih u sibirskome vječnome ledu. Postoji dokaz o dramatičnim promjenama klime u polarnim područjima. a to znači s katastrofalnim posljedicama. Oni su uginuli prije nego . koji su stariji od 6. No.13. Astronomska otkrića. taj pomak bio je i veoma nasilan. koja upozoravaju da se Zemljina os po­ maknula. TO JE SLIKA VELIKOGA SVJETSKOGA POTOPA. Danas ne postoje naznake o postupnome po­ maku. Kada se Zemlja pomaknula. poglavlje IZVANZEMALJSKA VEZA ČINJENICA PRED NAMA IZRANJA JASNA SLIKA. Za postupno geološko pomicanje osi jednostavno nije bilo do­ voljno vremena. TO JE SLIKA U KOJOJ SE IZNENADA MEĐUSOBNO IZMJENJUJU KOPNO I MORE S KATASTROFALNIM POSLJEDICAMA. otpri­ like potkraj pleistocena. o tome ne govore ni izvještaji astroomskih promatranja.000 godina. još uvijek se nalazi svježe bilje. to je učinila iznenada.

To upućuje na djelovanje snažnih geoloških sila. Ako je te katastrofe prouzročilo pomicanje Zemljine osi. Neka sila uspjela je istrijebiti milijune životinja na čitavom planetu. Razne vrste nesta­ jale su iznenada i gotovo istodobno. razdoblja koje je završilo prije .su uspjeli probaviti svoju posljednju večeru. Geolo­ zi su ga nazvali Miocenskim oceanom. analize morskih fosila i drugih ži­ votinja navele su neke znanstvenike da vjeruju kako je to more nestalo potkraj pleistocena. smrznuli su se. a može se objasniti samo planetarnim uzrocima. Postoji dokaz o masovnome izumiranju. tada moramo razmisliti što je neposredno uzrokovalo to uni­ štenja. Svi veliki planinski lanci na svijetu dosegnuli su dana­ šnju visinu krajem pleistocena. Ta je sila bila toliko snažna i okrutna da je često uspijevala odnijeti životinje daleko od nji­ hovih prirodnih staništa i razmrskati njihova tijela u špiljama i pukotinama stijena. ali iako je on u to pra­ davno doba doista postojao. A jasno je da to kamenje nije bilo nošeno polako nego je tutnjalo di­ ljem zemlje brzinom ekspresnoga vlaka. Pretpostavljamo da je ista sila pomaknula i lutajuće kame­ ne gromade. One nisu izumrle samo u jednome dijelu svijeta. središnju Europu te velik dio Rusije i Kine. Zapravo. Postoji dokaz o tektonskim poremećajima planetarnih ra­ zmjera. *** Poznato je da je ocean nekada prekrivao današnju sjevernu Njemačku. Ona je uspjela podignuti i nositi nekoliko kilome­ tara duge i stotinama tisuća tona teške kamene ploče.

kao i na samome Fidžiju. Čini se da je zemlja na kojoj su rasli nestala krajem pleistocena. Vidjeli smo da se otprilike u isto doba isušilo i veliko kinesko more u unutrašnjosti. To je slika velikoga svjetskoga potopa. potopilo ih je more. Kako bi objasnili tu pove­ zanost. ne tako davno u prošlosti. Na temelju analize rasprostranjenosti biljnoga svijeta mo­ glo se pretpostaviti da je sadržaj Tihoga oceana postojao u neko doba u dalekoj pretpovijesti. jasno je da su Fidži. Botaničar Joseph Hooker. Veliki Han Hai. Tasmanija i Australija neka­ da bili dio iste kopnene mase.000 godina. Drveće u tim šumama ne pripada drevnim vrstama. Pred nama izranja jasna slika. Općenito se smatra da su Gondwanaland (ili Gondvana). To je slika u kojoj se iznenada među­ sobno izmjenjuju kopno i more s katastrofalnim posljedicama. No. koji je zaključio da su otoci u Indijskome oceanu većinom zapravo vrhovi izgubljenih kontine­ nata. . Te zaključke potvrđuju tragovi velikih šuma otkriveni na morskome dnu između Paname i Galapagosa. a s obzirom na rasprostranjenost nekih vrsta četinara. Postoji povezanost i između biljaka u Madeiri i onih otkrivenih u zapad­ noj Indiji i tropskoj Južnoj Americi. dokaz ponovno navodi na drugi zaključak. Analiza zemljopisnoga područja Atlantskoga oceana poka­ zuje da je gotovo 500 vrsta biljaka u Azorima jednako ili barem srodno biljnim vrstama u Europi.samo 10. Madeiri i Kanalima. Oceana i Pacifica nestali prije mnogo milijuna godina. neki su znanstvenici pretpostavili da je. Ta kopna danas više ne postoje. baš kao Platonovo carstvo Atlantide. Novi Zeland. postojao otočni niz koji se rasprostirao oceanom.

Nakon nekog vremena. preživio uništenje nakon što ga je božanstvo upu­ tilo neka izgradi arku. Druga verzija legende nalazi se u slavnome epu naziva Gilgameš. Xisuthros je otišao u istra­ živanje. tajanstveni glas rekao im je da je njihov kralj mrtav ("odnesen s ovoga svijeta kako bi obitavao među bogovima") i uputio ih neka iskopaju njegovu povijest zakopanu u Sippari. Biblijska predaja o potopu temelji se na starijim izvorima. sebe i svoju obitelj. bog Kron upo­ zorio na dolazeću katastrofu. . koji je izgradio velik dr­ veni brod kako bi spasio životinje. pa je odlučio uništiti sve vrste na zemlji. Ta verzija priče pripovijeda o zračnim vrtlozima i neprekidnoj tami. osim jedno­ ga pravednoga čovjeka. No. ostavljajući svoje suputnike na brodu. Tek nakon toga mogao je početi graditi arku. Junak Gilgameš rodio se nekoliko stoljeća nakon opi­ sane pustolovine. za razliku od Noe. To su učinili i tada su mogli ponovno izgraditi i obnoviti drev­ ne gradove. ali njegov ep govori o Utnapištimu.*** Sva židovska i kršćanska djeca uče o pretpovijesnome potopu. Postoje tri babilonske verzije te priče. ali ta je katastrofa trajala samo tjedan dana. Bog je poslao kišu. koji je. bijesnoj kiši i vodenim bujicama. Kada je Noa dovršio arku. koja je padala četrdeset dana i noći i potopila cijeli svijet. desetoga babilonskoga kralja. poput Noe. Taj potop je nastupio kada je Bog uočio kako su ljudi postali okrutni. To je bio Noa. Xisuthros je najprije morao napisati povijest svijeta i taj zapis zakopati u Sippari. U jednoj se pripovijeda da je Xisuthrosa. Kada je konačno nastupio potop.

Priča o potopu pripo­ vijeda se i u Siriji. Potonji potop nije bio svjet­ skih razmjera. a pripovijeda o kralju Ziusudri i svećeniku koji se zvao Enki. koji je bio toliko velikih razmjera da su oni naivno vjerovali da je zahvatio čitav svijet.Treća i najstarija verzija priče djelomice je očuvana. ali je naveo Dardana da napusti svoj dom i osnuje grad Troju. posto­ je još dvije verzije priče. godine dokazao je da priča o potopu nije samo mit. pr. otkrio je tragove velikoga potopa. Patrijarh Abraham i njegov narod vjerojatno su znali za tu legendu i ponijeli su je sa sobom kada su napustili Kaldeju i naselili Kanaan. Zapi­ sana je na pločici ilovače staroj 4. nego i velika prostranstva oko njega. pa ostatak priče nije poznat. u kojemu nije bio uništen sa­ mo grad. koji su preživjeli potop. koji su. koju su arheolozi otkrili u sumerskome gradu Nipuru. Jedna pripovijeda o potopu koji se dogodio mnogo prije. god. ali ona ne opravdava činje­ nicu da su legende o potopu univerzalne. No.100 godina. ponovno napučili svijet. a govori o junaku Sisythesu. Ona se pona­ vlja u Grčkoj u obliku legendi o tri potopa. koji je preživio svjetski potop uz pomoć arke. Kr. Najpoznatija od njih je priča o Deukalionu i njegovoj ženi Piri. znanstvenici su pretpostavili da su svi narodi Bli­ skoga istoka doživjeli potop. ploča na kojoj je legenda zapisana dijelom je unište­ na. kao jedini preživjeli u potopu. koji se dogodio oko 3 000. kralja Tebe. Dok je iskopavao drevni kaldejski grad Ur. a druga je priča o mnogo kasnijoj katastrofi. Britanski arheolog Leonard Woolley 1929. Hinduske Purane pripovijedaju priču o Satyavrati. u doba Ogygesa. Ta teorija održala se do danas. U sličnoj se ulozi poja­ vljuju junak Bergelmir i njegova žena u islandskoj epskoj zbir- . Na temelju to­ ga otkrića. Nažalost.

Viktorijanski antropolog James G. narodima otoka Fi­ dži. Frazer. među plemenom Masai u Africi. . Malajcima. jasno je da većina. U 9. koja se naslijedila od onih koji su preživjeli veliki potop. nego je nastala kao vještina. Kambodžancima. novozelandskim Maorima. Eskimima. zanimljivo je istaknuti da su se prva poljoprivre­ dna zemljišta na svijetu gotovo bez iznimke obrađivala na viso­ kim razinama zemlje. Pojavljuju se među mnogim urođeničkim plemeni­ ma Sjeverne i Južne Amerike. Samoancima. 34) Funk i Wagnalls: Standard Dictionary of Folklore. osim u 34 egipatskoj i japanskoj. mitologije i legende"). što se moglo očekivati ako se radilo o velikim vodama. Dyakima na Borneu i Kinezima. sjeverne i središnje Azije i zapadne Europe ne spominju legende o potopu. San Francisco. Arke se spominju u sibirskoj. Mnogi "mitovi" obiluju pojedinostima. pa zaključujemo da poljoprivreda nije bila rezultat prirodnoga toka linearne evolucije. nordijskoj i waleskoj mitologiji. Burmanima. australskim Aboridžinima. U suvremenome izvoru odlučno se tvrdi da se motiv potopa javlja "gotovo u svim svjetskim mitologijama". tvrdio je da se u mitovima Afrike. a možda i sve "univerzalne" legende predstavljaju is­ krivljena sjećanja i tumačenja stvarnih planetarnih katastrofa. 1984. Harper. koje su se postupno povlačile. pripisuju se Noi. Hotentotima.ci Eda. odlomku Knji­ ge Postanka. počeci poljoprivrede i osobito uzgoj vina. Na temelju toga. Mythology and Legend ("Rječnik folklora. Iako se nazivaju mitovima i kao takvi odbacuju. ali potom je proturječio samo­ me sebi spomenuvši da postoje priče o potonuću kopna i diza­ nju mora. Mnoštvo dokaza potvrđuje da se katastrofa dogodila krajem pleistocena. otprilike u isto doba kada je nestala Platonova Atlantida.

st. Hapgoodovi po­ morci. koji je. slavi se u sumerskoj le­ gendi kao dom Ziusudre. Iskopavanja u prvoj polovici 20. što je neobično. Drevni sumerski grad Šurupak. To znači da je na tome po­ dručju u to doba. otkrila su dokaz o ljudskim naseobinama iz pretpovijesnoga doba. postojalo visoko razvijeno društvo. sabljozube mačke i drugi divovski sisavci .bile su toliko pogođene katastrofom da se nikada nisu oporavile te su nakon nje uginule. U njemu se osobito opisuje izgradnja gradova i kraljevstva prije uništenja civilizacije u velikome potopu istu priču pripovijeda Platon. poput Noe. kao i pločice ispisane klinastim pismom na kojima se nalaze administrativni zapisi i popisi riječi.U religijskoj književnosti Mezopotamije nalazi se drevni sumerski ep Postanak Eridua. preživio potop izgradivši arku. Među njima su se nalazile ruševine veoma dobro izgrađenih kuca. Teorija o obnovi civilizacije nakon potopa ponovno može objasniti kako su se odjednom pojavile potpuno razvi­ jene kulture. mastodonti. ali prve civilizacije nisu opstale. Platonovi ratoborni Atlantiđani. Možemo veoma lako zamisliti moguće posljedice. drevne pretkulture Ate- . koji se prvenstveno bavi opisom stvaranja svijeta. smješten južno od Nipura na jugu današnjega središnjega Iraka. *** Iznenadan pomak Zemljine osi mogao bi uzrokovati tektonske poremećaje diljem planeta. koje bi imale gotovo svjetske razmjere. Čitave životinjske vrste .mamuti. Ista pojava mogla bi prouzročiti isušivanje mora i potapanje otoka. Čovječanstvo je preživjelo. pa čak i manjih kontinena­ ta uslijed poplava.

Platon nije tvrdio da je svoju priču saznao izravno od Atlantiđana.ne i Egipta izbrisani su s površine zemlje. ta slika ostaje nedovršena. A to je ista ona slika koju su predstavile naše drevne usmene predaje. Naime. No. U zastrašujuće kratkome razdoblju čovječanstvo je bilo ponovno bačeno u kameno doba i polako je puzalo unatrag u razvoju. u Platonovu opisu povijesti postoji još jedna naznaka koja bi mogla pomoći riješiti zagonetku. On ju je čuo od Kritije. ostaje još jedno pitanje koje zahtije­ va odgovor: "Zašto se pomaknula Zemljina os?" *** Platon tvrdi da su Atlantida i drevna atenska vojska nestale zbog "iznimno razornih" potresa i poplava. koja ju je čula od grčkoga drža­ vnika Solona. to su ipak bile lokalne pojave. iako su možda doista bili toliko razorni da su potopili čitav otok i kontinent. Prije no što je počeo pričati. nastali zbog iznenadnoga pomaka osi našega planeta. ako je pretpovijesna civilizacija bila uništena u razornim popla­ vama. pak. tako da nam ne mogu po­ moći u objašnjenju onoga što se dogodilo u većim razmjerima. a njemu je priču ispripovijedao egipatski svećenik iz hrama u Saisu. koji smo pretho­ dno razmatrali. a dokaz o njihovu postojanju zakopan je toliko duboko da na površinu izlazi sa­ mo u raštrkanim dijelovima. koje su uzrokovali nezamislivo veliki tektonski poreme­ ćaji svjetskih razmjera. Jedino takva slika podudara se s dokazom. sveće­ nik je sa Solonom dugo razgovarao o povijesti svijeta i pritom . Sa stajališta sredozemnih naro­ da bile su to planetarne katastrofe. koji su. No. No.

koja je zbog toga počela gorjeti. Razlog koji je naveo veoma je zanimljiv. koje su bile toliko velikih razmjera i iznimno razorne da je u njima bilo uništeno sve osim čovječanstva . a samo se ona u Egiptu očuvala zahvaljujući neobičnim okolnostima. Raspuknula se zemlja i isušile rijeke. Divovski oblak dima prekrio je svijet tamom." . Spasi je od ognja da nešto ipak opstane i sačuva svemir. Svećenik je na temelju tih drevnih povijesti na neobičan način protumačio popularan grčki mit. Faeton je zatražio da je­ dan dan vozi očevu krilatu Sunčevu kočiju.bio je sin boga Sunca Helija i smrtnice ili nimfe. Požari su uništili narode. otac mu je ispunio želju.je istaknuo da samo egipatski zapisi sežu u duboku pretpovi­ jest. Faeton nije mogao upravljati konjima pa se Sunčeva kočija previše približila Zemlji. *** Lik iz grčke mitologije. pono­ vno ćemo biti ubačeni u kaos. a pepeo je prekrio svijet. Iako ga je Helije pokušao odvratiti od toga nauma.što znači "sjajan" ili "blistav" . Faeton . Helije se zakleo u svoje očinstvo tako što je Faetonu obećao da će mu dati sve što poželi. Tvrdio je da su se u drevno doba dogodile brojne katastrofe. pa se obratio ocu za savjet. Ocean se stisnuo.pisana povijest čovječanstva bila je potpuno uništena. Faeton je bio uporan i budu­ ći da nije mogao pregaziti danu riječ. zemlja i nebeska palača. Sama Zemlja se okrenula i zatražila Jupiterovu pomoć: "Ako nestanu more. Faeton nije bio siguran u zakonitost svojega rođenja. No.

Helija obuzme velika tuga i on sakrije svoje lice tako da je Zemlja bila obasjana samo njegovim pla­ menom. te on padne u ušće rijeke Eridan. Zeus pogodi Faetona munjom. ponovno su se redo­ vito izmjenjivali dan i noć. Nije želio nastaviti svoj dnevni put sve dok mu svi bogovi nisu odali štovanje. Ta priča zvuči poput mnogih sličnih priča drevnih Grka. Nakon toga. Jupiter je ponovno uspostavio red i život na nebu i Zemlji. koji je razgovarao sa Solonom mislio je drukčije.35 Kada je to ugledao. Ali. On je tvrdio da se radi o mitskome opisu stvarnoga astronomskoga događaja. 35) Koju znanstvenici danas nazivaju rijekom Po u Italiji. . egipatski svećenik.Kako bi spriječio katastrofu.

Jupiter su pogodile mnoge gromade. neki su stručnjaci tada govorili drukčije. ALI ON SE NE BI MOGAO MJERITI SA SVJETSKOM KATAKLIZMOM.500 puta veći od Zemljina. Jupiter je najveće nebesko tijelo u Sunčevu sustavu.velike eksplozije. No. Svaki udarac imao je razorne posljedice . Osim Sunca. koji je 318 puta teži od Zemlje i čiji je opseg 1. koji je nazvan Shoe­ maker-Levy 9. i 22. čiji je promjer bio oko 2 km i koje su putovale brzinom od oko 3. srpnja 1994. vatrene plamenove visoke nekoliko tisuća kilo­ metara. bile razorne. . neka vas ne zavara riječ dijelovi. KATASTRO­ FALAN I ZASTRAŠUJUĆI DOGAĐAJ. koje su nestale tek nakon nekoliko tjedana. u slučaju da je ShoemakerLevy promašio Jupiter i pogodio naš planet. na planet Jupiter srušilo se više od dvadeset dijelova raspadajućega kometa. KOJA JE UZROKOVALA POTONUĆE ATLANTIDE. Između 16.14. poglavlje ASTEROIDI I KOMETI ČINJENICA SUDAR S KOMETOM BIO BI RAZORAN. prema astronomima koji su ga otkrili. Međutim. Promatrači tog do­ gađaja shvatili su da bi posljedice.500 km/h. divovske mjehure vrućega plina u Jupiterovoj atmosferi i velike tamne brazgotine na vidljivome planetarnome disku. Jupiter je divovski planet.

Nije slučajno da je Shoemaker-Levy pogodio Jupiter. koji se naziva Aorounga. obja­ vljeno je 20. Njihova veličina kreće se od 11 do 16 km. a nastali su uslijed udarca predmeta čiji je promjer vjerojatno iznosio oko 2 km. osim poznatoga mjesta udarca. nestali . Zagonetka o istrebljenju koje je nastupilo uslijed udarca ve­ likih svemirskih tijela zaokupljala je znanstvenike posljednjih nekoliko desetljeća 20. Ako je to točno. jednome od Jupiterovih mjeseca. koji čisti otpatke koji izvana ulaze u sustav. možda bili dio većega kozmičkoga događaja.a možda i razmrskanoga asteroida .poput Shoemaker-Levyja. Kalifornija. među kojima i Zemlju. Oni većinom prihvaćaju teoriju da su dinosaurusi. Znanstvenici procjenjuju da su krateri u Čadu stari oko 360 milijuna godina. koji su vjerojatno nastali uslijed udarca velikoga. koje je snimio svemirski brod Endeavour u travnju i listopadu 1994. Krateri su otkriveni na radarskim slikama Zemlje. da je u Čadu u Središnjoj Africi skupina znanstvenika otkrila lanac kratera. iako nisu bili dovoljno snažni da sami uzrokuju istrebljenje. tada su oni nastali u doba kada se na našem planetu dogodilo masovno izumiranje biljnih i životinjskih vrsta. ožujka 1996. st. fragmentiranoga kometa . koji poput stražara štiti unutrašnje planete.Njegovo golemo gravitacijsko polje djeluje kao kozmički va­ kuum. to osigu­ ranje nije potpuno. koji su izumrli prije 65 milijuna godina. Na tim slikama. Lanac kratera slične ve­ ličine uočen je na Kalistu. *** U Laboratoriju za mlazni pogon u Pasadeni. Nažalost. Znanstvenici nagađaju da su sudari. uočena su dva nova kratera.

poginuo je 18. po kojemu je nazvan komet koji je udario u Jupiter. Shoemaker i njegova supruga istraživali su i otkrivali komete u Flagstaffu u Arizonu." Prije svoje smrti. Shoemakerov pepeo danas počiva na Mjesecu u vakuumom zatvorenoj kapsuli. srpnja 1997.zbog udarca asteroida ili kometa otprilike deset puta većega od onoga koji je stvorio kratere u Čadu. *** . odvedite ga i izrežite njegovo tijelo u obliku malih zvijezda. koja bi mogla pogoditi Zemlju i odlučno su pokušavali na to upozoriti političare. zbog čega bi trebalo poduzeti mjere sigurnosti. tijekom istraživanja geologije kratera. i tada će toliko uljepšati lice neba da će sav svijet biti zaljubljen u noć. Oko kapsule omotana je mjedena folija na kojoj su ispisani sljedeći stihovi iz drame Romeo i Julija: "A kada umre. opasan udarac. U toj je nesreći bila ozlijeđena i njegova supruga i astronomica Carolyn Shoemaker. Pitanje koje zabrinjava astronome jest: "Može li se takav udarac ponovno dogoditi?" *** Eugene (Gene) Shoemaker. Poput svih astronoma. Osobito su bili zainteresirani da otkriju tijela. vjerovali su da je samo pitanje vremena kada će se dogoditi veliki. i više neće štovati kričavo sunce. u prometnoj nesre­ ći u Alice Springsu u Australiji. koju je ondje ostavio Lunar Prospector.

A meteoriti doista mogu pasti na Zemlju. čiji je promjer oko 1. Najveći je otkri­ ven 1920. što je bilo dovoljno da prouzroči prilično veliku štetu da je pao na naseljeno područje.ostataka kometa i drugih sve­ mirskih tijela . Sre­ ćom. Imao je promjer 30. Jedan od njih je asteroid. Najvećim noćnim mora­ ma astronomi smatraju druga dva tipa svemirskih tijela. Letio je brzinom od oko 53. *** No. Svake noći i svako­ ga sata na nebu iznad našega planeta pojavi se oko petnaest meteora. samo je okrznuo Zemljinu atmosferu. Najveći od njih je Ceres.koji izgore ubrzo nakon što pogode Zemljinu atmosferu. Većinom se radi o kamenju i ledu veličine graška .024 km. To su mala planetarna tijela. Bio je teži od 60 t.600 km/h preko Montane.5 m. veliku zabrinutost ne izazivaju čak ni divovski meteoriti. a satelitske snimke su pokazale da je bio doista velik. Najsjajniji meteor koji je ikada bio viđen na dnevnome nebu iznad SAD-a. poput onoga koji je pao na Namibiju. Wyominga i Utaha. Samo nekoliko meteora prouzroči štetu.taj broj se poveća na čak sedamdeset pet. koja mogu biti različitih veličina. Ali. zatim Pallas i Vesta s promjerom od .tijekom takozvane mete­ orske kiše .*** Nedvojbeno je da astronomi imaju pravo. neki su mnogo opasniji. proletio je 10. pokraj Grootfonteina u Namibiji. Nekoliko puta na godinu . kolovoza 1972.

mnogi od njih uđu u putanju Marsa i zato se kaže da su "blizu Zemlje". Promjer oko 200 asteroida veći je od 96 km. Helin uočila drugu skupinu asteroida. ponovno su otkriveni tek 1978. koja je promatrala skupinu asteroida koji su bili blizu Zemlje i koji su čak prešli putanju našega planeta. Čini se da ih ima i više. Događaju se i bliži susreti sa Zemljom. iznosi 1. koja je također prešla preko naše orbite. Otkrića su izazvala veliko zanimanje.oko 544 km. Zbog svoje slabe svjetlosti. a postoji još nekoliko tisuća manjih asteroida. Iako je većina asteroida ograničena na pojas između pu­ tanje Marsa i Jupitera. a do početka 90-ih taj se broj popeo na 154.samo dvije godine nakon što je američka astronomica Eleanor F. po­ kraj Zemlje. Među asteroidima koji se nalaze blizu Zemlji postoji skupina takozvanih Amora. Detaljnim proučavanjem do kraja 70-ih godina otkriveno je oko 25 takvih asteroida. na manje od pola puta od Mjeseca. Sljedeće desetljeće otkri­ veno ih je još 80. Iako ne prelaze našu orbitu redovito. Godine 1932. Prema aktualnim procjenama.800. . prošao je aste­ roid promjera 9 m. njihova se orbita pod utjecajem gravitacije znatno mijenja. asteroide je veoma teško pratiti. Zemaljsku katastrofu uzrokovao bi sudar s jednim od većih asteroida. Svako veliko astro­ nomsko tijelo. Unatoč naporima i pomoći kolega astronoma. . koje prijeđe Zemljinu orbitu predstavlja potenci­ jalnu opasnost. ukupan broj asteroida koji se nalaze u blizini Zemlje i čiji je promjer veći od pola kilometra. njemački astronom Karl Wilhelm Reinmuth postao je prva osoba. pa ih je Reinmuth izgubio ubrzo nakon što ih je otkrio. Iz toga razloga neki od tih uda­ ljenijih asteroida povremeno prelaze Zemljinu orbitu i vjeroja­ tno će to činiti još češće u budućnosti. U siječnju 1991.

astronomi su nažalost svjesni kako ne postoji osiguranje da će tako uvijek biti s kometima.*** Asteroidi nisu jedini problem. ožujka 1997. Stalno se otkrivaju novi kometi. većina ih prelazi nekoliko kubičnih kilometara. srpnja 1995. U posljednjih 2 200 godina naš Sunčev sustav posjetilo je 810 kometa. Sudar sa Zemljom značio bi golemu katastrofu. Njega su. čak ni komet ne bi mogao pomaknuti Zemljinu os. Hale-Bopp nije nikada ugrozio Zemlju.600 godina. koji nas posjećuju. No. katastrofalan i zastrašujući događaj. ne možemo pronaći ništa što bi objasnilo ono što se dogodilo prije 11. Čak i kada pogledamo dale­ ko iznad Zemlje. prvi put uočili Alan Hale i Thomas Bopp 23. Sudar s kometom bio bi razoran. Iako plinovite glave nekih kometa mogu premašiti veličinu Jupi­ tera. neovisno jedan od drugoga. . Nalazio se najbliže Zemlji 22. kada se spektakularno pokazao na noćnome nebu gdje je ostao sve do početka svibnja. koja je uzrokovala potonuće Atlantide. No. samo nekoliko njih nalazi se na orbiti koja ih više puta vodi ovamo. No. tako da se u navedenome razdoblju ondje nalazilo 1 292 kometa. Među novootkrivenima bio je i najspektakularniji komet Hale-Bopp. ali on se ne bi mogao mjeriti sa svjetskom kataklizmom.

Znali su da Mjesečeva svjetlost i pomr­ čina Mjeseca nastaju zbog Zemljine sjene. grčki astronom Hiparh zabilježio je da zvijezde u određenome razdoblju sustavno mijenjaju svoj položaj.15.. To pokretanje danas je poznato kao teturanje u Zemljinoj osi. god. Kr.. Rezultat teturanja jest da se podudaranja zviježđa s ekvinocijima tijekom vremena postupno mijenjaju. pr. Znali su da planeti mijenjaju putanju i otkrili su takozvanu precesiju ekvinocija. poglavlje PLANET KOJI NEDOSTAJE ČINJENICA PROCJENJUJE SE DA BI NEKO KAMENO TIJELO ODGOVARAJUĆEGA OPSEGA U POJASU ASTEROIDA MOGLO STVORITI PLANET NEŠTO MANJI OD NAŠEGA MJESECA . EKSPLOZIJA JE SIGURNO BILA GOLEMA. Kada je 129. sastavljao svoj zvjezdani katalog. oni su znali da se Sunce nalazi u središtu Sunčeva susta­ va . drevni babilonski narodi. Ključna riječ jest sustavno. . Njihovo je znanje bilo impresivno.to otkriće općenito se pripisuje Nikoli Koperniku. Prvi astronomi na svijetu bili su Sumerani i Kaldejci. koja polako opisuje krug. Naprimjer. To znači da se ne pomiču zvijezde nego Zemlja. koji je do njega stigao 1543.

. Asurbanipal je u Ninivi utemeljio prvu sustavno skupljenu i katalogiziranu knjižnicu na Bliskome istoku. Do razdoblja kada je on viđen već dva ili tri puta.. god.000 ploča i ostalih sačuvanih dijela iz te knjižnice. potrebno je 2. priznao je da su to učinili babilonski astro­ nomi. nije zaključio da taj broj možda ima astronomsko značenje.627. a mnogi su bili drevni čak u Asurbanipalovo doba. posljednjega velikoga asirskoga kralja. No. Kr. Kada je Hilprecht proučavao te ploče. kao i u knjižnici Asurbanipala. te ih tako uklope u temeljnu zbirku iz Ašura. ali u doba kada je prvi put otkrivena morala se proma­ trati tijekom iznimno dugoga razdoblja. . Veći dio tih tekstova bili su astronomski ili matematički. Nije poznato kada se to prvi put dogodilo.Danas se precesija ekvinocija izračunava na jednostavan način.160 godina da neki znak zodijaka obilježi promjenu vernalnoga (proljetnoga) ekvinocija. Kalaha i same Ninive. U Britanskome muzeju čuva se oko 20. Naime. Asurbanipal je zapovjedio svojim pisarima da is­ traže i skupe ili prepišu razne tekstove iz hramskih knjižnica. st. To je potvrdio prof. Herman Hilprecht krajem 19.920 godina promatranja neba i bilježenja otkrivenoga. koje su se nalazile u hramskim knjižnicama u Nipuru i Siparu. iznenadio se kada je ustanovio da se sve kopije i prijepisi ploča iz drevnoga Babi­ lona temelje na brojki 12. Razlog tome ostao je taj­ nom sve dok Hilprecht. da bi se taj ciklus potpuno objasnio i potvrdio. astronomi su vjerojatno pretpostavili o čemu se radi. sjetivši se da su Babilonci bili očarani zvijezdama.960. Naime. koji je vladao od 668.000. Obavio je potrebna izračunavanja te zaključio da se broj može povezati samo s precesijom ekvinocija. pr. potrebno je 25. Hiparh nije tvrdio da je upravo on bio prvi koji je otkrio taj fenomen. nakon što je proučio nekoliko tisuća ploča od ilovače.

. koje su bile starije od njih. Venera.000. tisućljeća pr. god. Sumeranska ploča u Berlinskome muzeju sadrži popis zodijaka s ekvinocijskom točkom u znaku Lava (danas se ona nalazi u znaku Ovna).kao i na ne­ koliko sličnih . Ta ploča dijeli nebo na tri različita područja. svoja otkrića o asirskim. Astronomi danas ističu da se Sunčev sustav sastoji od Sun­ ca i devet planeta .čemu je znatno pridonijelo naslijeđeno znanje . Jupiter i Saturn mogu vidjeti bez tele­ skopa. na kojemu je naslikano svih devet planeta i Mjesec. Urana. Venere. nalazi se akadski cilindar.prikazan je deseti planet u sustavu. Neptuna i Plutona. Kr. Mars. Zemlje. osim njih na tome cilindru . Babilonci su svoje znanje o astronomiji temeljili na još drevnijim izvorima. U Državnome muzeju u bivšemu Istočnome Berlinu. S obzirom na napredna otkrića astronoma Bliskoga istoka. Od tih planeta samo se Merkur. To upućuje na pretpostav­ ku da je zodijak sastavljen prije čak 11.No. Među arheološkim dokazima ne postoji ništa što bi pokazalo kada su nastale te matematičke formule. No. koja potječe iz 3. Marsa.. Saturna. Jupitera. koju shemu su suvremeni astronomi prihvatili tek 1925. koja su pokazala da se njihov sadržaj ne temelji na izravnim promatranjima nego na matematičkim formulama. u do­ ba kada su Hapgoodova pretpovijesna civilizacija i Platonova Atlantida još uvijek cvjetale. pr.potvrđuje i ploča od ilovače iz Ura. kaldejskim i sumeranskim astronom­ skim pločama. Neugebauer objavili su 1955. Kr. Profesori George Sarton i O. ne iznenađuje činjenica da su Babilonci znali da u Sunčevu sustavu postoji mnogo više planeta od onih koje vidimo golim okom. Da su babilonski astronomi bili iznimno napredni .Merkura.

Pokazalo se da se Uran nalazi to­ čno na onome mjestu.36 taj zakon tvrdi da se svaki planet okreće oko Sunca na otprilike dvo­ strukoj udaljenosti od one prethodne. znalo se za šest plane­ ta Sunčeva sustava.*** Bodeov zakon. Bodeov zakon zbog Jupitera. Iako se pokazao iskustvenim pravilom. Bodeov zakon se ponovno pokazao pogrešnim. prvi put objavio taj zakon. a 1722. Nazvao ga je Georgium Sidus.. kada je William Herschel otkrio sedmi planet. pa više nisu propitkivali njegovu "zakonitost" nego su se usre36) Na primjer. mjerenu u astronomskim jedinicama. koje je predvidio Bodeov zakon. u čast svojega pokrovitelja kralja Georga III. prema klasičnoj predaji preimenovala u Uran. Taj "takozvani zakon" danas se smatra astronomskim kuriozitetom. na Jupiter se taj zakon nije odnosio. 12. . Mars i Saturn. ali je Zakon precizno predvidio gdje se nalazi orbita Plutona. 3. Iako su precizna izračunavanja mnogo složenija. popularizirao ga je Johann Bode. ali astronomska znanost ga je poslije.prvih pet i po­ sljednji . koji je sastavljen u 18. Ovaj put radilo se o Neptunu. Šest od vaših sedam rezultata . znanstvenici su ga smatrali nepobitnim.. No. Zemlju. Kada je njemački astro­ nom Johan Daniel Titus 1766. ali 1781. koji je otkriven 1846.. šest poznatih planeta u Bodeovu danu. No. koji je prvi put uočen 1905.. Svakome broju dodajte broj četiri i rezultat podijelite sa 10. uzmite niz 0. tako da je taj zakon vrijedio za njih pet Merkur. 48 i 96. 6. jedan je od načina da se izračuna prosječna udaljenost nekoga planeta od Sunca.predstavlja približnu udaljenost od Sunca. Veneru. nije privukao dovoljnu pozornost astronoma sve do 1781. 24. st.

. Organizirana su velika astronomska istraživanja. koji se navodno nalazio iz­ među Marsa i Jupitera. a neka i iznimno mala. Znanstvenici su se još uvijek čudili tome otkriću kada je. No. Neka su se okretala pet puta brže od Zemlje. Druga su bila manja. Nazvan je Pallas. U tome pojasu nala­ zilo se doslovno nekoliko tisuća kamenih masa. No. Ono je bilo još ma­ nje. Iako je većina tih tijela imala oblik kruga. a ponuđene su i nagrade sretnome nalazniku. koji leži između orbita Marsa i Jupitera. ona čiji je promjer bio manji od 160 km bila su nepravilnoga oblika. Imao je pro­ mjer 1. Kasnija promatranja su pokazala da su Ceres i Pallas tek dva pripadnika velikoga pojasa asteroida. ali također se okretalo oko Sunca. a i njegova se orbita razlikovala. kada je točno na mjestu koje je predviđao Bodeov zakon ugledao jedan planet. talijanski astronom Giuseppe Piazzi konačno je pronašao ono za čime su svi tragali. Činilo se da se sva ta tijela okreću. Piazzijevo otkriće dobilo je ime Ceres.024 km. poput poznatih planeta. Piazzi je vodio rutinska promatranja. Otprilike 200 tijela imala su promjer veći od 96 km. a astronom koji ga je otkrio odmah je predvidio da će uskoro biti promatrana druga slična nebeska tijela. pa je tako bio manji i od najpoznatijih mjeseca. koje su kružile oko Sunca. Olbers je imao pravo. nakon samo godinu dana njemački astronom Heinrich Olbers uočio drugo nebesko tijelo pokraj Ceresa. tek uoči Nove godine 1801. te da će i njihove orbite biti neobične poput orbita dvaju prethodnih pla­ neta. što znači da će imati nepravilan oblik.dotočili na traganje za planetom. Tvrdio je da će se ona razlikovati po svojemu sjaju s obzirom na to kako se okreću oko svoje osi. to je bio najneobičniji od svih planeta Sunčeva sustava.

je zaključio da svemirska eksplozija može objasniti i postojanje kometa. Laplaceov ugled je prevagnuo. Ipak. Francuski astronom Louis Lagrange 1814. znanstvenici su zaključili da su ta nebeska tijela nekada bila djelomično rastopljena. njegovi su je kolege s oduševljenjem prihvatili.Vjeruje se da veći dio meteorita otkrivenih na Zemlji pri­ pada asteroidima. Asteroidi i kometi na­ stali su na drugi način. Zbog njihovih izduženih orbita. nekada nalazio potpuno oblikovan planet. Lagrange je izazvao bijes svojega kolege i sunarodnjaka Marquisa de Laplacea. Vjerovao je da se u orbiti. Čini se da je sastav površine nekih asteroida jednak lavi.čak su se i oni možda "razbili" na površini tih planeta uslijed bombardiranja asteroidima i meteoritima. koje su kružile izme­ đu Marsa i Jupitera. *** Kada je Olbers prvi put objavio svoju ideju. Astronomi ne znaju točno što je tome uzrok. Teorija o planetu koji je eksplodirao činila se razumnim objašnjenjem krhotina. Svoju prvotnu teoriju Olbers je utemeljio na dramatičnoj pretpostavci. Mnoga otkrića u asteroidnome pojasu izazvala su zagone­ tku. pretpostavio je da ih je neka snažna sila vjerojatno izbacila iz Sunčeva sustava. pokazalo se da su samo neka bila rastopljena. čuli su se suprotni glasovi. osim ponekih. Taj pla­ net je eksplodirao. za koje se uspostavilo da su stigli s Mjeseca ili Marsa . No. Znanstvena zajednica je odlučila . koju je predviđao Bodeov zakon.nijedan planet nije eksplodirao. koji je odmah stao u obranu svoje nerazumne teorije o podrijetlu kometa. Na temelju toga. .

*** Prema aktualnoj astronomskoj teoriji. bivši ravnatelj Odje­ la za nebesku mehaniku pri Mornaričkome opservatoriju SAD-a. Procjenjuje se da bi neko kameno tijelo odgovarajućega op­ sega u pojasu asteroida moglo stvoriti planet nešto manji od našega Mjeseca. bez obzira na to od čega je bio sastavljen. odnosno prije otprilike 4. 1993.7 milijardi . Treća. Patterson objavili su izvještaj u kojemu su predstavili dokaz da su meteoriti nekada bili dio planeta. Sunčev sustav se obliko­ vao kada je nastalo Sunce. Ako Ovanden ima pravo. više ne nalaze u Sun­ čevu sustavu. zabrinjavajuća mogućnost jest da se velik dio izvornoga planeta vjerojatno pretvorio u energiju. Na temelju svojih izračunavanja. Druga se mogućnost odnosi na činjenicu da se veliki dijelovi planeta koji nedostaje. ne­ go pruža i pojedinosti o njihovim glavnim satelitima. Kanadski astronom Michael Ovenden je 1972. Ovendenova formula ne samo da predviđa položaj planeta. To znači da je eksplozija sigurno bila iznimno velika. astronomi H. otprilike poput Saturna. ali mnogo precizniji i složeniji. Američki astronom Tom Van Flandern. Jedna od njih jest da je izvorni planet bio plinski div s veoma malom kamenom jezgrom.Godine 1948. nameće se nekoliko mogućnosti. to nije bilo sve. Poput Bodea. odlučno je branio istu teoriju. Brown i C. kako smo vi­ djeli. Ovenden je zaključio da nedostaje jedan planet. utemeljio za­ kon sličan Bodeovu zakonu. to je u osnovi bila tvrdnja koju je rani­ je istaknuo Olbers. No. dijelovi asteroida. zaključio je da je taj planet bio divovske veličine. Budući da su meteoriti većinom.

asteroidni pojas kondenzirao se u svoju trenutnu orbitu istodobno kada i pla­ neti. Ona bi sigurno mogla utjecati na sve obližnje plinske oblake s mogućnošću fragmentacije i gravitacijskoga kolapsa. Astronomi smatraju da je sve počelo s interstelarnim oblakom plina i prašine i obližnjom supernovom.oni bi se razbili u sitne komade. Suncu najbliži planet. Merkur. poput onih koje pronalazimo na Jupiteru i vanjskim planetima. gustu željeznu jezgru. Količina energije koju pri tome ispuštaju nezamisliva je. ima neobično veliku. veliki su asteroidi opstali.godina. . Na većim udaljenostima plinovi se kondenziraju u kruta tijela.5 milijardi godina. Astronomi vjeruju da su se i druga tijela u Sunčevu sustavu također kondenzirala. Supernove su zvijezde koje eksplodiraju tolikom silinom da uništavaju same sebe. S obzirom na pred­ viđen omjer sudara u to doba. u kojemu je bilo dovoljno lutajućih energija i gravitacijskih pritisaka. i to otprilike u isto doba. naše se Sunce "kondenziralo" iz plinskoga oblaka. tada bi trebali biti stariji od 4. Ali. Jedna od posljedica gravitacijskoga kolapsa bilo je i stvara­ nje gustoga središnjega područja. dokaz govori suprotno. No. *** Ako su asteroidi nastali u isto doba kada Sunce i planeti. koji su mogli izazvati stvaranje nuklearne ložionice novoga sunca. Područje koje je bilo najbliže novome suncu moralo je biti toliko vruće da spriječi kondenzaciju svega što je lakše od željeza. Zapravo. Promatranja po­ tvrđuju tu teoriju. Prema ortodoksnoj astronomskoj teoriji. ne bi preostao ni jedan veći aste­ roid .

kao što su asteroidi. No. što se tiče skupljanja manjih objekata. ali ne i toliko koli­ ko se trenutačno skuplja u pojasu asteroida. gravitacijskom silom planeta koji eksplo­ dira može nastati mnogo satelita asteroida. . Tijekom svakoga takvog sudara brzina asteroida. Oni nastaju gravitacijskim privlačenjem ili fragmentacijom izvornoga tijela. sateliti se odvajaju i sami odlaze u Sunčevu orbitu. sateliti bi bili uništeni. to ne djeluje na isti način. Ali. Nakon više od nekoliko milijuna godina. Ti sateliti objašnjavaju i meteorsku kišu. Kada se asteroid na svojoj putanji najviše približi Suncu. Dakle. osobito zato što početna razlika nije bila velika ako su svi oni nastali kondenzacijom iz plinskoga oblaka u isto do­ ba kada i Sunce. To je doista mnogo. iako se čini nevjerojatnim. Sama eksplozija vjerojatno se nije dogodila toliko davno (mjerimo li u astronom­ skim terminima). a da se pri tome nisu razbili u komadiće. Astronomi tradicionalisti. Istraživanja su pokazala da većina asteroida ima satelite male "mjesece" . ne znaju zašto se to događa. može postojati jedan ili dva satelita.koji oko njih kruže.8 km/sek. Mjesece većih planeta možemo lako objasniti. smanjuje se. da su se asteroidi međusobno sudarali milijardama godina. činjenica jest da se događa. koji vjeruju da meteoriti nastaju uslijed sudara asteroida.Pretpostavimo. Ti sudari nameću drugi problem. Za razliku od toga. usli­ jed gravitacijskih sila i sudara asteroida. Sva četiri poznata meteorska strujanja povezana s asteroidima nastaju kada se asteroidi najviše približe Suncu. očekivali biste da razlika u brzini asteroida sada više nije velika. Naime. Ali. astronomi su izračunali da prosječna razli­ ka u orbitalnoj brzini različitih asteroida iznosi čak 4. s obzirom na brzinu drugih asteroida.

još uvijek postoji oko 1. Ako se ti asteroidi ondje nalaze već 4.000 asteroida. tada su već odavno trebali pasti na tlo. koji prelaze Zemljinu orbitu i čiji je promjer veći od 800 km. To znači da nisu mogli nastati u isto doba kada i Sunce. .7 milijardi godina.Konačno. Astrofizičari tvrde da oni mogu preživjeti najviše 30 milijuna godina.

Atmosferski pritisak 96 puta je veći od Zemljina. KAKO SMATRA VEĆINA ASTRONOMA. Planet Merkur se okreće polako.8 zemaljskih dana. Temperatura na površini iznosi 459°C. poglavlje OPUSTOŠEN SUNČEV SUSTAV ČINJENICA AKO JE PLANET EKSPLODIRAO. MORALI BITI RAŠTRKANI PO ČITAVOM SUNČEVOM SUSTAVU. TADA BI DOKAZI ZA TO. . ali iako na Veneri ima mnogo kratera. Promatranja su pokazala da na jednoj strani Merkura ima mno­ go više kratera nego na drugoj. Iako je atmosfera Venere većinom sastavljena od ugljičnoga dioksida. Zbog toga bi nakon neke planetarne eksplo­ zije samo jedna njegova strana bila prekrivena krhotinama. Dan na njemu traje 57. u njoj se nalazi oblak od koncentrirane sumporne kise­ line. Postoje i drugi dokazi (točnije. nema znakova erozije. indicije) o svemirskoj eksplozi­ ji različitih planeta i satelita u Sunčevu sustavu. ČINI SE DA JE DOISTA TAKO. Jedno od objašnjenja za to može biti da je Venera nedavno bila bombardirana svemirskim tijelima. Takvi uvjeti pogoduju eroziji površine. što je dovoljno za otapanje olova.16.

zapadne obale Afrike. Astronomi ne vjeru­ ju da su oceani na planetu nastali prirodnim putem. Ideja o planetu koji je eksplodirao objašnjava i tu pojavu. znan­ stvenici se slažu da su stigli iz svemira. temelji se na činjenici da je jedna petina svakog od navodnih ostataka toga planeta .sastavljena od vode. Budući da se oni razlikuju od kamenih skupina u kojima su otkriveni. preko jugoistočne Azije. pri čemu su velike količine krhotina izbačene u Zemljinu atmo­ sferu. No. No. na Crvenome Planetu također postoji mnogo kratera. nego pre­ tpostavljaju da je u trenutku planetarne eksplozije na Veneru "istovarena" velika količina vode. U velikom pojasu. osim ako ona nije stigla iz svemira. koje su se rasprsnule pri sudaru meteorita ili da su nastale nakon meteoritskoga sudara. istočne Europe.asteroida i kometa . koji je nužan za nastanak vode. česte pustinjske oluje na njemu imaju jednak učinak. ali u obliku le­ da. nije istovarila samo na Veneri. To nije moguće. na tektitima nalazimo znakove da su bili rasto­ pljeni prije nego su ušli u Zemljinu atmosferu. koji ima oblik slova "S". Voda se.Iako uvjeti na površini Marsa nisu ni blizu ekstremni kao na Veneri. Pretpostavka da se na planetu koji je eksplodirao nekada nalazilo mnogo vode. Međutim. navodi na to da je na planetu nekada bilo oceana. Aktualne teorije dopu­ štaju da su tektiti lunarne tvari. a koji se rasprostire od Australije. Južne Amerike sve do Teksasa. otkriveno je nekoliko milijuna tektita. naravno. kao i da su se ponovno topili nakon toga. . pa čak i veoma malo pare. Na Veneri ima veoma malo vode. Postoje naznake da se na Mjesecu također nalazi voda. Tektiti su mali kristali građom slični staklu. i svojevrsna su tajna za geologe. nedostatak vodika.

Putanje kometa obično nastaju na poznatoj točki između Marsa i Jupitera. osim ako sam pojas nije nastao planetarnom eksplozijom. Što se tiče Saturna.76 m . Čini se da je doista tako. kako se i očekuje. koji se zove gravitacijsko zarobljavanje . morali bili raštrkani po čitavom Sun­ čevom sustavu.000 km daleko u svemir. ima mnogo više kratera nego na drugoj.. zbog zakona nebeske mehanike gotovo je nemoguće da su oni bili uhvaćeni i "otkinuti" iz statičnoga pojasa asteroida. on je širi tek nešto više od 16 km. smatra većina astronoma.000 km. što se više udaljavate od točke eksplozije. a vjerojatno i Uranov prsten sastavljen je od komada tvari. Goto­ vo je sigurno da su oba mjeseca uhvaćeni asteroidi. Neki od njih sadrže dijamante. ali samo ako su pokraj njih strujale krhotine planeta koji je eksplodirao. Iako je promjer toga sustava oko 272. Fobos i Deimos.200 km iznad njegova ekvatora i širi se oko 56. Postoji još mnoštvo dokaza. tada bi dokazi za to. Uranovih i Neptunovih satelita može se objasniti postupkom. Čini se da je većina meteorita . čiji 3 opseg prosječno iznosi 0. točno na mjestu na kojemu se navodno na­ lazio planet koji nedostaje. Njihov broj se smanjuje. koji mogu nastati samo u uvjetima takvih pritisaka i temperatura koje postoje na mnogo većim tijelima. ali se veo­ ma jasno raspoznaju na Mjesecu. koji je mnogo detaljnije istražen.Planet Mars ima dva mala mjeseca. Na jednoj strani satelita. taj spektakularan feno­ men počinje oko 11.a ne samo tektita . No.. Saturnovih. koji se polako okreću. Poznato je da Saturn i Uran imaju prstenove. . Nastanak tih prstenova i Jupiterovih.bila pod­ vrgnuta velikoj vrućini prije nego su ušli u Zemljinu atmo­ sferu. Saturnov. Ako je planet eksplodirao.

2 milijuna go­ dina. bez obzira na to koliko su precizna izračunavanja. u usporedbi s Plutonom. to datiranje ima određene poteškoće. moći ćemo vidjeti ot­ kuda je nešto stiglo i predvidjeti kamo ide. ortodoksna astronomija tvrdi da su nastali u Oortovu oblaku.*** Računalima možemo vratiti vrijeme unatrag. području svemira.000 do čak 10 milijuna godina. Takvo datiranje ne može potvrditi zemaljsku katastrofu zbog koje je potopljena Atlantida. koje se. S obzirom na udaljenost od Sunca. Prvi problem je kom­ pjutorsko načelo. Mars je Zemlji najbliži planet. Bez obzira na njihovo podrijetlo o starosti planeta još se raspravlja. nalazi otprilike 1.osobito o putanjama kometa pokazuju da je on eksplodirao prije otprilike 3. gotovo se posve temelje na pretpostavkama o podrijetlu i starosti kometa. koje na živopisan način ističe da će pogrešni podaci uneseni u računalo uvijek dati pogrešan odgovor. Podaci o nestalome planetu . Upišemo li ne­ beske podatke i matematičke formule gravitacijskih utjecaja. brzina putanja i raznih drugih utjecajnih čimbenika i potom pokrenemo računalni program unatrag.000 puta dalje od Sun­ ca. *** No. Odstupanja u pretpostavkama iznose od 10.2 milijuna godina. Podaci koji potvrđuju tvrdnju da je planet eksplodirao prije 3. što očito ne olakšava proračune o eksploziji planeta. No. to nije jedini problem. tako da se planet koji nedostaje između Marsa i Jupite- .

koji stva­ raju velike kratere. planetarne vulkanske aktivnosti. Velika eksplozija u tome području svemira znatno bi utjecala na ovaj svijet. Sve to nalikuje događajima koje smo prethodno opi­ sivali. Zemljina os ne bi se mogla poma­ knuti niti uslijed najsilovitijeg bombardiranja meteoritima. Prethodno smo istaknuli da putanja našega planeta nije po­ tpuno okrugla. potope i druge znakove svemirskih razaranja. . ne nalazimo ništa slično tim znakovima. Ako bismo daleko iznad Sjevernoga pola promatrali Sun­ čev sustav. U Zemljinoj geološkoj povijesti dugoj 3. ako su izračunavanja pogrešna. No.2 milijuna godina. *** Iako se ta činjenica rijetko ističe u javnosti. Ta­ kva je i putanja svakoga drugoga planeta Sunčeva sustava. Osim toga. promjene u oceanima. to nije po­ sve točno. kako su za to znali Babilonci? No. činilo bi nam se da se planeti okreću oko Sunca u smjeru obrnutome od smjera kazaljke na satu. postoje jasne astro­ nomske naznake da živimo u nasilno poremećenome Sunče­ vome sustavu. kako je predviđala newtonovska mehanika. koji utječu na izumiranje vrsta. Te naznake tek su manje neugodnosti od onih koje bi stvorio planet koji eksplodira. uzrokuju šumske požare u čitavom svijetu.ra. čak ni teorija o planetu koji je eksplodirao ne može objasniti sve što se događalo na Zemlji krajem pleistocena. ako je pla­ net eksplodirao u to doba. nalazio prilično blizu. u astronomskim pojmovima. Možete zamisliti sliku bombardiranja meteoritima.

Venera se okreće presporo s obzirom na svoju veličinu. kruže od pola do pola i putuju u me- . On je nekada kružio mnogo bliže Zemlji nego što to čini danas. pak. putanje Merkura i Plutona mnogo su više nagnute. Jupiterova i Uranova pet puta. Sa­ turn. a ne udaljiti od Zemlje. a Fobos za čak 7 h i 39 minuta. Marsovi mjeseci Fobos i Deimos. Isto je i s Marsom. na Zemlji vladala mnogo ugodnija klima. Jupiter. Uran i Neptun također se okreću prebrzo s obzirom na svoju masu.okreću se u nji­ ma suprotnome smjeru. Postoje naznake da bi dan na Zemlji trebao trajati 30 sati. a nekada je to bio slu­ čaj. Putanja Plutona toliko je eliptična da se nekada nalazi bliže Suncu od Neptuna. Marsova devet. što bi pogodovalo bogatstvu biljnoga svijeta. dvadeset puta odstupaju od putanja Venere i Neptuna. što je uobičajena pojava koja se događa nakon nekoliko milijuna godina. Zemljina putanja je dva puta manje okrugla od tih planeta. Mjesec bi se trebao približiti. Zemlja nije jedini planet koji se okreće prebrzo. koji se nalaze na suprotnim kra­ jevima sustava. Neka sila pomaknula je naš Mjesec. Deimos opiše svoju putanju za samo 30 sati. dok putanje Merkura i Plutona. Čitav sustav je nevjerojatno plosnat.Venera i Pluton . Zbog prirodnoga raspadanja putanje. Jupiterova dva najudaljenija mjeseca. Saturnova šest. Sedam. Zanimljivo je da bi u spekulativno pretpovijesno Zlatno doba zbog više sati dana i uspravne osi.Planeti čija putanja najviše nalikuje krugu jesu Venera i Neptun. Ali. okreće prebrzo. iznimno brzo kruže oko svojega planeta. Zemlja se. za razliku od svih drugih satelita u sustavu. od devet planeta okreću se u jednome smjeru. Dva planeta .

Saturnov mjesec kruži retrogradno . Iako su njegovi prstenovi vjerojatno sastavljeni od koma­ dića stijena. Postoje dvije velike skupine asteroida . Čak i bez nestaloga planeta. Neptun ima dva velika mjeseca.Apolon i Amor .tj. koje je nazvano Hiron. A dokazi se sva­ kog dana otkrivaju. Drugih šest mjeseca imaju promjer od 58 do 413 km. čini se da je većina njegovih satelita sastavljena od leda. kao da ih iz njega izvlači velika gravitacijska sila ili ih odbacuje neko tijelo s kojim se sudaraju. To divovsko tijelo ima promjer 320 km i možda predstavlja veliki mjesec. koje su toliko izdužene da im je po­ trebno više od jedne zemaljske godine da opišu jedan krug oko planeta. Uranova rotacijska os veoma je nagnuta. koji odaju da su nastali iznimno nasilnim načinom. u smjeru kazaljke na satu.ko­ je kruže u iskrivljenoj putanji kroz glavni pojas asteroida. zbog koje je veoma blizu navedenim planetima. ali osim toga. sve navedeno uklapa se u sliku o velikim odstupanjima koja. Između Saturna i Urana nalazi se veliko tijelo otkriveno 1977. a njegova je sunčeva godina 51 puta duža od Zemljine. Ono se kreće po ekscentričnoj putanji.. Većina njegovih mjeseca također je nagnuta i na njima se uočavaju geološki tragovi. koji se na neki način istrgnuo iz jednoga od dvaju obližnjih planeta. dis­ paritet njegove magnetske osi iznosi čak 60°. koji imaju retrogradne putanje. koji ga slijede u njegovoj orbiti oko Sunca. upućuju na katastrofu nezamislivih razmjera. ako su se dogodila istodobno. Svi su nepravilna oblika i površine su im veoma mračne. .đusobno suprotnim smjerovima. oko Jupitera su uhvaćene dvije skupine asteroida. Osim toga. To su Triton i Nereida.

općenito se smatra da su se te promjene događale postupno.od 8 sati do sadašnja 24 sata i 37 minuta. budući da se znan­ stvena javnost još od viktorijanskoga doba nije previše odu­ ševljavala teorijama o katastrofama. postalo je jasno da je nešto utjecalo na smanjenje Marsova magnetskoga polja i tri puta usporilo stupanj njegove rotacije . Čini se da je poremećena bila i njegova putanja. Teško je nagađati zbog čega je Mars izgubio taj sate­ lit.osobito utjecaj Sunca. Pretpostavilo se da je planet oštetila neka snažna sila.Godine 1964. naravno. a neznatni su bili i neki drugi utjecaji . Taj je satelit odaslao prve fo­ tografije planeta snimljene s udaljenosti od 9. a možda čak i istodobno. nego nešto mnogo veće. Sićušni Marsovi mjeseci bili su premali da bi mogli na to znatnije utjecati. To nisu bili tragovi udarca meteorita ili neke po­ znate astronomske pojave. koja nameću ta promatranja i istraživanja. Ne postoji jednostavan odgovor na pitanja. prvu uspješnu misiju na Mars.920 km od nje­ gove površine. uočili dokaze o velikim promjenama koje su se dogodile u Sunčevu sustavu. . Pitanje je glasilo: "Što?" Kako su stizali novi podaci. Mars je nekada imao veliki satelit . Slike su pokazale da se uz planetarnu koru na­ laze nizovi pukotina. *** Astronomi su.čiji je promjer iznosio više od 960 km .koji se na neki način izgubio. Prema jednoj od teorija. a činjenica jest da u Sunčevu sustavu nije otkriven nijedan sličan izgubljeni mjesec. Pukotine su očito nastale zbog pro­ mjene planetarne ravnoteže. NASA je lansirala svemirski satelit Mariner IV. No.

mogu se dogoditi samo posredstvom divovski snažnih sila. poput nagibanja planeta.No. koje smo do sada razmotrili. ako su se sve. ta tvrdnja tek je pretpostavka. Mnogi čimbenici. koja se ne može doka­ zati. nisu mogli nastati postupno. . ili većina promjena dogodile kao poslje­ dica divovske kataklizme. No. Neki od njih. razumno je zapitati se što je tome bio uzrok.

JEDNA OD NJIH BILA JE SUPERNOVA VELA. TE DIVOVSKE STELARNE EKSPLOZIJE U NAŠOJ SE GALAKTICI DOGAĐAJU PROSJEČNO SVAKIH 30 GODINA. takav postupak mogao bi slijediti nakon eksplozije.. koje imaju istu masu kao i obične čestice. Antimaterija je sastavljena od subatomskih česti­ ca. koje mogu prouzročiti eksploziju pla­ neta. Nuklearna fuzija na planetu. . No. ali i suprotna svojstva.. koja može nastupiti prirodnim tokom. stru­ čnjaci tvrde da nije moguće da se on dogodi na planetu veliko­ me poput onoga za koji je Michael Ovenden pretpostavio da se nalazi između Marsa i Jupitera. koji se događaju na Zemlji. kao što su električni naboj ili magnetski moment. smatrala se nemogućom sve dok nije uočena fuzija u nekim rijetkim geološkim po­ stupcima. Iako je malo vjerojatno. Jedna je nuklearna fuzija.17. Postoje samo tri pojave. Planet može eksplodirati i uslijed kombinacije materije i antimaterije. poglavlje FRAGMENT SUPERNOVE ČINJENICA IAKO SU U DOSADAŠNJOJ POVIJESTI ZABILJEŽENE SAMO ČETIRI SUPERNOVE .

. koje se naziva "slikom u ogleda­ lu". Ed­ ward Teller na temelju teorije o antičesticama britanskoga fizičara Paula Diraca. u svemiru ima veoma malo antimaterije. taj pokus je prešao granice nadzora. magnetske zapreke između materi­ je i antimaterije su pukle i dogodila se eksplozija koja je uni­ štila planet. svaki susret materije i antimaterije rezultira međusobnim (i potpunim) uništenjem. Pretpostavimo da je na nestalome planetu postojalo inteligentno biće. Nažalost. Nai­ me. Iako su antimaterijski meteoriti ili kometi teoretski mogući. Takav scenarij je malo vjerojatan. dakle na njemu nije mogao postojati život. Taj scenarij zadivljuje. Međutim.Mogućnost postojanja antimaterije prvi je predložio dr. Kao treće. koji je nekada kružio između Marsa i Jupitera. nestali je planet gotovo sigurno bio plinoviti div. ništa ne dokazuje da oni stvarno postoje. . ne može opstati. Pri tome se stvara golema energija. koja je uništila divovski planet. teorija o tome da je eksploziju izazvao sudar ma­ terije i antimaterije. tada je ona proizvedena .. tako da bi sudar s nečim toliko malim kao što je antimaterijski meteorit ili komet mogao biti dovoljan da potakne eksploziju plane­ ta. a to pretpostavlja inteligenciju. Ako su Ovendenova izra­ čunavanja točna. Zbog svojstva antimaterije. eksploziju je mogao prouzročiti bliski susret ili sudar s mnogo većim tijelom. pa je zaključeno da antimaterija doista postoji. potvrđeno da postoji mnoštvo antičestica. Ako je antimaterija doista uništila nestali planet. a taj nedostatak još nije objašnjen. koje se razvilo toliko da je moglo stvoriti antimaterijsku tehnologiju. Konačno je 1955.

*** Od početka sustavnih istraživanja svemira. To znači tijelo koje je veliko barem kao Jupiter. koje is­ punjava potrebne preduvjete . pomicanje osi. koje u svojim vanjskim slojevima stvaraju suviše helija. ali koje su odjednom postajale svjetlije. No. To su bile zvijezde. Kada on prijeđe određenu granicu. Oni su jedno­ stavno premali da proizvedu potrebnu količinu energije. astronomi su često uočavali nove zvijezde. shvatilo se da je taj atri­ but pogrešan. koje smo prethodno opisali .golemi fragment zvijezde koja je eksplodirala. Zbog toga. Isto vrijedi i za Mjesec. Postoji samo jedno nama poznato svemirsko tijelo. ne može uništiti planet ili pomaknuti njegovu os. pa čak ni meteorska kiša. iako bi posljedice sudara s njime bile za­ strašujuće. Odlučili su opisati ih riječju nova ("nova").bilo bi potrebno tijelo koje je mnogo veće od našega plan­ eta. promjene pu­ tanja . stupanj njihove ekspanzije suviše je brz da bi se mogao zausta­ viti.*** Meteorit. Za nastanak učinaka u Sunčevu sustavu. Takozvane "nove zvijezde" uopće nisu bile no­ ve. Iro­ nično je danas smatrati da su nove zapravo stare zvijezde.planet koji je eksplodirao. nova će za samo neko- . a možda i veće od njega. ali i mnogo veće od najvećega planeta. koje su bile previše tamne da bi ih se moglo raspoznati. kako je znanost napredovala. To ne može niti komet.

konačno.te divovske stelarne eksplozije u našoj se galaktici događaju prosječno sva­ kih 30 godina. lete u svim smjerovima i često za sobom ostavljaju tek plinovitu ljusku. Pođemo li od te divovske stelarne eksplozije kao od ishodi­ šta našega istraživanja. Za razliku od nove. Taj postupak ima lokalne posljedice . Jačinu svjetlosti određuje eksplo­ zivna emisija plina. Astronomi nisu sigurni zašto supernove eksplodiraju. Jedna od njih je supernova Vela. s našim planetom i. Eksplozija supernove mnogo je spektakularnija i destruktivnija. Pret­ postavlja se da je eksplodirala prije 14.000 . nalazila se prilično blizu našega Sunčeva su­ stava. bila je od njega udaljena tek 45 svjetlosnih godina. koje se mogu vidjeti. koja je posljedica eksplozije supernove iz 1054. a krhotine koje uslijed nje nastaju. osim u slučaju velikih zvijezda. U našoj galaktici svake godine nastaje dvanaestak ili više zvijezda nova.posljednja je uočena 24. Supernove su nešto drugo. super­ nove postaju čak nekoliko milijardi puta svjetlije. . veljače 1987. Kada nove dosegnu tisuću puta jaču svjetlost. Iako su u dosadašnjoj povijesti zabilježene samo četiri su­ pernove . gdje pritisak koji stvaraju nuklearni postupci u kori nije dovoljan da izdrži težinu vanjskih slojeva. god. Prema astronom­ skim pojmovima.000 godina. Jedna od mnogih prekrasnih as­ tronomskih pojava. jest svemirska maglica Raka. ta je eksplozija više-manje potpuna.liko dana ili čak nekoliko sati zasjati nekoliko tisuća puta jače od svojega izvornoga sjaja.život na bilo kojemu planetu u orbiti ne bi mogao opstati .ali obično ne bi prelazio granice sustava same zvijezde. Pri tome nastaje gravitacijski kolaps i zvijezde eksplodiraju. možemo stvoriti sliku o onome što se dogodilo sa Sunčevim sustavom.11. .

Sunčev sustav kojemu se približavao u mnogome se razli­ kovao od današnjega. kao minijaturno vatreno sunce. Jedan takav fragment. trebalo bi mu više od jednoga. kao što su to pretpostavljali naši bogobojazni preci i osnovni zakoni nebeske mehanike. letio je u smjeru našega Sunčeva sustava. .. ali kalifornijski i havajski opservatoriji potvrdili su postojanje Kuiperova poja­ sa. izvan puta­ nje Plutona.koji se okretao 2. Ne možemo sigurno znati je li jedanaesti planet doista po­ stojao.79 puta dalje od Sunca nego Zemlja. Potaknut energijom divovske eksplozije. Orbite planeta imale su oblik gotovo sa­ vršenoga kruga. između putanja Marsa i Jupitera.s Platonovom Atlantidom. 90 puta teži od našeg planeta . *** Potkraj pleistocena eksplodirala je zvijezda u zviježđu Vele. Gotovo je sigurno da je postojao još jedan planet . ona se temelje na mnoštvu indicija. Gerald Kuiper. prvi uočio američki astronom nizozemskoga podrijetla.plinovi­ ti div. U svemir su odletjeli golemi vatreni komadi ostavljajući samo neutronski titraj koji se okreće velikom brzinom koji astrono­ mi mogu vidjeti i danas. postojao još jedan planet.. Možda je na krajnjim granicama Sunčeva sustava. koji je bio veći od najvećega pozna­ toga planeta. jer se radi o golemim udaljenostima. a možda i nekoliko stoljeća da stigne do orbi­ ta naših najudaljenijih planeta. Čak i u tome slučaju. vjerojatno je mogao postići brzinu svjetlosti. koji je 1951. Iako ćemo tako stići do pukih naga­ đanja. koje može uništiti sve pred sobom.

čini se da je Kuiperov pojas sličan pojasu asteroida. Podrijetlo Plutona prilično je ta­ janstveno. predstavlja ostat­ ke vanjskoga planeta. S obzirom na to da mnogim svojim svojstvima nalikuje Tritonu. toliko blizu da bi se mogao smatrati dijelom Sunčeva susta­ va. a njegov promjer iznosi otprilike 2. Zbog svega toga. neki su astronomi pretpo­ stavili da je taj najudaljeniji planet nekada možda bio Mjesec. poput pojasa asteroida. Uran.zapra­ vo. Neptun (s Plutonom kao jednim od svojih satelita) i Planet Y (gdje se danas nalazi Kuiperov pojas). ali budući da nije poznat sastav tih tijela nije moguće reći radi li se o komadima kamenja ili leda. Venera. Dok je Oortov oblak okrugao. *** Ako Kuiperov pojas. Poznato je samo da sva ta tijela nisu mala. Mars. Pluton se možda nalazio na sasvim drugome mjestu kada se približio komad supernove. Oko našega Sunca kruže Merkur. Ako se pojas asteroida sastoji od ostataka planeta koji je eksplodirao. Promatranja su pokazala da se sastoji od nekoliko tisuća tijela koja kruže. Saturn. poput oblaka Oort. tada je to tijelo bilo prva žrtva Vele. Kui­ perov pojas je plosnat i nalazi se mnogo bliže Suncu .288 km. najvećemu Neptunovu satelitu. Tako se vraćamo na sliku Sunčeva sustava s deset planeta. moguće je da je to slučaj i s Kuiperovim pojasom. Promjer dvaju od njih iznosi 240 km. Zemlja. što je tek oko dvije trećine veličine Mjeseca. Planet X (sada pojas asteroida). On se prema gotovo svim svojim fizičkim svojstvima veoma razlikuje od vanjskih planeta.Kuiperov pojas je. a njihove putanje presijecaju Plutonovu putanju. . koji je postojao kao dio Neptunova sustava. Jupiter. područje svemira u kojemu se nalaze kometi.

Na vanjskome prstenu čestice su nejednako raspore­ đene. vraćamo se mogućnosti da se radilo o fragmentu supernove. nasilno su se poremetili i Pluton je istrgnut iz sustava te bačen u novu orbitu oko Sunca. Nastavila je ulaziti u Sunčev sustav. Eksplozija supernove. Taj prsten predstavlja fenomen. koji se ne može objasniti prirodnim pro­ cesima. Astronomi su u njihovoj blizini uočili oblak Aluminij-26. pa čak navodi na pretpostavku da je nastao kao poslje­ dica interakcije s Velom. Dakle.Uslijed bliskoga susreta ili izravnoga sudara. odnosno skupljene su u pet različitih područja. Vela je bila dovoljno velika da iz svemir­ ske eksplozije izađe gotovo neozlijeđena. dok su polja sile oko oba tijela počela međusobno djelovati. Malo je vjerojatno da je došlo do izravnoga sudara između Neptuna i fragmenta Vele. jer bi u tome slučaju šteta bila mno­ go veća. Promatranja Voyagera 2 otkrila su da oko Neptuna postoje najmanje četiri prstena. Triton i Nereida. Dokaz o toj velikoj detonaciji nalazimo i na drugim mjesti­ ma. koji su uglavnom sastavljeni od sitnih čestica. No. zbog goleme težine fragmenta Vele. . Prolazila je dovolj­ no blizu da izazove snažna električna oslobađanja. stvorilo se gravitacijsko polje zbog kojega se os vanjskoga planeta nagnu­ la oko 29°. planet je u trenu­ tku eksplodirao. ali ju je s njezine prvotne putanje vjerojatno iz­ guralo snažno gravitacijsko polje Neptuna. koja bi mogla objasniti i činjenicu da je magnetsko polje Neptuna mnogo manje od polja drugih pla­ neta. koji je nalikovao onima koji nastaju uslijed eksplozija super­ nova. Dva Neptunova mjeseca. Bez obzira na to. koja bi se dogodila toliko blizu Zemlje uništila bi naš planet i ostatak Sunčeva sustava.

Umbriel. Prostor između prstenova ispunjen je svi­ jetlim česticama prašine. Neobično je da gravitacijska polja dvaju ma­ njih mjeseca održavaju na mjestu jedan od deset prstenova. ali pret­ postavlja se da se radi o komadima kamenja i leda izmiješanih s crnim polimerom.Ako se taj susret s Neptunom nije dogodio. koji je zbog sudara s jednim planetom i zbog gravitacijske borbe s drugim oslabio. počeo se pomalo raspa­ dati. Moguće je da su prstenovi zapravo raskomadan satelit planeta ili čak dijelovi komada Vele. Svi prstenovi sastoje se od kamenih gromada. otkinula su se i letjela uz Velu ili su možda skrenuli na putanju Urana i kružili oko njega kao mjeseci. Nije sigurno od čega su one sastavljene. Uran je okružen magnetskim poljem slič­ nim Zemljinome. Dio Vele. koji danas kruže oko Urana. Četiri komada. iako je manji od njega. a njihov promjer varira od 468 do 1. Neptun je divovski planet. moguće je da je komad Vele samo okrznuo vanjske rubove našega sustava. Oberon i Titanija. *** Uran je gotovo 15 puta teži od Zemlje i ima 50 puta veći op­ seg. Čini se da je fragment Vele ubrzao rotaciju planeta i gurnuo ga na jednu stranu. Najveći od njih su Miran­ da. Svojom gravitacijskom silom privukao je dio Vele i poslao ga prema Uranu. dok je polje Zemlje na- .568 km. ali za razliku od Zemlje. čiji je promjer oko 90 cm. Poznato je da Uran ima 15 satelita.6° nagnuta od rotacione osi planeta. koji je 17 puta teži od Zemlje i ima 44 puta veći opseg. Ariel. od kojih je svaki bio velik poput velikoga asteroida. No. os toga polja je 58.

poput planeta i njegova mjeseca. *** Rocheova granica. fragment Vele nije uzrokovao samo jedan spektakl. nazvana prema francuskome astronomu Edouardu Rocheu.ili. Zbog njega se ubrzala rotacija Saturna i mjesec Phoebe pomaknuo se u retroputanju. koji se zbog nje pomaknuo. Moguće je da oni uopće ne predstavljaju uhvaćene di­ jelove planeta. No. tako da se planet doslovno okreće na svojoj strani. Saturnovi prstenovi nalaze se unutar planetarne Rocheove granice. I na drugim planetima postoje odstupanja od okomice. Uranova rotacijska os danas leži u ravnini sa svojom orbitom. radi li se o dva velika tijela sličnoga sastava. pak. Prema svim zakoni­ ma fizike to nije moguće.gnuto samo 11°. Ipak. Taj zakon se ne odnosi na manja tijela. što znači da tijela poput meteorita mogu stići na Zemlju a da se pri tome ne ra­ spadnu. predstavlja najma­ nju udaljenost u kojoj se jedno astronomsko tijelo može pribli­ žiti drugome. ali nisu toliko ekstremna. bez mogućnosti da manje tijelo raznesu plimne sile. *** Možda je fragment Vele prošao toliko blizu Saturnu da je rascijepao mjesec . .5 polumjera većega tijela. koji je eksplodirao.na komade i na taj način stvorio spektakularne prstenove. koji ju je prvi izračunao. fragment Vele nastavio je juriti prema Saturnu. Nakon što je napustio Uran. tada Rocheova granica približavanja iznosi oko 2. nekoliko mjeseca .

. London. plinovitim divom. god. ustanovilo da se zapravo radi o kometu. budući da je planet eksplodirao i pri tome odaslao mnoštvo krhotina prema svojim najbližim susjedima. jer je bio okružen oblakom čestica. 37) Vidi moju knjigu Martian Genesis. Vela je na­ stavila putovati prema središtu Sunčeva sustava. Piatkus Books. Taj pla­ net nazvan je Hiron. koje ima promjer 400 km. 1998. ali postoje znakovi da je na njemu nekada postojala voda.37 Ako je to točno. manji planet. ali i mnogo dalje od njih. ali najvjerojatnije zato što se nalazio na položaju u Sunčevoj orbiti na kojemu je bio siguran od udarca. Nekoliko gole­ mih komada planeta bilo je uhvaćeno u gravitacijsko polje fra­ gmenta Vele i s njime je nastavilo putovati prema Marsu. Danas je Crveni Planet potpuno pust. ekscentričnoj putanji između Saturna i Urana. Vjerojatno se radilo o izravnome sudaru. koji se nalazio u orbiti između Jupitera i Marsa. to tijelo. Postoje sporni dokazi pre­ ma kojima su stvorenja na Marsu imala dovoljno razvijenu inteligenciju da stvore naprednu civilizaciju. a kreće se na nestabilnoj. Zato se fragment Vele susreo sa svojom sljedećom žrtvom .Američki astronom Charles Kowal otkrio je 1977.Planetom X. vjerojatno zato što je taj planet iznimno velik. kao što je prije toga učinio s Plutonom. za koji je tada mislio da je i najudaljeniji. a stručnjaci NASA-e tvrde da je na njemu nekada bilo i života. možda predstavlja još jedan Saturnov mjesec koji je iz njegove orbite istrgnuo fragment Vele i odbacio ga da kruži oko Sunca. Iako se 1989. *** Fragment Vele najmanje je utjecao na Jupiter.

Fobos i Deimos. od ko­ jih su potom nastala dva neobična Marsova mjeseca. Moguće je da je pri tome bilo uhvaćeno jedno ili više Velinih pratećih tijela. . fragment Vele jurio je prema Zemlji. Bez obzira na to što se dogodilo. Ostavljajući za sobom trag razaranja. čini se da je fragment Vele usporio rotacijsku os Marsa i potaknuo poremećaje zbog kojih se kora Marsa raspuknula i rascijepila.možemo samo nagađati jesu li ta civilizacija i život na Marsu nestali nakon razarajućega sudara s fragmentom Vele.

Gotovo uspravna os rotacije. miran i ugodan planet. Zemlja je bila star. POTRESA I POPLAVA. izgledala mnogo drugačije. poglavlje NEBESKI KAT ČINJENICA ZA SAMO NEKOLIKO DANA MIRAN SVIJET PRETVORIO SE U ZASTRAŠUJUĆI KAOS BIJESNIH OLUJA. a drevna mora također su polako proizvodi­ la plimne valove. Geološke pro­ mjene na njoj događale su se postupno .18. Tektonske aktivnosti bile su slabe i ograničene samo na nekoliko opasnih zona. a jutarnje magle bile su jedini izvor vode obilnome biljnome svijetu. Zemlja je. poput Sunčeva sustava. gotovo da nije bilo izmjene godišnjih doba. Uragani. U doba kada je prema njoj stizala prijetnja iz svemira. te sporiji omjer okretanja omogućavali su mnogo ugodnije uvjete životu na Zemlji. VRUĆINE. Čak je i kiša padala veoma rijetko. Velika krda biljojeda tumarala su ravnicama.niski planinski lanci erodirali su sporo. Životinjski svijet na tome ugodnome planetu bio je iznim­ no bogat. Obilna vegetacija omogućavala je život divovskim životinjskim vrsta- . tajfuni i tornada gotovo da i nisu postojali. Dani su bili dugi i blagi. TAME. putanja koja je mnogo više nalikovala na krug.

prvi veliki sukob počeo je tek u nedavnoj povijesti . možda.ma . dok . Venera. mastodontima. *** Svi planeti Sunčeva sustava. suvremena astrologija slijedi običaj. No. Filozofi vjerojatno nisu s oduševljenjem dočekali ratne po­ kuse. božica ljubavi. koji bi se po veličini mogao smatrati manjim kontinentom.Merkur. osobito na polju inženjerstva. optike. U Europi. bog rata i tako dalje. mračnoga boga podzemnoga svijeta. Između Atlantiđana i različitih naprednih država Sredozemlja sigurno je postojao sukob interesa. U skladu s time. (statičkoga) elektriciteta. graditeljstva.za koje danas znamo samo po njihovim fosiliziranim kostima. pomorstva. kartografije i. sve do Plutona. ljenivcima . koje vjerojatno nisu bile uspostavljene na miroljubiv način. Čovječanstvo je bilo mnogobrojno i civilizirano. pretpostavlja se da je bila napre­ dna. Povijest bi­ lježi da je u atlantskome arhipelagu postojao najmanje jedan otok. U to doba društvo više nije bilo osobito mirno. Čini se da su njihova upozorenja bila opravdana. za­ desiti strašna kazna. nazivaju se imeni­ ma drevnih božanstava . Postojale su i međunarodne trgovačke veze. Iako se tehnologija umno­ gome razlikovala od današnje. slonovima. zamjere li se bogovima. špiljskim lavovi­ ma.mamutima.čovječanstvo je veoma brzo učilo. koje su sezale sve do Kine i nezaleđenoga Antarktika. poput Sumera i Egipta. upozoravajući ljude da će ih. astrono­ mije. Iako se umijeće ratovanja još uvijek nije dovoljno razvilo . svemirski glasnik. sje­ vernoj Africi i Sjevernoj i Južnoj Americi postojale su kolonije. Mars. osim Zemlje. koji su utemeljile drevne kulture.

prva se povezuje sa svijetom simbola. U Mezopotamiji ili Egiptu iste su se pojave smatrale plesom bo­ gova. povijesni zapisi jasno dokazuju da su znali za planete i satelite. kojima upravljaju zakoni mehanike. svi drevni narodi upravo su ih takvima smatrali. tako nije bilo u drevno doba. čovječanstvo je vjerojatno vjerovalo da svjedo­ či nebeskome ratu. No. Svećenici-znanstvenici odgovore su tražili u prirodi i djelovanju svojih bogova. Od suvremenih astronoma nisu se razlikovali prema svo­ jim promatranjima. čak da to nije točno. koji se ne mogu vidjeti golim okom. Kada je fragment Vele ušao u Sunčev sustav i počeo svoj razorni prodor. Suvremeno doba odvaja religiju i znanost . dok se potonja vezuje s praktičnom primjenom. No. koji se približavao. Danas se pad meteorita ili kretanje planeta ne smatraju baš značajnim događajima. što ih je potaknulo da proučavaju nebo. Danas to teško možemo shvatiti. Iako znanstvenici danas pretpostavljaju da naši drevni pre­ ci nisu razvili optička pomagala potrebna za takva astronom­ ska promatranja. koja je sjala poput Sunca. Njihova vještina promatranja neba vjerojatno je bila dovoljno razvijena da uoče uljeza. Budući da se radilo o fra­ gmentu supernove.danas samo rijetki znanstvenici vjeruju da su planeti doista bogovi. to tijelo je vjerojatno zadržalo svoje nu­ klearne plamenove i tako poprimilo izgled minijaturne zvijezde. nego prema načinu na koji su ih tumačili. *** Neobični događaji na nebu vjerojatno su se najprije uočili pro­ matranjem samoga fragmenta Vele. astronomi drevne Atene i Atlantide morali su uočiti eksploziju .

koji je obitavao na nebu između Marsa i Jupitera i u tome ga je ratu potpuno porazio. Na­ kon što je objavio svoju prisutnost nizom razaranja. oni ga.njegova pratitelja. No. prema filozofskome shvaćanju. Uljez je ukrao jedno od Neptunovih najve­ ćih blaga . koji se danas zove Pluton . Neptunovi štovatelji zacijelo su bili zaprepa­ šteni tim prizorom. to nisu prihvatili jer se tijelo pojavilo sasvim iznenada. A ta je pojava protumačena božanskim djelovanjem. Odnosno. divovski planet između Marsa i Jupitera izgledao je drukčije. Možemo pretpostaviti da se na temelju promatranja fra­ gmenta Vele razvio grčki mit o Faetonu. . došljak se borio s bogom. taj dojmljiv i značajan bog zacijelo je dominirao noćnim nebom. čuvaru dubina.nakon koje je nastao Kuiperov pojas. Ako je iz­ van Sunčeva sustava nekada doista postojao još jedan planet. Naime. ako su za njega i znali. Zbog njegova plamtećega izgle­ da naši su preci pretpostavili da se radi o sinu Sunca. No. tada im se zacijelo činio suviše sićušnim i dalekim. Danas se Neptun najčešće povezuje s morem. s obzirom na stupanj svog napretka nikako nisu mogli vidjeti. Nai­ me. to pla­ tneno božanstvo približilo se velikome bogu Neptunu. koje 38) Tako smatra astronom Tom Van Flandern. njegove dubine označavale su dubine svemira.i izbacio ga daleko u svemirske dubine. Naravno. Nedvojbeno je da se u to­ me trenutku na nebu pojavila nova zvijezda . Fragment Vele vjerojatno je nalikovao bijesnome bogu. To je bio zastrašujući prizor za drevne svećenike-astronome. pa i prije toga. Procjenjuje se da je bio gotovo 90 puta veći od Ze­ mlje. to je bio tek početak pakosnoga božanskoga plesa.a za njih je to značilo pojavu novoga boga. na nebu se od­ jednom pojavilo vatreno tijelo.38 Dakle. ali u klasično doba. No.

bolje. Nitko u poznatoj povijesti nije nikada svjedočio o umiranju nekoga boga. koji se upravo vodio iznad njih. No. Naime. bogovi su bili besmrtni. Ako je sukob između Atenjana i Atlantiđana doista bio prvi veliki rat u povijesti čovječanstva. Jasno je da je uljez u određenome trenutku bio toliko blizu Zemlje da je čak ušao u Mjesečevu orbitu. *** Kada se jedno svemirsko tijelo previše približi drugome. svećenici su zaprepašteno promatrali kako uljez. tada su se drevni narodi zaci­ jelo njime koristili kao usporedbom za nevjerojatan nebeski rat. Je li čovječanstvo naučilo bo­ gove lošim navikama? Ako jest. No. Jedna od njih je gravitacijska. Vjerojatno je da je fragment Vele gorio poput Sunca. tada se očito spremala okrutna osveta.golemih komada uništenoga planeta uhvaćenih u njegovo gravitacijsko polje . .se razvijalo tijekom nekoliko naraštaja astronomskih proma­ tranja. vjerojatno se radilo o učinku toplinske iz­ mjene. mnogo prije toga. sada je ovaj vatreni uljez okrutno ubio jednoga od bogova u borbi. kojemu se sada pridru­ žilo nekoliko sljedbenika . druga električna ili. što je značilo da se približava Zemlji. koja je trajala samo nekoliko sati ili dana. samo u tome slučaju mogao je otjerati Mjesec u širu orbitu. Vela-F (kako ćemo je na ovome mjestu prikladno nazivati) dominirala je noćnim nebom i potom se pojavila danju. pri tome se stvaraju različite sile. Svećenici-astronomi i toga su puta imali pravo.juri izvan orbite Mar­ sa i približava se Zemlji. U slučaju koji smo prethodno razmatrali. elektromagnetska. Nakon što su vidjeli uništenje divovskoga planeta.

Iako bi te pojave bile beznačajne za svećenike-astronome. koja predstavlja 96 km debeo sloj rastopljenoga kamenja. Vanjski ovoj odvojen je od unutrašnjega područja astenosfere. Ovoj i jezgra čine tešku unutrašnjost planeta jer tvore najveći dio njegove mase. omotača i jezgre.kore i vanjskoga omotača. pokazat će se da su ostali učinci ostavili mnogo veće posljedice. No.litosfere. Vela-F i njezini sljedbenici svojim su snažnim gravitacijskim poljem učinili sljedeće: + Poremetili Zemljinu orbitu. koja se proteže na dubinu od 96 km. *** Zemlja se sastoji od tri dijela . + Pomaknuli njezinu os. Iako je prvi od tih učinaka vjerojatno bio najdramatičniji. Litosfera je kamena kora.Najprije su se vjerojatno počeli osjećati gravitacijski utje­ caji. . veći dio čovječanstva na njih bi obratio mnogo više po­ zornosti. on je prouzročio najmanje problema životu na Zemlji. + Uzrokovali izražajno teturanje. koje se danas osjeća u precesiji ekvinocija. Oni su bili višestruki. + Usporili njezinu rotaciju. Promje­ na putanje najviše bi se očitovala u položaju i pojavljivanju Sunca te u nekim poteškoćama prilikom promatranja zvijezda i planeta. Litosfera je sastavljena od dvije ljuske .

dogodile su se velike promjene u njezinoj rastopljenoj unutrašnjosti. Vulkanske erupcije bile su nezamislivo razorne. U normalnim uvjetima taj sustav se neće pokrenuti.800 km daleko. Pod utjecajem gravitacije Vele-F. Čak ni najsnažnija vulkanska eksplozija nema veliko značenje promatra li se u odnosu na cijeli planet. Te struje prenose i lavu. Stari sustav kru­ ženja topline potpuno se raspao kada se magma. No.300 aktivnih vulkana. Današnji veliki planinski lanci nagnuli su se kako bi po­ zdravili novoga boga na nebu. U doba o kojemu govorimo rijeke lave izlijevale su se iz nekoliko stotina tisuća novostvorenih pukotina. kako zbog Mjesečeve gravitacijske sile nastaju oceanske plime. Jedna od njih vidljiva je i danas. Prijenosne struje u ovoju prenose veći dio topline na površinu sustavom srednjooceanskih grebena. Dok se približavala . nije bila pogođena samo tekuća astenosfera. raspuknula se ljuska naše­ ga planeta. koja izbija iz vulkana. Nekoliko milijuna tona užarenoga pepela odletjelo je u atmosferu. od Sirije do Mozambika. iznenada povukla prema uljezu. Velika područja litosfere na kojima su. Istodobno s cijepanjem Zemljine kore. koja je tekla ispod površine. Dolina je široka od nekoliko kilometara do preko 160 km. već nastale pukotine i rasjekline. upravo onako. Nastale su goleme pukotine. uslijed pomicanja planetarne osi.Iz unutrašnje jezgre neprestano izbija vrućina. No. a nalazi se u dolini Great Rift u Africi i pruža se više od 4. Vulkanske aktivnosti imale su nevjerojatno velike razmjere. iznenadno pomi­ canje Zemljine osi ili iznenadna promjena brzine njezine rota­ cije uzrokovala bi goleme pritiske na litosferu s predvidljivim posljedicama. Tome fatal­ nome privlačenju nije odoljela ni kamena kora litosfere. Procjenjuje se da danas na svijetu postoji oko 1. počela su se savijati i rušiti.

Polja sile. Neki su se čak zazidavali u nadi da će izbjeći udar munja i gro­ mova. koja je oko sebe stvarala Zemlja i fragment Vele traži­ la su ravnotežu u izmjeni električnih naboja. Sa stajališta naših predaka. a jedinu svjetlost proizvodili su divovski vulkanski plamenovi. svjetske rijeke. gdje se vec nalazio vulkanski pepeo. No. Kamene građevine rušile su se jedna za drugom po­ put maketa. Zagušljiv vulkanski plin isparavao je posvuda. porasla je temperatura na planetu. zbog zračenja iz toga drugoga sunca. Možda je upravo tada nastao mit o Jupiterovim smrtonosnim munjama. to nije bilo sve što je izmučena Zemlja morala trpjeti. Kaos se nastavio. koje su potresale Zemlju. Svijet je zaogrnula zastrašujuća tama. zbilo se još nešto zastrašujuće. tame. Samo za nekoliko dana miran svijet se pretvo­ rio u zastrašujući kaos bijesnih oluja. Isušile su se zalihe svjetske vode. Budući da više nisu mogli preživjeti u svojim naseobinama. . Bile su toliko snažne da su opustošile čitave šume i izbacile to­ ne prašine i krhotina u atmosferu. koja je uz to bila i zagađena. kakve oni još nisu doživjeli. Zbog promjene brzine njezine rotacije nastale su razorne oluje. to je najavilo oluje s grmljavinama svjetskih razmjera. Sa svih strana. jezera. Dok se Vela-F približavala. danju i noću odzvanjali su različiti zaglušujući zvukovi. potresa i poplava. udoline i nizine. Gust pepeo stvorio je mračan oblak.vatrena Vela-F. koji je prekrio planet. Možemo samo nagađati kakav je užas u ljudima izazvao taj iznenadni kaos. A Vela-F im se sve više približavala. ljudi su napustili razrušene gradove i po­ tražili sklonište u špiljama i na drugim prikladnim mjestima. Kako je pucala kora planeta. vrućine. mora i oceani izmijenili su svoje tokove i izlijevali se u novostvorene doline.

Ali. Počeo je meteorski napad. okrznula je i nastavila svoj razarajući put prema Veneri i Suncu.No. Poput Faetona u kočiji. otki­ nutih s planeta koji je eksplodirao. . prešli su Rocheovu granicu i tako i sami eksplodirali. koji se nalazio izvan Marsove orbite. koji je mogao uništiti divovski planet. izravnoga sudara nije bilo jer ga Zemlja ne bi preživje­ la. Dio supernove. mogao je još lakše uništiti naš planet. jedan ili više njezinih pratitelja. plamteća je Vela-F jurila prema izmučenoj Zemlji.

U toj borbi pobijedio je Manibozho. Mitovi mnogih naroda na živopisan način opisuju to bombar­ diranje. neprestanih potresa i zaglušujućih oluja. Njihove sa­ čuvane predaje zapravo su sjećanja na daleku pretpovijest.19. osobito na području Ontarija i Quebica.odnosno. Tvrdi se također i da su kamene gromade i komadi sti­ jena .. živi oko 2. kao što živopisno opisuju razdoblje tame. TI SU LJUDI VJEROJATNO ZAKLJUČILI DA IM SE PRIBLIŽAVA SAMA VELA-F. ONI KOJI SU PRESTRAŠENO PROMATRALI KATASTRO­ FU NISU JE NUŽNO OPISALI RIJEČIMA KOJIMA BISMO SE POSLUŽILI DANAS.. U današnjoj Kanadi. ono što danas nazivamo lutajućim glacijalnim .000 Indijanaca algonkinskoga podrijetla. koje su prije toga harale Zemljom. a oni su se obrušili na Zemlju. koji je raskomadao Chakekenapokovo tijelo na nekoliko tisuća komada. KADA SU SE DIVOVSKI METEORI OBRUŠAVALI NA ZEMLJU. poglavlje KOZMIČKO BOMBARDIRANJE ČINJENICA NO. Zanimljivo je da algonkinska predaja spomi­ nje kako je tijekom te borbe Zemlju poharao tornado golemih razmjera. kada su braća Chakekenapok i Manibozho vodili okrutnu bitku na nebu.

Grčke. Prema drevnoj kineskoj povijesti tvrdi se da je davno po­ stojalo doba kada se Zemlji približio planet (ili nekoliko) njih. koji su bili raštrkani oko države Karoline pa sve do unutrašnjosti sjeverne Floride. koje je padalo s neba. Meksička legenda pripovijeda o pljuštanju vatrenoga i uža­ renoga kamenja (meteorita). koji su bili kažnjeni kišom kamenja. Finske. zapravo kamenje koje je padalo tijekom nebeske bitke.000 imaju promjer veći od 150 m.koje nalazimo na osamljenim mjestima u preriji. .000. do danas znanstvenici su zabilježili velik broj plitkih uleknuća nalik na kratere. Babilona. Iste priče pripovijedaju drui­ di. Skandinavskoga poluotoka. Procjenjuje se da ih ima oko 500.kamenim gromadama . istina o tome svemirskome bombardiranju ne temelji se samo na mitovima.600 komada. Afrička legenda govori o ljudima iz gorja Atla. zbog čega je počelo pljuštati kamenje. Islanda. No. Yuni u Novome Meksiku i Maye u Guatemali. *** Od 1847. Peruanski mit podsjeća na događaj kada je s neba pao "veliki kamen". kojeg je bilo toliko mnogo da je izravnalo čitave šume. Novoga Zelanda i Samoe.). Znanstvenici ih nazivaju Carolina Bays (Zalje­ vi Karoline. Kopti. a otprilike 140. muslimani. Asirije. Sličnu predaju o pretpovijesnoj kiši va­ tre i kamenja nalazimo kod Tolteka. Legende o pljuštanju kamenja i vatrenih predmeta s neba pronalazimo u predajama Britanije. Pa­ lestine. Indonezije. Hebreji. koji se razbio na 1.

. koju je prouzročila Vela-F. Ti tragovi. pripovi­ jeda kako su se davno u prošlosti na nebu pojavili svijetleći pre­ dmeti. koje se dogodilo krajem pleistocena. u Otkrivenju 18:11-19. Delair iznijeli su zanimljivu pretpostavku da Knjiga Otkrivenja nije tek djelo puno misti­ čnih vizija i pretkazanja. opisan je svijet kakav je bio prije katastrofe i neposredno nakon nje: "Zemaljski 'trgovci plaču i tuguju' jer nitko više ne kupuje njihove robe.te me­ talni predmeti. postoje na Aljasci.Zaljevi u Sjevernoj Karolini pokazuju tragove meteorskoga željeza. među kojima su i F. 1995. Tradicija Maora s novozelandskoga Južnoga otoka.. *** U svojemu znanstvenome radu "When the Earth Nearly Di­ ed"39. dragog kame39) Gateway Books. Ako je to točno. B. S. Na primjer. koji su se raspuknuli i obasuli Zemlju svojim razarajućim komadima. koji su vjerojatno meteorskoga podrijetla. znači da taj neobičan izvor pruža zanimljive poje­ dinosti o cijeloj slici. Melton. Allan i J. robe od zlata i srebra. Slična plitka uleknuća. Bath. Po čitavom otoku pronađene su velike količine "kineskoga kame­ nja" . u Sibiru. autori D. naveli su znanstvenike. W.koje sadrži izgorjele ostatke biljaka iz pleistocena . Boliviji i Nizozemskoj. A. England. nego da sadrži elemente predaje nastale na temelju katastrofe. Postoje naznake da ta predaja ipak nije samo mit. da zaključe kako su nastali nakon velikoga meteorskoga bombar­ diranja . . koja su vjerojatno nastala na jednak način. kao i sami meteoriti koji su otkriveni unu­ tar zaljeva i u njihovoj blizini. Shriever i Henry Savage ml.

od željeza i mra­ mora. nakićeni zlatom i dragim kamenjem s biserima. Čiji je uzrok požara možda skriven u Otkrivenju 11:13: "U taj čas nastade 'velik potres' zemlje: 'sruši se' de­ setina grada. Pre­ živjele spopadne strah. u kojem 'su se obogatili' njegovim rasko­ šnim bogatstvom 'svi' vlasnici lađa 'na moru' jer 'je opu­ stošen u jednom jedinom času!" Jasno je da se u navedenome tekstu govori o velikoj po­ morskoj civilizaciji. sigurno se više neće naći! Trgovci onim stvarima koje je ona obogatila stat će daleko... u strahu od njezine muke. lana i grimiza. No." . bijeloga brašna i pšenice. svakovrsnih predmeta od slonove kosti. tamjana i vina. goveda i ovaca. jer je u jednom jedinom času pro­ palo toliko bogatstvo!' Svi 'kormilari' i svi koji plove od mjesta do mjesta. I jesenje voće za kojim je žudjelo tvoje srce više od tebe.nja i bisera. ulja. konja i kola. od skupocjenoga drveta.. obučeni u lan. cimeta i balzama. sav raskoš i sjaj propali su za te..a čini se da je bila uništena u požaru. i u potresu poginu sedam tisuća osoba."u jednom jedinom času" . ta je civi­ lizacija iznenada nestala . skrleta i svakovrsnoga miomirisnoga drveta. veliki grade. koja se temeljila na trgovini. 'mornari i svi' koji rade 'na moru sta­ doše' daleko i viknuše kad ugledaše dim njezina požara: 'Koji je grad bio sličan ovome velikom gradu?' I posuvši prahom svoje glave. veliki grade. a rasprostira­ la se na onim područjima koje je naveo Hapgood nakon svojih istraživanja zemljovida drevnih kraljeva mora. miomirisa i pomasti. robova i živih ljudi . te će plakati i tugovati: 'Jao! Jao. grimiz i skrlet. od mjedi. viknuše kroz plač i tugu: 'Jao! Jao. svile.

pojavila na nebu iznad Zemlje u pratnji nekoliko manjih tijela." Izraz "obučena u sunce" mogao bi opisivati vatreno. Ona su uključivala "munje. Zatim se pokaza drugi znak u nebu: velik Zmaj plamene boje sa sedam glava i deset rogova. svje­ tleće tijelo.. Opis je simboličan. zaro­ bljen mjesec jednoga od vanjskih planeta ili. Zanimljivo je da se u biblijskome izvještaju ta pojava po­ vezuje s javljanjem "veličanstvenoga znaka u nebu".gotovo sve što smo prethodno opisivali. baš kao što meteorite opisujemo kao "zvijezde padalice". Vijenac od dvanaest zvije­ zda moglo bi se odnositi na dijelove uništenoga planeta. Na glavama mu sedam kruna. gromove. ponovno uočavamo veliku sličnost s pojavom Vele-F. potres se smatrao samo jednim od "zala" kojima je Bog kaznio čovječanstvo. U Otkrivenju 12:1-4 piše sljedeće: "Potom se u nebu pokaza veličanstven znak: Žena obučena u sunce. Nje­ gov rep pomete trećinu 'nebeskih zvijezda i surva' ih 'na zemlju'. Dakle. mjesec pod njezinim nogama. grmljavine.. koje se pojavilo na nebu i bilo je veće od Mjeseca ("mjesec pod njezinim nogama"). potres i veliku tuču" . čak. Velik zmaj plamene boje mogao bi biti osobito velik fragment. koja su se. osobito kada saznajemo da je "zmajev rep" sa sobom povukao . vjerojatno istodobno.Ali. ali u tome simbolizmu možemo razaznati astro­ nomske događaje. a na gla­ vi joj vijenac od dvanaest zvijezda . samo frag­ ment matičnoga tijela Vele-F. koji su se nalazili u pratnji Vele-F i koji su izgledali poput zvijezda. Na temelju tih stihova jasno se zaključuje da se radilo o dva velika nebeska tijela.

babilonsku bitku između Marduka i Tiamata: "Uto se zametnu rat u nebu koji je 'Mihael' sa svojim anđelima morao voditi protiv Zmaja. stara 'Zmija' koja se zove 'đavao' . U svim prvim kulturama planeti i zvijezde smatrani su bogovima.bijaše zbačen na zemlju i bijahu zbačeni s njime njegovi anđeli. ali je ne mogoše izdržati. svjestan da ima samo još malo vremena!'" U tome simbolizmu leži opis astronomskih elemenata.. govori o dvije činjenice: prva jest da je nestao i sam uljez. suda­ rio sa Suncem. Zato se 'veselite. Kada su se divovski meteori obrušavali na Zemlju. jer je đavao sišao k vama s velikim gnjevom. No. Značajno je imati na umu kako su razmišljali naši drevni preci.to je opis meteorskoga na­ pada. vjerojatno su . ali kršćanska verzija drevne legende o njima govori kao o "Bogu" i njegovim "anđelima". Zato ne iznenađuje kada u Otkrivenju 12:7-12 pronalazimo poznat religijski opis borbe između Chakekenapoka i Manibozha. koji se nalazio izvan Marsove orbite.'sotona'. zemljo i more. kada su se suočili s tom astronomskom pojavom.. poput fragmenta Vele-F i divovskoga planeta. Bijaše zbačen veliki Zmaj. Dva svemirska tijela međusobno su se približila i sudarila.zvijezde s neba i bacio ih na Zemlju . I 'mjesta' za njih više 'nije bilo' u nebu. Zmaj i njegovi an­ đeli prihvatiše borbu. zavodnik ci­ jeloga svijeta . tako što je napustio Sunčev sustav ili se. Navod prema kojemu "mjesta za njih više nije bilo u nebu". oni koji su prestrašeno promatrali katastrofu nisu je nužno opisali riječima kojima bismo se poslužili danas. velikoga sukoba planetarnih bogo­ va. nebesa' i vi koji stanujete u njima. pak. Jao vama.

Na drugome mjestu u Otkrivenju opisuju se kataklizme. 'Tada ono postade' kao 'krv' mrtvaca.kao personifikacija zla ..ostao zarobljen ispod površine našega izmučenoga planeta .tako velik bijaše taj potres. od prije­ stolja. tako snažan! Velik Grad . dođe jak 'glas' koji poviče: 'Svršeno je!' Uto udare 'munje. Tada njezinim kraljevstvom 'zavlada tama'.. a taj simboličan opis nevjerojatno nalikuje slici o kojoj smo go­ vorili.... A ljudi su. Ljudi su od muke grizli jezike i psovali ime 'ne­ beskoga Boga' zbog svojih muka i svojih čireva. grmljavine. nakon onoga što je slijedilo vjero­ jatno je bilo mnogo razloga za radost. A peti izli svoju čašu na prijestolje Zvijeri. 'kakav nikad ne bi' otkada se ljudi pojaviše 'na zemlji' .zaključili da im se približava sama Vela-F. A sedmi izli svoju čašu u zrak. gromovi' i velik potres zemlje. A šesti izli svoju čašu na ve­ liku rijeku Eufrat. goreći u velikoj žegi. A treći izli svoju čašu u 'rijeke' i izvore voda. 'Tada se pojavi' opasan i 'poguban čir na osobama' .. U odlomku 16:2-21 spominju se anđeli: "Prvi [anđeo] ode i izli svoju čašu na zemlju. A drugi izli svoju čašu na more. A možemo samo nagađati koliko je u to doba neki meteor mogao biti velik. i mogao se sva­ koga trenutka ponovno pojaviti. i nisu se obratili da mu priznaju slavu. Tada 'presahnu' njezina 'voda' . kojemu bi dano da pali ljude vatrom. pso­ vali ime Boga koji ima vlast nad ovim zlima. i nisu se odvratili od svojih djela. te uginu svako živo biće u moru. Tada 'iz hrama'. to se nije moglo reći i za Zemlju. No. Naime činilo se da je uljez .. A četvrti izli svoju čašu na sunce. Sa stajališta promatrača.. 'i oni postadoše krv' . jer s neba je otišao uzrok svih problema.

'Golema tuča' . kao što je nakon zagađenosti atmosfere vulkanskim pepelom nastupila paklena tama." U navedenim odlomcima pronalazimo poznate elemente. taj­ funa planetarnih razmjera i svemirskih munja bile su u naj­ manju ruku "neugodne".prasnu u tri komada i srušiše se poganski gradovi.. .teška kao talenat! . Zanimljivo je da je u tome opisu istaknut još jedan aspekt katastrofe. iako je pisac pri tome mogao misliti i na vo­ dene putove.. rijeke i fontane "krvi" podsje­ ćaju na velike rijeke užarene lave. koji su danas zakopani toliko duboko da arheolozi za njih ni ne znaju.. Spominje se i veoma snažan potres. 'i baci je u more' . ali munje i gromovi sigurno su udarali. koji su se zagadili nakon tektonskih poremećaja. a vjetar je vjerojatno zvu­ čao poput zavijanja milijuna glasova. Katastrofe poput neprestanih potresa. te uništenje gradova. Radi se o skretanju drevnih putova uslijed pomicanja tektonskih ploča. Svi otoci iščeznuše a gora nestade. Potom opazih 'novo nebo i novu zemlju' jer su iščeznuli prvo nebo i prva zemlja: mora više nema. kao jedan u nizu potre­ sa koji su pogodili cijeli planet. Strašna vrućina sigurno je bila jedna od katastrofalnih po­ sljedica.. Poremećaji u našoj atmosferi nastali su zbog iznenadnoga ubrzanja rotacije planeta. vulkanskih erupcija. koja se izlijevala nakon pucanja Zemlje. a ne zbog sadržaja anđelove čaše." U odlomcima 18:21 i 21:1 saznajemo sljedeće: "Tada jedan snažan anđeo uze 'stijenu'. A ljudi su psova­ li Boga zbog zla od tuče. More.spusti se s neba na ljude. veliku poput mlinskoga kamena. Veliki Eufrat i mnoge druge rijeke vjerojatno su privremeno isušile. jer je bilo 'izvanredno veliko'.

. odlomku Otkrivenja opisuje se sljedeće: "Tada Zmija ispusti iz svojih usta za Ženom mlaz vode poput rijeke da je odnese rijeka . umjesto kojega su se razvili novi. mnogo viši lanci. Je li moguće da je kata­ klizma.a nestao je i drevni planinski lanac.. Ne začuđuje da pisac go­ vori o novome nebu i novoj zemlji. kako ćemo vidjeti. ali zemlja . Fragment Vele poremetio je stari poredak planeta u Sunčevu sustavu. možda postojao mnogo doslovniji izvor za taj opis. Pad velikoga meteorita prikazan je u legendi o anđelu.." U apokrifnoj Knjizi Henokovoj piše da su to događaji iz doba kada je "Arka plutala vodama". otvori svoja usta i proguta rijeku koju je ispustio Zmaj iz svojih usta . i 14.Dok se Zemljina kora izvijala i uzdizala.. Čak su se i poznata mora izlila u druge bazene. a površina našega planeta zauvijek se izmijenila. U 12. I čuh glas s neba 'poput šuma velikih vo­ da' . koji baca mlinski kamen.. Pad meteorita vjerojatno je doista izgledao poput "tuče". na neki način povezana s biblijskim potopom? . iako je.pa tako vjerojatno i Platonovo otočno kraljevstvo Atlantida .. Ali.. otoci su doista nesta­ jali . koju je prouzročila Vela-F.. to vjerojatno nije trajalo dugo.

734 m. na koje je utjecalo veliko gravita­ cijsko polje Vele-F. LUTAJUĆE KAMENE GROMADE PODIGNUO JE UPRAVO VODENI ZID. počela je teći prema sjeveru zbog neumoljiva gravitacijskoga utjecaja uljeza. Drugi dokazi upućuju na to da se radilo o sjevernome dijelu planeta. KAKVU ČOVJEČANSTVO NIJE VIDJELO PRIJE NITI NAKON TOGA. Danas Mjesec utječe na sva svjetska mora i oceane. ko­ ja je prosječno duboka 3. voda iz ocea­ na. Osim toga. POTEKLA JE DIVLJA BUJICA VODE. sa sva­ kom plimom povlači ih preko golemih kopnenih prostranstava. Gravitacijske sile bile su iznimno snažne. Masa svjetskih oceana iznosi . Otprilike 70. jasno navodi na zaključak da se fragment supernove najviše približio Zemlji na mjestu iznad jednoga ili drugoga polarnoga područja. Kako se Vela-F sve više približavala Zemlji. poglavlje KIŠA I POTOP ČINJENICA KADA JE IZBIO PRVI VAL. nego je bila čak više od 100 puta veća od Zemlje. na koju su već utjecali tektonski poremećaji.20. putanja kojom se kretala dovela ju je još bliže Zemlji nego što se danas nalazi Mjesec.8% površine Zemlje prekriveno je vodom. Vela-F nije bila samo veća od našega Mjeseca. Pomicanje Zemljine osi. To je bio plimni val nezamislivih razmjera.

Grčki filo­ zof je tvrdio da su Atlantiđani zbog svoje ratobornosti. pojedina područja planeta bila su još topli­ ja. sunčeve zrake nisu uspijevale dopirati zbog vulkanskoga pepela i ostalih zagadujućih tvari. dogodio se da­ nas nepoznat fenomen. Posljedica tako neobičnoga skupa čimbenika . koji je doslovno nemoguć.'" Zanimljivo je da ovaj odlomak iz Knjige Postanka (6:13. (Uobičajena podjela na različite oceane i mora uglavnom je proizvoljna..bila je kiša. Jer ću do sedam dana pustiti dažd po zemlji četrdeset dana i četrdeset noći te ću istrijebiti s lica zemlje svako živo biće što sam ga načinio. evo. koja se sada već rasprostrla nebom.a osobito zbog skupljanja vodenih kapljica oko atmosferskih čestica . Zemljina poma­ knuta os naglo ih je odvela izvan područja s umjerenom klimom u područja u kojima nije grijalo sunce.otprilike 1 / 4 4 o o ukupne mase našeg planeta. toplinu je proizvodila i sama Vela-F. razorna poplava tjerana neprestanim vjetrovima uraganske snage. koja je u sjevernim područjima planeta padala u obliku snijega. izazvali . koje je odnosila dalje na sjever planeta. opisana je u poznatoj biblijskoj priči: "Reče Bog Noi: 'Odlučio sam da bude kraj svim bi­ ćima jer se zemlja napuni opačinom. 7:4) odjekuje pojedinostima iz Platonova izvještaja. Kada je gravitacijski utjecaj bio na vrhuncu. uništit ću ih zajedno sa zemljom .. Sjeverni krajevi zemlje počeli su se hladiti. i. koji je privla­ čila golema vatrena masa. a uz tektonske aktivnosti koje su se istodobno odvijale. Osim toga. Ta kiša. Ta golema količina vode sačinjava ono što oceanografi nazivaju Svjetskim ocea­ nom. koje su prekrile atmosferu. No. Svjetske vode počele su se skupljati i stvarati divovski val.) Vela-F je upravo na Svjetskome oceanu izvela svoj razoran plimni udar i povukla nezamislive količine vode.

. Vode su nad zemljom bujale i toliko rasle. zaroblje- . dogodio prvi veliki rat u povijesti čovječanstva. dogodilo se nešto mnogo gore i mnogo razornije od voda." Iz izvještaja o Potopu (Postanak. Naime. ako je kiša sigurno prethodila potopu. Dok su Vela-F i njezini preostali suputnici nastavili svoj put prema Veneri. 7:17-19) zaključujemo da se radilo o velikoj kiši nakon koje je nastupio svjetski potop: "Pljusak je na zemlju padao četrdeset dana. jer se arka polako dizala pod rastućim vodama." Iz tog odlomka možemo zaključiti da je potop nastao po­ stupno. ne začuđuje da je pisac Knjige Postanka za­ ključio kako je postojala uzročna veza između kiše i potopa. I udari dažd na zemlju da pljušti četrdeset dana i četrdeset noći. prema kojemu je čovječanstvo uništeno zbog Bo­ žjega bijesa: "A sedmoga dana zapljušte potopne vode po zemlji.bijes svojih bogova. koje su se polako podizale.. koju je uzrokovala Vela-F. navale svi izvori bezdana.. ona ga nije pro­ uzročila. S ob­ zirom na jačinu i razmjer oluja na svijetu nenaviknutome na obilne padaline.. Vode su sve silnije navaljivale i rasle nad zemljom. No. koji su zato uništili njihov kontinent. vode sve­ udilj rasle i korablju nosile: digla se visoko iznad zem­ lje. U Knjizi Postanka 7:10-12 nailazimo na slično objašnjenje. Arheološki i geološki dokazi potvrđuju da se prije katastrofe. rastvore se ustave nebeske. veliko gravitacijsko polje sve je više popuštalo. U sjevernim područjima kišom zahvaćenoga svijeta. a korablja plovila površinom.

Dok je nebeski uljez nestajao. u sjevernoj Škotskoj silovita oluja. Izbio je gole­ mi val. voda se pretvorila u divlju bu­ jicu. Noa ga je upozorio da će sklonište prona­ ći samo oni kojima se Bog smiluje i potom je bespomoćno promatrao dok je sina odnosio drugi val. stvorila je toliko snažne valove.600 t. Lutajuće kamene gromade podignuo je upravo vodeni val. Sjećanje na taj događaj opisan je u Knjizi Postanka (7:19-24): . Nakon dugo­ ga razdoblja tame. Poslani su izvidnici. Kada je nahrupio prvi val. Na visokim brdima i planinama te vode su jednostavno u njih udarile poput divovskoga vala i pri tome na njihovim sjevernim stranama ostavila krhotine i ostatke ili izbrazdala neke stijene. Dakle. Kada je Noin sin odlučio pronaći utočište izvan arke. Ona govori da je arka plovila između va­ lova velikih "poput planina". Godine 1877. kakvu čovječanstvo nije vidjelo ni prije ni nakon toga. Legende indijanskih plemena Choctaw i Navajo pripovije­ daju doista zastrašujuću priču o drevnome dobu. koji su odnijeli mol težak 2. Tri strane obzora bile su napunjene vodom. koji su se ubrzo vratili donoseći strašne vijesti. To nije opis voda ko­ je se dižu postupno. Izvijestili su da se prema njima obrušavala vodena planina. nastupio je pravi Potop. Velike količine vode sa sjevera vjerojatno su isprva tekle polako. koja je izgledala poput vodenoga zida kojega kao da je izgradio bijesni bog. Isprva se činila kao spas. koje su panično bježale. na sjeveru se pojavila svjetlost. ali uskoro se čuo stampedo divljih životinja. Priča o potopu koju pronalazimo u Kuranu mnogo je bliža opisanoj stvarnosti.ne vode svjetskih mora počele su se oslobađati. moguće je da neusporedivo veća količina vode pomakne di­ vovske terete i nosi ih po čitavom planetu. ali taj se tok ubrzavao sa slabljenjem gravitacijskoga polja.

" Budući da se danas planinski vrhovi mogu mjeriti doslovno u kilometrima. . Divovski vodeni zid koji se obrušava mogao bi. stoka. Petnaest lakata dizale su se vode povrh potonulih brda. potopiti čitave planine. na ovome mje­ stu nije značajna dubina voda.koje se spominju u većini svjet­ skih mitova . Ulaz u njihovo sklonište vjerojatno je bio 40) Pod tim izrazom shvaćaju se narodi. koji su mogli vidjeti "svi narodi svijeta". vrućina i meteorskoga udara. Drevna legenda u židovskoj hagadi pripovijeda o valu. teško je shvatiti kako je život na Zemlji uopće mogao opstati. nego djelovanje njihovih valo­ va. Ako to nije točno."Vode su sve silnije navaljivale i rasle nad zemljom. Predaja Navajo Indijanaca opisuje doba kada su "svi naro­ di"40 živjeli pod zemljom u srcu planine. U njoj se opisuje "vodeni stup visok 2. Tada je vladalo razdo­ blje tame.. Naime. npr. svi gmizavci i svi ljudi. Izgiboše sva bića što se po zemlji kreću: ptice. a ostatak čovječanstva utočište je potražilo u arkama . Jasno je da bi se razorna snaga tako goleme količine vode razlikovala s obzirom na neka zemljopisna područja i čimbe­ nike. koji ne pripadaju urođeničkim indijan­ skim plemenima iz ravnica. na udaljenost od izvora. koji je nastao pod utjecajem gravitacijskoga polja Vele-F. civilizacija je bila potpuno uništena.ili špiljama koje su se nalazile u višim po­ dručjima.560 km". znanstvenici ne prihvaćaju ideju o potopu. No. koji je dovoljno velik da može prekriti planine. barem privremeno. zvijeri. Stotinu i pedeset dana vladahu vode zemljom. tako prekriše sva najviša brda pod nebom. Preživjeli se nisu željeli skloniti samo od poplava.. kada se sunce pojavljivalo na nebu samo nekoliko sati svakoga dana. nego također od oluja. koji su stizali sa sjevera.

ustanovili su da je njihova planina okružena jeze­ rom. koja je nastala zagađenjem. Iako je planetarni plimni val. No.pa pokrenu [Bog] vjetar nad zemljom da uzbije vodu. A drugoga mjeseca. koje se rasprostiralo do kuda je sezao pogled. a Mje­ sec i zvijezde neprestano je prekrivao gust oblak ili izmaglica. prvoga dana u mjesecu. koji je nastao nakon odlaska Vele-F vjerojatno bio najrazornija pojava. U Knjizi Postanka (8:1-14) nalazimo realan opis situacije: ". koja je ikada zadesila naš planet. ona je kratko trajala. Nakon stotinu i pedeset dana vode su jenjale . Noa otvori prozor što ga je na­ činio na korablji." . Šest stotina i prve godine Noina života. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: površina okopnjela. Zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske. svi ljudi su govorili jedan jezik.... Vo­ de su neprestano opadale do desetog mjeseca. ispusti gavrana. Kad su to učinili. No. Vode su se spustile na najnižu razinu. i dažd s neba prestade. Kada su boravili u špilji. počeli su govoriti različitim jezicima. a prvoga dana desetoga mjeseca pokažu se brdski vrhunci. a gavran svejednako odlijetaše i dolijetaše dok se vode sa zemlje nisu isušile . Ta priča sadrži još jedan element.zakrčen krhotinama i ostacima. uzmakoše vode sa zemlje. Legenda govori da su ljudi morali prokopati prolaz. Svijet koji su pronašli još uvijek je bio obavijen tamom.. kao i u biblijskoj priči o babilonskoj kuli. koji pronalazimo u preda­ jama mnogih naroda. sedamnaestog dana u mjese­ cu. Kad je izminulo četrdeset dana. zemlja bijaše suha. vode su se ubrzo povukle. prvoga mjese­ ca. Polako se povlačile vode sa ze­ mlje. nakon što su iz nje izašli. koje je sa sobom donio vodeni val...

za­ gadile su i vulkanske pare. a zrak se postupno oslobađao zagađenih tvari. iako se na nekim područjima meso očuvalo zbog slanoga pokrivača. najveći je problem bila upravo nestašica vode. No. kao i vjerojatnost da su dijelovi područja planeta bili pošteđena najgorih posljedica katastrofe. Lava je spržila tlo. Divovski uragan uništio je svjetske šume. ta katastrofa nije imala globalne razmjere. bio jedini spas za očuvanje naše vrste. koji je otrovao zemlju i zagadio vodu za piće. za sobom ostavljale bijeli prekrivač od soli. biljke su vjerojatno . Lokalne pro­ mjene terena. sada je bila potpuno uništena. No. Potrebne bjelančevine ljudi su tijekom određenoga raz­ doblja skupljali s tijela milijardi uginulih životinja raštrkanih diljem svijeta. No. Do trenutka kada su počele nestajati slane zalihe hrane. Srećom. skretanje vodenih putova. Prema predaji iz Britanske Kolum­ bije. čovječanstvo je iz­ ronilo iz svoje najgore noćne more i ušlo u razrušen i opu­ stošen svijet.Kada su se vode izlile u novostvorene bazene izmučenog planeta i tako stvorile nova mora i oceane. Potoci koji su postali slani zbog voda koje su se u njih izlijevale. No. čovječanstvo je gotovo izumrlo zbog nedostatka vode za piće. vrijeme se nije potpuno umirilo. Čak ni blato nije bilo plodno. možda je upravo taj čimbenik. sadrže sjećanja na taj prizor. u toplijim područjima njihove su strvine trunule za samo nekoliko dana. Mitovi svih naroda od Skandinavskoga poluoto­ ka preko Bliskoga istoka do Sjeverne Amerike. Posvuda je bilo blato. klima još nije bila stabilna. Ponovno se spustila strašna kiša i svježa se voda počela gomilati. Iako se vjetar stišao. Preživjeli su uočili da su vode. povremene tektonske aktivnosti i vremenske prilike zapravo su utjecale na život lju­ di. koje su se povla­ čile. vegetacija koja je u Zlatno doba bujala.

Bez obzira na to. Naime. Oni sretniji. dočekali prilično nespremni. koje za samo nekoliko mjeseci mogu narasti na. Babilonska legenda pripovijeda da su ljudi godinu dana jeli samo pirevinu-travu. Konačno je na­ stupilo ledeno doba. novonastalim slojevima lave. koja je zahtijevala poznavanje osnovnih metoda preživljavanja. ali može se pretpostaviti da se radilo o travama. primjerice. Možemo reći da je od nekoliko milijuna preživjelih ljudi na svijetu. koji su preživjeli prvih nekoliko najgorih tjedana i mjeseci. tako da su iznenadnu situaciju. žeđi i raznih bolesti neposredno nakon katastrofe. uskoro su se suočili s još jednom opasnošću. njih nekoliko stotina tisuća vjerojatno umrlo od gladi. moramo se podsjetiti da su prije pojave Vele-F naraštaji naših predaka bili naviknuti na ugodnosti civilizacije. ta velika tajna pleistocena. .već počele rasti. što je gotovo nemoguće. čovječanstvo je nakon katastrofe nazado­ valo.

Dok su potresi i vulkanske erupcije nakon velike katastrofe i dalje razarali naš planet. gdje stoje na staklenom moru. Jedan od najuvjerljivijih dokaza da Otkrivenje doista sadrži elemente predaje o drevnoj katastrofi. 15:2 ... iako u mnogo slabijim ra­ zmjerima. pruža jedno od njegovih najneobičnijih poglavlja: "Također spazih nešto kao stakleno more pomiješano s vatrom i pobjednike Zvijeri .njegovo (iako imaginarno) le­ deno more. POČELO JE KAMENO DOBA. Zbog pomicanja Zemljine 41) Otkrivenje. u sjevernim su područjima padale u obliku snijega. jesu li ljudi uočili onu neobičnu mješavinu vatre i leda.21. poglavlje NAKON KATASTROFE _______________ČINJENICA UKRATKO.. KREMEN JE POSTAO TEHNOLOŠKI TEMELJ NOVE KULTURE.."41 Veoma uvjerljiv opis "staklenoga mora" doziva u sjećanje Agassizov pojam mer de glace . koja se pojavila dok se lava izlijevala kroz glacijalno polje? *** Vode koje su poplavile južne zemljopisne širine.

uslijed koje se isparava voda i nastaje led.osi. postupno su slabili. u atmosferi se zadr­ žao pepeo više od tri godine. Taj novostvoreni ledeni pokrivač bio je samo jedna od poslje­ dica ubrzane promjene svjetske klime. potrebno je da nastupi dugo razdoblje žestoke zime. a temperature su na svim kontinentima po­ čele padati. arktičkih noći. Kako se Vela-F udaljavala.led neće nastati toliko dugo koliko se u atmosferi zadržava vla­ ga. Konačno. u trenutku kada je Vela-F protutnjala iznad Zemlje. ali sunčeve zrake još mnogo godina nakon toga nisu uspijevale potpuno pro­ drijeti na naš planet. Vulkani. . U 8. I dok su se svjetska mora i oceani neumoljivo povlačili pre­ ma sjeveru. proizvodeći veličanstvene zalaske sunca. plodnim ravnicama i mnoštvom divljači. dok su se najsjeverniji ostaci velikoga primordijalnoga potopa ubrzo pretvorili u led. a njihov posljednji obrok ostao je neprobavljen u njihovim utrobama. goleme količine tople vode sprečavale su zaleđiva­ nje. Ma­ muti u Sibiru na mjestu su se smrznuli.) Dani potpune tame možda su doista završili. Prvi od njih je velika toplina. (Nakon eks­ plozije vulkana Krakatau u moderno doba. Drugi preduvjet su oborine . poglavlju istaknuli smo koji su preduvjeti potrebni za nastanak ledenoga doba. područja do tada umjerene klime sa svojim bogatim šuma­ ma. izbio je velik val i Svjetski ocean ponovno se izlio u južna po­ dručja planeta. Katastrofa koju je prouzročio fragment Vele omogućila je nastanak svih navedenih preduvjeta. Ali. koji su svojim erupcijama bili izvor velike topline. Prijelaz se dogodio iznenada. preselila su se u tamu hladnih. postupno je slabilo njezino to­ plinsko isijavanje. ali u atmosferi se i dalje nalazila velika količina pepela.

Gotovo sve svjetske predaje govore o rijekama i jezerima, koji su toliko vrući da ključaju. To je posljedica početnoga stupnja velikih tektonskih poremećaja, koji su nastupili kada su se izlijevale goleme količine lave i kada je, osim Sunca, toplinu proizvodila sama Vela-F svojim toplinskim zračenjem. U uvjetima takve vrućine, isparavala se voda potrebna za nasta­ nak kiše. Kontaminirajuće čestice stvorile su jezgru oko koje su se oblikovale kapljice. Ciklonski vjetrovi nosili su kišu diljem planeta. Potom su se snizile temperature. Takvi klimatski uvjeti trajali su godinama. Još jedan čimbenik u zakašnjelome nastanku ledenoga doba jesu veliki planinski lanci. Za razliku od polarnih planina, o kojima su govorili znanstvenici 19. st., svjetske planine bile su čvrste, široke i iznimno visoke. Imale su funkciju svojevrsnoga proizvođača ledenjaka, upravo onako kako je pretpostavio Agassiz i njegovi istomišljenici. Nakon što smo uspjeli objasniti učinak kiša i potopa, kona­ čno možemo zamisliti kako su se, u skladu sa zakonima fizike pomicali ledenjaci. Vjerojatno se ipak nije radilo o divovskim kontinentalnim ledenim pokrivačima nalik na one koje je opisi­ vao Agassiz. Međutim, postoje sjećanja na velike ledene rijeke i potoke. U nordijskoj mitologiji nalazimo opis strašne zime Fimbul, polinezijska predaja govori o zgrušanome, ledenome oceanu, peruanska legenda kazuje o bogovima, koji su nakon svjetskoga potopa obasuli zemlju snijegom i ledom.

***

Neke su vrste preživjele, dok su druge izginule. Budući da ne postoji dokaz o zemljopisnoj rasprostranjenosti vrsta koje su

izumrle, razloge za to moramo pronaći na drugome mjestu. Je­ dan od razloga mogla bi biti njihova veličina. Neposredno nakon kataklizme, biljni svijet je osiromašio. Iako su neke biljke poslije ponovno počele rasti, nije ih bilo dovoljno za opstanak velikih biljojeda. Mamutima i mastodon­ tima je za preživljavanje bilo potrebno nekoliko tona bilja. U njihovu nedostatku jednostavno ga nisu mogle ničim zamije­ niti. Uginulo je nekoliko milijuna i drugih teških biljojeda, po­ put europskoga bizona i divovskoga ljenivca. Izumrle su i druge vrste. U današnjoj Australiji medvjed koala hrani se samo lišćem eukaliptusa. Ako bi stabla eukali­ ptusa iz nekog razloga nestala, s njima bi nestale i koale, bez obzira na to ima li u njihovoj blizini drugih vrsta stabala, bilja­ ka, oraha ili voća. Njihov se metabolizam prilagodio samo je­ dnom izvoru hrane. Takve vrste preživača, koje su postojale u pleistocenu vjerojatno su izumrle mnogo brže od velikih biljo­ jeda, bez obzira na to koliko su bile velike. Lovci koji nisu željeli jesti strvine, također su umrli. Među strvinama su bile vrste poput divljih sabljozubih mačaka i velikoga vuka. Najbolje šanse za opstanak imali su kukci (koji nisu zahtijevali posebnu prehranu), morska bića (čiji je habitat bio razoren, ali ne i uništen), strvinari, nemilosrdni, prilago­ dljivi, lukavi ili samo oni sretni. U tako nemilosrdnim uvjeti­ ma, čovječanstvo je vodilo borbu za opstanak.

***

Bilo je veoma malo ljudi. Nekoliko milijuna stanovnika drev­ nog svijeta poginulo je u potresima, izljevima lave, klizanju tla, udaru meteorita, poplavama i, konačno, od gladi. Prema

predaji Navaja, preživjeli su ispuzali iz svojih skloništa da is­ traže potopljen svijet. Kad su se vode povukle, svijet je bio potpuno neprepoznat­ ljiv i okrutno negostoljubiv. U debelim slojevima leda u podru­ čjima hladnije klime, sačuvali su se izvori hrane u obliku sala zaleđenih strvina, ali u područjima umjerene klime mnoštvo strvina - životinjskih i ljudskih - koje su bile razbacane po opus­ tošenome, blatnome krajoliku, počelo je trunuti ispuštajući smrad, Što je sve pogodovalo nastanku bolesti. Bolesti kakva je npr. kuga nisu se razvile niti raširile zato jer je broj stanovnika svijeta dramatično pao. Ljudi su se počeli okupljati u malim, izoliranim zajednicama, pa se bolesti nisu mogle širiti. Čovječanstvo je moglo opstati samo ako je "bilo rodno i množilo se", kako je Bog uputio Jakova. No, ljudi su se mogli množiti samo u prikladnim životnim uvjetima. Novi naraštaji mogli su preživjeti samo ako je za njih bilo dovoljno hrane. U svijetu u kojemu više gotovo i nije bilo biljaka i životinja, no­ madski život činio se jedinim mogućim rješenjem. Tako su lju­ di postali lutajući lovoskupljači. Pripadnici mnogih izoliranih zajednica odselili su se u novo­ osvojena obalna područja. Iako su vjerojatno i dalje prazno­ vjerno strahovali od vode, to se potiskivalo činjenicom da su na tome izmučenome, razrušenome i hladnome planetu samo ocea­ ni vrvjeli životom. Ostaci školjaka na obalama svih kontinenata potvrđuju koliko su naši drevni preci ovisili o morskoj hrani. Čovječanstvo je moralo ponovno učiti. Na špiljskim slikarijama prikazani su ljudi koji nose veoma malo ili nimalo odje­ će. Taj običaj, koji se danas često naziva "primitivnim", bio je tek odgovor na blage i veoma vlažne klimatske uvjete. No, na­ kon potopa klima se promijenila. Bila je potrebna topla odje­ ća, pa su mnogi bili prisiljeni naučiti šivati.

No, šivanje je bilo tek jedno od mnogih umijeća, koja su se razvila da bi se opstalo u novome i negostoljubivome svijetu. Zamislite da naša civilizacija bude uništena u samo nekoliko dana ili tjedana. Ljudi, koji svjetlost sada dobivaju pritiskom na gumb, griju domove i kuhaju hranu, morali bi naučiti vje­ štinu stvaranja vatre - bez upaljača i šibica. Za većinu ljudi nji­ hove bi najveće vještine i iskustvo odjednom postali beznačajni. Odlučna bi bila samo fizička snaga, dobro zdravlje, izdržljivost i sposobnost, koji će osigurati preživljavanje u nomadskoj, skupljačko-lovačkoj zajednici. Nakon što su ostali bez svojeg poznatog alata i oružja, naši poslijepotopni preci, iz očaja su se okrenuli onome što su sma­ trali najprikladnijim. Jedan od najuobičajenijih i najkorisnijih materijala bio je kremen. Kremen se mogao trgati i rezati, pa su se od njega izrađivale oštrice, koje su bile oštrije od bilo kojega brušenoga materijala. A kada se oštrica istrošila, bilo je jednos­ tavno izraditi novu. Kremen je bio višestruko upotrebljiv. Kremeni vrhovi stri­ jela i koplja koristili su se za lov divljači, čija su krda sve brže rasla. (Kada se oporavila vegetacija i životinjski se svijet po­ čeo brže razmnožavati u otvorenim, pustim područjima u koji­ ma nije bilo mnogo ljudi ni lovine.) Kremenom se rezalo meso i skidala životinjska koža i krzno. Upotrebljavao se također u izradi oružja za obranu i napad. Ukratko, kremen je postao tehnološki temelj nove kulture. Počelo je kameno doba.
***

Diljem svijeta postojali su ljudi, koji su naslijedili neke značaj­ ne vještine i znanje iz pretpotopnoga razdoblja. O njima se go­ vori u narodnim predajama i mitovima svih kontinenata. Oni

su bili učitelji. njihova kultura je iznenada postala nepristupačna poput drugoga planeta. te je zaključio da su vjerojatno stigli iz svemira. koji su imali toliko značajnu ulogu u širenju znanja i mudrosti. koja se nije ograničavala na puko zadovoljavanje osnovnih potreba za preživljavanjem. Iako su možda sačuvali vještinu izrade brodova. žanju i pripitomljavaju divlje životinje. U svjetskim mitovima neprestano se ističe kako su bogovi-zaštitnici učili primitivne ljude kako da siju. inženjerstva. vještine poput iskopavanja i taljenja ruda. Drevne šume vjerojatno su se obnavljale nekoliko stotina godina. obra­ de metala. Ti su učitelji veoma naporno radili i katkad putovali u daleke krajeve kako bi ponovno uspostavili civilizaciju. Bilo je to ponovna uspostava poljoprivrede. Naučavali su umjetnost i obrte. švicarski spisatelj Erich Von Daniken prou­ čavao je te drevne mitove i u njima uočio univerzalne značajke tih "bogova". A arheološka je činjenica da je poljoprivredna revoluci­ ja bila prvi korak u napretku čovječanstva. iako su zapravo doista bili Zemljani. U uvjetima osnovnoga preživljavanja. Godine 1967. Svojim su djelova­ njem vjerojatno presudno utjecali na neku ljudsku zajednicu s obzirom na njezin izbor između preživljavanja ili nestanka. kao što su goveda. Oni su bili zakonodavci. koji su postavili temelje pravednome i dobrome vladanju. njihovo se znanje nije moglo potpuno iskoristiti. a poslije i perad. ona je bila beznačajna u svijetu u kojemu nije bilo stabala. da su ih njihovi suplemenici proglašavali bogovima. No. Činjenica jest i da se razvoj poljoprivrede . jednostavno su izgubile značenje. Učitelji su se usredotočili samo na jednu aktivnost. konji. izgradnje veličanstvenih građevina i još tisuće drugih. svinje. No.događao neobičnim sli- .koji se u razli­ čitim područjima provodio spontano . ovce.

Nakon što su nestale sve posljedice koje je prouzročio led. pr. Iako su učitelji djelovali neposredno nakon potopa i mnogo stotina godina nakon njega. obrta i medicine. pamtila i prenosila to drevno znanje odiše romantikom. koji su smatrani čuvarima drevne znanosti i tehnologije. koja je pozorno bilježila. god. izravni duhovni (a vjerojatno i genetski) potomci preživjelih. slavnoga savjetnika Đosera. jednoga od najznačajnijih egi­ patskih božanstava. čini se da su oni sačuvali znanje o drevnim vještinama za buduće naraštaje. To znanje nije bila apstraktna filozofija. Ideja o eliti. egipatskome Starome Kra­ ljevstvu.000 godina nakon toga. počeli su prenositi na čovječanstvo sve više svojega znanja i mudro­ sti.što je neobi­ čno.000. nego praktične . primjerice. Svojemu kraju približilo se oko 8. zaštitnika metalurgije. *** Ledeno doba na Zemlji trajalo je mnogo kraće nego što to znanstvenici tvrde. No. a potpuno je završilo u razdoblju globalnoga zagrija­ vanja oko 2. baš kao što su prije njega nazivani poslijepotopni učitelji. U vezi s time zanimljivo je spomenuti da su Egipćani svoje graditeljske i inženjerske vještine navodno naučili od Imhotepa. kralja Treće dinastije..jedom. Imhotep je bio toliko cijenjen po svojemu umijeću da je proglašen bogom. Kr. U mnogim dijelovima svijeta poljoprivreda se razvijala na višim razinama zemlje i širila se prema vani . Vjero­ valo se i da je Imhotep sin Ptaha. jer da je za poljoprivrednu djelatnost nužno pogodno tlo. ona na najbolji način može objasniti iznenadni procvat naprednih graditeljskih i in­ ženjerskih umijeća u.

tehnike, koje su ljudima omogućile da grade piramide i trgo­ vačke brodove, koji će ponovno ploviti svjetskim oceanima. Velika pomorska civilizacija o kojoj je teoretizirao Hapgood a pripovijedao Platon, možda se izgubila, kako je tvrdio Platon, u novonastalim dubinama poslijepotopnoga Atlantskoga oceana. Ur-Atena više nije postojala ... progutana je u snažnim tektonskim poremećajima, koji su označili da se približava Vela-F. Čak je i predcivilizacija drevnoga Egipta bila zakopana toliko duboko da je suvremeni arheolozi ne mogu pronaći, a o njoj svjedoče samo neki predmeti, npr. kip Sfinge u Gizi. No, nešto je na svijetu ipak preživjelo. Traumatizirano čovje­ čanstvo počelo je svoj dug i polagan uspon prema napretku.

EPILOG
Platon je opisao civilizaciju koja se nije mnogo razlikovala od civilizacija drevnoga Egipta, Grčke ili Rima. No, drugi u to ni­ su uvjereni. Američki političar nedavno je izjavio stajalište da je pravi razlog potonuća Atlantide bio laserski rat između njezinih dviju suprotstavljenih frakcija. Vojna tehnologija izmaknula je nadzoru i kontinent se raspao. Drugi Amerikanac, slavni "tihi prorok" Edgar Cayce, izgradio je opsežnu sliku o izgubljeno­ me kontinentu na temelju nekoliko tisuća "životnih priča" odnosno na temelju psiholoških istraživanja (re)inkarnacija ra­ zličitih pacijenata. Zaključio je da je nekada postojala civiliza­ cija čija se tehnologija temeljila na kristalima i koja je bila naprednija od svih civilizacija na svijetu, pa čak i od suvreme­ ne. Okultistica Helena Petrovna Blavatsky, koja je utemeljila teozofski pokret, tvrdila je da su Atlantiđani razvili vrstu ge­ netskoga inženjeringa, koji im je omogućio da stvaraju rasu ljudi-robova. Arthur Desmond Leslie vjeruje da su Atlantiđani bili do­ voljno napredni da razviju viamanas - zrakoplove, koji su le­ tjeli na pogon žive, a koji su opisani u hinduskim religijskim tekstovima. Naša je civilizacija, naravno, uspjela stvoriti zrakoplove, la­ sere i ovladati genetskim inženjeringom. Njezina se tehnolo-

gija također temelji na kristalu, što mnogi ne primjećuju. Bez kristala bi se naši satovi zaustavili, računala, radio i televizija ne bi radili, a naše kuće bi se srušile. Sastavni ili glavni ele­ ment gotovo svih svakodnevnih naprava upravo je kristal, a cement, koji je iznimno značajan u graditeljstvu, rezultat je djelovanja kristala. Unatoč tome, čak i znanstvenici koji su skloni vjerovati u ideju o izgubljenoj civilizaciji, ne žele prihvatiti mogućnost da je ona bila visoko razvijena. Ta je ideja odviše smiješna da bi zaslužila ozbiljniju znanstvenu provjeru.

***

Najstariji izvor iz kojega saznajemo kako su drevni Hebreji računali vrijeme jest natpis koji se naziva Kalendar iz Gezera. Napisan je krajem 10. st. pr. Kr. u doba vladavine Salomona, a prikazuje vrijeme predviđeno za glavne poljoprivredne djelat­ nosti, koje su se obavljale tijekom ciklusa od dvanaest Mjese­ ca. Hebrejski izraz yereah znači "Mjesec", ali i "mjesec". Dru­ gi izraz za mjesec je hodesh, koji se doslovno prevodi kao "novost polumjeseca". Na temelju toga, jasno je da je najsta­ riji hebrejski kalendar bio lunarni, a takav je u osnovi i danas. Jedan od razloga da su samo neki drevni narodi slijedili primjer Židova upravo su velike poteškoće, koje nastaju prili­ kom izračunavanja, ali i mjerenja točnoga trajanja binarnoga ciklusa. Naime, problem je u tome što je svaka lunarna orbita Zemlje jedinstvena. Svaka sljedeća razlikuje se od prethodne. Naime, Mjesec se, općenito, vraća na svoju izvornu polaznu točku s obzirom na Sunce samo jedanput u 687.282 godine. Zato je veoma teško izračunati čak i prosječnu Mjesečevu putanju.

Čak i približne procjene suvremenih astronoma rezultiraju jed­ nadžbama s više od 6.000 članova, s kojima, srećom, barataju samo računala. Unatoč teškoćama, drevni Hebreji ostvarili su rezultat. On se dijelomice odnosi na usmenu rabinsku predaju, koja je preživjela dovoljno dugo da bude zapisana. Brojka do koje su stigli odnosi se na prosječan lunarni ciklus, koji traje 29.53059 dana. Znan­ stvenici su, uz pomoć računala i metodom opservacije, do 1968. stigli do istoga rezultata. No, suvremeni rezultati znatno odstu­ paju od drevnih židovskih proračuna.

***

Postoji dokaz da su Židovi izračunali lunarnu orbitu u 1. st. pr. Kr., a znanstvenici se općenito slažu da su to učinili mnogo prije. No, s obzirom na njihovu nezamjetnu astronomsku tradi­ ciju, zagonetka je kako su u tome uspjeli. Razumno bi objašnjenje bilo da su taj podatak saznali od Babilonaca, koji su bili veoma napredni astronomi. Međutim, babilonska brojka razlikuje se od hebrejske ... a od nje se ra­ zlikuje i grčka. U svakome slučaju, židovska računica je mno­ go preciznija. No, ako im taj podatak nisu odali Babilonci i Grci, tko jest? Usmena predaja o tome nimalo ne dvoji. Taj nevjerojatno pre­ cizan podatak objavio je proroku Mojsiju sam Bog, a prorok ga je potom pohranio u Tori, prvih pet božanskih knjiga Staro­ ga zavjeta. Znanstvenici, koji su oduvijek držali Boga podalje od svo­ jih izračunavanja, odbacivali su tu romantičnu priču, ali isto su činili i znanstvenici koji u Tori, ali ni drugdje nisu mogli pro-

st.. Izlazak. Brojevi i Ponovljeni zakon čije se autorstvo tradicionalno pripisuje Mojsiju. odnosi se na niz šifri skrivenih u izvornoj hebrejskoj Tori.naći nikakve naznake koje bi upućivale na mogućnost izra­ čunavanja te brojke. poznatiji kao Maimonides. Iako postoje dvojbe o njihovoj starosti. Ona tvrdi da Toru nije napisao Mojsije. kao što su Hanuka i Purim. No. Ti nizovi ne uključuju samo proračune mjesečeve putanje. *** Taj "biblijski kod".na temelju činjenice da svako slovo hebrejske abecede ima pripadajuću brojčanu vrijednost .nego se također odnose na židovske blagdane. No.Po­ stanak. rabin Moses ben Maimon čak je tvrdio da je način izračunavanja kodiran u Tori. No. židovska usmena predaja u tome je pogledu mnogo izričitija. ni njegov autoritet nije bio dovoljan da uvjeri znanstvenike da ozbiljnije razmotre ideju o šifri skrivenoj u Tori. općenito se prihvaća da je Mojsije živio u 13. Levitski zakonik. bio je jedan od najvećih židovskih mudraca. iako mnogi znanstvenici . nego sam Bog. kompjutorska analiza je pokazala da šifra doista postoji. Kr. odnosno prvih pet knjiga Staroga zavjeta . st. Tora je nežidovskim čitateljima vjerojatno poznatija kao Petoknjižje. kako je tvrdio Maimonides . kako se danas općenito naziva. Rabin ben Maimon. pr. 80-ih godina 20. tu predaju ozbiljno su shvaćali samo kabalisti. No. skupina mistika. Upravo su potonje izazvale mnogo pozornosti. Jedan od njih. koji su često bili rabini i proveli su život u neprestanoj potrazi za tajnama skrivenima u Svetome pismu. Mojsije je samo zapisao Božje riječi.

bilo je samo pitanje trenutka kada će ono postati senzacijom. u osno­ vi.znači. st. blagdana koji slavi oslobođenje Židova iz perzijskoga ropstva u 5. iako bi kasniji datum mogao objasniti spominjanje Purima.ali ne može predvidjeti buduće događa­ je. Znanstvenici su zaključili da je teorija o šiframa veoma vje­ rojatna. najprije bi morali znati što tražite da biste mogli primijeni­ ti postojeće metode dešifriranja. Kr. Nažalost. iz 164. pr. Koliko god to bilo razočaravajuće. Naime. kao i dokaz da Tora nije djelo jednoga pisca. ostaje tajnom kako taj drevni tekst može skrivati šifru blagdana Hanuke. god. sama činjenica da šifra može poslužiti za pretkazivanje znatno je utjecalo na znanstve- . isti znanstvenici uglavnom se slažu da su Knjige nastale najkasnije krajem razdoblja babilonskoga ro­ pstva. Kako su se počele širiti vijesti o tome otkriću. gradovima u kojima su boravili. koji slavi židovski ustanak. no šifra sadrži proročanski element. iako su svi oni živjeli mnogo stoljeća na­ kon nastanka Petoknjižja. struktura šifre nije prikladna za takvu vrstu amaterskih vračanja. Kr. U Tori su pronađena imena više od šezdeset židovskih mudraca. kao i podaci o njihovu rođenju i smrti. pr. Na taj način šifra može potvr­ diti prošle događaje . pr. poslije više od 300 godina.dvoje je li on uopće na bilo koji način sudjelovao u nastanku Tore. oko 500. . Kr. Oni ističu značajnu činjenicu da Mojsije nije mogao pisati o svojoj smrti. Unatoč tome. Neki su poku­ šali iskoristiti šifru kao sredstvo za proricanje naše vlastite budućnosti. a možda i srećom. No.iako samo one koji su se dogodili nakon nastanka Petoknjižja .. nego kompilacija sastavljena na temelju nekoliko različitih iz­ vora. Zvuči nevjerojatno. god.

No. činjenica jest da biblijski kod i njegov element pre­ dviđanja ostaju i dalje stvarnost.da je Toru doista napisao Bog. a ta nemogućnost doista navodi na pretpostavku da su doista djelo božanske ruke. Ipak. Ukratko. iako se zamisao o šifri čini veoma privlačnom.nike koji su ozbiljno radili na analizi biblijskoga koda. krenuli su u smjeru njezina religijskoga propitkivanja. koji se temelje na satelitskoj tehnologiji. koje potječe izravno od Boga. kada su ustanovili da šifra doista postoji te da sadrži proročanski ele­ ment. načelo Occamove britve spriječava nas da damo složeno objašnjenje kada nam na raspolaganju stoji ono jednostavnije. odnosno zašto pristupiti nemogućemu obja­ šnjenju kada ono očitije može poslužiti svrsi. *** Međutim. Satelit­ ska promatranja pomogla su nam da usavršimo ono što se sma­ tra znanjem. *** Njihov pristup je razumljiv. ona ipak odstupaju od suvreme­ nih rezultata. No. Nalazite li se u . Oba je veoma teško objasniti. Iako su ti znanstvenici podrijetlom bili uglavnom Židovi. čak i predvidljiv. čak su i znanstvenici počeli sumnjati u ono što su ra­ bini odavno tvrdili . unatoč činjenici da su drevna izračunavanja lunarne orbite nevjerojatno precizna. No. postoje određeni problemi. mnogi su svoje istraživanje počeli kao agnostici ili ateisti. Religijska preda­ ja stara je nekoliko stoljeća i (često) predstavlja teret mnogim naraštajima.

koji je znatno više od onog. najv­ jerojatnije ćete pretpostaviti da se radi o konju. kako smo već vidjeli. No. Europi ili Americi i iza sebe čujete topot kopita. 1998. kojega predaja navodi kao autora Petoknjižja. U jednoj od svojih knjiga42 istaknuo sam da su pojmovi "inicijant" i "svećenik" imali posebno značenje u drevnome Egiptu. koji se smatrao Božjim prorokom. tek sada možemo nagađati o kome se radi. No. koji se ra­ zvio iz još primitivnije prošlosti. što je s njezinim proročanskim elementom? Pripisati ga božanskoj 42) U Martian Genesis. za njegov nastanak ona nisu potrebna. ako šifra doista predstavlja naslijeđe Atlantiđana. No. stvaranje takve šifre zahtijevalo je određen napredak . Prema ortodoksnoj slici pretpovijesti. kakvu prihvaćaju mnogi znanstvenici koji istražuju biblijski kod. koji Platon pripisuje Atlantiđanima. postoji mnogo razloga da vjeru­ jemo kako je ta slika pogrešna. No. bio je pripadnik egipatskoga svećenstva i. Naime. Ako je nekada doista postojala pretpovijesna civilizacija. koje je predstavio djeci Izraela? Iako se biblijski kod može razbiti samo uz pomoć računala. objašnjenje o božanskome djelu mnogo je egzotičnije od teorije da je ta šifra djelo ljud­ skih ruku. u Africi će to vjerojatno biti zebra. U slučaju šifre skrivene u Tori.a možda čak i mehanička pomagala . koja je u Egipat možda doista stigla iz Atlantide. Piatkus Books. No. London. sudjelovao u prenošenju znan­ stvene predaje. egipatski svećenik bio je mnogo više nalik astronomuznanstveniku nego religijskome mistiku. .Britaniji. Sam Mojsije. Je li mu upravo ta predaja omogućila da umetne šifru u Sveto pismo. jasno je da su barem dio njezine te­ hnologije naslijedili Egipćani. kao takav. uveden u egipatske misterije. drevni Izrael bio je primitivno mjesto na primitivnome svijetu. tako da je Mojsije.

poput rijeke uz koju sve protječe. . Einsteinova teorija relativnosti potvrđuje da to nije točno. što je još značajnije. Iako većina ljudi shvaća vrijeme kao nešto što postoji neo­ visno o svemiru. bolje. vrijeme i svemir aspekti su jedin­ stvene strukture takozvanoga svemirskoga vremena. zanemariti suvremena otkrića o prirodi vremena. ("Putovanje kroz vrijeme: novi pogled") u izdanju Llewellyn. Teoretski znamo kako bismo izgradili vremenski stroj. 43) Detaljnije o tim fascinantnim temama vidi moju knjigu Time Travel: a New Perspective.intervenciji značilo bi zamijeniti jednu tajnu drugom i. Ono usporava u trenut­ ku kada objekt dosegne vrhunac i zaustavlja se kada dosegne brzinu svjetlosti (što je teoretska granica ubrzanja). S obzirom na takvu znanstvenu pozadinu. SAD. Atlantiđani su svoje znanje iskoristili za predviđanje budućnosti. ako biblijski kod doista predstavlja naslijeđe Atlantiđana. ta je izgubljena civilizacija razumjela vrijeme mnogo bolje od nas. proročanski ele­ ment biblijskoga koda ne zvuči toliko zastrašujuće (pa ne za­ htijeva ni religijsko objašnjenje). iako nemamo po­ trebnu tehnologiju da to učinimo u praksi. No. Fizičari su dokazali da vrijeme nije apsolutno. dok se druge kreću unatrag u vremenu.43 Uočeno je da na subatomskim razinama neke čestice iskrivljuju vrijeme. Vrijeme je jedan aspekt svemira . 1997.ili.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful