LIKOVI Efendi Mita Efendi Mita je jedan od izdanaka bogate èorbadžijske porodice, koja svoj materijalni prosperitet doživljava

u vrijeme hadži Trifuna. On je "efendi"- gospodin, lijep, obrazovan: govorio je grèki, turski i arapski. Svima iz neposredne sredine je bio tuð i stran, ali uvijek blizak agama, begovima i pašama, u èije je domove odlazio i èije je društvo volio. Bio je otmjen i gord. Kada je došlo vrijeme ženidbe, pred njim su bile dvije moguænosti: da se oženi bogatom i prostom ženom, seljankom, ili pak lijepom, a siromašnom. On je izabrao ovo drugo. Ali, i tada, èesto je ostajao sam; sam ruèavao; uvijek bio sa nekim drugim, i uvijek spreman na neki put. U svemu tome kao da je bilo nekog bjekstva od sive svakodnevice i novog koje je nagrizlo i rušilo staro. Do njegovog otuðenja posebno dolazi nakon osloboðenja, kada je poèelo da se gasi staro gospodstvo i otima ono što je pripadalo hadžijama. Ne želeæi da se tuži sa onima koji su niži od njega, a koji bezobzirno prisvajaju ono što je njegovo, on odlazi u Tursku, da tamo traži utjehu, nemoæan da prihvati taj novi život i da se ukljuèi u njega. Povremeno je dolazio kuæi, i kao krijuæi se zatvarao se u svoju sobu, ali uvijek naklonjen Sofki. Ona je njega oslovljavala sa "efendijice" i "tatice", a on sa "tatina Sofkice". On je u Sofkinim oèima i ustima vidio nešto i kao da se, gledajuæi ih, sjeæao neèega. Meðutim, kako je Sofka rasla i razvijala se u ljepotu koja zanosi i uzbuðuje, on je sve rjeðe dolazio , èega je bila svjesna i sama Sofka. Kao da se plašio grešne pomisli i nagonskog, incestnog u sebi, a što bi bila posljedica "neèiste krvi", one predaèke, naslijeðene, rušilaèke krvi, kojoj ništa nije sveto. I kad bi došao, bilo bi to rijetko, dolazio je samo noæu. Poslednji put kada je došao, veæ je donio odluku: udaæe svoju Sofku, ljepoticu, nju koju je najviše volio, za gazda Markovog sina Tomèu, dvanaestogodišnjaka, i ne sluteæi da æe mu se ona suprotstaviti. Silno uzbuðena i sva drhteæi silno æe otvoriti vrata, uæi u sobu i reæi mu: Ja ne mogu i ... neæu! Pa opet: Ja ne mogu i neæu za takvoga da poðem!... To je bilo prvi i jedini put da se ona suprotstavlja, kršeæi nepisano pravilo po kome su, u tom svijetu, roditeljska rijeè i odluka neporecive. Efendi Mita je iznenaðen i zaèuðen takvom reakcijom svoje Sofke. To iznenaðenje Bora Stankoviæ kazuje samo jednom konstatacijom, ali iz Sofkine perspektive: Samo vide kako se on podiže, sa nekim suvim podsmehom... Njegove rijeèi su, na prvi pogled, smirujuæe: Sofke, sinko! Ljiepota i mladost za vrijeme je... Umjesto da je smiri, to ju je još više razgnijevilo jer je znala da nije tako: da je on, kad se ženio, pošao za ljepotom, a ne za bogatstvom. Kada je brzo zapazila, "kako mu se po æilimu prsti od nogu u èarapama grèe, tresu", zbog nemoæi, oèaja i straha da ne izgubi poslednje uporište u toj ideji i namjeri da je "proda", jer se za tu namjeru hvatao kao davljenik za slamku. Od bjesa on poèinje da se trese i prvi put poèinje da ispovjeda svoju nevolju, materijalnu propast i bezizlaz u koji je pao. Da bi je uvjerio, s mukom i jednom vrstom stida, on joj, koristeæi kao poslednji i najjaèi razlog, pokazuje unutrašnju stranu svoga kaputa. Kad je razgrnuo pred njom mintan, Sofka je vidjela nešto što nikad nije mogla ni pomisliti. Vidjela je kako su rubovi njegovog mintana bili opšiveni skupocijenom postavom, kako je samo gajtan bio nov, dok je cijela leðna postava, iznutra, bila stara, masna, poderana, na nekim mjestima i bez postave, sa poispadalim pamukom. I cijelo njegovo tijelo zaudaralo je na "znoj, hanove, nepresvlaèenje, neopranost, masnoæu". Raspameæena od onoga što je vidjela, Sofka æe pobjeæi tetki da bi pristala na vlastitu žrtvu, ali to je bio ne manji udar i za njega efendi Mitu. Pred Sofkom je izgubio dostojanstvo; nestala je predstava o njemu kao autoritetu, a poreknut je i njegov ugled. Pokazujuæi poderanu i prljavu unutrašnjost i prljavu unutrašnjost mintana, on je razgolitio svoju bijedu i pokazao da je niko i ništa, da je jedan propao èovjek, sveden na poniženja i golo trajanje. Efendi Mita pojaviæe se u još jednoj dramski oblikovanoj situaciji da, nošen egoizmom i krajnje bezobziran, iznova promjeni sudbinu Sofke i da joj do kraja zagorèa život. Kada je veæ bila ušla u vode skladnog porodiènog života, pojavljuje se on, osoran i prek, pobjesnio što još jednom mora ma manifestuje svoje propalo stanje i traži nešto zbog èega bi morao da se stidi

uvijek vlažna i strastvena. -"sama sobom bila zadovoljna". koja se.uvjerena da njenoj ljepoti niko nije dorastao i da se takav nikad neæe pojaviti. I sva ta svojstva bila su svojstvena i njenim pretkinjama. od tog trenutka. . ali èiji se kraj ne vidi.. . O samog poèetka saznavanja svijeta i sebe Sofka je bila uvjerena da æe biti lijepa i najljepša. jedino je kosa bila bujna. Naslijedila je spoljašnju ljepotu oca i majke." Efendi Mita je predstavnik hadžijskog vranjskog svijeta koji u novonastalim uslovima propada i materijalno. može novcem kupiti..ruke su bile oblije i jedrije. Iz te samosvjesti ishodilo je i Sofkino ponašanje: . koja kao da je stala zanavek. Bora Stankoviæ je od Sofke naèinio centralni lik u romanu i najizrazitiji umjetnièki profil žene u srpskoj književnosti. krupne oèi. uvijek vrele jagodice i stisnute tanke usne. "ramena i leða jednako su joj bila jedra. belina ruku i belina kože. Na poèetku drugog poglavlja vidimo kako Sofka ne želi da misli na svoje pretke zbog nekog pritajenog strahs da i ona u neèemu može biti slièna njima. nije ni slutio da je uništio ostatak života Sofke. unutrašnju gordost i niz drugih crta koje su se ispoljavale u držanju. vrele jagodice. Od njih je ponijela gospodski izgled. bujna. idealnu žensku ljepotu i njenu èulnost: oblost. i da æe tom ljepotom zadivljivati i njome poražavati svijet. a sa godinama ta ljepota postajala je sve "raskošnija i zanosnija". bar u prvo vrijeme. mada se ta "neèista krv" i "dvogubo" u njoj nije. Sofkina ljepota odreðene je atributima koji naglašavaju tu neponovljivu.u svojoj ljepoti je vidjela svoju sigurnost. Pojavom. jedrost i vitkost tela. A od svega toga što je bilo oblo i kao saliveno i èinilo njenu ljepotu. u nesvjesnoj želji za dominacijom u odijevanju i izgledu u odnosu na svoje vršnjakinje u želji za dopadljivošæu i u provociranju drugih svojim pogledima. sa nekim skrivenim tragovima "neèiste krvi" u sebi. tako vidno i jednostavno manifestovalo. "dugih i suvih ruku. . ponete još od predaka.ljepota je uèinila gordom i sreænom. razvijena" . . sa istim suvim. imala je bijelo lice. visoko èelo. neponovljiv po svojoj psihološkoj punoæi i nemjerljiv po životnom udesu. kao svaka stvar. Prateæi njenu pojavnost i razlièite naèine ispoljavanja njenih unutrašnjih nemira i životni put koji vodi u patnju i biološko propadanje i degenraciju koja se sluti. jer je ona. crna meka i teška". i moralno. Prvo nam daje portret Sofke: bila je lijepa. samu sebe voljela. krupne crne oèi. puna. Sofka Sofka je poslednji izdanak nekadašnje hadži Trifunove porodice. ali nježnim prstima i sa još nježnijim više dlana oblim i punim èlankom ruke koji su pokazivali svu bjelinu njene kože. pa je kod drugih izazivala divljenje. .ravnodušna i sa visine gledala na sve djevojke oko sebe. uoblièena. crna i teška kosa i vlažna i strasna usta. u potrebi da u svemu bude jedina i neponovljiva. u suzdržanim odnosima prema drugima. slobodu i odbranu. raskošnom ljepotom i djevojaèkom psihologijom Sofke Bora Stankoviæ se detaljnije bavi u èetvrtom poglavlju svog romana. meka. obièna. bila je ljupka i prava. neka stvar. a nemir i vrelu krv od svoijh predaka. u "Tomèinim oèima postojala druga."muškarce je zaluðivala".Efendi Mita. u toj situaciji.

a na drugoj strani .."uhvati je ono njeno "dvogubo" ja. uzima je i ona. kada osjeæa da umjesto jedne Sofke postoje dvije: jedna ona sama i druga izvan nje . onda se javljaju njeni nespokoji i psihièka muèenja: . ravnodušnost na sve i nezainteresovanost za bilo šta. gorèinu i uvrijeðenost. I takav momak prilazi joj. nisam znala. Opet se u njoj javlja psihièka podjeljenost. sasvim se predaje neizmjernoj sreæi i èulnom uživanju). pa se javlja novi strah . èuje muziku. ali je našla smjelosti u sebi: "silno otvori vrata i uðe". on æe. da kupi njihovu kuæu. nalazi snage da se pojavi pred njim. .Oprosti.. Tada joj sve biva "lakše i slaðe". svi njeni snovi o mladom. nosilac "neèiste krvi". gleda njega. miluje.sve njene želje i djevojaèka nadanja. tone. da je smiri govoreæi joj o prolaznosti ljepote.pristanak oca. kada se intenzivira i poène èulnost neukrotivo da narasta. ali kad je još jednom èuo ono njeno "ja ne mogu".svu je obuzme ono "njeno": "snaga joj u èasu zatrepti i sva se ispuni miljem".Oh.Nagonsko. .. Ne želeæi da se pomiri sa nametnutim rješenjem. visokom tamnoputom i snažnom mladiæu. Njen unutrašnji život se iskazuje u razlièitim vidovima. Iz èetvrtog poglavlja saznajemo da ne voli posjete. u poslednjem trenutku. mimo obièaja. Suoèen sa svim tim. preneražena. ona. a on. .Jednom kad je bila sama i kada je došlo ono "njeno" pozvaæe sebi i polunijemog i pijanog slugu Vanka. izmišljenog. reæi æe samo:. Zato i njene rijeèi upuæene njemu:."od beskrajne èežnje za neèim oseæa da bi jauknula". odvojena i daleka od svijeta. u tom zagrljaju. tato!. na kome æe joj zavidjeti sve druge djevojke. uvodi dijalog. on æe se samo namraèiti i usne æe poèeti da mu drhte. nestaju onog trenutka kada je u njihovu kuæu sa efendi Mitom došao i gazda Marko.Hvala. strijepnja i strah da æe se pojaviti neka mlaða i ljepša. snovi. razvija unutrašnju dramu svojih junaka. spremna da se svjesno žrtvuje zarad oèevog i porodiènog spasenja od potpune bijede koja je veæ bila prisutna. Meðutim. surova stvarnost koja potire snove. pred vratima je ugledala njegove cipele i odmah je poèela da drhti. veæ samo samoæu i tišinu. svadbe i okupljanja. iskazuje se tako što je ta "druga" Sofka strašno grli. savladan tom njenom ljepotom. a Sofka se ne udaje. Zatim æe izaæi u noæ. pa i onda kada je svekar došao da je vidi. Vrijeme prolazi. strasti i zanosi. a iz oèiju joj je izbijala "silina". preneražen. . A kad joj je pokazao svu bijedu njihovog siromaštva ona æe. a potom i da je isprosi za svog maloljetnog sina Tomèu. Ona je bila nalik na predmet u . a nenavikao na takvo ponašanje svoje kæerke.Kada je kapija zakljuèana i kada je sasvim sama. sav se trewsuæi od bijesa. Zato i više voli zimu. èulno.. odskoèiti od nje. ona æe osjeæati samo "otupjelost". sasvim klonuti i skoro pasti pred njegove noge.. ispunjavaju je nade. ljubi. obavija. samo malo drukèije prirode: na jednoj strani je ono o èemu je sanjala . prvo. Sofkin unutrašnji život obilježavaju misli o sebi i drugim djevojkama. tato.da æe ostati neudata. dio koji èesto ovlada njome i ona mu se predaje. Kada se Sofka popela da ocu izrazi svoje neslaganje. sreæan što je pristala. njegova odluka. neæu! Pisac taj momenat obraðuje dramski. da se smjelo suoèi sa njim i da mu kaže svoje: Ja ne mogu i. izgovarajuæi rijeèi:.poštovanje i strah od svoje blizine i prisustva.. tato. . ali vješto sakrivana od nje i okoline. ali. A kad se u njoj pokrene taj unutrašnji život. odaje se sanjariji (vidi svoju svadbu.nagonski dio. Silina otvaranja vrata govori o njenoj riješenosti i odluènosti da se usprotivi i saèuva sebe od poniženja. odoliæe iskušenju. svakoga je muškarca gledala u oèi dok ne bi oborio pogled. ona je bila uzbuðena. èedo!Hvala. veæ pomirena da mora pristati. U tom trenutku. koja je znaèila otpor i nemirenje. Pokušaæe. prividno mirnim tonom."topi se od neke sladosti" . Sofkice! Nakon svega što joj se desilo.

èime je zapeèatio i njenu sudbinu. vidimo je kako sasvim povuèena. odmah je sjeo i. ona sjedi pored ognjišta i zgasle vatre i prutom šara po pepelu. uvijek u društvu Arnauta Ahmeta. bez ikakve vidljive osjeæajnosti. a ono bar se kome nadala. U 13. Imao je jednog sina Tomèu i sestru koju je pazio i mnogo volio.Evo. èekala ga. kada Sofka grca od bola u sebi. Sa migreniènim bolovima u glavi i sa uvijenom glavom. silav. jesu i svijeta efendi Mitine kuæe. ponižavanja. Tada æe se prvi put i èuti njegovo ime. veæ u neèemu drugome .. Ali. gazda Marko. kao pravi gospodar.. poglavlju Bora Stankoviæ daje osvrt na porijeklo gazda Marka. da je doseljenik i po svom porijeklu seljak iz pèinjskog kraja. da mu bude snaha. Njegova žena je bila blijeda. Ona treba da pokaže i kakav je odnos izmeðu gazda Marka i nje. na kraju. A sama pojava njegove žene Stane treba još više da istakne njihovo porijeklo i ukaže koliko je velika razlika izmeðu onoga što oni. savim podlegavši svojoj preostaloj èulnosti i "neèistoj krvi". Jedna od izuzetnih scena u kojoj je u prvom planu Sofka jeste i ona iz hamama. došljaci. Prvi put se javlja u 8. Trgovao je i stalno bio na nekom putu. tek sada. sa njega skine pojas. ostavlja je nezainteresovanu i ravnodušnu prema svemu. snevala i u snu ga ljubila. fizièko i psihièko satiranje. kao stranac i neznanac koji je došao sa efendi Mitom u njegovu kuæu da je vidi i kupi. ostavlja sa nezdravim porodom. blaži. Ovo je moj saraj. i samomuèenja. Meðu njima je otuðenost i potpuna ravnodušnost. i slaðe bi ga podnosila". u oèima svih "postala velika". i samoodricanja. i samoranjavanja. ostaje crta mora se. Èak u njoj ima i kajanja što se opirala i suprotstavljala jer bi. pa ma koliko sve to bilo bolno i ništeæe kada je u pitanju njena sreæa i sudbina. ali sa podsvjesnom željom da on ima tu ljepotu pored sebe. naredio da ga sluga Arsa raspremi – da ga izuje. kako bi mogao tako raspojasan i opušten da se preda ugodnim mislima. Gazda Marko Gazda Marko je jedan od najvitalnijih i psihološki najuvjerljivijih muških likova u prozi Bore Stankoviæa. raspjevanosti.funkciji tuðih namjera i želja. Tada bi joj "i sam njen sopstveni bol i jad. sa utiskom da joj se "srce èupa a snaga raspada". Bora Stankoviæ je. izgubljenu snagu i život nalik na taj pepeo. æutke i bez glasa otpora ili prigovora. a ovo je moja kæi. raspojasanosti. Ovo je moja domaæica. Gazda Marko biæe oèaran kuæom. samopožrtvovanja. što se vidjelo i pri odlasku. èesto i pijana priziva sluge. suva i košèata i “sva je mirisala na seljaèki miris.Ovo je ta "efendi Mitina kuæa". sigurno bio lakši. cijelo selo je bilo njegovo bratstvo. i pored ovakve žalopojke srca. tatina Sofka!. moja Sofka. on osvjetljava njegovu prošlost i otkriva otkuda on u Vranju. bilo da je to blisko ili ne. Pogled koji prvo baca na dva velika sanduka i teške katance na njima u svojoj sobi èitaocu treba da sugeriše da ima dosta para i da iza te seljaèke sirovosti krije dobro bogatstvo. Ima. donio odluku da Sofku dovede u svoju kuæu i da nju “kupi” umjesto kuæe. Na njega nailazimo samo u nekoliko poglavlja. poglavlju romana. ženske nagosti i èulnosti i uzajamnih zadirkivanja. ukrašen požrtvovanjem. Stoièki. okrenuo se prema kuæi i dugo sa uživanjem gledao u nju. na vonj ðubreta i svežinu jaka prosta odela…” Vjerovatno da je gazda Marko. atmosfere. sa kojim se i bratimio u manastiru . Kada je uzjahao konja. Razlog nije u èinjenici što ide za nedragog. na mleko. sa namjerom da se "upiše" u svijet uglednih ljudi. u Sofki i nesebiènosti. Na kraju. dakle.što više neæe biti ono što je dosad bila: Dosad bar iako nije koga volela. Iz narednog poglavlja èitalac saznaje da je on iz gornje èaršije. Spremnost na liènu žrtvu nije prestala i nakon upada oca efendi Mite u njihovu kuæu i nakon svih njegovih uvreda nanijetih Tomèi. slika puna života. ostavši sasvim sam nakon povratka iz efendi Mitine kuæe i susreta sa Sofkom. Gazda Marko je bio blizu granice. podnoseæi udarce. kada efendi Mita kaže:. Kada je stigao. kao da simbolièno ispisuje svoju zgaslu ljepotu.

ali sve duže odsustvo dva prijatelja i sve veæa bliskost izmeðu Markove sestre i Jusufa dovešæe do tragiènog razriješenja i Markovog bjekstva iz tog kraja. jer i njega su na silu i bez ljubavi oženili dok je još bio dijete. Jusuf je ubijen od jednog Markovog bratstvenika. kao skorojeviæi. kada je želi. u noæi. bez prijatelja. sa ženom i sinom dolazi u Vranje. Vrhunac njegove zaslijepljenosti i izbezumljenosti jeste u gestu kada uzjahanog konja nožem udara u sapi i juri u mrak. Uhvaæen u svojoj promašenosti i neostvarenosti sebe kada je u pitanju mladost i ženska ljepota. on tuèe ženu. nesvjesno grebe po vratima i kao da je vidi iza vrata i èuje njene damare. uz piæe. Naime. muziku i vatre. Gazda Marko æe svoje namjere i silinu svoje snage. kada je uz Sofku. gazda Marko bježi od svog silnog nagona u smrt. zatvoreni u svoju prostotu i seljaèku prirodu. prosti. koji je trebalo da bude njegov nasljednik. na kolenima i laktovima ide prema njenim vratima. svoju strastvenost. strasti i za ljepotu o kojoj svako sanja i nosi je kao nedosanjani san.Ode gazda i poseèe alata! I gazda Marko. nosi neiživljenost i promašenost života. radosti. Markova sestra je ostala bremenita i taj grijeh i sramota morali su biti naplaæeni. a Marko. Ophrvan strastima. ostajuæi uskraæen za mnoge mladalaèke snove. ali i pokušava da se “od samoga sebe otrgne”. Uhvaæen u namjeri i presjeèen u želji da joj se što više približi. dok za njim vièe Arsa: . èuvajuæi se “krvne osvete”. pokazati na svadbi. neprihvaæeni i nepriznati. Ahmet je imao i sinovca Jusufa. kao i ostale Borine liènosti.Svetog oca (Prohor pèinjski). u gradsku sredinu. . Došli su tu bez ugleda. on hrli prema njoj.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful