časopis studenata Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

e-mail: spectrumzg@gmail.com
Izdavač: Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu Odgovorni urednik: Dražen Zetić Zamjenik odgovornoga urednika: Anica Ćorić Glavni urednik: Ivan Tomljenović Zamjenik glavnoga urednika: Katarina Španičić Izvršni urednik: Iva Lukenda Pomoćni izvršni urednik: Iva Mršić Tehnički urednik: Teovizija d. o. o., Kaptol 13 Grafički urednik: Teovizija d. o. o., Kaptol 13 Lektor: Marija Bakić / Dražen Zetić Vanjska oprema: Teovizija d. o. o., Kaptol 13 Fotografije i grafike: Arhiva Spectruma Kbf-a, Vlaška 38 Računalska obrada teksta: Teovizija d. o. o., Kaptol 13

PRIJELOM - 07.01.08.pmd

1

8.1.2008, 12:31

Vanjski suradnici: Marija Bakić, Danijela Bavrka, Anica Bilanović, Vlasta Bitisavljević, Jelena Blašković, Marita Brčić, Kristina Čačić, Bruno Ćurko, Goran Dabić, Eva-Katarina Glazer, Antonio Gotovac, Boris Gunjević, Darinka Horvat, Ivana Jurić, Ana Kambić, Marijan Krivak, Petra Lešković, Božica Mikulić, Iva Mršić, Branko Murić, Magdalena Neretljak, Iva Nikolac, Marija Peterlik, Nenad Polgar, Branko è Sekulić, Odilon-Gb noukpo Singbo, Jasmina Stipetić, Ivan Supičić, Karlo Šimek, Ksenija Tkalec, Danijel Tolvajčić, Robert Tonsati, Zoran Turza, Dafne Vidanec, Miodrag Vojvodić, Martina Vuk, Hazim Yahya. Uredništvo: Tonka Brčić, Katarina Bubalo, Stella Caren, Anica Ćorić, Ilija Garić, Petar Kozjak, Iva Lukenda, Iva Mršić, Karmela Radić, Josip Regvar, Dalibor Stojisavljević, Katarina Španičić, Ivan Tomljenović, Dražen Zetić. Adresa uredništva: "Spectrum", Vlaška 38 10 001 Zagreb "Spectrum" izlazi dva puta godišnje. Narudžbe, dopise i priloge šaljite na adresu Uredništva. Novac šaljite općom uplatnicom na žiro-račun pri Zagrebačkoj banci d.d., broj: 2360000 – 1000000013 2320150090. Mišljenjem Ministarstva kulture Republike Hrvatske od 28. ožujka 1996. godine, časopis je oslobođen plaćanja poreza na promet.

PRIJELOM - 07.01.08.pmd

2

8.1.2008, 12:31

Kazalo

Povijest Spectruma (Dražen ZETIĆ) ............................................................... 6 RECEPCIJA FRANCUSKE MISLI (ur. tem. bloka: Dražen ZETIĆ) Alain BADIOU: Sveti Pavao. Utemeljenje univerzalizma (Marijan KRIVAK) ............................................................................................. Philippe WALTER: Kršćanska mitologija. Svetkovine, obredi i mitovi srednjega vijeka (Robert TONSATI) .............................................................. Edgar MORIN: ČOVJEK I SMRT (Nenad POLGAR) ................................... Edgar MORIN: Europska kultura i europsko barbarstvo (Marita BRČIĆ) ..... Edgar MORIN: Izgubljena paradigma. Ljudska priroda (Dafne VIDANEC) Rene Girard und sein Beitrag zur Literaturwissenschaft, Kulturtheorie und zeitgenössichen Anthropologie (Karlo ŠIMEK) ................................................

10 14 17 20 23 26

O TEOLOGIJI OSLOBOĐENJA (ur. tem. bloka: Boris GUNJEVIĆ) Uvod u teologiju oslobođenja (Hazim YAHYA) ................................................ 34 Kristologija s “barikada”: Teopolitički značaj “Sobrinova Krista’’ (Branko SEKULIĆ) .......................................................................................... 43 Prakse Kraljevstva (Mk.4.1-41) (Boris GUNJEVIĆ) ...................................... 57 BIOETIČKE KONTROVERZE I POLEMIKE (ur. tem. bloka: Mateja DONKOVIĆ) Main theories of virtue ethics (Nenad POLGAR) ............................................ 66 Evolucija i čovjek (Martina VUK) ..................................................................... 76 Povijesno – fenomenološki prikaz problema surogatstva (Božica MIKULIĆ) 86 Izazov bioetike (Nenad POLGAR) .................................................................. 100 PRINOSI IZ DOGMATSKE TEOLOGIJE (ur. tem. bloka: Iva MRŠIĆ u suradnji s izvr. prof. dr. sc. Ivan KARLIĆ) “Apostolsko vjerovanje pred pitanjima današnjice” Wolfharta Pannenberga (Iva MRŠIĆ) .............................................................................. Martin Luther. Život i djelo (Danijel TOLVAJČIĆ) ...................................... Isus Krist u filozofiji religije Georga W. F. Hegela (Miodrag VOJVODIĆ) .... Teološke implikacije kristološkog himna Fil 2, 6 – 11 (Iva MRŠIĆ) ............... Vjera (ne)vjerujućih (Dražen ZETIĆ) ...........................................................

105 109 112 119 127

PRIJELOM - 07.01.08.pmd

3

8.1.2008, 12:31

ZNANOST O KNJIŽEVNOSTI S RETORIKOM (ur. tem. bloka: Katarina ŠPANIČIĆ) Aspects of Multilingualism (Aspects of Multilingualism in former Yugoslavia with emphasis on the disagreements concerning Serbo-Croatian) (Ivana JURIĆ) ................................................................................................... Govor o Romima (Ksenija TKALEC) ............................................................ Rama (Danijela BAVRKA) ............................................................................... Wolfang Amadeus Mozart (Jelena BLAŠKOVIĆ) ......................................... Moralno maltretiranje na radnom mjestu: MOBING (Ana KAMBIĆ) ......... Govor predstavnice upućen studentima četvrte godine Katehetskog instituta prilikom proslave apsolventske večere (Kristina ČAČIĆ) ..............

129 136 138 145 149 154

INTERVJU Ivan Golub: Utemeljitelj Spectruma prije 40. godina - Razgovor s akademikom Ivanom Golubom (Dražen ZETIĆ) .......................................... 156 DOGAĐANJA Pet godina obilježavanja Dana filozofije u Zadru (Bruno ĆURKO) ............ 169 Najava: 17. Dani Frane Petrića - Cres, Hrvatska, 21-27. rujna 2008. (HFD-e) 175 IN MEMORIAM U spomen Željku Mardešiću (Ivan SUPIČIĆ) ................................................ 182 RECENZIJE Robert J. Schreiter, U vodi i u krvi, Zagreb, 2003, 159 str. (Zoran TURZA) 184 VULETA, Božo (ur.), Nasilje nad ženama. Teološko – pastoralni izazov, Split, Franjevački institut za kulturu mira, 2006. (Darinka HORVAT) ........ 189 Razumjeti Bibliju Thomas Söding (prijevod Ivan Dugandžić) (Eva-Katarina GLAZER) ................................................................................. 201 Tomislav IVANČIĆ: Dijagnoza duše i hagioterapija, III. prerađeno i dopunjeno izdanje, Teovizija, Zagreb 2006. (Branko MURIĆ) ................. 206 Božo LUJIĆ: Kratki uvod u novozavjetnu poruku, Zagreb 2006., Kršćanska sadašnjost (Martina VUK) ............................................................ 208 Ivan Koprek: Priđi da možeš čuti. Etika u sjeni globalizacije i postmoderne, Zagreb 2005. (Iva NIKOLAC) .................................................. 210 Božo LUJIĆ, Drugi – mogućnost ljubavi, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2003. (Ivan TOMLJENOVIĆ) .......................................................... 211 Anton TAMARUT, Smijem biti slab. Teologija za svaki dan, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2006. (Ivan TOMLJENOVIĆ) ...................................... 213 Ilaria Morali, Henri de Lubac. Teolozi dvadesetoga stoljeća, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2007. (Stella CAREN) ....................................................... 215

PRIJELOM - 07.01.08.pmd

4

8.1.2008, 12:31

C. G. JUNG – Sjećanja, snovi, razmišljanja (Magdalena NERETLJAK) ... 221 Ivan Čehok: Filozofija odgoja Eugena Finka (Anica ĆORIĆ) ..................... 222 ANIĆ, Rebeka Jadranka, Više od zadanoga. Žene u Crkvi u Hrvatskoj u 20. stoljeću, Franjevački institut za kulturu mira, Split, 2003. (Darinka HORVAT) ......................................................................................... 224 Božo LUJIĆ, Starozavjetni proroci, KS, Zagreb, 2004. (Ivan TOMLJENOVIĆ) .................................................................................. 227 Željko, MARDEŠIĆ: odgovornost kršćana za svijet, Svjetlo riječi, Sarajevo – Zagreb, 2005. (Anica BILANOVIĆ) ............................................. 229 Anton TAMARUT, Stvoren za ljubav – Kršćanski pogled na čovjeka, Glas Koncila, Zagreb, 2005. (Ivan TOMLJENOVIĆ) ................................... 230 MODA, Franco: Razvoj čovjeka: psihologija i misterij, Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 2004. Vlatka HLUPIĆ ................................................................... 232 Karl JASPERS: Pitanje krivnje. O političkoj odgovornosti Njemačke, AGM, Zagreb, 2006. Danijel TOLVAJČIĆ .................................................... 236 TUMAČENJE BIBLIJE U CRKVI: Govor pape Ivana Pavla II. i dokument Biblijske komisije, Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 2005. Vlatka HLUPIĆ ................................................................................................ 241 "Vjera i zdravlje" u izdanju Zaklade biskup Josip Lang; "Kršćanstvo i zdravlje" u izdanju biblioteke Crkva u svijetu Dejan TURZA ........................................ 243 Danah Zohar i Ian Marshall: SQ duhovna inteligencija - suštinska inteligencija, V.B.Z., Zagreb 2002., Ivan PENAVA ......................................... 245 ĆORIĆ, Šimun Šito: PSIHOLOGIJA RELIGIOZNOSTI, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2004. (Jasmina STIPETIĆ) ...................................................... 247 Huntington, Samuel P. (2004) Who Are We? America’s Great Debate. London/Sydney:Simon and Schuster (Antonio GOTOVAC) ........................ 249 Raunić, Raul (2005.) Pretpostavke liberalnog razumijevanja čovjeka. Zagreb:Hrvatsko filozofsko društvo. 225 str. (Antonio GOTOVAC) ..................................................................................... 252 Božidar Petrač: Jakovljeve ljestve hrvatske lirike. Eseji o hrvatskim pjesnicima, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2003. (Marija PETERLIK) ....... 254 FUČEK, Ivan: Predbračna ljubav. Bračna ljubav, Verbum, Split 2005. (Iva LUKENDA) ................................................................................... 256 Popis urednika: (1967. – 2007.) ................................................................... 258

PRIJELOM - 07.01.08.pmd

5

8.1.2008, 12:31

kada je prvi put ugledao svjetlo dana i bio predočen široj crkvenoj i društvenoj javnosti. do svojih pola stoljeća postojanja! 6 PRIJELOM . u jeku novih povijesnih obrata i previranja. između škole i života. dok je danas nažalost sveden na dva broja tijekom akademske godine! Pokušavajući kronološki pratiti razvoj nastanka Spectruma. Klice rađanja tog skromnog – ali duhom velikog časopisa – već se mogu nazrijeti na jednom sasvim uobičajenome seminaru iz dogmatike (24. a pogotovo Spectrumovu povijest nastavljati. upravo kao i 17. koja je u svojem ustrojstvu imala i odbor. tako da je danas na Spectrumov 40. grade mostove između katedre i ambona.2007. kao i tribina. Spectrum i nakon gotovo 40.1. III.. tečaja stranog jezika. Naime. s prvotnom namjerom da studenti teoloških učilišta (prema riječima prof. studenoga 1967. III. U duhu pokoncilske obnove. U tim "tihim" pokoncilskim počecima Spectrum je izlazio četiri puta godišnje. Od objavljivanja u GK-u (2004.. 1967. Ivana Goluba. na društvenu pozornicu 1967. ur. značajno je u prvom redu istaknuti da je Spectrum u samim počecima izlaženja izdavalo Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište (Kaptol 29). godina svjedoči istine koje već dvije tisuće godina žive i otvaraju uvijek nove horizonte za čovječanstvo trećeg tisućljeća. st. bibliotekom "Spectrum".)." Utemeljen je na principu rada i funkcioniranja "Gregoriane". da Spectrum nastavi izlaziti i dalje..01. Što opet s druge strane ne znači da ga ne treba dalje prerađivati. stupa časopis Spectrum.). . Spectrum se rađa kao ideja potaknuta mišlju dr. U samoj njegovoj pozadini ostaju zabilježeni tragovi generacija koje i danas neumoljivo prenose duh pokoncilske obnove na samom pragu 21. do svojega 50. 12:31 . što je u Spectrumovom slučaju bila "glavna skupština" koja je koordinirala radom časopisa. Goluba): ". Eto. Spectrum kao takav spektar duginih boja.07. Zagreb (I-VI-VIII) s podnaslovom: 1 Izvorna verzija ovoga rada objavljena je prvo u katoličkom tjedniku Glas Koncila (. između teorije i prakse. podmirivanjem obaveza. ispunjava svoju prvotnu misiju.. rad je doživio (ili bolje reći "doživljavao") raznorazne preinake i nadopune. rođendana. tu se ujedno krije i neprikrivena želja maloga (ali duhom) velikoga časopisa. Ivanu Mikleniću (sadašnjem gl.Povijest Spectruma Povijest Spectruma1 (Tragom četiri desetljeća) 17..2008. Dakle. i danas hrabro kroči kroz labirinte vremena. rođendan znatno proširen i (nadamo se) poboljšan. Ovu priliku koristimo da se zahvalimo nekadašnjem glavnome uredniku Spectruma vlč. 1967..).pmd 6 8.08. GK-a) na potpori i susretljivosti.

Usto. a i svoje stavove o svim dimenzijama društveno-gospodarskog života. U međuvremenu Spectrum mijenja ime u Spectrum s podnaslovom ogledi i prinosi studenata teologije. ohrabre izreći svoja mišljenja. ne treba ispustiti iz vida i pokretanje Tečaja stranih jezika (1976. godine. pokretača Spectruma." Tečaj stranih jezika danas više nije u sklopu svakodnevnog djelovanja Spectruma. U me7 PRIJELOM . o. Također i 2004. Prve knjige u nizu biblioteke bile su djela profesora dr.Povijest Spectruma Pokušaji i prinosi studenata Bogoslovije. Željke Tanjića) u Spectrum s podnaslovom – časopis studenata Katoličkog bogoslovnog fakulteta.). Ivana Goluba.08.1. tek u turistički nego u crkveno-teološki svijet. na Katehetskom institutu Kbf-a) dr. Ivana Plenkovića i o. u Zagrebu.). a kasnije (XVIII/XIX) s podnaslovom: Ogledi i prinosi studenata teologije. a današnji prof. Tribine su i danas prilika studentima svih teoloških učilišta da se afirmiraju. Tada je ujedno izašao i prvi zbornik radova Bogoslovske tribine pod nazivom "Mi.pmd 7 8. dr. pod budnim okom dr. 12:31 . stimuliraju. Nadalje. Crkva i drugo". koja je 1991. svakako je nezaobilazno spomenuti i najstariju postojeću Tribinu u Zagrebu.07. Nastavljajući u duhu nekoć Bogoslovskih tribina. kada se govori o spectrumovim nekadašnjim djelatnostima. pa tako 6. održava na Kbf-u spectrumovu tribinu "Suodnos religije i znanosti iz perspektive današnjice" na kojoj su gostovali cijenjeni akademici Ivan Golub i Vladimir Paar.01. Zorislava Lajoša u suradnji sa studentima teologije. Hvale vrijedno je spomenuti i utemeljenje "Biblioteke Spectrum" 1971. Kaptol 29. U prilog tomu treba još samo navesti činjenicu. pa se Spectrum predstavlja kao Spectrum s podnaslovom ogledi i prinosi studenata teologije i instituta. dakako. Josipa Turčinovića. godine nastupaju zadnje promjene vezane uz Spectrumov naziv (poglavito zahvaljujući prijedlogu dr. s podnaslovom: Pokušaji i prinosi studenata teologije (IX-/X-XVII). lipnja 2007. Spectrum i dalje nastavlja svoju bogatu tradiciju. Đuro Zalar istaknuo: "Jezici su vrata u svijet i ne. da su Bogoslovske tribine pokrenute krajem 1965.2008. Ivana Goluba. godine dolazi do promjena. koji su pokrenuti s namjerom – kako je 1967. Zatim od (VI/VIII-XIX) izdaje Katolički bogoslovni fakultet. kako o gorućim pitanjima tako i ostalim aspektima glede Crkve kao institucije. "Na putu po bogoslovijama Europe" (1971. Dok 2006. (ondašnji svećenički kandidat. ujedno obilježila i 25 godina svojeg postojanja.

u međuvremenu je iste godine izašao i drugi zbornik Bogoslovskih tribina "Jeke jednog koncila".). muzikalija. Nadalje. . nakon četrdeset godina. pored svih ostalih mnogobrojnih izdanja. 1990. Zatim. HBK. "Psihoanaliza ljubavi" (1984. 72. .. Zatim je 1995. (povodom obljetnice utemeljenja 20. poslije 1977. Vlade Košića. g. Zatim je povodom trideset godina Spectruma 2000.1. godina Spectruma) i bibliografiju kao prilog jubilarnom broju. U kontekstu izdavačke djelatnosti Spectruma 1977. brižno njegujući tradiciju. izdana i bibliografija pod vodstvom dr. Zvonimira Brusača i. članaka za 1959. potpo8 PRIJELOM . Danas. koji su nastavljajući tradiciju izdali 1987. kojoj su sudjelovali poznati hrvatski teolozi poput Ivana Goluba. brošura. god. Jose Živkovića.07. koja tada još nije bila u korištenju u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. jednoga od najistaknutijih članova Spectruma (trećoredca) Marka Mišerde.2008. poslije kojih je 1987.). izašla i treća knjiga navedenog autora "Higijena duše". a to su: hrvatska poezija pod "Književnošću" i posebna obrada uvodnih tekstova časopisa Spectrum pod nazivom "Novinarstvo".Povijest Spectruma đuvremenu Spectrumovo izlaženje zapada u neke neočekivane poteškoće i krizno razdoblje (koje je bilo uzrokovano raznoraznim razlozima: političkim i –inim). 75. 73. rasprava. Josipa Blaževića. izašla i knjiga "Punina i praznina. Poslije kojih su uslijedila izdanja "A bilo je tako dobro počelo" Fanite Engliš i "Osmišljeno živjeti" Alfrea Längla. 12:31 . godine (uz pokretanje "Biltena"). . Ilije Živkovića.01. godine svakako je relevantno spomenuti i u izdanju Biblioteke Spectruma tri knjige Ignaca Leppa: "Psihologija prijateljstva" (1978.. svakako je značajno istaknuti i izdavanje "Hrvatske kršćanske bibliografije" (Bibliographia croatica christiana – dalje u tekstu HBK-a). u spectrumovom izdavaštvu izlazi i zbirka pjesama Igora Ikića "Miris Jordana" (koja je ujedno bila prva u tadašnjem novootvorenom nizu "Put jednog od nas"). godinu.pmd 8 8. u kojoj je bitno naglasiti i dvije novine. Prateći tragove "Hrvatske kršćanske bibliografije" potrebno je navesti daljnje podvige spectrumaša.a je značajna po tome što je bila vrlo široka i što je u tadašnjim okolnostima bila znatno ispred vremena jer je prihvatila međunarodnu Decimalnu klasifikaciju. Petra Bašića. Preporod kršćanske mistike" (Davida Steindla-Rasta u prijevodu Drage Bosnara) kao svojevrsna kruna spectrumove dotadašnje izdavačke djelatnosti. dakako. Petra Bašića i dr. ne izlaze. pa tako brojevi 1971. odnosno bibliografiju knjiga.08.. Spectrum.

Iste godine izdana je i multimedija (audio-vizualni zapis (razgovor povodom 40.08.Povijest Spectruma mognut Katoličkim bogoslovnim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu. i dr..pmd 9 8.com) Dražen ZETIĆ Badnjak. Desetljećima I i II (Knjiga intervjua). Spectrum uistinu može postati ta toliko željena duga. ima priliku da odjekne. izdavanje edicija (uključujući i prijevoda). Nastojeći pratiti razvoj i trendove u suvremenom svijetu. Zagreb Sitnim korakom do pola stoljeća osnutka i postojanja. Jer nadrastajući svoje okvire. ali i ostale društvene značajnije promjene. predstavljanja knjiga. 12:31 . i Spectrum doživljava preobrazbe.2008. god. U tijeku su u pripremi tri nove edicije Spectruma: Vremena (poetsko-prozni tekstovi iz Spectrumove antologije).kbf. I samo kao takav. godina rađanja ideje Spectruma) s utemeljiteljem Spectruma akademikom Ivanom Golubom). a u nakladništvu Glasa Koncila izdaje zbirku poezije "Tonuća i praskozorja" (2004. pa tako razvija nove uređivačke koncepte na principu zasebnih tematskih cjelina (npr.. Splita. Mostara. književne večeri. Spectrum nastavlja svoje djelatnosti s novim programatskim idejama.07.hr – časopisi – Spectrum: spectrumzg@gmail. Konkretno i smjelo! 9 PRIJELOM .).1. ali i šire. Zadra. neprestano šireći duhovno-intelektualno ozračje na cijeli akademski svijet (http://www.. kao budni stražar na vratima suvremenog vremena i društva. da bude unutar kolotečina društva kao svjetiljka i putokaz svim studentima teoloških učilišta. Recepcija novije francuske misli na našim prostorima. prosinca 2007. odnosno svojim zalaganjem nastoji pratiti sva relevantnija događanja vezana uz život Crkve. Ljubljane). 24.). Također razvijajući dugoročne planove nagoviješta nove tribine.. Rijeke. drugim studentima (Đakova.01. Sarajeva.

Foucaulta.pmd 10 8. prema njemu.) Knjiga Sveti Pavao s indikativnim podnaslovom Utemeljenje univerzalizma navlastiti je i osebujni pothvat neizmjerne izvornosti misli. Lacoue. Sve to. Suvremeni je svijet./). Zagreb 2006. Badiou svakako nije religiozan autor. 10 PRIJELOM .Labarthe) – Badiou "dijeli" sa Jacquesom Rancièreom i Etienneom Balibarom "polje političkog". . politikom i erotikom. 1988. posebice važno mjesto zauzima Alain Badiou. inačicâ poststrukturalizma (Derrida. Ovo se četvorstvo obično prevodi sa znanošću. sveopćem odustajanju od transcendencijâ i sveprisutnoj fantazmi trenutačne kulturne komunikacije. Naime. Guattari). Utemeljenje univerzalizma 1 Marijan KRIVAK U nizu suvremenih francuskih filozofa i mislilaca. U njegovu izričaju to su: matem.Recepcija francuske misli Alain BADIOU: Sveti Pavao.. odnosno univerzalizam. Barem ne na relevantno filozofijski način! Umjetnost. u svojim glavnim teorijskim djelima: L ętre et l evénement (Bitak i događaj. ona je i "priručnik za militante". kojega imamo i u hrvatskom prijevodu /2001. umjetnošću. 12:31 .2008. Ali. . politika i ljubav tipološki identificiraju procedure – Istine. osebujne ontologije društva i zajednice (Nancy. Sustav "kultura-tehnika-rukovodstvo-spolnost" posve je istisnuo potragu za Istinom.1. poem. neprijateljski spram bilo kakvog procesa Istine.). Badiou se zalaže za reafirmaciju tradicionalnih filozofijskih kategorija. kako već rekoh. on se poduhvaća lika i djela ikone s početaka kršćanstva kako bi pokazao načela jedne tako zapretene problematike kao što je univerzalnost. Medijskog svijeta ispraz- 1 Izdano u Naklada Ljevak. ali i aktivizma.01. Biblioteka bookmarker. u svrhu da reafirmira ono duboko potisnuto u svijetu u kojemu vladaju monetarizam slobodne trgovine i kapitalistički parlamentarizam. Dok se za najutjecajnije teoretičare s te scene može uspostaviti njihova veza s promišljanjem postmodernizma (Lyotard. kako sam autor o njoj kaže. Badiou ih naziva generičkim procedurama. znanost.08. Deleuze). sustav "kultura-tehnika-rukovodstvo-spolnost" signum je visokoglobaliziranog svijeta u kojem živimo. Naime. (Badiou na taj način slijedi i utemeljitelja današnje biopolitičke teorije. bez kojih je nemoguće sagledati cjelinu svijeta u kojem živimo. No. kao i njemu pratećem Manifestu za filozofiju (1989. pak.07. Polje onog (sada već kronično!) nedostajućeg. Badiou svjedoči komunitarizaciji javne sfere. politička invencija i ljubav.

Dakle. "Isus je uskrsnuo". nakon prosvjetljenja na putu u Damask. Pavlu. Zahtjev istine kao univerzalne singularnosti temeljem je Badiouve aproprijacije sv. sv. prema Badiouu. Njegova je propovjedačka vizija zabilježena u najstarijim sačuvanim Poslanicama. Heretičkom. Dakle. odnosno projekt ponovnog utemeljenja teorije Subjekta koji svoju egzistenciju podčinjava aleatornoj dimenziji događaja kao čistoj kontingenciji mnogostrukosti bitka. 1998. Petrom. 12:31 . čemu Sveti Pavao? Cui bono? Što Badiouu znači ova "ikona" kršćanske povijesti? Sveti je Pavao vrlo kontroverzna osobnost. ali za Badioua odatle proizlazi i utemeljenje njegove univerzalne prirode. Pavao želi radosnu vijest (što doslovno znači: Evanđelje) širiti kako među pravovjernima (Židovima) tako i među poganima (neobrezanima).08. ali nadasve hrabrom doimlje se njegova čuvena izjava: "Nema tu više ni Židova ni Grka. utemeljitelj univerzalizma. Posebice su znakoviti njegovi sukobi s osnivačem institucionalne Crkve – sv. sistematski izvedene u Bitku i događaju. ono što čini temelj Badiouve argumentacije. motiv istine. Osim svoje egzistencije u apokrifnim i u institucionalnim historiografijama. i to: svojim povijesnim prizorištem. u čestom sukobu s oficijelnom Dvanaestoricom. te usredištenjem svoje misli na njezin izmišljajni element. Radosna vijest koju Pavao širi i prije Evanđelja nije više važeća tek za jednu zatvorenu. maestralno izvedene u Malom priručniku ine.01. Pavao je i velika figura antifilozofije. Ivanova Evanđelja. Usudit ću se izreći i (zašto ne?) kao navlastiti revolucionar. 28). Pavla. židovsku zajednicu. Pavao zanima Badioua prije svega kao "buntovni militant". najšire shvaćeno.07. postaje propovjednikom. 20-ak godina prije prvog. No upravo je ovaj treći – izmišljajni element. a kasnije ju autor razvija na sva područja.pmd 11 8. od ontologije do filozofije umjetnosti. Potomak židovske trgovačke obitelji.1. Markova.2008. "Istina je događajna". Kako kršćanskog tako i onog što se danas.) nastalom odmah iza knjige o sv. samozvanim Apostolom. Svijeta u kojemu lažni globalizam potvrđuje prevlast tek jednog gospodara – Kapitala. Naime. čini osnovicu samog kršćanstva. nema više ni muškog ni ženskog" (Gal 3. s druge strane i daleka figura. ona se sada širi na cijeli tada poznati svijet – od Španjolske na zapadu do Bliskog Istoka na drugoj strani. U okružju globalnog Imperija Rimskoga Carstva i narodnosne opreke između Židova i Grka. To se očituje u njegovu odabiru "čiste 11 PRIJELOM . ne žrtvujući. stetike (Petit manuel d inestethétique. Ovaj iskaz predstavlja osnovu Badiouve filozofije. Pavao je predmetom i jedne alternativne povijesti kršćanstva. nema više ni roba ni slobodnjaka. a 40 godina prije posljednjeg.Recepcija francuske misli ne lažne komunikacije koja je svrhom tek samoj sebi. Pavao je naš suvremenik. međutim. Pavao je tako. On se uklapa u Badiouva nastojanja. Pavao je. zbog svoje uloge osnivača Crkve. za Pavla osnovni postulat. Pavao je svojevrsni kozmopolit kršćanstva na njegovim počecima. zakriljuje kozmopolitizmom! Zbog toga.

koji tu svoju singularnost uzdižu na razinu univerzalnog. sve se u tom propovijedanju svodi na jednu i temeljnu tvrdnju: Isus. Oba su. Grčki je diskurs. Ni u jednoj od ovih zajednica Pavao nije nedvosmisleno prihvaćen! Pavlovi su spisi o propovijedanju vjere i radosnog događaja sabrani u Poslanicama. Pavao koristi govor milosti kao jednu od osnova svoje proročke aktivnosti. umro je na križu i uskrsnuo. kraja subjekta. i stoga Krist. Čisti je bitak. Krist-Sin onaj je jamac koji svojom milošću razotkriva tajnu židovskog proroštva i grčke filozofije. prema interpretaciji. Naime. Naime. židovski je diskurs onaj znaka… proroka. kraja Moderne… kraja mišljenja samog – nasljeđe Pavlove geste gotovo je revolucionaran povratak kategorije Istine u filozofski 12 PRIJELOM . nasuprot ovima. No. događaj Kristova uskrsnuća eminentno je događaj Sina i samo kao takav može postati univerzalnim! On ne govori s pozicije moći i propisa zakona. diskursi Oca. za Pavla je čisti početak. Sin Božji. i to putem generičkih procedura. Upravo se ovdje nalazi onaj moment toliko blizak i samoj Badiouvoj filozofiji. navlastito i filozofskog utemeljenja univerzalizma. poema. Pavao kao anti-filozof. Gospodara.2008. putanja "platonizma mnoštvenog". U epohi koja sebe često nazivlje epohom kraja metafizike. niti s pozicije mudroslovlja grčke filozofije. koje su najstariji spisi što ih danas imamo iz tog najranijeg kršćanskog razdoblja. Tek naoko paradoksalno.07. za Pavla se zbiva kao subjektivni znak događaja. s druge. Događaj koji se zbio.01. Upravo je ovaj moment Sina onaj koji će nositi Badiovu misao o sv. on se mora konstituirati i kao Subjekt. Utemeljenjem subjekta kao "rascjepa" stvaraju se mogućnosti kršćanstva kao univerzalne doktrine – ljubavi.08. Sv. kako Badiou sam definira navlastitu ontološku poziciju. političke invecije i ljubavi – kao osnova poimanja bitka kao bitno mnoštvenog. Stoga je provedena svojevrsna ontološka subverzija – za Pavla je Sin prije od Oca! Bitak kao događaj prije je čvrsto usustavljenog bitka Prisutnosti. Naspram židovskog pozicioniranja kategorije Zakona koji je njihovu svijetu obvezujući. Naime. U Manifestu za filozofiju. na neki način stvara temelje svakog suvremenog. njegova naukavanja i čuda što ih je počinio. želi svoj govor utemeljiti na Sinu. onaj logosa… prirodnog totaliteta filozofije. Njegov put u Damask u funkciji je subjektivacije. Pavlu. Događaj. Istina je sadržana u toj univerzalnoj singularnosti! Pavlova istina se tako postavlja nasuprot dva pola staroga svijeta nakon Kristove smrti i "događaja" njegova uskrsnuća. te naspram grčkog pitanja mudrosti. ovaj će filozof govoriti o komposibilnosti generičkih procedura – matema. kreće se od singularnosti pojedinačnih događaja.1.pmd 12 8. s jedne strane. Sv. otkrivenje. Pavao. odnosno filozofije. Ono je neuvjetovano. Onkraj Isusova života. Ono što se zbilo u anonimnosti jednoga puta pretvara se u simbol samog kršćanstva – uskrsnuća Kristova. na neki način. Ovaj se moment sasvim prirodno nadovezuje na Badiouvu proceduru govora o ljubavi kao trenutaka uzdignuća pojedinačnog prema univerzalnom. "zgoda bitka" (Heidegger). 12:31 . Čisti je događaj.Recepcija francuske misli pozicije" bespogovorne vjere. Sv.

jer se u cijelosti definira kao militant Istine o kojoj je riječ. Pasolini je jedan od "najvećih pjesnika našeg vremena"! Pasolini je stalno nastojao pitanje kršćanstva ispreplesti s onime komunizma. Nietzsche ne može otrpjeti sadržajne konzekvencije Pavlova naučavanja i njegovu kasniju kanonizaciju u okvire institucionalnog kršćanstva.08. Pavao je. posebice je interesantno njegovo supostavljanje Pavla. Iako anti-filozof. pak. događaj. ujedno beskrajno nepokornije i beskrajno podatnije od onoga Rimskog carstva. S druge strane. ni s obzirom na ishodište.07. čisti susret. Pavlu kao "filozofskom uzoru"! U nizu lucidnih analiza kojih se Badiou poduhvaća. Badiou svodi račune svojega bavljenja sv. Upravo stoga se Badiou obraća sv. a zatim Nietzscheu. Kako to navodi Badiou: 1) Pavao je naš suvremenik jer svetosti uvijek prethodi gromoviti slučaj. Na stranu to što je. 3) Pavlove su tvrdnje bezvremeno legitimne.Recepcija francuske misli diskurs. sv. Pavla. Pavao ili Utemeljenje univerzalizma dragocjen je priručnik i za današnje militante svih boja i inačica. nije dijalektičar. previše rigidan i institucionalan da bi mogao shvatiti neponovljivost Pavlove spoznaje događaja. najprije Pascalu. Pavlu. 12:31 . za njega. 2) Prenoseći Pavla i njegove tvrdnje u naše stoljeće. Upravo stoga Badiou se i prihvatio filozofskog reanimiranja sv. Posljedično. Pasolini nam želi ukazati da je naše društvo jednako zločinačko i korumpirano. On je taj koji podupire Univerzalnost. naime o uskrsnuću Kristovu! Pavao. "antifilozofski teoretičar univerzalnosti". Za revolucionare. Pavao je neizmjerno poticajan.01. vjere i propovijedanja Radosne vijesti! Badiou vidi Pavla kao "subjekt neprilagođenog mišljenja". prema njemu.1. prema Badiouu. niti s obzirom na njezin cilj. on je za filozofa koristan jer mu govori da uvjeti univerzalnosti ne mogu biti konceptualni. Istinski otrov u malom formatu! Otrov istine za korumpirani svijet u kojem živimo! 13 PRIJELOM .pmd 13 8. Teza koja proizlazi iz tog Pasolinijeva pokušaja osuvremenjivanja Pavla jest trojaka. Zbog njegove militantne i neukalupljive revolucionarnosti! Sv. kakvim ga je Badiou nastojao prikazati. Na koncu. Pavlom u nekoliko temeljnih zaključaka. pitanje svetosti isprepliće s onime militanta! Iako film nikada nije snimljen. riječ o jednom izmišljaju. možda je najzanimljivije u ovome kontekstu spomenuti Badiouvo referiranje na Piera Paola Pasolinija i njegovu namjeru da snimi film o Sv. Za francuskog filozofa. Ipak. postoji detaljan scenarij Pasolinijeva pothvata. a ne prilagođenost. On je militant ljubavi.2008. Pascal je.

Crna djevica. Nakon što u prvom poglavlju "razrješava" zagonetku imena – karneval. Shvaćajući mit u odnosu prema obredu kao jezik jedne civilizacije autor nam želi otkriti izvorna značenja pojedinih obreda ili svetkovina. Halloween. Nikola. Ističem samo neke svetkovine i pojmove koje autor kroz spomenuti karnevalski ciklus i u odnosu prema njihovim mitskim izvorištima obrađuje: Prvi studenoga.01. Uskrs.1. 3) Svjetovne književne tekstove među kojima se posebno ističe građa o kralju Arturu. Svetkovine. Istraživanje je zasnovano na pojmu karnevala i njegovom utjecaju na kršćansko obredno vrijeme i prostor. sv. zapravo je istraživanje o srednjovjekovnim društvenim i kulturnim fenomenima koje na zanimljiv način isprepliće povijest religije. Ovoj građi pripadaju i pisma pojedinih biskupa. Martin. djed Božićnjak. Blaž.08. njihova važnost leži u imaginarnom u njima koje je odjek puno starijeg mitološkog pamćenja. Za Waltera ova vrsta izvora nema neku originalnu vrijednost. Valentin. sv. one mitove koji su putem obreda sačuvani. Mihael. sv. Božić. Marta. filologiju i mitologiju. Kristofor. 12:31 . tj. kristijanizirala i postavila svoje svetkovine kako bi nadomjestila poganski panteon.07. no. jaje. koji je kako tvrdi. Ivanjski krjesovi. sv. sv. Crkva preuzela. Zagreb. Bruno. Kao polazište svoga istraživanja Walter navodi četiri izvora: 1) akte koncila – uglavnom se koristi koncilima lokalnog karaktera. sv. nedovoljnog i nestručnog poznavanja iste. 14 PRIJELOM . sv. sv. antropologiju. 1 Autor je profesor francuske srednjovjekovne književnosti na Université de Grenoble III. ne može se ne zamijetiti da su ovi dokumenti najmanje citirani. obredi i mitovi srednjega vijeka Robert TONSATI Knjiga Philippea Waltera1 u izdanju Scarabeus-naklade. Svibanjska kraljica. Sam autor na više mjesta naglašava važnost kršćanske mitologije i njezinog istraživanja kao i zabrinutost zbog slabog.2008. 2) "Obrede pokajanja" – hrvatski prijevod vjerojatno misli na libri poenitentiales na što upućuje daljnje čitanje teksta.pmd 14 8. književnost. Autor je u dodatku na kraju knjigu priložio i dva zanimljiva srednjovjekovna teksta.Recepcija francuske misli Philippe WALTER: Kršćanska mitologija. u osam poglavlja koja slijede autor tumači važnije kršćanske svetkovine raspoređene prema godišnjem karnevalskom ciklusu.

Dovoljan je jedan pogled u bilo koji veći etimološki rječnik da se naiđe i na druga objašnjenja koja. autor nastoji očistiti hagiografski tekst od njegove kršćanske patine kako bi u dubljim slojevima otkrio određeni broj arhaičnih motiva koji upućuju na neku vrstu "primitivne misli" koja je potpuno strana kršćanstvu. ne pojašnjava odakle njemu samom sigurnost u vlastite tvrdnje. ili kako bi prof. Autor se na više mjesta doima kao da je na neki nepoznati način ipak stekao ključ za otkrivanje spomenutog kôda. Pogotovo što je shema koju slijedi u najvećem dijelu keltska. Zagorac rekao "pokrštavanje" nekih poganskih svetkovina kako bi ih se suzbilo. On definira srednjovjekovnu hagiografiju kršćanskim preoblikovanjem određenog broja poganskih tj. ali neutemeljeno.1. tako da on daje svoje tumačenje te riječi. Nije nepoznato da je jedna od metoda pomoću koje se kršćanstvo širilo bila i preoblikovanje. te svođenje kršćanstva na reciklažu keltskih mitova. Iako je ovo samo kratki prikaz knjige čiji sadržaj želim prepustiti radoznalim čitateljima. Hagiografska književnost sadrži poganski mitološki kôd čiji ključ danas još nitko ne posjeduje a osobito ne stručnjaci za kršćansku hagiografiju. to možda jest smjelo mišljenje. 12:31 .Recepcija francuske misli 4) Hagiografske tekstove – ovim se izvorima autor zapravo najviše i služio. dopuštam nekoliko redaka osobnog osvrta. koji s obzirom na tematiku koju obrađuje itekako zaslužuju pažnju. no. Ako se taj proces promatra uz potpuno zanemarivanje novosti kršćanske poruke u odnosu na ondašnje religijsko okruženje i njegovih biblijskih korijena. Poput arheologa. srednjovjekovnom kompilacijom hagiografskih tradicija.08. Kada navodi koncile kao izvore svojih istraživanja nigdje ne spominje Opće ekumenske koncile. Također je upitna etimologija kao način dokazivanja ili argumentiranja pojedinih tvrdnji. Božić će povezati s vilinskom gozbom. dolazi do relativiziranja važnosti: tako će autor podjednaku vrijednost pridati poznatoj poganskoj svetkovini Samainu i američkom hibridu Halloweenu kojeg ni u kojem slučaju ne možemo smatrati "srednjovjekovnim". uskršnji zec.01. djevica Marija koja 15 PRIJELOM . Upravo zbog takvog polazišta. koje je za ovo djelo isključivo i normativno.2008. Već sam spomenuo da Walter polazi od tumačenja riječi karneval koja je po njemu od strane velikih francuskih etimologa krivo protumačena.pmd 15 8. barem meni. Njegovo jednostrano primjenjivanje mitoloških obrazaca na svaku važniju svetkovinu ili sveca prilično je upitno. koje je svakako zanimljivo zbog načina ispreplitanja i povezivanja tvrdnji i argumenata. Autor želi otkloniti sve što u čitanju hagiografskih tekstova vodi do lažne sigurnosti.07. osobito Zlatnom legendom (Légende dorée) Jacquesa de Voraginea. dok s druge strane negira bilo kakvu kompetenciju nad temom kršćanskim stručnjacima. negdje će se naći i Djed Božićnjak. Zanimljiv je način na koji Walter tretira hagiografski tekst. nisu ništa manje uvjerljivija nego Walterovo. pretkršćanskih mitoloških motiva (osobito keltskih). Možda takav ton uvelike umanjuje vrijednost njegova istraživanja.

2008.Recepcija francuske misli je promatrana kao kristijanizirana poganska božica. možda zaodjenute većom ozbiljnošću i znanstvenošću. Možda bi djelo trebalo promatrati u onoj namjeri koju mu sam autor daje u uvodu.01. Djelo u svakom slučaju zaslužuje pažnju teologâ. osnivači velikih redova postat će prikriveni divlji šumski ljudi.08.1.pmd 16 8. a to je potaknuti šira i sustavnija istraživanja. luksuzno uvezane i uglavnom korektno prevedene. 16 PRIJELOM . 12:31 .07. u najmanju ruku radi drugačijeg pristupa i načina razmišljanja koji nam može pripomoći u boljem upoznavanju i razumijevanju misaonih stremljena našeg vremena. sveci i mučenici junaci kozmogonijskih i drugih mitova koji su izmišljeni i postavljeni zato da bi se prekrio poganski kult… Sve su to misli koje nisu niti nove niti nepoznate.

svjestan svog pionirskog pothvata 1 2 Posljednje navodimo samo kao još jednu u nizu preporuka da knjigu vrijedi pročitati.07. čini se. Upravo iz ove poveznice koju. str. Prema riječima autora smrt. ubija nemir pitanja i onoga koji pitanje postavlja.. kao fenomen čije postojanje nije moguće. 17 PRIJELOM . koja ga je prevela s francuskog i objavila uz pomoć Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Ministarstva vanjskih poslova Republike Francuske. smrt nas nerijetko zahvaća puno dublje. No. te život društva u kojem živi. osim što traži da je priznamo kao postojeću i prisutnu. na kraju. svaku jedinku vrste homo sapiens.2 Radi toga. 2005. MORIN.1. E. 12:31 . koliko se god oslobađao i redefinirao opseg spomenutog pojma homo faber. djelo je dostupno zahvaljujući izdavačkoj kući Scarabeus. novim očima promislio vlastito iskustvo i uredio vlastiti život.08. autor ovako preporučene studije. 21. Pod utjecajem istih čovjek je u dosad neviđenoj mjeri postao istinski homo faber.1 Edgar Morin. Pa ipak.pmd 17 8. nastala je studija Čovjek i smrt. Scarabeus. koliko god truda u to uložili. Usp. prema njoj zauzmemo stav.01. Zagreb.Recepcija francuske misli Edgar MORIN: ČOVJEK I SMRT Nenad POLGAR Sloboda i napredak kao dva temeljna postulata suvremene zapadne civilizacije utjecala su na gotovo sve misaone kategorije i ideje koje je čovjek baštinio od prošlih naraštaja u obliku tradicije. da iz te definicije nikada neće moći isključiti smrt kao granicu svoje misli i stvaralaštva odnosno kao granicu svega što poznaje. kao i onima koji će je tek uzeti u ruke. ignorirati ili dugoročno izbjegavati. vjerujemo jednako zanimljiva čitateljima koji su je susreli u njenom prvom izdanju (prije pedesetak godina). paradoksalno vlastitoj naravi. barem zasad. slovi kao jedan od najvećih francuskih mislilaca današnjice i svakako jedan od vodećih kulturnih antropologa i sociologa svijeta koji nastoji prodrijeti u antropo-socijalnu kompleksnost čovjeka. sposoban podložiti svojoj volji svijet u kojem živi te se "osloboditi" tereta tradicija prošlih naraštaja kako bi iznova. tražeći od nas da se njome bavimo te da. koliko god čovjek napredovao.2008. Stoga smrt ostaje jedan od rijetkih fenomena čija prisutnost povezuje i zbližava suvremenog čovjeka sa svakim ljudskim bićem koje je ikada kročilo ovom Zemljom i tražilo odgovor pred onom koja. Čovjek i smrt. posljedično. U hrvatskom izdanju. usprkos svojoj sveprisutnosti. Upravo zato smrt susreće svakog pojedinca. te ih izmijenila gotovo do ne prepoznatljivosti. fenomen smrti stvara među ljudima. čak i danas u osvit trećeg tisućljeća ostaje gotovo neistraženo područje i vrlo ne popularna tema među autorima studija svih profila.

114. u određenom razdoblju. str. Zanimljivo je i to što se. na potpuno izmijenjeni doživljaj smrti u pojedincu koji snažno doživljava svoju pripadnost vrsti i pojedincu koji sve više postaje svjestan sebe te se doživljava kao individua. .1.07.2008. kod nekih pripitomljenih samotnjačkih životinja – i to najčešće pod utjecajem čovjeka. potreba za prožimanjem sa svijetom i prirodom i potreba za razumskim promišljanjem smrti3 – te zatim vodi čitatelja kroz stoljeća razvoja čovjeka te pokazuje kako su se ova tri antropološka elementa uvijek iznova manifestirala u različitim ljudskim djelatnostima. Usp. Upravo na temelju ovoga autor dolazi do zaključka da se radi o antropološkim momentima. prema oštroumnim autorovim zapažanjima.01. politiku.08. ponekad uspio nametnuti nad ostala dva – npr. kojima. potreba za jedinstvom sa svijetom u panteističkim religijama ili potreba za razumskim promišljanjem smrti u grčkoj filozofiji – no nikada ostala dva elementa nisu toliko potisnuta da bi u potpunosti nestala. 77. u tom slučaju. Odatle autor pokazuje ljudski doživljaj smrti koji se u počecima povijesti uvelike nalazio u domeni "logike nagona" gdje je vrsta "ublaživala" traumu smrti pojedine individue. individue. tj. Pritom se poneki od tih elemenata. Pri kraju ove. kod nekih jedinki u vrijeme rata.89. izlaganje smrtnoj opasnosti ne predstavlja onakvu traumu kakvu bismo očekivali i kakvu bi jedinka vjerojatno pokazivala u nekoj svakidašnjoj situaciji – kada teret sveprisutne smrti postane pretežak po individualnu svijest. nečim što je utkano u ljudsku narav te radi toga uvijek iznova pronalazi svoj način da se manifestira u ljudskom kosmosu. Da bi to mogao. potreba za individualnim spasenjem u kršćanstvu.4 Ovaj odnos autor je analizirao počevši od "doživljaja" smrti u životinjskom svijetu koji je gotovo uvijek diktiran "logikom nagona" te radi toga "logikom evolucije i njezinih razloga". pa sve do vrhunaca individualizacije čovjeka u suvremeno doba.pmd 18 8. društvo. psihologiju i filozofiju iz perspektive smrti odnosno čovjekove percepcije ovog fenomena. isto. u svakom pogledu. uključujući religiju. 18 PRIJELOM . najprije pronalazi tri antropološka momenta – potreba za individualnim spasenjem. te se samo u rijetkim prilikama uspijeva istrgnuti iz te logike – kao npr. "logika nagona odnosno vrste" ponovno javlja u određenim situacijama suvremenog individualiziranog svijeta – npr.Recepcija francuske misli i ogromnog područja koje otvara svojom studijom. autor pred nas stavlja rezultat vlastitog promišljanja cjelokupne čovjekove povijesti. 12:31 . str. koja sa sobom nosi duboko traumatičan doživljaj smrti radi straha od nestanka odnosno ugasnuća individualne svijesti. Osim ove temeljne težnje za promišljanjem ljudske povijesti iz perspektive smrti. isto. vrlo originalne studije autor dolazi do 3 4 Usp. studija Čovjek i smrt donosi nam i nekoliko zanimljivih podtema. Spomenimo ovdje samo jednu koja se odnosi na odnos jedinka – vrsta.

i premda u drugom dijelu zaključka (sastavljenom 1970.).1. kojeg pronalazimo u dvodijelnom zaključku ove studije. pitanje nije samo da li je to moguće. dok je prvi dio zaključka napisan 1950. kako bi čovjek zamijenio dosadašnju čežnju za besmrtnošću. nijedno društvo ili filozofija nije. autor ublažuje svoja očekivanja koja stavlja pred biomedicinske znanosti ipak ostaje poprilično neuvjerljiv te prelazi granicu znanosti. kojem smrt nije stranac već naličje? 19 PRIJELOM . te konačno ukinu smrt. Za odgovor na pitanje smrti autor zadužuje suvremenog čovjeka te veliku nadu polaže u mogućnosti suvremene tehnike. svojim mitovima. potkopana je. a onda možda i realizacije. najprije na razini ideje. moguće je argumentirati da to upravo i jest zadaća "znanstvenikavizionara". prema našem mišljenju. da rastežu ovu granicu i osvajaju nova područja. Naravno. odnosno ne radi li se o dosad najgorem mitu o smrti i fundamentalnom ne razumijevanju života. 12:31 . dosad uspjela odgovoriti na pitanje smrti ili barem ponuditi zadovoljavajući odgovor koji bi čovjeku omogućio mirno suočavanje sa smrću.2008.01.. Ovako uobličenim.Recepcija francuske misli zaključka da nijedna religija. novim mitom samoga autora.07.08. odnosno u mogućnosti biomedicinskih znanosti da najprije produže čovjekov život. a ulazi u područje znanstvene fantastike. već i da li je to uopće poželjno. vrijednost studije. no kada se radi o smrti.pmd 19 8. posebice ukoliko se ima u vidu oštra kritika kojoj autor podvrgava sve prijašnje odgovore (mitove) na pitanje smrti. čežnjom za ne-smrtnošću koju autor smatra ostvarivom.

2008. navodi Morin. Institucionalizacija Isusovih poruka mijenja karakter kršćanstva koji. idejama i pokušajima pronalaženja protuotrova u europskim kulturama. Jedan od aspekata europskog barbarstva. stoljeće. To naglašavanje različitosti svoj je najjači izričaj dobilo upravo preko formiranja ideje nacije. europske civilizacije. Zbunjujuća sintagma. autor navodi kako mu nije namjera linearno pripovijedati nego zapravo promišljati o povijesnim trenutcima koji najjasnije prikazuju dvojni aspekt.07.01. samo su najočitiji pokazatelji kako se taj europski civilizacijski "proizvod" praktično koristi za barbarske čine. koja se ponovno ukazala pri barbarskim pohodima na području bivše Jugoslavije. odnosno kompleksnost. Prve klice povijesnog barbarstva započele su bujati prije šest tisuća godina unutar velikih carstava Srednjeg istoka i Rimskog Carstva. 20 PRIJELOM . nadaje se humanizam. kako autor navodi. Ponosna na svoj "izum". koja poistovjećuje ono što se oduvijek smatralo duboko različitim. otvara prostor promišljanjima je li naša (europska) civilizacija proces koji je nadišao barbarstvo ili je samo posljedica ozbiljenja barbarskih čina? Analizirajući povijesni razvoj "barbarskih čina". Neumoljiva snaga nacionalnog zanosa. ali i protuteža barbarstvu. gdje se očituje pokušaj spajanja Isusove poruke samilosti i oprosta s hladnim karak- 1 Izdano u (AGM) Zagreb 2006. koji zapravo "potpomažu" razvoj civilizacije. uvela nas je i u 21. biva ojačan etničkim čišćenjem i genocidom.1. upravo je to što se barbarinom smatra onaj drugi koji je različit od nas i kao takav ne pripada "nama odabranima". a europsku povijest prati sve do današnjih dana. Duh europskog barbarstva stalno je praćen civilizacijskim tekovinama. a svoj su razvoj nastavile i pojavom kršćanstva. postaje univerzalističko monistički usmjeren i kao takav zatire vjersku toleranciju. Ideal nacije.Recepcija francuske misli Edgar MORIN: Europska kultura i europsko barbarstvo 1 Marita BRČIĆ "Ne postoji obilježje ili čin civilizacije koji istodobno nije barbarsko djelo" riječi su Waltera Benjamina koje autor Edgar Morin iznosi na prvim stranicama svoga djela "Europska kultura i europsko barbarstvo". kao zastrašujuće ideologije 20. Europski humanizam.08. Nacizam i fašizam. stoljeća. 12:31 . kao inovativnosti u barbarskom ponašanju.pmd 20 8. Kao protuotrov. Europa kao da zaboravlja povijesnu činjenicu nastanka prvih nacija na vjerskom čišćenja.

Ali to lice kao da ne želi biti viđeno jer dok se nacistička (ne)djela s gnušanjem osuđuju i odbacuju kao najgori mogući barbarski čini djela staljinističke ideologije bivaju zanemarena. po europskom modelu. navodi autor. procesom mondijalizacije. 12:31 .07. Ideju univerzalizma. a ni Deklaracija o pravima čovjeka i građanina nije uspjela nadvladati tu europsku isključivost. a kroz svoje ideje humanizma. Čitav taj međusobno prožet proces europskog barbarstva i europske kulture zaokružen je. U nemogućnosti samorealizacije te barbarske klice svaki od nas traži svoju kulturnu zajednicu koja će mu dati legitimitet za tu realizaciju. Ni francuska revolucija. prava čovjeka i građanina pokazuje se kao žarište slobodarskih ideja. Ta druga mondijalizacija i dalje pokazuje kako civilizacija i barbarstvo stoje nerazdvojno jer ponovno jačaju nacionalni. stoljeća i dalje potvrđuju tezu da civilizacija stvara barbarstvo. na svijetlo dana iznosi socijalizam koji se načelno zalagao za apsolutnu jednakost i slobodu. Ponovno na scenu stupa ambivalentnost europske civilizacije.pmd 21 8. vjerski i etnički sukobi u "civiliziranoj" Europi. ukazuje na dijalektičku sljubljenost onog "biti barbarin" i "biti kultiviran". a onda ga je europski Zapad ograničio isključivo na svoje stanovnike smatrajući druge nerazvijenima. koja se prikriveno nalazila u samom začetku europskog humanizma. a druga mondijalizacija ili mondijalizacija tržišta za sobom je povukla rušenje sovjetskog sustava. a osobito.08. barbarstvo "dominacije" i "osvajanja". Inzistirajući na pojmu mondijalizacija (pojam koji su zadržali i prevodi21 PRIJELOM . Prva mondijalizacija donijela je dekolonijalizaciju. koji su pri formiranju europske kulture u nju usadili neizbrisivu klicu barbarstva.01. Suvremena zbivanja 21. primitivnim. Taj humanizam načelno se odnosio na sve ljude. U toj ambivalentnosti zanemaruje se žrtva kao žrtva. Takva ambivalentnost upućuje na činjenicu da svaki čin koji u sebi nosi barbarski moment ostaje barbarskim činom bez obzira na sve pozitivne fakte koji su iz njega proizašli. u sebi sadržava paradoks izjednačavanja bratstva i dominacije. Kroz svoje kolonije i ratove. kultiviran pojedinac. neciviliziranim. Još jednom je barbarstvo europske kulture pokazalo svoje pravo lice.Recepcija francuske misli terom racionalnosti. Zanos socijalističkim (sovjetskim) idejama bio je kratkog daha jer je već pri drugom udisaju na scenu stupio totalitarizam.2008. Zapadna Europa se pokazuje kao žarište barbarske dominacije. Kada govori o Europi i europskoj kulturi pa čak i o europskom barbarstvu autor iskazuje posebnost i važnost pripadnosti upravo Europi. Ako je barbarstvo zbilja "začin" svake civilizacije po čemu se mi danas razlikujemo od "barbara" prije šest tisuća godina? Nismo li mi danas samo jedan oblik sofisticiranijih barbara? Barbarski čini. navodi autor. Važnost osjećaja pripadnosti koji je prisutan u čitavoj europskoj kulturi prisutan je i u djelu Edgara Morina. Tu klicu barbarstva u sebi nosi svaki.1. a traži se identifikacija i pripadnost žrtve kao takve.

Upravo se u takvim inzistiranjima "vlastitosti" i "pripadnost" očituje ono zlo sjeme europske kulture iznikle na europskom barbarstvu. 12:31 . spoznaju i provjeravanje samog sebe. 22 PRIJELOM . Raspravljajući o tom problemu autor ipak uspijeva osvijestiti svoju barbarsku dušu.07.1.08.Recepcija francuske misli telji na hrvatski jezik) autor kao da inzistira na važnosti njegove frankofonske kulture. Proces samopriznanja kulturnog pojedinca da u sebi nosi klicu barbarstva zasigurno je najteži korak ali zasigurno i najvažniji u oslobađanju od barbarstva.01. U tom osvješćivanju ključna je ona kritička racionalizacija koja u sebi uključuje razum.2008.pmd 22 8.

137-140. Epistemološki rez (str. kojima upućuje kritiku što su suviše zatvorene u jedan sustav. sociologiji.) na japanski i kineski". 2. 67-111. Hominizacija (Antroposociogeneza) (str. već da je to sve. 6. ni društvenu organizaciju. (. Arkhedruštvo (str. 250. "kopernikanski obrat" prepoznatljiv je u epistemološkoj transparentnosti sadržaja spomenutog djela koja se transparentnost očituje u Morinovoj metodi "pretakanja" misli i mišljenja o razvoju i oblikovanju onoga što "fundamentalna antropologija" (str.pmd 23 8. 19-61). a Morinova "otvorena znanost" ili (scienza nuova. poglavlje naslovljeno Izdvojeni čovjek. pod Chomskyjevim "antropološkim umetkom u lingvistiku" (str. a recentno (2005. ni jezik ni identitet ni civilizaciju općenito.). Treće rođenje čovjeka (str. 12:31 .Recepcija francuske misli Edgar MORIN: Izgubljena paradigma.. u izdanju Scarabeus-naklade) i na hrvatski jezik. među ostalim. čija su djela "prevođena na mnoge svjetske jezike.). 253-260).. psihologiji i inim dr.01. 1 (Ita Kovač. 277 stranica. 4.".).07. str.1. Ono što Morin čini time u Izgubljenoj paradigmi je "kopernikanski obrat" u antropologiji. tvrdi uvez 23 PRIJELOM . prev.) homo sapiens sapiens demens (str. glasovitog francuskog sociologa i politologa. 2005. 233-235) podrazumijeva pod pojmom "čovjek". 243.). Životinja obdarena nerazumom (str. Taj se Morinov "kopernikanski obrat" odlikuje prvo.. shvaćenog ne samo kao razumno i afektivno biće. te znanstvenika svjetskoga glasa. otkada se "u pristupu čovjeku i ljudskoj prirodi" – kako navodi Petar Bujas u pogovoru istoga djela objavljenog na hrvatski jezik – "štošta izmijenilo". 211-220. u suštini stvorilo i formiralo čovjeka. nego kao produkt razno-raznih sociobiologijskih i kulturalnih metamorfoza koje svoj epicentar imaju u ljudskom mozgu. Ljudska priroda 1 Dafne VIDANEC Izgubljena paradigma: ljudska priroda (dalje u tekstu: Izgubljena paradigma) naslov je koncepcijski intrigantnoga i didaktički eruditskog djela Edgara Morina.2008. Ove potonje riječi valja imati na umu prije nego li se spomenuto Morinovo djelo uzme u ruke i pročita. 117-165).. Sâmo je djelo Morin napisao početkom sedamdesetih godina 20. 183. 185-199.08. stoljeća. promatrajući razvoj čovjeka i društva u perspektivi njima vlastitih spoznaja o čovjeku i društvu. Drugo. metodologijskom usustavljenošću koja se odražava u integralno postavljenoj strukturi djela koju čini šest cjelina: 1.) Scarabeus-naklada. budući da znanstvene pretpostavke od kojih Morin polazi kao i njegovi argumenti koji idu u prilog konstataciji da čovjek nije stvorio ni kulturu. 5. prema Morinu. te posljednje. srodnim "društvenim znanostima".

1. mržnje i bijesa (str.) i tjeskobe (str. D. Na tragu Pascala. odnosno. kako navodi Morin na početku prvog i na kraju posljednjeg poglavlja Izgubljene paradigme. Međutim.). a ne čovjek prirodu. biologije itd. 174. Razvoj čovjeka Morin prati kroz razvoj mozga u kojem vidi žarište kompletnog razvoja ljudske naravi. kaos.) Morin vidi temeljni izvor krize čovjeka ali i čovječanstva (dakle.2008. To su predikati Morinove antropologije u Izgubljenoj paradigmi.). hubrisu (str. .i sociogeneze nije biologija. "životinja krize" (str. makakija i babuna). čovjek ljubavi.).Čitatelj ne može znati (ništa. čovjek s "mozgom od 1 500 centimetara kubičnih" samo napredniji potomak primata. Dakle. straha (str. a biologija u biologizmu" (str. fizike. To je.). Drugim riječima. ona je podčinjena njegovom tumačenju razvoja današnjeg čovjeka koje nosi polivalentni naziv: cerebro-bio-socio-eko-logija.172-173. tupoglava glista..). primjerice.). s druge strane. tj. rat.) – On je najprije čovjek današnjice. pred oko sto tisuća god. čovjek "metropole" (str.). u stvari taj Morinov homo sapiens sapiens demens? (str. budući da je razvoj mozga tekao paralelno s klimatskim i inim drugim fizikalnim i kemijskim promjenama na Zemlji koje su bile presudne za razvoj ljudskog mozga. čovjek autonomije i slobode. čovjeka kao takvog zavisno isključivo od razvoja mozga. priroda je oblikovala čovjeka. ili barem deset posto onih knjigâ koje autor Izgubljene 24 PRIJELOM . monstrum. 254. iako autor na jednom mjestu kaže: "(. kemije. ali i potvrdu da je. 160. dakle.. ukratko poruka Morinove Izgubljene paradigme. te završava homo sapiens sapiensom ili današnjim čovjekom čiji je predak homo sapiens–demens (ili čovjek tzv.. 133.. Morin smatra da je razvoj i oblikovanje ljudske naravi.Recepcija francuske misli Tko je. pa ni "antropologija" kao ni "biologija".). 136.08. U bîti.. nego ekologija.. s evolucionističkog stajališta promatrano. smrti i novog života. slava i otpad svemira" (str. koji nisu potkrepljeni dodatnim tumačenjima. čovjek kojega nijedna znanost nije bila kadra protumačiti. V. što iz humanističkih.pmd 24 8. preko antropoida i hominida. 172. koji razvoj ide od primata (poput. čudo. čimpaze. a time čovjeka i društva općenito. mozga današnjeg čovjeka. jer je "antropologija bila zatvorena u antropologizmu. Upravo u toj "psihološko-afektivnoj nestabilnosti" ili tzv.) čitatelj zna". Morin psihološki portretira čovjeka: čovjek je "himera. 243. a što iz prirodnih znanosti. Pascal: Misli u izd.07. leglo neizvjesnosti i pogreške. s jedne strane. op. čovjek "napretka" (isto). proturječan.01. cjelokupne civilizacije od vremena pojave homo sapiensa (134-135. sukobe i sl. 165. odnosno. povijesnog društva). također usp. sudac. pohranitelj istine. uporište Morinove antropo. osim ako prethodno nije pročitao na desetke stručnih knjiga. kako je "mislio na početku". ili. 217. Pedeset i pet podnaslova i petnaest poglavlja podijeljenih u šest cjelina ili tematskih blokova čini strukturu djela koje koncepcijski podsjeća na "semantički i leksički ocean": na stotine stručnih pojmova iz medicinskih znanosti. 12:31 . Demetre). jednom riječju (već prethodno spomenuta) scienza nuova.

čovjek je sa svojom naravi sve do danas u svakom pogledu: i osbonom. općenito. 25 PRIJELOM .). i društvenom.) može se kazati da već u samoj nakani podsjeća na Morusovu "utopiju". koju Morin vidi kao produkt prirodnog tijeka procesa "usložavanja" onih fenomena koji su se odvijali u mozgu: tzv. Stoga se uistinu zajedno s Morinom možemo upitati je li se paradigma o čovjeku izgubila u nekom od epistemoloških procjepa tijekom formiranja znanosti o čovjeku i je li moguće pronaći tu "paradigmu" u nepreglednoj prašumi "povijesti" koju su prije svega "opustošili" "ratovi" i ine dr.2008.07. trebalo svaliti isključivo na "antropologiju i biologiju".).. ostao samo "izgubljen" među moždanim sinapsama svih onih. kao i za pokušaj re-formiranja znanosti kao takve. 254. meta-disciplinarnosti (nap. tj. Nasuprot. reformom "znanosti o znanosti" (str.01.. 265-277. s onog tehničkog aspekta koji se odnosi na strukturu sadržaja spomenute knjige.) koji su njega i njegovu narav pokušali protumačiti.). sociologa. V. Morin nije uspio izvesti onaj sintetički: svi njegovi pothvati koji su išli za tim da objasni što podrazumijeva pod "novom znanošću" ostali su samo na razini neologizma i/li nominalizma. nego one koji vode k tzv.. nazovimo. "krize" poput krize hubrisa (str. a taj je proces povezan s procesom ekologizacije.). ukoliko znanost općenito. u kojoj je popisano preko sto i pedeset autora iz različitih znanstvenih područja i podpodručja. ekologa itd. i kulturnom. i prirodnom. koju ne bi trebalo tumačiti iz nje same i time proširiti vidokrug epistemologiji. zaslužuje i metodološki aparat očitovan u oskudnom broju bilježaka. već. i znanstvenom i.pmd 25 8.. znanstvenika (biologa. trebali bismo znati kako odjednom dokučiti ono što je onkraj znanosti kao takve: Pascalovu "bijedu i veličinu" ljudske naravi. Dakako.. a poglavito ova o čovjeku želi odgovoriti na pitanje: tko je čovjek?. proces cerebralizacije koji je oblikovao današnjeg čovjeka. 253264.1. 251. a zapravo su samo još više zakomplicirali diskurs o čovjeku (nap.)? – Kako god. D. tj. valja joj ne samo istraživati putove koji vode (kako misli Morin) k "interdisciplinarnosti" (str. Za Morinov pokušaj utemeljenja znanosti o čovjeku u nekoj "novoj" "sociologiji" zamišljenoj kao "prirodna znanost" (str. koja bi prema Morinu trebala otpočeti reformom epistemologije. prema Morinu. koje redovito otpočinju s novim poglavljem. 224.Recepcija francuske misli paradigme navodi u Bibliografiji na kraju knjige (str. antropologa. i. Razlog tome leži u činjenici da ni sâmom autoru Izgubljene paradigme nije pošlo za rukom usustaviti neko sustavno promišljanje o čovjeku i njegovoj naravi.). na znanost. I to nije krivnja koju bi. Unatoč pedantnom analitičkom pristupu zadanoj temi. V..08. 12:31 . D. ne manje pozornosti..

ravna se prema onome što želi posrednik.08. Objekt je vrijedan i fascinantan zato što ga želi posrednik. Hoće li takav odnos završiti nasiljem ili ne odlučuje jedino udaljenost između posrednika želje i subjekta želje. Budući da subjekt želje i posrednik želje međusobno utječu jedan na drugoga i da njihova želja raste lako može doći do porasta rivaliteta i nasilja. Nakon drugog svjetskog 1947. Njegove najvažnije dvije knjige koje je izdao su: "La violence et la sacre" (1972.) i "Des choses cachées depuis la fondation du monde" (1978. Kad su dvije želje usmjerene na isti objekt sukob se čini neizbježnim. ali s druge strane mu postaje rival i zapreka. 12:31 . povjesničar rođen je 25. g. nego nemjerljivu vrijednost objektu daje želja posrednika.pmd 26 8. Girard vjeruje da ljudska želja nije nikada. ali isto tako ga može dovesti u nasilje i sukob. fascinantan.Recepcija francuske misli Rene Girard und sein Beitrag zur Literaturwissenschaft. sve dok taj objekt želje ne bude određen od posrednika želje. Nakon što je mimetičku teoriju počeo primjenjivati u analizi ne samo romana. Subjekt želje zapravo uvijek nasljeduje tuđu želju. teoretičar kulture. provodio je svoju studijsku godinu u Americi i odlučio tamo i ostati. 26 PRIJELOM . primjer koji subjekt obožava i kojemu se divi. odnosno da nikada nije usmjerena na neki posebni objekt.) puno se bavio literaturom i razvio svoju mimetičku teoriju ili teoriju modernog romana. Tako da mu posrednik želje istovremeno postaje primjer što željeti. Polazeći od analize likova u raznim romanima Girard zaključuje da je za svaki roman. intelektualna sukob neće izbiti. što je razlika manja to je sukob vjerojatniji. za tijek radnje karakteristična konstelacija trokuta.07. no s druge strane postaje mu zapreka koja mu zatvara put prema željenom objektu. 1923. Na više sveučilišta u Americi predavao je francuski jezik i francusku književnost. socijalna. objekt želje i posrednik želje. judejsko-kršćanske spise i neke psihološke fenomene. Postoji subjekt želje. književnik. nego i arhaičnih religija pobudio je veliki interes u akademskim krugovima. Najvažniji doprinos suvremenoj antropologiji je njegova mimetička teorija. Prema Girardu čovjek je biće koje je najsposobnije za imitaciju. antropolog. U tom vremenu (1951. nasljedovanje što mu omogućava nadmoćnost.-1968. Posrednik želje je za subjekt želje uvijek pomalo tajnovit. Što je veća razlika statusna. Kulturtheorie und zeitgenössichen Anthropologie Karlo ŠIMEK Rene Girard.01.12. u Avignonu. autonomna i spontana.1.2008. Važno je napomenuti da objektivno gledajući željeni objekt ne posjeduje vrijednost koju mu pridaje subjekt želje.) u kojima analizira odnos svetog i kulture. posrednik želje daje mu prestiž i vrijednost.

nasilje. Neki ljudi stranci. Četvrti stereotip je stereotip nasilja. blieb jedoch bis heute dort. in Avignon geboren. Prvi stereotip koji nalazimo u takvim tekstovima je stereotip krize. lijepi.01.2008. nego problem krize tražio u moralnom području. Theorie des modernen Romans entwickelt. Rene Girard wurde am 25. 1923.1.pmd 27 8. Na temelju analize nekih srednjovjekovnih tekstova o progonu židova. a mit to pokušava sakriti i prikriti. 1959. žrtve. incest. Von 1951. bogati ili s tjelesnim anomalijama koji odskaču od nediferencirane mase disponirani su da budu izabrani kao žrtve i krivci za nastalu krizu. oskvrnjivanje hostije. bis 1947. prijeti izbijanje nereda i kaosa i urušavanje poretka društva. hat er sich zum Christentum bekehrt und wie er selber sagt. das Bakkalaureat in der Philosophie.08. Ono što je ključno za takve tekstove jest da su oni pisani uvijek iz perspektive progonitelja. vještica … Girard dolazi do zaključka da tekst istovremeno sadržava stvarne događaje krizu. iza svakog mita krije se nasilje i ubijena žrtva. Zusammen mit Richard Macksey und Eugenio Donato orga27 PRIJELOM .Recepcija francuske misli Teorija žrtvenog jarca daljnji je važan doprinos Rene Girarda za razumijevanje porijekla ljudske kulture i sakralnog poretka arhaičnih društava. hat damit auch seine intellektuelle Bekehrung begonnen. In dieser Zeit hat er sich intensiv mit der Literatur beschäftigt und dabei seine Mimetische bzw. Von 1943. Drugi stereotip je stereotip optužbe. Girard vjeruje da se ovaj način interpretacije može primijeniti i na mitove jer prema njemu oni nisu ništa drugo nego izmijenjeni i cenzurirani izvještaji o progonu. wanderte er in die USA aus um dort ein Jahr zu verbringen. pakt s vragom … Što su zločini strašniji i nevjerojatniji to je opravdanije nasilje prema optuženim žrtvama. netko je nešto učinio što nije smio (tabu) i zato nas je snašla kriza. Er hat an der Universität Indiana Geschichte inskribiert und promovierte mit einer zweiten Dissertation in diesem Fach. nego realno izvještavaju o onome što se dogodilo i opravdavaju svoje nasilje prema žrtvama za koje smatraju da su krive i odgovorne za krizu. magija. 12. war er Sprachlehrer und Professor für französische Sprache und französische Literatur an mehreren Universitäten in USA. Treći stereotip je stereotip odabira žrtve. Žrtve se najčešće terete za teške prijestupe i zločine kao npr. ali i nestvarne elemente i optužbe. Društvo se zbog epidemije ili nekog događaj počinje raspadati. Budući da su progonitelji uvjereni u pravednost i ispravnost svoga postupka prema žrtvama.07. Im Lizeum in Avignon machte er 1941. oni ne pokušavaju ništa sakriti. Zaslijepljena masa projicira na izabranu žrtvu svoje strahove i sumnje i nakon uklanjanja žrtvenog jarca ništa više ne stoji na putu iluziji da je žrtva zaista bila kriva i odgovorna za krizu. Društvo ne traži stvarni uzrok nedaće. lokalizirana i izolirana iz mase ništa više ne stoji na putu da se uzrok nesreće i kaosa kazni. ubojstvo djece. studierte er in Paris (Ecole des Chartres) und machte seine Dissertation im Fach Paläographie – Spezialist für mittelalterliche Studien. ukloni i usmrti. posebno nadareni. 1947. 12:31 . bis 1968. Kada je žrtva i uzrok nedaće jednom prepoznata.

12:31 . Proust. Deswegen nennt man seine Theorie auch die Theorie des modernen Romans. aber auch zu Konflikten und Gewalttaten führt. Die Mitglieder sind nicht nur Leute.01. hat er entdeckt. was ihm die Überlegenheit über andere Arten ermöglicht. Psychiater u. Nachher hat er anhand seiner mimetischen Theorie begonnen.Recepcija francuske misli ’ nisiert er 1966.08. 28 PRIJELOM . Jedes Jahr im Frühling findet das Symposium statt. Vor einer genauen Bestimmung muss aber noch eine wichtige Ergänzung gemacht werden. an der John Hopkins University ein internationales Symposium mit dem Thema "The Languages of Criticism and the Sciences of Man". (Ruhestand) war er Professor of French Language. Girard für die zeitgenössische Anthropologie ist wohl seine Mimetische Theorie.07. Für dieses Dreieck sind auch drei Elemente konstitutiv: Vorbild oder Mittler des Begehrens. die in akademischem Bereich tätig sind. und hat entdeckt. Der Mensch ist nach Girard das nachahmungsfähigste Wesen. Literatures and Civilization an der Stanford University. Dostojewskij usw. die Eigenart der jüdisch-christlichen Schriften dar und analysiert einige psychologische Phänomene. a. Sein bahnbrechendes Werk "La violence et la sacre" (1972. Von 1971. die am Zusammenhang und an der Beziehung Ethik-ReligionGewalt Interesse haben. Sehr wichtiges Ereignis ist die Gründung des "Colloqium on Violence and Religion" (COV&R). In diesem Buch stellt er seine Anthropologie. Von 1981. dass immer dieselbe Struktur bzw.). Konstellation für die Gestaltung und den Ablauf des Romans charakteristisch ist. das sich mit dem Zusammenhang Religion . sondern auch Priester. und "Dostoewski: du double à l unité" hat er keinen großen Eindruck in akademischen Kreisen ausgelöst.: "Things Hidden since the Foundation of the World" in Form eines Dialogs mit zwei Psychiatern (Jean-Michel Oughorlian und Guy Lefort). die wir jetzt präzisieren müssen.Gewalt – Gesellschaft beschäftigt. Mit seinen ersten zwei Büchern: "Mensonge romantique et verité romanesque" . Subjekt des Begehrens und Objekt des Begehrens. war er Professor of Arts and Letters an der State University of New York. Das Grundphänomen und der Ausgangspunkt seiner Beobachtungen ist diese Dreieckkonstellation. nämlich die Dreieckstruktur. engl.1.) hat Interesse und eine große Diskussion unter den Fachleuten ausgelöst. engl. Psychologen. Stendhal. dass sie ihren Ursprung stets in der kollektiven Gewalt haben. primitive Religionen zu analysieren. Ausgehend von der Analyse der romanesken und romantischen Werken von Cervantes bis Flaubert.pmd 28 8.: "Violence and the Sacred" (1977.. bis 1976. Vielleicht sein wichtigstes Buch ist "Des choses cachées depuis la fondation du monde" erschienen 1978. Mimetische Theorie Der größte Beitrag von R.2008. bis 1995.

Mit der notwendigen gegenseitigen Beeinflussung von Subjekt und Mittler kommt es zur Steigerung des Begehrens. vorprogrammiert zu sein. außerhalb des Subjektes geweckt.01. Er wird für das Subjekt höchst ambivalent.2008. unabhängig und autonom ist. Je kleiner diese Distanz ist. Je größer diese Distanz (sozial. kommt es zur Rivalität. dass unser Begehren nie spontan. Es ist durchaus wichtig zu sehen. entscheidet sich allein an der Distanz zwischen dem Mittler und den Subjekten. der des Mittlers. desto unermesslich wertvoller und faszinierender sind die Objekte seines Begehrens. Sündenbockmechanismus Die Sündenbocktheorie von R.pmd 29 8. 12:31 . kulturell. Ausgangspunkt seiner 29 PRIJELOM . und wir sprechen von einer "externen Vermittlung". dann sprechen wir von "interner Vermittlung". Girard ist ein weiterer sehr wichtiger Beitrag zum Verständnis über des Ursprungs der menschlichen Kultur sowie der sozialen und sakralen Ordnung der archaischen Kulturen. desto friedlicher ist der Verlauf des Begehrens. einerseits ist er sein Vorbild.) ist. dass er so begehrenswert und anziehend ist. wie das einige haben oder behaupten wollen.08. und anderseits ein Hindernis und Feind. scheint der Konflikt unvermeidbar bzw. weil nur der Mittler für die Begierde ausschlaggebend ist. angesehener. Nun.07.Recepcija francuske misli Entgegen allen modernen Dogmen (Autonomie. unabhängiger und unerreichbarer der Mittler ist. Das Begehren ist stets von einem Dritten. weil der Mittler zum Rivalen und zum Hindernis des Subjektes in bezug auf das Objekt wird. Menschliches Begehren ist also ursprünglich auf kein bestimmtes Gut bzw. wo sich zwei Begierden auf dasselbe Objekt richten. Individualismus. der ihm den Weg zum ersehnten Objekt versperrt und ihn seiner kostbaren Besitztümer beraubt. Spontaneität. beeinflusst und diktiert. Ob ein solches Begehren zu Rivalität und Gewalt führt. Dieses vermeintliche oder reale Begehren des Mittlers macht das Objekt in den Augen des Subjektes unendlich wertvoll. diktiert oder vorgegeben wird. dass es nicht in der Natur und Wert des Objektes liegt. umso größer wird das Konfliktpotential. Das ist keineswegs harmlos. Je faszinierender. das er bewundert und verehrt. intelektuell. Begehren ist immer Nachahmung einer anderen Begierde.1. seine Faszination und sein Prestige werden ihm einzig und allein durch den Mittler verliehen.. Wenn die Distanz zwischen Subjekt und Mittler sehr gering ist. und bald können mehrere Menschen in ihren Bann gezogen werden. weil die Mimesis ansteckend ist. sondern immer von einem Dritten (Mittler – Vorbild) beeinflusst. Dabei ist der Wert des Objektes völlig unwichtig. So wird der faszinierende und nachahmenswerte Mittler zum Rivalen und zum Hindernis.. das wieder zur Steigerung der Rivalität und letztendlich zu Gewalt führt. Objekt ausgerichtet. Sein Wert. der Mittler oder Vorbild genannt wird. Originalität) hält Girard daran fest. Subjektivität. Das Begehren der Menschen ist nie spontan und autonom.

nämlich die Schuldigen umbringen zu müssen. dargestellt werden.1. wie sie gehandelt haben. Und auch viele Christen starben schmählich dabei. den andern der Kopf abgetrennt mit der Axt oder dem Degen. dass sie immer aus der Sicht der Verfolger wiedergegeben werden. Die Anschuldigungen sind falsch. Die Anschuldigung. was in dieser Geschichte wahr und was falsch ist? Wir wissen aus anderen Quellen. Wir wissen. das Trinkwasser vergiftet haben. Bäche und Quellen d. Doch dann stellt sich heraus. Epidemie berichtet. ist die Tatsache. dass in der Geschichte gleichzeitig wahre und falsche Elemente enthalten sind. ihrer Illusion bzw. dass dieser Text etwas Reales zum Ausdruck bringt und dass einige der beschriebenen Ereignissen tatsächlich geschehen sein müssen. da die Krise real ist und die Opfer schuldig sind. so zu handeln. die einen gehängt.07. Und die Verfolger sind sich immer der Rechtmäßigkeit ihres Vorgehens so sicher. das Wahre und das Falsche zu unterscheiden. Daraufhin folgen die Prozesse. h. Ihr Bemühen gilt stets dem.Recepcija francuske misli Analyse sind mittelalterliche bzw. dass Juden und ihre christlichen Komplizen die Brunnen. Ihnen wurden verschiedene Verbrechen wie Hostienschändung. dass die Krise (Menschen sterben) und kollektive Gewalt gegenüber Juden tatsächlich stattgefunden haben. da die Opfer für die Krise schuldig und verantwortlich sind und die Täter . das zwingt uns keinesfalls. Magie usw.08. abendländische Verfolgungstexte. ist die Erkenntnis. dass die Juden Trinkwasser vergiftet haben. Obwohl wir nicht genau Ort und Jahr des Geschehens wissen. Jedoch. dass die Texte stets aus der Sicht der Verfolger. und viele Juden und einige Christen (Komplizen) werden getötet: "Alle Juden wurden vernichtet. oder ebenso alles mit allgemeiner Skepsis als falsch und erfunden einzustufen." Wir zweifeln nicht. weil im Mittelalter keine Substanz bekannt war.Verfolger sozusagen gezwungen waren. und die ausgewählten Opfer nicht schuldig. angelastet.2008. die so giftig wäre. dass man alle vergiften könnte. Was uns hilft. halten wir für nicht wahr. 12:31 . ihre Vorgangsweise zu rechtfertigen. Die Menschen sterben massenweise. Was typisch für diesen und für alle Verfolgungstexte ist. glauben wir. dass sie die Tatsachen wie Verfolgung und Tötung nicht vertuschen wollen. dass die Krise real gewesen ist und dass die Juden tatsächlich umgebracht worden sind. dass im Mittelalter Juden oft verdächtigt und verfolgt wurden. im Recht zu sein. die andern in siedendes Wasser getaucht. Kinderquälerei. und jeder erwartet den baldigen Tod. Sie haben kein Interesse daran. Je unwahrscheinlicher. die einen ertränkt.01. besonders das Werk von Guillaume de Machaut "Le Jugement du Roy de Navarre". alles für wahr zu halten. Die Frage lautet. die Krise oder die Opfer zu vertuschen. Überzeugung. unglaublicher. Bestialität. Wir sehen. abscheulicher und schrecklicher die Taten 30 PRIJELOM . der am Anfang seines Werkes von einer fürchterlichen Katastrophe. Vielmehr legen sie alle Karten auf den Tisch.pmd 30 8.

Waisenkind. außerordentliche Schönheit oder Hässlichkeit) Anomalie. gerechtfertigter und verdienter scheint die über ihnen verhängte Strafe bzw. sondern nur die Tatsache. Sie haben immer eine geistige. Es kommt zu einer Entdifferenzierung des Kulturellen. der Tod zu sein. Die einmal geblendeten und in der Illusion gefangenen Verfolger schrecken vor keinem Mittel mehr zurück. Der "Stereotyp der Gewalt" geht automatisch aus den vorherigen Stereotypen hervor. Der erste Stereotyp heißt "Stereotyp der Krise". ein Durcheinander und Chaos breiten sich aus. um es ausstoßen oder töten zu können.07. Bestialität. die gewalttätigen Massen gegen sich aufzubringen bzw. B.01. soziale (Fremde. Wird einmal der Schuldige (Sündenbock) und die Quelle des Übels gefunden. Hostienschändung. Der/die Schuldige wird meistens typischer Verbrechen wie z. sie macht sich mobil und sucht nach einem konkreten Verantwortlichen. nichts funktioniert meh.08.2008. nichts mehr ist selbstverständlich. Die Krise kann durch verschiedene Faktoren bzw. Der "Stereotyp der Opferselektion" ermöglicht einer entdifferenzierten "turba" ein relativ verschiedenes Opfer von der verschmelzenden Menge zu differenzieren bzw. Wir werden sie kurz beschreiben und typologisieren.1. Ursachen zustande kommen. die soziale Ordnung bricht zusammen. zu lokalisieren. oder körperliche (Behinderung. dass es in diesen Krisen immer bestimmte Stereotypen gibt. bei den anderen oder in der Gesellschaft gesucht. Die gesellschaftliche Krise bedroht das Zusammenleben der Menschen. um die Ursache des Unheils und des Chaos zu beseitigen. vernichten und töten um den Frie31 PRIJELOM . Damit kommen wir auch zum dritten Stereotyp. muss man ihn beseitigen. Somit wird auch die Ursache des Unheils im Moralischen bzw. zu isolieren. die Grenzen und Differenzen scheinen verwischt zu sein. Für uns ist es nicht wichtig. nach einer menschlichen Ursache und einem Opfer gesucht wird. Sie besitzen sozusagen diese Anziehungskraft. Wir sehen.: Kindermord. Das Übertreten dieser Tabus stellt die Fundamente der gesellschaftlich-kulturellen Ordnung und des Zusammenlebens der Gemeinschaft in Frage. Der zweite Stereotyp ist der "Stereotyp der Anschuldigung".Recepcija francuske misli der Opfer sind. Provinzler. Opfer gehören immer zu einer ausgegrenzten Kategorie. zu mobilisieren. religiöse oder kulturelle Minderheiten fallen darunter. Inzest. 12:31 .pmd 31 8. Profanierung beschuldigt. ethnische. Missbildung. Die Gemeinschaft wird von einem Untergang bedroht. desto angemessener. Hautfarbe. wie auch heute noch immer wenn etwas schief geht. reiches oder begabtes Kind). Vatermord. Ausländer. die wahren Ursachen zu kennen. die uns für ein besseres Verständnis und eine Entschlüsselung des teilweise rätselhaften Textes dienen. dass sie immer auf das Kollektiv und die menschlichen Beziehungen einen erheblichen Einfluss haben. armes. Die Menge ist nicht an einer natürlichen Ursache interessiert.

Recepcija francuske misli den wiederherzustellen. Nach der Ausstoßung oder Tötung des Sündenbocks kehrten der ersehnte Friede, Ruhe und Ordnung in die Gemeinschaft zurück. Den irrigen Vorstellungen und Illusionen, das Opfer sei die Ursache und der Schuldige für die Krise, da doch mit seiner Tötung die gesellschaftliche Krise sich spontan beruhigt hat, steht nichts mehr im Wege. Mit diesem Interpretationsmodus glaubt Girard auch jene Texte entschlüsseln zu können, die er vollkommen transfigurierte Verfolgungstexte nennt, die Mythen. Wieder gegen gängige Meinung der Mythenforscher und Ethnologen, die Mythen seien zu fantastisch, zu fabelhaft, zu fiktiv, um sie jemals nach den realen Referenzobjekten untersuchen zu können, meint Girard, sie seien auch nichts anderes als archaische Verfolgungsberichte, jedoch zensuriert und in höchstem Grade verklärt, da sie die ursprüngliche Gewalttat immer zu verschleiern und zu vertuschen versuchen. Hinter der Mythen liegt nichts anderes als die ursprüngliche Gewalttat und ihr getötetes Opfer. Nun sind archaische Gesellschaften mehr im magischen Denken verfangen als abendländische mittelalterliche. Sie machen auch ihre Opfer für Unheil und soziale Unordnung verantwortlich und töten und stoßen sie aus. Dank der kollektiven Projektion, werden unbewusst alles Übel, alle Aggressionen und Streitigkeiten durch das getötete Opfer beseitigt, auf ihm entladen und mit ihm begraben. War das Opfer schon am Anfang faszinierend, furchterregend und Herr des Unheils, das er über die Gemeinschaft gebracht hat, wird mit seiner Tötung die Lösung der Krise bewirkt, somit wird es auch zum Friedensstifter und zum Heilsbringer gemacht. Doch so große Macht liegt außerhalb der menschlichen Möglichkeit. Das heißt, das geheimnisvolle und faszinierende Opfer war gar kein Mensch, weil eine Krise in dem Ausmaß, das der ganzen Gemeinschaft der Untergang droht, kann nur eine Gottheit beseitigen. Als, war der Unheilsbringer die Gottheit, die Quelle des Übels, so hatte auch nur sie, die die Krise ausgelöst hat, die Macht, sie auch zu beseitigen. Dieser Prozess, den wir in den Mythen finden, aber in den abendländischen Verfolgungstexten nicht vorhanden bzw. nur auf erster Stufe geblieben ist, nennt Girard Sakralisierung und Divinisierung des getöteten Opfers. Ich ziehe den Ausdruck Sakralisierung vor, weil er besser die ambivalente Natur der Gottheit beschreibt. In der girardschen Sündenbocktheorie ist die Doppelbedeutung des Wortes sacer, das zugleich gesegnet und verflucht heißt, völlig einleuchtend. Wie wir gesehen haben, ist das archaische Religiöse – das divinisierte Opfer, die Quelle des Heils und des Unheils, Unheilsbringer und Friedensstifter zugleich, verflucht und abscheulich, gesegnet und heilsbringend, also wahres Sacrum. Girard behauptet, dieses kulturübergreifende Schema der kollektiven Gewalt steht am Ursprung jeder Kultur. Am Anfang jeder Kultur steht ein Opfer bzw. Ritus, der die Gemeinschaft vor Zerfall, Untergang und Destruktion gerettet hat, 32
PRIJELOM - 07.01.08.pmd 32 8.1.2008, 12:31

Recepcija francuske misli ihr eine neue Struktur gegeben und ihren Fortbestand weiter gesichert hat. Mit dieser Behauptung erschließt sich notwendig, dass der Ursprung der Kultur und der Zivilisation mit dem Ursprung des Religiösen zusammenfällt und damit untrennbar verbunden ist. Versteht man Institution als eine relativ starre Nachahmung bestimmter vorgeschriebener Verhaltensformen und Regeln, ist der Ritus die erste Institution schlechthin, und der Ursprung jeder anderen Institution ist in ihm bzw. im Religiösen zu suchen. Folglich hat dann auch jede moderne Institution ihren Ursprung dem Religiösen zu verdanken, das sie unbewusst verdrängt und vergessen hat, jedoch ihre Kraft gerade aus dieser Quelle schöpft.

33
PRIJELOM - 07.01.08.pmd 33 8.1.2008, 12:31

O teologiji oslobađanja

Uvod u teologiju oslobođenja
Hazim YAHYA U ovom članku nastojati ću ocrtati osnovne obrise latinoameričke teologije oslobođenja za čitatelja koji o naznačenoj temi zna malo ili uopće ne zna ništa. Neću se baviti kritikom teologije oslobođenja od strane institucija crkve ili drugih teologa jer je to problematika za sebe. Cilj mi je čitatelja upoznati s osnovama teorije i prakse teologije oslobođenja Latinske Amerike. Neću spominjati teologije oslobođenja koje problematiziraju specifične potlačene skupine i koji su objedinjeni pod zajedničkim imenom poput feminističke ili crnačke teologije oslobođenja. Povijesni temelji Povijesni temelji teologije oslobođenja mogu se naći u proročkoj tradiciji evangelizatora i misionara od početka kolonijalnih vremena u Latinskoj Americi, koji su se borili protiv ugnjetavanja i iskorištavanja domorodaca, crnaca, i siromašnih. U sjećanje dolaze Bartolome de Las Casas, Antonio de Montesinos, Antonio Vieira, brat Caneca i drugi, prebrojni da bi ih sve spomenuli1. Populističke vlade pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća u Latinskoj Americi (naročito Peron u Argentini, Vargas u Brazilu, i Cardenas u Meksiku) nadahnule su nacionalistički duh u narodima i industrijski razvoj u svojim zemljama. To se pozitivno odrazilo na srednju klasu i urbani proletarijat ali je osiromašilo velik dio seljaka i gurnulo ih na sam rub društva. Kao odgovor pojavilo se niz populističkih pokreta koji su se zalagali za promjene u društveno-ekonomskim odnosima u svojim domovinama. Ta napetost je potakla vojne diktature koje su bile u dosluhu s velikim kapitalom, a one su opet potakle revolucionarne pokrete koji su se zalagali za slobodu od diktatura2. U tom se ozračju pojavila eksplicitna teologija oslobođenja kao teološki pravac koji naglašava da Isus Krist nije samo otkupitelj već i osloboditelj potlačenih. Posebno naglašavajući praktični kršćanski rad sa siromašnima i obespravljenima, koji se očituje kroz evangelizaciju i propovijedanje, ali i kroz političko djelovanje. Tumačenje kršćanske vjere u teologiji oslobođenja očituje se kroz prizmu siromašnih i marginaliziranih3. Većina vodećih teologa teologije oslobođenja su ka-

1 2

http://www.landreform.org/boff2.ht http://www.landreform.org/boff2.htm 3 http://en.wikipedia.org/wiki/Liberation_Theology

34
PRIJELOM - 07.01.08.pmd 34 8.1.2008, 12:31

O teologiji oslobađanja tolički svećenici. Od poznatijih iznimke su Jose Miguez-Bonino (metodist) i Ruben Alves (prezbiterijanac) Pisano utemeljenje Teološka gibanja iz kojih će proizići teologija oslobođenja nadahnula su i neke dokumente konferencije latinskoameričkih biskupa u Medelinu (1968. g.), naročito prvi o Pravednosti i drugi o Miru. Ta konferencija nije samo nastojala primijeniti zaključke Drugog Vatikanskog sabora već je pokušala protumačiti i "stvaralački sagledati i prihvatiti zaključke sabora iz perspektive siromašnih"4. Treća konferencija latinoameričkih biskupa u Puebli (1979. g.) bila je jasna potvrda Medelina. U Završnom dokumentu biskupi pišu: "Potvrđujemo potrebu da obraćenja cijele Crkve na prvenstvenu opredijeljenost za siromašne, u svrhu postignuća njihova cjelovitog oslobođenja" (br. 1134)5. Cjelovito oslobođenje znači i spasenje pojedinca i pravednost u društvenim, političkim i ekonomskim odnosima u društvu. Prvo sustavno djelo teologije oslobođenja je Teologija oslobođena peruanskog teologa Gustava Gutierreza čije je prvo izdanje tiskano u Limi prosinca 1971. godine6. Praktično utemeljenje Nadahnuće teologije oslobođenja i ono što je potaklo njezin nastanak jest užasno stanje u kojem je većina današnjeg svijeta, a to je posebno izraženo u svakodnevnici Latinske Amerike. Diljem svijeta dvadeset i četiri tisuće ljudi umre od gladi svaki dan, dvjesto tisuća djece umire od gladi i bolesti svaki tjedan a mogla bi biti spašena za dolar i pol po djetetu7. Samo jedna trećina čovječanstva živi u "prihvatljivim uvjetima života", dok dvije trećine preživljavaju (i umiru) u nečovječnom i neprihvatljivom stanju potlačenosti, gladi i bolesti. Najbogatijih dva posto svjetskog stanovništva posjeduju "polovicu svjetskog bogatstva" (BBC News.) Tri milijarde ljudi živi sa manje od dva dolara dnevno. Jedna milijarda i tri stotine milijuna ljudi živi sa manje od jednog dolara na dan. Broj ljudi koji žive sa manje od jednog dolara na dan se povećao za trideset posto tijekom posljednjih deset godina. (TCRNews.com) To je razlog zašto teologija oslobođenja tumači Bibliju i kršćanski nauk iz vizu-

4 5

Gibelini 349. Gibelini 349. 6 Gibelini 348. 7 The Hunger Site

35
PRIJELOM - 07.01.08.pmd 35 8.1.2008, 12:31

O teologiji oslobađanja re siromašnih. Posebno je važna pomoć siromašnima kako bi mogli protumačiti svoju vjeru na njima primjeren način. Dok je prva zadaća suvremene teologije u Europi i Sjevernoj Americi polemika sa izazovom (teorijskog i praktičnog) ateizma, to nije slučaj sa teologijama Latinske Amerike. One se nose sa pitanjem "kako navijestiti Boga ljubavi siromašnima, potlačenima i ubijanima?" Kako pokazati Boga kao Oca onima koji nemaju ni osnovne elemente ljudskog dostojanstva? Kako govoriti o Kristu Spasitelju onima koji su u sužanjstvu gladi, nepravde, i nemoći8? U tom kontekstu patnje i umiranja, prakticira se i živi teologija oslobođenja. Ona se ne odigrava u intelektualnom vakuumu, poput salonskih teologija zemalja "prvog svijeta". Ona je prvenstveno kontekstualna teologija9. Teologija oslobođenja naglašava ovozemaljsko, no ne odbacuje transcendentno. Transcendentno jednostavno nije primarno za latinoameričku crkvu u ovom trenutku. Važniji su društveni, politički i ekonomski odnosi u suvremenom latinoameričkom društvu. Iz tog razloga teolozi oslobođenja odbacuju neutralnost i staju na stranu potlačenih i obespravljenih. Kao i njezini teolozi i Crkva je na strani siromašnih i potlačenih (a gdje nije, morala bi biti). Oni predstavljaju polazište za razumijevanje i praksu Crkve. Praksa oslobađajuće teologije Teologija oslobođenja ne bavi se primarno pojedincem i njegovim osobnim spasenjem već uzima cjelokupnu društvenu zajednicu kao početak teologiziranja, naglašavajući da bi došlo do potpunog spasenja, tj. ostvarenja kraljevstva Božjeg, potrebno je promijeniti cjelokupne društvene stvarnosti a ne samo pojedince u društvu. U svom radu s ugnjetavanim Perua Gustavo Gutierrez je došao do tri otkrića. 1) Siromaštvo nije vrlina već stanje koje dovodi u pitanje ljudsko dostojanstvo i kojem se kršćani trebaju opirati. 2) Siromaštvo nije rezultat lijenosti ili slučaja već je strukturalno, utkano u same pore društva i održavano od strane moćnih tako da uvijek bude dovoljno siromašnih da minimalna cijena rada ostane neprihvatljivo niska. 3) Siromaštvo nije neizbježno. Siromašni su društvena klasa i mogu se organizirati da bi doveli do promjene10.

8 9

Gibelini 359. http://www.quodlibet.net/gillingham-gutierrez.shtml 10 usp. http://www.bookrags.com/biography/gustavo-gutierrez/

36
PRIJELOM - 07.01.08.pmd 36 8.1.2008, 12:31

3. one koji su siromašni u duhu i tijelu. 12:31 . Svojim govorom naviješta pravednost nužnu svakom ljudskom društvu i jednakost svih ljudi u tom društvu.11" "U teološkom pojmu "oslobođenja" razlikuju se tri razine: a) društveno . Stoga je ona integralni dio svakog autentičnog Crkvenog navještanja i prakse. prezrenih kultura". c) teološka razina: oslobođenje od grijeha. bez obzira na rasu. One su nastale kao rezultat nedostatka svećenika u ruralnim područjima. 13 Gibelini 351.politička razina.1. spol ili vjeroispovijest.12" Sfera teologije oslobođenja Teologija oslobođenja ne bavi se samo religioznim pitanjima. oslobođenje potlačenih: "iskorištavanih klasa. prezrene i previđene. To su male grupe kršćana predvođene laicima koje zajedno mole. za život zajedništva i udioništva. 1987 12 Gibelini 354. ako pod religioznim smatramo odnos Boga i pojedinca. da doprinesu nastanku pravednijeg društva. po mjeri čovjeka. Ona zahvaća u društveno. borbu. klasu. jest zalaganje za drugog13.01. proučavaju Bibliju i pomažu svojim članovima da se organiziraju i rade na Phillip Berryman "Liberation Theology.pmd 37 8. Tumačenje kršćanske vjere kroz patnju. New York: Pantheon Books.07. potaknutih primjerom teologa oslobođenja. i ekonomsko tkivo društva u kojem stanuju obespravljena djeca Božja. Kritika djelovanja crkve i kršćana iz kuta siromašnih.O teologiji oslobađanja Phillip Berryman ovako opisuje teologiju oslobođenja: "Teologija oslobođenja je: 1. ili Boga i crkve. Teologija oslobođenja. b) antropološka razina: oslobođenje za kvalitativno drukčije društvo. Essential Facts About the Revolutionary Movement in Latin America and Beyond".08. to jest.2008. najdubljeg korijena svake nepravde i tlačenja. Oslobođenje struktura Svoj najpotpuniji izričaj teologija oslobođenja dobiva u kršćanskim bazičnim crkvenim zajednicama. Ona razotkriva sve idole i lažne bogove koji zatočenima drže one koji su Bogu najbliži obespravljene. u svojoj srži. političko. Kritika društva i ideologija koja ga održavaju. Društva koje će posebnu pozornost obratiti na svoje najslabije članove. marginaliziranih rasa. zadaća je i svih struktura Crkve. i nadu siromašnih. Shodno tome. pa čak i Boga i kraljevstva. 11 37 PRIJELOM . 2. Zadatak je odgovorne teologije oslobođenja prijeći i oblikovati ove tri razine u jedinstveni i razlikovni govor.

2008. 2003." "Djelo evangelizacije i ljudskog napretka" su djela "koja nisu suprotstavljena već blisko povezana. Ljudsko dostojanstvo transcendira svako društveno uređenje. Pozvani smo nasljedovati Krista. To znači prisjećati se siromašnih (Gal 2:10.org/liberty. nastaviti njegovu stvar i postići njezinu puninu17. "integralnom oslobođenju osobe.html 15 38 PRIJELOM .)19 Oslobođenje pojedinca "Ivan Pavao II kaže da istinska evangelizacija logično vodi k ljudskom napretku. Izlječenje nekih siromaha u vrijeme Isusa je znak da je Radosna vijest o dolasku kraljevstva navještena svim siromašnima u povijesti. "Slijediti Isusa znači proslijediti njegovo djelo. već sada treba pokazati konkretne oblike u društvima koje nastanjuju djeca Božja.07.O teologiji oslobađanja uspostavljanju pravednijeg društva kroz npr. Evanđelje je naviješteno siromašnima kroz konkretna djela. Dolazak kraljevstva Božjeg biti će "potpuna.com/paxtcr. 28. 17 Gibelini 364. Comision Teologica Internacional: Teologia de la liberacion (1978.org) I socijalni nauk Rimokatoličke crkve naglašava brigu za najsiromašnije dijelove društva.08. organiziranje međusobne pomoći i osvješćivanju siromašnih o njihovom stanju14. Zenith. citirano u Gibelini 376. i koje će se pokazati u svojoj punini pri drugom Kristovom dolasku. poučavanje i opismenjavanju seljaka. Lehman.01. Svojim činovima dobrote Isus je pokazao svojoj crkvi koja je njezina služba kroz povijest." Kraljevstvo Božje.tcrnews2.html 16 Gibelini 364.com/paxtcr. Vjera u Uskrslog izražava se našim osloboditeljskim angažmanom za porobljene. Isusova čuda na potrebitima su znak kraljevstva. "Taj proročki krik latinoameričkog kršćanstva pred velikim siromaštvom i beskrajnom bijedom svoga društvenog ozračja čini pravu jezgru teologije oslobođenja18. sveopća i strukturna revolucija i preobrazba" stvarnosti našeg svijeta 16.tcrnews2. Ona naglašava da je društvena pravda osobna vrlina: 14 http://www. Crkva mora biti korektiv sekularnoj zajednici da bi se postiglo skladnije i uravnoteženije društvo. koje je među nama.socinian.html Marian Hillar http://www. 12:31 . To je zadaća crkve. 19 http://www.). Zadaća je kršćana da se bore protiv takvih struktura i da ih zamjene sa autentičnijim oblicima ljudske zajednice15.1. Ljudskim odlukama može doći do stvaranja struktura grijeha koje se opiru ostvarivanju punog ljudskog potencijala i dostojanstva. 15. 18 K." (Vatikan. tj. No ono je također uvjetovano zadanim društvenim uređenjem.pmd 38 8. prosinac. Eshatološko kraljevstvo uprisutniti danas.

ne crkve. U praktičnoj situaciji vidi se prvo potreba. Gustavo Gutierrez u Teologiji oslobođenja tvrdi da je to "kritičko razmišljanje o povijesnoj praksi u svjetlu vjere23. Proročke teologije su uvijek. Hermeneutički krug Teologija oslobođenja nije neka izrazito "nova" teologija nego novi način bavljenja teologijom.com/believe/txn/liberati. dobivaju se nove smjernice koje upravljaju praksom. ljudska bića (antropologija). Riječi koja i danas odzvanja. teologija oslobođenja je kritičko promišljanje kršćanske prakse u svjetlu riječi Božje. kojoj je milosrđe središnja briga20.07. već pravci djelovanja pokazuju u kome se smjeru treba graditi objašnjenje."Praksis je proces kroz koji je teorija. lekcija. Ono znači otkrivanje i oblikovanje teološke istine iz dane povijesne situacije kroz osobno sudjelovanje u latinoameričkoj klasnoj borbi za novo socijalističko društvo24. g. koje se opet kritički sagledavaju u svjetlu vjere. Teolozi oslobođenja nisu teoretičari već praktičari21.) "Praksis" je više od pukog primjenjivanja teološke istine na zadanu situaciju. 24 http://mb-soft. a promišljanje tumači i korigira praksu. U enciklici Deus Caritas Est ("Bog je ljubav") iz 2006. Jer to teologija oslobođenja jest. 12:31 .com/believe/txn/liberati. trajno djelovanje koje uključuje suvremene uvide u spoznaju (epistemiologija). Djelovanje dolazi prije promišljanja.01.O teologiji oslobađanja društvo može biti pravedno samo ako su njegovi članovi pravedni. ili vještina izvedena ili učinjena22". koje je korektiv svakom djelovanju. ako ne istaknuto." Za razliku od europske i sjevernoameričke teologije koje prvo postavljaju teorijski kamen temeljac i iz toga izvode praksu u teologiji oslobođenja praksa je prvi čin. "Teologija (oslobođenja) je dinamično.1. Benedikt XVI. Ne postavlja se prvo teorija koja objašnjava situaciju i predlaže moguće pravce djelovanja.wikipedia.wikipedia.08.org/wiki/Praxis_%28process%29 23 Gibelini 350. na temelju koje se djeluje. onda bar na rubovima crkve. Kada se praktično djelovanje sagleda u svjetlu Pisma. Riječ Božja ostaje normativ svake prakse i promišljanja. i povijest (društvena analiza. U konačnici djelotvorna vjera plod je Božje riječi izrečene u povijesti. To milosrđe izražava se kroz konkretna djela.2008. Time nastaje hermeneutički krug u kojem praksa formira promišljanje. postojale i dizale glas protiv nehumanosti i nepravde.pmd 39 8.htm D D Webster (Elwell Evangelical Dictionary) 39 PRIJELOM . a tek nakon čina dolazi refleksija. Ona ide ruku pod ruku sa društvenim i političkim 20 21 http://en.htm D D Webster (Elwell Evangelical Dictionary) 22 http://en. objašnjenje oslobađajuće prakse. naučava da je društvena pravda središnja briga politike." Drugim riječima.org/wiki/Social_justice http://mb-soft.

Za njih kao i za prakticirajuće vjernike kršćanska vjera je način života a ne samo svjetonazor. proročki spisi koji govore protiv ugnjetavanja. 12:31 . "Teologija koja ima ispravnu povijesnu dimenziju shvaća da se "teorija" i "praksa" mogu odvojiti samo u pedagoške i metodološke svrhe. ljudski trud može pokazati konkretne znakove kraljevstva u svijetu.. Ta dva pokreta su komplementarna ali treba paziti da ih se ne pomiješa. da su u stvarnosti to dva dijalektička momenta u jednom i istom dinamičnom. sudi u pravednosti malenima. sveobuhvatnom procesu. Za razliku od "klasične" teologije. Vjera u Krista spasitelja je vjera u Krista osloboditelja.pmd 40 8. tako i njegova crkva treba nasljedovati njegovo zemaljsko poslanje time što na prvo mjesto stavlja najpotrebitije. Mesija koji treba doći (Isus) će: "Ne. Ono uvijek dolazi odozgo. Ljudski poduhvat je uvijek tek odgovor na Božji zahvat.08. ali uvijek kao drugi čin.2008.07. Zato što prodaju pravednika za novac. i onima koji pišu zakone što tlače. od Boga.shtml 40 PRIJELOM . Neki od njih su: zlorabljenje siromašnih. U modernom shvaćanju istine ona nije samo stvar tumačenja svijeta nego i njegove promjene25. Kao što se Krist tijekom svoje zemaljske službe zauzimao za prezrene i odbačene. za četiri neću mu oprostiti. zato što gaze glavu siromasima u zemaljskom prahu i potiskuju s puta siromaha. ubogih i pravednih nije samo grijeh protiv njih već je i zlo u Božjim očima: "Ovako veli Gospodin: "Za tri opačine Izraela. Prvi čin je uvijek Božji zahvat u svijet.." Uvjerenje teologa oslobođenja je da kršćani imaju i političku odgovornost." (Amos 2:6-7) Oni koji zlorabe svoj položaj radi vlastitog probitka osjetiti će Gospodnji gnjev: "Teško onima koji izdaju zakone pune zla. No. Zadaća teologa (oslobođenja) je da u svijetu koji ih okružuje. ubogoga za dvoje opanke. da odbiju od suda uboge. u povijesti. siromašne i ugnjetavane." (Iz 11:4a) Gospodin Isus je svoju službu navijestio čitajući iz proroka Izaije: 25 http://www.O teologiji oslobađanja djelovanjem. Biblija je puna tekstova koje govore o društvenoj pravdi i povlaštenom mjestu siromašnih i izrabljivanih. te evanđeoski tekstovi koji pokazuju Isusovu misiju kao djelo emancipacije porobljenih i siromašnih. Biblijsko utemeljenje Povlašteno mjesto u čitanju Pisma imaju tekstovi koji govore o oslobođenju.net/gillingham-gutierrez. Naročito izlazak iz Egipta. prvo dolazi djelovanje a zatim promišljanje. da siromasima mojega naroda ugrabe pravicu. što smjesta priziva na um današnju situaciju u Latinskoj Americi. Praktična primjena je strukturna odlika i faza same istine. vide ruku Božju i uključe se tamo gdje je Duh djelatan. da im plijen budu udovice i da mogu opljačkati sirote!" (Iz 10:1-2) Jišajev izdanak. po pravici prosuđuje siromahe u zemlji.quodlibet. Ljudski napori ne mogu uprisutniti kraljevstvo Božje.01.1.

O teologiji oslobađanja "Gospodnji duh počiva na meni. On me pomaza da nosim radosnu vijest siromasima. Posla me da navješćujem zarobljenima oslobođenje, slijepima vid, da oslobodim potlačene, da proglasim milosnu Gospodnju godinu." (Lk 4:18-19; usp. Iz 61:1-2) U prispodobi o gozbi u Evanđelju po Luki, koja je slika kraljevstva, na gozbu su pozvani prosjaci i sakati, slijepi i hromi, marginalizirani i odbačeni članovi društva. U Jakovljevoj poslanici kaže: "Ne izabra li Bog siromahe u ovome svijetu za bogataše u vjeri i za baštinike kraljevstva što ga obeća onima koji ga ljube?" (Jak 2:5) Naglašava se da je primarni motiv ljubavi prema ne-važnima Božja ljubav prema njima kao i iskustvo milosti koje smo primili od Gospodina pa i mandat da tu milost i ljubav širimo: "Kada pozivaš na objed ili večeru, onda ne zovi svojih prijatelja ili braće, rođaka ili bogatih susjeda; inače pozovu i oni tebe i vrate ti! Nego kada pozivaš na gozbu, pozovi prosjake, sakate, hrome i slijepe! Blago onda tebi! Jer oni ti ne mogu vratiti, ali će ti se vratiti o uskrsnuću pravednih." (Lk 14:12-14) U teologiji oslobođenja Isusova važnost ne proizlazi samo iz njegovog Božanstva već iz primjera poistovjećivanja sa siromašnima i obespravljenima. Kroz riječi i djela Isus nam je pokazao što znači biti božje dijete26. Gutierrez stavlja naglasak na Pavlove tri "osnove": vjera, nada i ljubav. Vjera je sigurnost u "nevidljivu stvarnost". Nada je utemeljena na Bogu života. Ljubav je stvarna u djelima i ostvaruje vjeru i nadu. Hrabrost je temeljna vrlina. Strah guši nadu i vjeru i može biti izgnan samo djelotvornom ljubavlju. "Čvrsto sam uvjeren da je siromaštvo – to ne-ljudsko stanje u kojem većina čovječanstva danas živi – više od pukog socijalnog pitanja. Siromaštvo predstavlja ogroman izazov svakoj kršćanskoj savjesti a time također i teologiji...27" Analitička sredstva Sociološka teorija ovisnosti jedno je od sredstava objašnjavanja društvene, političke i ekonomske stvarnosti zemalja Latinske Amerike. One se nalaze u stanju nerazvijenosti i ovisnosti o naprednim zemljama "prvog svijeta." To stanje ne može se promijeniti samo uz ekonomsku pomoć razvijenih zemalja jer zemlje "trećeg svijeta" nisu samo u zaostatku ekonomskog razvoja već se nalaze u stanju trajne ovisnosti o razvijenim zemljama. Upravo to stanje nejednakosti omogućava napredak zemalja "prvog svijeta" i nerazvijenost ostatka svijeta. Može se reći da su razvijene zemlje razvijene upravo stoga jer koriste za vlastiti probitak resurse nerazvijenih zemalja. Da bi došlo do promjene mora se promijeniti cijeli svijet a ne samo politika i ekonomija zemalja "trećeg svijeta".

26

27

http://home.earthlink.net/~ronrhodes/Liberation.html by Ron Rhodes Gutierrez, citirano na http://joeydelapaz.blogspot.com/2007/03/gustavo-gutierrez-andhope.html

41
PRIJELOM - 07.01.08.pmd 41 8.1.2008, 12:31

O teologiji oslobađanja Naravno da razvijene zemlje nisu jedini uzrok nerazvijenosti zemalja trećeg svijeta. I njihovo unutarnje stanje, poput totalitarnih režima ili prevlasti malene elite nad većinom stanovništva, također ima velik utjecaj na njihovo sadašnje stanje. Teolozi oslobođenja su veoma kritični prema kapitalizmu i u praksi su mnogo bliže socijalizmu. U svom radu se koriste marksističkom teorijom kao analitičkom sredstvom. Da bi jasnije shvatili i bolje obrazložili stanje u kojem se nalazi većina vjernika na latinoameričkom kontinentu kao pomoć koriste formulacije i kategorije marksističke filozofije. No marksističke kategorije su samo instrument u pojašnjavanju specifične teologije, a ne jednakopravni element u teologiji oslobođenja. Na kritiku da se previše oslanjaju na marksizam teolozi oslobođenja tvrde da koriste Marxsa kao što je sv. Toma Akvinski koristio Aristotela. Naime, uzimajući spoznaje sekularnog filozofa jasnije shvaćaju i izražavaju vlastita teološka poimanja. Snaga teologije oslobođenja nije u društvenoj analizi već u njezinoj vjeri u svjetlu problema ovog svijeta28. Zaključak Teologija oslobođenje je jedan od načina kroz koji možemo razmotriti odnos kršćanstva i siromaštva, a time i govor i praksu crkve na tu temu. Važan je teološki pravac jer svoje djelovanje poduzima iz vizure onih koji nemaju moć, a shodno tome nemaju ni teološki glas. Plodonosna je i izvan samo nametnutih okvira Latinske Amerike jer je korektiv svakoj teologiji. Sam Gospodin Isus je rekao da ćemo uvijek imati siromašne među nama. I u razvijenim zemljama postoje siromašni i diskriminirani pa i potreba za teologijom (i teologijama) oslobođenja. Pošto im Biblija posvećuje posebnu važnost važno je da imaju i posebno mjesto u svakoj biblijskoj i praktično utemeljenoj teologiji.

28

http://www.gci275.com/news/nwswk01.shtml Liberation Theology Should Frighten By Michael L. Smith,Newsweek International, December 10, 1984, 56 An interview with Gustavo Gutierrez

42
PRIJELOM - 07.01.08.pmd 42 8.1.2008, 12:31

O teologiji oslobađanja

Kristologija s "barikada": Teopolitički značaj "Sobrinova Krista"
Branko SEKULIĆ "Razne postavke oca Sobrina mogu škoditi vjernicima, zbog svoje pogrešnosti ili opasnosti."1

Anti - Sobrino
Početak 2007. za isusovačkog teologa, oca Jona Sobrina, počela je izrazito turbulentno. Naime, Kongregacija za nauk vjere nakon višegodišnjeg previranja i disputa vođenih sa navedenim teologom, u ožujku je konačno objavila i Službeni prigovor na nekolicinu njegovih teoloških postavki, smatrajući da one prvenstveno nisu u skladu sa tisućljetnim učenjem Crkve, a potom i da su potencijalno opasne te škodljive i za same vjernike. Problematične cjeline poglavito su vezane uz Sobrinovo poimanje Kristova božanstva, utjelovljenja Sina Božjeg, odnosa Isusa Krista i Kraljevstva, Kristove samosvijesti, spasiteljskog značaja Kristove smrti te određene rezerviranosti kao spram normativnih "postulata" Novog zavjeta, tako i značajnih odluka donesenih na sveopćim saborima antičke i ranosrednjovjekovne Crkve. Premda ovo posebno priopćenje ili takozvana Notifikacija, upućena od strane Vatikana sansalvadorskom jezuitu, prvenstveno iziskuje pojašnjenje njegovih gore navedenih stavova a tek potom implicira osudu, iznenađuje činjenica što se na takav potez čekalo punih petnaest godina, za čije su vrijeme Sobrinove postavke uvelike teološki napajale gotovo čitav latinoamerički "kontinent" a i mnogo šire vjeroispovjedno područje, ukorijenivši se na taj način dobrano u taj kršćanski milje, u mnogome nadopunivši sad već monumentalno tkivo takozvane kristologije oslobođenja. No ipak, činjenično sagledavajući, u okvirima kršćanskog tradicionalnog nauka postoji određeni prostor za prigovor na Sobrinovo učenje međutim, prije bilo kakvog ozbiljnijeg zaključka, želim istaknuti sljedeće što ujedno smatram i ishodišnom točkom za razumijevanje svakog ljudskog bića. Naime, prije samog djela nužno je upoznati njegova autora, jer koliko god se mi trudili svaka naša riječ svojim velikim dijelom je prvenstveno osobna ispovijest a tek potom sve ostalo. Stoga, gledajući kroz tu prizmu, kristologija Jona Sobrina bit će nam posve čitljiva. "Možda će ljudi bolje razumjeti stvari ako znaju što se događa kada zajednica, svećenici u svojim propovijedima, biskup kao Romero u
1

(iz Službenog prigovora Zbora za nauk vjere o nekim djelima isusovca Jona Sobrina)

43
PRIJELOM - 07.01.08.pmd 43 8.1.2008, 12:31

O teologiji oslobađanja svojim pastoralnim pismima, profesori poput nas, djeluju po svom nagonu kao teolozi oslobođenja, naravno. Što se događa? Pa, ovaj je fakultet (UCA- op. a.) "miniran". Dvadeset i pet bombi bačeno je na naš kamp. Kuća u kojoj ja živim "bombardirana" je četiri puta. Šest isusovaca je pogubljeno. Ubijeni su jer su rekli istinu o ovoj zemlji (Salvador- op. a.)." (Jon Sobrino u radijskom prijenosu na BBC-u, 29. studenog 1999.)

Život u živo
Rođen je 27. prosinca 1938. u Barceloni u baskijskoj obitelji a sa nepunih osamnaest godina pristupa isusovačkom redu. Sredinom 1958. poslan je u El Salvador, par godina kasnije u St. Louis gdje diplomira strojarstvo a potom i u Frankfurt gdje vrši svoju teološku izobrazbu. Po povratku u El Salvador pomaže pri uspostavi tamošnjeg jezuitskog sveučilišta, imenom University of Central America (UCA). Njegov rad se najčešće veže uz takozvanu teologiju oslobođenja u čijim je "redovima" proveo i još uvijek provodi gotovo čitav svoj stvaralački vijek. O životu u latinoameričkim zemljama nagriženim građanskim sukobima, na vječnoj međi između diktature vlastodržaca i lokalne gerile, ne treba odveć govoriti; biti živ već je sam blagoslov po sebi, a javno djelovati i pri tom ostati živ možemo jednostavno nazvati čudom. Osoba i djelo oca Sobrina zasigurno možemo smatrati jednim od njih. Poglavito ako imamo na umu sljedeći zastrašujući događaj koji datira od 16. studenog 1989., kada je omanja militantna skupina u glavnom gradu Salvadora provalila u prostorije UCA-e i po naređenju vlade izvršila pokolj pucajući iz neposredne blizine u glave šestero isusovaca i Sobrinovih bliskih suradnika; (Ignacio Ellacuria, Segundo Montes, Juan Ramon Moreno, Ignacio Martin Baro, Amando Lopez, Joaquin Lopez y Lopez) te njihove dvije "domaćice" koje su se zatekle u zajedničkoj sobi (Elbu Ramos i njenu petnaestogodišnju kćerku Celinu Ramos). Jon Sobrino tek pukim slučajem bješe odsutan. Ovaj krvnički čin bio je odgovor političkog vrha na isusovačku inicijativu koja je permanentno prozivala krivce za brojne žrtve tad već desetljetnog građanskog rata. Otac Jon Sobrino zasigurno već gotovo dvadeset godina nosi sa sobom sjećanje na ovaj zastrašujući događaj, kao i sliku nepomičnog tijela Juana Ramona Morena koji je dovučen u njegov ured gdje je i ostavljen da iskrvari. Stoga kad sljedeći put budete promišljali Sobrinova Krista neka vam krv ovih nevinih ljudi bude neprestano na pameti kao i brojka od 75.000 poginulih i nestalih u salvadorskom građanskom ratu, jer to je svakodnevnica ovog teologa. "Očito je da Latinska Amerika živi pod znamenom preobrazbe i razvoja; preobrazbe koja je, usto što se odvija izvanrednom brzinom, stigla dotaknuti i utjecati na sve razine čovjekove djelatnosti, od ekonomske do vjerske razine. To je znak da se nahodimo na pragu nove epohe povijesti Latinske Amerike. Čini se da je to vrijeme revnoosti k punoj emancipaciji, vrijeme oslobo44
PRIJELOM - 07.01.08.pmd 44 8.1.2008, 12:31

O teologiji oslobađanja đenja od svakog oblika robovanja, vrijeme osobne zrelosti i integracije zajednice." (sa konferencije CELAM-a u Medellinu, 1968.)

Nebo iznad trećeg svijeta
Kako bi što autentičnije shvatili značaj i važnost Sobrinova Krista, nužno je barem u nekim osnovnim crtama stvoriti dojam određenog konteksta u kojem se i kalila njegova kristologija. Naime posljednja desetljeća dvadesetog stoljeća, gotovo u svim zemljama takozvanog Trećeg svijeta a posebice u onima na latinskoameričkom tlu, iznjedrila su nove aspekte teološkog (samo)promišljanja koja su, za razliku od generalno uvriježene Crkvene prakse, uvelike karakterističnija za to vjeroispovjedno podneblje. Stoljetna koprena ljubavi i spokoja koja je prekrivala ili barem pokušavala prekriti pateće lice tog kraja konačno je zauvijek zbačena, jer i uz najveće moguće napore ustoličenih čuvara religioznosti, teološki okvir uzet iz zemalja takozvanog "Prvog" nikako ne pristaje uz teološku sliku "Trećeg svijeta". Osim toga, velika distinkcija između ovih dvaju "svjetova" počiva i na višestoljetnoj ekonomskoj, političkoj, društvenoj i kulturološkoj razlikovnosti što direktno implicira i formiranje drugačije "vrste" svijesti, jer budimo realni, sa prozora europske katedrale ne možemo baš jasno vidjeti život na ulicama Somalije, Perua, Bolivije ili Brazila. U tom smislu Frantz Fanon piše: "Treći svijet se danas suočava sa Europom kao ogromna masa, čiji bi cilj trebao biti da pokuša riješiti probleme za koje Europa nije bila u stanju naći odgovore. Radi se o tome da Treći svijet otpočne novu historiju čovjeka, historiju koja će uzeti u obzir ponekad čudesne teze koje je Europa iznijela, ali koja neće zaboraviti ni zločine Europe, od kojih je najstrašniji počinjen u srcu čovjeka i sastoji se u patološkom razdvajanju njegovih funkcija i razbijanju njegovog jedinstva." 2 Ja se dakako slažem s postavkom da je naša različitost naše zajedničko bogatstvo, kao što ću se uvijek slagati i sa Paul Sweezyem kada kaže da razvijene kapitalističke zemlje i nedovoljno razvijene zemlje nisu dva odvojena svijeta, već su oni gornja i donja strana jednog te istog svijeta3 i prihvatljive su mi napomene mnogih suvremenih teoretičara da ovakvi socijalni odnosi nipošto ne smiju biti prepreka za otvoreni dijalog, ali ipak, u cijeloj ovoj priči postoji jedan nezaobilazan moment koji neprestano upozorava da se u pozadini činjenice da su se jedni razvijali brže od drugih krije nezahvalni odnos gospodara i roba. To je pak stvarnost od koje ne možemo, a i kad bi mogli, ne smijemo pobjeći, jer upravo se ona danas očituje kao zaglavni kamen, od koje treba započeti konkretniju globalnu

2
3

Fanon, Frantz, "Prezreni na svijetu", Stvarnost , Zagreb, 1973. Sweezy, Paul, "Budućnost kapitalizma", Praxis, Zagreb, 1969.

45
PRIJELOM - 07.01.08.pmd 45 8.1.2008, 12:31

1970. Split. a ne čovjek zbog subote". solidarnost i međunarodna suradnja. 4 postaju tek dotrajale ljušture na rubu egzistencije. "Budućnost čovjeka". u središtu Sobrinova nauka upravo i jesu obespravljeni i potlačeni. "Monsinjore. premda koriste sredstva za dobre stvari i netko to također čini s dobrom voljom. nadu. Naime. što je očigledno nezahvalni sinonim današnjice.pmd 46 8. Kvaliteta ljudskih odnosa sve više gubi na svojoj humanosti i sagledava se sve više u kontekstu ekonomije.300. ti dobro znaš što je rekao Isus: ". ulažemo u laganje i prekrivanje. jer je to riječ onih koji se danas bolje razumije. no Bonhoeffer je u pravu kada kaže da "ne čini kršćanina kršćaninom neki religiozni čin. kako iz ovog pisma tako i iz brojnih drugih Sobrinovih spisa. Iznosimo brojeve koji potiču predodžbe o obilju i uspjehu. Prije svega su za onih 800 milijuna osoba koji trpe okrutnu glad i onih 2.. u suosjećanje u istinu." Dakle evidentno je. nego sudjelovanje u Božjim patnjama u svjetovnom životu." 5 No. njegov teološki krik jednostavno razbija vremensku barijeru i dovodi u direktnu vezu Isusovu patnju na križu s patnjom potlačenih u suvremenom svijetu. Danas treba prevesti ovako: demokracija i religija. Dietrich. a ne obrnuto..07. naizgled civilizacijska pat pozicija. kako Teilhard de Chardin navodi. duhovni izgnanici sa snažnim osjećajem tjeskobe i nelagode. 12:31 . 46 PRIJELOM . A ljudskost nam izmiče baš kao voda iz ruku.a govorimo o "ulaganju". ako mi ti dopustiš jednu riječ koja zvuči smiješno. dovela nas je i do same srži ove teme. radost što smo ljudska obitelj.O teologiji oslobađanja suradnju. "Otpor i predanje". Na tom tragu.. rekao bih da vlast i "međunarodna zajednica" ne ulažu u dobrotu. previranja na svjetskoj sceni uzrokovala su i znatne duhovne turbulencije. Na snazi je potpuno opredmećivanje čovjeka kao osobe u smislu da ga se pretvori u "živi koloturnik" radnog procesa. povodom obljetnice smrti monsinjora Oscara Arnulfa Romera. u oružje. na koji je pak način Krist od "nedodirljivog" misterija postao 4 5 Teilhard de Chardin. No van ove materijalističke sfere. ratove.000 koji dnevno moraju živjeti od dva dolara. 1974. Ali. Baš ova. Pierre. a posebice ga ta problematika tangira unutar sredine u kojoj i boravi što znači u Latinskoj Americi. Ljudi bivaju razapeti između materijalističke koncepcije beskompromisne akumulacije sredstava i umnogome humanijeg i senzibilnijeg religijskog puta "čiste" ljubavi čime postaju. a kako on sam doživljava taj globalni problem možda ponajbolje govori odlomak iz njegova pisma koje je napisao u ožujku 2006. Bonhoeffer.2008.subota je zbog čovjeka. Zagreb. da je jedna od bitnih okosnica njegova "rada" odnos siromašnih i ugnjetavanih društvenih slojeva naspram onim beskrupulozno bogatim i svirepim demonstratorima moći. moralno posve olinjali i bez nade. Crkva u svijetu . A to nije lako! Ne smijemo dati za pravo da i naše "subote" nisu barijere koje priječe kako bi smo ljudska bića vidjeli u njihovoj konkretnoj stvarnosti.01. sredstva komunikacije i znanstvene institucije su za čovjeka.1. razaranja i smrt. KS. Ne ulažemo u etiku.08.

"6 Takav potrebujući "regulativni moment" zbio se 1968. jer tendencija i jest da u konačnici riječi postanu djela. no s vremenom.O teologiji oslobađanja "istinski" Osloboditelj marginaliziranih. "Medellin" sagledava Krista u svom spasiteljskom ruhu i to kao istinsko ljudsko biće u odnosu sa ljudima i kao transcedentalnu realnost u odnosu sa Bogom. U "Uvodu" konferencije CELAM-a u Medellinu. va totaliteta kršćanski raison d être. KS. kako se istinsko vjerovanje ne bi svelo na puko i jeftino politiziranje po osobnom nahođenju pojedinih društvenih skupina. jer on je i Krist siromašnih.08. 1989.2008. Tako nadalje. Gustavo. iz kojeg su proizišle daljnje kristološke postavke. Bogu kršćanske vjere i ljudima Latinske Amerike7. ova konferencija nam "razotkriva" i načine kako vjerovati u njega i kako prepoznati mjesta koja potrebuju intervenciju te nove Kristove etike koju smo putem njega i spoznali.1.01. 12:31 . " Teologija oslobođenja". Kako je takav "narodni" stav izazvao jedno posve novo poimanje "klasičnog" kristološkog prikaza. 47 PRIJELOM . svjesni da je očuvanje Kristo. Medellin "Krist jest "Bog odozgo". no on je i onaj koji nosi pončo i hodi među zapostavljenima. kada Vijeća biskupskih konferencija Južne Amerike (CELAM) donose primarni zaključak da smo zakoračili u novo povijesno razdoblje koje se razumije kao Božji poziv da se evanđelje naviješta sukladno potrebama novog vremena i to kroz dvostruku odanost. poštujući da se Kristovo prisuće odvija prvenstveno u liturgijskim slavljima i zajednicama 6 7 Gutierrez." nobelovac Adolfo Perez Vjera u Krista stoljećima se održala u Latinskoj Americi bez ikakvih značajnijih kristoloških rasprava i načelno u tom dijelu ne postoji nikakav bitniji problem. "Riječ je o tome da se iznova razmotre velike teme kršćanskog života posred korjenitih promjena obzora u kojima danas živimo i novih problema što ih sa sobom donose te promjene. Također. Puebla vs. latinoameričko kršćanstvo uvidjelo je nužnost što skorijeg definiranja određenih teoloških postavki. narodna je pobožnost reintepretirala Kristovo božansko poslanje kao snagu na licima bespomoćnih te krenula u "žučnu" potragu za njegovom ljudskošću koja se najbolje očituje u Kristu koji pati. najbolje se može uočiti ako istaknemo kristološke refleksije nastale na latinoameričkom tlu sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Zagreb. a koje je otac Jon Sobrino u svojim tekstovima tako lijepo akceptirao i uobličio u jedan od najljepših "govora o Kristu" na nebu suvremene teologije.pmd 47 8. 1968.07. No osim samog "uvida" tko je Krist. u Medellinu (Kolumbija).

Orbis books. na kojem pak počiva kompletna pastorala kristologije oslobođenja.07. Što se Sobrina tiče on se načelno slaže s odlukama u Puebli međutim ipak ih. zanemarivanje važnosti te "djelatnosti". Između ostalog. "Jesus in Latin America". 1996. na toj konferenciji. "Dogme uistinu govore o Bogu.O teologiji oslobađanja koje svjedoče njegovu vjeru. no jedina boljka joj je ta što govoreći jezikom i načinom ljudskim riskira mogućnost kvarnosti i određene opasnosti uvjetovane čovjekovom konačnošću. točnije 1979. veoma je rizičan i u najmanju ruku besmislen potez. "Systematic Theology: Perspectives from Liberation Theology". jer nesubjekt treba nastojati kontrolirati razumom. potrebno je dakle održati dijalektički odnos između Božanskog i ljudskog jezika. već jezikom ljudskih bića.01. Ukratko rečeno. regulativna. naišao je na svoju relativnu "osudu" desetak godina kasnije. Jon.10 stoga.08. 10 Sobrino. međutim one ne govore na Božjem jeziku. smatrali su za svoju dužnost proglasiti čisti misterij inkarnacije ne ostavljajući apsolutno nikakva mjesta sumnji i višeznačnostima koje bi eventualno osobi Isusa Krista pripisale bilo kakva ideoloških obilježja. 12:31 . Medellinu se prije svega spočitavalo preveliko isticanje horizontalizma. istaknuto je i to kako Krist isključivo živi u euharistijskom slavlju i objavi svoje Riječi. u konačnici.Kristu od točke silaska pa do inkarnacije u Sina8. Kristovu prisutnost u našoj povijesti i Kristovu prisutnost u siromašnima. kao i dogme općenito. 9 Sobrino. jer ona je gotovo sve što je kršćanstvu tog podneblja na neki način i ostalo. uzima s određenom rezerviranošću. što je vidljivo iz "Završnog dokumenta" ove konferencije. Maryknoll. na trećem "sazivu" CELAM-a u Puebli (Meksiko). nezamjenjiva vrijednost u obrambenoj ulozi radikalnog Kristovog misterija. i u skladu s tim ističe kako je slijediti Isusa maksimalni izraz vjere u Krista. 8 48 PRIJELOM . Eugene. to jest prevage etičkog načela nad mističnim te prenaglašavanje odnosa prema bližnjem i poboljšanje svijeta na štetu transcendencije.. koja bi im u tom djelu trebala dati i teorijski zamašnjak. iako hvale vrijedan potez. Ovaj teološki zahvat "posadašnjenja" latinoameričkih intelektualaca. međutim napominje kako ona stvara metafizičku vrtoglavicu. 2004.2008.zanemarujući njegovo čovještvo . Jon. Po tom pitanju.1." 9…jer smatra da su doktrinalna previranja na trećem sazivu latinskoameričke Crkve ipak preveliki naglasak stavila na Kristovu božansku narav . New York. i oblikuju tezu o takozvanoj "silaznoj kristologiji" . smatram. Oregon.čime je direktno zanemaren i sam "Krist prakse". Wipf & Stock Publishers. CELAM pridodaje ovome još dva uvjetno rečeno "kristološka toponima". jer u istinskom govoru o Bogu ovaj jezik mora biti samokritičan.pmd 48 8. Sobrino smatra da je "silazeća kristologija" neizbježna za formuliranje Kristova misterija. Dogma je pozitivna. Osim toga..

1989. svoje opravdanje prvenstveno nalazi u novozavjetnom tekstu. u pojedinačnim otuđenjima. a ne "klasično" soteriologija. 2004. 49 PRIJELOM . " Teologija oslobođenja". 2006.Krist!" (Mk 8. konkretne oblike u svijetu12. izrabljivanja čovjeka od čovjeka. Martin.01. KS. Jedino ako se sudjeluje u povijesnom procesu oslobođenja. a ne kako je to na neki način i uobičajeno. Grijeh se dakle javlja kao temeljno otuđenje.O teologiji oslobađanja Na putu ka oslobođenju "Grijeh je dio tlačiteljskih struktura.08. Jon. 11 12 Gutierrez. proglasiti godinu milosti Gospodnje. a potom i kod drugih velikana Crkvene povijesti kao što je Martin Luther koji je po ovom pitanju tvrdio da sloboda koju Bog daruje čovjeku. S obzirom da je o. dominantna nit Sobrinove kristologije. jer Bog je osloboditelj u konkretnim povijesnim prilikama i uvijek je na strani siromašnih i potlačenih. "Jesus in Latin America". upravo je jednak ovom koje danas trpi latinskoameričko društvo u svojoj velikoj većini. a potom i kategorički tvrdi kako se Krist uvijek mora promišljati kroz Sveto Trojstvo. poglavito iz razloga što ovaj isusovac bezuvjetno prihvaća Petrove riječi: "On njih pita: A vi. Demetra . To korijenito oslobođenje jest dar što ga je donio Krist" 11 Kao što se već dalo ugrubo naslutiti iz prethodnih poglavlja. Wipf & Stock Publishers. Temeljno otuđenje koje ne postoji kao takvo nego se ostvaruje u konkretnim situacijama. kao korijen stanja nepravde i izrabljivanja. Oregon. Gustavo. rasa i društvenih klasa.29). "Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima. vid slijepima. Zagreb. posve u skladu s teologijom oslobođenja. 12:31 . osjećaj odbačenosti i nerazumijevanja koji je pratio Isusa za čitava njegova života. moći će se pokazati da je temeljno otuđenje prisutno u svim pojedinačnim otuđenjima.2008. ali to oslobođenje nužno uključuje političko oslobođenje. podjarmljivanja i porobljavanja naroda. " Temeljni reformatorski spisi ". ne bi trebala iznenađivati činjenica što on kao svoje kristološko polazište uzima povijesni značaj Isusove osobe. "jer da bi razumjeli Krista moramo razumjeti i Boga Kraljevstva nebeskog i vjeru u Krista posredovanu Duhom Svetim"13. No premda je Isusologija. značajan dio Sobrinove teološke preokupacije počiva na povlačenju paralele između situacije u Latinskoj Americi s onom u kojoj je živio sam Isus. tko sam ja? Petar prihvati i reče: "Ti si Pomazanik. Luther. proglasiti sužnjima oslobođenje. smatrajući. soteriološki. što vi kažete.18) dok je Mt 25 pak apsolutni fundament tezi da je evanđelje Isusova dobra vijest za siromašne. Eugene. 13 Sobrino. ne postoji nikakva bojazan za teološku jednostranost koja bi naudila božanskoj naravi Isusa Krista. Ovakav stav naravno.1. Zagreb.pmd 49 8. na slobodu pustiti potlačene. Jon Sobrino dio tog društva punih pedeset godina. da spasenje nije nešto nadzemaljsko već da se ono događa ovdje i sada. Nemoguće je shvatiti jedno ako se ne shvati drugo.07. nužno poprima objektivne. Grijeh iziskuje korjenito oslobođenje. Naime." (Lk 4.

bez obzira što je u svom korijenu ova kristologija uključivala i povijesnu i crkvenu praksu oslobođenja.. ". 15 14 50 PRIJELOM . 2004.O teologiji oslobađanja Dakle neupitno je da o. Sobrino glasno upozorava da ovakva praksa prikazivanja Krista kao Osloboditelja krije u sebi i određene opasnosti i zablude. a ne njena norma normata.01. Orbis books.. evidentno je kako povijesno oslobođenje u svojoj suštini ne potrebuje opravdanje po vjeri.08. 1996.07. Maryknoll. Orbis books. Maryknoll. New York.pmd 50 8. 12:31 ."16 Što bi značilo da su i "crkveno" opravdanje po vjeri i "povijesno" razbijanje okova siromaštva i potlačenosti nepobitno nužni. i da je u njegovom "povijesnijem" govoru o Kristu isključivo stvar naglaska kao odraz nužde jednog prostora i vremena a. on jasno ocrtava Isusov ovozemaljski put i govori o prirodi Boga koji je Spasitelj. Maryknoll. 1993. pokazalo bi se kao "kristološki višak". "Jesus in Latin America". smatra Sobrino. osim toga. Oregon. Orbis books.i mi moramo ustrajati u tom. Naime. jer Bog se utjelovio jedino iz razloga kako bi ljudskim bićima bio razumljiv. Sobrino."14 Logičkim slijedom navedenih datosti i potpuno u skladu s teološkom refleksijom izniklom na tlu Trećeg svijeta. Jon. Međutim.1. Sobrino zajedno s drugim teolozima oslobođenja ističe da se kao causa prima ovakvog načina promišljanja. s obzirom da ono za nas može vrijediti samo ako se pokaže povijesno relevantnim. kako i sam tvrdi "objektivno sagledavanje Isusovog djelovanja je prijeko potrebno. sam po sebi. "Christ the Liberator: A View from the Victims". kako se Osloboditelj ne bi stopio sa slobodom i nestao među principima naše kristologije. "Jesus the Liberator: A Historical Theological Reading of Jesus of Nazareth". Kako do tog ne bi došlo. jer će na taj način biti osujećena i svaka mogućnost manipulacije sa samom osobom Isusa Krista Gospodina našega. te je "ona isključivo Božja transformacija u drugačiji oblik egzistencije"15. smatrajući ga eshatološkim centrom Kristova života i napominjući kako Isusova smrt na križu nije smrt Boga već njegova polazišna točka iz koje kreće sam čin spasenja. Križ pak.jer Isus je norma normans oslobođenja. poput vječnog aksioma reflektira nužnost očuvanja Kristova totaliteta kao onog koji ima presudnu ulogu kako u naravnom tako i u nadnaravnom svijetu "."17 Krajnji rezultat tog Sobrino. Jon. Eugene. New York.. Jon Sobrino postavlja raspeće kao epicentar svoje povijesne priče o Isusu. Sobrino iznimno vodi računa o očuvanju Isusova integriteta u svoj svojoj punini. odnosno povijesnog oslobođenja. "Systematic Theology: Perspectives from Liberation Theology".. a to pak direktno dovodi do činjenice da Krist kao Osloboditelj postaje isključivo nekakva "alatka" koja bi se koristila samo u slučaju nužde. unatoč tome što je jedan od prvaka "misli" latinskoameričke teologije oslobođenja. stvaran i opipljiv. dok bi transcendentalno oslobođenje bilo u toj sferi posve zanemareno. to jest. Jon. New York. Wipf & Stock Publishers. ima dvojaku povijesnu narav. 16 Sobrino. 2001. Jon. 17 Sobrino.2008.

New York."19 te u skladu s tim formulira i "postulate" o osobi Isusa Krista i to kroz tri stavke. o. Orbis Books. Jon. situacija u kojoj je bio napušten i od Boga sama. drugi Adam. On želi da ga spoznamo u rješenjima. osim što je bazno polazište za govor o Kristu općenito. a ne u nerješenim pitanjima. u sebi sadrži i događaj uskrsnuća. KS. a ne u nepoznatom. 1978. dakle solidarizacija sa siromašnima i grešnima.O teologiji oslobađanja je Kraljevstvo nebesko. naziva se kenozom što odgovara novozavjetnoj grčkoj riječi kénôsis koja se prevodi kao "pražnjenje" ili "izlijevanje. ne samo u zbilji njegova siromaštva već i što je Isus pro-egzistencija čovjeka koji je spasitelj. poradi ljudi. Orbis books. Dietrich. 19 Bonhoeffer."21 Ta takozvana subverzivna kvaliteta Kristove čovječnosti. No to nije. potvrda je neizmjerne Božje ljubavi spram ljudi koja u konačnici omogućuje da Isus kao Spasitelj22. Jürgen." "Veličina Boga upravo i jest u tom što je zbog ljudi postao toliko malen da je pristao umrijeti. u korelaciji s kraljevstvom Božjim koje najavljuje. koji pak u tijelu kristologije oslobođenja igra presudnu ulogu. nesebično darivanje svoje ljubavi.2008. jer se Isus Krist u tolikoj mjeri solidarizirao s siromašnima i nemoćnima da je pruzeo lik sluge20 (Fil 2. smrću ispere svijetu grijehe. jednosmjerno darivanje sebe bez očekivanja za uzvratom. Naglašavajući tu "subverzivnost" koja je posve u skladu sa kršćanskom univerzalizacijom Krista i koja znatno pridonosi shvaćanju novozavjetnog svjedočanstva o eshatologizaciji Isusa kao čovjeka23. Jon Sobrino svoju kristološku "prezentaciju" započinje iz takozvane "točke polaska" jer smatra da ono što je Bog mi možemo jedino uvidjeti u momentu njegova dolaska u Isusa "Mi Boga trebamo naći u onom što smo spoznali. Križ je kruna tog "robovanja". protivno nekim uvjerenjima.1. a pro-ezistencija jest. New York. 18 51 PRIJELOM . smrt Boga već odraz "snage života koji nudi. kako Sobrino navodi. 23 Sobrino. a uskrsnućem da svijet opravda. Maryknoll.08. Osim ovog "subverzivnog elementa" vrlo važno mjesto u Sobrinovu Sobrino. baš poput Pavla. "Otpor i predanje". No osim toga. Sobrino želi. 1974. Rijeka. Ovaj element je jako bitan i ima veoma snažne antropološke implikacije. Ex libris . 1996. 20 Ovo Kristovo uniženje sebe kao Boga. "Raspeti Bog: Kristov križ kao temelj i kritika kršćanske". 2005.07. jer on je ključni izvor koji ju napaja. potom opisujući Isusovu praksu koja je u službi tog Kraljevstva i na koncu prikazujući pashalni misterij kao krunsku točku Isusove povijesti. "Systematic Theology: Perspectives from Liberation Theology". 22 U Isusu se očitovao novi čovjek. 12:31 . Zagreb. Maryknoll.pmd 51 8. Jon "Christology at the Crossroads: A Latin American Approach".6-11) i odveo se u potpunu bijedu. dokazati kako je onaj koji je uskrsnut nitko drugi doli onaj koji je i razapet. "Krajnja točka teologije kao sukus svih kršćanskih aktivnosti je maksimalna izgradnja kraljevstva Božjeg"18 Unutar ovog metodološkog okvira." 21 Moltmann. ovaj misterij potvrđuje muku i smrt proniklu iz bezuvjetne odanosti i pokornosti Sina spram Boga Oca. stavljajući po strani teoriju. Upravo ova posljednja stavka.01.

2008.45) No to nipošto ne isključuje osudu svijeta. Orbis Books. Iz ovog proizlazi podjela Isusove egzistencije u dva razdoblja: preduskrsno ili razdoblje Isusove povijesti i uskrsno ili razdoblje kad se Isus otkriva u svoj svojoj punini. "Božja nazočnost u svijetu je poput bombe koja će biti postavljena upravo ispod snaga koje simboliziraju staro. postepeno objavljivao ono što je oduvijek i bio i da upravo ta povijesnost Isusa teološki gura u vrlo dubok odnos sa samim Bogom. No osim toga on je i Bog snažnih proročkih riječi. jer Bog je ljubav. "Ako ostanete u mojoj riječi. Naprijed. "Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen. upoznat će te istinu i istina će vas osloboditi.1. 26 Alves. po Sobrinu. Zagreb.O teologiji oslobađanja nauku ima kategorija Sinovstva za koju je počesto napadan.1978. konačnost u procesu. Boga koji je rame uz rame s "odbačenima". "Teologija ljudske nade". Oregon.pmd 52 8. Stoga sud je neminovan i on je eshatološka stvarnost. revolucionarnijoj koncepciji Boga 27. Boga koji oslobađa. Wipf & Stock Publishers. Eugene. tokom vremena. 24 52 PRIJELOM . nego da služi i da svoj život dade kao otkupninu za mnoge. One moraju izvana i iznutra biti uništene eksplozijom. A. koji je već jednom odbacio Boga ne dopustivši mu da se ušatori i odbijajući da ga upozna. 25 Sobrino.08. otvara put jednoj novoj. istovremeno iskazujući toliku empatiju da pristaje na vlastitu smrt i satirući svako sjeme onom što nije vrijedno da egzistira. Ovakva ideja Boga koji je na raspelu uzdignut do statusa misterija nadilazi svoje klasično poimanje i. mora imati svoju povijest kroz koju je on."26 Jasno nam je da "Sobrinov Krist" ima snažne teopolitičke konotacije.25 Ograničen svojom ljubavlju. taj Bog koji traži spasenje svakog i svih za Isusa je "Bog siromašnih". a njeni obrambeni zidovi počinju se rušiti. Božja politika je. uistinu moji ste učenici. No on time nipošto ne želi anulirati Kristovu preegzistenciju već želi naglasiti dvije stvari. a iz obje ove kristološke postavke proizlazi čvrsta nada da je Sin jedini način i put ka Ocu koji istovremeno spašava i oslobađa. New York. Jon. jer prava snaga jest upravo u služenju. odmah pored "obespravljenih". Lažni mir slobode je uzdrman. Rubem. subverzivna prema stabilnosti koju je uspostavila nasilnost poretka.31-32) Nadalje." (Iv 8. jer tvrdi da je Isus postao Sinom Božjim. dakle. 1996. "Jesus in Latin America".24 U povijesnoj praksi pak. 2004. Isus mjesto svjetovne bira moć milosti i istine. 12:31 . Sinovstvo podrazumijeva Isusa koji je blizu. Maryknoll." (Mk 10. budući da je Isus bio i ljudsko biće. koje zahtijevaju milost. kvarna i ogrezla u grijehu. a ne žrtvu i koji blagoslivlja sirotinju i proklinje one koji žive u izobilju bezobzirno uništavajući druge. što je ujedno i premisa kristologije oslobođenja kao dominantnog "teološkog faktora" u zemljama Latinske Amerike. Jon "Christology at the Crossroads: A Latin American Approach".01. 27 Sobrino.07.

Razlog ovakvog razmišljanja počiva u činjenici što se Isus u našoj realnosti prvenstveno prikazao kao Čovjek koji je odabrao stranu ubogih i inzistirao na tom da se bijeda pobijedi i nadiđe. ali ne sa siromašnima unutar nje. smatrajući da se ovdje o Krist ne govori kao o Bogu.08. I bi usli- 28 Sobrino. Na taj je način. vjere prakse. Sobrino izdvaja učeništvo kao najveći iskaz vjere u Krista u svijetu. već se time želi doći do onakve vjere kakva je bila u Novom zavjetu. 53 PRIJELOM . "Jesus in Latin America". "Crkva računa na potporu ekonomske i političke moći. 1134. 32 Sobrino. Gustavo. prije okvirno kojih četrdesetak godina. efektivne vjere.O teologiji oslobađanja Povratak vjeri prakse "Povratak povijesnom Isusu nije mehanički način s kojim se nastoji od Krista načiniti nekakav propis ili zakon. 1989.1978. 12:31 . Jon "Christology at the Crossroads: A Latin American Approach". s vremenom stasale su nove mladice teološkog promišljanja. " Teologija oslobođenja". papa gleda na svijet feudalnim očima. Naime tamošnja Crkva se oslobodila neadekvatnih europskih eklezijalnih okova. no u Svetom pismu kao prvom stupu obrane Kristova identiteta stoji "On je u dane svog zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. Isus kroz svoje postojanje uspio dohvatiti Boga i postati Krist32. jer da bi se uopće moglo uvidjeti ono božansko nužno je proći trnovite putove zemaljske. Oregon. u mnogim zemljama Afrike. Azije i Latinske Amerike započet je jedinstveni proces preobrazbe. kao rezultat širih povijesnih previranja. 1979.07." 28 Jon Sobrino Kao što je već ranije napomenuto. najintrigantnija činjenica ovih promjena jest sve brojnija prisutnost žena u javnom životu kao glas onih koji su po dokumentu iz Pueble okarakterizirani kao dvostruko potlačeni i marginalizirani. kako kaže Gutierrez. Zagreb. Maryknoll. naišao na mnoga spočitavanja. 31 Leonardo Boffu u jednom od svojih govora "evanđeoskim aktivistima" u Brazilu. te ga smatra ključnom sferom kristologije oslobođenja. 30 Dokument iz konferencije CELAM-a u Puebli. 29 Gutierrez. Međutim. To se prvenstveno odnosi na rase i narode koji su vjekovima bili potlačena manjina u pojedinim državama svijeta. 30 Iz prašnjava puta ove metamorfoze na latinskoameričkom tlu pak. on želi Crkvu bogatih za siromašne. KS. Ovakav stav je. New York.2008. kaže Sobrino.. novo prisuće onih koji su obično bili "potisnuti" iz našeg društva i Crkve 29. Jon. Orbis Books. naravno."31 Na tragu svoje Isusologije i datih okolnosti.01.1. bilj. već kao o idealnom čovjeku. Glavni uzrok ovih promjena je. 2004. Wipf & Stock Publishers.pmd 53 8. te je posve u skladu s tim preuzeo svu krivnju na sebe i stoički je iznio do samog "kraja". a potom i na one siromašne i izrabljivane općenito. Eugene.

Jon."35 Rubem A. Rubem. osim poimanja Isusova vremena i prostora. Čovjek koji jednakim žarom sjedi za svojim pisaćim stolom i gazi nogom preko bodljikavih žica bezumnih sistema.. Ono nije nešto što ovisi samo o čovjekovim sposobnostima. Oregon."Crkva mora sudjelovati u svjetovnim zadacima ljudske zajednice. Ono je zapravo najvažnija odluka Boga koji je Rob što trpi.O teologiji oslobađanja šan zbog svoje predanosti.. 34 54 PRIJELOM . Njegova predanost Riječi koju naviješta i 33 Sobrino. već kao zbir prakse koja je pomno zapisana iz razloga što bi po tom principu tu praksu trebalo i nastaviti. "dobra vijest" za bijedne i siromašne na isti onaj način kako je ono bilo i u vrijeme prve kršćanske zajednice.2008.pmd 54 8. U ime Sobrina "Oslobođenje ne ovisi o čovjekovoj svijesti i moći.08. Eugene. doista i ona koja kroz oslobođenje spašava."34 Ona je vjerom u Krista odgovor na evanđelje. nego pomažući i služeći. Zagreb. Zagreb. 1996. 2004. u praksi potvrđujući vlastiti rukopis. nužno i razumijevanje Novog zavjeta generalno i evanđelja partikularno i to nikako ne kao nekakav suhoparni opis. Dietrich. A. 12:31 . 1974. "Teologija ljudske nade". "Otpor i predanje".07. KS. Crkva Latinske Amerike danas je više nego ikad "crkva za druge" "Crkva je samo onda Crkva kad postoji za druge. definitivno zavrjeđuje bezuvjetno poštovanje. te sadrži dva veoma važna kristološka elementa. godine njegova rada svjedoče u to ime.1.7). jer samo je efektivna vjera. i to ne vladajući.01.. a za milost Sobrino pak kaže da je interni moment vjere koja kao takva pristup Kristu čini mogućim.".. vjera prakse." (Heb 5. Alves Ne treba odveć duljiti i opetovano ponavljati o važnosti uloge koju otac Jon Sobrino ima među teolozima oslobođenja. Bonhoeffer. osloboditeljsku praksu u skladu sa Isusovim učeništvom i susret sa Isusom u siromašnima. Naprijed. kao i svaka kristologija pa tako i ova nužno i nezaobilazno svoju uporišnu točku ima u crkvenoj zajednici kao jedinom mogućem miljeu gdje se ova vjera u Krista i realizira. 35 Alves. Njena preokupacija nije finomehaničarski precizno ustvrditi što je Isus točno rekao ili napravio. već se ona interpretira kao dar takozvane "nove ruke" unutar koje se može prepoznati i sama Božja milost. već okvirno konstruirati strukturu njegove prakse i propovijedi kako bi mogla nastaviti biti ono na čemu i inzistira. Sobrino nadalje navodi kako je za ovaj povratak "efektivnoj vjeri". No ta "djelatnost" nije puka ljudska aktivnost. "The True Church and the Poor". Wipf & Stock Publishers.33 Naravno.

).O teologiji oslobađanja više je nego očita u njegovim djelima. unutar njegova nauka i postoje neke kristološke "nelogičnosti" koje otvaraju mogućnost kritici da prodre. 2004. preko tekstova kompiliranih u djelo "Isus u Latinskoj Americi" (1978. ako kroz Isusovo učeništvo nastoje umjesto tlačitelja biti služitelji drugima. ako čine dobro i pravedno. 55 PRIJELOM . I na koncu."36 36 Sobrino. razlika između Sobrinova učenja i službenog stava Rimokatoličke Crkve.07. Možda. ide i čini tako. ako imaju hrabrosti i iskrenosti govoriti istinu. generalno sagledavajući stvari. ipak završnu riječ prepuštam ovom velikanu suvremenog "govora o Bogu". međutim. potrudio predočiti Sobrinovu teologiju.). jednako kao i što smatram da je otac Jon Sobrino i više nego zaslužio mirnu jesen života. 12:31 . jer on. ako ustraju u oslobođenju od bilo koje vrste ropstva. ako imaju Isusova duha i dovoljno sažaljenja i milosti i čisto srce da shvate pravu bit stvari i odbiju tamno ropstvo rođeno u nepravdi. kao što sam to i u uvodnom dijelu napomenuo. Stoga i ovaj "nesporazum" prvenstveno smatram posljedicom nedostatnog dijaloga.).-1982. uporno kročeći put nadi i ljubavi kojoj se kao osamnaestogodišnjak službeno i zavjetovao. kao najveća hvala. Oregon. Wipf & Stock Publishers. ponajviše mi nalikuje na onu između sinoptika i Ivanova evanđelja. ovaj sansalvadorski isusovac. to znači vjerovati u Isusa Krista i tko god ovo čini i jest ovo.01. pa sve do "Isusa Osloboditelja" (1991. Jon. "čovjek za druge". nastojeći ostvariti mir za sve. jer tako se ljubi Boga i bližnjeg svog.2008. jer ovakvo teološko srce ne kuca baš često.pmd 55 8. Bližnjima u spomen. unatoč tome što sam se u okviru svojih mogućnosti zaista u bona fide varijanti. On ne preže ni pred smrću čiji ga miris već godinama prati. "Ako pojedinac i zajednica slijede Isusa i navještaju siromašnima kraljevstvo Božje.08. doživio je istinsku vjeru u Isusa Krista.1. Eugene. baskijskih korijena izuzetno precizno pogađa senzibilitet vremena i prostora u kojem živi.) i "Krista Osloboditelja" (1999. jer ultimativni jezik vjere je ljubav i samo ljubav. mutira svoj glas u prodoran krik sa latinoameričkih goleti morala i sućuti. Njegovo zvanje dokazuje upravo ono što bi svaki teolog suštinski trebao i biti. Od njegove "Kristologije sa raskršća" (1978. kako je i rečeno. "Jesus in Latin America". već poradi Istine i istine i poradi onih njemu bliskih kojih nasilno više nema.

Fanon. Jon. 2004. "Raspeti Bog". Sobrino. 1973. Jon. Zagreb. Teilhard de Chardin. Henry. 1978. Zagreb. Zagreb. Leksikografski zavod M. Jeruzalemska Biblija.2008. Bonhoeffer. "Budućnost čovjeka". Orbis books. Split. 1996. 1969. Pierre. Jon "Christology at the Crossroads: A Latin American Approach". Goodman. "Christ the Liberator: A View from the Victims". New York.pmd 56 8. "Teologija oslobođenja". Gustavo. New York. Zagreb.01. Jurgen. Gutierrez. Crkva u svijetu. Alves. Sobrino. 2005. Oregon. Maryknoll. Wipf & Stock Publishers. Rubem. Maryknoll. 2004. "The True Church and the Poor". Jon. Luther.07. 12:31 . Maryknoll. KS. Naprijed. Sobrino. Gerassi. Goldman. Caramichael. A. Frantz. "Prezreni na svijetu". 1974. 1996. 56 PRIJELOM . "Dijalektika oslobođenja". Speck. Krleža. 2002. Eugene. hrv. "Systematic Theology: Perspectives from Liberation Theology". "Teologija ljudske nade". Martin. Zagreb. "Temeljni reformatorski spisi".O teologiji oslobađanja Bibliografija Sobrino. Sobrino. Demetra . Zagreb. Jon. Maryknoll. Zagreb. prijevod. Ex libris. New York. Oregon. Petrović. Laing. Orbis books. 1970. Moltmann. 1994. KS. Orbis books. Jon. Rijeka. 2001. Wipf & Stock Publishers. 2006. "Jesus the Liberator: A Historical Theological Reading of Jesus of Nazareth". "Otpor i predanje". Praxis. Zagreb.08. Stvarnost . Eugene. Sobrino. 1993.1. KS. Sweezy. Dietrich. "Opći religijski leksikon". New York. 1989. "Jesus in Latin America". Marcuse. Beatson. Orbis Books. Cooper.

Mnoštvo ga slijedi i Marko nam to želi podcrtati navodeći riječ "ochlos" dva put u istoj rečenici. "razorno" je i bilo kakvo poimanje stvarnosti tog mnoštva. sjeme nosi: spremnost na život. čovjeka i njegovog bližnjeg kao i različitih praksi koje se isprepliću. Sjeme je prilagodljive postojanosti i prilagodljivog načina i sudjelovanja u Božjem načinu postojanja jer sjeme posreduje život.08. 4. pa stoga Isus pribjegava taktici Budući da sjedi u malom brodiću okrenut je prema svom slušateljstvu i čisto je moguće da je vidio nekog sijača u blizini koji je morao pobrinuti se za svoje polje i kao takav ni kriv ni dužan završio u ovoj prispodobi. no i tu je jedan specifikum jer metodika podučavanja utemeljena je na jednostavnim prispodobama iz sirovog iskustva težačkog života.pmd 57 8. 1-41) Jedno provizorno čitanje Isusovih prispodoba u kontekstu mediteranske teologije oslobođenja Boris GUNJEVIĆ Isus je u lađici1 i vrijeme je za refleksiju o osobnoj misiji jer treba prijeći i na "drugu stranu" to jest na "drugu obalu" i tamo posijati "sjeme kraljevstva. Propovijed bi bila otprilike ovakva: Je li smo mi sjeme. Sada je već jasno da je podučavanje mnoštva jedna od praksi kraljevstva. tlo ili sijač moramo utjeloviti jedan od Božjih atributa a to je u ovom slučaju strpljivost.3 Budući da je mnoštvo subjekt stravičnih represivnih praksi Imperija teško mu je predočiti a kamoli zamisliti praksu Božjeg kraljevstva zato jer je djelovanje represije toliko interiorizirano u psihičkom životu mnoštva da im je kako to kaže antipsihijatar Laing "razoren doživljaj" a samim tim njihovo je "ponašanje razorno".O teologiji oslobađanja Prakse Kraljevstva (Mk. ukoliko smo sjeme.01.2 Kompleksnost Božjeg Kraljevstva o kojemu Isus govori sastoji se u tome što mnogostrukost odnosa unutar stvarnosti kraljevstva proturječi svakom ondašnjem/ sadašnjem konceptu kraljevanja na koje je mnoštvo naviklo a to je dakako rimski imperij. plodnost i umiranje. 12:31 . nego se Kraljevstvo Božje manifestira kao suverenost Božja u ovom svijetu kroz specifičnost i mnogostrukost odnosa između Boga. Dakako da u takvoj situaciji u kojoj se nalazilo Isusovo slušateljstvo.1. Npr. na rast. sjeme nosi nešto od Božje strpljivosti ali ne samo to. drugim riječima. Isus na glas promišlja praksu Kraljevstva. O tome će još poslije biti riječ.07.2008. dakako." Nije to više ono samotno mjesto kontemplativne molitve nego je to situacija u kojoj je Isus okružen mnoštvom koje podučava. 3 Kao što ćemo vidjeti kraljevstvo za Marka nije mjesto izvan ovog svijeta niti vrijeme nakon ovog života. Marko će tu "razornost doživljaja" i "razorno ponašanje" plastično opisati u strašnom slučaju opsjednutog iz Gerase. 1 57 PRIJELOM . 2 Čini se ništa lakše i jednostavnije nego četvrto poglavlje Markovog Evanđelja kada je u pitanju propovijedanje na ovaj tekst.

to jest mnoštvo mogli razumjeti. Seljak slobodno razbacuje sjeme i nada se najboljem. Isusove prispodobe nisu samo "zemaljske priče s božanskim značenjem" nego su one konkretni opis prakse Božjeg kraljevstva koju su nepismeni seljaci. Ovakvo sijanje bilo je tipično za cijelu Palestinu. šezdeset pa čak i sto puta više to je ipak malo previše.07. isto tako se čini da Isus. No ukoliko nema dovoljno roda na kraju godine. U takvoj situaciji Isus govori o dobrom sjemenu koje donosi nezamislivi rod i obilatu žetvu koju mnoštvo ne može pojmiti. sijaču i plodnom tlu moraju imati uši i da moraju slušati. I da stvar bude još opskurnija mora sačuvati sjeme za slijedeću godinu kako bi ponovo mogao posijati. Kod takvog sijača nema mjesta za optimizam. i porez nego mora platiti taksu za prodaju ljetine i ukoliko nema dovoljno alata i oruđa mora ih iznajmiti.pmd 58 8.1.O teologiji oslobađanja specifičnog govora u prispodobama. platiti najamninu. od različitih nakupaca. slika je agrarnog siromaštva i njegova kritika jer iz takve situacije seljak mora ne samo prehraniti svoju obitelj. nego kako bi obnovio snagu imaginacije i percepcije stvarnosti ugnjetavanog mnoštva. Prva prispodoba vrlo jasno opisuje teškoćama načrčkanu stvarnost (koju svaki stanovnik Judeje vrlo dobro poznaje). Takva agrarna politika represije mnoštva nam objašnjava činjenicu da 75 posto sjemena doslovno propada to jest ne donesu nikakav plod. platiti dugove. Realno bi bilo očekivati peterostruko ili čak sedmerostruko više od posijanog ali trideset. 12:31 . Takve prispodobe su redovito u sebi imale nepredvidivi i iznenađujući obrat koji je dovodio u pitanje njihove već u naprijed utemeljene pretpostavke. veliki zemljoposjednici postaju sve bogatiji a sirotinja sve siromašnija i očajnija. te kako bi oni mogli sudjelovati u praksi Kraljevstva. govoreći o praksama kraljevstva ima nešto drugo na umu i samo zagonetno poručuje da oni koji žele čuti o ovom sjemenu. unatoč korovu i siromašnom tlu. Ova slika sijača. Dakako. seljak se zadužuje kod velikih zemljoposjednika uz ogromne kamate. stavljajući pod hipoteku ono malo zemlje koje ima i time se dovodi u situaciju dužničkog ropstva ili situaciju da mora prodati zemlju po nekoliko puta nižoj cijeni od stvarne. suhog i nenavodnjenog tla kako to kaže Ched Myers. što samo povećava troškove. mjestarinu. Prvo se baca sjeme a tek onda se ore kako bi sjeme što dublje ušlo u već mnogo puta i kroz mnoge generacije obrađivanu zemlju.01. Čini se ništa lakše i jednostavnije. sačuvati sjeme za drugu godinu i podijeliti s onima koji nemaju.08. nego mu jedino preostaje nada da će godina biti rodna. Na takav način postaje jeftina radna snaga ili u ekstremnijim slučajevima prodaje sebe u ropstvo na određeno vrijeme kako bi platio glavnicu kredita. Pogledajmo malo tu prispodobu koja je za Marka majka svih prispodobi i kako 58 PRIJELOM .2008. Ustvari to nikako nije previše ukoliko se seljak želi pobrinuti za obitelj. No. ne samo kako bi opisao i prizvao u postojanje stvarnost Kraljevstva. Čini se da je Isus ipak opasno nasrnuo na racionalnost materijalno i psihički devastirane sirotinje.

) i o inosmnijskoj teologiji revolucionarnog strpljenja (13. u grču. Ne samo da je sijač iz prispodobe Isus koji sije riječ "u naša srca" nego je tu prikazana uspješnost ili neuspješnost naviještanja Božje suverenosti. Pogledajmo kako.O teologiji oslobađanja ćemo kasnije vidjeti hermeneutički ključ za razumijevanje svih Isusovih prispodobi kojih još u Markovom tekst imamo samo dvije a to je prispodoba o vinogradarskom zločinačkom pothvatu (Mk. 12. nepristupačno.08. drača i korov – požudna tjeskobnost i bogatstvo d) plodno tlo – sjeme koje donosi plod – mnogostruka plodonosnost Ukoliko učenici ne razumiju ovu prispodobu. Dok je ovo zadnje tlo ili "srce" otvoreno toplo i velikodušno. "Plitko tlo" je slika srca koje zavodljivo. jest zato. zatvoreno. 4 59 PRIJELOM . što je ovo prispodoba paradigma Isusove misije. b) kamenito tlo – uvelike ovaj dio prispodobe odnosi se na jeruzalemsku vjersku elitu dakako uz časne izuzetke kao što je Josip iz Arimateje (Mk. Ovi složeni odnosi najbolje će se vidjeti u događajima koji su slijedili nakon Isusova ulaska u Jeruzalem. a) pored puta – velikim dijelom to je mnoštvo koje ga je slijedilo i koje je Isus i hranio. Takve homiletičke bravuroze mogu ići u nedogled. površno.pmd 59 8. no to je isto mnoštvo sudjelovalo ne samo u pozdravljanju pri Isusovom ulasku u Jeruzalem nego što je puno važnije. No nije nam ovdje želja svesti sve tri prispodobe na zajednički nazivnik i tako ih izmjestiti iz konteksta Isusovih govora i Markove zajednice. pitanje je kako će razumjeti sve druge jer zbog nekog razloga koji nije još uvijek posvema jasan ova prispodoba je ključ za razumijevanje svih drugih. Prema Fernanado Belo-u razlog zašto je tomu tako. ledeno.1-36. no tu možemo navesti još neke primjere kao što su zeloti i dakako predstavnici rimske imperijalne vlasti. pogotovo u raspravama koje su bile vođene u kontekstu hrama iz kojih je potpuno razvidan diskurs koje će ga odvesti na Golgotu d) plodno tlo – zadnji dio prispodobe odnosi se na sve one koji se odazivaju Zanimljivo je da sve tri prispodobe možemo promatrati pod vidikom poziva na radikalnu strpljivost.1-12. 5 Propovjednici obožavaju ovakve slike jer se izvanredno mogu nadopuniti različitim primjerima iz života: Ovakva zemlja ili ovakvo tlo slika je našeg srca.1. 15. "Tvrdo srce" znači.43.01.07. oportuno.) c) sjeme u trnju – kao i prethodni dio prispodobe tako se i ovaj odnosi na elitu ali na onu političku koja se kao što znamo u židovskom društvu djelomično i mnogostruko prožima sa vjerskom. 12:31 . hladno. to je mnoštvo klicalo i podržavalo njegovu osudu i nasilnu smrt. pogledajmo što se događa sa sjemenom to jest gdje i kako pada5: a) pored puta – ptice ga pozobaše – lakomislena prevrtljivost b) kamenito tlo – vrućina jakog sunca – površna neukorijenjenost c) trnovito tlo – strnjika. zatrovano. sklono eskapizmu. "Prenatrpano tlo" je srce komplicirano. dakako opet uz časne izuzetke (rimski časnik pod križem).)4 Sijač sije sjeme. Sva tri ova "srca" na neki način su bolesti srca neka vrsta aritmije koja unosi nered u organizmu čovjeka itd.2008.

07. Ne samo da su se odazivali nego su razumjeli prakse Kraljevstva i u njima aktivno sudjelovali a sam Isus ih je pokazivao za primjer ukazujući na presudnost i važnost njihovog djelovanja. Božja suverenost manifestira tesarovim čudesima: a. Ne treba nas čuditi da je bilo potrebno učenicima objašnjavati prispodobu o sijaču. ) iscjeljenje žene koja je krvarila 12 godina – dezintegrirajuća bolest tijela . da su se Isusovom pozivu odazivali nezamislivo različiti ljudi.2008. niti je neumjesno bezobrazan kada drugim riječima kaže.08. jer to bi uostalom bila praksa koju njegovo slušateljstvo bolno spoznaje u sirovoj svakodnevnici agrarnih odnosa u kojima se bogati silnici svakodnevno obogaćuju preko leđa sirotinje dok se sirotinji otima i ono malo što ima. d ) uskrisenje Jairove kćeri koja je imala 12 godina – na kraju i sama smrt Potrebno je naglasiti da ova čudesa kod Marka nisu poslagana slučajno nego postoji neka određena interna logika kojom se želi prvo percipirati zlo a onda i 60 PRIJELOM . 12:31 .pmd 60 8."Stvari su kakve jesu. da govor u prispodobama ne želi zamutiti i sakriti stvari nego je svrha da ono što je skriveno bude razotkriveno u onoj mjeri po kojoj sami mjerimo. takav je ovaj svijet. Promotrimo prvo učinkovitost Božje riječi u formi naviještanja to jest u kontekstu misije: a) sijač sije sjeme koje pada na različita tla b) svjetiljka koja razotkriva pravu mjeru c) sjeme raste unatoč našem neznanju i donosi plod d) malo gorušičino sjeme koje izraste i donosi veliku hladovinu Sada promotrimo na trenutak modus kako naviještanje Božje riječi funkcionira u kontekstu prakse Kraljevstva ili jednostavnije rečeno usporedimo djelovanje Božje riječi i Božje suverenosti to jest promotrimo međuodnos te dvije stvarnosti.) egzorcizam nad opsjednutim iz Gerase – opsjednuće kao čisto djelovanje zla c. Isus nije ciničan kada nas upozorava da onaj koji posjeduje puno da će se njemu još nadodati. kao uostalom ni jedan od evanđelista. niti cijelo Sveto pismo. Isus je takvim prispodobama izlagao doktrinu kraljevstva dok je nasamo u razgovoru s učenicima pojašnjavao detalje koje nisu razumjeli. Marko nam navodi.01.1. elementarne nepogode u svijetu b ." Marko nam svojom pripovijedalačkom taktikom vjerojatno želi nešto sasvim drugo sugerirati. Isus ustvari vrlo realno i gotovo ledeno hladno secira stvarnost. Dakako.O teologiji oslobađanja na put radikalnog učeništva i koji su spremni sudjelovati u praksama Kraljevstva bez obzira na poziciju i status koji imaju ili nemaju u društvu jer kao što ćemo poslije vidjeti. mi tu ne možemo ništa promijeniti. Kako bi nam bilo jasnije što je to Kraljevstvo Božje u Markovom tekstu jer kao što znamo Marko nam ne donosi neku definiciju Kraljevstva. Promotrimo na čas širi kontekst Markove priče kako bi što jasnije razumjeli ono što želim pokazati.) smirivanje noćne oluje – to jest. Isus nije bezosjećajni demagog kada potvrđuje ono što mnoštvo i te kako već dobro zna.

Biti u hladu i odmarati se u sjeni nije pitanje popodnevne sijeste i kreativnog filozofskog ljenčarenja nego je u pitanju aluzija koja dovodi u pitanju ne samo konstilacije odnosa moći nego 61 PRIJELOM . Ukoliko još jedan put promotrimo prispodobu o sjemenu goruščice pitamo se kako protumačiti to da za ono vrijeme najmanje sjeme izraste tako veliko da se čak "pod njegovom sjenom" mogu svakojake ptice ne samo odmoriti u hladovini nego i gnijezditi? Čini se da Isus ovom prispodobom problematizira kompleksnu političku stvarnost u kojoj se nalazi njegova zajednica. .21-43) . 4:26-29) (Mk.21-34) . 5. – reakcije na praksu Kraljevstva nisu jednoznačne i uniformirane nego različite i ponekad ne svodive na jednostavne reakcije koje se mogu lako protumačiti.08. Tako je i s "malom Markovom zajednicom" koja za razliku od jeruzalemske elite ne donosi nikakav plod jer je posađena u kamenito tlo rimskog imperija. No isto tako i zlo koje radi na sustavnom uništavanju i dehumaniziranju čovjeka pojavljuje se i noć i dan a moguće ga je nadvladati tako da ga se stavi pod nadzor Božje suverenosti. a i a . 1-20) . 4. Takve reakcije se kreću u širokom dijapazonu od ravnodusšnosti do zaprepaštenja. 5. 4: 1-20) .2008. (Mk.35-41) .b.01.pmd 61 8. (Mk. b i b – praksa kraljevstva ne može ostati skrivena i što ju više želimo sakrit ona se otkriva i što ju više želimo otkrit ona se sve učinkovitije manifestira.) egzorcizam nad opsjednutim c) sjeme raste samo (Mk. d i d . c i c – sjeme kraljevstva u svijetu raste i noć i dan i u vezi toga ne moramo ostati u neznanju.) iscjeljenje bolesne žene d) gorušičino sjeme (Mk. a) sijač (Mk.čini se da je u ovom slučaju "malo je više". .1. Markova zajednica donosi plod kojeg treba prenijeti na "drugu obalu" ljudima koji još nemaju nikakva sjemena. Ponekad od malo sjemena posijanog u suho tlo izraste dovoljno ploda.4:30-34) .c. 12:31 . Kao što je i s malom lađicom moguće proći kroz "veliku oluju" na nepoznatu "drugu stranu". . 5.07. Za Marka kao i za nas danas vjerojatno postoje različiti oblici zla koji djeluju u svijetu a koje je moguće nadići praksama kraljevstva.d ) smirivanje noćne oluje b) svjetiljka (Mk.a ) uskrisenje Jairove kćeri Ukoliko želimo pogledati mnogostruki odnos djelovanja Božje riječ i Božje suverenosti pokušajmo slijediti pomalo "pre-kreativnu" Pageovu takozvanu "zrcalnu strukturu". što pokazuje slijedeći primjer. 4:21-25) (Mk.O teologiji oslobađanja nadići.

sve što je vodu ispijalo. (6) ptice mu nebeske na granama gnijezda savijahu. Pa rekoše maslini: "Budi nam kraljem!" (9) Odgovori im maslina: "Zar da se svog ulja odreknem što je na čast bozima i ljudima da bih vladala nad drugim drvećem?" (10) Tad rekoše stabla smokvi: "Dođi. hvoje mu se po svim uvalama polomiše. bačeni u podzemne krajeve. i odbacih ga. trećega mjeseca. (11) predadoh ga u ruke najmoćnijemu od svih naroda da učini s njime po zloći njegovoj. Grane mu se namnožiše. svi se narodi zemlje od njegova hlada udaljiše.O teologiji oslobađanja prije svega njeno redistribuiranje kako je to sarkastično prikazano u devetoj glavi knjige Sudaca u takozvanoj Jotamovoj basni6 a onda i knjizi proroka Ezeikiela u 31 glavi. u sjenu se moju sklonite. kaži faraonu." (10) Stoga ovako govori Jahve Gospod: "Jer se s rasta uzoholio što mu vrh do oblaka sezaše i srce mu visina zanese. budi nam kraljem!" (15) A glog odgovori stablima: "Ako me doista hoćete pomazat" za kralja. najokrutniji od naroda. i zaviđaše mu sve edensko drveće u vrtu Božjem.1-15) 7 "Jedanaeste godine. 31. I velike vode presahnuše te sav Libanon zbog njega u tugu zaogrnuh i sve se poljsko drveće zbog njega osuši! (16) Gromotom pada njegova potresoh narode kad ga strmoglavih u Podzemlje s onima što u jamu siđoše! I u podzemnom se kraju utješi sve drveće edensko. uglednici šekemski. (7) Lijep on bijaše veličinom i širinom svojih grana. (5) I zato rastom on nadvisi sve poljsko drveće. (17) I ono. (4) Voda ga othrani i uzvisi bezdan. lijepih grana. dakle.7 Redistribucija moći počinje onda kada se njeni subjekti kao nosioci dra(7) Kada su to dojavili Jotamu. A u hladu njegovu svi veliki narodi sjeđahu. rijekama mu svojim nasad oblijevaše. posjekoše ga i oboriše. grane mu padahu po gorama i svim dolinama. (12) Tuđinci. naličiš svojom moći. ni čempresi se ne mogahu usporediti s granama njegovim. posred sinova ljudskih. To je faraon i sve njegovo mnoštvo" . tako vas čuo Bog! (8) Jednom se zaputila stabla da pomažu kralja koji će vladati nad njima. rukave svoje slaše k svem drveću poljskom. budi nam kraljem!" (11) Odgovori im smokva: "Zar da se odreknem slatkoće i krasnoga ploda svog da bih vladala nad drugim drvćem?" (12) Tad rekoše stabla lozi: "Dođi. (9) Ukrasih ga mnoštvom grana.riječ je Jahve Gospoda. slavom i veličinom? A sad si s njima oboren u podzemni kraj i s neobrezanima ležiš među onima što mačem bijahu probodeni. dođe mi riječ Jahvina: (2) "Sine čovječiji. do dubokih voda žilje mu sezaše! (8) Ne bijahu mu ravni ni cedrovi u vrtu Božjem. a platane ni kao hvoje njegove ne bijahu! Nijedno stablo u vrtu Božjem ne bješe mu po ljepoti ravno.1. među drvećem edenskim. Ispod hvoja njegovih legoše se divlje zvijeri. s cedrom libanonskim.07. evo.08. najizabranije i najljepše u Libanonu. jeste li vjerno i čestito učinili kad ste izabrali Abimeleka za kralja? Jeste li se dobro ponijeli prema Jerubaalu i njegovoj kući? Jeste li mu uzvratili za djela što ih za vas učini? (Suci 9. iz gloga će oganj planuti i sažeti cedrove libanonske!" (16) Sada. (18) Na koga. zatvorih nad njim ponor i zaustavih rijeke njegove. stade na vrh gore Gerizima i povika im na sav glas: "Čujte me. ostaviše ga! (13) Na njegovo oboreno stablo sve ptice nebeske sletješe! Među njegovim se granama sve divlje zvijeri nastaniše! (14) Da se rastom svojim nijedno stablo pokraj vode više ne uzvisi i da vrh svoj među oblake ne uzdigne! I da se nijedno stablo koje pije vode u visinu svoju ne uzdaje! Jer su svi predani smrti. Ako nećete.2008.pmd 62 8. 12:31 . k onima što mačem bijahu probodeni. siđoše s njim u Podzemlje. s onima što slaze u jamu!" (15) Ovako govori Jahve Gospod: "U dan kad on siđe u Podzemlje. kralju egipatskom. ode on. u znak žalosti. budi nam kraljem!" (13) Odgovori im loza: "Zar da se odreknem vina što veseli bogove i ljude da bih vladala nad drugim drvećem?" (14) Sva stabla rekoše tad glogu:"Dođi. gusta lišća i debla visoka: vrh mu do oblaka seže.01. i oni među narodima koji u hladu njegovu sjeđahu. i mnoštvu njegovu: "Na koga naličiš veličinom svojom? (3) Usporedit ću te.1-18) 6 62 PRIJELOM . hvoje mu se razgranaše od obilne vode što mu dotjecaše." (Ez. prvoga dana. mišica njegova.

Mjesto nam ne dopušta da se u detalje pozabavimo problematiziranjem jedne takve specifične metodologije. 12:31 ." (Grgur Nazijanski) "Gospodin mora kroz vremenite događaje iznaša na vidjelo vjeru predočavajući svoju zastrašujuću moć. A." (Atanazije) "Posred naših kušnji možemo probudi usnulog Krista u nama. 1998. Neprijeporno je da su nam crkveni oci danas i te kakao važni baš zbog toga što su razvijali jedan specifičan odnos teorije i prakse to jest dogmatike i liturgike." Kome je potrebno buđenje (Mk.pmd 63 8.01. Takvo čitanje nas ponovo podsjeti ne samo na duboku jednostavnost njihovog kontemplativnig razumijevanja teksta nego i na dobroćudnu naivnost njihovog alegorijskog tumačenja koje nas nekad nasmiju do suza ili nas jednostavno preneraze svojim pretjerivanjem. Sada pogledajmo jednu drugu priču o Božjoj blizini koja podosta ukazuje na Božju suverenost koja proviđa sigurnost i zaštitu onima koji nisu spokojno smireni i koji nedostaje hrabrosti kada treba prijeći na "drugu obalu.08. snaga njegovog božanstva je na prekrasan način nosila lađicu. 35-41) Uvijek je zanimljivo pročitati mišljenje crkvenih otaca o nekom biblijskom tekst. sjeme donosi plod koji je i sto puta veći od očekivanog nego je u pitanju praktični iza- 8 (Usp. Hall u kojoj su marljivo prikupili komentare crkvenih otaca na Markov tekst8: "Dok je lađica tiho nosila Isusovu čovječnost. nego želimo pokazati da specifično čitanje i tumačenje Markovog teksta ukazuje na specifičnu pobožnost i to permanentno zagovaramo." (Efrem Sirijski). Oden i C.. Prenijeti sjeme kraljevstva na "drugu obalu" za Markovu zajednicu jest ne samo eshatološki imperativ njihovog učitelja jer kao što smo vidjeli.1. Oden i Christopher.O teologiji oslobađanja govoljno odriču njenih "blagoslova" ali nemojmo bit naivni odricanje od "moći" nikad nije dragovoljno kako nam to povijesti i govori.2008. Isus upozorava svoje slušateljstvo da praksa Kraljevstva počinje na takav način odricanja od moći i da se suverenost kraljevstva tako i manifestira u ovom svijetu pa stoga i odatle aluzija na odmaranje u sjeni koje ne proviđaju moćni politički saveznici nego Božja blizina. 4.07. Pogledajmo neka od njih koje nam u svojoj knjizi donose T. "Otajstvo Bogočovjeka vidljivo je u tome da onaj koji je odmor umornima i opterećenima da se i on može umoriti.) 63 PRIJELOM . Nakon vjerojatno cjelodnevnog Isusovog podučavanja od kojeg nam je prenešen onaj najkonstruktivniji i najvažniji dio za Markovu zajednicu. C. učitelj se umorio." (Augustin) Ovakvo razumijevanje teksta može koristiti u teološkim raspravama i konstrukcijama koje su bile neobično važne za patrističku teologiju i duhovnost onog vremena. 63.

Učenici u lađici su vjerojatno iskusni ribari koji dobro znaju procijeniti situaciju na vodi i koji kao što smo naveli ne mogu kontrolirati vremenske nepogode ali ih donekle mogu predvidjeti. tjeskoba. Lađica je gotovo puna vode a Isus spava i očigledno je indolentno nezainteresiran za novonastalu egzistencijalnu situaciju. Ako Isus spava ne vidimo razlog zašto i učenici malo ne pridrijemaju ali čini se da je njihova nesanica posljedica nutarnjih napetosti.O teologiji oslobađanja zov da se napusti zona komfora i sigurnosti kako bi i oni Drugi u ovom slučaju pogani bili poučeni otajstvima Kraljevstva. Očigledno je to da je novonastala tišina bila preglasna i pre-gusta jer se kroz nju probijao strah učenika koji je kako vidimo suprotnost nevjeri. Drugim riječima suprotnost vjeri nije nevjera nego kukavičluk. Pitanje se nameće samo od sebe: "koga treba probuditi"? Marko ovo pitanje ostavlja otvorenim. Elementarne nepogode koje Marko navodi nisu samo vanjska prirodna prijetnja koju je nemoguće kontrolirati nego je to ako smo to dobro razumjeli i nutarnje stanje zabrinutosti i preneraženosti učenika koji kao da su prestrašeni Isusovim spavanjem. Učenici nadodaju još jedno pitanje: "Zar te nije briga što možemo izginuti?" Buka uzrokuje nesanicu to je jasno ali nije potpuno jasno o kakvoj ili bolje rečeno.08. Čini se da prelazak na "drugu obalu" nije samo kratki jednodnevni piknik nego odlazak u riskantnu neizvjesnost koju Marko opisuje kao oluju.07. stoga još više čudi njihov strah i panično zapomaganje. strahova jednom riječju anksioznosti. vjetar. "Iznenadno" je tipična Markova figura koju on nebrojeno puta ponavlja ukazujući na neočekivanu žurbu i nepredvidivost novonastale situacije kojom se stvara napetost i zaplet u pripovijedanju. da takvo zapomaganje nedvojbeno ukazuje na potrebu iscjeljenja.1. čijoj se buci obraća "probuđeni" Isus svojim autoritativnim: "Utišaj se i umukni. vjetar i valove.01.pmd 64 8. prelazak preko Crvenog mora ili kao što je najvjerojatnije Jonin udes na moru kada je pobjegavši na more odlučio pobjeći od Božjeg poziva da propovijeda poganskoj Ninivi koja je u to vrijeme bila ne samo političko vojna sila nego je utjelovila stravični sustav represije i podjarmljivanja svih slojeva društva velikog asirskog carstva. Marko nam simptomatično govori o drugim lađicama koje slijede lađicu u kojoj su učenici i njihov učitelj koji spava nakon cjelodnevnog poučavanja. 12:31 . Učenici se boje jer nemaju vjere.2008. Oluja. ono malo vjere koje je potrebno kako 64 PRIJELOM ." Svojim kriptičnim stilom Markov Isus kao da se ne obraća samo neukrotivim prirodnim silama (koje on kao što vidimo vrlo jednostavno može pokoriti) nego i neukrotivim duhovnim silama koje su otele kontroli i zavladali su anksioznom nutrinom učenika. Takvo zapomaganje kao da smo već susreli u Markovom tekstu i još ćemo ga podosta puta susreti. Stječe se dojam da njih više muči to što Isus spava nego što im je lađica gotovo puna vode. valovi. Rekli bismo gotovo. koje ne dopuštaju mirni i spokojni san stoga ne treba čuditi njihovo zapomaganje. Moguće je da nam Marko ovdje želi uprisutniti arhetipske događaje iz povijesti spasenja kao što je Noin slučaj.

O teologiji oslobađanja bi zapravo prepoznali osobu koja ih je okupila oko sebe. Dramatični prijelaz na "drugu obalu" riskantna je i gotovo subverzivna aktivnost koja ima svu cijenu. Markov čitatelj može zaključiti.2008. "Tko je ovaj?" Samim time da mu se pokoravaju prirodne nepogode razvidno je da njemu ne treba buđenje jer se čini da su učenici prespavali sve ono što je dosadašnjim djelovanjem Isus napravio.1.08. nego da i čitatelji moraju preuzeti odgovornost za takve i slične riskantne akcije na "drugoj obali." Baš zato moramo imati vjeru koja je za Marka nužno čin hrabrosti kako smo vidjeli a ne posljedica kukavičluka i jadikovanja kako smo to vidjeli u tekstu jer to je jedini način na koji bi se mogli nositi s nepredvidljivim i kompleksnim situacijama na "drugoj obali" čiji rezultat ne možemo uvijek predvidjeti i s čijim se posljedicama ne možemo uvijek nositi. 65 PRIJELOM .07. Sve će se to ponoviti još jedanput. niti da se je Markova zajednica trideset. možda čak i dramatičnije i skandaloznije opisano u osmoj glavi. Učenici nemaju vjere ni koliko je Isus pokušao prispodobiti kada je govorio o gorušičinom sjemenu jer da imaju ne bili više preneraženi time da mu se pokoravaju prirodne nepogodne već bi više bili unezvjereni da su mogli poginuti.pmd 65 8. 12:31 . Očigledno je i jasno kao dan da sjeme kraljevstva mora biti posijano i na drugu obalu kako bi i tamo uzrasle vidljive prakse Božje suverenosti. Marko nas želi upozoriti ne samo da su Isusovi učenici s time imali problema. četrdeset godina kasnije susretala s tim istim problemom.01.

1. 1-2. Mill.08.Bioetičke kontroverze i polemike Main theories of virtue ethics Nenad POLGAR Članak donosi sažet pregled glavnih teorija etike kreposti (virtue ethics). 66 PRIJELOM . Consequentialism holds that the consequences of a particular action form the basis for any valid moral judgment about the action. William Hutcheson. human beings have a duty to promote human freedom and rationality (categorical duties which form categorical imperative). "Introduction" in Virtue Ethics. have significant differences. 12:31 . Roger Crisp and Michael Slote. According to this theory. in theory. from this basic notion deontologists derive principles of moral behavior which should. and mostly associated with philosophers such as J. the most important one being utilitarianism. deontology and consequentialism.pmd 66 8. Jeremy Bentham. Deontology1 (deon in greek means duty). S. and the desired consequences (notion of good) make the distinction between different variations of consequentialism. 1. help us to differentiate between right and wrong actions and. Kantian notions on subject of morality. or derived from.01. Namely. with all its variations. u prvi mah. Roger Crisp and Michael Slote (New York: OUP. članak ukratko predstavlja glavne teorije etike kreposti te završava ističući moguće prigovore na istu. Thirty years ago all significant theories in the field of contemporary moral philosophy (or ethics) could have been put in one of the following categories. U drugom dijelu. Počevši od razloga koji su doveli do pojave etike kreposti kao novog pravca na području suvremene filozofije morala koji se. predstavio kao kritika deontološke i utilitarističke etike (dvije glavne struje suvremene filozofije morala). 1997). that moral reasoning is a matter of applying 1 Cf. make possible for us to orientate in any situation. Although these two theories. 2 Cf. On the other hand we had consequentialism2 as a rivaling theory to deontology.07. that all human beings are bound by some universal duties (which are either prior to or derivative from some notion of good). etc. Now. they also resemble in some important points. thus. upućene uglavnom iz smjera etičara deontološke ili utilitarističke provenijencije. članak nastavlja predstavljajući glavne odrednice koje pronalazimo u svakoj teoriji etike kreposti. eds. ibid. is identified with. deontology or consequentialism.2008.. and this duty has to be carried out under all circumstances.

principles and rules. "Introduction to Virtue Ethics" in Virtue Ethics.1. when it first appeared..pmd 67 8. It is divided into two parts – conceptual and historical argument. ethics of principles. Cf.07. 12:31 . is an empty concept. created space for itself by criticising other two main moral theories and by emphasising and developing some concepts that have been neglected in contemporary moral philosophy. 3-4. no such reference is possible. and that the value of the virtues is derivative from the notion of the right or of the good3. Daniel Statman.Bioetičke kontroverze i polemike principles. 4 Cf. art. historical argument5 shows us why is the concept of moral obligation still taken so seriously by most people in the Western world. art. it represented a critique of duty-based ethics. Roger Crisp and Michael Slote. 5 Cf. critique based on its obsession with moral duty and law. 4. whether it be a human or divine one. 3 67 PRIJELOM . On the other hand. 1997)". Conceptual argument4 shows us that the obligation or law which forms moral "ought" in duty-based theories needs a certain lawgiver. Daniel Statman (Edinburgh: Edinburgh University Press. the concept of moral obligation. In this paper I will try to show how virtue ethics. cit.01. Virtue ethics versus duty-ethics When the virtue ethics first appeared. despite the fact that we live in an age that is commonly refered as "post-christian age".2008. Therefore. I will briefly explain each one of those objections. as different from and superior to all other sorts of obligation.. Alasdair MacIntyre and Richard Taylor.08. But since we often use morality to judge both divine and human law.. ed. people still regard concept of moral obligation as universally valid and as overriding. 5. Afterwards I will continue with outlining some main theories of virtue ethics and objections against it (them). Daniel Statman. ibid. rule-ethics). although they deny the very frame of thought that gave sense to this view. and which takes the form of an obligation incumbent on all human beings. Moral duty and law This objection has been developed by Elisabeth Anscombe. For this reason we sometimes refer to deontology and consequentialism as ethics of duty (or act-ethics. and its problems of moral luck and "schizophrenia". The reason is found in the influence of Christianity and its concept of a divine law which is above all human institutions and laws. Therefore. cit.

2008. 7. ibid. Those are namely – character. there is an unbridgeable gap between justification and motivation in modern ethics. 8 Cf. we are all aware that luck. Problem of Schizophrenia The last objection which I am going to elaborate is the problem of schizophrenia. too numerous and. The second objection deals with duty-based theories obsession to formulate principles and rules. art.. Cf. in the end. if we made the justificatory principles of these theories into our motives.1. art. in the process of deciding – a character – but I ll return back to this a bit later. on the other side. Problem of moral luck This objection is based on the notion of voluntary and a principle that the boundaries of our responsibility coincide with what is under our control ("ought" implies "can") which both have a central role in duty-based theories. cit. that is. virtue ethics emphasizes some other concepts as central for developing a better moral theory. Starting from that. 6 7 Cf.. In other words. moral education. motivation. the result would be destructive to the moral life and to the relationships between human beings8.Bioetičke kontroverze i polemike Principles and Rules . or because we think that this will maximize the happiness. and practical wisdom. and.08. then no friendship would exist anymore. This objection already points us to some other .. factor which is at work here. t make a philosopher better equiped to solve a difficult practical problem than ordinary people who decide in such cases without considering all those principles6. don. 12:31 . According to this objection. Main concepts of virtue ethics In contrast to duty-based ethics. Daniel Statman. cit. we soon end up in a paradox of luck. which should guide us when we try to apply theory to some particular case. 6. 68 PRIJELOM . ibid. what is not a matter of luck.07. governs almost every aspect of our beings and our actions7. virtue. If we help our friends merely "out of duty". in fact. Virtue ethicists argue that those principles are too abstract. on one side we are only responsible for what is within our control.pmd 68 8.. Roger Crisp and Michael Slote.01. 6. 6.

Bioetičke kontroverze i polemike Character Instead of worrying about a right course of action and answering question: "What should I do?", virtue ethics emphasizes a character and answering question: "What kind of a person should I become?" Thus, a goodness of character is prior to rightness of action9. Since the character traits are our inner dispositions which tend to be stable, fixed and, thus, reliable, we can expect that a person who develops a certain kind of character traits will also act rightly upon them in all kinds of situations, toward all kinds of people and over a long period of time. Virtue Now, the desirable character traits are called virtues, and a list of virtues usual, ly depends on a specific virtue ethics theory, but we will come to that a bit later. The desirable character traits or virtues are not just simple inner dispositions to do something what is according to a specific virtue in a specific situation; they rather include a large variety of our inner powers or functions like emotions, emotional reactions, choices, values, desires, perceptions, attitudes, interests, expectations and sensibilities10. In other words, what we would call a whole person. Concerning the character and virtues, virtue ethicists speak often about paradigmatic character, since there are no principles to define the exact meaning of the virtues and how should we apply them to real life situations. Therefore, appealing to an idea of a paradigmatic character as a person who exemplifies the virtues in an extraordinary way appears to be the only available way to understand and apply the virtues11. Moral education and motivation Since the development of such a complex mindset which would include everything mentioned above and, thus, constitute a virtuous person is a long-term project, virtue ethics presents us with a concept of moral education12. We all start

9

Cf. Justin Oakley, "Varieties of Virtue Ethics", Ratio 9 (1996), 129-130. Cf. Rosalind Hursthouse, "Virtue Ethics" (July 2007), available from http://plato.stanford.edu/ entries/ethics-virtue; accesed 10 October 2007. 11 Cf. Justin Oakley, art. cit., 135-136. 12 Cf. Daniel Statman, art. cit., 12-13; Rosalind Hursthouse, art. cit., Nafsika Athanassoulis, "Virtue Ethics", (September 2006), available from http://www.iep.utm.edu/v/virtue.htm; accesed 10 October 2007.
10

69
PRIJELOM - 07.01.08.pmd 69 8.1.2008, 12:31

Bioetičke kontroverze i polemike With a certain natural tendencies among which some will be positive – such as friendly nature – and some will be negative – such as jealous nature. Those tendencies can then be either encouraged or discouraged by the influences one is exposed to in his/her youth. So in this stage a lot will depend on the availability of good role models. The virtuous agent acts as a role model and a child emulates his or her example. Therefore, a student of virtue first learns to act according , to a specific virtue (although he/she doesn t posess that virtue yet), then afterwards he or she develops a habit of acting according to virtue and, in the final stage, , he or she should understand the virtue, recognize it s value and reasons why it is the appropriate response and, thus, make a conscious choice for that virtue for its own sake. So, in the end the fully developed virtuous agent should have the right reason(s), harmonious right desire, and an inner state of virtue that flows smoothly and effortlessly into action. Practical wisdom One interesting question that could be raised here is: "Is it possible that someone could have too much virtue?"; in other words, can we be too honest, too generous or too friendly? According to Aristotle, which places virtue in mean between too little and too much, the answer is yes. In order to avoid going into such extremes a student of virtue should develop what Aristotle calls phronesis or practical wisdom13. This concept, which is defined as a knowledge or understanding that enables its possessor to "do the right thing" in any given situation, also helps us to distinguish a virtuous agent who is motivated by rational choice from, for example, an adolescent, not possesing the virtue(s), who can be motivated by a good inclination or feeling. The latter one will, probably, try to "do a right thing" also, but, without practical wisdom, he/she will be prone to choose an inappropriate course of action. Main theories of virtue ethics In its first phase of appearance, virtue ethics has become better known to many by what it was against, rather than what it was for. So, after the hard effort put in an attempt to create a space for itself in the field of modern moral philosophy by criticising deontology and consequentialism, virtue ethics moved to a next phase in which it tried to develop a positive aspects of this new direction. The inspiration for this was found in works of philosophers such as Plato, Aristotle,
13

Cf. Gerasimos X. Santas, "Does Aristotle Have a Virtue Ethics" in Virtue Ethics, ed. Daniel Statman, 272-275.

70
PRIJELOM - 07.01.08.pmd 70 8.1.2008, 12:31

Bioetičke kontroverze i polemike Stoics, Aquinas, Hume and Nietzsche. This variety of "sources" produced also a variety in the development of virtue ethics. Therefore, we are entitled to speak about theories (in plural) of virtue ethics. For the purpose of this paper I will speak only about three main theories of virtue ethics; those being eudaimonism, agent-based theories and the ethics of care. Eudaimonism This particular set of virtue ethics theories are largely inspired by Aristotelian notions about eudaimonia14, human nature and virtues. The term eudaimonia is usually translated as "happiness", "flourishing" or "well-being", and each of those translations implies a different connection between telos(a purpose, a final end , or the greatest good) and virtues. In Aristotel s theory, each action has a certain end (purpose) and each being has a certain function. The function of a human being is reason, so when a human being lives according to reason and when he/ she reasons well, then he/she is living the life of excellence or eudaimonia. We must be careful not to mix consequentialism with Aristotelian notion about eudaimonia, because Aristotle doesn, t define eudaimonia as a state of mind or a goal that should be reached; he rather defines it as an activity of soul along with virtue15. Therefore, he doesn, t derivate virtues from eudaimonia but accepts the virtues of a particular class of citizens in Athens and is not trying to justify them. So, in this matter virtue ethicists are left on their own. At this point, different versions of eudaimonism differ from each other on the question: "What are the virtues and where should we derive them from?". One theory, that of Alisdair MacIntyre takes the direction of particularity. Since he defines a virtue as "an acquired human quality the possession and exercise of which tends to enable us to achieve those goods which are internal to practices and the lack of which effectively prevents us from achieving any such goods"16, he obviously derives virtues from human practices which are, in turn, highly influenced by social and political issues. But, despite what has been said, he admits that there is a telos, a purpose which transcends the limited goods of practices by constituting the good of a whole human life, and that good is unity, or virtue of integrity (or constancy)17. Another theory, that of Rosalind Hursthouse, also starts with the notion about
Cf. Peter Simpson, "Contemporary Virtue Ethics and Aristotle" in Virtue Ethics, ed. Daniel Statman, 247-248. 15 Cf. ibid., 247. 16 Alasdair MacIntyre, "The Nature of the Virtues" in Virtue Ethics, eds. Roger Crisp and Michael Slote, 128. 17 Cf. ibid., 140.
14

71
PRIJELOM - 07.01.08.pmd 71 8.1.2008, 12:31

Bioetičke kontroverze i polemike Different virtues in different cultures and traditions, but strives to find an objective basis for a single set of human virtues of character within a generally Aristotelian approach.18 In this approach, judgments of good and defective character are to be assessed in terms of the biological, social, and rational nature of human beings, which should then provide us with a unique set of character traits which are natural to human beings. Agent-based Theory Not all accounts of virtue ethics are eudaimonist. The most radical departure from Aristotelian model is found in Michael Slote ,s agent-based approach. According to this approach, Aristotelian forms of virtue ethics are agent-focused in the sense that the moral rightness of acts is based on the virtuous motives or character of the agent. By contrast, agent-based theories are more radical in that their evaluation of actions is dependent on ethical judgements about inner life of the agents who perform those actions. Furthermore, Slote promotes a term well-being, which consists in certain objective goods, and argues that virtuous motives are not only necessary but sufficient for well-being. He avoids the term "virtues" and, instead, uses, as we saw, the term "virtuous motives", nevertheless, it is clear that he is not speaking about transitory inner states (motives), but admirable states of character such as compassion, benevolence and caring19. The Ethics of Care The ethics of care was initially inspired by the work of the psychologist Carol Gilligan, and has been promoted mainly by feminist writers, such as Annete Baier, Nel Noddings, Virginia Held, etc. This theory calls for change in our perspective of morality and virtues which have been, as they say, under too much influence of masculine terms such as justice and autonomy, toward more feminine terms like care, patience, the ability to nurture, self-sacrifice, etc. These virtues have been marginalized because society has not adequately valued the contributions of women.20

18 19

Cf. Roger Crisp and Michael Slote, art. cit., 21-22. Cf. ibid., 22-23; Rosalind Hursthouse, art. cit. 20 Cf. Daniel Statman, art. cit., 17.

72
PRIJELOM - 07.01.08.pmd 72 8.1.2008, 12:31

Bioetičke kontroverze i polemike Other theories We should keep in mind that the division of virtue ethics presented here could be held tentative, since there are a lot of theories which can, t be put in any of those types.21 Furthermore, in some surveys of virtue ethics theories, we will find quite different divisions like consequentialist and non-consequentialist virtue ethics theories22 or teleological and non-teleological theories23, extreme and moderate theories24, etc. The division used here has been chosen mainly because it emphasizes the difference between virtue ethics and duty-ethics theories. Objections to virtue ethics Although virtue ethics presents itself as a better option than consequentiali, sm or deontology, it still has it s own problems and weak points. Therefore, the theory was also exposed to a lot of critique. Here, I will present just the most important ones; those being self-centeredness, applicability, and universality. Self-centeredness The first objection alleges that virtue ethics focuses too much on the agent. We could have seen this in the discussion about character and development of virtues within an agent. Furthermore, it seems that whole rationality of attaining and practising virtues is also grounded and justified in terms of well-being or happiness of an agent. On the other hand, most people would argue that morality is just the opposite, that it,s about putting others – their needs, desires, and wants – in front of ourselves; or, at least, that we should find some balance between taking care of ourselves and others. Hence, virtue ethics disturbs self-other symmetry in favour of a virtuous agent to such an extent that it becomes self-centered25.

For instance, Christine Swanton,s theory (pluralist account of virtue ethics with connections to Nietzsche), David Oderberg ,s theory (account of virtue ethics inspired from Aquinas and Augustine), etc. 22 Cf. Justin Oakley, art. cit., 144-147. 23 Gregory Velazco Y Trianosky, "What is Virtue Ethics" in Virtue Ethics, ed. Daniel Statman, 4649. 24 Cf. Daniel Statman, art. cit., 8. 25 Cf. David Solomon, "Internal Objections to Virtue Ethics" in Midwest Studies in Philosophy, vol. XII, eds. Peter A. French, Theodore E. Uehling, Howard K. Wettstein (Notre Dame, IN: University of Notre Dame Press, 1988), 432.
21

73
PRIJELOM - 07.01.08.pmd 73 8.1.2008, 12:31

Daniel Statman. it can. namely. namely. and in a fact that duty-based ethics neglected those important concepts (elements) for far too long. 128-130 28 Cf.t be an alternative to other ethical theories. art. cit. Conclusion Instead of repeating myself. If vir. Bearing that in mind. Thus.08.. But the directives we could get out of such a method are rather vague.pmd 74 8. art. nevertheless. we can say with certainty that virtue ethics significantly enriched the field of moral philosophy and 26 27 Cf..Bioetičke kontroverze i polemike Applicability The second objection goes to the level of applied ethics where utilitarianism and deontology have dominated for a long time because they both developed complex but. First one points out inability of virtue ethics to be universal and this is a necessary characteristic of any ethical theory. and we would be allowed to form our entire ethical view upon our local virtues. I will try to draw out some implications for moral philosophy out of what has been said already up till now. 432-433.1. Universality Last objection addresses the problem we have seen in MacIntyre. metaethical and normative argument28. Therefore. Cf. valueable set of principles as a practical help in moral dilemmas. On the other side. 74 PRIJELOM .01.. cit. 20. then almost any character trait could become a virtue. and opted for another perspective. the criticism is directed toward a cultural and moral relativism in virtue ethics and holds two arguments. tue ethics can t offer any universal criterion. in which he attributes a lot to social and political influence on desirability of certain virtues27. ibid. the conclusion is drawn that it is in a very nature of virtue ethics that it cannot provide the kind of determinate guidance for action which is required in an adequate normative ethics theory26. to try to figure out what a virtuous person would do in such dilemma.07. 12:31 . virtue ethics denied a value of such an approach from the begining. The strenght of virtue ethics. Normative argument anticipates a possible chaos which could result from the lack of universality in virtue ethics. s elaboration on virtues. Hence.2008. Alasdair MacIntyre. and a reason why it has been so "popular" in last thirty years lies precisely in rediscovery of those elements of virtue ethics that I mentioned earlier.

Simpson. Wettstein (Notre Dame..t have what it takes to become a dominant ethical theory. Hursthouse. "Contemporary Virtue Ethics and Aristotle" in Statman D. A. Virtue Ethics (Cambridge: Edinburgh University Press.htm. M. "Varieties of Virtue Ethics". and Slote M. virtue ethics just doesn. eds.. 1997.stanford.pmd 75 8.08. Virtue Ethics (New York: OUP. Howard K.). R. "Introduction to Virtue Ethics" in Statman D..): 1-41. Virtue Ethics (Cambridge: Edinburgh University Press.. Peter A.): 1-25.. On the other hand. This has also been recognised in deontologism and consequentialism. Santas. 12:31 . Oakley. Statman.): 428-441.). Theodore E.2008. "Introduction" in Crisp R. and Slote. most ethicists today would usually think about ethics in a way of combining elements from different ethical traditions in attempt to come up with a coherent ethical theory. accesed 10 October 2007. accesed 10 October 2007. D. Ratio. 1997. 1997. References Athanassoulis. available from http://plato. "Virtue Ethics" (July 2007.. "Does Aristotle Have a Virtue Ethics?" in Statman D.utm. MacIntyre. 1988. Thus.): 245-258.07. at least for now.1. 75 PRIJELOM . Trianosky. N. 1997. G.): 128-152. J. 1997. "What is Virtue Ethics All About?" in Statman D. Solomon. "Virtue Ethics". R. vol. Virtue Ethics (New York: OUP. Crisp..V. French. G. "The Nature of the Virtues" in Crisp R.. we saw that virtue ethics has its own problems which show us that we still need (legacy of) other moral theories and that.iep. 1997.edu/v/virtue..Bioetičke kontroverze i polemike showed us that there is a lot more involved in ethics than just making "universal" principles and carring about consequences and duties. Virtue Ethics (Cambridge: Edinburgh University Press. (September 2006.): 260-285. IN: University of Notre Dame Press.. XII. available from http:// www. 9 (1996. so those theories also started to develop their notions about virtues and importance of character. Uehling..X...): 118-140. D. vol.): 42-5. and Slote M.. Virtue Ethics (Cambridge: Edinburgh University Press..edu/ entries/ethics-virtue. P.01. "Internal Objections to Virtue Ethics" in Midwest Studies in Philosophy..

S obzirom na evoluciju čovjeka možemo reći da je evolucija razvoj organizama od jednostavnih prema složenima.08. U ovom nas članku zanima. Prvo.07. i anatomsko-morfološke karakteristike određenih oblika i vrsta. Prema promišljanima pokojnog prof. V. odakle u čovjeku molekula DNA. ali koji ipak na neki način ostaje tajna ne samo prirodoslovnom polju znanosti već i društvenom i humanističkom usmjerenju iste. "besplatno". evolucija čovjeka te mnogovrsna pitanja vezana uz čovjeka i njegovo porijeklo. između ostalih. Također je ovdje neizbježno spomenuti i odnos između shvaćanja pojma evolucija kod prirodoslovnih. BAJSIĆ. odnosno metafizičkog stajališta. razvoj vrste. pitat ćemo se.1 Prema ovoj definiciji za postanak i razvoj svakog živog bića vezana je skupina podataka koja obuhvaća. prema tome. 12:31 . 76 PRIJELOM . Zagreb 1998. kako se čini.org/wiki/teorija_evolucije Usp. Bajsića2 nailazimo na dvije vrste pitanja i odgovora. razvitak) najčešće podrazumijeva razvoj iz nižega u više. V. KS. u velikoj mjeri poznat suvremenoj prirodoslovnoj znanosti. prema svemu naznačenomu. započinjemo propitivanjem je li čovjek nastao od nižih vrsta ili je nastao prirodnim odabirom i varijacijama što predstavlja karakteristike evolucionista materijalističkog usmjerenja. možemo li i trebamo li biti. Malo drugačiju hipotezu zastupaju oni koji polaze od filozofskog.01.wikipedia. zašto postoji neki red.Bioetičke kontroverze i polemike Evolucija i čovjek Martina VUK Sekularizacija modernog svijeta usmjerila se u potpunosti na čovjeka pa prema tome i u govoru o evoluciji najviše se govori o evoluciji čovjeka koji je. ali koja je stvorila čovjeka. Promišljanja teku tako od suočavanja s mislima čini li čovjeka doista samo mrtva materija. No.2008. razvoj iz jednostavnoga u složeno nekog prirodnog ili društvenog procesa. evolutio kao razvoj. populacije. zadovoljni dometima prethodnog govora? 1 2 http://sh.1. što se otkriva kao druga vrsta pitanja. uopće.pmd 76 8. je li riječ o igri i slučaju. Granična pitanja religije i znanosti. a posebno biologijskih znanosti i teološko-filozofskog načina razumijevanja. zapravo. a ne nered? Tko je u čovjeka usadio klicu života prema kojoj čovjek ima svoju svrhu… itd? Više-manje sve upućuje na zaključak da čovjek svoje postojanje treba zahvaliti nekoj "višoj sili" koju se ne može opisati fenomenološki. što će prema tome implicitno oblikovati i specifičan govor vezan za teološko-filozofska promišljanja o čovjeku. Evolucija (lat. prvenstveno. kao teolozi. ili koje druge više skupine.

osobito biološki. Više vrste razvile su se od nižih.pmd 77 8. Oko govora o evoluciji ne susrećemo se samo s pojmom evolucionizma. a ono je u pretpostavci da je čovjeka stvorio Bog na svoju sliku te da čovjek jest "imago Dei". dolazi do pojave biološkog evolucionizma. 77 PRIJELOM . 12:31 . za kreacionizam bi se moglo reći da je to teorija koja nastanak i razvoj čovjeka ne prepušta materiji. U skladu s tim.07. Razlog zbog kojeg se evolucionizam. Teorija kreacionizma svoj početak ima u mitologiji. Ova pretpostavka također podrazumijeva Boga kao transcendentalnog subjekta koji je stvorio bića koja su naprosto bila savršena. a ne tumači biblijski izvještaj metaforički. kršćanska teologija daje jasnije značenje. Srž te ideje evolucionizma nije u prvom redu bilo je li čovjek nastao od majmuna. već isključivo Božjem zahvatu.1. već i sa pojmom hominida. prema prirodoslovnom shvaćanju kojeg zastupa današnja znanost i teorija evolucije razvio od tzv. U svom prvom zamahu evolucionizam je bio velika revolucija i suprotnost nauku crkve koja je postanak svijeta tumačila biblijskim interpretacijama slika stvaranja kroz nekoliko dana iz knjige Postanka. nego je to običaj danas. na egzistencijalna pitanja o smislu svojega života i bivanja odgovarali na jedini mogući način s vjerom u postojanje neke više sile. kao i pojmovima animacije i kreacionizma.2008. Kad teorija kreacionizma polazi od izvješća o stvaranju kao doslovnom znanstvenom dokazu. već mu je potrebno spasenje. Njezino je osnovno polazište da je svijet i čovjek stvoren na principu nekog transendentalnog subjekta "ex nihilo". pojmova bližih suvremenom prirodoslovno-znanstvenom govoru. bližih teološkom govoru. homo sapiens. Pojavom Charlesa Darwina i njegove teorije o nastanku i razvoju živih bića.01. bio produkt znanstvenog i povijesnog ozračja u kojem se razvio.nekad su ljudi puno više. nego u spoznaji da i priroda ima svoju povijest i da se ljudska povijest "organski" usađuje u nju. a) Evolucionizam . nije stvoren savršen i kao takav samodostatan. hominizacije. prema čemu. Ovakvom. što uključuje odnos i dijalog Boga i čovjeka. isključujući svaki drugi pogled na svijet i stvarnost.Bioetičke kontroverze i polemike Evolucija kroz pojmove i metode Sva živa bića se rađaju.današnji evolucionizam zastupa teoriju postepenog razvoja živih bića od jednostavnijih prema složenima. pomalo iskrivljenom poimanju kreacionizma. temeljeći svoje argumente. Tako se današnji čovjek. koji je osim Darwinove koncepcije razvoja čovjeka. ova teorija također postaje ideologija. rastu. Sve je počelo kad su predstavnici evolucionizma pretpostavili da svijet nije mogao nastati kroz nekoliko dana te da se čovjek nije tako brzo i neočekivano mogao pojaviti i razviti. stare i umiru. niže vrste ili homo erectusa. koji se opet razvio od svoje niže vrste homo habilisa.08. b) Kreacionizam . jedino i isključivo na knjizi Postanka. toliko odmaknuo od svog prvotnog značenja i postao ideologija jest činjenica da je biološki evolucionizam pokušao prirodu i postanak živih bića objasniti jedino i samo na način svog shvaćanja. u smislu povijesti spasenja.

7 d) Animacija . Prema tome. KS. BAJSIĆ. Još prema Aristotelovoj podjeli duše na vegetativnu (biljke). Isto. iako to ne nastoji biti. mješoviti tip koji je neka sinteza između prirodnih znanosti i filozofije.naziv potječe iz biologije te u tom smislu označava razvojni proces čovjeka koji je doveo do ljudskog oblika.1. Tako je hominizacija i promjena od instinkta do misli te kao takva ona ukazuje ne samo na promjenu stanja već i na nov način života. s obzirom na karakteristike koje su jedino pridržane čovjeku te misleći pritom i višeslojnost pojave socijalizacije i kulture možemo govoriti i o humanizaciji (oljuđenju). 197 78 PRIJELOM .. važno je spomenuti i pojam hominida pod kojim se misli na fosilne oblike koji su u izravnoj ili pobočnoj vezi s ljudskom razvojnom linijom. Treći način ili tip je prirodoznanstveni koji služi za sistema3 4 Usp. str. 22 (2002) sv. 9 Isto. a počeo je u razilaženju od linije koja je dala antropomorfne. čovjekolike majmune. dj. već ih postavlja aprioristički. str. 8 Usp.. nav.01. istu definiramo kao supstancijalnu formu tijela. 265. "Evolucija i problem hominizacije". str. BAJSIĆ. V. 10 Usp. bilo nakon. str. str. MATULIĆ. T. nego o postanku čovjeka što se tiče njegove tjelesne prilike kao i njegove psihe6. senzitivnu (životinje) i intelektualnu (čovjek) dušu.pmd 78 8. nego dolazi izvana snagom stvarateljskog Božjeg čina. 240. nav. možemo se složiti sa starom Aristotelovom definicijom da je čovjek animal rationale. Zagreb 1996. ali najčešće polazi od prirodne znanosti da bi prekoračivši granice prirodoslovnog govora završio u filozofiji. dj. Tako razmišljajući teilhardovski.8 Prema Tomi Akvinskom duša nije svodiva na neki materijalni čimbenik. str. iako temeljno pitanje hominizacije nije od kojeg se oblika kosti razvio današnji čovjek i je li ključnu ulogu u tome odigrao razvoj lubanje (jer je lubanja neandertalca veća od lubanje homo sapiensa). str. 137. 265. 6 Isto.08. F. 7 Usp. Današnji pojam hominizacije daje jedno puno šire značenje gdje se misli na pojam specifično ljudskih svojstava.4 Prema definiciji Vjekoslav Bajsića pod pojmom se hominizacije misli na proces filogenetičkog događanja gdje je čovjek kao tjelesno i duševno biće nastao neprekidnim razvojem. Stazama evolucije čovječanstva. dj.5 Kod hominizacije nije riječ o ničem manjem. F. Drugi način je tzv.Bioetičke kontroverze i polemike c) Hominizacija . 12:31 .njome se najčešće označava "ulijevanje" razumske duše u ljudsko tijelo na individualnoj razini. Usp.2008.07. već razvoj moralne svijesti koja određuje čovjeka i stavlja ga u odnos nadređenosti s obzirom na druga stvorenja. nav. 832. 4. V. 5 Usp. bilo prije traga ljudskosti.3 Vezano uz takovo shvaćanje hominizacije. u FI. 11.10 Prvi način govora o evoluciji je filozofijski koji svoja načela ne crpi iz pozitivnih rezultata prirodnih znanosti. FACCHINI. FACCHINI.9 Vjekoslav Bajsić govor o evoluciji smatra mogućim na tri razine..

biološke vrste nisu stalne. Ali kod ove se skupine. 11 12 13 14 15 Usp. str. Prateći ovaj slijed razvoja. Usp. zbog čega je homo sapiens upravo ovakav kakav je danas. australophitecus je sličan današnjem čovjeku po razvoju kostiju. B. str.08.11 Ovakva teorija danas je pomalo napuštena. BARČIĆ. a što je prisutno u njemu od početka. Mnoge karakteristike ovih najpoznatijih vrsta često se puta preklapaju tako da nije moguće sa točnošću odrediti svaku i najmanju karakteristiku. postoje neki dokazi kako prema svojim karakteristikama prvu skupinu hominida čine australophiteci. jer postoje dokazi da je razvoj čovjeka išao u dva smjera. čovjek se razvio od nekih vrsta majmuna (čimpanze. Prema mišljenju evolucionista materijalističkog nazora razvoj čovjeka se odvijao od nižih vrsta prema višima.12 Iako se znanstvenici u potpunosti ne slažu. jer je i za jednu i za drugu vrstu karakteristično da su poznavali oruđe. Treću skupinu razvoja prema evolucionistima čini vrsta homo erectusa. str. gorile. u smjeru razvoja čovjeka i u smjeru razvoja majmuna. osobito po građi zuba može uvidjeti neka naznaka koja upućuje na razvoj vrste homo sapiens.07. tj. te sadrži neke metafizičke implikacije.pmd 79 8. ali su navodno i jedna i druga vrsta imale zajedničkog pretka. 209. uspravan hod i djelatnosti kojima se čovjek bavio te ono što je ostavio iza sebe. BARČIĆ. On je najsličniji suvremenom čovjeku. V. Usp. 79 PRIJELOM . slobodna ruka. odnosno celebralizacija mozga. Od ove skupine zapravo počinje razvoj u dva smjera te se može jasnije pratiti razvoj čovjeka. Osim zubi. dj . 12:31 . dj. jesu li i hominidi imali duh. već prije toga. nav. služiti se oruđem. 207.. Homo habilis bi bio prvi stupanj prijelaza iz roda australophithecusa u red homo.. str. Ova vrsta nije potpuno odijeljena od homo habilisa. spada li možda pojava ljudskog duha na četvrti stupanj evolucijskog razvoja ili je to nešto što određuje čovjeka jedino kao takvog.13 Po svojoj anatomsko-morfološkoj strukturi najviše nalikuju majmunu na što upućuje razvoj lubanje i mozga koji je sličan onoj u čimpanze.2008. B. Tako je homo habilis mogao uspravno hodati.01. Tako dolazimo do govora o hominidima. Kada se govori o teoriji evolucije u prirodoslovnom smislu onda se zapravo treba govoriti o transformizmu. 213. tko im ga je utisnuo. u CUS. orangutani). tj. Isto. "Pojava čovjeka na zemlji".Bioetičke kontroverze i polemike tizaciju prirodoslovnih rezultata. ukoliko ih same prirodne znanosti sadržavaju. nav. 26 (1991) 2/3. 140.14 Među znanstvenicima vlada mišljenje da kod određenih etapa razvoja čovjeka nije najvažnije povećanje. Isto. Promišljanja ćemo započeti govorom od trećeg načina poimanja evolucije. npr.1.15 Sljedeći red razvoja čovjeka čini vrsta homo sapiens. dolazimo do mogućnosti postavljanja pitanja o porijeklu čovjekova duha. već promjenljive te se mogu transformirati jedna u drugu. BAJSIĆ.

08. J. filozofa prije njih. str. ne spomenuti imena C. Lamarcka i naravno. po kojem priroda ne pravi skokove. s obzirom na to da se radi o različitosti i sličnosti biljaka i životinja. B. već više možda zrcalo kulture njegova vremena.Bioetičke kontroverze i polemike Charls Darwin & teorija evolucije Nemoguće je. odnosno prirodni odabir. Prema Lamarckovoj hipotezi prvi se put govori o promjenjivosti živog svijeta i to o promjeni od jednostavnijih oblika prema složenijima. Njegova teorija evolucije poziva se ponajprije na prirodni odabir ili selekciju koja uništava jedinke slabije prilagođene uvjetima života. Darwin je ovu teoriju zastupao kako u odnosu na biljke i životinje tako i u odnosu na čovjeka. Darwina. koju on zamjenjuje uvođenjem kategorije vremena u prostor evolucije. po Darwinovu mišljenju. 80 PRIJELOM . znatno je utjecao Leibnizov "zakon kontinuiteta" ili neprekidnosti. Drugi aspekt Darwinove teorije – selekcija. Carl Linné u XVIII. Lamarck smatra kako određeni organi postupno kržljaju ili se razvijaju. dj.01. V. nav. Individualne varijacije koje ulaze u proces selekcije mogu. 12:31 . ovisno o tome koliko se upotrebljavaju.07. BAJSIĆ. već je u njoj sve povezano postupnim prijelazima.. Lamarck prvi je zastupao ideju da su sva živa bića nastala postupnim razvojem.pmd 80 8. Ono što je iz Darwinove koncepcije biološke evolucije bilo isključeno jest svaka teleologija. biti determinirane vanjskim (okoliš) i unutarnjim (poslije nazvanim genetičkim) čimbenicima. na genima potomci njihovih vrsta bar malo razlikuju od svojih roditelja.16 Prema varijabilnosti oblici vrsta nisu stalni već se. Darwinova je evolucija težak udarac determinizmu (Pierre-Simon Laplace) i finalizmu (Jean Baptiste Lamarck). Heraklit i Empedoklo. Na prirodoslovce XVIII. a podupire one bolje prilagođene. J. odnosi se na borbu za život prema kojoj među živim bićima dolazi do snažne konkurencije te preživljavaju one vrste koje imaju više potencijala za život i koje su više prilagođene prostoru na kojem žive. st. B. putem jedne ili više mutacija. te na taj način Lamarck sve svodi na jedan uzrok koji je fizički. Evolucijske misli javile su se već u staroj Grčkoj. Nakon Darwina uslijedilo je zanimanje za evoluciju na širem području znanosti. 200. U istom stoljeću Comte de Buffon izražava misao o promjeni vrsta. Cjelokupni Darwinov rad na području evolucije nije samo plod njegovih postavki i razmišljanja.1. dok su one slabije usmjerene na propast. Osobito su se ovim pitanjima u staroj grčkoj bavili Aristotel. Darwin spominje dvije važne komponente koje su utjecale na promjene vrsta: varijacije i selekcija ili prirodni odabir. Njegovo je mišljenje na neki način najsličnije Darwinovoj teoriji o evoluciji. stoljeću zastupa jedno kreacionističko razmišljanje prema kojem vrsta ima onoliko koliko ih je od početka stvoreno. 16 Usp.2008. a ta njihova upotreba ovisi o potrebama i uvjetima sredine u kojoj određeni organizam živi. prilikom govora o evoluciji.

Spencera te mnogih drugih neodarvinista (Huxley. nije dopušteno ignorirati.07.17 razvija socijalni darvinizam čiji je osnovni argument bio da je napredak rezultat društvene borbe gdje pobjeđuje zakon moćnoga. 12:31 . Dobhzansky). 17 81 PRIJELOM .1. prema svemu rečenomu vidimo kako je tada bio potreban dijalog. zakon evolucije u potpunosti primjenjuje na društvo (borba za opstanak. bilo zato što se u tim krivim nazorima ponegdje krije nešto istine. Dakle. bilo zato jer se bolesti prikladno ne liječe ako se prije valjano ne upoznaju. a o kojemu smo ponešto rekli kroz pitanja evolucije. On utječe na socijalne i kulturne prilike svog vremena i ostavlja posljedice. Upravo nam o tome piše i papa Pio XII u svojoj enciklici Humani generis gdje kaže: "(…)Teolozima i katoličkim filozofima koji imaju tešku zadaću čuvati božansku i ljudsku istinu te je usađivati u duše ljudi. Spencer. nakon Darwina. no. Ovi su znanstvenici zapravo mišljenja da je stvaranje organa ili funkcija “djelo selekcije”. možda i međusobno isključujući . Biologističke se teorije dijele na organicističku i socijal-darvinističku. pod utjecajem H. koji je opet sa svoje strane polazio u potpunosti od materije i odbacivao svaki doticaj čovjeka s transendentnim. Spencera. oni ta ista mišljenja trebaju razvidjeti.2008. Najznačajniji predstavnik organicističke teorije. H. koji svoju koncepciju evolucije razvija organicistički. kako se radi o dva potpuno različita promišljanja o postanku svijeta i čovjeka.pmd 81 8. smatraju kako isti zakoni koji vrijede u biologiji moraju vrijediti i u sociologiji. Monod. iako i njihova mišljenja i pretpostavke ne mogu sa preciznošću odrediti jedno konkretno polazište i ostati samo pri tome.Bioetičke kontroverze i polemike Razvitak misli o evoluciji organizama. kao što je postanak čovjeka. ili napokon zato jer izazivaju duh da dublje istraži i ispita neke istine. bilo Biologističke teorije. koje smatraju društvo dijelom organskog svijeta. Mayr. prelazak društva iz niže klase u višu). pojavio evolucionizam. Štoviše. jer se nakon zastupanja krajnjeg oblika kreacionizma koji je stvaranje tumačio jedino kao znanstvenu pretpostavku. uključivo i čovjeka. pa prema tome i logičko. koji jesu i mogu po sebi biti različiti te kao takvi.ipak postoji točka poveznica prethodno naznačenim mislima koja oblikujući se u racionalno. Utjecaj socijalnog darvinizma odrazio se u velikoj mjeri i na moderni racionalizam. zanemarivati ova mišljenja koja više ili manje skreću s pravog puta. argumentirano promišljanje progovara kroz činjenice kako zastupanje samo jednog mišljenja ne vodi prema razumijevanju ovoga složenog fenomena. Darvinizam je osobito veliki značaj dobio “zahvaljujući” neodarvinistima. omogućila su Haeckelova istraživanja kao i istraživanja H.ponekad i beskompromisni . a iz prizme povijesno-fenomenoloških datosti. Jacob. kao jedan oblik revolta. Tako se npr.08. Naravno ova je teorija u početku izazvala mnoga proturječja između kršćana i pristaša nove evolucionostičke teorije. kao što je i danas potreban.01.

105 19 Usp. KEŠINA.) 4. Jedino se iz metafizičke naravi čovjeka može izvesti jedinstvenost.Bioetičke kontroverze i polemike filozofske bilo teološke. Tek u novije vrijeme. Bioetički izazovi kloniranja čovjeka. ona kao takva ne ulazi u povijesno događanje. U tom smislu priroda je lišena svog dinamizma. Srednjovjekovna je misao o prirodi pod utjecajem različitih elemenata. kao jedno zbiljsko događanje.pmd 82 8. Nju se shvaća statički. T.2008.08. vrlo je lako zaključiti kako pojam vrsta u filozofijskom smislu. natura) Upravo Darwinova teorija dolazi u sukob s Aristotelovom koji je smatrao kako su sva živa bića oduvijek i stalna. 192. Priroda je za teologiju stvorenje.20 Tako se prirodu ne može shvatiti samo kao sirovinu. te kao takva ne ulazi u svijet događanja. budući 18 Usp.07. "Moderna evolucionistička teorija i kršćanska slika svijeta". Tako se i priroda u znanstvenom pogledu shvaća kao proces. I. Kod Aristotela je narav odgovorna za stalnost vrste. br. Stoga. 12:31 . ali se ne niječe ni učenje Crkve o tome kako je Stvoritelj svake duhovne duše Bog. ali nikako ne promjene u naravi budući je čovjek u svojoj naravi čovjek .01. dakle po logičkom sadržaju i opsegu pojma vrsta je drugačiji od onoga u prirodoslovnom. u BS 70 (2002. odnosno pravo značenje identiteta ljudske osobe21.1. nelogično je kako se neka vrsta može mijenjati u potpunosti. 20 Usp. Glas Koncila. str. Filozofska promišljanja o prirodi i naravi (grč. u OŽ 54 (1999. vrsti posla koju obavlja. 577-588. jer metafizička narav osobe ne isključuje njenu biološku narav. str. 21 Usp. phyisis / lat."18 Prema tome. str. koji je dio te i takve prirode. mjestu stanovanja. Važno je napomenuti da se cjelokupno biološko događanje shvaća kao proces.unatoč razlikama u boji kože. str. neponovljivost i svrhovitost. Zagreb 2006. na neki se način ne niječe hipoteza o porijeklu ljudskog tijela koju zastupaju prirodne znanosti. Kako je kod Aristotela narav jedna i nepromjenljiva. a još manje čovjeka. U tom smislu moguće su manje promjene. Isto. u život. U antici prema Aristotelovu mišljenju priroda se shvaćala kao jedno organizirano djelovanje koje je povezano sa svojim pokretačem. onda se pod tim podrazumijeva da njezino bivanje ovisi o činu Božjeg stvaranja. MATULIĆ. "Ideja evolucije čovjeka u duhovnoj misli Teilharda de Chardina". ŠLOSAR. gdje čovjek ne može biti iznimka u prirodnom događanju. Kod Darwina nema nutarnjeg principa koji bi vrsti jamčio stalnost. koja svoj konačni smisao ima u povijesti.1. Da čovjek ne bi ostao samo dio prirode važno je također definirati njegovu ontološko-transcendentalnu narav. M.19 Upravo ovakva slika prirode doprinijela je boljem razumijevanju teorije evolucije. jednu promjenu. Teilhard de Chardin shvaća pojam prirode.. Kad se nju shvati kao ontološku strukturu.). 174. 82 PRIJELOM .

u cijelosti mu je pridržana vlastita narav. a stvorivši takvog čovjeka Bog mu je dao. čvrsto tijelo. dakle. već i Descartesovo objašnjenje stvarnosti unutar dualističke optike stvarnosti. konstitutivni element metafizičke naravi.27)". Potrebno je. nastaje pozivom da čovjek živi. posjeduje karakteristike koje ga po mnogočemu razlikuju od životinja. leb. dok se leb više odnosi na srce.07.08. Prema Post (1. KUŠAR. U tom se smislu u odnosu muškarac . adam. Iz prethodno rečenog može se zaključiti kako čovjek. ruah. "Muško i žensko stvori ih (Post 1. Čovjek po svojoj naravi nadilazi tu tjelesnost time što je on heb. želju. te kao takav. Stvoritelja. (1990. osjećaj. ovisi o drugome. Izrazi koji se u Starom zavjetu odnose na čovjekovu tjelesnu narav su heb. tj. Čovjek je osim toga od početka upućen na drugoga. je basar. Naime pitanje o Stvoritelju ne može biti obuhvaćeno te kao takvo nadilazi metodu prirodnih znanosti budući. on može birati svoj put. materijom. stoga.žena otkriva da "ja" treba drugoga "ti". stoga. čovjek dobiva svoje dostojanstvo. Bog čovjeka stvara iz žive materije. razum. nefeš kao nešto što se može osjetiti. nefes i leb. ruah i heb. Međutim ne ostaje sve samo na tjelesnosti. već je klicu te i takve naravi u čovjeka usadio Bog. čemu nije doprinijela samo grčka filozofija (grč. 22 S. psyhe). dakle biološka narav čovjeka. Narav i priroda čovjeka kao osoba Kad teolog razmišlja o čovjeku onda ga gleda u cjelini. jer za starozavjetnog čovjeka oni su povezani i u principu mogu označavati samo jedno. 83 PRIJELOM . te upravo spomenuti dualizam dovodi do problema ontološkog statusa osobe kao cjeline. Kod stvaranja. 45.462. koja ne potječe od njega samoga. Ruah u svom korijenskom značenju znači duh. Čovjekov život. predaje. 5. razum.). u OŽ. a teologija na temelju objave. životna snaga. Ovi izrazi mogu dolaziti zajedno i ne postoji jedna razdjelnica među njima. jer životinje imaju drugačiju narav. tj. volja.1. kao adam. heb. br. a u smislu govora o res extensa (materija) i res cogitans (duh). a u isto je vrijeme to "ja" sposobno nadići sebe kako bi napravilo prostora za drugoga. slobodu. 12:31 . on nikad nije sam. prema čemu je čovjek bitno povezan sa zemljom tj. potpunosti.Bioetičke kontroverze i polemike je materija. prirodna znanost govori na razini fenomena.01. str.27) Bog je stvorio čovjeka kao muško i žensko te im podredio cjelokupni stvoreni svijet. a njegovo porijeklo tumači od prvotnog i nepromjenljivog pokretača. posebnu narav po kojoj je čovjek "čovjek". Po tijelu se čovjek osjeća uronjenim u svemir sa čitavom svojom osjetilnošću. znači zemljanin.22 Iz navedenog se može iščitati spolna narav čovjeka. Njegovo ime.pmd 83 8. a odnosi se na prethodno spomenutu narav čovjeka. Crkvenog učiteljstva i suvremenih teoloških promišljanja. dah.2008. slabost ili heb. izaći iz vrtloga dualizma. sarks. Adam je prvi čovjek stvoren iz praha zemaljskoga. basar kao meso.

teološka teorija po kojoj je čovjek stvoren sa svrhom. tj. str. čl. 107.08. Enciklika "Humani generis" pape Pia XII između ostalog govori o "sustavu evolucije" koji se kao takav protivi pojmu stvaranja te isključuje svaki metafizički red stvari. nav. teško može razumjeti cjelinu čovjekove naravi koju je Krist otkupio..24 Enciklika ne govori toliko radikalno protiv evolucije. čl. osobito snažan utjecaj Platona i njegovo dualističko poimanje čovjeka kao tijelo (grč. KEŠINA.07. sada i ovdje. no. I. 25 Prema vjerovanju crkve to je trenutak kad je čovjeku na skriven način udahnuta ljudska duša. 2003. omogućujući hipotezu da je ljudsko tijelo vezano uz evoluciju. odmiče se od starozavjetnog shvaćanja čovjekova integriteta.25 Papa Ivan Pavao II uputio je 1996. MATULIĆ. on je oduvijek jedan čovjek.. god. 12:31 . 980. šireći radost zbog svog postojanja. "Evolucija-kultura-etika-moral-religija". ontološkog skoka. ustvrdivši kako "istina istini ne može prutusloviti. a druga uzrokom čovjekovog nastanka one se nužno ne isključuju.. nav. Osoba ili jest ili nije.01. čovjek je osoba. 4. već čovjek ostaje uvijek onaj koji nadilazi ovo materijalno i fenomenološko. otkupivši čovjeka. dakle. kao teolozi. Budući se jedna teorija bavi načinom. Kao takav. "Tertium non datur. soma) i duša (grč. dodaje da teorije evolucije koje duh smatraju samo izdankom snage oživljene materije T. pozivajući se na encikliku Lava XIII "Providentissimus Deus". Papa ističe kako takve hipoteze ne treba odbaciti već ih u kritičkoj prosudbi valja odvagnuti."23 Umjesto zaključka Danas se najveće rasprave vode između dva polazišta. psyhe). KEŠINA. već ju treba živjeti u ovom svijetu. otkupljen zalogom neprocjenjivim. u smislu kako je znanstveno prihvaćena teorija evolucije koja kaže da se čovjek razvio iz nižih i jednostavnijih oblika.Bioetičke kontroverze i polemike Utjecaj grčke filozofije.1. raširen je i kreacionizam. 105."26 Osvrnuvši se na encikliku Humani generis. barem djelomično. omogućio postajanje novog stvora. str. Ona čak na nekim mjestima dopušta raspravu o porijeklu ljudskog tijela od već postojeće žive materije (što ranije nije bilo tako). 26 I. a njegov cilj ostaje Bog. ima svoju svrhu. Čovjek ne ostaje lišen svoje egzistencije. u Filozofska istraživanja. sv. Čovjek nikad nije bio samo duša ili samo tijelo. koju stvara Bog. Smisao čovjekova života. tako on za svakog evolucionistu ostaje transcendentni. Krist je. 23 84 PRIJELOM . 24 Usp. koje ostaje misterij. godine poruku Papinskoj akademiji znanosti. Ivan Pavao II. naglašavajući važnost tzv.2008.pmd 84 8. o njima pokušati konstruktivno promišljati. Sa platonističkim shvaćanjem čovjeka. iz razloga što se njegova narav i život ne mogu opisati sa stajališta evolucije. str. pa prema tome i Boga Stvoritelja. te čovjek kao takav.

27 Ukoliko nastavimo odvajati prirodoslovne teorije od filozofskih. ali čeka da se ostvari.07. evolucija pretpostavlja stvaranje. creatio continua) i kroz njegovo sudjelovanje s njima (lat.da se Bog i evolucija ne isključuju.pmd 85 8. 2. možemo reći . danas. Sukladno tome. te kao takve nesposobne su objasniti osobno dostojanstvo čovjeka. sa svrhom i slobodom. u BS 76 (2006).01. Evolucija se odvija kroz njegovo podržavanje živih bića u njihovom bivstvu (lat. u neprestanom dijalogu s svojim Stvoriteljem. koje za sobom povlači slučajne promjene i sudbine. br. već živa duša.zajedno s papom Ivanom Pavlom II. 85 PRIJELOM . I. već ponovnu napetost i nadilaženje jedne teorije drugom. onda možemo reći da Bog trajno stvara. Na taj je način moguće shvatiti da čovjek. a filozofske od kreacionističkih. Ukoliko nam vjera predstavlja nešto što stoji izvan i unutar toka stvari. Tako evolucija nije neka prisila koja bi silila bića na promjenu. nikad nećemo postići dijalog.08. participira na vječnom bitku te kao stvorenje nije samo mrtva materija. već je ona jedno događanje. "Stvaranje i evolucija". str 382. 12:31 . U tom smislu. nisu spojive s istinom o čovjeku. a stvaranje se u svjetlu evolucije predstavlja kao vremenski produženo događanje – lat. creatio continua (nastavak stvaranja) u kojem Bog kao Stvoritelj neba i zemlje biva vidljiv očima vjere. kao Božja slika. 27 Usp.Bioetičke kontroverze i polemike ili pukim fenomenom te iste materije. Stoga je u jednoj zdravoj interdisciplinarnosti potrebno postići dijalog. cuncursus divinus). nečega što je istinito. . već da se stvaranje događa u evoluciji ili da se Bog služi evolucijom kako bi oblikovao djelo stvaranja.2008.1. KEŠINA.

pa i (barem po shvaćanju nekih znanstvenika i filozofa) konačnom ispunjenju čovjeka. ljudski život. nezaobilazna karijera. a samim time ostavljala i posljedice za bračni par koji ima želju za potomstvom i u potpunosti ispunjenjem života kroz njegovu obdarenost potomstvom. samim time i kasnije rađanje djece. svijet je tehnike i veličanstvenog napretka – što ljudskog duha. osobito na području medicine. misleći pritom na središnju okosnicu njenog bića kao takvog.1. Međutim. uspjeh i naravno. Usudila bih se reći da je ona možda jedna od temeljnih težnji usađenih u srce žene. djetetu. priznali mi to sebi ili ne. ali i o želji biti majkom. novim načinom liječenja – a sve u cilju da se produlji. nesretnost pa i depresiju žena.01. Želja za darivanjem života. posebice posljednjih nekoliko desetaka godina bilježi se strahovit rast i napredak znanosti. pa i kasnijeg rađanja djece te želje za potomstvom. 12:31 . a na drugi način i o zdravlju čovjeka tako utemeljena znanost pokušala je i na ovom istraživačkom polju. U tom cilju ili s tim ciljem posljednjih stoljeća. koje je u potpunosti ovisno o skrbnoj i brižnoj ljubavi roditelja. na njezinu dušu.07. činjenica koju ne možemo izbjeći na tom putu napretka jest i mijenjanje stila života i navika čovjeka.Bioetičke kontroverze i polemike Povijesno – fenomenološki prikaz problema surogatstva Božica MIKULIĆ O majčinstvu.08.odazivajući se pozivu na njegovo postojanje . ali i veličina dara su-stvaranja poklonjenog života . posebice majke.pmd 86 8. na osjećajni život ali i na samu psihološku narav žene. Tu nije samo i isključivo posrijedi nagon za preživljavanjem i potomstvom. dati 86 PRIJELOM . Budući je zadaća medicine brinuti o ‘sreći". nalazi duboko u nama ljudima. na jedan način. ovo je i svijet profita. možda je bolje reći ljestvice vrednota čovjeka. Ovo je svijet u kojem se raznim stvarima i izumima želi doprinijeti sreći čovjeka. Iako ne mogu reći da su navedene stvari isključivi krivci za sve kasnije planiranje obitelji. a prioriteti postaju financijska sigurnost. vezanom uz problem neplodnosti. Upravo zbog toga je nemogućnost materinstva kroz stoljeća. ipak ne može se pobjeći od činjenice da iste na vrhu ljestvice ne rađanja odnosno odgađanja. Osim što je naš svijet – svijet tehnike. novom metodom dijagnostike. Svijet u kojem živimo. koliko možda i jedan osjećaj ispunjavanja čežnje koja se. istovremeno strahopoštovanjem i strepnjom progovara o malom čovjeku.izaziva osjećaje udivljenja. Svjedoci smo neprestanih traganja: za novim lijekom. svijet u kome su poljuljane sve vrijednosti. što je više moguće. što i same ljudske civilizacije.2008. no. pa čak i tisućljeća izazivala tjeskobu. čini sreću dohvatljivom. može se misliti kao o želji koja prati čovječanstvo od njegova pamtivijeka.

a statistike primjećuju da je taj postotak u stalnom porastu. pa i kontroverzi.2008. promjena radnog vremena.07. Temeljni pojmovi Svjetska zdravstvena organizacija WHO (World Health Organization) procjenjuje da danas na svijetu ima 60 do 80 milijuna parova koji ne mogu. Umjetna oplodnja je metoda koja mnogim bračnim parovima izmamljuje osmijeh na lice. Surogatno majčinstvo ili surogat materinstvo (kako to pojedini izvori nazivaju) samo je jedan mali djelić u procesu umjetne oplodnje. žene se prosječno kasnije udaju i kasnije rađaju prvo dijete. Oko 15% bračnih parova danas su neželjeno bez djece. medicinskim te pravnim doprinosima povijesno-fenomenološkom prikazu problema surogatstva. U zapadnim zemljama. jednako se tako povećao i broj muškaraca čija plodnost ili neplodnost ima utjecaj na trudnoću.ako se to tako može nazvati) učinkovito obavljajući posao.08. koje su prvi puta postale majkom nakon 30 godine povećao. neplodnost se definira kao bolest. etičkim. Kao uzroci koji vode do smanjenja plodnosti kod žena i muškaraca navode se i promijenjen način i tempo života. 87 PRIJELOM .pmd 87 8. promjena klime itd. koja ipak i unatoč svemu nezaobilazno povlači za sobom niz etičko – moralnih pitanja. ipak poprilično "uspješan" (u neku ruku i podosta popularan . međutim. 1 1968. način prehrane. imati djecu. uostalom kao i na svim medicinsko-istraživačkim poljima. posebno analizirajući današnji aspekt surogatstva u odnosu na onaj tradicionalni vid te. promjene odijevanja. međutim. da su u 10% slučajeva oba partnera istovremeno pogođena određenom smetnjom.usprkos intenzivnom istraživanju – ne može objasniti zašto ne dolazi do trudnoće. Broj se žena. Svjetska Zdravstvena Organizacija (WHO) počinje sa prvim reproduktivnim pokusima.01. 12:31 . želimo progovoriti o religijskim.Bioetičke kontroverze i polemike svoj odgovor. posljednjim poglavljem rada.1. a željeli bi. Taj odgovor je poput mača s dvostrukom oštricom. ali jednako tako i da se kod 10% parova . a o kojemu se želimo ovim promišljanjima osvrnuti unutar tri velike cjeline polazeći od osnovnih pojmova vezanih za fenomen surogatstva.1 Procjenjuje se da je oko 40% neplodnosti razlog raznih smetnji bilo žene ili muškarca.

ipak se primjer Abrahama i Sare često navodi kao prvi poznati slučaj surogatstva. Liječnicima Huntington Reproductive Center u Los Angelesu uspijeva: stopiti jajnu stanicu starije neplodne žene s jajnom stanicom mlađe darovateljice te oploditi ju i umetnuti. u početku nije mogla imati djece te je uz pomoć sluškinje Hagare – prema tadašnjim zakonima – morala osigurati Abrahamovo potomstvo. rađa prvo "naručeno i plaćeno" dijete. 1985. a majka surogat nema nikakvo pravo na to dijete. 01.01. Surogatstvo seže do biblijskih vremena kada Sara.Bioetičke kontroverze i polemike Vrste surogatstva 22 Općenito o surogatstvu Postoje dva načina surogatstva. Kim Cotton. za uspjeh ne bi trebala biti zamrznuta duže od 16 godina. Sperma se otapa tek prije nego što će biti korištena kod umjetne oplodnje.2008.1985. U oba slučaja. Da bi trudnoća bila što uspješnija. 24. Abrahamova žena. odnosno začeta pomoću umjetne oplodnje) (Louise Brown). 1989.08. Iako današnje surogatstvo ima drugačiji vid i zasniva se na drukčijim principima. 27. takozvana.pmd 88 8. zamrznuta sperma (cryopreserved sperm).1. Istraživač Jerry Hall i Robert Stillman iz George Washington University kloniraju prvi puta embrionalne stanice. Prvi uključuje surogat majku. 12:31 . U slučaju donacije sperme koristi se. 02. 04. bit će korišteno jajašce od surogat žene.07. 11. 10. Nekim je ženama nemoguće roditi djecu jer ili nemaju maternicu (uslijed genetske anomalije) ili je imaju. Taj proces uključuje smještanje sperme u tekući nitrogen i uskladištenje u ustanovi za umjetnu oplodnju. U Američkoj državi New Jersey donesena je prva presuda u slučaju surogatstva. 08. sperma se najčešće smješta unutar maternice ili u jajovode radije nego u grlo maternice. Neizvjesno je kako dugo sperma može ostati zamrznuta. 02. Otvoreno prvo surogat društvo "Die Störche" (rode) u Strassburgu. 1998. 1993. 06. U Australiji započinju prvi embrio testovi. 01. umjetno oplođenu spermom budućeg oca te drugi slučaj surogatstva uključuje surogat majku koja je oplođena spermom donatora ako je malen broj spermija supruga buduće majke. Rođena je prva retort beba (beba iz epruvete. 2 88 PRIJELOM . 02. Genetski gledano surogat žena postat će i majkom djeteta koje će se roditi.1987. no ona više ne obavlja svoju funkciju iz medicinskih razloga (nakon kemoterapija uslijed karcinomskih bolesti) i smetnji (oštećeni 25. Dijete pripada roditeljima koji su dali zahtjev za trudnoću. Današnje surogatstvo za razliku od surogatstva na tradicionalan način Osim klasičnog postupka usvajanja djece postoji i surogatstvo kao jedan od načina dobivanja djece.07. Komitet daje dozvolu Monash Medical Centar-u kako bi izvršio istraživanja od in-vitro oplođenih embrija. Majke surogati nisu novo rješenje tom starom problemu nemogućnosti dobivanja potomaka. no.1978.

Šimunović koju donosi u svojoj doktorskoj disertaciji6 – je žena koja pristupa začeću na temelju prethodnog dogovora ili ugovora o začeću putem unosa sjemena ili embrija određenim medicinskim postupkom. ili posljedicom ženine genetske smetnje i sl. 12:31 . koja se ugovorom obvezuje da će nakon poroda predati dijete trećoj osobi (ugovorom dogovorene osobe). Oplodnja se odvija u reagens-staklu (In-vitroFertilisation). Surogatna majka rađa dijete te se prema većini Usp. SCHENKER. parcijalno ako je jedan od partnera biološki roditelj (npr. Surogatstvo3 je.biblint.edu Usp.. a koja će biti spremna toj ili tim osobama predati dijete nakon poroda ili kratko poslije poroda.2008. str. dogovor između usvajateljskog para i majke surogat da će potonja zatrudnjeti i roditi te predati dijete kao i da se.Bioetičke kontroverze i polemike jajnici uzrokovani endiometriom. majka surogat prepušta dijete ženi s kojom je dogovoreno surogatstvo. str. razlogom je da se mnogi parovi odlučuju na roditeljstvo uz pomoć majke surogat. Surogatno majčinstvo trebalo bi se primjenjivati samo u slučaju materničine neplodnosti ili u slučaju teških majčinih bolesti za vrijeme trudnoće. tj.1.pmd 89 8. ista. odriče skrbništva. pronalazi se i plaća žena koja će iznijeti i roditi takvo dijete. J. 61 4 3 89 PRIJELOM .. 1992.07. Sveučilište u Zagrebu – Pravni fakultet. ŠIMUNOVIĆ. Majka surogat – prema definiciji dr.koja nosi fetus i rađa dijete na zahtjev jedne ili više osoba. Postoje tri različita oblika surogatstva: djelomično-prirodno (partial-natural) – oba roditelja su i genetski roditelji.01. Department of Obstetrics and Gynecology. G. http://www. http:// www. Jerusalem. Majka surogat (die Leihmutter)5 – prema njemačkoj definiciji – opisuje se kao žena koja u zamjenu za jednu drugu ženu . cijeli proces je vrlo emotivna situacija koja uključuje ulaganje vremena. cjelokupno (complete) budući roditelji djeteta nisu genetski roditelji djeteta. uništeni jajnici uzrokovani prijašnjom kemoterapijom).. D.de/germanistiklexikon/leihmutter 6 Usp. Nakon poroda.csun. koje bi imalo genetske osobine roditelja.najčešće uz plaćanje . mnogo strpljenja i novca. Bilo da je ugovor dogovoren privatno ili preko agencije. Pravna regulacija medicinski pomognute prokreacije – doktorska disertacija. Želja za djetetom. dakle. U mnogim zemljama taj se proces odvija takoreći dnevno. 91 5 Usp.nosi oplođeno jajašce druge žene koja nije u mogućnosti uspješno održati trudnoću do njenoga kraja tj.08. Surogatstvo je posebno popularno na Zapadu gdje je proces usvajanja djece veoma kompliciran i dugo traje. D. Zagreb 1996.. genetska majka više nema maternicu). Hadassah University Medical Center. Surogat majka Majka surogat (surrogate mother)4 – prema engleskoj definiciji je žena . poroda.

ipak najčešće se upotrebljavaju slijedeći termini: "ugovor o surogatnom roditeljstvu". Sudska praksa Sjedinjenih Država zabilježila je niz problema koji se vežu uza ovakav vid posredovanja.07.01. Isto.7 Surogat gestacijska majka Osim klasičnog odnosno. Izvantjelesna oplodnja gameta i njihov unos u drugu ženu prvi je put primijenjena 1986. 7 Usp. Usudila bih se reći kako se shvaćanje majke. može se reći kako se prokreaciji pristupa kao proizvodnji određenog proizvoda. 12:31 . No. trudnoću i rađanje te predaju djeteta paru čije su stanice korištene za nastanak embrija. godine. potrebna su sperma. Jajašce i sperma su izabrane od donatora te implantirani odnosno umetnuti u maternicu žene surogat uz pomoć umjetne oplodnje. pretvara u govor o surogat ženi koja bi bila tek “transmitter” odnosno "prenositelj" djeteta koje. što čisto praktične naravi. Naime. Neiskorišteni embriji mogu biti ponovo zamrznuti i upotrijebljeni za daljnji transfer ako ne dođe do željenog rezultata kod trudnoće. "ugovor o surogatnom gestacijskom materinstvu" i slično. Sud razmatra odnos između dvaju majki: genetske i gestacijske između kojih treba odrediti koja je pravna majka djeteta.2008. Zapravo. Pri surogatnom gestacijskom materinstvu par zaključuje ugovor o surogatnom roditeljstvu sa ženom koja pristaje na unos embrija.Bioetičke kontroverze i polemike zakona smatra pravnom majkom djeteta. 90 PRIJELOM .1. "ugovor o surogatnom materinstvu" "ugovor o surogatstvu". majka surogat nema nikakvu genetsku vezu sa djetetom koje će roditi. Taj se ugovor različito naziva. a koje bez sudjelovanja obiju žena ne bi moglo biti rođeno. nije i ne može biti njezino. da bi došlo do trudnoće. "ugovor o surogatnoj gestaciji". U gestacionalnom surogatstvu. barem genetski. jajašce i maternica. upotrebljava se ugovor kojim strane ugovaraju obiteljske odnose prema djetetu. Ipak treba reći kako je sam postupak veoma skup i za sobom povlači niz problema. Predmet ugovora o surogatnom roditeljstvu je ugovaranje prokreacije putem medicinskog postupka između dvaju bioloških roditelja koji nisu u braku ni izvanbračnoj zajednici te predaja djeteta. potom pravnog karaktera te naravno nezaobilaznih etičkih pitanja. da bi se to izbjeglo. Za ženu koja pristaje na unošenje i trudnoću genetski nesrodnog embrija uveo se naziv "gestacijska surogatna majka" (gestational surrogate mother) kojim se naglašava funkcija nošenja trudnoće.08. tj. tradicionalnog načina surogatnog majčinstva. pri čemu proizvodnja ima cijenu koja se ugovara.pmd 90 8. praksa poznaje i surogatno gestacijsko materinstvo koje podrazumijeva jedan posve nov i drugačiji pristup.

Bilo je uobičajeno za njezin narod i zemlju da. Abrama svoju sluškinju Hagaru kako bi im ona rodila dijete te time osigurala potomstvo.pmd 91 8. 12:31 . Naime. Nakon takve presude jedna je žena odmah odustala od tvrdnje da je majka djetetu. i sebi je podložite!" (Post 1. No. pod svaku cijenu vlastitim želja- 8 BRINSDEN. stala je ispravno. R. kako bi odgovorio. Postavila je pitanje: zašto bi se njezino dijete predstavljalo kao Sarin sin? Promijenivši svoje mišljenje. žena je odlučivala o pravima potomaka.08. je osjetila majčinski ponos. Bog Izabranoga naroda. no. Moralno – etički okvir8 priče jest Sara. No. može roditi nasljednika za obitelj. ponuđeni scenarij. The Parthenon Publishing Group. kako nam biblijski spisi i dalje svjedoče. što tek željenog. što se kao situacija – golemi problem . sebičnost. nam prikazuje čovjeka koji sam bira vlastitu. i množite.01. London. To je bio jedan od pravnih zakona Mezopotamije. 1999. koja angažira za. slijeđenje Adamovih stopa. iz priče o Sari i Hagari. što je bilo dovoljno mudrom Salomonu kako bi donio sud koja od žena prava majka djeteta. možda i uobraženje nad neplodnom Sarom. 28) Religijski doprinosi govoru o surogatstvu Kršćanski doprinos govoru o problematici surogatskog majčinstva često dotiče priču o Abrahamu i Sari. uz svoje majčinstvo i istinsku ljubav vlastitog djeteta. budući se one međusobno ne mogu dogovoriti. obojica su dozvolila svojim ženama da ih vode krivim putem umjesto putem vjere i poslušnosti Jahvi. Primjer takve boli jest poznat primjer salomonskog rješenja u sporu između dviju majki koje su tvrdile kako su prave majke djetetu. Salomon je naredio. The Bourn Hall guide to clinical and laboratory practice.2008. može se vrlo dobro usporediti sa današnjom situacijom. Napravio je zakone.. da se dijete prereže na polovicu kako bi svaka od njih dobila pola.Bioetičke kontroverze i polemike Interdisciplinarne naznake govora o surogatstvu "I blagoslovi ih Bog i reče im plodite se. situacija egipatske djevojke. možda je pregruba riječ. i napunite zemlju. unatoč mnogim pogreškama.danas u fenomenu surogatstva. Točnije. tadajoš uvijek. ako ne postoji nikakva nada supruge za začeće i rođenje dijeteta. Naime. P. 91 PRIJELOM . Starozavjetni Jahve. a upravo bol srca stvarne majke djeteta natjerala ju je da se čak i odrekne vlastitog djeteta za njegovo dobro. Gledajući na svu tu patnju i boli srca povezane sa surogatstvom u Bibliji. In Vitro Fertilization an Assisted Reproduction.07. optužuje Abrama za neposluh. Rezultat kod obojice je bila patnja i razočarenje. Hagara.1. ipak. tada njezina djevojka. sluškinja. između mnogih starozavjetnih žena bile su prisutne trzavice i "boli srca" po pitanja majčinstva što ostvarenog.

koja daje smisao plodnosti i neplodnosti. kao daru. Nadalje. na takozvanu pomoćnu reproduktivnu tehnologiju. Slažu se da biti bez djece ima težak utjecaj na par. čime se zapravo ista tehnologija opravdava Božjom voljom kojom Bog ljubi čovjeka. žele usvojiteljski roditelji reći djetetu o načinu njezinog/njegovog začeća? Tehnologija je skupa i način na koji par želi koristiti svoje financije trebao bi biti u zajedničkom dogovoru i slaganju. a što prerasta u odluku kojom se prihvaća. svibnja.08. čime. Čovjekovo znanje je dar i blagoslov ako se koristi na ispravan način. kao takvi. Adventisti vjeruju kako Bog sudjeluje u svim dimenzijama ljudskog života i njegovi principi bi se. Kršćani vjeruju da im je Bog dao odgovornost biti "čekač". 12:31 . 92 PRIJELOM .Bioetičke kontroverze i polemike ma. isključivo na emotivnoj i osobnoj razini.07. jesu osjećaji žene surogat. ponuđene mogućnosti kao sporazum između roditeljskog para i Boga – umotavajući tako vlastite želje.1. kršćani se slažu da je stabilna i podržujuća obitelj dobit za dijete. zapravo. religijskim argumentima. svrstana u kategoriju prava na osobni izbor i slobodnu odluku.01. što je moralno. samo za one oženjene parove gdje jedan od partnera ili oboje nisu sposobni proizvoditi jajašca/spermu ili ukoliko žena ne može održati i iznijeti trudnoću do njenog kraja. 24-27. Taj dar se treba koristiti kako bi se slavilo Boga. kojim se kaže kako je Bog moralni sudac svijeta razlikujući. Neki su mišljenja kako je nemogućnost začeća rezultat prošlih grijeha primajući kroz neplodnost kaznu za iste. a veza no je uz vrijeme i način takvog postupka. su i uvjerenja kako je upotreba tehnologije. Ima li išta od ovoga gore spomenutoga dodirnih točaka sa stavom kako imati povjerenje u Providnost.2008. Glasi: kada bi se surogatstvo moglo upotrijebiti ili da li se surogatstvo uopće treba upotrijebiti? Protestantski Adventisti – vjeruju da je upotreba medicinske tehnologije obogatila ljudsko potomstvo kroz umjetnu oplodnju (in-vitro fertilization). kao što smo vidjeli i kod Abrama i Sare. ako uopće. mnogi kršćani. Muslimani – jasno slijede propise islama prema kojima surogatstvo nije dozvoljeno. oblikuje mogućnost uklapanja pojedinačnih života u povijesno spasenjski Božji plan ponuđen svemu stvorenju. Kako se osjeća muž ili žena ako je neka treća osoba uključena u začeće njihovog djeteta? Kada. kloniranje i surogatstvo. Kuwait. instrumentalizirajući ih u idologijske svrhe. To podržava princip. Druga stvar koja bi se trebala razmatrati. U traženju da se čini Božja volja spomenute mogućnosti oblikovale su ozbiljna etička pitanja. ipak. trebali slijediti. Ipak. ograničavaju mogućnost korištenja tehničkih zahvata unutar pitanja neplodnosti. a tiče se donacije jajašca i sperme. Na simpoziju "Reprodukcija u svijetlu Islama" (Islamic Organization of Medical Sciences. pruža mnogo ljubavi i razumijevanja/suosjećanja za čovjeka. taj koji tim putem. a što nije i da je on Bog. tj. Ipak. apsolutnom točnošću. Bog daje snagu da se umnožavamo. Pitanje koje se ovdje nameće je istovremeno i pitanje koje si mnogi parovi postavljaju.pmd 92 8. kako i za što se novac troši također je važno pitanje.

" (58:2) Etički pogled na problematiku surogatstva Pored socijalnih i pravnih proizlaze i etički problemi pod vidom iskorištavanja siromašnih žena čija odluka za sudjelovanje. ne bi trebala biti plaćena za jajašca kao jajašca.pmd 93 8. koja namjerno ostaje trudna s namjerom "predaje" djeteta poslije poroda drugim ljudima. embriom ili maternicom. To je naknada za vrijeme koje žena donatorica provede u bolnici kad je jajašce zrelo i kad ga vade bilo za ugradnju u drugu ženu 93 PRIJELOM . prisustvovali su medicinski i pravni muslimanski stručnjaci te se raspravljalo o umjetnoj oplodnji. Opća kontroverza povećava se. bilo je i još uvijek je predmet etičke kontroverze. gdje se javno objašnjava kako je odluka rađanja djeteta za nekog drugog apsolutno ne legitimna jer predstavlja "odbacivanje" djeteta od strane biološke majke. tj. Čak ako se odluče na surogatstvo bez da su plaćene. a to je da se metoda može primjenjivati samo unutar obiteljske strukture bilo muža ili žene za vrijeme trajanja njihovog braka bez uplitanje treće osobe. a budući roditelji i majka surogat ne žele ili nisu u stanju preuzeti odgovornost roditeljstva. Prema njezinom mišljenju. Svi prisutni bili su istog mišljenja. i na ovarium i maternicu naše majke. Žene koje slobodno odluče roditi dijete za nekog drugog često "žanju" omalovažavanje i na njih se gleda kao na osobe koje su hladne. žena koja se ugovorom obvezala roditi dijete želi zadržati svoje roditeljsko pravo.Bioetičke kontroverze i polemike 1983. Nadalje. pod vidom opasnosti odbacivanja djeteta kao ničijeg. čiji sastavni dio je i surogatstvo. bilo spermom. 12:31 . U njezinoj radnji "Čega ima lošeg u komodifikaciji?" ("What is wrong with commodification?"). putokaz u Kuranu se uvijek povezuje sa maternicom i više puta je u Kuranu ponovljeno da su naše majke one (žene) koje su nas rodile: "Nitko ne može biti njihova majka osim onih koje su ih same rodile. Umjesto toga. Macklin predlaže naplaćivanje vremena i troškova koje ima donatorica u periodu "jajčane žetve". jer pitanja surogatstva prema uvjerenju u idealni odnos majke i djeteta. bez srca i pohlepne za novcem jer im je lako "isporučiti" dijete.1. Reproduktivne tehnologije. unutar fenomena surogatskog majčinstva. Ruth Macklin.07. Iako se zna da smo vezani na oboje. donatorica jajašca. jajašcem. profesorica bioetike na Albert Einstein College of Medice. jer bi se time implicitno dala dozvola za trgovinu ljudskim organima. razmjeni embrija u genetsku majku te transfer embrija u majku surogat. odnosno pristanak na surogatstvo možda nije potpuno na osnovi slobodne volje. stimulira intenzivan strah i neudobnost.). donaciji za donatorice (majke surogat). Moguće je psihološko pogoršanje/ stanje u žene. postoji jasno sazidan moralni argument protiv surogatstva. govori o naknadi. Isto tako je moguće da dijete koje se rodi bude invalid.08.01. zagovara regulaciju uspona reproduktivne tehnologije. što apsolutno otežava surogatstvo s njegovim pretpostavljenim mogućnostima zadovoljenja želja.2008.

Ili pak obrnuto. Macklin je uvjerena da će vrtoglave novčane naknade (price ceiling) donatoricama. Suprotno njezinom mišljenju. ako ne bi bilo nikakve naknade. a genetska majka je Mary Whitehead. nije dijete predala paru kako je bilo ugovorom dogovoreno već je malenu djevojčicu koju je rodila za 15 000 eura preko Interneta ponudila nizozemskom bračnom paru. Za uzvrat za njezinu službu/uslugu. Bio94 PRIJELOM . U njegovom pogledu. 12:31 . Whitehead nije održala svoju riječ već je s malenom djevojčicom pobjegla. Međutim. Whitehead nije mogla znati koliko će biti vezana za dijete. Sud je naknadno poništio valjanost ugovora. Koplja su se lomila po pitanju tvrdnji kako je M. U njegovoj knjizi Pursuing Parenthood: Ethical Issue in Assisted Reproduction. Whitehead odriče svih materinskih prava i predaje starateljstvo Sternovima. pa čak i protesta! Druga priča nas može odvesati u Belgiju u kojoj je glavna vijest svojevremeno bila kako je "Belgijska majka surogat prodala dijete preko Interneta!" Naime. dakako. a oduzeo je majci. a njezin je postupak prouzrokovao gorku emocionalnu borbu po pitanju vlasništva nad djetetom. U prvoj odluci sud je dodijelio dijete ocu. Sternovi su boljeg financijskog položaja nego Whiteheadova i smatraju se bolje prikladni kao roditelji koji će podizati to dijete. Whitehead prima 10 000 dolara. raznih psiholoških prognoza. ohrabrivati potencijalne donatorice da krivotvore svoju zdravstvenu povijest.Bioetičke kontroverze i polemike ili oplođivanje. za očekivati je da se broj donatorica smanji.01. Žena iz mjesta Ostflandern. niječući njezina prava. Lauritzen napada surogatstvo kao "roditeljstvo za profit" ("parenting for profit").2008. što je popraćeno. prošlo gotovo cijeli svijet te bilo predmetom javnih rasprava. a roditeljsko pravo Whiteheadove bilo je odbijeno na osnovi najboljeg interesa djeteta. kao usporedba reguliranim i ograničenim naknadama. Ugovorom je bilo dogovoreno da se čak i prije rođenja djeteta M.pmd 94 8. Paul Lauritzen. potpuno starateljstvo nad djetetom dobili su Sternovi.1. surogatstvo se ne bi smjelo ugovarati. nakon poroda novorođenčeta u veljači ove godine. ali kako god. Kao primjer navodi se najpoznatiji i najkontroverzniji slučaj surogatstva iz Amerike: Slučaj Baby M iz 1988. tvrdeći kako se surogatski ugovori ne bi smjeli provoditi jer oni ne uzimaju u obzir neizbježnu vezu između majke surogat i djeteta koje nosi. Prema logici suda. tvrdeći da je protuustavno oduzeti dijete majci. još nesvjesno vlastita postojanja. godine kada je Mary Beth Whitehead bila angažirana od para Stern kao roditeljica djeteta.08. profesor pri John Carroll University tvrdi kako surogatstvo nije etičko.07. u Belgiji (Bruessel/Ostflandern) povijesno je zapisan prvi slučaj prodaje novorođenčeta preko Interneta. Naime. sveopćim zgražanjem. Gospodin Stern je biološki otac. nakon poroda. Cijeli slučaj je praćen golemom medijskom pompom te je tako maleno dijete. Whitehead biološka i trudnička majka te da ima pravo zadržati dijete dok su Sternovi odvjetnici tvrdili kako je vežeće pravno stanje jasno potpisanim ugovorom i da se istoga treba pridržavati.

Taj slučaj se dogodio u Japanu kada je mlađa sestra predložila starijoj sestri kako bi bila surogat majka njoj i njezinom suprugu. postoje medicinske. http://www. a za ženu surogat: altruistički motivi. surogatstvo kao takvo oslobađa ženu roditeljske odgovornosti.us/longview/socsci/philosophy/ethics/surrogates. mjesecu trudnoće. 12:31 . ali ipak protiv majke surogat bit će pokrenut proces zbog prodaje djeteta. socijalno i moralno stajalište (biti trudna samo poradi novca). Mlađa sestra rodila je u lipnju 2001. Starija sestra je poslije spontanog pobačaja ostala bez maternice. financijska nagrada.ipak? Analiza surogatskih dogovora/ugovora9 kao pokušaj naznačivanja motivacije majki surogat navodi: roditeljstvo.surrogacy. naime najčešće se javljaju žene iz zemalja u razvoju ili su pod pritiskom od člana obitelji.pmd 95 8. 10 Usp. manjak socijalnog smjerokaza dok za majku surogat: rizik od svake trudnoće. zagovornici surogatstva oblikuju svoje stavove. Moguće štete/nedostaci za neplodan par bi bili visoki financijski troškovi (medicinski. moguće rođenje djeteta invalida. No. izraženo učvršćuje konzumeristički svjetonazor društva. ima slučajeva u kojima novac nije bio u pitanju već sestrinska ljubav.08. na temelju slijedećih izjava: čovjek ima pravo činiti sve što želi tako dugo dok ne nanosi štetu drugim bićima. Tako bi moguća dobrobit za neplodan par bilo ostvarenje želje za vlastitim djetetom. situacije kada se mora odreći djeteta. samoostvarenje. Najčešći prigovori10 surogatstvo pronalaze se u određenoj prednosti za surogat ženu koja je često nižeg ekonomskog staleža.mo.com 95 PRIJELOM . najčešće. otklanjanje krivnje od prijašnjih trudnoća.01.1. http://www.kcmetro. psihičke i mentalne opasnosti za majku surogat dok. Svakako. neudobnost od trudnoće i poroda možda su veći nego što je pretpostavljeno. utjecaj na brak. Od njih dvoje primila je slijedećih 10 000 eura za medicinske tretmane u periodu trudnoće. a koja teta djetetu . pravno stanje je vrlo teško jer ugovori sa majkama surogatima u Belgiji nemaju nikakvu pravnu podlogu.cc. godine zdravo dijete i taj slučaj je zabilježen kao prva surogat majka u Japanu. a što je zabranjeno unutar njihova pravnog sustava.Bioetičke kontroverze i polemike loškom ocu i njegovoj partnerici rekla je da je imala spontani pobačaj u 7. pravo na rađanje djece ima 9 Usp. Surrogate Mothers. ROBERTSON. Međutim.07. otklanjanje boli/stigme od neplodnosti. U međuvremenu i belgijske i nizozemske vlasti pokrenule su istragu. pravni i troškovi majke surogat). neke žene vole/uživaju biti trudne. recimo i to. smanjuje žensku čast. stres od treće osobe uključene u reprodukciju. trgovina malenom djevojčicom izašla je na vidjelo i sada na nju polažu pravo nizozemski par (koji je već pokrenuo proces usvajanja) kao i biološki otac koji zahtjeva DNA-analizu kao dokaz za očinstvo.2008. altruizam. Ali … premda je na određeni način jasan odgovor na pitanje koja je od tih dviju žena sad majka.

još odavno upozoravaju na opasnost koja može uslijediti ukoliko znanost izmakne kontroli. Ali ipak.zeit. god.07. kako sa strane znanstvenika.01. Mary Shelley (Frankenstein) 1818. 1978. Etička pitanja koja se vežu uz problematiku surogatnog majčinstva brojna su i sve se češće postavljaju. godine Kim Cotton je prva surogat majka na svijetu. ali i pravno dozvoljeno od 1991.de/archiv/2001/23/200123_gb_bioethik_neu. uistinu. kloniranje (ovca Dolly). mnogi znanstvenici diljem svijeta tjeraju genetsku revoluciju naprijed. Jekyll and Mr. godine." 96 PRIJELOM . surogatstvo pomaže ljude učiniti sretnijima.pmd 96 8. Književnici kao što su Samuel Butler (Erewhon) 1872. surogatstvo bi trebalo biti dozvoljeno u svim državama.1. razotkriva i objašnjava DNA. pored ostalih. upravo. istraživanje embrija koje je u granicama. Forsche Briten forschen.Bioetičke kontroverze i polemike svaka osoba (žena) u društvu. http://www. 50-tih godina. Odgovore na ta. S etičkog stajališta nameće se nekoliko pitanja kao što su: što napraviti ako majka surogat odluči zadržati dijete? Što ako surogat majka koja je i genetička majka želi posjećivati dijete? Gleda li se davanje djeteta poslije poroda kao "prodaja djeteta"? Je li žene sudjeluju u surogatstvu kako bi spasile brak? Je li je unajmljivanje surogat majke moralno ispravan postupak? Pod kojim uvjetima bi bilo moralno moguće postati majkom surogat? Medicinska kao (po)sredstvo ili o majčinstvu pod svaku cijenu "An der Themse wird nicht weniger ernsthaft diskutiert als an der Spree. Dok su druge nacije suzdržane i sumnjičave prema genetici i reproduktivnoj tehnologiji.08. Francis Crick.2008. Prijevod: "Na Temsi se ne diskutira nimalo manje ozbiljno nego kao na Spree (rijeka u Njemačkoj) ali prioriteti biopolitike su drugačiji. čini se. teška i zamršena pitanja nije lako dati niti je moguće odrediti jedinstvene principe s kojima će svi biti zadovoljni. ali i na komercijalni (prodajni) potencijal. Doch die Prioritäten der Biopolitik sind andere"11 Hladnokrvni ali i bez grižnje savjesti. poznato je kako su znanstvenici iz Velike Britanije oni koji među prvima krše i prekoračuju sve tabue. 1985. svaka njihova znanstvena etapa popraćena je sa sumnjom. prije 20-tak godina u jednom laboratoriju u Cambridge-u identificirane su prvi puta osnovne matične stanice (stem-cell). no kako je jedna od bitnih zadaća 11 Usp. Njihov pionirski duh izvire možda i iz anglo-saske tradicije: želja za otkrivanjem novih zemalja i kolonizacija. Hyde) 1886. KRÖNIG Jürgen. tako i od strane roditelja koji su pred odlukom o surogatstvu ili pak od strane brojnih udruga koje se bore za pravo i promicanje ljudskog života. 12:31 . s čvrstim pogledom na medicinsku korist. Louis Stevenson (Dr. rođena je prva beba iz epruvete (retortenbaby). godine. godine i naravno Aldous Huxley (Brave New World) 1932.

Bioetičke kontroverze i polemike etike promišljanje o ovoj problematici.2008. Isto. godine. Danskoj.01. zakon koji je stupio na snagu u siječnju 1991. Sveučilište u Zagrebu – Pravni fakultet. iako je dopušteno surogatstvo.pmd 97 8. bilo vladinim regulacijama ili izjavama etičkih komiteta. dakle osim Velike Britanije. dano je pravo na podizanje žalbe kod okružnog suda za vrijeme prvih 7 dana nakon poroda. između ostaloga. isto. pravna regulacija kreće se od potpune zabrane zaključenja ugovora o surogatnom majčinstvu sve do njihove legalizacije putem detaljne pravne regulacije. kao i reklamiranje surogatnog materinstva.07. surogatstvo je ograničeno i plaćanje majci surogat je zabranjeno.. pravnih i moralnih razloga ne samo plaćanje već i "vrbovanje" ženi koja bi mogla poslužiti kao majka surogat (Ersatzmuttervermittlung). Ako majka surogat nema pritužbi i predaje dijete paru u ugovoru. Tim propisom. dok je primjenjivano u Nizozemskoj. Pravni lijekovi kao (od)govor surogatstvu Trenutno. str.13 SAD. Neke države donijele su zakon po kojem su ugovori o surogatnom roditeljstvu protivni javnom poretku i kao takvi ništavni i neizvršivi. 13 Usp. pak. Švedskoj i Švicarskoj. Austriji. Čak je i posredovanje zakonom zabranjeno. 58. prema čemu je. Državno dozvoljeno surogatstvo provodi se jedino u Velikoj Britaniji. travnja 1987. u svojih 18 država.08. U Njemačkoj. U svim ostalim europskim zemljama. zabranjuje iz etičkih. Ono. te joj je dozvoljeno prekinuti ugovor i zadržati dijete. str. Norveškoj. 61. majci surogat. odgovornost za dijete preuzima par12. ipak se u zakonu stupljenom na snagu 4. nije zabranjeno u Belgiji i Španjolskoj. U Velikoj Britaniji se surogatstvo smije obavljati na neprofitabilnom temelju i samo za prednost žene za koju surogatski ugovor predstavlja jedinu mogućnost dobivanja djeteta. 12 97 PRIJELOM . prakticiranje surogatstva je zakonom zabranjeno. Međutim. budući se isključuju ugovori za uređenje obiteljskih odnosa. Šimunović: Pravna regulacija medicinski pomognute prokreacije – doktorska disertacija. Surogatstvo je zabranjeno i u slijedećim zemljama: Francuskoj. U Izraelu. godine posebno određuje da regulacija surogatstva ne utječe na nasljeđivanje dostojanstva ili počasnih titula niti daje bilo kojoj osobi sposobnoj za nasljeđivanje prava ili prenošenje prava na nasljeđivanje takvog dostojanstva ili titule.1. Zagreb 1996.. ukoliko je to moguće. donosi zakone kojima regulira surogatno majčinstvo. ali se ne zabranjuju! Time bi se obeshrabrilo zaključivanje takvih ugovora. a dozvoljeno u Velikoj Britaniji – pritom je zgodan podatak da. Ipak valja naglasiti kako većina država SAD-a ide linijom Velike Britanije drugim riječima: Usp. tako je moguće i očekivati rješenje kako naći. 12:31 . D. zakonito provođenje surogatstva u Europi je ograničeno. surogatstvo je pravno propisano 1996.

trenutno je u izradi novog zakona o umjetnoj oplodnji. str.08.planetwissen." Mater semper certa est 15 – Majka je uvijek sigurna. Koju bi ulogu trebala imati zakonodavna vlast po pitanju surogatstva? Građanski zakon u Njemačkoj postavlja pitanje. koja žena vrijedi tj. godine. napredna reproduktivna tehnologija omogućava nam da svaka od tih triju uloga bude ispunjena kroz različitu ženu. tako. 14 15 Usp. tretira se kao majka ako se usprkos zabrani dođe do surogatstva. Utah. Raspravljajući o "zadacima/poslu" majke surogat. 98 PRIJELOM . Ova latinska uzrečica odnosi se na majku u pravnom smislu.01. iako to djeluje nepojmljivo. Svega nekoliko država zabranjuje takve ugovore. Danas. koji je kao takav zastario i ne prati zbivanja na području medicine te same umjetne oplodnje.1. njezina osoba je uvijek poznata. Arizona. govori kako se zabranjuje zamjensko majčinstvo te potražnja ili nuđenje usluga rađanja za drugog. 12:31 . pokušava se razriješiti pitanje kakav je odnos između djeteta i ostalih stranaka u ugovoru.Bioetičke kontroverze i polemike dozvole. ako se neka žena navodi kao "majka". u čijem Prijedlogu nacrta zakona. godine vrijedi: "Djetetova majka je ona koja ga je rodila. Da bi se točno znalo uveden je novi paragraf prema kojem od 1997. trudničku i socijalnu ulogu "majke". Djetetova majka je ona koja ga je rodila (ova uzrečica vrijedila je sve donedavno. socijalna majka (social mother) – žena koja pridonosi podizanju i njezi djeteta. 23 kromosoma).07. zakonom o umjetnoj oplodnji iz 1978.de. Obično. Isto. upravo do pojave surogat gestacijskog materinstva gdje djetetova majka nije ona koja ga fizički donosi na svijet). trudnička majka (gestational mother) – žena koja nosi fetus u svom tijelu.2008. među kojima su: New York. dijete može imati čak tri majke. postavlja se pitanje tj. kao i sklapanje ugovora o zamjenskom majčinstvu. Usp. onda se ona identificira kao žena koja ispunjava sve tri gore navedene opise majke: genetsku. http://www. a člankom 26. te Michigan. 227 – 233.pmd 98 8. Takva situacija je nastala upravo zbog višeznačnosti pojma "majka" koji može imati tri različita značenja: genetska majka (genetic mother) – žena koja isporučuje jajašce (1/2 genetskog koda.14 Hrvatska.

1. Kim Cotton je bila još jednom majka surogat i tada je rodila blizance za dobrog prijatelja koji joj za to surogatstvo nije platio ništa. isto tako se zna kako je sam postupak surogatstva – ako se za nj odluči – dug i unatoč ugovoru o surogatstvu često nepredvidiv. 99 PRIJELOM . 1988. a slijedećih 15.08.01. Prema svemu rečenomu. Ljubav i zadovoljstvo koje djeca pružaju i želja podjeljivanja iskustva i osjećaja roditeljstva s drugima. da je za neke ljude želja za djetetom koje bi bilo genetski vezano za jednog od roditelja od životne važnosti. surogatno majčinstvo je često zadnja nada budućim roditeljima u želji za vlastitim djetetom koje bi bilo genetski povezano barem s jednim od njih. Tada.07. prema nekim statističkim pokazateljima on često nije njihov prvi i osnovni motiv. vjeruje se da većinom surogatskih dogovora profitiraju obje strane ugovora i većinom se isti ispunjavaju bez nezgoda i žalbi. stoga se ne smiju jednostrano zatvoriti u svoj svijet. iako je novac često važan motiv mnogim ženama koje se odlučuju biti surogat majkama. trebalo bi ispitati (neplodne) parove kroz što su sve prošli da su se našli na toj točci prilikom odlučivanja o načinima ostvarivanja i osiguravanja vlastitog potomstva. godine. još je jedan povijesni trenutak iz života prve surogat majke važan. Također bi trebali imati na umu. No.000 funti dobila je od jednih novina kojima je prodala vlastitu životnu priču. osnovala je agenciju COTS (Childlessness Overcome Trough Surrogacy) za parove koji žele imati djecu. Kim je dobila 6. Par koji nije mogao imati djecu obratio se istoj kako bi im pomogla kao surogat majka. Osim toga..2008. a govori o razvoju maloga poduzetništva. ali i dao doprinos čovjeku u njegovim potrebama. rođeno je 300 beba. U roku od 10 godina posredništva agencije i parova. 1985. kao i pravo. imaju ovdje što reći. S druge strane. sud je odlučio da novorođenče može slobodno ostati kod para koji od Kim Cotton naručio i isplatio "njezinu službu". No. a ne mogu ih imati pa se obraćaju majkama surogatima. Godine 1991. koji žele dobiti dijete. ipak. godine postala je prva majka surogat na svijetu. navedeni su kao najčešći razlozi zbog čega se želi postati surogat majkom.pmd 99 8. Da bi se razumjelo zašto je netko voljan proći kroz takav ugovor. 12:31 . već je potrebno stalno promišljanje o ovoj problematici kao i otvaranju jednog šireg interdisciplinarnog horizonta kako bi se uistinu ukazalo na stvarne temelje roditeljstva. Kim Cotton. Etika.Bioetičke kontroverze i polemike Zaključak Već spomenuta Britanka. religija. Kada je dijete bilo rođeno. Naime.500 funti za tu službu. Kim Cotton.

na njegov način mišljenja i djelovanja što se tiče stvari i ljudi. predvidjeti ni kontrolirati. u potpunosti. na njegove individualne i kolektivne sudove i želje.1. 12:31 . u kojem se duboke i brze promjene postepeno proširuju na cijeli svijet. Gaudium et spes. bioetike. i pratećih seminara koji se nude svake akademske godine. prije tridesetak godina – i njezina. povratno djeluju na samog čovjeka. Teologija – bioetika – ostale znanosti Važnost bioetike – od vremena njezina nastanka. godine. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu koje slušaju studenti pete godine. 100 PRIJELOM .07. uvodi nas u razmišljanje crkvenih otaca o položaju čovjeka u suvremenom svijetu te u nastavku ocrtava dramatičnu situaciju na gotovo svim područjima koja konstituiraju našu svakodnevicu u suvremenom društvu. još točnije. 4 Nenad POLGAR Upravo citiranim riječima pastoralna konstitucija Drugog vatikanskog sabora o Crkvi u suvremenom svijetu. znanstvene discipline proizišle upravo iz pitanja i dilema koje biomedicina stavlja pred suvremeno društvo. interdisciplinarnost opravdava postojanje istoimenog kolegija.08.) "Danas čovječanstvo proživljava novo razdoblje svoje povijesti. biomedicina koja svojim naglim razvojem u posljednjih pedesetak godina stavlja suvremenog čovjeka pred izbore i odluke čiju dalekosežnost i posljedice nije moguće. European Summer Academy on Bioethics. svakako. Ovakva situacija budi u mnogima istovremeno nade i tjeskobe te potiče na diferencirano promišljanje i zauzimanje stavova kako bi se moć koju krije suvremeni razvoj biomedicine. u najgorem slučaju barem nominalna.Bioetičke kontroverze i polemike Izazov bioetike (Izvješće s Bioetičke ljetne škole.pmd 100 8. One su proizašle iz čovjekove inteligencije i stvaralaštva. iskoristila na dobro čovjeka te kako bi se izbjegle iluzije odnosno postupci koji bi mogli imati fatalne posljedice po čovjeka.2008. Ludwigshafen.01. Njemačka." Gaudium et spes. Jedno od tih područja jest. 2006. Naravno. takvo promišljanje o vrijednostima koje je ovdje potrebno obraniti i istaknuti kao temeljne te prosuditi "ono što možemo prema onome što smijemo" ne spada više u područje biomedicine nego etike ili.

html 101 PRIJELOM . europske integracije. filozofija. Europskom sudu za ljudska prava.pmd 101 8.07. u trajanju od dva tjedna. Speyeru. socijalne sustave i socijalni rad. Ove godine.popraćenih predavanjima . Mateja Donković i Nenad Polgar . Program je uključivao vrlo raznolik spektar aktivnosti koji se sastojao od predavanja koja su držali stručnjaci s različitih područja i iz različitih zemalja. usporediti i suočiti s iskustvom i spoznajama studenata iz drugih zemalja.de/syre/english/nov/e1122. biologija. Ljetnu školu bioetike. do nužnosti interdisciplinarnog pristupa i metode koja će onda.laboratorijima. nezaobilazno u bilo kojoj suvremenoj bioetičkoj raspravi.1.Bioetičke kontroverze i polemike U sklopu tog kolegija studentima se nekoliko posljednjih godina nudi mogućnost pohađanja Ljetne škole bioetike u Ludwigshafenu.con-spiration. teologija – kako bi kroz ponuđeni program stekli uvid u osnove bioetike. 12:31 .2008. Heidelbergu. Tončija Matulića te sponzora koji su financijski pomogli studentima iskoristilo ovu mogućnost s.uz preporuku i potporu prof. Federalnom ustavnom sudu Njemačke i. pravo. u kolovozu. gradiću u blizini Mannheima i Heidelberga u Njemačkoj. Valentina Kovačić. Vijeću Europe. produbiti određeni vid tematike i diskutirati o istoj te posjeta . radi predmnijevanog sastava studenata u kojem su veliku većinu činili studenti medicine čije (ne)poznavanje bioetike zasigurno nije zavidno. No. zatim foruma i radionica gdje je studentima omogućeno. da bi se iskoristila prilika. barem implicitno. omogućiti postavljanje određenih kriterija i stavova s univerzalnim implikacijama.08. godine kao institut koji bi se bavio katoličkim socijalnim naukom1. Mannheimu – koji ne oskudijevaju sebi svojstvenim znamenitostima. prema izboru. doduše.01. uglavnom su se fokusirala na filozofsko-etičkim osnovama bioetike kako bi se istima omogućilo usvajanje temeljnog filozofskog pojmovlja i upoznavanje s onim filozofskim sustavima i filozofima čije spominjanje je. Poznavaocima problematike nije potrebno ni spominjati da se navedeno odnosi na Tomu Akvin- 1 www. polazeći od potrebe postojanja jedne znanstvene discipline koja bi se bavila etičkom valorizacijom biomedicinskog razvoja i svega što taj razvoj donosi.bioetiku. Ranije spomenuta predavanja. krenimo redom. nejasnim ali zato ne manjim očekivanjima mladog čovjeka koji ima priliku vlastito iskustvo i spoznaje na određenom području predstaviti. nekoliko je studenata – imenom Renata Kaleb. obližnjim gradovima – Strasbourgu. organizira institut Heinrich Pesch Haus kojeg su utemeljili isusovci 1954. Karlsruhu. Namjera organizatora Ljetne škole bioetike jest okupiti studente iz različitih zemalja – radi toga postoji ograničenje s obzirom na broj studenata (5) iz pojedine zemlje koji mogu prisustvovati Ljetnoj školi – i s različitih područja – medicina. eventualno. farmaceutskim kompanijama. pa preko temeljnih pitanja kojima se bioetika bavi. Kasnije je područje interesa prošireno na interreligijski dijalog – osobito s Muslimanima .

i kasnije humana genetika. naša koordinatna točka moraju biti upravo ta pitanja – a ne studentska populacija i njihova (ne)upućenost u teologiju – i. pri čemu je nužno istaknuti da ograničenost vremena ujedno znači i određenu proizvoljnost u odabiru onih filozofa koji su najvažniji unutar bioetičke rasprave. 12:31 . teološka etika. Stoga. obeshrabrujuće može djelovati ignorancija drugih studenata o polju interesa teologije i onoga što teologija uopće jest i čime se ona bavi. navedene činjenice se mogu interpretirati na različite načine i dok nam mogu govoriti o (ne)interesu teologije za bioetiku (i obrnuto) isto tako mogu upućivati prema stanju i (ne)uspješnosti interdisciplinarnog dijaloga među disciplinama zainteresiranim za bioetička pitanja. Naime. uloge medicinskog prava. odnosno ponuđeno u sklopu Ljetne škole bioetike i imajući u vidu čitatelje Spectruma. itd. tiče se motivacije studenta teologije da uskrati sebi dio slobodnog vremena tijekom ljeta i odluči to vrijeme posvetiti učenju i susretu sa studentima drugih fakulteta – kakav je bio moguć upravo u Ljetnoj školi bioetike . bilo prisutno samo pet studenata teologije.08. valja nam se osvrnuti na dva pitanja od užeg interesa za studente Katoličkog bogoslovnog fakulteta. Nadalje. slijedilo je grupiranje istih prema manjim područjima interesa – biomedicinsko pravo. Ostala predavanja. pritom ih je četvero stiglo iz Hrvatske (jedan iz SAD-a).Bioetičke kontroverze i polemike skog. ostavio je najdublji dojam na studente te neposredno pokazao bogatstvo ali i teškoće na koje se nailazi kada o određenom pitanju ili temi razgovaraju ljudi čiji su primarni interesi potpuno različiti i. Ovaj drugi dio Ljetne škole. istraživanje matičnih stanica. Nakon što se predavanjima uputilo studente u osnove bioetičkog diskursa. a drugo. odnosila su se na neka pojedinačna pitanja ili teme unutar bioetičkog diskursa poput informiranog pristanka. smatramo usko povezano s prvim. Hansa Jonasa. gotovo neuskladivi. Paula Ricoeura i Emmanuela Levinasa.1. Uzimajući u obzir rečeno. Immanuela Kanta. posljedično. radi svoje dinamičnosti i mogućnosti neposredne izmjene iskustava i mišljenja. Prvo se tiče uloge teologije odnosno teologa u forumu različitih znanstvenih disciplina odnosno znanstvenika koje/koji se smatraju pozvanima i legitimno prisutnima na onim mjestima gdje se raspravlja o bioetici. No polazeći od ovih premisa (činjenica) nemoguće je izvući jednoznačne zaključke. obeshrabrujuće može djelovati činjenica da je u Ljetnoj školi. od pedesetak studenata.2008. Osim toga. Što se tiče prvog pitanja.01.s kojima na prvi pogled nema ništa zajedničko.pmd 102 8. kako se ponekad učinilo. mogući doprinos koji teologija može ponuditi u pronalaženju odgovora koji bi opravdali postojanje bioetike 102 PRIJELOM . biopolitika. teško je donositi konačne zaključke na temelju studentske populacije koju je – prema uvodnim riječima organizatora Ljetne škole – tek potrebno uvjeriti u potrebu postavljanja pitanja kojima se bioetika bavi. genska terapija i pitanja vezana uz kraj života – o kojima se raspravljalo unutar foruma i radionica.07. AIDS-a. ukoliko ne računamo ovdje uvodno koje je htjelo pokazati ulogu bioetike u suvremenom sekulariziranom društvu. eksperimentiranja na ljudima.

kao što smo spomenuli.01. teologija ne može pretendirati na hegemoniju nad vizijom o čovjeku – to bi bio očit znak da nije naučila lekciju koju joj je povijest očitala u posljednjih 400 godina – ali itekako može ponuditi opća usmjerenja i. radi toga. ovdje nije riječ o "bijegu" teologije u "mutne vode" metafizike kako bi očuvala iluziju svoje funkcionalnosti u suvremenom svijetu. No. univerzalno i normativno impostirane znanstvene discipline. nisu dokraja racionalno izvedive i dokazive. ne može postaviti univerzalno obvezujuće norme ukoliko ne postoji jedan metaetički horizont kao prva pretpostavka i odnosna točka svake (bio)etičke rasprave. vidljiva u ne pristajanju na odricanje od metafizike tijekom cijelog razdoblja moderne i postmoderne – a uvjetovana konstitutivnošću Objave za teologiju koju je nužno karakterizirati i kao metafizičku – danas. danas nerado o njima govori. U protivnom se svaka rasprava o tome što je etički dopušteno. u čemu se konkretno sastoji ovaj doprinos teologije i može li ista opravdati i argumentirati svoje stavove na razumljiv i racionalno uvjerljiv način? Ukoliko početke bioetike treba tražiti u potrebi za novim promišljanjem temeljnih vrijednosti – sada suočenih sa silnim napretkom na području biomedicine . pokazuje sve nužnijom i potrebnijom kako bi se izbjegla "kakofonija" pluralizma koji od činjenice postaje najvišom vrednotom i zato nužno rezultira relativizmom. a što nije dopušteno svodi na logičku ispravnost rečenoga – bez ikakvog odnosa prema ontološkom – i time vodi u relativizam. ipak se ona (metafizika). Radi toga.koje proizlaze iz konstituiranosti čovjeka kao etičkog bića i koje – posljedično i posredno – daju odgovor na pitanje "što je čovjek?" tada uloga teologije ostaje ne zamjenjiva. očito je da etičko promišljanje. 103 PRIJELOM .08.1. u novim okolnostima. te se. može odigrati značajnu ulogu upravo u uobličavanju vizije čovjeka. Hrabrost teologije. Naravno.07.pmd 103 8. naravno. Premda metafizikom (a onda i metaetikom) zalazimo u područje "prvih pretpostavki" koje. 12:31 . upravo u bioetici. upravo je u metaetičkom horizontu potrebno doći do prihvatljive i dobro utemeljene vizije2 o čovjeku kao polazne točke valutativnog (bio)etičkog promišljanja. otkrivati ljudsku stvarnost te tako stvarati pretpostavke za pronalaženje utemeljene vizije čovjeka. Isto tako.Bioetičke kontroverze i polemike kao interdisciplinarno. kako u etici tako i u filozofiji. Bilo bi pogrešno zaključiti iz navedenoga da teologija posjeduje neku vrst hegemonije nad ovom vizijom o čovjeku i da je ona jedina pozvana uobličiti istu.2008. u bioetici. u dijalogu s drugim disciplinama. Naime.

i priliku za iznošenje vlastitih pitanja i stavova.08.01. Polazeći iz teološke perspektive u kojoj se čovjek oduvijek promatrao. i nakon takve konstatacije.07. da se ne stekne dojam o opravdavajućim interpretacijama.pmd 104 8. 12:31 . No. znači unaprijed promisliti o raspoloživim snagama i uložiti dodatni napor u ovladavanje potrebnim znanjima i sposobnostima kako bi se spremnošću i upućenošću moglo odgovoriti na spomenute izazove i pokazati ne legitimnu podređenost teologije spram drugih znanosti.1. između ostalog. vjerujemo da je i više nego dovoljno. očitovane u nedostatku osnovnih informacija o teologiji za koje bi svaki student iste pretpostavio da su dio opće kulture.Bioetičke kontroverze i polemike Zaključak Spomenuli smo gore u tekstu određene obeshrabrujuće činjenice po teologa ili studenta teologije koji dolazi na forum znanstvenika ili studenata različitih znanosti. Isto tako. upravo ovakvi susreti pokazuju temeljnu otvorenost i brigu teologije za problemima suvremenog čovjeka te pružaju priliku za daljnjim promišljanjem . i kao "misterij". Koristimo pojam "vizija" umjesto "definicija" radi toga što pojam "definicija" u sebi nužno konotira neku finalnost koja opet pretpostavlja potpunu spoznatost objekta definiranja.2008. težiti za "vizijom" o čovjeku umjesto za "definicijom". u ovom kontekstu.potaknutim konkretnim problemima . U ovo posljednje ne treba sumnjati ukoliko je nusprodukt zauzetosti i doprinosa – u ovom slučaju – u bioetičkom promišljanju. Radi toga. odlučiti studirati teologiju. a vodeći i računa o suvremenom pluralizmu. Naime. treba spomenuti i onu koja studenta teologije stavlja u podređen položaj spram ostalih studenata radi periferne uloge teologije u suvremenom svijetu. 2 104 PRIJELOM . rekli smo da je te činjenice moguće različito interpretirati. Bioetika jest upravo takvo područje na kojem se susreću različite znanosti no daleko od toga da prisutnost teologije među ovim znanostima treba biti motivirana egoističnim ciljem za samoafirmacijom i dokazivanjem vlastite vrijednosti. Ovime se želi odgovoriti na pitanje motivacije studenta teologije da uloži dio svog slobodnog vremena i iskoristi priliku za susretom sa studentima drugih znanosti kakav je bio moguć u Ljetnoj školi bioetike.

Zagreb. Njemu ništa nije nemoguće.15 – 16. 1 105 PRIJELOM . Pannenberg se uglavnom osvrće na pojavu ateizma i antropologizaciju ideje Boga. dj."3 Stoga formule Apostolicuma sažeto izriču temelj vjere i njezin središnji sadržaj. 3 Isto. 2005. Apostolsko vjerovanje pred pitanjima današnjice. Sinu i Duhu Svetome? Je li vjera u takvom smislu danas iskreno moguća? Nije li Trojedini Bog za današnje doba postao poučkom drevnog kršćanstva? "Tek se bezuvjetno povjerenje u Isusa i Boga koji je kroz njega objavljen može s pravom nazvati vjerom. 12:31 . Neosporno je.2008.. ne samo teologâ."2 "Udio u povijesti spasenja ne može se dobiti znanjem o predmetu vjere. Jer samo u činu vjerovanja napuštam samoga sebe da bih se učvrstio u zbilji u koju imam povjerenja.. str. 20 – 21. Teološki fakultet "Matija Vlačić Ilirik". str. 2 Isti.Prinosi iz dogmatske teologije "Apostolsko vjerovanje pred pitanjima današnjice" Wolfharta Pannenberga Iva MRŠIĆ Pannenbergov pristup i obrada članaka Apostolskog vjerovanja izaziva u čitatelju bujicu pitanja već na samome početku: dok izgovaramo bremenite riječi Vjerovanja. razmišljajući. jesmo li u stanju odmjeriti smisao i važnost riječi "Vjerujem" i radi li se pri tom o predanju sebe Bogu Ocu. jer vjera može slobodno disati samo u atmosferi pouzdanosti njezina temelja. Svemogućega. a to je posao svakog kršćana. da su iskazi Apostolskog vjerovanja modernoj svijesti postali krajnje neudobni.07. 20. Stvoritelja neba i zemlje) u govoru o Božjoj svemoći povezuje specifično izraelsku ideju (Kyrios Pantokrator je prijevod starozavjetnog Božjeg imena Jahve Sebaot) te izražava istovjetnost Boga kršćanske vjere s Bogom Izraelovim." 1 Autor jasno konstatira da je Apostolsko vjerovanje za mnoge kršćane postalo nerazumljivo. u nekim svojim formulacijama čak i neprikladno. PANNENBERG.01. Ali takvo povjerenje uključuje i držanje nečega istinitim od kojega se ne može odvojiti i bez kojega ne može postojati. Ona "bolno nedostaje. ali još je veći problem nedostatka atmosfere pouzdanja u kršćansku poruku. ali to čine jezikom svojega vremena te stoga nije dovoljno recitirati. nego se u njegove iskaze udubiti pitajući. Treći članak (Oca. nav. nego samo vjerom. U promišljanju o drugom članku (u Boga). On je stvoritelj svega – to se za W. možda iz razloga što su činjenice spasenja koje se navode lišene odnosa prema današnjoj zbilji čovjekova iskustva te se stoga doživljavaju više kao preprekom vjeri nego li njenim iskazom. str.1.pmd 105 8. tvrdi Pannenberg.08.

08. Ipak. on izražava elemente posredovanja spasenja i sinovstva Božjeg koji kasnije postaju presudni u misijama među helenističkim svijetom. ono u njoj "gubi svoju neutješnost i pretvara se u umiranje u nadi.Prinosi iz dogmatske teologije kršćane iznova dokazalo Isusovim uskrsnućem (usp. raspet.2008. Nazivanje božanstava "ocem" nalazimo u mnogim religijama (babilonski bog Mjeseca Šin zvao se ocem bogova i ljudi. iako ne smijemo pritom misliti da bi grijeh mogao "prisiliti" Boga na utjelovljenje. Ugarićani slično govorili za svojega boga stvoritelja Ela. Naziv Otac u kontekstu Isusove poruke na osobit način označava spasonosnu blizinu Boga koji po Isusu svima nudi spasenje.1. umro i pokopan) upadljivo opširno bilježi Isusovu patnju. 24). 3.07. Šesti nam članak (koji je začet po Duhu Svetom. str. Omega. autor se zadržava kod kristološkog naslova "Mesija" . jer sve je usmjereno prema njemu kao što iz njega i proizlazi. a on je taj koji donosi završetak. Pavao zaključuje da Isusova smrt nema zastupničko značenje samo za Izrael. Gospodina našega). Formula o djevičanskom rođenju svakako naglašava snagu Božje povezanosti s čovjekom i definitivnost Božje objave u Isusu. nije postao Sinom Božjim tek uskrsnućem već je to bio oduvijek. a u helenističkom prostoru postaje oznakom njegove naravi. Riječ "Otac" ima funkciju Božjeg imena i pripada identitetu Isusova govora o Bogu. svi žive u egzistencijalnoj situaciji bogohuljenja – univerzalnost grijeha omogućuje univerzalnost spasenjskog otkupljenja (Rim 11. 85. a u isto vrijeme suprotnost rimskim carevima i božanstvima misterijskih kultova koji se također oslovljavaju kao kyrios. gdje je u prostoru židovske predaje označavao Isusovu funkciju. Isus. a tako i Apostolsko vjerovanje razumije taj izraz (u smislu preegzistencije). U Nicejskom vjerovanju s Božjim je sinovstvom Isusa Krista povezan iskaz da je kroz njega sve stvoreno. budući da su svi sagriješili. Pannenberg pojašnjava razvoj razumijevanja naslova "Sin Božji" . 12:31 . dakle. Isusovom smrću mijenja se karakter našeg umiranja. već za sve ljude jer. Zato ime Otac u Isusovim ustima više nije simbol Boga patrijarhalno uređenog društva. rođen od Marije Djevice) približava ono što dolazi od Boga (začet po Duhu Svetom) i ono što dolazi od čovjeka (rođen od djevice Marije)." 4 4 Isto. Naslov pak Gospodin upućuje na Božje jedinstvo i istovjetnost sa starozavjetnim Božjim imenom Jahve. a spominjanje rimskog namjesnika samo upućuje kako se ona doista javno (povijesno) dogodila. a Grci za Zeusa). Govoreći o petom članku (Sina Božjega Jedinorođenoga. Rim 4. 106 PRIJELOM .01.pmd 106 8. Razmišljajući o četvrtom članku (i u Isusa Krista).21 ff). već je bitno povezano s Božjom milosrdnom dobrotom. Nadalje. koji je usko povezan s njegovim navještanjem Kraljevstva Božjeg i ujedno razlog njegove smrti kao "kralja židovskog" unatoč njegovu odbijanju tog naslova opterećenog političkim i inim konotacijama.32. Sedmi članak (mučen pod Poncijem Pilatom.

Bog budućnosti posvećen je već stvorenom svijetu koji on treba dovršiti i u njemu je prisutan." Gdje se ta formulacija tumačila u židovstvu u smislu uskrsnuća mrtvih na kraju vremena. i ponovno će doći suditi žive i mrtve) nam donosi dva iskaza: o povratku Kristovu kao Suca i ustoličenju zdesna Bogu. st. naime.08.1. Ne ulazeći u bremenitost sadržaja uskrsnuća. Četiri klasična "atributa" Crkve (svetost. 2: " poslije dva dana oživit će nas. zajedništvo svetih). Isusova pobjeda nad paklom izražava univerzalan doseg zastupništva. Isusov silazak u pakao ne slovi toliko kao izraz njegove patnje. 7 Usp."6 Ipak. a s druge da Isus "nije istrpio samo tjelesnu stranu smrti nego i ono što smrt kao grijehom zaslužena sudbina znači za čovjekovu osobu.7 U svakom slučaju. isto." 8 Iako kršćanin ne vjeruje "u" Crkvu (u smislu credere in). 128. dovršene institucije. već kriteriji u okviru kojih Crkva nastoji ostvariti svoju bit. gdje je prvi središnji. 12:31 . str. 8 Isto.). 101.pmd 107 8. Pannenberg zanimljivo tumači kako je uopće došlo do iščekivanja Kristova povratka kao i teološke rasprave o ustoličenju Gospodnjem. katolicitet i apostolicitet) nisu. kako smatra Pannenberg. Isto. uzašao na nebesa) uskrsno događanje predstavlja ishodište.07. "Kao stvaralačka ljubav. 107 PRIJELOM . a time i posredovanog spasenja.Prinosi iz dogmatske teologije Pomalo kontroverzan osmi članak (sašao u kraljevstvo smrti) pripada najkasnijim dijelovima Apostolskog vjerovanja (oko 4. 86. nego pobjede. 5 6 Usp.2008. U devetom članku (treći dan uskrsnuo od mrtvih. i mi ćemo živjeti pred njim. str. trećeg će nas dana podignuti. naime isključenje od Boga i njegova spasenja. str. Pannenberg zaključuje da on niti je osporen niti mu nedostaje utemeljenja.5 Pannenbeg tumači da bi ovaj iskaz s jedne strane mogao značiti da je spasenjsko značenje Isusove smrti postalo pristupačnim i ljudima ranijih generacija. u dvanaestom članku on pristaje uza Crkvu kao područje djelovanja Kristova Duha (svetu (sveopću) kršćansku Crkvu. a aludirajući na Pisma dolazi u obzir Hoš 6. isto. Pannenberg konstatira koliko je današnja teologija daleko od nauka o Duhu Svetom koji bi odgovarao širini biblijskih iskaza o Duhu.01. onako kao vjeruje u Boga. jedinstvo. I kao što to shvaća Prva Petrova poslanica. Promišljajući o jedanaestom članku (Vjerujem u Duha Svetoga). Deseti članak (sjedi o desnu Boga Oca svemogućega. svjesni da temeljni iskaz naše vjere u ovom svijetu ostaje osporavanim znakom.4 govori da je Isus uskrišen "treći dan po Pismima" . spomenimo ovdje nekoliko opaski o vremenskom navodu "treći dan" koji potječe od Pavla koji u 1 Kor 15.

str. Završavajući posljednjim šesnaestim člankom (uskrsnuće mrtvih i život vječni). "Kad je Isus nekome izrekao oproštenje njegovih grijeha. nego će svoju dinamiku razviti rastom u dubinsku dimenziju našega sadašnjeg života. a stoga i u novom životu usksnuća mrtvih.Prinosi iz dogmatske teologije Petnaesti članak (oproštenje grijeha) nam govori o darovanoj slobodi jer čovjek nije u samome sebi slobodan.1.2008. vraćamo se na početnu misao: na čemu temeljimo svoje povjerenje? Čega se drži naše srce? Završimo ovaj prikaz Lutherovom izrekom: "Vjera i povjerenje srca čini oba. 154. Naposlijetku." 9 10 Isto. 12:31 . a nada u nj odnosi se i na pročišćenje svih epoha povijesti kroz vatru božanskog suda koja nije različita od svjetla Božje slave. 108 PRIJELOM ."9 Tako shvaćena svijest o grijehu razumije se kao potvrđivanje života.01.pmd 108 8. Boga i idola.08."10.07. Pannenberg naglašava da "život budućeg svijeta nije repriza i beskonačno produženje sadašnjeg života na istoj crti vremena. tada je time rekao da će taj čovjek imati udjela u spasenju dolazeće Božje vladavine. str. Isto. a kraljevstvo Božje obuhvaća ranije i dolazeće generacije čovječanstva. pa se i ispovijedanje grijeha pokazuje kao čin slobode – jer istinska sloboda je odgovorna sloboda. 146.

Zasigurno je riječ o bitnom događaju u nas. Lohse tako čitatelja uvodi u genezu sukoba Luthera i Rima. Život i djelo" (u izvorniku: "Martin Luther: eine Einführung in sein Leben un sein Werk"). crkvene pokrete. do 1992. Zagreb. Djelo je prevela dr. 12:31 .Prinosi iz dogmatske teologije Martin Luther.pmd 109 8. pod nazivom "Lutherova okolina i epoha" (str. Polazeći od te pretpostavke autor razumije i čuveni "spor oko oprosta" koje je i doveo do reformacije. -1997.) Različiti su sporovi i prijepori odigrali ključnu ulogu i bili su svojevrsne predradnje samoj Reformaciji. 2006. stoljeća.01. Bernhard Lohse (1928. kao i o njemačkim vladarima u Lutherovo doba. odnosno problem njezine interpretacije i razumijevanja njezine ulogu u životu kršćana kao "središnji predmet spora". 43. "Lutherov život: pregled aspekata i pitanja" bavi se izvorima periodizacijom i sistematizacijom Lutherova života.07. Tako dobivamo osnovne informacije o kulturnom i gospodarskom stanju Njemačke 15.2008. kako bismo dobili nužno potreban kontekst iz kojeg izrasta Martin Luther kao Reformator. Marina Miladinov. jer riječ je o prvom cjelovitom uvodu na hrvatskom jeziku u "lik i djelo" jednog od najznačajnijih religijskih autora (iako valja naglasiti kako njegovo značenje ne nadilazi okvire čisto religijske problematike) u Novome vijeku. Knjiga je podijeljena u osam dijelova: prvi dio.crkvenu situaciju Lutherova doba. Život i djelo1 Danijel TOLVAJČIĆ Teološki fakultet Crkava Reformacije i reformacijske baštine "Matija Vlačić Ilirik" izdao je knjigu Bernharda Lohsea "Martin Luther.1. kao i nužnosti unutarcrkvene reforme koja je bivala sve očitijom. Autor se nije zaboravio osvrnuti na stanje onodobne katoličke Crkve – skolastiku. Koristimo ovu priliku da im se zahvalimo na suradnji i susretljivosti." (str. 109 PRIJELOM . već ih je izravno izazvao svojom reformacijskom teologijom. što je zasigurno važno za razumijevanje cjeline njegova djela. U trećem poglavlju. 17-28. (Bernhard Lohse). Autor ističe kako Luther "nije bio samo osobno upleten u većinu tih raspri. Drugi dio. religiozni i politički okvir za razumijevanje Reformatorova djela. Istaknuto je kako je u onodobnoj praksi ubiranja finan- 1 Izdao Teološki fakultet "Matija Vlačić Ilirik". Martin Luther se nalazio u žarištu njegovih znanstvenih interesa.) analizira političku i religijsko .08. pod nazivom "Luther u sporovima svoga doba" pokušava se dati širi duhovno-kulturni. ali i Lutherovih sporova s saskim kneževima. i 16.) je bio profesor povijesti Crkve i teologije povijesti na Sveučilištu u Hamburgu od 1964. postulirajući Bibliju. kao i Müntzerom i Zwinglijem.

nudeći na kraju kronologiju nastanka samih spisa. Šesti dio. apeli za općecrkveni koncil i konačno bula pred izopćenje. saslušanja.01. "Lutherovi spisi". prosvjetiteljstvu. ne opterećujući čitatelja previše stručnom elaboracijom tematike. počevši od prvih reformacijskih teoloških teza koje Luther izražava u svojim spisima: "Kršćanskom plemstvu njemačke nacije o poboljšanju kršćanskog staleža". temeljnih kršćanskih teologijskih dogmi. "Aspekti i problemi Lutherove teologije". pomoćna sredstva. Ovaj spis zasigurno predstavlja vrijedan prilog razu110 PRIJELOM . Rasprava je nadišla okvire govora o oprostu i. (Ovdje valja ukazati kako se danas odriče povijesna autentičnost ovog događaja. Potom se opisuju sami počeci reformacije. Autor veoma koncizno ali u isto vrijeme temeljito prikazuje osnovne crte Lutherova nauka o svim bitnim pitanjima kršćanske teologije.Prinosi iz dogmatske teologije cijskih sredstava od podjele oprosta "žudnja naroda za spasenjem išla na ruku financijskim potrebama kurije i dovela do daljnjeg razvoja trgovine “svetom robom”. 46). znanstveni kongres o Lutheru. Osmi je dio ("Izbor iz literature") reprezentativni izbor iz literature za većinu tema obrađenih u ovoj knjizi.1. jest upravo ono što naslov kazuje: polazište za temeljito istraživanje Lutherova života i djela koje donosi popise različitih kritičkih izdanja izvornih djela kao i raznu sekundarnu literaturu i ostala pomoćna sredstva. imajući u vidu aspekte tumačenja kako u različitim epohama protestantizma.08. poslušnosti i nauka o sakramentima". "De captivitate Babylonica Ecclesiae Praeludium" i "O slobodi kršćana" i implikacija koje su one imale kako na duhovno-religioznom ali i političkom planu. 45.2008.) Značaj je ovih teza za Crkve reformacijske baštine nesaglediv. pod nazivom. kako autor ističe. istaknuo na vratima crkve u Wittenbergu. papinstva. "O povijesti tumačenja Luthera" analizira na različita tumačenja Lutherova "Lika i djela". Osobito može biti zanimljiv i autorov osvrt na tematiziranje Luthera u novijih katoličkih autora koje je ocijenio "gotovo revolucionarnim": katolici napuštaju jednostrano odbacivanje Lutherovih ideja i pokušavaju ući u dijalog i dublje razumijevanje nastanka same reformacije. već su u središte rasprava isplivala "pitanja crkvenog autoriteta. kao i raznih eklezioloških i sakramentalnih pitanja. (str. koji čitatelja uvodi u sve bitne teme lutherovske teologije: od samih metodologijskohermeneutičkih i terminoloških smjernica nužnih za ispravno razumijevanje preko svih "velikih tema" poput: problema odnosa Pisma i Tradicije.pmd 110 8. (str. listopada 1517. Osobito je interesantan peti dio. predstavlja svojevrsnu filološko-povijesnu analizu kronologije.) Riječ je o praksi koja je dovela da Lutherovih čuvenih 95 teza koje je on 31. Četvrti dio. što uostalom i nije primjereno samoj naravi ove knjige. stila i jezika Martina Luthera. vjere i razuma. 12:31 . Sedmi dio. Autor dalje opisuje učinke koje se teze izazvale: različite Lutherove disputacije. stručni časopisi". romantizmu i tako i istraživanja pod "strogo znanstvenom vidom". "Izdanja.07.

prvotno je namijenjen studentima i ostalim zainteresiranim čitateljima jer nakana je ove knjige dati opći uvod i pregled Lutherova životna puta i njegova djela. po našem mišljenju. 111 PRIJELOM . objektivni uvid u Luthera i genezu njegove religijske revolucije. poglavito stoga što u Hrvatskoj ne postoji nijedan sličan spis.08. kako bi imali.1.Prinosi iz dogmatske teologije mijevanju Reformacije i jednog od njezinih centralnih likova. Za detaljnije je istraživanje ipak potrebno posegnuti (što i autor sam napominje) za izvornim tekstovima. Posebno je važno da ovu knjigu prostudiraju studenti katoličke teologije. a što je nužno u daljnjem razvijanju ekumenskog dijaloga. 12:31 . Po našem mišljenju.pmd 111 8.07.2008.01. bez pretjeranog ulaženja u detalje.

tijekom studija sve više je razmišljao i oduševljavao se idejama prosvjetiteljstva. F. umjetnost. cilj ovoga rada neće biti prikaz čitave Hegelove filozofije religije. Postoji li Bog?.01. književnost. Iako je bio ispunjen intelektualnom prosvjetiteljskom religioznošću.2008. nakon prvih žrtava francuske revolucije i vladavine jakobinske diktature. Nakon iznošenja njegova filozofsko-teološkog razmišljanja.07. 12:31 . dj.Prinosi iz dogmatske teologije Isus Krist u filozofiji religije Georga W. 1987. 112 PRIJELOM . nastaje i njegova filozofija religije. Postoji li Bog?. U tom kontekstu revolucije duha. želimo dati kritički komentar u kojemu ćemo Hegelov nauk usporediti s naukom Crkve te konačno. Hegelova filozofija religije u kontekstu novovjekovnog filozofskog razmišljanja Posljednje godine 18. 121.. što bi naravno izlazilo iz granica kako mogućnosti autora tako i samoga rada. donijeti zaključak. na temelju svega izloženog. 123. već samo onog njezinog dijela koji se tiče kristologije ali i trinitarne teologije. U njegovu razvoju filozofske misli. politiku. KÜNG. filozofiju i religiju. KÜNG. 1788. koja bi trebala zahvatiti znanost. a posebno tumačenje Kristova otajstva. predstavlja ozbiljan zahtjev. godine stupio u Evangelički zavod u Tübingenu kako bi studirao teologiju. a ne reformatorskim duhom. Međutim. Želimo se složiti i zajedno s Hansom Küngom.2 Na temelju iskustava. odgojen u protestantskoj obitelji. priznati kako se kod Hegela radi o "najtežem među notorno teškim njemačkim filozofima. Zagreb. H. a žilavo se meso ne smekšava ni u najrafiniranijeg kuhara"1 Stoga. On shvaća važnost svakoga čovjeka i 1 2 H.1. Usp.pmd 112 8. stoljeća u Europi. U to vrijeme je Hegel. U prvome dijelu želimo progovoriti o filozofskom kontekstu u kojemu nastaje Hegelova filozofija. obilježio je početak francuske revolucije.08. str. želimo promatrati isključivo religijski aspekt u kojem ćemo zatim izdvojiti shvaćanje Trojstva. uslijedio je šok koji je ohladio njegove simpatije za revoluciju u takvom obliku. kako bi upoznali filozofsku misao tadašnjega vremena koju je Hegel preuzeo i dalje razvijao.. Hegel uviđa nedostatke čistoga racionalizma koji želi primat nad religijom ili dokidanje religije. str. Hegela Miodrag VOJVODIĆ Govoriti o Hegelovoj filozofiji religije. nav. te o njegovu tumačenju kršćanstva i njegova dogmatskog sadržaja. Hegela sve više okupira zanimanje za revoluciju duha.

pošto ga se dosta dugo stavljalo pored drugih konačnosti ili posve na kraj. U njegovom sveobuhvatnom filozofskom sustavu. već poradi njega samoga. Dijalektika je za njega imanentno izvođenje bitka samoga. realnoga i i idealnog. 133. Za Hegela. od znanja k znanosti. Tako je nastao pojam božje samoobjave koji je od Fichtea i Hegela određivao spekulativnu kristologiju. J. Bog je jedinstvo subjekta i objekta. u koji su uključene i filozofija i prirodne znanosti."4 Hegel dakle napušta sliku Boga koji stanuje nad svijetom ili deističkog Boga koji je izvan svijeta.01.. a čovjeka dijele od Boga. u suprotnosti s dotadašnjim filozofima koji Boga deistički guraju u daleku transcendenciju. bitka i mišljenja. On govori o Bogu u svijetu i svijetu u Bogu. Ovdje on religiju vidi kao neophodnu. 12:31 . nego istodobno kao subjekta. a mi smo ga ubili!" Smrt Boga Hegel vidi u nastojanjima filozofije dualizma koja naglašava odvojenost apsolutnog Boga i konačnog čovjeka. 2005. Hegel naprotiv razvija filozofiju apsolutnoga. On je doveo do "okreta mišljenja" od mišljenja k mišljenosti. MOLTMANN. Religiju koja se neće isključivo temeljiti na racionalnosti već i na osjetilnosti. Ona je za Hegela sveobuhvatna zakonitost po kojoj se sve zbiva. Sve se događa u Bogu. Kretanje bitka koje se sastoji se u tome da on sebe čini samo 3 4 Isto. Tako je i čovjek koji misli Boga zapravo u tom procesu mišljenja sam mišljen od Boga.. tada ga se ne misli zbog utemeljenja nekog drugog.3 Hegel stoga nastoji. samorazvitak zbilje. Tumačenje ove problematike donosi nam J. Bog koji se razvija. Zbog toga Boga ne treba misliti samo kao supstanciju. Hegel jednostavno svodi na geslo "Bog je mrtav! Bog će ostati mrtav. 113 PRIJELOM . Spoznaja Boga pretpostavlja Božju samoobjavu.pmd 113 8. Iz ove filozofske postavke sjedinjenosti beskonačnog i konačnog razvija se i Hegelova filozofija religije i njegovo tumačenje kršćanskog Trojstvenog Boga kao i otajstva Isusa Krista. Tako je u središtu Hegelove filozofije Bog kojega "opet jednom apsolutno treba postaviti naprijed na vrh filozofije kao jedini temelj svemu.2008.Prinosi iz dogmatske teologije pita se kako će običan. jest Bog u povijesti.08. taj Bog koji je apsolutni duh. str. Misli li se Bog kao subjekt.. božansko i ljudsko. Rijeka. Moltmann koji u govoru o novovjekovnoj spekulativnoj kristologiji objašnjava novovjekovni preokret u pitanju o Bogu: "Pitanje o Bogu samo je subjektivno naličje objektivo prethodećeg pitanja Boga o čovjeku. str. Ovdje govorimo o temeljnom principu Hegelove filozofije religije. prosječan čovjek sudjelovati u toj revoluciji duha. Bog u Hegelovoj filozofiji religije Novovjekovnu filozofiju prošlih stoljeća.07. od spoznavanja k spoznatosti. a to je dijalektika.1. Bog je u temelju svega. 105. kao jedini principium essendi i cognoscendi. pomiriti i sjediniti beskonačno i konačno. Raspeti Bog. kao kakav postulat što proizlazi iz neke apsolutne konačnosti".

KÜNG. To pomirenje je Duh Sveti. Hegelovo tumačenje Trojstva Hegel. Hegel lectures on the philosophy of religion. a bit Boga bila bi pomiriti to stvoreno sa sobom. ovanjšćuje se u svijet te istodobno k sebi i svojoj beskonačnosti i božanstvenosti kroz sve stupnjeve privodi svijet kao prirodu i napokon kao duh. Zagreb. ili prema Hegelu ishod Boga i povratak Boga samoga. 13. 12:31 . 191. 8 Ipak u procesu razlikovanja."9 U ovom "ishodu Boga" nalazimo Hegelov govor o Isusu Kristu.1. 9 Isto. sveobuhvatnu krugu.. 7 Budući da je stvoreni svijet zapravo dio dijalektičkog procesa u samome Bogu tj.01. Isus Krist kao sjedinjenje božanskog i ljudskog Stvoreni svijet je prema Hegelu dio procesa u samome Bogu. 5 U toj dijalektici samoga Boga. str. ali je zacijelo Bog u svom razvoju. str 148. Tako je Trojstveni Bog u procesu shvaćen kao povijest spasenja dovedena u odnos s poviješću svijeta. C.. Povijest filozofije. Hegel stvoreni svijet ne poistovjećuje s Bogom u panteističkom smislu. prema svom dijalektičkom principu. HODGSON (prir. Usp. Sve u silnu. 209 7 P. kršćanskog trojstvenog Boga shvaća na slijedeći način: Bog kao Otac jest po sebi i za sebe u svojoj vječnosti. Taj stvoreni svijet već je po sebi sjedinjenje božanskog i ljudskog budući da je dio dijalektičkog procesa. KALIN. kakva su ga već bili ocrtali crkveni oci i srednjovjekovna skolastika: exitus a Deo – reditus in Deum tj.Prinosi iz dogmatske teologije momentom razvoja i da postaje sam sebi nešto drugo. točnije njegovo razlikovanje u samome sebi u procesu razvoja. nav. Sin je pojava.2008. str. 138. str.). njegovo razlikovanje. posebnost (Besonderheit).07.. University of California. 1999. 1985. B. H. Tako Bog zapravo nije onaj o kome čovjek razmišlja već je čovjek mišljen od samoga Boga. Tako i "čovjek implicitno u sebi nosi svijest o božanskoj ideji budući da je dio samoga B. Zagreb. 8 Usp. 6 5 114 PRIJELOM . Hegel je tako preuzeo kršćansku dogmu o Trojstvu i uključio je u svoje filozofsko razmišljanje o Bogu u dijalektičkom procesu. ishod od Boga i povratak u Boga. Taj Bog u razvoju.08. izvan svijeta.pmd 114 8. prije stvaranja svijeta.. 1987. str. dj. ljudski um koji je dio toga svijeta zapravo je Božji um u čovjeku. "Taj dijalektički proces u Bogu sastoji se od tri logička trenutka u silogizmu: apstraktni Bog Otac jest opće (das Allgemeine). Filozofija i kršćanstvo.6 Bog kao Sin značio bi stvaranje svijeta. a Duh je pojedinačnost (die Enzelheit). Postoji li Bog?. u povijesti. "U procesu razvoja svijet nije jednostavno Bog. svoje mjesto prema Hegelu nalazi i kršćanski trojstveni Bog. BOŠNJAK.

HODGSON (prir. 108.1. 18. U Isusu Kristu Hegel vidi sjedinjenost božanskog i ljudskog.pmd 115 8. neznanja. nav. nav. morala pojaviti kao pojedinac što je ostvareno u Isusu Kristu. grešno. Svijet koji je u dijelektičkom procesu razlikovanja odvojen od Boga. Ono je "točka obrata"14. prema Moltmannovom tumačenju Hegela "pripada njegovo očitovanje u onom njemu drugom i tuđem i sebeozbiljujući povratak"12. 10 11 P. str. MOLTMANN. patnju – prevladao je sam Bog. str. konačno. C. da uroni u nju kao u svoj drugobitak.2008. Hegel lectures on the philosophy of religion. 107. str. treba se vratiti svom porijeklu – Bogu. Jürgen Moltman tumačeći Hegelovo shvaćanje Kristove smrti zaključuje da je "kod Hegela idejom o smrti Boga ono ljudsko. dj. 12:31 . 12 J. ali ta ista božanska ideja se prema njemu.11 dok je u religijskom govoru vjere Kristovo utjelovljenje kod Hegela dio povijesti samog Boga kojoj. zbog čovjekova neznanja i otuđenja.07. ali da se iz nje jednako tako opet vječno uzdiže"13 Osim promišljanja o utjelovljenju Boga u Isusu Kristu.08.). ključno mjesto u Hegelovoj dijalektici u Bogu ima Isusova smrt. C. Raspeti Bog. 326."15 Smrt Kristova prema Hegelu istodobno je smrt smrti (der Todd des Toddes)."10 Tako Hegel božansku ideju vidi prisutnu u svijetu po sebi. str. Hegel lectures on the philosophy of religion.01. Pojavljivanje Boga u svijetu u tijelu prema Hegelu bilo je nužno kako bi se došlo do trećeg stupnja u dijalektičkom procesu – pomirenja. Isto. 107... nav. Ali zbog neznanja i zla ova implicitna ideja morala se eksplicitno pojaviti u vremenu i to kao potpuno normalno ljudsko biće ali koje je u isto vrijeme i božanska ideja.. Raspeti Bog. ukida u beskonačnome. stvoreno. slabo i negativno sâmo predstavlja božanski moment i jest u Bogu samome. nav. dj. Promatranje Isusa kao običnoga mudraca Hegel vidi kao nereligijsko. dj. Kristovom smrću Bog se vraća samome sebi iz otuđenja. Isusova je smrt tako negacija negacije jer je Isus uskrsnuo. Moltmann nastavlja: "Ideja postanka čovjekom zahvaljujući Hegelovoj filozofiji postala je priznatom (u novovjekovnoj filozofiji): za ideju (božanstvenosti) bitno je da uđe u konačnost. 13 Isto. dj.Prinosi iz dogmatske teologije Boga. Kristova smrt kod Hegela shvaćena je kao ovanjštenje samoga božanskoga apsoluta u kojemu se konačno..). P. a to je ujedno i početak procesa povratka Boga samome sebi. str 321. 15 J. 14 Usp. On ujedno pravi razliku između Isusa koji je samo običan čovjek i koji bi se mogao izjednačiti sa Sokratom i sa drugim mudrim ljudima u povijesti i Isusa koji je zapravo Bog u svojem razlikovanju. 115 PRIJELOM . HODGSON (prir. str. Istovremeno ono negativno u svijetu – grijeh. MOLTMANN.

. 200. 12:31 .01. Smisao.. RATZINGER. nav.Prinosi iz dogmatske teologije Hegel u kritici U teološkoj kritici Hegelove filozofije religije želimo uočiti njezine pozitivne i negativne strane. nav. Boga zatvara u povijesni proces u kojemu se očituju njegovi razvojni likovi. On nije shvaćen kao Božanska Osoba. samim tim je i Isus Krist shvaćen kao "lik" jednoga Boga. Isto. 116 PRIJELOM .08. prema identitetu identiteta i neidentiteta. već se povijesni proces shvaća kao proces samoga Boga."16 Ipak.07. iako je Hegelov doprinos u shvaćanju otajstva Božje trojstvenosti i jedinstvu božanske i ljudske naravi u Kristu za tadašnju filozofsku misao bio velik. Njegovo učenje o Trojstvu nije pojmovna aritmetika već trojstvena "oikonomia". Otac. Postoji li Bog?. Uvod u kršćanstvo.pmd 116 8. Događaj Krista ne umanjuje se pijetistički kao događaj za osobnu pobožnost nego ga se uzima kao svjetsko zbivanje duha u njegovoj važnosti za sveukupno čovječanstvo. Takav nazor dokida personalističku strukturu Boga i ujedno ga stavlja u nužnost procesa. str 155. već je dio božanskog procesa razvoja. nav. str 155.18 Tako kroz povijest Bog zapravo stvara sebe. Hegelu također možemo uputiti prigovor. H.20 16 17 H.1. dj.. str 148. BOŠNJAK. Hegel shvaća kao simbole imanentnoga kretanja apsolutnog božanskog pojma koji se razvija trijadičkom dijalektikom. u želji da kršćanstvo protumači filozofski. Joseph Ratzinger u Hegelovu shvaćanju Božje trojstvenosti vidi novovjekovni oblik monarhijanizma po kojemu Hegel. koji nas ovdje najviše zanima. KÜNG. dj. Ratzinger. nego duh koji sve prožima. više nije stvaratelj povijesti. S kristološkog aspekta. No time dolazi do zaključka da se više ne može razlikovati proces povijesnog Božjeg očitovanja od samog u-sebnog Boga koji prebiva iza toga. Sin i Duh Sveti koje kršćanska teologija vidi kao tri božanske Osobe jedne božanske naravi... B. Zagreb. ali taj apsolut je istovremeno cilj do kojega on treba doći. tumačeći Hegelovu misao kaže kako je "polazište Hegelove filozofije ideja da je nauka o Trojstvu izraz povijesne strane Boga koji se povijesno javlja. 141. Da bi postigao apsolut Bog mora izaći iz sebe i prijeći razvojne stupnjeve. istovremeno njegov filozofski sustav nije posve u skladu s teologijom Crkve. KÜNG. str. 18 Usp. Filozofija i kršćanstvo. Postoji li Bog?. Budući da je u nauku o Trojstvu Hegel dokinuo personalističku strukturu Boga. 20 Usp. str. Njegovo utjelovljenje zapravo je nužno kako bi Božji dijalektički razvoj nastavio svoj tijek iz identiteta u neidentitet.."19 U tom opovješnjenju Trojstva Ratzinger zaključuje da Bog. apsoluta. Usp. 19 J. 1993. S jedne strane možemo se složiti s Küngom koji zaključuje da "Hegelov Bog nije duh onkraj zvijezda. povijest spasenja u odnosu prema povijesti svijeta. već je povijest postala stvarateljem smisla.17 Bog je dakle na samome početku apsolut. što Hegel vidi kao utjelovljenje apsoluta.2008. a filozofiju kršćanski. koji izvana djeluje na svijet. dj.

07. 1999. 275. kako su to činili mnogi teolozi. 21 22 R.Prinosi iz dogmatske teologije Još jedan prigovor Hegelu dolazi od strane teologa Wolfharta Pannenberga. već se objava događa u povijesnim događajima. prema Pannenbergu. jer je otvorenost budućnosti konstitutivna sastojnica naše stvarnosti: to protiv Hegela. ne možemo previdjeti činjenicu da Hegel u određenim teološko-filozofskim postavkama stoji u suprotnosti s Crkvenom teologijom. ali bez proleptičnosti tj. Bogočovjeka. koji u sebi ujedinjuje božansku i ljudsku narav i koji je konačna objava Boga. a ne božansku Osobu. Isusova sudbina ne bi mogla biti konačna objava Boga. zaključuje Pannenberg. veliko razočaranje. nastojati "ući u snagu ‘protivnika" i postaviti se u okružje njegove jakosti". Hegel je formulu "objava kao povijest" preokrenuo u "povijest kao objava". nav. Krist kao povijesni događaj je konačna objava u svojoj proleptičnosti. Stoga se ovdje slažemo s Karlom Barthom koji teologiju koja jednostavno želi ukloniti Hegela pita ne boji li se ona upravo onoga istinski teološkog u Hegela. GIBELLINI. događajima koji očituju smisao povijesti i čovjekove sudbine. 12:31 . 117 PRIJELOM . Tako najteži prigovor koji Pannenberg upućuje Hegelu jest isključivanje budućnosti."22 Zaključak Unatoč svim prigovorima. Pannenberg zaključuje: "Kada bi konačna objava Boga u Isusu Kristu bila lišena toga proleptičnog obilježja. ozbiljna teologija neće jednostavno odbaciti Hegela već će nastojati.1. Isto.08. a možda ipak i veliko obećanje". Ne: povijest kao objava. konačna je objava time što je ono predudioništvo svršetka i dovršenja povijesti. 275. što našu budućnost čini otvorenom. u Hegelovu teološko-filozofskom konceptu vidi isključivo novovjekovni oblik monarhijanizma. str 156. ali "povijest kao takva nije objava apsolutnog.. dj. Crkva koja ispovijeda vjeru u jednoga Boga u tri božanske Osobe. Prema Pannenbergu. nego: objava kao povijest" 21. Teologija dvadesetog stoljeća. a za Hegela kaže: "Hegel – veliko pitanje.01. 23 H. str. budući da Hegelov pojam želi biti konačan i misliti svu istinu. Zagreb.23 Ipak. KÜNG.. u događajima koje Bog čini u povijesti. str. Oca Sina i Duha Svetoga i u Isusa Krista Sina Božjega. koji Isusa Krista prikazuje kao dio božanskoga procesa ili jednoga od tri božanska "lika".pmd 117 8. anticipacije. Povijesni događaj Kristova utjelovljenja i uskrsnuća. Postoji li Bog?. prema riječima samoga Hegela.2008.

(prir.).1. GIBELLINI.. P. Zagreb. 2005. Povijest filozofije.07. Stvarnost. 1993. Naprijed. B. KALIN. Školska knjiga. KÜNG. Uvod u kršćanstvo. III.. 1985. HODGSON.. 12:31 . Postoji li Bog?. J. 1999. Zagreb. Rijeka.08.. 118 PRIJELOM . Filozofija i kršćanstvo. Kršćanska sadašnjost. Zagreb. Zagreb. Universitiy of California. 1987. Hegel lectures on the philosophy of religion. H.. RATZINGER. BOŠNJAK. sv. C. J. 1987. Raspeti Bog..pmd 118 8. Zagreb.Prinosi iz dogmatske teologije Literatura MOLTMANN.01. R. B. Teologija dvadesetog stoljeća. Kršćanska sadašnjost.2008. Ex libris. 1999..

ali ne ropski. 9 Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime. on je poslužio Pavlu da navijesti Kristovu smrt i uskrsnuće kao temelj i model 6 119 PRIJELOM . postavši ljudima sličan.1. kako bi i oni bili poslušni poput Njega – Sluge. trajni lik Božji. vraća čovjeku slobodu za ljubav. Iako je vjerojatno Sitz im Leben ovoga pretpavlovskog himna liturgija krštenja. 6–11) kojeg Pavao ugrađuje u poslanicu Filipljanima jedan je od najljepših književnih dijelova Novoga zavjeta. obličjem čovjeku nalik. poslušan do smrti.2008.08. 6 – 11 Iva MRŠIĆ On. Himan Fil 2. 7 nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge. postavši slugom.Prinosi iz dogmatske teologije Teološke implikacije kristološkog himna Fil 2. a čovjek mu odgovara služenjem iz ljubavi. ime nad svakim imenom. Isus.pmd 119 8. 6 – 11 Himan u čast Kristu (Fil 2. 10 da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika.01. 8 ponizi sam sebe. nego sinovski. smrti na križu. 11 I svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" na slavu Boga Oca.07. "Težite među sobom za onim za čim trebate težiti u Kristu Isusu!" (Fil 2.5). nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom. Njime Pavao poziva Filipljane da njihova egzistencija bude određena Kristom. zemnika i podzemnika. a ujedno i dogmatski najbogatijih i najobuhvatnijih ranih kristoloških himana. 12:31 .

nalazimo kristologiju koja razvija ideju preegzistencije u kategoriji slanja preegzistentne Mudrosti i Logosa. ovaj je himan značajan baš zbog toga što pokazuje da nije potrebno postulirati gnostički utjecaj kako bi se objasnila ideja preegzistencije jer je to moguće preko starozavjetne Mudrosti. – 89. Govor o slanju Sina nužno uključuje govor o Njegovoj egzistenciji prije nego li je "u punini vremena" rođen od žene (Gal 4. Međutim. dj. 6-8) U Pavla. Gospodinom. 1996. Bultmann ili je ta ideja spojiva sa starozavjetnim monoteizmom? Poznato nam je da govor o poslanju od Boga ne mora nužno uključivati ideju preegzistencije. nastojati dotaknuti. ne spominje izričito preegzistenciju. ovaj je himan puno više od toga – u njemu su sadržani obrisi povijesti spasenja: Kristova preegzistencija. 1 Kor 8. Bog – sve u svemu. smrt i proslava.4). Rim 8. tek nakon uskrsnuća.. a utjecale su.6-8. doduše. ali je pretpostavlja (usp. No. govori li Pavao samo to? Već je u prvim retcima hi- 1 Biblija na više mjesta govori o slanju proroka i anđela gdje se za oboje jednako kaže da ih Bog šalje.1 No. 12:31 . kroz razlaganje himna. 88.pmd 120 8. Himan je koncipiran na temelju sheme poniženja i uzvišenja. Nakon što sâm dragovoljno izabire poniženje u poslušnosti. a kasnije još eksplicitnije kod Ivana. Pavao u ovom himnu. nav. Odnos Krista i Boga u Pavlovoj teologiji. biva od Boga uzvišen nad sva stvorenja.4). U prvom dijelu pratimo put Preegzistentnog koji preko kenoze i utjelovljenja vodi do smrti na križu. 2. Gal 4.29. utjelovljenje. Schweizer smatra da je Židovima "ideja Mesijine preegzistencije bila bliža nego ideja poniženja"2. No..6. te ima dva zaokružena dijela (2. 119. kako na razvoj kristologije.2008. str. 2 Citat preuzet iz: DUGANDŽIĆ I. već je postao podlogom za kasnije trinitarne formulacije.6. E. Međutim. odnosno uskrsnuće.07.. Fil 2.01. što je i razumljivo jer je proces spekulacuje o Mudrosti od SZ-a preko helenističkog židovstva pomogao ne samo u formuliranju ideje preegzistencije Sina.08. a da to prije nije bio. tako i na razvoj same teologije do danas. treba li se u tom govoru nužno pretpostaviti ideja preegzstencije i mora li se pri tom posegnuti za helenističkim mitološkim govorom kako misli R. str. teoretski bismo mogli reći da se to "slanje" odnosi samo na zadaću koju Bog povjerava Isusu. On time uklanja svaku sumnju da Isus Krist postaje Sinom Božjim.1. 120 PRIJELOM . ali i mnoštvo teoloških implikacija koje ćemo. Zagreb. 3 Usp.9-11).Prinosi iz dogmatske teologije kršćanske egzistencije. Put poniženja Preegzistentnog – utjelovljenje i smrt (2. KS.

Isus. osobito ako imamo na umu razna krivovjerja koja su nijekala Njegovo 4 Zanimljivo je da iako Pavao gleda na utjelovljenje kao dio spasenjskog procesa. v.08. smrt je vrhunac božanske kenoze. str. sav se misterij ekonomije sastoji u poništenju i poniženju Sina. 14) nije imalo utjecaja na božansku narav.8 Iako se u himnu neposredno spominje Isusova povijesna egzistencija ("postavši ljudima sličan.. – 188.4.. Kol 1. nego ga potvrđuje dovodeći čovjeka do savršenog izmirenja s Bogom. To je odricanje vlastite volje kako bi se ispunila Očeva slušajući ga do smrti. Ef 5. Althaus govoreći o kenozi primjećuje da "Bog u ljudskosti ulazi u skrivenost svoga božanstva". I kao što uči Kalcedonski sabor. Onaj koji je jednak Bogu sad je čovjek. 142. Već samo spominjanje Isusove povijesne egzistencije u himnu ima veliku važnost. niti se čovještvo pretvorilo u božanstvo. on se za nj ne zanima izvan okvira muke. Kenoza ispunja zajedničku volju Trojstva kojemu je Otac izvor. postaje ono što nije bila"7.6-8. nav.). LOSKI V.2008.st. usp. Himan Filipljanima pokazuje kako teologija utjelovljenja postaje teologijom križa.5 Bog u kenozi ne ostavlja svoje božanstvo. str. U. Sveto trodnevlje smrti. str.6 Prema svetom Teofilu Bugarskom (12.. Riječ uzima ljudsku narav i u poslušnosti (Fil 2.. 232. Zagreb 1993. ali božanstvo nije postalo čovještvo.. smrti i uskrsnuća. pravi čovjek i Bog. Isus je Božja Mudrost (1 Kor 1. 15) koja suoznačuje istovjetnost s Bogom. 6 Usp. Po riječima Ćirila Aleksandrijskog. 181. Mistična teologija Istočne crkve. Heb 2.01. P. 8 BALTHASAR H. tako da to što je "Riječ postala tijelo" (usp. On je vidljivi lik nevidljivog Boga. 187. Onaj koji je jednak Bogu sad je sluga.. Rijeka. 121 PRIJELOM . Nadolazeća misao himna progovara o oplijeni.20. 12:31 . KS. 7 Citat preuzet iz: LOSKI V. Mysterium Paschale. Raspeti Bog: Kristov križ kao temelj i kritika kršćanske teologije. a u tom svjetlu su razumljive Isusove riječi "Otac je veći od mene" kao izraz kenotičkog odricanja vlastite volje.Prinosi iz dogmatske teologije mna izražena Isusova bivstvena jednakost s Bogom: Krist je preegzistentna slika Božja. Prema von Balthasaru "već onaj tko kaže postanak čovjekom kaže križ". kenozi (Fil 2. ostvaruje Božji naum spasenja čime se osvjetljuje Njegovo poniženje i uzvišenje do samih granica luterovskog "sub contrario". On je Božja slika (2 Kor 4. "Riječ ostajući što je bila. obličjem čovjeku nalik"). 5 Citat preuzet iz: MOLTMANN J.. str. no sâm se razvlašćuje.pmd 121 8. svučen u ljudsko tijelo. Ex libris. Zadnji Isusov krik na križu jest njen vrhunac. te slobodno i iz ljubavi sudjeluje u izvršenju Očeva plana (Gal 2.1. 2005. Riječ je postala tijelo.9). Bogočovjek.07. Isus se slobodno ispražnjava svoje božanske moći. dj. Iv 1. božanska kenosis.8) očituje se kao Sin kojeg Otac predaje. 24).. trpi i umire da bi objavila trojedinu ljubav. ona je ovdje sva usmjerena na događaj križa. Božja Riječ šuti. To je poništenje osobe Sina. Upravo je iz tog predanja vidljiva savršenost Njegove osobe koja se izražava u odricanju. Zagreb. 2001. do križa. KS. pokopa i uskrsnuća našega Spasitelja.2).

" (Mt 20. 111 – 116. Zagreb. nav. te postao "čovjek boli" (Iz 53. W. str. apolinarstvo – Krist nije bio čovjek u potpunosti jer nije imao ljudskog razuma (nous).1.12 On. Isus Krist. 10 Usp. Pavlova je teologija obilježena teologijom križa pa je njen pečat vidljiv i u ovom dodatku.. Duns Scot koji smatra da grijeh ne može Boga "prisiliti" na utjelovljenje jer je ono "mišljeno" odvijeka u Božjem naumu kao izričaj Božje ljubavi ad extra. str. naučavanje. 1980.01.177. R. 276. Ludost križa na paradoksalan način otkriva Božju mudrost kojom On snizuje uzvišene i uzvisuje malene. v. dobrovoljno se podložio svim posljedicama grijeha. 12:31 . Njegove riječi. u znaku su poslušnosti Božjoj volji jer se Božja moć očituje u poniznosti.13 Važno je uočiti da je Isus poslušan do smrti koja je konačan izraz Njegove poslušnosti.08. 12 Sveti Maksim govori da je Bog predvidio Adamov pad. D. STANLEY. Čitava Isusova preduskrsna egzistencija. Vidi: LOSKI V. Crkva u svijetu.3). usp. J. BALTHASAR H. ali i sablažnjivosti i paradoksu. J. J. nestorijevstvo – ljudski atributi se ne pripisuju Logosu.07. KS. McKENZIE.1). Iz 52. djela. te je stoga Sin Božji "Jaganjac Božji prije vjekova " u preegzistentnoj volji Trojstva. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. 91. nego za nas. VAWTER. smrti i uzdignuća Sluge Jahvinog (usp. J. dj.. Upravo r. novi Adam. nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.28. 13-53. KASPER W.. H.. Spominjući lik Isusov kao lik sluge. Iz 42.10 "Sin Čovječji (…) nije došao da bude služen. No. monofizitstvo – tijelo Kristovo nije bilo tijelo čovjeka.pmd 122 8. dj. Čini se da je ovaj himan pod utjecajem opisa muke. priscilijanstvo – o kristologiji uče doketizam. von Balthasar promatra Isusov odgovor Očevu naumu kao na ljubeću poslušnost. 9 122 PRIJELOM .Prinosi iz dogmatske teologije čovještvo9 i kasniju protestansku teologiju koja je išla do tog ekstrema da Isusa smatra "mitskom kreacijom evanđelistâ". DUGANDŽIĆ I. U. – 180. skrovitosti. nav. dj.10-12). Kasper govori o poslušnosti i poniznosti Isusove povijesne egzistencije. Split 1995. E. FITZMYER. Od svoga utjelovljenja on ne živi svoj život za sebe. 14 Usp. M.. I kraljevstvo Božje koje je prisutno po njegovoj Osobi dolazi najprije u liku poniženja. 11 Usp. J. J. Uostalom. to nije bilo koja. Iz toga zaključujem da je on smatrao da bi se Krist utjelovio neovisno o čovjekovom grijehu. nav. CASTELOT.. nego samo tijelo ljudsko (Eutih). a njen je vrhunac smrt na križu kojem teži sav njegov život. 8c "smrti na križu" predstavlja Pavlov dodatak14 kojim on pojačava naglasak spasenjskog aspekta Isusove smrti. SUELZER. A. Kao što su to primjerice: (gnostički) doketizam – nijekanje ljudske stvarnosti Kristove. Pri tom su naročito važna dva aspekta Sluge Jahvina koji su olakšali Pracrkvi da pokaže kako se u Isusovu otkupiteljskom djelu ispunilo Pismo: zastupnička vrijednost Slugine smrti i njegova posrednička uloga s obzirom na Savez. Slično misli i J. A.2008.. BROWN. U. uobičajena smrt – to je smrt na križu. J. Iz 53. str.11 Poslušnost kojom Isus ostvaruje sliku Božju u sebi u suprotnosti je s Adamovom neposlušnosti. KSELMAN. B. str. 13 Usp. ne možemo zaobići Deuteroizaijinog Slugu Božjeg (ebed Jahweh. već je sam čin utjelovljenja posluh Ocu.12)..

9. ali uvijek stoji u odnosu na Jahvu (Ps 97. Pavao nikada ne gleda na križ jednostrano – sam križ ne donosi spasenje. nav. 390. 21.24). R. (1 Kor 3. kao što je smrt na križu Njegovo poniženje.pmd 123 8.13). te je postao prokletstvom za nas viseći na drvetu (usp. E.52sl.. 11b). J. naziv Kyrios je 15 Usp.4) i bio bez grijeha. Dn 3. Isus prihvaća svoju smrt da "u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo" (1 Pt 2. to može biti samo Kyrios (usp. nav.)16 Vrhunac Isusova uzvišenja i proslave predstavlja "ime koje je nad svakim imenom" koje mu Bog daruje (r. dj. D. 2 Kor 14. 123 PRIJELOM . B. uostalom. 9b). str. osobito na mjestima gdje citira ili tumači starozavjetne tekstove. Na to. Gal 3. smrt i uskrsnuće. upućuje i ovaj himan (r. BROWN i dr. Iz 52. 10.07. STANLEY..2008.Prinosi iz dogmatske teologije Krist. J. 395. katabasis.20. Ozirisa i Serapisa često se nazivaju Kyrios ili Kyria)18. KSELMAN. Iako se ne govori izričito o kojem je imenu riječ. No. Krist je prokletnik Božji – to je najradikalnija riječ teologije križa. Kyrios je najčešći i najvažniji naslov kojeg Pavao pridaje Kristu.3) Zanimljivo je ipak da nikada pobliže ne određuje kome je plaćena "cijena". str.26. FITZMYER. ne kao zadovoljštinu. Nadalje.1. J. dj.15 Skriveni Bog sad je otkriven u slavi uskrsnuća koja osvjetljuje misterij križa.. 9-11) U drugom dijelu himna nastupa veliki preokret: Bog postaje subjektom i svojom inicijativom uzvisuje Preegzistentnog koji se ponizio uzevši ljudsku narav ostavši poslušan do smrti na križu. J. Na drugim pak mjestima prikazuje Kristovu smrt.. Njegovu "besjedu križa" čine sve tri faze jedinstvenog pashalnog događaja: muka.. E. 9b).20. M. isto. već kao izraz ljubavi (Ef 5. je glagol koji se pojavljuje svega nekoliko puta u Bibliji. 1 Kor 15.8)"17 On se u tome podudara sa Septuagintom koja hebrejski naziv Jahweh ili Adonai prevodi s Kyrios. dj. 18 Usp. Iako se može pomisliti da je taj naslov rezultat Pavlove helenističke pozadine (u orijentalnim religijskim tekstovima iz Male Azije. Značajno je da Pavao vrlo često za Krista koristi apsolutni oblik – ho Kyrios.. str. BROWN.08. Bog ga je za nas grijehom učinio (2 Kor 5. 12:31 . Sirije i Egipta bogovi i božice poput Izide. DUGANDŽIĆ I. 92. Proslava je Kristova anabasis.. A.3). Pnz 21. "Pavao naziva Kyriosom Boga Starog zavjeta. iako je bio rođen pod Zakonom (Gal 4. J. nav. 16 Usp. SUELZER. te ističe: "jer kupljeni ste otkupninom.23. CASTELOT. A. Pavao ne zaboravlja izreći soteriološku vrijednost Njegove smrti i naglašava da Isus umire za grijehe naše (usp. Uzvišenje i proslava Bogu poslušnog (2.2).01. mnogo je vjerojatnije da Pavao preuzima ovaj naslov iz liturgijske tradicije prve Crkve u Palestini. uzlazak Ocu." (1 Kor 6. r. McKENZIE. "Preuzvisiti". Rim 4. 17 R.21). J. VAWTER. usp. J.

koje će poslije razviti i još jače naglasiti deuteropavlovske poslanice (naročito Ef i Kol). svi krajevi zemlje. jer ja sam Bog i nema drugoga! Sobom se samim kunem. 11.2008. 20). Time je. usp. ali Pavao. 19 Usp. himan na kraju donosi ispovijest vjere: "Isus Krist jest Gospodin!" (r. riječ neopoziva. a ta je jednakost izražena i u ovom himnu.28). a u teologiji će tu ideju na originalan način razraditi T. dj str. Nadalje. Naposlijetku. 11c).Prinosi iz dogmatske teologije također bio naslov rimskih careva. na neki način. DUGANDŽIĆ I.6).22-25 na koji se himan očito naslanja: "Obratite se k meni da se spasite. 12:31 .19 Time je izražena vjera u Kristovo božanstvo i njegovo gospodstvo nad ljudima. zemnike i podzemnike" naglašeno je Kristovo kozmičko gospodstvo.07. ali samo je jedan Gospodin. postiđeni. Nadalje. Isus Krist (1 Kor 8. U Jahvi će pobijediti i proslavit se sve potomstvo Izraelovo!" Ovim je tekstom isključena mogućnost da je naslov Kyrios preuzet iz helenizma i izražena je perspektiva uključenja pogana u spasenje što je inače karakteristično za Pavlovu teologiju.. značajno je da je ipak očuvao teocentričnost spasenja jer ističe Božju inicijativu pri uskrsnuću svojim dodatkom: "na slavu Boga Oca" (r. Taj naziv izriče da je Isus ravan samom Jahvi. a ujedno je uklonjena napetost između kristologije i teologije: "jedan Bog – jedan Gospodin" (1 Kor 8. da će se preda mnom prignuti svako koljeno. Božji se naum spasenja ostvaruje po utjelovljenju i kenozi Preegzistentnog. spominjući "nebesnike. 92. iz mojih usta izlazi istina. svi što na nj su bjesnjeli. S tim imenom Kristu ide i bit i dostojanstvo koje ono sadrži jer to u semitskom načinu mišljenja ide neodvojivo.1. Dj 11. u sljedećim retcima uočavamo poveznicu s tekstom iz Iz 45. mnome će se svaki jezik zaklinjati govoreći: "Jedino je u Jahvi pobjeda i snaga!" K njemu će doći. 5-6). nav.08. Crkva je nazivajući Isusa Kyriosom prenijela na Njega neizrecivo ime Jahve.pmd 124 8. U drugom dijelu himna prisutna je eshatološka kristologija Raspetoga čija je žrtva na križu imanentna dimenzija Njegova eshatološkog uskrsnuća i dovršenja spasenja kad će Bog biti "sve u svemu" (1 Kor 15. svjestan toga. "dokazano" Isusovo porijeklo od Oca. a sâm Bog se proslavlja u Njegovoj proslavi i uzvišenju. Bog ga uzvisuje svojom silom i uskrsnućem ga potvrđuje kao svojeg Pomazanika. Unatoč Pavlovoj snažnoj kristocentričnosti.01. jer od Oca je izašao i k Njemu se vraća. kaže da ima doduše puno "gospodâ". 124 PRIJELOM . de Chardin. Njegova preegzistencija.

08. Ne smijemo. u "punini vremena" postaje čovjekom u liku sluge (Fil 2. Barth produbljuje Lutherovu teologiju križa dovodeći je u vezu s Isusovim uskrsnućem i osvrće se također na dva Kristova stanja – poniženosti i uzvišenosti.18). 152.pmd 125 8. koja se veže uz Luthera. Nadalje. u kasnom je srednjem vijeku bila izraz mistike patnje. ona je povijesna. str. str. BALTHASAR H. U.. Krist. 125 PRIJELOM . obilježena križem. cijeli stvoreni kozmos teži prema Kristu kojemu se klanja svako koljeno "nebesnika. već i o zreloj vjeri prvih kršćanskih zajednica. promatrajući himan i dotičući njegove teološke implikacije. da Pavao na križ gleda u jedinstvu s mukom i uskrsnućem i da kristologiju.6 – 11 možemo iščitati neka obilježja Pavlove kristologije. 12:31 .. dj. Pri tom je važna ideja preegzistencije gdje je važnu ulogu odigrala starozavjetna Mudrost kojoj je u kasnom židovstvu pripisivana soteriološka uloga koju Pavao pripisuje Kristu. uslijed mnogih misli ovdje izrečenih. 232. Ipak.. Preegzistentni Sin Božji. srž njegova propovijedanja jest Krist Raspeti koji je Gospodin! Konačno. da Pavao ugrađuje ovaj himan kako bi potaknuo Filipljane na življenu vjeru! A sadržaj vjere prve kršćanske zajednice i Pavlovo poslanje nije bio drugo doli živjeti i naviještati: Isus Krist jest Gospodin! 20 21 MOLTMANN J. nije božanskiji nego u toj ljudskosti. nav. Teologija križa. nav. von Balthasar razvija trojstvenu teologiju križa.2008. U. To svjedoči. zemnika i podzemnika". ne odvaja od stvarne teologije i dovodi ju u suodnos sa soteriologijom i antropologijom. možemo zaključiti da bogatstvo njegovog dogmatskog sadržaja ima veliki značaj. pri čemu se nadovezuje na Pavlovu interpretaciju Kristove smrti na križu (1 Kor 1. Naposlijetku. a Luther joj prilazi kao principu spoznaje i shvaća križ kao objavu Božjeg bitka. v. te svojom mukom. smrću i uskrsnućem postaje ljudima Spasitelj i Otkupitelj. "Križ stoji usred trojstvenoga bitka Božjeg"20 i usred same kristologije čiji je razvoj u mnogome obilježen događajem križa. Događaj križa fascinira cjelokupnu teološku misao jer Bog "nije moćniji nego u toj nemoći. ne samo o sadržajnosti prve kristologije. naročito ako imamo na umu da himan Filipljanima stoji na samim počecima kristološkog i dogmatskog razvoja. dok H. ono što je najviše obilježilo Pavla i njegovu teologiju je teologia crucis. Po njemu je križ odlučujući spasenjski čin. Pavao snažno povezuje kristologiju i soteriologiju što je značajka suvremenih kristologijâ. naime zaboraviti. kozmička.1.7).Prinosi iz dogmatske teologije Umjesto zaključka Iz himna Fil 2. dj. a nadasve je pashalna.07."21 Zanimljivo je ipak..01. iako je dominantna tema njegova promišljanja.

PAVIĆ J. Ex libris..08. KS. Zagreb.2008.. Bog – sve u svemu. Patrologija. 2001.. Zagreb.Prinosi iz dogmatske teologije Literatura DUGANDŽIĆ I. 1996.. KS. BROWN R. Zagreb.1. J. Mysterium Paschale. J.01. pokopa i uskrsnuća našega Spasitelja.. KS. J. KS.pmd 126 8. Zagreb. Mistična teologija Istočne crkve. E. Crkva u svijetu. M. VAWTER B.. 1980. FITZMYER J. Zagreb. Isus Krist.. Split.. – TENŠEK T.. LOSKI V.. KSELMAN J. Sveto trodnevlje smrti. SUELZER A. MOLTMANN J.. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. 12:31 . v. Raspeti Bog: Kristov križ kao temelj i kritika kršćanske teologije. BALTHASAR H. 126 PRIJELOM . STANLEY D.07. KS. Z. McKENZIE J. 1993. KASPER W.. A. Rijeka. CASTELOT J.. U. 1995. Odnos Krista i Boga u Pavlovoj teologiji. 2005.. 1993.

D. u vlastitoj vjeri: trpi. 1 Usp.pmd 127 8. U toj neumitnoj zauzetosti. bivamo dionici i baštinici kraljevstva koje nam je dano.01. 9. Kajin i Abel.07. Svijet ima smisao jedino u Ljubavi. 127 PRIJELOM . E. Stoga bismo mogli reći da vjerovati zapravo znači svagda "Biti" u: blizina Bližnjih koji pate.Prinosi iz dogmatske teologije Vjera (ne)vjerujućih Dražen ZETIĆ "Zar sam ja čuvar brata svoga?" 1 Kraljevstvo nebesko "jest" srce našega Bližnjega. Isusov križ je put za sve one koji "žive" u vjeri. Vjera od svih vjerujućih iziskuje poniznost. Križ "postoji" kao čin Milosne nade (za-podjenutog povjerenja) Boga sa svakim nastajućim (rađajućim) Čovjekom. bez mogućnosti uzmicanja. sam križ se nadaje kao jedna stvarnost koja je neodgodiva. u pokretu prema križu – nasuprot Onih koji stoje. Post 4. Onaj koji vjeruje. Koji u svojoj navlastitosti pateći osjećaju grč Bližnjih (samih sebe) u nevolji i strahu. Križ nade jači je od beznadnosti (ništavnosti) naše egzistencije.preuzimanje križa. pati i ljubi. svaki put iznovice je proživljavajući u svojemu prisuću i okrenutosti prema svijetu. Vjerujući križ postajemo svi Jedno u Kristu. znači okrenutost prema križu u nadi. Ne izbjegavati svjetovnost svijeta. nego i kajeći preobražavamo u osobe koje radikalno zahtijevaju Prisutnost križa u svim sferama osobnoga života. Ti pokreti su poticaji da Drugi (Ja) pišem Bibliju vlastitim životom (sv. događa se kada se u poniznosti.F. Povrh sućuti i solidarnosti. Spoznaja Boga jedino je moguća trpljenjem u nadi. Suobličavanju s našim Bližnjima (Drugima). Upravo se u toj danosti očituje i jedan od najradikalnijih zahtjeva ikada izrečenih u ljudskoj povijesti. potrebna je i svagdašnja osviještenost patnjom i brigom za sveukupni svijet. nema ni događanja istinske vjere u nama samima. Takova otvorenost za sveukupni svijet. Slava Božja najjasnije dolazi do izražaja u srcu čovjeka "koji kleči". Bez istinske poniznosti. znači pre-poznati Bližnje u svijetu patnje i boli ljudi. Schleiermacher). Biti slobodan od vlastitih interesa (naposljetku od samoga sebe) znači ne podlijeći i ne-podlijegati mogućnosti za ne .1. 12:31 . ne samo kajemo. koji nas potrebuju svojim jecajem i patnjom pod križem. Pavao .08. napose vlastitim srcem. Napose samo postajanje sličnima Dobru. i ne-okrenutosti onomu (Drugome – sebi samome) što nas svakodnevno priziv(a)ju svojim jecajem i patnjom.2008. Sveukupnost svijeta sastoji se od Bližnjih.

Nisu nimalo spremni na odricanje i samožrtvu. 128 PRIJELOM . Treba nastojati biti slobodan od samoga sebe. on je Ljubav. Napuštanje Drugih.. 12:31 .. Križ grle samo oni koji su ga hrabri nositi... svojih Bližnjih u blizini .01. nadu nadom. napose protiv Ljudi koji razdvajaju Ljude.07.Prinosi iz dogmatske teologije Začudnost onih koji ne vjeruju. Križ je simbol nečega što tješi – ali i potresa čovjeka. za prija-Te-ljstvom.2008.. za "istinsku" ljubav.. odričemo se i sami sebe. kada je sam Isus onaj koji prvi podiže glas (bunt) protiv neslobode Drugih.. ogleda se u spuštenosti pogleda i ne-raspoloživosti kada Drugi (samim time i Ja sam) ne bune protiv onemoćavanja slobode diljem sveukupnosti svijeta. On nije prvotna zaljubljenost. Odričemo se "Biti" u blizini Križa.. za su-život. Za križ je potrebna osviještenost. ukoliko smatraju da slijede Isusa. Pate (ljube) samo oni koji otvore oči za stvarne probleme.. naposljetku za preuzimanje križa kao istinske opcije koja slobodne čini slobodnima. Nije osjećaj koji se gubi.. očituje se ponajprije u otvorenosti prema onima koji su drukčiji i drugačiji.. i nisu kao takvi sposobni za patnju. on ih ne trpi ni u jednome pogledu. Mogu li se "nazvati" oni da vjeruju.čuvari su i sami sebe.. u stvarima gdje se gubi poosobljavajuća ljubav. Baštinici Istine križa koja se tisućama godina pronosi kroz svijet kao zalog neugasive nade. Križ nam oduzima prijezir iz srca. oni koji nevjeruju. Istina križa je poput čiste vode na zdencu. On je uvijek usmjeren kao nada u potrazi za "zajedništvom" među ljudima. Ukoliko vlastitim življenjem zanemarujemo plač i jauk Bližnjih. Križu kao takvome "znaku života" nisu svojstveni kompromisi. negoli samo uvijek nanovo ponizna i obnoviteljska. gdje se svatko može doći napiti. među narodima svijeta. "Zar sam ja čuvar brata svoga?". time i za sebe same.. ljubavi koju Bog kroz milost zajedništva ulijeva "živom" vjerom u srce svakoga Čovjeka. Križ je dijalog. koji su otvoreni za Bližnje (ljubljene). ukoliko su slobodni za Bližnje. On uspostavlja razgovor... Vjera upravo (za razliku od ne-vjere) zahtijeva radikalni odmak (rasterećenost) od samih sebe.. razboritost. ozbiljnost. Otvorenost križa kao križa. koji se oslobode predrasuda da bi zagrlili križ.1. ne vjeruju svojim životima. Jer se sam daje kao uvijek nanovo prisutni Bližnji u blizini. Upravo se oni koji vjeruju mogu smatrati vjernicima. naših Bližnjih koji pate. Traži i jedan mali kutak za zapodijevanje. Ne bojati se onih koji ne-vjeruju! Naime.. bez ikakve zadrške spremno odgovaram: samo Oni koji su čuvari Drugih.... koja nije podložna. Na kraju.. ljubav ljubavlju. znači napuštanje snage križa.pmd 128 8.. i svjetla Riječi koja zavazda spašava.08.

The question weather there should be any discussion on the subject of problematic linguistic situation in the states of former Yugoslavia comes to different answers. To gain autonomy but also to strengthen the national identity they are reforming the languages and making changes in lexicology and adding new rules in phonology where they are not needed or wanted. The main problem is the term Serbo-Croatian. Osim hrvatskog i srpskog jezika. Serbian and Croatian. 12:31 . a drugi internacionalizacijom. želja svakoga naroda za svojstvenim jezikom je opravdana. pojavila se je i želja za svojstvenim jezikom. Formacijom samostalnih i neovisnih nacionalnih država. 129 PRIJELOM .Znanost o književnosti s retorikom Aspects of Multilingualism Aspects of Multilingualism in former Yugoslavia with emphasis on the disagreements concerning Serbo-Croatian Ivana JURIĆ University of Fribourg Department of English – Linguistics Na prostorima bivše Jugoslavije rat oružjem zamjenjuje se ratom riječima. no "masakar" jezika koji se danas provodi. i to osobito nad hrvatskim i srpskim. Bosnian and lately Montenegrian language.2008. sve se više inzistira i na pojmu bosanskog i crnogorskog jezika. Serbian. being used to name two and more Ausbau languages. Since these languages have been deprived of autonomy the linguists (especially Croatian and Serbian) began with language planning in order to separate them as much as possible. i na taj način pokušavaju razdvojiti već razdvojene narode.08. pretvara se u rat riječi i dodatno otežava ionako teško stanje na ovim prostorima.07. ne samo ljude koji se njima koriste. sides. Prvi se služe arhaizacijom riječi. Povijesno i politički gledano. which is in spite of clear disapproval and denial of the existence of the term of almost all states and linguists of former Yugoslavia.pmd 129 8.1. što ostavlja zbunjenima. No teško pitanje opravdanosti razdvajanja jezika ostaje većim dijelom neodgovoreno. Such approach of the linguists involves large social and cultural history which has always included wars and disagreements concerning unification on both. Ovaj rad daje mali uvid u jezičnu povijest naroda na područjima bivše Jugoslavije. Pod utjecajem nacionalizma jedan jezik pretvara se u četiri nova jezika. Hrvati i Srbi se dodatno trude kako bi što više razdvojili ta dva pojma.01. i pogled na stanje danas. nego i cijeli svijet. što također nije u potpunosti točno pošto taj pojam više ne postoji. I dok cijeli svijet govori o srpsko-hrvatskom. respectively Croatian.

each with strong national identity and its own language were already familiar with struggling for the right to use their native languages freely. and formed as standard language first in 1945. cakavski in the South and stokavski in the East. since they have been always in the centre of battles for prevalence. But as Dr. ca and sto standing for interrogative form of word what.) writes "It is worthy of note that at that time there was little linguistic differentiation in the Slavic world. As there is no literary evidence of the language of Serbs available from that time it is hard to determine how like or different from Croatian it was. Branko Franolic (2001.07. as well as for the rest of the nations of former Yugoslavia. kaj. The differences between the Croatian and the Macedonian dialects. like Serbian and Russian.Znanost o književnosti s retorikom The territories of former Yugoslavia have been for a long period in the history of the Balkans in some way under a foreign rule. that belonged to the branch of Paleo-Slavonic.pmd 130 8. Serbia established Serbian Kingdom in a true sense of that word first in 1217." Therefore it is possible that two languages were very alike. It was thus hardest for those two nations. for both nations. 12:31 . First centuries were therefore centuries of movements and wish for establishment. Five nations and their countries that formed Yugoslavia.2008. Stokavian was later divided into three accents.01. and till then was un130 PRIJELOM . The significant difference was that Serbs were converted to Eastern Orthodox Church and therefore used mostly Chirilic as their script and Croats Glagolitic and from fifteenth century onwards Latin script.08.1. which was after converting to Christianity replaced with Croatian version of Old Church Slavonic as a standard form and a vernacular for unofficial use. were no greater than those that exist between British and American English. Ijekavian. Vernacular kept on developing and already in the beginnings three main dialects were formed. Croatia managed to establish a Kingdom and keep self-government for 470 years. Ever since the arrival to the territories of Yugoslavia in the seventh century two nations were fighting for establishment and independence of their countries. At the time of their arrival Croats spoke Paleo-Croatian. je and i. Ekavian and Ikavian. for instance. The difference between these three dialects is phonological variation between ije. Bosnian or Bosniac was not even considered as a separate language until after the final break-up of Yugoslavia in 1992. of national identity but with it also a language. In the eighth century Croatian was under divided rule of Byzantine and Frankish Empire and Serbia was turned into a battle field between Bulgarian and Byzantine Empire. Especially for Croats and Serbs their language was of a great importance as it was an important item in the fight for independence and establishment of national identity. which was in a great part the reason for creating Yugoslavia. In 1102 due to rivalry among head leaders it joined Hungary. kajkavski in the North. Slovenian language was till sixteenth century in development and Macedonian was for most of his history under influence of other languages.

The tensions between Serbs and Croats marked this period and in the beginning of the World War II the state fell apart. It consisted out of six nominally equal republics. They developed separately. Old Church-Slavonic and Glagolitic remained only in church use and that only in particular areas.pmd 131 8.08. After the beginning of the World War I Croats. The idea of Illyrian Movement was to gather all Southern Slavs and mainly to awaken the national identity. German and Hungarian. Croats and Slovenes in which all three religions (Roman Catholic. so it is easy to presume that Serbian language did not develop much at that time.1. since Serbs did not share ideology of Illyrian movement. Till the end of the century almost all countries of former Yugoslavia were under the rule of Turks. Close connection of Serbia with Bulgaria also explains some similarities of Serbian with Bulgarian language. 12:31 . Serbia (with provinces Kosovo and Vojvodina). Italian. except that it was enriched with new words taken from Turkish language. Slovenia. Since the creation of Yugoslavia rested upon the ideas of Communism and unification. In the fifteenth century however the Balkans were struck by the power of Ottoman Empire. One of the ways to national unity was through language. But it was again successfully formed in 1945. but it gave bases for Yugoslavia and created the term Serbo-Croatian language. Slovenia.01. With the help of Austria. The biggest attribution to Croatian literacy in sixteenth century was the first Croatian dictionary. Unlike Serbian Croatian was very much in a literary use. the 131 PRIJELOM .2008. Except of major movements in language and creating of Serbian and Croatian as they mainly are today Illyrian Movement did not succeed in unifying Serbs and Croats. and Slovenes established the State of Serbs.Znanost o književnosti s retorikom der the rule of Bulgarian and later Byzantine Empire. under whose rule parts of Croatia were. under influence of Venice. as well as into Croatian. Eastern Orthodox and Islam) and languages (Croatian. Croatian standardize to Stokavian-Ijekavian dialect and Serbian to Stokavian-Ekavian dialect. The word Illyrian comes from the name Illyrian Provinces found by Napoleon under whose rule some parts of Croatia during that time were. Although official language at that time was Latin Croatian writers wrote also in three main dialects sometimes even creating a mixture of all three dialects. in Latin script. and especially Bosniac language. but not anymore so much written in Glagolitic but.07. The proof for that are some Turkish words that are even today integrated into Serbian standard language. Serbs. Great pressure from Hungary as well as from Austria to give Hungarian and German official status in Croatia caused in the nineteenth century the Illyrian Movement. Hungary and Croatia were free of Turks in the seventeenth century but Croatian language was in danger. into Socialist Federation of Yugoslavia. Ideas of standardizing Serbian and Croatian occurred. There is no much evidence of literary activities of Serbs from the period of Turkish rule. Slovenian and Serbian) were equal. where the author Faust Vrancic compared Croatian to Latin. Montenegro. Bosnia and Herzegovina and Macedonia. Croatia.

It is good to mention that in these reforms Bosniac and Montenegrian as separate languages.pmd 132 8.) defines it Multinorm languages (Croatian. It is problematic to analyze necessity of the linguist changes made in order to create Serbo-Croatian.). when it was obvious that none of the nations agreed with it. Already first wish for unification of languages into Serbo-Croatian in the nineteenth century came to disagreement. The disagreement was even stronger in the new united state. and individualism and differentiation were not tolerated. and all four languages could be given deserved status of a language.01. Robert Greenberg (2004. Bosniak and Montenegrian) were born with time. Serbo-Croatian as one language for one nation was accepted and some accommodations and sacrifices from both sides had to be made.) and many Croatian linguists. Only outside Yugoslavia Serbo-Croatian was recognized as a language with linguistic meaning. a standardized form established on separate grammar books and dictionaries and even separate linguistic development to a certain extent. like already mentioned Branko Franolic (2001.07. not just in the territories of former Yugoslavia but in an entire world. Serbian. was Serbo-Croatian. Although according to sociolinguistics the situation is clear here. Too strong national identity of Serbs and Croats caused after almost fifty years of apparent unity break-up of Yugoslavia and with it also of the language.) supports this statement in saying that Serbo-Croatian had a strong external identity but weak internal identity. According to Peter Trudgill (2002. they possess all needed characteristics that classify them as (separate) Ausbau languages. along with Macedonian and Slovenian. since language was only a tool in much greater political-historical movement. Serbs did not agree with the idea of unification at any field and Croats felt offended with the composition of the term. or even dialects. Serbian being first component and Croatian second.Znanost o književnosti s retorikom official language for all republics.1. Croats and Slovenes. Although the idea of Serbo-Croatian as one language existed already in times of Illyrian Movement and later in The State of Serbs. were a priority. Since the majority in the communist state did not have right to choose. it was first given an official status in Yugoslavia. Again it is not the question of linguistics or even linguistic history of the languages (at least as far as Serbian and Croatian are concerned) but of politics. one language with different dialects. For all these reasons it is most needed to see the situation in the Yugoslavia from sociolinguist point of view and not to dwell whether the complete mutual intelligibility is the reason enough to consider.2008. 12:31 . In terms of sociolinguistics four Ausbau lanuages or as Trudgill (2002. today four different languages. Here is important to follow the development of a verna132 PRIJELOM . Serbian was deprived of Cirilic script and Croatian of Ijekavian accent and Serbo-Croatian was created and standardized on all linguistic fields. were completely ignored. where the tendencies to create one nation and one language. the problem of naming and recognizing language/languages came to a big extent.08. national identity building and making the situation in those parts of Balkans simple.

From their point of view (of majority at least) Croatian and Serbian are separate languages just as any other two languages given autonomy. print and television (Franolic. In the last five years Bosnian and Montenegrian are also following the movement and trying to standardize their languages. Croats are not just purging Croatian by excluding all Serbian words and replacing them with archaic words of Croatian origin. Final decision on this problem stays in the background of the civil war from 1990.) the definition of a language is accommodated so that it allows classifications based on one set of dialects accompanied by two or more standardized forms. which is not the case here since Serbian and Croatian share the set of dialect (Stokavian). since a language in order to classify as Ausbau language needs to be based on autonomous standard and the set of dialects. to quote Trudgill in giving this definition for Norwegian with comparison to Serbian and Croatian. and makes the situation for both nations even more confusing. That is also why many Croatian linguists in time of standardization of Serbo-Croatian. it is impossible to deny different linguistic development which involves long tradition of using different scripts. And to some point they are right. accused communist leaders in Yugoslavia of destroying long tradition of Croatian lexicology and damaging Croatian language. Serbian and Croatian could not classify as separate languages. although they are a part of the same dialect continuum. Because while Croatian was from sixteenth till eighteenth century in literary use Serbian began to be used in literary purposes first in the eighteenth century. according to Trudgill (2002. To gain the autonomy in the world but also within newly founded states these characteristics are not enough. coining new words and constant revising of dictionaries and phonological rules on both sides turned into war on language level. Croatian having Stokavian dialect with Ijekavian accent for basis and Serbian Stokavian dialect with Ekavian dialect. and if that fact taken into consideration with other contra facts added. They take Serbo-Croatian however to be of Serbian origin.1. Changing spelling rules.2008.01. then Serbian and Croatian. Serbs have taken different stand and most of them claim Serbo-Croatian to be one language and Croatian just a dialect of it. since words with Croatian origin in time of Communist Yugoslavia were suppressed and avoided in media.07. 12:31 . Furthermore.Znanost o književnosti s retorikom cular of both languages through history and to notice different influences and processes leading to language autonomy.08. That is not the surprise since they also wish to 133 PRIJELOM . and that is why already more than ten years Serbian and Croatian linguists are preoccupied with language planning trying to separate Croatian from Serbian and vise versa as much as possible. But if.). and that definition given the name Multinorm language.2001. as well as nowadays. but are also investing lot of time in revising syntax and phonology. are "perfectly normal example" of two separate languages.pmd 133 8.

2008. Weather they will really develop in different directions that they would qualify as two different languages is only the matter of time. within the new states and in the world as well. why is all that being done.07. have formed states and since those states are recognized. so the only way to the solution of this situation comes from political.08. 134 PRIJELOM . Just as the boundaries that divided these countries from one another are real.1. but also all other countries of former Yugoslavia. According to many citizens of the new states the separation of . When thinking about the problem of language/languages in the states that once formed former Yugoslavia it is important to know the history of development of these languages. Franolic in an Interview with one Croatian newspapers states that Croatian. Bosnian and lately Montenegrian are separate languages. because the social and political factors are more relevant. Thus with no need the word war replaces weapons war and the victims are again poor confused citizens on both sides. cultural and historical point of view.pmd 134 8. Serbian. as well as the development of national identities. since it makes confusion. From linguistic point of view it is hard to make the difference between the language and a dialect here. and doing nothing more than beginning the process of creating new languages by using force. The only questionable is the autonomy given to the languages. as well with time accepted. From all these aspects Croatian. It is impossible to search for the solution to this problem in linguistics though. and the means to achieve it. 12:31 .01. In spite of shared set of dialects they are as standardize forms completely different and continue to develop in different directions. the fact that they are four different languages should be accepted too.Znanost o književnosti s retorikom establish in the world as nations with clear state boundaries. in order to separate them are only damaging them. will be. for the sake of separating one nation from another and to form even stronger national identity. and not to give so much importance to mutual intelligibility. This leads to the question of multiethnic problems and not so much of multilingualism in Yugoslavia. And all attempts to make these languages linguistically different. the languages made by today s language planning is completely unnecessary. social. their languages should and. But again.

no/English_and_other_languages/English/Norwegian_as_a_Normal_Language/) (Last accessed August 30th. Zagreb: Trinom Trudgill.Znanost o književnosti s retorikom R e f e r e n c e s: Franolic. P. July 31. Terezija (2005.archive. (2004.ac.uk/societies/cro/ crolang. Oxford: Oxford University press Pavic. 2000. Gavran. language given by Dr Branko Franolic in Trinitiy Collage.2008. 12:31 . (2002. R.org/web/20040606041856/http://www.07.cam. Zagreb:Cvetko Greenberg.) Language and identity in the Balkans: Serbo-Croatian and its disintegration.) Moja Hrvatska.08.1. Branko (2001.) 135 PRIJELOM .) Norwegian as a normal language (http://www.) Repetitorij.) Interview made by Hanzlovsky. Malden for daily Croatian newspapers Vjesnik. Branko (2000. 2007.sprakrad. 2007.htm ) (last accessed September 4th.) Franolic. (http://web.) Croatian Language today. Cambridge in May 2001.pmd 135 8. Zdravko (1993.01.

Tijekom duge povijesti Romi nikad nisu bili cjenjeni ni prihvaćeni. nije moglo odgonetnuti njihovo podrijetlo. Odlučila sam se za ovu temu zbog toga što ćemo ih svi mi imati u razredima u kojima ćemo predavati i mislim da trebamo znati nešto o njihovim običajima i povijesti. primili su islam i kršćanstvo te izgubili dio tradicije. dokazano je da potječu iz Indije. te su se tamo počeli mješati s ostalim nomadskim skupinama. Stoljećima se tretiraju kao građani drugog reda. Najveći dio njihove povijesti obilježen je stalnim seobama po svijetu.2008. Jedni su smatrali iz Mezopotamije. počinju najveće seobe Roma.01. Na hrvatskim prostorima prvi se put spominju 1362.pmd 136 8. Prema podacima zadnjeg popisa stanovništva u Hrvatskoj ih ima oko 7000. u okolici Siska i Osijeka. Uz to. ali niti se i ne trude na bilo koji način izmjeniti ovakvo mišljenje i uvjeriti svijet u svoju čestitost. Ipak.08. Ovaj podatak ne odgovara istini zbog toga što su se mnogi izjašnjavali kao Hrvati. Samo u Međimurju danas živi oko 6000 Roma. te i mi sami imamo prema njima predrasude.. a na području Hrvatske prema nekim pokazateljjima ih ima i do 150 000. U njemu gruzijski monarh izvještava da su ‘Atsincana‘ stigli na goru Atos. Podravini. Neki smatraju da su Romi bili nastanjeni u Bizantu 885. Populacijsko-genetski nalazi. Za njih se vežu mnogi stereotipi. Iako žive kao nomadi uspjeli su sačuvati svoje drevne običaje i tradiciju. Početkom XI. Neki ističu da im je među prvima azil dala Marija Terezija. Dugo godina se istraživalo odakle oni potječu. st. a tomu je razlog predrasuda prema Romima. ali pod uvjetom da obrađuju zem136 PRIJELOM . Uvijek su ih smatrali manje vrijednima. osobito u Međimurju. Upravo je to i cilj govora.Znanost o književnosti s retorikom Govor o Romima Ksenija TKALEC Cijenjeni kolege i kolegice! Danas ću održati kratak govor o Romima. Romi su po mnogočemu specifičan i osebujan narod. tako da se se do 1763. Možemo ih susresti u svim krajevima svijeta pa i Hrvatske. Prvi zapis o Romima potječe iz 1100 godine. poput zemunica bez ikakvih higijenskih uvjeta u nastambama na kraju sela ili grada. drugi iz Egipta i Etiopije. Oni su narod bez svoje države.1. sposobnost i dobre namjere. sličnost gramatičke strukture i pravilno podudaranje glasova ukazuje na srodnost romskog jezika sa suvremenim hinduskim jezicima. osobito podaci o krvnim skupinama potvrđuju indijsku vezu jezika i prvobitnih govornika (iz knjige Narodi Europe). Većina ih živi u vrlo teškim uvjetima. 12:31 . O njima se govori kao o neradnicima i prevarantima. zapravo su fenomen svjetskih razmjera. kada su horde Mahmuta Ghaznija upale u sjevernu Indiju. često ih proganjali i prezirali. zajednički osnovni vokabular. u Dubrovniku.07. Svi lingvistički dokazi. a za vrijeme Drugog svjetskog rata nacisti su ih pokušali istrijebiti. Prvo su stigli na tlo Armenije.

Sve se to radi da bi mu se osiguralo sretno djetinjstvo. Činjenica da se žena mora kupiti kazuje da se ona smatra svojinom. Možete postaviti pitanja ako vas nešto zanima. Iz osobnog iskustva mogu reći da ne zaslužuju da se prema njima odnosimo s predrasudama. Do žene se dolazi kupovinom. koji imaju srednje materijalne prilike.07.1. Čak i kruh i sol postanu neprijatelji. odlaze u škole. Tradicionalna romska svadba sačuvana je do danas kod Kolderaša i Lovara. Poslije sedam dana suđaje (urme) određuju sudbinu djeteta i majka ne smije spavati te noći ‘da djetetova sreća ne bi zaspala‘. Ženidbe u obitelji nisu rijetkost. Naziva ih se i prema zanimanjima kojima se bave: koritari.01. onda roditelji obje strane postaju prijatelji. onda roditelji nevjeste postaju ‘stranci‘ za mladoženju i njegovu obitelj. Kum stavlja komadiće kruha na njihova koljena i posipa ih solju. Ako se cijena smatra pretjeranom. služe vojsku. Kod Roma je mnogo toga misterij i o njima se raspredaju svakakve priče. Danas gotovo sva romska djeca idu u školu i izjasnili su se da su rimokatolici. što znači ‘čovjek‘. otmicom. ali za blagdane redovito. Oni za sebe najčešće vele da su Romi ili Manuši. takva razmjena nije uvijek bila moguća pa je došlo do kupovanja žena u dukatima. Nekada je bila karakteristična ‘razmjena sestara‘.2008. Kad se u Hrvatskoj govori o Romima koji su uspjeli u životu. iako pravila i norme ne dozvoljavaju da ih se tretira kao roba. Dok jedu kruh kum pjeva: ‘Nek vas prati dobra sreća. Mladoženja kleči na lijevom koljenu. Pohađaju redovito vjersku nastavu. a zatim mu se crveni vuneni konac veže oko ruke i pravi se crvena amajlija. onda se spominje Pitomača. Nekada stupiti u brak s nekim tko nije Rom značilo je isključenje iz Romske zajednice. Čak se govorilo da bacaju čini. iako u crkvu odlaze manje. Čak i podrijetlo imena Ciganin nije potpuno rasvjetljeno. Oni imaju svoju ceremoniju za vjenčanje. dok ih Gurbeti dobivaju razmjenom.‘ Kad se rodi dijete prvo mu se na glavu stavlja crvena kapa.08. Mislim da je toj djeci potrebno pokloniti mnogo ljubavi i pažnje koje često nemaju u obiteljskom domu. To je bio način samoodržanja.pmd 137 8. da ubijaju djecu. Krajem prošle godine Hrvatska biskupska konferencija izdala je udžbenik na romskom jeziku za učenike od prvog do četvrtog razreda. Hvala vam na strpljenju. Često im se pripisuju osobine koje nikada nisu imali. Međutim. Zbog toga su neki vladari naredili da ih se žive spaljuje. Prvobitno ritualno razmjenjivanje dukata postalo je običnom komercijalnom transakcijom (nevjesta može koštati i do 100 000 američkih dolara). da donose pomor. Mladoženja ustima uzima kruh s mladinog koljena. razmjenom ili ponekad mada rijetko. Porodice su razmjenjivale nevjeste što je s novčanog stajališta značilo da svatko dobiva koliko i daje. 137 PRIJELOM . a mlada na desnom.Znanost o književnosti s retorikom lju. da se bave sviranjem i da zaborave materinji jezik. čergari. Nadam se da sam vam bar malo uspjela približiti život Roma. okrenuti licem licu. a ona s njegovog. Kalderaši i Lovari kupuju žene. vi živite u sreći i slozi. Romi se inače žene vrlo mladi. Romi ne vole da ih se zove tim imenom. 12:31 . Ako obje obitelji smatraju da cijena nevjeste odgovara.

Rama kroz povijest Ramsko područje kotlinsko-kanjonski kraj.01. Daleka povijest Materijalni ostaci pronađeni početkom dvadesetog stoljeća svjedoče o vrlo starom naselju na izvoru Rame.08. Rijeka Rama izvirala je kod sela Varvare i ulijevala se u Neretvu kod Ustirame. otkriti i upoznati. Prozor i Uzdol.1. kao i sam ambijent otoka. Kršćanska zajednica u Rami međutim i dalje postoji. bacaju snažno svjetlo na ove sadržaje. st. okružen sa svih strana planinama.2008. etnografska zbirka. Po svemu sudeći. već uvijek se dolazi s razlogom. predrimski stanovnici Rame bili su ilirski Deretini. sa sjevera Radušan. zapravo je govor o stalnim nedaćama u Rami vezanim uz bijeg iz Rame. suvenirnica s Internet klubom i knjižarom. Rumboci. iz potrebe.pmd 138 8. Dolaskom Slavena u 7.07. Pojam Rama označavani su od davnine rijeka i područje uz njezin tok. Postojalo je naselje i u brončanom dobu. kažu. Vrijednost svetišta Gospine crkve na Šćitu. 12:31 . s istoka obroncima Ivana i Bitovnje. Novi su. hod prema Rami. a u Donju Gračac i Doljani. značenju i prvom spomenu Rama ne može se do danas gotovo ništa sa sigurnošću reći.. Središte ovog kraja jest Prozor. uz brojne hodočasnike među prvima su otkrili umjetnici čije skulpture i slike postavljene u crkvi i kući mira. Sve ovo. ali vrijedni sadržaji: knjižnica. Gradnjom umjetnog jezera rijeka je potopljena i danas se Ramom naziva kraj podijeljen na Gornju i Donju Ramu. nego kako rekoh valja ih potražiti. sa zapada Ljubušom i Vranom i s juga Čvrsnicom. 138 PRIJELOM . najčešće bez povratka. a to znači: povijesni pregled. znatiželje… Pa i jedan od razloga zašto baš Rama jest upravo taj – znatiželja… Ovdje ću pokušati o Rami reći dvosmjerno. U Gornju Ramu spadaju župe Šćit. Drugi veći dio uz tekst naravno govorit ću o duhovnom bogatstvu i ljepoti Rame koji poziva na hod u obrnutom smjeru. koje je u arheologiji poznato kao Velika Gradina. o čemu svjedoči predaja i spomen "drevne crkve sv. Petra".Znanost o književnosti s retorikom Rama Danijela BAVRKA U Ramu se nikada ne svraća usput. koja je nerazdvojivo vezana uz franjevački samostan. jesu skrivene ljepote Rame koje se ne mogu tek tako usput pogledati. i rušenjem crkve u Varvari nastupa razdoblje u kojem nemamo vjerodostojnih svjedočanstava. O podrijetlu. Ovaj lokalitet je bio naseljen još u mlađem kamenom dobu.

sebe naziva "banus Bosne. g.Znanost o književnosti s retorikom U razvijenom srednjem vijeku Rama se u povijesnim izvorima spominje kako važna povijesno-zemljopisna cjelina. Samostan je bio na Šćitu. Tada su spaljeni crkva i samostan. Rame…" Neki ramski velikaši bili su vrlo ugledni na banovu dvoru. počeli su novi radovi na obnovi izgorjele crkve na Šćitu. počinju hrvatsko-ugarski sukobi u Rami. Crayne. Međutim nova stradanja će Ramu opet zadesiti 1942. koja se u Rami osobito štovala. Prilike u Bosni ovisile su o planovima Ugarske i Bizanta. Nekoliko sela je zapaljeno i fratri su poubijani. ljudima itd. Tu se afirmira svako traženje smisla nade. U 12. Tako ban Stjepan Kotromanić 1345. Oko tisuću Ramaca stradalo je tijekom II. koja služi svojim programom. Ban Tvrtko I. na Šćitu je proslavljena sedamstota obljetnica dolaska franjevaca u Bosnu. Danas je ta slika poznata kao Gospa Sinjska..1. jer su obje ove države svojatale Bosnu.01. meditacije. g..pmd 139 8. susreta s umjetnošću. g. st. svjetskog rata. svim ljudima kojima se može pomoći u uspostavljanju duševne i duhovne harmonije narušene ratnim stradanjima.. Najnovije doba Ramski franjevci u novije vrijeme dosta su učinili na graditeljskom i kulturnom planu..07. st. U 14 st. Postavljeno je nekoliko izvrsnih umjetničkih ostvarenja: Ramski križ. susreta s prirodom. Bosna ostvaruje visok stupanj samostalnosti. Dolmine. i Rama se našla u posve novom političkim i vjerskim okolnostima. nastupaju ipak pogodnije prilike za ramske katolike i franjevce te započinje i gradnja samostana. 139 PRIJELOM . U drugoj polovici 19. 12:31 . 1956.. koja je sastavni dio Primorja. jednu povelju pod "našim gradom Prozorom". ali je činjenica da je od ovoga vremena Ramu dijelila sudbina bosanske države. što dokazuju grobovi koji su u novije vrijeme pronađeni oko sadašnje crkve i samostana. a u starom dijelu otvorena je kuća mira. g. Salis.. a narod je zajedno sa franjevcima pobjegao u Sinj.. Crkva je obogaćena vrijednim umjetninama od kojih je najvažnija freska Marija zaštitnica ramskog puka. st.. rad akademskog slikara Josipa Biffela. ljubavi. necnon terrarum Usure. Na Šćitu je izgrađeno novo krilo samostana. gdje su franjevci tada ponijeli i Gospinu sliku. Padom Bosne po Turke 1463.. Unatoč teškim prilikama franjevci su osnovali nove župe i broj se vjernika sve više povećavao. Posljednja večera i Ramska majka. Stvarno značenje naziva rex Ramae (kralj Rame) teško je odgonetnuti. No. Samostanske kronike bilježe brojna stradanja katolika i franjevaca. Najtragičniji događaj za ramske katolike i franjevce se zbio 1687.. fratri su se uskoro nanovo nastanili u Rami.. metodom i svim kapacitetima. Rama se nalazi u tituli ugarskohrvatskih vladara. 1991.08. bez ikakve diskriminacije. i 15. bio je Prozor.2008. Petra i Pavla i to koncem 15. Središte župe Rame u 14. st. crnogorski su četnici preko Sorića došli u Ramu. Još prije dolaska Turaka u Rami je postojao franjevački samostan i crkva sv. napisao je u kolovozu 1366. Ljetopis Popa Dukljanina poznaje župu Ramu. 1992.

kako se iz kostiju.) u nešto smanjenim mjerama i uz datoteke sebi vlastitoga bosanskoga pejzaža i naroda u nošnjama koji pobožno prati odnošenje slike u Sinj. Opisao ga je veristički i pomaknuto.08. freskom koja će postati glasovita. Tko danas posjeti crkvu i Franjevački samostan na Šćitu. Jurkić je po fotografiji slike Alberta De Rohdena Gospa Ramska iz 1892. prošlo i sadašnje. na posvećenu mjestu. Taj najplemenitiji način opstanka i potvrde života i jest u jedinstvenom prožimanju umjetničkoga i religioznoga.2008. tradiciju i aktualnost. onamo tražiti umjetničku ljepotu. s razumijevanjem kraja. Ramski svijet. Donji. (koja je izgorjela zajedno sa crkvom 1942. Govor o umjetničkim djelima u crkvi i samostanu na Šćitu treba započeti slikom Gabrijela Jurkića. nerazdvojiv od svojih franjevaca. I nema bolje kombinacije. ne samo gdje je trenutno. uvjerit će se u to. Slika je podijeljena u dva odnosno tri dijela. Onamo gdje ceste završavaju i kojima se vraćaju samo oni koji ljube svoj zavičaj. 1955. lijepoga i svetoga.07. susret slobode i ljubavi. istodobno dokumentirano i nadahnuto. Puk pred Prijestoljem Mudrosti. nenametljivošću umjetničkih djela i iznad svega bit će ponukan da zastane. uski dio prikazuje kako ramski puk počiva na kostima svojih pređa i mučenika. ljudi.01.. nego uopće: kamo to smjeraju njegovi koraci u ovom kozmičkom gibanju i u što položiti smisao. U njoj kao u starim slikama želi sjediniti nebo i zemlju.Znanost o književnosti s retorikom Umjetnička djela crkve i franjevačkog samostana (Rama-Šćit) Lijepo i Sveto u Susretu Govoriti o umjetnosti u crkvi i Franjevačkom samostanu Rama-Šćit znači podrazumijevati mnoštvo povijesnih predznanja: seljenja i požara. 140 PRIJELOM . Govoriti o umjetničkim djelima u ramskom samostanu znači podrazumijevati-kao i drugdje u samostanima Bosne Srebrene da je umjetničko blago više od blaga. radikalnim rastankom.pmd 140 8. Zasigurno. u trenutku mističnog viđenja potaknutog molitvom. tko se odvaži posjetiti šćitski poluotok. ratnih stradanja i ponovnoga stvaranja. zacijelo je ravno snobizmu ili najuzvišenijoj odluci-da se odluka za opstankom i životom ostvari na najplemenitiji način. opisao vjernike. iznad oltara opet reinterpretirao na samo miloliki obraz Gospe Sinjske. takav će vam susret biti priređen razgledanje umjetničkih djela u ramskoj crkvi i samostanu.1. vjerno preslikao prijašnju sliku. Likovi oko Gospe pomaknuli su doživljaj k nadrealnom jer je mnoštvo ‘fiksirano" u trenutku anagoge. Susret lijepoga i svetoga. rađa novi život. Ovdje je slikar. na malom prostoru ostat će zatečen ljepotom prirode. ne miri se sa stanjem u kojem jest. jer što je život ako se ne teži boljem. u svome vlastitom snu sanjao a i danas sanja uvijek nove mogućnosti. 12:31 . na predlošku starozavjetnoga proroka Ezekijela. krajolika. na neki način dokumentirajući anagogu. da se umiri i upita gdje je. onamo gdje se stoljećima događa samo odlazak uskim i mukotrpnim stazama. puk koji se Gospi utječe. nego je na čudesan način.

što je službeni naziv Ramske (Sinjske) Gospe-zagovornice kod Boga. tako blizu Gospi. Majka od milosti . postavljen je spomenik u znak sjećanja i zahvale.01. poglavar bosanskih franjevaca. Tavelić. Toliko je sve ljudski i samo kao tako uzvišeno. životu dati prikladniji okvir i odjenuti ga u umjetnički izraz. dio zemaljskoga života: ramski puk sa svojim fratrima uzdiže svoje ruke. Ipak. iza koje se skriva sićušna katolička. poglede i molitve nebeskoj zagovornici Majci od milosti koja je iz visina oborila svoj milostivi pogled. jači su od smrti: kompozicijski skladna. u vatri. koji nogom gazi mač čovjeku čija je halja stilizirana hrvatskim grbom." 141 PRIJELOM . naime. Mile Blažević.1.Znanost o književnosti s retorikom Slijedi drugi dio. Blažević je u izvedbi zadržao visoku razinu stilske čistoće i jezgrovitosti. bojom i danas svježa i privlačna. Valjalo je iznova smoći snage za nove životne impulse. Umiranje. Izložba Ramskog križa je bila u Mimari 1994. iz listopada 1942. Ilija Dumančić-Kid. Marinović. što je u prvo vrijeme u narodu izazvalo rasprave jer tko se to može pojaviti oslikan u crkvi. Odavno se. S Gospine lijeve strane je sv. To je fra Anđeo Zvizdović. Franjo. kada je Darko Glavan napisao: "Bez obzira na značenje i emocionalni naboj teme.08. propovjednik i jedan od najomiljenijih svetaca. Šibenčanin i misionar u Bosni i Jeruzalemu.. Anto. Stipe Sikirica. Biffel je ovom slikom prepoznao duhovnost bosanskih franjevaca i njihovoga puka. S Gospine desne strane su Franjo Asiški i Nikola Tavelić. do prepoznatljivosti likova.pmd 141 8. oprost i muka života. kršćani i sveci koji se nude kao primjeri za nasljedovanje.2008. osjećala svakidašnja potreba izraziti svoj opstanak i ljubav prema Rami u kategoriji i oblicima lijepog i funkcionalnoga. sve je to toliko stvarno. u blagom pogledu prema zemlji. raširila ruke i skute svoga plavo-žutog plašta da prihvati molitve svoga puka.07. gdje se može vidjeti pomirenje i onamo gdje to nije za očekivati. Žiri se odlučio za Križ Mile Blaževića koji će postati jednim širim projektom s istoimenim nazivom. hrvatska obitelj predstavljena kroz boje dječaka. Jednostavnost a i upornost molitve. kontrolirana žestina poteza i naglašena prisutnost crvene boje upućuje na neskrivenu simboliku stradanja i otpora koja je u Ramskom križu iznašla postojani i trajni umjetnički izraz. Čitava je slika u vedroj franjevačkoj atmosferi jer odluka za život i ljubav prema svome. U nebeskoj sferi uz Mariju prepoznajemo franjevačke velikane. razgovara s vukom. stradanja i molitve i konačno neizmjerni prostor milosti i života. bez patetičnih zanosa iako u snažnom molitvenom pokretu. Tako da su nikle i nove ideje u spomen žrtvama drugog svjetskog rata. Raspisan je natječaj na kojemu se sudjelovali umjetnici J. a ispruženim rukama kao da želi reći: "Tako ne ide!" Do njega stoji u brigama ostarjeli franjevac s podignutim križem u desnoj ruci i turskom poveljom (Ahdnamom) u lijevoj. Oko Marije su dakle ljudi. puk u ramskoj nošnji. 12:31 . s križem u ruci vapije prema nebu.. dok je za svoj emocionalni iskaz iskoristio seriju pripremnih gvaševa u kojima je motiv križa razradio u ekspresionistički rasplamsao koloritu zadržavši pri tom skulptorsku tektoniku i sažetost oblika. zaogrnut zelenim plaštem Mehmeda Osvajača iz 1463.

Ivan-orao. s Isusom u zajedništvu gozbe ljubavi. mogu se razumjeti sve ramske žrtve. da se kompozicijski.2008. Isus u veličanstvenom stavu suca živih i mrtvih. Izrasta iz zemlje na malo povišenom humku. Isus silazi s križa i hoće zagrliti sav svijet. Uistinu. "Dominirajuća gesta kažiprsta naglašava novu vertikalu. Nimalo jednostavn zadatak. Ramski križ. kružna skulptura (170x308 cm). spes unica! O križu. dominira Raspeti i istodobno uskrsli Krist – čime potvrđuje temeljnu poruku uskrsne vjere koja dosiže i naše dane: Raspeti Isus je živ! Ljubav pobjeđuje smrt! Snažno raširenih ruku. Uokolo Isusa simboli su četvorice evanđelista: Matej-anđeo. U Ramskom križu susrećemo se s cijelom baštinom onog plemenito-ljudskoga i kršćanskog što svatko od nas nosi u sebi po svome rođenju i svojoj povijesti-hrvatskoj i kršćansko-katoličkoj. Knjigu života. prezrene i neuzvraćene ljubavi. bronca. a u lijevoj. Knjiga života je otvorena. 2 tone težine. Moto je bio: Jedno mjesto s Isusom za stolom! Jer. u punoj plastici ostvari jedna od najvećih tema umjetnosti i religioznog doživljavanja. kako spojiti onaj događaj u predvečerje Isusove muke i sebe danas. zajedno s porukom Isusa Nazarećanina to je i tražio. 12:31 . u središtu. Isus je kao vijencem okružen apostolima. kako u kiparskom-likovnom tako i u religiozno-teološkom vidu.pmd 142 8. U toj su knjizi zapisane sve žrtve. četiri knjige o jedinstvenoj osobi čovječanstva. Ramski križ danas počiva gotovo u posve prirodnome ambijentu. Sva je u znaku knjiga. U središtu je ponovo Isus Krist.01. patnja i žrtve koje u sebe ujedinjuje. nedužni Pravednik. a za njegovo postolje Blažević je oblikovao steći kamen (stećak) i na njemu stilizirao ples.Znanost o književnosti s retorikom Ramski križ visine 4 m. kolo. Na prednjoj strani. sve neprimjećene. I mnogi bez doslovne molitve izriču onaj stari vapaj generacije kršćana: O crux. Marko-lav. bit će postavljen u samostansko dvorište 1996. uzdignute desne ruke.08. Druga strana križa opet je sažeti Novi zavjet. to je ona knjiga koju ne može otvoriti nitko doli "zaklani Jaganjac". kako postati trinaesti učenik? Zar još u nekim našim krajevima nije zadržan običaj da se za stolom 142 PRIJELOM . na koljenu. dok se u lijevom kraku križa nalazi arkanđeo Mihael-Božji duh koji se opire zlu. "Kovačićeva Posljednja večera djelo je problemske naravi. I još više: u njemu susrećemo ne samo s "nečim" nego i s "nekim drugim" – s osobom čovjeka i Boga. Ramci zastaju pred tajnom ljudske patnje.07. a njezin se problem može opisati kao pitanje o mogućnosti skulpture koja bi ostvarila dvoje: novu likovnu vrijednost unutar suvremenog kiparstva i novu duhovnu vrijednost unutar suvremene religioznosti". nado jedina! Kipar Kuzma Kovačić izradio je i Posljednju večeru. Luka-vol. kako se naći s Isusom za stolom.1. u prepoznatljivoj Blaževićevoj formi. ali sada onaj iz Ivanova Otkrivenja. a u desnom je prikazano Isusovo polaganje u grob. kao da je tu odvajkada. igru života pradjedova u širokim nošnjama." (Đolan). drži Knjigu. U komunikaciji s Isusovom žrtvom. po kojoj su definitivno nebo i zemlja prostori iste pravednosti i ljubavi. Četiri evanđelja.

jest ono mjesto gdje se tek treba nešto dogoditi. za sustolnike.Znanost o književnosti s retorikom ostavi prazno mjesto: za prijatelja. koje mi ne da mira.01. Rama je toliko obogaćena umjetničkim djelima raznih umjetnika i iznutra i izvana da je nemoguće sve obuhvatiti. Isus gleda na prazno mjesto. nije ni Petar čija ruka počiva na maču što tako neprikladno strši izvan stola zajedništva i kojega u obilasku Kovačićeve skulpture ne možemo mimoići a da nam ne zasmeta. I nema ga tko se neće zavući u taj ostavljeni dio. no ono navjestiteljsko središte. također djelo kipara Mile Blaževića zaustavljeno u bronci. Trolist žena koje nose značenje za Ramu-uz Majku od milosti. Ljepota čovjeka uvijek stavlja na kušnju. Legenda o nezaštićenoj djevojci i moćniku koji je vjerovao da se silom može svega domoći. "Može biti da je Kuzmino statičko središte skulpture Posljednje večere negdje drugdje.2008. Trinaesti učenik nije Ivan. pobjeđujući tako zlo koje ih je ubijalo. Trinaesti učenik je posve poseban. Tek kad ga netko zauzme. zemaljsku majku tvori i priča o djevojci Divi Grabovčevoj. za sve prijatelje kakvi god oni bili. S Divina groba poruku je jezgrovito sročio fra Mijo Džolan.08. započinje puni dijalog sa skulpturom". kao da mu sunce. Jedno mjesto s Isusom za stolom jest trinaesti učenik. kako si uz Križ slušala jedinu radosnu vijest za tvoju djecu. već će mu izdaljega pogled završiti na gromadnoj Isusovoj figuri. On se postaje u tišini susreta s Isusom. Možda ćemo tako najlakše spoznati istinu tvoje ljepote. živi. ponižavalo. kako si rasla uz Divu. To je onaj prazni prostor pored Jude iz Kariota. Isusove oči različito poluotvorene. Dovodi ga pred izbor od kojega ne može umaći. kalež iznad njihovih glava. nadolazeći. za onoga koji je otišao a svakoga se trena može vratiti? Tko prvi ugleda Posljednju večeru Kuzme Kovačića. koju si uporno darivala Životu. kao da mu bol udarila u oči. na onoga tko će postati trinaesti učenik. izdajnici. između Isusovih učenika što su se kao u grozdu stijesnili jedan uz drugoga. izdužena i blaga lica. pogled snen. Isus. a smjer njegova hoda unaprijed mu je zacrtan-ostavljeno prazno mjesto za stolom. gosta. kako si tugu dijelila s Majkom od Milosti. kalež za čovječanstvo. kao da se želi pretvoriti u kalež saveza kojeg snažno stišće da ga preobrazi u kalež vjernosti i ljubavi do krvi. Ono što sam htjela još ovdje iznijeti jest brončana skulptura Ramske majke iz 1999. današnji.pmd 143 8. Čeka. Urezana je u skulpturu kipara Kuzme Kovačića: Poruka ramske djevojke mučenice Dive očuvana u čistoći ka143 PRIJELOM . Prazno mjesto je središnje mjesto. jer su rekli da ovaj materijal najduže odolijeva eroziji. Isusovo lice čak i starije za godinu kao da sliči našim predodžbama o milosrdnom Ocu. izgleda na onoga tko dolazi. To prazno mjesto toliko se usjeklo ne samo u Kovačićevu skulpturu nego u našu vlastitu dušu.. Praznina kao reaktualizacija prošloga i ljubavi. Taj prostor čeka na čovjeka. ogromna ramena za križ. zatajnici kriminalci.1. do nas danas.07. točka polazišta. s nijansom tuge i patnje. 12:31 . razgonilo. za prijatelje i svijet. zajedno sa svom braćom. štoviše vremenom poprima boje i miris okoliša. Ono zove.

takav će vam susret biti priređen kroz razgledavanje umjetničkih djela u ramskoj crkvi i samostanu.Znanost o književnosti s retorikom mena u društvu munja i orlova-Zlo u mraku ima oči. 144 PRIJELOM . Franjevački samostan Rama-Šćit (tekstovi: fra Stjepan Lovrić.2008. a to samo jedno govori da nam ih valja doista potražiti i upoznati. bogatstvo i ljepotu Rame. Pokušala sam jednim dijelom prikazati povijest. a na svjetlu oslijepi.) Nadam se da ste uživali zajedno sa mnom u skrivenim ljepotama ovoga otoka.08. odlazi s krilima. 12:31 . Sve se ostavi netaknuto i sve se ponese. Rama kroz povijest. Lijepo i sveto u susretu. fra Mijo Džolan. srpnja. ljepotama Rame. Poruka mučenice Dive Grabovčeve). 2001.01.pmd 144 8. susret slobode i ljubavi.). koje se kako već rekoh ne mogu usput pogledati ni upoznati.1. Dolazi se pješice. Susret lijepoga i svetoga. jer nemoguće je obuhvatiti sve.07. Zauvijek! Kad odeš s moga groba upali životom koje svjetlo da ljubav progleda… (Izgovoreno prvi put na Divin-dan. fra Ivan Šarčević. Vodič-Svetište Gospe Ramske (2003. 1.

prisutna snaga glazbe koja na uvjerljiv. 145 PRIJELOM . složenije gledanje na čovjeka i život. razvivši do vrhunca elemente i postupke koji su naslijedili od tradicije. Sva empirija koju je stekao tijekom putovanja sintetizirao je u svojstveni glazbeni jezik. Ona je odraz društvenih. jasnija i kao takva publici prihvatljiva. predstavlja ga javnosti kao čudo od djeteta. U klasici se crkvena. Skladatelji nisi bili u mogućnosti učiniti isto. violinist salzburškog dvora. Gledano s tehničkog i estetskog stajališta. slikari i kipari oponašaju uzore tih kultura. uravnoteženosti i jednostavnosti. jedinstven po ljepoti. a u potpunosti ju razumiju samo njezini suvremenici. Glazba u ovom razdoblju ocrtava put od bezbrižne vedrine rokokoa do ozbiljnosti koja nameće dublje. 1748. što je proizišlo iz svjetovnih formi.1. Klasicisti u glazbi ostvaruju idealnu ravnotežu oblika i sadržaja. liturgijska glazba služi ustaljenim tekstovima. godine u obitelji u kojoj se njegovala glazba. uvidjevši sposobnosti svog sina.01. snažan. Najranije datirana skladba malog Amadeusa nastaje u vrijeme kada je imao svega 6 godina. Renesansa antičke umjetnosti kao nužnost uključuje pojavu humanizma koji usmjerava pažnju na čovjeka i prirodu u pripadajućoj im slobodi. dojmljiv i iskren način govori o ljubavi. budući da nitko ne zna (nije znao) kako je doista zvučala grčka i rimska glazba. Razdoblje koje obuhvaća posljednje desetljeće 18. Wolfang Amadeus Mozart rodio se u Salzburgu 27. Glazba je izražajnija. političkih. Glazba je sastavni dio duhovnog života kako vjernika tako i glazbenika.2008. Od malena je pokazao iznimnu sposobnost upijanja raznih stilova i izražajnosti s kojima je dolazio u susret.07.pmd 145 8. umjesto toga. siječnja 1756. godine otkriveni su ostaci Pompeja. na životne probleme kojima su uzroci i posljedice odnosi među ljudima. nego su. Mozarta. Kao dijete. Umjetnost se percipira kroz grčku i rimsku kulturu. opernim djelima. što mu je omogućilo brojne nastupe pred ondašnjim plemićima koji su boravili na dvorovima diljem Europe. A. To je odraz tadašnje percepcije zvuka i glazbenog ukusa. klasiku pokušavali oponašati strogom formalnošću i izbjegavanjem neumjerenosti. Njegov otac Leopold. Živi je izraz svog vremena.08. stoljeća i prva desetljeća 19. u čijim instrumentalnim i osobito. životu i smrt i svemu između. zarana je pokazao iznimni talent. Mijenjanje okoline i boravak u mjestima specifičnih kulturnih tradicija utjecalo je snažno na Mozarta kao umjetnika.Znanost o književnosti s retorikom Wolfang Amadeus Mozart Jelena BLAŠKOVIĆ Glazba je kao i svaka druga umjetnost povezana s vremenom u kojem se stvara. Put takve postepene preobrazbe najvjerodostojnije je utemeljen u djelima W. 12:31 . stoljeća naziva se razdobljem klasike. izvedba je uključivala orkestar i zbor. Pisci. kulturnih i interesnih previranja vremena u kojem nastaje.

Frankfurt. a Kyrie in F KV 33 nastao je u lipnju 1766. ili "sonate poslanice" koje su bile izvođene između Glorije i evanđelja. godine. 12:31 . Knez-nadbiskup Hieronymus Colloredo uvodi razne promjene. Pariz. željna zabave. u kojima nije bilo ničega osobito vjerskog. Antwerpen. Poznata je misa solemnis u C duru KV 317 iz 1780. Kao pristalica prosvjetiteljskih ideja. svira. u pratnji oca Leopolda i vrlo nadarene sestre Nannrel. ne bi li orguljaš pokazao svoje improvizacijske sposobnosti. standardni model koji vrijedi kao uzor brojnim skladateljima-suvremenicima.1. Mladog umjetnika. in B KV 275. sputavala je činjenica da mise koje služi nadbiskup smiju trajati 45 minuta. godine. Mozart je u svojoj službi. osim misa pisao i druge duhovno-glazbene oblike. Sa devet godina piše duhovni madrigal "God is our Refuge". nisu trajale duže no dvije tri minute. kojima je basova dionica bila ispisana u šiframa. Bile su namijenjene gudačima uz orgulje. prema kojoj će čitav život očitovati duboku i neugasivu simpatiju.Znanost o književnosti s retorikom Od 1762. Mozart stvara takozvanu Missu brevis. često neozbiljna. Mozart ne dobiva dovoljno prostora za svoje umjetničke porive. odnosno vremenski ograničava trajanje glazbe u bogoslužju. U ovom periodu nastaju i prve skladbe duhovnog karaktera. godine Mozart je proputovao. velika središta europske kulture. Pisao je crkvene sonate (napisao ih je 17). Ipak je uspio. reformira i crkvenu glazbu.07. Te sonate. in D KV 194. svođenjem koncertnih solo dijelova na najmanju moguću mjeru. dijete. Amsterdam. London. Tijekom putovanja nastupa. unatoč kraćenjima zborskih dijelova i teksta.pmd 146 8. Vrativši se u Salzburg. Haag. Takav tip misa su Missae brevis in F KV 192. Bruxeles. i tako dalje. stvoriti jezgroviti duhovno-glazbeni sadržaj. Značajno je putovanje u Italiju gdje Mozart dobiva visoka priznanja za svoju umjetnost i upoznaje talijansku operu. U tom periodu putuje kroz München. Bogatiji orkestralni sastav i svečaniju glazbenu teksturu ostvaruje u tako zvanim Misama solemnis. Mozart. Aristokratska publika. U Bologni susreće čuvenog glazbenika Padre Martinija koji ga podučava i upoznaje s "a capella" stilom Giovannia Pierluigia da Palestrine.01. zahtjeva svakojake "akrobacije" i opravdanja za nečiji talent. Missa "Dominicus". godine u Parisu. Credo-Misa. koju je za svoje turneje po Engleskoj posvetio Britanskom muzeju. izostavljanjem brojnih ponavljanja.2008. Augsburg.08. Stuttgart. Krunidbena misa iz 1779. Beč. prije svega se moraju ispustiti dugačke fuge na završecima Glorije i Creda". Između ta dva umjetnika rodilo se doživotno prijateljstvo prožeto međusobnim poštovanjem. a tako i zakona o štedljivosti. Mozart u jednom svom pismu usmjerenom poznatom i cijenjenom talijanskom skladatelju Padru Martiniju piše da "svećeno bogoslužje mora biti puno kraće nego tada. Prema tim naputcima. do 1766. pokazao se velikim za svoje male godine. U tom periodu piše ofertorij "Veni Sancte 146 PRIJELOM . bogatog glazbenim idejama. spremno i odgovorno odradio je svaki zadatak zapanjujući publiku svojim sposobnostima. sluša djela drugih skladatelja i sklada.

Proučavanja.". Piše u jednom pismu: "U glavi mi se komeša. učenika je imao sve manje. Nekoliko mjeseci pred smrt prima anonimno pismo u kojem mu nepoznati izražava divljenje i poštovanje. godina donosi i njegovo posljednje veliko duhovno djelo. Ženi se za Konstancu Weber. Kreće se u visokom društvu. Kao uzori u polifonom slogu poslužila su mu djela skladatelja Michaela Haydna i Padrea Martinija sve dok u Beču nije otkrio djela Johanna Sebastiana Bacha. Kako se bližio konac godine. Procvatu crkvene glazbe u Salzburgu posebice su pridonijeli tadašnji aktivni skladatelji Johann Ernest Eberlin (1702. Mozart je. godine KV 165. Tamo osniva obitelj..) i Johann Michael Haydn (1737.2008. Mozart je uvidio iz nekoliko zapisa.-1806. godine seli se u Beč. zbog dobrog honorara.1. sviranja i ovladavanje kompozitorskim tehnikama kontrapuntskog stila značajno je za daljnji glazbeni razvoj Wolfanga Amadeusa Mozarta. U toj godini u proljeće sklada i poznati motet "Ave Verum" KV 618. od kojih se posebno ističe solo-motet (za sopran i orkestar) "Exultate jubilate" iz 1773. transkribirajući fuge iz Dobro ugođenog klavira. koji je imao najveći utjecaj na Mozartovo skladanje crkvene glazbe.Znanost o književnosti s retorikom Spiritus" KV 47. Teška mu je bolest neizrecivo otežavala rad. unatoč kojima i dalje puno sklada. kantate motete. 12:31 .-1777. No kako raste tjelesni rasap. Mozartovo zdravlje se znatno pogoršalo. Rasprodavao je sve darove koje za vrijeme svojih putovanja dobivao od kraljeva i kneževa. ravna izvedbama vlastitih djela i javno nastupa. cijelu svoju mladost proveo slušajući crkvenu glazbu. a 1782.-1762). sestru svoje nekadašnje. pa malo zatim prvu velika misa u c-molu "Weisenhaus Messe" KV 139.Requiem KV 626. Cajetan Adlgasser (1729. te ga moli da mu u što kraćem roku napiše rekvijem. kao violinist i sin "vicekapellmeistera" u dvorskoj kapeli. podučava aristokratske kćeri. dvije vespere. nego i vjerujem! Pa u čemu bi inače bila razlika između ljudi i životinja?. Od ostalih duhovnih djela napisao je četiri litanije. 1781.). Posljednja godina Mozartova života. U Salzburgu je Wolfgang Amadeus Mozart. misu za mrtve ..pmd 147 8. Nadalje se Mozart seli u Beč nadajući se plodnijem tlu za svoju glazbu i ideje. Strastveno je proučavao Bachovu glazbu. gdje piše: "Nikad nisam molio s toliko žara…Preporučujete mi na to da mislim kako imam besmrtnu dušu… Ne samo da mislim.07. Postupno se u Mozartovu kuću uvlači bijeda. Snažno ga se dojmila vjerska dubina Bachove glazbe što iskazuje u pismu upućeno njegovom ocu u Salzburg. napisanu prigodom otvaranja jednog sirotišta. godine počinje proučavati djela Johanna Sebastiana Bacha. Javljaju se i zdravstvene teškoće. No kako su živjeli prilično raskošno.08. zapadaju u sve veće dugove.01. oratorij "Die Schuldigung des ersten Gebots" (1766/67). 1791. odmah prihvatio posla. tada već udane ljubavi Alojze Weber. raste u njemu volja i bistrina duha za rad ne Requiemu. Sabirem mi147 PRIJELOM . Glazbenu veličinu baroknog skladatelja. Prve godine boravka u Beču Mozart provodi prilično ugodno.

2008. svoj rekvijem…". 12:31 . Rekvijem mu je pomogao zapisivati njegov učenik Sussmayer. sreće. Posjedovao je posebnu vjersku osjećajnost. sjaja! Nisam i ne mogu biti jači od sudbine.pmd 148 8. moje me umorno tijelo opominje: Otkucat će uskoro čas. Stigao sam na kraj svojih snaga. Wolfang Amadeus Mozart svojom inteligencijom. Naručitelj djela bio je grof Wallseg . Mozart je za života posebno cijenio duhovnu glazbu. tjera me na rad. a nisam ni pozvan da sam odmjerim granicu izbrojenim danima svoga života. dolazi mi stalno pred oči. jer me rad manje zamara nago mir i nesanica. duhovitošću i naposljetku jednostavnošću. Pokorit ću se. siječnja u dobi od 35 godina. 148 PRIJELOM . koji je prema skladateljevim naputcima dovršio djelo.1.07. zadnji čas! Morat ću umrijeti. Rekvijem je namijenio u spomen svojoj ženi. požuruje me i nestrpljivo traži. svojom sposobnošću da osjeća sve oko sebe. da dovršim djelo. prije no što sam se smio obradovati uspjehu svoga rada. Možda je svoj život živio monologom. U duhovnim djelima spojio je svoj dar primljen od Boga i srce koje gorljivo vjeruje. Od najranijeg djetinjstva naučio je mističnu svetost vjere. ali s vremenom je prepoznata jednostavnost i ljepota njegova glazbena govora. Ja radim.08.Znanost o književnosti s retorikom sli samo najvećom mukom. moram se pokoriti.Stuupach. te su njegova djela stekla prave obožavatelje. ali najprije moram svršiti rekvijem. komunicira glazbom. Mozarta je umro 5.01. Život je bio tako lijep! Moje je djetinjstvo bilo puno sunca. Ne bojim se više ničeg! Osjećam. Slika onog neznanca stalno me progoni.

Znanost o književnosti s retorikom Moralno maltretiranje na radnom mjestu (MOBING) Ana KAMBIĆ Poštovani kolege i kolegice! Kroz ovih nekoliko mjeseci susreli smo se sa raznim temama. 12:31 .pmd 149 8. tako smo slušali o problemu nasilja u obitelji. tijekom najmanje šest mjeseci. Pojavom velike konkurencije na tržištu. Sustavno proučavanje mobing-ponašanja počelo je prije 10 godina (Heinz. Vodoravni se javlja među radnicima koji su u jednakom položaju u hijerarhiji organizacije te ljubomora ili ugroženost potiču želju da se eliminira kolega. 149 PRIJELOM . Taj oblik točno nazivamo moralno maltretiranje na radnom mjestu. Kako se sa nasiljem susrećemo u svakom segmentu našeg društva to je velika i opširna tema.2008. mobing dijelimo na vodoravni i okomiti. S obzirom na smjer akcija. Leymann). napadaju ga i istjeraju iz zajednice. žrtva se prekida u razgovoru. globalizacije. ali ozbiljna istraživanja govore drugačije. no ja ću se koristiti engleskom riječi mobing iz jednostavnog razloga što je kraći. časti.01. Takve se aktivnosti odvijaju najmanje jednom tjedno. načinima zlostavljanja i žrtvama. U zlostavljanje se ubrajaju sljedeće aktivnosti: 1. Naziv je skovan je prema istraživanjima Konrada Lorenza koji je opisao ponašanje nekih životinja koje se udruže protiv jednog člana. Ja ću vam danas pokušati približiti oblik nasilja sa kojim se susrećemo na radnim mjestima. njegov utjecaj na zdravlje te moguće dijagnoze kako bi mogli prepoznati i imenovati maltretiranje osobe na radnom mjestu.07. Pretpostavljeni zlostavlja jednog po jednog dok se ne uništi skupina 3. Nadređeni ili kolege ograničavaju mogućnost izražavanja žrtve.08. ekonomskih kriza. Zlostavljana osoba je bespomoćna. vrstama.1. Okomiti se odnosi na situacije kada: 1. Mobing je specifičan oblik ponašanja na radnom mjestu kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički (moralno) zlostavlja i ponižava drugu osobu s ciljem ugrožavanja njezina ugleda. nesigurnosti radnog mjesta i očekivanje fleksibilnosti od radnika došlo je do povećanja slučajeva mobinga. Cilj mi je upoznati vas sa definicijom mobinga. Skupina podređenih zlostavlja pretpostavljenog. Mnogi od nas na spomen te riječi odmahuju rukom govoreći da su to samo pretjerivanja. organizacijskih promjena. ljudskog dostojanstva i integriteta sve do eliminacije s radnog mjesta. Pretpostavljeni zlostavlja jednog podređenog 2. nasilja u školama.

različite . 12:31 . Samookrivljavanje. ogovaranje.Bolesne osobe (česta izbivanja sa posla zbog bolovanja) . krize plača. Istraživanja pokazuju uobičajeni obrazac reagiranja na moralno zlostavljanje.Različite religije .mlade osobe tek zaposlene i starije pred mirovinom . Napadi na zdravlje.Zadnje zaposleni u nekom poduzeću. Vidimo da razloga ne manjka. pretjerana kontrola. osjećaji depersonalizacije. Žrtva se stalno ignorira. 150 PRIJELOM . No.Drugačijeg etničkog porijekla .01.poštenjaci – osobe koje su uočile i prijavile nepravilnosti u radu .Vrlo kreativne osobe .08. svi se ponašaju kao da ne postoji.osobe koje nakon godina besprijekornog rada traže priznavanje radnog položaja ili veću plaću.Ekscentrične osobe . Kada govorimo o žrtvama mobinga vjerojatno su nam pred očima kolege iz školskih klupa koje su uvijek zadirkivali. određivanje kratkih rokova.osobe koje traže više samostalnosti u radu ili bolje uvijete rada . 3.Znanost o književnosti s retorikom 2. 5. stalna kažnjavanja. zatrpavanje zadacima. osobno obezvrjeđivanje.1. Istraživanja su pokazala tko su karakteristične žrtve mobinga: . nosi rizik trajnog oštećenja zdravlja. socijalna izolacija. . nedostatak interesa za druge.pmd 150 8. stalno razmišljanje o problemu. osamljenost. a šanse da se nađemo u situaciji žrtve mobinga su gotovo 100 % Možda se mobingu i ne bi pridavala tolika važnost da on ne utječe na zdravlje osobe pogođene njime.Različitog spola (žena u skupini muškaraca ili muškarac u skupini žena). da bi postali žrtve mobinga dovoljno je imati nešto od sljedećih pojmova. Poremećaji raspoloženja kao što je depresija.07. prijeti se fizičkim napadima (zabilježena su i seksualna zlostavljanja). Prigovori vrijeđanja.Višak radne snage Pripadnici manjinskih skupina: . 4. Zdravstvene smetnje i simptomi žrtava moralnog zlostavljanja na radnom mjestu javljaju se na tri razine funkcioniranja: 1. Svako zlostavljanje pa tako i ono na radnom mjestu. Mobing je daleko više od povremenih konflikata ili uredskih svađa.tjelesni invalidi .seksualne orijentacije . napadi panike. nitko joj se ne obraća.2008. Izmišljanje priča o žrtvi i njenom privatnom životu. Ne dopuštaju se godišnji odmori i slobodni dani. anksioznost. ismijavanje.

vrsta okomitog mobinga.Znanost o književnosti s retorikom 2. Kod nas ima znatno manje mobinga jer je jednostavnije otpustiti radnika. Poteškoće koje razvijaju zlostavljani mogu se podijeliti u nekoliko dijagnostičkih kategorija opisanih u međunarodnom klasifikacijama bolesti.agresivnost. nedostatak zraka. Za sada ne postoji klasična dijagnostička kategorija za moralno zlostavljanje na radnom mjestu. Žrtve možemo postati u svakom trenutku jer razlozi mobinga su različiti i pokrivaju i najmanju sitnicu od koje se razlikujemo od drugih. poremećaji spavanja. kožne promjene. Poremećaj prilagodbe 2. Posttraumatski stresni poremećaj (Svi smo mi čuli za PTSP. svakako nam potrebna pomoć liječnika kako bi odredili dijagnozu. preopterećenost radnim zadacima. 3. Neki od nas su možda dovoljno jaki da reagiraju na svaki pokušaj mobinga. ono je puno više od povremenih konflikata i uredskih svađa. Zbog toga su centri koji organiziraju pomoć organizirani na multidisciplinarnoj bazi (neuropsihijatar. Svakako možemo zaključiti da mobing nije neka bezazlena stvar. Kako je nezaposlenost velika i prijetnja otkazom nije bezazlena. poremećaj hranjenja. No. srčane poteškoće. osjećaj pritiska u prsima.1. To je moralno zlostavljanje na radnom mjestu. srčane poteškoće.) Postavljanje dijagnoze je vrlo složeno pogotovo kada dijagnoza donosi mogućnost financijske dobiti. No on se javlja u raznim proživljenim traumama. lijekova. Prema kliničkim iskustvima posebice su pogođene žene. 12:31 . Vrijeđanje. radnik pristaje na sve što mu je naređeno. S druge strane bossing. U Hrvatskoj se sve više ljudi obraća po stručnu pomoć zbog stresa na radnom mjestu.2008. prisutan je u velikom postotku u Hrvatskoj. ne zaboravimo da je to sustavno psihičko zlostavljanje i postanemo ga svjesni tek kada počne utjecati na naše zdravlje. odbijanje slobodnih dana.glavobolje. cigaretama. osjećaj gubitka ravnoteže s vrtoglavicom. 151 PRIJELOM . no kada se jave zdravstvene smetnje. kada organizam stvori reakciju na nastalu situaciju. a kod mobinga mogućnosti da se oboli od te bolesti su između 25-50%. Nepredvidive naredbe nadređenog za produženjem radnog vremena mogu kompromitirati bračne i obiteljske odnose.07. pa se u tom slučaju postavljaju sljedeće dijagnoze: 1. učestalost korištenja alkohola. pribjegavanja alkoholu. Promjene na tjelesno zdravstvenoj razini. ali smo ga vjerojatno odmah svrstavali kao posljedicu rata. Iako mislimo da je mobing pretjerivanje koje je eto danas u trendu. kritiziranje radnika. psiholog-dijagnostičar. stažisti i mnogi drugi).08. kao npr. crna su svakodnevnica svih onih koji u teškim ekonomskim uvjetima i ne mogu napustiti jedino moguće radno mjesto.01. socijalna izolacija itd. poremećaji u probavnom sustavu. depresija. seksualni poremećaji. nemajući pri tom nikakve zaštite. cigareta. Svaki čovjek može do jedne granice podnositi neke situacije. seksualni poremećaji. a sutra će biti nešto drugo.pmd 151 8. Promjene u ponašanju.

12003.01.08.pmd 152 8.2008. Autorica: dr.1.07. Finska ____________________________ 15% Velika Britanija ______________________14% Švedska_____________________________12% Belgija______________________________11% Francuska___________________________10% Irska _______________________________10% Danska ______________________________8% Njemačka ____________________________7% Austrija ______________________________6% Portugal______________________________4% Španjolska ___________________________5% Grčka _______________________________5% Italija _______________________________4% 152 PRIJELOM .Znanost o književnosti s retorikom Prilog I. Vol 31:Str 35-31. Nataša Jokić-Begić Klinika za psihološku medicinu Klinički bolnički centar Zagreb Istraživanje provedeno u članicama Europske unije (2000god). "Socijalna psihijatrija" br. 12:31 .

1.01.08.07.pmd 153 8.Znanost o književnosti s retorikom Postoci zlostavljanja u pojedinim djelatnostima Državna uprava i obrana _______________14% Školstvo i zdravstvo ___________________12% Hotelijerstvo i restorani ________________12% Transport i komunikacija _______________12% Trgovina _____________________________9% Rudarstvo i prerađivačka industrija ________6% Financijsko posredništvo ________________5% Građevinarstvo ________________________5% Poljoprivreda i ribarstvo ________________3% 153 PRIJELOM .2008. 12:31 .

ples i opuštena atmosfera znak su da ljudi cijene društvo u kojem se nalaze. iskrenih susreta s nekima od vas koji su rezultirali i razvijanjem dubljih odnosa. godine 2005.. druženja u Papaji. naučili kako svijet treba mijenjati počevši od sebe i da je poniznost jedina vrlina koja nam otvara vrata do drugoga! "Pravi je prijatelj balzam života i tko ga je stekao našao je blago!" Svi smo čuli ovu Sirahovu misao ali upravo tu misao na poseban način želim vama danas urezati 154 PRIJELOM ." Kristina ČAČIĆ Poštovani kolege i poštovane kolegice! Dopustite mi da ovom mišlju iz knjige Sirahove započnem oproštajni govor kojeg upućujem. kao predstavnica godine.1. Zahvaljujući slozi sviju nas.pmd 154 8. padova i prolaza na ispitu. Također ova večer svjedoči kako smo pronašli i međusobno put jedni do drugih jer druženje za stolom. Ponekad s vama nisam uspjela pronaći zajednički ton za dijalog pa su se znale dogoditi i nelagodne scene. Istina je kada kažem da ste me upravo vi generacija studenata ak.2008.Znanost o književnosti s retorikom Govor predstavnice upućen studentima četvrte godine Katehetskog instituta prilikom proslave apsolventske večere "Pravi je prijatelj balzam života i tko ga je stekao našao je blago. Ovo je sada jedinstvena prilika da vam se ispričam za svaki povišeni ton.01.08. Bilo je tu zajedničkih ispijanja kava. kritizirali se međusobno na kvalitetno organiziranim predavanjima. zajedno smo mnogo toga prošli. Sjećam se i nekih zajedničkih izleta.. organizacija ove večeri dokaz je kako cijenimo Instituciju koja nas je spremala za polazak u ozbiljan i odgovoran radni životni period. 12:31 . Prije četiri mjeseca kada smo upisivali u svoje indekse osmi semestar postali smo svjesni kako je zaista došao "početak kraja" kojeg smo nestrpljivo očekivali svih ovih godina studiranja. Okupili smo se večeras u intimnoj atmosferi ovoga restorana kako bismo na poseban način obilježili završetak studija a tim činom također i završetak specifičnog studentskog načina življenja i druženja međusobno./2006. čestih molitvenih susreta u kapeli svetoga Martina. Nemali broj puta dosađivali smo se zajedno na mrtvačkim predavanjima. Pripremajući se za ovaj večerašnji govor ozbiljno i najiskrenije sam se upitala: "Što reći na kraju svih ovih godina kolegama i kolegicama za oproštaj a da ne zvuči patetično ili čak neiskreno?" S vama sam uistinu mnogo toga iskusila. krivo iskopiranu skriptu ili pak zbog namrgođenog pogleda.07. vama pratiteljima kroz jedinstvene godine studiranja na Katehetskom institutu Katoličkog bogoslovnog fakulteta.

To nije plod koji vam je sa sobom donio i diplomu s dekanovim potpisom. To je ono najljudskije što vam želim poručiti za kraj. Jože sa šanka. jedinstveno i iskreno neće biti od iskustva lika vašeg prijatelja ili prijateljice koji su ušli. daj Bože. zauvijek opečatilo iskustvo susreta s dvjema osobama. To je dar koji. za vrijeme vašeg studiranja u život da vas svojom osobnošću zauvijek promijene. bezuvjetno će vas čuvati i bodriti. ponekad i ozbiljnih svađa ali sve su to samo stepenice kojima dva prijatelja trebaju poći da bi mogli jedno drugome reći: "Ti si za mene neprocjenjiv!" Kad svatko od vas pođe svojim putem.. Rastite u ljubavi prema Bogu. bdjeti nad vama i s vama u sve dane života vaših. ali kao vaša predstavnica Kristina to je ono najiskrenije iskustvo. na ovaj ili onaj način. ove vaše godine studiranja urodile su istinskim plodom. sebi i prema bližnjima u svim prilikama života Kada ćete se s radošću i ponosom prisjećati studentskih dana prisjetite se da vam je jednom jedna kolegica u srce htjela urezati misao: "Pravi je prijatelj balzam života i tko ga je našao stekao je blago!" 155 PRIJELOM . za pet. osjećaj i misao koju želim s vama otvoreno i jasno podijeliti. raznih provaljenih bisera na satovima predavanja. jeste li tijekom ovih godina studiranja na fakultetu pronašli svoga prijatelja ili prijateljicu? Ako ste ga pronašli ako ste osjetili da vam se nečija duša potpuno otvorila i pokretima tijela svaki dan vam to svjedočila. izleti i kave neće imati prioritet u uspomenama nad činjenicom da sam kao studentica zadobila i vjernog prijatelja i vjernu prijateljicu. profesora. obogatio i nepovratno promijenio kao i cijela ova Institucija. Svatko od vas je mene svojom prisutnošću. 12:31 .pmd 155 8. nesuglasice s drugima. Zbog toga ne želim vam ostaviti u znak sjećanja nijednu drugu misao osim ove o prijateljstvu.01. susreta.Znanost o književnosti s retorikom u vaša srca. Naime. Mene je. Na taj ste me način zadužili da se svakim danom iskrenije obraćam u svim svojim dimenzijama koje me čine čovjekom. ako je iskren. čestih nerazumijevanja. Kolege i kolegice.2008. On koji nam je svojim primjerom posvjedočio kako nema veće ljubavi od one kojom se polaže život za bližnjega svoga. deset ili trideset godina zasigurno će se sjećati fakulteta. ponekog pada i prolaza. osobno. neka trajno iskorjenjuje iz vas sve ono što vas može udaljiti od Njega.. Međutim ništa tako toplo. gdje god bili i s kime god dijelili svoje živote neka vas u sve dane života vašega prati Gospodinova milosrdna i opraštajuća ljubav. Studenti i studentice četvrte godine Katehetskog instituta! Nakon ove večeri. kamo god pošli. Možda se mnogi neće složiti sa mnom. istinska prijateljstva danas su rijetka jer za takvu izgradnju odnosa potrebno je uložiti mnogo truda u obliku raznih promišljanja. originalno dotaknuo. loše ili bolje predavanje. Zbog toga nijedan pad ili prolaz ispita. čestih izmjena vodstva u našem tajništvu.1.07.08.

Ivan XXIII. Spritus movens (idejni začetnik) i utemeljitelj Spectruma cijenjeni je i uvaženi prof. koji ga je zaključio. ako se uopće mogu male stvari usporediti s velikima.).za Ivana XXIII. Je li Spectrum doista list koji će imati svijetlu i perspektivnu budućnost? Počeci Spectruma.1. korak po korak. Mora ovaj fakultet imati studentski časopis." I tako je krenulo. dr. Ali za nas koji smo vidjeli taj. godine. 12:31 . i jednoga dana na predavanjima.pmd 156 8. njegova trajanja i otvaranja . gledajući mlade ljude pred sobom. bez ikakvih posebnih priprema. I upio sam kao spužva novi duh koji je danas teško prepoznatljiv naraštajima koji nisu iskusili razdoblje prije Koncila niti vidjeli kako je prije bilo.Intervju Ivan Golub Utemeljitelj Spectruma prije 40. S tim sam se nabojem vratio iz Rima 1964.2008. Bio sam student u Rimu u vrijeme Koncila. sazivu Koncila.07. ogleda i prinosa studenata teologije. Zanimljivo je da je to vrlo slično. mogu se nazrijeti 1964. Spectrum ide u red onih prvih koraka koji su napravljeni na tragu Koncila. Možete li nam reći iz današnje perspektive je li Spectrum kao izraz vremena ispunio tu svoju prvotnu misiju? Spectrum je izdanak jednog posebnog vremena Drugog naime Vatikanskog koncila (1962. Pod njegovim budnim okom otvaraju se vrata listu koji će u mnogočemu promijeniti i poboljšati intelektualno i duhovno ozračje studenata na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. kao ono u Evanđelju: "Što stojite sav dan besposleni?" Nakon što su mi objasnili da ih nitko ništa nije pitao. bio je to čas ushita. godina Razgovor s akademikom Ivanom Golubom Spectrumovo uredništvo je uvijek bilo "stvar" nekolicine. Jednoga dana državni tajnik kardinal Tardini mu je nabrajao što bi sve trebalo učiniti. Pokrećemo časopis. Ja sam tu. sc. veli da nije razmišljao o sazivu Koncila.-1965. koji ga je sazvao i Pavla VI.08. Spectrum: Jednom ste prilikom napomenuli da svaki časopis ima svoju misiju i da mora organski rasti. upitao sam ih.01. više-manje tridentski oblik crkvenog života. 156 PRIJELOM . Ivan Golub. jednostavno sam izrekao riječi: "Treba pokrenuti časopis. i zatim doživjeli s Koncilom prekretnicu.

koji se mijenjaju od onog prvog naraštaja pa sve do vas ovdje. Redovito to nije puno ljudi. dok sam bio student.01.1. Tako je i sam Spectrum bivao herojem i žrtvom svojih čitatelja. Vidio sam kako je list poveznica na Sveučilištu. I uvijek osjećam osobito počitanje prema svakome naraštaju kroz ovih nekoliko "Spectrumovih" desetljeća. jer časopis to su ljudi. nema časopisa ako nema ljudi. ali koja sa časopisom liježe i ustaje. koja su mogla Spectrum pomesti. kako samo ime kaže. Spectrum: Kao što ste rekli. Časopis. a kad je građena na stijeni odolijeva oluji. Naravno. je na to jednostavno rekao ono što mu je palo na um: "Treba sazvati ekumenski koncil". To znači da zrno mora jedno vrijeme biti u zemlji pa ga ne vidimo. koje je tada imalo oko 3 000 studenata iz osamdesetak zemalja.Intervju Ivan XXIII. smjesta sam se uključio u časopis. postojao časopis Papinskog sveučilišta Gregoriana koji se zvao "Vita nostra" ("Naš život"). studenata. živi ljudi. Ono što časopis kazuje i pokazuje zapravo je život koji se odrazuje. A Spectrum je živo biće. a to je ovdje bio slučaj. i to koncilskog časa. Učinilo mi se da bi i kod nas trebalo 157 PRIJELOM .2008. da treba dok još traje Koncil pokrenuti časopis studenata teologije. Za svako živo biće. međutim to se ipak nije dogodilo. dakako. Tada je posijano gorušičino zrno koje treba polako rasti. zasaditi i njegovati korijene. koji su sa Spectrumom lijegali i ustajali. svaki početak ima svoje zapreke koje se moraju savladati. godina života? U korijenima. ali onda iznikne.08. Rječita je i biblijska slika o kući koja je građena na pijesku pa kad dođu vjetrovi obore je. počevši od mene kao utemeljitelja i prvog urednika. Makar sam bio kratko tamo. treba biti pisanje časa. Držim da je bilo važno. učinilo mi se.07.1967. časopis . Prema tome.to su ljudi. 12:31 . I trebalo je vremena do pojavljivanja prvog broja "Spectruma" . odnosno dobro postaviti temelje. tako i za časopis. slijedeći pri tome zakon vremena odnosno zakon svakoga živog bića. Gdje se po Vama nalaze izvori volje koji su Spectrumu omogućili 40. Samo takvi.pmd 157 8. Zato je i dugo razdoblje priprema bilo zapravo temeljito postavljanje temelja časopisa "Spectrum" No. vrijedi zakon rasta i tu se ne da ništa iznuditi. Bilo je vjetrovitih i jako burnih razdoblja. U. mogli su sebe ugraditi u Spectrum i graditi ga. Spectrum: Možete li nam reći kako izgleda i funkcionira koncept rada na Gregoriani? Kakva su Vaša iskustva i što je konkretno primijenjeno na nekoć "glavnu skupštinu" Spectruma? Na Gregoriani je. te spoznao da je časopis važna veza koja povezuje studente. kao kod gradnje svake zgrade i nastajanja svakog organskog bića. Izražavam udivljenje naraštajima mladih ljudi. To je uvijek manja skupina. skromnom razmjeru.

A Skupština je skup. kao i iz inozemnih zavoda u kojima su boravili naši studenti teologije kao što je Germanicum. Mislite li da bi trebao izlaziti češće? Gledajte. onog časa kad sam spoznao da je dovoljno poniklo i poraslo. očito je potreban hitriji korak. a drugi kao brzaci.pmd 158 8. bio sam nepopustljiv u tome da se studentima nametne da pišu ono i onako što nije izraz njih. A časopis je pisanje časa. a studente neka se poštedi. On naprosto treba biti časopis studenata teologije kod nas. a ne dopustiti da studenti samo tako pišu svoje kritike. Moraju pisati onako kako je njima vlastito". uključujući i mene.01. 158 PRIJELOM . Jeronima. usmjeri na mene kao urednika i odgovornog.2008. a to je Fakultet. naravno. bilo mi je jasno da kao profesor i predavač trebam biti dobrano unutra i zaštititi to nježno biće da ne postrada.. dr. koji se sprema. u vremenu kad je Spectrum bio nježna biljka. onih i onakvih kakvi su u toj životnoj dobi. Zato je jedan broj Spectruma bio uređivan u Zadru. stanovitih tegoba.Intervju utemeljiti časopis. Statutarno je to sretno postavljeno radi funkcioniranja. 12:31 . No. gdje se kaže da kao član Profesorskog zbora trebam štititi Zbor. nekada manji broj.1. Uspostavljena je Statutom skupština." Dobio sam doista od Fakultetskog vijeća prijekor. I to nas je stajalo. a tamo je bilo tada i sjedište uredništva. Na koji su pozvani svi studenti. koji je u arhivu negdje..08. U počecima "Spectruma". Tako je u prvom razdoblju Spectrum bio na oštrom udaru dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta koji se jako razgnjevio što su studenti u jednom intervjuu kritički progovorili o fakultetu i odnosima s profesorima. Ali. sačinjen je Statut i Pravilnik Spectruma. Još sam nastojao vezati tada Spectrum uz stabilnu instituciju. Hrvatski zavod sv. No moj je odgovor bio kratak: "Pa to su mladići koji neće sada sa svojih 25 godina pisati kao da imaju 40 godina. povukao sam se i rekao studentima da ga sad sami preuzmu jer više ne trebam ja biti ni glavni ni odgovorni urednik. To znači ne tek zagrebačkih. Prema tome. Janka Oberškoga koji je bio član Vijeća.07. Spectrum je časopis studenata teologije i kao takav treba biti neka vrsta zrcala njihovog života. Fakultetsko Vijeće je odredilo jednog profesora kao vezu između studenata i Vijeća. Neka to budu studenti. držim da je bilo mudro urediti da riječ imaju oni koji se na Skupštinu odazovu jer inače Spectrum ne bi mogao djelovati. Spectrum je časopis. Uvijek se Spectrum postavljalo tako široko da članovi uredništva kao i suradnici budu i iz drugih bogoslovija u domovini. On je rekao: "Velikim slovima ću potpisati da se sudionike intervjua otpusti s fakulteta". Ako se hoće držati korak s vremenom. ali sam prof. Prema tomu on mora biti odraz trenutka. Neki trenutci životnog tijeka idu kao tiha rijeka. Tada još nisam bio član Fakultetskog Vijeća. Spectrum: Poznata je činjenica da Spectrum izlazi 2 puta godišnje. nego svih naših teologija. Nekada je to bio veći broj. Naše vrijeme je obilježeno hitrošću. zamolio ovo: "Neka se ukor. Odlučuju oni koji su došli na Skupštinu. a to u ovom konkretnom slučaju znači i češće izlaženje časopisa.

Zato je i Hrvatski sabor prije petnaestak godina upravo i proglasio – da je Katolički bogoslovni fakultet vazda bio članica Sveučilišta u Zagrebu. Mene su molili da budem u to uključen. Golub." U šali su studenti govorili: "Sve je na putu. Tih radova ima uglavnom dvije vrste: znanstveni radovi (teološki ili granični) i umjetnički radovi (literarni). ne zato što ne cijenim časopis. Spectrumu: Na KBF-u je smještena i Spectrumova biblioteka osnovana 1971.klerika laicima i laika klericima. sve se više uviđa potreba za povećanjem njezinog fonda. objavljuju i knjige. ne zaboravimo. Rekli smo: "Ne". Klerika treba biti što manje u njemu.Intervju Spectrum: Kako gledate na povećanje angažmana laika u crkvenim strukturama pa tako i u Spectrumu? Lijepo. Ima jedan časopis koji su pokrenuli katolički intelektualci – "Nova prisutnost". recimo. kako god me pozivate. Na hrptu knjige je pisalo: "I. Stvarno mislim da su u vrh glave jedan ili dva klerika u uredništvu". I ja. Nisam ih podastro negdje drugdje gdje bi ih rado tiskali. Premda jako podupirem časopis. nije sjemenište. godine. Svaka bi od tih vrsta bila vrijedna da se skupi u knjigu osobito stoga što je. pače.1. pa i golub". I neki dan sam jednu od njih vidio u knjižari. Ponavljao sam više puta i predlagao ne jedanput. ali bih htio da unutra bude što manje crkvenih osoba. Inače. kad toga ne bi bilo.08. Imate li ideju kako to ostvariti i na koji način to dalje poticati? Spectrumova biblioteka je nastajala poglavito time što Spectrum kao časopis ima svoju popratnu biblioteku poput nekih važnih domaćih i svjetskih časopisa koji uz to što su časopisi. Omjer studenata laika i studenata klerika na Bogoslovnom fakultetu treba se odraziti i na Spectrumu. A fakultet. kad već nisam bio urednik. Imali smo tegoba. 12:31 . I na knjizi je otisnuto: "Biblioteka Spectrum" Spectrumu sam predložio da se prevede i u Spectrumovoj biblioteci objavi knjiga Ignaca Leppa "Psihologija prijateljstva" i knjiga "Psihologija ljubavi. objavljivani u Spectrumu. Na putu. pravno bio vazda dio Sveučilišta. među 159 PRIJELOM . jer se osvrnem na gotovo svaki broj Spectruma pismom. Spectrum je unutar Katoličkog bogoslovnog fakulteta koji je. Prisutnost laika i klerika na Fakultetu donosi obostrana obogaćenja . de iure. Da bi i Spectrum mogao pokrenuti popratnu biblioteku.07. ne odazivam se. Naime. činjenično bio isključen iz Sveučilišta. rekao sam im ovo: "To mora biti laički časopis. Nisam pogledao koje je to izdanje. To je bio rukopis "Na putu po bogoslovijama Europe". I to je znak da se ide u korak s vremenom.01. samo je de facto. Daljnji je rukopis "Najprije čovjek" koji je prije dvije godine doživio šesto prošireno izdanje.pmd 159 8. kad se htjelo Spectrum svesti na to da bude uglavnom sjemenišna publikacija. da se izabrani radovi studenata. osobito jer je sjemenište davalo prostor.2008. dao sam dva svoja rada Spectrumu da ih tiska u svojoj biblioteci. zbilo bi se usko klerikalno zatvaranje. tiskaju kao knjiga." Obje knjige su doživjele ponovljena izdanja.

1 što će reći uredništvo. danas te tribine ne funkcioniraju. a koji su izašli u Spectrumu. Radujem se što će svi književni prilozi iz Spectruma izaći u knjizi i da ću u natuknici "Spectrum" moći to navesti u Hrvatskoj književnoj enciklopediji.08. Prijedlog je prihvaćen. danas je vrijeme da se stane i na prag estetike i da se evanđeosku poruku prikazuje napose kao lijepu. osobito što vidim kako su se pojedini nekadašnji "spectrumaši" razvili u dobre književnike.1. zbivanja i susrete? Tribine su nikle kao nasušna potreba onoga trenutka. Jako me raduje. A. premda osobno nisam ni prorok ni proročki sin. Već samo kad bi se tiskali radovi nagrađeni od Fakultetskog vijeća. Zagreb 2002.2008. Spectrum: Doista bi bilo nepravedno ne spomenuti i ne istaknuti Bogoslovske tribine koje su pokrenute 1976. str.. Vanjski sam suradnik Hrvatske književne enciklopedije u Leksikografskom zavodu "Miroslav Krleža. Obrazložio sam da je gotovo svaki broj Spectruma imao i književne prinose. Što bi bio uzrok slabe zainteresiranosti studenata za takve događaje. i Tečajeve stranih jezika pokrenute iste godine. Ne ostavljajući i ne zapostavljajući se tih pragova. 882. Spectrum ulazi u Hrvatsku književnu enciklopediju. 12:31 . da se naime stane s Evanđeljem na prag logike pa se prikazuje evanđeoska poruka kao istinita i na prag etike pa se evanđeoska poruka pokazuje kao dobra.). držim da je budućnost teologije u pomicanju granica prema estetici. Ja sam u poziciji vanjskog suradnika Hrvatske književne enciklopedije sve njih odnosno svakog od njih predložio da ga se unese poimence u Hrvatsku književnu enciklopediju. Zanimanje za umjetnost što se očituje u Spectrumu mi je tim draže što. Nažalost.pmd 160 8. bio bi to po mom predmnijevanju lijep svezak.Intervju radovima objavljenim u prvim brojevima Spectruma bilo i nagrađenih. a jedna od njih Bio sam znatiželjan je natuknica Spectrum. stajala je na prag logike i etike. Evangelizacija je u prvim razdobljima kršćanstva stupala u razgovor poglavito s logikom i etikom.01. A čuo sam da je u pripremi za objavljivanje svezak književnih radova." Kad su mi dali abecedarij Hrvatske književne enciklopedije.07. Treba naime znati da se tada živjelo u komunizmu gdje nije postajala nikakva mogućnost javnoga Usp.) 1 160 PRIJELOM . pod natuknica Spectrum (opaska D. REBIĆ (ur. Z. Opći religijski leksikon. da predložim što bi trebalo još u nju ući a što nije ušlo predložio sam razne natuknice. To me veoma raduje. Sluh za lijepo prisutan je i u samome Spectrumu.

Kad su došli partizani (komunističke) vlasti. I to je mogao uređivati bivši profesor našeg Bogoslovnog fakulteta dr.2008. rekao što je čuo od prof. Lončar je osuđen na doživotnu robiju. Lončar rekao za poglavnika Pavelića da je siromah duhom. (2000. Zato su tribine. godini na 770 stranica.1. Mi smo išli isto za tim da se pristojno nagrađivalo . znalac graničnih pitanja. Međutim. koji je bio žrtva Pavelića i ustaškog sustava. Ne treba bojati se i neugodnih tema. bila je nekad tijesna. ajde da tako rečemo.08. godine mi je izašla knjiga "Lice prijatelja" gdje sam sve male radove skupio u svojoj 70. Šagi-Bunić.pmd 161 8. 12:31 . nakon žalbe prof. student je na sudu. U ono prvo doba postojalo je u Hrvatskoj samo jedno vjersko glasilo "Gore srca" na svega dva lista. Tko je rekao da ne želi ništa kao nagradu. Ne dao Bog da bi 161 PRIJELOM . Dvorana "Vijenac" na Kaptolu 29.01. u redu. poglavnik osudio na smrt. sjećam se. godine. Crkva i drugo" bio je na stolu na sjednici Centralnog Komiteta Komunističke partije Hrvatske jer je sadržavao neke teme koje su bile predmet sporenja. Možda bi trebalo oživjeti Tribinu. Mi smo. Antun Ivandija na početak stavio slovo "Z") kao što je bio pozvan i Tomislav J. samo se ne čuje jedna od najstarijih tribina "Bogoslovska tribina. Tribine mogu odabirati vrlo vruće teme. Osobito za govorenom riječi. bile dragocjene. "na otpadu". Njemu." Pozivalo se predavače po mjerilu što ljudi žele ili trebaju ovoga časa čuti. Pavao Lončar. nije nikada poteškoća da se ljudi skupe. Tužno mi je sada čuti da je djelatnost Bogoslovske tribine jenjala. koje su bitno bile koncilske. Na Bogoslovsku tribinu bio je pozvan Zlatko Frid. Izašla su dva sveska predavanja održanih na "Bogoslovskoj tribini": "Mi.07. Na sve strane se nude tribine. i zacijelo saslušao smrtnu osudu svojega profesora zbog uvrede poglavara države. a nažalost tužio ga je jedan student bogoslov (Bila je riječ o tome da je prof. Međutim.) U ono doba postojala je glad za pisanom i za govorenom riječi. "Bogoslovska tribina" je okupljala mnoge. oslobodile su ga. koncilski teolog koncilskog oca zagrebačkog nadbiskupa Franje Šepera ili Vjekoslav Bajsić. Svezak "Mi. Mi smo mislili da treba stvoriti i jednu bogoslovsku tribinu.) I pokojni profesor Bakšić. kojega je Ante Pavelić. Tražilo se načina kako da se dođe do novca. No. predsjednik državne "Vjerske komisije" (kojoj je u naziv "Vjerska" crkveni povjesničar profesor dr. Slušatelji su "visjeli" na vratima. Postojala je "Koncilska tribina" koja se održavala u zagrebačkoj katedrali. dopustili su da uređuje list "Gore srca" u kojem sam kao student bogoslov objavio prvi svoj tekst "Mladić Mariji" 1950. Crkva i drugo" i "Jeke jednoga Koncila. moj dični predšasnik. rekao je studentu bogoslovu: "Pa recite da niste dobro čuli". Tribina je imala uvijek svojega voditelja koji je pronalazio teme i osobe. Kada dođu prave teme. nikada nismo bili.Intervju crkvenoga izražavanja. Lončara. tribinu za mladi svijet.honoriralo "vanjske osobe" koje se pozivalo. dobro zakopčan s reverendom i pedalj visokim kolarom. Svi su željeli doznati što se zbiva. gdje se održavala. Ne bi valjalo da Bogoslovska tribina odumre ako je već malo zastala. Na početku dolazi upravo tekst "Mladić Mariji". za održavanje tribina povremeno pravili ankete među studentima o tome što ih zanima." Držim da Spectrum mora uvijek sačuvati svoju posebnost i u tom smislu držati tribine.

Intervju govorio na Tribini bilo tko samo da za badava govori. osobito književnost teološko mjesto. Spectrum: Poznato je da je ustrojstvo časopisa Spectrum takvo da se oslikava u mnoštvu rubrika od kojih neke danas čine nosive stupove samoga časopisa. Spectrum donosi "Oglede i prinose studenata teologije".01. likovnim… Umjetnost je. Bili smo utemeljili i "Tečajeve stranih jezika". u kronici Bogoslovske tribine. Rubrike koje su se ustalile u časopisu također omogućuju očuvanje identiteta. filozofskim. Posjetitelji tečajeva su uplaćivali tečaj. ali isto tako ne smiju teološka pitanja izgurati književnu tematiku. časopis raste i zato kada vrijeme traži koju novu rubriku i novi sloj. vrlo ugledna imena. Spectrum naime nije časopis studenata književnosti nego časopis studenata teologije. Veliki sam prijatelj književnosti. Dakle. da upozorim na predgovor u prvom broju Spectruma gdje se određuje. Držali su ih osposobljeni predavači.08.1. Spectrum mi je naravno uvijek u duši. On je ogledalo studenata teologije. Međutim. kao njegov prijatelj smatrao za potrebno da zamolim da se sazove Skupština i da na Skupštini kažem nekoliko riječi o identitetu Spectruma. Nastupala su. Na moj prijedlog je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu uveden predmet "Umjetnost kao locus theologicus". 12:31 . identitet. Bilo je trenutaka kada je na čelo Spectruma došlo takvo uredništvo da je postojala opasnost da Spectrum izgubi svoj identitet. definira što Spectrum jest. One su do dandanas glavne paradigme ondašnjih i današnjih ogleda i prinosa studenata teologije. Možete li nam malo prikazati uvjete rada u ondašnjem komunističkom režimu. da izgubi svoju istovjetnost.07. U Spectrumu moraju biti glavninom prilozi posve teološki.2008. povijesnim. kao ni tematiku graničnih pitanja s drugim znanostima prirodoznanstvenim. Kako se to odrazilo na rad. a i sam književnik. najpozvanije ljude za pojedinu temu.pmd 162 8. Smatrate li da je danas neophodno eventualno nešto mijenjati i korigirati u pogledu toga? Potrebno je održati kontinuitet i očuvati identitet. može se i danas prolistati. i tome treba otvoriti vrata čuvajući s druge strane identitet i razmjer. što želi biti i ostati. I bilo bi pogubno da se Spectrum iskrivi i u nešto drugo preobliči odnosno izobliči. Držao sam se stava da se ne uplićem u rad Spectruma. stanje i situaciju Spectruma i kako ste uspijevali uvijek iznaći načina da to prebrodite? 162 PRIJELOM . ne može cijeli prostor ili veći dio prostora zauzeti književnost ili koja druga grana. Tim su bili potaknuti da u ono u što su uložili novac ulože i trud. Spectrum: Samim formiranjem i oblikovanjem Spectrum je imao tešku ulogu u probijanje leda što je često rezultiralo pozivanjem na odgovornost njegovog vodstva. Ne. pozivali smo najnadležnije. U presudnim sam trenutcima kao utemeljitelj Spectruma. I pazio sam da književni prinosi budu prisutni u Spectrumu ali sam isto tako uvijek pazio da književnost bude razmjerno zastupljena.

Spectrum je očito bio živ. Znam da su i kasnije urednici Spectruma imali određenih okapanja i teškoća u sjemeništu i drugdje kad ja nisam bio više urednik. od ovih i od onih. Međutim. vršio ga je jer su ga studenti nosili nedjeljama u crkve da se tamo prodaje i tako i tamo nađe svoje mjesto. i traže broj. Janko Penić. a Spectrum je bio na sjednici Biskupske konferencije Jugoslavije. Bila je tolika potražnja da joj nismo mogli više odoljeti. u arhivu Spectruma postoji. da od jeseni Spectrum ne može više imati sjedište u sjemeništu. Ali. rektor dao je dvije velike dvorane za Spectrum. prisutan u životu.) sam ja imenovan njegovim nasljednikom. Sporni je broj bio puno tražen. izdanje jer će izazvati bijes". izdanje. Nakon nekog vremena došlo se na ono što su upravo ti mladi ljudi bili rekli. kod mene kao tadašnjeg odgovornog urednika Spectruma. A ja mu dolazim za koji mjesec za nasljednika na rektorskoj stolici. rektor. a u rujnu (1969. Govorio sam da je to znak života i da je to dobro. izdanje bez naznake da je to II. bio je onaj već spomenuti prijekor meni. Osobitu pohvalu treba ovdje izreći Franjevcima trećoredcima koji su na neko vrijeme bili udomili Spectrum u samostanu na Ksaveru. osnivaču Spectruma.08. Tako da on. ali i da se ne smijemo zaletavati. Zanimljivo. ali sam rekao "Ne smije se tiskati kao II.pmd 163 8. Govorili su mi u knjižari kako dolaze biskupi. Crkva i drugo". kad su se ljudi smirili. bio je uzburkao ustajale vode jedan broj Spectruma. Pavao govori. kao što ono sv.Intervju Teškoće su dolazile. Na nju su dolazili ne samo bogoslovi. zbornik predavanja s Bogoslovske tribine bio je na sjednici Centralnoga komiteta Komunističke partije Hrvatske).2008. valjda su ga nagovorili. Ono što je više uzbuđivalo vlasti bila je Bogoslovska tribina čije se održavanje oglašavalo po svim crkvama. Spectrum je počeo izlaziti ciklostilom. jedan po jedan. dakle vrlo skromnom tehnikom i u maloj nakladi. i tako je on meni napisao pismo rukom. Zamislite koji se paradoks dogodio. "Mi. Splitski je nadbiskup oštro prosvjedovao kod Spectruma. Spectrum se i selio. Deus ridens. Na zasjedanju Biskupske konferencije svakom biskupu je na stolac stavio sporni odnosno osporavani broj Spektruma koji je bio predmet rasprave. To je on potpisao negdje u lipnju. Dr. 12:31 . Prva teškoća. da uskraćuje gostoprimstvo Spectrumu. gdje su Splitski bogoslovi kritički progovorili o Splitskoj crkvi.01.1. Takav skromni časopis nije puno uzbuđivao komunističke vlasti koje nisu smatrale da jedan poligrafirani bogoslovski časopis vrši kakav utjecaj. rektorom Nadbiskupskog bogoslovskog sjemeništa. Zbog potražnje morali smo ga tiskati još jedanput. Poslije. Spectrum je imao u Nadbiskupskom bogoslovskom sjemeništu krasan i najbolji smještaj. Deus ludens.07. uznemirivao duhove. Bog izvodi rado duhovitosti. Pa i od lažne braće. Međutim. 163 PRIJELOM . Tako da smo tiskali II. Izazvalo je ljutnju prvo izdanje i sad još da tiskamo drugo. vidjeli su da je to u biti dobro. piše svomu budućem nasljedniku. nego su nastupali najrazličitiji ljudi i dosta odvažno govorili o stvarima koje su onog časa bile važne. odmah na početku. Što se tiče crkvenih ljudi bilo je teškoća.

Spectrum možda nisu ni otvorili ili su ga samo malo prelistali. koji hoće imati svoj časopis. Janos Penzes (sadašnji biskup subotički). kad su se u siječnju održavali svećenički Teološko-pastoralni tečajevi. obrazovanja i sporta. Poslije se to promijenilo. I onda mi je palo na pamet gdje tražiti novac. Kako doći do novaca. Neki imaju otkuda pripomoći. Ondje gdje ga nitko ne traži. već stasaloga Spectruma.08. ne morate čitati". nova praonica rublja. da podupru studente bogoslove u njihovom pothvatu. Trebala bi nova kuhinja. Jednostavno se išlo od vrata do vrata. Živo su bili založeni i studenti bogoslovi Mađari kao Lajos Solymosi. No. nakon blagoslova kuća kad župnici nisu u oskudici ("Imaju novaca kao pas buha" netko reče). da moraju vrlo rano ustati da bi za onih 300 ljudi. stanoviti i počesto nerješivi problem.07. Država ne da ništa.01. a nitko ih to ne traži. Spectrum se na svojim početcima uglavnom oslanjao na pripomoć svećenika.pmd 164 8. 12:31 . Ponajprije se tražilo kanonike Prvostolnog Kaptola zagrebačkoga pa i prebendare da daju nešto za časopis. Zatim. Pozivalo se svećenike da se pretplate na Spectrum. a i vidio sam u inozemstvu neke časopise koji su tako zasnovani. što iz zanimanja za sadržaj časopisa. oni na čija su vrata pokucali uvijek bi razriješili kesu i dali svoj doprinos. Gdje? Otišao sam u Austriju velikim izdavačkim kućama i rekao 164 PRIJELOM . opet treba reći da su financije kod nas. prastara tamo od rimskih vremena. ponijelo jedan broj. što iz plemenitosti. Držim da se ne bi trebalo napustiti ove stare i prokušane mecenatske metode.Intervju Spectrum: Konačno dolazimo do lica današnjega.1. Sjećam se duhovitih natpisa i šala: "Kupite Spectrum. 230 pitomaca i 70-ak u vojsci. kao i drugdje. Danas su to preobličili i zovu sponzorstvo. krumpira nagulile. Spectrumaši su se dovinjavali kako dobiti od njih novčanu potporu za časopis. Četrdeset godina postojanja dovoljno govori samo za sebe. Kako se radilo o mladim ljudima. Praonica rublja je bila na drva. a nisu traženi. Kako se na početku financirao Spectrum? Danas Spectrum financira Ministarstvo znanosti. (Kad sam postao rektorom Zagrebačke bogoslovije. uvijek je prevladavalo. Kako osigurati dostatna sredstva za normalan rad? Reći ću vam kako smo mi to rješavali u ona vremena. Ima jedna stara prokušana metoda. biskupija nema. da vide što mladi misle.2008. Razmišljanje da treba mlade ljude poduprijeti. dalo ga se i zamolilo za novčanu pomoć. Tribinu. Nekada su ljudi sretni da mogu nešto dobro poduprijeti. prošao sam sve prostorije od podruma do tavana i utvrdio da časne sestre kuharice gule krumpir na ruke. i oni su to rado činili. a to je mecenatstvo.

Zašto? Zato jer nam ona omogućuje da saznamo dokle se u toj stvari došlo i što predstoji. Hrvatske kršćanske bibliografije. Savjetovali su. neka se svakako uključi u rad oko bibliografije jer mu je to ponajbolja polazišna škola da se spremi za budući znanstveni rad.2008.1. Bez bibliografije ni u jednoj struci nema napretka. Što se tiče bibliografije. I u dva sam dana isprosio modernu kuhinju i modernu praonicu. u povodu 30 godina pod vodstvom dr. Raditi bez poznavanja bibliografije redovito znači raditi uzalud. Markom Antunom de Dominisom. Smatrao sam da Spectrumu. Ako tko hoće istraživati i u medicini. 12:31 . U povijesti također. Tu je i bilten iz 1977. izuzevši spremanje predavanja. Treba se domisliti na koja vrata pokucati. u vrijeme kad su se postavljali temelji. Mi.) Spectrum: Nepravedno bi bilo ne spomenuti angažman studenata teologije primjerice u pogledu razvijanja interesa za bibliografije. Vođen svim time utemeljio sam kao Spectrumovu djelatnost "Hrvatsku kršćansku bibliografiju". mora najprije znati što je na tom području učinjeno da bi mogao učiniti korak naprijed. Vlade Košića i dr. Možete li u pogledu toga štogod reći: je li bi bilo poželjno da studenti Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i dalje nastave razvijati interes za takav način(e) izražavanja? Zanimljivo kako je nastala zamisao o pokretanju kršćanske bibliografije. Kod prvog susreta Spectrumovih djelatnosti sam iznio zamisao. ona je veoma važna. Spectrum. Upoznao sam pojedine radove koji nisu građeni na cjelovitom poznavanju bibliografije. proučio zahvaljujući enciklopedijama i bibliografiji što se o predmetu do sada znade i onda poduzeo daljnje korake. naime sastajali smo se svakog tjedna.08. I svagdje i svagda utvrdio bibliografiju o predmetu. Rekli da su silno radosni da se pokrenulo Hrvatsku kršćansku bibliografiju. Bibliografija je osnovno i polazišno pomagalo za svaki znanstveni rad dandanas. Sve moje vrijeme. Otišao sam u Leksikografski zavod ("Miroslav Krleža") da se upoznam sa sustavom njihovog rada oko bibliografije. I to svakog tjedna održavao se odijeljeno sastanak časopisa "Spectrum".. tko je god vrstan student i ima dara i od kojega bi nešto moglo biti. Bogoslovske tribine i Tečaja stranih jezika. Ti radovi kad su se "rodili" već su bili "stari". riječju u svakoj znanosti.01. je ona nedostaje sred raznih specijaliziranih bibliografija koje oni rade. Bartolom Kašićem. Pogotovo valja naglasiti 1987.. Došla mi je ideja u tramvaju i napisao sam na tramvajsku kartu (bile su onda tramvajske karte kao dlan i otraga prazne) "Hrvatska kršćanska bibliografija" i utaknuo je u džepić.07. Julijem Klovićem. U njih naime nije bilo uključeno što se je prije znalo o stvari ili su otkrivali "ponovno Ameriku".Intervju da molim novčanu pomoć za izgradnju praonice i kuhinje u Zagrebačkom bogoslovskom sjemeništu. Petra Bašića.. Ivanom Paštrićem.pmd 165 8. Bavio sam se dosta našim ljudima: Jurjem Križanićem. u povodu 20 godina i 1997. 165 PRIJELOM . treba posvetiti sve vrijeme. odlazilo je na Spectrum..

godinu saziva II. I odredili 1959. obratila nam se s molbom za suradnju. Leksikografski zavod je kao "polazišnu među" za bibliografiju uzeo 1945. kao povijesni datum." Sveučilišna i nacionalna biblioteka u Zagrebu. bibliografija je temelj za svaki znanstveni rad. Vatikanskog koncila. Vladu Košića na mjestu pročelnika Odjela za hrvatsku sakralnu bibliografiju Instituta za ekumensku teologiju i dijalog "Juraj Križanić" Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.2008.. dok je bio kako–tako zdrav. I prof. dr. utemeljitelja i nekoć glavnog i odgovornog urednika. sa studentima je radio bibliografiju te su izašle dvije. izradio upute za bilježenje bibliografije.pmd 166 8.Intervju Bibliografiju sam vodio. suvremenim spectrumašima? Što. Razlozi za rad studenata na bibliografiji stoje i danas kao i nekad. Postoji Institut za ekumensku teologiju i dijalog "Juraj Križanić" i u njemu Odjel za hrvatsku sakralnu bibliografiju. Mišerda je u razmaku između završetka pisanja i obrane disertacije umro u 35. svakom glavnom uredniku bila: "Vodite kroniku Spectruma". Najbolji poznavalac hrvatske sakralne bibliografije je prof. kako i kuda? Moja je poruka svakomu naraštaju Spectruma. Kad je izašla kao knjiga "Hrvatska kršćanska bibliografija 1959.1. Poslije se u rad oko bibliografije zdušno ugradio neprežaljeni Marko Mišerda koji je bio urednik. tri knjige bibliografije i kao prilog Bogoslovskoj smotri. Svaka je Spectrumova djelatnost imala svoju kroniku: 166 PRIJELOM .07. Aldo Starić. jer za niz publikacija koje je Spectrumova bibliografija pobilježila. Petar Bašić. Studenti su predano prionuli uz rad. Počeli smo bilježiti knjige i periodičke publikacije kršćanske tematike od 1959. Sveučilišna uopće nije niti znala da postoje niti ih u ovom ili onom obliku ima. godini života. dr. Nastavio je rad oko Bibliografije njegov subrat dr. gdje. dr. Naravno. koji je tada bio glavni urednik Glasa Koncila.01. Vlado Pavlinić. Petar Bašić. Valjalo bi da se Spectrum s njime glede bibliografije stavi u dodir i oživi rad na bibliografiji. Bibliografija je proširena "dijaloški" na sveukupno religijsko područje pod imenom "Bibliographia sacra croatica". napisao je u Glasu Koncila članak o Hrvatskoj kršćanskoj bibliografiji u kojem veli da je utemeljenje i pojavljenje Hrvatske kršćanske bibliografije veliki događaj u hrvatskoj kulturi i u hrvatskoj Crkvi. kao polazišnu godinu. Spectrum: Koja je poruka. Prva knjiga obuhvatila je zbivanja od jednog prekretničkog vremena.08. Neki od njih su danas vaši profesori na Fakultetu. koji je naslijedio msgr. A mi smo htjeli uzeti kao polazišnu među povijesni crkveni događaj. 12:31 . koja ima sve (obavezne) primjerke što u Hrvatskoj izlaze.

Vatikanskoga koncila kod mladih naraštaja u Hrvatskoj. riskirali bismo da Spectrum bude ukinut. Samo tako zapis nosi biljeg doživljajnosti.2008. Na kraju moglo bi se objaviti cijelu kroniku kroz četrdeset godina. Bibliografija. doista ocrtava ozračje zbivanja i pripomaže da se odčita čas. Kronika je kao i arhiv dragocjen izvor za ono što bi trebalo napraviti. bilježi časove ushita. kako je Tribinu vodio Nedjeljko Pintarić. što se po hodnicima pripovijedalo. ima tome lijepih ljeta. Sjećam se uređivanja raznih brojeva Spectruma kao i priloga koje nakon sjednica i rasprava nismo objavili. Objavljena je tako drevna "Kronika Franjevačkog samostana Broda na Savi" (1995…) Kronika se piše na jednoj stranici zato da tinta ne bi pregrizla papir a i zato što se čovjek uvijek nečega prisjeti pa onda ima priliku da to pribilježi na čistoj neispisanoj stranici. unazad. kakvo je bilo ozračje. kako mu sve skupa dodija i kako bi bacio k jarcu sve skupa. kao mladi profesor i skromni lučonoša duha II. Posijao gorušičino zrno. 12:31 . Ponosan sam i radostan što sam. odmah onoga dana kad se ima nešto zapisati.07.pmd 167 8. Nikolu Hohnjeca. utemeljio Spectrum. događale spletke ili podmetanja. člana uredništva.08. biskupa Vladu Košića. danas urednik Glasa Koncila. danas ravnatelj Glasa Koncila i da ne nabrajam sadašnje profesore Đuru Zalara. onako kao što bi pisao osobni dnevnik. ono što nam arhivski dokumenti sami ne mogu dočarati. Tribina… U tim kronikama se danas može dokumentirano vidjeti kako je urednik Spectruma bio Ivan Miklenić. Bilo bi to zanimljivo i vrijedno svjedočanstvo o prijemu II. nego ispaliti jedan članak koji će onda sve razoriti i doći će do eksplozije. I gorušičino zrno se razgranalo u razne djelatnosti Spectruma: časopis. Možda bi ga i trebalo objaviti. Antona Tamaruta. kakvi su odjeci na održanu tribinu… Kroničar donosi vlastita promišljanja – što misli u časovima umora. A kroniku pak piše urednik odnosno voditelj djelatnosti onako kako je vidi. Kao urednik unosi u kroniku pojedinosti. Osim toga. hajde da rečemo.Vrijedilo bi držim u pojedinim brojevima Spectruma donositi izvatke iz kronike pojedinih razdoblja odnosno načiniti knjigu izvoda iz kronike. Zadovoljan sam što sam svoje snage i vrijeme po povratku sa studija iz Rima. kronika je subjektivan. a to je povijest Spectruma.01. kako je to bilo primljeno kad se pojavio novi broj Spectruma. zapis donosi samo obrise i nema onu svježinu koju pruža neposredno bilježenje. to se zapiše. O Spectrumu je napravljen jedan diplomski rad na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Zaključili smo da je važnije sačuvati Spectrum.1. Tečaj stranih jezika.Intervju Bibliografija. pomoćnog urednika. što se događalo. kakve su se. Dok je pismohrana – arhiv objektivan zapis. Kronika se ne piše retrospektivno. bibliografa. voditelja Bibliografije… Što je kronika? Kronika se razlikuje od arhiva. Vatikanskog koncila. posvetio Spectru167 PRIJELOM . Ako se piše retrospektivno. Arhiv donosi dokumente proizašle iz djelatnosti ustanove. nego kurentno. odmah u vrijeme događanja. Ako bismo ih objavili. Znači. Bogoslovska tribina. kronika se rado čita jer bilježi i ozračje događanja.

Intervju mu. budućim lučonošama Koncila. Spectrumu je četrdeset godina. vama sadašnji uredniče. Bogu hvala. Razgovor s utemeljiteljem Spectruma akademikom Ivanom Golubom vodio odgovorni urednik Spectruma Dražen Zetić u uredništvu Spectruma na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.2008. i svim voditeljima spectrumovih djelatnosti. Čestitam svim urednicima. i prema svim susljednim naraštajima. Svima hvala. Svima koji su se ugradili u Spectrum. Zrele godine. zapravo ondašnjim naraštajima studenata teologije.08. Spectrumu želim još mnoga ljeta.07. 12:31 . Izričem udivljenje prema prvom naraštaju spectrumaša. Ovo je prijepis snimke razgovora s audio-vizualnog zapisa. Konkretno i smjelo! 168 PRIJELOM .pmd 168 8.1.01.

Ove godine Zadarski filozofski krug uz Sveučilište u Zadru organizirao je i znanstveni skup o Federiku Grisogonu Zadraninu povodom 500.08. Prve tri godine obilježavanja Dana organizirali su Josip Ćirić i Bruno Ćurko. godine u obilježavanju ovog "filozofskog" dana sudjelovalo je sedamdesetak zemalja širom svijeta. od 2005. Zadarski filozofski krug organizira "Filozofske kružoke" za studente i "Filozofske rasprave" za srednjoškolce. a centralno obilježavanje održano je u Istambulu (Turska)..Događanja Pet godina obilježavanja Dana filozofije u Zadru Bruno ĆURKO UNESCO-v odjel za filozofiju1 od studenoga 2002. Uvodno predavanje održao je Ivica Kamber koji je upozorio na različitost razumijevanja filozofije od Antike pa sve do suvremenih pristupa filozofiji. filozofija. U Republici Hrvatskoj od 2003. Radi velikog broja zemalja koje obilježavaju ovaj filozofski dan. U predavanju je izložena specifičnost pristupa filozofije izvjesnim pojmovima koje dijeli sa mitom i znanošću. svake godine.pmd 169 8. Prvo obilježavanje Dana filozofije u Zadru održano je 2003. prvu podružnicu Hrvatskog filozofskog društva. Centralni događaj zbio se u multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice. obilježava Dan filozofije. treći četvrtak u studenome. obljetnice tiskanja njegova djela Speculum astronomicum. To je bila javna debata naslovljena "Što je filozofija?" a sudjelovali su profesori Odjela za filozofiju sveučilišta u Zadru. znanost .01. godine Dan filozofije službeno je preimenovan u Svjetski dan filozofije.. Petra Grgić i Miroslav Kern uz mentorstvo Josipa Ćirića održali su zanimljivo predavanje "Mit. okuplja Zadarski filozofski krug. u čijoj ingerenciji ostaje organizacija Svjetskog dana filozofije u Zadru. Obilježavanje Dana filozofije u Zadru redovito se održava u multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice Zadar.raznolikost pristupa". 12:31 . Isti dvojac 2006. godine Dan filozofije redovito se obilježava u Zadru. veliku pomoć pri organizaciji pružaju dvije istaknute članice Zadarskog filozofskog kruga Ruža Kovačević i Estella Petrić Bajlo. Josip Ćirić razmatrao je odnos filozofije i znanosti. Članovi Odjela za filozofiju su ukratko predstavili središnje probleme područja vlastite ekspertize: Mirko Jakić govorio je o logici. Uz Josipa i Bruna. dok se Hrvoje Relja usredotočio na odnos filozofije i religije.07. Osim obilježavanja Dana filozofije. godine.1.2008. Borislav Dadić o jednom od temeljnih stupova filozofije – metafizici. U dvorani Odjela za filozofiju studenti Antonija Kero. Ove 2007. Iris Tičac fokusirala se na etiku. U Zadarskoj privatnoj gimnaziji Josip Ćirić je održao atrak- 1 UNESCO Section for Philosophy of Human Communication 169 PRIJELOM .

rod i filozofija". posebice kognitivnu znanosti i umjetnu inteligenciju. studenog je bio posvećen zajedničkom predavanju Josipa Ćirića i Bruna Ćurka naslovljenog "Seksualnost. studenog. obilježavanje. sad već Svjetskog dana filozofije.08. Tema je privukla velik broj posjetitelja. Predavanje Josipa Ćirića "Um. povodom 110. Najprije je Bruno Ćurko izložio svoje predavanje "Petrićeva odgojna paradigma 170 PRIJELOM . Obilježavanje je započelo 7. studenog 2004.07. odgoj i društvo" 16. Od 16. te sugerirali naturalistički pristup. "Povijest Međuzemlje I-X"). obljetnice rođenja. studenog održao je Bruno Ćurko. Ove godine je kao pozadinski motiv Dana uzet grad Nin. Čače se u svom predavanju osvrnuo na nekoliko epizoda iz Platonova života u kojim se on sam politički "angažirao". Godine 2005. te uputiti na suvremena pitanja vezana uz interdisciplinarnost. Milan Polić. Frane Petrić je bio središnja tema četvrtog dijela (11. Predavanje naslovljeno "Smanjivanje patnje: psihološko i filozofsko savjetovanje" upoznalo je prisutne s različitim pravcima koji postoje u psihološkim savjetovanjima. Arnu Markusoviću. Posebno je stavljen naglasak na filozofsko savjetovanje. koji se oslanja na interdisciplinarnost. sc. studenog zajedničkim predavanjem Anite Vulić-Prtorić s Odjela za psihologiju Sveučilišta u Zadru i Josipa Ćirića s Odjela za filozofiju Sveučilišta u Zadru. Treće predavanje održao je Slobodan Čače s Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru. trajalo je puna dva tjedna. "Gospodar prstenova". Ovoga puta održana su tri popularna predavanja o filozofiji. Autor djela je prof. ali i na utjecaj filozofije na različite vrste psiholoških savjetovanjâ. UNESCO-v Dan filozofije u Zadru bio je posvećen pokojnom dr. Autor je upozorio na medije koji u suvremenom svijetu postaju univerzalni globalni odgajatelj. Autor je nastojao skicirati glavna pitanja i ilustrirati pojedine tradicionalne odgovore. Nakon predavanja je uslijedila projekcija multimedijalnog prikaza života Pavla Vuk-Pavlovića. dr. Autor je ukazao na mogućnost filozofskog isčitavanja Tolkienovog opusa ("Hobbit". studenoga predavanjem Mirka Jakića s Odjela za filozofiju Sveučilišta u Zadru: "Što je ostalo od klasičnog poimanja prostora? Povodom 100 godina Einsteinove teorije relativnosti".Događanja tivno predavanje "Filozofski vodič kroz Međuzemlje".1. 12:31 . Četvrtak. Upozorili na temeljne probleme i pokušaje odgovora na njih. Njegovo predavanje "Platon i politička akcija" održano je 10.01. računala i filozofija znanosti" ticalo se jamačno najpropulzivnije grane filozofije . studenog) obilježavanja Svjetskog dana filozofije. "Silmarillion".filozofije uma. Križa koja je astronomski markirana. sc. studenoga. Autor se koncentrirao na usporedbu filozofski tradicionalnoga poimanja prostora sa suvremenim fizikalnim poimanjem prostora pod utjecajem Einsteinove teorije relativnosti. 17. koji se fokusirao na suvremene probleme u odgoju kroz prizmu filozofije odgoja. do 18.pmd 170 8. Autori su panoramski prošli odnos seksualnosti i filozofije kroz povijest filozofije. Drugi dan. 18. Nastavak je uslijedio 8. u Zadru je po drugi put obilježen UNESC-ov Dan filozofije. posebice crkvica Sv.2008. Prvo predavanje "Mediji.

odnosno ideji apsolutnog prostora. Autor je u svom predavanju kronološkim redom prikazao cjelovit prikaz školstva u ninskoj općini od njenih najranijih početaka do 1920. Obilježavanje započinje 16. Kukoč se usredotočuje na pojmove i fenomene koji su ušli u široku uporabu relativno nedavno. Casey (1997. Završno predavanje.Nestandardni vodič kroz filozofiju marketinga" održao 16. Na samom kraju. Pomoću nestandardne paradigme. Josip Ćirić svoje je predavanje "Svjetla marketinga i svjetlo istine . 18. znanosti i književnosti. Program obilježavanja obuhvatio je osam predavanja objedinjenih temom Filozofija i interdisciplinarnost s ciljem da se ukaže na ispreplitanje filozofije s ostalim znanstvenim disciplinama. godine" održanom 14.Događanja i mogućnosti konkretne uporabe njezinih prijedloga danas" u kojem prikazuje koje su Petrićeve upute za dobar odgoj iznesene u Sretnom gradu upotrebljive u današnjem svijetu.). autor je prikazao filozofiju marketinga kao zabavnu avanturu. Novoosnovani (zadarski) filozofski krug. Frane Petrić je još za svog života bio poznat u onodobnoj Engleskoj i to prvenstveno po svojem tumačenju povijesti. studenog s predavanjem Mislava Kukoča s Instituta Ivo Pilar "Globalizam i multikultularnost". Ćurko se usmjerio na njegova djela povezana s odgojem i obrazovanjem. Max Jammer (1993. 12:31 . Nakon ogleda o Petrićevoj teoriji odgoja Estella Petrić Bajlo s Odjela za engleski jezik Sveučilišta u Zadru održala je inspirativno predavanje "Frane Petrić na engleskom govornom području" u kojem je prikazala utjecaj Frane Petrića na engleskom govornom području. tranzicija.) i Edward S. studenti i profesori. svojim predavanjem "Kronika školstva Ninske općine do 1920. a dominantno obilježuju aktualnu epohu početkom trećeg tisućljeća: postkomunizam. održano je na sam Svjetski dan filozofije 17. godine. sukob civilizacija i globalizacija.1. Svjetski Dan filozofije 2006. studenog predstavio je svoju istoimenu knjigu.08. Josip Ćirić i Bruno Ćurko.).2008. s posebnim naglaskom na njegov politički angažman.07. Ćirić je u svom predavanju prikazao mehanizme i načine kako marketing pokušava. studenoga. pa tako i autori engleskoga govornog područja kao što su Edward Grant (1981. Ćirić je u svom djelu prikazao osnovne crte iz Russellova života.01. No Petrić je u povijesti znanosti prepoznat ponajprije kao mislilac koji je svojim tumačenjem prostora utro put Newtonu. godine obilježava 16. studenoga. Bruno Ćurko u svom predavanju "Juraj Dragišić" iz171 PRIJELOM . ali i uspijeva uvjeriti potencijalne kupce da se odluče za reklamirani proizvod. studenoga. i 17. pacifizam i važnost njegovih dostignuća u filozofiji. multikulturalizam. Šime Ljubičić iz Matice Hrvatske u Ninu. Predavanje jednostavno naslovljeno "Bertrand Russell" održala su trojica predavača Mirko Jakić. studenog u predavaonici Zadarske privatne gimnazije održana je filozofska radionica "Demokracija" na kojoj su sudjelovali srednjoškolci. Relevantnost ove teme za suvremenu znanost i općenito teorijsku misao razlogom je da se suvremeni istraživači opetovano vraćaju Petrićevoj Pancosmiji. Mirko Jakić usredotočio se na njegov rad na području filozofije i znanost.pmd 171 8.

U svom predavanju autori pokazuju 172 PRIJELOM . najprije kazavši nešto o njenom nastanku i povijesti. Posljednje predavanje održao je Pavo Barišić s Instituta za filozofiju u Zagrebu.08. Šejić je u svom izlaganju pokazala kako. pod naslovom "Demokracija i pravednost". govorio o iskustvu sudjelovanja na tom natjecanju iz filozofije na svjetskoj razini. prvenstveno na području fizike i pitanjima prirode prostora. imena ipak pokazuju određena obilježja likova. kao vođa četveročlane hrvatske delegacije. već je njegova uloga u povijesti znanosti bila ključna u promjeni paradigme sa srednjovjekovne na novovjekovnu znanost. a nit vodilja ovogodišnjih dana bila je "Suvremene tendencije u filozofiji". 12:31 . Ovogodišnji program otvorio je Bruno Ćurko s predavanjem "O Međunarodnoj filozofskoj Olimpijadi – International Philosophy Olimpiads (IPO)". Završno predavanja 16. ali i način na koji ih je iznosio doveli su do toga da je Freud kroz povijest prikazivan kao kontroverzna ličnost.1. studenog. godine obilježavanje Dan filozofije u Zadru održalo se jubilarni peti put 16. Russella do Gödela i Turinga dovodi do uvođenja paradigme obrade informacije u psihologiju te nešto kasnije u filozofiju. studenoga predavanjem Marite Brčić sa Odsjeka za filozofiju Sveučilišta u Splitu.Događanja nio je osnovne informacije o životu i djelu ovog hrvatskog renesansnog mislioca. Barišić je u svom predavanju prikazao pojam pravednosti kojeg nalazimo u djelima Platona i Aristotela te teoretičara klasičnog liberalizma. iako naizgled lišena konotativnih značenja. Drugo izlaganje autora Josip Ćirića i Ruže Kovačević naslovljeno je "Tehnofobija u digitalnoj kulturi – neki filozofski problemi". i distinkciju personalne i političke pravednosti. studenog održala je Estella Petrić Bajlo nastavkom svojeg predavanja s prošlogodišnjih Dana filozofije "Frane Petrić na engleskom govorom području – drugi dio". Rafaela Šejić sa Odjela za ruski jezik i književnost održala je predavanje o "Imenovanju kao pokušaju dehumanizacije ličnosti u totalitarnom društvu". Cantora.2008. Autorica je u svom predavanju "Terorizam i sloboda" prikazala koliko su s jedne strane suprotni pojmovi sloboda i terorizam. Nadalje razvoj kompjutacijske teorije preko matematičke logike Boola. Josip Ćirić u svom predavanju "Freudovski ratovi" razmatrao je koliko su Freudovske teorije zadužile razne znanstvene discipline. Fregea. vezuje se pojam demokracije u smislu zahtjeva najveće mjere jednakih temeljnih prava i sloboda. Autorica je u svom predavanju argumentirano dokazala važnost utjecaja Frane Petrića ne samo u znanosti svoga vremena.07.01. a zatim i o ciljevima te sudjelovanju naše zemlje. Ove 2007. a to skriveno značenje je zapravo u službi karakterizacije likova. Obilježavanje je nastavljeno u petak 17. Ruža Kovačević je svoje predavanje "Kompjutacijska paradigma kognicije" započela samim početcima kompjutacijske teorije koji sežu još od Leibniza.pmd 172 8. i 17. U sklopu obilježavanja održano je šest predavanja i jedna filozofska radionica. Autor je. Na primjeru antiutopijskog romana Mi ruskog književnika Evgenija Zamjatina u kojemu su imena glavnih likova šifrirana na sličan način kao imena logoraša. a kako se lako opet mogu povezati.

zatim o budućnosti filozofije i njenim disciplinama koje sve više privlače pažnju znanstvenika drugih područja (bioetika. Ćurko je analizom tekstova pjesama New York Dollsa došao do zaključka kako poetika rock-a nije ništa manje ‘umjetnička" od poetike nekog drugog umjetničkog pravca.01.. autorica pokazuje nerazdvojivost književnosti od filozofije. filozofija i književnost. već tradicionalno je održala Estella Petrić-Bajlo svojim predavanjem "Što je književnosti filozofija?" Na primjerima himne 129. U pet dosadašnjih Dana filozofije održano je 27 predavanja. studentima i nekoliko nastavnika. Danto) sugeriraju da je pitanje referencijalnosti jednostavno nedostatno.07. Zadarska privatna gimnazija je 17. preko riječi kao temelja do svih oblika ljudskog stvaralaštva i medija kao polja problema suvremene antropološke komunikologije. Televizija i internet nisu izazivali znatno različite reakcije.1. filozofija tehnike. Svaka promjena u medijima prenošenja znanja i tehnologiji u povijesti . 12:31 . tako i s teorijske. Autorica je prikazala osnovne oblike komunikacije od neverbalne komunikacije i tišine kao njenog oblika. napose estetiku rock n . za koju se kao lijek predstavljaju moda i kozmetička industrija. kako s praktične strane.08. Nakon pet godina "volonterskog" rada na obilježavanju Dan filozofije organizatori ne posustaju. pozivajući nas tako na propitivanje što je književnosti filozofija. postoji. Greguric je naglasila kako antropološka komunikologija treba sustavno afirmirati antropološku komunikativnu javnost. Zagorac je na vrlo stručan i zanimljiv način opisala odnos odjela i tijela.izazivala je otpor. studenoga bila domaćin filozofske radionice s maturantima te škole. čiji su prirodni procesi postali bolest. U svom izlaganju autor se osvrnuo na modernu estetiku i estetiku glazbe. filozofija književnosti" (A. Ivana Zagorac s Odjela za filozofiju Sveučilišta u Zagrebu održala je zanimljivo predavanje "Filozofija mode . C. X. Razgovaralo se o problemu nastave i programa filozofije u srednjim školama. Ivana Greguric iz Zagreba održala je predavanje "Antropološko komunikacijski fenomeni: Što znači komunikacija?". 3 173 PRIJELOM . Dalloway i djela irskog pisca Alasdaira Graya A history maker – kao trima različitim književnim tekstovima. kao šlag na torti.Događanja kako otpor prema novim proizvodima tehnološkog napretka nije novost. Autorica je kroz ova djela analizirala pitanje vremena. upravljanje vremenom i ljudskim resursima.pmd 173 8. Pitanje doživljaja vremena Wolf rješava kroz likove koji žive u vječnom sadašnjem trenutku. povijesnog razvoja i zaključaka nekoliko teoretičara.od tijela do odijela". Još se Platon oštro suprotstavio pisanom mediju zbog nedostatka dijaloga. knjige Veda. ovog puta naslovljeno "Estetika rock-a: slučaj New York Dollsa". te ustanoviti čovjeka kao antropologa-komunikatora u koordinatama društva. odgoja). "Filozofija kao književnost. Završno predavanje. rolla koja iako je u povojima.2008.. Sljedeće predavanje održao je Bruno Ćurko. Zagorac je pokazala kako se danas vrši pritisak na predstavljanje tijela. zatim romana Virginije Wolf Mrs. a s pojavom tiska držalo se kako neumitno slijedi opadanje pamćenja i učenja. Grayev postmodernizam ne zanima budućnost. filozofija znanosti. Kroz niz primjera. antropološko-komunikativni management.

unizd. Splita i Zagreba. osnovne podatke o svim sudionicima… Osim toga priređuje se i dvojezična knji(ga)ižica u kojoj će biti svi sažeci dosadašnjih predavanja i radionica.Događanja radionice te je gostovalo 18 izlagača iz Zadra. možda bi trebali spomenuti podrške Davida E. sva novinska i televizijska izvješća. 174 PRIJELOM . 12:31 . izvršnog direktora Američkog filozofskog društva.html. ali i desetak članaka koji nisu nigdje prije obavljeni. O svemu podrobnije možete vidjeti na web stranicama http://personal.hr/~jciric/sdf. Zadarski filozofski krug uspostavio je dobre osnove s kolegama iz drugih humanističkih disciplina.08. pa i dalje. U pripremi je dvojezični multimedijalni cd-room koji će sadržavati sve podatke o dosadašnjim Danima. Schradera. sve prezentacije predavanja.2008. UNESCOvog ureda za filozofiju i mađarskog filozofskog društva. Williama McBridea.pmd 174 8. tajnika FISP-a. ali i s kolegama sa sveučilišta i institucija širom Hrvatske.1.01. Od mnoštvo pohvala i podrški koji su organizatori do sad dobili.07.

2008 Poziv za sudjelovanje Cijenjeni! Dani Frane Petrića. do 27. međunarodni simpozij "Petrić i renesansne filozofske tradicije".: +385–(0)1–6111–808 Fax: +385–(0)1–6170–682 e-mail: dani-frane-petrica@hrfd. Kroz proteklo razdoblje Dani Frane Petrića izrasli su u jedinstvenu znanstvenokulturnu manifestaciju koja obuhvaća tri sastavnice: 1. održat će se sedamnaesti put u rodnom gradu znamenitoga renesansnoga filozofa od 21. Izborna tema međunarodnog simpozija u sastavu Dana Frane Petrića usmjerena je na aktualnu problematiku i odlikuje se interdisciplinarnošću. 21-27. kulturno-umjetnički program.hr 17. 3. koje je Hrvatsko filozofsko društvo utemeljilo 1992. rujna 2008. Croatia.pmd 175 8. kad je uvedena razdioba na dva simpozija.1.08. September 21-27. 17th DAYS OF FRANE PETRIĆ Cres. godine u suradnji s gradom Cresom i njegovim ustanovama. interdisciplinarnoj temi. 2. međunarodni simpozij o izbornoj.01. rujna 2008. 12:31 . Od 1994. DANI FRANE PETRIĆA Cres.07.Događanja HRVATSKO FILOZOFSKO DRUŠTVO CROATIAN PHILOSOPHICAL SOCIETY Filozofski fakultet Ivana Lučića 3 HR–10000 Zagreb Tel..2008. Hrvatska. izborne su teme bile ove: "Filozofija 175 PRIJELOM .

"Teorija kaosa". rujna 2008.2008.07. "Filozofija.01. a od 2004. "Ekologija". pod naslovom "Petrić – platonizam – aristotelizam". prvotno pod naslovom "Platon – platonizam – Petrić". Međunarodni simpozij "Petrić i renesansne filozofske tradicije" u sklopu 17. pod naslovom "Petrić i renesansne filozofske tradicije". "Filozofija i tehnika". Za izbornu temu "Filozofija i globalizacija" na adresu: Hrvatsko filozofsko društvo ("Filozofija i globalizacija") Filozofski fakultet Ivana Lučića 3 HR-10000 Zagreb e-mail: dani-frane-petrica@hrfd. sc. Ivica Martinović Institut za filozofiju Ulica grada Vukovara 54 HR-10000 Zagreb e-mail: ivica@ifzg. znanost. Međunarodni interdisciplinarni simpozij "Filozofija i globalizacija" u sklopu 17.08. Petrićevo djelo kao tema međunarodnog simpozija redovito je na programu Dana Frane Petrića od 1994. Dana Frane Petrića održat će se od 24. "Filozofija vremena". Dana Frane Petrića održat će se od 21. "Demokracija i etika". 12:31 . Danima Frane Petrića molimo Vas da svoje prijave pošaljete redovitom ili elektronskom poštom do rokova koji su označeni na simpozijskim prijavnicama.Događanja prirode". 176 PRIJELOM . "Teorija relativnosti i filozofija". Za 2008. u gradu Cresu.. do 27.pmd 176 8. "Lijepo u prirodi i umjetnosti". odabrana je tema "Filozofija i globalizacija". Bit će to petnaesti creski simpozij o Petriću u neprekinutom nizu. "Bioetika i znanost u novoj epohi".hr Za stalnu temu "Petrić i renesansne filozofske tradicije" na adresu: Dr. "Izazovi bioetike". religija" te "Čovjek i kultura". Želite li izlagati na 17. "Filozofija i odgoj u suvremenom društvu".1. u gradu Cresu. od 1999. do 24.hr Izlaganje na skupu traje 15 minuta. rujna 2007.

S poštovanjem. 12:31 . 2. Dr. sc. obrazloženja tema.Događanja Pozivu prilažemo: 1.pmd 177 8. sc.2008. obrasce za prijavu izlaganja.1.01.07. Ivica Martinović Predsjednik Programskog odbora simpozija "Petrić i renesansne filozofske tradicije" 177 PRIJELOM . Mislav Kukoč Predjednik Programskog odbora simozija "Filozofija i globalizacija" Dr.08.

teorija globalizacije. Hrvatska. Recentna popularnost novoga pojma rezultirala je njegovim brojnim protuslovnim definicijama. da izvrši odgovarajuću pojmovnu raščlambu. stoga Minervina sova nema više što čekati. te se odnosi na svijet kao jedinstvenu cjelinu. i njezina filozofskog promišljanja. ekonomskih. Filozofija u globalizacijskom kontekstu.. 12:31 . društvenih. Dok u normativnom smislu neki globalizaciju povezuju s napretkom.. političkih fenomena koji obilježava diskurs humanističkih i društvenih znanosti na početku trećeg tisućljeća.pmd 178 8. još neustrojenoj epohi koja pruža izazove i u kojoj se otvara prostor za nove teorijske paradigme što pokušavaju definirati novi svijet u nastajanju: teorija svjetskog sustava. rujna 2008. kao i njezine dimenzije te dade odgovarajuću prosudbu njezinih normativnih aspekata. Globalizaciju liberalne ekonomije treba pratiti jasna konceptualna analiza i normativni zahtjev za globalizacijom odgovornosti u nakani da se zaštiti globalna budućnost čovječanstva i globalna javna dobra kao i da se prokažu socijalne zamke što proizlaze iz ideologije aktualna neo-liberalnog globalizma koju promiču korporacije i diktat neograničena tržišta. nove epohe obilježene završetkom staroga i nastajanja novoga još-ne-definiranoga svijeta.Događanja 17. 21-24. drugi je pak doživljuju kao nazadovanje. teorija multikulturalizma. Glede određenja globalizacije nitko nije indiferentan. liberalna demokracija kao eshaton kraja povijesti. Neosporna višedimenzionalnost pojma i fenomena globalizacije upućuje na potrebu njezina interdisciplinarnog razmatranja. presudno odredivši ustroj nove epohe. prije svega ima zadaću da konceptualizira i diferencira različite dimenzije zamršenih i složenih globalizacijskih procesa i problema. izdiferencira pristupe globalizaciji.08.01.07. kao conditio sine qua non. sudar civilizacija.2008. prosperitetom i mirom. Globalizacijski procesi višestruko su već ovladali svijetom.. katastrofu i propast. Radi se dakle o novoj. Ono što je zajedničko i nesporno u svim definicijama jest stav da je globalizacija proces gospodarskog. katastrofične paradigme ekološke i populacijske kataklizme. kulturnog i političkog djelovanja koje nadmašuje granice nacionalnih država. Obrazloženje teme simpozija Globalizacija je jedan od najraširenijih recentnih kulturnih. socijalnog. ali prije svega. bioetika. 178 PRIJELOM ..1. a mnogi su zbunjeni. DANI FRANE PETRIĆA Međunarodni simpozij FILOZOFIJA I GLOBALIZACIJA Cres.

07. Mislav Kukoč 179 PRIJELOM . društvenih. prirodnih i tehničkih znanosti: sociolozi. ekonomisti. bioetičari. etičari. fizičari.1. na koji su pozvani filozofi. biolozi.Događanja Iz tih je razloga filozofski i interdisciplinarni međunarodni znanstveni skup Dani Frane Petrića upravo idealni forum da se u skladu s njegovom brižljivo njegovanom tradicijom interdisciplinarnosti i pluriperspektivnosti pristupi promišljanju odnosa filozofije i globalizacije.pmd 179 8. politolozi. kulturolozi. možda i najvažnijem problemu i fenomenu što oblikuje okružje naših individualnih i socijalnih života. 12:31 . klimatolozi. teolozi ali i stručnjaci iz područja ostalih humanističkih.2008.01.08. tehnolozi… iz zemlje i svijeta da se upuste u promišljanje i kreativnu raspravu o ovom važnom.

primjerice glazbi. 9.08. Hrvatska. dometi i značenje njegovih izvornih uvida. .1. 2. 10. Petrićev doprinos prevođenju. 5. metafizici. znameniti hrvatski renesansni polihistor. geofizici i astronomiji. recepcija Petrićeva djela. tehnici. Obrazloženje teme simpozija Frane Petrić (1529. rujna 2008. Petrićevo razumijevanje povijesti i povijesne znanosti. napose u totalitetu renesansnih filozofskih tradicija. Petrićev doprinos različitim filozofskim disciplinama. Petrićevi prinosi mnogim drugim umijećima. a uz nju rukopise rasute po raznim arhivima.pmd 180 8.01. estetici. Petrićeva književna djela. pa je tako do stanovite mjere dokumentirao razvoj svoje misli: od snažnih utjecaja različitih filozofskih tradicija i ocjene aristotelovske baštine do izvornih uvida u poetici. 7. 24-27. primjerice prirodnoj filozofiji.Događanja 17. tako i kasnija koja odjekuje stoljećima. metafizici i prirodnoj filozofiji. obilježja. Međunarodni simpozij "Petrić i renesansne filozofske tradicije" u sklopu 17. I danas proučavatelji renesansne epohe stoje pred evolucijom Petrićevih koncepcija kao pred velikim i trajnim istraživačkim zadatkom. 4.).07. 6. Dana Frane Petrića želi poslužiti istraživačima da izlože rezultate svojih istraživanja i doprinesu točnijoj prosudbi o ulozi i značenju Petrićeve misli u renesansnom kontekstu. pisao je od prve godine studija filozofije na Sveučilištu u Padovi pa gotovo do posljednjeg daha. rukopisi i tiskana djela Frane Petrića. političkoj filozofiji. Petrićevu mnogodimenzionalnom djelu primjerene su ove stalne istraživačke teme: 0. DANI FRANE PETRIĆA Međunarodni simpozij PETRIĆ I RENESANSNE FILOZOFSKE TRADICIJE Cres. Petrićev doprinos egzaktnim znanostima. 1. izdavaštvu i traduktologiji. raznorodni izvori Petrićeve misli. Ostavio nam je pozamašnu biblioteku tiskanih radova. 12:31 život. poredbene prosudbe Petrićevih stajališta i rješenja. 8. medicini.-1597. 3. 180 PRIJELOM . kako ona raznolika među suvremenicima.2008. osobito geometriji.

humanističkih nadahnuća.2008. sve renesansne filozofske tradicije u svojim dvostoljetnim mijenama 1400.1. Aristotela.Događanja 11. Ivica Martinović 181 PRIJELOM .08. 12. Hermesa.01. itd.pmd 181 8. Petrićev odnos prema latinskom i grčkom jeziku. (na tragu Platona. Zoroastra. nije iscrpljen krug tema koje se mogu prijaviti za izlaganje na simpoziju "Petrić i renesansne filozofske tradicije".) Time. dakako. 12:31 . stoe.1600.07.

odani prijatelj i plemeniti čovjek koji je tako duboko i predano živio u svojem vremenu i sa svojim vremenom. čovjeka i kršćanina intelektualna i duhovna iskustva bila su nerazdvojna povezana. rekli bismo. u svojoj zemlji i kraju. doktor honoris causa Splitskoga sveučilišta. 12:31 . ali opet i nekom dostojanstvenom i otmjenom distancom obilježenom. analitički i kritički ispitivao religijske fenomene našega doba. Zračio je on nekom toplom i diskretnom spontanošću i bliskošću. današnjega i nekadašnjega. Preminuo je u Splitu 26. čije je vrijedno znanstveno djelo jedinstveno u nas. Iz njih se izlazilo obogaćen.1. U Mardešića kao znanstvenika. Susreti s njime bili su uvijek vrijedni i sadržajni. Šarčević). više od toga. orginalni znanstvenik. zalažući se za istinsko poštovanje i približavanje ljudi svih naroda i kultura. Mardešićevi su pogledi doista dopirali do najdaljih obzorja zemlje. uvećavale njegovu znanstvenu i vjerničku kritičnost. Mardešić je dobro poznavao sve sjene i slabosti svijeta. nego iznad svega cijenjeni i poštovani kolega.In memoriam U spomen Željku Mardešiću Ivan SUPIČIĆ Željko Mardešić nije više među nama. I one nisu umanjivale nego. temeljne poruke. lipnja 2006. Bio je duboko svjestan jedinstvene sudbine čovječanstva i njegova određenja u sadašnjosti i. profesor i sveučilišni predavač. od njega živjeti. promičući njegov duh kao i njegove važne.07. osnažen.pmd 182 8. Njemu toliko svojstvena nepristranost. Mardešićevo vrijeme tek dolazi (I. ohrabren. istraživač čije će djelo trebati u mnogim njegovim dimenzijama tek početi sustavno i temeljito poučavati te. Prijatelj čovjeku bez obzira na njegov svjetonazor. Jer. međutim. Grubišić). svih plemenitih i humanih nereligijskih pogleda na svijet te za suživot s njima. pa tako i onoga takozvanoga kršćanskoga. Napustio nas je ne samo iznimni. U njemu su iskonska čovječnost i duboka religioznost izvirale jedna iz druge.08. Sociolog religije po vokaciji i osnovnom usmjerenju te po najvećem dijelu svojih radova. pogotovo. Ali je isto tako pozorno pratio događaje i pojave u neposredno blizini.2008. naprotiv. proširivali su njegovi filozofski i teološki uvidi što su izbijali iz svega njegova duha i misaonosti. s ljudima svoje zemlje i zavičaja – u nastojanju da ih što bolje upozna. Mardešić se 182 PRIJELOM . Željko Mardešić bio je više od toga. istinskom i prijateljskom jednostavnošću i dobrotom. Taj njegov središnji pristup i perspektivu.01. Kao predsjednik Kršćanskog akademskog kruga i zamjenik glavnog urednika pluridisciplinarnog časopisa za intelektualna i duhovna pitanja "Nova prisutnost" ostavlja iza sebe veliku prazninu. otvorenost i širina prožimale su sav njegov život i rad. istinski voli i s njima život dijeli. toliko je on ipak bio "najprije čovjek" (I. u budućnosti. iz koje je objektivno. pa tako i onaj znanstveni. Golub) i "nadasve čovjek" (I. koliko je god Mardešić bio pozorni motrilac i tragalac za znanstvenom istinom.

Tom prilikom je predstavljena njegova najnovija. pa bilo to u najkraćim crtama.07. Iz njegova je bića isijavala neka tiha. pomirenja i opraštanja.In memoriam najiskrenije i bez ostatka zalagao i za Crkvu zapostavljenih i siromašnih. 27. No.. Crkvu milosrdne ljudskosti i dobrote. studenoga posvećen mu je poseban simpozij u organizaciji pet udruga i ustanova. 12:31 . 2007. mirotvorstva.2008.pmd 183 8. Mardešićevo su vizije i misli bile tako bogate i sadržajno ih je ovdje i sada nemoguće sažeti.01.. 183 PRIJELOM . radost i nada zbog svega dobra koje se uvijek može činiti i koje je pred nama.). ali još više Gaudium et spes. suzdržana tuga zbog prošlih i sadašnjih povijesnih i ljudskih zala. 829 str. Održan je u Zagrebu uz sudjelovanje dvadesetak uglednih referenata.1..08. radosti i nade te dijaloga sa svijetom. posthumno objavljena knjiga Rascijepi u svetome (KS.

a zatim pokušava vidjeti što on znači za duhovnost Krvi Kristove. iskustvo vlastitih granica. život. Knjiga je upućena svima onima koji žive u svijetu punom patnje sukoba i smrti.Recenzije Robert J. Stoga je krv zapravo navještenje kako Bog postupa s ovim svijetom i jamstvo da će nepravda i izolacija biti nadvladani (str.) upozoravajući da teologija treba biti pozorna na svoje kontekstualne i na svoje univerzalne dimenzije. 12:31 . čežnja za oproštenjem. S druge strane to je krv nedužnog janjeta pa možemo zaključiti da je Bog na poseban način na strani nemoćnih i siromašnih. i Peruu 1987. 58).2008.07. 10). Smatra da bi biblijski znak Krvi Kristove mogao biti temelj suvremene duhovnosti jer je ponovno probuđeno zanimanje za znak Krvi Kristove u Latinskoj Americi pod pritiskom socijalnih i političkih sukoba (str. otkupljenje i pravednost. Schreiter pokušava u kontekstu napetosti patnja i smrti ponuditi teološki odgovor. R.08. Zoran TURZA Docent teologije na Catholic Theological Union u Chicagu. Schreiter upozorava da sklad tema koje favoriziraju u Srednjoj i Južnoj Americi (situacije konflikta) sa temama koje favoriziraju u Sjevernoj Americi i u zapadnoj Europi (zajedništvo i samootuđenje) može obogatiti cijelo tijelo Crkve. Na temelju tih tema rana Crkva je pokušala shvatiti Isusov život i smrt. Savez. The New Catholicity (1997. Knjiga je nastala kao niz predavanja u Čileu 1986. U prvom poglavlju autor ističe da je u biblijskom tekstu Izl 12. Služi se uvijek istim metodološkim pristupom: prvo analizira određeni temeljni biblijski tekst. smrt. 159 str. Autor u prva četiri poglavlja tumači spasenjsko značenje muke i smrti Kristove u svjetlu povijesti Izraela i pozivajući se na starozavjetne tekstove Izl.1.01. Autor u uvodu objašnjava zašto uopće piše ovu knjigu o duhovnosti Krvi Kristove. srdžba. Krv daje na određeni način zaštitu. Naglasak je često na slijedećim temama: spasenje.. U dvanaest poglavlja knjige postepeno polazeći od Svetog pisma obrazlaže što može značiti ova duhovnost za čovjeka današnjih dana. U drugom dijelu knjige oslanjajući se na novozavjetne tekstove autor usmjerava duhovnost krvi neposrednije na Kristovu krv (str. zakon. USA Robert J. Illinois. U tom kontekstu autor nudi specifičan teološki odgovor: duhovnost Krvi Kristove.pmd 184 8. Zagreb. No. Teologija mora imati vlastiti kontekst kako bi se čuo njezin glas i kako bi oslovila što veći broj ljudi. U ovoj knjizi R. 184 PRIJELOM . Schreiter. 21). 21-23 koji govori o Pashalnoj noći kada su Izraelci u Egiptu krvlju poškropili nadvratnike prvi puta krv postala znak komunikacije između Boga i Izraela. U vodi i u krvi. Lev i Iz. Kršćanska sadašnjost 2003. ona je i znak života i smrti. Schreiter postao je poznat široj teološkoj javnosti djelom: Constructing Local Theologies.

08. U slijedećem poglavlju R. Autor ističe da je ovaj poziv na konkretnu solidarnost sa siromašnima i trpećima i na sudjelovanje u borbi neugodan za one koji imaju svoj mir. Autor pokušava ponuditi pravo tumačenje Lukinog izvještaja o Isusovoj smrtnoj muci u Getsemanskom vrtu koji se razlikuje od Matejevog i Markovog analizirajući riječ "agonia" čije je značenje u Isusovo vrijeme bilo usmjereno na duhovnu pripremu natjecatelja prije samog natjecanja. kojima je potrebna pomoć. 6-8 u kojem Mojsije škropi narod polovicom krvi mladih junaca a drugom polovicom škropi oltar.pmd 185 8.Recenzije U slijedećem poglavlju R. R. da ga ojača. Ako slijedimo ovo objašnjenje u Lukinu izvještaju. veli R. Dramatične geste ovoga obreda stvaraju moćni krug komunikacije u kojem krv stvara novi život i čini robove slobodnim narodom (str. Sve se to događa u pustinji i u narodu koji je potpuno potisnut na rub što za duhovnost Krvi Kristove ima posebno značenje jer želi u središte staviti ljude koji su na rubu. 1-4 koji donosi sliku Boga ratnika i Boga srdžbe. 30). jer želi stvoriti veze u kojima pojedinci postaju "netko" (str. ali je on ujedno i glas nade za trpeće: za one koji su umorni od tereta stalnih fizičkih bolova koji pritišću od borbe protiv rasnog ugnjetavanja i nikada ne prestajućeg siromaštva. kako bi se pripravio na posljednju borbu protiv sila Zla. 57).1. žrtve pričesnice i obredi pomirenja. 44). koji trpe i koji žele više učiniti. obredi posvete. U kontekstu Lukinog tumačenja Isusove molitve u Getsemanskom vrtu znoj nije više znak straha nego posljedica 185 PRIJELOM . kada su naše snage i mogućnosti iscrpljene. žrtve okajnice. 24). te da oni koji žive duhovnost Krvi Kristove mogu stajati na tim graničnim crtama i pomagati ljudima. slično kao što trener hrabri duševnu i tjelesnu koncentraciju natjecatelja (str. slabima i siromašnima pali zemlju i uništava zločince. Pojavljuje mu se anđeo.07. ali ne mogu (str. Schreiter polazi od drugog biblijskog teksta Izl 24. 36). i za one koje kroz duge noći bolno misle na ono što su izgubili (str. onda Isus ide na njemu dobro poznato mjesto molitve. 12:31 . Pozadinu knjige čini pet obreda: obredi čišćenja. koji ljutit i pun srdžbe uništava tijela neprijatelja (str. Peto poglavlje započinje Lukinim opisom Isusove smrtne muke u Getsemanskom vrtu u kojem je čovječnost Isusova prikazana na takav način da se možemo sa njom poistovjetiti.2008. Schreiter istražuje jedno novo značenje krvi na temelju Iz 63. Ovdje imamo sliku jednog Boga. Izaija donosi sliku srditog Boga koji zbog nepravde prema nemoćnima. Autor u trećem poglavlju knjige polazi od Knjige Levitskog zakonika u kojoj se 87 puta govori o krvi.01. Navedenih pet obreda bili su povezani s upotrebom krvi koja je dvoznačan simbol života i smrti i koja pošto je kao materija Bogu sveta može premostiti lomove u životu zajednice i svijet se opet može povratiti u cjelinu. Schreiter smatra da se ponovno pokazuje ljudska ograničenost o kojoj se govori kod ovih obreda. Schreiter. Duhovnost Krvi Kristove prema autoru želi pronaći način kako slikovito predstaviti svoje otkupljenje (str. 60). 46).

Autor naglašava da za duhovnost Krvi Kristove ovi teološki naglasci znače da onaj tko želi Krista nasljedovati u duhovnosti Krvi uvijek će imati pred sobom križ: križ kao novo Božje svetište i kao znak sile i patnje. S jedne strane taj nas izvještaj poziva sudjelovati u punini života. 8 ("A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici. dok nas s druge strane poziva da se solidaliziramo s onima koji trpe. gdje ga u nehumanom društvu nema.9 ("Koliko li ćemo se više sada. Za duhovnost Krvi Kristove otkupljenje i pomirenje su pojmovi koji nam omogućuju dublje proniknuti značenje krvi: otkupljenje nam pomaže shvatiti kako spasilačka snaga Krvi može promijeniti stvarno stanje. U slijedećem poglavlju autor polazi od Rim 5. 12:31 . Schreiter započinje analizom četiri važna aspekta Lukinog izvještaja o utemeljenju euharistije: krv Novog saveza. pošto smo opravdani krvlju njegovom.07.pmd 186 8. U devetom poglavlju R. Za duhovnost Krvi Kristove to znači da Kristova Krv naviješta ljudsko dostojanstvo i tamo. spasiti po njemu od srdžbe?") u kojem Pavao ističe da je Kristova krv zapravo Isusov slobodni odgovor ljubavi da bi opravdao ljude i povezao ih s Bogom.2008.Recenzije tjelesnog i duševnog napora koji Isus podnosi. a pomirenje jača nadu da snage života u Kristovoj Krvi konačno trijumfiraju nad snagama smrti. 2. kalež muke i kalež blagoslova. Tu je središte duhovnosti Krvi Kristove: moramo učiti prihvatiti kalež. krv koja se za vas prolijeva. te se borimo za bolju budućnost s onima koji se nadaju.1. Autor veli da Pavao dovodi Isusa u vezu sa Pomirilištem.") koji je važan doprinos za duhovnost patnje i duhovnost Krvi Kristove jer pomaže pokazati kako možemo sudjelovati sa svojom 186 PRIJELOM . Autor predlaže da duhovnost Krvi Kristove postane duhovnost koja će podržavati naše napore.01. Isusovo tijelo je poistovjećeno s Pomirilištem čime Pavao potvrđuje kako Bog živi u Isusu. Taj kalež je prema autoru kalež patnje i blagoslova od kojega dolazi zahtjev djelovati za izgradnju kraljevstva nebeskog (str. Krv koju je Isus prolio Pavao uspoređuje s krvlju zadovoljštine na Dan pomirenja čime Pavao ističe da Isusovo pogubljenje ne znači njegov kraj i odbačenje nego djelo spasenja. U osmom poglavlju autor također analizira Pavlove tekstove i to posebno dva pojma: otkupljenje i pomirenje. Šesto poglavlje R.76). pripraviti nas na sukobe za koje se treba pripremati. a križ sa Svetinjom nad svetinjama u Hramu čime stvara novo shvaćanje Isusove smrti i značenje Isusova poslanja: 1. 3.08. Križ tako postaje Svetinja nad svetinjama a ne pribor sramote i pogubljenja čime Pavao protuslovi našem gledanju svijeta i stvarnosti. Schreiter analizira zagonetan tekst Kol 1. Autor navodi i drugo mjesto Rim 5. Krist za nas umrije") ističući da je Isusova smrt dio poruke koju je on došao saopćiti – Isus se promatra kao pateći Sluga Božji iz Izaijine knjige. 24 ("Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo za Crkvu.

otvoriti put k životnoj nadi. Nabraja četiri teme koje ističe poslanica Hebrejima: Isusova solidarnost s nama na hodočašću. u oslobađanju ljudskog srca od straha. dođe kroz vodu i krv. Schreiter donosi rezultate svoga istraživanja. pa stoga. po kršćanskom shvaćanju. U zadnjem poglavlju knjige R. Schreiter veli da bi duhovnost Krvi Kristove htjela donijeti čovječanstvu otkupljenje u punoj mjeri i u punini: u oslobađanju od tjelesne gladi. a duhovnost Kaleža ujedinjuje duhovnost Saveza i Križa. 148). Autor veli da ova dojmljiva slika iz Ivanove vizije zadržava svoje značenje za potlačene ljude naših dana.08. Ne samo u vodi nego – u vodi i krvi. 6 ("On Isus Krist.1. u oslobađanju od političkog i socijalnog tlačenja. Duhovnost je Krvi duhovnost Saveza. Jaganjac i Krv Jaganjca je prizma kroz koju postaje jasno značenje patnji i ugnjetavanja prvih kršćana. Prvo opisuje što se ovdje smatra duhovnošću: 1.pmd 187 8. znači naš život kao pojedinca i u zajednici. Duhovnost Krvi Križa obvezuje one koji trpe. Schreiter razmišlja o značenju krvi Jaganjca koja zastupa Krista iz Otk 7. koje su utemeljene u Heb. R. postaju glavnim načinima kako izraziti ovu duhovnost: solidarnost u vodi i u krvi. U jedanaestom poglavlju autor želi istražiti što za razumijevanje duhovnosti Krvi Kristove može pomoći poslanica Hebrejima u kojoj se vrlo često spominje riječ "krv". ponovnog uspostavljanja prekršenih saveznih sporazuma koji pokazuju nevolju i nered obitelji i naroda. razočaranja i nade. da su mučeni i ubijani. koji tu stoji. autor veli da se potvrđuje da je Krist na dvostruki način stupio u dramu otkupljenja: ne samo preko vode (krštenje po Ivanu) nego i po krvi (smrt na križu). Kada ljudi naših dana moraju doživjeti da rodbina i prijatelji nestaju. 3. I u zadnjem dijelu pogovora autor rezimira osnovne crte duhovnosti Kristove Krvi: Savez. duhovnost je izraz onoga što. Krist koji je bio razapet van gradskih vrata te solidarnost i nada. po patnji. duhovnost je utemeljena u kršćanskoj tradiciji i sadašnjem iskustvu. duhovnost Krvi želi uzeti u zaštitu obespravljene i rubne članove društva (str.01."). solidarnost u hodu puta križa. U pogovoru knjige R. S druge strane ovaj tekst prema autoru pruža utjehu i ohrabrenje u teškim trenucima naše službe. solidarnost i nada. 187 PRIJELOM . duhovnost je konkretna i izražava se više u znakovima i slikama nego u apstraktnim pojmovima. Križ i Kalež. solidarnost sve do prolijevanja krvi. onda može zaklani Jaganjac. Autor veli da za sve koji slijede duhovnost Krvi Kristove teme solidarnosti i nade. Schreiter ističe da kada se kršćani okupljaju onda to čine u zajedničkom Kaležu u kojem se nalaze njihove patnje i radosti.Recenzije patnjom na Kristovu djelu spasenja i otkupljenja.2008. R. Zatim autor ističe ponovno dva temeljna motiva duhovnosti krvi: zajednica i sukob. 13 sl. U slijedećem poglavlju autor na temelju ivanovskih spisa u kojima ima zapravo malo upućivanja na krv piše o duhovnosti Krvi Kristove koja ima na umu kako neposredne potrebe tako i dugotrajnu borbu. 2.07. Krist i Veliki svećenik. 12:31 . 4. one koji na vlastitom tijelu mogu iskusiti protivnosti života i društva. duhovnost je utemeljena u posebnom shvaćanju Radosne vijesti Isusa Krista. Na temelju 1 Iv 5.

Ova knjiga zadire u bit kršćanstva te bi mogla vrlo lako zainteresirati sve one koji žele upoznati kršćanstvo. za sve pobornike teologije oslobođenja sigurno će biti pravo osvježenje na hrvatskom jeziku čitati djelo koje na određeni način donosi jednu duhovnost teološkog pokreta. u slavlju euharistije i zajedništvu u euharistijskoj čaši jačamo Kristovo Tijelo. Krvi Križa i Krvi Kaleža nastojimo boriti se za pravdu. i na kraju. da dođe kraljevstvo Božje i njegova pravednost.07. 12:31 . Djelo Roberta J.08. Konačno. u zaštitu uzimati patnike i obvezujemo se na solidarnost s onima koji trpe. Schreitera moglo bi zainteresirati široki krug čitateljstva zbog nekoliko razloga.Recenzije porazi i pobjede onih koji slijede Krista (str. I na zadnjim stranicama autor iznosi skicu života po duhovnosti Kriv Kristove koja bi se mogla ovako sažeti: Promatranjem triju velikih tajni spasenja: Krvi Saveza.2008. autor nas poziva da prihvatimo duhovnost Krvi Kristove koja nije ništa drugo nego duboko ali jednostavno izvršavanje Kristove zapovijedi ljubavi. 149). 188 PRIJELOM . također postaje nezaobilazno djelo na hrvatskom govornom području jer je jedino prevedeno djelo autora koji je na svjetskoj teološkoj sceni postao nezaobilazna literatura pa bi se s te strane trebali osjećati pozvanima na čitanje svi studenti (posebice) teoloških učilišta. Izvlačeći nas iz našeg europskog miljea na globalnu razinu.01.pmd 188 8.1.

Svako malo čitamo u crnoj kronici o različitim oblicima nasilja: pljačke. Nasilje nad ženama. Teološko – pastoralni izazov. nasilja nad ženama. od mitova. u Uvodniku i kratkom prikazu (str. fizički obračuni. ali mogu se primijeniti (i primjenjuju se) na objašnjavanje rodnoga nasilja. Split. je li plod gena ili ambijenta?" (str.07. Bilokapić nas upoznaje sa pristupom Zbornika 189 PRIJELOM . 9-15). osobnog i društvenog. ubojstva. Nasilje nad ženama specifično je zbog nekoliko razloga: 1) vrši ga jedan spol nad drugim pa je to zapravo pitanje moći. Nakon razlaganja teorija nasilja. 11). Neki upozoravaju da se na ova pitanje ne može odgovoriti po principu "ili – ili" već treba rješenje potražiti u modelu "i – i" unutar kojeg se na nasilje gleda kao na rezultat interakcije gena. Zbornik u osam tema osvjetljava problem nasilja nad ženama. 265-294). Prije nego uđemo u samu bit problema nasilja. ali nasilje nad ženama ima težinu koja proizlazi iz učestalosti istoga i koja se direktno tiče odnosa među rodovima.). 4) neznanje o dinamici. stereotipa i predrasuda koji ga opterećuju" (str. sa željom da potaknemo i crkvene i društvene ustanove i javnost na dodatni angažman u izgradnji kulture odnosa među spolovima. ruši mitove vezane uz rodno nasilje i zainteresiranom čitatelju omogućuje steći informiranost koju će moći konstruktivno upotrebljavati u susretu s problemom nasilja. školu. oblicima i razlozima takvog nasilja." (str. Darinka HORVAT U našoj civilizaciji nasilje je svakodnevna pojava. 7). Što je nakana Zbornika najbolje će nam reći izvadak iz predgovora izdavača: "dati prinos upozoravanju i povećavanju stupnja osjetljivosti na jedan segment nasilja. odnosno pre moći spola.1. dom. 10). Zbornik je poprećen priručnom bibliografijom o obitelji (str.01. Šimun Bilokapić iznosi i objašnjava teorije koje nastoje objasniti uzroke nasilja općenito.2008.08. ambijenta i moralne svijesti. 2006. Autor skreće pažnju na činjenicu da je nužan korak u rasvjetljavanju naravi nasilja "čišćenje našeg intelekta. Franjevački institut za kulturu mira. 2) stereotipi koji se vežu uz napadača. žrtvu i sam čin nasilja. 12:31 . Uvuklo se u sve sfere života: posao. Zbornik Nasilje nad ženama specifičan je i pluralan kao i sama tema nasilja nad ženama. Božo (ur. 3) prešućivanje nasilja ili njegovo banaliziranje. nasilje u obitelji… Jasno je da ni jedan oblik nasilja i ni nad kim nije prihvatljiv.pmd 189 8.Recenzije VULETA. Unutar tih teorija posebno mjesto zauzima pitanje: "Je li nasilje "nagon" upisan u ljudsko srce ili je rezultat uvjetovanosti različitih kultura? Je li nasilje urođeno ili stečeno.

01. te da utjecaj oboljenja od PTSP-a treba promatrati i pod rodnim vidom (str. Iz toga proizlazi da se Crkva ne zadovoljava samo djelomičnim rješenjima problema. U razgovoru s djelatnicama udruga za pomoć žrtvama obiteljskog nasilja.2008. Naravno. već poziva na "promjenu osobnog i društvenog srca u kojem se realno konzumira ta drama". 12). 17-97). 47). dakle riječ je o evanđeoskome pozivu na obraćenje (str. Rezultati ovoga terenskoga rada izneseni su u prvom djelu članka. Na kraju Uvodnika. a pristup je teološko-pastoralni (str.07. Izlaže stav Crkve spram nasilja. a neke su ih poznavale dobro i uočile su neke znakove koji su upućivali na moguće probleme. ali rezultati nam pružaju uvid u dio situacije "na terenu". 22). djelatnice su iznijele neka vlastita zapažanja: "nasilje se često događa u brakovima koji su sklopljeni bez dostatnog poznavanja partnera" (str. a ne samo pod vidom neostvarenih prava branitelja i njihovoga društvenoga zanemarivanja. Riječ je o ženama koje su u djetinjstvu i same bile zlostavljane. U razgovorima sa ženama žrtvama obiteljskoga nasilja došlo je do izražaja da su neke od njih svoje buduće supruge poznavale vrlo slabo. 12). Bilokapić rješenje vidi u kontekstu onoga što Crkva naziva "urotom protiv života". koja stvara "kulturu smrti". a drugi dio prepoznat je kao oni koji ne razumiju obiteljsko nasilje (str. Pitanja i odgovori žrtava na pitanja doneseni su u članku pa čitatelj može i sam donositi zaključke o problemu. Ovo razmišljanje navodi nas da se zapitamo koliko smo puta čuli i pomislili da žena 190 PRIJELOM . ali tim znakovima nisu posvećivale pažnju. 12). autorica je razgovarala s djelatnicama crkvenih i nevladinih udruga za pomoć žrtvama obiteljskoga nasilja i sa samim žrtvama obiteljskoga nasilja iz raznih krajeva Hrvatske. Drugo zapažanje djelatnica odnosi se na žene koje zlostavljaju vlastitu djecu. Ovo zapažanje upozorava nas da oboljele od PTSP-a treba promatrati i pod vidom njegova utjecaja na obitelj. Nasilje nad ženama u obitelji – teološko pastoralni vid (str. Ovaj članak temelji se na istraživanju provedenom na terenu.Recenzije nasilju. 12). Jedan dio svećenika i pastoralnih djelatnika prepoznat je od strane djelatnica u udrugama kao oni koji razumiju i žrtve i prijepor obiteljskog nasilja. 22). a nasilje je dio te kulture (str. uočavanje prijepora koji bi mogli biti predmetom daljnjih istraživanja i teološko-pastoralnih promišljanja" (str. 12). a to je "snimanje stanja. a naknadno su oboljele od PTSP-a. uzorak ispitanika nije reprezentativan pa se iz njega ne mogu donositi generalni zaključci. 12:31 .1. Razlog tome vide u zaljubljenosti i/ili u uvjerenju da će moći pozitivno utjecati na supruga ili da će se nešto promijeniti (str. Bilokapić predstavlja svaki članak u Zborniku i osvrće se na svrhu Zbornika: "senzibilizacija i mobilizacija" (str. Anić istražila je kroz razgovor sa žrtvama i odnos pastoralnih djelatnika prema nasilju u obitelji. dr. U Zborniku prvi članak koji zadire u problem nasilja jest rad Rebeke Anić.08. 23). Naime. Dr.pmd 190 8. Autor primjećuje da Crkva "izravno malo govori o grijehu zvanom nasilje nad ženama" (str. 32). Autorica skreće pažnju na svrhu razgovora. 15). ali da "ipak ne nedostaju prijedlozi za izlječenje od te društvene rane" (str.

Anić je razgovarala sa ženama i donijela izvatke tih razgovora. npr. Predlaže se da se pastoralna briga za bračne parove i obitelji organizira na razini župa i da se provede zamisao o pastoralu braka i obitelji unutar prvih deset godina (str.08. Središte zanimanja su rodne teorije koje zastupaju supruzi nasilnici a koje supruge žrtve i koju ulogu te teorije imaju u zlostavljanju (str. 56). Osobno se nasilje razlikuje na tjelesno i psihičko nasilje. 80). Većina žena odbacuje model subordinacije. da je psihičko nasilje tipičnije za žene.pmd 191 8. Autorica objašnjava da se mit o fizičkome zlostavljanju kao karakteri191 PRIJELOM . Anić skreće pažnju na mitove koji prate ove vrste zlostavljanja. Na temelju pripovijesti žena. Anić donosi pastoralno-teološke izazove koji su utemeljeni na razgovoru sa žrtvama i djelatnicama i prošireni nekim prijedlozima dobivenima od djelatnica u crkvenim i nevladinim udrugama za pomoć žrtvama obiteljskoga nasilja. a fizičko za muškarce (str. Crkveno pravo suočeno je s problemom da pastoralni djelatnici ili ne poznaju ili žrtvama prešućuju zakonsku mogućnost rastave uz trajanje ženidbenog veza. a dr. a s druge strane jasno kazuje na potrebu da Crkva jasnije istakne da se institucija obitelji ne može čuvati pod svaku cijenu: "po cijenu života pojedinih članova obitelji" (str. a prihvaća model komplementarnosti (str. 75). Treći dio članka bavi se nasiljem u obitelji pod rodnim vidom. 12:31 . Predlaže se osnivanje novih savjetovališta sa žrtve obiteljskoga nasilja te novih obiteljskih i bračnih savjetovališta i briga za počinitelje nasilja (str. 76). Prvo se obrađuje nasilje nad ženama u obitelji i razlučuju se vrste nasilja na osobno i strukturalno nasilje. U tu svrhu. U drugom dijelu svoga rada. 73). zaručnika. međugeneracijskih prijenosa nasilja u obitelji. "zlostavljana žena je to "tražila".07. 65).2008. Ćudoređe nas postavlja pred pitanje osobnog odnosa prema društvenim strukturama koje nasilje omogućuju i unutar njega pojavljuje se problem imperativnoga traženja oprosta od žrtava. obilježja žrtava i počinitelja nasilja. 65). ali isto tako možemo zaključiti i da je manje vrednovanje žena vladalo i u obiteljima samih žena" (str. 77). Žene su često svjesne da je i njihov osjećaj manje vrijednosti usađen odgojem (str. 59). autorica zaključuje da su "njihovi supruzi manje vrednovanje žena baštinili iz svojih obitelji. Ovdje je potrebno u pastoralnome radu primijeniti znanstvenu razradu pojma praštanja.1. načina djelotvorne komunikacije sa zlostavljanom ženom… (str. supruga? Autorica razmatra i vezu rodnih odnosa i nasilja nad ženama u obitelji.01. Unutar teološke antropologije potrebno je uložiti dodatne napore da se subordinacijski model u potpunosti napusti i istražiti posljedice modela komplementarnosti na ravnopravne odnose u braku (str. To zahtijeva upoznavanje pastoralnih radnika s prijeporom obiteljskoga nasilja da bi bili slobodniji u svome savjetovanju žrtvama.Recenzije (dobra) može svojom strpljivošću i blagošću promijeniti dečka. Ističe se važnost upoznavanja i obrazovanja pastoralnih djelatnika glede mitova o nasilju. dr. 73). dinamici obiteljskoga nasilja.

2) "ne opravdavati i ne tolerirati vršeno nasilje. Anić objašnjava seksualno nasilje u kojem se spolnost koristi kao "instrument provođenja moći" (str. ono ipak zahtijeva crkveno i društveno djelovanje. kao kućnu crkvu. a posrednici mogu biti: mediji. ali i nasilje žena nad muškarcima bez toga da prethodno muškarac zlostavlja ženu. 86) i da je razlika u agresivnome ponašanju muškaraca i žena rezultat različite socijalizacije. Dr.01. jači i vrjedniji od žena (str. 88) dok muškarci odgojem uče da su bolji. naime. unatoč toga što je takvo nasilje pojedinačna pojava.Recenzije stičnome za muškarce i psihičkome kao onome koje je karakteristično za žene temelji na stereotipu o muškoj tjelesnoj snazi i ženskoj većoj verbalnoj sposobnosti (str. a osim odgoja toleranciji nasilja kod muškaraca pridonosi i tradicionalna podjela na spolne uloge (str. 89). 89). 2) može se shvatiti kao opravdanje tjelesnoga nasilja: "da žena nije govorila. 83-84) i razjašnjava odnos osobnoga i strukturalnoga nasilja (str. pojave u kojima je nasilje žena nad muškarcima rezultat samoobrane ili osvete. dr. 85-86). Ono na žrtvu ne djeluje izravno već posredno. odgojem se stvara pasivna. Nakon obrade osobnoga nasilja. 92-94). govor. "ali se na temelju postojećih podataka ne može definirati kao društveni prijepor te se stoga ne može staviti na istu razinu s nasiljem muškaraca nad ženama" (str. domaće svetište Crkve" (str. 12:31 .pmd 192 8.2008. opća socijalizacija spolova. Autorica smatra da. muž je ne bi tukao" (str. norme (str. U osnovi muškarcima odgoj odobrava agresiju i nasilničko ponašanje dok ga kod žena osuđuje. 94). 90-91). sekundarnu i primarnu prevenciju gdje svaka razina imaju svoje specifično 192 PRIJELOM . Unutar ovoga spominje se sindrom tučenog supruga (str. Iz ovoga proizlazi da se nasilje uči. Nakon obrade problema nasilja nad ženama u obitelji. 94-95) dr. tradicija. Anić donosi dvije važne činjenice za učenje drugih oblika ponašanja: 1) "promatrati nasilje kao neprikladno sredstvo za rješenje prijepora. obrađuje se problem nasilja žena nad muškarcima u obitelji (str. posvećuje se pažnja strukturalnome nasilju. za odnos prema frustracijama. Nakon objašnjenja odnosa fizičkoga i psihičkoga zlostavljanja.1. 92). Dr. ali i teološko-pastoralni prijepor jer "nasilje pogađa pojedinca kao osobu. autorica smatra da si možda možemo pomoći modelom prevencije Alberta Gondenzija koji razlikuje tercijarnu. žena spremna za patnju (str. 80).07. ovisna žena. U zaključku (str. 94). Nasilje žena nad muškarcima jest zbiljska pojava. 81). što znači da se mogu usvojiti i drugi obrasci ponašanja. Upozorava na opasnost takvoga razmišljanja iz dva razloga: 1) u svakome fizičkome nasilju prisutno je i psihičko koje omogućava fizičko jer žrtvu drži vezanom uz zlostavljača. Za suzbijanje nasilja u obitelji. Anić iznosi mišljenje da je nasilje ozbiljan društveni. sliku Božju i obitelj kao temeljnu stanicu društva.08. već ga spoznati kakvo jest: kao nasilje" (str. 83). za "normalni" odnos među osobama". 81). Autorica donosi oblike strukturalnoga nasilja (str. društveni mitovi. Anić skreće pažnju na činjenicu da se nasilje uči (str.

supruga "imaju vlastitu volju.pmd 193 8. "Podređenost ili obezvrjeđivanje žene jasno se očituje društvenim institutima poligamije. Vidović pristupa razjašnjavanju pojmova unutar kojega centralno mjesto zauzima problem odnosa Boga i nasilja. "Snimanje situacije na terenu" vrijedan je pokazatelj stanja i poteškoća s kojima se susreću. Uočava idejne odrednice biblijskoga govora o ženi (str. U uvodu autor smješta nasilje van Edena. Žena u biblijskim prikazima dolazi kao objekt. a pred pastoralne i pedagoške djelatnike zahtjev da u svome radu jasno i bez suzdržavanja obračunaju s ostacima subordinacije žena muškarcima. Povezanost rodnih teorija (subordinacije) i nasilja postavlja pred teologiju izazov intenzivnijega teoretiziranja jednakoga dostojanstva muškarca i žene. Obiteljsko i rodno nasilje često je praćeno raznim mitovima. a s druge strane pastoralni djelatnici.08. 109). Rad Rebeke Anić dragocjen je doprinos objektivnom sagledavanju činjenice obiteljskoga nasilja. Članak je popraćen bibliografijom upotrijebljene literature.1. ima mogućnost opredjeljenja za dobro a protiv zla i ta je sloboda izvor čovjekove odgovornosti (str. 104). 113). Žena je smještena u svijet obitelji i vrijednosti koje su uz obitelj vezane a često je istaknuta samo reproduktivna sposobnost žene (str. Najzahtjevnija je primarna razina jer ona nalaže razotkrivanje mitova o nasilju. 104-109). Marinko Vidović obrađuje nasilje nad ženom u Bibliji (str. Autor objašnjava na koji su način žene unutar židovskoga društva ugrožene. dok je sin izvor radosti i ponosa. harema. preljuba.01. svoje osjećaje i interese" (str. ratnog roblja i 193 PRIJELOM . točnije poliginije. 100). naime pojavljuje se "tek onda kad je seksualno zrela. dakle u razdoblje kad je narušen odnos Boga i čovjeka (str. seksualnost prije braka i pobrinuti se za udaju). otkrivanje i rješavanje razlika moći među spolovima i napuštanje strukturalnih oblika nasilja. razumijevanje biblijskoga govora o nasilju i pogled na ženu u Bibliji. Sustavnom edukacijom pastoralnih djelatnika moći će se problemu nasilja doskočiti na konstruktivan način. sposobna za brak i rađanje" (str. 12:31 . Primarna razina cilja na same uzroke nasilja (str. konkubinata.07. koje su određene društvom i vremenom u kojemu ljudi žive. 100). nasilje nad ženom nije čin protiv žene. a da bi to mogli nužna je edukacija o rodnim pitanjima. koje autorica u svome radu raskrinkava. Žena prikazana kao kći izvor je nevolja (jer otac mora paziti na njezinu čast. nego protiv njezina vlasnika. Dakle. a ne subjekt (str. Čovjek nije prepušten svojoj nasilnosti. Područje javnoga života pripada muškarcu. Ovaj smještaj već nam na početku govori da je nasilje van izvornoga Božjega plana i da ono predstavlja grešno stanje.2008. kći. 95). Stav prema napadima na ženu dolazi do izražaja da se "napadi na ženu osuđuju samo iz perspektive činjenice da je ona nečije vlasništvo – očevo ili muževo". U pozadini biblijskih izvještaja stoji patrijarhalni mentalitet. 95). nasljeđivanja. rastave. Nakon uvoda.Recenzije djelovanje (str. levirata. 98-158). s jedne strane žrtve nasilja. djevojka. U biblijskim tekstovima ne dolazi do izražaja da žena. (109-113).

Biblija o silovanju progovara u zakonskim tekstovima. Nakon osvrta na Isusovo ponašanje.1. Tekstovi nisu uljepšani i o nasilju govore u njegovoj punoj stvarnosti i na taj način izbjegavaju onaj drugi korak u rušenju ženina dostojanstva – prešućivanje zločina nad ženama (str. "Grijeh je poremetio odnose muškarac – žena" (str. odnosi dominacije. Jakovljeve kćeri. tretiranjem djevojčine seksualnosti. 134). autor većinu prostora posvećuje Pavlu. otuđuju. 115). njezinom nevažnošću u izboru supruga. vrjednovanjem žene kao majke muškoga potomstva. žena je ugrožena i unutar svoje obitelji. Unutar općenitoga govora o silovanju. autor nas upoznaje sa židovskim shvaćanjem ženske seksualnosti i općenitim pristupom ženi. tretiranjem žene prilikom sumnje u preljub… Nakon što je oslikan status žena u društvu i obitelji. nasilja drugačiji su od izvornog Božjeg plana. čine uporabljivom za postizanje nekih drugih ciljeva" (str. a potom konkretne slučajeve silovanja. 12:31 . 131-132). autor pristupa problemu silovanja u Bibliji. i Tamare. zaručena. a ne samo tekstualnome. Vidović promatra odnos žene i Novoga zavjeta. kriterij ženine volje nije imao ulogu jer se ženi nijekao status subjekta. Ovaj problem Vidović obrađuje u dva dijela: prvo iznosi ono što Biblija općenito govori o silovanju. praksom otpuštanja žene.07. Svi oni instrumentaliziraju ženu. Naime. Skreće nam pažnju da pri vrednovanju Apostolovih poslanica treba voditi računa i o civilizacijskome kontekstu. postvaruju je. 141). Nakon obrade tih izvještaja o silovanju. Davidove kćeri. u prosudbi silovanja. potom obrađuje silovanje Dine. Osim u društvu. U izvještajima o stvaranju muškarac i žena predstavljeni su kao osobe jednakoga dostojanstva te nema premoći jednoga na račun drugoga sve do poremećenih odnosa s Bogom. "svi autentični i neautentični Pavlovi spisi prigodni su spisi koji rješavaju konkretne probleme u zajednicama" (str. seksualni odnosi sa ženom uvijek su se promatrali s pozicije muškarčeva prava na njih. autor se prvo osvrće na Suci 19. Osim toga. nemogućnostima njezinoga odlučivanja.pmd 194 8. gdje bezimenu ženu izručuju silovateljima njezin muž i gostoprimac (str. jer su pisani za konkretnu situaciju u konkretnom vremenu 194 PRIJELOM . Nakon razmatranja žene u Starome zavjetu. autor se osvrće na način govora biblijskih tekstova o nasilju nad ženama. žene nisu gledane kao subjekti svoje seksualnosti pa se može govoriti samo o njezinom pristanku na čin. što znači da silovanje pripada u područje javnoga života. udana) procjenjuje se i njezina seksualnost i na temelju toga statusa vrjednuje se seksualni čin muškarca sa ženom (taj čin je povreda prava drugoga muškarca. Ovisno o statusu žene s obzirom na brak (nezaručena.08. U konkretnim slučajevima silovanja. ali ne i o volji. 144) pa je stoga jasno da se neki njegovi stavovi (pokrivanje glave. a ne same žene).Recenzije prostitucije.2008. odgojem sinova i kćeri.01. Vidović nas upoznaje s pravima i mogućnostima djevojke. Novi zavjet ne govori izravno o nasilju nad ženama. šutnja žene na sastancima) ne smiju generalizirati. ali vrjednovanje žene nije se puno promijenilo. jednostranom obvezom bračne vjernosti koja obvezuje samo ženu. nadalje.

174). Ženidba in fieri jest konstitutivni čin ženidbe in facto esse.Crkvene institucije i djelatnici u zaštiti od nasilja u obitelji. U prvome dijelu razmatra se važnost crkvenih institucija u zaštiti od nasilja i smatra se da Crkva svoju ulogu u suzbijanju nasilja u 195 PRIJELOM .08. 175). 10631072) imaju cilj preventivno djelovanje. oni koji boluju od teškog manjka prosuđivanja o bitnim ženidbenim pravima i dužnostima koje treba da se uzajamno predaju i primaju. Odredbe o pastoralnoj i pravnoj pripremi za sklapanje ženidbe (kann. Ženidba je nevaljana ako se sklapa uz prisilu i/ili strah. "nanesen izvana" (str. Treći dio članka. čije je kulturološke. među kojima je i problem nasilja. Drugi dio članka obrađuje zaštitu od nasilja kod ženidbe in facto esse. To je temeljni biblijski stav vrednovanja i žene i muškarca" (str. 2) Zaštita od nasilja kod ženidbe in facto esse. strah mora biti: "velik" (str. podijeljen je u dva dijela.pmd 195 8.01. Donosi obilježja nesposobnosti i ženidbene obveze koje "nesposobne" osobe nisu u mogućnosti preuzeti. oni koji zbog razloga psihičke naravi ne mogu preuzeti bitne ženidbene obveze" (str. U nastavku Šalković donosi primjere konkretnih stanja i poremećaja koji se ubrajaju u jedan od tri navedena oblika naravne nesposobnosti psihološke vrste. Ovdje se pojavljuje mogućnost trajne i privremene rastave uz trajanje ženidbene veze (tzv. 3) Crkvene institucije i djelatnici u zaštiti od nasilja u obitelji.1. zakonodavac predviđa i parnice za proglašenje ništavosti ženidbe (str. Ženidbena zapreka otmice ili zadržavanje ženske osobe želi zaštiti žensku osobu da sklopi ženidbu bez ikakve prisile. rastava "od stola i postelje"). zakonodavac određuje tko je nesposoban za sklapanje ženidbe: "oni koji nisu dovoljno sposobni služiti se razumom. Osim ovog oblika rastave. a njima se želi umanjiti mogućnost nastanka problematičnih stanja u braku. mora postojati objektivna prijetnja (str.07. str. Zakonodavac u Zakoniku izriče odredbe koje se pretežito odnose na sklapanje ženidbe. 161 – 190). "stvarno nanositi štetu ženidbenoj privoli" (str.2008. 175). 12:31 . socijalne i vjerske probleme Pavao dobro poznavao. 152). 170). a koji ne dopuštaju sklapanje ženidbe i upozorava da nije lako uvijek dokazati je li riječ o stvarnoj nesposobnosti ili o teškoći. 177). 175). Josip Šalković piše o odredbama kanonskog prava o zaštiti od nasilja u obitelji (str. Smatra da se odnos prema ženi može riješiti tek "obnovom vjere u Boga o kome svi ovisimo kao sinovi i kćeri i kojem smo dužni djetinju poslušnost. U zaključku autor upozorava da biblijski govor o ženi treba promatrati u svjetlu jasnoga razlikovanja između socio-kulturnih elemenata koji su se mijenjali od razdoblja patrijarhata do apostolskoga razdoblja i trajnosti Božjega zahtjeva koji će biti ostvaren tek u eshatonu.Recenzije konkretnoj zajednici. Osim odredaba o pastoralnoj i pravnoj pripremi te o zapreki otmice. 165). Članak je podijeljen na tri dijela: 1) Zaštita od nasilja kod ženidbe in fieri. Da bi ženidba sklopljena zbog velikoga straha bila nevaljana. a što ženidba in facto esse (trajno stanje). U prvome dijelu članka autor objašnjava što je ženidba in fieri ("čin kojim se uspostavlja zajednica između muške i ženske osobe".

202-203). Na partikularnoj razini značajnu ulogu mogu odigrati Vijeća za obitelj pri biskupskoj konferenciji i Nacionalni uredi za brak i obitelj. Zbog institucionalizirane podjele uloga i nasilje nad ženama bilo je institucionalizirano. 195). 181).Recenzije obitelji najbolje izražava preventivnim djelovanjem. religijskoj. Čovjek reagira nasilno da bi povratio izgubljenu moć (str. Drugi dio članka tematizira pitanje opravdanoga i neopravdanoga nasilja. u življenju Kristove poruke mira. "Opravdano nasilje ne namjerava uništiti drugoga zbog vlastitog egoističnog ostvarenja moći. Skreće pažnju na pojavu relativiziranja fizičkoga nasilja psihičkim nasiljem. odnosno javno i općeprihvaćeno od društva. Ovo življenje mora biti u skladu s riječima. a žena je bila primateljica i služiteljica te moći. U postpatrijarhalnim 196 PRIJELOM . 188). odrediti strategiju zaštite od nasilja u obitelji te donijeti kratkoročne i dugoročne mjere za sprečavanje nasilja (str. 185). Govori se o važnosti edukacije crkvenih djelatnika i struktura za suočavanje s problemom nasilja u obitelji. Važnu ulogu.08.2008. osim institucija. U zaključku Šalković skreće pažnju na obavezu i pravo društva i Crkve shvatiti i otkriti logiku i pravila nasilja. Razlikuje nasilje nad ženama u patrijarhalnim društvima od nasilja u postpatrijarhalnim društvima.1. (str. To se nasilje može ostvarivati na nekoliko razina: obiteljskoj. 194). društvenoj. 193). Raguž opisuje opravdano nasilje kao ono koje proizlazi iz stvarnoga nutarnjega i vanjskoga gubitka moći. 191 – 209). pravednosti i istine". 202). Treći dio članka progovara o nasilju muškaraca nad ženama. 193). Raguž postavlja tezu da je osnovni razlog pojave nasilja kod muškaraca želja za moći (str. Iznosi tezu da je fizičko nasilje veće zlo od psihičkoga nasilja i da je svaki odgovor na psihičko nasilje fizičkim nasiljem neproporcionalan i stoga zahtijeva veću osudu (str. koje se nalazi između krajnosti apsolutnoga pacifizma i ideologije apsolutne nužnosti nasilja u društvu. nego želi ponajprije spriječiti neopravdano nasilje poradi mira. Značajna su i crkvena bračno-obiteljska savjetovališta jer mogu doći u direktan kontakt sa žrtvom i nasilnikom. a koji je posljedica neopravdanoga nasilja zbog širenja vlastite moći. odnosno "nasilje je posljedica povrijeđene čovjekove želje za moći ili gubitka moći" (str. 198). Prvi dio članka razmatra pitanje odnosa gubitka moći i želje za moći i nasilja.07. S teološkoga stajališta uzroke pojave nasilja među ljudima promišlja Ivica Raguž (str. imaju i crkveni djelatnici od kojih je svaki osobno pozvan da doprinese obiteljskome pastoralu. ljubavi i solidarnosti među ljudima (str.01. Neopravdano nasilje nalazimo tamo gdje čovjek nastoji potpuno ovladati moći druge osobe i podvrgnuti je sebi (str. Autor nasilje usko veže uz pitanje moći. U patrijarhalnim društvima postojala je institucionalizirana podjela na muške i ženske uloge. 12:31 .pmd 196 8. razvijanju kvalitetnih programa uz multidisciplinaran pristup (str. ekološkoj (str. Muškarac je bio nositelj i predstavnik moći. političkoj. Nasuprot neopravdanoga nasilja nalazi se opravdano. kao što je to slučaj u neopravdanom nasilju. U patrijarhalnome društvu postojalo je i nasilje nad ženom u obitelji kao način dokazivanja muške moći nad ženama (str. 195-196).

08. U prvom dijelu. 208). Riječ je o "snimanju situacije". kolegij Pastoral braka i obitelji na teološkom studiju. 207). 204). Nasilje u obitelji kao teološko – pastoralni izazov Crkvi u Hrvatskoj obrađuje Rebeka Anić (str. kao važan element za prevladavanje nasilja smatra se obraćenje "koje će omogućiti da među ljudima zavlada kultura mira. borbe protiv nasilja (str. autorica je prikupila priručnu bibliografiju o obitelji na hrvatskome jeziku. a ne nasilja". Obiteljske ljetne škole. Briga Crkve za obitelj. bez nakane da se bude iscrpnim. neravnopravnost odnosa. u konačnici prihvaćanje institucionaliziranog nasilja. Anić konstatira prisutnost brige za obitelj unutar Crkve što je vidljivo i u dokumentima posvećenima obitelji. autor razmišlja kako se može uspostaviti mir i donosi tri temeljna načina ostvarenja mira. Drugi dio obrađuje nasilje u obitelji kao teološko-pastoralnu temu.pmd 197 8. Raguž smatra da u pastoralu treba poticati žene da se ne ustručavaju koristiti pravnim sustavom da bi prekinule nasilje nad sobom (str. a da bi se stekao uvid u problematiku. Raguž smatra da ovakva rastava nije razlog za osudu.01. 207). Na kraju. I dok su u prvome dijelu članka postavljena ova pitanja. samo su neke od aktivnosti). Raguž konstatira da je "među mnogim kršćanima vrlo često prisutno mišljenje da se problem nasilja muškaraca nad ženama u postpatrijarhalnim društvima može prevladati jedino povratkom u patrijarhalno društvo. 197 PRIJELOM . 210 – 226). o kojemu je bilo govora. Članak je podijeljen u četiri dijela. Drugi način je upotreba opravdanoga nasilja. Autoricu zanima koliko je i pod kojim vidom tema nasilja u obitelji prisutna u teološkim časopisima i knjigama teologa posvećenima obitelji i postoje li u okviru Crkve ustanove u kojima se pruža pomoć žrtvama obiteljskoga nasilja. drugi i treći dio daje odgovore. 12:31 . koje će ponovno omogućiti jasne odnose između muškaraca i žena (str.Recenzije društvima jedan od glavnih razloga pojave nasilja nad ženama u obitelji jest relativiziranje muške moći (str. Anić analizira na dvjema razinama: znanstvenoj i praktičnoj. 204). 203). Brigu Crkve u njenom pastoralnom radu za obitelji pogođene nasiljem. Prvi način je prihvaćanje patnje i odreknuće od vlastite moći. Neprihvatljivost takvoga prijedloga Raguž obrazlaže činjenicom da bi to značilo "ponovno podvrgavanje žene muškarcu.1. moć jednako pripada muškarcima i ženama i to u privatnoj i javnoj sferi (str.07. Unutar problema već postojećeg nasilje. autor konstatira kako se stječe dojam da se na crkvenoj i društvenoj razini ženama preporučivao upravo taj model kad su bile suočene s nasiljem (str. Istraživanje se obavlja na malom broju uzoraka. 204). Kao efikasan način sprečavanja nasilja jest prekidanje shvaćanja da je moć isključivo muška. (str. Treći način jest odvajanje od drugoga što je u kanonskom pravu izrečeno kao mogućnost rastave uz trajanje ženidbenog veza ("rastava od stola i postelje"). a ovdje se misli na pravni sustav koji ima vlast kažnjavanja i nasilja muškaraca. Autorica nas upoznaje i s teološko-pastoralnom djelatnošću crkve u Hrvatskoj koja se odnosi na obitelj (Vijeće za obitelj pri BK.2008. već je izričaj neprihvaćanja nepravde.

1. 216). sljedeće: "Sustavno i stručno bavljenje tom prijepornošću i pružanje pomoći kako na znanstveno-teorijskoj tako i na praktičnoj razini veoma je slabo zastupljeno" (str. Odmak od konkretnog obrađivanja nasilja nad ženama u obitelji. Muške redovničke zajednice nemaju vlastitih ustanova u kojima bi pružali savjetodavnu pomoć obiteljima i žrtvama obiteljskoga nasilja. a tu posebno mjesto zauzima teodiceja s tumačenjem patnje. 230).01. Benignu agresiju sačinjavaju aktivnosti koje služe očuvanju života. Samo jedna ženska redovnička zajednica ima jednu takvu ustanovu. Nasilje je moguće prepoznati "kao sredstvo za postizanje društveno poželjnih ciljeva" (str. te prividnost zauzetosti za nenasilje i mirotvorstvo" (str.2008. društvo i Crkvu (str. Treći dio članka osvrće se na postojanje crkvenih ustanova za pomoć žrtvama obiteljskoga nasilja. Četvrti dio članka postavlja nasilje u obitelji kao teološko-pastoralni izazov.07. Autorica smatra da je glavno obilježje pastorala u Hrvatskoj. Ona ima socijalno podrijetlo. usmjeravanje društvene moći na opravdanje i legitimaciju nasilja. 12:31 . 223-224). Apostolat crkvenih ustanova stavlja pred teologe zahtjev teološkoga promišljanja nasilja. a maligna agresija sastoji se od želje za ubijanjem i okrutnošću bez ikakve druge svrhe. Za razumijevanje nasilja. U društveno poželjne ciljeve ubraja se društveni uspjeh. 231). Pojavljuje se stav da se negativna iskustva (maltretiranje. Autorica je prikupila podatke u 12 biskupija i na temelju dobivenih podataka zaključila da u okviru Crkve u Hrvatskoj postoje samo dva savjetovališta za žrtve obiteljskoga nasilja i osam kuća za zbrinjavanje žrtava obiteljskoga nasilja. ugled i moć (str. 232). 223). 219).Recenzije U prikupljenoj bibliografiji nedostaju članci koji bi izravno obrađivali temu nasilja u obitelji (str. Neke redovnice rade u crkvenim ili državnim bračno-obiteljskim savjetovalištima (str. a približavanje teoretiziranju nasilja u suvremenome društvu. kada je u pitanju obiteljsko nasilje. 227-240). Prvi dio članka postavlja se prema nasilju kao prema društvenoj pojavi pa se pita o društvenoj funkciji nasilja.08. Ovo razmatranje je sastavni dio analiziranja kulture nasilja kojoj pripada i nasilje nad ženama. U članku se "razmatra premreženost suvremenog društva strukturama nasilja. a benigna biološko (str. Matić nudi model Ericha Fromma i Konrada Lorenza.pmd 198 8. 230). zlostavljanje…) u javnosti uvećavaju i da se pri tome zaboravlja pozitivno značenje obitelji za čovjeka. Fromm razlikuje malignu od benigne agresije (str. jer: "O načinu kako je tumačimo. druge zajednice nemaju. Općenito se može kazati da tema nasilja u obitelji u teološkim časopisima nije (dovoljno) zastupljena. 227). što se obrađuje u drugome dijelu članka. ovisi i način kako ćemo se prema njoj odnositi" (str. a on uključuje tri vrednote: materijalno bogatstvo. čini Renato Matić u članku Legitimacija nasilja u temeljima suvremenog društva (str. Anić konstatira da nasilje u obitelji u Hrvatskoj nije uočeno kao jedan od prijepora od kojih trpe članovi obitelji i da stoga nije postalo pastoralno-teološkom temom. 222). Lorenz navodi osam "smrtnih grijeha čovječanstva" koji rezultiraju time što suvremeni 198 PRIJELOM .

negativnih stereotipa o ženama. 245). Lorenz zaključuje da se protiv propasti može boriti opredjeljujući se za čestitost. agresija kao način rješavanja nastalih situacija. spašavanje od većega zla (str.1.Recenzije čovjek gubi sud o dobru i zlu i ne razlikuje zlo od osobe koja ga čini. Vrijednosni aspekt glavnu pažnju posvećuje socijalizacijskome procesu. Grbac promatra problem nasilja nad ženama s etičkoga stajališta i pri tome naglašava nekoliko točaka: 1) govor o etičnosti nasilja nad ženom razumijeva i analizu odnosa između religije i kulture. str. država…). Na temelju toga smatra da treba oblikovati aktivniju duhovnost koja će pomoći u sučeljavanju sa stvarnošću i u njezinom oblikovanju (str. njegovo prepoznavanje i usuglašeno razotkrivanje i osobnu odgovornost pred nasiljem. 235). verbalno. 249). 251). Etičnost i pristup ženi i problem nasilja nad ženama. zanemarivanje. 255). U četvrtom dijelu članka Matić tematizira nepostojanje kulture nenasilja. 247). a opredjeljenje za mirno i pošteno življenje pozitivno sankcionirano (str. iznosi vrste osobnog nasilja (fizičko. autor objašnjava važnost suzbijanja nasilja na svim područjima ljudskoga života (obitelj.pmd 199 8. 235). 12:31 .01. a kao rizični faktori izdvajaju se obiteljska nestabilnost. "a samo rijetko uz slavlje života u njegovoj punini" (str. upozorava da se svetost glede žena gotovo uvijek povezuje sa sposobnošću podnošenja nepravdi. 258). Prisutnost nasilja u hrvatskome društvu obrađuje se u trećem dijelu članka. nasilje prema svemu stranom i nepoznatom. nacionalnu i socijetalnu razinu opredjeljenja za nasilje" (str. Vlatko Badurina obrađuje temu Socijalnim spretnostima protiv nasilja u obitelji (str. odgojne poteškoće i narušeni obiteljski odnosi (str. škole. psihičko. Autor najprije konstatira da se u leksikonima moralne teologije ne nalazi ništa o problemu nasilja nad ženama i da o tome ne govore ni sustavni prikazi moralne teologije ili kršćanske etike. "autentičnost" (str. tema je koju je obradio Josip Grbac. Za razumijevanje ontogeneze nasilja potrebno se osvrnuti na društvenu raspodjelu moći. Razlikuje konstruktivni i destruktivni oblik nasilja (str. koja se zapravo nameće kao istinska protuteža nasilju (str. jedina preostala mogućnost. U analizi autor se koristi normativnim i vrijednosnim aspektom. 244-256). 236-237). 234). U zaključku. Moć pomaže da se nasilje prikaže kao pozitivno djelo.2008. seksualno. Obiteljski uvjeti utječu i na formiranje agresivnoga ponašanja. a uključuje "individualnu.07. "bezuvjetno prihvaćanje" (str. Autor se osvrće i na razgovore koje je provela Rebeka Anić sa žrtvama nasilja. 246) i konstatira da prema dosadašnjim spoznajama nasilje u obitelji predstavlja najrašireniji oblik vršenja nasilja. 253). radna mjesta. 199 PRIJELOM .08. grupnu. Normativni aspekt razumijevanja nasilja odnosi se na društveni proces socijalne kontrole i izgradnju normativne strukture u kojoj će opredjeljenje za nasilje biti neisplativo i opasno. Badurina donosi i osobine koje bi crkveni djelatnici trebali pokazati u razgovoru s žrtvama nasilja: "razumijevanje" (str. nasilje prema ženama i djevojkama.

interesima i ugodnostima. pred nas stavlja konkretne žrtve. kao ranjavanje tijela i duha. osvjetljavanju uloge nasilja unutar društva. Zbornik je dragocjena pomoć mnogim pastoralnim djelatnicima u bračnim savjetovalištima. teoretiziranju problema nasilja unutar Crkve. Zbornik je sposoban ostvariti cilj koji je izrečen u Uvodniku: "senzibilizacija i mobilizacija" (str.Recenzije 2) s etičkoga stajališta nasilje nad ženama jest nasilje nad ljudskom osobom i kao takvo ono je grijeh. katehetama koje sudjeluju u pripravi za brak i svima koji se na bilo koji način bave obiteljskim pastoralom i problemima obitelji jer nam razotkriva gotovo svu složenost nasilja. njegovih posljedica… Nasilje je kao nasilje čisto zlo i kao takvo njegova primjena ne može biti opravdana nikakvim ciljem. odnosno o njihovome pristupu odnosu među spolovima i nasilju kao sredstvu komunikacije. uspostave moći. uz kakvu količinu snage počinjeno. autor smatra da etika zahtijeva precizniju ili pravedniju pravnu regulaciju problema. 259). svetost života nalazi se ispred svetosti braka (str. a u odnosu na pojedine osobe u braku i na brak kao vrednotu. njihove probleme. stupnju moralnosti… 200 PRIJELOM . poimanju moći. 260). Ovaj Zbornik svojim sadržajem dragocjen je doprinos rušenju mitova vezanih uz nasilje. patnje. 3) "Nasilje. valja definirati kao "ubojstvo duše".07. bez obzira je li spolno motivirano. eliminaciju ljudske osobe žene" (str. vrsti duhovnosti. prvi je takve vrste u Crkvi u Hrvatskoj. ruši mitove o nasilju. svećenicima koji se u svojoj pastoralnoj praksi susreću sa žrtvama i počiniteljima nasilja. autor objašnjava da seksualno nasilje nema ništa zajedničkoga sa seksualnim potrebama. Svojim temama problemu nasilja pristupa cjelovito. pitanja i daje nam znanje koje je potrebno za konstruktivno djelovanje. 4) u odnosu etike i prava. kućama za prihvat žrtava obiteljskoga nasilja. obrađuje ga pod općim vidom i pod konkretnim – kao nasilje nad ženama u obitelji. Zbornik Nasilje nad ženama. 12:31 . ono je prvenstveno izraz moći i vlasti nad drugim. kršćanske zauzetosti za život.pmd 200 8. Načinom pristupa problematici i informacijama koje sadrži. ma kako on bio "svet".08.2008. Teološko pastoralni izazov.1.01. 15) a koliko će se čitateljica i čitatelj Zbornika odlučiti senzibilizirati i mobilizirati ovisi o njima samima.

kojeg je s njemačkog preveo Ivan Dugandžić.01. autor želi upozoriti na ambivalentnu stvarnost. u otkrivanju koje značenje u Božjim očima pripada povijesti te u opažanju što se u Bibliji pripovijeda kao povijest i kako se povijest u Bibliji 201 PRIJELOM . a osim teološki i liturgijski Bibliji se može pristupiti literarno. Kanona i posljednji no nikako ne najrjeđi Stari i Novi zavjet. jer autor želi naglasiti veličinu problema i na samom početku izbjeći predrasudu da je samo Stari zavjet stara. a to je spoznaja i prihvaćanje Boga. U prvome dijelu "Knjiga nad knjigama"-Zahtjev i stvarnost autor podsjeća na zahtjev Biblije kao povelju vjere Crkve i na činjenicu kako je stvarnost drugačija. Vatikanskog sabora. koji se otvaraju upravo kroz njezin fascinirajući govor. cijenjena. koja je prisutna kroz povijest sve do današnjih dana. Upravo tu fascinaciju autor iščitava u Bibliji.pmd 201 8. teme i povijest. socijalno i filozofski. Jedan od najvažnijih i najspornijih rezultata historijsko-kritičke egzegeze jest sud da nije sve što se nalazi u Bibliji u modernom smislu povijesno. Zanimljivo je da su sve poteškoće prikazane na novozavjetnim primjerima. ozbiljno shvaćana knjiga. potiskivana. o cilju kojeg želi postići kod svojih čitatelja. posebno Dogmatsku konstituciju o božanskoj objavi Dei Verbum. u kojem opisuje povijest i značenje termina koji se koriste za knjigu nad knjigama i to redom od Biblije. jer Biblija je na jednoj strani priznata. godine objavljen je priručnik Više od knjige. Kao odgovor na teškoće s kojima se susreće svako čitanje Biblije autor objašnjava pristupe Bibliji. koja na simbolički slikovit način upućuje na glavni cilj svakog studija. 12:31 . tematika i u cijelosti strana povijesna situacija.08.Recenzije Razumjeti Bibliju Thomas Söding (prijevod Ivan Dugandžić) Eva-Katarina GLAZER U izdanju Kršćanske sadašnjosti u Zagrebu 2001. no istovremeno je i zaboravljena.2008. Vatikanskom saboru. kulturno. slavljena. koja se zrcali u Bibliji. strana. Teškoće nikako ne smiju zapriječiti put Bibliji.1. Razumjeti Bibliju Thomasa Södinga.07. a Dei Verbum daje novo promišljanje o neusporedivoj ulozi Svetog Pisma. nerazumljiva i nedostupna knjiga. Svetog Pisma. Nakon toga ukratko spominje izričaje II. no svjestan je težine tog zadatka jer Biblija je "više od knjige". Sam podnaslov Razumjeti Bibliju govori nam o piščevoj namjeri. odnosno svakog bavljenja Biblijom. Sada kada je objašnjen teološki zahtjev koji za kršćane proizlazi iz Biblije. Zato kreće od teološkog zahtjeva. zlorabljena i odbačena. Söding započinje jednom pričom. Izbjegavajući shematizirane uvodne izričaje. jer smatra kako su najvažniji izričaji Katoličke Crkve dati upravo na II. Brojne teškoće prethode svakome tko otvorena srca želi čitati i shvaćati Bibliju i zato autor navodi i objašnjava najčešće. a to su: stran govor.

a pitanje odnosa između tih dijelova je bilo i bit će najvažniji i najsporniji problem biblijske teologije. ne smije ih se odreći iz teoloških razloga. koju su ispisali Stari i Novi zavjet je prošlost koja nikad ne prolazi. različite povode nastanka i namjere. ali istovremeno ne smije se isključiti ili relativizirati historijsko. To je izvor vjere-jučer. jer prema biblijskim spisima teološki se pravilno postaviti može samo ako se o njima sudi prema biblijskim mjerilima. Povijest. ili da bi se napravila sinteza tekstova ili sl.2008. danas i sutra. nego samo u njoj i kroz nju. U trećem dijelu Dva zavjeta-jedno Sveto pismo. 12:31 . Sigurno je kako mnoge knjige u Bibliji nisu od jednog odljeva no u svom konačnom obliku one tvore zaokruženu cjelinu.01. Zadatak je svakog naraštaja nanovo otkrivati to bogatstvo što ga Biblija skriva u svojoj raznovrsnosti. postavlja se pitanje njezina jedinstva.07. što se sastoji iz dva dijela. Upravo kod naglašavanja mnogovrsnosti Biblije. Biblija jest i ostaje "Božja riječ u ljudskoj riječi". sociološko i filološko istraživanje Biblije.08. zbirka knjiga. nego je aktualna i takva i ostaje. Svaka od tih vrsta ima svoj vlastiti govor. Drugi dio Knjiga od mnogo knjiga polazi od grčke riječi biblija (ta biblia). različito vrijeme nastanka. knjižnica. od mnogo autora. koje su prošle više faza rasta i hranile se brojnim literarnim izvorima. suglasje.Recenzije pripovijeda. Koliko god bila teška traganja za jedinstvom Pisma. Knjiga nad knjigama sastavljena je od velikog broja biblijskih knjiga. jer se na pitanje jedinstva samo teološki može odgovoriti. Autor ponosno zaključuje kako je veliki teološki uspjeh historijsko-kritičke egzegeze što je spoznala pluralnost jedne Biblije Staroga i Novoga zavjeta i to je bogatstvo kojeg se ne smije odreći. je upravo to.pmd 202 8. jer bitno obilježje Biblije. Budući da je riječ o govoru o Bogu. autor se pozabavio napetošću između Starog i Novog zavjeta. Na taj način obrazlaže logiku Biblije.1. Autor nastavlja sa jedinstvom Biblije kao teološkim postulatom. to bi bilo jedinstvo koje nastaje tek kroz mnogostrukost. Onda obratno. Jedinstvo zasigurno ne postoji u tom smislu da bi se starozavjetni i novozavjetni spisi mogli svesti na jedan opći pojam. međusobno raznovrsnih. koja u doslovnom prijevodu znači knjige. nego i u mnogovrsnosti njezinih literarnih oblika i vrsta. Potrebno je točno uzeti u obzir različite pozadine. biblioteka. Zato započinje sa tradicionalnim omalovažavanjem i svojatanjem Staroga zavjeta gdje na kritički način prikazuje primjere iz povijesti u kojima je Stari zavjet odbacivan ili zaboravljan uz pozivanje 202 PRIJELOM . Razlike u oblicima i vrstama i načinu govora i izražavanja ima ne samo među biblijskim knjigama. nego i unutar njih samih. vlastitu pozadinu. o njegovu djelovanju sa svijetom i čovjekom. govori o jedinstvu i mnogostrukosti putem slike tijela Kristova i u mjerilu eshatološkog obilja. Pluralnost Biblije ne sastoji se samo u velikom broju njezinih knjiga. na što nastavlja biblijsku ideju jedinstva u mnogostrukosti. namjeru i učinak. to jedinstvo ne može se tražiti onkraj njezine literarne i misaone mnogostrukosti. religijskoznanstveno. jedinstvo Biblije pretpostavlja jedinstvo misli o Bogu. Ako Biblija tvori teocentrično jedinstvo.

stoljeća. Biblija je knjiga života iz još jednog razloga. Autor vidi imperativ u očuvanju napetosti između dvaju zavjeta. o njihovu dostojanstvu i njihovim pravima i zato temeljito obrazlaže dva primjera. a zatim prikazuje drugu stranu u kojoj je Stari zavjet cijenjen. ali ograničavan na crkvenu vjeru u Krista. a posebno Biblija kao knjiga velikih iskustava. zato je četvrti dio knjige autor posvetio tome pod naslovom Biblija kao knjiga života. U svjetlu rasprave o izražajnoj snazi i značenju biblijske etike. Podsjećajući na novost Novoga zavjeta spram Staroga i na teološko jedinstvo obaju zavjeta zaključuje kako je jedinstvo Biblije moguće samo kao jedinstvo napetosti. Navodeći primjere u kojima je prepoznata Biblija kao zrcalo životne stvarnosti. Ni u jednoj drugoj knjizi svijeta ne govori se tako jasno i otvoreno o čovjekovu životu kao u "Knjizi nad knjigama". Vatikanskog sabora. ali i postulata nove teološki obrazložene etike. Kako bi prikazao što Biblija govori o stvarnosti ljudskog života autor detaljno opisuje dva primjera. no pazeći da vraćanjem vrijednosti Starome zavjetu ne dođe do relativiziranja Novoga zavjeta. ona također zanosno opisuje dostojanstvo ljudskog života. što ga Isus vodi sa Nikodemom o pogrešnom i pravom životu. pogotovo tamo gdje se razvija dijalog između Židova i kršćana. a zatim obrazlaže teološka objašnjenja. Tvrdi kako se stara tendencija otvorenog ili prikrivenog obezvređivanja Starog zavjeta mijenja. početak razgovora o vjeri. Autor polazi od odredbe brojnih ustava "ljudsko je dostojanstvo nepovredivo". meditaciju izraelskog mudraca o čovjekovu mjestu u svijetu i novozavjetni tekst iz Iv 3. dragocjenosti svakog pojedinog čovjeka. Sve je usmjereno na to da ljudi prepoznaju mogućnost uspjelog života. 12:31 . Psalam 8.07.pmd 203 8. koji je unio novo vrednovanje Staroga zavjeta i to posebno u Deklaraciji o odnosu Crkve prema nekršćanskim religijama Nostra aetate. Kao potvrdu svojih misli navodi stavove službene Crkve. Da bi se iscrpila sva punina biblijskog svjedočanstva treba se bezuvjetno osvrnuti na cijeli Stari zavjet. ali i zbog rezultata historijsko-kritičke egzegeze. starozavjetnu priču o Kajinu i Abelu i novozavjetno razmišljanje apostola Pavla o Adamovu životu. To kršćansko svojatanje i obezvređivanje Starog zavjeta pokazuje kroz primjere iz ranokršćanskog vremena. čak i pozivanjem na filozofiju prosvjetiteljstva i zato smatra još važnijim istaknuti što se u Bibliji stvarno može pročitati o ljudima. ona daje naputke za uspio život. a zatim i Katekizma Katoličke Crkve u kojem jasno stoji da je Stari zavjet neodvojiv dio Svetog pisma i da nikad nije bio opozvan.1-9.08. a i među teolozima 19.1. i 20. autor zaključuje kako upravo blizina životu predstavlja temelj važnosti Biblije. odnosno o čovjeku općenito u Rim 7. što im ga poklanja Božja stvaralačka i pomirbena milost. Nebrojene su izreke Biblije o dostojanstvu.Recenzije na Novi zavjet. koje priziva brojne polemike jer se oslanja na kršćansko učenje o prirodnom pravu i zaključuje da je biblijsku antropologiju nemoguće odbaciti. egzegeza je pozvana da sebi dozove u sjećanje koje etičke perspektive otvaraju starozavjetni 203 PRIJELOM .2008. vrijednosti. počevši od II. No Biblija ne opisuje samo stvarnost.01.

Recenzije i novozavjetni spisi.510 "mali povijesni Credo" i novozavjetni primjer iz 1 Kor 15. Odgovor na pitanje "Komu je Biblija namijenjena?" autor objašnjava temeljito obrazlažući primjer iz Staroga zavjeta Tobijin hvalospjev (Tob 13. Na kraju zaključuje kako je Biblija knjiga života jer opisuje nadu u život. te s obzirom na povijest učinkovitosti krajnje utjecajna i krajnje sporna izlaganja u Prvoj Petrovoj poslanici o općem svećeništvu vjernika (1 Pt 2.4-10). norme. Autor polazi od Biblije kao povelje vjere. 12:31 . iz Staroga zavjeta riječ koju Izaija upućuje kralju Ahazu (Iz 7. koje seže do samih početaka prakršćanstva. S druge strane u njezinim važnim tekstovima Biblija se može čitati kao knjiga o Crkvi. Samim time što Biblija tumači što i kako vjera vjeruje ona postaje knjigom koja želi vjeru probuditi.25-34). Biblija nije samo knjiga za Crkvu i o Crkvi.38-48. Mt 5.3-5. a iz Novoga zavjeta paraklezu poslanice Hebrejima (Heb 10. Sedmi dio Biblija kao knjiga riječi Božje promatra Bibliju kao knjigu koja govori o Bogu ali i sama potječe od Boga. poziv Mojsija prema Izl 3. ona je predana u Crkvi i po Crkvi. koja govori što kršćanska vjera vjeruje i iako je svjestan da ne može cjelovito predstaviti najvažnije vjerske istine kao pars pro toto detaljno predstavlja starozavjetni primjer iz Pnz 26. koja je opisana u Neh 7-10. odnosno biblijsku i suvremenu. naglašava se važnost i povezanost sadržajnog i formalnog.1. Upravo je u Bibliji temelj daljnjeg razvoja učenja teologije i Crkve. a iz Novoga zavjeta priču koja govori o iscjeljenju žene što je bolovala od krvarenja (Mk 5. O vjeri kao priznanju i povjerenju govori kroz dva primjera.07. tematskog i egzistencijalnog. argumentira kako je upravo Crkva mjesto gdje je Biblija ostala živa. Taj subjektivni i objektivni aspekt genitiva "riječ Božja" je moguće razlikovati. Šesti dio Biblija kao knjiga Crkve govori o Bibliji kao knjizi za Crkvu.01. Po vjeri nastaje pravi život. pretpavlovsko priznanje vjere.32-39). kao knjiga života i kao knjiga vjere. i 10.pmd 204 8. pospješiti.1-18). ali ih se ne može razdvajati jer su komplementarni. zapovijed. stimulirati i pročistiti. Autor izabire velebnu scenu ponovnog konstituiranja Izraela nakon babilonskog sužanjstva. Govor o etici autor završava naglašavajući specifičnost biblijske etike u njezinoj teocentričnoj usmjerenosti i zato promatra etiku kao starozavjetnu i novozavjetnu. Peti dio Biblija kao knjiga vjere objašnjava važnost što i kako vjera vjeruje. posebice 9. a govor o Bogu autor opisuje sa dva ključna teksta. što ima svoj vrhunac u samoobjavi Boga 204 PRIJELOM .1-17). ne samo to što se obično naziva vjerom nego još više što doista zaslužuje ime vjere.08. Iako je autor svjestan kritika da je Crkva institucionalna izdaja biblijskog učenja. jer su biblijski spisi nastali iz zajednica vjere kako bi izgrađivali te zajednice i djelovali na njih. posebice zapovijed ljubavi prema neprijatelju. Ali Biblija je knjiga vjere jer nam govori što je zapravo vjera. a pravi život je uvijek izraz vjere i ta dijalektika u Svetom pismu dolazi do izražaja kao odraz njegove radikalne teocentričnosti. a za Novi zavjet Govor na gori. Autor izdvaja i detaljno obrađuje za Stari zavjet Dekalog. Najvažnija tema Biblije je Bog.2008.

a kod čitanja Biblije najvažnije je naučiti brižljivost. jer oni koji stvarno slušaju ne ostaju slušatelji.01.Recenzije kao Jahve i prispodobu o izgubljenom sinu prema Lk 15. Biblijski autori svjedoče da su govorili i pisali u Božje ime. Sve priče u Bibliji.3).13). a što inspiracija stvarno znači odnosno njen odnos na tekst i shvaćanje teksta kao inspiriranog autor provjerava na Jeremijinoj viziji poziva ( Jr 1.08. Prava umjetnost je iz Svetoga pisma stvarno čuti riječ Božju i da onda ona odzvanja zajedno sa jezikom Biblije.07. a zapovijed iz Pnz 17. da kao apostol naviješta riječ Božju (1 Sol 2. razumijevanja izvornog značenja i značenja sadašnjosti. Autor zatim objašnjava. osmi dio svoje knjige autor je naslovio Biblija-knjiga za čitanje jer ona želi uvijek iznova biti čitana. 205 PRIJELOM . 12:31 . Posljednji.pmd 205 8. uz ohrabrenja i upute.4-10) i na uvjerenju koje Pavao izriče u Prvoj poslanici Solunjanima. koja Isusov govor o Bogu kao ocu čini plastičnim. svejedno dolazi li u njima pojam "Bog" ili ne obilježene su iskustvom Boga na jedan ili drugi način.19 "Neka ga čita sve vrijeme svoja života!" samo je jedan od brojnih primjera koji naglašavaju važnost čitanja Svetoga pisma. točnost i polaganost. da bi završio sa prvim od sedam blaženstava Ivanove Apokalipse "Blago čitaču!" (Otk 1. nego postaju činitelji riječi.1. raumijevanja teksta.2008. zašto dolazi do problema shvaćanja.

ali istodobno daje terapiju i za psihosomatsko područje čovjeka" (usp. kako je to činila i u počecima razvoja znanosti.08. kroz 6 poglavlja raspoređena tako da se postupno donosi analiza četiriju bitnih područja hagioterapije: duhovna dimenzija čovjeka.. kako znanstveno teološkim tako i medicinskim rječnikom s logičkim 206 PRIJELOM . kraticama. prerađeno i dopunjeno izdanje. izmijenio i redigirao. dijagnosticiranje duhovne boli i terapeutske mogućnosti. Bitno je pomoći čovjeku da bude manje žalostan. osloboditi ga nesnosnih dohovnih boli.1. 12:31 . moralna patnja. dr. načini prve korake. poput karitasa. Ona želi upozoriti da postoje boli duhovne naravi i da one bole jače i dulje od psihofizičkih bolesti te da je prvenstveno Crkva pozvana da na tom području. . a na kraju knjige nalaze se poglavlja s uzorcima testa u dijagnosticiranju duhovnih tegoba. Knjiga "Dijagnoza duše i hagioterapija" prof.. s navodima izvora. Branko MURIĆ "Hagioterapija se shvaća kao rad Crkve za svijet. Knjiga je napisana sustavno a građa je na 506 stranica.. Teovizija.najbolje je tim riječima Tomislava Ivančića kakvo zapravo značenje ima sama hagioterapija za Crkvu. Tomislava Ivančića. kazalima imena i pojmova te izdašnim bibliografskim podacima autor jasnim. Cjelovitim i suvremenim znanstvenim aparatom.07..pmd 206 8. pročelnika katedre fundamentalne teologije pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i člana međunarodne Teološke komisije. bez pretenzija kako će se i hoće li se dalje razvijati. doživjela je i svoje treće izdanje koje je prevedeno na engleski i njemački jezik. Pokušaj je to sveobuhvatne informacije o sadržaju hagioterapije. rasprodana su obadva izdanja spomenutoga djela. otkako je izašlo prvo izdanje knjige. Zagreb 2006.01. Autor je treće izdanje u mnogočemu proširio. III. uzorcima različitih vrsta praktične provedbe terapija i primjerima iz prakse Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu i Osijeku. i tako svijet učiniti čovjekoljubivijim te dati mali prilog razvoju kulture života i civilizacije ljubavi". Vidljiva je briga autora da naglasi "kako hagioterapija prvenstveno liječi duhovnu čovjekovu dimenziju. Kroz dvije godine.2008." Plodovi dosadašnjeg praktičnog rada dovoljan su razlog izdavanja ovakvog priručnika. Tomu su u prvom dijelu knjige pridodana objašnjenja načelnih pitanja hagioterapije. U drugom dijelu govor o duhovnoj dimenziji čovjeka proširen je novim biblijskim istraživanjima. Tako je "Hermeneutski pristup hagioterapiji" premješten na kraj prvog dijela knjige.Recenzije Tomislav IVANČIĆ: Dijagnoza duše i hagioterapija. 19). a prema autorovim riječima "sadržaj knjige dosadašnji je doseg teorije i prakse. str.

izvan granica "čitanja znakova vremena". V. neki novi sustav koji pokreće novu teologiju. Ursa von Balthasara. SD br. izvan prostora i vremena. S tog stajališta. Takav postupak svoje utemeljenje nalazi u enciklici o kršćanskom smislu ljudskoga trpljenja "Salvifici doloris" pape Ivana Pavla II. W. Da hagioterapija nije strano tkivo. Knjiga se ne temelji na ispitivanju dosadašnjih psihoterapija. D. nego "na temelju praktičnog iskustva i teorijskog istraživanja predlaže neku vrstu filozofsko-teološkog modela pomaganja ljudima u bolima moralne patnje. tj. 21). Drugim riječima. odnosno u bolima duhovne naravi" (str. Ivančića za hrvatsko teološko podneblje predstavlja osvježenje. 5). nego nastojanje da se teologiji vrati njezina prvobitnost. 12:31 . fiziologiju i patologiju duhovnih struktura. Kako i sam autor svjedoči. Häringa. D. E. Frankla i M. Teologija. polazeći od rezultata istraživanja suvremenih medicinskih antropologa. U svijetu je to prepoznato. ukoliko nije povezana sa kristološki usmjerenom antropologijom. koja razlikuje "bol duše" od "tjelesne boli" (usp. Rahnera. ostaje tek "školska" disciplina gotovo statična i bezživotna. Nadalje.1. Bisera. Kao što je već rečeno. postupno uvodi u tematiku analize strukture čovjekove duhovne duše. H. I. autor prati pravac razvoja suvremene teologije. da ga potakne na svetost i na taj način je ona djelovanje ljubavi i svetosti. koje su na osnovi analiza ljudske psihe nudile različite terapije i teorije liječenja psihe. mnogi suvremeni teolozi naglašavaju potrebu "terapijske teologije" koja bi proizlazila.08. Marshalla.2008. hagioterapeutska metoda iznikla je iz praktičnog rada autora u navještaju Crkve. predstavlja "vraćanje k izvorima" same teologije. neurologa i medicinskih antropologa poput E.pmd 207 8." 207 PRIJELOM . jednako snažno kao što je to činila teologija prvih kršćanskih vremena. nego je to pokušaj da se teologiju ponovno vrati u onaj osnovni oblik koji joj odgovara i koji je imala u početku. Coretha. Joresa. ukoliko ne zahvaća ljudsku egzistenciju na način da preobražava čovjeka prema transcendentnom smislu života. pogađala i preobražavala ljudsku egzistenciju. koji smatraju da 70% psihosomatskih bolesti imaju uzrok u duhovnoj čovjekovoj strukturi te koristeći se teološkim promišljanjima najuglednijih i priznatih svjetskih teologa i filozofa poput K. Becka. Zohara. najbolje svjedoče Biserove riječi: "Koncept terapijske teologije nije neki posebni oblik teologije. Amena. prikazujući pritom anatomiju. tako i istraživanjima psihologa. što svjedoči 1 800 stručno osposobljenih hagioterapeuta diljem svijeta i velik interes za englesko i njemačko treće izdanje ove knjige.Recenzije diskursom. D. Stoga se ovom knjigom želi naglasiti sav sadržaj o hagioterapiji te se ona promatra kao priručnik za djelatnike u hagioterapiji a istodobno nudi i znanstvenu obrazloživost te metode. Beinerta. kada se govori o hagioterapiji uočava se njeno nastojanje da čovjeka preobrazi. kao što je to dijalektička ili politička teologija. Golemana. knjiga dr.01. B. A.07.

da kraljevstvo Božje treba prebivati u srcu svakog čovjeka. autor knjigu završava Isusovim uskrsnućem i osvrtom na apokalipsu. izgubljenost. već i za suvremenog čovjeka. osobito Starog zavjeta. za jednostavnost. tema kraljevstvo Božje postaje jasnija.01. Dvije teme na poseban način određuju autorov teološki rad. 12:31 .2008. Da bi novozavjetna poruka. starozavjetni proroci (teologija i njihovo značenje za danas) i tema o Božjem kraljevstvu. stavljajući naglasak na najvažnije izričaje i metode pisaca kako Pavlovih poslanica. poteškoće. knjiga postaje razumljiva svima. te koji je njegov konačni ishod. Tome u prilog idu prispodobe o izgubljenoj drahmi. Knjiga "Kratki uvod u novozavjetnu poruku" zauzima izuzetno važno mjesto ne samo kao autorovo ostvarenje. Današnji čovjek razlomljen između biti i imati. već autor na najbolji način pokušava pokazati suvremenom čovjeku važnost te novozavjetne poruke. Usporedno s tim interpretira Pavlove poslanice. tako i evanđelja.pmd 208 8. U prvom dijelu knjige autor objašnjava sličnost i različitost sinoptičkih evanđelja sa Ivanovim evanđeljem.. želju za pripadnošću i dostojanstvom može upravo i samo donijeti Isus Krist svojom porukom o Božjem Kraljevstvu. g. godina. gotovo do srži traži promjenu. što prekoračuje horizonte njegove vizualne zbilje.1. Kršćanska sadašnjost Martina VUK "Kratki uvod u novozavjetnu poruku" naziv je knjige autora Bože Lujića izdane 2006. Kraljevstvo Božje postaje aktualno i danas kao i prije 2000. rastrganost čovjeka kao produkt postmodernističkih zahtjeva. obraćenje. i njegovoj interpretaciji kraljevstva.08. a time i do središnjeg djela knjige. Knjiga podijeljena na gotovo dvadesetak podnaslova daje jedan presjek evanđeoske poruke. Poruka o kraljevstvu Božjem nije ostala zaboravljena u granicama Isusova vremena. Kroz novozavjetne izričaje dolazi se do osobe Isusa Krista. Sržni dio knjige predstavlja opis i značajke samog kraljevstva Božjeg.Recenzije Božo LUJIĆ: Kratki uvod u novozavjetnu poruku. U svjetlu svog shvaćanja i u teološkoj analizi kako Starog tako i Novog zavjeta. poruke o kraljevstvu Božjem. Knjiga "Kratki uvod u novozavjetnu po208 PRIJELOM . izgubljenoj ovci sa vrhuncem u prispodobi o milosrdnom ocu. Zaboravljenost. Tu se prije svega autor zaustavlja na Isusovim govorima. Autor je osim kao profesor na katedri Staroga zavjeta KBF-a napisao brojne knjige i studije sa tematikom iz područja biblijskih znanosti. njegova ovozemaljskog života. poruka o kraljevstvu Božjem bila u potpunosti izrečena. ovdje i sada. žurbe i čekanja gubi osjećaj za male stvari u životu. Saznajemo kome je ono upućeno i kojim ga se terminima označava. Ozdravljenje. za ono duhovno. Jasnim jezikom i izričajem kojim se autor obraća čitatelju.07. u nakladništvu Kršćanske sadašnjosti. Zagreb 2006.

neminovno ga daje. već je ono unutarnja sila koja se ostvaruje u ljubavi. Kraljevstvo Božje ne ostvaruje se u izvanjskom vršenju čina pravde i pravednosti. ali gotovo da i ne vidi svoj plod.pmd 209 8. 209 PRIJELOM .Recenzije ruku" kao nastavak na knjigu "Isusova otvorena antropologija" pokazuje jedno nastojanje autora da lik Isusa Krista i njegove poruke o Kraljevstvu Božjem stavi u životne situacije suvremenog čovjeka. ali ga samo rijetki prepoznaju. Da kraljevstvo Božje nije lako razumjeti. životu sa Isusom Kristom. u tami. pokriveno zimom. Poput zrna gorušice ono dugo vremena ostaje samo. zapravo dolazi svima. Kraljevstvo Božje koje dolazi tiho i ovom svijetu izgleda gotovo neprimjetno. 12:31 .2008.1.08. a posebno živjeti pokazuje i sam Isus kada kaže da je i najmanji u Kraljevstvu Božjem veći od Ivana Krstitelja.01. Autor je zbog tematike kojim se bavi ovim djelom otkrio suvremenom čitatelju znak nade i putokaz prema sretnijem životu.07.

210 PRIJELOM .07. 12:31 . posebno u ponudi mogućih rješenja za prevladavanje krize. a studiju zatvara poglavljem o zahvalnosti koja je. kao što je vidljivo iz samog podnaslova. nezainteresiranog i umornog. a nešto više se koncentrira na značaj postmoderne u filozofskom smislu. paranoidnog.pmd 210 8. govoreći općenito o pojmu postmoderne na područjima različitih disciplina.08. Ovakvim zaključkom autor ostavlja čitatelja zamišljenim. Zagreb 2005. donosi posvemašnji oportunizam.Recenzije Ivan Koprek: Priđi da možeš čuti. stoljeća "opojen raspojasanim individualizmom". kao i kritika američkog politologa Samuela Huntigtona te pitanje koliko religije mogu povećavati snagu napetosti i sukoba te što je kultura. ekoetiku. početak etike kao životne mudrosti. ali ipak dovoljno optimističnim i spremnim suočiti se s problemima današnjice. narcisoidnost karaktera te duhovnu krizu.1. kao i pripadnost zajednici. Razmatrajući političke promjene. a na meti njegove kritike najviše se nalaze mediji koji pridonose zagovaranju vrednota prolaznosti. Nadalje navodi čovjekovo otuđenje nastalo sve bržom globalizacijom koja. Autor već u predgovoru sažima cjelokupnu tematiku studije. Etika u sjeni globalizacije i postmoderne. Na ovom mjestu autor uvodi i religiju te uviđa važnost dijaloga vjere i razuma. živčanog. U posljednjih nekoliko odlomaka studija postaje konkretna te precizno obrađuje današnje kriterije odgoja i obrazovanja. Ovakav stav polagano ublažava isprva pesimističan čitateljev dojam te ga potiče na samostalno razmšljanje o izlazu iz realne krize. Za autora je čovjek na početku 21. Vrlo pesimistično iznijevši stav prema današnjici autor se okreće samom čovjeku na početku trećeg milenija te ga doživljava kao sebičnog. Koprek argumentirano pokušava naći rješenja na različitim poljima ljudskog djelovanja. Na samom kraju autor upućuje čitatelja u isusovačku duhovnost te spremnost za produhovljeni management i samoorganizaciju. Iva NIKOLAC Zanimljiva studija "Priđi da možeš čuti" autora Ivana Kopreka bavi se. problemima postmodernog doba te odrazom globalizacije na život i djelovanje suvremenog čovjeka. Nakon zaključka da su današnjem društvu hitno potrebne reforme kako bi se prevladala kriza. problem novca i nekonkurentnosti europskog tržišta naspram azijskom. autor naglašava važnost dijaloga u današnjoj eroziji vrijednosti i ciljeva. ciničnog. zapravo. kao očajnika kojem nedostaje ljudska toplina i jednostavnost. što pokazuje autorovu svestranost. prema autorovom mišljenju.2008. demokraciju i etiku u vremenu postmoderne. Posebno fascinira i vrijedan je pažnje dio studije koji se bavi vezom teologije i filozofije s neuroznanostima. solidarnost te odgovornost. gdje su daljnji imperativi pozornost.01.

2003. Zagreb. počinjući od starozavjetnog prikaza odnosa prema pojedincima u Izraelu i narodu kao zajednici pa do novozavjetnog prikaza Isusova odnosa prema čovjeku kao izvorištu čovjekovih odnosa i konkretnih primjera njegova ponašanja prema drugome koje u središte stavlja ljudsku osobu i njezino dostojanstvo. podijelio u 10 poglavlja. usprkos tome. godine. o svijesti vlastitoga ja.Recenzije Božo LUJIĆ. mogle pribiližiti odgovoru na dano pitanje sintetizirajući mnogostruka saznanja i promišljanja. 12:31 . kao i mnoge druge.1. pogleda koje bi nas. Dar dobiva svoje potpuno značenje samo ukoliko je povezan s darovateljem. koju ćemo ukratko predstaviti rabeći ponajviše ono što sam autor naznačuje u uvodu svoje knjige. koja se međusobno sadržajno presijecaju zadirući jedno u drugo: o svijetu u kojem živimo." Lujić ovdje obrađuje život u "svoj širini i višeslojevitosti darovanosti." Lujić promatra dar kao kvalitativnu. te svekoliku čovjekovu odgovornost za dar života kao trajnu zadaću u njegovu očuvanju. četvrto poglavlje ulazi slojevitije u poruku proroka Amosa koji se zalaže za prava čovjeka i naroda čiji je Jahve zaštitnik. Prvo poglavlje polazi od "biblijskog shvaćanja života koji je u svojoj biti dan. Izaije (o potrebi prava i pravednosti) i Miheja (koji kritizira moćnike i profesionalne proroke te daje odgovor na pitanje što čovjek treba činiti). o ljudskoj slobodi. ali istodobno i za-dan. Autor je knjigu. Peto poglavlje progovora o Bogu-darovatelju kroz narativnu analizu Izl 15. odgovor na to pitanje i dalje ostaje opet i uvijek nepotpun i nedorečen i kao takav otvoren nepresušnom vrelu mogućih odgovora.08. zašto ne vjerovati. stoljeću te napretkom znanosti.pmd 211 8. o globalizaciji i o tome kamo ona smjera. Riječ je o djelu "Drugi – mogućnost ljubavi" s podnaslovom "Biblijsko poimanje odnosa prema drugome". 22211 PRIJELOM . Kompleksna pitanja današnjice. Kršćanska sadašnjost.01. Ivan TOMLJENOVIĆ Ovom prigodom predstavit ćemo još jednu knjigu profesora Bože Lujića. Dok treće poglavlje govori općenito o dostojanstvu kao ishodištu govora o pravima naroda te o proročkom zauzimanju za pravdu i pravo oprimjerenom na poruci Amosa (o pravu čovjeka i naroda). njegovanju. konvergiraju jednom jedinstvenom pitanju – tko je to čovjek? I ova knjiga. o bližnjemu itd. Amos kritizira mnoge nečasne postupke te kao najgore etiketira "to što se u svojoj zloći Izraelci pokrivaju Bogom i tako ruše neophodnu razdjelnicu između dobra i zla". Drugi – mogućnost ljubavi. a ne kvantitativnu vrijednost. No. Naredno poglavlje na temelju biblijskog shvaćanja problematizira odnos prema drugome. progovaraju o tome. razvijanju i daljnjem posredovanju. o čovjekovoj horizontali i vertikali. već u 21.2008.07. izašlom u izdanju KS-a 2003.

muža i zaručnika te će zasnovati novi savez "kao novi oblik zajedništva koji će počivati na pravu. Riječ je o egzegezi Mk 8. Dok je narod nepovjerljiv.07." Upravo je ta tema itekako aktualna.08. Njegova ljubav prima oblike oca. Iskustvo ovisnosti o Jahvi koji sve vodi i za sve se brine. Prema tome. Događaji su to koji su usječeni u kolektivni imaginarij izraelskog naroda. a promišljanje o njoj može biti preslikano i u današnji svijet o čemu. Iduće poglavlje govori o biblijskoj interpretaciji rata. odreći se iskušenja da čovjek Bogu postavlja ili sebe ili svoje putove u određivanju onoga što je Božje. a šesto egzegetski interpretira Izl 16. a u njihovu sučeljavanju "nastaje golema patnja pomoću koje se slama moć zla i otvara mogućnost nove budućnosti. dok mrmlja protiv svoga Boga. Bez obzira na nevjernost naroda Jahvi kroz povijest. On izbavlja svoj narod.pmd 212 8. Posljednje poglavlje je jedino koje u cjelini obrađuje jedan novozavjetni tekst. 12:31 . pravdi. On pokazuje svoju ljubav. ali je ovdje to izbavljenje usmjereno na nenasilan način prema čovjeku. a nikako ropstvo. Sedmo poglavlje propitkuje Božji odnos prema narodu na temelju iskustva Hošeine knjige." Lujić i poglavlje i knjigu zaključuje mislima kako se život "u svojoj dubini razumije kao ljubav koja se daje i koja zbog svog davanja nužno nailazi na otpor i patnju. nakon Lujića u svojim knjigama opširno progovaraju i drugi autori (npr. a najviše u pobjedi nad smrću kao najjačem otporu. o zlu kao subjektivnoj veličini i kao sudbini.1. njezina se snaga pokazuje u pobjedi tog otpora. a čovjekovo će srce biti "izliječeno" i "osposbljeno za ljubav". potrebno je "htjeti slijediti Isusa iza Isusa. Tako i dalje Bog ostaje shvaćen kao izbavitelj. od Boga izbavitelja do Boga "koji se bori za pravo čovjeka" gdje god je čovjek ugrožen. No. "fizičku i duhovnu hranu bez koje opet nema istinskoga života". naglašava autor. označava slobodu. vjernosti i ljubavi". žaleći za stanjem iz kojega je svesrdno želio izaći. 34 – 35. govor o problemu zla." 212 PRIJELOM . da bi se postalo Isusovim učenikom.01. Davor Domazet Lošo u "Klonovi nastupaju").2008. Božjem djelovanju i zauzimanju za narod i pojedince koje kroz povijesna bespuća poprima razne slike i tumačenja – od "Boga ratnika koji vodi "svete ratove" za očuvanje života" i zauzima se za nj. skrbi za svoj narod dajući mu hranu i vodu.Recenzije 27. "Zlu kao sudbini valja suprostaviti ljubav kao sudbinu". majke. upravo na tim teološkim temeljima. te prihvaćanje vlastitoga križa kao potpunoga osmišljenja života. Osmo poglavlje tumači poruku proroka Jeremije.

Recenzije Anton TAMARUT.07. Imajući na umu na početku navedeno. uvjerljiva (str. – 40. 6. Tama213 PRIJELOM . 169. 2006. Uostalom. značaju i ulozi Kristova križa u životu kršćanina (str. samozatajna.) Knjiga se sastoji od pedeset i tri teksta. No. primateljima Isusove poruke koju Tamarut prenosi.).1. – 144. S obzirom da je Tamarutovo područje interesa dogmatska teologija. Netko bi učen mogao lako zamijetiti da ova knjiga ne donosi puno novih teoloških spoznaja. doživjela je svoje drugo izdanje. I Tamarut poput Goluba unosi u tekstove obilje osobnih razmišljanja koja želi podijeliti zajedno sa svojim čitateljima kao ravnopravnim sudionicima dijaloškog procesa. Teologija za svaki dan. 107.). 12:31 . reći takvo što. u knjizi se ipak mogu naći i poneke dublje analize kao npr. – 116. značilo bi ipak zanemariti autorov jedinstveni način na koji on promatra. Smijem biti slab. Tamarut zato svoje misli ne iznosi na apstraktan i suhoparan način. Tamarut se u jednom od tekstova oprašta od odlaska na drugi svijet portira s kojim se svakodnevno susretao pri izlazu i ulazu u svoj dom (str. Iako je većina tekstova vrlo kratka te i stoga pogodna za duhovno-meditativne trenutke. možemo reći – jednoga od nas. Zagreb.) itd.08. posebice valja spomenuti pojedine autorove vrlo tople i snažne tekstove koji svjedoče o njegovu stavu prema običnim ljudima. Autor Anton Tamarut u njoj je sabrao i objavio niz svojih tekstova objavljenih uglavnom u "Kvarnerskim zvonima". Iz njegova stila pisanja naslućuje se namjera da svoje misli podijeli s drugima upravo na takav način da u njima. odčitava i predstavlja aktivnu Božju blizinu kojom smo svakodnevno okruženi. Primjerice. za nekoga tko je iole upućen u ovu tematiku.). netko neupućen i opterećen predrasudama mogao bi iz te činjenice puno toga pogrješnoga zaključiti o sadržaju knjige. Tamarut na zanimljiv i jednostavan način opisuje doživljaj Boga kao svakom čovjeku potrebnog i bliskog bića. o Duhu Svetomu (str.2008. ali i u drugim vjerskim časopisima. o mjestu. Tako je iz Tamarutova pera teologija definirana kao "motrenje i čitanje Božje djelatne i dobrohotne blizine u svakidašnjim događajima. Kršćanska sadašnjost. No. Ivan TOMLJENOVIĆ Knjiga "Smijem biti slab" godine 2006. 143. 29. o tome koliko je Crkva ponizna.pmd 213 8. Božje svjetlo u mislima i osjećajima" (str. ipak ne bi smjelo biti veliko iznenađenje što je naša teologija nakon Ivana Goluba dobila još jednoga dogmatičara pjesničkoga stila. Takav Bog s ljudskim likom približava se konkretnom čovjeku i daje mu svoju ruku da bi taj isti čovjek u punoj slobodi mogao uzvratiti odgovor.01. – 181. sve ovo ima svoj iskon u načinu na koji autor shvaća govor o Bogu. pobudi određene emocije.

01. I tako.Recenzije rutovu paradigmu odnosa prema čovjeku također oslikava i tekst kojim se oprašta od biskupa Karmela Zazinovića. Tamarut ipak u svemu tome nije ništa manje otvoren za onu stvarnost koja nadilazi nama shvatljive kategorije. U kupe su putem ušle majka i njezina mala djevojčica. o krjepostima.2008. – 153. o složenoj problematici međuljudskih odnosa itd. o (str.07. On će kao čitateljev prijatelj na specifičan način.1. 53. o Blaženoj Djevici Mariji. bila nepovratno izgubljena kad je djevojčica rekla jednom gospodinu koji je ušao u kupe: "Striček. 214 PRIJELOM . o pojedinim blagdanima i značenju koje oni imaju. shvatio je to u jednom trenutku autor. mislila je na Tamaruta. – 56. Osobno bih kao najsimpatičniji tekst izdvojio zgodu o susretu u vlaku (str. o grijehu općenito i o pojedinim vrstama grijeha. ta je prilika. tekst za tekstom. On time na nekim način postaje i sposobniji za otvorenost transcendentnome jer ono u njegovoj teologiji nije od čovjeka udaljeno. Na kraju. o svojem zavičaju i ljudima koji u njemu obitavaju. 12:31 . 151. već mu je iznimno blisko.) prikazujući njegovo djetinjstvo i zgode s objeda. autor opisuje jedan svoj grijeh propusta navodeći kako se jednom prilikom vozio u vlaku i putem čitao njemačke novine. ovaj tu nije naš. pisati o Kristovu Utjelovljenju. uz pregršt evanđeoskih navoda.)." Naravno.pmd 214 8. Dapače. Mnoge teološke teme zaogrnute su njegovim prepoznatljivim stilom. Upravo takve stvari iz svakodnevice reći će sveobuhvatniju istinu o veličini nekog čovjeka nego što će to učiniti nabrajanje službi koje je za života pojedina osoba obnašala.08. Naime. Tamarut s njima nije progovorio ni riječi – pa čak ni onda kada je majka svojoj kćeri na pitanje: "Što je to grijeh?" kratko i odrješito odgovorila: "Greška!" I tako je on iznova odgađao ulazak u razgovor iako je za uključenje u raspravu bilo sve i više razloga. Tamarut uvijek donosi neku zanimljivu zgodu.

Pet elemenata De Lubacove teologije: I. Svi su iz redova Družbe Isusove. U uvodu se upoznaju dominante De Lubacove misli. Djelomičnost i relativnost koje se pripisuju dogmi. božanski događaj. stoljeću. Za kontroverzniju teologiju pojava ozračja isusovačke škole. De Lubac. De Lubacovo djelo Surnaturel nastalo je iz dossiera. Drugi dio donosi djelo De Lubaca Misterij nadnaravnog. De Lubac raspoznaje u temelju pojma dogma temu jedinstva vjere. Povijest je prostor. U enciklici Humani generis. uz uvod donosi De Lubacovu teologiju koja se sastoji od pet elemenata. predstavljala je opasnu intelektualnu radionicu u kojoj se kovala Théologia nouvelle. Stella CAREN Djelo Ilarie Morali dijelimo na tri dijela.) se ubraja među najuglednije protagoniste obnove teologije u 20. Papa Ivan XXIII. Prvi dio.pmd 215 8. pozornost prema filozofskim utjecajima. de Lubac (1896-1991. PRELIMENARNE KOORDINATE ZA RAZUMIJEVANJE JEDNE MISLI (teološko-propedeutički moment). koja proizlazi iz jedinstvene osobine njezina počela. Boga. Izraz théologia nouvelle prvi se put javio u govoru Pia XII. Važno De Lubacovo načelo je da vrijednost neke teološke intuicije ne ovisi o povijesti. neočekivano poziva De Lubaca da surađuje u pripravi i radu Drugoga vatikanskog koncila. NADNARAVNO: CRTICE IZ BIOGRAFIJE Zajedno s K. teologija kadra pokazati smisao života suvremenicima. održanog u Castel Gandolfu 17. ucjepljivanje kršćanstva u kulture i narode. Osnovne koordinate su povratak izvorima i povijesti.08. to je križanje gdje se zbiva spoznanje vjere. Teolozi dvadesetoga stoljeća. Na prvom mjestu je pitanje nadnaravnog. J.1. čije dubine dogme ne mogu do kraja istražiti. Cijelo djelo prožeto je bilješkama. 12:31 . U. Povijest kod De Lubaca može biti i zasebna teološka tema sa svojom artikulacijom.U Surnaturelu najvažnije je pitanje odnosa između teologije i dogme.2008.Recenzije Ilaria Morali. Zagreb 2007.01. koja se nadovezuje na ostale velike teme po215 PRIJELOM . II. Henri de Lubac. Treći dio sastoji se od bibliografskih podataka. H. Daniélouom i H.07. Otajstvo je otajstvo Krista. koje nas vode na put istraživanja De Lubacovog katoličkog duha. Kršćanska sadašnjost. ne trebaju biti shvaćene u smislu lišavanja ili ograničavanja. teren na kojem se ostvaruje duboka povezanost između teologije i dogme. u jednom odlomku mnogi su vidjeli osudu djela Surnaturel kao i same Théologia nouvelle. Rahnerom. von Balthasarom. koji je godinama proširivan daljnjim studijama. uz Karla Rahnera u središte teološke scene stavlja pitanje odnosa između naravi i milosti. Suodnos između dogme i otajstva predstavlja posebno obilježje De Lubacove teologije. rujna 1946.

) Sličnost koja je postignuta u punini sastoji se u posjedovanju nadnaravnog cilja. Želja ipak zahtijeva da bude ispunjena. 2. dok drugi vuče korijene iz patristike i u kojem je slika biblijske matrice. za De Lubaca proizlazi iz činjenice da bi sama ljudska narav mogla biti konstituirana u jednom drugom redu stvari. prema De Lubacu. koja obuhvaćaju samo jedan dio artikulacije. Desiderium naturae kod Tome je njegova egzegeza u svjetlu tradicije. pri čemu sličnost ostaje u okviru naravnog reda. Dar je slobodan. Želja se ne može poistovjećivati s izrazom zahtjev. Ponovno oživjeti široki humanizam otaca i duh njihove mistične egzegeze može se učiniti jedino tako da se uloži napor u preobražavajuću asimilaciju. zadatak teologije. plod besplatne inicijative. De Lubac uočava kako teolozi i povjesničari donose tri moguća tumačenja. III.. Krist je temeljno hermeneutičko načelo toga shvaćanja. Teza francuskog teologa sastoji se u radikalnoj kritici shvaćanja čiste naravi. Na odnos razvoja dogme i povijesti teologije nadovezuje se tema tradicije. Treći zastupaju mišljenje da slika predstavlja poziv na sličnost. Kod De Lubaca kao konstantan motiv razmišljanja o tumačenju Pisma ističe se binom slovo-Duh.Bog mi je darovao biće i utisnuo u njega nadnaravno određenje. Problem besplatnosti nadnaravnog može se riješiti uz pomoć dviju perspektiva: 1.01. podudara se s onim što se definira kao narav. 2. Jedan je podrijetlom izvan kršćanstva i shvaća duhovnu narav na filozofski način. De Lubac ističe kristološko načelo i matricu koji determiniraju duhovno shvaćanje Pisma. Tradicija ima presudnu ulogu norme cjelokupne buduće spekulacije. koja u čovjeku tvore jedan niži (narav) i jedan viši (nadnaravno) poredak. vezane uz temu desiderium videndi Deum: 1.. 3. Kajetan i njegove pristaše upali su.08. Nemogućnost predlaganja čiste naravi i čisto naravnog određenja . dok poredak sličnosti obuhvaća razinu nadnaravnog. 12:31 . Duhovni smisao Pisma važna je nit De Lubacove teologije. u kojem su združena dva pojma. zamjećuje usku srodnost Tome i otaca.) To je organska veza u kojoj čovjek stvoren na sliku prispijeva sličnosti. u pogrešku kada su narav i nadnaravno stavili jedno pored drugog kao dva potpuna i samostalna organizma.07. Pismo nalazi svoju puninu u samoj preobrazbi onoga koji ga sluša i prihvaća. Drugi prepoznaju sliku naravnog reda. U temi desiderium naturale videndi krije se pojam naravi. jer je sam Bog 216 PRIJELOM . Bilješka F. Prvi ne promatraju jednostavnu ljudsku narav nego povijesnu narav.Sukob De Lubaca i njegovih protivnika kreće se oko tumačenja dviju tvrdnji Tomine misli.) Ono što oci smatraju slikom Boga u čovjeku. kršćanstva. s potpuno drugom svrhom.pmd 216 8. Kritiku suvreè mene teze o čistoj misli najčešće nalazimo u djelima Surnaturel i Le Myst re du Surnaturel. Crkve.) Desiderium naturale nequit esse inane.Recenzije put spasenja.) U čovjeku postoji desiderium naturale videndi Deum.1. POUČAK O NADNARAVNOM (teološko-sadržajni moment). Tri bitne koordinate su: 1.) Svrha bića i besplatnost nadnaravnog. doslovni smisao i duhovni smisao.2008. u kojoj De Lubac ilustrira tri moguće egzegeze pojma desiderium naturale.

Stvarni ontološki jaz iz kojeg proizlazi radikalna heterogenost između naravi i nadnaravnog moguće je prevladati jedino pomoću posvetne milosti. Homo religiosus ne predstavlja zaostali stadij čovještva naspram intelektualnog razvoja. 12:31 . Odgovor na protukršćansku revoluciju traži se zbog vremena velikih epohalnih preokreta. Idejom Slike udaraju se temelji apsolutnoj vrijednosti i nepovredivosti ljudske osobe. IV. nekog Vječnog i Apsolutnog u što se može stjecati čovještvo. koja je također apsolutna vrijednost. Kod De Lubaca teološki je okvir pojma osobe u isti mah trinitarni i kristološki.pmd 217 8.Tema nadnaravnog doima se više kao neka povlastica uske elite određenog povijesno-teološkog trenutka dvadesetog stoljeća. Na crkvenom planu zbog rasprostranjenosti nekršćana.) Anima naturaliter christiana je izraz preuzet iz Tertulijanova spisa De Testimonio animae. Mi smo u punini osobe samo unutar Osobe Sina.08. koji je sposoban od početaka ljudske povijesti za izraze religioznosti i mistiku. Poziv upisan u čovjekovo stvoreno biće sadrži crte relacija i društvenosti.1. Katolik se našao pred mozaikom religija. Na planu dogmatskog razmišljanja. IZAZOVI DVADESETOG STOLJEĆA: TEORIJA NA KUŠNJI (primjena ključnog načela). U toj dinamici prostor djelovanja nalazi i Duh. De Lubac stupa u intelektualnu borbu protiv nacizma.) Čovjek kao osoba i zajednica-djelo De Lubaca Catholicisme-Katolištvo opisuje čovjeka kao osobu. Druga govori da naturaliter određuje granicu očitovanja koja ipak otkrivaju težnju na koju samo milost može dati stvarni odgovor uspostavljajući istinski odnos Boga i čovjeka. Čovještvo stvoreno na Božju sliku ujedno je i grješni ljudski rod. uključujući i marksizam. niti se religijski element može svesti na intelektualni ili socijalni element. U toj antropološkoj viziji treba dobro razlikovati dvije sastavnice od kojih svaka upućuje na zaseban način shvaćanja odnosa između Boga i čovjeka. svakog oblika ideološkog totalitarizma. što se ne može svesti na imanenciju. Naglasak se stavlja na predmet želje naravi.2008. Prva govori o čovjeku naturaliter christianus. zato što je do 217 PRIJELOM .01. Nastoji se sačuvati zajednica. Antropološke posljedice također dijelimo na: 1. De Lubac pobija teorije koje su se javile na marksističkolenjinističkom tlu vezane uz areligiozno doba u ljudskoj povijesti. premda je anoniman. ratova i afirmiranja protukršćanskih religija. U djelu Katolištvo. Djela posvećena temi ateizma su Drama bezbožnog humanizma i Duhovno potomstvo Gioacchina da Florea.Recenzije u njezinu izvoru. Katoličke ambijente na počecima dvadesetog stoljeća potresali su duboki nemiri.07. koji je snažna pneumatološka sastavnica teološkog tumačenja ljudske osobe. predstavlja se kao nešto spontano i specifično. De Lubac ističe nužnost nekog mjesta. Javlja se sukob između čovjeka urešena vječnim određenjem i čovjeka raspršena u njegovoj religioznosti. a ne neku transcendentnu monadu. 2. Svoj oblik poprima paradigma o novom čovjeku po mjeri Krista. Religijski pluralizam i pitanje spasenja nekršćana postalo je predmetom rasprava. središta. 2.) Gledanje Boga kao predmet želje naravi i kao besplatan dar. Ideja Boga prevladava sve društvene i mentalne sklopove.

jer ne uspostavljaju neki religio. nego one udaljavaju od ispravnog tumačenja. Katolik je baštinik istine i povijesti crkvenog nauka. Činjenica da je čovjek vođen Božjom milošću ne znači da on prima nadnaravnu objavu. koju treba prenositi drugima. ZAKLJUČCI. stvarni odnos između čovjeka i Boga. kako povijest vjere tako i povijesti profane literature.Recenzije tada teologija raspravljala o individualnom spasenju. ne znači da je primio vrhunaravno svjetlo da može zasnovati nadnaravni religijski sustav.) Desiderium potiče i pokreće čovjeka na traženje jedinstva s Bogom.Le mystè re du Surnaturel.) One su samo netočno nazvane religijom. također zbog vrlo snažne sličnosti koja postoji između milosti katolicizma i koncilskog pojma milosti koja je na neki način zajednička. Komplikacije ne znače uvijek napretke u misli. U teologiji se susreće određena poteškoća da se pomiri nužno posredovanje Crkve za spasenje. kod kojih je prevladavala ideja o čistoj naravi. 3.01.08. Hvatanje u koštac s pitanjem nekršćana otvara novu perspektivu shvaćanja teorije o nadnaravnom.) Uloga koja je vlastita nekršćanskim religijama sastoji se u tome da su one podloge za evanđelje. Drugi dio donosi De Lubacovo djelo Misterij nadnaravnog. tvrdnjom o sveopćoj spasenjskoj volji i ponudi milosti svim ljudima. Susreti literarne naravi otkrivaju De Lubacovu sposobnost promatranja i shvaćanja slika povijesti što se nižu velikom brzinom. Kršćanstvo je Religija jer potječe od Boga koji preuzima i aktivira inicijativu uspostave odnosa s čovjekom. Nekršćanski religiozni čini su posljedica jedne takve težnje usađene duboko u ljudskom duhu.pmd 218 8.07. Istaknut ćemo samo neke misli De Lubaca. Jasna je razlika u razini između nadnaravnog čina i religijskog sustava koji objektivno nije nadnaravan. potaknut milošću.) Nekršćanske su religije jednostavna očitovanja stvarnosti utisnute u čovjeka. Tijekom nekoliko stoljeća većina teologa. Milost usmjerava čovjeka prema Crkvi koja je istodobno zajednica u nastajanju i vidljiva zajednica u povijesti.De Lubac podmukloj i ideološkoj gerili Kristovih protivnika suprotstavlja intelektualni i humani odgovor. 4. On smatra da je važno vratiti se bogatim činjenicama kršćanske starine. 12:31 . Elaboriranje nove teorije se više ili manje temelji na tumačenju drevnih tekstova.1.2008. De Lubacov teološki sud o nekršćanima i njihovim religijama veže se uz teorije o nadnaravnom u nekoliko točaka: 1. dok sličnost podrazumijeva preobrazbu pomoću milosti koju samo Bog može udijeliti. slagalo se da je njihova disciplina znanost zaključaka. De Lubac zna da nam Crkva jamči u svakom stoljeću očuvanje čiste 218 PRIJELOM . De Lubacov teološki sud ne odnosi se na osobe već na strukture unutar kojih pojedinac i zajednica izražavaju svoje uzdizanje k Bogu. koje su odbačene zbog razvoja suvremene teorije. 2. De Lubac je ostao trajno vjeran nutarnjim ciljevima vlastitog intelektualnog istraživanja kao i svog vlastitog života. V. nadahnut dubokom vjerom i stalnim divljenjem nad poviješću kršćanskog humanizma. Utjecaj koji je De Lubac izvršio snažnim shvaćanjem spasenja razradom teksta LG 16 nije moguće zanijekati. To što čovjek čini nadnaravna djela.

Zakoni koji vrijede u svemiru. svrhu i određenje. krjepost. Teorija o čistoj naravi nastala je i razvila se u intelektualnom ozračju. niti da je naša vjera drevna nego vječna i uvijek nova. Vjernički se um bez straha posvećuje svome radu da bi istinu pokazao sve dubljom i čudesnijom. Ako je naša spoznaja neizlječivo manjkava. 12:31 . već onaj cilj koji se mora ostvariti. ja postojim. milost. Činjenica da narav nije zamišljena kao poredak koji se može definitivno zatvoriti u samome sebi. predstavlja krajnju ozbiljnost drame ljudskog života. da mi dadne biće.01. Molitva. Moje je određenje ontološka stvar. Nadnaravno nije besplatno samo u odnosu na neku hipotetsku ljudsku narav ili na ljudsku narav općenito. Kad kažem "ja". Biće nema samo želju vidjeti Boga već je i želja da vidi Boga želja njegove naravi. te one u kojoj se čovjeka poima kao naravno biće.08. otad imam svoje biće. inicijalnu razliku koja postoji između moga bića i moje egzistencije. Božansko je svjedočanstvo neusporedivo više od bilo kojega ljudskog svjedočanstva. nego i u odnosu na konkretne ljude i na sve koji čine dio sadašnjeg čovječanstva.Recenzije i cjelovite vjere. Krajnja ozbiljnost te želje koju je u mene stavio Stvoritelj. koju ja ne mogu promijeniti kao neki predmet što mijenja namjenu. Druga rečenica izražava potpunu besplatnost nadnaravnog dara. niti da se tijek vremena ne vraća. koje u umu običnog vjernika može biti mnogo veće no što je to u najboljeg teologa. u mojoj konkretnoj naravi. Nije mogao uz to biti ičim prisiljen utisnuti u moje biće jedan nadnaravni cilj. Od nadnaravnog je učinjeno nešto potpuno sporedno i površno. i po kojima se ravnaju naravna bića ne mogu se izravno primjenjivati na ljudsku narav. ja imam svoje biće. Pitanje besplatnosti se postavlja jedino u vezi sa mnom. U meni kao pojedincu. Postoje dva Božja dara: "Bog mi je darovao biće" i "U to biće koje mi je On darovao.07. ja imam neki cilj. Problem se postavlja za biće kod kojeg gledanje Boga ne pokazuje samo neki mogući cilj. u vezi sa svima nama. želja da vidim Boga ne bi mogla biti vječno osujećivana bez nekog bitnog trpljenja. inicijalnu razliku koja postoji između moga nadnaravnog bića i moga nadnaravnog cilja. Sveti Augustin i mnogi njegovi učenici miješali su pitanje konačnog cilja i pitanje onoga čime je čovjek obdaren na početku svoga puta prema spasenju.2008. već kao nešto što posjeduje nadnaravnu svrhu. i bio promatran kao nešto izvanjsko. De Lubac zaključuje da se čovjek nikada ne vraća natrag. Bog je utisnuo neki nadnaravni cilj. Vjera ima svoje vlastito svjetlo. Duh se mora osloboditi dvostruke uobrazilje: one u kojoj se Boga poima na ljudski način.1. stvarno i osobno ljudsko biće. Prva rečenica izražava potpunu slučajnost. a od kada postojim. ljubav. ako se u njoj promatra ne samo ono što od nje čini neku vrstu više životinje već i ono po čemu je ona duh. gdje je bio oslabio pojam cilja. On je učinio da u mojoj naravi odzvanja poziv gledati Ga". vjera. ne podrazumijeva niti da ona ima već u samoj sebi i u svojoj dubini i najmanju pozitivno nadnaravnu sastavnicu.pmd 219 8. Bog nije bio ničim prisiljen. jednako kao i božanski dar. sve je uvršteno u čisto naravni poredak koji se zamišlja. 219 PRIJELOM . ni izvan ni unutar sebe. ona ima tajanstvenu moć kritizirati samu sebe.

koja za tim postoji u našoj naravi. 4. U sebedarju koje Bog želi pružiti u želji. sve se tumači pomoću ljubavi.2008. 12:31 .) Opera Omnia sastoji se od trideset i dvije knjige podijeljene u devet sekcija. 220 PRIJELOM . Etapa čiste naravi je jamačno prevladana puninom stvarateljske ljubavi. Čitavo je Božje svjetlo upravljeno na čovjeka.07. ona sve mijenja. Ipak postoje dvije istine: čovjek može živjeti samo zahvaljujući Božjoj viziji. osobnoga i trojstvenog Boga. Dajući nam upoznati Boga ljubavi.01. koji smo podijelili u četiri skupine: 1. 2. a ta Božja vizija apsolutno ovisi o božanskom pristanku.1.) Bilteni.) Glavna djela H.08. Objavljujući se nama. Bog nam je objavio nas same nama samima. 3. Upotpunjujući i preoblikujući našu ideju o Bogu neizbježno je da objava upotpuni i preobrazi odjednom samo našu ideju čovjeka i njegove želje. Treći dio donosi bibliografske podatke.pmd 220 8.Recenzije neka nadstruktura bez koje bi čovjek sasvim lako mogao. Boga stvoritelja i spasitelja. de Lubaca.) Govori i studije o autoru i njegovu djelu.

što je u potpunosti opravdano budući da se bavi njegovim unutarnjim životom.01. puno je putovao i istraživao predaje. Indija. obrede i običaje afričkih. Začetnik je tzv. U svojoj autobiografiji "Sjećanja. osjećao bih kao da činim najveći grijeh. i samo mu se to činilo vrijednim kazivanja.. – 1961. bojao se reakcije javnosti i njegov stav prema objavljivanju knjige dugo je bio kritičan i negativan.. Samo mu se duhovna bit njegova životnog iskustva zadržala u sjećanju. I kada bih se imalo suprostavio toj sili. Jung samo u ovoj knjizi govori o Bogu i o osobnom iskustvu Boga. značajan predstavnik psihoanalize. Isticao je nužnost razumijevanja i razmišljanja. razmišljanja" koja je nastala na osnovu diktiranih sjećanja zabilježenih od strane učenice Aniele Jaffé. Jung iznosi sjećanja na djetinjstvo. kao i iscrpan rječnik najvažnijih pojmova. svoje suočavanje s nesvjesnim." Iako je knjiga većim djelom sačinjena od Jungovih diktiranih sjećanja. nesvjesno zauzima mjesto ontološke stvarnosti. američkih i indijskih plemena..). te on nesvjesno smatra izvorom svjesnosti.Recenzije C. U poglavlju "Sigmund Freud" i "Suočavanje s nesvjesnim" autorica je uključila neke odlomke sa seminara održanog 1925. 12:31 . Jung nikad nije u cijelosti prihvatio Freudovu teoriju. snove i vizije. Jung opisuje svoj odnos s Freudom te razloge zbog kojih su se njihove teorije razišle. Magdalena NERETLJAK Carl Gustav Jung ( 1875. brojna putovanja (Sjeverna Afrika. ) poznati je švicarski psiholog i psihijatar. Njihov odnos narušen je 1909. "Sve moje misli kruže oko Boga kao planeti oko Sunca. školske i studentske dane. snovi. Fabula Nova 2005. Među svojim brojnim djelima.1. snovi. razmišljanja. Upravo zbog otvorenosti kojom je razotkrio svoja religiozna iskustva i ideje. na kojem je Jung prvi put govorio o svom unutarnjem razvoju. i On ih jednako neodoljivo privlači.07. 221 PRIJELOM . Razdoblje Prvog svjetskog rata bilo je za Junga bolno razdoblje preispitivanja vlastite duše. kada je Freud izrazio strah od narušavanja vlastita ugleda. Iako su Jung i Freud neko vrijeme bili bliski prijatelji. Uz Sigmunda Freuda. Kenija. U njegovoj psihologiji. Njegovo poimanje religije razlikovalo se od tradicionalnog kršćanstva. Nakon toga. JUNG – Sjećanja. U knjizi je predočeno uglavnom "iskustvo čovjeka kojemu je psiha predstavljala duboku stvarnost" i kojemu su vanjski aspekti života uvijek bili sporedni. G. Nakon rata.2008. Na kraju knjige pridodana su Jungova prepiska s Freudom te pisma supruzi Emmi. povijest. Amerika.08. analitičke psihologije u kojoj se razlikuju dva sloja nesvjesnoga: osobno nesvjesno i kolektivno nesvjesno. nasuprot kršćanskom zahtjevu za vjerovanjem.pmd 221 8. zbog Jungove intelektualne nadmoći i dubine uvida. Jungovo djelo "Sedam propovijedi za mrtve". pisana je u formi autobiografije sa samim Jungom kao pripovjedačem. Jung je razvio svoju inačicu psihoanalize. posebno u njegovoj koncepciji Boga koji nije posve dobar i blag.

Drugo poglavlje Fenomenološki korijeni Finkova mišljenja. ona je nužno suputovanje u obrazovnome procesu ćudorednoga svijeta. autor određuje filozofsku antropologiju i to filozofiju kao najunutarnije susvjedoštvo jer dovodi čovjeka do najunutarnijega u cjelini drugih svjedočenja kao otvorenosti svijetu. način ophodnje čovjeka i svijeta. 12:31 . težeći apsolutnoj spoznaji svijeta. kojim se razumijeva i suopstanak. Autor u svojem radu slijedeći osnovne misli Finkove filozofije dokazuje kako Finkovo utemeljenje filozofije odgoja prati izvorno shvaćanje odnosa filozofije i odgoja. tražeći posljednji razlog spoznaje svijet. započinje ispitivanjem odnosa filozofije i znanosti čime započinje Finkova filozofija oslanjajući se na Husserlove fenomenološke stavove. Čovjek koji je otvoren svijetu samo on može imati zavičaj." Ključna postavka Finkove filozofije odgoja jest "da je filozofija odgoja izričito ispunjenje životne svijesti. 1 Izdano u Hrvatsko filozofsko društvo. U petom poglavlju Opstanak i suopstanak autor nam donosi predrazumijevanje odgoja kao ćudorednoga fenomena. Zagreb.1. Fenomenologija pita o korijenu samoga svijeta. 2004. kako i sam autor kaže s pogledom na čovjeka ali i s pogledom na konstitucije samoga predmeta. on dovodi u sumnju korjenitost Husserlove redukcije.pmd 222 8. konstitucije svijeta i unutarsvjetskoga fenomena. Knjiga se sastoji od devet poglavlja s uvodom i zaključkom. U Finkovoj filozofiji sustavno se može pratiti razvitak svih filozofskih disciplina.2008. ali se kasnije Fink udaljava od nekih njegovih temeljnih ideja. U samotumačenju otkrivamo Drugoga. dom kao prostor ćudorednoga. Finkovo razilaženje s Husserlovom fenomenologijom počinje u točki kada dovodi u pitanje kako se fenomenološki postupci odnose prema predreduktivnome materijalu. 222 PRIJELOM .08. U četvrtom poglavlju Odgojne znanosti Fink ne odvaja pedagogiju od odgojnih znanosti jer one imaju gotovo iste korijene u filozofiji.Recenzije Ivan Čehok: Filozofija odgoja Eugena Finka1 Anica ĆORIĆ Knjiga Filozofija odgoja Eugena Finka doktorska je disertacija navedenoga autora. Rad kao svladavanje nužde opstanka Fink vidi kao "simboličke komunikacije. a to je moguće samo ako se temelji kao stroga znanost.01. I Heidegger je imao utjecaja na Finka. bitno sudjelovanje u nabačaju ideala". Njegovo glavno pitanje je što se zapravo misli pod pojmom odgojne znanosti? U petom poglavlju Finkova antropologija – čovjek kao otvorenost svijetu.07. Treće poglavlje Filozofija i znanost.

Uz to se veže pojam ideala kojega je odredio Kant.01.U odredbi krajnje svrhe Fink također preuzima Aristotelovu misao "da svi ljudi po prirodi teže sreći". Sustavan prikaz nalazi se kod Aristotela u sklopu pitanja o prvome bivstvu. 12:31 . koja nas duboko uznemiruje". Cilj odgoja (paideia) jest "prisvajajuće zadobivanje razumijevajućega znanja. Ideal nije predmet spoznaje već se otvara u Nadi. Platon odgoj promatra kroz nekoliko razina i to kao "tehnika pokreta duše". gdje svatko postaje nitko i kao nitko živi život svakoga.pmd 223 8. Odgoj je slobodno samooblikovanje u kojem "čovjek prethodno danome životnome obliku daje istinsku otvorenost spram svijeta".Recenzije U šestom poglavlju Odgoj u procjepu idealnog i realnog bitka Fink smatra kako treba prepoznati i istraživati bitne fenomene opstanaka u njihovoj biti. ponovno učiniti osobom?". Danas se mnogo govori o odgoju.2008. a Fink to tumači svojom tvrdnjom da se nada usmjeruje na ono što čovjek u svojoj smrtnosti i konačnosti ne može doseći. Knjiga je preporučena svakome. napose gdje je filozofija utemeljena kao odgoj.08. to znamo gotovo poput kakve zagonetke. Ideja obrazovanja je pak tek kod Sokrata u "najčišćem obliku utjelovljena".07. On stoga odgoj sagledava u procjepu realnoga i idealnoga oblika (slike) i paradigme (praslike). Mi uvijek već znamo o dobru. 223 PRIJELOM . agathon ali ne znamo što pri tom znamo i kako to znamo. i to u kojem je smislu filozofija odgoj. U sedmom poglavlju Filozofija odgoja ili filozofija kao paideia – Fink odgoj promatra analizirajući ga kroz povijest mišljenja. Pri odredbi svrhe djelovanja Fink preuzima Aristotelovu podjelu djelovanja prema svrsi – djelovanje kao praktično (svrha u samom činu) i poietičko (svrha u djelu). mnogo se ulaže u njega. o obrazovanju. Autor nam je svojim djelom dao prikaz filozofije odgoja E.1. Kao ključno pitanje filozofije danas kako sam autor iznosi u šestom poglavlju ističe se "Može li se obrazovanjem ponovno steći sloboda koja je obrazovanjem upravo izgubljena? Može li se čovjek iz svoje zapalosti u masovni život. Finka. osobito onima koje posebno zanima područje filozofije i odgoja. koje mi na određeni način već imamo.

Svojom analizom i sistematičnošću.07. istraživano razdoblje.2008. u svrhu lakšega praćenja sadržaja. st. dr. sažetak na engleskome i njemačkome jeziku i opsežna bibliografija. socioloških i feminističkih krugova. Zahvaćajući svojim radom čitavo 20. izašla je knjiga Rebeke Jadranke Anić Više od zadanoga. kao što nije ni postojala sustavna analiza "ženskog pitanja" unutar Crkve. Do pojave knjige Više od zadanog nije postojao sustavan analitički prikaz položaja žena u Crkvi u Hrvatskoj tijekom čitavoga 20. stoljeću.. stoljeću. Žene u Crkvi u Hrvatskoj u 20. Žene u Crkvi u Hrvatskoj u predkomunističkom razdoblju (str. 245-437) te četvrti dio Ishod istraživanja i pogled u budućnost (438-456). prvo poglavlje obrađuje položaj žena nakon demokratskih promjena (str. Unutar tih razdoblja autorica posvećuje pažnju svim temama koje su povezane s položajem žena: prvo se opisuje činjenični položaj žena. Autorica čini ovu razdiobu knjige: Uvod. Više od zadanoga. oslobođen svake ideologije i subjektivnosti. u kojem se objašnjava polazište. Ovaj je rad pionirski. Autorica pred čitatelje stavlja sadržaj koji omogućuje razumijevanje prisutnosti stereotipa u današnjemu vremenu za koje volimo misliti da svima daje jednake šanse i jednaka prava.01. Riječ je o knjizi koja je privukla pažnju crkveno-teoloških. Knjiga je podijeljena na četiri dijela: Žene u Crkvi u Hrvatskoj – ocrt sadašnjosti (str.1. 2003. ali i svih onih koji se zanimaju za ljudska prava i življenje istih unutar Crkve i društva. koji karakterizira ovo opsežno djelo. Žene u Crkvi u Hrvatskoj u komunističkom razdoblju (str. Dr. Žene u Crkvi u Hrvatskoj u 20. donoseći brojne citate. st. Na kraju knjige nalazi se popis grafikona. 84-244). Rebeka Jadranka. a treće komunističko doba (str. drugo poglavlje obrađuje predkomunističko razdoblje (str. izvori i metoda istraživanja i daje se pregled sadržaja. slijedi sustav224 PRIJELOM . Na početku knjige. objašnjene su kratice. Darinka HORVAT Godine 2003. 21-83). Franjevački institut za kulturu mira. 84-244).pmd 224 8.. u njemu je riječ o empirijskome istraživanju i to je jedan od glavnih razloga što se može tretirati kao jedinstveni doprinos raspravama o ravnopravnosti spolova i ljudskoj pravednosti. Ozbiljan znanstveni pristup.Recenzije ANIĆ.08. 245437). 12:31 . Split. 21-83). Anić razotkriva nekadašnje shvaćanje odnosa među spolovima koje utječe i na naše današnje shvaćanje muško-ženskih odnosa. S ciljem da sustavno prikaže položaj žena u Crkvi u Hrvatskoj. Anić hrabro i bez predrasuda pristupa ovoj temi i daje obogaćujući doprinos u proučavanju i unapređivanju "ženskoga pitanja". rezultat je autoričinoga znanja i požrtvovnoga rada koji se ogleda i u velikom broju bibliografskih jedinica navedenih na kraju knjige.

koje obrađuje predkomunističko razdoblje. 12:31 .pmd 225 8. mogu raditi van kuće. Žene koje teže za emancipacijom naziva se "muškaračama" i "hermafroditima". Obrađujući položaj žena u Crkvi u sadašnjosti. Komunizam je zapravo doprinio da se Crkva zatvorila feminizmu i izrazito negativistički o njemu izražavala. smjernice II. 438-456) prikazuje rezultate istraživanja i mjere koje se mogu poduzeti za unapređenje položaja žena. Rebeka Jadranka Anić poseže za dokumentima. koje se obrađuje u trećem poglavlju knjige. predstavlja se jednostrano i ne opisuju se ni smjerovi feminizma ni teorije koje zastupa. Naglašava se važnost ženskih vrijednosti. U ovome se razdoblju katkad dovodi u pitanje podređenost žena muževima. teorija komplementarnosti/subordinacije zamijenjena je teorijom komplementarnosti/ polariteta. javnoj i religioznoj razini te analiza feminizma i feminističke teologije. 38). žene trebaju muževe služiti i biti im poslušne (str. Potom Autorica iscrpno pokazuje da su žene u predkomunističko vrijeme bile dobro organizirane i aktivne. koja to pitanje tretira pozitivnije i otvorenije spram žena. Na obiteljskoj i crkvenoj razini žene se smatra po naravi jednake muškarcima. Žene mogu muževe savjetovati. Riječ je o teoriji komplementarnosti/subordinacije. Feminizam u Crkvi ima izrazito negativan predznak: "boljševičko-komunistička izmišljotina" (str. Autorica dokazuje da se zastupa komplementarna teorija spolova koja se temelji na spolnim stereotipima. ali tako da obitelj ne trpi. mogu se ostvariti u Crkvi u okviru svoje naravi.).-1999. 244. teoriji spolova na obiteljskoj. prvo se donosi pregled povijesne situacije.Recenzije na analiza poimanja žene i ženstvenosti. teorije spolova na obiteljskoj. ali se žene i njihovu spasiteljsku ulogu opet veže uz kuću i domaćinstvo te se ne smatra potrebnim da žene politički i apostolski izravno djeluju (str. vatikanskoga sabora slabo su ostvarive. "borba žena za pravo na pobačaj" (str. Općenito se o ovome razdoblju može kazati da se žene smatra odgovornijima za obitelj i brak od muškarca. katoličkim novinama i časopisima te izjavama o položaju žena u Crkvi. U tome su razdoblju iščezle ženske organizacije nastale u pretkomunističkome razdoblju. a zbog zatvorenosti Zapadu ne može ni razmjenjivati iskustvo sa zapadnom Crkvom o ženskome pitanju. Analizira način pisanja u katoličkim časopisima o temama povezanima sa "ženskim pitanjem" u Crkvi: feminizmu. 437). U drugome poglavlju. feminističkoj teologiji. Četvrto poglavlje (str.08. Crkva je u ovome razdoblju zaokupljena preživljavanjem pod komunizmom. "pomuškarčivanje žena" (str.2008. Podložnost žena muževima tumačilo se uz pomoć izvještaja o stvaranju i Pavlovih poslanica. 37).. društvenoj i religioznoj razini. U političkome i crkvenome životu mogu djelovati neizravno – odgajajući sinove i preodgajajući muževe. dakle od 1990. Nije dobro da preuzimaju vodeće uloge. a oni se prihvaćaju kao temelj za uređenje odnosa među spolovima. 225 PRIJELOM .07. ali podložne supruzima. ali ne i odlučivati. 36). nemogućnost napredovanja u struci te različito vrednovanje ćudorednih čina muškaraca i žena. "suvišne" i "smiješne" (str. U vremenu komunizma.1. 370).01.

226 PRIJELOM . nego je prije svega i neophodan. Anić pokazuje da je napredak moguć. i ne samo da je moguć.2008. 12:31 . ali u tome suočavanju ne ostavlja Crkvu samu s kritikama. ono je crkveno pitanje.08.Recenzije U četvrtome poglavlju autorica daje konkretne prijedloge za ostvarenje promjena položaja žena u Crkvi.01.pmd 226 8. Dijalogiziranje s feminističkim teorijama – obogaćivanje. To su: žensko pitanje u Crkvi treba biti priznato. Više od zadanog knjiga je koja se kritički suočava s poviješću i sadašnjošću Crkve. Nudeći konkretna rješenja dr.07. saznanja s područja istraživanja o odnosu među spolovima ne bi na teologiji trebala biti samo kao posebna predavanja ili seminari već bi trebala biti sastavni dio svih teoloških predmeta.1. promicanje mjera koje bi promicale i štitile zaposlenje žena na teološkim fakultetima i različitim crkvenim institucijama.

No.1. Hagaj i Zaharija o čemu govori šesto poglavlje. Dan Jahvin. Hošeu. No. a u petom poglavlju se čitajući o Ezekijelu. mesijansko očekivanje. što je i kako htio postići. Starozavjetni proroci. Zagreb. Drugo poglavlje je posvećeno Iliji i Elizeju. stoljeća. Prvo govori općenito o pojmu. a nadasve koja je njegova misao i teološka poruka koju želi uputiti narodu (kroz knjigu su obrađene razne važne teološke teme. nakon toga se još opširnije predstavlja svakoga proroka dajući odgovor na pitanje tko je on uistinu bio.01.. Lujićevo se djelo sastoji od 11 poglavlja. stoljeću. a Jona u 3. 8. Pretposljednje poglavlje govori o Danijelu i Baruhu. ovdje je bitno za današnjeg čitatelja da i on sam shvati što to njemu pojedini prorok želi poručiti jer su teološke teme o kojima oni progovaraju svevremenske – Božja riječ nije niti može biti. prorocima 2. Tako jasno možemo odmah na početku prikaza konkretnog proroka saznati kakvo to povijesno-političko obzorje bijaše u njegovo vrijeme. Obadiji i Deuteroizaiji prisjećamo teškoga sužanjskog vremena za izraelski narod. stoljeća dok posljednje jedanaesto poglavlje daje svojevrsni teološki prikaz proroka kao navjestitelja i pokretača velikoga iščekivanja.) Posebnost se i bogatstvo ove knjige ogleda u mnogome. U narednom poglavlju slijedi prikaz 7. 12:31 . značenju. prorocima 9. 2004. savez itd." (str. premda obojica kao proroci nemaju "svoju" knjigu već je njihov put i život prikazan u dvjema knjigama o kraljevima. no velika vrijednost ovoga djela je i u iscrpnoj bibliografiji koju Autor donosi) koji se rabi za tematiku sta227 PRIJELOM . st.. Naredna tri poglavlja predstavljaju po jednoga proroka koji djeluje u pojedinom stoljeću – Malahija u 5.Recenzije Božo LUJIĆ. problematizira Amosa. i Nahumova.07.).08. nego "je ona isto tako i riječ za sadašnjost. Ivan TOMLJENOVIĆ U izdanju KS-a 2004. posužanjskom. ali ništa manje i riječ za budućnost. Treće poglavlje. proroke koji su djelovali u 8. Sefanijinog i Jeremijinog djelovanja. Za knjigu iznimnog opsega od 455 stranica i iscrpne proročke tematike ovdje je na skučenom prostoru moguće dati samo kratki presjek koji će ponukati čitatelja da ju uzme u ruke i pročita. razdoblju djeluju Tritoizaija. Habakukuova. kako autor u uvodu navodi. okrenuta prema prošlosti. vjere.pmd 227 8. Svako poglavlje ili potpoglavlje koje predstavlja pojedinoga proroka uzima u obzir kontekst njegova djelovanja. Stoga je ova knjiga neprijeporno zanimljiva i onima koje zanimaju samo povijesna pitanja tadašnjega vremena. ulozi i potrebi djelovanja proroka od prošlosti pa sve do danas. primjerice pravda i pravo. nastavljujući se kronološki na prethodno. U svjetlijem. stoljeću prije Kristova rođenja. Izaiju i Miheja. godine izašla je knjiga Bože Lujića "Starozavjetni proroci". i 6. Ona nije samo prvorazredni teološki udžbenik (možda je i nezamjetljivo. KS.2008. Joel u 4.

kao da je neizostavni dio njega samoga te nesumnjivo prožeto i s njegovim životnim iskustvom..) sadašnjost bi se pretvorila u prošlost..pmd 228 8.) ne bi se čuo glas kritike (.2008. 12:31 ..07. i na evangeličkom).) život ne bi imao korektiva (." 228 PRIJELOM .Recenzije rozavjetnih proroka na mnogim fakultetima (pa tako. Vjerojatno je razlog za takvo što u tome što se čitanjem same knjige lako prepoznaje kako je autor ovo knjigu pisao ne samo iz srca.) život bi izgubio bitno na vertikali (.. Premda je u knjizi prisutno i podosta egzegeze izabranih poglavlja iz proročkih knjiga. jer im je jamstvo uspjeha sam Bog. Zbog svega toga se čini kao da je ovo djelo sraslo sa samim autorom. jer im je Božja riječ važnija od života. Proroci su uvijek opasni.08.) institucija bi zavladala duhom (. Bez proroka teško bi se shvatilo Isusovu djelatnost u Novome zavjetu i njegov poziv za obraćenjem...bez proroka život bi bio duhovno potpuno mrtav i nepokretan...01. a prošlost bi se gledalo kao budućnost... Ovaj kratki prikaz završit ćemo mislima iz uvoda knjige koje osim što potkrjepljuju prethodno navedeno daju i odgovor na pitanje zbog čega treba pročitati ovu knjigu: ". ona može biti zanimljiva svim vjernicima pa čak i ako ih sama egzegeza ili povijesni prikazi iz raznih razloga možda manje zanimaju. već i iz osobnog iskustva ratnih stradanja i razaranja za vrijeme vlastita života.. treba naglasiti. bez neophodne dinamike i bez izgledne budućnosti (. jer im je zapravo snaga u nemoći.1. jer im je istina važnija od prijateljstva..

ponašaju nevino i licemjerno pred zlom i nepravdom koja se događa u njihovom okružju i pred njihovim očima. te stanje u suvremenom svijetu i njegov odnos prema religiji. a nerijetko među njima samima. kao što to kršćani često čine. a to je onda kraj evanđeoskom kršćanstvu. Sarajevo – Zagreb. Svaka stranica ove knjige prožeta je duhom evanđelja. to kršćani moraju biti bolji. Koncilsko kršćanstvo koje zagovara je kršćanstvo malih zajednica. Iznosi svoje razočaranje nazrelošću Crkve i kršćana. Knjiga je izašla u izdanju nakladnika Svjetlo riječi. Kroz kritiku društvene situacije Mardešić se velikim dijelom poziva na duh Drugog vatikanskog koncila koji je zanemaren. Svijeta koji je od Boga stvoren i od Boga ljubljen. godine u knjigu pod nazivom "Odgovornost kršćana za svijet". Umjesto da društveni život u kojem (su)djeluju i kršćani. Svjetlo riječi. to je njihova odgovornost za svijet veća. To se najbolje očituje u njegovim riječima koje se pretvaraju u zahtjev za kršćane. oprostiti svijetu i ljubiti svijet. on je prožet pretkoncilskim duhom. Oni okreću glavu pred svime i licemjerno šute. nadu i prijateljstvo. nego tom svijetu nude dijalog. kaže Mardešić.Recenzije Željko. sabrani su 2005. Mardešić zagovara dijalog i nastoji biti mirotvorac. Zagovara evanđeosko kršćanstvo. a to su: upoznati svijet. do 2004.08. ne prenosi krivnju na druge." 229 PRIJELOM .pmd 229 8. 2005. ali ne izvan. Prema stanju u društvu odnosi se objektivno i kritički. nego u srcu svijeta. Isusovih učenika i prijatelja koji nisu samo kritičari svijeta i društva. kršćanstvu i Katoličkoj crkvi. Anica BILANOVIĆ Komentari kolumne Oltar i tribina Željka Mardešića koje je objavljivao od 2001. Kroz 44 članka Mardešić analizira aktualnu situaciju u Crkvi i društvu posebno u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini poslije rata. a kao takav ne odgovara ni crkvenom ni društvenom mentalitetu. bude prožet upravo tim duhom. kršćanstvo koje je skromno i rubno. MARDEŠIĆ: odgovornost kršćana za svijet. godine u mjesečniku Svjetlo riječi. Mardešić zauzima kritički stav prema stanju u poslijeratnom društvu na ovim prostorima.01. Naglašava: "Što je u svijetu veće zlo. mentalitetu podjele na dobre i zle. Govori da se ukazujući na tuđe grijehe prije svega trebamo sjetiti svojih.2008. duhom dijaloga. Kršćani se. apologetski. pomiriti se sa svijetom. koji su se nakon što su dobili toliko željenu slobodu od komunizma.07. Ako idu protiv svijeta to će više na njega sličiti. 12:31 . počeli ponašati arogantno.1. teško podnoseći kritiku.

Recenzije

Anton TAMARUT, Stvoren za ljubav – Kršćanski pogled na čovjeka, Glas Koncila, Zagreb, 2005.
Ivan TOMLJENOVIĆ Knjiga profesora dogmatske teologije Antona Tamaruta "Stvoren za ljubav", s podnaslovom "Kršćanski pogled na čovjeka", izašla je u izdanju Glasa Koncila 2005. godine. Upravo pitanje o tome tko je čovjek, što u samome uvodu naglašava i sam autor, ljude međusobno povezuje. No, sadržaj tih odgovora na često dijeli i suprostavlja. Upravo to pitanje Tamarut tematizira u prvom poglavlju pod naslovom "Čovjekova vrijednost i dostojanstvo" (premda, svakako treba naglasiti da i sadržaj sljedećih poglavlja u najmanju ruku implicitno sadržava danu problematiku te doprinosi pokušaju sveobuhvatnijeg odgovora na dano pitanje). Navodeći mnoge autore – od mnogih nekršćanskih pa do vrsnih teologa (za Moltmanna je čovjek "biće koje pita", za Kaspera je on "biće sredine"...), Tamarut se nekako najviše priklanja misli Ivana Goluba koji – ne želeći dati prevagu niti racionalnoj ("Mislim, dakle jesam") niti afektivnoj dimenziji ("Osjećam, dakle jesam") – izjavljuje "Postojim, dakle izabran sam." Njihov je (i Tamarutov i Golubov) zaključak da je najbolji izbor ako čovjek sebe odabere kao dar, svoje postojanje shvati i prihvati kao dar i svojem životu dadne smisao: biti dar. Posebno je zanimljivo čitati autorovo razmišljanje o teologiji i smislu križa. Njegova bi se misao ukratko mogla iznijeti navođenjem, u naslovu "Novi čovjek u Isusu Kristu", podnaslova kao što su: "Križ Kristov kao "gorući grm", "Spasotvorna povijest Kristova križa", "Križ kao mjesto obećanja i nade", "Bogatstvo i dometi Kristova križa", "Križ kao radikalna egzistencijalna kriza" i "Križ kao mjesto susreta s Bogom" koji čovjeka "vraća u Božju prijateljsku i sabranu blizinu" i označava "redefiniciju života". Krist je našu patnju "prožeo svojom nazočnošću, odredio joj smisao i dao smjer", a "naš životni križ postaje mjesto susreta s Bogom, siguran izvor nade i vjere u život koji se konačno i u neslućenoj punini događa i ostvaruje u uskrsnuću." U drugom poglavlju "Čovjek u živu odnosu s Bogom" autor nastavlja i razvija svoju misao. Uz iznošenje nekih vjerniku već više ili manje poznatih razmišljanja o stvaranju, o Božjem prijateljevanju s čovjekom, stvaranju žene, pozivu čovjeku na suradnju s drugim koja je ne samo potrebna već nužna da bi se sam mogao nazivati osobom, posebno je zanimljiv autorov ekspoze o vjeri. "U očima vjernika morao bi se (...) zrcaliti Kristov pogled", a time, jasno, i kršćanske kreposti. Zanimljivo je i značajno kako Tamarut progovora o infantilnoj vjeri kao "o određenoj vrsti duhovne razmaženosti". Značajno je to upravo zato što čovjek današnjice ne želi čuti za napor, križ, žrtvu... koje, svojim pojavkom, rezultiraju katkada upravo infantilnom vjerom. "Vjera kao živ odnos podrazumijeva (...) ne samo stajanje na svojim nogama, nego i hodanje ne svojim nogama." 230
PRIJELOM - 07.01.08.pmd 230 8.1.2008, 12:31

Recenzije Treće poglavlje u cjelini je posvećeno Duhu Svetome – Tvorcu čovjekova prijateljstva s Bogom i bližnjima, kako mu glasi i naslov. Ono je i logičan nastavak prethodnog poglavlja koje je na svome kraju obrađivalo istu temu. Tamarut napominje kako je dar Duha u Uskrsnuću i Pedesetnici "zalog konačnoga prijateljstva s Bogom i s bližnjima". Duh je, "u nama i među nama, novomu Božjem narodu jamac i zalog prijateljstva s Bogom i s bližnjima, "vječna budućnost ljubavi". Upravo je uloga Duha Svetoga krucijalna za ostvarivanje susreta, zajedništva, prijateljstva i jedinstva čovjeka sa svojim bližnjima. Nastavljajući svoju ne tako veliku, ali lijepo i znakovito strukturiranu knjigu, autor, zasigurno ne slučajno, već s određenom porukom, na treće pneumatološko poglavlje naslanja četvrto ekleziološko s naslovom "Crkva u službi istine o čovjeku". Upravo je posebno značajna "važnost njezina ponizna i samozatajna služenja". Ona je istodobno i sveta i grješna (a upravo se u tom njenom priznanju krije i njena snaga); u njoj je "uvijek nazočno i otajstvo križa i otajstvo uskrsnuća"; ona je "suputnica i sugovornica" čovječanstva i zajedno s njime hodi... No, snaga je Crkve Duh Sveti, a njeno jedino bogatstvo Isus Krist – On je "ono jedino što ima i što može svijetu ponuditi". Završno peto poglavlje naslovljeno je "Punina čovjekova života". U njemu je žarišna točka kršćanski pojam nade. Tamarut podjeća na kršćansko shvaćanje uskrsnuća mrtvih, ali prikazuje određena teološka razmišljanja o tom pitanju (ponajprije dva modela koja ćemo ovdje samo natuknuti – jedan, službeno neprihvaćen, Greshakea i Lohfinka, o "uskrnuću u smrti", te drugi, onaj Ratzingerov o "dijaloškoj besmrtnosti"). Također, u tom kontekstu, a odgovarajući zasigurno i na neke dvojbe koje se danas javljaju na Zapadu (gdje oko petina onih koji se deklariraju kršćanima vjeruje u reinkarnaciju), autor nešto pozornosti posvećuje i tom pitanju i argumentima o jedinstvenosti ljudske osobe. Sve u svemu, ovo kratko (138 str.) djelo, sintetizirano je s jasnom porukom i obrađuje raznoliku tematiku. Knjiga je vrlo bogata raznim mislima i citatima teologa, crkvenih dokumenata, crkvenih otaca itd. Ovo Tamarutovo djelo upravo zbog toga može pomoći svakom teologu koji ozbiljno proučava spomenuta pitanja, ali i običnom vjerniku. Pojedina poglavlja (npr. o teologiji križa, o ljubavi, vjeri, nadi...) također mogu poslužiti i za čitanje u raznim duhovno-meditativnim zajednicama, molitvenim skupinama itd. I na kraju, za svaku pohvalu je spomenuti tri bogata i iscrpna kazala koja i nisu baš običaj niti u obimnijim knjigama – kazalo biblijskih mjesta koja se spominju u knjizi, stvarno kazalo (teoloških pojmova, karakteristika, značajnih misli...) i kazalo imena.

231
PRIJELOM - 07.01.08.pmd 231 8.1.2008, 12:31

Recenzije

IMODA, Franco: Razvoj čovjeka: psihologija i misterij, Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 2004.
Vlatka HLUPIĆ Ovo djelo, posvećeno razvoju čovjeka proteže se na gotovo petsto stranica. Mnogima se s obzirom na tu činjenicu, u prvi mah stvara predodžba složene, teške i stručne knjige. No, s druge strane čovjek kojim se ovo djelo bavi jest složeno, misteriozno biće čija bogatstva su velika i treba ih otkrivati postupno. Dakle, sukladno tome, i ovo djelo treba procjenjivati postupno tako da bitne stvari i njegovo značenje dođu pravilno do izražaja. Mogli bismo ukratko reći, potrebno ga je studirati. U predgovoru autor, Franco Imoda konstatira da ovo svoje djelo namjenjuje upravo studentima. Autor je ovo svoje izuzetno značajno, iscrpno i podacima bogato djelo, raščlanio u devet poglavlja. Samom konkretnom sadržaju prethode Predgovor i Uvod autora. Ono što je vrlo korisno i pohvalno s obzirom na iscrpnost sadržajem jest to što je čitatelju olakšano razumijevanje i čitanje dodacima: Bibliografijom, Pojmovnikom, Kazalom autora te Analitičkim kazalom koji se nalaze na kraju. Prvo poglavlje jest Misterij čovjeka. Njegovo značenje moglo bi se ukratko sažeti riječima koje su zapravo neka vrsta uvoda u samu srž ovog poglavlja: "Dolazim, ne znam odakle, jesam, ne znam tko…idem, ne znam kamo…" Ovo poglavlje skreće pažnju na to kako treba pronalaziti misterij u svakodnevnim situacijama i radnjama koje su nam uobičajene, normalne. Na primjer, rijetko zamjećujemo važnost i posebnost vremena koje nam je darovano i koje tako brzo prolazi. Često to dragocjeno vrijeme trošimo uludo. Isto je i s osjećajima. Nemamo vremena za smijeh, tugu, samoću. Ne vidimo u njima ništa posebno. Imoda nam pak ovim poglavljem želi potaknuti da uvidimo važnost i misterioznost u samima sebi i bližnjima te u svakodnevnim, malim situacijama s kojima se susrećemo i koje čine našu povijest. Pojedinačna povijest, sa svim svojim razvojnim i motivacijskim elementima, usko je povezana s činjenicom da situacije, koje se događaju u razvoju postaju situacije razvoja. Spoznata i tretirana u svojoj dimenziji konkretnosti i misterija, ta će pojedinačna povijest na konstruktivan, a ne destruktivan način pomoći, napose pod vidikom odgojnoga djela u sučeljavanju sa ranjivošću koja je put u srce misterija čovjeka.1 Drugo poglavlje je Antropološko razmišljanje o misteriju čovjeka. Ovo poglavlje ide korak dalje od prethodnog. Baveći se različitim dimenzijama misterija u filozofskoj i teološkoj antropologiji daje sliku o čovjeku kao o biću pitanja i neprestanog traganja
1

Djelo. Str.39.

232
PRIJELOM - 07.01.08.pmd 232 8.1.2008, 12:31

Recenzije za drugim i drugačijim nego što je on sam. Potreban mu je drugi da bi se sam ostvario, ali i Bog koji čovjekovo srce liječi od tjeskobe. U tome smislu povijest razvoja čovjeka služi kao ulaz u kršćansku dramu, koja se u svakome trenutku može pokazati da je življena kao razvoj, kao propadanje ili kao otkupljenje.2 Parametri razvoja čovjeka: drugost, vremenitost, stadiji glasi naslov trećeg poglavlja. Autor se bavi povezivanjem onim što je u čovjekovu životu promjenjivo i nepromjenjivo, odnosno konstantama i parametrima. Prvi parametar, drugost, je poput povlaštena i neizbježna izraza ograničenoga i, u isto vrijeme, beskonačnoga, koje se ne dopušta opasati granicom. 3 U razvoju čovjeka ova se kategorija drugosti uvijek pronalazi nazočnom na konstantan i neumanjiv način, dok određeni način posredovanja drugosti i sama vrsta prisutnosti sebe ili drugoga, subjekta i objekta, predstavljaju, sa svojom raznolikošću i slijedom, smjenjivanje etapa u razvoju ljudske osobe.4 Drugi parametar, vremenitost, autor promatra u suodnosu prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Dakle, možemo reći da čovjekov život promatra kao razvoj u vremenu za koji sam čovjek odgovara. Naime, svatko sam planira svoj život. Prema tome, možemo zaključiti da je rođenje danost na koju čovjek ne može utjecati jer ne bira hoće li se roditi ili ne, ali može birati kako će datost rođenja iskoristiti i koje će novosti uvesti u svoj život i time ga obogatiti. Stadiji je treći parametar. Postojanje stadija povezuje se s pitanjem o osobi kao strukturi ili procesu, kao postojanju ili nastajanju. Svaki stadij, na neki način, uključuje promatranje jednoga momenta, procesa, zaustavljanje kretanja radi razumijevanja njegove stvarnosti.5 Četvrto poglavlje se bavi Parametrima razvoja: funkcijama i primjenama. Što je zapravo razvoj? Čemu služi? Koja je uloga pedagogije i psihologije u razvoju čovjeka? To su pitanja kojima se autor bavi u ovom poglavlju. Imoda također u ovom poglavlju predstavlja pojam "situacije" ili "momenta" razvoja pri čemu definira situacije nazočnosti, odsutnosti i transformacije kao tri osnovne pozicije, stanja ili okolnosti u kojima je subjekt neprestano uključen u tijek svog razvoja. Kako pedagoški postupiti uzimajući u obzir te situacije? Odgovor treba tražiti iz tri izvora: iz pojedinog pedagoškog postupka koji ovisi o situaciji, svakoj pojedinačno te o osobama odgojitelja te subjekta odgoja. Ne može se približiti misteriju osobe na čisto spoznajni način, a još manje ako je on objektivirajući, nego se, u poštovanju subjekta kao počela etičke vrijednosti mora moći dijalogizirati s njim i na različitim jezicima afektivnosti, koji su najprikladniji u intersubjektivnoj komunikaciji. Jedino se tako osobu ne svodi na neki skup više ili manje rješivih "pro-

2 3

Isto, str. 81. Isto, str.84. 4 Isto, str. 85. 5 Isto, str. 81.

233
PRIJELOM - 07.01.08.pmd 233 8.1.2008, 12:31

Recenzije blema", kojima se može tehnološki pristupiti i njima upravljati i to, u konačnici, na apstraktan način, nego ju se poštuje kao subjekta misterija, čija je stvarnost dinamički razvoj, u vremenu, oblika napetosti između poziva na susret s beskonačno Drugim, Bogom, koji se uprisutnio u povijesti, i određenih danosti koje se tome opiru.6 U petom poglavlju Misterij čovjeka i razvoj ortopatije, autor promatra čovjeka i njegov razvoj kao posredovanje jer nijedan čovjek nije prisutan samom sebi neposredno, neuvjetovano i izvorno putem samosvijesti i samoodređenja. U razvoju čovjeka, Imoda ističe važnost pedagoško-odgojnog djelovanja u smislu razvoja razumnih i slobodnih osoba. Ortopatiju Imoda definira kao ispravan razvoj afektivnog područja, koji uključuje istinu o objektu i njegovu objektivnost, ali ujedno uključuje slobodu kojom se objekta ljubi. Priznati se i, osobito, prihvatiti se kao ljudska bića, zajedno s više ili manje slavnom ili bolnom prošlosti, jest ono što je ljudskije i u osnovi normalno, ali znači također izvršavanje slobode posredujući u konkretnome između uzvišenoga poziva, koji projicira osobu u beskonačno, i ranjivosti granice, tjelesne dimenzije, koju se živi u prostoru i vremenu, koja otkriva osobi njezinu prolaznost i smrtnost.7 Ljudski misterij i nastajanje odnosa, tema je šestog poglavlja Imodina djela i bavi se ulogom razvoja i uspostavljanja međusobnih odnosa. Da bi se čovjek razvio u zrelu i odgovornu osobu, treba naći ravnotežu između individuacije i relacije. Imoda također ističe mogućnost posjedovanja stvari, dok se osobu ne može posjedovati. Ljudska osoba, može se pronaći uvijek i jedino u drugome i u Bogu. Razvoj se, dakle, prikazuje kao povijest progresivnoga odvajanja, u smislu razdvajanja od jedne vrste manje diferencirane matrice prema progresivnu susretu, komunikaciji, koja je barem potencijalno određena da postane sve opsežnija, dublja u mjeri u kojoj osoba potpunije postaje ona sama i stoga također više razdvojena i individuirana.8 Sedmo poglavlje, Misterij čovjeka i spoznajni razvoj, obrađuje temu razvoja spoznajnih sposobnosti i ulogu različitih funkcija objektivnosti i transcendencije. Posebnu ulogu imaju događaju koji rezultiraju određenim psiholoških zapažanjima. Svrhu spoznajnog razvoja Imoda vidi u dosizanju objektivnosti koju postiže subjekt svojim djelovanjem i u to djelovanje uključuje čitavu osobnost. Važnost pedagogije i odgoja Imoda iznosi u ovim riječima: Gdje se čovjekovo spoznavanje pokazuje "sputanim", pedagoško će ga djelovanje uspjeti učiniti "nesputanim", uspjet će ga osloboditi i učiniti od njega faktor autotranscendencije.9

6 7

Isto, str.152. Isto, str.201. i 202. 8 Isto, str. 214. i 215. 9 Isto, str. 296.

234
PRIJELOM - 07.01.08.pmd 234 8.1.2008, 12:31

Dakle. do jedinstva čovjekova ja dolazi suradnjom mnoštva parametara. Imoda ističe kako je razvoj ujedno i edukacija. odnosno savjetuje kako postupiti u određenim situacijama.11 Zanimljiv je Epilog posljednjeg poglavlja koji nosi naslov: izgubljeni misterij i misterij koji treba iznova pronaći.08. 235 PRIJELOM . 405.2008. širine i dubine". misterij koji se. str. 378. odnosno odgoj. 12:31 . Imoda daje odgovore na ova pitanja: Kako se artikulira antropološko pitanje o stvarnosti ja i njegova izvora u njegovu dvostrukom zahtjevu? S jedne strane. može se misliti. put do vlastitoga ja nije lagan i u njega se treba ugraditi sve rečeno u prijašnjim poglavljima. te promišljajući kako usmjeriti pedagogiju koja će biti sposobna svoje odgajanike usmjeriti k traženju kako vlastitih moralnih načela. daje smjernice za praksu. 303. u konačnici.18)12 10 11 Isto.07. u svojoj filozofskoj i teološkoj dimenziji.01. Dakle.pmd 235 8. str. te s druge strane. Ipak. ukorjenjuje u Misteriju. ono relativno i kontingentno. zahtjev za istinom koja nadilazi. u ontološkome smislu. Moguća je obnova misterija u njegovim dimenzijama "visine. Misterij čovjek i razvoj njegova ja. zahtjev da se obuhvati ono konkretno čovjekova iskustva? 10 Odgovore Imoda traži u različitim perspektivama istraživanja razvoja čovjekova ja. nadati i djelovati u smislu ponovnoga otkrića temelja i u smislu ostvarivanja projekta. dužine. Ima četiri podjele: A) izgubljeni misterij B) obnova misterija i visina C) obnova misterija i širina D) obnova misterija i dubina. te njihovo uprisutnjivanje i suočavanje s najočitijim i najrazličitijim zahtjevima i težnjama. 12 Isto. ali i prihvaćanju već postojećih načela. Pristup koji Imoda preporučuje jest pozorno osluškivanje i onih najimplicitnijih i najskrivenijih zahtjeva i težnji. Isto.1. utjecaja i situacija.( EF 3. možemo reći. Deveto poglavlje pod nazivom Pedagoški razgovori donosi određena pitanja za koja daje usmjerenja.Recenzije U osmom poglavlju. str. Budući da je osoba misterij. stvarnosti osobe unatoč nepovoljnu kontekstu.

godine. O političkoj odgovornosti Njemačke" u prijevodu Borisa Perića. smrću i borbom.Recenzije Karl JASPERS: Pitanje krivnje. O političkoj odgovornosti Njemačke. posebno nakon što se susreo sa Spinozinim tekstovima. stoljeća. Jedan je od najznačajnijih predstavnika filozofije egzistencije. Završivši studij medicine. svjetskog rata kada "gotovo čitav svijet optužuje Njemačku i Nijemce". nitko ne može izbjeći. Rođen je 23.) Saveznici su po Njemačkoj lijepili plakate s slikama zvjerstava u konc-logorima s natpisom: "Ovo je vaša krivnja!".08. u Švicarskoj. 1913.1. Izvorni je naslov knjige "Die Schuldfrage". svako je ljudsko djelovanje povezano s krivnjom. prelazi na katedru za filozofiju Sveučilišta u Heidelbergu. nakon sloma nacizma. iako se filozofskim pitanjima bavio od mladosti. 1919. već doktor medicine sa specijalizacijom u psihijatriji. a prvi je puta izašla 1946. veljače 1883. Na samom početku valja naglasiti kako je pojam krivnje (die Schuld) jedan od temeljnih termina Jaspersove filozofije egzistencije. a na mjesto je profesora filozofije vraćen 1945. u Oldenburgu. zajedno s patnjom. gdje djeluje sve do smrti.ono imanentno čovjekovom opstojanju. Na Sveučilište u Baselu prelazi 1948. (str. na temelju uspjeha njegove knjige "Psihologija nazorâ na svijet" (Psychologie der Weltanschauungen. 16. u Baselu. u konačnici. koju je Husserl iznimno pozitivno ocijenio. Nije bio akademski školovan filozof.2008. u Njemačkoj. a 1921. označena kao jedna od temeljnih "graničnih situacija" (die Grenzsituation) . godine kao produkt Jaspersovih predavanja o odgovornosti njemačkog naroda za pojavu i posljedice nacionalsocijalizma.. Iz te perspektive. Karl Jaspers jedan je od najznačajnijih njemačkih filozofa 20. 236 PRIJELOM . Zagreb. propitkujući razinu odgovornosti svakog pojedinca. krivnja je. Samo ako djelujem onda mogu i biti kriv. Jer. veljače 1969. kod Wilhelma Windelbanda habilitira psihologiju. AGM. Poticaj nastanka spisa je "duhovna situacija" u Njemačkoj poslije II. a umro je 26. 2006. Do ovoga opažanja Jaspersa dovodi već bavljenje psihologijom u prvoj fazi njegova znanstvenog i akademskog djelovanja.). temeljna ljudska stvarnost u kojoj svi nužno obitavaju i koju. U studentskim ga je danima akademska filozofija zbog svoje suhoparnosti i nepovezanosti s životom odbijala. Jaspers pokušava analizirati situaciju njemačkog naroda poslije pretrpljenog poraza u ratu. godine. Danijel TOLVAJČIĆ U izdanju AGM-a iz Zagreba izašao je prvi hrvatski prijevod nevelikog ali značajnog spisa njemačkog filozofa Karla Jaspersa pod nazivom "Pitanje krivnje.pmd 236 8. 12:31 .07. a ne samo nacističkih vođa kojima se sudilo u Nürnbergu. Biva prisilno umirovljen od strane nacista 1937.01.

pmd 237 8. Možda je moguća objava metafizičke krivnje u konkretnoj situaciji. 60.Recenzije Sam je spis. stvarajući ispravan kontekst pitanja o krivnji. ni manje ni više nego – Boga. ona se odnosi na "objektivno dokaziva djelovanja koja krše jednoznačne zakone" (str. i svaki je građanin. o političkoj odgovornosti pobjednik.) i drugog – "Njemačka pitanja" (str. 3. razlikuje između četiri pojma krivnje. "II.. Tako imamo: 1.). 35-106. na kraju. Najdublje su je svjesni ljudi koji su jednom došli do bezuvjetnosti. te "Pogovora mom "Pitanju krivnje".) Razmišljajući o meritornim instancama različitih modusa krivnje Jaspers zaključuje: "O zločinima može odlučivati sudac." (str. svatko sam pred onim bezuvjetnim 237 PRIJELOM . Moralnu krivnju (die moralische Schuld) koja kao instancu ima savjest i "komunikaciju s prijateljem i bližnjim. 20. Svaka se podtočka dalje dijeli. a preostala tri pojma krivnje ostala bi bespredmetna.08. osim "Predgovora" i "Uvoda u niz predavanja o duhovnoj situaciji u Njemačkoj" na početku. U prvome dijelu. podijeljen u dva dijela: prvog. 19. u književnim i filozofskim djelima. 21. 21. ali jedva da ju je moguće osobno saopćiti. ali su upravo na taj način iskusili zakazivanje jer tu bezuvjetnost ne mogu primijeniti spram svih ljudi. 20. Kriminalnu krivnju (die kriminelle Schuld) koja kao instancu ima sud. može odrediti kao "nedostatak apsolutne solidarnosti s čovjekom kao čovjekom.07.1. Metafizičku krivnju (die metaphysische Schuld) koja je onaj odlučujući vid krivnje od koje nitko u Njemačkoj nije bio oslobođen. temeljem političke odgovornosti odgovoran za način kako se njima vlada. posebice za zločine koji su počinjeni u njegovu prisustvu ili s njegovim znanjem. pod nazivom "Nacrt razlikovanja".).2008. nadležna je instanca bila sud Saveznika. a koja kao nadležnu instancu ima. čovjekom koji me voli i zainteresiran je za moju dušu" (str. 12:31 . prema Jaspersu. jer "svako djelovanje podliježe moralnoj prosudbi" (isto." (str. Ono što je ovdje temeljno jest solidarnost među ljudima "koja svakog čini suodgovornim za svako prekoračenje pravde i nepravednost svijeta. metafizička je krivnja ono odlučujuće za naše bivanje čovjekom: "Kad bismo se mi ljudi mogli osloboditi svake metafizičke krivnje.) Znači. Naše pročišćenje". 2. i konačno: 4.) Metafizička se krivnja stoga. Jaspers." (str. Ona ostaje neizbrisiv zahtjev i tamo gdje je moralno smislen zahtjev već prestao vrijediti. Političku krivnju (die politische Schuld) koja opstoji u djelovanju državnopolitičkog aparata." (str. nazvanog "Nacrt razlikovanja" (str.) Štoviše. Mogućnost isprike" i "III. 19-34. o moralnoj krivnji može se zaista govoriti samo kroz borbu utemeljenu na ljubavi uzajamno solidarnih ljudi. Ne učinim li sve da ih spriječim.01.) ovdje je naglasak na osobnoj odgovornosti za svoje čine kojoj se ne može pobjeći.) koji se dijeli u tri podtočke: "I. bili bismo anđeli. S obzirom na posljeratnu Njemačku. snosim zajedničku krivnju za njih. Diferencijacija njemačke krivnje".

01.). bar u povijesnoj perspektivi. Jaspers zaključuje kako. 40). (…) Svaka stvarna preobrazba događa se kroz pojedince (…)". suprostavljajući se nacizmu "u potpunoj nemoći i očaju nisu uspjeli spriječiti ništa" ali su i dalje sudjelovali tamo gdje se događao zločin. a to se očituje i u odgovornosti za izbor vođe.pmd 238 8. Prvotno je potrebno izvršiti "diferencijaciju njemačke krivnje" (str.). (str.) Od političke odgovornosti nitko nije izuzet." (str. postati raširenom sviješću mnogih i tada vrijedi kao samosvijest naroda. 88. 65. Ali prvo se događa samo preko drugog. jer "politički odnosi nisu razdvojivi od ukupnog načina života ljudi. kao su-odgovorno biće ne može biti izuzet. stoga je suvislo postaviti pitanje o kolektivnoj političkoj odgovornosti. Zločinačka država pada na teret čitavom narodu. iako nisu svi jednako odgovorni u krivičnom." (str.08. (str. 12:31 . mislimo: neka drugi ne pođu takvim putovima!" (str. A narod čine pojedinci. Iako kaznu za zločine snosi samo "sićušna manjina Nijemaca" svi moraju preispitati svoje postupke i u tom preispitivanju preobraziti "svijest o vlastitom postojanju i samosvijest". Jaspers pokušava obraditi problem odgovornosti i krivnje cjelokupnog njemačkog naroda kroz ova četiri modela krivnje.07. 88-106.2008. ako je istinito.) Posebno je zanimljiva treća podtočka drugog dijela pod naslovom "Naše pročišćenje" (str. u konačnici." (str.Recenzije mora promisliti o vlastitoj odgovornosti i mogućoj krivnji iz koje. Jer. dok čovjek kao pustinjak ne propadne izvan društva. jer čak i oni koji. Može li se stoga konstatirati kolektivna krivnja njemačkog naroda? U određenom smislu zasigurno.) koje se zaključuje riječima: "Mi ne osjećamo poriv da optužujemo druge. 38-68). Čovjek je uvijek vezan uz zajednicu. 62. "Atmosfera podvrgavanja ujedno je kolektivna krivnja. već svako besprigovorno podvrgavanje "vođama" za Jaspersa predstavlja krivnju. nitko ne uspijeva pobjeći odgovornosti metafizičke krivnje. čak ni oni koji se nisu slagali s nacističkim režimom. 87.) Razmatra se i pitanje o "mogućnosti isprike" (str.) No. No što je to značilo u konkretnoj situaciji poratne Njemačke? Tko mora odgovarati za nacističke zločine? Tako u drugom dijelu spisa. "Svaki državljanin dijeli odgovornost i pogođenost onime što mu vlastita država čini i trpi.) Jaspers pod izrazom "pročišćenje" prije svega misli na "unutrašnje bavljenje samim sobom" (što uostalom i proizlazi iz njegove kierkegaardovske teorije o 238 PRIJELOM . 35-106. Ne postoji apsolutno lučenje politike od bivanja čovjekom. "Vlastito prosvjetljenje naroda u povijesnoj pribranosti i osobno vlastito prosvjetljavanje pojedinca doimaju se različitim stvarima. političkom i moralnom vidu. Sveukupno je stanovništvo bilo odgovorno za postupke države. nema pročišćenja naroda bez pročišćenja pojedinca.1. smatra Jaspers. koji dolazi k sebi i pribran je. 69-87. Ono što pojedinci jedni s drugima postižu putem komunikacije može. Ali s rastojanjem i zabrinutošću onoga koji je pokleknuo. 66. pod nazivnom "Njemačka pitanja" (str.

zoon politikon. Politička sloboda počinje time da se u većini naroda pojedinac osjeti odgovornim za politiku svoje zajednice. (Philosophie. koji nije ostvaren isključivo zbog zle volje i gluposti drugih – štoviše. gdje nakon značajnijeg vremenskog odmaka uviđa vlastite pogreške. kako i kod Kierkegaarda. Posljedice se moraju očitovati ne samo na osobnom. (…) Tek iz svijesti o krivnji nastaje svijest o solidarnosti i suodgovornosti.) iz 1962. Pročišćenje je stvar naše slobode. nije baš beznačajan filozof. ali koliko su ideje ovog spisa bile provokativne i za Saveznike. usmjerena na ono vječno – transcendenciju. čovjek je.) Čak i kada sve ukazuje na neuspjeh i sve se ruši. 239 PRIJELOM . Za ljude nema drugog puta: "Pročišćenje je put čovjeka kao čovjeka." (str. to je dovoljno. Čini nam se kako je objavljivanje ovog spisa na hrvatskom jeziku značajno barem iz dva razloga: prvi je činjenica kako na hrvatskom manjka prijevoda temeljnih Jaspersovih spisa.01. Čovjek.). Tako da ovaj mali spis može biti poticaj za daljnje prevođenje obimnijih i (usudio bih se reći) značajnijih njegovih djela. kako je to bio slučaj u vrijeme vladavine nacizma. 106.08. No. jer "pročišćenje je uvjet i naše političke slobode. Ipak on. 107-112. kako moguća egzistencija.2008. iako odavna nije u središtu "modernih" filozofijskih istraživanja. predvođena idealom bivanja čovjekom kao slobodom. (…) Ono je unutarnji postupak." (str. koji nikada nije dovršen.1. Jaspers često nastupa pomalo idealistično.Recenzije čovjeku kao mogućoj egzistenciji). trajno je pozvan djelovati u svijetu preuzimajući odgovornost za svoje čine. 1932. 103." (str. već predstavlja trajno postizanje vlastitosti. bez kojih sloboda nije moguća. da – umjesto što samo traži ili prekorava – od sebe zahtjeva da vidi stvarnost i ne djeluje iz pogrešne političke vjere u zemaljski raj. Iz spisa uistinu izvire istinski humanizam i briga za čovjeka. a toga je i sam postao svjestan u "Pogovoru mom "Pitanju krivnje" (str. Kad sve nestane.pmd 239 8. Konačnost je. 104.) Važan je za Jaspersa ovdje i teologijski moment . 12:31 . koje treba potaknuti na djelovanje gdje posredstvom transcendencije postajemo svjesni "svoje ljudske konačnosti i nesavršenstva".07.) Upravo je dirljivo koliko je Jaspersu stalo vratiti ljudsko dostojanstvo poniženom njemačkom narodu. Elementi propasti i neuspjeha (scheitern) trajni motivi Jaspersove metafizike još od njegovog glavnog spisa – trodijelne "Filozofije". kao jedan od glavnih predstavnika filozofije egzistencije. Bog jest. da zna: politika u konkretnom svijetu uvijek traži prohodni put. naravno ne umanjujući njihovu odgovornost. to je jedino čvrsto uporište. već i na društveno-političkom području.u procesu pročišćenju i usprkos iskustvu potpunog sloma važnu ulogu ima oslonjenost na transcendenciju: "Da Bog jest. Takvom unutarnjom samo-refleksijom čovjek i jedino može biti na putu trajnog postajanja egzistencijom. čovjekovu odgovornost nije moguće suspendirati. godine. kako je već Aristotel utvrdio bitno i političko biće .

pmd 240 8.2008.01. U velikoj mjeri važi to i za naše okružje i njegove specifične probleme.Recenzije Drugi se razlog izričitije odnosi na sam sadržaj spisa. više od pola stoljeća kasnije.1. osobito one vezane uz ratno i poratno razdoblje i stanovitu nekritičnost koja je uz njega povezana. 12:31 . ideje koje zastupa čine se iznimno važnima.07.08. Bez obzira na činjenicu da je djelo nastao u specifičnom povijesnom trenutku i za specifičnu populaciju. upravo presudnima jer nas bezuvjetno postavlja pred temeljno pitanje: koliko smo sposobni suočiti se s vlastitom odgovornošću? 240 PRIJELOM . važan za svakog čitatelja koji je voljan bar malo promišljati o moralnosti vlastitih čina. ovaj spis možda jest nevelik obimom ali ne i sadržajem. Stoga. on je i danas.

treba čitati i 241 PRIJELOM . naziv je drugog dijela Dokumenta. nadahnutu i izuzetu od zablude. održan 23. dok je Tumačenje Biblije u životu Crkve obradio u posljednjem. Vlatka HLUPIĆ Ovo zajedničko djelo blagopokojnog pape Ivana Pavla II. s druge strane. Zagreb. Kršćanska sadašnjost. Nakon govora Pape slijedi kratak Predgovor kardinala Josepha Ratzingera. Razvoj pristupa po humanističkom znanostima proizlazi iz činjenice da humanističke znanosti – posebno sociologija. Ovaj Dokument ima četiri dijela. tako i nastanka ovog djela. Pristup po humanističkim znanostima te Fundamentalističko čitanje. četvrtom dijelu. Posljednji pristup. Specifikum ovog djela je što prije samog "službenog sadržaja" donosi ukratko povijest. "Divino afflante Spiritu". posvećen je tumačenju Biblije u Crkvi. U prvom dijelu koji je naslovljen Metode i pristupi za interpretaciju opisuju se metode: povijesno-kritička metoda i nove metode literarne analize. Hermeneutička pitanja. kako samog promišljanja o tematici tumačenja Biblije u Crkvi.2008. Na spomenutoj audijenciji. Posebno privlače pozornost pokreti teologije oslobođenja i feminizam. Baveći se pak. kao Riječ Božju.Recenzije TUMAČENJE BIBLIJE U CRKVI: Govor pape Ivana Pavla II. travnja 1993. posebno retorička. antropologija i psihologija – mogu doprinijeti boljem shvaćanju određenih aspekata tekstova. 12:31 . narativna i semiotička analiza.. kardinal Joseph Ratzinger predstavio je Papi dokument Biblijske komisije o tumačenju Biblije u Crkvi. Na samom početku nalazimo govor pape Ivana Pavla II. polazi od načela da Bibliju. Predgovoru slijedi Uvod koji se bavi problemom tumačenja Biblije u Crkvi i jasno iznosi cilj ovog dokumenta: Papinska biblijska komisija želi ukazati na putove koje je potrebno prijeći da bi se došlo do interpretacije Biblije koja je u najvećoj mjeri vjerna svome ljudskom i božanskom karakteru.pmd 241 8. Posebnim obilježjima katoličkog tumačenja Dokument se posvetio u trećem dijelu. nalazi temelje za razvoj upravo u konstataciji da je interpretacija teksta uvijek ovisna o misaonoj strukturi i zaokupljenosti čitatelja teksta. Prvi se bavi Metodama i pristupima za interpretaciju. Kako mu i sam naslov govori. i dokument Biblijske komisije. za vrijeme audijencije koja je komemorirala stotu obljetnicu enciklike Leona XII.1. a Papa je nakon predstavljanja održao govor.08. različitim pristupima tumačenju Biblije. Kontekstualni pak pristup.07. Ta je povijest prikazana u govoru Pape o tumačenju Biblije u Crkvi. Fundamentalističko čitanje. 2005. Taj se govor nalazi na prvih dvadesetak stranica Djela.01. i Papinske biblijske komisije ima 157 stranica. Dokument ističe Pristup utemeljen na tradiciji.

1. vlastitima mjesnoj uljudbi. življenja i načinima izražavanja. Prema mom mišljenju. Literalnim. naziv je drugog dijela Dokumenta.pmd 242 8.08. Temeljni problem takvog fundamentalističkog čitanja jest da. pastoralnom služenju i u ekumenizmu. u Lectio Divina. tekstovi Biblije bili su iznova čitani u svjetlu novih okolnosti i primjenjivani na tadašnju situaciju naroda Božjega. Što se tiče upotrebe Biblije. Dokument preporuča korištenje: u liturgiji. razmišljanja. ističući nužnost interakcija. pod naslovom Tumačenje Biblije u životu Crkve.07. Na kraju. Hermeneutička pitanja. posebno Bultmanna i Gadamera. Posvećen je Filozofskim hermeneutikama i ističe razne autore.01.Recenzije tumačiti doslovno u svim njenim detaljima.2008. Takvo shvaćanje jest polazište za napredak egzegetskih znanosti i utiranje puta do srca čitatelja Biblije. 242 PRIJELOM . Utemeljenje za aktualizaciju nalazimo u samoj Bibliji. Duhovnim i Punim smislom. Zanimljivo je i pohvalno što se bavi i zadaćama koje su posvećene egzegetama te odnosima prema drugim teološkim disciplinama. odbacujući povesti računa povijesnom karakteru biblijske objave. Bavi se i Smislovima nadahnutog Pisma. to čitanje postaje nesposobnim prihvatiti punu istinu samog utjelovljenja. U četvrtom. U trećem dijelu Dokument se bavi Posebnim obilježjima katoličkog tumačenja. Dokument ističe i prepoznaje potrebu za Aktualizacijom i Inkulturacijom te upotrebom Biblije. jedan od najvažnijih jest da biblijska egzegeza obavlja u Crkvi i u svijetu nenadomjestivu zadaću. 12:31 . Inkulturacija se temelji na interpretaciji koja dovodi biblijsku poruku u izričitiji odnos s načinima osjećanja. Naime. slijedi Zaključak u kojem se ukratko iznose temeljni zaključci iz svega prije rečenog. posljednjem dijelu.

dok opsežnost zbornikâ. ukazuje na ozbiljnost pristupa toj antropološkoj stvarnosti. Simpozij "Vjera i zdravlje" bio je i multikonfesionalan. Na oba simpozija temi su interdisciplinarno pristupili stručnjaci iz raznih segmenata i područja znanosti.pmd 243 8. listopada 2005. Juričić. Nikić i H. Hipokrizija i farizejstvo označeni su kao psihopatološko religiozno ponašanje. 12:31 .pacijent ne smije zasnivati samo na terapijskoj razini. psihologija. dok su u drugom sakupljeni djelom već objavljeni članci uglednih profesora. bilo po pitanju objektivnog i cjelovitog pristupa problematici. A. "Vjera i zdravlje" zbornik je radova s interdisciplinarnog. te su na njemu izlagali predstavnici triju velikih religija: Židovi. od čitatelja se traži određena razina poznavanja tematike poradi kritičkog razlučivanja. interdisciplinarnog simpozija održanog u Splitu. odnosno religioznu dimen243 PRIJELOM . multikonfesionalnog i internacionalnog simpozija "Vjera i zdravlje .Recenzije "Vjera i zdravlje" u izdanju Zaklade biskup Josip Lang. psihijatrija i psihoterapija. svaki na oko 500 stranica. kao što su filozofija. "Kršćanstvo i zdravlje" je zbornik radova međunarodnog. Prvi dio zbornika "Vjera i zdravlje" posvećen je tekstovima predavača koji su nastupili na simpoziju.01. teologija. bilo po pitanju vjerskog uvjerenja. nego treba uvesti duhovnu. 20. "Kršćanstvo i zdravlje" u izdanju biblioteke Crkva u svijetu Dejan TURZA U kratkom vremenskom razdoblju na hrvatskom govornom području pojavila su se dva hvale vrijedna zbornika: "Vjera i zdravlje" u izdanju Zaklade biskup Josip Lang te "Kršćanstvo i zdravlje" u izdanju biblioteke Crkva u svijetu. Ančić i N. koja muče suvremenog čovjeka. a gdjegod i neslaganja s promišljanjem autora. M. ožujka 2005. ona može biti smetnja cjelokupnom čovjekovu zdravlju. Bižaca. Zbornici predstavljaju značajan doprinos na području terapeutske teologije.07. duhovnih pisaca i pastoralnih djelatnika. Zbornici privlače pažnju jer zahvaćaju vrlo široki spektar važnih i zanimljivih tema koje daju odgovore na brojna egzistencijalna pitanja. Iznesen je podatak kako se u izvješću Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) iz 1998.2008. Zbornik su uredili M.-21. pravoslavni i protestanti). godine navodi da se odnos liječnik . Zbog različitog pristupa temi. povijest. godine na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu.08. sociologija.1.uloga duhovnosti u modernoj medicini i psihologiji" održanog 2. Priredili su ga N. medicina. Pojedini izlagači upozorili su da ukoliko religioznost nije ispravna. Vukušić. Muslimani i Kršćani (katolici. Također je istaknuto da bolna iskustva iz prošlosti mogu biti pogubna za zdravu religioznost.

ponudu koja bi bila od trenutačne i konkretne pomoći čovjeku.Recenzije ziju. Na simpoziju se. budući da je ona osnovna potreba ljudskog bića. "kultura zdravlja". Stoga je WHO među kriterije koji utječu na kvalitetu življenja uvrstio duhovnost. govorilo i o pojmu zdravlja u Bibliji. Fenomen zdravlja jedan je od bitnih egzistencijalnih područja za plodonosan dijalog među religijama. odnosu sakramenata i zdravlja. 12:31 . terapijskog redukcionizma i New agea. kršćanska vjera predstavlja globalan okvir smisla. Ovi zbornici pomažu uravnotežiti i produbiti spoznaje o zdravlju kao nesumljivoj vrijednosti. U okruženju raznih wellness centara. već i ambivalentna iskustva neizbježnih egzistencijalnih činjenica kao što su bolest i smrt.terapijskog usmjerenja. Na žalost. bolesti i ozdravljenja bio je temeljni cilj sudionika ovog simpozija. u kojem svoje mjesto imaju i mnoge druge vrijednosti. Terapijska teologija zahtjev je za povratkom teologije i pastorala izvornom i bitnom pozivu evanđelja.01. Suradnja liječnika.1. religiju i osobna uvjerenja. mnogi želeći izaći iz okruženja deklarativnog i uspavanog kršćanstva polagano klize u drugu krajnost gdje se u prvi plan stavlja terapeutska praksa u najraznovrsnijim oblicima.08. Uvidom u objavljenu znanstvenu literaturu na polju odnosa duhovnosti i ljudskog zdravlja dolazi se do zaključka da su duhovnost i vjera u pozitivnom odnosu sa željenim terapijskim učinkom. Podsvijestiti autentične vrednote kršćanskog poimanja i življenja zdravlja. pastoralu bolesnika u Hrvatskoj te odnosu glazbe i zdravlja.duhovnika je stoga nužna. molitvi za ozdravljenje.2008. psihijatra i svećenika . Isus je uvijek težio čovjeka narušena zdravlja vratiti na put vjere u Oca nebeskoga. Kršćanstvo treba pokazati da zdravlje ipak nije vrhovna vrednota. između ostalog.07. Na simpoziju "Kršćanstvo i zdravlje" istaknuto je da današnja kultura. ali i dijalog vjere i znanosti. od svih religija traži što djelotvorniju i atraktivniju ponudu terapijske duhovnosti. 244 PRIJELOM . ali i vrijednosti koja je u službi ostvarenja čovjekova eshatološkog identiteta. ne samo zdravstveno . već da zdravlje svoj smisao dobiva iz perspektive konačnog spasenja čitavog čovjeka.pmd 244 8.

Napominju da postoji i aspekt ličnosti koji je izvan svih oblika. "Ovdje u Švedskoj vodim veliku.. uspješnu tvrtku." Ovim se riječima može ukratko sažeti ono što autori Zohar i Marshall nazivaju "duhovna inteligencija" (engleska kratica SQ). Bog. nepokretno temeljno energetsko stanje svemira. nisam uvjeren da znam kamo ide moj život.B. ako baš hoćete. imam divnu obitelj. zahvaćen Božjom rukom. Kao izvor problema navode zakržljalosti "duhovne inteligencije".suštinska inteligencija. "Anders. (…) Želio bih.01. koji uspoređuju sa čakrama hinduističke kundalini joge. deprimiran ili se osjećam poraženim? Ovakvim pitanjima čovjek se poput periskopa na podmornici izdiže nad vlastitom situacijom i stavlja ju u jedan širi i bogatiji kontekst. Oni je predstavljaju kao našu temeljnu inteligenciju i osnovu za racionalnu (IQ) i emocionalnu (EQ) inteligenciju. Moglo bi se reći da posjedujem ono što se zove ‘moć". kako ću ga zvati. Nisam siguran da sam radeći ovaj posao na pravom putu. kako kaže znanost dvadesetog stoljeća. zdrav sam. a to je Izvorište. Razgovor što ga je vodila autorica Zohar s jednim švedskim biznismenom upućuje nas na temeljne probleme današnjeg čovjeka. klasične Grčke.pmd 245 8.07. mi je rekao da je na pragu tridesete.Z. V. Ono je prikazano kao iskonsko blato iz kojeg izrasta korijen i stabljika lotosa. Bivstvo ili." Ovakvi susreti potaknuli su autore da se malo više pozabave problemom čovjekova gubitka smisla. i zato donose praktične savjete kako ju ponovno oživjeti i obogatiti. to je kvantni vakuum. Svoja istraživanja zaokružuju novim modelom ličnosti predstavljenog u obliku lotosova cvijeta sa šest latica. Zagreb 2002. Pa ipak. te s mnogim drugim mističkim i mitološkim prikazima unutar budizma. Gledajući tako na čovjekovu religioznost samo s psihološkog aspekta osjeća se kako autori naginju novoj vrsti sinkretizma. Ivan PENAVA "Zašto sam rođen? Koji je smisao mog života? Čemu nastaviti kad sam umoran.2008. Time izvrću cjelokupnu stvarnost jer je zapravo čovjek. Vrlo mi je neobično i jako neukusno pomisliti kako autori Boga uspoređuju s blatom i opisuju ga kao jedan aspekt čovjekove ličnosti. nastao iz blata. Iznose nekoliko znanstvenih istraživanja kojima nastoje potvrditi njezino postojanje. staviti svoj život u službu.1. položaj u društvu.08.Recenzije Danah Zohar i Ian Marshall: SQ duhovna inteligencija . 12:31 . otkriva novi smisao cijele situacije. Javljanje duhovnih bolesti i smanjenje "duhovne inteligencije" u suvremenom svijetu autori tumače nemogućnošću uspostavljanja veze s dubokim središtem 245 PRIJELOM . židovske kabalističke misli i kršćanskih sakramenata.

246 PRIJELOM .07. 12:31 . Ako ga se ne može pronaći tada je potrebno promijeniti vlastiti put.Recenzije unutar sebe i nastajanjem jedne odsječenosti od sebe i od drugih. a ti fenomeni nadilaze istraživanja klasične psihologije i psihijatrije. Autori nude "duhovnu inteligenciju" kao lijek u takvim situacijama. To često stvara opsjednutost. Osjeća se kako su autori pokušali dati cjelovitu sliku čovjeka.pmd 246 8. U knjizi je predstavljeno šest putova prema većoj "duhovnoj inteligenciji". mnogi savjeti i konkretne upute iznesene na ovih 284 stranice tvrdo ukoričene knjige.08.01. No.2008. zlo i očaj. ali je ona jednostavno ostala zatvorena unutar govora o čovjekovoj psihičkoj dimenziji.1. mogu pomoći današnjem čovjeku na putu otkivanja vlastitog smisla i nadilaženja životnih kriza. Ono što drže važnim autori jest naći srce na vlastitom putu. Duhovna zakržljalost u suštini je manjak spontanosti i prirodnosti što označava slab odaziv na vlastito središte osobnosti.

mladih i odraslih. Važno je napomenuti da se autor obraća čitateljima svih religija. odnosno da se religioznost u ovoj knjizi shvaća kao osobno osvjedočenje i određeni stil života i ponašanja koji stoje u odnosu s Nadnaravnim. književnik te psiholog. jednako kao i onima koji nijednoj ne pripadaju" – rečenica je kojom autor Šimun Šito Ćorić započinje jednu od prvih knjiga o fenomenu religioznosti. Kao psiholog iznosi svoje stručno i znanstveno mišljenje o određenoj pojavi. Čitatelja upoznaje sa stajalištima velikih imena u povijesti psihologije. da kontrolira patološko mišljenje te da pronađe smisao u životu i svijetu punom razočaranja. i obrnuto. Uvodi nas u temu obrazlažući pojedine pojave/iskustva sa povijesne strane te sažeto i vrlo jasno iznosi nalaze dosadašnjih istraživanja.Recenzije ĆORIĆ. na prvi pogled neobjašnjivim religioznim pojavama. pitali za koje fenomene religioznosti psihologija kao znanost može dati svoje objašnjenje. autor govori o interesu psihologije za religiju. ako ste se. Jung. Kao da nas time želi potaknuti da počnemo detaljnije i dublje razmišljati o tome što nam se to događa.01. doći do objašnjenja. ovo je prava knjiga za Vas. Jastrebarsko.1.08. dok s druge strane. opsjednutosti.07. Najviše dodirnih točaka između psihologije i religije postoji kada govorimo o svagdanjoj i terapijskoj pomoći.pmd 247 8. Autor. bilo kao laik ili kao stručnjak. psihičkim varijablama i dimenzijama religioznosti. Nakon uvodnih postavki psihologije religioznosti. 2004. Primarna uloga i jedne i druge grane jest pomoći osobi da savlada teške situacije i životne krize. Jasmina STIPETIĆ "Ljudima svih religija. Šimun Šito: PSIHOLOGIJA RELIGIOZNOSTI Naklada Slap. svim stručnjacima. o mističnim doživljajima. dotiče se i dimenzija religioznosti djece. kao svećenik ostavlja dovoljno prostora za zaključak da su neki fenomeni jednostavno "Božja djela" i da tu psihologija nije uspjela. Allport i Frankl. pa i laicima.2008. ima "najveće pravo" progovoriti o ovoj. Zatim se dotiče čovjekove ličnosti i psihičkih fenomena religioznosti. važnoj temi. Kako bi čitatelj što bolje razumio što se događa sa religioznošću osobe kroz razvoj. a za koje (još) nema odgovor. teolog. kroz svaku obrađenu temu nastoji čitatelju prenijeti poruku kako religioznost i psihologija neminovno prožimaju ljudski život. kao što su Freud. 12:31 . Ovo je prva knjiga kod nas koja nastoji sa psihološke i znanstvene strane rasvijetliti toliko misteriozno područje religioznosti. Zato. a pritom govori o učincima molitve. 247 PRIJELOM . religije za psihologiju. zašto i zbog čega. I sebi i čitatelju postavlja pitanja o. Kao svećenik. barem zasad.

12:31 . za psihologe vrlo važnog područja.2008. a dotiče se i psihologije dušobrižništva. daje nam informaciju kome se obratiti ili koju literaturu potražiti.Recenzije Još jedno od vrlo osjetljivih područja o kojem autor govori je i odnos religioznosti i kriminaliteta.08. pojma zrele religioznosti te jednog. Čitatelja prvo upoznaje sa osnovnim pojmovima. a pogotovo svim stručnjacima koji se u svom svakodnevnom radu susreću sa ne/religioznim ljudima. možda ćete ostati i razočarani.01. izreke. 248 PRIJELOM . a to je mjerenja religioznog iskustva. temom integracije psihološkog i duhovnog te dvjema temama za koje smatram da su posebno zanimljive i široj publici: o psihoterapijskim fenomenima kajanja i opraštanja i odnosu parapsihologije i religijskih fenomena. Knjigu bi preporučila svima koji žele detaljnije upoznati područje religioznosti i psihologije. pjesme i priče kojima upotpunjava prikazane teme. obogaćeno je temama religioznosti i suočavanja s nevoljama.07. Ako za ovom knjigom posežete želeći dobiti odgovore na neka osobna pitanja i dileme. Dijelovi teksta koji čitatelja najviše potiču na razmišljanje su autorovi prijedlozi za buduća istraživanja.1. Autor je u ovoj knjizi nastojao prikazati ono što je psihologija kao znanost do sada "saznala" o fenomenu religioznosti. Pritom nas potiče na razmišljanja o vlastitim iskustvima. Drugo izdanje ove knjige. kao i razne misli. a zatim i sa zaključcima dosadašnjih istraživanja. mudrosti.pmd 248 8. Posebno me se dojmio način na koji autor prilazi svakoj pojedinoj temi. iz 2004.

zatim konkretno američkim identitetom. za razliku od nacionalnih država. Podijelivši svijet na tom principu.Recenzije Huntington. godine. izazovima koji se pred njega postavljaju u našoj suvremenosti. Nakon što je godinama s ovim svojim zaključcima davao povoda raznim svjetskim strujama mišljenja da se na njega obruše. no dok pojedinac svoje identitete može neograničeno mijenjati. koje su to bile u dvadesetom. Knjigom Tko smo mi? Veliko američko pitanje. ali ga se zato definira na najrazličitije načine. koja je proizašla iz serije predavanja što ih je održao na Harvardu.1. a prije dvije godine nizu se pridružio i kontroverzni američki politolog Samuel Huntington. a neke ključne odrednice tog pojma uključuju činjenicu da je identitet svojstven i grupama i pojedincima. Tamo zagovara tezu kako će nositelji sukoba u 21. Identiteti su važni jer oblikuju ponašanje ljudi. stoljeću biti civilizacije. identiteti grupa puno su fiksiraniji na jednu jedinu karakteristiku. te da ih se stoga ima prihvatiti kao locus belli. čija pak 249 PRIJELOM .01.07. Tako u prvom dijelu svoje knjige Huntington daje nemali doprinos općoj teoriji identiteta i samoj definiciji pojma.. Huntington se sada vraća s knjigom u kojoj etiketira latinoameričku imigraciju u SAD kao onaj element koji je prijetnja za opstanak američkog identiteta. koja tek ima doživjeti recepciju kakvu zaslužuje u znanstvenim krugovima Na svjetskoj razini bilježimo izdavanje nekih kapitalnih djela po tom pitanju. Antonio GOTOVAC Sveopću fascinaciju pitanjem identiteta među intelektualnim krugovima širom svijeta nije teško identificirati.08. godine objavio kao knjigu Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka. U nas se ona unazad nekoliko godina očituje u činjenici da je pitanje identiteta hrvatskog društva gotovo neizostavna stavka kad je riječ o državnom financiranju znanstvenih projekata. (2004) Who Are We? America"s Great Debate. te naposljetku perspektivama za obnovu američkog identiteta kako ju on vidi. Knjiga se u svoja četiri velika poglavlja bavi pitanjem identiteta općenito.2008.pmd 249 8.) kao da pravi stanoviti odmak od tema kojima se dotad bavio. među kojima su nam najpoznatija Moć identiteta Manuela Castellsa i Sjećanje i identitet Ivana Pavla II. Specijaliziravši se za "dizanje prašine". ovaj ostarjeli znanstvenik (rođen 1927. a prošle je godine svjetlo dana ugledala komparativna studija U potrazi za identitetom. objavljivanjem članka Sukob civilizacija u časopisu Foreign Affairs što ga je kasnije proširio i 1996. Huntington je svjetski poznat postao 1993. Samuel P. 12:31 . U rijetko kojem teorijskom razmatranju ćemo naći spomen pojma identitet kao problema čija se realnost osporava. Huntington tvrdi kako su kulturalne razlike među civilizacijama nepomirljive. London/Sydney: Simon and Schuster.

kaže autor. stoljeće promicale američki nacionalizam sada su ga zgazile kad im je prestalo biti u interesu isticati svoje američko porijeklo i identitet. "meksički izazov" vodi ka kulturalnoj bipolarizaciji Amerike. tzv. Huntington opaža i neke negativne posljedice: zbog svoje brojnosti. Pod denacionalizacijom elita Huntington podrazumijeva pojavu svojstvenu posljednjim desetljećima dvadesetog stoljeća. S druge strane. posebno Meksika. preko čega se u američkoj svakodnevici lako prelazi. Ipak. nepridavanje važnosti obrazovanju.07. to je ono što izaziva kontroverze.08. Pomak iz općenitog identitetskog pitanja u konkretno američko pitanje u Huntingtonovoj se knjizi očituje u onom dijelu u kojem uvodi tezu kako identifikacija zahtijeva diferencijaciju. Oni moraju prihvatiti američku radnu etiku i individualizam. pa je potražnja za njima na američkom radnom tržištu praktički neiscrpna. Relativna izraženost pojedinih identiteta i razmjeri u kojima se oni na neki način sukobljavaju variraju u različitim vremenu. identiteti su zamišljena sebstva. grupe. Jako veliki broj tih useljenika je u SAD-u ilegalno.2008. Amerikanci se danas nemaju u odnosu na koga izdiferencirati. čime postaje i ničija i svačija. socijalni i nacionalni. politički. Meksikanci odbijaju prihvatiti engleski jezik. On za Meksikance zahtijeva kulturalnu revoluciju. One koje su kroz čitavo 19. podići razinu poduzetništva i samozapošljavanja. ekonomski. Osim toga. i 20. Huntington u drugu polovicu dvadesetog stoljeća smješta pojavu dva trenda koja predstavljaju najizravniji izazov američkom identitetu: to su trend hispanizacije stanovništva i trend denacionalizacije elita. Individualci i. budući da upravo oni rade poslove koje nijedan Amerikanac ne bi. u manjoj mjeri. te odreći se španjolskog jezika radi što uspješnije asimilacije u američko društvo. Meksikanci su za Huntingtona opasni zbog svoje različite kulture. što bi se ogledalo u napuštanju dotadašnjih kulturalnih značajki po kojima se Meksiko najviše razlikuje od Amerike: nepovjerenje izvan obiteljske sredine. teritorijalni. Jednoj multinacionalnoj kompaniji koja svoje podružnice ima po čitavom svijetu (za kojeg je izlišno spominjati da nije u potpunosti sklon Americi) nije u interesu prestavljati se američkom. a omogućile su je popularnost teorije multikulturalizma i vladina popustljiva politika po pitanju prava useljenika na dvojezično obrazovanje i slično.01. pogotovo među američkim tržišnim elitama.pmd 250 8. Njegova pokretačka snaga su masovna doseljavanja iz Latinske Amerike. 12:31 . Oni mogu biti: askriptivni.1.Recenzije promjena lišava grupu smisla i ugrožava njenu opstojnost. američke obrazovne norme. Isto tako. te uvjerenje kako je siromaštvo vrlina nužna za ulaz u raj. 250 PRIJELOM . kulturalni. Za Huntingtona alternative nema – bez njihove asimilacije američko će se društvo iznutra podijeliti. konstruirana stvarnost – oni su što mi mislimo da jesmo i što želimo biti. budući da je vrijeme Hladnog rata i velikog sovjetskog neprijatelja daleko iza nas. ona preuzima transnacionalni identitet. imaju višestruke identitete. stvaraju zasebne enklave unutar SADa i otvaraju širom vrata svim budućim useljenicima iz Meksika. nedostatak inicijativnosti i ambicioznosti. Naime.

pitanja i skupine doživjele su dramatičan preporod u američkom društvu. u čijem javnom životu je prisutnost religije daleko premašila razmjere što ih je ikad u 20. nema oboje.07. uključujući obustavu svakog intervencionizma u svrhu širenja demokracije po svijetu..08. Tu se sad Huntington vraća na pitanje 11. U Tko smo mi? on svojoj naciji daje i precizan recept kako to postići – obnoviti američki identitet na način da se "strana tijela" ili eliminiraju ili uspješnije asimiliraju. Ako ništa drugo. a ta je američki zaokret ka religiji. koje je praznim ostavio SSSR. Ona svakako dopušta i mogućnost da samoga autora i ciljeve što ih je ovom knjigom naumio postići shvatimo kao instrument američke imperijalne moći. Kritičari ove knjige ne štede na epitetima za njenog autora – od "rasist" preko "pseudoznanstvenik" do "mizantropski fanatik". Po Huntingtonu. 12:31 .1. U 1990-ima religijske ideje. neprijateljstvo s islamizmom potiče Amerikance da definiraju svoj identitet u religijskom i kulturalnom smislu. Veća važnost religije po nacionalne identitete dovela je i do njenog povezivanja sa međunacionalnim sukobima diljem svijeta. rujna 2001. zaključujući kako ne samo da je islamizam popunio mjesto američkog neprijatelja broj jedan. 251 PRIJELOM . Uzimajući sve u obzir. stoljeću dosegla.Recenzije To je bilo tako sve do 11. Hoće li nakon svega Amerika krenuti putem kozmopolitizma ili nacionalizma je pitanje na koje će vrijeme dati odgovor. barem nas Huntingtonova politička angažiranost (savjetnik za nacionalnu sigurnost u aktualnoj američkoj vladi) mora navesti na oprez pri razmatranju ovog djela. dojam je kako Huntingtonovo favoriziranje religije i domoljublja proizlazi ne iz njegovih životnih opredjeljenja nego iz svijesti o učincima što ih oni mogu imati. Vjerski osjećaj postao je sila u domeni politike i kulture. Prije deset godina tvrdio je kako bi Zapad trebao učiniti sve da se ojača iznutra. Huntington će reći da na jednom mjestu može biti ili džamija ili sinagoga. i to svugdje osim u zapadnoj Europi. rujna. političarima je u interesu skrenuti pažnju s toga i rasplamsati vjerske strasti u svrhu sukoba. stoljeće sviće kao doba religije. Doista. te su u tom smislu njegovi motivi prvenstveno instrumentalne i strategijske naravi. Naime. do te mjere da si nijedan predsjednički kandidat unazad par desetljeća ne može dopustiti da se javnosti predstavi kao nereligiozan. Kad se sukob fokusira na religijska pitanja. nego je i učvrstio identitet Amerike kao kršćanske nacije. 21. da bi se na taj način pripremio za sukob civilizacija i sve što sa sobom nosi ta promjena u svjetskoj geopolitičkoj strukturi. Iako su u korijenu tih sukoba redovito teritorijalne ili ekonomske pretenzije. Huntington kreće u svoju misiju – kako u tom sukobu s islamizmom ojačati poziciju Amerike kao lučonoše Zapada? Nadu za obnovom američkog identiteta vidi u još jednoj činjenici. tu nema više kompromisa.2008.01.pmd 251 8. uviđamo kako je posljednja Huntingtonova knjiga itekako na liniji Sukoba civilizacija. kada se kao novi neprijatelj na svjetskoj razini pojavio militantni islam.

pošao je za tim da iz sustava mišljenja filozofa predmodernosti ekstrapolira one sadržaje koje bi bili na tragu onoga što će se oblikovati kao liberalistička teorija. 12:31 . Što se tiče njegove istraživačke metode. Historiografija je odavno uvidjela kako se u jednom povijesnom trenutku čovjek opredijelio za čovjeka-individualca kao osnovnu jedinicu društva. je način da se iz jedne perspektive riješi problem kojim se filozofija politike oduvijek bavi. 225 str.07. cehovi ili neka druga korporacija.08. bili to staleži. zaustavljajući se tek 252 PRIJELOM . Hobbes. Tako u prvom poglavlju pod njegovu lupu dolazi antičko doba. Raunić je pred sebe postavio zadatak preispitivanja jednog ogromnog dijela povijesti filozofije. to zove "novim samorazumijevanjem čovjeka" i nastoji pokazati koji su to ključni obrati u povijesti filozofije koji su do tog doveli. Ono što je u najužem smislu predmet istraživanja u prva tri poglavlja jest samosvijest svake od tih epoha. prvi teoretičar društvenog ugovora. Kao što je razvidno iz samog uvoda knjizi. u slijedećem bavi se patristikom i skolastikom. profesor metodike nastave filozofije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu.2008.pmd 252 8.Recenzije Raunić. u smislu da su se sve te prepostavke liberalizma što ih je identificirao imale kroz povijest kumulirati do kasnonovovjekog liberalizma koji onda prestaje biti predmet njegovog zanimanja u ovoj studiji. Uzimajući filozofiju Johna Lockea kao rodonačelno mjesto (proto)liberalizma. suprotno feudalnom društvu u kojem je egzistencija bila moguća samo kroz određene društvene grupe. Raul Raunić. valja napomenuti kako pisac u svom pokušaju prodiranja u povijesnost liberalnog shvaćanja pojedinca ipak ne zastupa do kraja jedno linearno poimanje. a ona uključuje prevladavajuće načine razumijevanja čovjeka. mr. Zagreb: Hrvatsko filozofsko društvo. kao jedan od središnjih momenata moderne političke teorije. u trećem pak novovjekovnom filozofijom. Raul (2005) Pretpostavke liberalnog razumijevanja čovjeka. Raunić logički zaključuje kako je čovjek nečim morao steći tu samosvijest o modernitetu različitu od svih prijašnjih samosvijesti. je pak posljednja važna karika u lancu predliberalne filozofije.1. njegove slobode i zajednice. u kojem Raunić u deset točaka izvodi kako je to na kritici Hobbesova političkog mišljenja John Locke izgradio svoju poziciju i promovirao se u prvog protoliberalnog teoretičara. Antonio GOTOVAC Teorija liberalizma. i u tom smislu posebno je zanimljiv zaključak knjige. a to je uređenje ljudske zajednice i suočavanje s napetošću između mogućnosti slobode u zajednici i neizbježnih ograničenja što ih sa sobom nosi strukturirana i organizirana zajednica.01. dok je četvrto rezervirano za opširnu elaboraciju političke filozofije Thomasa Hobbesa.

1. služilo kao nezaobilazan priručnik. 12:31 . 253 PRIJELOM .Recenzije na pragu modernosti. i to ne samo u nas. Da smo kojim slučajem jedna od razvijenih zemalja Zapada.01.08. s kojima se po knjižnoj produkciji ne možemo ni u snovima uspoređivati. kao i svaka "povijest ideja" i ova ima svoju.pmd 253 8.07.2008. usudio bih se reći. U tom smislu. da bi se razumjelo sve što je na njima kasnije stvoreno treba im se uvijek iznova vraćati. Temelji liberalizma su u Hobbesa i Lockea. ali ono što Raunić ovdje poduzima jest traženje temelja temeljima. od rada kao što je ovaj Raunićev napravilo bi se višesveščano djelo koje bi generacijama zainteresiranih studenata humanističkih disciplina. veliku referencijalnu vrijednost makar kao polazišna točka za one među nama koji će u razmatranju danas dominantne filozofsko-političke paradigme posegnuti za njenim korijenima.

2003. čežnjom za ljepotom i brigom za "domovinske stvari". zatim Silviju Strahimiru Kranjčeviću kao najistaknutijem pjesniku socijalne tematike u 19. Taj pisac 18. Knjiga se nastavlja s esejom o Gunduliću. koje mu pružaju doticaj s božanstvom i koje mu jamče ostvarenje obećanja još Abrahamu obećanog. Ljubo Wiesner. za puk. stoljeću.2008. bio je zauzet u borbi za književnost na nacionalnom jeziku i s nacionalnim motivima Hrvata u tolikoj mjeri da je kroz svoje radove čak otvoreno izvrgnuo ruglu one koji su se povodili za stranim književnim oblicima i motivima. ali i njezinu vječitu borbu s opasnostima osvajanja hrvatskih prostora i pitanja uloge vjere. njegovim riječima izrečeno "znak osporavan".01. zapostavljajući svoje.07.Recenzije Božidar Petrač: Jakovljeve ljestve hrvatske lirike. Kršćanska sadašnjost. za obranu Hrvatske. Marija PETERLIK Knjiga koja nosi ovakav simboličan naslov izašla je kao autorov doprinos promišljanju o sudbini hrvatskih književnika i hrvatske književnosti. Zatim jedan pjesnik izrazito nesretne sudbine. Čovjeku koji se svojim djelom zalagao za potlačene i zaboravljene. Autor uzima osnovnu crtu pisanja određenog pisca i pjesnika i zatim promatra čitav njegov opus na njezinoj osnovi. koja je često. st.08. Na osnovu ove priče o borcu s Bogom i Božjoj prisutnosti koja ga prati tijekom cijelog života.pmd 254 8. Nakon njega pažnja je posvećena Petru Preradoviću i njegovu lirskom idealizmu. Zbog toga je mnogo trpio. autor promatra i fenomen hrvatske književnosti. obećanja o brojnom potomstvu i blagoslovu što ga ima dobiti za sva vremena. Slijedi promišljanje o Ivanu Mažuraniću. Zagreb. Eseji o hrvatskim pjesnicima. Promišlja o njezinoj ulozi u oblikovanju kršćanske svijesti i povijesti naroda. a svoj je opus izgradio uz pomoć različitih oblika usmene književnosti. izražene i u književnosti. Idući je na redu Matoš sa svoja dva ideala. Kod njega je najistaknutija karakteristika religioznost prožeta 254 PRIJELOM . Kronološkim redom života i djelovanja su izneseni eseji o pojedinim hrvatskim piscima i pjesnicima.1. 12:31 . Poznata je priča o ljestvama koje Jakov vidi u snu. Na njegov rad se takoreći nastavlja manje poznati Filip Grabovac. pjesniku koji je duboko cijenio slobodu. preko kojih progovara o sudbini svoga naroda i upozorava na potrebu borbe protiv turske opasnosti. Tako o Maruliću promišlja kroz prizmu njegova snažnog domoljublja utkanog u mnoge biblijske priče napisane na narodnom jeziku. Kod kojega se ističu najviše njegova visoka etičnost u odanosti kršćanskim idealima i nacionalnom preporodu u isto vrijeme. za kojega autor tvrdi da je dostojni Gundulićev sljedbenik. od Marka Marulića do Maka Dizdara.

Volio je svoju duhovnost i religiozne porive. nastavlja razvijati ideju državotvornosti svojih prethodnika. željnog života u domovini.2008. dovoljno govori o naglascima pri razmišljanju nad njegovim pjesništvom: Između krika i uzvišenosti – Antun Branko Šimić. bosansko-hrvatski umjetnik koji je bio "pravi sladokusac". obogaćujući ih različitim podacima o životu i djelu raznih književnih umjetnika. dovoljno je reći da ga je korisno pročitati za svakoga tko cijeni hrvatsku lirsku i proznu umjetnost i tko želi saznati nešto više o njezinim stvaraocima. U svojoj lirici žena. pjesnika prognanika. čije je djelo obilježeno iskustvom teške bolesti. Pritom se ističe njezina religioznost i duhovnost. Autor je eseje pisao jednostavno i razumljivo. Neizostavni Ivan Goran Kovačić je pjesnik bez kojeg niti jedna antologija niti bilo kakav prikaz hrvatskog pjesništva nije moguć. zadnji pjesnik o kojem piše autor Božidar Petrač u ovoj knjizi je Mak Dizdar. osobito poznavaocima njegova životnog puta i poezije. Taj čovjek tužne sudbine u pjesmama često izražava osjećaj samoće i prisjeća se sretnijih dana u koje se rado želi vratiti. također istaknutom religioznom pjesniku. Kao zaključak na ovaj prikaz zbirke eseja Božidara Petrača.01. opisuje svoj nutarnji put. pjesnik koji najviše u životu žudi za povratkom u domovinu. Dolazimo napokon i do jedne pjesnikinje. 12:31 . Pjesnik domoljublja i miroljubivosti. Šimiću. Autor piše i o pjesništvu Miroslava Krleže. Nakon nje smo na eseju o Đuri Sudeti.07. Naslov eseja o A. Side Košutić. koja je prošla mnogo boli i patnje u životu. ponajprije o svetopisamskim temama unutar njega. B. te mistično i tragično osjećanje života.pmd 255 8. 255 PRIJELOM . iskazivati kroz neobične pjesničke izraze. U svima navodi više različitih njihovih djela važnih za promišljanje u svjetlu osnovne autorove misli. Kao što smo na početku istaknuli. Poslije još jednoga kršćanskoga pisca Lendića obrađuje se Vinko Nikolić. Autorov idući esej obrađuje temu opusa Viktora Vide. Pritom ponajviše uočava težnju za Apsolutom u njegovoj poeziji.1. kao i one rodoljubne.Recenzije prozračnošću stihova. Za mnoge najveći hrvatski pjesnik Tin ujević je slijedeći kojemu autor u ovoj knjizi posvećuje svoje napise.08.

07. to nam upravo svjedoči ova knjiga. Također je namijenjena i mladima koji promišljaju o braku i koji se za njega pripremaju. preko predmladenačke i mladenačke dobi sve do spremanja i ulaska u brak. Bračna ljubav.pmd 256 8. u kojem odgovara na konkretna pitanja s kojima se susreo u praksi. konzervativan i nerealan. te koji će i sami uskoro odgajati svoju djecu. Fuček s mnogo mudrosti i razumijevanja odgovara na to. Da se o muško-ženskim odnosima može toliko jasno i jednoznačno. zaručničkih i bračnih odnosa pronalazimo u Fučekovoj knjizi "Predbračna ljubav . godine nadogradio i učvrstio novim spoznajama. Knjiga je namijenjena roditeljima i odgojiteljima kao pomoć u odgoju i formaciji mladih. za mlade. nastoji prožeti govor o mladenačkim odnosima u svjetlu evanđeoskih ideala i vrijednosti.Recenzije FUČEK. ujedno dotičući konkretne aktualne probleme s kojima se susreću mladi. pridobiva ili gubi najviše povjerenja.1. nerijetko vrlo oprečnih izvora.2008. Iva LUKENDA Tema koja kod mladih uživa najviše interesa i o kojoj se informiraju iz vrlo različitih. nego pokazati razumijevanje i razjasniti nedoumice. tematiku predbračne i bračne ljubavi oslikava u svjetlu empirijskih i humanističkih znanosti. vjeroučitelj. Split 2005. Čitatelja nastoji senzibilizirati za razumijevanje položaja u kojem se nalaze mladi i za važnost poštivanja osobnog rasta i rada na sebi. tako da čovjek ne iznevjeri voljenu osobu i da ne učini grijeh. Ivan: Predbračna ljubav. vodeći se uvijek pastoralnom razboritošću i pedagoškom stručnošću." U prvome dijelu knjige. Pitanje koje mladi. "Sprovesti" je naziv drugoga dijela. Fuček vlastitim promišljanjem i primjerima koje je susreo u radu s ljudima. Abecedu mladenačkih. svećenik i redovnik ili redovnica koja radi s mladima. 256 PRIJELOM . Autor je uspio "zaokružiti cjelokupnu problematiku: od zametka buduće ljubavi. najčešće postavljaju je: "Gdje je granica" u izjavama nježnosti prema partneru.08. ali i njenu zahtjevnost i opsežnost. a opet odmjereno i pronicljivo pisati i govoriti. Nastojao je obuhvatiti suvremena pitanja i na njih adekvatno odgovoriti. odnosno od prvih očitovanja seksualnog. Kao da upravo na toj stepenici kateheta.01. Verbum. te ponovno izdao i time pokazao aktualnost teme.Bračna ljubav". Upravo oni pokušavaju pronaći način na koji se o tim temama može govoriti. koji žele živjeti prema nauku Crkve. a ne "ispasti" suviše tradicionalan. 12:31 . pod općim nazivom "Spoznati". Autor očigledno pretpostavlja da je čitatelj kršćanin. četvrtom svesku iz niza "Moralno-duhovni život" u izdanju Verbuma. izuzetno važno pitanje. jest ljubav i s njom povezana tema spolnosti. stoga pojedina poglavlja razrađuje posve detaljno i u skladu s kršćanskim naukom. Fuček je svoj prvotni tekst koji je izdao 1974.

ali i onim moralnim.Recenzije Vrlo aktualna moralna pitanja poput: pornografije. te i sam donosi obećanje: "specifična obiteljska pitanja bit će razložena u zasebnu svesku pod naslovom Roditelji / Djeca. samozadovoljavanja.08.1.2008. Fuček.01. sociološkim. Splitsko-dalmatinska županija i Grad Split. Zbog toga naslov ove knjige obećaje mnogo više od onoga što doista pruža. te neposrednom stupanju u brak. pravnim. spolnog nasilja. Ukoliko tražite odgovore na pojedina konkretna pitanja koja se javljaju s godinama i iskustvom braka. ističući važnost i uzvišenost djevičanskog staleža. psihološkim. antropološkim i filozofskim postavkama. posvećuje pažnju prvenstveno zaručništvu i pripravi za brak. autor na to podsjeća i tu tematiku opširno razrađuje. političkim.07. obrazovanja i športa RH. kod govora o bračnoj ljubavi. i naravno biblijskim. u ovoj knjizi na njih nećete naći odgovor. Ministarstvo kulture RH." 257 PRIJELOM . Stručnost i objektivnost temelji na biološkim. Urednik je očito toga svjestan. 12:31 . spolnih nastranosti. homoseksualnosti. Važnost su ove knjige prepoznali i potakli njeno izdavanje: Ministarstvo znanosti.pmd 257 8. sakramentalnog života rastavljenih i civilno vjenčanih Fuček obrađuje slikovito i s mnogo primjera. flirta i pettinga. Odabir životnog poziva uključuje i promišljanje o duhovnom pozivu i odabiru celibata.

glavni: Matija Herman br.) 1967. 258 PRIJELOM . glavni Mladen Miočić br.2008.01. glavni Franjo Kiš br. 1: odgovorni I Golub. Starić. Nojman br..-1973...08.. Starić. Starić. 1980. Rebić. 1982.1: odgovorni: I. glavni Marinko Barbiš br. 2: odgovorni I. 1970. 2: odgovorni I. Ivan Miklenić br.07. 1985. 1i br. 1987. 1979. 1972. glavni Ilija Živković br.Popis urednika Popis urednika (1967. Golub.. 1 i br. 1-2: odgovorni: Aldo Starić. 1: odgovorni A.pmd 258 8. 2: odgovorni A. 1974. 2: glavni i odgovorni Dragutin Goričanec 1969. Rebić.. 12:31 . 1983. urednici: Ivan Kontaci i 1975... – 2007. glavni Mirko Ivanjek br. 1-2: glavni i odgovorni Dragutin Goričanec br. urednici: Ivan Kontaci i Ivan Miklenić br. 1: odgovorni I. 1-4: Ivan Golub br. 1: odgovorni A. glavni S. 3: – ISTO NEMA IZLAŽENJA 1984.. 1: odgovorni Adalbert Rebić NEMA SPEC br. 2: odgovorni A.. 1: odgovorni A. 2: odgovorni I. 1977. br.. Rebić. glavni Ilija Živković br. 1986. 1968. Golub. glavni Andrija Vrane br. 1: odgovorni A.. Starić. br.. glavni Špiro Boban br. 2: odgovorni Franjo Kiš.. Golub. 1976. 2: glavni i odgovorni Antun Štefan br. glavni Franjo Kiš br. 1: odgovorni A. glavni Vlado Košić br. glavni Ivo Petrović br. glavni Stjepan Nojman 1978.1: odgovorni A. br. Rebić. 1971. glavni Vlado Košić br.1. 1: Ivan Golub br.. Starić. 1 i br. glavni Vlado Košić br. 1981. Golub. 2: odgovorni A. Golub. 1: odgovorni: Aldo Starić..

pmd 259 8. 1990. 1 i br.. br. 2000. Tenšek.Popis urednika 1988. 1: glavni i odgovorni Emil Bilaver br.. br. 2005.. 2001. 2003. Koretić br.. 1 i br.01. 1994. 2: glavni i odgovorni Krešimir Žinić br.. 2: glavni i odgovorni Branko Koretić br.d. 1: glavni i odgovorni Ante Šorčević (v. 1 i br. 1-2: glavni i odgovorni Antunija Šunjić br.. 1997.. 12:31 1999. 2: glavni i odgovorni Andrija Jembreuš br.1. 1: glavni i odgovorni B. 1: glavni i odgovorni Božidar J. 1996. br.. 2: glavni i odgovorni An drija Jembreuš 259 PRIJELOM . 1-2: glavni i odgovorni Dražen Zetić br. Zetić zamjenik odgovornoga Ivan Armanda glavni Darinka Horvat br.. 2: glavni i odgovorni Emil Bilaver br. 2002. 1: glavni i odgovorni Branko Koretić br. 1 i br. 1 i 2: glavni i odgovorni Andrija Jembreuš br.2008. 1: glavni i odgovorni Božidar J. 1: glavni i odgovorni Dražen Zetić br. ... 2007. 1-2: glavni i odgovorni Josip Beneković br... 1 – 2 odgovorni Dražen Zetić zamjenik odgovornoga ure dnika Anica Ćorić glavni Ivan Tomljenović 1989.. 1 i br. 1993.. 1 glavni i odgovorni Antunija Šunjić br. 2006. 1991.08.. Tenšek br. 2: glavni i odgovorni Andrija Jembreuš br. 2: glavni i odgovorni Krunoslav Pačalt br.07..) br.. 2: glavni i odgovorni Krešimir Žinić br. 1995.. 1992. 2: glavni i odgovorni Krunoslav Pačalt br. 1-2 odgovorni D. 1: glavni i odgovorni Ana Kocijan br. 2004.. priredila Darinka HORVAT 1998.

Uređivački plan 2008. (urednik tematskoga bloka Martina Vuk). Bioetika II.07. (urednik tematskoga bloka Vlatka Hlupić). Recepcija francuske misli II (urednik tematskoga bloka Dražen Zetić) Teolozi današnjice: David Tracy (urednik tematskoga bloka Zoran Turza) O duhovnosti u vremenu (urednik tematskoga bloka Iva Lukenda) Hrvatska renesansna filozofija (urednik tematskoga bloka Bruno Ćurko) Izazovi političke misli (urednik tematskoga bloka Ivan Tomljenović) Objavit ćemo i sljedeće tematske cjeline: Znanost o književnosti s retorikom (urednik tematskoga bloka Katarina Španičić). Sukobi civilizacija.1.pmd 260 8.08. O Bibliji i Crkvi. (urednik tematskoga bloka Ivan Tomljenović). 12:31 . - - - PRIJELOM .01.2008.

Transcendentalna iskustva u teologiji Karla Rahnera. 051-336-459 ili mail: info@ri-exlibris.S p e c t r u m preporuča. Kantoci). Cijena: tvrdi uvez: 240.Spec 28 / 1995. meki uvez: 180.GROŠIĆ. o Karlu Rahneru u 2007. st. (Preveo J. 1. . 1.Krist kao uzor kleričke poslušnosti (K.Crkva je sredstvo s K.BIRIŠIĆ.). (Preveo S.RAHNER. 49-70. . Đakovo 2007..pmd 261 8. Problemi ispovijedi. 51-56. Ivica RAGUŽ (prir.RAHNER.18-44. 2. Karl Rahner. Mikić) .00 kn. Ivić). Ankica. Rahnerom (I. Biblioteka DIACONVENSIA. 1. U S p e c t r u m u o Karlu Rahneru (kroz četiri «desetljeća»): .. . Mogućnosti i granice teologije. Karl Rahner o sebi. Predbilježbom na tel. 38-47. Svećenik i pjesnik.DORA. Rahner DI). 2. Teološka traganja Karla Rahnera i Hansa Ursa von Balthasara. ZAGREB. ZA TRAGOVIMA BOŽJIM. . .Spec 20/1987. Karl.2008.. – Spec 2/1968. godini: RIJEKA.1. Sokolović). 1-2. .. 412 PRIJELOM .01.07. . Karl. 2. .. Uvod u kristološku misao Karla Rahnera.. ĐAKOVO.ŠIBALIĆ.00 kn... Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu.-Spec 2/1968.Spec 29/1996. .. Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.POGLED U ŽIVOT JEDNOG TEOLOGA. Novi naslov u biblioteci Ecumenica izdavačke kuće Ex libris: Karl Rahner.. Iskustva jednog teologa.hr ostvarujete 25% popusta na ovo kapitalno djelo katoličke teologije 20.08. (Prijevod E. Krešo. – Spec 34/2001. 12:31 . – Spec 1/1967. Temelji kršćanske vjere: uvod u pojam kršćanstva. 35-42. . Karl Rahner i kršćanstvo. 92-118. Josip. 38-52. 610 str. – Spec 13 /1979. Ivan. 1.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful