You are on page 1of 182

Goran Filipi

ISTRORUMUNJSKE ETIMOLOGIJE
(Knjiga 3: zoonimi: šumske i poljske životinje; mikonimi;
bačvarska terminologija)
Ova je knjiga nastala kao posljedak rada na projektu
Istrorumunjske etimologije (140-0000000-1320)
Goran Filipi

ISTRORUMUNJSKE ETIMOLOGIJE
(Knjiga 3: zoonimi: poljske i šumske
životinje; mikonimi; bačvarska
terminologija)

ZNANSTVENA UDRUGA MEDITERAN


ZALOŽBA ANNALES

Pula, Koper 2008.


Goran Filipi
Istrorumunjske etimologije
(Knjiga 3: zoonimi: šumske i poljske životinje; mikonimi;
bačvarska terminologija)
Knjižnica VERBA MORITURA, knjiga 4
Ovu knjigu uredila: Ivana Poldrugo
Ocjenjivači: akademik August Kovačec i
prof. dr. Žarko Muljačić, dop. čl. HAZU
Naslovnica: Goran Filipi
Fotografije: Goran Filipi
Računalni slog: Hrvoje Grubić
Nakladnik: Znanstvena udruga Mediteran, Pula
Sunakladnik: Univerza na Primorskem,
Znanstveno-raziskovalno središče, Založba Annales Koper
Za nakladnika: Barbara Buršić Giudici
Za sunakladnika: Darko Darovec
Tisak: Colgraph d. o. o., Pula
Naklada: 1000 primjeraka
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Sveučilišna knjižnica u Puli

UDK 811.135.1'282'373.6(497.5-3 Istra)

FILIPI, Goran
Istrorumunjske etimologije / Goran Filipi
. - Pula : Znanstvena udruga Mediteran, 2006-.

ISBN 953-96986-5-0 (cjelina)

Knj. 3 : Zoonimi: šumske i poljske životinje; mikonimi;


bačvarska terminologija. - 2008. - (Knjižnica
Verba moritura ; knj. 4)
Bibliografija. - Kazala. - Sažetci na više jezika
ISBN 978-953-96986-9-8

ISBN 953-96986-5-0 (cjelina); ISBN 978-953-96986-9-8


Tiskanje knjige omogućila je:
Istarska županija
Sadržaj

SADRŽAJ

UVODNE NAPOMENE 399


ZOONIMI (šumske i poljske životinje) 405
Sisavci (Mammalia) 405
Lisica (Vulpes vulpes) 405
Poljski zec (Lepus europaeus) 405
Divlja svinja (Sus scropha) 406
Medvjed (Ursus arctos) 407
Medvjedica 407
Vuk (Canis lupus) 408
Vučica 408
Srna (Capreolus capreolus) 409
Srndać 409
Jelen (Cervus elaphus) 409
Košuta 409
Jazavac (Meles meles) 410
Kuna (Martes martes) 410
Lasica (Mustella nivalis) 411
Vjeverica (Sciurus vulgaris) 411
Jež (Erinaceus europaeus) 411
Krtica (Talpa europaea) 412
Miš (Mus musculus) 412
Poljski miš (Microtus arvalis) 413
Šumska rovka (Sorex araneus) 414
Štakor (Mus rattus) 414
Šišmiš/Netopir (Vespertilio murinus) 415
Tvor (Mustella putorius) 417

393
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

Puh (Glis glis) 418


Kolutićavci (Annelida) 418
Pijavica (Sanguisuga medicinalis) 418
Kišna glista (Lumbricus terrestris) 419
Gujavica (Lumbricus rubellus) 419
Gmazovi (Reptilia) 420
Zmije (Serpentes) 420
Opći naziv za zmiju (Serpes) 420
Riđovka (Vipera berus) 421
Crna riđovka (Vipera berus var. prester) 422
Poskok (Vipera ammodytes) 422
Bjelouška (Tropidonotus natrix/Natrix natrix) 424
Krvosasac/Guž (Coluber longissimus) 424
Ugristi (o zmiji) 426
Gušteri (Sauria) 426
Sljepić (Anguis fragilis) 426
Siva gušterica (Lacerta agilis) 427
Zelembać (Lacerta viridis) 428
Barska kornjača (Emys orbicularis) 429
Mekušci (Mollusca) 431
Puž (Helix pomatia) 431
Puž balavac/Puž glać (Limax agrestis) 431
Vodzemci (Amphibia) 433
Žaba (Rana) 433
Punoglavac 434
Zelena žaba (Rana esculenta) 435
Smeđa hržanica (Rana temporaria) 436
Žaba gubavica (Bufo bufo vulgaris) 436
Gatalinka (Hyla arborea) 437
Crni daždevnjak (Salamandra atra) 437
Pjegavi daždevnjak (Salamandra maculata) 439
Podrijetlo obrađenih zoonima 439
MIKONIMI 441

394
Sadržaj

Gljiva – opći naziv (Fungus) 441


Livadarka (Agaricus campestris) 442
Martinčica (Agaricus geotropus) 442
Topolovka (Agrocybe aegerita) 443
Smeđa preslica (Amanita fulva) 443
Muhara (Amanita muscaria) 444
Brašnjača (Amanita ovoidea) 445
Puzvica (Armillariella mellea) 446
Grmovača (Armillariella tabescens) 447
Vrganj (Boletus edulis) 448
Bljuvara (Boletus uridus) 449
Lisičarka (Cantharellus cibarius) 449
Kladuša (Clavaria flava) 450
Volovski jezik (Fistulina hepatica) 451
Panjevčica (Keuhneromyces mutabilis) 452
Puhara (Lycoperdon perlatum) 452
Sunčanica (Macrolepiota procera) 453
Smrčak (Morchella esculenta) 454
Brestovača (Pleutorus sapidus) 455
Crni tartuf (Tuber melanosporum) 456
Bijeli tartuf (Tuber magnatum) 456
Neidentificirani nazivi 456
Zaključak 457
BAČVARSTVO 459
Bačve i druge drvene posude 459
Bačva 459
Bačvar 459
Velika, najveća bačva za vino 460
Badanj (kaca) 462
Bačvica (karatel) 462
Omanja bačva (barilo) 464
Brenta (za nošenje grožđa) 465
Omanja kada 466

395
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

Čabar 468
Vjedro 469
Vjedro s jednom ručicom 470
Kabao (maštel) 471
Metlica za čišćenje posuda 472
Potporanj na kojemu leži bačva 473
Grede ispod bačve 474
Dijelovi bačve 474
Dno bačve 474
Trbuh (trup) bačve 475
Polukružni dio bačve 476
Obruč oko bačve 476
Duga 477
Čepovi i otvori na bačvi 478
Vranj (čep i rupa za nj) 478
Čep na vranju 479
Omotati tkaninom (o vranju) 480
Stupa, kudjelja 481
Čep na dnu bačve 482
Pipa na bačvi (samo cjevčica) 482
Pipa na bačvi (naprava s dijelom za zatvaranje mlaza) 483
Čepić na pipi 483
Otvor na dnu bačve 484
Osobine bačava i radnje s njima 485
Oplaknuti (o bačvi) 485
Uvarak od dunja i breskvina lišća 486
Oplaknuti uvarkom od dunja (o bačvi) 489
Rasušiti se (o bačvi) 489
Rasušen (o bačvi) 490
Puštati (o bačvi) 491
Nepropustan (o bačvi) 492
Nabrekao (o bačvi) 494
Utor (žlijeb na dnu bačve) 494

396
Sadržaj

Utoriti 495
Drveni čekić za bačve 496
Zaključak 498
KAZALA 499
KAZALO POJMOVA 501
KAZALO SUSTAVNIH NAZIVA 507
KAZALO ZABILJEŽENIH IR. OBLIKA 511
KAZALO OBLIKA IZ LITERATURE I NEIR.
OBLIKA KOJE SMO SAMI ZABILJEŽILI 523
Rumunjski idiomi 523
Istrorumunjski 523
Knjiž. rumunjski i dačkorumunjski 529
Arumunjski 530
Meglenorumunjski 532
Italski idiomi i istriotski 533
(Istro)mletački 533
Istriotski 534
Furlanski 534
Knjiž. talijanski 535
Ini italski idiomi 535
Istarski slavenski idiomi 535
Čakavski 535
Istroslovenski 539
Ini slavenski idiomi 539
Hrvatski (književni i neistarski idiomi) 539
Slovenski (književni i neistarski idiomi) 540
Srpski 540
Bugarski 541
Češki 541
Ruski 541
Ini idiomi 541
Latinski 541
Grčki 541

397
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

Indoeuropski 542
Staroindijski 542
Engleski 542
Njemački 542
Francuski 542
Mađarski 542
KAZALO KRAJNJIH ETIMONA 543
Indoeuropski 543
Latinski 543
Starogrčki 544
Praslavenski 544
Germanski 546
Srednjevisokonjemački 546
Starovisokonjemački 546
Galski 547
Franački 547
Langobardski 547
Njemački 547
Mađarski 547
Turski 547
Perzijski 547
BIBLIOGRAFIJA 549
SAŽETAK/REZUMAT/RIASSUNTO/POVZETEK 557
Sažetak 559
Rezumat 562
Riassunto 565
Povzetek 568

398
Uvodne napomene

UVODNE NAPOMENE

Treća je knjiga istrorumunjskih etimologija podijelje-


na u tri cjeline: obradili smo nazivlje za poljske i šumske
životinje, mikonime i bačvarsku terminologiju. Najveći je
dio građe prikupljen osamdesetih godina prošloga stoljeća
u vrijeme rada na IrLA, no građa je dobrim dijelom dopu-
njena tekućim terenskim i telefonskim provjerama tijekom
pisanja ove knjige. Građa se sastoji od odgovora na više
od tri stotine pitanja (pojmova) što je dalo znatno veći broj
oblika koji se međusobno više ili manje razlikuju.
Od pedesetak zoonima samo je dvanaestak (24%) nazi-
va domaćih, uz nekoliko hibridnih sintagmi koje mogu biti
i kalkovi prema čakavskome (npr. divĺu pork vs. dîvĺa
svîńa). Ostali su nazivi posuđeni iz čakavskih govora. Iz-
ravnih mletacizama nema (osim možda ğirin), svi su ušli
posredovanjem čakavskoga.
Što se mikonima tiče istrorumunjski ih je gotovo sve
preuzeo iz čakavskih idioma. Ti su čakavski mikonimi ug-
lavnom domaćeg podrijetla, uz minimalan broj posuđenica
iz istromletačkoga. Samo su dva mikonima nastala u ir.
(guba de klen, guba de topolε), no i oni su vjerojatno kal-
kirani prema klenovka, topolovka. Ipak, neki su mikonimi
za koje smo ustvrdili da su iz čakavskoga mogli nastati i
unutar ir. idioma, pogotovo oni za koje nismo našli čakav-
skih paralela pa smo čakavske oblike samo pretpostavili –

399
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

osnovne riječi iz kojih su takvi mikonimi izvedeni postoje


naime u ir. kao posuđenice iz čakavskoga.
U terminologiji bačvarstva pak prevladavaju posuđenice
iz čakavskih govora, od kojih je dobar dio (istro)mletač-
kog podrijetla. Domaćih je izraza malo, no za neke (npr.
čep) ne možemo sa sigurnošću tvrditi da su domaći jer u
potpunosti odgovaraju čak. oblicima (držimo da su njima
samo poduprti). U Žejanama ima nešto i mogućih posuđe-
nica iz slovenskih govora koje opet ne možemo sa sigur-
nošću definirati takvima (npr. pinter). I na koncu, jedan
smo oblik (kalkun) odredili kao čakavizam predmletačkog
podrijetla.
Svaki se termin potvrđuje i uspoređuje s građom iz svih
istrorumunjskih leksičkih repertoara drugih autora koji su
nam na raspolaganju, a do etimologijskih se rješenja dola-
zi usporedbom istrorumujskih oblika sa sličnim u okolnim
čakavskim i slovenskim govorima u Istri ali i u čakavskim
idiomima otoka Krka i Dalmacije (govori otoka Krka i
Dalmacije bitni su za etimologijska rješenja mnogih ir.
termina zbog kretanja Istrorumunja u povijesti), odnosno
s riječima iz drugih triju rumunjskih dijalekata kada je
riječ o izvornim riječima. Prikupljeni se nazivi uspoređuju
i s mletačkim (prije svega istromletačkim) riječima jer su
mnogi čakavizmi u istrorumunjskome mletačkog podrije-
tla, dok je samih mletacizama u ir. jako malo. Do čakav-
ske, istarskoslovenske i (istro)mletačke građe dolazimo iz
odgovarajućih rječnika i drugih pisanih izvora, a dobar
smo dio i te građe sami prikupili. Građu iz drugih rumu-
njskih dijalekata navodimo samo iz izvora281. Osim o oblici-

281
Isto vrijedi i za građu iz drugih idioma (furlanski, talijanski, nje-
mački, španjolski...).

400
Uvodne napomene

ma koji su predmetom navedenih cjelina, na jednak se na-


čin razglaba i o istrorumunjskim riječima koje su s njima u
bilo kakvoj svezi.
Za istrorumunjske oblike koje smo sami zabilježili slu-
žimo se grafijom koju smo sastavili za IrLA. Riječ je o
prilagođenoj hrvatskoj latinici kojoj su dodani grafemi
koji izražavaju istrorumunjske posebne glasove i posebni
znakovi za digrame lj i nj:
å - stražnje muklo a
F - jako otvoreno e
I - poluglas, čuje se između v i r u hrvatskoj riječi
vrt - odgovara rumunjskome ă
2 - jako umekšano č
W - umekšano š
X - umekšano ž
u - početni glas u tal. zelo
Q - glas između hrvatskoga dž i đ
R - velarni zvučni frikativ, kao u španjolskom
lago
S - hrvatsko lj
T - hrvatsko nj
Naglasak u ir. riječima bilježimo podcrtavanjem nagla-
šenoga vokala, osim å koje je uvijek naglašeno. U jedno-
složnim riječima naglasak se ne bilježi.
Ir. imenice navode se u jednini bez člana, čemu slijede
nastavci za određeni član (-u ili -a), za množinu (-o, -e, -č
itd.), za množinu s određenim članom (-i, -ele,…) i na kra-
ju odrednica roda (m., ž., n. ili bg.282). Uz infinitiv glagola
daje se i oblik za 1. l. jd. prezenta.
282
bg. je rumunjski srednji rod (dvorod), a n. je srednji rod čakavsko-
ga (slavenskoga) tipa.

401
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

Čakavske, slovenske i istromletačke riječi koje smo sa-


mi prikupili pišemo istom grafijom (za slovenski koristi-
mo i w – kao u engl. riječi wild), a naglasak bilježimo
kako je to uobičajeno u odgovarajućim dijalektološkim
praksama, dok oblike iz literature vjerno prenosimo prema
izvorniku (osim srpske ćirilice koju transliteriramo). U
citatima značenja iz raznih rumunjskih rječnika u zagradi
se ponekad daje samo najnužniji prijevod radi boljega
snalaženja čitatelja koji rumunjski ne razumiju (kad je
značenje posebno bitno za razumijevanje etimologije, od-
nosno onoga što se želi reći). Citati iz ostalih jezika rijetko
se prevode.
Za bolje snalaženje u građi knjizi smo dodali kazala:
Kazalo pojmova; Kazalo sustavnih naziva; Kazalo
zabilježenih ir. oblika; Kazalo oblika iz literature i
neir. oblika koje smo sami zabilježili: I. Rumunjski idi-
omi: A. Istrorumunjski, B. Knjiž. rumunjski i dačkoru-
munjski, C. Arumunjski, D. Meglenorumunjski; II. Italski
idiomi i istriotski: A. (Istro)mletački), B. Istriotski, C.
Furlanski, D. Knjiž. talijanski, E. Ini italski idiomi; III.
Istarski slavenski idiomi: A. Čakavski, B. Istroslovenski;
IV. Ini slavenski idiomi: A. Hrvatski (književni i neistarski
idiomi), B. Slovenski (književni i neistarski idiomi), C.
Srpski, D. Bugarski, E. Češki, F. Ruski; V. Ini idiomi: A.
Latinski, B. Grčki, C. Indoeuropski, D. Staroindijski, E.
Engleski, F. Njemački, G. Francuski, H. Mađarski;
Kazalo krajnjih etimona: A. Indoeuropski, B. Latinski,
C. Starogrčki, D. Praslavenski, E. Germanski, F. Srednje-
visokonjemački, G. Starovisokonjemački, H. Galski, I.
Franački, J. Langobardski, K. Njemački, L. Mađarski, M.
Turski, N. Perzijski

402
Uvodne napomene

U radu smo koristili sljedeće kratice:


acc. – akuzativ izv. – izvedenica
alb. – albanski jd. – jednina
ar. – arumunjski juž. s. – južna sela
arap. – arapski (Šušnjevica, Nova Vas,
bav. – bavarski Jesenovik, Letaj, Brdo,
bilj. – bilješka Škabići, Trkovci,
bg. – srednji rod Zankovci, Miheli,
rumunjskoga tipa (dvorod) Kostrčan)
bng – bez naznake godine kas. – kasno
bug. – bugarski knjiž. – književni
coll. – zbirna imenica l. – lice
čak. – čakavski lang. – langobardski
češ. – češki lat. – latinski
čl. – član m. – muški rod
dat. – dativ mađ. – mađarski
dr. – dačkorumunjski mak. – makedonski
engl. – engleski mlet. – mletački
fr. – francuski mn. – množina
fran. – franački mr. – meglenorumunjski
furl. – furlanski n. – srednji rod hrvatskoga
gen. – genitiv tipa
germ. – germanski neodr. – neodređeni
gl. – glagol nesklon. – nesklonjiv
got. – gotski njem. – njemački
grč. – grčki odr. – određeni
hrv. – hrvatski onomat. – onomatopeja
im. – imenica perz. – perzijski
imlet. – istromletački pl. – plural
ir. – istrorumunjski plt. – pluralia tantum
istr. – istriotski povr. – povratni

403
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

prid. – pridjev stsl. – staroslavenski


prijedl. – prijedlog stvnjem. – starovisoko-
prslav. – praslavenski njemački
reg. – regionalno šp. – španjolski
rum. – rumunjski šved. – švedski
rus. – ruski tal. – talijanski
sln. – slovenski tršć. – tršćanski
srp. – srpski tur. – turski
srvnjem. – srednjeviso- ukr. – ukrajinski
konjemački umanj. – umanjenica
st. – staro usp. – usporedi
stcslav. – starocrkveno- v. – vidi
slavenski vlat. – vulgarnolatinski
stprus. – staropruski ž. – ženski rod

404
Istrorumunjska ornitonimija

ZOONIMI (šumske i poljske životinje)

26. Sisavci (Mammalia)


26.1. Lisica (Vulpes vulpes)
U Šušnjevici i Novoj Vasi zapisali smo lisicε, -a, -e, -ele
ž, u svim ostalim mjestima lisica, -a, -e, -ele ž.
Byhan navodi lisítsę, -tse (IrG 265), Maiorescu lişită283
(VIr 131), Cantemir lişíţe, -e (TIr 169), Popovici lisiţ, -a,
-e, -le (DIR 120), Sârbu i Frăţilă lisiţa, -e (DIr 224), Kova-
čec lisíţę, -a; lesíţę, -a i lisíţa (IrHR 105). I Radu Flora s.
v. vulpe za sva mjesta navodi samo oblike tipa lisiţe, lisiţa
(MALGI 76).
Zoonim lisica proširen je diljem slavenskoga jezičnoga
teritorija. U ir. govorima riječ je o posuđenici iz čakavskih
idioma: npr. u Brgudu i Čepiću lis„ca (IrLA 729), u Valtu-
ri i Ližnjanu lis„tsa (ILA 729), u Labinu lesica (RLG 110),
u Pićnu lesìca (PI 57), na Braču lis„ca (ČL 500) < prslav.
*lisica „je izpeljano iz *lisъ 'lisjak', *lisa 'lisica'.” (SES
304)284.

26.2. Poljski zec (Lepus europaeus)


2,
U svim smo mjestima zapisali isti zoonim: ĺepur, -u, -2
-i m.

283
Vjerojatno pogrešno unijeto. Trebalo bi lisiţă ili lişiţă.
284
Slavensku posuđenicu imaju i Meglenorumunji: lísitsă, posuđenica
iz bugarskoga (DMr 171).

405
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

Byhan ima ľépur (IrG 270), Puşcariu ľepur (SIr 314),


Maiorescu liepur (VIr 131), Popovici ľepur, -u, -i (DIR
122), Cantemir ľépur, -r (TIr 169), Sârbu i Frăţilă ľepur i
iepur (DIr 223), Kovačec ľépur, -u, ľépur, -i za Jesenovik i
Žejane (IrHR 109)285.
Domaća riječ: dr. iépure (DEX 472), ar. lépure (DDAr
625), mr. ľépur, ľépuri (DMr 176) < lat. lĕpŏrem, DER
4285; lĕpus, -ŏre, REW 4991.

26.3. Divlja svinja (Sus scropha)


U Žejanama, Šušnjevici, Novoj Vasi, Brdu, Škabićima,
Trkovcima i Kostrčanu zapisali smo divĺu pork, u Letaju,
Zankovcima i Mihelima divĺi pork
Hibridne sintagme sastavljene od pridjeva divĺi posuđe-
nog iz čakavskih govora [u Šušnjevici i Novoj Vasi divĺi,
divĺε; divĺi, divĺe/divĺi i divji, divjε; divji, divje/divji i dibĺi,
dibĺε; dibĺi, dibĺe/dibĺi, u ostalim mjestima divĺi, divĺa;
divĺi, divĺe/divĺi i divji, divja; divji, divje/divji i dibĺi, dibĺa;
dibĺi, dibĺe/dibĺi - u Kovačeca nalazimo dív+i (dívľi), dív+a
(dívľe), dív+i (dívľi) za Žejane i dívľi, dívľę, dívľi za
Šušnjevicu (IrHR 69), u ostalih divľ (SIr 309); dívli, -e
(TIr 164); divľi (DIr 207) < čak. divji, divĺi < prslav. *divъ
(SES 94, 95)] i domaće imenice pork [u Šušnjevici pork,
-u, porc, -i, u ostalim mjestima pork, -u, porč, -i m (isti ob-
lik, porc, nalazimo i u svim ir. repertoarima kojima se slu-
žimo osim u Byhana: SIr 321; VIr 141; DRI 138; TIr 176;
DIr 255; IrHR 152)] < lat. pŏrcus, REW 6666; DER 6652

285
Na istoj stranici ima i oblik za ženku ľepuríţę, -a u Šušnjevici i Br-
du i ľepuríţa u Žejanama te umanjenicu ľepuríć, -u; ľepuríţ, -u za Šuš-
njevicu.

406
Zoonimi (šumske i poljske životinje)

> dr. porc (DEX 825); ar. pórcu (DDAr 872); mr. porc
(DMr 229).
Sintagme su zapravo kalkovi prema čakavskome: npr.
d„vĺi pr‚sac u Brgudu, d„vĺi pras‚c u Čepiću (IrLA 731);
d„bĺi pras‚ts u Svetvinčentu, Čabrunićima i Valturi, dîmĺi
pras‚ts u Ližnjanu (ILA 731)286.

26.4. Medvjed (Ursus arctos)


Jedino u Žejanama, uz posuđenicu medved, -u, -2 2, -i m,
rabe i domaću riječ urs, -u, urš i -22, -i m, u juž. s. medvid,
-u, medviz, -i m, u Šušnjevici i Novoj Vasi još i medvid,
2, -i m.
-u, -e, -ele bg., a u Letaju još i medvid, -u, -2
I Radu Flora je u Žejanama zapisao urs, úrsu; urš, úrši+,
a u južnim selima oblike tipa medvíd (MALGI 71).
Drugi je žejanski oblik domaći: urs (VIr 155; DRI 162;
IrG 376; DER 9093), úrsu (IrHR 208 – za Žejane) < lat.
ŭrsus, REW 9089, DER 9093 > dr. urs (DEX 1140), ar.
úrsu (DDAr 1093), mr. urs (DER 9093).
Preostali su oblici čakavizmi. Byhan navodi medvíd, -u,
-di, -zi, -durle (IrG 273), Popovici medvid, -u (DRI 124),
Maiorescu medved (VIr 133), Cantemir medvíd, -z (TIr
170), Kovačec medvíd, -u, medvíz, -i (IrHR 115) < npr. u
Brgudu mƒdved (IrLA 8, 9), u Svetvinčentu, Čabrunićima,
Valturi medv„d (ILA 8, 9), u Orbanićima medvƒt (ČDO
489), u Pićnu medvìt (PI 63) < prslav. *medvĕdь (SES 331).

26.4.1. Medvjedica
U Žejanama smo zapisali úrsa, -a, -e, -ele ž, Šušnjevici i

286
Usp. mr. porc-dif (DMr 229, s. v. porc) , također slavenski kalk:
mr. dif = div „divlji” < bug. div (DMr 113).

407
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

Novoj Vasi medvidicε, -a, -e, -ele ž, u drugim juž. s. med-


vidica, -a, -e, -ele ž.
Popovici navodi ursońa (DRI 162), Kovačec ursóńe, -a
(IrHR 208 – za Žejane)287, a Popovici medvidiţ, -a, pl. –e
(DRI 124).
Za etimol. v. 26.4.

26.5. Vuk (Canis lupus)


U svim mjestima lup, -u, -2 2, -i m, u Žejanama, Šušnje-
vici i Novoj Vasi još i lup, -u, -ure, -urle bg. (u Žejanama
m.).
Domaća riječ. I Radu Flora je zabilježio samo nazive ti-
pa lup (MALGI 72). Byhan ima lup, -pi (IrG 269), Puş-
cariu lup (SIr 314), Maiorescu lup, mn. lupi (VIr 132), Po-
povici lup, -u, -i (DRI 121), Cantemir lup, -p (TIr 170),
Sârbu i Frăţilă lup, mn. lup (DIr 225), Kovačec lup, -u,
lup, -i za Žejane, Jesenovik i Brdo i mn. lúpure za Žejane i
Brdo (IrHR 108) < lat. lŭpus, REW 5173; DER 4948 > dr.
lup (DEX 587), ar. lup (DDAr 644), mr. lup (DMr 175).

26.5.1. Vučica
U Šušnjevici i Novoj Vasi lupε, -a, -e, -ele ž, u ostalim
mjestima lupa, -a, -e, -ele ž, u Šušnjevici još i lupicε, -a,
-e, -ele ž, u Jesenoviku još i lupica, -a, -e, -ele ž.
Maiorescu bilježi lupă, mn, lupe (VIr 132), Popovici
lup, -a, -e (DRI 121), Kovačec lupóńe, -a za Žejane288 i
lupíţę, -a za Šušnjevicu i Novu Vas (IrHR 108). Za etimol.
v. 26.5.

287
Usp. dr. (Banat) ursåńe, mr. ursåńĭă (DRI 162, s. v. ursońa).
288
Usp. ar. lupoán'e (DDAr 644), mr. lupoáńă (DMr 176).

408
Zoonimi (šumske i poljske životinje)

26.6. Srna (Capreolus capreolus)


U Šušnjevici i Novoj Vasi s[rnε, -a, -e, -ele ž, u ostalim
mjestima s[rna, -a, -e, -ele ž.
Od ir. repertoarama koje imamo na raspolaganju naziv
nalazimo samo u dvama: sấrnę, -a (IrHR 172 – za Šušnje-
vicu), sârna, -e (DIr 271).
Posuđenice iz čakavskoga: zoonim poznat diljem sla-
venskoga svijeta, u Istri npr. srna (PI 105289), sEna (ARJ
XVL/311) < prslav. *sьrna (SES 602).

26.6.1. Srndać
U Žejanama i svim juž. s. osim u Šušnjevici s[rńåk, -u,
s[rńåč, -i m, u Šušnjevici s[rńåk, -u, s[rńåc, -i m.
Za srndaća oblik imaju samo Sârbu i Frăţilă: sârńac mn.
sârńač (sârńaţ) (DIr 271).
Čak. *s[rńak, izvedenica od s[rna (v. 26.6.). A možda i
posuđenica iz nekog slovenskog govora u Istri, bilo izrav-
na, bilo čakvskim posredovanjem: s[rńák (slov. Istra).

26.7. Jelen (Cervus elaphus)


U svim mjestima jelen, -u, -22, -i m.
Byhan je zapisao +élen, -u, -n-i (IrG 232), Popovici
+élen, -u, mn. –ni (DRI 116), Sârbu i Frăţilă ielen, -i (DIr
218), Kovačec +élen, -u (IrHR 95 – za Žejane).
Posuđenica iz čak.: npr. u Labinu jelen (RLG 80), na
Braču jƒlen (ČL 375) < prslav. *elę, gen. *elene (SES 199).

26.7.1. Košuta
U Šušnjevici i Novoj Vasi košutε, -a, -e, -ele ž, a u svim

289
Navodi se značenje „košuta” što i ne mora biti netočno.

409
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

ostalim mjestima košuta, -a, -e, -ele ž.


Čakavizmi (oblici tipa košuta prošireni su diljem čakav-
skih govrnih područja) < prslav. *košuta (SES 264).

26.8. Jazavac (Meles meles)


U Žejanama vele jåzav[c, -u, jåzavci, jåzavci m, u juž.
2, -i m.
selima jazv[c, -u, -2
Od ir. repertoara kojima se služimo samo Sârbu i Frăţilă
imaju zoonim: iazbâţ i iazbeţ (DIr 218).
Čakavizmi: npr. u Pićnu jàzvac (PI 44), u Vodicama
j‚zbac (ID 177), u Rukavcu j‚zvac (RČGR 98), u Čabru
j'a:zbec, -a (GČP 88) > prslav. *ĕzvьcь, „izpeljano iz
pslovan. *ĕzva 'jama, podzemni brlog'.” (SES 198).
Žejanski je oblik vjerojatno pod utjecajem hrvatskoga
standarda: j‚zavac (RHJ 410). Ostali su oblici ili jako stari
ili posuđeni tek u Istri jer južni čakavski dijalekti, koliko
je nama poznato, imaju samo oblike tipa jazavac – Autori
čak. rječnika kojima se služimo, osim B. Jurišića za Vrga-
du, ne donose oblika, vjerojatno jer je kao u standardu:
j‚zoāvac (RGV 80).

26.9. Kuna (Martes martes)


U Žejanama, Letaju i Brdu kuna, -a, -e, -ele ž, u
Šušnjevici i Novoj Vasi kunicε, -a, -e, -ele ž, u Jese-
noviku, Škabićima, Trkovcima, Zankovcima, Mihelima i
Kostrčanu kunica, -a, -e, -ele ž, u Zankovcima i kunice,
-a, -e, -ele ž.290

290
Republika je Hrvatska ubrzo nakon osamostaljenja uvela vlastitu
novčanu jedinicu imenom kuna što su preuzeli i Istrorumunji: u Šuš-
njevici i Novoj Vasi zapisali smo kunε, -a, -e, -ele ž, u ostalim mjesti-
ma kuna, -a, -e, -ele ž.

410
Zoonimi (šumske i poljske životinje)

Byhan je zapisao kunitse, -tse (IrG 258), Popovici


cuniţ, mn. –e (DRI 103), Sârbu i Frăţilă cuniţa, -e (DIr
202).
Posuđenica iz čakavskih govora: npr. u Novom Vino-
dolskom kun„ca (RČGNV 111), u Senju kūn‚ (SR 62), na
Cresu kun‚ (BBT 189) < prslav. *kuna (SES 283).

26.10. Lasica (Mustela nivalis)


U Šušnjevici i Novoj Vasi låsicε, -a, -e, -ele ž, u ostalim
mjestima låsica, -a, -e, -ele ž.
Ir. repertoari kojima se služimo nemaju ovaj zoonim.
Kao ni čak. koji se tiču Istre, no mi smo oblik l‚sica potvr-
dili u više mjesta u Istri, a poznat je i u Dalmaciji: npr. na
Braču lãsica (ČL 486) < prslav. *lasica (SES 459, s. v.
podlásica).

26.11. Vjeverica (Sciurus vulgaris)


U Žejanama veverica, -a, -e, -ele ž, u Šušnjevici i Novoj
Vasi livericε, -a, -e, -ele ž, u ostalim juž. s. liverica, -a, -e,
-ele ž.
Ir. repertoari kojima se služimo ne donose ni ovaj zoo-
nim. Nema ga ni u čak. rječnicima za Istru. No, nazivi tipa
veverica, viverica uobičajeni su u svim čakvskim idiomi-
ma. Oblik liverica možemo objasniti disimilacijom v – v
→ l - v, a kako nemamo potvrdu za zoonime tipa liverica
u čak. idiomima, moramo dopustiti da je disimilacija mog-
la nastati i unutar istrorumunjskoga. Bilo kako bilo, riječ
je o čakavizmima od prslav. *vĕverica (SES 715).

26.12. Jež (Erinaceus europaeus)


2, -i m, u svim ostalima mjestima
U Šušnjevici jez, -u, -2

411
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

2, -i m.
jež, -u, -2
Od autora ir. repertoara koji su nam na raspolaganju sa-
mo je Popovici zapisao +eu (DRI 117).
Posuđenica iz čakavskih govora: npr. jêž u Čepiću
(IrLA 732), Svetvinčentu, Čabrunićima, Valturi i Ližnjanu
(ILA 732), jƒž u Brgudu (IrLA 732) i jêš u Svetvinčentu
(ILA 732) < prslav. *ežь (SES 203).

26.13. Krtica (Talpa europaea)


U Žejanama, Brdu, Škabićima i Trkovcima k[rtica, -a,
-e, -ele ž, u Šušnjevici i Novoj Vasi k[rtinε, -a, -e, -ele ž, u
Letaju, Zankovcima i Kostrčanu k[rtina, -a, -e, -ele ž, u
Mihelima k[rt, -u, -2 2, -i m, u Jesenoviku h[rt, -u, -22, -i m.
Byhan navodi krtínę, -ne (IrG 255), Cantemir cắrtine, -ń
(TIr 161), ostali nemaju.
U čakavskim govorima imamo: npr. u Brgudu krtica, u
Čepiću krt (IrLA 733), u Svetvinčentu kFtitsa, xFtina, u
Čabrunićima i Valturi k©t„na, u Valturi i Ližnjanu x©t„na
(ILA 733), u Pićnu krt (PI 54), u Labinu hrt (RLG 73), u
Orbanićima kˆt (ČDO 474) < prslav. *krъtъ (SES 280).
Kako je iste etimologije i dr. cârtiţă (DEX 156), može-
mo pretpostaviti da su Istrorumunji riječ u tom obliku ra-
bili i prije dolaska na Krk i Istru, a da su je kasnije prilago-
dili prema čakavskim terminima, dok bi žejanski oblik
mogao biti i izvorni, poduprt čakavskim zoonimima tipa
k[rtica. No, možda je ipak riječ o slučajnom poklapanju
slavizama - pogotovo što sličnih oblika ne nalazimo za
druga dva rumunjska dijalekta.

26.14. Miš (Mus musculus)


2, -i m, u Šušnjevi-
U Žejanama smo zapisali šoreč, -u, -2

412
Zoonimi (šumske i poljske životinje)

2, -i m, u ostalim mjestima soreč, -u, -2


ci sorec, -u, -2 2, -i m.
Nazivi pokrivaju i poljskoga miša (v. 26.15.) i šumsku
rovku (v. 26.16.).
Domaća riječ. Puşcariu je zapisao soreţ (SIr 325), Popo-
vici şoreću i şoreţu (DRI 155), Maiorescu şorec i şorece
(VIr 149), Cantemir şóric, -cĭ (TIr 182), Sârbu i Frăţilă
şorec, şoreč (DIr 184), a Kovačec u Žejanama şóreč, -u i
Brdu şóreţ (IrHR 190) < lat. sōrex, -ĭce, REW 8098, DER
7952 > dr. şoárece (DEX 1057), ar., mr. şoáric (DDAr
1010, DMr 285).

26.15. Poljski miš (Microtus arvalis)


V. 26.14.
U Žejanama smo za ovaj zoonim dobili odgovor soreč,
2, -i m, no to dakako ne predstavlja opoziciju „miš”
-u, -2
vs. „poljski miš”, nego je riječ o različitoj realizaciji po-
četnoga fonema u dva različita ispitanika.
Poseban smo odgovor za ovu vrstu dobili samo u Šuš-
njevici, sorecu din pemint i u Novoj Vasi, soreču de braj-
di.
Sintagme nastale in loco: de < lat. de, REW 2488; din
[(< de + in < lat. ĭn, REW 4328); pemint „zemlja” (u Žeja-
nama pemint, -u, -ure, -urle m, u Šušnjevici, Novoj Vasi,
Jesenoviku, Brdu i Škabićima pemint, -u, -ure, -urle bg, u
Letaju, Trkovcima, Zankovcima, Mihelima i Kostrčanu
2, -i m – u literaturi: Byhan navodi pemínt, -u
pemint, -u, -2
(IrG 304), Puşcariu pemint (SIr 319), Maiorescu pămînt
(VIr 138), Popovici pemint, -u (DRI 135), Cantemir i
Sârbu i Frăţilă pemint, -ure (TIr 175, DIr 248), Kovačec
pemínt, -u, pemínture, -urle (IrHR 145)]< lat. pavīmĕntum,
REW 6312 > dr. pământ (DEX 763), ar. pimíntu (DDAr

413
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

844), mr. pimínt (DMr 222); brajdi - mn. od oblika tipa


brajdε, brajda (u Šušnjevici i Novoj Vasi bråjdε, -a, -i,
-ile ž, u Letaju i Mihelima bråjda, -a, -e, -ele ž, u ostalim
juž. s. bråjda, -a, -i, -ile ž „vinograd; odrina”), mletacizam
koji je u ir. dospio preko čakavskih govora: npr. u Svetvin-
čentu i Čabrunićima brâjda, u Valturi i Ližnjanu brãjda,
oboje „vinograd” (ILA 1194), u Orbanićima brãjdi plt „lo-
ze; vinograd” (ČDO 421), u Novom Vinodolskom brãjda
„ograđeno kultivirano zemljište, najčešće vinograd”
(RČGNV 25) < mlet. bràida (BOE 97), tršć. bràida „prato
della periferia della città” (GDDT 90), bràida „in Istria va-
le «vigna» per gli ™lavi” (DG 112) < braida (langobard-
ski), REW 1266291.

26.16. Šumska rovka (Sorex araneus)


Za šumsku smo rovku u svim anketiranim mjestima do-
bili iste odgovore kao i za poljskoga miša (v. 26.14.).

26.17. Štakor (Mus rattus)


U Šušnjevici i Novoj Vasi pantigånε, -a, -e, -ele ž, u os-
talim mjestima pantigåna, -a, -e, -ele ž.
Oblik nalazimo samo u Kovačeca: pantigånę, -a za Br-
do (IrHR 142).
Mletacizam proširen diljem čakavskoga prostora koji je
u ir. govore ušao posredstvom čakavskih idioma: npr. u
Čabrunićima, Valturi i Ližnjanu pantigâna (ILA 737), u
Čepiću i Brgudu također pantigâna (IrLA 737), u Labinu

291
Iste je etimologije i istriotski u Fažani b'rajda (ILA 1194), no u
značenju „vinograd” termin je tamo mogao dospjeti preko čakavskih
govora; naime, u drugim se istriotskim mjestima za vinograd kaže
pjan'tada (Bale, Vodnjan, Galićana, Šišan – ILA 1194).

414
Zoonimi (šumske i poljske životinje)

pantagana (RLG 155), u Pićnu pantigàna (PI 80) < mlet.


pantegàna (BOE 468), pantigana (GDDT 430; VDP 126;
VG 731), pantegana (VG 731) < lat. mus pŏntĭcus, REW
6651.2292

26.18. Šišmiš / netopir (Vespertilio murinus)


U Žejanama vele puĺina de nopte, u Šušnjevici pode puĺ
ši pode sorec, u Novoj Vasi, Jesenoviku i Letaju pode puĺ
ši pode soreč, u Brdu, Trkovcima, Zankovcima, Mihelima
i Kostrčanu pode puĺ pode soreč, u Škabićima orbu soreč,
soreču orb i ćirimiš, -u, -22, -i m.
Oblik ćirimiš ekspresivna je složenica čiji bi prvi dio
mogao skrivati čak. prid. ćorav [ć…rav u Čepiću (IrLA
195b) i Čabrunićima (ILA 195b), }…rav u Brgudu (IrLA
195b) > ir. čorav, čorava, čoravo; čoravi, čorave, čoravi
prid. u Žejanama , ćorav, ćoravε, ćoravo; ćoravi, ćorave,
ćoravi prid. u Novoj Vasi, ćorav, ćorava, ćoravo; ćoravi,
ćorave, ćoravi prid. u Jesenoviku, Letaju, Brdu i Trkovci-
ma, }orav, }orava, }oravo; }oravi, }orave, }oravi prid. u
Zankovcima, corav, coravε, coravo; coravi, corave, coravi
prid. u Šušnjevici (v. i IrLA 195b)], izvedenicu na –av od
tur. kjor „slijep” < perz. kūr „id.” (SES 75, s. v. čōrav) ko-
ja je u čakavske gvore vjerojatno ušla iz standardnoga je-
zika, dok je drugi dio složenice čak. miš < prslav. *myšь
(SES 345). Ako je pretpostavka točna, zoonim se obliko-
vao od sintagme *ćoravi miš → ćirimiš. Za zoonim nema-
mo potvrda u čak. idiomima, no on vjerojatno (zbog dru-

292
„Latinska zveza vsebuje izposojenko iz gr. Pontikós 'pontski', prid.
od Póntos, kar je označevalo južno obalo Črnega morja in tamkajšnje
ozemlje. Podgane so v Evropo namreč prišle z ladijskim prometom z
vzhoda.” (SES 459, s. v. podgána).

415
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

gog elementa) nije nastao unutar istrorumunjskoga, pa je


kao neposredni etimon najekonomičnije pretpostaviti čak.
*ćirimiš.
Preostali su zoonimi sintagme u značenju „noćna ptiču-
rina” (Žejane), „slijepi miš” (Škabići), pola ptice, pola
miša” (u preostalim navedenim mjestima): ir. orb, orba;
orb(i), orbe prid. u svim mjestima osim u Šušnjevici i No-
voj Vasi gdje imamo orb, orbε; orb(i), orbe prid.293; orb,
-bę, -bi, -be (IrG 294), orb, -, mn. –i, -e (DRI 131), orb,
orbă, mn. orbi, orbe (VIr 137), orb, -e (TIr 174), orb, -a
(DIr 243), orb, -ę, orb, -e za Novu Vas i orb, -a, orb(i), -e
za Žejane (IrHR 138) < lat. ŏrbus, REW 6086 > dr. orb,
oárbă (DEX 725), ar. órbu, oárbă (DDAr 808), mr. .órb,
-ă (DMr 316); ir. puĺ, -u, -22, -i m i puĺ, -u, -ure, -urle m u
Žejanama, puĺ, -u, -ure, -urle bg u Škabićima, puĺ, -u, -2 2,
-i m u ostalim juž. s.; puľ (IrG 322; SIr 322; DRI 142; TIr
177; DIr 263), puliu, mn. puli (VIr 143), puľ, -u, puľ, -i
(IrHR 161)294 < lat. pŭllus „mlado životinje”, REW 6828
> dr. pui (DEX 869), ar. puľĭŭ (DDAr 893), mr. puľ (DMr
239) – prvi elemenat žejanske sintagme, puĺina, -a, -e, -ele
ž. uvećanica je na –ina od puĺ koja je nastala unutar žejan-
skorumunjskoga; ir. nopte, -a, nopc, -ile ž u Žejanama, Je-
senoviku, Brdu, Škabićima, Trkovcima, Zankovcima, Mi-
helima i Kostrčanu, noptε, -a, nopc, -ile ž u Šušnjevici i
Novoj Vasi, nopta, -a, -e, -ele u Letaju; u literaturi: nópte
(IrG 288), nopte (SIr 317), nopte, mn. nopţi (VIr 136),
nópte, -ţ (TIr 173), nopte, nopta (DRI 129), nopte, nopţ

293
V. i IrLA 195a.
294
U čakavskom govoru južnoga dijela otoka Krka zabilježili smo ir.
posuđenicu puĺ„ć „ptica”.

416
Zoonimi (šumske i poljske životinje)

(DIr 238), nópte, -a, nopţ, -ile (IrHR 129 – za Jesenovik i


Žejane) < lat. nŏx, nŏcte, REW 5973 > dr., ar. noápte
(DEX 696; DDAr 777), mr. noápti (DMr 207); oblik pode
[po de (IrG 310; DIR 137; TIr 175), pode (SIr 320; DIr
252), póde (IrHr 149 – za Žejane)] hibridan je: prvi je dio,
po, hrvatski295, (< prslav. *polъ, SES 465, s. v. pol1) > ir.
po (IrG 310; DIR 137; TIr 175; DIr 251; IrHR 148 – poto-
nji navod za Žejane, Jesenovik i Šušnjevicu); drugi, de,
domaći (< lat. de, REW 2488); ši < lat. sīc, REW 7892 >
dr. şi (DEX 1055), ar. şi (DDAr 1005), mr. şi (DMr 284);
za soreč v. 26.14.
Usp. po m„ša-po t„ća u Svetvinčentu i Čabrunićima, p…
t„tja p… m„ša u Valturi, po t„ča po m„ša u Ližnjanu (ILA
738) i sl„pi m„š u Brgudu (IrLA 738).

26.19. Tvor (Mustella putorius)


U svim smo mjestima zabilježili tvor, -u, -2 2, -i m, a u
Šušnjevici još i pucolε, -a, -e, -ele ž.
Oblik tvor slavenskoga je podrijetla, posuđen ili iz ne-
kog čak. idioma, gdje je po svoj prilici učena riječ, ili iz-
ravno iz hrvatskoga standardnoga jezika: tv…r, u Čabruni-
ćima (ILA 739) i Brgudu (IrLA 739), tvôr u Valturi (ILA
739) i Čepiću (IrLA 739), hrv. tvôr, tv…r (RHJ 1286) <
prslav. *dъxor'ь (SES 90, s. v. dihūr).
Drugi je oblik mletačkoga podrijetla, u ir. ušao posred-
stvom čakavskoga: npr. u Pićnu pùcola (PI 93) < npr.

295
Rumunjski književni jezik također poznaje zastarjelicu slavenskoga
podrijetla pol (DEX 816; DER 297), no ir. oblik o kojem raspravljamo
vjerojatno nije s njom u svezi.

417
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

pulskomletački 'putsola (ILA 739) < izv. od lat. *pūtium


„smrad”296, REW 6880.

26. 20. Puh (Glis glis)


2,
U Žejanama γĺer, -u, -ure, -urle m, u juž. s. puh, -u, -2
-i m.
Žejanski je oblik domaćeg podrijetla < lat. glẹre, REW
3787.2. Kovačec je zabilježio γĺer, -u, mn. γľer i γľérure
za Žejane (IrHR 84), ostali nemaju.
Drugi je oblik, koji ne nalazimo u ir. repertoarima koji-
ma se služimo, čakavskog podrijetla: npr. na Pagu i Braču
p†h (RGP 304; RSG 298) < prslav. *pьlxъ (SES 466, s. v.
polh). Oblik ne nalazimo u čak. rječnicima za istarsko
područje kojima se služimo, no sami smo ga zabilježili u
više mjesta u Istri: pûh (Medulin, Ližnjan, Svetvinčenat,
Čepić, Brgud, Vižinada), p†h (Valtura, Marčana, Ra-
kalj).297

27. Kolutićavci (Annelida)


27.1. Pijavica (Sanguisuga medicinalis)
U Šušnjevici i Novoj Vasi pijavicε, -a, -e, -ele ž, u svim
ostalim mjestima pijavica, -a, -e, -ele ž i u Žejanama još i
glistina, -a, -e, -ele ž.
U ir. repertoarima kojima se služimo ne nalazimo
oblika. Posuđenice iz čakavskih govora: npr. u Brgudu i
Čepiću p„javica (IrLA 756), u Svetvinčentu p„jovitsa i

296
Tvor luči izuzetno oštar i neugodan miris.
297
Isti su glasovni razvitak, pьl- > pu-, imali i oblici za tu životinju u
slovenskim istarskim govorima: npr. u Svetom Antonu kod Kopra puh
(NSSA 101).

418
Zoonimi (šumske i poljske životinje)

p„javitsa, u Čabrunićima i Ližnjanu pĩjavitsa (ILA 756) <


izv. od prslav. *piti, *pьjô (SES 447, s. v. píti).
Za drugi žejanski termin v. 27.2.

27.2. Kišna glista (Lumbricus terrestris)


U Žejanama γlista, -a, -e, -ele ž, u Jesenoviku, Letaju,
Brdu, Škabićima, Trkovcima, Zankovcima, MIhelima i
Kostrčanu glista, -a , -e, -ele ž, u Šušnjevici i Novoj Vasi
glistε, -a, -e, -ele ž. Oblici zabilježeni u Žejanama, Šušnje-
vici, Novoj Vasi, Letaju, Mihelima i Kostrčanu vrijede i za
gujavicu (v. 27.3.)
Samo Kovačec navodi glístę, -a, -e za Brdo (IrHR 84).
Posuđenice iz čakavskih govora: npr. u Brgudu i Čepiću
glîsta (IrLA 741), u Svetvinčentu glîst i glist„na, u Valturi
i Ližnjanu glîsta (ILA 741) u značenju „glista”; u Čepiću,
Čabrunićima, Valturi i Ližnjanu glist„na (IrLA/ILA 745) u
značenju „gujavica” < prslav. *glista (SES 143).

27.3. Gujavica (Lumbricus rubellus)


U Jesenoviku, Letaju, Brdu, Škabićima, Trkovcima i
Zankovcima ĺerm, -u, -2 2, -i m, za ostala mjesta v. 27.2.
Byhan navodi ľerm i +érm (IrG 270; 233), Popovici
ĺerm, -u (DRI 122), Cantemir ľerm, -i (TIr 169), Maio-
rescu ierm, ierme, gherm, gherme (DIr 128), Kovačec
γľérmu (rijetko γĺerm, -u), mn. γľérmure, -urle i γĺérmi za
Žejane (IrHR 84), ľérmu, ľérmi za Šušnjevicu i Novu Vas
i +érmu za Novu Vas u starijih govornika (IrHR109) – sve
„crv” - i naši termini tipa ĺerm označuju ponajprije crve
(Vermes, Helminthes).
Domaća riječ: dr. viérme (DEX 1161), ar. ermu, armi
(DER 9243) < lat. vĕrmis, REW 9231; DER 9243.

419
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

28. Gmazovi (Reptilia)


28.1. Zmije (Serpentes)
28.1.1. Opći naziv za zmiju (Serpes)
Za zmiju općenito zapisali smo: šårpe, -eleele,
ele -ii, -ile ž u
Žejanama, kåckε, -a, -e, -ele ž u Šušnjevici, kåčka, -a, -e,
-ele ž u Jesenoviku, Letaju, Brdu, Škabićima, Trkovcima,
Zankovcima, Mihelima i Kostrčanu, gujinε, -a, -e, -ele ž u
Šušnjevici i Novoj Vasi.
Prvi naziv, šårpe, domaći je: şårpe, -ele (DRI 154); şar-
pe, mn. şerpi (VIr 146); şárpe, -p (TIr 182); şårpe, şarp
(DIr 283); şårpe, -ele, şerp, -i za Žejane i (rijetko) Novu
Vas, (şarpé), şarpélu za Šušnjevicu i Novu Vas u značenju
„zmija” (Žejane) i „crna zmija” (Šušnjevica i Nova Vas)
(IrHR 188) < lat. *serpes, -is, REW 7855.2 > dr., ar. şárpe
(DEX1052; DDAr 1000), mr. şárpi (DMr 283).
Oblik kåčka [Puşcariu donosi cåţkę (SIr 306), cåćc, -ke
(DRI 97), Maiorescu cacică, plurale caciche (VIr 112),
Cantemir cácĭche, -e (TIr 159), Kovačec cåţkę, cåţca za
Šušnjevicu i cåčkę, cåčca za Kostrčan i Novu Vas (IrHR
48). Sve tipove ima i Radu Flora (MALGI 70)] posuđen je
iz čakavskih govora: npr. u Brgudu i Čepiću k‚čka „zmi-
ja” (IrLA 742a), u Danama također k‚čka „zmija” (ID
179, s. v. k‚‚ča), u Crikvenici k‚čka, k‚čak „zmija” (CB
47), u Novom Vinodolskom kačak „vjerojatno poskok”,
na Krku kaška (SKOK I/542, s. v. g‚‚d) < izv. od prslav.
*kačiti „dvigati, premikati od spodaj navzgor” (SES 207,
s. v. káčiti). Byhan navodi kátša (IrG 240), iste etimologi-
je kao i gornji nazivi, što drugi ne donose, a ni sami nismo
potvrdili. Također čakavizam, npr. u Vodicama k‚ča (ID
179), koji se poklapa sa slov. i kajkavskim oblicima toga

420
Zoonimi (šumske i poljske životinje)

tipa298): „Enako je hrv. čak. in kajk. k‚ča 'kača', zlasti


'strupena kača', prvotno verjetno le *'modras'. To je izpe-
ljano iz *kačiti 'dvigati, obešati', kar je sorodno s pslovan.
*skakati, *skočiti. Káča torej prvotno pomeni *'skakač'.
Modras namreč ob napadu lahko skoči zelo visoko. K po-
menski motivaciji prim. hrv., srb. pòskok 'modras', kar je
izpeljano iz poskòčiti 'poskočiti'. (SES 207).
Zoonim gujinε također je iz čakavskoga (od ir. reperto-
ara kojima se služimo samo R. Flora za Žejane navodi
gu.íne, gu.ína; gu.íne, gu.ínele (MALGI 70): npr. u Vodi-
cama g†jina (ID 179, s. v. k‚‚ča), u Kukljici guîna (RGK
82), u Rivnju gujîna (RRG 105) - sve „zmija”, uvećani-
ce299 na –ina od čak. guja „zmija”: npr. u Pićnu gùja (PI
39), u srednjoj Dalmaciji gūj‚ (ČL 259) < prslav. *guja
(HER 252).

28.1.2. Riđovka (Vipera berus)


U Škabićima kåčka na rige, u drugim južnim selima na-
zivi za riđovku jednaki su hiperonimima tipa kačka (v.
28.1.1.).
Za kåčka v. 28.1.1. Sintagma na rige „na crte” čakav-
skog je podrijetla, sastavljena od domaćeg elementa na (<
prslav. *na, SES 366) i acc. mn. od riga „crta” (u Šušnje-
vici i Novoj Vasi rigε, -a, -e, -ele ž, u drugim mjestima
riga, -a, -e, -ele ž), mletacizma proširenog diljem čakavs-
kih područja (< mlet. riga, BOE 575 < lat. rīga (lang.),
REW 7311). Naziv duguje postanje pruzi na leđima zmije:
„Međutim, ma kako različita bila temeljna boja, od nje se

298
V. SKOK I/542, s. v. g‚‚d.
299
Usp. gujet„na (ČL 259).

421
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

uvijek jassno ističe dugačka pruga na leđima u izlomljenoj


crti (cikcak).” (BREHM 588).

28.1.3. Crna riđovka (Vipera berus var. prester)


U Šušnjevici serp, -u, -2 2, -i m i serp, -u, -ure, -urle bg,
u Novoj Vasi i Jesenoviku vele šerp, -u, -2 2, -i m i šerp, -u,
-ure, -urle bg u Brdu, Trkovcima, Mihelima i Kostrčanu
2, -i m, u Škabićima šårpel, -u, šårpele, ? bg, u
šårpel, -u, -2
Zankovcima šårpelu negru.
U Byhana nalazimo šerp „zmija” (IrG 336). Oblici
potječu od onih tipa šårpe (v. 28.1.1.). R. Flora navodi
šárpe, šarpele; šerp, šKrp+ za Žejane, šerp, šérpu;
šérpur, šérpurle za Letaj, Novu Vas i Jesenovik (MALGI
70).
Zoonim koji smo zapisali u Zankovcima sintagma je
sastavljena od domaćih elemenata: negru „crn” (v. 30.6.) i
šårpelu (v. 28.1.1.).

28.1.4. Poskok (Vipera ammodytes)


U Žejanama poskok, -u, -2 2 i posko
poskoč, -i, u Šušnjevici
2, -i m, Novoj Vasi påvug, -u, -2
påvuk, -u, -2 2, -i m, u Jese-
noviku i Letaju påvug, -u, påvuž, -i m, u Brdu, Zankov-
cima, Mihelima i Kostrčanu påuk, -u, påuč, -i m, u Škabi-
ćima kåčka ku čufu.
Žejanski zoonim (ne nalazimo ga u ir. repertoarima koji
su nam na raspolaganju) posuđenica je iz čakavskoga: npr.
p…skok u Čepiću (IrLA 742b), Svetvinčentu i Čabrunićima
(ILA 742b), na Braču (ČL 881) - izvedenice od poskočit(i)
< prslav. *s(ъ)kočiti (SES 571, s. v. skakáti).

422
Zoonimi (šumske i poljske životinje)

Za oblike tipa pavuk u Kovačeca nalazimo påvuc, -u za


Šušnjevicu i påvug, -u za Novu Vas (IrHR 143), u Radu
Flore pavúg(u) i pávug, pávuž, pávuži+ (MALGI 70). Oblik
donosi i Popovici, påvuc, -u, -i (DRI 134), ali samo u zna-
čenju „pauk”300. M. Hirtz donosi pauk i pavuk za Hercego-
vinu, no u značenju „slijepić” (RNZN1 104).
Etimologija nije jasna. Teško je poskoka dovesti u sve-
zu s paukom jer svi oblici tipa pavuk, pavok i pauk u hrv. i
slov. dijalekatnim i inim rječnicima navode se samo u zna-
čenju „pauk”, no etimologija za kukca semantički od-
govara i zmiji: „Pslovan. (...) *pa(v)ôkъ je sestavljeno iz
predpone *pa- in neke tvorbe iz ide. baze *Hank-, *Hk-
'kriviti' iz katere se je razvilo npr. stind. aŋká- 'krivina, ka-
velj' (...) lat. uncus 'ukrivljen'. (SES 420, s. v. pâjek).
Zbog manjkavosti potvrda teško je reći je li ovo nekakav
stari slavenski ostatak u rumunjskome.
Zoonim koji smo čuli u Škabićima, kåčka (v. 28.1.1.) ku
čufu nastao je in loco: ku „s, sa”, domaća riječ < lat. cum,
REW 2385; čufu je čuf + odr. član (čuf, -u, -ure, -urle bg.
u Žejanama, Novoj Vasi, Trkovcima i Škabićima, cuf, -u,
-ure, -urle bg. u Šušnjevici, čuf, -u, -2 2, -i m. u ostalim
mjestima i Žejanama), mletacizam ušao u ir. govore vjero-
jatno čakavskim posredovanjem: čak. čuf, cuf < mlet. zufo
(BOE 824) < lat. zuppfa (lang.), REW 9632a.301: „šarena

300
Mi smo za pauka zabilježili entomonime tipa pavužina, paucinε,
paučina, pavulin, paulinčić, pauk i pauči} (IrLA 892a, 893). Do
miješanja tih oblika s oblicima za poskoka može doći, pa nije nužno
da je Popovici pogriješio u atribuiranju termina.
301
Riječ postoji i u dr.: ciuf (DEX 182; DER 2076), no ne možemo sa
sigurnošću tvrditi da je ir. oblik izvorni jer je u dr. najvjerojatnije ušao
preko talijanskoga, a utjecaj talijanskoga na rum. dolazi svakako pos-

423
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

zmija i debela, sa šiljkom na glavi” (RNZN1 117, s. v.


poskok).

28.1.5. Bjelouška (Tropidonotus natrix / Natrix natrix)


U Žejanama vodeńåk, -u, vodeńåč, -i m, u Šušnjevici
vodeńåcε, -a, -e, -ele ž, u Novoj Vasi vodeńåčε, -a, -e, -ele
ž, u ostalim juž. s. vodeńåča, -a, -e, -ele ž.302
Posuđenice iz čak. govora: npr. vodeńãk u Čepiću i Val-
turi, vodeń‚ča u Ližnjanu (ILA 744), u Benkovcu vode-
njača (RNZN1 168), izvedenice od voda < prslav. *voda
(SES 724): „Najradije se zadržava na šikarama obraslim
obalama močvara, uz potoke i rijeke koje polako teku, u
vlažnim šumama, u trstici i šašu, u samim močvarama, jer
ondje nalazi svoju najmiliju hranu. (...) S obale na čijem se
rubu upravo sunčala, sklizne bjelouška nečujno u vodu da
se okupa i uživa u plivanju. Obično se zadržava tako blizu
površine vode da joj glavica viri iznad nje i razmjerno se
brzo kreće vijugajući tijelom i neprekidno palucajući jezi-
kom. Kadšto, međutim, pliva i između površine vode i dna
pa se s nje uzdižu mjehurići zraka.” (BREHM 584).

28.1.6. Krvosasac / guž (Coluber flavescens / Colu-


ber longissimus)
U Žejanama γuž, -u, -ure, -urle m, u svim juž. s. mlikar,

lije odvajanja Istrorumunja iz rumunjskoga etnikuma. U DEX-u se na-


vodi da je riječ nepoznate etimologije, a u DER-u etimologija nije jed-
noznačna. Moguće je da je do rum. ciuf došlo promjenom -p > -f pos-
tojećeg istoznačnog slavizma ciup (DER 2089), pa bi to i činjenica da
ciuf postoji i u ar. (DER 2076 – u DDAr i DAr nema) moglo ipak ići u
prilog izvornosti ir. oblika, svakako uz naslanjanje na čak. forme.
302
U ir. repertoarima kojima se služimo nalazimo vodeńk (IrG 383) i
vodeńåc, -u (DRI 165), ali u značenju „Wassermann”.

424
Zoonimi (šumske i poljske životinje)

2, -i m, u Jesenoviku još i kravosas, -u, -2


-u, -2 2, -i m.
U ir. repertoarima nalazimo guž, -u (IrG 114); γuž, -u,
-ure, -urle m (IrHR 88 – za Žejane). Posuđenice iz čakav-
skoga: npr. u Brgudu gûž (IrLA 743), u Vrbniku na Krku,
Cresu, Lošinju i crikveničkom kraju guž (RNZN1 42) <
prslav. *vôžь (SES 153, s. v. gōž: „Izhodiščno *gôžь je
verjetno nastalo iz *vôžь.”).
Radu Flora s. v. şarpe „zmija” za Letaj navodi vuž, vú-
žurle (MALGI 70), stariji oblik: vuž (RNZN1 171; SKOK
I/640, s. v. gûž – oboje za Liku303), vúž (ARJ XXI/648 –
za Istru).
Za oblike tipa mlikar ne nalazimo paralela ni u ir. ni u
čak. repertoarima kojima se služimo. Nema ih ni Hirtz, ali
za istoga gmaza navodi mlječara, mlječarica, mljekara,
mljekarica i sl. za štokavska područja u Hrvatskoj i Srbiji
(RNZN1 88).
Ir. je oblik čakavizam, *mlikar304, izvedenica od čak.
mliko < prslav. *melko (SES 347, s. v. mléko).
Ovaj metaforični zoonim duguje postanje pučkome vje-
rovanju: „Posvuda u našem narodu rašireno je vjerovanje,
da imade zmija, koje sisaju krave. Takve su zmije prema
pučkom predanju Coluber longissimus (...).” (RNZN1 66,
s. v. kraosac).
Isto vjerovanje, semantički konkretnije, uobličuje i na-
ziv kravosas koji ne bilježe autori ir. repertoara kojima se
služimo. Čakavizam: npr. kravos‚c u Čepiću (IrLA 743) i
Orbanićima (ČDO 472), kravas‚ts u Svetvinčentu i Čabru-

303
Skok na istome mjestu za Dalmaciju navodi izvedenice od vuž tipa
vuška.
304
Isti oblik, mlikar, mlekar, u značenju „mljekar” poznat je diljem
čakavskoga područja.

425
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

nićima, gravos‚ts u Valturi (ILA 743). I Hirtz navodi više


oblika toga tipa: kravosac, kravosas, kravošac itd. i za ča-
kavska područja (RNZN1 69), složenice od imenice krava
(< prslav. *korva, SES 269) i glagola sisat(i) (< prslav.
*sъsati, SES 563, s. v. sesáti).

28.1.7. Ugristi (o zmiji)


U Šušnjevici305 smo zapisali muckå, mucku, u ostalim
juž. s. mučkå, mučku, a u Žejanama nismo dobili odgovo-
ra.306
Puşcariu navodi muţcå (SIr 316), Maiorescu muşc, a
muşcà, muşcat (VIr 135), Popovici mućcå, -åt, -ćcu (DRI
127), Sârbu i Frăţilă mučcå i muşcå (DIr 230, 231), Kova-
čec mučcå za Šušnjevicu i Brdo i muţcå samo za Šušnje-
vicu (IrHR 121) - svi u značenju „ugristi”, a Kovačec i u
značenju „svrbjeti”.
Domaća riječ nejasne etimologije: „Origen dudoso. (...)
Generalmente se prefiere partir de un lat. *muccicāre, en
lugar de mūccŭlāre < mūccus” (DER 5520) > dr. muşcá
(DEX 664), ar. mî'şcu, múşcu (DDAr 699), mr. mútšcu
(DMr 200), mucicu (DER 5520).

28.2. Gušteri (Sauria)


28.2.1. Sljepić (Anguis fragilis)
U Žejanama slepič, -u, -2 2, -i m, u Šušnjevici slipic, -u,
2, -i m, Novoj Vasi, Jesenoviku, Zankovcima, Mihelima i
-2
Kostrčanu slipi}, -u, -2
2, -i m, u Letaju, Brdu, Škabićima i
2, -i m.
Trkovcima slipić, -u, -2

305
Gujina nu m-a muckåt. = Zmija me nije ugrizla.
306
Isti glagol znači i „svrbjeti”: v. IrLA 274.

426
Zoonimi (šumske i poljske životinje)

Od autora ir. repertoara kojima se služimo samo je Radu


Flora, pod şarpe „zmija”, uvrstio slipíću (MALGI 70 – za
Jesenovik).
Ir. zoonimi preuzeti su iz čakavskih govora: npr. u Br-
gudu slƒpić, u Čepiću slip„ć (IrLA 740), u Svetvinčentu ta-
kođer slip„ć, u Čabrunićima slĩpats, u Valturi slîpats i
slip„tj, u Ližnjanu slip‚ts (ILA 740), u Pićnu slipìć (PI
103), u Labinu slepić (RLG 202), izvedenice od čak. slip,
slep < prslav. *slĕpъ (SES 580, s. v. slêp).
Sem „sljepoća” potaknuo je nazive i u drugim eu-
ropskim jezicima: npr. njem. Blindschleiche (VNSS 160),
engl. blind-worm (VEHR 94), tal. orbettino (VISS 724),
rum. şarpe-orb (DULR V/273, s. v. şárpe), no „od osjetila
mu je nesumnjivo najbolji vid, unatoč imenu koje mu je
nadjeo narod i koje je zapravo neobjašnjivo.” (BREHM
582). Objašnjenje imena daje Hirtz: „Sljepić je gušter zmi-
jasta tijela, zbog čega ga narod općenito drži za zmiju, i to
za zmiju otrovnicu, jer je i on odebeo i kratak. Ime sljepić
poteklo je otuda, što se mrtvu sljepiću sklope oči kapcima,
kojih u zmija nema.” (RNZN1 138, s. v. sljepić). Bilo ka-
ko bilo, narod vjeruje da je sljepić slijep: „Da sljepić slu-
čajno vidi, bio bi gori od najgore zmije (Zrmanja u
Dalm.). (...) Sljepić samo petkom vidi, drugim danom ne
vidi ništa (Gračac u Lici). (...) Da sljepić vidi ko što ne vi-
di, devet bi majka rascvilio i devet jarmova opustio (Bede-
nik u žup. Bjelovarskoj).” (RNZN1, loc. cit.).

28.2.2. Siva gušterica (Lacerta agilis)


U Žejanama i Jesenoviku gušćerica, -a, -e, -ele m.307, u
307
Zanimljivo je da smo u više ispitanika uz ovo pitanje uvijek dobili
oblik s početnim g-, umjesto očekivanoga γ-.

427
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

Šušnjevici i Novoj Vasi gušćericε, -a, -e, -ele ž, u Letaju,


Brdu, Škabićima, Trkovcima, Mihelima i Kostrčanu guš-
}erica, -a, -e, -ele ž, u Zankovcima guš}erice, -a, -e, -ele
ž.
Byhan je zapisao guŝtŝerítsę, -tse (IrG 228), Popovici
guşćeriţ, -a, mn. –e, -le (DRI 114), ostali nemaju. Nalazi-
mo i oblike tipa gušter: Cantemir gúşcher, -r „Lacerta viri-
dis” (TIr 167), Kovačec gúşt''er, -u „gušter” za Brdo
(IrHR 88). Ne nužno posuđenice iz čak. govora, nego prije
prilagođenice prema njima308: npr. u Brgudu gûšćerica, u
Čepiću g†šćerica (IrLA 757), u Čabrunićima (uz g†šter) i
g†štaritsa (ILA 757) < izvedenice na –ica od prslav.
*guščerъ (SES 286) > u Čepiću g†šćer (IrLA 759, 760), u
Svetvinčentu g†šter (ILA 759, 760) „Salamandra maculata
(pjegavi daždevnjak) - v. 30.6.; „Salamandra atra (crni
daždevnjak) - v. 30.7.”.

28.2.3. Zelembać (Lacerta viridis)


U Žejanama zelenbor, -u, -22, -i m, u Šušnjevici i Novoj
Vasi vεrdε gušćericε, u Jesenoviku zelembåč, -u, -2 2, -i m,
u Letaju, Brdu, Škabićima, Trkovcima, Zankovcima, Mi-
helima i Kostrčanu zeleńåk, -u, zeleńåč, -i m.
Od ir. repertoara kojima se služimo oblik nalazimo sa-
mo u Puşcaria: zeleńåk (SIr 331), ali u značenju „Picus vi-
ridis (zelena žuna)” koji uobličuje isti sem („zelen”) kao i
nazivi za zelembaća.

308
Slični oblici, slavenske posuđenice (iz srp., odn. bug.), postoje i u
drugim rum. dijalektima: dr. gúşter „Lacerta viridis” (DEX 439), ar.
gúştir „lézard vert”, gúştur „id.”, guştiríţă „petit lézard” (DDAr 509),
mr. gúştir, guştiríţă (DMr 148).

428
Zoonimi (šumske i poljske životinje)

Zoonimi tipa zelembač posuđenice su iz čakavskih go-


vora: npr. u Čepiću zelembâč, u Brgudu zelen‚c (IrLA
758), u Pićnu zelenàc (PI 132), u Novom Vinodolskom
zelenbãć (RČGNV 365), u Smokvici na Korčuli zelenbar
(RNZN1 178) i zelentâr (RS 202), izvedenice od čak. ze-
len < prslav. *zelenъ (SES 746).
Kad smo obavljali terenska ispitivanja za „zelen” samo
smo u Šušnjevici zapisali domaći oblik vεrde, vεrdε; vεrdi,
vεrde prid., no da on nije neka šušnjevska posebnost govo-
ri i sintagma koju smo osim u Šušnjevici zapisali i u No-
voj Vasi, vεrdε gušćericε (za etimol. drugoga elementa v.
28.2.2.), pa smo pišući ovaj rad telefonski još jedanput
provjerili u više informanata i u ostalim mjestima dobili,
uz zelen [(u Šušnjevici i Novoj Vasi zelen, zelenε, zeleno;
zeleni, zelene, zeleni prid.; u ostalim mjestima zelen,
zelena, zeleno; zeleni, zelene, zeleni prid. u literaturi:
zelen, -a, -o (DIr 304), zelén, -ę za Šušnjevicu i Brdo i
zelén, -a za Žejane (IrHR 224)], također i tip verde, verde;
verdi, verde/verdi, uz navedeno za Šušnjevicu i Novu Vas
vεrde, vεrdε; vεrdi, vεrde prid. [vKrde (IrG 380), verde,
mn. verzi (VIr 156), verde (TIr 185), vKrde za Žejane
(IrHR 212)] < lat. *vĭrdis, REW 9368a.2 > dr. vérde (DEX
1156), ar. veárde (DDAr 1106), mr. veárdi (DMr 324),
v+ărd (DMr 325).

28.3. Barska kornjača (Emys orbicularis)


U Žejanama korńača, -a, -e, -ele ž, u Novoj Vasi
tartarugε, -a, -e, -ele ž, u Brdu, Škabićima, Trkovcima,
Mihelima i Kostrčanu tartaruga, -a, -e, -ele ž, u Šušnjevici
žåbε pokrovåtε, u Letaju žåba pokrovåta, u Zankovcima
žåba ku osu.

429
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

U ir. repertoarima kojima se služimo ne nalazimo ni je-


dan od navedenih zoonima.
Žejanski zoonim korńača preuzet je iz čakavskih govo-
ra: npr. u Brgudu korńâča (IrLA 752) u Ližnjanu kôrńača
(ILA 752), izv. od kora < prslav. *kora (HER 332).
Oblici tipa tartaruga mletacizmi su koji su u ir. idiome
ušli preko čakavskoga: npr. tartar†ga u Čepiću (IrLA 752)
i Svetvinčentu (ILA 752) < mlet. tartarùga (BOE 737) <
lat. tartaruca(m), DELI-cd < grč. tartarūchos, REW
8589a.
Preostala su tri naziva sintagme kojima je prvi elemenat
žaba (v. 30.1.).
Drugi dio sintagmi tipa žaba pokrovata nastao je od ča-
kavskih oblika za kornjaču: nalazimo samo pokrovača
„kornjača” za Bašku na Krku (RNZN1 114), izvedenicu
od pokrov < prslav. *pokrovъ (SES 464). Drugi dio ir. sin-
tagme shvaćen je kao pridjev, pa otud valjda promjena -č-
> -t-. Inače, narod drži kornjaču žabom, pa su nazivi tipa
„žaba” + „kornjača” česti: npr. ž‚ba koroń‚ča (ILA 752 –
za Valturu), žaba kornjača, žaba skornjača (RNZN1 189,
s. v. žaba), žaba korela (op. cit., 61, s. v. korela), žaba
korenjača (idem, s. v. korenjača) 309.
Sintagma koju smo zabilježili u Zankovcima, žåba ku
osu hibridna je: zadnja su dva elementa domaća: ku „s, sa”
< lat. cum, REW 2385; osu „kost + odr. čl.” [u Žejanama
os, -u, -e, -ele, m., u Šušnjevici, Jesenoviku, Letaju, Brdu,
Trkovcima, Zankovcima, Mihelima i Kostrčanu os, -u, -e,
-ele bg, u Šušnjevici, Novoj Vasi i Škabićima os, -u, -ure,
-urle bg – u literaturi: os, -u mn. ose, osele (DRI 132), os,
mn. osă (VIr 137), os (uos), -e DIr 244), os, -u, óse, -ele za
309
Usp. ž‚ba s kôron (ILA 752 - za Čabruniće).

430
Zoonimi (šumske i poljske životinje)

Žejane, Šušnjevicu i Novu Vas i os, -u, -ure, -urle za Šuš-


njevicu (IrHR 138)] < lat. ŏssum, REW 6114 > dr., ar. os
(DEX 731, DDAr 809), mr. .os (DMr 316).

29. Mekušci (Mollusca)


29.1. Puž (Helix pomatia)
U Žejanama smo zabilježili spuž, -u, -2 2, -i m, u Šušnje-
2, -i m, u ostalim juž. s. puž, -u, -2
vici puź, -u, -2 2, -i m.
Puşcariu donosi puz (SIr 322), Cantemir puj, -j i spuj, -j
(TIr 177, 181), Kovačec puž, -u, puž, -i za Šušnjevicu
(IrHR 162).
Posuđenice iz čakavskih govora: npr. u Brgudu i Čepiću
pûž (IrLA 754), u Svetvinčentu i Čabrunićima spûž, u
Valturi špũž, u Svetvinčentu i špûš (ILA 754) < prslav.
*pъlzь: „izpeljano iz pslovan. *pьlsti 'plaziti se'.” (SES
469, s. v. polž).

29.2. Puž balavac / puž golać (Limax agrestis)


U Žejanama smo zapisali spužu gol, u Šušnjevici pužu
cela golu, u Novoj Vasi pužu far de kåsε, u Jesenoviku
goli puž, u Letaju gol puž, u Brdu i Škabićima go puž, u
Trkovcima, Zankovcima i Kostrčanu pužu gol i u Miheli-
ma pužu lizav[c.
Svi su navedeni zoonimi sintagme nastale oko hiperoni-
ma (v. 29.1.).
Nazivi koje smo zapisali u Žejanama, Šušnjevici, Jese-
noviku, Letaju, Brdu i Škabićima znače „goli puž”: gol,
golε; goĺ, gole prid. u Šušnjevici i Novoj Vasi; go, gola;
goĺ, gole prid. u Letaju, Brdu, Škabićima i Jesenoviku;
gol, gola; goĺ, gole prid. u drugim mjestima (i onima na-
vedenima uz go) domaća je riječ - u literaturi nalazimo:

431
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

go, golę (SIr 311); gol, golă, mn. goli310, gole (VIr 126);
go, góle, mn. goľ, góle (TIr 166); go, gola; goľ, gole (DIr
215). Pridjev postoji u svim rumunjskim dijalektima kao
slavenska posuđenica: dr., ar., mr. gol, goálă (DEX 428,
DDAr 497, DMr 142) < prslav. *golъ (SES 148). Bilo ka-
ko bilo, sintagme tipa gol(i) puž vjerojatno su preuzete kao
takve iz čakavskoga: npr. u Brgudu g…li pûž, u Čepiću gôli
pûž (IrLA 755).
Šušnjevska sintagma pužu cela golu znači „onaj goli
puž„: dio koji nismo objasnili jest muški rod pokazne za-
mjenice i pridjeva311 cela (Šušnjevica), čela (ostala mjes-
ta) koji bilježe svi istrorumunjski repertoari kojima se slu-
žimo, a uz ovaj odjeljak navodimo samo Kovačeca, koji je
riječ najbolje i najpreciznije objasnio: čéla, čå (ča), čéľi,
čale (čåle) (IrHR 61). S natuknice upućuje na oblike ţela i
ačela. Uz drugi oblik daje cjelovitu i iscrpnu informaciju o
svim oblicima pridjeva (zamjenice) o kojem razglabamo
pa je prenosimo u cijelosti: „ačéla, ačå (ačá, ača), ačéľ,
ačåle [čéla, čå (ča), čeľ, čåle (čale)] (Ž); čấấla (čéla), ča
(čå), čeľ, čale (čåle, čấấle) (J); ţấấla (ţéla) ţa (ţå), ţéľi, ţale
(ţåle, ţấấle) (S) pokaz. zamj. (pokaz. pridj.) – onaj, ona,
ono (često sa službom odr. člana, odnosno radi izražavanja
roda i broja ili pak radi poimeničenja pridjeva, bez pravo-
ga pokaznog značenja: čela betấru čå+e (Ž) – djed, ‚stari
ćaća’; ţéla betấru (S) – stari, starac; ţeľi betấri – stari, star-
ci).” (IrHR 21). Dr. acel, acela (DEX 6, DER 43); ar. aţel,
mr. ţela (DER 43) < lat. *ecce-illu (DEX 6).
Novovaški zoonim pužu far de kåsε znači „puž bez ku-
će”: posebna je sintagma unutar samoga zoonima vezni
310
Uz napomenu „con la l palatalizzata”, dakle goĺ.
311
U našem slučaju pridjeva.

432
Zoonimi (šumske i poljske životinje)

elemenat far de „bez” sastavljena od domaćih elemenata


prisutnih u svim rumunjskim dijalektima: dr., ar. fără
(DEX 370, DER 3271; DDAr 452), mr. făr, fôr, fară
(DER 3271) < lat. fŏras, REW 3431; dr. de (DEX 262;
DER 2797), ar., mr. di (DER 2797) < lat. de, REW 2488;
treća je sastavnica također domaća riječ: kåsε, -a, -e, -ele ž
u Šušnjevici i Novoj Vasi; kåsa, -e, -e, -ele ž u svim osta-
lim mjestima [Radu Flora bilježi kása; kás, kásele za
Letaj i kása; káse, kásele za sva ostala mjesta (MALGI
39), Puşcariu cåsę (SIr 306), Popovici cås, mn. -e (DRI
97), Maiorescu casă, mn. case (VIr 114), Cantemir case,
-e (TIr 160), Sârbu i Frăţilă cåsa, -e (cuåsa) (DIr 196),
Kovačec cåsę, -a za Šušnjevicu i Novu Vas, cåsa za
Žejane, mn. cåse, -le (IrHR 47) < lat. casa, REW 1728 >
dr., ar., mr. cásă (DEX 142, DDAr 249, DMr 63).
Preostaje nam još sintagma koju smo zabilježili u Mihe-
lima, pužu lizav[c. Drugi je elemenat čakavizam: riječ je o
izvedenici od glagola lîsti (ID 188), l„sti (RGV 107; ČL
500) „puzati” < prslav. *lĕsti (SES 299, s. v. lésti). Glagol
su posudili i istrorumunjofoni: lizí, -zésk (IrG 265), lizí, -ít,
-escu(u) (DRI 120).

30. Vodozemci (Amphibia)


30.1. Žaba (Rana)
U Šušnjevici źåbε, -a, -e, -ele ž, u Novoj Vasi žåbε, -a,
-e, -ele ž, u svim ostalim mjestima žåba, -a, -e, -ele ž.
U ir. repertoarima kojima se služimo nalazimo: jåb, -a,
-ele (DRI 117), jabe, -e (TIr 168), jaba, -e (DIr 220), žåba
za Žejane (IrHR 228).
Posuđenice iz čakavskih govora: npr. ž‚ba u Brgudu,
Čepiću (IrLA 747), Svetvinčentu, Čabrunićima, Valturi,

433
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

Ližnjanu (ILA 747) i Orbanićima (ČDO 594) < prslav.


*žaba (SES 756).

30.1.1. Punoglavac
U Žejanama smo čuli žabič, -u, -2 2, -i m, u Šušnjevici
zabic, -u, -22, -i m, u Novoj Vasi mikε žåbicε, u Jesenovi-
ku, Letaju, Brdu, Škabićima, Trkovcima, Zankovcima i
Kostrčanu žabić, -u, -2 2, -i m, u Jesenoviku još i ğirin, -u,
2, -i m i u Mihelima f[rĺ, -u, -2
-2 2, -i m.
Prva su dva zoonima posuđena iz čakavskih govora:
npr. u Ližnjanu žab„ć (ILA 746), umanjenica na -ić od
žaba (v. 30.1.).
Zoonim mikε žåbicε hibridna je sintagma. Prvi je ele-
menat domaći: u Šušnjevici smo zabilježili mik, mic; mikε,
mič, prid., u Novoj Vasi mik, mikε; mič, mič, prid., u os-
talim mjestima mik, mika; mič, mič, prid.; u literaturi By-
han je zabilježio mik, míkę, mits, míke (IrG 276), Puşcariu
mic, mikę SIr 315), Popovici mic, -ę (DRI 125), Maiorescu
mic, mică, mn. mici, mice (VIr 134), Cantemir mic, che
(TIr 171), Sârbu i Frăţilă mic, -a (DIr 228), Kovačec mic,
míkę, mič za Jesenovik, mic, míkę, miţ za Šušnjevicu i mic
(mícu), míca, mič za Žejane (IrHR 116) < lat. *miccus,
DER 5252 > dr., mr. mic, -ă (DEX 628; DMr 189), ar.
n'ic, n'ícă (DDAr 796).
Oblik f[rĺ ekspresivan je – mogao je biti preuzet iz
čakavskoga, a mogao je nastati i u ir. Ne nalazimo paralela
u rječnicima s kojima se služimo.
Za ğirin također ne nalazimo sličnih oblika ni za čak. ni
za ir. Možda jedna od rijetkih izravnih posuđenica iz istro-
mletačkoga, npr. u Puli ği'rin (ILA 746), gdje je učena

434
Zoonimi (šumske i poljske životinje)

riječ preuzeta iz tal. standarda, (tal. girino - također učena


riječ, DELI-cd). Valja napomenuti da su Istrorumunji ovaj
zoonim mogli preuzeti i izravno iz talijanskoga standard-
noga jezika (tijekom fašističke vladavine u istrorumunj-
skim je selima djelovala talijanska škola pa se i danas
mnogi stariji Istrorumunji odlično služe talijanskim stan-
dardom).

30.2. Zelena žaba (Rana esculenta)


U Šušnjevici i Novoj Vasi žåbε vεrdε, u Škabićima,
zelena žåba, u Trkovcima, i Kostrčanu zelena žåba, u Mi-
helima zelena žåbica, u Zankovcima kosarica, -a, -e, -ele
ž. U ostalim smo mjestima kao odgovor na pitanje dobili
hiperonim (v. 30.1.).
Elementi prvih četiriju navedenih sintagmi već su obra-
đeni (za žaba v. 30.1., za zelena i vεrdε 28.2.3.). Usp.: u
Brgudu zƒlena ž‚ba, u Čepiću zelƒna ž‚ba (IrLA 748), u
Smokvici na Korčuli zelena žaba, u Vrbniku na Krku
zelena žabica (RNZN1 177).
Za kosarica ne nalazimo odgovarajućih naziva ni u ir. ni
u čak. govorima. Riječ je mogla nastati i u ir. govorima, a
mogla je biti i posuđena iz nekog čakavskog idioma.
Zoonim je vjerojatno potaknut dvjema crnim prugama
na glavi te žabe koje su shvaćene kao pletenice: „Dvije cr-
ne pruge ukrasuju glavu.” (BREHM 607). Za pletenicu
smo zapisali: kosicε, -a, -e, -ele ž u Šušnjevici, kosicε, -a,
-e, -ele ž u Novoj Vasi i kosica, -a, -e, -ele ž u drugim
mjestima; Cantemir navodi cósiţe (TIr 162), Kovačec za
Žejane i Šušnjevicu cosíţę, -ele (IrHR 54). Riječ je doma-
ća, u istom značenju postoji kao slavizam iz bugarskih ili
srpskih idioma i u drugim rum. dijalektima: dr. cosíţă

435
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

(DEX 231), ar. cusíţă (DDAr 342), mr. cusítsă (DMr 90).
Ir. riječi za pletenicu naslanjaju se na čakvske gdje oblici
tipa kose, kosice diljem čakavskih područja znače također
pletenice: npr. u Brgudu k…sica (IrLA 174), u Čabrunićima
k…sitsa (ILA 174), u Čabrunićima i Valturi k…sa, u Liž-
njanu kõsa (ILA 174), u Čepiću k…sa (IrLA 174). Etimon
je prslav. *kosa (HER 335).

30.3. Smeđa hrženica (Rana temporaria)


U Jesenoviku i Mihelima kafetasta žåba, u ostalim smo
mjestima zapisali hiperonim (v. 30.1.).
Sintagma u značenju „smeđa žaba”. Prvi dio sintagme
(u Šušnjevici i Novoj Vasi kafetast, kafetastε, kafetasto;
kafetasti, kafetaste, kafetasti, prid., u svim ostalim
mjestima kafetast, kafetasta, kafetasto; kafetasti, kafetaste,
kafetasti, prid.) posuđen je iz čak. govora: čak. kafêtast,
-a, -o prid., izvedenica na -ast od čak. turcizma (ne nužno
izravnoga) kafƒ „kava” < tur. kahve < perz. qahvah (SES
224, s. v. káva). Za žåba v. 30.1.
Istu stvarnost uobličuje i čak. smƒğa ž‚ba u Brgudu i
Čepiću (IrLA 749).

30.4. Žaba gubavica (Bufo bufo vulgaris)


U Šušnjevici i Novoj Vasi žåbε hråstovε, u Jesenoviku i
Letaju žåba hråstava, u Brdu, Škabićima, Trkovcima,
Zankovcima, Mihelima i Kostrčanu hråstava žåba. U Že-
janama smo kao odgovor na pitanje dobili hiperonim (v.
30.1.).
Svi su nazivi sintagme u značenju „krastava žaba”. Za
žāba v. 30.1. Drugi je elemenat posuđen iz čakavskih go-

436
Zoonimi (šumske i poljske životinje)

vora: prid. hr‚stav (uz kr‚stav), izv. od hr‚sta, hrâsta (uz


kr‚sta, krâsta) < prslav. *korsta (SES 269, s. v. krásta)312.
Istu stvarnost uobličuje i čepićki zoonim ž‚ba kr‚stača
(IrLA 750): „Čitavo njezino tijelo pokriveno je debelim
bradavicama.” (BREHM 602).

30.5. Gatalinka (Hyla arborea)


Za ovu smo žabu u svim anketiranim mjestima kao od-
govor dobili hiperonim (v. 30.1.).

30.6. Crni daždevnjak (Salamandra atra)


U Žejanama daždevńåk, -u, daždevńåč, -i m, u Šušnje-
vici, Jesenoviku, Brdu i Trkovcima gušćer, -u, -2 2, -i m, u
Novoj Vasi, Zankovcima, u Kostrčanu guš}er, -u, -2 2, -i m,
u Letaju gušćeru za ploje, u Škabićima morńåk, -u, -2 2i
morńåč, -i m., u Mihelima: guš}eru negru.
Žejanski zoonim daždevńåk posuđen je iz čakavskih go-
vora: npr. u Brgudu daždevńãk (ILA 759), u Pićnu
daždenjòk (PI 23), u Karlobagu i Poljicama daždenjak
(RNZN1 27), izvedenice od daž „kiša” < prslav. *dъžd'ь
(SES 89, s. v. dƒƒž).
Za prvi elemenat preostalih dviju sintagmi, gušćer, v.
28.2.2.: za prijedl. (zabilježili smo ga u svim ir. mjestima)
< čak. za < prslav. *za (SES 735); ploje „kiša” [u Letaju,
Brdu, Škabićima, Trkovcima i Mihelima ploje, -a, -2 2, -ele
ž, u Novoj Vasi i Mihelima plojε, -a, -e, -ele ž; nedavno
smo dodatno još telefonski provjerili za Šušnjevicu, Kostr-
2,
čan i Žejane; plojε, -a, -e, -ele ž u Šušnjevici i ploje, -a, -2

312
U čak. je govorima u Istri česta zamjena -k- s -h-: npr. hartòn „kar-
ton” (PI 40), harta „papir” (osobne ankete).

437
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

-ele ž u Kostrčanu i Žejanama - u ir. repertoarima nalazi-


mo: pló+e, -+e (IrG 309); plo+e, mn. plo+ (DRI 136); ploie, s
odr. čl. ploia (VIr 140); plóie, -i (TIr 175); ploie, ploi (DIr
251); pló+e, -a za Šušnjevicu (IrHR 147); pló.+a; pl.ó+,
pl.ó.ile za Letaj i Šušnjevicu; pl.ó+a; pl.ó+, pl.ó.ile za
Novu Vas; pló.ia; pló.+ele za Jesenovik; pló.+a; # za Brdo,
Kostrčan (MALGI155)] < lat. *plŏia, REW 6620.3 > dr.,
ploáie (DEX 809), ar. ploáĭe (DDAr 868), mr. ploá+ă
(DMr 227); pridjev negru „crn”[u Žejanama smo zapisali
neγru, neγra; neγri, neγre i neγri; u Šušnjevici i Novoj Va-
si negru, negrε; negri, negre, u ostalim mjestima negru,
negra; negri, negre – u autora ir. repertoa nalazimo:
négru, -rę, -ri, -re (IrG 286); negru, nęgrę (SIr 316);
negru, neagră, mn. negri, negre (VIr 136); négru, -e (TIr
172); negru, nęgre, -o (DIr 236); négru, négrę, négri za
Šušnjevicu, néγru, néγra, néγro, néγri za Žejane (IrHR
126); négh̥ru, nágh̥ra; négh̥ri, négh̥re za Žejane, négru,
nágra; négri, nágre za Letaj; négru, nKḁgră̙; négri za
Šušnjevicu; négru, nágra; négru, nágre za Novu Vas;
négru, né/a/gra; négri, négre za Jesenovik; négru, nágra;
négri, négre za Brdo, Kostrčan (MALGI 239)] < lat. nĭger,
REW 5917 > dr., ar., mr. négru, neágră (DEX 682, DDAr
748, DMr 205).
Za škabićki zoonim morńåk ne nalazimo sličnih oblika
u ir. repertoarima kojima se služimo. Riječ je o čakavizmu
koji također ne možemo potvrditi u rječnicima koje ima-
mo. Bilo kako bilo, u osnovi je ovoga naziva čak. mletaci-
zam moro „crnomanjast, taman”: npr. u Pićnu mòro „crno-
manjast (pa i crnac)” (PI 66), u Crikvenici môro „crno-
manjast čovjek” (CB 65), u Novom Vinodolskom môro
„crnomanjast muškarac; crnac” (RČGNV 139), na Cresu

438
Zoonimi (šumske i poljske životinje)

môro -ra „crnoput” (BBT 230), u Rukavcu môro „crn, cr-


nomanjast; kaže se za osobu i za životinju, osobito za
mačka” (RČGR 162) < mlet. moro (BOE 427) < lat.
maurus „crnac”, REW 5438. Usp. ir. moro „negru, dracul”
(DRI 127)

30.7. Pjegavi daždevnjak (Salamandra maculata)


Za pjegavoga daždevnjaka u svim anketiranim mjesti-
ma, osim u Mihelima, rabe isti zoonim kao i za crnoga (v.
30.6.); za pjegavog smo daždevnjaka u Mihelima zabilje-
žili guš}er, -u, -2
2, -i m (v. 28.2.2.).

31. Podrijetlo obrađenih zoonima


U radu smo obradili pedesetak zoonima. Od toga samo
je dvanaestak (24%) naziva domaćih, uz nekoliko hibrid-
nih sintagmi koje mogu biti i kalkovi prema čakavskome
(npr. divĺu pork vs. dîvĺa svîńa). Ostali su nazivi posuđeni
iz čakavskih govora. Izravnih mletacizama nema (osim
možda ğirin), svi su ušli posredovanjem čakavskoga.

439
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

440
Mikonimi

MIKONIMI

32. Gljiva – opći naziv (fungus)


U Žejanama, Letaju i Zankovcima vele γuba, -a, -e, -ele
ž, u Šušnjevici gubε, -a, -e, -ele ž, u Letaju, Mihelima,
Kostrčanu i Zankovcima guba, -a, -e, -ele ž, u Jesenoviku,
Brdu, Trkovcima pečurka, -a, -e, -ele ž, u Novoj Vasi pe-
čurkε, -a, -e, -ele ž, u Škabićima pečurva, -a, -e, -ele ž.
Oblici tipa pečurka posuđeni su iz čakavskih govora: npr.
u Čepiću pečũrva (IrLA 1884), Svetvinčentu i Čabrunićima
pečũrka, u Ližnjanu pečûrka (ILA 1884), u Pićnu pičùrva
(PI 83), u Labinu pecurba (RLG 159), u Brusju na Hvaru
pečũrva (ČL 788), u Salima na Dugom otoku pečûrga (RGS
243); s nepreciznim ili drugim značenjem u Orbanićima pe-
čũrka „certain mushroom” (ČDO 515), u Korlevićima pe-
čûrka „champignon, agaricus campestris”313 (ID 198); od iz-
vedenice na -jur + -ъka od prslav. *pekti (SKOK II/628, s.
v. pèći). Cantemir navodi pecĭúrche, -e (TIr 175).
Oblici tipa guba također su slavenskoga podrijetla <
prslav. *gôba (SES 146, s. v. góba). U čakavskim rječnici-
ma kojima se služimo ne nalazimo srodnih oblika. U SKOK
I/628 i ARJ III/484 s. v. g† †ba ne navode se primjeri iz ča-
kavskih govora. Mi oblik nalazimo samo u čakavskim reper-
toarima za čakavske govore sjevernoga Jadrana: u Vodica-

313
„L'idioma ciacavo invece riporta i tre agarici (sc. Agaricus arven-
sis, campestris et macroscopus) come gˆkalj, kostîš, kračũn o pečûrka
(podebljanje naše).” (MI 286).

441
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

ma g†ba (ID 174), u Novom Vinodolskom g†ba „gljiva na


deblu drveta” (RČGNV 75), u Rukavcu g†ba „gljiva, vr-
ganj”, na Cresu g†ba „gljiva koja raste na hrastovima Fomes
robustus” (BBT 125)314
Puşcariu ima gubę (SIr 311), Cantemir gúbę, -e (TIr 167),
Kovačec za Žejane γúba, -e (IrHR 87).

33. Agaricus campestris / Psalliota campestris / Pra-


tella campestris (livadarka / rudnjača)
U Šušnjevici smo zapisali goncår, -u u, -2
2, -i m, u Novoj
Vasi, Jesenoviku, Letaju i Brdu gončår, -u u, -2
2, -i m, u
Trkovcima gunčår, -u, -2 2, -i m, u Škabićima kunčår, -u u, -2
2,
-i m i kunčår, -u, -e, -ele bg, u Zankovcima, Mihelima i
Kostrčanu kun}ari}, -u, -22, -i m.
Ne nalazimo paralela ni u ir. ni u čak. repertoarima pa je
pitanje postanja ovoga naziva najbolje ostaviti otvorenim.

34. Agaricus geotropus / Clitocybe geotropa (martin-


čica / (velika) livka)
U Žejanama, Jesnoviku, Letaju, Brdu, Škabićima, Tr-
kovcima, Zankovcima, Mihelima i Kostrčanu za tu gljivu
kažu martinčica, -a, -e, -ele ž, u Šušnjevici martincicε, -a,
-e, -ele ž, u Novoj Vasi martinčicε, -a, -e, -ele ž.
U istrorumunjskim repertoarima ne nalazimo srodnih
naziva za ovu gljivu. Posuđenica iz čakavskoga: npr. u Br-
gudu i Čepiću mart„nčica (IrLA 1894), u Svetvinčentu i
Čabrunićima mart„nčitsa (ILA 1894), u Rukavcu martĩn-
šćica „vrsta jestive gljive” (RČGR 154), u Korlevićima
martînčica „neka jestiva gljiva" (ID 190) – izvedenice od

314
Usp. i gùbina „vrsta gljive” (PI 39).

442
Mikonimi

muškog osobnog imena Martin. Ime je dobila jer se pojav-


ljuje o sv. Martinu (11. studenoga).315

35. Agrocybe aegerita / Pholiota aegerita / Pholiota


cylindracea (jablanovača / topolovka)
U Šušnjevici kažu guba de topolε, u Novoj Vasi topo-
lovkε, -a, -e, -ele ž, u Letaju topolovka, -a, -e, -ele ž.
U repertoarima za čak. i ir. ne nalazimo sličnih oblika.
Oblici tipa topolovka preuzeti su iz čakavskih govora gdje
je riječ o izvedenicama od npr. topol (RLG 234); topòl (PI
119) < prslav. *topolь (SES 675).
Sintagma guba de topolε nastala je in loco, unutar ir. go-
vora: Istrorumunji imaju u svom rječniku čakavizam tipa
topol(a): u Žejanama topol, -u, -e, -ele m; u Šušnjevici i
Novoj Vasi topolε, -a, -e, -ele ž; u Jesenoviku, Brdu, Ška-
bićima, Trkovcima, Zankovcima, Mihelima i Kostrčanu
topola, -a, -e, -ele ž; u Letaju topole, -a, -2 2, -e ž – u
literaturi nalazimo: topol, -a (DRI 158); topolă (VIr 153);
tópole, -e (TIr 183); topólę, -a (IrHR 197 – za Kostrčan);
za guba (= gubε + odr. član) v. 32.
Gljiva je ime dobila prema staništu: „raste busenasto
već od rana proljeća do jeseni na panjevima, žilama ili iz-
ravno iz jablanova stabla, a možemo ih pronaći i na panje-
vima drugog drveća.” (Gmst 59)

36. Amanita fulva (smeđa preslica / golenka)


Oblik smo zabilježili samo u Mihelima, preslica, -a, -e,

315
Usp. 'fonzo de san mar'tin u Rovinju, 'śfonźo de śan mar'tejn u
Vodnjanu, 'fonźo de śan mar'tin u Galižani i 'fungo de san mar'tin u
Fažani i Puli (ILA 1894 – potonji je naziv istromletački, ostali istriot-
ski).

443
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

-ele.
Za mikonim nemamo potvrda u ir. i čak. repertoarima
kojima se služimo. Što se postanja naziva tiče, metafora je
jasna, tj. zvonoliki klobuk i duguljasti stručak podsjećaju
na gljivu o kojoj razglabamo: „Klobuk: zvonolik, kasnije
otvoren (...)”; „Stručak: cilindričan, dug, na dnu bez za-
debljanja, ispod klobuka nešto tanji, šupalj, sjajan i gladak,
nema vjenčića; na dnu je redovito visok ostatak bijelog
ovoja.” (Gmst 14).
Metafora je nastala u čak. idiomima i kao takva preuzeta
u ir.: npr. preslica (RLG 178), prƒšlica (ČDO 529), prƒs-
lica (RGS277) – izvedenice od presti < prslav. *pręsti
(SES 493).316

37. Amanita muscaria / Agaricus muscarius / Agari-


cus pseudoaurantiacus (muhara / muhor / zmijska
gljiva / bjesnjača / omorka)
U Žejanama smo zabilježili muharka, -a, -e, -ele ž, u
Zankovcima uotrovna guba.
U ir. repertoarima ne nalazimo paralela za ovu gljivu. Prvi
je naziv posuđenica iz okolnih čakavskih govora: npr. u Br-
gudu i Čepiću m†hara (IrLA 1885), u Ližnjanu m†xara
(ILA 1885) – izvedenice na –ara od muha < prslav. *muxa
(SES 362). Naziv duguje postanje činjenici da su tu gljivu
upotrebljavali kao sredstvo za trovanje muha: „Mušnice so
namreč uporabljali za zastrupljevanje muh.” (SES 364, s. v.
mûšnica).

316
Usp. prƒslica „biljka Equisetum arvense" (ARJ XI/710 – s naz-
nakom da se tako govori u Istri): npr. u Čepiću prslica (IrLA 1826) >
ir. preslica, -a, -e, -ele u Žejanama, Mihelima i Kostrčanu.

444
Mikonimi

I sintagma uotrovna guba317 koju smo zapisali u Zankov-


cima duguje postanje otrovnosti ove gljive: „otrovna, sadrži
muskarin, iboteničnu kiselinu, muscimol i muskazon” (Gmst
2). Za guba v. 32.

38. Amanita ovoidea / Agaricus albus / Agaricus coc-


cola (brašnjača / jajasta muhara / mlinarica)
U Letaju ğordanka, -a, -e, -ele ž, u Mihelima k[ršina-
ri}, -u, -2
2, -i m.
Letajski je oblik posuđenica iz čakavskih govora gdje je
preuzeta iz istromletačkih idioma. Oblici tipa ğordana,
žordana i sl. česti su u istarskim romanskim i slavenskim
govorima, no od repertoara kojima se služimo samo u Mi-
levoja nalazimo množinski oblik đordani „vrsta gljive”
(RLG 54) i u našem atlasu za Brgud stoji žurn‚dica (IrLA
1892), dok u mletačkim rječnicima ne nalazimo sličnih
oblika.318 Etimologiju ne znamo protumačiti.
Za mikonim k[ršinari} ne nalazimo sličnih naziva ni u
ir. ni u čak. repertoarima. Posuđenica iz čakavskih govora
gdje je izvedenica ili od oblika tipa k[ršin „biljka rdobrada
(Chrysopogon gryllus)”: npr. u Čepiću k[rš„n (IrLA 1811),
u Svetvinčentu k©šîn, Čabrunićima i Valturi k©š„n (ILA
1811), U Orbanićima kršîn „thick roots of a plant, used for
making scrubbing brushes” (ČDO 474), u Pićnu kršìn
„vrsta oštre trave” (PI 54), u Vodicama kšîn „neka manje
vrijedna trava vrlo raširena na kraškom tlu” (ID 184), u

317
Usp. i istriotski 'fonźo vele'noź u Balama i Galižani, ś'fonźo
vele'noź u Vodnjanu (ILA 1885).
318
Slično bez navođenja izvora piše i Luisa Punis: „Tale spiegazione
vale però per l'Amanita caesarea che, ricordiamo, ha la denominazione
di (z)žjordana o đordana negli idiomi romanzi e slavi (MI 288).

445
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

Labinu kršin „livada” (RLG 104)319 > ir. u svim južnim


selima k[ršin, -u, -22, -i m, a u Škabićima i k[ršin, -u, -e,
-ele bg.; ili pak izvedena izravno od oblika tipa k[rš „kras,
krš”320 koji su u Istri nešto rjeđi od oblika tipa kras, ali ih
ipak ima: npr. u Brgudu i Čepiću krš (IrLA 62a) < *korsъ
(SES 268, s. v. krâs) – „Varijanta kˆš mjesto kr‚s nastala
je zacijelo unakrštavanjem sa postverbalom kˆš (...) Slog
kra- nastao je po pravilu likvidne metateze kao u Scardo-
na > Skradin.” (SKOK II/179, 180, s. v. kr‚‚s)321.
Postanje je ovog naziva po svoj prilici uvjetovano
staništem: „raste ljeti i u jesen na vapnenastu tlu ispod lis-
topadnoga i crnogoričnoga drveća pojedinačno ili u skupi-
nama; u sjevernim krajevima je vrlo rijetka, a na našim je
otocima i priobalnom području vrlo česta.” (Gmst 12).

39. Armillariella mellea / Clitocybe mellea (puzvica /


puza /puzica / mraznica / medenjača)
U Zankovcima kažu cokarica, -a, -e, -ele ž, u Mihelima
kup}ić, -u, -ure, -urle bg.
Ni za jedan ni za drugi mikonim ne nalazimo sličnih na-
ziva u ir. i čak. repertoarima kojima se služimo, no u ča-
kavskim smo istarskim govorima osobno potvrdili oba mi-
konima: c…karica (Pula, Labin, Kršan, Pićan); k†pčić (Če-
pić) kupč„ć (Kršan).

319
Čakavizam je i istriotski u Vodnjanu kar'śejn i u Fažani kar'šin
(ILA 1811).
320
Navedeni čak. fitonimi izvedeni su od oblika tipa k[rš.
321
Oblici tipa kras mediteranski su relikti: „Prvotno *korsъ je verjetno
prevzeto iz ilir., latinizirano carsus 'kras', kar utegne biti sredozemske-
ga izvora.” (SES 268, s. v. krâs); „Iliro-dačka riječ carsus mediterans-
kog je podrijetla.” (SKOK II/179, 180, s. v. kr‚‚s).

446
Mikonimi

Prvi je naziv čak., hibrid od mletacizma cok „panj” [c…k


(IrLA 1740 – za Brgud i Čepić); ts…k (ILA 1740 – za Svet-
vinčenat, Čabruniće i Valturu); cok (RLG 37); c…k (ČDO
426); cok (PI 19)] < mlet. zoco (BOE 814) < lat. sŏccus
„Art leichter Schuh”, REW 8052322. Čakavski su mletaci-
zam cok posudili i Istrorumunji: u Žejanama cok, -u, -ure,
-urle m; u Novoj Vasi, Jesenoviku, Letaju, Brdu, Trkov-
cima, Zankovcima, Mihelima i Kostrčanu cok, -u, -2 2, -i m;
u Šušnjevici, Brdu i Škabićima cok, -u, -ure, -urle bg; tsôk
(IrG 370); ţoc, -u (DRI 161); ţoc, -ure (TIr 184); ţoc, -u,
ţócure, -urle (IrHR 204).
Naziv je nastao prema staništu: „raste u jesen u hrasto-
vim i grabovim šumama, te na crnogoričnim panjevima.”
(Gmst 31).
Drugi mikonim također je čakavska posuđenica gdje je
metafora prema načinu rasta, tj. gljiva se pojavljuje u zbi-
jenoj skupini koja podsjeća na gomilicu = čak. kupčić,
umanjenica od kup < prslav. *kupъ (SES 283). Oblici tipa
kup „gomila” postoje kao čakavizmi i u istrorumunjskom:
kup, -u, -22, -i i kup, -u, -ure, -urle (kako smo čuli u Zan-
kovcima); kup, -u, -pi, -purle (IrG 258); cup (SIr 307);
cup, -u, -ur, -urle (DRI 103); cup, -ure (TIr 163; DI 202);
cup, -u, -ure, -urle (IrHR 59 – za Brdo i Žejane).

40. Armillariella tabescens / Clitocybe tabescens (gr-


mača / grmica / grmovača / grmačica)
U Letaju smo čuli g[rmovka, -a, -e, -ele, ž, u Škabićima
322
Ipak: „Pare difficile far derivare la voce dal lat. soccus 'zoccolo',
come si legge nel DEI: la vc. sembra di orig. sett.: ''cfr. il romagn.-
emil. zòch, venez. zòco, e il sett. ciucco (lomb. sciüch) nello stesso
senso''.” (DELI-cd, s. v. ciocco).

447
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

g[rmovka, -a, -e, -ele ž.


Oba su mikonima posuđena iz okolnih čakavskih govo-
ra. Oblik nismo pronašli u ir. repertoarima kojima se služi-
mo, a čak. mikonim *g[rmovka nismo potvrdili u čakavs-
kim repertoarima kojima se služimo. Riječ je dakle o ne-
potvrđenim izvedenicama od g[rm „hrast”: u Čepiću grm
„medunac (Quercus pubescens); česvina, crnika (Quercus
ilex)” (IrLA 1775); u Labinu grm „hrast” (RLG 68); u Pić-
nu grm „hrast” (PI 38), u Rukavcu gˆm „hrast, grm”
(RČGR 86) < prslav. *grъmъ (SES 159) – „raste u bjelo-
goričnim šumama i parkovima od ljeta do jeseni na trulom
korijenju, osobito hrasta (podebljanje naše) (...)” (Gmst
32).
Oblik g[rm u značenju „hrast” i „grm” imaju i Istroru-
munji: u značenju „Quercus pubescens” u Šušnjevici i
Škabićima g[rm, -u, -ure, -urle bg; u Brdu, Škabićima,
Trkovcima, Zankovcima, Mihelima i Kostrčanu g[rm, -u,
2, -i m; u značenju „grm”, a u Žejanama γ[rm, -u, -ure,
-2
-urle m; u Mihelima i Kostrčanu g[rm, -u, -2 2, -i m.
Kovačec je u Žejanama zabilježio γârm, -u, -ure samo u
značenju „grm” (IrHR 83).

41. Boletus edulis (vrganj / ljetni vrganj / pravi vr-


ganj / hrženjak / jurček)
Za ovu je gljivu u svim ir. mjestima naziv jedinstven: u
Žejanama v[rγåń, -u, -22, -i m, u ostalim selima i također u
Žejanama v[rgåń, -u, -22, -i m.323

323
Utjecaj hrvatskoga što se ove gljive tiče, vjerojatno je toliko jak da
žejanski govornici koje smo ispitali prije nekoliko godina za IrLA nisu
prilagodili g > γ. Podatak s γ dobili smo nedavno od dvoje govornika

448
Mikonimi

Riječ je u ir. govore ušla iz čakavskih (npr. u Brgudu i


Čepiću v[rg‚ń – IrLA 1888), gdje je učena riječ prema
hrv. vEgānj (RHJ 1369) < madž. varganya (SKOK
III/624).

42. Boletus luridus / Boletus rubeolarius (bljuvara /


mrežastonogi vrganj / kovara / ludoglavka)
Žejanci ovu gljivu ne poznaju, a u juž. s. smo zapisali
divĺu v[rgåń u Šušnjevici i Novoj Vasi, divĺi v[rgåń u os-
talim mjestima.
Naziv je nastao dodavanjem pridjeva „divlji” uz naziv
za Boletus edulis (v. 41.),324 pridjev u Šušnjevici i Novoj
Vasi je s odr. članom. U Kovačeca nalazimo dív+i (dívľi),
dív+a (dívľe), dív+i (dívľi) za Žejane i dívľi, dívľę, dívľi za
Šušnjevicu, u ostalih divľ (SIr 309); dívli, -e (TIr 164);
divľi (DIr 207) < čak. divji, divĺi < prslav. *divъ (SES 94,
95).

43. Cantharellus cibarius (bjelkasta lisičica / lisica /


lisičarka / pršutnica / paprenjača)
U Šušnjevici i Novoj Vasi zapisali smo lisičarkε, -a, -e,
-ele ž, u ostalim juž. selima lisičarka, -a, -e, -ele ž.
Posuđenice iz čakavskoga: npr. l„sičarka u Čepiću
(IrLA 1890) i Svetvinčentu (ILA 1890)325, izvedenica na

kad smo za potrebe ovoga rada ponovno provjeravali mikonimsku


građu.
324
Usp. u Čepiću v[rg‚ń z b…ške (IrLA 1889) – čak. boška „šuma” <
mlet. bosco (BOE 93) < lang. *busk / *bosk (DELI-cd) – fran. busk,
REW 1419b. Promjena roda u hrv. ne nužno prema šuma jer oblik
boška postoji i u slovenskim istarskim govorima u istom značenju.
325
Čakavski je oblik ušao i u istromletačke govore: lisìčica, lisìčarka
(MI 289).

449
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

-arka od čak. lisica < prslav. *lisica (SES 304). Gljiva je


ime dobila po boji (kao u lisice): „od žute do narančaste s
bjelkastim tonom” (Gmst 208).
Istrorumunji su preuzeli i čak. zoonim lisica > lisicε, -a,
-e, -ele ž u Šušnjevici i Novoj Vasi, lisica, -a, -e, -ele ž u
ostalim juž. s. i Žejanama; u literaturi iamamo: lisítsę, -tse
(IrG 265); lisiţ, -a, -e, -ele (DRI 120); lişită326(VIr 131);
lişíţe, -e (TIr 169); lisiţa (DIr 224); lisíţę, -a u Jesenoviku i
Šušnjevici, lesíţę, -a u Šušnjevici i lisíţa u Žejanama
(IrHR 105).

44. Clavaria flava / Ramaria flava (kladuša / žuta ca-


pica / žuta griva / prsteci)
U svim je ir. mjestima naziv za ovu gljivu tipa prstići: u
Žejanama p[rstič, -u, -2 2, -i m., u Šušnjevici p[rstic, -u, -2
2,
-i m, u Novoj Vasi p[rstić, -u, -2 2, -i m, u Jesenoviku, Leta-
ju, Brdu, Trkovcima, Zankovcima, Mihelima i Kostrčanu
p[rsti}, -u, -22, -i m, u Škabićima perstič, -u, -e, -ele bg.
Naziv se koristi u množinskom obliku.
Ir. repertoari kojima se služimo ne navode sličnih miko-
nima.
Posuđenice iz čakavskih idioma327: npr. u Brdu p[rst„}i,
u Čepiću p[rstenc„ (IrLA 1893), u Svetvinčentu prst„ći, u
Čabrunićima prst‚tsi (ILA 1893), umanjenice na -ić od
p[rst < prslav. *pьrstъ (SES 511). Naziv duguje postanje
morfologiji gljive: „razvija se (sc. plodno tijelo) iz krup-

326
Greška u prepisivanju, treba lişiţă ili lisiţă.
327
Čakavski je oblik preuzet i u istromletački: prstà(è)ci (MI 290).

450
Mikonimi

nog gomoljastog dna i koraljno328 razgranjuje u tupe dvo-


dijelne vrhove žute boje.” (Gmst 267).329

45. Fistulina hepatica / Fistulina buglossoides / Bole-


tus hepaticus (volovski jezik, jetrenica / jetrenka /
vukovo meso)
U Novoj Vasi klenovkε, -a, -e, -ele ž, u Letaju
klenovka, -a, -e, -ele ž, u Šušnjevici guba de klen.
Prva su dva naziva posuđenice iz čakavskih govora, a
treći je hibridna sintagma.
Oblici tipa klenovka izvedenice su na -ovka od čak. klen
„Acer campestre”: npr. klƒn u Brgudu, Čepiću (IrLA
1744), Svetvinčentu, Čabrunićima i Ližnjanu (ILA 1744),
klƒń u Valturi (ILA 1744), kliẽn u Orbanićima (ČDO 466),
klên u Vodicama (ID 182) < prslav. *klenъ (ESSJ II/40).
Mikonim uobličuje stanište: „raste od ljeta do pred zimu
na živim stablima hrasta, kao i na panjevima drugog listo-
padnog drveća.” (Gmst 262).
Sintagma guba (v. 32.) de klen nastala je in loco. Naziv
za stablo ne bilježe ir. repertoari kojima se služimo, a mi
smo zabilježili: klen, -u, klεne, -ele bg u Šušnjevici; klen,
2, -i m u Novoj Vasi, Jesenoviku, Letaju, Brdu, Tr-
-u, -2
kovcima, Zankovcima, Mihelima i Kostrčanu; klen, -u,
klεnure, -urle bg u Škabićima.330

328
Usp. istr. u Galižani ko'rali (ILA 1893).
329
Istu stvarnost uobličuju i imlet. 'ditola u Puli i istr. 'dituli u Šišanu
(ILA 1893), izvedenice od dito „prst” < lat. dĭgĭtus, REW 2638.
330
U Žejanama smo zapisali m[klen, -u, -e, -ele m, vjerojatno posuđe-
nica iz nekog okolnog čakavskog idioma [nalazimo m‚kjēn „Acer
monspessulanum” u Rukavcu (RČGR 151) i u Čabru m'aklejn, -a „vr-
sta javora, klen” (GČP 124)] prije nego iz slovenskih govora blizu

451
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

46. Keuhneromyces mutabilis / Pholiota mutabilis


(panjevčica)
Naziv smo dobili samo od jednog ispitanika iz Žejana:
pańevača, -a, -e, -ele ž.331
Posuđenica iz čakavskoga (za čak. mikonim nemamo
potvrda); od pań < prslav. *pьn'ь (SES 422). Gljiva je na-
ziv dobila prema staništu: „raste od svibnja do zime buse-
nasto na starim panjevima bukve i vrbe te druge bjelogori-
ce.” (Gmst 62).

47. Lycoperdon perlatum / Lycoperdon gemmatum


(puhara / tikvasta puhara / prhavica / pezdec / puša /
pupa)
U Žejanama smo zapisali fufalica, -a, -e, -ele ž, u
Šušnjevici, Novoj Vasi, Jesenoviku, Trkovcima, Zankov-
cima, Mihelima i Kostrčanu p[zd[c, -u, -2 2, -i m, u Brdu i
Škabićima puharica, -a, -e, -ele ž, u Letaju puhalica, -a,
-e, -ele ž.
Žejanski je oblik fufalica onomatopejski, znači i „mijeh
za sumporiranje” (IrLA 1212) i mogao je nastati in loco.

Žejana, za koje doduše ni nemamo potvrda. Bezlaj slov. maklƒn,


meklen, miklen uspoređuje s hrvatskim i srpskim m‚klen, m‚kljen,
p‚klen, bugarskim bráklen, ruskim neklen, paklen itd. što izvodi od
klen „Acer” „z nikalnimi prefiksi ne-, pa-, ma-” (ESSJ II/162, s. v.
maklƒƒn). Oblicima tipa maklen bavio se i Skok: „Daleko raširenija od
toga oblika je složenica sa nejasnim prefiksom ma- m‚kljen (Vuk,
Crna Gora) = m‚klēn = maklƒn (ŽK, slov.) (...) Čini se da je prefiks
došao zbog uklanjanja homonimije s imenom ribe.” (SKOK II/94, s. v.
klƒƒn2). Usp. Makljen (prijevoj u sjevernoj Hercegovini).
331
Moguće je da je ispitanik pobrkao ovu gljivu s vrstom Armillariella
mellea (v. 39.), no inzistirao je na tvrdnji pažljivo gledajući fotografije
obiju gljiva.

452
Mikonimi

Ir. repertoari koje posjedujemo nemaju oblika ni za mijeh


ni za gljivu.
Oblici tipa p[zd[c (ir. repertoari kojima se služimo ne-
maju takvih oblika) posuđeni su iz čak. idioma: npr. u
Svetvinčentu i Čabrunićima pazd‚ts,332 u Čabrunićima i
pazdƒts (ILA 1895), u Labinu pazdac „gljiva puhara”
(RLG 159), u Pićnu pazdàc „gljiva kuglaste glave pune cr-
nog praha” (PI 81), u Orbanićima pazd‚c „kind of mush-
room (boletus?)” (ČDO 515). Izvedenice od čak. pazdit(i):
npr. u Pićnu pazdìt „širiti neugodan miris” (PI 81), u Ru-
kavcu pazdƒt „smrdjeti, zaudarati” (RČGR 203) < prslav.
*pьzdĕti (SES 441, s. v. pezdti).
Oblici tipa puhal(r)ica također su preuzeti iz čak. go-
vora i ne nalazimo ih u ir. repertoarima kojima se služimo:
npr. u Brgudu i Čepiću p†hara (IrLA 1895), u Valturi i
Ližnjanu p†x (ILA 1895), izvedenice od glagola tipa pu-
hat(i) < prslav. *pyxati (SES 442, s. v. píhati).
Svi nazivi duguju postanje istoj značajki gljive: „kada
sazriju spore na vrhu tjemena otvori se rupa poput vulkan-
skog kratera iz koje izlaze zrele spore u obliku prašine.”
(Gmst 279).

48. Macrolepiota procera / Lepiota procera / Agari-


cus columbinus (sunčanica / srnjaki / srndakuša / šu-
gavica / kišobranara / suncobran / parazolka)
Samo u Žejanama: sunčica, -a, -e, -ele ž.
Ne nalazimo paralela u ir., a ni u čak. repertoarima333.

332
Oblik je preuzet i u pulskomletački: paz'dats (ILA 1895).
333
Za čak. zapravo imamo u Svetvinčentu sunč‚rica ali u značenju
„Morchella esculenta” (v. 49.) što je vjerojatno pogrešno, pa taj svet-
vinčentski oblik valja držati za sunčanicu.

453
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

Bilo kako bilo, mikonim je posuđen iz čakavskih govo-


ra334 gdje je izvedenica od sunce < prslav. *sъlnьce (SES
592, s. v. s
nce).
Postanje naziva vjerojatno zbog okrugla oblika poveće-
ga klobuka.

49. Morchella esculenta / Morchella rotunda (pravi


smrčak / smrčak / marohlin / srček / mavrah / ma-
ruh)
U Šušnjevici sm[rc[k, -u, -2 2, -i m, u Jesenoviku, Letaju,
Brdu, Škabićima, Trkovcima, Zankovcima i Kostrčanu
sm[rč[k, -u, -22, -i m, u Mihelima kižńak, -u, kižńač, -i m,
u Novoj Vasi måjski p[rstići.
U Brgudu i Čepiću smrčak (IrLA 1896); u ostalim re-
pertoarima (ir. i čak.) ne nalazimo srodnih oblika. Mikoni-
mom se pozabavio i Skok: „sveslav. i praslav. »gljiva
morchella, phallus esculentus Linn.« U češ., polj. i oba lu-
žičko-srp. sa ž- < g- umjesto č-. U češ., polj. i ukr. bez de-
minutivnog sufiksa -ьk, češ. smrk pored smrž.” (SKOK
III/294). Oblik u natuknici, smŕčak, citiran je prema ARJ
XV/775 gdje se navodi prema Vuku Karadžiću i nekim
starijim rječnicima. Za jadransko područje ne nalazimo pa-
ralela, pa bismo mogli zaključiti da je mikonim u ir. govo-
re ušao iz nekog čak. idioma u kojem bi to bila učena riječ,
no ne nužno: hrv. smŕčak (RHJ 1151).335

334
Čakavizam je i imlet. sùnčica (MI 287).
335
Mikonim postoji i u slovenskom: smrček (Plet. II/522). Slavenski
su mikonim posudili i Rumunji: zbârciog (DEX 1182): „Rumunji po-
sudiše zbîrciog (Moldavija) »morchella esculenta«, s promjenom zb-
umjesto sm- zbog unakrštenja sa a zbîrci »runzeln (= smežurati – op.
autora)«.” (SKOK III/294).

454
Mikonimi

Ornitonim kižńak mogli bismo možda povezati s glago-


lom ki(z)mi, -ít, -esc (DRI 118); kizmí (IrHR 100) u zna-
čenju „žmirkati”: „pokriven nepravilnim jamičastim udu-
binama” (Gsmt 287) koje (udubine) mogu izazvati sliku
očiju koje žmirkaju, no bez paralela u drugim idiomima
teško je išta pouzdanije zaključiti. Ne možemo pouzdano
riješiti ni etimologiju navedenog ir. glagola kizmi: bit će da
je u osnovi hrv. žmiriti (< prslav. *mьžuriti (SES 765, s. v.
žmúriti), no prvi dio, ki- ne znamo protumačiti – možda oko?336
Za drugi član sintagme måjski p[rstići v. 44., a prvi je
pridjev od maj „svibanj” (< lat. majus, REW 5250) posu-
đen iz čakavskoga: „raste u rano proljeće” (Gsmt 287).

50. Pleutorus sapidus / Pleurotus cornucopiae / Pleu-


torus cornucopioides (brestovača / brijestova škripa-
vica)
Samo u Novoj Vasi: brestovkε, -a, -e, -ele ž.
Ne nalazimo potvrda za mikonim ni u ir. ni u čak. reper-
toarima kojima se služimo. Posuđenica iz čakavskoga, iz-
vedenica od brest „brijest (Ulmus campestris)” (< prslav.
*berstъ – SES 46): npr. u Svetvinčentu i Čabrunićima
br„st, u Valturi brĩst, u Ližnjanu brîst (ILA 1783); u Brgu-
du brêst, u Čepiću brƒst (IrLA 1783); u Pićnu bres (PI 15);
u Vodicama brêst, u Golcu brîst (ID 158) > ir. brist, -u,
-ure, -urle m u Žejanama, brest, -u, -2 2, -i m u Šušnjevici,
Novoj Vasi, Jesenoviku, Letaju, Brdu, Škabićima, Trkov-
cima, Zankovcima, Mihelima i Kostrčanu, brest, -u,
brεsture, -urle bg u Škabićima; u literaturi: bréŝt (IrG
199); brest, -u, -i (DRI 94); brest, -t (TIr 159); brest, -u za

336
Usp. češ. okamžik „trenutak” (SKOK II/419, s. v. m„„gati).

455
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

Šušnjevicu (IrHR 41).

51. Tuber melanosporum / Tuber nigrum (crna go-


moljika / crna gomoljača / crni tartuf)
U Žejanama i Škabićima tartuf, -u, -e, -ele bg, u ostalim
mjestima tartuf, -u, -2 2, -i m. U Žejanama još i kumpiråča,
337
-a, -e, -ele ž.
Oblike tipa tartuf Istrorumunji su preuzeli iz čak. govo-
ra [npr. tart†f u Čepiću (IrLA 1898), u Svetvinčentu, Čab-
runićima, Valturi i Ližnjanu (ILA 1989) gdje su ili mleta-
cizmi (imlet. tartufo)338 ili učene riječi (preko standardno-
ga hrv.)]; ishodište je romansko: „Prob. da una var. dial.
lat. (di provenienza osco-umbra) *tufer, corrispondente al
lat. tuber 'tubero': tartufo rappresenterebbe, allora, un ter-
rae *tufer 'tubero di terra', come abbiamo una terrae tuber
in Plinio il Vecchio ed in Petronio” (DELI-cd).
Žejanski je oblik također preuzet iz čakavskoga (npr. u
Brgudu kumpir‚ča – IrLA 1989), izvedenica na -ača od
čak. kumpir < njem. gruntpirn, grumper, krumpir (SES
277). Postanje naziva uvjetovano je oblikom gljive: „Plod-
no tijelo: nepravilno gomoljasto” (Gsmt 298).

52. Tuber magnatum / Tuber album / Tuber griseum


(bijeli tartuf / istarski tartuf)
V. 51.

53. Neidentificirani nazivi


U Škabićima i Zankovcima zapisali smo dva naziva, vje-
337
Nazivi pokrivaju i vrstu Tuber magnatum (v. 52.).
338
Oblik postoji i u istriotskim govorima: tar'tuf u Rovinju, tar'tufo u
Balama, Galižani, Fažani i Šišanu, tar'towofo u Vodnjanu (ILA 1898).

456
Mikonimi

rojatno za istu vrstu, koja ne znamo identificirati: šušńe-


rica, -a, -e, -ele ž (Škabići) i šušńari}, -u, -2
2, -i m (Zan-
kovci).
Bilo kako bilo, nazivi su preuzeti iz čakavskih govora
(nemamo potvrda za čak. mikonime). Izvedenice su to od
čak. šušań: npr. u Pićnu šùšanj „opalo lišće u šumi” (PI
116), š†šań „prostirka za stoku” (IrLA 1477): „U toj se
riječi (sc. šušanj 'suho lišće koje je spalo sa drveća') una-
krstio pridjev suh i onomatopejski glagol. Osnovna je me-
tafora šuš-” (SKOK III/424, s. v. š††škati).

54. Zaključak
Istrorumunjski je gotovo sve mikonime preuzeo iz ča-
kavskih idioma. Ti su čakavski mikonimi uglavnom doma-
ćeg podrijetla, uz minimalan broj posuđenica iz istro-
mletačkoga. Samo su dva mikonima nastala u ir. (guba de
klen, guba de topolε), no i oni su vjerojatno kalkirani pre-
ma klenovka, topolovka. Ipak, neki su mikonimi za koje
smo u članku ustvrdili da su iz čakavskoga mogli nastati i
unutar ir. idioma, pogotovo oni za koje nismo našli čakav-
skih paralela pa smo čakavske oblike samo pretpostavili –
sastavnice iz kojih su takvi mikonimi izvedeni postoje
naime u ir. kao posuđenice iz čakavskoga.

457
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

458
Terminologija bačvarstva

TERMINOLOGIJA BAČVARSTVA

55. Bačve i druge drvene posude


55.1. Bačva
U Šušnjevici smo zapisali b[cvε, -a, -i, -ile ž., u Novoj
Vasi b[čvε, -a, -i, -ile ž., u svim ostalim mjestima b[čva,
-a, -i, -ile ž., a u Novoj Vasi, Letaju, Trkovcima i Miheli-
ma još i b[čva, -a, -e, -ele ž.
Puşcariu donosi băţvę (SIr 304), Sârbu i Frăţilă bačva
(DIr 190), Kovačec bấčvę, -a, -i, -ile za juž. s., bấčva, -i,
-ile za Žejane i bâţvę, -a, -i, -ile za Šušnjevicu (IrHR 36).
Posuđenice iz čakavskih govora: npr. b‚čva u Brgudu,
Čepiću (IrLA 1251) i Orbanićima (ČDO 414), bacva u La-
binu (RLG 16), b‚čva i bâčva u Salima (RGS 25) < pslav.
*bъči, gen. *bъčьve (HER 120).

55.1.1. Bačvar
U Žejanama smo čuli pinter, -u, -2 2, -i m., u Šušnjevici
2, -i m., u ostalim juž. s. b[čvar, -u, -2
b[cvar, -u, -2 2, -i m.
Oblike koji odgovaraju terminima tipa b[čvar daju sa-
mo Popovici i Radu Flora: băčvár (DRI 92), báčvar i sl.
(MALGI 115). Riječ je o čakavskim posuđenicama: npr.
b‚čvar u Brgudu i Čepiću (IrLA 1252), u Svetvinčentu i
Čabrunićima (ILA 1252), bačvãr u Ližnjanu (ibidem), iz-
vedenice na –ar od b‚čva (v. 55.1.).

459
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

Oblike koji bi odgovarali žejanskome pinter nalazimo u


R. Flore, píntar, píntaru; píntar, píntari+ (MALGI 115).
Termin je germanizam: „kakor sbh. p„ntār, pìnter (...) pre-
vzeto iz bav. srvn. pinter (ESSJ III/37). U istarskim čakav-
skim govorima termin nije poznat, a u Hrvatskoj je u upo-
rabi „u Zagrebu i okolini i u Virovitici” (ARJ IX/855, s. v.
p„„ntâr), pa bismo trebali pretpostaviti posredstvo nekog
slovenskog govora, no problem je što nemamo potvrda za
slovenske dijalekte u blizini Žejana.339

55.2. Velika, najveća bačva za vino


U Žejanama måra b[čva, u Šušnjevici maj måre b[cvε,
u Novoj Vasi maj måre b[čvε, u Letaju ča måre b[čva, u
Jesenoviku, Brdu, Škabićima, Trkovcima, Kostrčanu i Mi-
helima måre b[čva, u Zankovcima kastelåna, -a, -e, -ele ž.
Prva su četiri naziva hibridne sintagme: måra, måre
„velika”340 (maj måre „najveća” – komparativ sastavljen
od domaćih elemenata u značenju „veća” – maj „više” <
lat. magis, REW 5228; måre „velik, -a” [u Žejanama smo
zapisali måre/mårle, måre/måra, måro; mår, mår, mår
prid. u Šušnjevici i Novoj Vasi måre, måra/mårε, måro;
mar, mar, mar prid. u ostalim juž. s. måre, måre/måra,
måro; mår, mår, mår prid. – u ir. repertoarima kojima se
služimo nalazimo: måre (SIr 314, DRI 124, DIr 226, IrHR
112), mare (VIr 133), máre (TIr 170), mårle (IrHR 113) <

339
Paun S. Durlić u Rudnoj je Glavi (mjesto u istočnoj Srbiji s pretežito
rumunjskim žiteljima) zapisao pintarj (IrLA 1552), no to s ir. nema
veze, nego je preuzeto iz srpskog: p„ntār, pìnter (RSKJ 4/425).
340
Prvi oblik s odr. članom.

460
Terminologija bačvarstva

lat. mās, mărem, DER 5091341 > dr., ar. máre (DEX 599;
DDAr 656), mr. mári (DMr 183)], ča mare „ona velika”
[ča pokaz. prid. i zam.342 ž. r. (u Šušnjevici smo zapisali
ca, u Žejanama čå, u ostalim mjestima ča) koji bilježe svi
istrorumunjski repertoari kojima se služimo, a uz ovaj od-
jeljak navodimo samo Kovačeca: čéla, čå (ča), čéľi, čale
(čåle) (IrHR 61). S natuknice upućuje na oblike ţela i
ačela. Uz drugi oblik daje cjelovitu i iscrpnu informaciju o
svim oblicima pridjeva (zamjenice) pa je prenosimo u cije-
losti: „ačéla, ačå (ačá, ača), ačéľ, ačåle [čéla, čå (ča),
čeľ, čåle (čale)] (Ž); čấla (čéla), ča (čå), čeľ, čale (čåle,
čấle) (J); ţấla (ţéla) ţa (ţå), ţéľi, ţale (ţåle, ţấle) (S) pokaz.
zamj. (pokaz. pridj.) – onaj, ona, ono (često sa službom
odr. člana, odnosno radi izražavanja roda i broja ili pak ra-
di poimeničenja pridjeva, bez pravoga pokaznog značenja
(IrHR 21). Dr. acel, acela (DEX 6, DER 43); ar. aţel, mr.
ţela (DER 43) < lat. *ecce-illu (DEX 6)]. Za osnovicu sin-
tagme v. 55.1. U Kovačeca nalazimo o måre bấčvę de åpę
„velika bačva vode” (IrHR 36, s. v. bấấčvę). Usp. u Brgudu
vƒlika b‚čva, u Čepiću vƒla b‚čva (IrLA 1272).
Oblik kastelåna posuđen je iz nekog istarskog mlet. go-
vora, zasigurno posredstvom čakavskoga – u čak. reperto-
arima kojima se služimo u Čabrunićima i Svetvinčentu na-
lazimo kaštelâda (ILA 1272), u Labinu kastelda „drvena
posuda za vodu” (RLC 123) i s drugim dočetkom (v. niže).
Od mlet. repertoara koji su nam na raspolaganju samo Ro-
samani ima castelana „va™o carrario, botte (con un'aper-

341
Etimologija je problematična: „El cambio de sentido ha sido
explica-do por Tiktin, por medio de un cruce, poco probable, con
magnus (...)” (DER 5091).
342
U našem slučaju pridjeva.

461
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

tura rettangolare per trasporto d'acqua e per trasporto del-


l'uva dalla campagna)” (VG 188 – za Labin, Poreč, Kopar
i Piran). U imlet. u Puli kašte'lada, u istr. u Rovinju
kasta'lada, u Balama, Vodnjanu i Galižani kaśte'lada, u
Fažani kašte'lana (ILA 1272).
Riječ je o metaforičnim izvedenicama od lat. castĕllum
„dvorac”, REW 1745343.

55.3 Badanj (kaca)


U Žejanama vele kåca, -a, -e, -ele ž, u Šušnjevici måre
b[cvε, u Novoj Vasi måre b[čvε, u drugim mjestima måre
b[čva.
Žejanci su svoj naziv peuzeli i prilagodili vlastitome
sustavu iz govora Brguda, k‚ca (IrLA 1290), a tamo je, s
obzirom na distribuciju termina (v. ARJ IV/710 i SKOK
II/12, s. v. káda), dospio iz knjiž jezika: k‚ca „visoka valj-
kasta drvena posuda otvorena s gornje strane, nejednake
širine dna i vrha, koja služi za kiseljenje zelja, soljenje me-
sa, držanje koma i sl.” (RHJ 422), umanjenica od kada <
prslav. *kad'ь (SES 207, s. v. k‚‚d).
Ostali su nazivi hibridne sintagme u značenju „velika
bačva” (za etimologiju v. 55.1. i 55.2.).

55.4. Bačvica (karatel)


U Žejanama i Jesenoviku smo zabilježili b[čvica, -a, -e,
-ele ž., u Letaju mika b[čva, u Šušnjevici karatel, -u,
karatεle, -ele bg., u Brdu karatel, -u, -e, -ele bg., u Škabići-

343
Za značenje usp. jedno od značenja tal. castello „negli antichi
acquedotti romani, grande vasca, coperta, di distribuzione dell'acqua,
provvista di uno sfioratore per mantenere costante il livello” (DELI-
cd).

462
Terminologija bačvarstva

ma karatele, -ele, karatεle, -ele ž., u Novoj Vasi, Trkovci-


ma i Zankovcima karatelić, -u, -2 2, -i m., u Kostrčanu i Mi-
helima karatelči}, -u, -2 2, -i m., u Mihelima još i mika
b[čvica.
Oblik b[čvica je čakavizam: npr. u Brgudu b‚čvica
(IrLA 1273), u Svetvinčentu i Ližnjanu b‚čvitsa (ILA
1273), umanjenice na –ica od bačva (v. 55.1.). Od ir. re-
pertoara kojima se služimo umanjenicu donosi samo Puş-
cariu, băţviţę (SIr 304).
Termin mika b[čva hibridna je sintagma, u značenju
„mala bačva”. Prvi je elemenat, mik „mali”, domaći: u
Šušnjevici smo zabilježili mik, mikε; mic, mic i mike,
prid., u Novoj Vasi mik, mikε; mič, mič, prid., u ostalim
mjestima mik, mika; mič, mič, prid. (IrLA 319); Byhan je
zabilježio mik, míkę, mits, míke (IrG 276), Puşcariu mic,
mikę (SIr 315), Popovici mic, -ę (DRI 125), Maiorescu
mic, mică, mn. mici, mice (VIr 134), Cantemir mic, -che
(TIr 171), Sârbu i Frăţilă mic, -a (DIr 228), Kovačec mic,
míkę, mič za južna sela, mic, míkę, miţ za Šušnjevicu i mic
(mícu), míca, mič za Žejane (IrHR 116) < lat. *miccus,
DER 5252 > dr., mr. mic, -ă (DEX 628, DMr 189), ar.
n'ic, n'ícă (DDAr 796). Za b[čva v. 55.1.
Oblici tipa karatel čakavizmi su mlet. podrijetla: npr. u
Valturi karatƒja (ILA 1273), u Pićnu karatèl (PI 46), u La-
binu karatel „bačvica od 60 – 70 litara”, karatelić „bačvi-
ca sadržine između 30 i 50 litara” (RLG 88, 89), u Trogiru
karàtîl (RTCG 109) na Unijama karatiêl (UKS 134), u Če-
piću karatƒl (IrLA 1273) i karatƒli} ali za barilo (IrLA
1274): mlet. caratèlo „botticella” (BOE 436), caratel, -elo
(VG 171), caratel (GDDT 130), kara'tel (ILA 1273 – za

463
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

Pulu)344, umanjenice od caro < lat. carrum (< galski),


REW 1721 > tal. caratello „botticella per vini pregiati e li-
quori” (...) „propr. dim. di carro, perché era una botticella
che si trasportava su carri” (DELI-cd).
Za malu bačvu u Byhana nalazimo butói, -oie, navedeno
za Žejane prema VIr 111 (IrG 263). Ostali nemaju.345 Do-
maća riječ: dr. butói (DEX 121), izvedenica na –oi od búte
„bačva” (DEX 121) < lat. bŭttis, REW 1427, buttis, LEI
VIII/401.346

55.5. Omanja bačva (barilo)


U Žejanama kažu putrih, -u, -2 2, -i m., u Šušnjevici
buc[k, -u, bucki, bucki m., a u svim drugim južnim selima
bu}[k, -u, bu}ki, bu}ki m.
Byhan ima pútrih (IrG 324), Maiorescu putrichiu,
putrichi (VIr 143), Popovici putriku, mn. -ќ, -i (DRI 142),
Kovačec pútrih, -u (IrHR 162 – za Žejane) – osim Kova-
čeca svi daju značenje „bačva, bačvica”, dok Kovačec na-
vodi „drvena posuda s ručicom (uhom) sa strane”347. S ob-
zirom na distribuciju oblika, prema čakavskim i inim re-
pertoarima s kojima raspolažemo, oblici tipa putrih u ča-
kavskim su govorima prisutni samo na istarskom polu-
otoku: p†trih „ručna posudica” u Vodicama (ID 207), u
344
Usp. istr. kara'tel (ILA 1273 – za Bale, Vodnjan, Galižanu, Fažanu
i Šišan) i karat'jel (ibidem – za Rovinj).
345
Telefonskim provjerama pri pisanju ovoga rada u Žejanama nismo
potvrdili oblik pa možemo sa sigurnošću ustvrditi da se riječ više ne
upotrebljava.
346
Za ostala dva dijalekta nalazimo samo neizvedene oblike: ar. búte
(DDAr 232), bute (DER 1235) buti (DAr 160, s. v. bute), mr. búti
(DMr 51), buti (DER 1235).
347
Telefonskim smo provjerama i sami potvrdili i ovo značenje.

464
Terminologija bačvarstva

Buzetu i Sovinjskom polju „ručna posudica u obliku bač-


vice” (SKOK III/89). Isti oblik postoji i u slovenskim dija-
lektima [u Štajerskoj pûtrih (SKOK III/89, ESSJ III/140,
MtP-cd) < srvnjem. puterich (SKOK III-89, ESSJ
III/140)]. Premda je riječ zabilježena samo u Žejanama,
pitanje je je li u čakavske govore ušla iz slovenskih istar-
skih govora jer za njih ne nalazimo nikakvih potvrda.
Za oblike tipa bu}[k ne nalazimo potvrda u ir. reper-
toarima kojima se služimo. Termin je preuzet iz čakavsko-
ga: npr. u Vodicama bûčak (ID 160), u ostalim čakavskim
rječnicima ne nalazimo oblika. Riječ je srodna sa sln. bùč
„bačva” (okolica Nove Gorice – osobne ankete), buč
„bačva” (SKOK I/177, s. v. b… …ca), búča „okrogla posoda
za vino” (SES 52)348. Uz potonje M. je Snoj uobličio slje-
deće etimologijsko tumačenje: „beseda je gotovo prevzeta
iz nekega rom. refleksa vlat. buttia, klas. lat buttis «sod»
(...)” (ibidem)349.

55.6. Brenta (za nošenje grožđa)


U Šušnjevici brentε, -a, -e, -ele ž., u drugim juž. s.
brenta, -a, -e, -ele ž., u Žejanama brentåča, -a, -e, -ele ž.
U Žejanama smo zapisali i termin brenta, -a, -e, -ele ž., ali
samo u značenju „drvena posuda za nošenje isključivo
vode”, dok smo u Zankovcima zabilježili i oblik uharica,
-a, -e, -ele ž. u značenju „brenta s ručicom (ušicom) sa
strane”.

348
Oblici tipa buča postoje i u hrvatskim govorima: u Dubrovniku
b†ča „stakleni okrugao sud za piće”, u Dalmaciji „mjedeni sud, kao
pola bukare” (SKOK I/177, s. v. b… …ca).
349
Za etimol. v. i SKOK I/177, s. v. b…
…ca.

465
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

Oblici tipa brenta (brentača je uvećanica na –ača) posu-


đeni su iz čakavskih govora, i to, s obzirom na distribuciju
termina, iz istarskih čakavskih idioma350 gdje su mletaciz-
mi: npr. brênta u Brgudu, Čepiću (IrLA 1289), Svetvin-
čentu i Valturi, brẽnta u Ližnjanu (ILA 1289), Belom
(BBT 51), Novom Vinodolskom (RČGNV 26), brènta u
Pićnu (PI 14), brenta u Labinu (RLG 28) < mlet. brenta
(VG 115)351 < lat. *brenta, REW 1285352. Byhan navodi
bréntę (IrG 199), Puşcariu brentę (SIr 365), Maiorescu
brentă (VIr 111), Popovici brent (DRI 94), Cantemir
brénte (TIr 159), Sârbu i Frăţilă brenta (DIr 193), Kova-
čec za južna sela bréntę, -a (IrHR 41).
Termin uharica također je posuđen iz čakavskih idioma:
npr. u Čabrunićima †xaritsa (ILA 1289), u Labinu uharica
(RLG 241), u Pićnu ùharica (PI 122). Ir. repertoari kojima
se služimo ne donose sličnih oblika. Termin je metafori-
čan, izvedenica od uho < prslav. *uxo (SES 696).

55.7. Omanja kada


U Žejanama vele k[b[lu de vir, u Zankovcima i Mihe-
2, -i m., u Kostrčanu mašteli}, -u, -2
lima maštelić, -u, -2 2, -i
m., u Ližnjanu m[štelić, -u, -2 2, -i m., u Jesenoviku i Tr-
kovcima k[blič, -u, -22, -i m., u Brdu k[blič, -u, -ure, -urle

350
Radu Flora navodi brente (SPuIr 74) što tumači kao posuđenicu iz
slovenskoga s čime se ne možemo složiti.
351
Naziv postoji i u svim istriotskim govorima: b'renta (ILA 1289).
352
„Vc. sett. (...) di prob. orig. preromana (...)” (DELI-cd). Prema
Skoku „brenta je predrimska alpinska riječ, posuđena na čakavskom,
slov. i hrv-kajk. teritoriju u novije doba iz furl.” (SKOK I/207) –
držimo da je u sjevernočakavskim idiomima ekonomičnije pretposta-
viti mletačko podrijetlo termina.

466
Terminologija bačvarstva

bg., u Škabićima k[blić, -u, -ure, -urle m., u Šušnjevici


2, -i m., u Novoj Vasi kabliću ku urekĺi.
k[blic, -u, -2
Na ovom ćemo mjestu obraditi samo dvije sintagme, a
za ostale oblike, redom umanjenice na –ić, v. 55.8.
Žejanska sintagma k[b[lu de vir doslovce znači „kada
od vina”, dakle „kada za vino”. Sintagma je hibridna, prvi
je dio posuđen (v. 55.8.), dok su drugi i treći elemenat do-
maći: de „od” (u svim smo mjestima zabilježili de) – dr.
de (DEX 262; DER 2797), ar., mr. di (DER 2797) < lat.
de, REW 2488; vir „vino” (isto i u IrG 381, SIr 329, VIr
156, DRI 164, TIr 186, DIr 298, IrHR 214)353 – dr., mr.
vin (DEX 1162, DMr 327), ar. in (DER 9266) < lat.
vīnum, REW 9356.
Novovaška sintagma, kabliću ku urekĺi, doslovce znači
„kada s ušima”, dakle „kada s ušicama”. Također hibridna
sintagma gdje je prvi elemenat posuđen (v. 55.8.), a druga
su dva domaća: ku „s, sa” (u svim smo mjestima zapisali
ku; u literaturi nalazimo cu – SIr 307, VIr 119, DRI 102,
TIr 163, DIr 201, IrHR 56; ku – IrG 256), domaća riječ:
dr., ar., mr. cu (DEX 245; DDAr 315, DAr 317; DMr 82)
< lat. cum, REW 2385; urekĺi, mn. od urekĺε „uho”354
[urKkľe, -ľe (IrG 376), urechie (VIr 155), orechie, mn.
orechi, orechile (VIr 137), urecĺ, -a, -ile (DRI 162),
urécľe, -ľ (TIr 184), uręcľe, urekľ/urek (DIr 293), urKcľe,

353
Mi smo u Žejanama zapisali vir, -u, -ure, -urle m., u svim juž. s.
vir, -u, -ure, -urle bg. (IrLA 1244).
354
U Žejanama smo zabilježili urekĺe, -a, -i, -ile ž., u Šušnjevici i
Novoj Vasi urekĺε, -a, -i, -ile ž., u Šušnjevici mn. još i urekĺe, -ele, u
Jesenoviku, Brdu, Trkovcima i Kostrčanu urekĺe, -a, -i, -ile ž., u Leta-
ju, Zankovcima i Mihelima urekĺe, -a, urekĺe, -ele ž. i u Škabićima
urekĺa, -a, -i, -ile ž.

467
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

-a, urécľi, -ile (IrHR 208 – za Žejane)] – dr. uréche (DEX


1139), ar. ureácľe (DDAr 1089), mr. ureácľă (DMr 318) <
lat. aurĭcula, REW 793.

55.8. Čabar
U Žejanama smo zabilježeli č[b[r, -u, č[bri, č[bri m., u
Šušnjevici, Jesenoviku, Brdu, Škabićima, i Trkovcima
k[b[l, -u, k[bli, k[bli m., u Novoj Vasi, Letaju, Kostrčanu
i Mihelima maštel, -u, -2 2, -i m., u Zankovcima m[štē,
m[štelu, m[štel, -i m.
Za č[b[r odgovarajući oblik nalazimo samo u Cantemi-
ra: ceabắr, -ure „vjedro” (TIr 161). Termin bi mogao biti
domaći: dr. ciubắr (DEX 181355) – za ostale rum. dijalekte
ne nalazimo potvrda. Bilo kako bilo, oblik je svakako nas-
lonjen na čakavske likove rasprostranjene i u Istri i u Dal-
maciji: npr. u Brgudu čabãr (IrLA 1292), u Orbanićima is-
to (ČDO 426), u Pićnu čabòr „sud za luženje rublja” (PI
19), u Labinu cabor (RLG 33), u Smokvici na Korčuli
čàbar (RS 85) < prslav. *čьbьrъ (SES 67).
Za k[b[l nalazimo cabắl, -ure „vjedro” (TIr 159) i căbăl
(DIr 194). Čakavizam: npr. u Čepiću kabôl (IrLA 1292), u
Pićnu kabòl (PI 45), na Braču kabôl (ČL 389) < prslav.
*kъbьlъ (HER 308)356. Za istarske primjere v. i 55.11.
I oblici tipa maštel posuđeni su iz čakavskih govora. U
Byhana nalazimo maŝtél „kabao” (IrG 273), u Popovicia

355
< bug. čebăr.
356
„Praslavenska je riječ posuđena iz germanskog *kubil (...)
Germanska je pak riječ posuđenica iz lat. cupellus, cupellum «vrč», a
to je umanjenica od riječi cūpa, cuppa «kaca, bačva, bure», koja je po-
suđena iz semitskog.” (HER 309).

468
Terminologija bačvarstva

maştel (DRI 123). Čakavski je lik proširen diljem Istre i


Dalmacije: npr. u Čepiću maštel„ć (IrLA 1291), u Labinu
maštela (RLG 121), u Orbanićima maštiẽl (ČDO 488) u
Pićnu maštèl (PI 62), u Kukljici maštê, maštêl (RGK 155),
u Brusju na Hvaru maštîl (ČL 533) < mlet. mastèlo,
mastèla „conca per il bucato; tinozza; misura per il vino”
(BOE 404), mastelo (VG 605) < grč. {ο µαστóς „coppa (a
forma di 'mammella', ch'è il significato originario della pa-
rola” (IGV 136357). Za istarske primjere v. i 55.11. Oblik
mastél postoji i u dr. (DAR 183), pa bi ir. termin mogao
biti i domaći.

55.9. Vjedro
U Šušnjevici i Novoj Vasi lodricε, -a, -e, -ele ž., u svim
ostalim anketiranim mjestrima lodrica, -a, -e, -ele ž.
Od ir. repertoara kojima se služimo samo u Kovačeca
nalazimo lodríţa „drvena posuda s ručkama (ušima) sa
strane”358 (IrHR 106 – za Žejane). Čakavizam: npr. u Br-
gudu i Čepiću lodr„ca (IrLA 1293) – u čakavskim reper-
toarima kojima raspolažemo ne nalzimo oblika. Riječ je
rasprostranjena po Sloveniji: lodríca „vrsta soda, brenta,
meh, posoda za vino” (ESSJ II/147 – za Kras i Belu Kra-
jinu) i od XVI. st. po sjeverozapadnim hrvatskim krajevi-
ma (v. ARJ VI/134 i SKOK II/313). Etimon nalazimo u
lat. ŭter „mijeh”, REW 9102 > mlet. ludro (BOE 376, VG

357
„La voce (...) è di antica area veneto-emiliana, per cui una prove-
nienza greca è pienamente giustificata.”
358
Dakle isto što i putrih (v. 55.5.) kako Kovačec navodi na citiranom
mjestu. Telefonskim provjerama uz pisanje ovoga rada i sami smo
potvrdili i ovo značenje oblika kojim se bavimo, također samo u Žeja-
nama.

469
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

553, GDDT 337) – sa stapanjem odr. člana. Čakavski su


oblici umanjenice na –ica.359

55.10. Vjedro s jednom ručicom


U Žejanama kažu si}, -u, -ure, -urle m. i kabålnik, -u,
kabålniče, -ele m., u Šušnjevici sic, -u, -ure, -urle bg. i
2, -i m., u Novoj Vasi sić, -u, -2
sic, -u, -2 2, -i m., u Brdu i
Škabićima sić, -u, -ure, -urle bg., u ostalim južnim selima
si}, -u, -2
2, -i m., u Zankovcima još i burica, -a, -e, -ele ž.
Oblici tipa sić posuđeni su iz čakavskoga kamo su dosp-
jeli iz nekog mletačkog govora (u ir. repertoarima kojima
se služimo ne nalazimo sličnih oblika): npr. u Čepiću s„}
(IrLA 1294), u Svetvinčentu i Čabrunićima s„ć, u Valturi
s„O, u Ližnjanu s„č (ILA 1294), u Senju i Braču s„ć (SR
132; ČL 1102) < mlet. secio (VG 994, GDDT 608), sećo
(VDP 156) < lat. sĭtŭla, REW 7962.
Za kabålnik ne nalazimo sličnih oblika u ir. repertoari-
ma kojima se služimo. Riječ je o izvedenici od imenica ti-
pa k[b[l koja je mogla nastati i unutar ir., a mogla je i kao
takva biti posuđena iz nekog čak. govora. Dalje v. 55.8.
Termin burica posuđen je iz čakavskih govora – Byhan
ima burítsę, -tse „vjedro za mužu” (IrG 202)360, Popovici
buriţ, -e „drvena posuda” (DRI 95), Cantemir búriţe, -e
„solnica” (TIr 159): npr. b†rica u Vodicama i Orbanićima
„okrugla drvena posuda u kojoj se nosi hrana težacima u
polje”, (ID 161; ČDO 425) u Rukavcu „drvena duguljasta
ili okrugla posuda u kojoj se drži grah i drugo” (RČGR
41), u Belom „mjera za zapreminu” (BBT 55), u Labinu

359
Za detaljniju etimologiju v. ESSJ II/147 i SKOK II/313.
360
Naglasak vjerojatno pogrešno zabilježen, trebao bi biti na u.

470
Terminologija bačvarstva

burica „čabrić na jedno uho. Služi kao mjera” (RLG 31).


Riječ postoji i u slovenskim govorima: búrica „čebriček za
mleko” (ESSJ I/54). Etimologija nije najjasnija: ishodište
bi moglo biti „neka posebna, severnobalkanska in furlan-
ska predromanska oblika (...)” (ESSJ I/54, s. v. búrica
„čebriček za mleko”)361.

55.11. Kabao (maštel)


U Žejanama, Trkovcima, Mihelima i Kostrčanu k[b[l,
2 m., u Novoj Vasi k[b[, k[b[lu, k[bli, -2
-u, k[bli, -2 2 m., u
Šušnjevici mastel, -u, -2 2, -i m. i mastel, -u, mastεle,
mastele bg., u Jesenoviku maštel, -u, -2 2, -i m., u Letaju
m[štel, -u, -22, -i m., u Brdu m[štel, -u, m[štele, m[štele
bg., u Škabićima maštel, -u, maštεle, maštele bg. i lužńak,
-u, lužńače, -ele bg.
Termin lužńak zapravo je kotao u kojem se iskuhava
rublje (u Škabićima smo na to pitanje dobili drugi odgo-
vor): u Jesenoviku, Letaju, Brdu, Trkovcima, Mihelima i
Kostrčanu zapisali smo lužńak, -u, -2 2, -i m., u Zankovci-
ma i Letaju lužńak, -u, lužńač, -i m.
Od autora ir. repertoara kojima se služimo samo Popo-
vici ima lužńac, -u (DRI 122), a donosi i gl. lužiti362, -it,
-esc(u) (DRI 122) – i mi smo u svim mjestima zapisali
luži, -es, a u Šušnjevici još i luži, -eśk. Čakavizam: npr. u
Brusju na Hvaru lužńõk (ČL 514), u Buzetu i Sovinjskom
polju l†žnjāk (SKOK II/326, s. v. lug1), u Trpnju l†žnjak
(ibidem), u Istri lûžnjak „sud u kojem se luži” (ibidem); u

361
Za etimol. v. i SKOK I/112, s. v. barîl i, puno opsežnije u JEti
I/42, s. v. bàrilo.
362
Pogrešno zapisano, treba luži.

471
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

Dračevici na Braču lūž„t (ČL 514), u Pićnu lužìt „okuhava-


ti rublje uz dodatak pepela” (PI 60). I čak. imenice i glago-
li potječu od čak. lûg i sl. (diljem istočne jadranske obale):
npr. u Vodicama lûg „pepeo” (ID 189), u Pićnu luh „zape-
peljena voda” (PI 60), u Orbanićima lũh „pepeo” (ČDO
483) < stvnjem. louge (SES 312).
U Brgudu kabâl, u Čepiću vƒli kabôl (IrLA 1295). U
Čepiću i maštƒl ali za „badanj” (IrLA 1290).
Dalje v. 55. 8.

55.12. Metlica za čišćenje posuda


U Novoj Vasi mikε meturicε, u Šušnjevici metlicε, -a,
-e, -ele ž., u svim ostalim mjestima metlica, -a, -e, -ele ž.
Prvi elemenat novovaške sintagme, mikε (v. 55.4.), do-
maći je, a drugi, meturicε, hibridna je izvedenica na hrvat-
ski (čakavski) dočetak –ica od meturε: za metlu smo u
Šušnjevici zapisali meturε, -a, -e, -ele ž., u Brdu i Škabići-
ma metura, -a, metur, -i ž., u ostalim juž. selima metura,
-a, -e, -ele ž.363 Byhan navodi méturę, -re (IrG 275), Puş-
cariu méturę (SIr 314), Maiorescu metură, mn. meture
(VIr 134), Popovici metur, -a, mn. –e (DRI 125), Cante-
mir méture i métule364 (TIr 171), Kovačec za južna sela
méturę, -a (IrHR 116). Domaća riječ: ar., mr., dr. métură
(DDAr 679, DMr 188, DRI 125, s. v. metur), dr. mătură
(DEX 611), mr. m(i)etură (DER 5166): „Origen oscuro.

363
U Žejanama samo metla, -a, -e, -ele ž. (Sârbu i Frăţilă imaju samo
metla – DIr 228, dok ostali ir. repertoari kojima se služimo nemaju to-
ga oblika), posuđenica iz čakavskih govora: npr. mƒtla u Brgudu, Če-
piću (IrLA 1431), Valturi i Ližnjanu (ILA 1431) < prslav. *metъla
(SES 338).
364
Potonji je oblik nastao križanjem s čak. metla.

472
Terminologija bačvarstva

En su base debe estar el lat. matta 'estera'365 (...)” (DER


5166).
Oblici tipa metlica preuzeti su iz čakavskih govora,
umanjenice od metla (v. bilj. 363).

55. 13. Potporanj na kojemu leži bačva


U Žejanama smo zapisali pregreda, -a, -e, -ele ž., u Šuš-
njevici kantir, -u, -e, -ele bg., śtalåźe, -a, śtalåź, -ile ž. i
2, -i m.
śtalåźe, -ele, -e, -ele ž., u ostalim juž. s. kantir, -u, -2
Ir. repertoari kojima se služimo ne donose ni jedan sli-
čan oblik ni za jedan navedeni naziv.
Oblik kantir posuđen je iz čakavskoga: npr. u Čepiću
kantîri mn. (IrLA 1270), na Braču kantĩr (ČL 401), u Ru-
kavcu kāntẽr (RČGR 107), u Rivnju kantîr (RRG 125),
sve u našem značenju, a u Rivnju „drveni četvrtasti komad
grede, a služi za stavljanje ispod bačve ili istegnuta bro-
da”. Ovo potonje značenje prvotno je366. U čak. je riječ
dospjela iz mletačkoga: cantièr (BOE 130) < lat. canthe-
riu(m) «cavallo castrato», poi «travicello» (DELI-cd, s. v.
cantiere)367
I oblici tipa śtalåźe posuđeni su iz čakavskoga < stalaža
(diljem Istre i Dalmacije) „polica” – za specijalizirano
značenje „potporanj” ne nalazimo potvrda. Čak. je oblik
učen, hrv. staláža (RSR 1261), steláža „niz polica u neko-
liko katova, npr. u knjižnicama – za knjige, u skladištima,

365
Lat. matta, REW 5424.
366
Za pomorsko značenje i distribuciju termina v. BB 248, s. v.
škvér).
367
Semantičke je promjene objasnio Angelico Prati: „In origine i can-
tieri erano i cavalletti di sostegno delle navi in costruzione o riparazio-
ne.” (VEI 217).

473
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

u radionicama – za smještanje mašinskih dijelova, instru-


menata i sl.” < franc. stellage (RSR 1264).
Za pregreda v. 55.14.

55.14. Grede ispod bačve


U Žejanama pregreda, -a, -e, -ele ž.368, u Šušnjevici i
Novoj Vasi gredε, -a, -e, -ele ž., u ostalim juž. s. greda, -a,
-e, -ele ž.
Oblici tipa greda posuđeni su iz čakavskih govora: npr.
u Brgudu i Čepiću grêde mn. (IrLA 1271), u Orbanićima
gried‚ (ČDO 450), u Senju grēd‚ (SR 36) < prslav.
*gręda (SES 157, s. v. gréda1)369. Byhan navodi grédę i
gredę za Žejane (IrG 225), Puşcariu gredę (SIr 311), Po-
povici gred, -a, pl. –e, -le (DRI 113), Cantemir gréde
(TIr 167), Kovačec za Šušnjevicu grédę, -a, -e (IrHR 86).
Žejanskoga oblika ne nalazimo u ir. repertoarima koji-
ma se služimo, a sličnih nema ni u čakavskim rječnicima s
kojima raspolažemo. Držimo da je nastao prema oblicima
tipa pregrada jer je riječ o gredama koje leže poprečno u
odnosu na glavne grede na kojima stoje veće bačve.

56. Dijelovi bačve


56.1. Dno bačve
U Šušnjevici smo zapisali fundu de b[cvε, u Novoj Vasi
fundu de b[čvε, u svim ostalim mjestima fundu de b[čva.

368
Odgovor smo dobili samo od jednoga ispitanika koji gotovo redo-
vito umjesto [γ] realizira [g].
369
Iste su etimologije dr. i mr. grindă i ar. grendă (DER 3882), pa bis-
mo našu riječ mogli tumačiti i kao domaću (*grendε) koja je pod utje-
cajem čakavskoga izgubila n.

474
Terminologija bačvarstva

Zabilježeni su nazivi hibridne sintagme (prva su dva


elementa domaća) u doslovnom značenju „dno od bačve”
Prvi je dio sintagmi, fund „dno” domaći elemenat, prisu-
tan i u drugim rum. dijalektima (dr., mr. fund - DEX 404,
DMr 131, ar. fúndu - DDAr 478): u Žejanama fund, -u, -2 2,
-i m. i fund, -u, -ure, -urle m:, u Novoj Vasi i Letaju fund,
2, -i m., u Jesenoviku fund, -u, -2
-u, -2 2, -i m., uz fund, -u,
-ure, -urle bg., u ostalim juž. s. samo fund, -u, -ure, -urle
bg. A. Byhan navodi fund, -dure (IrG 221), Popovici fund,
-ure (DRI 111), Cantemir fun(d), -ure (TIr 166), Kovačec
fund, -u za Šušnjevicu, Brdo i Žejane (IrHR 81) < lat. fŭn-
dus, -ŏris, REW 3585.2.
Za de v. 55.7., za b[čva 55.1.

56.2. Trbuh (trup) bačve


U Žejanama vele folele de b[čva, u Šušnjevici t[rbuhu
de b[cvε, u Novoj Vasi t[rbuhu de b[čvε, u drugim juž. s.
t[rbuhu de b[čva.
Sve su navedene sintagme hibridne i doslovce znače „tr-
buh od bačve”370 – u Žejanama se za trbuh, uz t[rbuh,
kaže i fole, -ele, foĺ, -i m.371: Byhan je zabilježio fole „tr-
buh; mijeh” (IrG 216), Puşcariu fole „mijeh za vino” (SIr
310), Popovici fole, -le, pl. foĺ, -i „mijeh” (DRI 110),
Sârbu i Frăţilă fole „trbuh” (DIr 213), Kovačec za Žejane
fóle, -le „trbuh” (IrHR 80). Domaća riječ: dr., ar. foále
(DEX 388, DDAr 466), mr. foáli (DMr 128) – svi oblici u

370
Usp. u Brgudu t[rbûh b‚čve (IrLA 1259).
371
Oblik znači i „mijeh” – u ostalim ir. idiomima slični oblici označu-
ju isključivo mijeh (v. IrLA 582, 1212, 1297).

475
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

značenju „mijeh; trbuh”372 < lat. fŏllis „mijeh”, REW


3422.1.
Prvi je dio ostalih sintagmi t[rbuh, -u, t[rbuse, -ele bg.
(Šušnjevica), t[rbuh, -u, t[rbuše, -ele bg. (ost. juž. s.) – u
Žejanama t[rbuh, -u, t[rbuše, -ele m. Byhan ima trbúh, -u
(IrG 362), Puşcariu trbúh (SIr 328), Cantemir tărbúh, -ure
(TIr 183), Sârbu i Frăţilă târbuh, tărbuh (DIr 287), Kova-
čec za Šušnjevicu i Brdo târbúh, -u (IrHR 195). Posuđeni-
ce iz čakavskih govora: npr. u Čepiću t[rb†h (IrLA 1259),
u Senju trb†h (SR 153) < prslav. *terьbuxъ (SES 680, s. v.
trébuh).
Za de v. 55.7., za b[čva 1.1.

56.3. Polukružni dio bačve


Samo smo u Zankovcima, od samo jednoga ispitanika,
dobili odgovor na ovo pitanje: pode de b[čve.
Prvi elemenat složenice, pode, hibridan je, sastavljen od
po [po (sva mjesta), pode (sva mjesta); po, po de (IrG 310;
DIR 137; TIr 175), pode (SIr 320), po (DIr 251), pode
(DIr 252), po (IrHR 148 – za juž. s. i Žejane), póde (IrHr
149 – za Žejane) < prslav. *polъ373, (SES 465, s. v. pol1)]
i de (v. 55.7.). Za b[čva v. 55.1.

56.4. Obruč oko bačve


U Šušnjevici obruc de b[cvε, u Novoj Vasi obruč de
b[čvε, u svim ostalim mjestima obruč de b[čva.

372
Što se značenja „trbuh” tiče ono je metaforično, dakle sekundarno:
usp. čak. u Dalmaciji miš„na „veliki trbuh”.
373
Rumunjski književni jezik također poznaje zastarjelicu slavenskoga
podrijetla pol (DEX 816; DAR 297), no ir. oblik o kojem raspravlja-
mo vjerojatno nije s tim u svezi.

476
Terminologija bačvarstva

Hibridne sintagme nastale prema čakavskome modelu –


u Brgudu obrûč od b‚čve, u Čepiću obr†č …koli b‚čve
(IrLA 1254) – gdje su prvi i treći elemenat posuđeni, a
drugi je domaći.
U Žejanama smo zapisali obruč, -u, -22, -i m. i obruč, -u,
obruče, -ele m., u Šušnjevici obruc, -u, -22, -i m. i obruc,
-u, -obruce, -ele bg., u Novoj Vasi, Brdu, Trkovcima i
Zankovcima obruč, -u, -2 2, -i m. i obruč, -u, -obruče, -ele
bg., u Jesenoviku, Letaju i Mihelima samo obruč, -u, -2 2, -i
m., u Škabićima samo obruč, -u, -obruče, -ele bg. Posuđe-
nice iz čakavskih govora. Oblici tipa obruč prošireni su di-
ljem itočne jadranske obale: npr. u Senju …bruč (SR 92), u
Orbanićima …bruč i obrûč (ID 195) < prslav. *obrôčь
(SES 396, s. v. obrôč).

56.5. Duga
U Žejanama duγa, -a, duž, -ile ž i duγa, -a, -e, -ele ž., u
Šušnjevici i Novoj Vasi dugε, -a, -e, -ele ž., u ostalim juž.
s. duga, -a, -e, -ele ž.
Byhan je zapisao dúgę (IrG 210), Popovici dug, -ge
(DRI 108), Kovačec dúga, -ele za Brdo i dúγa, duž, -ile i
-e, -ele za Žejane (IrHR 72). U ostalim rum. dijalektima
postoje oblici s oa umjesto u – dr., ar. doágă (DEX 312,
DDAr 410), mr. doagă (DER 2988)374 < lat. dọga, REW
2714.2 – pa nije jasno je li i u ir. postojao neki stariji oblik
tipa *dogε, koji se pod utjecajem čakavskih termina obli-
kovao u današnje oblike: npr. u Brgudu i Čepiću dûga
(IrLA 1255), u Pićnu dùga (PI 28), u Senju d†ga (SR 25)

374
U Rudnoj Glavi dauag[ (IrLA 1255).

477
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

< prslav. *dôga „lok, nekaj ukrivljenega (...) mavrica”


(SES 96, s. v. dóga1)375.

57. Čepovi i otvori na bačvi


57.1. Vranj (čep i rupa za nj)
U Žejanama za vranj vele čep, -u, -ure, -urle m., u Šuš-
njevici i Škabićima kalkun, -u, -e, -ele bg., u svim ostalim
2, -i m.
juž. s. kalkun, u, -2
Oblici tipa čep po svoj su prilici domaći [dr. cep (DEX
162); ar. čep (DDAr 352), cepu (DAr 226, s. v. cep); mr.
tšômp (DMr 99) < lat. cĭppus, REW 1935376] svakako po-
duprti čak. oblicima tipa čƒp (diljem istočne jadranske
obale) < prslav. *čepъ (SES 69). Puşcariu navodi ţep (SIr
328), Maiorescu cep, cepuri (DIr 115), Popovici ćep, -u,
pl. -ur (DRI 105), Cantemir cep, -ure (TIr 161), Kovačec
čep, -u, čépure, -urle za Žejane i ţep, -u, ţépure, -urle za
Šušnjevicu (IrHR 61).

375
„It. doga 'doga pri sodu' je verjetno le slučajno podobno tej slovan.
besedi (BE [= ESSJ – op. autora] I, 106 [isto i SKOK I/453 – op. au-
tora]), čeprav vpliva te besede na sloven. pomen (dakle ni na čakavski
– op. autora) ni mogoče izključiti.” (SES 96, s. v. dóga).
376
Meyer-Lübke (tj. Puşcariu) ne dovodi u pitanje latinsko podrijetlo
termina (značenje lat. etimona „kolac, graničnik” bi se i moglo oprav-
dati), no osobno smo više za Miklošičevo tumačenje [zbog razlike u
značenjima nastavljača latinskoga („čvor; klada”) odnosno slavensko-
ga etimona („čep”)] koje prenosimo prema Cioranescuu: „Probab. re-
sultado del encuentro del lat. cippus con bg. čep.” (DER 1654), a do
riječi je svakako moglo doći i izravno iz slavenskoga kako je mislio
Popovici: „vbulg. (= praslavenski, op. a.) чепъ” (DRI 105, . v. ćep) – i
u tom bi slučaju u ir. riječ bila domaća. I na koncu: u knjiž. rum. oblici
tipa cep znače „čep; čvor (drveni)”, a u ar. i mr. samo „čep”.

478
Terminologija bačvarstva

Oblici tipa kalkun posuđeni su iz nekog čakavskog go-


vora: npr. u Orbanićima kalkũn (ČDO 461), u Labinu
kalkun (RLG 85)377, u Pićnu kalkùn (PI 46) – oblik je og-
raničen na Istru (prema našim spoznajama, a i na temelju
čakavskih repertoara kojima se služimo, južnije nije u
uporabi). Držimo da je riječ o predmletačkom elementu u
čakavskim govorima Istre378: možemo pretpostaviti istro-
latinski *kalkonu. Naš termin odgovara starotalijanskom
calcóne zabilježenom u XIV. st. za koji Battisti i Alessio
vele: „v. d'area sett., cfr. lat. medioev. calconus (a. 1379, a
Gemona).” (DEI I/676).379 Byhan ima kalkún (IrG 237),
Popovici calcun, -u, pl. –n, -urle, ~ de băčf(v)ă (DRI 96),
Kovačec za Šušnjevicu calcún, -u (IrHR 45).

57.1.1. Čep na vranju


U Žejanama smo zapisali tapun, -u, -e, -ele m., u Šuš-
njevici cep, -u, -ure, -urle bg., u Brdu, Škabićima i Trkov-
cima čep, -u, -ure, -urle bg., u Novoj Vasi, Jesenoviku,

377
Isti oblik, calcun navodi i Rosamani za okolicu Labina, tj. Hrvate
na Labinštini (VG 145).
378
O problematici tumačenja predmletačkih romanizama u istarskim
govorima koji se često (ali ne uvijek!) podudaraju s furlanskima (u na-
šem su slučaju furlanski oblici s č- a ne k-!: cialcón, cjalcón – DFVC
85, s. v. tappo del cocchiume) pisali smo u više navrata, nedavno u IE
343, s. v. istriotski. Ukratko, držimo da takve riječi valja izvoditi iz
romanskih jezičnih slojeva koji su vremenski barem na istoj razini s
dalmatskim.
379
Usp. i: „Cfr. la forma colcon diffusa un tempo in tutta l'Italia set-
tentrion. (...) di cui è un riflesso anche il friul. cialcon e il croato
kalkun dei bilingui di Albona (ovo potonje prema Rosamaniju – op.
a.) (GDDT 162, s. v. cocon2).

479
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

Letaju, Mihelima i Kostrčanu čep, -u, -2 2, -i m., u Zankov-


cima grabĺenåk, -u, grabĺenåč, -i m.
Oblika tipa tapun ne nalazimo u ir. repertoarima kojima
se služimo. Riječ je o mletacizmu koji je u ir. ušao iz ne-
kog čak. govora: npr. u Brgudu tapûn (IrLA 1261), kao u
Svetvinčentu i Valturi (ILA 1301), u Senju tapũn (SR 150)
< mlet. tapone, uvećanica na –one od tapo (BOE 735) <
fran. tappo, REW 8565.2.
Zankovački termin grabĺenåk nije najjasniji: možda iz-
veden od grabi, -es gl. „grabiti, skupljati” (zabilježeno u
svim juž. s., osim u Šušnjevici gdje se kaže grabi, -eśk gl.,
a u Žejanama smo zapisali γrabi, -es gl.) < čak. grabiti <
prslav. *grabiti (SES 153) jer ga treba izvaditi da bi se
grabilo vino?
Za čep v. 57.1.

57.1.2. Omotati tkaninom (o vranju)


U Žejanama zamotej, zamotes (čepu), u Šušnjevici
z[motεj, zemoteśk gl. (kalkunu ku k[rpa), u Novoj Vasi i
Jesenoviku zemotεj, zemotes gl. (kalkunu ku k[rpa), u
Letaju zemotεj, zemotes gl. (kalkunu ku roba), u Brdu,
Škabićima i Trkovcima zemotεj, zemotes gl. (ku roba
kalkunu), u Zankovcima i Kostrčanu omotεj, omotes gl.
(kalkunu ku k[rpa), u Mihelima omotεj, omotes gl. (ku
k[rpa kalkunu).
Svi su zabilježeni nazivi hibridne sintagme u doslovnom
značenju „zamotati/omotati čep”, odnosno „zamotati/omo-
tati čep s krpom/tkaninom”380.

380
Usp. U Brgudu om…tati čƒp, u Čepiću zamot‚t čƒp (IrLA 1262).

480
Terminologija bačvarstva

Glagoli tipa zemotεj i omotεj posuđeni su iz čakavskoga:


čak. omotat(i), zamotat(i) (diljem istočne jadranske obale),
tvoreni prefiksacijom glagola motat(i) (diljem Istre i Dal-
macije) < prslav. *motati (SES 356). Samo u Kovačeca
nalazimo omotK+ za Žejane (IrHR 137).
Oblici tipa k[rpa posuđeni su iz čakavskoga: čak. krpa
(diljem Istre i Dalmacije) < prslav. *kъrpa (SES 279). Mi
smo u Šušnjevici i Novoj Vasi zapisali k[rpε, -a, -e, -ele
ž., u drugim mjestima k[rpa, -a, -e, -ele ž. Popovici ima
cărpa, -iţa (DRI 98), Cantemir cărpe, -a (TIr 161), Kova-
čec cấrpa, -e za Žejane (IrHR 48).
I oblici tipa roba također su posuđeni iz nekog čakav-
skog govora381: čak. r…ba „odjeća; tkanina; roba za trgovi-
nu” (diljem Istre i Dalmacije) < mlet roba (BOE 579) <
germ. rauba, REW 7090. Mi smo u Šušnjevici i Novoj
Vasi zabilježili robε, -a, -e, -ele ž., u ostalim mjestima
roba, -a, -e, -ele ž. u značenjima kao i u čakavskome. Puş-
cariu donosi robę (SIr 323), Maiorescu robă (VIr 144),
Popovici rob, -a (DRI 145), Cantemir robe, -a (TIr 178),
Sârbu i Frăţilă roba, -e (DIr 268), Kovačec za Šušnjevicu i
Brdo róbę, -a i Žejane róba (IrHR 167) – svi samo u zna-
čenju „odjeća”, dok Kovačec navodi uz odjeću i značenja
„rublje” i „roba (za trgovinu)”
Za ku v. 55.7., za kalkunu i čepu 57.1.

57.1.3. Stupa, kudjelja


Za stupu u Žejanama vele stupa, -a, -e, -ele ž. i kučina,
-a, -e, -ele ž., u Šušnjevici stupε, -a, -e, -ele ž., u Novoj

381
Rum. robă francuzizam je. (DEX 930).

481
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

Vasi štupε, -a, -e, -ele ž., u ostalim juž. s. štupa, -a, -e, -ele
ž.
Ir. repertoari kojima se služimo nemaju ni oblike tipa
stupa ni oblike tipa kučina.
Oblici tipa stupa čakavizmi su mlet. podrijetla: npr. št†-
pa u Brgudu, Čepiću (IrLA 1263), u Svetvinčentu, Čabru-
nićima, Valturi i Ližnjanu (ILA 1263), st†pa u Senju (SR
138), Betini i Korčuli (BB 226) < mlet. stopa (BOE 706) <
lat. stŭpa, REW 8332.
Termin kučina učena je podrijetla: hrv. kùčina (RHJ
515) – „augmentativ na –ina od kuk (...) Sufiks je dodan
zbog uklanjanja homonimije sa kuk (...) Sveslav. i praslav.
(*klъkъ) termin je iz kulture konoplje” (SKOK II/220, s. v.
kùčine). U ir. je mogao ući ili izravno iz hrvatskoga, ili iz
nekog čakavskog govora.

57.2. Čep na dnu bačve


U Žejanama kažu čep, -u, -ure, -urle m., u Šušnjevici
cep, -u, -ure, -urle bg., u Brgudu, Škabićima i Trkovcima
2, -i m.
čep, -u, -ure, -urle bg., u ostalim juž. s. čep, -u, -2
V. 57.1.

57.3. Pipa na bačvi (samo cjevčica)


u Žejanama smo dobili odgovor kanelica, -a, -e, -ele ž.,
u Šušnjevici i Novoj Vasi kanelε, -a, -e, -ele ž., u ostalim
južnim selima kanela, -a, -e, -ele ž., a u Škabićima još i
kanelica, -a, -e, -ele ž.
Byhan navodi kanélę, -le (IrG 238), Popovici canél, pl.
–e (DRI 96). Čakavizam mlet. podrijetla: npr. kanêla u Br-
gudu, kanƒla u Čepiću (IrLA 1266), Svetvinčentu, Ližnja-
nu (ILA 1267) i Senju (SR 51) < mlet. canèla (BOE 127)

482
Terminologija bačvarstva

< lat. cannĕlla, REW 1602b. Oblici tipa kanelica umanje-


nice su na –ica koje su mogle nastati i unutar ir. govora.

57.4. Pipa na bačvi (naprava s dijelom za zatvaranje


mlaza)
U Šušnjevici vele spinε, -a, -e, -ele ž., u Novoj Vasi
špinε, -a, -e, -ele ž., u svim ostalim mjestima špina, -a, -e,
-ele ž.
Cantemir ima spíne, -e (TIr 180), ostali nemaju. Čakavi-
zam mlet. podrijetla: npr. šp„na u Brgudu, špîna u Čepiću
(IrLA 1267), Svetvinčentu, Čabrunićima, Valturi, Ližnja-
nu (ILA 1267), Senju (SR 146) i Salima (RGS 363) <
mlet. spina (BOE 691) < lat. spīna, „trn”382REW 8150

57.5. Čepić na pipi


U Žejanama kažu čep, -u, -ure, -urle m., u Šušnjevici
2, -i m., u Letaju čepić, -u, -2
cepic, -u, -2 2, -i m., u Trkovci-
ma, Zankovcima, Mihelima i Kostrčanu čepi}, -u, -2 2, -i
m., u Novoj Vasi mik čep, u Jesenoviku čepu de špina, u
Brdu i Škabićima v[rteĺka, -a, -e, -ele ž.
U Brgudu čƒp, u Čepiću čƒp na kanƒli (IrLA 1268)
Za de v. 55.7., za čep383 3.1., za špina 3.4.
Preostaje nam objasniti oblik zabilježen u Brdu i Škabi-
ćima, v[rteĺka. Posuđenica iz nekog čakavkog idioma (u
čak. repertoarima kojima se služimo ne nalazimo potvrde).
Riječ je o izvedenici od čak. v[rt„t(i)/v[rtƒt(i) (diljem is-
točne jadranske obale) < prslav. *vьrtĕti (SES 731). Istro-
rumunji su posudili i čak. gl.: vrtK+, -tésk (IrG 386), vărti

382
Prijenos značenja „trn” → „slavina” nije problematičan.
383
Cepic i čepić umanjenice su na –ić koje su mogle nastati i unutar ir.

483
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

se (TIr 185), vârti se (DIr 296): mi smo u Šušnjevici zapi-


sali v[rtεj, -eśk gl. i v[rti, -eśk gl., u ostalim mjestima
v[rtεj, -es gl. i v[rti, -es gl.

57.6. Otvor na dnu bačve


U Žejanama smo zabilježili rasklisa, -a, -e, -ele ž., u
Zankovcima d[rždeńåk, -u, d[rždeńåče, -i m., u Šušnjevi-
ci skuĺe, -a, skuĺ, -ele ž. i skuĺε, -a, -e, -ele ž., u Novoj Va-
si škuĺε, -a, -e, -ele ž. u svim ostalim juž. s. škuĺa, -a, -e,
-ele ž.384
Žejanski termin rasklisa nominalizirani je prid. (rasklis,
rasklisa; rasklis, rasklis i rasklise u Žejanama; resklis,
resklisε; resklis, resklis i resklise u Šušnjevici i Novoj Va-
si; resklis, resklisa; resklis, resklis i resklise u ostalim
mjestima – u značenju „otvoren”) koji potječe od glagola
raskĺide, raskĺid (Žejane), reskĺide, reskĺid u drugim mjes-
tima. A. Byhan navodi raskľíde (IrG 326) i reskľíde, -kľís,
-kľíd (IrG 327), Puşcariu glagol rescľide i prid. rescľís, -ę
(SIr 323), Maiorescu reschid, a reschide, reschis (VIr
144), Popovici rescĺide, -cĺis, -cĺid(u) (DRI 144), Cante-
mir rescľíde (TIr 178), Sârbu i Frăţilă rescľide, rascľide
(DIr 267) i Kovačec za Žejane rascľíde i za Šušnjevicu
rescľíde (IrHR 164). Domaća riječ: dr. deschíde (DEX
284), ar., mr. dişcl'id (DDAr 402, DMr 111) < lat. dĭsclū-
dĕre, DER 2878385, od glagola cludere, DELI-cd, s. v.
chiudere.
Oblik d[rždeńåk ne nalazimo u ir. repertoarima kojima
se služimo, a nemaju ga ni čakavski rječnici. Riječ je o ča-

384
I u Žejanama smo zabilježili škuĺe, -a, -e, -ele ž., ali samo u znače-
nju „rupa općenito”.
385
Ir. oblik pretpostavlja lat. *rescludere.

484
Terminologija bačvarstva

kavizmu koji ne znamo protumačiti: u Čepiću druždeń‚k


(IrLA 1264).
Oblici tipa škuĺa „rupa” [u literaturi nalazimo: scuľe
(SIr 324), škuľe, -ľe (IrG 342), scule (VIr 147), şcuĺ (DRI
154), şcúľe, -ľ (TIr 182), şcuľa, -e; şcuľiţa, -e (DIr 284),
scúľe, -a za Šušnjevicu, şcúľe, -a za južna sela i Žejane,
mn. za Žejane do şcuľ, do şcuľe; şcúľiţa za Žejane (IrHR
189)] posuđeni su iz čakavskoga. Oblici tipa škuĺa, škuja
prošireni su i u hrvatskim i u slovenskim istarskim govori-
ma: npr. šk†ĺa u Čepiću (IrLA 433), Čabrunićima i Ližnja-
nu (ILA 433), u Vodicama šk†ļa (ID 217); u Brgudu šk†ĺa
za kanƒlu (IrLA 1264); u Kortama, Maliji, Baredu, Šaredu,
Izoli škúja. Etimologija nije jasna (v. ESSJ IV/78, s. v.
škúlja). S obzirom na distribuciju hrvatskih oblika Istroru-
munji su ove riječi vjerojatno posudili tek nakon dolaska
na Krk i u Istru.

58. Osobine bačava i radnje s njima


58.1. Oplaknuti (o bačvi)
U Žejanama i Šušnjevici zapisali smo spelå, spelu gl.386,
u Šušnjevici još i splahni, splahneśk gl., u Jesenoviku,
Zankovcima i Kostrčanu popĺahni, popĺahnes gl., u Mihe-
lima popĺahni, popĺahnez gl., u Novoj Vasi režentεj,
režentes gl., a u preostala četiri juž. s. spĺahni, spĺahnes
gl.
Prvi je navedeni naziv, spelå, domaći, ostali su preuzeti
iz čakavskoga.

386
Isti je oblik u uporabi i u drugim selima, no nismo ga dobili pri is-
pitivanju terminologije bačvarstva, nego samo općenito „prati, oprati,
isprati, oplaknuti”.

485
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

Byhan ima spel i spl (IrG 347), Puşcariu spelå (SIr


325), Popovici spelå, -åt, spelu (DRI 150), Cantemir spelá
(TIr 180), Sărbu i Frăţilă spelå (DIr 278), Kovačec spelå
(IrHR 179). Riječ postoji i u drugim rum. dijalektima: dr.
spălá (DEX 1006), ar., mr. spel (DDAr 966; DMr 271) <
lat. *expĕrlavāre, REW 3044.
Za čakavizme ne nalazimo potvrda u ir. repertoarima
koji su nam na raspolaganju.
Nazivi tipa poplahni i splahni preuzeti su iz čakavsko-
ga: čak. poplahn„t(i) i sl. (diljem itočne jadranske obale), u
Brgudu opl‚hnuti, u Čepiću poplâhnut (IrLA 1281), u
Valturi popĺ‚xnit, u Ližnjanu popĺâxnuti (ILA 1281), u
Labinu splahnut (RLG 205) < prslav. *polxnôti (SES 449,
s. v. –plaknīti) s različitim prefiksima.
Glagol režentεj čakavizam je mlet. podrijetla: npr. u La-
binu režentat (RLG 190), u Pićnu reženàt (PI 97), u Orba-
nićima i Senju režent‚t (ČDO 538, SR 127), u Salima
režent‚ti (RGS 309) < mlet. resentar (BOE 568) < lat. rĕ-
cĕntāre, REW 7110.

58.1.1. Uvarak od dunja i breskvina lišća (koristi se za


ispiranje bačava)
U Šušnjevici smo zapisali brombε, -a, -e, -ele ž., u No-
voj Vasi brombulε, -a, -e, -ele ž., u Jesenoviku brombula,
2, -i m.
-a, -e, -ele ž., u ostalim juž. s. brombuĺ, -u, -2
Na ovom ćemo mjestu obraditi i glagol brombεj, brom-
buĺεj – v. 58.1.2.
U ir. repertoarima kojima se služimo nema sličnih obli-
ka ni za imenicu ni za glagol.
Riječ je o čakavizmima mletačkog podrijetla: npr. u Or-
banićima bruõmba „hot liquid used to prepare staves for a

486
Terminologija bačvarstva

barrel” i bromb‚t „make a barrel ready for use by cooking


bruõmba in it” (ČDO 423), u Rukavcu brõnbul „vruća vo-
da sa vrijeskom, lišćem vinove loze, smokve i breskve za
dezinfekciju bačava prije berbe” i brōnbul‚t (RČGR 39),
na Braču brômbul i brûmbul „heise Lauge Auspüler von
Fässern”; brombul‚t i brumbul‚t „auswaschen, auspülen,
durch Spülen säubern” (ČL 79, 81), u Čepiću (IrLA 1250),
Čabrunićima i Valturi (ILA 1250) brômba, u Svetvinčentu
brônva i brônba (ILA 1250). Ovi termini nedvojbeno
potječu od mletačkih oblika identična ili slična značenja:
npr. u značenju identičnom našemu Rosamani ima brombo
„pampanata (infuso di mele cotogne e foglie di pèsco che
bollente, si versa nei va™i vinari (...)” (VG 119 – za Kopar i
Piran) i bròmbolo „pampanata387” (VG 120); nalazimo još
bròmbolo „stufa che si fa alle botti per purgarle” (BOE
102); „pampanata, stufa (risciacquata della botte con acqua
e vino bollente)” (GDDT 95)388. Za glagole nalazimo
brombolar „ammollire la botte secca colla stufa” (BOE
102), ostali nemaju u ovom specijaliziranom značenju, no
o tom u daljnjem tekstu. Možemo zaključiti da imenice po-
tječu od glagola tipa brombolar koje već citirani rječnici
daju u značenjima „kruliti; klokotati, ključati (o vodi) i sl.”
pa bi podrijetlo glagola bilo zvukopisno (Doria pretpostav-
lja onomatopejsku osnovu bromb-, GDDT 95, s. v. bròm-
bolo). Potonja se značenja zrcale i u čak. oblicima: npr. u
Salima brumbulj‚ti „kipiti, vreti” (RGS 44), „jako kuhati,

387
Ovdje ne objašnjava sastojke uvarka (pampanata), no vjerojatno
misli na isto.
388
U našem značenju termin je poznat i u istriotskim govorima: u Ši-
šanu b'rombo i b'rombolo, u Vodnjanu b'rombo, u Balama źb'romba
(ILA 1250).

487
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

kipjeti” (RGP 51), u gradu Pagu brunbul‚t „stvarati tutnje-


će mjehuriće; kruljati, burljati (crijeva)” (CGP 131), na Ižu
brnbulj‚ti „kuhati, vreti” (RGI 30).
I navedene mlet. imenice tipa brombolo u spomenutim
se rječnicima daju i u značenjima „mjehur, mjehur sapuni-
ce; mrmljanje, klokotanje i sl.”, a sve se to odražava i u
čakavskim dijalektima, samo što su se u njima oblici izve-
deni od imenica tipa brombolo pomiješali s imenicama ti-
pa brombola, kao uostalom i u mlet. što se vidi iz značenja
oblika koji slijede u uglatim zagradama [bròmbola „bol-
licella; sorta di susina di sapore aspro ed acerbo” (BOE
101), „bolla di sapone, bollicina; prugnola (...) frutto del
Prunus spinosa” (VG 119); „bolla di sapone, bollicina”
(GDDT 94)]: npr. u Salima brûmbulj „naglo vrenje, mje-
hurići” (RGS 44), u Povljanama na Pagu brûmbolj „mje-
hurić, vrenje” (RGP 51), u gradu Pagu brûnbul „tutnjeći
odnosno šumeći mjehurić koji se stvara pri vrenju, ključa-
nje vode ili kaše, burljanje, kruljenje crijeva” (CGP 131),
na Ižu brnbúlj „mjehurić zraka u moru ili kuhanju” (RGI
30), u Labinu brombulji „crni plodovi gloga” (RLG 29), u
Pićnu bròmbulje „sitni divlji plodovi npr. crnog trna” (PI
16).389

389
U Selcima na Braču i za imenicu i za glagol oblikovala su se zna-
čenja kojih u mlet. dijalektima nema: brûmbul „metež, strka, galama;
mrdanje čime, tresenje”; brumbul‚t „praviti metež, galamiti, bučati;
mrdati čime, tresti” – pod istom natuknicom nalazimo i sintagmu
brumbul‚t barîl „tresti bačvom koja je ispunjena tekućinom u svrhu
pranja” što bi odgovaralo i našem značenju (RSG 50, s. v. brum-
bul‚‚t).

488
Terminologija bačvarstva

I na kraju, valja naglasiti da oblici koji imaju botaničko


značenje390 nisu zvukopisni. Battisti i Alessio tal. brómba,
brómbola „crni trn” (potvrđeno početkom XII. st.) tumače
kao mediteranski relikt, a brómbolo „mladica vinove loze”
kao ostatak iz ligurskoga predindoeuropskog supstrata (DEI
I/608).

58.1.2. Oplaknuti (isprati) uvarkom od dunja i bres-


kvina lišća (o bačvi)
U Šušnjevici smo zapisali brombεj, brombeśk gl., u Je-
senoviku brombuĺεj, brombuĺves gl.
V. 58.1.1.

58.2. Rasušiti se (o bačvi)


U Žejanama rasuši se, me rasušes povr. gl., u Šušnjevi-
ci r[spli se, me r[sples povr. gl., u Novoj Vasi rešuši se,
me rešušes povr. gl., u Mihelima r[suši se, me r[sušes
povr. gl., u ostalim juž. s. resuši se, me resušes povr. gl.
U ir. repertoarima kojima se služimo ne nalazimo slič-
nih oblika.
Šušnjevski termin r[spli se posuđen je iz nekog čak. go-
vora. U čakavskim rječnicima koje imamo nalazimo samo
glagole slična značenja (koja bi odgovarala rasušenoj bač-
vi): npr. u Povljanama na Pagu rasplāt„ti „rascijepiti i za-
tim raširiti (ribu, meso i dr.)” (RGP 311), u Kolanu na Pa-
gu rasplt„t „rasjeći na dvije polovice” (RKGP 419), na
Braču rasplōt„t „spalten; zweiteilen” (ČL 1019), u Brusju
na Hvaru također rasplōt„t „rascijepiti; razlučiti” (RBrG
638), u Visu rasplōtìt „raspolutiti, raspoloviti, posjeći po
390
Postoje i u furlanskome: bromb, bromp, bròmbule „šljiva” (FSS 78,
PIRONA 76).

489
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

sredini na dvije polovice” (LVJ 455). U osnovi je ovih


riječi prslav. *poltь, izvedenica od *polъ „pola, polovica”
(SES 450, s. v. plât) što u hrvatskim govorima nije dalo
osnovne riječi. Skok za rasplatiti „rasjeći, razrezati” (riječ
navodi prema Stuliću) pretpostavlja prslav. *polto > hrv.
plat- (SKOK II/678, s. v. plàtica). S obzirom na distribu-
ciju glagola Istrorumunji su ga donijeli s Dinare. Možemo
pretpostaviti prvotni oblik *r[spliti koji se sažeo.391
I glagoli tipa rasuši se čakavskog su podrijetla: npr. u
Brgudu b‚čva se rasûši, u Čepiću b‚čva se rasûšila (IrLA
1275), u Svetvinčentu b‚čva se rasûši, u Čabrunićima
b‚čva se rasũši, u Ližnjanu b‚čva se rasuš„la (ILA 1275).
U osnovi je tih oblika prslav. *suxъ (SES 618).

58.2.1. Rasušen (o bačvi)


U Žejanama smo zapisali rasušit, -a, -o; rasušic i
rasušit, rasušite, rasušit i rasušic prid., u Šušnjevici resu-
sit, resusitε, resusito; resusic, resusite, resusic prid., u
Novoj Vasi rešušit, rešušitε, rešušito; rešušic, rešušite,
rešušic prid., u ostalim juž. s. resušit, resušita, resušito;
resušic, resušite, resušic prid.
Navedene pridjeve ne nalazimo u ir. repertoarima koje
imamo na raspolaganju. Čakavizmi: npr. ras†šena u Brgu-
du (IrLA 1276), rasûšena u Čepiću (IrLA 1276) i Svetvin-

391
Za sažimanje usp. čak. raspla憚a (ČL 1018 – za Komižu),
rasplaćùša (LVJ 454), „raspolovljena riba; rasporak” (u manje-više is-
tim značenjima oblik donose i većina drugih autora navedenih rječ-
nika), a sami smo u Komiži na Visu zapisali i raspli憚a u izrazu sar-
dƒle na raspli憚u „prepolovljene srdele s izvađenim kostima za poha-
nje”.

490
Terminologija bačvarstva

čentu (ILA 1276), rasũšena u Čabrunićima i Ližnjanu


(ILA 1276).
V. 58.2.

58.3. Puštati (o bačvi)


U Žejanama kurå, kuru, u Šušnjevici kapĺεj, kapĺeśk, u
Jesenoviku i Zankovcima kapĺεj, kapĺes, u Novoj Vasi
spušćεj, spušćes, u preostalim juž. s. puš}εj, puš}es.
I Kovačec je u Žejanama zabilježio curå „promakati,
propuštati, curjeti” (IrHR 59), ostali nemaju. Domaća ri-
ječ: dr. curá (DAR 88)392, ar., mr. cur (DDAr 334, DMr
88) < lat. cŭrrĕre, REW 2415.
Ostali su nazivi preuzeti iz čakavskoga.
Za (s)pušćεj u našem značenju ne nalazimo paralela u ir.
repertoarima kojima se služimo: jedino je Kovačec za juž.
s. zapisao spustí (IrHR 181), ali u značenju „ispustiti (iz
ruke)”. U Brgudu b‚čva pũš}a, u Čepiću b‚čva pûš}a
(IrLA 1280), u Svetvinčentu i Čabrunićima b‚čva pûšta, u
Valturi b‚čva pũšOa, u Ližnjanu b‚čva pûšća (ILA 1280)
< prslav. *pustiti – izvedenica od *pustъ „zapušten” (SES
516, s. v. pûst2).
Za kapĺεj (značenje je toga glagola zapravo „kapati”)
nalazimo: kapĺK+, -ĺK+t, -ĺ (IrG 238), capľí (SIr 365), caplí
(TIr 160), capľí (IrHR 46) < čak. kapĺ‚t(i) i sl., od k‚pĺa i
sl. (diljem Istre i Dalmacije) < prslav. *kapľa (SES 217).

58.4. Nepropustan (o bačvi)


U Žejanama i Šušnjevici nismo kao odgovor na pitanje

392
Dačkorumunjske istozvučnice. curá „liječiti” i curá „kruniti (o ku-
kuruzu)” nisu ista postanja kao i naš glagol. Prvi je germanizam (kurie-
ren), a drugi potječe od lat. curare (DEX 251).

491
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

dobili pridjev – u Žejanama b[čva nu kura, u Šušnjevici


b[cva cire bire. U Novoj smo Vasi pak zapisali štåń, -ε,
-o; štåń, štåńe, štåńi prid., u Mihelima zemočit, -a, -o;
zamočic i zemočit, zemočite, zemočic i zemočit prid., a u
svim ostalim juž. s. štåń, -a, -o; štåń i štåńi, štåńe, štåń i
štåńi prid.
Pridjeva tipa štåń ne nalazimo u ir. repertoarima kojima
se služimo. Byhan ima samo glagol ŝtań+ „učiniti nepro-
pusnim” (IrG 351) – mi smo u Šušnjevici zabilježili
stańεj, stańeśk gl., u ostalim juž. s. štańεj, štańes gl. Riječ
je o čakavizmima mlet. podrijetla: npr. u Čepiću b‚čva je
stâńa (IrLA 1278), u Labinu stanjat (RLG 207) < mlet.
stagno, stagnar (BOE 699, GDDT 677). U osnovi je i gla-
gola i pridjeva lat. imenica stagnum „kositar”393, REW
8217a.
Pridjevi tipa zemočit preuzeti su iz čakavskoga. Prefiks
za- u juž. s. redovito postaje ze–, pa bi polazni čak. oblik
bio zamôčen ili sl. u značenju „zamočen, umočen” (diljem
istočne jadranske obale), no ir. značenje je zapravo „na-
močen” (bačvu valja namočiti da postane nepropusna), što
se u čakavskom izražava sufiksom na-, dakle oblicima tipa
namôčen i sl. (diljem istočne jadranske obale). Ir. reperto-
ari kojima se služimo ne donose pridjeva. Samo Kovačec
ima glagole zemočí „zamočiti” (IrHR 224 – za juž. s.) i
zmočí „smočiti, namočiti” (IrHR 226 – za juž. s. i Žejane).
Etimon navedenih čakavskih riječi nalazimo u prslav.
*močiti (SES 349, s. v. močīti).
U Žejanama i Šušnjevici dobili smo samo opisni odgo-
vor: b[čva nu kura (= bačva ne pušta), odnosno b[cva cire

393
Kositar se upotrebljava(o) za učiniti što vodonepropusnim.

492
Terminologija bačvarstva

bire (= bačva dobro drži).


Za b[čva v. 55.1., za kurå 58.3.
Za prilog bire „dobro” nalazimo: bíre (IrG 194, DRI 93,
TIr 159, IrHR 38), bire (SIr 304, VIr 110, DIr 191). I mi
smo u svim anketiranim mjestima zabilježili bire pril. Do-
maća riječ: dr. bíne (DEX 98), ar. ҁíne (DDAr 514), ghini
(DAr 129, s. v. bine), mr. bíni (DMr 39) < lat. bĕne, REW
1028.
Za glagol cire nalazimo: tsíre, -rút, -tsir (IrG 368), ţir
(SIr 328), ţiré (IrHR 204), ţiniu, ţir, a ţirè, ţirut (VIr 152),
ţiré (TIr 184), ţire, -ut, ţiru (DRI 161), ţire (DIr 291); mi
smo u svim mjestima zabilježili cire, ciru gl. Domaća
riječ: dr. ţíne (DEX 1126), ar. ţân (DDAr 1074), mr. tsôn
(DMr 310) < lat. tĕnĕre, REW 8646.
Za negaciju nu koju smo zabilježili u svim anketiranim
mjestima (u ir. rabi se samo uz glagol394) u literaturi nala-
zimo: nu (IrG 289, SIr 317, VIr 136, DRI 129), nú (IrHR
129) „negacija uz glagol”. Domaća riječ: dr., ar., mr. nu
(DEX 701, DDAr 787, DMr 208) < lat. non, REW 5951.

394
Za običnu smo negaciju u svim selima zabilježili ne. U literaturi
nalazimo ne (IrG 286, SIr 316, VIr 135, DRI 128, TIr 172, DIr 236),
né (IrHR 125). Posuđenica iz čakavskoga: čak. ne < prslav. *ne (SES
376). Za potvrdnu smo pak česticu u Žejanama zapisali jå, a u juž. s. ja.
U ir. repertoarima kojima se služimo nalazimo: +a (SIr 312, DRI 115),
ia (VIr 127, TIr 168), iå (DIr 217), +å (IrHR 94 – za Žejane), +a (IrHR,
loc. cit. – za sva mjesta). Čakavizam: npr. u Pićnu, Labinu ja (PI 43,
RLG 79), u Orbaničima j‚ (ČDO 456) – germanizam, kao i sln. ja <
srvnjem. ja (SES 193), koji se ne prostire južnije od Rijeke (za Rijeku
smo j‚ osobno potvrdili), pa nije moguće isključiti preuzimanje iz slo-
venskih govora. Drukčijeg su postanja dr. ia (DEX 468), ar. ĭa (DDAr
569), mr. +a (DMr 152) „evo, eto” – za etimol. v. DER 4221.

493
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

58.5. Nabrekao (o bačvi)


U Žejanama napuhnit, -a, -o; napuhnic, napuhnite,
napuhnic prid., u Šušnjevici nebumbεjt, -ε, -o; nebum-
bεjc, nebumbεjte, nebumbεjc prid., u Novoj Vasi nemočit,
-a, -o; nemočic, nemočite, nemočic prid., u ostalim juž. s.
nebumbεjt, -a, -o; nebumbεjc, nebumbεjte, nebumbεjc
prid.
Autori ir. repertoara ne donose sličnih prid.
Žejanski termin napuhnit potječe od glagola napuhni,
napuhnes (Žejane)395 i odgovara čakavskim pridjevima ti-
pa napûhńen i sl., koji opet potječu od glagola napûhnit(i)
i sl. < izvedenica s pomoću prefiksa na- od prslav. *pyxati
(SES 442, s. v. píhati).
Oblici tipa nebumbεjt potječu od glagola nebumbεj,
nebumbes (juž. s.) čak. podrijetla: npr. u Pićnu nabumbàt
„nabubriti, naduti” (PI 68), u Crikvenici nabūnb‚t „natopi-
ti vodom” (CB 67), u Dračevici na Braču i Brusju na Hva-
ru nabumb‚t (ČL 584) < mlet. imbombar (VG 474) s pro-
mjenom prefiksa im- > na-. Za čak. pridjev imamo samo
jednu potvrdu i to za ženski rod: u Svetvinčentu nabom-
b‚la b‚čva (ILA 1277). Uz imbumbir „inzuppare, imbim-
bire, intridere” Doria predlaže sljedeće etimologijsko rje-
šenje: „Da una voce imitativa e bambinesca bombo «il be-
re» (...)” (GDDT 293).
Za nemočit v. 58.4.

58.6. Utor (žlijeb na dnu bačve u koji se polažu ele-


menti dna)
U Žejanama kažu utor, -u, -e, -ele m., u Šušnjevici i Le-
395
U južnim smo selima zapisali nepuhni, nepuhneśk gl. (Šušnjevi-
ca), nepuhni, nepuhnes gl. (ostali).

494
Terminologija bačvarstva

taju utor, -u, -22, -i m., u Šušnjevici i utor, -u, -e, -ele bg., u
Novoj Vasi otorε, -a, -e, -ele ž., u Zankovcima otora, -a,
-e, -ele ž., u ostalim juž. s. utora, -a, -e, -ele ž.
Ir. repertoari kojima se služimo nemaju sličnih oblika.
Posuđenice iz čakavskoga: na primjer †tor u Brgudu (IrLA
1256) i Svetvinčentu (ILA 1256), ut…ra u Čepiću (IrLA
1256), ut…r u Čabrunićima i Ližnjanu (ILA 1256), ùtor u
Pićnu (PI 124), †tara (prvo a mjesto o u položaju iza ak-
centa) „dio dugā (dužicā) na bačvi koji strši preko dna”
(ID 222), ūtuõr „rim, groove (on a barrel, where the bot-
tom is to be placed” u Orbanićima (ČDO 578), ūtr u Dra-
čevici na Braču (ČL 1302)396 < prslav. *utorъ, *ôtorъ
(SES 701).

58.6.1. Utoriti
U Letaju se kaže zedni, zednes gl., u Žejanama utori,
utores gl., u Šušnjevici otori, otoreśk gl., u Novoj Vasi
otori, otores gl., u Brdu, Trkovcima i Škabićima utori,
utorvez gl., u Škabićima i utoru, u Mihelima i Kostrčanu
priotori, priotores gl., u Zankovcima preotori, preotores
gl. – u Šušnjevici još i preotori, preotoreśk gl. u značenju
„ponovo utoriti”.
Ne nalazimo odgovarajućih oblika u ir. repertoarima ko-
jima se služimo.
Glagoli tipa utori čakavskog su podrijetla: npr. u Brgu-
du i Ližnjanu ut…riti (IrLA 1257, ILA 1257), u Pićnu utò-
riti (bačvu) (PI 124), izvedenice od utor (v. 58.6.). Oblici

396
Iz primjera se vidi da je riječ i o našem znečenju: „Izdũb mãlo
d†bji ûtr da dn… ol bãčve stojĩ šôldo i da ne protaponõje vin….”

495
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

preotori i priotori tvorenice su s pomoću prefiksa pri-,


pre-.
I letajski termin zedni preuzet je iz nekog čakavskog go-
vora: npr. u Čepiću zadn†t (IrLA 1257), tvorenica s pomo-
ću prefiksa za- (> ir. ze-) < prslav. *dĕti (SES 87, s. v.
dti).

58.6.2. Drveni čekić za bačve


U Žejanama smo dobili odgovor måĺ, -u, -2 2, -i m., u
Šušnjevici b[tic, -u, -ure, -urle bg., u Novoj Vasi b[t, -u,
2, -i m. i b[t, -u, -ure, -urle bg. i sintagmu b[tu za
-2
obručele, u Zankovcima, Brdu i Škabićima b[t, -u, -2 2, -i
m. i b[t, -u, -ure, -urle bg., u Brdu i Škabićima i sintagmu
b[tu de lεmna, u Letaju buboĺ[c, -u, -2 2, -i m. i buboĺ[c,
-u, buboĺci, -2 2 m., u tri preostala juž. s. poboj[c, -u, -22, -i
m. i poboj[c, -u, pobojci, -2 2 m., u Jesenoviku nabijåč, -u,
2, -i m. (služi samo za nabijanje obruča) i pobijåč, -u, -2
-2 2,
-i m. (koristi se za tući).
Termini tipa b[t(ic) čakavskog su podrijetla. Byhan ima
bt i btítŝ (IrG 198), Puşcariu băt (SIr 304), Maiorescu
băticiu (VIr 109), Popovici băt, -u, -urle (DRI 92) < npr. u
Senju i Komiži b‚t (SR 5, ČL 38), u Pićnu bat (PI 11), u
Brgudu bat„}, u Čepiću bat„ć (IrLA 1253) < prslav. *batъ
(SES 26). U Novoj smo Vasi zapisali sintagmu b[tu za
obručele [b[tu + za (u svim smo anketiranim mjestima za-
bilježili za; u literaturi nalazimo za (IrG 387, DRI 166, TIr
186, DIr 299, IrHR 218) < čak. za < prslav. *za (SES 735)
+ obručele (v. 56.4.)], a u Brdu i Škabićima hibridnu sin-

496
Terminologija bačvarstva

tagmu b[tu de lεmna397 [b[tu + de (v. 55.7.) + lεmna (u


Šušnjevici i Novoj Vasi zapisali smo lεmnε, -a, -e, -ele ž,
u svim ostalim mjestima lεmna, -a, -e, -ele ž.); Puşcariu
ima lęmnę (SIr 313), Maiorescu lemnă (VIr 131), Cante-
mir lémne, -e (TIr 169), Kovačec za Žejane lmna i lmnę,
-a, lmne, -le za juž. s. (IrHR 103) – domaća riječ: dr., mr.
lemn (DEX 567, DMr 169), ar. lémnu (DDAr 625) < lat.
lĭgnum, REW 5034)].
Preostale termine ne nalazimo u ir. repertoarima kojima
se služimo.
Oblik måĺ mogao bi biti domaći (rum. maiu – SKOK
II/364, s. v. mâlj), svakako naslonjen na čak. oblike mle-
tačkog podrijetla tipa mâĺ, m‚ĺ (Dalmacija) prema kojima
se tijekom vremena prilagodio u današnji oblik (i to u Dal-
matinskoj Zagori jer u Istri i na Krku termin, barem koliko
je nama poznato, nije u uporabi): npr. u Dubrovniku m‚lj
„težak gvozdeni čekić ali i drveni bat” (RDG 216), u Boki
kotorskoj također m‚lj „gvozdeni čekić” (RBK 205), u
Božavi mâlj (SKOK, loc. cit.398) < mlet. magio „strumento
di legno in forma di martello, che s'adopera da'Bottai per
comprimere i cerchi delle botti” (BOE 382) < lat. malleus,
REW 5268399.
Za ir. bubol[c ne nalazimo odgovarajućih čakavskih ob-
lika, tj. izvedenica od gl. bubat(i), bubnut(i) i sl. „(jako)
udarati” (diljem istočne jadranske obale): u Brusju na
Hvaru b†bnut (ČL 83), u Senju b†bnut i b†bnit (SR 11), u

397
= u Valturi dFveni b‚t (ILA 1253)
398
Skok drži da je riječ o posuđenici iz balkanskog latiniteta „zbog to-
ga što se u hrv.-srp. govori više na istoku nego na zapadu (...)”
(SKOK, loc. cit.).
399
> istr. u Rovinju, Balama i Šišanu 'majo (ILA 1253).

497
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

Rukavcu būb‚t (RČGR 40). U osnovi je ovih glagola


prslav. *bôbьnъ (SES 38, s. v. b ben), od ie. onomatopej-
skog korijena bôb (SKOK I/223, s. v. bûbanj). Glagol su
posudili i Istrorumunji: u Šušnjevici bubni, -eśk gl., u os-
talim mjestima bubni, -es gl. – Sârbu i Frăţilă imaju bubni
(DIr 191, s. v. bât).
Ni za ir. čakavizme tipa nabijåč, pobijåč, poboj[c ne na-
lazimo čakavskih ekvivalenata, izvedenice od gl. nabi-
jat(i), pobijat(i) i sl. kojima je u osnovi prslav. *biti „uda-
rati, tući” (SES 34).

59. Zaključak
U terminologiji bačvarstva prevladavaju posuđenice iz
čakavskih govora, od kojih je dobar dio (istro)mletačkog
podrijetla. Domaćih je izraza malo, no za neke (npr. čep)
ne možemo sa sigurnošću tvrditi da su domaći jer u potpu-
nosti odgovaraju čak. oblicima (držimo da su njima samo
poduprti). U Žejanama ima nešto i mogućih posuđenica iz
slovenskih govora koje opet ne možemo sa sigurnošću de-
finirati takvima (npr. pinter). I na koncu, jedan smo oblik
(kalkun) odredili kao čakavizam predmletačkog podrijetla.

498
KAZALA
Kazalo pojmova

KAZALO POJMOVA

bačva – 55.1. crna gomoljika – 51.


bačva (dijelovi) – 56. crna riđovka – 28.1.3.
bačva (omanja) – 55.5. crni daždevnjak – 30.6.
bačva (osobine i radnje s crni tartuf – 51.
bačvama) – 58. crv – 27.3.
bačvar – 55.2. čabar – 55.8.
bačve i druge drvene čekić (drveni) za bačve –
posude – 55. 58.6.2.
bačvica – 55.4 čep na dnu bačve – 57.2.
badanj – 55.3. čep na vranju – 57.1.1.
balavac (puž) – 29.2. čepić na pipi – 57.5.
barilo – 55.5. čepovi i otvori na bačvi –
barska kornjača – 28.3. 57.
bijeli tartuf – 52. daždevnjak (crni) – 30.6.
bjelkasta lisičica – 43. daždevnjak (pjegavi) –
bjelouška – 28.1.5. 30.7.
bjelouška – 28.1.5. dijelovi bačve – 56.
bjesnjača – 37. divlja svinja – 26.3.
bljuvara – 42. dno bačve – 56.1.
brašnjača – 38. drveni čekić za bačve –
brenta – 55.6. 58.6.2.
brestovača – 50. duga – 56.5.
brijestova škripavica – 50. gatalinka – 30.5.
capica (žuta) – 44. glista (kišna) – 27.2.
crna gomoljača – 51. gljiva (opći naziv) – 32.

501
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

gmazovi – 28. kabao – 55.11.


gmazovi – 28. kaca – 55.3.
golać (puž) – 29.2. kada (omanja) – 55.7.
golenka – 36. karatel – 55.4.
gomoljača (crna) – 51. kišna glista – 27.2.
gomoljika (crna) – 51. kišobranara – 48.
grede ispod bačve – 55.14. kladuša – 44.
griva (žuta) – 44. kolutićavci – 27.
grmača – 40. kornjača (barska) – 28.3.
grmačica – 40. košuta – 26.7.1.
grmica – 40. kovara – 42.
grmovača – 40. krtica – 26.13.
gubavica (žaba) – 30.4. krvosasac – 28.1.6.
gujavica – 27.3. kudjelja – 57.1.3.
gušteri – 28.2. kuna – 26.9.
gušterica (siva) – 28.2.2. lasica – 26.10.
guž – 28.1.6. lisica – 26.1.; 43.
hrženica (smeđa) – 30.3. lisičarka – 43.
hrženjak – 41. lisičica (bjelkasta) – 43.
isprati bačvu posebnim livadarka – 33.
uvarkom – 58.1.2. livka (velika) – 34.
istarski tartuf – 52. ludoglavka – 42.
jablanovača – 35. ljetni vrganj – 41.
jajasta muhara – 38. marohlin – 49.
jazavac – 26.8. martinčica – 34.
jelen – 26.7. maruh – 49.
jetrenica – 45. maštel – 55.11.
jetrenka – 45. mavrah – 49.
jezik (volovski) – 45. medenjača – 39.
jež – 26.12. medvjed – 26.4.
jurček – 41. medvjedica – 26.4.1.

502
Kazalo pojmova

mekušci – 29. – 57.


meso (vukovo) – 45. panjevčica – 46.
metlica za čišćenje posuda paprenjača – 43.
– 55.12. parazolka – 48.
miš – 26.14. pezdec – 47.
miš (poljski) – 26.15. pijavica – 27.1.
mlinarica – 38. pipa na bačvi (naprava s
mraznica – 39. dijelom za zatvaranje
mrežastonogi vrganj – 42. mlaza) – 57.4.
muhara – 37. pipa na bačvi (samo
muhara (jajasta) – 38. cjevčica) – 57.3.
muhor – 37. pjegavi daždevnjak – 30.7.
nabrekao (o bačvi) – 58.5. polukružni dio bačve –
neidentificirani nazivi – 53. 56.3.
nepropustan (o bačvi) – poljski miš – 26.15.
58.4. poljski zec – 26.2.
netopir – 26.18. poskok – 28.1.4.
obruč oko bačve – 56.4. potporanj na kojem leži
omanja bačva – 55.5. bačva – 55.13.
omanja kada – 55.7. pravi smrčak – 49.
omorka – 37. pravi vrganj – 41.
omotati tkaninom (o preslica (smeđa) – 36.
vranju) – 57.1.2. prhavica – 47.
opći naziv za gljivu – 32. prsteci – 44.
oplaknuti (o bačvi) – 58.1. pršutnica – 43.
oplaknuti bačvu posebnim puh – 26.20.
uvarkom – 58.1.2. puhara – 47.
osobine bačava i radnje s puhara (tikvasta) – 47.
njima – 58. punoglavac – 30.1.1.
otvor na dnu bačve – 57.6. pupa – 47.
otvori i čepovi na bačvi puša – 47.

503
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

puštati (o bačvi) – 58.3. škripavica (brijestova) –


puza – 39. 50.
puzica – 39. štakor – 26.17.
puzvica – 39. šugavica – 48.
puž – 29.1. šumska rovka – 26.16.
puž balavac – 29.2. tartuf (bijeli) – 52.
puž golać – 29.2. tartuf (crni)– 51.
rasušen (o bačvi) – 58.2.1. tartuf (istarski) – 52.
raušiti se (o bačvi) – 58.2. tikvasta puhara – 47.
riđovka – 28.1.2. topolovka – 35.
riđovka (crna) – 28.1.3. trbuh (trup) bačve – 56.2.
rovka (šumska) – 26.16. trup (trbuh) bačve – 56.2.
rudnjača – 33. tvor – 26.19.
sisavci – 26. ugristi (o zmiji) – 28.1.7.
siva gušterica – 28.2.2. utor (na dnu bačve) – 58.6.
sljepić – 28.2.1. utoriti – 58.6.1.
smeđa hrženica – 30.3. uvarak za ispiranje bačava
smeđa preslica – 36. – 58.1.1.
smrčak – 49. velika livka – 34.
smrčak (pravi) – 49. velika, najveća bačva za
srček – 49. vino – 55.2.
srna – 26.6. vjedro – 55.9.
srndać – 26.6.1. vjedro s jednom ručicom –
srndakuša – 48. 55.10.
srnjaki – 48. vjeverica – 26.11.
stupa – 57.1.3. vodozemci – 30.
suncobran – 48. volovski jezik – 45.
sunčanica – 48. vranj (čep i rupa za nj) –
svinja (divlja) – 26.3. 57.1.
šišmiš – 26.18. vrganj – 41.

504
Kazalo pojmova

vrganj (ljetni) – 41. zmija (opći naziv) – 28.1.1.


vrganj (mrežastonogi) – zmije – 28.1.
42. zmijska gljiva – 37.
vrganj (pravi) – 41. žaba – 30.1.
vučica – 26.5.1. žaba (zelena) – 30.2.
vuk – 26.5. žaba gubavica – 30.4.
vukovo meso – 45. žlijeb (na dnu bačve) –
zec (poljski) – 26.2. 58.6.
zelembać – 28.2.3. žuta capica – 44.
zelena žaba – 30.2. žuta griva – 44.

505
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

506
Kazalo sustavnih naziva

KAZALO SUSTAVNIH NAZIVA

Agaricus albus – 38. Cantharellus cibarius – 43.


Agaricus campestris – 33. Capreolus capreolus –
Agaricus coccola – 38. 26.6.
Agaricus columbinus – 48. Capreolus capreolus ♂ –
Agaricus geotropus – 34. 26.6.1.
Agaricus muscarius – 37. Cervus elaphus – 26.7.
Agaricus Cervus elaphus ♀ – 26.7.1.
pseudoaurantiacus – 37. Chrysopogon gryllus – 38.
Agrocybe aegerita – 35. Clavaria flava – 44.
Amanita fulva – 36. Clitocybe geotropa – 34.
Amanita muscaria – 37. Clitocybe mellea – 39.
Amanita ovoidea – 38. Clitocybe tabescens – 40.
Amphibia – 30. Coluber flavescens –
Anguis fragilis – 28.2.1. 28.1.6.
Annelida – 27. Coluber longissimus –
Armillariella mellea – 39. 28.1.6.
Armillariella tabescens – Emys orbicularis – 28.3.
40. Equisetum arvense – bilj.
Boletus edulis – 41. 316
Boletus hepaticus – 45. Erinaceus europaeus –
Boletus luridus – 42. 26.12.
Boletus rubeolarius – 42. Fistulina buglossoides –
Bufo bufo vulgaris – 30.4. 45.
Canis lupus – 26.5. Fistulina hepatica – 45.
Canis lupus ♀ – 26.5.1. Fungus – 32.

507
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

Glis glis – 26.20. Pholiota mutabilis – 46.


Helix pomatia – 29.1. Pleutorus cornucopiae –
Heminthes – 27.3. 50.
Hyla arborea – 30.5. Pleutorus cornucopioides –
Keuhneromyces mutabilis 50.
– 46. Pleutorus sapidus – 50.
Lacerta agilis – 28.2.2. Pratella campestris – 33.
Lacerta viridis – 28.2.3. Psalliota campestris – 33.
Lepiota procera – 48. Ramaria flava – 44.
Lepus europaeus – 26.2. Rana – 30.1.
Limax agrestis – 29.2. Rana esculenta – 30.2.
Lumbricus rubellus – 27.3. Rana temporaria – 30.3.
Lumbricus terrestris – 27.2. Reptilia – 28.
Lycoperdon gemmatum – Salamandra atra – 30.6.
47. Salamandra maculata –
Lycoperdon perlatum – 47. 30.7.
Macrolepiota procera – 48. Sanguisuga medicinalis –
Mammalia – 26. 27.1.
Martes martes – 26.9. Sauria – 28.2.
Meles meles – 26.8. Sciurus vulgaris – 26.11.
Microtus arvalis – 26.15. Serpentes – 28.1.
Mollusca – 29. Serpes – 28.1.1.
Morchella esculenta – 49. Sorex araneus – 26.16.
Morchella rotunda – 49. Sus scropha – 26.3.
Mus musculus – 26.14. Talpa europaea – 26.13.
Mus rattus – 26.17. Tropidonotus natrix –
Mustela nivalis – 26.10. 28.1.5.
Mustella putorius – 26.19. Tuber album – 52.
Natrix natrix – 28.1.5. Tuber magnatum – 52.
Pholiota aegerita – 35. Tuber melanosporum – 51.
Pholiota cylindracea – 35. Tuber nigrum – 51.

508
Kazalo sustavnih naziva

Ursus arctos – 26.4. Vipera ammodytes –


Ursus arctos ♀ – 26.4.1. 28.1.4.
Vermes – 27.3. Vipera berus – 28.1.2.
Vespertilio murinus – Vipera berus var. prester –
26.18. 28.1.3.
Vulpes vulpes – 26.1.

509
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

510
Kazalo zabilježenih ir. oblika

KAZALO ZABILJEŽENIH IR. OBLIKA


(sintagme se navode po svim sastavnicama, a sastavnica prema
kojoj se našla po abecedi, otisnuta je deblje)

a – bilj. 305. måre b[[čvε – 55.3.


b[[cva cire bire – 58.4. obruč de b[[čvε – 56.4.
b[cvar – 55.1.1. t[rbuhu de b[[čvε – 56.2.
b[cvε – 55.1. pode de b[[čve – 56.3.
fundu de b[[cvε – 56.1. b[čvica – 55.4.
måre b[[cvε – 55.3. mika b[[čvica – 55.4.
maj måre b[[cvε – 55.2. b[t – 58.6.2.
obruc de b[[cvε – 56.4. b[tic – 58.6.2.
t[rbuhu de b[[cvε – 56.2. b[[tu de lεmna – 58.6.2.
b[čva – 55.1. b[[tu za obručele – 58.6.2.
b[[čva nu kura – 58.4. bire – 58.4.
folele de b[[čva – 56.2. b[cva cire bire – 58.4.
fundu de b[[čva – 56.1. bråjda – 26.15.
t[rbuhu de b[[čva – 56.2. bråjdε – 26.15.
måra b[[čva – 55.2. soreču de brajdi – 26.15.
måre b[[čva – 55.2.; 55.3. brenta – 55.6.
mika b[[čva – 55.4. brentåča – 55.6.
obruč de b[[čva – 56.4. brentε – 55.6.
b[čvar – 55.1.1. brest – 50.
b[čvε – 55.1. brestovkε – 50.
fundu de b[[čvε – 56.1. brist – 50.
maj måre b[[čvε – 55.2. brombε – 58.1.1.

511
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

brombεj – 58.1.2. čepić – 57.5.


brombula – 58.1.1. čepi} – 57.5.
brombulε – 58.1.1. čepu de špina – 57.5.
brombuĺ – 58.1.1. zamotej čepu – 57.1.2.
brombuĺves – 58.1.2. č[b[r – 55.8.
bubni – 58.6.2. čorav – 26.18.
buboĺ[c – 58.6.2. čorava – 26.18.
buc[k – 55.5. čoravo – 26.18.
bu}[k – 55.5. čuf – 28.1.4.
burica – 55.10. kåčka ku čufu – 28.1.4.
ca – 55.2. ćirimiš – 26.18.
cela – 29.2. ćorav – 26.18.
pužu cela golu – 29.2. }orav – 26.18.
cep – 57.1.1.; 57.2. ćorava – 26.18.
cepic – 57.5. }orava – 26.18.
cire – 58.4. ćoravε – 26.18.
b[cva cire bire – 58.4. ćoravo – 26.18.
cok – 39. }oravo – 26.18.
cokarica – 39. daždevńåk – 30.6.
corav – 26.18. de – 26.15.; 26.18.; 55.7.
coravε – 26.18. b[tu de lεmna – 58.6.2.
coravo – 26.18. čepu de špina – 57.5.
cuf – 28.1.4. k[b[lu de vir – 55.7.
cup – 39. folele de b[čva – 56.2.
ča – 55.2. fundu de b[čva – 56.1.
čå – 55.2. fundu de b[cvε – 56.1.
ča måre b[čva – 55.2. t[rbuhu de b[cvε – 56.2.
čela – 29.2. fundu de b[čvε – 56.1.
čep – 57.1.; 57.1.1.; 57.2.; guba de klen – 45.
57.5. guba de topolε – 35.
mik čep – 57.5. obruc de b[cvε – 56.4.

512
Kazalo zabilježenih ir. oblika

obruč de b[čva – 56.4. folele de b[čva – 56.2.


obruč de b[čvε – 56.4. fufalica – 47.
pode de b[čve – 56.3. fund – 56.1.
pužu far de kåsε – 29.2. fundu de b[cvε – 56.1.
soreču de brajdi – 26.15. fundu de b[čva – 56.1.
t[rbuhu de b[čva – 56.2. fundu de b[čvε – 56.1.
t[rbuhu de b[čvε – 56.2. g[rm – 40.
d[rždeńåk – 57.6. γ[rm – 40.
dibĺa – 26.3. g[rmovka – 40.
dibĺε – 26.3. g[rmovka – 40.
dibĺi – 26.3. glista – 27.2.
din – 26.15. γlista – 27.2.
sorecu din pemint – 26.15. glistε – 27.2.
divja – 26.3. glistina – 27.1.
divjε – 26.3. γĺer – 26.20.
divji – 26.3. go – 29.2.
divĺa – 26.3. go puž – 29.2.
divĺε – 26.3. gol – 29.2.
divĺi – 26.3. gol puž – 29.2.
divĺi pork – 26.3. pužu gol – 29.2.
divĺi v[rgåń – 42. gola – 29.2.
divĺu pork – 26.3. golε – 29.2.
divĺu v[rgåń – 42. goli puž – 29.2.
*dogε – 56.5. pužu cela golu – 29.2.
duga – 56.5. goncår – 33.
duγa – 56.5. gončår – 33.
dugε – 56.5. grabi – 57.1.1.
far de – 29.2. γrabi – 57.1.1.
pužu far de kåsε – 29.2. grabĺenåk – 57.1.1.
f[rĺ – 30.1.1. greda – 55.14.
fole – 56.2. gredε – 55.14.

513
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

*grendε – bilj. 369. jež – 26.12.


guba – 32. kabålnik – 55.10.
γuba – 32. kabliću ku urekĺi – 55.7.
guba de klen – 45. kåca – 55.3.
guba de topolε – 35. kåckε – 28.1.1.
u
otrovna guba – 37. kåčka – 28.1.1.
gubε – 32. kåčka ku čufu – 28.1.4.
gujina – bilj. 305. kåčka na rige – 28.1.2.
gujinε – 28.1.1. kafetast – 30.3.
gunčår – 33. kafetasta – 30.3.
gušćer – 30.6. kafetasta žåba – 30.3.
guš}er – 30.6.; 30.6. kafetastε – 30.3.
gušćerica – 28.2.2. kafetasto – 30.3.
guš}erica – 28.2.2. kalkun – 57.1.
guš}erice – 28.2.2. omotεj kalkunu ku k[rpa –
gušćericε – 28.2.2. 57.1.2.
vεrdε gušćericε – 28.2.3. omotεj ku k[rpa kalkunu –
guš}}eru negru – 30.6. 57.1.2.
gušćeru za ploje – 30.6. zemotεj kalkunu ku k[rpa
γuž – 28.1.6. – 57.1.2.
ğirin – 30.1.1. zemotεj kalkunu ku roba –
ğordanka – 38. 57.1.2.
h[rt – 26.13. zemotεj ku roba kalkunu –
hråstava žåba – 30.4. 57.1.2.
žåbε hråstovε – 30.4. z[motεj kalkunu ku k[rpa
ja – bilj. 394. – 57.1.2.
jå – bilj. 394. kanela – 57.3.
jåzav[c – 26.8. kanelε – 57.3.
jazv[c – 26.8. kanelica – 57.3.
jelen – 26.7. kantir – 55.13.
jez – 26.12. kapĺεj – 58.3.

514
Kazalo zabilježenih ir. oblika

karatel – 55.4. klen – 45.


karatelči} – 55.4. guba de klen – 45.
karatele – 55.4. klenovka – 45.
karatelić – 55.4. klenovkε – 45.
kåsa – 29.2. korńača – 28.3.
kåsε – 29.2. kosarica – 30.2.
pužu far de kåsε – 29.2. kosica – 30.2.
kastelåna – 55.2. kosicε – 30.2.
k[b[ – 55.11. kosicε – 30.2.
k[b[l – 55.8.; 55.11. košuta – 26.7.1.
k[[b[[lu de vir – 55.7. košutε – 26.7.1.
k[blic – 55.7. kravosas – 28.1.6.
k[blič – 55.7. ku – 28.1.4., 28.3.; 55.7.
k[blić – 55.7. kåčka ku čufu – 28.1.4.
k[rpa – 57.1.2. kabliću ku urekĺi – 55.7.
omotεj ku k[[rpa kalkunu – omotεj ku k[rpa kalkunu –
57.1.2. 57.1.2.
omotεj kalkunu ku k[[rpa – omotεj kalkunu ku k[rpa –
57.1.2. 57.1.2.
zemotεj kalkunu ku k[[rpa zemotεj kalkunu ku k[rpa
– 57.1.2. – 57.1.2.
z[motεj kalkunu ku k[[rpa zemotεj kalkunu ku roba –
– 57.1.2. 57.1.2.
k[rpε – 57.1.2. zemotεj ku roba kalkunu –
k[ršin – 38. 57.1.2.
k[ršinari} – 38. z[motεj kalkunu ku k[rpa
k[rt – 26.13. – 57.1.2.
k[rtica – 26.13. žåba ku osu – 28.3.
kučina – 57.1.3.
k[rtina – 26.13.
kumpiråča – 51.
k[rtinε – 26.13.
kuna – 26.9.; bilj. 290
kižńak – 49.

515
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

kunčår – 33. ĺepur – 26.2.


kun}ari} – 33. ĺerm – 27.3.
kunε – bilj. 290 m- – bilj. 305.
kunica – 26.9. maj måre b[cve – 55.2.
kunice – 26.9. maj måre b[čve – 55.2.
kunicε – 26.9. maj måre b[čvε – 55.2.
kup – 39. måjski p[rstići – 49.
kup}ić – 39. måĺ – 58.6.2.
kurå – 58.3. måra b[čva – 55.2.; 55.3.
b[čva nu kura – 58.4. måre b[cvε – 55.3.
låsica – 26.10. måre b[čva – 55.2.
låsicε – 26.10. måre b[čvε – 55.3.
lεmna – 58.6.2. ča måre b[čva – 55.2.
b[tu de lεmna – 58.6.2. maj måre b[cve – 55.2.
lεmnε – 58.6.2. maj måre b[čvε – 55.2.
lisica – 26.1.; 43. martincicε – 34.
lisicε – 26.1.; 43. martinčica – 34.
lisičarka – 43. martinčicε – 34.
lisičarkε – 43. mastel – 55.11.
liverica – 26.11. maštel – 55.8.; 55.11.
livericε – 26.11. maštelić – 55.7.
pužu lizav[[c – 29.2. mašteli} – 55.7.
lodrica – 55.9. medved – 26.4.
lodricε – 55.9. medvid – 26.4.
lup – 26.5. medvidica – 26.4.1.
lupa – 26.5.1. medvidicε – 26.4.1.
lupε – 26.5.1. metla – bilj. 363.
lupica – 26.5.1. metlica – 55.12.
lupicε – 26.5.1. metlicε – 55.12.
luži – 55.11. metura – 55.12.
lužńak – 55.11. meturε – 55.12.

516
Kazalo zabilježenih ir. oblika

mikε meturicε – 55.12. guš}eru negru – 30.6.


m[klen – 45. šårpelu negru – 28.1.3.
m[šte – 55.8. nemočit – 58.5.
m[štel – 55.11. nepuhni – bilj. 395.
m[štelić – 55.7. nopta – 26.18.
mik – 30.1.1.; 55.4. nopte – 26.18.
mik čep – 57.5. noptε – 26.18.
mika – 30.1.1. nu – 58.4.; bilj. 305.
mika b[čva – 55.4. b[čva nu kura – 58.4.
mika b[čvica – 55.4. obruc – 56.4.
mikε – 30.1.1. obruc de b[cvε – 56.4.
mikε meturicε – 55.12. obruč – 56.4.
mikε žåbicε – 30.1.1. obruč de b[čva – 56.4.
mlikar – 28.1.6. obruč de b[čvε – 56.4.
morńåk – 30.6. b[tu za obručele – 58.6.2.
muckå – 28.1.7. omotεj kalkunu ku k[rpa –
muckåt – bilj. 305. 57.1.2.
mučkå – 28.1.7. omotεj ku k[rpa kalkunu –
muharka – 37. 57.1.2.
na – 28.1.2. orb – 26.18.
kåčka na rige– 28.1.2. soreču orb – 26.18.
nabijåč – 58.6.2. orba – 26.18.
napuhni – 58.5. orbε – 26.18.
napuhnit – 58.5. orbu soreč – 26.18.
ne – bilj. 394. os – 28.3.
nebumbεj – 58.5. žåba ku osu – 28.3.
nebumbεjt – 58.5. otora – 58.6.
negra – 30.6. otorε – 58.6.
neγra – 30.6. otori – 58.6.1.
negru – 30.6. pantigåna – 26.17.
neγru – 30.6. pantigånε – 26.17.

517
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

pańevača – 46. pode – 56.3.


paucinε – bilj. 300. pode de b[čve – 56.3.
pauči} – bilj. 300 pode puĺ pode soreč –
paučina – bilj. 300. 26.18.
pauk – bilj. 300 pode puĺ pode soreč –
påuk – 28.1.4. 26.18.
paulinčić – bilj. 300 pode puĺ ši pode sorec –
påvug – 28.1.4. 26.18.
påvuk – 28.1.4. pode puĺ ši pode sorec –
pavulin – bilj. 300 26.18.
pavužina – bilj. 300. pode puĺ ši pode soreč –
pečurka – 32. 26.18.
pečurkε – 32. pode puĺ ši pode soreč –
pečurva – 32. 26.18.
pemint – 26.15. žåbε pokrovåtε – 28.3.
sorecu din pemint – 26.15. popĺahni – 58.1.
p[rstic – 44. pork – 26.3.
p[rstič – 44. divĺi pork – 26.3.
p[rstić – 44. divĺu pork – 26.3.
p[rsti} – 44. poskok – 28.1.4.
måjski p[[rstići – 49. pregreda – 55.13.; 55.14.
p[zd[c – 47. preotori – 58.6.1.
pijavica – 27.1. preslica – 36.; bilj. 316
pijavicε – 27.1. priotori – 58.6.1.
pinter – 55.1.1. pucolε – 26.19.
ploje – 30.6. puh – 26.20.
plojε – 30.6. puhalica – 47.
gušćeru za ploje – 30.6. puharica – 47.
po – 56.3. puĺ – 26.18.
pobijåč – 58.6.2. pode puĺ pode soreč –
poboj[c – 58.6.2. 26.18.

518
Kazalo zabilježenih ir. oblika

pode puĺ ši pode sorec – rigε – 28.1.2.


26.18. kåčka na rige– 28.1.2.
puĺina de nopte – 26.18. roba – 57.1.2.
puš}εj – 58.3. zemotεj ku roba kalkunu –
putrih – bilj. 358. 57.1.2.
putrih – 55.5. zemotεj kalkunu ku roba –
puž – 29.1. 57.1.2.
puź – 29.1. robε – 57.1.2.
go puž – 29.2. serp – 28.1.3.
gol puž – 29.2. s[rna – 26.6.
pužu cela golu – 29.2. s[rnε – 26.6.
pužu far de kåsε – 29.2. s[rńåk – 26.6.1.
pužu gol – 29.2. sic – 55.10.
pužu lizav[c – 29.2. sić – 55.10.
rasklis – 57.6. si} – 55.10.
rasklisa – 57.6. skuĺe – 57.6.
raskĺide – 57.6. skuĺε – 57.6.
rasuši se – 58.2. slepič – 28.2.1.
rasušit – 58.2.1. slipic – 28.2.1.
resklis – 57.6. slipić – 28.2.1.
reskĺide – 57.6. slipi} – 28.2.1.
resusit – 58.2.1. sm[rc[k – 49.
resuši se – 58.2. sm[rč[k – 49.
resušit – 58.2.1. sorec – 26.14.
rešuši se – 58.2. pode puĺ ši pode sorec –
rešušit – 58.2.1. 26.18.
režentεj – 58.1. sorecu din pemint – 26.15.
r[spli se – 58.2. soreč – 26.14.; 26.15.
*r[spliti – 58.2. pode puĺ pode soreč –
r[suši se – 58.2. 26.18.
riga – 28.1.2.

519
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

pode puĺ ši pode soreč – śtalåźe – 55.13.


26.18. štåń – 58.4.
orbu soreč – 26.18. štańεj – 58.4.
soreču de brajdi – 26.15. štupa – 57.1.3.
soreču orb – 26.18. šoreč – 26.14.
spelå – 58.1. šušńari} – 53.
spinε – 57.4. šušńerica – 53.
splahni – 58.1. tartaruga – 28.3.
spĺahni – 58.1. tartarugε – 28.3.
spušćεj – 58.3. tartuf – 51.
spuž – 29.1. t[rbuh – 56.2.
spužu gol – 29.2. t[[rbuhu de b[cvε – 56.2.
stańεj – 58.4. t[[rbuhu de b[čva – 56.2.
stupa – 57.1.3. t[[rbuhu de b[čvε – 56.2.
stupε – 57.1.3. topol – 35.
sunčica – 48. topola – 35.
šårpe – 28.1.1. topole – 35.
šårpel – 28.1.3. topolε – 35.
šårpelu negru – 28.1.3. guba de topolε – 35.
šerp – 28.1.3. topolovka – 35.
ši – 26.18. topolovkε – 35.
pode puĺ ši pode sorec – tvor – 26.19.
26.18. uharica – 55.6.
pode puĺ ši pode soreč – u
otrovna guba 37.
26.18. urekĺa – bilj. 354.
škuĺa – 57.6. urekĺe – bilj. 354.
škuĺe – 57.6. urekĺε – bilj. 354.
škuĺε – 57.6. kabliću ku urekĺi – 55.7.
špina – 57.4. urs – 26.4.
čepu de špina – 57.5. úrsa – 26.4.1.
špinε – 57.4. utor – 58.6.

520
Kazalo zabilježenih ir. oblika

utora – 58.6. zelena žåba – 30.2.


utori – 58.6.1. zelena žåba – 30.2.
vεrde – 28.2.3. zelena žåbica – 30.2.
vεrdε – 28.2.3. zelenbor – 28.2.3.
vεrdε gušćericε – 28.2.3. zelenε – 28.2.3.
žåbε vεrde – 30.2. zeleno – 28.2.3.
veverica – 26.11. zeleńåk – 28.2.3.
v[rgåń – 41. zemočit – 58.4.
v[rγåń – 41. zemotεj kalkunu ku k[rpa
divĺi v[[rgåń – 42. – 57.1.2.
divĺu v[[rgåń
rg – 42. zemotεj kalkunu ku roba –
v[rtεj – 57.5. 57.1.2.
v[rteĺka – 57.5. zemotεj ku roba kalkunu –
v[rti – 57.5. 57.1.2.
vir – bilj. 353. z[[motεj kalkunu ku k[rpa
k[b[lu de vir – 55.7. – 57.1.2.
vodeńåcε – 28.1.5. žåba – 30.1.
vodeńåča – 28.1.5. hråstava žåba – 30.4.
vodeńåčε – 28.1.5. kafetasta žåba – 30.3.
vodeńåk – 28.1.5. zelena žåba – 30.2.
za – 30.6.; 58.6.2. zelena žåba – 30.2.
b[tu za obručele – 58.6.2. žåba ku osu – 28.3.
gušćeru za ploje – 30.6. žåbε – 30.1.
zabic – 30.1.1. žåbε hråstovε – 30.4.
zamotej čepu – 57.1.2. žåbε pokrovåtε – 28.3.
ze- – 58.4.; 58.6.1. žåbε vεrde – 30.2.
zedni – 58.6.1. zelena žåbica – 30.2.
zelembåč – 28.2.3. mikε žåbicε – 30.1.1.
zelen – 28.2.3. žabič – 30.1.1.
zelena – 28.2.3. žabić – 30.1.1.

521
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

522
Kazalo oblika iz literature i neir. oblika koje smo sami zabilježili

KAZALO OBLIKA IZ LITERATURE I NEIR.


OBLIKA KOJE SMO SAMI ZABILJEŽILI
(sintagme se navode po svim sastavnicama, a sastavnica prema
kojoj se našla po abecedi, otisnuta je deblje)

I. Rumunjski idiomi

A. Istrorumunjski

ača – 55.2. o måre bấấčvę de åpę –


ačá – 55.2. 55.2.
ačå – 55.2. bấţvę – 55.1.
ačåle – 55.2. băţviţę – 55.4.
ačela – 29.2. bire – 58.4.
ačéla – 55.2. bíre – 58.4.
ačéľ – 55.2. bt – 58.6.2.
o måre bấčvę de åpę – btítŝ – 58.6.2.
55.2. brenta – 55.6.
bačva – 55.1. brentă – 55.6.
báčvar – 55.1.1. brente – bilj. 350.
calcun de băčfă – 57.1. brénte – 55.6.
băčvár – 55.1.1. brent – 55.6.
calcun de băčvă – 57.1. brentę – 55.6.
băt – 58.6.2. bréntę – 55.6.
băticiu – 58.6.2. brest – 50.
băţvę – 55.1. bréŝt – 30.
bấčva – 55.1. bubni – 58.6.2.
bấčvę – 55.1. burítsę – 55.10.

523
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

buriţ – 55.10. cosíţę – 30.2.


búriţe – 55.10. cu – 55.7.
butói – 55.4. cuåsa – 29.2.
cabắl – 55.8. cuniţa – 26.9.
cacică – 28.1.1. cuniţ – 26.9.
cácĭche – 28.1.1. curå – 58.3.
cåčca – 28.1.1. ča – 29.2.; 55.2.
cåčkę – 28.1.1. čå – 29.2.; 55.2.
cåćc – 28.1.1. čale – 55.2.
calcun – 57.1. čåle – 55.2.
calcún – 57.1. čấla – 55.2.
calcun de băčf(v)ă – 57.1. čấle – 55.2.
canél – 57.3. čéla – 29.2.; 55.2.
caplí – 58.3. čeľ – 55.2.
capľí – 58.3. čep – 57.1.
cåsa – 29.2. ćep – 57.1.
casă – 29.2. calcun de băčf(v)ă – 57.1.
case – 29.2. o måre bấčvę de åpę –
cåsę – 29.2. 55.2.
cås – 29.2. dív+a – 26.3.
cåţca – 28.1.1. dív+i – 26.3.; 42
cåţkę – 28.1.1. dívli – 26.3.; 42.
căbăl – 55.8. divľ – 26.3.; 42.
cărpa – 57.1.2. divľe – 26.3.
cărpe – 57.1.2. dívľę – 26.3.
cărpiţa – 57.1.2. divľi – 26.3.; 42.
cắrtine – 26.13. dívľi – 26.3.; 42.
cấrpa – 57.1.2. dúga – 56.5.
ceabắr – 55.8. dúγa – 56.5.
cep – 57.1. dúgę – 56.5.
cósiţe – 30.2. dug – 56.5.

524
Kazalo oblika iz literature i neir. oblika koje smo sami zabilježili

fole – 56.2. ia – bilj. 394.


fole – 56.2. iå – bilj. 394.
fóle – 56.2. +a – bilj. 394.
fund – 56.1. +å – bilj. 394.
γârm – 40. iazbâţ – 26.8.
gherm – 27.3. iazbeţ – 26.8.
gherme – 27.3. ielen – 26.7.
glístę – 27.2. iepur – 26.2.
γľer – 26.20. ierm – 27.3.
γľérm – 27.3. ierme – 27.3.
γľérmu – 27.3. +élen – 26.7.
go – 29.2. +érm – 27.3.
gol – 29.2. +érmu – 27.3.
gola – 29.2. +e u – 26.12.
golă – 29.2. jaba – 30.1.
góle – 29.2. jabe – 30.1.
golę – 29.2. jåb – 30.1.
grédę – 55.14. kalkún – 57.1.
gredę – 55.14. kanélę – 57.3.
gred – 55.14. kapĺ+ – 58.3.
gréde – 55.14. kátša – 28.1.1.
γúba – 32. kizmí – 49.
gubę – 32. ki (z)mi – 49.
gúbę – 32. kása – 29.2.
gu.íne – 28.1.1. ku – 55.7.
gúşcher – 28.2.2. krtínę – 26.13.
guşćeriţ – 28.2.2. kunitse – 26.9.
gúşt''er – 28.2.2. lmna – 58.6.2.
guŝtŝerítsę – 28.2.2. lemnă – 58.6.2.
guž – 28.1.6. lęmnę – 58.6.2.
γuž – 28.1.6. lémne – 58.6.2.

525
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

lmnę – 58.6.2. ĺerm – 27.3.


lesíţę – 26.1.; 43. ľérmu – 27.3.
liepur – 26.2. o måre bấčvę de åpę –
lisítsę – 26.1.; 43. 55.2.
lisiţa – 26.1.; 43. maŝtél – 55.8.
lisíţa – 26.1.; 43. maştel – 55.8.
lisiţă – bilj. 283; bilj. 326 medved – 26.4.
lisiţe – 26.1.; 43. medvid – 26.4.
lisíţę – 26.1.; 43. medvíd – 26.4.
lisiţ – 26.1. medvidiţ – 26.4.1.
lişită – 26.1.; 43.; bilj. 283 metla – bilj. 363.
lişiţă – bilj. 326 métule – 55.12.
lişíţe – 26.1.; 12. metură – 55.12.
lizí – 29.2. méture – 55.12.
lodríţa – 55.9. metur – 55.12.
lup – 26.5. méturę – 55.12.
lupă – 26.5.1. mic – 30.1.1.; 55.4.
lup – 26.5.1. mica – 30.1.1.
lupíţę – 26.5.1. mică – 30.1.1.
lupóńe – 26.5.1. miche – 30.1.1.
lužiti (treba: lužni) – mik – 30.1.1.
55.11. mikę – 30.1.1.
lužni – bilj. 362. míkę – 30.1.1.
lužńac – 55.11. moro – 30.6.
ľepur – 26.2. mučcå – 28.1.7.
ľépur – 26.2. mućcå – 28.1.7.
ľepuríć – 26.2. muşcà – 28.1.7.
ľepuríţ – 26.2. muşcå – 28.1.7.
ľepuríţa – 26.2. muţcå – 28.1.7.
ľepuríţę – 26.2. ne – bilj. 394.
ľerm – 27.3. né – bilj. 394.

526
Kazalo oblika iz literature i neir. oblika koje smo sami zabilježili

nágh̥ra – 30.6. påvug – 28.1.4.


né/a/gra – 30.6. pávug(u) – 28.1.4.
nágra – 30.6. pecĭurche – 32.
nKḁgră̙ – 30.6. píntar – 55.1.1.
neagră – 30.6. pló.+a – 30.6.
négh̥ru – 30.6. ploie – 30.6.
neγra – 30.6. plo+e – 30.6.
negre – 30.6. pló+e – 30.6.
négrę – 30.6. pl.ó+a – 30.6.
nęgre – 30.6. po – 26.18.; 56.3.
nęgrę – 30.6. po de – 26.18.
néγro – 30.6. pode – 26.18.; 56.3.
négru – 30.6. póde – 26.18.; 56.3.
néγru – 30.6. porc – 26.3.
nopte – 26.18. puj – 29.1.
nópte – 26.18. puliu – 26.18.
nu – 58.4. puľ – 26.18.
nú – 58.4. putrichiu – 55.5.
o måre bấčvę de åpę – pútrih – 55.5.
55.2. putriku – 55.5.
omot+ – 57.1.2. puz – 29.1.
orb – 26.18. puž – 29.1.
orba – 26.18. rascľíde – 57.6.
orbă – 26.18. rascľide – 57.6.
orbe – 26.18. raskľíde – 57.6.
orbę – 26.18. reschide – 57.6.
orb – 26.18. rescľide – 57.6.
orechie – 55.7. rescľíde – 57.6.
os – 28.3. rescľide – 57.6.
pantigånę – 26.17. rescĺide – 57.6.
påvuc – 28.1.4. rescľís – 57.6.

527
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

reskľíde – 57.6. şcúľe – 57.6.


roba – 57.1.2. şcuľiţa – 57.6.
róba – 57.1.2. şcúľiţa – 57.6.
robă – 57.1.2. šerp – 28.1.3.
robe – 57.1.2. şerp – 28.1.3.
robę – 57.1.2. škuľe – 57.6.
róbę – 57.1.2. šárpe – 28.1.3.
rob – 57.1.2. şorec – 26.14.
sârna – 26.6. şorece – 26.14.
sấrnę – 26.6. şóreč – 26.14.
sârńac – 26.6.1. şoreću – 26.14.
scule – 57.6. şóreţ – 26.14.
scuľe – 57.6. şoreţu – 26.14.
scúľe – 57.6. şóric – 26.14.
slipíću – 28.2.1. ŝtań+ – 58.4.
soreţ – 26.14. tărbúh – 56.2.
spelå – 58.1. tărbuh – 56.2.
spelå – 58.1. târbúh – 56.2.
spelá – 58.1. topolă – 35.
spel – 58.1. tópole – 35.
spíne – 57.4. topólę – 35.
spl – 58.1. topol – 35.
spuj – 29.1. trbúh – 56.2.
spustí – 58.3. tsíre – 58.4.
şarpe – 28.1.1. tsôk – 39.
şárpe – 28.1.1. ţa – 55.2.
şårpe – 28.1.1. ţå – 55.2.
şarpélu – 28.1.1. ţale – 55.2.
şcuľa – 57.6. ţåle – 55.2.
şcúľe – 57.6. ţấla – 55.2.
şcuĺ – 57.6. ţấle – 55.2.

528
Kazalo oblika iz literature i neir. oblika koje smo sami zabilježili

ţela – 29.2. vârti se – 57.5.


ţéla – 55.2. verde – 28.2.3.
ţéľi – 55.2. verde – 28.2.3.
ţep – 57.1. vKrde – 28.2.3.
ţire – 58.4. vir – 55.7.
ţire – 58.4. vodeńåc – bilj. 302.
ţiré – 58.4. vodeńk – bilj. 302.
ţirè – 58.4. vrt+ – 57.5.
ţir – 58.4. vuž – 28.1.6.
ţok – 39. za – 58.6.2.
uos – 28.3. zelen – 28.2.3.
urechie – 55.7. zelén – 28.2.3.
urecľe – 55.7. zelena – 28.2.3.
urecĺ – 55.7. zeléna – 28.2.3.
urécľe – 55.7. zelénę – 28.2.3.
urkľe – 55.7. zeleno – 28.2.3.
urs – 26.4. zeleńåk – 28.2.3.
ursońa – 26.4.1. zemočí – 58.4.
ursóńe – 26.4.1. zmočí – 58.4.
úrsu – 26.4. žåba – 30.1.
vărti se – 57.5.

B. Knjiž. rumunjski i dačkorumunjski

acel – 29.2.; 55.2. cep – 57.1.


acela – 29.2.; 55.2. cârtiţă – 26.13.
bíne – 58.4. ciubắr – 55.8.
búte – 55.4. ciuf – bilj. 301.
butói – 55.4. ciup – bilj. 301.
cásă – 29.2. cosíţă – 30.2.

529
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

cu – 55.7. noápte – 26.18.


curá – 58.3.; bilj. 392. nu – 58.4.
dauag[ – bilj. 374. oárbă – 26.18.
de – 29.2.; 55.7. orb – 26.18.
deschíde – 57.6. os – 28.3.
dişcľid – 57.6. pământ – 26.15.
doágă – 56.5. pintarj – bilj. 339.
fără – 29.2. ploáie – 30.6.
foále – 56.2. pol – bilj. 295.; bilj. 373.
fund – 56.1. porc – 26.3.
goálă – 29.2. pui – 26.18.
gol – 29.2. robă – bilj. 381.
grindă – bilj. 369. spălá – 58.1.
gúşter – bilj. 308. şárpe – 28.1.1.
ia – bilj. 57. şarpe-orb – 28.2.1.
iépure – 26.2. şi – 26.18.
lemn – 58.6.2. şoárece – 26.14.
lup – 26.5. ţíne – 58.4.
maiu – 58.6.2. uréche – 55.7.
mastél – 55.8. urs – 26.4.
mătură – 55.12. ursåńe – bilj. 287
métură – 55.12. vérde – 28.2.3.
mic – 30.1.1.; 55.4. viérme – 27.3.
mícă – 30.1.1. vin – 55.7.
muşcá – 28.1.7. zbârciog – bilj. 335
neágră – 30.6. zbîrci – bilj. 335
négru – 30.6. zbîrciog – bilj. 335

C. Arumunjski

aţel – 29.2.; 55.2. bute – bilj. 346.

530
Kazalo oblika iz literature i neir. oblika koje smo sami zabilježili

búte – bilj. 346. métură – 55.12.


buti – bilj. 346. m(i)etură – 55.12.
cásă – 29.2. mî'şcu – 28.1.7.
cepu – 57.1. múşcu – 28.1.7.
ciuf – bilj. 301. neágră – 30.6.
cu – 55.7. négru – 30.6.
cur – 58.3. noápte – 26.18.
cusíţă – 30.2. n'ic – 30.1.1.; 55.4.
čep – 57.1. n'ícă – 30.1.1.
di – 29.2.; 55.7. nu – 58.4.
dişcľid – 57.6. oárbă – 26.18.
doágă – 56.5. órbu – 26.18.
fără – 29.2. os – 28.3.
foále – 56.2. pimíntu – 26.15.
fúndu – 56.1. ploáĭe – 30.6.
ghini – 58.4. pórcu – 26.3.
ҁíne – 58.4. spel – 58.1.
goálă – 29.2. puľĭŭ – 26.18.
gol – 29.2. şárpe – 28.1.1.
grendă – bilj. 369. şoáric – 26.14.
gúştir – bilj. 308. şi – 26.18.
guştiríţă – bilj. 308. ţân – 58.4.
gúştur – bilj. 308. ureácľe – 55.7.
ĭa – bilj. 394. úrsu – 26.4.
lémnu – 58.6.2. armi – 27.3.
lépure – 26.2. veárde – 28.2.3.
lup – 26.5. ermu – 27.3.
lupoán'e – bilj. 288. in – 55.7.

531
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

D. Meglenorumunjski

bíni – 58.4. métură – 55.12.


buti – bilj. 346. mic – 30.1.1.; 55.4.
búti – bilj. 346. mícă – 30.1.1.
cásă – 29.2. mucicu – 28.1.7.
cu – 55.7. mútšcu – 28.1.7.
cur – 58.3. noápti – 26.18.
cusítsă – 30.2. nu – 58.4.
di – 29.2.; 55.7. pimínt – 26.15.
dif – bilj. 286 ploá+ă – 30.6.
div – bilj. 286 porc – 26.3.
doagă – 56.5. porc-dif – bilj. 286
fară – 29.2. puľ – 26.18.
făr – 29.2. spel – 58.1.
foáli – 56.2. şárpi – 28.1.1.
fôr – 29.2. şi – 26.18.
fund – 56.1. şoáric – 26.14.
goálă – 29.2. tsôn – 58.4.
gol – 29.2. tšômp – 57.1.
grindă – bilj. 369. ţela – 29.2.; 55.2.
gúştir – bilj. 308. .órb – 26.18.
guştiríţă – bilj. 308. .órbă – 26.18.
+a – bilj. 394. .os – 28.3.
lemn – 58.6.2. ureácľă – 55.7.
lísitsă – bilj. 284 urs – 26.4.
lup – 26.5. ursåńĭă – bilj. 287
ľépur – 26.2. veárdi – 28.2.3.
ľépuri – 26.2. v+ărd – 28.2.3.
lupoáńă – bilj. 288 vin – 55.7.

532
Kazalo oblika iz literature i neir. oblika koje smo sami zabilježili

II. Italski idiomi i istriotski

A. (Istro)mletački

bosco – bilj. 324 ludro – 55.9.


bràida – 26.15. magio – 58.6.2.
brenta – 55.6. mastèla – 55.8.
bromb- – 58.1.1. mastèlo – 55.8.
brombo – 58.1.1.; 58.5. mastelo – 55.8.
bròmbola – 58.1.1. moro – 30.6.
brombolar – 58.1.1. pantegana – 26.17.
bròmbolo – 58.1.1. pantegàna – 26.17.
canèla – 57.3. pantigana – 26.17.
cantièr – 55.13. paz'dats – bilj. 332
caratel – 55.4. pina – 57.4.
caratelo – 55.4. prstà(è)ci – bilj. 327
caratèlo – 55.4. 'putsola – 26.19.
caro – 55.4. resentar – 58.1.
castellana – 55.2. riga – 28.1.2.
đordana – bilj. 318 roba – 57.1.2.
'fungo de san mar'tin – secio – 55.10.
bilj. 315 sećo – 55.10.
ği'rin – 30.1.1. stagnar – 58.4.
ğordana – 38. stagno – 58.4.
im- – 58.5. stopa – 57.1.3.
imbombar – 58.5. sùnčica – bilj. 334
imbumbir – 58.5. tapo – 57.1.1.
kara'tel – 55.4. tapone – 57.1.1.
kašte'lada – 55.2. tartarùga – 28.3.
lisìčarka – bilj. 325 tartufo – 51.
lisìčica – bilj. 325 zjordana – bilj. 318

533
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

zoco – 39. žjordana – bilj. 318


zòco – bilj. 322 žordana – 38.
zufo – 28.1.4.

B. Istriotski

b'rajda – bilj. 291 kasta'lada – 55.2.


b'rombo – bilj. 388. kaśte'lada – 55.2.
b'rombolo – bilj. 388. kašte'lana – 55.2.
'fonzo de san mar'tin – ko'rali – bilj. 328
bilj. 315 'majo – bilj. 399.
'fonźo de śan mar'tin – pjan'tada – bilj. 291
bilj. 315 'śfonźo de śan mar'tejn –
'fonźo vele'noź – bilj. 317 bilj. 315
'fungo de san mar'tin – ś'fonźo vele'noź – bilj.
bilj. 315 317
kara'tel – bilj. 344. tar'towofo – bilj. 338
karat'jel – bilj. 344. tar'tuf – bilj. 338
kar'śejn – bilj. 319 tar'tufo – bilj. 338
kar'šin – bilj. 319 źb'romba – bilj. 388.

C. Furlanski

bromb – bilj. 390. cialcon – bilj. 379.


bròmbule – bilj. 390. cialcón – bilj. 378.
bromp – bilj. 390. cjalcón – bilj. 378.

534
Kazalo oblika iz literature i neir. oblika koje smo sami zabilježili

D. Knjiž. talijanski

brómba – 58.1.1. carro – 55.4.


brómbola – 58.1.1. castello – 55.2.
brómbolo – 58.1.1. colcon – bilj. 379
calcóne (starotal.) – 57.1. doga – bilj. 375
cantieri – bilj. 367. girino – 30.1.1.
caratello – 55.4. orbettino – 28.2.1.

E. Ini italski idiomi

ciucco – bilj. 322 zòch – bilj. 322


sciüch – bilj. 322

III. Istarski slavenski idiomi

A. Čakavski

bacva – 55.1. b‚‚čva se rasûši – 58.2.


b‚čva – 55.1.1.; 55.4. b‚‚čva se rasũši – 58.2.
bâčva – 55.1. b‚‚čva se rasûšila – 58.2.
nabomb‚la b‚‚čva – 58.5. b‚‚čva se rasuš„la – 58.2.
vƒla b‚‚čva – 55.2. b‚čvar – 55.1.1.
vƒlika b‚‚čva – 55.2. bačvãr – 55.1.1.
b‚‚čva pũš}a – 58.3. obr†č …koli b‚‚čve – 56.4.
b‚‚čva pûš}a – 58.3. b‚čvica – 55.4.
b‚‚čva pûšta – 58.3. b‚čvitsa – 55.4.
b‚‚čva pũštja – 58.3. bat – 58.6.2.
b‚‚čva je stâńa – 58.4. b‚t – 58.6.2.

535
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

dFveni b‚‚t – bilj. 397 b†bnit – 58.6.2.


bat„ć – 58.6.2. b†bnut – 58.6.2.
bat„} – 58.6.2. bubnut(i) – 58.6.2.
brenta – 55.6. b†ča – bilj. 348
brênta – 55.6. bûčak – 55.5.
brẽnta – 55.6. burica – 55.10.
brènta – 55.6. b†rica – 55.10.
brnbúlj – 58.1.1. cabor – 55.8.
brnbulj‚ti – 58.1.1. calcun – bilj. 377
brômba – 58.1.1. čabãr – 55.8.
bromb‚t – 58.1.1. čàbar – 55.8.
brômbul – 58.1.1. čabòr – 55.8.
brombul‚t – 58.1.1. čƒp – 57.1.; 57.5.
bròmbulje – 58.1.1. čƒƒp na kanƒli – 57.5.
brombulji – 58.1.1. om…tati čƒƒp – bilj. 380
brônba – 58.1.1. zamot‚t čƒƒp – bilj. 380
brõnbul – 58.1.1. druždeń‚k – 57.6.
brōnbul‚t – 58.1.1. dFFveni b‚t – bilj. 397
brônva – 58.1.1. dùga – 56.5.
brûmbolj – 58.1.1. dûga – 56.5.
brûmbul – 58.1.1.; bilj. d†ga – 56.5.
389 grabiti – 57.1.1.
brumbul‚t – 58.1.1.; bilj. grēd‚ – 55.14.
389 grêde – 55.14.
brumbul‚t barîl – bilj. 389 gried‚ – 55.14.
brûmbulj – 58.1.1. j‚ – bilj. 394
brumbulj‚ti – 58.1.1. ja – bilj. 394
brûnbul – 58.1.1. kabâl – 55.11.
brunbul‚t – 58.1.1. kabôl – 55.8.
bruõmba – 58.1.1. kabòl – 55.8.
bubat(i) – 58.6.2. vƒli kabôl – 55.11.

536
Kazalo oblika iz literature i neir. oblika koje smo sami zabilježili

k‚ca – 55.3. lužńõk – 55.11.


kalkun – bilj. 379 mâĺ – 58.6.2.
kalkun – 57.1. m‚ĺ – 58.6.2.
kalkùn – 57.1. m‚lj – 58.6.2.
kanƒla – 57.3. mâlj – 58.6.2.
šk†ĺa za kanƒƒlu – 57.6. maštê – 55.8.
kāntẽr – 55.13. maštèl – 55.8.
kantîr – 55.13. maštêl – 55.8.
kantĩr – 55.13. maštƒl – 55.11.
kantîri – 55.13. maštela – 55.8.
k‚pĺa – 58.3. maštel„ć – 55.8.
kapĺ‚t(i) – 58.3. maštiẽl – 55.8.
karatƒja – 55.4. maštîl – 55.8.
karatel – 55.4. metla – 55.12.; bilj. 364
karatƒl – 55.4. mƒtla – bilj. 363
karatèl – 55.4. miš„na – bilj. 372
karatelić – 55.4. motat(i) – 57.1.2.
karatƒli} – 55.4. na- – 58.4.; 58.5.
karatiêl – 55.4. nabijat(i) – 58.6.2.
karàtîl – 55.4. nabomb‚‚la b‚čva – 58.5.
kastelôda – 55.2. nabumb‚t – 58.5.
kaštelâda – 55.2. nabumbàt – 58.5.
krpa – 57.1.2. nabūnb‚t – 58.5.
lodr„ca – 55.9. namôčen – 58.4.
lûg – 55.11. napûhnit(i) – 58.5.
luh – 55.11. napûhńen – 58.5.
lũh – 55.11. ne – bilj. 394
lūž„t – 55.11. obruč – 56.4.
lužìt – 55.11. …bruč – 56.4.
l†žnjāk – 55.11. obrûč – 56.4.
lûžnjak – 55.11. obrûč od b‚čve – 56.4.

537
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

obr††č …koli b‚čve – 56.4. b‚čva se rasuš„„la – 58.2.


obr†č …koli b‚čve – 56.4. b‚čva se rasûšila – 58.2.
omotat(i) – 57.1.2. režentat – 58.1.
om… …tati čƒp – bilj. 380 režentàt – 58.1.
opl‚hnuti – 58.1. režent‚t – 58.1.
pobijat(i) – 58.6.2. režent‚ti – 58.1.
poplahn„t(i) – 58.1. r…ba – 57.1.2.
popĺ‚xnit – 58.1. sardƒƒle na raspli憚u –
popĺâxnuti – 58.1. bilj. 391
pre- – 58.6.1. s„č – 55.10.
pregrada – 55.14. s„ć – 55.10.
pri- – 58.6.1. s„} – 55.10.
b‚čva pûš}}a – 58.3. s„tj – 55.10.
b‚čva pũš}}a – 58.3. splahnut – 58.1.
b‚čva pûšta – 58.3. stalaža – 55.13.
b‚čva pũštja – 58.3. b‚čva je stâńa – 58.4.
p†trih – 55.5. st†pa – 57.1.3.
raspla憚a – bilj. 391 stanjat – 58.4.
rasplaćùša – bilj. 391 škuja – 57.6.
rasplt„t – 58.2. škuĺa – 57.6.
rasplāt„ti – 58.2. šk†ĺa – 57.6.
raspli憚a – bilj. 391 šk†ļa – 57.6.
sardƒle na rasplić† †šu – šk††ĺa za kanƒlu – 57.6.
bilj. 391 šp„na – 57.4.
rasplōt„t – 58.2. špîna – 57.4.
rasplòt„t – 58.2. št†pa – 57.1.3.
ras†šena – 58.2.1. tapûn – 57.1.1.
rasûšena – 58.2.1. tapũn – 57.1.1.
rasũšena – 58.2.1. t[rb†h – 56.2.
b‚čva se rasûši – 58.2. t[[rbûh b‚čve – bilj. 370
b‚čva se rasũši – 58.2. trb†h – 56.2.
538
Kazalo oblika iz literature i neir. oblika koje smo sami zabilježili

uharica – 55.6. vƒƒla b‚čva – 55.2.


ùharica – 55.6. vƒƒli kabôl – 55.11.
uho – 55.6. vƒƒlika b‚čva – 55.2.
†tara – 58.6. v[rtƒt(i) – 57.5.
†tor – 58.6. v[rt„t(i) – 57.5.
ùtor – 58.6. za – 58.6.2.
ut…r – 58.6. za- – 58.4.; 58.6.1.
ūtr – 58.6. šk†ĺa za kanƒlu – 57.6.
ut…ra – 58.6. zadn†t – 58.6.1.
ut…riti – 58.6.1. zamôčen – 58.4.
utòriti – 58.6.1. zamotat(i) – 57.1.2.
ūtuõr – 58.6. zamot‚‚t čƒp – bilj. 380
†xaritsa – 55.6.

B. Istroslovenski

boška – bilj. 224 s[rńák – 26.6.1.


ja – bilj. 394 škuja – 57.6.
puh – bilj. 297 škúja – 57.6.

IV. Ini slavenski idiomi

A. Hrvatski (književni i neistarski idiomi)

j‚zavac – 26.8. kˆš – 38.


k‚ca – 55.3. kùčina – 57.1.3.
kada – 55.3. kuk – 57.1.3.
kr‚s – 38. m‚klen – bilj. 330

539
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

m‚klēn – bilj. 330 Skradin – 38.


maklƒn – bilj. 330 rasplatiti – 58.2.
m‚kljen – bilj. 330 smŕčak – 49.
mlječara – 28.1.6. staláža – 55.13.
mlječarica – 28.1.6. steláža – 55.13.
mljekara – 28.1.6. suh – 53.
mljekarica – 28.1.6. šušanj – 53.
oko – 49. tvôr – 26.19.
p‚klen – bilj. 330 tv…r – 26.19.
pauk – 28.1.4. vEgānj – 41.
pavuk – 28.1.4. vuž – 28.1.6.; bilj. 303
p„ntār – 55.1.1. žaba korela – 28.3.
pìnter – 55.1.1. žaba korenjača – 28.3.
plat- – 58.2. žaba kornjača – 28.3.
po – 26.18. žaba skornjača – 28.3.
poskòčiti – 28.1.1. žmiriti – 49.
pòskok – 28.1.1.

B. Slovenski (književni i neistarski idiomi)

buč – 55.5. maklƒn – bilj. 330


bùč – 55.5. meklen – bilj 330
búča – 55.5. miklen – bilj. 330
búrica – 55.10. pûtrih – 55.5.
káča – 28.1.1. smrček – bilj. 335
lodríca – 55.9.

C. Srpski

p„ntār – 55.1.1.; bilj. 339 pìnter – 55.1.1.; bilj. 339

540
Kazalo oblika iz literature i neir. oblika koje smo sami zabilježili

D. Bugarski

bráklen – bilj. 330 čep – bilj. 376


čebăr – 55.8. div – bilj. 286

E. Češki

okamžik – bilj. 336 smrž – 49.


smrk – 49.

F. Ruski

neklen – bilj. 330 paklen – bilj. 330

V. Ini idiomi

A. Latinski

calconus – 57.1. terrae *tufer – 51.


carsus – bilj. 321 tuber – 51.
cūpa –bilj. 356 tuber (terrae) – 51.
cuppa – bilj. 356 *tufer (terrae) – 51.
Scardona – 38. uncus – 28.1.4.
terrae tuber – 51.

B. Grčki

Pontikós – bilj. 292 Póntos – bilj. 292

541
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

C. Indoeuropski

*Hank- – 28.1.4. *Hk – 28.1.4.

D. Staroindijski

aŋká – 28.1.4.

E. Engleski

blind-worm – 28.2.1.

F. Njemački

Blindschleiche – 28.2.1.

G. Francuski

stellage – 55.13.

H. Mađarski

Varganya – 41.

542
Kazalo krajnjih etimona

KAZALO KRAJNJIH ETIMONA

A. Indoeuropski

bôb (onomatopeja) – 58.6.2.

B. Latinski

aurĭcula – 55.7. curare – bilj. 392


bĕne – 58.4. cŭrrĕre – 58.3.
braida – 26.15. de – 26.15.; 26.18.; 29.2.;
*brenta – 55.6. 55.7.
buttia – 55.5. dĭgĭtus – bilj. 329
buttis – 55.4.; 55.5. dĭsclŭdĕre – 57.6.
bŭttis – 55.4. *ecce-illu – 29.2.; 55.2.
cannĕlla – 57.3. *expĕrlavāre – 58.1.
cantheriu(m) – 55.13. fŏllis – 56.2.
casa – 29.2. fŏras – 29.2.
castĕllum – 55.2. fŭndus, -ŏris – 56.1.
cippus – bilj. 376 glẹre – 26.20.
cĭppus – 57.1. ĭn – 26.15.
cludere – 57.6. *kalkonu – 57.1.
cum – 28.1.4.; 28.3.; 55.7. lĕpŏrem – 26.2.
cupellum – bilj. 356 lĕpus, -ŏre – 26.2.
cupellus – bilj. 356 lĭgnum – 58.6.2.

543
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

lŭpus – 26.5. *rescludere – bilj. 385.


malleus – 58.6.2. rīga – 28.1.2.
matta – – 55.12.; bilj. 365 *serpes, -is – 28.1.1.
maurus – 30.6. sīc – 26.18.
*miccus – 30.1.1. sĭtŭla – 55.10.
*muccicăre – 28.1.7. sŏccus – 39.
mūccŭlāre – 28.1.7. soccus – bilj. 322
mūccus – 28.1.7. sōrex, -ĭce – 26.14.
mus pŏntĭcus – 26.17. spīna – 57.4.
nĭger – 30.6. stagnum – 58.4.
non – 58.4. stŭpa – 57.1.3.
nŏx, nŏcte – 26.18. tartaruca(m) – 28.3.
ŏrbus – 26.18. tĕnĕre – 58.4.
ōssum – 28.3. *tufer – 51.
pavīmĕntum – 26.15. ŭrsus – 26.4.
*plŏia – 30.6. ŭter – 55.9.
pŏrcus – 26.3. vĕrmis – 27.3.
pŭllus – 26.18. vīnum – 55.7.
*pūtium – 26.19. vĭridis – 28.2.3.
rĕcĕntāre – 58.1. zuppfa – 28.1.4.

C. Starogrčki

µαστóς – 55.8. tartarūchos – 28.3.

D. Praslavenski

*batъ – 58.6.2. *bъči, gen. *bъčьve –


*berstъ – 50. 55.1.

544
Kazalo krajnjih etimona

*bôbьnъ – 58.6.2. *kosa – 30.2.


*čepъ – 57.1. *košuta – 26.7.1.
чепъ – bilj. 376 *krъtъ – 26.13.
*čьbъrъ – 55.8. *kuna – 26.9.
*dĕti – 58.6.1. *kupъ – 39.
*dъxor'ь – 26.19. *lasica – 26.10.
*divъ – 26.3.; 42 *lĕsti – 29.2.
*dôga – 56.5. *lisa – 26.1.
*elę – 26.7. *lisъ – 26.1.
*elene – 26.7. *lisica – 26.1.; 43.
*ežь – 26.12. *medvĕdь – 26.4.
*glista – 27.2. *melko – 28.1.6.
*gôba – 32. *metъla – bilj. 26.
*golъ – 29.2. *mьžuriti – 49.
*gôž – 28.1.6. *močiti – 58.4.
*grabiti – 57.1.1. *motati – 57.1.2.
*gręda – 55.14. *muxa – 37.
*grъm – 40. *myšь – 26.18.
*guja – 28.1.1. *na – 28.1.2.
*guščerь – 28.2.2. *ne – bilj. 394
*kačiti – 28.1.1. *obrôčь – 56.4.
*kad'ь – 55.3. *ôtorъ – 58.6.
*kapľa – 58.3. *pa(v)kъ – 28.1.4.
*kъbьlъ – 55.8. *pekti – 32.
*kъrpa – 57.1.2. *pьjô – 27.1.
*klenъ – 45. *pьlsti – 29.1.
*klъkь – 57.1.3. *pьlxъ – 26.20.
*kora – 28.3. *pъlzь – 29.1.
*korsъ – 38.; bilj. 321 *pьn'ъ – 46.
*korsta – 30.4. *pьrstъ – 44.
*korva – 28.1.6. *pьzdĕti – 47.

545
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

*piti – 27.1. *skočiti – 28.1.1.


*pokrovь – 28.3. *slĕpъ – 28.2.1.
*polъ – 26.18.; 56.3.; *suxъ – 58.2.
58.2. *šuš- – 53.
*poltь – 58.2. *terьbuxъ – 56.2.
*polto – 58.2. *topolь – 35.
*polxnôti – 58.1. *utorъ – 58.6.
*pustъ – 58.3. *uxo – 55.6.
*pustiti – 58.3. *vĕverica – 26.11.
*pręsti – 36. *vьrtĕti – 57.5.
*pyxati – 47.; 58.5. *voda – 28.1.5.
*s(ъ)kočiti – 28.1.4. *vôžь – 28.1.6.
*sъlnьce – 48. *za – 30.6.; 58.6.2.
*sьrna – 26.6. *zelenъ – 28.2.3.
*sъsati – 28.1.6. *žaba – 30.1.
*skakati – 28.1.1.

E. Germanski

*kubil – bilj. 356 rauba – 57.1.2.

F. Srednjevisokonjemački

ja – bilj. 394 pinter – 55.1.1.


kurieren – bilj. 392 puterich – 55.5.

G. Starovisokonjemački

louge – 55.11.

546
Kazalo krajnjih etimona

H. Galski

carrum – 55.4.

I. Franački

busk – bilj. 324 tappo – 57.1.1.

J. Langobardski

*bosk – bilj. 324 *busk – bilj. 324

K. Njemački

grumper – 51. krumpir – 51.


gruntpirn – 51.

L. Mađarski

varganya – 41.

M. Turski

kahve – 30.3. kjor – 26.18.

N. Perzijski

kūr – 26.18. qahvah – 30.3.

547
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

548
BIBLIOGRAFIJA S KRATICAMA
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

550
Bibliografija (s kraticama)

ARJ – Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, I-XXIII,


JAZU (danas HAZU) Zagreb, 1880.-1976.
BB – Goran Filipi, Betinska brodogradnja. Etimologijski
rječnik pučkog nazivlja, Šibenik, 1997.
BBT – Nikola Velčić, Besedar Bejske Tramuntane, Mali
Lošinj – Beli – Rijeka, 2003.
BOE – Giuseppe Boerio, Dizionario del dialetto venezia-
no, Martello Editore, Milano, 1971. (pretisak mletačko-
ga izdanja iz 1856.)
BREHM – Alfred Edmund Brehm, Kako žive životinje,
Rijeka, 1966.
CB – Đurđica Ivančić-Dusper, Crikveniški besedar, Crik-
venica, 2003.
CGP – Nikola Kustić, Cakavski govor grada Paga s rječ-
nikom, Zagreb, 2002.
ČDO - Janneke Kalsbeek, The Čakavian Dialect of Orba-
nići near Žminj in Istria, Editions Rodopi B. V., Amster-
dam-Atlanta, 1998.
ČL - Mate Hraste & Petar Šimunović, Čakavisch-deutches
Lexikon, knj. I, Böhlau Verlag, Köln-Wien, 1979.
DAR – Gh. Bulgăr & Gh. Constantinescu-Dobridor,
Dicţionar de arhaisme şi regionalisme, Editura Saecu-
lum, Bukurešt, 2000.
DAr - Matilda Caragiu Marioţeanu, Dicţionar aromân, I
(A-D), Editura Enciclopedică, Bukurešt, 1997.
DDAr - Tache Papahagi, Dicţionarul dialectului aromîn,
Editura Academiei Republicii Populare Romîne, Buku-
rešt, 1963.
DEI – Carlo Battisti & Giovanni Alessio, Dizionario eti-
mologico italiano, Firenca, 1975.
DELI-cd – Manlio Cortelazzo & Paolo Zolli, Dizionario

551
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

Etimologico della Lingua Italiana, Bologna, 1999.


(izdanje na CD-u)
DER – Alejandro Cioranescu, Diccionario etimologico ru-
mano, Tenerife, Madrid, 1966.
DEX – Dicţionarul explicativ al limbii române, Univers
Enciclopedic, Bukurešt, 1998.
DFVC – Pier Carlo Begotti & Andrea Comina & Piera
Rizzolatti (uredili), Dizionario italiano-friulano di vita
contadina, Pordenone, 2005.
DIr - Richard Sârbu & Vasile Fraţilă, Dialectul istro-
român, Editura Amarcord, Temišvar, 1998.
DMr – Theodor Capidan, Meglenoromâni III, Dicţionar
meglenoromân, Bukurešt, bng.
DRI – Josif Popovici, Dialectele romîne, IX: Dialectele
romîne din Istria, partea a 2A (texte Ei glosar), Halle A. D.
S., Editura autorului, 1909.
DULR - Lazăr Şineanu, Dicţionar universal al limbii ro-
mâne, I-V, Mydo Center, Iaşi 1995.-1996.
ESSJ – France Bezlaj, Etimološki slovar slovenskega jezika,
(I–IV), Ljubljana, 1976.-2005.
FOC - Folia Onomastica Croatica
GČP – Slavko Malnar, Pamenjek. Govor u čabarskom
kraju, Čabar, 2002.
GDDT – Mario Doria, Grande dizionario del dialetto tri-
estino, Trst1984.
Gmst – Romano Božac, Gljive: morfologija, sistematika,
toksikologija, Zagreb, 1995.
HAZU – Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
HDZ – Hrvatski dijalektološki zbornik
HER – Alemko Gluhak, Hrvatski etimološki rječnik, Zag-
reb, 1993.

552
Bibliografija (s kraticama)

ID – Josip Ribarić, O istarskim dijalektima, Pazin, 2002.


IE – Istarska enciklopedija, Zagreb, 2005.
IGV – Manlio Cortelazzo, Influsso greco a Venezia, Bolo-
gna, 1970.
ILA - Goran Filipi & Barbara Buršić Giudici, Istriotski
lingvistički atlas, Znanstvena udruga Mediteran, Pula,
1998.
IrE I. – Goran Filipi, Istrorumunjske etimologije I.: "sle-
zena", u Filologija, 14, Zagreb, 2003., str. 19-30.
IrG – Arthur Byhan, Istrorumänisches Glossar, u Yahres-
bericht des Instituts für rumänische Sprache, IV, Leipzig,
1899., str. 174-396.
IrHR – August Kovačec, Istrorumunjsko-hrvatski rječnik s
gramatikom i tekstovima, Znanstvena udruga Mediteran,
Pula, 1998.
IrLA - Goran Filipi, Istrorumunjski lingvistički atlas /
Atlasul Lingvistic Istroromân / Atlante Linguistico Istro-
rumeno, Pula, 2002.
JAZU – Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti
JEti – Vojmir Vinja, Jadranske etimologije: jadranske do-
pune Skokovu etimologijskom rječniku, I-III, Zagreb,
1998.-2004.
KT – Žarko Muljačić, Über zwei krkrumänische Texte aus
dem 18. Jahrhundert, u ZfBalk, XII:1, München, 1976.,
str. 51-55.
LEI – Max Pfister, Lessico etimologico italiano, I-VIII,
1984.-2004.
LVJ – Andro Roki Fortunato, Libar viškiga jazika, samo-
naklada, Toronto, 1977.
MALGI – Radu Flora, Micul Atlas Lingvistic al Graiu-
rilor Istroromâne, Bukurešt, 2003.

553
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

MI – Luisa Punis, Miconimi istrioti, u Annales 3, Kopar,


1993., str. 185-291.
MtP-cd – Maks Pleteršnik, Slovensko-nemški slovar
(1894-1895) – transliterirana izdaja, izdanje na CD-u,
Ljubljana, 2006.
NSSA – Dušan Jakomin, Narečni slovar Sv. Antona pri
Kopru, Trst, 1955.
PI – Šime Ružić Sudčev, Pićan i pićònski idiomi, C. A. S.
H., Pula, 1999.
Plet. – Maks Pleteršnik, Slovensko-nemški slovar, (I-II),
Ljubljana, 1894.
RBK – Vesna Lipovac Radulović, Romanizmi u Crnoj Go-
ri: jugoistočni dio Boke Kotorske, Cetinje – Podgorica
(tada Titograd), 1981.
RBrG – Jure Dulčić, Pere Dulčić, Rječnik bruškoga govo-
ra, u HDZ, knjiga 7, svezak 2, Zagreb, 1985.
RČGNV – Josip M. Sokolić & Kozarić, Gojko M. Sokolić
– Kozarić, Rječnik čakavskog govora Novog Vinodol-
skog, Rijeka – Novi Vinodolski, 2003.
RČGR – Franjo Mohorovičić – Maričin, Rječnik čakav-
skog govora Rukavca i bliže okolice, Rijeka – Opatija –
Matulji, 2001.
RDG – Mihailo Bojanić & Rastislava Tribunac, Rječnik
dubrovačkog govora, SDZ XLIX, Beograd, 2002.
REW - W. Meyer-Lübke, Romanisches etymologisches
Wörterbuch, Carl Winter - Universitätsverlag, Heidelberg,
1972.
RGI – Žarko Martinović, Rječnik iškoga govora, Zadar,
2005.
RGK - Tomislav Maričić Kukljičanin, Rječnik govora
mjesta Kukljice, Matica hrvatska, Zadar, 2000.

554
Bibliografija (s kraticama)

RGP – Ante Tičić, Rječnik govora mjesta Povljane, Zadar,


2004.
RGS – Ankica Piasevoli, Rječnik govora mjesta Sali, Za-
dar, 1993.
RGV - Blaž Jurišić, Rječnik govora otoka Vrgade, II,
JAZU (danas HAZU), Zagreb, 1973.
RHJ – Rječnik hrvatskoga jezika, Zagreb, 2000.
RKGP – Ivo Oštarić, Rječnik kolanjskoga govora ili Rič-
nik mista Kolana na otoku Pagu, Zadar, 2005.
RLC – Marijan Milevoj, Gonan po nase (rječnik labinske
cakavice), Labin, 2006.
RLG – Marijan Milevoj, Gonan po nase (rječnik labin-
skog govora), samonaklada, Pula, 1992.
RNZN1 – Miroslav Hirtz, Rječnik narodnih zoologičkih
naziva – dvoživci (Amphibia) i gmazovi (Reptilia), Zag-
reb, 1928.
RRG – Ladislav Radulić, Rječnik rivanjskog govora, Za-
dar, 2002.
RS – Božo Baničević, Rječnik starinskih riječi u Smokvici
na Korčuli, Župni ured Žrnovo, Korčula, 2000.
RSG - Siniša Vuković, Ričnik selaškega govora (rječnik
dijalekta Selca na otoku Braču), Laus, Split, 2001.
RSKJ – Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika, 1-6,
Novi Sad, 1967.-1976.
RSR – Bratoljub Klaić, Rječnik stranih riječi, Zagreb,
1989.
RTCG – Duško Geić & Mirko Slade Šilović, Rječnik tro-
girskog cakavskog govora, Muzej grada Trogira, Trogir,
1994.
SBPG – Franc Novak &Vilko Novak, Slovar beltinskega
prekmurskega govora, Murska Sobota, 1996.

555
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

SES – Marko Snoj, Slovenski etimološki slovar, Ljubljana,


1997.
SIr - Sextil Puşcariu, Studii istroromâne, III, Cvltvra Naţi-
onală, Bukurešt, 1929.
SKOK – Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili
srpskoga jezika, I–IV, JAZU (danas HAZU) Zagreb,
1971.–1974.
SPuIr – Radu Flora, Slovenačke leksičke posuđenice u
istrorumunskom, u Linguistica XII, Ljubljana, 1972., str.
67 – 94.
SR – Milan Moguš, Senjski rječnik, Zagreb – Senj, 2002.
TIr – Traian Cantemir, Texte istroromîne, Editura Acade-
miei Republicii Populare Romîne, Bukurešt, 1959.
UKS – Margita Nikolić, Unije. Kuželj vaf sarcu, Mali Lo-
šinj, 2000.
VDP – Vera Glavinić, Vocabolario del dialetto istroveneto
di Pola, Pula, 2000.
VEHR – Željko Bujas, Veliki englesko-hrvatski rječnik,
Zagreb, 1999.
VEI – Angelico Prati, Vocabolario etimologico italiano,
Torino, 1951.
VG – Enrico Rosamani, Vocabolario giuliano, Trst, 1999.
VIr – Ioan Maiorescu, Itinerario in Istria e vocabolario
istriano-romeno, Edizioni Parnaso, Trst, 1996.
VISS – Sergij Šlenc, Veliki italijansko-slovenski slovar,
Ljubljana, 1997.
VNSS – Doris Debenjak & Božidar Debenjak & Primož
Debenjak, Veliki nemško-slovenski slovar, Ljubljana,
1993.

556
SAŽETAK
REZUMAT
RIASSUNTO
POVZETEK
Sažetak

ISTRORUMUNJSKE ETIMOLOGIJE
(Knjiga 3: zoonimi: šumske i poljske životinje;
mikonimi; bačvarska terminologija)
sažetak

Treća je knjiga istrorumunjskih etimologija podijeljena


u tri cjeline: obradili smo nazivlje za poljske i šumske ži-
votinje, mikonime i bačvarsku terminologiju. Najveći je
dio građe prikupljen osamdesetih godina prošloga stoljeća
u vrijeme rada na IrLA, no građa je dobrim dijelom dopu-
njena tekućim terenskim i telefonskim provjerama tijekom
pisanja ove knjige. Građa se sastoji od odgovora na više
od tri stotine pitanja (pojmova) što je dalo znatno veći broj
oblika koji se međusobno više ili manje razlikuju.
Od pedesetak zoonima samo je dvanaestak (24%) nazi-
va domaćih, uz nekoliko hibridnih sintagmi koje mogu biti
i kalkovi prema čakavskome (npr. divĺu pork vs. dîvĺa
svîńa). Ostali su nazivi posuđeni iz čakavskih govora. Iz-
ravnih mletacizama nema (osim možda ğirin), svi su ušli
posredovanjem čakavskoga.
Što se mikonima tiče istrorumunjski ih je gotovo sve
preuzeo iz čakavskih idioma. Ti su čakavski mikonimi ug-
lavnom domaćeg podrijetla, uz minimalan broj posuđenica
iz istromletačkoga. Samo su dva mikonima nastala u ir.
(guba de klen, guba de topolε), no i oni su vjerojatno kal-
kirani prema klenovka, topolovka. Ipak, neki su mikonimi

559
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

za koje smo ustvrdili da su iz čakavskoga mogli nastati i


unutar ir. idioma, pogotovo oni za koje nismo našli čakav-
skih paralela pa smo čakavske oblike samo pretpostavili –
osnovne riječi iz kojih su takvi mikonimi izvedeni postoje
naime u ir. kao posuđenice iz čakavskoga.
U terminologiji bačvarstva pak prevladavaju posuđenice
iz čakavskih govora, od kojih je dobar dio (istro)mletač-
kog podrijetla. Domaćih je izraza malo, no za neke (npr.
čep) ne možemo sa sigurnošću tvrditi da su domaći jer u
potpunosti odgovaraju čak. oblicima (držimo da su njima
samo poduprti). U Žejanama ima nešto i mogućih posuđe-
nica iz slovenskih govora koje opet ne možemo sa sigur-
nošću definirati takvima (npr. pinter). I na koncu, jedan
smo oblik (kalkun) odredili kao čakavizam predmletačkog
podrijetla.
Svaki se termin potvrđuje i uspoređuje s građom iz svih
istrorumunjskih leksičkih repertoara drugih autora koji su
nam na raspolaganju, a do etimologijskih se rješenja dola-
zi usporedbom istrorumujskih oblika sa sličnim u okolnim
čakavskim i slovenskim govorima u Istri ali i u čakavskim
idiomima otoka Krka i Dalmacije (govori otoka Krka i
Dalmacije bitni su za etimologijska rješenja mnogih ir. ter-
mina zbog kretanja Istrorumunja u povijesti), odnosno s
riječima iz drugih triju rumunjskih dijalekata kada je riječ
o izvornim riječima. Prikupljeni se nazivi uspoređuju i s
mletačkim (prije svega istromletačkim) riječima jer su
mnogi čakavizmi u istrorumunjskome mletačkog podrijet-
la, dok je samih mletacizama u ir. jako malo. Do čakavske,
istarskoslovenske i (istro)mletačke građe dolazimo iz od-
govarajućih rječnika i drugih pisanih izvora, a dobar smo
dio i te građe sami prikupili.

560
Sažetak

Osim o oblicima koji su predmetom navedenih cjelina,


na jednak se način razglaba i o istrorumunjskim riječima
koje su s njima u bilo kakvoj svezi.

561
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

ETIMOLOGII ISTROROMÂNE
(Vol. 3: Zoonime: animale de pădure şi de câmpie;
miconime; terminologia dogăritului)
Rezumat

Cel de-al treilea volum de etimologii istroromâne este


format din trei părţi: terminologia animalelor de pădure şi
de câmpie, miconimele şi terminologia dogăritului. O ma-
re parte a materialului a fost adunat în anii ’80 ai secolului
trecut, în timpul cercetărilor pentru IrLA, chiar dacă o par-
te a corpusului a fost completat ulterior, în verificările pe
teren efectuate în timpul redactării acestui volum. Materi-
alul constă în răspunsurile obţinute la mai mult de trei sute
de chestiuni (concepte), la care informatorii au dat, de obi-
cei, forme mai mult sau mai puţin diferite între ele.
Din cele 50 de zoonime adunate, doar 12 (24%) sunt din
ţara noastră, cu unele sintagme hibride (care ar putea fi şi
calcuri după modele ciacaviene – de ex., divĺu pork vs.
dîvĺa svîńa). Altele sunt împrumuturi din idiomurile ciaca-
viene. Termenii de origine venetă au intrat în graiurile
istroromâne indirect, prin intermediu ciacavian, cu excep-
ţia formei ğirin, care reprezintă, probabil, un împrumut di-
rect.
Aproape toate miconimele istroromâne au fost împru-
mutate din idiomurile ciacaviene. Miconimele ciacaviene
sunt de origine curat autohtonă, cu un procent minim de

562
Rezumat

împrumuturi din istrovenetă. Istroromâna a creat doar do-


uă miconime (guba de klen, guba de topolɛ), dar, şi în
acest caz, poate fi vorba de calcuri din klenovka, topo-
lovka, deşi unele miconime considerate împrumuturi
ciacaviene pot fi şi creaţii interne ale idiomurilor istroro-
mâne, mai ales acei termeni pe care nu i-am găsit în ciaca-
viană, ci am putut numai presupune formele lor – cuvin-
tele-bază din care derivă miconimele există într-adevăr ca
împrumuturi ciacaviene în istroromână.
În terminologia dogăritului, prevalează împrumuturile
din graiurile ciacaviene, din care o mare parte este de ori-
gine (istro)venetă. Sunt puţine cuvinte autohtone, iar unele
dintre ele (de ex. čep) nu putem afirma cu siguranţă că
sunt forme proprii, deoarece corespund întru totul forme-
lor ciacaviene. La Jeian sunt posibile împrumuturi din gra-
iurile slovene, a căror provenienţă nu am putut-o deter-
mina cu siguranţă (de ex. pinter). Doar o formă istroromâ-
nă de provenienţă ciacaviană a fost definită ca împrumut
prevenet în ciacaviană (kalkun).
Fiecare termen a fost verificat şi comparat cu materia-
lele din repertoriile lexicale istroromâne ale altor autori, pe
care le avem la dispoziţie. La soluţiile etimologice s-a
ajuns comparând formele istroromâne cu cele înrudite din
idiomurile slovene din Istria şi din cele croate ciacaviene
înconjurătoare, precum şi cu termenii din graiurile ciaca-
viene din Dalmaţia şi mai ales din insula Veglia (graiurile
din Veglia şi din Dalmaţia, ca urmare a migraţiilor istro-
române din trecut, sunt importante pentru explicaţiile eti-
mologice ale multor termeni istroromâni), sau cu lexemele
din celelalte trei dialecte româneşti pentru termenii origi-
nari. Comparaţia a fost făcută şi cu termenii respectivi din

563
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

veneţiană (mai ales din istrovenetă), în istroromână exis-


tând multe ciacavisme de origine veneţiană, în timp ce pu-
ţine sunt veneţianismele intrate direct în istroromână. Ma-
terialele lexicale ciacaviene, istroslovene şi istrovenete le-
am extras din dicţionare şi din izvoare scrise, iar o parte a
corpusului l-am obţinut prin cercetări pe teren.
În afara formelor care constituie obiectul analizei celor
trei domenii precizate mai sus, ne-am ocupat şi de cuvinte-
le istroromâne legate într-un fel oarecare de acestea.

564
Riassunto

ETIMOLOGIE ISTRORUMENE
(Vol. 3: zoonimi: animali selvatici; miconimi;
terminologia del bottaio)
riassunto

Il terzo libro di etimologie istrorumene è suddiviso in


tre unità: è stata elaborata la terminologia degli animali di
bosco e di campagna, i miconimi e la terminologia del bot-
taio. Gran parte del materiale è stato raccolto negli anni
Ottanta del secolo scorso durante il lavoro sull’IrLA,
anche se una parte del corpus è stata successivamente in-
tegrata grazie alle verifiche sul campo nel corso della ste-
sura di questo volume. Il materiale è composto dalle ris-
poste ottenute a più di trecento quesiti (concetti), a cui gli
informatori hanno dato molte più forme che si differenzi-
ano più o meno tra loro.
Tra i cinquanta zoonimi raccolti, solo dodici (24%) so-
no nostrani, con qualche sintagma ibrido (che potrebbe an-
che essere calcato secondo i modelli ciacavi - p. es. divĺu
pork vs. dîvĺa svîńa). Gli altri sono prestiti dagli idiomi
ciacavi. I termini d'origine veneta sono entrati nelle parlate
istrorumene indirettamente, tramite la mediazione ciacava,
fatta eccezione per la forma ğirin, che rappresenta, proba-
bilmente, un prestito diretto.
Quasi tutti i miconimi istrorumeni sono stati presi dagli
idiomi ciacavi. I miconimi ciacavi sono prettamente di ori-

565
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

gine nostrana, con una percentuale minima di prestiti dal-


l’istroveneto. L’istrorumeno ha creato soltanto due mico-
nimi (guba de klen, guba de topolɛ), però, anche in questo
caso, può trattarsi di calchi da klenovka, topolovka. Cio-
nonostante, alcuni miconimi visti come prestiti ciacavi po-
tevano essere stati creati anche all’interno degli idiomi
istrorumeni, soprattutto quei termini di cui non abbiamo
trovato conferma nel ciacavo ma abbiamo potuto soltanto
presupporre le loro forme – le parole base da cui derivano
i miconimi esistono infatti come prestiti ciacavi nell’istro-
rumeno.
Nella terminologia del bottaio prevalgono i prestiti dal-
le parlate ciacave, di cui una grande parte è di origine
(istro)veneta. Ci sono poche voci nostrane, e per alcune di
loro (ad es. čep), non possiamo affermare con certezza che
siano idioglotte poiché corrispondono pienamente alle for-
me ciacave. A Seiane ci sono dei possibili prestiti dalle
parlate slovene, la cui provenienza non abbiamo potuto
determinare con certezza (ad es. pinter). Solo una forma
istrorumena di provenienza ciacava è stata definita come
prestito preveneto nel ciacavo (kalkun).
Ogni termine viene confermato e comparato con il ma-
teriale di tutti i repertori lessicali istrorumeni di altri autori
che abbiamo a disposizione. Alle soluzioni etimologiche si
giunge comparando le forme istrorumene con le forme af-
fini negli idiomi sloveni dell’Istria e in quelli croati ciaca-
vi circostanti, nonché con i termini nelle parlate ciacave
della Dalmazia e soprattutto dell'isola di Veglia (le parlate
di Veglia e della Dalmazia, in seguito alle migrazioni degli
Istrorumeni nel passato, sono importanti per le spiegazioni
etimologiche di molti termini istrorumeni), ovvero con i

566
Riassunto

lessemi nei tre rimanenti dialetti rumeni per i termini ori-


ginari. La nomenclatura raccolta viene comparata anche
con i rispettivi termini nel veneziano (soprattutto istrove-
neto), essendo molti ciacavismi nell’istrorumeno di origi-
ne veneziana, mentre pochissimi sono invece i venezianis-
mi diretti nell’istrorumeno. Ai materiali lessicali ciacavi,
istrosloveni e istroveneti siamo pervenuti grazie ai rispet-
tivi dizionari nonché alle fonti scritte, mentre una parte del
corpus l’abbiamo ricavata dalle ricerche sul campo.
Oltre alle forme che costituiscono l’oggetto d’analisi
delle tre unità sopraelencate, ugualmente abbiamo trattato
anche le parole istrorumene che sono in qualche modo ad
esse collegate.

567
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

ISTROROMUNSKE ETIMOLOGIJE
(Knjiga 3: zoonimi: gozdne in poljske živali;
mikonimi; sodarska terminologija)
povzetek

Tretja knjiga istroromunskih etimologij je razdeljena na


tri dele. Obdelali smo nazive za gozdne in poljske živali,
mikonime in sodarsko terminologijo. Najobsežnejši del
gradiva smo zbrali v osemdesetih letih prejšnjega stoletja
med delom na IrLA, vendar je precejšnji del tudi naknad-
no dopoljnjen z rezultati tekočih terenskih raziskav in tele-
fonskimi preverjanji med pisanjem knjige pred nami. Gra-
divo je rezultat odgovorov na več kot 300 vprašanj (poj-
mov), kar je dalo bistveno večje število oblik, ki se med
sabo bolj ali manj razlikujejo.
Od okoli petdeset zoonimov je domačih samo 12 (24%)
in manjše število hibridnih besednih zvez, ki bi jih lahko
razumeli tudi kot kalke iz čakavskih govorov (npr. divĺu
pork vs. dîvĺa svîńa). Ostali nazivi so čakavske izposojen-
ke. Neposrednih izposojenk iz beneških govorov, brez ča-
kavskega posredovanja ni (razen mogoče ğirin).
Skoraj vse mikonime so Istroromuni prevzeli iz čakav-
skih govorov. Ti mikonimi so v čakavskih govorih v glav-
nem domačega izvora (le manjši del so prevzete besede iz
istrobeneščine). Le dva mikonima sta nastala v istroro-
munščini (guba de klen, guba de topolε), vendar je v obeh
primerih možen tudi nastanek s kalkiranjem (prevajanjem)

568
Povzetek

čak. mikonimov klenovka, topolovka. Nekatere mikonime,


za katere smo se opredelili, da potekajo iz čakavščine, bi
lahko imeli tudi za domače tvorbe iz tujih prvin – pred-
vsem take za katere nismo našli čakavskih ustreznic in za
katere v istroromunščini obstajajo osnovne besede iz ča-
kavščine, iz katerih so ti le-ti izpeljani.
Pri sodarski terminologiji prevladujejo izposojenke iz
čakavskih govorov, izmed katerih so mnoge prevzete iz
(istro)beneščine. Domačih izrazov je malo. Za nekatere
(npr. čep) ne moremo biti povsem gotovi, ker popolnoma
ustrezajo čak. oblikam (menimo, da so nanje samo nas-
lonjeni). V Žejanah je možno tudi določeno število sloven-
skih izposojenk, za kar nimamo trdnih dokazov (npr.
pinter). En termin (kalkun) smo razložili kod čakavizem iz
predbeneških jezikovnih plasti.
Vsak izraz primerjamo z gradivi iz vseh istroromunskih
glosarjev, besednjakov in slovarjev, ki so nam na voljo.
Do etimoloških rešitev pridemo s primerjanjem istroro-
munskih oblik s podobnimi v sosednjih čakavskih in slo-
venskih istrskih govorih, pa tudi v čakavskih idiomih na
otoku Krku in v Dalmaciji (le-ti so pomembni za etimolo-
gijo mnogih ir. terminov, zaradi migracij Istroromunov),
oziroma z besedami iz ostalih treh romunskih dialektov, če
gre za domače besede. Zbrane izraze primerjamo tudi z
beneškimi (predvsem istrobeneškimi), ker so mnogi čaka-
vizmi v istroromunščini beneškega porekla, medtem ko je
neposrednih beneških izposojenk v istroromunščini zelo
malo. Gradivo iz čakavskih, slovenskih in beneških istr-
skih govorov, ki ga v knjigi navajamo, smo ali izpisali iz
knjig ali pa zbrali sami.

569
Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije (knjiga 3)

Razen o besedah, ki sodijo k predmetu treh omenjenih de-


lov knjige, se na povsem enak način obravnavajo tudi
istroromunske besede, ki so z njimi v kakršni koli zvezi.

570

You might also like