MATEMATI

ˇ
CKA ANALIZA
I & II
Boris Guljaˇs
predavanja
Zagreb, 1.9.2009.
ii
Posljednji ispravak: ponedjeljak, 15. oˇzujak, 2010.
Uvod
Matematiˇcka analiza I. & II. su standardni jednosemestralni kolegiji koji se
predaju na prvoj godini studija matematike na PMF-Matematiˇckom odjelu
Sveuˇciliˇsta u Zagrebu. Gradivo tih kolegija izlaˇze se sa satnicom od tri sata
predavanja i tri ili ˇcetiri sata vjeˇzbi tjedno u prvom i drugom semestru studija.
Program kolegija obuhva´ca osnovna znanja o funkcijama realne varijable, od
definicija osnovnih elementarnih funkcija, preko pojma limesa niza i funkcije,
neprekidnosti funkcije, do diferencijalnog i integralnog raˇcuna.
Izlaganje gradiva podijeljeno je na ˇsest poglavlja, od kojih se prva tri
poglavlja izlaˇzu u prvom semestru, a posljednja tri u drugom semestru studija.
Ukljuˇcena su i dva dodatka koja omogu´cuju snalaˇzenje u jeziku matematiˇcke
logike i jeziku skupova koji se koriste u izlaganju.
U prvom poglavlju obraduju se osnovni pojmovi o skupovima i funkci-
jama, na naˇcin da se paˇznja posve´cuje konkretnim skupovima prirodnih,
cijelih, racionalnih i realnih brojeva. Prvo se intuitivno i heuristiˇcki opisuju
svojstva tih skupova, da bi u nastavku dali aksiomatiku skupa realnih bro-
jeva. Pojam funkcije se uvodi kroz ponavljanje poznatih pojmova iz sred-
nje ˇskole, a zatim se kroz uvodenje operacije kompozicije i pojma inverzne
funkcije, formalno definiraju arcus i area funkcije. Kod definiranja pojmova
infimuma i supremuma skupa, upoznajemo studente s strogim matematiˇckim
naˇcinom formuliranja tih pojmova pomo´cu logiˇckih veznika i kvantifikatora.
Takoder se upoznaju s naˇcinom kako razlikovati veliˇcinu beskonaˇcnih skupova
kroz pojam prebrojivog i neprebrojivog skupa.
Drugo poglavlje je posve´ceno nizovima realnih brojeva i njihovoj kon-
vergenciji. Naroˇcito se inzistira na pojmu konvergencije niza, jer to je prvi
ozbiljni susret s pojmom koji zahtijeva shva´canje beskonaˇcnog matematiˇckog
procesa. Posebno se inzistira na razumijevanju Cauchyjeve definicije limesa
niza. Na kraju se uvodi skup kompleksnih brojeva i konvergencija nizova u
njemu, te odnos s konvergencijom komponentnih realnih nizova.
U tre´cem poglavlju obraduje se limes funkcije i neprekidnost funkcije, s
tim da se ti pojmovi uvode pomo´cu nizova, ali se dokazuju i koriste Cau-
chyjeve varijante tih pojmova. Pokazuje se veza neprekidnosti i monotonosti
iii
iv
funkcije, te se dokazuje neprekidnost svih elementarnih funkcija.
Drugi semestar poˇcinje s ˇcetvrtim poglavljem o diferencijalnom raˇcunu i
teorijski i praktiˇcki relevantnim pojmovima u vezi s derivacijom. Posebno,
dokazuju se teoremi srednje vrijednosti i primjenjuju na probleme istraˇzivanja
toka funkcije. Takoder pokazujemo neke primjene u numeriˇckoj matematici.
Pojam integrabilnosti u Riemannovom smislu uvodi se u petom poglavlju.
Tu dokazujemo integrabilnost elementarnih funkcija pomo´cu njihove neprekid-
nosti ili monotonosti po dijelovima. Takoder se definira primitivna funkcija
i daju se osnovne tehnike integralnog raˇcuna. Obraduju se primjene na
nalaˇzenje povrˇsina likova i volumena tijela, kao i zakrivljenost ravninskih
krivulja.
Posljednje ˇsesto poglavlje je posve´ceno redovima brojeva i redovima funkcija.
Prouˇcava se apsolutna konvergencija redova i dokazuju se dovoljni uvjeti za
konvergenciju redova. Od redova funkcija poseban naglasak je na redovima
potencija. Specijalno se promatraju Taylorovi redovi osnovnih funkcija. Takoder
se ukratko obraduju i osnovne ˇcinjenice o Fourierovim redovima periodiˇckih
funkcija.
Dodaci A i B su uvrˇsteni zato da studentima budu na raspolaganju os-
novna znanja iz matematiˇcke logike i elementarne teorije skupova potrebna
za svladavanje ovog kolegija.
OBAVEZNA LITERATURA:
1. S. Kurepa, Matematiˇcka analiza 1: Diferenciranje i integriranje, Tehniˇcka
knjiga, Zagreb, 1984.
2. S. Kurepa, Matematiˇcka analiza 2: Funkcije jedne varijable, Tehniˇcka
knjiga, Zagreb, 1984.
DOPUNSKA LITERATURA:
1. M. H. Protter, C. B. Morrey, A First Course in Real Analysis, Springer
Verlag, 1991.
Boris Guljaˇs
Sadrˇzaj
Uvod iii
1 Skupovi i funkcije 1
1.1 Skupovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1
1.1.1 Skupovi N, Z, Q . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2
1.1.2 Prikaz skupova Q i R na pravcu . . . . . . . . . . . . . 6
1.1.3 Decimalni brojevi, aproksimacija . . . . . . . . . . . . 7
1.1.4 Kartezijeva ravnina, koordinatni sustav . . . . . . . . . 8
1.2 Funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
1.2.1 Klasifikacija realnih funkcija pomo´cu grafa . . . . . . . 10
1.2.2 Linearne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
1.2.3 Apsolutna vrijednost i udaljenost . . . . . . . . . . . . 12
1.2.4 Kvadratna funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
1.2.5 Razlomljene linearne funkcije . . . . . . . . . . . . . . 15
1.2.6 Polinomi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
1.2.7 Racionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
1.2.8 Kompozicija funkcija, inverzna funkcija . . . . . . . . . 16
1.2.9 Korijeni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
1.2.10 Eksponencijalna funkcija na Q, logaritamska funkcija,
op´ca potencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
1.2.11 Hiperbolne i area funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . 22
1.2.12 Trigonometrijske i arkus funkcije . . . . . . . . . . . . 24
1.3 Aksiomi polja R, supremum i infimum, potpunost . . . . . . . 28
1.3.1 Aksiomi polja R . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
1.3.2 Supremum i infimum skupa, potpunost . . . . . . . . . 31
1.3.3 Eksponencijalna funkcija na R (I.) . . . . . . . . . . . 35
1.4 Ekvipotentni skupovi, prebrojivost . . . . . . . . . . . . . . . 36
2 Nizovi 41
2.1 Niz i podniz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
2.2 Limes niza u R . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
v
vi SADR
ˇ
ZAJ
2.3 Operacije s konvergentnim nizovima . . . . . . . . . . . . . . . 45
2.3.1 Primjeri konvergentnih nizova . . . . . . . . . . . . . . 47
2.3.2 Eksponencijalne funkcije na R (II.) . . . . . . . . . . . 50
2.4 Limes superior i limes inferior . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
2.5 Cauchyjev niz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54
2.6 Polje C, nizovi u C . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
2.6.1 Polje kompleksnih brojeva C . . . . . . . . . . . . . . . 55
2.6.2 Eksponencijalna funkcija na C . . . . . . . . . . . . . . 56
2.6.3 Nizovi u C, limes niza u C . . . . . . . . . . . . . . . . 57
3 Limes i neprekidnost funkcije 61
3.1 Limes funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
3.1.1 Limes u R . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65
3.1.2 Jednostrani limes u R . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
3.2 Neprekidnost funkcije u toˇcki . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68
3.2.1 Neprekidnost i operacije s funkcijama . . . . . . . . . . 72
3.2.2 Neprekidnost eksponencijalne funkcije na R . . . . . . 73
3.2.3 Neprekidnost trigonometrijskih funkcija . . . . . . . . . 74
3.2.4 Neprekidnost funkcije na segmentu . . . . . . . . . . . 75
3.3 Neprekidnost i monotonost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
3.3.1 Neprekidnost korijena, logaritamske, area i arcus funkcija 79
3.4 Jednostrana neprekidnost funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . 82
3.5 Otvoreni skupovi u R . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
4 Derivacija 87
4.1 Motivacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87
4.2 Diferencijabilnost i operacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92
4.3 Derivacije elementarnih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . 95
4.3.1 Potencije i korijeni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95
4.3.2 Trigonometrijske i arcus funkcije . . . . . . . . . . . . 95
4.3.3 Eksponencijalna funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . 96
4.3.4 Hiperbolne i area funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . 97
4.4 Teoremi srednje vrijednosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98
4.5 Monotonost i derivacija funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
4.6 Taylorov teorem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104
4.6.1 Odredivanje ekstrema pomo´cu derivacija viˇseg reda . . 105
4.6.2 Konveksne funkcije, infleksija . . . . . . . . . . . . . . 107
4.6.3 Okomite i kose asimptote na graf funkcije . . . . . . . 112
4.6.4 Cauchyjev teorem srednje vrijednosti i
L’Hospitalovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113
4.7 Svojstva konveksnih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
SADR
ˇ
ZAJ vii
4.8 Neke primjene derivacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116
4.8.1 Lagrangeov interpolacijski polinom . . . . . . . . . . . 116
4.8.2 Newtonova metoda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119
5 Riemannov integral 123
5.1 Problem povrˇsine i rada sile . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123
5.2 Integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124
5.3 Osnovna svojstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129
5.4 Integrabilnost monotonih i neprekidnih funkcija . . . . . . . . 132
5.5 Primitivna funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136
5.6 Metode integriranja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138
5.6.1 Direktna integracija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138
5.6.2 Integracija racionalnih funkcija . . . . . . . . . . . . . 144
5.7 Primjene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146
5.7.1 Volumen rotacionog tijela . . . . . . . . . . . . . . . . 146
5.7.2 Duljina ravninske krivulje . . . . . . . . . . . . . . . . 146
5.7.3 Povrˇsina rotacione plohe . . . . . . . . . . . . . . . . . 147
5.7.4 Zakrivljenost ravninske krivulje . . . . . . . . . . . . . 148
5.8 Nepravi integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149
5.8.1 Kriterij konvergencije nepravog integrala . . . . . . . . 152
6 Redovi 155
6.1 Definicija reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155
6.2 Definicija konvergencije reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157
6.3 Usporedivanje redova, apsolutna konvergencija . . . . . . . . . 160
6.4 Uvjeti za konvergenciju reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163
6.5 Produkt redova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 168
6.6 Redovi potencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 169
6.7 Taylorovi redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 173
6.8 Fourierovi redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 177
6.9 Uniformna konvergencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 180
6.10 Sumiranje redova u smislu C´esara . . . . . . . . . . . . . . . . 184
A Algebra izjava 187
A.1 Izjave i veznici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187
A.2 Izjavne funkcije i kvantifikatori . . . . . . . . . . . . . . . . . 188
B Elementarna teorija skupova 191
B.1 Skupovi i operacije sa skupovima . . . . . . . . . . . . . . . . 191
B.2 Inkluzija i prazan skup . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 193
B.3 Zakoni unije, presjeka i oduzimanja . . . . . . . . . . . . . . . 194
viii SADR
ˇ
ZAJ
B.4 Univerzalni skup i komplement . . . . . . . . . . . . . . . . . 196
B.5 Kartezijev produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197
B.6 Relacije i funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 198
Index 200
Poglavlje 1
Skupovi i funkcije
1.1 Skupovi
Pojmovi skup i element ili ˇclan skupa predstavljaju osnovne ili primitivne
pojmove koji se ne definiraju. Intuitivno, pojam skupa predstavlja cjelinu
koju ˇcine elementi ili ˇclanovi tog skupa. Za pisanje ˇcinjenice da je a element
skupa A koristimo oznaku a ∈ A, a da a nije element skupa A koristimo
oznaku a ∈ A.
Na primjer, postoji skup ˇciji ˇclanovi su svi primitivni brojevi manji od
10. To je skup od ˇcetiri elementa: 2, 3, 5 i 7. Taj skup moˇzemo oznaˇciti
nabrajaju´ci ˇclanove unutar vitiˇcastih zagrada: ¦2, 3, 5, 7¦. Nazovimo ga s A.
Neka je B skup svih rjeˇsenja polinomijalne jednadˇzbe x
4
− 17x
3
+ 101x
2

247x + 210 = 0. Moˇzemo provjeriti da skup B ima toˇcno ista ˇcetiri ˇclana 2,
3, 5 i 7. Iz tog razloga skupovi A i B su identiˇcni, tj. A = B.
Skup koji nema niti jednog ˇclana zovemo prazan skup i oznaˇcavamo s ∅.
Kaˇzemo da je skup A podskup skupa B i piˇsemo A ⊆ B, ako je svaki
element t ∈ A ujedno i element skupa B, tj. ∀t, (t ∈ A) ⇒(t ∈ B). Posljed-
nja izjava je napisana pomo´cu logiˇckih znakova i glasi: ”za svaki t, t element
od A povlaˇci (slijedi) t element od B”. Znak ∀ (za svaki) je logiˇcki kvan-
tifikator (univerzalni kvantifikator), i on opisuje opseg izjave koja iza njega
slijedi. Znak ⇒ je logiˇcki veznik koji zovemo implikacija. On povezuje dvije
izjave i ˇcitamo ga ”slijedi, povlaˇci, ako - onda”. Drug logiˇcki kvantifikator
je ∃, kvantifikator egzistencije ili postojanja. Npr. izjava ∃a(a ∈ A), ”pos-
toji element a koji je u skupu A”, kazuje da skup A ima barem jedan ˇclan,
tj. A = ∅. Pored navedenih kvantifikatora koristimo joˇs slijede´ce veznike
ili logiˇcke operacije: ∧, & (konjunkcija) koji odgovara jeziˇcnom vezniku ”i”,
∨ (disjunkcija)je veznik ”ili”, a ⇔ (ekvivalencija) ˇcitamo ”ako i samo ako”,
”onda i samo onda” i sliˇcno. Navedeni veznici odgovaraju pojedinim operaci-
1
2 POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE
jama sa skupovima. Operacija presjek skupova A i B u oznaci A∩B odgovara
vezniku ”i”, a njen rezultat je skup koji sadrˇzi one i samo one ˇclanove koji
su ˇclanovi skupa A i skupa B, tj. ∀t (t ∈ A ∩ B) ⇔ ((t ∈ A) ∧ (t ∈ B)).
Operacija unija skupova A i B u oznaci A∪B odgovara vezniku ”ili”, a njen
rezultat je skup koji sadrˇzi one i samo one ˇclanove koji su ˇclanovi skupa A ili
skupa B, tj. ∀t (t ∈ A ∪ B) ⇔ ((t ∈ A) ∨ (t ∈ B)). Ako veznik ⇔ povezuje
dvije izjave, onda su one jednako vrijedne, obje su istinite ili su obje laˇzne.
Osnovna znanja o logiˇckim izjavama i skupovima potrebna u daljnjim
razmatranjima obradena su u Dodatku A (str. 187.) i B (str. 191.). Sada
´cemo se posvetiti konkretnim skupovima kojima ´cemo se baviti u ovom kursu.
1.1.1 Skupovi N, Z, Q
U naˇsim razmatranjima posebno vaˇznu ulogu igraju skupovi koji nemaju
samo konaˇcno mnogo ˇclanova. Takav je skup prirodnih brojeva ko-
jeg oznaˇcavamo s N, a njegovi ˇclanovi su prirodni brojevi 1, 2, 3, . . ., tj.
N = ¦1, 2, 3, . . .¦. Na skupu N moˇzemo usporedivati brojeve, tj. za svaka dva
razliˇcita prirodna broja znamo koji je manji a koji je ve´ci, tj. koji je prije
kojega u prirodnom poretku. Zapravo, za svaki prirodni broj znamo koji
broj dolazi nakon njega, tj. tko mu je sljedbenik. Ako krenemo od prvog
prirodnog broja, kojeg oznaˇcavamo s 1, i od svakog broja predemo na nje-
govog sljedbenika, pro´ci ´cemo svim prirodnim brojevima. Sada smo upravo
opisali svojstva koja ˇcine Peanove
1
aksiome skupa N:
1. Postoji prvi element u skupu N i oznaˇcavamo ga s 1, tj. 1 ∈ N. To je
jedini element koji nije sljedbenik nekog prirodnog broja.
2. Svaki prirodni broj ima sljedbenika, tj. ∀n ∈ N, ∃s(n) ∈ N.
3. Vrijedi aksiom matematiˇcke indukcije:
Neka je S ⊆ N takav da vrijedi:
1) 1 ∈ S,
2) ∀n ∈ N, (n ∈ S) ⇒(s(n) ∈ S).
Tada je S = N.
Svaki skup za kojeg vrijede Peanovi aksiomi poistovje´cujemo sa skupom
prirodnih brojeva. Naravno, postoje razliˇcite realizacije skupa N. Naprimjer,
1
Giuseppe Peano (Cuneo [Piemonte], 27. kolovoz 1858. – Turin, 20. travanj 1932.)
talijanski matematiˇcar
1.1. SKUPOVI 3
jednu moˇzemo sagraditi od praznog skupa: N = ¦∅, ¦∅¦, ¦¦∅¦¦, ¦¦¦∅¦¦¦, . . .¦,
gdje je sljedbenik definiran sa s(a) = ¦a¦, ∀a ∈ N.
Pomo´cu funkcije sljedbenik moˇzemo na N definirati binarnu operaciju
zbrajanja. Za n ∈ N stavimo s(n) = n + 1. Sada stavimo
∀ n, m ∈ N, n + m = s(s(s(. . . s
. .. .
m
(n) . . .))) = s
[m]
(n).
Lako se provjeri da je ta operacija asocijativna (∀ n, m, k ∈ N), n+(m+k) =
(n + m) + k, i komutativna (∀ n, m ∈ N), n + m = m + n. Osim operacije
zbrajanja, na N moˇzemo definirati relaciju strogog uredaja < tako da kaˇzemo
∀n ∈ N, n < s(n), tj. imamo 1 < 2 < 3 < < n < n + 1 < .
Takoder, odmah imamo i uredaj ≤ ako stavimo
(n ≤ m)
def
⇔ ((n < m) ∨ (n = m)).
Taj uredaj je linearan ili jednostavan, tj. za svaka dva razliˇcita prirodna
broja jedan je manji od drugoga, tj. oni su usporedivi.
Kaˇzemo da je uredaj na skupu N dobar uredaj jer ima svojstvo da svaki
neprazan podskup skupa N ima prvi (najmanji) element.
Dakle, na N imamo zadanu algebarsku strukturu i uredaj. Pitanje je
sada koliko nam je ta struktura korisna i dostatna. Ve´c u prvim godinama
ˇskolovanja iz matematike uˇci se kako razne probleme matematiˇcki formuli-
rati i potom rjeˇsavati. Ve´c najjednostavniji problemi vode na rjeˇsavanje
jednadˇzbe oblika a +x = b, gdje su a, b ∈ N. Moˇzemo li tu jednadˇzbu rijeˇsiti
u skupu N za svaki izbor brojeva a, b ∈ N? Naravno, odgovor je negativan
ve´c za izbor a = b = 1. Naime, u skupu N ne postoji broj x sa svojstvom da
je x + 1 = 1. To slijedi iz 1. Peanovog aksioma. Kada bi takav broj posto-
jao, onda je iz definicije zbrajanja jasno da bi vrijedilo ∀n ∈ N, x + n = n.
ˇ
Sto moˇzemo sada uˇciniti? Uobiˇcajen postupak kod rjeˇsavanja sliˇcnih alge-
barskih problema je da proˇsirimo (ako je mogu´ce) skup tako da u tom ve´cem
skupu naˇsa jednadˇzba ima rjeˇsenje. Dodajmo, dakle, skupu N element koji
oznaˇcavamo s 0 i stavimo ga ispred jedinice jer vrijedi 0+1 = 1, tj. 1 = s(0).
To je tzv. neutralni element za zbrajanje ili nula, jer pri zbrajanju s 0 svi el-
ementi ostaju nepromijenjeni. Odmah je jasno da niti u skupu ¦0¦∪N nismo
u mogu´cnosti rijeˇsiti naˇsu jednadˇzbu za bilo koji izbor brojeva a, b ∈ ¦0¦∪N.
Naime, za bilo koji n ∈ N jednadˇzba n+x = 0 nema rjeˇsenje u ¦0¦∪N.Takav
x zovemo suprotnim element od n i oznaˇcavamo s −n. Dobro, dodajmo sada
skupu suprotne elemente za sve n ∈ N i poredajmo ih u obratnom poretku
od njihovih originala, tj. (n, m ∈ N) ((n < m) ⇒ (−m < −n)). Tako smo
4 POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE
doˇsli do skupa
Z = ¦. . . , −n, . . . , −2, −1, 0, 1, 2, . . . , n, . . .¦ = −N ∪ ¦0¦ ∪ N
kojeg nazivamo skupom cijelih brojeva. Na ˇcitav skup Z moˇzemo takoder
proˇsiriti i operaciju zbrajanja. Za −m, −n ∈ −N stavimo −n + −m =
−(n + m). Za −m ∈ −N, n ∈ N promatramo dva sluˇcaja. Ako je (n ≥
m) ⇒ ∃ k ∈ ¦0¦ ∪ N, n = m + k, pa stavljamo −m + n = k, a u sluˇcaju
(m ≥ n) ⇒∃ k ∈ ¦0¦ ∪ N, m = n + k, pa stavljamo −m + n = −k. Skup Z
sa operacijom + je algebarska struktura sa svojstvima:
1. ∀ a, b, c ∈ Z, a + (b + c) = (a + b) + c (asocijativnost).
2. ∃ 0 ∈ Z, ∀ a ∈ Z, 0 +a = a + 0 = a (neutralni element).
3. ∀ a ∈ Z, ∃ −a ∈ Z, a +−a = −a + a = 0 (suprotni elementi).
4. ∀ a, b ∈ Z, a + b = b + a (komutativnost).
Strukturu (Z, +) koja zadovoljava svojstva 1., 2. i 3. zovemo grupa, ako
joˇs vrijedi i svojstvo 4., zovemo je komutativna (Abelova
1
) grupa. To je
osnovna algebarska struktura u kojoj je uvijek rjeˇsiva jednadˇzba a + x = b.
Na skupu N moˇzemo definirati i drugu binarnu operaciju koju nazivamo
mnoˇzenje ako za ∀ n, m ∈ N stavimo n m = n + n + + n
. .. .
m
. Tu operaciju
moˇzemo lako proˇsiriti i na skup Z stavljaju´ci za −n, −m ∈ −N, (−n)(−m) =
n m, a za −m ∈ −N, n ∈ N, n (−m) = −(n m). Lako se pokaˇze da je i
ta operacija asocijativna, komutativna i u skupu Z postoji neutralni element
za mnoˇzenje 1, tj. ∀ n ∈ Z, n 1 = 1 n = n. Promatrajmo sada rjeˇsivost
jednadˇzbe a x = b za a, b ∈ Z. Ve´c za a = n ∈ N i b = 1 ta jednadˇzba nema
rjeˇsenje u Z. Broj x za koji vrijedi nx = 1 nazivamo reciproˇcni element od
n ili inverz od n za operaciju mnoˇzenje i oznaˇcavamo s n
−1
=
1
n
. Ako sada
proˇsirimo skup Z sa svim mogu´cim rjeˇsenjima jednadˇzbe nx = m, gdje je
n ∈ N i m ∈ Z dobivamo skup
Q = ¦
m
n
; n ∈ N, m ∈ Z¦
koji zovemo skupom racionalnih brojeva. Napominjemo da je prikaz
racionalnog broja u obliku
m
n
jedinstven ako su brojevi m i n relativno prosti,
tj. nemaju zajedniˇckog djelitelja razliˇcitog od 1 ili −1.
1
Niels Henrik Abel (Nedstrand, 5. kolovoz 1802. - Froland, 6. travanj 1829.) norveˇski
matematiˇcar
1.1. SKUPOVI 5
Operaciju mnoˇzenje na skupu Q definiramo tako da za

m
n
,
m

n

∈ Q, stavimo
m
n

m

n

=
mm
nn

∈ Q.
Skup racionalnih brojeva bez nule, s operacijom mnoˇzenja (Q, ) je takoder
komutativna grupa. Nula nema reciproˇcnog elementa, tj. s nulom nije
mogu´ce dijeliti.
Operaciju zbrajanje je mogu´ce proˇsiriti sa skupa Z na skup Q na slijede´ci
naˇcin:

m
n
,
m

n

∈ Q, stavimo
m
n
+
m

n

=
mn

+ m

n
nn

∈ Q.
Medutim, operacije zbrajanja i mnoˇzenja su povezane svojstvom distribu-
tivnosti mnoˇzenja prema zbrajanju, tj. ∀ n, m, k ∈ Q, n(m + k) = nm+ nk.
Struktura (Q, +, ) s gore navedenim svojstvima naziva se polje.
Uredaj sa skupa Z moˇzemo jednostavno proˇsiriti na skup Q tako da

m
n
,
m

n

∈ Q, stavimo
m
n

m

n

⇔ mn

≤ m

n. Ta relacija ima slijede´ca
svojstva:
1. ∀ a ∈ Q, (a ≤ a), (refleksivnost).
2. ∀ a, b ∈ Q, (a ≤ b) ∧ (b ≤ a) ⇒(a = b), (antisimetriˇcnost).
3. ∀ a, b, c ∈ Q, (a ≤ b) ∧ (b ≤ c) ⇒(a ≤ c), (tranzitivnost).
4. ∀ a, b ∈ Q, (a ≤ b) ∨ (b ≤ a), (linearnost ili totalnost).
Ako uredaj zadovoljava samo svojstva 1., 2. i 3. zovemo ga parcijalni
uredaj.
Taj uredaj je u suglasju s operacijama zbrajanja i mnoˇzenja. Vrijedi
1. ∀ a, b ∈ Q, (a ≤ b) ⇒(∀c ∈ Q (a + c ≤ b + c)).
2. ∀ a, b ∈ Q, (a ≤ b) ⇒(∀c ≥ 0 (ac ≤ bc)).
2.’ ∀ a, b ∈ Q, ((a ≥ 0) ∧ (b ≥ 0)) ⇒(ab ≥ 0).
Primjer 1.1. Relacija inkluzije je parcijalni uredaj na partitivnom skupu
{(U) nekog skupa U. Vrijedi
1. ∀ A ⊆ U, (A ⊆ A),
2. ∀ A, B ⊆ U, (A ⊆ B) ∧ (B ⊆ A) ⇒(A = B),
3. ∀ A, B, C ⊆ U, (A ⊆ B) ∧ (B ⊆ C) ⇒(A ⊆ C).
Taj uredaj nije linearan, npr. disjunktni skupovi nisu usporedivi.
6 POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE
1.1.2 Prikaz skupova Q i R na pravcu
Skup cijelih brojeva prikazujemo na pravcu tako da izaberemo ˇcvrstu toˇcku
za ishodiˇste i njoj pridruˇzimo cijeli broj 0. Zatim izaberemo jediniˇcnu duˇzinu
i nanosimo ju uzastopno na desnu stranu za pozitivne i na lijevu stranu za
negativne cijele brojeve, kao ˇsto je prikazano na slijede´coj slici.
0 1 2 3 1 2 3
Da bismo prikazali racionalni broj
m
n
,
0 < m < n, na pravcu posluˇzimo se
Talesovim teoremom o sliˇcnim troku-
tima. Kao ˇsto se vidi na slici desno,
prvo na pomo´cnom pravcu nanesemo
n jednakih duˇzina, a zatim odredimo
traˇzeni broj. Na taj naˇcin je jasno da je
ravnalom i ˇsestarom mogu´ce na pravcu
konstruirati svaki racionalan broj.
0
1
1
2
m
n
1

n
m

n
Skup racionalnih brojeva Q je gust u
sebi, tj. ∀ q
1
, q
2
∈ Q, q
1
< q
2
, ∃ q ∈ Q,
q
1
< q < q
2
. Naravno, to je ispun-
jeno ve´c za q =
q
1
+ q
2
2
. Prirodno
pitanje je da li su na taj naˇcin do-
bivene sve toˇcke na pravcu, tj. da li
svaka toˇcka na pravcu predstavlja neki
racionalan broj. Konstruirajmo toˇcku
koja je od 0 udaljena za duljinu dijag-
onale kvadrata sa stranicama duljine
1. Iz Pitagorinog pouˇcka slijedi da ta
toˇcka odgovara broju ˇciji kvadrat je jed-
nak 2, tj. broju

2. Dokaˇzimo da

2 ∈ Q. Metoda kojom dokazujemo
tu tvrdnju vrlo je ˇcesta u dokazivanju
razliˇcitih matematiˇckih tvrdnji. Jedini
naˇcin da logiˇcki toˇcnim
0 1
1

2
zakljuˇcivanjem dobijemo neistinitu tvrdnju je da je polazna pretpostavka
neistinita.
Dakle, pretpostavimo da vrijedi

2 ∈ Q. Tada postoje relativno prosti
brojevi m, n ∈ N (nemaju zajedniˇckih faktora razliˇcitih od 1) takvi da je
1.1. SKUPOVI 7
m
n
=

2, odnosno
m
2
n
2
= 2, a odatle dobijemo m
2
= 2n
2
. Poˇsto je desna
strana posljednje jednakosti prirodan broj djeljiv s 2, tada je i m
2
djeljiv s
2. Tada je i m djeljiv s 2, tj. m = 2m
0
za neki m
0
∈ N. Naime, kada bi
bilo m = 2m
0
+ 1 slijedilo bi m
2
= 4m
2
0
+ 4m
0
+ 1. Sada imamo 4m
2
0
= 2n
2
,
odnosno 2m
2
0
= n
2
. Odatle pak zakljuˇcujemo da je i n = 2n
0
za neki n
0
∈ N.
Dakle, m = 2m
0
i n = 2n
0
, tj. dobili smo neistinu, odnosno kontradikciju s
pretpostavkom da su m i n relativno prosti.
Sada je jasno da sve toˇcke na pravcu ne predstavljaju racionalne brojeve,
ve´c ima (puno viˇse) toˇcaka koje ne predstavljaju racionalne nego tzv. ira-
cionalne brojeve. Sve te toˇcke zajedno predstavljaju skup realnih brojeva
koji oznaˇcavamo s R.
1.1.3 Decimalni brojevi, aproksimacija
Broj oblika
±(a
0
+
a
1
10
+
a
2
10
2
+ +
a
n
10
n
), (1.1)
gdje je n, a
0
∈ N i a
1
, a
2
, . . . , a
n
∈ ¦0, 1, 2, . . . , 9¦, zovemo decimalnim brojem.
Svaki decimalni broj je iz Q, jer se moˇze napisati kao kvocijent cijeloga broja
i 10
n
. Obratno, svaki racionalni broj oblika
m
2
k
5
m
, gdje je m ∈ Z, k, n ∈ N,
je decimalan broj. Zato ˇsto smo navikli raˇcunati u decimalnom sustavu
(valjda zbog deset prsti na rukama) decimalni brojevi su nam neophodni u
svakodnevnom ˇzivotu. No tih brojeva ima manje od realnih brojeva, pa ima
smisla pitanje da li je mogu´ce svaki realan broj po volji toˇcno aproksimirati
pomo´cu decimalnih brojeva. Drugim rijeˇcima, da li je mogu´ce na´ci decimalan
broj koji se od zadanog realnog broja razlikuje za manje od unaprijed zadane
traˇzene toˇcnosti ε > 0.
Mi u ovom trenutku moˇzemo dati samo geometrijsku ideju dokaza te
ˇcinjenice. Neka je d > 0 realan broj koji se nalazi negdje desno od 0 na
brojevnom pravcu. Sada uzmimo jediniˇcnu duˇzinu i nanosimo je uzastopno
na desno. Nakon konaˇcno koraka broj d ´ce biti pokriven tom duˇzinom. Ta
geometrijska tvrdnja naziva se Arhimedov
1
aksiom. Na taj naˇcin smo naˇsli
prirodan broj a
0
+1 za koji je a
0
≤ d < a
0
+1. Podijelimo sada taj segment
na deset jednakih dijelova i toˇcka koja reprezentira broj d ´ce pasti u jedan od
njih, tj. postoji a
1
∈ ¦0, 1, 2, . . . , 9¦ tako da je a
0
+
a
1
10
≤ d < a
0
+
a
1
10
+
1
10
.
Sada taj segment duljine
1
10
podijelimo na deset jednakih dijelova i dobijemo
broj a
2
∈ ¦0, 1, 2, . . . , 9¦ tako da je a
0
+
a
1
10
+
a
2
10
2
≤ d < a
0
+
a
1
10
+
a
2
10
2
+
1
10
2
.
1
Arhimed (287. pne. – 212. pne.) grˇcki matematiˇcar, fiziˇcar i astronom
8 POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE
Prethodni postupak ponavljamo n puta, gdje je
1
10
n
< ε. Tako smo doˇsli do
brojeva a
1
, a
2
, . . . , a
n
∈ ¦0, 1, 2, . . . , 9¦ za koje je
a
0
+
a
1
10
+
a
2
10
2
+ +
a
n
10
n
≤ d < a
0
+
a
1
10
+
a
2
10
2
+ +
a
n
10
n
+
1
10
n
,
tj. naˇsli smo decimalan broj koji zadovoljava traˇzenu toˇcnost aproksimacije.
1.1.4 Kartezijeva ravnina, koordinatni sustav
Uredeni par dva objekta a i b je ureden skup koji oznaˇcavamo s (a, b) i kod
kojeg je osim samih elemenata vaˇzno i na kojem se mjestu oni nalaze. Dva
uredena para (a, b) i (c, d) su jednaka, tj. (a, b) = (c, d), ako i samo ako je
a = c i b = d.
Kartezijev ili Dekartov
1
produkt dva skupa A i B je skup kojeg
oznaˇcavamo s A B, a sastoji se od svih uredenih parova (a, b), gdje je
a ∈ A i b ∈ B, tj. AB = ¦(a, b); a ∈ A, b ∈ B¦.
U toˇcki 1.1.2. smo pokazali kako se toˇcke skupova Q i R reprezentiraju
na brojevnom pravcu. Sada ´cemo sliˇcnu stvar uraditi u ravnini.
U ravnini nacrtamo dva okomita brojevna pravca
i njihovom sjeciˇstu pridruˇzimo broj 0 na jednom
i na drugom pravcu. Ta dva pravca zovemo ko-
ordinatne osi. Sada svakoj toˇcki ravnine moˇzemo
pridruˇziti par realnih brojeva koji se dobiju tako
da se nacrtaju pravci koji su paralelni sa koordi-
natnim osima. Svaki od njih na pravcu na koji je
okomit jednoznaˇcno u svom sjeciˇstu odreduje re-
alan broj koji to sjeciˇste predstavlja na koordinat-
noj osi. Tako smo svakoj toˇcki ravnine T pridruˇzili
uredeni par realnih brojeva (x
0
, y
0
) kojima je ta
toˇcka jednoznaˇcno odredena. Ravninu s okomitim
0 1 x
1
y
Tx
0
,y
0
)
x
0
y
0
koordinatnim osima zovemo Kartezijeva koordinatna ravnina i moˇzemo
je poistovjetiti sa skupom R R = R
2
= ¦(x, y); x, y ∈ R¦.
1.2 Funkcije
Jedan od najvaˇznijih pojmova u matematici je pojam funkcije. Sada ´cemo
navesti ne baˇs previˇse formalnu definiciju tog pojma.
1
Ren´e Descartes (Le Haje [danas Descartes], 31. oˇzujak 1596. – Stocholm [
ˇ
Svedska],
11. veljaˇce 1650.) francuski filozof i matematiˇcar
1.2. FUNKCIJE 9
Definicija 1.1. Neka su A i B bilo koja dva
neprazna skupa. Funkcija sa skupa A u skup
B je pridruˇzivanje elemenata skupa A elemen-
tima skupa B, tako da je svakom elementu iz
A pridruˇzen toˇcno jedan element iz B. Tada
piˇsemo f : A → B, s tim da skup T(f) = A
zovemo podruˇcje definicije ili domena funkcije
f, skup /(f) = B nazivamo podruˇcje vrijed-
nosti ili kodomena funkcije f.
f A
B
Slika funkcije f je skup 1(f) = ¦f(x); x ∈ A¦ ⊆ B. Skup Γ(f) =
¦(x, f(x)); x ∈ T(f)¦ ⊆ A B je graf funkcije f.
Dvije funkcije f : A →B i f : C →D su jednake toˇcno onda kada vrijedi
A = T(f) = T(g) = C, B = /(f) = /(g) = D i ∀x ∈ A, f(x) = g(x).
Funkcija g je restrikcija ili suˇzenje funkcije f ako vrijedi T(g) ⊆ T(f)
i ∀x ∈ T(g), g(x) = f(x). Tada piˇsemo g = f[
T(g)
. Takoder se kaˇze i da je f
proˇsirenje od g.
U sluˇcaju kada je T(f) ⊆ R i /(f) ⊆ R,
onda je graf Γ(f) ⊂ R
2
, tj. moˇzemo ga nacr-
tati u Kartezijevoj ravnini. Domena se nalazi
na osi apscisa (x-osi), a kodomena je na osi
ordinata (y-osi). Svojstvo po kojem moˇzemo
razlikovati bilo koji podskup Kartezijeve rav-
nine od grafa funkcije je da u sluˇcaju grafa
funkcije, svaki pravac koji je paralelan s osi
ordinata sijeˇce graf funkcije u najviˇse jednoj
toˇcki. Na taj naˇcin za c ∈ T(f) postoji toˇcno
jedna toˇcka na grafu oblika (c, f(c)), a onda
je jedinstvena i toˇcka f(c) koja je pridruˇzena
toˇcki c. Toˇcku f(c) zovemo slikom toˇcke c, a
c zovemo originalom od f(c).
0 x
y
f)
c,fc))
c
fc)
10 POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE
Na slici desno je primjer krivulje u Kartezi-
jevoj ravnini koja nije graf funkcije. Pravac
paralelan s osi y koji prolazi kroz c sijeˇce
krivulju u tri toˇcke. Tako nije mogu´ce na
jedinstven naˇcin preko grafa pridruˇziti toˇcki
funkcijsku vrijednost f(c).
0 x
y
c
1.2.1 Klasifikacija realnih funkcija pomo´cu grafa
Mnoga korisna svojstva realnih funkcija mogu se lako uoˇciti na grafu funkcije.
Definicija 1.2. Za funkciju f : I →R kaˇzemo da je:
1. rastu´ca na intervalu I ⊆ R, ako
(∀x
1
, x
2
∈ I) (x
1
< x
2
) ⇒(f(x
1
) ≤ f(x
2
)), (1.2)
2. strogo rastu´ca na intervalu I ⊆ R, ako
(∀x
1
, x
2
∈ I) (x
1
< x
2
) ⇒(f(x
1
) < f(x
2
)), (1.3)
0
raste
x
y
0
strogo raste
x
y
3. padaju´ca na intervalu I ⊆ R, ako
(∀x
1
, x
2
∈ I) (x
1
< x
2
) ⇒(f(x
1
) ≥ f(x
2
)), (1.4)
4. strogo padaju´ca na intervalu I ⊆ R, ako
(∀x
1
, x
2
∈ I) (x
1
< x
2
) ⇒(f(x
1
) > f(x
2
)). (1.5)
0
pada
x
y
0
strogo pada
x
y
Za takve funkcije kaˇzemo da su monotone, odnosno, strogo monotone.
1.2. FUNKCIJE 11
Definicija 1.3. Za funkciju f : '−a, a` →R
kaˇzemo da je:
1. parna na intervalu '−a, a` ⊆ R, ako
(∀x ∈ '−a, a`), f(−x) = f(x)), (1.6)
2. neparna na intervalu '−a, a` ⊆ R, ako
(∀x ∈ '−a, a`), f(−x) = −f(x)).
(1.7)
0
parna
x
y
0
neparna
x
y
1.2.2 Linearne funkcije
Ograniˇcimo se sada na funkcije koje se obraduju u srednjoj ˇskoli. To su prije
svega funkcije koje su zadane jednostavnim formulama.
Funkciju zadanu formulom y = f(x) = kx + l,
x ∈ R, zovemo linearnom funkcijom (to nije u
skladu s definicijom linearnosti u linearnoj alge-
bri). To je funkcija f : R → R ˇciji graf je pravac.
Broj k = tg α u formuli je koeficijent smjera, a
broj l je toˇcka na osi y u kojoj pravac sijeˇce os.
0 1
1
n
m
x
y
Α
Prisjetimo se nekoliko ˇcinjenica koje se uˇce o pravcima u srednjoj ˇskoli.
i. Jednadˇzba pravca koji prolazi toˇckom (x
0
, y
0
) ∈ R
2
i koji ima zadan
koeficijent smjera k je y = k(x −x
0
) + y
0
ii. Jednadˇzba pravca koji prolazi toˇckama (x
0
, y
0
), (x
1
, y
1
) ∈ R
2
, x
0
= x
1
,
je y =
y
1
−y
0
x
1
−x
0
(x −x
0
) + y
0
.
iii. Segmentni oblik jednadˇzbe pravca je
x
m
+
y
n
= 1, gdje su m, n toˇcke u
kojima pravac sijeˇce osi x i y.
12 POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE
1.2.3 Apsolutna vrijednost i udaljenost
Kada govorimo o aproksimaciji onda je vaˇzno znati
kako se mjeri udaljenost medu objektima. U
sluˇcaju kada se radi o realnim brojevima tu vaˇznu
ulogu igra funkcija koju zovemo apsolutna vri-
jednost realnog broja definirana sa:
[x[ =

x ; x > 0
0 ; x = 0
−x ; x < 0
, (x ∈ R). (1.8)
0 1 x
1
y
Iz definicije funkcije za svaki a ∈ R slijedi nejednakost
−[a[ ≤ a ≤ [a[.
ˇ
Cesto je potrebno provjeriti nejednakost [x[ ≤ ε, gdje je ε ≥ 0 realan
broj. Ta nejednakost je ekvivalentna s dvije nejednakosti −ε ≤ x ≤ ε.
Za apsolutnu vrijednost imamo slijede´ce rezultate.
Teorem 1.1. 1. Apsolutna vrijednost zbroja realnih brojeva je manja ili
jednaka od zbroja apsolutnih vrijednosti pribrojnika, tj.
∀ a, b ∈ R, [a + b[ ≤ [a[ +[b[. (1.9)
2. Apsolutna vrijednost produkta realnih brojeva je jednaka produktu ap-
solutnih vrijednosti faktora, tj.
∀ a, b ∈ R, [a b[ = [a[ [b[. (1.10)
Dokaz: 1. Iz nejednakosti
−[a[ ≤ a ≤ [a[
−[b[ ≤ b ≤ [b[
zbrajanjem dobijemo
−([a[ +[b[) ≤ a + b ≤ [a[ +[b[
ˇsto daje (1.9).
2. Gledamo ˇcetiri sluˇcaja: i) a ≥ 0, b ≥ 0, ii) a ≥ 0, b ≤ 0, iii) a ≤ 0, b ≥ 0,
iv) a ≤ 0, b ≤ 0. U sluˇcaju i) je [a[ = a, [b[ = b pa je [a[[b[ = ab = [ab[. U
sluˇcaju ii) je ab ≤ 0 pa je [ab[ = −(ab) = a(−b) = [a[[b[, itd.
1.2. FUNKCIJE 13
Nejednakost (1.9) moˇzemo poop´citi na sumu od konaˇcno realnih brojeva
a
1
, . . . , a
n
∈ R:

n
¸
k=1
a
k


n
¸
k=1
[a
k
[.
Zadatak 1.1. Dokazati prethodnu nejednakost matematiˇckom indukcijom.
Korolar 1.1. Za bilo koje a, b ∈ R vrijedi nejednakost
[[a[ −[b[[ ≤ [a −b[. (1.11)
Dokaz: Vrijedi
[a[ = [(a −b) + b[ ≤ [a −b[ +[b[ ⇒[a[ −[b[ ≤ [a −b[.
Zamjenom a sa b dobijemo
[b[ = [(b −a) + a[ ≤ [b −a[ +[a[ = [a −b[ +[a[ ⇒[b[ −[a[ ≤ [a −b[.
Dakle,
−[a −b[ ≤ [a[ −[b[ ≤ [a −b[,
odakle slijedi nejednakost (1.11).
Ako a ∈ R aproksimiramo s a

∈ R onda je apsolutna greˇska jednaka
[a −a

[ a relativna greˇska je
[a −a

[
[a

[
.
U numeriˇckoj matematici se u praksi umjesto toˇcnih brojeva upotre-
bljavaju aproksimacije brojeva iz dosta ograniˇcenog skupa brojeva koje je
mogu´ce reprezentirati na raˇcunalu. Tako se zapravo raˇcuna s pogreˇsnim bro-
jevima i ta se greˇska stalno uveˇcava kod raˇcunskih operacija. Zato je od
interesa znati kako se pogreˇska ponaˇsa kod osnovnih operacija s brojevima,
kako bi bili u stanju procjenjivati i kontrolirati pogreˇsku u procesu raˇcunanja.
Teorem 1.2. Neka su a

, b

∈ R aproksimacije brojeva a, b ∈ R s toˇcnosti
ε
1
, ε
2
> 0, tj. [a −a

[ ≤ ε
1
i [b −b

[ ≤ ε
2
, onda je
[a + b −(a

+ b

)[ ≤ ε
1
+ ε
2
, (1.12)
[ab −a

b

[ ≤ ε
2
[a

[ + ε
1
[b

[ + ε
1
ε
2
. (1.13)
Dokaz: Vrijedi
[a + b −(a

+ b

)[ = [(a −a

) + (b −b

)[ ≤ [a −a

[ +[b −b

[ ≤ ε
1
+ ε
2
.
14 POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE
Nadalje,
[ab −a

b

[ = [a

(b −b

) + (a −a

)b

+ (a −a

)(b −b

)[ ≤
≤ [a

|b −b

[ +[a −a

[[b

[ +[a −a

[[b −b

[ ≤ ε
2
[a

[ + ε
1
[b

[ + ε
1
ε
2
.

Iz teorema 1.2 moˇzemo zakljuˇciti da se pogreˇska zbrajanja ponaˇsa oˇcekivano,
tj. da ona nije ve´ca od zbroja pogreˇsaka pribrojnika. Nasuprot tome,
pogreˇska produkta nije manja od produkta pogreˇsaka faktora, ve´c tu bitan
utjecaj ima veliˇcine faktora pomnoˇzene s greˇskom kod svakog faktora. Dakle,
da bismo smanjili pogreˇsku raˇcunanja, potrebno je u raˇcunanju izbjegavati
mnoˇzenje sa suviˇse velikim brojevima o ˇcemu se stvarno u praksi vodi briga.
1.2.4 Kvadratna funkcija
Funkciju zadanu formulom f(x) = ax
2
, x ∈
R, zovemo kvadratna funkcija. To je
funkcija f : R →R ˇciji graf je parabola. Ako
je koeficijent a > 0 onda funkcija ima min-
imum jednak 0 u toˇcki x
0
= 0, a u sluˇcaju
a < 0 je maksimum 0 za x
0
= 0. Toˇcku
T = (0, 0) na grafu zovemo tjeme parabole.
0
a1
a1
0a1
a0
Op´ca kvadratna funkcija je zadana formulom
f(x) = ax
2
+bx+c =. Ona se moˇze napisati
u obliku f(x) = a

x +
b
2a

2
+ c −
b
2
4a
. Oda-
tle je vidljivo da je tjeme te parabole u toˇcki
T = (−
b
2a
, −
D
4a
), gdje je broj D = b
2
− 4ac
diskriminanta kvadratne funkcije. Ako je
D < 0 onda kvadratna funkcija ne sijeˇce os
apscisa, tj. funkcija nema realne nultoˇcke.
Ako je D ≥ 0 onda funkcija ima nultoˇcke
x
1,2
=
−b ±

D
2a
.
0 x
y
T
1.2. FUNKCIJE 15
1.2.5 Razlomljene linearne funkcije
Razlomljena linearna funkcija je zadana for-
mulom f(x) =
ax + b
cx + d
, gdje su a, b, c, d ∈ R.
Prirodno podruˇcje definicije te funkcije je
skup T(f) = R`¦−
d
c
¦, a slika je 1(f) = R`
¦
a
c
¦, tj. f : R` ¦−
d
c
¦ →R` ¦
a
c
¦. Funkciju je
mogu´ce prikazati u obliku f(x) =
a
c
+
bc−ad
c
2
x +
d
c
,
odakle je vidljivo da je graf funkcije f mogu´ce
dobiti translacijom grafa istostrane hiperbole
h(x) =
α
x
, gdje je α =
bc−ad
c
2
. Potrebno je
ishodiˇste (0, 0) Kartezijevog sustava trans-
latirati u toˇcku (−
d
c
,
a
c
).
0
x
y
1.2.6 Polinomi
Polinom stupnja n ∈ N je funkcija zadana formulom P
n
(x) = a
0
+ a
1
x +
a
2
x
2
+ + a
n
x
n
, gdje su a
0
, a
1
, a
2
, . . . , a
n
∈ R i a
n
= 0. Prirodno podruˇcje
definicije polinoma kao realne funkcije je skup R, tj. P
n
: R → R. Ako
je stupanj polinoma P
n
ve´ci ili jednak od stupnja polinoma Q
m
, onda je
P
n
(x) = P
n−m
(x)Q
m
(x)+R
p
(x), gdje je stupanj polinoma R
p
strogo manji od
stupnja divizora Q
m
, a stupanj od P
n−m
je razlika stupnjeva P
n
i Q
m
. Odatle
slijedi da za realnu nultoˇcku α polinoma P
n
vrijedi P
n
(x) = (x −α)P
n−1
(x).
Naime, po prethodnom vrijedi P
n
(x) = P
n−1
(x)(x −α) +r, gdje je ostatak r
polinom stupnja 0, tj. konstanta. Iz 0 = P
n
(α) = r slijedi tvrdnja.
Naravno, polinom s realnim koeficijentima moˇzemo shvatiti i kao polinom
P
n
: C → C. U tom sluˇcaju vrijedi P
n
(x) = P
n
(x), ∀x ∈ C. Ako je z ∈ C
nultoˇcka od P
n
, onda je i z nultoˇcka, tj. 0 = P
n
(z) = P
n
(z). Dakle, ako su
z, z nultoˇcke od P
n
, onda je on djeljiv s linearnim polinomima x −z i x −z
s koeficijentima u C, odnosno s kvadratnim polinomom x
2
−(z +z)x +zz =
x
2
− 2Re(z)x + [z[
2
s realnim koeficijentima. Svaki polinom nad C moˇze
rastaviti na produkt linearnih polinoma (”osnovni teorem algebre”). To ima
za posljedicu da se polinom s realnim koeficijentima moˇze faktorizirati u
obliku:
P
n
(x) = a
n
(x−x
1
)
k
1
(x−x
p
)
kp
(x
2
+b
1
x+c
1
)
l
1
(x
2
+b
m
x+c
m
)
lm
, (1.14)
gdje je n = k
1
+ + k
p
+ 2(l
1
+ + l
m
).
16 POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE
1.2.7 Racionalne funkcije
Racionalna funkcija zadana je formulom f(x) =
P(x)
Q(x)
, gdje su P, Q poli-
nomi nad R. Prirodno podruˇcje definicije racionalne funkcije skup R bez
nultoˇcaka nazivnika Q. Poˇsto je broj takvih nultoˇcaka manji ili jednak stup-
nju polinoma Q, to je domena T(f) = R ` ¦x
1
, , x
n
¦, gdje je Q(x
k
) = 0,
(k = 1, . . . , n). Racionalna funkcija je prava racionalna funkcija ako je
stupanj polinoma u brojniku manji od stupnja polinoma u nazivniku. Svaku
racionalnu funkciju je mogu´ce prikazati kao sumu polinoma i prave racionalne
funkcije, tj.
P(x)
Q(x)
= P
1
(x) +
R(x)
Q(x)
, gdje je stupanj polinoma R strogo manji
od stupnja polinoma Q.
1.2.8 Kompozicija funkcija, inverzna funkcija
Prirodna operacija s funkcijama, koja ne ovisi o tome kakve su strukture
zadane na skupovima, je dana u slijede´coj definiciji.
Definicija 1.4. Neka su funkcije f : A → B i g : C → D. Ako je 1(f) ⊆
T(g), onda je formulom h(x) = g[f(x)], ∀x ∈ A, definirana funkcija h : A →
D. Tu funkciju nazivamo kompozicijom funkcija f i g, te koristimo oznaku
h = g ◦ f.
Kompozicija funkcija je asocijativna operacija.
Teorem 1.3. Neka su f,g,h tri funkcije. Ako su definirane kompozicije g ◦f,
h ◦ g, h ◦ (g ◦ f) (h ◦ g) ◦ f, onda vrijedi h ◦ (g ◦ f) = (h ◦ g) ◦ f.
Dokaz: Da bismo dokazali jednakost funkcija, prvo dokaˇzimo da su im
domene jednake. Naime, T((h ◦ g) ◦ f) = T(f) i T(h ◦ (g ◦ f)) = T(g ◦ f) =
T(f). Nadalje je /((h◦g)◦f) = /(h◦g) = /(h) i /(h◦(g◦f)) = /(h). Sada,
za pravila vrijedi ∀x ∈ T(f), [h ◦ (g ◦ f)](x) = h[(g ◦ f)(x)] = h¦g[f(x)]¦ =
(h ◦ g)[f(x)] = [(h ◦ g) ◦ f](x).
Primjer 1.2. Kompozicija nije op´cenito komutativna operacija. To se lako
vidi na primjeru funkcija f, g : R → R, gdje je ∀x ∈ R, f(x) = 2x + 1 i
g(x) = x
2
+ 2. Oˇcito postoje funkcije g ◦ f, f ◦ g : R → R, ali (g ◦ f)(0) =
g[f(0)] = g(1) = 3 = (f ◦ g)(0) = f[g(0)] = f(2) = 5, tj. g ◦ f = f ◦ g.
Kao kod svake binarne operacije ima smisla pitanje o postojanju neutral-
nih elemenata za tu operaciju. Lako se provjeri da funkcija i
A
: A → A
definirana s ∀x ∈ A, i
A
(x) = x i funkcija i
B
: B → B definirana s ∀y ∈ B,
1.2. FUNKCIJE 17
i
B
(y) = y, imaju svojstvo ∀f : A → B, i
B
◦ f = f i f ◦ i
A
= f. Dakle,
i
A
je desni, a i
B
je lijevi neutralni element za operaciju ◦ i oni su op´cenito
razliˇciti.
Kada imamo lijevi i desni neutralni element za operaciju ◦, po analogiji s
operacijama zbrajanja i mnoˇzenje, ima smisla pitanje o postojanju inverznog
elementa za neku funkciju f : A →B.
Definicija 1.5. Neka je zadana funkcija f : A →B. Kaˇzemo da je funkcija
g : B →A inverzna funkcija od funkcije f ako vrijedi g◦f = i
A
i f ◦g = i
B
,
odnosno, ∀x ∈ A, g[f(x)] = x i ∀y ∈ B, f[g(y)] = y. Tada koristimo oznaku
g = f
−1
.
Graf Γ
f
−1 funkcije f
−1
simetriˇcan je grafu
Γ
f
funkcije f s obzirom na pravac y = x
koji raspolavlja 1. i 4. kvadrant Kartezijevog
koordinatnog sustava. Naime, vrijedi
Γ
f
−1 = ¦(y, f
−1
(y)); y ∈ T(f
−1
)¦ =
= ¦(f(x), x); x ∈ T(f)¦ = Γ
f
,
gdje je Γ
f
simetriˇcna slika grafa Γ
f
s obzirom
na pravac y = x.
x,fx))
fx),x)
0
1
1
x
y
f)
f
1
)
Jedinstvenu oznaku za inverznu funkciju f
−1
funkcije f moˇzemo koristiti
zato ˇsto je inverzna funkcija, ako postoji, jedinstvena. Naime kada bi pos-
tojale funkcije g
1
i g
2
koje ispunjavaju zahtjeve iz definicije 1.5, imali bismo
∀y ∈ B, g
1
(y) = g
1
¦f[g
2
(y)]¦ = (g
1
◦ f)[g
2
(y)] = g
2
(y), tj. g
1
= g
2
.
Prije nego odgovorimo na pitanje za koje funkcije postoji inverzna funkcija,
definirajmo slijede´ce pojmove.
Definicija 1.6. Kaˇzemo da je funkcija f : A →B injekcija ako vrijedi
∀ x
1
, x
2
∈ A, ((x
1
= x
2
) ⇒(f(x
1
) = f(x
2
))), (1.15)
ili ekvivalentno
∀ x
1
, x
2
∈ A, ((f(x
1
) = f(x
2
)) ⇒(x
1
= x
2
)). (1.16)
Dakle, kod funkcije koja je injektivna, razliˇciti elementi domene se pres-
likaju u razliˇcite slike. Kod funkcije koju nazivamo konstantnom funkcijom
situacija je potpuno razliˇcita. Tamo se svi elementi domene preslikaju u
jedan element kodomene. Primijetimo da suprotne implikacije od (1.15) i
(1.15) zadovoljava svaka funkcija.
18 POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE
Svojstvo injektivnosti kod funkcija iz R u R najlakˇse moˇzemo ustanoviti
ako imamo nacrtan graf funkcije. Tada svaki pravac koji je paralelan s osi x
smije sje´ci graf funkcije u najviˇse jednoj toˇcki. Na taj naˇcin za svaku toˇcku
iz slike funkcije postoji toˇcno jedna odgovaraju´ca toˇcka na grafu, a s tim i
toˇcno jedan original u domeni funkcije.
Svojstvo strogog rasta ili strogog pada funkcije je vaˇzno zbog slijede´cih
posljedica.
Propozicija 1.1. Neka je funkcija f : I →R strogo monotona na intervalu
I ⊆ R. Tada je ona injekcija.
Dokaz: Neka je funkcija strogo rastu´ce na I. Uzmimo bilo koje x
1
, x
2
∈ I,
x
1
= x
2
. Tada je x
1
< x
2
ili je x
2
< x
1
. Tada u prvom sluˇcaju sli-
jedi f(x
1
) < f(x
2
), a u drugom f(x
2
) < f(x
1
). U svakom sluˇcaju je
f(x
1
) = f(x
2
).
Definicija 1.7. Kaˇzemo da je funkcija f : A → B surjekcija ako je slika
funkcije jednaka kodomeni funkcije, tj. 1(f) = B, odnosno ako vrijedi
∀ y ∈ B, ∃ x ∈ A, (y = f(x)).
Ako znamo koji skup je slika funkcije, onda moˇzemo jednostavno uzeti
taj skup za kodomenu i postigli smo da je dana funkcija surjekcija. U pravilu
nije lako pogoditi skup koji je slika funkcije, a tada je joˇs teˇze dokazati tu
ˇcinjenicu.
Definicija 1.8. Kaˇzemo da je funkcija f : A → B bijekcija ili 1-1 ako je
ona injekcija i surjekcija, tj.
(∀y ∈ B) (∃!x ∈ A) (y = f(x)). (1.17)
Dakle, za svaki element kodomene postoji i jedinstven je njegov original.
Sada smo u stanju odgovoriti na pitanje o postojanju inverzne funkcije.
Teorem 1.4. Za funkciju f : A →B postoji inverzna funkcija f
−1
: B →A
ako i samo ako je f bijekcija.
Dokaz: Neka postoji f
−1
: B →A. Tada za svaki y ∈ B postoji x = f
−1
(y)
sa svojstvom f(x) = f[f
−1
(y)] = y, tj. f je surjekcija. Sada, (f(x
1
) =
f(x
2
)) ⇒(f
−1
[f(x
1
)] = f
−1
[f(x
2
)]) ⇔(x
1
= x
2
), tj. f je injekcija. Dakle, f
je bijekcija.
Neka je sada f bijekcija. Uvjet (1.17) kazuje da je svakom y ∈ B na
jedinstven (funkcijski) naˇcin pridruˇzen x ∈ A, y = f(x). Tada je dobro
1.2. FUNKCIJE 19
definirana funkcija g : B → A, g : y → x. Pokaˇzimo da ta funkcija zadovol-
java uvjete iz definicije 1.5. Naime, ∀x ∈ A, g[f(x)] = g(y) = x i ∀y ∈ B,
f[g(y)] = f(x) = y. Dakle, g = f
−1
.
Propozicija 1.2. Neka je funkcija f : I → R strogo rastu´ca (padaju´ca)
surjekcija na intervalu I ⊆ R. Tada ona ima inverznu funkciju koja je strogo
rastu´ca (padaju´ca) na 1(f).
Dokaz: Ako je funkcija f : I → R strogo rastu´ca surjekcija na intervalu
I ⊆ R, onda je po propoziciji 1.1. f bijekcija, te postoji f
−1
: 1(f) → I.
Pokaˇzimo da za bilo koje y
1
, y
2
∈ 1(f), (y
1
< y
2
) ⇒(f
−1
(y
1
) < f
−1
(y
2
)). U
suprotnom bi vrijedilo da postoje y
1
, y
2
∈ 1(f), y
1
< y
2
i f
−1
(y
2
) < f
−1
(y
1
).
No tada bismo zbog strogog rasta funkcije f imali f[f
−1
(y
2
)] < f[f
−1
(y
1
)],
tj. y
2
< y
1
, ˇsto je suprotno pretpostavci.
Primjer 1.3. Linearna funkcija zadana for-
mulom f(x) = kx + l, k = 0, je bijekcija
f : R → R. Naime, za bilo koji y ∈ R pos-
toji jedinstven x =
y −l
k
∈ R, njegov orig-
inal. Iz ovoga je odmah vidljivo da vrijedi
f
−1
(x) =
1
k
x −
l
k
.
Grafovi of f i f
−1
su simetriˇcni na pravac
y = x.
0
1
1
f
f
1
x
y
Primjer 1.4. Razlomljena linearna funkcija zadana formulomf(x) =
ax + b
cx + d
,
gdje su a, b, c, d ∈ R ima inverznu funkciju zadanu formulom f
−1
(x) =
−dx + b
cx −a
, koja je isto razlomljena linearna funkcija. Lako se vidi da je
skup svih razlomljenih linearnih funkcija (nekomutativna) grupa s obzirom
na kompoziciju kao grupnu operaciju i identitetu (a = d = 1, c = b = 0) kao
neutralni element.
20 POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE
1.2.9 Korijeni
Neparne potencije su funkcije zadane for-
mulom f(x) = x
2n+1
, ∀x ∈ R, n ∈ N.
To su bijekcije s R na R i imaju inverze
f
−1
(x) =
2n+1

x, ∀x ∈ R, neparne korijene.
To su neparne i strogo rastu´ce funkcije na R.
Za razliku od neparnih potencija, parne po-
tencije zadane formulom f(x) = x
2n
, ∀x ∈ R,
n ∈ N, su parne funkcije f : R → [0, +∞`,
pa tako nisu injekcije te nemaju inverze.
0
1
1
f
1
f
x
y
Medutim, njihove restrikcije f
+
= f[
[0,+∞)
su
strogo rastu´ce bijekcije f
+
: [0, +∞` → [0, +∞`.
One imaju inverzne funkcije f
−1
+
: [0, +∞` →
[0, +∞`.
Mogu´ce je uzeti i druge restrikcije f

= f[
/−∞,0]
koje su strogo padaju´ce funkcije f

: '−∞, 0] →
[0, +∞` i koje imaju inverzne funkcije f
−1

:
[0, +∞` →'−∞, 0] .
0
1
1
f

1
f

x
y
1.2.10 Eksponencijalna funkcija na Q, logaritamska funkcija,
op´ca potencija
Neka je a ∈ R, a > 0 i a = 1. Definiramo:
a
1
= a
a
n+1
= a
n
a, ∀n ∈ N.
Na ovaj naˇcin smo definirali funkciju f : N → R
+
, f(n) = a
n
, ∀n ∈ N. Ako
definiramo f(0) = a
0
= 1, onda smo proˇsirili funkciju do f : N ∪ ¦0¦ →R
+
.
Funkcija se lako proˇsiruje dalje do f : Z → R
+
, stavljanjem f(−n) =
1
a
n
,
∀n ∈ N.
Zbog ∀ n, m ∈ N, a
n
a
m
= a
n+m
funkcija f : Z →R
+
zadovoljava:
(i) f(0) = 1, f(1) = a,
(ii) f(n + m) = f(n)f(m), ∀ n, m ∈ Z.
Proˇsirimo funkciju f na skup racionalnih brojeva Q. Neka je q =
m
n
∈ Q, gdje
su m ∈ Z, n ∈ N, pa definiramo vrijednost funkcije s f(q) = f(
m
n
) =
n

a
m
.
1.2. FUNKCIJE 21
Tako smo dobili funkciju f : Q → R
+
koja i dalje zadovoljava funkcijsku
jednadˇzbu f(q + q

) = f(q)f(q

), ∀ q, q

∈ Q. Naime,
f(q + q

) = f(
m
n
+
m

n

) = f(
mn

+ m

n
nn

) =
nn


a
mn

+m

n
=
=
nn


a
mn

nn


a
m

n
=
n

a
m
n


a
m

= f(
m
n
)f(
m

n

) = f(q)f(q

).
Pokaˇzimo da je za a > 1 funkcija f :
Q → '0, +∞` strogo rastu´ca na Q.
Uzmimo q =
m
n
, q

=
m

n

∈ Q, q < q

,
tj. mn

< m

n. Tada je a
mn

< a
m

n
,
pa zbog strogog rasta funkcije x →
nn


x na R
+
imamo
nn


a
mn

<
nn


a
m

n
,
odnosno
n

a
m
<
n


a
m

, tj. f(q) <
f(q

).
0
1
a1 0a1
x
y
Teorem 1.5. Postoji toˇcno jedna bijekcija f : R →'0, +∞` tako da vrijedi
f(0) = 1, f(1) = a > 0 i f(x + y) = f(x)f(y), ∀x, y ∈ R.
Bijekciju iz teorema 1.5. zovemo eksponencijalna funkcija s bazom
a i oznaˇcavamo s f(x) = exp
a
(x) = a
x
, ∀x ∈ '0, +∞`. Sada funkcionalna
jednadˇzba ima oblik
a
x+y
= a
x
a
y
, ∀x, y ∈ R.
Eksponencijalna funkcija ima inverznu funkciju
f
−1
: '0, +∞` → R koja je strogo rastu´ca za
a > 1 i strogo padaju´ca za 0 < a < 1. Tu
funkciju zovemo logaritamska funkcija s bazom
a i oznaˇcavamo s f
−1
(x) = log
a
x, ∀x ∈ '0, +∞`.
Vrijedi log
a
1 = 0 i log
a
a = 1 za sve 0 < a = 1.
Funkcionalna jednadˇzba za logaritamsku funkciju
ima oblik
log
a
(xy) = log
a
x + log
a
y, ∀x, y ∈ '0, +∞`.
0 1
a1
0a1
x
y
To slijedi iz injektivnosti eksponencijalne funkcije i
a
log
a
(xy)
= xy = a
log
a
x
a
log
a
y
= a
log
a
x+log
a
y
.
Zadatak 1.2. Za a, b > 0 dokazati da vrijedi
log
a
x =
log
b
x
log
b
a
, ∀x ∈ '0, +∞`.
22 POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE
Rjeˇsenje: Formula slijedi iz injektivnosti eksponencijalne funkcije i
b
log
b
x
= x = a
log
a
x
= b
log
b
a
log
a
x
= b
log
a
x log
b
a
.
Specijalno, za a = e ≈ 2.71828182 oznaˇcavamo log
e
= ln i zovemo
prirodni logaritam, a za a = 10 piˇsemo log
10
= log i zovemo Briggsov
1
ili
dekadski logaritam.
Sada je mogu´ce definirati op´cu potenciju f : '0, +∞` →R kao funkciju
zadanu formulom f(x) = x
α
def
= e
αln x
.
1.2.11 Hiperbolne i area funkcije
Pomo´cu eksponencijalne funkcije definiramo hiperbolne funkcije slijede´cim
formulama:
shx =
e
x
−e
−x
2
, ∀x ∈ R (sinus hiperbolni), (1.18)
chx =
e
x
+ e
−x
2
, ∀x ∈ R (kosinus hiperbolni), (1.19)
thx =
shx
chx
=
e
2x
−1
e
2x
+ 1
, ∀x ∈ R (tangens hiperbolni), (1.20)
cthx =
chx
shx
=
e
2x
+ 1
e
2x
−1
, ∀x ∈ R ` ¦0¦ (kotangens hiperbolni). (1.21)
0
1
1

2
e
x
sh
ch
x
y
0
1
th
cth
x
y
1
Henry Briggs (Worley Wood, veljaˇca 1561. – Oxford, 26. sijeˇcanj 1630.) engleski
matematiˇcar
1.2. FUNKCIJE 23
Funkcije sh, th, cth su neparne, a ch je parna funkcija.
Osnovna formula koja vrijedi za hiperbolne funkcije je ch
2
x − sh
2
x = 1
i slijedi direktno iz definicija za ch (1.18) i za sh (1.19). Takoder vrijede
adicione formule
sh(x + y) = shx chy + chx shy, (1.22)
ch(x + y) = chx chy + shx shy. (1.23)
Za primjer pokaˇzimo (1.22):
shx chy + chx shy =
1
4
[(e
x
−e
−x
)(e
y
+ e
−y
) + (e
x
+ e
−x
)(e
y
−e
−y
)] =
=
1
4
(e
x+y
+ e
x−y
−e
−x+y
−e
−x−y
+ e
x+y
+ e
−x+y
−e
x−y
−e
−x−y
) =
=
1
2
(e
x+y
−e
−(x+y)
) = sh(x + y).
Iz ovih osnovnih formula lako se dobivaju mnoge druge formule za sumu ili
produkt hiperbolnih sinusa i kosinusa, kao i za hiperbolni tangens i kotan-
gens.
Funkcije sh, ch i th strogo rastu na [0, +∞`, a cth strogo pada na '0, +∞`.
Naime, e
x
i −e
−x
strogo rastu, pa sh kao suma strogo rastu´cih je strogo
rastu´ce funkcija na R. Iz ch
2
x = 1 +sh
2
x ≥ 1 slijedi da je 1(ch) ⊆ [1, +∞`.
Odatle za x, y > 0 imamo ch(x + y) = chx chy + shx shy > chx chy > chx,
pa ch strogo raste na [0, +∞`. Zbog parnosti ch strogo pada na '−∞, 0]. Za
x, y > 0 je
th(x + y) −thx =
sh(x + y)chx −ch(x + y)shx
ch(x + y)chx
=
sh(y)
ch(x + y)chx
> 0,
tj. thx < th(x+y), odnosno th strogo raste na R
+
, a zbog neparnosti strogo
raste i na R. Nadalje, zbog cthx =
1
thx
slijedi da cth strogo pada na '0, +∞`.
Zbog neparnosti je cth strogo padaju´ca i na '−∞, 0`. Odatle i iz propozicije
1.1. slijedi da su navedene funkcije injekcije.
Uz pretpostavku da je 1(exp) = '0, +∞` (dokazati ´cemo u korolaru
3.7.), moˇzemo dokazati da su funkcije sh : R → R, th : R → '−1, 1`,
cth : R ` ¦0¦ →R ` [−1, 1] i ch[
[0,+∞)
= Ch : [0, +∞` →[1, +∞` bijekcije.
Neka je y ∈ 1(sh), tj. ∃x ∈ R, y = shx =
e
x
−e
−x
2
. Tada je e
x
−e
−x

2y = 0, odnosno, uz zamjenu u = e
x
dobijemo jednadˇzbu u
2
− 2yu − 1 = 0.
Mogu´ce rjeˇsenja te jednadˇzbe su u = y ±

y
2
+ 1. Zbog u = e
x
> 0 jedino
rjeˇsenje je u = e
x
= y +

y
2
+ 1. Odatle je x = ln(y +

y
2
+ 1), gdje
24 POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE
je funkcija y → ln(y +

y
2
+ 1) definirana na R. Sada uzmimo bilo koji
y ∈ R i neka je x = ln(y +

y
2
+ 1). Jasno je da odatle slijedi y = sh x, tj.
1(sh) = R. Dakle, inverzna funkcija sh
−1
: R → R je definirana formulom
sh
−1
x = ln(x +

x
2
+ 1), ∀x ∈ R.
Neka je y ∈ 1(th) ⊆ '−1, 1`, tj. ∃x ∈ R, y = thx =
e
2x
−1
e
2x
+ 1
. Odatle je
(1 − y)e
2x
= 1 + y, odnosno x =
1
2
ln

1 +y
1 −y

. Kao u prethodnom sluˇcaju
zakljuˇcujemo 1(th) = '−1, 1` i da je inverzna funkcija th
−1
: '−1, 1` → R
definirana formulom th
−1
x =
1
2
ln

1 +x
1 −x

, ∀x ∈ '−1, 1`.
Zbog cthx =
1
thx
, ∀x ∈ R`¦0¦, je 1(cth) = ¦
1
t
; t ∈ '−1, 1`¦ = R`[−1, 1].
Takoder slijedi da je cth
−1
: R`[−1, 1] →R`¦0¦ zadana formulom cth
−1
x =
1
2
ln

x + 1
x −1

, ∀x ∈ R ` [−1, 1].
Neka je y ∈ 1(Ch) ⊆ [1, +∞`, tj. ∃x ∈ [0, +∞`, y = Chx =
e
x
+ e
−x
2
.
Tada dobijemo jednadˇzbu e
2x
− 2ye
x
+ 1 = 0, odnosno e
x
= y ±

y
2
−1.
No, x ≥ 0 ⇒ e
x
≥ 1 pa je jedino rjeˇsenje e
x
= y +

y
2
−1, tj. x =
ln(y+

y
2
−1). Odatle dobivamo 1(Ch) = [1, +∞` i funkcija Ch
−1
: R →R
je definirana formulom Ch
−1
x = ln(x +

x
2
−1), ∀x ∈ [1, +∞`.
1.2.12 Trigonometrijske i arkus funkcije
Neka je u Kartezijevom koordinatnom sustavu zadana kruˇznica polumjera
1 (trigonometrijska kruˇznica) i na njoj srediˇsnji kut α s vrhom u ishodiˇstu,
a prvi krak mu je pozitivni dio osi x. Kutu α pridruˇzujemo realan broj
koji odgovara duljini luka na kruˇznici koji odsjecaju krakovi kuta α. Ako je
drugi krak odmaknut od prvoga u pozitivnom smjeru (suprotnom od smjera
kazaljke na satu), onda je kut pozitivan, a u suprotnom je negativan. Tu
mjeru kuta nazivamo radijan. Dakle, puni kut je 2π radijana, a pravi kut je
π
2
radijana. Sa slike je jasno da je pridruˇzivanje koje realnim brojevima koji
odgovaraju radijanima pripadnih srediˇsnjih kutova pridruˇzuje toˇcke jediniˇcne
kruˇznice K, α
0
: [0, 2π` → K, bijekcija. Tu funkciju je mogu´ce proˇsiriti do
funkcije α : R →K, α(x) = α
0
(r
x
), gdje je x = 2kπ+r
x
, k ∈ Z, 0 ≤ r
x
< 2π.
1.2. FUNKCIJE 25
Sada ´cemo geometrijski definirati
trigonometrijske funkcije sinus (sin), kosinus
(cos), tangens (tg ) i kotangens (ctg ) tako
da pridruˇzimo koordinate A = (cos α, sin α),
B = (1, tg α) i C = (ctg α, 1). Iz sliˇcnosti
pripadnih pravokutnih trokuta vrijedi
tg α =
sin α
cos α
i ctg α =
cos α
sin α
.
0
11
Α
D
C
B
A
x
y
Definicija 1.9. Za funkciju f : T(f) →R kaˇzemo da je periodiˇcka perioda
τ > 0 ako vrijedi
1) ∀x ∈ T(f) ⇒x + τ ∈ T(f),
2) f(x + τ) = f(x), ∀x ∈ T(f).
Ako postoji najmanji period τ
0
> 0 onda njega zovemo temeljni period
funkcije f.
Primijetimo, ako je τ > 0 period funkcije f, onda je nτ takoder period od
f, ∀n ∈ N. S druge strane postoje periodiˇcke funkcije koje nemaju temeljnog
perioda kao npr. f : R → R definirana s f(x) = 1 za x ∈ Q i f(x) = 0 za
x ∈ Q. Svaki τ ∈ Q
+
je njen period, pa taj skup nema minimum ve´ci od 0.
0
1
Π

2
Π Π
cos
sin
x
y
Funkcije sin : R → [−1, 1] i cos : R → [−1, 1] su periodiˇcke s temeljnim
periodom 2π, tj. vrijedi sin(x + 2π) = sin x i cos(x + 2π) = cos x, ∀x ∈ R.
Iz slike je jasno da vrijedi sin x = cos(x −
π
2
), ∀x ∈ R, odnosno, cos x =
sin(x +
π
2
), ∀x ∈ R. Nadalje, sin je neparna, a cos parna funkcija.
Sa trigonometrijske kruˇznice je vidljivo da vrijedi
cos
2
x + sin
2
x = 1, ∀x ∈ R, (1.24)
ˇsto je osnovna trigonometrijska jednakost.
26 POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE
Sada ´cemo geometrijski dokazati osnovni adicioni teorem za funkciju kos-
inus:
cos(x + y) = cos xcos y −sin xsin y, ∀ x, y ∈ R. (1.25)
Na slici desno istaknute su toˇcke
A = (cos β, −sin β),
B = (1, 0),
C = (cos α, sin α),
D = (cos(α + β), sin(α + β)).
Iz sliˇcnosti trokuta △ OAC i △ OBD slijedi
jednakost duljina d(A, C) = d(B, D). tj.
0
11
Β
Β
Α
B
D
C
A
x
y
(cos β −cos α)
2
+(−sin β −sin α)
2
= (1 −cos(α+β))
2
+(0 −sin(α+β))
2

cos
2
β −2 cos β cos α + cos
2
α + sin
2
β + 2 sin β sin α + sin
2
α =
= 1 −2 cos(α + β) + cos
2
(α + β) + sin
2
(α + β) ⇒
2 −2 cos αcos β + 2 sinαsin β = 2 −2 cos(α + β) ⇒(1.25).
Iz (1.25) lako slijedi adicioni teorem za funkciju sinus:
sin(α+β) = cos(
π
2
−α−β) = cos(
π
2
−α) cos β+sin(
π
2
−α) sin β = sin αcos β+cos αsin β.
Iz prethodnih formula lako dobijemo
sin xcos y =
1
2
[sin(x + y) + sin(x −y)],
cos xcos y =
1
2
[cos(x + y) + cos(x −y)], (1.26)
sin xsin y =
1
2
[cos(x −y) −cos(x + y)].
Funkcije tg : R`¦
π
2
+kπ; k ∈ Z¦ →R i ctg : R`¦kπ; k ∈ Z¦ →R imaju
osnovni period π. To slijedi iz tg (x + π) =
sin(x + π)
cos(x + π)
=
−sin x
−cos x
= tg x i
ctg x =
1
tg x
. Funkcije tg i ctg su neparne.
1.2. FUNKCIJE 27
0
1
Π

2

Π

2
tg
x
y
0
1
Π

2
Π Π

Π

2
ctg
x
y
Periodiˇcke funkcije nisu injekcije, pa zato nemaju inverzne funkcije. Medutim,
njihove restrikcije na dijelove podruˇcja definicije na kojem su strogo mono-
tone, jesu injekcije. Tako definiramo Sin = sin [
[−
π
2
,
π
2
]
, Cos = cos [
[0,π]
,
Tg = tg [
/−
π
2
,
π
2
)
i Ctg = ctg [
/0,π)
. Dakle, parovi inverznih funkcija su:
Sin : [−
π
2
,
π
2
] →[−1, 1],
Cos : [0, π] →[−1, 1],
Tg : '−
π
2
,
π
2
` →R,
Ctg : '0, π` →R,
Sin
−1
= arcsin : [−1, 1] →[−
π
2
,
π
2
],
Cos
−1
= arccos : [−1, 1] →[0, π],
Tg
−1
= arctg : R →'−
π
2
,
π
2
`,
Ctg
−1
= arcctg : R →'0, π`.
0
1
1 1
Π

2
Π

2

Π

2
Sin
arcsin
x
y
0
1
1 1
Π

2
Π

2
Π
Cos
arccos
x
y
28 POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE
0
1
Π

2

Π

2
Π

2

Π

2
Tg
arctg
x
y
0
1
Π

2
Π

2
Ctg
arcctg
x
y
Naravno, to nisu jedine restrikcije koje su bijekcije. Za svako n ∈ Z
je sin [
[−
π
2
+nπ,
π
2
+nπ]
= Sin
n
: [−
π
2
+ nπ,
π
2
+ nπ] → [−1, 1] bijekcija. Njena
inverzna funkcija Sin
−1
n
: [−1, 1] → [−
π
2
+ nπ,
π
2
+ nπ] moˇze se dobiti kao
Sin
−1
n
(x) = (−1)
n
Sin
−1
(x) + nπ, ∀x ∈ [−1, 1].
Isto tako je cos [
[nπ,(n+1)π]
= Cos
n
: [nπ, (n + 1)π] → [−1, 1] bijekcija i za
njenu inverznu funkciju Cos
−1
n
: [−1, 1] → [nπ, (n + 1)π] vrijedi Cos
−1
n
(x) =
(−1)
n
(Cos
−1
(x) −
π
2
) + nπ +
π
2
, ∀x ∈ [−1, 1].
Joˇs je jednostavniji sluˇcaj inverznih funkcija restrikcija od tg i ctg . Za
tg [
/−
π
2
+nπ,
π
2
+nπ)
= Tg
n
vrijedi Tg
−1
n
(x) = Tg
−1
(x) + nπ, ∀x ∈ R i analogno
za ctg [
/nπ,(n+1)π)
= Ctg
n
vrijedi Ctg
−1
n
(x) = Ctg
−1
(x) + nπ, ∀x ∈ R.
Zadatak 1.3. Rijeˇsimo jednadˇzbe sin x = b i cos y = b za b ∈ [−1, 1].
Rjeˇsenje: Za svako n ∈ Z je x
n
= Sin
−1
n
(b) = (−1)
n
Sin
−1
(b) + nπ i
y
n
= Cos
−1
n
(b) = (−1)
n
(Cos
−1
(b) −
π
2
) + nπ +
π
2
.
Zadatak 1.4. Rijeˇsimo nejednadˇzbu a ≤ sin x ≤ b za −1 < a < b < 1.
Rjeˇsenje: Treba uzeti u obzir da su funkcije Sin
−1
n
strogo rastu´ce za parne
i strogo padaju´ce za neparne n ∈ Z. Zato za n = 2m, m ∈ Z, imamo
Sin
−1
(a) + 2mπ ≤ x ≤ Sin
−1
(b) + 2mπ, a za n = 2m − 1, m ∈ Z, je
Sin
−1
(b) + (2m−1)π ≤ x ≤ Sin
−1
(a) + (2m−1)π.
1.3 Aksiomi polja R, supremum i infimum,
potpunost
U ovoj toˇcki uvodimo aksiomatiku skupa realnih brojeva koja karakterizira
sva njegova svojstva s obzirom na algebarsku strukturu i uredaj na njemu.
1.3. AKSIOMI POLJA R, SUPREMUM I INFIMUM, POTPUNOST 29
1.3.1 Aksiomi polja R
R je komutativna grupa s obzirom na operaciju zbrajanje + : R R →R.
A 1. Asocijativnost zbrajanja:
∀x, y, z ∈ R, x + (y + z) = (x + y) + z.
A 2. Postoji neutralni element 0 (nula):
∃!0 ∈ R, ∀x ∈ R 0 +x = x + 0 = x.
A 3. Svaki element iz R ima inverz za zbrajanje (suprotni):
∀x ∈ R, ∃!(−x) ∈ R, x + (−x) = (−x) + x = 0.
A 4. Komutativnost zbrajanja:
∀x, y ∈ R, x + y = y + x.
R ` ¦0¦ je komutativna grupa s obzirom na mnoˇzenje : R R →R.
A 5. Asocijativnost mnoˇzenja:
∀x, y, z ∈ R, x(yz) = (xy)z.
A 6. Postoji jedinstven neutralni element 1 (jedinica):
∃!1 ∈ R, 1 = 0, ∀x ∈ R 1 x = x 1 = x.
A 7. Svaki element iz R ` ¦0¦ ima inverz za mnoˇzenje (reciproˇcni):
∀x ∈ R ` ¦0¦, ∃!x
−1
=
1
x
∈ R, x
1
x
=
1
x
x = 1.
A 8. Komutativnost zbrajanja:
∀x, y ∈ R, xy = yx.
A 9. distributivnost mnoˇzenja prema zbrajanju:
∀x, y, z ∈ R, x(y + z) = xy + xz.
Uredenu trojku (R, +, ) nazivamo poljem.
30 POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE
Primjer 1.5. Iz aksioma dokaˇzimo neka poznata svojstva operacija zbra-
janja i mnoˇzenja.
1. 0 je jedinstven neutralni element za zbrajanje i 1 je jedinstven neutralni
broj za mnoˇzenje.
Kada bi postojao broj a ∈ R, a = 0 sa svojstvo da ∀x ∈ R a + x =
x+a = x, imali bi a = a+0 = 0, a to je kontradikcija. Analogno, kada
bi postojao broj b ∈ R, b = 1 sa svojstvo da ∀x ∈ R bx = xb = x, imali
bi b = b1 = 1.
2. Suprotni i reciproˇcni brojevi su jedinstveni.
Neka je a ∈ R i c ∈ R, c = −a njegov suprotni broj, tj. a+c = c+a = 0.
Tada bi vrijedilo −a = −a + 0 = −a + (a + c) = (−a + a) + c =
0 +c = c, ˇsto je kontradikcija. Dokaz jedinstvenosti reciproˇcnog broja
je analogan.
3. Vrijedi ∀x ∈ R, −(−x) = x.
Po definiciji suprotnog elementa je −x+(−(−x)) = (−(−x))+(−x) = 0
i −x+x = x+(−x) = 0. Iz jedinstvenosti elementa s danim svojstvom
za −x, slijedi x = −(−x).
4. Pokaˇzimo da je −0 = 0.
Za svaki x ∈ R vrijedi x + (−0) = x + 0 + (−0) = x + 0 = x i
−0 + x = −0 + 0 + x = 0 + x = x, pa zbog jedinstvenosti nule vrijedi
−0 = 0.
5. Za svako x ∈ R vrijedi x0 = 0x = 0.
Naime, 0x = (0 + 0)x = 0x + 0x = 2 0x. Kad bi bilo 0x = 0, onda
bi taj element imao inverz, pa bi slijedilo 1 = 2, a odatle 0 = 1. To se
protivi zahtjevu iz A6.
6. Vrijedi (−1)(−1) = 1.
Imamo (−1)(−1) + (−1) = (−1)(−1) + (−1)1 = (−1)((−1) + 1) =
(−1)0 = 0 i isto tako (−1) + (−1)(−1) = 0. Odatle je (−1)(−1) =
−(−1) = 1.
7. Pokaˇzimo (ab = 0) ⇔((a = 0) ∨ (b = 0)).
Neka vrijedi ab = 0. Ako je a = 0 onda a ima reciproˇcni element, pa je
b = 1 b = a
−1
ab = a
−1
0 = 0. Analogno, ako je b = 0, onda je a = 0.
Obratna tvrdnja slijedi iz 5.
1.3. AKSIOMI POLJA R, SUPREMUM I INFIMUM, POTPUNOST 31
Na skupu R je zadan linearan (totalan) uredaj ≤.
A 10. Linearnost uredaja:
∀x, y ∈ R, (x ≤ y) ∨ (y ≤ x).
A 11. Antisimetriˇcnost uredaja:
∀x, y ∈ R, ((x ≤ y) ∧ (y ≤ x)) ⇒(x = y).
A 12. Tranzitivnost uredaja:
∀x, y, z ∈ R, ((x ≤ y) ∧ (y ≤ z)) ⇒(x ≤ z).
Uredaj je u skladu s operacijama zbrajanja i mnoˇzenja.
A 13. Uskladenost zbrajanja:
(x ≤ y) ⇒(∀z, (x + z ≤ y + z)).
A 14. Uskladenost mnoˇzenja:
((x ≥ 0) ∧ (y ≥ 0)) ⇒(xy ≥ 0).
(R, +, , ≤) je uredeno polje.
Primjer 1.6. Vrijedi monotonost mnoˇzenja:
((x ≤ y) ∧ (z ≥ 0)) ⇒(xz ≤ yz).
Imamo x ≤ y ⇒y −x ≥ 0 ⇒(y −x)z ≥ 0 ⇒yz −xz ≥ 0 ⇒xz ≤ yz.
Primjer 1.7. (Q, +, , ≤) je uredeno polje.
1.3.2 Supremum i infimum skupa, potpunost
Definicija 1.10. Kaˇzemo da je S ⊂ R, S = ∅, omeden odozgo u R, ako
postoji broj M ∈ R takav da vrijedi ∀x ∈ S, x ≤ M. Broj M zovemo gornja
meda ili majoranta skupa S.
Kaˇzemo da je S ⊂ R, S = ∅, omeden odozdo u R, ako postoji broj
m ∈ R takav da vrijedi ∀x ∈ S, m ≤ x. Broj m zovemo donja meda ili
minoranta skupa S.
Skup S ⊂ R, S = ∅, je omeden u R, ako je omeden odozdo i odozgo
u R.
32 POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE
Jasno, ako S ima majorantu, onda on ima beskonaˇcno mnogo majoranti.
Naime, svaki ve´ci broj je takoder majoranta. U tom svjetlu ima smisla sli-
jede´ca definicija.
Definicija 1.11. Broj L ∈ R koji je najmanja majoranta nepraznog odozgo
omedenog skupa S ⊂ R nazivamo supremum skupa S i piˇsemo L = sup S.
L = sup S je karakteriziran slijede´cim svojstvima:
(i.) ∀x ∈ S, x ≤ L.
(ii.) ∀a ∈ R, a < L, ∃x ∈ S, a < x.
ˇ
Cesto je praktiˇcno uvjet (ii.) pisati u obliku:
(ii.)

∀ε > 0, ∃x ∈ S, L −ε < x.
Supremum koji je u skupu nazivamo maksimum, tj. ako je L = sup S ∈ S
onda je L = max S.
Sada smo u mogu´cnosti zadati posljednji aksiom skupa R.
A 15. Aksiom potpunosti:
Svaki neprazan odozgo omeden podskup S ⊂ R ima supremum u R.
Uredeno polje koje zadovoljava i A 15. zovemo uredeno potpuno polje.
Dakle (R, +, , ≤) je uredeno potpuno polje.
Teorem 1.6 (Arhimedov aksiom). U skupu R vrijedi tvrdnja:
∀ a, b ∈ R, a > 0, b > 0, ∃n ∈ N, na > b.
Dokaz: Pretpostavimo da tvrdnja teorema nije istinita, tj. neka vrijedi:
∃ a, b ∈ R, a > 0, b > 0, ∀n ∈ N, na ≤ b.
To znaˇci da je skup A = ¦na; n ∈ N¦ odozgo ograniˇcen skup u R. Sada
po A15. postoji c = sup A, tj. ∀n, na ≤ c i ∀ε >, ∃n ∈ N, c − ε < na.
Sada za ε = a > 0 dobijemo c − a < na, odnosno c < (n + 1)a ∈ A, ˇsto je
kontradikcija s ˇcinjenicom da je c gornja meda od S.
Zadatak 1.5. Pokaˇzite bez upotrebe A 15. da Arhimedov aksiom vrijedi u
skupu Q.
1.3. AKSIOMI POLJA R, SUPREMUM I INFIMUM, POTPUNOST 33
Rjeˇsenje: Dovoljno je pokazati da ∀k, m ∈ N, ∃n ∈ N, nk > m. U suprot-
nom bismo imali k, m ∈ N, ∀n ∈ N, nk ≤ m. Tada za n = m imamo
mk ≤ m ⇒ k = 1. No tada bi vrijedilo ∀n ∈ N, n ≤ m, ˇsto nije istina ve´c
za n = m + 1. Sada za svaki q =
m
k
, q

=
m

k

∈ Q, m, k, m

, k

∈ N, postoji
n ∈ N takav da je nmk

> m

k, odnosno nq > q

.
Zadatak 1.6. Utvrdite da li postoji i ako postoji odredite supremum skupa
S = ¦
n
n+1
; n ∈ N¦.
Rjeˇsenje: Skup S je odozgo ograniˇcen s 1, tj. ∀n ∈ N,
n
n+1
≤ 1. Pokaˇzimo
da je 1 = sup S. Uzmimo bilo koji ε > 0. Trebamo na´ci n ∈ N tako da
vrijedi
1 −ε <
n
n + 1
⇔(1 −ε)(n + 1) < n ⇔−nε + 1 −ε < 0 ⇔1 < (n + 1)ε.
Iz Arhimedovog aksioma slijedi postojanje m ∈ N, mε > 1. Uzmimo sada
n = m−1 i imamo tvrdnju.
Primjer 1.8. Polje Q nije potpuno.
Neka je S = ¦q ∈ Q; 1 < q, q
2
< 2¦. Oˇcito je S odozgo omeden s
2 ∈ Q. Skup S nema maksimalan element. Naime, za bilo koji q ∈ S po
Arhimedovom aksiomu za brojeve 2 − q
2
> 0 i 2q + 1 > 0 postoji n ∈ N
tako da je n(2 −q
2
) > 2q + 1. Tada je n
2
(2 − q
2
) > n(2q + 1) = 2nq + n ≥
2nq + 1 ⇒(q +
1
n
)
2
< 2. Dakle, postoji q

= q +
1
n
∈ S, q

> q.
Pokaˇzimo da vrijedi: a ∈ Q, a > 0, je majoranta od S ⇔ a
2
> 2. Neka
je a ∈ Q, a > 0, majoranta od S. Tada je a
2
= 2 (

2 ∈ Q). Kada bi
bilo a
2
< 2, onda bi a bio maksimum od S, a takvog nema. Dakle, mora
biti a
2
> 2. Obratno, ako je 0 < a i a
2
> 2, onda za svaki q ∈ S imamo
q
2
< 2 < a
2
⇒q < a, tj. a je majoranta od S.
Pokaˇzimo da ne postoji najmanja majoranta skupa S u Q. Neka je a
bilo koja majoranta skupa S. Tada po Arhimedovom aksiomu za brojeve
a
2
−2 > 0 i 2a > 0 postoji n ∈ N takav da vrijedi n(a
2
−2) > 2a. Odatle je
2a
n
< a
2
− 2 < a
2
− 2 +

1
n

2
⇒ 2 <

a −
1
n

2
. Dakle, postoji majoranta
a

= a −
1
n
∈ Q, a

< a.
Zadatak 1.7. Dokaˇzite da je Q gust u R, tj.
∀ε > 0, ∀x ∈ R, 'x −ε, x + ε` ∩ Q = ∅.
34 POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE
Rjeˇsenje: U suprotnom sluˇcaju bi vrijedilo ∃ε > 0, ∃x ∈ R, ∀q ∈ Q,
(q ≤ x − ǫ) ∨ (x + ε ≤ q). Neka je q
1
≤ x − ǫ i x + ε ≤ q
2
. Uzmimo
n ∈ N tako da vrijedi 2nε > q
2
− q
1
i odredimo α
k
= q
1
+
k
n
(q
2
− q
1
) ∈ Q
(k = 0, 1, . . . , n − 1, n). Neka je 1 ≤ k
0
< n najve´ci od indeksa za koje je
α
k
≤ x − ǫ. Zbog x + ε ≤ α
k
0
+1
vrijedi
q
2
−q
1
n
= α
k
0
+1
− α
k
0
≥ 2ε, ˇsto je
kontradikcija s izborom broja n.
Definicija 1.12. Broj ℓ ∈ R koji je najve´ca minoranta nepraznog odozdo
omedenog skupa S ⊂ R nazivamo infimum skupa S i piˇsemo ℓ = inf S.
ℓ = inf S je karakteriziran slijede´cim svojstvima:
(i.) ∀x ∈ S, ℓ ≤ x.
(ii.) ∀a ∈ R, a > ℓ, ∃x ∈ S, x < a.
(ii.)

∀ε > 0, ∃x ∈ S, x < ℓ + ε.
Infimum koji je u skupu nazivamo minimum, tj. ako je ℓ = inf S ∈ S
onda je ℓ = min S.
Teorem 1.7. Neka je S ⊂ R, S = ∅, odozdo ograniˇcen skup. Tada postoji
ℓ = inf S ∈ R.
Dokaz: Neka je S

= ¦−x; x ∈ S¦. Skup S je odozdo omeden u R, tj.
postoji m ∈ R tako da vrijedi ∀x ∈ S, m ≤ x. Tada je ∀−x ∈ S

, −x ≤ −m,
tj. skup S

je odozgo omeden u R. Prema A 15. postoji L = sup S

∈ R,
tj. ∀ − x ∈ S

, −x ≤ L i ∀ε > 0, ∃ − x ∈ S

, L − ε < −x. To moˇzemo
napisati i na slijede´ci naˇcin: ∀x ∈ S , −L ≤ x i ∀ε > 0, ∃x ∈ S, x < −L+ε.
To kazuje da je ℓ = −L = inf S, tj. postoji infimum skupa S.
Zadatak 1.8. Neka je A ⊆ B ⊂ R i B ograniˇcen skup. Tada je sup A ≤
sup B i inf A ≥ inf B.
Rjeˇsenje: Svaka majoranta skupa B ujedno je i majoranta skupa A. Tako
je i sup B majoranta za A. Poˇsto je supremum od A najmanja majoranta
skupa A, to vrijedi sup A ≤ sup B. Analogno, svaka minoranta skupa B
ujedno je i minoranta skupa A, pa je infimum od B minoranta za A. Odatle
za infimum skupa a kao najve´cu minorantu od A vrijedi inf A ≥ inf B.
Aksiom A 15. karakterizira svojstvo potpunosti koje razlikuje polje R od
polja Q. Slijede´ci teorem opisuje to svojstvo na prihvatljiviji naˇcin.
1.3. AKSIOMI POLJA R, SUPREMUM I INFIMUM, POTPUNOST 35
Teorem 1.8. (Cantorov
1
aksiom) Neka za svaki n ∈ N imamo segmente
[a
n
, b
n
] ⊂ R takve da vrijedi [a
n+1
, b
n+1
] ⊂ [a
n
, b
n
], ∀n ∈ N. Tada postoji
x ∈ R takav da je x ∈ [a
n
, b
n
], ∀n ∈ N.
Dokaz: Oznaˇcimo s A = ¦a
n
; n ∈ N¦ i B = ¦b
n
; n ∈ N¦. Skupovi A
i B su ograniˇceni (odozdo s a
1
i odozgo s b
1
) pa postoje sup A i inf B.
ˇ
Zelimo pokazati da vrijedi [sup A, inf B] ⊆ [a
n
, b
n
], ∀n ∈ N. Za sve n ∈ N
oˇcigledno vrijedi a
n
≤ b
n
, a
n
≤ a
n+1
i b
n+1
≤ b
n
. Dokaˇzimo da vrijedi
∀n, m ∈ N, a
n
≤ b
m
. Ako je n = m onda je to jasno. Ako je n < m, onda
n < n + 1 < < m − 1 < m povlaˇci a
n
≤ ≤ a
m
≤ b
m
, tj. a
n
≤ b
m
.
analogno vrijedi za m < n. Odatle zakljuˇcujemo ∀n ∈ N je a
n
donja meda
za skup B, dakle, ∀n ∈ N, a
n
≤ inf B. Sada je inf B gornja meda za skup A,
pa vrijedi sup A ≤ inf B.
Napomena 1.1. Druga mogu´ca aksiomatika polja R se dobije ako aksiom
A 15. zamijenimo s Arhimedovim aksiomom (teorem 1.6) Cantorovim ak-
siomom (teorem 1.8).
1.3.3 Eksponencijalna funkcija na R (I.)
U ovoj toˇcki ´cemo proˇsiriti eksponencijalnu funkciju do skupa R i tako se
uvjeriti da je teorem 1.5. istinit.
Zadatak 1.9. Neka su A, B ⊂ R odozgo ograniˇceni neprazni skupovi. Tada
je skup A + B = ¦x + y ; x ∈ A, y ∈ B¦ odozgo ograniˇcen i vrijedi sup(A+
B) = sup A+ sup B.
Rjeˇsenje: Zbog x ≤ sup A, ∀x ∈ A, i y ≤ sup B, ∀y ∈ B, vrijedi x + y ≤
sup A + sup B, ∀x ∈ A, ∀y ∈ B, tj. sup A + sup B je gornja meda skupa
A+ B.
Neka je ε > 0 odabran po volji. Postoje x ∈ A i y ∈ B takvi da je
sup A −
ε
2
< x i sup B −
ε
2
< y. Tada je x + y > sup A −
ε
2
+ B −
ε
2
=
sup A + sup B −ε, tj. sup A+ sup B −ε nije gornja meda skupa A + B.
Zadatak 1.10. Neka su A, B ⊂ '0, +∞` odozgo ograniˇceni neprazni skupovi.
Tada je skup AB = ¦xy ; x ∈ A, y ∈ B¦ odozgo ograniˇcen i vrijedi
sup(AB) = sup Asup B.
1
Georg Ferdinand Ludwig Philipp Cantor (Saint Petersburg [Rusija], 3. oˇzujak 1845.
- Halle, 6. sijeˇcanj 1918.) njemaˇcki matematiˇcar
36 POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE
Rjeˇsenje: Zbog x ≤ sup A, ∀x ∈ A, i y ≤ sup B, ∀y ∈ B, vrijedi xy ≤
sup Asup B, ∀x ∈ A, ∀y ∈ B, tj. sup Asup B je gornja meda skupa AB.
Neka je 0 < ε <
(sup A+sup B)
2
4
odabran po volji i neka je 0 < ε
0
<
sup A+supB
2

(sup A+sup B)
2
4
−ε. Postoje x ∈ Ai y ∈ B takvi da je sup A−ε
0
<
x i sup B − ε
0
< y. Tada je xy > (sup A − ε
0
)(sup B − ε
0
) = ε
2
0
− (sup A +
sup B)ε
0
+sup Asup B > sup Asup B−ε. Dakle, sup Asup B−ε nije gornja
meda. Zato ˇsto je ε > 0 odabran po volji, vrijedi sup(AB) = sup Asup B.
Sada eksponencijalnu funkciju proˇsirujemo do funkcije f : R →'0, +∞`.
Za a > 1 i x ∈ R definiramo f(x) = sup¦a
q
; q ∈ Q, q < x¦. Zbog zadatka
1.10. imamo
f(x)f(y) = sup¦a
q
; q ∈ Q, q < x¦ sup¦a
q

; q

∈ Q, q

< y¦ =
= sup¦a
q+q

; q, q

∈ Q, q < x, q

< y¦ =
= sup¦a
q+q

; q, q

∈ Q, q + q

< x + y¦ = f(x + y).
1.4 Ekvipotentni skupovi, prebrojivost
Ako imamo dva skupa A i B s konaˇcnim brojem elemenata, teorijski je lako
ustanoviti imaju li oni jednak broj elemenata. Naime, provodimo slijede´ci
postupak: uzmimo element skupa A i element skupa B, sparimo ih. Nas-
tavimo li tako sparivati nesparene elemente skupa As nesparenim elementima
skupa B, nakon konaˇcno koraka do´ci ´cemo do jedne od slijede´cih situacija:
1. Niti u skupu A, niti u skupu B nema nesparenih elemenata.
2. U skupu B nema nesparenih elemenata.
3. U skupu A nema nesparenih elemenata.
U sluˇcaju 1. konstruirali smo obostrano jednoznaˇcno preslikavanje sa skupa
A na skup B (bijekciju) i jasno je da skupovi A i B imaju jednak broj
elemenata. U sluˇcaju 2. konstruirali smo injekciju sa skupa B u skup A i
jasno je da skup A ima viˇse elemenata od skupa B. U sluˇcaju 3. konstruirali
smo injekciju sa skupa A u skup B i jasno je da skup B ima viˇse elemenata
od skupa A. Ovo je motivacija za slijede´cu definiciju i u sluˇcaju kada skupovi
nemaju konaˇcan broj elemenata.
Definicija 1.13. Za skupove A i B kaˇzemo da imaju jednak broj elemenata,
tj. da su jednakobrojni ili ekvipotentni ako postoji bijekcija f : A →B.
1.4. EKVIPOTENTNI SKUPOVI, PREBROJIVOST 37
Tada joˇs kaˇzemo da A i B imaju jednak kardinalni broj i piˇsemo k(A) = k(B)
ili A ∼ B.
Ako postoji injekcija f : A →B onda kaˇzemo da A ima manje ili jednako
elemenata od B, tj. k(A) ≤ k(B).
Zadatak 1.11. Pokaˇzite da je ekvipotentnost relacija ekvivalencije, tj. da
vrijedi
(i) A ∼ A,
(ii) (A ∼ B) ⇒(B ∼ A),
(iii) (A ∼ B) ∧ (B ∼ C) ⇒(A ∼ C).
Rjeˇsenje:
(i) Identiteta i
A
: A →A je bijekcija,
(ii) f : A →B bijekcija ⇒(f
−1
: B →A) bijekcija,
(iii) f : A →B ∧ g : B →C bijekcije ⇒g ◦ f : A →C je bijekcija.
Slijede´ci teorem u konkretnim situacijama bitno olakˇsava utvrdivanje
ekvipotentnosti skupova, a navodimo ga bez dokaza.
Teorem 1.9 (Cantor-Bernstein
1
-Banach
2
). Ako postoje injekcije f : A →B
i g : B →A, onda je A ∼ B, odnosno
((k(A) ≤ k(B)) ∧ (k(B) ≤ k(A))) ⇒(k(A) = k(B)).
Primijetimo da prethodni teorem govori o antisimetriˇcnosti uredaja medu
kardinalnim brojevima.
Definicija 1.14. Kaˇzemo da je beskonaˇcan skup S prebrojiv ako je ekvipo-
tentan skupu prirodnih brojeva N. U suprotnom sluˇcaju kaˇzemo da je taj
skup neprebrojiv.
Zadatak 1.12. Pokaˇzite da vrijedi
1. N ∼ 2N.
1
Sergej Natanoviˇc Bernstein (Odessa, 5. oˇzujak 1880. – – Moskva, 26. listopad 1968.)
ukrajinski matematiˇcar
2
Stefan Banach (Krakow, 30. oˇzujak 1892. – Lowow, August 31 kolovoz 1945.) poljski
matematiˇcar
38 POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE
2. N ∼ 2N + 1.
3. N ∼ Z.
4. ∀a, b, c, d ∈ R, a < b, c < d, je 'a, b` ∼ 'c, d` i [a, b] ∼ [c, d].
5. ∀a, b ∈ R, a < b, je [a, b] ∼ 'a, b`.
6. ∀a, b ∈ R, a < b, je R ∼ 'a, b`.
7. N ∼ N N.
Rjeˇsenje:
1. Preslikavanje n →2n, ∀n ∈ N, je bijekcija.
2. Preslikavanje n →2n + 1, ∀n ∈ N, je bijekcija.
3. Preslikavanje f : N → Z definirano s f(2n) = n + 1, f(1) = 0 i
f(2n + 1) = −n, ∀n ∈ N je bijekcija.
4. f : 'a, b` →'c, d` definirano s f(x) =
d−c
b−a
(x −a) + c je bijekcija.
5. Identiteta je injekcija s 'a, b` u [a, b]. Po 4. postoji bijekcija s [a, b] na
bilo koji segment u 'a, b`, npr. na [
3a+b
4
,
a+3b
4
]. Tada je to injekcija s
[a, b] u 'a, b`. Sada po teoremu 1.9 slijedi tvrdnja.
6. Tg
−1
: R →'a, b` je bijekcija.
7. Konstruiramo preslikavanje f : N N →
N kako je grafiˇcki prikazano na slici desno.
Svakom uredenom paru prirodnih brojeva
jednoznaˇcno je odreden poredak na putanji
oznaˇcenoj na slici. Funkcija f je definirana
formulom:
f((m, n)) =

m + n −1
2

+ n; m + n −1 neparan

m + n −1
2

+ m; m + n −1 paran
0 m
n
1 2 3 4
1
2
3
4
Propozicija 1.3. Skup racionalnih brojeva Q je prebrojiv.
Dokaz: Skup Q = ¦
m
n
; n ∈ N, m ∈ Z, su relativno prosti¦, pa postoji
injekcija sa Q u N N. Nadalje, komponiramo tu injekciju s bijekcijom sa
N N na N iz zadatka 1.12. i dobijemo injekciju s Q u N. S duge strane
identiteta je injekcija s N u Q, pa po teoremu 1.9. imamo Q ∼ N.
1.4. EKVIPOTENTNI SKUPOVI, PREBROJIVOST 39
Propozicija 1.4. Neprazan podskup prebrojivog skupa je konaˇcan ili prebro-
jiv.
Dokaz: Neka je A ∼ N, f : A → N bijekcija, i B ⊆ A. Ako je B konaˇcan
onda je tvrdnja oˇcita. Ako B nije konaˇcan, onda je identiteta i : B → A,
i(x) = x, ∀x ∈ B, injekcija s B u A. Tada je f ◦ i : B → N injekcija.
Konstruirajmo injekciju g : N →B na slijede´ci naˇcin:
Uzmimo bilo koji b ∈ B i stavimo g(1) = b. Pretpostavimo da smo za
neki n ∈ N definirali g(k) = b
k
∈ B, 1 ≤ k ≤ n, gdje su svi b
1
, . . . , b
n
ra-
zliˇciti. Poˇsto skup B nije konaˇcan, to postoji b
n+1
∈ B takav da je b
n+1
= b
k
,
1 ≤ k ≤ n, pa stavimo g(n+1) = b
n+1
. Takvim postupkom definiramo g(n),
∀n ∈ N, a funkcija g je po konstrukciji injekcija. Po teoremu 1.9. slijedi
B ∼ N.
Teorem 1.10. Neka su a, b ∈ R, a < b. Segment [a, b] ⊂ R je neprebrojiv
skup.
Dokaz: Kada bi vrijedilo suprotno, tj. da je [a, b] prebrojiv, postojala bi
bijekcija f : N → [a, b] takva da je [a, b] = 1(f) = ¦f(n); n ∈ N¦. Stavimo
a
1
= a, b
1
= b. Ako je f(1) ≤
a
1
+b
1
2
stavimo a
2
=
a
1
+3b
1
4
i b
2
= b
1
, a u
sluˇcaju f(1) ≥
a
1
+b
1
2
stavimo a
2
= a
1
i b
2
=
3a
1
+b
1
4
. U oba sluˇcaja vrijedi
f(1) ∈ [a
2
, b
2
] i [a
2
, b
2
] ⊂ [a
1
, b
1
]. Na isti naˇcin, zamjenom a
1
↔a
2
i b
1
↔b
2
,
nademo f(2) itd. Na taj naˇcin dobivamo segmente [a
n
, b
n
], ∀n ∈ N, sa svo-
jstvom [a
n
, b
n
] ⊃ [a
n+1
, b
n+1
] i f(n) ∈ [a
n+1
, b
n+1
], ∀n ∈ N. Po teoremu 1.8.
o potpunosti skupa R postoji x ∈ [a, b] tako da je x ∈ [a
n
, b
n
], ∀n ∈ N. Zbog
pretpostavke o bijektivnosti funkcije f : N →[a, b], postoji m ∈ N tako da je
x = f(m). No, po konstrukciji vrijedi f(m) ∈ [a
m+1
, b
m+1
], ˇsto je kontradik-
cija s izborom toˇcke x.
Korolar 1.2. Skup realnih brojeva R je neprebrojiv.
Dokaz: Kada bi R bio prebrojiv, tada bi po propoziciji 1.4. i segment
[a, b] ⊂ R bio prebrojiv, a to se kosi s tvrdnjom teorema 1.10.
40 POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE
Poglavlje 2
Nizovi
2.1 Niz i podniz
Funkciju a : N → S zovemo niz u S. U ovom sluˇcaju odstupamo od
uobiˇcajenog naˇcina oznaˇcavanja funkcijskih vrijednosti, pa za n ∈ N piˇsemo
a(n) = a
n
i nazivamo n-tim ˇclanom niza. Uobiˇcajena oznaka za niz je (a
n
)
n∈N
ili (a
n
)
n
ili samo (a
n
). Kodomena niza moˇze biti bilo koji neprazan skup.
Nas ´ce najviˇse zanimati sluˇcajevi kada je taj skup R, C, ili skup realnih ili
kompleksnih funkcija.
Evo nekoliko primjera nizova:
1. Niz (a
n
)
n
s a
n
=
1
n
, ∀n ∈ N, je niz u R.
2. Niz (a
n
)
n
s a
n
= n +
i
n
, ∀n ∈ N, je niz u C.
3. Niz (a
n
)
n
je niz realnih funkcija, gdje je ∀n ∈ N, a
n
: R → R funkcija
definirana s a
n
(x) = sin nx, ∀x ∈ R.
Kao i kod drugih funkcija, monotonost je vaˇzno svojstvo koje niz moˇze
zadovoljavati. Za to je neophodno da je niz u skupu na kojem je definiran
uredaj.
Definicija 2.1. Neka je (a
n
)
n
u R.
Niz (a
n
)
n
je rastu´ci ako ∀ n ∈ N, a
n
≤ a
n+1
.
Niz (a
n
)
n
je strogo rastu´ci ako ∀ n ∈ N, a
n
< a
n+1
.
Niz (a
n
)
n
je padaju´ci ako ∀ n ∈ N, a
n
≥ a
n+1
.
Niz (a
n
)
n
je strogo padaju´ci ako ∀ n ∈ N, a
n
> a
n+1
.
41
42 POGLAVLJE 2. NIZOVI
Pokaˇzimo da je ta definicija, iako se ˇcini slabijom, ekvivalentna s defini-
cijom monotonosti niz kao funkcije. Naime, niza kao funkcija je rastu´ci ako
vrijedi: ∀ n, m ∈ N, (n < m) ⇒ (a
n
≤ a
m
). Jasno je da iz toga slijedi da
je niz rastu´ci u smislu definicije 2.1. Dokaˇzimo da vrijedi obrat. Neka su
n, m ∈ N takvi da je n < m. Tada je n < n + 1 < < m− 1 < m pa iz
definicije 2.1. slijedi a
n
≤ a
n+1
≤ ≤ a
m−1
≤ a
m
, tj. a
n
≤ a
m
.
Definicija 2.2. Za niz b : N →S kaˇzemo da je podniz niza a : N →S, ako
postoji strogo rastu´ci niz p : N →N u N takav da je b = a ◦ p.
U oznakama (b
n
)
n
i (a
n
)
n
za nizove pisali bismo b
n
= b(n) = (a ◦ p)(n) =
a[p(n)] = a
p(n)
= a
pn
. Vaˇzno je uoˇciti da podniz nekog niza dobijemo tako da
izbacimo neke ˇclanove polaznog niza, a preostali ˇclanovi zadrˇzavaju prijaˇsnji
medusobni poredak.
Zadatak 2.1. Neka je (p
n
)
n
strogo rastu´ci niz u N. Tada vrijedi ∀ n ∈ N,
n ≤ p
n
.
Rjeˇsenje: Dokaˇzimo tvrdnju matematiˇckom indukcijom. Jasno je da vri-
jedi 1 ≤ p
1
tako da imamo bazu indukcije. Pretpostavimo da za n ∈ N vrijedi
n ≤ p
n
. Tad je p
n+1
> p
n
≥ n, tj. p
n+1
> n, pa mora biti p
n+1
≥ n + 1.
2.2 Limes niza u R
Intuitivno poimanje konvergencije ili teˇzenja ˇclanova niza (a
n
)
n
u R k nekom
broju a ∈ R sastoji se u tome da je ”puno” ˇclanova niza po volji blizu broju a,
a samo ”malen” broj ˇclanova daleko. U situaciji kada radimo s beskonaˇcnim
(prebrojivim) skupom, onda je prihvatljivo pod ”puno” shva´cati beskonaˇcno
mnogo ˇclanova, a pod ”malo” samo konaˇcno njih. U tom smislu fraza ”gotovo
svi ˇclanovi” znaˇci ”svi ˇclanovi osim eventualno njih konaˇcno mnogo”. Dakle,
moˇzemo re´ci da niz (a
n
)
n
konvergira ili teˇzi broju a ako su gotovo svi ˇclanovi
po volji blizu broju a.
Prethodna definicija se realizira u skupu R tako da blizinu realnih brojeva
mjerimo pomo´cu razdaljinske funkcije d(x, y) = [x −y[. Ako je zadan ε > 0,
onda brojevi x koji su od a udaljeni za manje od ε zadovoljavaju [x−a[ < ε,
tj. oni se nalaze u intervalu 'a − ε, a + ε`. Pojam konvergencije u R ima
slijede´ci oblik:
Definicija 2.3. Niz realnih brojeva (a
n
)
n
konvergira ili teˇzi k realnom broju
a ∈ R ako svaki otvoreni interval polumjera ε oko toˇcke a sadrˇzi gotovo sve
ˇclanove niza, tj.
(∀ε > 0), (∃n
ε
∈ N), (∀n ∈ N), ((n > n
ε
) ⇒([a
n
−a[ < ε)). (2.1)
2.2. LIMES NIZA U R 43
Tada a zovemo graniˇcna vrijednost ili limes niza (a
n
)
n
i piˇsemo a =
lim
n→∞
a
n
ili a = lim
n
a
n
.
a aΕ aΕ
a
5
a
3
a
2
a
4
a
6
a
1

Ako niz ne konvergira onda kaˇzemo da on divergira.
Jedan sluˇcaj divergencije niza moˇzemo podvesti pod pojam konvergencije.
U tu svrhu definiramo okoline od +∞ kao intervale oblika 'E, +∞`, gdje je
E > 0.
Definicija 2.4. Kaˇzemo da niz (a
n
)
n
u R konvergira k +∞ako svaka okolina
od +∞ sadrˇzi gotovo sve ˇclanove niza, tj.
(∀E > 0), (∃n
ε
∈ N), (∀n ∈ N), ((n > n
ε
) ⇒(a
n
> E)). (2.2)
U tom sluˇcaju govorimo o konvergenciji niza (a
n
)
n
u R = [−∞, +∞] i piˇsemo
lim
n→∞
a
n
= +∞. Analogno moˇzemo definirati lim
n→∞
a
n
= −∞.
Provjeravanje da li definicija 2.3 vrijedi za neki konkretan niz i konkretan
limes sastoji se u tome da se za po volji zadani ε > 0 pronade ili barem dokaˇze
postojanje prirodnog broja n
ε
takvog da svi ˇclanovi s indeksima ve´cim od n
ε
leˇze u intervalu 'a −ε, a + ε`.
Primjer 2.1. Pokaˇzimo da niz (
1
n
)
n
konvergira i lim
n
1
n
= 0.
Uzmimo ε > 0 po volji. Iz Arhimedovog aksioma u teoremu (1.6) slijedi
postojanje m ∈ N tako da vrijedi mε > 1. Sada za n > m vrijedi nε > mε >
1. Dakle n
ε
= m je traˇzeno rjeˇsenje. Naime, ∀ n ∈ N,
(n > n
ε
) ⇒(nε > n
ε
ε > 1) ⇒

1
n
< ε

1
n
−0

< ε.
Teorem 2.1.
1. Konvergentan niz u R ima samo jednu graniˇcnu vrijednost.
2. Konvergentan niz u R je ograniˇcen.
Dokaz: 1. Pretpostavimo da konvergentan niz (a
n
)
n
ima dvije graniˇcne
vrijednosti a, b ∈ R, a = b. Tada bi za ε = [a − b[ > 0 zbog (2.1) postojali
n
a
, n
b
∈ N takvi da vrijedi
(n > n
a
) ⇒([a
n
−a[ <
ε
2
) i (n > n
b
) ⇒([a
n
−b[ <
ε
2
).
44 POGLAVLJE 2. NIZOVI
Sada za n
ε
= max¦n
a
, n
b
¦ imamo
(n > n
ε
) ⇒([a −b[ ≤ [a −a
n
[ +[a
n
−b[ <
ε
2
+
ε
2
= ε = [a −b[),
ˇsto je oˇcita neistina. Dakle, limes mora biti jedinstven.
2. U definiciji (2.1) uzmimo ε = 1, pa postoji n
ε
∈ N tako da (n > n
ε
) ⇒
([a
n
− a[ < 1). Sada za n > n
ε
imamo [a
n
[ ≤ [a
n
−a[ + [a[ ≤ 1 + [a[. Neka
je M = max¦[a
1
[, . . . , [a

[, 1 +[a[¦. Tada vrijedi ∀ n ∈ N, [a
n
[ ≤ M, tj. niz
je ograniˇcen.
Primjer 2.2. Sama ograniˇcenost nije dovoljna za konvergenciju niza. Niz
definiran s a
n
= (−1)
n
, ∀n ∈ N, je oˇcigledno ograniˇcen, ali niti jedan realan
broj nije mu graniˇcna vrijednost. Naime, za 0 < ε <
1
2
i bilo koji a ∈ R izvan
otvorenog intervala 'a − ε, a + ε` uvijek se nalazi beskonaˇcno ˇclanova niza.
Dakle, taj interval ne sadrˇzi gotovo sve ˇclanove niza.
Za oˇcekivati je da podnizovi niza nasljeduju dobra svojstva originalnog
niza.
Teorem 2.2. Svaki podniz konvergentnog niza u R i sam je konvergentan i
ima istu graniˇcnu vrijednost kao i niz.
Dokaz: Neka je (a
n
)
n
konvergentan niz u R, a = lim
n
a
n
, i neka je (a
pn
)
n
bilo koji njegov podniz. Uzmimo bilo koji ε > 0. Tada iz a = lim
n
a
n
i (2.1)
postoji n
ε
∈ N takav da (n > n
ε
) ⇒ ([a
n
− a[ < ε). Zbog toga ˇsto je niz
(p
n
)
n
strogo rastu´ci niz u N i zadatka 2.1. imamo ∀n ∈ N, p
n
≥ n. Odatle
slijedi
(∀n ∈ N), (n > n
ε
) ⇒(p
n
> n
ε
) ⇒([a
pn
−a[ < ε),
dakle, a = lim
n
a
pn
.
Od interesa je na´ci jednostavno provjerive dovoljne uvjete za konvergen-
ciju niza.
Teorem 2.3. Svaki ograniˇcen i monoton niz u R je konvergentan.
Dokaz: Neka je niz (a
n
)
n
rastu´ci, tj. ∀n ∈ N, a
n
≤ a
n+1
. Ograniˇcenost
rastu´ceg niza znaˇci ograniˇcenost skupa A = ¦a
n
; n ∈ N¦ odozgo, pa postoji
a = sup A ∈ R. Iz definicije supremuma skupa A imamo:
1. ∀n ∈ N, a
n
≤ a,
2. ∀ε > 0, ∃n
ε
∈ N, a −ε < a

.
2.3. OPERACIJE S KONVERGENTNIM NIZOVIMA 45
Iz 1. i 2. i rasta niza (a
n
)
n
imamo ∀ε > 0, ∃n
ε
∈ N, ∀ n ∈ N,
(n > n
ε
) ⇒(a −ε < a

≤ a
n
≤ a < a + ε) ⇒([a
n
−a[ < ε).
Dakle, lim
n→∞
a
n
= sup¦a
n
; n ∈ N¦. Analogno se za padaju´ci niz pokaˇze
lim
n→∞
a
n
= inf¦a
n
; n ∈ N¦.
Primjer 2.3. Monotonost nije nuˇzna za konvergenciju niza. Npr. niz
(−1)
n
n
konvergira k 0, a nije monoton.
Na desnoj slici prikazan je
odnos svojstava monotonosti
(M) i ograniˇcenosti (O) nizova
u odnosu na konvergentne (K)
nizove u R.
O
K
M
2.3 Operacije s konvergentnim nizovima
Za nizove u R kao funkcije s vrijednostima u R moˇzemo definirati sve op-
eracije po toˇckama. U sluˇcaju nizova to znaˇci da je suma (razlika) nizova
(a
n
)
n
i (b
n
)
n
niz oblika (a
n
±b
n
)
n
, tj. (a
n
)
n
±(b
n
)
n
= (a
n
±b
n
)
n
. Isto tako je
produkt nizova (a
n
)
n
i (b
n
)
n
niz oblika (a
n
b
n
)
n
, tj. (a
n
)
n
(b
n
)
n
= (a
n
b
n
)
n
.
Specijalno, za λ ∈ R je λ(a
n
)
n
= (λa
n
)
n
, pa je skup nizova vektorski prostor
(algebra). Sada ´cemo prouˇciti kako se limes ponaˇsa kod navedenih operacija
s nizovima.
Teorem 2.4. Neka su (a
n
)
n
i (b
n
)
n
konvergentni nizovi u R. Tada vrijedi:
1. Niz (a
n
±b
n
)
n
je konvergentan i lim
n→∞
(a
n
±b
n
) = lim
n→∞
a
n
± lim
n→∞
b
n
.
2. Niz (a
n
b
n
)
n
je konvergentan i lim
n→∞
(a
n
b
n
) = lim
n→∞
a
n
lim
n→∞
b
n
.
3. Ako je ∀n ∈ N, b
n
= 0, i lim
n→∞
b
n
= 0, onda je i niz

a
n
b
n

n
konvergentan
i lim
n→∞

a
n
b
n

=
lim
n→∞
a
n
lim
n→∞
b
n
.
4. Niz ([a
n
[)
n
je konvergentan i lim
n→∞
[a
n
[ = [ lim
n→∞
a
n
[.
46 POGLAVLJE 2. NIZOVI
Dokaz: Neka su lim
n→∞
a
n
= a i lim
n→∞
b
n
= b.
1. Za ε > 0 zbog (2.1) postoje n
1
, n
2
∈ N takvi da vrijedi ∀n ∈ N,
(n > n
1
) ⇒([a
n
−a[ <
ε
2
) i (n > n
2
) ⇒([b
n
−b[ <
ε
2
).
Sada za n
ε
= max¦n
1
, n
2
¦ imamo
(n > n
ε
) ⇒([a
n
+ b
n
−(a + b)[ ≤ [a
n
−a[ +[b
n
−b[ < ε).
2. Prije svega, zbog toga ˇsto je konvergentan, niz (a
n
)
n
je ograniˇcen, tj.
postoji M > 0 takav da ∀n ∈ N, [a
n
[ ≤ M. Sada za ε > 0 zbog (2.1) postoje
n
1
, n
2
∈ N takvi da vrijedi ∀n ∈ N,
(n > n
1
) ⇒([a
n
−a[ <
ε
M +[b[
) i (n > n
2
) ⇒([b
n
−b[ <
ε
M +[b[
).
Sada za n
ε
= max¦n
1
, n
2
¦ imamo
(n > n
ε
) ⇒([a
n
b
n
−ab[ ≤ [a
n
[[b
n
−b[[ +[a
n
−a[[b[ < ε).
3. Pokaˇzimo da vrijedi lim
n→∞
1
b
n
=
1
b
. Za ε =
[b[
2
> 0 imamo n
0
∈ N tako da
∀n ∈ N,
(n > n
0
) ⇒([b
n
−b[ <
[b[
2
) ⇒([b
n
[ ≥
[b[
2
).
Sada za ε > 0 postoji n
1
∈ N tako da ∀n ∈ N vrijedi
(n > n
1
) ⇒([b
n
−b[ <

[b[
2
).
Uzmimo n
ε
= max¦n
1
, n
2
¦, pa ∀n ∈ N imamo
(n > n
ε
) ⇒(

1
b
n

1
b


[b
n
−b[
[b
n
[[b[
< ε).
Odatle pomo´cu 2. slijedi 3.
4. Tvrdnja slijedi jednostavno pomo´cu nejednakosti (1.11),
(n > n
ε
) ⇒[[a
n
[ −[a[[ ≤ [a
n
−a[ < ε.

Korolar 2.1. Neka su lim
n→∞
a
n
= a i lim
n→∞
b
n
= b. Tada je za bilo koje λ, µ ∈ R
niz (λa
n
+ µb
n
)
n
konvergentan i lim
n→∞
(λa
n
+ µb
n
) = λa + µb.
2.3. OPERACIJE S KONVERGENTNIM NIZOVIMA 47
Dokaz: Za bilo koji λ ∈ R uzmimo konstantni niz b
n
= λ, ∀n ∈ N. Tada
iz teorema 2.4 2. slijedi lim
n→∞
λa
n
= λa. Odatle i iz aditivnosti limesa imamo
linearnost.
Napomena 2.1. Skup svih konvergentnih nizova u R je vektorski prostor (al-
gebra).
Osim operacija na skupu R imamo zadan uredaj ≤. Konvergencija nizova
je u skladu s tim uredajem.
Teorem 2.5 (teorem o sendviˇcu). Neka su (a
n
)
n
i (b
n
)
n
konvergentni nizovi
u R.
1. Ako je ∀ n ∈ N, a
n
≤ b
n
, onda je lim
n→∞
a
n
≤ lim
n→∞
b
n
.
2. Ako je (c
n
)
n
niz za kojeg vrijedi ∀ n ∈ N, a
n
≤ c
n
≤ b
n
i lim
n→∞
a
n
=
lim
n→∞
b
n
= c, onda je (c
n
)
n
konvergentan i lim
n→∞
c
n
= c.
Dokaz: 1. Neka je niz (c
n
)
n
konvergentan i takav da vrijedi ∀n ∈ N, c
n
≥ 0.
Tada je lim
n→∞
c
n
= c ≥ 0. Kada bi bilo c < 0, onda bi u okolini 'c −
[c[
2
, c +
[c[
2
`
bili gotovo svi ˇclanovi niza, ˇsto nije mogu´ce zbog c +
[c[
2
< 0.
Sada za c
n
= b
n
−a
n
, ∀n ∈ N, i teorema 2.4. 1. slijedi tvrdnja.
2. Za ε > 0 zbog (2.1) postoje n
1
, n
2
∈ N takvi da vrijedi ∀n ∈ N,
(n > n
1
) ⇒([a
n
−c[ < ε) i (n > n
2
) ⇒([b
n
−c[ < ε).
Sada za n
ε
= max¦n
1
, n
2
¦ imamo
(n > n
ε
) ⇒(c −ε < a
n
≤ c
n
≤ b
n
< c + ε) ⇒([c
n
−c[ < ε).

2.3.1 Primjeri konvergentnih nizova
Propozicija 2.1. Neka je b > 0 realan broj. Tada postoji a > 0 takav da je
b = a
2
, tj. a =

b (surjektivnost kvadratne funkcije).
Dokaz: Pretpostavimo da je b > 1. Neka je niz (x
n
)
n
definiran rekurzijom
x
n
=
1
2

x
n−1
+
b
x
n−1

, ∀ n ∈ N, (2.3)
48 POGLAVLJE 2. NIZOVI
uz poˇcetnu vrijednost x
0
= b > 1. Dokaˇzimo indukcijom da je niz (x
n
)
n
padaju´ci i odozdo omeden s 1.
Prvo uoˇcimo da iz (2.3) imamo
x
2
n
−b = (x
n
−x
n−1
)
2
, (∀n ∈ N), (2.4)
x
n
−x
n−1
= −
x
2
n−1
−b
2x
n−1
, (∀n ∈ N). (2.5)
Baza indukcije slijedi iz x
1
=
1
2
(b + 1) < b = x
0
i x
1
> 1. Pretpostavimo
da vrijedi 1 < x
k
< x
k−1
, k = 1, . . . , n−1. Sada iz (2.4) imamo x
2
n−1
−b > 0,
a onda iz (2.5) slijedi x
n
−x
n−1
< 0. Iz (2.3) i 0 < (x
n−1
−1)
2
+b−1, ∀n ∈ N,
slijedi x
n
> 1. Dakle, postoji a = lim
n
x
n
. Iz (2.3) imamo a =
1
2

a +
b
a

,
odakle slijedi b = a
2
.
Za 0 < b < 1 imamo
1
b
> 1, pa postoji c > 1,
1
b
= c
2
. Sada je za a =
1
c
imamo tvrdnju.
Primjer 2.4. Vrijedi lim
n→∞
n

n = 1.
Za bilo koji ε > 0 po binomnom teoremu imamo:
(1 +ε)
n
= 1 +nε +
n(n −1)
2
ε
2
+ + ε
n
> n
n −1
2
ε
2
.
Uzmimo n
ε
∈ N za koji vrijedi (n
ε
−1)ε
2
> 2. Tada vrijedi
(n > n
ε
) ⇒(1 +ε)
n
> n
n −1
2
ε
2
> n
n
ε
−1
2
ε
2
> n,
odnosno
(n > n
ε
) ⇒1 < n < (1 +ε)
n
.
Zbog strogog rasta funkcije x →
n

x na '0, +∞` slijedi
(n > n
ε
) ⇒1 <
n

n < 1+ε.
Primjer 2.5. Za a > 0 vrijedi lim
n→∞
n

a = 1.
U sluˇcaju 1 < a je 1 < a < n za gotovo sve n ∈ N, odakle imamo
1 <
n

a <
n

n za gotovo sve n ∈ N. Sada tvrdnja slijedi iz teorema 2.5. 2.
Ako je a < 1 onda je
1
a
> 1, pa je
lim
n→∞
n

a =
1
lim
n→∞
n

1
a
= 1.
2.3. OPERACIJE S KONVERGENTNIM NIZOVIMA 49
Primjer 2.6. Nizovi a
n
=

1 +
1
n

n
, ∀n ∈ N, i b
n
=
n
¸
k=0
1
k!
, ∀n ∈ N, su
konvergentni i imaju isti limes.
Niz (b
n
)
n
je oˇcigledno strogo rastu´ci. Pokaˇzimo da vrijedi b
n
< 3, ∀n ∈ N.
Vrijedi
b
n+1
= 1+
1
1!
+

1
2!
+ +
1
(n + 1)!

= 2+
1
2

1 +
1
3
+ +
1
(n + 1) 3

<
< 2 +
1
2

1 +
1
2
+
1
3 2
+ +
1
n 2

= 2 +
1
2
(b
n
−1),
tj. imamo rekurziju b
n+1
< 2 +
1
2
(b
n
−1), ∀n ∈ N. Odatle indukcijom slijedi
tvrdnja. Naime, b
1
= 2 < 3, i ∀n ∈ N, b
n
< 3 ⇒ b
n+1
< 2 +
1
2
(b
n
− 1) <
2 +
1
2
(3 −1) = 3. Dakle, niz (b
n
)
n
je konvergentan.
Sada primjenom binomne formule na niz (a
n
)
n
imamo
a
n
=
n
¸
k=0

n
k

1
n
k
=
n
¸
k=0
n(n −1) (n −k + 1)
k!n
k
=
n
¸
k=0
1
k!

1 −
1
n

1 −
k −1
n

<
n
¸
k=0
1
k!
= b
n
.
pa je i niz (a
n
)
n
odozgo ograniˇcen. Zbog 1 −
p
n + 1
≥ 1 −
p
n
, za 0 ≤ p ≤ n,
vrijedi
a
n+1
=
¸
n
¸
k=0
1
k!

1 −
1
n + 1

1 −
k −1
n + 1

¸
+
1
(n + 1)
n+1
> a
n
,
ˇsto kazuje da je i niz (a
n
)
n
konvergentan.
Sada za bilo koji ˇcvrst p ∈ N i svaki n > p imamo
a
n
>
p
¸
k=0
1
k!

1 −
1
n

1 −
k −1
n

.
Prethodna nejednakost za n →∞ daje
lim
n→∞
a
n

p
¸
k=0
1
k!
= b
p
, ∀p ∈ N.
Odatle slijedi lim
n→∞
a
n
≥ lim
n→∞
b
n
. Zbog ranije pokazane nejednakosti a
n
< b
n
,
∀n ∈ N, imamo lim
n→∞
a
n
≤ lim
n→∞
b
n
, ˇsto daje lim
n→∞
a
n
= lim
n→∞
b
n
= e ≈
2.71828182.
50 POGLAVLJE 2. NIZOVI
2.3.2 Eksponencijalne funkcije na R (II.)
U ovoj toˇcki definiramo eksponencijalnu funkciju exp : R → '0, +∞` kao
limes niza funkcija.
U tu svrhu za svaki n ∈ N definiramo funkcije f
n
: [0, +∞` → '0, +∞`
tako da vrijedi
f
n
(x) =

1 +
x
n

n
, ∀x ∈ [0, +∞`. (2.6)
Definicija 2.5. Kaˇzemo da niz funkcija (f
n
)
n
, gdje su f
n
: I → R, I ⊆ R,
konvergira obiˇcno ili po toˇckama k funkciji f : I →R na intervalu I, ako
niz brojeva (f
n
(x))
n
konvergira k f(x), ∀x ∈ I.
Propozicija 2.2. Niz funkcija (f
n
)
n
, gdje su f
n
: [0, +∞` → '0, +∞`, n ∈
N, definirane s (2.6), konvergira na skupu [0, +∞`. Funkcija f : [0, +∞` →
'0, +∞`, f = lim
n→∞
f
n
, zadovoljava :
1. f(0) = 1,
2. f(1) = e,
3. f(x + y) = f(x)f(y), ∀x, y ∈ [0, +∞`.
Dokaz: Uzmimo x ≥ 0 i pokaˇzimo da je niz f
n
(x)
n
strogo rastu´ci i omeden.
Vrijedi
f
n
(x) =
n
¸
k=0

n
k

x
k
n
k
=
n
¸
k=0
1
k!

1 −
1
n

1 −
k −1
n

x
k
<
<
n
¸
k=0
1
k!

1 −
1
n + 1

1 −
k −1
n + 1

x
k
+
x
n+1
(n + 1)
n+1
= f
n+1
(x),
pa je (f
n
(x))
n
strogo rastu´ci niz. Neka je m ∈ N takav da je x ≤ m. Tada je
f
n
(x) ≤ f
n
(m), ∀n ∈ N. Za podniz (f
nm
(m))
n
strogo rastu´ceg niza (f
n
(m))
n
imamo f
nm
(m) = f
n
(1)
m
, ∀n ∈ N. Kako iz primjera 2.6. slijedi f
n
(1) ≤ 3,
∀n ∈ N, imamo f
n
(x) ≤ 3
m
, ∀n ∈ N. Odatle slijedi konvergencija niza
(f
n
(x))
n
, ∀x ∈ [0, +∞`.
Svojstvo 1. je jasno, a svojstvo 2. slijedi iz primjera 2.6. Za x, y ≥ 0
imamo

1 +
x
n

1 +
y
n

=

1 +
x + y
n
+
xy
n
2

1 +
x + y
n

.
Vrijedi

1 +
x
n

n

1 +
y
n

n

1 +
x + y
n

n
=

1 +
x + y
n
+
xy
n
2

n

1 +
x + y
n

n
=
2.4. LIMES SUPERIOR I LIMES INFERIOR 51
=
xy
n
2
¸
n−1
¸
k=0

1 +
x + y
n
+
xy
n
2

n−1−k

1 +
x + y
n

k
¸
,
pa zbog prethodne nejednakosti imamo
xy
n

1 +
x + y
n

n−1

1 +
x
n

n

1 +
y
n

n

1 +
x + y
n

n

xy
n

1 +
x
n

n−1

1 +
y
n

n−1
.
Sada iz prethodne nejednakosti za n →∞ dobijemo
lim
n→∞
¸

1 +
x
n

n

1 +
y
n

n

1 +
x + y
n

n

= 0,
odakle slijedi svojstvo 3.
Sada definiramo funkciju exp : R →'0, +∞` na slijede´ci naˇcin:
exp(x) =

f(x) ; x ≥ 0,
1
f(−x)
; x < 0.
(2.7)
Pokaˇzimo da vrijedi exp(x + y) = exp(x) exp(y), ∀x, y ∈ R. Ako su x i
y istog predznaka, onda je jednakost jasna. Jedini interesantni sluˇcajevi su
x > 0, y < 0, x + y > 0 i x > 0, y < 0, x + y > 0. U prvom sluˇcaju imamo
f(x) = f(x + y + (−y)) = f(x + y)f(−y), pa je exp(x + y) = f(x + y) =
f(x)
1
f(−y)
= exp(x) exp(y), a drugi ide analogno.
2.4 Limes superior i limes inferior
Lema 2.1. Svaki niz (a
n
)
n
u R ima monoton podniz.
Dokaz: Neka je A
m
= ¦a
n
; n ≥ m¦. Promatramo dva sluˇcaja:
1. ∃m ∈ N tako da skup A
m
nema maksimum.
2. ∀m ∈ N skup A
m
ima maksimum.
1. sluˇcaj: Bez smanjenja op´cenitosti uzmimo da je m = 1, tj. ve´c A
1
nema maksimum. To znaˇci da ∀n ∈ N ∃k ∈ N, k > n i a
k
> a
n
.
Poˇcnimo s n = 1 i medu svim k > 1 takvim da je a
k
> a
1
uzmimo
najmanji i oznaˇcimo ga s p
1
, tj. a
p
1
> a
1
. Sada promatramo skup A
p
1
. Ovaj
skup isto nema maksimum, jer kada bi ga imao, onda bi i prethodni A
1
imao.
Medu svim k > p
1
takvim da je a
k
> a
p
1
uzmimo najmanji i oznaˇcimo ga s
52 POGLAVLJE 2. NIZOVI
p
2
, tj. a
p
2
> a
p
1
, itd. Ovim postupkom dobivamo strogo rastu´ci niz (p
n
)
n
u
N takav da je a
pn
< a
p
n+1
, ∀n ∈ N, tj. podniz (a
pn
)
n
je strogo rastu´ci.
2. sluˇcaj: Neka je b
1
= max A
1
. Medu onim k ∈ N za koje je a
k
= b
1
uzmimo najmanji i oznaˇcimo ga s p
1
, tj. (j < p
1
) ⇒ (a
j
< a
p
1
). Sada
gledamo A
p
1
+1
i neka je b
2
= max A
p
1
+1
. Jasno, b
2
≤ b
1
. Medu svim k > p
1
za koje je a
k
= b
2
uzmimo najmanji i oznaˇcimo ga s p
1
. Jasno je da vrijedi
a
p
2
≤ a
p
1
, itd. Tim postupkom dobijemo strogo rastu´ci niz (p
n
)
n
u N takav
da je a
pn
≥ a
p
n+1
, ∀n ∈ N, tj. podniz (a
pn
)
n
je padaju´ci.
Korolar 2.2. Za konaˇcno nizova a
(1)
, a
(2)
, . . . , a
(n)
postoji strogo rastu´ci niz
p : N →N takav da su svi podnizovi a
(1)
◦ p, a
(2)
◦ p, . . . , a
(n)
◦ p monotoni.
Dokaz: Iz leme 2.1. postoji strogo rastu´ci niz q
(1)
: N → N takav da je
a
(1)
◦ q
(1)
monoton podniz od a
(1)
. Sada gledamo podnizove a
(1)
◦ q
(1)
, a
(2)

q
(1)
, . . . , a
(n)
◦ q
(1)
od kojih je prvi monoton, a ostali ne moraju bit mono-
toni. Sada po lem1 2.1. postoji strogo rastu´ci niz q
(2)
: N → N takav
da je a
(2)
◦ q
(1)
◦ q
(2)
monoton podniz od a
(2)
◦ q
(1)
. Zbog toga ˇsto je podniz
monotonog niza i sam monoton, medu podnizovima a
(1)
◦q
(1)
◦q
(2)
, a
(2)
◦q
(1)

q
(2)
, . . . , a
(n)
◦ q
(1)
◦ q
(2)
su prva dva monotona, a ostali ne moraju biti. Ovim
postupkom u n koraka dolazimo do podnizova a
(1)
◦ p, a
(2)
◦ p, . . . , a
(n)
◦ p,
gdje je p = q
(1)
◦ q
(2)
◦ ◦ q
(n)
, koji su svi monotoni.
U teoremu 2.1. i primjeru 2.2. smo vidjeli da je ograniˇcenost niza nuˇzna,
ali ne i dovoljna za konvergenciju toga niza. Slijede´ci teorem govori o tome
ˇsto se ipak moˇze zakljuˇciti iz ograniˇcenosti niza.
Teorem 2.6 (Weierstrass
1
). Ograniˇcen niz u R ima konvergentan podniz.
Dokaz: Pomo´cu leme 2.1. moˇzemo na´ci monoton podniz zadanog niza.
Poˇsto je niz ograniˇcen, onda je i svaki njegov podniz ograniˇcen. Sada za taj
ograniˇcen i monoton podniz iz teorema 2.3. slijedi konvergencija.
Definicija 2.6. Kaˇzemo da je α ∈ R gomiliˇste niza (a
n
)
n
realnih brojeva,
ako postoji podniz (a
pn
)
n
niza (a
n
)
n
takav da vrijedi lim
n→∞
a
pn
= α.
Iz definicije slijedi da je α ∈ R gomiliˇste niza (a
n
)
n
ako i samo ako ∀ε > 0
okolina 'α −ε, α + ε` sadrˇzi beskonaˇcno ˇclanova niza.
Primjer 2.7.
1
Karl Theodor Wilhelm Weierstrass (Ostenfelde, 31. listopad 1815. - Berlin, 19.
veljaˇca 1897.) njemaˇcki matematiˇcar
2.4. LIMES SUPERIOR I LIMES INFERIOR 53
i. Svaki ograniˇceni niz ima barem jedno gomiliˇste u R.
ii. Svaki konvergentan niz ima toˇcno jedno gomiliˇste, a to je graniˇcna
vrijednost.
iii. Niz iz primjera 2.2. ima toˇcno dva gomiliˇsta jer je (−1)
2n
→ 1 i
(−1)
2n−1
→−1.
iv. Skupovi N i Q su ekvipotentni, tj. postoji bijektivni niz r : N → Q.
Tada je R skup svih gomiliˇsta niza (r
n
)
n
, tj. svaki realan broj je limes
nekog niza racionalnih brojeva.
v. Niz (n)
n
nema niti jedno gomiliˇste u R.
Definicija 2.7. Neka je (a
n
)
n
ograniˇcen niz realnih brojeva i A ⊂ R skup
svih gomiliˇsta tog niza.
Supremum skupa A zovemo limes superior niza (a
n
)
n
i oznaˇcavamo
s limsup
n→∞
a
n
ili lim
n
a
n
, .
Infimum skupa A zovemo limes inferior niza (a
n
)
n
i oznaˇcavamo s
liminf
n→∞
a
n
ili lim
n
a
n
, .
Broj L ∈ R je limes superior niza (a
n
)
n
ako i samo ako vrijedi:
1. ∀ε > 0, je a
n
< L + ε za gotovo sve ˇclanove niza.
2. ∀ε > 0, je L −ε < a
n
za beskonaˇcno ˇclanova niza.
Broj ℓ ∈ R je limes inferior niza (a
n
)
n
ako i samo ako vrijedi:
1. ∀ε > 0, je ℓ −ε < a
n
za gotovo sve ˇclanove niza.
2. ∀ε > 0, je a
n
< ℓ + ε za beskonaˇcno ˇclanova niza.
Teorem 2.7. Ograniˇcen niz (a
n
)
n
u R je konvergentan ako i samo ako je
liminf
n→∞
a
n
= limsup
n→∞
a
n
.
Dokaz: Ako je niz (a
n
)
n
konvergentan, onda je po teoremu 2.2. svaki njegov
podniz ima istu graniˇcnu vrijednost kao i niz, pa je skup svih gomiliˇsta niza
jednoˇclan.
Obratno, ako vrijedi gornja jednakost, onda je skup svih gomiliˇsta jednoˇclan
i neka je α njegov element. Tada ∀ε > 0, iz definicije limesa inferiora, gotovo
svi ˇclanovi niza su > α−ε, a iz definicije limesa superiora, gotovo svi ˇclanovi
niza su < α + ε, tj. gotovo svi ˇclanovi su u intervalu 'α − ε, α + ε`. Dakle,
α = lim
n→∞
a
n
.
54 POGLAVLJE 2. NIZOVI
2.5 Cauchyjev niz
Sada navodimo nuˇzan i dovoljan uvjet za konvergenciju realnog niza koji u
sebi ne upotrebljava pojam limesa. Dakle, pomo´cu njega moˇzemo ispitati
konvergenciju niza a da nemamo kandidata za njegov limes.
Definicija 2.8. Kaˇzemo da je niz (a
n
)
n
realnih brojeva Cauchyjev
1
ili fun-
damentalan niz ako
(∀ε > 0)(∃n
ε
∈ N)(∀n, m ∈ N)((n, m > n
ε
) ⇒([a
n
−a
m
[ < ε)). (2.8)
Teorem 2.8. Niz u R je konvergentan ako i samo ako je Cauchyjev.
Dokaz: Neka je (a
n
)
n
konvergentan niz i a = lim
n
a
n
, tj.
(∀ε > 0)(∃n
ε
∈ N)(∀n ∈ N)((n > n
ε
) ⇒([a
n
−a[ <
ε
2
)).
Neka je n, m > n
ε
, pa imamo [a
n
− a
m
[ ≤ [a
n
− a[ + [a − a
m
[ <
ε
2
+
ε
2
= ε,
dakle uvjet (2.8) je nuˇzan.
Obratno, neka je (a
n
)
n
Cauchyjev niz. Pokaˇzimo da je taj niz ograniˇcen.
Iz (2.8) za ǫ = 1 imamo n
1
∈ N takav da ∀n, m ∈ N, (n, m > n
1
) ⇒
([a
n
−a
m
[ < 1). Odatle za n > n
1
imamo [a
n
[ ≤ [a
n
−a
n
1
+1
[ +[a
n
1
+1
[. Sada
je M = max¦[a
1
[, . . . , [a
n
1
[, 1 +[a
n
1
+1
[¦ takav da vrijedi [a
n
[ ≤ M, ∀n ∈ N.
Po teoremu 2.6. ograniˇcen (a
n
)
n
niz ima konvergentan podniz (a
pn
)
n
, tj.
postoji a = lim
n
a
pn
. Pokaˇzimo da vrijedi a = lim
n
a
n
. Uzmimo ε > 0 po
volji. Iz konvergencije podniza (a
pn
)
n
imamo n

ε
∈ N takav da
((n > n

ε
) ⇒([a
pn
−a[ <
ε
2
)).
Zato ˇsto je niz (a
n
)
n
Cauchyjev imamo n
′′
ε
∈ N takav da
((n > n
′′
ε
) ⇒([a
n
−a
m
[ <
ε
2
)).
Neka je n
ε
= max¦n

ε
, n
′′
ε
¦ pa za n > n
ε
, zbog p
n
≥ n, slijedi
[a
n
−a[ ≤ [a
n
−a
pn
[ + [a
pn
−a[ <
ε
2
+
ε
2
= ε,
tj. a = lim
n
a
n
.
Cauchyjevo svojstvo je posebno vaˇzno u op´cenitijim strukturama od skupa
R, gdje nismo u mogu´cnosti pomo´cu uredaja definirati pojam potpunosti
skupa, kao u Aksiomu 15. Takav je npr. skup kompleksnih brojeva C o
kojem govorimo u slijede´coj toˇcki. Tada se kaˇze da je skup potpun ako svaki
Cauchyjev niz iz skupa konvergira u tom skupu.
1
Augustin Louis Cauchy (Paris, 21. kolovoz 1789. – Sceaux-Paris, 23. svibanj 1857.)
francuski matematiˇcar
2.6. POLJE C, NIZOVI U C 55
2.6 Polje C, nizovi u C
2.6.1 Polje kompleksnih brojeva C
Neka je RR Kartezijev produkt skupa R sa samim sobom. RR je skup
svih uredenih parova (a, b) gdje su a, b ∈ R. Sada na R R definiramo
operacije zbrajanja i mnoˇzenja.
Neka je ⊕ : (RR) (RR) →(RR) operacija zbrajanja definiran s
∀(a, b), (c, d) ∈ R R, (a, b) ⊕(c, d) = (a + c, b + d), (2.9)
i neka je ⊙ : (R R) (R R) →(R R) operacija mnoˇzenja definiran s
∀(a, b), (c, d) ∈ R R, (a, b) ⊙(c, d) = (ac −bd, ad + bc). (2.10)
U daljnjem tekstu ´cemo umjesto oznaka ⊕ i ⊙ koristiti iste oznake kao i za
operacije u R, tj. + i , s tim da je uvijek jasno kada su operacije s parovima
realnih brojeva ili sa samim realnim brojevima.
Skup R R snabdjeven operacijom zbrajanja (2.9) i mnoˇzenja (2.10)
zovemo skup kompleksnih brojeva i oznaˇcavamo s C.
Teorem 2.9. Skup kompleksnih brojeva C je polje.
Dokaz: Pokaˇzimo da za skup C i operacije zbrajanja (2.9) i mnoˇzenja (2.10)
vrijede aksiomi A 1. do A 9. Aksiomi A 1. i A 4. slijede direktno iz istih
aksioma za R i definicije operacije zbrajanja. Neutralni element za zbrajanje
je par (0, 0), tj. (0, 0) +(a, b) = (0 +a, 0 +b) = (a +0, b +0) = (a, b). Za bilo
koji par (a, b) suprotni par −(a, b) = (−a, −b). Vrijedi (a, b) + (−a, −b) =
(a + (−a), b + (−b)) = (0, 0) i (−a, −b) + (a, b) = (−a + a, −b + b) = (0, 0).
Asocijativnost i komutativnost mnoˇzenja i distributivnost mnoˇzenja na
zbrajanje slijede direktnim raˇcunom iz asocijativnosti i komutativnost mnoˇzenja
i zbrajanja na R, te distributivnosti mnoˇzenja na zbrajanje u R. Jedinica
ili neutralni element za mnoˇzenje je par (1, 0), tj. za svaki par (a, b) imamo
(a, b)(1, 0) = (a1−b0, a0+b1) = (a, b) i (1, 0)(a, b) = (1a−0b, 1b+0a) = (a, b).
Za svaki (a, b) = (0, 0), tj. a
2
+ b
2
= 0, definiramo
(a, b)
−1
=

a
a
2
+ b
2
,
−b
a
2
+ b
2

.
Vrijedi (a, b)

a
a
2
+ b
2
,
−b
a
2
+ b
2

=

aa −b(−b)
a
2
+ b
2
,
a(−b) + ba
a
2
+ b
2

= (1, 0).

56 POGLAVLJE 2. NIZOVI
Na C moˇzemo definirati uredaj ((a, b) _ (c, d))
def
= (a ≤ c) ∧ (b ≤ d). Taj
uredaj je samo parcijalni uredaj, jer npr. (1, 0) i(0, 1) nisu usporedivi.
Uoˇcimo podskup R

= ¦(x, 0); x ∈ R¦ ⊂ C. Taj skup je zatvoren na
operacije zbrajanja i mnoˇzenja, tj. (a, 0) + (b, 0) = (a + b, 0) i (a, 0)(b, 0) =
(ab, 0). U skupu R

vrijede aksiomi A 1. do A 9.
ˇ
Stoviˇse, restrikcija relacija
parcijalnog uredaja na C daje na R

linearan uredaj koji je u skladu s op-
eracijama zbrajanja i mnoˇzenja. Tako je R

uredeno potpuno polje, dakle,
moˇzemo ga izjednaˇciti s R. U tom smislu piˇsemo (0, 0) = 0, (1, 0) = 1 i
op´cenito (a, 0) = a.
Kompleksan broj (0, 1) zovemo imaginarna jedinica i oznaˇcavamo ga s
i = (0, 1). Tako za svaki kompleksan broj vrijedi (a, b) = (a, 0)+(b, 0)(0, 1) pa
piˇsemo (a, b) = a+bi. Tako vrijedi i
2
= (0, 1)(0, 1) = (−1, 0) = −(1, 0) = −1,
pa se operacije s kompleksnim brojevima svode na operacije s binomima. Ako
je z = a + bi ∈ C, onda je a = Rez realni dio i b = Imz imaginarni dio od z.
Za komleksni broj z = a+bi definiramo njegov konjugirani broj z = a−bi.
Realni broj [z[ =

a
2
+ b
2
=

zz zovemo modul kompleksnog broja z.
Vrijedi [Rez[ = [a[ ≤

a
2
+ b
2
= [z[ i [Imz[ = [b[ ≤

a
2
+ b
2
= [z[. Za
z, v ∈ C vrijedi z + v = z + v, zv = zv i [zv[ = [z[[v[. Takoder, za modul
vrijedi nejednakost trokuta
[z + v[ ≤ [z[ +[v[, ∀ z, v ∈ C. (2.11)
Vrijedi
[z + v[
2
= (z + v)(z + v) = [z[
2
+[v[
2
+ zv + zv = [z[
2
+[v[
2
+ 2Re(zv) ≤
≤ [z[
2
+[v[
2
+ 2[Re(zv)[ ≤ [z[
2
+[v[
2
+ 2[zv[ = ([z[ +[v[)
2
.
Odatle zbog rasta funkcije

na R
+
slijedi (2.11).
2.6.2 Eksponencijalna funkcija na C
Definiramo funkciju f : C →C na slijede´ci naˇcin:
f(x + iy) = e
x
(cos y + i sin y), ∀ x, y ∈ R. (2.12)
Za y = 0 dobijemo f(x) = e
x
, ∀ x, y ∈ R, pa je f proˇsirenje eksponencijalne
funkcije s R na C. Pokaˇzimo da to proˇsirenje zadovoljava osnovnu funkcijsku
jednakost koja karakterizira eksponencijalnu funkciju. Za z = x + iy, z

=
x

+ iy

, gdje su x, x

, y, y

∈ R, imamo
f(z)f(z

) = f(x + iy)f(x

+ iy

) = e
x
(cos y + i sin y)e
x

(cos y

+ i sin y

) =
2.6. POLJE C, NIZOVI U C 57
= e
x+x

[cos y cos y

−sin y sin y

+ i(sin y cos y

+ cos y sin y

)] =
= e
x+x

[cos(y + y

) + i sin(y + y

)] = f(x + x

+ i(y + y

)) = f(z + z

).
Iz (2.12) vidimo da vrijedi f(z) = f(z), ∀z ∈ C. Takoder, ako je f(x+iy) = 0
onda zbog e
x
> 0 iz (2.12) slijedi cos y = sin y = 0, ˇsto je nemogu´ce zbog
(1.24).
Dakle imamo funkciju f : C → C ` ¦0¦ koju oznaˇcavamo s f(z) = e
z
,
∀z ∈ C. Sada moˇzemo kompleksnu eksponencijalnu funkciju pisati u obliku
e
x+iy
= e
x
(cos y + i sin y), ∀ x, y ∈ R. (2.13)
Za x = 0 dobije se Eulerova formula
e
iy
= cos y + i sin y, ∀ y ∈ R, (2.14)
iz koje slijedi veza trigonometrijskih funkcija i eksponencijalne funkcije
sin y =
e
iy
−e
−iy
2i
,
cos y =
e
iy
+ e
−iy
2
. (2.15)
Takoder, za svaki z ∈ C moˇzemo definirati
sin z =
e
iz
−e
−iz
2i
, (2.16)
cos iz =
e
iz
+ e
−iz
2
, (2.17)
shz =
e
z
−e
z
2i
, (2.18)
chiz =
e
z
+ e
z
2
. (2.19)
Lako se vidi da vrijedi cos iz = chz, sin iz = ishz.
2.6.3 Nizovi u C, limes niza u C
Neka je (a
n
)
n
niz u C , gdje je a
n
= α
n

n
i, ∀n ∈ N. Tako imamo pridruˇzena
dva realna komponentna niza (α
n
)
n
i (β
n
)
n
.
58 POGLAVLJE 2. NIZOVI
Definicija 2.9. Niz kompleksnih brojeva (a
n
)
n
konvergira ili teˇzi ka kompleksnom broju a ∈ C
ako svaki otvoreni krug polumjera ε oko toˇcke a
sadrˇzi gotovo sve ˇclanove niza, tj.
(∀ε > 0), (∃n
ε
∈ N), (∀n ∈ N),
((n > n
ε
) ⇒([a
n
−a[ < ε)). (2.20)
0
Re z
Im z
a
Ε
Definicija limesa niza u C je formalno ista kao i u R, te je stoga za oˇcekivati
da vrijede svojstva koja vrijede za konvergentne nizove u R. To se moˇze
dokazati koriste´ci definiciju limesa (2.20). Mi ´cemo to uˇciniti tako ˇsto ´cemo
dokazati da konvergiraju komponentni nizovi (α
n
)
n
i (β
n
)
n
.
Teorem 2.10. Neka je (a
n
)
n
niz u C , gdje je a
n
= α
n

n
i, ∀n ∈ N. Vrijedi
lim
n
a
n
= a = α + βi ako i samo ako je α = lim
n
α
n
i β = lim
n
β
n
.
Dokaz: Ako je a = lim
n
a
n
i a = α +βi, onda vrijedi [α
n
−α
n
[ ≤ [a
n
−a[ i

n
−β[ ≤ [a
n
−a[, odakle odmah imamo α = lim
n
α
n
i β = lim
n
β
n
. Obratno,
neka je α = lim
n
α
n
i β = lim
n
β
n
. Zbog [a
n
−a[ =


n
−α
n
[
2
+[β
n
−β[
2
slijedi a = lim
n
a
n
, gdje je a = α + βi.
Zato ˇsto se operacije s kompleksnim nizovima svode na operacije s realnim
komponentnim nizovima, sada je odmah jasno da i u kompleksnom sluˇcaju
vrijedi teorem 2.4. Za konvergentne nizove (a
n
)
n
, a
n
= α
n
+ β
n
i, ∀n ∈ N i
(b
n
)
n
, b
n
= γ
n
+ δ
n
i, ∀n ∈ N, imamo
lim
n
(a
n
+b
n
) = lim
n
((α
n

n
) + (β
n

n
)i) = lim
n

n

n
) +lim
n

n

n
)i =
= (lim
n
α
n
+ lim
n
β
n
i) + (lim
n
γ
n
+ lim
n
δ
n
i) = lim
n
a
n
+ lim
n
b
n
.
Naravno, i za mnoˇzenje imamo
lim
n
(a
n
b
n
) = lim
n
((α
n
γ
n
−β
n
δ
n
) + (αδ
n
+ β
n
γ)i =
= (lim
n
α
n
lim
n
γ
n
−lim
n
β
n
lim
n
δ
n
) + (lim
n
αlim
n
δ
n
+ lim
n
β
n
lim
n
γ)i) =
= (lim
n
α
n
+ lim
n
β
n
i)(lim
n
γ
n
+ lim
n
δ
n
i) = lim
n
a
n
lim
n
b
n
.
Takoder vrijedi i teorem 2.6. o ograniˇcenom nizu. Ako je kompleksni
niz (a
n
)
n
= (α
n
+ β
n
i)
n
ograniˇcen, onda su ograniˇceni njegovi komponentni
nizovi. Sada pomo´cu korolara 2.2 imamo njihove monotone podnizove s istim
indeksima (α
pn
)
n
i (β
pn
)
n
, pa smo u mogu´cnosti konstruirati konvergentan
podniz (a
pn
)
n
= (α
pn
+ β
pn
i)
n
kompleksnog niza (a
n
)
n
.
2.6. POLJE C, NIZOVI U C 59
Primjer 2.8. Neka je a ∈ C, [a[ < 1. Tada je lim
n→∞
a
n
= 0.
Zbog [a
n
− 0[ = [a
n
[ − 0 = [a[
n
− 0 bez smanjenja op´cenitosti moˇzemo
uzeti 0 < a < 1. Tada vrijedi a
n+1
< a
n
, ∀n ∈ N, tj. niz (a
n
)
n
je strogo
padaju´ci. Po teoremu 2.3. lim
n→∞
a
n
= α = inf¦a
n
; n ∈ N¦ ≥ 0. Sada iz
∀n ∈ N, α ≤ a
n
, imamo ∀n ∈ N,
α
a
≤ a
n−1
. Iz svojstva infimuma slijedi
α
a
≤ α ⇒α(1 −a) ≤ 0 ⇒α ≤ 0 ⇒α = 0.
60 POGLAVLJE 2. NIZOVI
Poglavlje 3
Limes funkcije i neprekidnost
funkcije
U ovom poglavlju obradujemo vaˇzne pojmove limesa funkcije i neprekidnosti
funkcije.
ˇ
Zelimo intuitivno promiˇsljanje o tim pojmovima pretvoriti u strogi
matematiˇcki jezik, tako da omogu´cimo egzaktno koriˇstenje tih pojmova na
funkcijama s kojima radimo.
3.1 Limes funkcije
Neka su zadane funkcije a : N → R, a(n) =
1
n
, ∀n ∈ N i f : '0, +∞` → R,
f(x) =
1
x
, ∀x ∈ R. Prva funkcija je niz i u prethodnom poglavlju smo
dobro prouˇcili ˇsto znaˇci lim
n→∞
1
n
= 0.
ˇ
Sto se tiˇce funkcije f, priliˇcno je jasno
intuitivno poimanje pojma lim
x→∞
1
x
= 0. Malo je manje jasno kako u vezu
dovesti lim
x→1
1
x
= 1 i analognu priˇcu s nizom. Kod niza nismo u mogu´cnosti
konstruirati proces pribliˇzavanja argumenata n k broju 1, dok kod realnih
brojeva je to mogu´ce. U slijede´coj definiciji dana je veza limesa funkcije i
limesa niza.
Definicija 3.1. Neka je I ⊆ R otvoren interval i c ∈ I. Za funkciju f :
I ` ¦c¦ →R kaˇzemo da ima limes u toˇcki c jednak L ako za svaki niz (c
n
)
n
u I vrijedi:
( lim
n→∞
c
n
= c) ⇒( lim
n→∞
f(c
n
) = L).
Tada piˇsemo lim
x→c
f(x) = L.
Iz definicije je vidljivo da je pribliˇzavanje broja x prema c ekvivalentno
pribliˇzavanju svih nizova koji konvergiraju k c. Dakle, u definiciji je potrebno
61
62 POGLAVLJE 3. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE
promatrati sve takve nizove, a ne samo jedan niz ili njih konaˇcno mnogo.
Tada se slike tih nizova po funkciji f moraju pribliˇzavati istom broju L. S
druge strane, nizovi koji konvergiraju k c imaju toˇcke i lijevo i desno od c,
pa je prirodno pretpostaviti da je toˇcka c iz nekog otvorenog intervala koji
je sadrˇzan u domeni funkcije f.
Prethodni pojam je mogu´ce opisati i bez upotrebe nizova. To je sadrˇzaj
tzv Cauchyjeve definicije limesa funkcije u toˇcki, koju dokazujemo u sljede´cem
teoremu.
Teorem 3.1 (Cauchyjeva definicija limesa). Neka je I ⊆ R otvoren interval,
c ∈ I i f : I ` ¦c¦ → R. Limes funkcije f u toˇcki c postoji i lim
x→c
f(x) = L
ako i samo ako vrijedi
(∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ I) ((0 < [x −c[ < δ) ⇒([f(x) −L[ < ε)). (3.1)
Dokaz: Neka vrijedi (3.1). Uzmimo bilo koji niz (c
n
)
n
u I ` ¦c¦ takav da je
c = lim
n
c
n
, tj.
(∀δ > 0)(∃n
δ
∈ N)(∀n ∈ N)((n > n
δ
) ⇒([c
n
−c[ < δ)). (3.2)
Pokaˇzimo da je tada lim
n
f(c
n
) = L, tj.
(∀ε > 0)(∃n
ε
∈ N)(∀n ∈ N)((n > n
ε
) ⇒([f(c
n
) −L[ < ε)). (3.3)
Za ε > postoji δ > 0 tako da vrijedi (3.1). Za taj δ postoji n
δ
tako je
ispunjeno (3.2). Uzmimo sada n
ε
= n
δ
i za ∀n ∈ N imamo
(n > n
ε
) ⇒([c
n
−c[ < δ) ⇒([f(c
n
) −L[ < ε),
a to je upravo (3.3).
Obratno, neka je lim
x→c
f(x) = L, tj. vrijedi definicija 3.1. i neka ne vrijedi
(3.1), tj.
(∃ε > 0)(∀δ > 0)(∃x
δ
∈ I)((0 < [x
δ
−c[ < δ) ∧([f(x
δ
) −L[ ≥ ε > 0)). (3.4)
Sada za svaki n ∈ N uzmimo δ
n
=
1
n
u 3.4. i dobijemo c
n
= x1
n
. Tako smo
doˇsli do niza (c
n
)
n
u I ` ¦c¦ za koji vrijedi [c
n
−c[ <
1
n
i [f(c
n
) −L[ ≥ ε > 0,
dakle, lim
n
c
n
= c, a niz (f(c
n
))
n
ne konvergira k L (kontradikcija s definici-
jom 3.1.). Dakle, ako je lim
x→c
f(x) = L, onda vrijedi (3.1).
Napomena 3.1. Cauchyjeva definicija limesa funkcije ima jednostavnu ge-
ometrijsku interpretaciju koja glasi:
Za svaku okolinu 'L−ε, L+ε` broja L postoji okolina 'c −δ, c +δ` broja
c koja se, s izuzetkom toˇcke c, preslikava u okolinu 'L −ε, L + ε`, tj.
f('c −δ, c + δ` ` ¦c¦) ⊆ 'L −ε, L + ε`.
3.1. LIMES FUNKCIJE 63
Limes funkcije je u skladu sa operacijama zbrajanja i mnoˇzenja s funkci-
jama. To je posljedica ˇcinjenice da je limes niza u skladu s tim operacijama
i definicije 3.1.
Teorem 3.2. Neka je I ⊆ R otvoren interval, c ∈ I i f, g : I ` ¦c¦ → R za
koje postoje lim
x→c
f(x) i lim
x→c
g(x). Tada vrijedi:
1. Funkcija f ±g ima limes u c i lim
x→c
(f(x) ±g(x)) = lim
x→c
f(x) ±lim
x→c
g(x).
2. Za svaki λ ∈ R funkcija λf ima limes u c i lim
x→c
λf(x) = λ lim
x→c
f(x).
3. Funkcija fg ima limes u c i lim
x→c
(f(x)g(x)) = lim
x→c
f(x) lim
x→c
g(x).
4. Ako je g(x) = 0, ∀x ∈ I ` ¦c¦ i lim
x→c
g(x) = 0, funkcija
f
g
ima limes u c
i lim
x→c
f(x)
g(x)
=
lim
x→c
f(x)
lim
x→c
g(x)
.
5. Funkcija [f[ ima limes u c i lim
x→c
[f(x)[ = [ lim
x→c
f(x)[.
Dokaz: Sve tvrdnje slijede iz odgovaraju´cih tvrdnji u teoremu 2.4. za nizove
(f(c
n
))
n
i (g(c
n
))
n
.
Teorem 3.3 (teorem o sendviˇcu). Neka je I ⊆ R otvoren interval, c ∈ I i
f, g : I ` ¦c¦ →R za koje postoje lim
x→c
f(x) i lim
x→c
g(x).
1. Ako je f(x) ≤ g(x), ∀x ∈ I ` ¦c¦, onda je lim
x→c
f(x) ≤ lim
x→c
g(x).
2. ako je h : I`¦c¦ →R takva da vrijedi f(x) ≤ h(x) ≤ g(x), ∀x ∈ I`¦c¦ i
lim
x→c
f(x) = lim
x→c
g(x) = L, onda funkcija h ima limes u c i lim
x→c
h(x) = L.
Dokaz: Tvrdnje slijede iz odgovaraju´cih tvrdnji u teoremu 2.5. za nizove
(f(c
n
))
n
,(g(c
n
))
n
i (h(c
n
))
n
.
64 POGLAVLJE 3. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE
Primjer 3.1. Pokazati da je lim
x→0
sin x
x
= 1.
Na trigonometrijskoj kruˇznici je vidljivo da je luk
koji odgovara vrijednosti kuta x > 0 u radijan-
ima ve´ci od tetive toga luka koja je hipotenuza
pravokutnog trokuta △ACD ˇcija je jedna kateta
duljine sin α, tj. sin α < α za α > 0. Odatle
imamo nejednakost
sin x
x
< 1, za x > 0. Zbog
neparnosti brojnika i nazivnika, ta nejednakost
vrijedi za sve x = 0. Sliˇcno, usporedimo li povrˇsinu
kruˇznog isjeˇcka P
OAD
=
1
2
α i povrˇsinu trokuta
P
△OBD
=
1
2
tg α, slijedi α < tg α, tj. cos x <
sinx
x
za 0 < x <
π
4
. Zbog parnosti funkcija s obije
strane nejednakosti isto vrijedi za sve x = 0.
Dakle, imamo nejednakosti cos x <
sinx
x
< 1, za
sve 0 < [x[ <
π
4
. Zbog lim
x→0
cos x = 1 i teorema 3.3.
slijedi lim
x→0
sin x
x
= 1.
0
1
Α
D C
B
A
x
y
sin x

x
cos x
Π

2
0
1
x
y
Primjer 3.2. Pokazati da je lim
x→0
e
x
−1
x
= 1.
Eksponencijalnu funkciju smo definirali u (2.7) pomo´cu funkcije f(x) =
lim
n→∞

1 +
x
n

n
iz propozicije 2.2. Za x > 0 i n ∈ N vrijedi
1 ≤

1 +
x
n

n
−1
x
=
1
n
¸

1 +
x
n

n−1
+ + 1

1 +
x
n

n−1
,
Odakle za n →∞ imamo
1 ≤
f(x) −1
x
≤ f(x). (3.5)
Za x < 0, zamjenom x s −x u (3.5) i djeljenjem s f(−x) > 0 dobijemo
1
f(−x)

1
f(−x)
−1
x
≤ 1. (3.6)
Iz (3.5) i (3.6) pomo´cu definicije eksponencijalne funkcije (2.7), za svaki x = 0
imamo
min¦1, e
x
¦ ≤
e
x
−1
x
≤ max¦1, e
x
¦, (3.7)
ˇsto zbog lim
x→0
e
x
= 1 pomo´cu teorema 3.3 daje tvrdnju.
3.1. LIMES FUNKCIJE 65
3.1.1 Limes u R
Pojam limesa funkcije moˇzemo proˇsiriti na sluˇcajeve kada argument funkcije
teˇzi k ±∞ ili kada vrijednost funkcije teˇzi k ±∞ ili oboje. Najprirodnije je
to uˇciniti tako da iskoristimo geometrijsku interpretaciju limesa iz napomene
3.1., s tim da prilagodimo pojam okoline novim situacijama. Ve´c smo kod
limesa niza vidjeli da kao okoline toˇcke +∞mogu posluˇziti intervali 'E, +∞`,
gdje je E > 0, sliˇcno, za okoline toˇcke −∞ uzimamo intervale '−∞, −E`,
gdje je E > 0.
Definicija 3.2.
1. Za funkciju f : 'a, +∞` →R kaˇzemo da ima limes u toˇcki +∞ jednak
L ∈ R ako vrijedi:
(∀ε > 0)(∃∆ > 0)(∀x ∈ 'a, +∞`) ((x > ∆) ⇒([f(x) −L[ < ε).
Tada piˇsemo lim
x→+∞
f(x) = f(+∞) = L.
2. Neka je I ⊆ R otvoren interval i c ∈ I. Za funkciju f : I ` ¦c¦ → R
kaˇzemo da ima limes u toˇcki c jednak +∞ ako vrijedi:
(∀E > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ I) ((0 < [x −c[ < δ) ⇒(f(x) > E)).
Tada piˇsemo lim
x→c
f(x) = +∞.
3. Za funkciju f : '−∞, a` →R kaˇzemo da ima limes u toˇcki −∞ jednak
−∞ ako vrijedi:
(∀E > 0)(∃∆ > 0)(∀x ∈ '−∞, a`) ((x < −∆) ⇒(f(x) < −E).
Tada piˇsemo lim
x→−∞
f(x) = f(−∞) = −∞.
U sluˇcaju 1. konaˇcnog limesa u beskonaˇcnosti, tj. c = +∞ ili c = −∞,
vrijede svi rezultati u teoremima 3.2 i 3.3. kao i u sluˇcaju kada je c ∈ R.
Posebno, sluˇcaj lim
x→+∞
f(x) = L direktno poop´cava limes niza. Tako i neki
rezultati koji vrijede za nizove imaju svoj analogon u ovom sluˇcaju.
ˇ
Stoviˇse,
i tehnika dokaza je jednaka.
Teorem 3.4. Neka je f : 'a, +∞` →R rastu´ca funkcija na 'a, +∞`.
Limes od f u +∞ postoji ako i samo ako je f ograniˇcena na 'a, +∞`.
Tada vrijedi lim
x→+∞
f(x) = sup
/a,+∞)
f.
66 POGLAVLJE 3. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE
Dokaz: Neka je f ograniˇcena na 'a, +∞`, tj. postoji L = sup
/a,+∞)
f.
Tada vrijedi:
(i) ∀x > a, f(x) ≤ L,
(ii) ∀ε > 0, ∃x
ε
> a, L −ε < f(x
ε
).
Odatle za ε > 0 i ∆ = x
ε
, zbog rasta funkcije f, imamo
(x > ∆) ⇒(L −ε < f(x
ε
) ≤ f(x) ≤ L < L + ε) ⇒([f(x) −L[ < ε),
tj. lim
x→+∞
f(x) = L.
3.1.2 Jednostrani limes u R
Kada bismo u definiciji 3.1. limesa funkcije f u toˇcki c promatrali samo
nizove koji konvergiraju k c s lijeve strane, ili samo rastu´ce nizove u I ` ¦c¦,
dobili bismo definiciju limesa slijeva funkcije u toˇcki c. Na isti naˇcin bismo
definirali i limes zdesna funkcije u toˇcki c.
Sada ´cemo dati Cauchyjevu definiciju jednostranog limesa funkcije.
Definicija 3.3.
1. Neka je I ⊆ R otvoren interval i c ∈ I. Za funkciju f : I ` ¦c¦ → R
kaˇzemo da ima limes slijeva u toˇcki c jednak L ako vrijedi:
(∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ I) ((0 < c −x < δ) ⇒([f(x) −L[ < ε)). (3.8)
Tada piˇsemo lim
xրc
f(x) = lim
x→c−
f(x) = f(c−) = L.
2. Neka je I ⊆ R otvoren interval i c ∈ I. Za funkciju f : I ` ¦c¦ → R
kaˇzemo da ima limes zdesna u toˇcki c jednak L ako vrijedi:
(∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ I) ((0 < x −c < δ) ⇒([f(x) −L[ < ε)). (3.9)
Tada piˇsemo lim
xցc
f(x) = lim
x→c+
f(x) = f(c+) = L.
Jednostrani limes funkcije ima ista svojstva kao i limes funkcije, dakle,
vrijede teoremi 3.2. i 3.3 ako u njima limes zamijenimo s lijevim ili desnim
limesom.
3.1. LIMES FUNKCIJE 67
Primjer 3.3. Funkcija signum (predznak) defini-
rana s
sgn(x) =

x
[x[
x = 0,
0 x = 0.
nema limes u nuli, ali ima i lijev i desni limes
u nuli i oni su razliˇciti. Za svaki x < 0 je
sgn(x) = −1, a za x > 0 je sgn(x) = 1. Odatle
zakljuˇcujemo da za svaki niz koji konvergira k
nuli slijeva, pripadni niz funkcijskih vrijednosti
ima limes jednak −1, a za one s desna je jednak
1. To znaˇci da funkcija sgn nema limesa u nuli,
ali je zato lim
x→0−
sgn(x) = −1 i lim
x→0+
sgn(x) = 1.
0
1
1
x
y
Veza izmedu limesa funkcije i jednostranih limesa funkcije dana je sli-
jede´cim teoremom.
Teorem 3.5. Neka je I ⊆ R otvoren interval, c ∈ I i f : I ` ¦c¦ → R. Za
funkcija f postoji lim
x→c
f(x) ako i samo ako postoje i jednaki su lim
x→c−
f(x) i
lim
x→c+
f(x).
Dokaz: Ako postoji lim
x→c
f(x) = L, onda vrijedi (3.1), pa onda (3.8) i (3.9))
vrijede s istim L. Obratno, ako vrijede (3.8) i (3.9) s istim L, onda za dano
ε > 0 uzmimo minimalnog δ > 0 od onih koji postoje po (3.8) i (3.9). Za taj
δ > 0 vrijedi implikacija u (3.1).
Interesantno je slijede´ce svojstvo monotonih funkcija.
Teorem 3.6. Neka je I ⊆ R otvoren skup i f : I → R monotona funkcija.
U svakoj toˇcki c ∈ I funkcija f ima lijevi i desni limes. Ako f raste, onda je
f(c−) ≤ f(c) ≤ f(c+), a ako pada f(c−) ≥ f(c) ≥ f(c+).
Dokaz: 1. Neka je f rastu´ca na I. Skup S = ¦f(x); x ∈ I, x < c¦ je odozgo
ograniˇcen s f(c), pa postoji d = sup S. Pokaˇzimo da je d = f(c−), tj.
∀ε > 0, ∃δ > 0, ∀x ∈ I, (c −δ < x < c) ⇒([f(x) −d[ < ε).
Poˇsto je d = sup S imamo
a) ∀x ∈ I, (x < c) ⇒(f(x) ≤ d),
b) ∀ε > 0, ∃x
ε
∈ I, x
ε
< c, d −ε < f(x
ε
).
68 POGLAVLJE 3. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE
Uzmimo sada δ = c −x
ε
> 0 pa zbog rasta funkcije f imamo: (c −δ < x <
c) ⇒
(x
ε
< x < c) ⇒(d −ε < f(x
ε
) ≤ f(x) ≤ d < d + ε) ⇒([f(x) −d[ < ε).
Analogno se dokazuje postojanje f(c+). Tada je f(c+) = inf¦f(x); x ∈
I, x > c¦. Sluˇcaj kada je f padaju´ca funkcija se dokazuje tako da se
prethodni sluˇcaj primijeni na funkciju −f.
3.2 Neprekidnost funkcije u toˇcki
Intuitivno geometrijsko poimanje pojma neprekid-
nosti funkcije povezano je s ˇcinjenicom da od takve
funkcije oˇcekujemo da joj je graf krivulja povuˇcena
u jednom potezu, tj. nije pokidana. U tom
smislu je za oˇcekivati da je funkcija sgn iz prim-
jera 3.3. prekidna u toˇcki 0. Dakle, za oˇcekivati
je da je postojanje limesa u toˇcki nuˇzan uvjet da
bi funkcija u toj toˇcki bila neprekidna. Iz grafa
funkcije na slici desno je vidljivo da to nije i do-
voljan uvjet. Ta funkcija ima limes u toˇcki c, ali
je toˇcka (c, f(c)) izdvojena, tj. limes nije jednak
vrijednosti funkcije. I to je vrsta prekida, iako uk-
lonjiva.
0
fc)
c
f)
x
y
Prethodna razmatranja vode nas na sljede´cu definiciju pojma neprekidnosti
funkcije.
Definicija 3.4. Neka je I ⊆ R otvoren interval i toˇcka c ∈ I. Za funkciju
f : I → R kaˇzemo da je neprekidna u toˇcki c ako postoji limes funkcije
f u toˇcki c i lim
x→c
f(x) = f(c). Funkcija je neprekidna na skupu I ako je
neprekidna u svakoj toˇcki c ∈ I.
Teorem 3.7 (Cauchyjeva definicija). Neka je I ⊆ R otvoren interval, c ∈ I
i funkcija f : I →R.
Funkcija f je neprekidna u toˇcki c ako i samo ako vrijedi
(∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ I) (([x −c[ < δ) ⇒([f(x) −f(c)[ < ε)). (3.10)
Dokaz: Slijedi direktno iz definicije 3.4. i teorema 3.1.
3.2. NEPREKIDNOST FUNKCIJE U TO
ˇ
CKI 69
Kako se uvjet (3.10) upotrebljava kod provjere neprekidnosti funkcije u
toˇcki? Uzmemo ε > 0 po volji i trebamo na´ci ili barem dokazati postojanje
δ > 0 tako da vrijedi gornja implikacija. Primijetimo, ako smo za neki ε
0
> 0
naˇsli odgovaraju´ci δ > 0, onda je taj δ dobar i za svaki ε > ε
0
. Obratno, ako
smo za neki ε > 0 naˇsli odgovaraju´ci δ
0
> 0, onda je svaki 0 < δ < δ
0
dobar
i za taj ε.
Cauchyjeva definicija neprekidnosti funkcije
u toˇcki (3.10) ima jasnu skupovnu inter-
pretaciju koja glasi:
Za svaki interval polumjera ε oko slike f(c)
postoji interval polumjera δ oko c koji se u
njega preslikava, tj.
f('c −δ, c + δ`) ⊆ 'f(c) −ε, f(c) + ε`.
0
fc)
· fc)Ε
V fc)Ε
c

c∆

c∆
f)
x
y
Dajemo nekoliko primjera neprekidnih funkcija. Njihovu neprekidnost
dokazujemo upotrebom Cauchyjeve definicije.
Primjer 3.4. Pokaˇzimo da je konstantna funkcija f : R → R, f(x) = d,
∀x ∈ R, neprekidna u svakoj toˇcki c ∈ R. Jasno je da uvijek vrijedi imp-
likacija (∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ I) (([x −c[ < δ) ⇒(0 = [d −d[ < ε)).
Primjer 3.5. Pokaˇzimo da je funkcija f : R → R, f(x) = x, ∀x ∈ R,
neprekidna u svakoj toˇcki c ∈ R. Uzmimo ε > 0 po volji i neka je δ = ε.
Tada vrijedi implikacija (∀x ∈ I) (([x −c[ < δ = ε) ⇒([x −c[ < ε)), tj. f je
neprekidna u c.
Primjer 3.6. Funkcija f : R → R, f(x) = [x[, ∀x ∈ R, neprekidna je u
svakoj toˇcki c ∈ R. Uzmimo ε > 0 po volji i neka je δ = ε. Zbog nejednakosti
1.11 imamo
(∀x ∈ I) (([x −c[ < δ = ε) ⇒([[x[ −[c[[ ≤ [x −c[ < δ = ε)).
Primjer 3.7. Pokaˇzimo da je funkcija f : R ` ¦0¦ → R, f(x) =
1
x
, ∀x ∈
R ` ¦0¦, neprekidna u svakoj toˇcki c ∈ R ` ¦0¦. Za bilo koji ε > 0 uzmimo
δ = min¦
[c[
2
,
ε[c[
2
2
¦. Imamo
([x −c[ < δ) ⇒

([x −c[ <
[c[
2
) ⇒(
[c[
2
< [x[) ⇒(
ε[c[
2
2
< ε[x[[c[)
([x −c[ <
ε[c[
2
2


70 POGLAVLJE 3. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE
⇒([x −c[ < ε[x[[c[) ⇒

[x −c[
[x[[c[
< ε

1
x

1
c

< ε

.
Primjer 3.8. Pokaˇzimo da je funkcija f : R → R, f(x) = x
2
, ∀x ∈ R,
neprekidna u svakoj toˇcki c ∈ R. Za c = 0 i za bilo koji ε > 0 uzmimo
δ = min¦
[c[
2
,

5[c[
¦. Vrijedi
([x −c[ < δ) ⇒

([x −c[ <
[c[
2
) ⇒([x + c[ <
5[c[
2
) ⇒(

5[c[
<
ε
[x+c[
)
([x −c[ <

5[c[


⇒([x −c[ <
ε
[x + c[
) ⇒([x −c[[x + c[ < ε) ⇒[x
2
−c
2
[ < ε).
Za c = 0 i za bilo koji ε > 0 uzmimo δ =

ε > 0 te imamo ([x[ < δ =

ε) ⇒
([x
2
[ < ε).
Pogledajmo sada nekoliko primjera funkcija koje imaju prekid. Funkcija
f : I → R ima prekid u toˇcki c ∈ I ako nije neprekidna u c. To znaˇci da
moˇzemo na´ci niz (c
n
)
n
u I ⊆ R takav da je lim
n
c
n
= c i da niz (f(c
n
))
n
ne
konvergira k f(c). Negacija Cauchyjeve definicije glasi
(∃ε > 0)(∀δ > 0)(∃x ∈ I) (([x −c[ < δ) ∧ ([f(x) −f(c)[ ≥ ε)). (3.11)
Primjer 3.9. Za funkciju sgn definiranu u primjeru 3.3. je jasno da je
neprekidna u svim toˇckama osim u toˇcki 0. Funkcija je prekidna u nuli jer
ne postoji limes funkcije u nuli.
Primjer 3.10. Funkcija f : R →R definirana s
f(x) =

1; x ∈ Q,
0; x ∈ Q.
je prekidna u svakoj toˇcki. Neka je c ∈ Q i f(c) = 1. Uzmimo niz (c
n
)
n
iz
R ` Q koji konvergira k c. Tada je f(c
n
) = 0, pa niz (f(c
n
))
n
ne konvergira
k 1. Analogno, za c ∈ Q i f(c) = 0, uzmimo niz (c
n
)
n
iz Q koji konvergira k
c. Tada je f(c
n
) = 1, pa niz (f(c
n
))
n
ne konvergira k 0.
3.2. NEPREKIDNOST FUNKCIJE U TO
ˇ
CKI 71
Primjer 3.11. Funkcija f : R →R definirana s
f(x) =

x; x ∈ Q,
0; x ∈ Q.
je prekidna u svakoj toˇcki osim u toˇcki 0, gdje je neprekidna.
Da je f prekidna u svakoj toˇcki c = 0 vidi se sliˇcno kao u prethodnom
primjeru. Naime, za c ∈ Q uzmimo niz (c
n
)
n
iz R ` Q koji konvergira k c.
Tada je f(c
n
) = 0, pa niz (f(c
n
))
n
ne konvergira k c. Za c ∈ Q i f(c) = 0,
uzmimo niz (c
n
)
n
iz Q koji konvergira k c. Tada je f(c
n
) = c
n
, pa niz (f(c
n
))
n
konvergira k c, a ne k 0. Ako je c = 0, onda za niz (c
n
)
n
koji konvergira k 0
i niz (f(c
n
))
n
konvergira k 0.
Iz prethodnih primjera je vidljivo da prekidnost ili neprekidnost u nekoj
toˇcki nema utjecaj na prekidnost ili neprekidnost u ostalim toˇckama.
Ipak, ˇcinjenica da je funkcija neprekidna u nekoj toˇcki ima utjecaj na
ponaˇsanje funkcije u okolini te toˇcke. O tome se radi u slijede´cim lemama.
Lema 3.1. Neka je I ⊆ R otvoren interval, c ∈ I i funkcija f : I → R
neprekidna u c. Tada je f lokalno ograniˇcene oko c, tj. ∃η > 0 i ∃M > 0
tako da je ∀x ∈ I, ([x −c[ < η) ⇒([f(x)[ < M).
Dokaz: Iz Cauchyjeve definicije za ε = 1 postoji δ > 0 takav da vrijedi
(∀x ∈ I) (([x −c[ < δ) ⇒([f(x)[ ≤ [f(x) −f(c)[ +[f(c)[ < 1 +[f(c)[)).
Dakle, tvrdnja vrijedi za η = δ i M = 1 +[f(c)[.
Lema 3.2. Neka je I ⊆ R otvoren interval, c ∈ I i funkcija f : I → R
neprekidna u c. Ako je f(c) = 0 onda funkcija lokalno oko c ˇcuva predznak,
tj. postoji δ > 0 tako da
U sluˇcaju (f(c) > 0) vrijedi ([x −c[ < δ) ⇒(f(x) >
1
2
f(c) > 0),
a u sluˇcaju (f(c) < 0) vrijedi ([x −c[ < δ) ⇒(f(x) <
1
2
f(c) < 0).
Dokaz: U sluˇcaju f(c) > 0 uzmimo ε =
1
2
f(c) > 0 pa iz (3.10) dobijemo
δ > 0 takav da ∀x ∈ I,
([x −c[ < δ) ⇒([f(x) −f(c)[ <
1
2
f(c)) ⇒
⇒(−
1
2
f(c) < f(x) −f(c) <
1
2
f(c)) ⇒(f(x) >
1
2
f(c)).
U sluˇcaju f(c) < 0 uzimamo ε = −
1
2
f(c) > 0 i postupamo analogno.
72 POGLAVLJE 3. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE
3.2.1 Neprekidnost i operacije s funkcijama
Neprekidnost je uskladena sa uobiˇcajenim operacijama s realnim funkcijama.
To je posljedica ˇcinjenice da je limes funkcije u skladu s tim operacijama.
Stoga bez dokaza navodimo slijede´ci teorem.
Teorem 3.8. Neka je I ⊆ R otvoren interval, c ∈ I i neka su funkcije
f, g : I →R neprekidne u c. Tada vrijedi:
1. Za svaki λ, µ ∈ R je funkcija λf + µg neprekidna u c.
2. Funkcija fg je neprekidna u c.
3. Ako je g(x) = 0, ∀x ∈ I, onda je funkcija
f
g
neprekidna u c.
4. Funkcije h, k : I → R definirane s h(x) = max¦f(x), g(x)¦ i k(x) =
min¦f(x), g(x)¦, ∀x ∈ I, su neprekidne u c.
Dokaz: Tvrdnje 1. 2. i 3. slijede direktno iz definicije 3.4. i teorema 3.2.
Za dokaz tvrdnje 4. prvo pretpostavimo da je f(c) = g(c). U sluˇcaju
kada je f(c) > g(c), po lemi 3.2. za funkciju f − g, postoji δ > 0 tako
da ∀x ∈ 'c − δ, c + δ` ∩ I vrijedi f(x) > g(x). Tada je h(x) = f(x), ∀x ∈
'c−δ, c+δ`∩I, iz ˇcega slijedi tvrdnja. Ako je f(c) < g(c) vrijedi h(x) = g(x),
∀x ∈ 'c −δ, c + δ` ∩ I, pa je zakljuˇcak isti.
U sluˇcaju f(c) = g(c) imamo h(x) −h(c) = max¦f(x) −f(c), g(x) −g(c)¦
ˇsto daje [h(x) − h(c)[ ≤ max¦[f(x) − f(c)[, [g(x) − g(c)[¦, ∀x ∈ I. Za
ε > 0 po volji, iz neprekidnosti funkcija f i g u toˇcki c imamo postojanje
δ > 0 tako da [x − c[ < δ povlaˇci [f(x) − f(c)[ < ε i [g(x) − g(c)[ < ε,
ˇsto povlaˇci [h(x) − h(c)[ < ε. Tvrdnja za funkciju k slijedi iz min¦a, b¦ =
−max¦−a, −b¦.
Korolar 3.1. Za svaki n ∈ N je funkcija f : R → R, f(x) = x
n
, ∀x ∈ R
neprekidna na R.
Dokaz: Indukcijom pomo´cu teorema 3.8.2.
Korolar 3.2. Svaki polinom je neprekidna funkcija na R.
Dokaz: Polinom P(x) = a
0
+ a
1
x + + a
n
x
n
je linearna kombinacija po-
tencija, pa je neprekidan po teoremu 3.8.1.
Korolar 3.3. Svaka racionalna funkcija je neprekidna na cijelom podruˇcju
definicije.
3.2. NEPREKIDNOST FUNKCIJE U TO
ˇ
CKI 73
Dokaz: Racionalna funkcija f(x) =
P(x)
Q(x)
je kvocijent neprekidnih funkcija,
pa je neprekidna po teoremu 3.8.3.
Slijede´ci rezultat se odnosi na uskladenost neprekidnosti i operacije kom-
pozicije funkcija.
Teorem 3.9. Neka su I, J ⊆ R otvoreni intervali, f : I → R, g : J → R
funkcije za koje vrijedi f(I) ⊆ J, tj. dobro je definirana funkcija g ◦ f : I →
R. Ako je funkcija f neprekidna u toˇcki c ∈ I i funkcija g neprekidna u
d = f(c) ∈ J, onda je g ◦ f neprekidna u c.
Dokaz: Da bismo dokazali neprekidnost funkcije g◦f po Cauchyjevoj defini-
ciji, uzmimo ε > 0 po volji. Po pretpostavci o neprekidnosti funkcije g u toˇcki
d za svaki ε > 0 postoji η > 0 tako da vrijedi
(∀ y ∈ J) (([y −d[ < η) ⇒([g(y) −g(d)[ < ε)).
Isto tako, iz pretpostavke o neprekidnosti funkcije f u toˇcki c za svaki η > 0
postoji δ > 0 tako da vrijedi
(∀ x ∈ I) (([x −c[ < δ) ⇒([f(x) −f(c)[ < η)).
Sada imamo
(∀ x ∈ I) (([x −c[ < δ) ⇒([f(x) −f(c)[ < η) ⇒([g(f(x)) −g(f(c))[ < ε)),
dakle, g ◦ f je neprekidna u c.
3.2.2 Neprekidnost eksponencijalne funkcije na R
Eksponencijalnu funkciju exp : R → '0, +∞` definirali smo u (2.7) pomo´cu
rastu´ce funkcije f : [0, +∞` → '0, +∞` koja je limes niza funkcija (f
n
)
n
iz
(2.6).
Teorem 3.10. Funkcija exp : R →'0, +∞` je neprekidna na R.
Dokaz: Za x, c ≥ 0 vrijedi
f
n
(x)−f
n
(c) =

1 +
x
n

n

1 +
c
n

n
=
x −c
n
¸
n−1
¸
k=0

1 +
x
n

n−1−k

1 +
c
n

k
¸
,
a odatle imamo
[f
n
(x) −f
n
(c)[ ≤ [x −c[

1 +
max¦x, c¦
n

n−1
= [x −c[
f
n
(max¦x, c¦)

1 +
max|x,c¦
n
.
74 POGLAVLJE 3. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE
Za n →+∞ dobivamo nejednakost
[f(x) −f(c)[ ≤ [x −c[f(max¦x, c¦).
Uzmimo sada ε > 0 po volji i neka je δ = min¦
c
2
,
ε
f(
3c
2
)
¦, pa imamo
([x−c[ < δ) ⇒

([x −c[ <
c
2
) ⇒(x <
3c
2
) ⇒(f(max¦x, c¦) < f(
3c
2
))
([x −c[ <
ε
f(
3c
2
)


⇒([f(x) −f(c)[ ≤ [x −c[f(
3c
2
) < ε),
pa je exp neprekidna na '0, +∞`. Nadalje, funkcija f(−x) je kompozicija
neprekidnih funkcija, pa je onda i funkcija
1
f(−x)
neprekidna na '−∞, 0`, tj.
exp je neprekidna na '−∞, 0`.
Za funkciju exp vrijedi lim
x→0+
exp(x) = lim
x→0+
f(x) = 1 i
lim
x→0−
exp(x) = lim
x→0−
1
f(−x)
=
1
lim
x→0−
f(−x)
=
1
lim
x→0+
f(x)
= 1, tj. lim
x→0
exp(x) =
exp(0), ˇsto pokazuje neprekidnost u 0.
Korolar 3.4. Hiperbolne funkcije su neprekidne na cijelom podruˇcju defini-
cije.
Dokaz: Funkcije sh i ch su linearne kombinacije funkcije exp i njene kom-
pozicije s funkcijom x → −x, pa su neprekidne po teoremu 3.8.1. Funkcije
th i cth su neprekidne kao kvocijenti od sh i ch po teoremu 3.8.3.
3.2.3 Neprekidnost trigonometrijskih funkcija
Teorem 3.11. Funkcija sin : R →[−1, 1] je neprekidna na R.
Dokaz: U primjeru 3.1. koristili smo nejednakost [ sinx[ ≤ [x[, [x[ <
π
2
.
Sada za bilo koji ε > 0 uzmimo δ = ε pa imamo
([x−c[ < δ) ⇒([ sin x−sin c[ = 2[ sin(
x −c
2
)[[ cos(
x + c
2
)[ ≤ 2
[x −c[
2
< δ = ε),
dakle, sin je neprekidna u c.
3.2. NEPREKIDNOST FUNKCIJE U TO
ˇ
CKI 75
Korolar 3.5. Trigonometrijske funkcije su neprekidne na cijelom podruˇcju
definicije.
Dokaz: Vrijedi cos x = sin(x+
π
2
), pa je cos kompozicija neprekidnih funkcija
te je neprekidna po teoremu 3.9. Funkcije tg i ctg su kvocijenti neprekidnih
funkcija pa su neprekidne po teoremu 3.83.
3.2.4 Neprekidnost funkcije na segmentu
Neka je funkcija f : [a, b] →R, gdje je [a, b] ⊂ R segment. Za toˇcke c ∈ 'a, b`
je jasno ˇsto znaˇci neprekidnost te funkcije u c, jer smo pojam neprekidnosti
definirali za toˇcke koje leˇze u nekom otvorenom intervalu sadrˇzanom u domeni
funkcije. Da bismo definirali neprekidnost i u rubnim toˇckama segmenta [a, b]
posluˇzimo se slijede´com definicijom.
Definicija 3.5. Neka je [a, b] ⊆ R i funkcija f : [a, b] → R razliˇcita od
konstantne funkcije. Kaˇzemo da je funkcija f neprekidna na [a, b] ako postoji
otvoren interval I ⊆ R i funkcija g : I →R takva da vrijedi:
1. [a, b] ⊂ I,
2. g(x) = f(x), ∀x ∈ [a, b] i
3. g je neprekidna na I.
Analogno definiramo neprekidnost na skupovima oblika [a, b` i 'a, b].
Iako se ˇcini da zahtjev za neprekidnoˇs´cu funkcije na segmentu nije bitno
razliˇcit od zahtjeva za neprekidnoˇs´cu na otvorenom intervali, slijede´ci vaˇzni
teorem to opovrgava.
Teorem 3.12 (Bolzano-Weierstrass). Neka je funkcija f : [a, b] →R neprekidna
na segmentu [a, b] ⊆ R. Tada je f([a, b]) = [m, M] takoder segment.
Dokaz: Tvrdnja teorema moˇze se razdvojiti na tri dijela:
1. f je ograniˇcena na [a, b], tj. postoje m = inf
[a,b]
f i M = sup
[a,b]
f.
2. Funkcija f postiˇze svoj minimum i maksimum na [a, b], tj. postoje
x
m
, x
M
∈ [a, b], f(x
m
) = m i f(x
M
) = M.
3. Za svaki C ∈ 'm, M` postoji c ∈ [a, b] tako da je C = f(c).
76 POGLAVLJE 3. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE
Dokaz tvrdnje 1.: Kada bi funkcija f bila neograniˇcena odozgo, za svaki
n ∈ N bi postojao x
n
∈ [a, b] takav da vrijedi f(x
n
) > n. Niz (x
n
)
n
je u [a, b]
pa je ograniˇcen. Po teoremu 2.6. postoji njegov konvergentan podniz (x
pn
)
n
i
neka je lim
n
x
pn
= c. Uskladenost limesa niza i uredaja na R povlaˇci c ∈ [a, b].
Zbog neprekidnosti funkcije f vrijedi lim
n
f(x
pn
) = f(c), tj. niz (x
pn
)
n
je
konvergentan, pa je prema teoremu 2.1. ograniˇcen. To je kontradikcija s
izborom niza, tj. s f(x
pn
) > p
n
≥ n, ∀n ∈ N. Dakle, funkcija f je odozgo
omedena. Omedenost odozdo funkcije f se dokazuje tako da se prethodni
dokaz primjeni na funkciju −f.
Dokaz tvrdnje 2.: Ako je M ∈ 1(f) onda je M = max
[a,b]
f. Pretpostavimo
da M ∈ 1(f). Poˇsto je M = sup
[a,b]
f, onda postoji niz (a
n
)
n
u 1(f) takav
da je M = lim
n
a
n
. Zbog a
n
= f(x
n
), ∀n ∈ N, imamo niz (x
n
)
n
u [a, b]
koji je ograniˇcen. Tada postoji njegov podniz (x
pn
)
n
koji je konvergentan,
tj. lim
n
x
pn
= c ∈ [a, b]. Zbog neprekidnosti funkcije f vrijedi lim
n
a
pn
=
lim
n
f(x
pn
) = f(c). No, podniz konvergentnog niza ima isti limes kao i niz,
tj. M = f(c) ∈ 1(f) (kontradikcija). Analogno se dokazuje da je m ∈ 1(f).
Dokaz tvrdnje 3.: Neka je C ∈ 'm, M` bilo koji broj. Zbog odredenosti pret-
postavimo da je x
m
< x
M
. Oznaˇcimo A = ¦x ∈ [x
m
, x
M
]; f(x) < C¦. Zbog
f(x
m
) < C je x
m
∈ A, pa je A = ∅. Neka je c = sup A. Uzmimo niz (c
n
)
n
u
A takav da je c = lim
n
c
n
. Zbog f(c
n
) < C i neprekidnosti funkcije f vrijedi
f(c) = lim
n
f(c
n
) ≤ C. Za svaki y ∈ [a, b], y > c, vrijedi C ≤ f(y). Zbog
C < f(x
M
) je c < x
M
, pa je 'c, b` = ∅. Uzmimo niz (y
n
)
n
u 'c, b` takav da je
c = lim
n
y
n
. Tada vrijedi f(c) = lim
n
f(y
n
) ≥ C. Dakle, C = f(c).
Pokaˇzimo neke jednostavne primjene prethodnog teorema.
Korolar 3.6. Za bilo koji n ∈ N je funkcija f : [0, +∞` → [0, +∞` defini-
rana s f(x) = x
n
surjekcija.
Dokaz: Za bilo koje prirodne brojeve n, m > 1 vrijedi m < m
n
, pa je m <
f(m). Neka je C > 0 bilo koji broj. Tada po Arhimedovom aksiomu (teorem
1.6.) postoji m ∈ N takav da je f(0) = 0 < C < m < f(m). Zbog neprekid-
nosti funkcije f na segmentu [0, m] po teoremu 3.12. je [0, f(m)] ⊆ 1(f), pa
je i C ∈ 1(f). Dakle, 1(f) = [0, +∞`.
U dokazima surjektivnosti logaritamske, hiperbolnih i area funkcija ko-
ristili smo pretpostavku da je eksponencijalna funkcija surjekcija. Sada smo
u stanju to dokazati.
Korolar 3.7. Funkcija exp : R →'0, +∞` je surjekcija.
3.3. NEPREKIDNOST I MONOTONOST 77
Dokaz: Pokaˇzimo najprije n < 2
n
, ∀n ∈ N. To je istina za n = 1, tj. 1 < 2
1
.
Neka je sada n < 2
n
. Tada vrijedi n + 1 < 2
n
+ 1 < 2
n
+ 2
n
= 2 2
n
= 2
n+1
.
Zbog strogog rasta potencija na R
+
imamo n < 2
n
< e
n
= exp(n), ∀n ∈ N.
Sada uzmimo bilo koji C > 1. Tada postoji n ∈ N takav da vrijedi
exp(0) = 1 < C < n < exp(n). Zbog neprekidnosti funkcije exp na segmentu
[0, n] je po teoremu 3.12. [exp(0), exp(n)] ⊆ 1(exp), pa je i C ∈ 1(exp),
tj. [1, +∞` ⊆ 1(exp). Zbog exp(−x) =
1
exp(x)
, ∀x ∈ [0, +∞` vrijedi
'0, 1] ⊆ 1(exp).
Iako je iz geometrijske definicije funkcije sinus moˇzda jasno da je njena
slika segment [−1, 1], ta se ˇcinjenica egzaktno dokazuje na sliˇcan naˇcin kao u
prethodnom korolaru.
Korolar 3.8. Funkcija sin : R →[−1, 1] je surjekcija.
Dokaz: Funkcija sin je neprekidna na segmentu [−
π
2
,
π
2
] pa je po teoremu
3.12. [sin(−
π
2
), sin(
π
2
)] = [−1, 1] ⊆ 1(sin). Obratna inkluzija slijedi iz ge-
ometrijske definicije funkcije sin.
3.3 Neprekidnost i monotonost, neprekidnost
inverzne funkcije
Uvjet monotonosti i uvjet neprekidnosti funkcije na nekom skupu su ra-
zliˇcitog tipa. Monotonost je definirana pomo´cu uredaja na skupu R, dok je
za neprekidnost dovoljno imati pojam okoline toˇcaka skupa, odnosno pojam
konvergencije nizova. Ipak, ta dva pojma primijenjena na funkciju ˇcesto daju
isti rezultat. Zapravo, pokazat ´cemo da svaki od tih pojmova , uz jedan do-
datni uvjet na funkciju, povlaˇci onaj drugi. U slijede´cim teoremima interval
nije nuˇzno konaˇcan skup. Svojstvo intervala koje istiˇcemo je da za svake
svoje dvije toˇcke sadrˇzi i sve toˇcke izmedu njih.
Teorem 3.13. Neka je I ⊆ R otvoren interval, funkcija f : I →R monotona
na I i I

= f(I) otvoren interval. Tada je f neprekidna funkcija na I.
Dokaz: Zbog odredenosti uzmimo da f raste na I. Uzmimo bilo koju toˇcku
c ∈ I i pokaˇzimo da je f neprekidna u c. Neka je 'a, b` ⊆ I konaˇcan interval
takav da je c ∈ 'a, b`. Neka su
M
1
= f

c + b
2

−f(c), M
2
= f(c) −f

a + c
2

.
78 POGLAVLJE 3. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE
Zbog rasta funkcije f vrijedi M
1
≥ 0 i M
2
≥ 0.
U sluˇcaju M
1
= 0 i M
2
= 0 funkcija f je konstantna na segmentu

a+c
2
,
c+b
2

, pa je onda neprekidna u toˇcki c. Sluˇcajevi M
1
= 0 i M
2
> 0
ili M
1
> 0 i M
2
= 0 su kombinacija prethodnog sluˇcaja i sluˇcaja M
1
> 0 i
M
2
> 0, koji sada dokazujemo.
Provjerimo Cauchyjevu definiciju neprekidnosti (3.10). Uzmimo bilo koji
0 < ε < min¦M
1
, M
2
¦. Vrijedi ε < M
1
= f

c + b
2

− f(c), odnosno,
f(c) < f(c) +
ε
2
< f(c) +ε < f

c + b
2

. Zbog toga ˇsto je I

= f(I) interval,
to postoji δ

∈ R tako da vrijedi f(c) +
ε
2
= f(c + δ

). Zbog rasta funkcije f
mora biti δ

> 0.
Analogno, zbog ε < M
2
= f(c) − f

a + c
2

, odnosno, f

c + b
2

<
f(c)−ε < f(c)−
ε
2
< f(c), imamo δ
′′
∈ R takav da vrijedi f(c)−
ε
2
= f(c+δ
′′
).
Zbog rasta funkcije f je δ
′′
< 0. Uzmimo δ = min¦δ

, −δ
′′
¦. Imamo
(x ∈ 'c, c + δ`) ⇒(f(c) ≤ f(x) ≤ f(c + δ) ≤ f(c + δ

) = f(c) +
ε
2
) ⇒
⇒(−
ε
2
≤ f(x) −f(c) ≤
ε
2
) ⇒([f(x) −f(c)[ ≤
ε
2
< ε).
Isto tako
(x ∈ 'c −δ, c`) ⇒(f(c) ≥ f(x) ≥ f(c −δ) ≥ f(c + δ
′′
) = f(c) −
ε
2
) ⇒
⇒(
ε
2
≥ f(x) −f(c) ≥ −
ε
2
) ⇒([f(x) −f(c)[ ≤
ε
2
< ε).
Dakle, vrijedi (3.10), pa je f neprekidna u c. Zbog toga ˇsto je c ∈ I izabran
po volji, f je neprekidna na I.
Primjena prethodnog teorema u dokazivanju neprekidnosti konkretnih
funkcija je oteˇzana ˇcinjenicom da je ˇcesto vrlo teˇsko dokazati da je neki skup
slika funkcije. Mi smo ve´c dokazali neprekidnost nekih osnovnih funkcija,
pa nas interesira dokazivanje neprekidnosti njihovih inverznih funkcija. U tu
svrhu je koristan slijede´ci rezultat.
Teorem 3.14. Neka je I ⊆ R otvoren interval, funkcija f : I → R i I

=
f(I).
1. Ako je f strogo monotona i neprekidna funkcija na I, onda je I

otvoren
interval i f
−1
: I

→I neprekidna funkcija na I

.
3.3. NEPREKIDNOST I MONOTONOST 79
2. Ako je f neprekidna bijekcija sa I na I

, onda je f strogo monotona
funkcija na I i f
−1
: I

→I neprekidna funkcija na I

.
Dokaz: 1. Neka je f strogo rastu´ca na I. Neka je −∞ ≤ a

= inf I

i
sup I

= b

≤ +∞. Pokaˇzimo da vrijedi a

∈ I

. Kada bi vrijedilo a

∈ I

=
f(I) postojao bi a ∈ I, a

= f(a). Poˇsto je I otvoren interval, to postoji
a
1
∈ I, a
1
< a. Tada je f(a
1
) < f(a) = a

ˇsto je kontradikcija s definicijom
infimuma. Analogno se dokazuje b

∈ I

.
Neka je z

∈ 'a

, b

` bilo koji element. Tada z

nije niti minoranta niti
majoranta skupa I

. Dakle, postoje x

, y

∈ I

takvi da vrijedi x

< z

< y

.
Neka je x = f
−1
(x

) i y = f
−1
(y

). Zbog strogog rasta funkcije f, a onda i
f
−1
, imamo x < y. Zbog [x, y] ⊂ I je f neprekidna na [x, y], pa po teoremu
3.12. vrijedi f([x, y]) = [x

, y

] ∋ z

, tj. z

∈ I

. Dakle I

= 'a

, b

`.
Neprekidnost od f
−1
slijedi iz teorema 3.13.
2. Funkcija f : I → I

je neprekidna bijekcija pa postoji f
−1
: I

→ I.
Pokaˇzimo da je f strogo monotona na I. Kada f ne bi bila strogo mono-
tona na I, postojale bi toˇcke x
1
, x
2
, x
3
∈ I takve da je x
1
< x
2
< x
3
i
(f(x
1
) < f(x
2
))∧(f(x
2
) > f(x
3
)) ili (f(x
1
) > f(x
2
))∧(f(x
2
) < f(x
3
)). U pr-
vom sluˇcaju postoji C tako da je (f(x
1
) < C < f(x
2
))∧(f(x
3
) < C < f(x
2
)).
Zbog neprekidnosti funkcije f na segmentima [x
1
, x
2
] i [x
2
, x
3
] prema teoremu
3.12. postoje c

∈ 'x
1
, x
2
` i c
′′
∈ 'x
2
, x
3
` takvi da je C = f(c

) i C = f(c
′′
).
To je kontradikcija s pretpostavkom o bijektivnosti funkcije f. Analogno
se dobije kontradikcija i u drugom sluˇcaju. Dakle, f je strogo monotona
funkcija na I. Sada iz 1. slijedi neprekidnost od f
−1
.
3.3.1 Neprekidnost korijena, logaritamske, area i arcus
funkcija
Primijenimo rezultate prethodne toˇcke za dokazivanje neprekidnosti inverznih
funkcija.
Neparne potencija su neprekidne i strogo rastu´ce bijekcije s otvorenog
(beskonaˇcnog) intervala R na R, pa su korijeni neparnih potencija neprekidne
funkcije po teoremu 3.14.
80 POGLAVLJE 3. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE
Parna potencija nije bijekcija, pa gledamo njenu
restrikciju f : [0, +∞` → [0, +∞` koja je
neprekidna i strogo rastu´ca bijekcija, pa postoji
inverzna funkcija f
−1
: [0, +∞` → [0, +∞`. f ne
ispunjava pretpostavke teorema 3.14. jer joj dom-
ena nije otvoren interval (konaˇcan ili beskonaˇcan).
No, posluˇzimo se trikom koji ´ce omogu´citi prim-
jenu spomenutog teorema. Proˇsirimo funkciju f
do funkcije g : R →R na slijede´ci naˇcin:
g(x) =

x
n
; x ≥ 0,
x; x ≤ 0.
0
1
1
g
1
g
x
y
Sada imamo funkciju g koja zadovoljava uvjete teorema 3.14., pa je njena
inverzna funkcija g
−1
: R → R neprekidna na R. Zbog toga ˇsto je f
−1
=
g
−1
[
[0,+∞)
, tj. f
−1
je restrikcija neprekidne funkcije, funkcija f
−1
je neprekidna
na [0, +∞` po definiciji 3.5
Zbog toga ˇsto je exp : R →'0, +∞` neprekidna bijekcija, iz teorema 3.14.
slijedi neprekidnost njene inverzne funkcije ln : '0, +∞` →R.
Isto vrijedi i za hiperbolne funkcije sh : R → R i th : R → '−1, 1` koje
su neprekidne bijekcije, pa su takve i njihove inverzne funkcije sh
−1
: R →R
i th
−1
: '−1, 1` →R.
Funkcija cth : R ` ¦0¦ → R ` [−1, 1] nema po-
druˇcje definicije interval, pa nezadovoljava uvjete
teorema 3.14. Medutim, svaka njena restrikcija
cth

: '−∞, 0` → '−∞, −1` i cth
+
: '0, +∞` →
'1, +∞` ima po teoremu 3.14. neprekidan inverz
cth

: '−∞, −1` → '−∞, 0` i cth
−1
+
: '1, +∞` →
'0, +∞`. Zato ˇsto su i domene i slike funkcija cth

i cth
+
disjunktni skupovi, vrijedi
cth(x) =

cth

(x) ; x < 0
cth
+
(x) ; x > 0
,
a odatle slijedi
cth
−1
(x) =

cth
−1

(x) ; x < −1
cth
−1
+
(x) ; x > 1
.
0
1
Arccth
cth
x
y
3.3. NEPREKIDNOST I MONOTONOST 81
Bijektivna restrikcija od ch je Ch : [0, +∞` →
[1, +∞` i nju proˇsirujemo do funkcije g : R → R
tako da stavimo
g(x) =

ch(x); x ≥ 0,
x + 1; x ≤ 0.
Tada je Ch
−1
: [1, +∞` → [0, +∞` restrik-
cija neprekidne funkcije g
−1
, pa je neprekidna po
definiciji 3.5.
0
1
1
g
g
1
x
y
Restrikcije Tg : '−
π
2
,
π
2
` →R i Ctg : '0, π` →R, imaju po teoremu 3.14.
neprekidne inverze Tg
−1
= arctg : R → '−
π
2
,
π
2
`, Ctg
−1
= arcctg : R →
'0, π`.
Da bismo dokazali neprekidnost funkcija
arcsin = Sin
−1
i arccos = Cos
−1
moramo
funkcije Sin : [−
π
2
,
π
2
] → [−1, 1] i Cos :
[0, π] → [−1, 1] proˇsiriti do neprekidnih bi-
jekcija sa otvorenog intervala na otvoren in-
terval. Tako definiramo g, h : R → R tako
da stavimo
g(x) =

x +
π
2
−1 ; x ≤ −
π
2
,
sin x ; −
π
2
≤ x ≤
π
2
,
x −
π
2
+ 1 ;
π
2
≤ x.
i
h(x) =

−x + 1 ; x ≤ 0,
cos x ; 0 ≤ x ≤ π,
−x + π −1 ; π ≤ x.
Po teoremu 3.14. funkcije g i h imaju
neprekidne inverze, pa su i njihove restrikcije
Sin
−1
= g[
[−1,1]
i Cos
−1
= h[
[−1,1]
neprekidne
funkcije po definiciji.
0
1
Π

2
1
Π

2
g
g
1
x
y
0
1
1 1
Π

2
Π

2
Π
h
h
1
x
y
Teorem 3.15. Elementarne funkcije su neprekidne na cijelom podruˇcju defini-
cije.
Dokaz: Sve funkcije od kojih gradimo elementarne funkcije (potencije, ek-
sponencijalna funkcija, hiperbolne, trigonometrijske funkcije i njihove in-
verzne funkcije korijeni, logaritamske funkcije, area i arcus funkcije) su neprekidne
82 POGLAVLJE 3. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE
na cijelom podruˇcju definicije. Budu´ci da operacije pomo´cu kojih od tih
funkcija gradimo elementarne funkcije ˇcuvaju neprekidnost (teoremi 3.8. i
3.9.), to su elementarne funkcije neprekidne.
Definicija 3.6. Neka je I ⊆ R otvoren interval i f : I → R. Kaˇzemo da
f ima u toˇcki c ∈ I prekid prve vrste ako u c postoje i lijevi limes f(c−)
i desni limes f(c+) funkcije i ako su oni razliˇciti. Ostali prekidi su prekidi
druge vrste.
U sljede´cem teoremu se vidi kako sam uvjet monotonost ima utjecaj na
vrstu i broj prekida kod funkcije.
Teorem 3.16. Neka je I ⊆ R otvoren interval i f : I → R monotona
funkcija.
1. Monotona funkcija moˇze imati samo prekide prve vrste.
2. Monotona funkcija ima najviˇse prebrojivo mnogo prekida.
Dokaz: 1. U teoremu 3.6. je dokazano da monotona funkcija ima u svakoj
toˇcki lijevi i desni limes. Ako f ima u toˇcki c prekid, onda je zbog postojanja
f(c−) i f(c+) taj prekid prve vrste.
2. Neka je f rastu´ca funkcija i neka je J skup svih toˇcaka prekida te
funkcije. Za svaku toˇcku a ∈ J imamo f(a−) < f(a+), pa toj toˇcki
pridruˇzujemo otvoreni interval I
a
= 'f(a−), f(a+)`. Ako su a, b ∈ J,
a = b, onda je I
a
∩ I
b
= ∅. Naime, u sluˇcaju a < b, zbog f(a+) =
inf¦f(x); x ∈ I, a < x¦ je f(a+) ≤ f(a +
b−a
2
). Isto tako, zbog f(b−) =
sup¦f(x); x ∈ I, x < b¦ je f(b−) ≥ f(b −
b−a
2
) = f(a +
b−a
2
). Dakle,
(a < b) ⇒ (f(a+) ≤ f(b−)), tj. I
a
∩ I
b
= ∅, jer su intervali otvoreni.
Sada za svaki a ∈ J uzmemo r
a
∈ I
a
∩Q pa imamo injekciju a →r
a
s J u Q.
Dakle, J ima manji ili jednak kardinalni broj od Q, tj. J je najviˇse prebrojiv
skup.
3.4 Jednostrana neprekidnost funkcije
Definicija 3.7. Neka je I ⊆ R otvoren interval i toˇcka c ∈ I. Za funkciju
f : I → R kaˇzemo da je neprekidna slijeva u toˇcki c ako postoji limes
slijeva funkcije f u toˇcki c i lim
x→c−
f(x) = f(c). Funkcija f je neprekidna
zdesna u toˇcki c ako postoji limes zdesna funkcije f u toˇcki c i lim
x→c+
f(x) =
f(c).
3.4. JEDNOSTRANA NEPREKIDNOST FUNKCIJE 83
Ako u Cauchyjevu definiciju jednostranog limes uvrstimo vrijednost limesa
jednaku f(c) dobijemo Cauchyjevu definiciju jednostrane neprekidnosti:
f je neprekidna slijeva ako i samo ako vrijedi
(∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ I) ((0 ≤ c −x < δ) ⇒([f(x) −f(c)[ < ε)), (3.12)
i f je neprekidna zdesna ako i samo ako vrijedi
(∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ I) ((0 ≤ x −c < δ) ⇒([f(x) −f(c)[ < ε)), (3.13)
Veza jednostrane neprekidnosti i neprekidnosti funkcije u nekoj toˇcki dana
je slijede´cim teoremom.
Teorem 3.17. Neka je I ⊆ R otvoren interval, c ∈ I i funkcija f : I →R.
1. Funkcija f je neprekidna slijeva u c ako i samo ako postoji funkcija
˜
f : I →R neprekidna u c i takva da je
˜
f(x) = f(x), ∀x ∈ I, x ≤ c.
2. Funkcija f je neprekidna zdesna u c ako i samo ako postoji funkcija
˜
f : I →R neprekidna u c i takva da je
˜
f(x) = f(x), ∀x ∈ I, x ≥ c.
3. Funkcija f je neprekidna u c ako i samo ako je neprekidna i slijeva i
zdesna u c.
Dokaz: 1. Ako postoji neprekidna funkcija
˜
f : I → R takva da je
˜
f(x) =
f(x), ∀x ∈ I, x ≤ c, onda vrijedi
(∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ I) (([x −c[ < δ) ⇒([
˜
f(x) −
˜
f(c)[ < ε)).
i posebno
(∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ I) ((0 ≤ c −x < δ) ⇒([f(x) −f(c)[ < ε)),
tj. f je neprekidna slijeva u c.
Obratno, ako je f neprekidna slijeva u c, onda funkcija
˜
f : I →R defini-
rana s
˜
f(x) = f(x), ∀x ∈ I, x ≤ c, i
˜
f(x) = f(c), ∀x ∈ I, x ≥ c, zadovoljava
traˇzena svojstva.
2. se dokazuje analogno kao 1.
3. Ako je f neprekidna u c onda
˜
f = f zadovoljava uvjete iz 1. i 2. pa
je neprekidna i slijeva i zdesna u c. Obratno, neka je f neprekidna i slijeva i
zdesna u c. Tada postoje lijevi i desni limes funkcije i jednaki su f(c), pa po
teoremu 3.5. postoji limes funkcije i jednak je f(c), tj. funkcija je neprekidna
u c.
84 POGLAVLJE 3. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE
Korolar 3.9. Funkcija f : [a, b] →R je neprekidna na segmentu, ako i samo
ako je neprekidna na otvorenom intervalu 'a, b`, te neprekidna zdesna u a i
slijeva u b.
Dokaz: Ako je funkcija neprekidna na segmentu u smislu definicije 3.5.,
onda
˜
f = g, gdje je g iz definicije 3.5., zadovoljava uvjete tvrdnji 1. i 2. iz
teorema 3.17.
Obratno, ako je f : [a, b] → R neprekidna na otvorenom intervalu 'a, b`,
te neprekidna zdesna u a i slijeva u b, onda ju po teoremu 3.17. postoji njeno
neprekidno proˇsirenje i lijevo i desno od segmenta [a, b].
3.5 Otvoreni skupovi u R
U svim razmatranjima u vezi s pojmom neprekidnosti funkcije u toˇcki ili
limesa funkcije u toˇcki bilo je vaˇzno da se toˇcka nalazi u otvorenom intervalu.
Naime, bilo je vaˇzno da s obije strane te toˇcke imamo toˇcaka koje se nalaze
u domeni funkcije, kako bismo bili u mogu´cnosti s obje strane promatrati
nizove koji konvergiraju k toˇcki. Otvoreni intervali nisu jedini skupovi s
takvim svojstvom.
Definicija 3.8. Za skup S ⊆ R kaˇzemo da je otvoren skup, ako je S ili
prazan skup ili unija po volji mnogo otvorenih intervala.
Skup F ⊆ R je zatvoren skup ako je komplement otvorenog skupa.
Primjer 3.12. Slijede´ci skupovi su otvoreni u R.
1. R je otvoren jer je R =
¸
n∈Z
'n, n + 2`.
2. Skupovi '0, +∞` =

¸
n=0
'n, n + 2` i '−∞, 0` =

¸
n=0
'−n − 2, −n` su
otvoreni skupovi, a takvi su i skupovi '−∞, a` i 'a, +∞`, za svaki
a ∈ R.
Primjer 3.13. Slijede´ci skupovi su zatvoreni u R.
1. Za svaki a ∈ R je jednoˇclan skup ¦a¦ zatvoren u R jer je ¦a¦
C
=
'−∞, a` ∪ 'a, +∞` otvoren skup.
2. Za sve a, b ∈ R, a < b, je segment [a, b] zatvoren jer je [a, b]
C
=
'−∞, a` ∪ 'b, +∞`.
3.5. OTVORENI SKUPOVI U R 85
Propozicija 3.1. Neprazan skup S ⊆ R je otvoren ako i samo ako za svaki
x ∈ S postoji ε
x
> 0 tako da je 'x −ε
x
, x + ε
x
` ⊆ S.
Dokaz: Ako je S ⊆ R otvoren skup, onda za svaki x ∈ S iz definicije 3.8.
slijedi postojanje otvorenog intervala takvog da je x ∈ 'a, b` ⊆ S. Uzmimo
ε
x
= min¦x −a, b −x¦ i imamo 'x −ε
x
, x + ε
x
` ⊆ S.
Obratno, neka za svaki x ∈ S postoji ε
x
> 0 tako da je 'x−ε
x
, x+ε
x
` ⊆ S.
Tada je S =
¸
x∈S
'x −ε
x
, x + ε
x
` pa je stoga otvoren skup.
Skup T koji sadrˇzi sve otvorene podskupove od R naziva se topologija
na R.
Propozicija 3.2. Neka je T topologija na R. Tada vrijedi
1. ∅, R ∈ T.
2. Ako je S
λ
∈ T, ∀λ ∈ Λ, onda je
¸
λ∈Λ
S
λ
∈ T.
3. Ako je S
k
∈ T, k = 1, . . . , n, onda je
n
¸
k=1
S
k
∈ T.
Dokaz: Tvrdnja 1. slijedi iz definicije 3.8. i primjera 3.12.
Da bismo dokazali tvrdnju 2. uzmimo x ∈
¸
λ∈Λ
S
λ
po volji. Po definiciju
unije postoji λ ∈ Λ takav da je x ∈ S
λ
. Sada zbog otvorenosti skupa S
λ
,
prema propoziciji 3.1. postoji ε
x
> 0 takav da je 'x −ε
x
, x+ε
x
` ⊆ S
λ
. Tada
vrijedi 'x−ε
x
, x+ε
x
` ⊆
¸
λ∈Λ
S
λ
, pa je po propoziciji 3.1 skup
¸
λ∈Λ
S
λ
otvoren.
Za dokaz tvrdnje 3. uzmimo x ∈
n
¸
k=1
S
k
po volji. Po definiciju presjeka vri-
jedi x ∈ S
k
, za sve k = 1, . . . , n. Zbog otvorenosti skupova S
k
, k = 1, . . . , n,
postoje ε
(k)
x
> 0, k = 1, . . . , n, takvi da je 'x−ε
(k)
x
, x+ε
(k)
x
` ⊆ S
k
, k = 1, . . . , n.
Uzmimo ε
x
= min¦ε
(k)
x
; k = 1, . . . , n¦ pa vrijedi 'x − ε
x
, x + ε
x
` ⊆ S
k
,
k = 1, . . . , n. Odatle je 'x − ε
x
, x + ε
x
` ⊆
n
¸
k=1
S
k
, pa je prema propoziciji
3.1. skup
n
¸
k=1
S
k
otvoren.
86 POGLAVLJE 3. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE
Poglavlje 4
Derivacija funkcije
4.1 Motivacija; aproksimacija funkcije, prob-
lemi brzine i tangente
Jedna od ˇcesto upotrebljavanih metoda u rjeˇsavanju matematiˇckih problema
je aproksimacija ili pribliˇzno odredivanje nekog sloˇzenijeg matematiˇckog
objekta pomo´cu jednostavnijih objekata. Kako je u matematiˇckoj analizi od
interesa prouˇcavanje funkcija, to je razumno pitanje, da li je mogu´ce neku
funkciju dobro aproksimirati pomo´cu funkcija koje dobro razumijemo. Na
taj naˇcin bismo iz ponaˇsanja jednostavnih funkcija mogli neˇsto zakljuˇciti
o sloˇzenijoj funkciji. Funkcije koje svi dobro poznajemo i razumijemo su
polinomi, posebno polinomi prvog stupnja ˇciji su grafovi pravci. Stoga je za
neku funkciju f : I → R, I ⊆ R otvoren interval, interesantan problem koji
je polinom prvog stupnja oblika g(x) = k(x−c) +l, x ∈ R, lokalno oko toˇcke
c najbolja aproksimacija funkcije f. U tom sluˇcaju je prirodno zahtijevati da
se te funkcije podudaraju u toˇcki oko koje lokalno aproksimiramo funkciju,
tj. g(c) = f(c), ˇsto daje l = f(c). Sada iz zahtjeva da je f(x) ≈ g(x) kada je
x ≈ c imamo k ≈
f(x) −f(c)
x −c
.
Povijesno su dva po prirodi razliˇcita problema bila glavna motivacija za
razvoj diferencijalnog raˇcuna.
Jedan od njih je fizikalni problem definiranja pojma brzine za ˇcije rjeˇsenje
je zasluˇzan Isaac Newton.
1
Neka je s(t), t ≥ 0, funkcija koja mjeri put
koji je proˇsla materijalna toˇcka u vremenskom intervalu [0, t]. Prosjeˇcna
brzina te materijalne toˇcke u vremenskom intervalu [t
0
, t] definira se kao
1
Isaac Newton, (Woolsthorpe, 4. sijeˇcnja 1643. - London, 31. oˇzujka 1728.), engleski
fiziˇcar, matematiˇcar i astronom
87
88 POGLAVLJE 4. DERIVACIJA
v(t
0
, t) =
s(t) −s(t
0
)
t −t
0
. No pitanje je kako definirati pojam brzine u trenutku
t
0
. To je neˇsto ˇsto nije mogu´ce mjeriti, jer mi znamo mjeriti prosjeˇcnu brzinu
na nekom intervalu, a toˇcka predstavlja vremenski interval [t
0
, t
0
] duljine 0.
Mogu´ce je promatrati ponaˇsanje prosjeˇcne brzine na intervalima oko toˇcke
t
0
ˇcija duljina se smanjuje. Taj proces opisujemo pomo´cu limesa funkcije, tj.
moˇzemo re´ci da je brzina u toˇcki v(t
0
) = lim
t→t
0
v(t
0
, t) = lim
t→0
s(t) −s(t
0
)
t −t
0
, ako
taj limes postoji.
Drugi problem je geometrijske naravi, a njegovo rjeˇsenje je naˇsao G.W.
Leibnitz.
1
Odnosi se na pitanje postojanja jedinstvene tangente u nekoj
toˇcki
grafa Γ
f
funkcije f. Sekanta kroz toˇcke C =
(c, f(c)) i D = (d, f(d)) ima koeficijent smjera
k
s
=
f(d) −f(c)
d −c
. Ako d → c, odnosno, ako
se toˇcka D po grafu Γ
f
pribliˇzava toˇcki C, onda
sekanta s postaje tangenta t. Dakle, koeficijent
smjera sekante prelazi u koeficijent smjera tan-
gente, tj. k
t
= lim
d→c
f(d) −f(c)
d −c
.
0
x
y
f
t
s
c
fc)
d
fd)
U sva tri prethodna problema kao rjeˇsenje se name´ce broj kojem teˇzi izraz
oblika
f(x)−f(c)
x−c
kojeg nazivamo kvocijent diferencija za funkciju f u toˇcki
c. Stoga je od interesa slijede´ci pojam.
Definicija 4.1. Kaˇzemo da je funkcija f : I →R, diferencijabilna ili deriv-
abilna u toˇcki c otvorenog intervala I ⊆ R, ako postoji lim
x→c
f(x) −f(c)
x −c
. Taj
broj zovemo derivacija (izvod) funkcije f u toˇcki c i piˇsemo
f

(c) = lim
x→c
f(x) −f(c)
x −c
. (4.1)
Joˇs se koriste oznake Df(c) ili
df
dx
(c).
Kaˇzemo da je f diferencijabilna na intervalu I ako je ona diferencijabilna
u svakoj toˇcki iz I. Tada je na I dobro definirana funkcija x → f

(x) koju
prirodno oznaˇcavamo s f

i takoder zovemo derivacija od f na I. Ako je sada
ta funkcija diferencijabilna u nekoj toˇcki c ∈ I, onda njenu derivaciju (f

)

(c)
1
Gottfried Wilhelm Leibnitz (Leipzig, 21. lipanj 1646. – Hanover, 14. studeni 1716.)
njemaˇcki matematiˇcar
4.1. MOTIVACIJA 89
zovemo druga derivacija od f u c i oznaˇcavamo s f
′′
(c), tj.
f
′′
(c) = lim
x→c
f

(x) −f

(c)
x −c
.
Analogno se definira tre´ca derivacija itd. Op´cenito, ako postoji n-ta derivacija
od f na I, tj. f
(n)
: I →R onda moˇzemo definirati
f
(n+1)
(c) = lim
x→c
f
(n)
(x) −f
(n)
(c)
x −c
,
uz uvjet da navedeni limes postoji.
U terminima derivacije funkcije, problemi navedeni kao motivacija imaju
sljede´ca rjeˇsenja:
1. Funkcija g definirana s g(x) = f

(c)(x − c) + f(c), x ∈ R, je lokalno
najbolja aproksimacija funkcije f oko c medu polinomima stupnja ≤ 1,
ˇsto dokazujemo u teoremu koji slijedi.
2. Brzina materijalne toˇcke, ˇciji put u vremenu t opisuje funkcija t →
s(t), dana je s v(t) = s

(t), tj. brzina je prva derivacija funkcije puta
po vremenu. Analogno se ubrzanje definira kao derivacija brzine po
vremenu, tj. a(t) = v

(t) = s
′′
(t).
3. Tangenta na graf funkcije f za toˇcku c (ili u toˇcki grafa (c, f(c))) je
pravac koji je graf linearne funkcije g it toˇcke 1. Jasno, mogu´ce je
odmah zadati i funkciju h(x) =
−1
f

(c)
(x −c) +f(c), ˇciji graf je normala
na graf funkcije u toˇcki c.
Primjer 4.1. Na´ci derivaciju konstantne funkcije f(x) = α, ∀ x ∈ R u toˇcki
c ∈ R.
Vrijedi
f

(c) = lim
x→c
f(x) −f(c)
x −c
= lim
x→c
α −α
x −c
= 0,
dakle, f

(x) = 0, ∀ x ∈ R.
Primjer 4.2. Na´ci derivaciju funkcije f(x) = x, ∀ x ∈ R u toˇcki c ∈ R.
Vrijedi
f

(c) = lim
x→c
f(x) −f(c)
x −c
= lim
x→c
x −c
x −c
= 1,
dakle, f

(x) = 1, ∀ x ∈ R.
90 POGLAVLJE 4. DERIVACIJA
Sada razmotrimo vezu izmedu diferencijabilnosti i neprekidnosti funkcije
f. Ako je funkcija neprekidna u nekoj toˇcki, ona ne mora nuˇzno biti difer-
encijabilna u toj toˇcki. To se vidi u sljede´cem primjeru.
Primjer 4.3. Funkcija f(x) = [x[, x ∈ R, je neprekidna na R, a diferencija-
bilna na R ` ¦0¦. No, f nije diferencijabilna u 0. Naime,
lim
x→0−
[x[
x
= −1 i lim
x→0+
[x[
x
= 1,
dakle, lijevi i desni limes kvocijenta diferencija su razliˇciti, pa derivacija ne
postoji.
Obratno, diferencijabilnost povlaˇci neprekidnost.
Teorem 4.1. Ako je funkcija f : I →R diferencijabilna u toˇcki c otvorenog
intervala I, onda je f neprekidna u c.
Dokaz: Zbog diferencijabilnosti funkcije f u toˇcki c je funkcija
ω(x) =

f(x) −f(c)
x −c
−f

(c) , za x = c
0 , za x = c
. (4.2)
neprekidna u c. Naime, ω(c) = 0 = lim
x→c

f(x)−f(c)
x−c
−f

(c)

= lim
x→c
ω(x).
Sada je
f(x) = f(c) + (f

(c) + ω(x))(x −c), x ∈ I, (4.3)
odakle zbog neprekidnosti u c funkcija na desnoj strani jednakosti (4.3), sli-
jedi tvrdnja.
Sada egzaktno dokazujemo tvrdnju vezanu za problem aproksimacije
Teorem 4.2. Neka je funkcija f : I →R diferencijabilna u toˇcki c otvorenog
intervala I i neka je
g(x) = f

(c)(x −c) + f(c), ∀ x ∈ R. (4.4)
Ako je h polinom, sth ≤ 1, i h = g, onda postoji δ
h
> 0 tako da vrijedi
∀x ∈ I, (0 < [x −c[ < δ
h
) ⇒([f(x) −g(x)[ < [f(x) −h(x)[). (4.5)
Drugim rijeˇcima, polinom g je medu svim polinomima stupnja ≤ 1 lokalno
oko c najbolja aproksimacija funkcije f.
4.1. MOTIVACIJA 91
Dokaz: Polinom h moˇzemo pisati u obliku
h(x) = k(x −c) + l, ∀ x ∈ R, (4.6)
gdje su k, l ∈ R. Iz (4.6) i (4.3) dobivamo
f(x) −h(x) = [f(c) −l] + [f

(c) −k + ω(x)](x −c). (4.7)
Uvjet h = g je ispunjen u dva sluˇcaja: (l = f(c)) ili ((l = f(c))∧(k = f

(c))).
U sluˇcaju (l = f(c)) iz neprekidnosti funkcije f −h i zbog (f −h)(c) = 0
iz leme 3.3. iz M.A.I. slijedi postojanje δ
1
> 0 tako da vrijedi
([x −c[ < δ
1
) ⇒([f(x) −h(x)[ > ε) gdje je ε =
1
2
[f(c) −l[ > 0. (4.8)
Takoder, iz neprekidnosti funkcije f −g u c i zbog (f −g)(c) = 0 za ε iz (4.8)
postoji δ
2
> 0, tako da vrijedi
([x −c[ < δ
2
) ⇒([f(x) −g(x)[ < ε). (4.9)
Sada, za δ
h
= min¦δ
1
, δ
2
¦ iz (4.8) i (4.9) slijedi (4.5).
U sluˇcaju ((l = f(c)) ∧ (k = f

(c))) iz (4.7) imamo
[f(x) −h(x)[ = [f

(c) −k + ω(x)[[x −c[. (4.10)
Zbog lim
x→c
[f

(c) − k + ω(x)[ = [f

(c) − k[ > 0, iz leme 3.3. iz M.A.I. slijedi
postojanje δ
1
> 0 tako da
([x−c[ < δ
1
) ⇒([f

(c) −k +ω(x)[ > ε) gdje je ε =
1
2
[f

(c) −k[ > 0. (4.11)
Takoder, iz neprekidnosti funkcije ω u c i ω(c) = 0 dobivamo δ
2
> 0 tako da
([x −c[ < δ
2
) ⇒([ω(x)[ < ε). (4.12)
Iz (4.11) i(4.12) za δ
h
= min¦δ
1
, δ
2
¦ imamo
([x −c[ < δ
h
) ⇒([ω(x)[ < [f

(c) −k + ω(x)[). (4.13)
Pomnoˇzimo li (4.13) s [x −c[ dobivamo (4.5).
92 POGLAVLJE 4. DERIVACIJA
4.2 Diferencijabilnost funkcija i operacije s
funkcijama
Od interesa je istraˇziti kako se svojstvo diferencijabilnosti funkcije u toˇcki
ponaˇsa kod uobiˇcajenih operacija s funkcijama
Teorem 4.3. Neka su funkcije f, g : I → R diferencijabilne u toˇcki c
otvorenog intervala I.
1. Funkcija f + g je diferencijabilna u toˇcki c i
(f + g)

(c) = f

(c) + g

(c). (4.14)
2. Funkcija fg je diferencijabilna u toˇcki c i
(fg)

(c) = f

(c)g(c) + f(c)g

(c). (4.15)
3. Ako je funkcija
f
g
definirana na I, onda je i diferencijabilna u toˇcki c i

f
g


(c) =
f

(c)g(c) −f(c)g

(c)
g(c)
2
. (4.16)
Dokaz:
1. Za funkciju h = f + g imamo
h(x) −h(c)
x −c
=
f(x) + g(x) −f(c) −g(c)
x −c
=
f(x) −f(c)
x −c
+
g(x) −g(c)
x −c
.
Odatle je
lim
x→c
h(x) −h(c)
x −c
= lim
x→c
f(x) −f(c)
x −c
+ lim
x→c
g(x) −g(c)
x −c
,
odnosno vrijedi (4.14).
2. Za funkciju h = fg imamo
h(x) −h(c)
x −c
=
f(x)g(x) −f(c)g(c)
x −c
=
f(x) −f(c)
x −c
g(x)+f(c)
g(x) −g(c)
x −c
.
Odatle je
lim
x→c
h(x) −h(c)
x −c
= lim
x→c
f(x) −f(c)
x −c
lim
x→c
g(x) + f(c) lim
x→c
g(x) −g(c)
x −c
,
ˇsto zbog neprekidnosti funkcije g u c (teorem 4.1.) daje (4.15).
4.2. DIFERENCIJABILNOST I OPERACIJE 93
3. Uzmimo prvo h =
1
g
, pa imamo
h(x) −h(c)
x −c
=
1
g(x)

1
g(c)
x −c
= −
g(x)−g(c)
x−c
g(c)g(x)
.
Zbog neprekidnosti funkcije g u c slijedi
lim
x→c
h(x) −h(c)
x −c
= −
lim
x→c
g(x)−g(c)
x−c
g(c) lim
x→c
g(x)
,
odnosno h

(c) =

1
g


(c) = −
g

(c)
g(c)
2
. Sada na funkciju
f
g
= f
1
g
primijenimo pravilo za deriviranje produkta funkcija (4.15) i dobivamo
(4.16).
Korolar 4.1. Neka su funkcije f, g : I → R diferencijabilne u toˇcki c
otvorenog intervala I. Tada je za sve λ, µ ∈ R funkcija λf + µg diferen-
cijabilna u toˇcki c i
(λf + µg)

(c) = λf

(c) + µg

(c). (4.17)
Skup svih funkcija s I u R koje su diferencijabilne u toˇcki c je vektorski pros-
tor (uz operacije zbrajanja i mnoˇzenja sa skalarom definiranim po toˇckama),
a pridruˇzivanje f →f

(c) je linearan funkcional na tom prostoru.
Dokaz: Uzmimo konstantnu funkciju h(x) = λ, ∀ x ∈ R. Tada je h

(c) = 0
u svakoj toˇcki c ∈ R. Sada formula za deriviranje produkta daje (λf)

(c) =
(hf)

(c) = h

(c)f(c)+h(c)f

(c) = h(c)f

(c) = λf

(c). Primjenom prethodnog
rezultata i formule za deriviranje sume dobivamo (4.17).
Teorem 4.4. (Derivacija kompozicije funkcija) Neka su f : I →R, g : J →
R i neka je f(I) ⊆ J, tj. kompozicija g ◦ f : I →R je dobro definirana na I.
Ako je funkcija f diferencijabilna u toˇcki c ∈ I i funkcija g diferencijabilna
u toˇcki d = f(c) ∈ J, onda je kompozicija g ◦ f diferencijabilna u c i vrijedi
(g ◦ f)

(c) = g

(d)f

(c). (4.18)
Dokaz: Uzmimo funkciju ω iz (4.2) tako da vrijedi (4.3) i analogno, neka je
ω
1
definirana s
ω
1
(x) =

g(y) −g(d)
y −d
−g

(d) , za y = d
0 , za y = d,
(4.19)
94 POGLAVLJE 4. DERIVACIJA
tako da vrijedi
g(y) = g(d) + (g

(d) + ω
1
(y))(y −d), y ∈ J, (4.20)
Neka je h = g ◦ f, pa imamo
h(x) = g[f(x)] = g(d) + [g

(d) + ω
1
(f(x))][f(x) −f(c)],
ˇsto daje
h(x) −h(c)
x −c
= [g

(d) + ω
1
(f(x))]
f(x) −f(c)
x −c
. (4.21)
Zbog neprekidnosti funkcije f u toˇcki c i neprekidnosti ω
1
u d = f(c), funkcija
ω
1
◦ f je neprekidna u c i (ω
1
◦ f)(c) = ω
1
[f(c)] = ω
1
(d) = 0. Sada je
h

(c) = lim
x→c
h(x) −h(c)
x −c
= lim
x→c
[g

(d) + ω
1
(f(x))] lim
x→c
f(x) −f(c)
x −c
,
odakle slijedi (4.18).
Teorem 4.5. (Derivacija inverzne funkcije) Neka je f : I → J, I, J ⊆ R, I
otvoren interval, bijekcija i neka je f neprekidna na I. Ako f ima derivaciju
u toˇcki c ∈ I i ako je f

(c) = 0, onda je f
−1
diferencijabilna u toˇcki d = f(c)
i vrijedi (f
−1
)

(d) =
1
f

(c)
.
Dokaz: Prema teoremu 3.14. je J otvoren interval i f
−1
: J → I je
neprekidna funkcija. Nadalje, iz diferencijabilnosti funkcije f u toˇcki c slijedi
f(x) −f(c) = (x −c)[f

(c) + ω(x)],
gdje je ω funkcija neprekidna u c definirana s (4.2).
Stavimo d = f(c) i y = f(x) pa dobivamo
y −d = [f
−1
(y) −f
−1
(d)][f

(c) + ω(f
−1
(y))].
Odatle dobivamo
f
−1
(y) −f
−1
(d)
y −d
=
1
f

(c) + ω(f
−1
(y))
,
ˇsto zbog neprekidnosti funkcije ω ◦ f
−1
u toˇcki d i (ω ◦ f
−1
)(d) = 0 daje
jednakost
(f
−1
)

(d) = lim
y→d
f
−1
(y) −f
−1
(d)
y −d
=
1
f

(c)
.

Prethodnu formulu ˇcesto koristimo u obliku
(f
−1
)

(x) =
1
f

(f
−1
(x))
.
4.3. DERIVACIJE ELEMENTARNIH FUNKCIJA 95
4.3 Derivacije elementarnih funkcija
4.3.1 Potencije i korijeni
Neka je n ∈ N i f(x) = x
n
, x ∈ R. Tada se indukcijom pomo´cu formule
za deriviranje produkta funkcija lako dobije f

(x) = nx
n−1
, ∀x ∈ R. Sliˇcno,
neka je n ∈ N i f(x) = x
−n
, x ∈ R ` ¦0¦. Iz prethodnog i formule za
deriviranje kvocijenta dobijemo (x
−n
)

= (
1
x
n
)

=
−nx
n−1
x
2n
= −nx
−n−1
.
Neka je za n neparan f
−1
: R → R ili za n paran f
−1
: '0, +∞` −→
'0, +∞` definirana s f
−1
(x) =
n

x = x
1
n
. Tada vrijedi (f
−1
)

(x) =
1
f

(f
−1
(x))
=
1
n(
n

x)
n−1
=
1
nx
n−1
n
=
1
n
x
1
n
−1
.
Neka je q ∈ Q ` ¦0¦ i f : '0, +∞` −→ '0, +∞` definirana s f(x) = x
q
.
Pokaˇzimo da vrijedi formula (x
q
)

= qx
q−1
. Naime, za q =
m
n
, m ∈ Z i
n ∈ N, iz prethodnog i pomo´cu formule za deriviranje kompozicije imamo
(x
m
n
)

= [(x
m
)
1
n
]

=
1
n
(x
m
)
1
n
−1
mx
m−1
=
m
n
x
m
n
−m+m−1
=
m
n
x
m
n
−1
.
4.3.2 Trigonometrijske i arcus funkcije
Za 0 < x <
π
2
vrijedi sin x < x i tg x > x. Odatle, za x ∈ '−
π
2
,
π
2
` ` ¦0¦
vrijedi nejednakost cos x <
sinx
x
< 1. Odatle slijedi lim
x→0
sin x
x
= 1.
Sada za ∀c ∈ R vrijedi
sin x −sin c
x −c
=
2 sin
x−c
2
cos
x+c
2
x −c
=
sin
x−c
2
x−c
2
cos
x + c
2
,
ˇsto daje
lim
x→c
sin x −sin c
x −c
= lim
x→c
sin
x−c
2
x−c
2
lim
x→c
cos
x + c
2
= cos c.
Odatle je za f(x) = sin x, derivacija f

(c) = cos c za ∀c ∈ R ili u drugoj
oznaci (sin x)

= cos x.
Nadalje, iz cos x = sin(x+
π
2
) dobivamo (cos x)

= cos(x+
π
2
) 1 = −sin x.
Pomo´cu formule za deriviranje kvocijenta imamo
(tg x)

= (
sin x
cos x
)

=
cos xcos x −sin x(−sin x)
cos
2
x
=
1
cos
2
x
.
Analogno slijedi
(ctg x)

= (
cos x
sin x
)

=
−sin xsin x −cos xcos x
sin
2
x
= −
1
sin
2
x
.
96 POGLAVLJE 4. DERIVACIJA
Za f(x) = Sin x je f
−1
(x) = Sin
−1
x, pa formula za deriviranje inverzne
funkcije daje
(Sin
−1
x)

=
1
cos(Sin
−1
x)
=
1

1 −[sin(Sin
−1
x)]
2
=
1

1 −x
2
.
Za f(x) = Cos x je f
−1
(x) = Cos
−1
x, pa formula za deriviranje inverzne
funkcije daje
(Cos
−1
x)

=
−1
sin(Cos
−1
x)
=
−1

1 −[cos(Cos
−1
x)]
2
=
−1

1 −x
2
.
(Tg
−1
x)

=
1
1
cos
2
(Tg
−1
x)
=
1
1 + [tg (Tg
−1
x)]
2
=
1
1 +x
2
, ∀x ∈ R,
(Ctg
−1
x)

=
1
−1
sin
2
(Ctg
−1
x)
=
−1
1 + [ctg (Ctg
−1
x)]
2
=
−1
1 +x
2
, ∀x ∈ R.
4.3.3 Eksponencijalna funkcija
Za x ≥ 0 definirali smo f
0
(x) = lim
n
(1+
x
n
)
n
. Sada je eksponencijalna funkcija
definirana s
f(x) = e
x
=

f
0
(x) , za x ≥ 0
1
f
0
(−x)
, za x < 0
.
Za x, c > 0 vrijedi
(1 +
x
n
)
n
−(1 +
c
n
)
n
x −c
=
=
1
n

(1 +
x
n
)
n−1
+ (1 +
x
n
)
n−2
(1 +
c
n
) + + (1 +
x
n
)(1 +
c
n
)
n−2
+ (1 +
c
n
)
n−1

.
Odatle imamo

1 +
min¦x, c¦
n

n−1

(1 +
x
n
)
n
−(1 +
c
n
)
n
x −c

1 +
max¦x, c¦
n

n−1
Prelaskom na limes dobivamo
f
0
(min¦x, c¦) ≤
f
0
(x) −f
0
(c)
x −c
≤ f
0
(max¦x, c¦).
4.3. DERIVACIJE ELEMENTARNIH FUNKCIJA 97
Funkcije x −→min¦x, c¦ i x −→max¦x, c¦ su neprekidne pa za x →c slijedi
f

0
(c) = lim
x→c
f
0
(x) −f
0
(c)
x −c
= f
0
(c).
Sada, za x < 0 imamo f(x) =
1
f
0
(−x)
, pa je
f

(x) = −
f

0
(−x)(−1)
[f
0
(−x)]
2
=
f
0
(−x)
[f
0
(−x)]
2
=
1
f
0
(−x)
= f(x).
U sluˇcaju c = 0 moramo posebno gledati lijevi i desni limes od
f(x)−1
x
. Za
x > 0 imamo 1 ≤
f
0
(x)−1
x
≤ f
0
(x), ˇsto zbog neprekidnosti od f
0
u 0 i f
0
(0) = 1
daje
lim
x→0+
f(x) −1
x
= 1 = f(0).
Za x < 0 je
lim
x→0−
f(x) −1
x
= lim
x→0−
1
f
0
(−x)
−1
x
= lim
−x→0+
f
0
(−x) −1
−x
1
lim
−x→0+
f
0
(−x)
= 1 = f(0),
pa je f

(0) = f(0). Dakle, za ∀x ∈ R je (e
x
)

= e
x
.
Za logaritamsku funkciju f
−1
(x) = lnx kao inverznu funkciju od ekspo-
nencijalne imamo
(ln x)

=
1
e
lnx
=
1
x
, ∀x > 0.
Primjer 4.4. Neka je f(x) = ln [x[ za x = 0. Tada za x > 0 imamo f(x) =
ln x, pa je f

(x) =
1
x
. Za x < 0 je f(x) = ln(−x), pa je f

(x) =
1
−x
(−1) =
1
x
.
Dakle ∀x = 0 je (ln [x[)

=
1
x
.
Primjer 4.5. Op´ca eksponencijalna funkcija za x > 0 i α ∈ R`¦0¦ definirana
je s x
α
= e
αln x
. Odatle je (x
α
)

= e
αln x
α
1
x
= αx
α−1
.
Primjer 4.6. Eksponencijalna funkcija s bazom a > 0 definira se kao a
x
=
e
x lna
za ∀x ∈ R. Odatle je (a
x
)

= e
x ln a
ln a = a
x
ln a. Njena inverzna funkcija
log
a
x ima derivaciju (log
a
x)

=
1
a
log
a
x
lna
=
1
xln a
.
4.3.4 Hiperbolne i area funkcije
(sh x)

=

e
x
−e
−x
2


=
e
x
+ e
−x
2
= ch x, ∀x ∈ R,
98 POGLAVLJE 4. DERIVACIJA
(ch x)

=

e
x
+ e
−x
2


=
e
x
−e
−x
2
= sh x, ∀x ∈ R,
(th x)

=

sh x
ch x


=
ch
2
x −sh
2
x
(ch x)
2
=
1
ch
2
x
, ∀x ∈ R,
(cth x)

=

ch x
sh x


=
sh
2
x −ch
2
x
(sh x)
2
=
−1
sh
2
x
, ∀x ∈ R ` ¦0¦,
(sh
−1
x)

=
1
ch(sh
−1
x)
=
1

1 + (sh(sh
−1
x))
2
=
1

1 +x
2
, ∀x ∈ R,
(Ch
−1
x)

=
1
sh(Ch
−1
x)
=
1

(ch(Ch
−1
x))
2
−1
=
1

x
2
−1
, ∀x > 1,
(th
−1
x)

=
1
1
ch
2
(th
−1
x)
=
1
1 −[th(th
−1
x)]
2
=
1
1 −x
2
, ∀x ∈ '−1, 1`,
(cth
−1
x)

=
1
−1
sh
2
(cth
−1
x)
=
1
1 −[cth(cth
−1
x)]
2
=
1
1 −x
2
, ∀x ∈ R ` [−1, 1].
Primjer 4.7. (Logaritamsko deriviranje) Neka su f : I → '0, +∞`, g :
I → R, I ⊆ R otvoren interval, diferencijabilne funkcije. Tada je i funkcija
h : I → R, definirana s h(x) = f(x)
g(x)
, ∀x ∈ I, diferencijabilna. Naime,
ln(h(x)) = g(x) ln(f(x)), pa deriviranjem lijeve i desne strane ove jednakosti
imamo:
h

(x)
h(x)
= g

(x) ln(f(x)) +g(x)
f

(x)
f(x)
. Odatle je
h

(x) = f(x)
g(x)
¸
g

(x) ln(f(x)) +g(x)
f

(x)
f(x)

.
4.4 Teoremi srednje vrijednosti i primjene
Lema 4.1. Neka je f : I →R, diferencijabilna u toˇcki c otvorenog intervala
I ⊆ R. Ako je f

(c) > 0 onda ∃δ > 0 takav da vrijedi
(x ∈ 'c −δ, c`) ⇒(f(x) < f(c)) ,
(x ∈ 'c, c + δ`) ⇒(f(c) < f(x)) .
Ako je f

(c) < 0 onda ∃δ > 0 takav da vrijedi
(x ∈ 'c −δ, c`) ⇒(f(x) > f(c)) ,
(x ∈ 'c, c + δ`) ⇒(f(c) > f(x)) .
4.4. TEOREMI SREDNJE VRIJEDNOSTI 99
Dokaz: Sliˇcno kao u dokazu teorema 4.1., iz diferencijabilnosti funkcije f u
c slijedi neprekidnost u c funkcije g : I →R definirane s
g(x) =

f(x)−f(c)
x−c
, za x = c
f

(c) , za x = c
.
Zbog g(c) = f

(c) > 0, po lemi 3.3. iz M.A.I. ∃δ > 0 takav da ∀x ∈ I
([x −c[ < δ) ⇒g(x) ≥
1
2
g(c) > 0. To daje
(x ∈ 'c −δ, c`) ⇒
f(x) −f(c)
x −c
> 0 ⇒(f(x) −f(c) < 0) ,
(x ∈ 'c, c + δ`) ⇒
f(x) −f(c)
x −c
> 0 ⇒(f(x) −f(c) > 0) .

Definicija 4.2. Za funkciju f : I → R kaˇzemo da u c otvorenog intervala
I ⊆ R ima
a) lokalni maksimum f(c), ako ∃δ > 0 takav da ∀x ∈ I ([x − c[ < δ) ⇒
(f(x) ≤ f(c)),
b) strogi lokalni maksimum f(c), ako ∃δ > 0 takav da ∀x ∈ I (0 < [x−c[ <
δ) ⇒(f(x) < f(c)),
c) lokalni minimum f(c), ako ∃δ > 0 takav da ∀x ∈ I ([x − c[ < δ) ⇒
(f(x) ≥ f(c)),
d) strogi lokalni minimum f(c), ako ∃δ > 0 takav da ∀x ∈ I (0 < [x−c[ <
δ) ⇒(f(x) > f(c)).
Takve toˇcke zovemo toˇckama lokalnih ekstrema, odnosno, strogih lokalnih
ekstrema.
Lema 4.2 (Fermat). Neka f : I → R u toˇcki c otvorenog intervala I ⊆ R
ima lokalni ekstrem. Ako je f diferencijabilna u c, onda je f

(c) = 0.
Dokaz: Neka f ima u c lokalni maksimum. Kada bi bilo f

(c) > 0 onda
bi postojao δ > 0 takav da (x ∈ 'c, c + δ`) ⇒ (f(c) < f(x)), tj. f ne
bi imala lokalni maksimum u c. U sluˇcaju f

(c) < 0 ∃δ > 0 takav da
(x ∈ 'c −δ, c`) ⇒(f(x) > f(c)), pa f opet ne bi imala lokalni maksimum u
c. Dakle, mora biti f

(c) = 0.
100 POGLAVLJE 4. DERIVACIJA
Uvjet da je derivacija u toˇcki jednaka nuli nije dovoljan da bi u toj toˇcki
funkcija imala lokalni ekstrem. Toˇcke iz otvorenog intervala u kojima je
derivacija jednaka nuli nazivamo stacionarnim toˇckama.
Primjer 4.8. Za funkciju f(x) = x
3
je f

(x) = 3x
2
, tj. f

(0) = 0, ali f nema
lokalni ekstrem u 0 jer je f strogo rastu´ca na R.
Teorem 4.6 (Rolle
1
). Neka je f : I → R, diferencijabilna na otvorenom
intervalu I ⊆ R i neka za a, b ∈ I, a < b, vrijedi f(a) = f(b) = 0. Tada
∃ c ∈ 'a, b` takav da je f

(c) = 0.
Dokaz: Budu´ci da je funkcija f neprekidna na segmentu [a, b] ⊂ I,onda ona
poprima minimum m i maksimum M na tom segmentu (B-W teorem).
Ako je m = M onda je f konstantna funkcija na tom segmentu, pa je
f

(c) = 0, ∀c ∈ 'a, b`. Pretpostavimo da je m < M. Onda se barem jedna od
tih vrijednosti poprima unutar intervala 'a, b`, i pretpostavimo da je to M,
tj. ∃x
M
∈ 'a, b`, M = f(x
M
). Sada po lemi 4.2. je f

(x
M
) = 0, tj. c = x
M
je traˇzena toˇcka.
Teorem 4.7 (Lagrange
2
). Neka je f : I →R, diferencijabilna na otvorenom
intervalu I ⊆ R i neka su a, b ∈ I, a < b. Tada ∃ c ∈ 'a, b` takav da je
f(b) −f(a) = f

(c)(b −a).
Dokaz: Neka je funkcija g : I →Rzadana s g(x) = f(x)−f(a)−
f(b)−f(a)
b−a
(x−
a). Funkcija g je diferencijabilna na I i g

(x) = f

(x) −
f(b)−f(a)
b−a
, ∀x ∈ I.
Takoder je g(a) = g(b) = 0, pa g zadovoljava sve uvjete Rolleovog teorema,
tj. ∃ c ∈ 'a, b` takva da je 0 = g

(c) = f

(c) −
f(b)−f(a)
b−a
.
1
Michel Rolle (Ambert, 21. travanj 1652. – Paris, 8. studeni 1719.) francuski
matematiˇcar
2
Joseph Louis Lagrange [Giuseppe Lodovico Lagrangia] (Turin [Sardinija] 25. sijeˇcanj
1736.– Paris, 10. travanj 1813. , talijansko-francuski matematiˇcar
4.4. TEOREMI SREDNJE VRIJEDNOSTI 101
Geometrijska interpretacija Lagrangeovog
teorema srednje vrijednosti kaˇze da za svako
a, b ∈ I i sekantu koja prolazi toˇckama
(a, f(a)) i (b, f(b)) na grafu Γ(f) funkcije
f postoji tangenta s diraliˇstem (c, f(c)) na
grafu Γ(f) koja je paralelna s tom sekantom.
Naime, jednakost iz Lagrangeovog teorema
moˇze se pisati kao
f

(c) =
f(b) −f(a)
b −a
,
a to je upravo jednakost koeficijenata smjera
tangente i sekante.
0 x
y
f)
t
s
a
fa)
c
fc)
b
fb)
Postoji nekoliko sliˇcnih, ali u nekim detaljima razliˇcitih, formulacija Rolleovog
i Lagrangeovog teorema. Ako je f : [a, b] → R, onda se pretpostavlja
njena neprekidnost na [a, b] i diferencijabilnost na 'a, b`. Neprekidnost na
segmentu [a, b] je dovoljna za primjenu Bolzano-Weierstrassovog teorema u
dokazu Rolleovog teorema, a stacionarna toˇcka je i onako iz otvorenog inter-
vala 'a, b`, pa je dovoljno pretpostaviti diferencijabilnost na 'a, b`.
Takoder, nekada se toˇcka c ∈ 'a, b` piˇse u obliku c = a+ϑ(b−a), ϑ ∈ '0, 1`.
Sada ´cemo dokazati da za funkciju diferencijabilnu na otvorenom intervalu
I ⊂ R, njena derivacija f

: I → R definirana s (f

)(x) = f

(x), ∀x ∈ I, ne
moˇze biti bilo kakva funkcija.
Teorem 4.8. Neka je f : I → R diferencijabilna na otvorenom intervalu
I ⊂ R i neka funkcija f

: I → R ima u toˇcki c ∈ I limes slijeva (limes
zdesna). Tada je f

neprekidna slijeva (zdesna) u c.
Dokaz: Neka je x ∈ I, x < c, pa po Lagrangeovom teoremu srednje vrijed-
nosti postoji toˇcka c
x
∈ 'x, c` takva da vrijedi f(x) − f(c) = f

(c
x
)(x − c).
Odatle je
f(x) −f(c)
x −c
= f

(c
x
). Po pretpostavci postoji lim
x→c−
f

(x). No,
tada je lim
x→c−
f

(x) = lim
x→c−
f

(c
x
), odnosno, zbog postojanja f

(c) vrijedi
lim
x→c−
f

(x) = lim
x→c−
f(x) −f(c)
x −c
= lim
x→c
f(x) −f(c)
x −c
= f

(c).
Interesantna je sljede´ca posljedica.
Korolar 4.2. Ako realna funkcija f ima derivaciju f

na otvorenom intervalu
I ⊆ R, onda funkcija f

nema prekida prve vrste na I.
102 POGLAVLJE 4. DERIVACIJA
4.5 Monotonost i derivacija funkcije
Teorem 4.9. Neka je f : I → R, diferencijabilna na otvorenom intervalu
I ⊆ R. Funkcija f raste na I ako i samo ako je f

(x) ≥ 0, ∀x ∈ I. Funkcija
f pada na I ako i samo ako je f

(x) ≤ 0, ∀x ∈ I.
Dokaz: Neka f raste na I, tj. ∀x
1
, x
2
∈ I (x
1
< x
2
) ⇒ (f(x
1
) ≤ f(x
2
)).
Kada bi postojala toˇcka c ∈ I takva da je f

(c) < 0, onda bi po lemi 4.1.
postojao δ > 0 takav da vrijedi (x ∈ 'c − δ, c`) ⇒ (f(x) > f(c)), a to je u
suprotnosti s rastom funkcije. Dakle, f

(x) ≥ 0, ∀x ∈ I.
Obratno, neka je f

(x) ≥ 0, ∀x ∈ I. Neka su x
1
, x
2
∈ I, x
1
< x
2
. Po
Lagrangeovom teoremu srednje vrijednosti ∃ x ∈ 'x
1
, x
2
` tako da je f(x
2
) −
f(x
1
) = f

(c)(x
2
−x
1
) ≥ 0, tj. f(x
1
) ≤ f(x
2
).
Druga tvrdnja slijedi iz prve tvrdnje za funkciju −f.
Uvjet da je f

(x) > 0, ∀x ∈ I, je dovoljan za strogi rast funkcije f na I,
ali taj uvjet nije nuˇzan. To pokazuje primjer funkcije f(x) = x
3
, ∀ x ∈ R.
Naime, ta je funkcija strogo rastu´ca, ali f

(0) = 0. Nuˇzan i dovoljan uvjet
dan je u sljede´cem teoremu.
Teorem 4.10. Neka je f : I → R, diferencijabilna na otvorenom intervalu
I ⊆ R i neka je S = ¦x ∈ I; f

(x) = 0¦. Funkcija f strogo raste (pada) na
I ako i samo ako skup S ne sadrˇzi otvoreni interval i f

(x) > 0 (f

(x) < 0),
∀x ∈ I ` S.
Dokaz: Neka f strogo raste na I. Po prethodnom teoremu vrijedi f

(x) ≥ 0,
∀x ∈ I. Kada bi postojao otvoren interval I
0
⊂ S, onda bi ∀ x
1
, x
2
∈ I
0
,
x
1
< x
2
postojao c ∈ 'x
1
, x
2
` takav da je f(x
2
) −f(x
1
) = f

(c)(x
2
−x
1
) = 0,
a to je suprotno pretpostavci o strogom rastu funkcije f na I. Dakle, skup
S ne sadrˇzi interval.
Pretpostavimo sada da je f

(x) > 0, ∀x ∈ I ` S i da S ne sadrˇzi interval.
Zbog f

(x) ≥ 0, ∀x ∈ S, prema teoremu 4.9. funkcija f raste na I. Kada
bi postojale toˇcke x
1
, x
2
∈ I
0
, x
1
< x
2
, takve da je f(x
1
) = f(x
2
), onda bi
zbog rasta funkcije f za svaki x ∈ 'x
1
, x
2
` vrijedilo f(x
1
) ≤ f(x) ≤ f(x
2
), tj.
f(x) = f(x
1
) = f(x
2
). Tada bi funkcija bila konstantna na intervalu 'x
1
, x
2
`,
tj. 'x
1
, x
2
` ⊆ S, ˇsto se protivi pretpostavci.
Sada smo u mogu´cnosti opisati dovoljne uvjete za lokalne ekstreme difer-
encijabilne funkcije pomo´cu njene derivacije.
Teorem 4.11. Neka je f : I → R, diferencijabilna na otvorenom intervalu
I ⊆ R.
4.5. MONOTONOST I DERIVACIJA FUNKCIJE 103
1. Ako je c ∈ I, f

(c) = 0 i ako ∃δ > 0, 'c −δ, c + δ` ⊆ I, tako da
(x ∈ 'c −δ, c`) ⇒(f

(x) > 0) i (x ∈ 'c, c + δ`) ⇒(f

(x) < 0),
onda f ima u toˇcki c strogi lokalni maksimum.
2. Ako je c ∈ I, f

(c) = 0 i ako ∃δ > 0, 'c −δ, c + δ` ⊆ I, tako da
(x ∈ 'c −δ, c`) ⇒(f

(x) < 0) i (x ∈ 'c, c + δ`) ⇒(f

(x) > 0),
onda f ima u toˇcki c strogi lokalni minimum.
Dokaz: 1. Neka je f

(c) = 0 i (x ∈ 'c − δ, c`) ⇒ (f

(x) > 0) i (x ∈
'c, c + δ`) ⇒(f

(x) < 0). Prema Lagrangeovom teoremu srednje vrijednosti
∀x ∈ 'c −δ, c +δ` ∃t izmedu c i x tako da vrijedi f(c) −f(x) = f

(t)(c −x).
Sada, za x ∈ 'c − δ, c` imamo x < t < c, pa je f

(t) > 0. Stoga je
f(c) −f(x) = f

(t)(c −x) > 0. Za x ∈ 'c, c +δ` je c < t < x, pa je f

(t) < 0,
odakle slijedi f(c) −f(x) = f

(t)(c−x) > 0. Dakle, ∀x ∈ 'c−δ, c+δ`, x = c,
je f(x) < f(c), tj. f u c ima strogi lokalni maksimum. Sluˇcaj 2. slijedi iz 1.
zamjenom f s −f.
Primjer 4.9. Ispitati lokalne ekstreme i na´ci intervale monotonosti funkcije
f(x) =
x
1 +x
2
.
Funkcije f i f

su definirane na R i f

(x) =
1 −x
2
(1 +x
2
)
2
.
Stacionarne toˇcke su x
1
= −1 i x
2
= 1.
Zbog f

(−2) < 0 funkcija pada na '∞, −1`, zbog f

(0) = 1 f raste na
'−1, 1` i zbog f

(2) < 0 f pada na '1, +∞`.
Stoga imamo lokalne ekstreme: min(−1, −
1
2
) i max(1,
1
2
).
'−∞, −1` '−1, 1` '1, ∞`
f’ – + –
f ց ր ց
-6 -4 -2 2 4 6
-0.4
-0.2
0.2
0.4
104 POGLAVLJE 4. DERIVACIJA
Primjer 4.10. Ispitati lokalne ekstreme i na´ci intervale
monotonosti funkcije f(x) =
1
4
x
4
−x
3
−2x
2
+ 1.
Funkcije f i f

su definirane na R i
f

(x) = x
3
−3x
2
−4x = (x
2
−3x −4)x.
Stacionarne toˇcke su x
1
= −1, x
2
= 0 i x
3
= 4.
Vrijednosti derivacije izmedu stacionarnih toˇcaka
su f

(−2) = −12, f

(−
1
2
) =
9
8
, f

(1) = −6.
Lokalni ekstremi su: min(−1,
1
4
), max(0, 1),
min(4, −31).
'−∞, −1` '−1, 0` '0, 4` '4, ∞`
f’ – + – +
f ց ր ց ր
-4 -2 2 4 6
-20
20
40
4.6 Taylorov teorem srednje vrijednosti i prim-
jene
Definicija 4.3. Neka je I ⊆ R otvoren interval i f : I → R ima n-tu
derivaciju na I. Za c ∈ I polinom
T
n
(x) = f(c) +
n
¸
k=1
f
(k)
(c)
k!
(x −c)
k
, x ∈ R, (4.22)
zovemo Taylorov
1
polinom n-tog reda za funkciju f u toˇcki c, a funkciju
R
n
(x) = f(x) −T
n
(x) , x ∈ I, (4.23)
zovemo n-ti ostatak funkcije f u c.
Lagrangeov teorem srednje vrijednosti ima sljede´ce uop´cenje.
Teorem 4.12. (Taylor) Neka je I ⊆ R otvoren interval i neka f : I → R,
ima derivaciju n + 1-vog reda na I. Neka je c ∈ I i T
n
Taylorov polinom za
f u toˇcki c definiran s (4.22). Tada ∀x ∈ I, ∃c
x
izmedu c i x, tako da je
R
n
(x) =
f
(n+1)
(c
x
)
(n + 1)!
(x −c)
n+1
, (Lagrangeov oblik ostatka). (4.24)
1
Brook Taylor (Edmonton, 18. kolovoz 1685.– London, 30. studeni 1731.) engleski
matematiˇcar
4.6. TAYLOROV TEOREM 105
Dokaz: Za ˇcvrsto x ∈ I, x = c, definirajmo funkciju F : I →R formulom
F(t) = f(x) −f(t) −
n
¸
k=1
f
(k)
(t)
k!
(x −t)
k
−A
(x −t)
n+1
(n + 1)!
, (4.25)
gdje je
A =
(n + 1)!
(x −c)
n+1
¸
f(x) −f(c) −
n
¸
k=1
f
(k)
(c)
k!
(x −c)
k
¸
. (4.26)
Lako je provjeriti da je F(x) = 0, a zbog (4.26) vrijedi F(c) = 0. Nadalje,
F

(t) = −f

(t) −
n
¸
k=1
¸
f
(k+1)
(t)
k!
(x −t)
k

f
(k)
(t)
(k −1)!
(x −t)
k−1

+ A
(x −t)
n
n!
=
(x −t)
n
n!

A−f
(n+1)
(t)

.
Iz Rolleovog teorema srednje vrijednosti zakljuˇcujemo da ∃c
x
strogo izmedu
c i x takav da vrijedi F

(c
x
) = 0. To povlaˇci da je A = f
(n+1)
(c
x
), ˇsto pomo´cu
(4.25) daje (4.24).
4.6.1 Odredivanje ekstrema pomo´cu derivacija viˇseg
reda
U proˇslom teoremu pokazali smo da je f

(c) = 0 nuˇzan uvjet za postojanje
lokalnog ekstrema diferencijabilne funkcije f u toˇcki c. Sada ´cemo dati do-
voljan uvjet za lokalne ekstreme pomo´cu derivacija viˇseg reda u toˇcki c.
Teorem 4.13. Neka je I ⊆ R otvoren interval, f : I → R, f ∈ C
(n+1)
(I).
Neka je c ∈ I stacionarna toˇcka, tj. f

(c) = 0. Ako postoji n ∈ N, takav da
∀k ∈ ¦1, . . . , n¦ vrijedi f
(k)
(c) = 0 i f
(n+1)
(c) = 0, tada je u sluˇcaju
I. ako je n + 1 paran broj i f
(n+1)
(c) > 0, f ima strogi lokalni minimum
u c,
II. ako je n +1 paran broj i f
(n+1)
(c) < 0, f ima strogi lokalni maksimum
u c,
III. ako je n+1 neparan broj, f nema lokalni ekstrem u c (ima horizontalnu
infleksiju).
106 POGLAVLJE 4. DERIVACIJA
Dokaz: Pretpostavimo da je nastupio I. sluˇcaj. Tada zbog neprekidnosti
f
(n+1)
u toˇcki c ∃δ > 0 takav da ∀x ∈ 'c − δ, c + δ` vrijedi f
(n+1)
(x) > 0.
Po Taylorovom teoremu srednje vrijednosti, ∀x ∈ 'c − δ, c + δ` ∃c
x
izmedu
c i x tako da je f(x) = f(c) +
f
(n+1)
(cx)
(n+1)!
(x − c)
n+1
> f(c) (zbog parnosti
eksponenta n + 1). Dakle, f ima u c strogi lokalni minimum. Sluˇcaj II. se
dokazuje analogno.
U sluˇcaju III., zbog neparnosti eksponenta n +1, na razliˇcitim stranama
od c vrijednost od f
(n+1)
(c
x
)(x − c)
n+1
ima razliˇcite predznake, tj. u c nije
lokalni ekstrem funkcije f.
Primjer 4.11. Ispitati lokalne ekstreme funkcije f(x) =
1
4
x
4
−x
3
−2x
2
+1.
Funkcije f, f

i f
′′
su definirane na R.
Imamo f

(x) = x
3
−3x
2
−4x = (x
2
−3x −4)x i f
′′
(x) = 3x
2
−6x −4.
Stacionarne toˇcke su x
1
= −1, x
2
= 0 i x
3
= 4.
Vrijedi f
′′
(−1) = 5 > 0, f
′′
(0) = −4 < 0, f
′′
(4) = 20 > 0, pa su toˇcke
lokalnih ekstrema:
min(−1,
1
4
), max(0, 1), min(4, −31).
Primjer 4.12. Ispitati lokalne ekstreme funkcije f(x) = x
4
e
−x
2
.
Funkcije f, f

i f
′′
su definirane na R.
f

(x) = e
−x
2
(4x
3
−2x
5
)
f
′′
(x) = e
−x
2
(4x
6
−18x
4
+ 12x
2
)
f
′′′
(x) = e
−x
2
(−8x
7
+ 60x
5
−96x
3
+ 24x)
f
(4)
(x) = e
−x
2
(16x
8
−176x
6
+ 492x
4
−33612x
2
+ 24)
Stacionarne toˇcke su x
1
= −

2,
x
2
= 0 i x
3
=

2.
Vrijedi f
′′
(−

2) =< 0, f
′′
(0) =
0,
f
′′′
(0) = 0, f
(4)
(0) = 24 > 0,
f
′′
(−

2) =< 0,
-4 -2 2 4
0.1
0.2
0.3
0.4
0.5
pa imamo lokalne ekstreme: max(−

2, 4e
−2
), min(0, 0), max(

2, 4e
−2
).
4.6. TAYLOROV TEOREM 107
Primjer 4.13. Funkcija f(x) =

e

1
x
2
, za x = 0
0 , za x = 0
je klase C
(∞)
(R) i
vrijedi f
(n)
(0) = 0, ∀n ∈ N.
To slijedi iz lim
x→∞
x
n
e
−x
= 0, odnosno, lim
x→0
e

1
x
x
n
= 0, n ∈ N. Odatle je
lim
x→0
P

1
x

e

1
x
2
= 0, za svaki polinom P. Upravo su toga oblika i limesi
pomo´cu kojih se raˇcuna derivacija f
(n)
(0).
Dakle, tu nije mogu´ce primijeniti prethodno pravilo za odredivanje ek-
strema. Medutim, vrijedi f

(x) =

2
x
3
e

1
x
2
, za x = 0
0 , za x = 0
, pa iz toga slijedi
da f ima u toˇcki 0 strogi lokalni minimum (nacrtaj graf).
4.6.2 Konveksne funkcije, infleksija
Definicija 4.4. Za realnu funkciju f kaˇzemo
da je konveksna na intervalu I ⊆ R, ako
(∀x
1
, x
2
∈ I) f

x
1
+ x
2
2


f(x
1
) + f(x
2
)
2
.
(4.27)
Funkcija f je strogo konveksna ako u
(4.27) za x
1
= x
2
vrijedi stroga nejednakost.
O
f|x1]
f|
x1 x2

2
|
f|x1] f|x2]

2
f|x2]
x1 x2 x1 x2

2
Funkcija f je konkavna ako vrijedi
(∀x
1
, x
2
∈ I) f(
x
1
+ x
2
2
) ≥
f(x
1
) + f(x
2
)
2
, (4.28)
a strogo konkavna ako u (4.28)za x
1
= x
2
vrijedi stroga nejednakost.
Teorem 4.14. (Jensenova nejednakost) Neka je f : I → R funkcija defini-
rana na otvorenom intervalu I ⊆ R. Funkcija f je neprekidna i konveksna
na I ako i samo ako vrijedi nejednakost
(∀ x
1
, x
2
∈ I), (∀ t ∈ [0, 1]), f((1−t)x
1
+tx
2
) ≤ (1−t)f(x
1
)+tf(x
2
). (4.29)
Ako jednakost u (4.29) vrijedi za neko t ∈ '0, 1`, onda jednakost vrijedi
∀ t ∈ [0, 1].
108 POGLAVLJE 4. DERIVACIJA
Dokaz: Neka je f neprekidna i konveksna na I. Za bilo koje x
1
, x
2
∈ I
definirajmo neprekidnu funkciju g : [0, 1] →R s
g(t) = f((1 −t)x
1
+ tx
2
) −(1 −t)f(x
1
) −tf(x
2
), ∀ t ∈ [0, 1]. (4.30)
ˇ
Zelimo dokazati da je g(t) ≤ 0, ∀ t ∈ [0, 1]. Pretpostavimo suprotno, tj. neka
g postiˇze svoj maksimum u toˇcki c i neka je g(c) > 0. Zbog g(0) = g(1) = 0
je c ∈ '0, 1`. Neka je δ = min¦c, 1−c¦, tj. segmenti [c −δ, c +δ] i [0, 1] imaju
barem jedan zajedniˇcki rub. Sada zbog konveksnost funkcije f imamo
g(c) = g

(c −δ) + (c + δ)
2


g(c −δ) + g(c + δ)
2
. (4.31)
Budu´ci da je g(c −δ) = 0 ili g(c +δ) = 0, to je desna strana od (4.31) strogo
manja od g(c), ˇsto je kontradikcija s ˇcinjenicom da je g(c) > 0 maksimum.
Dakle, vrijedi g(t) ≤ 0, ∀ t ∈ [0, 1].
Ako je g(c) = 0 za neko c ∈ '0, 1`, onda za izbor δ > 0 takav da vrijedi
[c −δ, c +δ] ⊆ [0, 1], iz (4.31) slijedi g(c −δ) +g(c +δ) = 0. Zbog g(c −δ) ≤ 0
i g(c + δ) ≤ 0, to povlaˇci g(c − δ) = 0 i g(c + δ) = 0. Iz toga slijedi da je
g(t) = 0, ∀ t ∈ [0, 1], tj. jednakost u (4.29) tada vrijedi za svako t ∈ [0, 1].
Neka za funkciju f vrijedi Jensenova nejednakost (4.29). Za x
1
, x
2
, x
3
∈ I,
x
1
< x
3
< x
2
imamo x
3
=
x
2
−x
3
x
2
−x
1
x
1
+
x
3
−x
1
x
2
−x
1
x
2
. Iz Jensenove nejednakosti (4.29)
za t =
x
3
−x
1
x
2
−x
1
dobivamo f(x
3
) ≤
x
2
−x
3
x
2
−x
1
f(x
1
) +
x
3
−x
1
x
2
−x
1
f(x
2
). Odatle je
f(x
3
)−f(x
1
) ≤

x
2
−x
3
x
2
−x
1
−1

f(x
1
)+
x
3
−x
1
x
2
−x
1
f(x
2
) = (f(x
2
)−f(x
1
))
x
3
−x
1
x
2
−x
1
,
ˇsto daje
f(x
3
) −f(x
1
)
x
3
−x
1

f(x
2
) −f(x
1
)
x
2
−x
1
.
Analogno se dobije nejednakost
f(x
2
) −f(x
1
)
x
2
−x
1

f(x
2
) −f(x
3
)
x
2
−x
3
.
Dakle, ∀x
1
, x
2
, x
3
∈ I, x
1
< x
3
< x
2
vrijedi
f(x
3
) −f(x
1
)
x
3
−x
1

f(x
2
) −f(x
1
)
x
2
−x
1

f(x
2
) −f(x
3
)
x
2
−x
3
. (4.32)
Uzmimo bilo koju toˇcku c ∈ I i δ > 0 takav da je 'c − δ, c + δ` ⊂ I.
4.6. TAYLOROV TEOREM 109
Definirajmo funkcije
g(x) =

f(c)−f(c−δ)
δ
(x −c) + f(c) ; x ≤ c
f(c+δ)−f(c)
δ
(x −c) + f(c) ; c ≤ x
,
h(x) =

f(c+δ)−f(c)
δ
(x −c) + f(c) ; x ≤ c
f(c)−f(c−δ)
δ
(x −c) + f(c) ; c ≤ x
.
O
f
g
h
g
h
f
f c∆
f c
f c∆
c∆ c∆ c
Pokaˇzimo da za x ∈ 'c − δ, c + δ` vrijedi h(x) ≤ f(x) ≤ g(x). Za
x = c je h(c) = f(c) = g(c). Ako je x ∈ 'c − δ, c`, onda iz (4.32) za
x
3
= x, x
1
= c − δ i x
2
= c imamo
f(c)−f(c−δ)
δ

f(c)−f(x)
c−x
. Odatle je f(x) ≤
f(c)−f(c−δ)
δ
(x − c) + f(c) = g(x). Za x
3
= c, x
1
= x i x
2
= c + δ imamo
f(c)−f(x)
c−x

f(c+δ)−f(c)
δ
, a odatle h(x) =
f(c+δ)−f(c)
δ
(x − c) + f(c) ≤ f(x).
Analogno, za x ∈ 'c, c + δ`, iz (4.32) za x
3
= x, x
1
= c i x
2
= c + δ imamo
f(x)−f(c)
x−c

f(c+δ)−f(c)
δ
. Odatle je f(x) ≤
f(c+δ)−f(c)
δ
(x − c) + f(c) = g(x).
Za x
1
= c − δ, x
3
= c, x
2
= x i imamo
f(c)−f(c−δ)
δ

f(x)−f(c)
x−c
, a odatle
h(x) =
f(c)−f(c−δ)
δ
(x −c) + f(c) ≤ f(x).
Teorem 3.3 o sendviˇcu za limes funkcije daje lim
x→c
f(x) = f(c).
Napomena 4.1. Otvorenost intervala u prethodnom teoremu je nuˇzna da bi
Jensenova nejednakost povlaˇcila neprekidnost funkcije. To se vidi iz primjera
funkcije f : [0, +∞` →R za koju je f(0) = 1 i f(x) = 0 za x > 0.
Teorem 4.15. Neka je f : I → R diferencijabilna funkcija na otvorenom
intervalu I ⊆ R. Funkcija f je konveksna na I, ako i samo ako je njena
derivacija f

rastu´ca funkcija na I.
Dokaz: Neka je f konveksna na otvorenom intervalu I. Zbog neprekidnosti
funkcije f i teorema 4.14 za f vrijedi Jensenova nejednakost (4.29). Odatle,
kao u dokazu teorema 4.14 za bilo koje x
1
, x
2
, x
3
∈ I, x
1
< x
3
< x
2
imamo
nejednakost (4.32). Ako u (4.32) prvo predemo na lim
x
3
→x
1
, a zatim na
lim
x
3
→x
2
, dobivamo nejednakost
f

(x
1
) ≤
f(x
2
) −f(x
1
)
x
2
−x
1
≤ f

(x
2
),
tj. (x
1
< x
2
) ⇒f

(x
1
) ≤ f

(x
2
). Dakle, f

je rastu´ca funkcija na I.
110 POGLAVLJE 4. DERIVACIJA
Obratno, neka je f

rastu´ca funkcija na I. Uzmimo po volji x
1
, x
2
∈ I,
x
1
< x
2
. Po Lagrangeovom teoremu srednje vrijednosti ∃c
1
∈ 'x
1
,
x
1
+x
2
2
` i
∃c
2
∈ '
x
1
+x
2
2
, x
2
` takvi da je
f

x
1
+ x
2
2

−f(x
1
) = f

(c
1
)
x
2
−x
1
2
i f(x
2
)−f

x
1
+ x
2
2

= f

(c
2
)
x
2
−x
1
2
.
Zbog (c
1
< c
2
) ⇒(f

(c
1
) ≤ f

(c
2
)) i x
2
−x
1
> 0 vrijedi
1
2
¸
f

x
1
+ x
2
2

−f(x
1
)


1
2
¸
f(x
2
) −f

x
1
+ x
2
2

,
odakle slijedi
f

x
1
+ x
2
2


1
2
f(x
1
) +
1
2
f(x
2
),
tj. f je konveksna funkcija na I.
Korolar 4.3. Neka je f : I → R dva puta diferencijabilna funkcija na
otvorenom intervalu I ⊆ R. Funkcija f je konveksna na I ako i samo ako je
f
′′
(x) ≥ 0, ∀x ∈ I.
Dokaz: Po prethodnom teoremu f je konveksna na I ako i samo ako je f

rastu´ca na I, a to vrijedi onda i samo onda ako je f
′′
(x) ≥ 0, ∀x ∈ I.
Definicija 4.5. Neka je I ⊆ R otvoren interval i f : I → R. Toˇcka c ∈ I
je toˇcka infleksije ili prijevojna toˇcka, ako postoji δ > 0 takav da je na
intervalu 'c −δ, c` funkcija f strogo konveksna, a na intervalu 'c, c +δ` je f
strogo konkavna ili obratno. Joˇs kaˇzemo da je toˇcka (c, f(c)) toˇcka infleksije
grafa funkcije f.
Teorem 4.16. Neka je f : I → R dva puta diferencijabilna funkcija na
otvorenom intervalu I ⊆ R. Toˇcka c ∈ I je toˇcka infleksije funkcije f ako i
samo ako je f
′′
(c) = 0 i funkcija f

ima u c strogi lokalni ekstrem.
Dokaz: Neka je f strogo konveksna na 'c − δ, c` i strogo konkavna na
'c, c +δ`. Tada f

strogo raste na 'c −δ, c` i strogo pada na 'c, c +δ`, tj. f

ima strogi lokalni maksimum u c.
Obratno, neka f ima u c strogi lokalni maksimum. Tada je f
′′
(c) = 0 i
∃δ > 0 takav da f

strogo raste na 'c −δ, c` i strogo pada na 'c, c +δ`. Tada
je f strogo konveksna na 'c −δ, c` i strogo konkavna na 'c, c + δ`.
4.6. TAYLOROV TEOREM 111
Primjer 4.14. Ispitati lokalne ekstreme i toˇcke infleksije funkcije f(x) =
e
−x
2
.
Funkcije f, f

i f
′′
su definirane na R.
f

(x) = −2xe
−x
2
f
′′
(x) = (4x
2
−2)e
−x
2
Stacionarna toˇcka je x
1
= 0. Mogu´ce toˇcke
infleksije su x
2
= −

2
2
i x
3
=

2
2
.
Vrijednosti f
′′
(−1) > 0, f
′′
(0) < 0,
f
′′
(1) > 0, max(0, 1) odreduju konveksnost i
konkavnost u intervalima izmedu toˇcaka in-
fleksije.
-3 -2 -1 1 2 3
0.2
0.4
0.6
0.8
1
x2 x1 x3
'−∞, −

2
2
` '−

2
2
, 0` '0,

2
2
` '

2
2
, ∞`
f” + – – +
f’ + + – –
f ր ր ց ց
s. konv. s.konkav. s. konkav. s. konv.
Primjer 4.15. Ispitati lokalne ekstreme i toˇcke infleksije funkcije f(x) =
x
1 +x
2
.
Funkcije f, f

i f
′′
su definirane na R.
f

(x) =
1−x
2
(1+x
2
)
2
f
′′
(x) =
2x(x
2
−3)
(1+x
2
)
3
Stacionarne toˇcke su x
1
= −1 i x
2
= 1.
Mogu´ce toˇcke infleksije su x
3
= −

3,
x
4
= 0 i x
5
=

3.
-3 -2 -1 1 2 3
-0.4
-0.2
0.2
0.4
x3 x1
x4 x5 x2
Vrijednosti druge derivacije izmedu toˇcaka infleksije su: f
′′
(−2) > 0,
f
′′
(0) < 0, f
′′
(1) > 0, a jedini lokalni ekstrem je max(0, 1).
'−∞, −

3` '−

3, −1` '−1, 0` '0, 1` '1,

3` '

3, ∞`
f” – + + – – +
f’ – – + + – –
f ց ց ր ր ց ց
s. konkav. s. konvek. s. konvek. s. konkav. s. konkav. s. konvek.
112 POGLAVLJE 4. DERIVACIJA
4.6.3 Okomite i kose asimptote na graf funkcije
Definicija 4.6. Neka je I ⊆ R otvoren skup i f : I → R funkcija ˇciji je
graf Γ
f
⊂ R R. Kaˇzemo da je pravac p asimptota na graf funkcije Γ
f
, ako
udaljenost izmedu pravca i toˇcke T ∈ Γ
f
teˇzi k 0 kako se toˇcka T beskonaˇcno
udaljava od ishodiˇsta.
Graf Γ
f
ima okomitu asimptotu u rubnoj toˇcki podruˇcja definicije c ∈ R
ako je lim
x→c±
f(x) = ±∞.
Graf Γ
f
funkcije f : I →R ima kosu ili horizontalnu asimptotu y = kx+l
u ±∞, ako je
1. 'a, +∞` ⊆ I za neko a ∈ I,
2. lim
x→+∞
f(x)
x
= lim
x→+∞
f

(x) = k ∈ R,
3. lim
x→+∞
(f(x) −kx) = l ∈ R
1’. '−∞, a` ⊆ I za neko a ∈ I,
2’. lim
x→−∞
f(x)
x
= lim
x→−∞
f

(x) = k ∈ R,
3’. lim
x→−∞
(f(x) −kx) = l ∈ R
Primjer 4.16. Ispitaj tok i nadi asimptote
funkcije f(x) =

x + 1
x
.
1. Prirodna domena funkcije je
T(f) = [−1, 0 > ∪'0, +∞`.
2. f

(x) = −
x+2
2x
2

x+1
, x ∈ T(f).
3. lim
x→0−

x + 1
x
= −∞ , lim
x→0+

x + 1
x
=
+∞. Dakle, f ima asimptotu u 0.
[−1, , 0 > '0, ∞`
f’ – –
f ց ց
-1 -0.5 0.5 1 1.5 2
-60
-40
-20
20
40
60
Primjer 4.17. Ispitaj tok i nadi asimptote
funkcije f(x) =
x
2
−3
x −2
.
1. Prirodna domena funkcije je T(f) =
R ` ¦2¦
2. f

(x) =
x
2
−4x + 3
(x −2)
2
, x ∈ T(f).
Stacionarne toˇcke su x
1
= 1 i x
2
= 3.
-2 2 4 6
-15
-10
-5
5
10
15
20
1 3
4.6. TAYLOROV TEOREM 113
lim
x→2−
x
2
−1
x −2
= −∞, lim
x→2+
x
2
−1
x −2
= +∞.
Dakle, f ima okomitu asimptotu u 2.
lim
x→±∞
x
2
−1
x(x −2)
= 1 , lim
x→±∞
x
2
−1
x −2
−x = lim
x→±∞
2x −1
x −2
= 2, tj.
y = x + 2 je kosa asimptota u ±∞.
'−∞, 1` '1, 2` '2, 3` '3, +∞`
f’ + – – +
f ր ց ց ր
4.6.4 Cauchyjev teorem srednje vrijednosti i
L’Hospitalovo pravilo
Sada ´cemo dokazati tzv. Cauchyjev poop´ceni teorem srednje vrijednosti za
dvije diferencijabilne funkcije.
Teorem 4.17 (Cauchy). Neka su f, g : I →R, diferencijabilne na otvorenom
intervalu I ⊆ R i neka su a, b ∈ I, a < b. Tada ∃ c ∈ 'a, b` takav da je
(f(b) −f(a))g

(c) = (g(b) −g(a))f

(c).
Dokaz: Neka je funkcija h : I → R zadana formulom h(x) = (f(b) −
f(a))(g(x) −g(a)) −(f(x) −f(a))(g(b) −g(a)), ∀x ∈ I. Funkcija h je difer-
encijabilna na I i h

(x) = (f(b) − f(a))g

(x) − f

(x)(g(b) − g(a)), ∀x ∈ I.
Takoder je h(a) = h(b) = 0, pa h zadovoljava sve uvjete Rolleovog teorema,
tj. ∃ c ∈ 'a, b` takva da je 0 = h

(c) = (f(b)−f(a))g

(c)−f

(c)(g(b)−g(a)).
Teorem o limesu kvocijenta funkcija
f
g
u toˇcki c ∈ R podrazumijeva pos-
tojanje limesa obje funkcije u toj toˇcki i lim
x→c
g(x) = 0. Slijede´ci teo-
rem predstavlja uop´cenje tog rezultata, ali uz odredene uvjete na derivacije
funkcija f i g.
Teorem 4.18. (L’Hospitalovo
1
pravilo) Neka su f i g funkcije definirane na
I ` ¦c¦ ⊂ R, neka su diferencijabilne na tom skupu i neka vrijedi
lim
x→c
f(x) = 0, lim
x→c
g(x) = 0, g(x) = 0, g

(x) = 0, ∀ x ∈ I ` ¦c¦.
Ako je lim
x→c
f

(x)
g

(x)
= L tada je lim
x→c
f(x)
g(x)
= L.
1
Guillaume Franois Antoine Marquis de L’Hospital (Paris, 1661. – Paris, 2. veljaˇca
1704.) francuski matematiˇcar
114 POGLAVLJE 4. DERIVACIJA
Dokaz: Bez smanjenja opˇcenitosti moˇzemo pretpostaviti da su funkcije f i
g neprekidne na I i da je f(c) = g(c) = 0. Iz Cauchyjevog teorema srednje
vrijednosti 4.17. za svaki x ∈ I ` ¦c¦ vrijedi:
f(x)
g(x)
=
f(x) −f(c)
g(x) −g(c)
=
f

(c
x
)
g

(c
x
)
, (4.33)
gdje je c
x
izmedu c i x. Sada zbog x →c vrijedi c
x
→c iz ˇcega slijedi tvrdnja
teorema.
Korolar 4.4. Ako funkcije f, g imaju n-tu derivaciju na skupu I ` ¦c¦ ⊂ R
i ako vrijedi
lim
x→c
f
(k)
(x) = 0, lim
x→c
g
(k)
(x) = 0, (k = 0, 1, . . . , n −1),
g
(k)
(x) = 0, ∀ x ∈ I ` ¦c¦, (k = 0, 1, . . . , n).
Ako je lim
x→c
f
(n)
(x)
g
(n)
(x)
= L tada je lim
x→c
f(x)
g(x)
= L.
Dokaz: Slijedi rekurzivnom primjenom teorema 4.18.
4.7 Svojstva konveksnih funkcija
Definicija 4.7. Neka je I ⊆ R otvoren interval i f : I → R. Kaˇzemo da f
ima u toˇcki c ∈ I lijevu derivaciju ako postoji f


(c) = lim
x→c−
f(x) −f(c)
x −c
,
odnosno desnu derivaciju ako postoji f

+
(c) = lim
x→c+
f(x) −f(c)
x −c
.
Napominjemo da treba razlikovati f


(c) od limesa s lijeva derivacije
f

(c−), odnosno f

+
(c) od limesa s desna derivacije f

(c+)
Teorem 4.19. Neka je I ⊆ R otvoren skup i f : I → R neprekidna i
konveksna funkcija na I.
1. U svakoj toˇcki x ∈ I funkcija f ima lijevu f


(x) i desnu f

+
(x) desnu
derivaciju, te vrijedi f


(x) ≤ f

+
(x).
2. Funkcija x → f


(x) je rastu´ca i neprekidna slijeva na I, a funkcija
x →f

+
(x) je rastu´ca i neprekidna zdesna na I.
4.7. SVOJSTVA KONVEKSNIH FUNKCIJA 115
3. Funkcija f ima derivaciju na I`J, gdje je J ⊂ I najviˇse prebrojiv skup.
Dokaz: Za a < x
1
< x
3
< x
2
< b, kao u dokazu teorema 4.14., vrijedi
f(x
3
) −f(x
1
)
x
3
−x
1

f(x
2
) −f(x
1
)
x
2
−x
1

f(x
2
) −f(x
3
)
x
2
−x
3
. (4.34)
1. Neka je c ∈ I bilo koja toˇcka. Za x
2
= c, x
1
= c −s i x
3
= c −t desna
nejednakost u (4.34) daje
f(c) −f(c −s)
s

f(c) −f(c −t)
t
(0 < t < s). (4.35)
Za x
1
= c, x
3
= c + t i x
2
= c + s lijeva nejednakost u (4.34) daje
f(c + t) −f(c)
t

f(c + s) −f(c)
s
(0 < t < s). (4.36)
Zbog
f(c) = f
¸
(c + t) + (c −t)
2


1
2
[f(c + t) + f(c −t)] ⇒
⇒f(c) −f(c −t) ≤ f(c + t) −f(c).
Odatle, dijeljenjem s t i upotrebom (4.35) i (4.36) dobivamo:
f(c) −f(c −t)
t

f(c + s) −f(c)
s
(0 < t < s). (4.37)
Iz (4.35) slijedi da funkcija definirana s F(t) =
f(c) −f(c −t)
t
pada na
intervalu '0, ε` za neki ε > 0. Prema teoremu 3.26. iz M.A.I. padaju´ca
funkcija ima limes zdesna u 0, tj. postoji F(0+) i
F(0+) = lim
t→0+
F(t) = lim
t→0+
f(c) −f(c −t)
t
= lim
−t→0−
f(c −t) −f(c)
−t
= f


(c).
Analogno, iz (4.36) dobivamo egzistenciju f

+
(c). Za t →0+ u (4.37) i onda
s →0+ slijedi f


(c) ≤ f

+
(c).
2. Neka je x < y (x, y ∈ I). Iz vanjske nejednakosti u (4.34) za x
1
= x,
x
2
= y i x
3
= x + t = y −t slijedi:
f(x + t) −f(x)
t

f(y) −f(y −t)
t
. (4.38)
Lijeva strana od (4.38) je ve´ca od f

+
(x), a desna strana manja od f


(y),
pa je f

+
(x) ≤ f


(y). Budu´ci da je u toˇcki 1. pokazano f


(x) ≤ f

+
(x) i
f


(y) ≤ f

+
(y) imamo
(x < y) ⇒(f


(x) ≤ f


(y)), (f

+
(x) ≤ f

+
(y)), (f

+
(x) ≤ f


(y)), (4.39)
116 POGLAVLJE 4. DERIVACIJA
tj. funkcije f


i f

+
su rastu´ce na I.
Pokaˇzimo da je f

+
neprekidna zdesna na I. Neka je c ∈ I bilo koja toˇcka.
Za svaki x ∈ I i dovoljno malo t > 0 imamo:
f

+
(x) ≤
f(x + t) −f(x)
t
. (4.40)
Prelaskom na limes x →c+ u (4.40), zbog neprekidnosti funkcije f, imamo:
lim
x→c+
f

+
(x) ≤
f(c + t) −f(c)
t
. (4.41)
Odavde za t →0+ dobivamo:
lim
x→c+
f

+
(x) ≤ f

+
(c). (4.42)
S druge strane, zbog rasta funkcije f

+
je lim
x→c+
f

+
(x) ≥ f

+
(c). Dakle,
vrijedi lim
x→c+
f

+
(x) = f

+
(c), tj. f

+
je neprekidna s desna. Analogno se
dokazuje neprekidnost slijeva funkcije f


.
3. Za x < y (x, y ∈ I) imamo
f


(x) ≤ f

+
(x) ≤ f


(y). (4.43)
Prema teoremu 3.36. iz M.A.I. rastu´ca funkcija f


ima najviˇse prebrojivo
prekida na intervalu I. Ako je f


neprekidna u toˇcki x ∈ I, onda iz (4.43) za
y → x+ dobivamo f


(x) ≤ f

+
(x) ≤ f


(x), odnosno f


(x) = f

+
(x). Dakle,
f ima derivaciju u svakoj toˇcki u kojoj je f


neprekidna funkcija.
4.8 Neke primjene derivacije
U ovoj toˇcki pokazujemo kako se ideje povezane s derivacijom primjenjuju na
neke prektiˇcne zada´ce kao ˇsto su numeriˇcko rjeˇsavanje nelinearnih jednadˇzbi
i aproksimacija funkcija pomo´cu polinoma.
4.8.1 Lagrangeov interpolacijski polinom
Neka je {
n
skup svih polinoma s realnim koeficijentima stupnja ≤ n oblika
p(x) =
n
¸
k=0
a
k
x
k
,
s realnim koeficijentima a
0
, . . . , a
n
.
4.8. NEKE PRIMJENE DERIVACIJE 117
Zadani su uredeni parovi realnih brojeva (x
k
, f
k
), (k = 0, 1, . . . , n), gdje
su x
0
< x
1
< x
2
< < x
n
ˇcvorovi interpolacije. Nadi p ∈ {
n
tako da
vrijedi
p(x
k
) = f
i
(k = 0, 1, . . . , n). (4.44)
Takav polinom zovemo interpolacijski za parove (x
k
, f
k
), (k = 0, 1, . . . , n).
Teorem 4.20. Neka su zadani parovi realnih brojeva (x
k
, f
k
), (k = 0, 1, . . . , n),
gdje su x
0
< x
1
< x
2
< < x
n
ˇcvorovi interpolacije.
Postoji toˇcno jedan polinom p ∈ {
n
tako da je
p(x
k
) = f
i
(k = 0, 1, . . . , n) .
Dokaz: (jedinstvenost:) Neka su p
1
, p
2
∈ {
n
interpolacijski polinomi. Tada
je p
1
−p
2
∈ {
n
jer je {
n
vektorski prostor. Oˇcigledno vrijedi (p
1
−p
2
)(x
k
) = 0,
(k = 0, 1, . . . , n), tj. p
1
− p
2
∈ {
n
ima n + 1 nultoˇcku. Dakle, vrijedi
p
1
−p
2
≡ 0.
(egzistencija:) Egzistenciju dokazujemo pomo´cu tzv. Lagrangeovih poli-
noma. Promatrajmo specijalni interpolacijski problem: ˇcvorovi interpolacije
x
k
(k = 0, 1, . . . , n) su kao i prije, a traˇzimo polinome L
i
∈ {
n
(i = 0, 1, . . . , n)
tako da vrijedi
L
i
(x
k
) = δ
ik
=

1 za i = k ,
0 za i = k .
Znaˇci L
i
∈ {
n
ima nultoˇcke x
0
, . . . , x
i−1
, x
i+1
, . . . , x
n
pa je nuˇzno oblika
L
i
(x) = α(x −x
0
) (x −x
i−1
)(x −x
i+1
) (x −x
n
) .
Koeficijent α odredujemo iz uvjeta L
i
(x
i
) = 1 ˇsto daje
α = 1/(x
i
−x
0
) (x
i
−x
i−1
)(x
i
−x
i+1
) (x
i
−x
n
) .
Polinom f
i
L
i
∈ {
n
ima svojstvo
f
i
L
i
(x
k
) = f
i
δ
ik
=

f
i
za i = k ,
0 za i = k ,
pa je polinom p =
¸
n
i=0
f
i
L
i
∈ {
n
traˇzeni interpolacijski polinom. Njega
moˇzemo zapisati u tzv. Lagrangeovom obliku:
p(x) =
n
¸
i=0
f
i
L
i
(x) =
n
¸
i=0
f
i
n
¸
j=0(j,=i)
x −x
j
x
i
−x
j
.
Prirodno pitanje je koliko toˇcno polinom P aproksimira funkciju f u
toˇckama koje se razlikuju od ˇcvorova, dakle treba ocijeniti f(x) − P(x) za
x = x
k
.
S tom svrhom dokazujemo slijede´ci teorem srednje vrijednosti.
118 POGLAVLJE 4. DERIVACIJA
Teorem 4.21. Neka je a ≤ x
0
< x
1
< x
2
< < x
n
≤ b i funkcija
f ∈ C
n+1
[a, b]. Tada za svaki ξ ∈ 'a, b` postoji x(ξ) ∈ 'a, b` tako da vrijedi
f(ξ) −P(ξ) =
1
(n + 1)!
f
(n+1)
(x(ξ))(ξ −x
0
)(ξ −x
1
) (ξ −x
n
) . (4.45)
Dokaz: Neka je ξ = x
k
(k = 0, 1, . . . , n), inaˇce je jednakost (4.45). trivijalno
zadovoljena. Definirajmo pomo´cnu funkciju
G(x) = f(x) −P(x) −α(x −x
0
) (x −x
n
) , x ∈ [a, b] , (4.46)
gdje je α ∈ R za sada proizvoljan. Oˇcigledno vrijedi G(x
k
) = 0 (k =
0, 1, . . . , n) neovisno o izboru α. Izaberimo α tako da vrijedi g(ξ) = 0.
Zbog ξ = x
k
, funkcija G ima u [a, b] n + 2 razliˇcite nultoˇcke. Tada
po Rolleovom teoremu srednje vrijednosti derivacija G

ima na [a, b] barem
n + 1 razliˇcitu nultoˇcku. Istim naˇcinom dolazimo do zakljuˇcka da n + 1-va
derivacija G
(n+1)
ima barem jednu nultoˇcku u 'a, b`. Oznaˇcimo tu nultoˇcku
s x(ξ). Zbog P ∈ {
n
vrijedi P
(n+1)
≡ 0, pa imamo
0 = G
(n+1)
(x(ξ)) = f
(n+1)
(x(ξ)) −α(n + 1)! ,
a odatle slijedi tvrdnja teorema.
Lema 4.3. Neka su ˇcvorovi interpolacije jednoliko udaljeni, tj. x
k+1
−x
k
= h
(k = 0, 1, . . . , n −1). Tada za svako n ∈ N vrijedi
[(x −x
0
)(x −x
1
) (x −x
n
)[ < n!h
n+1
.
Dokaz: Za 0 = x ∈ [x
0
, x
n
] postoji i ∈ ¦1, . . . , n¦ tako a je x ∈ [x
i−1
, x
i
].
Tada vrijedi [x − x
i+k
[ < (k + 1)h (k = 0, . . . , i − n) i [x − x
i+k
[ < [k[h
(k = −1, . . . , −i). Dakle,
[(x −x
0
)(x −x
1
) (x −x
n
)[ < i!(n + 1 −i)!h
n+1
.
Zbog

n + 1
i

≥ n + 1 (i = 1, . . . , n) slijedi tvrdnja.
Primjer 4.18. Neka su zadani ˇcvorovi interpolacije x
1
= 1, x
2
= 2, x
3
= 3
i x
4
= 4. Interpolacijski polinom za funkciju f je oblika
p(x) = −
1
6
f(1)(x −2)(x −3)(x −4) +
1
2
f(2)(x −1)(x −3)(x −4)−
4.8. NEKE PRIMJENE DERIVACIJE 119

1
2
f(3)(x −1)(x −2)(x −4) +
1
6
f(4)(x −1)(x −2)(x −3).
U slijede´cim primjerima smo interpolirali funkcije
1. f(x) = 3 sin(x +
1
2
) + 2x −
2
5
,
2. f(x) = 3 cos(x) +
2
5
,
3. f(x) =
1
x
,
4. f(x) = ln x,
5. f(x) =
1
2
sin(4x) +
1
2
,
6. f(x) = tg (
1
2
x −
5
4
),
s tim da su na slikama grafovi funkcija isprekidani, a grafovi interpo-
lacijskih polinoma puni.
0 x
y
fx)2sinx
1

2
)x
3

2
x11 x22 x33 x44
0 x
y
fx)3cos x
1

2
x11
x22 x33 x44
0 x
y
fx)
1

x
x11 x22 x33 x44
0 x
y
fx)ln x
1 2 3 4
0 x
y
fx)
1

2
sin4x)
1

2
1 2 3 4
0 x
y
fx)tg
1

2
x
5

2
)
1 2
3 4
4.8.2 Newtonova metoda
Neka je f : I → R, I = [a, b], funkcija klase C
2
('a, b`). Pretpostavimo
da je x

∈ 'a, b` nultoˇcka funkcije f, tj. f(x

) = 0. Neka je x
0
∈ 'a, b`
aproksimacija nultoˇcke x

. Prema Taylorovom teoremu srednje vrijednosti
postoji η izmedu x
0
i x

tako da vrijedi
0 = f(x

) = f(x
0
) + f

(x
0
)(x

−x
0
) +
1
2
f
′′
(η)(x

−x
0
)
2
.
Ako je x
0
blizu x

, tj. za (x
0
− x

)
2
<< 1, promatrajmo jednadˇzbu koja se
dobije tako da se funkcija f zamijeni s najboljom lokalnom aproksimacijom
120 POGLAVLJE 4. DERIVACIJA
funkcije f u blizini x

, tj.
0 = f(x
0
) + f

(x
0
)(x −x
0
) . (4.47)
U tom je sluˇcaju razumno oˇcekivati da ´ce rjeˇsenje jednadˇzbe (4.47) biti do-
bra aproksimacija rjeˇsenja originalne jednadˇzbe, barem bolja od x
0
. Ako je
f

(x
0
) = 0, mogu´ce je to rjeˇsenje x
1
dobiti u obliku
x
1
= x
0

f(x
0
)
f

(x
0
)
.
Nastavljanjem tog postupka dobije se niz (x
n
)
n∈N
0
definiran rekurzijom
x
n
= x
n−1

f(x
n−1
)
f

(x
n−1
)
, n ∈ N , (4.48)
s poˇcetnom vrijednosti x
0
. Taj postupak nalaˇzenja aproksimacije rjeˇsenja
naziva se Newtonovom metodom ili metodom tangenti. Naime, ge-
ometrijski smisao ove metode dan je idu´com slikom.
Slijede´ci teorem se zasniva na geometrijskim svojstvima Newtonove metode.
Teorem 4.22. Neka je f ∈ C
2
([a, b]) i neka vrijedi
f(a) f(b) < 0, (4.49)
f

(x) = 0 , f
′′
(x) = 0 , ∀x ∈ [a, b] . (4.50)
Tada za x
0
∈ [a, b] takav da vrijedi f(x
0
) f
′′
(x
0
) > 0, niz definiran s (4.48)
konvergira k jedinstvenoj nultoˇcki x

funkcije f na [a, b].
Vrijedi ocjena pogreˇske
[x
n
−x

[ ≤ C[x
n−1
−x

[
2
, (n ∈ N), (4.51)
gdje je C =
max
[a,b]
f
′′
2 min
[a,b]
f

.
Dokaz: Egzistencija nultoˇcke slijedi iz Bolzano - Weierstrassovog teorema
i uvjeta (4.49). Zbog f

(x) = 0 funkcija je strogo monotona pa je nultoˇcka
jedinstvena na [a, b]. Razlikujemo sluˇcajeve
1. f(a) > 0, f(b) < 0, f

< 0, f
′′
< 0
2. f(a) > 0, f(b) < 0, f

< 0, f
′′
> 0
3. f(a) < 0, f(b) > 0, f

> 0, f
′′
< 0
4. f(a) < 0, f(b) > 0, f

> 0, f
′′
> 0
0
x
y
f
x
0
x
1
x
2
x

4.8. NEKE PRIMJENE DERIVACIJE 121
Dokazujemo samo sluˇcaj 4. koji odgovara slici, a ostali se dokazuju
analogno.
Zbog f

(x) f
′′
(x) > 0 je x

< x
0
. Pokaˇzimo indukcijom da za (x
n
)
n∈N
0
vrijedi x

< x
n
, n ∈ N. Tvrdnja vrijedi za n = 0. Pretpostavimo da tvrdnja
vrijedi za n. Zbog
x
n+1
= x
n

f(x
n
)
f

(x
n
)
,
x
n+1
−x

= x
n
−x


f(x
n
)
f

(x
n
)
=
f(x

) −f(x
n
) −f

(x
n
)(x

−x
n
)
f

(x
n
)
,
x
n+1
−x

=
f
′′

n
)(x

−x
n
)
2
2f

(x
n
)
> 0 , η
n
∈ [x

, x
n
] , (4.52)
slijedi x

< x
n+1
. Zbog x
n+1
= x
n

f(x
n
)
f

(x
n
)
< x
n
niz (x)
n∈N
0
je padaju´ci.
Za padaju´ci i odozdo ograniˇcen niz postoji x
∗∗
= limx
n
. Zbog neprekidnosti
funkcija f i f

iz (4.48) slijedi f(x
∗∗
) = 0, ˇsto zbog jedinstvenosti nultoˇcke
daje x
∗∗
= x

. Ocjena pogreˇske slijedi iz (4.52).
Korolar 4.5. Za svaki m ∈ N i svaki realni broj b > 0 postoji a > 0 takav
da je b = a
m
.
Dokaz: Neka je m > 1 i b > 1. Neka je niz (x
n
)
n
definiran rekurzijom (4.48)
za funkciju f(x) = x
m
−b uz poˇcetnu aproksimaciju x
0
= b, tj.
x
n
=
(m−1)x
m
n−1
+ b
mx
m−1
n−1
, (∀n ∈ N). (4.53)
Funkcija f : [1, b] → R zadovoljava uvjete teorema 4.22. sluˇcaj 4. tj.
f(1) = 1 − b < 0, f(b) = b
m
− b > 0, f

(x) = mx
m−1
> 0 i f
′′
(x) =
m(m − 1)x
m−2
> 0, ∀x ∈ [1, b], pa niz konvergira k jedinstvenoj nultoˇcki
funkcije f u intervalu '1, b`. Funkcije f

i f
′′
su rastu´ce na [1, b] pa je
max
[1,b]
f
′′
= m(m − 1)b
m−2
i min
[1,b]
f

= m. Odatle slijedi ocjena pogreˇske
[x
n
−a[ ≤
(m−1)b
m−2
2
[x
n−1
−a[
2
, (n ∈ N).
Primjer 4.19. Izraˇcunajmo
3

5 Newtonovom metodom na 50 decimala.
Zbog ocjene pogreˇske (4.51) kaˇzemo da niz konvergira kvadratnom brzinom.
Kvadratna brzina konvergencije u pravilu znaˇci da je u svakoj novoj iteraciji
dvostruko ve´ci broj toˇcnih znamenaka.
122 POGLAVLJE 4. DERIVACIJA
x
0
= 5
x
1
= 2.7708333333333333333333333333333333333333333333333
x
2
= 2.0643062857645366549205092932833336474017123008021
x
3
= 1.767315594852839675630814501991099802877564157758
x
4
= 1.711816182730850357259567369723776592320652455091
x
5
= 1.709977924257737717994546579193826487753056762840
x
6
= 1.70997594667898405119733103179107967836688376517
x
7
= 1.70997594667669698935311193144763560051192536599
x
8
= 1.70997594667669698935310887254386010986805511055
Poglavlje 5
Riemannov integral
5.1 Problem povrˇsine i rada sile
Znamo odrediti povrˇsinu nekih jednostavnih likova u ravnini, npr. kvadrata,
pravokutnika, trokuta, trapeza itd.
P a
2
a
a
P ab
a
b
P ab/2
a
b
P hab)/2
a
b
h
Postavlja se problem odredivanja povrˇsine
likova koji imaju sloˇzenije granice. Takav je
dio ravnine omeden grafom funkcije (pseu-
dotrapez) kao na slici desno. Oznaˇcimo s µ
funkciju koja dijelu ravnine P pridruˇzuje re-
alnu vrijednost koju zovemo povrˇsina, µ(P).
Od te funkcije oˇcekujemo slijede´ca svojstva.
1. µ(P) ≥ 0,
2. P
1
∩ P
2
= ∅ ⇒
µ(P
1
∪ P
2
) = µ(P
1
) + µ(P
2
),
3. P
1
⊆ P
2
⇒µ(P
1
) ≤ µ(P
2
).
0
f
a b
P
Funkciju koja zadovoljava gornja svojstva zovemo mjera.
123
124 POGLAVLJE 5. RIEMANNOV INTEGRAL
Ako ve´c odmah nismo u mogu´cnosti
neposredno odrediti µ(P) (ako taj broj uop´ce
ima smisla), onda pokuˇsajmo aproksimirati
dio ravnine P pomo´cu jednostavnijih likova
ˇcije povrˇsine znamo jednostavno izraˇcunati,
npr. pravokutnika. Podijelimo segment [a, b]
na n(∈ N) dijelova toˇckama a = x
0
< x
1
<
. . . < x
n−1
< x
n
= b kao na slici desno. Pra-
vokutnici koje smo tako dobili imaju svojstvo

n
k=1
p
k
⊆ P ⊆ ∪
n
k=1
P
k
. Njihove povrˇsine
su jednake µ(p
k
) = m
k
(x
k
− x
k−1
), µ(P
k
) =
M
k
(x
k
−x
k−1
), (k = 1, . . . , n), gdje su m
k
, M
k
visine upisanih i opisanih pravokutnika.
a x
0
x
1
x
2
x
3
x
4
x
5
x
6
x
7
b x
8
p
1
p
2
p
3
p
4
p
5
p
6
p
7
p
8
P
1
P
2
P
3
P
4
P
5
P
6
P
7
P
8
Odatle imamo
¸
n
k=1
µ(p
k
) =
¸
n
k=1
m
k
(x
k
−x
k−1
) ≤ µ(P) ≤
¸
n
k=1
M
k
(x
k

x
k−1
) =
¸
n
k=1
µ(P
k
). Razliˇcitim podjelama segmenta [a, b] dobivamo razliˇcite
aproksimacije povrˇsine lika P odozdo, odnosno odozgo. Sa slike je jasno da
´ce aproksimacija biti u pravilu bolja ako je podjela segmenta finija. Dakle,
povrˇsina µ(P) ´ce imati smisla ako moˇzemo po volji blizu na´ci jednu gornju i
jednu donju aproksimaciju oblika kao u prethodnoj nejednakosti
U klasiˇcnoj mehanici se rad konstantne sile f(x) = c za sve x, koja
djeluje na materijalnu toˇcku izmedu x = a i x = b, tj. na putu duljine
s = b − a, definira kao W = c s. Ako funkcija f nije konstantna, onda
ˇcitav put podijelimo na manje dijelove a = x
0
< x
1
< . . . < x
n−1
< x
n
=
b, a na tim dijelovima silu aproksimiramo odozdo i odozgo konstantnom
silom m
k
i M
k
. Tako za rad sile W na tom putu dobivamo donju i gornju
aproksimaciju
¸
n
k=1
m
k
(x
k
−x
k−1
) ≤ W ≤
¸
n
k=1
M
k
(x
k
−x
k−1
). Pojam rada
sile na putu ´ce imati smisla ako moˇzemo dobiti po volji bliske donje i gornje
aproksimacije. Dakle, problem odredivanja rada sile na putu je istovjetan
problemu odredivanja povrˇsine ispod grafa funkcije.
5.2 Riemannov
1
integral ograniˇcene funkcije
na segmentu
Neka je [a, b], a < b, segment u R i neka je f : [a, b] →R funkcija ograniˇcena
na segmentu [a, b]. To znaˇci da postoje m = inf
[a,b]
f i M = sup
[a,b]
f, tj. ∀x ∈
[a, b], m ≤ f(x) ≤ M.
Uoˇcimo, ako je [a

, b

] ⊆ [a, b] podsegment, onda vrijedi ∀x ∈ [a

, b

], m ≤
1
Georg Friedrich Bernhard Riemann (Breselenz, 17. studeni 1826. – Selasca[Italija],
20. srpanj 1866.) njemaˇcki matematiˇcar
5.2. INTEGRAL 125
m

≤ f(x) ≤ M

≤ M, gdje je m

= inf
[a

,b

]
f i M

= sup
[a

,b

]
f. Dakle, infimum
na podsegmentu je ve´ci ili jednak infimumu na segmentu i supremum na
podsegmentu je manji ili jednak supremumu na segmentu.
Sada ´cemo provesti konstrukciju koju smo najavili u prethodnoj toˇcki.
Za n ∈ N podijelimo (izvrˇsimo subdiviziju) segment [a, b] toˇckama
a = x
0
< x
1
< . . . < x
k
< . . . < x
n−1
< x
n
= b (5.1)
na n dijelova. Neka je m
k
= inf
[x
k−1
,x
k
]
f i M
k
= sup
[x
k−1
,x
k
]
f, (k = 1, . . . , n). Za
po volji izabrane toˇcke t
k
∈ [x
k−1
, x
k
], (k = 1, . . . , n), definirajmo sume:
s =
n
¸
k=1
m
k
(x
k
−x
k−1
), σ =
n
¸
k=1
f(t
k
)(x
k
−x
k−1
), S =
n
¸
k=1
M
k
(x
k
−x
k−1
).
(5.2)
Broj s zovemo donja Darbouxova
1
suma, S je gornja Darbouxova suma, a σ
je integralna suma. Jasno je da vrijedi
m(b −a) ≤ s ≤ σ ≤ S ≤ M(b −a). (5.3)
Neka je A skup svih donjih Darbouxovih suma s, B je skup svih gornjih
Darbouxovih suma S, a C je skup svih integralnih suma σ funkcije f na
segmentu [a, b]. Sve te sume dobiju se variranjem broja n ∈ N, svim razliˇcitim
izborima subdivizije (5.1) i toˇcaka t
k
. Iz nejednakosti (5.3) slijedi da su
skupovi A, B i C ograniˇceni odozdo s m(b −a) i odozgo s M(b −a). Prema
aksiomu potpunosti postoje
1

(f; a, b) = sup A, 1

(f; a, b) = inf B. (5.4)
Definicija 5.1. Broj 1

zovemo donji Riemannov integral funkcije f na
segmentu [a, b], a broj 1

zovemo gornji Riemannov integral funkcije f
na segmentu [a, b].
Iz prethodnog je jasno da donji i gornji Riemannov integral postoje za
svaku funkciju f : [a, b] →R koja je ograniˇcena na segmentu [a, b].
Teorem 5.1. Neka je f : [a, b] → R funkcija ograniˇcena na segmentu [a, b],
neka su 1

i 1

donji i gornji Riemannov integral funkcije f na segmentu
[a, b]. Tada je
1

(f; a, b) ≤ 1

(f; a, b). (5.5)
1
Jean Gaston Darboux (Nmes, 14. kolovoz 1842. - Paris, 23. veljaˇca 1917.) francuski
matematiˇcar
126 POGLAVLJE 5. RIEMANNOV INTEGRAL
Dokaz: Dokaz provodimo u tri dijela.
Prvo pokaˇzimo da se donja Darbouxova suma pove´ca ili ostane jednaka, a
gornja Darbouxova suma se smanji ili ostane jednaka ako subdiviziji dodamo
jednu toˇcku. Dakle, neka je sa a = x
0
< x
1
< . . . < x
k−1
< x
k
< . . . <
x
n−1
< x
n
= b zadana subdivizija Σ i neka su s i S pripadne Darbouxove
sume. Napravimo novu subdiviziju Σ

tako da subdiviziji Σ dodamo toˇcku
x

takvu da je x
k−1
< x

< x
k
. Pripadne Darbouxove sume oznaˇcimo s s

i S

. Suma S

nastaje iz S tako da pribrojnik M
k
(x
k
− x
k−1
) zamijenimo s
M

k
(x

−x
k−1
) +M
′′
k
(x
k
−x

), gdje je M

k
= sup
[x
k−1
,x

]
f i M
′′
k
= sup
[x

,x
k
]
f. Budu´ci
da su [x
k−1
, x

] i [x

, x
k
] podsegmenti od [x
k−1
, x
k
], to vrijedi M

k
≤ M
k
i
M
′′
k
≤ M
k
. Tada je M

k
(x

−x
k−1
) +M
′′
k
(x
k
−x

) ≤ M
k
(x

−x
k−1
) +M
k
(x
k

x

) = M
k
(x
k
− x
k−1
), pa je stoga S

≤ S. Analogno, za m

k
= inf
[x
k−1
,x

]
f i
m
′′
k
= inf
[x

,x
k
]
f vrijedi m

k
≥ m
k
i m
′′
k
≥ m
k
, a odatle m

k
(x

−x
k−1
) +m
′′
k
(x
k

x

) ≥ m
k
(x

−x
k−1
) + m
k
(x
k
−x

) = m
k
(x
k
−x
k−1
), tj. s

≥ s.
Primijetimo sada da isti zakljuˇcak vrijedi ako nekoj subdiviziji dodamo
konaˇcan broj novih toˇcaka. Naime, moˇzemo zamisliti da te toˇcke dodajemo
jednu po jednu pa svaki put vrijedi zakljuˇcak iz prethodnog razmatranja.
To znaˇci da se donja Darbouxova suma s

na novoj subdiviziji ne smanji, tj.
s ≤ s

, a gornja ne pove´ca, tj. S

≤ S.
Sada pokazujemo da je svaka donja Darbouxova suma manja ili jednaka
svakoj gornjoj Darbouxovoj sumi, bez obzira na subdivizije na kojima su
nastale. Dakle, neka su Σ
1
i Σ
2
dvije subdivizije i neka je s
1
donja Darboux-
ova suma odredena subdivizijom Σ
1
i S
2
gornja Darbouxova suma odredena
subdivizijom Σ
2
. Napravimo sada novu subdiviziju Σ
3
od unije toˇcaka iz sub-
divizija Σ
1
i Σ
2
i oznaˇcimo pripadne Darbouxove sume sa s
3
i S
3
. Dakako,
Σ
3
je nastala iz Σ
1
dodavanjem (konaˇcno) toˇcaka iz Σ
2
ali takoder i iz Σ
2
dodavanjem (konaˇcno) toˇcaka iz Σ
1
. Iz prethodnog zakljuˇcka slijedi s
1
≤ s
3
i S
3
≤ S
2
. Poˇsto vrijedi s
3
≤ S
3
, jer su obje Darbouxove sume na istoj
subdiviziji Σ
3
, imamo s
1
≤ s
3
≤ S
3
≤ S
2
.
Dakle, dokazali smo (∀s ∈ A) (∀S ∈ B) , s ≤ S. Odatle zakljuˇcujemo
(∀s ∈ A) s ≤ inf B, a odatle sup A ≤ inf B, tj. 1

≤ 1

.
Definicija 5.2. Za funkciju f : [a, b] → R ograniˇcenu na segmentu [a, b]
kaˇzemo da je integrabilna u Riemannovom smislu ili R-integrabilna na
segmentu [a, b] ako je
1

(f; a, b) = 1

(f; a, b). (5.6)
Tada se broj 1 = 1

= 1

naziva integral ili R-integral funkcije f na seg-
5.2. INTEGRAL 127
mentu [a, b] i oznaˇcava jednom od slijede´cih oznaka
1 =

[a,b]
f(t)dt =

b
a
f(x)dx =

[a,b]
f =

b
a
f. (5.7)
Neka je f : [a, b] → R
+
integrabilna funkcija na [a, b] i neka je P =
¦(x, y) ∈ R R; 0 ≤ y ≤ f(x), ∀ x ∈ [a, b]¦ pseudotrapez. Sada povrˇsinu
µ(P) pseudotrapeza definiramo s
µ(P) =

b
a
f(x)dx.
Zadatak. Neka su A, B ⊂ R takvi da je sup A ≤ inf B. Ako postoje A

⊆ A
i B

⊆ B takvi da je sup A

= inf B

onda je i sup A = inf B.
Rjeˇsenje. Zbog A

⊆ A imamo sup A

≤ sup A, a zbog B

⊆ B imamo
inf B ≤ inf B

. Odatle je sup A

≤ sup A ≤ inf B ≤ inf B

, ˇsto daje sup A =
inf B.
Iz ovog zadatka zakljuˇcujemo da je za integrabilnost funkcije na segmentu
dovoljno da supremum nekog podskupa A

skupa svih donjih Darbouxovih
suma A bude jednak infimumu nekog podskupa B

skupa svih gornjih Dar-
bouxovih suma B. Tako je ponekad dovoljno gledati samo tzv. ekvidistantne
subdivizije, tj. za n ∈ N su toˇcke oblika x
k
= a+kh, k = 0, 1, . . . , n, h =
b−a
n
.
Izraˇcunajmo direktno iz definicije integrale nekih jednostavnih
funkcija.
Primjer 5.1. Neka je C ∈ R
+
i f(x) = C,
∀x ∈ R. Za a, b ∈ R
+
, a < b, izraˇcunajmo

b
a
f(x)dx =

b
a
Cdx. Za bilo koju subdi-
viziju uvijek vrijedi m
k
= M
k
= C, ∀k ∈
¦1, . . . , n¦. Odatle je
s =
n
¸
k=1
m
k
(x
k
−x
k−1
) = S =
n
¸
k=1
M
k
(x
k
−x
k−1
)
= C
n
¸
k=1
(x
k
−x
k−1
) = C(b −a),
tj. A = B = ¦C(b − a)¦. Dakle, imamo
1

= sup A = inf B = 1

= C(b − a), pa je

b
a
Cdx = C(b −a).
0
a b
128 POGLAVLJE 5. RIEMANNOV INTEGRAL
Primjer 5.2. Neka je f(x) = x, ∀x ∈ R,
i a, b ∈ R
+
, a < b. Lik na slici desno je
trapez (okrenut) s bazama duljine a i b, te
visinom b−a. Njegova povrˇsina je
a+b
2
(b−a).
Izraˇcunajmo integral:
Uzmimo bilo koji n ∈ N i uzmimo pripadnu
ekvidistantnu subdiviziju segmenta [a, b], tj.
x
k
= a+kh, k = 0, 1, . . . , n, h =
b−a
n
. Budu´ci
da f raste na R, to je ∀ k ∈ ¦0, 1, . . . , n¦
m
k
= f(x
k−1
) = a + (k −1)h,
M
k
= f(x
k
) = a + kh .
Odatle je
s
n
=
n
¸
k=1
(a+(k−1)h)h = nah+h
2
n
¸
k=1
(k−1) =
0
a b
= nha + h
2
(n −1)n
2
= na
b −a
n
+
(b −a)
2
n
2
(n −1)n
2

s
n
=
b
2
2

a
2
2

(b −a)
2
2n
.
Analogno se dobije
S
n
=
b
2
2

a
2
2
+
(b −a)
2
2n
.
Neka je sada
A

= ¦s
n
; n ∈ N¦ =

b
2
2

a
2
2

(b −a)
2
2n
; n ∈ N

,
B

= ¦S
n
; n ∈ N¦ =

b
2
2

a
2
2
+
(b −a)
2
2n
; n ∈ N

.
Odatle imamo sup A

= inf B

=

b
a
xdx =
b
2
2

a
2
2
.
5.3. OSNOVNA SVOJSTVA 129
Primjer 5.3. Neka je f(x) = x
2
, ∀x ∈ R, i
a, b ∈ R, 0 < a < b.
Uzmimo bilo koji n ∈ N i uzmimo pripadnu
ekvidistantnu subdiviziju segmenta [a, b], tj.
x
k
= a +kh, k = 0, 1, . . . , n, h =. Budu´ci da
f raste na R, to je ∀ k ∈ ¦0, 1, . . . , n¦
m
k
= f(x
k−1
) = (a + (k −1)h)
2
,
M
k
= f(x
k
) = (a + kh)
2
.
0
a b
Raˇcunamo
s
n
=
n
¸
k=1
(a + (k −1)h)
2
h = na
2
h + 2ah
2
n
¸
k=1
(k −1) +h
3
n
¸
k=1
(k −1)
2
=
= na
2
h + 2ah
2
(n −1)n
2
+ h
3
(n −1)n(2n −1)
6
=
=
(b −a)
3
3

1 −
3
2n
+
1
2n
2

+ a(b −a)
2

1 −
1
n

+ a
2
(b −a)
i analogno
S
n
=
(b −a)
3
3

1 +
3
2n
+
1
2n
2

+ a(b −a)
2

1 +
1
n

+ a
2
(b −a).
Odatle,
sup A

= inf B

=
(b −a)
3
3
+ a(b −a)
2
+ a
2
(b −a) =
b
3
3

a
3
3
.
5.3 Osnovna svojstva Riemannovog integrala
Teorem 5.2. Neka je f : [a, b] → R ograniˇcena funkcija na [a, b] ⊂ R.
Funkcija f je integrabilna na [a, b] ako i samo ako ∀ε > 0 postoji subdivizija
segmenta [a, b] takva da za pripadne Darbouxove sume vrijedi S −s < ε.
Dokaz: Neka ∀ε > 0 postoji subdivizija segmenta [a, b] takva da za pripadne
Darbouxove sume vrijedi S−s < ε. Tada ∀ε > 0 vrijedi 0 ≤ I

−I

≤ S−s <
ε i stoga je I

= I

.
Obratno, neka je f R-integrabilna na [a, b], tj. I

= I

. Iz svojstava
infimuma i supremuma slijedi da ∀ε > 0 postoje Darbouxove sume S
1
i
s
2
(op´cenito na razliˇcitim subdivizijama) takve da vrijedi S
1
< I

+ ε/2 i
130 POGLAVLJE 5. RIEMANNOV INTEGRAL
s
2
> I

− ε/2. Uzmimo novu subdiviziju koja je odredena unijom toˇcaka
iz subdivizija od S
1
i s
2
, te neka su S i s pripadne Darbouxove sume. Iz
dokaza prethodnog teorema znamo da je s
2
≤ s ≤ S ≤ S
1
. Sada imamo
S −s ≤ S
1
−s
2
< I

+ ε/2 −I

+ ε/2 = ε. Q.E.D
Glavna svojstva Riemannovog integrala dana su slijede´cim teoremima.
Teorem 5.3. Neka su f, g : [a, b] → R integrabilne funkcije na [a, b] ⊂ R.
Za bilo koje α, β ∈ R funkcija αf + βg je integrabilna na [a, b] i vrijedi

b
a
(αf + βg) = α

b
a
f + β

b
a
g. Ako je f ≤ g na [a, b] onda je

b
a
f ≤

b
a
g.
Takoder vrijedi [

b
a
f[ ≤

b
a
[f[ ≤ (b −a) sup
[a,b]
f.
Dokaz: Iz inf
K
f +inf
K
g ≤ f(x)+g(x) ≤ sup
K
f +sup
K
g za svako x ∈ K ⊆
[a, b] slijedi inf
K
f + inf
K
g ≤ inf
K
(f + g) ≤ sup
K
(f +g) ≤ sup
K
f + sup
K
g
za svaki K ⊆ [a, b]. Odatle, na bilo kojoj subdiviziji a = x
0
< x
1
< <
x
n−1
< x
n
= b segmenta [a, b], za Darbouxove sume funkcija f, g, f + g
imamo s
f
+ s
g
≤ s
f+g
≤ S
f+g
≤ S
f
+ S
g
. Po teoremu 5.3 za bilo koji ε > 0
postoje subdivizije segmenta [a, b] tako da za pripadne Darbouxove sume
s

f
, S

f
, s
′′
g
, S
′′
g
vrijedi S

f
− s

f
< ε/2 i S
′′
g
− s
′′
g
< ε/2. Na subdiviziji koja je
odredena unijom toˇcaka iz prethodnih subdivizija za pripadne Darbouxove
sume s
f
, S
f
, s
g
, S
g
vrijedi S
f
− s
f
≤ S

f
− s

f
< ε/2 i S
g
− s
g
≤ S
′′
g
− s
′′
g
<
ε/2. Sada za Darbouxove sume funkcije f + g na toj subdiviziji imamo
S
f+g
−s
f+g
≤ S
f
+S
g
−(s
f
+s
g
) = S
f
−s
f
+S
g
−s
g
< ε. Sada po teoremu
5.3 zakljuˇcujemo da je funkcija f + g integrabilna na [a, b]. Takoder, za bilo
koji ε > 0 i prethodno konstruiranu subdiviziju, imamo

b
a
(f+g)−

b
a
f−

b
a
g ≤ S
f+g
−s
f
−s
g
≤ S
f
+S
g
−s
f
−s
g
= S
f
−s
f
+S
g
−s
g
< ε
i

b
a
(f+g)−

b
a
f−

b
a
g ≥ s
f+g
−S
f
−S
g
≥ s
f
+s
g
−S
f
−S
g
= s
f
−S
f
+s
g
−S
g
> −ε,
tj. [

b
a
(f + g) −

b
a
f −

b
a
g[ < ε. Odatle slijedi aditivnost integrala, tj.

b
a
(f + g) =

b
a
f +

b
a
g.
Za α > 0 i bilo koji ε > 0 prema teoremu 5.3 postoji subdivizija segmenta
[a, b] takva da za pripadne Darbouxove sume vrijedi S − s < ε/α. Zbog
inf
K
αf = αinf
K
f i sup
K
αf = αsup
K
f za svaki K ⊆ [a, b] vrijedi s
αf
=
αs
f
i S
αf
= αS
f
, pa imamo S
αf
−s
αf
= α(S
f
−s
f
) < ε, ˇsto po teoremu 5.2.
daje integrabilnost funkcije αf. Takoder vrijedi
5.3. OSNOVNA SVOJSTVA 131
−ε < α(s
f
−S
f
) = s
αf
−αS
f

b
a
αf−α

b
a
f ≤ S
αf
−αs
f
= α(S
f
−s
f
) < ε,
tj. [

b
a
αf − α

b
a
f[ < ε. To povlaˇci

b
a
αf = α

b
a
f. Jasno, iz adi-
tivnosti slijedi

b
a
−f = −

b
a
f, pa za α < 0 po prethodnom vrijedi

b
a
αf =

b
a
−(−α)f = −

b
a
(−α)f = −(−α)

b
a
f. Za α = 0 prethodna tvrdnja je
oˇcita, dakle, integral je homogeno preslikavanje, ˇsto uz aditivnost daje lin-
earnost integrala.
Ako je f ≥ 0 onda su sve Darbouxove sume nenegativne pa je i

b
a
f ≥ 0.
Za f ≤ g je g −f ≥ 0, pa zbog linearnosti imamo

b
a
g −

b
a
f ≥ 0.
Pokaˇzimo da integrabilnost funkcije f povlaˇci integrabilnost funkcije [f[.
Definirajmo funkcije f
+
= max¦f, 0¦ i f

= max¦−f, 0¦. Vrijedi f = f
+
−f

i [f[ = f
+
+ f

. Dovoljno je dokazati integrabilnost funkcije f
+
. Pokaˇzimo
da na bilo kojem podskupu K segmenta [a, b] vrijedi sup
K
f
+
− inf
K
f
+

sup
K
f − inf
K
f. Naime, ako je f ≥ 0 na K, onda je sup
K
f
+
= sup
K
f i
inf
K
f
+
= inf
K
f, pa je sup
K
f
+
−inf
K
f
+
= sup
K
f −inf
K
f. U sluˇcaju f ≤ 0
je f
+
= 0 pa je sup
K
f
+
−inf
K
f
+
= 0 ≤ sup
K
f −inf
K
f. Ako je sup
K
f ≥ 0
i inf
K
f ≤ 0 imamo sup
K
f
+
= sup
K
f i inf
K
f ≤ 0 = inf
K
f
+
, ˇsto daje
sup
K
f
+
− inf
K
f
+
= sup
K
f ≤ sup
K
f − inf
K
f. Iz ovoga zakljuˇcujemo da
je na svakoj subdiviziji razlika gornje i donje Darbouxove sume za funkciju
f
+
manja ili jednaka razlici Darbouxovih suma za funkciju f. To pomo´cu
teorema 1. daje integrabilnost funkcije f
+
. Sada iz f

= f
+
− f dobi-
vamo integrabilnost funkcije f

, a onda i [f[. Posljednja tvrdnja slijedi iz
−[f[ ≤ f ≤ [f[ i prethodno dokazanih svojstava.
Prethodni teorem kaˇze da je 1([a, b]), skup funkcija integrabilnih na seg-
mentu [a, b], realan vektorski prostor (reˇsetka), a integral je linearan i mono-
ton funkcional na 1([a, b]).
Teorem 5.4. Neka je f : [a, b] → R ograniˇcena funkcija na [a, b] ⊂ R i
c ∈ 'a, b`. Ako je funkcija f integrabilna na segmentima [a, c] i [c, b], onda
je f integrabilna na [a, b] i

b
a
f =

c
a
f +

b
c
f.
Dokaz: Po teoremu 5.2, za bilo koji ε > 0 postoje subdivizije a = x
0
<
x
1
< < x
n−1
< x
n
= c segmenta [a, c], S

− s

=
¸
n
k=1
(M
k
− m
k
)(x
k

x
k−1
) < ε/2, i c = x
n
< x
n+1
< < x
n+m−1
< x
n+m
= b segmenta
[c, b], S
′′
− s
′′
=
¸
n
k=n+1
(M
k
− m
k
)(x
k
− x
k−1
) < ε/2. Uzmimo subdiviziju
a = x
0
< x
1
< < x
n+m−1
< x
n+m
= b segmenta [a, b]. Za pripadne
Darbouxove sume vrijedi S = S

+ S
′′
i s = s

+ s
′′
. Odatle je S − s =
132 POGLAVLJE 5. RIEMANNOV INTEGRAL
S

− s

+ S
′′
− s
′′
< ε, ˇsto po teoremu 5.2. daje integrabilnost funkcije f na
[a, b]. Sada na prethodnoj subdiviziji imamo

b
a
f −

c
a
f −

b
c
f ≤ S −s

−s
′′
= S

+ S
′′
−s

−s
′′
< ε
i

b
a
f −

c
a
f −

b
c
f ≥ s −S

−S
′′
= s

+ s
′′
−S

−S
′′
> −ε,
tj. [

b
a
f −

c
a
f −

b
c
f[ < ε. Odatle je

b
a
f =

c
a
f +

b
c
f, tj. integral je
aditivan po podruˇcju integracije. Q.E.D
Svaka funkcija koja je ograniˇcena na segmentu nije i Riemann integrabilna
na tom segmentu. Promatrajmo f : [0, 1] → R za koju je f(x) = 1 ako je
x ∈ Q ∩ [0, 1] i f(x) = 0 ako je x ∈ Q∩ [0, 1]. Za svaki [α, β] ⊆ [0, 1] vrijedi
inf
[α,β]
f = 0 i sup
[α,β]
f = 1, ˇsto daje I

= 0 i I

= 1, tj. I

= I

5.4 Integrabilnost monotonih i neprekidnih
funkcija
Prirodno je pitanje koje od do sada prouˇcavanih svojstava funkcije je do-
voljno za Riemann integrabilnost. Specijalno, jesu li su elementarne funkcije
R-integrabilne na segmentima koji su sadrˇzani u podruˇcju definicije. Dokazu-
jemo da su monotonost na segmentu ili neprekidnost na segmentu svojstva
koja povlaˇce integrabilnost
Teorem 5.5. Neka je f : [a, b] →R monotona funkcija na [a, b] ⊂ R. Tada
je ona R-integrabilna na [a, b].
Dokaz: Pretpostavimo da je f rastu´ca na [a, b]. Ako je f(a) = f(b) onda
je f konstantna funkcija na [a, b] pa je integrabilna (primjer 5.1.). Stoga
pretpostavimo da je f(b) − f(a) > 0. Neka je ε > 0 bilo koji i n ∈ N takav
da vrijedi nε > (f(b) − f(a))(b − a). Uzmimo ekvidistantnu subdiviziju
x
k
= a + kh, (k = 0, 1, . . . , n), h = (b −a)/n. Za svaki [α, β] ⊆ [a, b] vrijedi
inf
[α,β]
f = f(α) i sup
[α,β]
f = f(β). Stoga su pripadne Darbouxove sume
oblika s =
¸
n
k=1
f(x
k−1
)h i S =
¸
n
k=1
f(x
k
)h. Vrijedi S −s =
¸
n
k=1
(f(x
k
) −
f(x
k−1
))h = h(f(b) −f(a)) = (f(b) −f(a))(b −a)/n < ε. Po teoremu 5.3 f
je R-integrabilna. Q.E.D
Definicija 5.3. Za funkciju f : [a, b] → R kaˇzemo da je monotona po di-
jelovima na segmentu [a, b] ako postoji subdivizija a = c
0
< c
1
< . . . <
c
k−1
< c
k
< . . . < c
n−1
< c
n
= b takva da je f[
[c
k−1
,c
k
]
monotona funkcija za
sve k = 1, . . . , n.
5.4. INTEGRABILNOST MONOTONIH I NEPREKIDNIH FUNKCIJA133
Korolar 5.1. Neka je f : [a, b] → R po dijelovima monotona funkcija na
[a, b] ⊂ R. Tada je ona R-integrabilna na [a, b].
Dokaz: Tvrdnja slijedi iz teorema 5.5. i svojstva aditivnosti integrala po
podruˇcju integracije, tj.

b
a
f(x)dx =
n
¸
k=1

c
k
c
k−1
f(x)dx.

Bitno je sloˇzenije dokazati integrabilnost funkcije neprekidne na segmentu.
U tu svrhu potrebno je profiniti neka saznanja o neprekidnim funkcijama.
Definicija 5.4. Za funkciju f : I →R kaˇzemo da je jednoliko (uniformno)
neprekidna na intervalu I ⊆ R ako
∀ε > 0 ∃δ > 0 ∀x

, x
′′
∈ I ([x

−x
′′
[ < δ) ⇒([f(x

) −f(x
′′
)[ < ε).
Teorem 5.6. Neka je f : [a, b] →R neprekidna funkcija na [a, b] ⊂ R. Tada
je ona jednoliko neprekidna na [a, b].
Dokaz: Kada tvrdnja teorema ne bi bila istinita, onda bi funkcija f bila
neprekidna na [a, b] i vrijedilo bi
∃ε > 0 ∀δ > 0 ∃x

δ
, x
′′
δ
∈ [a, b] ([x

δ
−x
′′
δ
[ < δ) ∧ ([f(x

δ
) −f(x
′′
δ
)[ ≥ ε).
Sada za n ∈ N uzmimo δ =
1
n
pa imamo a
n
= x

δ
i b
n
= x
′′
δ
takve da vrijedi
([a
n
−b
n
[ <
1
n
) ∧([f(a
n
) −f(b
n
)[ ≥ ε). Niz (a
n
)
n∈N
je u segmentu [a, b], pa je
ograniˇcen, te ima konvergentan podniz (a
pn
)
n∈N
, tj. lim
n
a
pn
= c ∈ [a, b].
Zbog [a
pn
− b
pn
[ <
1
pn
, ∀n ∈ N, vrijedi lim
n
b
pn
= c. Zbog neprekid-
nosti funkcije f u c imamo lim
n
f(a
pn
) = lim
n
f(b
pn
) = f(c), ˇsto zbog
[f(a
pn
) − f(b
pn
)[ ≥ ε > 0 daje kontradikciju. Dakle, tvrdnja teorema je
istinita.
Sada dokazujemo Riemannov teorem o integrabilnosti neprekidne funkcije.
Teorem 5.7. Neka je f : [a, b] →R neprekidna funkcija na [a, b] ⊂ R. Tada
je ona R-integrabilna na [a, b]. Takoder, postoji toˇcka c ∈ [a, b] takva da je

[a,b]
f(x)dx = f(c)(b −a).
Dokaz: Prema teoremu 5.2 dovoljno je pokazati da ∀ε > 0 postoji subdiviz-
ija segmenta [a, b] takva da za pripadne Darbouxove sume vrijedi S −s < ε.
134 POGLAVLJE 5. RIEMANNOV INTEGRAL
Neka je ε > 0 zadan po volji. Zbog jednolike neprekidnosti funkcije f
na [a, b] postoji δ > 0 tako da ∀x

, x
′′
∈ I, ([x

− x
′′
[ < δ) ⇒ ([f(x

) −
f(x
′′
)[ <
ε
b−a
). Uzmimo n ∈ N takav da je h =
b−a
n
< δ i napravimo
ekvidistantnu subdiviziju s toˇckama x
k
= a + kh, k = 0, 1, . . . , n. Zbog
neprekidnosti funkcije f na segmentu [x
k−1
, x
k
], k = 1, . . . , n, postoje toˇcke
[x

k
, x
′′
k
∈ [x
k−1
, x
k
] takve da je m
k
= f(x

k
) = inf
[x
k−1
,x
k
]
f i M
k
= f(x
′′
k
) =
sup
[x
k−1
,x
k
]
f, k = 1, . . . , n. Zbog ([x

k
−x
′′
k
[ ≤ h < δ) imamo M
k
−m
k
<
ε
b−a
,
k = 1, . . . , n. Odatle je S −s =
¸
n
k=1
(M
k
−m
k
)h <
ε
b−a
nh = ε. Dakle, f je
integrabilna na [a, b].
Neka su sada m = min
[a,b]
f i M = max
[a,b]
f. Tada ∀x ∈ [a, b] imamo
m ≤ f(x) ≤ M. Zbog monotonosti integrala slijedi m(b−a) ≤

[a,b]
f(x)dx ≤
M(b −a), tj. m ≤
1
b−a

[a,b]
f(x)dx ≤ M. Po Bolzano-Weierstrasseovom teo-
remu postoji c ∈ [a, b] tako da je f(c) =
1
b−a

[a,b]
f(x)dx.
Korolar 5.2. Neka je f : I →R neprekidna funkcija na otvorenom intervalu
I = 'a, b`. Ako za svaki segment [u, v] ⊂ 'a, b` vrijedi

v
u
f(x)dx = 0, onda
je f(x) = 0 za svako x ∈ I.
Dokaz: Kada bi postojala toˇcka c ∈ I takva da je f(c) > 0, po lemi
3.3. iz M.A.I. bi postojao δ > 0 tako da vrijedi ∀x ∈ I, ([x − c[ < δ) ⇒
(f(x) ≥
1
2
f(c)). Neka je h = min¦δ, c − a, b − c¦. Tada je [c − h, c + h] ⊂ I
i zbog neprekidnosti funkcije f postoji t ∈ [c −
h
2
, c +
h
2
] tako da vrijedi

c+
h
2
c−
h
2
f(x)dx = f(t)h > 0, ˇsto je suprotno pretpostavci.
U sluˇcaju da postoji toˇcka c ∈ I takva da je f(c) < 0 zakljuˇcujemo
analogno.
Propozicija 5.1. Ako h : [a, b] → R iˇsˇcezava svugdje osim moˇzda u toˇcki
c ∈ [a, b], onda je h integrabilna na [a, b] i

b
a
f(x)dx = 0.
Dokaz: Zbog odredenosti uzmimo da je M = h(c) > 0. Jasno je da vrijedi
za svaku donju Darbouxova sumu s = 0 jer je na svakoj subdiviziji m
k
= 0
na svakom podsegmentu od [a, b]. Uzmimo ε > 0 po volji i pokaˇzimo da
postoji subdivizija tako da za njenu gornju Darbouxova sumu vrijedi S < ε.
Naime, za c ∈ 'a, b` uzmimo subdiviziju a = x
0
< x
1
< x
2
< x
3
= b, gdje
je x
1
= c − h, x
2
= c + h, h < min¦
ε
2M
, c − a, b − c¦. Za pripadnu gornju
Darbouxovu sumu vrijedi S = 2hM < ε. U sluˇcaju c = a uzmemo subdi-
viziju a = c = x
0
< x
1
< x
2
= b, gdje je x
1
= c + h, h < min¦
ε
M
, b − c¦,
u sluˇcaju c = b subdiviziju a = x
0
< x
1
< x
2
= c = b, gdje je x
1
= c − h,
h < min¦
ε
M
, c−a¦. Tako je opet S = 2hM < ε. To daje sup A

= inf B

= 0.
5.4. INTEGRABILNOST MONOTONIH I NEPREKIDNIH FUNKCIJA135

Korolar 5.3. Neka ograniˇcena funkcija f : [a, b] → R ima na segmentu
[a, b] ⊂ R najviˇse konaˇcno toˇcaka prekida prve vrste. Tada je ona R-integrabilna
na [a, b].
Dokaz: Tvrdnja slijedi iz teorema 5.7., prethodne propozicije i svojstva
aditivnosti integrala po podruˇcju integracije. Naime, neka su a ≤ c
1
<
. . . c
k−1
< c
k
< . . . < c
n
≤ b toˇcke u kojima f ima prekide prve vrste, tj.
postoje f(c
k
−), f(c
k
+), k = 1, . . . , n. Neka su f
k
: [a, b] →R (k = 1, . . . , n))
definirane s
f
k
(x) =

0 , za a ≤ x < c
k−1
f(c
k−1
+) , za x = c
k−1
f(x) , za c
k−1
< x < c
k
f(c
k
−) , za x = c
k
0 , za c
k
< x ≤ b
0
a b c
k1
c
k
f
k
Iz teorema 5.7. i prethodne propozicije imamo

b
a
f
k
(x)dx =

c
k
c
k−1
f
k
(x)dx
za sve k = 1, . . . , n. Nadalje, funkcija f −
¸
n
k=1
f
k
ima na [a, b] samo konaˇcno
mnogo vrijednosti razliˇcitih od 0, pa je njen integral na [a, b] jednak 0. Tvrd-
nja korolara sada slijedi iz aditivnosti integrala.
Primjer 5.4. Ovdje definiramo funkciju f : [0, 1] → R koja ima prebrojivo
toˇcaka prekida koje ˇcine gust skup u [0, 1], a koja je ipak integrabilna na
[0, 1]. Neka je
f(x) =

0 ; x ∈ [0, 1] ` Q
1
n
; x =
m
n
, 0 < m < n, m i n su relativno prosti .
(5.8)
Uzmimo bilo koji c ∈ [0, 1] i bilo koji injektivan niz (x
n
)
n
u [0, 1] takav da
je lim
n→∞
x
n
= c. Pokaˇzimo da je lim
n→∞
f(x
n
) = 0. U suprotnom sluˇcaju bi
postojao ε > 0 sa svojstvom da za beskonaˇcno mnogo ˇclanova x
n
∈ [0, 1] ∩Q
vrijedi f(x
n
) > ε. No, f(x
n
) =
1
k
za neko k ∈ N, pa
1
k
> ε ⇒ k <
1
ε
, tj.
ima samo konaˇcno mnogo takvih k. S druge strane x
n
=
m
k
, gdje je m < k,
pokazuje da takvih x
n
ima konaˇcno mnogo, ˇsto je kontradikcija.
Odatle slijedi da je f neprekidna samo u toˇckama c ∈ [0, 1] u kojima je
f(c) = 0, a to su c ∈ [0, 1] ` Q.
Pokaˇzimo da je f R-integrabilna na [0, 1] i

1
0
f(x)dx = 0. Jasno je
da je svaka donja Darbouxova suma s = 0. Sada pokaˇzimo da za bilo koji
136 POGLAVLJE 5. RIEMANNOV INTEGRAL
ε > 0 moˇzemo konstruirati gornju Darbouxovu sumu S < ε. Neka su α
k
(k = 1, . . . , n
ε
) sve toˇcke za koje vrijedi f(α
k
) >
ε
2
(vidjeli smo da ih ima
konaˇcno mnogo) i neka je M = max¦f(α
k
); k = 1, . . . , n
ε
¦.
Uzmimo ekvidistantnu subdiviziju segmenta [0, 1], x
k
=
k
n
, k = 0, 1, . . . , n,
gdje je n >
2Mnε
ε
. Poˇsto ima najviˇse n
ε
segmenata u kojima je neki od α
k
, to
je suma ˇclanova u gornjoj Darbouxovoj sumi S koja njima odgovara manja
od
nεM
n
<
ε
2
. Kako je ostatak sume manji od
ε
2
, to je S < ε. To dokazuje
tvrdnju.
5.5 Primitivna funkcija
Definicija 5.5. Neka je I ⊆ R otvoren interval i f : I → R. Primitivna
funkcija ili antiderivacija funkcije f na skupu I je svaka funkcija F : I →R
sa svojstvom F

(x) = f(x), ∀ x ∈ I.
Teorem 5.8. Neka je I ⊆ R otvoren interval i f : I → R zadana funkcija.
Ako su F i G bilo koje dvije primitivne funkcije od f na intervalu I, onda
postoji konstanta C ∈ R takva da vrijedi G(x) = F(x) + C, ∀x ∈ I.
Dokaz: Ako je F

= f i G

= f, onda je (G − F)

= G

− F

= f − f = 0,
tj. H

(x) = 0, ∀ x ∈ I, gdje je H = G −F. Ako su x
1
, x
1
∈ I, x
1
= x
2
, bilo
koje dvije toˇcke, onda iz Lagrangeovog teorema srednje vrijednosti imamo
H(x
2
) − H(x
1
) = H

(c)(x
2
− x
1
), gdje je toˇcka c izmedu x
1
i x
2
. Zbog
H

(c) = 0 dobivamo H(x
2
) = H(x
1
). Prema tome je H konstantna funkcija
na I, tj. H(x) = C, ∀x ∈ I. Dakle, vrijedi G(x) = F(x) + C, ∀x ∈ I.
Slijede´ci teorem daje dovoljne uvjete za postojanje primitivne funkcije
Teorem 5.9. Neka je I ⊆ R otvoren interval i f : I →R funkcija neprekidna
na I. Tada postoji primitivna funkcija od f na I.
Dokaz: Uzmimo toˇcku a ∈ I po volji. Za bilo koju toˇcku x ∈ I je restrikcija
funkcije f na segment [a, x] ili [x, a] neprekidna funkcija, pa je integrabilna u
Riemannovom smislu. Tada je funkcija F : I →R dobro definirana formulom
F(x) =

x
a
f(t)dt, ∀ x ∈ I. (5.9)
Pokaˇzimo da je F primitivna funkcija od f na I, tj. F

(x) = f(x), ∀x ∈ I.
Za bilo koju toˇcku c ∈ I i svaki x ∈ I, pomo´cu (5.9), svojstava integrala i
Riemannovog teorema 5.7. imamo θ
x
∈ [0, 1] tako da je
F(x) −F(c) =

x
a
f(t)dt −

c
a
f(t)dt =

x
c
f(t)dt = f(c + θ
x
(x −c)).
5.5. PRIMITIVNA FUNKCIJA 137
Odatle imamo
F(x) −F(c)
x −c
= f(c + θ
x
(x −c)), gdje je θ
x
∈ [0, 1].
Iz neprekidnosti funkcije f u toˇcki c dobivamo
F

(c) = lim
x→c
F(x) −F(c)
x −c
= lim
x→c
f(c + θ
x
(x −c)) = lim
x→c
f(x) = f(c).

Sada dokazujemo Leibniz-Newtonovu formulu koja daje vezu izmedu
primitivne funkcije (odnosno pojma derivacije) i Riemannovog integrala funkcije.
Teorem 5.10. Ako je f neprekidna funkciju na otvorenom intervalu I i F
bilo koja primitivna funkcija funkcije f na I, onda za svaki segment [a, b] ⊂ I
vrijedi

b
a
f(x)dx = F(b) −F(a). (5.10)
Dokaz: Ako je F primitivna funkcija definirana s (5.9), onda zbog F(a) = 0,
vrijedi formula (5.10). Ako je G bilo koja druga primitivna funkcija od f na
I, onda imamo C ∈ R tako da vrijedi G(x) = F(x) + C, ∀x ∈ I. Sada je
G(b) −G(a) = (F(b) +C) −(F(a) +C) = F(b) −F(a) = F(b) =

b
a
f(x)dx.

Napomena 5.1. Prethodni teorem je istinit i bez pretpostavke da je f neprekidna
na I. Dovoljno je pretpostaviti da je f integrabilna funkcija i da postoji
F primitivna funkcija od f na I. Naime, tada za bilo koju subdiviziju
a = x
0
< x
1
< < x
n−1
< x
n
= b segmenta [a, b] iz Lagrangeovog teorema
srednje vrijednosti imamo
F(b) −F(a) =
n
¸
k=1
(F(x
k
) −F(x
k−1
)) =
=
n
¸
k=1
F

(t
k
)(x
k
−x
k−1
) =
n
¸
k=1
f(t
k
)(x
k
−x
k−1
) = σ,
za neke t
k
∈ [x
k−1
, x
k
], k = 1, . . . , n, gdje je σ integralna suma. Dakle, za
pripadne Darbouxove sume imamo s ≤ F(b) − F(a) ≤ S, no poˇsto broj u
sredini ne ovisi o subdiviziji, onda je s ≤ F(b)−F(a) ≤ S, za bilo koju donju
D-sumu s i bilo koju gornju D-sumu S. Odatle je 1

≤ F(b) − F(a) ≤ 1

,
ˇsto zbog pretpostavke 1

= 1

daje tvrdnju.
138 POGLAVLJE 5. RIEMANNOV INTEGRAL
Napomena 5.2. Ako je F primitivna funkcija od f na otvorenom intervalu
I, onda je ona diferencijabilna na I, pa iz Lagrangeovog teorema srednje
vrijednosti za bilo koje a, b ∈ I, a < b, slijedi egzistencija toˇcke c ∈ 'a, b`,
tako da je F(b) − F(a) = F

(c)(b − a). Ako iskoristimo Leibniz-Newtonovu
formulu dobivamo

b
a
f(x)dx = f(c)(b −a),
ˇsto odgovara integralnom teoremu srednje vrijednosti iz Riemannovog teo-
rema 5.7., s tim da je ovdje a < c < b
5.6 Metode integriranja
5.6.1 Direktna integracija
Derivacije elementarnih funkcija su opet elementarne funkcije. Na ˇzalost to
nije istina kada se radi o primitivnim funkcijama ili antiderivacijama. Prim-
jeri elementarnih funkcija ˇcije primitivne funkcije nisu elementarne su e
−x
2
,
1
lnx
,
sinx
x
,

xsin x itd. Ne postoji op´ci naˇcin kako utvrditi je li primitivna
funkcija elementarne funkcije opet elementarna funkcija. Navodimo tablicu
osnovnih elementarnih funkcija i njihovih primitivnih funkcija. U pravilu
pokuˇsavamo nalaˇzenje primitivnih funkcija za sloˇzenije funkcije raznim pos-
tupcima svesti na te jednostavne funkcije.
5.6. METODE INTEGRIRANJA 139
f F
x
α
(α = −1)
x
α+1
α+1
1
x
ln [x[
e
x
e
x
sin x −cos x
cos x sin x
1
cos
2
x
tg x
1
sin
2
x
−ctg x
shx chx
chx shx
1
ch
2
x
thx
1
sh
2
x
−cthx
1

1−x
2
Sin
−1
x
1
1+x
2
Tg
−1
x
1

1+x
2
sh
−1
x
1
1−x
2
th
−1
x
1

x
2
−1
ch
−1
x
Kod upotrebe Leibniz-Newtonove formule ˇcesto se upotrebljava oznaka
F(x)

b
a
= F(b) −F(a).
Zbog upotrebe primitivnih funkcija u raˇcunanju integrala pomo´cu Leibniz-
Newtonove formule, ˇcesto se koristi oznaka za neodredeni integral funkcije
f u oznaci

f(x)dx. Ta oznaka zapravo predstavlja skup svih primitivnih
funkcija od f, koje se, kao ˇsto znamo, medusobno razlikuju samo za kon-
stantnu funkciju.
Osnovna pravila za nalaˇzenje primitivnih funkcija su zapravo obratno
interpretirana pravila za deriviranje funkcija. Tako prvo navodimo pravilo
koje je posljedica linearnosti derivacije i integrala.
Teorem 5.11. Ako je F primitivna funkcija od f na I i G primitivna od
g na I, onda je αF + βG primitivna funkcija od αf + βg na I. U oznaci
neodredenog integrala to piˇsemo kao

(αf(x) + βg(x))dx = α

f(x)dx + β

g(x)dx.
Dokaz: Funkcija H = αF +βG ima derivaciju H

= αF

+βG

= αf +βg.
140 POGLAVLJE 5. RIEMANNOV INTEGRAL
Druga metoda je supstitucija ili uvodenje nove varijable. Ta je metoda
posljedica pravila za deriviranje kompozicije funkcija.
Teorem 5.12. Neka su I i J otvoreni intervali, ϕ diferencijabilna funkcija
na J i F primitivna funkcija od f na I. Neka je ϕ(J) ⊆ I, tj. f ◦ ϕ je
definirana na J. Tada je G = F ◦ ϕ primitivna funkcija od (f ◦ ϕ)ϕ

na J.
Takoder, ∀ α, β ∈ I vrijedi

β
α
f(ϕ(t))ϕ

(t)dt =

ϕ(β)
ϕ(α)
f(x)dx. (5.11)
Dokaz: Zbog ϕ(J) ⊆ I je funkcija G = F ◦ ϕ definirana i diferencijabilna
na J. Vrijedi G

(x) = F

(ϕ(x))ϕ

(x) = f(ϕ(x))ϕ

(x) ˇsto daje

β
α
f(ϕ(x))ϕ

(x)dt = G(β) −G(α) = F(ϕ(β)) −F(ϕ(α)) =

ϕ(β)
ϕ(α)
f(x)dx.

Ako je ϕ strogo monotona funkcija J na I i ψ = ϕ
−1
inverzna funkcija od
ϕ, onda uz oznake a = ϕ(α), b = ϕ(β) iz (5.11) dobivamo

b
a
f(x)dx =

ψ(b)
ψ(a)
f(ϕ(t))ϕ

(t)dt. (5.12)
Sada primitivnu funkciju F nalazimo uz supstituciju x = ϕ(t), odnosno t =
ψ(x), na sljede´ci naˇcin:
F(x) =

f(x)dx =

f(ϕ(t))ϕ

(t)dt = G(t) + C = G(ψ(x)) +C,
gdje je C konstanta po volji.
Primjer 5.5. Na´ci primitivnu funkciju od f(x) =
x
5
−2x
4
+3

x−
3

x
2
+5

x
.
Rjeˇsenje. Vrijedi f(x) = x
9
2
−2x
7
2
+ 3 −x
1
6
+ 5x

1
2
pa je

f(x)dx =
2
11
x
11
2

4
9
x
7
2
+ 3x −
6
7
x
1
6
+ 10x
1
2
+ C.
Primjer 5.6.

2ax + b
ax
2
+ bx + c
dx.
Rjeˇsenje. Uz supstituciju y = ax
2
+bx+c imamo dy = (2ax+b)dx pa imamo

2ax + b
ax
2
+ bx + c
dx =

1
y
dy = ln [y[ + C = ln [ax
2
+ bx + c[ + C.
5.6. METODE INTEGRIRANJA 141
Primjer 5.7.

sin
n
xcos xdx
Rjeˇsenje. Supstitucijom y = sin x imamo dy = cos xdx ˇsto daje

sin
n
xcos xdx =

y
n
dy =
1
n + 1
y
n+1
+ C =
1
n + 1
sin
n+1
x + C.
Primjer 5.8. Na´ci

sin mx sin nxdx, za sve m, n ∈ N.
Rjeˇsenje. U tu svrhu koristimo trigonometrijsku formulu: sin α sin β =
1
2
[cos(α −β) −cos(α + β)]. Za m = n i m = −n imamo

sin mx sin nxdx =
1
2

[cos(m−n)x −cos(m+ n)x]dx =
=
sin(m−n)x
2(m−n)

sin(m+ n)x
2(m+ n)
.
Za m = n imamo

(sin mx)
2
dx =

1 −cos 2mx
2
dx =
x
2

sin 2mx
4m
+ C.
Primjer 5.9.

ln x
x
dx.
Rjeˇsenje. Supstitucijom t = ln x dobivamo

ln x
x
dx =

tdt =
t
2
2
+ C =
ln
2
x
2
+ C
Primjer 5.10. F(x) =

dx
x

x
2
−a
2
.
Rjeˇsenje. Supstitucijom x =
a
t
, dx = −
adt
t
2
dobivamo
F(x) =

1
a
t

(
a
t
)
2
−a
2


adt
t
2

= −
1
a

dt

1 −t
2
=
= −
1
a
Sin
−1
t + C = −
1
a
Sin
−1

a
x

+ C.
Ako su u podintegralnoj funkciji korijeni oblika

c
2
−x
2
ili

c
2
+ x
2
ili

x
2
−c
2
, onda se pomo´cu supstitucije x = c sin t, odnosno x = c tg t,
odnosno x =
c
cos
2
t
rjeˇsavamo korijena. Takoder je u sluˇcaju

c
2
+ x
2
mogu´ce
je koristiti supstituciju x = c sht, a u sluˇcaju

x
2
−c
2
mogu´ce koristiti sup-
stituciju x = c cht
142 POGLAVLJE 5. RIEMANNOV INTEGRAL
Primjer 5.11.

dx
(1 +x
2
)

1 +x
2
.
Rjeˇsenje. Stavimo x = tg t, dx =
dt
cos
2
t
pa zbog
1
cos
2
t
= 1 + tg
2
t imamo

1
(1 + tg
2
t)

1 + tg
2
t
dt
cos
2
t
=

cos tdt = sin t + C =
x

1 +x
2
+ C.
Primjer 5.12. Izraˇcunajmo povrˇsinu kruga radijusa r, tj. P = 4

r
0

r
2
−x
2
.
Rjeˇsenje.
F(x) =


r
2
−x
2
=

x = ϕ(t) = r sin t
dx = r cos tdt

=

r
2
−r
2
sin
2
t r cos tdt =
= c
2

cos
2
tdt =
c
2
2

(1 + cos 2t)dt =
c
2
2
(t +
sin 2t
2
) + C = G(t).
Sada je ϕ(α) = r sin α = 0 i ϕ(β) = r sin β = r, zbog strogog rasta funkcije
ϕ : [0,
π
2
] →[0, r] postoji njen inverz, te vrijedi
P = 4

r
0

r
2
−x
2
= 4
π
2
0
r
2
cos
2
tdt = 2r
2
(t +
sin 2t
2
)

π
2
0
= r
2
π.
Tre´ca je metoda parcijalne integracija koja je posljedica pravila za derivi-
ranje produkta funkcija
(uv)

(x) = u

(x)v(x) + u(x)v

(x).
Teorem 5.13. Za funkcije u, v : I →R i za svaki par a, b ∈ I vrijedi

b
a
u

(x)v(x)dx = u(x)v(x)

b
a

b
a
u(x)v

(x)dx, (5.13)
uz uvjet da integrali u (5.13) postoje.
Dokaz: Funkcija F(x) = u(x)v(x) je primitivna funkcija od f(x) = u

(x)v(x)+
u(x)v

(x) pa vrijedi
u(x)v(x)

b
a
=

b
a
(u

(x)v(x)+u(x)v

(x))dx =

b
a
u

(x)v(x)dx+

b
a
u(x)v

(x)dx.

5.6. METODE INTEGRIRANJA 143
Primjer 5.13.

xe
x
dx.
Rjeˇsenje. Stavimo u

(x) = e
x
i v(x) = x, pa je u(x) =

e
x
dx = e
x
i
v

(x) = 1. Odatle je

xe
x
dx = xe
x

e
x
dx = xe
x
−e
x
+ C = (x −1)e
x
+ C.
Primjer 5.14. F(x) =

e
αx
cos βxdx.
Rjeˇsenje. Stavimo u

(x) = cos βx i v(x) = e
αx
, pa je u(x) =

cos βxdx =
1
β
sin βx i v

(x) = αe
αx
. Odatle je
F(x) =

e
αx
cos βxdx =
1
β
e
αx
sin βx −
α
β

e
αx
sin βxdx
Sada ponovimo prethodni postupak za

e
αx
sin βxdx s tim da uzmemo
u

(x) = sin βx i v(x) = e
αx
, pa je u(x) =

sin βxdx = −
1
β
cos βx i v

(x) =
αe
αx
. Tako dobivamo

e
αx
sin βxdx = −
1
β
e
αx
cos βx+
α
β

e
αx
cos βxdx = −
1
β
e
αx
cos βx+
α
β
F(x).
Uvrˇstavanjem u prvi integral dobivamo
F(x) =
1
β
e
αx
sin βx −
α
β
¸

1
β
e
αx
cos βx +
α
β
F(x)


¸
1 +
α
2
β
2

F(x) =

1
β
e
αx
sin βx +
α
β
2
cos βx

e
αx

F(x) =
β
α
2
+ β
2

sin βx +
α
β
cos βx

e
αx
Primjer 5.15. F
n
(x) =

dx
(x
2
+ 1)
n
, n ∈ N.
Rjeˇsenje. Uzmimo u

(x) = 1 i v(x) = (x
2
+ 1)
−n
, pa imamo u(x) = x i
v

(x) = −2nx(x
2
+ 1)
−(n+1)
. Odatle je
F
n
(x) =
x
(x
2
+ 1)
n
+2n

x
2
(x
2
+ 1)
n+1
dx =
x
(x
2
+ 1)
n
+2n[F
n
(x)−F
n+1
(x)] ⇒
F
n+1
(x) =
1
2n
x
(x
2
+ 1)
n
+
2n −1
2n
F
n
(x), (n ∈ N). (5.14)
Za n = 1 imamo
F
1
(x) =

dx
x
2
+ 1
= Tg
−1
x + C,
pa sada moˇzemo rekurzivno pomo´cu (5.14) raˇcunati ostale F
n
, n ≥ 2.
144 POGLAVLJE 5. RIEMANNOV INTEGRAL
5.6.2 Integracija racionalnih funkcija
Neka je P(x) = a
0
+a
1
x+a
2
x
2
+. . .+a
n−1
x
n−1
+a
n
x
n
, a
n
= 0, polinom stupnja
n s koeficijentima a
0
, a
1
, . . . , a
n
∈ R. Polinom P je mogu´ce faktorizirati na
polinome s realnim koeficijentima prvog i drugog stupnja na slijede´ci naˇcin:
P(x) = a
n
(x−x
1
)
k
1
(x−x
p
)
kp
(x
2
+a
1
x+b
1
)
l
1
(x
2
+a
s
x+b
s
)
ls
, (5.15)
gdje je
¸
p
i=1
k
i
+2
¸
s
j=1
l
j
= n, x
1
, . . . , x
p
su realne nultoˇcke polinoma P, te
vrijedi a
j
, b
j
∈ R, a
2
j
< 4b
j
, (j = 1, . . . , s).
Prisjetimo se da svaku racionalnu funkciju mogu´ce napisati kao sumu
polinoma i prave racionalne funkcije. Sada bez dokaza navodimo teorem
koji nam omogu´cava rastav prave racionalne funkcije na jednostavne prave
racionalne funkcije
Teorem 5.14. Neka su P i Q polinomi, neka je stP < stQ i neka je Q =
Q
1
Q
n
, gdje su Q
i
(i = 1, . . . , n) u parovima relativno prosti polinomi, tj.
nemaju zajedniˇckih nultoˇcaka.
Tada postoje i jedinstveni su polinomi P
i
, stP
i
< stQ
i
, (i = 1, . . . , n),
takvi da je
P(x)
Q(x)
=
n
¸
i=1
P
i
(x)
Q
i
(x)
. (5.16)
Posebno, ako je Q(x) = (x − x
0
)
k
i stP < k tada postoje i jedinstveni su
A
i
∈ R, (i = 1, . . . , k) takvi da je
P(x)
Q(x)
=
k
¸
i=1
A
i
(x −x
0
)
i
. (5.17)
Ako je Q(x) = (x
2
+ px + q)
k
, p
2
< 4q i stP < 2k tada postoje i jedinstveni
su A
i
, B
i
∈ R, (i = 1, . . . , k) takvi da je
P(x)
Q(x)
=
k
¸
i=1
A
i
x + B
i
(x
2
+ px + q)
i
. (5.18)
Prethodni teorem svodi integraciju prave racionalne funkcije na integrale
oblika:

dx
(x −a)
n
, (n ∈ N), (5.19)

Ax + B
(x
2
+ px + q)
n
dx, (n ∈ N), (p
2
< 4q). (5.20)
5.6. METODE INTEGRIRANJA 145
Sada za n > 1 imamo

dx
(x −a)
n
=
1
1 −n
1
(x −a)
n−1
+ C,
a za n = 1 je

dx
x −a
= ln [x −a[ + C.
Drugi integral moˇzemo za n ≥ 2 rastaviti na

Ax + B
(x
2
+ px + q)
n
dx =
A
2

2x + p
(x
2
+ px + q)
n
dx+(B−
Ap
2
)

dx
(x
2
+ px + q)
n
=
= −
A
2(n −1)
1
(x
2
+ px + q)
n−1
+ (B −
Ap
2
)

dx
(x
2
+ px + q)
n
i dalje

dx
(x
2
+ px + q)
n
=
1
(q −
p
2
4
)
n

dx

2x+p

4q−p
2

2
+ 1

n
=
1
(q −
p
2
4
)
n−
1
2
F
n

2x + p

4q −p
2

,
gdje je F
n
zadana rekurzijom (5.14).
Za n = 1 imamo

Ax + B
x
2
+ px + q
dx =
A
2

2x + p
x
2
+ px + q
dx + (B −
Ap
2
)

dx
x
2
+ px + q
=
=
A
2
ln(x
2
+ px + q) +

2B −Ap

4q −p
2

F
1

2x + p

4q −p
2

.
146 POGLAVLJE 5. RIEMANNOV INTEGRAL
5.7 Primjene
5.7.1 Volumen rotacionog tijela
Neka je P(x) povrˇsina presjeka tijela i rav-
nine okomite na os x. Uzmimo subdiviz-
iju segmenta [a, b], a = x
0
< x
1
< . . . <
x
n−1
< x
n
= b. Integralne sume su oblika
n
¸
k=1
P(t
k
)(x
k
−x
k−1
), ˇsto predstavlja aproksi-
maciju volumena tijela. Tada je volumen
tijeka jednak V =

b
a
P(x)dx. Specijalno,
ako je tijelo nastalo rotacijom povrˇsine ispod
grafa funkcije f oko osi x, onda je P(x) =
πf(x)
2
, ˇsto daje
Px)
a b
0 x
y
z
V = π

b
a
f(x)
2
dx. (5.21)
Primjer 5.16. Izraˇcunati volumen kugle radijusa r. Funkcija koja opisuje
kruˇznicu na segmentu [−r, r] je f(x) =

r
2
−x
2
pa je V = π

r
−r
(r
2
−x
2
)dx =
π[r
2
(r −(−r)) −(
r
3
3

−r
3
3
)] = π[2r
3

2r
3
3
] =
4r
3
π
3
.
5.7.2 Duljina ravninske krivulje
Problem odredivanja duljine luka (rektifikacija) kruˇznice i nekih drugih krivulja
ve´c je zaokupljao paˇznju starih Grka, a bio je i jedan od problema na kojima
se razvijao diferencijalni i integralni raˇcun u 17. stolje´cu. Tom problemu
moˇzemo pristupiti na slijede´ci naˇcin:
Neka je krivulja dio grafa funkcije f na seg-
mentu [a, b] kao na slici desno. Naˇcinimo sub-
diviziju
a = x
0
< x
1
< < x
n−1
< x
n
= b (5.22)
segmenta [a, b] i oznaˇcimo s T
k
= (x
k
, f(x
k
)),
k = 0, 1, . . . , n, pripadne toˇcke na grafu.
Duljinu krivulje izmedu toˇcaka T
k−1
=
(x
k−1
, f(x
k−1
)) i T
k
= (x
k
, f(x
k
)) aproksimi-
ramo duljinom
0 x
y
f
L
k
L
k1
T
k1
T
k
T
k1
x
k1
x
k
x
k1
L
k
= d(T
k−1
, T
k
) =

(x
k
−x
k−1
)
2
+ (f(x
k
) −f(x
k−1
))
2
=
5.7. PRIMJENE 147
=

1 +

f(x
k
) −f(x
k−1
)
x
k
−x
k−1

2
(x
k
−x
k−1
). (5.23)
Pomo´cu Lagrangeovog teorema dobivamo
f(x
k
) −f(x
k−1
)
x
k
−x
k−1
= f

(t
k
), (k = 1, . . . , n). (5.24)
Poˇsto je udaljenost L
k
= d(T
k−1
, T
k
) izmedu toˇcaka manja ili jednaka
duljini luka izmedu tih toˇcaka, to je donja aproksimacija L za duljinu krivulje
L dana s
L =
n
¸
k=1
L
k
=
n
¸
k=1

1 +

f(x
k
) −f(x
k−1
)
x
k
−x
k−1

2
(x
k
−x
k−1
) ≤ L. (5.25)
Pomo´cu (5.24) iz (5.23) i (5.25) dobivamo
L =
n
¸
k=1

1 + [f

(t
k
)]
2
(x
k
−x
k−1
), (5.26)
a to je integralna suma za subdiviziju (5.22) funkcije
g(x) =

1 + [f

(x)]
2
, x ∈ [a, b], (5.27)
Ako je funkcija g integrabilna na [a, b], onda je duljina krivulje dana s
L =

b
a

1 + [f

(x)]
2
dx. (5.28)
5.7.3 Povrˇsina rotacione plohe
Neka je ploha nastala rotacijom oko osi x grafa funkcije f na segmentu [a, b].
Za zadanu subdiviziju segmenta [a, b], a = x
0
< x
1
< . . . < x
n−1
< x
n
=
b, aproksimacija dijela rotacione povrˇsine na segmentu [x
k−1
, x
k
] je oblika
2πf(t
k
)

1 + [f

(t
k
)]
2
(x
k
−x
k−1
). Dakle, integralna suma je

n
¸
k=1
f(t
k
)

1 + [f

(t
k
)]
2
(x
k
−x
k−1
),
ˇsto daje formulu za raˇcunanje oploˇsja
O = 2π

b
a
f(x)

1 + [f

(x)]
2
dx. (5.29)
Primjer 5.17. Izraˇcunati oploˇsje kugle radijusa r. Funkcija koja opisuje
kruˇznicu na segmentu [−r, r] je f(x) =

r
2
−x
2
, a

1 +f

(x)
2
=
r

r
2
−x
2
.
Dakle, O = 2π

r
−r
rdx = 2πr(r −(−r)) = 4πr
2
.
148 POGLAVLJE 5. RIEMANNOV INTEGRAL
5.7.4 Zakrivljenost ravninske krivulje
Oznaˇcimo s α(M
0
, M) kut ˇsto ga zatvaraju tan-
gente na krivulju Γ u toˇckama M
0
i M. Neka je
µ(M
0
, M) duljina luka krivulje Γ izmedu toˇcaka
M
0
i M. Tada je

α(M
0
, M)
µ(

M
0
M)

(5.30)
prosjeˇcna zakrivljenost luka

M
0
M krivulje Γ.
Ako prosjeˇcna zakrivljenost teˇzi nekom broju kada
toˇcka M po krivulji Γ teˇzi k M
0
, onda taj broj
zovemo zakrivljenost krivulje Γ u toˇcki M
0
.
0 x
y
M
M0

Τx)
Α
Neka je I ⊆ R otvoren interval, f : I → R funkcija koja ima neprekidnu
drugu derivaciju na I i neka je Γ
f
graf funkcije f. Tangenta na graf Γ
f
u toˇcki M = (x, f(x)) ima koeficijent smjera f

(x) i sa osi apscisa zatvara
kut τ(x) = Tg
−1
f

(x). Pomo´cu Lagrangeovog teorema srednje vrijednosti za
funkciju τ = Tg
−1
f

imamo α(M
0
, M) = τ(x)−τ(x
0
) = τ

(t)(x−x
0
) za neko
t izmedu x
0
i x. Zbog τ

(t) = [Tg
−1
f

]

(t) = [Tg
−1
]

(f

(t))f
′′
(t) =
f
′′
(t)
1 + [f

(t)]
2
je
α(M
0
, M) =
f
′′
(t)
1 + [f

(t)]
2
(x −x
0
) za neko t izmedu x
0
i x. (5.31)
Za duljinu luka imamo formulu (5.28):
µ(

M
0
M) =

x
x
0

1 + [f

(u)]
2
du.
Pomo´cu teorema srednje vrijednosti za taj integral dobivamo
µ(

M
0
M) =

1 + [f

(s)]
2
(x −x
0
), (5.32)
gdje je s ∈ [x
0
, x]. Iz formula (5.32), (5.31) i (5.30) dobivamo formulu za
prosjeˇcnu zakrivljenost

f
′′
(t)
1 + [f

(t)]
2

1

1 + [f

(s)]
2

, (5.33)
gdje su t i s izmedu x
0
i x. Kada x → x
0
, onda t → x
0
i s → x
0
, pa (5.33)
poprima oblik
κ(M
0
) =

f
′′
(x
0
)
[1 + [f

(x
0
)]
2
]
3
2

.
5.8. NEPRAVI INTEGRAL 149
Dakle, zakrivljenost krivulje Γ
f
(grafa funkcije f : I →R) u toˇcki (x, f(x)),
x ∈ I, je
κ(x) =

f
′′
(x)
[1 + [f

(x)]
2
]
3
2

. (5.34)
5.8 Nepravi integral
Do sada smo koristili pojam Riemann integrabilne funkcije na segmentu.
Ta je funkcija morala biti ograniˇcena na segmentu, da bi se uop´ce mogla
razmatrati njena integrabilnost. Sada ´cemo proˇsiriti pojam integrabilnosti
na intervale koji nisu zatvoreni, a ne moraju biti ni ograniˇceni. Takvi su
intervali [a, b`, 'a, b], 'a, b` s tim da moˇze biti a = −∞ ili b = ∞. Tako
dobiveni integral ´cemo zvati nepravi integral.
Neka je zadana funkcija f(x) = e
−x
,
x ∈ R. Za tu funkciju vrijedi lim
x→∞
e
−x
=
0. Da li je mogu´ce osjenˇcanom dijelu rav-
nine S omedenom koordinatnim osima i
grafom funkcije pridruˇziti broj koji bi imao
smisao povrˇsine. Poˇsto je interval [0, ∞`
neograniˇcen, to nije mogu´ce upotrijebiti pra-
vokutnike kao aproksimaciju tog dijela rav-
nine. No iz slike desno je vidljivo da bi
za dovoljno veliki B povrˇsina dijela ravnine
S
B
ispod grafa na segmentu [0, B] mogla
aproksimirati traˇzenu povrˇsinu (ako tako
neˇsto ima smisla).
0 x
y
fx) e
x
S
B
B
Povrˇsina skupa S
B
je dana sa

B
0
e
−x
dx = −e
−x

B
0
= 1 − e
−B
, pa je
razumno broj lim
B→∞

B
0
e
−x
dx = lim
B→∞
(1 − e
−B
) = 1 proglasiti povrˇsinom
dijela ravnine S. Tada piˇsemo


0
e
−x
dx = lim
B→∞

B
0
e
−x
dx, (5.35)
i taj limes zovemo nepravi integral.
Neka je zadana funkcija f(x) =
1

x
, x > 0. Za tu funkciju vrijedi
lim
x→0+
1

x
= 0. Je li mogu´ce osjenˇcanom dijelu ravnine S omedenom koordi-
natnim osima, pravcem x = 1 i grafom funkcije pridruˇziti broj koji bi
150 POGLAVLJE 5. RIEMANNOV INTEGRAL
imao smisao povrˇsine. Poˇsto je na intervalu
'0, 1] funkcija neograniˇcena, to nije mogu´ce
upotrijebiti pravokutnike kao gornju aproksi-
maciju tog dijela ravnine. No iz slike desno je
vidljivo da bi za dovoljno mali ε > 0 povrˇsina
dijela ravnine S
ε
ispod grafa na segmentu
[ε, 1] mogla aproksimirati traˇzenu povrˇsinu
(ako povrˇsina ima smisla).
0 x
y
fx)
1

x

1 Ε
Povrˇsina dijela ravnine S
ε
dobije se kao

1
ε
1

x
dx = 2

x

1
ε
= 2(1−

ε).
Sada piˇsemo

1
0←
dx

x
= lim
ε→0+

1
ε
dx

x
= 2. (5.36)
Definicija 5.6. Neka je funkcija f : [a, b` → R integrabilna na svakom
segmentu [a, B] gdje je B < b ≤ +∞. Ako postoji konaˇcan limes
lim
B→b−

B
a
f(x)dx, (5.37)
onda se taj limes zove nepravi integral funkcije f na [a, b` i oznaˇcava s

→b
a
f(x)dx. (5.38)
Takoder se kaˇze da integral (5.38) konvergira. Ako limes u (5.37) ne
postoji kaˇzemo da integral (5.38) divergira.
Analogno definiramo integral na 'a, b] :

b
a←
f(x)dx = lim
A→a+

b
A
f(x)dx.
Ako je f integrabilna na svakom segmentu [A, B] ⊂ 'a, b`, onda, uz uvjet da
svi limesi postoje, definiramo

→b
a←
f(x)dx = lim
A→a+

c
A
f(x)dx + lim
B→b−

B
c
f(x)dx,
gdje je c ∈ 'a, b` bilo koja toˇcka. Moˇze se pokazati da prethodna definicija
ne ovisi o c.
5.8. NEPRAVI INTEGRAL 151
Napomena Zato ˇsto su i limes funkcije i R-integral monotoni i linearni, ta
svojstva ima i neodredeni integral.
Primjer 5.18.

+∞
0
dx
1 +x
2
= lim
B→+∞

B
0
dx
1 +x
2
= lim
B→+∞
(Tg
−1
x

B
0
) = lim
B→+∞
Tg
−1
B =
π
2
.
Primjer 5.19.

0
−1←
dx

1 −x
2
= lim
ε→−1+

0
ε
dx

1 −x
2
= lim
ε→−1+
(−Sin
−1
ε) =
π
2
.
Primjer 5.20.

+∞
0
cos xdx divergira jer je

F
0
cos xdx = sin B, a lim
B→+∞
sin B
ne postoji.
Teorem 5.15. Neka je a > 0.
1. Integral

+∞
a
dx
x
p
konvergira za p > 1 i divergira za p ≤ 1.
2. Integral

a
0←
dx
x
p
konvergira za 0 < p < 1 i divergira za p ≥ 1.
3. Integral

+∞
0←
dx
x
p
divergira za svako p ≥ 0.
Dokaz: 1. Za p = 1 imamo

+∞
a
dx
x
= lim
B→+∞
(ln x

B
a
) = lim
B→+∞
ln B −ln a = +∞,
pa integral divergira k +∞. Za p = 1 je

B
a
dx
x
p
=

1
1 −p
1
x
p−1

B
a
=
1
1 −p
(B
1−p
−a
1−p
).
Zbog lim
x→+∞
x
α
=

+∞ (α > 0)
0 (α < 0)
, imamo

+∞
a
dx
x
p
=

+∞ (1 −p > 0)
a
1−p
p−1
(1 −p < 0)
.
2. Za p = 1 je
lim
ε→0+

a
ε
dx
x
= ln a − lim
ε→0+
ln ε = +∞.
152 POGLAVLJE 5. RIEMANNOV INTEGRAL
Za p = 1 imamo
lim
ε→0+

a
ε
dx
x
p
=
1
1 −p
(a
1−p
− lim
ε→0+
ε
1−p
) =

∞ (1 −p < 0)
1
1−p
a
1−p
(1 −p > 0)
.
3. Slijedi iz 1. i 2.
5.8.1 Kriterij konvergencije nepravog integrala
Teorem 5.16. Neka je a > 0 i neka su funkcije f, ϕ : [a, +∞` → R takve
da vrijedi
(i) 0 ≤ f(x) ≤ ϕ(x) za svaki x ≥ x
0
> a,
(ii) za svako B > a postoje integrali

B
a
f(x)dx i

B
a
ϕ(x)dx.
Ako je integral

+∞
a
ϕ(x)dx (5.39)
konvergentan, onda je konvergentan i integral

+∞
a
f(x)dx (5.40)
i vrijedi

+∞
a
f(x)dx ≤

+∞
a
ϕ(x)dx. (5.41)
Ako je integral (5.40) divergentan, onda je i integral (5.39) divergentan.
Dokaz: Funkcije F(x) =

x
a
f(t)dt i Φ(x) =

x
a
ϕ(t)dt rastu i vrijedi
F(x) ≤ Φ(x), za svaki x > a. Za rastu´cu funkciju limes u beskonaˇcnosti
F(+∞) = lim
x→+∞
F(x) postoji ako i samo ako je ta funkcija ograniˇcena
odozgo. Odatle slijedi tvrdnja teorema.
Korolar 5.4. Neka su funkcije f, ϕ : [a, +∞` →R pozitivne i neka postoji
lim
x→+∞
f(x)
ϕ(x)
= c (0 ≤ c ≤ +∞). (5.42)
Ako je c < +∞ i ako konvergira integral (5.39) onda konvergira i integral
(5.40), odnosno, ako divergira integral (5.40) onda divergira i integral (5.39).
5.8. NEPRAVI INTEGRAL 153
Ako je c > 0 i ako konvergira integral (5.40) onda konvergira i integral
(5.39), odnosno, ako divergira integral (5.39) onda divergira i integral (5.40).
Ako je 0 < c < +∞ onda oba integrala istovremeno konvergiraju ili
divergiraju.
Dokaz: Ako je c < +∞ onda ∀ ε > 0 ∃ ∆ > 0 takav da (x > ∆) ⇒
([
f(x)
ϕ(x)
− c[ < ε) ⇒ (
f(x)
ϕ(x)
< c + ε) ⇒ (f(x) < (c + ε)ϕ(x)), pa kon-
vergencija (5.39) povlaˇci konvergenciju (5.40), odnosno divergencija (5.40)
povlaˇci divergenciju (5.39). Analogno, c > 0 i 0 < ε < c daju posto-
janje ∆ > 0 tako da (x > ∆) ⇒ ([
f(x)
ϕ(x)
− c[ < ε) ⇒ (
f(x)
ϕ(x)
> c − ε)
⇒ ((c − ε)ϕ(x) < f(x)), pa konvergencija (5.40) povlaˇci konvergenciju
(5.39), odnosno divergencija (5.39) povlaˇci divergenciju (5.40). U sluˇcaju
0 < c < +∞, zbog lim
x→+∞
f(x)
ϕ(x)
= c ⇔ lim
x→+∞
ϕ(x)
f(x)
=
1
c
, (5.40) i (5.39)
istovremeno konvergiraju ili divergiraju.
Ako konvergira integral

→b
a
[f(x)[dx, onda kaˇzemo da integral (5.38)
apsolutno konvergira. Ako integral (5.38) konvergira ali ne konvergira
apsolutno, onda kaˇzemo da uvjetno konvergira
Propozicija 5.2. Neka je f : [a, +∞` →R funkcija koja je za svaki b > a in-
tegrabilna na segmentu [a, b]. Ako je konvergentan nepravi integral

+∞
a
[f(x)[dx,
tada je konvergentan i nepravi integral

+∞
a
f(x)dx, tj. ako je integral ap-
solutno konvergentan, onda je i konvergentan.
Dokaz: Prisjetimo se da je po teoremu 5.3 i funkcija [f[, za svaki b > a,
integrabilna na segmentu [a, b]. Neka su f
+
, f

: [a, +∞` → R definirane s
f
+
(x) = max¦0, f(x)¦ za x ≥ a, i f

(x) = max¦0, −f(x)¦ za x ≥ a. Tad je
f(x) = f
+
(x) −f

(x) i [f(x)[ = f
+
(x) +f

(x) za x ≥ a. Funkcije f
+
i f
+
su
takoder, za svaki b > a, integrabilna na segmentu [a, b].
Zbog 0 ≤ f
+
(x) ≤ [f(x)[ i 0 ≤ f

(x) ≤ [f(x)[ za x ≥ a, konvergen-
cija

+∞
a
[f(x)[dx i teorem 5.16. daju konvergenciju nepravih integrala

+∞
a
f
+
(x)dx i

+∞
a
f

(x)dx. Sada je

+∞
a
f(x)dx =

+∞
a
f
+
(x)dx −

+∞
a
f

(x)dx.
Obratna tvrdnja od tvrdnje u prethodnoj propoziciji nije op´cenito istinita.
154 POGLAVLJE 5. RIEMANNOV INTEGRAL
Primjer 5.21. Nepravi integrali

+∞
0
e
−x
2
dx,

+∞
0
cos x
1 +x
2
dx,

+∞
a
cos x
x
p
dx, (a > 0, p > 1),
su konvergentni. To slijedi iz korolara 5.4. i prethodne propozicije:
zbog e
−x
2
≤ e
−x
za x ≥ 1 konvergira prvi, zbog
[ cos x[
1+x
2

1
1+x
2
konvergira
drugi, a zbog
[ cos x[
x
p

1
x
p
konvergira tre´ci nepravi interval za p > 1.
Primjer 5.22. (Gama funkcija) Za α ≥ 1 definiramo nepravi integral
Γ(α) =

+∞
0
e
−x
x
α−1
dx. (5.43)
Konvergencija integrala (5.43) vidi se na slijede´ci naˇcin:
Za α ≥ 1 vrijedi lim
x→+∞
e
−x
x
α+1
= 0 pa za ε = 1 postoji ∆ > 0
takav da (x > ∆) ⇒ (e
−x
x
α−1
x
2
= e
−x
x
α+1
< 1) ⇒ (e
−x
x
α−1
<
1
x
2
). Sada
konvergencija integrala (5.43) slijedi pomo´cu teorema 5.15.1. i teorema 5.16.
Funkciju Γ : [1, +∞` → R zovemo gama funkcija. Za gama funkciju
vrijedi rekurzija:
Γ(α + 1) = αΓ(α), (α ≥ 1). (5.44)
Naime, parcijalnom integracijom dobivamo:

t
0
e
−x
x
α
dx = −e
−x
x
α

t
0
+ α

t
0
e
−x
x
α−1
dx.
Odatle zbog lim
t→+∞
e
−t
t
α
= 0 dobivamo (5.44).
Vrijedi
Γ(1) =

+∞
0
e
−x
dx = 1,
pa za n ∈ N imamo Γ(n + 1) = nΓ(n) = = n(n − 1) 1 Γ(1) = n!,
tj. Gama funkcija je poop´cenje faktorijela. Ta funkcija se javlja u mnogim
matematiˇckim problemima u raznim granama matematike.
Poglavlje 6
Redovi
6.1 Definicija reda
Definicija 6.1. Neka je (a
n
)
n
niz realnih brojeva. Nizu (a
n
)
n
pridruˇzujemo
niz (s
n
)
n
definiran s:
s
1
= a
1
s
2
= a
1
+ a
2
s
3
= a
1
+ a
2
+ a
3
.
.
.
s
n
= a
1
+ a
2
+ + a
n
.
.
.
(6.1)
Red je uredeni par ((a
n
)
n
, (s
n
)
n
) nizova (a
n
)
n
i (s
n
)
n
. Element a
n
zovemo
op´ci ˇclan reda, a s
n
je n-ta parcijalna suma reda. Oznake za red su
¸
a
n
ili
¸
n∈N
a
n
ili
¸
N
a
n
ili

¸
n=1
a
n
ili a
1
+ a
2
+ + a
n
+ .
Primjer 6.1. Pretvaranje racionalnih brojeva u decimalne.
1
9
=
1
10
10
9
=

1
10
+
1
10
2

+
1
9
1
10
2
=

1
10
+
1
10
2
+ +
1
10
n

+
1
9
1
10
n
155
156 POGLAVLJE 6. REDOVI
Iz prethodnog, zbog lim
n→∞
1
9
1
10
n
= 0, dobivamo
1
9
= lim
n→∞

1
10
+
1
10
2
+ +
1
10
n

,
a to piˇsemo
1
9
=

¸
n=1
1
10
n
i govorimo da je
1
9
suma reda

¸
n=1
1
10
n
.
Primjer 6.2. Geometrijski red. Za x = −1 imamo
1
1 −x
=
1 −x + x
1 −x
= 1 +
x
1 −x
= 1 +
x −x
2
+ x
2
1 −x
= 1 +x +
x
2
1 −x
=
= (1 +x + x
2
+ + x
n
) +
x
n
1 −x
.
Za [x[ < 1 je lim
n→∞
x
n
= 0, a odatle slijedi
1
1 −x
= lim
n→∞
(1 +x + x
2
+ + x
n
) =

¸
n=0
x
n
.
Primjer 6.3. Pokuˇsajmo na´ci funkciju f : R →R koja je rjeˇsenje diferenci-
jalne jednadˇzbe
f

(x) = f(x), x ∈ R, (6.2)
s poˇcetnim uvjetom f(0) = 1. Traˇzimo funkciju u obliku polinoma neodredenog
stupnja
f(x) = a
0
+ a
1
x + a
2
x
2
+ a
3
x
3
+ + a
n
x
n
+ . (6.3)
Derivacija je oblika
f

(x) = a
1
+ 2a
2
x + 3a
3
x
2
+ + na
n
x
n−1
+ ,
pa kad zbog (6.2) izjednaˇcimo koeficijente uz iste potencije dobivamo
a
1
= a
0
a
1
= a
0
2a
2
= a
1
a
2
=
1
2!
a
0
3a
3
= a
2
a
3
=
1
3!
a
0
4a
4
= a
3
a
3
=
1
4!
a
0
.
.
.
.
.
.
(n + 1)a
n+1
= a
n
a
n+1
=
1
(n+1)!
a
0
.
.
.
.
.
.
Uvjet f(0) = 1 daje
a
0
= 1, a
1
=
1
1!
, a
2
=
1
2!
, a
3
=
1
3!
, . . . , a
n
=
1
n!
, . . . ,
6.2. DEFINICIJA KONVERGENCIJE REDA 157
ˇsto pokazuje da ne postoji polinom koji bi zadovoljavao traˇzenu diferencijalnu
jednadˇzbu sa zadanim poˇcetnim uvjetom. Stoga je razumno oˇcekivati da za
∀ x ∈ R vrijedi
f(x) = lim
n→∞
(1 +
x
1!
+
x
2
2!
+ +
x
n
n!
) =

¸
n=0
x
n
n!
.
S druge strane znamo da je funkcija e
x
rjeˇsenje diferencijalne jednadˇzbe (6.2),
pa moˇzemo oˇcekivati da ∀ x ∈ R vrijedi
e
x
=

¸
n=0
x
n
n!
. (6.4)
6.2 Definicija konvergencije reda
Definicija 6.2. Za red

¸
n=1
a
n
(6.5)
realnih ili kompleksnih brojeva kaˇzemo da je konvergentan (sumabilan,
zbrojiv), ako je niz (s
n
)
n
parcijalnih suma reda (6.5) konvergentan. Ako je
red (6.5) konvergentan onda broj
s = lim
n→∞
s
n
(6.6)
zovemo sumom reda (6.5) i oznaˇcavamo sa
s =

¸
n=1
a
n
= a
1
+ a
2
+ + a
n
+ . (6.7)
Red (6.5) je divergentan ako je niz (s
n
)
n
divergentan.
Za niz kompleksnih brojeva (a
n
)
n
= (α
n
+ iβ
n
)
n
moˇzemo promatrati tri
reda

¸
n=1
a
n
,

¸
n=1
α
n
,

¸
n=1
β
n
,
s parcijalnim sumama
s
n
= a
1
+ + a
n
, σ
n
= α
1
+ + α
n
, τ
n
= β
1
+ + β
n
.
Budu´ci da je s
n
= σ
n
+iτ
n
to niz (s
n
)
n
konvergira ako i samo ako konvergiraju
nizovi (σ
n
)
n
i (τ
n
)
n
. Tada vrijedi
lim
n→∞
s
n
= lim
n→∞
σ
n
+ i lim
n→∞
τ
n
,
158 POGLAVLJE 6. REDOVI
odnosno

¸
n=1
a
n
=

¸
n=1

n
+ iβ
n
) =

¸
n=1
α
n
+ i

¸
n=1
β
n
.
Pitanje konvergencije reda, a pogotovo sume reda, moˇze biti vrlo kompli-
cirano. Za poˇcetak dajemo primjer u kojem je na oba pitanja mogu´ce lako
odgovoriti
Primjer 6.4. Pokaˇzimo da red

¸
n=1
1
n(n + 1)
konvergira i nadimo njegovu
sumu. Prvo uoˇcimo da za svaki n ∈ N vrijedi
1
n(n + 1)
=
1
n

1
n + 1
, pa
imamo
s
n
=
n
¸
k=1
1
k(k + 1)
=
n
¸
k=1

1
k

1
k + 1

= 1 −
1
n + 1
.
Sada je jasno da vrijedi lim
n→∞
s
n
= 1, tj.

¸
n=1
1
n(n + 1)
= 1.
Teorem 6.1. (Nuˇzan uvjet konvergencije reda)
Ako red

¸
n=1
a
n
konvergira, onda niz (a
n
)
n
konvergira k nuli, tj. vrijedi
(

¸
n=1
a
n
konvergira ) ⇒( lim
n→∞
a
n
= 0). (6.8)
Dokaz: Ako red (6.5) konvergira k broju s, onda vrijedi
lim
n→∞
a
n
= lim
n→∞
(s
n
−s
n−1
) = lim
n→∞
s
n
− lim
n→∞
s
n−1
= s −s = 0.

Obratna implikacija u (6.8) nije op´cenito istinita, ˇsto je vidljivo iz sljede´ceg
primjera
Primjer 6.5. Harmonijski red

¸
n=1
1
n
(6.9)
divergira k +∞.
6.2. DEFINICIJA KONVERGENCIJE REDA 159
Uoˇcimo da vrijedi s
n+1
= s
n
+
1
n + 1
> s
n
pa je niz (s
n
)
n
strogo rastu´ci.
Pokaˇzimo da je podniz (s
2
n)
n
odozgo neograniˇcen. U tu svrhu indukcijom
dokazujemo da ∀ n ∈ N vrijedi nejednakost s
2
n ≥ 1 +
1
2
n. Za n = 1 imamo
s
2
= 1 +
1
2
ˇsto daje bazu indukcije. Sada
s
2
n+1 = s
2
n +
1
2
n
+ 1
+
1
2
n
+ 2
+ +
1
2
n
+ 2
n
> s
2
n +
1
2
n
+ 2
n
+ +
1
2
n
+ 2
n
=
= s
2
n + 2
n
1
2
n+1
= s
2
n +
1
2
≥ 1 +
1
2
n +
1
2
= 1 +
1
2
(n + 1).
Odatle zakljuˇcujemo lim
n→∞
s
2
n = +∞, a to povlaˇci lim
n→∞
s
n
= +∞. Primije-
timo, red divergira, a vrijedi lim
n→∞
1
n
= 0. Dakle, konvergencija niza op´cih
ˇclanova k nuli nije dovoljan uvjet za konvergenciju reda.
Primjer 6.6. Alterniraju´ci harmonijski red

¸
n=1
(−1)
n−1
1
n
(6.10)
konvergira. Nuˇzan uvjet konvergencije je ispunjen, tj. lim
n→∞
(−1)
n−1
1
n
= 0.
Nadalje, vrijedi
s
2m
=

1 −
1
2

+

1
3

1
4

+ +

1
2m−1

1
2m

ˇsto pokazuje da je podniz (s
2m
)
m
strogo rastu´ci. Nadalje,
s
2m
= 1 −

1
2

1
3

1
4

1
5

− −

1
2m−2

1
2m−1


1
2m
< 1,
pokazuje da je niz (s
2m
)
m
odozgo ograniˇcen. Prema teoremu o rastu´cim
nizovima taj niz je konvergentan. Neka je lim
m→∞
s
2m
= s ≤ 1. Zbog s
2m+1
=
s
2m
+
1
2m+1
imamo lim
m→∞
s
2m+1
= s, dakle i lim
n→∞
s
n
= s, ˇsto pokazuje da je
red (6.10) konvergentan.
Konvergencija redova je u skladu s operacijama zbrajanja redova i mnoˇzenja
redova sa skalarima.
160 POGLAVLJE 6. REDOVI
Teorem 6.2. Neka su

¸
n=1
a
n
i

¸
n=1
b
n
konvergentni redovi sa sumama A i B.
Za svaki par λ, µ ∈ C je red

¸
n=1
(λa
n
+ µb
n
) konvergentan i vrijedi

¸
n=1
(λa
n
+ µb
n
) = λ

¸
n=1
a
n
+ µ

¸
n=1
b
n
. (6.11)
Dokaz: Oznaˇcimo A
n
= a
1
+ + a
n
, B
n
= b
1
+ + b
n
, C
n
= (λa
1
+
µb
1
) + +(λa
n
+µb
n
). Zbog C
n
= (λA
n
+µB
n
) za sve n ∈ N, lim
n→∞
A
n
= A
i lim
n→∞
B
n
= B imamo lim
n→∞
C
n
= λ lim
n→∞
A
n
+ µ lim
n→∞
B
n
, tj. vrijedi (6.11).
Sada ´cemo prouˇciti konvergenciju geometrijskog reda koji igra vaˇznu ulogu
u narednim rezultatima o konvergenciji redova.
Teorem 6.3. Za q ∈ C, [q[ < 1, geometrijski red

¸
n=0
q
n
= 1 +q + q
2
+ (6.12)
konvergira i ima sumu
1
1 −q
. Za [q[ ≥ 1 red (6.12) divergira.
Dokaz: Za [q[ < 1 imamo
1 −q
n
= (1 −q)(1 +q + + q
n−1
)
odakle slijedi
s
n
= 1 +q + + q
n−1
=
1 −q
n
1 −q
=
1
1 −q

1
1 −q
q
n
.
odatle zbog lim
n→∞
q
n
= 0 dobivamo lim
n→∞
s
n
=
1
1 −q
.
Ako je [q[ ≥ 1, onda je ∀ n ∈ N, [q
n
[ ≥ 1, pa niz op´cih ˇclanova reda (6.12)
ne teˇzi k nuli, dakle taj red divergira.
6.3 Usporedivanje redova, apsolutna konver-
gencija redova
Definicija 6.3. Za red
¸
a
n
kaˇzemo da je red s pozitivnim ˇclanovima ako
je ∀ n ∈ N, a
n
≥ 0.
6.3. USPOREDIVANJE REDOVA, APSOLUTNA KONVERGENCIJA161
Teorem 6.4. 1. Red
¸
a
n
s pozitivnim ˇclanovima konvergira ako i samo
ako je njegov niz parcijalnih suma (s
n
)
n
ograniˇcen. Tada je
¸

n=1
a
n
=
sup¦s
n
; n ∈ N¦.
2. Ako red
¸

n=1
a
n
s pozitivnim ˇclanovima konvergira, onda njegova suma
ne ovisi o poretku ˇclanova, tj. vrijedi

¸
n=1
a
n
=

¸
n=1
a
σ(n)
, gdje je σ : N →
N bijekcija (permutacija).
Dokaz: 1. Neka je (s
n
)
n
niz parcijalnih suma reda
¸

n=1
a
n
. Jasno, s
n+1
=
s
n
+ a
n+1
pa je niz (s
n
)
n
rastu´ci. Takav niz je konvergentan ako i samo ako
je ograniˇcen.
2. Oznaˇcimo s (s

n
)
n
niz parcijalnih suma reda
¸

n=1
a

n
, a

n
= a
σ(n)
. Za
bilo koji n ∈ N postoje p, q ∈ N takvi da je σ(1) < p, σ(2) < p, . . . , σ(n) <
p, τ(1) < q, τ(2) < q, . . . , τ(n) < q, gdje je τ = σ
−1
. Odatle je s

n
=
a
σ(1)
+a
σ(2)
+. . . +a
σ(n)
≤ a
1
+a
2
+. . . +a
p
= s
p
i s
n
= a
1
+a
2
+. . . +a
n
=
a
σ(τ(1))
+ a
σ(τ(2))
+ . . . + a
σ(τ(n))
≤ a
σ(1)
+ a
σ(2)
+ . . . + a
σ(q)
= s

q
. To daje
sup¦s

n
; n ∈ N¦ = sup¦s
m
; m ∈ N¦, odnosno

¸
n=1
a
n
= lim
n→∞
s
n
= lim
m→∞
s

m
=

¸
m=1
a

m
.
Lema 6.1. (usporedivanje redova) Neka su
¸
a
n
,
¸
b
n
redovi s pozitivnim
ˇclanovima i neka postoji K > 0 tako da je
a
n
≤ K b
n
, ∀n ∈ N. (6.13)
Ako konvergira red
¸
b
n
, onda konvergira i red
¸
a
n
i vrijedi
¸
a
n
≤ K
¸
b
n
.
Ako red
¸
a
n
divergira, onda divergira i red
¸
b
n
.
Dokaz: Neka je s
n
=
¸
n
k=1
a
k
i t
n
=
¸
n
k=1
b
k
. Nizovi (s
n
)
n
i (t
n
)
n
su
rastu´ci i zbog (6.13) vrijedi s
n
≤ Kt
n
, ∀n ∈ N. Niz (t
n
)
n
konvergira ako i
samo ako je ograniˇcen. Tada je i niz (s
n
)
n
ograniˇcen, pa konvergira i vri-
jedi lims
n
≤ K limt
n
. Ako je niz (s
n
)
n
neograniˇcen, tada je i niz (t
n
)
n
neograniˇcen.
Primjer 6.7. Red

¸
n=1
1
n
2
je konvergentan jer (n + 1)
2
> n(n + 1) povlaˇci
1
(n + 1)
2
<
1
n(n + 1)


¸
n=1
1
(n + 1)
2


¸
n=1
1
n(n + 1)
= 1.
162 POGLAVLJE 6. REDOVI
Primjer 6.8. Red

¸
n=1
1
n
p
konvergira za p ≥ 2, jer je n
p
≥ n
2
ˇsto povlaˇci

¸
n=1
1
n
p


¸
n=1
1
n
2
.
Primjer 6.9. Red

¸
n=1
1
n
p
divergira za p ≤ 1, jer je n
p
≤ n, odnosno
1
n

1
n
p
,
ˇsto povlaˇci

¸
n=1
1
n


¸
n=1
1
n
p
,
a red

¸
n=1
1
n
divergira.
Teorem 6.5. Neka je (a
n
)
n
niz u C.
1. Ako konvergira red

¸
n=1
[a
n
[ (6.14)
onda konvergira i red

¸
n=1
a
n
i vrijedi [

¸
n=1
a
n
[ ≤

¸
n=1
[a
n
[.
2. Ako konvergira red (6.14) i ako je σ : N →N bijekcija, onda konvergira
i red

¸
n=1
a
σ(n)
i vrijedi

¸
n=1
a
n
=

¸
n=1
a
σ(n)
.
Dokaz: I. Pretpostavimo da je (a
n
)
n
niz u R i definirajmo
a
+
n
=

a
n
ako je a
n
≥ 0
0 ako je a
n
< 0
, a

n
=

0 ako je a
n
≥ 0
−a
n
ako je a
n
< 0
.
Za nizove (a
+
n
)
n
i (a

n
)
n
s pozitivnim ˇclanovima vrijedi
a
n
= a
+
n
−a

n
, [a
n
[ = a
+
n
+ a

n
(∀ n ∈ N). (6.15)
Budu´ci da po pretpostavci red
¸

n=1
[a
n
[ konvergira i da ∀n ∈ N vrijedi
a
+
n
≤ [a
n
[, a

n
≤ [a
n
[, po lemi 6.1. redovi
¸

n=1
a
+
n
i
¸

n=1
a

n
konvergiraju.
Neka su A
+
i A

nizove sume. Tada po teoremu 6.2. vrijedi A
+
− A

=
¸

n=1
a
+
n

¸

n=1
a

n
=
¸

n=1
(a
+
n
− a

n
) =
¸

n=1
a
n
, tj. red
¸

n=1
a
n
je kon-
vergentan. Prema teoremu 6.4. imamo A
+
=
¸

n=1
a
+
σ(n)
i A

=
¸

n=1
a

σ(n)
,
iz ˇcega slijedi
¸

n=1
a
n
= A
+
−A

=
¸

n=1
(a
+
σ(n)
−a

σ(n)
) =
¸

n=1
a
σ(n)
.
6.4. UVJETI ZA KONVERGENCIJU REDA 163
II. Neka je (a
n
)
n
niz u C, a
n
= α
n
+ iβ
n
, α
n
, β
n
∈ R. Zbog [α
n
[ ≤ [a
n
[,

n
[ ≤ [a
n
[, ∀n ∈ N, slijedi konvergencija redova
¸

n=1

n
[ i
¸

n=1

n
[, a
odatle i redova
¸

n=1
α
n
i
¸

n=1
β
n
. Odatle opet slijedi konvergencija reda
¸

n=1

n
+ iβ
n
) =
¸

n=1
a
n
. Nadalje, za svaki k ∈ N imamo [
¸
k
n=1
a
n
[ ≤
¸
k
n=1
[a
n
[ ≤
¸

n=1
[a
n
[, pa za k →∞ dobivamo [
¸

n=1
a
n
[ ≤
¸

n=1
[a
n
[.
Konaˇcno,
¸

n=1
a
n
=
¸

n=1
α
n
+i
¸

n=1
β
n
=
¸

n=1
α
σ(n)
+i
¸

n=1
β
σ(n)
=
¸

n=1

σ(n)
+ iβ
σ(n)
) =
¸

n=1
a
σ(n)
.
Definicija 6.4. Za red
¸

n=1
a
n
kaˇzemo da je apsolutno konvergentan ako
je red
¸

n=1
[a
n
[ konvergentan. Red
¸

n=1
a
n
je uvjetno konvergentan ako
konvergira, ali red
¸

n=1
[a
n
[ divergira.
Teorem 6.6. Neka su
¸
a
n
,
¸
b
n
redovi u C i neka postoji K > 0 tako da
je
[a
n
[ ≤ K [b
n
[, ∀n ∈ N. (6.16)
Ako red
¸
b
n
apsolutno konvergira, onda apsolutno konvergira i red
¸
a
n
.
Ako red
¸
a
n
ne konvergira apsolutno , onda niti red
¸
b
n
ne konvergira
apsolutno.
6.4 Neki dovoljni uvjeti za konvergenciju reda
Promotrimo

¸
n=1
(−1)
n−1
a
n
(6.17)
red u R gdje je a
n
> 0, ∀n ∈ N (alterniraju´ci red)
Teorem 6.7. (Leibnitzov kriterij) Ako niz (a
n
)
n
realnih pozitivnih brojeva
strogo pada i lim
n
a
n
= 0, tada red (6.17) konvergira k broju A za koji vrijedi
0 < A < a
1
.
Dokaz: Neka je (s
n
)
n
niz parcijalnih suma reda (6.17). Vrijedi s
2m
=
(a
1
− a
2
) + (a
3
− a
4
) + + (a
2m−1
− a
2m
), tj. podniz (s
2m
)
m
je strogo
rastu´ci. Nadalje je s
2m
= a
1
−(a
2
−a
3
) − −(a
2m−2
−a
2m−1
) −a
2m
< a
1
,
pa je podniz (s
2m
)
m
ograniˇcen odozgo. Dakle, podniz (s
2m
)
m
je konvergen-
tan; neka je A = lim
m
s
2m
. Zbog s
2m+1
= s
2m
+ a
2m+1
je = lim
m
s
2m+1
= A,
pa je takoder i lim
n
s
n
= A. Iz prethodnog slijedi ocjena s
2m
< A < s
2m−1
,
∀m ∈ N.
164 POGLAVLJE 6. REDOVI
Teorem 6.8. (D’Alembertov
1
kriterij) Neka je (a
n
)
n
niz u C i a
n
= 0,
∀n ∈ N.
1. Ako postoje m ∈ N i q ∈ '0, 1` ⊂ R takvi da vrijedi

a
n+1
a
n

≤ q,
∀n ≥ m, onda red

¸
n=1
a
n
apsolutno konvergira.
2. Ako postoji m ∈ N takav da vrijedi

a
n+1
a
n

≥ 1, ∀n ≥ m, onda red

¸
n=1
a
n
divergira.
Dokaz: 1. Za n = m + k, k ∈ N, imamo [a
m+k
[ ≤ q[a
m+k−1
[ ≤ ≤
q
k
[a
m
[, odakle slijedi
¸

k=1
[a
m+k
[ ≤ [a
m
[
¸

k=1
q
k
=
q
1−q
, pa red
¸

k=1
[a
m+k
[
konvergira (jer je majoriziran s konvergentnim geometrijskim redom). Tada
konvergira i red
¸

n=1
[a
n
[, tj.
¸

n=1
a
n
apsolutno konvergira.
2. Iz drugog uvjeta imamo [a
n
[ ≥ [a
m
[ > 0, ∀n ≥ m, pa niz (a
n
)
n
ne teˇzi
k nuli, tj. nije ispunjen nuˇzan uvjet konvergencije reda.
Teorem 6.9. (Cauchyjev kriterij) Neka je (a
n
)
n
niz u C.
1. Ako postoje m ∈ N i q ∈ '0, 1` ⊂ R takvi da vrijedi
n

[a
n
[ ≤ q, ∀n ≥ m,
onda red

¸
n=1
a
n
apsolutno konvergira.
2. Ako vrijedi
n

[a
n
[ ≥ 1 za beskonaˇcno mnogo indeksa n ∈ N, onda red

¸
n=1
a
n
divergira.
Dokaz: 1. Za n ≥ m imamo [a
n
[ ≤ q
n
, pa je
¸

n=m
[a
n
[ ≤
¸

n=m
q
n
=
q
m
1−q
.
Tada konvergira red
¸

n=1
[a
n
[, odnosno,
¸

n=1
a
n
apsolutno konvergira.
2. Uvjet 2. kaˇze da za podniz (a
pn
)
n
niza (a
n
)
n
vrijedi
n

[a
pn
[ ≥ 1,
odnosno, [a
pn
[ ≥ 1, ∀n ∈ N. Tada podniz (a
pn
)
n
ne konvergira k nuli, a onda
niti niz (a
n
)
n
ne konvergira k nuli. Tako nije ispunjen nuˇzan uvjet konver-
gencije reda.
1
Jean le Rond d’Alembert (Paris, 16. studeni 1717. - Paris, 29. listopad 1783.)
francuski filozof, matematiˇcar i fiziˇcar
6.4. UVJETI ZA KONVERGENCIJU REDA 165
Korolar 6.1. Neka je (a
n
)
n
niz u C i a
n
= 0, ∀n ∈ N. Ako neki od nizova

a
n+1
a
n

n
,

n

[a
n
[

n
konvergira k r ∈ R
+
, onda za 0 ≤ r < 1 red

¸
n=1
a
n
apsolutno konvergira, a za 1 < r red divergira.
Dokaz: Ako je 0 ≤ r < 1, onda postoji ε > 0 takav da je r + ε <
1. Sada za taj ε postoji m ∈ N sa svojstvom ∀n ∈ N (n ≥ m) ⇒

r −ε <

a
n+1
an

< r + ε = q

ili (n ≥ m) ⇒

r −ε <

n

[a
n
[

< r + ε = q

.
Sada iz desnih nejednakosti i teorema 6.8 ili teorema 6.9. slijedi apsolutna
konvergencija reda

¸
n=1
a
n
. U sluˇcaju 1 < r uzimamo ε > 0 takav da je
r − ε > 1. Tada pomo´cu lijevih nejednakosti i teorema 6.8 ili teorema 6.9.
zakljuˇcujemo divergenciju reda

¸
n=1
a
n
.
U sljede´cem primjeru se vidi da korolar 6.1. u sluˇcaju r = 1 ne daje
odluku.
Primjer 6.10. Redovi za koje niti D’Alembertov niti Cauchyjev kriterij ne
daju odluke o konvergenciji ili divergenciji:

¸
n=1
1
n(n + 1)
konvergira i

a
n+1
an

=
n(n+1)
(n+1)(n+2)
=
n
n+2
→1.

¸
n=1
1
n
divergira i

a
n+1
an

=
n
n+1
→1.

¸
n=1
1
n
2
konvergira i
n

1
n
2
=

1
n

n

n
→1.

¸
n=1
1
n
divergira i
n

1
n
=

1
n

n

→1.
Napomena 6.1. Ako D’Alembertov kriterij daje odluku, onda ju daje i Cauchy-
jev kriterij. Naime, ako je [a
m+k
[ ≤ q
k
[a
m
[, ∀k ∈ N, onda imamo
m+k

[a
m+k
[ ≤
m+k

[a
m
[ q
k
m+k
k→∞
−→ q. Tada za ε > 0, q

= q + ε < 1, postoji m ∈ N takav
da (k ≥ m) ⇒
m+k

[a
m+k
[ ≤ q

. Obratna tvrdnja nije istinita, ˇsto pokazuje
slijede´ci primjer.
Primjer 6.11. Dajemo primjer reda ˇcija konvergencija se moˇze ustanoviti
pomo´cu Cauchyjevog kriterija, ali D’Alembertov kriterij ne daje odluku o
166 POGLAVLJE 6. REDOVI
konvergenciji ili divergenciji. Neka je niz (a
n
)
n
definiran s a
2n
=
1
4
n
, a
2n+1
=
2
4
n
, ∀n ∈ N. Tada je
a
2n+1
a
2n
= 2 i
a
2n
a
2n−1
=
4
n−1
4
n
2
=
1
8
, tj. niz

a
n+1
a
n

n
ne
konvergira, ali ni po teoremu 6.8. nije mogu´ca odluka. Naprotiv,
2n

[a
2n
[ =
1
2
i
2n+1

[a
2n+1
[ =
1
2
2
2
2n+1
n→∞
−→
1
2
, tj. lim
n
a
n
=
1
2
.
Primjer 6.12. Za svako z ∈ C red

¸
n=0
z
n
n!
apsolutno konvergira. Naime,

a
n+1
a
n

=

z
n+1
(n+1)!
z
n
n!

=
[z[
n + 1
n→∞
−→ 0 = r < 1.
Po korolaru 6.1. red apsolutno konvergira i definira funkciju E : C →C,
E(z) =

¸
n=0
z
n
n!
, E(0) = 1, E(1) = e.
Primjer 6.13. Za svaki z ∈ C apsolutno konvergiraju redovi
S(z) =

¸
n=0
(−1)
n
z
2n+1
(2n + 1)!
, C(z) =

¸
n=0
(−1)
n
z
2n
(2n)!
.
Ti su redovi apsolutno majorizirani s redom

¸
n=0
z
n
n!
.
Teorem 6.10. (Integralni Cauchyjev kriterij) Neka je f : [1, +∞` →[0, ∞`
neprekidna i padaju´ca funkcija na [1, +∞`.
1. Red

¸
n=1
f(n) konvergira ako i samo ako integral

+∞
1
f(x)dx konver-
gira.
2. Ako red konvergira onda vrijedi

+∞
1
f(x)dx ≤

¸
n=1
f(n) ≤ f(1) +

+∞
1
f(x)dx.
Dokaz: Neka je s
n
=
n
¸
k=1
f(k) parcijalna suma reda i neka je F(x) =

x
1
f(t)dt, ∀x ∈ [1, +∞`.
6.4. UVJETI ZA KONVERGENCIJU REDA 167
Funkcija f je padaju´ca, pa ∀k ∈ N i ∀t ∈ [k, k + 1] imamo f(k + 1) ≤
f(t) ≤ f(k). Odatle je f(k + 1) ≤

k+1
k
f(t)dt ≤ f(k), ∀k ∈ N. Vrijedi
F(n + 1) =

n+1
1
f(t)dt =
n
¸
k=1

k+1
k
f(t)dt ≤
n
¸
k=1
f(k) = s
n

≤ f(1) +

2
1
f(t)dt +

3
2
f(t)dt + + +

n
n−1
f(t)dt = f(1) +F(n).
Dakle, ∀n ∈ N imamo F(n + 1) ≤ s
n
≤ f(1) +F(n).
1. Neka konvergira

+∞
1
f(x)dx, tj. postoji lim
x→+∞
F(x). Poˇsto je F
rastu´ca funkcija, taj limes postoji ako i samo ako je F ograniˇcena, tj. ∃ sup F.
Tada vrijedi s
n
≤ f(1) + sup F, pa je i rastu´ci niz (s
n
)
n
ograniˇcen, tj. red

¸
n=1
f(n), konvergentan. Obratno, ako red

¸
n=1
f(n) konvergira, onda je niz
(s
n
)
n
ograniˇcen, a tada je i niz (F(n))
n
ograniˇcen. Zbog rasta funkcije F je
i ta funkcija ograniˇcena, pa postoji sup F = lim
x→+∞
F(x) =

+∞
1
f(x)dx.
Primjer 6.14. Funkcija f(x) =
1
x
p
je neprekidna i padaju´ca na [1, +∞`.
Prema teoremu 5.15

+∞
1
dx
x
p
konvergira za p > 1 i divergira za p ≤ 1. Tada
i red

¸
n=1
1
n
p
konvergira za p > 1 i divergira za p ≤ 1.
Primjer 6.15. Ispitaj konvergenciju reda

¸
n=2
1
nln
p
n
za p > 1. Funkcija
f(x) =
1
xln
p
x
, x ∈ [2, +∞` je neprekidna i padaju´ca. Vrijedi
F(x) =

x
2
dt
t ln
p
t
=

y = lnt
dy = dt/t

=

ln x
ln2
dy
y
p
=
= −
1
p −1
y
1−p

ln x
ln 2
= −
1
p −1
1
ln
p−1
x
+
1
p −1
1
ln
p−1
2
,
pa je lim
x→+∞
F(x) =
1
p −1
1
ln
p−1
2
=

+∞
2
dx
xln
p
x
. Dakle, red

¸
n=2
1
nln
p
n
konvergira za p > 1.
168 POGLAVLJE 6. REDOVI
6.5 Produkt redova
Definicija 6.5. Neka su

¸
n=0
a
n
i

¸
n=0
b
n
redovi u R ili
C. Definirajmo niz (c
n
)
n
sa
c
n
=
n
¸
k=0
a
k
b
n−k
, k = 0, 1, 2, . . . . (6.18)
0 x
y
a0 a1 a2 a3
b0
b1
b2
b3
Red

¸
n=0
c
n
zovemo produktom redova

¸
n=0
a
n
i

¸
n=0
b
n
.
Teorem 6.11. Ako red

¸
n=0
a
n
apsolutno konvergira k A i red

¸
n=0
b
n
konver-
gira k B, onda red

¸
n=0
c
n
definiran s (6.18) konvergira k AB.
Dokaz: Oznaˇcimo A
n
=
n
¸
k=0
a
k
, B
n
=
n
¸
k=0
b
k
, B

n
= B
n
− B, ∀n ∈ N
0
i
a =

¸
n=0
[a
n
[. Ako je a = 0 onda je a
n
= 0, ∀n, a tada je A = 0 i c
n
= 0, ∀n,
pa je tvrdnja istinita.
Neka je sada a > 0, pa za parcijalne sume reda

¸
n=0
c
n
imamo:
C
n
= a
0
b
0
+ (a
0
b
1
+ a
1
b
0
) + + (a
0
b
n
+ a
1
b
n−1
+ + a
n
b
0
) =
= a
0
B
n
+a
1
B
n−1
+ +a
n
B
0
= a
0
(B+B

n
)+a
1
(B+B

n−1
)+ +a
n
(B+B

0
),
tj. C
n
= A
n
B + C

n
, gdje je C

n
= a
0
B

n
+ a
1
B

n−1
+ + a
n
B

0
.
Pokaˇzimo da vrijedi lim
n→∞
C

n
= 0. Budu´ci da je lim
n→∞
B

n
= lim
n→∞
(B
n
−B) =
0, to postoji M > 0 tako da ∀n, [B

n
[ ≤ M. Takoder, za bilo koji ε > 0 postoji
p ∈ N takav da (n > p) ⇒([B

n
[ < ε
1
=
ε
2a
). Zbog konvergencije reda

¸
n=0
a
n
vrijedi lim
n→∞
a
n
= 0, pa za ε
2
=
ε
2(p+1)M
> 0 postoji q ∈ N (q ≥ p) takav da
∀n (n > q) ⇒([a
n
[ < ε
2
).
Uzmimo sada n
ε
= p + q. Za n > n
ε
imamo:
[C

n
[ ≤ ([B

0
[[a
n
[ + +[B

p
[[a
n−p
[) + ([B

p+1
[[a
n−p−1
[ + +[B

n
[[a
0
[).
6.6. REDOVI POTENCIJA 169
Zbog n−p > q vrijedi [C

n
[ ≤ ε
2
([B

0
[ + +[B

p
[) +ε
1
([a
0
[ + +[a
n−p−1
[) <
ε
2
(p + 1)M + ε
1
a = ε. Dakle, lim
n→∞
C

n
= 0, a odatle lim
n→∞
C
n
= AB.
Napomena. U prethodnom teoremu nije mogu´ce izostaviti uvjet apsolutne
konvergencije kod oba reda. Naime, red

¸
n=0
(−1)
n

1 +n
konvergira po Leibnit-
zovom kriteriju. Kvadrat toga reda ima op´ci ˇclan
c
n
= (−1)
n

1
1

1 +n
+
1

2n
+ +
1

k(2 +n −k)
+ +
1

1 +n

.
Zbog
1

k(2 +n −k)

1
1 +n
, ∀k ∈ ¦1, 2, . . . , n + 1¦
imamo [c
n
[ ≥ 1, ∀n, pa kvadrat polaznog reda divergira.
Primjer 6.16. Pokaˇzimo da za funkciju E iz primjera 6.12. vrijedi E(x)E(y) =
E(x + y), ∀x, y.
E(x)E(y) =

¸
n=0
x
n
n!

¸
m=0
y
m
m!
=

¸
n=0

n
¸
k=0
x
k
k!
y
n−k
(n −k)!

=

¸
n=0
1
n!

n
¸
k=0
n!
k!(n −k)!
x
k
y
n−k

=
=

¸
n=0
1
n!

n
¸
k=0

n
k

x
k
y
n−k

=

¸
n=0
(x + y)
n
n!
= E(x + y).
Dakle, funkcija E je eksponencijalna funkcija.
6.6 Redovi potencija
Neka je (f
n
)
n
niz funkcija f
n
: I → R( ili C), I ⊆ R( ili C). Red

¸
n=0
f
n
zovemo redom funkcija.
170 POGLAVLJE 6. REDOVI
Ako je ∀n ∈ N
0
, f
n
(x) = a
n
(x − c)
n
, x ∈ I,
onda se red

¸
n=0
a
n
(x −c)
n
(6.19)
naziva red potencija oko toˇcke c. Neka je
K = ¦z ∈ C; red (6.19) konvergira u z¦.
Sada definiramo r = sup¦[z − c[; z ∈ K¦
i nazivamo ga radijus konvergencije reda
(6.19).
0
Re z
Im z
c
r
Zbog jednostavnijeg pisanja uzmimo c = 0, tj. imamo red potencija oko
nule

¸
n=0
a
n
x
n
. (6.20)
Red

¸
n=1
na
n
x
n−1
. (6.21)
zovemo derivacijom reda (6.20) ˇclan po ˇclan, a red

¸
n=0
a
n
n + 1
x
n+1
. (6.22)
zovemo antiderivacijom (neodredenim integralom) reda (6.20) ˇclan po ˇclan.
Teorem 6.12. (o radijusu konvergencije)
1. Redovi (6.20), (6.21) i (6.22) imaju jednak radijus konvergencije.
2. Ako je r radijus konvergencije reda (6.20) i r > 0, onda svi redovi
apsolutno konvergiraju za ∀z ∈ C, [z[ < r, i divergiraju za ∀z ∈ C,
[z[ > r.
3. Ako je ρ = limsup
n
n

[a
n
[, onda je r =
1
ρ
.
Dokaz: Neka je radijus konvergencije reda (6.20) r > 0 i neka je u ∈ C,
0 < [u[ < r. Tada postoji z
0
∈ K, [u[ < [z
0
[ < r, tj. red
¸

n=0
a
n
z
n
0
konvergira. Zbog toga niz (a
n
z
n
0
)
n
konvergira k nuli pa je ograniˇcen, tj.
∃M > 0, [a
n
z
n
0
[ ≤ M, ∀n, a odatle je [a
n
[ ≤
M
[z
0
[
n
, ∀n. Sada imamo
[a
n
u
n
[ ≤ Mq
n
, gdje je q =
[u[
[z
0
[
< 1. (6.23)
6.6. REDOVI POTENCIJA 171
Odatle slijedi konvergencija reda
¸

n=0
[a
n
u
n
[, tj. apsolutna konvergencija
reda
¸

n=0
a
n
u
n
. Dakle, red (6.20) apsolutno konvergira ∀z ∈ K(0, r), tj.
[z[ < r.
Pokaˇzimo sada konvergenciju redova (6.21) i (6.22) na istom skupu. U tu
svrhu pomnoˇzimo (6.23) prvo s
n
[u[
, a zatim s
[u[
n+1
, pa imamo:
[na
n
u
n−1
[
1
n−1
≤ b
n−1
q, odnosno

a
n
n + 1
u
n+1

1
n+1
≤ c
n+1
q, gdje je (6.24)
b
n−1
=

M
nq
[u[
1
n−1
, c
n+1
=

M
[u[
(n + 1)q
1
n+1
.
Vrijedi lim
n
b
n−1
= lim
n
c
n+1
= 1. Za q < 1 ∃ε > 0 tako da je q

= (1 +ε)q <
1, a takoder postoji n
ε
∈ N tako da (n > n
ε
) ⇒(b
n−1
< 1+ε)∧(c
n+1
< 1+ε).
Tada za n > n
ε
iz (6.24) imamo

na
n
u
n−1

1
n−1
≤ (1 +ε))q = q

< 1, i

a
n
n + 1
u
n+1

1
n+1
≤ (1 +ε)q = q

< 1,
pa redovi (6.21) i (6.22) apsolutno konvergiraju po Cauchyjevom kriteriju. Iz
prethodnog slijedi da za radijuse konvergencije r
2
i r
3
redova (6.21) i (6.22)
vrijedi r = r
1
≤ r
2
i r
1
≤ r
3
. Red (6.20) je antiderivacija reda (6.21) ˇclan po
ˇclan, pa po prethodnom vrijedi r
1
≥ r
2
. Analogno, red (6.20) je derivacija
reda (6.22) ˇclan po ˇclan, pa je r
1
≥ r
3
. Dakle r = r
1
= r
2
= r
3
,a za [z[ > r
redovi divergiraju, jer bismo u suprotnom imali kontradikciju s definicijom
radijusa konvergencije kao supremuma. Tako smo dokazali tvrdnje 1. i 2.
3. Ako je 0 ≤ ρ < +∞ onda su za svaki ε > 0 gotovo svi ˇclanovi niza
(
n

[a
n
[)
n
manji od ρ + ε, a beskonaˇcno ˇclanova je ve´ce od ρ −ε.
Sada za [z[ >
1
ρ
odaberimo ε > 0 tako da je (ρ−ε)[z[ ≥ 1. Uzmimo podniz
pn

[a
pn
[ > ρ − ε, pa za [z[ >
1
ρ
vrijedi
pn

[a
pn
z
pn
[ ≥ (ρ − ε)[z[ ≥ 1. Dakle,
podniz (a
pn
z
pn
)
n
ne konvergira k nuli, a tada niti niz (a
n
z
n
)
n
ne konvergira
k nuli, tj. red divergira u svakoj toˇcki z ∈ C, [z[ >
1
ρ
.
Uzmimo z ∈ C, [z[ <
1
ρ
i ε > 0 tako da je (ρ + ε)[z[ < 1. Sada za gotovo
sve ˇclanove niza (
n

[a
n
z
n
[)
n
vrijedi
n

[a
n
z
n
[ ≤ (ρ + ε)[z[ = q < 1, tj. red
apsolutno konvergira po Cauchyjevom kriteriju.
Pokazali smo da red apsolutno konvergira ∀z ∈ C, [z[ <
1
ρ
i divergira
∀z ∈ C, [z[ >
1
ρ
, dakle, r =
1
ρ
.
Ako je r > 0 radijus konvergencije redova (6.20), (6.21) i (6.22), onda su
sa
f(z) =

¸
n=0
a
n
z
n
, (6.25)
172 POGLAVLJE 6. REDOVI
f
1
(z) =

¸
n=1
na
n
z
n−1
, (6.26)
f
2
(z) =

¸
n=2
n(n −1)a
n
z
n−2
, (6.27)
M
2
(z) =

¸
n=2
n(n −1)[a
n
[[z[
n−2
(6.28)
definirane funkcije na K(0, r) ⊆ C.
Lema 6.2. Neka je r > 0 radijus konvergencije reda (6.25). Za svaki 0 <
r
1
< r i svaki par u, z ∈ C, u = z i [u[ ≤ r
1
, [z[ ≤ r
1
, vrijedi nejednakost

f(z) −f(u)
z −u
−f
1
(u)


1
2
M
2
(r
1
)[z −u[. (6.29)
Dokaz: Vrijedi
u
k
−z
k
= (u−z)(u
k−1
+u
k−2
z +uz
k−2
+z
k−1
) ⇒[u
k
−z
k
[ ≤ kr
k−1
1
[u−z[, ∀k ∈ N,
a odatle je

z
n
−u
n
z −u
−nu
n−1

= [z
n−1
−u
n−1
+ (z
n−2
−u
n−2
)u + + (z −u)u
n−2
[ ≤
≤ [z−u[[(n−1)r
n−2
1
+(n−2)r
n−2
1
+ +1r
n−2
1
] ≤ [z−u[r
n−2
1
n(n −1)
2
, (n = 2, 3, . . .).
Odatle slijedi

f(z) −f(u)
z −u
−f
1
(u)

=


¸
n=0
a
n
z
n
−a
n
u
n
z −u


¸
n=1
na
n
u
n−1

=
=


¸
n=2
a
n

z
n
−u
n
z −u
−nu
n−1

≤ [z−u[

¸
n=2
n(n −1)
2
[a
n
[r
n−2
1
= [z−u[M
2
(r
1
).

Korolar 6.2. Neka su f : '−r, r` →R i f
1
: '−r, r` →R definirane s (6.25)
i (6.26). Tada je f
1
(x) = f

(x), ∀x ∈ '−r, r`. Funkcija f ima derivaciju
svakog reda na '−r, r`, tj. f ∈ C

('−r, r`). Takoder za a, b ∈ '−r, r`,
a < b, imamo

b
a

¸
n=0
a
n
x
n
dx =

¸
n=0
a
n

b
a
x
n
dx =

¸
n=0
a
n
n + 1
x
n+1

b
a
=

¸
n=0
a
n
n + 1
(b
n+1
−a
n+1
).
Dokaz: Iz leme 6.2 slijedi je f
1
= f

na '−r, r`, a onda rekurzivnim za-
kljuˇcivanjem slijedi da je f ∈ C

('−r, r`).
6.7. TAYLOROVI REDOVI 173
6.7 Taylorovi redovi
Neka je f : 'c −r, c +r` →R zadana s f(x) =
¸

n=0
a
n
(x−c)
n
, gdje je r > 0
radijus konvergencije reda. Tada je f ∈ C

('c −r, c + r`) i vrijedi
f(c) = a
0
f

(c) = a
1
f
′′
(c) = 2a
2
.
.
.
f
(n)
(c) = n!a
n
.
.
.
Formula za koeficijente je
a
n
=
f
(n)
(c)
n!
, (n = 0, 1, . . .). (6.30)
Definicija 6.6. Neka je funkcija f ∈ C

('c −r, c + r`). Red

¸
n=0
f
(n)
(c)
n!
(x −c)
n
(6.31)
zovemo Taylorov red funkcije f oko toˇcke c. Taylorovi polinomi T
n
(x) =
¸
n
k=0
f
(k)
(c)
k!
(x −c)
k
su parcijalne sume Taylorovog reda.
Teorem 6.13. Neka je I ⊆ R otvoreni interval, c ∈ I i f : I → R klase
C

(I).
Ako postoje n
0
∈ N, δ > 0, M > 0 i C > 0, takvi da je
[f
(n)
(x)[ ≤ CM
n
n!, ∀x ∈ I

= 'c −δ, c + δ` ∩ I, ∀n ≥ n
0
, (6.32)
onda red (6.31) konvergira k f(x), ∀x ∈ I

∩ 'c −
1
M
, c +
1
M
`.
Dokaz: Za svaki x ∈ I, po Taylorovom teoremu srednje vrijednosti, postoji
c
x
izmedu c i x tko da vrijedi
f(x) = T
n
(x) +
f
(n+1)
(c
x
)
(n + 1)!
(x −c)
n+1
.
Odatle je
[f(x)−T
n
(x)[ =
[f
(n+1)
(c
x
)[
(n + 1)!
[x−c[
n+1
≤ C
M
n+1
(n + 1)!
(n + 1)!
[x−c[
n+1
= C(M[x−c[)
n+1
.
Za x ∈ I

∩ 'c −
1
M
, c +
1
M
` je M[x −c[ < 1 pa je lim
n→∞
[f(x) −T
n
(x)[ = 0, tj.
lim
n→∞
T
n
(x) =

¸
n=0
f
(n)
(c)
n!
(x −c)
n
= f(x).
174 POGLAVLJE 6. REDOVI
Teorem 6.14. Neka je I ⊆ R otvoreni interval, c ∈ I i f : I → R klase
C

(I). Ako postoje δ > 0 i C > 0 takvi da je
[f
(n)
(x)[ ≤ C, ∀x ∈ I

= 'c −δ, c + δ` ∩ I, ∀n ∈ N, (6.33)
onda red (6.31) konvergira k f(x), ∀x ∈ I

.
Dokaz: Vrijedi
[f(x) −T
n
(x)[ =
[f
(n+1)
(c
x
)[
(n + 1)!
[x −c[
n+1
≤ C
[x −c[
n+1
(n + 1)!
n
−→0,
zbog konvergencije reda
¸

n=0
x
n
n!
.
Primjer 6.17. Za funkciju f(x) = e
x
, x ∈ R i c = 0 je f
(n)
(0) = 1, pa je
Taylorov red oko nule
¸

n=0
x
n
n!
. Za δ > 0 vrijedi (x < δ) ⇒ (e
x
< e
δ
), tj.
∀x ∈ '−δ, δ` je [e
x
[ < e
δ
= C. Sada, za svaki x ∈ R, postoji δ > 0, takav da
je x ∈ '−δ, δ`, pa red konvergira k funkciji na ˇcitavom R
Primjer 6.18. Za funkcije f(x) = sin x i f(x) = cos x je [f
(n)
(x)[ ≤ 1,
∀x ∈ R, pa vrijedi
sin x =

¸
n=0
(−1)
n
x
2n+1
(2n + 1)!
i cos x =

¸
n=0
(−1)
n
x
2n
(2n)!
,
za sve x ∈ R.
Primjer 6.19. Binomni red Za α ∈ R i k ∈ Ndefiniramo

α
k

=
α(α−1)(α−k+1)
k!
,
s tim da je

α
0

= 1. Promatrajmo red potencija

¸
n=0

α
n

x
n
. Po D’Alembertovom
kriteriju imamo

a
n+1
a
n

=

α
n + 1

[x[
n+1

α
n

[x[
n
=
[α −n[
n + 1
[x[
n
−→[x[ = r,
dakle, za [x[ < 1 red apsolutno konvergira, a za [x[ > 1 divergira. Neka je
f : '−1, 1` → R funkcija definirana s f(x) = (1 + x)
α
. Vrijedi f
(n)
(x) =
α(α −1) (α −n + 1)(1 +x)
α−n
, pa je
f
(n)
(0)
n!
=

α
n

, ∀n ∈ N. Pokaˇzimo
da je f(x) =

¸
n=0

α
n

x
n
, ∀x ∈ '−
1
2
, 1`.
6.7. TAYLOROVI REDOVI 175
Neka je n
0
∈ N, n
0
> α + 1. Tada za n > n
0
imamo n − α > 1,
pa

α
n

= [α[[1 −
α+1
2
[ [1 −
α+1
n
0
−1
[(1 −
α+1
n
0
) (1 −
α+1
n
) ≤

α
n
0
−1

.
Odatle je

f
(n)
(x)
n!

=

α
n

(1 +x)
α−n

α
n
0
−1

(1 +x)
α−n
.
U sluˇcaju x ≥ 0 je 1 + x ≥ 1 pa vrijedi (1 + x)
−n
≤ 1, ∀n ∈ N. Odatle
slijedi da je na intervalu [0, 1` ispunjen uvjet (6.33) iz teorema 6.14 za C =

α
n
0
−1

max¦1, 2
α
¦.
U sluˇcaju [x[ ≤
1
2
je 1 + x ≥
1
2
pa vrijedi (1 + x)
−n
≤ 2
n
, ∀n ∈ N.
Stoga na intervalu '−
1
2
,
1
2
` vrijedi uvjet (6.32) iz teorema 6.13 za C =

α
n
0
−1

max¦(
3
2
)
α
, 2
α
¦ i M = 2.
Primjer 6.20. Na´ci Taylorov red oko c = 0 funkcije f(x) = ln(1 + x) i
ispitati njegovu konvergenciju.
Vrijedi f

(x) =
1
1 +x
=

¸
n=0
(−1)
n
x
n
, za x ∈ '−1, 1` (geometrijski red).
Tada po teoremu 6.12. i korolaru leme 6.2. imamo f(x) = ln(1 + x) =

¸
n=0
(−1)
n
x
n+1
n + 1
=

¸
n=1
(−1)
n−1
x
n
n
, za x ∈ '−1, 1`.
Primjer 6.21. Na´ci Taylorov red oko c = 0 funkcije f(x) = Tg
−1
x i ispitati
njegovu konvergenciju.
Vrijedi f

(x) =
1
1 +x
2
=

¸
n=0
(−1)
n
x
2n
, za x ∈ '−1, 1` (geometrijski
red). Tada po teoremu 6.12. i korolaru leme 6.2. imamo f(x) = Tg
−1
x =

¸
n=0
(−1)
n
x
2n+1
2n + 1
=

¸
n=1
(−1)
n−1
x
2n−1
2n −1
, za x ∈ '−1, 1`.
Primjer 6.22. Na´ci Taylorov red oko c = 0 funkcije f(x) = Sin
−1
x i ispitati
njegovu konvergenciju.
Vrijedi f

(x) = (1−x
2
)

1
2
=

¸
n=0
(−1)
n


1
2
n

x
2n
, za x ∈ '−1, 1` (binomni
red). No,
(−1)
n


1
2
n

=
1 3 (2n −1)
2
n
n!
=
1 3 (2n −1)
2 4 2n
=
(2n −1)!!
(2n)!!
,
176 POGLAVLJE 6. REDOVI
pa imamo f

(x) =

¸
n=0
(2n −1)!!
(2n)!!
x
2n
. Odatle je
f(x) = Sin
−1
x =

¸
n=0
(2n −1)!!
(2n)!!
x
2n+1
2n + 1
, za x ∈ '−1, 1`.
Teorem 6.15. (Abelov teorem) Ako red

¸
n=0
a
n
konvergira i ima sumu s,
onda je s
f(x) =

¸
n=0
a
n
x
n
, [x[ < 1, (6.34)
definirana funkcija f : '−1, 1` →R i vrijedi s = lim
x→1−
f(x).
Dokaz: Trebamo dokazati
(∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x)((0 < 1 −x < δ) ⇒([f(x) − s[ < ε)).
Mnoˇzenjem (6.34) s
1
1 −x
=

¸
n=0
x
n
(6.35)
dobivamo
f(x)
1 −x
=

¸
n=0
s
n
x
n
, [x[ < 1, (6.36)
gdje je s
n
=
n
¸
k=0
a
k
parcijalna suma polaznog reda. Pomnoˇzimo (6.35) sa
s(1 −x) te (6.36) s 1 −x. Oduzimanjem dobivenih rezultata slijedi
f(x) −s = (1 −x)

¸
n=0
(s
n
−s)x
n
, [x[ < 1. (6.37)
Uzmimo sada ε > 0 bilo koji. Zbog lim
n→∞
s
n
= s ∃n
ε
∈ N takav da
(n ≥ n
ε
) ⇒([s
n
−s[ <
ε
2
). Neka je δ =
ε
2


¸
n=0
[s
n
−s[

−1
. Desnu stranu od
(6.37) rastavimo na sumu od 0 do n
ε
i od n
ε
+1 do ∞. Tada za 0 < 1−x < δ
imamo
[f(x) −s[ ≤ (1 −x)

¸
n=0
[s
n
−s[x
n
+ (1 −x)

¸
n=nε+1
[s
n
−s[x
n

6.8. FOURIEROVI REDOVI 177
(1 −x)

¸
n=0
[s
n
−s[ + (1 −x)
ε
2

¸
n=nε+1
x
n
<
ε
2
+
ε
2
= ε.

Primjer 6.23. Vrijedi

¸
n=1
(−1)
n−1
n
= ln 2. Naime, funkcija f iz primjera
6.20. i prethodni red zadovoljavaju uvjete Abelovog teorema.
Korolar 6.3. Ako redovi
¸
a
n
,
¸
b
n
,
¸
c
n
konvergiraju k A, B, C i ako je
c
n
=
¸
n
k=0
a
k
b
n−k
, ∀n, onda je C = AB.
Dokaz: Oznaˇcimo f(x) =

¸
n=0
a
n
x
n
, g(x) =

¸
n=0
b
n
x
n
, h(x) =

¸
n=0
c
n
x
n
, [x[ <
1. Vrijedi h(x) = f(x)g(x), ∀x ∈ '−1, 1`. Prema teoremu 6.15 je C =
lim
x→1−
h(x), A = lim
x→1−
f(x), B = lim
x→1−
g(x), pa po teoremu o jednostranom
limesu produkta vrijedi
C = lim
x→1−
h(x) = lim
x→1−
(f(x)g(x)) = lim
x→1−
f(x) lim
x→1−
g(x) = AB.

Korolar 6.4. Neka je f : 'ε, r` → R, gdje je 0 < ε < r, definirana s
f(x) =

¸
n=0
a
n
x
n
, neka postoji f(r−) i neka red

¸
n=0
a
n
r
n
konvergira. Tada je
f(r−) =

¸
n=0
a
n
r
n
.
Dokaz: Red potencija

¸
n=0
a
n
r
n
x
n
zadovoljava uvjete teorema 6.15. na in-
tervalu '−1, 1`.
6.8 Fourierovi redovi
Neka je f : R → R periodiˇcka funkcija s periodom 2π.
ˇ
Zelimo tu funkciju
prikazati pomo´cu jednostavnijih funkcija istog perioda. Takve funkcije su
oblika Asin(ωx+ϕ), gdje A nazivamo amplitudom, ω je kutna frekvencija, a
178 POGLAVLJE 6. REDOVI
ϕ je fazni pomak. Funkciju
n
¸
k=0
A
k
sin(kx+ϕ
k
) zovemo trigonometrijski poli-
nom. Trigonometrijski polinom mogu´ce je napisati u obliku
n
¸
k=0
(a
k
cos kx +
b
k
sin kx). Red oblika
a
0
2
+

¸
n=1
(a
n
cos nx + b
n
sin nx) (6.38)
zovemo trigonometrijski red.
Promotrimo vektorski prostor V svih neprekidnih funkcija f : [−π, π] →
R snabdjeven sa skalarnim produktom (f[g) =

π
−π
f(x)g(x)dx. Za funkcije
sin nx, cos nx, (n ∈ N), vrijedi

π
−π
cos nxdx = 0 , ∀n ∈ N,

π
−π
sin nxdx = 0 , ∀n ∈ N,

π
−π
sin nx cos mxdx = 0 , ∀n, m ∈ N,

π
−π
sin nx sin mxdx = πδ
n,m
, ∀n, m ∈ N,

π
−π
cos nx cos mxdx = πδ
n,m
, ∀n, m ∈ N.
To pokazuje da je skup funkcija ¦
1


,
1

π
sin nx,
1

π
sin nx; n ∈ N¦, ortonormi-
ran skup vektora u V . Ako u konaˇcno dimenzionalnom unitarnom prostoru V
ˇzelimo vektor x prikazati kao linearnu kombinaciju vektora neke ortonormi-
rane baze ¦e
1
, e
2
, . . . , e
n
¦ onda su koeficijenti u tom prikazu oblika (f[e
k
),
k = 1, . . . , n. Neka je f : [−π, π] →R zadana s f(x) =
a
0
2
+

¸
n=1
(a
n
cos nx +
b
n
sin nx). Po analogiji s konaˇcno dimenzionalnim sluˇcajem, koeficijenti u
tom prikazu su oblika
a
n
=
1
π

π
−π
f(x) cos nxdx, ∀n ∈ N ∪ ¦0¦, (6.39)
b
n
=
1
π

π
−π
f(x) sin nxdx, ∀n ∈ N,
i nazivaju se Euler
1
–Fourierovi
2
koeficijenti.
Oznaˇcimo sumu Fourierovog reda s S(x) =
a
0
2
+

¸
n=1
(a
n
cos nx+b
n
sin nx)
1
Leonhard Paul Euler (Basel, 15. travanj 1707. – St Petersburg [Rusija], 18. rujan
1783.) ˇsvicarski matematiˇcar
2
Jean Baptiste Joseph Fourier (Auxerre, 21. oˇzujak 1768. – Paris, 16. svibanj 1830.)
francuski matematiˇcar
6.8. FOURIEROVI REDOVI 179
Teorem 6.16. (Dirichlet)
1
Neka je f : [−π, π] →R takva da vrijedi
(i) Funkcija f ima najviˇse konaˇcno prekida i to prve vrste na [−π, π].
(ii) Funkcija f je po dijelovima monotona na [−π, π].
Tada Fourierov red funkcije f konvergira ∀x ∈ R. Neka je S : R →R suma
Fourierovog reda.
Ako je f neprekidna u x ∈ '−π, π`, onda je S(x) = f(x). Ako f ima
prekid u x ∈ '−π, π`, onda je S(x) =
f(x−) + f(x+)
2
. Takoder je S(−π) =
S(π) =
f(π−) + f(−π+)
2
.
Dokaz: Dokazujemo samo konvergenciju reda i to uz jaˇci uvjet da je f ∈
C
(2)
([−π, π]). Parcijalnom integracijom dobivamo
a
n
=
1
π

π
−π
f(x) cos nxdx =
f(x) sin nx

π
−π

1

π
−π
f

(x) sin nxdx =
=
f

(x) cos nx
n
2
π

π
−π

1
n
2
π

π
−π
f
′′
(x) cos nxdx = −
1
n
2
π

π
−π
f
′′
(x) cos nxdx,
gdje su prethodni sumandi jednaki nuli zbog periodiˇcnosti. Zbog neprekid-
nosti f
′′
postoji M > 0 tako da je [f
′′
(x)[ ≤ M, ∀x ∈ [−π, π]. Odatle je
[a
n
[ ≤
2M
n
2
, ∀n ∈ N. Analogno se dobije [b
n
[ ≤
2M
n
2
, ∀n ∈ N. Odatle slijedi
da je Fourierov red apsolutno majoriziran s redom 4M
¸

n=1
1
n
2
, a potonji je
konvergentan.
Primjer 6.24. Neka je f(x) =

−1 x ∈ [−π, 0`
1 x ∈ [0, π`
, i neka je po peri-
odiˇcnosti proˇsirena na R, tj. f(x + 2π) = f(x), ∀x ∈ R. Imamo
a
n
=
1
π

π
−π
f(x) cos nxdx = 0,
b
n
=
1
π

π
−π
f(x) sin nxdx =
2
π

π
0
sin nxdx =
−2
πn
cos nx

π
0
=
2
πn
[1 −(−1)
n
],
tj. b
2n
= 0, b
2n−1
=
4
(2n−1)π
, n ∈ N.
Dakle, S(x) =

¸
n=0
sin(2n + 1)x
2n + 1
, s tim da je S(x) = f(x) za x = nπ i
s(nπ) =
f(−kπ+)−f(kπ−)
2
= 0.
1
Johann Peter Gustav Lejeune Dirichlet (Dren, 13. veljaˇca 1805. – G¨ottingen, 5.
svibanj 1859.) njemaˇcki matematiˇcar
180 POGLAVLJE 6. REDOVI
6.9 Uniformna konvergencija nizova i redova
funkcija
Neka je (f
n
)
n
niz funkcija f
n
: I → R, I ⊆ R, ∀n ∈ N
0
. Niz funkcija
konvergira (obiˇcno ili po toˇckama) k funkciji f : I :→ R, ako ∀x ∈ I,
f(x) = lim
n→∞
f
n
(x)
Primjer 6.25. Neka je za n ∈ N funkcija
f
n
: [0, 1] →R definirana s
f
n
(x) =

−nx + 1 ; 0 ≤ x ≤
1
n
0 ;
1
n
≤ x ≤ 1
.
Vrijedi f(x) = lim
n→∞
f
n
(x) = 0, ∀x ∈ '0, 1]
i f(0) = lim
n→∞
f
n
(0) = 1, tj. funkcija f ima
prekid u toˇcki 0. Dakle, obiˇcni limes niza
funkcija ne ˇcuva neprekidnost.
0
x
y
1
1
1

n
Cauchyjev oblik definicije limesa niza funkcija po toˇckama glasi:
(∀x ∈ I)(∀ε > 0)(∃n
ε
∈ N)(∀n ∈ N)((n > n
ε
) ⇒([f
n
(x) −f(x)[ < ε)).
(6.40)
Definicija 6.7. Za niz funkcija (f
n
)
n
, ∀n ∈ N
0
, f
n
: I → R, I ⊆ R, kaˇzemo
da uniformno ili jednoliko konvergira k funkciji f : I →R na I, ako
(∀ε > 0) (∃n
ε
∈ N) (∀x ∈ I) (∀n ∈ N) ((n > n
ε
) ⇒([f
n
(x) −f(x)[ < ε)).
(6.41)
Teorem 6.17. Neka su ∀n ∈ N, f
n
: I →R, I ⊆ R, neprekidne funkcije na
I. Ako niz (f
n
)
n
uniformno konvergira na I k funkciji f : I →R, onda je f
neprekidna na I.
Dokaz: Uzmimo bilo koju toˇcku c ∈ I i dokaˇzimo da je f neprekidna u c,
tj.
(∀ε > 0) (∃δ > 0)(∀x ∈ I) (([x −c[ < δ) ⇒([f(x) −f(c)[ < ε)).
Neka je ε > 0 bilo koji. Iz uniformne konvergencije niza (f
n
)
n
k f, postoji
n
ε
∈ N tako da
(∀x ∈ I) (∀n ∈ N) ((n > n
ε
) ⇒([f
n
(x) −f(x)[ <
ε
3
)). (6.42)
Zbog neprekidnosti funkcije f
n
u c vrijedi
(∃δ
n
) (∀x ∈ I) (([x −c[ < δ
n
) ⇒([f
n
(x) −f
n
(c)[ <
ε
3
)). (6.43)
6.9. UNIFORMNA KONVERGENCIJA 181
Uzmimo sada bilo koji n > n
ε
i stavimo δ = δ
n
, pa imamo
([x−c[ < δ) ⇒([f(x)−f(c)[ ≤ [f(x)−f
n
(x)[+[f
n
(x)−f
n
(c)[+[f
n
(c)−f(c)[ < ε).
Dakle, f je neprekidna u c, a onda i na I.
Neka je ∀n ∈ N, u
n
: I →R, I ⊆ R, i neka je

¸
n=1
u
n
red funkcija, a s
n
=
n
¸
k=1
u
k
, n ∈ N, njegove parcijalne sume. Red

¸
n=1
u
n
uniformno konvergira na
I, ako niz (s
n
)
n
uniformno konvergira na I.
Teorem 6.18. Ako je svaki ˇclan reda funkcija

¸
n=1
u
n
po apsolutnoj vrijed-
nosti manji ili jednak od odgovaraju´ceg ˇclana konvergentnog reda s pozitivnim
ˇclanovima

¸
n=1
a
n
, tj.
[u
n
(x)[ ≤ a
n
, ∀x ∈ I, ∀n ∈ N, (6.44)
onda red

¸
n=1
u
n
uniformno konvergira na I.
Dokaz: Zbog (6.44) je red

¸
n=1
u
n
(x) apsolutno majoriziran s konvergentnim
redom

¸
n=1
a
n
, ∀x ∈ I. Tada red

¸
n=1
u
n
(x) apsolutno konvergira ∀x ∈ I
i definira funkciju f : I → R, f(x) =

¸
n=1
u
n
(x). Dokaˇzimo da niz (s
n
)
n
uniformno konvergira k f.
Uzmimo bilo koji ε > 0. Tada postoji n
ε
∈ N takav da ∀n ∈ N,
(n > n
ε
) ⇒ (

¸
k=n
a
k
< ε). Dakle, za n > n
ε
, zbog ∀x ∈ I,


¸
k=n
u
k
(x)



¸
k=n
[u
k
(x)[ ≤

¸
k=n
a
k
< ε, vrijedi ∀x ∈ I, [s
n
(x) − f(x)[ < ε, tj. imamo
uniformnu konvergenciju.
Korolar 6.5. Ako red potencija

¸
n=0
a
n
x
n
konvergira za neko x
0
∈ R, onda
on uniformno konvergira na svakom segmentu I ⊆ '−[x
0
[, [x
0
[`.
182 POGLAVLJE 6. REDOVI
Dokaz: Uzmimo bilo koji segment I ⊆ '−[x
0
[, [x
0
[`. Tada postoji q ∈ [0, 1`
takav da vrijedi [x[ ≤ q[x
0
[, ∀x ∈ I. Poˇsto red

¸
n=0
a
n
x
n
0
konvergira, njegov
op´ci ˇclan teˇzi k nuli, pa postoji M > 0 takav da je [a
n
x
n
0
[ ≤ M, ∀n ∈ N.
Sada imamo [a
n
x
n
[ ≤ [a
n
x
n
0
[
[x[
n
[x
0
[
n
≤ Mq
n
, ∀n ∈ N, pa po teoremu 6.18. red

¸
n=0
a
n
x
n
uniformno konvergira na I.
Korolar 6.6. Ako je za svako n ∈ N, u
n
: I → R neprekidna funkcija na
I, te ako red

¸
n=1
u
n
uniformno konvergira na I k f : I → R, onda je f
neprekidna na I.
Teorem 6.19. Neka je za svaki n ∈ N, u
n
: I → R neprekidna funkcija na
I = [a, b], te neka red

¸
n=1
u
n
uniformno konvergira na I k f : I → R. Tada
za svaki x ∈ I red

¸
n=1

x
a
u
n
(t)dt uniformno konvergira na I k

x
a
f(t)dt, tj.
vrijedi

x
a


¸
n=1
u
n
(t)

dt =

¸
n=1

x
a
u
n
(t)dt. (6.45)
Dokaz: Po prethodnom korolaru je f : I →R neprekidna na I, pa za svaki
x ∈ I postoji

x
a
f(t)dt. Oznaˇcimo sa s
n
=
n
¸
k=1
u
k
i s V
n
=
n
¸
k=1
U
k
, U
k
(x) =

x
a
u
k
(t)dt. Zbog uniformne konvergencije reda

¸
n=1
u
n
za bilo koji ε > 0,
postoji n
ε
∈ N takav da ∀n ∈ N, ∀t ∈ I, (n > n
ε
) ⇒ ([f(t) − s
n
(t)[ <
ε
b−a
).
Tada za F(x) =

x
a
f(t)dt i ∀x ∈ I imamo
[F(x)−V
n
(x)[ =

x
a
f(t)dt −

x
a
s
n
(t)dt

x
a
[f(t)−s
n
(t)[dt ≤ ε
x −a
b −a
< ε.
Dakle, red

¸
n=1
U
n
uniformno konvergira k F.
6.9. UNIFORMNA KONVERGENCIJA 183
Primjer 6.26. Integral i limes niza funkcija
op´cenito ne komutiraju, ako konvergencija
niza nije uniformna. Definirajmo f
n
:
[0, π] →R, n ∈ N, na slijede´ci naˇcin:
f
n
(x) =

nsin nx ; 0 ≤ x ≤
π
n
0 ;
π
n
≤ x ≤ π
.
Funkcije f
n
su neprekidne na I, f(x) =
lim
n
f
n
(x) = 0, ∀x ∈ I,

π
0
f(x)dx = 0 i

π
0
f
n
(x)dx =
π
n
0
nsin nxdx = 2, ∀n ∈ N.
0 x
y
Π
n
Π

n
Teorem 6.20. Neka za svaki n ∈ N, funkcija u
n
: I → R ima neprekidnu
derivaciju na I = [a, b], neka red

¸
n=1
u
n
konvergira k f : I → R na I i neka
red

¸
n=1
u

n
uniformno konvergira k g : I →R na I. Tada je g = f

na I, tj.


¸
n=1
u
n


=

¸
n=1
u

n
.
Dokaz: Funkcija g =

¸
n=1
u

n
je suma uniformno konvergentnog reda neprekid-
nih funkcija na I, pa je i sama neprekidna na I. Po teoremu 6.19. funkciju
g smijemo integrirati ˇclan po ˇclan, tj.

x
a
g(t)dt =

¸
n=1

x
a
u

n
(t)dt =

¸
n=1
[u
n
(x) −u
n
(a)] =

¸
n=1
u
n
(x) −

¸
n=1
u
n
(a) = f(x) −f(a).
Dakle, g = f

na I.
Primjer 6.27. Derivacija i limes funkcija op´cenito ne komutiraju, ako kon-
vergencija niza derivacija nije uniformna. Definirajmo f
n
: [−π, π] → R,
n ∈ N, sa f
n
(x) =
1
n
sin nx, ∀x ∈ I = [−π, π]. Vrijedi lim
n
f
n
= 0 uniformno
na I, ali niz (f

n
)
n
ne konvergira na I.
184 POGLAVLJE 6. REDOVI
6.10 Sumiranje redova u smislu C´esara
Oznaˇcimo s R
N
vektorski prostor svih nizova realnih brojeva. Neka je S ⊂ R
N
skup nizova (a
n
)
n
za koje red

¸
n=1
a
n
konvergira. S je vektorski prostor, tj.
za ∀λ, µ ∈ R i ∀a, b ∈ S je λa + µb ∈ S. Funkcija L : S → R koja nizu
pridruˇzi sumu odgovaraju´ceg reda, tj. L : a = (a
n
)
n
→s =

¸
n=1
a
n
je linearan
funkcional, tj. L(λa + µb) = λL(a) + µL(b), ∀λ, µ ∈ R i ∀a, b ∈ S.
Neka je s = lim
n→∞
s
n
, gdje su s
n
=
n
¸
k=1
a
k
, n ∈ N, parcijalne sume reda.
Definiramo niz (σ
n
)
n
sa
σ
n
=
1
n
n
¸
k=1
s
k
, n ∈ N. (6.46)
Definicija 6.8. Neka je (s
n
)
n
niz u R i (σ
n
)
n
niz definiran s (6.46). Ako
niz (σ
n
)
n
konvergira i σ = lim
n→∞
σ
n
, onda σ zovemo limes niza (s
n
)
n
u smislu
C´esara
1
.
Propozicija 6.1. Ako niz (s
n
)
n
konvergira i ako je s = lim
n→∞
s
n
, onda i niz

n
)
n
konvergira i s = lim
n→∞
σ
n
.
Dokaz: Neka je s = lim
n→∞
s
n
i neka je ε > 0 bilo koji. Oznaˇcimo ε
n
= s
n
−s,
n ∈ N, pa postoji m ∈ N takav da ∀n ∈ N, (n > m) ⇒ ([ε
n
[ <
ε
3
). Sada za
n > m + 1 imamo
σ
n
=
s
1
+ . . . + s
m+1
n
+
s
m+2
+ . . . + s
n
n
=
=
s
1
+ . . . + s
m+1
n
+
n −m−1
n
s +
ε
m+2
+ . . . + ε
n
n
,
a odatle

n
−s[ <
[s
1
+ . . . + s
m+1
[
n
+
m+ 1
n
[s[ +
n −m−1
n
ε
3
.
Uzmimo n
ε
> m+1 takav da vrijedi
[s
1
+ . . . + s
m+1
[
n
ε
<
ε
3
i
(m + 1)[s[
n
ε
<
ε
3
.
Sada ∀n ∈ N, (n > n
ε
) ⇒[σ
n
−s[ < ε.
1
Ernesto Cesaro (Napulj, 12. travanj 1859. - 12. listopad 1906.) talijanski
matematiˇcar
6.10. SUMIRANJE REDOVA U SMISLU C
´
ESARA 185
Primjer 6.28. Neka je a
n
= (−1)
n−1
, n ∈ N. Red

¸
n=1
a
n
ne konvergira u
obiˇcnom smislu, ali konvergira u smislu C´esara. Naime, s
2n
= 0, s
2n−1
= 1,
n ∈ N i σ
2n
=
1
2
i σ
2n−1
=
n−1
2n−1
, n ∈ N, tj. lim
n
σ
n
=
1
2
.
Primjer 6.29. Geometrijski red konvergira u smislu C´esara ∀x ∈ [−1, 1` i
vrijedi formula

¸
n=0
x
n
=
1
1 −x
.
186 POGLAVLJE 6. REDOVI
Dodatak A
Algebra izjava
A.1 Izjave i veznici
Mnoga razmatranja u teoriji skupova postaju preglednija ako koristimo logiˇcke
simbole i logiˇcke zakone konstruirane u toj logici. Iz tog razloga navodimo
osnovne pojmove iz matematiˇcke logike na koje ´cemo se pozivati.
Osnovni objekti matematiˇcke logike su izjave koje oznaˇcavamo p, q, r,
. . . od kojih svaka moˇze biti ili istinita ili laˇzna, ali ne i oboje. Od izjava se
pomo´cu logiˇckih veznika i operatora negacije, uz upotrebu lijevih i desnih
zagrada, slaˇzu druge izjave.
Osnovni veznici su i, ili, ako. . . onda, onda i samo onda:
p ∧ q (i) konjunkcija , logiˇcki produkt,
p ∨ q (ili) disjunkcija , logiˇcka suma,
p ⇒q (ako. . . onda) implikacija,
p ⇔q (onda i samo onda) ekvivalencija.
Operator negacije je p (ne p).
Ako s 1 oznaˇcimo vrijednost istinite izjave, a s 0 vrijednost neistinite
izjave, logiˇcki veznici i operator negacije definirani su slijede´com tabelom:
p q p ∧ q p ∨ q p ⇒q p ⇔q
0 0 0 0 1 1
0 1 0 1 1 0
1 0 0 1 0 0
1 1 1 1 1 1
p p
0 1
1 0
.
Logiˇcki zakoni ili tautologije su izjave sastavljene od slova p, q, r, . . . i
logiˇckih simbola ∧, ∨, ⇒, ⇔, , takve da kad slova zamijenimo bilo kakvim
izjavama, istinitim ili laˇznim, uvijek dobijemo istinitu izjavu.
187
188 DODATAK A. ALGEBRA IZJAVA
Ako za neku izjavu ˇzelimo provjeriti da li je tautologija onda, koriste´ci
definicione vrijednosti za logiˇcke operatore iz tabele, uvrˇstavamo sve mogu´ce
istinosne vrijednosti za ulazna slova. Taj postupak za izjavu
(p ∧ q) ⇒(p ∨ r)
ispisujemo pomo´cu tabele:
p q r p ∧ q p ∨ r (p ∧ q) ⇒(p ∨ r)
0 0 0 0 0 1
0 0 1 0 1 1
0 1 0 0 0 1
0 1 1 0 1 1
1 0 0 0 1 1
1 0 1 0 1 1
1 1 0 1 1 1
1 1 1 1 1 1
.
U zadnjem stupcu tabele su samo jedinice, ˇsto znaˇci da je gornja izjava
tautologija.
Slijede´ce tautologije su osnovni zakoni algebre logiˇckih izjava:
(p ∨ q) ⇔ (q ∨ p) komutativnost disjunkcije
((p ∨ q) ∨ r)) ⇔ (p ∨ (q ∨ r)) asocijativnost disjunkcije
(p ∧ q) ⇔ (q ∧ p) komutativnost konjunkcije
((p ∧ q) ∧ r)) ⇔ (p ∧ (q ∧ r)) asocijativnost konjunkcije
(p ∧ (q ∨ r)) ⇔ ((p ∧ q) ∨ (p ∧ r)) prvi zakon distribucije
(p ∨ (q ∧ r)) ⇔ ((p ∨ q) ∧ (p ∨ r)) drugi zakon distribucije
(p ∨ p) ⇔p , (p ∧ p) ⇔p idempotentnost
(p ∨ 1) ⇔1, (p ∧ 0) ⇔0 , (p ∨ 0) ⇔p, (p ∧ 1) ⇔p apsorpcija
((p ⇒q) ∧ (q ⇒r)) ⇒ (p ⇒r) tranzitivnost implikacije
(p ∨ p) ⇔1 , p ⇔p dvostruka negacija
(p ∨ q) ⇔ p ∧ q de Morganovi
(p ∧ q) ⇔ p ∨ q zakoni
(p ⇒q) ⇔ (q ⇒p) kontrapozicija
(p ⇒q) ⇔ (p ∨ q)
(p ⇒q) ⇔ (p ∧ q)
0 ⇒p, p ⇒p , p ⇒1 .
A.2 Izjavne funkcije i kvantifikatori
Promatramo izjave s promjenjivom varijablom Φ(x). Ako za objekt x stavimo
ime nekog objekta i ako tako dobivena izjava bude istinita onda kaˇzemo da
A.2. IZJAVNE FUNKCIJE I KVANTIFIKATORI 189
taj objekt zadovoljava izjavnu funkciju Φ. U nekim sluˇcajevima je varijabla
te funkcije ograniˇcena nekim skupom A, a mogu´ce je da nema ograniˇcenja.
Ta se ˇcinjenica opisuje pomo´cu kvantifikatora. Imamo dva kvantifikatora:
∀ univerzalni kvantifikator,
∃ kvantifikator egzistencije.
Ako je neka funkcija ograniˇcena konaˇcnim skupom A = ¦a
1
, . . . , a
n
¦ onda
vrijedi:
∀(x ∈ A)Φ(x) ⇔ Φ(a
1
) ∧ Φ(a
2
) ∧ ∧ Φ(a
n
),
∃(x ∈ A)Φ(x) ⇔ Φ(a
1
) ∨ Φ(a
2
) ∨ ∨ Φ(a
n
).
Nadalje vrijedi:
∀(x ∈ ∅)Φ(x) ⇔1 , ∃(x ∈ ∅)Φ(x) ⇔0.
Za a ∈ A imamo:
∀(x ∈ A)Φ(x) ⇒Φ(a) , Φ(a) ⇒∃(x ∈ A)Φ(x). (A.1)
Pravila koja daju vezu izmedu kvantifikatora i logiˇckih operacija su:
∀x(Φ(x) ∧ Ψ(x)) ⇔ (∀xΦ(x) ∧ ∀xΨ(x)), (A.2)
∃x(Φ(x) ∨ Ψ(x)) ⇔ (∃xΦ(x) ∨ ∃xΨ(x)). (A.3)
Prethodne relacije govore o distributivnosti univerzalnog kvantifikatora na
produkt i kvantifikatora egzistencije na sumu.
(∀xΦ(x) ∨ ∀xΨ(x)) ⇒ ∀x(Φ(x) ∨ Ψ(x)), (A.4)
∃x(Φ(x) ∧ Ψ(x)) ⇒ (∃xΦ(x) ∧ ∃xΨ(x)). (A.5)
Za prethodne dvije implikacije ne vrijedi obrat. Vezu kvantifikatora i opera-
tora negacije daju izjave:
(∀xΦ(x)) ⇔ ∃x(Φ(x)), (A.6)
(∃xΦ(x)) ⇔ ∀x(Φ(x)). (A.7)
U sluˇcaju kada je izjavna funkcija konstantna u implikacijama (A.1),(A.4), i
(A.5) vrijedi ekvivalencija.
(∀x)p ⇔ p, (A.8)
(∃x)p ⇔ p, (A.9)
∀x(p ∨ Φ(x)) ⇔ p ∨ (∀xΦ(x)), (A.10)
∃x(p ∧ Φ(x)) ⇔ p ∧ (∃xΦ(x)). (A.11)
(p ⇒∀xΦ(x)) ⇔ ∀x(p ⇒Φ(x)), (A.12)
(∀xΦ(x) ⇒p) ⇔ ∃x(Φ(x) ⇒p). (A.13)
190 DODATAK A. ALGEBRA IZJAVA
Izjavne funkcije mogu imati viˇse argumenata, npr. Ψ(x, y), Φ(x, y). Za
njih vrijede isti zakoni (A.1) - (A.13), a u (A.7) - (A.13) moˇze se uzeti izjavna
funkcija koja ne zavisi o x.
Imamo slijede´ca pravila:
∀x∀yΦ(x, y) ⇔ ∀y∀xΦ(x, y), (A.14)
∃x∃yΦ(x, y) ⇔ ∃y∃xΦ(x, y). (A.15)
Iz tog razloga umjesto ∀x∀y piˇsemo skra´ceno ∀x, y, a umjesto ∃x∃y piˇsemo
∃x, y. Vrijedi :
(∀xΦ(x) ∨ ∀xΨ(x)) ⇔ ∀x∀y(Φ(x) ∨ Ψ(y)), (A.16)
(∃xΦ(x) ∧ ∃xΨ(x)) ⇔ ∃x∃y(Φ(x) ∧ Ψ(y)). (A.17)
Za sluˇcaj kombinacije kvantifikatora egzistencije i univerzalnog kvantifika-
tora imamo dijagram kao na slici (A.1), gdje je Φ(x, y) izjavna funkcija.
∀x, yΦ(x, y)
∃x∀yΦ(x, y)
∀xΦ(x, y)
∃y∀xΦ(x, y)
∀y∃xΦ(x, y)
∃xΦ(x, y)
∀x∃yΦ(x, y)
∃x, yΦ(x, y)
Slika A.1: Dijagram implikacija za kvantifikatore
Dodatak B
Elementarna teorija skupova
U ovom dodatku cilj je definirati osnovne operacije sa skupovima i ispitati
njihova svojstva. Uvodimo i jednostavnu aksiomatiku dostatnu za izgradnju
tzv. Boole-ove algebre skupova.
B.1 Skupovi i operacije sa skupovima
U ovoj toˇcki uvodimo najjednostavniju aksiomatiku koja nam omogu´cava za-
snivanje Boole-ove algebre skupova, tj. strukture u kojoj su definirane samo
binarne i unarne operacije sa skupovima. Osnovni ili primitivni pojmovi su
skup i element skupa.
AKSIOMI ELEMENTARNE TEORIJE SKUPOVA
(O) Aksiom obuhvatnosti:
Ako su A i B skupovi sastavljeni od jednih te istih elemenata onda se
oni podudaraju, tj. A = B onda i samo onda ako vrijedi
∀x((x ∈ A) ⇔(x ∈ B)).
(A) Aksiom unije:
Za bilo koje skupove A i B postoji skup kojem su elementi svi elementi
skupa A i svi elementi skupa B i koji ne sadrˇzi druge elemente, tj.
∀A∀B∃C(∀x((x ∈ C) ⇔((x ∈ A) ∨ (x ∈ B)))).
(B) Aksiom razlike:
191
192 DODATAK B. ELEMENTARNA TEORIJA SKUPOVA
Za bilo koje skupove A i B postoji skup kojem su elementi oni i samo
oni elementi skupa A koji nisu elementi skupa B, tj.
∀A∀B∃C(∀x((x ∈ C) ⇔((x ∈ A) ∧ (x ∈ B)))).
(C) Aksiom egzistencije (postojanja):
Postoji barem jedan skup.
Teorem B.1. Skupovi ˇcije postojanje slijedi iz (A) i (B) su jedinstveni.
Dokaz: Pretpostavimo da postoje dva skupa C
1
i C
2
koji zadovoljavaju
uvjete aksioma (A). Tada vrijedi
∀x
((x ∈ C
1
) ⇔((x ∈ A) ∨ (x ∈ B))
((x ∈ C
2
) ⇔((x ∈ A) ∨ (x ∈ B))

⇒((x ∈ C
1
) ⇔(x ∈ C
2
)).
Odatle po aksiomu (O) slijedi C
1
= C
2
.
Analogno pretpostavimo da postoje dva skupa D
1
i D
2
koji zadovoljavaju
uvjete aksioma (B). Tada vrijedi
∀x
((x ∈ D
1
) ⇔((x ∈ A) ∧ (x ∈ B))
((x ∈ D
2
) ⇔((x ∈ A) ∧ (x ∈ B))

⇒((x ∈ D
1
) ⇔(x ∈ D
2
)).
Odatle po aksiomu (O) slijedi D
1
= D
2
.
Napomena B.1. Kao posljedicu Teorema B.1. imamo mogu´cnost uvodenja
jedinstvenih oznaka za uniju A∪ B i za razliku A−B.
Pomo´cu unije i razlike moˇzemo definirati dvije nove operacije sa skupovima.
Definicija B.1. Presjek skupova A i B je skup
A∩ B = A−(A−B).
Napomena B.2. Iz definicije razlike slijedi
x ∈ A∩ B ⇔(x ∈ A) ∧(x ∈ A−B) ⇔(x ∈ A) ∧ ((x ∈ A) ∨ (x ∈ B)) ⇔
⇔((x ∈ A) ∧ (x ∈ A)) ∨ ((x ∈ A) ∧ (x ∈ B)) ⇔(x ∈ A) ∧ (x ∈ B).
Dakle
x ∈ A∩ B ⇔(x ∈ A) ∧ (x ∈ B). (B.1)
B.2. INKLUZIJA I PRAZAN SKUP 193
B.2 Inkluzija i prazan skup
Definicija B.2. Za skupA kaˇzemo da je podskup skupa B ako
∀x((x ∈ A) ⇒(x ∈ B)). (B.2)
Tada piˇsemo A ⊆ B ili B ⊇ A.
Ako je A ⊆ B i A = B, skup A zovemo pravim podskupom skupa B.
Oˇcigledno vrijedi (A ⊆ B) ∧ (B ⊆ A) ⇒A = B.
Navedimo i dokaˇzimo najvaˇznija svojstva inkluzije.
Tranzitivnost inkluzije
(A ⊆ B) ∧ (B ⊆ C) ⇒(A ⊆ C), (B.3)
slijedi iz (B.2) i tranzitivnosti implikacije.
Unija skupova sadrˇzi svaki pojedini skup, a presjek je sadrˇzan u svakom
pojedinom skupu, tj.
A ⊆ A∪ B , B ⊆ A∪ B, (B.4)
A∩ B ⊆ A , A∩ B ⊆ B. (B.5)
Inkluzije (B.4) slijede iz tautologije p ⇒ p ∨ q, a inkluzije (B.5) slijede iz
p ∧ q ⇒p.
Razlika dva skupa je sadrˇzana u skupu kojeg umanjujemo : A−B ⊆ A.
Propozicija B.1. Relaciju inkluzije moˇzemo definirati pomo´cu jednakosti i
jedne od operacija ∪ ili ∩.
A ⊆ B ⇔(A∪ B = B) ⇔(A∩ B = A). (B.6)
Dokaz: Ako je A ⊆ B onda vrijedi ∀x((x ∈ A) ⇒ (x ∈ B)). Pomo´cu
tautologije (p ⇒q) ⇒((p ∨ q) ⇒q) slijedi
((x ∈ A) ∨ (x ∈ B)) ⇒(x ∈ B).
ˇsto dokazuje A ∪ B ⊆ B. Zbog (B.4) slijedi prva ekvivalencija u (B.6).
Analogno, koriste´ci tautologiju (p ⇒q) ⇒(p ⇒(p ∧ q)) imamo A ⊆ A∩ B,
odatle zbog (B.5) imamo drugu ekvivalenciju u (B.6).
Po aksiomu (B) postoji barem jedan skup A. Tada postoji i skup A−A.
Zbog (x ∈ A − A) ⇔ (x ∈ A) ∧ (x ∈ A) ⇔ 0 slijedi da taj skup ne
sadrˇzi niti jedan element. Kada bi postojala dva skupa Z
1
i Z
2
s prethodnim
svojstvom, izjava ∀x(x ∈ Z
1
⇔ x ∈ Z
2
) bi bila istinita jer su obje strane
194 DODATAK B. ELEMENTARNA TEORIJA SKUPOVA
laˇzne. Odatle po aksiomu (O) slijedi Z
1
= Z
2
. Zbog jedinstvenosti skupa s
prethodnim svojstvom koristimo oznaku ∅ za taj skup. Dakle, ∀x(x ∈ ∅), tj.
(x ∈ ∅) ⇔0.
Budu´ci je implikacija s laˇznom premisom uvijek istinita to vrijedi ∀x(x ∈
∅ ⇒x ∈ A) iz ˇcega zakljuˇcujemo
∀A(∅ ⊆ A).
Iz x ∈ (A ∪ ∅) ⇔(x ∈ A) ∨ (x ∈ ∅) ⇒(x ∈ A) ∨ 0 ⇒(x ∈ A) zakljuˇcujemo
A∪∅ ⊆ A, ˇsto zajedno s (B.4) daje A∪∅ = A. Analogno dobijemo A∩∅ = ∅.
Skupovi A i B su disjunktni ako nemaju zajedniˇckih elemenata, tj.
A∩ B = ∅.
B.3 Zakoni unije, presjeka i oduzimanja
Slijede´ce zakonitosti za operacije sa skupovima prvi je istraˇzio John Boole
(1813-1864).
Zakon komutativnosti :
A∪ B = B ∪ A , A∩ B = B ∩ A. (B.7)
Ovi zakoni slijede iz zakona komutativnosti za disjunkciju i konjunkciju u
algebri sudova.
Zakon asocijativnosti:
(A∪ (B ∪ C)) = ((A∪ B) ∪ C) , (A∩ (B ∩ C)) = ((A∩ B) ∩ C). (B.8)
Dokaz slijedi iz zakona asocijativnosti za disjunkciju i konjunkciju u algebri
sudova.
Zakoni distributivnosti:
(A∪(B∩C)) = (A∪B)∩(A∪C) , (A∩(B∪C)) = (A∩B)∪(A∩C). (B.9)
Dokaz slijedi iz zakona distribucije disjunkcije prema konjunkciji i obratno.
Napomena B.3. Za konaˇcan broj skupova A
i
(i = 1, . . . , n) i B
j
(j = 1, . . . , m)
imamo
(
n
¸
i=1
A
i
) ∩ (
m
¸
j=1
B
j
) =
n
¸
i=1
m
¸
j=1
(A
i
∩ B
j
).
(
n
¸
i=1
A
i
) ∪ (
m
¸
j=1
B
j
) =
n
¸
i=1
m
¸
j=1
(A
i
∪ B
j
).
B.3. ZAKONI UNIJE, PRESJEKA I ODUZIMANJA 195
Zakoni idempotencije:
A∪ A = A , A ∩ A = A. (B.10)
Jednakosti u (B.10) slijede iz zakona idempotencije za sudove.
Oduzimanje skupova nije obratna operacija uniji ˇsto se vidi iz
A ∪ (B −A) = A ∪ B. (B.11)
Nadalje vrijedi
A−B = A−(A∩ B), (B.12)
ˇsto slijedi iz:
x ∈ (A−(A∩B)) ⇔(x ∈ A)∧(x ∈ A∩B)) ⇔(x ∈ A)∧((x ∈ A)∨(x ∈ B)) ⇔
((x ∈ A) ∧ (x ∈ A)) ∨ ((x ∈ A) ∧ (x ∈ B)) ⇔
⇔(x ∈ A) ∧ (x ∈ B) ⇔x ∈ (A−B).
Zakon distributivnosti mnoˇzenja prema oduzimanju oblika
A∩ (B −C) = (A∩ B) −C, (B.13)
ˇsto slijedi iz
x ∈ A∩(B−C) ⇔(x ∈ A) ∧x ∈ (B−C) ⇔(x ∈ A) ∧(x ∈ B) ∧(x ∈ C) ⇔
⇔x ∈ (A∩ B) ∧ (x ∈ C) ⇔x ∈ ((A∩ B) −C).
Zakoni de Morgana za oduzimanje glase:
A−(B ∩ C) = (A−B) ∪ (A−C), (B.14)
A−(B ∪ C) = (A−B) ∩ (A−C).
Takoder vrijede jednakosti :
(A ∪ B) −C = (A−C) ∪ (B −C), (B.15)
A −(B ∪ C) = (A−B) −C. (B.16)
Vezu izmedu relacije inkluzije i operacija unije, presjeka i razlike daju
jednakosti:
(A ⊆ B) ∧ (C ⊆ D) ⇒ ((A∪ C) ⊆ (B ∪ D)), (B.17)
(A ⊆ B) ∧ (C ⊆ D) ⇒ ((A∩ C) ⊆ (B ∩ D)), (B.18)
(A ⊆ B) ∧ (C ⊆ D) ⇒ ((A−D) ⊆ (B −C)), (B.19)
(C ⊆ D) ⇒ ((A−D) ⊆ (A−C)). (B.20)
196 DODATAK B. ELEMENTARNA TEORIJA SKUPOVA
B.4 Univerzalni skup i komplement
Za neki skup Amoˇzemo promatrati sve objekte koji nisu ˇclanovi tog skupa, tj.
¦x[x ∈ A¦. Takav objekt op´cenito nije skup, suviˇse je opseˇzan. U konkret-
nim situacijama prouˇcavamo samo one skupove koji su podskupovi nekog
konkretnog skupa ˇciji ˇclanovi su objekati koji nas interesiraju (atomi). Takav
skup zovemo univerzalni skup i oznaˇcavamo s U. U tom sluˇcaju oˇcigledno
vrijedi: ∀A
A ⊆ U , A∩ U = A , A∪ U = U. (B.21)
Skup U − A = A
C
= −A zovemo komplement skupa A (u odnosu na
skup U).
Za skupove u idu´cim rezultatima ove toˇcke pretpostavljamo da su pod-
skupovi univerzalnog skupa U. Vrijede slijede´ce osnovne jednakosti.
Propozicija B.2. Neka su A i B skupovi. Tada je
A∩ −A = ∅ , A∪ −A = U, (B.22)
−(−A) = A, (B.23)
−(A∩ B) = −A ∪ −B , −(A∪ B) = −A∩ −B. (B.24)
Jednakost (B.23) je pravilo dvostrukog komplementa, a (B.24) su de Morganovi
zakoni za komplement.
Iz aksioma (B) je oˇcigledno
A−B = A ∩ (U −B) = A∩ −B = −(−A ∪ B)
Propozicija B.3. Neka su A i B skupovi. Vrijede slijede´ce ekvivalencije:
A ⊆ B ⇔(A ∩ −B = ∅), (B.25)
A ⊆ B ⇔−B ⊆ −A (B.26)
Dokaz: Za dokaz relacije (B.25) koristimo monotonost inkluzije na presjek
A ⊆ B ⇒A∩ −B ⊆ B ∩ −B = ∅ ⇒A ∩ −B = ∅.
Obratno, ako je A∩ −B = ∅ onda
A = A∩ U = A ∩ (B ∪ −B) = (A∩ B) ∪ (A ∩ −B) = A∩ B ⊆ B.
Relacija (B.26) slijedi iz logiˇckog zakona o kontrapoziciji.
Napominjemo da su formule koje se dobivaju u Booleovoj algebri pod-
skupova ekvivalentne odgovaraju´cim izjavama algebre sudova. Naime, samo
je potrebno shvatiti skupove kao izjave, a simbole ∩, ∪, =, ⊆, −, ∅, U zami-
jeniti simbolima ∧, ∨, ⇔, ⇒, , 0, 1.
B.5. KARTEZIJEV PRODUKT 197
B.5 Kartezijev produkt
Definicija B.3. (Kolmogorov
1
) Za bilo koja dva a i b definiramo skup
(a, b) = ¦¦a¦, ¦a, b¦¦ (B.27)
koji nazivamo uredeni par elemenata a i b.
Teorem B.2. Da bi vrijedilo (a, b) = (c, d) nuˇzno je i dovoljno da bude
istinita izjava (a = c) ∧ (b = d).
Dokaz: Neka je (a, b) = (c, d). Tada po (B.27) i aksiomu (O) imamo dva
mogu´ca sluˇcaja:
(i) ¦a¦ = ¦c¦ i ¦a, b¦ = ¦c, d¦,
(ii) ¦a¦ = ¦c, d¦ i ¦a, b¦ = ¦c¦.
U sluˇcaju (i) oˇcito vrijedi (a = c) ∧(b = d). U sluˇcaju (i) imamo a = c = d i
a = b = c.
Jednostavna posljedica teorema B.2. je (a, b) = (b, a) ⇔a = b.
Definicija B.4. Za bilo koje skupove X i Y oznaˇcimo
X Y = ¦(x, y)[(x ∈ X) ∧ (y ∈ Y )¦. (B.28)
Taj skup zovemo Dekartov ili Kartezijev produkt skupova X i Y .
Jasno je da za svaki skup X vrijedi X ∅ = ∅ i ∅ X = ∅. Navodimo
neka jednostavna svojstva Dekartovog produkta.
Propozicija B.4. Neka su A, B i C skupovi. Vrijedi
(A ∪ B) C = (AC) ∪ (B C), (B.29)
C (A∪ B) = (C A) ∪ (C B), (B.30)
(A ∩ B) C = (AC) ∩ (B C), (B.31)
C (A∩ B) = (C A) ∩ (C B), (B.32)
(A−B) C = (AC) −(B C), (B.33)
C (A−B) = (C A) −(C B). (B.34)
Nadalje, neka su A, B, C i D skupovi. Tada je
C D −AB = ((C −A) D) ∪ (C (D −B)). (B.35)
Dekartov produkt je monoton na ⊆, tj. za C = ∅ vrijedi
A ⊆ B ⇔(AC) ⊆ (B C) ⇔(C A) ⊆ (C B). (B.36)
1
Andrej Nikolaeviˇc Kolmogorov (Tambov, 25. travanj 1903. – Moskva, 20. listopad
1987.) ruski matematiˇcar
198 DODATAK B. ELEMENTARNA TEORIJA SKUPOVA
Dokaz: Za (B.29) imamo
(x, y) ∈ (A∪B)C ⇔(x ∈ A∪B)∧y ∈ C ⇔((x ∈ A)∨(x ∈ B))∧(y ∈ C) ⇔
((x ∈ A)) ∧ (y ∈ C)) ∨ ((x ∈ B) ∧ (y ∈ C)) ⇔
((x, y) ∈ (AC)) ∨ ((x, y) ∈ (B C)) ⇔(x, y) ∈ (A C) ∪ (B C).
Jednakosti (B.30), (B.31), (B.32), (B.33) i (B.34) dokazuju se analogno.
Dokaˇzimo (B.35).
(x, y) ∈ C D −AB ⇔((x, y) ∈ C D) ∧ ((x, y) ∈ AB) ⇔
((x ∈ C) ∧ (y ∈ D)) ∧ ((x ∈ A) ∨ (y ∈ B)) ⇔
((x ∈ C) ∧ (y ∈ D) ∧ (x ∈ A)) ∨ ((x ∈ C) ∧ (y ∈ D) ∧ (y ∈ B)) ⇔
(x ∈ (C −A) ∧ (y ∈ D)) ∨ ((x ∈ C) ∧ (y ∈ (D −B))) ⇔
((x, y) ∈ ((C −A) D)) ∨ ((x, y) ∈ (C (D −B))) ⇔
(x, y) ∈ ((C −A) D) ∪ (C (D −B)).
Posljednja tvrdnja slijedi iz
A ⊂ B ⇔A−B = ∅ ⇔∅ = (A−B)C = AC−BC ⇔AC ⊆ BC.

B.6 Relacije i funkcije
Definicija B.5. Podskup R kartezijevog produkta XY nazivamo relacija.
Da su dva elementa a ∈ X i b ∈ Y u relaciji R piˇsemo
< a, b >∈ R ili aRb.
Skup T(R) ⊆ X zovemo domena relacije. Kodomena relacije je /(R) = Y .
Prazan skup ∅ je relacija.
Ponekad se ˇcinjenica da < x, y >∈ R piˇse x Ry.
Medu najvaˇznijim relacijama je relacija ekvivalencije. Ona se javlja kod
nastojanja da elemente skupa identificiramo na osnovi nekog njima zajedniˇckog
svojstva. Na taj naˇcin se skup raspada na podskupove elemenata koji su
identiˇcni u pogledu tog svojstva. Poˇsto usporedujemo elemente istog skupa
A jasno je da za relaciju ekvivalencije R vrijedi R ⊆ AA.
B.6. RELACIJE I FUNKCIJE 199
Definicija B.6. Relacija R ⊆ AA je relacija ekvivalencije ako vrijedi:
(i) R je refleksivna na A:
∀x(< x, x >∈ R).
(ii) R je simetriˇcna:
∀x, y((< x, y >∈ R) ⇒(< y, x >∈ R)).
(iii) R je tranzitivna:
∀x, y, z((< x, y >∈ R) ∧ (< y, z >∈ R)) ⇒(< x, z >∈ R).
Takoder, medu najvaˇznije relacije ubrajamo relacije uredaja ili poretka.
Definicija B.7. Relacija R se naziva relacijom poretka ili uredaja ako
vrijedi
(1) ∀x(xRx) refleksivnost,
(2) ∀x, y, z((xRy) ∧ (yRz) ⇒(xRz)) tranzitivnost ,
(3) ∀x, y((xRy) ∧ (yRx) ⇒(x = y)) antisimetriˇcnost .
Relacija s gornjim svojstvima joˇs se naziva parcijalni uredaj .
Uredaj R je linearan ili jednostavan ako vrijedi
∀x, y(x = y ⇒(xRy ∨ yRx)).
Standardna oznaka za relaciju uredaja je ≤ ili _.
Ako relacija nije antisimetriˇcna onda se zove poluuredaj.
Pojam funkcije svakako je jedan od najvaˇznijih pojmova u matematici.
Intuitivno, pod tim pojmom podrazumjevamo jednoznaˇcno pridruˇzivanje ele-
menata jednog skupa elementima drugog skupa. Funkcija je specijalni sluˇcaj
medu relacijama.
Definicija B.8. Relacija F je funkcija ako vrijedi
∀x, y, z(((< x, y >∈ F) ∧ (< x, z >∈ F)) ⇒(y = z)).
Zbog jedinstvenosti, umjesto oznake < x, y >∈ F ili xFy piˇsemo y = F(x).
Indeks
A
aksiom
– Arhimedov, 7, 32
– Peanovi, 2
– potpunosti, 32
antisimetriˇcnost
aproksimacija, 7, 85
– funkcije, 87, 113
– nultoˇcke, 116
– povrˇsine, 120
apsorpcija
– logiˇcka, 184
asocijativnost
– disjunkcije, 184
– konjunkcije, 184
– presjeka, 190
– unije, 190
B
binarna operacija
– zbrajanje, 3
brojevi
– cijeli, 4
– decimalni, 7
– racionalni, 4
brojevni pravac, 7
brzina, 85
– prosjeˇcna, 85
D
de Morganovi zakoni
– logiˇcki, 184
– za skupove, 191
derivacija, 86
disjunkcija, 183
distributivnost
– kvantifikatora, 185
– logiˇcka, 184
– presjeka na uniju, 190
– unije na presjek, 190
E
ekvipotentni skupovi, 36
ekvivalencija, 183
Eulerova formula, 57
F
funkcija, 9, 195
– apsolutna vrijednost, 12
– arcus, 27
– area, 23
– bijekcija, 18
– derivabilna, 86
– diferencijabilna, 86
– domena, 9
– eksponencijalna, 20, 35, 50
– – na C, 56
– gama, 150
– graf, 9
– hiperbolne, 22
– injekcija, 17
– inverzna, 17
– izjavna, 185
– – viˇse argumenata, 186
– kodomena, 9
– korijen, 20
– kvadratna, 14
– linearna, 11
200
INDEKS 201
– logaritamska, 21
– monotona, 10
– – po dijelovima, 128
– neprekidna, 68
– – uniformno, 129
– op´ca potencija, 22
– padaju´ca, 10
– polinom, 15
– prekidna, 69
– primitivna, 132
– racionalna, 16
– rastu´ca, 10
– razlomljena linearna, 15
– restrikcija, 9
– surjekcija, 18
– trigonometrijske, 24
G
gomiliˇste niza, 52
graniˇcnu vrijednost, 43
greˇska
– apsolutna, 13
– relativna, 13
grupa
– komutativna, 4
I
idempotentnost
– logiˇcka, 184
– skupovna, 191
implikacija, 183
infimum, 34
integral
– donji, 121
– gornji, 121
– neodredeni, 135
– nepravi, 146
– Riemannov, 122
interpolacija
– ˇcvorovi, 113
– polinomom, 113
K
Kartezijev produkt, 8, 193
Kartezijeva ravnina, 8
kompozicija funkcija, 16
komutativnost
– disjunkcije, 184
– konjunkcije, 184
konjunkcija, 183
kontrapozicija, 184
konvergencija
– niza, 42
– – uniformna, 176
– reda, 153
– – apsolutna, 159
– – uniformna, 177
koordinatni sustav, 8
kvantifikator
– egzistencije, 185
– univerzalni, 185
kvocijent diferencija, 86
L
limes
– inferior, 53
– superior, 53
limes funkcije, 61
– Cauchyjeva definicija, 62
– jednostrani, 65
– u R, 64
limes niza, 42
– funkcija, 50
– u C, 57
– u R, 43
– u R, 42
M
majoranta, 31
maksimum, 32
matematiˇcka indukcija, 2
metoda tangenti, 117
minimum, 34
202 INDEKS
mjera, 119
N
nepravi integral
– kriterij konvergencije, 148
neprekidnost funkcije, 68
– jednostrana, 81
niz, 41
– Cauchyjev, 54
– fundamentalan, 54
– funkcija, 50
– konvergentan, 42
– padaju´ci, 41
– podniz, 42
– rastu´ci, 41
O
obuhvatnost, 187
operator negacije, 183
P
podniz, 42
polinom, 15
– interpolacijski, 113
– Lagrangeov, 113
– Taylorov, 102
polje, 5
– kompleksnih brojeva, 55
– realnih brojeva, 29
– uredeno, 31
poluuredaj, 195
R
radijan, 24
red, 151
– binomni, 170
– Fourierov, 174
– funkcija, 165
– geometrijski, 152
– harmonijski, 154
– konvergentan, 153
– kriterij konvergencije
– – Cauchyjev, 160
– – D’Alambertov, 160
– – integralni, 162
– – Leibnitzov, 159
– parcijalna suma, 151
– potencija, 165
– – radijus konvergencije, 165
– produkt redova, 164
– Taylorov, 169
– trigonometrijski, 174
refleksivnost, 195
relacija, 194
– domena, 194
– ekvivalencije, 195
– kodomena, 194
– poretka, 195
– uredaja, 195
S
sekanta, 86
skup
– gust, 33
– gust u sebi, 6
– komplement, 192
– neprebrojiv, 39
– otvoren, 83
– podskup, 189
– prebrojiv, 37
– presjek, 188
– univerzalni, 192
– zatvoren, 83
sljedbenik, 2
suma
– Darbouxova, 121
– integralna, 121
– reda, 153
– – parcijalna, 151
– – u smislu C´esara, 180
supremum, 32
T
INDEKS 203
tangenta, 86
– koeficijent smjera, 86
tautologija, 183
tranzitivnost, 195
– implikacije, 184
U
uredaj, 3
– jednostavan, 195
– linearan, 5, 195
– parcijalni, 5, 195
uredeni par, 193

ii

Posljednji ispravak: ponedjeljak, 15. oˇujak, 2010. z

Uvod
Matematiˇka analiza I. & II. su standardni jednosemestralni kolegiji koji se c c predaju na prvoj godini studija matematike na PMF-Matematiˇkom odjelu Sveuˇiliˇta u Zagrebu. Gradivo tih kolegija izlaˇe se sa satnicom od tri sata c s z predavanja i tri ili ˇetiri sata vjeˇbi tjedno u prvom i drugom semestru studija. c z Program kolegija obuhva´a osnovna znanja o funkcijama realne varijable, od c definicija osnovnih elementarnih funkcija, preko pojma limesa niza i funkcije, neprekidnosti funkcije, do diferencijalnog i integralnog raˇuna. c Izlaganje gradiva podijeljeno je na ˇest poglavlja, od kojih se prva tri s poglavlja izlaˇu u prvom semestru, a posljednja tri u drugom semestru studija. z Ukljuˇena su i dva dodatka koja omogu´uju snalaˇenje u jeziku matematiˇke c c z c logike i jeziku skupova koji se koriste u izlaganju. U prvom poglavlju obraduju se osnovni pojmovi o skupovima i funkcijama, na naˇin da se paˇnja posve´uje konkretnim skupovima prirodnih, c z c cijelih, racionalnih i realnih brojeva. Prvo se intuitivno i heuristiˇki opisuju c svojstva tih skupova, da bi u nastavku dali aksiomatiku skupa realnih brojeva. Pojam funkcije se uvodi kroz ponavljanje poznatih pojmova iz srednje ˇkole, a zatim se kroz uvodenje operacije kompozicije i pojma inverzne s funkcije, formalno definiraju arcus i area funkcije. Kod definiranja pojmova infimuma i supremuma skupa, upoznajemo studente s strogim matematiˇkim c naˇinom formuliranja tih pojmova pomo´u logiˇkih veznika i kvantifikatora. c c c Takoder se upoznaju s naˇinom kako razlikovati veliˇinu beskonaˇnih skupova c c c kroz pojam prebrojivog i neprebrojivog skupa. Drugo poglavlje je posve´eno nizovima realnih brojeva i njihovoj konc vergenciji. Naroˇito se inzistira na pojmu konvergencije niza, jer to je prvi c ozbiljni susret s pojmom koji zahtijeva shva´anje beskonaˇnog matematiˇkog c c c procesa. Posebno se inzistira na razumijevanju Cauchyjeve definicije limesa niza. Na kraju se uvodi skup kompleksnih brojeva i konvergencija nizova u njemu, te odnos s konvergencijom komponentnih realnih nizova. U tre´em poglavlju obraduje se limes funkcije i neprekidnost funkcije, s c tim da se ti pojmovi uvode pomo´u nizova, ali se dokazuju i koriste Cauc chyjeve varijante tih pojmova. Pokazuje se veza neprekidnosti i monotonosti iii

iv funkcije, te se dokazuje neprekidnost svih elementarnih funkcija. Drugi semestar poˇinje s ˇetvrtim poglavljem o diferencijalnom raˇunu i c c c teorijski i praktiˇki relevantnim pojmovima u vezi s derivacijom. Posebno, c dokazuju se teoremi srednje vrijednosti i primjenjuju na probleme istraˇivanja z toka funkcije. Takoder pokazujemo neke primjene u numeriˇkoj matematici. c Pojam integrabilnosti u Riemannovom smislu uvodi se u petom poglavlju. Tu dokazujemo integrabilnost elementarnih funkcija pomo´u njihove neprekidc nosti ili monotonosti po dijelovima. Takoder se definira primitivna funkcija i daju se osnovne tehnike integralnog raˇuna. Obraduju se primjene na c nalaˇenje povrˇina likova i volumena tijela, kao i zakrivljenost ravninskih z s krivulja. Posljednje ˇesto poglavlje je posve´eno redovima brojeva i redovima funkcija. s c Prouˇava se apsolutna konvergencija redova i dokazuju se dovoljni uvjeti za c konvergenciju redova. Od redova funkcija poseban naglasak je na redovima potencija. Specijalno se promatraju Taylorovi redovi osnovnih funkcija. Takoder se ukratko obraduju i osnovne ˇinjenice o Fourierovim redovima periodiˇkih c c funkcija. Dodaci A i B su uvrˇteni zato da studentima budu na raspolaganju oss novna znanja iz matematiˇke logike i elementarne teorije skupova potrebna c za svladavanje ovog kolegija.

OBAVEZNA LITERATURA: 1. S. Kurepa, Matematiˇka analiza 1: Diferenciranje i integriranje, Tehniˇka c c knjiga, Zagreb, 1984. 2. S. Kurepa, Matematiˇka analiza 2: Funkcije jedne varijable, Tehniˇka c c knjiga, Zagreb, 1984. DOPUNSKA LITERATURA: 1. M. H. Protter, C. B. Morrey, A First Course in Real Analysis, Springer Verlag, 1991.

Boris Guljaˇ s

. . . . . . .1. .7 Racionalne funkcije . . supremum i infimum. . . .3 Decimalni brojevi. . . . . . .2 Linearne funkcije . . . . 42 v . . . . . funkcija. . . . . . .6 Polinomi . . . . . . . 1. . .3 Apsolutna vrijednost i udaljenost . potpunost . . .2. . . .12 Trigonometrijske i arkus funkcije . . . . . 1. . . c 1. . . . . .2. . . . . . . . . .1 Aksiomi polja R . . . . . . . . . .5 Razlomljene linearne funkcije .) . . . . . . . . . . . 1. . . . . . . . .3. .2. . . . . . . . . .3. . .2 Limes niza u R . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .1. . . . . . . . . . . . . 1. . . . 1. . . . . . . 1. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .1 Klasifikacija realnih funkcija pomo´u grafa . . . 1. . . . . . . . . . . . . 41 2. . logaritamska op´a potencija . . . . Z. . 1. . . . . . . . . . . . .2 Prikaz skupova Q i R na pravcu .1 Skupovi . . . . 1. . . . . . . iii 1 1 2 6 7 8 8 10 11 12 14 15 15 16 16 20 20 22 24 28 29 31 35 36 41 2 Nizovi 2. prebrojivost . . . .8 Kompozicija funkcija. . . . . . . . . . . 1.2 Funkcije . . 1.4 Ekvipotentni skupovi. .2. . . . aproksimacija . . . . . . . potpunost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1. . . . . . . . . . . . . .9 Korijeni . . . . . . . . . . . . . . .10 Eksponencijalna funkcija na Q. . .2. . .1. . .4 Kartezijeva ravnina. . . . . . . . . . . . . .2. . . . . 1. . . .2. . . . . . . . . . . . 1. . . . . .1 Skupovi N. . . inverzna funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .3. 1. . 1. . . 1.11 Hiperbolne i area funkcije . . . .2. . . . . koordinatni sustav .2. .3 Eksponencijalna funkcija na R (I. . 1.Sadrˇaj z Uvod 1 Skupovi i funkcije 1. . . . . . . . Q . . . . . .2. . . . .2. . . . . . . c 1. . .4 Kvadratna funkcija . . . . . . .2. . .2 Supremum i infimum skupa. . . . . . . . . 1. . . . . . . . . . . . . . . . . . .1 Niz i podniz .3 Aksiomi polja R.1. . . . 1. . . . . . . .

. . . . . . .2. . . . . . . . . . 2. . . . . . . . . . . . . .2 Neprekidnost eksponencijalne funkcije na R .3 Operacije s konvergentnim nizovima . 2. 3. .2 Eksponencijalne funkcije na R (II. . . . . . . . 4. . . 4. . . . 45 47 50 51 54 55 55 56 57 61 61 65 66 68 72 73 74 75 77 79 82 84 87 87 92 95 95 95 96 97 98 102 104 105 107 112 3 Limes i neprekidnost funkcije 3. . . . 2. 3.5 Otvoreni skupovi u R . . . .1 Polje kompleksnih brojeva C .3 Neprekidnost i monotonost . . . .3. .3. .2 Eksponencijalna funkcija na C . 3. . . . . . logaritamske. . . . . . . . . . . . . . . . . 4. . . . . . . . . . limes niza u C . . 3. . . . . 3. . . . . . 4 Derivacija 4. . . . . . . . .3 Okomite i kose asimptote na graf funkcije . . . . . . . . . . . . . . 2. . .1 Limes funkcije . . . . . . . . .6 Taylorov teorem . . . . . . . . . . . . infleksija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2. . c 3. . . . . . . . . . . . . . .5 Monotonost i derivacija funkcije . . . . . . .1. . . . .2. . . .1 Neprekidnost i operacije s funkcijama .6. . . . . . . . .1 Limes u R .3 Eksponencijalna funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2. .) 2. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4. . . . . . .4 Jednostrana neprekidnost funkcije . . . . . . . . . 4. . . . .4 Neprekidnost funkcije na segmentu .1 Motivacija . . . . . . 3. . . 4. . . . . . . . . . . . .4 Hiperbolne i area funkcije . . . . . . . . . . . . . .1 Primjeri konvergentnih nizova . . . . 3. . . . .4 Teoremi srednje vrijednosti . . . . . . . 4. . . . . . . . . . . . . . . .6. .1 Potencije i korijeni . .3 Nizovi u C.2. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .2 Diferencijabilnost i operacije . . . . . 4. . . . . . . . . .7 Svojstva konveksnih funkcija .2 Konveksne funkcije. . . . . . . . . . . . . . . . . . .6. . . . . .6.3 Neprekidnost trigonometrijskih funkcija . . . nizovi u C . . . . . . . . .6. . . . . .6. . . . . . . .4 Cauchyjev teorem srednje vrijednosti i L’Hospitalovo pravilo . . . . . . . .3. . . . . .3. . . .4 Limes superior i limes inferior .3. . . .2. . ˇ SADRZAJ . . . . . . . . . . . .6. 3. . . . . . . . . . . . . . . 114 .1. . . .2 Jednostrani limes u R . . . . . . . . . . . . . . .3. . .2 Neprekidnost funkcije u toˇki . . . . . . . . . . . . . . .vi 2. . . . . .3. . . . . . . . . . . . . .1 Neprekidnost korijena. . .2 Trigonometrijske i arcus funkcije . 4. .6 Polje C. 3. . . . . . . . . . . 4. . . . . 113 . . . . . . . . . . . . . . . 4. . 4. . . . . 2. . . . . . . . .5 Cauchyjev niz . area i arcus funkcija 3. . . . . .1 Odredivanje ekstrema pomo´u derivacija viˇeg reda c s 4. . 4.3 Derivacije elementarnih funkcija . . . .

6. . . . . . .2 Duljina ravninske krivulje . .3 Povrˇina rotacione plohe . . . . . . . . . . . . . . . . . . .2 Integracija racionalnih funkcija . . . . . . . . . . . . . 191 B.7. . . . . . . . . . . . s 5. . . .3 Osnovna svojstva . . . . . . . . . .7 Taylorovi redovi . . . . . . .6 Redovi potencija . . . . . 6. 123 123 124 129 132 136 138 138 144 146 146 146 147 148 149 152 155 155 157 160 163 168 169 173 177 180 184 5 Riemannov integral 5. . . . . . . . . . 5. . . . . . .1 Izjave i veznici . . . . . . . . . .1 Lagrangeov interpolacijski polinom . . . 5. . . . . . . . . . . . 5. . . . . . . . . . . . .7. . . . . . . . . . .7. . . . . . . . 5. . 6.5 Produkt redova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .1 Kriterij konvergencije nepravog integrala 6 Redovi 6. . .7. . . . .4 Zakrivljenost ravninske krivulje . . . . . . 5. . . . . . . . presjeka i oduzimanja . . . . . . . . . . . . . . . . .8. . . . . . . . . . . . . . . .2 Definicija konvergencije reda . . . . .9 Uniformna konvergencija . . . .6. . . . . . . . . . . . . . . . . . .1 Volumen rotacionog tijela . . . . . . . . 116 4. . . . .4 Uvjeti za konvergenciju reda . 116 4. . . . .10 Sumiranje redova u smislu C´sara . . . . . .8. . . . . . . . . .1 Skupovi i operacije sa skupovima . . . . . . . . . . . . . .1 Problem povrˇine i rada sile . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5. . 193 B. . . . . . 5.4 Integrabilnost monotonih i neprekidnih funkcija 5. . . .8 vii Neke primjene derivacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6. 194 .6. . . . . . .8. . . . . . . . . . . . . .2 Integral . . . . . . . . . . . . . A Algebra izjava 187 A. . . . . . . . . . . 6. . . . 6. . . . . 119 . . . . . . . . . . s 5. . . . . .1 Definicija reda . . . . . .3 Zakoni unije. . .8 Fourierovi redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6. . . . . . . . . . . .8 Nepravi integral . . . . . . . . . .3 Usporedivanje redova. . . . . . . . . 5. . . . . . .2 Newtonova metoda . . . . . . .6 Metode integriranja . . . . . . . . . . .2 Izjavne funkcije i kvantifikatori . . . . apsolutna konvergencija 6. . . . . e . . . . . . . . . . . . . 188 B Elementarna teorija skupova 191 B. . . . . . . .5 Primitivna funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . 187 A. . . . .ˇ SADRZAJ 4. . . . . . 6. . . . . . . . . . . . . 5. 5. . . . . . . . . . . . . . . . 5. . . . . . . . .7 Primjene . . . . . . . . . . . .2 Inkluzija i prazan skup . . . . . . .1 Direktna integracija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

.4 Univerzalni skup i komplement . . . . . 196 B. . . . . . . . . . . 198 Index 200 .6 Relacije i funkcije . . .viii ˇ SADRZAJ B. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197 B. . . . . . . . . . . . .5 Kartezijev produkt . . . . . . . . . . . .

c c c Neka je B skup svih rjeˇenja polinomijalne jednadˇbe x4 − 17x3 + 101x2 − s z 247x + 210 = 0. A = B.1 Skupovi Pojmovi skup i element ili ˇlan skupa predstavljaju osnovne ili primitivne c pojmove koji se ne definiraju. povlaˇi. Intuitivno. 3. A = ∅. Moˇemo provjeriti da skup B ima toˇno ista ˇetiri ˇlana 2. tj. c ∨ (disjunkcija)je veznik ”ili”. z c c c 3. Navedeni veznici odgovaraju pojedinim operacic 1 . Npr. 3. postoji skup ˇiji ˇlanovi su svi primitivni brojevi manji od c c 10. ”posc toji element a koji je u skupu A”. a ⇔ (ekvivalencija) ˇitamo ”ako i samo ako”. kvantifikator egzistencije ili postojanja. Drug logiˇki kvantifikator c c c je ∃. Pored navedenih kvantifikatora koristimo joˇ slijede´e veznike s c c ili logiˇke operacije: ∧. kazuje da skup A ima barem jedan ˇlan. To je skup od ˇetiri elementa: 2. Za pisanje ˇinjenice da je a element c c c skupa A koristimo oznaku a ∈ A. ako . 5 i 7. Nazovimo ga s A. 5 i 7. ako je svaki z s element t ∈ A ujedno i element skupa B. c c Kaˇemo da je skup A podskup skupa B i piˇemo A ⊆ B. Taj skup moˇemo oznaˇiti c z c nabrajaju´i ˇlanove unutar vitiˇastih zagrada: {2. (t ∈ A) ⇒ (t ∈ B). On povezuje dvije izjave i ˇitamo ga ”slijedi. tj. i on opisuje opseg izjave koja iza njega c slijedi.Poglavlje 1 Skupovi i funkcije 1. Iz tog razloga skupovi A i B su identiˇni. Znak ⇒ je logiˇki veznik koji zovemo implikacija. c Skup koji nema niti jednog ˇlana zovemo prazan skup i oznaˇavamo s ∅. pojam skupa predstavlja cjelinu koju ˇine elementi ili ˇlanovi tog skupa. c ”onda i samo onda” i sliˇno.onda”. tj. ∀t. 5. a da a nije element skupa A koristimo oznaku a ∈ A. t element c c c c od A povlaˇi (slijedi) t element od B”. Posljednja izjava je napisana pomo´u logiˇkih znakova i glasi: ”za svaki t. izjava ∃a(a ∈ A). 7}. & (konjunkcija) koji odgovara jeziˇnom vezniku ”i”. Na primjer. Znak ∀ (za svaki) je logiˇki kvantifikator (univerzalni kvantifikator).

. Svaki skup za kojeg vrijede Peanovi aksiomi poistovje´ujemo sa skupom c prirodnih brojeva. 191. z Osnovna znanja o logiˇkim izjavama i skupovima potrebna u daljnjim c razmatranjima obradena su u Dodatku A (str. ∀n ∈ N. Q U naˇim razmatranjima posebno vaˇnu ulogu igraju skupovi koji nemaju s z samo konaˇno mnogo ˇlanova. Ako krenemo od prvog prirodnog broja. 187. kojeg oznaˇavamo s 1. . Ako veznik ⇔ povezuje dvije izjave. 1 ∈ N. a njen rezultat je skup koji sadrˇi one i samo one ˇlanove koji su ˇlanovi skupa A ili z c c skupa B. obje su istinite ili su obje laˇne. tj. ∀t (t ∈ A ∪ B) ⇔ ((t ∈ A) ∨ (t ∈ B)). . Svaki prirodni broj ima sljedbenika. c Giuseppe Peano (Cuneo [Piemonte]. Takav je skup prirodnih brojeva koc c jeg oznaˇavamo s N. kolovoz 1858. za svaki prirodni broj znamo koji broj dolazi nakon njega. c c N = {1. 2.) talijanski matematiˇar c 1 1) 1 ∈ S. 20. Naravno. 3.1 Skupovi N.1. Sada smo upravo c c opisali svojstva koja ˇine Peanove1 aksiome skupa N: c 1.) i B (str. 27. Na skupu N moˇemo usporedivati brojeve. (n ∈ S) ⇒ (s(n) ∈ S). Zapravo. 2. 3. tj. pro´i ´emo svim prirodnim brojevima. tj. postoje razliˇite realizacije skupa N. a njen rezultat je skup koji sadrˇi one i samo one ˇlanove koji z c su ˇlanovi skupa A i skupa B. tj. Tada je S = N. za svaka dva z razliˇita prirodna broja znamo koji je manji a koji je ve´i. c Operacija unija skupova A i B u oznaci A ∪ B odgovara vezniku ”ili”. Postoji prvi element u skupu N i oznaˇavamo ga s 1.2 POGLAVLJE 1.). 3. ∃s(n) ∈ N. Operacija presjek skupova A i B u oznaci A∩B odgovara vezniku ”i”. . Vrijedi aksiom matematiˇke indukcije: c Neka je S ⊆ N takav da vrijedi: 2) ∀n ∈ N. . travanj 1932. tj. Naprimjer. onda su one jednako vrijedne. i od svakog broja predemo na njec govog sljedbenika. . a njegovi ˇlanovi su prirodni brojevi 1. tj. koji je prije c c kojega u prirodnom poretku.}. . tj. tj. tko mu je sljedbenik. Z. ∀t (t ∈ A ∩ B) ⇔ ((t ∈ A) ∧ (t ∈ B)). – Turin. Sada ´emo se posvetiti konkretnim skupovima kojima ´emo se baviti u ovom kursu. 2. c c 1. . SKUPOVI I FUNKCIJE jama sa skupovima. To je c jedini element koji nije sljedbenik nekog prirodnog broja.

1.1. SKUPOVI

3

jednu moˇemo sagraditi od praznog skupa: N = {∅, {∅}, {{∅}}, {{{∅}}}, . . .}, z gdje je sljedbenik definiran sa s(a) = {a}, ∀a ∈ N. Pomo´u funkcije sljedbenik moˇemo na N definirati binarnu operaciju c z zbrajanja. Za n ∈ N stavimo s(n) = n + 1. Sada stavimo ∀ n, m ∈ N, n + m = s(s(s(. . . s(n) . . .))) = s[m] (n).
m

Lako se provjeri da je ta operacija asocijativna (∀ n, m, k ∈ N), n+ (m+ k) = (n + m) + k, i komutativna (∀ n, m ∈ N), n + m = m + n. Osim operacije zbrajanja, na N moˇemo definirati relaciju strogog uredaja < tako da kaˇemo z z ∀n ∈ N, n < s(n), tj. imamo 1 < 2 < 3 < · · · < n < n + 1 < · · ·. Takoder, odmah imamo i uredaj ≤ ako stavimo (n ≤ m) ⇔ ((n < m) ∨ (n = m)). c Taj uredaj je linearan ili jednostavan, tj. za svaka dva razliˇita prirodna broja jedan je manji od drugoga, tj. oni su usporedivi. Kaˇemo da je uredaj na skupu N dobar uredaj jer ima svojstvo da svaki z neprazan podskup skupa N ima prvi (najmanji) element. Dakle, na N imamo zadanu algebarsku strukturu i uredaj. Pitanje je sada koliko nam je ta struktura korisna i dostatna. Ve´ u prvim godinama c ˇkolovanja iz matematike uˇi se kako razne probleme matematiˇki formulis c c rati i potom rjeˇavati. Ve´ najjednostavniji problemi vode na rjeˇavanje s c s jednadˇbe oblika a + x = b, gdje su a, b ∈ N. Moˇemo li tu jednadˇbu rijeˇiti z z z s u skupu N za svaki izbor brojeva a, b ∈ N? Naravno, odgovor je negativan ve´ za izbor a = b = 1. Naime, u skupu N ne postoji broj x sa svojstvom da c je x + 1 = 1. To slijedi iz 1. Peanovog aksioma. Kada bi takav broj postojao, onda je iz definicije zbrajanja jasno da bi vrijedilo ∀n ∈ N, x + n = n. ˇ c Sto moˇemo sada uˇiniti? Uobiˇajen postupak kod rjeˇavanja sliˇnih algez c c s barskih problema je da proˇirimo (ako je mogu´e) skup tako da u tom ve´em s c c skupu naˇa jednadˇba ima rjeˇenje. Dodajmo, dakle, skupu N element koji s z s oznaˇavamo s 0 i stavimo ga ispred jedinice jer vrijedi 0 + 1 = 1, tj. 1 = s(0). c To je tzv. neutralni element za zbrajanje ili nula, jer pri zbrajanju s 0 svi elementi ostaju nepromijenjeni. Odmah je jasno da niti u skupu {0} ∪ N nismo u mogu´nosti rijeˇiti naˇu jednadˇbu za bilo koji izbor brojeva a, b ∈ {0} ∪ N. c s s z Naime, za bilo koji n ∈ N jednadˇba n+ x = 0 nema rjeˇenje u {0} ∪N.Takav z s x zovemo suprotnim element od n i oznaˇavamo s −n. Dobro, dodajmo sada c skupu suprotne elemente za sve n ∈ N i poredajmo ih u obratnom poretku od njihovih originala, tj. (n, m ∈ N) ((n < m) ⇒ (−m < −n)). Tako smo
def

4 doˇli do skupa s

POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE

Z = {. . . , −n, . . . , −2, −1, 0, 1, 2, . . . , n, . . .} = −N ∪ {0} ∪ N kojeg nazivamo skupom cijelih brojeva. Na ˇitav skup Z moˇemo takoder c z proˇiriti i operaciju zbrajanja. Za −m, −n ∈ −N stavimo −n + −m = s −(n + m). Za −m ∈ −N, n ∈ N promatramo dva sluˇaja. Ako je (n ≥ c m) ⇒ ∃ k ∈ {0} ∪ N, n = m + k, pa stavljamo −m + n = k, a u sluˇaju c (m ≥ n) ⇒ ∃ k ∈ {0} ∪ N, m = n + k, pa stavljamo −m + n = −k. Skup Z sa operacijom + je algebarska struktura sa svojstvima: 1. ∀ a, b, c ∈ Z, a + (b + c) = (a + b) + c (asocijativnost). 2. ∃ 0 ∈ Z, ∀ a ∈ Z, 0 + a = a + 0 = a (neutralni element). 3. ∀ a ∈ Z, ∃ − a ∈ Z, a + −a = −a + a = 0 (suprotni elementi). 4. ∀ a, b ∈ Z, a + b = b + a (komutativnost). Strukturu (Z, +) koja zadovoljava svojstva 1., 2. i 3. zovemo grupa, ako joˇ vrijedi i svojstvo 4., zovemo je komutativna (Abelova1 ) grupa. To je s osnovna algebarska struktura u kojoj je uvijek rjeˇiva jednadˇba a + x = b. s z Na skupu N moˇemo definirati i drugu binarnu operaciju koju nazivamo z mnoˇenje ako za ∀ n, m ∈ N stavimo n · m = n + n + · · · + n. Tu operaciju z
m

moˇemo lako proˇiriti i na skup Z stavljaju´i za −n, −m ∈ −N, (−n)·(−m) = z s c n · m, a za −m ∈ −N, n ∈ N, n · (−m) = −(n · m). Lako se pokaˇe da je i z ta operacija asocijativna, komutativna i u skupu Z postoji neutralni element za mnoˇenje 1, tj. ∀ n ∈ Z, n · 1 = 1 · n = n. Promatrajmo sada rjeˇivost z s jednadˇbe a · x = b za a, b ∈ Z. Ve´ za a = n ∈ N i b = 1 ta jednadˇba nema z c z rjeˇenje u Z. Broj x za koji vrijedi nx = 1 nazivamo reciproˇni element od s c 1 n ili inverz od n za operaciju mnoˇenje i oznaˇavamo s n−1 = n . Ako sada z c proˇirimo skup Z sa svim mogu´im rjeˇenjima jednadˇbe nx = m, gdje je s c s z n ∈ N i m ∈ Z dobivamo skup Q={ m ; n ∈ N, m ∈ Z} n

koji zovemo skupom racionalnih brojeva. Napominjemo da je prikaz racionalnog broja u obliku m jedinstven ako su brojevi m i n relativno prosti, n tj. nemaju zajedniˇkog djelitelja razliˇitog od 1 ili −1. c c
Niels Henrik Abel (Nedstrand, 5. kolovoz 1802. - Froland, 6. travanj 1829.) norveˇki s matematiˇar c
1

1.1. SKUPOVI Operaciju mnoˇenje na skupu Q definiramo tako da za z ∀ m m′ mm m m′ , ′ ∈ Q, stavimo · ′ = ∈ Q. n n n n nn′

5

Skup racionalnih brojeva bez nule, s operacijom mnoˇenja (Q, ·) je takoder z komutativna grupa. Nula nema reciproˇnog elementa, tj. s nulom nije c mogu´e dijeliti. c Operaciju zbrajanje je mogu´e proˇiriti sa skupa Z na skup Q na slijede´i c s c naˇin: c m m′ m m′ mn′ + m′ n , ′ ∈ Q, stavimo + ′ = ∈ Q. n n n n nn′ z Medutim, operacije zbrajanja i mnoˇenja su povezane svojstvom distributivnosti mnoˇenja prema zbrajanju, tj. ∀ n, m, k ∈ Q, n(m + k) = nm + nk. z Struktura (Q, +, ·) s gore navedenim svojstvima naziva se polje. Uredaj sa skupa Z moˇemo jednostavno proˇiriti na skup Q tako da z s m m′ m m′ ′ ′ ∀ n , n′ ∈ Q, stavimo n ≤ n′ ⇔ mn ≤ m n. Ta relacija ima slijede´a c svojstva: ∀ 1. ∀ a ∈ Q, (a ≤ a), (refleksivnost). 2. ∀ a, b ∈ Q, (a ≤ b) ∧ (b ≤ a) ⇒ (a = b), (antisimetriˇnost). c 3. ∀ a, b, c ∈ Q, (a ≤ b) ∧ (b ≤ c) ⇒ (a ≤ c), (tranzitivnost). 4. ∀ a, b ∈ Q, (a ≤ b) ∨ (b ≤ a), (linearnost ili totalnost). Ako uredaj zadovoljava samo svojstva 1., 2. i 3. zovemo ga parcijalni uredaj. Taj uredaj je u suglasju s operacijama zbrajanja i mnoˇenja. Vrijedi z 1. ∀ a, b ∈ Q, (a ≤ b) ⇒ (∀c ∈ Q (a + c ≤ b + c)). 2. ∀ a, b ∈ Q, (a ≤ b) ⇒ (∀c ≥ 0 (ac ≤ bc)). 2.’ ∀ a, b ∈ Q, ((a ≥ 0) ∧ (b ≥ 0)) ⇒ (ab ≥ 0). Primjer 1.1. Relacija inkluzije je parcijalni uredaj na partitivnom skupu P(U) nekog skupa U. Vrijedi 1. ∀ A ⊆ U, (A ⊆ A), 2. ∀ A, B ⊆ U, (A ⊆ B) ∧ (B ⊆ A) ⇒ (A = B), 3. ∀ A, B, C ⊆ U, (A ⊆ B) ∧ (B ⊆ C) ⇒ (A ⊆ C). Taj uredaj nije linearan, npr. disjunktni skupovi nisu usporedivi.

6

POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE

1.1.2

Prikaz skupova Q i R na pravcu

Skup cijelih brojeva prikazujemo na pravcu tako da izaberemo ˇvrstu toˇku c c za ishodiˇte i njoj pridruˇimo cijeli broj 0. Zatim izaberemo jediniˇnu duˇinu s z c z i nanosimo ju uzastopno na desnu stranu za pozitivne i na lijevu stranu za negativne cijele brojeve, kao ˇto je prikazano na slijede´oj slici. s c

3

2

1 0

1

2

3

Da bismo prikazali racionalni broj m , n 0 < m < n, na pravcu posluˇimo se z Talesovim teoremom o sliˇnim trokuc tima. Kao ˇto se vidi na slici desno, s prvo na pomo´nom pravcu nanesemo c z n jednakih duˇina, a zatim odredimo traˇeni broj. Na taj naˇin je jasno da je z c ravnalom i ˇestarom mogu´e na pravcu s c konstruirati svaki racionalan broj.

n m

1 0 1 n

2

m n

1

Skup racionalnih brojeva Q je gust u sebi, tj. ∀ q1 , q2 ∈ Q, q1 < q2 , ∃ q ∈ Q, q1 < q < q2 . Naravno, to je ispunq1 + q2 . Prirodno jeno ve´ za q = c 2 pitanje je da li su na taj naˇin doc bivene sve toˇke na pravcu, tj. da li c 1 svaka toˇka na pravcu predstavlja neki c racionalan broj. Konstruirajmo toˇku c koja je od 0 udaljena za duljinu dijagonale kvadrata sa stranicama duljine 1. Iz Pitagorinog pouˇka slijedi da ta c toˇka odgovara broju ˇiji kvadrat je jedc c √ nak 2, tj. broju 2. Dokaˇimo da z √ 0 1 2 2 ∈ Q. Metoda kojom dokazujemo tu tvrdnju vrlo je ˇesta u dokazivanju c razliˇitih matematiˇkih tvrdnji. Jedini c c naˇin da logiˇki toˇnim c c c zakljuˇivanjem dobijemo neistinitu tvrdnju je da je polazna pretpostavka c neistinita. √ Dakle, pretpostavimo da vrijedi 2 ∈ Q. Tada postoje relativno prosti brojevi m, n ∈ N (nemaju zajedniˇkih faktora razliˇitih od 1) takvi da je c c

. . tj. . . Tada je i m djeljiv s 2. postoji a1 ∈ {0. aproksimacija ±(a0 + a1 a2 an + 2 + · · · + n ). m = 2m0 i n = 2n0 . Neka je d > 0 realan broj koji se nalazi negdje desno od 0 na c brojevnom pravcu. . 2. . da li je mogu´e na´i decimalan c c c c broj koji se od zadanog realnog broja razlikuje za manje od unaprijed zadane traˇene toˇnosti ε > 0. pa ima z smisla pitanje da li je mogu´e svaki realan broj po volji toˇno aproksimirati c c pomo´u decimalnih brojeva. jer se moˇe napisati kao kvocijent cijeloga broja z m n i 10 . . c 0 Dakle. gdje je m ∈ Z. 10 10 10 1 Sada taj segment duljine 10 podijelimo na deset jednakih dijelova i dobijemo a1 a2 a1 a2 1 broj a2 ∈ {0. odnosno m2 = 2. . z c Mi u ovom trenutku moˇemo dati samo geometrijsku ideju dokaza te z ˇinjenice.1. . Podijelimo sada taj segment na deset jednakih dijelova i toˇka koja reprezentira broj d ´e pasti u jedan od c c a1 a1 1 njih. .1. m = 2m0 za neki m0 ∈ N. irac s c cionalne brojeve. Ta c c z 1 geometrijska tvrdnja naziva se Arhimedov aksiom. c ve´ ima (puno viˇe) toˇaka koje ne predstavljaju racionalne nego tzv. kada bi bilo m = 2m0 + 1 slijedilo bi m2 = 4m2 + 4m0 + 1. – 212. zovemo decimalnim brojem. No tih brojeva ima manje od realnih brojeva. k.3 Decimalni brojevi.1) Broj oblika gdje je n. Naime. 2. Odatle pak zakljuˇujemo da je i n = 2n0 za neki n0 ∈ N. tada je i m2 djeljiv s 2. 2. 1. . fiziˇar i astronom c c c . a0 ∈ N i a1 . Svaki decimalni broj je iz Q. 1. Sada je jasno da sve toˇke na pravcu ne predstavljaju racionalne brojeve. Sada imamo 4m2 = 2n2 . tj. Sada uzmimo jediniˇnu duˇinu i nanosimo je uzastopno c z na desno.1. an ∈ {0. svaki racionalni broj oblika k m . Na taj naˇin smo naˇli c s prirodan broj a0 + 1 za koji je a0 ≤ d < a0 + 1. Obratno. a2 . pne. 10 10 10 10 10 1 Arhimed (287. Sve te toˇke zajedno predstavljaju skup realnih brojeva c koji oznaˇavamo s R. 1. . 0 0 odnosno 2m2 = n2 . c 1. SKUPOVI m n 7 √ 2 = 2. n ∈ N. . pne. 9} tako da je a0 + + 2 ≤ d < a0 + + 2 + 2 . . . Drugim rijeˇima. 9}. a odatle dobijemo m2 = 2n2 . odnosno kontradikciju s pretpostavkom da su m i n relativno prosti. Zato ˇto smo navikli raˇunati u decimalnom sustavu s c (valjda zbog deset prsti na rukama) decimalni brojevi su nam neophodni u svakodnevnom ˇivotu. 9} tako da je a0 + ≤ d < a0 + + . tj. 10 10 10 (1. dobili smo neistinu.) grˇki matematiˇar. 2 5 je decimalan broj. . Nakon konaˇno koraka broj d ´e biti pokriven tom duˇinom. Poˇto je desna s n strana posljednje jednakosti prirodan broj djeljiv s 2.

. . a sastoji se od svih uredenih parova (a. tj. Dva z uredena para (a. b) i (c. b) = (c. 1. SKUPOVI I FUNKCIJE 1 10n Prethodni postupak ponavljamo n puta. 9} za koje je a0 + < ε.2 Funkcije Jedan od najvaˇnijih pojmova u matematici je pojam funkcije. 1. .1. Sada ´emo z c navesti ne baˇ previˇe formalnu definiciju tog pojma.) francuski filozof i matematiˇar c c 1 . Ta dva pravca zovemo koordinatne osi. naˇli smo decimalan broj koji zadovoljava traˇenu toˇnost aproksimacije.8 POGLAVLJE 1. (a. a ∈ A. . b) i kod c kojeg je osim samih elemenata vaˇno i na kojem se mjestu oni nalaze. c c U ravnini nacrtamo dva okomita brojevna pravca i njihovom sjeciˇtu pridruˇimo broj 0 na jednom s z y i na drugom pravcu. y0 ) kojima je ta toˇka jednoznaˇno odredena. . 2. veljaˇe 1650. a2 . – Stocholm [Svedska]. 10 10 10 10 10 10 10 tj. Sada ´emo sliˇnu stvar uraditi u ravnini. d). b ∈ B}. oˇujak 1596. . Ravninu s okomitim c c koordinatnim osima zovemo Kartezijeva koordinatna ravnina i moˇemo z 2 je poistovjetiti sa skupom R × R = R = {(x. b).y0 1 y0 pridruˇiti par realnih brojeva koji se dobiju tako z da se nacrtaju pravci koji su paralelni sa koordinatnim osima. . an ∈ {0. . koordinatni sustav Uredeni par dva objekta a i b je ureden skup koji oznaˇavamo s (a. Tako smo svakoj toˇki ravnine T pridruˇili c z uredeni par realnih brojeva (x0 .1. tj. Sada svakoj toˇki ravnine moˇemo c z T x0. b). Tako smo doˇli do s a1 a2 an a1 a2 an 1 + 2 + · · · + n ≤ d < a0 + + 2 + · · · + n + n. Svaki od njih na pravcu na koji je okomit jednoznaˇno u svom sjeciˇtu odreduje rec s x 1x0 0 alan broj koji to sjeciˇte predstavlja na koordinats noj osi. y).4 Kartezijeva ravnina. Kartezijev ili Dekartov1 produkt dva skupa A i B je skup kojeg oznaˇavamo s A × B. smo pokazali kako se toˇke skupova Q i R reprezentiraju c c na brojevnom pravcu. ako i samo ako je a = c i b = d. U toˇki 1.2. s z c 1. y ∈ R}. gdje je brojeva a1 . A × B = {(a. e z 11. 31. s s ˇ Ren´ Descartes (Le Haje [danas Descartes]. d) su jednaka. x. gdje je c a ∈ A i b ∈ B.

tj. Na taj naˇin za c ∈ D(f ) postoji toˇno c c c jedna toˇka na grafu oblika (c.1. Tada piˇemo g = f |D(g) . f (c)). skup K(f ) = B nazivamo podruˇje vrijedc nosti ili kodomena funkcije f . {(x. f (x) = g(x). x ∈ A} ⊆ B. a onda c je jedinstvena i toˇka f (c) koja je pridruˇena c z toˇki c. c onda je graf Γ(f ) ⊂ R2 . Svojstvo po kojem moˇemo z razlikovati bilo koji podskup Kartezijeve ravnine od grafa funkcije je da u sluˇaju grafa c funkcije. svaki pravac koji je paralelan s osi ordinata sijeˇe graf funkcije u najviˇe jednoj c s toˇki. B = K(f ) = K(g) = D i ∀x ∈ A. tako da je svakom elementu iz A pridruˇen toˇno jedan element iz B. Neka su A i B bilo koja dva neprazna skupa. Slika funkcije f je skup R(f ) = {f (x). a c c c c zovemo originalom od f (c). moˇemo ga nacrz tati u Kartezijevoj ravnini. s U sluˇaju kada je D(f ) ⊆ R i K(f ) ⊆ R. x ∈ D(f )} ⊆ A × B je graf funkcije f . 9 f B Skup Γ(f ) = Dvije funkcije f : A → B i f : C → D su jednake toˇno onda kada vrijedi c A = D(f ) = D(g) = C. a kodomena je na osi ordinata (y-osi). f (x)). y c. g(x) = f (x). FUNKCIJE Definicija 1.1. Takoder se kaˇe i da je f s z proˇirenje od g.2. Tada z c piˇemo f : A → B. s tim da skup D(f ) = A s zovemo podruˇje definicije ili domena funkcije c f .f c f c f 0 c x . Domena se nalazi na osi apscisa (x-osi). Funkcija sa skupa A u skup A B je pridruˇivanje elemenata skupa A elemenz tima skupa B. Toˇku f (c) zovemo slikom toˇke c. Funkcija g je restrikcija ili suˇenje funkcije f ako vrijedi D(g) ⊆ D(f ) z i ∀x ∈ D(g).

odnosno.5) pada strogo pada Za takve funkcije kaˇemo da su monotone.10 POGLAVLJE 1.3) 3. rastu´a na intervalu I ⊆ R. 0 c x 1. x2 ∈ I) (x1 < x2 ) ⇒ (f (x1 ) > f (x2 )). strogo rastu´a na intervalu I ⊆ R. (1. padaju´a na intervalu I ⊆ R. z . (1. strogo padaju´a na intervalu I ⊆ R. ako c (∀x1 . SKUPOVI I FUNKCIJE y Na slici desno je primjer krivulje u Kartezijevoj ravnini koja nije graf funkcije. strogo monotone.2) 0 x 0 x 2. Tako nije mogu´e na c c jedinstven naˇin preko grafa pridruˇiti toˇki c z c funkcijsku vrijednost f (c). ako c (∀x1 . x2 ∈ I) (x1 < x2 ) ⇒ (f (x1 ) < f (x2 )). c Definicija 1. x2 ∈ I) (x1 < x2 ) ⇒ (f (x1 ) ≤ f (x2 )).2. x2 ∈ I) (x1 < x2 ) ⇒ (f (x1 ) ≥ f (x2 )).4) 0 x 0 x raste strogo raste y y 4.1 Klasifikacija realnih funkcija pomo´u grafa c Mnoga korisna svojstva realnih funkcija mogu se lako uoˇiti na grafu funkcije. (1. ako c (∀x1 . (1. Pravac paralelan s osi y koji prolazi kroz c sijeˇe c krivulju u tri toˇke. Za funkciju f : I → R kaˇemo da je: z 1. ako c y y (∀x1 .2.

y1 ) ∈ R2 . x ∈ R. (1. c c y 1 n Α m 0 1 x Prisjetimo se nekoliko ˇinjenica koje se uˇe o pravcima u srednjoj ˇkoli. neparna na intervalu −a. c Broj k = tg α u formuli je koeficijent smjera.2 Linearne funkcije Ograniˇimo se sada na funkcije koje se obraduju u srednjoj ˇkoli. a ). y0) ∈ R2 i koji ima zadan z c koeficijent smjera k je y = k(x − x0 ) + y0 ii. ako (∀x ∈ −a. c .2. f (−x) = −f (x)). z c y1 − y0 je y = (x − x0 ) + y0 . a broj l je toˇka na osi y u kojoj pravac sijeˇe os. (1. gdje su m. a ⊆ R. Jednadˇba pravca koji prolazi toˇkom (x0 .2.7) parna neparna 1. a ⊆ R.6) 0 x 0 y y 11 x 2. Segmentni oblik jednadˇbe pravca je z + = 1.3. Za funkciju f : −a. y0 ). a → R kaˇemo da je: z 1.1. Jednadˇba pravca koji prolazi toˇkama (x0 . Funkciju zadanu formulom y = f (x) = kx + l. To su prije c s svega funkcije koje su zadane jednostavnim formulama. c c s i. f (−x) = f (x)). x0 = x1 . n toˇke u c m n kojima pravac sijeˇe osi x i y. parna na intervalu −a. zovemo linearnom funkcijom (to nije u skladu s definicijom linearnosti u linearnoj algebri). a ). FUNKCIJE Definicija 1. To je funkcija f : R → R ˇiji graf je pravac. ako (∀x ∈ −a. x1 − x0 x y iii. (x1 .

|x| = (1. tj. Ta nejednakost je ekvivalentna s dvije nejednakosti −ε ≤ x ≤ ε. b ≤ 0.2. x < 0 Iz definicije funkcije za svaki a ∈ R slijedi nejednakost −|a| ≤ a ≤ |a|. U sluˇaju kada se radi o realnim brojevima tu vaˇnu c z ulogu igra funkcija koju zovemo apsolutna vrijednost realnog broja definirana sa:   x . |a · b| = |a| · |b|. Apsolutna vrijednost produkta realnih brojeva je jednaka produktu apsolutnih vrijednosti faktora.12 POGLAVLJE 1. b ≤ 0. c c c iv) a ≤ 0. s 2. x = 0 . |a + b| ≤ |a| + |b|.8)  −x . 0 1 x ˇ Cesto je potrebno provjeriti nejednakost |x| ≤ ε. itd. SKUPOVI I FUNKCIJE 1. b ≥ 0.1. (1.x > 0 0 . c Teorem 1. 1. U sluˇaju ii) je ab ≤ 0 pa je |ab| = −(ab) = a(−b) = |a||b|. Apsolutna vrijednost zbroja realnih brojeva je manja ili jednaka od zbroja apsolutnih vrijednosti pribrojnika. b ∈ R. ii) a ≥ 0. ∀ a. tj. Iz nejednakosti −|a| ≤ a ≤ |a| −|b| ≤ b ≤ |b| zbrajanjem dobijemo −(|a| + |b|) ≤ a + b ≤ |a| + |b| ˇto daje (1. b ≥ 0.3 Apsolutna vrijednost i udaljenost y 1 Kada govorimo o aproksimaciji onda je vaˇno znati z kako se mjeri udaljenost medu objektima. b ∈ R.9) 2. (x ∈ R). iii) a ≤ 0. U sluˇaju i) je |a| = a.9). |b| = b pa je |a||b| = ab = |ab|. Dokaz: 1. gdje je ε ≥ 0 realan broj. Za apsolutnu vrijednost imamo slijede´e rezultate.10) . Gledamo ˇetiri sluˇaja: i) a ≥ 0. c (1. ∀ a.

Ako a ∈ R aproksimiramo s a′ ∈ R onda je apsolutna greˇka jednaka s |a − a′ | |a − a′ | a relativna greˇka je s .1. Dokazati prethodnu nejednakost matematiˇkom indukcijom. . Tako se zapravo raˇuna s pogreˇnim broc c c jevima i ta se greˇka stalno uveˇava kod raˇunskih operacija. Dakle. |ab − a′ b′ | ≤ ε2 |a′ | + ε1 |b′ | + ε1 ε2 . |a′ | U numeriˇkoj matematici se u praksi umjesto toˇnih brojeva upotrec c bljavaju aproksimacije brojeva iz dosta ograniˇenog skupa brojeva koje je c s mogu´e reprezentirati na raˇunalu. Zadatak 1. b ∈ R vrijedi nejednakost ||a| − |b|| ≤ |a − b|. c Korolar 1. −|a − b| ≤ |a| − |b| ≤ |a − b|. onda je |a + b − (a′ + b′ )| ≤ ε1 + ε2 . ε2 > 0. Za bilo koje a. .11). tj.2. Zamjenom a sa b dobijemo |b| = |(b − a) + a| ≤ |b − a| + |a| = |a − b| + |a| ⇒ |b| − |a| ≤ |a − b|. an ∈ R: n n k=1 ak ≤ k=1 |ak |. s c Teorem 1. Neka su a′ . . s s kako bi bili u stanju procjenjivati i kontrolirati pogreˇku u procesu raˇunanja.1. |a − a | ≤ ε1 i |b − b | ≤ ε2 .1.12) (1. Dokaz: Vrijedi |a| = |(a − b) + b| ≤ |a − b| + |b| ⇒ |a| − |b| ≤ |a − b|.2. FUNKCIJE 13 Nejednakost (1. . (1. Zato je od s c c interesa znati kako se pogreˇka ponaˇa kod osnovnih operacija s brojevima. Dokaz: Vrijedi |a + b − (a′ + b′ )| = |(a − a′ ) + (b − b′ )| ≤ |a − a′ | + |b − b′ | ≤ ε1 + ε2 .11) .9) moˇemo poop´iti na sumu od konaˇno realnih brojeva z c c a1 . b ∈ R s toˇnosti c ′ ′ ε1 . b′ ∈ R aproksimacije brojeva a. odakle slijedi nejednakost (1.13) (1.

zovemo kvadratna funkcija. POGLAVLJE 1. 2a a 1 a 1 0 a 1 0 a 0 y T 0 x . 0) na grafu zovemo tjeme parabole.4 Kvadratna funkcija Funkciju zadanu formulom f (x) = ax2 .2 moˇemo zakljuˇiti da se pogreˇka zbrajanja ponaˇa oˇekivano. potrebno je u raˇunanju izbjegavati s c c mnoˇenje sa suviˇe velikim brojevima o ˇemu se stvarno u praksi vodi briga. x ∈ R. Ako c je koeficijent a > 0 onda funkcija ima minimum jednak 0 u toˇki x0 = 0. z s c 1. To je funkcija f : R → R ˇiji graf je parabola. Toˇku c T = (0. c z s da bismo smanjili pogreˇku raˇunanja. da ona nije ve´a od zbroja pogreˇaka pribrojnika. Iz teorema 1. SKUPOVI I FUNKCIJE |ab − a′ b′ | = |a′ (b − b′ ) + (a − a′ )b′ + (a − a′ )(b − b′ )| ≤ ≤ |a′ b − b′ | + |a − a′ ||b′ | + |a − a′ ||b − b′ | ≤ ε2 |a′ | + ε1 |b′ | + ε1 ε2 . c Ako je D ≥√0 onda funkcija ima nultoˇke c −b ± D x1. Nasuprot tome. tj. Op´a kvadratna funkcija je zadana formulom c f (x) = ax2 + bx + c =. Ona se moˇe napisati z b 2 b2 u obliku f (x) = a x + 2a + c − 4a . Dakle. − ).14 Nadalje. c s pogreˇka produkta nije manja od produkta pogreˇaka faktora. z c s s c tj. gdje je broj D = b2 − 4ac 2a 4a diskriminanta kvadratne funkcije. Odatle je vidljivo da je tjeme te parabole u toˇki c D b T = (− . funkcija nema realne nultoˇke. Ako je D < 0 onda kvadratna funkcija ne sijeˇe os c apscisa. ve´ tu bitan s s c utjecaj ima veliˇine faktora pomnoˇene s greˇkom kod svakog faktora.2 = . a u sluˇaju c c a < 0 je maksimum 0 za x0 = 0.2.

tj. d ∈ R. . po prethodnom vrijedi Pn (x) = Pn−1 (x)(x − α) + r. Ako je z ∈ C c nultoˇka od Pn . Ako je stupanj polinoma Pn ve´i ili jednak od stupnja polinoma Qm . gdje su a. gdje su a0 . gdje je ostatak r polinom stupnja 0. polinom s realnim koeficijentima moˇemo shvatiti i kao polinom z Pn : C → C.5 Razlomljene linearne funkcije Razlomljena linearna funkcija je zadana forax + b mulom f (x) = . b. Iz 0 = Pn (α) = r slijedi tvrdnja. odnosno s kvadratnim polinomom x2 − (z + z)x + zz = x2 − 2Re(z)x + |z|2 s realnim koeficijentima. .6 Polinomi Polinom stupnja n ∈ N je funkcija zadana formulom Pn (x) = a0 + a1 x + a2 x2 + · · · + an xn . tj.2. Prirodno podruˇje c definicije polinoma kao realne funkcije je skup R. gdje je stupanj polinoma Rp strogo manji od stupnja divizora Qm . U tom sluˇaju vrijedi Pn (x) = Pn (x). Naravno. Dakle. a2 . Funkciju je c c c a bc−ad 2 mogu´e prikazati u obliku f (x) = + c d . onda je c Pn (x) = Pn−m (x)Qm (x)+Rp (x). Odatle slijedi da za realnu nultoˇku α polinoma Pn vrijedi Pn (x) = (x − α)Pn−1(x). c c c y 0 x 1. ∀x ∈ C. a1 . . 0 = Pn (z) = Pn (z). To ima za posljedicu da se polinom s realnim koeficijentima moˇe faktorizirati u z obliku: Pn (x) = an (x − x1 )k1 · (x − xp )kp (x2 + b1 x + c1 )l1 · · · (x2 + bm x + cm )lm .2.2. ako su c c z. onda je i z nultoˇka. gdje je α = bc−ad . 0) Kartezijevog sustava transs latirati u toˇku (− d . c. (1. z nultoˇke od Pn . FUNKCIJE 15 1. c c x+ c odakle je vidljivo da je graf funkcije f mogu´e c dobiti translacijom grafa istostrane hiperbole α h(x) = . tj. c Naime. f : R \ {− d } → R \ { a }. konstanta. . Svaki polinom nad C moˇe z rastaviti na produkt linearnih polinoma (”osnovni teorem algebre”).1. tj. . a stupanj od Pn−m je razlika stupnjeva Pn i Qm . a slika je R(f ) = R \ c { a }. a ). cx + d Prirodno podruˇje definicije te funkcije je c skup D(f ) = R \ {− d }.14) gdje je n = k1 + · · · + kp + 2(l1 + · · · + lm ). an ∈ R i an = 0. Pn : R → R. Potrebno je c2 x ishodiˇte (0. onda je on djeljiv s linearnim polinomima x − z i x − z c s koeficijentima u C.

. Teorem 1. h ◦ (g ◦ f ) (h ◦ g) ◦ f .16 POGLAVLJE 1. h ◦ g. te koristimo oznaku h = g ◦ f. ∀x ∈ A. D((h ◦ g) ◦ f ) = D(f ) i D(h ◦ (g ◦ f )) = D(g ◦ f ) = D(f ). Nadalje je K((h◦g)◦f ) = K(h◦g) = K(h) i K(h◦(g◦f )) = K(h). (k = 1.8 Kompozicija funkcija. inverzna funkcija Prirodna operacija s funkcijama. Primjer 1. Dokaz: Da bismo dokazali jednakost funkcija.4. xn }. iA (x) = x i funkcija iB : B → B definirana s ∀y ∈ B.7 Racionalne funkcije P (x) . Prirodno podruˇje definicije racionalne funkcije skup R bez c nultoˇaka nazivnika Q.3. n). Kao kod svake binarne operacije ima smisla pitanje o postojanju neutralnih elemenata za tu operaciju. koja ne ovisi o tome kakve su strukture zadane na skupovima. c Definicija 1. Ako su definirane kompozicije g ◦ f . gdje je stupanj polinoma R strogo manji Q(x) Q(x) od stupnja polinoma Q. f (x) = 2x + 1 i g(x) = x2 + 2. Q poliQ(x) nomi nad R. tj. Neka su funkcije f : A → B i g : C → D. ali (g ◦ f )(0) = c g[f (0)] = g(1) = 3 = (f ◦ g)(0) = f [g(0)] = f (2) = 5.2. . onda je formulom h(x) = g[f (x)]. · · · . . Sada. gdje je ∀x ∈ R. g ◦ f = f ◦ g. Naime. tj. To se lako c vidi na primjeru funkcija f. Neka su f. gdje je Q(xk ) = 0. Tu funkciju nazivamo kompozicijom funkcija f i g. Ako je R(f ) ⊆ D(g). Oˇito postoje funkcije g ◦ f. definirana funkcija h : A → D. [h ◦ (g ◦ f )](x) = h[(g ◦ f )(x)] = h{g[f (x)]} = (h ◦ g)[f (x)] = [(h ◦ g) ◦ f ](x). gdje su P. Kompozicija funkcija je asocijativna operacija.g. g : R → R. je dana u slijede´oj definiciji. f ◦ g : R → R. Kompozicija nije op´enito komutativna operacija. . prvo dokaˇimo da su im z domene jednake.h tri funkcije. . SKUPOVI I FUNKCIJE 1. onda vrijedi h ◦ (g ◦ f ) = (h ◦ g) ◦ f . Poˇto je broj takvih nultoˇaka manji ili jednak stupc s c nju polinoma Q. Svaku racionalnu funkciju je mogu´e prikazati kao sumu polinoma i prave racionalne c P (x) R(x) funkcije. za pravila vrijedi ∀x ∈ D(f ). to je domena D(f ) = R \ {x1 .2. Racionalna funkcija je prava racionalna funkcija ako je stupanj polinoma u brojniku manji od stupnja polinoma u nazivniku. Lako se provjeri da funkcija iA : A → A definirana s ∀x ∈ A. = P1 (x) + .2. Racionalna funkcija zadana je formulom f (x) = 1.

6. ((x1 = x2 ) ⇒ (f (x1 ) = f (x2 ))). ima smisla pitanje o postojanju inverznog z elementa za neku funkciju f : A → B. Graf Γf −1 funkcije f −1 simetriˇan je grafu c Γf funkcije f s obzirom na pravac y = x koji raspolavlja 1. f −1(y)). f [g(y)] = y. kvadrant Kartezijevog koordinatnog sustava. y ∈ D(f −1)} = = {(f (x). jedinstvena. razliˇiti elementi domene se presc likaju u razliˇite slike.15) y x. Tada koristimo oznaku g = f −1 . iB ◦ f = f i f ◦ iA = f . x2 ∈ A. g1 (y) = g1 {f [g2(y)]} = (g1 ◦ f )[g2 (y)] = g2 (y). odnosno. Jedinstvenu oznaku za inverznu funkciju f −1 funkcije f moˇemo koristiti z zato ˇto je inverzna funkcija. Kod funkcije koju nazivamo konstantnom funkcijom c situacija je potpuno razliˇita. Primijetimo da suprotne implikacije od (1.x 0 f 1 1 x Dakle. Prije nego odgovorimo na pitanje za koje funkcije postoji inverzna funkcija. imaju svojstvo ∀f : A → B. c Kada imamo lijevi i desni neutralni element za operaciju ◦. x2 ∈ A. ako postoji. vrijedi Γf −1 = {(y. a iB je lijevi neutralni element za operaciju ◦ i oni su op´enito c razliˇiti.5.15) i (1. gdje je Γf simetriˇna slika grafa Γf s obzirom c na pravac y = x. iA je desni. ((f (x1 ) = f (x2 )) ⇒ (x1 = x2 )).16) (1.f x 1 f f x . Kaˇemo da je funkcija f : A → B injekcija ako vrijedi z ∀ x1 . kod funkcije koja je injektivna. tj. Neka je zadana funkcija f : A → B. ∀x ∈ A. x). Kaˇemo da je funkcija z g : B → A inverzna funkcija od funkcije f ako vrijedi g◦f = iA i f ◦g = iB . c Definicija 1. imali bismo ∀y ∈ B. FUNKCIJE 17 iB (y) = y.15) zadovoljava svaka funkcija. Definicija 1. Dakle. i 4. Naime. definirajmo slijede´e pojmove. ili ekvivalentno ∀ x1 . (1. g1 = g2 . Tamo se svi elementi domene preslikaju u c jedan element kodomene. Naime kada bi poss tojale funkcije g1 i g2 koje ispunjavaju zahtjeve iz definicije 1.5. .2. po analogiji s operacijama zbrajanja i mnoˇenje. g[f (x)] = x i ∀y ∈ B. x ∈ D(f )} = Γf .1.

Neka je funkcija f : I → R strogo monotona na intervalu I ⊆ R. Propozicija 1. (y = f (x)). Tada je ona injekcija.4.1. Kaˇemo da je funkcija f : A → B surjekcija ako je slika z funkcije jednaka kodomeni funkcije. (1. Neka je sada f bijekcija. Kaˇemo da je funkcija f : A → B bijekcija ili 1-1 ako je z ona injekcija i surjekcija. odnosno ako vrijedi ∀ y ∈ B. Za funkciju f : A → B postoji inverzna funkcija f −1 : B → A ako i samo ako je f bijekcija. Tada u prvom sluˇaju slic jedi f (x1 ) < f (x2 ).17) kazuje da je svakom y ∈ B na jedinstven (funkcijski) naˇin pridruˇen x ∈ A. Tada svaki pravac koji je paralelan s osi x smije sje´i graf funkcije u najviˇe jednoj toˇki. tj. Definicija 1. U pravilu nije lako pogoditi skup koji je slika funkcije. tj. R(f ) = B.18 POGLAVLJE 1. Tada je dobro c z . (f (x1 ) = f (x2 )) ⇒ (f −1 [f (x1 )] = f −1 [f (x2 )]) ⇔ (x1 = x2 ). Ako znamo koji skup je slika funkcije. f je injekcija. f je bijekcija. c x1 = x2 . Na taj naˇin za svaku toˇku c s c c c iz slike funkcije postoji toˇno jedna odgovaraju´a toˇka na grafu. Uvjet (1. tj. U svakom sluˇaju je c f (x1 ) = f (x2 ). Tada za svaki y ∈ B postoji x = f −1 (y) sa svojstvom f (x) = f [f −1 (y)] = y. Uzmimo bilo koje x1 . Sada smo u stanju odgovoriti na pitanje o postojanju inverzne funkcije.8. f je surjekcija. Sada. ∃ x ∈ A. c Definicija 1. Teorem 1. Dakle. tj. Dokaz: Neka postoji f −1 : B → A. Tada je x1 < x2 ili je x2 < x1 . Dokaz: Neka je funkcija strogo rastu´e na I. SKUPOVI I FUNKCIJE Svojstvo injektivnosti kod funkcija iz R u R najlakˇe moˇemo ustanoviti s z ako imamo nacrtan graf funkcije. za svaki element kodomene postoji i jedinstven je njegov original.17) Dakle. x2 ∈ I. c Svojstvo strogog rasta ili strogog pada funkcije je vaˇno zbog slijede´ih z c posljedica. y = f (x). a s tim i c c c toˇno jedan original u domeni funkcije. a u drugom f (x2 ) < f (x1 ).7. onda moˇemo jednostavno uzeti z taj skup za kodomenu i postigli smo da je dana funkcija surjekcija. a tada je joˇ teˇe dokazati tu s z ˇinjenicu. (∀y ∈ B) (∃!x ∈ A) (y = f (x)).

5.3. U z suprotnom bi vrijedilo da postoje y1 . g : y → x. Linearna funkcija zadana formulom f (x) = kx + l. ˇto je suprotno pretpostavci. y2 < y1 . y1 < y2 i f −1 (y2 ) < f −1 (y1 ). g = f −1 . onda je po propoziciji 1. c = b = 0) kao neutralni element. d ∈ R ima inverznu funkciju zadanu formulom f −1 (x) = −dx + b . c c Dokaz: Ako je funkcija f : I → R strogo rastu´a surjekcija na intervalu c I ⊆ R. Primjer 1. g[f (x)] = g(y) = x i ∀y ∈ B. y 1 f 1 0 f 1 x ax + b . te postoji f −1 : R(f ) → I. Iz ovoga je odmah vidljivo da vrijedi 1 l f −1 (x) = x − . s Primjer 1. Razlomljena linearna funkcija zadana formulom f (x) = . njegov origk inal. Neka je funkcija f : I → R strogo rastu´a (padaju´a) c c surjekcija na intervalu I ⊆ R. Lako se vidi da je cx − a skup svih razlomljenih linearnih funkcija (nekomutativna) grupa s obzirom na kompoziciju kao grupnu operaciju i identitetu (a = d = 1. No tada bismo zbog strogog rasta funkcije f imali f [f −1 (y2 )] < f [f −1 (y1 )]. y2 ∈ R(f ). f bijekcija.1. (y1 < y2 ) ⇒ (f −1 (y1 ) < f −1 (y2 )). za bilo koji y ∈ R posy−l toji jedinstven x = ∈ R. FUNKCIJE 19 definirana funkcija g : B → A.2. Tada ona ima inverznu funkciju koja je strogo rastu´a (padaju´a) na R(f ). k = 0. b. Naime. Propozicija 1. c. koja je isto razlomljena linearna funkcija. Naime. y2 ∈ R(f ). Pokaˇimo da za bilo koje y1 . k k Grafovi of f i f −1 su simetriˇni na pravac c y = x.1. Pokaˇimo da ta funkcija zadovolz java uvjete iz definicije 1. f [g(y)] = f (x) = y.4.2. cx + d gdje su a. tj. je bijekcija f : R → R. ∀x ∈ A. Dakle.

f (n) = an . +∞ . c Za razliku od neparnih potencija. pa tako nisu injekcije te nemaju inverze. an am = an+m funkcija f : Z → R+ zadovoljava: (i) f (0) = 1. +∞ i koje imaju inverzne funkcije f− : [0.2. s 1 Funkcija se lako proˇiruje dalje do f : Z → R+ . ∀n ∈ N. +∞ → [0.+∞ su strogo rastu´e bijekcije f+ : [0. stavljanjem f (−n) = n .2. Neka je q = m ∈ Q. Medutim. Definiramo: a1 = a an+1 = an · a. SKUPOVI I FUNKCIJE 1. logaritamska funkcija. n ∈ N. Zbog ∀ n. +∞ . ∀ n. njihove restrikcije f+ = f |[0.0] c koje su strogo padaju´e funkcije f− : −∞. ∀x ∈ R. neparne korijene. To su neparne i strogo rastu´e funkcije na R. a > 0 i a = 1. n ∈ N. gdje s n √ su m ∈ Z. su parne funkcije f : R → [0. parne potencije zadane formulom f (x) = x2n . Ako c definiramo f (0) = a0 = 1. n . Proˇirimo funkciju f na skup racionalnih brojeva Q. To su bijekcije s R na R i imaju inverze √ f −1 (x) = 2n+1 x. ∀x ∈ R. m ∈ N. 0] . op´a potencija c Neka je a ∈ R. onda smo proˇirili funkciju do f : N ∪ {0} → R+ . pa definiramo vrijednost funkcije s f (q) = f ( m ) = n am . ∀n ∈ N. f (1) = a. +∞ → [0. +∞ .20 POGLAVLJE 1. (ii) f (n + m) = f (n)f (m). c −1 One imaju inverzne funkcije f+ : [0.9 Korijeni y 1 f 1 Neparne potencije su funkcije zadane formulom f (x) = x2n+1 . 0] → c −1 [0. Mogu´e je uzeti i druge restrikcije f− = f | −∞. s a ∀n ∈ N. Na ovaj naˇin smo definirali funkciju f : N → R+ . y 0 f 1 x 1 f 1 0 f 1 x 1. ∀x ∈ R. n ∈ N.10 Eksponencijalna funkcija na Q. m ∈ Z. +∞ → −∞.

f (1) = a > 0 i f (x + y) = f (x)f (y). c ′ Uzmimo q = m . mn′ < m′ n. y ∈ R. c Vrijedi loga 1 = 0 i loga a = 1 za sve 0 < a = 1. +∞ . +∞ . ∀x ∈ 0. Naime. logb a . FUNKCIJE 21 √ mn′ + m′ n m m′ nn′ + ′ ) = f( )= amn′ +m′ n = n n nn′ √ ′ √ √ √ n′ m′ m nn′ nn′ amn′ am n = n am am′ = f ( )f ( ′ ) = f (q)f (q ′). q < q ′ . Sada funkcionalna c jednadˇba ima oblik z ax+y = ax ay . ∀ q. n n ′ ′ 0 a 1 a 1 tj. +∞ tako da vrijedi c f (0) = 1. a 1 0 1 x To slijedi iz injektivnosti eksponencijalne funkcije i aloga (xy) = xy = aloga x aloga y = aloga x+loga y .1. q ′ = m′ ∈ Q.5.2. f (q) < 0 ′ f (q ). ∀x. f (q + q ′ ) = f ( Tako smo dobili funkciju f : Q → R+ koja i dalje zadovoljava funkcijsku jednadˇbu f (q + q ′ ) = f (q)f (q ′). ∀x ∈ 0.5. ∀x. y ∈ R. +∞ strogo rastu´a na Q. tj. +∞ → R koja je strogo rastu´a za c a > 1 i strogo padaju´a za 0 < a < 1. ∀x ∈ 0. +∞ . Zadatak 1.2. zovemo eksponencijalna funkcija s bazom a i oznaˇavamo s f (x) = expa (x) = ax . y ∈ 0. Bijekciju iz teorema 1. √ n′ ′ odnosno n am < am . y 0 a 1 Eksponencijalna funkcija ima inverznu funkciju f −1 : 0. q ′ ∈ Q. ∀x. Za a. +∞ . Postoji toˇno jedna bijekcija f : R → 0. Tu c funkciju zovemo logaritamska funkcija s bazom a i oznaˇavamo s f −1 (x) = loga x. pa zbog strogog rasta funkcije√x → √ √ nn′ nn′ nn′ 1 x na R+ imamo √ amn′ < am′ n . Funkcionalna jednadˇba za logaritamsku funkciju z ima oblik loga (xy) = loga x + loga y. Tada je amn < am n . z x Teorem 1. b > 0 dokazati da vrijedi loga x = logb x . = n n Pokaˇimo da je za a > 1 funkcija f : z y Q → 0.

(1. 1. ∀x ∈ R \ {0} shx e −1 shx = y (sinus hiperbolni). Specijalno.22 POGLAVLJE 1.11 Hiperbolne i area funkcije c Pomo´u eksponencijalne funkcije definiramo hiperbolne funkcije slijede´im c formulama: ex − e−x . veljaˇa 1561. za a = e ≈ 2. ∀x ∈ R 2 ex + e−x . Sada je mogu´e definirati op´u potenciju f : 0. (1. sijeˇanj 1630. ∀x ∈ R chx e +1 chx e2x + 1 cthx = = 2x .) engleski c c matematiˇar c 1 .19) (tangens hiperbolni).21) y ch cth 1 1 1 x e 2 0 sh x th 0 x Henry Briggs (Worley Wood. – Oxford. 26.20) (kotangens hiperbolni). +∞ → R kao funkciju c c α def α ln x zadanu formulom f (x) = x = e .18) (kosinus hiperbolni).2. SKUPOVI I FUNKCIJE Rjeˇenje: Formula slijedi iz injektivnosti eksponencijalne funkcije i s blogb x = x = aloga x = blogb a loga x = bloga x logb a . (1.71828182 oznaˇavamo loge = ln i zovemo c prirodni logaritam.(1. a za a = 10 piˇemo log10 = log i zovemo Briggsov1 ili s dekadski logaritam. ∀x ∈ R chx = 2 shx e2x − 1 thx = = 2x .

th. Odatle je x = ln(y + y 2 + 1). y = shx = . cth su neparne. z Mogu´e rjeˇenja te jednadˇbe su u = y ± y 2 + 1.). Za x.22) (1. +∞ . th : R → −1. FUNKCIJE 23 Funkcije sh. Funkcije sh. Za primjer pokaˇimo (1. slijedi da su navedene funkcije injekcije. Tada je ex − e−x − 2 2y = 0. ch(x + y)chx ch(x + y)chx (1. a zbog neparnosti strogo raste i na R. +∞ (dokazati ´emo u korolaru c 3. y > 0 imamo ch(x + y) = chx chy + shx shy > chx chy > chx. +∞ → [1. Zbog parnosti ch strogo pada na −∞. odnosno. ex i −e−x strogo rastu. 2 Iz ovih osnovnih formula lako se dobivaju mnoge druge formule za sumu ili produkt hiperbolnih sinusa i kosinusa.18) i za sh (1. Nadalje. Naime. ch(x + y) = chx chy + shx shy. +∞ bijekcije. Iz ch2 x = 1 + sh2 x ≥ 1 slijedi da je R(ch) ⊆ [1.23) tj. Zbog u = ex > 0 jedino c s z rjeˇenje je u = ex = y + y 2 + 1. z cth : R \ {0} → R \ [−1. tj.7. moˇemo dokazati da su funkcije sh : R → R.2. +∞ . kao i za hiperbolni tangens i kotangens. ex − e−x Neka je y ∈ R(sh).+∞ = Ch : [0. thx Zbog neparnosti je cth strogo padaju´a i na −∞. pa ch strogo raste na [0.19). ch i th strogo rastu na [0. thx < th(x + y). +∞ . Odatle i iz propozicije c 1. uz zamjenu u = ex dobijemo jednadˇbu u2 − 2yu − 1 = 0. 1 .22): z 1 shx chy + chx shy = [(ex − e−x )(ey + e−y ) + (ex + e−x )(ey − e−y )] = 4 1 = (ex+y + ex−y − e−x+y − e−x−y + ex+y + e−x+y − ex−y − e−x−y ) = 4 1 = (ex+y − e−(x+y) ) = sh(x + y). 0]. y > 0 je th(x + y) − thx = sh(x + y)chx − ch(x + y)shx sh(y) = > 0.1. 0 . ∃x ∈ R. c Odatle za x. Takoder vrijede adicione formule sh(x + y) = shx chy + chx shy. odnosno th strogo raste na R+ . Osnovna formula koja vrijedi za hiperbolne funkcije je ch2 x − sh2 x = 1 i slijedi direktno iz definicija za ch (1. a ch je parna funkcija. gdje s .1. zbog cthx = 1 slijedi da cth strogo pada na 0. 1] i ch|[0. pa sh kao suma strogo rastu´ih je strogo c rastu´e funkcija na R. +∞ . a cth strogo pada na 0. Uz pretpostavku da je R(exp) = 0. +∞ .

1 . x = s 2 − 1). 1 1+y ln . 1 . ∀x ∈ R \ [−1. Ako je z drugi krak odmaknut od prvoga u pozitivnom smjeru (suprotnom od smjera kazaljke na satu). Dakle. inverzna funkcija sh−1 : R → R je definirana formulom √ sh−1 x = ln(x + x2 + 1). k ∈ Z. Odatle je e2x + 1 ex + e−x .24 POGLAVLJE 1. je R(cth) = { 1 . +∞ . ∀x ∈ [1. tj. Sada uzmimo bilo koji y ∈ R i neka je x = ln(y + y 2 + 1).12 Trigonometrijske i arkus funkcije Neka je u Kartezijevom koordinatnom sustavu zadana kruˇnica polumjera z 1 (trigonometrijska kruˇnica) i na njoj srediˇnji kut α s vrhom u ishodiˇtu. 2 Tada dobijemo jednadˇbu e2x − 2yex + 1 = 0. tj. 1 i da je inverzna funkcija th−1 : −1. Neka je y ∈ R(Ch) ⊆ [1. y = Chx = Zbog cthx = 1 . R(sh) = R. puni kut je 2π radijana. α(x) = α0 (rx ). ∃x ∈ R. bijekcija. 2 1−x (1 − y)e2x = 1 + y. Tu funkciju je mogu´e proˇiriti do z c s funkcije α : R → K. 2π → K. Odatle dobivamo R(Ch) = [1. 0 ≤ rx < 2π. a pravi kut je π radijana. ∃x ∈ [0. ∀x ∈ −1. 2 x−1 1. t thx −1 Takoder slijedi da je cth : R \ [−1. +∞ . z x No. Kutu α pridruˇujemo realan broj z koji odgovara duljini luka na kruˇnici koji odsjecaju krakovi kuta α. odnosno ex = y ± y 2 − 1. 1] → R \ {0} zadana formulom cth−1 x = 1 x+1 ln . a u suprotnom je negativan.2. x ≥ 0 ⇒ e ≥ 1 pa je jedino rjeˇenje ex = y + y 2 − 1. +∞ i funkcija Ch−1 : R → R ln(y+ y √ je definirana formulom Ch−1 x = ln(x + x2 − 1). +∞ . onda je kut pozitivan. SKUPOVI I FUNKCIJE je funkcija y → ln(y + y 2 + 1) definirana na R. Dakle. Tu mjeru kuta nazivamo radijan. tj. gdje je x = 2kπ +rx . Sa slike je jasno da je pridruˇivanje koje realnim brojevima koji z 2 odgovaraju radijanima pripadnih srediˇnjih kutova pridruˇuje toˇke jediniˇne s z c c kruˇnice K. ∀x ∈ R\{0}. ∀x ∈ R. Jasno je da odatle slijedi y = sh x. α0 : [0. 1]. t ∈ −1. Kao u prethodnom sluˇaju c 2 1−y zakljuˇujemo R(th) = −1. odnosno x = Neka je y ∈ R(th) ⊆ −1. 1 → R c 1+x 1 definirana formulom th−1 x = ln . z s s a prvi krak mu je pozitivni dio osi x. 1 } = R\[−1. tj. 1]. . y = thx = e2x − 1 .

a cos parna funkcija. Iz slike je jasno da vrijedi sin x = cos(x − π ). Nadalje. pa taj skup nema minimum ve´i od 0. z B = (1. 1). ∀x ∈ R. ∀x ∈ R. cos α sin α y 1 25 C A B Α D 0 x Definicija 1. sin je neparna. ˇto je osnovna trigonometrijska jednakost. Svaki τ ∈ Q+ je njen period. Iz sliˇnosti c pripadnih pravokutnih trokuta vrijedi sin α cos α tg α = i ctg α = . 1] su periodiˇke s temeljnim c periodom 2π. sin α). vrijedi sin(x + 2π) = sin x i cos(x + 2π) = cos x.1. ∀x ∈ R. tg α) i C = (ctg α.2. s (1. c 1 y sin Π 0 Π 2 Π x cos Funkcije sin : R → [−1. FUNKCIJE Sada ´emo c geometrijski definirati trigonometrijske funkcije sinus (sin). onda je nτ takoder period od f . f : R → R definirana s f (x) = 1 za x ∈ Q i f (x) = 0 za x ∈ Q. tangens (tg ) i kotangens (ctg ) tako da pridruˇimo koordinate A = (cos α. 2) f (x + τ ) = f (x). ako je τ > 0 period funkcije f . kosinus (cos). S druge strane postoje periodiˇke funkcije koje nemaju temeljnog c perioda kao npr. 2 Sa trigonometrijske kruˇnice je vidljivo da vrijedi z cos2 x + sin2 x = 1.9. Primijetimo. odnosno. ∀n ∈ N. Za funkciju f : D(f ) → R kaˇemo da je periodiˇka perioda z c τ > 0 ako vrijedi 1) ∀x ∈ D(f ) ⇒ x + τ ∈ D(f ). 1] i cos : R → [−1. cos x = 2 sin(x + π ). ∀x ∈ R. Ako postoji najmanji period τ0 > 0 onda njega zovemo temeljni period funkcije f . tj.24) . ∀x ∈ D(f ).

sin α).25) Na slici desno istaknute su toˇke c A = (cos β. k ∈ Z} → R imaju 2 sin(x + π) − sin x osnovni period π. Funkcije tg i ctg su neparne. SKUPOVI I FUNKCIJE Sada ´emo geometrijski dokazati osnovni adicioni teorem za funkciju kosc inus: cos(x + y) = cos x cos y − sin x sin y. ∀ x. B = (1. C) = d(B. 2 sin x cos y = 0 Β Α Β y 1 D C B x A (1. − sin β).26 POGLAVLJE 1. 2 1 sin x sin y = [cos(x − y) − cos(x + y)]. 2 2 2 Iz prethodnih formula lako dobijemo 1 [sin(x + y) + sin(x − y)].25). tj. y ∈ R. sin(α + β)).26) Funkcije tg : R \ { π + kπ.25) lako slijedi adicioni teorem za funkciju sinus: π π π sin(α+β) = cos( −α−β) = cos( −α) cos β+sin( −α) sin β = sin α cos β+cos α sin β. k ∈ Z} → R i ctg : R \ {kπ. D = (cos(α + β). Iz sliˇnosti trokuta △ OAC i △ OBD slijedi c jednakost duljina d(A. To slijedi iz tg (x + π) = = = tg x i cos(x + π) − cos x 1 ctg x = tg x . C = (cos α. Iz (1. . (1. 2 1 cos x cos y = [cos(x + y) + cos(x − y)]. D). 0). (cos β − cos α)2 + (− sin β − sin α)2 = (1 − cos(α + β))2 + (0 − sin(α + β))2 ⇒ cos2 β − 2 cos β cos α + cos2 α + sin2 β + 2 sin β sin α + sin2 α = = 1 − 2 cos(α + β) + cos2 (α + β) + sin2 (α + β) ⇒ 2 − 2 cos α cos β + 2 sin α sin β = 2 − 2 cos(α + β) ⇒ (1.

1]. 1] → [0. π . π] → [−1. Tg : − π . 2 2 Cos : [0. π → R. pa zato nemaju inverzne funkcije.π] . jesu injekcije. 1] → [− π . π].π . Cos = cos |[0.1. 2 2 Ctg−1 = arcctg : R → 0. π i Ctg = ctg | 0. Tg−1 = arctg : R → − π . 2 2 Ctg : 0. parovi inverznih funkcija su: 2 2 Sin : [− π . y Π . π ] → [−1. y Π 2 1 arcsin Sin arccos Π 2 1 Π 2 1 0 1 Π x 2 1 0 1 Π 2 x Cos Sin−1 = arcsin : [−1. 2 2 Tg = tg | − π . c njihove restrikcije na dijelove podruˇja definicije na kojem su strogo monoc tone. 1]. Tako definiramo Sin = sin |[− π . Dakle.2. π ] . Medutim. FUNKCIJE 27 y y tg ctg 1 1 Π 2 0 Π 2 x Π Π 2 0 Π 2 Π x Periodiˇke funkcije nisu injekcije. π → R. π . π ]. 2 2 Cos−1 = arccos : [−1.

(n + 1)π] vrijedi Cos−1 (x) = n −1 π (−1)n (Cos (x) − 2 ) + nπ + π . ∀x ∈ R. Zato za n = 2m. π +nπ = Tgn vrijedi Tg−1 (x) = Tg−1 (x) + nπ. Njena 2 2 2 2 −1 z inverzna funkcija Sinn : [−1.4. 1]. s z −1 Rjeˇenje: Za svako n ∈ Z je xn = Sinn (b) = (−1)n Sin−1 (b) + nπ i s −1 −1 π n yn = Cosn (b) = (−1) (Cos (b) − 2 ) + nπ + π . Isto tako je cos |[nπ. a za n = 2m − 1. Zadatak 1.3. imamo c Sin−1 (a) + 2mπ ≤ x ≤ Sin−1 (b) + 2mπ. SKUPOVI I FUNKCIJE y Tg Π 2 1 Ctg Π 21 arctg Π 2 Π 2 0 Π 2 x 0 Π 2 arcctg x Naravno. π + nπ] moˇe se dobiti kao 2 2 −1 −1 n Sinn (x) = (−1) Sin (x) + nπ. n Zadatak 1. to nisu jedine restrikcije koje su bijekcije. Za svako n ∈ Z je sin |[− π +nπ.3 Aksiomi polja R.28 y POGLAVLJE 1. 1] bijekcija. 1] → [nπ. 2 Joˇ je jednostavniji sluˇaj inverznih funkcija restrikcija od tg i ctg . ∀x ∈ R i analogno n 2 2 za ctg | nπ. 2 Rjeˇenje: Treba uzeti u obzir da su funkcije Sin−1 strogo rastu´e za parne s c n i strogo padaju´e za neparne n ∈ Z. supremum i infimum.(n+1)π] = Cosn : [nπ. π +nπ] = Sinn : [− π + nπ. Za s c tg | − π +nπ. ∀x ∈ [−1. 1] bijekcija i za −1 njenu inverznu funkciju Cosn : [−1. ∀x ∈ [−1. 1] → [− π + nπ. (n + 1)π] → [−1. s z 1. . π + nπ] → [−1. m ∈ Z. 1]. m ∈ Z. Rijeˇimo jednadˇbe sin x = b i cos y = b za b ∈ [−1. 1]. potpunost U ovoj toˇki uvodimo aksiomatiku skupa realnih brojeva koja karakterizira c sva njegova svojstva s obzirom na algebarsku strukturu i uredaj na njemu. je Sin−1 (b) + (2m − 1)π ≤ x ≤ Sin−1 (a) + (2m − 1)π.(n+1)π = Ctgn vrijedi Ctg−1 (x) = Ctg−1 (x) + nπ. Rijeˇimo nejednadˇbu a ≤ sin x ≤ b za −1 < a < b < 1.

AKSIOMI POLJA R. y. Svaki element iz R ima inverz za zbrajanje (suprotni): ∀x ∈ R. A 9. A 4. ·) nazivamo poljem. Asocijativnost mnoˇenja: z ∀x. y ∈ R. ∃!(−x) ∈ R.1 Aksiomi polja R R je komutativna grupa s obzirom na operaciju zbrajanje + : R × R → R. A 6. y ∈ R. R \ {0} je komutativna grupa s obzirom na mnoˇenje · : R × R → R.3. Komutativnost zbrajanja: ∀x.1. A 1. 1 1 1 ∈ R. ∃!x−1 = A 8. z A 5. x + y = y + x. Asocijativnost zbrajanja: ∀x. x x x . A 3. distributivnost mnoˇenja prema zbrajanju: z ∀x. A 7. x + (y + z) = (x + y) + z. A 2. Postoji jedinstven neutralni element 1 (jedinica): ∃!1 ∈ R. SUPREMUM I INFIMUM. y. +. POTPUNOST 29 1. ∀x ∈ R 1 · x = x · 1 = x. Komutativnost zbrajanja: ∀x. z ∈ R. Uredenu trojku (R. Svaki element iz R \ {0} ima inverz za mnoˇenje (reciproˇni): z c ∀x ∈ R \ {0}. xy = yx. x + (−x) = (−x) + x = 0. ∀x ∈ R 0 + x = x + 0 = x. x(yz) = (xy)z.3. Postoji neutralni element 0 (nula): ∃!0 ∈ R. z ∈ R. x(y + z) = xy + xz. y. x = x = 1. 1 = 0. z ∈ R.

Suprotni i reciproˇni brojevi su jedinstveni. Kad bi bilo 0x = 0. imali bi a = a + 0 = 0. Po definiciji suprotnog elementa je −x+(−(−x)) = (−(−x))+(−x) = 0 i −x + x = x + (−x) = 0. 4. Iz aksioma dokaˇimo neka poznata svojstva operacija zbraz janja i mnoˇenja. Pokaˇimo da je −0 = 0. Pokaˇimo (ab = 0) ⇔ ((a = 0) ∨ (b = 0)). 0x = (0 + 0)x = 0x + 0x = 2 · 0x. Imamo (−1)(−1) + (−1) = (−1)(−1) + (−1)1 = (−1)((−1) + 1) = (−1)0 = 0 i isto tako (−1) + (−1)(−1) = 0. Odatle je (−1)(−1) = −(−1) = 1. c Neka je a ∈ R i c ∈ R. slijedi x = −(−x). kada bi postojao broj b ∈ R. a+c = c+a = 0. Za svako x ∈ R vrijedi x0 = 0x = 0. z 5. z 1. onda bi taj element imao inverz. ako je b = 0. Vrijedi ∀x ∈ R.5. pa je c −1 −1 b = 1 · b = a ab = a 0 = 0. a odatle 0 = 1. To se protivi zahtjevu iz A6. 0 je jedinstven neutralni element za zbrajanje i 1 je jedinstven neutralni broj za mnoˇenje. pa zbog jedinstvenosti nule vrijedi −0 = 0. Tada bi vrijedilo −a = −a + 0 = −a + (a + c) = (−a + a) + c = 0 + c = c. Ako je a = 0 onda a ima reciproˇni element. Naime. −(−x) = x. Dokaz jedinstvenosti reciproˇnog broja s c je analogan. Vrijedi (−1)(−1) = 1. a = 0 sa svojstvo da ∀x ∈ R a + x = x + a = x. SKUPOVI I FUNKCIJE Primjer 1. Iz jedinstvenosti elementa s danim svojstvom za −x. Obratna tvrdnja slijedi iz 5. z Kada bi postojao broj a ∈ R. c = −a njegov suprotni broj. Za svaki x ∈ R vrijedi x + (−0) = x + 0 + (−0) = x + 0 = x i −0 + x = −0 + 0 + x = 0 + x = x. 3. 7. imali bi b = b1 = 1. Analogno. a to je kontradikcija. onda je a = 0. tj. ˇto je kontradikcija.30 POGLAVLJE 1. pa bi slijedilo 1 = 2. z Neka vrijedi ab = 0. 6. Analogno. b = 1 sa svojstvo da ∀x ∈ R bx = xb = x. . 2.

A 12. S = ∅. ako je omeden odozdo i odozgo u R.3. Kaˇemo da je S ⊂ R. A 11.3. POTPUNOST Na skupu R je zadan linearan (totalan) uredaj ≤. x ≤ M. S = ∅. Broj m zovemo donja meda ili minoranta skupa S. z A 13. ako postoji broj z m ∈ R takav da vrijedi ∀x ∈ S. Uredaj je u skladu s operacijama zbrajanja i mnoˇenja. y. SUPREMUM I INFIMUM. 31 Imamo x ≤ y ⇒ y − x ≥ 0 ⇒ (y − x)z ≥ 0 ⇒ yz − xz ≥ 0 ⇒ xz ≤ yz. Broj M zovemo gornja meda ili majoranta skupa S. (x ≤ y) ∨ (y ≤ x).2 Supremum i infimum skupa. Primjer 1. S = ∅. AKSIOMI POLJA R.1. ≤) je uredeno polje. z ∈ R. ·. ((x ≤ y) ∧ (y ≤ z)) ⇒ (x ≤ z). Primjer 1. (Q. A 10. omeden odozgo u R. +. potpunost Definicija 1. je omeden u R. Vrijedi monotonost mnoˇenja: z ((x ≤ y) ∧ (z ≥ 0)) ⇒ (xz ≤ yz). Linearnost uredaja: ∀x. ·. Antisimetriˇnost uredaja: c ∀x. ako z postoji broj M ∈ R takav da vrijedi ∀x ∈ S. Kaˇemo da je S ⊂ R. Uskladenost mnoˇenja: z ((x ≥ 0) ∧ (y ≥ 0)) ⇒ (xy ≥ 0). omeden odozdo u R. Uskladenost zbrajanja: (x ≤ y) ⇒ (∀z.7.6. m ≤ x.10. A 14. y ∈ R. (x + z ≤ y + z)). Tranzitivnost uredaja: ∀x. ((x ≤ y) ∧ (y ≤ x)) ⇒ (x = y). . 1. ≤) je uredeno polje. (R. Skup S ⊂ R. y ∈ R. +.

)′ ∀ε > 0. ∃n ∈ N. c Zadatak 1. zovemo uredeno potpuno polje. To znaˇi da je skup A = {na. Pokaˇite bez upotrebe A 15. na > b. b ∈ R. (ii. L − ε < x. a > 0. c Definicija 1. onda on ima beskonaˇno mnogo majoranti. c − ε < na. na ≤ b.32 POGLAVLJE 1. Sada za ε = a > 0 dobijemo c − a < na. c A 15.11. ≤) je uredeno potpuno polje. a < x. postoji c = sup A. a > 0. Dakle (R. ˇto je s kontradikcija s ˇinjenicom da je c gornja meda od S. Supremum koji je u skupu nazivamo maksimum. a < L. Uredeno polje koje zadovoljava i A 15.5. ∃x ∈ S. ∃x ∈ S. svaki ve´i broj je takoder majoranta. Sada c c po A15. da Arhimedov aksiom vrijedi u z skupu Q.) pisati u obliku: c (ii. ∀n ∈ N.) ∀x ∈ S. x ≤ L. Aksiom potpunosti: Svaki neprazan odozgo omeden podskup S ⊂ R ima supremum u R. ˇ Cesto je praktiˇno uvjet (ii. Teorem 1. Dokaz: Pretpostavimo da tvrdnja teorema nije istinita.) ∀a ∈ R. ·. s L = sup S je karakteriziran slijede´im svojstvima: c (i. ako S ima majorantu. ∀n. Broj L ∈ R koji je najmanja majoranta nepraznog odozgo omedenog skupa S ⊂ R nazivamo supremum skupa S i piˇemo L = sup S.6 (Arhimedov aksiom). . n ∈ N} odozgo ograniˇen skup u R. na ≤ c i ∀ε >. U tom svjetlu ima smisla slic jede´a definicija. b ∈ R. odnosno c < (n + 1)a ∈ A. ∃n ∈ N. tj. ako je L = sup S ∈ S onda je L = max S. tj. tj. U skupu R vrijedi tvrdnja: ∀ a. neka vrijedi: ∃ a. b > 0. +. Sada smo u mogu´nosti zadati posljednji aksiom skupa R. SKUPOVI I FUNKCIJE Jasno. b > 0. c Naime.

x + ε ∩ Q = ∅.8.7. z ∀ε > 0. ∀n ∈ N. m ∈ N. n ≤ m. mε > 1. m′ . Pokaˇimo da vrijedi: a ∈ Q. n+1 Iz Arhimedovog aksioma slijedi postojanje m ∈ N. Naime. tj. Dakle.1. POTPUNOST 33 Rjeˇenje: Dovoljno je pokazati da ∀k. n z Rjeˇenje: Skup S je odozgo ograniˇen s 1. tj. SUPREMUM I INFIMUM. 1 < q. Kada bi bilo a2 < 2. m ∈ N. Dokaˇite da je Q gust u R. x − ε. a je majoranta od S. Obratno. . postoji k k n ∈ N takav da je nmk ′ > m′ k. Tada za n = m imamo mk ≤ m ⇒ k = 1. Primjer 1. Pokaˇimo da ne postoji najmanja majoranta skupa S u Q. Skup S nema maksimalan element. Neka je a z bilo koja majoranta skupa S. Uzmimo bilo koji ε > 0. Neka z S 2 je a ∈ Q.3. ˇto nije istina ve´ s c ′ za n = m + 1. tj. Sada za svaki q = m . Utvrdite da li postoji i ako postoji odredite supremum skupa n S = { n+1 . majoranta od S. n ∈ N}. m. Tada je n2 (2 − q 2 ) > n(2q + 1) = 2nq + n ≥ 1 1 2nq + 1 ⇒ (q + n )2 < 2. Trebamo na´i n ∈ N tako da c vrijedi 1−ε< n ⇔ (1 − ε)(n + 1) < n ⇔ −nε + 1 − ε < 0 ⇔ 1 < (n + 1)ε. q ′ = m′ ∈ Q. n+1 ≤ 1. ∃n ∈ N. Pokaˇimo s c da je 1 = sup S. k. postoji majoranta n n n 1 a′ = a − n ∈ Q. ∀n ∈ N. Uzmimo sada n = m − 1 i imamo tvrdnju. odnosno nq > q ′ . ∀x ∈ R. a > 0. onda bi a bio maksimum od S. za bilo koji q ∈ S po Arhimedovom aksiomu za brojeve 2 − q 2 > 0 i 2q + 1 > 0 postoji n ∈ N tako da je n(2 − q 2 ) > 2q + 1. Zadatak 1. Polje Q nije potpuno. k ′ ∈ N. nk ≤ m. postoji q ′ = q + n ∈ S. No tada bi vrijedilo ∀n ∈ N. Tada je a = 2 ( 2 ∈ Q). a′ < a. nk > m. a > 0. Odatle je 2 2 1 1 2a < a2 − 2 < a2 − 2 + ⇒ 2 < a− . Oˇito je S odozgo omeden s c 2 ∈ Q. Zadatak 1. a takvog nema. mora biti a2 > 2. U suprots nom bismo imali k. Neka je S = {q ∈ Q. Dakle. q ′ > q. Tada po Arhimedovom aksiomu za brojeve a2 − 2 > 0 i 2a > 0 postoji n ∈ N takav da vrijedi n(a2 − 2) > 2a. ako je 0 < a i a2 > 2. je majoranta od√ ⇔ a2 > 2. onda za svaki q ∈ S imamo q 2 < 2 < a2 ⇒ q < a.6. q 2 < 2}. AKSIOMI POLJA R. Dakle.

−x ≤ −m. Zadatak 1. ∃x ∈ S. svaka minoranta skupa B ujedno je i minoranta skupa A. . x < ℓ + ε. postoji m ∈ R tako da vrijedi ∀x ∈ S. Definicija 1. S = ∅.34 POGLAVLJE 1. ako je ℓ = inf S ∈ S onda je ℓ = min S. a > ℓ. ∃x ∈ S. . postoji infimum skupa S.) ∀a ∈ R. (ii. odozdo ograniˇen skup. Tada postoji c ℓ = inf S ∈ R. Neka je 1 ≤ k0 < n najve´i od indeksa za koje je c q2 −q1 s αk ≤ x − ǫ. s c (q ≤ x − ǫ) ∨ (x + ε ≤ q). SKUPOVI I FUNKCIJE Rjeˇenje: U suprotnom sluˇaju bi vrijedilo ∃ε > 0. ∀q ∈ Q. n). Analogno. Teorem 1. Infimum koji je u skupu nazivamo minimum. Skup S je odozdo omeden u R. tj. Neka je S ⊂ R. To moˇemo z napisati i na slijede´i naˇin: ∀x ∈ S . to vrijedi sup A ≤ sup B.)′ ∀ε > 0. m ≤ x. Dokaz: Neka je S− = {−x. x < −L + ε. −x ≤ L i ∀ε > 0. Uzmimo k n ∈ N tako da vrijedi 2nε > q2 − q1 i odredimo αk = q1 + n (q2 − q1 ) ∈ Q (k = 0. tj. c c . ∀ − x ∈ S− .) ∀x ∈ S.12. skup S− je odozgo omeden u R. x ∈ S}. ˇto je kontradikcija s izborom broja n. 1. Tada je ∀−x ∈ S− . tj. Odatle za infimum skupa a kao najve´u minorantu od A vrijedi inf A ≥ inf B. c Aksiom A 15.7. x < a. pa je infimum od B minoranta za A. Rjeˇenje: Svaka majoranta skupa B ujedno je i majoranta skupa A. Slijede´i teorem opisuje to svojstvo na prihvatljiviji naˇin. ∃x ∈ R. (ii. Tada je sup A ≤ c sup B i inf A ≥ inf B. . c c To kazuje da je ℓ = −L = inf S. s ℓ = inf S je karakteriziran slijede´im svojstvima: c (i.8. postoji L = sup S− ∈ R. −L ≤ x i ∀ε > 0. tj. L − ε < −x. Broj ℓ ∈ R koji je najve´a minoranta nepraznog odozdo c omedenog skupa S ⊂ R nazivamo infimum skupa S i piˇemo ℓ = inf S. ∃x ∈ S. ∃ − x ∈ S− . Neka je q1 ≤ x − ǫ i x + ε ≤ q2 . ℓ ≤ x. Prema A 15. tj. . Neka je A ⊆ B ⊂ R i B ograniˇen skup. Poˇto je supremum od A najmanja majoranta s skupa A. Tako s je i sup B majoranta za A. Zbog x + ε ≤ αk0 +1 vrijedi n = αk0 +1 − αk0 ≥ 2ε. n − 1. karakterizira svojstvo potpunosti koje razlikuje polje R od polja Q.

9. inf B] ⊆ [an . ∀y ∈ B. tj. z . an ≤ an+1 i bn+1 ≤ bn . i y ≤ sup B. B ⊂ 0. Za sve n ∈ N oˇigledno vrijedi an ≤ bn .3. y ∈ B} odozgo ograniˇen i vrijedi c sup(AB) = sup A sup B. x ∈ A. Neka su A. ∀n ∈ N. n ∈ N} i B = {bn . ∀n ∈ N. Zadatak 1.5.3 Eksponencijalna funkcija na R (I. Tada je x + y > sup A − 2 + B − 2 = sup A + sup B − ε. SUPREMUM I INFIMUM. Ako je n = m onda je to jasno. m ∈ N.6) Cantorovim aksiomom (teorem 1. tj. ∀x ∈ A. sup A + sup B je gornja meda skupa A + B. bn+1 ] ⊂ [an . dakle. 3. B ⊂ R odozgo ograniˇeni neprazni skupovi.) U ovoj toˇki ´emo proˇiriti eksponencijalnu funkciju do skupa R i tako se c c s uvjeriti da je teorem 1.8).10. vrijedi x + y ≤ s sup A + sup B. AKSIOMI POLJA R. c analogno vrijedi za m < n. Postoje x ∈ A i y ∈ B takvi da je ε ε ε ε sup A − 2 < x i sup B − 2 < y. tj.1. c Tada je skup AB = {xy . oˇujak 1845. Rjeˇenje: Zbog x ≤ sup A. ∀x ∈ A. (Cantorov1 aksiom) Neka za svaki n ∈ N imamo segmente [an . bn ]. Odatle zakljuˇujemo ∀n ∈ N je an donja meda c za skup B. ∀y ∈ B.1. +∞ odozgo ograniˇeni neprazni skupovi. Ako je n < m. pa vrijedi sup A ≤ inf B. ∀n ∈ N. Tada postoji x ∈ R takav da je x ∈ [an .3. Sada je inf B gornja meda za skup A. POTPUNOST 35 Teorem 1.) njemaˇki matematiˇar c c c 1 .Halle. 1. sup A + sup B − ε nije gornja meda skupa A + B. onda n < n + 1 < · · · < m − 1 < m povlaˇi an ≤ · · · ≤ am ≤ bm . 6. an ≤ inf B. an ≤ bm . Tada c je skup A + B = {x + y . Dokaˇimo da vrijedi c z ∀n. Neka je ε > 0 odabran po volji. Dokaz: Oznaˇimo s A = {an . c ˇ Zelimo pokazati da vrijedi [sup A. zamijenimo s Arhimedovim aksiomom (teorem 1. Neka su A. Napomena 1. bn ]. Druga mogu´a aksiomatika polja R se dobije ako aksiom c A 15. sijeˇanj 1918. bn ] ⊂ R takve da vrijedi [an+1 . an ≤ bm . x ∈ A. Georg Ferdinand Ludwig Philipp Cantor (Saint Petersburg [Rusija]. istinit. ∀n ∈ N.8. Zadatak 1. Skupovi A c i B su ograniˇeni (odozdo s a1 i odozgo s b1 ) pa postoje sup A i inf B. bn ]. n ∈ N}. y ∈ B} odozgo ograniˇen i vrijedi sup(A + c B) = sup A + sup B.

4 Ekvipotentni skupovi. q < x. Dakle. q ′ < y} = ′ ′ ′ sup A+sup B − 2 (sup A+sup B)2 4 1. sup A sup B − ε nije gornja s meda.13. SKUPOVI I FUNKCIJE Rjeˇenje: Zbog x ≤ sup A. niti u skupu B nema nesparenih elemenata. sparimo ih. s Za a > 1 i x ∈ R definiramo f (x) = sup{aq .10. konstruirali smo obostrano jednoznaˇno preslikavanje sa skupa c c A na skup B (bijekciju) i jasno je da skupovi A i B imaju jednak broj elemenata. konstruirali s c smo injekciju sa skupa A u skup B i jasno je da skup B ima viˇe elemenata s od skupa A. q ∈ Q. . 2 Neka je 0 < ε < (sup A+sup B) odabran po volji i neka je 0 < ε0 < 4 − ε. Ovo je motivacija za slijede´u definiciju i u sluˇaju kada skupovi c c nemaju konaˇan broj elemenata. Zato ˇto je ε > 0 odabran po volji. q ′ ∈ Q. i y ≤ sup B. = sup{aq+q . 3. vrijedi xy ≤ s sup A sup B. q ∈ Q. q < x}. da su jednakobrojni ili ekvipotentni ako postoji bijekcija f : A → B. U sluˇaju 2. Sada eksponencijalnu funkciju proˇirujemo do funkcije f : R → 0.36 POGLAVLJE 1. ∀y ∈ B. q. imamo f (x)f (y) = sup{aq . Zbog zadatka 1. tj. q. Postoje x ∈ A i y ∈ B takvi da je sup A−ε0 < x i sup B − ε0 < y. q ′ ∈ Q. konstruirali smo injekciju sa skupa B u skup A i c jasno je da skup A ima viˇe elemenata od skupa B. prebrojivost Ako imamo dva skupa A i B s konaˇnim brojem elemenata. Naime. U sluˇaju 3. +∞ . c Definicija 1. U skupu A nema nesparenih elemenata. q < x} sup{aq . provodimo slijede´i c postupak: uzmimo element skupa A i element skupa B. z tj. q ′ ∈ Q. vrijedi sup(AB) = sup A sup B. Za skupove A i B kaˇemo da imaju jednak broj elemenata. Tada je xy > (sup A − ε0 )(sup B − ε0 ) = ε2 − (sup A + 0 sup B)ε0 + sup A sup B > sup A sup B − ε. ∀x ∈ A. ∀x ∈ A. q + q ′ < x + y} = f (x + y). 2. nakon konaˇno koraka do´i ´emo do jedne od slijede´ih situacija: c c c c 1. teorijski je lako c ustanoviti imaju li oni jednak broj elemenata. ∀y ∈ B. sup A sup B je gornja meda skupa AB. q ′ < y} = = sup{aq+q . U skupu B nema nesparenih elemenata. Niti u skupu A. Nastavimo li tako sparivati nesparene elemente skupa A s nesparenim elementima skupa B. U sluˇaju 1.

Zadatak 1. k(A) ≤ k(B).) poljski z matematiˇar c 1 .14.9 (Cantor-Bernstein1 -Banach2 ). Primijetimo da prethodni teorem govori o antisimetriˇnosti uredaja medu c kardinalnim brojevima. 5. Definicija 1. Ako postoji injekcija f : A → B onda kaˇemo da A ima manje ili jednako z elemenata od B. EKVIPOTENTNI SKUPOVI. Slijede´i teorem u konkretnim situacijama bitno olakˇava utvrdivanje c s ekvipotentnosti skupova. listopad 1968. Kaˇemo da je beskonaˇan skup S prebrojiv ako je ekvipoz c tentan skupu prirodnih brojeva N. 26. 30. oˇujak 1892. Ako postoje injekcije f : A → B i g : B → A. oˇujak 1880. da z vrijedi (i) A ∼ A. (ii) f : A → B bijekcija ⇒ (f −1 : B → A) bijekcija. August 31 kolovoz 1945. Pokaˇite da vrijedi z 1.11. – – Moskva. – Lowow.4. Rjeˇenje: s (i) Identiteta iA : A → A je bijekcija. tj.) c z ukrajinski matematiˇar c 2 Stefan Banach (Krakow. (iii) (A ∼ B) ∧ (B ∼ C) ⇒ (A ∼ C). U suprotnom sluˇaju kaˇemo da je taj c z skup neprebrojiv. a navodimo ga bez dokaza. Pokaˇite da je ekvipotentnost relacija ekvivalencije. onda je A ∼ B. Zadatak 1. tj. odnosno ((k(A) ≤ k(B)) ∧ (k(B) ≤ k(A))) ⇒ (k(A) = k(B)). Sergej Natanoviˇ Bernstein (Odessa. PREBROJIVOST 37 Tada joˇ kaˇemo da A i B imaju jednak kardinalni broj i piˇemo k(A) = k(B) s z s ili A ∼ B. (ii) (A ∼ B) ⇒ (B ∼ A). (iii) f : A → B ∧ g : B → C bijekcije ⇒ g ◦ f : A → C je bijekcija. N ∼ 2N.1. Teorem 1.12.

na [ 3a+b . T g −1 : R → a. 5. b] u a.38 2. 7. Identiteta je injekcija s a. su relativno prosti}. a < b. je R ∼ a. je bijekcija. Rjeˇenje: s 1. c < d. SKUPOVI I FUNKCIJE 4. N ∼ N × N. komponiramo tu injekciju s bijekcijom sa N × N na N iz zadatka 1. b . POGLAVLJE 1. 7. b ∈ R. ∀n ∈ N.12. n)) =          m+n−1 2 m+n−1 2 + n. Sada po teoremu 1. b u [a. pa postoji n injekcija sa Q u N × N. b] ∼ a. N ∼ 2N + 1. Nadalje. d ∈ R. m + n − 1 neparan m + n − 1 paran 0 1 2 3 4 m n 4 3 2 1 + m. Skup racionalnih brojeva Q je prebrojiv. postoji bijekcija s [a. S duge strane identiteta je injekcija s N u Q. f (1) = 0 i f (2n + 1) = −n. pa po teoremu 1. .9. b → c. 5. 6. a < b. ∀a. Funkcija f je definirana c formulom: f ((m. imamo Q ∼ N. i dobijemo injekciju s Q u N. N ∼ Z. d]. 2. n ∈ N. Dokaz: Skup Q = { m . ∀a. ∀a. b] ∼ [c. b. ∀n ∈ N. Po 4. b . Propozicija 1. 3. a+3b ]. m ∈ Z. b je bijekcija. b . 3. b] na bilo koji segment u a. Preslikavanje n → 2n. b]. Svakom uredenom paru prirodnih brojeva jednoznaˇno je odreden poredak na putanji c oznaˇenoj na slici. b ∼ c. c. d definirano s f (x) = d−c (x b−a − a) + c je bijekcija. je [a. ∀n ∈ N je bijekcija. Preslikavanje f : N → Z definirano s f (2n) = n + 1. je a. f : a. d i [a. Konstruiramo preslikavanje f : N × N → c N kako je grafiˇki prikazano na slici desno. npr. 6.9 slijedi tvrdnja. Preslikavanje n → 2n + 1.3. b ∈ R. 4. b . a < b. je bijekcija. Tada je to injekcija s 4 4 [a.

bn razliˇiti.2. Neka su a. a funkcija g je po konstrukciji injekcija.4. Pretpostavimo da smo za neki n ∈ N definirali g(k) = bk ∈ B. po konstrukciji vrijedi f (m) ∈ [am+1 . . Na taj naˇin dobivamo segmente [an . ∀x ∈ B. gdje su svi b1 .10.1. Na isti naˇin. c s c 1 ≤ k ≤ n. bm+1 ]. da je [a. b] = R(f ) = {f (n). 1 ≤ k ≤ n. onda je identiteta i : B → A. . n ∈ N}. EKVIPOTENTNI SKUPOVI. Po teoremu 1. tada bi po propoziciji 1. a u 2 4 +b sluˇaju f (1) ≥ a1 +b1 stavimo a2 = a1 i b2 = 3a14 1 . bn ] ⊃ [an+1 . f : A → N bijekcija. ∀n ∈ N. PREBROJIVOST 39 Propozicija 1. Ako B nije konaˇan.4. b] takva da je [a. i B ⊆ A. Dokaz: Kada bi vrijedilo suprotno. Tada je f ◦ i : B → N injekcija. b] ⊂ R bio prebrojiv. zamjenom a1 ↔ a2 i b1 ↔ b2 . a < b. Segment [a. bn+1 ]. c c nademo f (2) itd. b] ⊂ R je neprebrojiv skup. b1 = b. slijedi B ∼ N. sa svojstvom [an . b]. Teorem 1. bn ]. ∀n ∈ N.4. ˇto je kontradiks cija s izborom toˇke x. c c i(x) = x. ∀n ∈ N. Takvim postupkom definiramo g(n). Dokaz: Neka je A ∼ N. Dokaz: Kada bi R bio prebrojiv. Skup realnih brojeva R je neprebrojiv. a to se kosi s tvrdnjom teorema 1. o potpunosti skupa R postoji x ∈ [a. Po teoremu 1. Ako je f (1) ≤ a1 +b1 stavimo a2 = a1 +3b1 i b2 = b1 . No. Neprazan podskup prebrojivog skupa je konaˇan ili prebroc jiv. postojala bi bijekcija f : N → [a.8. injekcija s B u A. Stavimo a1 = a. .10. Poˇto skup B nije konaˇan. Zbog pretpostavke o bijektivnosti funkcije f : N → [a.9. i segment [a. tj. b] tako da je x ∈ [an . b2 ] i [a2 . ∀n ∈ N. bn+1 ] i f (n) ∈ [an+1 . bn ]. Konstruirajmo injekciju g : N → B na slijede´i naˇin: c c Uzmimo bilo koji b ∈ B i stavimo g(1) = b. postoji m ∈ N tako da je x = f (m). pa stavimo g(n + 1) = bn+1 . . to postoji bn+1 ∈ B takav da je bn+1 = bk . b2 ] ⊂ [a1 . Ako je B konaˇan c onda je tvrdnja oˇita. c Korolar 1. b1 ]. . b ∈ R. b] prebrojiv. U oba sluˇaja vrijedi c c 2 f (1) ∈ [a2 .

SKUPOVI I FUNKCIJE .40 POGLAVLJE 1.

Kodomena niza moˇe biti bilo koji neprazan skup. c Niz (an )n je strogo padaju´i ako ∀ n ∈ N. an ≥ an+1 . ili skup realnih ili c s c kompleksnih funkcija. ∀n ∈ N. Definicija 2. pa za n ∈ N piˇemo c c c s a(n) = an i nazivamo n-tim ˇlanom niza. je niz u C. Za to je neophodno da je niz u skupu na kojem je definiran uredaj. ∀n ∈ N. Niz (an )n s an = n + n . Uobiˇajena oznaka za niz je (an )n∈N c c ili (an )n ili samo (an ). c 41 . z Nas ´e najviˇe zanimati sluˇajevi kada je taj skup R. an > an+1 . i 2. c Niz (an )n je strogo rastu´i ako ∀ n ∈ N. an < an+1 . an : R → R funkcija definirana s an (x) = sin nx. C.1 Niz i podniz Funkciju a : N → S zovemo niz u S.Poglavlje 2 Nizovi 2. monotonost je vaˇno svojstvo koje niz moˇe z z zadovoljavati. an ≤ an+1 . Niz (an )n je rastu´i ako ∀ n ∈ N. 3. Kao i kod drugih funkcija. je niz u R. U ovom sluˇaju odstupamo od c uobiˇajenog naˇina oznaˇavanja funkcijskih vrijednosti. c Niz (an )n je padaju´i ako ∀ n ∈ N. gdje je ∀n ∈ N. Niz (an )n je niz realnih funkcija. Evo nekoliko primjera nizova: 1 1. Neka je (an )n u R. ∀x ∈ R. Niz (an )n s an = n .1.

niza kao funkcija je rastu´i ako c vrijedi: ∀ n. Pretpostavimo da za n ∈ N vrijedi n ≤ pn . Dokaˇimo da vrijedi obrat. a pod ”malo” samo konaˇno njih. a + ε . Dakle. an ≤ am . pn+1 > n. Tada vrijedi ∀ n ∈ N. onda je prihvatljivo pod ”puno” shva´ati beskonaˇno c c mnogo ˇlanova. (∀n ∈ N). c c c c moˇemo re´i da niz (an )n konvergira ili teˇi broju a ako su gotovo svi ˇlanovi z c z c po volji blizu broju a.1.2. c onda brojevi x koji su od a udaljeni za manje od ε zadovoljavaju |x − a| < ε. Niz realnih brojeva (an )n konvergira ili teˇi k realnom broju z c z a ∈ R ako svaki otvoreni interval polumjera ε oko toˇke a sadrˇi gotovo sve ˇlanove niza. tj. tj. U tom smislu fraza ”gotovo c c svi ˇlanovi” znaˇi ”svi ˇlanovi osim eventualno njih konaˇno mnogo”. Definicija 2. ((n > nε ) ⇒ (|an − a| < ε)). oni se nalaze u intervalu a − ε. slijedi an ≤ an+1 ≤ · · · ≤ am−1 ≤ am . iako se ˇini slabijom. Za niz b : N → S kaˇemo da je podniz niza a : N → S. c U oznakama (bn )n i (an )n za nizove pisali bismo bn = b(n) = (a ◦ p)(n) = a[p(n)] = ap(n) = apn . Tad je pn+1 > pn ≥ n. Pojam konvergencije u R ima slijede´i oblik: c Definicija 2.1. Jasno je da iz toga slijedi da je niz rastu´i u smislu definicije 2.42 POGLAVLJE 2. c (∀ε > 0). Zadatak 2. pa mora biti pn+1 ≥ n + 1. c n ≤ pn . Vaˇno je uoˇiti da podniz nekog niza dobijemo tako da z c izbacimo neke ˇlanove polaznog niza. Neka su c z n. (∃nε ∈ N). Prethodna definicija se realizira u skupu R tako da blizinu realnih brojeva mjerimo pomo´u razdaljinske funkcije d(x. (2. tj.2 Limes niza u R Intuitivno poimanje konvergencije ili teˇenja ˇlanova niza (an )n u R k nekom z c broju a ∈ R sastoji se u tome da je ”puno” ˇlanova niza po volji blizu broju a. (n < m) ⇒ (an ≤ am ). c a samo ”malen” broj ˇlanova daleko. y) = |x − y|. Tada je n < n + 1 < · · · < m − 1 < m pa iz definicije 2. NIZOVI Pokaˇimo da je ta definicija.3. ako z postoji strogo rastu´i niz p : N → N u N takav da je b = a ◦ p.1.1) . m ∈ N. ekvivalentna s definiz c cijom monotonosti niz kao funkcije. Ako je zadan ε > 0. Rjeˇenje: Dokaˇimo tvrdnju matematiˇkom indukcijom. a preostali ˇlanovi zadrˇavaju prijaˇnji c c z s medusobni poredak. tj. m ∈ N takvi da je n < m. 2. Neka je (pn )n strogo rastu´i niz u N. U situaciji kada radimo s beskonaˇnim c c (prebrojivim) skupom. Jasno je da vris z c jedi 1 ≤ p1 tako da imamo bazu indukcije. Naime.

n→∞ a Ε a1 a4 a6 a a5 a3 a Ε a2 Ako niz ne konvergira onda kaˇemo da on divergira. Pokaˇimo da niz ( n )n konvergira i limn n = 0. c 2. (∀n ∈ N). 1. nb ∈ N takvi da vrijedi ε ε (n > na ) ⇒ (|an − a| < ) i (n > nb ) ⇒ (|an − b| < ).1) postojali na . n→∞ n→∞ (2. ∀ n ∈ N. Konvergentan niz u R je ograniˇen.3 vrijedi za neki konkretan niz i konkretan limes sastoji se u tome da se za po volji zadani ε > 0 pronade ili barem dokaˇe z postojanje prirodnog broja nε takvog da svi ˇlanovi s indeksima ve´im od nε c c leˇe u intervalu a − ε.6) slijedi postojanje m ∈ N tako da vrijedi mε > 1. LIMES NIZA U R 43 Tada a zovemo graniˇna vrijednost ili limes niza (an )n i piˇemo a = c s lim an ili a = limn an .4. ((n > nε ) ⇒ (an > E)). Konvergentan niz u R ima samo jednu graniˇnu vrijednost. 1 <ε n ⇒ 1 −0 n < ε. gdje je E > 0. a + ε . c z U tu svrhu definiramo okoline od +∞ kao intervale oblika E. z c (∀E > 0). z Provjeravanje da li definicija 2. Definicija 2.2.2) U tom sluˇaju govorimo o konvergenciji niza (an )n u R = [−∞. z Jedan sluˇaj divergencije niza moˇemo podvesti pod pojam konvergencije. (∃nε ∈ N). c Dokaz: 1. b ∈ R.1.1. a = b. +∞] i piˇemo c s lim an = +∞.2. z s (n > nε ) ⇒ (nε > nε ε > 1) ⇒ Teorem 2. Iz Arhimedovog aksioma u teoremu (1. 2 2 . z Uzmimo ε > 0 po volji. Dakle nε = m je traˇeno rjeˇenje. Analogno moˇemo definirati lim an = −∞. Pretpostavimo da konvergentan niz (an )n ima dvije graniˇne c vrijednosti a. Kaˇemo da niz (an )n u R konvergira k +∞ ako svaka okolina z od +∞ sadrˇi gotovo sve ˇlanove niza. Tada bi za ε = |a − b| > 0 zbog (2. +∞ . z 1 1 Primjer 2. Naime. Sada za n > m vrijedi nε > mε > 1. tj.

Sama ograniˇenost nije dovoljna za konvergenciju niza. tj. c Primjer 2. pn ≥ n. ∀n ∈ N. dakle. an ≤ an+1 . tj. n ∈ N} odozgo. Naime.2. i neka je (apn )n bilo koji njegov podniz. Dakle. a = limn an . Od interesa je na´i jednostavno provjerive dovoljne uvjete za konvergenc ciju niza. ∀n ∈ N. U definiciji (2. z c Za oˇekivati je da podnizovi niza nasljeduju dobra svojstva originalnog c niza. Uzmimo bilo koji ε > 0. . taj interval ne sadrˇi gotovo sve ˇlanove niza. Tada iz a = limn an i (2. ali niti jedan realan c c broj nije mu graniˇna vrijednost. |anε |. a + ε uvijek se nalazi beskonaˇno ˇlanova niza. Tada vrijedi ∀ n ∈ N. Teorem 2. |an | ≤ M. imamo ∀n ∈ N. ∃nε ∈ N. Neka je M = max{|a1 |. .44 Sada za nε = max{na . ∀n ∈ N. Zbog toga ˇto je niz s (pn )n strogo rastu´i niz u N i zadatka 2. a = limn apn . Teorem 2. nb } imamo (n > nε ) ⇒ (|a − b| ≤ |a − an | + |an − b| < POGLAVLJE 2. NIZOVI ε ε + = ε = |a − b|). 2.1.2. Niz c n definiran s an = (−1) . limes mora biti jedinstven. pa postoji c c c a = sup A ∈ R. za 0 < ε < 1 i bilo koji a ∈ R izvan c 2 otvorenog intervala a − ε. 2 2 ˇto je oˇita neistina. niz je ograniˇen. c Dokaz: Neka je niz (an )n rastu´i. 1 + |a|}. s c 2.1) postoji nε ∈ N takav da (n > nε ) ⇒ (|an − a| < ε). . c Dokaz: Neka je (an )n konvergentan niz u R. Svaki podniz konvergentnog niza u R i sam je konvergentan i ima istu graniˇnu vrijednost kao i niz. pa postoji nε ∈ N tako da (n > nε ) ⇒ (|an − a| < 1). . Ograniˇenost c c rastu´eg niza znaˇi ograniˇenost skupa A = {an . (n > nε ) ⇒ (pn > nε ) ⇒ (|apn − a| < ε). c c Dakle.3. . je oˇigledno ograniˇen. Sada za n > nε imamo |an | ≤ |an − a| + |a| ≤ 1 + |a|.1) uzmimo ε = 1. Svaki ograniˇen i monoton niz u R je konvergentan. Odatle c slijedi (∀n ∈ N). Iz definicije supremuma skupa A imamo: 1. ∀ε > 0. an ≤ a. a − ε < anε .

. bn = 0. Na desnoj slici prikazan je odnos svojstava monotonosti (M) i ograniˇenosti (O) nizova c u odnosu na konvergentne (K) nizove u R. Sada ´emo prouˇiti kako se limes ponaˇa kod navedenih operacija c c s s nizovima. onda je i niz n→∞ an bn konvergentan n i lim n→∞ an bn = limn→∞ an . Teorem 2. za λ ∈ R je λ(an )n = (λan )n . n→∞ n→∞ n→∞ 3. Tada vrijedi: 1. Niz (an · bn )n je konvergentan i lim (an · bn ) = lim an · lim bn . Analogno se za padaju´i niz pokaˇe c z n→∞ n→∞ lim an = inf{an . z Primjer 2. n→∞ n→∞ n→∞ 2. n ∈ N}. n ∈ N}. (an )n · (bn )n = (an · bn )n . ∀ n ∈ N.3. Monotonost nije nuˇna za konvergenciju niza. pa je skup nizova vektorski prostor (algebra). tj. Specijalno. niz konvergira k 0. tj. Ako je ∀n ∈ N. O K (−1)n n M 2. ∃nε ∈ N. i rasta niza (an )n imamo ∀ε > 0. U sluˇaju nizova to znaˇi da je suma (razlika) nizova c c c (an )n i (bn )n niz oblika (an ± bn )n . Niz (an ± bn )n je konvergentan i lim (an ± bn ) = lim an ± lim bn .2. Npr. (an )n ± (bn )n = (an ± bn )n . OPERACIJE S KONVERGENTNIM NIZOVIMA Iz 1.3. lim an = sup{an . Neka su (an )n i (bn )n konvergentni nizovi u R.4. i 2. i lim bn = 0. (n > nε ) ⇒ (a − ε < anε ≤ an ≤ a < a + ε) ⇒ (|an − a| < ε). 45 Dakle.3 Operacije s konvergentnim nizovima Za nizove u R kao funkcije s vrijednostima u R moˇemo definirati sve opz eracije po toˇkama. Isto tako je produkt nizova (an )n i (bn )n niz oblika (an · bn )n . Niz (|an |)n je konvergentan i lim |an | = | lim an |. a nije monoton. limn→∞ bn n→∞ n→∞ 4.

|b|2 Odatle pomo´u 2. NIZOVI 1. 2.1) postoje n1 . 3. pa ∀n ∈ N imamo (n > nε ) ⇒ ( 1 |bn − b| 1 − ≤ < ε). Sada za ε > 0 zbog (2. n→∞ . bn b |bn ||b| 2ε ). c (n > nε ) ⇒ ||an | − |a|| ≤ |an − a| < ε. zbog toga ˇto je konvergentan. 2 2 Sada za ε > 0 postoji n1 ∈ N tako da ∀n ∈ N vrijedi (n > n0 ) ⇒ (|bn − b| < (n > n1 ) ⇒ (|bn − b| < Uzmimo nε = max{n1 . c 4.1. 2 2 Sada za nε = max{n1 . niz (an )n je ograniˇen. Za ε > 0 zbog (2. µ ∈ R n→∞ n→∞ niz (λan + µbn )n konvergentan i lim (λan + µbn ) = λa + µb. n2 ∈ N takvi da vrijedi ∀n ∈ N.46 Dokaz: Neka su lim an = a i lim bn = b. slijedi 3. Tada je za bilo koje λ. Tvrdnja slijedi jednostavno pomo´u nejednakosti (1. n2 } imamo (n > nε ) ⇒ (|an + bn − (a + b)| ≤ |an − a| + |bn − b| < ε). |an | ≤ M. n2 }.1) postoje n1 . Za ε = b |b| 2 > 0 imamo n0 ∈ N tako da |b| |b| ) ⇒ (|bn | ≥ ). Neka su lim an = a i lim bn = b. Korolar 2. Prije svega. Pokaˇimo da vrijedi lim z ∀n ∈ N. 1 n→∞ bn = 1 . s c postoji M > 0 takav da ∀n ∈ N. tj. n→∞ n→∞ POGLAVLJE 2. n2 ∈ N takvi da vrijedi ∀n ∈ N. ε ε (n > n1 ) ⇒ (|an − a| < ) i (n > n2 ) ⇒ (|bn − b| < ).11). (n > n1 ) ⇒ (|an − a| < ε ε ) i (n > n2 ) ⇒ (|bn − b| < ). M + |b| M + |b| Sada za nε = max{n1 . n2 } imamo (n > nε ) ⇒ (|an bn − ab| ≤ |an ||bn − b|| + |an − a||b| < ε).

c + |c| 2 2 n→∞ 2. 2. a = b (surjektivnost kvadratne funkcije). ∀n ∈ N. Osim operacija na skupu R imamo zadan uredaj ≤. Ako je (cn )n niz za kojeg vrijedi ∀ n ∈ N.1. Odatle i iz aditivnosti limesa imamo n→∞ linearnost. onda je (cn )n konvergentan i lim cn = c. n→∞ n→∞ 2. Konvergencija nizova je u skladu s tim uredajem. n→∞ bili gotovo svi ˇlanovi niza. onda bi u okolini c − |c| . Ako je ∀ n ∈ N.1 Primjeri konvergentnih nizova Propozicija 2. Tada iz teorema 2. 1. Kada bi bilo c < 0. (2. n2 } imamo (n > nε ) ⇒ (c − ε < an ≤ cn ≤ bn < c + ε) ⇒ (|cn − c| < ε).1) postoje n1 . (n > n1 ) ⇒ (|an − c| < ε) i (n > n2 ) ⇒ (|bn − c| < ε). ∀n ∈ N. tj. Neka je b > 0 realan broj. Neka su (an )n i (bn )n konvergentni nizovi c u R. Neka je niz (xn )n definiran rekurzijom xn = 1 2 xn−1 + b xn−1 .4 2. Sada za nε = max{n1 .3. slijedi lim λan = λa. 1. OPERACIJE S KONVERGENTNIM NIZOVIMA 47 Dokaz: Za bilo koji λ ∈ R uzmimo konstantni niz bn = λ. Dokaz: 1.1. Napomena 2. Skup svih konvergentnih nizova u R je vektorski prostor (algebra).3. slijedi tvrdnja. Neka je niz (cn )n konvergentan i takav da vrijedi ∀n ∈ N.3) . onda je lim an ≤ lim bn . an ≤ cn ≤ bn i lim an = n→∞ n→∞ lim bn = c. Teorem 2. ˇto nije mogu´e zbog c + |c| < 0. an ≤ bn . Za ε > 0 zbog (2. Tada je lim cn = c ≥ 0.4. cn ≥ 0.5 (teorem o sendviˇu). Dokaz: Pretpostavimo da je b > 1. n2 ∈ N takvi da vrijedi ∀n ∈ N. Tada postoji a > 0 takav da je √ b = a2 . i teorema 2.2. ∀ n ∈ N. c s c 2 Sada za cn = bn − an .

Pretpostavimo 2 2 da vrijedi 1 < xk < xk−1 . n x2 − b xn − xn−1 = − n−1 . Sada je za a = 1 b b c imamo tvrdnju. .3) i 0 < (xn−1 −1) + b−1. Za a > 0 vrijedi lim n a = 1. Dokaˇimo indukcijom da je niz (xn )n c z padaju´i i odozdo omeden s 1. n→∞ n−1 2 nε − 1 2 ε >n ε > n. 2. 2 2 Uzmimo nε ∈ N za koji vrijedi (nε − 1)ε2 > 2. Sada iz (2. 2xn−1 (2. (∀n ∈ N). (∀n ∈ N). b slijedi xn > 1. ∀n ∈ N. 1 = c2 . pa je n→∞ lim √ n a= lim 1 n n→∞ 1 a = 1. √ Primjer 2. odakle imamo √ c√ 1 < n a < n n za gotovo sve n ∈ N. 2 odakle slijedi b = a2 .3) imamo c x2 − b = (xn − xn−1 )2 . 2 a onda iz (2. Iz (2. . n→∞ Za bilo koji ε > 0 po binomnom teoremu imamo: (1 + ε)n = 1 + nε + n(n − 1) 2 n−1 2 ε + · · · + εn > n ε. Primjer 2.3) imamo a = 1 a + a . . 1 Ako je a < 1 onda je a > 1. NIZOVI uz poˇetnu vrijednost x0 = b > 1. +∞ slijedi √ (n > nε ) ⇒ 1 < n n < 1 + ε. 2 2 U sluˇaju 1 < a je 1 < a < n za gotovo sve n ∈ N. .4) (2.4. Sada tvrdnja slijedi iz teorema 2. Dakle. k = 1.5) Baza indukcije slijedi iz x1 = 1 (b + 1) < b = x0 i x1 > 1. Tada vrijedi (n > nε ) ⇒ (1 + ε)n > n odnosno (n > nε ) ⇒ 1 < n < (1 + ε)n . Za 0 < b < 1 imamo 1 > 1. Vrijedi lim √ n n = 1. pa postoji c > 1.48 POGLAVLJE 2. . n − 1. √ Zbog strogog rasta funkcije x → n x na 0. Iz (2. postoji a = limn xn .5.5) slijedi xn −xn−1 < 0.4) imamo xn−1 − b > 0. c Prvo uoˇimo da iz (2.5.

2. ˇto daje lim an = lim bn = e ≈ s n→∞ n→∞ n→∞ n→∞ 2. n n 49 1 . (n + 1)n+1 ˇto kazuje da je i niz (an )n konvergentan. 2 an = k=0 n n 1 = k nk 1− 1 n n k=0 n(n − 1) · · · (n − k + 1) = k!nk k−1 n n 1 = bn . ∀n ∈ N. su k! . Nizovi an = 1 + n konvergentni i imaju isti limes. ∀p ∈ N.3. Zbog ranije pokazane nejednakosti an < bn . . bn < 3 ⇒ bn+1 < 2 + 1 (bn − 1) < 2 2 + 1 (3 − 1) = 3. niz (bn )n je konvergentan. Odatle indukcijom slijedi 2 tvrdnja. imamo rekurziju bn+1 < 2 + 1 (bn − 1). Zbog 1 − c ≥ 1 − . s Sada za bilo koji ˇvrst p ∈ N i svaki n > p imamo c p an > k=0 1 k! 1− p 1 n ··· 1− k−1 n . ∀n ∈ N. c c z Vrijedi 1 1 1 bn+1 = 1+ + +···+ 1! 2! (n + 1)! <2+ = 2+ 1 2 1+ 1 1 + ···+ 3 (n + 1) · · · 3 < tj. n+1 n vrijedi ··· 1− < n 1 k! an+1 = k=0 1 k! 1− 1 k−1 ··· 1− n+1 n+1 + 1 > an . Dakle.6. Naime. 2 Sada primjenom binomne formule na niz (an )n imamo n 1 1 1 1 1+ + +···+ 2 2 3·2 n···2 1 = 2 + (bn − 1).71828182. n→∞ n→∞ ∀n ∈ N. ∀n ∈ N. k! k=0 k=0 p p pa je i niz (an )n odozgo ograniˇen. OPERACIJE S KONVERGENTNIM NIZOVIMA 1 Primjer 2. Pokaˇimo da vrijedi bn < 3. imamo lim an ≤ lim bn . i ∀n ∈ N. za 0 ≤ p ≤ n. ∀n ∈ N. k! Odatle slijedi lim an ≥ lim bn . Prethodna nejednakost za n → ∞ daje n→∞ lim an ≥ k=0 1 = bp . i bn = k=0 Niz (bn )n je oˇigledno strogo rastu´i. b1 = 2 < 3.

z c Vrijedi n fn (x) = k=0 n n xk = k nk 1 n+1 n k=0 1 k! 1− 1 n · 1− k−1 xk < n < k=0 1 k! 1− · 1− k−1 xn+1 xk + = fn+1 (x). Kako iz primjera 2. slijedi iz primjera 2. +∞ . Niz funkcija (fn )n . gdje su fn : I → R. Za x. ∀x. NIZOVI 2.2.2 Eksponencijalne funkcije na R (II. Neka je m ∈ N takav da je x ≤ m. zadovoljava : n→∞ 1. +∞ kao c limes niza funkcija. ∀n ∈ N. slijedi fn (1) ≤ 3.6) n Definicija 2. Propozicija 2. gdje su fn : [0. ∀x ∈ I. definirane s (2. konvergira na skupu [0.6. I ⊆ R. y 1+ n n x+y − 1+ n n = x + y xy 1+ + 2 n n x+y − 1+ n n = .5. ∀n ∈ N. ako c c niz brojeva (fn (x))n konvergira k f (x).) U ovoj toˇki definiramo eksponencijalnu funkciju exp : R → 0.50 POGLAVLJE 2. n+1 (n + 1)n+1 pa je (fn (x))n strogo rastu´i niz.3. 3. f (1) = e. +∞ . y ≥ 0 imamo 1+ Vrijedi x 1+ n n x n 1+ y = n 1+ x + y xy + 2 n n ≥ 1+ x+y n n . Odatle slijedi konvergencija niza (fn (x))n .6). +∞ . Tada je c fn (x) ≤ fn (m).6. f (x + y) = f (x)f (y). +∞ . ∀x ∈ [0. +∞ → 0. (2. f (0) = 1. +∞ . U tu svrhu za svaki n ∈ N definiramo funkcije fn : [0. Svojstvo 1. ∀x ∈ [0. +∞ → 0. ∀n ∈ N. f = lim fn . imamo fn (x) ≤ 3m . a svojstvo 2. Kaˇemo da niz funkcija (fn )n . z konvergira obiˇno ili po toˇkama k funkciji f : I → R na intervalu I. +∞ → 0. y ∈ [0. +∞ . n ∈ N. je jasno. ∀n ∈ N. Funkcija f : [0. 2. +∞ tako da vrijedi x n fn (x) = 1 + . Dokaz: Uzmimo x ≥ 0 i pokaˇimo da je niz fn (x)n strogo rastu´i i omeden. Za podniz (fnm (m))n strogo rastu´eg niza (fn (m))n c m imamo fnm (m) = fn (1) .

ap1 > a1 . ∀x. Svaki niz (an )n u R ima monoton podniz. x + y > 0. Sada definiramo funkciju exp : R → 0.4. n ≥ m}. y ∈ R. Sada promatramo skup Ap1 . Ako su x i z c y istog predznaka. jer kada bi ga imao.1.7) Pokaˇimo da vrijedi exp(x + y) = exp(x) exp(y). onda bi i prethodni A1 imao. To znaˇi da ∀n ∈ N ∃k ∈ N. x < 0. y < 0. ve´ A1 c c c nema maksimum. ∀m ∈ N skup Am ima maksimum. pa je exp(x + y) = f (x + y) = 1 f (x) f (−y) = exp(x) exp(y). tj. Dokaz: Neka je Am = {an .  f (−x) (2. Sada iz prethodne nejednakosti za n → ∞ dobijemo n→∞ lim 1+ x n n 1+ y n n − 1+ x+y n n = 0.   exp(x) = 1   . sluˇaj: Bez smanjenja op´enitosti uzmimo da je m = 1. 2.2. 1. +∞ na slijede´i naˇin: c c   f (x) . x ≥ 0. Ovaj c skup isto nema maksimum. pa zbog prethodne nejednakosti imamo xy n 1+ x+y n n−1 ≤ 1+ x n n 1+ y n n − 1+ x+y n n ≤ xy x 1+ n n n−1 1+ y n n−1 . tj. U prvom sluˇaju imamo c f (x) = f (x + y + (−y)) = f (x + y)f (−y). ∃m ∈ N tako da skup Am nema maksimum. a drugi ide analogno. onda je jednakost jasna. Promatramo dva sluˇaja: c 1. Medu svim k > p1 takvim da je ak > ap1 uzmimo najmanji i oznaˇimo ga s c . Jedini interesantni sluˇajevi su x > 0. x + y > 0 i x > 0. c Poˇnimo s n = 1 i medu svim k > 1 takvim da je ak > a1 uzmimo c najmanji i oznaˇimo ga s p1 . odakle slijedi svojstvo 3.4 Limes superior i limes inferior Lema 2. 2. k > n i ak > an . y < 0. LIMES SUPERIOR I LIMES INFERIOR xy = 2 n n−1 51 x+y 1+ n k k=0 x + y xy 1+ + 2 n n n−1−k .

. α + ε sadrˇi beskonaˇno ˇlanova niza. Kaˇemo da je α ∈ R gomiliˇte niza (an )n realnih brojeva. n→∞ Iz definicije slijedi da je α ∈ R gomiliˇte niza (an )n ako i samo ako ∀ε > 0 s okolina α − ε. c z ali ne i dovoljna za konvergenciju toga niza. Medu onim k ∈ N za koje je ak = b1 c uzmimo najmanji i oznaˇimo ga s p1 . Sada c gledamo Ap1 +1 i neka je b2 = max Ap1 +1 . . a(n) ◦ q (1) od kojih je prvi monoton. Ovim postupkom u n koraka dolazimo do podnizova a(1) ◦ p. . . Sada gledamo podnizove a(1) ◦ q (1) . c Definicija 2.2. listopad 1815. moˇemo na´i monoton podniz zadanog niza. a(2) ◦ q (1) . gdje je p = q (1) ◦ q (2) ◦ · · · ◦ q (n) .52 POGLAVLJE 2. i primjeru 2. a(n) ◦ p. onda je i svaki njegov podniz ograniˇen. tj. .7. (j < p1 ) ⇒ (aj < ap1 ). podniz (apn )n je strogo rastu´i. sluˇaj: Neka je b1 = max A1 . medu podnizovima a ◦ q ◦ q . 31.2. Sada za taj s c c ograniˇen i monoton podniz iz teorema 2. Za konaˇno nizova a(1) . . a(2) . veljaˇa 1897. . 19.1. c Dokaz: Pomo´u leme 2. Korolar 2. . a ostali ne moraju bit monotoni. a ◦ p monotoni. b2 ≤ b1 . Jasno je da vrijedi c ap2 ≤ ap1 . smo vidjeli da je ograniˇenost niza nuˇna.1. . 2. tj. . . .1. itd. c z c Poˇto je niz ograniˇen. . . a ◦ q (1) ◦ q (2) . . z s ako postoji podniz (apn )n niza (an )n takav da vrijedi lim apn = α. s z c c Teorem 2. slijedi konvergencija.) njemaˇki matematiˇar c c c 1 . . a(n) ◦ q (1) ◦ q (2) su prva dva monotona. Ograniˇen niz u R ima konvergentan podniz. a ostali ne moraju biti. Karl Theodor Wilhelm Weierstrass (Ostenfelde. podniz (apn )n je padaju´i. Zbog toga ˇto je podniz s (1) (1) (2) (2) monotonog niza i sam monoton.6. a(n) postoji strogo rastu´i niz c c (1) (2) (n) p : N → N takav da su svi podnizovi a ◦ p. a ◦ p.Berlin. tj. Tim postupkom dobijemo strogo rastu´i niz (pn )n u N takav c c da je apn ≥ apn+1 . Jasno. postoji strogo rastu´i niz q (1) : N → N takav da je c (1) (1) (1) a ◦ q monoton podniz od a . Slijede´i teorem govori o tome c ˇto se ipak moˇe zakljuˇiti iz ograniˇenosti niza. ∀n ∈ N. Sada po lem1 2. .1. tj.6 (Weierstrass1 ). ap2 > ap1 . postoji strogo rastu´i niz q (2) : N → N takav c da je a(2) ◦ q (1) ◦ q (2) monoton podniz od a(2) ◦ q (1) . koji su svi monotoni. Dokaz: Iz leme 2. U teoremu 2. Medu svim k > p1 za koje je ak = b2 uzmimo najmanji i oznaˇimo ga s p1 .3. z c c Primjer 2. . Ovim postupkom dobivamo strogo rastu´i niz (pn )n u c c N takav da je apn < apn+1 . a(2) ◦ p. ∀n ∈ N. . itd. NIZOVI p2 . . .

c Broj ℓ ∈ R je limes inferior niza (an )n ako i samo ako vrijedi: Teorem 2. c c 1. c Obratno. iz definicije limesa inferiora. gotovo svi ˇlanovi su u intervalu α − ε. gotovo svi ˇlanovi niza su > α − ε. Ograniˇen niz (an )n u R je konvergentan ako i samo ako je c lim inf an = lim sup an . iii. ako vrijedi gornja jednakost. onda je po teoremu 2. Svaki ograniˇeni niz ima barem jedno gomiliˇte u R. svaki njegov podniz ima istu graniˇnu vrijednost kao i niz. ima toˇno dva gomiliˇta jer je (−1)2n → 1 i c s (−1)2n−1 → −1. tj. n→∞ n→∞ 2. onda je skup svih gomiliˇta jednoˇlan s c i neka je α njegov element. Dakle. c α = lim an . Tada ∀ε > 0. Svaki konvergentan niz ima toˇno jedno gomiliˇte. . je an < ℓ + ε za beskonaˇno ˇlanova niza. ∀ε > 0. .2.2. n→∞ . a to je graniˇna c s c vrijednost. c s 53 ii. ∀ε > 0. Tada je R skup svih gomiliˇta niza (rn )n . je L − ε < an za beskonaˇno ˇlanova niza. je an < L + ε za gotovo sve ˇlanove niza. Niz iz primjera 2. Neka je (an )n ograniˇen niz realnih brojeva i A ⊂ R skup c svih gomiliˇta tog niza. c Broj L ∈ R je limes superior niza (an )n ako i samo ako vrijedi: 2. n→∞ 1. ∀ε > 0. ∀ε > 0. postoji bijektivni niz r : N → Q.4. gotovo svi ˇlanovi c c niza su < α + ε. s Definicija 2. je ℓ − ε < an za gotovo sve ˇlanove niza. LIMES SUPERIOR I LIMES INFERIOR i.7. pa je skup svih gomiliˇta niza c s jednoˇlan. a iz definicije limesa superiora. tj. s Supremum skupa A zovemo limes superior niza (an )n i oznaˇavamo c s lim sup an ili limn an . Niz (n)n nema niti jedno gomiliˇte u R. α + ε . v. tj. c c Dokaz: Ako je niz (an )n konvergentan. n→∞ Infimum skupa A zovemo limes inferior niza (an )n i oznaˇavamo s c lim inf an ili limn an . svaki realan broj je limes s nekog niza racionalnih brojeva. iv.2.7. Skupovi N i Q su ekvipotentni.

23. 2 2 tj.5 Cauchyjev niz Sada navodimo nuˇan i dovoljan uvjet za konvergenciju realnog niza koji u z sebi ne upotrebljava pojam limesa. 1 + |an1 +1 |} takav da vrijedi |an | ≤ M. Cauchyjevo svojstvo je posebno vaˇno u op´enitijim strukturama od skupa z c R. svibanj 1857. Dokaz: Neka je (an )n konvergentan niz i a = limn an . – Sceaux-Paris. ∀n ∈ N. kolovoz 1789. |an1 |. tj. Pokaˇimo da je taj niz ograniˇen. Uzmimo ε > 0 po z volji. . . 21.8) za ǫ = 1 imamo n1 ∈ N takav da ∀n. m > nε . .8) je nuˇan. Kaˇemo da je niz (an )n realnih brojeva Cauchyjev1 ili funz damentalan niz ako (∀ε > 0)(∃nε ∈ N)(∀n. Tada se kaˇe da je skup potpun ako svaki c c z Cauchyjev niz iz skupa konvergira u tom skupu. Teorem 2. Po teoremu 2. neka je (an )n Cauchyjev niz.8) . m ∈ N)((n. m ∈ N. Iz konvergencije podniza (apn )n imamo n′ε ∈ N takav da ε ((n > n′ε ) ⇒ (|apn − a| < )). ograniˇen (an )n niz ima konvergentan podniz (apn )n . m > nε ) ⇒ (|an − am | < ε)). ε (∀ε > 0)(∃nε ∈ N)(∀n ∈ N)((n > nε ) ⇒ (|an − a| < )). slijedi ε ε |an − a| ≤ |an − apn | + |apn − a| < + = ε. Sada je M = max{|a1 |. tj. zbog pn ≥ n. pomo´u njega moˇemo ispitati c z konvergenciju niza a da nemamo kandidata za njegov limes. gdje nismo u mogu´nosti pomo´u uredaja definirati pojam potpunosti c c skupa. Niz u R je konvergentan ako i samo ako je Cauchyjev. NIZOVI 2. 2 ′′ Zato ˇto je niz (an )n Cauchyjev imamo nε ∈ N takav da s ε ((n > n′′ ) ⇒ (|an − am | < )).) francuski matematiˇar c 1 (2. pa imamo |an − am | ≤ |an − a| + |a − am | < 2 + 2 = ε. skup kompleksnih brojeva C o kojem govorimo u slijede´oj toˇki. Pokaˇimo da vrijedi a = limn an .6.54 POGLAVLJE 2.8. m > n1 ) ⇒ (|an − am | < 1). z Obratno. 2 ε ε Neka je n. . dakle uvjet (2. Definicija 2. a = limn an . Augustin Louis Cauchy (Paris. z c Iz (2. Odatle za n > n1 imamo |an | ≤ |an − an1 +1 | + |an1 +1 |. nε } pa za n > nε . c postoji a = limn apn . (n.8. Takav je npr. Dakle. ε 2 ′ ′′ Neka je nε = max{nε . kao u Aksiomu 15.

b)−1 = Vrijedi (a.10) U daljnjem tekstu ´emo umjesto oznaka ⊕ i ⊙ koristiti iste oznake kao i za c operacije u R. a2 aa − b(−b) a(−b) + ba . a0+b1) = (a. b) i (1. z Neka je ⊕ : (R × R) × (R × R) → (R × R) operacija zbrajanja definiran s ∀(a. 0). b) = (0. b + d).9) i mnoˇenja (2.9) i neka je ⊙ : (R × R) × (R × R) → (R × R) operacija mnoˇenja definiran s z ∀(a. 0).10) z z vrijede aksiomi A 1. za svaki par (a. b) = (−a. b) = (1a−0b. Za svaki (a. Skup kompleksnih brojeva C je polje. 2 a2 + b2 +b . b) suprotni par −(a. −b). NIZOVI U C 55 2. = (1. d) = (ac − bd. b) ⊕ (c. b) + (−a.9. Dokaz: Pokaˇimo da za skup C i operacije zbrajanja (2. 0) i (−a. d) ∈ R × R. b) = (−a + a. a2 + b2 = 0. b + 0) = (a. s tim da je uvijek jasno kada su operacije s parovima realnih brojeva ili sa samim realnim brojevima.1 Polje C. 0) + (a. POLJE C. + i ·. nizovi u C Polje kompleksnih brojeva C Neka je R × R Kartezijev produkt skupa R sa samim sobom. d) ∈ R × R. b). b)(1. Jedinica z ili neutralni element za mnoˇenje je par (1. definiramo (a. a2 + b2 a2 + b2 . (a. 0) = (a1−b0. b) gdje su a.10) z zovemo skup kompleksnih brojeva i oznaˇavamo s C. Aksiomi A 1. te distributivnosti mnoˇenja na zbrajanje u R. R × R je skup svih uredenih parova (a. 0 + b) = (a + 0. b) imamo z (a. 1b+0a) = (a. b) a −b . (2.6. Za bilo koji par (a. b). tj. Skup R × R snabdjeven operacijom zbrajanja (2.6. b). (2. −b) + (a. −b) = (a + (−a). tj. 2 a2 + b2 +b a2 = a −b . c Teorem 2. (c. 0)(a. 0). 0). Neutralni element za zbrajanje je par (0. do A 9.6 2. Sada na R × R definiramo operacije zbrajanja i mnoˇenja. (c.9) i mnoˇenja (2. b). Asocijativnost i komutativnost mnoˇenja i distributivnost mnoˇenja na z z zbrajanje slijede direktnim raˇunom iz asocijativnosti i komutativnost mnoˇenja c z i zbrajanja na R. ad + bc). b) = (0 + a. 0). tj. tj. −b + b) = (0. b ∈ R. i A 4. b + (−b)) = (0. b) ⊙ (c. (a. (0. slijede direktno iz istih aksioma za R i definicije operacije zbrajanja. d) = (a + c.2. Vrijedi (a.

Ako je z = a + bi ∈ C. 0) = (a + b. 0) = 1 i z c s op´enito (a. Tako vrijedi i2 = (0. jer npr. y ∈ R. dakle. (1. 1) nisu usporedivi. 1) pa piˇemo (a. Vrijedi |z + v|2 = (z + v)(z + v) = |z|2 + |v|2 + zv + zv = |z|2 + |v|2 + 2Re(zv) ≤ ≤ |z|2 + |v|2 + 2|Re(zv)| ≤ |z|2 + |v|2 + 2|zv| = (|z| + |v|)2 . x′ . 0) = 0. Tako za svaki kompleksan broj vrijedi (a. 1). 0)(0. s pa se operacije s kompleksnim brojevima svode na operacije s binomima. NIZOVI def Na C moˇemo definirati uredaj ((a. do A 9. Stoviˇe. onda je a = Rez realni dio i b = Imz imaginarni dio od z. b) = (a.11) 2. imamo f (z)f (z ′ ) = f (x + iy)f (x′ + iy ′) = ex (cos y + i sin y)ex (cos y ′ + i sin y ′) = ′ .6. 1) = (−1. 0) = −1. ∀ x. za modul vrijedi nejednakost trokuta |z + v| ≤ |z| + |v|.56 POGLAVLJE 2. v ∈ C vrijedi z + v = z + v. 0). z ′ = x′ + iy ′. ∀ z. b) (c. pa je f proˇirenje eksponencijalne s funkcije s R na C. c Kompleksan broj (0. U tom smislu piˇemo (0. 0). ∀ x.12) Definiramo funkciju f : C → C na slijede´i naˇin: c c Za y = 0 dobijemo f (x) = ex . 0) = z ′ ˇ (ab. zv = zv i |zv| = |z||v|. tj.2 Eksponencijalna funkcija na C f (x + iy) = ex (cos y + i sin y). (1. Takoder. √ √ Realni broj |z| = a2√ b2 = zz zovemo modul kompleksnog broja z. 0)(b. Taj z uredaj je samo parcijalni uredaj. Za komleksni broj z = a+bi definiramo njegov konjugirani broj z = a−bi. 0)+(b. Za z = x + iy. 0) i (a. 0) i(0. 0) + (b. Za z. √ Odatle zbog rasta funkcije · na R+ slijedi (2. 0) = −(1. z moˇemo ga izjednaˇiti s R. (2. + √ Vrijedi |Rez| = |a| ≤ a2 + b2 = |z| i |Imz| = |b| ≤ a2 + b2 = |z|. (a. v ∈ C.11). y. y ∈ R. Pokaˇimo da to proˇirenje zadovoljava osnovnu funkcijsku z s jednakost koja karakterizira eksponencijalnu funkciju. U skupu R vrijede aksiomi A 1. b) = a+bi. 1) zovemo imaginarna jedinica i oznaˇavamo ga s c i = (0. 1)(0. gdje su x. Uoˇimo podskup R′ = {(x. d)) = (a ≤ c) ∧ (b ≤ d). restrikcija relacija s ′ parcijalnog uredaja na C daje na R linearan uredaj koji je u skladu s operacijama zbrajanja i mnoˇenja. (2. Tako je R′ uredeno potpuno polje. x ∈ R} ⊂ C. y ′ ∈ R. Taj skup je zatvoren na c operacije zbrajanja i mnoˇenja. 0) = a.

2 ez − ez .19) (2. Za x = 0 dobije se Eulerova formula eiy = cos y + i sin y. za svaki z ∈ C moˇemo definirati z sin z = cos iz = shz = chiz = eiz − e−iz . ako je f (x+iy) = 0 onda zbog ex > 0 iz (2. 2i eiz + e−iz .13) iz koje slijedi veza trigonometrijskih funkcija i eksponencijalne funkcije eiy − e−iy . POLJE C. cos y = 2 sin y = Takoder.12) slijedi cos y = sin y = 0. sin iz = ishz. y ∈ R. Sada moˇemo kompleksnu eksponencijalnu funkciju pisati u obliku z ex+iy = ex (cos y + i sin y). Dakle imamo funkciju f : C → C \ {0} koju oznaˇavamo s f (z) = ez . 2i ez + ez .15) Lako se vidi da vrijedi cos iz = chz. Tako imamo pridruˇena z dva realna komponentna niza (αn )n i (βn )n .16) (2. NIZOVI U C = ex+x [cos y cos y ′ − sin y sin y ′ + i(sin y cos y ′ + cos y sin y ′)] = = ex+x [cos(y + y ′ ) + i sin(y + y ′)] = f (x + x′ + i(y + y ′)) = f (z + z ′ ). 2 (2. Takoder. 2.18) (2. .24). c ∀z ∈ C.14) (2. gdje je an = αn +βn i.2. ∀n ∈ N. limes niza u C Neka je (an )n niz u C . ∀ y ∈ R. (2. ˇto je nemogu´e zbog s c (1. ′ ′ 57 Iz (2.3 Nizovi u C.6. 2i eiy + e−iy . ∀ x.6.17) (2.12) vidimo da vrijedi f (z) = f (z). ∀z ∈ C.

Dokaz: Ako je a = limn an i a = α + βi. i za mnoˇenje imamo z lim(an bn ) = lim((αn γn − βn δn ) + (αδn + βn γ)i = n n = (lim αn lim γn − lim βn lim δn ) + (lim α lim δn + lim βn lim γ)i) = n n n n n n n n = (lim αn + lim βn i)(lim γn + lim δn i) = lim an lim bn . bn = γn + δn i. ((n > nε ) ⇒ (|an − a| < ε)). Za konvergentne nizove (an )n . Sada pomo´u korolara 2. Obratno.9. ∀n ∈ N i (bn )n . Teorem 2. onda vrijedi |αn − αn | ≤ |an − a| i |βn −β| ≤ |an −a|. Ako je kompleksni c niz (an )n = (αn + βn i)n ograniˇen. odakle odmah imamo α = limn αn i β = limn βn . n n n n n n Takoder vrijedi i teorem 2. Niz kompleksnih brojeva (an )n konvergira ili teˇi ka kompleksnom broju a ∈ C z ako svaki otvoreni krug polumjera ε oko toˇke a c sadrˇi gotovo sve ˇlanove niza. gdje je a = α + βi. Zbog |an − a| = |αn − αn |2 + |βn − β|2 slijedi a = limn an . (∃nε ∈ N). onda su ograniˇeni njegovi komponentni c c nizovi. ∀n ∈ N. pa smo u mogu´nosti konstruirati konvergentan c podniz (apn )n = (αpn + βpn i)n kompleksnog niza (an )n . gdje je an = αn +βn i. (∀n ∈ N). sada je odmah jasno da i u kompleksnom sluˇaju c vrijedi teorem 2. neka je α = limn αn i β = limn βn .4. o ograniˇenom nizu. z c Ε a (∀ε > 0).20) Re z 0 Definicija limesa niza u C je formalno ista kao i u R.10.20). imamo lim(an + bn ) = lim((αn + γn ) + (βn + δn )i) = lim(αn + γn ) + lim(βn + δn )i = n n n n = (lim αn + lim βn i) + (lim γn + lim δn i) = lim an + lim bn . Zato ˇto se operacije s kompleksnim nizovima svode na operacije s realnim s komponentnim nizovima. ∀n ∈ N. n n n n n n Naravno. tj. Neka je (an )n niz u C . Mi ´emo to uˇiniti tako ˇto ´emo c c c s c dokazati da konvergiraju komponentni nizovi (αn )n i (βn )n . To se moˇe z dokazati koriste´i definiciju limesa (2. . an = αn + βn i. NIZOVI Im z Definicija 2. (2.2 imamo njihove monotone podnizove s istim c indeksima (αpn )n i (βpn )n .6. Vrijedi limn an = a = α + βi ako i samo ako je α = limn αn i β = limn βn . te je stoga za oˇekivati c da vrijede svojstva koja vrijede za konvergentne nizove u R.58 POGLAVLJE 2.

imamo ∀n ∈ N. Iz svojstva infimuma slijedi a α ≤ α ⇒ α(1 − a) ≤ 0 ⇒ α ≤ 0 ⇒ α = 0. Tada je lim an = 0. n→∞ 59 Zbog |an − 0| = |an | − 0 = |a|n − 0 bez smanjenja op´enitosti moˇemo c z uzeti 0 < a < 1.3. niz (an )n je strogo padaju´i. α ≤ a . ∀n ∈ N. |a| < 1.2. POLJE C. tj. Sada iz c n→∞ α n ∀n ∈ N.8. Tada vrijedi an+1 < an . a . n ∈ N} ≥ 0.6. ≤ an−1 . Po teoremu 2. Neka je a ∈ C. lim an = α = inf{an . NIZOVI U C Primjer 2.

60 POGLAVLJE 2. NIZOVI .

Sto se tiˇe funkcije f . 1 f (x) = x . a(n) = n . priliˇno je jasno c c dobro prouˇili ˇto znaˇi lim c s c n→∞ n 1 = 0.Poglavlje 3 Limes funkcije i neprekidnost funkcije U ovom poglavlju obradujemo vaˇne pojmove limesa funkcije i neprekidnosti z ˇ funkcije. +∞ → R. Zelimo intuitivno promiˇljanje o tim pojmovima pretvoriti u strogi s matematiˇki jezik. Kod niza nismo u mogu´nosti c c x→1 x konstruirati proces pribliˇavanja argumenata n k broju 1. Prva funkcija je niz i u prethodnom poglavlju smo 1 ˇ = 0. Za funkciju f : I \ {c} → R kaˇemo da ima limes u toˇki c jednak L ako za svaki niz (cn )n z c u I vrijedi: ( lim cn = c) ⇒ ( lim f (cn ) = L). Neka je I ⊆ R otvoren interval i c ∈ I. ∀n ∈ N i f : 0. u definiciji je potrebno z 61 . tako da omogu´imo egzaktno koriˇtenje tih pojmova na c c s funkcijama s kojima radimo. Malo je manje jasno kako u vezu intuitivno poimanje pojma lim x→∞ x 1 dovesti lim = 1 i analognu priˇu s nizom.1 Limes funkcije 1 Neka su zadane funkcije a : N → R. Dakle. ∀x ∈ R. n→∞ n→∞ Tada piˇemo lim f (x) = L. Definicija 3. s x→c Iz definicije je vidljivo da je pribliˇavanje broja x prema c ekvivalentno z pribliˇavanju svih nizova koji konvergiraju k c. 3. U slijede´oj definiciji dana je veza limesa funkcije i c c limesa niza.1. dok kod realnih z brojeva je to mogu´e.

2) Za ε > postoji δ > 0 tako da vrijedi (3.62 POGLAVLJE 3. (3.2). Tako smo n 1 doˇli do niza (cn )n u I \ {c} za koji vrijedi |cn − c| < n i |f (cn ) − L| ≥ ε > 0. z (∀ε > 0)(∃nε ∈ N)(∀n ∈ N)((n > nε ) ⇒ (|f (cn ) − L| < ε)). tj. nizovi koji konvergiraju k c imaju toˇke i lijevo i desno od c. Uzmimo sada nε = nδ i za ∀n ∈ N imamo (n > nε ) ⇒ (|cn − c| < δ) ⇒ (|f (cn ) − L| < ε). i neka ne vrijedi x→c (3.1). vrijedi definicija 3.3) (3.4) Napomena 3. c ∈ I i f : I \ {c} → R. a ne samo jedan niz ili njih konaˇno mnogo.1). limn cn = c.1).3).). tj. (3.1). (∀δ > 0)(∃nδ ∈ N)(∀n ∈ N)((n > nδ ) ⇒ (|cn − c| < δ)).4.1) Dokaz: Neka vrijedi (3. onda vrijedi (3. L + ε . c + δ \ {c}) ⊆ L − ε. L + ε . 1 Sada za svaki n ∈ N uzmimo δn = n u 3. (3. Za taj δ postoji nδ tako je ispunjeno (3. a to je upravo (3. tj.1. koju dokazujemo u sljede´em c c teoremu. Dakle. To je sadrˇaj c z tzv Cauchyjeve definicije limesa funkcije u toˇki. c + δ broja c koja se. s izuzetkom toˇke c. neka je lim f (x) = L. tj. preslikava u okolinu L − ε. Neka je I ⊆ R otvoren interval. s dakle. L + ε broja L postoji okolina c − δ. i dobijemo cn = x 1 . Uzmimo bilo koji niz (cn )n u I \ {c} takav da je c = limn cn . Teorem 3. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE promatrati sve takve nizove.1. Pokaˇimo da je tada limn f (cn ) = L. Limes funkcije f u toˇki c postoji i lim f (x) = L c x→c ako i samo ako vrijedi (∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ I) ((0 < |x − c| < δ) ⇒ (|f (x) − L| < ε)). S z druge strane. tj. c pa je prirodno pretpostaviti da je toˇka c iz nekog otvorenog intervala koji c je sadrˇan u domeni funkcije f .1 (Cauchyjeva definicija limesa).1. z Prethodni pojam je mogu´e opisati i bez upotrebe nizova. ako je lim f (x) = L. Obratno. c f ( c − δ. x→c (∃ε > 0)(∀δ > 0)(∃xδ ∈ I)((0 < |xδ − c| < δ) ∧ (|f (xδ ) − L| ≥ ε > 0)). c Tada se slike tih nizova po funkciji f moraju pribliˇavati istom broju L. . Cauchyjeva definicija limesa funkcije ima jednostavnu geometrijsku interpretaciju koja glasi: Za svaku okolinu L − ε. a niz (f (cn ))n ne konvergira k L (kontradikcija s definicijom 3.

4. x→c x→c x→c 4. za nizove c (f (cn ))n . za nizove c (f (cn ))n i (g(cn ))n . onda funkcija h ima limes u c i lim h(x) = L. Funkcija f ± g ima limes u c i lim(f (x) ± g(x)) = lim f (x) ± lim g(x).5. Tada vrijedi: x→c x→c 1. x→c g(x) lim g(x) x→c 5. Teorem 3. x→c x→c 2. Neka je I ⊆ R otvoren interval. Teorem 3. ∀x ∈ I \ {c} i lim g(x) = 0. c ∈ I i c f.1.3 (teorem o sendviˇu). . Ako je f (x) ≤ g(x). x→c x→c x→c Dokaz: Tvrdnje slijede iz odgovaraju´ih tvrdnji u teoremu 2. x→c x→c 3.1. onda je lim f (x) ≤ lim g(x). LIMES FUNKCIJE 63 Limes funkcije je u skladu sa operacijama zbrajanja i mnoˇenja s funkciz jama. ∀x ∈ I \ {c}. ∀x ∈ I\{c} i lim f (x) = lim g(x) = L. x→c x→c x→c 2. Neka je I ⊆ R otvoren interval. Za svaki λ ∈ R funkcija λf ima limes u c i lim λf (x) = λ lim f (x). Funkcija |f | ima limes u c i lim |f (x)| = | lim f (x)|. Funkcija f g ima limes u c i lim(f (x)g(x)) = lim f (x) lim g(x). x→c x→c Dokaz: Sve tvrdnje slijede iz odgovaraju´ih tvrdnji u teoremu 2. To je posljedica ˇinjenice da je limes niza u skladu s tim operacijama c i definicije 3. g : I \ {c} → R za koje postoje lim f (x) i lim g(x). funkcija x→c f ima limes u c g i lim lim f (x) f (x) = x→c .3.(g(cn ))n i (h(cn ))n . ako je h : I\{c} → R takva da vrijedi f (x) ≤ h(x) ≤ g(x). c ∈ I i f. x→c x→c 1. Ako je g(x) = 0. g : I \ {c} → R za koje postoje lim f (x) i lim g(x).2.

ex } ≤ ≤ max{1. 4 x→0 sin x = 1. Zbog parnosti funkcija s obije 4 strane nejednakosti isto vrijedi za sve x = 0.7) x ˇto zbog lim ex = 1 pomo´u teorema 3.64 POGLAVLJE 3. ta nejednakost vrijedi za sve x = 0. usporedimo li povrˇinu c s s kruˇnog isjeˇka POAD = 1 α i povrˇinu trokuta z c 2 P△OBD = 1 tg α. tj. za x > 0. za x sve 0 < |x| < π . Odakle za n → ∞ imamo 1≤ f (x) − 1 ≤ f (x). ex }.6) Iz (3. Pokazati da je lim x→0 Na trigonometrijskoj kruˇnici je vidljivo da je luk z koji odgovara vrijednosti kuta x > 0 u radijanima ve´i od tetive toga luka koja je hipotenuza c pravokutnog trokuta △ACD ˇija je jedna kateta c duljine sin α. za svaki x = 0 c imamo ex − 1 min{1.3 daje tvrdnju. Pokazati da je lim ex − 1 = 1.5) i (3. x (3. Zbog lim cos x = 1 i teorema 3.5) i djeljenjem s f (−x) > 0 dobijemo 1 ≤ f (−x) 1 f (−x) x −1 ≤ 1.7). LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE sin x = 1.1. imamo nejednakosti cos x < sin x < 1. slijedi α < tg α. (3. x→0 x Α 0 y 1 C D 1 x sin x x cos x 0 Π 2 x Eksponencijalnu funkciju smo definirali u (2.2. tj. Za x > 0 i n ∈ N vrijedi n→∞ n 1≤ 1+ x n n x −1 = 1 n 1+ x n n−1 +···+1 ≤ 1+ x n n−1 . cos x < sin x 2 x za 0 < x < π . Odatle imamo nejednakost sin x < 1. sin α < α za α > 0. (3.3.2.5) Za x < 0.7) pomo´u funkcije f (x) = c x n lim 1 + iz propozicije 2. Sliˇno.6) pomo´u definicije eksponencijalne funkcije (2. x y A B Primjer 3. zamjenom x s −x u (3. s c x→0 . Dakle. Zbog x neparnosti brojnika i nazivnika. slijedi lim x→0 x Primjer 3.

sluˇaj lim f (x) = L direktno poop´ava limes niza. za okoline toˇke −∞ uzimamo intervale −∞.4. +∞ . LIMES FUNKCIJE 65 3.2 i 3. Tada piˇemo lim f (x) = f (−∞) = −∞.1. 1. c z c c gdje je E > 0.+∞ . Neka je I ⊆ R otvoren interval i c ∈ I.. Tada vrijedi lim f (x) = sup f . Ve´ smo kod c limesa niza vidjeli da kao okoline toˇke +∞ mogu posluˇiti intervali E. c c Limes od f u +∞ postoji ako i samo ako je f ograniˇena na a. +∞ . +∞ ) ((x > ∆) ⇒ (|f (x) − L| < ε). c s i tehnika dokaza je jednaka. c Posebno. Najprirodnije je z z to uˇiniti tako da iskoristimo geometrijsku interpretaciju limesa iz napomene c 3. s x→+∞ 2. c c c vrijede svi rezultati u teoremima 3.3.1. Za funkciju f : I \ {c} → R kaˇemo da ima limes u toˇki c jednak +∞ ako vrijedi: z c (∀E > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ I) ((0 < |x − c| < δ) ⇒ (f (x) > E)). Teorem 3. tj. x→+∞ a. Tada piˇemo lim f (x) = +∞. +∞ → R kaˇemo da ima limes u toˇki +∞ jednak z c L ∈ R ako vrijedi: (∀ε > 0)(∃∆ > 0)(∀x ∈ a. Neka je f : a. kao i u sluˇaju kada je c ∈ R. +∞ . Tako i neki c c x→+∞ ˇ rezultati koji vrijede za nizove imaju svoj analogon u ovom sluˇaju. −E . s x→−∞ U sluˇaju 1. +∞ → R rastu´a funkcija na a. a → R kaˇemo da ima limes u toˇki −∞ jednak z c −∞ ako vrijedi: (∀E > 0)(∃∆ > 0)(∀x ∈ −∞. konaˇnog limesa u beskonaˇnosti.3. c = +∞ ili c = −∞.1 Limes u R Pojam limesa funkcije moˇemo proˇiriti na sluˇajeve kada argument funkcije z s c teˇi k ±∞ ili kada vrijednost funkcije teˇi k ±∞ ili oboje. Za funkciju f : −∞. sliˇno. Stoviˇe. Za funkciju f : a. Definicija 3.1. s tim da prilagodimo pojam okoline novim situacijama. gdje je E > 0. s x→c 3.2. Tada piˇemo lim f (x) = f (+∞) = L. a ) ((x < −∆) ⇒ (f (x) < −E).

Za funkciju f : I \ {c} → R c kaˇemo da ima limes zdesna u toˇki c jednak L ako vrijedi: z (∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ I) ((0 < x − c < δ) ⇒ (|f (x) − L| < ε)). zbog rasta funkcije f . (3. s xրc x→c− 2.1. s xցc x→c+ Jednostrani limes funkcije ima ista svojstva kao i limes funkcije. i 3.2 Jednostrani limes u R Kada bismo u definiciji 3. (ii) ∀ε > 0. . f (x) ≤ L. 1. Na isti naˇin bismo c c definirali i limes zdesna funkcije u toˇki c.+∞ Tada vrijedi: (i) ∀x > a. vrijede teoremi 3. ili samo rastu´e nizove u I \ {c}. Odatle za ε > 0 i ∆ = xε . Za funkciju f : I \ {c} → R kaˇemo da ima limes slijeva u toˇki c jednak L ako vrijedi: z c (∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ I) ((0 < c − x < δ) ⇒ (|f (x) − L| < ε)). ∃xε > a. lim f (x) = L. dakle. c dobili bismo definiciju limesa slijeva funkcije u toˇki c. +∞ . LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE Dokaz: Neka je f ograniˇena na a. imamo (x > ∆) ⇒ (L − ε < f (xε ) ≤ f (x) ≤ L < L + ε) ⇒ (|f (x) − L| < ε). x→+∞ 3. tj. Neka je I ⊆ R otvoren interval i c ∈ I.3 ako u njima limes zamijenimo s lijevim ili desnim limesom. L − ε < f (xε ). (3. limesa funkcije f u toˇki c promatrali samo c nizove koji konvergiraju k c s lijeve strane. c a. tj.1.2.8) Tada piˇemo lim f (x) = lim f (x) = f (c−) = L.3. postoji L = sup f . c Sada ´emo dati Cauchyjevu definiciju jednostranog limesa funkcije.66 POGLAVLJE 3. c Definicija 3.9) Tada piˇemo lim f (x) = lim f (x) = f (c+) = L. Neka je I ⊆ R otvoren interval i c ∈ I.

3.1. LIMES FUNKCIJE Primjer 3.3. Funkcija signum (predznak) definirana s  x  |x| x = 0, sgn(x) =  0 x = 0.

67

y 1

nema limes u nuli, ali ima i lijev i desni limes u nuli i oni su razliˇiti. Za svaki x < 0 je c sgn(x) = −1, a za x > 0 je sgn(x) = 1. Odatle zakljuˇujemo da za svaki niz koji konvergira k c nuli slijeva, pripadni niz funkcijskih vrijednosti ima limes jednak −1, a za one s desna je jednak 1. To znaˇi da funkcija sgn nema limesa u nuli, c ali je zato lim sgn(x) = −1 i lim sgn(x) = 1.
x→0− x→0+

0

x

1

Veza izmedu limesa funkcije i jednostranih limesa funkcije dana je slijede´im teoremom. c Teorem 3.5. Neka je I ⊆ R otvoren interval, c ∈ I i f : I \ {c} → R. Za funkcija f postoji lim f (x) ako i samo ako postoje i jednaki su lim f (x) i
x→c x→c− x→c+

lim f (x).
x→c

Dokaz: Ako postoji lim f (x) = L, onda vrijedi (3.1), pa onda (3.8) i (3.9)) vrijede s istim L. Obratno, ako vrijede (3.8) i (3.9) s istim L, onda za dano ε > 0 uzmimo minimalnog δ > 0 od onih koji postoje po (3.8) i (3.9). Za taj δ > 0 vrijedi implikacija u (3.1). Interesantno je slijede´e svojstvo monotonih funkcija. c Teorem 3.6. Neka je I ⊆ R otvoren skup i f : I → R monotona funkcija. U svakoj toˇki c ∈ I funkcija f ima lijevi i desni limes. Ako f raste, onda je c f (c−) ≤ f (c) ≤ f (c+), a ako pada f (c−) ≥ f (c) ≥ f (c+). Dokaz: 1. Neka je f rastu´a na I. Skup S = {f (x); x ∈ I, x < c} je odozgo c ograniˇen s f (c), pa postoji d = sup S. Pokaˇimo da je d = f (c−), tj. c z ∀ε > 0, ∃δ > 0, ∀x ∈ I, (c − δ < x < c) ⇒ (|f (x) − d| < ε). Poˇto je d = sup S imamo s a) ∀x ∈ I, (x < c) ⇒ (f (x) ≤ d), b) ∀ε > 0, ∃xε ∈ I, xε < c, d − ε < f (xε ).

68

POGLAVLJE 3. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE

Uzmimo sada δ = c − xε > 0 pa zbog rasta funkcije f imamo: (c − δ < x < c) ⇒ (xε < x < c) ⇒ (d − ε < f (xε ) ≤ f (x) ≤ d < d + ε) ⇒ (|f (x) − d| < ε). Analogno se dokazuje postojanje f (c+). Tada je f (c+) = inf{f (x); x ∈ I, x > c}. Sluˇaj kada je f padaju´a funkcija se dokazuje tako da se c c prethodni sluˇaj primijeni na funkciju −f . c

3.2

Neprekidnost funkcije u toˇki c

Intuitivno geometrijsko poimanje pojma neprekidnosti funkcije povezano je s ˇinjenicom da od takve c funkcije oˇekujemo da joj je graf krivulja povuˇena c c y u jednom potezu, tj. nije pokidana. U tom smislu je za oˇekivati da je funkcija sgn iz prim- f c c jera 3.3. prekidna u toˇki 0. Dakle, za oˇekivati c c f je da je postojanje limesa u toˇki nuˇan uvjet da c z bi funkcija u toj toˇki bila neprekidna. Iz grafa c funkcije na slici desno je vidljivo da to nije i do0 voljan uvjet. Ta funkcija ima limes u toˇki c, ali c c x je toˇka (c, f (c)) izdvojena, tj. limes nije jednak c vrijednosti funkcije. I to je vrsta prekida, iako uklonjiva. Prethodna razmatranja vode nas na sljede´u definiciju pojma neprekidnosti c funkcije. Definicija 3.4. Neka je I ⊆ R otvoren interval i toˇka c ∈ I. Za funkciju c f : I → R kaˇemo da je neprekidna u toˇki c ako postoji limes funkcije z c f u toˇki c i lim f (x) = f (c). Funkcija je neprekidna na skupu I ako je c x→c neprekidna u svakoj toˇki c ∈ I. c Teorem 3.7 (Cauchyjeva definicija). Neka je I ⊆ R otvoren interval, c ∈ I i funkcija f : I → R. Funkcija f je neprekidna u toˇki c ako i samo ako vrijedi c (∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ I) ((|x − c| < δ) ⇒ (|f (x) − f (c)| < ε)). Dokaz: Slijedi direktno iz definicije 3.4. i teorema 3.1. (3.10)

ˇ 3.2. NEPREKIDNOST FUNKCIJE U TOCKI

69

Kako se uvjet (3.10) upotrebljava kod provjere neprekidnosti funkcije u toˇki? Uzmemo ε > 0 po volji i trebamo na´i ili barem dokazati postojanje c c δ > 0 tako da vrijedi gornja implikacija. Primijetimo, ako smo za neki ε0 > 0 naˇli odgovaraju´i δ > 0, onda je taj δ dobar i za svaki ε > ε0 . Obratno, ako s c smo za neki ε > 0 naˇli odgovaraju´i δ0 > 0, onda je svaki 0 < δ < δ0 dobar s c i za taj ε.
y

Cauchyjeva definicija neprekidnosti funkcije u toˇki (3.10) ima jasnu skupovnu interc pretaciju koja glasi: Za svaki interval polumjera ε oko slike f (c) postoji interval polumjera δ oko c koji se u njega preslikava, tj. f ( c − δ, c + δ ) ⊆ f (c) − ε, f (c) + ε .

f c

Ε

f

f c
f c Ε

0 c ∆ c c ∆

x

Dajemo nekoliko primjera neprekidnih funkcija. Njihovu neprekidnost dokazujemo upotrebom Cauchyjeve definicije. Primjer 3.4. Pokaˇimo da je konstantna funkcija f : R → R, f (x) = d, z ∀x ∈ R, neprekidna u svakoj toˇki c ∈ R. Jasno je da uvijek vrijedi impc likacija (∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ I) ((|x − c| < δ) ⇒ (0 = |d − d| < ε)). Primjer 3.5. Pokaˇimo da je funkcija f : R → R, f (x) = x, ∀x ∈ R, z neprekidna u svakoj toˇki c ∈ R. Uzmimo ε > 0 po volji i neka je δ = ε. c Tada vrijedi implikacija (∀x ∈ I) ((|x − c| < δ = ε) ⇒ (|x − c| < ε)), tj. f je neprekidna u c. Primjer 3.6. Funkcija f : R → R, f (x) = |x|, ∀x ∈ R, neprekidna je u svakoj toˇki c ∈ R. Uzmimo ε > 0 po volji i neka je δ = ε. Zbog nejednakosti c 1.11 imamo (∀x ∈ I) ((|x − c| < δ = ε) ⇒ (||x| − |c|| ≤ |x − c| < δ = ε)).
1 Primjer 3.7. Pokaˇimo da je funkcija f : R \ {0} → R, f (x) = x , ∀x ∈ z R \ {0}, neprekidna u svakoj toˇki c ∈ R \ {0}. Za bilo koji ε > 0 uzmimo c |c| ε|c|2 δ = min{ 2 , 2 }. Imamo    (|x − c| < |c| ) ⇒ ( |c| < |x|) ⇒ ( ε|c|2 < ε|x||c|)    2 2 2 (|x − c| < δ) ⇒ ⇒    (|x − c| < ε|c|2  2

70

POGLAVLJE 3. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE |x − c| <ε |x||c| ⇒ 1 1 − <ε . x c

⇒ (|x − c| < ε|x||c|) ⇒

Primjer 3.8. Pokaˇimo da je funkcija f : R → R, f (x) = x2 , ∀x ∈ R, z neprekidna u svakoj toˇki c ∈ R. Za c = 0 i za bilo koji ε > 0 uzmimo c 2ε δ = min{ |c| , 5|c| }. Vrijedi 2 (|x − c| < δ) ⇒   (|x − c| <    (|x − c| <
|c| ) 2 2ε 5|c|

⇒ (|x + c| <

5|c| ) 2

2ε ⇒ ( 5|c| <

ε ) |x+c|

    

ε ) ⇒ (|x − c||x + c| < ε) ⇒ |x2 − c2 | < ε). |x + c| √ √ Za c = 0 i za bilo koji ε > 0 uzmimo δ = ε > 0 te imamo (|x| < δ = ε) ⇒ (|x2 | < ε). ⇒ (|x − c| < Pogledajmo sada nekoliko primjera funkcija koje imaju prekid. Funkcija f : I → R ima prekid u toˇki c ∈ I ako nije neprekidna u c. To znaˇi da c c moˇemo na´i niz (cn )n u I ⊆ R takav da je limn cn = c i da niz (f (cn ))n ne z c konvergira k f (c). Negacija Cauchyjeve definicije glasi (∃ε > 0)(∀δ > 0)(∃x ∈ I) ((|x − c| < δ) ∧ (|f (x) − f (c)| ≥ ε)). (3.11)

Primjer 3.9. Za funkciju sgn definiranu u primjeru 3.3. je jasno da je neprekidna u svim toˇkama osim u toˇki 0. Funkcija je prekidna u nuli jer c c ne postoji limes funkcije u nuli.

je prekidna u svakoj toˇki. Neka je c ∈ Q i f (c) = 1. Uzmimo niz (cn )n iz c R \ Q koji konvergira k c. Tada je f (cn ) = 0, pa niz (f (cn ))n ne konvergira k 1. Analogno, za c ∈ Q i f (c) = 0, uzmimo niz (cn )n iz Q koji konvergira k c. Tada je f (cn ) = 1, pa niz (f (cn ))n ne konvergira k 0.

Primjer 3.10. Funkcija f : R → R definirana s   1; x ∈ Q, f (x) =  0; x ∈ Q.

c c Da je f prekidna u svakoj toˇki c = 0 vidi se sliˇno kao u prethodnom c c primjeru. uzmimo niz (cn )n iz Q koji konvergira k c. Neka je I ⊆ R otvoren interval. Tada je f (cn ) = cn . c tj.10) dobijemo c 2 δ > 0 takav da ∀x ∈ I. NEPREKIDNOST FUNKCIJE U TOCKI Primjer 3. ∃η > 0 i ∃M > 0 c tako da je ∀x ∈ I. Za c ∈ Q i f (c) = 0. s c c Lema 3.2. Dokaz: Iz Cauchyjeve definicije za ε = 1 postoji δ > 0 takav da vrijedi Dakle. Funkcija f : R → R definirana s   x. c (∀x ∈ I) ((|x − c| < δ) ⇒ (|f (x)| ≤ |f (x) − f (c)| + |f (c)| < 1 + |f (c)|)). c ∈ I i funkcija f : I → R neprekidna u c. pa niz (f (cn ))n ne konvergira k c. c . Ako je c = 0. za c ∈ Q uzmimo niz (cn )n iz R \ Q koji konvergira k c. onda za niz (cn )n koji konvergira k 0 i niz (f (cn ))n konvergira k 0.ˇ 3. pa niz (f (cn ))n konvergira k c. O tome se radi u slijede´im lemama. Iz prethodnih primjera je vidljivo da prekidnost ili neprekidnost u nekoj toˇki nema utjecaj na prekidnost ili neprekidnost u ostalim toˇkama.2. c 1 a u sluˇaju (f (c) < 0) vrijedi (|x − c| < δ) ⇒ (f (x) < 2 f (c) < 0). f (x) =  0. Lema 3. c ∈ I i funkcija f : I → R neprekidna u c. Tada je f (cn ) = 0. ˇinjenica da je funkcija neprekidna u nekoj toˇki ima utjecaj na c c ponaˇanje funkcije u okolini te toˇke. 2 2 2 1 U sluˇaju f (c) < 0 uzimamo ε = − 2 f (c) > 0 i postupamo analogno. x ∈ Q. c c Ipak. Tada je f lokalno ograniˇene oko c. Dokaz: U sluˇaju f (c) > 0 uzmimo ε = 1 f (c) > 0 pa iz (3. x ∈ Q. 1 (|x − c| < δ) ⇒ (|f (x) − f (c)| < f (c)) ⇒ 2 1 1 1 ⇒ (− f (c) < f (x) − f (c) < f (c)) ⇒ (f (x) > f (c)). gdje je neprekidna. (|x − c| < η) ⇒ (|f (x)| < M). Neka je I ⊆ R otvoren interval. postoji δ > 0 tako da 1 U sluˇaju (f (c) > 0) vrijedi (|x − c| < δ) ⇒ (f (x) > 2 f (c) > 0). 71 je prekidna u svakoj toˇki osim u toˇki 0. tvrdnja vrijedi za η = δ i M = 1 + |f (c)|. tj. Ako je f (c) = 0 onda funkcija lokalno oko c ˇuva predznak. Naime.11. a ne k 0.1.

Tvrdnja za funkciju k slijedi iz min{a.2.1 Neprekidnost i operacije s funkcijama Neprekidnost je uskladena sa uobiˇajenim operacijama s realnim funkcijama. za funkciju f − g. Svaka racionalna funkcija je neprekidna na cijelom podruˇju c definicije.2. Korolar 3. c ∀x ∈ c − δ.1. c Korolar 3.2. . Tada je h(x) = f (x). b} = s c − max{−a. onda je funkcija f g neprekidna u c. c+δ ∩I. Tada vrijedi: 1. Ako je f (c) < g(c) vrijedi h(x) = g(x). c Stoga bez dokaza navodimo slijede´i teorem.8. ∀x ∈ I. c To je posljedica ˇinjenice da je limes funkcije u skladu s tim operacijama. U sluˇaju c kada je f (c) > g(c). 2. c ˇto povlaˇi |h(x) − h(c)| < ε. 4.8.2. i teorema 3. iz neprekidnosti funkcija f i g u toˇki c imamo postojanje c δ > 0 tako da |x − c| < δ povlaˇi |f (x) − f (c)| < ε i |g(x) − g(c)| < ε. c + δ ∩ I. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE 3. 3. i 3. −b}. Svaki polinom je neprekidna funkcija na R. slijede direktno iz definicije 3. su neprekidne u c. ∀x ∈ I. ∀x ∈ I. Funkcija f g je neprekidna u c. Neka je I ⊆ R otvoren interval.1. g(x)}. postoji δ > 0 tako da ∀x ∈ c − δ. ∀x ∈ R neprekidna na R.3. k : I → R definirane s h(x) = max{f (x). ∀x ∈ c−δ. c U sluˇaju f (c) = g(c) imamo h(x) − h(c) = max{f (x) − f (c). Za svaki n ∈ N je funkcija f : R → R. po lemi 3. Za dokaz tvrdnje 4. Dokaz: Indukcijom pomo´u teorema 3. iz ˇega slijedi tvrdnja. c + δ ∩ I vrijedi f (x) > g(x). g(x)} i k(x) = min{f (x). Ako je g(x) = 0.8. Korolar 3. Dokaz: Tvrdnje 1. Funkcije h. 2.72 POGLAVLJE 3. pa je zakljuˇak isti. µ ∈ R je funkcija λf + µg neprekidna u c. |g(x) − g(c)|}. g(x) − g(c)} c ˇto daje |h(x) − h(c)| ≤ max{|f (x) − f (c)|. Za svaki λ. pa je neprekidan po teoremu 3.2. c Teorem 3. f (x) = xn . Za s ε > 0 po volji. c ∈ I i neka su funkcije f. g : I → R neprekidne u c.4. prvo pretpostavimo da je f (c) = g(c). Dokaz: Polinom P (x) = a0 + a1 x + · · · + an xn je linearna kombinacija potencija.

dobro je definirana funkcija g ◦ f : I → R.ˇ 3. J ⊆ R otvoreni intervali.10. Ako je funkcija f neprekidna u toˇki c ∈ I i funkcija g neprekidna u c d = f (c) ∈ J. Po pretpostavci o neprekidnosti funkcije g u toˇki c d za svaki ε > 0 postoji η > 0 tako da vrijedi (∀ y ∈ J) ((|y − d| < η) ⇒ (|g(y) − g(d)| < ε)). +∞ definirali smo u (2. iz pretpostavke o neprekidnosti funkcije f u toˇki c za svaki η > 0 postoji δ > 0 tako da vrijedi (∀ x ∈ I) ((|x − c| < δ) ⇒ (|f (x) − f (c)| < η)).6). tj. Sada imamo (∀ x ∈ I) ((|x − c| < δ) ⇒ (|f (x) − f (c)| < η) ⇒ (|g(f (x)) − g(f (c))| < ε)).c} n .2. c}) 1+ max{x. Slijede´i rezultat se odnosi na uskladenost neprekidnosti i operacije komc pozicije funkcija. Teorem 3. Dokaz: Za x. c Isto tako. 3. g : J → R funkcije za koje vrijedi f (I) ⊆ J. +∞ je neprekidna na R. Funkcija exp : R → 0. f : I → R.8. = |x − c| fn (max{x. Dokaz: Da bismo dokazali neprekidnost funkcije g◦f po Cauchyjevoj definiciji.7) pomo´u c rastu´e funkcije f : [0. c} |fn (x) − fn (c)| ≤ |x − c| 1 + n n−1 n c − 1+ n n x−c = n n−1 1+ k=0 x n n−1−k 1+ c n k . Teorem 3.2 Neprekidnost eksponencijalne funkcije na R Eksponencijalnu funkciju exp : R → 0. onda je g ◦ f neprekidna u c.3. dakle. Neka su I.9. .2. c ≥ 0 vrijedi x fn (x)−fn (c) = 1 + n a odatle imamo max{x. NEPREKIDNOST FUNKCIJE U TOCKI Dokaz: Racionalna funkcija f (x) = pa je neprekidna po teoremu 3. P (x) Q(x) 73 je kvocijent neprekidnih funkcija. +∞ → 0. +∞ koja je limes niza funkcija (fn )n iz c (2. uzmimo ε > 0 po volji. g ◦ f je neprekidna u c.

tj. 1] je neprekidna na R. c}). 0 . s Korolar 3. pa su neprekidne po teoremu 3. c Uzmimo sada ε > 0 po volji i neka je δ = min{ 2 .4. Nadalje.2. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE Za n → +∞ dobivamo nejednakost |f (x) − f (c)| ≤ |x − c|f (max{x. 2 Teorem 3. Za funkciju exp vrijedi lim exp(x) = lim f (x) = 1 i ⇒ (|f (x) − f (c)| ≤ |x − c|f ( x→0+ x→0+ 1 1 1 lim exp(x) = lim = = = 1.8. tj. 2 pa je exp neprekidna na 0. 0 .8.1. +∞ .11. Dokaz: U primjeru 3. |x| < Sada za bilo koji ε > 0 uzmimo δ = ε pa imamo (|x−c| < δ) ⇒ (| sin x−sin c| = 2| sin( dakle. sin je neprekidna u c. lim exp(x) = x→0− x→0− f (−x) x→0 lim f (−x) lim f (x) x→0− x→0+ exp(0). Hiperbolne funkcije su neprekidne na cijelom podruˇju definic cije. 2 2 2 . Funkcija sin : R → [−1.3.3 Neprekidnost trigonometrijskih funkcija π . Funkcije th i cth su neprekidne kao kvocijenti od sh i ch po teoremu 3. c}) < f ( 3c ))  2  ⇒ 3c ) < ε). koristili smo nejednakost | sin x| ≤ |x|. exp je neprekidna na −∞.74 POGLAVLJE 3. Dokaz: Funkcije sh i ch su linearne kombinacije funkcije exp i njene kompozicije s funkcijom x → −x.1. funkcija f (−x) je kompozicija 1 neprekidnih funkcija. 3. pa imamo 3c 2 (|x − c| < δ) ⇒  c  (|x − c| < 2 ) ⇒ (x <  (|x − c| < ε f ( 3c ) 2 3c ) 2  ⇒ (f (max{x. pa je onda i funkcija f (−x) neprekidna na −∞. x−c x+c |x − c| )|| cos( )| ≤ 2 < δ = ε). f (ε ) }. ˇto pokazuje neprekidnost u 0.

b] → R. f (xm ) = m i f (xM ) = M.ˇ 3.9. Neka je funkcija f : [a. tj. b] ⊂ I. g je neprekidna na I. Da bismo definirali neprekidnost i u rubnim toˇkama segmenta [a. Analogno definiramo neprekidnost na skupovima oblika [a.4 Neprekidnost funkcije na segmentu Neka je funkcija f : [a. b] → R razliˇita od c konstantne funkcije. b] c posluˇimo se slijede´om definicijom.2.2. b]. Dokaz: Vrijedi cos x = sin(x+ π ). NEPREKIDNOST FUNKCIJE U TOCKI 75 Korolar 3. b] ⊆ R i funkcija f : [a. 3. [a. b] ⊆ R. g(x) = f (x). Trigonometrijske funkcije su neprekidne na cijelom podruˇju c definicije. f je ograniˇena na [a. Dokaz: Tvrdnja teorema moˇe se razdvojiti na tri dijela: z 1. b]) = [m. Iako se ˇini da zahtjev za neprekidnoˇ´u funkcije na segmentu nije bitno c sc razliˇit od zahtjeva za neprekidnoˇ´u na otvorenom intervali. b] ⊂ R segment. Za toˇke c ∈ a. 3.5. xM ∈ [a.b] 2. Za svaki C ∈ m. b] → R neprekidna na segmentu [a. b]. b] i 3.83. jer smo pojam neprekidnosti s c definirali za toˇke koje leˇe u nekom otvorenom intervalu sadrˇanom u domeni c z z funkcije. pa je cos kompozicija neprekidnih funkcija 2 te je neprekidna po teoremu 3. 2. slijede´i vaˇni c sc c z teorem to opovrgava. Neka je [a. M postoji c ∈ [a. Tada je f ([a. postoje m = inf f i M = sup f . b]. Funkcija f postiˇe svoj minimum i maksimum na [a. M] takoder segment. b] tako da je C = f (c). z c Definicija 3. b i a.5. tj. gdje je [a. postoje z xm .b] [a.12 (Bolzano-Weierstrass). b c je jasno ˇto znaˇi neprekidnost te funkcije u c. c [a. Teorem 3. b] ako postoji z otvoren interval I ⊆ R i funkcija g : I → R takva da vrijedi: 1. ∀x ∈ [a. Funkcije tg i ctg su kvocijenti neprekidnih funkcija pa su neprekidne po teoremu 3. b]. . Kaˇemo da je funkcija f neprekidna na [a.

b] da M ∈ R(f ). Tada po Arhimedovom aksiomu (teorem 1.: Kada bi funkcija f bila neograniˇena odozgo. ograniˇen. Korolar 3. Uzmimo niz (yn )n u c. Za svaki y ∈ [a.: Neka je C ∈ m. pa je m < f (m). Poˇto je M = sup f . m] po teoremu 3. . Pokaˇimo neke jednostavne primjene prethodnog teorema. ∀n ∈ N. b]. M bilo koji broj. z Korolar 3. hiperbolnih i area funkcija koristili smo pretpostavku da je eksponencijalna funkcija surjekcija. b = ∅. tj. Zbog c f (xm ) < C je xm ∈ A. tj. +∞ je surjekcija. M = f (c) ∈ R(f ) (kontradikcija). Tada vrijedi f (c) = limn f (yn ) ≥ C. Dokaz tvrdnje 3.b] da je M = limn an . b] takav da vrijedi f (xn ) > n. c tj. b] pa je ograniˇen. Zbog odredenosti pretpostavimo da je xm < xM . niz (xpn )n je konvergentan. za svaki c n ∈ N bi postojao xn ∈ [a. Oznaˇimo A = {x ∈ [xm . c Zbog neprekidnosti funkcije f vrijedi limn f (xpn ) = f (c).76 POGLAVLJE 3. vrijedi C ≤ f (y). Zbog neprekidnosti funkcije f vrijedi limn apn = limn f (xpn ) = f (c).12.) postoji m ∈ N takav da je f (0) = 0 < C < m < f (m). onda postoji niz (an )n u R(f ) takav s [a.6. limn xpn = c ∈ [a. imamo niz (xn )n u [a. To je kontradikcija s c izborom niza. Dokaz: Za bilo koje prirodne brojeve n. tj. b] koji je ograniˇen. Po teoremu 2. funkcija f je odozgo omedena. Uzmimo niz (cn )n u A takav da je c = limn cn . pa je c. Funkcija exp : R → 0. Neka je C > 0 bilo koji broj.6. Zbog C < f (xM ) je c < xM . Pretpostavimo [a. m > 1 vrijedi m < mn . +∞ definirana s f (x) = xn surjekcija.6. podniz konvergentnog niza ima isti limes kao i niz. postoji njegov konvergentan podniz (xpn )n i c neka je limn xpn = c. Analogno se dokazuje da je m ∈ R(f ). pa je A = ∅. Zbog f (cn ) < C i neprekidnosti funkcije f vrijedi f (c) = limn f (cn ) ≤ C. R(f ) = [0. Tada postoji njegov podniz (xpn )n koji je konvergentan. Dakle. No. Sada smo u stanju to dokazati. Dokaz tvrdnje 2. +∞ . b]. pa je prema teoremu 2.1.: Ako je M ∈ R(f ) onda je M = max f . b]. C = f (c). Uskladenost limesa niza i uredaja na R povlaˇi c ∈ [a. Omedenost odozdo funkcije f se dokazuje tako da se prethodni dokaz primjeni na funkciju −f . Dakle. Za bilo koji n ∈ N je funkcija f : [0. U dokazima surjektivnosti logaritamske. je [0. b takav da je c = limn yn . Dakle. f (m)] ⊆ R(f ). f (x) < C}. s f (xpn ) > pn ≥ n. Zbog neprekidnosti funkcije f na segmentu [0. y > c. Niz (xn )n je u [a. +∞ → [0. Neka je c = sup A. pa je i C ∈ R(f ). ∀n ∈ N. xM ]. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE Dokaz tvrdnje 1.7. Zbog an = f (xn ).

Uzmimo bilo koju toˇku c c ∈ I i pokaˇimo da je f neprekidna u c.3 Neprekidnost i monotonost. Zbog strogog rasta potencija na R+ imamo n < 2n < en = exp(n). neprekidnost inverzne funkcije Uvjet monotonosti i uvjet neprekidnosti funkcije na nekom skupu su razliˇitog tipa.12. 3. funkcija f : I → R monotona na I i I ′ = f (I) otvoren interval. Funkcija sin : R → [−1. ta se ˇinjenica egzaktno dokazuje na sliˇan naˇin kao u c c c prethodnom korolaru. c z c Teorem 3. [exp(0). Zapravo. b . Ipak. Zbog neprekidnosti funkcije exp na segmentu [0. U slijede´im teoremima interval c c nije nuˇno konaˇan skup. 1 tj.13. 1 < 21 . Tada je f neprekidna funkcija na I. π ] pa je po teoremu 2 2 3. pa je i C ∈ R(exp). M2 = f (c) − f a+c 2 .8.3. Zbog exp(−x) = . 1] ⊆ R(exp). odnosno pojam c konvergencije nizova. tj. n] je po teoremu 3.12. 1] ⊆ R(sin). Sada uzmimo bilo koji C > 1. +∞ ⊆ R(exp). exp(n)] ⊆ R(exp). b ⊆ I konaˇan interval z c takav da je c ∈ a. Korolar 3. z Neka je sada n < 2n . Dokaz: Zbog odredenosti uzmimo da f raste na I. Monotonost je definirana pomo´u uredaja na skupu R. dok je c c za neprekidnost dovoljno imati pojam okoline toˇaka skupa. povlaˇi onaj drugi. To je istina za n = 1. Neka su M1 = f c+b 2 − f (c). uz jedan doc datni uvjet na funkciju. Tada vrijedi n + 1 < 2n + 1 < 2n + 2n = 2 · 2n = 2n+1 . +∞ vrijedi exp(x) 0. Dokaz: Funkcija sin je neprekidna na segmentu [− π . NEPREKIDNOST I MONOTONOST 77 Dokaz: Pokaˇimo najprije n < 2n . 1] je surjekcija. . ∀n ∈ N. Neka je I ⊆ R otvoren interval. Svojstvo intervala koje istiˇemo je da za svake z c c svoje dvije toˇke sadrˇi i sve toˇke izmedu njih. [sin(− π ). 1]. sin( π )] = [−1.3. ∀n ∈ N. ta dva pojma primijenjena na funkciju ˇesto daju c isti rezultat. Iako je iz geometrijske definicije funkcije sinus moˇda jasno da je njena z slika segment [−1. Tada postoji n ∈ N takav da vrijedi exp(0) = 1 < C < n < exp(n). [1. Obratna inkluzija slijedi iz ge2 2 ometrijske definicije funkcije sin. ∀x ∈ [0. Neka je a. pokazat ´emo da svaki od tih pojmova .

1. Imamo ε (x ∈ c. −δ ′′ }.78 POGLAVLJE 3. s f (c) < f (c) + < f (c) + ε < f 2 2 ε to postoji δ ′ ∈ R tako da vrijedi f (c) + 2 = f (c + δ ′ ). imamo δ ′′ ∈ R takav da vrijedi f (c)− 2 = f (c+δ ′′ ). c pa nas interesira dokazivanje neprekidnosti njihovih inverznih funkcija. f < 2 2 ε ε f (c)−ε < f (c)− < f (c). Sluˇajevi M1 = 0 i M2 > 0 c c 2 ili M1 > 0 i M2 = 0 su kombinacija prethodnog sluˇaja i sluˇaja M1 > 0 i c c M2 > 0. Neka je I ⊆ R otvoren interval. pa je onda neprekidna u toˇki c. c Teorem 3. Zbog toga ˇto je I ′ = f (I) interval. Ako je f strogo monotona i neprekidna funkcija na I. vrijedi (3. 2 . onda je I ′ otvoren interval i f −1 : I ′ → I neprekidna funkcija na I ′ . 2 2 2 Dakle. Zbog toga ˇto je c ∈ I izabran s po volji. Uzmimo bilo koji c+b 0 < ε < min{M1 . U tu svrhu je koristan slijede´i rezultat.14. Provjerimo Cauchyjevu definiciju neprekidnosti (3. U sluˇaju M1 = 0 i M2 = 0 funkcija f je konstantna na segmentu c a+c c+b . Uzmimo δ = min{δ ′ . M2 }.10). pa je f neprekidna u c. funkcija f : I → R i I ′ = f (I). 2 c+b ε . odnosno.10). odnosno. c+b a+c Analogno. koji sada dokazujemo. 2 2 2 Isto tako ε (x ∈ c − δ. Primjena prethodnog teorema u dokazivanju neprekidnosti konkretnih funkcija je oteˇana ˇinjenicom da je ˇesto vrlo teˇko dokazati da je neki skup z c c s slika funkcije. c ) ⇒ (f (c) ≥ f (x) ≥ f (c − δ) ≥ f (c + δ ′′ ) = f (c) − ) ⇒ 2 ε ε ε ⇒ ( ≥ f (x) − f (c) ≥ − ) ⇒ (|f (x) − f (c)| ≤ < ε). zbog ε < M2 = f (c) − f . . Mi smo ve´ dokazali neprekidnost nekih osnovnih funkcija. Vrijedi ε < M1 = f − f (c). 2 Zbog rasta funkcije f je δ ′′ < 0. c + δ ) ⇒ (f (c) ≤ f (x) ≤ f (c + δ) ≤ f (c + δ ′ ) = f (c) + ) ⇒ 2 ε ε ε ⇒ (− ≤ f (x) − f (c) ≤ ) ⇒ (|f (x) − f (c)| ≤ < ε). f je neprekidna na I. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE Zbog rasta funkcije f vrijedi M1 ≥ 0 i M2 ≥ 0. Zbog rasta funkcije f ′ mora biti δ > 0.

z ′ ∈ I ′ . Neka je z ′ ∈ a′ . Poˇto je I otvoren interval. pa su korijeni neparnih potencija neprekidne c funkcije po teoremu 3. Kada bi vrijedilo a′ ∈ I ′ = z f (I) postojao bi a ∈ I. b′ bilo koji element. imamo x < y. Neparne potencija su neprekidne i strogo rastu´e bijekcije s otvorenog c (beskonaˇnog) intervala R na R. y ′ ] ∋ z ′ . x3 takvi da je C = f (c′ ) i C = f (c′′ ). postojale bi toˇke x1 . a onda i f −1 . b′ . x3 ] prema teoremu 3. Ako je f neprekidna bijekcija sa I na I ′ . x2 . Analogno se dobije kontradikcija i u drugom sluˇaju. Pokaˇimo da je f strogo monotona na I. logaritamske. x2 i c′′ ∈ x2 . Neka je f strogo rastu´a na I. 2. y] ⊂ I je f neprekidna na [x. x3 ∈ I takve da je x1 < x2 < x3 i c (f (x1 ) < f (x2 ))∧(f (x2 ) > f (x3 )) ili (f (x1 ) > f (x2 ))∧(f (x2 ) < f (x3 )). Tada z ′ nije niti minoranta niti majoranta skupa I ′ . Zbog [x. NEPREKIDNOST I MONOTONOST 79 2. Dakle I ′ = a′ .3. slijedi neprekidnost od f −1 . . a′ = f (a). onda je f strogo monotona funkcija na I i f −1 : I ′ → I neprekidna funkcija na I ′ . Sada iz 1.3. Dakle. Analogno se dokazuje b′ ∈ I ′ .13. Kada f ne bi bila strogo monoz tona na I. postoje x′ . area i arcus funkcija Primijenimo rezultate prethodne toˇke za dokazivanje neprekidnosti inverznih c funkcija. Tada je f (a1 ) < f (a) = a′ ˇto je kontradikcija s definicijom s infimuma. Neka je x = f −1 (x′ ) i y = f −1 (y ′).12. tj. To je kontradikcija s pretpostavkom o bijektivnosti funkcije f . c Zbog neprekidnosti funkcije f na segmentima [x1 . y]) = [x′ . U prvom sluˇaju postoji C tako da je (f (x1 ) < C < f (x2 ))∧(f (x3 ) < C < f (x2 )). Funkcija f : I → I ′ je neprekidna bijekcija pa postoji f −1 : I ′ → I. Neka je −∞ ≤ a′ = inf I ′ i c sup I ′ = b′ ≤ +∞. to postoji s a1 ∈ I. a1 < a. x2 ] i [x2 .12. f je strogo monotona c funkcija na I. y]. y ′ ∈ I ′ takvi da vrijedi x′ < z ′ < y ′ . 3. vrijedi f ([x. Neprekidnost od f −1 slijedi iz teorema 3.3. Zbog strogog rasta funkcije f . postoje c′ ∈ x1 .1 Neprekidnost korijena. pa po teoremu 3. Dokaz: 1.14. Pokaˇimo da vrijedi a′ ∈ I ′ . Dakle.

+∞ koja je neprekidna i strogo rastu´a bijekcija.14. x < −1 − . +∞ . x > 1 + cth− (x) . +∞ po definiciji 3. Isto vrijedi i za hiperbolne funkcije sh : R → R i th : R → −1.14. tj. +∞ neprekidna bijekcija. Medutim. 0 i cth−1 : 1. Zato ˇto su i domene i slike funkcija cth− s i cth+ disjunktni skupovi. c c No. +∞ → 1. svaka njena restrikcija cth− : −∞. y Funkcija cth : R \ {0} → R \ [−1. vrijedi cth(x) = a odatle slijedi cth−1 (x) = cth−1 (x) . +∞ → [0. f −1 je restrikcija neprekidne funkcije. −1 i cth+ : 0. Zbog toga ˇto je f −1 = s g −1|[0.14. pa gledamo njenu restrikciju f : [0. f ne ispunjava pretpostavke teorema 3. 1 koje su neprekidne bijekcije. +∞ → R. funkcija f −1 je neprekidna na [0. cth+ (x) . iz teorema 3. +∞ → [0. pa su takve i njihove inverzne funkcije sh−1 : R → R i th−1 : −1. posluˇimo se trikom koji ´e omogu´iti primz c c jenu spomenutog teorema. x ≤ 0. 0 → −∞. 1] nema podruˇje definicije interval..5 Zbog toga ˇto je exp : R → 0. Proˇirimo funkciju f s do funkcije g : R → R na slijede´i naˇin: c c g(x) = y 1 g 1 0 g 1 x xn .14. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE Parna potencija nije bijekcija. x < 0 .80 POGLAVLJE 3. s slijedi neprekidnost njene inverzne funkcije ln : 0. 1 → R. jer joj domena nije otvoren interval (konaˇan ili beskonaˇan). +∞ . cth−1 (x) . neprekidan inverz cth− : −∞. x ≥ 0.+∞ . +∞ → + 0. Sada imamo funkciju g koja zadovoljava uvjete teorema 3. +∞ ima po teoremu 3.14. −1 → −∞. pa postoji c −1 inverzna funkcija f : [0. x > 0 cth 1 Arccth 0 x . x. pa nezadovoljava uvjete c teorema 3. pa je njena inverzna funkcija g −1 : R → R neprekidna na R.

+∞ restrikcija neprekidne funkcije g −1 . π → R i Ctg : 0. x ≤ 0. 0 ≤ x ≤ π. hiperbolne. 1] proˇiriti do neprekidnih bis jekcija sa otvorenog intervala na otvoren interval. π . +∞ i nju proˇirujemo do funkcije g : R → R s tako da stavimo g(x) = −1 81 y 1 g ch(x). +∞ → [0. x ≤ −π . trigonometrijske funkcije i njihove inverzne funkcije korijeni. Elementarne funkcije su neprekidne na cijelom podruˇju definic cije. π ≤ x. +∞ → [1.14.1] neprekidne funkcije po definiciji. h(x) =  −x + π − 1 .3. area i arcus funkcije) su neprekidne . imaju po teoremu 3. x + 1. NEPREKIDNOST I MONOTONOST Bijektivna restrikcija od ch je Ch : [0.5. x ≥ 0. π . h Π 2 1 g 1 g 0 1 Π x 2 y 1 Π Π 2 1 0 Π 2 1 x h Po teoremu 3. π] → [−1. −π ≤ x ≤ π . 0 g 1 1 x Tada je Ch : [1. π ≤ x. π → R.1] i Cos−1 = h|[−1. 1] i Cos : 2 2 [0.3. pa je neprekidna po definiciji 3. h : R → R tako da stavimo   x + π − 1 . Restrikcije Tg : − π . x ≤ 0. logaritamske funkcije. Ctg−1 = arcctg : R → 2 2 0. Dokaz: Sve funkcije od kojih gradimo elementarne funkcije (potencije.  −x + 1 cos x .14. y Da bismo dokazali neprekidnost funkcija arcsin = Sin−1 i arccos = Cos−1 moramo funkcije Sin : [− π . Tako definiramo g. π ] → [−1. 2 2 neprekidne inverze Tg−1 = arctg : R → − π . g(x) = 2 2  x − π + 1 .15. 1 Teorem 3. 2 2 sin x . funkcije g i h imaju neprekidne inverze. eksponencijalna funkcija. pa su i njihove restrikcije Sin−1 = g|[−1. 2 2 i  .

Sada za svaki a ∈ J uzmemo ra ∈ Ia ∩ Q pa imamo injekciju a → ra s J u Q. onda je Ia ∩ Ib = ∅. Neka je I ⊆ R otvoren interval i f : I → R. Neka je I ⊆ R otvoren interval i f : I → R monotona funkcija. to su elementarne funkcije neprekidne. Monotona funkcija moˇe imati samo prekide prve vrste. 2 2 (a < b) ⇒ (f (a+) ≤ f (b−)). f (a+) .82 POGLAVLJE 3. x ∈ I. U teoremu 3. s Dokaz: 1. Ako su a. 2.16.). zbog f (a+) = c inf{f (x). zbog f (b−) = 2 sup{f (x). Za funkciju c f : I → R kaˇemo da je neprekidna slijeva u toˇki c ako postoji limes z c slijeva funkcije f u toˇki c i lim f (x) = f (c). Budu´i da operacije pomo´u kojih od tih c c c funkcija gradimo elementarne funkcije ˇuvaju neprekidnost (teoremi 3. onda je zbog postojanja c c f (c−) i f (c+) taj prekid prve vrste. z 2. Definicija 3. Funkcija f je neprekidna c x→c− zdesna u toˇki c ako postoji limes zdesna funkcije f u toˇki c i lim f (x) = c c x→c+ f (c). Isto tako. x < b} je f (b−) ≥ f (b − b−a ) = f (a + b−a ). LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE na cijelom podruˇju definicije. Dakle. Neka je f rastu´a funkcija i neka je J skup svih toˇaka prekida te c c funkcije. tj. Ia ∩ Ib = ∅.6. Dakle.6. a < x} je f (a+) ≤ f (a + b−a ). J je najviˇe prebrojiv s skup. Teorem 3. Naime. 3. Ostali prekidi su prekidi c druge vrste. Monotona funkcija ima najviˇe prebrojivo mnogo prekida. jer su intervali otvoreni. Kaˇemo da z f ima u toˇki c ∈ I prekid prve vrste ako u c postoje i lijevi limes f (c−) c i desni limes f (c+) funkcije i ako su oni razliˇiti. Za svaku toˇku a ∈ J imamo f (a−) < f (a+). U sljede´em teoremu se vidi kako sam uvjet monotonost ima utjecaj na c vrstu i broj prekida kod funkcije.7. je dokazano da monotona funkcija ima u svakoj toˇki lijevi i desni limes. i c 3. tj. u sluˇaju a < b.9. b ∈ J. pa toj toˇki c c pridruˇujemo otvoreni interval Ia = f (a−). 1.8. Ako f ima u toˇki c prekid. Neka je I ⊆ R otvoren interval i toˇka c ∈ I. x ∈ I.4 Jednostrana neprekidnost funkcije Definicija 3. z a = b. . J ima manji ili jednak kardinalni broj od Q.

i f (x) = f (c). ∀x ∈ I. ∀x ∈ I. ∀x ∈ I. x ≥ c. Funkcija f je neprekidna u c ako i samo ako je neprekidna i slijeva i zdesna u c. neka je f neprekidna i slijeva i zdesna u c. Obratno. postoji limes funkcije i jednak je f (c). 1. Tada postoje lijevi i desni limes funkcije i jednaki su f (c).5. JEDNOSTRANA NEPREKIDNOST FUNKCIJE 83 Ako u Cauchyjevu definiciju jednostranog limes uvrstimo vrijednost limesa jednaku f (c) dobijemo Cauchyjevu definiciju jednostrane neprekidnosti: f je neprekidna slijeva ako i samo ako vrijedi (∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ I) ((0 ≤ c − x < δ) ⇒ (|f (x) − f (c)| < ε)).17. x ≤ c. Funkcija f je neprekidna zdesna u c ako i samo ako postoji funkcija ˜ ˜ f : I → R neprekidna u c i takva da je f(x) = f (x).4. funkcija je neprekidna u c. 2. 3. f je neprekidna slijeva u c. onda vrijedi ˜ ˜ (∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ I) ((|x − c| < δ) ⇒ (|f(x) − f (c)| < ε)). x ≤ c. Funkcija f je neprekidna slijeva u c ako i samo ako postoji funkcija ˜ ˜ f : I → R neprekidna u c i takva da je f(x) = f (x). pa po teoremu 3. onda funkcija f : I → R defini˜(x) = f (x). Ako je f neprekidna u c onda f = f zadovoljava uvjete iz 1. c ∈ I i funkcija f : I → R. Neka je I ⊆ R otvoren interval. (3. ˜ ˜ Dokaz: 1. Ako postoji neprekidna funkcija f : I → R takva da je f(x) = f (x). (3. x ≥ c. tj. x ≤ c.13) Veza jednostrane neprekidnosti i neprekidnosti funkcije u nekoj toˇki dana c je slijede´im teoremom. z 2. ˜ 3. tj. ˜ Obratno. pa je neprekidna i slijeva i zdesna u c. zadovoljava ˜ rana s f traˇena svojstva. ∀x ∈ I. se dokazuje analogno kao 1.12) i f je neprekidna zdesna ako i samo ako vrijedi (∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ I) ((0 ≤ x − c < δ) ⇒ (|f (x) − f (c)| < ε)). . ako je f neprekidna slijeva u c. i 2. i posebno (∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ I) ((0 ≤ c − x < δ) ⇒ (|f (x) − f (c)| < ε)).3. ∀x ∈ I. c Teorem 3.

1. kako bismo bili u mogu´nosti s obje strane promatrati c nizove koji konvergiraju k toˇki. n + 2 . s 3. postoji njeno neprekidno proˇirenje i lijevo i desno od segmenta [a.9. a ∪ b. ako je S ili z prazan skup ili unija po volji mnogo otvorenih intervala. a i a. a ∪ a. 2. 2. a takvi su i skupovi −∞. Obratno. ako i samo ako je neprekidna na otvorenom intervalu a. te neprekidna zdesna u a i slijeva u b. Slijede´i skupovi su otvoreni u R.17. Skup F ⊆ R je zatvoren skup ako je komplement otvorenog skupa. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE Korolar 3.. zadovoljava uvjete tvrdnji 1. a < b. ˜ onda f = g. +∞ . iz teorema 3.84 POGLAVLJE 3. Primjer 3. Za sve a. b] → R neprekidna na otvorenom intervalu a. 0 = −n − 2. b ∈ R. b . +∞ otvoren skup. je segment [a.13.5. Dokaz: Ako je funkcija neprekidna na segmentu u smislu definicije 3. +∞ . ako je f : [a. n + 2 i −∞.12.8. Za svaki a ∈ R je jednoˇlan skup {a} zatvoren u R jer je {a}C = c −∞.17. Funkcija f : [a. b . i 2. +∞ = n. Otvoreni intervali nisu jedini skupovi s c takvim svojstvom. te neprekidna zdesna u a i slijeva u b. b]C = −∞. onda ju po teoremu 3.5 Otvoreni skupovi u R U svim razmatranjima u vezi s pojmom neprekidnosti funkcije u toˇki ili c limesa funkcije u toˇki bilo je vaˇno da se toˇka nalazi u otvorenom intervalu. za svaki a ∈ R. c z c Naime. bilo je vaˇno da s obije strane te toˇke imamo toˇaka koje se nalaze z c c u domeni funkcije. b] → R je neprekidna na segmentu. c Primjer 3.5.. −n su otvoreni skupovi. c 1. R je otvoren jer je R = n∈Z ∞ n=0 ∞ n=0 n. . gdje je g iz definicije 3. b]. Za skup S ⊆ R kaˇemo da je otvoren skup. Definicija 3. Slijede´i skupovi su zatvoreni u R. Skupovi 0. b] zatvoren jer je [a.

onda za svaki x ∈ S iz definicije 3. Ako je Sk ∈ T.8. pa je po propoziciji 3. k = 1. (k) Uzmimo εx = min{εx . pa je prema propoziciji k=1 3. n.1. . . prema propoziciji 3. . Da bismo dokazali tvrdnju 2. .1. . . n. n 3. n} pa vrijedi x − εx . Neprazan skup S ⊆ R je otvoren ako i samo ako za svaki x ∈ S postoji εx > 0 tako da je x − εx . R ∈ T. slijedi postojanje otvorenog intervala takvog da je x ∈ a. λ∈Λ n λ∈Λ Za dokaz tvrdnje 3. b ⊆ S. Tada je S = x∈S Skup T koji sadrˇi sve otvorene podskupove od R naziva se topologija z na R. 2. n k = 1. i primjera 3. k = 1.12. Sada zbog otvorenosti skupa Sλ . . . . Uzmimo εx = min{x − a. takvi da je x−εx . Tada vrijedi x − εx . .1. . . . . . ∀λ ∈ Λ. x + εx ⊆ n Sk . Obratno. onda je k=1 Sk ∈ T.2. n. . za sve k = 1. x+εx ⊆ S. . postoji εx > 0 takav da je x − εx . . x + εx ⊆ S. . k = 1. n. slijedi iz definicije 3. . uzmimo x ∈ Sλ po volji. Odatle je x − εx . Ako je Sλ ∈ T. n. (k) (k) (k) postoje εx > 0. k = 1. Tada vrijedi 1. . x − εx . . x + εx ⊆ Sλ . Neka je T topologija na R. uzmimo x ∈ Sk po volji. Propozicija 3. .5. . skup k=1 Sk otvoren.1 skup Sλ otvoren. b − x} i imamo x − εx . x + εx pa je stoga otvoren skup.3. . onda je λ∈Λ Sλ ∈ T. k = 1. Zbog otvorenosti skupova Sk . . Dokaz: Ako je S ⊆ R otvoren skup. ∅. Po definiciju presjeka vrik=1 jedi x ∈ Sk . .8. neka za svaki x ∈ S postoji εx > 0 tako da je x−εx . OTVORENI SKUPOVI U R 85 Propozicija 3. x+εx ⊆ Sk . n. x + εx ⊆ Sk . x + εx ⊆ Sλ . Po definiciju λ∈Λ unije postoji λ ∈ Λ takav da je x ∈ Sλ . x + εx ⊆ S. Dokaz: Tvrdnja 1. . .

86 POGLAVLJE 3. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE .

da li je mogu´e neku c c funkciju dobro aproksimirati pomo´u funkcija koje dobro razumijemo. problemi brzine i tangente c Jedna od ˇesto upotrebljavanih metoda u rjeˇavanju matematiˇkih problema c s z c je aproksimacija ili pribliˇno odredivanje nekog sloˇenijeg matematiˇkog z objekta pomo´u jednostavnijih objekata. c Jedan od njih je fizikalni problem definiranja pojma brzine za ˇije rjeˇenje c s 1 je zasluˇan Isaac Newton. 4. interesantan problem koji je polinom prvog stupnja oblika g(x) = k(x − c) + l. t] definira se kao c Isaac Newton.). oˇujka 1728. t ≥ 0. x−c Povijesno su dva po prirodi razliˇita problema bila glavna motivacija za c razvoj diferencijalnog raˇuna. to je razumno pitanje. sijeˇnja 1643.Poglavlje 4 Derivacija funkcije 4. Sada iz zahtjeva da je f (x) ≈ g(x) kada je s f (x) − f (c) x ≈ c imamo k ≈ . Prosjeˇna s c c brzina te materijalne toˇke u vremenskom intervalu [t0 . Kako je u matematiˇkoj analizi od c c interesa prouˇavanje funkcija. lokalno oko toˇke c c najbolja aproksimacija funkcije f . Funkcije koje svi dobro poznajemo i razumijemo su z polinomi.1 Motivacija.London. t]. . aproksimacija funkcije. 31. engleski c z fiziˇar. matematiˇar i astronom c c 1 87 . c tj. ˇto daje l = f (c). posebno polinomi prvog stupnja ˇiji su grafovi pravci. g(c) = f (c). I ⊆ R otvoren interval. (Woolsthorpe. Neka je s(t). Stoga je za c neku funkciju f : I → R. Na c taj naˇin bismo iz ponaˇanja jednostavnih funkcija mogli neˇto zakljuˇiti c s s c o sloˇenijoj funkciji. funkcija koja mjeri put z koji je proˇla materijalna toˇka u vremenskom intervalu [0. U tom sluˇaju je prirodno zahtijevati da c se te funkcije podudaraju u toˇki oko koje lokalno aproksimiramo funkciju. x ∈ R.

t0 ] duljine 0. kt = lim . To je neˇto ˇto nije mogu´e mjeriti. f (d)) ima koeficijent smjera f (d) − f (c) ks = . Sekanta kroz toˇke C = c (c. Kaˇemo da je funkcija f : I → R. studeni 1716. koeficijent smjera sekante prelazi u koeficijent smjera tanf (d) − f (c) gente. ako postoji lim c . s s 1 Leibnitz. diferencijabilna ili derivz f (x) − f (c) abilna u toˇki c otvorenog intervala I ⊆ R. Odnosi se na pitanje postojanja jedinstvene tangente u nekoj toˇki c grafa Γf funkcije f . ako d−c se toˇka D po grafu Γf pribliˇava toˇki C. odnosno. c Mogu´e je promatrati ponaˇanje prosjeˇne brzine na intervalima oko toˇke c s c c t0 ˇija duljina se smanjuje. Taj proces opisujemo pomo´u limesa funkcije. t) = POGLAVLJE 4.88 v(t0 . c c s(t) − s(t0 ) moˇemo re´i da je brzina u toˇki v(t0 ) = lim v(t0 . t) = lim z c c .1. 21. – Hanover. c Definicija 4. lipanj 1646. x→c x−c (4. Ako d → c. No pitanje je kako definirati pojam brzine u trenutku t − t0 t0 . Stoga je od interesa slijede´i pojam. Taj x→c x−c broj zovemo derivacija (izvod) funkcije f u toˇki c i piˇemo c s f ′ (c) = lim Joˇ se koriste oznake Df (c) ili s f (x) − f (c) . onda njenu derivaciju (f ′)′ (c) c Gottfried Wilhelm Leibnitz (Leipzig. Dakle. jer mi znamo mjeriti prosjeˇnu brzinu s s c c na nekom intervalu. dx Kaˇemo da je f diferencijabilna na intervalu I ako je ona diferencijabilna z u svakoj toˇki iz I. 14. onda c z c sekanta s postaje tangenta t.) njemaˇki matematiˇar c c 1 . ako t→t0 t→0 t − t0 taj limes postoji. Tada je na I dobro definirana funkcija x → f ′ (x) koju c prirodno oznaˇavamo s f ′ i takoder zovemo derivacija od f na I. d→c d−c y f d t s f f c 0 c d x U sva tri prethodna problema kao rjeˇenje se name´e broj kojem teˇi izraz s c z f (x)−f (c) oblika x−c kojeg nazivamo kvocijent diferencija za funkciju f u toˇki c c. a njegovo rjeˇenje je naˇao G.1) df (c).W. DERIVACIJA s(t) − s(t0 ) . tj. tj. a toˇka predstavlja vremenski interval [t0 . f (c)) i D = (d. Ako je sada c ta funkcija diferencijabilna u nekoj toˇki c ∈ I. Drugi problem je geometrijske naravi.

tj. tj. tj. f (c))) je c c pravac koji je graf linearne funkcije g it toˇke 1.1.1. mogu´e je c c −1 c odmah zadati i funkciju h(x) = f ′ (c) (x − c) + f (c). ∀ x ∈ R. ˇiji graf je normala na graf funkcije u toˇki c. brzina je prva derivacija funkcije puta po vremenu. je lokalno najbolja aproksimacija funkcije f oko c medu polinomima stupnja ≤ 1.2. a(t) = v ′ (t) = s′′ (t). . 3. x→c x→c x − c x−c dakle. ˇto dokazujemo u teoremu koji slijedi. problemi navedeni kao motivacija imaju sljede´a rjeˇenja: c s 1. x→c x − c x→c x−c dakle. Vrijedi f (x) − f (c) α−α f ′ (c) = lim = lim = 0. Primjer 4. s 2. Na´i derivaciju konstantne funkcije f (x) = α. Brzina materijalne toˇke. Analogno se ubrzanje definira kao derivacija brzine po vremenu. ako postoji n-ta derivacija c c (n) od f na I. c f ′′ (c) = lim f ′ (x) − f ′ (c) . ∀ x ∈ R u toˇki c ∈ R. MOTIVACIJA zovemo druga derivacija od f u c i oznaˇavamo s f ′′ (c). x→c x−c uz uvjet da navedeni limes postoji. dana je s v(t) = s (t). ∀ x ∈ R. U terminima derivacije funkcije. f ′ (x) = 0. x→c x−c 89 Analogno se definira tre´a derivacija itd. c c Vrijedi f (x) − f (c) x−c f ′ (c) = lim = lim = 1. ˇiji put u vremenu t opisuje funkcija t → c c ′ s(t). Op´enito. ∀ x ∈ R u toˇki c c c ∈ R. Jasno.4. f ′ (x) = 1. x ∈ R. Funkcija g definirana s g(x) = f ′ (c)(x − c) + f (c). Tangenta na graf funkcije f za toˇku c (ili u toˇki grafa (c. c Primjer 4. f : I → R onda moˇemo definirati z f (n+1) f (n) (x) − f (n) (c) (c) = lim . Na´i derivaciju funkcije f (x) = x. tj.

f nije diferencijabilna u 0. Ako je h polinom. onda je f neprekidna u c. Obratno. je neprekidna na R. ona ne mora nuˇno biti diferc z encijabilna u toj toˇki. x ∈ R.90 POGLAVLJE 4.3) odakle zbog neprekidnosti u c funkcija na desnoj strani jednakosti (4. Funkcija f (x) = |x|. lijevi i desni limes kvocijenta diferencija su razliˇiti. i h = g.2) neprekidna u c. . ω(c) = 0 = limx→c f (x)−f (c) − f ′ (c) = limx→c ω(x). slijedi tvrdnja.4) Drugim rijeˇima. Naime. pa derivacija ne c postoji. Naime. Sada egzaktno dokazujemo tvrdnju vezanu za problem aproksimacije Teorem 4. sth ≤ 1. Ako je funkcija neprekidna u nekoj toˇki.3. ∀ x ∈ R. Dokaz: Zbog diferencijabilnosti funkcije f u toˇki c je funkcija c   f (x) − f (c) − f ′ (c) . x ∈ I. a diferencijabilna na R \ {0}. diferencijabilnost povlaˇi neprekidnost. (4. x−c Sada je f (x) = f (c) + (f ′ (c) + ω(x))(x − c). |x| |x| = −1 i lim = 1. DERIVACIJA Sada razmotrimo vezu izmedu diferencijabilnosti i neprekidnosti funkcije f . onda postoji δh > 0 tako da vrijedi ∀x ∈ I. x→0+ x x→0− x lim dakle. c c Primjer 4. Ako je funkcija f : I → R diferencijabilna u toˇki c otvorenog c intervala I. Neka je funkcija f : I → R diferencijabilna u toˇki c otvorenog c intervala I i neka je g(x) = f ′ (c)(x − c) + f (c). (0 < |x − c| < δh ) ⇒ (|f (x) − g(x)| < |f (x) − h(x)|). za x = c (4. To se vidi u sljede´em primjeru.2. polinom g je medu svim polinomima stupnja ≤ 1 lokalno c oko c najbolja aproksimacija funkcije f . za x = c . c Teorem 4.5) (4. ω(x) = x−c  0 . No.3).1. (4.

4.1. MOTIVACIJA Dokaz: Polinom h moˇemo pisati u obliku z h(x) = k(x − c) + l, ∀ x ∈ R, gdje su k, l ∈ R. Iz (4.6) i (4.3) dobivamo f (x) − h(x) = [f (c) − l] + [f ′ (c) − k + ω(x)](x − c).

91

(4.6)

(4.7)

Uvjet h = g je ispunjen u dva sluˇaja: (l = f (c)) ili ((l = f (c))∧(k = f ′ (c))). c U sluˇaju (l = f (c)) iz neprekidnosti funkcije f − h i zbog (f − h)(c) = 0 c iz leme 3.3. iz M.A.I. slijedi postojanje δ1 > 0 tako da vrijedi 1 (|x − c| < δ1 ) ⇒ (|f (x) − h(x)| > ε) gdje je ε = |f (c) − l| > 0. 2 (4.8)

Takoder, iz neprekidnosti funkcije f − g u c i zbog (f − g)(c) = 0 za ε iz (4.8) postoji δ2 > 0, tako da vrijedi (|x − c| < δ2 ) ⇒ (|f (x) − g(x)| < ε). Sada, za δh = min{δ1 , δ2 } iz (4.8) i (4.9) slijedi (4.5). U sluˇaju ((l = f (c)) ∧ (k = f ′ (c))) iz (4.7) imamo c |f (x) − h(x)| = |f ′(c) − k + ω(x)||x − c|. (4.10) (4.9)

Zbog lim |f ′ (c) − k + ω(x)| = |f ′(c) − k| > 0, iz leme 3.3. iz M.A.I. slijedi x→c postojanje δ1 > 0 tako da 1 (|x − c| < δ1 ) ⇒ (|f ′ (c) − k + ω(x)| > ε) gdje je ε = |f ′(c) − k| > 0. (4.11) 2 Takoder, iz neprekidnosti funkcije ω u c i ω(c) = 0 dobivamo δ2 > 0 tako da (|x − c| < δ2 ) ⇒ (|ω(x)| < ε). Iz (4.11) i(4.12) za δh = min{δ1 , δ2 } imamo (|x − c| < δh ) ⇒ (|ω(x)| < |f ′ (c) − k + ω(x)|). Pomnoˇimo li (4.13) s |x − c| dobivamo (4.5). z (4.13) (4.12)

92

POGLAVLJE 4. DERIVACIJA

4.2

Diferencijabilnost funkcija i operacije s funkcijama

Od interesa je istraˇiti kako se svojstvo diferencijabilnosti funkcije u toˇki z c ponaˇa kod uobiˇajenih operacija s funkcijama s c Teorem 4.3. Neka su funkcije f, g : I → R diferencijabilne u toˇki c c otvorenog intervala I. 1. Funkcija f + g je diferencijabilna u toˇki c i c (f + g)′ (c) = f ′ (c) + g ′ (c). 2. Funkcija f g je diferencijabilna u toˇki c i c (f g)′(c) = f ′ (c)g(c) + f (c)g ′(c). 3. Ako je funkcija
f g

(4.14)

(4.15)

definirana na I, onda je i diferencijabilna u toˇki c i c f g

(c) =

f ′ (c)g(c) − f (c)g ′(c) . g(c)2

(4.16)

Dokaz: 1. Za funkciju h = f + g imamo h(x) − h(c) f (x) + g(x) − f (c) − g(c) f (x) − f (c) g(x) − g(c) = = + . x−c x−c x−c x−c h(x) − h(c) f (x) − f (c) g(x) − g(c) = lim + lim , x→c x→c x→c x−c x−c x−c lim odnosno vrijedi (4.14). 2. Za funkciju h = f g imamo h(x) − h(c) f (x)g(x) − f (c)g(c) f (x) − f (c) g(x) − g(c) = = g(x)+f (c) . x−c x−c x−c x−c h(x) − h(c) f (x) − f (c) g(x) − g(c) = lim lim g(x) + f (c) lim , x→c x→c x→c x→c x−c x−c x−c lim ˇto zbog neprekidnosti funkcije g u c (teorem 4.1.) daje (4.15). s

Odatle je

Odatle je

4.2. DIFERENCIJABILNOST I OPERACIJE
1 3. Uzmimo prvo h = g , pa imamo

93

h(x) − h(c) = x−c

1 g(x)

x−c

1 g(c)

=−

g(x)−g(c) x−c

g(c)g(x)

.

Zbog neprekidnosti funkcije g u c slijedi limx→c g(x)−g(c) h(x) − h(c) x−c lim =− , x→c x−c g(c) limx→c g(x) odnosno h′ (c) = g ′(c) f 1 1 (c) = − . Sada na funkciju = f · 2 g g(c) g g primijenimo pravilo za deriviranje produkta funkcija (4.15) i dobivamo (4.16).

Korolar 4.1. Neka su funkcije f, g : I → R diferencijabilne u toˇki c c otvorenog intervala I. Tada je za sve λ, µ ∈ R funkcija λf + µg diferencijabilna u toˇki c i c (λf + µg)′(c) = λf ′ (c) + µg ′ (c). (4.17)

Skup svih funkcija s I u R koje su diferencijabilne u toˇki c je vektorski prosc tor (uz operacije zbrajanja i mnoˇenja sa skalarom definiranim po toˇkama), z c ′ a pridruˇivanje f → f (c) je linearan funkcional na tom prostoru. z Dokaz: Uzmimo konstantnu funkciju h(x) = λ, ∀ x ∈ R. Tada je h′ (c) = 0 u svakoj toˇki c ∈ R. Sada formula za deriviranje produkta daje (λf )′ (c) = c ′ (hf ) (c) = h′ (c)f (c)+h(c)f ′ (c) = h(c)f ′ (c) = λf ′ (c). Primjenom prethodnog rezultata i formule za deriviranje sume dobivamo (4.17). Teorem 4.4. (Derivacija kompozicije funkcija) Neka su f : I → R, g : J → R i neka je f (I) ⊆ J, tj. kompozicija g ◦ f : I → R je dobro definirana na I. Ako je funkcija f diferencijabilna u toˇki c ∈ I i funkcija g diferencijabilna c u toˇki d = f (c) ∈ J, onda je kompozicija g ◦ f diferencijabilna u c i vrijedi c (g ◦ f )′ (c) = g ′ (d)f ′(c). (4.18) Dokaz: Uzmimo funkciju ω iz (4.2) tako da vrijedi (4.3) i analogno, neka je ω1 definirana s   g(y) − g(d) − g ′ (d) , za y = d ω1 (x) = (4.19) y−d  0 , za y = d,

94 tako da vrijedi

POGLAVLJE 4. DERIVACIJA

g(y) = g(d) + (g ′ (d) + ω1 (y))(y − d), y ∈ J, Neka je h = g ◦ f , pa imamo ˇto daje s h(x) = g[f (x)] = g(d) + [g ′ (d) + ω1 (f (x))][f (x) − f (c)],

(4.20)

h(x) − h(c) f (x) − f (c) = [g ′ (d) + ω1 (f (x))] . (4.21) x−c x−c Zbog neprekidnosti funkcije f u toˇki c i neprekidnosti ω1 u d = f (c), funkcija c ω1 ◦ f je neprekidna u c i (ω1 ◦ f )(c) = ω1 [f (c)] = ω1 (d) = 0. Sada je h′ (c) = lim f (x) − f (c) h(x) − h(c) = lim[g ′ (d) + ω1 (f (x))] lim , x→c x→c x→c x−c x−c

odakle slijedi (4.18).

Teorem 4.5. (Derivacija inverzne funkcije) Neka je f : I → J, I, J ⊆ R, I otvoren interval, bijekcija i neka je f neprekidna na I. Ako f ima derivaciju u toˇki c ∈ I i ako je f ′ (c) = 0, onda je f −1 diferencijabilna u toˇki d = f (c) c c 1 −1 ′ i vrijedi (f ) (d) = f ′ (c) . Dokaz: Prema teoremu 3.14. je J otvoren interval i f −1 : J → I je neprekidna funkcija. Nadalje, iz diferencijabilnosti funkcije f u toˇki c slijedi c f (x) − f (c) = (x − c)[f ′ (c) + ω(x)], gdje je ω funkcija neprekidna u c definirana s (4.2). Stavimo d = f (c) i y = f (x) pa dobivamo y − d = [f −1 (y) − f −1 (d)][f ′ (c) + ω(f −1(y))]. Odatle dobivamo f −1 (y) − f −1 (d) 1 = ′ , y−d f (c) + ω(f −1 (y))

ˇto zbog neprekidnosti funkcije ω ◦ f −1 u toˇki d i (ω ◦ f −1 )(d) = 0 daje s c jednakost f −1 (y) − f −1 (d) 1 −1 ′ (f ) (d) = lim = ′ . y→d y−d f (c) Prethodnu formulu ˇesto koristimo u obliku c 1 (f −1 )′ (x) = ′ −1 . f (f (x))

3.4. c neka je n ∈ N i f (x) = x−n . n n 4. π \ {0} 2 2 2 vrijedi nejednakost cos x < sin x < 1. +∞ −→ √ 1 1 0.3. Iz prethodnog i formule za n−1 = −nx−n−1 . +∞ definirana s f −1 (x) = n x = x n .3. Naime. deriviranje kvocijenta dobijemo (x−n )′ = ( x1n )′ = −nx x2n Neka je za n neparan f −1 : R → R ili za n paran f −1 : 0.1 Derivacije elementarnih funkcija Potencije i korijeni Neka je n ∈ N i f (x) = xn . m ∈ Z i z n n ∈ N. DERIVACIJE ELEMENTARNIH FUNKCIJA 95 4. 2 sin x sin x sin x sin x ′ cos x cos x − sin x(− sin x) 1 ) = = . Tada vrijedi (f −1 )′ (x) = f ′ (f −1 (x)) = √1 n( n x)n−1 = 1 n−1 nx n 1 = n x n −1 . x→c x→c x→c x−c 2 2 lim Odatle je za f (x) = sin x. Sliˇno. Odatle. 2 2 Pomo´u formule za deriviranje kvocijenta imamo c (tg x)′ = ( Analogno slijedi (ctg x)′ = ( cos x ′ − sin x sin x − cos x cos x 1 ) = =− 2 . +∞ definirana s f (x) = xq .3 4. Nadalje. za x ∈ − π . 1 Neka je q ∈ Q \ {0} i f : 0. ∀x ∈ R. za q = m . Tada se indukcijom pomo´u formule c ′ n−1 za deriviranje produkta funkcija lako dobije f (x) = nx . x x Sada za ∀c ∈ R vrijedi 2 sin x−c cos x+c sin x−c sin x − sin c x+c 2 2 = = x−c2 cos . +∞ −→ 0. x ∈ R \ {0}. Pokaˇimo da vrijedi formula (xq )′ = qxq−1 . iz prethodnog i pomo´u formule za deriviranje kompozicije imamo c m 1 1 m m 1 (x n )′ = [(xm ) n ]′ = n (xm ) n −1 mxm−1 = m x n −m+m−1 = m x n −1 . x ∈ R. derivacija f ′ (c) = cos c za ∀c ∈ R ili u drugoj oznaci (sin x)′ = cos x. x−c x−c 2 2 ˇto daje s sin x−c sin x − sin c x+c = lim x−c2 lim cos = cos c.2 Trigonometrijske i arcus funkcije x→0 Za 0 < x < π vrijedi sin x < x i tg x > x. 2x cos x cos cos2 x . Odatle slijedi lim sin x = 1. iz cos x = sin(x + π ) dobivamo (cos x)′ = cos(x + π ) · 1 = − sin x.

x−c .3 Eksponencijalna funkcija x Za x ≥ 0 definirali smo f0 (x) = limn (1+ n )n .96 POGLAVLJE 4. 1 − x2 (Tg−1 x)′ = = x) 1 1 = .3. c > 0 vrijedi 1+ min{x. c} n n−1 Prelaskom na limes dobivamo f0 (min{x. Sada je eksponencijalna funkcija definirana s   f0 (x) . c}). DERIVACIJA Za f (x) = Sin x je f −1 (x) = Sin−1 x. c}) ≤ f0 (x) − f0 (c) ≤ f0 (max{x. pa formula za deriviranje inverzne funkcije daje (Sin−1 x)′ = 1 = cos(Sin−1 x) 1 1 − [sin(Sin x)]2 −1 =√ 1 . n n n n n n n Odatle imamo Za x. ∀x ∈ R. −1 2 1 + x2 1 + [tg (Tg x)] −1 −1 . pa formula za deriviranje inverzne funkcije daje (Cos−1 x)′ = −1 = sin(Cos−1 x) 1 1 cos2 (Tg −1 1 − [cos(Cos x)]2 −1 −1 =√ −1 . . c} n n−1 ≤ x c (1 + n )n − (1 + n )n ≤ x−c 1+ max{x. = −1 1 + x2 1 + [ctg (Ctg x)]2 (Ctg−1 x)′ = 1 sin2 (Ctg −1 −1 = x) 4. za x < 0  f0 (−x) x c (1 + n )n − (1 + n )n = x−c x x c x c c 1 = (1 + )n−1 + (1 + )n−2 (1 + ) + · · · + (1 + )(1 + )n−2 + (1 + )n−1 . za x ≥ 0 x 1 f (x) = e = . 1 − x2 Za f (x) = Cos x je f −1 (x) = Cos−1 x. ∀x ∈ R.

lim x→0+ x Za x < 0 je f (x) − 1 lim = lim x→0− x→0− x 1 f0 (−x) x −1 = lim f0 (−x) − 1 1 = 1 = f (0). x→c x−c 1 . Eksponencijalna funkcija s bazom a > 0 definira se kao ax = ex ln a za ∀x ∈ R. Za c x x > 0 imamo 1 ≤ f0 (x)−1 ≤ f0 (x). Za logaritamsku funkciju f −1 (x) = ln x kao inverznu funkciju od eksponencijalne imamo 1 1 (ln x)′ = ln x = . c} su neprekidne pa za x → c slijedi ′ f0 (c) = lim f0 (x) − f0 (c) = f0 (c).4. ∀x > 0. e x Primjer 4. Primjer 4.3. c} i x −→ max{x. pa je f ′ (x) = −x (−1) = x . −x→0+ −x lim−x→0+ f0 (−x) pa je f ′ (0) = f (0). Op´a eksponencijalna funkcija za x > 0 i α ∈ R\{0} definirana c 1 je s xα = eα ln x . 2 . Njena inverzna funkcija 1 loga x ima derivaciju (loga x)′ = aloga1x ln a = x ln a . 1 Dakle ∀x = 0 je (ln |x|)′ = x .4 Hiperbolne i area funkcije ex − e−x 2 ′ (sh x) ′ = = ex + e−x = ch x .3. pa je f ′ (x) = x . Tada za x > 0 imamo f (x) = 1 1 1 ln x. 4. Za x < 0 je f (x) = ln(−x). Odatle je (xα )′ = eα ln x α x = αxα−1 . za x < 0 imamo f (x) = f ′ (x) = − pa je ′ f0 (−x) 1 f0 (−x)(−1) = = = f (x). Primjer 4. Neka je f (x) = ln |x| za x = 0. 2 2 [f0 (−x)] [f0 (−x)] f0 (−x) U sluˇaju c = 0 moramo posebno gledati lijevi i desni limes od f (x)−1 . ∀x ∈ R.5. Odatle je (ax )′ = ex ln a ln a = ax ln a.4. DERIVACIJE ELEMENTARNIH FUNKCIJA 97 Funkcije x −→ min{x. za ∀x ∈ R je (ex )′ = ex . Dakle. ˇto zbog neprekidnosti od f0 u 0 i f0 (0) = 1 s x daje f (x) − 1 = 1 = f (0).6. f0 (−x) Sada.

Ako je f ′ (c) < 0 onda ∃δ > 0 takav da vrijedi (x ∈ c. ln(h(x)) = g(x) ln(f (x)). f (x) 4. (Logaritamsko deriviranje) Neka su f : I → 0. (x ∈ c − δ. 1]. c + δ ) ⇒ (f (c) < f (x)) . I ⊆ R otvoren interval. ∀x ∈ I. = =√ −1 ch(sh x) −1 1 + x2 2 1 + (sh(sh x)) 1 = sh(Ch−1 x) 1 ch2 (th−1 x) 1 sh2 (cth−1 x) −1 1 (Ch−1 x)′ = (th−1 x)′ = (cth−1 x)′ = 1 (ch(Ch −1 x))2 = 1 1 = . (x ∈ c. diferencijabilna u toˇki c otvorenog intervala c ′ I ⊆ R. . −1 2 1 − x2 1 − [cth(cth x)] −1 =√ 1 x2 − 1 .7. Ako je f (c) > 0 onda ∃δ > 0 takav da vrijedi (x ∈ c − δ. Neka je f : I → R. Naime. c + δ ) ⇒ (f (c) > f (x)) . pa deriviranjem lijeve i desne strane ove jednakosti ′ (x) ′ imamo: h (x) = g ′ (x) ln(f (x)) + g(x) f (x) . +∞ . ∀x ∈ R. ∀x ∈ R. 2 sh x (sh x) sh x 1 1 1 = . c ) ⇒ (f (x) > f (c)) . ∀x > 1. −1 1 − x2 1 − [th(th x)]2 1 1 = . diferencijabilna. Odatle je h(x) f h′ (x) = f (x)g(x) g ′(x) ln(f (x)) + g(x) f ′ (x) . 2 ch x (ch x) ch x ′ 2 2 ch x sh x − ch x −1 = = = 2 . ∀x ∈ R. ∀x ∈ R \ [−1. g : I → R. ∀x ∈ R \ {0}.1.98 (ch x)′ = (th x)′ (cth x)′ (sh−1 x)′ ′ POGLAVLJE 4. Tada je i funkcija h : I → R. c ) ⇒ (f (x) < f (c)) . definirana s h(x) = f (x)g(x) .4 Teoremi srednje vrijednosti i primjene Lema 4. diferencijabilne funkcije. ∀x ∈ −1. 1 . = Primjer 4. DERIVACIJA ex + e−x ex − e−x = = sh x . 2 2 ′ ch2 x − sh2 x 1 sh x = = = 2 .

4.4. TEOREMI SREDNJE VRIJEDNOSTI

99

Dokaz: Sliˇno kao u dokazu teorema 4.1., iz diferencijabilnosti funkcije f u c c slijedi neprekidnost u c funkcije g : I → R definirane s g(x) =
f (x)−f (c) x−c ′

f (c)

, za x = c . , za x = c

Zbog g(c) = f ′ (c) > 0, po lemi 3.3. iz M.A.I. ∃δ > 0 takav da ∀x ∈ I 1 (|x − c| < δ) ⇒ g(x) ≥ 2 g(c) > 0. To daje (x ∈ c − δ, c ) ⇒ (x ∈ c, c + δ ) ⇒ f (x) − f (c) > 0 ⇒ (f (x) − f (c) < 0) , x−c f (x) − f (c) > 0 ⇒ (f (x) − f (c) > 0) . x−c

Definicija 4.2. Za funkciju f : I → R kaˇemo da u c otvorenog intervala z I ⊆ R ima a) lokalni maksimum f (c), ako ∃δ > 0 takav da ∀x ∈ I (|x − c| < δ) ⇒ (f (x) ≤ f (c)), b) strogi lokalni maksimum f (c), ako ∃δ > 0 takav da ∀x ∈ I (0 < |x−c| < δ) ⇒ (f (x) < f (c)), c) lokalni minimum f (c), ako ∃δ > 0 takav da ∀x ∈ I (|x − c| < δ) ⇒ (f (x) ≥ f (c)), d) strogi lokalni minimum f (c), ako ∃δ > 0 takav da ∀x ∈ I (0 < |x − c| < δ) ⇒ (f (x) > f (c)). Takve toˇke zovemo toˇkama lokalnih ekstrema, odnosno, strogih lokalnih c c ekstrema. Lema 4.2 (Fermat). Neka f : I → R u toˇki c otvorenog intervala I ⊆ R c ima lokalni ekstrem. Ako je f diferencijabilna u c, onda je f ′ (c) = 0. Dokaz: Neka f ima u c lokalni maksimum. Kada bi bilo f ′ (c) > 0 onda bi postojao δ > 0 takav da (x ∈ c, c + δ ) ⇒ (f (c) < f (x)), tj. f ne bi imala lokalni maksimum u c. U sluˇaju f ′ (c) < 0 ∃δ > 0 takav da c (x ∈ c − δ, c ) ⇒ (f (x) > f (c)), pa f opet ne bi imala lokalni maksimum u c. Dakle, mora biti f ′ (c) = 0.

100

POGLAVLJE 4. DERIVACIJA

Uvjet da je derivacija u toˇki jednaka nuli nije dovoljan da bi u toj toˇki c c funkcija imala lokalni ekstrem. Toˇke iz otvorenog intervala u kojima je c derivacija jednaka nuli nazivamo stacionarnim toˇkama. c

Primjer 4.8. Za funkciju f (x) = x3 je f ′ (x) = 3x2 , tj. f ′ (0) = 0, ali f nema lokalni ekstrem u 0 jer je f strogo rastu´a na R. c

Teorem 4.6 (Rolle1 ). Neka je f : I → R, diferencijabilna na otvorenom intervalu I ⊆ R i neka za a, b ∈ I, a < b, vrijedi f (a) = f (b) = 0. Tada ∃ c ∈ a, b takav da je f ′ (c) = 0. Dokaz: Budu´i da je funkcija f neprekidna na segmentu [a, b] ⊂ I,onda ona c poprima minimum m i maksimum M na tom segmentu (B-W teorem). Ako je m = M onda je f konstantna funkcija na tom segmentu, pa je f (c) = 0, ∀c ∈ a, b . Pretpostavimo da je m < M. Onda se barem jedna od tih vrijednosti poprima unutar intervala a, b , i pretpostavimo da je to M, tj. ∃xM ∈ a, b , M = f (xM ). Sada po lemi 4.2. je f ′ (xM ) = 0, tj. c = xM je traˇena toˇka. z c

Teorem 4.7 (Lagrange2 ). Neka je f : I → R, diferencijabilna na otvorenom intervalu I ⊆ R i neka su a, b ∈ I, a < b. Tada ∃ c ∈ a, b takav da je f (b) − f (a) = f ′ (c)(b − a). Dokaz: Neka je funkcija g : I → R zadana s g(x) = f (x)−f (a)− f (b)−f (a) (x− b−a a). Funkcija g je diferencijabilna na I i g ′(x) = f ′ (x) − f (b)−f (a) , ∀x ∈ I. b−a Takoder je g(a) = g(b) = 0, pa g zadovoljava sve uvjete Rolleovog teorema, tj. ∃ c ∈ a, b takva da je 0 = g ′(c) = f ′ (c) − f (b)−f (a) . b−a
1

Michel Rolle (Ambert, 21. travanj 1652. – Paris, 8. studeni 1719.) francuski matematiˇar c 2 Joseph Louis Lagrange [Giuseppe Lodovico Lagrangia] (Turin [Sardinija] 25. sijeˇanj c 1736.– Paris, 10. travanj 1813. , talijansko-francuski matematiˇar c

4.4. TEOREMI SREDNJE VRIJEDNOSTI Geometrijska interpretacija Lagrangeovog teorema srednje vrijednosti kaˇe da za svako z a, b ∈ I i sekantu koja prolazi toˇkama c (a, f (a)) i (b, f (b)) na grafu Γ(f ) funkcije f postoji tangenta s diraliˇtem (c, f (c)) na s grafu Γ(f ) koja je paralelna s tom sekantom. Naime, jednakost iz Lagrangeovog teorema moˇe se pisati kao z f ′ (c) = f (b) − f (a) , b−a

101

y
f b t s

f f c f a

a to je upravo jednakost koeficijenata smjera tangente i sekante.

0

a

c

b

x

Postoji nekoliko sliˇnih, ali u nekim detaljima razliˇitih, formulacija Rolleovog c c i Lagrangeovog teorema. Ako je f : [a, b] → R, onda se pretpostavlja njena neprekidnost na [a, b] i diferencijabilnost na a, b . Neprekidnost na segmentu [a, b] je dovoljna za primjenu Bolzano-Weierstrassovog teorema u dokazu Rolleovog teorema, a stacionarna toˇka je i onako iz otvorenog interc vala a, b , pa je dovoljno pretpostaviti diferencijabilnost na a, b . Takoder, nekada se toˇka c ∈ a, b piˇe u obliku c = a+ϑ(b−a), ϑ ∈ 0, 1 . c s Sada ´emo dokazati da za funkciju diferencijabilnu na otvorenom intervalu c I ⊂ R, njena derivacija f ′ : I → R definirana s (f ′ )(x) = f ′ (x), ∀x ∈ I, ne moˇe biti bilo kakva funkcija. z Teorem 4.8. Neka je f : I → R diferencijabilna na otvorenom intervalu I ⊂ R i neka funkcija f ′ : I → R ima u toˇki c ∈ I limes slijeva (limes c ′ zdesna). Tada je f neprekidna slijeva (zdesna) u c. Dokaz: Neka je x ∈ I, x < c, pa po Lagrangeovom teoremu srednje vrijednosti postoji toˇka cx ∈ x, c takva da vrijedi f (x) − f (c) = f ′ (cx )(x − c). c f (x) − f (c) = f ′ (cx ). Po pretpostavci postoji lim f ′ (x). No, Odatle je x→c− x−c tada je lim f ′ (x) = lim f ′ (cx ), odnosno, zbog postojanja f ′ (c) vrijedi
x→c− x→c−

f (x) − f (c) f (x) − f (c) lim f ′ (x) = lim = lim = f ′ (c). x→c− x→c− x→c x−c x−c Interesantna je sljede´a posljedica. c Korolar 4.2. Ako realna funkcija f ima derivaciju f ′ na otvorenom intervalu I ⊆ R, onda funkcija f ′ nema prekida prve vrste na I.

102

POGLAVLJE 4. DERIVACIJA

4.5

Monotonost i derivacija funkcije

Teorem 4.9. Neka je f : I → R, diferencijabilna na otvorenom intervalu I ⊆ R. Funkcija f raste na I ako i samo ako je f ′ (x) ≥ 0, ∀x ∈ I. Funkcija f pada na I ako i samo ako je f ′ (x) ≤ 0, ∀x ∈ I. Dokaz: Neka f raste na I, tj. ∀x1 , x2 ∈ I (x1 < x2 ) ⇒ (f (x1 ) ≤ f (x2 )). Kada bi postojala toˇka c ∈ I takva da je f ′ (c) < 0, onda bi po lemi 4.1. c postojao δ > 0 takav da vrijedi (x ∈ c − δ, c ) ⇒ (f (x) > f (c)), a to je u suprotnosti s rastom funkcije. Dakle, f ′ (x) ≥ 0, ∀x ∈ I. Obratno, neka je f ′ (x) ≥ 0, ∀x ∈ I. Neka su x1 , x2 ∈ I, x1 < x2 . Po Lagrangeovom teoremu srednje vrijednosti ∃ x ∈ x1 , x2 tako da je f (x2 ) − f (x1 ) = f ′ (c)(x2 − x1 ) ≥ 0, tj. f (x1 ) ≤ f (x2 ). Druga tvrdnja slijedi iz prve tvrdnje za funkciju −f . Uvjet da je f ′ (x) > 0, ∀x ∈ I, je dovoljan za strogi rast funkcije f na I, ali taj uvjet nije nuˇan. To pokazuje primjer funkcije f (x) = x3 , ∀ x ∈ R. z Naime, ta je funkcija strogo rastu´a, ali f ′ (0) = 0. Nuˇan i dovoljan uvjet c z dan je u sljede´em teoremu. c Teorem 4.10. Neka je f : I → R, diferencijabilna na otvorenom intervalu I ⊆ R i neka je S = {x ∈ I; f ′ (x) = 0}. Funkcija f strogo raste (pada) na I ako i samo ako skup S ne sadrˇi otvoreni interval i f ′ (x) > 0 (f ′ (x) < 0), z ∀x ∈ I \ S. Dokaz: Neka f strogo raste na I. Po prethodnom teoremu vrijedi f ′ (x) ≥ 0, ∀x ∈ I. Kada bi postojao otvoren interval I0 ⊂ S, onda bi ∀ x1 , x2 ∈ I0 , x1 < x2 postojao c ∈ x1 , x2 takav da je f (x2 ) − f (x1 ) = f ′ (c)(x2 − x1 ) = 0, a to je suprotno pretpostavci o strogom rastu funkcije f na I. Dakle, skup S ne sadrˇi interval. z Pretpostavimo sada da je f ′ (x) > 0, ∀x ∈ I \ S i da S ne sadrˇi interval. z ′ Zbog f (x) ≥ 0, ∀x ∈ S, prema teoremu 4.9. funkcija f raste na I. Kada bi postojale toˇke x1 , x2 ∈ I0 , x1 < x2 , takve da je f (x1 ) = f (x2 ), onda bi c zbog rasta funkcije f za svaki x ∈ x1 , x2 vrijedilo f (x1 ) ≤ f (x) ≤ f (x2 ), tj. f (x) = f (x1 ) = f (x2 ). Tada bi funkcija bila konstantna na intervalu x1 , x2 , tj. x1 , x2 ⊆ S, ˇto se protivi pretpostavci. s Sada smo u mogu´nosti opisati dovoljne uvjete za lokalne ekstreme diferc encijabilne funkcije pomo´u njene derivacije. c Teorem 4.11. Neka je f : I → R, diferencijabilna na otvorenom intervalu I ⊆ R.

c + δ ⊆ I.2 -6 -4 -2 -0. zbog f ′ (0) = 1 f raste na −1. Stoga imamo lokalne ekstreme: min(−1. Ispitati lokalne ekstreme i na´i intervale monotonosti funkcije c x f (x) = . tj. je f (x) < f (c). c ) ⇒ (f ′ (x) < 0) i (x ∈ c. ∞ – ց 0. f u c ima strogi lokalni maksimum. − 1 ) i max(1. slijedi iz 1. c onda f ima u toˇki c strogi lokalni minimum. c + δ je c < t < x.4 2 4 6 . Neka je f ′ (c) = 0 i (x ∈ c − δ. c + δ ) ⇒ (f ′ (x) < 0). za x ∈ c − δ. 2. c + δ ) ⇒ (f ′(x) < 0). Prema Lagrangeovom teoremu srednje vrijednosti ∀x ∈ c − δ. x = c. c zamjenom f s −f . Primjer 4. c + δ . pa je f ′ (t) > 0. Ako je c ∈ I. +∞ . c imamo x < t < c.4. Stoga je f (c) − f (x) = f ′ (t)(c − x) > 0. Sada. 103 Dokaz: 1. odakle slijedi f (c) − f (x) = f ′ (t)(c − x) > 0. tako da (x ∈ c − δ. pa je f ′ (t) < 0. f ′ (c) = 0 i ako ∃δ > 0. c ) ⇒ (f ′ (x) > 0) i (x ∈ c. ∀x ∈ c − δ. 1 i zbog f ′ (2) < 0 f pada na 1. 2 2 0.2 -0. −1 – ց −1. Sluˇaj 2. Dakle. MONOTONOST I DERIVACIJA FUNKCIJE 1. 1 + ր 1. tako da (x ∈ c − δ. −1 . c − δ. Za x ∈ c.5.4 1 − x2 . 1 + x2 Funkcije f i f ′ su definirane na R i f ′ (x) = Stacionarne toˇke su x1 = −1 i x2 = 1. c onda f ima u toˇki c strogi lokalni maksimum. c + δ ∃t izmedu c i x tako da vrijedi f (c) − f (x) = f ′ (t)(c − x). 1 ). c + δ ⊆ I. c Zbog f ′ (−2) < 0 funkcija pada na ∞. c + δ ) ⇒ (f ′(x) > 0). Ako je c ∈ I. c ) ⇒ (f ′ (x) > 0) i (x ∈ c. f ′ (c) = 0 i ako ∃δ > 0.9. c − δ. (1 + x2 )2 f’ f −∞.

f ′ (1) = −6. Za c ∈ I polinom n Tn (x) = f (c) + k=1 f (k) (c) (x − c)k . 4 Funkcije f i f ′ su definirane na R i f ′ (x) = x3 − 3x2 − 4x = (x2 − 3x − 4)x. (Lagrangeov oblik ostatka). ima derivaciju n + 1-vog reda na I. x ∈ I.22) zovemo Taylorov1 polinom n-tog reda za funkciju f u toˇki c. (Taylor) Neka je I ⊆ R otvoren interval i neka f : I → R. 2 8 Lokalni ekstremi su: min(4. 4 – ց min(−1. Neka je c ∈ I i Tn Taylorov polinom za f u toˇki c definiran s (4. zovemo n-ti ostatak funkcije f u c. x ∈ R. c Vrijednosti derivacije izmedu stacionarnih toˇaka c su f ′ (−2) = −12. a funkciju c Rn (x) = f (x) − Tn (x) . f ′ (− 1 ) = 9 . Tada ∀x ∈ I. 30. max(0.22). −∞. 1). ∞ + ր 4. 0 + ր 0.) engleski matematiˇar c . 1 ). ∃cx izmedu c i x. (n + 1)! (4. Ispitati lokalne ekstreme i na´i intervale c monotonosti funkcije f (x) = 1 x4 − x3 − 2x2 + 1. 18. Neka je I ⊆ R otvoren interval i f : I → R ima n-tu derivaciju na I.12. k! (4.3. x2 = 0 i x3 = 4. studeni 1731.10. -4 4 -2 2 4 6 20 40 -20 f’ f 4. Stacionarne toˇke su x1 = −1.24) Brook Taylor (Edmonton. tako da je c Rn (x) = 1 (4.– London. kolovoz 1685. Lagrangeov teorem srednje vrijednosti ima sljede´e uop´enje.6 Taylorov teorem srednje vrijednosti i primjene Definicija 4.104 POGLAVLJE 4. −31). −1 – ց −1. c c Teorem 4.23) f (n+1) (cx ) (x − c)n+1 . DERIVACIJA Primjer 4.

ˇto pomo´u c s c (4. II. f nema lokalni ekstrem u c (ima horizontalnu infleksiju). f ima strogi lokalni minimum u c. ako je n + 1 paran broj i f (n+1) (c) < 0. (4. f ∈ C (n+1) (I). n} vrijedi f (c) = 0 i f (n+1) (c) = 0. . n F ′ (t) = −f ′ (t) − k=1 f (k+1) (t) f (k) (t) (x − t)n (x − t)k − (x − t)k−1 + A k! (k − 1)! n! = (x − t)n A − f (n+1) (t) . f ima strogi lokalni maksimum u c. f ′ (c) = 0.6.4. f : I → R. To povlaˇi da je A = f (n+1) (cx ). Ako postoji n ∈ N. III. Sada ´emo dati doc c voljan uvjet za lokalne ekstreme pomo´u derivacija viˇeg reda u toˇki c. takav da c (k) ∀k ∈ {1. c s c Teorem 4. Nadalje.13. . Neka je I ⊆ R otvoren interval. a zbog (4. definirajmo funkciju F : I → R formulom c n F (t) = f (x) − f (t) − gdje je k=1 f (k) (t) (x − t)n+1 (x − t)k − A .6. TAYLOROV TEOREM 105 Dokaz: Za ˇvrsto x ∈ I. Neka je c ∈ I stacionarna toˇka. ako je n + 1 paran broj i f (n+1) (c) > 0. x = c. ako je n+1 neparan broj.25) daje (4.1 Odredivanje ekstrema pomo´u derivacija viˇeg c s reda U proˇlom teoremu pokazali smo da je f ′ (c) = 0 nuˇan uvjet za postojanje s z lokalnog ekstrema diferencijabilne funkcije f u toˇki c. 4. tada je u sluˇaju c I. tj. . n! Iz Rolleovog teorema srednje vrijednosti zakljuˇujemo da ∃cx strogo izmedu c ′ c i x takav da vrijedi F (cx ) = 0.26) Lako je provjeriti da je F (x) = 0. .25) (n + 1)! A= f (x) − f (c) − (x − c)n+1 n k=1 f (k) (c) (x − c)k k! . .24). k! (n + 1)! (4.26) vrijedi F (c) = 0.

0. Ispitati lokalne ekstreme funkcije f (x) = x4 e−x . f ′′ (0) = 0. Funkcije f .5 x2 = 0 i x3 = 2. -4 4 -2 2 √ f ′′ (− 2) =< 0. √ √ pa imamo lokalne ekstreme: max(− 2. 4 Primjer 4. min(0. c Po Taylorovom teoremu srednje vrijednosti. f ′′ (0) = −4 < 0. f ′ i f ′′ su definirane na R. 0.1 2 2 2 2 2 . zbog neparnosti eksponenta n + 1.11. na razliˇitim stranama c c (n+1) n+1 od c vrijednost od f (cx )(x − c) ima razliˇite predznake. tj. Tada zbog neprekidnosti c f (n+1) u toˇki c ∃δ > 0 takav da ∀x ∈ c − δ. c Vrijedi f ′′ (−1) = 5 > 0.3 0. f (4) (0) = 24 > 0. Imamo f ′ (x) = x3 − 3x2 − 4x = (x2 − 3x − 4)x i f ′′ (x) = 3x2 − 6x − 4.4 √ Vrijedi f ′′ (− 2) =< 0.12. x2 = 0 i x3 = 4. −31). f ′ i f ′′ su definirane na R. 4e−2 ). c + δ ∃cx izmedu (n+1) (c c i x tako da je f (x) = f (c) + f (n+1)!x ) (x − c)n+1 > f (c) (zbog parnosti eksponenta n + 1). u c nije c lokalni ekstrem funkcije f . 1). f ′′ (4) = 20 > 0. sluˇaj. U sluˇaju III. Stacionarne toˇke su x1 = −1. Sluˇaj II. min(4. 1 Primjer 4. Ispitati lokalne ekstreme funkcije f (x) = 4 x4 − x3 − 2x2 + 1. 1 ). 0.. max( 2. Dakle. 0). max(0. Funkcije f . c √ 0.106 POGLAVLJE 4. DERIVACIJA Dokaz: Pretpostavimo da je nastupio I. c + δ vrijedi f (n+1) (x) > 0. pa su toˇke c lokalnih ekstrema: min(−1. ∀x ∈ c − δ.2 f ′′′ (0) = 0. se c dokazuje analogno. f ima u c strogi lokalni minimum. 4e−2 ). f ′ (x) = e−x (4x3 − 2x5 ) f ′′ (x) = e−x (4x6 − 18x4 + 12x2 ) f ′′′ (x) = e−x (−8x7 + 60x5 − 96x3 + 24x) f (4) (x) = e−x (16x8 − 176x6 + 492x4 − 33612x2 + 24) √ Stacionarne toˇke su x1 = − 2.

n ∈ N. Upravo su toga oblika i limesi lim P x→0 x pomo´u kojih se raˇuna derivacija f (n) (0). x2 ∈ I) f ( x1 + x2 f (x1 ) + f (x2 ) )≥ .4. x2 ∈ I) f x1 + x2 2 ≤ f x1 2 f x2 f x1 f x1 2 x2 O x1 x1 2 x2 x2 Funkcija f je konkavna ako vrijedi (∀x1 .28)za x1 = x2 vrijedi stroga nejednakost. ∀n ∈ N. (∀ t ∈ [0. Funkcija f (x) = vrijedi f (n) (0) = 0.29) vrijedi za neko t ∈ 0. 2 (4. za x = 0 1 je klase C (∞) (R) i 1 − 12 e x = 0.27) za x1 = x2 vrijedi stroga nejednakost. za svaki polinom P . za x = 0 da f ima u toˇki 0 strogi lokalni minimum (nacrtaj graf). Funkcija f je neprekidna i konveksna na I ako i samo ako vrijedi nejednakost (∀ x1 . 1]. za x = 0 . (4.2 Konveksne funkcije. To slijedi iz lim x e x→∞ n −x 107 e− x2 0 1 .4. pa iz toga slijedi 0 . TAYLOROV TEOREM Primjer 4. c c e− x = 0. onda jednakost vrijedi ∀ t ∈ [0.13. infleksija f x2 Definicija 4. x2 ∈ I).14. Odatle je x→0 x Dakle. Teorem 4.27) Funkcija f je strogo konveksna ako u (4. 1]). 1 . tu nije mogu´e primijeniti prethodno pravilo za odredivanje ekc 1 2 − x2 . c 4. Za realnu funkciju f kaˇemo z da je konveksna na intervalu I ⊆ R.6. . ako f (x1 ) + f (x2 ) . vrijedi f (x) = .28) a strogo konkavna ako u (4. lim n = 0.6.29) Ako jednakost u (4. (∀x1 . 2 2 (4. f ((1 −t)x1 + tx2 ) ≤ (1 −t)f (x1 ) + tf (x2 ). (Jensenova nejednakost) Neka je f : I → R funkcija definirana na otvorenom intervalu I ⊆ R. odnosno. Medutim. za x = 0 ′ 3e x strema.

29) x2 −x1 x2 −x1 x3 −x1 x3 −x1 za t = x2 −x1 dobivamo f (x3 ) ≤ x2 −x3 f (x1 ) + x2 −x1 f (x2 ). to povlaˇi g(c − δ) = 0 i g(c + δ) = 0. Za x1 . s c Dakle. 2 (4. jednakost u (4.29) tada vrijedi za svako t ∈ [0. 1]. x1 < x3 < x2 vrijedi f (x3 ) − f (x1 ) f (x2 ) − f (x1 ) f (x2 ) − f (x3 ) ≤ ≤ . x3 − x1 x2 − x1 f (x2 ) − f (x1 ) f (x2 ) − f (x3 ) ≤ . x2 − x1 x2 − x1 x2 − x1 Analogno se dobije nejednakost Uzmimo bilo koju toˇku c ∈ I i δ > 0 takav da je c − δ. 1 . Iz toga slijedi da je c g(t) = 0. 1] → R s g(t) = f ((1 − t)x1 + tx2 ) − (1 − t)f (x1 ) − tf (x2 ). Sada zbog konveksnost funkcije f imamo c g(c) = g (c − δ) + (c + δ) 2 ≤ g(c − δ) + g(c + δ) . segmenti [c − δ. x3 ∈ I. 1].30) ˇ Zelimo dokazati da je g(t) ≤ 0. x3 ∈ I. x2 . 1].31) slijedi g(c − δ) + g(c + δ) = 0. Neka je δ = min{c. c + δ ⊂ I. ˇto je kontradikcija s ˇinjenicom da je g(c) > 0 maksimum. Ako je g(c) = 0 za neko c ∈ 0.29). Zbog g(0) = g(1) = 0 z c je c ∈ 0. 1 − c}. c . x2 − x1 x2 − x3 Dakle. 1]. x3 − x1 x2 − x1 x2 − x3 (4. onda za izbor δ > 0 takav da vrijedi [c − δ. ∀ t ∈ [0.32) x2 − x3 x3 − x1 x3 − x1 − 1 f (x1 )+ f (x2 ) = (f (x2 )−f (x1 )) . tj.31) Budu´i da je g(c − δ) = 0 ili g(c + δ) = 0. 1]. Pretpostavimo suprotno. tj. (4. Neka za funkciju f vrijedi Jensenova nejednakost (4. 1 . tj. 1].108 POGLAVLJE 4. x2 ∈ I definirajmo neprekidnu funkciju g : [0. Odatle je x2 −x1 f (x3 )−f (x1 ) ≤ ˇto daje s f (x2 ) − f (x1 ) f (x3 ) − f (x1 ) ≤ . DERIVACIJA Dokaz: Neka je f neprekidna i konveksna na I. neka g postiˇe svoj maksimum u toˇki c i neka je g(c) > 0. ∀x1 . vrijedi g(t) ≤ 0. Iz Jensenove nejednakosti (4. c + δ] i [0. c + δ] ⊆ [0. x1 < x3 < x2 imamo x3 = x2 −x3 x1 + x3 −x1 x2 . x2 . to je desna strana od (4. Za bilo koje x1 . ∀ t ∈ [0. iz (4.31) strogo c manja od g(c). ∀ t ∈ [0. ∀ t ∈ [0. Zbog g(c − δ) ≤ 0 i g(c + δ) ≤ 0. 1] imaju barem jedan zajedniˇki rub.

x−c δ δ Za x1 = c − δ. dobivamo nejednakost f ′ (x1 ) ≤ f (x2 ) − f (x1 ) ≤ f ′ (x2 ). c . x2 − x1 tj. a zatim na limx3 →x2 .32) prvo predemo na limx3 →x1 .14 za bilo koje x1 .29).4. Otvorenost intervala u prethodnom teoremu je nuˇna da bi z Jensenova nejednakost povlaˇila neprekidnost funkcije. Za x3 = c. za x ∈ c. ako i samo ako je njena derivacija f ′ rastu´a funkcija na I. x3 = c. x ≤ c . c ≤ x f c ∆ h(x) = h O c ∆ c c ∆ Pokaˇimo da za x ∈ c − δ. x3 ∈ I.32) za x3 = x. c ≤ x − c) + f (c) . Za z x = c je h(c) = f (c) = g(c).3 o sendviˇu za limes funkcije daje lim f (x) = f (c). Ako u (4. c + δ . Teorem 4.15. x1 = x i x2 = c + δ imamo δ f (c)−f (x) ≤ f (c+δ)−f (c) . − c) + f (c) .32).1. x1 = c i x2 = c + δ imamo f (x)−f (c) ≤ f (c+δ)−f (c) . x2 .14 za f vrijedi Jensenova nejednakost (4. a odatle δ x−c f (c)−f (c−δ) h(x) = (x − c) + f (c) ≤ f (x). a odatle h(x) = f (c+δ)−f (c) (x − c) + f (c) ≤ f (x).32) za x3 = x. c−x δ δ Analogno. δ Teorem 3. To se vidi iz primjera c funkcije f : [0. Neka je f : I → R diferencijabilna funkcija na otvorenom intervalu I ⊆ R.6. Odatle je f (x) ≤ f (c+δ)−f (c) (x − c) + f (c) = g(x). x ≤ c . x1 = c − δ i x2 = c imamo f (c)−f (c−δ) ≤ f (c)−f (x) . Odatle je f (x) ≤ δ c−x f (c)−f (c−δ) (x − c) + f (c) = g(x). kao u dokazu teorema 4. − c) + f (c) . c x→c Napomena 4. Zbog neprekidnosti funkcije f i teorema 4. c + δ vrijedi h(x) ≤ f (x) ≤ g(x). iz (4. f ′ je rastu´a funkcija na I. (x1 < x2 ) ⇒ f ′ (x1 ) ≤ f ′ (x2 ). x2 = x i imamo f (c)−f (c−δ) ≤ f (x)−f (c) . c Dokaz: Neka je f konveksna na otvorenom intervalu I. x1 < x3 < x2 imamo nejednakost (4. Odatle. Dakle. Funkcija f je konveksna na I. Ako je x ∈ c − δ. +∞ → R za koju je f (0) = 1 i f (x) = 0 za x > 0. c . TAYLOROV TEOREM 109 f c ∆ Definirajmo funkcije g(x) = f (c)−f (c−δ) (x δ f (c+δ)−f (c) (x δ f (c+δ)−f (c) (x δ f (c)−f (c−δ) (x δ g g f f c f h − c) + f (c) . onda iz (4.

Toˇka c ∈ I je toˇka infleksije funkcije f ako i c c ′′ ′ samo ako je f (c) = 0 i funkcija f ima u c strogi lokalni ekstrem. Tada konkavna na c. ako postoji δ > 0 takav da je na c c intervalu c − δ. 2 Zbog (c1 < c2 ) ⇒ (f ′ (c1 ) ≤ f ′ (c2 )) i x2 − x1 > 0 vrijedi 1 f 2 odakle slijedi f x1 + x2 2 1 1 ≤ f (x1 ) + f (x2 ). Dokaz: Po prethodnom teoremu f je konveksna na I ako i samo ako je f ′ rastu´a na I. a na intervalu c. neka je f ′ rastu´a funkcija na I. c + δ je f strogo konkavna ili obratno. c i strogo c − δ. Uzmimo po volji x1 . Toˇka c ∈ I c je toˇka infleksije ili prijevojna toˇka.16. tj. tj.3. Teorem 4. c + δ . x2 ∈ I.5. c je f strogo konveksna na c − δ. Neka je f : I → R dva puta diferencijabilna funkcija na otvorenom intervalu I ⊆ R. c Definicija 4. x2 takvi da je 2 f x2 − x1 x1 + x2 −f (x1 ) = f ′ (c1 ) i f (x2 )−f 2 2 x1 + x2 2 = f ′ (c2 ) x2 − x1 . c + δ . c + δ . c i strogo konkavna na i strogo pada na c. Joˇ kaˇemo da je toˇka (c. f (c)) toˇka infleksije s z c c grafa funkcije f . f je konveksna funkcija na I. Po Lagrangeovom teoremu srednje vrijednosti ∃c1 ∈ x1 . c + δ . ∀x ∈ I. x1 +x2 i 2 ∃c2 ∈ x1 +x2 . c funkcija f strogo konveksna. neka f ima u c strogi lokalni ∃δ > 0 takav da f ′ strogo raste na c − δ. c x1 < x2 . Neka je f : I → R dva puta diferencijabilna funkcija na otvorenom intervalu I ⊆ R. ∀x ∈ I. Korolar 4. a to vrijedi onda i samo onda ako je f ′′ (x) ≥ 0. Neka je I ⊆ R otvoren interval i f : I → R. Tada f ′ strogo raste na c − δ. Obratno. c ima strogi lokalni maksimum u c. . f ′ maksimum. Dokaz: Neka je f strogo konveksna na c.110 POGLAVLJE 4. DERIVACIJA Obratno. Funkcija f je konveksna na I ako i samo ako je f ′′ (x) ≥ 0. 2 2 x1 + x2 2 − f (x1 ) ≤ 1 f (x2 ) − f 2 x1 + x2 2 . Tada je f ′′ (c) = 0 i i strogo pada na c.

4 0.8 0. konv.∞ 2 Primjer 4.6 0. f ′ i f ′′ su definirane na R. √ – – ց s. −∞. Vrijednosti druge derivacije izmedu toˇaka infleksije su: f ′′ (−2) > 0.0 2 0. konvek. 1 – + ր s. konv. 1 + x2 2 . f” f’ f √ −∞. √ − 3. a jedini lokalni ekstrem je max(0. Funkcije f . konkav.2 -3 -2 -1 x2 x1 x3 1 2 3 f ′′ (x) = (4x2 − 2)e−x 2 Stacionarna toˇka je x1 = 0. −1 + – ց s. Vrijednosti f ′′ (−1) > 0.14. 3. −1. f ′ (x) = −2xe−x 2 1 0. 0. √ f” f’ f – + ր s. Ispitati lokalne ekstreme i toˇke infleksije funkcije f (x) = c 2 e−x . − 3 – – ց s. √ 1. konkav. 1). konvek.konkav. c √ Mogu´e toˇke infleksije su x3 = − 3. 1) odreduju konveksnost i konkavnost u intervalima izmedu toˇaka inc fleksije. c ′′ ′′ f (0) < 0. √ . x . f ′ i f ′′ su definirane na R.2 x3 x1 -1 x4 -0.4 0. TAYLOROV TEOREM 111 Primjer 4. f (1) > 0. c c √ x4 = 0 i x5 = 3. √ c Mogu´e toˇke c c √ infleksije su x2 = − 22 i x3 = 22 . ∞ + – ց s. Ispitati lokalne ekstreme i toˇke infleksije funkcije f (x) = c Funkcije f . f ′′ (0) < 0.15. 2 2 √ + – ց s.2 -0. f ′ (x) = f ′′ (x) = 1−x2 (1+x2 )2 2x(x2 −3) (1+x2 )3 -3 -2 0. f ′′ (1) > 0. − 22 + + ր s. konkav. konvek.4. konkav. max(0. − √ 2 .4 1 x2 x5 2 3 Stacionarne toˇke su x1 = −1 i x2 = 1.6. 3 – – ց s. 0 + + ր s.

∞ f’ – – f ց ց Primjer 4. 3’.112 POGLAVLJE 4. (x − 2)2 Stacionarne toˇke su x1 = 1 i x2 = 3. 2. x+2 2. lim f (x) = lim f ′ (x) = k ∈ R.6. a. . f ima asimptotu u 0. f ′ (x) = − 2x2 √x+1 . x→c± Graf Γf funkcije f : I → R ima kosu ili horizontalnu asimptotu y = kx+l u ±∞. 2’. √ Ispitaj tok i nadi asimptote x+1 funkcije f (x) = . +∞ ⊆ I za neko a ∈ I. 3. f ′ (x) = . x→−∞ x x→−∞ x→−∞ x→+∞ Primjer 4.6. +∞ . Prirodna domena funkcije je D(f ) = R \ {2} x2 − 4x + 3 2. x−2 1. lim f (x) = lim f ′ (x) = k ∈ R.16. Dakle. a ⊆ I za neko a ∈ I. x→+∞ x→+∞ x lim (f (x) − kx) = l ∈ R 1’. Prirodna domena funkcije je D(f ) = [−1. lim x+1 x+1 = −∞ .17. c -60 20 15 10 5 -2 -5 1 2 3 4 6 -10 -15 . s Graf Γf ima okomitu asimptotu u rubnoj toˇki podruˇja definicije c ∈ R c c ako je lim f (x) = ±∞. −∞. 0 > ∪ 0. lim (f (x) − kx) = l ∈ R 60 40 20 -1 -0. ako z udaljenost izmedu pravca i toˇke T ∈ Γf teˇi k 0 kako se toˇka T beskonaˇno c z c c udaljava od ishodiˇta. x ∈ D(f ). DERIVACIJA 4.5 1 1.5 0. √ √ -20 -40 [−1. x 1. Neka je I ⊆ R otvoren skup i f : I → R funkcija ˇiji je c graf Γf ⊂ R × R. Kaˇemo da je pravac p asimptota na graf funkcije Γf . 0 > 0. lim = x→0+ x→0− x x +∞.3 Okomite i kose asimptote na graf funkcije Definicija 4. Ispitaj tok i nadi asimptote x2 − 3 funkcije f (x) = . x ∈ D(f ).5 2 3. ako je 1.

Neka su f. b takva da je 0 = h′ (c) = (f (b)−f (a))g ′ (c)−f ′(c)(g(b)−g(a)). – Paris. lim − x = lim = 2. tj. Teorem 4. x→2− x − 2 x→2+ x − 2 lim 113 Dakle. Tada ∃ c ∈ a. a < b. veljaˇa c 1704.18. 3 – ց 3. Dokaz: Neka je funkcija h : I → R zadana formulom h(x) = (f (b) − f (a))(g(x) − g(a)) − (f (x) − f (a))(g(b) − g(a)). ∀x ∈ I. x2 − 1 x2 − 1 2x − 1 lim = 1 . lim g(x) = 0. +∞ + ր 4. 2 – ց 2. (L’Hospitalovo1 pravilo) Neka su f i g funkcije definirane na I \ {c} ⊂ R. b takav da je (f (b) − f (a))g ′(c) = (g(b) − g(a))f ′(c). x→c g ′ (x) x→c g(x) Guillaume Franois Antoine Marquis de L’Hospital (Paris. x→±∞ x(x − 2) x→±∞ x − 2 x→±∞ x − 2 y = x + 2 je kosa asimptota u ±∞. diferencijabilne na otvorenom intervalu I ⊆ R i neka su a. lim = +∞. ali uz odredene uvjete na derivacije c funkcija f i g. TAYLOROV TEOREM x2 − 1 x2 − 1 = −∞ . pa h zadovoljava sve uvjete Rolleovog teorema.17 (Cauchy). f’ f −∞. ∀x ∈ I. Slijede´i teoc c rem predstavlja uop´enje tog rezultata. f ima okomitu asimptotu u 2. g ′(x) = 0. b ∈ I. Teorem o limesu kvocijenta funkcija f u toˇki c ∈ R podrazumijeva posc g tojanje limesa obje funkcije u toj toˇki i limx→c g(x) = 0.4 Cauchyjev teorem srednje vrijednosti i L’Hospitalovo pravilo Sada ´emo dokazati tzv. Teorem 4. 2. Cauchyjev poop´eni teorem srednje vrijednosti za c c dvije diferencijabilne funkcije. neka su diferencijabilne na tom skupu i neka vrijedi x→c lim f (x) = 0. ∃ c ∈ a. tj.4. 1 + ր 1.6. 1661. ∀ x ∈ I \ {c}. Funkcija h je diferencijabilna na I i h′ (x) = (f (b) − f (a))g ′(x) − f ′ (x)(g(b) − g(a)).6. x→c Ako je lim 1 f ′ (x) f (x) = L tada je lim = L. g : I → R. Takoder je h(a) = h(b) = 0. g(x) = 0.) francuski matematiˇar c .

4. odnosno f+ (c) od limesa s desna derivacije f ′ (c+) Teorem 4. x→c− x−c f (x) − f (c) ′ odnosno desnu derivaciju ako postoji f+ (c) = lim . a funkcija c ′ x → f+ (x) je rastu´a i neprekidna zdesna na I. Iz Cauchyjevog teorema srednje vrijednosti 4. .33) gdje je cx izmedu c i x. x→c Ako je lim f (n) (x) f (x) = L tada je lim = L.7 Svojstva konveksnih funkcija Definicija 4. Sada zbog x → c vrijedi cx → c iz ˇega slijedi tvrdnja c teorema. lim g (k) (x) = 0.4.17. .114 POGLAVLJE 4. Funkcija x → f− (x) je rastu´a i neprekidna slijeva na I. . . c . n − 1). x→c+ x−c ′ ′ Napominjemo da treba razlikovati f− (c) od limesa s lijeva derivacije ′ f (c−).7. ′ 2. . U svakoj toˇki x ∈ I funkcija f ima lijevu f− (x) i desnu f+ (x) desnu c ′ ′ derivaciju. . . n). g(x) g(x) − g(c) g (cx ) (4. Korolar 4. za svaki x ∈ I \ {c} vrijedi: f (x) f (x) − f (c) f ′ (cx ) = = ′ . g imaju n-tu derivaciju na skupu I \ {c} ⊂ R i ako vrijedi x→c lim f (k) (x) = 0. (k = 0. (n) (x) x→c g x→c g(x) g (k) (x) = 0.19. te vrijedi f− (x) ≤ f+ (x). Neka je I ⊆ R otvoren skup i f : I → R neprekidna i konveksna funkcija na I. Kaˇemo da f z f (x) − f (c) ′ ima u toˇki c ∈ I lijevu derivaciju ako postoji f− (c) = lim c . (k = 0. ′ ′ 1. DERIVACIJA Dokaz: Bez smanjenja opˇenitosti moˇemo pretpostaviti da su funkcije f i c z g neprekidne na I i da je f (c) = g(c) = 0. Neka je I ⊆ R otvoren interval i f : I → R. Dokaz: Slijedi rekurzivnom primjenom teorema 4. . Ako funkcije f. 1. ∀ x ∈ I \ {c}.18. 1.

a desna strana manja od f− (y). (f+(x) ≤ f+ (y)). tj. 2.34) daje f (c) − f (c − s) f (c) − f (c − t) ≤ s t f (c + s) − f (c) f (c + t) − f (c) ≤ t s Zbog f (c) = f (c + t) + (c − t) 1 ≤ [f (c + t) + f (c − t)] ⇒ 2 2 ⇒ f (c) − f (c − t) ≤ f (c + t) − f (c).39) . x2 = y i x3 = x + t = y − t slijedi: f (c) − f (c − t) f (c − t) − f (c) ′ = lim = f− (c). gdje je J ⊂ I najviˇe prebrojiv skup. x3 − x1 x2 − x1 x2 − x3 (4.36) dobivamo egzistenciju f+ (c).4. Za x2 = c. padaju´a c funkcija ima limes zdesna u 0. (4. Iz vanjske nejednakosti u (4. c ′ ′ ′ ′ pa je f+ (x) ≤ f− (y). t→0+ −t→0− t −t f (x + t) − f (x) f (y) − f (y − t) ≤ .36) dobivamo: f (c) − f (c − t) f (c + s) − f (c) ≤ t s Iz (4. vrijedi f (x3 ) − f (x1 ) f (x2 ) − f (x1 ) f (x2 ) − f (x3 ) ≤ ≤ . Funkcija f ima derivaciju na I\J.34) za x1 = x. Prema teoremu 3.35) slijedi da funkcija definirana s F (t) = (0 < t < s). (0 < t < s). (4. Za t → 0+ u (4. (4. s Dokaz: Za a < x1 < x3 < x2 < b. Neka je x < y (x. ε za neki ε > 0.38) ′ ′ Lijeva strana od (4. pokazano f− (x) ≤ f+ (x) i c c ′ ′ f− (y) ≤ f+ (y) imamo ′ ′ ′ ′ ′ ′ (x < y) ⇒ (f− (x) ≤ f− (y)). dijeljenjem s t i upotrebom (4. Budu´i da je u toˇki 1. (f+(x) ≤ f− (y))..35) Za x1 = c. SVOJSTVA KONVEKSNIH FUNKCIJA 115 3. iz (4. (4.7. x1 = c − s i x3 = c − t desna c nejednakost u (4. t t (4.35) i (4.26. y ∈ I).37) f (c) − f (c − t) pada na t intervalu 0.37) i onda ′ ′ s → 0+ slijedi f− (c) ≤ f+ (c). x3 = c + t i x2 = c + s lijeva nejednakost u (4. kao u dokazu teorema 4.34) daje (0 < t < s).34) 1.36) Odatle.38) je ve´a od f+ (x). Neka je c ∈ I bilo koja toˇka. postoji F (0+) i F (0+) = lim F (t) = lim t→0+ ′ Analogno.14.A.I. iz M.

DERIVACIJA ′ ′ tj.43) za c ′ ′ ′ ′ ′ y → x+ dobivamo f− (x) ≤ f+ (x) ≤ f− (x). Za x < y (x. ′ f ima derivaciju u svakoj toˇki u kojoj je f− neprekidna funkcija.116 POGLAVLJE 4.I. rastu´a funkcija f− ima najviˇe prebrojivo c s ′ prekida na intervalu I. f+ je neprekidna s desna. tj. funkcije f− i f+ su rastu´e na I.8 Neke primjene derivacije U ovoj toˇki pokazujemo kako se ideje povezane s derivacijom primjenjuju na c neke prektiˇne zada´e kao ˇto su numeriˇko rjeˇavanje nelinearnih jednadˇbi c c s c s z i aproksimacija funkcija pomo´u polinoma.40). onda iz (4.1 Lagrangeov interpolacijski polinom n Neka je Pn skup svih polinoma s realnim koeficijentima stupnja ≤ n oblika p(x) = k=0 ak xk .42) ′ ′ ′ S druge strane. c 4. t (4. z c Za svaki x ∈ I i dovoljno malo t > 0 imamo: ′ f+ (x) ≤ f (x + t) − f (x) .8. s realnim koeficijentima a0 . ′ ′ ′ vrijedi limx→c+ f+ (x) = f+ (c). Ako je f− neprekidna u toˇki x ∈ I.43) ′ Prema teoremu 3.A. y ∈ I) imamo ′ ′ ′ f− (x) ≤ f+ (x) ≤ f− (y).36. zbog rasta funkcije f+ je limx→c+ f+ (x) ≥ f+ (c). .41) Odavde za t → 0+ dobivamo: x→c+ ′ ′ lim f+ (x) ≤ f+ (c). c 4. 3. Dakle. (4.40) Prelaskom na limes x → c+ u (4. t (4. zbog neprekidnosti funkcije f . c ′ Pokaˇimo da je f+ neprekidna zdesna na I. . Neka je c ∈ I bilo koja toˇka. odnosno f− (x) = f+ (x). Analogno se ′ dokazuje neprekidnost slijeva funkcije f− . iz M. . Dakle. (4. . . imamo: x→c+ ′ lim f+ (x) ≤ f (c + t) − f (c) . an .

. . . 1. . Lagrangeovih polic noma. n). . xi+1 . Tada je p1 −p2 ∈ Pn jer je Pn vektorski prostor. Lagrangeovom obliku: z n n n p(x) = i=0 fi Li (x) = i=0 fi j=0(j=i) x − xj . . . a traˇimo polinome Li ∈ Pn (i = 0. (k = 0. . .4. p1 − p2 ∈ Pn ima n + 1 nultoˇku. xi−1 . S tom svrhom dokazujemo slijede´i teorem srednje vrijednosti. Znaˇi Li ∈ Pn ima nultoˇke x0 . z pa je polinom p = n fi Li ∈ Pn traˇeni interpolacijski polinom. . . Dakle. xi − xj Prirodno pitanje je koliko toˇno polinom P aproksimira funkciju f u c toˇkama koje se razlikuju od ˇvorova. . vrijedi c p1 − p2 ≡ 0. n). Teorem 4. . tj. 1. p2 ∈ Pn interpolacijski polinomi. Oˇigledno vrijedi (p1 −p2 )(xk ) = 0. fk ). . . n) z tako da vrijedi 1 za i = k . gdje su x0 < x1 < x2 < · · · < xn ˇvorovi interpolacije. xn pa je nuˇno oblika c c z Li (x) = α(x − x0 ) · · · (x − xi−1 )(x − xi+1 ) · · · (x − xn ) . . 1. . n). n).20. c (k = 0. . i=k .44) Takav polinom zovemo interpolacijski za parove (xk . Li (xk ) = δik = 0 za i = k . Neka su zadani parovi realnih brojeva (xk . . . (egzistencija:) Egzistenciju dokazujemo pomo´u tzv. . . Nadi p ∈ Pn tako da c vrijedi p(xk ) = fi (k = 0. . . c Postoji toˇno jedan polinom p ∈ Pn tako da je c p(xk ) = fi (k = 0. fk ). (k = 0. n) su kao i prije. s Koeficijent α odredujemo iz uvjeta Li (xi ) = 1 ˇto daje α = 1/(xi − x0 ) · · · (xi − xi−1 )(xi − xi+1 ) · · · (xi − xn ) . . Dokaz: (jedinstvenost:) Neka su p1 . . Promatrajmo specijalni interpolacijski problem: ˇvorovi interpolacije c xk (k = 0. Polinom fi Li ∈ Pn ima svojstvo fi Li (xk ) = fi δik = fi 0 za za i=k .8. . n) . gdje su x0 < x1 < x2 < · · · < xn ˇvorovi interpolacije. NEKE PRIMJENE DERIVACIJE 117 Zadani su uredeni parovi realnih brojeva (xk . Njega i=0 moˇemo zapisati u tzv. 1. . . 1. . . n). . . 1. (4. (k = 0. . . fk ). dakle treba ocijeniti f (x) − P (x) za c c x = xk . . c . . . . 1. . 1.

. . . b . . . tj. Tada c c ′ po Rolleovom teoremu srednje vrijednosti derivacija G ima na [a. . Neka su zadani ˇvorovi interpolacije x1 = 1. n) neovisno o izboru α. 1. x ∈ [a. . .118 POGLAVLJE 4. . Lema 4. b]. n). Neka su ˇvorovi interpolacije jednoliko udaljeni. Tada vrijedi |x − xi+k | < (k + 1)h (k = 0.21. Zbog ξ = xk . (4. x2 = 2. Oznaˇimo tu nultoˇku c c c (n+1) s x(ξ). a odatle slijedi tvrdnja teorema. .45). n) slijedi tvrdnja. b postoji x(ξ) ∈ a. b tako da vrijedi f (ξ) − P (ξ) = 1 f (n+1) (x(ξ))(ξ − x0 )(ξ − x1 ) · · · (ξ − xn ) . . Izaberimo α tako da vrijedi g(ξ) = 0. . −i). trivijalno c zadovoljena. b] . Dokaz: Za 0 = x ∈ [x0 . Istim naˇinom dolazimo do zakljuˇka da n + 1-va c c c c derivacija G(n+1) ima barem jednu nultoˇku u a. xi ]. . xk+1 −xk = h c (k = 0. . xn ] postoji i ∈ {1. DERIVACIJA Teorem 4. Zbog P ∈ Pn vrijedi P ≡ 0. b] barem n + 1 razliˇitu nultoˇku. . .3. pa imamo 0 = G(n+1) (x(ξ)) = f (n+1) (x(ξ)) − α(n + 1)! . funkcija G ima u [a.46) gdje je α ∈ R za sada proizvoljan. . . Neka je a ≤ x0 < x1 < x2 < · · · < xn ≤ b i funkcija f ∈ C n+1 [a. x3 = 3 c i x4 = 4. n} tako a je x ∈ [xi−1 . . 1. Zbog n+1 ≥ n + 1 (i = 1.45) Dokaz: Neka je ξ = xk (k = 0. i − n) i |x − xi+k | < |k|h (k = −1. |(x − x0 )(x − x1 ) · · · (x − xn )| < i!(n + 1 − i)!hn+1 . . . . Definirajmo pomo´nu funkciju c G(x) = f (x) − P (x) − α(x − x0 ) · · · (x − xn ) . . Oˇigledno vrijedi G(xk ) = 0 (k = c 0. b] n + 2 razliˇite nultoˇke. inaˇe je jednakost (4. . . . Interpolacijski polinom za funkciju f je oblika 1 1 p(x) = − f (1)(x − 2)(x − 3)(x − 4) + f (2)(x − 1)(x − 3)(x − 4)− 6 2 . . 1. Dakle.18. Tada za svako n ∈ N vrijedi |(x − x0 )(x − x1 ) · · · (x − xn )| < n!hn+1 . . i Primjer 4. n − 1). (n + 1)! (4. Tada za svaki ξ ∈ a.

NEKE PRIMJENE DERIVACIJE 119 1 1 − f (3)(x − 1)(x − 2)(x − 4) + f (4)(x − 1)(x − 2)(x − 3). 2 6 U slijede´im primjerima smo interpolirali funkcije c 1 2 4. za (x0 − x∗ )2 << 1. funkcija klase C 2 ( a. tj. 2 2 5 5 1 1 6. b]. 3. b ).2 Newtonova metoda Neka je f : I → R. 2. I = [a. tj.8. Prema Taylorovom teoremu srednje vrijednosti c postoji η izmedu x0 i x∗ tako da vrijedi 1 ′′ 0 = f (x∗ ) = f (x0 ) + f ′ (x0 )(x∗ − x0 ) + f (η)(x∗ − x0 )2 . b nultoˇka funkcije f . f (x) = ln x. 2 5 1 1 2 5.8. f (x) = tg ( x − ). Neka je x0 ∈ a. a grafovi interpolacijskih polinoma puni. 1. 2 Ako je x0 blizu x∗ . f (x) = . 2 4 x s tim da su na slikama grafovi funkcija isprekidani. f (x) = sin(4x) + . y f x 2sin x 1 2 x 3 2 y f x 3cos x y 1 2 f x 1 x x2 2 x3 3 x4 4 0 x1 1 x 0 y x1 1 x2 2 x3 3 x4 4 x 0 x1 1 x2 2 x3 3 x4 4 x f x ln x y f x 1 sin 4x 2 1 2 y f x tg 1 5 x 2 2 1 0 0 0 1 2 3 4 x 1 2 3 4 x 2 3 4 x 4. Pretpostavimo da je x∗ ∈ a. f (x) = 3 sin(x + ) + 2x − . b c aproksimacija nultoˇke x∗ . promatrajmo jednadˇbu koja se z dobije tako da se funkcija f zamijeni s najboljom lokalnom aproksimacijom . f (x) = 3 cos(x) + . f (x∗ ) = 0.4.

b]. ′′ f ′ (x) = 0 . tj. f (x) = 0 . b]) i neka vrijedi f (a) · f (b) < 0. f (a) > 0.48) s poˇetnom vrijednosti x0 . Neka je f ∈ C 2 ([a. ′′ (4. mogu´e je to rjeˇenje x1 dobiti u obliku c s x1 = x0 − f (x0 ) . Razlikujemo sluˇajeve c 1. f < 0 2. f ′ (x0 ) Nastavljanjem tog postupka dobije se niz (xn )n∈N0 definiran rekurzijom xn = xn−1 − f (xn−1 ) . b].22.51) gdje je C = max[a. (n ∈ N). POGLAVLJE 4. barem bolja od x0 . f ′ (xn−1 ) (4. f (b) < 0. DERIVACIJA 0 = f (x0 ) + f ′ (x0 )(x − x0 ) .b] f ′ Dokaz: Egzistencija nultoˇke slijedi iz Bolzano . f (b) < 0. f (a) < 0. c Vrijedi ocjena pogreˇke s |xn − x∗ | ≤ C|xn−1 − x∗ |2 . f ′ < 0. geometrijski smisao ove metode dan je idu´om slikom. f ′ > 0.49). f (b) > 0.Weierstrassovog teorema c ′ i uvjeta (4. f > 0 3. b] takav da vrijedi f (x0 ) · f (x0 ) > 0. ∀x ∈ [a.47) U tom je sluˇaju razumno oˇekivati da ´e rjeˇenje jednadˇbe (4.b] f ′′ . Zbog f (x) = 0 funkcija je strogo monotona pa je nultoˇka c jedinstvena na [a. c Teorem 4. f (a) < 0. niz definiran s (4. f < 0 4. f ′ > 0.49) (4.48) konvergira k jedinstvenoj nultoˇki x∗ funkcije f na [a.120 funkcije f u blizini x∗ .50) Tada za x0 ∈ [a. c Slijede´i teorem se zasniva na geometrijskim svojstvima Newtonove metode.n ∈ N . f (a) > 0. (4. Naime. f ′ < 0. Taj postupak nalaˇenja aproksimacije rjeˇenja c z s naziva se Newtonovom metodom ili metodom tangenti. (4. 2 min[a. f > 0 ′′ ′′ ′′ ′′ y f x 0 x2 x1 x0 x . Ako je s z f ′ (x0 ) = 0.47) biti doc c c s z bra aproksimacija rjeˇenja originalne jednadˇbe. f (b) > 0. b] .

c xn = (m − 1)xm + b n−1 . ˇto zbog jedinstvenosti nultoˇke s c s daje x∗∗ = x∗ . c m ′ m−1 f (1) = 1 − b < 0.52) 2f ′(xn ) f (xn ) < xn niz (x)n∈N0 je padaju´i. Zbog xn+1 = xn − Korolar 4. n ∈ N. f (b) = b − b > 0. Odatle slijedi ocjena pogreˇke s [1. (4. Zbog neprekidnosti c c ′ funkcija f i f iz (4. f ′ (xn ) f (x∗ ) − f (xn ) − f ′ (xn )(x∗ − xn ) f (xn ) = . a ostali se dokazuju c analogno. Pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za n.48) za funkciju f (x) = xm − b uz poˇetnu aproksimaciju x0 = b. c Zbog ocjene pogreˇke (4. Funkcije f i f su rastu´e na [1.53) Funkcija f : [1. b]. Dokaz: Neka je m > 1 i b > 1.51) kaˇemo da niz konvergira kvadratnom brzinom. Tvrdnja vrijedi za n = 0. c .8. pa niz konvergira k jedinstvenoj nultoˇki c ′ ′′ funkcije f u intervalu 1. Zbog xn+1 = xn − xn+1 − x∗ xn+1 − x∗ f (xn ) . koji odgovara slici. ηn ∈ [x∗ .19. Izraˇunajmo 3 5 Newtonovom metodom na 50 decimala. b] → R zadovoljava uvjete teorema 4. Ocjena pogreˇke slijedi iz (4.5. b] pa je c ′′ m−2 ′ max f = m(m − 1)b i min[1. sluˇaj 4.b] |xn − a| ≤ (m−1)bm−2 |xn−1 2 − a|2 .b] f = m. √ Primjer 4. = xn − x∗ − ′ f (xn ) f ′ (xn ) ′′ f (ηn )(x∗ − xn )2 = > 0 .48) slijedi f (x∗∗ ) = 0. c f ′ (xn ) Za padaju´i i odozdo ograniˇen niz postoji x∗∗ = lim xn . ∀x ∈ [1. b . s z Kvadratna brzina konvergencije u pravilu znaˇi da je u svakoj novoj iteraciji c c dvostruko ve´i broj toˇnih znamenaka. m−1 m xn−1 (4. (∀n ∈ N). ′′ Zbog f ′ (x) · f (x) > 0 je x∗ < x0 .4. xn ] . Pokaˇimo indukcijom da za (xn )n∈N0 z vrijedi x∗ < xn . f (x) = mx > 0 i f ′′ (x) = m−2 m(m − 1)x > 0. (n ∈ N).52). NEKE PRIMJENE DERIVACIJE 121 Dokazujemo samo sluˇaj 4.22. Neka je niz (xn )n definiran rekurzijom (4. tj. Za svaki m ∈ N i svaki realni broj b > 0 postoji a > 0 takav da je b = am . slijedi x∗ < xn+1 . tj.

711816182730850357259567369723776592320652455091 x5 = 1.0643062857645366549205092932833336474017123008021 x3 = 1.70997594667669698935310887254386010986805511055 .70997594667669698935311193144763560051192536599 x8 = 1.122 x0 = 5 POGLAVLJE 4. DERIVACIJA x1 = 2.767315594852839675630814501991099802877564157758 x4 = 1.7708333333333333333333333333333333333333333333333 x2 = 2.709977924257737717994546579193826487753056762840 x6 = 1.70997594667898405119733103179107967836688376517 x7 = 1.

µ(P ). c c 1. b a a P a2 P a ab P b b a ab 2 h P a h a b 2 Postavlja se problem odredivanja povrˇine s likova koji imaju sloˇenije granice. npr. µ(P ) ≥ 0. 123 . trapeza itd.1 Problem povrˇine i rada sile s Znamo odrediti povrˇinu nekih jednostavnih likova u ravnini. s Od te funkcije oˇekujemo slijede´a svojstva. P1 ⊆ P2 ⇒ µ(P1 ) ≤ µ(P2 ). 0 a f P b 3. s pravokutnika. 2. kvadrata. Funkciju koja zadovoljava gornja svojstva zovemo mjera. Takav je z dio ravnine omeden grafom funkcije (pseudotrapez) kao na slici desno.Poglavlje 5 Riemannov integral 5. trokuta. P1 ∩ P2 = ∅ ⇒ µ(P1 ∪ P2 ) = µ(P1 ) + µ(P2 ). Oznaˇimo s µ c funkciju koja dijelu ravnine P pridruˇuje rez alnu vrijednost koju zovemo povrˇina.

b]. 20.b] [a. b] p4 p5 na n(∈ N) dijelova toˇkama a = x0 < x1 < c p3 p6 p1 p2 p7 p8 . b′ ] ⊆ [a. onda vrijedi ∀x ∈ [a′ . . µ(Pk ) = Mk (xk −xk−1 ). b]. . Razliˇitim podjelama segmenta [a. tj. na putu duljine c s = b − a. gdje su mk . Pravokutnici koje smo tako dobili imaju svojstvo a x0 x1 x2 x3 x4 x5 x6 x7 b x8 ∪n pk ⊆ P ⊆ ∪n Pk . a na tim dijelovima silu aproksimiramo odozdo i odozgo konstantnom silom mk i Mk . c s c P1 P2 npr. s 5. b] → R funkcija ograniˇena c na segmentu [a. Mk visine upisanih i opisanih pravokutnika. koja c djeluje na materijalnu toˇku izmedu x = a i x = b. Podijelimo segment [a. ∀x ∈ c [a. n). b]. . Ako funkcija f nije konstantna. onda pokuˇajmo aproksimirati s P5 P6 P7 dio ravnine P pomo´u jednostavnijih likova c P4 P3 P8 ˇije povrˇine znamo jednostavno izraˇunati. b′ ].124 POGLAVLJE 5. Odatle imamo n µ(pk ) = n mk (xk −xk−1 ) ≤ µ(P ) ≤ n Mk (xk − k=1 k=1 k=1 xk−1 ) = n µ(Pk ). pravokutnika. c povrˇina µ(P ) ´e imati smisla ako moˇemo po volji blizu na´i jednu gornju i s c z c jednu donju aproksimaciju oblika kao u prethodnoj nejednakosti U klasiˇnoj mehanici se rad konstantne sile f (x) = c za sve x. studeni 1826. . b] podsegment. Pojam rada k=1 sile na putu ´e imati smisla ako moˇemo dobiti po volji bliske donje i gornje c z aproksimacije. Dakle. . odnosno odozgo. onda ˇitav put podijelimo na manje dijelove a = x0 < x1 < . Uoˇimo. To znaˇi da postoje m = inf f i M = sup f . < xn−1 < xn = b kao na slici desno. b] dobivamo razliˇite c c k=1 aproksimacije povrˇine lika P odozdo. . 17. RIEMANNOV INTEGRAL Ako ve´ odmah nismo u mogu´nosti c c neposredno odrediti µ(P ) (ako taj broj uop´e c ima smisla). m ≤ c Georg Friedrich Bernhard Riemann (Breselenz. Dakle. Njihove povrˇine s k=1 k=1 su jednake µ(pk ) = mk (xk − xk−1 ). < xn−1 < xn = c b.) njemaˇki matematiˇar c c 1 . .b] Neka je [a. definira kao W = c · s. – Selasca[Italija]. segment u R i neka je f : [a. ako je [a′ . srpanj 1866. m ≤ f (x) ≤ M. problem odredivanja rada sile na putu je istovjetan problemu odredivanja povrˇine ispod grafa funkcije.2 Riemannov1 integral ograniˇene funkcije c na segmentu [a. . Sa slike je jasno da s ´e aproksimacija biti u pravilu bolja ako je podjela segmenta finija. Tako za rad sile W na tom putu dobivamo donju i gornju n aproksimaciju k=1 mk (xk −xk−1 ) ≤ W ≤ n Mk (xk −xk−1 ). a < b. (k = 1. tj.

veljaˇa 1917. I ∗ (f . S = 1 k=1 Mk (xk − xk−1 ). < xk < . c neka su I∗ i I ∗ donji i gornji Riemannov integral funkcije f na segmentu [a. b] → R koja je ograniˇena na segmentu [a. S je gornja Darbouxova suma. c Teorem 5.xk ] (5.5. . c c Za n ∈ N podijelimo (izvrˇimo subdiviziju) segment [a. Neka je f : [a.3) Neka je A skup svih donjih Darbouxovih suma s. Tada je I∗ (f . Sve te sume dobiju se variranjem broja n ∈ N. xk ]. b] toˇkama s c a = x0 < x1 < . a. n). Iz prethodnog je jasno da donji i gornji Riemannov integral postoje za svaku funkciju f : [a.1) i toˇaka tk .b ] [a′ . kolovoz 1842. . . b).2. . . a. INTEGRAL 125 m′ ≤ f (x) ≤ M ′ ≤ M. (5. a. b]. a. a broj I ∗ zovemo gornji Riemannov integral funkcije f na segmentu [a. (k = 1. a σ je integralna suma. .1) inf f i Mk = sup f .Paris. b]. . a C je skup svih integralnih suma σ funkcije f na segmentu [a. (5.b′ ] na podsegmentu je ve´i ili jednak infimumu na segmentu i supremum na c podsegmentu je manji ili jednak supremumu na segmentu. . Neka je mk = [xk−1 . σ = k=1 f (tk )(xk − xk−1 ). infimum ′ [a . b]. (5. n). (k = 1. Dakle. . . Sada ´emo provesti konstrukciju koju smo najavili u prethodnoj toˇki. Iz nejednakosti (5. svim razliˇitim c izborima subdivizije (5.2) Broj s zovemo donja Darbouxova suma. Prema c aksiomu potpunosti postoje I∗ (f . 14. . b) ≤ I ∗ (f .1. definirajmo sume: c n n n s= k=1 mk (xk − xk−1 ). b) = inf B.1.xk ] po volji izabrane toˇke tk ∈ [xk−1 . B je skup svih gornjih Darbouxovih suma S. b) = sup A.) francuski c matematiˇar c 1 . gdje je m′ = inf′ f i M ′ = sup f . Jasno je da vrijedi m(b − a) ≤ s ≤ σ ≤ S ≤ M(b − a). . B i C ograniˇeni odozdo s m(b − a) i odozgo s M(b − a). b]. Broj I∗ zovemo donji Riemannov integral funkcije f na segmentu [a.3) slijedi da su c skupovi A. . b]. 23.5) Jean Gaston Darboux (Nmes. Za [xk−1 .4) Definicija 5. b] → R funkcija ograniˇena na segmentu [a. (5. < xn−1 < xn = b na n dijelova. b].

s′ ≥ s. c Σ3 je nastala iz Σ1 dodavanjem (konaˇno) toˇaka iz Σ2 ali takoder i iz Σ2 c c dodavanjem (konaˇno) toˇaka iz Σ1 . x ] i [x .126 POGLAVLJE 5. . c To znaˇi da se donja Darbouxova suma s′ na novoj subdiviziji ne smanji. Primijetimo sada da isti zakljuˇak vrijedi ako nekoj subdiviziji dodamo c konaˇan broj novih toˇaka. Pripadne Darbouxove sume oznaˇimo s s′ c i S ′ . < c xn−1 < xn = b zadana subdivizija Σ i neka su s i S pripadne Darbouxove sume. Napravimo novu subdiviziju Σ′ tako da subdiviziji Σ dodamo toˇku c x′ takvu da je xk−1 < x′ < xk . neka su Σ1 i Σ2 dvije subdivizije i neka je s1 donja Darbouxova suma odredena subdivizijom Σ1 i S2 gornja Darbouxova suma odredena subdivizijom Σ2 .xk ] ′ da su [xk−1 . xk ]. Naime. Napravimo sada novu subdiviziju Σ3 od unije toˇaka iz subc divizija Σ1 i Σ2 i oznaˇimo pripadne Darbouxove sume sa s3 i S3 . Iz prethodnog zakljuˇka slijedi s1 ≤ s3 c c c i S3 ≤ S2 . Poˇto vrijedi s3 ≤ S3 . tj. S ′ ≤ S. Tada je Mk (x − xk−1 ) + Mk (xk − x ) ≤ Mk (x − xk−1 ) + Mk (xk − x′ ) = Mk (xk − xk−1 ). Dakle. c ′ s ≤ s .6) Tada se broj I = I∗ = I ∗ naziva integral ili R-integral funkcije f na seg- . a odatle sup A ≤ inf B.2. moˇemo zamisliti da te toˇke dodajemo c c z c jednu po jednu pa svaki put vrijedi zakljuˇak iz prethodnog razmatranja. Definicija 5.xk ] ′ ′ ′ x ) ≥ mk (x′ − xk−1 ) + mk (xk − x′ ) = mk (xk − xk−1 ). Budu´i c [xk−1 . a odatle m′k (x′ − xk−1 ) + mk (xk − k k ′ [x . b] ako je I∗ (f . . s ≤ S. . dokazali smo (∀s ∈ A) (∀S ∈ B) . to vrijedi Mk ≤ Mk i ′′ ′ ′ ′′ ′ ′ Mk ≤ Mk . xk ] podsegmenti od [xk−1 . (5. a z c gornja Darbouxova suma se smanji ili ostane jednaka ako subdiviziji dodamo jednu toˇku. Prvo pokaˇimo da se donja Darbouxova suma pove´a ili ostane jednaka. c Sada pokazujemo da je svaka donja Darbouxova suma manja ili jednaka svakoj gornjoj Darbouxovoj sumi. Za funkciju f : [a. za m′k = inf ′ f i [xk−1 . b] c kaˇemo da je integrabilna u Riemannovom smislu ili R-integrabilna na z segmentu [a. imamo s1 ≤ s3 ≤ S3 ≤ S2 . tj. I∗ ≤ I ∗ . a gornja ne pove´a. Analogno. b) = I ∗ (f .x ] ′′ m′′ = inf f vrijedi m′k ≥ mk i m′′ ≥ mk . Suma S ′ nastaje iz S tako da pribrojnik Mk (xk − xk−1 ) zamijenimo s ′ ′′ ′ ′′ Mk (x′ − xk−1 ) + Mk (xk − x′ ). Dakle. Odatle zakljuˇujemo c (∀s ∈ A) s ≤ inf B. < xk−1 < xk < . jer su obje Darbouxove sume na istoj s subdiviziji Σ3 . RIEMANNOV INTEGRAL Dokaz: Dokaz provodimo u tri dijela. a. b] → R ograniˇenu na segmentu [a. . a. neka je sa a = x0 < x1 < . tj. b). Dakle. tj.x′ ] [x′ . gdje je Mk = sup f i Mk = sup f . bez obzira na subdivizije na kojima su nastale. pa je stoga S ′ ≤ S. Dakako.

Rjeˇenje. b] → R+ integrabilna funkcija na [a. . b ∈ R+ . B ⊂ R takvi da je sup A ≤ inf B. . 0 ≤ y ≤ f (x). (5. .5. Odatle je sup A′ ≤ sup A ≤ inf B ≤ inf B ′ . ∀x ∈ R. Sada povrˇinu s µ(P ) pseudotrapeza definiramo s b µ(P ) = a f (x)dx.1. . a < b. ekvidistantne subdivizije. Odatle je n n s= k=1 mk (xk −xk−1 ) = S = n k=1 Mk (xk −xk−1 ) 0 a b =C k=1 (xk − xk−1 ) = C(b − a). . c n Izraˇunajmo direktno iz definicije integrale nekih jednostavnih c funkcija. a zbog B ′ ⊆ B imamo s inf B ≤ inf B ′ . ˇto daje sup A = s inf B. pa je b Cdx = C(b − a). . tj. Neka je C ∈ R+ i f (x) = C. n.7) Neka je f : [a. tj. y) ∈ R × R. za n ∈ N su toˇke oblika xk = a+kh. .b] a f (x)dx = [a. izraˇunajmo c b b f (x)dx = a Cdx. h = b−a .2. a . Za bilo koju subdia viziju uvijek vrijedi mk = Mk = C. k = 0. Za a. ∀k ∈ {1. b] i oznaˇava jednom od slijede´ih oznaka c c b b 127 I= f (t)dt = [a. Tako je ponekad dovoljno gledati samo tzv. b] i neka je P = {(x. n}. imamo I∗ = sup A = inf B = I ∗ = C(b − a). . b]} pseudotrapez. ∀ x ∈ [a. Zbog A′ ⊆ A imamo sup A′ ≤ sup A. Dakle. Primjer 5. Neka su A. Zadatak. 1. INTEGRAL mentu [a. Iz ovog zadatka zakljuˇujemo da je za integrabilnost funkcije na segmentu c dovoljno da supremum nekog podskupa A′ skupa svih donjih Darbouxovih suma A bude jednak infimumu nekog podskupa B ′ skupa svih gornjih Darbouxovih suma B. Ako postoje A′ ⊆ A i B ′ ⊆ B takvi da je sup A′ = inf B ′ onda je i sup A = inf B.b] f= a f. A = B = {C(b − a)}.

n ∈ N} = B′ b2 a2 (b − a)2 − − .n ∈ N . 2 2 2n sn = Analogno se dobije Sn = Neka je sada b2 a2 (b − a)2 − + . s 2 Izraˇunajmo integral: c Uzmimo bilo koji n ∈ N i uzmimo pripadnu ekvidistantnu subdiviziju segmenta [a. tj. 1. Budu´i n da f raste na R. .2. . h = b−a . k = 0. 1. . Lik na slici desno je trapez (okrenut) s bazama duljine a i b. Odatle je n n 0 a b sn = k=1 (a+(k−1)h)h = nah+h 2 k=1 (k−1) = = nha + h2 (n − 1)n b − a (b − a)2 (n − 1)n = na + ⇒ 2 n n2 2 b2 a2 (b − a)2 − − .128 POGLAVLJE 5. 2 2 2n b Odatle imamo sup A′ = inf B ′ = a xdx = b2 a2 − . b]. c xk = a+kh.n ∈ N . i a. Njegova povrˇina je a+b (b−a). Mk = f (xk ) = a + kh . n. to je ∀ k ∈ {0. ∀x ∈ R. b ∈ R+ . . Neka je f (x) = x. RIEMANNOV INTEGRAL Primjer 5. . . 2 2 . 2 2 2n A′ = {sn . n ∈ N} = − + . te visinom b−a. a < b. . . 2 2 2n b2 a2 (b − a)2 = {Sn . n} mk = f (xk−1 ) = a + (k − 1)h.

Tada ∀ε > 0 vrijedi 0 ≤ I ∗ −I∗ ≤ S −s < ε i stoga je I ∗ = I∗ . Uzmimo bilo koji n ∈ N i uzmimo pripadnu ekvidistantnu subdiviziju segmenta [a. Iz svojstava infimuma i supremuma slijedi da ∀ε > 0 postoje Darbouxove sume S1 i s2 (op´enito na razliˇitim subdivizijama) takve da vrijedi S1 < I ∗ + ε/2 i c c . . k = 0.5. Neka je f : [a. to je ∀ k ∈ {0. n} mk = f (xk−1 ) = (a + (k − 1)h)2 . . 1. h =.3. b] ⊂ R. b] takva da za pripadne Darbouxove sume vrijedi S −s < ε. b ∈ R.3.3 Osnovna svojstva Riemannovog integrala Teorem 5. 5. 3 3 3 (b − a)3 3 1+ 3 1 + 2 2n 2n + a(b − a)2 1 + 1 n + a2 (b − a). . b]. b]. 0 < a < b. c Funkcija f je integrabilna na [a. 1. b] → R ograniˇena funkcija na [a. Raˇunamo c n n n 0 a b 129 sn = k=1 (a + (k − 1)h) h = na h + 2ah = na2 h + 2ah2 2 2 2 k=1 (k − 1) + h 3 k=1 (k − 1)2 = = (b − a)3 3 (n − 1)n (n − 1)n(2n − 1) + h3 = 2 6 3 1 1 1− + 2 + a(b − a)2 1 − + a2 (b − a) 2n 2n n i analogno Sn = Odatle. neka je f R-integrabilna na [a. n. I ∗ = I∗ . i a. . b] ako i samo ako ∀ε > 0 postoji subdivizija segmenta [a. Obratno. b] takva da za pripadne Darbouxove sume vrijedi S − s < ε. ∀x ∈ R. Budu´i da c f raste na R. tj. Dokaz: Neka ∀ε > 0 postoji subdivizija segmenta [a.2. . sup A′ = inf B ′ = (b − a)3 b3 a3 + a(b − a)2 + a2 (b − a) = − . . Neka je f (x) = x2 . . tj. Mk = f (xk ) = (a + kh)2 . xk = a + kh. . OSNOVNA SVOJSTVA Primjer 5.

a Za α > 0 i bilo koji ε > 0 prema teoremu 5. na bilo kojoj subdiviziji a = x0 < x1 < · · · < xn−1 < xn = b segmenta [a. b] takva da za pripadne Darbouxove sume vrijedi S − s < ε/α. RIEMANNOV INTEGRAL s2 > I∗ − ε/2. Za bilo koje α. Neka su f. b] vrijedi sαf = αsf i Sαf = αSf . Takoder vrijedi .D Glavna svojstva Riemannovog integrala dana su slijede´im teoremima. Na subdiviziji koja je g g odredena unijom toˇaka iz prethodnih subdivizija za pripadne Darbouxove c ′ ′′ sume sf . Sada po teoremu 5. Dokaz: Iz inf K f +inf K g ≤ f (x)+g(x) ≤ supK f +supK g za svako x ∈ K ⊆ [a.3 postoji subdivizija segmenta [a. Sada za Darbouxove sume funkcije f + g na toj subdiviziji imamo Sf +g − sf +g ≤ Sf + Sg − (sf + sg ) = Sf − sf + Sg − sg < ε. Po teoremu 5. g. Iz dokaza prethodnog teorema znamo da je s2 ≤ s ≤ S ≤ S1 . ˇto po teoremu 5. b]. Uzmimo novu subdiviziju koja je odredena unijom toˇaka c iz subdivizija od S1 i s2 . Takoder. c Teorem 5. s′′ .E. f + g imamo sf + sg ≤ sf +g ≤ Sf +g ≤ Sf + Sg . b]. b b b (f + g) = a f + a g.130 POGLAVLJE 5. Sada imamo S − s ≤ S1 − s2 < I ∗ + ε/2 − I∗ + ε/2 = ε. b] ⊂ R. tj.3 zakljuˇujemo da je funkcija f + g integrabilna na [a. Sg vrijedi Sf − sf ≤ Sf − s′f < ε/2 i Sg − sg ≤ Sg − s′′ < g ε/2. | a (f + g) − a f − a g| < ε. Odatle slijedi aditivnost integrala. Zbog inf K αf = α inf K f i supK αf = α supK f za svaki K ⊆ [a. Ako je f ≤ g na [a.3 za bilo koji ε > 0 postoje subdivizije segmenta [a. Sf . g : [a. a b b Takoder vrijedi | a f | ≤ a |f | ≤ (b − a) sup[a.b] f . za Darbouxove sume funkcija f. pa imamo Sαf − sαf = α(Sf − sf ) < ε. b] → R integrabilne funkcije na [a. za bilo c koji ε > 0 i prethodno konstruiranu subdiviziju. imamo b b b (f +g)− a a f− a g ≤ Sf +g −sf −sg ≤ Sf +Sg −sf −sg = Sf −sf +Sg −sg < ε i b b b (f +g)− a b a f− a g ≥ sf +g −Sf −Sg ≥ sf +sg −Sf −Sg = sf −Sf +sg −Sg > −ε.2.3. b b tj. sg . b] slijedi inf K f + inf K g ≤ inf K (f + g) ≤ supK (f + g) ≤ supK f + supK g za svaki K ⊆ [a. b]. Sg vrijedi Sf − s′f < ε/2 i Sg − s′′ < ε/2. b] tako da za pripadne Darbouxove sume ′ ′′ ′ ′′ s′f . s daje integrabilnost funkcije αf . b] onda je a f ≤ a g. β ∈ R funkcija αf + βg je integrabilna na [a. Q. b] i vrijedi b b b b b (αf + βg) = α a f + β a g. te neka su S i s pripadne Darbouxove sume. Odatle. Sf .

iz adic b b b tivnosti slijedi a −f = − a f . realan vektorski prostor (reˇetka). S ′′ − s′′ = n k=n+1 (Mk − mk )(xk − xk−1 ) < ε/2. b]. b] i a f = a f + c f . c]. To pomo´u c teorema 1. Uzmimo subdiviziju a = x0 < x1 < · · · < xn+m−1 < xn+m = b segmenta [a. pa je supK f+ −inf K f+ = supK f −inf K f . a onda i |f |. a integral je linearan i monos ton funkcional na I([a. Vrijedi f = f+ −f− i |f | = f+ + f− . Dokaz: Po teoremu 5. 0}. Odatle je S − s = . Jasno. Neka je f : [a. i c = xn < xn+1 < · · · < xn+m−1 < xn+m = b segmenta [c. pa zbog linearnosti imamo a g − a f ≥ 0. b]). b] → R ograniˇena funkcija na [a. Pokaˇimo da integrabilnost funkcije f povlaˇi integrabilnost funkcije |f |. dakle.4. Pokaˇimo z da na bilo kojem podskupu K segmenta [a. Naime.5. b]). Dovoljno je dokazati integrabilnost funkcije f+ . ˇto uz aditivnost daje linc s earnost integrala. Za α = 0 prethodna tvrdnja je a oˇita. Za pripadne Darbouxove sume vrijedi S = S ′ + S ′′ i s = s′ + s′′ .3. b]. skup funkcija integrabilnih na segz mentu [a. | a αf − α a f | < ε. b] vrijedi supK f+ − inf K f+ ≤ supK f − inf K f . b . Posljednja tvrdnja slijedi iz −|f | ≤ f ≤ |f | i prethodno dokazanih svojstava. S ′ − s′ = n (Mk − mk )(xk − k=1 xk−1 ) < ε/2. 0} i f− = max{−f. b]. Prethodni teorem kaˇe da je I([a. onda je supK f+ = supK f i inf K f+ = inf K f . onda b c b je f integrabilna na [a. integral je homogeno preslikavanje. Sada iz f− = f+ − f dobivamo integrabilnost funkcije f− . U sluˇaju f ≤ 0 c je f+ = 0 pa je supK f+ − inf K f+ = 0 ≤ supK f − inf K f . pa za α < 0 po prethodnom vrijedi a αf = b b b −(−α)f = − a (−α)f = −(−α) a f . b]. daje integrabilnost funkcije f+ . Teorem 5. Ako je supK f ≥ 0 i inf K f ≤ 0 imamo supK f+ = supK f i inf K f ≤ 0 = inf K f+ . To povlaˇi a αf = α a f . c] i [c. za bilo koji ε > 0 postoje subdivizije a = x0 < x1 < · · · < xn−1 < xn = c segmenta [a. OSNOVNA SVOJSTVA 131 b b −ε < α(sf −Sf ) = sαf −αSf ≤ b b a αf −α a b f ≤ Sαf −αsf = α(Sf −sf ) < ε. ˇto daje s supK f+ − inf K f+ = supK f ≤ supK f − inf K f . b b Za f ≤ g je g − f ≥ 0. Ako je funkcija f integrabilna na segmentima [a. Iz ovoga zakljuˇujemo da c je na svakoj subdiviziji razlika gornje i donje Darbouxove sume za funkciju f+ manja ili jednaka razlici Darbouxovih suma za funkciju f . ako je f ≥ 0 na K.2. b tj. b Ako je f ≥ 0 onda su sve Darbouxove sume nenegativne pa je i a f ≥ 0. b] ⊂ R i c c ∈ a. z c Definirajmo funkcije f+ = max{f.

ˇto po teoremu 5.E. h = (b − a)/n. .). β] ⊆ [0. (k = 0. ˇto daje I∗ = 0 i I ∗ = 1. . < ck−1 < ck < . Sada na prethodnoj subdiviziji imamo b a c b f− a c f− c b f ≤ S − s′ − s′′ = S ′ + S ′′ − s′ − s′′ < ε f ≥ s − S ′ − S ′′ = s′ + s′′ − S ′ − S ′′ > −ε. b] ⊂ R. Odatle je a f = a f + c f . jesu li su elementarne funkcije R-integrabilne na segmentima koji su sadrˇani u podruˇju definicije. .β] f = 0 i sup[α. . Uzmimo ekvidistantnu subdiviziju xk = a + kh. Promatrajmo f : [0. b] ako postoji subdivizija a = c0 < c1 < . 1] vrijedi inf [α. b] → R monotona funkcija na [a. Po teoremu 5. Definicija 5. b].β] f = f (α) i sup[α.D je R-integrabilna.3 f Q. Za svaki [α. Neka je f : [a. n). b] → R kaˇemo da je monotona po diz jelovima na segmentu [a.4 Integrabilnost monotonih i neprekidnih funkcija Prirodno je pitanje koje od do sada prouˇavanih svojstava funkcije je doc voljno za Riemann integrabilnost.ck ] monotona funkcija za sve k = 1. daje integrabilnost funkcije f na s [a. . Tada je ona R-integrabilna na [a. .1. 1] → R za koju je f (x) = 1 ako je x ∈ Q ∩ [0. . . I∗ = I ∗ s 5.132 POGLAVLJE 5. tj. Za svaki [α. b] pa je integrabilna (primjer 5. Specijalno. Za funkciju f : [a. n. 1]. β] ⊆ [a. .D Svaka funkcija koja je ograniˇena na segmentu nije i Riemann integrabilna c na tom segmentu. . Stoga su pripadne Darbouxove sume oblika s = n f (xk−1 )h i S = n f (xk )h. Neka je ε > 0 bilo koji i n ∈ N takav da vrijedi nε > (f (b) − f (a))(b − a).β] f = 1. b]. 1] i f (x) = 0 ako je x ∈ Q ∩ [0. | f − f − f | < ε. b c b i a b a b f− c a a f− b c c tj.2. c Q.3. . 1. tj.E. b]. RIEMANNOV INTEGRAL S ′ − s′ + S ′′ − s′′ < ε.5. Stoga pretpostavimo da je f (b) − f (a) > 0. b] vrijedi inf [α.β] f = f (β). Dokazuz c jemo da su monotonost na segmentu ili neprekidnost na segmentu svojstva koja povlaˇe integrabilnost c Teorem 5. Dokaz: Pretpostavimo da je f rastu´a na [a. < cn−1 < cn = b takva da je f |[ck−1. . Ako je f (a) = f (b) onda c je f konstantna funkcija na [a. . Vrijedi S − s = n (f (xk ) − k=1 k=1 k=1 f (xk−1 ))h = h(f (b) − f (a)) = (f (b) − f (a))(b − a)/n < ε. integral je aditivan po podruˇju integracije.

Za funkciju f : I → R kaˇemo da je jednoliko (uniformno) neprekidna na intervalu I ⊆ R ako ∀ε > 0 ∃δ > 0 ∀x′ . z U tu svrhu potrebno je profiniti neka saznanja o neprekidnim funkcijama. Neka je f : [a. b] → R neprekidna funkcija na [a. b] i vrijedilo bi ∃ε > 0 ∀δ > 0 ∃x′δ . Takoder.6. Neka je f : [a. b]. Niz (an )n∈N je u segmentu [a. tj. Sada dokazujemo Riemannov teorem o integrabilnosti neprekidne funkcije. Tada je ona R-integrabilna na [a. b] ⊂ R. Bitno je sloˇenije dokazati integrabilnost funkcije neprekidne na segmentu. pa je ograniˇen. . Dokaz: Kada tvrdnja teorema ne bi bila istinita. tvrdnja teorema je istinita. b]. b] ⊂ R. i svojstva aditivnosti integrala po podruˇju integracije. x′′ ∈ I (|x′ − x′′ | < δ) ⇒ (|f (x′ ) − f (x′′ )| < ε).4. Zbog neprekidn nosti funkcije f u c imamo limn f (apn ) = limn f (bpn ) = f (c).4.1. Neka je f : [a. b] takva da je c f (x)dx = f (c)(b − a). Teorem 5.2 dovoljno je pokazati da ∀ε > 0 postoji subdivizija segmenta [a. ˇto zbog s |f (apn ) − f (bpn )| ≥ ε > 0 daje kontradikciju.7. b] → R neprekidna funkcija na [a. z Definicija 5. ∀n ∈ N.5. limn apn = c ∈ [a.5. Dakle. δ δ δ 1 ′′ Sada za n ∈ N uzmimo δ = n pa imamo an = x′δ i bn = xδ takve da vrijedi 1 (|an − bn | < n ) ∧ (|f (an ) − f (bn )| ≥ ε). b]. x′′ ∈ [a. Dokaz: Tvrdnja slijedi iz teorema 5. c Zbog |apn − bpn | < p1 . Tada je ona R-integrabilna na [a. [a. tj. b] ⊂ R. b]. vrijedi limn bpn = c. b] (|x′δ − x′′ | < δ) ∧ (|f (x′δ ) − f (x′′ )| ≥ ε).b] Dokaz: Prema teoremu 5. c b n ck f (x)dx = a k=1 ck−1 f (x)dx. te ima konvergentan podniz (apn )n∈N . Tada je ona jednoliko neprekidna na [a. Teorem 5. b]. INTEGRABILNOST MONOTONIH I NEPREKIDNIH FUNKCIJA133 Korolar 5. b] takva da za pripadne Darbouxove sume vrijedi S − s < ε. b] → R po dijelovima monotona funkcija na [a. onda bi funkcija f bila neprekidna na [a. postoji toˇka c ∈ [a.

.2. n. onda je f (x) = 0 za svako x ∈ I. za c ∈ a. . po lemi 3. Dakle. k = 1. xk ]. bi postojao δ > 0 tako da vrijedi ∀x ∈ I.b] f (x)dx ≤ 1 M(b − a). c Dokaz: Kada bi postojala toˇka c ∈ I takva da je f (c) > 0. Tako je opet S = 2hM < ε. Odatle je S − s = k=1 (Mk − mk )h < b−a nh = ε. Neka su sada m = min[a. n. s . x′′ ∈ I.xk ] f . .3. ˇto je suprotno pretpostavci. Dokaz: Zbog odredenosti uzmimo da je M = h(c) > 0.b] f (x)dx. . . . Tada je [c − h. . xk ∈ [xk−1 . b]. 1. Zbog c neprekidnosti funkcije f na segmentu [xk−1 . c + h ] tako da vrijedi 2 2 c+ h 2 U sluˇaju da postoji toˇka c ∈ I takva da je f (c) < 0 zakljuˇujemo c c c analogno. Ako h : [a. b uzmimo subdiviziju a = x0 < x1 < x2 < x3 = b. n. Korolar 5. Zbog (|x′k − x′′ | ≤ h < δ) imamo Mk − mk < b−a . k = 0. (|x′ − x′′ | < δ) ⇒ (|f (x′ ) − ε f (x′′ )| < b−a ). RIEMANNOV INTEGRAL Neka je ε > 0 zadan po volji.I. c − a.b] f . U sluˇaju c = a uzmemo subdic ε viziju a = c = x0 < x1 < x2 = b. . postoje toˇke c ′ ′′ ′ ′′ [xk . b − c}. f je integrabilna na [a. b − c}. . c − a. b] i a f (x)dx = 0. c ε h < min{ M . v] ⊂ a.A. tj.1. n. To daje sup A′ = inf B ′ = 0. m ≤ b−a [a. Ako za svaki segment [u. iz M. . u sluˇaju c = b subdiviziju a = x0 < x1 < x2 = c = b. gdje ε je x1 = c − h. Naime. b]. . . xk ] takve da je mk = f (xk ) = inf [xk−1 . (|x − c| < δ) ⇒ 1 (f (x) ≥ 2 f (c)). . Po Bolzano-Weierstrasseovom teo1 remu postoji c ∈ [a. b] imamo m ≤ f (x) ≤ M.b] f i M = max[a. h < min{ 2M . Zbog jednolike neprekidnosti funkcije f na [a.xk ] f i Mk = f (xk ) = ε sup[xk−1. b] → R iˇˇezava svugdje osim moˇda u toˇki sc z c b c ∈ [a. Zbog monotonosti integrala slijedi m(b−a) ≤ [a. . h < min{ M .b] f (x)dx ≤ M. k n ε k = 1. c − a}. k = 1. Neka je f : I → R neprekidna funkcija na otvorenom intervalu v I = a. . Jasno je da vrijedi za svaku donju Darbouxova sumu s = 0 jer je na svakoj subdiviziji mk = 0 na svakom podsegmentu od [a. Neka je h = min{δ. b]. Tada ∀x ∈ [a. c + h] ⊂ I i zbog neprekidnosti funkcije f postoji t ∈ [c − h . c− h 2 f (x)dx = f (t)h > 0. b vrijedi u f (x)dx = 0. Propozicija 5.134 POGLAVLJE 5. Uzmimo ε > 0 po volji i pokaˇimo da z postoji subdivizija tako da za njenu gornju Darbouxova sumu vrijedi S < ε. . b] postoji δ > 0 tako da ∀x′ . x2 = c + h. b . Uzmimo n ∈ N takav da je h = b−a < δ i napravimo n ekvidistantnu subdiviziju s toˇkama xk = a + kh. gdje je x1 = c − h. b] tako da je f (c) = b−a [a. onda je h integrabilna na [a. gdje je x1 = c + h. b − c}. Za pripadnu gornju Darbouxovu sumu vrijedi S = 2hM < ε.

f (ck +). Tvrdc nja korolara sada slijedi iz aditivnosti integrala. pa k > ε ⇒ k < 1 . .. 1] ∩ Q c c 1 1 vrijedi f (xn ) > ε. S druge strane xn = m . .3. Dokaz: Tvrdnja slijedi iz teorema 5. c postoje f (ck −). 1] \ Q 1 m (5. f (xn ) = k za neko k ∈ N. No. ε ima samo konaˇno mnogo takvih k. k = 1. 1] u kojima je c f (c) = 0. funkcija f − n fk ima na [a. za a ≤ x < ck−1  0 fk    f (ck−1 +) .8) . ˇto je kontradikcija. Naime. . Jasno je da je svaka donja Darbouxova suma s = 0. pa je njen integral na [a. m i n su relativno prosti .7. b]. gdje je m < k. 0 < m < n.7. 1] \ Q. c s Odatle slijedi da je f neprekidna samo u toˇkama c ∈ [0. 1] i z 0 f (x)dx = 0. n n Uzmimo bilo koji c ∈ [0. Ovdje definiramo funkciju f : [0. . n)) definirane s  . za x = ck−1  . b c Primjer 5. . U suprotnom sluˇaju bi z c f (x) = n→∞ n→∞ postojao ε > 0 sa svojstvom da za beskonaˇno mnogo ˇlanova xn ∈ [0. Pokaˇimo da je lim f (xn ) = 0. a to su c ∈ [0. . . . n. 1] → R koja ima prebrojivo toˇaka prekida koje ˇine gust skup u [0. < cn ≤ b toˇke u kojima f ima prekide prve vrste. Tada je ona R-integrabilna s c c na [a. za ck < x ≤ b 0 a ck 1 ck b k Iz teorema 5.4.5. . Neka su fk : [a. neka su a ≤ c1 < c .4. . x = . prethodne propozicije i svojstva aditivnosti integrala po podruˇju integracije. za x = ck    0 . . 1]. INTEGRABILNOST MONOTONIH I NEPREKIDNIH FUNKCIJA135 Korolar 5. . . b] samo konaˇno c k=1 mnogo vrijednosti razliˇitih od 0. . tj. c k pokazuje da takvih xn ima konaˇno mnogo. tj. n. . b] ⊂ R najviˇe konaˇno toˇaka prekida prve vrste. za ck−1 < x < ck f (x) fk (x) =   f (ck −) . Nadalje. 1] takav da je lim xn = c. Neka je 0 . Sada pokaˇimo da za bilo koji z . i prethodne propozicije imamo a fk (x)dx = ck−1 fk (x)dx za sve k = 1. b] → R ima na segmentu c [a. x ∈ [0. 1 Pokaˇimo da je f R-integrabilna na [0. 1]. a koja je ipak integrabilna na c c [0. b] jednak 0. b] → R (k = 1. ck−1 < ck < . 1] i bilo koji injektivan niz (xn )n u [0. . Neka ograniˇena funkcija f : [a.

z Za bilo koju toˇku c ∈ I i svaki x ∈ I. ∀x ∈ I. k = 1.7. tj.136 POGLAVLJE 5.9). tj. . s s gdje je n > 2M nε . Zbog c H ′ (c) = 0 dobivamo H(x2 ) = H(x1 ). imamo θx ∈ [0. pomo´u (5. ∀x ∈ I. onda postoji konstanta C ∈ R takva da vrijedi G(x) = F (x) + C. Slijede´i teorem daje dovoljne uvjete za postojanje primitivne funkcije c Teorem 5. . Tada je funkcija F : I → R dobro definirana formulom x F (x) = a f (t)dt. . . Kako je ostatak sume manji od 2 . n. .5. 5. Poˇto ima najviˇe nε segmenata u kojima je neki od αk . Neka je I ⊆ R otvoren interval i f : I → R funkcija neprekidna na I. ∀ x ∈ I. svojstava integrala i c c Riemannovog teorema 5. k = 0.8. ∀x ∈ I. Ako su x1 . 1] tako da je x c x F (x) − F (c) = a f (t)dt − f (t)dt = a c f (t)dt = f (c + θx (x − c)). . H ′ (x) = 0. To dokazuje tvrdnju. onda iz Lagrangeovog teorema srednje vrijednosti imamo c H(x2 ) − H(x1 ) = H ′ (c)(x2 − x1 ). . x] ili [x. . Dakle. ∀x ∈ I. gdje je H = G − F . gdje je toˇka c izmedu x1 i x2 . ∀ x ∈ I. ∀ x ∈ I. to ε je suma ˇlanova u gornjoj Darbouxovoj sumi S koja njima odgovara manja c M ε ε od nεn < 2 .9) Pokaˇimo da je F primitivna funkcija od f na I.5 Primitivna funkcija Definicija 5. H(x) = C. x1 = x2 . Teorem 5. RIEMANNOV INTEGRAL ε > 0 moˇemo konstruirati gornju Darbouxovu sumu S < ε. 1]. Neka je I ⊆ R otvoren interval i f : I → R. bilo koje dvije toˇke. (5. . Ako su F i G bilo koje dvije primitivne funkcije od f na intervalu I. vrijedi G(x) = F (x) + C. Prema tome je H konstantna funkcija na I. nε ) sve toˇke za koje vrijedi f (αk ) > 2 (vidjeli smo da ih ima c konaˇno mnogo) i neka je M = max{f (αk ). Neka su αk z ε (k = 1. x1 ∈ I. .9. xk = n . . F ′ (x) = f (x). . Primitivna funkcija ili antiderivacija funkcije f na skupu I je svaka funkcija F : I → R sa svojstvom F ′(x) = f (x). tj. a] neprekidna funkcija. c k Uzmimo ekvidistantnu subdiviziju segmenta [0. nε }. onda je (G − F )′ = G′ − F ′ = f − f = 0. . Dokaz: Ako je F ′ = f i G′ = f . Neka je I ⊆ R otvoren interval i f : I → R zadana funkcija. Za bilo koju toˇku x ∈ I je restrikcija c c funkcije f na segment [a. Dokaz: Uzmimo toˇku a ∈ I po volji. to je S < ε. Tada postoji primitivna funkcija od f na I. pa je integrabilna u Riemannovom smislu. 1.

(5. k = 1. . Odatle je I∗ ≤ F (b) − F (a) ≤ I ∗ . za bilo koju donju D-sumu s i bilo koju gornju D-sumu S. b] iz Lagrangeovog teorema srednje vrijednosti imamo n F (b) − F (a) = n k=1 (F (xk ) − F (xk−1 )) = n = k=1 F ′ (tk )(xk − xk−1 ) = k=1 f (tk )(xk − xk−1 ) = σ. za neke tk ∈ [xk−1 .5. 1]. . Dakle. Naime. gdje je θx ∈ [0.5. s . ∀x ∈ I. Dovoljno je pretpostaviti da je f integrabilna funkcija i da postoji F primitivna funkcija od f na I. ˇto zbog pretpostavke I∗ = I ∗ daje tvrdnju. gdje je σ integralna suma. x→c x→c x→c x−c 137 Sada dokazujemo Leibniz-Newtonovu formulu koja daje vezu izmedu primitivne funkcije (odnosno pojma derivacije) i Riemannovog integrala funkcije. n. Ako je G bilo koja druga primitivna funkcija od f na I.9). Teorem 5.1. Sada je b G(b) − G(a) = (F (b) + C) − (F (a) + C) = F (b) − F (a) = F (b) = f (x)dx. Ako je f neprekidna funkciju na otvorenom intervalu I i F bilo koja primitivna funkcija funkcije f na I. tada za bilo koju subdiviziju a = x0 < x1 < · · · < xn−1 < xn = b segmenta [a.10). onda imamo C ∈ R tako da vrijedi G(x) = F (x) + C. Prethodni teorem je istinit i bez pretpostavke da je f neprekidna na I. b] ⊂ I vrijedi b a f (x)dx = F (b) − F (a). vrijedi formula (5.10) Dokaz: Ako je F primitivna funkcija definirana s (5. . a Napomena 5. . PRIMITIVNA FUNKCIJA Odatle imamo F (x) − F (c) = f (c + θx (x − c)).10. onda je s ≤ F (b) − F (a) ≤ S. x−c Iz neprekidnosti funkcije f u toˇki c dobivamo c F ′ (c) = lim F (x) − F (c) = lim f (c + θx (x − c)) = lim f (x) = f (c). no poˇto broj u s sredini ne ovisi o subdiviziji. xk ]. onda zbog F (a) = 0. za pripadne Darbouxove sume imamo s ≤ F (b) − F (a) ≤ S. onda za svaki segment [a.

Ako je F primitivna funkcija od f na otvorenom intervalu I.138 POGLAVLJE 5. . ˇto odgovara integralnom teoremu srednje vrijednosti iz Riemannovog teos rema 5. onda je ona diferencijabilna na I. U pravilu pokuˇavamo nalaˇenje primitivnih funkcija za sloˇenije funkcije raznim poss z z tupcima svesti na te jednostavne funkcije. sin x . c √ 1 . b ∈ I. Navodimo tablicu osnovnih elementarnih funkcija i njihovih primitivnih funkcija.7..6.1 Direktna integracija z Derivacije elementarnih funkcija su opet elementarne funkcije. Na ˇalost to nije istina kada se radi o primitivnim funkcijama ili antiderivacijama. x sin x itd. pa iz Lagrangeovog teorema srednje vrijednosti za bilo koje a. c tako da je F (b) − F (a) = F ′ (c)(b − a). s tim da je ovdje a < c < b 5.6 Metode integriranja 5. a < b. slijedi egzistencija toˇke c ∈ a. RIEMANNOV INTEGRAL Napomena 5.2. Ne postoji op´i naˇin kako utvrditi je li primitivna c c ln x x funkcija elementarne funkcije opet elementarna funkcija. Ako iskoristimo Leibniz-Newtonovu formulu dobivamo b a f (x)dx = f (c)(b − a). Prim2 jeri elementarnih funkcija ˇije primitivne funkcije nisu elementarne su e−x . b .

koje se. onda je αF + βG primitivna funkcija od αf + βg na I. .5. METODE INTEGRIRANJA 139 f x α F xα+1 α+1 (α = −1) e sin x cos x 1 cos2 x 1 sin2 x 1 x x shx chx 1 √ ch2 x 1 sh2 x 1 ln |x| ex − cos x sin x tg x −ctg x chx shx thx −cthx Sin−1 x Tg−1 x sh−1 x th−1 x ch−1 x 1−x2 1 1+x2 √ 1 1+x2 1 1−x2 √ 1 x2 −1 Kod upotrebe Leibniz-Newtonove formule ˇesto se upotrebljava oznaka c b F (x) a = F (b) − F (a). Dokaz: Funkcija H = αF +βG ima derivaciju H ′ = αF ′ +βG′ = αf +βg. Teorem 5. Ako je F primitivna funkcija od f na I i G primitivna od g na I. Zbog upotrebe primitivnih funkcija u raˇunanju integrala pomo´u Leibnizc c Newtonove formule. kao ˇto znamo. ˇesto se koristi oznaka za neodredeni integral funkcije c f u oznaci f (x)dx.11. U oznaci neodredenog integrala to piˇemo kao s (αf (x) + βg(x))dx = α f (x)dx + β g(x)dx. medusobno razlikuju samo za kons stantnu funkciju. Ta oznaka zapravo predstavlja skup svih primitivnih funkcija od f . Tako prvo navodimo pravilo koje je posljedica linearnosti derivacije i integrala. Osnovna pravila za nalaˇenje primitivnih funkcija su zapravo obratno z interpretirana pravila za deriviranje funkcija.6.

12) Sada primitivnu funkciju F nalazimo uz supstituciju x = ϕ(t). Vrijedi f (x) = x 2 − 2x 2 + 3 − x 6 + 5x− 2 pa je s f (x)dx = Primjer 5. ϕ(α) Ako je ϕ strogo monotona funkcija J na I i ψ = ϕ−1 inverzna funkcija od ϕ. y . Teorem 5. tj. onda uz oznake a = ϕ(α). na sljede´i naˇin: c c F (x) = f (x)dx = f (ϕ(t))ϕ′(t)dt = G(t) + C = G(ψ(x)) + C. Primjer 5. Vrijedi G′ (x) = F ′ (ϕ(x))ϕ′ (x) = f (ϕ(x))ϕ′ (x) ˇto daje s β α ϕ(β) f (ϕ(x))ϕ (x)dt = G(β) − G(α) = F (ϕ(β)) − F (ϕ(α)) = ′ f (x)dx. 11 9 7 2ax + b dx. β ∈ I vrijedi β ϕ(β) f (ϕ(t))ϕ (t)dt = α ϕ(α) ′ f (x)dx.11) Dokaz: Zbog ϕ(J) ⊆ I je funkcija G = F ◦ ϕ definirana i diferencijabilna na J. ax2 + bx + c Rjeˇenje. Uz supstituciju y = ax2 +bx+c imamo dy = (2ax+b)dx pa imamo s 2ax + b dx = ax2 + bx + c 1 dy = ln |y| + C = ln |ax2 + bx + c| + C. Ta je metoda posljedica pravila za deriviranje kompozicije funkcija. Neka su I i J otvoreni intervali. (5. Takoder. (5. ∀ α.12. Na´i primitivnu funkciju od f (x) = c 9 7 1 1 √ √ 3 x5 −2x4 +3 x− x2 +5 √ . gdje je C konstanta po volji.11) dobivamo b ψ(b) f (x)dx = a ψ(a) f (ϕ(t))ϕ′ (t)dt. Neka je ϕ(J) ⊆ I.5. ϕ diferencijabilna funkcija na J i F primitivna funkcija od f na I. b = ϕ(β) iz (5. Tada je G = F ◦ ϕ primitivna funkcija od (f ◦ ϕ)ϕ′ na J. x Rjeˇenje.140 POGLAVLJE 5. f ◦ ϕ je definirana na J. 1 2 11 4 7 6 1 x 2 − x 2 + 3x − x 6 + 10x 2 + C.6. odnosno t = ψ(x). RIEMANNOV INTEGRAL Druga metoda je supstitucija ili uvodenje nove varijable.

c √ c odnosno x = cos2 t rjeˇavamo korijena. a a x √ √ Ako su u podintegralnoj funkciji korijeni oblika c2 − x2 ili c2 + x2 √ ili x2 − c2 . x x2 − a2 ( a )2 t − a2 · − adt t2 =− 1 a √ dt = 1 − t2 1 1 a = − Sin−1 t + C = − Sin−1 + C. Supstitucijom x = a . F (x) = tdt = t2 ln2 x +C = +C 2 2 Rjeˇenje.7. ln x dx.8. Supstitucijom t = ln x dobivamo s ln x dx = x Primjer 5. n+1 n+1 sin mx sin nxdx. 2 2 4m (sin mx)2 dx = Primjer 5. Takoder je u sluˇaju c2 + x2 mogu´e s c c √ je koristiti supstituciju x = c sht. Za m = n i m = −n imamo 2 sin mx sin nxdx = = Za m = n imamo 1 2 [cos(m − n)x − cos(m + n)x]dx = sin(m − n)x sin(m + n)x − . Rjeˇenje.10. U tu svrhu koristimo trigonometrijsku formulu: sin α · sin β = s 1 [cos(α − β) − cos(α + β)]. n ∈ N. METODE INTEGRIRANJA Primjer 5. Supstitucijom y = sin x imamo dy = cos xdx ˇto daje s s sinn x cos xdx = Primjer 5. dx = − adt dobivamo s t t2 F (x) = 1 a t dx √ .5. x Rjeˇenje. onda se pomo´u supstitucije x = c sin t.9.6. a u sluˇaju x2 − c2 mogu´e koristiti supc c stituciju x = c cht . za sve m. sinn x cos xdx 141 Rjeˇenje. Na´i c y n dy = 1 1 y n+1 + C = sinn+1 x + C. odnosno x = c tg t. 2(m − n) 2(m + n) 1 − cos 2mx x sin 2mx dx = − + C.

Rjeˇenje. 1 + x2 r dt = (1 + tg t) 1 + tg t cos2 t cos tdt = sin t + C = √ Primjer 5.11. Za funkcije u. Izraˇunajmo povrˇinu kruga radijusa r. tj. P = 4 c s 0 √ r 2 − x2 . r] postoji njen inverz. π ] → [0.142 Primjer 5. Stavimo x = tg t.13.13) postoje. pa zbog 1 cos2 t (1 + x2 ) 1 + x2 Rjeˇenje. v : I → R i za svaki par a. te vrijedi 2 cos2 tdt = r P =4 0 √ r2 − x2 =4 0 π 2 sin 2t ) r cos tdt = 2r (t + 2 2 2 2 π 2 = r 2 π. RIEMANNOV INTEGRAL . dx = s 1 2 2 dt cos2 t = 1 + tg 2 t imamo x + C.13) uz uvjet da integrali u (5. 2 2 2 Sada je ϕ(α) = r sin α = 0 i ϕ(β) = r sin β = r. Dokaz: Funkcija F (x) = u(x)v(x) je primitivna funkcija od f (x) = u′ (x)v(x)+ u(x)v ′ (x) pa vrijedi b b b b u(x)v(x) a = a (u (x)v(x)+u(x)v (x))dx = a ′ ′ u (x)v(x)dx+ a ′ u(x)v ′ (x)dx. a (5. zbog strogog rasta funkcije ϕ : [0. Teorem 5. . s F (x) = = c2 √ r 2 − x2 = x = ϕ(t) = r sin t dx = r cos tdt = r 2 − r 2 sin2 t r cos tdt = c2 sin 2t c2 (1 + cos 2t)dt = (t + ) + C = G(t).12. b ∈ I vrijedi b b b u (x)v(x)dx = u(x)v(x) a a ′ − u(x)v ′ (x)dx. dx √ POGLAVLJE 5. 0 Tre´a je metoda parcijalne integracija koja je posljedica pravila za derivic ranje produkta funkcija (uv)′(x) = u′ (x)v(x) + u(x)v ′ (x).

n ≥ 2. pa imamo u(x) = x i s ′ v (x) = −2nx(x2 + 1)−(n+1) . eαx sin βxdx = − eαx cos βx+ β β β β Uvrˇtavanjem u prvi integral dobivamo s 1 α 1 α F (x) = eαx sin βx − ⇒ − eαx cos βx + F (x) β β β β x Fn (x) = 2 +2n (x + 1)n 1 αx α e sin βx + 2 cos βx eαx ⇒ β β β α F (x) = 2 sin βx + cos βx eαx 2 α +β β dx . F (x) = ex dx = ex i ex dx = xex − ex + C = (x − 1)ex + C.5. Primjer 5.13. z c c . 143 Rjeˇenje. pa je u(x) = sin βxdx = − β cos βx i v ′ (x) = αeαx . Stavimo u′ (x) = ex i v(x) = x. Odatle je xex dx = xex − Primjer 5. Uzmimo u′ (x) = 1 i v(x) = (x2 + 1)−n .14) raˇunati ostale Fn .6. Odatle je β F (x) = eαx cos βxdx = α 1 αx e sin βx − β β eαx sin βxdx Sada ponovimo prethodni postupak za eαx sin βxdx s tim da uzmemo 1 u′ (x) = sin βx i v(x) = eαx . eαx cos βxdx. cos βxdx = Rjeˇenje. METODE INTEGRIRANJA Primjer 5. Stavimo u′(x) = cos βx i v(x) = eαx . pa je u(x) = s ′ v (x) = 1.14) Fn+1 (x) = 2 + 1)n 2n (x 2n Za n = 1 imamo dx F1 (x) = = Tg−1 x + C. (5. xex dx.14. (n ∈ N). Odatle je 1+ α2 F (x) = β2 x2 x dx = 2 +2n[Fn (x)−Fn+1 (x)] ⇒ 2 + 1)n+1 (x (x + 1)n 1 x 2n − 1 + Fn (x). pa je u(x) = s 1 sin βx i v ′ (x) = αeαx . Tako dobivamo α 1 α 1 eαx cos βxdx = − eαx cos βx+ F (x). Fn (x) = 2 + 1)n (x Rjeˇenje. 2 +1 x pa sada moˇemo rekurzivno pomo´u (5.15. n ∈ N.

. gdje su Qi (i = 1. . .19) (x − a)n (x2 Ax + B dx. .144 POGLAVLJE 5. p2 < 4q i stP < 2k tada postoje i jedinstveni su Ai . (i = 1.14. s). . . . ako je Q(x) = (x − x0 )k i stP < k tada postoje i jedinstveni su Ai ∈ R. Sada bez dokaza navodimo teorem koji nam omogu´ava rastav prave racionalne funkcije na jednostavne prave c racionalne funkcije Teorem 5. (x − x0 )i (5. bj ∈ R. + px + q)n (5. . (i = 1. stPi < stQi . .2 Integracija racionalnih funkcija Neka je P (x) = a0 +a1 x+a2 x2 +. (j = 1. xp su realne nultoˇke polinoma P . (n ∈ N). Bi ∈ R. (5. (n ∈ N). neka je stP < stQ i neka je Q = Q1 · · · Qn . (i = 1. . nemaju zajedniˇkih nultoˇaka. (5. . . c c Tada postoje i jedinstveni su polinomi Pi . polinom stupnja n s koeficijentima a0 . takvi da je n P (x) Pi (x) = . n).20) . . te c i=1 j=1 2 vrijedi aj . . tj. . .18) Prethodni teorem svodi integraciju prave racionalne funkcije na integrale oblika: dx . . RIEMANNOV INTEGRAL 5.+an−1 xn−1 +an xn . . . Prisjetimo se da svaku racionalnu funkciju mogu´e napisati kao sumu c polinoma i prave racionalne funkcije. Neka su P i Q polinomi. . x1 . . n) u parovima relativno prosti polinomi. . a1 . . . k) takvi da je P (x) = Q(x) k i=1 Ai . an = 0. . . . (p2 < 4q). (5. .6. + px + q)i (5.15) gdje je p ki + 2 s lj = n. k) takvi da je P (x) = Q(x) k i=1 (x2 Ai x + Bi . Polinom P je mogu´e faktorizirati na c polinome s realnim koeficijentima prvog i drugog stupnja na slijede´i naˇin: c c P (x) = an (x − x1 )k1 · · · (x − xp )kp (x2 + a1 x + b1 )l1 · · · (x2 + as x + bs )ls .16) Q(x) Qi (x) i=1 Posebno.17) Ako je Q(x) = (x2 + px + q)k . an ∈ R. . aj < 4bj . .

5. n (x − a) 1 − n (x − a)n−1 a za n = 1 je dx = ln |x − a| + C.6. gdje je Fn zadana rekurzijom (5. METODE INTEGRIRANJA Sada za n > 1 imamo dx 1 1 = + C.14). Za n = 1 imamo Ax + B A dx = + px + q 2 2x + p Ap dx + (B − ) + px + q 2 dx = + px + q x2 x2 x2 = A ln(x2 + px + q) + 2 2B − Ap 4q − p2 F1 2x + p 4q − p2 . x−a Drugi integral moˇemo za n ≥ 2 rastaviti na z Ax + B A dx = n + px + q) 2 2x + p Ap dx+(B− ) n + px + q) 2 145 (x2 (x2 (x2 dx = + px + q)n =− i dalje A 1 Ap + (B − ) 2 + px + q)n−1 2(n − 1) (x 2 (x2 dx + px + q)n (x2 1 dx = 2 n + px + q) (q − p4 )n dx 2 2x+p √ 4q−p2 n = 1 (q − p2 +1 ) 4 n− 1 2 Fn 2x + p 4q − p2 . .

b].22) segmenta [a. a = x0 < x1 < . . Integralne sume su oblika n k=1 P x P (tk )(xk −xk−1 ).16. . . stolje´u.1 Primjene Volumen rotacionog tijela y Neka je P (x) povrˇina presjeka tijela i ravs nine okomite na os x. Naˇinimo subc f diviziju Tk a = x0 < x1 < · · · < xn−1 < xn = b (5. (5. f (xk )). n. 3 3 3 5. .21) Primjer 5. Tom problemu c c moˇemo pristupiti na slijede´i naˇin: z c c Neka je krivulja dio grafa funkcije f na segy mentu [a.7. Funkcija koja opisuje c √ r kruˇnicu na segmentu [−r. Tk ) = Lk Tk 1 1 Lk Tk 1 0 xk 1 xk xk 1 x (xk − xk−1 )2 + (f (xk ) − f (xk−1 ))2 = . Uzmimo subdiviziju segmenta [a. 1.2 Duljina ravninske krivulje Problem odredivanja duljine luka (rektifikacija) kruˇnice i nekih drugih krivulja z ve´ je zaokupljao paˇnju starih Grka. ˇto daje s b x V =π a f (x)2 dx. Specijalno.7 5. onda je P (x) = πf (x)2 . r] je f (x) = r 2 − x2 pa je V = π −r (r 2 −x2 )dx = z 2r 3 4r 3 π 3 3 π[r 2 (r − (−r)) − ( r3 − −r )] = π[2r 3 − ]= . b] kao na slici desno. Izraˇunati volumen kugle radijusa r. b tijeka jednak V = a P (x)dx. c k = 0. a bio je i jedan od problema na kojima c z se razvijao diferencijalni i integralni raˇun u 17. . c Duljinu krivulje izmedu toˇaka Tk−1 = c (xk−1 . RIEMANNOV INTEGRAL 5.146 POGLAVLJE 5.7. . f (xk−1 )) i Tk = (xk . f (xk )) aproksimiramo duljinom Lk = d(Tk−1 . pripadne toˇke na grafu. ˇto predstavlja aproksis Tada je volumen a b maciju volumena tijela. b] i oznaˇimo s Tk = (xk . < xn−1 < xn = b. 0 z ako je tijelo nastalo rotacijom povrˇine ispod s grafa funkcije f oko osi x.

22) funkcije g(x) = Ako je funkcija g integrabilna na [a. Dakle. xk ] je oblika s ′ (t )]2 (x − x 2πf (tk ) 1 + [f k k k−1 ).25) Pomo´u (5.25) dobivamo c n L= k=1 1 + [f ′ (tk )]2 (xk − xk−1 ). xk − xk−1 2 147 (5. (5. integralna suma je n 2π k=1 f (tk ) 1 + [f ′ (tk )]2 (xk − xk−1 ). xk − xk−1 Pomo´u Lagrangeovog teorema dobivamo c f (xk ) − f (xk−1 ) = f ′ (tk ).24) Poˇto je udaljenost Lk = d(Tk−1. Izraˇunati oploˇje kugle√ c s radijusa r. a = x0 < x1 < . 1 + [f ′ (x)]2 dx. z r Dakle. n).7. onda je duljina krivulje dana s b 1 + [f ′ (x)]2 . O = 2π −r rdx = 2πr(r − (−r)) = 4πr 2 . .3 Povrˇina rotacione plohe s Neka je ploha nastala rotacijom oko osi x grafa funkcije f na segmentu [a.29) Primjer 5. to je donja aproksimacija L za duljinu krivulje c L dana s n n L= k=1 Lk = k=1 1+ f (xk ) − f (xk−1 ) xk − xk−1 2 (xk − xk−1 ) ≤ L. Za zadanu subdiviziju segmenta [a. aproksimacija dijela rotacione povrˇine na segmentu [xk−1 . .24) iz (5.5. b]. Tk ) izmedu toˇaka manja ili jednaka s c duljini luka izmedu tih toˇaka. a 1 + f ′ (x)2 = √r2r−x2 . (k = 1. . b]. b ˇto daje formulu za raˇunanje oploˇja s c s O = 2π a f (x) 1 + [f ′ (x)]2 dx.27) L= (5. x ∈ [a. .26) a to je integralna suma za subdiviziju (5. (5.17. < xn−1 < xn = b.23) (5. . .7. r] je f (x) = r 2 − x2 . b]. .23) i (5. Funkcija koja opisuje kruˇnicu na segmentu [−r.28) 5. a (5. b]. (5. PRIMJENE f (xk ) − f (xk−1) = 1+ (xk − xk−1 ).

f : I → R funkcija koja ima neprekidnu drugu derivaciju na I i neka je Γf graf funkcije f . Iz formula (5. [1 + [f ′ (x0 )]2 ] 2 . pa (5.32). x].7. 1 + [f ′ (s)]2 (5. onda t → x0 i s → x0 . M) = (5. Kada x → x0 .33) poprima oblik f ′′ (x0 ) κ(M0 ) = 3 .28): µ(M0 M ) = x0 ⌢ x 1 + [f ′ (u)]2 du. RIEMANNOV INTEGRAL 5. Pomo´u teorema srednje vrijednosti za taj integral dobivamo c µ(M0 M ) = ⌢ 1 + [f ′ (s)]2 (x − x0 ). α(M0 . onda taj broj c z zovemo zakrivljenost krivulje Γ u toˇki M0 .31) i (5.32) gdje je s ∈ [x0 . f (x)) ima koeficijent smjera f ′ (x) i sa osi apscisa zatvara c kut τ (x) = Tg−1 f ′ (x). c Ako prosjeˇna zakrivljenost teˇi nekom broju kada c z toˇka M po krivulji Γ teˇi k M0 .33) gdje su t i s izmedu x0 i x.30) Τ x 0 Α x Neka je I ⊆ R otvoren interval. M) µ(M0 M) prosjeˇna zakrivljenost luka M0 M krivulje Γ.4 Zakrivljenost ravninske krivulje y Oznaˇimo s α(M0 .31) 1 + [f ′ (t)]2 Za duljinu luka imamo formulu (5. Zbog τ ′ (t) = [Tg−1 f ′ ]′ (t) = [Tg−1 ]′ (f ′(t))f ′′ (t) = 1 + [f ′ (t)]2 je f ′′ (t) (x − x0 ) za neko t izmedu x0 i x. Tangenta na graf Γf u toˇki M = (x.30) dobivamo formulu za prosjeˇnu zakrivljenost c f ′′ (t) · 1 + [f ′ (t)]2 1 . c ⌢ ⌢ M M0 (5.148 POGLAVLJE 5. Neka je c µ(M0 . M) = τ (x) − τ (x0 ) = τ ′ (t)(x − x0 ) za neko f ′′ (t) t izmedu x0 i x. (5. Pomo´u Lagrangeovog teorema srednje vrijednosti za c funkciju τ = Tg−1 f ′ imamo α(M0 . M) duljina luka krivulje Γ izmedu toˇaka c M0 i M. M) kut ˇto ga zatvaraju tanc s gente na krivulju Γ u toˇkama M0 i M. Tada je α(M0 . (5.

5. Tako z dobiveni integral ´emo zvati nepravi integral. pa je razumno broj lim B→∞ dijela ravnine S.35) i taj limes zovemo nepravi integral.34) 3 . je f ′′ (x) κ(x) = (5.8 Nepravi integral Do sada smo koristili pojam Riemann integrabilne funkcije na segmentu. Za tu funkciju vrijedi lim e−x = x→∞ 0. to nije mogu´e upotrijebiti prac c SB vokutnike kao aproksimaciju tog dijela ravnine. c Neka je zadana funkcija f (x) = e−x . b s tim da moˇe biti a = −∞ ili b = ∞. x ∈ R. x > 0. a. a. b]. 0 (5. c x ∈ I. Sada ´emo proˇiriti pojam integrabilnosti c s na intervale koji nisu zatvoreni. Takvi su c intervali [a. No iz slike desno je vidljivo da bi 0 x B za dovoljno veliki B povrˇina dijela ravnine s SB ispod grafa na segmentu [0. NEPRAVI INTEGRAL 149 Dakle. zakrivljenost krivulje Γf (grafa funkcije f : I → R) u toˇki (x. Da li je mogu´e osjenˇanom dijelu ravc c nine S omedenom koordinatnim osima i y grafom funkcije pridruˇiti broj koji bi imao z f x e x smisao povrˇine. f (x)). Ta je funkcija morala biti ograniˇena na segmentu. pravcem x = 1 i grafom funkcije pridruˇiti broj koji bi z . b . ∞ s s neograniˇen. [1 + [f ′ (x)]2 ] 2 5. Poˇto je interval [0. 1 Neka je zadana funkcija f (x) = √ . a ne moraju biti ni ograniˇeni. s B B Povrˇina skupa SB je dana sa s B 0 −x e dx = −e −B −x −x 0 = 1 − e−B . Tada piˇemo s ∞ 0 0 e dx = lim (1 − e B→∞ ) = 1 proglasiti povrˇinom s B e dx = lim −x B→∞ e−x dx. B] mogla aproksimirati traˇenu povrˇinu (ako tako z s neˇto ima smisla). Je li mogu´e osjenˇanom dijelu ravnine S omedenom koordic c x→0+ x natnim osima. da bi se uop´e mogla c c razmatrati njena integrabilnost. Za tu funkciju vrijedi x 1 lim √ = 0.8.

b i oznaˇava s c →b a f (x)dx. 1] mogla aproksimirati traˇenu povrˇinu z s (ako povrˇina ima smisla). s 0 Ε f x 1 x SΕ 1 x 1 Povrˇina dijela ravnine Sε dobije se kao s Sada piˇemo s ε 1 0← √ 1 √ dx = 2 x x 1 ε √ = 2(1 − ε). B] ⊂ a. b → R integrabilna na svakom segmentu [a. B] gdje je B < b ≤ +∞. (5. onda. Moˇe se pokazati da prethodna definicija c z ne ovisi o c.37) ne z postoji kaˇemo da integral (5. b] : b b f (x)dx = lim a← A→a+ f (x)dx. Ako limes u (5.36) dx √ = lim x ε→0+ 1 ε dx √ = 2. 1] funkcija neograniˇena.38) konvergira. Ako postoji konaˇan limes c B B→b− lim f (x)dx. A Ako je f integrabilna na svakom segmentu [A.38) Takoder se kaˇe da integral (5. definiramo →b a← c A→a+ B B→b− f (x)dx = lim f (x)dx + lim A f (x)dx.38) divergira.6. c gdje je c ∈ a. b bilo koja toˇka. Poˇto je na intervalu s s 0. Neka je funkcija f : [a. b .150 POGLAVLJE 5. uz uvjet da svi limesi postoje. . a (5. (5. x Definicija 5. z Analogno definiramo integral na a. RIEMANNOV INTEGRAL y imao smisao povrˇine.37) onda se taj limes zove nepravi integral funkcije f na [a. No iz slike desno je vidljivo da bi za dovoljno mali ε > 0 povrˇina s dijela ravnine Sε ispod grafa na segmentu [ε. to nije mogu´e c c upotrijebiti pravokutnike kao gornju aproksimaciju tog dijela ravnine.

a1−p (1 − p < 0) p−1 2.8.18. Integral 0← dx konvergira za 0 < p < 1 i divergira za p ≥ 1. Za p = 1 imamo +∞ a dx = lim (ln x B→+∞ x B a ) = lim ln B − ln a = +∞. Za p = 1 je ε→0+ lim ε dx = ln a − lim ln ε = +∞. cos xdx divergira jer je cos xdx = sin B. Primjer 5. B→+∞ pa integral divergira k +∞. Integral 0← Dokaz: 1. Integral a a dx konvergira za p > 1 i divergira za p ≤ 1. a limB→+∞ sin B Teorem 5. 1−p Zbog lim xα = x→+∞ +∞ (α > 0) .20. NEPRAVI INTEGRAL 151 Napomena Zato ˇto su i limes funkcije i R-integral monotoni i linearni. ε→0+ x . ne postoji. xp 2.19. xp dx divergira za svako p ≥ 0. 2 Primjer 5. 0 −1← √ dx = lim 1 − x2 ε→−1+ +∞ 0 0 ε √ dx π = lim (−Sin−1 ε) = .15. +∞ 1. Neka je a > 0. imamo 0 (α < 0) +∞ a dx = xp a +∞ (1 − p > 0) . xp +∞ 3. +∞ 0 dx = lim 1 + x2 B→+∞ B 0 dx = lim (Tg−1 x 1 + x2 B→+∞ B ) = lim Tg−1 B = 0 B→+∞ π . 2 1 − x2 ε→−1+ F 0 Primjer 5. Za p = 1 je B a dx = xp 1 1 1 − p xp−1 B = a 1 (B 1−p − a1−p ).5. ta s svojstva ima i neodredeni integral.

za svaki x > a. Neka je a > 0 i neka su funkcije f. +∞ → R takve da vrijedi (i) 0 ≤ f (x) ≤ ϕ(x) za svaki x ≥ x0 > a. . Za rastu´u funkciju limes u beskonaˇnosti c c F (+∞) = limx→+∞ F (x) postoji ako i samo ako je ta funkcija ograniˇena c odozgo. x→+∞ ϕ(x) lim (5. onda je konvergentan i integral +∞ (5. ϕ : [a.39). ako divergira integral (5. Ako je integral a +∞ ϕ(x)dx konvergentan. i 2.4. Dokaz: Funkcije F (x) = a f (t)dt i Φ(x) = a ϕ(t)dt rastu i vrijedi F (x) ≤ Φ(x).39) f (x)dx a (5. B B (ii) za svako B > a postoje integrali a f (x)dx i a ϕ(x)dx.41) Ako je integral (5.40) divergentan. (1 − p > 0) 3. 5. Odatle slijedi tvrdnja teorema. +∞ → R pozitivne i neka postoji f (x) = c (0 ≤ c ≤ +∞).40) i vrijedi a +∞ +∞ f (x)dx ≤ x ϕ(x)dx.40) onda divergira i integral (5. Korolar 5. onda je i integral (5. a (5. RIEMANNOV INTEGRAL lim ε dx 1 = (a1−p − lim ε1−p ) = p ε→0+ x 1−p 1 a1−p 1−p ∞ (1 − p < 0) .39) divergentan.42) x Ako je c < +∞ i ako konvergira integral (5.39) onda konvergira i integral (5.8. ϕ : [a.152 Za p = 1 imamo a ε→0+ POGLAVLJE 5. Neka su funkcije f.40).16.1 Kriterij konvergencije nepravog integrala Teorem 5. Slijedi iz 1. odnosno.

zbog limx→+∞ ϕ(x) = c ⇔ limx→+∞ f (x) = c . onda je i konvergentan.39). (5. c > 0 i 0 < ε < c daju postoc f (x) f (x) janje ∆ > 0 tako da (x > ∆) ⇒ (| ϕ(x) − c| < ε) ⇒ ( ϕ(x) > c − ε) ⇒ ((c − ε)ϕ(x) < f (x)). za svaki b > a. Ako je konvergentan nepravi integral +∞ a |f (x)|dx. c .40) c povlaˇi divergenciju (5. −f (x)} za x ≥ a. b].40) onda konvergira i integral (5. ako divergira integral (5. odnosno divergencija (5. onda kaˇemo da integral (5. pa konvergencija (5. Dokaz: Prisjetimo se da je po teoremu 5. Zbog 0 ≤ f+ (x) ≤ |f (x)| i 0 ≤ f− (x) ≤ |f (x)| za x ≥ a. f (x)} za x ≥ a.8.39) povlaˇi divergenciju (5. +∞ → R definirane s f+ (x) = max{0. b]. NEPRAVI INTEGRAL 153 Ako je c > 0 i ako konvergira integral (5. Neka je f : [a.39). U sluˇaju c c f (x) ϕ(x) 1 0 < c < +∞. Dokaz: Ako je c < +∞ onda ∀ ε > 0 ∃ ∆ > 0 takav da (x > ∆) ⇒ f (x) f (x) (| ϕ(x) − c| < ε) ⇒ ( ϕ(x) < c + ε) ⇒ (f (x) < (c + ε)ϕ(x)).5. Neka su f+ . Funkcije f+ i f+ su takoder. Ako integral (5.40). b]. pa konvergencija (5. integrabilna na segmentu [a.39) povlaˇi konvergenciju (5. +∞ a daju konvergenciju nepravih integrala +∞ +∞ f+ (x)dx i +∞ f− (x)dx.16. konvergen+∞ cija +∞ a a |f (x)|dx i teorem 5.39). Analogno.3 i funkcija |f |. +∞ → R funkcija koja je za svaki b > a in+∞ →b tegrabilna na segmentu [a.38) z apsolutno konvergira. Obratna tvrdnja od tvrdnje u prethodnoj propoziciji nije op´enito istinita.38) konvergira ali ne konvergira apsolutno.40). odnosno. integrabilna na segmentu [a. i f− (x) = max{0.39) onda divergira i integral (5. Tad je f (x) = f+ (x) − f− (x) i |f (x)| = f+ (x) + f− (x) za x ≥ a. Ako je 0 < c < +∞ onda oba integrala istovremeno konvergiraju ili divergiraju. za svaki b > a.2.40).40) povlaˇi konvergenciju c (5. f− : [a. tj. Sada je f (x)dx = a a f+ (x)dx − a f− (x)dx.39) istovremeno konvergiraju ili divergiraju. Ako konvergira integral a |f (x)|dx. ako je integral ap- solutno konvergentan. tada je konvergentan i nepravi integral a f (x)dx. odnosno divergencija (5.40) i (5. onda kaˇemo da uvjetno konvergira z Propozicija 5.

xp (a > 0.16.44) Γ(α + 1) = αΓ(α). su konvergentni.1. Odatle zbog limt→+∞ e−t tα = 0 dobivamo (5. +∞ → R zovemo gama funkcija.43) slijedi pomo´u teorema 5. a zbog | cos x| ≤ x1p konvergira tre´i nepravi interval za p > 1. Ta funkcija se javlja u mnogim c matematiˇkim problemima u raznim granama matematike. parcijalnom integracijom dobivamo: t 0 t t e x dx = −e −x α −x α x +α 0 0 e−x xα−1 dx.22. xp Primjer 5. Sada konvergencija integrala (5.21.44).43) vidi se na slijede´i naˇin: c c Za α ≥ 1 vrijedi limx→+∞ e−x xα+1 = 0 pa za ε = 1 postoji ∆ > 0 takav da (x > ∆) ⇒ (e−x xα−1 x2 = e−x xα+1 < 1) ⇒ (e−x xα−1 < x12 ). Gama funkcija je poop´enje faktorijela.15. c Funkciju Γ : [1. i prethodne propozicije: 2 cos 1 zbog e−x ≤ e−x za x ≥ 1 konvergira prvi. zbog |1+xx| ≤ 1+x2 konvergira 2 c drugi. p > 1). (5. Za gama funkciju vrijedi rekurzija: (5. Vrijedi +∞ Γ(1) = 0 e−x dx = 1. Nepravi integrali +∞ 0 e−x dx. c . (α ≥ 1). 0 2 +∞ cos x dx.4. tj. (Gama funkcija) Za α ≥ 1 definiramo nepravi integral +∞ Γ(α) = 0 e−x xα−1 dx. pa za n ∈ N imamo Γ(n + 1) = nΓ(n) = · · · = n(n − 1) · · · 1 · Γ(1) = n!. 1 + x2 +∞ a cos x dx. RIEMANNOV INTEGRAL Primjer 5.43) Konvergencija integrala (5.154 POGLAVLJE 5. To slijedi iz korolara 5. i teorema 5. Naime.

1 Definicija reda Definicija 6. . . . Element an zovemo op´i ˇlan reda. Neka je (an )n niz realnih brojeva.Poglavlje 6 Redovi 6. Primjer 6. Nizu (an )n pridruˇujemo z niz (sn )n definiran s: s1 = a1 s2 = a1 + a2 s3 = a1 + a2 + a3 . a sn je n-ta parcijalna suma reda.1) an ili N an ili ∞ n=1 an ili a1 + a2 + · · · + an + · · · . . sn = a1 + a2 + · · · + an . Red je uredeni par ((an )n .1. 1 1 10 = 9 10 9 1 = + 10 1 = + 10 1 1 1 + 2 10 9 102 1 1 +···+ n 2 10 10 155 + 1 1 9 10n . Pretvaranje racionalnih brojeva u decimalne. Oznake za red su c c an ili n∈N (6. (sn )n ) nizova (an )n i (sn )n .1.

. n 9 n=1 10 9 10n n=1 Primjer 6. a2 = . x ∈ R. a odatle slijedi 1 = lim (1 + x + x2 + · · · + xn ) = 1 − x n→∞ ∞ n=0 xn . . Geometrijski red. Pokuˇajmo na´i funkciju f : R → R koja je rjeˇenje diferencis c s jalne jednadˇbe z f ′ (x) = f (x).2. . . a3 = . . 1 1 1 1 . (6. Traˇimo funkciju u obliku polinoma neodredenog c z stupnja f (x) = a0 + a1 x + a2 x2 + a3 x3 + · · · + an xn + · · · .2) s poˇetnim uvjetom f (0) = 1. . . Za x = −1 imamo 1 1−x+x x = =1+ 1−x 1−x 1−x 2 2 x2 x−x +x = 1+ = 1+x+ = ··· 1−x 1−x xn = (1 + x + x2 + · · · + xn ) + . .3) Derivacija je oblika f ′ (x) = a1 + 2a2 x + 3a3 x2 + · · · + nan xn−1 + · · · . . . . a1 = an+1 = . . Primjer 6.2) izjednaˇimo koeficijente uz iste potencije dobivamo c a1 2a2 3a3 4a4 = = = = . pa kad zbog (6. 1 a (n+1)! 0 (n + 1)an+1 = an . 1−x n→∞ Za |x| < 1 je lim xn = 0. REDOVI . (6. . 1 1 1 1 1 1 = 0. dobivamo = lim + 2 +···+ n n n→∞ 9 10 9 n→∞ 10 10 10 ∞ ∞ 1 1 1 1 a to piˇemo = s i govorimo da je suma reda . . . Uvjet f (0) = 1 daje a0 = 1. a0 a1 a2 a3 a1 a2 a3 a3 = a0 1 = 2! a0 1 = 3! a0 1 = 4! a0 . .156 Iz prethodnog. zbog lim POGLAVLJE 6.3. an = . 1! 2! 3! n! .

s z pa moˇemo oˇekivati da ∀ x ∈ R vrijedi z c ex = ∞ n=0 xn .2 Definicija konvergencije reda ∞ n=1 Definicija 6. n=1 n=1 n=1 s parcijalnim sumama sn = a1 + · · · + an . Stoga je razumno oˇekivati da za z c c ∀ x ∈ R vrijedi x x2 xn f (x) = lim (1 + + +···+ ) = n→∞ 1! 2! n! ∞ n=0 xn . n! (6.5) realnih ili kompleksnih brojeva kaˇemo da je konvergentan (sumabilan. Ako je red (6.7) Red (6. ako je niz (sn )n parcijalnih suma reda (6. βn .5) konvergentan. αn . (6. Za red an (6. Tada vrijedi n→∞ lim sn = lim σn + i lim τn .5) konvergentan onda broj s = lim sn n→∞ (6.2. n! S druge strane znamo da je funkcija ex rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe (6. Budu´i da je sn = σn +iτn to niz (sn )n konvergira ako i samo ako konvergiraju c nizovi (σn )n i (τn )n . σn = α1 + · · · + αn .4) 6. τn = β1 + · · · + βn .2. DEFINICIJA KONVERGENCIJE REDA 157 ˇto pokazuje da ne postoji polinom koji bi zadovoljavao traˇenu diferencijalnu s z jednadˇbu sa zadanim poˇetnim uvjetom.6) zovemo sumom reda (6.5) i oznaˇavamo sa c s= ∞ n=1 an = a1 + a2 + · · · + an + · · · . n→∞ n→∞ . z zbrojiv).6. Za niz kompleksnih brojeva (an )n = (αn + iβn )n moˇemo promatrati tri z reda ∞ ∞ ∞ an .5) je divergentan ako je niz (sn )n divergentan.2).

tj. n(n + 1) Teorem 6. onda vrijedi n→∞ lim an = lim (sn − sn−1 ) = lim sn − lim sn−1 = s − s = 0. n→∞ ∞ n=1 ∞ 1 = 1.8) Dokaz: Ako red (6. n→∞ n→∞ n→∞ Obratna implikacija u (6. REDOVI ∞ n=1 an = (αn + iβn ) = αn + i βn . (Nuˇan uvjet konvergencije reda) z Ako red ∞ an konvergira.1.158 odnosno ∞ n=1 ∞ n=1 ∞ n=1 POGLAVLJE 6. sn = k(k + 1) k=1 k k + 1 n+1 k=1 Primjer 6. moˇe biti vrlo kompliz cirano.8) nije op´enito istinita. Pitanje konvergencije reda. Za poˇetak dajemo primjer u kojem je na oba pitanja mogu´e lako c c odgovoriti 1 konvergira i nadimo njegovu n(n + 1) n=1 1 1 1 sumu. tj. . vrijedi ∞ n=1 n=1 ( an konvergira ) ⇒ ( lim an = 0). Harmonijski red ∞ n=1 1 n (6. pa n(n + 1) n n+1 imamo n n 1 1 1 1 = − =1− .5.9) divergira k +∞.4.5) konvergira k broju s. a pogotovo sume reda. n→∞ (6. onda niz (an )n konvergira k nuli. Pokaˇimo da red z Sada je jasno da vrijedi lim sn = 1. ˇto je vidljivo iz sljede´eg c s c primjera Primjer 6. Prvo uoˇimo da za svaki n ∈ N vrijedi c = − .

Nuˇan uvjet konvergencije je ispunjen. c Primjer 6. Za n = 1 imamo 1 s s2 = 1 + 2 ˇto daje bazu indukcije. Alterniraju´i harmonijski red c ∞ n=1 (−1)n−1 1 n (6.10) konvergentan.10) 1 konvergira. konvergencija niza op´ih c n→∞ n ˇlanova k nuli nije dovoljan uvjet za konvergenciju reda. Neka je lim s2m = s ≤ 1. 2m pokazuje da je niz (s2m )m odozgo ograniˇen. U tu svrhu indukcijom z c 1 dokazujemo da ∀ n ∈ N vrijedi nejednakost s2n ≥ 1 + 2 n. Konvergencija redova je u skladu s operacijama zbrajanja redova i mnoˇenja z redova sa skalarima. DEFINICIJA KONVERGENCIJE REDA Uoˇimo da vrijedi sn+1 = sn + c 159 1 > sn pa je niz (sn )n strogo rastu´i. z n→∞ n Nadalje. Primijec c n→∞ n→∞ 1 timo. Prema teoremu o rastu´im c c nizovima taj niz je konvergentan.6. Dakle. a vrijedi lim = 0. ˇto pokazuje da je s red (6. Nadalje. . a to povlaˇi lim sn = +∞. c n+1 Pokaˇimo da je podniz (s2n )n odozgo neograniˇen. red divergira. vrijedi s2m = 1− 1 2 + 1 1 − 3 4 +···+ 1 1 − 2m − 1 2m ˇto pokazuje da je podniz (s2m )m strogo rastu´i. s c s2m = 1 − 1 1 − 2 3 − 1 1 − 4 5 −···− 1 1 − 2m − 2 2m − 1 − 1 < 1. dakle i lim sn = s. Sada s2n+1 = s2n + 1 1 1 1 1 + n +· · ·+ n > s2n + n +· · ·+ n = 2n + 1 2 + 2 2 + 2n 2 + 2n 2 + 2n 1 2n+1 = s2n + 1 1 1 1 ≥ 1 + n + = 1 + (n + 1). 2 2 2 2 = s2n + 2n Odatle zakljuˇujemo lim s2n = +∞. lim (−1)n−1 = 0.2. Zbog s2m+1 = s2m + 1 2m+1 m→∞ m→∞ n→∞ imamo lim s2m+1 = s.6. tj.

apsolutna konvergencija redova an kaˇemo da je red s pozitivnim ˇlanovima ako z c Definicija 6. . Za svaki par λ. REDOVI an i ∞ ∞ n=1 bn konvergentni redovi sa sumama A i B. Za q ∈ C. Cn = (λa1 + c µb1 ) + · · · + (λan + µbn ). µ ∈ C je red ∞ n=1 (λan + µbn ) konvergentan i vrijedi ∞ n=1 ∞ n=1 n=1 (λan + µbn ) = λ an + µ bn .12) divergira.11) i lim Bn = B imamo lim Cn = λ lim An + µ lim Bn . Zbog Cn = (λAn + µBn ) za sve n ∈ N.3 Usporedivanje redova.12) c c ne teˇi k nuli. 1−q 1 − q n = (1 − q)(1 + q + · · · + q n−1 ) sn = 1 + q + · · · + q n−1 = 1 − qn 1 1 = − qn. pa niz op´ih ˇlanova reda (6. geometrijski red ∞ n=0 qn = 1 + q + q2 + · · · (6. (6.160 Teorem 6. Bn = b1 + · · · + bn . Neka su ∞ n=1 POGLAVLJE 6.3. |q n | ≥ 1. tj. dakle taj red divergira. |q| < 1. an ≥ 0.3. Teorem 6. n→∞ n→∞ 1−q Ako je |q| ≥ 1. onda je ∀ n ∈ N. Za red je ∀ n ∈ N.2. 1−q 1−q 1−q 1 .11). z odatle zbog lim q n = 0 dobivamo lim sn = 6. vrijedi (6. Za |q| ≥ 1 red (6. n→∞ n→∞ n→∞ n→∞ Dokaz: Oznaˇimo An = a1 + · · · + an . lim An = A n→∞ z Sada ´emo prouˇiti konvergenciju geometrijskog reda koji igra vaˇnu ulogu c c u narednim rezultatima o konvergenciji redova.12) konvergira i ima sumu Dokaz: Za |q| < 1 imamo odakle slijedi 1 .

Tada je i niz (sn )n ograniˇen. . pa konvergira i vric c jedi lim sn ≤ K lim tn . Jasno. Red an s pozitivnim ˇlanovima konvergira ako i samo c ako je njegov niz parcijalnih suma (sn )n ograniˇen. n ∞ m=1 ′ am . . . onda njegova suma c ∞ n=1 ne ovisi o poretku ˇlanova. odnosno ∞ ′ an = lim sn = lim sm = n→∞ m→∞ n=1 Lema 6. an ≤ K bn . ∀n ∈ N. Neka je (sn )n niz parcijalnih suma reda ∞ an . ∈ N} = sup{sm . τ (1) < q. gdje je σ : N → Dokaz: 1. Za c n=1 bilo koji n ∈ N postoje p. 2. Odatle je sn = aσ(1) + aσ(2) + . . . . Takav niz je konvergentan ako i samo ako c je ograniˇen. gdje je τ = σ −1 .13) an ≤ K bn . onda divergira i red bn . . bn redovi s pozitivnim (6. . τ (n) < q.13) vrijedi sn ≤ Ktn . + aσ(τ (n)) ≤ aσ(1) + aσ(2) + . onda konvergira i red an i vrijedi Ako red an divergira. c 2. Niz (tn )n konvergira ako i c samo ako je ograniˇen. an = ∞ n=1 aσ(n) . m ∈ N}. . Ako je niz (sn )n neograniˇen. . Oznaˇimo s (s′n )n niz parcijalnih suma reda ∞ a′n . Ako konvergira red bn . tj. Ako red ∞ n=1 an s pozitivnim ˇlanovima konvergira.1. . a′n = aσ(n) . σ(2) < p. Nizovi (sn )n i (tn )n su rastu´i i zbog (6.3. + aσ(n) ≤ a1 + a2 + . (usporedivanje redova) Neka su ˇlanovima i neka postoji K > 0 tako da je c an . . . Red 1 je konvergentan jer (n + 1)2 > n(n + 1) povlaˇi c n2 ∞ n=1 1 1 < ⇒ (n + 1)2 n(n + 1) 1 ≤ (n + 1)2 ∞ n=1 1 = 1. c ∞ n=1 Primjer 6. ∀n ∈ N. Tada je ∞ an = c n=1 sup{sn . . To daje sup{s′n . tada je i niz (tn )n c neograniˇen.6. σ(n) < ′ p. τ (2) < q. n n Dokaz: Neka je sn = k=1 ak i tn = k=1 bk .4. . + aσ(q) = s′q . . sn+1 = n=1 sn + an+1 pa je niz (sn )n rastu´i. vrijedi c N bijekcija (permutacija). 1. + an = aσ(τ (1)) + aσ(τ (2)) + . . APSOLUTNA KONVERGENCIJA161 Teorem 6.7. n(n + 1) . + ap = sp i sn = a1 + a2 + . n ∈ N}. USPOREDIVANJE REDOVA. q ∈ N takvi da je σ(1) < p. .

po lemi 6. redovi ∞ a+ i n=1 a− konvergiraju.9. a− ≤ |an |.14) i ako je σ : N → N bijekcija. tj. vrijedi A+ − A− = ∞ ∞ ∞ ∞ ∞ + − + − n=1 an − n=1 an = n=1 (an − an ) = n=1 an .162 Primjer 6. n2 1 n Primjer 6. red n=1 an je kon∞ + − + vergentan. Ako konvergira red ∞ n=1 |an | ∞ n=1 (6. Neka je (an )n niz u C. onda konvergira i red ∞ aσ(n) i vrijedi ∞ an = aσ(n) . Tada po teoremu 6. Prema teoremu 6. jer je np ≤ n. n n n n (6. 2. n Teorem 6.14) an | ≤ ∞ n=1 onda konvergira i red ∞ n=1 an i vrijedi | ∞ |an |. c n=1 n=1 σ(n) n=1 σ(n) . jer je np ≥ n2 ˇto povlaˇi s c p n ∞ n=1 ∞ n=1 1 ≤ np ∞ n=1 1 . REDOVI 1 konvergira za p ≥ 2. ako je an < 0 Za nizove (a+ )n i (a− )n s pozitivnim ˇlanovima vrijedi c n n an = a+ − a− . odnosno np ∞ n=1 ≤ 1 . n=1 n=1 n=1 Dokaz: I. Red ∞ n=1 POGLAVLJE 6. np 1 ≤ n ∞ n=1 1 . n=1 σ(n) iz ˇega slijedi ∞ an = A+ − A− = ∞ (a+ − a− ) = ∞ aσ(n) . Ako konvergira red (6. Pretpostavimo da je (an )n niz u R i definirajmo a+ = n an 0 ako je an ≥ 0 . Red ˇto povlaˇi s c 1 divergira za p ≤ 1.5. n n n n=1 n Neka su A+ i A− nizove sume.1. |an | = a+ + a− (∀ n ∈ N).2. 1. imamo A = n=1 aσ(n) i A = ∞ a− . np a red ∞ n=1 1 divergira.8.4. ako je an < 0 a− = n 0 −an ako je an ≥ 0 .15) Budu´i da po pretpostavci red ∞ |an | konvergira i da ∀n ∈ N vrijedi c n=1 ∞ a+ ≤ |an |.

∞ an = ∞ αn +i ∞ βn = ∞ ασ(n) +i ∞ βσ(n) = c n=1 n=1 n=1 n=1 n=1 ∞ (ασ(n) + iβσ(n) ) = ∞ aσ(n) . tj.17). |βn | ≤ |an |. ali red ∞ |an | divergira. Nadalje.4 Neki dovoljni uvjeti za konvergenciju reda ∞ n=1 Promotrimo (−1)n−1 an (6. n=1 n=1 Definicija 6. Zbog s2m+1 = s2m + a2m+1 je = limm s2m+1 = A. αn . ∀n ∈ N. Nadalje je s2m = a1 − (a2 − a3 ) − · · · − (a2m−2 − a2m−1 ) − a2m < a1 . Dokaz: Neka je (sn )n niz parcijalnih suma reda (6. za svaki k ∈ N imamo | k an | ≤ n=1 n=1 n=1 k ∞ |an | ≤ n=1 |an |. Red n=1 an je uvjetno konvergentan ako n=1 konvergira. slijedi konvergencija redova ∞ |αn | i ∞ |βn |. onda niti red bn ne konvergira 6.17) red u R gdje je an > 0. . Dakle. an = αn + iβn . UVJETI ZA KONVERGENCIJU REDA 163 II. Neka je (an )n niz u C. ∀n ∈ N (alterniraju´i red) c Teorem 6. βn ∈ R. Zbog |αn | ≤ |an |.7.6. ∀n ∈ N. podniz (s2m )m je konvergentan. an ne konvergira apsolutno .4. bn redovi u C i neka postoji K > 0 tako da (6. (Leibnitzov kriterij) Ako niz (an )n realnih pozitivnih brojeva strogo pada i limn an = 0. Odatle opet slijedi konvergencija reda n=1 n=1 ∞ (αn + iβn ) = ∞ an . n=1 Teorem 6. a n=1 n=1 odatle i redova ∞ αn i ∞ βn . Neka su je Ako red Ako red apsolutno. c c pa je podniz (s2m )m ograniˇen odozgo. pa je takoder i limn sn = A. tada red (6.6.16) |an | ≤ K |bn |. Za red ∞ an kaˇemo da je apsolutno konvergentan ako z n=1 ∞ je red ∞ |an | konvergentan. an .4. Vrijedi s2m = (a1 − a2 ) + (a3 − a4 ) + · · · + (a2m−1 − a2m ). pa za k → ∞ dobivamo | ∞ an | ≤ ∞ |an |. bn apsolutno konvergira. Iz prethodnog slijedi ocjena s2m < A < s2m−1 . n=1 n=1 n=1 Konaˇno. ∀m ∈ N.17) konvergira k broju A za koji vrijedi 0 < A < a1 . podniz (s2m )m je strogo rastu´i. neka je A = limm s2m . onda apsolutno konvergira i red an .

Ako postoje m ∈ N i q ∈ 0.) francuski filozof. Tada podniz (apn )n ne konvergira k nuli.164 POGLAVLJE 6. ∀n ≥ m. z odnosno. n=1 n=1 2. Ako postoji m ∈ N takav da vrijedi ∞ an divergira. (Cauchyjev kriterij) Neka je (an )n niz u C. onda red an n=1 2. studeni 1717. onda red ∞ an+1 an ≤ q.Paris. Ako vrijedi ∞ n=1 |an | ≥ 1 za beskonaˇno mnogo indeksa n ∈ N. 1. a onda niti niz (an )n ne konvergira k nuli. Tada konvergira i red ∞ |an |. ∞ an apsolutno konvergira. pa je ∞ |an | ≤ ∞ q n = 1−q . Iz drugog uvjeta imamo |an | ≥ |am | > 0. 1. tj. Za n = m + k. (D’Alembertov1 kriterij) Neka je (an )n niz u C i an = 0. odnosno. Tako nije ispunjen nuˇan uvjet konverz gencije reda. odakle slijedi ∞ |am+k | ≤ |am | ∞ q k = 1−q . REDOVI Teorem 6. ∀n ≥ m. 1 ⊂ R takvi da vrijedi onda red ∞ n |an | ≤ q. |apn | ≥ 1. kaˇe da za podniz (apn )n niza (an )n vrijedi n |apn | ≥ 1. matematiˇar i fiziˇar c c 1 . n n=1 2. n=m n=m Tada konvergira red ∞ |an |. an+1 ≥ 1. Za n ≥ m imamo |an | ≤ q n . z Teorem 6. 16. Ako postoje m ∈ N i q ∈ 0. imamo |am+k | ≤ q|am+k−1 | ≤ · · · ≤ q q k |am |. n=1 Dokaz: 1. ∀n ≥ m. n=1 n=1 2. an apsolutno konvergira. nije ispunjen nuˇan uvjet konvergencije reda.9. tj. ∞ an apsolutno konvergira. m q Dokaz: 1. 1 ⊂ R takvi da vrijedi ∀n ≥ m. . pa red ∞ |am+k | k=1 k=1 k=1 konvergira (jer je majoriziran s konvergentnim geometrijskim redom).8. listopad 1783. Jean le Rond d’Alembert (Paris. onda red c an divergira. ∀n ∈ N. Uvjet 2. an apsolutno konvergira. pa niz (an )n ne teˇi z k nuli. k ∈ N. 29. ∀n ∈ N.

a za 1 < r red divergira. onda postoji ε > 0 takav da je r + ε < 1.1. Naime.8 ili teorema 6.9.8 ili teorema 6. Ako D’Alembertov kriterij daje odluku.11. q ′ = q + ε < 1. ∀n ∈ N.9. Redovi za koje niti D’Alembertov niti Cauchyjev kriterij ne daju odluke o konvergenciji ili divergenciji: ∞ n=1 ∞ n=1 ∞ n=1 ∞ n=1 1 konvergira i n(n + 1) 1 divergira i n an+1 an an+1 an = n(n+1) (n+1)(n+2) = n n+2 → 1.6. Sada za taj ε postoji m ∈ N sa svojstvom ∀n ∈ N (n ≥ m) ⇒ r − ε < an+1 < r + ε = q ili (n ≥ m) ⇒ r − ε < n |an | < r + ε = q . ∀k ∈ N. |am | q m+k −→ q. 1 n = 1 √ nn → 1. UVJETI ZA KONVERGENCIJU REDA 165 Korolar 6. ˇto pokazuje s slijede´i primjer. Dajemo primjer reda ˇija konvergencija se moˇe ustanoviti c z pomo´u Cauchyjevog kriterija. Obratna tvrdnja nije istinita. u sluˇaju r = 1 ne daje c c odluku. ako je |am+k | ≤ q k |am |.10. Dokaz: Ako je 0 ≤ r < 1. onda ju daje i Cauchyjev kriterij. Ako neki od nizova ∞ an+1 n .4. ali D’Alembertov kriterij ne daje odluku o c . Tada pomo´u lijevih nejednakosti i teorema 6. zakljuˇujemo divergenciju reda c an . Neka je (an )n niz u C i an = 0.1. Tada za ε > 0. 1 √ nn n 1 konvergira i n2 1 divergira i n n n 1 n2 = → 1. postoji m ∈ N takav da (k ≥ m) ⇒ m+k |am+k | ≤ q ′ . slijedi apsolutna konvergencija reda ∞ an . n=1 n=1 U sljede´em primjeru se vidi da korolar 6. U sluˇaju 1 < r uzimamo ε > 0 takav da je c ∞ c r − ε > 1. an Sada iz desnih nejednakosti i teorema 6. Primjer 6. = n n+1 → 1.1. onda imamo m+k |am+k | ≤ k k→∞ Primjer 6. |an | konvergira k r ∈ R+ . onda za 0 ≤ r < 1 red an an n n n=1 apsolutno konvergira. c m+k Napomena 6.

Ako red konvergira onda vrijedi 1 +∞ f (x)dx ≤ ∞ n=1 f (n) ≤ f (1) + f (x)dx. +∞ . n! = |z| n→∞ −→ 0 = r < 1. ali ni po teoremu 6.10. ∀n ∈ N. Za svaki z ∈ C apsolutno konvergiraju redovi S(z) = ∞ n=0 (−1)n z 2n+1 . red apsolutno konvergira i definira funkciju E : C → C. Naprotiv. c 1. ∀x ∈ [1. REDOVI 1 .12. C(z) = (2n + 1)! ∞ n=0 ∞ n=0 (−1)n z 2n .1. +∞ . Za svako z ∈ C red an+1 = an z n+1 (n+1)! zn n! ∞ n=0 zn apsolutno konvergira. Naime. Red gira. E(1) = e. ∞ neprekidna i padaju´a funkcija na [1.166 POGLAVLJE 6. n! Primjer 6. 4n a2n+1 = an+1 a2n 2 . ∞ n=1 +∞ f (n) konvergira ako i samo ako integral 1 f (x)dx konver- +∞ 2. tj. n+1 Po korolaru 6. (2n)! Ti su redovi apsolutno majorizirani s redom zn . . n! Teorem 6. Tada je a2n+1 = 2 i a2n−1 = 4n 2 = 1 . Neka je niz (an )n definiran s a2n = Primjer 6. nije mogu´a odluka.13. tj. |a2n+1 | = 2 · 2 i 2 4n−1 konvergenciji ili divergenciji. 1 n Dokaz: Neka je sn = x 1 k=1 f (k) parcijalna suma reda i neka je F (x) = f (t)dt. 2n |a2n | = 1 c 2 2 n→∞ 1 1 1 2n+1 2n+1 −→ .8. E(z) = ∞ n=0 zn . (Integralni Cauchyjev kriterij) Neka je f : [1. niz ne 4n a2n 8 an n konvergira. limn an = 2 . +∞ → [0. E(0) = 1.

+∞ . ∃ sup F . x ∈ [2. n−1 Dakle.6. tj. Funkcija f (x) = +∞ Prema teoremu 5. red c c ∞ f (n). c xp 1 konvergira za p > 1 i divergira za p ≤ 1. Tada xp 1 je neprekidna i padaju´a na [1. ∀k ∈ N. Funkcija n lnp n 1 f (x) = . tj.15 i red ∞ n=1 1 dx konvergira za p > 1 i divergira za p ≤ 1. onda je niz +∞ n=1 n=1 (sn )n ograniˇen. Neka konvergira 1 f (x)dx. np ∞ n=2 Primjer 6. a tada je i niz (F (n))n ograniˇen. Poˇto je F s c rastu´a funkcija. UVJETI ZA KONVERGENCIJU REDA 167 Funkcija f je padaju´a. Ispitaj konvergenciju reda 1 za p > 1. Dakle. p − 1 ln x p − 1 ln 2 +∞ 2 konvergira za p > 1. Vrijedi k+1 k n F (n + 1) = 1 2 f (t)dt = k=1 3 f (t)dt ≤ n k=1 f (k) = sn ≤ ≤ f (1) + f (t)dt + 1 2 +∞ f (t)dt + · · · + + f (t)dt = f (1) + F (n). pa je i rastu´i niz (sn )n ograniˇen. Obratno. Vrijedi c x lnp x x F (x) = 2 dt = t lnp t ln x ln 2 y = ln t dy = dt/t ln x = ln 2 dy = yp 1 =− y 1−p p−1 pa je lim F (x) = x→+∞ =− 1 1 1 1 + p−1 p−1 . k + 1] imamo f (k + 1) ≤ c k+1 f (t) ≤ f (k). red x lnp x ∞ n=2 1 n lnp n .15. ∀n ∈ N imamo F (n + 1) ≤ sn ≤ f (1) + F (n). pa ∀k ∈ N i ∀t ∈ [k. c Tada vrijedi sn ≤ f (1) + sup F . 1. tj. konvergentan. taj limes postoji ako i samo ako je F ograniˇena. +∞ je neprekidna i padaju´a. Odatle je f (k + 1) ≤ n+1 k n f (t)dt ≤ f (k). Primjer 6. Zbog rasta funkcije F je c c i ta funkcija ograniˇena. pa postoji sup F = lim F (x) = c x→+∞ 1 f (x)dx. ako red ∞ f (n) konvergira.4.14. 1 1 = p−1 p − 1 ln 2 dx . postoji limx→+∞ F (x).

Takoder.5 Produkt redova ∞ n=0 Definicija 6. 2.5. za bilo koji ε > 0 postoji n→∞ n→∞ n→∞ ∞ p ∈ N takav da (n > p) ⇒ n→∞ ′ (|Bn | < ε1 = ε 2(p+1)M ε ). cn zovemo produktom redova ∞ n=0 (6. . ∀n. Uzmimo sada nε = p + q. . onda red ∞ n=0 an apsolutno konvergira k A i red bn konver- cn definiran s (6.168 POGLAVLJE 6. Definirajmo niz (cn )n sa n cn = k=0 ak bn−k . Za n > nε imamo: > 0 postoji q ∈ N (q ≥ p) takav da ′ ′ ′ ′ ′ |Cn | ≤ (|B0 ||an | + · · · + |Bp ||an−p |) + (|Bp+1 ||an−p−1| + · · · + |Bn ||a0 |). . 2a Zbog konvergencije reda an n=0 vrijedi lim an = 0. ′ ′ Pokaˇimo da vrijedi lim Cn = 0. . to postoji M > 0 tako da ∀n. |Bn | ≤ M. n n Dokaz: Oznaˇimo An = c a= ∞ n=0 k=0 ak . REDOVI 6. pa za ε2 = ∀n (n > q) ⇒ (|an | < ε2 ). . Bn = Bn − B. Budu´i da je lim Bn = lim (Bn −B) = z c ′ 0. ′ ′ ′ ′ ′ tj. Ako je a = 0 onda je an = 0. ∞ n=0 Teorem 6. Bn = k=0 ′ bk .18) konvergira k AB.18) b ∞ n=0 0 0 a0 a1 a2 a3 x Red ∞ n=0 an i ∞ n=0 bn . Neka je sada a > 0. Neka su an i ∞ n=0 y bn redovi u R ili b3 b2 b1 C. ∀n ∈ N0 i |an |.11. Cn = An B + Cn . gdje je Cn = a0 Bn + a1 Bn−1 + · · · + an B0 . Ako red gira k B. pa za parcijalne sume reda cn imamo: Cn = a0 b0 + (a0 b1 + a1 b0 ) + · · · + (a0 bn + a1 bn−1 + · · · + an b0 ) = ′ ′ ′ = a0 Bn +a1 Bn−1 +· · ·+an B0 = a0 (B +Bn )+a1 (B +Bn−1 )+· · ·+an (B +B0 ). a tada je A = 0 i cn = 0. 1. ∀n. ∞ n=0 pa je tvrdnja istinita. k = 0.

I ⊆ R( ili C). fn . ∀n. 2. E(x)E(y) = ∞ n=0 xn n! ym = m! m=0 ∞ ∞ n=0 n k=0 xk y n−k k! (n − k)! ∞ n=0 = ∞ n=0 1 n! n k=0 n! xk y n−k k!(n − k)! = = ∞ n=0 1 n! n k=0 n k n−k x y k = (x + y)n = E(x + y). Zbog 1 k(2 + n − k) ≥ 1 . . 6. lim Cn = 0. ∀k ∈ {1. n! Dakle. REDOVI POTENCIJA 169 ′ ′ ′ Zbog n − p > q vrijedi |Cn | ≤ ε2 (|B0 | + · · · + |Bp |) + ε1 (|a0 | + · · · + |an−p−1 |) < ′ ε2 (p + 1)M + ε1 a = ε.16. Dakle. Kvadrat toga reda ima op´i ˇlan c c 1 1 √ + √ +···+ 1 1+n 2n 1 k(2 + n − k) 1 1+n cn = (−1)n +···+ √ . U prethodnom teoremu nije mogu´e izostaviti uvjet apsolutne c ∞ (−1)n √ konvergencije kod oba reda. Primjer 6. Naime. funkcija E je eksponencijalna funkcija.6 Redovi potencija ∞ n=0 Neka je (fn )n niz funkcija fn : I → R( ili C). red konvergira po Leibnit1+n n=0 zovom kriteriju.12. Red zovemo redom funkcija.6. n + 1} 1+n imamo |cn | ≥ 1. a odatle lim Cn = AB. pa kvadrat polaznog reda divergira. . y.6. Pokaˇimo da za funkciju E iz primjera 6. ∀x. . . n→∞ n→∞ Napomena. vrijedi E(x)E(y) = z E(x + y).

tj. tj. c c Teorem 6. n=0 Re z (6. Sada definiramo r = sup{|z − c|. Neka je c K = {z ∈ C. (6. ∞ n 0 < |u| < r.22) zovemo antiderivacijom (neodredenim integralom) reda (6. gdje je q = |u| < 1. onda svi redovi apsolutno konvergiraju za ∀z ∈ C.20). |z0 | (6. Zbog jednostavnijeg pisanja uzmimo c = 0. Redovi (6. 2. |u| < |z0 | < r. Ako je r radijus konvergencije reda (6.22) imaju jednak radijus konvergencije. onda je r = . Sada imamo |z0 |n |an un | ≤ Mq n . tj. n+1 (6. ∀n. (o radijusu konvergencije) 1. ∀n. Tada postoji z0 ∈ K. red n=0 an z0 n konvergira. c M n ∃M > 0. Zbog toga niz (an z0 )n konvergira k nuli pa je ograniˇen.19) konvergira u z}. 3.20) ˇlan po ˇlan. onda se red ∞ n=0 POGLAVLJE 6. a odatle je |an | ≤ .170 Ako je ∀n ∈ N0 .19) c r naziva red potencija oko toˇke c. red (6.20) i r > 0. i divergiraju za ∀z ∈ C. (6.20) ˇlan po ˇlan.21) i (6.23) . z ∈ K} 0 i nazivamo ga radijus konvergencije reda (6. Ako je ρ = lim supn n 1 |an |.20) r > 0 i neka je u ∈ C. imamo red potencija oko nule ∞ an xn . ρ Dokaz: Neka je radijus konvergencije reda (6. |z| < r. a red c c ∞ n=0 an n+1 x .19). |z| > r.12.21) zovemo derivacijom reda (6. x ∈ I. fn (x) = an (x − c)n . REDOVI Im z an (x − c)n (6.20) Red ∞ n=1 nan xn−1 . |an z0 | ≤ M.

25) . pa po prethodnom vrijedi r1 ≥ r2 . a zatim s n+1 . red c apsolutno konvergira po Cauchyjevom kriteriju. REDOVI POTENCIJA 171 ∞ Odatle slijedi konvergencija reda n=0 |an un |. c ρ 1 Uzmimo z ∈ C. ρ Ako je r > 0 radijus konvergencije redova (6. cn+1 = M .22) vrijedi r = r1 ≤ r2 i r1 ≤ r3 .22) ˇlan po ˇlan. red divergira u svakoj toˇki z ∈ C. |z| < ρ i ε > 0 tako da je (ρ + ε)|z| < 1.22) na istom skupu. pa redovi (6. red (6.20) apsolutno konvergira ∀z ∈ K(0. tj.6. U tu z |u| n svrhu pomnoˇimo (6. Analogno.23) prvo s |u| . pa imamo: z |nan un−1 | 1 n−1 an n+1 ≤ bn−1 q.22). red (6. tj. i u n+1 ′ 1 n+1 ≤ (1 + ε)q = q ′ < 1.21) i (6. Tada za n > nε iz (6. pa je r1 ≥ r3 .6. 1 Pokazali smo da red apsolutno konvergira ∀z ∈ C. jer bismo u suprotnom imali kontradikciju s definicijom radijusa konvergencije kao supremuma.24) imamo 1 n−1 nan u n−1 an n+1 ≤ (1 + ε))q = q < 1. Za q < 1 ∃ε > 0 tako da je q ′ = (1 + ε)q < 1.24) n+1 |u| nq n−1 . ρ podniz (apn z pn )n ne konvergira k nuli. a takoder postoji nε ∈ N tako da (n > nε ) ⇒ (bn−1 < 1+ε)∧(cn+1 < 1+ε). Iz prethodnog slijedi da za radijuse konvergencije r2 i r3 redova (6. Tako smo dokazali tvrdnje 1. Sada za |z| > 1 odaberimo ε > 0 tako da je (ρ−ε)|z| ≥ 1. Ako je 0 ≤ ρ < +∞ onda su za svaki ε > 0 gotovo svi ˇlanovi niza c c c c ( n |an |)n manji od ρ + ε.20) je derivacija c reda (6. (6. Dakle.a za |z| > r c c redovi divergiraju. i 2. odnosno u n+1 1 1 n+1 ≤ cn+1 q.21) i (6. Dakle. n=0 |z| < r. Red (6. tj. r = 1 . 3. gdje je 1 (6. bn−1 = M |u| (n + 1)q Vrijedi limn bn−1 = limn cn+1 = 1. apsolutna konvergencija reda ∞ an un . Sada za gotovo sve ˇlanove niza ( n |an z n |)n vrijedi n |an z n | ≤ (ρ + ε)|z| = q < 1. Dakle r = r1 = r2 = r3 .21) i (6. onda su sa f (z) = ∞ n=0 an z n . a tada niti niz (an z n )n ne konvergira k nuli.21) ˇlan po c ˇlan. Uzmimo podniz ρ pn |apn | > ρ − ε. |z| > ρ . dakle. tj. Pokaˇimo sada konvergenciju redova (6. |z| > 1 .20) je antiderivacija reda (6.21) i (6. (6. a beskonaˇno ˇlanova je ve´e od ρ − ε.20). |z| < ρ i divergira 1 ∀z ∈ C. r).22) apsolutno konvergiraju po Cauchyjevom kriteriju. pa za |z| > 1 vrijedi pn |apn z pn | ≥ (ρ − ε)|z| ≥ 1.

a onda rekurzivnim zakljuˇivanjem slijedi da je f ∈ C ∞ ( −r. Za svaki 0 < r1 < r i svaki par u. imamo b ∞ a n=0 an x dx = n ∞ n=0 b an a x dx = n ∞ n=0 ′ an n+1 x n+1 b = a ∞ n=0 an (bn+1 −an+1 ). |z| ≤ r1 .172 f1 (z) = f2 (z) = M2 (z) = ∞ n=1 ∞ n=2 ∞ n=2 POGLAVLJE 6. n+1 Dokaz: Iz leme 6. 2 Odatle slijedi f (z) − f (u) − f1 (u) = z−u = ∞ n=2 ∞ n=0 an z n − an un − nan un−1 = z−u n=1 ∞ n=2 ∞ an z n − un − nun−1 z−u ≤ |z−u| n(n − 1) n−2 |an |r1 = |z−u|M2 (r1 ). . c . a < b.26).25). r) ⊆ C. r . r ). ∀k ∈ N. r → R i f1 : −r.27) (6. r .26) (6. b ∈ −r. r . . z ∈ C. Funkcija f ima derivaciju svakog reda na −r. 2 Korolar 6. f ∈ C ∞ ( −r. r . z n − un − nun−1 = |z n−1 − un−1 + (z n−2 − un−2)u + · · · + (z − u)un−2| ≤ z−u n−2 n−2 n−2 n−2 ≤ |z−u|[(n−1)r1 +(n−2)r1 +· · ·+1r1 ] ≤ |z−u|r1 n(n − 1) .). r → R definirane s (6. Neka je r > 0 radijus konvergencije reda (6.2. vrijedi nejednakost f (z) − f (u) 1 − f1 (u) ≤ M2 (r1 )|z − u|. ∀x ∈ −r. Takoder za a. Dokaz: Vrijedi a odatle je k−1 uk −z k = (u−z)(uk−1 +uk−2z · · ·+uz k−2 +z k−1 ) ⇒ |uk −z k | ≤ kr1 |u−z|. Neka su f : −r. tj. . Tada je f1 (x) = f ′ (x). n(n − 1)an z n−2 .25) i (6. n(n − 1)|an ||z|n−2 (6. r ). REDOVI nan z n−1 .2 slijedi je f1 = f na −r.29) definirane funkcije na K(0. (n = 2. 3.2.28) Lema 6. u = z i |u| ≤ r1 . z−u 2 (6.

Taylorovi polinomi Tn (x) = c n f (k) (c) k (x − c) su parcijalne sume Taylorovog reda. n! je M|x − c| < 1 pa je lim |f (x) − Tn (x)| = 0.7. f (n) (c) = n!an . 1. ∀n ≥ n0 . (n = 0. Dokaz: Za svaki x ∈ I. gdje je r > 0 radijus konvergencije reda. c + δ ∩ I. tj. Formula za koeficijente je f (n) (c) .6.c M + 1 M lim Tn (x) = n=0 f (n) (c) (x − c)n = f (x). c ∈ I i f : I → R klase C ∞ (I). . ∀x ∈ I ′ = c − δ. .31) zovemo Taylorov red funkcije f oko toˇke c. n→∞ . Neka je I ⊆ R otvoreni interval.13.6. c + r ). c + r → R zadana s f (x) = n=0 an (x − c)n . po Taylorovom teoremu srednje vrijednosti. takvi da je onda red (6. Ako postoje n0 ∈ N. (n + 1)! |f (n+1) (cx )| M n+1 (n + 1)! |x−c|n+1 ≤ C |x−c|n+1 = C(M|x−c|)n+1 .31) konvergira k f (x). M > 0 i C > 0. .7 Taylorovi redovi ∞ Neka je f : c − r. .). δ > 0. . c + r ) i vrijedi f (c) = a0 f ′ (c) = a1 f ′′ (c) = 2a2 . .32) + 1 M . Tada je f ∈ C ∞ ( c − r. n! Definicija 6. (n + 1)! (n + 1)! 1 .30) f (n) (c) (x − c)n n! (6. postoji cx izmedu c i x tko da vrijedi f (x) = Tn (x) + Odatle je |f (x)−Tn (x)| = Za x ∈ I ′ ∩ c − n→∞ ∞ f (n+1) (cx ) (x − c)n+1 . Neka je funkcija f ∈ C ∞ ( c − r. ∀x ∈ I ′ ∩ c − |f (n) (x)| ≤ CM n n!. .c M (6. TAYLOROVI REDOVI 173 6. Red an = ∞ n=0 (6. 1 . k=0 k! Teorem 6.

31) konvergira k f (x). ∀x ∈ I ′ . c + δ ∩ I. Pokaˇimo z n n! ∞ α n 1 da je f (x) = x . (n + 1)! (n + 1)! ∞ xn n=0 n! . ∀x ∈ R. pa je = . Promatrajmo red potencija x . Neka je I ⊆ R otvoreni interval. Za δ > 0 vrijedi (x < δ) ⇒ (ex < eδ ). ∀n ∈ N. x ∈ R i c = 0 je f (n) (0) = 1.17. n n=0 . REDOVI Teorem 6. pa vrijedi x2n+1 sin x = (−1) (2n + 1)! n=0 n ∞ i cos x = ∞ (−1)n n=0 x2n . Vrijedi f (n) (x) = f (n) (0) α α(α − 1) · · · (α − n + 1)(1 + x)α−n . 1 . Ako postoje δ > 0 i C > 0 takvi da je |f (n) (x)| ≤ C. pa je n Taylorov red oko nule ∞ x . onda red (6. pa red konvergira k funkciji na ˇitavom R c Primjer 6.19. Primjer 6. a za |x| > 1 divergira. za |x| < 1 red apsolutno konvergira. ∀x ∈ I ′ = c − δ. Po D’Alembertovom 0 n n=0 kriteriju imamo an+1 = an α |x|n+1 n+1 |α − n| n = |x| −→ |x| = r.14. postoji δ > 0. n=0 n! ∀x ∈ −δ. δ je |ex | < eδ = C.174 POGLAVLJE 6.18. Dokaz: Vrijedi |f (x) − Tn (x)| = zbog konvergencije reda |f (n+1) (cx )| |x − c|n+1 n |x − c|n+1 ≤ C −→ 0. Binomni red Za α ∈ R i k ∈ N definiramo ∞ α = k α(α−1)···(α−k+1) . tj. Sada. Neka je f : −1. k! α α n s tim da je = 1. (2n)! za sve x ∈ R. (6. za svaki x ∈ R. n+1 α |x|n n dakle. c ∈ I i f : I → R klase C ∞ (I). takav da je x ∈ −δ. ∀x ∈ − 2 . 1 → R funkcija definirana s f (x) = (1 + x)α . Za funkcije f (x) = sin x i f (x) = cos x je |f (n) (x)| ≤ 1. ∀n ∈ N. δ .33) Primjer 6. Za funkciju f (x) = ex .

∞ 1 ′ Vrijedi f (x) = = (−1)n xn .2. c 2 2 Stoga na intervalu − 1 . 2 } i M = 2. n + 1 n=1 n n=0 Primjer 6. 1 vrijedi uvjet (6. TAYLOROVI REDOVI 175 Neka je n0 ∈ N. α α α+1 pa .6. za x ∈ −1. Na´i Taylorov red oko c = 0 funkcije f (x) = Tg−1 x i ispitati c njegovu konvergenciju. Na´i Taylorov red oko c = 0 funkcije f (x) = ln(1 + x) i c ispitati njegovu konvergenciju.20. imamo f (x) = Tg−1 x = ∞ ∞ 2n+1 x2n−1 n x (−1) = (−1)n−1 .13 za C = 2 2 α 3 α α max{( 2 ) . n n0 − 1 n! U sluˇaju x ≥ 0 je 1 + x ≥ 1 pa vrijedi (1 + x)−n ≤ 1. 1 .7. 2n + 1 n=1 2n − 1 n=0 Primjer 6. i korolaru leme 6. 2α}. n0 − 1 U sluˇaju |x| ≤ 1 je 1 + x ≥ 1 pa vrijedi (1 + x)−n ≤ 2n .22. imamo f (x) = ln(1 + x) = ∞ ∞ n+1 xn n x (−1) = (−1)n−1 . No. ∀n ∈ N. n0 − 1 Primjer 6. (−1)n −1 2 n = 1 · 3 · · · (2n − 1) 1 · 3 · · · (2n − 1) (2n − 1)!! = = . 1 ispunjen uvjet (6.33) iz teorema 6. 1 (geometrijski Vrijedi f ′ (x) = = 1 + x2 n=0 red).2. Na´i Taylorov red oko c = 0 funkcije f (x) = Sin−1 x i ispitati c njegovu konvergenciju.12. 1 . za x ∈ −1. Tada za n > n0 imamo n − α > 1.14 za C = α max{1. ∀n ∈ N.32) iz teorema 6.12. i korolaru leme 6. za x ∈ −1. Odatle c slijedi da je na intervalu [0. Tada po teoremu 6. 1 (binomni Vrijedi f (x) = (1−x ) = (−1)n n n=0 red). ∞ 1 (−1)n x2n . za x ∈ −1. n n! 2 2 · 4 · · · 2n (2n)!! . za x ∈ −1. n0 > α + 1. 1+x n=0 Tada po teoremu 6. ∞ 1 − 1 2n ′ 2 −2 2 x .21. = |α||1 − α+1 | · · · |1 − n0 −1 |(1 − α+1 ) · · · (1 − α+1 ) ≤ 2 n0 n n n0 − 1 f (n) (x) α α Odatle je = (1 + x)α−n ≤ (1 + x)α−n . 1 (geometrijski red).

34) s z 1 = 1−x dobivamo f (x) = 1−x n ∞ n=0 ∞ n=0 xn (6. Desnu stranu od 2 n=0 (6.36) s 1 − x. Pomnoˇimo (6. (2n)!! 2n + 1 ∞ n=0 ∞ n=0 Teorem 6. Zbog limn→∞ sn = s ∃nε ∈ N takav da nε |f (x) − s| ≤ (1 − x) n=0 |sn − s|x + (1 − x) n ∞ n=nε +1 |sn − s|xn ≤ . (Abelov teorem) Ako red onda je s f (x) = an konvergira i ima sumu s. Oduzimanjem dobivenih rezultata slijedi f (x) − s = (1 − x) ∞ n=0 (sn − s)xn . |x| < 1. Neka je δ = |sn − s| . REDOVI (2n − 1)!! 2n x . 1 . za x ∈ −1. n −1 (6. an xn .36) gdje je sn = k=0 ak parcijalna suma polaznog reda. 1 → R i vrijedi s = lim f (x). |x| < 1.37) ε ε ε (n ≥ nε ) ⇒ (|sn − s| < 2 ).35) sa z s(1 − x) te (6.176 pa imamo f (x) = ′ ∞ n=0 POGLAVLJE 6.37) rastavimo na sumu od 0 do nε i od nε + 1 do ∞. Mnoˇenjem (6.34) definirana funkcija f : −1.35) sn xn .15. |x| < 1. (6. Dokaz: Trebamo dokazati (∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x)((0 < 1 − x < δ) ⇒ (|f (x) − s| < ε)). Odatle je (2n)!! ∞ n=0 f (x) = Sin−1 x = (2n − 1)!! x2n+1 . x→1− (6. Tada za 0 < 1 − x < δ imamo Uzmimo sada ε > 0 bilo koji.

∞ n=0 n ∞ an r n konvergira.6. |x| < 1. Zelimo tu funkciju prikazati pomo´u jednostavnijih funkcija istog perioda. gdje je 0 < ε < r. Vrijedi h(x) = f (x)g(x). r → R. na in- 6.15. ∀n. x→1− x→1− x→1− x→1− Korolar 6. bn .4. h(x) = ∞ n=0 cn xn . B. ∞ Korolar 6. i prethodni red zadovoljavaju uvjete Abelovog teorema. onda je C = AB. gdje A nazivamo amplitudom. funkcija f iz primjera n n=1 6. Neka je f : ε. FOURIEROVI REDOVI ε (1 − x) |sn − s| + (1 − x) 2 n=n n=0 nε ∞ ε +1 177 xn < ε ε + = ε. Tada je f (r−) = n=0 ∞ n=0 n=0 Dokaz: Red potencija tervalu −1. Dokaz: Oznaˇimo f (x) = c ∞ n=0 an xn . an r n xn zadovoljava uvjete teorema 6. g(x) = ∞ n=0 bn xn . Ako redovi an .3. ∀x ∈ −1.15 je C = lim h(x). B = lim g(x).8. 1 . Prema teoremu 6. neka postoji f (r−) i neka red an r n . Takve funkcije su c oblika A sin(ωx + ϕ). A = lim f (x).23. ω je kutna frekvencija. cn konvergiraju k A. pa po teoremu o jednostranom x→1− x→1− x→1− limesu produkta vrijedi C = lim h(x) = lim (f (x)g(x)) = lim f (x) lim g(x) = AB. Vrijedi (−1)n−1 = ln 2.20. a . 1 . C i ako je n cn = k=0 ak bn−k . Naime. 2 2 Primjer 6.8 Fourierovi redovi ˇ c Neka je f : R → R periodiˇka funkcija s periodom 2π. definirana s f (x) = ∞ an x .

√π sin nx. . ∀n ∈ N. ∀n. REDOVI Ak sin(kx + ϕk ) zovemo trigonometrijski polik=0 n ϕ je fazni pomak.178 n POGLAVLJE 6. svibanj 1830. . . ortonormi2π ran skup vektora u V . ∀n ∈ N. ∀n. ∞ a0 k = 1. ∀n. Red oblika a0 + (an cos nx + bn sin nx) 2 n=1 ∞ (6. π] → π R snabdjeven sa skalarnim produktom (f |g) = sin nx. Po analogiji s konaˇno dimenzionalnim sluˇajem. 1 1 To pokazuje da je skup funkcija { √1 .m cos nx cos mxdx = πδn. . . vrijedi π −π π −π π −π π −π π −π f (x)g(x)dx. . e2 . travanj 1707. .) z francuski matematiˇar c 1 . 15. . 21. 18. Za funkcije −π cos nxdx = 0 sin nxdx = 0 sin nx cos mxdx = 0 sin nx sin mxdx = πδn. oˇujak 1768. Funkciju nom. . cos nx. Trigonometrijski polinom mogu´e je napisati u obliku c k=0 (ak cos kx + bk sin kx). Promotrimo vektorski prostor V svih neprekidnih funkcija f : [−π. . – Paris. (6. – St Petersburg [Rusija]. f (x) sin nxdx. π] → R zadana s f (x) = (an cos nx + + 2 n=1 bn sin nx). ∀n ∈ N. n ∈ N}. . (n ∈ N). m ∈ N.m . Neka je f : [−π. Ako u konaˇno dimenzionalnom unitarnom prostoru V c ˇelimo vektor x prikazati kao linearnu kombinaciju vektora neke ortonormiz rane baze {e1 .38) zovemo trigonometrijski red. ∞ a0 Oznaˇimo sumu Fourierovog reda s S(x) = c + (an cos nx + bn sin nx) 2 n=1 Leonhard Paul Euler (Basel.39) i nazivaju se Euler1 –Fourierovi2 koeficijenti. ∀n ∈ N ∪ {0}. koeficijenti u c c tom prikazu su oblika an = bn 1 π 1 = π π −π π −π f (x) cos nxdx. rujan 1783. m ∈ N.) ˇvicarski matematiˇar s c 2 Jean Baptiste Joseph Fourier (Auxerre. en } onda su koeficijenti u tom prikazu oblika (f |ek ). n. √π sin nx. 16. . m ∈ N.

Johann Peter Gustav Lejeune Dirichlet (Dren. Neka je f (x) = 1 an = π bn = 1 π π π f (x) cos nxdx = 0.24. veljaˇa 1805. Zbog neprekidc nosti f ′′ postoji M > 0 tako da je |f ′′ (x)| ≤ M. 179 Tada Fourierov red funkcije f konvergira ∀x ∈ R. tj. π]). 2 Dokaz: Dokazujemo samo konvergenciju reda i to uz jaˇi uvjet da je f ∈ c (2) C ([−π. onda je S(x) = . Odatle slijedi n2 n2 1 da je Fourierov red apsolutno majoriziran s redom 4M ∞ n2 . Imamo c s Primjer 6. (2n−1)π ∞ 2 π sin nxdx = 0 −2 cos nx πn π = 0 2 [1 − (−1)n ]. n ∈ N. π]. FOURIEROVI REDOVI Teorem 6. b2n = 0.6. – G¨ttingen. π odiˇnosti proˇirena na R. πn tj. 13. Ako f ima f (x−) + f (x+) prekid u x ∈ −π. Neka je S : R → R suma Fourierovog reda.8. −1 x ∈ [−π. i neka je po peri1 x ∈ [0. c o svibanj 1859. onda je S(x) = f (x). b2n−1 = Dakle. Takoder je S(−π) = 2 f (π−) + f (−π+) S(π) = . π . ∀n ∈ N. S(x) = s(nπ) = 1 n=0 f (−kπ+)−f (kπ−) 2 sin(2n + 1)x . Ako je f neprekidna u x ∈ −π. f (x + 2π) = f (x). (Dirichlet)1 Neka je f : [−π. ∀x ∈ [−π. π . π]. Analogno se dobije |bn | ≤ 2M . 0 . s c (ii) Funkcija f je po dijelovima monotona na [−π. ∀x ∈ R. ∀n ∈ N. −π π f (x) sin nxdx = −π 4 . a potonji je n=1 konvergentan. Parcijalnom integracijom dobivamo an = = 1 π π f (x) cos nxdx = −π π −π f (x) sin nx nπ π −π − 1 nπ π f ′ (x) sin nxdx = −π π f ′ (x) cos nx n2 π − 1 n2 π π −π f ′′ (x) cos nxdx = − 1 n2 π f ′′ (x) cos nxdx. π]. 5. Odatle je |an | ≤ 2M .) njemaˇki matematiˇar c c .16. −π gdje su prethodni sumandi jednaki nuli zbog periodiˇnosti. s tim da je S(x) = f (x) za x = nπ i 2n + 1 = 0. π] → R takva da vrijedi (i) Funkcija f ima najviˇe konaˇno prekida i to prve vrste na [−π.

ako ∀x ∈ I. c Cauchyjev oblik definicije limesa niza funkcija po toˇkama glasi: c Vrijedi f (x) = lim fn (x) = 0. (6. ∀n ∈ N0 .42) (∀x ∈ I) (∀n ∈ N) ((n > nε ) ⇒ (|fn (x) − f (x)| < )).41) Teorem 6. ako (∀ε > 0) (∃nε ∈ N) (∀x ∈ I) (∀n ∈ N) ((n > nε ) ⇒ (|fn (x) − f (x)| < ε)).n ≤x≤1 n→∞ 1 i f (0) = lim fn (0) = 1. Iz uniformne konvergencije niza (fn )n k f . ∀x ∈ 0.7. fn : I → R. (6. neprekidne funkcije na I. 3 Zbog neprekidnosti funkcije fn u c vrijedi ε (∃δn ) (∀x ∈ I) ((|x − c| < δn ) ⇒ (|fn (x) − fn (c)| < )). obiˇni limes niza c c 0 funkcija ne ˇuva neprekidnost. Neka je za n ∈ N funkcija fn : [0. tj. 1] → R definirana s y fn (x) = 1 −nx + 1 . 1 0 . c c f (x) = lim fn (x) n→∞ Primjer 6. Za niz funkcija (fn )n .40) Definicija 6.9 Uniformna konvergencija nizova i redova funkcija Neka je (fn )n niz funkcija fn : I → R. fn : I → R. Neka su ∀n ∈ N. c z tj. I ⊆ R.43) 3 . funkcija f ima n→∞ 1 1 n prekid u toˇki 0. postoji nε ∈ N tako da ε (6. (6. I ⊆ R. Neka je ε > 0 bilo koji. Niz funkcija konvergira (obiˇno ili po toˇkama) k funkciji f : I :→ R. (∀ε > 0) (∃δ > 0)(∀x ∈ I) ((|x − c| < δ) ⇒ (|f (x) − f (c)| < ε)). Dokaz: Uzmimo bilo koju toˇku c ∈ I i dokaˇimo da je f neprekidna u c. Dakle.180 POGLAVLJE 6. kaˇemo z da uniformno ili jednoliko konvergira k funkciji f : I → R na I. onda je f neprekidna na I.25. 0 ≤ x ≤ n . 1] x (∀x ∈ I)(∀ε > 0)(∃nε ∈ N)(∀n ∈ N)((n > nε ) ⇒ (|fn (x) − f (x)| < ε)). I ⊆ R.17. ∀n ∈ N0 . Ako niz (fn )n uniformno konvergira na I k funkciji f : I → R. REDOVI 6.

za n > nε . uk (x) ≤ |uk (x)| ≤ ak < ε. un uniformno konvergira na I. |sn (x) − f (x)| < ε. tj. n ∈ N. I ⊆ R. Ako je svaki ˇlan reda funkcija c ∞ ∞ n=1 un po apsolutnoj vrijed- nosti manji ili jednak od odgovaraju´eg ˇlana konvergentnog reda s pozitivnim c c ˇlanovima c an . Uzmimo bilo koji ε > 0. |x0 | .18. zbog ∀x ∈ I. ∞ k=n ak < ε). f (x) = uniformno konvergira k f . Dakle. ∞ n=1 n=1 (6. imamo uniformnu konvergenciju. f je neprekidna u c. onda on uniformno konvergira na svakom segmentu I ⊆ −|x0 |. ∀x ∈ I.6. tj. Ako red potencija ∞ n=0 an xn konvergira za neko x0 ∈ R. ako niz (sn )n uniformno konvergira na I. Korolar 6. a sn = k=1 uk . ∀n ∈ N.5. Neka je ∀n ∈ N. UNIFORMNA KONVERGENCIJA Uzmimo sada bilo koji n > nε i stavimo δ = δn .44) je red redom ∞ n=1 un (x) apsolutno majoriziran s konvergentnim ∞ n=1 an . vrijedi ∀x ∈ I. ∀x ∈ I. un : I → R. i neka je n ∞ n=1 un red funkcija.9. a onda i na I. |un (x)| ≤ an . Tada red un (x) apsolutno konvergira ∀x ∈ I ∞ n=1 i definira funkciju f : I → R. (n > nε ) ⇒ ( ∞ k=n ∞ k=n ∞ k=n un (x). pa imamo 181 (|x−c| < δ) ⇒ (|f (x)−f (c)| ≤ |f (x)−fn (x)|+|fn (x)−fn (c)|+|fn (c)−f (c)| < ε).44) onda red ∞ n=1 Dokaz: Zbog (6. Dokaˇimo da niz (sn )n z Tada postoji nε ∈ N takav da ∀n ∈ N. Dakle. . Red ∞ n=1 un uniformno konvergira na I. Teorem 6. njegove parcijalne sume.

∀x ∈ I. Neka je za svaki n ∈ N.19. Ako je za svako n ∈ N. ε ). tj. pa postoji M > 0 takav da je |an xn | ≤ M. .182 POGLAVLJE 6. Zbog uniformne konvergencije reda x un za bilo koji ε > 0. ∀n ∈ N. pa po teoremu 6. un (t) dt = un (t)dt. red ∞ n=1 a f (t)dt − a sn (t)dt ≤ a |f (t)−sn (t)|dt ≤ ε x−a < ε. Oznaˇimo sa sn = c a k=1 u k i s Vn = ∞ n=1 k=1 Uk . un : I → R neprekidna funkcija na I = [a. red |x0 |n ∞ n=0 an xn uniformno konvergira na I. b−a Un uniformno konvergira k F . Poˇto red s ∞ an xn konvergira. 1 takav da vrijedi |x| ≤ q|x0 |.45) Dokaz: Po prethodnom korolaru je f : I → R neprekidna na I. c c z 0 n n n n |x| Sada imamo |an x | ≤ |an x0 | ≤ Mq . onda je f Teorem 6. (n > nε ) ⇒ (|f (t) − sn (t)| < Tada za F (x) = a f (t)dt i ∀x ∈ I imamo x x x |F (x)−Vn (x)| = Dakle. njegov 0 op´i ˇlan teˇi k nuli. te neka red za svaki x ∈ I red vrijedi ∞ n=1 x a ∞ n=1 x a ∞ n=1 ∞ n=1 a x un uniformno konvergira na I k f : I → R. (6. Tada postoji q ∈ [0. n=0 Korolar 6. REDOVI Dokaz: Uzmimo bilo koji segment I ⊆ −|x0 |. Tada x un (t)dt uniformno konvergira na I k a f (t)dt. un : I → R neprekidna funkcija na I.18. |x0 | .6. b]. b−a postoji nε ∈ N takav da ∀n ∈ N. n=1 un uniformno konvergira na I k f : I → R. pa za svaki x n n x ∈ I postoji x a f (t)dt. Uk (x) = uk (t)dt. ∀n ∈ N. ∀t ∈ I. te ako red ∞ neprekidna na I.

π]. Primjer 6. .27.26. π] → R. tj. c c x g(t)dt = a ∞ n=1 ∞ n=1 ∞ n=1 a x ′ un (t)dt = ∞ n=1 [un (x) − un (a)] = ′ un (x) − un (a) = f (x) − f (a). sa fn (x) = sin nx. Po teoremu 6. ∞ Teorem 6. Tada je g = f ′ na I. ako konc vergencija niza derivacija nije uniformna. pa je i sama neprekidna na I. 1 n ∈ N. n ∈ N. b]. ∀x ∈ I. f (x) = lim fn (x) = 0. ∞ n=1 ∞ n=1 ′ un = ∞ n=1 u′n . π] → R. Definirajmo fn : [0. tj.6. funkciju g smijemo integrirati ˇlan po ˇlan. Dokaz: Funkcija g = u′n je suma uniformno konvergentnog reda neprekid- nih funkcija na I. ∀n ∈ N. Derivacija i limes funkcija op´enito ne komutiraju. funkcija un : I → R ima neprekidnu derivaciju na I = [a.20. 0 ≤ x ≤ π n . Definirajmo fn : [−π. ∀x ∈ I = [−π. π 0 . n π f (x)dx = 0 i 0 0 Π n Π x fn (x)dx = 0 0 π n n sin nxdx = 2. Vrijedi lim fn = 0 uniformno n n ′ na I. g = f na I. ali niz (fn )n ne konvergira na I. ako konvergencija c niza nije uniformna. Dakle.9.19.n ≤x≤π π 183 y n Funkcije fn su neprekidne na I. neka red red ∞ n=1 n=1 un konvergira k f : I → R na I i neka u′n uniformno konvergira k g : I → R na I. UNIFORMNA KONVERGENCIJA Primjer 6. na slijede´i naˇin: c c fn (x) = n sin nx . Neka za svaki n ∈ N. Integral i limes niza funkcija op´enito ne komutiraju.

∀λ. onda σ zovemo limes niza (sn )n u smislu C´sara1 . n n n a odatle n→∞ |σn − s| < |s1 + . gdje su sn = n→∞ k=1 ak . . .46). b ∈ S. 12. parcijalne sume reda. Definiramo niz (σn )n sa 1 σn = n n k=1 sk . e n→∞ Propozicija 6. L : a = (an )n → s = z c n n=1 an je linearan n=1 funkcional. Ako niz (sn )n konvergira i ako je s = lim sn . L(λa + µb) = λL(a) + µL(b). + sm+1 n − m − 1 = + s+ . + εn s1 + . Funkcija L : S → R koja nizu pridruˇi sumu odgovaraju´eg reda. Neka je (sn )n niz u R i (σn )n niz definiran s (6. pa postoji m ∈ N takav da ∀n ∈ N. Uzmimo nε > m + 1 takav da vrijedi Ernesto Cesaro (Napulj.) talijanski . S je vektorski prostor. Neka je S ⊂ RN c skup nizova (an )n za koje red an konvergira. + sm+1 | m + 1 n−m−1ε + |s| + . (n > nε ) ⇒ |σn − s| < ε. (n > m) ⇒ (|εn | < 3 ). n n n 3 |s1 + . listopad 1906. Sada za n > m + 1 imamo s1 + . tj. n ∈ N. Oznaˇimo εn = sn − s.8. n→∞ Dokaz: Neka je s = lim sn i neka je ε > 0 bilo koji. nε 3 nε 3 Sada ∀n ∈ N.10 Sumiranje redova u smislu C´sara e ∞ Oznaˇimo s RN vektorski prostor svih nizova realnih brojeva. tj. .46) Definicija 6. Neka je s = lim sn . ∞ za ∀λ. b ∈ S je λa + µb ∈ S. . Ako niz (σn )n konvergira i σ = lim σn . REDOVI 6. . µ ∈ R i ∀a. tj. n ∈ N. + sn σn = + = n n εm+2 + . matematiˇar c 1 travanj 1859. + sm+1 | ε (m + 1)|s| ε < i < .184 POGLAVLJE 6. . onda i niz n→∞ (σn )n konvergira i s = lim σn .12. . . . c ε n ∈ N. . . µ ∈ R i ∀a.1. (6. . . + sm+1 sm+2 + .

limn σn = 1 . Red an ne konvergira u obiˇnom smislu. 2 Primjer 6. Geometrijski red konvergira u smislu C´sara ∀x ∈ [−1. n ∈ N. SUMIRANJE REDOVA U SMISLU CESARA Primjer 6. Naime. n ∈ N. Neka je an = (−1) n−1 185 ∞ n=1 .´ 6.29. c e 1 n−1 n ∈ N i σ2n = 2 i σ2n−1 = 2n−1 . 1 i e vrijedi formula ∞ 1 xn = . s2n−1 = 1. tj.10.28. 1−x n=0 . ali konvergira u smislu C´sara. s2n = 0.

REDOVI .186 POGLAVLJE 6.

Iz tog razloga navodimo c osnovne pojmove iz matematiˇke logike na koje ´emo se pozivati. 0 Logiˇki zakoni ili tautologije su izjave sastavljene od slova p. . logiˇki produkt. c c . c (ako. (onda i samo onda) ekvivalencija. . takve da kad slova zamijenimo bilo kakvim c izjavama. ∨. ⇒. . onda) implikacija. Operator negacije je ¬p (ne p). ili. i c logiˇkih simbola ∧. ⇔. od kojih svaka moˇe biti ili istinita ili laˇna. onda i samo onda: p∧q p∨q p⇒q p⇔q (i) konjunkcija . c (ili) disjunkcija . uvijek dobijemo istinitu izjavu. q. r. Ako s 1 oznaˇimo vrijednost istinite izjave. uz upotrebu lijevih i desnih c c zagrada. logiˇki veznici i operator negacije definirani su slijede´om tabelom: c c p 0 0 1 1 q 0 1 0 1 p∧q 0 0 0 1 p∨q 0 1 1 1 p⇒q 1 1 0 1 p⇔q 1 0 0 1 p 0 1 ¬p 1 . q. logiˇka suma. a s 0 vrijednost neistinite c izjave.Dodatak A Algebra izjava A. . ako. z 187 . z Osnovni veznici su i. onda. c c Osnovni objekti matematiˇke logike su izjave koje oznaˇavamo p. istinitim ili laˇnim. ali ne i oboje. r. . . . slaˇu druge izjave. . ¬.1 Izjave i veznici Mnoga razmatranja u teoriji skupova postaju preglednija ako koristimo logiˇke c simbole i logiˇke zakone konstruirane u toj logici. Od izjava se z z pomo´u logiˇkih veznika i operatora negacije. .

uvrˇtavamo sve mogu´e c s c istinosne vrijednosti za ulazna slova.188 DODATAK A. A. ⇒ . (q ∨ p) (p ∨ (q ∨ r)) (q ∧ p) (p ∧ (q ∧ r)) ((p ∧ q) ∨ (p ∧ r)) ((p ∨ q) ∧ (p ∨ r)) (p ∧ p) ⇔ p (p ∨ 0) ⇔ p. p ⇒ p ⇔ ⇔ ⇔ ⇔ ⇔ ⇔ . (p ∧ 0) ⇔ 0 ((p ⇒ q) ∧ (q ⇒ r)) (p ∨ ¬p) ⇔ 1 ¬(p ∨ q) ¬(p ∧ q) (p ⇒ q) (p ⇒ q) ¬(p ⇒ q) 0 ⇒ p. . ALGEBRA IZJAVA Ako za neku izjavu ˇelimo provjeriti da li je tautologija onda. koriste´i z c definicione vrijednosti za logiˇke operatore iz tabele. ˇto znaˇi da je gornja izjava s c tautologija. Ako za objekt x stavimo z ime nekog objekta i ako tako dobivena izjava bude istinita onda kaˇemo da . Taj postupak za izjavu (p ∧ q) ⇒ (p ∨ r) ispisujemo pomo´u tabele: c p q r p ∧ q p ∨ r (p ∧ q) ⇒ (p ∨ r) 0 0 0 0 0 1 0 0 1 0 1 1 0 1 0 0 0 1 . ⇔ ⇔ ⇔ ⇔ ⇔ . (p ∧ 1) ⇔ p (p ⇒ r) p ⇔ ¬¬p ¬p ∧ ¬q ¬p ∨ ¬q (¬q ⇒ ¬p) (¬p ∨ q) (p ∧ ¬q) p⇒1 komutativnost disjunkcije asocijativnost disjunkcije komutativnost konjunkcije asocijativnost konjunkcije prvi zakon distribucije drugi zakon distribucije idempotentnost apsorpcija tranzitivnost implikacije dvostruka negacija de Morganovi zakoni kontrapozicija . 0 1 1 0 1 1 1 0 0 0 1 1 1 0 1 0 1 1 1 1 0 1 1 1 1 1 1 1 1 1 U zadnjem stupcu tabele su samo jedinice. Slijede´e tautologije su osnovni zakoni algebre logiˇkih izjava: c c (p ∨ q) ((p ∨ q) ∨ r)) (p ∧ q) ((p ∧ q) ∧ r)) (p ∧ (q ∨ r)) (p ∨ (q ∧ r)) (p ∨ p) ⇔ p (p ∨ 1) ⇔ 1.2 Izjavne funkcije i kvantifikatori Promatramo izjave s promjenjivom varijablom Φ(x).

1).5) vrijedi ekvivalencija. ¬(∃xΦ(x)) ⇔ ∀x(¬Φ(x)).4) (A. (∀x)p (∃x)p ∀x(p ∨ Φ(x)) ∃x(p ∧ Φ(x)) (p ⇒ ∀xΦ(x)) (∀xΦ(x) ⇒ p) ⇔ ⇔ ⇔ ⇔ ⇔ ⇔ p. Prethodne relacije govore o distributivnosti univerzalnog kvantifikatora na produkt i kvantifikatora egzistencije na sumu. (A. ∃(x ∈ ∅)Φ(x) ⇔ 0.2. (A. .10) (A. p ∧ (∃xΦ(x)).12) (A.3) Nadalje vrijedi: Za a ∈ A imamo: Pravila koja daju vezu izmedu kvantifikatora i logiˇkih operacija su: c ∀x(Φ(x) ∧ Ψ(x)) ⇔ (∀xΦ(x) ∧ ∀xΨ(x)). . U nekim sluˇajevima je varijabla c te funkcije ograniˇena nekim skupom A.4).1) (A. (∀xΦ(x) ∨ ∀xΨ(x)) ⇒ ∀x(Φ(x) ∨ Ψ(x)). ∃x(Φ(x) ⇒ p). Vezu kvantifikatora i operatora negacije daju izjave: ¬(∀xΦ(x)) ⇔ ∃x(¬Φ(x)). Imamo dva kvantifikatora: c c ∀ ∃ univerzalni kvantifikator.7) U sluˇaju kada je izjavna funkcija konstantna u implikacijama (A. c c c Ta se ˇinjenica opisuje pomo´u kvantifikatora. ∀x(p ⇒ Φ(x)). a mogu´e je da nema ograniˇenja.2) (A. Ako je neka funkcija ograniˇena konaˇnim skupom A = {a1 .9) (A. (A.5) Za prethodne dvije implikacije ne vrijedi obrat.11) (A. (A. ∀(x ∈ A)Φ(x) ⇒ Φ(a) . an } onda c c vrijedi: ∀(x ∈ A)Φ(x) ⇔ Φ(a1 ) ∧ Φ(a2 ) ∧ · · · ∧ Φ(an ). Φ(a) ⇒ ∃(x ∈ A)Φ(x). ∃(x ∈ A)Φ(x) ⇔ Φ(a1 ) ∨ Φ(a2 ) ∨ · · · ∨ Φ(an ). ∀(x ∈ ∅)Φ(x) ⇔ 1 . p ∨ (∀xΦ(x)).13) .8) (A. kvantifikator egzistencije.(A. p.A. . ∃x(Φ(x) ∧ Ψ(x)) ⇒ (∃xΦ(x) ∧ ∃xΨ(x)). IZJAVNE FUNKCIJE I KVANTIFIKATORI 189 taj objekt zadovoljava izjavnu funkciju Φ.6) (A. ∃x(Φ(x) ∨ Ψ(x)) ⇔ (∃xΦ(x) ∨ ∃xΨ(x)). . i c (A.

Za s njih vrijede isti zakoni (A. y). ∃x∃yΦ(x. (∃xΦ(x) ∧ ∃xΨ(x)) ⇔ ∃x∃y(Φ(x) ∧ Ψ(y)). y) ∃x. ∃x∀yΦ(x. Ψ(x. (A.14) (A. yΦ(x.(A. y) ∀y∃xΦ(x. gdje je Φ(x.13) moˇe se uzeti izjavna z funkcija koja ne zavisi o x. Φ(x.15) Iz tog razloga umjesto ∀x∀y piˇemo skra´eno ∀x. y.16) (A. y) ⇔ ∀y∀xΦ(x.1: Dijagram implikacija za kvantifikatore . npr. y) izjavna funkcija.(A.7) . y. a u (A. y) ∃xΦ(x. y). y). y) ∀x.17) Za sluˇaj kombinacije kvantifikatora egzistencije i univerzalnog kvantifikac tora imamo dijagram kao na slici (A.190 DODATAK A. y) ⇔ ∃y∃xΦ(x. ALGEBRA IZJAVA Izjavne funkcije mogu imati viˇe argumenata. (A. y). Imamo slijede´a pravila: c ∀x∀yΦ(x. y) Slika A. Vrijedi : (∀xΦ(x) ∨ ∀xΨ(x)) ⇔ ∀x∀y(Φ(x) ∨ Ψ(y)).13). y) ∀xΦ(x.1) .1). y) ∃y∀xΦ(x. yΦ(x. a umjesto ∃x∃y piˇemo s c s ∃x. y) ∀x∃yΦ(x.

z ∀A∀B∃C(∀x((x ∈ C) ⇔ ((x ∈ A) ∨ (x ∈ B)))). (A) Aksiom unije: Za bilo koje skupove A i B postoji skup kojem su elementi svi elementi skupa A i svi elementi skupa B i koji ne sadrˇi druge elemente.Dodatak B Elementarna teorija skupova U ovom dodatku cilj je definirati osnovne operacije sa skupovima i ispitati njihova svojstva. Osnovni ili primitivni pojmovi su skup i element skupa. tj. A = B onda i samo onda ako vrijedi ∀x((x ∈ A) ⇔ (x ∈ B)). strukture u kojoj su definirane samo binarne i unarne operacije sa skupovima.1 Skupovi i operacije sa skupovima U ovoj toˇki uvodimo najjednostavniju aksiomatiku koja nam omogu´ava zac c snivanje Boole-ove algebre skupova. AKSIOMI ELEMENTARNE TEORIJE SKUPOVA (O) Aksiom obuhvatnosti: Ako su A i B skupovi sastavljeni od jednih te istih elemenata onda se oni podudaraju. Uvodimo i jednostavnu aksiomatiku dostatnu za izgradnju tzv. Boole-ove algebre skupova. (B) Aksiom razlike: 191 . tj. B. tj.

Napomena B. Iz definicije razlike slijedi x ∈ A ∩ B ⇔ (x ∈ A) ∧ ¬(x ∈ A − B) ⇔ (x ∈ A) ∧ (¬(x ∈ A) ∨ (x ∈ B)) ⇔ ⇔ ((x ∈ A) ∧ ¬(x ∈ A)) ∨ ((x ∈ A) ∧ (x ∈ B)) ⇔ (x ∈ A) ∧ (x ∈ B). Odatle po aksiomu (O) slijedi C1 = C2 .2. ∀A∀B∃C(∀x((x ∈ C) ⇔ ((x ∈ A) ∧ (x ∈ B)))).1. c z . Napomena B. (C) Aksiom egzistencije (postojanja): Postoji barem jedan skup. (B. Tada vrijedi ∀x ((x ∈ C1 ) ⇔ ((x ∈ A) ∨ (x ∈ B)) ((x ∈ C2 ) ⇔ ((x ∈ A) ∨ (x ∈ B)) ⇒ ((x ∈ C1 ) ⇔ (x ∈ C2 )).1. Kao posljedicu Teorema B. Definicija B. c Dokaz: Pretpostavimo da postoje dva skupa C1 i C2 koji zadovoljavaju uvjete aksioma (A). ELEMENTARNA TEORIJA SKUPOVA Za bilo koje skupove A i B postoji skup kojem su elementi oni i samo oni elementi skupa A koji nisu elementi skupa B. Odatle po aksiomu (O) slijedi D1 = D2 . imamo mogu´nost uvodenja c jedinstvenih oznaka za uniju A ∪ B i za razliku A − B.1) Pomo´u unije i razlike moˇemo definirati dvije nove operacije sa skupovima. Tada vrijedi ∀x ((x ∈ D1 ) ⇔ ((x ∈ A) ∧ (x ∈ B)) ((x ∈ D2 ) ⇔ ((x ∈ A) ∧ (x ∈ B)) ⇒ ((x ∈ D1 ) ⇔ (x ∈ D2 )). Skupovi ˇije postojanje slijedi iz (A) i (B) su jedinstveni.192 DODATAK B. Teorem B.1.1. tj. Presjek skupova A i B je skup A ∩ B = A − (A − B). Analogno pretpostavimo da postoje dva skupa D1 i D2 koji zadovoljavaju uvjete aksioma (B). Dakle x ∈ A ∩ B ⇔ (x ∈ A) ∧ (x ∈ B).

Razlika dva skupa je sadrˇana u skupu kojeg umanjujemo : A − B ⊆ A. (B. a presjek je sadrˇan u svakom z z pojedinom skupu.2.5) imamo drugu ekvivalenciju u (B.3) slijedi iz (B. Po aksiomu (B) postoji barem jedan skup A.2) Definicija B.2) i tranzitivnosti implikacije. Za skupA kaˇemo da je podskup skupa B ako z Tada piˇemo A ⊆ B ili B ⊇ A.6) Dokaz: Ako je A ⊆ B onda vrijedi ∀x((x ∈ A) ⇒ (x ∈ B)).2. B ⊆ A ∪ B.5) slijede iz p ∧ q ⇒ p.2 Inkluzija i prazan skup ∀x((x ∈ A) ⇒ (x ∈ B)).4) slijede iz tautologije p ⇒ p ∨ q. A ⊆ A ∪ B .6). A ⊆ B ⇔ (A ∪ B = B) ⇔ (A ∩ B = A). c Navedimo i dokaˇimo najvaˇnija svojstva inkluzije. A ∩ B ⊆ B.5) Inkluzije (B.4) slijedi prva ekvivalencija u (B. A ∩ B ⊆ A . c odatle zbog (B. s Analogno. INKLUZIJA I PRAZAN SKUP 193 B. Oˇigledno vrijedi (A ⊆ B) ∧ (B ⊆ A) ⇒ A = B.6).1.4) (B. Zbog (B. z z Tranzitivnost inkluzije (A ⊆ B) ∧ (B ⊆ C) ⇒ (A ⊆ C). Zbog (x ∈ A − A) ⇔ (x ∈ A) ∧ ¬(x ∈ A) ⇔ 0 slijedi da taj skup ne sadrˇi niti jedan element. (B. ˇto dokazuje A ∪ B ⊆ B. s Ako je A ⊆ B i A = B. Unija skupova sadrˇi svaki pojedini skup. Tada postoji i skup A − A. skup A zovemo pravim podskupom skupa B. izjava ∀x(x ∈ Z1 ⇔ x ∈ Z2 ) bi bila istinita jer su obje strane .B. Kada bi postojala dva skupa Z1 i Z2 s prethodnim z svojstvom. a inkluzije (B. z Propozicija B. Relaciju inkluzije moˇemo definirati pomo´u jednakosti i z c jedne od operacija ∪ ili ∩. (B. Pomo´u c tautologije (p ⇒ q) ⇒ ((p ∨ q) ⇒ q) slijedi ((x ∈ A) ∨ (x ∈ B)) ⇒ (x ∈ B). (B. koriste´i tautologiju (p ⇒ q) ⇒ (p ⇒ (p ∧ q)) imamo A ⊆ A ∩ B. tj.

ELEMENTARNA TEORIJA SKUPOVA laˇne. . ˇto zajedno s (B. Zakoni distributivnosti: (A∪(B ∩C)) = (A∪B) ∩(A∪C) . . Budu´i je implikacija s laˇnom premisom uvijek istinita to vrijedi ∀x(x ∈ c z ∅ ⇒ x ∈ A) iz ˇega zakljuˇujemo c c ∀A(∅ ⊆ A). A ∩ B = B ∩ A. presjeka i oduzimanja Slijede´e zakonitosti za operacije sa skupovima prvi je istraˇio John Boole c z (1813-1864). tj. ∀x(x ∈ ∅). c A ∩ B = ∅. Zbog jedinstvenosti skupa s z prethodnim svojstvom koristimo oznaku ∅ za taj skup.4) daje A∪∅ = A. Analogno dobijemo A∩∅ = ∅.194 DODATAK B. ( i=1 Bj ) = j=1 i=1 j=1 (Ai ∪ Bj ). (B. Zakon komutativnosti : A ∪ B = B ∪ A . tj. . (A∩(B ∪C)) = (A∩B) ∪(A∩C). n) i Bj (j = 1. Dakle. .9) Dokaz slijedi iz zakona distribucije disjunkcije prema konjunkciji i obratno. .7) Ovi zakoni slijede iz zakona komutativnosti za disjunkciju i konjunkciju u algebri sudova. s Skupovi A i B su disjunktni ako nemaju zajedniˇkih elemenata. .3 Zakoni unije. (A ∩ (B ∩ C)) = ((A ∩ B) ∩ C). B. Zakon asocijativnosti: (A ∪ (B ∪ C)) = ((A ∪ B) ∪ C) . (B.3. Iz x ∈ (A ∪ ∅) ⇔ (x ∈ A) ∨ (x ∈ ∅) ⇒ (x ∈ A) ∨ 0 ⇒ (x ∈ A) zakljuˇujemo c A∪∅ ⊆ A. Napomena B. . m) c imamo n m n m ( i=1 n Ai ) ∩ ( Ai ) ∪ ( Bj ) = j=1 m n m i=1 j=1 (Ai ∩ Bj ). (B. Za konaˇan broj skupova Ai (i = 1. . Odatle po aksiomu (O) slijedi Z1 = Z2 .8) Dokaz slijedi iz zakona asocijativnosti za disjunkciju i konjunkciju u algebri sudova. (x ∈ ∅) ⇔ 0. .

A − (B ∪ C) = (A − B) ∩ (A − C).11) (B. A ∩ A = A. ZAKONI UNIJE.20) .10) (B. Takoder vrijede jednakosti : (A ∪ B) − C = (A − C) ∪ (B − C). Vezu izmedu relacije inkluzije i operacija unije. presjeka i razlike daju jednakosti: (A ⊆ B) ∧ (C (A ⊆ B) ∧ (C (A ⊆ B) ∧ (C (C ⊆ D) ⊆ D) ⊆ D) ⊆ D) ⇒ ⇒ ⇒ ⇒ ((A ∪ C) ⊆ (B ∪ D)). (B. Jednakosti u (B. Nadalje vrijedi ˇto slijedi iz: s A − B = A − (A ∩ B).19) (B. A − (B ∪ C) = (A − B) − C. (B. A − (B ∩ C) = (A − B) ∪ (A − C). Oduzimanje skupova nije obratna operacija uniji ˇto se vidi iz s A ∪ (B − A) = A ∪ B.16) (B.3.15) (B. ((A − D) ⊆ (A − C)). PRESJEKA I ODUZIMANJA Zakoni idempotencije: A ∪ A = A . ˇto slijedi iz s x ∈ A ∩ (B − C) ⇔ (x ∈ A) ∧ x ∈ (B − C) ⇔ (x ∈ A) ∧ (x ∈ B) ∧ (x ∈ C) ⇔ Zakoni de Morgana za oduzimanje glase: ⇔ x ∈ (A ∩ B) ∧ (x ∈ C) ⇔ x ∈ ((A ∩ B) − C).12) x ∈ (A−(A∩B)) ⇔ (x ∈ A)∧(x ∈ A∩B)) ⇔ (x ∈ A)∧((x ∈ A)∨(x ∈ B)) ⇔ ((x ∈ A) ∧ (x ∈ A)) ∨ ((x ∈ A) ∧ (x ∈ B)) ⇔ Zakon distributivnosti mnoˇenja prema oduzimanju oblika z A ∩ (B − C) = (A ∩ B) − C.13) ⇔ (x ∈ A) ∧ (x ∈ B) ⇔ x ∈ (A − B).10) slijede iz zakona idempotencije za sudove. ((A − D) ⊆ (B − C)). ((A ∩ C) ⊆ (B ∩ D)).B.14) (B. 195 (B.17) (B.18) (B.

⊆. 1. c Napominjemo da su formule koje se dobivaju u Booleovoj algebri podskupova ekvivalentne odgovaraju´im izjavama algebre sudova.23) (B.4 Univerzalni skup i komplement Skup U − A = AC = −A zovemo komplement skupa A (u odnosu na skup U). ⇔. Vrijede slijede´e ekvivalencije: c A ⊆ B ⇔ (A ∩ −B = ∅). A ∪ −A = U.22) (B. Neka su A i B skupovi. Za neki skup A moˇemo promatrati sve objekte koji nisu ˇlanovi tog skupa. ako je A ∩ −B = ∅ onda A = A ∩ U = A ∩ (B ∪ −B) = (A ∩ B) ∪ (A ∩ −B) = A ∩ B ⊆ B. Obratno. Takav c c skup zovemo univerzalni skup i oznaˇavamo s U. Iz aksioma (B) je oˇigledno c A − B = A ∩ (U − B) = A ∩ −B = −(−A ∪ B) Propozicija B. U zamijeniti simbolima ∧. Za skupove u idu´im rezultatima ove toˇke pretpostavljamo da su podc c skupovi univerzalnog skupa U. U tom sluˇaju oˇigledno c c c vrijedi: ∀A A ⊆ U . Relacija (B. ∪. a simbole ∩.24) su de Morganovi zakoni za komplement. A ∩ U = A . A ⊆ B ⇔ −B ⊆ −A A ⊆ B ⇒ A ∩ −B ⊆ B ∩ −B = ∅ ⇒ A ∩ −B = ∅.25) koristimo monotonost inkluzije na presjek . − (A ∪ B) = −A ∩ −B.26) Dokaz: Za dokaz relacije (B. −. samo c je potrebno shvatiti skupove kao izjave. z c {x|x ∈ A}.2. a (B.24) Jednakost (B. −(A ∩ B) = −A ∪ −B . ¬. suviˇe je opseˇan. Naime. Takav objekt op´enito nije skup. U konkretc s z nim situacijama prouˇavamo samo one skupove koji su podskupovi nekog c konkretnog skupa ˇiji ˇlanovi su objekati koji nas interesiraju (atomi). A ∪ U = U. (B.26) slijedi iz logiˇkog zakona o kontrapoziciji. −(−A) = A. (B. ∨. 0. ELEMENTARNA TEORIJA SKUPOVA B. Neka su A i B skupovi.21) (B. Vrijede slijede´e osnovne jednakosti.3. ⇒. tj. =. c Propozicija B.23) je pravilo dvostrukog komplementa.25) (B. ∅.196 DODATAK B. Tada je A ∩ −A = ∅ .

36) Andrej Nikolaeviˇ Kolmogorov (Tambov. Propozicija B. Da bi vrijedilo (a. KARTEZIJEV PRODUKT 197 B.28) (ii) {a} = {c. 1 (B. travanj 1903.32) (B. (C × A) ∪ (C × B).) ruski matematiˇar c . b) = (c. U sluˇaju (i) oˇito vrijedi (a = c) ∧ (b = d). U sluˇaju (i) imamo a = c = d i c c c a = b = c. y)|(x ∈ X) ∧ (y ∈ Y )}.35) (B. Za bilo koje skupove X i Y oznaˇimo c Taj skup zovemo Dekartov ili Kartezijev produkt skupova X i Y . X × Y = {(x. d}. Neka su A. d). Dekartov produkt je monoton na ⊆. Teorem B. B. za C = ∅ vrijedi A ⊆ B ⇔ (A × C) ⊆ (B × C) ⇔ (C × A) ⊆ (C × B). (B. (B.27) Definicija B. B i C skupovi. Tada po (B. b) = (c.2.2. b} = {c}.29) (B.31) (B. d) nuˇno je i dovoljno da bude z istinita izjava (a = c) ∧ (b = d). Jasno je da za svaki skup X vrijedi X × ∅ = ∅ i ∅ × X = ∅. Navodimo neka jednostavna svojstva Dekartovog produkta. neka su A. b} = {c. b) = {{a}. b}} (B.5 Kartezijev produkt (a. Vrijedi (A ∪ B) × C C × (A ∪ B) (A ∩ B) × C C × (A ∩ B) (A − B) × C C × (A − B) = = = = = = (A × C) ∪ (B × C).30) (B. tj. C i D skupovi.4. b) = (b. (C × A) ∩ (C × B). Tada je C × D − A × B = ((C − A) × D) ∪ (C × (D − B)). {a.5. 25. Dokaz: Neka je (a. – Moskva. (A × C) ∩ (B × C). (A × C) − (B × C).27) i aksiomu (O) imamo dva mogu´a sluˇaja: c c (i) {a} = {c} i {a. 20. Definicija B. d} i {a. (Kolmogorov1 ) Za bilo koja dva a i b definiramo skup koji nazivamo uredeni par elemenata a i b. listopad c 1987. a) ⇔ a = b.34) Nadalje.3.33) (B. Jednostavna posljedica teorema B.4. je (a.B. (C × A) − (C × B).

. (B.35). Jednakosti (B. Podskup R kartezijevog produkta X ×Y nazivamo relacija.198 DODATAK B. Poˇto usporedujemo elemente istog skupa c s A jasno je da za relaciju ekvivalencije R vrijedi R ⊆ A × A.34) dokazuju se analogno. Prazan skup ∅ je relacija.30). b >∈ R ili aRb. (B. y) ∈ (C × (D − B))) ⇔ (x.29) imamo (x. y) ∈ ((C − A) × D) ∪ (C × (D − B)).31). Na taj naˇin se skup raspada na podskupove elemenata koji su c identiˇni u pogledu tog svojstva.32). y) ∈ (A∪B)×C ⇔ (x ∈ A∪B)∧y ∈ C ⇔ ((x ∈ A)∨(x ∈ B))∧(y ∈ C) ⇔ ((x ∈ A)) ∧ (y ∈ C)) ∨ ((x ∈ B) ∧ (y ∈ C)) ⇔ ((x. Skup D(R) ⊆ X zovemo domena relacije. z (x. y) ∈ C × D − A × B ⇔ ((x. (B. ELEMENTARNA TEORIJA SKUPOVA Dokaz: Za (B. Dokaˇimo (B. y) ∈ (A × C) ∪ (B × C). y) ∈ (B × C)) ⇔ (x. Da su dva elementa a ∈ X i b ∈ Y u relaciji R piˇemo s < a. B. y) ∈ A × B) ⇔ ((x ∈ C) ∧ (y ∈ D)) ∧ ((x ∈ A) ∨ (y ∈ B)) ⇔ ((x ∈ C) ∧ (y ∈ D) ∧ (x ∈ A)) ∨ ((x ∈ C) ∧ (y ∈ D) ∧ (y ∈ B)) ⇔ (x ∈ (C − A) ∧ (y ∈ D)) ∨ ((x ∈ C) ∧ (y ∈ (D − B))) ⇔ ((x. Ona se javlja kod z nastojanja da elemente skupa identificiramo na osnovi nekog njima zajedniˇkog c svojstva. y) ∈ ((C − A) × D)) ∨ ((x. s Ponekad se ˇinjenica da < x. y) ∈ C × D) ∧ ((x. c Medu najvaˇnijim relacijama je relacija ekvivalencije.33) i (B.6 Relacije i funkcije Definicija B. Posljednja tvrdnja slijedi iz A ⊂ B ⇔ A−B = ∅ ⇔ ∅ = (A−B)×C = A×C −B ×C ⇔ A×C ⊆ B ×C. y >∈ R piˇe x Ry. Kodomena relacije je K(R) = Y . y) ∈ (A × C)) ∨ ((x.5.

y >∈ F ili xF y piˇemo y = F (x). Takoder. y. y. (ii) R je simetriˇna: c ∀x. s Uredaj R je linearan ili jednostavan ako vrijedi ∀x. c Relacija s gornjim svojstvima joˇ se naziva parcijalni uredaj .8. z >∈ R). Zbog jedinstvenosti. y >∈ F ) ∧ (< x.B. Standardna oznaka za relaciju uredaja je ≤ ili .7. y(x = y ⇒ (xRy ∨ yRx)). z >∈ R)) ⇒ (< x. (iii) R je tranzitivna: ∀x. x >∈ R). z((xRy) ∧ (yRz) ⇒ (xRz)) tranzitivnost . Relacija R se naziva relacijom poretka ili uredaja ako vrijedi (1) ∀x(xRx) refleksivnost. pod tim pojmom podrazumjevamo jednoznaˇno pridruˇivanje elec z menata jednog skupa elementima drugog skupa. y >∈ R) ∧ (< y. x >∈ R)). z(((< x. y((xRy) ∧ (yRx) ⇒ (x = y)) antisimetriˇnost . Relacija F je funkcija ako vrijedi ∀x. (3) ∀x. y >∈ R) ⇒ (< y.6. s . c Pojam funkcije svakako je jedan od najvaˇnijih pojmova u matematici. medu najvaˇnije relacije ubrajamo relacije uredaja ili poretka. Relacija R ⊆ A × A je relacija ekvivalencije ako vrijedi: (i) R je refleksivna na A: ∀x(< x. RELACIJE I FUNKCIJE 199 Definicija B. y. umjesto oznake < x. y((< x. z Intuitivno. Ako relacija nije antisimetriˇna onda se zove poluuredaj. (2) ∀x. Funkcija je specijalni sluˇaj c medu relacijama. z >∈ F )) ⇒ (y = z)). z((< x.6. Definicija B. z Definicija B.

186 s – kodomena. 184 c asocijativnost – disjunkcije. 14 – linearna. 184 c – presjeka na uniju. 11 200 . 85 c D de Morganovi zakoni – logiˇki. 183 Eulerova formula. 22 – injekcija. 7. 56 – gama. 184 – presjeka. 113 – nultoˇke. 12 – arcus. 2 – potpunosti. 50 – – na C. 35. 9 – korijen. 86 – diferencijabilna. 190 – unije. 191 derivacija. 9. 27 – area. 184 – konjunkcije. 185 – logiˇka. 87. 150 – graf. 32 antisimetriˇnost c aproksimacija. 36 ekvivalencija. 195 – apsolutna vrijednost. 9 – hiperbolne. 190 B binarna operacija – zbrajanje. 20. 17 – izjavna. 20 – kvadratna. 23 – bijekcija. 17 – inverzna. 18 – derivabilna. 7. 190 – unije na presjek. 4 brojevni pravac. 57 F funkcija. 32 – Peanovi. 9 – eksponencijalna. 7 – racionalni. 86 disjunkcija. 85 – prosjeˇna. 183 distributivnost – kvantifikatora.Indeks A aksiom – Arhimedov. 4 – decimalni. 116 c – povrˇine. 185 – – viˇe argumenata. 184 c – za skupove. 7 brzina. 86 – domena. 120 s apsorpcija – logiˇka. 3 brojevi – cijeli. 85 – funkcije. 190 E ekvipotentni skupovi.

177 koordinatni sustav. 13 grupa – komutativna. 16 – rastu´a. 132 – racionalna. 15 – prekidna. 42 funkcija. 16 komutativnost – disjunkcije. 129 – op´a potencija. 43 c greˇka s – apsolutna. 52 s graniˇnu vrijednost. 184 konvergencija – niza. 31 maksimum. 128 – neprekidna. 193 Kartezijeva ravnina. 24 G gomiliˇte niza. 8 kompozicija funkcija. 42 – – uniformna. 153 – – apsolutna. 184 konjunkcija. 53 funkcije. 21 – monotona. 43 u R. 10 c – razlomljena linearna. 65 u R. 42 M majoranta. 9 – surjekcija. 185 – univerzalni. 183 kontrapozicija. 2 c metoda tangenti. 191 implikacija. 86 L limes – – limes – – – limes – – – – 201 inferior. 50 u C. 183 infimum. 159 – – uniformna. 176 – reda. 34 . 62 jednostrani. 53 superior. 184 c – skupovna. 184 – konjunkcije. 69 – primitivna. 10 – – po dijelovima. 8 kvantifikator – egzistencije. 135 – nepravi. 117 minimum. 113 c – polinomom. 4 I idempotentnost – logiˇka. 68 – – uniformno. 15 – restrikcija. 22 c – padaju´a. 121 – neodredeni. 18 – trigonometrijske. 57 u R. 61 Cauchyjeva definicija. 13 – relativna. 122 interpolacija – ˇvorovi. 32 matematiˇka indukcija. 113 K Kartezijev produkt. 146 – Riemannov. 10 c – polinom. 121 – gornji. 185 kvocijent diferencija.INDEKS – logaritamska. 8. 64 niza. 34 integral – donji.

154 – konvergentan. 183 P podniz. 165 – produkt redova. 189 – prebrojiv. 50 – konvergentan. 192 – neprebrojiv. 68 – jednostrana. 121 – integralna. 31 poluuredaj. 195 relacija. 55 – realnih brojeva. 162 – – Leibnitzov. 194 – poretka. 41 – Cauchyjev. 86 skup – gust. 54 – funkcija. 160 – – integralni. 81 niz. 194 – domena. 102 polje. 42 – rastu´i. 42 – padaju´i. 174 refleksivnost. 188 – univerzalni. 151 – potencija. 174 – funkcija.202 mjera. 151 – binomni. 15 – interpolacijski. 41 c – podniz. 180 e supremum. 37 – presjek. 152 – harmonijski. 169 – trigonometrijski. 192 – zatvoren. 159 – parcijalna suma. 42 polinom. 165 – – radijus konvergencije. 54 – fundamentalan. 153 – – parcijalna. 83 – podskup. 170 – Fourierov. 32 T . 121 – reda. 113 – Taylorov. 5 – kompleksnih brojeva. 2 suma – Darbouxova. 195 S sekanta. 195 – kodomena. 187 operator negacije. 113 – Lagrangeov. 148 neprekidnost funkcije. 29 – uredeno. 164 – Taylorov. 83 sljedbenik. 41 c O obuhvatnost. 194 – ekvivalencije. 33 – gust u sebi. 119 N nepravi integral – kriterij konvergencije. 151 – – u smislu C´sara. 160 – – D’Alambertov. 6 – komplement. 39 – otvoren. 165 – geometrijski. 24 red. 195 R radijan. 153 – kriterij konvergencije INDEKS – – Cauchyjev. 195 – uredaja.

86 tautologija. 184 U uredaj. 195 – linearan. 86 – koeficijent smjera. 3 – jednostavan. 195 uredeni par. 195 – parcijalni. 193 203 . 195 – implikacije. 183 tranzitivnost. 5.INDEKS tangenta. 5.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful