UPRAVNO PRAVO

SEMINAR
23.06.2007. godine Kata Senjak

ORGANIZACIJA UPRAVE

Opći pojmovi

Dodatna nadleţnost – ustavom BiH (Član 3) propisane su nadleţnosti BiH, ali isto tako
članom 3.5 a) i b) propisane su ustavom FBiH i dodatne nadleţnosti. To znači da entiteti
jedan dio svoje nadleţnosti mogu prenijeti na BIH (Ministarstvo pravde, Ministarstvo
odbrane, VSTV...)
Podjela nadleţnosti –
Zatečeni propisi – to znači da svi zakoni, sudska pravila i propisi koji su ze zatekli na dan
donošenja ustava FBIH (isto vaţi i za ustav BIH) će se primjenjivati u onoj mjeri ukoliko
nisu u suprotnosti sa ustavom FBiH (isto vaţi i za BiH) (npr. zakon o eksproprijaciji, ZOO).

ZAKON O VIJEĆU MINISTARA (SG BIH 38/02)

Izvršna u vlast u BIH – Vijeće Ministra, Predsjedništvo BiH, Centralna banka BiH
Izvršna u vlast u FBIH – Predsjednik FBIH, Vlada FBiH
Izvršna u vlast u kantonu – Vlada kantona
Izvršna u vlast u općini i gradu – Načelnik općine i gradonačelnik

Vijeće ministara
To je izvršna vlast BiH. Čini ga predsjedavajući Vijeća ministara i min istri. Manadat je 4
godine isto kao i članova Parlamentarne skupštine. Predsjedavajućeg Vijeća ministara
imenuje predsjedništvo BiH, a odluku o imenovanju donosi Predstavnički dom Parlamentarne
skupštine BiH. Ministre imenuje predsjedavajući Vijeća ministara, a odluku o imenovanju
takoĎer potvrĎuje Predstavnički dom Parlamentarne skupštine. Predsjedavajući Vijeća
ministara moţe podnijeti ostavku. Podnošenjem ostavke predsjedavajućeg, cijelo Vijeće
ministara je u ostavci. Isto tako, Predsjedništvo BiH moţe pokrenuti postupak opoziva
Predsjedavajućeg Vijeća ministara, a ako to prihvati Parlamentarna skupština, dolazi se u istu
situaciju kao i da sam podnosi ostavku. Članovi Vijeća ministara i Predsjedavajući ostaju da
obavljaju te poslove do izbora novih članova.
Vijeće ministara donosi:
- Odluke,
- Zaključke,
- Rješenja,
- Usvaja nacrte i prijedloge zakona koji se dostavljaju Skupštini.

ZAKON O VLADI FBIH

(SNFBIH 1/94, 8/95, 19/03, 54/05 i 2/06)
Vlada FBIH
Vladu FBiH imenuje Predsjednik FBiH uz saglasnost dva potpredsjednika i nakon
konsultacije sa Premijerom odnosno, kandidatom za premijera. Odluku o imenovanju
potvrĎuje Predstavnički dom Parlamenta FBiH. Vladu FBiH čini premjer i ministri. Premijer
ima dva zamjenika, a sastav vlade je slijedeći: 8 ministara iz reda Bošnjaka, 5 ministara iz

2
reda Hrvata, 3 ministra iz reda Srba. Vlada FBiH odgovorna je svom šefu tj. Predsjedniku
federacije, kao i Parlamentu FBIH, a ministri su, pored navedenog, odgovorni i premijeru
Vlade FBiH. Vlada Federacije zastupa Federaciju kao pravno lice, te upravlja
imovinom u vlasništvu Federacije, ako zakonom nije drugačije odreĎeno.
Vlada FBiH donosi slijedeće propise: uredbe sa zakonskom snagom, uredbe, odluke,
rješenja i zaključke. Uredbe donosi kada se radi o najvaţnijim pitanjima iz nadleţnosti vlade,
ureĎuje neke odnose koji su potrebni za provoĎenje odreĎenih zakona i osniva stručne i druge
sluţbe. Odlukom se ureĎuju pojedina pitanja ili propisuju neke mjere, daje saglasnost ili
potvrĎuju neki drugi akti. Pojedinačnim aktima tj. rješenjima odlučuje se o
imenovanjima/razrješenjima odreĎenih osoba, a koje je u nadleţnosti Vlade FBiH.
Zaključcima se utvrĎuju stavovi o pitanjima značajnim za sprovoĎenje utvrĎene politike.
Sjedište Vlade je u Sarajevu, a ima svoj ured u Mostaru. Vlada Federacije radi na
sjednici.Vlada Federacije moţe odlučivati ako sjednici prisustvuje više od polovice
članova Vlade.Vlada Federacije odluke donosi većinom glasova prisutnih članova, ako
Ustavom Federacije nije drugačije odreĎeno. Vlada Federacije donijet će Poslovnik o svome
radu u roku od 30 dana od dana svoga konstituiranja.

ZAKON O MINSTARSTVIMA I DRUGIM TIJELIMA UPRAVE

U BIH (SG BIH 5/03, 26/04 I 42/04)

koja su to ministarstva BIH?

Ministarstva na nivou BiH

To su:
1. Ministarstvo vanjskih poslova,
2. Ministarstvo pravde,
3. Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa,
4. Ministarstvo finansija,
5. Ministarstvo civilnih poslova,
6. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice,
7. Ministarsvo komunikacija i prometa,
8. Ministarstvo sigurnosti,
9. Ministarstvo odbrane.
Čime su osnovana? Zakonom o ministarstvima i drugim tijelima uprave u BiH, i istim
zakonom su odreĎene nadleţnosti tih ministarstava.

ZAKON O FEDERALNIM MINISTARSTVIMA I DRUGIM TIJELIMA

FEDERALNE UPRAVE – SNFBIH 19/03, 38/05 I 2/06

Ministarstva na nivou FBiH

Poslove uprave iz okvira nadleţnosti Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:

Federacija) vrše federalna ministarstva, federalne uprave i federalne upravne organizacije
predviĎene ovim zakonom. Sva ministarstva su duţna obavljati svoje poslove u skladu sa
Ustavom Bosne i Hercegovine.Ukupno ima 16 ministarstva.

Federalna ministarstva su:

1. Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova - Federalno ministarstvo unutarnjih poslova. U
sastavu Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova nalazi se Federalna uprava policije koja

3
vrši operativne poslove policije iz nadleţnosti Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova
utvrĎene posebnim zakonom;
2. Federalno ministarstvo pravde - U sastavu Federalnog ministarstva pravde nalazi se Zavod
za javnu upravu.
3. Federalno ministarstvo finansija - Federalno ministarstvo financija - U sastavu Federalnog
ministarstva finansija - Federalnog ministarstva financija su: Porezna uprava, Carinska
uprava i Finansijska policija.
4. Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije - U sastavu Federalnog ministarstva
energije, rudarstva i industrije je Zavod za mjeriteljstvo i Federalna direkcija za namjensku
industriju.
5. Federalno ministarstvo prometa i komunikacija - U sastavu Federalnog ministarstva
prometa i komunikacija je Federalna direkcija za civilnu avijaciju i Federalna direkcija za
izgradnju, upravljanje i održavanje autocesta.
6. Federalno ministarstvo rada i socijalne politike .
7. Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica.
8. Federalno ministarstvo za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata - Federalno
ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno- oslobodilačkog rata.
9. Federalno ministarstvo zdravstva - U sastavu Federalnog ministarstva zdravstva je
Federalna uprava za zaštitu od zračenja i radijacijsku sigurnost.
10. Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke.
11. Federalno ministarstvo kulture i sporta - U sastavu ministarstva kulture i sporta nalazi se
Zavod za zaštitu spomenika.
12. Federalno ministarstvo trgovine .
13. Federalno ministarstvo pro stornog ureĎenja.
14. Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva - U sastavu Federalnog
ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva nalaze se Federalna uprava za
šumarstvo i Federalni zavod za zaštitu bilja u poljoprivredi.
15. Federalno ministarstvo razvoja, poduzetništva i obrta.
16. Federalno ministarstvo okoliša i turizma.

(Ministarstvo odbrane je od kraja 2005. ustanovljeno na nivou BiH). Jedan broj

ministarstava sjedište ima u Mostaru, a drugi u Sarajevu.

Sljedeća federalna ministarstva imaju sjedište u Mostaru:

 Federalno ministarstvo trgovine,
 Federalno ministarstvo prometa i komunikacija,
 Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije,
 Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke,
 Federalno ministarstvo razvoja, poduzetništva i obrta.

UtvrĎena je nadleţnost federalnih ministarstvava ovim zakonom, a osnovano je nekoliko

federalnih uprava koje mogu biti samostalne ili okviru ministarstava.

Samostalne federalne uprave su:

1. Federalna uprava civilne zaštite,
2. Federalna uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove
3. Federalna uprava za inspekcijske poslove.

Samostalne upravne organizacije su:

1. Federalni zavod za statistiku,

4
2. Federalni hidrometeorološki zavod,
3. Arhiv Federacije,
4. Federalni zavod za programiranje razvoja i
5. Federalna direkcija robnih rezervi,
6.Federalni zavod za agropedologiju,
7. Federalni zavod za poljoprivredu Sarajevo,
8. Federalni agromediteranski zavod Mostar,
9. Federalni zavod za geologiju.

Upravne organizacije imaju svojstvo pravnog lica, ako posebnim zakonom nije drugačije
odreĎeno.
ZAKON O DRŢAVLJANSTVU BIH –
SG BIH 13/99, 41/02, 6/03, 14/03 i 82/05

Sticanje drţavljanstva BiH

Drţavljasnstvo BiH stiče se porijeklom, roĎenjem na teritoriji BiH, usvajanjem,
naturalizacijom i meĎunarodnim ugovorom.

1. Porijeklom : dijete čija su oba roditelja drţavljani BiH u vrijeme roĎenja stiče
drţavljanstvo BiH bez obzira gdje je roĎeno. Dijete stiče drţavljanstvo BiH ako je
jedan roditelj u vrijeme roĎenja bio drţavljanin BiH, a dijete je roĎeno na teritoriji
BiH, dijete stiče drţavljanstvo BiH ako je jedan roditelj bio drţavljanin BiH, a dijete
je roĎeno u inozemstvu.
2. Rođenjem: ako je dijete roĎeno ili naĎeno na teritoriji BiH, a oba roditelja su
nepoznata ili nepoznatog drţavljanstva.
3. Usvojenjem : ako je dijete mlaĎe od 18 godina i ako se radi o potpunom usvojenju
4. Naturalizacija: ta osoba mora da ima 18 godina, da prije podnošenja zahtjeva ima
stalno mjesto boravka na teritoriji BiH, da poznaje jedan od jezika konstitutivnih
naroda u BiH, da mu nije izrečena mjera protjerivanja stranaca sa teritorije BiH, da
nije osuĎivan na izdrţavanje kazne zatvora za krivična djela koja su učinjena sa
predumišljajem duţe od 3 godine i da se odrekao ili na neki drugi način izgubio svoje
ranije drţavljanstvo. Olakšana naturalizacija znači da se radi o bračnom drugu
drţavljanina BiH. Za ovo je potrebno da brak traje 5 godina prije podnošenja zahtjeva
za prijem u drţavljanstvo BiH, 3 godine boravka na teritoriji BiH, da se odrekao ili na
drugi način izgubio svoje prethodno drţavljanstvo. OdreĎene osobe i bez ispunjavanja
ovih uslova mogu steći drţavljanstvo BiH, a to je ako se radi o emigrantima koji su se
vratili u BiH i ako se radi o njihovim potomcima (1. i 2. generacija)
5. Međunarodnim ugovo rom – drţavljanstvo se stiče na način kako je tim ugovorom
dogovoreno.

Prestanak drţavljanstva BiH

Prestaje po sili zakona, odricanjem, otpustom, oduzimanjem i po meĎunarodnim ugovorima.
1. Po sili zakona drţavljanstvo prestaje dobrovoljnim sticanjem drugog drţavljanstva, a
bilateralnim sporazumom izmeĎu BiH i te drţave nije drugačije ureĎeno.
2. Odricanjem prestaje ako je graĎanin BiH napunio 18 godina, a ţivi u inozemstvu i
ima drţavljanstvo druge drţave ili mu je ono zagarantirano, moţe se odreći
drţavljanstva BiH. Ako se radi o maloljetnoj osobi oba roditelja moraju podnijeti
zahtjev.
3. Otpustom drţavljanstvo prestaje pod slijedećim uvjetima: da ima 18 godina, da se
protiv te osobe ne vodi krivični postupak zbog krivičnog djela za koje se goni po

5
 sluţbenoj duţnosti, da je ta osoba izmirila odreĎene poreze, doprinose ili druge
obaveze koje su utvrĎene pravomoćnim odlukama, da se toj osobi garantira
drţavljanstvo neke druge drţave i da je ispunila vojnu obavezu.
4. Oduzimanjem drţavljanstva: moţe se oduzeti ako je
 drţavljanstvo stečeno prevarom, na osnovu laţnih dokaza i informacija, a to je
bilo relevantno prilikom donošenja rješenja za sticanje drţavljanstva BiH,
 zatim ako drţavljanin BiH vrši vojnu sluţbu u nekoj drugoj drţavi, ali nema
saglasnosti nadleţnih organa BiH,
 kao i odlukom Drţavne komisije za reviziju odluka o naturalizaciji stranih
drţavljana koja je zaduţana za provjeru sticanja drţavljanstva od 6. aprila
1992. do 1. januara 2006. (sastav komisije 2B+2H+2S+ 3 stranca koja će se
imenovati nakon konsultacije sa Vijećem Evrope). Odluke ove Komisije su
konačne. Komisija treba da završi posao do kraja 2006.

ZAKON O ORGANIZACIJI UPRAVE U FBIH (SN FBIH 35/05)

Ovim zakonom propisan je način organiziranja uprave u FBiH, kantonu, općini i gradu. Ovo
je jedan sistemski zakon i na osnovu njega donose se svi ostali zakoni iz oblasti uprave, s tim
da u nekim lex specialis zakonima odreĎena rješenja mogu biti i drugačije propisana.
Nadleţnost federalnih organa uprave utvrĎuje se u federalnom zakonu o federalnim
ministarstvima, a organizacija i nadleţnost kantonalnih organa uprave propisuje se
kantonalnim zakonom. Nedleţnost gradskih i općinskih sluţbi propisuje se propisom
gradskog odnosno općinskog vijeća.

Poslovi uprave

1. Izvršavanje zakona i drugih propisa – federalni organi uprave nadleţni su za

izvršavanje federalnih propisa i zakona BiH kada je u tim zakonima propisano da je
za rješavanje odreĎenih upravnih stvari nadleţan entitet ili ukoliko se desi da se
zakonom BiH propiše da BiH jedan dio svoje nadleţnosti prenese na entitetet.
Kantonalni organi nadleţni su za sprovoĎenje kantonalnih propisa, federalnih propisa
ako je to utvrĎeno zakonom Federacije i ako je Federacija jedan dio svojih
nadleţnosti prenijela na kanton. Gradske i općinske sluţbe su nadleţne za izvršavanje
propisa koje donose gradska i općinska vijeća, za izvršavanje kantonalnih propisa ako
je utvrĎeno u zakonima kantona, i ako je kanton, odnosno, Federacija jedan dio svoje
nadleţnosti prenijela na grad, odnosno općinu.

2. Vršenje upravnog na dzora – Upravni nadzor obuhvata:

1) nadzor nad zakonitošću upravnih i drugih akata koja donose organi uprave kojima
se rješava u upravnim stvarima u upravnom postupku;
2) nadzor nad zakonitošću upravnih i drugih akata koja donose pravna lica sa javnim
ovlaštenjima;
3) inspekcijski nadzor.
3. Donošenje provedbenih propisa, samo u slučajevima zakonom propisanim – organi
uprave nadleţni su za donošenje provedbenih poropisa samo ako je to predviĎeno
zakonom iz odreĎene oblasti
4. Pripremanje odreĎenih propisa i davanje preporuka – organi uprave pripremaju
zakone i druge propise kada o tome odluči nadleţna zakonodavna ili izvršna vlast.
Prilikom izrade zakona organi uprave duţni su pribavljati odgovarajuća mišljenja,

6
 posebno ako se tim zakonima propisuje i dio nadleţnosti nekih drugih organa, kao i
pribavljati mišljenja ako predloţena rješenja iziskuju angaţiranje odreĎenih
finansijskih sredstava.
5. Davanje odgovora na pitanja zakonodavnoj vlasti – to su zastupnička pitanja
6. Praćenje stanja u oblasti za koje su ti organi osnovani –
7. Obavljanje drugih poslova kada je to zakonom propisano –

Osnivanje organa uprave i upravnih organizacija

Organi uprave osnivaju se za obavljanje upravnih, stručnih i drugih poslova (u daljnjem
tekstu: upravni i stručni poslovi), a upravne organizacije osnivaju se za obavljanje stručnih i
drugih poslova.

Organi uprave - Organi uprave osnivaju se na svim nivoima vlasti u Federaciji i to:
1) federalni organi uprave za obavljanje upravnih i stručnih poslova iz nadleţnosti
Federacije,
2) kantonalni organi uprave za obavljanje upravnih i stručnih poslova iz nadleţnosti
kantona,
3) općinski i gradski organi uprave za obavljanje upravnih i stručnih poslova iz
samoupravnog djelokruga općine, odnosno grada.
Organi uprave osnivaju se na način koji osigurava potpuno i efikasno obavljanje svih
upravnih i stručnih poslova iz okvira nadleţnosti Federacije, kantona, općine i grada i radi
efikasnog ostvarivanje prava i izvršavanja obaveza graĎana i pravnih lica.

Upravne organizacije

Upravne organizacije osnivaju se za obavljanje stručnih poslova koji preteţno zahtijevaju

primjenu stručnih i naučnih metoda rada i sa njima povezanih upravnih poslova.Upravne
organizacije, po pravilu, osnivaju se na nivou Federacije i kantona, a, izuzetno, mogu se
osnivati i u općini i gradu - općinama sa najmanje 50.000 stanovnika, ako za njihovim
osnivanjem ima stvarne potrebe i ako postoje poslovi koji spadaju u nadleţnost upravnih
organizacija.

Upravne organizacije u općini i gradu mogu se osnovati samo pod uvjetom ako se gore
navedeni poslovi (stručni poslovi koji zahtjevaju primjenu stručnih i naučnih metoda) ne
mogu obavljati u okviru općinskog, odnosno gradskog organa uprave, s tim što općina i grad
mogu osnovati zajedničku upravnu organizaciju ako se time postiţe racionalnije i efikasnije
obavljanje odreĎenih poslova.
Zakonom, odnosno odlukom, kojima se vrši osnivanje upravnih organizacija (samostalne ili u
sastavu organa uprave) moţe se utvrditi da upravna organizacija ima svojstvo pravnog
lica.

Osnivanje organa uprave i upravnih organizacija

1) Osnivanje federalnih organa uprave i federalnih upravnih organizacija
Federalni organi uprave i federalne upravne organizacije osnivaju se i ukidaju, te njihov
djelokrug utvrĎuje federalnim zakonom a u skladu sa ovim Zakonom.
Federalni organi uprave su
 federalna ministarstva i
 federalne uprave.
Federalne upravne organizacije su:

7
  federalni zavodi,
 federalne direkcije i
 federalne agencije.
Federalne uprave i Federalne upravne organizacije mogu se osnovati kao samostalne
federalne upravne organizacije i kao federalne upravne organizacije u sastavu
federalnog ministarstva.

2) Osnivanje kantonalnih organa uprave i kantonalnih upravnih organizacija

Kantonalni organi uprave i kantonalne upravne organizacije osnivaju se i ukidaju i njihov
djelokrug utvrĎuje kantonalnim zakonom a, u skladu sa ovim Zakonom.
Kantonalni organi uprave su kantonalna ministarstva i kantonalne uprave.
Kantonalne upravne organizacije su:
 kantonalni zavodi,
 kantonalne direkcije i
 kantonalne agencije.
Kantonalne upravne organizacije mogu se osnivati kao samostalne kantonalne upravne
organizacije i kao kantonalne upravne organizacije u sastavu kantonalnog ministarstva.
3) Osnivanje općinskih organa uprave i općinskih upravnih organizacija
Općinski organi uprave su općinske sluţbe za upravu.
U općini se mogu, samo izuzetno, osnivati općinski zavodi, općinske direkcije i općinske
agencije kao općinske upravne organizacije, koje mogu biti samostalne, ili u sastavu
općinske sluţbe za upravu ako ima potrebe za osnivanjem tih organizacija.
Općinski organi uprave i općinske upravne organizacije osnivaju se i ukidaju i njihov
djelokrug utvrĎuje odlukom općinskog vijeća a u skladu sa ovim Zakonom i odgovarajućim
zakonom kantona.
4) Osnivanje gradskih organa uprave i gradskih upravnih organizacija
Gradski organi uprave su gradske sluţbe za upravu. Gradski organi uprave i gradske upravne
organizacije osnivaju se i njihov djelokrug utvrĎuje odlukom gradskog vijeća o organizaciji i
djelokrugu gradskih organa uprave i upravnih organizacija u skladu sa ovim Zakonom i
odgovarajućim zakonom kantona.

Povjeravanje javnih ovlaštenja – često pitanje

Povjeravanje javnih ovlašćenja se moţe vršiti samo zakonom.

Organ uprave u okviru obavljanja svoje djelatnosti mogu jedan dio svojih poslova prenijeti na
neku drugu pravnu osobu, kada je to prikladno i kada se time postiţe efikasnije ostvarivanje
odreĎenih prava i obaveza graĎana i pravnih lica ali isto tako zakon propisuje da se na drugu
pravnu osobu ne moţe prenijeti inspekcijski nadzor. MeĎutim, u okviru inspekcijskog
nadzora jedan dio se moţe prenijeti a to je obavljanje određenih ekspertiza, i stručnih
analiza sa kojima organ uprave ne raspolaţe, ili kada je potebna primjena naučnih ili
posebnih metoda (laboratorija). Prenos nadleţnosti moţe se vršiti samo zakonom. One pravne
osobe na koje je preneseno obavljanje odreĎene djelatnosti sa organa uprave zovu se
Institucije koje vrše javna ovlaštenja. Ako pravna lica sa javnim ovlaštenjima ne vrše
povjerene poslove u skladu sa zakonom, organ uprave koji vrši upravni nadzor obavezan je
pisano upozoriti organ upravljanja tog pravnog lica koje vrši javna ovlaštenja i naloţiti mu
mjere za rješavanje tog pitanja. U vršenju upravnog nadzora nad radom pravnih lica sa
javnim ovlaštenjima, nadleţni organ uprave ima sljedeća prava i duţnosti:
1) da provodi inspekcijski nadzor i u okviru svoje nadleţnosti osigura zakonito i u propisanim
rokovima vršenje poslova koji se odnose na javna ovlaštenja;

8
2) da rješava po ţalbama izjavljenim protiv donesenih upravnih akata u vršenju povjerenih
javnih ovlaštenja;
3) da prema potrebi daje stručna uputstva i objašnjenja za primjenu zakona i drugih propisa
koji se odnose na vršenje povjerenih javnih ovlaštenja;
4) da preduzima i druge mjere koja prema zakonu ima drugostepeni organ uprave u
rješavanju upravnih stvari u drugostepenom upravnom postupku.
Pravna lica sa javnim ovlaštenjima duţna su najmanje jedanput godišnje podnijeti izvještaj o
vršenju povjerenih javnih ovlaštenja nadleţnom organu uprave koji vrši upravni nadzor
nad njihovim radom i na traţenje tih organa uprave dostavljati odreĎene podatke i dokumenta
koja su od značaja za vršenje upravnog nadzora u vršenju javnih ovlaštenja.

Utvrđivanje unutarnje organizacije organa uprave

UtvrĎuje se pravilnikom o unutarnjoj organizaciji. Pravilnik donosi rukovoditelj organa
uprave uz saglasnost Vlade FBiH ili Kantona

Rukovođenje organima uprave

Kantonalnim i federalnim organima uprave rukovodi ministar. On zastupa i predstavlja
ministarstvo i organizira rad ministarstva. Ministar je odgovoran za izvršavanje svojih
ovlaštenja, odnosno, nadleţnosti organa kojim rukovodi, a ako ministar ocijeni da ne moţe
obavljati poslove – moţe podnijeti ostavku. Federalni ministar podnosi ostavku predsjedniku
Federacije, a kantonalni premijeru Vlade Kantona. Samostalnom upravom i upravom u
okviru ministarstva rukovodi direktor. Direktor zastupa i predstavlja upravu i upravnu
organizaciju, organizira i osigurava obavljanje svih poslova iz nadleţnosti uprave, odnosno
upravne organizacije. Direktora samostalne federalne uprave i samostalne federalne upravne
organizacije postavlja Vlada Federacije, a rukovodioca samostalne kantonalne uprave i
samostalne kantonalne upravne organizacije imenuje vlada kantona, u skladu sa Zakonom o
drţavnoj sluţbi u Federaciji Bosne i Hercegovine
Ministar/rukovodilac organa uprave donosi slijedeće propise: pravilnike, uputstva,
instrukcije i naredbe. Pravilnikom se ureĎuju pojedina pitanja iz okvira
federalnog/kantonalnog zakona, uputsvom se bliţe propisuje način postupanja, a instrukcijom
takoĎer se utvrĎuju pravila o postupanju u odreĎenoj oblasti/poslovima.
Odnosi organa uprave prema građanima
Organi uprave zahtjeve građana rješavati u skladu sa zakonom i u rokovima propisanim
zakonom. Organi uprave duţni su u kontaktima sa graĎanima postupati na način da se u
svakoj situaciji poštuje dostojanstvo ljudske ličnosti i njihov moralni integritet.
Organi uprave duţni su graĎanima pruţati potrebnu pravnu pomoć i davati odgovarajuća
objašnjenja i upute za ostvarivanje njihovih prava i obaveza.
Organi uprave ne smiju od graĎana zahtijevati da pribavljaju uvjerenja i druge javne
isprave o činjenicama o kojima organi vode sluţbene evidencije, jer podatke o tim
činjenicama drţavni sluţbenici duţni su pribaviti po sluţbenoj duţnosti.
Kad se graĎanin odazove pozivu organa uprave, a bez njegove krivnje sluţbena radnja
radi koje je pozvan nije obavljena, ima pravo zahtijevati naknadu nastalih troškova koji
obuhvataju troškove prijevoza i troškove ishrane za vrijeme boravka u sjedištu organa
uprave, s tim da ti troškovi ne mogu biti veći od visine sluţbene dnevnice utvrĎene za
drţavne sluţbenike. Zahtjev za naknadu troškova podnosi se pisano organu uprave koji je
pozvao graĎanina. O zahtjevu za naknadu troškova odlučuje se rješenjem na osnovu propisa
kojim su ureĎene naknade troškova svjedocima u upravnom postupku.Protiv takvog rješenja
graĎanin moţe izjaviti ţalbu nadleţnom drugostepenom organu uprave u roku od osam dana
od dana prijema rješenja.

9
Organi uprave i upravne organizacije i pravna lica sa javnim ovlaštenjima koji u skladu sa
zakonom i drugim propisima vode sluţbene evidencije o odreĎenim činjenicama, duţni su
na pisani ili usmeni zahtjev graĎana izdavati uvjerenja o podacima iz tih evidencija.
Uvjerenja se izdaju odmah, a najkasnije u roku od pet dana od dana podnesenog zahtjeva.
Ako drţavni sluţbenici u organima uprave zahtjeve graĎana ne rješavaju u propisanim
rokovima, ili od graĎana traţe nepotrebne i suvišne dokaze, ili traţe dokaze koje su, oni duţni
pribavljati po sluţbenoj duţnosti, ili ako na bilo koji drugi način odugovlače sa rješavanjem
zahtjeva graĎana, građani imaju pravo da u vezi sa takvim ponašanjem drţavnih sluţbenika
podnesu prituţbe rukovodiocu organa uprave, a u općini - općinskom načelniku, odnosno u
gradu - gradonačelniku. Rukovodilac organa uprave obavezan je odmah, a najkasnije u roku
od pet dana od dana prijema prituţbe, ispitati tu prituţbu i ako utvrdi da je osnovana, duţan je
preduzeti zakonom predviĎene mjere (pokrenuti disciplinski postupak ili preduzeti druge
mjere) prema drţavnom sluţbeniku na čiji se rad prituţba odnosi i istovremeno podnosiocu
prituţbe obavezno dostaviti pisani odgovor o preduzetim mjerama.Ovakve radnje drţavnih
sluţbenika predstavljaju teţu povredu sluţbene duţnosti.GraĎani se mogu obratiti i upravnoj
inspekciji.

Odnos organa uprave prema zakonodavnoj i izvršnoj vlasti

Prilikom pripreme zakona i provedbenih propisa organ uprave moţe traţiti smjernice i upute
za pripremu zakona iz odreĎene oblasti. Vlada Federacije/kantona moţe traţiti da organ
uprave odreĎeni zakon/propis pripremi u odreĎenom roku. Moţe traţiti da se ispita stanje u
odreĎenoj oblasti i da se od utvrĎenog stanja pripreme odgovarajuće izmjene i dopune
zakona. Organi uprave za svoj rad odgovorni su Vladi Federacije/kantona, odnosno
gradonačelniku i općinskom načelniku. Prema zakonodavnoj vlasti je isti odnos, s tim što
zakonodavna vlast moţe traţiti izvještaj o radu i preduzeti odreĎene mjere za reorganizaciju i
prijedlog za promjenu osobe rukovodioca organa uprave i rukovodećih drţavnih sluţbenika.

Opće odredbe inspekcijskog nadzora

Inspekcijiski nadzor vrše organi uprave – federalna /kantonalna inspekcijska uprava, a u
okviru njih inspektori. Inspektori su drţavni sluţbenici sa posebnim ovlaštenjima. Oni
obavljaju inspekcijske preglede po sluţbenoj duţnosti ili po zahtjevu stranke. Ukoliko se radi
o zahtjevu stranke inspektor je duţan da izvrši pregled i obavijesti stranku u roku od 15 dana
od dana podnošenja zahtjeva. Inspektor moţe preduzeti slijedeće mjere: prvo mora sačiniti
zapisnik i u njemu konstatovati utvrĎeno činjenično stanje, a od upravnih mjera moţe
preduzeti slijedeće:
 donijeti rješenje kojim će narediti otklanjanje utvrĎenih nedostataka,
 donijeti rješenje o zabrani rada,
 izreći novčanu kaznu ako je to propisano materijalnim zakonom,
 moţe podnijeti zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka,
 zahtjev za prekršaj,
 privredni prijestup,
 krivičnu prijavu.
Upravne i druge mjere inspektor nareĎuje donošenjem pisanog rješenja. Lice kod kojeg je
izvršen inspekcijski nadzor moţe izjaviti ţalbu u roku od 8 dana nadleţnom organu. Kojem
organu se izjavljuje ţalba zavisi od toga da li je rješenje donio federalni ili kantonalni
inspektor, i o primjeni kojeg zakona je riječ (federalni ili kantonalni).
Federalna upravna inspekcija ostala je u nadleţnosti Federalnog ministarstva pravde i
nadleţna je za (član 139-10 nabrajanja...;-)):
 sprovoĎenje zakona o organizaciji uprave,
 radne odnose drţavnih sluţbenika i namještenika,

10
 sprovoĎenje zakona o upravnom postupku i drugim zakonima koji reguliraju postupak
koji je drugačiji od zakona o upravnom postupku.
Protiv rješenja Federalnog upravnog inspektora moţe se podnijeti ţalba Federalnom
ministarstvu pravde u roku o d8 dana. Doneseno rješenje je konačno, i protiv njega se
moţe pokrenuti upravni spor pred Vrhovnim sudom FBiH. Primjena ovog zakona – on se
odnosi na organe uprave i na upravne ustanove, na sudove i sudsku vlast i zakonodavnu i
izvršnu vlast.
Kantonalna upravna inspekcija organizira se za vršenje inspekcijskog nadzora u
kantonalnim, gradskim i općinskim organima uprave i upravnim organizacijama.

Odnosi prema ombudsmenima

Moţe ispitivati nadleţnosti i način rada organa uprave, moţe vršiti uvid u sve spise (i
povjerljive) i ne moţe biti stranka u postupku ali moţe prisustvovati voĎenju postupka, a
moţe pokrenuti upravni spor.

Koje propise donose organi uprave:

- opće propise pravilnik (razraĎuju se pojedine odredbe zakona), naredbe (nešto nareĎuje ili
zabranjuje), uputstva (bliţe se propisuje način izvršenja pojedinih odredaba) i instrukcije
(utvrĎuju se neka pravila ponašanja))
- pojedinačna akta (rješenja i zaključke)

ZAKON O UPRAVI BIH – SG BIH 32/02

Organizacija je skoro identična kao u FBiH.

11
 UPRAVNI POSTUPAK

Načela upravnog postupka

Načelo posebnog postupka – to znači da se odreĎenim zakonom iz odreĎene upravne oblasti
moţe urediti/propisati postupak koji je drugačiji od zakona o upravnom postupku (zakon o
prestanku primjene zakona o napuštenim stanovima)

Načelo supsidijarne primjene propisa – to znači da ako je odreĎenim lex specialis zakonom
propisan poseban postupak, postupa se po odredbama tog zakona, u svim pitanjima u kojim nije
propisan poseban postupak primjenjuju se odredbe ZUP-a.

Načelo zakonitosti – to znači da su svi organi uprave i upravne organizacjije duţne prilikom
rješavanja upravnih stvari da primjenjuju zakone i druge propise. Ovo načelo se odnosi i na
Institucije koje imaju javne ovlasti.

Načelo efikasnosti – to znači da su organi uprave duţni po zahtjevima stranaka rješavati u

rokovima koji su propisani zakonom.

Načelo materijalne istine – to znači da prije donošenja rješenja odnosno rješavanja po zahtjevu
stranke organ uprave duţan je da utvrdi sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonitog i
pravilnog rješenja.

Načelo saslušanja stranaka – to znači da je organ uprave duţan dopustiti strankama da se izjasne
o svim činjenicama i dokazima u konkretnom slučaju koje su vaţne za donošenje rješenja.

Načelo samostalnosti u rješavanju – to znači da organ uprave samostalno donosi odluku bez
uticaja bilo koga, na osnovu utvrĎenih činjenica i dokaza.

Načelo dvostepenosti - pravilo je da se protiv svakog I stepenog rješenja donesenog u

upravnom postupku moţe izjaviti ţalba. Zakonom se moţe propisati da se protiv prvostepenog
rješenja ne moţe izjaviti ţalba.

Načelo konačnosti – rješenje protiv koga se ne moţe izjaviti ţalba, ali se moţe pokrenuti
upravni spor je konačno rješenje.

Načelo pravomoćnosti – rješenje protiv koga se ne moţe izjaviti ţalba niti pokrenuti upravni
spor je pravomoćno rješenje. I takvo rješenje moţe se izmjeniti, poništiti i ukinuti u slučajevima
propisanim zakonom.

Stvarna i mjesna nadleţnost organa uprave

Nadleţnost jednog organa je pravo i duţnost tog organa da radi po odreĎenim upravnim stvarima i
na odreĎenom području.Stvarna naddleţnost je vrsta jednog posla ili više vrsta srodnih poslova čije
je obavljaje stavljeno u duţnost jednog organa. Mjesna nadleţnost podrazumjeva odreĎeno područje
drţavne teritorije na kojoj odreĎeni organ moţe obavljati poslove iz svoje stvarne nadleţnosti.
Stvarna nadleţnost Stvarna nadleţnost za rješavanje u upravnom postupku odreĎuje se po
propisima kojima se ureĎuje odreĎena upravna oblast ili po propisima kojima se odreĎuje
nadleţnost pojedinih organa.
Mjesna nadleţn ost se odreĎuje po federalnim propisima kojima su ureĎena federalne jedinice
(kantoni) Federacije, kao i po propisima o teritorijalnoj podjeli općina i po propisima o organizaciji
federalnih i kantonalnih organa uprave, odnosno po gradskim i općinskim propisima o organizaciji
gradskih i općinskih sluţbi za upravu.
Federalni organi uprave nadleţni su: ako se radi o upravnim stvarima iz isključive nadleţnosti
federacije, ako se radi o zajedničkoj nadleţnosti izmeĎu federacije i kantona i u onim stvarima kada
je kanton jedan dio svoje nadleţnosti prenio na federalnu vlast.
Kantonalni organi uprave nadleţni su: ako se radi o zajedničkoj nadleţnosti izmeĎu federacije i
kantona, ako je federacija jedan dio svoje nadleţnosti prenijela na kantone i u onim stvarima koje su
utvrĎene u kantonalnim zakonima.
Općinski i gradski organi uprave/sluţbe nadleţni su: u upravnim stavrima koje su utvrĎene
propisom grada/općine, ako je to propisano kantonalnim zakonom, ako je kanton prenio jedan dio
svoje nadleţnosti na općinu/grad i ako je federacija dio svoje nadleţnosti prenijela na grad/općinu.
Ni jedan organ uprave ne moţe izvršiti prenos svoje nadleţnosti u dogovoru sa drugim organom.
Prenos nadleţnosti se moţe propisati samo zakonom. Ako se ne moţe utvrditi stvarna nadleţnost
organ uprave (imajući u vidu naprijed navedeno) bit će nadleţan organ uprave koji je nadleţan za
organizaciju uprave.
Mjesna nadleţnost:
Ako se radi o nepokretnostima – prema mjestu gdje se nalazi nepokretnosti
Ako se radi o firmi – prema sjedištu firme
O stvarima koje se odnose na profesionalnu djelatnost pojedinih osoba – prema mjestu radnje
odnosno gdje se djelatnost obavlja.
U ostalim stvarima-prema prebivalištu stranaka.

Svaki organ je duţan da vodi računa o svojoj nadleţnosti (stvarnoj i mjesnoj) tokom čitavog
postupka.

Sukob nadleţnosti
- Ako se radi o sukobu nadleţnosti federalnih organa uprave o sukobu rješava Vlada FBiH.
- Ako se radi o sukobu nadleţnosti izmeĎu dva organa uprave iz različitih kantona – o sukobu
rješava Vrhovni sud FBiH.
- Ako se radi o sukobu nadleţnosti Institucija koje imaju javne ovlasti iz različitih kantona – o
sukobu rješava Vrhovni sud FBiH.
- Vlada kantona nadleţna je za sukob nadleţnosti izmeĎu organa uprave istog kantona.
- Ako se radi o sukobu nadleţnosti Institucija koje imaju javne ovlasti istog kantona – nadleţan
je kantonalni sud.
- Ako se radi o sukobu izmeĎu gradske uprave – nadleţan je gradonačelnik, a ako je sukob
nadleţnosti izmeĎu općinskih sluţbi za upravu – nadleţan je općinski načelnik.
Zahtjev podnosi organ koji je zadnji rješavao. Kada se rješava o sukobu nadleţnosti nadleţni
organ donosi rješenje. Organ donosi rješenje kojim se rješava sukob nadleţnosti i njime se utvrĎuje
koji je organ nadleţan i da se predmet dostavlja tom organu. Protiv tog rješenje ne moţe se
izjaviti ţalba niti pokrenuti upravni spor.
Osoba koja je ovlaštena za vođenje upravnog postupka – rukovodilac organa uprave, meĎutim on
moţe ovlastiti neku drugu osobu (samo za voĎenje postupka, a moţe i za donošenje rješenja).
Rukovodilac donosi rješenje kojim utvrĎuje koja je osoba nadleţna, (njene lične podatke) i utvrĎuje
za koji dio je nadleţna u postupku upravnog rješavanja.
Pravna pomoć
Ako u postupku rješavanja odreĎene upravne stvari organu uprave su potrebni neki podaci ili da se
izvrši neka radnja koja je na području nekog drugog organa, onda će on zamoliti taj organ da mu
dostavi podatke ili izvrši neku radnju, a taj drugi organ je duţan da po tome postupi.Organ moţe
traţiti te podatke od suda ili tuţilaštva.

13
Inostrani organi – Za pravnu pomoć u odnosu sa inozemnim organima vaţe odredbe
meĎunarodnih ugovora, a ako ovih ugovora nema, primjenjuje se načelo reciprociteta, objašnjenje o
tom pitanju zatraţit će se od organa uprave nadleţnog za vanjske poslove BIH.

Izuzeće sluţbene osobe

Zakon propisuje dvije vrste izuzeća: obligatorno i fakultativno.
Obligatorno postoji u slučaju:
ako je sluţbena osoba učestvovala u donošenju prvostepenog rješenja,
ako je sa strankom u krvnom srodstvu u prvoj liniji, a u pobočnoj liniji do 4. stupnja,
ako je sa strankom u odnosu straraoca, usvojioca, usvojenika ili
ako je u postupku koji je prethodio bila stranka, vještak, punomoćnik i sl.

Fakultativno izuzeće moţe biti u slučaju ako stranka sumnja u nepristrasnost sluţbene osobe.
Stranka mora pismeno traţiti izuzeće a o izuzeću odlučuje rukovodilac organa uprave. Ako se traţi
izuzeće ministra o izuzeću će odlučivati Vlada.O izuzeću se odlučuje zaključkom.

Ko moţe biti stranka u upravnom postupku?

Stranka je osoba po čijem je zahtjevu pokrenut postupak ili protiv koje se vodi postupak, ili koja
radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo da učestvuje u postupku.
Stranka u upravnom postupku moţe biti svako fizičko i pravno lice.
Organi uprave i drugi organ i poslovna jedinica poduzeća (društva), naselje, grupa osoba i dr. koji
nemaju svojstvo pravnog lica, mogu biti stranke u postupku, ako mogu biti nosioci prava i
obaveza o kojima se rješava u upravnom postupku.
Ombudsmen ne moţe biti stranka u postupku ali moţe prisustvovati voĎenju upravnog postupka.

Procesna sposobnost – Fizička osoba koja je potpuno poslovno sposobna moţe sama obavljati
radnje u postupku, moţe poduzimati odgovarajuće procesne radnje.

Zakonski zastupnik – osoba koja poduzima odreĎene radnje u skladu sa zakonom i provedbenim
propisima. Za procesno nesposobnu fizičku osobu radnje u postupku obavlja njegov zakonski
zastupnik. Predstavnik, odnosno zakonski zastupnik pravnog lica odreĎuje se njegovim općim
aktom.
Privremeni zastupnik – ako je stranka nepoznata, nepoznatog boravišta, ako je potrebno da se
završi odreĎeni postupak u odreĎenom vremenu.(radi hitnosti predmeta) ovo vaţi i za preduzeće ili
neko drugo pravno lice.
Zajednički predstavnik – više stranaka sa istim pravnim interesom izjave da hoće da imaju istog
predstavnika.
Punomoćnik – je fizička osoba koja poduzima odreĎene radnje za neku drugu osobu. Obim
punomoći se odreĎuje u datoj punomoći koja moţe biti pismena ili data na zapisnik. Punomoćnik
moţe biti svaka osoba koja je potpuno poslovno sposobna, osim osobe koja se bavi
nadripisarstvom. Da li punomoć prestaje smrću srtanke? Ne, ali nasljednici je mogu izmjeniti i
opozvati.

Zapisnik u upravnom postupku

O usmenoj raspravi illi nekoj drugoj vaţnijoj radnji u upravnom postupku sastavlja se zapisnik.
Zapisnik je javna isprava a da bi imao taj status mora da sadrţi slijedeće podatke: naziv
organa, vrijeme i mjesto gdje se sačinjava, predmet, osobe koje su prisutne, izjave stranaka,
vještaka, prilog zapisnika, tj. kratak sadrţaj svih provedenih radnji. Pročita se stranka ma. U
zapisniku se ništa ne smije precrtavati, dodatvati, a ako ima više stranica – numerišu se. Sve stranke
koje su učestvovale u postupku potpisuju se na kraju, a ako odbijaju da potpišu i to se konstatuje u
zapisnik. Na kraju zapisnika navest će se da je zapisnik pročitan i da nisu stavljene nikakve

14
primjedbe, ili ako jesu, ukratko će se upisati sadrţaj datih primjedaba. Zapisnik ima snagu javne
isprave bez obzira da li stranka ima primjedbi na isti ili ne. Spisi se mogu razgledati, osim nacrta
rješenje, nacrta zapisnika i neke druge povjerljive dokumentacije.

Dostavljanje pismena
Dostavljanje pismena (poziva, rješenja, zaključaka i drugih sluţbenih spisa) vrši se, po pravilu, tako
što se pismeno predaje osobi kojoj je namijenjeno. Vrši se radnim danom u radno vrijeme. Organ
čije se pismeno ima dostaviti moţe, izuzetno iz osobito vaţnih razloga odrediti da se dostavljanje
izvrši i u nedjelju ili drugi neradni dan ili na dan drţavnog praznika. Dostava se moţe vršiti u stan,
na radno mjesto i u advokatsku kancelariju. Dostavljanje se mora izvršiti osobi na koju se pismeno
odnosi, a ako to nije moguće, dostavlajenje se moţe izvršiti njegovom zakonskokm zastupniku,
članovima porodice, na radno mjesto. Ako ne moţe ni na jedan od ovih načina, onda će se istaći na
oglasnoj ploči organa uprave.

Vrste dostavljanja:
- zakonskom zastupniku ili punomoćniku,
- osobi ovlaštenoj za prijem pismena,
- nadleţnim organima,
- pravnim osobama,
- organima uprave,
- dostavljanje osobama u inostranstvu (putem DKP-ova),
- stranim drţavama (preko MIP-a),
- osobama koje se nalaze u zatvoru (preko ustanove gdje izdrţava kaznu), itd.

Obavezno lično dostavljanje? Kako se vrši kada se lice ne nađe u stanu? (Dostavljanje se mora
izvršiti lično kad je takvo *dostavljanje određeno ovim zakonom ili drugim propisom, *kad od
dana dostavljanja počinje teći rok koji se po zakonu ne moţe produţiti, ili *kad to odredi organ
koji je naredio dostavljanje. Smatra se da je izvršeno osobno dostavljanje advokatu i predajom
pismena osobi zaposlenoj u advokatskom uredu. Kad se osoba kojoj se dostavljanje ima osobno
izvršiti ne zatekne u stanu, odnosno radnom mjestu, ili se u advokatskom uredu ne zatekne ni
osoba koja je u njemu zaposlena, dostavljač ostaviti pismeno obaviještenje da odreĎeni dan i sat
bude u svom stanu, odnosno na radnom mjestu, radi primanja pismena članovima domaćinstva ili
susjedima, ili osobama na radnom mjestu. Ako i poslije toga dostavljač ne zatekne osobu kojoj se
dostavljanje ima izvršiti, na vratima stana te osobe dostavljač će pribiti pismeno saopćenje u
kojem je naznačeno gdje se pismeno nalazi. Na saopćenju i na samom pismenu koje se imalo
dostaviti, dostavljač će naznačiti razlog ovakvog dostavljanja, kao i datum kad je saopćenje u kojem
je naznačeno pribio na vrata, i staviti svoj potpis. Dostavljanjem pismena zakonskom zastupniku,
punomoćniku ili punomoćniku za primanje pismena, smatra se da je dostavljanje izvršeno samoj
stranci.

Dostavnica
- Dokaz za izvršeno dostavljanje pismena predstavlja potvrda o dostavljanju (dostavnica).
- Dostavnica sadrţi: naziv organa koji dostavlja, broj i datum , naziv pismena koje se dostavlja,
ime stranke , odnosno osobe kojoj se pismeno dostavlja i njenu adresu.
- Na dostavnici se upisuje datum dostavljanja i potpisuju je primalac i dostavljač.
- Primalac će na dostavnici sam slovima naznačiti datum prijema. Ako je primalac nepismen ili
ne moţe da se potpiše, dostavljač će na dostavnici naznačiti njegovo ime i datum predaje i
stavit će napomenu zašto primalac nije stavio svoj potpis.
- Ako primalac odbije da potpiše dostavnicu , dostavljač će to zabiljeţiti na dostavnici i ispisati
slovima datum predaje, i time se smatra da je dostavljanje izvršeno.

15
Rokovi
Postoje dvije vrste rokova: zakonski i sluţbeni. Zakonski rokovi su prekluzivni i ne mogu se
pomijerati, a sluţbene rokove odreĎuje sluţbena osoba koja vodi postupak. Računaju se na dane,
mjesece i godine. Na početak rokova ne utiče nedelja i neradni dan, ali na završetak utiče. Početak i
tok rokova ne sprečavaju nedjeljni dan, odnosno dani kada se ne radi i dani drţavnih praznika. Ako
posljednji dan roka pada u nedjelju ili na dan drţavnog praznika, ili u neki drugi dan kad organ kod
koga se radnja postupka ima poduzeti ne radi, rok ističe istekom prvog narednog radnog dana.

Povrat u pređašnje stanje – traţi stranka koja je propustila iz opravdanih razloga poduzimanje
odreĎene radnje. Postoje rokovi u kojim stranka ovaj povrat moţe traţiti. Objektivni rok je 8 dana
poslije prestanka tih okolnosti koji su doveli do propuštanja radnje, a maksimalno u roku od 3
mjeseca. Kada organ odlučuje o povratu on donosi zaključak kojim se dozvoljava povrat. Protiv
tog zaključka kojim je odobren povrat nije dozvoljena ţalba, a ako je zaključkom odbijen zahtjev za
povrat u preĎašnje stanje, ţalba je dozvoljena ako je zaključak donio prvostepeni organ, a ako je
drugostepeni tada ţalba nije dozvoljena.

Troškovi
Snosi organ koji je pokrenuo postupak. Svaka stranka snosi, po pravilu sama svoje troškove
prouzrokovane postupkom , kao što su: troškovi dolaţenja izgubljenog vremena, izdaci na takse, za
pravno zastupanje i stručno pomaganje.
Kad u postupku učesvuju dvije ili više stranaka sa suprotnim interesima, stranka koja je izazvala
postupak, a na čiju je štetu postupak okončan, duţna je da protivnoj stranci naknadi
opravdane troškove koji su toj stranci nastali učestvovanjem u postupku. U rješenju kojim se
postupak završava, organ koji donosi rješenje odreĎuje ko snosi troškove postupka, njihov iznos i
kome se i u kom roku imaju isplatiti.
U rješenju se mora posebno navesti da li će onaj koji snosi troškove imati da naknadi troškove
drugoj stranci
Stranka se moţe i osloboditi plaćanja troškova a koji su to slučajevi utvrĎuje se propisom koji
donosi Vlada FBIH. Organ koji vodi postupak moţe osloboditi stranku snošenja troškova u cijelosti
ili djelimično, ako utvrdi da ona ne moţe podnijeti troškove bez štete po nuţno izdrţavanje svoje i
svoje porodice. Organ donosi zaključak o tome po prijedlogu stranke, a na osnovu uvjerenja o
njenom imovnom stanju koje izdaje nadleţni organ.

POKRETANJE PRVOSTEPENOG POSTUPKA

Moţe se pokrenuti na dva načina: po sluţbenoj duţnosti i po zahtjevu stranke.Upravni postupak je

pokrenut čim je nadleţni organ izvršio ma koju radnju radi voĎenja postupka. Ako nadleţni organ
povodom stavljenog zahtjeva stranke utvrdi da po vaţećim propisima nema uvjeta za pokretanje
postupka, donijet će o tome zaključak, kojim će se podneseni zahtjev odbaciti kao preuranjen.
Protiv tog zaključka dopuštena je posebna ţalba.

Spajanje stvari u jedan postupak - Organ koji vodi upravni postupak moţe donijeti zaključak o
spajanju podnesenih zahtjeva u jedan predmet, (ako su zahtjevi isti, tj. imaju isti pravni osnov i ako
je organ koji vodi postupak stvarno nadleţan u pogledu svih predmeta).

Izmjena zahtjeva - Stranka moţe izmjeniti svoj zahtjev djelimično ili u cjelosti, do donošenja
rješenja u I stepenu. ako organ koji vodi postupak ne dozvoli proširenje ili izmjenu zahtjeva, donijet
će o tome zaključak. Protiv takvog zaključka dopuštena je posebna ţalba.
Odustanak od zahtjeva - Stranka moţe odustati od podnesenog zahtjeva, u toku cijelog postupka.
ali organ moţe nastaviti sa voĎenjem postupka ako ocijeni da postoji ¸javni interes, ili to zahtjeva
protivna stranka Stranka odustaje od svog zahtjeva podnošenjem pismene izjave koju daje organu

16
koji vodi postupak ili usmeno na zapisnik. Dok organ koji vodi postupak ne donese zaključak o
obustavljanju postupka i ne dostavi ga stranci, stranka moţe opozvati svoj odustanak od zahtjeva.
Stranka od podnesenog zahtjeva moţe odustati sve do donošenja drugostepenog rješenja. U slučaju
odustanka od zahtjeva organ će donijeti zaključak o obustavi postupka i poništit će doneseno
rješenje. Protiv zaključka kojim se obustavlja postupak dopuštena je posebna ţalba.

Poravnanje - Ako u postupku učestvuju dvije ili više stranaka sa suprotnim zahtjevima , sluţbena
osoba koja vodi postupak nastojat će u toku cijelog postupka da se stranke poravnaju, potpuno ili
bar u pojedinim spornim tačkama. Poravnanje mora biti uvijek jasno i određeno , i ne smiju biti
na štetu javnog interesa, javnog morala ili pravnog interesa trećih osoba. Sluţbena osoba koja
vodi postupak mora na to paziti po sluţbenoj duţnosti. Ako se utvrdi da bi poravnanje bilo na štetu
javnog interesa, javnog morala ili pravnog interesa trećih osoba, organ koji vodi postupak neće
prihvatiti da se zaključci poravnanje, i o tome će donijeti poseban zaključak. Poravnanje se
upisuje u zapisnik. Poravnanje je zaključeno kad stranke poslije pročitanog zapisnika o poravnanju
potpišu zapisnik. Ovjeren prepis zapisnika predat će se strankama ako ga traţe. Poravnanje ima
snagu izvršnog rješenja donesenog u upravnom postupku.

Skraćeni postupak i posebni ispitni postupak

Postoji skraćeni postupak i poseban ispitni postupak. Organ uprave moţe donijeti rješenje po
skraćenom postupku pod uslovom: da je stranka uz zahtjev dosatvila dokaze iz kojih se moţe
utvrditi da su ispunjenje odreĎene pravne pretpostavke da se donese rješenje, ili ako organ na
osnovu sluţbenih podataka s kojima raspolaţe moţe da donese rješenje, ili ako se radi o
poduzimanju nekih hitnih mjera, ili ako se radi o opće poznatim činjenicama. Rok za donošenje
ovog rješenja je 15 dana od dana podnošenja zahtjeva.
Posebni ispitni postupak –Poseban ispitni postupak se provodi kad je potrebno da se utvrde
činjenice i okolnosti koje su značajne za razjašnjenje stvari ili da se strankama da mogućnosti da
ostvare i zaštite svoja prava i pravne interese. Tok ispitnog postupka određuje sluţbena osoba
koja vodi postupak. Sluţbena osoba koja vodi postupak naročito:
- odreĎuje koje će se radnje u postupku izvršiti;
- odreĎuje usmene rasprave i saslušanje;
- odlučuje koji se dokazi imaju izvesti i kojim dokaznim sredstvima i
- odlučuje o svim prijedlozima i izjavama.
Stranka ima pravo:
- da učestvuje u ispitnom postupku i da daje potrebne podatke,
- da brani svoja prava i zakonom zaštićene interese,
- moţe iznositi činjenice koje mogu uticati na rješenje stvari i pobijati tačnost navoda koji se ne
slaţu s njenim navodima,
- da se izjasni o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku,
- da se izjasni o prijedlozima i ponuĎenim dokazima,
- da učestvuje u izvoĎenju dokaza i
- da postavlja pitanja drugim strankama, svjedocima i vještacima preko sluţbene osobe koja
vodi postupak, a s njenom dozvolom i neposredno.
Nadleţni organ ne moţe donijeti rješenje prije nego što stranci pruţi mogućnost da se izjasni o
činjenicama i okolnostima na kojima treba da se zasniva rješenje a o kojima stranci nije bila data
mogućnost da se izjasni.

Prethodno pitanje – kada organ uprave u fazi rješavanja odreĎene upravne stvari naiĎe na neko na
pitanje koje je potrebno prethodno utvrditi jer od te činjenice zavisi ishod postupka, npr. postojanje
braka, postojanje krivičnog djela i sl. a to pitanje čini samostalnu pravnu cjelinu za čije je rješenje
nadleţan sud ili neki drugi organ (prethodno pitanje), on moţe, pod uvjetima iz ovog zakona, sam
raspraviti to pitanje, ili postupak prekinuti dok nadleţni organ to pitanje ne riješi. O prekidu

17
postupka donosi se zaključak , protiv kog je dopuštena posebna ţalba, osim ako je zaključak donio
drugostepeni organ. Ako je organ raspravio prethodno pitanje, riješenje takvog pitanja ima pravno
djelovanje samo u stvari u kojoj je to pitanje riješeno. U pitanju postojanja krivičnog djela i
krivične odgovornosti učinioca , organ koji vodi postupak vezan je pravomoćnom presudom
krivičnog suda kojom je optuţeni oglašen krivim. Organ koji vodi postupak mora prekinuti
postupak kad se prethodno pitanje odnosi na postojanje krivičnog djela , na po stojanje braka,
utvrĎivanja očinstva, ili kad je to zakonom odreĎeno.

Usmena rasprava
Usmenu raspravu zakazuje sluţbena osoba na svoju inicijativu ili na prijedlog stranke, kada je to
potrebno za razjašnjenje stvari, a mora je odrediti:

1. u stvarima u kojima učestvuju dvije ili više stranaka s protivnim interesima, ili
2. kad se ima izvršiti uviĎaj ili saslušanje svjedoka ili vještaka.

Usmena rasprava je javna. Sluţbena osoba koja vodi postupak moţe isključiti javnost za cijelu
usmenu raspravu ili samo za jedan njen dio:

 ako to zahtijevaju razlozi morala ili javne sigurnosti,

 ako postoji ozbiljna i neposredna opasnost ometanja usmene rasprave,
 ako treba da se raspravlja o odnosima u nekoj obitelji,
 ako treba da raspravlja o okolnostima koje predstavljaju sluţbenu, poslovnu,
profesionalnu, naučnu ili umjetničku tajnu.

Prijedlog za isključenje javnosti moţe staviti i zainteresirana osoba. O isključenju javnosti donosi se
zaključak , koji mora biti obrazloţen i javno objavljen. Pri priopćavanju rješenja javnost se ne
moţe isključiti. Osobama koje se pozivaju na usmenu raspravu mora se ostaviti dovoljno vremena
da se pripreme za raspravu i da na nju doĎu na vrijeme i bez vanrednih troškova. Pozvanim
osobama ostavit će se, po pravilu osam dana od dostavljanja poziva do dana rasprave. Organ koji
vodi postupak duţan je da i javno objavi određivanje usmene rasprave: kad postoji opasnost da
se pojedinačni pozivi neće moći na vrijeme dostaviti, kad postoji vjerovatnoća da ima
zainteresiranih osoba koje se još nisu pojavile kao stranke, ili kad to nalaţu drugi slični razlozi. Ako
na usmenu raspravu ne dođu stranke po čijem je zahtjevu postupak pokrenut, mada je uredno
pozvana, a iz cjelokupnog stanja stvari se moţe pretpostaviti da je stranka zahtjev povukla, sluţbena
osoba koja vodi postupak obustavit će postupak. Protiv zaključka o tome dopuštena je posebna
ţalba. Ako se ne moţe pretpostaviti da je stranka sama povukla zahtjev, ili ako bi se postupak u
javnom interesu morao nastaviti po sluţbenoj duţnosti, sluţbena osoba će, prema okolnostima
slučaja, provesti raspravu bez te osobe ili će je odgoditi. Ako stranka protiv koje je pokrenut
postupak neopravdano izostane mada je uredno pozvana, sluţbena osoba koja vodi postupak moţe
provesti raspravu i bez nje, a moţe na njen trošak i odgoditi usmenu raspravu, ako je to potrebno
radi pravilnog rješenja stvari. Na usmenoj raspravi treba da se pretrese i utvrdi ono što je
predmet ispitnog postupka.

DOKAZIVANJE
Činjenice na osnovu kojih se donosi rješenje utvrĎuju se dokazima. Kao dokazno sredstvo
upotrijebit će se sve što je podesno za utvrĎivanje stanja stvari i što odgovara pojedinom slučaju,
kao što su: isprave, odnosno mikrofilmska kopija isprave ili reprodukcije te kopije, svjedoci, izjava
stranke, vještaci, uviĎaj. Dokazi se, po pravilu, izvode pošto se utvrdi šta je u činjeničnom pogledu
sporno ili šta treba dokazivati. Ne treba dokazivati činjenice koje su opće poznate. Isto tako, ne

18
treba dokazivati činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja, ali je dopušeno dokazivati
nepostojanje tih činjenica, ako zakonom nije drukčije odreĎeno.

Javne isprave – isprave koje je izdao nadleţni organ u okviru svoje nadleţnosti i koje su
prilagođene elektronskoj obradi. Stranke imaju pravo dokazivati da činjenice iz javne isprave
nisu istinite. Takva isprava dokazuje ono što se u njoj potvrĎuje ili odreĎuje. U postupku
dokazivanja, mikrofilmska kopija isprave, odnosno reprodukcije te kopije, izjednačava se s
javnom ispravom, ako je takvu mikrofilmsku kopiju, odnosno reprodukciju te kopije, izdao
organ u granicama svoje nadleţnosti, odnosno institucija koja ima javne ovlasti ili drugo pravno
lice. Dopušeno je dokazivati da mikrofilmska kopija, odnosno reprodukcija te kopije nije vjerna
originalu.

Uvjerenje – javna isprava koju izdaje organ na osnovu sluţbene evidencije. Sluţbena evidenicja je
evidencija koja je propisana zakonom ili drugim provedbenim propisom. Organ uprave je duţan na
zahtjev graĎana izdati uvjeranje u roku od 5 dana od dana podnesenog zahtjeva. Ako organ utvrdi u
postupku da ne moţe izdati uvjerenje, donijeće rješenje kojim odbija stranku sa podnesenim
zahtjevom. Organi uprave su duţni izdavati uvjerenja i ako ne vode sluţbenu evidenciju ako je to
propisano zakonom.

Sluţbena evidencija
Je evidencija koja je ustanovljena zakonom ili nekim drugim podzakonskim aktom. Ako organ neće
da izda uvjerenje, donosi rješenje jer rješava u meritumu.
Organi uprave i u onim slučajevima u kojima ne vode evidenciju, duţni su da daju podatke u
slučajevima ako je to propisano zakonom.

Svjedoci
Svjedok moţe biti svaka fizička osoba koja je bila sposobna da opazi činjenicu o kojoj ima da
svjedoči i koja je u stanju da to svoje opaţanje saopći. Osoba koja u postupku učestvuje u svojstvu
sluţbene osobe ne moţe biti svjedok. Svaka osoba koja se kao svjedok poziva duţna je da se
odazove pozivu, a i da svjedoči, ako ovim zakonom nije drukčije odreĎeno.Svjedok moţe uskratiti
svjedočenje u slučajevima zakonom odreĎenim.

(na pojedina pitanja na koja bi odgovor izloţio teškoj sramoti, znatnoj imovinskoj šteti ili
krivičnom gonjenju sebe, srodnika po krvi u pravoj liniji, a u pobočnoj liniji do trećeg stupnja
zaključno, svog bračnog druga i td.; o onome što je stranka povjerila svjedoku kao svom
punomoćniku; o onome o čemu se stranka ili druga osoba ispovijedala svjedoku kao vjerskom
ispovjedniku.)

Svjedok će se prethodno upozoriti da je duţan da govori istinu, da ne smije ništa prešutjeti i da

moţe na svoj iskaz biti zaklet, pa će mu se predočiti i posljedice dvanja laţnog iskaza.

Usmena izjava stranke moţe se uzeti kao dokazno sredstvo Ako za utvrĎivanje odreĎene činjenice
ne postoji neposredan dokaz, ili se takva činjenica ne moţe utvrditi na osnovu drugih dokaznih
sredstava. Izjava se unosi u zapisnik. Prije uzimanja izjave stranke sluţbena osoba koja vodi
postupak duţna je upozoriti stranku na krivičnu i materijalnu odgovornost za davanje laţne izjave.
Uviđaj
UviĎaj se vrši kad je za utvrĎivanje neke činjenice ili za razjašnjenje bitnih okolnosti potrebno
neposredno opaţanje sluţbene osobe koja vodi postupak.

19
RJEŠENJE – donose ga organ uprave i institucije koje imaju javna ovlaštenja na osnovu
provedenog postupka. Rješenje moţe donijeti organ uprave samostalno, u dogovoru sa drugim
organom, uz prethodno pribavljenu saglasnost ili mišljenje drugog organa.

Oblik i sastavni dijelovi rješenja: Svako rješenje mora se kao takvo označiti. Rješenje se donosi
pismeno. Iznimno, u slučajevima predviĎenim ovim zakonom, rješenje se moţe donijeti i usmeno.
Pismeno rješenje sadrţi:
naziv organa, broj i datum ,
uvod,
dispozitiv (izreku),
obrazloţenje,
uputstvo o pravnom lijeku,
potpis ovlaštene sluţbene osobe i pečat organa.
I kad se rješenje objavi usmeno, mora se izdati napismeno, sukladno ovom zakonu. Rješenje se
mora dostaviti stranci u originalu ili u ovjerenom prepisu.

1. Uvod rješenja sadrţi: naziv organa koji donosi rješenje, propis o nadleţnosti tog organa, ime
stranke i njenog zakonskog zastupnika ili punomoćnika ako ga ima i kratko označenje predmeta
postupka.
2. Dispozitivom se rješava o predmetu postupka u cjelosti i o svim zahtjevima stranaka o kojima u
toku postupka nije posebno riješeno. Dispozitiv mora biti kratak i odreĎen. Dispozitivom se
moţe riješiti i o troškovima postupka, ako ih je bilo, odreĎujući njihov iznos, ko ih je duţan
platiti: kome i u tom roku. Ako se u dispozitivu ne rješava o troškovima, navest će se da će se o
njima donijeti poseban zaključak. Ako se rješenjem nalaţe izvršenje kakve radnje, u dispozitivu
će se odrediti i rok u kome se ta radnja ima izvršiti. Kad je propisano da ţalba ne odgaĎa
izvršenje rješenja, to mora biti navedeno u dispozitivu.
3. Obrazloţenje rješenja sadrţi: ukratko zahtjev stranke, provedeni postupk, provedene dokaze i
šta je bilo opredjeljenje organa da riješi na način kako je rješeno.
4. Uputstvom o pravnom lijeku stranka se obavještava da li protiv rješenja moţe izjaviti ţalbu ili
pokrenuti upravni spor ili drugi postupak pred sudom, te se navodi naziv organa kome se ţalba
izjavljuje,. Kad se protiv rješenja moţe pokrenuti upravni spor, u uputstvu se navodi naziv i
sjedište suda kom se tuţba podnosi, u kom roku.
5. Rješenje potpisuje sluţbena osoba koja je ovlaštena da donosi rješenje.

Djelimično, dopunsko i privremeno rješenje

Djelimično rješenje - Kad se o jednoj stvari rješava u više tačaka, samo su neke od njih dozrele za
rješenje, i kad se pokaţe svrsishodnim da se o tom tačkama riješi posebnim rješenjem, nadleţni
organ moţe donijeti rješenje samo o tim tačkama.
Dopunsko rješenje - Ako nadleţni organ nije rješenjem odlučio o svim pitanjima koja su bila
predmet postupka, on moţe, po prijedlogu stranke ili po sluţbenoj duţnosti, donijeti posebno
rješenje o pitanjima koja već donesenim rješenjem nisu obuhvaćena (dopunsko rješenje).
Privremeno rješenje – je rješenje kojim se privremeno ureĎuju sporna pitanja ili odnosi, takvo se
rješenje donosi na osnovi podataka koji postoje u času njegovog donošenja. U takvom rješenju
mora biti izrično naznačeno da je privremeno. Rješenjem o glavnoj stvari koje se donosi nakon
okončanja postupka ukida se privremeno rješenje donijeto u toku postupka.

Sve tri vrste rješenja smatraju se u pogledu pravnih lijekova i izvršenja kao samostalno rješenje.

20
Rokovi za donošenje rješenja: u skraćenom postupku je 15 dana, a u posebnom ispitnom
postupku rok je 60 dana, a u slučaju kada nije potrebno provoditi ispitni postupak rok je 30
dana.

Ispravljanje rješenja – mogu se ispravljati samo tehničke greške. Ispravka se vrši zaključkom.

16.06.2007. godine Sadudin Kratović

- nastavak ZUP-a

REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI

Ţalba – Protiv rješenja donesenog u prvom stupnju stranka ima pravo ţalbe Ţalbu protiv I
stepenog rješenja moţe uloţiti stranka i lica koja imaju pravni interes, tuţitelj, pravobranitelj.
Ombudsmen ne moţe uloţiti ţalbu, ali moţe pokrenuti upravnni spor. Ţalba se ne moţe uloţiti:
protiv rješenja domova parlamenta FBiH ( ne protiv parlamenta, već domova, kandidati često
griješe pa navode samo «Parlament» a ne domove), i rješenja zakonodavnih tijela kantona, protiv
rješenja općinskog i gradskog vijeća, protiv rješenja Vlade FBiH i Vlade kantona. Isto tako, zakon
predviĎa da se protiv ovih konačnih prvostepenih rješenja moţe pokrenuti upravni spor kod
nadleţnog suda (kantonalni sudovi).

Organi nadleţni za rješavanje po ţalbi – Nadleţnost za II stepeno rješavanje zavisi od toga koji
propis je primijenio I stepeni organ kada je rješavao. Nadleţni organ moţe da bude federalni,
kantonalni i drugi organi propisani propisom općinskog/gradskog vijeća. Npr. ako je rješenje donio
kantonalni organ po federalnom propisu, po ţalbi će rješavati nadleţni federalni organ iz odreĎene
nadleţne oblasti. Ako je rješenje donio kantonalni organ uprave a osnov za donošenje je bio
kantonalni propis, drugostepeni organ je kantonalni organ koji je propisan tim kantonalnim
propisom. Ako je rješenje donijela organizaciona jedinica u okviru federalnog ministarstva nadleţni
drugostepeni organ je ministar ili ministarstvo, zavisno kako je propisano tim propisom.

Rok za ţalbu je 15 dana po ZUP-u, ali se drugim zakonom moţe propisati i drugačiji rok. Rok za
ţalbu za svaku osobu i za svaki organ kojima se rješenje dostavlja računa se od dana dostavljanja
rješenja.

Ţalba treba da sadrţi: rješenje koje se pobija, označujući naziv organa koji ga je donio, i broj i
datum rješenja, ime i prezime, adresa podnosioca ţalbe i potpis.U ţalbi se mogu iznositi nove
činjenice i novi dokazi, ali je ţalilac duţan da obrazloţi zbog čega ih nije iznio u prvostepenom
postupku. Dovoljno je da ţalilac izloţi u kom je pogledu nezadovoljan rješenjem, ali ţalbu ne mora
posebno obrazloţiti. U upravnom postupku, ţalbe se ne dostavljaju nikome na odogovor, izuzev
kada jedna stranka navodi nove činjenice i nove dokaze. U takvom slučaju organ dostavlja svakoj
takvoj stranci prepis ţalbe i ostavlja joj rok da se o novim činjenicama i dokazima izjasni. Ovaj rok
ne moţe biti kraći od 8, ni duţi od 15 dana.

Predaja ţalbe: ţalba se predaje poštom ili se šalje neposredno organu, a prvo se predaje organu
koji je donio rješenje da bi on mogao kopmpletirati spis zajedno sa ţalbom i dostaviti ga
drugostepenom organu. Ako je ţalba predata ili poslata neposredno drugostepenom organu, on je
odmah šalje organu prvog stupnja.

21
Rad I stepenog organa po ţalbi

Ţalba se predaje I stepenom organu. Organ I stepena ispituje da li je ţalba dopuštena ,

pravovremena i izjavljena od ovlaštene osobe. Nedopuštenu, nepravovremenu ili od neovlaštene
osobe izjavljenu ţalbu organ I stepena odbacit će svojim rješenjem Protiv rješenja kojim je ţalba
odbačena, stranka ima pravo ţalbe. Ako organ koji rješava o ţalbi utvrdi da je ţalba opravdana
riješit će ujedno i o ţalbi koja je bila odbačena. Ako organ prvog stupnja koji je donio rješenje
utvrdi da je ţalba opravdana, a nije potrebno provoditi novi ispitni postupak, moţe stvar riješiti
drugačije i novim rješenjem zamijeniti rješenje koje se ţalbom pobija. Protiv novog rješenja stranka
ima pravo ţalbe.

Ako organ koji je donio rješenje utvrdi povodom ţalbe da je provedeni postupak bio nepotpun, a
da je to moglo uticati na rješavanje stvari, on je duţan postupak upotpuniti u skladu s odredbama
ovog zakona. Organ koji je donio rješenje upotpunit će postupak i onda kad ţalilac iznese u ţalbi
takve činjenice i dokaze koji bi mogli uticati na drugačije rješenje stvari, ako je ţaliocu morala biti
data mogućnost da sudjeluje u postupku koji je prethodio donošenju rješenja a ta mu mogućnost
nije bila data, ili mu je bila data a on je propustio da je koristi, ali je u ţalbi opravdao to propuštanje.
Prema rezultatima dopunjenog postupka organ koji je donio rješenje moţe, u granicama zahtjeva
stranke, stvar riješiti drugačije i novim rješenjem zamijeniti rješenje koje se ţalbom pobija. Protiv
novog rješenja stranka ima pravo ţalbe.

Kad je riješenje doneseno bez prethodno provedenog posebnog ispitnog postupka koji je bio
obavezan, ili kad stranci nije bila data mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima koje su
od vaţnosti za donošenje rješenja, a stranka u ţalbi traţi da se ispitni postupak provede, odnosno da
joj se pruţi mogućnost da se izjasni o takvim činjenicama i okolnostima, prvostepeni organ je duţan
da provede taj postupak. Nakon provoĎenja postupka prvostepeni organ moţe uvaţiti zahtjev iz
ţalbe i donijeti novo rješenje.

Kad organ koji je donio rješenje utvrdi da je podnesena ţalba dopuštena, pravovremena i izjavljena
od ovlaštene osobe, a nije sukladno odredbama zakona novim rješenjem zamijenio rješenje koje se
ţalbom pobija, duţan je, bez odgaĎanja, a najkasnije u roku od osam dana od dana prijema ţalbe,
poslati ţalbu organu nadleţnom za rješavanje o ţalbi. Uz ţalbu je duţan priloţiti sve spise koji se
odnose na predmet.

Vazno: Organ treba da zakaţe dopunsku rasprava (ako se radi o dvostranačkim predmetima), pa
onda da donese I stepeno rješenje. Ako je jednostranačko postupanje, I stepeni organ moţe
izmijeniti svoje prethodno rješenje i na taj način ne opterećuju II stepeni organ (odmah da riješi po
ţalbi).

II stepeni organ
Ako je ţalba nedopuštena, nepravovremena ili izjavljena od neovlaštene osobe, a prvostepeni organ
je propustio da je zbog toga odbaci, odbacit će je rješenjem organ koji je nadleţan za rješavanje o
ţalbi. Ako ţalbu ne odbaci, drugostepeni organ uzima predmet u rješavanje.
Drugostepeni organ moţe:
1. odbiti ţalbu,
2. poništiti rješenje u cjelosti ili djelimično, ili ga izmijeniti.

Drugostepeni organ će odbiti ţalbu:

22
 - kad utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i
na zakonu zasnovano, a ţalba neosnovana
- kad utvrdi da je u prvostepenom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli
uticati na rješenje stvari.
- kad drugostepeni organ utvrdi da je prvostepeno rješenje na zakonu zasnovano, ali zbog drugih
razloga, a ne zbog onih koji su u rješenju navedeni, on će u svom rješenju izloţiti te razloge, a
ţalbu odbiti.

Drugostepeni organ će poništiti rješenje u cjelosti ili djelimično, ili ga izmijeniti:

1. Ako utvrdi da je u prvostepenom postupku učinjena nepravilnost koja čini rješenje ništavim,
proglasit će takvo rješenje ništavim.
2. Ako utvrdi da je prvostepeno rješenje donio nenadleţan organ, poništit će to rješenje po
sluţbenoj duţnosti i dostaviti predmet nadleţnom organu na rješenje.
3. Ako utvrdi da su u prvostepenom postupku činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrĎene, da se u
postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od uticaja na rješenje stvari, ili da
je dispozitiv pobijenog rješenja nejasan ili je u protivrječnosti s obrazloţenjem, on će
upotpuniti postupak i otkloniti izloţene nedostatke. Ako II stepeni organ utvrdi da se na
osnovu činjenica utvrĎenih u upotpunjenom postupku stvar mora riješiti drugačije nego što je
rješena prvostepenim rješenjem, on će svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i sam
riješiti stvar.
4. Ako utvrdi da će nedostatke prvostepenog postupka brţe i ekonomičnije otkloniti
prvostepeni organ, on će svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i vratiti predmet
prvostepenom organu na ponovni postupak. U tom slučaju drugostepeni organ je duţan svojim
rješenjem da ukaţe prvostepenom organu u kom pogledu treba upotpuniti postupak, a
prvostepeni organ je duţan u svemu da postupi po drugostepenom rješenju i bez odgaĎanja, a
najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema predmeta, da donese novo rješenje. Protiv
novog rješenja stranka ima pravo ţalbe.
5. Ako drugostepeni organ utvrdi da su u prvostepenom rješenju pogrešno ocijenjeni dokazi, da je
iz utvrĎenih činjenica izveden pogrešan zaključak glede činjeničnog stanja, da je pogrešno
primijenjen pravni propis na osnovu koga se rješava stvar, da je u istoj upravnoj stvari već
jednom poništeno prvostepeno rješenje, a posebno ako prvostepeni organ nije u svemu postupio
po drugostepenom rješenju ili ako utvrdi da je na osnovu slobodne ocjene trebalo donijeti
drugačije rješenje, on će svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i sam riješiti stvar.
6. Ako drugostepeni organ utvrdi da je rješenje pravilno glede utvrĎenih čijenica i u pogledu
primjene zakona , ali da se cilj zbog koga je rješenje doneseno moţe postići i drugim sredstvima
povoljnijim za stranku, izmijenit će prvostepeno rješenje u tom smislu.
7. Radi pravilnog rješenja stvari drugostepeni organ moţe povodom ţalbe izmijeniti prvostepeno
rješenje u korist ţalioca i mimo zahtjeva postavljenog u ţalbi, a u okviru zahtjeva postavljenog
u prvostepenom postupku, ako se tim ne vrijeĎa pravo druge osobe.

Po zakonu imaju dva roka za rješavanje po zahtjevu – 30 dana ako ne treba provoditi poseban
ispitni postupak i 60 dana kada treba provoditi.

Ţalba kad prvostepeno rješenje nije doneseno u zakonskom ro ku

Akoprvostepeni organ nije donio rješenje u zakonskom roku, stranka moţe izjaviti ţalbu a II
stepeni organ je duţan odmah, a najkasnije u roku od 3 dana od prijema ţalbe traţiti da mu I
stepeni organ odmah dostavi sve spise predmeta i da pismeno iznese razloge zbog kojih rješenje

23
nije doneseno u roku. I stepeni organ je obavezan postupiti po tom traţenju u roku koji odredi II
stepeni organ s tim da taj rok ne moţe biti duţi od 5 dana.
- Ako II stepeni organ utvrdi da rješenje nije doneseno u roku zbog opravdanih razloga, ili
zbog krivice stranke, odredit će s I stepenom organu rok za donošenje rješenja, koji ne moţe
biti duţi od 15 dana i vratiti mu sve spise predmeta na rješavanje.
- Ako II stepeni organ utvrdi da razlozi zbog kojih rješenje nije doneseno u roku nisu
opravdani, on će riješiti stvar prema spisima predmeta i donijet će svoje rješenje, ako je to
moguće, a ako se stvar ne moţe riješiti prema spisima predmeta, sam će provesti postupak i
svojim rješenjem riješiti stvar. Rješenje drugostepenog organa doneseno po ovoj odredbi je
konačno.
( Ukratko: Ukoliko se predmet pred I stepeim organom ne rješava – onda se izjavljuje ţalba. II stepeni organ
ima kratak rok (3 dana) za rješavanje po ţalbi. Onda on traţi od I stepenog zašto nije riješio. Ako je I stepni
organ nije riješio zbog krivice stranke, onda je na stranci teret dokaza, onda će II stepeni naloţiti I stepenom
da riješi u roku od najčešće 15 dana. Ako ovo nije slučaj, onda će II stepeni riješiti predmet.)

Rok za rješavanje po ţalbi je 30 dana.

Računa se od dana predaje ţalbe. Sve dok ne ode stranci rješenje se ne smatra da je doneseno.

Ţalba zbog ćutanja uprave – drugostepeni organ će u roku od 3 dana traţiti spis od prvostepenog
organa, a prvostepeni organ je duţan u roku od 5 dana isti dostavit drugostepenom organu.
Drugostepeni organ moţe sam riješiti ako postoji dovoljno dokaza, ili ako utvrdi da će prvostepeni
efikasnije riješiti moţe dostaviti njemu predmet koji mora u roku od 15 dana donijeti rješenje.

(Nema više institucija koja vrše javna ovlaštenja – već pravne osobe koje vrše javna ovlaštenja. NAUČITI
OVO IZ ZAKONA O ORGANIZACIJI ORGANA UPRAVE: Povjeravanje javnih ovlaštenja)

ZUP BiH (SGBIH 29/02) – uglavom ga ne pitaju.

VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI –uvijek pita

1. Obnova postupka – moţe se traţiti samo za konačan akt (protiv kojeg se ne moţe izjaviti
ţalba). Podnosi se prijedlog za obnovu postupka. Razlozi: ako se sazna za nove činjenice ili se
pribave novi dokazi koji bi, da su bili poznati, doveli do drukčijeg odlučenja u toj upravnoj
stvari, ako osobi koja je trebala sudjelovati u postupku nije data mogćnost sudjelovanja, ako je
rješenje donijela sluţbena osoba koja nije bila ovlaštenja za njegovo donešenje, ako je na
temelju saslušanja stranke doneseno rješenje a dokaţe se da je iskaz bio neistinit... (ima ih
ukupno 11, dovoljno je da se zna 3-4). Ko moţe podnijeti zahtjev? Stranka u upravnom
postupku, organ koji je donio rješenje. Postoji takoĎer i subjektivni rokovi (30 dana od dana
saznanja) i objektivni 5 godina, a moţe i duţe u izuzetnim slučajevima (ako se temelji na nekoj
presudi koja naknadno bude ukinuta). Stranka koja podnosi prijedlog duţna je da učini
vjerovatnim da postoji razlog za obnovu i da podnese prijedlog u predviĎenom roku. O
prijedlogu za obnovu postupka rješava organ koji je donio konačno rješenje. Kako će taj
nadleţni organ riješiti? Ako naĎe da ima osnova, ne mora nikakav postupak provoditi ako
ocijeni da činjenica koju stranka navodi nije od značaja za predmet, iako je učinjena
vjerovatnom on će prijedlog odbiti. Ponavljane postupka se odobrava zaključkom i
istovremeno se odreĎuje koje radnje će se provesti. Izuzetno, ne mora se donijeti zaključak nego
se odmah počne sa obnovnim radnjama, a u cilju povećanja efikasnosti. Prijedlog za obnovu
postupka, po pravilu, ne odgađa izvršenje rješenja po kome se obnova traţi, ali organ koji je
nadleţan za odlučivanje o prijedlogu za obnovu postupka, ako smatra da će prijedlog za obnovu
biti uvaţen, moţe po sluţbenoj duţnosti ili na zahtjev stranke riješiti da se odgodi izvršenje

24
 dok se ne odluči o pitanju obnove postupka. Zaključak kojim se dopušta obnova postupka
odgaĎa izvršenje rješenja protiv koga je obnova dozvoljena.
Protiv zaključka donesenog o prijedlogu za obnovu postupka, kao i protiv rješenja donesenog u
obnovljenom postupku, moţe se izjaviti ţalba samo kad je taj zaključak, odnosno rješenje donio
prvostepeni organ.
Ako je zaključak , ili rješenje u obnovi postupka donio drugostepeni organ, protiv tog zaključka,
odnnosno rješenja moţe se neposredno pokrenuti upravni spor kod nadleţnog suda.

2. Mijenjanje i poništavanje rješenja u vezi sa upravnim sporom – Organ protiv čijeg je rješenja
pravovremeno pokrenut upravni spor moţe do okončanja spora , ako uvaţava sve zahtjeve
tuţbe, poništiti ili izmijeniti svoje rješenje iz onih razloga iz kojih bi sud mogao poništiti takvo
rješenje, ako se time ne vrijeĎa pravo stranke u upravnom postupku ili treće osobe. Rješenje o
poništavanju ili izmjeni rješenja, organ donosi po sluţbenoj duţnosti u momentu kad iz tuţbe
koju mu je sud dostavio na odgovor i uvidom u cijeli spis utvrdi da je tuţba osnovana
Rješenje se donosi u roku koji je sud odredio za davanje odgovora na tuţbu, odnosno prije nego
se okonča upravni spor. Izmjenjeno rješenje će dostaviti sudu i stranci.
3. Zahtjev za zaštitu zakonitosti – ne pita– Protiv pravomoćnog rješenja donesenog u stvari u
kojoj se ne moţe voditi upravni spor , a sudska zaštita nije osigurana ni izvan upravnog spora,
tuţilac ima pravo da podigne zahtjev za zaštitu zakonitosti, ako smatra da je rješe njem
povrijeĎen zakon. Zahtjev se moţe podići u roku od 30 dana od dana kad je rješenje dostavljeno
tuţitelju, a ako mu nije dostavljeno- u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja stranci.

4. Poništavanje i ukidanje rješenja po pravu nadzora (često pitanj e) – treba razlikovati dvoje: u
kom dijelu se poništava a u kom ukida rješenje (čl.260-265 ZUP) – svi pitaju često.

 U ovim slulčajevima se rješenje poništava po pravu nadzora:

- kada rješenje donese organ uprave koji nije nadleţan. (Ako ovakvo rješenje donese viši organ
npr. načelnik opštine umjesto nadleţne sluţbe, ne moţe se koristiti ova odredba),
- ako je u istoj upravnoj stvari ranije rješeno na drugačiji način,
- ako se donese sloţeno rješenje (u njegovom donošenju učestvuje min. 2 organa – jedan organ
donosi rješenje uz prethodnu saglasnost drugog organa) a da nije bilo pribavljeno mišljenje ili
saglasnost drugog organa a bilo je obavezno da se to uradi,(rokovi za podnošenje u prethodna
3 slučaja su 3 godine),
- ako je rješenje donijeo mjesno nenadleţni organ (rok podošenja 5 godina),
- ako je rješenje doneseno kao posljedica prisile, prinude, ucjene i sl (nema roka za
podnošenje).

 Rješenje će se ukinuti:
- ako je njime očigledno povrijeĎen materijalni zakon (rok za podnošenje je 1 godina). To moţe
u jednostranačkim predmetima. U dvostranačkim predmetima se mora pribaviti saglasnost
druge stranke (zato što je ona moţda stekla neko pravo tim rješenjem čije se ukidanje traţi).
O ovom zahtjevu rješava drugostepeni organ.
Protiv ovog rješenja se moţe voditi upravni spor, a ne moţe se izjaviti ţalba.

5. Ukidanje i mjenjanje pravosnaţnog rješenja uz pristanak ili na zahtjev stranke – ako je

pravosnaţnim rješenjem stekla neko pravo, a organ koji ga je donio smatra da je nepravilno
primjenjeno materijalno pravo, moţe ga ukinuti ili izmjeniti samo uz saglasnost stranke i ako
time ne vrijeĎa pravo treće osobe. Na zahtjev stranke, moţe se ukinuti ili izmijeniti i
pravomoćno rješenje koje je nepovoljno po stranku. Ako organ utvrdi da nema potrebe da se
rješenje ukine ili izmijeni, duţan je da o tome obavijesti stranku. Ţalba protiv novog rješenja

25
 dopuštena je samo ako je to rješenje donio prvostepeni organ. Ako je rješenje donio
drugostepeni organ, odnosno ako je rješenje prvostepenog organa konačno, protiv rog rješenja
moţe se pokrenuti upravni spor.

6. Vanredno ukidanje rješenja – (često pitanje) ovdje se radi o izvršnom rješenju koje je
doneseno u skladu sa zakonom, npr. odobrenje za graĎenje.

- Izvršno rješenje moţe se ukinuti ako je to potrebno radi otklanjanja teške i neposredne
opasnosti po ţivot i zdravlje ljudi, javnu sigurnost, javni mir i poredak ili javni moral, ili radi
otklanjanja poremećaja u privredi, ako se to ne bi moglo uspješno otkloniti drugim sredstvima,
kojima bi se manje diralo u stečena prava. Rješenje se moţe ukinuti i samo djelimično, u
opsegu koliko je neophodno da se opasnost otkloni ili zaštite navedeni javni interesi.
- Ako je rješenje donio prvostepeni organ, to rješenje moţe, ukinuti drugostepeni organ.
Protiv rješenja kojim se izvršno rješenje ukida dopuštena je ţalba samo kad je to rješenje
donio prvostepeni organ. U suprotnom, protiv takvog rješenja moţe se neposredno pokrenuti
upravni spor kod nadleţnog suda.
- Stranka koja usljed ukidanja rješenja trpi štetu ima pravo na naknadu samo stvarne št ete. Za
rješavanje o zahtjevu za naknadu štete nadleţan je u prvom stepenu sud koji bi po Zakonu o
upravnim sporovima bio nadleţan za rješavanje upravnog spora.

7. Oglašavanje rješenja ništavim – ništavim se oglašava rješenje:

- ako je u upravom postupku rješeno o stvari iz sudske nadleţnosti, ili ako se radi o stvari koja
uopšte nije u nadleţnosti organa uprave, uošte nije upravna stvar.
- ako svojim izvršenjem to rješenje dovelo do krivičnog djela.
- ako je donijeto rješenje čije je izvršenje nemoguće.
- ako je doneseno rješenje po sluţbenoj duţnosti a predviĎeno je da se moţe donijeti samo na
zahtjev stranke, ovakvo rješenje se moţe konvlaidirati samo ako stranka naknadno pristane na
njega.
- koje sadrţi nepravilnosti koja je po nekoj izričitoj zakonskoj odredbi predviĎena kao razlog
ništavosti

Nema rokova za njihovo oglašavanje ništavim. Na ova rješenja se moţe izjaviti ţalba.

8. Pravne posljedice poništavanja i ukidanja

Poništavanjem rješenja i oglašavanjem rješenja ništavim, poništavaju se i pravne posljedice

koje je takvo rješenje proizvelo - od dana donošenja (ex tunc),
Ukidanjem rješenja ne poništavaju se pravne posljedice koje je rješenje već proizvelo do dana
ukidanja, ali se onemogućava daljnje proizvoĎenje pravnih posljedica ukinutog rješenja - ukidaju
posljedice od dana ukidanja (ex nunc).
Organ koji sazna za rješenje kojim je povrijeĎen zakon, a povreda moţe biti razlog za obnovu
postupka, odnosno za poništavanje, ukidanje ili mijenjanje rješenja, duţan je bez odgaĎanja da o
tome obavijesti organ nadleţan za pokretanje postupka i donošenje rješenja.
Izvršenje
Rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se pošto postane izvršno. Prvostepeno rješenje
postaje izvršno:
1. istekom roka za ţalbu, ako ţalba nije izjavljena;
2. dostavom stranci , ako ţalba nije dopuštena;
3. dostavom stranci, ako ţalba ne odgaĎa izvršenje;
4. dostavom stranci rješenja kojim se ţalba odbacuje ili odbija.

26
Drugostepeno rješenje kojim je izmijenjeno prvostepeno rješenje postaje izvršno kad se dostavi
stranci.
Ako rješenjem nije odreĎen rok za izvršenje radnje, rješenje postaje izvršno u roku od 15 dana od
dana donošenja rješenja.
Izvršenje se moţe provesti i na temelju zaključenog poravnanja , ali samo protiv osobe koja je
učestvovala u zaključivanju poravnanja.
Ako se rješenje odnosi na dvije ili više stranaka koje u postupku učestvuju sa istovjetnim
zahtjevima, ţalba koju podnose bilo koja od tih stranaka sprečava izvršnost rješenja.
Nakon isteka roka od pet godina od dana kad je rješenje postalo izvršno ne moţe se traţiti njegovo
izvršenje.
Izvršenje rješenja donesenog u upravnom postupku provodi se radi ostvarivanja novčanih
potraţivanja ili nenovčanih obaveza.
Izvršenje rješenja provodi se administrativnim putem (administrativno izvršenje), a u slučajevima
predviĎenim ovim zakonom-sudskim putem (sudsko izvršenje).
Izvršenje radi ispunjenja nenovčanih obaveza izvršenika provodi se administrativnim putem.
Izvršenje radi ispunjenja novčanih potraţivanja provodi se sudskim putem. Izuzetno, izvršenje
radi ispunjenja novčanih potraţivanja iz primanja na osnovu radnog odnosa moţe se provesti
administrativnim putem po pristanku izvršenika.

Administrativno izvršenje provodi organ uprave koji je o stvari rješavao u prvom stupnju.
Da bi se moglo pristupiti izvršenju rješenja, potrebno je da organ nadleţan za provoĎenje
administrativnog izvršenja donese po sluţbenoj duţnosti ili na zahtjev traţioca izvršenja zaključak
o dozvoli izvršenja. Zaključkom se utvrĎuje da je rješenje koje se ima izvršti postalo izvršno i
odreĎuje način izvršenja. Protiv ovog zaključka dopuštena je ţalba nadleţnom drugostepenom
organu.

Kad se ima provesti sudsko izvršenje rješenja donesenog u upravnom postupku, organ čije se
rješenje ima izvršiti stavlja na rješenje potvrdu izvšnosti i dostavlja ga radi izvršenja sudu
nadleţnom za izvršenje.
Rješenje doneseno u upravnom postupku koje sadrţi potvrdu izvršnosti jeste osnov za sudsko
izvršenje. To izvršenje provodi se po propisima koji vaţe za sudsko izvršenje.

Izvršenje nenovčanih obaveza

Izvršenje radi ostvarenja nenovčanih obaveza izvršenika provodi se preko drugih osoba ili
prinudom (prisilom).
Ako stranka neće da izvrši rješenje, proteknu rokovi, postoje dva načina:
- prisila novčanim naknadama ( koja prvi put ne moţe biti veća od 50 KM)
- ako neće onda se ide preko angaţovanjem drugog lica (sruši, dostavi se račun organu, sudu).
Organi uprave uspostavljaju pravo sluţnosti.

Izvršenje radi osiguranja -Radi osiguranja izvršenja moţe se zaključkom dopustiti izvršenje
rješenja i prije nego što je ono postalo izvršno, ako bi bez toga moglo biti osujećeno ili znatno
oteţeno izvršenje nakon što rješenje postane izvršno. Izvršenje radi osiguranja moţe se provoditi
administrativnim ili sudskim putem.

UPRAVNI SPOR
Zakon o upravnom sporu – SN FBIH 2/98 i 8/00

ŠTA JE UPRAVNI SPOR? (član 1.)

27
To je spor o zakonitosti upravnog akta. Suština organa uprave je donošenje upravnih akata kojima
rješavaju o pravima i obavezama graĎana i pravnih lica u pojedinačnim upravnim stvarima

Ko sve moţe pokrenuti upravni spor? ( član 2.) Pojedinac – fizičko lice i pravno lice, ako smatra
da mu je upravnim aktom povrijeĎeno neko pravo. Pored toga, upravni spor moţe pokrenuti i oni
koji nisu ni fizička ni pravna lica. To su prije svega skupine građana, određeno naselje, organ
uprave ali samo pod jednim uslovom: da takvo lice moţe biti nosilac prava i obaveza o kojima se
rješavalo u pravnom postupku. Ako ne moţe biti nosilac prava i obaveza ne moţe se pojaviti sa
tuţbom u upravnom sporu. Upravni spor moţe pokrenuti i pravobranilac kad je upravnim aktom
povrijeĎen zakon na štetu Federacije, Kantona, grada ili općine. Upravni spor moţe pokrenuti i
ombudsmen. On se moţe pojaviti u upravnom sporu ako ocijeni da je konačnim upravnim aktom
povrijeĎeno ljudsko dostojanstvo, osnovna prava i slobode zagarantovane ustavom FBiH i
meĎunarodnim konvencijama.

Presude u upravnom (član 3.)sporu su obavezne prema svakom.

Da li u upravnom sporu ima zainteresirana stranka? Da. Primjer: povrat stana. Stranke su: nosilac
stanarskog prava i korisnik koji je tokom rata dobio privremeno rješenje. Vodi se spor izmeĎu njih.
Postoji treća stranka koji su mnogi kantonalni sudovi ignorisali: to je vlasnik stana, koji je takoĎer
zainteresovan da taj stan ostane njemu, tako da i zainteresovano lice ima u sporu poloţaj stranke

Ko rješava upravne sporove?(član 5.) – Kantonalni sud i to prema sjedištu prvostepenog organa
odnosno njegove organizacione jedinice. Ko sudi? - U upravnim sporovima sudi sudija pojedinac.
Izuzetno, u sloţenim predmetima upravnog spora sudi se u vijeću od trojice sudija, o čemu
odlučuje predsjednik vijeća za upravne sporove.

Šta je organ u smislu ZUS-a? Pod njima se podrazumijevaju federalni i kantonalni organi uprave,
upravne organizacije (direkcije, zavodi, agencije...oni nisu pravna lica same po sebi. Postaju pravna
lica ako se to reguliše...), općinske sluţbe, gradske sluţbe, pravna lica koja imaju javna ovlaštenja
(Federalni zavod za PIO).

Protiv čega se pokreće upravni spor? Samo protiv upravnog akta. Upravni akt jeste akt nadleţnog
organa kada rješava o izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravnih lica u nekoj upravnoj stvari.
Protiv kojeg upravnog akta se pokreće upravni spor? Konačnog, najčešće drugostepenog (u
95% slučajeva). Moţe i protiv prvostepenog akta na koje nije dozvoljena ţalba, ali je dozvoljeno
pokrenuti upravni spor.

Ćutanje administracije? - Šta kada prvostepeni i drugostepeni organ ćuti? (član 11. i 22.) Ako u
upravnom postupku prvostepeni organ protiv cijeg akta je dozvoljena zalba nije u roku od 60 dana
ili u posebnim propisom odredjenom kracem roku donio nikakvo rjesenje po zahtjevu, stranka ima
pravo da se obrati svojim zahtjevom drugostepenom organu. MeĎutim ako prvostepeni organ nije
donio rjesenje a protiv kojeg zakonom nije dozvoljena zalba, stranka moţe pokrenuti upravni spor.
Ako u upravnom postupku drugostupanjski organ nije u roku od 30 dana ili u posebnom
propisom odredjenom kracem roku donio rjesenje po zalbi stranke protiv prvostupanjskog
rjesenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila, stranka moze
pokrenuti upravni spor kao da joj je zalba odbijena.

Protiv kojih akata se ne moţe voditi upravni spor (čl.12 ZUS)?1 - Upravni spor se ne moze
voditi:
1) protiv akata donesenih u stvarima u kojima je sudska zastita osigurana van upravnog spora;
1
Često pitanje

28
2) protiv akata donesenih u stvarima o kojima se po izricitoj odredbi zakona ne moze voditi upravni
spor;
3) u stvarima o kojima neposredno na osnovu ustavnih ovlastenja odlucuju domovi Parlamenta
Federacije ili predsjed-nik Federacije i dopredsjednik Federacije odnosno zakonodavno tijelo
kantona-zupanije. Kada općinsko vijeće donese upravni akt moţe se pokrenuti upravni spor protiv
tog akta.

Zakonski razlozi za pobijanje upravnog akta (čl.13 ZUS)?2 Upravni akt moze se pobijati:
1) sto u aktu nije nikako ili nije pravilno primijenjen zakon, propis zasnovan na zakonu ili opci akt;
2) sto je akt donesen od strane nenadleznog organa;
3) ako se u upravnom postupku koji je aktu prethodio nije postupilo po pravilima postupka, a
narocito ako cinjenicno stanje nije potpuno i pravilno utvrdjeno, ili sto je iz utvrdjenih cinjenica
izveden nepravilan zakljucak u pogledu cinjenicnog stanja;
4) ako je nadlezni organ rjesavajuci po slobodnoj ocjeni prekoracio granice ovlastenja koja su mu
data pravnim propisima i suprotno cilju u kome je ovlastenje dato.

Tuţena strana? (član 18.) To je organ čiji se upravni akt osoprava. Organ koji donosi rješenj nije i
ne moţe biti stranka u postupku, on je samo tuţena strana.

Odgoda izvršenja? (član 19.) Kada stranka podnese tuţbu u upravnom sporu to ne odgaĎa izvršenje
upravnih rješenja (a najčešće se radi o carinama i porezima). Stranka moţe podnijeti organu uprave
ili sudu (u tuţbi zatraţi da se odgodi izvršenje i tada se hitno postupa) zahtjev za odgodu (ako hoće
da pokrene spor) pod slijedećim uslovima da:

da odlaganje nije protivno javnom interesu i da

tim odlaganjem nije nanesena šteta drugoj stranci

Izuzetak: Kada se stranka obraća organu uprave za odgodu izvršenja i nije uspjela, tada ne moţe isti
zahtjev isticati u tuţbi. Ako sud odbije odgodu, nema prava na ţalbu.

Upravni spor-postupak? Pokreće se tuţbom. Ona se podnosi u roku od 30 dana od dana kada je
stranci dostavljen akt koji se osporava. Ovaj rok vaţi i za ombudsmene i za pravobranioce, ako im
je upravni akt dostavljen. A ako im akt nije dostavljen tuţbu mogu podnijeti u roku od 60 dana od
dana kada je akt dostavljen stranci u čiju je koris akt i donesen. Tuţba se predaje neposredno ili
preporučenom poštom. Moţe se izjaviti i na zapisnik kod nadleţnog suda. Moţe se desiti da iz
neznanja ili omaškom da tuţba bude predata drugom organu – u tom slučaju se smatra da je predata
u roku.

Sastav tuţbe? Tuţba mora sadrţavati: ime i prezime tuţitelja i druge lične podatke, naznaku
tuţenog, koji upravni akt se osporava, donosioca akta, zakonske razloge za pobijanje akta, u kom
pravcu predlaţe da se riješi stvar. Tuţba se dostavlja u dva primjerka, jer se ista dostavlja drugoj
strani na odgovor. Uz tuţbu se dostavlja obavezno i akt koji se pobija. U tuţbi se ne mogu navoditi
nove činjenice i dokazi, ali postoji izuzetak: kada stranka uz tuţbu prilaţe izuzetno jak dokaz koji
dovodi u pitanje činjenično stanje iz upravnog postupka. Svaka stranka je duţna dokazati činjenice
na koje se poziva, dakle teret dokazivanja je na strankama. Tuţilac moţe odustati od tuţbe sve do
donošenja sudske odluke u upravnom sporu. Tada sud rješenjem obustavlja postupak.
(Kako se moţe potpisati stranka u upravnom postupku koja je nepismena? Drugo lice će ga
potpisati i osoba koja ga je potpisala ispod naznači svoje ime i prezime i adresu. Prstoznakom se
moţe potpisati samo u jednoj situaciji: samo kada nepismena stranka daje punomoć. Kada se

2
Često pitanje

29
ţalbaupravnom postupku dostavlja na odgovor? Samo u jednom slučaju: kada stranka u ţalbi
ističe nove činjenice i dokaze.)

Odbačaj tuţbe? Sud će rješenjem odbaciti tuţbu ako je:

- neblagovremena, prijevremena (ćutanje administracije), podnesena od neovlaštenog lica;
- ako akt koji se tuţbom osporava nije upravni akt;
- ili da je očigledno da se upravnim aktom ne dira u pravo tuţioca (ne odnosi se na njega),;
- ako je stranka podnijela tuţbu a imala je pravo na ţalbu na prvostepeno rješenje a to pravo nije
iskoristila;
- ako se radi o stvari o kojoj se ne moţe po odredbama zakona voditi upravni spor,
- i ako već postoji sudska odlika o istoj stvari.
Sud moţe iz ovih razloga odbaciti tuţbu u svakom stadiju postupka.
Sud moţe poništiti upravni akt i bez dostavljanja tuţbe na odgovor, ako naĎe da osporeni
upravni akt ima takve nedostatke koji sprečavaju ocjenu zakonitosti.

Dostava upravnih spisa po tuţbi? Sud je duţan tuţbu dostaviti organu uprave koji je donio upravni
akt na odgovor u odreĎenom roku (odgovara se u roku koji nije duţi od 20 dana) Tuţeni je duţan da
dostavi upravne spise sudu. Ako ne dostavi spise u ostavljenom roku, tada organ uprave povrijeĎuje
sluţbenu duţnost, tada sud ima pravo i obavezu da podnese prijavu disciplinskoj komisiji protiv
sluţbenog i odgovornog lica u tom organu.

Šta sve moţe tuţilac? O upravnim sporovima sud rješava nejavno, po sudiji pojedincu ili na
sjednici. Ako stranka u sporu zatraţi da prisustvuje nejavnom rješavanju ili da se u predmetu
odrţi javna rasprava, sud je duţan obavjestiti stranke i zainteresirana lica, ako ih ima, o
datumu nejavnog rješavanja i njihovom pravu da tom rješavanju prisustvuju, odnosno
odrţati usmenu raspravu javno (u daljnjem tekstu: rasprava).Stranke u sporu mogu zatraţiti da
prisutvuju nejavnom rješavanju ili da se u predmetu odrţi javna rasprava samo u tuţbi ili odgovoru
na tuţbu. Kad je u predmetu odlučivano nejavno, na sjednici ili po sudiji pojedincu, sud moţe, ako
su za to ispunjeni uvjeti, poništiti osporeni upravni akt i prvostepeni upravni akt ako je i on
sadrţavao iste nedostatke i predmet vratiti tuţenom ili prvostepenom organu na ponovno
rješavanje kada ocijeni da će on brţe i efikasnije provesti postupak i odlučiti o upravnoj stvari.
Raspravom rukovodi sudija pojedinac odnosno predsjednik vijeća. O raspravi se vodi zapisnik u
koji se unose samo bitne činjenice i okolnosti kao i izreka odluke. Zapisnik potpisuju predsjednik
vijeća odnosno sudija pojedinac i zapisničar. Izostanak stranke sa rasprave ne zadrţava rad suda,
sud će raspraviti spor i bez prisustva stranaka.

Rješavanje suda po tuţbi? Kada sud na raspravi utvrdi drugačije činjenično stanje u odnosu na
činjenično stanje utvrĎeno u upravnom postupku i otkloni povrede pravila upravnog postupka,
poništit će osporeni upravni akt i prvostepeni upravni akt ako je i on sadrţavao iste nedostatke, te
sam rješiti upravnu stvar, sud tada rješava stvar u meritumu (nema poništavanja rješenja i
vraćanja na ponovni postupak). TakoĎer moţe tuţbu odbiti i potvrditi upravni akt i to je opet
meritorno rješavanje. Sud moţe da poništi sve prethodne akte i donese meritornu odluku koja se
izvršava.

Zakonitost osporenog akta? Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u granicama zahtjeva
iz tuţbe, ali pri tome nije vezan razlozima tuţbe. Na ništavost upravnog akta sud pazi po sluţbenoj
duţnosti. Sud odlučuje većinom glasova sudskog vijeća. O vijećanju i glasanju vodi se poseban
zapisnk, koji potpisuju svi članovi vijeća i zapisničar. Vijećanje i glasanje vrši se bez prisustva
stranaka.

30
Spor se rješava presudom, tako što se tuţba uvaţava ili odbija kao neosnovana. Presudom se tuţba
moţe uvaţiti na 2 načina: upravni akt se poništava i rješava se upravna stvar tj. presuđuje u
meritumu, a moţe da tuţbu uvaţi i poništi i prvostepeno i drugostepeno rješenje i vrati na
ponovni postupak ali samo kada ocjeni da ovi organi mogu lakše i efikasnije provesti postupak,
nego sud. Ako nadleţni organ ne postupi po presudi suda on čini tešku povredu sluţbene duţnosti i
tada je sud duţan podnijeti prijavu za pokretanje disciplinskog postupka.

Šta presuda sadrţi? Presuda, odnosno rjesenje sadzi:

- oznacenje suda, broj i datum,
- uvod koji obuhvata ime i prezime predsjednika vijeca, clanova vijeca i zapisnicara, oznacenje
stranaka i njihovih zastupnika, kratko oznacenje predmeta spora i dan kad je presuda, odnosno
rjesenje izreceno i objavljeno,
- dispozitiv,
- obrazlozenje i
- pouku o zalbi, ako je zalba dozvoljena.
Dispozitiv mora biti odvojen od obrazlozenja. U presudi se moraju cijeniti svi navodi tuzbe.
Originalnu presudu, odnosno rjesenje potpisuju predsjednik vijeca i zapisnicar. Presuda,
odnosno rjesenje izdaje se strankama u ovjerenom prijepisu.

Pravni lijekovi?
1. Ţalba - Protiv odluke donesene u upravnom sporu ţalba se ne moţe izjaviti.

2. Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke –

Protiv pravosnazne sudske odluke kantonalnog suda, donesene u upravnom sporu stranka
moze, Vrhovnom sudu Federacije ili kantonalnom sudu podnijeti zahtjev za vanredno
preispitivanje sudske odluke.
Vrhovnom sudu Federacije stranka moţe podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog
povrede federalnog zakona ili drugog federalnog propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona
o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari putem kantonalnog suda.
Kantonalnom sudu stranka moţe podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede
kantonalnog zakona ili drugih kantonalnih propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o
postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari.
Zahtjev za vanredno preispitivanje ne moţe se podnijeti zbog povrede pravila postupka koja
se odnosi na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
Zahtjev se moze podnijeti u roku od 30 dana od dana dostavljanja stranci sudske odluke protiv koje
se podnosi zahtjev. O zahtjevu za vanredno preispitivanje odlucuje nadleţni sud vijecu
sastavljenom od trojice sudija, akorješava kantonalni sud onda koji nisu ucestvovali u donosenju
odluke. Zahtjev sadrzi oznacenje sudske odluke cije se preispitivanje predlaze, kao i razloge i obim
u kome se predlaze preispitivanje. Nadleţni sud ce odbaciti rjesenjem zahtjev koji je:
- neurednu i to nakon što je pozvato podnosioca zahtjeva koji je bio nepotpun ili
nerazumljiv da te nedostatke otkloni. Ako to ne učini u ostavljenom roku, a ti su nedostaci
takvi da sprječavaju rad suda, tek onda donosi rješenje kojim odbacuje zahtjev; i koji je
- nedozvoljen, neblagovremen ili zahtjev koji je podnijela neovlascena osoba,
Nadleţni sud rjesava o zahtjevu, po pravilu, u nejavnoj sjednici, a pobijanu odluku ispituje samo u
granicama zahtjeva. Presudom se odbija ili uvaţava zahtjev. Presudom kojom se zahtjev uvazava,
sud moze ukinuti ili preinaciti sudsku odluku protiv koje je podnesen zahtjev. Ako Vrhovni sud
Federacije ili kantonalni ukine sudsku odluku, predmet vraca na ponovni postupak.
3. Ponavljanje postupka? Postupak okoncan presudom ili rjesenjem nadleznog suda ponovit
ce se na zahtjev stranke:
1) ako stranka sazna za nove cinjenice ili nove dokaze na osnovu kojih bi spor bio povoljnije

31
 rijesen za nju da su te cinjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u ranijem
sudskom postupku;
2) ako je do odluke suda doslo usljed krivicnog djela suca ili radnika u sudu,
3) ako je odluka zasnovana na presudi donesenoj u krivicnoj ili gradjanskoj stvari, a ta
presuda je kasnije ukinuta drugom punomocnom sudskom odlukom;
4) ako je isprava na kojoj se zasniva sudska odluka lazna, ili ako je svjedok, vjestak ili stranka,
prilikom saslusanja pred sudom dao lazan iskaz, a odluka suda se zasniva na tom iskazu;
5) ako stranka nadje ili stekne mogucnost da upotrijebi raniju sudsku odluku donesenu u istom
upravnom sporu;
6) ako zainteresiranoj osobi nije bila data mogucnost da ucestvuje u upravnom sporu.
Ponavljanje postupka moze se traziti najkasnije u roku od 30 dana od dana kad je stranka saznala za
razlog ponavljanja. Po proteku pet godina od pravosnaznosti sudske odluke ponavljanje se ne moze
traziti. Izuzetno, i poslije roka od pet godina ponavljanje postupka se moze traziti zbog razloga
zakonom odreĎenih. Ponavljanje postupka pokrece se tuzbom. O tuzbi za ponavljanje postupka
rjesava sud koji je donio odluku na koju se odnosi razlog za ponavljanje postupka, i to sudija
pojedinac koji nije učestvovao u donošenju te odluke. Sud presudom rjesava o tuzbi za ponavljanje
postupka. Protiv odluke suda donesene po tuzbi za ponavljanje postupka mogu se podnijeti pravni
lijekovi koji su ovim zakonom dozvoljeni u glavnoj stvari. Ukoliko ZUS ne sadrţi pojedine odredbe
shodno se primjenjuju odredbe ZPP-a.

4. Obaveznost presude? Ako je presudom poništeno rješenje i vraćeno prvostepenom organu, isti
je duţan u roku od 15 dana donijeti novo rješenje shodno uputama iz sudske presude. Ako on to
ne učini, ili donese rješenje protivno uputama iz presude, stranka moţe ponovo podnijeti tuţbu
sudu, odnosno, zahtjev u kojem će zatraţiti da sud koji je poništio upravni akt riješi tu upravnu
stvar jer organ uprave ćuti. Ako upravni organ nije slijedio upute suda, stranka moţe podnijeti
tuţbu, a sud tu stvar mora riješiti u meritumu, nema više vraćanja predmeta upravnom organu.
Odluka suda je upravni akt koji se izvršava (ako podlijeţe izvršenju). Organ koji je ćutao vrši
tešku povredu i protiv njega se moţe pokrenuti disciplinski postupak.

5. Postupak zaštite sloboda i prava pojedinaca zaštićenih ustavom federacije? Ovim pravnim
sredstvom se dozvoljava da se pobijaju akti koji se inače ne mogu pobijati, a kojima se krše
prava pojedinaca (iz ustava i meĎunarodnih konvencija i sporazuma), pod uslovom da nije
zajamčena druga sudska zaštita protiv takvih akata. Ovakav zahtjev rješava kantonalni sud.
Odlučuje se rješenjem. Protiv ovog rješenja dozvoljava se podnošenje zahtjeva za vanredno
preispitivanje i to vrhovnom sudu FBiH. Osim pojedinačnih akata, ovo se odnosi i na
pojedinačne radnje tj. ponašanju sluţbenog ili odgovornog lica koji svojim radnjama
onemogućava stranci da ostvari ustavom zagarantovana prava i slobode. Ako se to zaista utvrdi,
tada postoji mogućnost da kantonalni sud donese rješenje kojim će zabraniti dalje postupanje ili
nepostupanje ili će naloţiti da se postupi na odreĎeni način i utvrĎuje odreĎene mjere kako bi se
otklonile te negativne posljedice. Postoji čak i mogućnost novčanog kaţnjavanja (200-800 KM).
Ovo rješenje treba da izvrši kod koga se te radnje čine ili ne čine, a ako on to neće da izvrši,
onda sud moţe da preuzme izvršenje tog rješenja.

32
23.06.2007. godine Kata Senjak

RADNO PRAVO
.
LITERATURA

Zakon o drţavnoj sluţbi SNFBIH 67/05 (zadnja izmjena)

Zakon o namještenicima SBFBIH 49/05
Zakon o PIO (SNFBIH 29/98, 49/00, 32/01 i 73/05)
Zakon o drţavnoj sluţbi u instistucijama BiH (SG BIH 19/02, 35/03, 4/04, 17/04, 26/04, 37/04,
48/05 i 2/06)
Zakon o radu FBiH (SNFBIH 43/99, 32/00 i 29/03)
Zakon o radu u institucijama BiH (SGBIH 26/04) – ne pitaju
Pravilnik o radnoj knjiţici (SNFBIH 42/00, 53/00)

RADNO PRAVO
.
ZAKON O DRŢAVNOJ SLUŢBI U FBIH
(“Sl. novine FBiH” br. 29/03-Prečišćeni tekst sa izmjenama objavljenim u
“Sl. Novinama FBiH” br. 23/04, 39/04, 54/04, 67/05, 8/06)

Proporcionalna zastupljenost
U organima drţavne sluţbe Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi zajedno sa ostalima i
graĎani Bosne i Hercegovine bit će proporcionalno zastupljeni.

Zapošljavanje i unapređenje
Zapošljavanje i unapreĎenje profesionalne karijere drţavnog sluţbenika temelji se na javnom
konkursu i profesionalnoj sposobnosti.

Zakonski principi
Drţavna sluţba osigurava poštivanje i primjenu sljedećih principa:
a) zakonitost;
b) transparentnost i javnost;
c) odgovornost;
d) učinkovitost i ekonomičnost;
e) profesionalna nepristrasnost;
f) politička nezavisnost.

Izuzeće u primjeni
1. Članovi Parlamenta Federacije, predsjednik i potpredsjednici Federacije, članovi Vlade
Federacije, sudije Ustavnog suda Federacije, sudije Vrhovnog suda Federacije i federalni tuţioci
nisu drţavni sluţbenici i njihov radno-pravni status se ureĎuje drugim propisima.
2. Članovi kantonalne vlade, članovi skupština kantona, sudije kantonalnih sudova i kantonalni
tuţioci nisu drţavni sluţbenici i njihov radno-pravni status se ureĎuje drugim propisima.
3. Članovi općinskih vijeća, općinski načelnik svake općine i sudije općinskih sudova nisu drţavni
sluţbenici i njihov radno-pravni status se ureĎuje drugim propisima.
4. Članovi gradskih vijeća i gradonačelnici nisu drţavni sluţbenici i njihov radno -pravni status se
ureĎuje drugim propisima.

33
5. Lica zaposlena kao savjetnici nosioca funkcija iz ovog člana nisu drţavni sluţbenici.
6. Ovaj zakon se ne primjenjuje na revizore zaposlene u Uredu za reviziju Federacije Bosne i
Hercegovine, pripadnike policije i oruţanih snaga.

Drţavni sluţbenici mogu biti: drţavni sluţbenici i rukovodeći drţavni sluţbenici. Rukovodeći
drţavni sluţbenici su rukovoditelj samostalne uprave i samostalne ustanove, sekretar organa uprave,
pomoćnici rukovoditelja i glavni inspektori (federalni i kanotnalni). Ostali drţavni sluţbenici su:
inspektori, stručni saradnici, viši stručni saradnici i stručni savjetnici.

Odlučivanje o pravima i duţnostima drţavnih sluţbenika

1. O pravima i duţnostima drţavnih sluţbenika iz radnoga odnosa, na osnovu ovog zakona i
podzakonskih propisa, odlučuje rukovodilac organa drţavne sluţbe, osim kada je o vim zakonom i
podzakonskim propisima utvrĎeno da odlučuje drugi organ (Agencija i Odbor za ţalbe).
2. O pravima i duţnostima donosi se rješenje.
3. Za donošenje i dostavljanje rješenja drţavnom sluţbeniku, primjenjuju se odgovarajuće odredbe
Zakona o upravnom postupku.
4. Protiv rješenja, drţavni sluţbenik ima pravo u roku od 15 dana od dana prijema rješenja izjaviti
ţalbu Odboru drţavne sluţbe za ţalbe (u daljem tekstu: Odbor za ţalbe) radi preispitivanja
pravilnosti donesenog rješenja.

Interni premještaj drţavnog sluţbenika

1. Ukoliko u organu drţavne sluţbe postoji upraţnjeno radno mjesto drţavnog sluţbenika u tom
slučaju rukovodilac organa drţavne sluţbe prvo razmatra da li moţe na to radno mjesto
premjestiti drţavnog sluţbenika koji se nalazi na sličnom radnom mjestu u istom organu
drţavne sluţbe. Premještaj moţe biti dobrovoljan, uz saglasnost drţavnog sluţbenika koji se
premješta, a izuzetno i nametnut, ako postoje objektivno utvrĎene i neodloţne potrebe sluţbe.
Nametnuti premještaj moţe biti i zamjena sluţbenika sa jednog na drugo radno mjesto. Rješenje
o premještaju donosi rukovodilac organa drţavne sluţbe. Primjerak rješenja dostavlja se
Agenciji.
2. Kod odlučivanja o premještaju u obzir se uzimaju ocjene rezultata rada koje je ostvario drţavni
sluţbenik koji se premješta, kao i njegova ukupna stručna sposobnost za obavljanje poslova na
radnom mjestu na koje se premješta.
3. Ukoliko premještaj podrazumijeva i promjenu prebivališta drţavni sluţbenik ima pravo na
odgovarajuću naknadu.

Sporazumno preuzimanje duţnosti drţavnog sluţbenika iz drugog organa drţavne sluţbe - Organ
drţavne sluţbe moţe sporazumno sa drugim organom drţavne sluţbe istog nivoa vlasti i uz
saglasnost ili pisani zahtjev drţavnog sluţbenika preuzeti drţavnog sluţbenika sa iste ili slične
pozicije, a kod rukovodećih drţavnih sluţbenika moţe preuzimati samo ove rukovodeće drţavne
sluţbenike: sekretara organa drţavne sluţbe; pomoćnika rukovodioca organa drţavne sluţbe i
glavnog federalnog i kantonalnog inspektora koji se nalaze na poziciji radnog mjesta koja je
istovijetna poziciji radnog mjesta na koje se vrši preuzimanje. Preuzimanje se vrši pisanim
sporazumom organa drţavne sluţbe od čega se primjerak sporazuma i rješenje o postavljenju
dostavljaju Agenciji.

Popuna upraţnjenih radnih mjes ta sa liste prekobrojnih

1. Kada rukovodilac organa drţavne sluţbe odluči da popunu upraţnjenog radnog mjesta
drţavnog sluţbenika ne vrši Internim premještajem i sporazumnim preuzimanjem duţnosti
drţavnog sluţbenika iz drugog organa drţavne sluţbe, odnosno ako se popuna ne vrši na taj

34
 način, u tom slučaju rukovodilac tog organa podnosi zahtjev Agenciji za popunu tog radnog
mjesta.
2. Agencija prvo pokušava popuniti to radno mjesto drţavnim sluţbenicima koji se nalaze na listi
prekobrojnih drţavnih sluţbenika koju vodi agencija za sve organe drţavne sluţbe u FBiH.
Popuna se vrši prema kriterijima i pravilima za izbor drţavnih sluţbenika koje podzakonskim
aktima utvrĎuje Agencija.
Prekobrojnost
Prekobrojnost nastaje isključivo kao posljedica reorganizacije, smanjenja obima poslova organa
drţavne sluţbe ili njegovog ukidanja. Agencija proglašava drţavnog sluţbenika prekobrojnim na
prijedlog organa drţavne sluţbe. Drţavni sluţbenik koji je proglašen prekobrojnim se moţe:
 rasporediti na slično upraţnjeno radno mjesto drţavnog sluţbenika u drugom organu
drţavne sluţbe;
 ukoliko je ovo rasporeĎivanje nemoguće, drţavnom sluţbeniku se nudi prijevremeno
penzionisanje, u skladu sa zakonom (posebnim zakonom);
 ukoliko je privremeno penzionisanje nemoguće rukovodilac organa drţavne sluţbe
razrješava duţnosti prekobrojnog drţavnog sluţbenika koji moţe izjaviti ţalbu Odboru za
ţalbe i traţiti preispitivanje svog razrješenja, u skladu sa ovim zakonom;
 drţavni sluţbenik koji je proglašen prekobrojnim, a nije dalje rasporeĎen, ima pravo na
otpremninu u skladu sa zakonom, te na naknadu za slučaj nezaposlenosti, u skladu sa
zakonom.
Ukoliko se u organu drţavne sluţbe oglasi upraţnjeno slično radno mjesto u roku od godinu dana
od dana razrješenja s duţnosti, prekobrojni drţavni sluţbenik ima prednost prilikom ponovnog
zaposlenja u organu drţavne sluţbe.

Javno oglašavanje
1. Ukoliko se upraţnjeno radno mjesto u organu drţavne sluţbe ne bi moglo popuniti sa liste
prekobrojnih, u tom slučaju to radno mjesto Agencija popunjava oglašavanjem javnog
konkursa. Zabranjena je diskriminacija na osnovu spola u postupku zapošljavanja i
unapreĎenjka drţavnog sluţbenika
2. Javni konkurs objavljuje se najmanje 15. dana prije krajnjeg roka za prijave u “Sl. Novinama
FBiH” i u najmanje 2 dnevna lista koji se distribuiraju na cijeloj teritoriji BiH i na sluţbenoj
internet stranici Agencije.
3. Javni konkurs sadrţi:
- naziv i opis upraţnjenog radnog mjesta
- opće uvjete iz čl. 25. ovog zakona
- posebne uvjete utvrĎene pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji
- spisak potrebnih dokumenata, rok i mjesto njihovog podnošenja.
4. Troškove objavljivanja javnog konkursa snosi organ drţavne sluţbe za čije se potrebe provodi
taj konkurs.

Opći uvjeti za postavljenje drţavnog sluţbenika - Da bi bilo postavljeno na radno mjesto drţavnog
sluţbenika lice mora ispunjavati sljedeće opće uvjete:
 da je drţavljanin Bosne i Hercegovine;
 da je stariji od 18 godina;
 da ima univerzitetsku diplomu najmanje VII. stepena stručne spreme;
 da je zdravstveno sposobno za obavljanje odreĎenih poslova predviĎenih za to radno mjesto;
 da u posljednje tri godine, od dana objavljivanja upraţnjenog radnog mjesta, lice nije
otpušeno iz drţavne sluţbe, kao rezultat disciplinske mjere, na bilo kojem nivou vlasti u
Bosni i Hercegovini;
 da nije obuhvaćeno odredbom člana IX.1 Ustava Bosne i Hercegovine.

35
Izuzetno od ovih uvjeta, lica sa višom stručnom spremom (VI. stepen) koje su ranije postavljene
kao drţavni sluţbenici na radna mjesta u drţavnoj sluţbi, mogu ostati na tom radnom mjestu u
periodu ne duţem od tri godine od stupanja na snagu ovog zakona.

Komisije za izbor
1. Agencija imenuje posebne komisije za izbor koje su nepristrane u provedbi javnog konkursa.
2. Komisiju za izbor sačinjava najmanje tri člana, od kojih su najmanje dva člana drţavni
sluţbenici iz organa drţavne sluţbe, od kojih je jedan član predstavnik sindikata, na koji se javni
konkurs odnosi i koji imaju akademsko i profesionalno iskustvo u oblastima obuhvaćenim
procesom javnog konkursa, dok se ostali članovi imenuju s liste eksperata koju utvrdi Agencija.

Javni konkurs - Agencija utvrĎuje značaj i sadrţaj javnog konkursa. Javni konkurs sadrţi:
a) ispit općeg znanja;
b) stručni ispit.
Vlada Federacije, na prijedlog Agencije, podzakonskim aktom utvrĎuje uvjete, način i program
polaganja ispita općeg znanja. Kandidati koji su poloţili stručni upravni ispit ili pravosudni ispit
izuzeti su od polaganja ispita općeg znanja.

Postavljenje drţavnog sluţbenika

1. Drţavnog sluţbenika postavlja rukovodilac organa drţavne sluţbe, uz prethodno pribavljeno
mišljenje Agencije, s liste uspješnih kandidata koji su prošli javni konkurs.
2. Nakon prethodno pribavljenog mišljenja od Agencije, općinski načelnik i gradonačelnik
postavljaju nadleţne općinske i gradske drţavne sluţbenike sa liste uspješnih kandidata ko ji su
prošli javni konkurs.
3. Rezervna lista uspješnih kandidata čuva se do isteka probnog rada postavljenoga drţavnog
sluţbenika.
4. Postavljenje drţavnog sluţbenika vrši se rješenjem koje se objavljuje na oglasnoj ploči organa
drţavne sluţbe i dostavlja drţavnom sluţbeniku. Prije preuzimanja duţnosti, postavljeni drţavni
sluţbenik prima pisani opis svog radnog mjesta i opis uvjeta sluţbe.
5. Rješenje o postavljenju sadrţi:
a) ime i prezime drţavnog sluţbenika;
b) naziv organa drţavne sluţbe u koji je drţavni sluţbenik postavljen;
c) naziv radnog mjesta i platni razred.
6. Postavljeni drţavni sluţbenik preuzima duţnost polaganjem zakletve vjernosti pred
rukovodiocem organa drţavne sluţbe. Tekst zakletve utvrĎuje Agencija. Potpisani tekst zakletve
sastavni je dio personalnog dosjea drţavnog sluţbenika.

Probni period
1. Kada se radi o prvom zapošljavanju u organu drţavne sluţbe, drţavni sluţbenik prolazi razdoblje
probnoga rada. Period probnog rada drţavnog sluţbenika obuhvata vrijeme uvoĎenja u posao i
vrijeme obavljanja duţnosti i ukupno traje šest mjeseci.
2. Neposredno nadreĎeni drţavni sluţbenik se odreĎuje kao supervizor odgovoran za davanje
ocjene rada na kraju probnog perioda. Ocjenjivanje probnog rada rukovodećih sluţbenika vrši
rukovodilac organa drţavne sluţbe.
3. Ukoliko je ocjena rada:
a) zadovoljavajuća, rukovodilac organa drţavne sluţbe potvrĎuje postavljenje drţavnog sluţbenika
na radno mjesto;
b) nezadovoljavajuća, rukovodilac organa drţavne sluţbe razrješava duţnosti drţavnog sluţbenika,
koji time gubi svoj status bez primanja naknade zbog otpuštanja. Razriješeni drţavni sluţbenik ima

36
pravo uloţiti ţalbu Odboru za ţalbe radi preispitivanja odluke.
5. Ukoliko je drţavni sluţbenik razriješen duţnosti, sljedeći uspješni kandidat s rezervne liste
postavlja se na upraţnjeno radno mjesto drţavnog sluţbenika.
6. Probnom radu ne podlijeţu pripravnici.

Ocjena rada - Ocjenu rada rukovodećih i drugih drţavnih sluţbenika utvrĎuje rukovodilac organa
drţavne sluţbe. Rukovodilac organa drţavne sluţbe ocjenjuje rad svih drţavnih sluţbenika, na
prijedlog neposredno nadreĎenog sluţbenika, najmanje svakih 12 mjeseci. Ocjena rada zasniva se
na rezultatima postignutim u realiziranju poslova predviĎenih opisom radnoga mjesta i ciljevima
koje za dati vremenski period utvrdi neposredno nadreĎeni sluţbenik.Rezultati ostvareni u
obavljanju poslova u toku perioda koji se ocjenjuje označuju se sljedećim ocjenama:
nezadovoljavajuće, zadovoljavajuće, uspješno i izuzetno uspješno. Rezultati ocjene rada uzimaju se
u obzir prilikom unapreĎenja i internih premještaja. Svi drţavni sluţbenici:
a) imaju nesmetan pristup ocjenama svoga rada koje se nalaze u ličnom dosjeu,;
b) imaju mogućnost da u odgovarajućem vremenskom roku priloţe pisane informacije uz ocjenu
svoga rada i imaju pravo izjaviti ţalbu Odboru za ţalbe radi preispitivanja ocjene o radu.
Ukoliko su dvije uzastopne ocjene rada negativne, rukovodilac organa drţavne sluţbe, po prethodno
pribavljenom mišljenju Agencije, razrješava duţnosti drţavnog sluţbenika. Drţavni sluţbenik moţe
izjaviti ţalbu Odboru za ţalbe radi preispitivanja razrješenja, u skladu sa članom 65. ovog zakona.

Pripravnici -Rukovodilac organa drţane sluţbe moţe zatraţiti od Agencije da u drţavnu sluţbu
primi pripravnika, koji se zapošljava na osnovu javnog konkursa kojeg objavljuje Agencija.Organ
drţavne sluţbe duţan je da obavijesti pripravnika o sadrţaju programa i načinu na koji se nadgleda
njegov pripravnički rad.Pripravništvo traje godinu dana nakon čega pripravnik stiče pravo prijave
na javni konkurs.

Radni odnos na određeno vrijeme - U slučaju duţe odsutnosti drţavnog sluţbenika sa posla
(bolovanje, porodiljsko odsustvo i sl.) moţe se primiti drţavni sluţbenik u radni odnos na odreĎeno
vrijeme koji traje do povratka odsutnog drţavnog sluţbenika na posao. Prijem u radni odnos prvo se
vrši sa liste prekobrojnih a tek onda javnim oglašavanjem. Radni odnos na odreĎeno ne moţe
prerasti u radni odnos na neodreĎeno vrijeme.

Propisi o radu i socijalnom osiguranju - Na drţavnog sluţbenika primjenjuje se Zakon o radu,

ostali zakoni i kolektivni ugovori kojima se ureĎuju prava i obaveze iz radnih odnosa, osim ako
ovim zakonom nije drugačije utvrĎeno.

Odsustvo i godišnji odmor

Rukovodeći drţavni sluţbenici imaju pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 25 radnih
dana i na plaćeno odsustvo od pet radnih dana u jednoj kalendarskoj godini
Ostali drţavni sluţbenici imaju pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 20 radnih dana i na
plaćeno odsustvo od pet radnih dana u jednoj kalendarskoj godini. Godišnji odmor po svim
osnovama ne moţe biti duţi od 36 radnih dana.

Neplaćeno odsustvo i rad sa skraćenim radnim vremenom - Vlada Federacije utvrĎuje bliţe uvjete
u skladu s kojim drţavni sluţbenik moţe uzeti neplaćeno odsustvo, i kada se moţe duţnost
drţavnog sluţbenika obavljati sa skraćenim radnim vremenom.

Stručno obrazovanje i usavršavanje

Drţavni sluţbenici obavezni su da neprestano rade na svom stručnom obrazovanju i usavršavanju.
Drţavni sluţbenik ima pravo i obavezu učestvovati na savjetovanjima i drugim oblicima obrazovnih

37
aktivnosti. O učestvovanju drţavnih sluţbenika na savjetovanjima i drugim oblicima obrazovnih
aktivnosti odlučuje rukovodilac organa drţavne sluţbe, vodeći pri tom računa o podjednakom
učestvovanju svih drţavnih sluţbenika.

Prestan ak radnog odnosa drţavnog sluţbenika

Drţavnom sluţbeniku prestaje radni odnos u organu drţavne sluţbe u sljedećim slučajevima:
a) dobrovoljnim istupanjem iz drţavne sluţbe;
b) ispunjavanja zakonskih godina ţivota, odnosno navršenjem 40 godina penzijskog staţa;
c) gubitkom drţavljanstva Bosne i Hercegovine;
d) sticanja drţavljanstva druge drţave suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i njenim zakonima;
e) prekobrojnošću;
f) odbijanja polaganja zakletve vjernosti i/ili potpisivanja teksta zakletve vjernosti;
g) nezadovoljavajući probni period;
h) dvije uzastopno negativne ocjene rada;
i) ako je osuĎen za krivično djelo i zbog izdrţavanja kazne zatvora mora biti odsutan sa rada u
drţavnoj sluţbi duţe od šest mjeseci;
j) na osnovu izrečene disciplinske mjere prestanka radnog odnosa u drţavnoj sluţbi;
k) predajom dokumenata ili izjava tokom postupka podnošenja prijava za prijem u drţavnu sluţbu,
za koje se kasnije pokaţe da su laţni.

Postupak za prestanak radnog odnosa

Drţavnog sluţbenika razrješava rukovodilac organa drţavne sluţbe, prema prethodno pribavljenom
mišljenju Agencije, sa izuzetkom prestanka radnog odnosa zbog dvije uzastopne negativne ocjene
rada.Općinske drţavne sluţbenike razrješava općinski načelnik uz pribavljeno mišljenje Agencije,
sa izuzetkom prestanka radnog odnosa zbog dvije uzastopne negativne ocjene rada. Gradske
drţavne sluţbenike razrješava gradonačelnik uz pribavljeno mišljenje Agencije, sa izuzetkom
prestanka radnog odnosa zbog dvije uzastopne negativne ocjene rada. Drţavni sluţbenik kome
prestaje radni odnos, moţe, u roku od 15 dana od prijema odluke o razrješenju, podnijeti ţalbu
Odboru za ţalbe. Ţalba odlaţe izvršenje odluke o razrješenju.

Naknade - Drţavni sluţbenik ne ostvaruje pravo na otpremninu ako izgubi svoj status, osim u
slučajevima prekobrojnosti.

Disciplinska odgovornost - Drţavni sluţbenik moţe se smatrati disciplinski odgovornim zbog

kršenja sluţbenih duţnosti utvrĎenih ovim zakonom, nastalih kao rezultat njegove krivice.

Disciplinski postupak - Radi pokretanja disciplinskog postupka svi drţavni sluţbenici mogu
rukovodiocu organa drţavne sluţbe podnijeti disciplinsku prijavu, koja mora biti obrazloţena.
Disciplinski postupak protiv drţavnog sluţbenika pokreće rukovodilac organa drţavne sluţbe ili
lice koje on odredi. Disciplinski postupak protiv drţavnog sluţbenika vodi Disciplinska komisija i
izriče disciplinske mjere.Članove Disciplinske komisije imenuje Agencija. Komisiju čine tri člana,
a rukovodilac organa drţavne sluţbe ne moţe biti član Komisije. Disciplinska komisija tokom
postupka pribavlja mišljenje medijatora drţavne sluţbe o podnesenoj disciplinskoj prijavi. Agencija
izvršava konačna rješenja donesena u disciplinskom postupku. Protiv odluke Disciplinske komisije
drţavni sluţbenik ima pravo izjaviti ţalbu Odboru za ţalbe radi preispitivanja donesene odluke.
Ţalba se moţe uloţiti u roku od 15 dana od dana prijema odluke Disciplinske komisije.

Disciplinske mjere
U slučaju da drţavni sluţbenik učini povredu sluţbene duţnosti mogu se izreći sljedeće disciplinske
mjere:

38
 a) javna disciplinska opomena;
b) suspenzija prava učestvovanja u javnim konkursima za unapreĎenje u drţavnoj sluţbi u
periodu od najviše dvije godine;
c) kaznena suspenzija sa poslova i plaće tokom perioda od dva do 30 dana;
d) vraćanje na niţu kategoriju u okviru radnih mjesta iz člana 6. ovog zakona;
e) prestanak radnog odnosa u drţavnoj sluţbi.

Agencija za drţavnu sluţbu - Vlada Federacije osniva Agenciju za drţavnu sluţbu Federacije.
Agencija vrši sljedeće poslove:
a) postavlja drţavne sluţbenike u organima drţavne sluţbe u Federaciji, u skladu sa zakonom;
b) planira i realizira proces zapošljavanja drţavnih sluţbenika, na zahtjev i u skladu sa potraţnjom
organa drţavne sluţbe;
c) organizira i realizira stručno obrazovanje i usavršavanje drţavnih sluţbenika upo slenih u
organima drţavne sluţbe, kao i razvoj drţavne sluţbe;
d) organizira edukaciju kandidata za polaganje stručnog ispita za drţavnu sluţbu koji predstavlja
uvjet za rad u organu drţavne sluţbe;
e) pruţa stručnu pomoć organima drţavne sluţbe u realiziranju njihove kadrovske politike,
organizacijskih poboljšanja i razvoja, kao i uspostavu i voĎenje registra drţavnih sluţbenika;
f) podnosi godišnji izvještaj o stanju kadrova u organima drţavne sluţbe u Federaciji i podnosi svoj
plan rada za narednu godinu Vladi Federacije na odobravanje;
g) obavlja ostale poslove i zadatke koji su joj ovim zakonom stavljeni u nadleţnost.
Agencijom rukovodi direktor Agencije kojeg imenuje Vlada Federacije na osnovu javnog
konkursa.

Odbor drţavne sluţbe za ţalbe - Vlada Federacije osniva Odbor drţavne sluţbe za ţalbe (Odbor za
ţalbe) koji se sastoji od tri člana.
Javni konkurs za popunjavanje slobodnih radnih mjesta u Odboru za ţalbe oglašava se u tri
visokotiraţna dnevna lista koji se distribuiraju na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, najmanje
jedan mjesec prije roka za predaju molbi.
Nezavisna komisija za izbor kandidata, koju imenuje Vlada Federacije, bira članove Odbora za
ţalbe, na osnovu njihovog radnog iskustva i demonstrirane sposobnosti da obavljaju duţnost u
Odboru za ţalbe. Vlada Federacije imenuje članove Odbora za ţalbe na rok od četiri godine sa
mogućnošću ponovnog izbora.
Član Odbora za ţalbe je:
a) nezavisan i nepristran;
b) ne moţe bit na javnoj funkciji na koju je izabran izravno ili neizravno, odnosno ne moţe biti
imenovan na radno mjesto u bilo kojem zakonodavnom ili izvršnom organu na bilo kojem nivou
vlasti u Federacije i u Bosni i Hercegovini;
c) povlači se sa duţnosti prije isteka mandata samo na inicijativu Vlade Federacije, koja je
pokrenuta uslijed izuzetnih okolnosti i konsenzusom ostalih članova Odbora za ţalbe.
Odbor za ţalbe, u skladu sa ovim zakonom i podzakonskim propisima, odlučuje u drugom stepenu
o svim ţalbama koje se izjave na rješenja rukovodioca organa drţavne sluţbe, o ţalbama koje se
izjave na odluke disciplinske komisije i o ţalbama koje se izjave na odluke direktora Agencije, i to
na zahtjev:
a) drţavnog sluţbenika na kojeg se sporna odluka, preduzeta ili propuštena radnja odnosi;
b) organa drţavne sluţbe gdje drţavni sluţbenik obavlja svoju duţnost i
c) Agencije.
Odbor za ţalbe:
a) saslušava podnosioca ţelbe, ukoliko je to primjereno situaciji;
b) poziva svjedoke i eksperte kada se to smatra neophodnim;

39
c) traţi i dobiva sve relevantne informacije od nadleţnih organa;
d) usvaja poslovnik o svom radu koji se objavljuje u ''Sluţbenim novinama Federacije BiH''.
Odluke Odbora za ţalbe moraju biti donesene na zakonskim osnovima i pravilno i potpuno
utvrĎenom činjeničnom stanju. Odluke Odbora za ţalbe su:
a) konačne i podlijeţu svakom preispitivanju od nadleţnog suda. Postupak pred sudom moţe se
pokrenuti u roku od 30 dana od dana prijema konačne odluke.
b) dostavit će se podnosiocu u roku od osam dana od dana donošenja.

ZAKON O NAMJEŠTENICIMA
(Sve identično kao kod sluţbenika)

Namještenci su osobe sa SSS i VŠS. Primaju se na rad putem ADS.

Odlučivanje o prijemu namještenika u radni odnos -O potrebi prijema namještenika u radni
odnos odlučuje rukovodilac organa drţavne sluţbe u okviru potreba i slobodnih radnih mjesta
namještenika utvrĎenih pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji organa drţavne sluţbe. U radni
odnos u organ drţavne sluţbe na radno mjesto namještenika moţe biti primljena osoba koja
ispunjava sljedeće opće uvjete:
1) da je drţavljanin Bosne i Hercegovine;
2) da je punoljetna;
3) da ima opću zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova radnog mjesta;
4) da ima vrstu i stepen školske spreme potrebnu za obavljanje poslova radnog mjesta prema
pravilniku o unutrašnjoj organizaciji organa drţavne sluţbe;
5) da u posljednje dvije godine od dana objavljivanja javnog oglasa nije otpuštena iz organa
drţavne sluţbe kao rezultat disciplinske kazne na bilo kojem nivou vlasti u Federaciji, odnosno u
Bosni i Hercegovini;
6) da nije obuhvaćena odredbom člana IX 1. Ustava Bosne i Hercegovine.
Za rad na pomoćno-tehničkim i pomoćnim poslovima u organu drţavne sluţbe, radni odnos moţe
zasnovati i osoba sa navršenih 15 godina ţivota.
Popuna upraţnjenog radnog mjesta putem internog oglašavanja -Popuna upraţnjenog radnog
mjesta u organu drţavne sluţbe prvo se vrši putem preuzimanja namještenika iz drugog organa
drţavne sluţbe o čemu se objavljuje interni oglas. Oglas se objavljuje na oglasnim tablama svih
organa drţavne sluţbe. Pravo prijavljivanja na ovaj oglas imaju namještenici iz organa drţavne
sluţbe svih nivoa vlasti u Federaciji. Oglas ostaje otvoren najmanje 10 dana od dana objavljivanja.
Interni oglas sadrţi:
1) naziv radnog mjesta i opis poslova upraţnjenog radnog mjesta,
2) posebne uvjete utvrĎene za obavljanje poslova tog radnog mjesta,
3) spisak dokumenata koje treba podnijeti uz prijavu na oglas,
4) rok trajanja oglasa,
5) adresu za podnošenje prijava na oglas.
Popuna upraţnjenog radnog mjesta putem javnog oglašavanja - Ako se upraţnjeno radno
mjesto namještenika ne moţe popuniti putem internog oglasa onda se popuna tog radnog mjesta vrši
putem javnog oglašavanja. Javni oglas objavljuje se u najmanje tri različita dnevna lista koja se
distribuiraju na cijelom području Federacije. Rok za javni oglas ne moţe biti kraći od 15 dana.
Rukovodilac organa drţavne sluţbe odlučuje o prijemu namještenika u radni odnos sa liste
kandidata koji ispunjavaju sve uvjete javnog oglasa.
Prijem u radni odnos vrši se rješenjem koje sadrţi:
1) ime i prezime namještenika koji se prima u radni odnos;
2) naziv radnog mjesta i organizacione jedinice u kojoj se radno mjesto nalazi;
3) platni razred;
4) vrijeme trajanja radnog odnosa (neodreĎeno ili odreĎeno vrijeme);

40
5) trajanje probnog rada i
6) datum stupanja na posao.
Namještenik stupa na posao nakon što rješenje o prijemu u radni odnos postane konačno.
Odredbe Zakona o drţavnoj sluţbi koje se odnose na eksterni premještaj drţavnih sluţbenika u
organ drţavne sluţbe primjenjuju se i na namještenike u organima drţavne sluţbe.
O pravima, duţnostima i odgovornostima namještenika iz radnog odnosa odlučuje rukovodilac
organa drţavne, s tim što o pravima, duţnostima i odgovornostima namještenika u općinskim i
gradskim organima drţavne sluţbe odlučuje općinski načelnik, odnosno gradonačelnik. O pravima,
duţnostima i odgovornostima namještenika odlučuje se rješenjem. Za donošenje i dostavljanje
rješenja namješteniku primjenjuju se odgovarajuće odredbe Zakona o upravnom postupku. Protiv
rješenja namještenik ima pravo da u roku od 15 dana od dana prijema rješenja izjavi ţalbu Odboru
drţavne sluţbe za ţalbe. Ţalba odlaţe izvršenje rješenja ako ovim Zakonom nije drugačije
predviĎeno. Rješenje Odbora za ţalbe je konačno. Protiv rješenja moţe se pokrenuti spor kod
nadleţnog suda u roku od 30 dana od dana prijema rješenja donesenog po ţalbi.
Probni rad je kraći (3 mjeseca). Izuzetno, namješteniku čiji je probni rad ocijenjen
nezadovoljavajućom ocjenom, moţe se na njegov zahtjev i uz pribavljeno mišljenje sindikata,
odnosno medijatora drţavne sluţbe produţiti probni rad za još tri mjeseca sa utvrđenim
zahtjevima koje namještenik treba da ispuni u toku produţenog probnog rada o čemu
rukovodilac organa drţavne sluţbe donosi rješenje.
Pripravnik se prima u radni odnos na period trajanja pripravničkog staţa koji za pripravnike
srednje školske spreme iznosi šest mjeseci, a za pripravnike više školske spreme devet mjeseci i
još tri mjeseca po isteku staţa u kojem pripravnik polaţe stručni ispit.
Za obavljanje izvanrednih, ili privremenih, ili povremenih poslova, ili poslova čiji se obim
privremeno i nepredviĎeno povećao, a koji nisu trajnijeg karaktera, zasniva se radni odnos na
određeno vrijeme dok traju potrebe za obavljanje tih poslova a najduţe dvije godine.

ZAKON O PIO

Prava iz PIO:
 pravo na starosnu penziju,
 pravo na invalidsku penziju,
 pravo na porodičnu penziju i
 prava osiguranika sa preostalom radnom sposobnšću.

Invalidnost postoji kada osiguranik zbog trajnih promjena zdravstvenog stanja ne moţe da radi na
odgovarajućim poslovima, a te promjene nastale su zbog: povrede na radu, povrede van rada,
profesionalne bolesti i u tom slučaju kod osiguranika nastaje gubitak radne sposobnosti.
Izmjenjena radna sposobnost nastaje kada osiguranik ne moţe da obvalja poslove svog radnog
mjesta sa punim radnim vremenom, ali moţe da obavlja druge poslove uz prekvalifikaciju ili
dokvalifikaciju.

Starosna penzija – uvjeti: da osoba ima 65 godina ţivota i minimalno 20 godina staţa osiguranja,
odnosno 40 godina staţa osiguaranja bez obzira na godine starosti.

Invalidska penzija – dovoljno je da se utvrdi gubitak radne sposobnosti prouzrokovan povredom

na radu ili profesionalnom bolešću.

41
Porodična penzija – pravo na nju ima: bračni partner (ţena preko 45, muškarac preko 65 godina),
djeca do 15 godina, ako se nalaze na redovnom školovanju do 25 godina, supruga iz razvedenog
braka ako je presudom za razvod braka utvrĎeno pravo na izdrţavanje.

Vrste staţa:
poseban staţ – na njega imaju pravo pripadnici Armije BiH, HVO i policije koji su uzeli učešće
u odbrani BiH i to u periodu od 30.04.1991. – 22.12.1995. godine
staţ osiguranja koji se računa sa uvećanim trajanjem – odnosi se na osiguranike koji rade na
naročito teškim i po zdravlje štetnim poslovima gdje se ni posebnim mjerama zaštite na radu ne
mogu poboljšati uslovi rada
staţ osiguranja sa efektivnim trajanjem - pravo na taj staţ imaju osobe koje rade puno radno
vrijeme, nepuno radno vrijeme, osobe koje rade sa skraćenim radnim vremenom koje se računa
kao puno radno vrijeme
penzijski staţ – to je staţ na osnovu koga osiguranik ostvaruje prava iz PIO a to je samo za onaj
staţ koji je plaćen.

ZAKON O RADU

Poslodavac je fizička i pravna osoba koja daje posao, a zaposlenik je osoba koja obavlja odreĎeni
posao.
Radni odnos se zasniva zaključivanjem ugovora o radu.
Ugovor o radu ne moze se sklopiti sa licem koje nije navrsilo 15 godina zivota. Lice izmedju 15 i
18 godina zivota (u daljem tekstu: maloljetnik) moze se zaposliti pod uvjetom da od ovlastenog
lijecnika ili nadlezne zdravstene ustanove pribavi potvrdu kojom dokazuje da ima opcu zdravstvenu
sposobnost za obavljanje tih poslova.
Prilikom zakljucivanja ugovora o radu moze se ugovoriti probni rad. Probni rad ne moze trajati
duze od sest mjeseca. Ako je ugovoren probni rad, otkazni rok iznosi najmanje sedam dana.
Ugovor o radu zakljucuje se:
1. na neodredjeno vrijeme;
2. na odredjeno vrijeme.
Ugovor o radu koji ne sadrzi podatak u pogledu trajanja smatrat ce se ugovorom o radu na
neodredjeno vrijeme.
Ugovor o radu na odredjeno vrijeme ne moze se sklopiti za period duzi od dvije godine.
Ako zaposlenik izricito ili precutno obnovi ugovor o radu na odredjeno vrijeme sa istim
poslodavcem, odnosno izricito ili precutno zakljuci s istim poslodavcem uzastopne ugovore o radu
na odredjeno vrijeme na period duzi od dvije godine bez prekida, takav ugovor smatrat ce se
ugovorom o radu na neodredjeno vrijeme, ako kolektivnim ugovorom nije drugacije odredjeno.
Elemnti ugovora o radu:
1. naziv i sjedište poslodavca
1. ime i prezime zaposlenika
2. trajanje ugovora o radu
3. početak rada
4. mjesto rada
5. naziv radnog mjesta
6. opis poslova
7. raspored radnog vremena
8. plaća i naknade na plaću
9. godišnji odmori i sve vrste odmora i odsustva
10. otkaz ugovora o radu.

42
Prekidom ugovora o radu ne smatra se ako se zaposlenik nalazi na godišnjem odomru, bolovanje,
odsustvo sa rada, porodiljsko odsustvo, razdoblje izmeĎu dva zaključena ugovora koje nije duţe od
15 dana kod istog poslodavca, dopust sa posla ukoliko je dao saglasnost poslodavac.
Ako poslodavac ne zaključi ugovor sa zaposlenikom on je duţan zaposleniku uručiti pismenu
izjavu koja sadrţi sve podatke koje sadrţi i ugovor. Pismenu izjavu poslodavac je duzan uruciti
zaposleniku:
1. u roku od jednog mjeseca od dana kada zaposlenik utpocne da radi kod poslodavca kada
se radi o ugovoru o radu na neodredjeno vrijeme;
2. najkasnije na dan kada zaposlenik otpocne da radi za poslodavca kada se radi o ugovoru o
radu na odredjeno vrijeme.
Ako poslodavac ne uruči tu pismenu izjavu a radi se o zaključivanju ugovora o radu na odreĎeno
vrijeme, smatraće se da je zaključen na neodreĎeno vrijeme.
Ako zaposlenik odlazi u inozemstvo mora u ugovoru regulirati u kojoj valuti će se isplaćivati,
koliko traje taj rad i pod kojim uvjetima se taj zaposlenik moţe vratiti na posao.
Poslodavac moţe da zaključi ugovor sa pripravnikom ako je potrebno radno iskustvo ili polaganje
ispita. Ta osoba ima pravo na naknadu plaće u iznosu od 80% od najniţe plaće i moţe da zaključi
ugovor o obavljanju volonterskog rada. Kopija se dostavlja nadleţnom organu za zapošljavanje.
Imaju pravo na zdravstvenu zaštitu za povredu na radu i zaštita od profesionalnih oboljenja.

Radno vrijeme
1. Puno- Radno vrijeme kod poslodavca traje 40 sati sedmično
2. Nepuno znači da zaposlenik moţe da zaključi ugovor još kood jednog ili dva poslodavca.i
3. Skraćeno– ako se radi o radnim mjestima sa posebnim uvjetima rada i računa se kao puno
vrijeme.

Prekovremeni rad moţe iznositi sedmično najviše 10 sati. + 10 sati uz saglasnost zaposlenika. Ako
prekovremeni rad zaposlenika traje duze od tri sedmice neprekidno ili vise od 10 sedmica u toku
kalendarske godine, o prekovremenom radu poslodavac obavijestava organ nadlezan za poslove
inspekcije rada kantona (u daljnjem tekstu: inspekcija rada kantona).
Prekovremeno ne mogu raditi maloljetnici i trudnice.
Ako priroda posla to zahtijeva, puno radno vrijeme moze se preraspodjeliti tako da tokom
jednog perioda traje duze, a tokom drugog perioda krace od punog radnog vremena, s tim da
prosjecno radno vrijeme ne moze biti duze od 52 sata sedmicno, a za sezonske poslove najduze 60
sati sedmicno.
Ako je uvedena preraspodjela radnog vremena, prosjecno radno vrijeme tokom kalendarske godine
ili drugog perioda odredenog kolektivnim ugovorom, ne moze biti duze od 40 sati u sedmici. Ako
je uvedena preraspodjela radnog vremena, takvo radno vrijeme ne smatra se prekovremenim radom.

Noćni rad se smatra rad od 22.00 do 06.00 sati (u poljoprivredi do 05:00 sati).

Zaštita maloljetnih osoba i ţena

Ţene ne mogu da rade noću, pod zemljom, vodom. Imaju pravo na trudničko, porodiljsko. Prije
poroda 28 dana, mogu otići i 42 dana prije.
Maloljetne ne mogu prekovremeno raditi. Maloljetnici imaju pravo na godišnji odmor koji ne moţe
trajati manje od 24 dana.

Vrste odmora:
1. dnevni odmor

43
 2. izmeĎu dva radna dana
3. sedmični odmor
4. godišnji.

Godišnji odmor se moţe koristiti iz dva dijela, prvi ne moţe biti kraći od 12 dana, a drugi dio se
moţe koristiti do 30. juna naredne godine. Odsustvo moţe biti plaćeno i neplaćeno.
Neplaćena se reguliraju Pravilnikom.

Plaćeno odsustva sa rada

Zaposlenik ima pravo na odsustvo sa rada uz naknadu place do sedam radnih dana u jednoj
kalendarskoj godini - placeno odsustvo u slucaju: stupanja u brak, porodaja supruge, teze bolesti i
smrti clana uze obitelji, odnosno domacinstva. Clanom uze obitelji, u smislu stava 1. ovog clana,
smatraju se: supruznici odnosno vanbracni supruznici, dijete (bracno, vanbracno, usvojeno, pastorce
i dijete bez roditelja uzeto na izdrzavanje), otac, majka, ocuh, maceha, usvojilac, dedo i nana (po
ocu i majci), braca i sestre. Zaposlenik ima pravo na placeno odsustvo i u drugim slucajevima i za
vrijeme utvrdeno propisom kantona, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.
Poslodavac moze zaposleniku, na njegov zahtjev, odobriti odsustvo sa rada bez naknade place -
neplaceno odsustvo.
Izuzetno, poslodavac je duzan omoguciti zaposleniku odsustvo do cetiri radna dana u jednoj
kalendarskoj godini, radi zadovoljavanja njegovih vjerskih odnosno tradicijskih potreba, s
tim da se odsustvo od dva dana koristi uz naknadu place - placeno odsustvo. Za vrijeme odsustva
iz stava 1. ovog clana prava i obaveze zaposlenika koji se sticu na radu i po osnovu rada, miruju.

Plaća se utvrĎuje ugovorom o radu: za vrijeme bolovanja, plaćenog odsustva i godišnjeg.

Naknada plaće: plaćeno odsustvo, godišnji odmor, bolovanje...

Prestanak ugovora o radu

Ugovor o radu prestaje:
1. smrcu zaposlenika;
2. sporazumom poslodavca i zaposlenika;
3. kad zaposlenik navrsi 65 godina zivota i 20 godina staza osiguranja odnosno navrsi 40 godina
staza osiguranja, ako se poslodavac i zaposlenik drugacije ne dogovore;
4. danom dostavljanja pravosnaznog rjesenja o utvrdivanju gubitka radne sposobnosti ;
5. otkazom poslodavca odnosno zaposlenika;
6. istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na odredeno vrijeme;
7. ako zaposlenik bude osuden na izdrzavanje kazne zatvora u trajanju duzem od tri mjeseca -
danom stupanja na izdrzavanje kazne;
8. ako zaposleniku bude izrecena mjera bezbjednosti, vaspitna ili zastitna mjera u trajanju duzem od
tri mjeseca - pocetkom primjene te mjere;
9. odlukom nadleznog suda koja ima za posljedicu prestanak radnog odnosa.

Otkaz
Mogu dati i zaposlenik i poslodavac.
Poslodavac moze otkazati ugovor o radu zaposlenika uz propisani otkazni rok, ako:
1. je takav otkaz opravdan iz ekonomskih, tehnickih ili organizacijskih razloga, ili
2. zaposlenik nije u mogucnosti da izvrsava svoje obaveze iz radnog odnosa.
Poslodavac moze otkazati ugovor o radu zaposleniku, bez obaveze postivanja otkaznog roka, u
slucaju da je zaposlenik odgovoran za tezi prijestup, ili za tezu povredu radnih obaveza iz ugovora o
radu, a koji su takve prirode da ne bi bilo osnovano ocekivati od posodavca da nastavi radni odnos.

44
U slucaju laksih prijestupa ili laksih povreda radnih obaveza iz ugovora o radu, ugovor o radu
se ne moze otkazati bez prethodnog pismenog upozorenja zaposleniku.
Otkaz se daje u pismenoj formi. Poslodavac je obavezan, u pismenoj formi, obrazloziti otkaz
zaposleniku. Poslodavac 14 dana, a zaposlenik 7 dana.

PROGRAM ZBRINJAVANJA VIŠKA

Poslodavac koji zaposljava vise od 15 zaposlenika, a koji u periodu od naredna tri mjeseca ima
namjeru da zbog ekonomskih, tehnickih ili organizacijskih razloga za vise od 10% zaposlenika
otkaze ugovore o radu, ali najmanje peterici zaposlenika, duzan se konsultirati sa vijecem
zaposlenika, a ako kod poslodavca nije formirano vrijece zaposenika, sa sindikatom koji predstavlja
najmanje 10% zaposlenika.
Progrma zbrinjavanja je akt u pisanoj formi i priprema ga poslodavac Zapocinje najmanje 30 dana
prije davanja obavijesti o otkazu zaposlenicima na koje se odnosi.
Akt u pisanoj formi dostavlja se vijecu zaposlenika ili sindikatu prije pocetka konsultiranja, a
sadrzi, narocito, slijedece podatke:
razloge za predvidjeno otkazivanje ugovora o radu;
broj i kategoriju zaposlenika za cije je ugovore predvidjen otkaz;
mjere, za koje poslodavac smatra da se pomocu njih mogu izbjeci neki ili svi predvidjeni
otkazi (npr. rasporedjivanje zaposlenika na drugo radno mjesto kod istog poslodavca,
prekvalifikacija gdje je to potrebno, privremeno skracivanje radnog vremena);
mjere za koje poslodavac smatra da bi mogle pomoci zaposlenicima da nadju zaposlenje kod
drugog poslodavca;
mjere za koje poslodavac smatra da se mogu poduzeti u cilju prekvalificiranja zaposlenika
radi zaposljavanja kod drugog poslodavca.
Ako u periodu od jedne godine od otkazivanja ugovora o radu, poslodavac namjerava da zaposli
zaposlenike sa istim kvalifikacijama i stepenom strucne spreme, prije zaposljavanja drugih lica æe
ponuditi zaposlenje onim zaposlenicima ciji su ugovori o radu otkazani.

O pravima i duţnostima zaposlenika odlučuje poslodavac.

Zaposlenik moţe traţiti zaštitu svojih prava kod poslodavca, a moţe i kod suda u roku od
godinu dana.

Naknada štete - Zaposlenik koji na radu ili u vezi sa radom namjerno ili zbog krajnje nepaznje
prouzrokuje stetu poslodavcu, duzan je stetu naknaditi. Ako stetu prouzrokuje vise zaposlenika,
svaki zaposlenik odgovara za dio stete koju je prouzrokovao. Ako se za svakog zaposlenika ne
moze utvrditi dio stete koju je on prouzrokovao, smatra se da su svi zaposlenici podjednako
odgovorni i stetu naknaduju u jednakim dijelovima. Ako je vise zaposlenika prouzrokovalo stetu
krivicnim djelom sa umisljajem, za stetu odgovaraju solidarno. Ako se naknada stete ne moze
utvrditi u tacnom iznosu ili bi utvrdivanje njenog iznosa prouzrokovalo nesrazmjerne
troskove, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu moze se predvidjeti da se visina naknade
stete utvrduje u pausalnom iznosu. Ako je prouzrokovana steta mnogo veca od utvrdenog
pausalnog iznosa naknade stete, poslodavac moze zahtijevati naknadu u visini stvarno
prouzrokovane stete.

Vijeće zaposlenika
Zaposlenici kod poslodavca koji zapošljava preko 15 zaposlenika mogu formirati vijeće
zaposlenika, a ako nema 15 tu funkciju obavlja sindikat.

Štrajk – zaposlenici imaju pravo organizirati štrajk i niko ne smije iz tih razloga imati manja prava
od onih koji nisu učestvovali u štrajku.

45
Privremeni i povremeni poslovi - to su poslovi za koje se ne moţe zaključiti ugovor o radu na
odreĎeno ili neodreĎeno vrojeme i ne mogu trajati duţe od 60 dana u toku godine i koji se
predviĎaju pravilnikom ili kolektivnim ugovorom.

Naknada štete po zakonu o radu ako je više lica štetu nanijelo zajednički? - Zaposlenik koji na
radu ili u vezi sa radom namjerno ili zbog krajnje nepaznje prouzrokuje stetu poslodavcu, duzan je
stetu naknaditi. Ako stetu prouzrokuje vise zaposlenika, svaki zaposlenik odgovara za dio stete
koju je prouzrokovao. Ako se za svakog zaposlenika ne moze utvrditi dio stete koju je on
prouzrokovao, smatra se da su svi zaposlenici podjednako odgovorni i stetu naknaduju u
jednakim dijelovima. Ako je vise zaposlenika prouzrokovalo stetu krivicnim djelom sa
umisljajem, za stetu odgovaraju solidarno. Ako se naknada stete ne moze utvrditi u tacnom
iznosu ili bi utvrdivanje njenog iznosa prouzrokovalo nesrazmjerne troskove, kolektivnim
ugovorom ili pravilnikom o radu moze se predvidjeti da se visina naknade stete utvrduje u
pausalnom iznosu. Ako je prouzrokovana steta mnogo veca od utvrdenog pausalnog iznosa
naknade stete, poslodavac moze zahtijevati naknadu u visini stvarno prouzrokovane stete.
Pravo na otremninu? - Zaposlenik koji je sa poslodavcem zakljucio ugovor o radu na neodredeno
vrijeme, a kojem poslodavac otkazuje ugovor o radu nakon najmanje dvije godine neprekidnog
rada, osim ako se ugovor otkazuje zbog krsenja obaveze iz radnog odnosa ili zbog neispunjavanja
obaveza iz ugovora o radu od strane zaposlenika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se
odreduje u zavisnosti od duzine prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa sa tim
poslodavcem. Otpremnina se utvrduje kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu ili ugovorom o
radu, s tim da se ne moze utvrditi u iznosu manjem od jedne trecine prosjecne mjesecne place
isplacene zaposleniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku
navrsenu godinu rada kod tog poslodavca. Izuzetno, umjesto otpremnine iz, poslodavac i
zaposlenik mogu se dogovoriti i o drugom vidu naknade. Nacin, uvjeti i rokovi isplate otpremnine,
utvrduju se pismenim ugovorom izmedu zaposlenika i poslodavca.
Arbitraţa? - Strane u sporu mogu rjesavanje kolektivnog radnog spora sprorazumno povjeriti
arbitrazi. Imenovanje arbitara i arbitraznog vijeca i druga pitanja u vezi sa arbitraznim
postupkom ureduju se kolektivnim ugovorom ili sporazumom strana. Arbitraza temelji svoju
odluku na zakonu, drugom propisu, kolektivnom ugovoru i na pravicnosti. Arbitrazna odluka mora
biti obrazlozena, osim ako strane u sporu ne odluce drugacije. Protiv arbitrazne odluke zalba nije
dopustena. Arbitrazna odluka ima pravnu snagu i dejstvo kolektivnog ugovora.
Radna knjiţica – moţe se izdati osobi koja ima 15 godina ţivota. Izdaje se na zahtjev te osobe, a
izdaje je nadleţna općinska sluţba za poslove rada. U radnu knjiţicu se upisuju opći podaci o
zaposleniku, a prilikom zasnivanja radnog odnosa zaposlenik je duţan predati radnu knjiţicu
poslodavcu, a poslodavac je duţan izdati potvrdu o tome. Ako se desi da se zaposleniku poslije
prestanka radnog odnosa ne preda radna knjiţica, ista se dostavlja nadleţnoj općinskoj sluţbu po
prebivalištu zaposlenika. Ako je zaposlenik umro – predaje se srodnicima.
Ispravku netačno upisnih podataka moţe da vrši PIO i općinska sluţba

46