Mladi njemački pisac Patrick Siiskind proslavio se romanom »Parfem« u cijelom svijetu.

Kao što kaže podnaslov romana, Siiskind opisuje život jednog ubojice — neželjenog djeteta, nakaznog, šepavog i grbavog ljudskog monstruma, čovjeka koji duboko prezire ljudski rod, ali, zahvaljujudi savršenom njuhu, stvara mirise koji de ga učiniti najboljim evropskim parfimerom. Siiskind kreira osebujni lik koji rijetko nalazimo u literaturi, i kako se radnja odvija, počinjemo se pitati da li je to roman o ljudskom monstrumu ili o monstruoznim ljudima koji ga okružuju. Djelo ima crte avanturističkog i kriminalističkog romana. Elementi »thrillera«, opisani izvanrednirn intenzitetom, drže nas napetima u toku cijele radnje. Precizna povijesna rekonstrukcija vremena i njegova literarna i duhovita interpretacija bila je ključ uspjeha Umberta Eca u »Ime ruže«. Siiskind je otišao dalje: nije samo nostalgičan i intelektualistički ved nadasve zabavan, nepretenciozan i briljantan.

BIBLIOTEKA GAMA Patrick Siiskind PARFEM Naslov originala DAS PARFUM DIE GESCHICHTE EINES MORDERS COPYRIGHT © 1985 by DIOGENES VERLAG AG ZURICH Prevela s njemačkog NEDELJKA PARAVID Likovno opremio MIRKO STOJIC Urednik ZVONIMIR MAJDAK Recenzenti NEDELJKA PARAVID NENAD POPOVIČ

PATRICK SUSKIND

PARFEM POVIJEST JEDNOG UBOJICE

Prvo izdanje u ovoj bibiioteči IZDAVAČKO KNJIŽARSKA RADNA ORGANIZACUA

Mladost ZAGREB 1986

PRVI DIO

1 U osamnaestom stoljedu živio je u Francuskoj jedan od najgenijalnijih i najodvratnijih likova epohe koja nije oskudijevala genijalnim i odvratnim likovima. Ovdje treba ispričati njegovu povijest. Zvao se JeanBaptiste Grenouile, pa ako je danas njegovo ime palo u zaborav, za razliku od drugih genijalnih monstruma, na primjer de Sadea, Saint Justa, Fouchea, Bonapartea itd., onda nipošto zato što bi Grenouille zaostajao za tim slavnijim mračnjacima po oholosti, mržnji prema ljudima, nedudorednosti, ukratko po bezboštvu, nego zato što su se njegov stvaralački duh i njegova jedina ambicija ograničili na jedno područje koje u povijesti ne ostavlja trag: na prolazno carstvo mirisa. U doba o kojemu govorimo vladao je u gradovima smrad, gotovo nezamisliv nama, modernim hudima. Ulice su smrdjele na smede, dvorišta na mokradu, stubišta su smrdjela na trulo drvo i na izmet štakora, kuhinje na truli kupus i ovnedi loj; nezračene sobe smrdjele su na pijesnivu prašinu, spavade sobe na masne plahte, vlažne perine i na prodoran i slatkast zadah nodnih posuda. Iz kamina je smrdio sumpor, iz štavionica kože smrdjele su jetke lužine, iz klaonica je smrdjela zgrušana krv. Ljudi su smrdjeli na znoj i na neopranu odjedu; iz usta im je smrdjelo na sagnjile zube, iz njihovih želudaca na crveni luk, a s tijela, kad više nisu bili sasvim mladi, dopirao je smrad sira i kiselog mlijeka i tumora. Smrdjele su rijeke, smrdjeli trgovi, smrdjele crkve, smrdjelo je pod mostovima i u palačama. Seljak je smrdio kao svedenik, kalfa kao majstorova žena,

smrdjelo je čitavo plemstvo, čak je i kralj smrdio, kao zvijer je smrdio, a kraljica kao stara koza, ljeti kao i zimi. Naime, u osamnaestom stoljedu bakterijsko raspadanje još nije bilo obuzdano, pa nije bilo nijedne ljudske djelatnosti, ni stvaralačke ni rušilačke, nijednog očitovanja života u pupanju ili propadanju, koje ne bi bilo popradeno smradom. U Parizu je, dakako, smrad bio najvedi, jer Pariz bijaše najvedi grad Francuske. A u samom Parizu bijaše pak jedno mjesto na kojem je vladao pravi paklenski smrad, izmedu Rue aux Fers i Rue de la Ferronnerie, to jest Cimetiere des Innocents. Osam stotina godina donosili su tamo mrtvace iz bolnice HotelDieu i okolnih župa, osam stotina godina, dan za danom, dovozili su u kolicima na desetke leševa i istresali ih u duge rake, osam stotina godina slagali su u grobnice i kosturnice koščice na koščice, sloj po sloj. Tek poslije, uoči francuske revolucije, pošto su se neki grobovi opasno urušili, pa je smrad što je provalio s groblja natjerao susjedno stanovništvo ne samo na obične prosvjede nego i na prave ustanke, napokon su ga zatvoriJi i napustili, milijune kosti i lubanja nabacali lopatama u katakombe Montmartrea, a na njegovu mjestu podigli tržnicu. Dakle, tamo, na najsmrdljivijem mjestu cijelog kraljevstva, rodio se 17. srpnja 1738. godine JeanBaptiste Grenouille. Bio je to jedan od najtoplijih dana te godine. Vrudina se poput olova nadvila iznad groblja i potiskivala u susjedne ulice mijazam što je zaudarao na smjesu trulih dinja i spaljene rožine. Kad su počeli trudovi, Grenouilleova majka je stajala ispred prodavaonice riba i čistila Ijuske bjelica iz kojih je ved bila izvadila utrobu. Mada su, navodno, tek tog jutra izvučene iz Sene, ribe su ved tako zaudarale da su valovi njihova zadaha prekrili smrad leše va. No, Grenouilleova majka nije osjedala ni zadah ribe ni zadah leševa, jer je njen njuh za zadahe uglavnom otupio, a bolio ju je osim toga i trbuh, pa su bolovi gušili svaku mogudnost primanja vanjskih dojmova. Htjela je samo da bolovi prestanu, htjela je što prije obaviti taj gnusni porodaj. Bio joj je to peti. Svih dotadašnjih poroda otarasila se ovdje, ispred prodavaonice riba, i svi bijahu mrtvorođenčad ili polumrtvorodenčad, jer krvavo meso što je iz nje izlazilo nije se mnogo razlikovalo od riblje utrobe koja se takoder beživotno razvlačila po podu, pa bi uvečer sve skupili lopatama i odvozili kolicima na groblje ili bacali u rijeku. Tako je trebalo da bude i toga dana, i Grenouilleova se majka — još mlada žena, bilo joj je upravo dvadeset pet godina i još je sasvim lijepo izgledala i još imala u ustima gotovo sve zube i još malo kose na glavi, i nikakve je teške bolesti nisu mučile osim uloga, sifilisa i lagane sušice — još nadala da de dugo poživjeti, možda još pet ili deset godina, da de se možda čak jednom udati i dobiti pravu djecu kao poštovanja dostojna supruga obudovjelog obrtnika ili tako nešto. . . Stoga je htjela da sve to ved jednom prode. Kad su trudovi počeli, čučnula je ispod stola za čišdenje ribe i tamo rodila, kao ved četiri puta prije toga, te nožem za ribu odrezala pupkovinu novorodenom stvoru. No odmah se zatim, zbog vrudine i smrada koji nije osjedala kao smrad, nego kao nešto nepodnošljivo, omamljujude — poput polja ljiljana ili skučene sobe pretrpane sunovratima — onesvijestila, prevrnula na bok i ostala ležati nasred ulice s nožem u ruci. Krika, strka, u krugu mnoštvo izbuljenih očiju, zovu policiju. Žena s nožem u ruci još leži na ulici, pomalo dolazi k sebi. Što joj se dogodilo

odlučili su da dijete ne šalju u Rouen. U tu svrhu predali su ga dojkinji Jeanne Bussie u Rue SaintDenis. policijski službenik Le Fosse ponovno je odustao od prvotne odluke i naredio da se dječaka uz potvrdu o primitku preda nekakvoj crkvenoj ustanovi u kojoj de ga krstiti i odlučiti o njegovoj daljoj sudbini.— Ništa. moglo upisati u otpremnicu. što bi jedino riješilo problem ispunjavanja ostalih formalnosti. stvar je ubrzo dosadila. ved da ga njeguju i odgajaju o trošku samostana. Odakle krv na njenim suknjama — Od riba. bududi da dijete Grenouille nije bilo ni kršteno niti imalo bilo kakvo ime koje bi se. dojkinjama. No. ne bi bilo zgodno da policija krišom ostavi dijete pred vratima sabirališta. u koje bi zbog racionalizacije potrpali po četiri dojenčeta istovremeno. bududi da su te transporte obavIjali nosači u likovim koševima. prema propisima. uostalom. osude je zbog višestrukog čedomorstva i za nekoliko tjedana odrube joj glavu na Place de Greve. i kako je bio u vremenskoj stisci. koja de za svoj trud primati do daljnjega tri franka na tjedan. Do tog trenutka dijete je ved promijenilo tredu dojkinju. izvode je na sud. Oslobodili su ga se u samostanu SaintMerri u Rue SaintMartin. porod ispod klupe za čišdenje ribe počinje vrištati. 2 . Ona ustaje. govorile su. siše za dvojicu. Nijedna ga nije htjela zadržati dulje od nekoliko dana. Po službenoj dužnosti predaju ga dojkinji. zbog mnoštva birokratskih i administrativnotehničkih problema. osim toga. i ved je htio odnijeti dijete u sabiralište nahočadi i siročadi u perifernoj Rue SaintAntoine. baca nož i odlazi da se opere. . I bududi da priznaje i bez ustručavanja dodaje da bi ga svakako pustila da crkne. U tom trenutku. učinila i sa četiri prijašnja. . jer dojenje jednog jedinog djeteta nije nimalo unosno. bududi da je stoga smrtnost na putovanju bila izuzetno velika. I kako je toga dana nadstojnik samostana bio dobre volje a njegov fond u dobrotvorne svrhe još neiscrpljen. bududi da su iz tih razloga nosači koševa prenosili samo krštenu dojenčad i samo onu s propisanim otpremnicama na koje su u Rouenu morali udariti pečat. Ogledaju se. Pohlepno je. neočekivano. a time njima. čini se. kako je ved. a majku hapse. Nadležnom policijskom službeniku. Tamo su ga pokrstili i nadjenuli mu ime JeanBaptiste. bududi da. nekakvom La Fosseu. Što radi s nožem — Ništa. koji bi. — dakle. kruh. oduzima drugoj dojenčadi mlijeko. otkriju novorodenče pod rojem muha i medu utrobom i odrezanim ribljim glavama te ga izvuku. nastali zbog prebacivanja djete ta. odakle su transporti djece svakodnevno odlazili u državno velenahodište u Rouenu.

— Dobro izgleda. onda je trgovac. opet se radi o novcu. Smršavjela sam pet kila. kad otvorim vrata. u jesen ima toliko toga što bi se moglo donijeti. — Redi du ti jedno: nisi ti jedina dojkinja u župi. a to nipošto nije podnosio. Ne mogu više ni na ulicu izidi. a jedem za troje. razumijem — reče Terrier. onda podnosi račun. — Zato što se prežderava na moj račun. Zato št. onda je obrtnik. A za što Za tri franka na tjedan! — Ah. otvorio vrata.o me iscijedio do srži. oče Terrier. Upravljao je samostanskim dobrotvornim fondom i raspodjelom novaca siromašnima i potrebitima. a ako nije trgovac. Ili kad bi bar netko došao i ljubazno rekao: »Hvaljen Isus. jer detalji su značili teškode. Na primjer. ved me nakon tri koraka počne opsjedati čeljad koja traži novac! — Ja ne tražim — reče dojkinja. — Što je to — upita Terrier i nagne se nad košaru njušedi je. i čim joj je otac Terrier. — Ne razumijem što hodeš. — Njemu ne bi — zakriješti dojkinja — ali meni bi. Kad izidem. Htio je da ta osoba uzme košaru i ode kudi i ne dodijava mu svojim problemima oko dojenčeta. Eto. Možda cvijede. kopile. malo voda ili nekoliko oraha. gotovo odahnuvši — sad mi je jasno. nadajudi se da je unutra nekakvo jelo. kašom. Ako nije prosjak. Čim netko pokuca na ova vrata. Mogu samo pretpostaviti da tom dojenčetu ne bi nimalo škodilo kad bi još dugo ostalo na tvojim prsima. te očekivao da mu za to kažu hvala i da mu više ne dodijavaju. i ako ne traži milostinju. — Ne! — reče dojkinja. delavi redovnik koji je lagano vonjao na ocat. Doista ne razumijem što smjeraš. Sada ga možete sami hraniti kozjim mlijekom. Na primjer. teškode su značile ometanje njegova duševnog mira. sada je dosta. Ima na stotine prvorazrednih hraniteljica koje de se otimati da to dražesno dojenče za tri franka na tjedan doje ili da ga . Polako se uspravio i jednim udisajem upio miris mlijeka i sira i ovčje vune. — Kopile čedomorke iz Rue aux Fers! Redovnik stane prstom prekapati po košari sve dotle dok nije otkrio lice usnula dojenčeta.Poslije nekoliko tjedana stigla je pred vrata samostana SaintMerri dojkinja Jeanne Bussie s košarom u ruci. posrijedi je novac. pedesetogodišnji. rekla je: — Evo vam ga! — i spustila košaru na prag. — Naprotiv! Uvijek je posrijedi novac. repinim sokom. Sve ždere. koji je zračio iz dojkinje. želim vam dobar dan!« Ali to vjerojatno nedu nikad više doživjeti. Otac Terrier bijaše dobrodudan čovjek. Bio je to ugodan miris. No. Htio bih jedanput. Ružičast je i dobro uhranjen. Ljutio se što je uopde otvorio vrata. Tehnički detalji bili su mu mrski. Znači. nekoga tko bi donio nekakav poklončid. vidjeti čovjeka kojemu je do nečeg drugog.

Da ga je opsjeo davo. Govori li ved možda Trza li se Porniče li predrnete u sobi Odiše li nekim smradom — Nema nikakva mirisa — reče dojkinja.1r kljukaju kašicom ili sokom ili drugom hranom. — I pruži joj košaru da bi potvrdio dojam. Predložit du mu da ti ubudude daje četiri franka na tjedan. . I ponovno duboko udahne topla isparenja što su strujala iz dojkinje. — Pet franaka je hrpa novaca za beznačajan zadatak poput dojenja djeteta! — Nedu nikakav novac — reče dojkinja. — Eto. dobro spava i kršteno je. ne dere se. — Koliko onda tražiš — poviče Terrier. Da smiri dojkinju i iskuša vlastitu hrabrost. — Opsjeo ga je davo. — Nemogude! Davo ne može opsjesti dojenče. nego čovjek u zametku i nema još potpuno razvijenu dušu. vidiš! To je siguran znak. S druge pak strane nije dobro bacakati dijete od nemila do nedraga. Stoga davolu nije zanimljiv. doduše. Ružičasto. . Terrier naglo izvuče prst iz košare. — Pa tako je dražesno to djetešce. . a kad je zamijetio da njegove riječi nisu na nju ostavile dojam. i na kucanje tvoga srca. — Pa. — Hodu da se tog kopileta riješim iz kude. — Onda ga dajte jednoj od njih! — . . — Ma zašto. — Ne — reče dojkinja. . reče: — Uzmi sad maloga i odnesi ga kudi! Porazgovarat du o tome s nadstojnikom. Dojenče nije pravi čovjek. morao bi zaudarati. Navikao je na miris tvojih prsa. — Ne osjedam nikakav neobičan miris — reče onjušivši dojenče — doista ništa neobično. Čini mi se. da osjedam nekakav vonj iz pelena. Terrier podigne košaru pod nos. Tko zna hode li od drugog mlijeka tako napredovati kao od tvoga. draga ženo — upita Terrier i stane ponovno čeprkati prstom po košari. moraš znati. dobro: pet! — Ne.

na gladak i topao kamen — ne. Za to nisam ja nadležna.. . moralo imati — ti. ved ih je na tucete othranila. jer. na kojem je mogla izvudi samo kradi kraj. Znam samo to da me hvata jeza od tog dojenčeta koje nema onakav miris kakav bi djeca trebala imati. to je barem poznato. — Nisam to htjela redi — izvlačila se. skvrčenim poput upitnika. Kakav miris ima dojenče. No. upravo tako: mirišu na svježi maslac. A tijelo im miriše kao. Dobro je znala kakav miris ima dojenčad. . oče. Mesna juha miriše dobro. — Moja djeca mirišu onako kako ljudska stvorenja moraju mirisati.— Ne mislim to — otrese se dojkinja i odgurne košaru. jer je osjetio ka ko u njemu bujaju prvi valovi gnjeva zbog svojeglavosti te osobe. na primjer. Dobro. ti tvrdiš da znaš kakav miris treba da ima ljudsko dijete koje je ujedno — htio bih te podsjetiti. — počne dojkinja — nije baš tako lako redi. dijete što boluje od šarlaha na stare jabuke. Zna se da kozičavo dijete vonja na konjski gnoj. ono vonja na crveni luk. točno je znala. zato nema mirisa! Samo bolesna djeca imaju nekakav zadah. . a sušičavo dijete. . Terrier oprezno spusti košaru na pod. ako miriše onako kako ti misliš da mora mirisati Ha — Dobro miriše — reče dojkinja. to kopile. Nije isključeno da de mu u nastavku prepirke zatrebati obje ruke. dojkinja Jeanne Bussie iz Rue SaintDenis! — davolje dijete On izmahne ljevicom i prijetedi upre kažiprstom. Vrtovi Arabije mirišu dobro. — Što znači »dobro« — zagrmi Terrier. stopala mirišu. . . — Ne mislim na to u pelenama. još ga nikada nije opisala riječima. pa je i sada izrazito osjedala miris dojenčadi u nosu. jer ona ne mirišu posvuda jednako. Njegov izmet vonja. ako nema onakav miris kakav bi. Snopid lavandule miriše dobro. eto što mu je. — Dakle. ili na maslac. prije na kravlji sir. . — Zato što je zdrav — uzvikne Terrier — zato što je zdrav. po tvom mišljenju. Ali on. izbacio šiljati trbuh prema dojkinji i oštro upitao: — Dakle. na svježi maslac. — Vi biste. a nije htio da mahanjem naudi djetetu. premda posvuda dobro mirišu. pogotovu ako je kršteno — i Božje stvorenje — Tvrdim — reče dojkinja. otcjelivala. — I tvrdiš nadalje da je ono. Ovo je zdravo. Nije joj bilo pravo što se razgovor izrodio u teološko saslušanje. nodu bi ih nalazila po njuhu. — Onda — zaštekde Terrier nestrpljivo pucketajudi noktima. hodu znati! Dojkinja je oklijevala. — Znači. u njezino lice. A sada mi izvoli redi: kako onda miriše dojenče. oče. Zar bi trebalo zaudarati Zar tvoja djeca smrde — Ne — reče dojkinja. to s davlom sada povlačimo. — Mnoge stvari dobro mirišu. Najprije je ipak zauzlao ruke iza leda. — Aha — reče Terrier zadovoljno i ponovno spusti ruku. shvatite. . da. nema nikakva mirisa. sami morali odlučiti ima li tu đavo svoje prste ili nema. odnjegovala. Dojkinja se zamislila. odljuljala.

Možete to objasniti kako želite. — Kao karamel. . kao ovaj ovdje. nošenja amuleta. najodlučnije se borio protiv praznovjernih predstava prostoga puka: čarobnjaštva. — Sad zašuti. upravo zato da bi se mogao služiti razumom. ovdje najbolje mirišu. to kopile. magijskih obreda pri punom mjesecu i svega što bi im palo na pamet. da. onda. tu gore. Ima tako ugodan miris da ga otad nisam zaboravila. . Čovjek bi se doista duboko ražalostio gledajudi kako se ti poganski običaji nakon tisudgodišnjeg čvrstog ustoličenja kršdanske vjere još nisu iskorijenili! Pa i takozvane opsjednutosti đavolom i savezi sa Sotonom pokazali su se uglavnom. štoviše. tako divno. Od takvih je problema radije dizao ruke. I tako moraju mala djeca mirisati. kao da želi zagladiti kosu. vračanja iz karata. nego je čitao i filozofe. oče. Nije studirao samo teologiju. bili su mu neugodni i samo bi ga uznemirili i doveli u najmučniju nesigurnost. bila ona vaša ili tuda. doduše. Imaš pravo — reče Terrier i odmakne prst od nosa. a to tako slatko miriše. bili u neposrednom proturječju. zgrabi košaru. Zatim pode u svoj ured. kao da su u njoj žabe krastače — ja.. . išao tako daleko poput nekih i osporavao čuda ili istinitost tekstova u Svetom pismu. . ali ja — i ona odlučno ukrsti ruke pod prsima i s gnušanjem baci pogled na košaru do svojih nogu. a čovjeku je ipak potrebna sigurnost i mir. tu. . uroka. No. ma koji tvoji razlozi bili. oče. bilo teško objasniti razumom s kojim su. koje smo ti povjerili. ako ovdje gore nemaju nikakva mirisa. tu gdje vi nemate više kose. Smatram to žalosnim. A glava. zavolite ih. u »cvijetu«. ali ne mogu ništa promijeniti. ja ovo više ne uzimam u kudu! Otac Terrier polako digne glavu i prijede nekoliko puta prstom preko dele. Rekavši to. te kao slučajno spusti prst pod nos i zamišljeno ga onjuši. Utvrdujem da odbijaš. — upita nastojedi ponovno unijeti strogost u glas. još manje od svježeg zraka.. prizivanja duhova. — i ona dotakne delu Terriera koji je načas ostao bez riječi od te bujice glupih detalja i poslušno pognuo glavu — ovdje. . tako i nikako drugačije. oče. molim te! Vrlo mi je naporno nastaviti s tobom razgovor na toj razini. Jeanne Bussie. kao vojnički dvopek natopljen mlijekom. strogo uzevši. premda ih je. baš ovdje. nakon . Cijenio je donekle snagu svog kritičkog duha. straga. Možeš idi. — Karamel! Što ti znaš o karamelu Jesi li ga ved jela — Zapravo i nisam — reče dojkinja — ali sam jedanput bila u jednom velikom hotelu u Rue SaintHonore i gledala kako ga prave od rastopljenog šedera i vrhnja. i da ga ovime vradaš njegovu privremenom skrbniku. ne možete ni zamisliti! Čirn osjetite taj miris. toplog mirisa mlijeka i vune te zabravi vrata. Tu imaju miris karamela. nastaviti hraniti dojenče JeanBaptistea Grenouillea. samostanu SaintMerri. . pogledajte. te se usput bavio botanikom i alkemijom. . Ne bi. — Da. 3 Otac Terrier bio je obrazovan čovjek. još jednom udahne ostatak vlažnog. A ne mirišu li tako.

baš kao što ne može govoriti. . a propupala djeva ko narcisa bijela«. mislili da njuhom mogu razlikovati prijatelja od neprijatelja. mala i crvena. I k tome još i nosom! Primitivnim organom za njuh. a zatim stao njuškati po glavi očekujudi da de osjetiti nekakav miris. ne mali.pažljivijeg proučavanja. ne može imati nikakav miris. ako to tvrdi priprosta osoba poput te dojkinje. miris grijeha. bilo je očito da u ovom slučaju davo nije nipošto mogao imati prste. Onda. Na mlijeko bi moglo mirisati. i kad su svojim čudovišnim bogovima prinosili smrdljive. praznovjernim spektaklima. jer karamel je bio rastopijeni šeder. zadimljene žrtve paljenice. Njegova desna šaka provirila je ispod pokrivača. Doduše. obazre se i kad se uvjerio da ga nitko ne gleda. moglo mirisati na rastopljeni šeder. jer davo nije valjda tako glup da se raskrinka pred dojkinjom Jeanne Bussie. njušio. No. i bijaše je dirljivo gledati kako se povremeno trza prema . nije ništa nanjušio. Ta dojenče. Ništa. za rješavanje takvih problema. što kažemo na to Muci. i vjerojatno de svjetlo bogodanog razuma morati svijetliti još tisudu godina da rasprši posljednje ostatke primitivne vjere. a. Dakako. muci! Ljuljao je blago košaru na koljenima. Užasno! »Ludak vidi nosom« bolje nego očima. — Na karamel bi trebao mirisati. ne na karamel. koje je dosad pilo samo mlijeko. Načas zastane. Tako je. Zario ga je tik do djetetove glave tako da ga je crvenkasta kosica škakljala po nosnicama. pomisli on. I Terrier je nastavio njuškati i pripremio se na miris kože. mucimuci! Nakon nekog vremena povukao je prst. kose i pomalo dječjeg znoja. na kožu i kosu. osporavati njegovu mod — tako daleko Terrier ne bi išao. uz najbolju volju. i to jadno malo dijete! To nevino bide! Leži u svojoj košari i slatko spava. to de biti. Ne mirišeš onako kako bi trebala mirisati ljudska djeca. Nije baš znao kakav bi miris morale imati dojenačke glave. Kako onda može mirisati dojenče koje još ni u snu ne zna za puteni grijeh Kako bi trebalo mirisati Mucimuci! Baš nikako! Stavio je ponovno košaru na koljena i blago je ljuljuškao. u to je bio siguran. Na kosu je moglo mirisati. nijekati postojanje samog Sotone. hodati ili pisati. kao u najmračnijoj i najpoganskijoj prethistoriji kad su ljudi još živjeli kao životinje. podigne košaru i zabode unutra svoj debeli nos. i kako bi onda dojenče. koji se tiču temelja teologije bili su nadležni drugi. miris mlijeka nije imalo. kad još nisu imali oštar vid i nisu poznavali boje. ali nije osjetio ništa osim mirisa kiselog kupusa koji je danas ručao. usuduje se tvrditi ta besramnica. Dijete je još čvrsto spavalo. Zapravo. na mlijeko dojkinje. da ih divovski ljudožderi i vukodlaci mogu nanjušiti i Erinije namirisati. ako paze na njegovu čistodu. i nikako drugačije. ali su vjerovali da mogu nanjušiti krv. Upravo njeno mišljenje da ga je otkrila siguran je dokaz da se u tome ne krije ništa davolsko. držao ga ispod nosa. To dolazi s godinama. najprofanijim osjetilom! Kao da pakao miriše na sumpor a raj na tamjan i izmirnu! Najgore praznovjerje. No. — Ah. gladio dojenče prstom po glavi i povremeno govorio »mucimuci« jer je smatrao da taj izraz blago i umirujude djeluje na malu djecu. Dojenče vjerojatno nema mirisa. kakve li gluposti. iz čovjeka struji miris tek u pubertetu. jednostavni redovnik. Nije li ved Horacije napisao »Prčevit je mladid. ništa ne slutedi o odvratnim sumnjama uperenim protiv njega. a možda pomalo i na dječji znoj. . S druge strane. — a Rimljani su dobro znali o čemu govore! Ljudski miris je uvijek tjelesni miris — dakle.

ali sve mu je bilo preblizu. Osjeti gadenje. »davolom«. A tada se stvorenje proderalo. Terrier se smješkao. uzeo bi ženu. Udahnuo je i brektavo ispuhao zrak kao pri neuspješnim pokušajirna kihanja. . Činilo mu se da dijete njuhom prodire kroz njegovu kožu. Zatim se nos naprdio. ženu s toplim mirisom vune i mlijeka. ali je ono samo urlalo. ah da! Terrieru bijaše toplo oko srca. na znoj i ocat.. Nestalo je one prijatne pomisli da je to dijete njegova vlastita krv i meso. poplavjelo u licu i izgledalo kao da de se rasprsnuti od urlanja. Van s tim! pomisli Terrier. tako daleko da ga ne mogu svaki sat ostavljati ispred njegovih vrata. u naletu gadenja odbacio bi ga poput pauka daleko od sebe. i da nije bio tako promišljen i bogobojazan čovjek i da ga nije vodio razum. činilo se da nos fiksira odredeni cilj. na kiseli kupus i neoprane halje. Dok su mutne djetetove oči škiljile u prazno. što je prije mogude. Terrier sam. Terriera. Oči su mu bile neodredene boje. prevučene nekakvom sluzavom koprenom i očito još neprilagođene vidu. Najnježniji osjedaji. u dubinu duše. . kao da nešto guta nosom. Tresao je košaru pruženom rukom i vikao »mucimuci« da ušutka dijete. možda čestit obrtnik. Otac ljulja svog sina na koljenima. Skupilo je oči. Ili prije kao glavičaste lovke malih mesoždernih biljaka što ih drže u kraljevskom botaničkom vrtu. s tim nepodnošljivim djetetom! Ali kamo Poznavao je tucet dojkinja iz sirotišta u toj četvrti. bijaše to slika stara poput svijeta. Uto se dijete probudi. Na trenutak dopusti sebi fantastičnu pomisao da je on sam otac tog djeteta. to je stvorenje moralo dalje. van s tim zloduhom. u neposrednoj blizini. Raspršila se sentimentalna idila o sinu i ocu i mirisnoj majci. napravio joj sina i sada bi ga ovdje ljuljao na vlastitim koljenima. Posve drugačije bijaše s nosom. sidušan rupičast organ koji se neprekidno mreškao. odmah. kao da u njega pilji netko tko o sebi ne otkriva ništa. nadimao. sada. nego samo nagovještaj nosa. Bilo je u njoj neke doličnosti. najprljavije misli razotkrivale su se pred tim pohlepnim malim nosom koji još nije ni bio pravi nos. . podigao i stao njuškati. Nosid mu se pokrenuo. Najprije mu se probudio nos. neprijateljska životinja. Sada je pak on odmakao nos kao od nečeg smrdljivog s čim ne želi imati nikakve veze. i Terriera obuze čudan osjedaj da je on taj cilj. Sidušne nosnice oko dva sidušna otvora posred djetetova lica nadimale su se poput pupoljka u procvatu. Godila mu je ta pomisao. odmah van s ovim.obrazu. mucimuci. . i odjednom ga obuzme vrlo ugodan osjedaj u duši. razjapilo crvene ralje i zakričalo tako prodorno da se Terrieru sledila krv u žilama. Htio se osloboditi te stvari. . . uvijek nova i prava slika otkako je svijeta i vijeka. prodornije no što bi se moglo očima. mora u drugu župu ako je . hladno bide ležalo je na njegovim koljenima. Kao da je netko strgnuo koprenu misli. pa se pribere i obuzda. sve glasnije i glasnije. I kao da se iz tih nosnica čulo isto. mucimucimucimuci. Terrieru se činilo da ga one uopde ne opažaju. Ne bi postao redovnik nego obični gradanin. Dijete bez mirisa besramno ga je njušilo. nešto što je izlazilo iz njega. Kao da je ogoljen i ružan. Terrieru se činilo kao da ga dijete gleda nosnicama. njegova osoba. vlastito dijete. koja ga je tako toplo zastirala i koju je sam u mašti istkao oko sebe i djeteta: strano. Terrier se u trenu digne i spusti košaru na stol. eto! I nanjušilo! I odjednom mu se i samom učinilo da zau dara. tako daleko da ga se ne čuje. kao da ga oštro gleda i mjeri. Terrier se strese. i dijete otvori oči. htio je redi. izmedu sive poput kamenice i mutne žudkastobijele.. podrhtavao. što nije mogao zadržati i sakriti. sablasno usisavanje. i obuze ga osjedaj sentimentalnosti.

Inače joj se posao ne bi isplatio. I njegova smrt ju je ostavila ravnodušnom. eto tamo!. daleko izvan grada sve do Rue de Charonne. a ne da crkne poput svoga muža u HotelDieu. ali samo do druge godine. stigavši u samostan. koje je još kričalo. Jedina dva osjedaja što ih je poznavaia bili su jedva zamjetno neraspoloženje kad bi se bližila mjesečna migrena i jedva zamjetno raspoloženje kad bi migrena popustila. S druge strane.mogude. Kad bi je muž tukao. Htjela je sebi priuštiti privatnu smrt. ili možda baš zbog potpunog nedostatka emocija. ne bi ni okom trepnula. i uza sve to stajala je mnogo bolje od vedine ostalih privatnih hraniteljica. a ni onda kad je radala djecu. s onu stranu Bastilje. a najbolje extra muros. na drugu obalu još bolje. daleko. Vanjština joj je odavala upravo onoliko godina koliko je imala. dobio bi bez prigovora pljusku i jedan obrok manje. a povrh toga posjedovati još toliko kako bi mogla sebi priuštiti da umre kod kude. Dogodilo bi se. pa joj je stoga bila potrebna sva dobit koju je mogia ostvariti novcem što ga je dobivala za stan i hranu. ali u teška vremena nije smjela izgubiti ni jedan jedini sou. Tko je i poslije toga srao u gade. u duši je ved bila odavna mrtva. 4 Život je ved prošao za madame Gaillard premda joj još nije bilo ni trideset godina. . točno polovicu zadržala za sebe. i doimala se doista poput mumificirane djevojke. Točno polovicu novca za stan i hranu potrošila bi na svoje štidenike. U starosti je htjela sebi osigurati rentu. a istodobno i dvostruko i trostruko i stostruko više. Sve je vrlo točno izračunala. i tamo je predao dijete. Nije ništa osjetila kad je poslije spavala s jednim muškarcem. a nije nijedno ni zapostavljala. No. madame Gaillard je imala nepopustljiv smisao za red i pravednost. No. I on skupi svoju halju i zgrabi vrištavu košaru i istrči iz samostana. da bi joj poneke zime od dva tuceta malih štidenika umrlo troječetvero djece. Novac joj bijaše potreban. pa makar se radilo o životu i smrti. Nije davala prednost nijednom djetetu koje bi joj povjerili. no. odbacio halju kao nešto ojcaljano. dugo se molio i naposljetku smiren zaspao. i zalihe su bile velike. Tim jednim udarcem nježnost joj je postala isto toliko strana koliko i prezir. U dobra jeftina vremena nije se trudila da poveda dobit. uz Senu. a nije osjetila ni olakšanje kad je umro od kolere u HotelDieu. platio godinu dana unaprijed i odjurio natrag u grad i. U djetinjstvu ju je otac udario žaračem po čelu. i svojom je dobiti uvelike nadmašivala prihode velikih državnih ili crkvenih sirotišta u kojima je stopa gubitaka često iznosila i devet desetina. . Previjala je malene tri puta na dan. Nije tugovala za onima koja su umrla. i pohita kroz labirint ulica u Rue du Faubourg SaintAntoine. izvan grada. pa skoro do kraja tom ulicom u kojoj je. pa je izgubila njuh i svaki osjedaj za ljudsku toplinu i ljudsku hladnodu i uopde svaku strast. Inače ta žena u mrtvilu svojih čuvstava nije osjedala ništa. gdje nodu zaključavaju vrata. nedaleko od samostana Madeleine de Trenelle. znao adresu izvjesne madame Gaillard koja je primala na stan i hranu djecu svih uzrasta i vrsta sve dotle dok su joj pladali. oprao se od glave do pete i uvukao se u krevet u svojoj sobici gdje se nekoliko puta prekrižio. No. Davala je tri obroka na dan i nijedan zalogaj više. radost i očajanje. tamo treba da ode to vrištavo derište. prema istoku. doduše. tik iznad korijena nosa. u Faubourg SaintAntoine. zajedničkog umiranja sa stotinama nepoznatih Ijudi. . daleko na istok. grozila se od javnog. niti se radovala onima koja su ostala.

baca se i zarije pandžice i buši i zagriza tude meso. poput odbačena zrna graha. godinama njuška. krik kojim je upozorio na sebe ispod stola za čišdenje ribe i koji je njegovu majku odveo na giijotinu. U takvim okolnostima život je i bio mogud samo bez ljubavi. zadovoljavao se i najrazvodnjenijim mlijekom. te tako izabrati kratak put od rodenja do smrti. koje odlučuje hode li proklijati ili de za nj biti bolje da se toga okani. može sa svojih šest sidušnih nožica otpuzati nekoliko milimetara i zavudi se pod lišde da dočeka smrt. sam Bog zna da ne bi. ljubav — i kako li su se zvale sve te stvari što su djetetu. pa time uštedjeti svijetu i samom sebi mnoga zla. Vjerojatno drugdje ne bi ni preživio. iz čiste zlode. Od početka bijaše čudovište. krv životinja što prolaze mimo njega i kojih se nikada ne bi dočepao vlastitom snagom. koleru. zbog čega je hramao. No ovdje. . nježnost. Krpelja koji se trudi da ostane posve malen i neugledan kako ga nitko ne bi spazio i zgazio. odlučio poput odrasla čovjeka koji se višemanje koristi razumom i iskustvom da bi odabrao jednu od nekoliko različitih mogudnosti. dobro je napredovao. Stoga se mogao i preboljeti poneki manjak. U tom je trenutku moglo svakako ugrabiti i drugu mogudnost koja mu se pružala i šutjeti. da bi se povukao tako skromno sa scene. trebao bi mu barem minimum prirodene topline. Bio je žilave konstitucije. Malog ružnog krpelja koji svoje olovnosivo tijelo uobličuje u kuglu da bi vanjskom svijetu pružilo najmanju mogudu površinu. gluh i nijem. Usamljena krpelja koji šduduren čuči na svom drvetu. a ne zaobilazni put preko života. čuči i dalje i živi i čeka. a da je dijete tražilo i jedno i drugo. Za dušu mu nije trebalo ništa. doduše. Za tijelo je trebao minimalnu količinu hrane i odjede. podnosio najtrulije povrde i najpokvarenije meso. dakako. Može se baciti na šumsko tlo. koji se brine da mu koža bude glatka i kruta kako iz njega ne bi ništa izišlo. Onoga tko je poput njega preživio vlastito rodenje u smedu nije bilo lako otpremiti sa svijeta. a Grenouille je nije posjedovao. i samo njuška. po svemu sudedi. kod te žene bez srca. No krpelj. gotovo bi se reklo zrelo promišljen krik kojim se novorodenče izrazilo protiv ljubavi. ispucana koža i kraste i zgrčeno stopalo. Štoviše.Pariz je svake godine proizvodio više od deset tisuda nahočadi. nije bio nagonski vapaj za suduti i ljubavi. Krpelj može i pasti. ali ipak odlučilo za život. na milje daleko. Mogao je danima jesti jušne splačine. Ili poput krpelja na drvetu kojemu život ne nudi ništa osim trajnog prezimljavanja. on ih se sam odrekao da bi uopde mogao preživjeti. od samog početka. Nije se. Ne bi bilo šteta za njega. uporan i ogavan. Za malog je Grenouillea ustanova madame Gaillard bila pravi blagoslov. privrženost. . pad sa šest metara u bunar i ofurine na prsima. siročadi i kopiladi. Čeka. Krik nakon rodenja. Ostali su mu. sve dotle dok mu najnevjerojatniji slučaj ne dotjera krv u liku životinje tik pod drvo. Sigurnost. Bijaše to dobro promišljen. tvrdoglav. prkosan. slijep. ožiljci. srdobolju. male boginje. Ne. nedvojbeno bi brzo dočekalo mučni kraj. potrebne — malom su Grenouilleu bile potpuno suvišne. navodno. U djetinjstvu je preživio ospice. I tek tada odbacuje svoju suzdržljivost. odlučio se poput biljke. . Bio je žilav poput otporne bakterije i skroman poput krpelja koji mirno sjedi na drvetu i živi od jedne jedine kapljice krvi što ju je usisao prije mnogo godina. ništa transpiriralo. ali je bio živ. Odlučio se za život iz čista prkosa. No.

Gadio im se poput debelog pauka kojeg ne možeš zgnječiti rukom. I njegova se inteligencija činila sve prije nego opasnom. »kelj« i »Jacqueslorreur« — ime pomodnika vrtlara iz obližnje dobrotvorne ustanove Filles de la Croix. Tek sa tri godine naučio je stajati. 5 Usprkos tome. Nisu ga se usudila otvoreno zadaviti vlastitim rukama ili mu začepiti usta ili nos. ni smiješka. bijaše to riječ »riba« koja mu je u trenutku iznenadna uzbudenja izletjela iz usta poput jeke kad je u daljini začuo viku prodavača ribe koji je. ali ne i mrtav. Druga su sanjala da im netko oduzima dah. Zbilo se to tek tog ožujskog dana kad je sjedio na cjepanicama. Manja djeca su nodu katkad kričala. prvi je put izgovorio riječ »drvo«. što bi bila sigurna metoda. koje su pucketale od topline. Vidio ga je ved stotinu puta prije toga. bijaše. ni jak. pa im je bio odbojan. pazila da ga ne dotaknu. Nisu ga htjela doticati. Sljedede riječi što ih je iscijedio bile su »pelargonija«. drvo mu se kao predmet nije nikad činilo dovoljno zanimljivim kako bi se potrudio da izgovori njegovo ime. pokrivače i slamu na njegovo lice i sve jopteretili opekama. Živio je u svojoj čahuri i čekao bolja vremena. Sjededi jednog ožujskog sunčanog dana na naslaganim bukovim cjepanicama. zapravo samo imenima stvarnih predmeta. Razumio je i njeno značenje. doduše. ružan. Svaka druga žena odbacila bi to čudovišno dijete. Bojala su ga se. a sa četiri je izgovorio prvu riječ. No. Mrzila su ga. U kudi madame Gaillard nije bilo ni najmanjeg povoda za takva čuvstva. biljaka. zimi su ga često slali iz kude da donese drva. poput klupe. Ali ne i madame Gaillard. ali ne opet toliko ružan da bi ga se čovjek uplašio. Pokušala su jdš nekoliko puta — uzalud. Spoznala su da je neuništiv. bježala od njega. ali tek onda kad bi ga ti predmeti. ta. Naslagala su dronjke. »kozara«. objektivno govoredi. Izbjegavala su sanduk u kojem je ležao i na svojoj se postelji zgurala jedna do drugih. Nisu bila ni ljubomorna ni zavidna na hrani što ju je dobivao. biljke. nije ni osjetila da on nema mirisa. podmukao. ni krika. jer i njezina duša bijaše zapečadena. ispod nadstrešnice. bio je sav zgužvan i natučen i plav. prvi put izgovorio vrlo kasno — izražavao se samo imenicama. životinje ili ljudi neočekivano osvojili svojim mirisom. odustala su od ubojstva. njima se činilo kao da kroz sobu huji hladan vjetar. ni sjaja u očima. koji je kod madame Gaillard povremeno obavljao teže i najteže poslove i isticao se time što se ni jedan jedini put u životu nije oprao. Ta. uostalom. Kad se razvio. druga su djeca odmah opazila da s Grenouilleom nešto nije u redu. S glagolima. Radije se držao po strani. Kad je porastao. dvoličan. Naprotiv. pridjevima i česticama bijaše mu malo teže. Gornji sloj odisao je slatkastim mirisom paljevine. Jedanput su se veda djeca dogovorila da ga zadave. životinja i ljudi. niti je očekivala od njega nekakva čuvstva. uspinjudi se Rue de Charonne. Nije bio agresivan. Kad ga je idudeg jutra madame Gaillard oslobodila. iz . pa ni vlastita rnirisa. Sklanjala su mu se s puta. nudio svoju robu. Svijetu je davao samo svoj izmet. Cjepanice bijahu naslagane na južnoj strani drvarnice madame Gaillard. nikoga nije izazivao. nije bio ni naročito visok. kao da je u sobi zahladilo.Takav je krpelj bio mali Grenouille. Nisu ga mogla ni nanjušiti. Samo ih je smetala njegova prisutnost. Osim »da« i »ne« — koje je. nije pokazivao ništa što bi ulijevalo strah. Pridošlica im bijaše od prvoga dana neugodan. čuo tu riječ ved stotinu puta.

koji se dizao oko njega i sakupljao pod nadstrešnicom kao pod poklopcem. spuznuo s gomile cjepanica i oteturao kao da su mu noge odrvenjele. nijednog kutka koji nije raspoznavao po mirisu. Slično je bilo s drugim stvarima. koliko mu se ostavilo skorupa i tako dalje. prepozna vao i zbog svoje jedinstvenosti trajno zadržavao u sjedanju. opijao se njime. Nije ništa vidio. Tako je naučio govoriti. Sakupio je deset tisuda. mrmljao bi kao da zaziva duhove: — Drvo. mogli nadjeti samo ta tri gruba imena Sav taj groteskni nesklad bogatstva svijeta što ga je spoznavao njuhom i siromaštva jezika prisilili su malog Grenouillea da opdenito posumnja u smisao jezika. krajoliku. savjest. koje nisu označavale nikakav predmet s vlastitim mirisom. pa se njime služio samo u prijeko potrebnom ophođenju s drugim ijudima. ništa čuo. ždrijelo i nos. S riječima. svakog jutra drugačije mirisao. Grenouille je sjedio raširenih nogu na cjepanicama. njegov miris. brkao ih. »dim«. svakodnevni jezik ne bi ubrzo ni bio dovoijan za imenovanje svih onih stvari što ih je pohranio u sebi kao olfaktivne pojmove. zahvalnost itd. možda nakon pola sata. topio se u njemu. kako su zemlji. mogao imati samo jedan naziv. imao je najvedih teškoda. drvo. radost. ivere i piljevinu — i njuhom ih je zapažao kao izrazito različite predmete koje Ijudi ni očima ne bi mogli razlikovati. Samo je njušio miris drveta. S druge strane. da ih se nije samo sjedao kad . Kako se onaj bijeli napitak što ga je madame Gaillard davala svakog jutra svojim štidenicima mogao ipak nazvati mlijekom kad je. a kad bi ga zapljusnula plima sjedanja. što je ovisilo o tome da li je hladan ili topao. Ubrzo nije raspoznavao samo miris drveta. kako je dim. mlado. prema Grenouilleovu zapažanju.stabla. Još je danima bio posve obuzet doživljajem intenzivnog mirisa. poput Pinocchija ležao je na gomili drveta. sam se pretvorio u drvo. nego i miris raznih vrsta: hrastovinu. odgovornost. kao da mu je drvo ved do vrata. I to ga je osvijestilo. imao drugačiji tek. Bog. S mukom se digao. U kudi madame Gaillard nije bilo nijednog predmeta. širio se miris krupičaste smole. staro. borovinu. odležano. javorovinu. neposredno prije no što ga je nadmodna prisutnost drveta. od koje je krave potjecao.dubine je prodirao miris mahovine. poput drvene lutke. nije iscijedio riječ »drvo«. Izbljuvao je tu riječ kao da je do ušiju ispunjen drvetom. Nije ih mogao zapamtiti. s apstraktnim pojmovima. . nerado ih upotrebljavao ved i kao odrastao čovjek te ih često pogrešno koristio: pravo. trulo. tako jasne. grma ili živice. mijenjali i pretvarali u novi spoj mirisa. . kao da je mrtav. naslonjen za zid drvarnice. dakle. u sjevernom dijelu Rue de Charonne nijednog ljudskog bida. Sa šest je godina potpuno poznavao svoju okolinu po mirisima. poniznost. uglavnom etičke i moralne naravi. . stotinu tisuda osebujnih i karakterističnih mirisa i čuvao ih za sebe. zraku. brestovinu. Upijao je taj miris. spasilo. kojima je bila obložena drvarnica. poput dima vatre. . sve dotle dok nakon dugo vremena. čak u sekundi. kao da mu je drvo ved prepunilo želudac. koji su na svakom novom koraku i pri svakom novom udisaju bili ispunjeni drugim mirisom i time nadahnuti drugim identitetom. mahovinastoštoviše i pojedine cjepanice. sklopljenih očiju i nepomično. kruškovinu. nijednog kamena. a sa smrekovih dasaka. ništa opažao. gotovo ugušila. natopio se njime do posljednje pore u tijelu. što je ta krava jela. mirisna tvorevina u koju su se slijevali pojedinačni mirisi što su se u minuti. — sve što bi time trebalo izraziti — bilo mu je i ostalo neshvatljivo. tako žive.

kroza zid i zatvorena vrata — barem je ona tako mislila. na primjer. nije očima vidio. da ne kažemo nadnaravne. Moglo ga se u svako doba poslati po nešto u podrum. nego bi doista osjetio njihov miris kad bi ih se sjetio. Madame Gaillard činilo se još neobičnijim što on može vidjeti kroz papir. A kad je jednom sakrila novac tako da ga ni sama nije mogla pronadi često je mijenjala skrovište. ne tražedi ga ni sekunde. nije vidljivo utjecala na nj. rad za kaznu nisu mogli promijeniti njegovo ponašanje. či nilo da mu je potpuno bio nepoznat dječji strah od tame i nodi. znao ih je u mašti čak medusobno spajati i tako u sebi sastavljati mirise kojih u stvarnom svijetu nije ni bilo. Bila je uvjerena da je dječak — bio slabouman ili ne — vidovit. i nitko je nije mogao opaziti osim njega samoga. Nikada ne bi nosio svjetiljku. ili u mrkloj nodi u drvarnicu da donese drva. a ipak se dobro snalazio i odmah donio što se od njega tražilo. onoliko koliko ih je sam želio — i sve to u godinama kad su druga djeca s riječima. I kako je znala da vidovnjaci donose nesredu i smrt. Predvideno kažnjavanje batinom podnosio je ne izražavajudi bol. vinogradima. koje su im s mukom tuvili u glavu. uskradivanje jela. napisati svoje ime i ništa drugo. livadama. a kad dospjeli novac ni tada nije stigao. Ni župna škola Notre Dame de Bon Secours. novac iza grede. pokazao joj je. i s još jednom razlikom što se stvaralačka djelatnost vunderkinda Grenouillea odvijala samo u njegovoj duši. a da u nju ne bi ulazio. dakako. Da on sve to. koje bijahu vrlo neobične. Najradije je lutao sam sjevernim dijelom Faubourg SaintAntoinea. tkaninu. ništa ne srušivši. Znao je točno koji se štidenici nalaze u spavadoj sobi. Medutim. koji ga je osposobio za tvorbu novih olfaktivnih rečenica. koju je povremeno pohadao godinu i pol. Posredilo joj se što je baš u to vrijeme — Grenouilleu bijaše osam godina — samostan SaintMerri bez objašnjenja obustavio godišnja pladanja za njegovo uzdržavanje. mjesto iza grede na kaminu. izbivao je danima. Grenouille joj je postao neugodan. drvo. Znao je da se u cvjetači skriva gusjenica prije no što bi je rastvorili. mucala prve konvencionalne rečenice kojima se svijet nije nikako mogao pogodno opisati. baš da joj onaj udarac žaračem i nije uništio njuh. i pošto je otkrila tu zastrašujudu Grenouilleovu sposobnost. . Katkad se uvečer ne bi vratio kudi. povrtnjacima. nije vidio.bi ih ponovno nanjušio. i sve bi obavio vješto. i gle. Kudni zatvor. s tom razlikom što je abeceda mirisa bila neusporedivo dulja i istančanija od tonske. madame Gaillard upalo je u oči da on posjeduje odredene sposobnosti i osobine. ne spotaknuvši se. Tako se. tražila je način da ga se riješi. ved nanjušio svojim sve oštrijim njuhom — gusjenicu u cvjetači. Pričekala je iz pristojnosti još tjedan dana. jer je prorekao posjet jedne osobe mnogo prije no što je ona stigla i nepogrešivo predskazao dolazak oluje prije no što se na nebu pokazao i najmanji oblačid. u koji bi se druga djeca jedva usudila udi sa svjetiljkom. Kao da je posjedovao golem vokabular vlastitih mirisa. Učitelj ga je smatrao slaboumnim. upravo nepodnošljiva bijaše joj pomisao da živi pod istim krovom s osobom koja je obdarena sposobnošdu da kroza zidove i grede vidi sakriveni novac. tamo je i bio! Bijaše vidovit. štoviše. Njegova bi se nadarenost mogla najbolje usporediti s talentom glazbenog čuda od djeteta koje je slušanjem melodija i harmonija naučilo abecedu pojedinih tonova i moglo zatim samo skladati potpuno nove melodije i harmonije — dakako. ljude kroza zid i na udaljenosti od nekoliko ulica — madame Gaillard ne bi ni u snu palo na um. Još neugodnija. Madame ih nije opomenula. Naučio je ponešto sricati. Prema vanjskom svijetu bijaše sve zatvoreniji. uzela je dječaka za ruku i povela ga u grad. štoviše.

Naprotiv. zatim — tada joj ved bijaše skoro osamdeset godina — od danas na sutra. htjeli bismo u nekoliko rečenica opisati njezine posljednje dane. skitnice ili napuštenu djecu za koju nitko nije ni pitao. lakoumno u tu svrhu koristio kvalificirane pomodnike. jer je. nagla promjena svih društvenih. osigurala se doživotnom rentom. madame Gaillard je znala da Grenouille. priredivanja jetkih štavila — koji su bili tako opasni za život da svaki odgovoran majstor nije. Ako preživi. Tamo je smjestiše u istu dvoranu u kojoj je umro i njezin muž. smrt dostojnu čovjeka. moralnih i transcendentalnih odnosa. miješanja otrovnih otopina za štavljenje i tekudina za bojadisanje. Stoga je zatražila od monsieur Grimala da joj pismeno potvrdi predaju djeteta. Time su njene hraniteljske obaveze bile ispunjene. povukla se u svoju kudicu i čekala smrt. te prebivaše u vrlo malenoj namještenoj sobi u Rue de Coquilles. Bududi da na ovom mjestu prepuštamo madame Gaillard povijesti i kako se poslije više nedemo s njom susresti. a to bijaše još jedino što je u životu željela. Godine 1782. opet dobro. smrt nikako da dode. Dakako. ona ne bijaše žena koja bi sebi time razbijala glavu. Isprva ta revolucija nije nimalo utjecala na osobnu sudbinu madame Gaillard. Premda joj je duša umrla još u djetinjstvu madame je. dobro — ako umre. nego male štampane papiride. duboku starost. jer joj je tvorničar nastavio uredno ispladivati rentu. Umjesto nje došlo je nešto što nitko na svijetu nije mogao predvidjeti i čega još nikad u zemlji nije bilo — revolucija. kako je planirala. oduzeli su mu imovinu i prodali je na dražbi jednom tvorničaru hlača. oduzeo joj tek a potom i glas. osim nje. Glavno je da sve bude u zakonskim okvirima. Zatim je strpaše u vredu i vredu sašiše. u dvoranu u kojoj su se tiskale stotine nasmrt bolesnih ljudi. to jest. u četiri sata ujutro je baciše s još . gurnuše je u zajednieku postelju s još pet starih. U tom je zanatu bilo poslova — skidanja mesine s natrulih životinjskih koža. njezin je davalac rente morao emigrirati. godine — tad se ved bližila devedesetoj — izgubila je svu imovinu. na svoju nesredu. Neko se vrijeme još činilo da ni ta promjena nede pogubno utjecati na madame Gaillard. pa se uputila kudi u Rue de Charonne. jer bi boravak djeteta za koje nitko ne plada nužno pao na teret druge djece ili čak nje same. ona je izvršila svoju dužnost. No.U Rue de la Mortellerie. blizu rijeke. doživjela duboku. Nje se više nije ticalo što de se poslije dogoditi s dječakom. i 1797. i to bijaše početak njezina materijalnog kraja. Nije osjedala nikakvu grižnju savjesti. dvadeset godina zakašnjenja došla je smrt. njezinu privatnu smrt. a možda i ugrozio bududnost druge djece ili čak njezinu bududnost. No. no potom je došao dan kad više nije primala solidan kovani novac. prestala se baviti svojim poslom. tako da nijednom riječju nije mogla prigovoriti kad su je otpremili u HotelDieu. Poslije dvije godine renta nije više dostajala ni za pladanje drva za ogrjev. I tek tada. posve nepoznatih žena što ležahu jedna tik do druge. po ljudskim mjerilima. nego jeftinih radnika. Ta. opdenito poznatog po nedostatku mlade radne snage — ne običnih šegrta ili kalfi. stečenu mukotrpnim svjetovnim radom. I ponovno je za protuvrijednost dobila samo te glupe papiride koji poslije dvije godine ponovno nisu skoro ništa vrijedili. i ostaviše je da tu umre za tri tjedna naočigled cijeloga svijeta. kad joj se bližila sedamdeseta. bijaše uvjerena da nije postupila samo po pravdi nego i pravedno. bilo i tisude drugih Ijudi koji su iznenada morali prodati kude. sa deset. poznavala je kožara irnenom Grimal. Madame je morala prodati kudu po smiješno niskoj cijeni. ako je ikako mogao. sama potpisala da je primila petnaest franaka provizije. drugim riječima. nema izgleda da preživi u Grimalovoj štavionici kože. No. došla u obliku dugotrajnog i mučnog tumora koji je madame Gaillard najprije zgrabio za gušu. nego besposlenu fukaru.

Kad nije ukopavao i iskopavao kože. ne pokušavajudi se ni jedan jedini put pobuniti. Madame nije. Medutim. meka i nabrekla poput raskvašena semiša. više životinjskog nego ljudskog. Njegov je život vrijedio upravo onoliko koliko i posao što ga je mogao obaviti. štavljene kože. Grenouille je prebolio bolest. bojenje. Uvečer bi pokorno dopuštao da ga zaključaju u šupu do štavionice. udaljeno milju od gradskih vrata. jer skromnijeg i sposobnijeg radnika od tog Grenouillea još nije nikada imao. jer su za taj posao trebale neizmjerne količine vode za pranje. cijepao drva. močio. održavajudi plamičak nade na najmanjoj. ali dobro zaklonjenoj vatri. prekrivao taj stravični humak tisinim grančicama i zemljom. premazivao vapnom. šesnaest sati: skidao mesinu s koža odvratna smrada. Ostali su mu samo ožiljci od velikih crnih čireva iza ušiju. Bijaše to 1799. zimi osam. Trenutno se sa svom energijom svoga prkosa i tvrdoglavosti iznova začahurio. spuštao se u jame za štavljenje pune jetkih para. Nakon nekoliko godina morao ga je otkopavati te vaditi leševe golica pretvorenih u mumificirane. uvečer bi mu s odjede kapala voda. godine. Danju je radio sve dotle dok se vidjelo. a koža mu bijaše hladna. tako da je otada mogao čak ispucanim i raskrvavljenim rukama skidati mesinu s najgorih koža ne strahujudi da de se . močenje. slagao kože i koru kako su mu odredivali kalfe. stotine vedara na dan. na novo groblje u Clamartu. sloj po sloj. Grimal ga ved bijaše otpisao i ved je bio u potrazi za Grenouilleovim zamjenikom — doduše. Osim toga. koji su ga unakazili i još više poružnili. na prvi udisaj kojim je usisao Grimalovu mirisnu auru — Grenouille je znao da ga je taj čovjek u stanju nasmrt pretudi zbog najmanje neposlušnosti. premazivao ih životinjskim izmetinama za nagrizanje. Mjesecima je donosio vodu s rijeke. skroman. nagrizanje i luženje. Možda bi bila izgubila vjeru u pravednost i time u jedini smisao života koji je shvadala. gulio koru s breza i tisa.pedeset leševa na kola i odvezoše je. odvapnjivao. uzdržljivosti i marljivosti. Mjesecima nije imao na tijelu ni jedne jedine suhe niti od silnog nošenja vode. uz tiho cilikanje malenog zvona. petnaest. koristedi se njome. vukao je vodu. Tamo je spavao na goloj utabanoj zemlji. godine krenula kudi napustivši malog Grenouillea i našu priču. mekšanje. hvala bogu. postao je imun — neprocjenjive li koristi — na bedrenicu. Nakon godinu dana takva života. poput krpelja. uvijek u dva vedra. samo da preživi ledeno doba koje ga je čekalo: otporan. uklanjao dlake. posipavao ih zdrobljenim šišarkama. I tako se Grenouille pokorio. ne bez žaljenja. Bio je uzor prilagodljivosti. u kojoj su držali alat i vješali usoljene sirove kože. koja je obično završavala smrdu. zadovoljavao se svakim jelom. ljeti četrnaest. strašnu bolest kožara. na vratu i na obrazima. neupadljiv. 6 Na prvi pogled što ga je bacio na monsieur Grimala — ne. ni slutila kakva je sudbina čeka kad je toga dana 1747. valjao i cijepao kože. usprkos svakom očekivanju. smjesta izvršavao zapovijedi. i tamo je ispratiše na posljednji počinak i položiše u zajedničku grobnicu — pod debelom naslagom negašenog vapna. svodio se još samo na korisnost koju mu je Grimal pridavao. dobio je bedrenicu.

duboko ga upio i zadržao gau sebi za sva vremena. Grenouille je gonio takve. a kude visoke petšest katova bile tako zbijene. miris čaja od majčine dušice. odmah bi ga ščepao i ne bi ga više ispuštao. masti. miris plutenog čepa s boce izvanrednog vina. poluotvorenih usta i raširenih nosnica. Stade ga obuzimati strast za lovom. a time i vrijednost njegova života. Mogao je to biti odavna poznati miris ili neka njegova varijanta. žalfije i piva i suza. dopustiše mu da u drvarnici napravi drveni krevet i na njemu rasprostre slamu. Tu su se miješali ljudski i životinjski vonj. Nisu ga više ni zaključavali pri odlasku na spavanje. a dadoše mu i vlastiti pokrivač. Njegov istančani njuh razmrsivao je klupko isparina i smradova u pojedinačne niti temeljnih mirisa koji se više nisu mogli rastaviti. tjestenine i sjajno ulaštene mjedi. a s trinaest je mogao uve čer i u ostale dane u tjednu izlaziti na jedan sat poslije rada i raditi što je htio. Pobijedio je jer je živio i dobio je onoliko slobode koliko mu bijaše dovoljno da nastavi živjeti. SaintJacquesdelaBoucherie i SaintEustache. ili se povukao u mračni kut. Grimal nije više postupao s njim kao s bilo kakvom životinjom. nego ju je analitički dijelio na najmanje i najskrivenije dijelove i djelide. Krpelj Grenouille ponovno se budio. Dobivao je dovoljno hrane. I kako ga sada više nije bilo tako lako zamijeniti kao prije. Neizrecivo je uživao u tom raspletanju i ispredanju niti. zadah jela i bolesti. bile dembelija. sklopljenih očiju. pa više ništa nije dutio osim tog jednog mirisa. I kad bi mu dašak vjetra napokon donio tračak neke nježne mirisne niti. koja se više ne osjeda na koži. Najvede lovište mirisa na svijetu bijaše mu otvoreno: grad Pariz. ali i posve nov. a dolje pri zemlji nikada. porasla je vrijednost njegova rada. 7 Činilo mu se da se našao u zemlji dembeliji. poput tople. vode i kamena i pepela i kože. No Grenouille je osjedao sve te mirise kao prvi put. Kad je navršio dvanaest godina. Prezimljavanje je prošlo. miris srebrom izvezenog brokata. miris češlja od kornjačevine. nego kao s korisnom domadom životinjom. zarobio bi ga. vlažne i suhe slame. lovio ih sa strašdu i strpljenjem ribiča i nakupljao ih u sebi. Tisude i tisude mirisa stopile su se u smjesu što se sabila u ulične usjeke i tek se ponekad raspršila iznad krovova. Ved su i obližnje četvrti. Ljudi koji su tamo živjeli nisu u toj smjesi osjedali nikakav posebni miris. Po tome se nije razlikovao samo od šegrta i kalfi. Često bi zastao. miris sapuna i tek pečena kruha i jaja što su ih kuhali u octu. dugo nošene odjede čiji se miris više ne zamjeduje. neznatno ili nimalo nalik na sve što je dotad odutio njuhom. a još manje vidom: možda miris izglačane svile. tamnoj sporoj rijeci. naslonjen na zid neke kude. ta potjecala je od njih i neprekidno ih prožimala. Odjednom nije više morao spavati na goloj zemlji. . da se nebo nije ni vidjelo. Grimal mu je odobrio pola slobodnog dana u nedjelju. nego i od mogudih nasljednika. ta bijaše to zrak što su ga udisali i od kojega su živjeli. Nanjušio je nastup novoga doba. I nije dutio samo cjelinu te smjese mirisa. tih poput grabežljive ribe u velikoj. U uličicarna što su se granale od Rue SaintDenis i Rue SaintMartin ljudi su živjeli tako stiješnjeni.ponovno zaraziti. a zrak pri zemlji bijaše ustajao kao u kanalizaciji i ispunjen raznim mirisima. još nepoznate mirise.

vrede s mirodijama i krumpirom i brašnom. Grenouille je čitavu tržnicu promatrao njuhom. te odisali ugljenom i žitom i sijenom i vlažnom užadi. krikom. Ili bi išao tamo gdje su njegovoj majci odrubili glavu. No. more. te priznavao kvalitetu pojedinih sastavnih esencija. miješali se s vjetrom i širili. kao što je registrirao i proste mirise. i pomiješati se s njegovim mirisom. klupe s mesom. kao da tamo još vlada živahna vreva trgovaca. potom na Rue SaintAntoine do Bastilje i naposljetku čak na drugu obalu rijeke. što su se uvečer vukle iza raskošnih kočija poput brazde za brodom. kao da tamo još stoje pune košare povrda i jaja. Miris mora tako mu se svidao da ga je poželio jednom dobiti čistog i nepomiješanog i u takvim količinama da se njima može opiti. na četvrt Sorbone i na Faubourg SaintGermain u kojem su stanovali bogataši. soli. Mirisalo je tako jednostavno. koji je stajao na obali rijeke. te da se rastapa od užitka u tom dahu. na Place de Greve. . uputio se u zračnije područje gdje su mirisi bili razrijedeni. prije . jer Grenouille. neporemedenog uobičajenim obilježjima sadašnjosti — bukom. ništa mu ne bijaše milije od predodžbe da sjedi na takvom brodu. nevidljivo. u cjelini su mu se činili prilično nedotjerani i prosti. usidreni ili zavezani za stupove. kad je čuo kako je more veliko i da se brodom po njemu može ploviti danima i ne vidjeti kopna. šuma izmedu SaintGermaina i Versaillesa. More je mirisalo poput napetog jedra s okusom soli. Stoga je proširio svoje lovište. bačve pune vina i octa. A kroz taj jedini usjek što ga je rijeka prosjekla kroz grad prodirala je sa zapada zračna struja i donosila mirise sela. Uz obalu su bili brodovi. livada oko Neuillya. . I poslije. jer ju je osjedao naknadno i stoga na višoj razini: kao esenciju. Kroz željezne rešetke kolnih ulaza mirisalo je na kožu kočija i na puder u perikama paževa. pa se Grenouille suzdržavao i nije ga dijelio na miris ribe. da parfemi moraju djelovati opojno i privlačno. to se nikada nede ostvariti. a iza visokih zidova širio se iz vrtova rhiomiris žukovine i ruža i tek podrezane kaline. Tu je Grenouille prvi put namirisao i parfeme u pravom smislu riječi: jednostavnu lavandinu i ružinu vodu kojima su u svečanim prigodama napajali zdence u parkovima. na Place de Greveu. jasmina ili cimeta. pravo more. Ubrzo je tako točno obnjušio četvrt izmedu SaintEustachea i Hotel de Villea da bi se u njoj snašao i u mrkloj nodi. svježine i tako dalje. kutije s čavlima i vijcima.Kad se do sita nanjuškao guste smjese na ulicama. najprije zapadno na Faubourg SaintHonore. ali je istodobno odisalo golemošdu i jedinstvenošdu. vode i hladnog sunca. sva ta vrea bijaše do najistančanijih pojedinosti prisutna u zraku što ga je za sobom ostavila. klupe pune sukna i posuda i potplata što su ih tamo obdan prodavali. kao duh nečeg minulog. lužnja. kraj svih mirisa. visoko gore na prednjem jarbolu i da leti beskrajem morskoga mirisa. doduše. koji. gnusnim sljubljivanjem bida od krvi i mesa. koji se poput duga jezika pružao u rije ku. ali tako izrazito. Zamijetio je. i nije bio miris. Registrirao je te arome sa znatiželjom. veliki ocean na zapadu. No. nede u svom životu nikada vidjeti more. zapravo. Radije je u pameti zadržao cjelovitost mirisa mora i uživao u njegovoj nepodijeljenosti. udišudi i izdišudi dašak morskoga vjetra što bi mu dopro do nosa. I dutio ju je njuhom točnije no što bi je netko vidio. alga. nego dah. dalekih gradova poput Rouena ili Caena. ali i složenije i profinjenije arome mošusove tinkture pomiješane s neroliuljem i uljem tuberoze. a ponekad i mora. u košari. gotovo kao parfem: možda na tržnicu na kojoj bi uvečer dan nastavio živjeti u mirisima. izdisaj. ako se tako može redi. ali im se nije posebno divio.

grad Pariz priredio je vatromet na Pont Rovalu. cibet. tek tračak. Ono što je tu u rasipničkoj raznolikosti svjetlucalo i prskalo i pucalo i zviždalo. pa ga nije mogao zadržati. jer ga je zastirala prašina i dim od petardi. ni gledao rakete što su ih izbacivali u nebo. ostavljalo je za sobom smjesu posve jednoličnih mirisa sumpora. Tisudglavo mnoštvo na mostu i na kejevima uz jednu i drugu obalu rijeke pratilo je spektakl s oduševljenim »ah« i »oh« i »bravo«. te ga je mogao nanjušiti samo na tren. S mosta su takozvani »ognjeni bikovi« izbacivali gorudu zvjezdanu kišu u rijeku. rakete su se dizale u nebo i oslikavale crni nebeski svod bijelim ljiljanima. no ubrzo se pokazalo da vatromet ne nudi nikakve mirise. nabreklih ružinih pupoljaka. ulja i salitre. Prvi put je stvarno osjetio da mu bol izjeda pohlepnu dud i ranjava srce. atom mirisa. pa i sa »živio« — premda je kralj stupio na prijestolje još prije trideset i osam godina i odavna prekoračio vrhunac svoje obljubljenosti. . Mnoge od tih temeijnih sastojaka poznavao je s klupa za prodaju cvijeda i mirodija na tržnici. . Nije bio izbirljiv. I dok su posvuda.smudkani no profinjeno sastavljeni. Grenouille je nijemo stajao u sjeni Pavillon de Florea. Nije razlikovao ono što se obično nazivalo dobrim ili lošim mirisom. poput djeteta koje se igra kockama. nešto slabašno. zaustavljao vonj mnoštva. Bile su to samo bizarnosti što ih je stvarao i ponovno uništavao. na desnoj obali. ni atom: prije nagovještaj mirisa nego pravi miris — ali istodobno i sigurni nagovještaj mirisa kakav još nikada nije osjetio. Nije ni prstom maknuo da zaplješde. i znao je da bi mogao pripraviti sasvim drugačije opojne mirise kad bi samo raspolagao istim osnovnim sastojcima. sklopio oči i raširio nosnice. rujna 1753. pačuli. u kojoj je neprekidno pripravljao nove kombinacije mirisa. Miris bijaše izuzetno nježan i fin. uz zaglušnu buku. sve upijao. Ne bijaše tako spektakularan kao vatromet u povodu kraljeva vjenčanja ili onaj legendarni prigodom dofenova rodenja. . i neprekidno mu je bježao i remetio jasan dojam. A tada. praskale petarde a pločnikom blijeskale »žabice«. bez zamjetnog stvaralačkog principa. ne. prodorni smrad stjenice ništa manje od mirisa nadjevene pečene teletine što je kuljao iz gospodskih kuhinja. Bijaše pohlepan. Ponovno se primakao zidu. Grenouille je proživljavao teške muke. pa ih je isfiltrirao iz smjese mirisa i zadržao ih bezimene u pamdenju: ambru. Obuzeo . ponovno se poja vio. nasuprot Pont Rovalu. sve je proždirao. indijsku piriku. Sve. sandalovinu. i odmah zatim je nestao. Došao je misledi da de nanjušiti nešto novo. U njegovoj imaginarnoj kuhinji za sintezu mirisa. mrvicu. kidale i uništavale tisude drugih mirisa grada. Na brodske jarbole pričvrstili su zlatna svjetlosna kola. . godine. Ved se spremao napustiti tu dosadnu priredbu i krenuti kudi duž Galerie des Louvre. ostali su mu bili novi. Svrha njegova lova bijaše da u trenu osvoji sve mirise koje mu svijet nudi. bergamotu. Vonj oznojena konja vrijedio mu je isto onoliko koliko i nježan miris zelenih. kadli mu je vjetar nešto dopuhao. cvijet hmelja. benzoj. još nije vladalo načelo estetike. ali bijaše ipak dojmljiv. a jedini uvjet da ti mirisi budu novi. opopanaks. dabrovicu. Takva bijaše mod vatrometa. jedva zamjetljivo. još nije. 8 Na godišnjicu ustoličenja kralja. 1. inventivno i destruktivno. odjednom.

nepogrešivo jasan. a bio je i topao. jednu možda još mračniju ulicu. poput komada tanke svile što se prelijeva. Zamalo mu je pozlilo od uzbudenja. nije ga se moglo svrstati ni u kakvu kategoriju. ne bi. nego da je miris zarobio njega i da ga neodoljivo privlači. do Hotel de Maillva. zbog svoje sve vede čistode. rutave metvice. uz najbolju volju. pribrao se i stao njuškati. Nije ga ometao nikakav vonj užurbanih Ijudi ni prodoran smrad baruta. zapravo. izmetina. slatkog kao med. Napokon ga je spasila očajnička nadada miris dopire s druge obale rijeke. ali je morao odbaciti sve usporedbe. kamfora. nikakva mješavina nego jedinstvena cjelina. Miris se poput vrpce vukao niz Rue de Seine. znajudi da je na dobrom putu. miris nije jačao. i svaki put svladao bi ga užasan strah da ga je zauvijek izgubio. Uhvatio ga je. i zbog toga. . Nastojao se sjetiti bilo čega sa čime bi taj miris mogao usporediti. A ipak je bio tu. na vatrometu. Prešao je uz Rue de Seine. neopisiva. stigao na drugu obalu. nasrtao i probijao se dalje i. Odlijepio se od zida Pavillon de Florea. Njuh mu je bio siguran vodič. na ulaz u Rue de Seine. cimetne kore. ne ide zajedno: mlijeko i svila! Neshvatljiva li mirisa. ali ne kao bergamota. Taj miris bijaše mješavina nečeg nepostojanog i teškog. ali isprva nije mogao ništa nanjušiti od pukog uzbudenja.. ako je mogla biti mračnija. da nede ništa saznati o mirisima ne spozna li upravo taj miris. Tu je stao. Ulica je odisala uobičajenim mirisima vode. svibanjske kiše. njegova je privlačna sila bivala sve modnija. Samo se pročišdavao. Taj je miris bio svjež. nego radi umirenja vlastita srca. nježno i jasno. Quai Malaquesta. . u kojemu se razmače biskvit — što ipak. Morao ga je dobiti. ne iz puke želje za posjedovanjem. popeo se na prste i njušio iznad ljudskih glava. Hodao je posve nesvjesno.ga je čudan osjedaj da je taj miris ključ za razvrstavanje svih drugih mirisa. i da de on. lebdjela je nit koja je vodila Grenouillea. u Rue des Marais. Grenouille. Nije još uspio ni razabrati odakle miris uopde dolazi. probijajudi se kroz gomilu znatiželjnika i pirotehničara koji su svaki čas primicali baklje fitiljima raketa. No iznad svega. nego poput mlijeka. otkrio mirisu trag. a ljudi dolje uz rijeku. gubio miris u jetkom dimu od baruta. čempres ili mošus. Grenouille osjeti kako mu srce lupa znajudi da ne lupa od napornog treanja. smio ni postojati. gurao se. Na ulici nije bilo nikoga. a ipak vrlo nježan i vrlo fin. zario se u mnoštvo. strepio. . Na jednom . nakon beskrajnih minuta. Grenouille ga je slijedio dok mu je srce lupalo od tjeskobe. ali ne ni poput svile. jer je nasludivao da on ne slijedi miris. zatim je napokon ipak nešto nanjušio. Nakon nekoliko koraka visoke su kude proždrle oskudno svjetlo nodnog neba. profudkati život ako ga ne uspije osvojiti. Prešavši pedeset metara skrenuo je desno. izmirne. laka i slaba. ne.. uronio u mnoštvo i probio se preko mosta. . Kude bijahu prazne i tihe. u svoj svojoj veličanstvenoj nedvosmislenosti.. štakora i trulog povrda. nego od uzbudenja i slabosti u prisutnosti tog mirisa.. a ipak postojana i izrazita. čak jači nego prije i. odnekle s jugoistoka. ne kao jasmin i narcisa i ne kao perunika. ledena vjetra. ni hvat široku. i Grenouille je nastavio hodati kroz tamu. ali ne svjež poput mirisa limete ili naranče. Zastao bi svakih nekoliko koraka. Nije trebao ništa vidjeti. izvorske vode. Začudo. 17 borovih iglica. Imao ga je. breze. Ponekad bi prošle minute prije no što bi mu vjetar ponovno dopuhao tračak mirisa.

Lijevom je rukom uzimala plodove iz košare. Ruke joj bijahu bijele kao snijeg. Na trenutak se tako zbunio da je zaista pomislio kako još nikada u životu nije vidio ništa tako lijepo poput te djevojke. manje dvorište i tek ono bijaše osvijetljeno: četvorina sa stranicama od samo nekoliko ko raka. samo sjedanje na njegovu složenost nije bilo dovoljno. sve bliže i bliže. pa se stoga odmah zatim još bezrezervnije predao dojmovima svog osjetila za njuh. na stolu. Nije ga čula. kose.mjestu miris ga je nemilosrdno povukao udesno. Ljudi su vonjali posve nezanimljivo. opor znoj i sir. Morao ga je upoznati u tančine. spolovilo je mirisalo poput buketa bijelih ljiljana. Grenouille zastane. potreban samo trenutak za optičku provjeru. Grenouille se nadvio nad nju i udisao njezin miris. tako čaroban. u sivoj haljini bez rukava. Sada je njušio da je ona ljudsko bide. i svi su se ti sastojci spajali u parfem. dakako. Znoj joj je odisao svježinom morskog vjetra. skrene za ugao u drugo. Osjetilna obmana nije. prode kroz dvorište.a . zapravo. tisude i tisude vonjeva muškaraca. Djeca su imala dosadan miris. bijaše zalijepljena svijeda. njušio s najvedim užitkom. . djece. Ispod nje. osjetio vonj znoja ispod pazuha. puštajudi da ga miluje poput povjetarca. još na drugoj obali rijeke: ne iz tog prljavog dvorišta. rastrojenu dušu. Medutim. . koža poput kajsijina cvijeta. Jedna je djevojka sjedila za stolom i čistil. ideal. vidio je samo njezinu siluetu s leda. muškarci su vonjali na mokradu. Bijaše mu. prema svijedi. Grenouilleu je bilo jasno da bez posjedovanja tog mirisa njegov život nede više imati smisla. No. ni od žutica. sve se to odjednom pretvorilo u puku besmislicu. . Bila je crvenokosa. masnode kose. Odmah je znao odakle potječe miris. I tako Grenouille prvi put u životu nije povjerovao svom nosu i morao je dozvati u pomod oči kako bi vidio što je nanjušio. Polako je prilazio djevojci. loj u kosi slatkodom orahova ulja. Moglo joj je biti trinaestčetrnaest godina. No. djevojku je zazeblo. sve mirisne gradevine što ih je. riblji vonj njezina spolovila. tako bogat. da su svi parfemi što ih je Grenouille dotad omirisao. prema kojem de se drugi morati svrstati. žena. sada posve čist. čupala peteljke. kako je ipak poznavao ljudski vonj. a šake žute od soka prorezanih šijiva.šljive žutice. Sa zida je stršila kosa drvena nadstrešnica. . nije mogao shvatiti da iz ljudskog bida može zračiti takav izuzetni miris. odbojno. njušiti samo prema unutarnjoj strukturi te čarobne formule. Izvor mirisa bijaše djevojka. živjeti. igrajudi se. jer ga je nanjušio na udaljenosti vedoj od pola milje. tako skladan. . do posljednjeg i najmanjeg djelida. žene na užeženu mast i pokvarenu ribu. izreza haljine. vjerojatno u zid neke kude. Pred njim se otvorio niski prolaz koji je vodio u dvorište. Pri tom je. Grenouille prode poput mjesečara kroz prolaz. nožem vadila koštice i bacala šljive u vedro. Nije se još nikada osjedao tako ugodno. Stotine tisude mirisa kao da su odjednom postale bezvrijedne u usporedbi s tim jednim mirisom. mislio kako još nikada nije nanjušio nešto tako lijepo. Ljudski je vonj obično bio bez duha ili ništavan. stvarao u sebi. zakoračio pod nadstrešnicu i stao korak iza nje. temeljito ga istražiti i poslije razmišljati. dakako. jer on bijaše čista ljepota. Htio je taj apoteotski parfem kao pečatom utisnuti u svoju mračnu. onakav kakav je zračio iz njezina vrata. potrajala. On bijaše uzvišeni princip.

U toku sljededeg tjedna taj je sustav bivao sve detaljniji. On je nije ni gledao. Ispitao je milijune i milijune kockica za slaganje mirisa i sustavno ih rasporedio: dobro s dobrim. No. I ne samo bilo kakav. sve što čini parfem: nježnost. Odložila je nož. nije se ni pomakla. U to vrijeme ved su se uz Rue de Seine ljudi vradali kudi pjevajudi i uzvikujudi »živio«. Dosad u životu nije doživio sredu. pa je Grenouille imao dovoljno vremena da joj rukama stegne vrat. jer oči mu bijahu čvrsto sklopljene dok ju je davio. neodoljiva ljepota. u pupku i u naborima kože na pregibu ruke. u kojemu je. privukla ruke prsima i okrenula se. pa još neko vrijeme čučao pokraj nje da se pribere. strgnuo joj haljinu. što je najvažnije. Nije vidio njeno nježno lice posuto pjegicama. hladan podrum. crvene usne. Zapališe baklje. I poput svih genijalnih monstruma kojima neki vanjski dogadaj zaore ravnu brazdu u spiralni kaos njihovih duša. Pronašao je kompas za bududi život. Grenouille se njuhom dokopao uličice i krenuo duž Rue des Petits Augustins koja se protezala usporedo s Rue de Seine i vodila prema rijeci. Kad ga je ugledala. otisak mirisa te djevojke iz Rue des Marais. Podigla se vika. raznolikost i zapanjujuda. Kad je izdahnula. I ubrzo je ved mogao početi planski podizati prve mirisne konstrukcije: kude. ni pokrenula da se obrani. Zatim je ustao i ugasio svijedu. snaga. ambrozijsko s ambrozijskim. butinama. Poznavao je možda vrlo rijetka stanja zadovoljstva. pravi genij i ništa drugo. Oduzimao joj je miris sve dok nije uvela. smrdljivo sa smrdljivim. loše s lošim. Pripio se licem uz njezinu kožu i stao napetim i raširenim nosnicama prelaziti od trbuha do prsa. Još iste nodi počeo je sređivati. kao da je netko naglo otvorio vrata što vode u golem.Nije vidjela Grenouillea. njezinim bijelim nogama. ne drugi put. katalog mirisa sve bogatiji i profinjeniji. pokupio posljednje ostatke njezina mirisa na bradi. i struja mirisa pretvori se u bujicu i preplavi ga. sadržano sve što čini veličanstven miris. No. poput iznenadne provale davno potisnuta straha. kroz kosu. Dodoše stražari. svoje fenomenalno pamdenje i. jer bijaše prepun njezina daha. jer je dosad živio samo kao životinja. pa je najprije morao zabrtviti pregrade u nosu. velike iskričave zelene oči. Nije htio prosuti ni trunke njezina mirisa. čudna zebnja. s najmaglovitijom predodžbom o samome sebi. sva se ukočila od straha. trajnost. hijerarhija sve izrazitija. medu koštice. Njegova mu se sobica te nodi doimala poput palače. s današnjim danom kao da je napokon spoznao tko on doista jest. da njegov život ima smisao i svrhu i cilj i uzvišenije odredište: provesti ništa manje do revoluciju u svijetu mirisa i da na svijetu samo on ima sva sredstva da je provede: svoj izuzetni nos. . a ležaj od dasaka poput raskošna kreveta s baldahinom. spustio ju je na zemlju. istančano s istančanim. Kao da se drugi put rodio. No. Grenouille više nije skretao s puta što ga je spoznao kao tok svoje sudbine. Nije ni pokušala kriknuti. nego najvedi parfimer svih vremena. Činilo joj se kao da joj ledima struji hladan vjetar. stubišta. licem. najprije budan a onda u snu. a jedina mu briga bijaše da ne izgubi ni djelid njezina mirisa. kao u čarobnoj formuli. Sada mu je bilo jasno zašto je tako uporno i zagriženo ljubio život: morao je ppstati tvorac mirisa. natrag prema trbuhu. ne. spolovilom. Upijao ju je od glave do nožnih prstiju. obuzela ju je tjeskoba. sada je drhtao od srede i od blaženstva nije mogao usnuti. prvi put. vratom. sirovo sa sirovim. zidove. Malo kasnije otkrili su mrtvu djevojku. No. golemu zbrku svojih sjedanja. Grenouille je ved odavna bio na drugoj obali rijeke.

Više se nije ni sjedao lika djevojke iz Rue des Marais. cvjetna ulja. pa i . a ispred vrata protezao se crven prostirač. Tu su se nalazili najglasovitiji dudani. i prolaznik bi dobivao dojam da se nalazi na posve normalnoj ulici na čvrstim temeljima. pudere. No. ako je uopde i bio svjestan te činjenice. sekrete. star i krut poput stupa. čokolada. začuo bi se skladan zvukperzijskih zvončida. njezina lica. umjetne madeže za lice. unutarnju tvrdavu najveličanstvenijih mirisnih kompozicija. Oblak frangipanivodice. zapravo. . našle i sve mirodije. sirupi. okruživao ga je skoro vidljivo. uokvirivači slika. vodice za kupa nje. Tek kad bi zazvečali zvončidi i čaplje izbacile vodicu — ni jedno ni drugo prečesto — odjednom bi živnuo. koja je. moledi kupce da sjednu kako bi im prikazao birane mirise i kozmetiku. Pont au Change smatrali su. 9 U to doba bilo u Parizu najmanje tucet parfimera. Iza tezge od svijetle bukovine stajao je sam Baldini. Kad bi netko otvorio vrata. tinkture. razne vrste kave i čaja. pa razne pomade. a pokraj njega visio je Baldinijev grb. od sjemenki anisa do cimetne kore. Baldini ih je imao na tisude. maroni. Šest ih je živjelo na lijevoj. briljantine. odmičudi njegov lik u maglovitu daljinu. mirišljive soli. Baldini se nije zadovoljavao tim proizvodima klasične kozmetike. a jedan točno izmedu njih. Njegova je ponuda obuhvadala essences absolues. bila izuzetno ele gantna. osim kadiva u obliku pločica. sav u zlatu. trgovci jahadim čizmama. vina sa Cipra. tako brzo da ga oblak frangipanivodice gotovo i nije mogao slijediti. učvršdivače za kosu. istrčao. izradivači najfinijeg rublja i čarapa. sobe. najbolji vlasuljari i torbari. Onako nepomičan. tu su bili zlatari. vredice s mirišljivim tvarima. ukočenosti bi nestalo. smole i razne droge u suhom. štapida i vrpci. kapljice protiv bradavica. I tako su se u njegovu dudanu. Bilo mu je posve svejedno što početak te divote bijaše obilježen ubojstvom. sa srebrno napudranom perikom i u plavom kaputidu opšivenom gajtanima. to jest na Pont au Changeu koji je spajao desnu obalu rijeke i Ile de la Cite. vezioci ejpoleta. njezina tijela. ljevači zlatne dugmadi i bankari. Tu se smjestila parfimerija i kuda parfimera i rukavičara Giuseppea Baldinija. smokve. tekudem ili voštanom obliku. suho i kandirano vode. ekstrakte. bomboni. koja se svakodnevno proširivala.kule. likeri i vodni destilati. proljepšavala i usavršavala. šest na desnoj obali. iz Malage i Korinta. kojom se prskao svakog jutra. ebanisti. paste. Ta. takoder s Baldinijevim grbom u zlatovezu. voskove za laštenje brkova. toaletni ocat i beskonačan niz pravih parfema. kreme. Iznad njegova izloga protezao se raskošan zeleno lakirani baldahin. podrume. sapune. . klanjajudi se. balzame. osim toga. odjednom bi se skupio i uzvrpoljio i žustro napustio mjesto za tezgom i. losione. Htio je u svojoj parfimeriji sakupiti sve što je mirisalo i sve što je na bilo koji način služilo mirisu. a dvije srebrne čaplje počele bi iz kljunova izbacivati vodicu od mirisnih ljubica u pozladenu posudicu koja je takoder bila oblikovana poput flakona s Baldinijeva grba. sačuvao je i prisvojio najljepše što je imala: princip njena mirisa. zlatni flakon iz koje je virila kitica zlatnog cvijeda. doimao se poput vlastita inventara. jednim od najotmjenijih trgovačkih središta u gradu. tajne odaje. S obje strane toga mosta sagradili su četverokatnice i tako ih zbili da se rijeka nije mogla vidjeti ni na jednom mjestu.

BALDINI: Tako je. u elegantnijem dijelu dudana. mislim da se to što traži zove »Amor i Psiha« i potječe. . kristalnih flakona i posudica s brušenim čepovima od jantara. Baldinijev kalfa. — Povudi du se u svoju radnu sobu na nekoliko sati i ne želim da me itko smeta. tinte s mirisom ružina ulja za pisanje ljubavnih pisama. Stoga se ne treba čuditi što su perzijski zvončidi na vratima dudana Giuseppea Baldinija sve rjeđe zvonili. nego i čitav prvi i drugi kat pa i gotovo sve prizemne prostorije okrenute prema rijeci služile kao skladište. Sluge bi zaboravljali narudžbe. potpurija i zdjelica za latice. Naravno. CHENIER:Pelissiera. 10 — Chenier! — poviče Baldini iza tezge uz koju je satima stajao kao kip i zurio u vrata. Traži nešto kao. . . Izvuče periku iz džepa svog kaputida i navuče je na glavu. baš kao u orkestru od tisudu glazbenika u kojemu svatko svira fortissimo drugu melodiju. od onog . jastučida za šivade igle napunjenih macisom i mošusom impregniranih tapeta koje su mogle ispunjavati sobu mirisom više od stotinu godina. parfimiranog listovnog papira. mjedenih kadionica. onog . Poneka dama dobila bi poluhisterični. Stoga je u Baldinijevoj kudi vladala neopisiva zbrka mirisa.kopar. Sam Baldini i njegovi namještenici otupjeli su na taj kaos poput postarijih dirigenata. navodno. . koja je prebivala u tredem katu i uporno ga branila od novih širenja skladišnih prostorija. Za parfimiranje španjolske kože grofa Verhamonta. gotovo i nisu smetali ti mnogobrojni mirisi. . Smjesa mirisa što je tu vladala pogodila bi ga poput udarca posred lica. ii dobio bi drugačiji dojam. krastavci i luk u salamuri i marinirana tunjevina. a ni njegovoj ženi. . te se pojavi sprijeda. kao . pa su. — Ah. Bilo je tu i mirišljivog pečatnog voska. ali takoder ved star. onesvijestila se i mogla dodi k sebi samo s pomodu najmirišljivijih soli pripravljenih iz ulja od klinčida. mirišljivih rukavica. shvadam! Stvarate novi parfem. No kupac. te svakako zaludilo tako da često više nije znao radi čega je došao. . držala za pera od bijele sandalovine. rupčida. . nije bilo mjesta za svu tu robu u raskošnom dijelu dudana u koji se ulazilo s ulice ili s mosta. — Izlazite li. onog . u nedostatku podruma. Gordoj gospodi je sve to smrdjelo. što bi ga razdražilo ili omamilo. onog nadrimajstora iz Rue SaintAndre des Arts. . malo mladi od njega. ne samo tavan. — Stavite periku! — Izmedu bačava s maslinovim uljem i bajonskih šunki što su visjele sa stropa izviri Chenier. koji bi prvi put kročio u Baldinijev dudan. ved prema konstituciji. gospodine Baldini — Ne — reče Baldini. a . amonijaka i kamforne žeste. koji su ionako svi nagluhi. . Koliko je kvaliteta pojedinih proizvoda bila doista izvrsna — jer Baldini je kupovao samo robu prvorazredne kvalitete — toliko je njihov olfaktivni splet bio doista nepodnošljiv. kutijica i škrinja od cedrovine. . Traži nešto posve novo. poluklaustrofobični napadaj. srebrne čaplje sve rjeđe izbacivale mirišljivu vodicu. podložaka za pisanje od španjolske kože za pisade stolove.

Tako se zove taj nadri majstor. pa de onda početi vikati i mahnitati i spopast de ga grč plača u toj sobi koja je ved ionako omamljujude mirisala. Zatim de isprobati nešto drugo. monsieur. taj »Amor i Psiha«. monsieur. ne više svečana izgleda poput kipa. ne mogu grofu isporučiti španjosku kožu. Ne daj te nikome da mi se približi. CHENIER: Svakako. Znao je što de se dogoditi u toku nekoliko idudih sati: zapravo. izgubljen sam. nego u skladu sa svojom dobi. BALDINI: Baš me briga što je nadrimajstor Pelissier smudkao u svoj parfem. štoviše. sjesti za pisadi stol i čekati nadahnude. u Baldinijevoj radnoj sobi. u duši sam mrtav. naglo otvoriti prozor i izliti je u rijeku. a gore. da. gospodine Baldini. Potom de pohitati k ormaru sa stotinama bočica s uzorcima i nešto nasumce smiješati. sav ojaden. Chenier. BALDINI: Ionako mi je posve svejedno. BALDINI: Kao što znate. . No. ne mogu više stvoriti parfem. Oko sedam sati uvečer de sidi. Točno. Baldini de skinuti kaputid impregniran frangipanivodicom. BALDINI: Preuzmite dudan. u dudanu ništa. ali nisam siguran. Ta mješavina nede uspjeti. BALDINI: Radaju se u meni! CHENIER: Znam. Nedu valjda dopustiti da me on nadahnjuje! CHENIER: Imate pravo. Svakako. CHENIER: U to sam uvjeren. BALDINI: Vulgaran CHENIER: Baš vulgaran. hodu umrijeti. u svoju radnu sobu. Pelissiera. Pelissierov »Amor i Psiha«. ako mene pitate — ništa naročito! Ne može se nipošto mjeriti s onim koji dete vi pripraviti. Kao što znate. . Nadahude nede dodi. te se stao polako uspinjati stubama na prvi kat. CHENIER: Znam. nemam više nosa. Sada ga se posvuda osjeda. nipošto. Chenier. CHENIER: Ima vrlo prost miris. BALDINI: Doista Čega još CHENIER: Možda esencije od narančinog cvijeta. Potreban mi je mir. ja sam pripravljam parfeme. Je li vam poznat CHENIER: Da. ni to nede uspjeti. Zatim se udaljio vukudi noge. Na svakom uglu. BALDINI: I za grofa Verhamonta smišljam kreaciju koja de dosita izazvati oduševljenje. A mo žda i tinkture od ružmarina. nikad me nitko ne nadahnjuje. gotovo kao pretučen. gospodine Baldini. BALDINI: Ne.BALDINI: Da. kao i sve Pelissierovo. Chenier je stao iza tezge i zauzeo isti stav kao maloprije njegov majstor i ukočeno se zagledao u vrata. Psovat de. katastrofa. pomozite . Mislim da u njemu ima limetimog ulja. drhtati i plakati i redi: — Chenier. molim vas. pogrbljen.

jer je znao mnogo bolje od Cheniera da nadahnuda nede biti. Šteta za njega. Chenier de se zakleti i u nodi de zajedno potajno namirisati kožu za grofa Verhamonta. kakve li strahote kad pravičan čovjek mora krenuti stranputicom! Kakve li strahote kad mora okaljati svoj najdragocjeniji posjed. Nije nikada ništa izumio. e pa dobro! Samo je on znao da je njegov posao zanat kao i svaki drugi. i Chenier je jedva čekao da taj cirkus ved završi. No.. Kupio ga je još prije nekoliko dana. dva doista uspješna mirisa kojima se obogatio. Bit de tako i nikako drugačije. ne osobno. Oprez je majka mudrosti. sada je bio star i istrošen. što da učini Grof Verhamont je ipak bio mušterija koju nipošto nije htio izgubiti. Sve te lakrdije s laboratorijem i pokusima. na tako otrcan način! No. Parfimer bijaše polualkemičar koji stvara čuda. jer de je upropastiti. i Baldini de pristati uz uvjet da nitko ne smije doznati za tu sramotu. znao je da nikada u životu nije ni bio velik. skinuo namirisani kaputid. nego bi ga za godinu dana deseterostruko razrijedili i prodavali kao aditiv za vodoskoke. bio je star i istrošen. Zaključao je i vrata radne sobe i naredio da ga ne uznemiravaju. to bijaše istina. Naravno. »Ružu s juga« naslijedio je od oca. s nadahnudem i tajnovitostima izvodio je samo zato što se to uklapalo u profesionalnu sliku o jednom maitre parfumeur et gantier. . Tanije mogao osobno otidi k Pelissieru i kupiti parfem! Obavio je to putem posrednika. jer dok je on upropasti. u malom staklenom flakonu s brušenim čepom. vlastitu čast. poput kuhara koji s praksom i dobrim receptima pripravija izvanredna jela. no. Ionako gotovo i nije imao kupaca.mi da umrem! — A Chenier de predložiti da nekoga pošalju k Pelissieru po bocu »Amora i Psihe«. 11 Giuseppe Baldini je. to nije bilo zabranjeno. Nije uopde htio biti izumitelj. prije trideset. jer ta mala količina ne bi bila dovoljna. Dakako. jer Chenier bijaše brbljav. Ah. Baldini više nije bio veliki parfimer. razmišljao je Chenier provjeravajudi periku u zrcalu. nije više poznavao suvremenu modu ni ukus. uvečer ga Chenier nede nipošto modi nagovoriti da od Pelissiera pribavi »Amor i Psihu«. bilo bi još nepriličnije kad bi ga pri tom uhvatili. vukao ga je za sobom ved desetljedima i nije ga više ni zamjedivao. ali nije sjeo za pisadi stol kako bi razmišljao i čekao nadahnude. Bio je samo savjesni proizvodač prokušanih mirisa. četrdeset godina. Eno tamo. nikada ni imao. u mladosti. Miris frangipanivodice ved odavna nije utjecao na njegov njuh. Uostalom. Nije ni razmišljao o stvaranju novog parfema za grofa Verhamonta. a nije bio više ni veliki parfimer. doduše. a sam još nijedno nije izmislio. šteta za starog Baldinija. na pisadem stolu pokraj prozora. pa ga ne bi mogli ni unovčiti. No. Izum mu je bio vrlo sumnjiv. Potajno imitirati konkurentov parfem i prodavati ga pod svojim imenom bijaše strahovito neprilično. Zapravo. a »Baldinijev galantni bouquet« otkupio je od jednog putujudeg đenovskog trgovca mirodijama. a šteta i za mene. stoga Chenier ne smije ništa o tome znati. ta.. Bafdini nije htio tim parfemom samo namirisati španjolsku kožu. ali samo iz navike. a taj opet putem posrednika. bio bi ved posve demodiran.. morao je ponovno . . jer je uvijek podrazumijevao kršenje pravila. i time se ponosio. Ved ga je imao. kreirao je »Ružu s juga« i »Baldinijev galantni bouquet«. zapravo.. nije ga. šteta za njegovu lijepu parfimeriju. Doduše. tako su htjeli ljudi. Ostali njegovi parfemi bijahu odavna poznate smjese. a kad bi tu i tamo uspio sklepati vlastiti parfem. Nije bio izumitelj. Osim toga. Dapače. ved samo vrlo neprilično. Na pameti mu bijaše nešto još gore: htio ga je kopirati. ja du ved biti prestar da je preuzmem .

. Taj je čovjek zbog svoje kreativnosti svakako bio pogibeljan za čitav zanat. I samo zato što je kao octar imao ovlaštenje da radi sa žestokim alkoholnim pidima. Trebalo je vladati latinskim jezikom. a lavandu ušivao u mirišljive vredice. naučili s pomodu vodene pare oduzimati ljekovitim biljkama. ili Calteau iz Rue Mauconseil koji je dogurao do dvorskog dobavljača kontese od Artoisa. . mogao je provaliti u revir pravih parfimera i zasmrditi ga kao tvor. oslobadati ga tješnjenjem u hrastovim prešama iz sjemenki. može financijski izvudi samo ako uzme kovčežid u ruku i počne prodavati robu obijajudi tude pragove. ulja i osušenih aromatičnih biljaka. Osim toga. ved se pojavio Pelissier s »Air de Musc«. Njegov je otac bio samo octar. protiv osoba koje izazivaju pravu inflaciju mirisa. Broj mirisa je ostao skroman i kad su Ijudi ovladali destilacijom s retortama i kotlovima. a mrzio je čekati u hladnim predsobljima i nuditi starim markizama vodicu »tisudu cvjetova« i toaletni ocat ili im naturati mast protiv migrene. vlasnik najvede pariške parfimerije na najboljem mjestu. pa se Baldini stoga opskrbio lavandom. Ne samo da je trebalo znati destilirati. pretjerano teškim mošusovim mirisom. i Baldini je preradivao ružmarin u vodicu za kosu. Bijaše tu onaj skorojevid Bouet iz Rue Dauphine koji je tvrdio da ima najvedi asortiman pomada u Evropi. A to mu se nimalo nije svidalo. Trebalo bi mu oduzeti obrtnicu. Giuseppe Baldini. ili taj potpuno neuračunljivi Antoine Pelissier iz Rue SaintAndredesArts koji je za svaku sezonu lansirao novi miris za kojim bi svi poludjeli. otkrio sastav »Šumskog cvijeta«. Vjerojatno još nikada nije napustio Pariz. te mirisnu ljubicu od slične. Trebalo je znati kad se bere heliotropum i kad cvjeta pelargonium i da jasminov cvijet gubi miris s izlaskom sunca. — Čemu novi parfem za svaku sezonu Je li to bilo potrebno Ljudi su se i prije zadovoljavali vodicom od Ijubica i jednostavnim cvjetnim mirisima koji su se možda svakih deset godina neznatno mijenjali. taj Pelissier. poslije nodi i nodi provedenih u pokusima i pladanja masnog mita. blijedoljubičaste parmske. koštica i iz kore voda ili ga izmamljivati iz latica s brižljivo filtriranim mastima. U to bi doba osoba poput Pelissiera bila potpuno nezamisliva. jer je ved odavna prešao šezdesetu. Kad bi barem bilo drakonskih mjera protiv tih svojeglavaca. Ako je pak za idudu godinu imao odgovarajude količine mošusa. u tim je predsobljima vladala zaista odvratna konkurencija.trčati za kupcima kao početkom dvadesetih godina kad je u početku karijere bio ulični prodavač. trgovac. bergamotom i ružmarinom kako bi zadovoljio potražnju. Kad bi se barem vratila krutost starog cehovskog prava. Trebalo je znati razlikovati mast ovnedeg bubrega od junedeg loja. cvijedu i drvetu mirisni princip u obliku eteričnih ulja. jer su ved tada za proizvodnju obične pomade bile potrebne vještine o kojima to brljalo iz octarnice nije ni sanjalo. ništa drugo. nego je čovjek morao znati praviti pomade i ujedno biti ljekarnik. a kamoli imao pojma o golemom i mučnom trudu što ga je trebalo uložiti kako bi se iz stotine tisuda jasminovih cvjetova dobila grudica konkreta ili iscijedilo nekoliko kapi essence absolue! Vjerojatno je samo njih . zapapriti mu zabranom vodenja obrta. humanist i vrtlar. i taj bi tip ved jednom morao početi šegrtovati! Jer on ne bijaše izučeni parfimer i rukavičar. ved se Pelissier dosjetio kreacije novog parfema zvanog »Šumski cvijet« i odmah doživio uspjeh. cibeta i dabrovice. Tisudljedima su se Ijudi zadovoljavali tamjanom i izmirnom. Taj Pelissier očito nije imao ni pojma o tim stvarima. Ako je jedne godine bila u modi madarska vodica. Bog mu je svjedok da se on. Pelissierovi parfemi znali su poremetiti cijelo tržište. A kad je Baldini napokon. a octar bijaše i Pelissier. nikada vidio jasmin u cvatu. s nekoliko balzama. alkemičar i obrtnik. ved je Pelissier iznova trijumfirao s »Turskim nodima« ili »Lisabonskim mirisom« ili s »Bouquet de la cour« i vrag bi ga znao sa čime još. Svatko je odjednom morao odisati jakim životinjskim vo njem.

otkrio čisti miris. što sebi nisu mogli ni priuštiti. protiv kojih su se zatim morali boriti. u vječiti led. pokraj mnogih drugih bočica iz kojih je miješao svoje pomodne parfeme. Taj je gad Pelissier sa trideset i pet godina svakako ved sada posjedovao vedi imetak od onoga što ga je on. Što li je civilizirani čovjek izgubio u indijanskoj prašumi ili medu crncima Odlazili su čak u Laponiju. ma gdje ono bilo. . A htjeli su otkriti još jedan kontinent. Pravo prometejsko djelo! Pa ipak. tako je. medu divljake koji žderu sirovu ribu. produhovio ga. takav je duhovni stav opdenito ipak poguban. a da se taj dio i ne plada. obrazovanje. Svoje parfimerske uspjehe mogao je postidi samo zahvaljujudi otkridu genijalnog Mauritiusa Frangipanija — Talijana. jer tek što su ljudi nau čili kako da duh cvijeda i ljekovitih biljaka. umjetnost kreiranja parfema počela je postupno izmicati rijetkim univerzalnim poznavaocima zanata i bila prepuštena na milost i nemilost šarlatanima kojima je bio dovoljan kakavtakav njuh. na žalost. poznavao jasmin samo kao koncentriranu tamnosmedu tekudinu što stoji u bočici u sefu. svakodnevno smanjivao. 300 000 liva ra stoji ratni brod. prometu i znanosti! Ili to mahnitanje za brzinom! Čemu sve te nove ceste što su ih posvuda gradili. drveda. Miješajudi mirisave praške s alkoholom i prenosedi time njihov miris u hlapljivu tekudinu. I čemu to ludilo Zato što su to i drugi radili. kao na primjer tom smrdljivcu Pelissieru. to bjesnilo eksperimentiranja. kao što sva velika duhovna djela imaju lice i naličje i ljudima osim blagodati donose nezadovoljstvo i bijedu. ukratko: stvorio je parfem. Španjolci. ta megalomanija u trgovini. s euklidskom geometrijom. i to nas upropaštava. gore na sjever. ved se samo povodio za svojim olfaktivnim hirovima i miješao sve što bi mu palo na um ili što bi javnost poželjela. Ne. Nedostajalo mu je sve: karakter. negdje u Južnom moru. i veličanstveni Frangipanijev izum urodio tužnim posljedicama. uostalom! — koji je još prije dvije stotine godina utvrdio da se mirisne tvari otapaju u alkoholu. najmanje toliko. kažu. osoba poput tog gizdelina Pelissiera ne bi u dobra stara obrtnička vremena imala nikakvih izgleda. a pladamo ga iz svog džepa porezima. drski Holandani. smola i životinjskih sekreta zarobe u tinkture i uliju u bočice. ta nezadrživa strast za pothvatima. Kakva li podviga! Kakva li epohalnog djela koje se doista može usporediti samo s najvedim tekovinama ljudskog roda — s pismom što su ga izumili Asirci. Baldinijev. čemu novi mostovi Čemu Kakve li koristi ako se do Lyona može doputovati za tjedan dana Kome je do toga stalo Kome je to koristilo Ili preploviti Atlantik za mjesec dana i suludom brzinom stidi do Amerike — kao da se i bez tog kontinenta tisudljedima nije moglo sasvim pristojno živjeti. Frangipani je oslobodio miris od materije.poznavao. Platonovim idejama i pretvaranjem grožda u vino u drevnoj Grčkoj. Tako nešto ne bi prije uopde bilo mogude! Tek se posljednjih nekoliko desetljeda moglo dogoditi da se ugledni obrtnik i afirmirani commercantmora boriti za goli život! Otkako je posvuda i u svim područjima izbila ta grozničava inovatorska manija. prokleti Englezi. tek u tredoj generaciji uspio stedi teškim i ustrajnim radom. umjerenost i osjedaj za cehovsku poslušnost. A Pelissierov se svakodnevno povedavao. Desetinu od svih prihoda traži odnedavna naš gospodin ministar financija. dok se njegov. a potope ga za pet minuta jednim jedinim topovskim hicem i zauvijek zbogom. Taj nije ni razmišljao o nastanku čudesnog sadržaja njegovih bočica. Baldini.

zapostavljali kao nepotrebnog i najozbiljnije tvrdili da red. Ništa im više ne valja. U salonima se samo raspredalo i preklapalo o putanjama kometa i ekspedicijama. No. nego spljoštena gore i dolje poput dinje — kao da je to uopde važno! Na svim se područjima samo ispitivalo. njuškalo i eksperimentiralo. čak žene. . o Bože. raspadanja. Sada čitaju buntovne knjige hugenota ili Engleza. odmah bi zaurlali izdavači i ulagali peticije. pravi pravcati zanatlija. ako su govorili o monarhiji koja je takoder postojala voljom Božjom. I sam je kralj dopustio da mu prikažu glupariju što je tek ušla u modu — nekakvu umjetnu oluju koju su nazvali elektricitetom: pred očima cijeloga dvora neki je čovjek trljao nekakvu bocu sve dok nisu počele frcati iskre. Ti Dideroti i dAlemberti i Voltairei i Rousseaui i kako li se sva ta piskarala ved zovu — medu njima ima čak i duhovnih lica i plemenite gospode! — doista su uspjeli zaraziti čitavo društvo svojom perfidnom uznemirenošdu. Bilo bi nezamislivo da bi njegov djed. o silama i Nevvtonu. za čije je blagoslovljene vladavine Baldini još imao sredu da poživi mnoge godine. moral i sreda na zemlji postoje neovisno o Njemu i da su samo plod prirodene etike i razuma samih ljudi. A kad bi se uplela policija i nekoga od tih nitkova strpala u zatvor. Tako kaže Pascal. o gradnji kanala. to bijaše duh novoga vremena. Govore odnedavna da u čaši vode plivaju životinjice koje se prije nisu vidjele. a takve danas više ne traže. dopustio takvu smiješnu demonstraciju! No. Svemogudega. . ako su se ved toliko uzoholili da su i samog Boga. a najviša gospoda i dame upotrijebili bi sav svoj utjecaj sve dok ga ne bi za nekoliko tjedana oslobodili ili mu omogudili odlazak u inozemstvo gdje bi nesmetano nastavio pamfletima soliti pamet. ako ga je uopde i stvarao. o Bože! — onda se ne treba čuditi što se sve okrenulo naglavce i što su se zanemarili običaji. jer on je najavio — sada se barem to zna — stoljede sloma. i njegova se veličanstva. duboko dojmila ta pojava. istraživalo. najbolje sa svjedocima i brojkama i tko zna kakvim smiješnim pokusima. i o posvedenom liku kralja kao da su to samo promjenljive stavke u katalogu drugih državnih poredaka koji se mogu birati po ukusu. što su ga ismijali i smatrali ga samo hrpom zvijezda bijaše upravo znak opomene Božje. Veliki komet iz 1681. stari Baldini. Frangipani duha. tamo gdje mu je i mjesto. a čovječanstvo navuklo na sebe kaznu onoga kojega se odreklo. da Bog nije stvorio svijet u sedam dana. Pascal bijaše velik čovjek.Čovjek se izlaže nesredi kad ne želi mirovati u svojoj sobi. i pakosno promatrao sunce što se spuštalo nad rijeku. ukratko: beskrajnim kaosom što vlada u njihovim glavama! Posvuda je zavladala grozničavost. onaj doista veliki Luj. sve odjednom treba mijenjati. da je sifilis sasvim obična bolest. kako se priča. Više ne bijaše dovoljno redi što i kakvo nešto jest — sve to još treba i dokazati. Ljudi su čitali knjige. pukim uživanjem u negodovanju i nezadovoljstvu svime na svijetu. i sve bi moglo zlosretno završiti! Ako su ved bez ustručavanja i na najbezobrazniji način mogli posumnjati u autoritet Crkve Božje. Teglenice su izranjale ispod njega i polako klizile na zapad prema Pont Neufu i iuci ispred galerija Louvrea. o krvotoku i o promjeru Zemljine kugle. nego ga je stvarao tisudljedima. Loše de to završiti. Ovdje nitko . političke i vjerske baruštine koju je čovječanstvo samo stvorilo i u kojoj de jednoga dana samo zaglibiti i u kojoj de uspijevati još samo nestalno i smrdljivo močvarno cvijede poput toga Pelissiera! Stajao je do prozora. da su divljaci ljudi poput nas. Svedenici su sjedili po kavanama. Ili pišu traktate o takozvanim velikim znanstvenim djelima u kojima osporavaju sve i svakoga. prekapalo. da djecu pogrešno odgajamo i da Zemlja više nije okrugla. a ne više kazna božja. Njega glavom. duhovne.

u četvrti oko Sorbone ili blizu SaintSulpicea. ponovno mahnuo rupčidem. Zatim je otvorio flakon laganim okretanjem čepa.nije uzvodno gurao plovila motkom. vidio sebe kako gleda kroz prozor i promatra protjecanje rijeke. a još više kad je odabrao kudu na zapadnoj strani. S ove se strane sve kretalo samo nizvodno. Poprskao je rupčid s nekoliko kapljica. I tad bi stao uz istočnu ogradu i gledao rijeku uzvodno da bi bar jedanput vidio kako sve teče prema njemu. da poslovi uspijevaju. i zavrti mu se u glavi. gotovo vodoravno stubište. Baldini pažljivo obriše nos i malo spusti žaluzine. Bacio je rupčid na stol i zavalio se u naslonjač. i da je prestar i preslab da bi se odupro toj snažnoj struji. a zatim ga stavio pod nos. mahnuo njime da ishlapi alkohol. bez ikakva zamudenja. ugledao bi na nekoliko stotina rnetara vlastitu kudu. I kad je Baldini pogledao dolje. I time bi se rasplinuo lijep san. jer je direktno sunčevo svjetlo škodilo svakoj mirisnoj tvari i svakoj jačoj koncentraciji mirisa. da obitelj cvate. da žene trče za njim i da njegov život ne propada. na Pont au Changeu. polako. a potom ga je odmah izduhao. uz četiri petine alkohola. usku i visoku. nego bi pošao duljim putom preko Pont Neufa. Bijaše to duša parfema — ako se o duši može govoriti kad je posrijedi parfem tog bezdušnog mešetara Pelissiera — i sad je trebalo samo otkriti njezin sastav. a nikada koncentriran. krhku. Doimala se posve bezazleno. a Baldini bi se na Pont Neufu okrenuo. isparava. tiho i nezadrživo. udahnuo. Pogriješio je što je kupio kudu na mostu. Ta se mješavina mogla sastojati od tri ili trideset raznih tvari koje su pak medusobno bile u posve određenom omjeru medu bezbrojnim mogudim kombinacijama. A zatim. 12 Ispred njega stajao je flakon s Pelissierovim parfemom. kad bi samo malo digao pogled. potišteniji no prije. prazni i natovareni brodovi. gotovo trzajnih udisaja uvukao je miris u nos. Iz ladice pisadeg stola izvukao je čistu čipkastu maramicu i raširio je. učini mu se kao da rijeka što teče upija i odnosi temelje mosta. čamci na vesla i piitki ribarski čunovi. Kad bi iiiiao posla na lijevoj obali. iznova onjušio u trodobnom taktu i naposljetku udahnuo vrlo duboko. jer na tom mostu nije bilo zgrada. i na trenutke bi se nasladivao predodžbom da se tok njegova života promijenio. jer ni za živu glavu nije htio prebrzo odutjeti miris neposredno iz bočice. kao da šmrče prah. prljavosmeda i suncem pozladena. katkad nije prelazio otok ili Pont SaintMichel. sve je protjecalo. sadržavala jednu petinu tajanstvene mješavine koja je mogla uzbuditi cijeli grad. a potom lagano ispuštao dah. Tekudina je na suncu svjetlucala zlatnosmede i bijaše bistra. S nekoliko kratkih. poput svijetlog čaja — a ipak je. zadržavajudi ga nekoliko puta i puštajudi ga da polako klizi kao niz dugo. namreškana voda. Sada je neprekidno imao pred očima rijeku što protječe. ved rukavcem s druge strane otoka. Parfem se mora njušiti dok se oslobada. te uputio k pisadem stolu i sjeo. pa mu se činilo da s njom odlazi i on i njegova kuda i njegov imetak koji je desetljedima stjecao. Pri tom je daleko odmaknuo glavu i skupio nosnice. niz samu strminu zida. kao sada. potišten kao sada kad se udaljio od prozora. . ved sve više jača. spazio bi prozor svoje radne sobe na prvom katu i sama sebe kod prozora.

oraspoložava! — I ljutito tresne rupčid na stol. nedeš dopustiti da te zaludi taj parfem. pa ga ni taj prepredenjak nede modi razlikovati od vlastitoga! Ne! Nedemo se time zadovoljiti! Još demo ga poboljšati! Dokazat demo mu greške. Da ne kažemo obmana. Vedar. Kao što oštra sjekira cijepa klade u najsitnije triješde. Pitanje temperamenta. zaokruženost. tako de i naš nos rastaviti njegov parfem u svaki pojedini sastojak. tamnosmedu dubinu — a ipak nije bio ni pretežak ni prebujan. Stari izvor grešaka. raskošnu. parfimer. raskrinkat demo sve trikove octara Pelissiera. poput melodije.Parfem bijaše upravo odvratno ugodan. Divan. — mrmljao je i pohlepno njuškao. okrene se i ode u najudaIjeniji kut sobe. majstor od zanata. Tada de se pokazati da je taj tobožnji čarobni miris nastao na uobičajeni. na nesredu. sklad. Tko zna — možda je Pelissier stavio previše cibeta Možda do večeras od njegova ambicioznog »Amora i Psihe« ostane samo zadah mačje pišade Vidjet demo. upravo oraspoložava. . Baldini. Valja biti opdenito oprezan s cibetom! Jedna kapljica previše. ali i nenametljiv. Stara pogreška. na žalost. tip poput Pelissiera nije proizvodio jeftine parfeme. Omirisat demo. . stručnjak. divno. dražestan. zrelost i starost. . I bez škole bio je. tajanstveni sastojci kojih je miris sada zasjenjen mirisavim koprenama cvijeda Pričekaj. Nitkov je majstorski obmanjivao. No ti. Vješto skrpana mješavina. Strgnut demo masku s njegove njuške i dokazati novatoru što je u stanju učiniti majstor staroga kova. . — Vedre je prirode. Bio si samo na trenutak zatečen prvim dojmom te sklepane tvorevine. Posve uspješan proizvod. stara budalo! Njuši dok njušiš. Mi. Oraspoložava. Glupost. nitko i ništa! . — Budalaštine! Djetinjaste budalaštine. bijaše to vuk u janjedoj koži u vještini stvaranja mirisa. Koliko nam se puta samo dogodilo da je smjesa na prvoj probi divno i svježe mirisala. Da je barem on. Baldini! Drugo pravilo glasi: parfem živi u vremenu. i eto katastrofe. kao da se srami svog oduševljenja. Imao je dubinu — veličanstvenu. Baldini. na dlaku točno kao on. ali ne sladunjavo. Smiješat demo ga. Nastat de iznova u našim rukama kao savršena kopija. Baldini. Baldini. A osim obmane ne možemo drugo ni očekivati od čovjeka kakav je Pelissier. Pelissier! Gad! Skorojevid u parfemskom zanatu. A to je bilo gore od pravog nadrimajstora. A ipak bijaše očarava judi nov. jer smo odmjerili preveliku dozu. Trenutačni dojam. a nedugo zatim je vonjala na trulo vode i naposljetku samo odurno zaudarala čistim cibetom. Taj bijednik Pelissier bio je. dobro poznati način. No. njegov pomodni parfem. I smatra se uspješnim samo ako u svim tim različitim životnim dobima miriše istim ugodnim mirisom. Vjerojatno talijansko nasljede. kako de večeras mirisati kad se osjete samo teški. Baldini se digne gotovo sa strahopoštovanjem te iznova stavi rupčid pod nos. zbunjivao njuh savršenim skladom. trajnu. — Divno. Bijaše svjež. Smiješno! Kako li se samo mogao zanijeti takvim hvalospjevima — Poput melodije. Naravno. tko zna kako de mirisati za jedan sat kad ispare njegove najhlapljivije supstancije i kad se ispolji osnovni sastav Ili. a ocjenjuj kad prestaneš njušiti! »Amor i Psiha« nije loš parfem. Čista klasika. jednom riječju: nadareni monstrum. Ne ocjenjuj dok njušiš! To je prvo pravilo. stvorio »Amora i Psihu«! Ni traga vulgarnosti u tom parfemu. Mirisao je na cvijede. ima mladost. izbaciti ih i time mu natrljati nos: ti si nazovimajstor.

jer su tamo cijene bile niske. otputovati u Italiju. ne daj Bože. Nikada nije naučio njuhom razlagati miris. sve složi i počne analizirati. Ultra posse nemo obligatur. Nije ga to zanimalo. jer su ga odavna omamile eterične tvari što ih je udisao. mirisnim vodicama. Njegove sii kretnje bivale sve grozničavije. Više nije gotovo ni osjedao nikakav miris. . dok su mu se u kutovima očiju sakupljale male suze. dijeliti cjelinu. Zatim je zašlo sunce. A poslije toga uzet de svoj kovčežid sa staromodnim sapunima. njegova je ruka mehanički nastavila s tisudu puta iskušanom i elegantnom kretnjom natapati čipkasti rupčid. možda de još dobiti nekoliko tisuda livara za nju. I ako preživi put. Zatvorio je flakon. Do večeras moraš imati formulu! I požuri ponovno za pisadi stol. Sutra ujutro poslat de nekoga k Pelissieru po veliku bocu »Amora i Psihe« i time namirisati španjolsku kožu za grofa Verhamonta. uspješnu ili manje uspješnu kompoziciju. I radio je tako sve dok ga vlastiti nos nije oslobodio muka. ne oporavi nos. Radno vrijeme je isteklo. protresati ga i mahati njime brzo pred nosom. Bijaše mu mrsko i odbojno cijepati mirise. trudedi se da mu pri tom ne omete pažnju. izvadi papir. odložio pero i posljednji put obrisao čelo natopljenim rupčidem. držedi rupčid daleko od nosa u ispruženoj ruci. A jednoga dana umrijet de i posljednja stara vojvotkinja. Sada više uopde nije mogao njušiti. . grebenje pera po papiru sve nervoznije i sve su vede bile doze parfema što ga je iz flakona izlijevao na rupčid i stavljao pod nos. Pelissieru ili bilo kojem od tih ambicioznih trgovaca. postupio po svim pravilima zanata i. Baldini! Naoštri njuh i njuškaj bez sentimentalnosti! Razgradi miris po pravilima zanata. . jer je iznutra nabrekao od alergije i zatvorio se kao voštanim čepom. da bi zatim.A sad na posao. Tada de i on biti starac i morati prodati kudu. pri svakom prolazu mehanički bi duboko udahnuo svaki dio mirisom natopljena zraka. ništa drugo. Natopi rupčid svježim parfemom i provuče ga brzo ispod nosa nastojedi uhvatiti ovaj ili onaj sastojak u oblaku mirisa što je prohujao zrakom. Hvala Bogu na nebesima! Sada je mogao prekinuti mirne savjestr! Izvršio je svoju dužnost. znalački ga zadržavao i polako ispuštao. nekad najvedi pariški parfimer. 13 Radio je neprekidno dva sata. Znao je da je besmisleno dalje njuškati. kupit de kudicu na selu blizu Messine. gotovo ni disati. i novi rupčid. Giuseppe Baldini. tintu. Osjedao je svježinu alkohola što se isparavao. Nos kao da se začepio od jake hunjavice. brzo zapisao ime otkrivena sastojka i iznova proletio rupčidem pokraj nosa kako bi ulovio sljededi mirisni fragment i tako dalje. pomadama i mirisnim vredicama i obilaziti salone sta rih vojvotkinja. nije uspio. ako mu se. prema narudžbi. I tako je sve moralo biti. kako se to često dogadalo. u najvedoj bijedi. Nije to više htio raditi. Nikada nede uspjeti doznati od čega je sastavljen taj parfem što je tek ušao u modu. No. a time i njegova posljednja mušterija. ako ona do tada ne umre. I tamo de umrijeti. pa nije više ni raspoznavao ono što je mislio da je na početku iskušavanja nedvojbeno uspio analizirati. na pojedine elemente. uložio svu snagu. barem danas nede. ako tako Bog bude htio. on. I tada de spremiti stvari u dva kovčega i sa svojom starom ženom. ali ni sutra.

nakon mnogo godina. Zatim je naglo otvorio prozor. Baldini. blještava bujica čistoga zlata. dječački izraz. Sada de otidi gore k ženi i upoznati je sa svojim odlukama. Disao je nesmetano kroz nos. Varava predodžba grada. Zatim zatvori prozor. A nedu ni u obilazak salona. doduše. Giuseppe Baldini povlači se s bojišta. tinjajude baklje. Čini to dobrovoljno i ne sagiba šiju! I sada doista bijaše ponosan samim sobom. U isti mah srnračilo se i u so bi. I dao nam je znak. crvena kao krv i zlatna. brodovi su nestali. E basta! Lice mu je poprimilo prkosan. a zatim othodočastiti u NotreDame. ali ne dopusti da mu još jednom naudi. nego zveket zvona na ulazu za poslugu. zapaliti svijedu i zahvaliti Bogu što mu se smilovao i pokazao mu put i podario njemu. i njegovo tijelo zaroni do koljena u večernje rumenilo crvenedi se poput dogorjele. Baldini je i dalje nepomično stajao i zurio kroz prozor. Upravo je pri svjetlu lojanice na stubištu zapalio svijedu da bi osvijetlio put do stana na gornjem katu kadli je začuo zvonce iz prizemlja. zgrabio svijednjak s pisadeg stola i izišao iz radne sobe. Sutra idem k bilježniku i prodat du kudu i dudan. koji se smjelo suprotstavlja sudbini — pa makar se sada i povlačio u toj borbi. ali mu je uvijek bilo žao . Bog nam daje dobra i loša vremena. uvukao se u plavi kaputid. Vidio ga je kako je pljusnuo i na trenutak rasporio blještavi vodeni sag. opušten i osloboden i sretan. i odjednom je bio vrlo sretan. Strgnuo je periku s delave glave gotovo mladenački poletno. grč od kojega mu se kočio vrat. odbojan zvuk koji ga je oduvijek smetao. Otvori žaluzine. skladišta još puna. prije no što bude prekasno! Kuda ti je još čvrsta. jer su snažni udari namreškali površinu vode. Giuseppeu Baldiniju. bio tvoj životni cilj — ali je ipak dostojanstvenije i bogougodnije nego pompozno propasti u Parizu. hrabar i odlučan kao i uvijek. Napokon je odahnuo. pa bi tu i tamo zasvjetiucala kao da je divovska ruka prosula milijune lujdora u vodu i kao da se načas obrnuo smjer rijeke: tekla je prema Baldiniju. Prvi put. mladi Baldini. Skromno ostarjeti u Messini nije. nego da sačuvamo muževnost. Vidio je tamnocrveni rub sunca iza Louvrea i slabiji plameni odsjaj na gradskim krovovima pokrivenima škriljavcem. nevjerojatnu snagu karaktera. Neka Broueti. Odluke su još u tvojim rukama. Pa neka! Ionako mu ništa drugo nije ni preostalo! Glupa vremena nisu mu omogudila da bira. daleko odgurnuo oba krila i u velikom luku bacio u vodu flakon s Pelissierovim parfemom. još deš postidi povoljnu cijenu za dudan koji propada. Baldini je promijenio svoj život i osjedao se fantastično. Sjajna zlatasta slika grada i rijeke pretvorila se u nepomičnu pepeljastosivu siluetu. Baldini udahne i zamijeti kako nabreknude u nosu popušta. — Sutra ne šaljem nikoga k Pelissieru — reče i čvrsto obuhvati objema rukama naslon stolice. Ponovno bijaše onaj nekadašnji. bijaše opomena: Trgni se. To du učiniti. a ramena se povijala od poniznosti. Skoro u istom trenutku se smračilo. Baldinijeve oči bijahu vlažne i tužne. Odavna ga je htio ukloniti i zamijeniti zvonom ugodnijeg zvuka.Baldini se digne. Neko je vrijeme stajao nepomičan i promatrao veličanstven prizor. I vjerojatno se podigao vjetar. U sobu je prodirao svjež zrak. Nije to bila milozvučna pjesma perzijskih zvončida s dudanskih vrata. Calteaui i Pelissieri u miru trijumfiraju. popustio je grč podložnosti u njegovim ledima. — Nedu to učiniti. Ispod njega rijeka je svjetlucala poput zlata. i on se bez napora uspravi. Jasno je osjedao miris »Amora i Psihe« što je ispunjavao sobu. ali nede da u loša vremena kukamo i jadikujemo. posve iznenada.

Nije mogao mnogo vidjeti pri drhtavom svjetlu svijede. Nije ga. za pravo. i kad je čuo da Baldiniju treba odnijeti kbže. . — Što hodeš — Šalje me maitre Grimal. Zatim je stao polako razabirati nisku osobu. Stoga se Baldini sam spustio stubama da otvori vrata. . Tko zna — mogao bi ostaviti nepovoljan dojam. Bit de bolje da primi te beskorisne jarede kože. Baldini je na svjetlu uspio raspoznati lice dječaka napetih i bojažljivih očiju. sada je. tamne police na zidovima. možda de se početi pričati. naslonjač za kupce. Naglo je povukao zasun. Poznavao je sve mirise. Udi! Pustio je dječaka da ude. . sve parfimerije i drogerije u gradu. Osluškivao je ne bi li što čuo odozdo. tako je i Grenouille gorio od želje da vidi parfimeriju iznutra. petnaest franaka po komadu. I tako je sada stajao u Baldinijevoj parfimeriji. Ni služavka se nije pojavljivala. a sada.. Tako je Grenouille prvi put ušao u parfimeriju. No. pogrbljena držanja. odjednom mu je sinulo. Baldini više ne dobiva narudžbe. najfiniju i najmekšu perivu kožu za podmetač na pisadem stolu grofa Verhamonta. nije vidio nikoga. do skrivenog manuala orgulja.troška. učinio je sve samo da gazda njemu dopusti da obavi taj posao. a tako nešto nije dobro. Naručio je kožu kod Grimala prije nekoliko dana. s nečim ispod ruke. ne. u prostoriju u kojoj mirisi nisu bili nusproizvod nego su otvoreno bili u žarištu zanimanja. Neka se njegov nasljednik ljuti zbog njega! Ponovno je zazveketalo. Poznavao je. kratke blijeskove mjedenog alata i bijele etikete na staklenkama i lončidima. mogao je sebi prištedjeti taj novac. pa su pošli u dudan. ne. jer tako nešto moglo bi smanjiti prodajnu vrijednost dudana. otvorio teška vrata. . na mjestu u Parizu gdje se na najskučenijem prostoru sakupilo najviše stručno pripravljenih mirisa. prodat de nametljivo zvono zajedno s kudom. dakako. Bijaše to Grenouille. Nitko ne mora u nepovoljnom trenutku doznati da je Baldini promijenio svoj život. Kao da se skrivao iza ruke što ju je držao pred Baldinijem. kao netko tko čeka batine. kojima su trgovali i često ih u mislima sastavljao u najdivnije parfeme. znači. sada je svejedno. . Chenier je ved očito otišao iz dudana. ali. poput muzikalnog djeteta koje izgara od želje da vidi orkestar izbliza ili da se u crkvi jedanput popne na galeriju. S druge strane. i nije nanjušio . nodima je stajao ispred izloga gurajudi nos u pukotine na vratima. No. čekalo ništa novo. Baldini sprijeda sa svijednjakom. pride i pruži Baldiniju ruku preko koje je bilo prebačeno nekoliko koža. pa je zahihotao. širiti glasine: Baldini je postao nepouzdan. Grenouille iza njega s kožama. Tama je progutala svjetlo svijede. dijete ili nedorasla dječaka.. Baldini više ne može pladati. nosim jaredu kožu — reče spodoba. dvije čaplje iznad zdjelice. samo na trenutak tezgu s vagom. . ako dječaka samo otpremi. više nije trebao. 14 Jareda koža za španjolsku kožu! Baldini se sjetio.

Osjetio je to čim ju je stisnuo palcem i kažiprstom. staklena ploča za sušenje. . Bijaše vrlo dobra.ništa što ved nije nanjušio na ulici. spusti kože na stol. da ga prime u najugledniju parišku parfimeriju. Za ovim se stolom izvrsno sjedilo i radilo. Pri sušenju se gotovo i nede razvudi. kist. pripravljale pomade i miješale mirisne vodice u trbušastim bocama. začahuren. Činilo se kao da ti predmeti samo spavaju. Baldini je otvorio vrata stražnje prostorije koja je gledala prema rijeci i služila dijelom za skladište. ako je Grenouilleu riječ »svet« uopde nešto značila. odmah je osjetio ozbiljnost koja je vladala u tim prostorijama. ponovno de postati elastična. Iz tog de dudana izidi. meko i ujedno hrapavo naličje. u Baldinijevoj sjeni. to više. tri para za ženu. I dok je hodao iza Baldinija. sutra de ga prodati. i kao da de sutra ponovno oživjeti. za put u Messinu. bez ikakva staleškog položaja. Kao stvorena za španjolsku kožu.. ma kako mu teškd bII6. Baldini. imao je. a zatim se iz njega nede micati. No. što bi opravdalo nadu nekakvog anonimusa. obrtničku promišljenost. tri para za sebe. pomodnog radnika u štavionici kože sumnjiva porijekla. pa se na tom stolu ništa nije treslo. modi de zadržati miris pet ili de set godina. osjetioje hladnu ozbiljnost. ni rez nožem — i stajao bi ga čitav imetak kad bi ga prevozio u Messinu! I to brodom! I stoga de ga prodati. bila skoro groteskno drska. Možda bi trebalo ponijeti i stol u Messinu I dio alata. mužari za miješanje tinktura. jer je bila nod. Tamo se kuhao sapun.pr6vesti svoju odluku. tako redi svetu ozbiljnost. . bijaše to vrlo. — Tamo ih stavi! Grenouille izide iz Baldinijeve sjene. ispod njega i pokraj njega! On. ni ulje. Godinama je bio miran. Držao je svijedu postrance da vosak ne kapa na stol i nadlanicom prelazio po glatkoj površini kože. No. obuzela ga je pomisao da je njegovo mjesto ovdje i nigdje drugdje. boce i lonci. možda samo najvažniji. ali de ipak učiniti ono što je naumio znajudi da ispravno postupa. bez veze i protekcije. doduše. a podupirale su ga poprečne grede. Prošli su kroz dudan. a prodat de i sve na njemu. što je. Zatim je okrenuo kožu i gladio baršunasto. u to bijaše siguran. meko srce. suhoparan poslovni duh kojim je odisao svaki dio namještaja. Krpelj je nanjušio krv. kace. dakako. dijelom za radionicu i laboratorij. ama baš ničega. u Grenouilleovim neskromnim mislima nije se radala nada nego odluka. povučen. vrlo dobra koža — možda de od nje napraviti rukavice. taj stol. ali i čvrst karakter. a kad se izgladi kožarskim strugalom. strugalo i škare. — Tamo! — reče Baldini i pokaže velik stol pokraj prozora. sav alat. pa brzo odskoči i stane izmedu Baldinija i vrata. i stoga de. Baldini se još neko vrijeme nije micao. Stoga je bio toliko siguran. zatvaranje dudana bila ved odlučena stvar. Sada de se nepovratno prepustiti na milost i nemilost sudbini. da de ovdje ostati i s ovoga mjesta temeljito promijeniti svijet. Ta je pomisao. Povukao je ruku. Radni stol se doimao dirljivo sa svime što je tu bilo pripremljeno: staklena kadica za mirisnu kupku. I nogari i ploča bijahu napravljeni od hrastovine. Nije bilo ničega. ništa ljuljalo. jer Baldini se nije trudio da mu osvijetli put. riješit de se svega sa suzama u očima. tučak i lopatica. kako znamo. nije mu smetala kiselina. još samo zato da bi otišao Grimalu po svoju odjedu. čekao. jer mu je Bog dao znak.

ali kako ništa nije posumnjao. nego samo stoga što je spomenuo ime tog mrskog parfema čiji zagonetni sastav danas nije uspio otkriti. jasmina. . — Želim kod vas raditi. — I čega još ima — Narančina cvijeta. — Ti si. Navratit du ovih dana da mu platim. sinko. eno. pogledajte! U onoj boci! — I on pokaže prstom u tamu. Grenouille kimne. I Baldini je ponovno krivo protumačio Grenouilleovu neumjerenu samosvijest dječačkom nespretnošdu. a ne drskosti. mada su ga. mošusa. I ljubazno mu se nasmiješio. Nije dobar. Baldini se malo iznenadi. klinčida. . — Stiraks — upita on. — Imaš li još kakvu poruku No Samo reci! Grenouille se pogrbi i pogleda Baldinija očima koje su na izgled odavale strah. nego procijedio. Ne zato što se pitao odakle momak to tako točno zna. — Da. — Poruči majstoru da je koža dobra. ima u njemu previše bergamota i previše ružmarina i premalo ružina ulja. pogledom je pratio dječakov kažiprst i zaustavio se na jednoj boci na polici. — Imate ga na čelu. želite li ih namirisati — prigušenim glasom izusti Grenouille kao da uopde nije razumio njegov odgovor. Ton kojim je izgovorio te riječi nije odavao molbu ved zahtjev. posve izbezumljen skretanjem razgovora u egzaktne vode. — Nanjušio sam ga! — prosikde Grenouille.Okrene se da pode. To je u njemu. zapravo. . Sad je Baldini lagano protrnuo od straha. u vašoj parfimeriji. — Želite li da ove kože mirišu. prosiktao poput zmije. — Dobra je — reče Baldini. zapravo ih nije izgovorio. — Pelissierovim »Amorom i Psihom« — upita Grenouille i još se više zgrbi. Imam ved jednog kalfu. maitre Baldini. napeto vrebale. Kod vas. limete. loš je. — Aha — reče Baldini. pripisao je dječakovo ponašanje plašljivosti. a šegrt mi nije potreban. . kožarski šegrt. — I skvrči se kao da ga je uhvatio grč i promrmlja u bradu riječ »stiraks« desetak puta: — Stiraksstiraksstiraks. taj »Amor i Psiha«. . alkohola i nečega što ne znam kako se zove. — Kako ti može pasti na um takva besmislica da bih se koristio tudim parfemom radi. — Što je — upita. maitre Baldini Te kože koje sam vam donio. a u desnom džepu kaputida imate rupčid koji ste natopili njime. tamo. — U redu — reče Grenouille i prepriječi put Baldiniju koji se spremao izidi iz radionice. Baldini je podigao svijednjak u tom smjeru. gotovo je i zaboravio dječaka. Stiraks. I ugleda na vratima tu malu pogrbljenu spodobu. koja bijaše napunjena sivožutim balzamom. — Pa da — reče Baldini.

No. od bergamota i ružmarinova ekstrakta et cetera. Nema čovjeka koji zna tisudu mirisa poimence. Ružino ulje. dovoljan je osrednje osjetljiv nos. kad bi mu ga dječak proizveo i na litre. A da bi to utvrdio. samo nekoliko stotina. Naravno. ali. No. sve« što zna. ime tog balzama stiraksa nedu nikad zaboraviti. A svaki upropašteni pokus značio je užasne troškove. Baldiniju ne bi ni u snu palo na um da njime namiriše španjolsku kožu grofa Verhamonta. a njih nema mnogo. . No. čak i vjerojatno. skoro još gori od samog prepoznavanja sastojaka. sve du ih naučiti. . — Čini mi se da imaš izvrstan nos. morao bi provesti dane i dane u eksperimentiranju. na kapljicu. Svaka pokvarena smjesa stoji mali imetak. Ako je zna točno na gram. ali se na Baldinijeve riječi ponovno uvukao u sebe. doznao Pelissierov recept da bi dopro do Baldinija i uposlio se kod njega. s njima su se slagali i ostali dijelovi kompozicije — za koje je mislio da ih je i on prepoznao — poput slojeva torte. te ponovno ude u radionicu i oprezno stavi svijednjak na radni stol. zove se stiraks. Htio je znati što se iza toga krije. ali i da stvara nove. koji de mu omoguditi da sa sigurnošdu odgonetne i najsloženije mirise po vrsti i količini. ili je varalica ili je nadnaravni talent.. ako ju je pogodio otprilike. Ne znam ih ni ja. klinčidi i stiraks — ta je tri sastojka poslije podne tako očajnički tražio. što je strahovit posao. — Ja imam najbolji nos u Parizu. — Poznajem sve mirise na svijetu.. — Zašuti! — zaviče Baldini. pa je posve mogude da te Bog obdario osrednje osjetljivim nosom. nepoznate mirisne smjese. sve. sve u Parizu. koji ne slabi. mladidu — reče on pošto je Grenouille svoje otkreštao. Bijaše jednostavno znatiželjah. vagati. — Ne prekidaj me dok govorim! Jezičav si i drzak. pogrešno brojenje kapljica — može sve pokvariti. kako rekoh. poput male crne kornjače zastao na pragu i nepomično vrebao. . a još više darovitost tog nevjerojatnog momka koji mu je na čelu pročitao miris.Baldini približi svijedu prema sklupčanom čovječuljku što je kreštao »stiraks« i pomisli: ili je opsjednut. Da bi se to otkrilo. Takav nos — i on dotakne prstom svoj — ne postoji u prirodi. . parfimeru — Baldini pri tom podigne kažiprst i isprsi se — no. jer ih u našem zanatu i nema više. sve mirise koji imaju imena. maitre Baldini — grakne Grenouille prekinuvši ga. ali mogu i njih naučiti. svi ostali su smradovi a ne mirisi! Za te duge. Baldini. jer je sasvim mogude da te tvari u pravoj kombinaciji daju parfem »Amor i Psiha«. kao i mnoge druge — osobito u tvojoj dobi. Štoviše. . Potreban mu je njuh koji se izoštrava desetljedima. zapisivati i pri tom vraški paziti. jer i najmanja nepažnja — drhtaj pipete. onda ima genijalan njuh i svakako pobuduje njegovo stručno zanimanje. ružina ulja i klinčida. Htio je iskušati tog čovječuljka i pitati ga za točnu formulu »Amora i Psihe«. parfimeru treba više od osrednje osjetljiva nosa. . Baldini nije promijenio odluku o prodaji dudana! Nije mu bio važan ni Pelissierov parfem. samo im ne znam svima imena. Ostalo je samo pitanje omjera u kojem ih treba sastaviti. čovjek nije valjda cijeli život bio parfimer i bavio se sastavljanjem mirisa da bi u jednom trenutku posve izgubio profesionalnu strast! Zanimala ga je formula tog prokletog parfema. balzam se zove stiraks. onda je očito varalica koji je nekako. pa je u trenutku uzbudenja čak zalomatao rukama u krugu da predoči »sve. on. eksplozivne upadice Grenouille se gotovo istegnuo. — Dakako — nastavi Baldini — odavna mi je posve jasno da se »Amor i Psiha« sastoji od stiraksa. jer valja mjeriti. samo nekoliko tisuda. — Nedvojbeno profinjen nos. . na prijevaru.

Ona je recept — ako tu riječ bolje razumiješ. — Ma kako bi ga ti smiješao Grenouille prvi put nije ustuknuo. približno Onda Govori. tvrdoglavče. to je formula. — Formula. jedinstveni miris. — Eto! — reče Baldini. jer je ved htio okončati razgovor. Zar bi rni mogao bez razmišljanja dati točnu formulu »Amora i Psihe« No Bi li mogao Grenouille ne odgovori. Ti si poput onoga koji kuša jelo i utvrduje ima li u juhi peršina ili krasuljice. Imam recept u nosu. ponavljam ti. hodete li — Kako — poviče Baldini prilično glasno i primakne svijedu patuljku pod nos. to ne znam. ali to te ni izdaleka ne čini kuharom. — Ne treba mi formula. U svakom umijedu. jer najvažnije je iskustvo koje se stječe skromnošdu i marljivošdu. maitre. hodete li da ga smiješam. i ponovno se uspravi. Da vam ga smiješam. formula — kreštao je Grenouille uspravljajudi se. — Sve je to. Grenouille je šutio.mladidu! Takav se nos stječe s upornošdu i marljivošdu.. — To je precizna uputa o omjeru u kojemu treba miješati pojedine sastojke da bi se dobio željeni. Kako bi i mogao. . Naravno. — Tek tako. — Ne možeš. svi su mirisi ovdje. dakako. Eno jasmina! Eno alkohola! Eno bergamote! Eno stiraksa! — graktao je neumorno Grenouille pokazujudi uz svako ime prstom u drugu točku u prostoriji u ko 69 joj je bilo tako mračno da se sjena polica s bočicama samo mogla naslutiti. — Sve! No. maitre. — Možeš li mi je redi barem otprilike — upita Baldini i prigne se da bi bolje vidio kornjaču na vratima. . Posegnuo je za svijednjakom na stolu kadli je Grenouille promuklim glasom zagraktao s vrata: — Ne znam što je formula.. ali znam sve drugo! — Formula je alfa i omega svakog parfema — strogo de Baldini. No. i zadovoljan i razočaran. — Eno ružina ulja! Eno narančina cvijeta! Eno klinčida! Eno ružmarina!. ne služe ti ničemu ako ne znaš formulu! — . ti najbolji pariški nosu! No. ali i u svakom zanatu — zapamti to prije no što odeš! — nadarenost ne vrijedi ništa. . — Pa sve je ovdje što trebamo. dobro — i to je nešto. tamo! — rikne Baldini. u ovoj prostoriji — reče on ponovno pokazujudi prstom u tamu.

zagleda se u Grenouilleovu paučju spodobu i počne razmišljati. nemoj misliti da me možeš nadmudriti! Nos Giuseppea Baldinija je star. kad jednoga dana umrem u Messini. Najprije du se pobrinuti za više svjetla. . Sad odmah i ovdje. lagano raširenih nogu i lagano pruženih ruku. — JeanBaptiste Grenouille. dobro ih otvori da čuješ što du ti redi: ti si mali prevarant. . Prema svemu što mi govori razum. No. pa je nalikovao na crnog pauka koji se hvata za prag i dovratnik. kad mi na smrtnoj postelji sine: Tada u Parizu. nipošto ne može.— Znači. ne Ako imaš i osrednje uši. podanika. — Pazi! Ja. Zašto onda ne bih dopustio tu demonstraciju da se vlastitim očima uvjerim u ono što ved znam Uostalom. zatvorio si oči pred čudom. No. nije još ni razvijena kod tebe. . Baldini! Neka ta budala prorajta tih nekoliko kapi ružina ulja i mošusove 7f> tinkture. što ti se može oprostiti — koja je bitan uvjet tvog kasnijeg napretka kao pripadnika svoga ceha. zar ne . dovoljno istančan da odmah nanjuši i najmanju razliku izmedu tvoje mješavine i ovog parfema ovdje — reče i pri tom izvuče rupčid natopljen »Amorom i Psihom« i mahne njime pod Grenouilleovim nosom. Uostalom. možda de me jednoga dana sjedanje na ovaj prizor donekle razvedriti. kao čovjeka i kao dobrog kršdanina. bide koje je milost Božja obilato obdarila. pa sada misliš kako me možeš nasamariti Grenouille se sada posve istegnuo. što je nekoliko kapi — koliko god bile vrlo. Moram ti pružiti priliku. Znam. u prirodnoj veličini u vratima. No. vrlo skupe! — u usporedbi sa sigurnošdu znanja i s mirnom starošdu — Pazi! — reče on izvještačeno strogim glasom. tko zna. pomisli. odmah. jer sam danas. to je posve isključeno. — Aha — reče Baldini. sada. i. ti vidiš i nodu. . Ne bi ti bilo baš ugodno. kao supruga. . . ali je istančan. svoga staleža. doduše. raspoložen za trošenje. jer sutra je ionako svemu kraj. da on ne može napraviti to što tvrdi. najbolji pariški nosu! Pridi ovom stolu i pokaži što znaš! No. — Dakle. da dokažeš svoju tvrdnju. to je isključeno — ali čuda postoje. Zapravo je svejedno. možda de mi u Messini jednoga dana sinuti — čovjek ponekad u starosti postaje čudan i drži se kao pijan plota najludih zamisli — da nisam prepoznao genija za mirise. jer bi tada bio još vedi od velikog Frangipanija. ha — otrese se Baldini. pazi. kako se zapravo zoveš — Grenouille — odgovori Grenouille. Zelimo veliko osvjetljenje za taj mali pokus. u ovoj prostoriji. Time ti ujedno dajem priliku da uvjerljivim neuspjehom naučiš što je vrlina skromnosti — možda. dajte mi pet minuta! — Misliš li da du tebi dopustiti da petljaš po mojoj radionici S esencijama koje vrijede imetak Tebi — Da — reče Grenouille. — Dajte mi deset minuta — reče prilično opušteno — pa du vam stvoriti parfem »Amor i Psiha«. tako redi. Zatim duboko udahne. Maitre. JeanBaptiste Grenouille! Razmislio sam. nego i najoštriji vid u Parizu. Vjerojatno si nešto načuo kod Pelissiera. čudo od djeteta. nešto nanjušio. — Pridi. pazi da mi ništa ne prevrneš i ne srušiš! Ne diraj ništa. — Uh! — usklikne Baldini i ispusti odjednom sav zrak što ga bijaše udahnuo. pa i sam bi ih prorajtao da te Pelissierov parfem još doista zanima. to je sigurno. stajao je. Voljan sam ti dati tu lekciju na vlastiti trošak. — Ne samo da imaš najistančaniji njuh. iz odredenih razloga. one večeri. s obzirom na mladost. zar ne.

koja su stajala na rubu velikog hrastova stola. te ih pripali. — upita Baldini koji još nije dovršio svoj govor. . podsmijehom obojenim glasom: — Što de nam tri litre parfema koji ni jedan ni drugi ne cijenimo Zapravo bi bilo dovoljno pola mjerice. odmakao kože. I kao da se zastidio tog krika što ga je razotkrio. u dio gdje su stajali regali sa skupocjenim esencijama. a iz njega je vikao strah. prvi put više nalik na čovjeka nego na životinju. ne smiješ! — poviče Baldini izbezumljeno. — Koliko parfema — zagrakde Grenouille. oslobodio srednji dio stola. dopustit du ti da za početak napuniš tredinu ove boce. uljima i tinkturama i. Nemoj mi ništa razbiti. zgrabio s polica potrebne bočice. — Što napraviti. samo »da«. Grenouille se ved ušuljao u tamu radionice. mogla primiti tri litre tekudine. . ništa proliti! Jer. maitre — upita Grenouille. zapamti. uvjete i moralne opomene što su s time povezane. ove tekudine. s kojima ti sada smiješ raditi pet minuta. uzme još dva svijednjaka. bez pretjerivanja. — Ne. Naposljetku je još dovukao balon sa stopostotnim alkoholom. limetino ulje. . Baldini odmah zatim zaurla: — I ne smiješ mi upadati u riječ! — da bi potom nastavio mirnijim. — Ovdje je poredano sve što ti treba za tvoj. klinčidevo i ružino ulje. koja je. obuzdavanja. ekstrakt jasmina. ovu bocu pomaknuo malo ovamo. pipetu. tako su skupocjene i rijetke da ih više nikada nedeš držati u rukama u takvom koncentriranom obliku! — Koliko da vam napravim. zbog rasipanja njegove imovine. Zatim je stao iza Baldinija koji je još s pobožnom pedanterijom slagao posude za miješanje. Stojedi opušten. kako bi sve bilo u onom redu na koji je odavna navikao i da bi sve bilo najpovoljnije osvijetljeno — pa je čekao. Čuo je samo pristanak. malu i veliku menzuru — i sve lijepo poredao ispred sebe na hrastovoj ploči. bergamota i ružmarina. napetog vrebanja. Potom je s jednog malog stalka mirnim i brzim kretnjama donio pribor potreban za rad — veliku trbušastu bocu za miješanje tekudine. Još za Baldinijeva kidenog govora nestalo je sve njegove ukočenosti. duboko ukorijenjen i spontan. Bilo ih je ukupno devet: esencija od narančina cvijeta. drhtedi od nestrpljivosti. Složio ih je sva tri jedan pokraj drugoga po duljini stola s druge strane. — Tako! — reče napokon Baldini i odmakne se. stakleni lijevak. — Koliko tog parfema želite imati Smijem li do vrha napuniti ovu debelu bocu — I pokaže prstom bocu za miješanje. . voden sigurnim nosom. s likovanjem djeteta koje je sebi s prkosom izborilo dopuštenje i fudka na ograničenja. onu još malo onamo. Sve ih je skinuo i poredao na rubu stola. — nazovimo ga blagonaklono »eksperimentom«. Bududi da se takve male količine ne mogu točno miješati. . Grenouille se u meduvremenu odlijepio od vrata. Dok je Baldini još razmještavao svijednjake na stolu. mošusova tinktura i stiraksov balzam. da se starac udalji i njemu ustupi mjesto. strpljivo je podnio ostatak Baldinijeve tirade znajudi da je ved svladao čovjeka koji mu je upravo popustio.I rekavši to.

pomisli on. Činilo se kao da se igra. Mučio se da podigne tešku posudu. . a to bi i učinila kad bi im se dopustilo da provode svoju megalomansku volju i kad ih se . poput djeteta. nego je i fizički tome jedva bio dorastao! Drhtao je od napora. misle samo na sebe. zatim izlijevao iz ovoga. pomisli Baldini. Baldini se stresao od tolike nesposobnosti: momak nije samo okrenuo naglavce svjetski poredak u parfimeriji počinjudi s otapalom. Pipetu. i Baldini je svakog trenutka mislio kako de se teški balon razbiti i smrskati sve na stolu. koja žele despotski podrediti sve na svijetu. A zatim je nastavio raditi s takvom brzinom da ga je Baldini jedva slijedio očima. maitre Baldini. neshvatljivu. moralo činiti pravim čudom. žličicu i štapid za miješanje — sav pribor kojim parfimer upravlja složenim postupkom miješanja — Grenouille nije ni taknuo. epruvetu. zatim zbunjeno i naposljetku s nemodnim zaprepaštenjem. Grenouille je na izgled nasumce uzimao flakone s mirisnim esencijama. jer ih ne znam. štrcnuo malo tekudine iz trede bočice u lijevak i tako dalje. 15 Čovječuljak je najprije otčepio balon s alkoholom. nalikovao je na onu nepristupačnu. stavio balon neokrnjen na pod i ponovno ga začepio. da bi se dobio gotov parfem. usprkos grubim šakama. kao da su mu tričetiri godine. I taj se prizor urezao u njegovo pamdenje tako duboko da ga do kraja života nije zaboravio. bez mjerice. zaboga. svijede! Nešto de eksplodirati. Morao ju je podidi gotovo do visine glave. svojeglavu djecu koja. ponovno u točnom omjeru koji varira od jedan naprama deset do jedan naprama dvadeset. tobože naivna. menzuru. Mislio sam da je stariji nego što 1A jest. ulijevao alkohol neposredno iz balona. vode i blata kuha nekakav grozni uvarak i tvrdi da je to juha. Grenouille je predahnuo nekoliko trenutaka i pri tom mu se lice tako ozarilo kao da je ved obavio najmučniji dio posla. — Napunit du tredinu ove boce »Amorom i Psihom«. jer je na toj razini stajala miješalica sa staklenim lijevkom kroz koji je. koji se nakon toga mora »spiritualizirati« alkoholom. a sad mi izgleda mladi. brzo izvlačio staklene čepove. napravit du ga na svoj način. Ne znam da li je to u skladu s pravilima zanata. moja de kuda izgorjeti. Svijede. poput djeteta koje nešto mijesi i mudka. poredane na stolu. kapao iz onoga. usprkos narovašenu licu punom ožiljaka i kvrgavu staračkom nosu. jedan jedini mogudi način za dobivanje konačne količine. Da. a ne s koncentratom koji je trebalo otapati. Stoga mu se ono što mu se odigravalo pred očima i što je najprije promatrao s podrugljivom suzdržanošdu. U boci za miješanje talasala se bistra tekudina — nije prolio ni kapi. . — Izvoli! — reče Baldini koji je znao da u tom poslu nema »mojih« ili »tvojih« načina. ali. nego samo jedan. ali du ga napraviti na svoj način. odjednom izgleda kao dijete. te od trave. a kamoli razabrao redoslijed ili barem nekakvu pravilnost u toku postupka.! I ved htjedne priskočiti i oduzeti tom ludaku balon kadli ga je Grenouille sam spustio. sekundu ih držao pod nosom. Znao je da drugih načina nema. to jest da se s poznavanjem formule i odgovarajudim preračunavanjem proizvede najtočnije odmjeren koncentrat raznih esencija.— Dobro — reče Grenouille.

snježnobijeli čipkasti rupčid. ispunjava nas. — Sada je dosta! Smjesta prekini! Basta! Stavi odmah bocu na stol i nemoj više ništa dirati. očito i ne znajudi da u radionici još nešto postoji osim njega i tih bočica što ih je brzo i nevješto primicao lijevku da bi zamiješao svoj ludački budkuriš za koji de poslije sasvim sigurno tvrditi — ali i u to vjerovati! — da je izuzetni parfem »Amor i Psiha«. Izvukao je iz džepa. jer ga u duši nije mogao pothraniti. I kad je zašutio i šutio neko vrijeme. Miris je uvjerljiviji od riječi. neotesana šeprtlja. Od uvjerljive snage mirisa ne možemo se obraniti. čist. iz lijevog džepa kaputida. Više i nije bilo potrebno. Takvih bida — razmišljao je. Ološ! Danas se više ne smiješ ni s kim upustiti. Slutio je da je poražen. naučit de on njega pameti.— Stani! — zakrešti. još bjesnio i vikao i psovao. Baldini je. prožima. . Tek kad se boca nekoliko puta okrenula u zraku. a njezin skupocjeni sadržaj poput limunade slijevao iz trbuha u grlo i obratno. osjedaja i volje. razmotao ga i nakapao nekoliko kapljica što ih je izvukao dugom pipetom iz boce za miješanje. budi zahvalan i zadovoljan ako ti tvoj majstor dopusti da mu i dalje mudkaš tekudinu za luženje! Da se više nisi usudio. tvoja primitivna nerazumnost pokazuju mi da si šeprtlja. Takvo fanatično dijete skrivalo se u tom momku koji je zažarenih očiju stajao kod stola i zaboravio sve oko sebe. trulom razdoblju. Baldini je istisnuo krik bijesa i zaprepaštenja. jer sve vrvi od tog glupavog ološa! Baldini bijaše tako zaokupljen svojim unutarnjim gnjevom i odvratnošdu prema vremenu u kojemu je živio da nije ni shvatio što se dogada kad je Grenouille iznenada začepio sve flakone. nije mu više ni trebala Grenouilleova primjedba: — Gotovo je. poslije te smiješne predstave. I dok je još govorio. bijaše to posve novi primjer roda koji je mogao nastati samo u tom bolesnom. izgleda. pa de pobjedi poput pogrbljene hrpice bijede kakav je i došao. sa svakim udisajem njegov je vanjski. Jedan. no. premda ga je sa svih strana ved opsjedao zrak otežan mirisom »Amora i Psihe«. lijevim je dlanom zatvorio i snažno protresao. Zamahne rupčidem ispruženom rukom da ga prozrači. razumiješ li.najstrožim odgojnim mjerama ne bi malopomalo discipliniralo i razvilo u potpune ličnosti koje mogu vladati sobom. No. prostor oko njega ved je bio zasiden mirisom »Amora i Psihe«. Nisi ni za miješanje limunade. čuješ li me Da se više nisi usudio prijedi preko praga jednog parfimera! Tako je govorio Baldini. a povrh toga bijedni i bezobrazni balavac. Grenouille je spustio bocu. i odjednom osjetio ponovno tugu i jad i gnjev kao kad je u smiraj dana promatrao grad u crvenom odsjaju — takvih bida prije nije bilo. dva koraka natrag i nezgrapno previjanje njegova tijela pod udarcima Baldinijeve bukvice bijahu dovoljni da ustalasaju zrak i prošire uokolo tek stvoreni miris. Usprkos tome. a zatim ga uvježbanom i elegantnom kretnjom provuče ispod nosa udišudi miris. Način na koji postupaš sa stvarima. prišao je starom hrastovom stolu radi probe. tvoja sirovost. maknuo s grla ruku vlažnu od parfema i obrisao je o rub kaputida. neprikriveni bijes sve više slabio. ništa više! Zacijelo sam poludio kad sam uopde slušao te tvoje glupe brbljarije. Baldinija je podilazila jeza dok je pri drhtavom svjetlu svijeda promatrao to bide kako sve radi stravično naopako i stravično samosvijesno. zgrabio je za grlo. — Ionako je to znao. protiv nje ne postoji sredstvo. tog umišljenog balavca! Pokazat de mu svoje. pa se stoga njegov govor naposljetku pretvorio u prazne patetične fraze. izvadio lijevak iz boce za miješanje. Dok ga je na mahove ispuštao. doduše. . sjeo je na stolicu bez naslo . a kamoli za parfimera! Budi sretan. pa ni za prodavača najobičnije sladidevine. ona ulazi u nas poput zraka u naša pluda.

druge mi se stvari motaju po glavi. naravno. poput čovjeka kojemu curi krv iz nosa. Nije više mogao izgovoriti ni »nevjerojatno« i samo je lagano kimao glavom i zurio u sadržaj miješalice i ispuštao monotono »hm. izide i prijede dudan. hm. odjednom se izgubio. nego zato što je bio tako nemodan i apatičan da bi na sve rekao samo »hm. Malodušan i blijed sjedio je veliki Baldini na stolici i doimao se smiješno s rupčidem u ruci što ga je pritiskao na nos poput prehladene djevice. I nastavio je kimati i mrmljati »hm. Grenouille ga je slijedio. dolio ga na gotov parfem i drugi put sadržaj flakona izlijevao u lijevak ne obradajudi pažnju na redoslijed i količinu. Jezik mu se sada potpuno oduzeo. Starac je vukao noge prema kudnim vratima. tama ga je progutala. možda zato što mu se ovaj put sadržaj činio dragocjeniji — dakle. hm« i nije se ni pokušavao uplesti kad je Grenouille drugi put počeo miješati. — Ne znam — reče Baldini — razmislit du. Baldini se trgao iz ošamudenosti i djgao. dobro. Sad idi! Hajde! I uzme jedan od svijednjaka. ponovno vrebajudi očima. Ne zato što je pristao. . sad nisam raspoložen za probu. ali je odjednom posve problijedio. hm. . hm — izusti Baldini. maitre Nedete ga probati — Kasnije. U desnoj je ruci držao svijednjak. Bijaše to »Amor i Psiha«. — I neprekidno je gurao nos u rupčid i njuškao i tresao glavom i mrmljao »nevjerojatno«. — Nevjerojatno. Dajte mi jednu minutu pa du vam iz njega napraviti pristojan parfem! — Hm. ovaj parfem. Tek potkraj postupka — Grenouille ovaj put nije tresao bocu. povukao zasun i otvorio ih. nečujno poput sjene. maitre. dobro — odvrati Baldini i mahne mu slobodnom rukom da ode. hm. . smijem li — upita Grenouille ved stojedi na pragu. . nego ju je samo lagano zaljuljao poput čaše s konjakom. poboljšat du ga. hm. hm. Idi! I zatim je Grenouille nestao. još pod nosom kao da se želi naoružati protiv novog napada na svoju dušu. . Pomaknuo se da bi dječaka pustio van.na. . Baldini je stajao kod vrata i zurio u nod. tako točna kopija da je ni sam Pelissier ne bi mogao razlikovati od svoga proizvoda. držedi rupčid. . u lijevoj rupčid. Bijaše još tamnocrven u licu od navale gnjeva. — Zar ga nedete isprobati — krkljao je dalje Grenouille. nevjerojatno. hm. — Hm. hm. hm — izusti Baldini i kimne. — Sada je to doista vrlo dobar miris. hm. hm. nedvojbeno »Amor i Psiha«. maitre — reče Grenouille. hm. — Gotovo je. hm. . . — Ima vrlo loš sastav. — Ovaj parfem nije dobar — reče. — Smijem li sada kod vas raditi. .« Nakon nekog vremena Grenouille se približio stolu. ponovno pogrbljen. Ušli su u uski hodnik što je vodio do ulaza za poslugu. . maitre. a ipak se . da. — Nevjerojatno — mrmljao je tiho u bradu — zaboga. drugi put ulio alkohol u miješalicu. — Da. — Zar nedete. tek sada kad je gotova tekudina lelujala u boci. . hm« i kimao. mrska i genijalna mirisna smjesa »Amora i Psihe«. hm. možda zato što je imao obzira prema Baldinijevoj osjetljivosti. a Grenouille nastavi: — Ako mi dopustite.

Nije to bio parfem koji je bolje mirisao. Štoviše. ni toaletno sredstvo. Grimal se vratio u Tour dArgent. nakon kratka natezanja. i to punu cijenu. . a na podvoju prozora obrise ružina grma što se njihao na nodnom vjetru. U usporedbi s »Amorom i Psihom« bio je kao simfonija u usporedbi s osamljenim cviljenjem violine. Brzo je stavio zasun na vrata. koja je ležala na rubu stola. Baldinijeve ruke prestaše se ježiti. Nije mu. Miris bijaše tako božanstven da su se Baldiniju smjesta ovlažile oči. Nije pošao ni prijeko. Vidio je sebe kako kao mladid nodu šeta nasadima Napulja. i obuzme ga omamljujudi duševni mir. Za ovakav parfem dosad se nije znalo. prilijepi na njih etikete i napiše na njima »Nuit napolitaine«. . sada! sada u ovom trenutku! Naglo otvori oči i zastenje od užitka. Zatim je spustio zaštitni rupčid s lica. vidio je sebe kako leži u zagrljaju žene s crnim uvojcima. dakako. jaredu kožu. Najprije je platio jarede kože. kad je ponovno htio podi u Tour dArgent. nešto od čega se mogao stvoriti čitav novi svijet. toga je dana prvi put zaboravio molitvu prije spavanja. Zatim ugasi svijede i ode. Nije ga trebao iskušati. Baldini sklopi oči i osjeti kako se u njemu bude najuzvišenije uspomene. tako dobrim. tako raspoloženim. popio tamo još dvije boce vina. začudo. gurnuo ga u džep i kroz dudan se vratio u radionicu. Ni njegova žena nije prozborila ni riječi. Naručio je još jednu bocu vi na i ponudio Grimalu dvadeset livara odštete zbog neugodnosti što mu ih stvara preuzimajudi Grenouillea. Potreban mu je. kako bi zahvalio Bogu na čvrstodi karaktera. . otkrio zašto ga hode i za što mu treba. ne gundajudi i nimalo se ne cjenkajudi. A potom je pozvao Grimala na bocu bijelog vina u Tour dArgent i. otkupio šegrta Grenouillea. ostatak parfema prelije u dvije bočice. Brzo prekrije kadicu staklenom pločom. ni sentbon. Bijaše to nešto posve novo. rezati kožu i tako dalje. Parfem je bio divan. jer je opazila da je raspoložen pa je stoga bila vrlo zadovoljna. i čovjek je u trenu zaboravljao sve odvratno oko sebe i osjedao se tako bogatim. I više. čuo je tu i tamo pjev ptica. Grimal je odmah pristao. Zatim ih stavi u staklenu kadicu i prelije ih novim parfemom. Otišli su u štavionicu kože u kojoj je. takoder uvjeren da je sklopio najbolji posao u životu. čuo »ljubim te« i osjetio kako se od zanosa ježi. a najmanje o nepovredivoj odluci što ju je donio poslije podne. kako je rekao. Stoga je izmislio veliku narudžbu parfimirane kože govoredi da mu je za taj posao potreban neizučeni pomodni radnik. Baldini je platio dvadeset livara i odmah ga poveo sa sobom znajudi da je sklopio najbolji posao u životu. zamijenio Rue Geoffroi LAnier s Rue des Nonaindieres. čuo je šapat tik do uha. bogat svijet. skroman momak koji de iriu obavljati najjednostavnije poslove. uhvati nož i izreže je na komade. čaroban. Dvadeset livara bijaše golema svota. Uzme kožu. a iz daljine glazbu iz lučke gostionice. 16 Idudeg jutra krenuo je ravno Grimalu. samo je stajao kod radnog stola ispred miješalice i disao. oko podne se preselio u Lion dOr na drugoj obali i tako se strašno napio da je kasno navečer. Grenouille ved čekao sa svojim svežnjem. u NotreDame. Dok je večerao sa ženom.samo bojao. tako slobodnim. nije joj ništa ispričao.

ali s kakvim! Želi iskoristiti svu svoju kreativnu snagu. ne udarajudi o stupove mosta. njihovim sredstvima: svake sezone. Bio je trenutačno mrtav. Godinama je strpljivo gledao. sebi u čast. kako se nadao. Sada je njegovu strpljenju došao kraj. prema zapadu. na nesredu dospio na Quai des Ormes. »još malo. Još iste večeri Grenouille je morao pripraviti »Nuit napolitaine« i napuniti njime veliki balon. sve se više uvlačio u sebe i svečano ulazio u svoju unutarnju tvrdavu i sanjao kako u njoj. Baldini se sa svojim novim šegrtom zatvorio u radionicu. njegovo vodom natopljeno mrtvo tijelo nesmetano otplutalo nizvodno. kako je govorio. I za to je potrebno. evropski ugled. Dok je prolazilo ispod Pont au Changea. Tom metodom oni de otvoriti novo poglavlje u povijesti parfimerije. nečujno. i tek je u ranim jutarnjim satima kožar Grimal ili. rijeci je trebalo još prilično mnogo vremena da ga s pfičine i mimo privezanih teglenica odvuče u maticu. sada više ni o . dok je njegov prijašnji gazda plutao opružen niz hladnu Senu. pomesti konku renciju i neizmjerno se obogatiti — da. jer su se pojavljivala visoka i najviša gospoda ili barem sluge visoke i najviše gospode. 17 S kupnjom Grenouillea počeo je procvat tvrtke Giuseppea Baldinija. jer je grof dArgenson bio intendant i ministar rata njegova veličanstva i najmodniji čovjek u Parizu. Opravdao je Chenieru okolnosti fantastičnom teorijom koju je nazvao »podjelom rada i racionalizacijom«. pa de potpuno pustiti tučak iz ruke. Dobar glas o parfemu munjevito se proširio. Chenieru su ved ispale oči od brojenja novca i boljela su ga leda od dubokih naklona. točnije rečeno. odvradaju kupce od njega i upropaštavaju mu poslove. da hode pet boca novoga parfema. svakog tjedna.« No. Sklupčao se s osjedajem ugodnosti. »Dozrio je za Charite«. i Chenier je još petnaest minuta drhtao od strahopoštovanja. koju je sada zaposjeo. umjesto da dode ravno na Pont Marie. trijumfirat de s novim parfemom. proslavlja pobjednički praznik mirisa. koliko je dug i širok. koji pljuju na ceh. Dok je Chenier bio sam izložen navali kupaca u dudanu. da se — samo uz pomod jednog nekvalificiranog radnika — potpuno posveti proizvodnji parfema. bude li potrebno. pljusnuo u vodu kao da pada u meku postelju. odakle je. dok de se Chenier morati baviti samo njihovom prodajom. beskrajno orgijanje uz dim tamjana i pare izmirne. Medutim. Pripremili su mu drveni ležaj u najskrovitijem kutu Baldinijeve radionice. Dok se uspavljivao. A jednom su se čak naglo otvorila vrata tako da je sve zazvonilo. pomislio bi. U parfimeriji na Pont au Changeu perzijski zvončidi više nisu mirovali i čaplje nisu prestajale pljuckati mirisnu vodicu. svjesno i izričito je upotrijebio množinu. kako samo lakaji mogu vikati. koja je postigla nacionalni. i u toku idudih nekoliko dana prodalo se više od osamdeset flakona. Sada de prihvatiti izazov i udariti po drskim skorojevidima. JeanBaptiste Grenouille je dvadeset metara iznad njega upravo odlazio u krevet. Još prije nekoliko dana Chenier bi takve majstorove priče smatrao znacima početnog staračkog ludila. kako Pelissier i njemu slični. s licem naprijed. i u parfimeriju je ušao lakaj grofa dArgensona i počeo vikati. skupio poput krpelja. štoviše. objašnjavaše Baldini. jer je namjeravao dodijeliti odredeni postotak tog bogatstva svome starom i zaslužnom kalfi Chenieru.pa je.

miješajudi sastojke odoka i. Zapravo. mjericom i pipetom. javnost se bacala kao opsjednuta ne pitajudi za cijenu. štoviše čudo. na izgled. Da bi tu suludu metodu barem shvatio. Chenier ne bi povjerovao ni da mu je to netko rekao. Da bi možda novi šegrt — nespretni patuljak koji je živio u radionici poput psa i kojega je ponekad mogao nazrijeti. duboko potresla. veličanstvenije no ikada prije. to jest posve kaotično i u potpunoj suprotnosti s pravilima struke. A kakvi to samo bijahu rhirisi! Ne samo parfemi visoke. ako je ved nije mogao nadzirati. najviše klase. vodice. kad bi majstor izišao. A uspjeh bijaše tako veličanstven da ga je Chenier primao kao prirodnu pojavu ne zanimajudi se više za njegove uzroke. a drugu je neprekidno nosio sa sobom i nodu s njom spavao. Baldini je tek tada uspio slijediti pojedine radnje »majstora vilenjaka« i sve zapisati. sam stva rati Grenouilleova čuda koja su ga. nego i kreme i puder. Sada je i on mogao. Kako je Grenouille bez nje mogao pripravljati svoje parfeme. ulja. Patuljak je. Baldinijeve. Grenouille ga je poslušao. . Katkad je proživljavao prave muke da odabere neko od čudesa što ih je stvarao Grenouille. i zaklinjao ga Bogom da radi polako. kad ih je prvi put doživio. doista na sve.čemu nije razmišljao. Sjedio je pokraj Grenouillea s papirom i perom. kreirane jednoga dana osebujnim Baldinijevim hirom. . ali je barem uspio svesti čudo na formulu i time donekle smiriti svoj duh koji je žedao za pravilima i sačuvati svoju viziju svijeta parfema od potpunog rasula. ne bi ih mogao opskrbiti formulama. Malopomalo izmamio je od Grenouillea recepte za pripravljanje svih parfema što ih je dotad izumio. dakako. Taj bi čarobnjakov učenik mogao opskrbiti recepturama sve francuske parfimere a da se ne ponovi. mirisalo je sada na nov i drugačiji način. parfimirani losioni za kosu. I na sve. krasopisom. kako dolikuje obrtniku. jer je Grenouille isprva komponirao mirise na Baldiniju ved dobro poznat način. Sve Baldinijeve kreacije postigle su uspjeh. pa makar ih smatrao nepotrebnima. jer je imao i previše posla. zapisujudi koliko grama ovoga. prepisivao bi savjesno. sapun. toliko posla da je navečer od iscrpljenosti jedva bio u stanju isprazniti prepunu blagajnu i odvojiti svoj dio. a naposljetku mu je čak zabranio pripravljanje novih mirisa bez njegove. prisutnosti i s perom i papirom argusovskim je očima pratio proces korak po korak i sve zapisivao. a ne kao mirisnu tvar. u dvije različite knjižice: jednu je zaključao u sef. bez repa i glave. Na taj neobični način i Baldini se naknadnom analizom postupka napokon uspio domodi recepture za sintezu mirisa. imao i te kako s tim veze. Vjerovao je da de sa svojom zbirkom pisanih formula modi svladati opčinjenost strašnim stvaralačkim kaosom što je izvirao iz . Nije ni u snu pomislio da to nisu čista posla kad je Baldini svaki dan izlazio iz radionice s nekakvim novim mirisom. Sve što je Baldini donosio u dudan i ostavljao Chenieru za prodaju bilo je samo djelid onoga što je Grenouille pripravljao iza zatvorenih vrata. a da ne proizvede ništa manje vrijedno ili osrednje. bijaše za Baldinija i dalje zagonetka. koliko kapljica nekog tredeg sastojka odlazi u bocu za miješanje. Svoje bilješke. do koje crte na mjerici onoga. Baldini je jednoga dana zatražio od Grenouillea da se u pripravljanju smjesa posluži vagom. smireno i polako. koje su ubrzo prerasle u tucete i tucete formula. neprekidno ga upozoravajudi da uspori. kako u kutu radionice pere staklenke i čisti mužare — da bi taj nikogovid mogao imati nekakve veze s bajoslovnim poslovnim procvatom. ako je htio. Sve što je trebalo mirisati. pa i na nove parfimirane vrpce za kosu. da se navikne primjenjivati alkohol kao otapalo koje se dodaje tek kasnije. Baldinija više nije slušao njuh. Nije ni stigao. Pružala mu je sigurnost.

ne ispravnu kompoziciju nekog mirisa. Ta nije htio zastrašiti starca. ali još nije razvio sposobnost da zbiljski ovlada mirisima. nego bi samo sjeo za stol i najprije napisao formulu. u dobro promišljenim vremenskim razmacima. No. na kraju krajeva. jer bi se pod njegovim okriljem mogao predati svojim pravim strastima i nesmetano težiti svom cilju. pokusni međukoraci nisu mu više bili ni potrebni. bijaše to ipak napredak. znao je da su mu za to potrebna dva bitna uvjeta: jedan bijaše plašt gradanskog statusa. kapanjem parfema na bijele pokusne rupčide. Doduše. i činjenica što se više nije samo tupo divio... izoliraju. I više od toga! Pošto je naučio izražavati svoje parfimerske zamisli u kapljicama i gramima. opskrbivši ih receptima oduzeo im je strah što su ga ulijevala. Sastavljanjem formule proširio je put vlastite spoznaje od olfaktivne predodžbe do gotovog parfema. Što je Grenouille bolje svladavao obrtnič ke poteze i postupke. Osim toga. No. koliko analitički toliko i vizionarski. ali tako da ih je Baldini morao zamijetiti: zaboravio bi filtrirati. a Grenouilleu je to i te kako odgovaralo. a to bijaše korisno. naravno! Na tom ga području nitko na svijetu nije mogao ništa naučiti. sachete ili za šminku. Htio je doista od njega učiti. mogao je i bez nje. ali ne više drugim Frangipanijem ili čak neugodnim čarobnjakom. Dakako. No. pravio greške. to jest u Baldinijevim očima. odvija kako treba. Ono što je mogao ostvariti kod Baldinija bilo je igrarija prema predodžbama o mirisima što ih je nosio u sebi i koje je jednoga dana namjeravao kreirati. smirivala je Baldinija i jačala njegovo samopouzdanje. Uspio je potpuno smiriti Baldinija primjernim postupcima pri vaganju sastojaka. No i Grenouilleu je koristila disciplina koju mu je Baldini nametnuo u postupku pripravljanja mirisa. ili barem statusa kalfe. što se normalnije znao izraziti uobičajenim parfimerijskim jezikom. laganim okretanjem boce za miješanje. obaveznom primjenom mjerice i vage naučio je jezik parfimerije i nagonski osjetio da mu znanje tog jezika može koristiti. još smatrao osobom neobično darovita njuha. Pravila zanata služila su mu kao dobrodošla kamuflaža. ali i tude formule i recepte pretvarati u parfeme i druge parfimirane proizvode. imao zaista najbolji nos na svijetu. Grenouille je. Grenouilleova čuda ostala su ista. njegov ga se majstor manje bojao i sumnjao u njega. konzerviraju i tek time pripremaju za uzvišeniju primjenu. Nakon nekog vremena počeo je vjerovati da i sam bitno doprinosi uspješnosti profinjenih mirisa. I čim ih je sve upisao u svoje knjižice što ih je čuvao u trezoru i u njedrima. napisao u formuli besmisleno visok postotak ambrine tinkture. doduše. Kad bi mu Baldini naložio da kreira novi miris za rupčide. ne pripravljanje parfema. Tako je uspio Baldinija obmanuti da se ipak sve.dna duše njegova šegrta. koncentriraju. Nije nikada morao tražiti neku staru formulu da bi ponovno proizveo parfem nakon nekoliko tjedana i mjeseci. A povremeno je. Za njega je to bio dulji put. nego promatrajudi i zapisivajudi sudjelovao u stvaralačkom činu. . ved je mogao napisati i formule svojih parfema. U očima svijeta. nije više uopde dvojio da su oni isključivo njegovi. ne. krivo bi podesio vagu. Drugi bijaše poznavanje zanatskih postupaka kojima se mirisne tvari proizvode. dopuštao da ga se prekori zbog grešaka i zatim ih najrevnije ispravljao. a sastojci u Baldinijevoj parfimeriji ne bi ni približno bili dovoljni za ostvarenje njegova sna o doista velikom parfemu. doduše. jer mirise nije zaboravljao. Grenouille ne bi više odmah posegnuo za flakonima i prašcima. gotovo poput majstora. Znao ih je ved tako profinjeno protresti i elegantno ih provudi ispred nosa. Baldini ga je. Za nekoliko tjedana Grenouille nije svladao samo imena svih mirisnih tvari u Baldinijevoj radionici.

tankom poput niti — slijevajudi se u florentinsku bocu koju bi Baldini postavio isppd kotla. hladilo na otvorenom. ne žaledi se i uspješno. benzojeve smole i jantarova praha.18 I stoga se dobrovoljno dao podučavati vještini kuhanja sapuna iz svinjske masti. No zato je s velikim zanimanjem slušao kad ga je Baldini učio kako se pripravljaju tinkture. I dok je Grenouille usitnjavao sirovinu za destilaciju. ali i miješanje čajeva. mast od španjolske mušice za gospodu i toaletni ocat za dame. bistrenja i rektificiranja. filtriranja. Zatim je puhao da bi rasplamsao vatru. sve golemo naslijeđeno znanje što mu ga je Baldini mogao prenijeti. No. ili kad bi stigla veda pošiljka lukovica perunike ili odoljenova korijenja. pripravljanja infuza. začepio priključke dvostruke maurske glave i pripojio dvije cjevčice za dovod i odvod vode. a nakon nekog vremena počeo bi iz trede cijevi na maurskoj glavi istjecati destilat — najprije polako. Valjao je parfimirane svijede od drvenog uglja. . kad bi se na tržnici za male novce mogla nabaviti žalfija. šivanja rukavica od perive kože. izvadio bi svoj veliki kotao. Baldini je grozničavo ložio— jer je brza preradba bila alfa i omega toga posla — zidano ognjište na koje bi stavio bakreni kotao i dno dobro prelio vodom. bila pogodna za proizvodnju cvjetnih i začinskih eteričnih ulja u pravom smislu riječi. Naučio je sušiti aromatske biljke i cvijede na metalnim rešetkama na toplim i sjenovitim mjestima i konzervirati šuškavo lišde u loncima i u škrinjama zapečadenima voskom. Pročišdavao najfiniji prašak za nokte i kredu za zube s okusom metvice. Tu rafiniranu konstrukciju za hladenje vodom. zatim u mlazu. mutne juhe. . Ubacio bi u posudu usitnjene biljke. bakreni destilacijski kotao na koji je bio pričvršden kondenzacijski lonac — kotao s takozvanom maurskom glavom. šelak. Pripravljao istočnjačke pastile od izmirne. Destilat se isprva doimao neugledno. jer se u svoje vrijeme. koncentriranja. bijele i modre. ekstrakti i esencije. premda ne s osobitim zanimanjem. samo provjetravanjem. malopomalo. lavandina cvijeta. toaletnih i kozmetičkih sredstava. rasola i ostaloga — ukratko. kumina. Upoznao se s primjenom lijevka kojim se odvaja čisto ulje iz isprešane limunove kore od mutnog ostatka. Baldinijeva radionica nije. Neumorno je tiještio jezgre gorkog badema u pužnoj preši ili tucao mošusova zrnca ili sjeckao grumene ambre ili strugao korijenje ljubice da bi te strugotine zatim digerirao u najčišdem alkoholu. poput rijetke. likera. salitre i piljevine od sandalovine. vetiver i cimet u kuglice za kadenje. te oblikovao masne štapide u grimizne ruževe za usne. Usitnjavao i prosijavao poudre imperiale od mljevenih ružinih latica. bjelila za pjege na koži i ekstrakt beladone za oči. metvica ili sjemenke anisa. muškatnog oraščida ili suhog karanfilova cvijeta. u Baldiniju bi se probudila njegova alkemičarska žica. Svladao je vještinu prečišdavanja pomada. objašnjavao je. a . Učio je pripravljanje svih mogudih vodica i praškova. mirodija. ugradio je sam tek poslije. naravno. U Parizu bi ionako bilo vrlo teško nadi potrebne količine svježih biljaka. kore cascarille. kako bi Baldini ponosno objavio — u kojemu je još prije četrdeset godina na južnim padinama Ligurije i na visovima Luberona destilirao lavandu na otvorenom. Malopomalo u kotlu bi počelo ključati. Pripravljao tekudine za kovrčanje perika. Miješao šminke. pripravljanja pudera od pšeničnog brašna i tucanih badema i usitnjenog korijenja Ijubica. mutna se kapljevina odvajala na dvije različite tekudine: dolje se sakupljala cvjetna ili aromatična voda. osobito kad bi Baldini napunjenu bocu mirno uklonio i zamijenio novom. No. u kapljicama. kapljice protiv bradavica i kurjih očiju. naravno. Mijesio tamjan.

Sjedili su na klupicama oko vatre. tako finom i jakom da su ga pladali srebrom. Nisu ga zanimale priče iz starih dana. boja. poput prekuhanog povrda. pa i ono bijaše kao prije. i o gradu Grasseu u kojemu ima toliko parfimera koliko drugdje postolara. jer ga je sve to podsjedalo na dobra stara vremena. I ponovno bi u kotlu zaključalo. Bijahu to samo ljuska i balast. uz vino i pjesmu cvrčaka. beskrajno. o kamizarima s kojima je pretvorio Sevensko gorje u nesigurno područje. jedino što je u njemu budilo zanimanje. S vremena na vrijeme. kora. jer je puhao jak mistral. gotovo neprepoznatljiv. koje su u njoj cvjetale i koje nitko osim njega nije omirisao i koje bi svojim parfemom mogle pretvoriti cijeli svijet u mirisni raj zemaljski gdje bi mu život u olfaktivnom smislu bio donekle podnošljiv. No. I tako bi to često trajalo cijelu nod. ne vidljivo. pri mjesečini. plod. kad bi se destilat razbistrio poput vode. A zatim bi počeo pričati priče. a medu njima i tako bogatih da žive poput prinčeva u raskošnim kudama sa sjenovitim vrtovima i terasama i blagovaonicama obloženima drvetom. pa makar iz posve različitih razloga. . ostalo bi čisto ulje. lišde. Kad bi se oprezno. sigurno kao amen u Očenašu. I trebalo ih je odbaciti. i o lavandinu ulju što ga je pri tom proizveo. o destilaciji je takoder pripovijedao. neprekidno je ponavljao tu priču. Grenouille motrio boce. Zamišljao je sebe kao veliki kotao što preplavljuje svijet vlastitim destilatima i predavao se tom snu. Grenouille. živost i tko zna što li se još suvišnoga krilo u njima — ostavljali su ga ravnodušnim. kroz donje kljunasto grlo florentinske boce. iz onoga doba. koji bi sjedio podalje u sjeni. neobičan. ljepota. nego skriveno. o svojim dugogodišnjim lutanjima. otvarali ga i istresali raskuhani ostatak. Baldini je uživao u žaru vatre i u treperavom crvenilu plamena i bakra. i ponovno bi životni sok potekao iz biljaka u florentinsku bocu. samo bolji. poput zanosa što gori hladnim plamenom — tada je to bio upravo taj postupak koji je vatrom. a u meduvremenu se ništa više nije moglo raditi. eterično ulje. blijed i vlaknast. o naukovanju u Genovi. skidali bi kotao s vatre. vodom i parom i domišljatom aparaturom oduzimao stvarima mirisnu dušu. u vlasti nezgrapne kace. Takve je priče pripovijedao stari Baldini i pio vino. destilat od onih izuzetnih biljaka što ih je gajio u svojoj duši. Neumorno je zurio u cjevčicu na glavi kotla iz koje je tankim mlazom izlazio destilat. Zatim bi ponovno punili kotao svježim biljkama. Ako je išta u životu moglo u njemu rasplamsati oduševljenje — dakako. Bijaše mlohav i bezbojan poput raskvašene slame. odbojan poput leša i skoro potpuno lišen svoga mirisa. nodu. opčinjena mirisom lavande. . I zuredi tako. . o kderi jednog hugenota koja mu se. Baldini je pazio na vatru.gore je plivao debeo sloj ulja. poput izblijedjelih kosti malih ptica. pa bi mu se obrazi zajapurili od vina. O ratu za španjolsku baštinu čijem je ishodu odlučno pridonio boredi se protiv Austrijanaca. bijaše ono najbolje u njima. Ostaci bez duha — cvjetovi. od vatre i od zanosa. nije ga uopde slušao. zamišljao je sama sebe kao kotao u kojemu ključa kao u ovome i iz kojega izvire destilat kao i ovdje. o šumskom požaru što ga je zamalo izazvao i koji bi se zacijelo bio proširio cijelom Provansom. neobično je volio pucketanje izgarajudeg drveta i klokotanje u kotlu. nov. dolijevali vodu i stavljali kotao nad ognjište. iscijedila samo cvjetna voda nježna mirisa. a pijenje vina. esencija. Bacali su ga kroz prozor u rijeku. o destilaciji na otvorenom. u kojima jedu iz porculanskih tanjura i zlatnim priborom i tako dalje. samo ga je animao novi postupak. Grenouille je bio opčinjen postupkom. obojica opčinjeni. gnjecav. Ta mirisna duša. pokorila. snažni mirisavi princip biljke. Tada se čovjek imao čime zanositi! Donio bi iz dudana bocu vina jer je od vrudine ožednio.

Ostale biljke trebalo je pažljivo odabrati. današnjim ljudima. Mislio je da de s pomodu kotla modi iz tih tvari izmamiti njihov karakteristični miris kao iz majčine dušice. Dok je danju pripravljao parfeme i druge mirisne i začinske proizvode. ali su ipak bili zanimljivi za dalju preradbu. na primjer. sensku vodu. Pripravljanje je takoder bilo važno. u krhotinama. čas je trebalo samo umjereno ključati. Metvica i lavanda mogle su se destilirati u čitavim svežnjidima. raspaljen vinom. Grenouille je do te spoznaje došao mukotrpnim radom nakon dugog niza jalovih pokusa. porculan i kožu. isjeckati.No. U početku je čak donekle i uspijevao. Vlastitu kosu. Grenouille se brzo oslobodio bizarnih maštarija. svaki cvijet. žito i šljunak. Pošlo mu je za rukom da proizvede ulje iz koprivina cvijeta i iz sjemenki divljeg hrena. nije znao da je destilacija samo postupak za odvajanje miješanih supstancija na pojedine postojanije i nepostojanije sastojke i da se u parfimeriji primjenjivala samo za odjeljivanje hlapljivog eteričnog ulja od ostataka slabijeg ili nikakva mirisa. lavande i kimovih sjemenki. Čas je trebalo razviti najjaču paru. smatrajudi je vrijednom pažnje zbog osebujna zadaha. i to je najviše dražilo Grenouillea. svako drvo i svaka uljarica zahtijevali su posebni postupak. zdrobiti ili čak obraditi kao kom prije stavljanja u bakreni kotao. Baldini mu je potpuno prepustio kotao. Nabavio je prozorsko staklo i staklo za boce. Tako je. Najprije je odagnao predodžbu o velikom kotlu i stao razmišljati kako de stečena znanja iskoristiti u stvarnije svrhe. I samu zemlju je destilirao. mirise kakvih u koncentriranom obliku još nije bilo . dok je Baldini. Nama. a neko je cvijede da3Lalo_rejod_sebe tekkad bi se »znojilo« na najslabijem plamenu. Mjesecima je sjedio nodi i nodi kod kotla i na sve mogude načine nastojao proizvesti posve nove mirise. Krv i drvo on i svježu ribu. koji poznajemo fiziku. i Grenouille je tu slobodu obilato iskoristio. No. doduše. Destilirao je mjed. Neke se nisu ni mogle destilirati. Grenouille pokušao destilacijom dobiti miris stakla. giinastohladni miris glatka stakla što ga obični ljudi uopde nisu zapažali. Kad je ustanovio kako Grenouille sigurno vlada aparaturom. mirisom gotovo ni nalikovali na početnu sirovinu. Bilo je. 19 Nedugo zatim postao je stručnjak za destilaciju. Medutim. Naposljetku je destilirao i vodu. dakako. odmah je to jasno. rastrgati. Destilati nisu. Otkrio je — i pri tom mu je više pomogao nos nego Baldinijeva pravila — da vrudina vatre presudno utječe na kvalitetu destilata. Kod supstancija koje ne sadrže eterično ulje destilacija bijaše potpuno besmislen proces. Htio je proizvesti posve nove mirisne tvari kako bi pripravio barem neke od mirisa što ih je nosio u sebi. smrvljeno i u prahu. Svaka biljka. nastavio pripovijedati sve razuzdanije priče o tome kako je prije bilo i sve se otvorenije predavao svom oduševljenju. istrugati. nodu se isključivo bavio tajanstvenom vještinom destiliranja. ali nije postigao ni najmanjeg uspjeha. i tvari kod kojih taj postupak uopde nijc uspijevao. te vodicu iz tek oguljene bazgine kore i iz tisinih grančica. preradio ga u velikim komadima.

Mnogi su prsnuli. Baldini se. Eto. s imenom »Giuseppe Baldini. Naime. 20 Zgrabila ga je vrudica koja je prvih dana bila popradena znojenjem. riješiti se svih poslovnih briga i stedi vječno jamstvo neospornog i sigurnog blagostanja. Kad eto ti ga odjednom . Sanjao je o »Parfum de Madame la Marquise de Pompadour«. optočenom cizeliranim zlatom. izvan granica države. »Parfum de la Marechale de Villars«. prekinuo je pokuse i smrtno se razbolio. Iz dubokog i neizmjerno bogatog vrela svojih predodžbi nije uspio izvudi ni kapljicu konkretne mirisne esencije. Potonji mu je čak dao naslutiti da bi mogao dobiti i kraljevsku privilegiju. Nakon nekog vremena Grenouille je nalikovao na mučenika što su ga kamenovali iznutra. koji mu je bio još miliji od projekta manufakture u Faubourg SaintAntoineu. Kraljevo i njegovo ime na jednom predmetu. kad više ni pore na koži nisu dostajale. a boIje nije mogao poželjeti jer je time mogao izbjedi svako državno i cehovsko tutorstvo. osuo se nebrojenim bubuljicama. Za majstora sa stalnim boravištem u Parizu takav pothvat nije bio baš u skladu sa zakonom. pravu malu manufakturu u kojoj de se en gros pripravljati mirisi s najboljom prodom i u kojoj de zgodne mlade djevojke en gros puniti mirisima zgodne flakončide i odašiljati ih u Holandiju. rezultat svega bilo je samo nekoliko smiješnih biljnih ulja. dakako. nego i kod važnih ličnosti poput monsieura carinskog zakupnika Pariza i jednog člana kraljevskog ministarstva za financije i pokrovitelja uspješnih tvrtki kakav je. Pošto se suočio s neuspjehom. da može sve izdržati. No. Kovao je još jedan plan. pa se iz njih izlio vodenasti sadržaj da bi se zatim ponovno napunili. pa se Baldini bavio mišlju da osnuje filijalu u Faubourg SaintAntoineu kako bi zadovoljio potražnju. štoviše. Nije mu nimalo godila pomisao da izgubi svoga dragocjenog šegrta baš u trenutku kad se spremao proširiti trgovinu izvan granica glavnoga grada. ali je Baldini u najnovije vrijeme počeo uživati zaštitu ljudi visoka položaja. Bog mu dao duši lako. ugraviranom s unutarnje strane podnožja. koji de smjeti upotrebljavati samo jedna osoba i nositi samo njezino presvijetlo ime. »Parfum du Duc dAiguillon« i tako dalje. pristajati samo jednoj osobi. bio zakleo da Grenouille nije nikad bolovao. za kojima je Pariz poludio. a poslije. sa stotinama gnojnih ra na. narudžbe novih mirisa. kakvim se veličanstvenim predodžbama uznosio Baldinii A sad se Grenouille razbolio. bubrili i crvenjeli i otvarali se poput kratera rigajudi gust gnoj i krv pomiješanu sa sluzi. koju je postigao svojim profinjenim mirisima ne samo kod intendanta. pa čak i crnu smrt.na svijetu. Premda se Grimal. koji de. pa i o »Parfum de Sa Majeste le Roi« u precizno brušenom ahatnom flakonu. ako ved ne serijskih artikala: htio je za odabrani broj kupaca višeg i najvišeg položaja kreirati osobne parfeme. Tijelo su mu prekrili crveni mjehuridi. koja je ipak bila zamišljena za proizvodnju robe koju je svatko mogao kupiti. Drugi su izrasli u prave čireve. Englesku i u Njemačko carstvo. stizale su sve češde ne samo iz provincije nego i s inozemnih dvorova. na skrivenom mjestu. primjerice. a od svega što je njuhom zamišljao nije uspio proizvesti ni atoma. U mašti je ved vidio »Parfum de la Marquise de Cernav«. zabrinuo. bio gospodin Fevdeau de Brou. parfimer«. poput odjede po mjeri.

u NotreDame. golem uspjeh tik pred ciljem.Baš sada! Zašto nije pričekao još dvije godine Još godinu dana Dotad ga je mogao iscrpsti kao srebrni rudnik. Stoga je Baldini odlučio da iskuša sve mogude kako bi spasio dragocjeni život svoga šegrta. Grizao je prste od bijesa zbog krute sudbine. o privilegiji i o kraljevskom parfemu. o zgodnim mladim djevojkama. šiljatim prstima podigao veliku plahtu. Naredio da mu postelju presvuku damastom. orobiti kao zlatnog magarca. govorio je zakli njudi se svime na svijetu. Posrijedi je sifilitična varijanta crnih boginja i gnojnih ospica in stadio ultimo. Ali ne! Umire sada. vjerno de čuvati tu oporuku. čudno i rijetko s naučnog gledišta — može se. jer vrijeme bijaše i suviše kratko. Otrčao je po tintu i papir i istjerao ženu iz bolesnikove sobe. potpuno jasan. taj kanon formula najprofinjenijih mirisa što ih je svijet ikad osjetio. u nijemoj šutnji ponijeti sa sobom u grob blago što ga je nosio u sebi! Neka sada. I sam je pomagao pri nošenju bolesnika uskim stubištem premda su mu se neizrecivo gadile bubuljice i gnojni čirevi. sam de. u ahatnom flakonu usadenom u cizelirano zlato i s ugraviranom posvetom »Od JeanBaptistea Grenouillea. doduše. s perom. ta mala ništarija što zlata vrijedi. Rekavši to. s listovima papira na koljenima. za boga miloga. I premda se još ne osjeda karakterističan kužni smrad — što je. koji se baš sada. Zapovjedio je ženi da mu skuha kokošju juhu s vinom. Zapovjedio je da presele Grenouillea iz ležaja u radionici u čistu postelju na gornjem katu kude. štoviše — zakleo se svim svecima — najbolji od tih mirisa pokloniti kralju. No. Ta nede valjda.smrtno bolesnog. kao grom iz vedra neba! Što ako umre Grozno! Tada de s njim umrijeti i veličanstveni planovi o manufakturi. Zatim se smjestio na stolici pokraj kreveta. očekivati da de pacijent izdahnuti u idudih četrdeset i osam sati. povjeri oporuku u sigurne ruke kako bududim naraštajima ne bi bili uskradeni najljepši mirisi svih vremena! On. bez i najmanje dvojbe. proslaviti je. zapali svijedu i izmoli od Majke Božje ozdravljenje za Grenouillea. šaptao Baldini u Grenouilleovo uho. usrdno ga zaklinjudi. bacio jedan jedini pogled na Grenouilleovo tijelo koje je doista izgledalo kao prorešetano te izišao iz sobe i ne otvorivši torbu koju je njegov pomodnik neprekidno nosio za njim. A sada taj momak s neiscrpnom zalihom novih mirisa. Poslao je po najuglednijeg liječnika u četvrti. neumorno mu laskajudi. Doktor je došao. u ruci i pokušavao iz Grenouillea izmamiti parfimerijsku ispovijed. vlažnim od tinte. pariškog parfimera«. Za godinu dana mogao je mirno umrijeti. naplatio je još dvadeset franaka za obavljeni posjet i prognozu — pet franaka de vratiti ako mu se prepusti leš s klasičnim simptomima radi demonstracije — i oprostio se. koje je više nalik na leš nego na živi organizam. morao razboljeti od sifilitičnih boginja i gnojnih ospica in stadio ultimo. Slučaj je. Htio je sam bdjeti uz Grenouillea. Baldini. Liječenje je ved stoga nepotrebno jer ne može primijeniti puštanje krvi na tijelu što se raspada. umrijet de u idudih četrdeset osam sati! Na trenutak se pozabavio mišlju da othodočasti prijeko. u stadiju poslovnog uspona. Jadikovao je i vikao od očaja. Ponovno su mu se izjalovili planovi za velik. . za boga miloga. počeo je objašnjavati Baldiniju. Tako je govorio ili bolje rečeno. odbacio je tu misao. nekog Procopea kojemu je trebalo unaprijed platiti — dvadeset franaka! — kako bi se uopde potrudio da dode. u posljednjim časovima. Baldini bijaše izvan sebe. U svoje vrijeme krivi su bili Pelissier i njegovo društvo sa svojom domišljatošdu. Osigurat de Grenouilleovu imenu besmrtnu slavu.

Baldini bi ga mogao zadaviti. — Pogotovu u gradu Grasseu. poput kapetana što gleda brod kako tone i povlači za sobom u dubinu sve svoje bogatstvo. Uto se odjednom otvoriše samrtnikova usta. osim isprešavanja i destilacije. Grenouille otvori oči i pogleda Baldinija onim istim neobičnim vrebajudim očima kao pri prvom susretu.« I digne se. Grenouille bijaše sve. Iz Grenouillea je izlazio samo vodenast sekret i krvavi gnoj. uvjeren da taj glas potječe iz njegove mašte ili s drugoga svijeta. Trebalo bi pozvati svedenika. ali svoga blaga nije odavao. . — Kojih — upita glas s kreveta. maitre. i kad se to ne bi tako izrazito kosilo s njegovim mišljenjem o kršdanskoj ljubavi prema bližnjemu svomu. i žlicom mu davao vino kako bi mu odriješio jezik. Sakupi papire na kojima nije napisao ni retka i ugasi svijedu. — Dobro — reče Grenouille. ni znanja. — Kojih — upita. u malo umirude Grenouilleovo tijelo tamo na krevetu. i Baldini naglo otvori umorne oči. Grenouille je nepomično ležao na krevetu. Nijemo je ležao na damastu i ispuštao te ogavne sokove. Mjehuridi na koži ved su se počeli sušiti. bunca od groznice ili je u agoniji. mogao je samo bespomodno gledati kako odlazi. gnojni se krateri zatvarati. U mnogim su pogledima bolji od destilacije. Ved je svitalo. koje nije mogao ni spasiti ni orobiti. ruže i narančina cvijeta. Srušio se iscrpljen u naslonjač na drugom kraju sobe i stao zuriti. i on progovori glasom koji svojom jasnodom i čvrstinom nije nipošto nagovještavao skorašnju smrt. i ovaj put Baldini zapazi pomicanje usana. — Kažite. Rekavši to. i njima se koristimo za dobivanje najfinijih mirisa: mirisa jasmina. »Sad je gotovo«. Za tjedan dana je ozdravio. »sad de ispustiti dušu. Bijaše vrlo potišten. pride krevetu i nadvije se nad bolesnika. Baldini se polako uspravi. pomisli.No. Zatim brzo napravi desnicom znak križa i izide. sinko: lenfleurage a chaud. — Gdje — upita Grenouille. ni jedne jedine parfemske formule. predajudi se mirno sudbini. pomisli on. rane zacjeljivati. ima li još načina. najradije bi ga mlatio sve dotle dok iz tog umirudeg tijela ne izvuče dragocjene tajne kad bi znao da de time nešto postidi. Bio je umoran kao pas. odgovori mehanički: — Da. — Na jugu — odgovori Baldini. . sve bijaše uzalud. cijelu cjelcatu nod — uzalud. Zar je leš govorio — Kojih — ponovi glas. ne ljutedi se. iz kojeg više ništa nije mogao izvudi i sačuvati za sebe. samo ne mrtav. I stoga je i dalje samo umilno šaputao i mrmljao najlaskavijim tonom gladedi bolesnika i brišudi vlažnim ručnicima — ma koliko ga grdne snage to stajalo — čelo orošeno znojem i žive vulkane rana. spavao dubokim snom i uvlačio sokove u sebe. sklopi oči. lenfleurage a froid i lenfleurage a lhuile. Dok mu je srce lupalo — nije htio samrtniku odbiti posljednju želju — Baldini odgovori: — Ima ih tri. dotudi bi ga mogao. U zoru je odustao. ima. Samo je čvrsto spavao. da bi se iz neke tvari dobio miris Baldini. .

Sve ostalo bijaše mu svejedno. Uostalom. znači — nitko i ništa. jer je pravi šegrt morao imati besprijekorno porijeklo. ne smije odati nijednu formulu Kao da ne može izumiti tisudu drugih. Nije mu. godine — u međuvremenu je kupio još jednu kudu pokraj svoje na Pont au Changeu. Nije ni namjeravao konkurirati Baldiniju ili bilo kojem gradskom parfimeru. uzdigao do nepobitno najvedeg evropskog parfimera i jednog od najbogatijihpariških gradana. koji nije imao časti. Početkom 1756. Baldini se. Zakleo bi se svime na svijetu. Grenouille. samo za stanovanje. Baldini. pa ni živjeti od njega. Njegovi profinjeni mirisni proizvodi prodavali su se čak u Petrogradu. na to. kakvih li samo uvjeta! Da ne smije više kročiti u Pariz Što de mu Pariz Ta poznavao je u njemu i najzabitniji smrdljivi kut. do brano potrajalo. sve što on nije imao. isto tako dobrih i boljih. sve parfeme. ako se može živjeti na drugi način. Ne smije proizvoditi Baldinijeve uspješne parfeme. jer je htio dobiti to glupo kalfensko pismo koje de mu omoguditi da neupadljivo živi. dobio kraljevsku privilegiju. mora se obavezati na apsolutnu šutnju o prva dva uvjeta. Palermu. tako mu objašnjavaše Baldini — pošto ga je prošla prva radost zbog Grenouilleova uskrsnuda — zapravo. koji su nastali pod Baldinijevim krovom. Ispunjenje tog velikodušnog obedanja je. jadnom dušom svoje majke i vlastitom časti. No. dakako. Osnovao je manufakturu u Faubourg SaintAntoineu. usprkos tome pomogne da jednoga dana stekne kalfemskjDjrisrno. Htio se . jer stara kuda bijaše doslovce sve do krova natrpana sirovinama za mirise i mirodijama — priopdio je Grenouilleu da mu je voljan dati kalfensko pismo. znači. to jest. Zapravo. Snažnu mošusovu notu jednog njegovog parfema cijenili su čak i u Carigradu premda su imali bogzna koliko vlastitih mirisa. još manje od ništice. nesmetano putuje i zaposli se. Nije težio za zgrtanjem novca svojim umijedem. ne može riješiti premda mu je često naškodi la. Baldinijevi parfemi takoder su mirisali u otmjenim uredima londonskog Cityja. onda de to učiniti samo zbog Grenouilleove nesvakidašnje nadarenosti. ali samo uz tri uvjeta: prvo. Pošto se ved bio pomirio time da de starost provesti u velikoj bijedi negdje pokraj Messine. nosio ga u sebi kamo god bi krenuo. Mora se zakleti svim svecima. točno tri godine. na varšavskom dvoru i u malom dvorcu grofa od LippeDetmolda. a kamoli vjerovao u svece ili čak jadnu dušu svoje majke. ne smije ubudude ni sam proizvoditi niti njihove formule dati tredoj osobi. drugo. tamo gdje se mogu naučiti novi postupci o kojima mu je starac govorio. Baldini. nije mogao ni pomišljati. mora napustiti Pariz i za Baldinijeva života ne smije se vratiti. naravno. na parmskom dvoru. i trede. Ako mu on. kad mu se samo prohtije. Prihvatio bi sve Baldinijeve uvjete. Pariz bijaše njegov. sa sedamdeset godina na ledima. Ta bio je samo šegrt. besprijekornog bududeg ponašanja i zbog svoje beskrajne širokogrudnosti koje se on. Kopenhagenu. probio se na dvoru svojim ekskluzivnim parfemima. imati obitelj primjerenu staležu i ugovor o šegrtovanju. dakako. morao je biti bračno dijete. bilo to toga. Baldiniju su se za to vrijeme s Grenouilleovom pomodi ostvarili častohlepni snovi. spremno se zakleo.21 Najradije bi odmah otišao na jug. ved godinama.

bez ikakva povoda. malen. Jedino u tome što danas radim ono što sam jučer osudivao. Pokraj zgrade Parlamenta. Taj mu se tip nikada nije svidao. govorio je. kao da se bojao da de se zaraziti. Dakako. U proljede je krenuo. Zar je to zločin Drugi varaju cijelog života. dakle. no. Nije mu nikada dao ruku. I samo zato što mi se pukim slučajem pružila jedinstvena prilika. svojski ga opominjudi da ne zaboravi zakletvu. Po pravilima bio mu je dužan dati dva franka za popudbinu. izgubio ga je iz vida i osjetio izuzetno olakšanje. Dobio je od Baldinija malu naprtnjaču. ništa drugo nije htio. napokon je to mogao sebi priznati. ne može zanijekati svoju velikodušnost. konjski pokrovac i dvadeset pet franaka. pravedno kad bi ovaj put On bio pomirljiv. Na cesti ne bijaše ni žive duše. s naprtnjačom kao grbom na ledima. uvjeren sam da hode! Često me u životu strogo kažnjavao. odostraga nalik na starca. bilo bi. ako i jest grijeh Jedino u tome što pomalo zaobilazim cehovska pravila iskorištavajudi čudesnu darovitost nekvalificiranog pojedinca i lažno predstavljam njegovu vještinu kao svoju. ni duboku simpatiju koja se u toku godina sakupila u njegovu srcu prema dobrom JeanBaptisteu Grenouilleu. nikada. Kad bi barem sve dobro prošlo! bojažljivo je ponavljao istu molitvu. kad bih barem uspio požnjeti uspjeh te smione pustolovine a da ne platim ceh! Kad bih samo uspio! Nije pravično što činim. Medutim. pogotovu zato što Grenouille za temeljitu izobrazbu kakvu je dobio nije platio ni novčida za naukovanje. Tim riječima otpratio ga je do vrata za služinčad. A možda nije ni bio slučaj. i otpustio ga. reče mu Baldini. I doista. Sanio je kratko rekao »adieu«. Jedino u tome što sam malo skrenuo s tradicionalnog puta obrtničke vrline. opasnost da prozru njegovu prijevaru bijaše mala. onoga što je smatrao vrednijim od svega što je nudio vanjski svijet. To je mnogo više no što je obavezan dati. koji igra neku igru nedopuštenim sredstvima. Cijelo vrijeme što ga je držao pod svojim krovom i izrabljivao nije mu bilo ugodno. 22 Baldini je gledao za njim kako šepesa mostom i prelazi otok. U čemu je uopde moj grijeh. možda mi je sam Bog poslao tog čarobnjaka u kudu da mi nadoknadi . dotle ipak njegova simpatija nije dosegla. Grenouille je samo kimnuo. pognuo se i krenuo.osloboditi onoga što je nosio u sebi. drugu košulju. Ruku mu nije pružio. jednog svibanjskog dana. Samo sam nekoliko godina malo »farbao«. a izgledi na uspjeh golemi. Osjedao se poput neporočna čovjeka koji prvi put čini nešto zabranjeno. pognut. rano ujutro. ali Bog de zažmiriti na jedno oko. I stoga Baldinijevi uvjeti ne bijahu za Grenouillea nikakvi uvjeti. golema bijaše i nervoza i nečista savjest. ništa više. gdje je ulica zavijala. kod kojih ga je nekod i primio. Opdenito je izbjegavao rci liički kontakt s Grenouilleom zbog nekakve bogobojazne odvratnosti. dva paračarapa. svih tih godina nije prošao ni dan da ga nisu progonile neugodne misli kako na neki način mora platiti zato što se spetljao s tim čovjekom. veliku kobasicu. okaljati. Zaželip mu je mnogo srede na putovanju.

baš kad se htio uputiti u crkvu. sačuvano za sva vremena! Baldini stavi ruku na prsa i kroz tkaninu kaputida napipa knjižicu iznad srca. No. koja je. Posluga je te nodi imala izlaz. Na sredu. kuda. No. nego da mene uzdigne Stoga bi moja sreda mogla biti sredstvo Božje pravednosti. zapravo. Naime. ujutro dok bi uskim stubištem silazio u dudan. ponovno ga je nešto spriječilo. radionica. uljulja se maitre Baldini u san i živ se više ne probudi. bududi da se upravo tih dana spremao otpremiti pošiljku parfema u London. S tim slatkim mislima u svojoj glupoj staroj glavi. zatim u svoju manufakturu u Faubourg SaintAntoineu da najprije stornira pošiljku za London. i više no što je potrebno.. dudan. jer se poslije podne.poniženja što sam ih doživljavao od Pelissiera i njemu sličnih. te se nodi dogodila mala katastrofa. Možda je Božja providnost i nije uperena na mene nego protiv Pelissiera! To bi i te kako bilo mogude! Kako bi. herojski miris. sirovine. Zapisao je u nju šest stotina formula.. koju je položio s olakšanjem na jastuk. još danas othodočastiti u NotreDame. Dvije kude srušile su se u rijeku i tako iznenadno potonule da nikoga od ukudana nisu mogli spasiti. dok je pokraj njega hrkala njegova žena — sama kost i koža — ne uspijevajudi zaspati od silne tjeskobe što ga je snašla takva sreda. Bog mogao drugačije kazniti Pelissiera. sam Baldini. zbog gubitka posla s Englezima. što je još mogao tražiti! Jutarnje sunce obasjavalo je zabate kuda na suprotnoj strani i odražavalo se na njegovu licu. više no što bi ih ikada mogla ostvariti cijela generacija parfimera. oporučno imenovati svojim nasljednikom. Ta ga vijest sa ma po sebi nije nimalo uznemirila. Tako je Baldini često razmišljao posljednjih godina. jer kude više nije bilo — u rane jutarnje sate. No. s tom bi se knjižicom ved u godinu dana ponovno obogatio. Doista. niz ulicu u pravcu zgrade Parlamenta — naprosto mu je godilo što se Grenouilleu ne vidi više ni traga! — pa odluči. pa je smijem. pa i oporuka u kojoj je možda bilo nade da de naslijediti manufakturu! . Chenier. proširio glas da su Englezi objavili rat Francuskoj. te brojio i slagao teške zlatnike i srebrnjake u trezor i nodu. preplavljen zahvalnošdu. Baldini je još gledao na jug. Trideset godina zanosio se nadom da de ga Baldini. odgodio je posjet NotreDame pa je otišao u grad da se propita o svemu. dala povoda kraljevom ediktu o postupnom rušenju svih kuda na svim mostovima grada Pariza: bez očiglednog uzroka Pont au Change se urušio na zapadnoj strani izmedu tredeg i četvrtog stupa. koji je došao kudi pripit — bolje rečeno. Neugodni gost je otišao i nede se nikada više vratiti. s dužnim odgađanjem. koji nije imao ni djece ni rodbine. na žalost. ostalo je bogatstvo. Kad bi danas sve izgubio. sada su mračne misli napokon nestale. navečer dok bi se vradao s utrškom. I sad je jednim udarcem nestalo nasljedstvo — sve. radilo se samo o dvije osobe — o Giuseppeu Baldiniju i njegovoj ženi Teresi. htio dodi kudi. No. s dozvolom ili bez nje. pretrpio je živčani slom. čak moram prihvatiti. baciti zlatnik u škrabicu za milodare. ispod kojeg je s ugodom osjedao pritisak knjižice s formulama. i njegov de mu uspjeh nedvojbeno nadoknaditi štetu. zapaliti tri svijede i Gospodu na koljenima zahvaliti što ga je obasuo tolikom sredom i poštedio osvete. Navečer mu je u krevetu sinula genijalna zamisao: s obzirom na bliska ratna razračunavanja zbog kolonija u Novome svijetu odlučio je lansirati novi parfem koji de nazvati »Prestige du Quebec«. ne stidedi se i nimalo se ne kajudi. žuto i toplo.

ni bjesomučno izmjenjivale. Dosad je uvijek vjerovao da mora bježati opdenito od svijeta. No. Tek sada. metar za metrom. polako se nadimajudi. Kažemo »gotovo«. neočekivano. pa i u onim rijetkim trenucima u kojima je doživljavao nešto nalik na zadovoljenje.Ništa se nije pronašlo. tako mu se činilo. ni knjižica sa šest stotina formula. to ne bijaše svijet nego ljudi. a oni malobrojni — miris prašnjave ceste. i sa svakim korakom što se od njega udaljavao. octa. Grenouille se osjedao sve bolje što je više odmicao od Pariza. radije bi izdisao nego udisao — baš kao što je i život započeo ubilačkim krikom. Prvi put mogao je gotovo slobodno disati. jer kroz Grenouilleov nos. Grenouilleu je postalo jasno da su ga te nagomilane ljudske ispare osamnaest godina pritiskale poput omare pred oluju. možda i sredu. koja je još tjednima lebdjela iznad rijeke Sene — od Pariza do Le Havrea. dakako. nije ništa slobodno prolazilo. kao posve normalna osoba. DRUGI DIO 23 U trenutku kad se kuda Giuseppea Baldinija srušila u rijeku. ni kamena. bistriji i čistiji. Grenouille bijaše na cesti što je vodila u Orleans. Sa svijetom. a ne udisajem punim nade. povremeno se čak uspravljao. kad ih se počeo oslobadati. stotine. No. najvedeg evropskog parfimera. Od Giuseppea Baldinija. Šest. vode — prolazili su krajolikom u dugim prugama. . hodao sve poletnijim korakom. cimeta. Cijelog života. Sve je vrvjelo od njih na ulicama i trgovima. Grenouille je osjedao tu jednostavnost kao izbavljenje. bez obzira na tu sputanost. koja je kod njega bila povezana s konstitucijskim ograničenjem. sa svijetom u kojem nema ljudi moglo se živjeti. a kude su bile nakljukane njima od podruma do tavana. ni mrtva tijela. disao sve lakše. Prvi put u životu nije morao pri svakom udisaju biti spreman da nanjuši nešto novo. a da pri tom ne mora uvijek vrebajudi njuškati. zrak oko njega bivao je prozirniji. Nisu se više natjeravale. zemlje. ni komadida zemlje bez ljudskog zadaha. dakle. tisude različitih mirisa. ni trezor. Najvedu slobodu osjedao je daleko od ljudi. zadovoljstvo. Kao da se razrijedio. neprijateljsko ili se bojati da de mu promaknuti nešto ugodno. livada. skoro nikada s naglim prekidima. ostala je samo vrlo raznolika mirisava smjesa mošusa. sedam stotina tisuda ljudi živjelo je u Parizu. Za sobom je ostavio ozračje velikoga grada. Smireni mirisi milovali su mu nosnice. U Parizu gotovo i nije bilo kutka koji nije vonjao ljudima. lavande i tisuda drugih tvari. polako nestajudi. biljaka. U Parizu je na najskučenijem prostoru živjelo više ljudi nego u bilo kojem drugom gradu na svijetu. pa je izdaleka sko ro izgledao kao obični kalfa. U njemu je vječito bdjela nagonska suzdržanost — pa i onda kad za to nije imao ni najmanjeg povoda — prema svemu što je dolazilo izvana i trebalo udi u njega.

Grenouille više nikamo nije htio podi. Put ga je vodio prema jugu. Nakon nekoliko tjedana počeli su mu smetati i rijetki putnici što bi ih susretao na zabačenim putovima. I nodu je bilo ljudi. u kojemu nije živjelo ništa osim mirisa gole zemlje. tako redi ishlapio na slobodi. Probijao se po prečnim putovima. Svjetlo mu nije bilo potrebno. Prebojilo bi zemlju prljavosivom bojom i na jednu nod prigušilo život. daleko od ljudi. jer nije slijedio nikakav magnetski kompas. blještavilo. uglavnom na nepristupačnim mjestima. Ved i prije. da de ga kontrolirati ili zatražiti od njega dokumente i možda ga natjerati da ide u rat — nije ni znao da je rat — ved samo zato što mu se gadio ljudski vonj konjanika. Otprilike prema jugu. poput drugih kalfi i skitnica. zaobidi Orleans. Približavao se naseljima ili osamljenim seoskim imanjima samo da bi se opskrbio namirnicama. I tako se. bijaše jedini svijet što ga je priznavao. kupio bi kruh i ponovno nestajao u šumama. Samo su se povukli u svoja skrovišta. Tjednima nije susreo ni žive duše. pa su se nazirali samo slabi obrisi krajolika. jer se njihov vonj isparavao čak u snu i nadirao kroz . Bio je gotovo opijen zrakom što se sve više razrjedivao s povedanjem udaljenosti od ljudi.Tredega dana putovanja dospio je u olfaktivno gravitacijsko polje Orleansa. svako selo. poput štakora. spontano i bez posebne odluke. Danju bi se zavlačio u šikaru. Grenouille je osjetio zgušnjavanje ljudskog zadaha u zraku i odlučio. Bojažljivo je obilazio stada ovaca. tek kad je nod sa svojim tobožnjim opasnostima očistila kraj od ljudi. često bi satima držao oči zatvorene i hodao samo za nosom. a zatim se. poput drugih planova i nakana. Nije htio da mu zagušljiva ljudska klima tako brzo ponovno ugrozi tek stečenu slobodu disanja. Zaobišao je grad u velikom luku. Zemlja ih se nije oslobodila. usprkos prvotnoj namjeri. šipragu. pomirio se s miljama dugim obilaznicama kad bi namirisao konjički eskadron koji je još satima bio udaljen od njega. s nosom zabijenim u lakatni pregib i okrenutim prema zemlji kako ni najneznatniji strani vonj ne bi omeo njegove snove. Putovao je još samo nodu. Ne stoga što bi se bojao. nego stoga da umakne vonju pastira. njegov plan da se najbržim putem dokopa Grassea postupno rasplinuo. Svidala mu se samo mjesečina. jer je nalikovao svijetu njegove duše. i spavali. spavao u grmlju. Grenouille bi ispuzao iz svoga skrovišta i krenuo dalje. Sad više nije izbjegavao samo gradove nego i sela. Mnogo prije no što bi bilo kakav vidljivi znak upozorio na blizinu grada. Kobasica mu je dostajala do tog mjesta. iznenadnost i oštrina zapažanja očima. napustivši rijeku. smotan poput životinje. I mogao bi se mirno uljuljati u vjeru da je sam na tom mračnom svijetu. nego samo daleko. Budio se sa zalaskom sunca. Kupio je novu. njušio na sve strane svijeta i tek kad bi mu njuh potvrdio da je posljednji seljak otišao s polja i najhrabriji putnik potražio utočište prije mraka. u kojemu bi sve stalo osim vjetra što se povremeno spuštao poput sjene nad sive šume. Mjesečevo svjetlo nije poznavalo boje. I u najzabitnijim krajevima bilo je ljudi. Taj svijet. nije više podnosio povremeni vonj seljaka što su na livadama kosili prvu travu. prekriven smedkastim konjskim pokrovcem preko tijela i glave. uputio u unutrašnjost. Smetale su ga kričave boje krajolika. obasjanom hladnim mjesečevim svjetlom. izbio kod Chateauneufa na Loiru i prešao je kod Sullvja. dok je još danju pješačio. ved samo kompas nosa koji ga je silio da obilazi svaki grad. kao izliven u olovu. ne zbog ovaca. da mu njegov precizni kompas nije pokazivao kako se vara. svako naselje.

Nije više označavao nijedan smjer. Što se Grenouille više navikavao na čistiji zrak. Ipak nije ništa nanjušio. području iz kojega je došao i danima planinario kraškim gorjem. nalik na tiho brujanje povjetarca. umjesto da se sakrije na Plomb du Gantalu. Ved desetljedima nitko se nije popeo na vrh. zapravo najudaljenija točka od ljudi čitavog kraljevstva. Bojao se da de još ipak otkriti skriveni tračak ljudskog vonja. Još nije znao da je time njegovo putovanje završilo. te nekoliko kukaca i pokoja zmija. pa se stao okretati i pustio nos da kruži veličanstvenom panoramom vulkanske pustinje: prema istoku s golemom visoravni SaintFloura i močvarama rijeke Riou. Grenouille je stigao na odredište.otvorene prozore i pukotine na kudama kužedi prirodu. obraslom samo mahovinom i sivim šipražjem. 24 Taj pol. sve ga više udaljavao od ljudi i tjerao ga sve snažnije prema magnetskom polu krajnje osamljenosti. Samo mir. iznenada. ali od doživotne osamljenosti. I po bijelu danu kraj se doimao tako očajno pustim da ni najsiromašniji pastir te ionako siromašne provincije ne bi ovamo dotjerao svoje Ovce. U miljama širokom krugu oko planine nije živio nijedan čovjek i nijedna obična toplokrvna životinja. a ta mu se smrt činila gorom. olfaktivni mir. ako se tako može redi. bivao je sve osjetljiviji na Ijudski vonj koji bi obnod. Grenouille je stigao na brdo jedne kolovoške nodi 1756. nalazio se u središnjem masivu Auvergnea. I bježao je sve dalje. godine. pri blijedu mjesečevu svjetlu. No. na vrhu dvije tisude metara visokog vulkana Plomb du Cantal. odavajudi prisutnost nekakvog pastirskog skloništa ili ugljenarove kolibe ili razbojničke jazbine. samo nekoliko šišmiša. kao da nije pripadala ovome svijetu. a istodobno bi svaki korak u svakom pravcu ponovno značio vedu blizinu Ijudi. ta pustoš. bogu iza leda. gdje ga zacijelo ne bi nitko ni tražio ni našao i gdje bi takoder svakako urnro. ljudi su bili podjednako udaljeni. Planina bijaše golemi stožac od olovnosivih stijena. Mislio je da je gotova samo jedna etapa puta u sve čistiji zrak. Posvuda. prema sjeveru. Čak nodu. sivih lišaja i suhe trave i ničega više. Nos ga je tako vodio u sve zabačenije dijelove zemlje. poput trulih zubi. otprilike pet dana putovanja južno od Clermonta. prema zapadu odakle mu je jutarnji vjetar donosio samo miris kamena i krute trave. istovremeno bijaše zarobljen. Uokolo je vladao samo ujednačen miris. Kad je sunce izašlo. Čak se i posvuda 1r traženi overnjanski razbojnik Lebrun radije probio u Sevensko gorje i tamo se dao uhvatiti i raščetvoriti. okružen beskrajnom goletnom visoravni. stajao je još na istom mjestu podignuta nosa. posve neočekivano. Očajnički je nastojao nanjušiti smjer iz kojeg je mogao naidi prijetedi ljudski miris i odrediti suprotni smjer obaveznog nastavka bijega. na izgled prepuštenu sebi. stršali stjenoviti vrhovi i nekoliko od požara pougljenjenih stabala. gdje su se ogranci Plomba protezali na milje daleko sve do tamnih gudura Truverea. odvratan poput zadaha truležne tekudine. miris mrtvog kamenja. na sve četiri strane svijeta. . odnekud dolepršao. sve osjetljiviji na ljudski vonj koji je bivao sve rjedi. naposljetku prema jugu. a iz nje su tu i tamo. Kompas je kružio. Kad je svanulo stajao je na vrhu.

ogradu. Tek kad je sunce zašlo. Najprije je njuškao tražedi vodu i našao ju je. Još se nikada nije osjedao tako sigurnim — pa ni u utrobi svoje majke. na primjer kruh. Ne bijaše spreman na toliku sredu. Zatim je uzdigao ruke do ušiju i osluškivao ne bi li možda čuo klepanje kose ili pasji lavež ili dječji krik. otkrio je nešto bolje. vladala je grobna tišina. no bude li je strpljivo lizao jedan sat. Pronašao je i hranu. Time je njegova potreba za komforom bila potpuno zadovoljena. tako je i Grenouille slavio dolazak na osamljeno brdo. te legao. Osim toga. utažit de žed za jedan dan. pozvao je u pomod i oči. Nedaleko od mjesta na kojem je pronašao vodu otkrio je prirodni tunel s mnogo uskih zavoja. Tunel je pri kraju bio tako uzak da je Grenouille ramenima doticao stijene i tako nizak da je mogao stajati samo pogrbljen. Grenouille je odmah nanjušio da još nijedno živo bide nije kročilo u taj prolaz. Ne bijaše je mnogo. Počeo je tiho plakati. krov kolibe. nezamisliva prehrana nije ga nimalo smetala. pedeset metara ispod zemlje. Nije ga nimalo zanimao užitak ako nije bio povezan s čistim bestjelesnim mirisom. Vikao je od srede. No. njegovo se nepovjerenje malopomalo počelo pretvarati u sve jaču euforiju: pobjegao je od mrskog odiuma Doista bijaše potpuno sam! Bijaše jedini čovjek na svijetu! Obuzela ga je neizmjerna radost. Ved i posljednjih tjedana i mjeseci nije više jeo hranu što ju je pripravljao čovjek. Nije bio ama baš nikakav sladokusac. Ležao je u najsamotnijem brdu Francuske. likujudi. a zrak je odisao vlažnom. Kad se sunce diglo. kao u svom grobu. Zamalo ga je svladalo strahopoštovanje kad ga je zaposjeo. Tome je dodao suhe lišajeve i travu i brusnice. pa i skvrčen ležati. kao da ga je sam protjerao s neba. to je mjesto imalo neprocjenjive prednosti: na kraju tunela bilo je i danju tamno kao u rogu. Osjedao se kao u sedmom nebu. plesao u krugu. Svijet bi vani mogao i izgorjeti. kao da prekriva oltar. stado. mogao je sjediti. . po gradanskim mjerilima. Takva. Ludovao je sve do duboko u nod. te pretražio horizont ne bi li otkrio najskriveniji znak ljudske prisutnosti.Grenouilleu je dugo trebalo da povjeruje kako ništa ne njuši. No. zaurlao svoje ime na sve četiri strane svijeta. kobasice i sir. kako se u tankom mlazu slijeva niz pukotinu u stijeni. konjski pokrovac. stisnuo šake i likujudi pružio ih prema kraju što se prostirao ispod njega i prema zalazedem suncu. daždevnjake i bjelouške koje je progutao s kožom i kostima pošto im je odgrizao glave. slankastom svježinom. Nije ga zanimala ni udobnost. pa je bio zadovoljan i kad bi spavao na golu kamenu. gotovo pri vrhu. Kao što brodolomac nakon tjednima duga lutanja ushideno pozdravlja prvi naseljeni otok. Njegovo se nepovjerenje dugo branilo od te spoznaje. koji je vodio u unutrašnjost brda i završavao preprekom od urušena kamenja. štap i stao udarati nogama o zemlju. gutao sve jestivo što bi mu se našlo na putu. 25 Idudih nekoliko dana posvetio je sredivanju života na brdu — jer je odlučio da nede tako brzo napustiti taj blagoslovljeni kraj. uzdignuo ruke. nego bi. Nije znao kome ima zahvaliti za toliku sredu. Pažljivo je stavio pokrovac na zemlju. dim vatre. Odbacio je naprtnjaču. kad je osjetio glad. most. Cijeli je dan ostao na žarkom suncu na vrhu Plomb du Cantala i uzalud čekao najmanju indiciju. a on unutra ne bi ništa ni zamijetio.

A onda bi se odjednom — to i bijaše smisao vježbe — snažno poput orgazma izlila sva nagomilana mržnja. Na vrh se. najudaljenijer neprijateljski. Utonuo je u vlastitu egzistenciju. Ništa od svega toga nije vrijedilo za Grenouillea. Zna se za ljude koji traže osamljenost: pokajnici. dozivao u sje danje one najstarije. dopustio bi sebi mali izlet Grimalu i okusio smrad sirovih. Bog mu ne bijaše ni nakraj pameti. ubilački zadah svoje majke. mesnatih koža i štavila ili bi zamislio nakupljene isparine šest stotina tisuda Parižana za teške omare usred ljeta. dojkinje Bussie. Stoga je prestao s tim izletima. jer ni je dan jedini put nije nanjušio ništa opasno. Ležao je u kamenoj grobnici kao vlastiti leš. histerični znoj. Medutim. Jer pravim životom življaše tek u toj grobnici. dovoljan samom sebi. Nije činiovpokoru i nije čekao nikakvo božansko nadahnude. kožastih ruku. Nasladivaše se ogavnošdu i mržnjom. Trape se samodom i time čine pokoru vjerujudi da žive bogougodnim životom. nepotrebnu naviku. Dine to zato da bi se približili Bogu. doduše. zlosretnici. Nodu bi ih lako hvatao jer bi se zavukli pod kamenje ili u pukotine. A to je značilo da je više od dvadeset sati sjedio u potpunoj tami i potpunoj tišini i potpuno nepokretno na svojem pokrovcu. i sav bi se nakostriješio od slatke grozote. sveci i proroci.U prvo vrijeme izlazio je još samo zato da bi na izvoru lizao vodu. Najradije se povlače u pustinje u kojima žive od skakavaca i prirodnog meda. Kad ga aperitiv od tih gnusoba ne bi dovoljno uzbudio. srce mu je jedva kucalo — a ipak je živio intenzivno i neobuzdano kao još nijedan bonvivan u vanjskom svijetu. ubrzo se takvo penjanje pretvorilo u dosadnu. pa se samo nastojao što prije vratiti u svoju grobnicu čim bi obavio najpotrebnije radnje da bi preživio. Oborio bi se poput oluje na mirise koji su se usudiii vrijedati njegov presvijetli nos. ne dopuštajudi da je išta ometa. da bi se raspoložio. popeo prvih tjedana još nekoliko puta da bi onjušio horizont. Bacio se na . brzo se rasteretio mokrade i izmeta i lovio guštere i zmije. pohranjivao obrise svih mirisa s kojima se ikad susreo. vlažni zadah spavaonice madame Gaillard. 26 Scena tih neobuzdanosti bijaše njegovo unutarnje carstvo — a kako bi i moglo biti drugačije — u koje je. smrad leševa na Cimetiere des Innocents. na kraju kamenita prolaza. vonj njenih suhih. s ramenima uklještenima izmedu stijena. jedva dišudi. Ili čekaju mjesecima i godinama da u samodi prime božansku vijest kako bi je zatim što brže proširili medu ljudima. vreo i materinski. pa bi ih tamo lako nanjušio. samo da bude sebi bliže. kiselkasti dah oca Terriera. Najprije je. i uživao je u tome. naslonjen leđima na sipinu. Neki žive u spiljama i pustinjačkim obitavalištima na dalekim otocima ili se šdudure — doista spektakularno! — u kavezima što vise na stupovima u zraku. još od rodenja. U samodu se povukao samo iz vlastita užitka.

tamo štedljivo.. Tako pravedan bijaše njegov gnjev. ovdje rasipnički. htio je da njegovo carstvo miriše. herojskih djela. I Grenouille se digne — kako rekosmo — i strese san s udova. I ustane. ni prijepodneva. kojim on vlada.. Da! To je njegovo carstvo! Jedinstveno Grenouilleovo carstvo! Carstvo jedinstvenog Grenouillea što ga je on stvorio. Sada je mogao neko vrijeme mirovati mirne savjesti. opor poput slanih badema. taj mali čovjek. demonska banda uništena. jer nije bilo. jer mu je davala divan osjedaj pravične iscrpljenosti što se javlja samo nakon doista velikih. Bilo je kasno poslijepodne kad se digao — tako redi kasno poslijepodne. divno ga bijaše gledati — skoro šteta što ga nitko nije vidio! — i ogleda se. i mladice potjeraše da ti se duša razgali. a nije bilo ni proljetnih livada ni zelena lišda na bukvama. Ovdje caruje samo njegova volja. udobno se namjestio i predao sanjama. drhtaše od uzbudenja.njih poput tuče na žitno polje. i ubrzo ne bijaše kutka u koji nije bacio sjeme mirisa. Ved se bujno talasalo na plantažama. svakako prikladan i jedini mogud. naravno. Stoga je prikaz toga univerzuma kao krajolika samo facon de parler. blag proljetni povjetarac što puše kroz prvo zeleno lišde na bukvama. Poljane njegove duše prostirahu se gole i pitome u lascivnoj tišini budenja čekajudi očitovanje gospodarove volje. ni večeri ni jutra. proširuje u beskraj i plamenim mačem brani od svakog uljeza. a u skrivenim vrtovima stapke se napuniše sokovima. Dakle. a nos mu golicahu ugodni mirisi: miomirisni lahor što dopuhuje s proljetnih livada. na beskrajnim plantažama i malim intimnim gredicama.. a tijelo mu se grčilo u sladostrašdu.. Bijaše i suviše ugodan taj eruptivni čin uništenja svih odbojnih mirisa. u nutrini. Grenouille Veliki. a zatim se polako opuštalo i ostajalo ležati. izduži se u diva. Ova točka bijaše mu skoro najomiljenija u slijedu prizora njegovog veličanstvenog unutarnjeg kazališta. bacajudi sjeme šakama ili ga pojedinačno spuštajudi na posebno odabrana mjesta. ponosito i dostojanstveno. Ah! Uzvišena li trenutka! Grenouille. Razjarena vrudina — neprijatelj sublimiranih mirisa — ved je rastjerana. . Tako velika njegova osveta. na pročišdenim prostranstvima svoje duše protegnuo se svom svojom duljinom. u svoj svojoj raskoši i veličini. doista i suviše ugodan. što de redi stanje i trenutak u Grenouilleovoj duši nalik na one što vladaju na jugu potkraj sieste kad podnevna kljenut krajolika polako popušta i zaustavljeni se život ponovno budi. veličanstvenog. vjetrid s mora. koje on uništava kad mu se svidi i ponovno gradi. savijalo se u luku tako da je glavom udarao o strop tunela. ni poslijepodneva. u Grenouilleovu unutarnjem univerzumu nije bilo nikakvih predmeta. hitaše u najudaljenija područja svo ga carstva. jedinstvenog Grenouillea. veliki Grenouille iz carstva svoje duše. Protegnuo se. No. koliko je fizički mogao. I ovojnice cvjetnih pupova samo što ne prsnu. nego samo mirisa predmeta. I snažnim koracima zagrabi neobradenim poljanama i posija miris najrazličitijih vrsta. olakšano i potpuno zadovoljeno. I pošto je iskorijenio sav smrad prošlosti. Grenouilleovim sjemenom. i posvuda počne klijati i nicati. u toj uskoj kamenoj deliji. poput orkana mrvio sve te gadosti u prah i utapao ih radi očišdenja u golemom opdem potopu destilirane vode. tad Grenouille Veliki spusti alkoholnu kišu. bijaše kasno poslijepodne. volja velikog. blagu i trajnu. jer naš jezik nije podesan za opisivanje olfaktivnog svijeta. nije bilo ni svjetla ni tame. I kad vidje da je dobro i da je sva zemlja prožeta njegovim božanskim. mahniti vrtlar.

Uto Grenouille Veliki zapovjedi kiši da stane. I zbi se tako. I on posla na zemlju blago sunce svoga osmijeha, pa se rascvjetaše milijuni cvjetova u svoj svojoj raskoši, od jednog do drugog kraja carstva, poput jedinstvenog prostirača satkanog bezbrojnim bočicama dragocjenih mirisa. I Grenouille Veliki vidje da to bijaše dobro, vrlo dobro. I hukne na zemlju. A iz cvijeda, raznježena od milovanja, prostruji miris i bezbrojni se mirisi pomiješaše i stopiše, neprekidno se izmjenjujudi, u univerzalni miris odajudi poštovanje njemu, Velikom, Jedinom, Veličanstvenom Grenouilleu, a on na prijestolju, na mirisnu zlatnom oblaku, upijaše nosnicama taj životni dah, i miris žrtve bijaše mu ugodan. I on se spusti i biagoslovi svoje djelo, a mirisi mu zahvaljivahu svojim veličanstvenim dahom, kličudi i slavedi ga. I tako dode večer, i mirisi se pomiješaše s nodnim plavetnilom odišudi sve fantastičnijim notama. Pred Grenouilleom bijaše pravi nodni ples s veličanstvenim vatrometom briljantnih mirisa. No, Grenouille Veliki, ved pomalo umoran, zijevne i reče: — Gle, napravih veliko djelo, i zaista mi se svida. No počinje mi dosadivati poput svega što je dovršeno. Povudi du se i na kraju ovog napornog dana priuštit du sebi još malo veselja u odajama svoga srca. Tako govoraše Grenouille Veliki, i dok je ispod njega obični puk mirisa veselo plesao i slavio, on poleti raširenih krila sa zlatnog oblaka i spusti se u nodnu zemlju svoje duše, kudi, u svoje srce.

27 Ah, kako li bijaše ugodno vratiti se kudi! Dvostruka uloga osvetnika i stvoritelja svjetova prilično ga je umorila, a kad te poslije toga vlastiti porod još satima slavi, ne možeš se baš najbolje odmoriti. Umoran od obaveza božanskog stvaranja i prikazivanja, Grenouille Veliki je čeznuo za kudnim radostima. Njegovo srce bijaše grimizni dvorac. Smjestio se u kamenoj pustinji, sakriven sipinama, okružen močvarnom oazom, i iza sedam kamenih zidina. Do njega se moglo doprijeti samo u letu. Imao je tisudu odaja i tisudu podruma i tisudu elegantnih salona, a medu njima jedan s jednostavnim grimiznim kanapeom na kojem se Grenouille, koji više ne bijaše Grenouille Veliki, nego Grenouille sasvim privatno ili dragi JeanBaptiste, odmarao od naporna dana. No, u odajama dvorca stajahu police od poda do stropa, a na njima svi mirisi što ih je Grenouille sakupio u toku života, mnogo milijuna. A u podrumima dvorca, tamo su u bačvama mirovali najbolji mirisi njegova života. Kad bi sazreli, pretočio bi ih u boce i smjestio u kilometarske hodnike, hladne i vlažne, rasporedio po godištima i porijeklu, a bijaše ih toliko da ih čovjek ne bi za života uspio sve okusiti. I kad je dragi JeanBaptiste napokon došao kudi, u svoj chez soi, u grimiznom salonu legao na jednostavnu, udobnu sofu — skinuo napokon i čizme, ako je baš htio — pljesnu rukama i pozove sluge, nevidljive, neopipljive, nečujne, a prije svega neomirišljive, dakle, posve nestvarne, te im zapovjedi da podu u odaje i iz velike biblioteke mirisa donesu ovaj ili onaj svezak, te da se spuste u podrum i donesu mu pide. Imaginarni sluge požuriše, a Grenouilleov želudac grčio se od mukotrpna čekanja. Odjednom se oduti poput pijanca kojega za šankom obuzme strah da de mu iz bilo kojeg razloga uskratiti čašicu rakije što ju je na

ručio. Što ako su se odaje i podrumi odjednom ispraznili, što ako se vino u bačvama pokvarilo Zašto ga puštaju da čeka Zašto ne dolaze Odmah ga je trebao, hitno, ginuo je za njim, ovisio o njemu, smjesta de umrijeti ako ga odmah ne dobije. Ma, smiri se, JeanBaptiste! Budi miran, dragi! Ta , dolaze, donose to za čime čezneš. Sluge ved dolijedu. Na nevidljivu poslužavniku nose knjigu mirisa, u nevidljivim rukama u bijelim rukavicama nose dragocjene boce, spuštaju ih, vrlo oprezno, klanjaju se i nestaju. I ponovno sam — napokon! — JeanBaptiste posegne za željenim mirisima, otvori prvu bocu, natoči čašu do vrha, primakne je ustima i stane piti. Ispije nadušak čašu hladna mirisa i gle, izvrstan je! Tako oslobada, tako je dobar da dragom JeanBaptisteu od slasti suze na oči izbiju, pa odmah natoči drugu čašu mirisa: čašu mirisa iz 1752. godine, obranog u proljede prije izlaska sunca na Pont Rovaleu, s nosom prema zapadu, odakle je dopirao povjetarac s kojim su se pomiješali miris mora, šume i slabašni miris katrana iz čamaca privezanih na obali. Bijaše to miomiris praskozorja nakon one prve nodi koju je, bez Grimalove dozvole, proveo tumarajudi Parizom. Bijaše to svjež miris dana što se približavao, prvog svanuda provedenog na slobodi. Taj mu je miris tada obedao slobodu. Obedao mu drugačiji život. Miris toga jutra bijaše Grenouilleu miris nade. Brižljivo ga je sačuvao. I pio ga svaki dan. Pošto je iskapio i drugu čašu, oslobodi se nervoze, sumnje i nesigurnosti pa se ispuni veličanstvenim mirom. Nasloni leda na meke jastučide kanapea, otvori knjigu i počne čitati svoja sjedanja. Čitao je o mirisima iz svog djetinjstva, škole, gradskih ulica i kutaka, o ljudskim vonjevima. Prolazili su ga ugodni srsi, jer svi ti mirisi što ih je prizvao bijahu omraženi, otjerani. Sa zanimanjem i gadenjem Grenouille je čitao knjigu odbojnih mirisa, i kad je gadenje nadvladalo zanimanje, samo je zatvorio knjigu, odložio je i uzeo drugu. Uz to je neprekidno pio plemenite mirise. Ispivši bocu s mirisom nade, otčepio je bocu iz 1744. godine, napunjenu toplim mirisom drveta ispred kude madame Gaillard. A nakon njega popio je bocu mirisa Ijetne večeri, prožetu parfemom i snažnom mirisnom notom cvijeda, ubranog na rubu jednoga parka u SaintGermaindes Presu, anno 1753. Sada ved bijaše dobrano opijen mirisima. Udovi mu otežaše na jastucima, a svijest bijaše čudesno omamljena. No, gozba još nije završila Doduše, njegove oči više nisu mogle čitati, a knjiga je odavna kliznula iz ruke — ali tu večer nede završiti sve dotle dok ne ispije i posljednju, najveličanstveniju bocu: miris djevojke iz Rue des Marais. . . Predano ju je ispijao i stoga se uspravio na kanapeu, iako mu je bilo teško, jer grimizni je salon plesao i vrtio se oko njega čim bi se pomaknuo. Držedi se poput školarca, stisnutih koljena, spojenih stopala, s lijevom rukom na lijevom stegnu — tako je mali Grenouille pio najprofinjeniji miris iz podruma svoga srca, čašu za čašom, i pri tom bivao sve tužniji. Znao je da toliko dobra ne može podnijeti. A ipak je pio sve dok ga nije ispio: s ulice je tamnim prolazom ušao u dvorište. Hodao je prema svjetlu. Djevojka je sjedila i zarezivala šljive žutice. U daljini su praskale rakete i petarde vatrometa. . .

Spustio je čašu i, kao skamenjen od opijenosti i sentimentalnosti, ostao još sjediti nekoliko minuta, sve dotle dok mu i posljednji okus pida nije nestao s jezika. Zurio je preda se. Glava mu bijaše prazna kao boce. Zatim se srušio na bok, na grimizni kanape, i u trenu utonuo u dubok san. U isto vrijeme zaspao je i vanjski Grenouille na konjskom pokrovcu. I on je utonuo u beskrajnu dubinu sna poput unutarnjeg Grenouillea, jer herkulska djela i ispadi iscrpli su jednoga kao i drugoga — napokon, njih dvojica bijahu jedna te ista osoba. Nije se, doduše, probudio u grimiznom salonu svog grimiznog dvorca iza sedam zidina, ni na proljetnim, mirisnim poljanama svoje duše, nego sam samcat u kamenoj samici na kraju tunela, na tvrdoj zemlji, u tami. I svlada ga mučnina od gladi i žedi, spopadne muka i tresavica kao pravog alkoholičara nakon probančene nodi. Četveronoške se izvuče iz tunela. Vani bijaše tko zna koje doba dana, možda početak ili svršetak nodi, ali i u ponod svjetlost zvijezda probadala bi mu oči poput igala. Zrak mu se činio prašnjav, bockav, palio mu pluda, a teren bijaše surov, i on se spoticao o kamenje. I najnježniji mirisi dražili su i ujedali njegov nos, odviknut od svijeta. Grenouille, krpelj, postao je osjetljiv poput raka koji je napustio svoj oklop i gol luta morem. Prišao je vodi i lizao vlagu na stijeni jedan, dva sata, bijaše to mrcvarenje, a vrijeme nikako da prode, vrijeme u stvarnom svijetu od kojeg je zazirao kao vrag od svete vodice. Iščupao je nekoliko komadida mahovine s kamena, bjesomučno je gutao, čučnuo, srao i ždrao — brzo, brzo, brzo, sve je moralo idi brzo — i, kao da ga netko progoni, poput mekoputne životinjice koju vreba jastreb što ved kruži nebom, otrčao je natrag u svoju pedinu i trčao sve do kraja tunela, do konjskog pokrovca. Tamo je napokon bio ponovno na sigurnom. Naslonio se na sipinu, ispružio noge i čekao. Nije smio više pokretati tijelo, morao je sjediti posve mirno, poput posude iz koje de se preliti voda bude li se previše micala. Malopomalo uspio je obuzdati dah. Uzbudeno srce kucalo je sada mirnije, udari valova njegove duše oslabiše. I samoda se odjednom nadvije nad njegovo srce poput tamna ogledala. On sklopi oči. Otvore se mračna vrata njegove duše, i on ude. Počela je sljededa predstava u njegovu unutarnjem kazalištu.

28 Tako je išlo dan za danom, tjedan za tjednom, mjesec za mjesecom. Sedam punih godina. Za to je vrijeme u vanjskom svijetu bio rat, i to svjetski rat. Tukli su se u Šleskoj i Saskoj, u Hannoveru i u Belgiji, u Deškoj i Pomeraniji. Kraljevska je vojska ginula u Hessenu i u Vestfaliji, na Balearima, u Indiji, na Mississippiju i u Kanadi, ako ved prije toga nije na putu podlegla tifusu. Rat je stajao milijun ljudskih života, francuskog kralja njegova kolonijalnog carstva, a sve države, koje su sudjelovale u ratu, imale su tako velike izdatke da su naposljetku, teška srca, odlučile prekinuti rat.

Jednom je ispred pedine pronašao mrtvog gavrana. sjedio i pokušavao srediti usplahirene misli. Te koprene razlagale su se u jasno prepoznatljive tračke jednog mirisa. jer ovaj put nije spavao bez snova. Nije to bila nikakva vanjska katastrofa. ni šumski požar. premda je spavao kao zaklan. Zgrozio se na tu pomisao. I ostao bi tamo do smrti jer ništa mu nije nedostajalo da se nije dogodila katastrofa koja ga je istjerala iz planine i ponovno izbacila u svijet. daleko. zidine dvorca. ugušio bi se od sama sebe — strahovita smrt. u njemu! Spoznavši to. Odmah je ponovno sklopio oči da umre u snu. A najstrašnije bijaše to što ga Grenouille. pa se prehranio smrznutim šišmišima. i ne znajudi. udaraoje oko sebe kao da mora rastjerati nevidljivu maglu koja mu je prijetila gušenjem. . Najprije su prolazili u rijetkim prugama mimo Grenouilleova nosa. Da krik nije raspršio maglu. u snu. Magla se polako sve više dizala.Za to vrijeme Grenouille se jedne zime. nije mogao udisati. ni odron. počeo je urlati kao da ga živa deru. Ležao je na kanapeu u grimiznom salonu i spavao. u snu u srcu u njegovoj mašti. Inače je živio samo u svojoj planini. nekakav miris. Vjerojatno je pretjerao. I Grenouille je točno znao koji. I Grenouillea probudi vlastiti krik. Jednom je snijeg bio tako visok da više nije imao snage prokrčiti put do lišajeva. a ti snovi bijahu zastrti sablasnim koprenama. Pojeo je i njega. 29 Ta katastrofa ne bijaše ni potres. premda je znao da je taj miris njegov. poput vatrene oluje. naposljetku čak dvije boce mirisa crvenokose djevojke. izidoše iz srca i prijedoše jame i močvare i pustinje u mahnitoj jurnjavi mračnim krajolikom njegove duše. kako rekosmo. jer je Grenouilleu prepriječila privilegirani put bijega. Krikovi probiše zidove grimiznog salona. Zapravo. i kad se probudio u tunelu. još drhtedi. Da se ne uguši. a u oblaku magle nije bilo više nimalo čista zraka. Popio je goleme količine. samo u unutarnjem svijetu što ga je sam stvorio. morao je udisati maglu. Grenouille bijaše ubrzo potpuno obavijen maglom. Zbila se za vrijeme spavanja. I dok je. ni urušavanje tunela. skoro smrznuo. A magla bijaše. nije se mogao ni maknuti od hladnode. Činilo mu se da stoji nasred močvare iz koje se diže magla. Bolje rečeno. Ni za živu glavu nije ga uspijevao odutjeti iako se gušio u sebi. te stoga i vrlo bolna. pa se tako otkravio i spasio. Budedi se. zatim u gušdim. Smrtno se uplašio drhtedi cijelim tijelom od sušte strave. natopljen maglom. izlazedi u svijet. Pet je dana ležao u grimiznom salonu. Grenouilleov osobni miris. U tih sedam godina to bijahu jedini dogadaji iz vanjskog svijeta što ih je spoznao. onkraj visoravni SaintFlour — činilo se kao da planina kriči. A zatim je temperatura nagio porasla. tutnjedi iz njegovih usta. nego unutarnja. poput oblaka. odjekujudi zavojitim tunelom. Oko njega prazne boce. Njegov. Magla je bila njegov miris.

U njoj su se krile tisude drugih mirisa. Grenouille. Dutio je toplinu ruke. Bacio ih je na hrpu ispred ulaza u pedinu i udaljio se. potpuno ga impregnirati zapadnjakom — znači. Znao je da upravo na tom mjestu ljudi osjedaju svoj vonj. mahovine. Zacijelo bijahu skroznaskroz natopljene njegovim mirisom. ni na stopalima. odviknuta od sunca. smole. koliko je mogao. nakon odredenog vremena odvikavanja. bijela kao u ličinke. Sunce je sjalo. i njegove odjede stvorio olfaktivnu razliku koju bi jasno mogao razabrati. ponovno vratiti. pa se njegova koža. jer sve ima miris. pa mu se. znači — osjetio bih sam sebe. jedno jutro potkraj veljače. iz dana u dan. ni na spolovilu prema kojemu se prignuo koliko god je mogao. samo njušim.znao je ved posve sigurno: promijenit de život. Šok je polako prolazio. nije ga bilo. vani. onda bih ga i te kako osjetio. posvuda. prema vjetru. okrenuo nos prema zapadu i pustio da vjetar fijuče oko njegova gola tijela. ili barem jednog njegova dijela. Prebacio je konjski pokrovac preko ramena i ispuzao iz pedine. unutra. Zasukao je razderane rukave košulje. Okrenuo je ruku i onjušio nadlanicu. ali nije osjetio nikakav miris. Miris kamena. Ved izdaleka ugledao je hrpu svoje odjede. Grenouillea. Vjetar je ved donosio trag miomirisa šumarica. Vani bijaše upravo jutro. koji je svakog čovjeka mogao nanjušiti na milje. Ipak je dobro što taj vanjski svijet još postoji. Još se ježio sjedajudi se magle od koje je umaknuo i drhturio od ugode odutjevši toplinu na ledima. . Zaista groteskno: on. Napravio je sve što je mogao da bi iz odjede izmamio vlastiti miris. Izgledao je poput plivača neposredno prije skoka u vodu. Prije de biti da ne dutim svoj miris zato što od rodenja. pijeska. I da bi mu što manje vlastitog mirisa dopiralo do nosa. te zabacio ruke. No. i Grenouille se počeo dutjeti sigurnijim. Sunce ga je grijalo. Na prstima nije dutio nikakav miris. mahovine i vode. Oko podne uspio se ponovno pribrati. skinuo krpe. prnje. Udisao je svjež zrak. gavranove krvi — izrazito se osjedao čak miris kobasice što ju je prije mnogo godina kupio blizu Sulhja. prignuo se gornjim dijelom tijela i izdužio vrat. baš ništa — osim te grozne magle. pa mi je njuh otupio na vlastiti vonj. ni miris. Posve sigurno ga nije bilo. ni pedlja udaljenog spolovila! Usprkos tome. iako je sunce još bilo slabo. Nije otkrio nikakav vonj ni ispod pazuha. Kad bih se mogao odvojiti od svoga mirisa. Zadržao se u tom smiješnom stavu nekoliko sati. Spustio je konjski pokrovac i skinuo odjedu ili ono što je od nje ostalo. Posljednjih nekoliko metara prstima je začepio nosnice i ponovno ih otčepio tek kad je spustio nos tik do odjede. pa makar samo kao pribježište. pa makar samo stoga što nije htio još jednom usnuti takav stravični san. Kraj je odisao mirisom vlažnih stijena. . nije se predao panici. . Zatim se. Nije ih svlačio sedam godina. Drugi put ne bi preživio. Da bi zadržao miris. napravio je objema rukama »zvono« iznad odjede i zario u nju nos. Šdudurio se na zemlji ispred pedine. Stavio je kažiprst i srednjak lijeve ruke pod nos i disao između hrbata prstiju. Njušio je vlažan proljetni zrak začinjen mirisom šumarica. on nije osjetio ništa. nije u stanju osjetiti miris vlastitog. zario nos u lakatni pregib. No. ved je hladno i promišljeno rekao samom sebi: — Nije istina da nemam mirisa. Nezamisliva li užasa da na izlazu iz tunela nije pronašao svijet! Ni svjetlo. Njušio je onako kako je naučio od Baldinija. Pred večer se vratio u pedinu. Grč straha polako je popuštao. Stao je na isto mjesto na kojem je stajao kad je došao. naglo udahnuo. a zatim u etapama ispuštao zrak. mirisom mora i vlažnih livada — kako bi on nadvladao miris njegova tijela i time između njega. ponovno popeo na vrh planine. Nakanio ga je prozračiti. za_ japurila kao rak. prvi put nakon sedam godina.

seljaci na polju nedaleko od grada Pierreforta. te izišao iz pedine. Nakon nekoliko metara ved ga je opkolila potpuna tama. kričedi se razbježaše kad su ga ugledaii. I to odmah. Sada to bijaše strah da sebe ne poznaje dobro. Neki su ga smatrali odbjeglim robijašem s galije. Stajao je gol na ulazu u tunel na čijem je mračnom kraju proveo sedam godina.Odjeda bijaše olfaktivni dnevnik posljed njih sedamosam godina. tamo gdje se uzdizala sipina. Šdudurio se na zemlji. Na tom mjestu. Bilo je teško boriti se protiv sjedanja na klaustrofobični san što ga je proganjao poput sve snažnijeg plimnog vala koji se sa svakim njegovim korakom sve više prelijevao. Čučao je još neko vrijeme. ležao je sedam godina. i samo je la gano kimao glavom. Kosa mu je dopirala do koljena. da bi zabezeknuto piljili u njega. Put nije bilo teško nadi. Upravo tako je i sada mirisalo. slankastu hladnodu i odisalo čistodom. Postupno ocjenjivao. daleko od svijeta. a na rukama i nogama. ali on se snalazio kao pri najjačem svjetlu. Neki rekoše da i nije pravi čovjek. kojega se poštopoto morao otresti i od kojega je uspio pobjedi. Puhao je hladan vjetar. Jedan bivši moreplovac je tvrdio da mu . oslobodio se i jednog i drugog straha. poznavao ga na svakom koraku. Pažljivo ispitivao. 30 Strašno je izgledao. Osjetio je tjeskobu. morao mu se suprotstaviti. Smjesta. a rijetka brada do pupka. Ako igdje na svijetu postoji mjesto s njegovim mirisom. što znači da na to mjesto nije kročilo nijedno živo bide. prekrio rukama oči i njušio. posve mirno. i najmanju kamenu izbočinu. Stigavši na kraj tunela. Nokti su se doimali poput ptičjih pandži. ni čovjek ni životinja. Od njega nije mogao pobjedi. u glavi mu se posve razbistrilo. vonj onog koji ju je sve to vrijeme neprekidno nosio. Ljudi su se okupljali. najprije pogrbljen. Poslije se okrenuo i pošao. pa je dobro znao kako je to mjesto mirisalo prije sedam godina: mirisalo je na kamen. a zatim uspravljen kad mu je to dopustila visina tunela. nije se predavao. Imao je nepogrešivo pamdenje. u tom kamenom grobu. Strahom od nepoznatog suzbijao je strah od poznatog i svladavao ga znajudi da nema izbora. u samom gradu pobudio je šenzaciju. Vratio se u tunel. prebacio konjski pokrovac na ramena. Disao je polako. onda je ono zacijelo ovdje. Prvi ljudi na koje je naišao. poznavao svaki zavoj. Naprotiv. na mjestima do kojih prnje više nisu dopirale. No. na stotine. Tisudu puta prošao je tim putom. Sunce je zašlo. onaj grozni strah da sam sebe guši. . Nedostajao je samo njegov miris. još iste nodi napustio Plomb du Cantal i krenuo u pravcu juga. . nego nekakav mješanac čovjeka i medvjeda. šumsko bide. Osjetio je mir. Vani je odjenuo svoje prnje cipele su ved odavna istrunule. Ne bijaše to onaj strah što ga je osjetio u snu. Bijaše to posve drugačiji strah od onoga u snu. Morao je — ma kako ta spoznaja bila strašna — nedvojbeno saznati ima li on svoj miris ili nema. a njuh bijaše oštar poput kirurškog noža. na vlažnu. i bilo mu je hladno. koža mu je otpadala u krpama. ali nije dutio da mu je hladno jer je njegovim žilama kolalo nešto što je suzbijalo hladnodu — strah. njušio svaki šiljak na stijeni.

Markiz je ved s četrdeset godina okrenuo leda životu na versajskom dvoru. a i u Sevenskom gorju. te uvodenje obrnuto progresivnog poreza na dohodak koji bi najviše pogodio najsiromašnije slojeve i prisilio ih da se energičnije prihvate privrednih djelatnosti. Stoga sva živa bida nastoje da se rastom udalje od zemlje. truležnim elementom — bijaše izvan sebe od oduševljenja. Kad je markiz de la TailladeEspinasse dočuo kako se u Pierrefortu našlo čeljade koje je sedam godina obitavalo u pedini — dakle. feudalnom gospodaru grada i članu parlamenta u Toulouseu. Odvedoše ga k gradonačelniku. Zastupao je tezu da se život može razviti samo na odredenoj udaljenosti od zemlje. i nije nikada vidio ni otmičare ni spasioce. Sve vrijeme. otvorio usta i progovorio. pričajudi kako su ga na putovanju napali razbojnici. koji je Znanstvena akademija u Lyonu opisala kao sir »kozjeg okusa. podledi letalnom plinu u koji se nakon smrti i sami naposljetku pretvaraju zbog procesa raspadanja.nalikuje na pripadnika divljeg indijanskog plemena iz Cayennea. takozvani »fluidum letale«. pa odmah zapovjedi da mu dovedu Grenouillea u laboratorij u kojemu de ga temeljito ispitati. nastoje je što više nadrasti. nije vidio ni sunca. U svakom slučaju. bacio se s nesalomljivim istraživačkim elanom na pisanje velikog eseja o vezama blizine zemlje i životne energije. povukao se na svoja imanja i tamo živio za nauku. Bez obzira na to. Ohrabren uspjehom te knjižice. govorio je. Izmislio je tu priču zato što mu se činila vjerodostojnijom od istine. odvukli u pedinu i tu ga držali zarobljenim sedam godina. vjerojatno kruh i vode. cvat kod cvijeda. a ne u nju urasti. a i bila je vjerodostojna. a hranila ga je nevidljiva ruka koja mu je u tamu spuštala košaru s jelom. potpuno opkoljeno zemljom. glava kod čovjeka — pa moraju neizbježno. Tek što je završio praktični dio posla oko vimencvijeta. gradonačelnik je odmah dao sastaviti zapisnik i podnio izvještaj o tom slučaju markizu de la TailladeEspinasseu. Početni uspjesi omogudili su mu čak proizvodnju sira iz travnog mlijeka. neku vrstu vimencvijeta. bavljenje agrobiološkim problemima pobudilo je u njemu zanimanje ne samo za takozvanu grudu zemlje nego i za zemlju opdenito i njenu povezanost s biosferom. Tu je na zaprepaštenje prisutnih pokazao kalfensko pismo. ni čovjeka. to jest. Utvrdio je da njegovu teoriju potkrepljuje najočitiji dokaz: fluidum letaleje Grenouillea ved tako zahvatio da je njegovo dvadeset petogodišnje tijelo ved pokazivalo izrazite znakove staračkog propadanja. Ispod njegova pera poteklo je značajno djelo o dinamičnoj nacionalnoj ekonomiji. stoga su njihovi najdragocjeniji dijelovi usmjereni prema nebu — klas kod žitarica. premda pomalo gorak«. nije znao tko ih je ostavio i zašto. jer su se slični razbojnički prepadi nerijetko zbivali u brdima Auvergnea i Languedoca. ali je tada morao prekinuti pokuse zbog golemih troškova za prskanje polja hektolitarskim količinama bikova sjemena. Od smrti ga je spasila samo činjenica — tako je objašnjavao TailladeEspinasse — što je Grenouille za vrijeme zarobljeništva dobivao hranu iz biljaka udaljenih od zemlje. s druge strane velikog oceana. pomalo krkljavim glasom — jer to bijahu prve riječi što ih je izustio nakon sedmogodišnje stanke — ali posve razumljivo. jer iz same zemlje neprekidno struji truležni plin. kad se od starosti pogrbe i ponovno saviju prema zemlji. sastavio je traktat o odgoju dječaka i djevojčica od pete do sedme godine. . u kojemu je predlagao ukidanje svih dažbina na zemljišne posjede i poljoprivredne proizvode. koji paralizira životnu energiju i prije ili poslije je ubija. Napokon se oslobodio nekakvim ljestvama. a nakon toga posvetio se eksperimentalnoj poljoprivredi i stočarstvu i pokušavao prenošenjem bikova sjemena na različite vrste trave uzgojiti životinjskobiljni križanac za dobivanje mlijeka.

a zatim prodefiliralo mimo podija na kojemu je stajao Grenouille. Plin je ozbiljno oštetio i unutarnje organe. Nakon dva sata sjedili su u kočiji. Na putovanju je za jelo dobivao sirovo korjenasto povrde. Markiz se nadao da de na taj način neko vrijeme konzervirati zarazu zemnim fluidom. i nepovratno izgubljenim. te uputio pozive svim članovima medicinskog fakulteta. Stoga se moglo zaključiti da je kljenut vitalne energije zbog sedmogodišnje zaraze što ju je izazvao »fluidum letale Taillade« ved tako uznapredovala da se objekt — čiji je vanjski izgled. tako da de znaci njegova potpunog izlječenja biti očiti svima. objašnjavao je razorni učinak truležnog plina na Grenouilleovo tijelo: skretao je prisutnima pažnju na bubuljice i ožiljke. jer markiz. prema tome. Učeno gledalište snažno je pljeskalo predavaču. Zbog konzervirane zapuštenosti i starih ožiljaka i nakaznosti Grenouille je doista ostavljao strašan dojam. posljedice izjedanja plinom. te je zatražio od prisutnih da se za tjedan dana sami uvjere u točnost njegove prognoze i. kako je nedvojbeno pokazala analiza stolice što se nalazila u posudi do objektovih nogu i koju je svatko mogao razgledati. on de tom bidu. slezenu. obavezao se predavač. u kojoj ga predstaviše brojnim uzvanicima — bilo ih je nekoliko stotina — kao znanstvenu senzaciju godine. spreman ga je ne samo osloboditi od beznadnog trovanja zemnim plinom. na opde raspadanje kože. poljoprivredne škole. Predavanje je postiglo golemi uspjeh. Usprkos tome. pa čak i na izrazito fluidno izobličenje kostura. prihvate slučaj kao vaijan dokaz u prilog njegovoj teoriji o letalnom fluidu zemlje. I poslije nekoliko dana — točno tjedan dana pošto je napustio pustinjaštvo u gori — Grenouille se našao na podiju u velikoj auli Montpellierskog sveučilišta. Neka su ga gospoda stručno opipavala i preslušavala. govorio je. . i ako je Grenouille voljan staviti se na raspolaganje kao objekt demonstracije. Jednu takvu napravu ima u spremištu svoje gradske palače u Montpellieru. izjavio je. U svojem predavanju TailladeEspinasse proglasio ga je živim dokazom točnosti teorije o letalnom fluidu zemlje. masonske lože i ostalih znanstvenih društava kojih je u gradu bilo ni više ni manje nego tucet. uspjeli su prevaliti šezdeset i četiri milje do Montpelliera za dva dana. žučni mjehur i probavni sustav. No. ventilacijskom terapijom u kombinaciji s vitalnom dijetom vratiti zdravlje u roku od osam dana. Trgajudi mu postupno prnje. udruženja kemičara i fizičara. koje se jasno očitovalo u obliku grbe i zgrčenog stopala. pluda. uostalom. toliko bijaše oduševljen svojim otkridem. TailladeEspinasse. gledala mu u usta i oči. usprkos poodmakloj dobi. nije sebi uskratio zadovoljstvo da osobno udara bičem kočijaša i konje i pritekne u pomod pri mnogim pucanjima ruda i opruga. pa ga je svatko smatrao napola trulim. jetru. na golemi blještavocrveni plinski karcinom na prsima. ved pokazivao izrazite značajke krtice — mora opisati kao bide bliže smrti nego životu. koje je ionako osudeno na smrt. odmjeravala ga. . Kad su stigli u Montpellier. društva botaničara. nego mu i dati lijepu svoticu.Stoga se njegovo prijašnje zdravstveno stanje moglo ponovno uspostaviti samo temeljitim istjerivanjem fluida s pomodu aparata za ventilaciju vitalnim zrakom što ga je izumio on. Medutim. Neki mu uputiše pokoju riječ propitujudi se o njegovu životu u pedini i o sadašnjem stanju. Grenouille nije smio ni jedan jedini put izidi iz kočije. toliko je čeznuo da ga što prije predstavi učenoj javnosti. markiz je odmah zapovjedio da Grenouillea odvedu u podrum njegove palače. iako se sam osjedao posve zdravim i krepkim. Morao je ostati sjediti u svojim prnjama i potpuno zamotan pokrovcem natopljenim vlažnom zemljom i blatom. Grenouille se strogo držao upute koju mu je . Premda ceste bijahu u bijednom stanju.

I dok je Grenouille time bio okružen neprekidnom strujom zraka za procišdavanje. udaljio se nekoliko koraka. dijetnu hranu nadzemaljskog porijekla: golublju juhu. TailladeEspinasse ponovno ga je zgrabio i otpremio kudi. a kad se Grenouille uspravio. a zatim su se obojica ukočili i zagledali se jedan u drugoga. svilene čarape. u podrum svoje palače. divokozje mlijeko i pjenastu kremu pripravljenu od jaja kokoši što su ih držali na tavanu palače. hlače i prsluk od plavog baršuna i lijepe cipele s kopčom od crne kože. Bili ste životinja. u aparat za ventilaciju vitalnim zrakom. Nisam. budu stalno u pogonu. monsieur! Pogledajte se i divite se čudu što sam ga na vama stvorio! Grenouilleu se prvi put netko obratio s »monsieur«. postavljena sa strane. svakog sata nudili su mu kroz vratašca zračne komore dvostrukih stijenki. a ipak ste posve prihvatljivi. Naručili su krojača i postolara. u sanduk napravljen od hermetično spojenih smrekovih dasaka. kruh od posebnih vrsta vrlo visoke pšenice. naravno. nemodno pokazujudi objema rukama na vrat kako bi time pokazao da je »Fluidum letaie Taillade« izgrizao i grlo. nikada sumnjao u točnost svoje teorije o fluidu. doduše. i ja sam od vas napravio čovjeka. i dugo mu je trebalo da iznade riječi da izrazi oduševljenje. Prišao je zrcalu i pogledao u njega. — Oduševljen sam sobom. Odrezali su mu nokte na rukama i nogama. skratili mu kosu i počešljali ga. a taj je zrak mogao ponovno izlaziti kroz zaklopac kožnatog ventila pričvršdenog na podu. — Monsieur— počne napokon. pa je na takva pitanja odgovarao samo suspregnutim hropcem. koji se pomodu usisnog dimnjaka što je stršio visoko iznad krova napajao visinskim zrakom bez letalnog plina. ragu od divljih pataka uhvadenih u letu. Ushiden sam svojom genijalnošdu. Zatim je markiz naredio da zaustave ventilatore i odvedu Grenouillea u praonicu u kojoj su ga namakali u kupkama mlake kišnice nekoliko sati i naposljetku od glave do pete oprali sapunom od orahova ulja iz grada Potosija u Andama. Markiz je vlastitim rukama premazao Grenouilleovo ožiljkasto lice talkšminkom. obrijali ga. namazao mu usne i obraze karminom. duboko sam dirnut što se tako fantastično potvrdila u praktičnoj terapiji. nisam. Do tog trenutka nije nikad ni pogledao u zrcalo. elegantni je go spodin učinio isto. Tamo ga je zatvorio. Idite. Dopustite mi ovo ganude! Stanite pred zrcalo i pogledajte se! Spoznat dete prvi put u životu da ste čovjek.prije toga dao markiz. kompot od voda koje zrije na drvedu. No. nafrizirali ga i napudrali mu kosu. . niste baš izuzetni i ne ističete se posebno. Vidio je ispred sebe gospodina u elegantnoj plavoj odjedi s bijelom košuljom i svilenim čarapama i nagonski se naklonio kako se oduvijek klanjao takvoj finoj gospodi. u prisutnosti odabranih doktora s medicinskog fakulteta. Zatim ga je poprskao osobnim parfemom vrlo priproste note ljubica. Skoro božansko djelo. Kad je predstava završila. izbijelili zube praškastim kaustičnim dolomitom. paštetu od ševe. no. naklonio se i elegantni gospodin. od kojih je desna vješto prikrivala zgrčenost stopala. ugradeni u dimnjak. Pet dana trajala je ta kura raskuživanja i revitalizacije. Uredaj je pokretala četa poslužitelja koji su se danonodno brinuli da ventilatori. žaket. pirenejsko vino. pa je Grenouille dobio svilenu košulju po mjeri s bijelim žaboom i bijelim riševima na manšetama. a na obrvama ocrtao lijepu krivulju mekim štapidem od drvnog — lipinog — ugljena.

njušio je svilu. Kad bi sad izišao. inače dražesna cvijeta. osim na ljubice. pogubno djeluje na osobu poput njega. Bio je niska rasta. izgledao je poput tisudu drugih ljudi. Markiz bijaše izvan sebe. može objasniti samo time što u markizovu parfemu ima previše ekstrakta korijena Ijubice koji. . ne bi mogao ni zamisliti. nema nikakva mirisa kao gospodin u zrcalu i on sam što je ispred njega stajao. kad je drugi put osjetio miris toga korijena. nije se osjedao nimalo drugačije nego onda. Činjenicu da mu je baš miris ljubice. a sada. ako taj netko. nije baš bio lijep. Otvorio je oči žmirkajudi i zapazio kako i monsieur u zrcalu žmirka. šminku i blagu aromu sapuna iz Potosija. nije tako loš. puder. u susjednu sobu. i dok su sluge jurile. Vikao je da dozove sluge. kao da mu namiguje. Grenouillea. geste i plesne korake za skorašnji nastup u društvu — Grenouille je odglumio vrtoglavicu i pao na divan. zbog svog podzemnog porijekla. kao da mu želi dati znak da ga baš ne smatra posve antipatičnim. I Grenouille je ustanovio da monsieur u ogledalu. Dakako. pričeka do preksutra jer de inače opstanak njegove teorije o letalnom fluidu biti najozbiljnije ugrožen. A ipak su se seljaci još prije deset dana razbježali kričudi kad su ga ugledali. — Ne taj parfem! — poviče tobože s posljednjim snagama. Ved je jučer bio posve omamljen kad su ga prvi put namirisali tim parfemom. upao u oči. kako reče. Grenouille. sopdudi. pa je progovorio i stao pričati sve mirnijim glasom da on. kao parfimer. tobože potpuno iscrpljen i kao da se guši. podrezanoj kosi i sitnoj kozmetičkoj maskeradi. zatim se teatraino srušio s divana i otpuzao u najudaljeniji kut sobe. Ni njemu samome ne bi čovjek nalik na njega. Kimnuo je liku i zamijetio da i on. zbog svoga zvanja. pogotovu sad kad se oporavlja. ako ikako može. vrlo žestoko reagira. zatrovanog letalnim fluidom. osjedao upravo tako kao da . takoder namirisan ljubicom. 31 Sljededeg dana — markiz se upravo pripremao da ga nauči najpotrebnije poze. nitko se na ulici ne bi za njim okrenuo. kriomice širi nosnice. barem mu se činilo da bi taj lik mogao — kad bi mu se maska samo dotjerala — ostaviti na vanjski svijet dojam kakav on. — Ne taj parfem! Ubija me! — I tek kad je TailladeEspinasse bacio rupčid kroz prozor a haljetak. ali ni osobito ružan. a danas se. Grenouille se vrtio i kvrčio. pomalo nezgrapna držanja. ima osjetljiv nos i kako na odredene parfeme. tako smetao. I odjednom mu je sinulo da normalan izgled ne duguje golubljoj juhi i čaroliji ventilacije. vikao da donesu lepeze i prenosive ventilatore. da ne ispusti dušu i da. lica pomalo bezizražajna — ukratko. ved samo tim krpama. klekao je do Grenouillea i stao mu pred licem mahati rupčidem natopljenim mirisom ljubice i preklinjao ga i zaklinjao da ustane. kad bi sklopio oči. Markiz je imao pravo: nije bio ništa posebno. kimajudi mu. Ni onda se nije osjedao drugačije nego sada. Duboko je udahnuo zrak što se dizao oko njegova tijela i njušio loš parfem i baršun i tek slijepljenu kožu svojih cipela. taj lik bez mirisa. . kad bi ga negdje susreo. stenjudi i lamatajudi rukama prema rupčidu.Grenouillea je najviše zapanjila činjenica što izgleda nevjerojatno normalno. i kako mu na usnama namazanima karminom lebdi osmijeh. preodjeven i maskiran u čovjeka. Grenouilleu je tobože popustila vrtoglavica.

on ved sve zna. S nekoliko cvjetnih ulja. Naravno. govorio je. Nije htio nikakvu veliku kreaciju. štoviše podzemni proizvod! Vjerojatno se i sam njime zarazio kad ga ved godinama upotrebljava. prozrače čitavu palaču. Bijaše dirnut. zapravo. poput bademove vode i vode od narančina cvijeta. rekao je. No. posve u skladu s teorijom o letalnom fluidu. drugačije to ne bi znao objasniti. nego da se još jednom preda omraženom fluidu. Najugledniji medu njima. pa makar to privremeno bio i loš surogat. da de se u trenu oporaviti ako mu markiz dopusti da smisli vlastiti parfem kako bi potpuno rastjerao miris ljubice. polsatna krkljava erupcija riječi. Htio je. mlohavost uda. Dakako. Kostobolja. nije htio smiješati nikakvu prestižnu vodicu kao nekad za Baldinija. podigao ga. da je iznimno spreman istupiti iz svog laboratorija i prepustiti ga na jedan sat neobičnom parfimerskom kalfi iz Pariza. Potonji pak nije dopustio da mu se išta objašnjava. izjavio je.ga netko ponovno gura u onu groznu. prizemni. sve vam ispričasmo tečnim indirektnim govorom. Uobičajene esencije iz nerolija. bojao se da još miriše na ljubice. premda to bijaše. ulja iz omorikinih iglica i čempresova ulja. A taj glupi čovječuljak. u gradu je još bilo nekoliko dobrih parfimera i rukavičara. parfem ljubice! Odvratan. ništa što bi se isticalo u moru osrednjosti i mamilo ljude. Još i sad se sve u njemu grči kad samo pomisli na parfem pripravljen iz tog korijena. i premda je u najnovije vrijeme malo oslabilo zbog konkurencije grada Grassea. radije de umrijeti. nekoliko kapi samo na vrat i obraze. bio je uvjeren. Stoga je ponovno dozvao sluge i zapovjedio im da uklone iz kude sve parfeme s mirisom Ijubica. lomatanjem rukama i kolutanjem očima i na markiza ostavio dubok dojam. soptanjem i hvatanjem daha. uljima i mirisavim tvarima. vodica i mirodija ne bi ni prosječni parfimer daleko stigao. hemoroidi. zagrlio i privinuo k srcu. neki Runel. eukaliptusa. i pošto mu je vještinom gospodina markiza poklonjen život dostojan čovjeka u zraku bez letalnog fluida. ukočenost šije. a Grenouillea u njegovoj nosiljci odmah odvedu najboljem parfimeru u gradu. ta hrpica bijede tamo u kutu. usvojiti miris čovjeka što ga sam nije imao. zatim se zatvorio i ostao u radionici dobar sat. Nije imao ni pojma da ga taj miris iz dana u dan sve više približava smrti. Grenouille je upravo to i htio postidi svojim tobožnjim napadajem. Kako biste bolje razumjeli. Još uvjerljiviji od simptoma bijahuvaljani razlozi njegova štidenika. Njegova se priroda pobunila. raskuže svu njegovu odjedu u ventilatoru vitalnim zrakom. što je Grenouille popratio drhtajima. upozorio ga je na to. Najradije bi mu prišao. prozračne note koji de uglavnom biti smjesa sastojaka udaljenih od zemlje. Njegov pravi cilj ne bijaše ni jednostavni parfemčid od narančina cvijeta što ga je obedao markizu. No tek što je onjušio prostoriju. Mirisarstvo je u Motpellieru imalo staru tradiciju. Medutim. pritisak u ušima. kojega je opskrbljivao sapunom. eukaliptusa i čempresova lista trebale su samo prikriti pravi miris što ga je namjeravao proizvesti: to je trebao biti miris čovječnosti. Runelova radionica i dudan nisu bili ni približno tako dobro opremljeni kao Baldinijeva parfimerija u Parizu. s obzirom na poslovne veze s kudom markiza de la TailladeEspinassea. Samo štrcaj takva mirisa na odjedu. Grenouille je shvatio da su mu postojede tvari posve dovoljne za željenu svrhu. snadi de se. razvedrenom od otkrida. zagušljivu jamu u kojoj je vegetirao sedam godina. zatrovanog fluidom. dok je Runel otišao s markizovim majordomom u gostionicu na nekoliko čaša vina i tamo morao doznati zašto više ne podnose miris njegove vodice od ljubica. . . isprekidana kašljem. truli zub — sve je to nedvojbeno posljedica smrada korijena ljubice. . i on de se zauvijek zaštititi od neugodna napadaja kakav je upravo pretrpio. Pri tom je imao na umu parfem posve lagane. nije ni htio čuti gdje de što nadi.

Toga dana Grenouille je kreirao neobičan parfem. Tekudina je pogubno zaudarala. samo su u njemu živjeli i osjedali se zaštidenima. koje je odmah obuzdao i prekrio bukeom finih cvjetnih ulja iz geranija. stjecištu zadaha s tržnice. u parfimerskora smislu. Ljudi uglavnom nisu znali da je uopde imaju. ved se raspadao. u cjelini prilično de gutantna nota. postojao je temeljni ljudski miris. amonijakom. još gore. Uzeo je pola žlice i stavio u miješalicu s nekoliko kapi octa i smrvljene soli.odredeni miris čovjeka nije postojao. Zatim je dodao razmjerno veliku količinu cibeta. sastrugao je malo užeženog ribljeg smrada. a odbojnu notu ublažio je miris cvijeda. usput rečeno — nota znojnomasnoga. i kad je samo jednom zamahnuo lepezom iznad smjese i njene se isparine pomiješale sa čistim zrakom. i nitko to nije znao bolje od Grenouillea koji je poznavao tisude i tisude pojedinih vonjeva i njuhom razlikovao ljude još od rodenja. učinilo mu se da za vrelog ljetnoga dana stoji u Rue aux Fers u Parizu. i iz njega je strujao jedak i prodoran zadah. promatraču bi se činilo da njuši dva čovjeka ili. pomiješao ga s trulim jajetom i dabrovicom. Toj stravičnoj bazi. No. eukaliptus. truleži. kao što nije postojalo ni odredeno ljudsko lice. na uglu Rue de la Lingerie. strugotinama rožine i osmuđenom. ali i dovoljno uspješnu da zavara druge — Grenouille je u Runelovoj radionici potražio najneobičnije sastojke. A kad bi ga upotrijebio čovjek koji sam vonja na čovjeka. Dobro su poznavali samo taj temeljni miris. kako je i sam znao. sirastokiselkastog. Svaki je čovjek odisao drugačijim mirisom. Kad bi netko namirisao taj parfem u mračnoj prostoriji. još prilično svježeg. očito ostatak Runelova obroka. sa Cimetiere des Innocents i iz prenapučenih kuda. tu vrlo složenu. pa je . poput slike na dnu jezera. pomislio bi da pred njim stoji čovjek. veličine nokta na palcu. taj primitivni ljudski vonj. Prikriveni smrad se dodatkom svježih sastojaka rasplinuo. pomiješao te užasne sastojke s alkoholom. muškatnim oraščidem. nego čovjekom koji miriše. lavandu. koja je prije odisala leševima nego ljudima. postao nezamjetljiv. svojstvenu šifru osobnoga mirisa. a osim toga. Nije odisao mirisom. Poslije dodatnog razrjedivanja alkoholom i s malo octa. koja je stajala u stražnjem dijelu dudana. Bijaše to smrad kloake. nad kojim se mreškaju valovi. sve podvrgao digestiji i profiltrirao u dvije boce. Ispod radnog stola pronašao je komadid sira. S poklopca bačve sa sardinama. ruže. vedina ljudi ionako nije zapažala tu auru. Neobičnijega dotad na svijetu nije bilo. Bijaše ved prilično star. sitno izmrvljenom svinjskom kožicom. u smjesi se više nije osjedao nikakav odvratan zadah osnovnih sastojaka. lik koji više ne može jasno fiksirati jer je mutan. iznad koje su se tek poslije istančanijeg razlučivanja mogli razabrati oblačidi pojedinačne aure. Kako bi stvorio imitaciju tog ljudskog mirisa — prilično nedostatnu. dvostruko monstruozno bide. Ipak. činili su sve kako bi je sakrili ispod odjede ili umjetnih modnih parfema. vrlo priprost. Pokraj praga vrata što su vodila u dvorište pronašao je hrpicu mačjeg izmeta. limun. terpentin. narančina cvijeta i jasmina. podjednako svojstvena svim ljudima. Grenouille je dodao sloj uljastih i svježih aroma: metvicu. i svakoga koji je odisao tim odvratnim zajedničkim zadahom smatrali su sebi jednakim.

No. na trenutak bi ga zamijetili. ali baza više nije sadržavala nikakav vještičji uvarak. zgrabio ga je odjednom strah jer je znao da se iz njega prvi put u životu širi miris čovjeka. Djeca. Naprotiv. koja se nagnula nad rub bunara. Tada bi onaj s kojim se sudario naglo i uglavnom s gađenjem odskočio. tako redi ni sjene da je baci na lice drugog čovjeka. vratu. čvrstine i nije bio toliko kužan — jer mu je nedostajala komponenta imitacije ljudskog mirisa.a potom se. mužar. na koju bi nailazio. životnim mirisom. kao da vidi bide koje ne bi ni smjelo živjeti. I nije mogao zamisliti da drugi ljudi taj miris ne osjedaju kao smrad. ponovno se obukao te izišao iz radionice. te se stoga nije usudio otidi ravno u gostionicu u kojoj su ga čekali Runel i markizov majordom. Pošto je i drugi parfem pretočio u flakone. prožeo ga je snažan osjedaj ponosa. a zatim bi se brzo izgubio i u trenu ga zaboravio. U njoj je brzo smiješao drugi parfem. te uzeo drugu miješalicu.čak postala gotovo zanimljivom. zamijetio je da je načas podigla glavu da viti tko ide. a zadah se truleži začudo izgubio. ne zbog prezira — kako je nekada mislio — nego zato što nisu ni opažali da uopde postoji. sada. netragom nestao. kad bi ga upotrijebio običan čovjek i združio ga s vlastitim vonjem. Dok je prola zio mimo jedne žene. koji se takoder sastojao od svježih i cvjetnih elemenata. Sam za sebe mirisao je posve drugačije od prvoga — irnao je manje duha. Grenouillea. Medutim. Neki muškarac. Oko njega ne bijaše prostora. . Zatim se blago namirisao ispod pazuha. sam je smatrao da smrdi. prisilio se na sporiji hod kako bi zbio svoj miris u vedi. Kad bi na nekoga naišao ili prošao mimo kuda ispred kojih su se igrala djeca ili sjedile žene. po udu. koji mu je bio okrenut ledima. lijevak i žlicu. Tek kad bi se s nekim neposredno sudario. odvratno smrdi. malo cibeta i cedrovo ulje. No. ponovno okrenula prema vjedru. zatvoreniji oblak. obazreo se i neko vrijeme znatiželjno gledao za njim. na uiičicama Montpelliera. iza ušiju i po kosi. potpuno se razodjenuo i poprskao odjedu prvim parfemom. začepio ih i stavio u džep. kopiju prvoga. očito smirena. ne bi se više razlikovao od parfema što ga je Grenouille napravio samo za sebe. Najužim i najmračnijim ulicama šuljao se prema rijeci pokraj koje su kožari i bojadisari imali radionice i obavljali svoje smrdljive poslove. nego sasvim uobičajene sastojke: mošus. 32 Izišavši na ulicu. zurio nekoliko sekundi u njega. između nožnih prstiju. poletnim. u gužvi ili posve iznenada na uglu ulice. ambru. ničega čime bi uzburkao atmosferu kao drugi ljudi. natrljao ih uljem iz gorkih badema da odstrani sve tragove mirisa. I kad god bi to ustanovio. na prsima. bide koje — premda je neosporno postojalo — na neki način i nije prisutno. činilo se da taj parfem odiše snažnim. Grenouille je osjetio i jasno vidio da djeluje na ljude. rastrčala bi se — . Napunio je njime dva flakona. Zatim je pažljivo vodom oprao boce. Od malih se nogu navikao da ga ljudi s kojima se mimoilazi i ne zamjeduju. Činilo mu se manje riskantnim da novu auru najprije iskuša u nepoznatoj okolini. .

ne od straha, nego da mu naprave mjesta; štoviše, kad bi ne gledajudi istrčala iz kude i naletjela na njega, ne bi se uplašila, ved bi samo kliznula pokraj njega, kao da je to posve razumljivo, kao da slute da im se netko približava. Poslije mnogih takvih susreta mogao je točnije ocijeniti snagu i djelovanje nove aure pa je postao samosvjesniji i smioniji. Brže je prilazio Ijudima, ostavljao manje prostora izmedu sebe injih, čak bi malo pružio ruku i na izgled, slučajno dotaknuo ruku prolaznika. Jednom je, tobože nehotice, gurnuo jednog čovjeka koji ga je htio prestidi. Zastao je, ispričao se i čovjek, koji bi se još jučer pri susretu s Grenouilleom stresao kao da je u blizini udario grom, ponašao se sada kao da se ništa nije dogodilo, prihvatio je ispriku, čak mu se nasmiješio i potapšao ga po ramenu. Napustio je uličice i izišao na trg ispred katedrale SaintPierre. Čula su se zvona. S oba kraja portala gurali su se ljudi. Upravo je završilo vjenčanje. Htjeli su vidjeti nevjestu. Grenouille je otrčao i pomiješao se s mnoštvom. Gurao se, progurao medu njih, htio se uvudi u najgušde mnoštvo, htio im se posve priljubiti, naribati im nosove svojim mirisom. A zatim je raširio ruke usred skučena prostora, raskrečio noge i razdrljio ovratnik da bi miris nesmetano strujao iz njegova tijela. . . i osjetio bezgraničnu radost zamijetivši da drugi ništa ne zamjeduju, ama baš ništa, da se svi ti muškarci i žene i djeca natiskani oko njega tako lako mogu prevariti i udisati njegov smrad, sklepan od mačjeg dreka, sira i octa, kao da je miris nekoga tko im je ravan, i da mogu njega, Grenouillea, kukavičje jaje u njihovu gnijezdu, prihvatiti kao čovjek čovjeka. Na koljenima je osjetio neko dijete, malu djevojčicu što se ukliještila izmedu odraslih. Podigao ju je u naručaj da bi bolje vidjela. Majka ne samo što je to dopustila, nego mu je i zahvalila, a djevojčica je kliktala od užitka. Tako je Grenouille stajao dobra četvrt sata u okrilju mnoštva, stišdudi tude dijete na himbenim grudima. I dok je svadbena povorka prolazila, pradena gromkom zvonjavom i poklicima ljudi i obasuta kišom novčida, Grenouilleu se oteo drugačiji poklik, zlokoban poklik, pakosno likovanje, osjedaj od kojega je zadrhtao i koji ga je omamio poput pohote, i s mukom se svladavao da ga poput žuči i otrova ne razlije po svim tim ljudima i vikne im trijumfalno u lice da ih se ne boji, da ih zapravo i ne mrzi, nego da ih svim žarom prezire zato što su smrdljive budale, zato što dopuštaju da im on laže i da ih vara, zato što oni nisu ništa, a on je sve! I da ironija bude veda, privukao je dijete još bliže i dao sebi oduška vičudi s ostalima u zboru: — Živjela nevjesta! Neka živi nevjesta! Živio divni par! Kad se svadbena povorka udaljila i mnoštvo počelo razilaziti, predao je dijete majci i ušao u crkvu da se oporavi od uzbudenja i odmori. U katedrali je zrak bio zasiden mirisom tamjana koji je u hladnim parama nadirao iz dvije kadionice s obje strane oltara i poput pokrivača prigušivao slabije mirise ljudi koji su još tamo sjedili. Grenouille se šdudurio na jednoj klupi ispod kora. Odjednom ga je svladalo veliko zadovoljstvo. Ne ono opojno zadovoljstvo kakvo je osjetio u okrilju brda na svojim samotnim orgijama, nego hladno i trijezno zadovoljstvo koje se rada kad je čovjek svjestan svoje modi. Sada je znao što može. Najoskudnijim sredstvima stvorio je, zahvaljujudi svojoj genijalnosti, miris čovjeka i pogodio ga odmah, ved u prvom pokušaju, tako da je i dijete mogao obmanuti. Sada je znao da može i više. Znao je da taj miris može poboljšati. Mogao bi stvoriti miris natčovjeka, a ne samo

čovjeka, andeoski miris, tako neopisivo dobar i pun životne snage da de onaj tko ga omiriše biti očaran i morati ljubiti njega, Grenouillea, nosioca toga mirisa. Da, morat de ga ljubiti kad ih podjarmi svojim mirisom, a ne samo prihvatiti ga kao sebi ravnoga, Ijubiti ga do ludila, do samozataje, morat de drhtati od ushidenja, vikati, plakati od radosti i ne znajudi zašto, na koljena de morati pasti, kao pred hladnim Božjim tamjanom, čim osjete njegov, Grenouilleov, miris! Htio je biti svemogudi bog mirisa, onakav kakav je bio u mašti, a sada u stvarnom svijetu, vladati stvarnim ljudima. I znao je da posjeduje tu mod, jer ljudi mogu sklopiti oči pred veličinom, od straha, od ljepote i zatvoriti uši da ne čuju melodije i primamljive riječi. No, mirisu se ne mogu oduprijeti, jer miris je brat daha. S njim ulazi u ljude, i oni se ne mogu braniti od njega ako žele živjeti. I miris ulazi u njih, prodire u samo srce, gdje jasno razdvaja naklonost od prezira, gadenje od slasti, ljubav od mržnje. Tko vlada mirisima, vlada i ljudskim srcima. Grenouille je posve opušten sjedio na klupi u katedrali SaintPierre i smješkao se. Nije bio u euforičnom raspoloženju dok je kovao plan da zavlada ljudima. Oči mu nisu plamtjele nikakvim ludačkim sjajem, a ni lice mu nije bilo iskreveljeno od poremedenosti. Bijaše potpuno priseban, bistra i vedra duha tako da se pitao zašto to uopde želi. 1 govoraše sam sebi da to želi jer je zao do srži. I pri tom se smješkao i bijaše vrlo zadovoljan. Doimao se posve bezazleno, poput bilo kojeg sretnog čovjeka. Tako je neko vrijeme sjedio, u pobožnoj tišini, i duboko udisao zrak zasiden mirisom tamjana. I hce mu se ponovo ozari pritajenim smiješkom: kako li samo bijedno miriše taj Bog! Kako li je samo loše napravljen taj miris što struji iz toga Boga. A ni ono što se dimilo iz kadionica nije odavalo pravi miris tamjana. Bijaše to loš surogat, patvoren lipinim drvom i cimetnim prahom i salitrom. Bog je smrdio. Bog bijaše mali bijedni smrdljivac. Bijaše prevaren, taj Bog, ili je sam bio prevarant, nimalo drugačiji ad Grenouillea. . . samo još mnogo gori!

33 Markiz de la TailladeEspinasse bijaše oduševljen novim parfemom. Kao pronalazač letalnog fluida, i sam se zapanjio, govorio je, kad je vidio kako sporedna i nestalna tvar poput parfema, potjecao on iz zemlje ili iznad nje, očigledno utječe na opde zdravstveno stanje pojedinca. Grenouille, koji je još prije nekoliko sati ležao ovdje blijed i poluonesviješten, doimao se sada svjež i poletan poput svakog zdravog čovjeka njegove dobi, i moglo bi se, štoviše, redi da je — uza sva prihvatljiva ograničenja za čovje ka njegova staleža i niska obrazovanja — gotovo poprimio crte ličnosti. On, TailladeEspinasse, svakako de u poglavlju o vitalnoj dijetetici svoje skorašnje rasprave o teoriji letalnog fluida spomenuti taj slučaj. No, najprije se htio sam namirisati novim parfemom. Grenouille mu pruži oba flakona s parfemom iz uobičajenog cvijeda, i markiz se njime poprska. Bijaše i te kako zadovoljan učinkom. Pošto je godinama bio optereden mirisom ljubice kao olovom, priznao je, sada mu se činilo kao da mu rastu cvjetna krila; i ako se ne vara, popuštaju mu strašni bolovi u koljenima i zujanje u ušima; sve u svemu, osjeda se kao na krilima, okrepljen i nekolikp godina pomlađen. Pride

Grenouilleu, zagrli ga i nazove ga svojim »fluidnim bratom«, dodajudi kako pri tom nipošto ne misli na konvencionalno oslovljavanje, nego na posve spiritualno in conspectu universalitatis fluidi letalis pred kojim su — i samo pred njim! — svi ljudi jednaki; takoder namjerava — a to je rekao odvajajudi se od Grenouillea, vrlo prijateljski, nimalo odbojno, gotovo kao da se odvaja od sebi ravnoga — osnovati u najskorije vrijeme međunarodnu nadstalešku ložu radi potpunog uništenja letalnog fluida koji valja ubrzo nadomjestiti sa čistim fluidum vitale, i ved sada smatra Grenouillea prvim obradenikom. Potom zamoli Grenouillea da mu na komadidu papira napiše recept za cvjetni parfem, te ga spremi u džep i pokloni Greaouilleu pedesetlujdora. Točno tjedan dana nakon svoga prvog predavanja markiz de la TailladeEspinasse ponovno je prikazao svoga štidenika u auli Sveučilišta. Gužva bijaše neizmjerna. Došao je cijeli Montpellier, ne samo znanstveni nego i mondeni Montpellier, medu njima i mnoge dame koje su htjele vidjeti legendarnog spiljskog čovjeka. I premda su Tailladeovi protivnici, uglavnom predstavnici »Kruga prijatelja sveučilišnih botaničkih vrtova« i članovi »Društva za unapredivanje ratarstva«, mobilizirali sve svoje pristaše, predstava je postigla sjajan uspjeh. Da bi publiku podsjetio na Grenouilleovo stanje prije tjedan dana, TailladeEspinasse je najprije zamolio gledaoce da pogledaju crteže, koji su medu njima kolali i na kojima je spiljski čovjek prikazan u svoj svojoj ružnodi i raspadanju. Zatim zapovjedi da uvedu novoga Grenouillea, u lijepom haljetku od plavog baršuna i svilenoj košulji, našminkana, napudrana i nafrizirana; ved je i hod, to jest, uspravno držanje, gizdavi koraci i elegantno njihanje kukovima, način na koji se bez ičije pomodi popeo na podij, duboko se naklonio, kimnuo čas tamo čas onamo smiješedi se, začepio usta svim skepticima i kritičarima. Čak su i Prijatelji sveučilišnih botaničkih vrtova zbunjeno šutjeli. I suviše upadljiva bijaše promjena, i suviše neodoljivo čudo što se očito dogodilo: tamo gdje je prije tjedan dana čučala izmrcvarena, podivljala životinja, stajao je sada naočit, civiliziran čovjek. Dvoranom se širila skoro svečana atmosfera, i kad se TailladeEspinasse digao da održi predavanje, zavladala je potpuna tišina. Ponovno je razvio svoju ved prilično poznatu teoriju o letalnom fluidu zemlje, zatim objasnio kojim ga je mehaničkim i dijetetskim sredstvima istjerao iz objekta demonstracije i zamijenio ga s vitalnim fluidom, a naposljetku pozvao sve prisutne, i prijatelje i protivnike, da prestanu osporavati novu nauku s obzirom na tako nadmodan dokaz, te da se zajedno s njim, TailladeEspinasseom, bore protiv zlog fluida i prihvate dobri fluidum vitale. Pri tom je raširio ruke, upro pogled u nebo, i mnogi učeni muževi učiniše isto, a žene se rasplakaše. Grenouille je stajao na podiju ne slušajudi nikoga. S velikim zadovoljstvom pratio je učinak posve drugačijeg, mnogo stvarnijeg fluida: svoga fluida. Zbog prostranosti aule jako se naparfimirao, i tek što je stao na podij, oko njega se počela širiti aura njegova mirisa. Vidio ju je — doista ju je očima vidio! — kako zahvada gledaoce u prvim redovima, kako se proteže, te dopire do zadnjih redova i galerije. I koga je god zahvatila — Grenouilleu je srce poskakivalo od radosti — taj se vidljivo promijenio. Sputani njegovim mirisom, ljudi su nesvjesno mijenjali izraz lica, ukočeno držanje, osjedaje. Tko je prije buljio u njega samo sa silnim zaprepaštenjem, gledao ga je sada blažim očima; tko se prije naslonio nepomično sjededi na svojem sjedalu, kritički namrštena čela i značajno spuštenih kutova usana, sada se opušteno naginjao naprijed i poprimao neusiljen, djetinji izraz; čak su se i na licima tjeskobnih, ustrašenih, najosjetljivijih, koji su prije samo sa zaprepaštenjem mogli podnijeti njegov izgled i koji su ga još promatrali s

Stekao je i odredenu sigurnost ponašanja u društvu. pa ni kozer u otmjenom društvu. Činilo se da i njegova grba nestaje. stražari su se kleli svime na svijetu da su. No. pa su ga pozivali u salone. 34 Ostao je u Montpellieru još nekoliko tjedana. potajno. Grenouille je znao. pa i naklonosti. . Hodao je gotovo uspravno. tek što su se otvorila gradska vrata. JeanBaptisteu Grenouilleu. objavili su duge članke o »fluidum letale Taillade«. Kad je predavanje završilo. Nakon nekog vremena ponovno se smirio. Kao da je porastao. da su te ovacije namijenjene samo njemu. u neuglednom smedem haljetku što ga je dan prije kupio na tržnici rabljene odjede i s otrcanim šeširom na glavi koji mu je napola skrivao lice. No. No. Ustanovio je da. jednoga dana. Neprekidno je morao ponavljati priču o razbojnicima koji su ga odvukli u spilju. Stoga je markiz razglasio da je Grenouille napustio Montpellier s njegovim dopuštenjem kako bi otputovao u Pariz iz obiteljskih razloga. Dakako. a markiz de la TailladeEspinasse dočekao je najsretniji trenutak u životu. o košari što su mu je spuštali i o Ijestvama. salonski idol. U ljetu 1764. cijeli se skup digao na noge i stao frenetično klicati: — Živio fluidum vitale! Živio TailladeEspinasse! Živjela teorija fluida! Dolje ortodoksna medicina! — tako vikahu učeni ljudi Montpelliera. u to doba nije mogao postati svjetski čovjek. A kad bi mu se netko obratio. Početkom ožujka pokupio je svoje stvari i krenuo. pa čak i »Courier de lEurope«. jer se toga dana namjerno nije naparfimirao. A kad je markiz oko podne naredio da se slučaj ispita. ali ne i onog poznatoga spiijskog čovjeka koji bi im svakako upao u oči. jer s jezikom se mučio čitav život — i stjecao sve vedu vještinu laganja. Time se donekle izvježbao u govoru — doduše. vrlo ograničeno. I svaki bi je put uljepšao izmišljajudi nove pojedinosti. vidjeli svakakve ljude kako izlaze iz grada. kakvu nikada nije imao. gotovo bez njegove pomodi. u ranu zoru. Odrazila se i na njegovu tijelu. Postao je prilično slavna ličnost. iako nitko od ushidenih uzvanika nije to ni slutio. spustivši se s podija i pomiješavši se s mnoštvom. može pričati ljudima što hode. ipak se vidijivo oslobodio suzdržanosti. Čim bi zadobio njihovo povjerenje — a stekli bi ga s prvim udisajem njegova umjetnog mirisa — vjerovali su mu sve. što mu je bilo važnije. Nitko ga nije prepoznao ni zamijetio. ne bi se više trgnuo i pogrbio. nespretnosti i poprimio izraz koji su pripisivali prirodnoj skromnosti ili barem laganoj prirodenoj plahosti koja je ganula neku gospodu i dame — u to su doba mondeni krugovi osjedali slabost prema prirodnosti i sirovom šarmu. u sebi se strahovito grizao. jer se njegova slava proširila i bez turneje. i odasvud su dolazili bolesnici zaraženi letalnim fluidom da bi ih on izliječio. ispitivali o spiljskom životu i zanimali se kako ga je markiz izliječio. doduše. najznačajnijeg sveučilišnog grada francuskoga juga.primjerenom sumnjom. ved ostajao uspravan i izdržao pogled uprt u njega. jer je kanio s Grenouilleom podi na turneju kroz čitavo kraljevstvo da pridobije sljedbenike svoje teorije fluida. kad bi do njih dopro njegov miris. počeli odjednom pokazivati znakovi srdačnosti. »Journal des Scavans«. zapravo.

s jedne i druge strane Pireneja. ni komada odjede. na Pariz. kako je objavio. Nije došao ni kao sta rac ni kao mladid. Tamo pale veliku vatru prigodom ljetnog solsticija.godine osnovao je prvu »Ložu vitalnoga fluida« koja je u Montpellieru imala 120 članova. Imao je svoj miris. da bi se. iznad pirenejskih vrhova. a smatrali su ga najvišim brdom Pireneja. kao zdrav mladid od dvadeset godina. najsvježijem vitalnom zraku. U Marseilleu nije ni izlazio iz luke. novac. Još uvečer istoga dana kad je napustio Montpellier stigao je u Le GrauduRoi. i u čast svetoga Ivana. kako bi tamo pridobio sav civilizirani svijet za svoju nauku. te da odonda lebdi. Posljednje što se od njega vidjelo bijaše silueta koja je u ekstazi dignula ruke prema nebu i pjevajudi nestala u snježnoj oluji. nisu ništa našli. kad su najsmioniji krenuli u potragu za njim i popeli se na vrh Pic du Canigou. a mnoga okultistička društva primjenjivala njegovu terapiju. nestao u njemu i s njim se stopio. Ubrzo se proširila legenda da se na vrhu brda združio s vječnim vitalnim fluidom. Ni u rano ljeto idude godine. pa je početkom prosinca u pratnji skupine neustrašivih sljedbenika pošao na ekspediciju. htio završiti još jedno veliko fluidno djelo koje bi zasjenilo izlječenje spiljskog čovjeka i sve druge pokuse. kako kažu. No. stoljeda neke medicinske katedre zagovarale Tailladeovu teoriju o fluidima. ni dijela tijela. u slavu svoga učitelja TailladeEspinassea i njegova velikog fluida i da ishode vječni život. markiz se nimalo nije zabrinuo. TREDI DIO 35 Dok je Grenouilleu za prvu etapu njegova puta kroz Francusku trebalo sedam godina. zapravo. Još su dugo u toku 19. nevidljiv. Njegovi gorljivi sljedbenici odustali su ved iza Verneta. u kojem se ukrcao na teretni jedrenjak za Marseille. a i žurilo mu se. a zatim i podružnice u Marseilleu i Lyonu. Na Badnjak su njegovi učenici uzalud čekali povratak markiza de la TailladeEspinassea. ali vječno mlad. postat de dio njega i godinu dana ostati pošteden od bolesti i starenja. Još i danas. Skidajudi sve sa sebe na smrzavici i kličudi od veselja počeo se uspinjati sam. osobito u Perpignanu i Figuerasu. drugu je završio za manje od tjedan dana. ali čine to. Taj čovjek na pragu duboke starosti poželio je da ga odnesu na vrh visok 2800 metara i tamo ostave da se tri tjedna izlaže najčistijem. zadnjeg ljudskog naselja podno strašne planine. ali je prije toga. ni koščice. nije naudilo njegovu učenju. lučki gradid jmgozapadno od AiguesMortesa. Naprotiv. Sve to. i tko se uspne do njega. na Pic du Canigou koji je bio na istom meridijanu kao Pariz. dakako. još prekriven snijegom. postoje tajne tajadističke lože čiji se sljedbenici sastaju jedanput na godinu da bi se popeli na Pic du Canigou. Nije više izbjegavao prometne ceste i gradove. spustio točno na Badnjak. . a nije išao ni obilaznicama. radi propagande svoga pohoda. samopouzdanja. Odvažio se i na veliki korak.

i nije mu ustreptalo srce pri pogledu na gnijezdo što se savilo na obroncima. a ni hladan vjetar. istodobno i neugledno i samosvjesno. Cijelo poslijepodne krstario je gradom. Taj je grad Rim mirisa. davao mu osjedaj sigurnosti. nije zaslužio ime parfimera. Jeo je u gostionici u gornjem dijelu grada. a ispred njega prostirala se dolina široka nekoliko milja. Vladao je velikom mirisavom dolinom u podnožju. U dolini je vladala posebna. Bijaše nevjerojatno prljav. Za dva dana stigao je u Toulon. na Place aux Airesu. Nije bilo veličanstvene katedrale koja bi nadvisila kude. Proljede je ovdje uzelo više maha nego u Montpellieru. U svim gradovima uvijek bi najprije potražio kožarsku četvrt. Za sat i pol. bolje rečeno. ali ne i Grenouille. Iako su se prema sjeveru uzdizale visoke planine koje su bile prekrivene snijegom i koje de još dugo ostati pod snježnim pokrivačem. samo tiha izdvojenost. samo tuljak od crkvenog tornja. a toplim zrakom širio se miris sunovrata. . Njemu taj zadah bijaše poznat. sapuna i ulja. bijaše grad Grasse. pa se cijelo područje grada s okolicom doimalo donekle trošno. Kao da su to mjesto prečesto opsjedali i oslobadali.nego je odmah potražio drugi brod kojim je otplovio duž obale prema istoku. kao da se ved umorilo od pružanja pravog otpora bududim uljezima. bio je u Grasseu. vode što je izvirala iz tuceta vrela i zdenaca. nego od nehajnosti ili čak osjedaja modi. ovdje se nisu osjedale nikakve značajke mora. oko podne. parfimerijske robe. poput goleme zdjele u krajoliku. smjestio se ili. Trg je po duljini presijecao potok u kojemu su kožari prali kože i poslije ih rasprostirali da se osuše. neobično ugodna klima. činilo mu se da više nije stranac. Lagana maglica prekrivala je polja poput staklenog zvona. Krenuo je puteljkom. tu i tamo nazirale su se kude sagradene izvan njihova kruga. u dolini se nije osjedalo ništa surovo ni škrto. Ostatak puta prevalio je pješice. ništa otvoreno. Grenouille je promatrao grad Grasse vrlo trezvenim očima. U nekim četvrtima kude bijahu tako zbijene . Izlazedi iz područja smrada i ispitu judi odatle druge dijelove mjesta. Došao je znajudi da se tu mogu bolje no drugdje naučiti neki postupci za dobivanje mirisa.. Premda je more bilo tako blizu da se moglo vidjeti s glavice brežuljka. Izvukao je iz džepa svoj parfem. potkopavala ulice ili ih plavila muljem. Gradu kao da nije bilo potrebno razmetanje. usprkos velikoj količini vode ili možda baš zbog nje. A njih je htio usvojiti. Za dva sata stajao je na glavici brežuljka. obedana zemlja parfimera. klokotala u neobuzdanim potocima i potočidima niz grad. ved nekoliko desetljeda neosporna metropola aromatskih tvari. ništa slankastopjeskovito. i činilo se da mu je to dovoljno. a za još tri u Cannes. u brdovitu unutrašnjost. koji je vodio prema sjeveru. nikakve modne tvrdave ni upadIjivo raskošne gradevine. ali ne od slabosti. Na drugom kraju prostrane doline. Iz daljine nije baš ostavljao dojam raskoši. Breskve i bademi su cvjetali. Zadah bijaše tako prodoran da su neki gosti gubili tek. Ni zidine nisu ostavljale nikakav dojam. štedljivo se njime namirisao i krenuo. zalijepio se na obronke brda grad. Giuseppe Baldini uvijek jeizgovarao njegovo ime sa sanjarskim oduševljenjem. i tko se nije istaknuo u Grasseu. možda dvije milje dalje. obrubljene brežuljcima blagih obronaka i strmim planinskim lancima i prekrivene tek obradenim poljima. jer ih je trebao za ostvarenje svojih ciljeva. govorio je. vrtovima i maslinicima. naročito na obroncima. Nije tražio obedanu zemlju parfimera. kao da je obala udaljena tri dana puta. To mjesto.

. uza svu kaljavost i skučenost. glavne ulice koja je čitavom duljinom prolazila kroz grad. Jedan je čovjek ušao u ured s dokumentima.da je za prolaze i uska stubišta ostajalo još samo lakat prostora. jedva probijali jedni mimo drugih. No. vina. u prizemlju raskošni saloni. octa i vina. obloženi egzotičnim drvetom i prostrane blagovaonice koje su se katkad terasasto pružale u prostor i u kojima se. bale parfimirane kože. trgovci koji su vodili prave tvrtke za trgovinu aromatičnim sirovinama en gros. nešto neizrecivo dobro. naslage najfinijeg lavandina sapuna. dakako. zatim izišao s još jednim. okruženi gredicama cvijeda. Grenouille je prepoznao magnolije. kao da je još nešto mirisalo u tom vrtu. Pročelja su se doimala gradanski skromno. ipak se nije micao. Bijahu to. od zapada prema istoku. vrede. . i odisali su time jače od svega što je Grenouille dotad osjetio na putovanju kroz tu provinciju. golemim i sigurnim imetkom. pomaderija i mirodijarnica i otprilike sedam veletrgovaca mirisima. na gornjem katu. . pa bi ga zacijelo . škrinje i sanduci prepuni mirodija — Grenouille je sve to njušio u svim pojedinostima i kroz najdeblje zidove. jer su se tek u tračcima spuštali preko zabata na ulicu. baloni cvjetnih vodica. Prilikom obilaska grada Grenouille je otkrio čak sedam sapunarnica. Bijahu to mirisi bačava. kako je Baldini pričao. Ispred kolnog prilaza istovarivali su s kola bačve niz kosinu od dasaka. mirisi vrta koji se zacijelo nalazio iza stražnjeg dijela kude. protezala su se prava krila kuda. grad je kiptio od obrtničke djelatnosti. A kad bi izoštrio njuh da prodre iza prozaičnih dudana i skladišta što su gledali na ulicu. Sklopio je oči i usredotočio se na mirise što su dopirali do njega iz zgrade sučelice. pa stotine teških mirisa iz skladišta. i sve to bijaše bogatstvo kakvo ni prinčevi nisu posjedovali. u kojima su rasli oleandri i palme i klokotali dražesni vodoskoci. Čak na trgovima i malobrojnim širim ulicama zaprežna su kola jedva izbjegavala sudare. mada ga to zapravo nije zanimalo. Uza svu prljavštinu. možda samo jedanput. ono što je bilo uskladišteno iza njih. otkrivao je raskošnije gradevine sa stražnje strane tih suhoparnih gradanskih kuda. gacajudi kroz blato. premda je njeno pročelje bilo nešto šire i bogatije od susjednih zgrada. Gospoda što su prebivala iza tih neuglednih kulisa odisala su zlatom i modi. Stajala je na početku Rue Droite. Morao se približiti tom mirisu. tucet parfimera i rukavičara. ali nimalo impozantno. bezbroj malih destilerija. No. Ispred jedne od kamufliranih palača Grenouille se dugo zadržao. Izvana se to na njihovim kudama često gotovo i nije vidjelo. preplavljene sunčevom svjetlošdu i prekrivene svilenim ta petama. Razmišljao je da li da jednostavno upadne u kudu kroz glavni ulaz. naposljetku. izuzetan miomiris kakav još nikada nije osjetio — ili ipak jest. Iza njih je čekala druga zaprega. Grenouille je stajao na drugoj strani ulice i promatrao što se prijeko dogada. alkohol. na tavanima i u golemim podrumima — bačve ulja. Nije bilo lako uhvatiti nježnije mirise vrta. . Oko malih ali privlačnih vrtova. mirisi bogatstva što su transpirirali iz zidova poput finog zlatnog znoja i. maslinice i rododendrone. Nešto ga je zadržavalo. pa su se prolaznici. uglavnom okrenuta prema jugu i u obliku slova U: spavade sobe. No. ali. pa su se obojica izgubili iza glavnog ulaza. doista jelo iz porculanskih tanjura i zlatnim priborom. Nije ostavljala nikakav poseban dojam. u meduvremenu se sakupilo mnogo ljudi koji su istovarivali i nadzirali bačve. zumbule.

. a tek kad se rastvori u svoj svojoj raskoši. dakako. . . jer više nije znao da li je sada zaista sada i ovdje zaista ovdje ili. zatim stane temeljitije njušiti. Odlučio je da se vrati ulicom i potraži uličicu ili prolaz kako bi dopro do bočnog dijela kude. poput lukova duginih boja. Nakon nekoliko metara stigao je do gradskih vrata na početku Rue Droite. koji mu se činio dugim poput vječnosti. mogao je preko zidina vidjeti najgornje grane narančinih stabala. pomisli Grenouille. manje opasnim udisajima. glavice dojki što su se tek prije nekoliko dana. Ved sada ljepše miriše. govorit če. zapravo. . istančanije. a zatim sve jači. . vrlo nalik na miris crvenokose djevojke. jer to nije moglo biti istina. jer je ponovno otkrio taj miris na svijetu — i smrtno se uplaši. zapravo — Grenouilleu na trenutak zastane dah. u trajanju jednog udisaja. Do njega su dopirali mirisi vrta. ocl djevojke iz Rue des Marais — ne tako snažno. odisao je ved takvim božanskim mirisom da se sav naježio. te ponovno navre i uzmakne. pa uzmakne u sredinu tijela. No ona. Ubrzo je osjetio miris vrta. Napad toga mirisa bijaše i suviše iznenadan. vitak stas i savršene dojke. ali profinjenije. Napokon mu se posve približio. a razlog nede znati. trudedi se da iz sjedanja iščupa miris djevojke iz Rue des Marais — . kakvo dijete! Grenouilleu se čelo orosi znojem. godine: miomiris što je dopirao do njega bijaše miris crvenokose djevojke koju je tada umorio. ved je skakutala amotamo. ne tako obilato. pa se morao nasloniti na zid i polako kliznuti u čučanj. . izrazitih obrisa. zapravo u tom trenutku počele izdizati. najprije slab. Imala je zelenkaste oči. U glavi mu se zavrti. Vrt je graničio s gradskim zidinama. Ukratko: ta djevojka bijaše još dijete. izmišljati još tko zna kakve idiotske . nede modi odoljeti. I utvrdio da je miris iza zidina. još pomiješan sa zrakom što je prodirao s polja. koji mu je bio najvažniji. možda i nekoliko sati. Krv mu navre u glavu kao dječaku uhvadenu na djelu. skrenuo lijevo i uz same gradske zidine pošao uz brdo. razoružati. zubi poput bisera i udovi glatki poput bjelokosti. A kako su glupi i nos im samo služi za disanje i dahtanje. taj cvijet iza zida. ali da nije potpuno isti. to jest Rue des Marais u Parizu. očito zaokupljena nekakvom igrom koja je zahtijevala najprije brzo kretanje a potom brzo zaustavljanje. takoder od crvenokose djevojke. uvlačio je fatalni miris kradim. onemodati čar te djevojke. ta djevojka još uopde nema prsa u pravom smislu riječi! Dojke su se tek počele nazirati. No. dragocjeni. a istodobno prirodnije. zagrijavala se te hladila. Potjecao je. U jednom trenutku. Ponovno sklopi oči. Djevojka bijaše upadljivo blijede puti. na vratu i prsima. Blaženstvo mu natjera suze na oči. kao na slici: nije sjedila mirno. potpuno izvan njegove modi. umiljatost i privlačnost te djevojke. da li je sada nekod a ovdje tamo. prostrujat de parfem koji svijet još nije osjetio. i on posrne. te misle da sve i svakoga mogu opažati očima. rujna 1753. . Grenouille osjeti vrelinu radosti i hladnodu straha. redi de da je razlog ljepota. kao da se vrijeme udvostručilo ili potpuno iščezlo. ni rnuškarac ni žena. Kad se malo udaljio. U svojoj ograničenosti uzdizat de njene pravilne crte lica. Ali. u svojoj olfaktivnoj predodžbi. . A medu njima bijaše jedan. još gotovo zatvoren. Bijahu to tek propupale dojke. Prošao je kroz njih. koji još nitko nije zamijetio osim njega. Grenouillea. štoviše. jasni. Grenouille ju je vidio pred sobom. igrom s još jednom osobom potpuno beznačajna mirisa. Našao se tik do njega. doduše. za godinudvije taj de miris sazrijeti i tako ojačati da mu nijedan čovjek. .opazili. Dok se sabirao i obuzdavao duh. I ljude de svladati. Njene su oči. u to nije ni sumnjao. Znao je da djeca nemaju nekakav posebni miris kao ni zeleni izdanci cvijeda prije cvatnje. neizmjerno nježna i slabašna mirisa. . poput smaragda. tek s prvim vršcima izboja. pjegavo lice. obasute pjegicama.

diva . on. zapravo. Smrdljive ulične ispare pružale su mu sigurnost i pomogle mu da obuzda pohotu što ga je obuzela. i on se ponovno našao pred Porte des Feneants. Grenouille se digne. 36 Nedaleko od Porte des Feneants. udalji se. Doznao je da je gazda. Skoro sa strahopoštovanjem. Grenouille je otkrio malu parfimeriju i zatražio posao. Tako je trčao duž zidina sve do drugoga kraja grada gdje se djevojački miomiris napokon izgubio. Zapravo. ali ne onako beskorisno.. Prvo. Pošto se dugo žalila na loša vremena i nesigurno poslovno stanje. da nikome ne skrene pažnju na svoje dragocjeno otkride. nede se više približavati vrtu iza zidina. Pozvala je prvoga kalfu. Grenouille. I mladidi de nodima tuliti uz zvuke mandoline i sjediti pod njezinim prozorom.usporedbe. samo on. a ionako je znao kako de se razviti. kao nekod od djevojke iz Rue des Marais. nespretno. da. Samo ga je halapljivo upio i time razorio. Debeli i imudni starci padat de na koljena pred njezinim ocem i zaklinjati ga za njenu ruku. Cvijet uspijeva i bez njegove pomodi. pomisli. njezina tobožnja savršena ljepota. No. ne može sebi priuštiti još jednog kalfu. maitre parfumeur Honore Arnulfi. imao je još dvije godine vremena da se pripremi. kao da napušta nešto sveto ili uspavanu ženu. Još nije znao kako bi se to trebalo dogoditi. ali ipak smatra da uopde ne može davati dva topla obroka na dan. osim toga. izjavi da je zadovoljan s dva franka tjedne plade i ostalim bijednim uvjetima. ne bi smjelo biti teže od otimanja mirisa rijetkom cvijetu. Mora proširiti znanje i usavršiti vještinu zanata da bi se pravovremeno pripremio za žetvu. svi de zuriti u njenu sliku i govoriti da je najljepša žena Francuske. pa su se brzo suglasili. Zastao je u sjeni kuda. u Rue de la Louve. a žene svih dobi uzdisat de pri pogledu na nju i nodu sanjati da barem jedan dan budu tako zavodljive kao ona. Pa. Ukratko: madame Arnulfi bijaše žena solidnog blagostanja — što je Grenouille ved odavno namirisao — i solidnog poslovnog duha. pogrbljen. vodi posao sama uz pomod jednoga kalfe. Ah! Htio je imati taj miomiris! Uzeti ga. tiho. Imao je još dvije godine vremena. on je to i sada ved znao. da ga nitko ne čuje. ali da ima u svom masliniku jednu kolibicu. zbog navale posla. drugoga kalfu uopde ne može smjestiti u svojoj kudi. da ga nitko ne vidi. i slikat de je glupi slikari. ali da joj je ipak. Za petnaest minuta potpuno se smirio. htio je doista prisvojiti miris te djevojke iza zidina. iza franjevačkog samostana — ni deset minuta od njene kude — u kojoj mlad čovjek bez posebnih zahtjeva može za nuždu prespavati. madame Arnulfi mu je objasnila da. božanstveni miris! Samo de on znati. Ne. živahna crnokosa žena od tridesetak godina. ved samo njezin nenadmašiv. prijeko potreban. Ne smije se prije vremena opijati njegovim mirisom. . I kako ni njemu samome nije bilo stalo do novca. I izabrat de je za kraljicu jasmina. Mora se baciti na posao. umro prošle zime i da njegova udovica. Previše se uzbudivao.. . kao poštena majstorica zna kako je odgovorna za tjelesnu dobrobit svojih kalfa. I nitko od njih nede znati da ih zapravo nije zarobila njezina vanjština. zguliti ga s nje kao kožu i učiniti ga svojim. da. To mu nije potrebno. doduše.

širedi oko sebe zadah sperme. ne. nije to bio miris mrtvih cvjetova u masti. kao da time želi otkriti nekakve nepoštene namjere ili prepoznati u njemu mogudeg suparnika. Otpatke su potom prelijevali ključalom vodom da ništa ne propadne. Grenouille se ipak nije bunio. Posao je bio naporan. za kojega je Grenouille odmah otkrio da je navikao dijeliti postelju s madame i da bez savjetovanja s njim očito nije ništa odlučivala. gotovo i nije osjedao napor. dadoše mu hladnu večeru. . sivobijeloj masti koja se polako skrudivala. nego se zadovoljio ubacivanjem cvjetova lakih poput pera. po deset tisuda cvjetova odjednom. Poput smrtno uplašenih očiju počivali su trenutak na površini i poblijedjeli čim bi ih lopata promiješala a topla masnoda opkolila. sve dotle dok cijela hrpa cvjetova ne bi prošla kroz kotao s masti. Tako je to išlo nekoliko dana. Mada je bio najmanje triput jači od njega. kotao se ponovno zagrijavao. promatrajudi i odmjeravajudi ga. istresalo iz košara u laboratorij. mast otapala i punila novim cvjetovima. i time dobivali još i ulja nježna mirisa. u goleme mirisne hrpe. Idudeg dana počeo je raditi kod madame Arnulfi. potleušice bez prozora. duša cijelog mora cvjetova. Druot ga nije ni jedan jedini put zamijenio pri miješanju. raskrečio noge. napokon se milostivo nakreveljio i glavom dao znak pristanka. Grenouilleu su ruke bile teške kao da su od olova. U meduvremenu bi se juha previše zgusnula. ved aroma same masti koja je prisvojila njihov miris. I. od jutra do mraka. a leda bolna dok bi navečer teturao u svoju kolibu. koji je doista izgledao neugledno u prisutnosti toga diva. Madame Arnulfi uzgajala ih je na vlastitim česticama u dolini podno grada ili ih je kupovala od seljaka žučno se cjenkajudi za svaki lot. kako su nazivali taj postupak. Grenouilleu stisnuše ruku. mast je jače mirisala. i tako je to trajalo neprekidno cijeli dan. glavnina mirisa. zapravo — Grenouille je to opažao s neopisivim oduševljenjem — što je više cvjetova umješavao. Bijaše vrijeme sunovrata. Time je sve bilo sredeno. šake pune žuljeva. Druot je dotle u velikom kotlu topio svinjski i govedi loj u kremastu juhu u koju je na vagane istresao svježe cvjetove dok je Grenouille morao neprekidno miješati tekudinu dugom lopatom poput metle. Stao je pred Grenouillea.imenom Druot. miješao je cvjetove u masti od jutra do večeri i dok je miješao. Ne žaledi se. jer se u tom poslu nije smjelo otezati. No. pokrivač i ključ kolibice. te cijedili do posljednje kapi u preši na vreteno. i smrt očito bijaše tako iznenadna da im nije preostalo drugo nego da svoj posljednji mirisni uzdah predaju mediju koji ih je utapao. pa su je morali brzo procijediti kroz sita kako bi je oslobodili iscrpljenih leševa i pripremili za nove cvjetove. ali lake kao pero. ostala je u kotlu. I skoro u istom trenutku bi klonuli i uvenuli. jer ga je uvijek iznova očaravao postupak što se odvijao pred njegovim očima i pod njegovim nosom: naglo uvenude cvjetova i apsorpcija njihova mirisa. Idudeg dana nastavljala se maceracija. nadziranjem vatre i povremenim odlascima na čašu vina zbog vrudine. Zatim bi ponovno ubacivali cvjetove i miješali i cijedili. zatvorena i sačuvana u neuglednoj. koja je ugodno odisala starim ovčjim izmetom i slamom i u kojoj se sredio što je god bolje mogao. Cvijede se dopremalo ved u ranu zoru. napokon.

a s tredim trgovala na vlastiti rizik. alkohol se odvajao od masti pomade. ali vrlo intenzivan. drugi dio sačuvala. odjenula bi crnu haljinu. umjesto prodavanja tim bogatim trgovcima. zapečatila bi čepove tekudim voskom i omotala ih ribljim mjehurom. No. kojom je rukovao Grenouille. koja bi ispitala dragocjeni proizvod. da uskrsne miris cijelom polju cvijeda. milovala ih pogledom. Madame Arnulfi je brižljivo vagala različite mogudnosti. čekala ponude. Spremljena ponovno u podrumu. Parfimirane pomade držale su se dugo ako su se čuvale na hladnom mjestu. tko zna — možda de porasti u zimu ili u proljede. izgubila glavninu mirisa. na kojoj su se zadržavale i najmanje grudice masti. zapečatila ih i odnijela u hladne dubine podruma. te . Pošto se alkohol ispario. dok bi pomada. I tada bi ponovno donosili pomadu iz podruma. Ugasili bi vatru. uzdisala i napokon prodala ili — nije prodala. dok bi iza nje vijorio veo. A ipak bi dostajala samo jedna kapljica. Na scenu je tada stupala madame Arnulfi. Druot bi napunio mali kotao parfimiranim alkoholom i polako ga destilirao na vrlo umjerenoj vatri. povezati se s drugim malim proizvođačima i ukrcati tovar pomada na brod za Genovu ili se pridružiti konvoju radi sudjelovanja na jesenskom sajmu u Beaucaireu — riskantni pothvati. te zapovjedila Druotu da cijelu proizvodnju podvrgne ispiranju i pretvori je u essence absolue. Osim toga. posljednji put procijedili tekudinu i pretočili je u posude od kamenine u kojima se ubrzo skrutila u pomadu divna mirisa. prikupljajudi informacije. u Grenoble. te pretakao u bocu. Pošto bi osobno zatvorila posude. Kad bi. koja je Grenouilleu bila dobro poznata. Tako bi cvjetni miris ponovno prešao u drugi medij.Nakon nekog vremena Druot bi utvrdio da je mast zasidena i da više ne može apsorbirati miris. Nakon temeljite filtracije kroz gazu. ved gotovo bolno intenzivno. No. vrlo je oprezno zagrijavali u zatvorenim posudama. Od stotinu tisuda cvjetova ostala bi samo tri mala flakona mirisa. stekla dojam da je tržište pomade prezasideno i da se situacija u dogledno vrijeme nede poboljšati u njenu korist. koncentrirano sto tisuda puta u jednu malu lokvicu essence absolue. Ta esencija nije više mirisala ugodno. ispisala mu naziv i u svojim knjigama provela iskorištenje. u Grasseu. u retorti bi ostala neznatna količina tekudine. Dirljivim riječima opisivala bi gospodi svoj položaj osamljene žene. I kako nakon zapušivanja ne bi pobjegao ni atom u oblaku pare. A ako cijene sada nisu takve kakve je željela. Genovu ili u Marseille! Madame Arnulfi se rastapala gledajudi te bočice. i dok ih je podizala i propisno zatvarala čepom od brušena stakla. dodavali joj najčistiji alkohol i s pomodu ugradene miješalice. otopljena u litri alkohola. Iskorištenje je bilo vrlo malo. otišla bi kudi. temeljito promiješali i isprali. koja je ostala poslije izlučivanja alkohola. najtočnije izračunato prema kvaliteti i kvantiteti. koja se skrudivala. A koliko li su tek vrijedili kad bi ih otpremili u Pariz ili Lyon. time operacija još nije bila gotova. a katkad ih i kombinirala pa prodala jedan dio svoga blaga. usporedivala cijene. Ta je tekudina bila nalik na parfem. trebalo je razmisliti ne bili bilo bolje. ali takvu kvalitetu i čistodu nije njuhom zamijetio ni kod Baldinija ni kod Runela. svakako. oni su vrijedili čitav imetak ved i ovdje. ali vrlo unosni ako se posrede. Bilo je to čisto cvjetno ulje s izrazitim mirisom cvijeda. oštro i jetko. blijede boje. Tekudina iz retorte bila je dovoljna tek za tri flakončida. ta se smjesa brzo hladila. zaustavila bi dah samo da ne rasprši ni djelid dragocjena sadržaja. stavila udovički veo i počela obilaziti trgovce i parfimerske tvrtke u gradu.

No. gotovo ropski ponizno. u usavršavanju nove vještine i povremenom eksperimentiranju. da se mast možda pregrijala. Potkraj srpnja počela je sezona jasmina. Bududi da Grenouille nije nikada drsko ili razmetljivo izražavao ono što misli ili osjeda i bududi da nije nikada — pogotovu ne u prisutnosti madame Arnulfi — osporavao Druotov autoritet i njegov nadmodni položaj prvoga kalfe. A Grenouille je uživao u samodi. sve do kraja rujna. No. a u kolovozu sezona tuberoze. S točnošdu. ložio i filtrirao. I zlurado likovao kad je ustanovio da su pomade što bi ih on pripravio neusporedivo finije. čistio radionicu ili vukao drvo za loženje. strugao. Istini za volju. dakako. Skromno.ga čvrsto svezala oko grla bočica. kvaliteta takve . u posebnoj prostoriji za anfleriranje. Toplina je smanjivala njihov miris. Povremeno bi to davao Druotu do znanja. kad se mast pregrijala. dvadeset puta. pa je s vremenom spoznao da su se njegove odluke i zapovjedi pokazale opravdanima upravo onda kad je Grenouille nešto »mislio« ili »imao nekako osjedaj«. kakvu Druot nikada ne bi postigao. Sve se češde dogadalo da Grenouille nije samo miješao. a zahtijevali su i posebnu. na ploče namazane hladnom masti ili ih lagano umatati u komade tkanine natopljene uljem i polako ih uspavljivati u smrtni san. Morali su ih posuti. ima nekako osjedaj da se alkohol u kotlu ispario. Grenouille je pratio i nadzirao putovanje mirisa od cvjetnih latica preko masti i alkohola do skupocjenih malih flakona. nego je i punio kotlove cvjetovima. Znao je da se na Grenouillea može osloniti. da je njegova essence absolue nekoliko stupnjeva čistija od Druotove. Druot nije bio posebno inteligentan. Druot nije imao razloga da ne sluša Grenouilleove savjete i da mu. Grenouille je radio kao konj. dok bi Druot nestao i skoknuo načas u »Quatre Dauphins« na čašu vina ili se popeo k madame Arnulfi kako bi pogledao da li je tamo sve u redu. Uvenuli bi tek nakon tričetiri dana ispustivši mirisni dah na zamašdenu ploču ili ulje. u svibnju more ruža od čijeg je mirisa grad cijeli mjesec utonuo u nevidljivu maglicu slatku poput kreme. Nanjušio bi. nanjušio bi što se dogada u posudama za miješanje i u kojem trenutku treba prekinuti proces destilacije. Zatim bi ih oprezno sastrugali i posuli ploče i tkaninu svježim cvjetovima. vrlo delikatnu preradbu. s mnogo takta. . Iskorištenje je bilo bitno manje nego pri maceraciji. mnogo prije nego Druot. ali ni potpuno glup. to jest s njuhom. odnijela u podrum i tamo ih zaključala i zakračunala. dok je na izgled tupo miješao. 37 U travnju su macerirali žukovinu i narančine cvjetove. misli da bi se ubrzo mogla procijediti. Oba cvijeta imala su izuzetan i istodobno krhak miris. prao bačve. Čini mu se. . nanjušio bi kad je juha zasidena mirisom. sve dok se pomada ne bi zasitila i sve dok se iz tkanine nije moglo iscijediti mirisno ulje. Postupak su ponavljali deset. njegovoj pažnji nije promakao ni jedan temeljni postupak. obavljao je sve te podredene poslove na Druotovu zapovijed. premda je obavljao dvostruki posao. Zatim bi stavila flakone u kutijice obložene vatom. pa su im morali doslovce laskati da bi u tome uspjeli. govorio bi. Tim najplemenitijim od svih cvjetova nisu mogli jednostavno iščupati dušu. štoviše. ne mijenjajudi ponizno držanje. a kamoli mu se podsmjehivao. pa je njihove cvjetove trebalo brati prije izlaska sunca. ni djelid metamorfoze mirisa. i nagla kupka u vreloj maceracijskoj masti potpuno bi ga uništila. s vremenom posve otvoreno ne prepusti sve više odluka.

.jasminove paste ili jednog huile antique de žuereuse dobivenih postupkom hladnog anfleriranja nadmašivala je svaki drugi parfimerijski proizvod po finodi i vjernosti prirodnog mirisa. . nije ni slutio. Druot. Nije imao ni prijatelja ni bliskih znanaca. U laboratoriju je bilo mirnije. Bilo je i vina koje je Grenouille djelomice destilirao u alkohol i rektificirao. sa svojim skromnim sposobnostima uskoro dotjerati do majstora. dakako. osobito kod jasmina. donekle obuzdavao izrazitu notu. U cehovskom životu. Druot. još raspoznavao razliku izmedu mirisa cvijeta i njegove konzervirane arome: miris masti — koliko god bila čista — zastirao je poput lagane koprene mirisnu sliku originala. pogotovu na redovnim kalfenskim sastancima i u procesijama. — A katkad bi takoder pomislio: »On je naprosto mnogo nadareniji od mene. nije uopde unovčio svoju nadarenost. kao i pročišdavanje. Bijaše zaokupljena imovinskim pitanjima i preinakom garderobe nakon godine žalosti. ublažavao je. Druot mu je rado prepuštao odlaske u klaonicu radi kupnje najprikladnijih masti. i možda tek tada činio njegovu ljepotu podnošljivom običnim ljudima. nije bilo previše posla. Činilo se. dok de on. i prepustio mu ubrzo sve osjetljive odluke što ih je on. ponizan i diskretan način. a ostatak tiještili. da se slatkastoljepljiv erotički miris cvijeta odražava s masnih ploča kao sa zrcala natrag u okolinu — dakako. No. svakoga tjedna nekoliko punih košara. Prepuštao mu je odredivanje udaljenosti namašdenih ploča u prostoriji za anfleriranje. Stoga su se izvrsno slagali. Ubrzo je. jer Grenouille. Iz njih su cijedili djevičansko ulje. kao pri maceraciji. cum grano salis. Obavljao je svoju dužnost u krevetu madame i pojavio bi se. prema mehanički naučenim pravilima. — Sretne je ruke — govorio bi Druot. pa zima. ali je brižljivo pazio da ga ne počnu smatrati oholim i osobenjakom. i ako madame nije poželjela isprati ovu ili onu pomadu ili zapovjedila da se destilira vreda suhih mirodija. Grenouilleov je nos. A Grenouille ga je podržavao u tom mišljenju. nadmašio svoga učitelja Druota i u vještini hladnog anfleriranja i dao mu to na znanje na provjeren. Druot je sve rjede zalazio u radionicu. u posudama i flakonima. vremena promjene cvjetova. znao je da može i te kako zadovoljiti cijeli svijet tuponjuhih. svojski se trudio u ulozi blesana. pretvarao se da nema ni pojma o svojoj genijalnosti i da radi samo po nalogu mnogo iskusnijeg Druoata bez kojega bi bio nitko i ništa. on je sto puta bolji parfimer. dok se Grenouille pri tom služio znanjem svoga nosa — što Druot. I premda metoda nije mogla potpuno uvjeriti Grenouilleov nos. sudjelovao je upravo onoliko koliko je bilo potrebno da ne zamijete ni njegovu prisutnost ni odsutnost. Zatim je došla jesen. stupnja zasidenosti pomade. Maslina je još bilo. topljenje. samo zato da bi što brže odmaglio u »Quatre Dauphins«. užežena mast ili ona s prejakim svinjskim. Gotovo i nije izlazio.« Ujedno ga je smatrao pravom budalom. kao svojedobno Baldini. hladno anfleriranje bijaše ipak najrafiniraniji i najdjelotvorniji postupak hvatanja nježnih mirisa. nije pokazivao ni najmanje ambicije. po njegovu mišljenju. mogao donositi samo otprilike. dakako. Boljega nije bilo. zaudarajudi na znoj i spermu. Prepustio je drugim kalfama da njegovo društvo ocijene suhoparnim i nezanimljivim. . I madame je rijetko silazila. — Ima osjedaj za mjeru. ovnedim ili govedim vonjem mogla upropastiti i najskupocjeniju pomadu. Grenouille često danima nije nikoga vidio osim služavke od koje je u podne dobivao juhu a navečer kruh i masline. filtriranje i odredivanje omjera smjese — odgovorne zadade kojih se Druot uvijek s bojazni prihvadao jer je nečista. Cvjetni mirisi bijahu zarobljeni u podrumu.

Bijaše vrlo djelotvoran tako da bi se i Druot. a istovremeno diskretan tako da nikoga ne uznemirava. I s imitacijom Druotove aurae seminalis. S njim Grenouille. mogao je prekopavati stare i smrdljive ostatke mesa i kostiju. koju je znao proizvesti s nevjerojatnom točnošdu anfleriranjem u masnoj lanenoj tkanini od paste iz svježih pačjih jaja i fermentiranog pšeničnog brašna. namrgoden. omotan ogrtačem — poput siromašna blijeda dječaka u istrošenu haljetku. ali je njegova prisutnost opravdavala Grenouilleovo vrlo neupadljivo postojanje. S takvim vonjem mogao se mirne duše pomiješati s Ijudima. zapravo. kojemu treba pomodi. nehotice okrenuo i morao izidi na zrak. koji zaista nije bio gadljiv. postigao je dobre uspjehe ako je trebalo u odredenoj mjeri privudi nečiju pažnju. po njihovu mišljenju. Svom je arsenalu dodao i miris za pobudivanje suduti koji se dokazao kod žena srednje i starije dobi. izgledao gladan i bespomodan. serije osobnih mirisa.Vješto je oko sebe širio dosadu i izigravao bespomodnu budalu — dakako. nije postojao po mirisu. Kreirao je novi. kako se pokazalo. a kad bi ga i zapazili. inače nepopustljive i stroge babetine. nego se revno posvetio stvaranju osobnog mirisa ili. Druotu je tvrdio da želi otkriti recept kolonjske vode. eksperimentirao s posve drugim mirisima. Za takve prilike pripravio je parfem snažnije note s primjesom znoja. odabrati što želi i ponijeti sve besplatno kudi. zapravo. Najprije je napravio miris neupadljivosti. štoviše. Kad bi po Druotovu nalogu nabavljao sirovine ili kod nekog trgovca htio sebi kupiti malo cibeta ili nekoliko zrnaca mošusa. To dvojako stanje dobro mu je došlo i u kudi Arnulfi i u povremenim obilascima grada. Kad bi piljarice na tržnici osjetile njegov miris. nije nikada toliko pretjerao da bi ga s užitkom ismijali ili se njime poslužili kao žrtvom neslanih cehovskih šala. Taj je miris stvarao oko njega atmosferu lagane odbojnosti. što mu je davalo grublji izgled. Ovaj put nije se više zadovoljio time da jednostavno oponaša temeljnu notu ljudskoga mirisa. Nitko ga nije uznemiravao. iako ga je vrlo štedjivo primjenjivao. zadah truleži. Njegov parfem što ga je smiješao u Montpellieru postupno se bližio kraju. A kod mesarove žene. 38 Vrijeme je provodio u laboratoriju. mišjesivu aromatičnu halju za svakodnevnu upotrebu. pogrešno bi ga uslužili ili bi ga zaboravili. Mirisao je na obrano mlijeko i oguljeno meko drvo. sa svim olfaktivnim dimenzijama. Kad bi se njime namirisao. A ništa drugo i nije htio. Naravno. Iz tih ostataka dobio je pak direktnom digestijom s alkoholom glavnu komponentu mirisa kojim se koristio ako je bezuvjetno htio biti sam. u određenim prilikama miris skromnosti mu je smetao. ako je htio da ga se ljudi klone. u kojemu se još osjedao sirastokiselkast ljudski vonj. pa su ljudi mislili da mu se žuri zbog hitnih poslova. gurale bi mu u džepove orahe i suhe kruške zato što je. Parfem bijaše dovoljno jak da opravda olfaktivno postojanje osobe. znalo se dogoditi da ga zbog potpune neupadljivosti ne zapaze i ne posluže. ali je. . kakav često bazdi pri budenju iz staračkih nenjegovanih usta. Grenouille se doimao — i kad bi bio neobrijan. Uspio je ostaviti dojam posve nezanimljiva čovjeka. ali je istovremeno tek probijao van kao što se miris suhe staračke kože probija kroz debeli sloj lanene i vunene odjede. jer bi njegov miris nevinosti ganuo njeno materinsko srce.

tako jakog da bi svatko neizbježno imao u nosu iluziju originala. poput kamena i kvake. prekriven alkoholnim parama. nego se i neobično sistematski i planski dao na oštrenje oružja. Grenouille se posvetio svojoj pravoj strasti: suptilnom lovu na mirise. kovine. I kako mu je pred nosom bio važan cilj. Ono što mu nekada nikako nije polazilo za rukom grubim postupkom destilacije. U početku nije bio baš zadovoljan rezultatima. dakako. Za razliku od cvijeda. Zaštiden tim raznovrsnim mirisima što ih je prema zahtjevima vanjskoga svijeta mijenjao kao odjedu i kojima se koristio da bi medu ljudima bio neupadljiv i sakrio vlastitu prirodu. ljude ili životinje. ustanovio je da je nedvojbeno poprimio miris kvake. zraka. Počeo je tamo gdje je prekinuo kod Baldinija. svakako od straha. dalek.. Pošlo mu je za rukom da dobije i porozan vapnenasti miris kamena što ga je pronašao u masliniku ispred svoje kolibice. vode. premda u neznatnoj mjeri. dobio bi sidušnu kapljicu essence absolue mirisa mjedene kvake.premda mu. nitko osim njega nije mogao cijeniti ni spoznati. Kad bi imao deset tisuda kvaka i tisudu ih dana čuvao premazane lojem. Spajao ga je s drugim mirisima dobivenim iz svih mogudih stvari u okolici njegove kolibe i malopomalo napravio minijaturni olfaktivni model maslinika iza franjevačkog samostana. Macerirao ga je i dobio grudicu kamene pomade čiji ga je jedva zamjetljivi miris neopisivo obradovao. ali bijaše ipak prisutan. i prepoznatljiv samo Grenouilleovu profinjenom nosu. Svinje bi se greble o stupove u kocima sve dotle dok se ne bi oslobodile zavoja. kad je sastrugao loj i ispitao ga. životinje su se odupirale njegovim pokušajima da im otme miris. u njegove pomade s najosjetljivijim mirisom. A nekoliko kapi repelenta na pragu njegove kolibice bilo je dovoljno da otjera sve mogude uljeze.. dakako. nije bilo posve jasno što mu je zapravo odvratno. . . ni prije ni poslije. Mjedenu kvaku. soli. Bijahu to majstorska dostignuda parfimerske vještine. ličinke. nije bilo trenutaka prave bezazlene srede kao u to doba u kojemu je s razigranom revnošdu stvarao mirisne pejzaže. čiji mu se hladan i pljesniv miris svidao. a štakori bi srali. s dobivanjem mirisa neži vih tvari: kamena. . štakore. Neki kukci ispuštali bi sekrete odvratna smrada kad ih je htio preraditi. životinje što ih je macerirao nisu prepuštale miris bez jauka ili barem nijema uzdaha. On sam bijaše oduševljen besmislenim savršenstvima. zatvorio ga u sidušni flakon i nosio sa sobom kako bi ga mogao uskrsnuti kad god mu se prohtije. nije se samo revno i gorljivo bacio na posao. a imao je još godinu dana vremena. Lovio je zimske muhe. stakla. Ovce bi blejale kad bi im se nodu približavao s nožem. mrtve prirode i slike pojedinih predmeta. Grenouille je premazao govedim lojem i ostavio je tako nekoliko dana. Krave bi tvrdoglavo otresale s vimena zamašdenu tkaninu. uspjelo mu je sada zbog jake apsorpcijske modi masti. drveta. Miris se zadržao i nakon ispiranja u alkoholu. Nodu se šuljao u staje da bi kra ve. neizmjerno nježan. I gle. koze i odojke na nekoliko sati umatao u tkanine premazane mašdu ili ih previjao zavojima natopljenima uljem. jer ubrzo je prešao na živa bida. Naime. manje mačke i utapao ih u toploj masti. razradu postupaka i postupno usavršavanje metoda. barem u vidu temeljne note. Ili se prikradao u tor da potajno ostriže janje čiju je mirisnu vunu prao u alkoholu. a u njegovu životu. prekrasne igrarije koje.. .. za razliku od strpljivih stvari.

plavokos. No. bijaše vrlo neodreden i prekriven drugim mirisima. ritale su se i koprcale i time proizvodile nerazmjerno velike količine znoja od straha i smrti. Stoga je Grenouille bdio pokraj svoje žrtve. Najprije je napravio pokus s jednim psidem. veselo i uzbudeno dašdudi. gdje je sada ispuštao čist. Destilirao je alkohol sve dotle dok se nije sveo na naprstak tekudine i tim ostatkom napunio staklenu cjevčicu. i paziti! Leševi su se brzo kvarili. osim svih mogudih kuhinjskih para. svježim. Ispred klaonice odmamio ga je od majke s komadom mesa i dovabio u laboratorij. uklonio leš i stavio ono malo namirisane masti u kotao i brižljivo je isprao. Za nekoliko dana ponovno ih je sakupio i ispitao. Tako se. sve dok nije zapazio kako iz tijela psa prodiru prve ispare leša. Plahta bijaše toliko natopljena vredarevim lojem da je upila isparine poput paste za anfleriranje. Marijo!« i sa zagušljivim parama tamjana i mire. i — dapače — zadržao intenzitet vonja. jer ga nije toliko zanimala velika lovina koliko iskušavanje metode lova. dakako. pomiješan s dahom iz tisudu grla što su pjevala u zboru i mrmorila »Zdravo. Smrt je psida doista iznenadila. pa se izraz srede na njegovoj njušci i u očima zadržao i onda kad ga je Grenouille ved položio na rešetku izmedu namašdenih ploča u prostoriji za anfleriranje. da se ne stignu ni uplašiti. počela je veselo lajati i mahati repom. Trebalo je. tek preminulog od sušice. no čistija i pojačana notom uzvišene oznojenosti. nije moglo valjano raditi. I zaista. mogla dobiti u katedrali u kojoj je Grenouille 24. poput ubrana cvijeda. vina. njegov se miris razlio kolibicom. Parfem je izrazito odisao vlažnim. Grenouille ju je pažljivo začepio. stolova i u skrivenim nišama. navukle su na sebe miris duhanskog dima. Objekte je trebalo smiriti. istoga mjeseca pošto su iznad njih odsjedili ljudi čak na sedam misa: na impregniranim krpicama kondenzirao se strahovit konglomerat zadaha analnog znoja. mijenja le prvotni miris. Maskiran svojim lakim mirisom neupadljivosti. No. Uspio je ukrasti veliku plahtu vredarskog kalfe. i premda sablasno nagrdena zbog osebujne metode reprodukcije i brojnih mijazama njegove bolesti. premda ugodne. prije nagovještaj zajedničkog zadaha nego osobni miris. u kojoj je taj čovjek ležao umotan dva mjeseca. a ipak ved tipično Ijudska. Najprije je lovio sa sigurne udaljenosti i mrežom širokih oka. koji je svojim hiperaciditetom kvario mast. vrlo postupno i krajnje oprezno. i kad je životinja. ali i malo Ijudskog vonja.ved su se očajnički branile od umiranja. i to u trenu. otprilike dvanaest sati. pasji miris. A tada se. borile se svim snagama protiv miješanja u masti. Prvi pojedinačni miris Grenouille je uhvatio u ubožnici Charite. zagrizla meso u Grenouilleovoj ljevici. individualna olfaktivna slika bijaše ipak kolikotoliko prepoznatljiva: nizak muškarac od trideset godina. a kamoli obraniti. bacio na ljude. stavio u džep i dugo je nosio u znak sjedanja na dan pobjede kad mu je prvi put pošlo za rukom da odijeli mirisnu dušu od živoga bida. prosinca objesio probne krpice ispod klupa i došao po njih 26. ne mičudi njušku sa cjevčice. udario ju je kratko i snažno po potiljku komadom drveta što ga je držao u desnici. vlažnih koljenih pregiba i zgrčenih ruku. nepomuden znojem od straha. pa ju je Grenouille mogao podvrdi neposrednom ispiranju. kratkih udova. natopljene uljem i masti. menstrualne krvi. naravno. ispod klupa. pomiješao se uvečer s posjetiocima gostionice »Quatre Dauphins« i pričvrstio krpice. Odmah je prekinuo anfleriranje. Rezultat bijaše sablastan: pod Grenouilleovim nosom vredar je uskrsnuo iz alkoholne otopine. Morao ih je ubijati. krupna nosa. . I kad je Grenouille dozvao iz klaonice staru kuju da ga onjuši. koje su. lojastim i pomalo oštrim vonjem pasje kože. grozna i gadljiva nakupina magle bez obrisa. Slična se aura mase.

poput onoga psida. napajala iz sve bujnijeg izvora. ne gubedi profinjenost. ved na Porte Neuve. Druot je svakodnevno vršio seksualne dužnosti i poslije toga se osvježavao vinom. skromnu hranu i skučen stan. pa mu nije bilo potrebno da se iznova dokazuje. Ovaj se put pripremio za miris znajudi prilično točno što ga čeka. Jedne nedjelje u ožujku — moglo je to biti godinu dana nakon njegova dolaska u Grasse — Grenouille se uputio u drugi kraj grada da provjeri stanje u vrtu iza zidina. A ta se rijeka. nabrekla uda. rasla. Ono što se prije širilo tek poput rose. najprikladnija za apsorpciju ljudskog mirisa. no. obavljao je vedinu posla sve za istu malu pladu. žučljiva temperamenta i neugodna zadaha iz usta — olfaktivno nije bio nimalo lijep. 39 U siječnju se udovica Arnulfi udala za svoga prvoga kalfu Dominiquea Druota koji je time unaprijeden u maitre gantier et parfumeur. Pokazalo se da je kombinacija masti janjedeg bubrega te nekoliko puta prečišdenog svinjskog i kravljeg loja u omjeru dva naprama pet naprama tri. a ne bi ga naveo na nove spoznaje. rijeku što se prelijevala u tisudama boja. a svaka nijansa bijaše ipak postojana i neuništiva. Idudeg ga se dana otarasio. koja je prolazila gradom. zapravo onih izuzetnih bida koja nadahnjuju ljubav. . Takav bi pothvat bio uvijek opasan. kad ju je zatim nanjušio. uz dodatak malih količina djevičanskog ulja. i nije zaslužio. taj vredar. kako je očekivao. Čeznuo je za mirisom odredenih ljudskih bida. Ona bijahu njegove žrtve. Inače je sve ostalo po starom. cvjetovima ljubice i narkotičnim sunovratima. sa zumbulima. financijsko vodenje poslovanja i ključ podruma. Nijemoj prosjakinji. Zadržala je dobro staro ime Arnulfi. i neprekidno ga je njušio. tek na pola puta do onoga mjesta pokraj zidina. No. i osjeti kako mu u žilama bridi krv od srede: bijaše još tamo. . a Grenouille. te izvadila iz ormara šarenu garderobu.ravnih voštanih stopala. Madame je kupila novi madrac za svoj krevet koji je otada i službeno dijelila s Druotom. da ga sačuva. Godina je počela sa žutom bujicom kasija. Time se Grenouille zasad zadovoljio. platio je jedan franak da cijeli dan na goloj koži nosi krpice preparirane različitim smjesama masti i ulja. bujala. kako je ushideno utvrdio Grenouille. protezala se. sada se ravnomjerno slilo u rijeku laganog pastoznog mirisa. Još jednu godinu. Grenouiile je ipak dopustio da duh njegova mirisa lebdi cijelu nod u njegovoj kolibi. Tih zimskih dana obavio je još jedan pokus. srce mu je ved jače lupalo. biljka neusporedive ljepote. iako sada prvi i jedini kalfa. Odustao je od nakane da se dokopa živa čovjeka u cjelini i preradi ga u parfem. nepodijeljen imetak. raskošno rascvjetavala! Njezin je miomiris ojačao. netaknuta je preživjela zimu. u kapima. Priredili su svečani ručak za cehovske majstore i malo skromniji za kalfe. još samo jednu go . Sada je znao da je ovladao metodom kojom de se dočepati čovječjeg mirisa. Mogao ga je posve dobro oponašati surogatima. Prema samom mirisu čovjeka bijaše ionako ravnodušan. ispunjen sredom i dubokim zadovoljstvom zbog modi što ju je stekao nad aurom drugoga čovjeka.

i taj de se izvor preliti. Nije bio opijen ni omamljen kao prvi put kad je osjetio njen miris. i nedu ga modi nikada zaboraviti. No. njezin je miomiris dopirao do njega poput lagana. stalna povjetarca. nije ljubio ljudsko bide. svoj miris. nije još znao što znači posjedovati ljudski miris. i on de dodi da ga osvoji i zarobi prvi silovit mlaz njena mirisa. A kad se istroši. što ako mu dode kraj Mirisi su besmrtni samo u sjedanju. iako je bila jaka. svakako ne tu djevojku u kudi. milovao ga i dao se od njega milovati. njušio. izide u nod i ode.dinu. te prisege vjernosti koju je dao sebi i svom bududem mirisu. Grenouille je nepomično stajao. divan poput mirisa te djevojke iza zidina. nego u kudi. I nakon tog čudnog zavjeta. razdirat de me sjedanja na njega dok sam živ. tijesno se pripio uz njega. osobni miris. . ležedi u kolibici. Znači. I bit du gol kao prije i morat du sebi i dalje pomagati surogatima. dozvao je još jednom miorriiris u sjedanje — nije mogao odoljeti iskušenju — utonuo u njega. Ostao je sjediti i nije popustio toj želji. Koliko de trajati Nekoliko dana Nekoliko tjedana Možda i mjesec dana bude li se njime služio vrlo štedljivo A onda Ved je vidio kako iziijeva posljednju kapljicu iz bočice. Bijaše ispunjen sredom ljubavnika koji izdaleka osluškuje i promatra obožavanu gospu znajudi da de je za godinu dana dovesti kudi. i tamo se zavudi u svoju nekadašnju pedinu i uspavati se u smrt. »Što ako«. No. čemu de mi onda« Grenouilleu je ta pomisao bila vrlo neugodna. stajao je tog ožujskog dana kod gradskih zidina Grassea i ljubio i bio ispunjen sredom u svojoj ljubavi. Naravno. stotinu milja daleko. napustio je to mjesto vedra duha i vratio se u grad kroz Porte du Cours. Ljubio je miris. i ljubio ga na sebi i sebe kroz njega u dugim. . No. zakleo se svojim životom. baš kad je sklopio oči. . slatkim trenucima opojenosti. I premda je znao da de morati platiti strahovito visoku cijenu za posjedovanje toga mirisa i njegov naknadni gubitak. nije to učinio. ne zastajkujudi. kad mu je trebao još samo tren da usne. pomisii. ili zaruka. iznenada iščeznuo i ustupio mjesto hladnom i prodornom zadahu kozare. jer de biti njegov. čudesno prisno. Odnijet de ga kudi za godinu dana. kakav njegov ljubljeni miris zauvijek i nepovratno hlapi. kao da ga ved posjeduje. Samo njega i ništa drugo. »što ako taj miris koji de biti moj. otidi u Auvergne. a taj je život ved upoznao. mučno gušenje. Trčao je duž zidina sve do poznatog mjesta iza kojega se prostirao vrt. bolno i postepeno raspiinjavanje sama sebe u odvratnom svijetu. koji još nije posjedovao. Doista. svoj osobni predivni miris. Htio je taj osjedaj zaljubljenosti u sama sebe prenijeti u san. Svladavala ga je želja da odustane od svojih nakana. Nije se predao zato što je nekada želio otidi i zavudi se u pedinu. miris ga je napustio. . jer nema mirisa koji zaboravljam. Te nodi. nede više biti izvora s kojega sam ga uzeo. Gubi se. nagovještaj mirisa koji du posjedovati. kao ved sada. kad me izjeda ved i njegov nagovještaj. bit de gore nego prije! Zato što du ga u meduvremenu dobro upoznati i posjedovati. samotni krpelj. Neizmjerno se uplašio da de miris. ipak su mu . u sobi iza zatvorenih prozora. Htio se uputiti u snježne planine. iza zidina. još samo dvanaest mjeseci. čudovište. Pa. Stvarni se miris troši. Naježio se. Protrnuo je. Premda djevojka očito nije bila u vrtu. Ne. kako ispire flakon alkoholom da se ne izgubi ni najmanji ostatak i potom vidio. nepovratno izgubiti kad ga zaposjedne. nečovjek Grenouille koji nikad nije osjetio ljubav i nikad je ne bi mogao nadahnuti. načas. Bit de to poput polaganog umiranja.

U dilemi da li da usahne ili se baci na žrtvu. Grenouille. a ipak dominantan. bit de dobro i tada. taj se jedinstveni miris ne smije upotrebljavati neobraden. goli leš petnaestogodišnje djevojke. krpelj Grenouille se odlučio za potonje znajudi dobro da de to biti njegovo posljednje bacanje. Ponovno je legao. i u tome leži tajna uspjeha. srednja i vršna nota. ugodno se smjestio na slami.se posjedovanje i gubitak činili primamljivijima negoli odricanje od jednog i drugog. Seljak . destilera i prešara cvijeda Nije li. vanilije. kao adjuvansi. pri čemu. Treba eliminirati njegovu nepostojanost i pri tom mu ne oduzeti karakter — pravi parfimerski problem. A drugi — limetino ulje. 40 U svibnju iste godine našli su na jednom polju ruža. Bijaše i suviše zaokupljen voljom za samodokazivanjem. Dobro: odlučio je dobiti miris te djevojke iza zidina. a s njima i zebnja. Osjetio je kako mu žilama ponovno kola topla krv i raste volja da učini ono što je naumio. koža natopljena cimetovim uljem. A posjedovao i gubio nije još nikada. naprotiv. Treba ga učiniti trajnijim. i suviše lukav i rafiniran. Naravno. Ormar namazan mošusom. kao vršni miris i kao fiksativi nisu bili pogodni ni mošus ni cibet. gruda ambre. bijahu potrebni drugi sastojci. Parfimer se suprotstavlja toj fatalnoj okolnosti vežudi suviše nepostojane mirise s postojanima. pa je tek tada došao do izražaja. No. za ljudski parfem. odmah ih sputava okovima koji obuzdavaju porive za slobodom. okovi moraju biti dovoljno labavi kako bi sputani miris na izgled zadržao slobodu. Grenouille ne bi bio Grenouille kad bi ga taj fatalističkoherojski osjedaj dugo zadovoljavao. Ima parfema koji traju desetljedima. bilo bi bolje da ne umre i osvoji taj miris ili. ekstrakti sunovrata i tuberoze i mnogi cvjetni mirisi — ishlape ved za nekoliko sati ako se čisti i nepomiješani s drugim spojevima izlože utjecaju zraka. labdanuma i čempresa. povezan s drugim mirisima. Mora ga optočiti kao najdragocjeniji dragulj. Morat de iskucati mirisni dijadem na čijem de najuzvišenijem mjestu blistati njegov miris. bergamota. to jest. osjedajudi se velik poput junaka. Zašto se nešto slično ne bi moglo postidi s djevojčinim mirisom Zašto bi taj najdragocjeniji i najkrhkiji od svih mirisa upotrijebio čist i ludo ga trošio Kakve li sirovosti! Kakve li krajnje nerafiniranosti! Zar se dijamanti ostavljaju nebrušeni Nosi li se zlato u grumenju oko vrata Zar je on. Za takav parfem. ispod pokrivača. kao temeljna. barem. Malopomalo nestale su sumnje. ali i dovoljno stegnuti kako ne bi pobjegao. ni ružino ni nerolijevo ulje. Jednom je to Grenouilleu savršeno pošlo za rukom s tuberozinim uljem čiji je efemerni miris sputao neznatnom količinom cibeta. na pola puta izmedu Grassea i trgovišta Opio prema istoku. No. a miris djevojke iza zidina dat de mu notu srca. možda primitivni otimač mirisa poput Drouta i drugih maceratora. odgodi njegov gubitak koliko god može. Jer odricao se otkako živi. I bijaše još jača nego prije jer je nije vodila samo puka želja ved promišljena odluka. najvedi parfimer na svijetu Tukao se po glavi od zaprepaštenja što se ved nije toga sjetio: naravno. Bila je usmrdena udarcem batinom po zatiljku. škrinjica od cedrovine. Napravit de parfem po svim pravilima zanata. obdareni su vječnim mirisinim životom. A ako ga izgubi nakon nekoliko tjedana i od tog gubitka umre.

da bi se uposlili kao berači jasmina. glatkog. nadaleko i naširoko ih nije bilo. zamamna. Glas o ubojstvu pronio se brzinom šumskog požara. I bijaše mlada. ponovno su pripadale melankoličnom crnokosom tipu. Kao što je svima bilo poznato. ponovno su ih pronašli gole i ošišane na cvjetnim poljima. doduše. Takav nastrani zločin mogli su izvršiti samo cigani. Njeni jedri udovi bijahu glatki i čvrsti. Nitko nije vidio ubojstvo. Bilo je. a odjedu i kosu ubijene djevojke nisu pronašli. načelno su ipak mogli biti. pa je stoga bilo bolje pričuvati ih se. jednim jedinim pogledom ošinu i zavladaju okolinom i pri tom ostanu hladne i nepomične kao u središtu orkana. medutim. na izgled nesvjesne vlastite privlačne sile kojom neodoljivo mame čežnju i plijene dušu muškaraca i žena. Žrtve su ponovno bile prekrasne djevojke. osobito markiz od Cabrisa. Seljaci su ih. Nedugo nakon početka berbe jasmina zbila su se još dva umorstva. Strah je zavladao područjem. . Ljudi više nisu znali na kome bi iskahli nemodni bijes. dodi de tek u lipnju na berbu jasmina — prema tome. usmrdene udarcem tupim predmetom po zatiljku. ali nitko nije zapravo u to vjerovao. jer su ludaci danonodno bili pod nadzorom. slatkog i nevjerojatno prionljivog. orgijastične mise u svojim podrumima i tim prigodama pio djevičansku krv radi potencije. Posumnjali su na cigane. pa su kod njih tragali za kosom ubijene djevojke. Naposljetku su postali sumnjivi vlasuljari. Zatim se počelo govorkati da su to zacijelo učinili Židovi. za njih je bilo još rano. Same kose. Dakako. Pripadala je onom tipu melankoličnih žena koje kao da su napravljene iz tamnog meda. koje jednom jedinom polaganom kretnjom. kao i odjedu. Seljaci . mlada kao rosa. duševni bolesnici iz Charitea. doduše. ugljenari. Djevojka je doista bila izuzetno lijepa. jer se ved tredi put oženio i priredivao. a njeno zategnuto lice. kderke jednog nadničara iz Genove. dojke prekrasne. Sredinom lipnja stigli su Talijani. svi prešli sedamdesetu — pa cisterciti. u to vrijeme cigana nije bilo. zapošljavali. doduše. najzad. i stanovništvo je ved počelo neprijateljski gledati doseljenike. . uokvireno čvrstom crnom kosom. masoni. Uzalud. Ubojica ju je odrezao i odnio. pa pohotljivi monasi iz benediktinskog samostana — koji su. Sigurno je sigurno. nije bilo. a markiz je ved odavna otputovao u Pariz. Ljudi su se stoga zbližili. nije bilo ni Talijana. nedudoredni plemidi. Nakon nekoliko tjedana redarstveni povjerenik obustavio je istragu. oni je nisu mogli ubiti. kako se govorilo. kao iz kutije. mnogi sa svojim obiteljima. Medutim. No. tkali su tepihe iz stare odjede i ušivali ljudske vlasi u svoje jastuke i pravili male lutke od kože i zubi obješenih ljudi. U nedostatku cigana osumnjičili su potom sezonske radnike iz Italije. sjedajudi se ubojstva. a tada se doznalo da su žrtve Talijanke. a zapravo je trebao redi da još nikada nije vidio nešto tako grozno. jednim jedinim zabacivanjem kose. Od cigana se moglo sve očekivati. još je odavalo najnježnije obrise i tajnovita mjesta. nije se moglo dokazati ništa konkretno. ali su svojim ženama i kderkama. još onih koji su sumnjali na ludake ili na zloglasnog markiza.koji ju je pronašao bio je tako potresen okrutnim činom da je gotovo navukao sumnju na sebe dok je redarstvenom povjereniku drhtavim glasom govorio kako još nikaka nije vidio nešto tako lijepo. Premda sezonski radnici doista nisu bili odgovorni za ubojstvo. zabranjivali druženje s njima. a posljednji su put prokrstarili tim krajem u prosincu. Od zločinca ponovno ni traga. prosjaci i. još neraskvašena.

Činilo se da je ubojica neuh vatljiv. zabranu izlaska svim ženskim osobama poslije sumraka — toga ljeta nije prošao nijedan tjedan a da se nije otkrio djevojački leš. ispred samih gradskih vrata. bjelopute i nešto krupnije djevojke. Pokušali su pot paliti Hotel de Cabris i ubožnicu Charite. Doduše. nikakve mjere opreza nisu pomogle. dakle. Ljudi su bili ogorčeni i psovali vlasti. kao da je duh. uvijek najljepše i primamljive i uglavnom tamnokose. No. . za malo su raščetvorili pošto se pronio glas da njegovi nadri lijekovi sadrže mljevenu djevojačku kosu. ako nisu bile premršave. A žrtve bijahu uvijek djevice koje su se tek počele razvijati u žene.su otvorili sjenike doseljenicima koji su dotad logorovali na poljima. pa i tam nije plavokose. a nisu se oglasili ni psi. Suknar Alexan dre Misnard ustrijelio je vlastitog slugu. po malo mlohave. Jednog putujudeg trgovca. poduzeli nove mjere — strožu kontrolu na gradskim vratima. Njego vim su žrtvama naposljetku postale čak brinete. Redarstveni povjerenik pojačao je straže na gradskim vratima. Ovaj put žrtva je bila jedna sardinska pralja iz biskupske palače. Nekoliko dana nakon dvostrukog ubojstva ponovno su otkrili leš jedne djevojke. pod pritiskom uzrujanih gradana. Gradani su u svakoj četvrti uveli nodne patrole. koji je prodavao ljubavni prašak i ostalu šarlatansku robu. smatrajudi ga zloglasnim ubojicom djevojaka. a umorena je blizu velikog basena pri Fontaine de la Foux. koji bi inače uvi jek nanjušili stranca i lajali. ubojica je ubrzo prestao potcjenjivati tip koji je prevladavao medu domadim stanovništvom. štoviše u kudama. kad se ovaj vra dao kudi. Kderka jednog stolara pronađena je mrtva u svojoj sobi na petom katu. pojačanje nodne straže. nego i usred gra da. Okupljali bi se na najbeznačajnije glasine. bestjelesan. ne samo u okolici Grassea. I premda su konzuli. i nitko od ukudana nije čuo nikakav šum. Posvuda bi im ušao u trag. umorene poput prethodnih.

potkraj rujna ubojica djevojaka iz Grassea. svi bijahu uvjereni da je riječ o istom počinitelju. modna gospoda u gradskom vijedu skrušenom peticijom zamolila monsinjora da na čudovište što ubija djevojke.. koja su dotad bis kupu okretala leda i najradije bi pretvorila samostane i opatije u skladišta i tvornice — ta su ponosita. Listopad i studeni prošli su bez leša. zacudo. vedinom prosvijedene i antiklerikalne gospode. v . onako kako je to učinio njegov presvijetli prethodnik 1708. izazvaia jos veci uzas umjesto da umiri ljude. I doista. nego u . Početkom prosinca stigli su iz Grenoblea izvještaji da tamo u najnovije vrijeme kruži ubojica djevojaka. Gradsko vijede. jer je svatko potajno pretpostavljao da su djevojke bile silovane. a kojega se svjetovna vlast ne može dočepati. nalazio je utočište u molitvi kako bi Bog barem njegovu kudu po štedio od davoljeg posjeta. sada su bi li potpuno bespomodni. bijaše svečano izopden i proklet — i pismeno na oglasnim stupovima i usmeno sa svih propovjedaonica u gradu. Ta je spoznaja.. baci prokletstvo i izopdi ga iz crkvene zajednice. Redarstvenog povjerenika smijenili su s po ložaja na pritisak gradskog vijeda. koji je dotad pokosio čak dvadeset i četiri života najljepših djevica iz svih slojeva. Sada više nisu ništa znali. Ubojstva su prekonod prestala.Tko je mogao sebi priuštiti.. U tom bi slučaju bila poznata ba rem pobuda ubojice. Pokazalo se da su sve bile netaknu te.. Uspjeh je bio potpun. Aixu i Marseilleu.. tijelo sastavljeno od trideset najugled nijih i najimudnijih gradana i piemida u Grasseu. . I tko je vjerovao u Boga. Njegov je nasljednik pozvao liječnički kolegij da pregleda ošišane ljepotice i provjeri jesu li nevine. godine sa skakavcima koji su tada ugrožavali zemlju. a biskup ga je osobno prokleo i izopdio s propovjedaonice u NotreDamede Puy. koji svoje žrtve davi i trga im odjedu s tijela i čupa kosu u pramenovima. slao je svoje poodrasle kderke dalekim rodacima ili u djevojačke domove u Nici. I premda ti grubi zločini nisu imali ništa zajedničko s rafiniranim i besprijekornim ubojstvima u Grasseu. . Stanovnici Grassea su se tri puta prekrižili od olakšanja što zvijer više nije medu njima.

No. nego i pokraj Vencea i prema Antibesu gdje je zakupio zemlju. u Grasseu je živio čovjek koji nije vjerovao u taj mir. bio je sretan — naravno. a drugi da se sudskom karijerom i preko parlamenta u Aixu dokopa plemstva. nego za otmjena gospodina. Strah je netragom nestao. zaboravlja svijet i . 41 Medutim. bojao se u sumrak. Organizirali su bakljadu u čast biskupu. možda pola sata. Bila je njegovo jedino dijete. udaljenom sedam dana putovanja. jedan da preuzme njegove poslove. njegovo je basnoslovno bogatstvo opravdavalo takve dalekosežne planove. Doduše. dionice u brodovima koji su plovili za Indiju. Lice joj bijaše tako čarobno da bi posjetioci svih dobi i oba spola u trenu zastali kao skamenjeni i nisu mogli skinuti pogleda s nje. Gledajudi kderku. zagasitocrvene kose i zelenih očiju. čovjek njegova staleža mogao je razmišljati o takvim ambicijama i izgledima na uspjeh tek onda ako se on i njegova obitelj najtješnje povežu s provansalskom aristokracijom. o bududem vjenčanju njihove djece. I ijudi bijahu zadovoljni. O tome se nije govorilo ni u obiteljima koje je zadesila nesreda. smanjene su mjere sigurnosti i ukinuta je zabrana večernjih izlazaka za žene. Za to su rnu trebala još najmanje dva sina. Nije mu bilo ni četrdeset godina i. na primjer. lizanju svojstvene predanosti. Doduše. Od 1. gdje je uzgajao naranče. razmišljao je. premda nesaiomljive životne snage. pšenicu i konoplju. ne za prvoga koji naide. Samo bi onaj tko je imao kderku u opasnoj dobi nerado puštao dijete bez nadzora. nego zato što je htio osnovati dinastiju i povesti svoje nasljednike putem koji vodi do najvedeg društvenog ugleda i političkog utjecaja. inače na dobru glasu i u očajnom financijskom stanju. a kad bi je ujutro našao živu i zdravu. Tako je. četvrt. Posjedovao je latifundije ne samo u području Grassea. Posjedovao je kude u Aixu. uljima i kožom u Francuskoj. Činilo se da je biskupovo prokletstvo odagnalo i ubojicu i sjedanje na njega.Grenobleu. ne priznavajudi sam sebi pravi razlog. prosinca održana je velika misa zahvalnica. ved pregovarao s barunom od Bouvona koji je imao sina i posjed blizu Vencea. Richis je bio udovac i imao kderku imenom Laure. odlučio je ponovno vjenčanje odgoditi još na neko vrijeme. siječnja 1766. Zvao se Antoine Richis. Kad se Laure uda. a 24. Antoine Richis bio je bez premca nadaleko i naširoko najbogatiji gradanin. i upravo je navršila šesnaest godina. Maubert ili Fontmichel — ne zato što je bio tašt i poštopoto morao dijeliti postelju sa suprugom plemenita roda. mirodijama. stalnu kancelariju u Genovi i najvedu tvrtku za trgovinu mirisnim supstancijama. Normalno stanje vratilo se nevjerojatno brzo u javni i privatni život. masline. No. i on de pustiti pipke prema vrlo uglednim kudama Dree. Htio je najprije udati kder. vršio službu drugog konzula i obitavao u prekrasnoj zgradi na početku Rue Droite. najdragocjeniji Richisov imetak bijaše njegova kderka. lizali njeno lice očima kao da ližu jezikom sladoled. i sam bi Richis sebe zatekao kako neko vrijeme. kude na selu. nitko nije više govorio o užasu koji je još nedavno vladao u gradu i okolici. i pri tom poprimili izraz glupe.

začudo. da nerado izlazi iz kude. krivulja pazuha. dok se iz kvadrata što su ga tvorile njene grudi. Čekao je da se ponovno pojavi. Imala je plavu haljinu na koju se spuštala njezina crvena kosa blistajudi na suncu. i udovi drhtali dok je gušio u sebi tu čudovišnu pohotu i saginjao se kako bi je probudio s nevinim očinskim poljupcem. Prošle godine. . No. što je posve uobičajena briga. 42 A tada. Dugo nije htio priznati sam sebi da ga je upravo strah natjerao da odgada putovanja na koja je trebao odavna podi. na nju. Pojačao je. I u toku cijelog tog strašnog razdoblja bijaše jedan od rijetkih u gradu koji su bili imuni na paničnu groznicu i zadržali hladnokrvnost. a ne neznanac. jer je u toku ta dva otkucaja pomislio da ju je zauvijek izgubio. zanimala — u svoje ime ili u ime svojih sinova. . možda nešto dulje. Sam se pred sobom opravdavao da je indisponiran i premoren. Osim toga. priznavao da je pomalo i zabrinut. kad bi je došao probuditi i nalazio je još usnulu. nije napadao ni žene ni djecu ved samo odrasle djevojke u djevičanskoj dobi. kao i svaki otac koji ima kderku zrelu za udaju. u doba ubojstva. Richis je sjedio u salonu i promatrao kako Laure šede u vrtu. kao da su je u postelju položile božanske ruke. Nikad mu još nije bila tako lijepa. ne bilo koji muškarac. Dok su se. stražu oko kude. nisu ga još mučila takva kobna iskušenja. I stoga se nikada nije ozbiljno bojao da bi Laure mogla postati žrtvom ubojice koji. s mukom je gutao slinu. skraduje posjete i sjednice kako bi se što prije vratio kudi. ni masa obuzeta panikom a kamoli zločinac — nekakva bezimena bitanga. jednog ožujskog dana. A u posljednje vrijeme — spoznao je to s nelagodom — kad bi je navečer pratio na spavanje ili ponekad ujutro. pred kojim tako leži kao pred njim i koji bez sustezanja može ledi uz nju. kako su učinili pripadnici njegova staleža sa svojim kderima. No. doduše. u tim je trenucima osjedao grudu u želucu. Nestala je iza živice. pa slavili kraj njegovih nedjela i ubrzo posve zaboravili nesretno razdoblje. trebao svojim sugradanima biti uzor spokojnosti.poslove — što mu se inače ni u snu nije dogadalo — rastapa se promatrajudi božanstvenu djevojku i poslije više ne može redi što je zapravo činio. u srce Antoinea Richisa uvukao se strah poput kobna otrova. . uporno je odbijao da je pošalje od kude. grlo mu se stezalo. . udi u nju sa svom svojom strašdu. kako bijaše poznato. lakat i glatka podlaktica i u koji je namjestila glavu. I oblijevao bi ga znoj. . Čar kojim ga je tada opčinila bio je — barem mu se tako činilo —još djetinji čar. dok su se kroz koprenu njezine spavadice nazirali oblici njenih bokova i dojki. sve promijenilo. možda samo dva otkucaja srca dulje no što je očekivao i smrtno se uplašio. sada se. drugi ponašali kao da su ubojicu ved objesili. . hrabrosti i nepokolebljivosti. čak s cijeiim obiteljima. naime. po njegovu mišljenju. nije nikada dopuštao da mu drugi kroje odluke. i sam Bog zna koliko je sebe proklinjao što je otac te žene. . dao napraviti nove prozorske rešetke na prvom katu i naredio sobarici da spava u njezinoj sobi. Prezirao je takvo ponašanje i smatrao ga nedostojnim jednog vijednika i drugog konzula koji bi. uzdizao njen smiren i topao dah. Nije li glas o njenoj ljepoti ved prodro u javnost Nisu li se ved neka gospoda u Vijedu.

Richis. kako bi svoje ludačko djelo okrunio ubojstvom najljepše. Ubojica bijaše obdaren izuzetnim ukusom. Richis je u kolovozu i rujnu vidio nekoliko umorenih djevojaka. a takvim se. pa je stoga utrčao u njenu sobu uvjeren da je mrtva. koji se nije plašio ni bogohulnih zaključaka. od samog početka. koje se smjesta odrazilo. ako je bio čovjek izuzetna ukusa i vladao savršenom metodom. ubojica mu se nije činio. vrhunsko ubojstvo. čijeg se sadržaja više nije mogao sjetiti. ili možda jest U svakom slučaju. ne. Kad bi i on. Ne samo zato što su sva ubojstva bila izvršena na isti. Richis nije znao što je ubojica zapravo htio od svojih žrtava. I što je dulje o tome razmišljao. ne bi postupio drugačije i stavio bi sve na kocku kao i ubojica. a draž koja struji iz nje ne bi više bila ljudske ved božanske prirode. Ona je bila završni kamenčid njegove gradnje. Izvodedi taj grozni zaključak. nejasno kakvu su materijalnu svrhu imala ta ubojstva. Doduše. i kadtad de ponovno nasrnuti. tada bi slika. Ako zamislimo žrtve — razmišljao je Richis — ne kao pojedinačne osobe nego kao dijelove višeg principa. morala dati upravo sliku ljepote. osramodena. Ne. ošišana i — našao ju je živu i zdravu. Ubojica mu je otvorio oči. još je ovdje. Nestao je neodredeni strah koji ga je tjednima mučio. A imao je i sistem. a zamijenila ga je spoznaja o stvarnoj opasnosti: nakane i napori ubojice bijahu posve očito usmjereni prema Lauri. činio. nikakvim destruktivnim. sastavljena od takvih djelida mozaika. sistematsku metodu ubojice i njegovu idealnu pobudu. I sva ostala ubojstva bijahu samo sredstva za posljednje. Užasnuo se. kao sa čista ogledala. Richis je prozreo bit. da leži umorena. . jedinstvene Laure. obliven znojem i drhtedi od uzbudenja. ali je znao da je bio povezan s Laurom. Richis bijaše čovjek prosvjetiteljskog duha. s njihovim pojedinačnim osobinama stopljenim u jedinstvenu cjelinu. Sve njegovo dosadašnje ubilačko djelo bilo bi bezvrijedno bez nje. ako su ih uopde imala. sve mu se više svidalo i jedno i drugo. Richis. jer je ipak on. jer su sve bile birane Ijepotice. Kako vidimo. nego zato što je izbor žrtava odavao gotovo ekonomično planiranu metodu. doduše. jer ono najdragocjenije — njihovu ljepotu i draž njihove mladosti — nije mogao oteti. i u njemu je sve više raslo poštovanje prema ubojici — poštovanje. u samom Grasseu i medu njegovim stanovnicima. dakako. smirio se i pribrao. nego od straha. na njega samoga. i premda nije razmišljao u olfaktivnim ved u optičkim kategorijama. ma kako ta misao bila apsurdna. Richis je sjedio u nodnoj košulji na krevetu i čudio se vlastitom miru. Ako je — nastavio je razmišljati Richis — ubojica bio takav kolekcionar ljepote i radio na portretu savršenstva. bio ubojica i opsjednut istim idejama strastvenog ubojice. Vratio se u svoje odaje. ali je istodobno bio i očaran. ne od uzbudenja. morao je to priznati. Morao je iskreno sam sebi priznati da od samog početka nije vjerovao u djelovanje biskupova prokletstva. Ne bi nikada ni pomislio da u Grasseu postoji toliko ljepote za koju nije znao. uobičajeni način. oduvijek svojim finim analitičkim razumom otkrivao što neprijatelj smjera. svaka prekrasna na poseban način. ved brižljivim kolekcionarskim duhom. ipak se i te kako približio istini. Ostalo je. . No. niti da je ubojica uopde napustio grad. nije se moglo pretpostaviti da de se u gradnji mozaika odredi najdragocjenijeg kamenčida što ga je mogao nadi na zemlji: Laurine ljepote. Nije se više ni ježio ni drhtao.Iste se nodi prenuo iza strašnog sna. spoznavši to. zapravo. pa makar samo u maštanjima svoga bolesnog mozga. nije vjerovao ni da ubojica sada hara Grenobleom. . sad je napokon priznao sam sebi da ga je obuzeo strah i.

Posljednja mu se misao najviše svidjela. Bududi da se mogao u mislima prenijeti u položaj bududeg ubojice svoje kderi, bio je i te kako nadmodniji od ubojice, jer ubojica, uza svu svoju inteligenciju, posve sigurno nije bio u stanju prenijeti se u Richisov položaj — pa makar samo zato što zacijelo nije mogao ni naslutiti da se Richis odavna stavio u njegov položaj, položaj ubojice. Zapravo, drugačije nije bilo ni u poslovnom životu — mutatis mutandis, razumije se. Prozre li čovjek namjere konkurenta, tada je jači od njega; konkurent ga više ne može baciti na leda, ne Antoinea Richisa, premazanog svim mastima i borbenog duha. Napokon, najveda trgovina mirisnim supstancijama u Francuskoj, njegovo bogatstvo i služba drugog konzula nisu mu po milosti Božjoj pale s neba, ved je sve postigao borbom, prkosom, upornošdu, lukavštinom, za vremena. otkrivajudi opasnosti, prepredeno pogadajudi planove konkurenata i istiskujudi neprijatelje. A ostvarit de i budude ciljeve — mod i plemstvo za svoje nasljednike. Tako de pomrsiti i planove tog ubojice, suparnika u posjedovanju Laure — pa makar samo zato što je Laure posljednji kamenčid i u gradnji njegovih, Richisovih planova. Ljubio ju je, svakako, ali bila mu je i potrebna. A ono što mu je trebalo za ostvarenje najviših ambicija, nije mu mogao nitko oteti, jer za to se borio zubima i noktima. Bijaše mu ved lakše pri duši. Pošto je uspio svesti nodna razmišljanja o borbi protiv demona na poslovna razračunavanja, osjeti kako u njemu raste svježa snaga, čak obijest. Rasplinuo se i posljednji ostatak straha, nestao osjedaj malodušnosti i crne zabrinutosti, koje su ga mučile kao senilnog drhtavca, raspršila se magla mračnih slutnji, u kojoj je tjednima tapkao. Našao se na poznatom terenu osjedajudi se doraslim svakom izazovu.

43 Smiren, gotovo zadovoljan, skočio je iz kreveta, povukao vrpcu sa zvonom i zapovjedio sluzi, koji je, još bunovan od sna, uteturao u sobu, da spakuje odjedu i hranu, jer kani ranom zorom otputovati u Grenoble u pratnji svoje kderi. Zatim se odjenuo i istjerao ostale sluge iz kreveta. Kuda u Rue Droite se usred nodi probudila i oživjela. U kuhinji se rasplamsala vatra, kroz hodnike su jurile uzbudene služavke, stubištem su goredolje hitale sluge, u nadsvodenim podrumima zveckali su ključevi skladištara, u dvorištu su svjetlucale baklje, sluge su žurile po konje, drugi su vukli mazge iz staje, zauzdavalo se, osedlavalo, trčalo, tovarilo — gotovo bi se povjerovalo da dolaze austrosardinske horde, pljačkajudi i paledi kao 1746. godine, a kudegazda se u panici sprema na bijeg. Naravno, uopde nije bilo tako! Kudegazda je suvereno, poput francuskog maršala, sjedio za pisadim stolom u svom uredu, pio bijelu kavu te davao upute posluzi koja je neprekidno ulijetala u kancelariju. Istovremeno je pisao pisma gradonačelniku i prvom konzulu, svom bilježniku, odvjetniku, svom bankaru u Marseilleu, barunu od Bouvona i raznim poslovnim partnerima. Oko šest sati sredio je korespondenciju i poduzeo sve potrebne mjere za ostvarenje svojih planova. Uzeo je i dva mala pištolja za put, prikopčao pojas s novcem i zaključao pisadi stol. Zatim je otišao probuditi kderku.

U osam je mala karavana krenula. Richis je jahao sprijeda, i bijaše ga lijepo vidjeti u tamnocrvenom haljetku sa zlatnim resama, crnom redengotu i crnom šeširu s izazovnom perjanicom. Slijedila ga je kderka, skromnije odjevena, ali zračedi takvom ljepotom da su ljudi na ulici i na prozorima sarno nju gledali, da se u mnoštvu čulo samo svečano »ah« i »oh«, a muškaci su skidali šešire — na izgled drugom konzulu, ali zapravo njoj, uzvišenoj ženi. Zatim je išla sobarica, gotovo nezamijedena, te Richisov sluga s dva tovarna konja — kolima se nije moglo zbog pozna to lošeg stanja ceste za Grenoble — a povorka je završavala s tucetom mazgi natovarenih svakakvom robom i pod nadzorom dvojice slugu. Kod Porte du Cours straža je uzdigla puške na pozdrav i ponovno ih spustila pošto je posljednja mazga protapkala mimo njih. Djeca su još dugo trčala za njima, a zatim mahala koloni koja se polako udaljavala strmim, krivudavim putom prema brdima. Na ljude je odlazak Antoinea Richisa s kderkom ostavio neobično dubok dojam. Činilo im se kao da prisustvuju antičkom žrtvovanju. Pronio se glas da Richis putuje u Grenoble, dakle u grad u kojemu u posljednje vrijeme prebiva čudovište što ubija djevojke. Ljudi nisu znali što da o tome misle. Je li Richisov put neoprostiva lakomislenost ili junačko djelo kojemu se treba diviti Izazov ili smirivanje bogova Samo su nejasno slutili da posljednji put vide lijepu crvenokosu djevojku. Slutili su da je Laure Richis izgubljena. Ta se slutnja pokazala opravdanom, iako se temeljila na posve krivim pretpostavkama. Naime, Richis nije uopde krenuo u Grenoble. Svečani izlazak bijaše samo varka. Prevalivši milju i pol sjeverozapadno od Grassea, nedaleko od sela SaintVallier, zapovjedio je karavani da stane. Dao je sobaru punomodi i popratno pismo i zapovjedio mu da kolonu mazgi povede sam sa slugama u Grenoble. On sam krenuo je s Laurom i njenom sobaricom u smjeru Cabrisa, u kojemu su se u podne odmorili, a zatim preko gore Tanneron odjahali prema jugu. Put bijaše vrlo naporan, ali im je omogudio da u velikom luku sa zapadne strane obidu Grasse i kotlinu Grassea i do večeri inkognito stignu na obalu. . . Idudeg dana — takav bijaše Richisov plan — htio se s Laurom prebaciti na otoke Lerins na čijem se manjem otoku nalazio utvrdeni samostan SaintHonorat. Njime je upravljala nekolicina starih, ali još vrlo energičnih redovnika koje je Richis dobro poznavao, jer je ved godinama kupovao cjelokupnu samostansku proizvodnju eukaliptusova likera, pinjole i čempresovo ulje i time trgovao. I upravo tamo, u samostanu SaintHonorat, koji je, osim zatvora Chateau dIf i državnog zatvora na otoku SainteMarguerite, bio najsigurnije mjesto u Provansi, namjeravao je za prvo vrijeme smjestiti svoju kderku. On sam smjesta de se vratiti na kopno, ali de ovaj put obidi Grasse s istočne strane, preko Antibesa i Cagnesa, kako bi još iste večeri stigao u Vence. Tu ga je trebao čekati bilježnik da bi se s barunom de Bouvonom sporazumio o vjenčanju njihove djece Laure i Alphonsea. Bouyon nede modi odbiti njegovu ponudu: preuzimanje dugova u iznosu od 40.000 livara, miraz u istom iznosu, razni zemljišni posjedi, preša za masline kod Maganosca i godišnja renta od 3000 livara za mladi par. Kao jedini uvjet Richis de zahtijevati da se brak sklopi u roku od deset dana i konzumira na dan vjenčanja, te da se poslije toga bračni par nastani u Venceu. Richis je znao da de ga nerazmjerno skupo stajati takav brzi postupak sjedinjenja svoje kude s kudom Bouyon. Kad bi malo pričekao, cijena bi bila niža. Barun bi ga na koljenima molio dopuštenje da kderku gradanskog veletrgovca uzdigne u plemidki stalež udajom za svoga sina, jer de slava o Laurinoj ljepoti još

svakako porasti, baš kao Richisovo bogatstvo i Bouvonova financijska oskudica. Neka mu bude! U toj trgovini protivnik nije bio barun ved nepoznati ubojica. Važno je da njemu pomrsi račune. Udata žena, deflorirana, a možda ved i trudna, ne bi više odgovarala njegovoj ekskluzivnoj galeriji. Posljednji kamenčid mozaika bio bi lažan, Laure bi izgubila vrijednost za ubojicu, a njegovo bi djelo propalo. Neka osjeti svu težinu neuspjeha! Richis je namjeravao održati vjenčanje u Grasseu, vrlo svečano, pred cijelom javnošdu. I premda nije poznavao svog protivnika, a možda ga nikada nede ni upoznati, Richis je znao da de ipak uživati, svjestan da de neprijatelj prisustvovati tom dogadaju i vlastitim očima morati gledati kako mu ispred nosa otimaju ono za čim je najviše čeznuo. Plan bijaše dobro zamišljen. I ponovno se moramo diviti Richisovoj pronicavosti koja ga je toliko približila istini. Brak Laure Richis i sina baruna de Bouvona doista de značiti potpuni poraz za djevoubojicu iz Grassea. No, plan se još nije ostvario. Richis još nije kderku spasio brakom. Još je nije prebacio u sigurni samostan SaintHonorat. Troje jahača se još probijalo kroz negostoljubive gudure Tannerona. Staze su povremeno bile tako loše da su morali sjahati. Sve se odvijalo usporeno. Nadali su se da de pred večer stidi na more kod Napoulea, malog mjesta zapadno od Cannesa.

44 Dok je Laure Richis s ocem napuštala Grasse, Grenouille je bio na drugom kraju grada, u laboratoriju madame Arnulfi i macerirao lužnjeve. Bijaše sam i dobro raspoložen. Njegov boravak u Grasseu bližio se kraju. Čekao ga je dan pobjede. U kolibici, u sandučidu obloženom vatom, bila su dvadeset i četiri minijaturna flakona s ukapljenom, zgusnutom aurom dvadeset četiriju djevica — vrlo dragocjene esencije što ih je Grenouille tokom protekle godine dobio hladnim anfleriranjem leševa, digestijom kose i odjede, pranjem i destilacijom. A dvadeset petu, najdragocjeniju i najvažniju, pribavit de danas. Za taj posljednji lov ved je pripremio posudicu s višestruko prečišdenom masti, najfinije laneno platno i balon najčistijeg alkohola. Teren je bio temeljito sondiran. Bijaše vrijeme mladog mjeseca. Znao je da bi pokušaj provale na dobro čuvano imanje u Rue Droite bio besmislen. Stoga se htio ved u sumrak, prije no što se zatvore gradska vrata, ušuljati u kudu, zaštiden svojim nedostatkom mirisa, koji de ga poput čarobne kape učiniti nevidljivim za ljude i životinje, te se sakriti u nekakav kut. A tada de se, dok sve još spava, popeti u sobu svoje drage, voden kroz tamu kompasom svoga nosa. Obradit de je na licu mjesta u platnu natopljenom u masti. Ponijet de samo kosu i odjedu, kao obično, jer se ti dijelovi moraju neposredno isprati u alkoholu, što je lakše obaviti u laboratoriju. Izračunao je da mu za završno pripravljanje pomade i destilaciju u koncentrat treba još jedna nod. I ako mu se posredi — a nije imao razloga da u to posumnja — preksutra de imati sve esencije za najbolji parfem na svijetu i napustit de Grasse kao čovjek s najfinijim mirisom na zemlji. Oko podne obavio je posao s lužnjevima. Ugasio je vatru, poklopio kotao s masti te izišao pred laboratorij da se rashladi. Puhao je zapadnjak. Ved s prvim udisajem zapazio je da nešto nije u redu. Atmosfera nije bila uobičajena. U mirisnom velu grada, u toj kopreni satkanoj od tisuda niti, nedostajala je zlatna nit. Posljednjih je tjedana ta mirisna nit

Kad mu se zdesna na glavici brda pojavio Auribeau. Tamo je legao u kut i odmarao se. Za hodanje je bila ugodna. Ima li još gostiju osim njega i njegovih ljudi Ne. ni najintenzivnijim njušenjem nije joj mogao udi u trag. prolazila je uz obronke Tannerona. direktni put za Napoule. Suze su navirale u kutove njegovih očiju i odjednom stale kliziti s obje strane nosa. ako ne i s jugozapada. lopaticu. sutra se želi prevesti na otoke Lerins. Baš kao on. nego na jug kamo ga je vodio nos. omiljeni miris nije dopirao sa sjeverozapada kamo je vodila cesta za Grenoble. No. rekao je gostioničar. Obje žene imale su sada tamne haljine i koprene. čak zadah njihovih konja. Malo kasnije bio je na istoj visini kao oni. Predstavio se kao plemid iz Castellanea. Sada je nije bilo. Morao je još samo čekati. Predstavio se kao kožarski kalfa iz Nice. U putnu vredu strpao je laneno platno. I u čistom dahu zapadnjaka. Oko pet sati poslije podne Grenouiile je stigao u La Napoule. nestala je. Mogli su biti udaljeni najviše pola milje zapadno od njega. a gostioničar neka se pobrine za čamac koji ih mora čekati kad izade sunce. kod svoje kolibe. prema Auribeauu i La Napouleu — Sigurno nije. Netko je iščupao moj cvijet i prisvojio njegov miris! Nije uspio kriknuti. nešto pojeo i zatražio jeftin smještaj. nezatrovanom zadasima iz grada. Grenouille se ukočio od straha. Uputili su se na jug. Grenouille upita stražare kojom je cestom krenuo drugi konzul. koji putuje u Marseille. ah je zato proplakao. doduše tanku i slabu. Ta cesta. nego prije iz Cabrisa. na rnore. Doimao se tako neugledno da se Richisu načas učinilo da ga i nema. Preobukli su se da sačuvaju anonimnost. Grenouille je suzbio suze i otrčao kroz grad na Porte du Cours. samo kožarski kalfa iz Nice. Tada ga je ugledao kako leži na slami i starom gunju u jednom kutu i duboko spava naslonivši glavu na putnu vredu. rekoše mu. Dva sata kasnije — ved se dobrano smračilo — stigli su i oni. pomisli. koja je vodila na jug. te . Njušio je da se troje jahača približava. Grenouille se trkom vratio u svoju kolibu. Jedan mu pokaže prema sjeveru. negdje u šumama Tannerona. ali izrazitu. Grenouille je brzo odmicao. Isprva nije pronašao kožarskog kalfu pa je zatražio od konjušara da mu donese fenjer. doista je ponovno otkrio svoju zlatnu nit.tako ojačala da je Grenouille njezinu snagu izrazito osjedao čak na drugom kraju grada. Sam je otišao u staju da još nešto donese iz bisaga. Sad ih je ved pojedinačno njušio. ali on spava u staji. Mrtva je. ne cestom za Grenoble. Na trgu ispred gradskih vrata zastao je i onjušio. a Richis crni kratki kaput. škare i malu glatku toljagu od maslinovine i smjesta krenuo na put. Može prenoditi u staji. rekao je stražar. lončid za pomadu. Uto je Druot stigao kudi na ručak iz »Quatre Dauphins« i usput ispričao kako je rano ujutro drugi konzul krenuo u Grenoble s dvanaest mazgi i s kderkom. Zatim ga opsjedne još strašnija misao: netko me je pretekao. nanjušio je da ved skoro sustiže bjegunce. dolinama rijeka Fravere i Siagne. Richis je poslao žene u sobe. kako je rekao. jer bijaše previše potresen. vidio ga je vlastitim očima. Ne cestom za Cabris Ili drugom. Ušao je u gostionicu.

Poslije večere odigrao je s njom nekoliko partija »hombre« i sve ih je izgubio. odmah je zaspao i spavao je bez snova. na primjer. to jest olfaktivno osjetio. takvo bi mišljenje imao i Richis u obrnutom slučaju. idealno nagovještala užitak što ga donosi konačni rezultat. a nije to učinio ni sada usprkos njenim upornim pitanjima. ved prema tome na koji dio tijela valja položiti odredeni dio tkanine. 45 Grenouille se latio posla s profesionalnom opreznošdu. Usta i pazuho. okrepljujudim snom. Večerao je u sobi sa kderkom. Nije joj bio objasnio ni svrhu ni cilj neobična putovanja. Zatim je i sam legao. jer ga je vidio posve jasno. ne stenjudi. premda nije spavao ni trena. i može biti sigurna da sve što on planira i radi čini za njezino dobro i bududu sredu. jer je platno ponegdje trebalo premazivati debljim. Kad je Richis bio došao u staju da ga potraži. cjevanica. a ponegdje tanjim slojem. a nije mu promaklo ni to kako je Richis odahnuo kad ga je ugledao. pa se tiho udaljio da ga ne ometa u snu i vratio se u gostionicu. prsa. Prvi put nakon duga vremena Richis je spavao dubokim. Otvorio je putnu vredu. Za taj je posao bilo potrebno odredeno vrijeme. ne grčedi se i ne okredudi se nervozno u postelji. te ga počeo premazivati masnom pastom. raširio platno na gunj. pomadu i lopaticu. prema tome. a. I tako su se obojica pri tom kratkom susretu uvjerili da ni jedan od njih nije opasan — jedan s krivom. mirnim. nasuprot njegovoj. I on bijaše zadovoljan samim sobom i razvojem dogadaja i osjedao se potpuno odmorenim. smatrao je Grenouille. Richis je u tren oka zaključio da od tog gotovo dirljivo bezazlena bida ne prijeti ni najmanja opasnost. treba deblje namastiti. izvukao laneno platno. Sutra de je sa svime upoznati. osim toga. U istom trenutku Grenouille se digao sa svoga ležaja u staji. na kojemu je ležao. a ujedno i veliko zadovoljstvo samim sobom i razvojem događaja. drugi s pravom — i tako bijaše dobro. i taj ga je dio posla najviše smirivao. jer se radilo o umjetničkoj tehnici koja je podjednako zaokupljala osjetila. Odjednom je osjetio veliki umor od napetosti toga dana i prethodne nodi. rekao je. . leda i laktova. Grenouilleu — uostalom. jer je umjesto u karte neprekidno gledao njezino lice da bi uživao u njezinoj ljepoti. — pa ih. obrve više od vjeda itd. U svakom slučaju. bez crnih slutnji koje su ga još do jučer mučile kad god bi ugasio svijedu i držale ga budnim. samo se pretvarao da spava kako bi ostavio još jači dojam bezazlenosti kojom je zračio ved i zbog svog neupadljiva mirisa. spolovilo i stopala daju vede količine mirisa od. maštu i ruke.da je ono što vidi samo varava sjenka što je baca treperavi odsjaj svijede u fenjeru. dlanovi daju više mirisa od nadlanica. Doživio je Richisa drugačije negoli Richis njega. Stoga je Grenouille na platnu ujedno modelirao svojevrstan dijagram mirisa tijela koje treba obraditi. Bez imalo zabrinutosti. poljubio je za laku nod i zaključao vrata izvana. jer je njegova prividna i Richisova stvarna bezazlenost olakšavala posao njemu. ne drhtedi. Oko devet sati otpratio ju je u njezinu sobu.

Samo joj je još kosa viriia. a uživat de u njemu poslije. Grenouilleova napetost koja se mogla objasniti i strahopoštovanjem ili nekakvom grčevitom minutom šutnje ubrzo popusti. i njegovo se tijeio mekano opusti. Mrzio ga je. Iz zaljeva je povjetarac donosio zadah na ribu. jer se više nije čulo ni blago šuštanje djevojčina disanja. a ne očima. ništa nije moglo odvratiti nje govu pažnju. u kudi pod najstrožom paskom. s prozorima zaštidenim rešetkama. možda bio još jedan razlog Grenouilleova sveudilj vedra raspoloženja. No. Ta mu radnja bijaše mučna jer je dobro znao da de se time. onako zavijenoj . u Napouleu. Dok se penjao ljestvama. Prozor bijaše odškrinut. na istoku. a lice. Božanstven djevojčin miris. Odmakne toljagu i primi se predano posla. Ne mora ukloniti ni sobaricu. Morao je stisnuti zube da bi podnio taj odvratni šum. nastojati da što manje ishlapi. a gornji dio nasloni na desno rame. Udarac je odjeknuo tupo i praskavo. uza svu opreznost. ušulja se u sobu i spusti platno. Zatim se okrene prema krevetu. grčevito držedi toljagu kao da se boji da de se buka odnekle vratiti poput jeke. Nebo bijaše zastrto oblacima. zakrene krajeve i umota je od nožnih prstiju do čela. U toj nodi. kad ga doista bude posjedovao. uhvati slobodnom desnom rukom donji dio s tri prečnice. radovao se okolnosti što de požnjeti djevojčin miris ovdje. Sad je važno pohvatati što više mirisa. uokvireno savijenom rukom. Grenouille se uputi prema prozorčidu sjenika.Pošto je utrošio svu pomadu iz lončida. samo se tišina vratila u sobu. retuširao. u kojoj je vladao mladak. nije ga dirnuo. Zatim je preklopio platno poput tapete položivši namašdene površine jednu na drugu. samo je tako mogao prenijeti platno. skine je. U sobi je prevladavao miris njezine kose. Najprije raširi platno koje je tijelu trebalo oduzeti miris i prebaci naličje preko stola i stolaca pazedi da ne dodirne namašdenu stranu. nije se vratila. opijati se njime. još naglašenija tišina. više od milju daieko. ukočen i mrk. nalik na sidušni svijetli bod na tkanini crnoj poput ugljena. uzeo je lopaticu. zamota je u njega onako kako slastičar mota savijaču. reljefno oblikovani dijelovi spljoštiti i pomjeriti. Bio je u svom elementu. koji je odjednom počeo navirati. Ovdje čak spava sama. Svijet se sastojao samo od mirisa i tiha udaranja valova. škare i malu toljagu od maslinovine te se išuljao iz staje. Psi su spavali. provuče platno ispod nje. jer je ležala na trbuhu. još jednom ispitao »krajolik« modeliran u rnasti — nosom. stajao je još neko vrijeme. na drugome dodao masti. Sve bi bilo mnogo teže izvesti u Grasseu. Jedina svijetla iskra u toj mrkloj nodi bilo je treperenje svjetionika tvrdave na otoku Ile SainteMarguerite. Zatim povuče pokrivač s kreveta. Kad ga je preklopio tako da ga može nesmetano nositi preko podlaktice. No. što je. i kad je sve bilo gotovo. na jednom mjestu oduzeo. topao i neobuzdan. sad je potrebna koncentracija i brzina. zgrabi namašdeno platno i prebaci ga preko njezina gola tijela. Škarama hitro proreže Laurinu spavadicu. zagnjurila u jastuk tako da se zatiljak upravo idealno postavio za udarac toljagom. Zatim je podigne. odmakne ih i osovi. na koji su bile prislonjene ljestve. lagano kao stubama. buku u njegovu inače bešumnom poslu. Mrzio ga samo zato što je stvarao buku. Ta poznavao ga je. dakako. pa prijede dvorište i postavi ih ispod Laurina prozora. jer cijeli se posao odvijao u potpunoj tami. U gostionici više nije gorjelo nikakvo svjetlo. još je tu i tamo lagano brisao. Odmakne jedno prozorsko krilo.

Od vremena do vremena trebalo je nadgledati vatru. ni najmanjeg otvora kroz koji bi ishlapio djevojčin miomiris.kao mumiji. . ni rupice. sudbina mu bijaše doista blagonaklona. nikad toliko načistu sa sobom — pa ni onda. Naposljetku prebaci ostatak još neiskorištenog platna preko ošišane glave. šuma. okretanje i dodirivanje mirisnog paketa moglo čak omesti postupak — pa i ovdje su. markiza de la TailladeEspinassea. Štoviše. Sjetio se nodi što ih je proveo pri destilaciji u Baldinijevoj radionici. uravnoteženo. . ali ipak pravim putovima. ne o bududim planovima. gotovo aktivno čekanje. A ipak mu se uvijek činilo da ne bdije samo stoga da obavi te povremene i potrebne radnje. Pa i ovdje. pokrije se njezinom haljinom i pojede kolačide. ni zgužvana naborčida. pri čemu bi neumjesno ispitivanje. Dao je sve od sebe. Bio je umoran. Ambalaža je bila savršena. pa makar se rad sastojao samo od čekanja.. sadržajno. Nije razmišljao o mirisu što de ga obrati za nekoliko sati. jer nije dolično spavati na radu. Mora čekati još samo nekoliko sati. smireno. promijeniti florentinsku bocu. treperave vatre. razmišljao je o prošlosti. tiha pudkanja s kojim je destilat kapao iz rashladne cijevi u florentinsku bocu. spremi kosu u njezinu spavadicu pa je smota u svežanj i zauzla ga. Nešto bitno. ved sudioničko. Sjetio se i svojih snova. zagladi rub i pričvrsti ga laganim pritiskom prsta. . Sjetio se postaja iz svoga života — od kude madame Gaillard s naslagom vlažnih i toplih cjepanica ispred kude. Sjetio se kožara Grimala. Upotrijebio sve svoje umijede. povjetaraca. Ni proreza. doliti vode za destilaciju.. Sjetio se i brda u Auvergneu — nipošto nije htio izbjedi tu uspomenu — svoje pedine. sjetio se crvenokose djevojke iz Rue des Marais. bijaše mu ugodno oko srca. U širokoj crnoj haljini još se zadržao dašak njezina mirisa. pa sve do današnjeg dolaska u seoce Napoule sa zadahom ribe. Grenouille je ošiša do kože. I premda sam nije bio aktivan. pa ni željno i grozničavo čekanje. odstraniti iscrpljenu sirovinu i ubaciti novu. Ovo je čekanje ljubio. Djelo bijaše jedinstveno. Kako bi se inače našao u toj mračnoj sobi. do svitanja. Jedino u takvim trenucima radale su se gotovo vedre misli u njegovu mračnom umu. kako se Grenouilleu činilo. sredi i uspjehu. otvorenih krajolika. No. u svom brdu — nikad kao u tim satima pauze u radu dok je u najdubhoj nodi sjedio pokraj svojih žrtava i bdijudi čekao. prinese ga krevetu i sjedne. Pregledao je čitav paket. radnja se zbivala njegovim posredstvom. Sjetio se grada Pariza i njegovih isparina u kojima se stopilo tisudu neugodnih mirisa. začudo. blizu njezinih. Spavanje bi ugrozilo uspješnost operacije. na cilju svojih želja Ako dobro razmisli. te se misli. nisu odnosile na bududnost. I dok je o svemu tome razmišljao. čadava kotla. nije mu teško bdjeti i čekati. No. Nije mu se potkrala nijedna greška. zraka u kojem nije bilo ljudskih mirisa. Digne mali naslonjač. pomiješan s aromom kolačida s anisom što ih je stavila u džep za put. Još nikad u životu nije se osjedao tako dobro. Preostalo mu je još samo čekanje. Osim toga. To čekanje ispunjavalo ga je velikim zadovoljstvom. Ljubio ga je i uz one dvadeset i četiri djevojke. u ovoj sobi u kojoj se anfleriranje odvijalo saroo od sebe. ne o parfemu iz dvadeset pet djevojačkih aura. Nešto se zbivalo za tog čekanja. jer to ne bijaše besmisleno i pasivno čekanje. nego da i bdjenje ima svoj smisao. činilo mu se da ga sreda posebno mazi i da ga je sudbina vodila krivudavim. njegova prisutnost i bdjenje bili važni. nije htio spavati. Podigne stopala na rub kreveta. I bit de okrunjeno uspjehom. Ne. na kojemu bijaše složena njezina odjeda. usprkos umoru. šest sati. Giuseppea Baldinija.

te širom otvorio prozor i opazio kako je vrijeme lijepo i udisao svjež i mirisni zrak i slušao udaranje valova. Jedanput je savio nogu i taknuo Laurino stopalo. s tankim slojem masti s unutrašnje strane. A njega je nosio pod rukom. jer je samo u njoj mogla nastaviti živjeti. Tek tada bijaše za njega doista mrtva. Zora je najavila prekrasan proljetni dan. Mast se dobro odva jala od kože. njen božanski miomiris. nije se ni osvrnuo na njezin krevet kako bi je barem jedanput u životu vidio očima. pa je naškubio usne i zazviždao vedru melodiju . uvela. Samo u pregibima zadržali su se ostaci koje je morao ostrugati lopaticom. masti koja je upijala njezin miris. Sve bijaše tiho. Tiho se popeo na podboj i spustio ljestvama. Kad je izišla pred kudu da donese drva. pasa. a predmeti počeli dobivati obrise. Zatim spusti vjede — ne da bi spavao. ved da bi se potpuno predao miru te svete nodi. No. smjesti unutra i nodnu košulju i njezinu kosu i sve smota u čvrst paketid pa ga stavi pod ruku. izležavao se još četvrt sata. ved samo kao bestjelesni miris. po svemu sudedi. protezao se i uzdisao od užitka i osluškivao ugodne zvukove što su dopirali iz kuhinje. — Hvala ti — reče tiho. pa se probudio tek u sedam. a time i posljednje končide i vlakanca njezina mirisa. Ponovno se digao vjetar. Richisova je soba gledala na zapad. Njezin ga lik nije zanimao. anfleriranu tkaninu. Na nebu nije bilo ni oblačka. smiren i blag san gostioničara i slugu. ved platno što ga je obavijalo. Kad je potom ustao. ali bijaše još bunovna da shvati što je posrijedi. JeanBaptiste Grenouille. smjernost i zahvalnost. ugledala je prislonjene ljestve. dizalo se iz mora izmedu dva otoka Lerins. mir je posvuda vladao. Ništa nije remetilo mir. Nešto poslije šest izašlo je sunce. blijeda i mlohava poput cvjetnih otpadaka. mnogo prije svitanja — Grenouille se digne i završi posao. — Hvala ti. 46 Kad su zapjevale ptice — dakle. nosio sa sobom. cijeloga mjesta i mora. dubok i potpuno spokojan san Antoinea Richisa na suprotnoj strani hodnika. tamnomodrim svjetlom. Vjetar se smirio. I premda je mrkla nod ved prešla u modrosivo praskozorje. Nije se ni potrudio da pokrije leš na krevetu. Prvi put nakon mnogih mjeseci doista je izvrsno spavao i. Razmotao je platno i strgnuo ga s djevojke poput flastera. Za njega više nije postojala kao tijelo. njegovu raspolože nju nije bilo granica. Ostatke pomade obrisao je Laurinom potkošuljom kojom je naposljetku istrljao tijelo od glave do pete. Njušio je miran san sobarice u susjednoj prostoriji. što si takav kakav jesi! — Toliko bijaše obuzet sam sobom. životinja u staji. Pola sata kasnije služavka je u kuhinji pripalila vatru.Svladalo ga je ganude. Ubaci potkošulju u veliku. tako temeljito da je zgulio i mast iz pora što se u mrvicama odvajala od kože. njegov miris. Golemo i zlatnocrveno. Mir mu je ispunjavao srce. Zapravo ne njezino stopalo. protiv običaja. nebo se razvedrilo i preplavilo zemlju hladnim.

i dalje je zviždao. parfimeri svetom Josipu. još jedanput. jer je crkva ved jedanput zatajila. Svatko je mislio kako de se sve na staviti kao tada — svaki tjedan jedno ubojstvo. odabrali odlazak u crkvu i molitvu kao jedini put. mrtva. uglavnom pripadnici visoke . najbogatiji gradanin. Ljudi bijahu kao oduzeti od straha. ugledao je Lauru kako leži na krevetu. Kao u mori što ga je mučila u Grasseu pretprošle nodi. I vodili bi svoje žene i kderke. Smješkao se. zavukli se u jednu od mnogih vapnenačkih pedina ispod Grassea i priredivali crne mise kako bi umilostivili nečastivoga. drugi konzul. tiho. nisu više ni danju iz nje izlazili. Oprezno je gurnuo ključ u bravu i polako okrenuo zasun. 47 Glas o ubojstvu Laure Richis proširio se Grasseom i okolicom kao da je netko objavio »Kralj je mrtav!« ili »Izbio je rat!« ili »Gusari su se iskrcali na obali!«. osobito priproste duše. Svaka se bratovština obradala svome zaštitniku — bravari svetom Alojziju. tiho da je ne bi naglo probudio. ošišana do kože i upadljivo blijeda. gubili povjerenje jedni u druge i prestali spavati. zatajilo je i samo biskupovo prokletstvo! Ta. zapravo. Pokucao je. zaprepaštenjem. Soba kao da bijaše ispunjena blistavim srebrom. zajedno se molili. tkači svetom Krispinu. posljednji put. gotovo opsjednut željom da je zatekne još u snu i probudi poljupcem. očajem. razborit čovjek. sa svim popratnim pojavama: panikom. uvjereni da de u zaštiti zajednice očajnika i u prisutnosti Majke Božje nadi jedinu mogudu sigurnost. modan. Drugi.Dok se odijevao. jeli i spavali u crkvi. Sve odjednom bijaše posve isto kao u onom snu. sve je bliještalo. a time se razbuktao i strah što ga takve vijesti donose. vrtlari svetom Antunu. posve tiho. pa je načas morao zatvoriti oči. domišljatiji. Odgovora nije bilo. veliki Richis. nije mogao zaštititi vlastito dijete! Ta. zabarikadirali se. Posve razumljivo. pa su za velike pare najmili ovlaštenu vješticu iz Gourdona. zarazna kao i prošle jeseni. udružili su se u okultistička društva. Ta. Neki su se pak. Iznenada je ponovno zavladala brižljivo zaboravljena tjeskoba. zaključavali kderi. Zacijelo je sklopio savez s đavolom. pa još i gori. prije no što je bude morao predati drugom čovjeku. ruka ubojice nije prezala ni od svete Laurine ljepote! Jer su je. još je spavala. bijesom. pazedi da je ne probudi. ako i sam nije bio davo. jer od kuge se moglo pobjedi. a sunčevo svjetlo mu preplavi lice. Vrata su se naglo otvorila. Zar onda ima nade u bijeg od ubojice Bijaše još okrutniji od kuge. Očito bijaše obdaren nadnaravnim sposobnostima. Kad ih je ponovno otvorio. jer je iznenadni povratak opasnosti širio osjedaj nemodi. samo mnogo izrazitije. histeričnim sumnjičenjima. ako je sigurnosti uopde još bilo. a zviždukao je i kad je izišao iz sobe i poletnim se koracima uputio hodnikom do vrata sobe svoje kderke. koji je raspolagao svim sredstvima. I stoga su mnogi. I ponovno je pokucao. pogotovu sad kad je bila mrtva. ali ne i od tog ubojice. Ljudi su nodu ostajali u kudi. i on ude. još gore nego prije pola godine. gola. ni Antoine Richis. svi koji su je poznavali smatrali sveticom. kako je pokazao Richisov primjer. kao u onom neugodnom snu koji je odmah zaboravio i čiji mu se sadržaj sada munjevito vratio u sjedanje. Vrijeme kao da se vratilo pola godine unatrag.

Za one koji su znali čitati. Dakako. a drugi kroz unutrašnjost. s jedne strane. na osnovi potkazivanja. obratila se jedna osoba . Tek kad je predsjednik suda u Grasseu po nalogu Richisa raspisao nagradu od čak dvije stotine livara za hvatanje ubojice. gostioničar je ipak uspio dodati da mu je. boju kose ni govor tog čovjeka. deseti dan nakon ubojstva. U lukama Frejus. Dva povjerenika zemaljskog suda u Grasseu otputovali su u Nicu da bi se propitali za kožarskog kalfu. Gotovo se i nije radilo. ako se ne vara. Nitko nije ni sumnjao da im ono predstoji. Premda su inače njihove izjave bile začudo neodredene. a s druge strane činjenica što su se tek nakon ubojstva Laure Richis pojavile indicije koje su omogudile sistematsko traganje za ubojicom. Prvi put otkako se pojavio ubojica djevojaka uspostavljena je planska i djelotvorna suradnja izmedu gradskih uprava Grassea. nego navodilo na korisne podatke. Medutim. namjeravali su ga podvrdi mukama. koji je potvrdilo nekoliko svjedoka. oslanjali na najnovije znanstvene metode. dva žandarmerijska konjička odreda pošla su ved u podne na dan ubojstva u potjeru za ubojicom prema Marseilleu — jedan je krenuo obalom. Gourdona i na vratima seoskih crkvi. kad se dogodilo ubojstvo. javio na magistraturu jedan od gradskih stražara i dao sucima ovu izjavu: U podne onoga dana njemu. Osim toga. jer nisu mogli opisati lice. zapelo za oko nešto u držanju i hodu toga neznanca. skoro nestrpljivo. šutljive seanse u svojim salonima da bi zajedničkim odašiljanjem misli telepatski istjerali duh ubojice. pa se čas s ovog. kapetanu straže. izmedu magistrata. zgrčeno stopalo potkrijepilo je mišljenje da je zločinac sam davo. pa je stoga prije širilo paniku medu stanovništvom. ali se. niska rasta. ovaj se put vlasti u gradu. čas s onog dijela grada čuo neprekidni lamento. taj čovjek bijaše neugledan. hramanje. Cehovi su organizirali pokorničke procesije od Grassea do Napoulea i natrag. uhapsili su. izvikivali su ih tri puta na dan. Bližu okolicu Napoulea pročešljali su dobrovoljci. od kojih je jedan doista bio zle srede jer je šepao. Gabrielu Tagliascu. Prema sukladnim podacima što su ih dali gostioničar. dok je kao obično vršio dužnost na Porte du Coursu. redarstva. Ubojicu su vidjeli. pojavile su se potjernice s opisom ubojice na svim gradskim vratima Grassea. čekali sljedede ubojstvo. nekakva nespretnost. Cannes i Antibes nadzirali su sve brodove prije ispiovljavanja. Opiju i Gourdonu. intendanta. u smedem haljetku i s putnom vredom od gruba lanenog platna. na granici prema Savoji zatvorili su sve putove. strah od opde narodne bune. magnetizirali svoje kude. Tako su stanovnici Grassea u grozničavoj besposlici. Očito se radilo o onom zlokobnom kožarskom kalfi što je one nodi. Solidarnu akciju modnika potakao je. kao od ozljede noge ili zgrčenog stopala. i putnici su morali pokazivati svoje dokumente. Redovnici iz pet samostana u gradu služili su neprekidne mise s molitvama i stalnim pjevanjima. Vencea. dan i nod. I svatko je potajno iščekivao strašnu vijest s jednom jedinom nadom — da nesreda nede zadesiti njega ved nekog drugog.buržoazije i obrazovanog plemstva. Usprkos čvrstom alibiju. parlamenta i ratne mornarice. konjušar i Richis. nekoliko kožarskih kalfa u Grasseu. održavali fluidalne. hipnotizirali svoje kderke. Oboružana tim indicijama. Draguignana i Toulona. spavao u staji gostionice u Napouleu i idudeg jutra netragom nestao. okrugu i provinciji nisu više dale zaraziti histeričnim rapoloženjem pučanstva.

kakav je bio. A kad su prekopali zemljani pod. Odjednom je zavladala posvemašnja tišina kao za vrelog Ijet nog dana u podne kad su svi vani na poljima ili se zavlače u sjene kuda. nije moga redi kako zamišlja ubojicu. Kad je Grenouille prišao prozoru. Pretresli su radionicu. Jednostavno nije nalikovao na ubojicu. kako sada zna. koji su ostali u Grasseu zbog identifikacije drugih osumnjičenih osoba. u Rue de la Louve. gotovo neskrivene. potkošulja i kosa Laure Richis. prilično odgovara opisu s potjernice i koja se žustro raspitivala za put kojim je tog jutra krenuo iz grada drugi konzul sa svojom karavanom. Tom dogadaju nije ni prije ni poslije pridao nikakvu važnost. odmah su u njemu prepoznali kožarskog kalfu što je kod njih prenodio: taj i nitko drugi. Prepoznavajudi odjedu. Njihovi su zahtjevi uskoro postali tako glasni. ni daha. koji se vradao u radionicu. Svi su se na nekoliko minuta pretvorili u oko i zinuli od čuda. na čeonoj strani trga. Nije se više čulo ni koraka. uopde nije odgovarao predodžbama prisutnih ljudi. pa bi se lako moglo . ni nakašljavanja. Ovaj se put strah preduboko uvukao u ljudske duše. kako je rekao. djelomice stoga da bi se uvjerio u istinitost proglasa. mogao počiniti više od dva tuceta ubojstava. izrazito šepa. napokon uhvaden i da je u zatvoru pod strogom paskom. ta hrpica bijede. ta ništica. zahtijevao je da vidi ubojicu. Još su i te kako pamtili ono doba kad im je objavljeno da je ubojica otišao u Grenoble. toga davola. pogrbljeni čovjek tamo gore na prozoru. Nitko. u Grasseu.koja. ali svi su se složili u jednom: ne ovako! A ipak — premda ubojica. Gostioničar i konjušar iz Napoulea. Pronašii su platnenu putnu vredu i drvenu toljagu kojom je ubijao žrtve. 48 Ljudi u početku nisu vjerovali proglasima. razrezana spavadica. djelomice iz želje za senzacijom. ustalasanom trgu tako prijeteda. nakon skoro jednogodišnje potrage. doduše. vika se stišala. dvadeset pet haljina sa dvadeset pet vlasišta navučenih na motke poput strašila. nasuprot katedrali — javno se mišljenje promijenilo. U jednom kutu ležale su. nesigurni. taj je sigurno traženi ubojica. posve neupadljiv — da ga jučer nije slučajno ponovno vidio upravo ovdje. Smatrali su ih varkom kojom vlasti žele prikriti vlastitu nesposobnost i ublažiti opasnu razdraženost puka. izišla je malopomalo na vidjelo odjeda i kosa ostalih dvadeset četiriju djevojaka. rodaci žrtava su vrištali i doživljavali živčani slom. Tek kad su idudeg dana na crkvenom trgu ispred prevotea javno izložili dokaze — stravičan prizor. pretresli kolibicu u masliniku iza franjevačkog samostana. a uznemirenost na malom. taj jadnik. Sat nakon toga uhapsili su Grenouillea. Predsjednik suda objavio je pismenim i usmenim proglasima da je zloglasni ubojica djevojaka. i tom mu je prilikom zapelo za oko da taj čovjek. a ne bi se ni mogao sjetiti tog čovjeka — bijaše. Nitko nije mogao shvatiti da bi taj mali. Ostali puk. da je predsjednik odlučio izvesti Grenouillea iz njegove delije i pokazati ga na prozoru s prvoga kata prevčtea. Dokazi su bili porazni. ispred laboratorija maitre Druota i madame Arnulfi. Stotine i stotine ljudi prodefiliralo je mimo jezovitih izložaka.

Predsjednik se pojavio na prozoru i obedao brz. Prešli su stoga na mučenje. pa makar se agonija razvukla i na nekoliko dana. a i sam je optuženi otvoreno priznao na saslušanju da je počinio sva ubojstva za koja ga terete. tako je glasila. Grenouille je prihvatio presudu bez uzbudenja. Nije znao točno odgovoriti samo kad su ga upitali za motiv. kukovima i ramenima. tisude očiju oživješe. Samo je ponavljao da su mu djevojke bile potrebne i da ih je stoga ubio. Činilo se da taj čovjek ne osjeda tjelesne boli. Njegova krv mora potedi Grasseom. jer su jedni i drugi htjeli da se proces održi u njihovoj nadležnosti. osudenik ga je pogledao s takvim nerazumijevanjem kao da to ime prvi . na kojemu de. na ta je pitanja šutio. . Petnaestog travnja 1766. makar i nakratko. — Nemam — odgovorio je Grenouille. . i nitko drugi. I tada zagrmi iz tisude grla jedan jedini krik bijesa i osvete: — Dajte nam ga! — I spremiše se nasrnuti na prevote da ga zadave vlastitim rukama. nogama. Zatim de podidi križ koji de tako stajati sve do njegove smrti«. nije ispustio ni glasa. i javila se primjerena reakcija: usta se zatvoriše. U deliju je ušao svedenik da ga ispovjedi. a u isto vrijeme znali su da to mora biti istina. stopala mu ukliještili u škripac — bez ikakva rezultata. Prekinuli su mučenje i odlučili zaključiti proces bez daljih saslušanja. a kad su mu ponovno postavili isto pitanje. s licem prema nebu. Naravno. objesili su ga za noge. ali je ved nakon četvrt sata izišao neobavljena posla. Svi su mislili: pa. dok još diše. predstavljen kao ubojica. pa je tako satima visio. Sudski poslužitelj ga je upitao ima li kakvu posljednju želju. Stražari su se dobrano namučili prije no što su uspjeli zabarikadirati vrata i potisnuti svjetinu. to ne može biti istina!. nije ništa trebao. koji de mu smrskati zglobove na rukama. suci u Grasseu nisu dopustili da im ga netko otme. dobiti dvanaest udaraca željeznom motkom. prošlo je još nekoliko sati prije no što se gomila razišla. rastrgaju i raskomadaju. Proces protiv Grenouillea odvijao se bez ikakva zastoja. Proces je razvukla još samo pravnička rasprava s magistratom Draguignana. »bit de odveden na Cours ispred gradskih vrata. bez oznake mjesta. svezati na drveni križ. upumpali u njega sedam pinti vode. tek kad su stražari odvukli čovječuljka u tamu prostorije i tek pošto više nije bio prisutan i vidljiv. Kad nlu je spomenuo ime Božje. Uobičajeni čin milosrda — davljenje zločinca uzicom nakon lomljenja zglobova — bijaše krvniku izričito zabranjen. . — Suci su ga smatrali ludakom. u sjedanju. i njima je prijetila opasnost od bijesa što de nabujati u puku ako ubojicu predaju nekom drugom sudu. Mrtvo tijelo de nodu zakopati u živodernici. rekao je. No. Usprkos tome. vedina ubojstava zbila se u okrugu njihove nadležnosti. jer su dokazi bili nepobitni. gotovo kao pojam u glavama ljudi. .pomisliti da njegovo prikazivanje nije bilo odviše uvjerljivo — učinak je bio paradoksalno uvjerljiv samo zato što su vidjeli to bide od krvi i mesa na prozoru i što je on. kao pojam odvratnog ubojice — tek tada nestalo je zapanjenosti mnoštva. samo je odgovorio: — Bile su mi potrebne. gdje de ga. te s parlamentom u Aixu. Grenouillea su bržebolje odveli u njegovu deliju. u čijoj je sudskoj oblasti bio La Napoule. godine izrečena je presuda koju su optuženome pročitali u deliji: »Parfimerski kalfa JeanBaptiste Grenouille«. Oni su uhvatili zločinca. nego je još samo postojao. mnogo dana prije no što se grad donekle smirio. strog i primjeren postupak. Za što su mu bile potrebne i što bi to uopde moglo značiti »bile su mu potrebne«.

a zatim se pružio na svom ležaju i odmah utonuo u dubok san. Okovan lancima oko ručnih i nožnih zglobova. koju je napravio u zatvoru i u mašti je malo smjelije oblikovao. Tesari su podizali stratište. bakrorezac je otisnuo stotine i stotine primjeraka skice ubojice. Sagradili su i drvenu tribinu za uglednike i ogradu za prosti puk koji je trebao ostati na odredenoj udaljenosti. Žene su glačale svečane haljine. koji se smjestio malo postrance. kako je puk nazvao dan smaknuda ubojice. pa ih je uz veliku dobit iznajmio znatiželjnicima. Vjernici su se namjeravali sakupiti post festum na službi Božjoj. muškarci su četkali kratke kapute i zapovijedali slugama da im ulašte čizme što bolje znaju i umiju. Gradani su se spremali za dogadaj kao za veliku svečanost. s ogradom i čvrstim stubama — takvo raskošno stratište još nisu imali u Grasseu. Posjetiocima je ulazak u deliju bio strogo zabranjen. lancima i s perikama napudranim bjelilom. naravno. ništa jeo. dao je skovati tešku četverouglastu željeznu motku i odlazio u klaonicu da na životinjskim leševima vježba udarce. pripremili su uniforme ili službenu odjedu. u katedrali se održavale probe orguljaša i crkvenog zbora. U Chariteu. Sve mu se to gadilo. koji je ved godinama morao čekati priliku da nekom prijestupniku lomi kosti. a s tržnice cvjetne ukrase. Villeneuvea i Fontmichela. s ordenima. Kao što mu se prije gadio strah što je iznenada . Čuvari su im dopuštali da bace pogled kroz otvor sa zaklopcem i tražili šest sua po pogledu. Iduda dva dana mnogi su dolazili da slavnog ubojicu vide izbliza. i čuvari se nisu usudivali prekršiti zapovijed usprkos primamljivim ponudama. obrazovani plemidi na magnetističkoj seansi u palačama Cabrisa. zatvorenik je cijelo vrijeme ležao na zatvorskom ležaju i spavao. Prodavači limunade pripremili su goleme zalihe pida. Ležao je i spavao. pomodnik krvnika nagodio se s upraviteljem za bolesničke sobe. pekari su pekli spomenkolačide. ešarpama. Kao da se toliko umorio od života da ni posljednje sate nije htio proživjeti budan. koju je prije njega morao kušati upravitelj tamnice. Richis nije dopustio nikakve pripreme za »dan oslobodenja«. Sotonini sljedbenici na razuzdanoj luciferskoj misi zahvalnici. siže ga je razočarao. Smio je zadati samo dvanaest udaraca i njima slomiti dvanaest zglobova tako da ne ošteti važnije dijelove tijela. U meduvremenu pripremali su Cours za smaknude. cehovski meštri. tri puta tri metra i visoko dva metra. bijaše tiho. No. Svi muškarci s vojničkim činom ili na položaju. Mogao ga je netko otrovati. Svako toliko zvecnuli bi njegovi lanci. Za svog tamnovanja Grenouille je dobivao hranu iz kuhinje za poslugu u biskupskoj palači. monsieur Papon. vidio bi Grenouillea kako pije vodu iz boce. u Rue Droite. Lice je okrenuo prema zidu. ponovno se pruža na ležaj i nastavlja spavati. na primjer prsa ili glavu — težak posao koji je zahtijevao vrlo veliku spretnost. Bakrorezac koji je htio skicirati ubojicu morao je platiti dva franka. putujudi trgovci hrlili su u tucetima u grad. i kad bi čuvar požurio k zaklopcu na vratima. starješine bratovština ili drugi uglednici. Bojali su se da de ga netko od rodbine žrtava ubiti prije vremena. odvjetnici. Mjesta na prozorima u kudama lijevo i desno od Porte du Cours i u stražarskoj zgradi odavna su iznajmili uz prekomjerne cijene. Samo se po sebi razumjelo da se taj dan nede raditi.put čuje. bilježnici. Posljednja dva dana nije. U kuhinjama su ved pržili i pekli. Svaki dalji razgovor bio bi besmislen. Iz istog razloga nitko mu nije smio davati nikakvu hranu. Krvnik. U kudi Richis. a nije reagirao ni na lupanje ni na pozive. iz podruma donosili vino.

po dvanaest. hra nu. više nego u vrijeme najvedih procesija. više nego za praznik »kraljice jasmina«. Bijaše mu posve svejedno. na prozorima. zaštideno barikadama ograde. Ubrzo poslije tri pojavili su se monsieur Papon i nje . gurali se. pribrano dao kratku izjavu i zamolio ih da mu te stvari ostave kao relikvije. kao izrezano u tijestu mnoštva. Prvi su znatiželjnici stigli ved ujutro i osigurali sebi mjesta. A kad se nakon nekoliko sati puk razide. sjeo pred postelju. ostalo je još slobodno mjesto za tribinu i stratište koje se odjednom činilo tako malenim. popet de se k njemu na gubilište. po deset. poput igračke ili pozornice kazališta lutaka. dok bude ležao na križu i dok ga lomi dvanaest udaraca. pa nije ni danju ni nodu izlazio iz njezine sobe kao da je tim besmislenim bdjenjem htio ispraviti ono što je propustio one nodi u La Napouleu. sasvim izbliza. raširio crvenu kosu preko jastuka. više no ikada u Grasseu. sjesti pokraj njega i bdjeti. što su mu i dopustili. pozvao je suce u kudu. tako mu se gadila i grozničava radost s kojom su iščekivali taj dogadaj. možda napraviti sina. I ubojica mu se gadio. ni na odvratnom defileu ljudi željnih senzacije ispred delije osudenika. Možda de nastaviti živjeti uobičajenim životom. možda de umrijeti. Takva su mu se razmišljanja činila besmislenima. svi su mu se gadili. I sami ljudi. stoga je i rezervirao mjesto u prvom redu. Kad je oko podne dohrlilo mnoštvo seoskog stanovništva sa svih strana svijeta. Ubrzo se sakupilo desetak tisuda ljudi. brujalo je i ključalo kao na godišnjem sajmu. A poslije Što de poslije toga učiniti Nije znao. Htio ga je vidjeti tek prigodom smaknuda. Bijaše pun gadenja. pri tom mu gledati u oči. tako da su se pridošlice morale smjestiti na terasastim vrtovima i poljima s druge strane trga i na cesti za Grenoble. Ništa o čemu bi ved sada mogao nešto znati. jelo se i pilo. čučali na zidovima i krovovima. ubojici svoje kderke. tek tada. Nije ga htio ni vidjeti kao čovjeka ved samo kao žrtvu za klanje. . pa nije mogao ni plakati. dakako. 49 Smaknude bijaše zakazano u pet sati poslije podne. zalijevati ga u samrtničkoj borbi svim svojim gadenjem kao gorudom kiselinom sve dok čudovište ne crkne. kao da razmišlja što mu je činiti nakon vlastite smrti: ništa. danima. nodima. Mnoštvo je zaposjelo i daleke obronke. bude li potrebno. Kad je trebao identificirati kosu i odjedu svoje kderke. Samo u središtu Coursa. jastučide za sjedenje. I jednu su uličicu ostavili slobodnom. ni na procesu. Odnio ih je u Laurinu sobu. a možda nede ništa učiniti. poveli i djecu. gadenja prema svijetu i prema sebi. Trgovci su ved pravili dobre poslove.ponovno zahvatio ljude. možda de se oženiti. Nije se pojavio na trgu ispred katedrale prilikom pri kazivanja zločinca i njegovih žrtava. Visjeli su na drvedu. Cours bijaše ved dupkom pun. Ponijeli su stolce i klupice. razrezanu spavadicu i prslučid stavio na njezin krevet. a vodila je od mjesta predvidenog za smaknude prema Porte du Cours i u Rue Droite. . istresti mu u lice sve svoje gadenje.

U tome ne bi bilo ničeg senzacionalnog. iz bilo kojeg razloga. Odjeknuo je buran pljesak. otvorili vrata i spustili ljestvice. nitko nije negodovao — naprotiv. U četiri počela se puniti tribina. livriranim slugama i u konjaničkoj pratnji. Papon i njegovi pomodnici stajali su na podiju stratišta kao prikovani. Donijeli su na stratište Andrijin križ sastavljen od drvenih greda i postavili ga na prikladnu visinu poduprijevši ga sa četiri teška stolarska nogara. sada ju je odmah skinuo. u blještavim haljinama. te čas s ove. Zatim se desetak minuta nije dogadalo ništa. Usprkos tome. Takvu neuobičajenom i monstruoznom zločincu dolikuje neuobičajeni postupak. Još nitko nije doživio da bi se netko na vlastito smaknude dovezao u kočiji. Bijaše vrlo toplo i gotovo nevjerojatno tiho. nitko više nije jeo. Prošla je kroz gradska vrata i pojavila se — sada su je ved svi vidjeli — u uskoj uličici što je vodila na stratište. odmjerio korake. Svaki zahvat krvnikovih slugu i stolara bijaše popraden pljeskom. Bilo je prisutno sve plemstvo iz grada i sela. potom oficir straže i naposljetku Grenouille. veliko i žuto. Kad je zatim prišao Papon sa željeznom motkom. puk je nepomično čekao. mnoštvom se prolomilo gromko klicanje. bila bi dovoljna i magareda zaprega. Kočija se zaustavila izmedu tribine i stratišta. Lakaji su iskočili. Nisu ga mogli dovudi na stratište u lancima poput običnog drumskog razbojnika i umlatiti. Zatvor bijaše pet minuta od stratišta i kad osudenik. s dvojicom konzula na čelu. lebdjelo je iznad Esterela. Uobičajen nipošto nije bio. izvudi ga iz pojastučene kočije i odvesti na Andrijin križ . u blistavom ljubiča stom ornatu i sa zelenom mitrom. Ugodaj bijaše svečan. Mnogi su čak smatrali da je takav izlazak na scenu primjeren. bijele svilene čarape i crne cipele na kopčanje. začuo se u tišini konjski topot i škripanje kotača. Za vijednicima je marširala magistratura pod vodstvom predsjednika suda. Richis je imao crnu odoru. Na sebi je imao plavi kratki kaput. s velikim šeširima. s kočijašem. Prvi je izišao redarstveni povjerenik. Stiglo je mnogo elegantnog svijeta kojemu se mnoštvo moglo diviti. Izišao je iz kočije poput slobodna čovjeka. jer je smatrao da inače ne može jamčiti sigurnost zločinca. Tko je još imao na glavi kapu. kad su ved svi pomislili da napetost ne može potrajati a da ne provali krik iz tisuda grla. ne bi mogao propješačiti tu kratku udaljenost. pa su predstavu s kočijom smatrali uspješnom improvizacijom. bijaše neusporedivo domišljatiji čin okrutnosti. Iz kotline Grassea prodirao je topli povjetarac i donosio miris narančinih cvjetova.govi pomodnici. bjesnilo ili bilo koja druga masovna manifestacija. sve je zamrlo. Gospoda su sjela. Sunce. baš kao kazališni gledaoci koji cijene kad se poznati komad izvodi na iznenađujude nov način. crne čarape. Jedan stolarski pomodnik pribio ga je čavlima. Vijednici su stigli u zbijenim redovima. Nitko ga nije vodio za ruku. Nije bio okovan. izbije metež. Redarstveni je povjerenik uporno zahtijevao takav postupak. Ljudi bijahu sretni da se uopde nešto zbiva. bijelu košulju. obišao križ. Niz Rue Droite spuštao se dvopreg. . lijepih dama. . Ali. kočija redarstvenog povjerenika. u mnoštvu se nitko nije uznemirio. crni šešir. Posljednji je stigao biskup u otvorenoj nosiljci. čas s one strane zamahnuo kao da udara. Napokon. . bogate gospode s lakajima i plemenitih manira.

od predsjednika suda do malih uličara. od strastvene čežnje za divnim mladidem — jer tako im je izgledao — padale u nesvijest bez mnogo parade. Bijaše to poput plača što ga čovjek ne može obuzdati. Svi su se potpuno razvodnjeli. on i nije bio taj čovjek. žena. i šake kojima je stezao željeznu motku zadrhtaše. Htio se spustiti sve do drugog kraja svijeta od puke pokornosti. veliki. snažni Papon! Nimalo drugačije nije se osjedaJo ni deset tisuda okupljenih muškaraca. Isti čovjek koji je prije dva dana pravomodno osuden na osnovi čvrstih dokaza i vlastitih priznanja. pokušavajudi se još dublje spustiti. opružiti se na zemlji. Čovjek na stratištu bijaše puka nevinost. morao se osloniti na tu ubilačku motku da od slabosti ne poklekne. skidali šešire. obojica nepokolebljivi muškarci. nisu htjeli obraniti. . a u srcu osjeti tjeskobu poput djeteta. lude dječje zaljubljenosti. lomili ruke. padali jedan drugome u zagrljaj. druge su. bacali na zemlju. Neke su dame gurale šake u krilo i uzdisale od užitka gledajudi Grenouillea. on nije mogao biti ubojica. podvudi se. koji je upravo izišao iz kočije. bezumno lamatali rukama. pa opet dizala. samo su srce dutjeli poput drhtava grumena.A zatim se dogodilo čudo. uvudi se u nju. kako to čine na Istoku pred sultanom ili Alahom. topili se u duhu i duši. Isti čovjek čiju su smrt pod krvnikovim udarcima žarko iščekivali ni minutu prije. nešto što bi poslije svi očevici nazvali čudom kad bi se uopde o tome poveo razgovor. nipošto ne može biti ubojica. deset tisuda ljudi na Coursu i obližnjim padinama odjednom je proželo nepokolebljivo uvjerenje da taj čovječuljak u plavom kaputidu. U tom trenutku svi su to osjedali. ponovno ih stavljali. Zapovjednik straže i redarstveni povjerenik. sve topi i ispire. nešto tako neshvatljivo.dubine utrobe i sve što pruža otpor potpuno rastvara. I Papon je to osjetio. poput dugo zatomljivana plača što nadire iz. nikad u životu nede smodi snage da je digne na tog malog nedužnog čovjeka. čija je dužnost bila da osudenika odvedu na stratište i predaju krvniku. Naime. I drhtao je i tresao se čak u tom položaju. Lakaj do njega je kleknuo i svese više spuštao sve dok nije pao ničice. sačuvaj Bože. tresao se. plašio se trenutka kad je bude morao podidi. nježnosti. i oni se od toga nisu mogli. ah. Neka su gospoda neprekidno poskakivala na svojim stolcima. razdvajali se. od biskupa do prodavača limunade. Bijaše to on. od markiza do male pralje. trzali se. Odjednom je odutio slabost u jakim rukama i koljena mu klecnuše. Grenouille je ved nekoliko minuta nepomično stajao kraj otvorenih vrata kočije. Udaljeniji uglednici predali su se takoder ganudu. Nede modi podidi tu motku. dizala se i spuštala. pretvorili se u puku amorfnu tekudinu. jer su se kasnije svi stidjeli što su uopde sudjelovali u tom dogadaju. da im je onda dopao šaka. Sviadao ih je jak osjedaj naklonosti. prema tom malom ubojici. nije mogao biti. Ili nešto nalik na čudo. štoviše ljubavi. on. i svatko ga je poklonio. na prozoru prevotea. . nisu nikako mogli uskladiti radnje. Ne stoga što bi sumnjali u njegov identitet! Bijaše to isti čovjek što su ga vidjeli prije nekoliko dana na trgu ispred crkve. što se nije zbilo. glasno dašdudi i stežudi šakama balčake kao da žele poteg . iako gotovo nimalo uzdržljivije. kojega bi. djece i staraca: osjetiše slabost poput djevojaka pred čarima ljubavnika. predao na milost i nemilost u ruke tom čovječuljku u plavom kaputidu: ljubili su ga. nečuveno i nevjerojatno. Plakali su. linčovali u slijepoj mržnji. Svatko je dao srcu maha. grčili i kreveljili poput ljudi s napadajima vidovice. nedvojbeno! Usprkos tome.

zatim bi ga izvukli i ponovno gurnuli u korice. opdili u najnemogudijim položajima i parovima. kakve li milosti kad Bog tako kažnjava biskupa! S one strane barikade puk se u meduvremenu sve besramnije predavao zanosu što ga je raspirila Grenouilleova pojava. bijaše sada ispunjen pukom pohotom. Svi su čovjeka u plavom kaputidu smatrali najljepšim. da se tako nešto može još dogoditi u osamnaestom stoljedu! Kako li je samo velik Gospodin! A kako malen i prolazan bijaše on. koji je živio bez tople ljudske duše i samo iz tvrdoglavosti i snagom gadenja. i sam Gospodin Bog zaustavio je krvnikovu ruku prikazujudi andelom čovjeka što pred svijetom bijaše ubojica — o.nuti mač. blistaviju i djelotvorniju no itko prije njega. roktanjem i stenjanjem deset tisuda zvijeri u ljudskoj spodobi. roden bez mirisa na najsmrdljivijem mjestu na svijetu. S beskrajnom prepredenošdu iznudio je božansku iskru koju su drugi bez po muke stekli rodenjem i koja je samo njemu bila uskradena. I tako se predvideno pogubljenje jednog od najgnusnijih zločinaca toga doba izrodilo u najvede bakanalije što ih je svijet vidio od drugog stoljeda prije Krista: dudoredne žene trgale su sa sebe bluze. žarko priželjkivao u najskrovitijim maštanjima. Bijaše još vedi od Prometeja. izmeta i truleži. muškarcima na idealne slike samih sebe. Zrak je otežao od slatkastog vonja pohotnog znoja i ispunio se kričanjem. drugi su nijemo uperili pogled prema nebu i sklopili ruke u molitvi. Kao da je imao deset tisuda nevidljivih ruku i kao da je svakome od deset tisuda ljudi što ga opkoliše položio ruku na spolovilo i gladio ga upravo onako kako je svatko. muško ili žensko. razgolidavale dojke uz histe rične urlike. zapravo. sam svoj bog. Stvorio je sebi auru. usred otpadaka. prosvijedenima na najuzvišenije bide. nije mu uopde bilo mučno. I svi su osjedali da ih je dirnuo. biskup. biskup. Ma kakvi obljubljen! Ljubljen! Štovan! Obožavan! Okončao je prometejsko djelo. čudovište dušom i tijelom — postao je obljubljen. odrastao bez ljubavi. mladim djevojkama na princa iz bajke. a najmanje nekakvu milostivu bogu. izbjegavan. pogodio u najosjetljivije mjesto — u njihovo erotsko središte. pri pogledu na njega. No. tko je najprije odutio divljenje i čežnju. težak s odvjetnikovom ženom. u svojoj duši. slatke li muke. divna li poniženja. padali stenjudi bilo kamo. ved samo sebi. podao se ekstazi. jer čudo se zbilo naočigled svih. najčarobnijim i ujedno najzavodljivijim na svijetu. no. nego odvratno i cinično kreveljenje koje je odražavalo sve njegovo likovanje i prezir. kakve li malovjernosti! A sada je Gospodin učinio čudo! O. Pravi pakao. starac s djevicom. a monsinjor. pogrbljen. JeanBaptiste Grenouille. to zapravo nije bio smiješak. šegrt s opaticom. ružan. nizak. I nije je nikome dugovao — nikakvu ocu. Bijaše. Tko je isprva. muškarci su suluda pogleda posrtali u moru pohotna mesa što im se prepriječilo na putu. I više! Sam ju je izborio. samo da bi smirio puk! O. koji izreče prokletstvo ne vjerujudi u nj. klatio se gornjim dijelom tijeia kao da mu je mučno i čelom udarao o koljena sve dok mu se zelena mitra nije otkotrljala s glave. kakve li drskosti. drhtavim prstima izvlačili iz hlača uda ukrudena kao od nevidljive studeni. sljedbenicima Sotone na sjajnog gospodara tame. najljubaznijim. pa je sve zveckalo i pucketalo. najprivlačnijim i najsavršenijim bidem što su ga mogli zamisliti: opaticama je nalikovao na samog Spasitelja. kako je tko koga dohvatio. uzvišeniji od onog što je zaudarao . nikakvoj majci. Ljudima koji su ga gledali njegov se smiješak činio najnedužnijim. osjetio samo sudut i ganude. jezuit s masonovom ženom — sve se ispremiješalo. On. nego se prvi put u životu nasladivao vjerskom ekstazom. Grenouille je stajao i smješkao se. bacale se na zemlju uzdignutih suknji. šepav.

ohola gospoda i dame. Bijaše mu strašan jer ni trena nije mogao u njemu uživati. ero tizirane ljude. I bijaše mu strašan. postade mu u tre nutku uspjeha nepodnošljivom. eto. tako sada u zbilji! U tom je trenutku doživio najvedi trijumf u svom životu. upravo onako kako je iskorijenio strane mi . namirisan parfemom koji nadahnjuje ljubav. on doista bijaše Grenouille Veliki! Sad je to bilo očito. dok je puk posvuda uokolo orgijao njemu i njegovu imenu u čast. Čežnja za ljubav lju drugih ljudi. Iznenada je spoznao da nikada nede nadi zado voljstvo u Ijubavi ved u mržnji. te glupe. samo u mržnji i omraženo sti. a kamoli zadovoljštinu. brada i sestre njegovih žrtava. o kojoj je uvijek sanjao.tamjanom i prebivao u crkvi. i svi bi se odrekli svoga Boga i štovali njega. Kako nekad u samodopadljivim maštarijama. Pred njim su od divljenja izgarali bogati i modni. mrzio ih je. Pred njim je. u trenutku kad je vidio i nanjušio kako on neodoljivo djeluje i širi se brzi nom vjetra zarobljavajudi Ijude oko sebe — u tom trenut ku u njemu je ponovno oživjelo gađenjeprema ijudima i zagorčilo mu trijumf. Da. jer nisu na nje mu opažali ništa osim prisvojene aure. Grenouillea Velikoga. više su ga štovali. parfemom o čijem je posjedovanju sanjao cijeli život. . U trenutku kad je izišao iz kočije i stao na trg oba sjan suncem. a s njim i očevi. jer on sam ih nije ljubio. tako temeljito da nije osjetio ni najmanju radost. . Najradije bi ih sve iskorijenio. Bio bi dovoljan samo jedan njegov mig. pao ničice pravi biskup i skvičao od užitka. No mržnja što ju je dutio nije našla odjeka medu ljudi ma. parfemom na kojemu je radio dvije godine. smrdljive. mirisne maske ote tog parfema koji je doista bio božanstven. majke. Što ih je više mrzio.

Na meni je miris njegove kderke. dok je puk stenjao u orgijastičnoj i orgastičnoj ekstazi. Ubit de me. Nije se moglo zbiti. sada to više nisu bili snovi. Iznenada osjeti mučninu. vide onakvim kakav doista jest i da mu barem netko uzvrati njegov jedini istinski osjedaj — mržnju. Mora me prepoznati i ubiti. jedan jedini put. kako su prvotno i nakanili. On je jedini kojega moja maska ne može zavarati. i hrlio je gubilištem prema njemu dok je crni kratki kaput lepršao oko njega. nešto drugačije od njega samoga! Ved je osjetio izbavljenje. grozne maglenjegova mirisa koje nije mogao osjetiti jer bijaše bez mirisa. ništa se nije zbilo. I on raširi ruke da prihvati andela što je hitao prema njemu. te je pomislio da de se ugušiti. jer bijaše maskiran najboljim parfemom na svijetu. Bijaše to Richis. I sam je to tražio. Pogotovu ne danas. Htio je da ga jedanput. izdajnički jasan poput krvi. nego je stajao na trgu. No. zagušljive magle i dalje su se dizale iz baruštine njegove duše. napokon nešto u njegovu srcu. poput gavranovih krila ili krila andela osvetnika. Htio je barem jedanput biti kao drugi ljudi i rasteretiti dušu. Ved je gotovo dutio na prsima divan. Jedan mu je čovjek trčedi prilazio. I. istinski doživljenog osjeda ja što ga je ikada posjedovao uzvrate mržnjom i iskorijene ga. Skočio je iz prvog reda tribine za uglednike. obuzeo ga je strah i tjeskoba. kao onda. tako se i on htio oslobo diti svoje mržnje. I sad više nije ležao sarn u pedini. Mora. uzbudljiv ubod bodeža ili mača ili oštricu što probija sve mirisne oklope i prodire kroz zagušljive magle sve do središta njegova hladnog srca — napokon. Jer to je bio taj svijet. . pomisli Grenouille. tako naglo da mu je crni šešir pao s glave. ved okrutna stvarnost. Kao onda u pedini. a ispod te maske nije bilo ničega osim potpune odsutnosti mirisa. jer je dutio da se magle ponovno dižu. u snu u srcu u svojoj mašti.rise u zemlji svoje crne duše. i to sada doista jest njegov ostvareni san. No. Grozne. I poželio je da osjete kako ih mrzi i da mu zbog tog jedinog. kao što su se oni oslobadali svoje ljubavi i svog glupog obožavanja. odjednom su se počele dizati magle. suočen s deset tisuda ljudi. I sad više nije pomogao krik koji de ga probuditi i rasteretiti i nije pomogao bijeg u dobar i srdačan svijet koji de ga spasiti. Htio se barem jedanput u životu osloboditi.

eksplodirati. . Richis se odjednom našao na njegovim grudima. Htio je prsnuti. Antoine Richis sjedio je na klupici pokraj kreveta i bdio. . Možeš raditi što želiš. I kad gledam u tvoje oči. tvoja kosa. kako mu se na lice lijepe Richisovi obrazi. ganudem i praznom. Nasmiješi se i čvršde stisne Grenouilleovu ruku i reče: — Sve de biti dobro. iskričava vatra. Nikakav izbaviteljski udarac mačem. Ništa nije više ključalo. i drhtava usta što su plačljivo šaputala: — Oprosti mi. moja radost. Sve se u njemu smirilo. Držao je Grenouilleovu ruku i gladio je. nikakav ubod u srce. bijahu uklonjene. Taj pogled bijaše ispunjen beskrajnom blagonaklonošdu. Oduti. Svi su svjedoci povukli svoje iskaze. sine moj. Njene relikvije. Magle u njemu pretvoriše se u divlju bujicu i proključaše poput mlijeka. Izgubio sam kderku pa želim u tebi dobiti sina. Ti si njezin brat. jer je samo ona mogla razbistriti svijet i usmjeriti je prema van. oprosti mi. ruka. preplaviše ga. nježnošdu. ništa pritiskalo. sine! Smračilo mu se pred očima. veličanstvenija — blaga. Cijelo vrijeme držao sam tvoju ruku. Richisov pogled počivao je na njemu. ja želim da ostaneš kod mene. glupom dubinom onoga koji ljubi. tamna. naprotiv. U njegovoj je duši ponovno vladala uobičajena hladna nod. Sličan si joj. Prije no što je otvorio oči. pa je otvorio oči.No. pa želim da mi budeš sin. ne andeo osvetnik ved potreseni Richis. Grenouille je provjerio atmosferu. grlio ga i hvatao se za njega svom snagom kao za jedini oslonac u tom moru blaženstva. odjeda i kosa. pritišdudi strahovitom snagom ljušturu njegova tijela. Osjetio se sigurnim. ne nalazedi izlaza. Kroz odškrinut prozor čuo je slavljeničko klicanje razdraganoga grada. Htio je pobjedi. . . Slobodan si. pa ni kletva ili barem krik mržnje. Napokon se srušio i onesvijestio. čini mi se da me ona gleda. ležao je u krevetu Laure Richis. za ime Božje. htio je pobjedi. Ved iz gledaš kao ona. vlažni od suza. Vršne note malo su oslabile. Promijenio se. . tvoja je ruka poput njezine. Znao je da de ga još nekoliko sati štititi. No. da ne uguši sama sebe. i vanjski svijet nestane u mrkloj tami. usta. pa je temeljna nota Laurina mirisa postala još izrazitija. moj ponos. slomljen i raspla kan. Na nodnom ormaridu gorjela je svijeda. Magistrat je poništio tvoju presudu. 50 Kad se osvijestio. Onjušio je svoj parfem. ali kamo.

Cekao je još neko vrijeme. odatle je preko zidina i kotline oko Grassea pucao pogled sve do mora. Jednom je odutio kako se Richis ponovno prignuo da ga poljubi. tiho se spustio stubištem i kroz salon izišao na terasu. neke bijahu goie. ni onom za Cabris. Zatim sklopi oči. — Sad spavaj. iscrpljenih od razvratnosti nodašnjeg slavlja. — Pošto ga je dugo promatrao u nijemom blaženstvu. . Kad je ustao. Zaudaralo je na kiselo vino. Sada se maglica nadvila nad polja. Brzo se odjenuo i iskrao iz sobe. Nije ga prepoznao ni onaj koji ga je vidio. Grenouille razvuče usne. — Hodeš li Hodeš li me za svoga oca Ne reci ništa! Ne govori! Još si preslab da govoriš. No. nego se preko polja uputio prema zapadu ne okrenuvši se ni jedan jedini put. rumenom od srede. — Bdjet du uza te sve dok ne zaspeš. Grenouille poprijeko prede vrt i popne se preko zida. na znoj i mokradu. Kad je bilo vedro. prošao tiho hodnikom. Nije više odisao mirisom. Stigavši na kraj Coursa. kao kroz blato. čisti. A Richisu. ved je svitalo. vrlo si me usredio. Čudo je završilo. izbije znoj iz svih pora. Cijeli trg i okolne padine nalikovali su na golem opustošen vojnički logor. nitko nije zamijetio Grenouillea koji je gazio po raštrkanim tijelima. Jesu li tvoji roditelji još živi Grenouille odmahne glavom. Povremeno bi se u opdem hrkanju razabralo nekakvo tepanje ili začuo smijeh. nije krenuo cestom za Grenoble. žuto i jarko. na dječji izmet i pougljenjeno meso. i Richisa oblije rumenilo od srede. te se prigne i poljubi Grenouillea u usta. kako je vidio da čine ljudi koji se smiješe. on je ved odavna nestao. Napokon je ugasio svijedu i na prstima se išuljao iz sobe. Na Coursu se morao još jednom probiti kroz ljudske isparine prije no što je stigao u prirodu oslobodenu takvih mirisa. dragi moj sine! — reče on uspravivši se. ali se predomislio bojedi se da ga ne probudi. žukovine i ruža — bili kao okupani. a zatim stao ravnomjernije i dublje disati. Možda je netko bio budan i pidem utapao posljednje tračke svijesti. puno. oprezno ali i brzo. Grenouille je ležao sve dotle dok nije zamrla buka u kudi i u gradu. pa su mirisi što su odande dopirali — trave. Uokolo su ležale tisude i tisude pijanih osoba.moj nasljednik. neke polugole ili napola pokrivene odjedom ispod koje su se zavukle kao pod pokrivače. Samo kim ni! Grenouille kimne. oko koje su se opijali i plesali. kao da spava. iskonski. jednostavni i ugodni. te sjedne na rub kreveta pa stisne i drugu Gre nouilleovu ruku. Kad je izašlo sunce. Osjeti kako ga Richisov pogled miluje po licu. Tu i tamo dimili su se ostaci vatre na kojoj su sinod pekli meso. rakiju. — Hodeš li onda biti moj sin — promuca i skoči s klupice. doda: — Usredio si me.

brbljalo nešto o velikoj svečanosti na Place du Coursu. suglasio da zaključi »slučaj G. pa ga se doista nisu mogli poslije sjetiti. susjedi. liječnik je konstatirao smrt. s užasom su se razdvajali iz najintimnijeg zagrljaja. jer svi bijahu krivi. Time je slučaj bio zaključen. izgažena polja ponovno dovedu u prijašnje. a mrtvo tijelo smjesta pokopali. koji nisu tako suvereno vladali svojim osjetilnim aparatom. parfimerskog majstora iz Rue de la Louve. ne mis le. Za te radove odobrili su stotinu šezdeset livara. nepokolebljivo jedinstvo reda i zakona zahtijevali su hitne mjere. jer je sramota bila suviše očigledna i sveobuhvatna. da »smjesta sruše tribinu i stratište na Coursu. . kako bi kupili ono najpotrebnije. U isto vrijeme zasjedao je sud u prevoteu. Ostali. . ne spominjudi dogadaje. bez rasprave. Tko je pronašao svoje stvari i rodake. u čijoj su kolibici. Isprva je sve poricao. O dogadajima prethodnog dana i minule nodi nisu prozborili ni riječi. uredno stanje«. koji se uopde nisu poznavali. Zatim su una anima odlučili. ne slušaju. Na osnovi očito sumnjivih okolnosti uhapsili su Dominiquea Druota. te pokrene novi postupak protiv dotad nepoznatog ubojice dvadeset i pet djevica u okrugu Grasse. čestiti gradani tražili su svoju odjedu što su je porazbacali na orgijama. Koliko su god sinod bili raspojasani i svježi. i pronašli odjedu i kosu svih žrtava. Magistrat se. zatim su sve unijeli u zapisnik. Na Coursu. Grad ga je ionako ved zaboravio. Građani Grassea još nikad nisu bili tako složni i tako taktični kao tada. Pronašli su ubojicu ved sutradan. neizlječivih duševnih bolesnika. pa putnici. Mnogih se taj doživljaj dojmio tako stravično. te trg i okolna. I onima koji nisu pili glava je bila teška kao olovo.« i arhivira spis bez urudžbiranja. udaljio se što je brže i neupadljivije mogao. pa su mu molbi udovoljili ved sljededi dan. nijemo su se zagrlila. Redarstveni povjerenik dobio je nalog da smjesta provede istragu. muževi iznenada su se javno suočili u najneugodnijoj golotinji. toliko su danas bili obuzeti stidom. Pozdravili bi se na brzinu. potpuno ga zaboravio. . zbog koje su morali isprazniti svoje sobe. nisu mogli pronadi ni jednog jedinog razumnog čovjeka koji bi ih o tome mogao obavijestiti. Objesili su ga zoru. medu njima i drugi konzul. kao da tom urotničkom gestom žele iznova konstituirati to ugledno tijelo. morali po službenoj dužnosti neposrednije baviti nedavnim dogadajem. pri najjačem sunčevu svjetlu. dudoredne žene tražile su svoje muževe i djecu. ali se suci nisu dali zavarati. Nakon četrnaestosatnog mučenja sve je priznao i čak molio da ga što prije pogube. a mučnina sjela na želudac i svladala duh. I svi su to osjedali. trudili su se da ne gledaju. nekoliko članova magistrata. samo u prisutnosti krvnika. Kad je izdahnuo. ako su uopde izlazili. kao pometen vjetrom. na kraju krajeva. Oko podne trg se potpuno raščistio. Gospoda. bez velike buke. ne podigavši ni stratišta ni tribine. dakako. znanci. a ljudi. Kontinuitet javnog života. a kamoli Grenouilleovo ime. Samo je još nekoliko ludaka iz Charitea. koji su nekoliko dana poslije stigli u Grasse i usput se propitkivali za zloglasnog djevoubojicu. liječnika i svedenika. Gradani su tek pred večer izišli iz kuda. Ved poslije podne sastalo se Gradsko vijede. razgovarali samo o nevažnim stvarima. što nije bilo jednostavno. Neki su se. tako potpuno neobjašnjivo i nespojivo s njihovim stvarnim moralnim pogledima da su ga u istom trenutku smjesta izbrisali iz pamdenja.Gradani Grassea probudili su se strahovito mamurni.

crvima. u svitanje lijegao. visokog i srebrnosivog na mjesečini. na sama sebe. fudkao je na sve. Nije mu se uopde više živjelo. dobro spavali. Bližio se svibanj. kao i uvijek. cvijedem. Ta mod samo nešto nije mogla postidi: nije mu omogudavala da osjeti vlastiti miris. I jedno i drugo ga je gušilo. Kao ni iskustvo življenja medu ljudima. poslati Papi parfimirano pismo i navijestiti se kao novi Mesija. Htio je otidi u Pariz i umrijeti. uvečer ustajao i dalje pješačio. stao i njušio. brinuli se o svojim poslovima i čestito se ponašali. mogao bi postidi da mu kliče stotina tisuda. štoviše bogom na zemlji. pa bi na nekoliko trenutaka zaboravio hodati. Posjedovao je mod da to učini. Sunce je grijalo. I ma koliko u očima svijeta izgledao kao bog zbog svog parfema. i kad bi je primakao nosu i omirisao. iz mnogih izvora i zdenaca i plavila blatom ulice Grassea. Flakon je još bio gotovo pun. Nitko ne zna kako je dobro napravljen. To je iskustvo ved doživio. . a zatim se uputio dolinom rijeke Allier prema sjeveru. na svoj parfem — kad nije bio u stanju osjetiti svoj miris. i osjetio je miris svježeg vjetra što je odande dopirao. No. gljivama. I samo meneon ne može opčiniti. Kad bi htio. pa čak i ne znaju da to parfem na njih djeluje i opčinjava ih. Iz ruke što je stiskala flakon zračio je nježan miris. zato što sam je ja stvorio. izbjegavao ceste. Ja sam jedini za koga je on besmislen. ništa ga nije vuklo na planinu. Od vremena do vremena gurnuo bi ruku u džep i stiskao staklenu bočicu sa svojim parfemom. Imao ju je u rukama. Otrcani se grad i dalje ponosno uzdizao na obroncima povrh plodne kotline.Ubrzo se život potpuno normalizirao. Samo sam ja spoznao njegovu Ijepotu. prešao Rhonu ukradenim čamcem južno od Orangea. Za nastup u Grasseu potrošio je samo jednu kap. to je htio. Sve bi to mogao samo kad bi htio. ako se netko još uopde kao bog pomazuje . Drugi se samo pokoravaju njegovu djelovanju. pomisli. na svijet. Ljudi su marljivo radili. Vidio ga je na zapadu. ČETVRTI DIO 51 Grenouille je hodao nodu. proglasiti se — pomazanjem pred kraljevima i carevima u Notre Dame — vrhovnim imperatorom. a ne samo deset tisuda ljudi. ili prošetati u Versailles da mu kralj poljubi noge. obuzela bi ga sjeta. Hranio se onim što bi našao putem: travom. Eto. Nije više čeznuo za pedinskim životom. . . Ostavio je za sobom Provansu. I berba ruža. Stigavši u Auvergne približio se Plomb du Cantalu. Ostatak de biti dovoljan da začara čitav svijet. krepanim pticama. Nitko ne zna koliko je taj parfem doista dobar. i nije ga zadovoljilo. Mod koja je bila jača od modi novca ili od modi terora ili od modi smrti: nesavladi vu mod da u ljudima pobudi ljubav. slijedio tok Ardechea sve dotle dok nije zašao duboko u Sevensko gorje. Voda je šikljala. Kao na početku svoga putovanja obilazio je gradove.

ušao je u grad kod Rue SaintJacques. Nigdje ni žive duše. Prešao je Pont Neufom na desnu obalu. Potom je prestao razmišljati. Povrde je na klupama tržnice venulo još prije podneva. ved da još samo stoji i zaudara. iznenada pojavio u svom plavom haljetku. . Osjctili su da ih privlači taj andeo u Ijudskoj spodobi. taj se čovječuljak. No. držedi u ruci bočicu koju je otčepio. bijaše to nešto drugo: tđ. Uzmakli su načas od strahopoštovanja i golema zaprepaštenja. nigdje ni stabla. Ponovno su došli tek nakon zalaska sunca kako bi uz svjetlost baklji do kasne nodi kopali rake za sutrašnje mrtvace. osim toga. No. Bijaše vrlo toplo. . Ne. prešao Les Halles i stigao na Cimetiere des Innocents. Zadah leševa bijaše tako jak da su se povukli i grobari. Mogao je neopazice pridi njihovoj vatri kao da je jedan od njih. Činilo se da ni rijeka više ne teče. Iz njega je prodirala silovita bujica. U arkadama kosturnica duž Rue aux Fers odlučio je sjesti. U uskim ulicama zastao je kužni zrak. da se njihovo strahopoštovanje pretvara u pohotu. Prešao je Loiru kod Sullvja. rano ujutro. kao da je iz zemlje iznikao.A jednom — tad je ved bio u Burgundiji — stao je razmišljati: kad sam stajao pokraj zida. Sve bijaše kao onoga dana kad sc rodio Grenouille. Ijudi su vjerovali da žude za mnom. najtopliji dan te godine. No. lopovima. jer razmišljanje ne bijaše njegova jaka strana. u šest sati. izbrazdano. . ni grma ni travke: jalovište Smrti. Poslije ponodi — grobari su ved otišli — mjesto je oživjelo svakakvim ološem. ne za djevojkom. Nije bilo ni daška vjetra. i nede nikada otkriti za čime su zapravo žudjeli. Kad je Grenouille izišao iz arkada i umiješao se medu njih. znao sam da žudim za mirisom. u istom trenutku osjetiše da su uzmaknuli samo zato da uzmu zalet. kako su kasnije govorili. Bijaše to prvo čega su se mogli sjetiti: da je netko stajao pred njima i otčepljivao bočicu. Raspadalo se meso i riba. kurvama. dezerterima. ili čak obedanje njezina mirisa. ved je stigao u orleanski kraj. . Medutim. koljačima. zaprepaštenje u oduševljenje. mladim očajnicima. Zapalili su malu logorsku vatru za kuhanje i rastjerivanje smrada. jer njezin kasniji miris nije ionako još postojao — možda sam tad odutio nešto nalik na ono što su iskusili ljudi na Coursu kad sam ih preplavio svojim parfemom . Pred njim se prostiralo groblje nalik na bojište razrovano topovima. Tisude vonjeva i smradova širile su se kao iz tisuda gnojnih rana. Dvadeset petog lipnja 1767. Kasnije se potvrdilo njihovo mišljenje da je on najvjerojatnije bio nekakav duh ili andeo ili natprirodno bide. nitko ga isprva nije ni zapazio. nadirala razorna plima kojoj se nitko nije mogao oduprijeti. Dan poslije ved je osjetio u nosu miris Pariza. ispod vrta u kojem se igrala crvenokosa djevojčica i kad mi je vjetar dopuhao njezin miris. raskopano. to više što se nitko i nije . Obično ih je i te kako smetala blizina neznanca. odmah je odbacio tu pomisao. lubanjama i kostima. načičkano uzduž i poprijeko grobovima. A zatim se sav poprskao sadržajem te bočice i odjednom se okružio ljepotom kao biještavom vatrorn.

nitko nije progovorio ni riječi. Bili su osobito ponosni. probijati se. Ubrzo ih krug nije više mogao sve obuhvatiti. A zatim popustiše i posljednje kočnice. Svatko je. I lica im zablistaše nježnim. mljacnuo. Ilica 30 Gcncralni direktor Branko Juričevid OOUR Izdavačka djelatnost Zagreb. ljudsko je tijelo ipak žilavo i ne može ga se tako lako rastrgati. Stoga su ubrzo bljesnuli bodeži. požderati čovjeka Ne bi nikada pomislili da mogu počiniti tako užasno djelo. Gupčeva zvijezda 3 Direktor Stipan Medak . najprije kradomice. pa se nisu usudili pogledati jedni drugima u oči. svatko je htio biti što bliže središtu. spopadali ga kao hijene. I začudiše se kad su ustanovili kako je to ipak lako i da ne osjedaju ni najmanju grižnju savjesti. zasjekli i zaparali. i krug se ra spao. i svaki član družine zgrabi jedan komad. Okružili su ga. morali su se nasmiješiti. gurati. No. perce. sjekire i sječiva oboriše se fijučudi na njegove zglobove. povuče se i proždere ga. pa su se počeli tiskati. čerupali ga. pohotno i pohlepno. Izdavačko knjižarska radna organizacija MLADOST Zagreb. S tijela su mu trgali odjedu. trideset. bio muško ili žensko. pri srcu im bijaše lako. kosu.htio oduprijeti. pa i konji se pri tom grdno namuče. Kad su se zatim ipak ohrabrili. zarivali mu kandže i zube u meso. Svima im je bilo pomalo neugodno. a potom sasvim otvoreno. i sve više stezali krug. Naprotiv! Premda im je teško pao na želudac. No. Možda su se zbog toga sustezali da podignu glave i pogledaju jedni drugima u oči. Svatko ga je htio dodirnuti. Tu i tamo netko bi podrignuo. njih dvadeset. uza svu nelagodu. Prvi put učinili su nešto iz ljubavi. iskru njegove veličanstvene vatre. jer ta je plima pokrenula i samu volju i nagnala je prema tom čovjeku. kožu. nogom gurnuo u vatru poneku krpicu što je ostala od plavog haljetka. krilce. ispljunuo koščicu. srušili ga na zemlju. Strmoglavili su se na andela. Andeo bijaše ubrzo raščlanjen u trideset dijelova. bacili se na njega. Njihove mračne duše odjednom se razvedriše. svatko imati dio njega. imao na duši poneko ubojstvo ili neki drugi gnusan zločin. Za pola sata nestalo je s lica zemlje i posljednje vlakance JeanBaptistea Grenouillea. Kad su se ljudožderi nakon jela ponovno okupili oko vatre. djevičanskim sjajem. smrskaše mu kosti.

TIZ. Čakovec — 1986.Likovni urednik Irislav Meštrovid Tehnički urednik Josip Zdunid Korektori Marija Molnar Sefija Ibrahimpašid Nakiada: 6000 primjeraka Tisak: RO Zrinski. .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful