MATEMATI

ˇ
CKA ANALIZA
I & II
Boris Guljaˇs
predavanja
Zagreb, 1.9.2009.
ii
Posljednji ispravak: ponedjeljak, 15. oˇzujak, 2010.
Uvod
Matematiˇcka analiza I. & II. su standardni jednosemestralni kolegiji koji se
predaju na prvoj godini studija matematike na PMF-Matematiˇckom odjelu
Sveuˇciliˇsta u Zagrebu. Gradivo tih kolegija izlaˇze se sa satnicom od tri sata
predavanja i tri ili ˇcetiri sata vjeˇzbi tjedno u prvom i drugom semestru studija.
Program kolegija obuhva´ca osnovna znanja o funkcijama realne varijable, od
definicija osnovnih elementarnih funkcija, preko pojma limesa niza i funkcije,
neprekidnosti funkcije, do diferencijalnog i integralnog raˇcuna.
Izlaganje gradiva podijeljeno je na ˇsest poglavlja, od kojih se prva tri
poglavlja izlaˇzu u prvom semestru, a posljednja tri u drugom semestru studija.
Ukljuˇcena su i dva dodatka koja omogu´cuju snalaˇzenje u jeziku matematiˇcke
logike i jeziku skupova koji se koriste u izlaganju.
U prvom poglavlju obraduju se osnovni pojmovi o skupovima i funkci-
jama, na naˇcin da se paˇznja posve´cuje konkretnim skupovima prirodnih,
cijelih, racionalnih i realnih brojeva. Prvo se intuitivno i heuristiˇcki opisuju
svojstva tih skupova, da bi u nastavku dali aksiomatiku skupa realnih bro-
jeva. Pojam funkcije se uvodi kroz ponavljanje poznatih pojmova iz sred-
nje ˇskole, a zatim se kroz uvodenje operacije kompozicije i pojma inverzne
funkcije, formalno definiraju arcus i area funkcije. Kod definiranja pojmova
infimuma i supremuma skupa, upoznajemo studente s strogim matematiˇckim
naˇcinom formuliranja tih pojmova pomo´cu logiˇckih veznika i kvantifikatora.
Takoder se upoznaju s naˇcinom kako razlikovati veliˇcinu beskonaˇcnih skupova
kroz pojam prebrojivog i neprebrojivog skupa.
Drugo poglavlje je posve´ceno nizovima realnih brojeva i njihovoj kon-
vergenciji. Naroˇcito se inzistira na pojmu konvergencije niza, jer to je prvi
ozbiljni susret s pojmom koji zahtijeva shva´canje beskonaˇcnog matematiˇckog
procesa. Posebno se inzistira na razumijevanju Cauchyjeve definicije limesa
niza. Na kraju se uvodi skup kompleksnih brojeva i konvergencija nizova u
njemu, te odnos s konvergencijom komponentnih realnih nizova.
U tre´cem poglavlju obraduje se limes funkcije i neprekidnost funkcije, s
tim da se ti pojmovi uvode pomo´cu nizova, ali se dokazuju i koriste Cau-
chyjeve varijante tih pojmova. Pokazuje se veza neprekidnosti i monotonosti
iii
iv
funkcije, te se dokazuje neprekidnost svih elementarnih funkcija.
Drugi semestar poˇcinje s ˇcetvrtim poglavljem o diferencijalnom raˇcunu i
teorijski i praktiˇcki relevantnim pojmovima u vezi s derivacijom. Posebno,
dokazuju se teoremi srednje vrijednosti i primjenjuju na probleme istraˇzivanja
toka funkcije. Takoder pokazujemo neke primjene u numeriˇckoj matematici.
Pojam integrabilnosti u Riemannovom smislu uvodi se u petom poglavlju.
Tu dokazujemo integrabilnost elementarnih funkcija pomo´cu njihove neprekid-
nosti ili monotonosti po dijelovima. Takoder se definira primitivna funkcija
i daju se osnovne tehnike integralnog raˇcuna. Obraduju se primjene na
nalaˇzenje povrˇsina likova i volumena tijela, kao i zakrivljenost ravninskih
krivulja.
Posljednje ˇsesto poglavlje je posve´ceno redovima brojeva i redovima funkcija.
Prouˇcava se apsolutna konvergencija redova i dokazuju se dovoljni uvjeti za
konvergenciju redova. Od redova funkcija poseban naglasak je na redovima
potencija. Specijalno se promatraju Taylorovi redovi osnovnih funkcija. Takoder
se ukratko obraduju i osnovne ˇcinjenice o Fourierovim redovima periodiˇckih
funkcija.
Dodaci A i B su uvrˇsteni zato da studentima budu na raspolaganju os-
novna znanja iz matematiˇcke logike i elementarne teorije skupova potrebna
za svladavanje ovog kolegija.
OBAVEZNA LITERATURA:
1. S. Kurepa, Matematiˇcka analiza 1: Diferenciranje i integriranje, Tehniˇcka
knjiga, Zagreb, 1984.
2. S. Kurepa, Matematiˇcka analiza 2: Funkcije jedne varijable, Tehniˇcka
knjiga, Zagreb, 1984.
DOPUNSKA LITERATURA:
1. M. H. Protter, C. B. Morrey, A First Course in Real Analysis, Springer
Verlag, 1991.
Boris Guljaˇs
Sadrˇzaj
Uvod iii
1 Skupovi i funkcije 1
1.1 Skupovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1
1.1.1 Skupovi N, Z, Q . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2
1.1.2 Prikaz skupova Q i R na pravcu . . . . . . . . . . . . . 6
1.1.3 Decimalni brojevi, aproksimacija . . . . . . . . . . . . 7
1.1.4 Kartezijeva ravnina, koordinatni sustav . . . . . . . . . 8
1.2 Funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
1.2.1 Klasifikacija realnih funkcija pomo´cu grafa . . . . . . . 10
1.2.2 Linearne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
1.2.3 Apsolutna vrijednost i udaljenost . . . . . . . . . . . . 12
1.2.4 Kvadratna funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
1.2.5 Razlomljene linearne funkcije . . . . . . . . . . . . . . 15
1.2.6 Polinomi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
1.2.7 Racionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
1.2.8 Kompozicija funkcija, inverzna funkcija . . . . . . . . . 16
1.2.9 Korijeni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
1.2.10 Eksponencijalna funkcija na Q, logaritamska funkcija,
op´ca potencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
1.2.11 Hiperbolne i area funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . 22
1.2.12 Trigonometrijske i arkus funkcije . . . . . . . . . . . . 24
1.3 Aksiomi polja R, supremum i infimum, potpunost . . . . . . . 28
1.3.1 Aksiomi polja R . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
1.3.2 Supremum i infimum skupa, potpunost . . . . . . . . . 31
1.3.3 Eksponencijalna funkcija na R (I.) . . . . . . . . . . . 35
1.4 Ekvipotentni skupovi, prebrojivost . . . . . . . . . . . . . . . 36
2 Nizovi 41
2.1 Niz i podniz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
2.2 Limes niza u R . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
v
vi SADR
ˇ
ZAJ
2.3 Operacije s konvergentnim nizovima . . . . . . . . . . . . . . . 45
2.3.1 Primjeri konvergentnih nizova . . . . . . . . . . . . . . 47
2.3.2 Eksponencijalne funkcije na R (II.) . . . . . . . . . . . 50
2.4 Limes superior i limes inferior . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
2.5 Cauchyjev niz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54
2.6 Polje C, nizovi u C . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
2.6.1 Polje kompleksnih brojeva C . . . . . . . . . . . . . . . 55
2.6.2 Eksponencijalna funkcija na C . . . . . . . . . . . . . . 56
2.6.3 Nizovi u C, limes niza u C . . . . . . . . . . . . . . . . 57
3 Limes i neprekidnost funkcije 61
3.1 Limes funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
3.1.1 Limes u R . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65
3.1.2 Jednostrani limes u R . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
3.2 Neprekidnost funkcije u toˇcki . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68
3.2.1 Neprekidnost i operacije s funkcijama . . . . . . . . . . 72
3.2.2 Neprekidnost eksponencijalne funkcije na R . . . . . . 73
3.2.3 Neprekidnost trigonometrijskih funkcija . . . . . . . . . 74
3.2.4 Neprekidnost funkcije na segmentu . . . . . . . . . . . 75
3.3 Neprekidnost i monotonost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
3.3.1 Neprekidnost korijena, logaritamske, area i arcus funkcija 79
3.4 Jednostrana neprekidnost funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . 82
3.5 Otvoreni skupovi u R . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
4 Derivacija 87
4.1 Motivacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87
4.2 Diferencijabilnost i operacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92
4.3 Derivacije elementarnih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . 95
4.3.1 Potencije i korijeni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95
4.3.2 Trigonometrijske i arcus funkcije . . . . . . . . . . . . 95
4.3.3 Eksponencijalna funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . 96
4.3.4 Hiperbolne i area funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . 97
4.4 Teoremi srednje vrijednosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98
4.5 Monotonost i derivacija funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
4.6 Taylorov teorem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104
4.6.1 Odredivanje ekstrema pomo´cu derivacija viˇseg reda . . 105
4.6.2 Konveksne funkcije, infleksija . . . . . . . . . . . . . . 107
4.6.3 Okomite i kose asimptote na graf funkcije . . . . . . . 112
4.6.4 Cauchyjev teorem srednje vrijednosti i
L’Hospitalovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113
4.7 Svojstva konveksnih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
SADR
ˇ
ZAJ vii
4.8 Neke primjene derivacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116
4.8.1 Lagrangeov interpolacijski polinom . . . . . . . . . . . 116
4.8.2 Newtonova metoda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119
5 Riemannov integral 123
5.1 Problem povrˇsine i rada sile . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123
5.2 Integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124
5.3 Osnovna svojstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129
5.4 Integrabilnost monotonih i neprekidnih funkcija . . . . . . . . 132
5.5 Primitivna funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136
5.6 Metode integriranja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138
5.6.1 Direktna integracija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138
5.6.2 Integracija racionalnih funkcija . . . . . . . . . . . . . 144
5.7 Primjene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146
5.7.1 Volumen rotacionog tijela . . . . . . . . . . . . . . . . 146
5.7.2 Duljina ravninske krivulje . . . . . . . . . . . . . . . . 146
5.7.3 Povrˇsina rotacione plohe . . . . . . . . . . . . . . . . . 147
5.7.4 Zakrivljenost ravninske krivulje . . . . . . . . . . . . . 148
5.8 Nepravi integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149
5.8.1 Kriterij konvergencije nepravog integrala . . . . . . . . 152
6 Redovi 155
6.1 Definicija reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155
6.2 Definicija konvergencije reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157
6.3 Usporedivanje redova, apsolutna konvergencija . . . . . . . . . 160
6.4 Uvjeti za konvergenciju reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163
6.5 Produkt redova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 168
6.6 Redovi potencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 169
6.7 Taylorovi redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 173
6.8 Fourierovi redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 177
6.9 Uniformna konvergencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 180
6.10 Sumiranje redova u smislu C´esara . . . . . . . . . . . . . . . . 184
A Algebra izjava 187
A.1 Izjave i veznici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187
A.2 Izjavne funkcije i kvantifikatori . . . . . . . . . . . . . . . . . 188
B Elementarna teorija skupova 191
B.1 Skupovi i operacije sa skupovima . . . . . . . . . . . . . . . . 191
B.2 Inkluzija i prazan skup . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 193
B.3 Zakoni unije, presjeka i oduzimanja . . . . . . . . . . . . . . . 194
viii SADR
ˇ
ZAJ
B.4 Univerzalni skup i komplement . . . . . . . . . . . . . . . . . 196
B.5 Kartezijev produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197
B.6 Relacije i funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 198
Index 200
Poglavlje 1
Skupovi i funkcije
1.1 Skupovi
Pojmovi skup i element ili ˇclan skupa predstavljaju osnovne ili primitivne
pojmove koji se ne definiraju. Intuitivno, pojam skupa predstavlja cjelinu
koju ˇcine elementi ili ˇclanovi tog skupa. Za pisanje ˇcinjenice da je a element
skupa A koristimo oznaku a ∈ A, a da a nije element skupa A koristimo
oznaku a ∈ A.
Na primjer, postoji skup ˇciji ˇclanovi su svi primitivni brojevi manji od
10. To je skup od ˇcetiri elementa: 2, 3, 5 i 7. Taj skup moˇzemo oznaˇciti
nabrajaju´ci ˇclanove unutar vitiˇcastih zagrada: ¦2, 3, 5, 7¦. Nazovimo ga s A.
Neka je B skup svih rjeˇsenja polinomijalne jednadˇzbe x
4
− 17x
3
+ 101x
2

247x + 210 = 0. Moˇzemo provjeriti da skup B ima toˇcno ista ˇcetiri ˇclana 2,
3, 5 i 7. Iz tog razloga skupovi A i B su identiˇcni, tj. A = B.
Skup koji nema niti jednog ˇclana zovemo prazan skup i oznaˇcavamo s ∅.
Kaˇzemo da je skup A podskup skupa B i piˇsemo A ⊆ B, ako je svaki
element t ∈ A ujedno i element skupa B, tj. ∀t, (t ∈ A) ⇒(t ∈ B). Posljed-
nja izjava je napisana pomo´cu logiˇckih znakova i glasi: ”za svaki t, t element
od A povlaˇci (slijedi) t element od B”. Znak ∀ (za svaki) je logiˇcki kvan-
tifikator (univerzalni kvantifikator), i on opisuje opseg izjave koja iza njega
slijedi. Znak ⇒ je logiˇcki veznik koji zovemo implikacija. On povezuje dvije
izjave i ˇcitamo ga ”slijedi, povlaˇci, ako - onda”. Drug logiˇcki kvantifikator
je ∃, kvantifikator egzistencije ili postojanja. Npr. izjava ∃a(a ∈ A), ”pos-
toji element a koji je u skupu A”, kazuje da skup A ima barem jedan ˇclan,
tj. A = ∅. Pored navedenih kvantifikatora koristimo joˇs slijede´ce veznike
ili logiˇcke operacije: ∧, & (konjunkcija) koji odgovara jeziˇcnom vezniku ”i”,
∨ (disjunkcija)je veznik ”ili”, a ⇔ (ekvivalencija) ˇcitamo ”ako i samo ako”,
”onda i samo onda” i sliˇcno. Navedeni veznici odgovaraju pojedinim operaci-
1
2 POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE
jama sa skupovima. Operacija presjek skupova A i B u oznaci A∩B odgovara
vezniku ”i”, a njen rezultat je skup koji sadrˇzi one i samo one ˇclanove koji
su ˇclanovi skupa A i skupa B, tj. ∀t (t ∈ A ∩ B) ⇔ ((t ∈ A) ∧ (t ∈ B)).
Operacija unija skupova A i B u oznaci A∪B odgovara vezniku ”ili”, a njen
rezultat je skup koji sadrˇzi one i samo one ˇclanove koji su ˇclanovi skupa A ili
skupa B, tj. ∀t (t ∈ A ∪ B) ⇔ ((t ∈ A) ∨ (t ∈ B)). Ako veznik ⇔ povezuje
dvije izjave, onda su one jednako vrijedne, obje su istinite ili su obje laˇzne.
Osnovna znanja o logiˇckim izjavama i skupovima potrebna u daljnjim
razmatranjima obradena su u Dodatku A (str. 187.) i B (str. 191.). Sada
´cemo se posvetiti konkretnim skupovima kojima ´cemo se baviti u ovom kursu.
1.1.1 Skupovi N, Z, Q
U naˇsim razmatranjima posebno vaˇznu ulogu igraju skupovi koji nemaju
samo konaˇcno mnogo ˇclanova. Takav je skup prirodnih brojeva ko-
jeg oznaˇcavamo s N, a njegovi ˇclanovi su prirodni brojevi 1, 2, 3, . . ., tj.
N = ¦1, 2, 3, . . .¦. Na skupu N moˇzemo usporedivati brojeve, tj. za svaka dva
razliˇcita prirodna broja znamo koji je manji a koji je ve´ci, tj. koji je prije
kojega u prirodnom poretku. Zapravo, za svaki prirodni broj znamo koji
broj dolazi nakon njega, tj. tko mu je sljedbenik. Ako krenemo od prvog
prirodnog broja, kojeg oznaˇcavamo s 1, i od svakog broja predemo na nje-
govog sljedbenika, pro´ci ´cemo svim prirodnim brojevima. Sada smo upravo
opisali svojstva koja ˇcine Peanove
1
aksiome skupa N:
1. Postoji prvi element u skupu N i oznaˇcavamo ga s 1, tj. 1 ∈ N. To je
jedini element koji nije sljedbenik nekog prirodnog broja.
2. Svaki prirodni broj ima sljedbenika, tj. ∀n ∈ N, ∃s(n) ∈ N.
3. Vrijedi aksiom matematiˇcke indukcije:
Neka je S ⊆ N takav da vrijedi:
1) 1 ∈ S,
2) ∀n ∈ N, (n ∈ S) ⇒(s(n) ∈ S).
Tada je S = N.
Svaki skup za kojeg vrijede Peanovi aksiomi poistovje´cujemo sa skupom
prirodnih brojeva. Naravno, postoje razliˇcite realizacije skupa N. Naprimjer,
1
Giuseppe Peano (Cuneo [Piemonte], 27. kolovoz 1858. – Turin, 20. travanj 1932.)
talijanski matematiˇcar
1.1. SKUPOVI 3
jednu moˇzemo sagraditi od praznog skupa: N = ¦∅, ¦∅¦, ¦¦∅¦¦, ¦¦¦∅¦¦¦, . . .¦,
gdje je sljedbenik definiran sa s(a) = ¦a¦, ∀a ∈ N.
Pomo´cu funkcije sljedbenik moˇzemo na N definirati binarnu operaciju
zbrajanja. Za n ∈ N stavimo s(n) = n + 1. Sada stavimo
∀ n, m ∈ N, n + m = s(s(s(. . . s
. .. .
m
(n) . . .))) = s
[m]
(n).
Lako se provjeri da je ta operacija asocijativna (∀ n, m, k ∈ N), n+(m+k) =
(n + m) + k, i komutativna (∀ n, m ∈ N), n + m = m + n. Osim operacije
zbrajanja, na N moˇzemo definirati relaciju strogog uredaja < tako da kaˇzemo
∀n ∈ N, n < s(n), tj. imamo 1 < 2 < 3 < < n < n + 1 < .
Takoder, odmah imamo i uredaj ≤ ako stavimo
(n ≤ m)
def
⇔ ((n < m) ∨ (n = m)).
Taj uredaj je linearan ili jednostavan, tj. za svaka dva razliˇcita prirodna
broja jedan je manji od drugoga, tj. oni su usporedivi.
Kaˇzemo da je uredaj na skupu N dobar uredaj jer ima svojstvo da svaki
neprazan podskup skupa N ima prvi (najmanji) element.
Dakle, na N imamo zadanu algebarsku strukturu i uredaj. Pitanje je
sada koliko nam je ta struktura korisna i dostatna. Ve´c u prvim godinama
ˇskolovanja iz matematike uˇci se kako razne probleme matematiˇcki formuli-
rati i potom rjeˇsavati. Ve´c najjednostavniji problemi vode na rjeˇsavanje
jednadˇzbe oblika a +x = b, gdje su a, b ∈ N. Moˇzemo li tu jednadˇzbu rijeˇsiti
u skupu N za svaki izbor brojeva a, b ∈ N? Naravno, odgovor je negativan
ve´c za izbor a = b = 1. Naime, u skupu N ne postoji broj x sa svojstvom da
je x + 1 = 1. To slijedi iz 1. Peanovog aksioma. Kada bi takav broj posto-
jao, onda je iz definicije zbrajanja jasno da bi vrijedilo ∀n ∈ N, x + n = n.
ˇ
Sto moˇzemo sada uˇciniti? Uobiˇcajen postupak kod rjeˇsavanja sliˇcnih alge-
barskih problema je da proˇsirimo (ako je mogu´ce) skup tako da u tom ve´cem
skupu naˇsa jednadˇzba ima rjeˇsenje. Dodajmo, dakle, skupu N element koji
oznaˇcavamo s 0 i stavimo ga ispred jedinice jer vrijedi 0+1 = 1, tj. 1 = s(0).
To je tzv. neutralni element za zbrajanje ili nula, jer pri zbrajanju s 0 svi el-
ementi ostaju nepromijenjeni. Odmah je jasno da niti u skupu ¦0¦∪N nismo
u mogu´cnosti rijeˇsiti naˇsu jednadˇzbu za bilo koji izbor brojeva a, b ∈ ¦0¦∪N.
Naime, za bilo koji n ∈ N jednadˇzba n+x = 0 nema rjeˇsenje u ¦0¦∪N.Takav
x zovemo suprotnim element od n i oznaˇcavamo s −n. Dobro, dodajmo sada
skupu suprotne elemente za sve n ∈ N i poredajmo ih u obratnom poretku
od njihovih originala, tj. (n, m ∈ N) ((n < m) ⇒ (−m < −n)). Tako smo
4 POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE
doˇsli do skupa
Z = ¦. . . , −n, . . . , −2, −1, 0, 1, 2, . . . , n, . . .¦ = −N ∪ ¦0¦ ∪ N
kojeg nazivamo skupom cijelih brojeva. Na ˇcitav skup Z moˇzemo takoder
proˇsiriti i operaciju zbrajanja. Za −m, −n ∈ −N stavimo −n + −m =
−(n + m). Za −m ∈ −N, n ∈ N promatramo dva sluˇcaja. Ako je (n ≥
m) ⇒ ∃ k ∈ ¦0¦ ∪ N, n = m + k, pa stavljamo −m + n = k, a u sluˇcaju
(m ≥ n) ⇒∃ k ∈ ¦0¦ ∪ N, m = n + k, pa stavljamo −m + n = −k. Skup Z
sa operacijom + je algebarska struktura sa svojstvima:
1. ∀ a, b, c ∈ Z, a + (b + c) = (a + b) + c (asocijativnost).
2. ∃ 0 ∈ Z, ∀ a ∈ Z, 0 +a = a + 0 = a (neutralni element).
3. ∀ a ∈ Z, ∃ −a ∈ Z, a +−a = −a + a = 0 (suprotni elementi).
4. ∀ a, b ∈ Z, a + b = b + a (komutativnost).
Strukturu (Z, +) koja zadovoljava svojstva 1., 2. i 3. zovemo grupa, ako
joˇs vrijedi i svojstvo 4., zovemo je komutativna (Abelova
1
) grupa. To je
osnovna algebarska struktura u kojoj je uvijek rjeˇsiva jednadˇzba a + x = b.
Na skupu N moˇzemo definirati i drugu binarnu operaciju koju nazivamo
mnoˇzenje ako za ∀ n, m ∈ N stavimo n m = n + n + + n
. .. .
m
. Tu operaciju
moˇzemo lako proˇsiriti i na skup Z stavljaju´ci za −n, −m ∈ −N, (−n)(−m) =
n m, a za −m ∈ −N, n ∈ N, n (−m) = −(n m). Lako se pokaˇze da je i
ta operacija asocijativna, komutativna i u skupu Z postoji neutralni element
za mnoˇzenje 1, tj. ∀ n ∈ Z, n 1 = 1 n = n. Promatrajmo sada rjeˇsivost
jednadˇzbe a x = b za a, b ∈ Z. Ve´c za a = n ∈ N i b = 1 ta jednadˇzba nema
rjeˇsenje u Z. Broj x za koji vrijedi nx = 1 nazivamo reciproˇcni element od
n ili inverz od n za operaciju mnoˇzenje i oznaˇcavamo s n
−1
=
1
n
. Ako sada
proˇsirimo skup Z sa svim mogu´cim rjeˇsenjima jednadˇzbe nx = m, gdje je
n ∈ N i m ∈ Z dobivamo skup
Q = ¦
m
n
; n ∈ N, m ∈ Z¦
koji zovemo skupom racionalnih brojeva. Napominjemo da je prikaz
racionalnog broja u obliku
m
n
jedinstven ako su brojevi m i n relativno prosti,
tj. nemaju zajedniˇckog djelitelja razliˇcitog od 1 ili −1.
1
Niels Henrik Abel (Nedstrand, 5. kolovoz 1802. - Froland, 6. travanj 1829.) norveˇski
matematiˇcar
1.1. SKUPOVI 5
Operaciju mnoˇzenje na skupu Q definiramo tako da za

m
n
,
m

n

∈ Q, stavimo
m
n

m

n

=
mm
nn

∈ Q.
Skup racionalnih brojeva bez nule, s operacijom mnoˇzenja (Q, ) je takoder
komutativna grupa. Nula nema reciproˇcnog elementa, tj. s nulom nije
mogu´ce dijeliti.
Operaciju zbrajanje je mogu´ce proˇsiriti sa skupa Z na skup Q na slijede´ci
naˇcin:

m
n
,
m

n

∈ Q, stavimo
m
n
+
m

n

=
mn

+ m

n
nn

∈ Q.
Medutim, operacije zbrajanja i mnoˇzenja su povezane svojstvom distribu-
tivnosti mnoˇzenja prema zbrajanju, tj. ∀ n, m, k ∈ Q, n(m + k) = nm+ nk.
Struktura (Q, +, ) s gore navedenim svojstvima naziva se polje.
Uredaj sa skupa Z moˇzemo jednostavno proˇsiriti na skup Q tako da

m
n
,
m

n

∈ Q, stavimo
m
n

m

n

⇔ mn

≤ m

n. Ta relacija ima slijede´ca
svojstva:
1. ∀ a ∈ Q, (a ≤ a), (refleksivnost).
2. ∀ a, b ∈ Q, (a ≤ b) ∧ (b ≤ a) ⇒(a = b), (antisimetriˇcnost).
3. ∀ a, b, c ∈ Q, (a ≤ b) ∧ (b ≤ c) ⇒(a ≤ c), (tranzitivnost).
4. ∀ a, b ∈ Q, (a ≤ b) ∨ (b ≤ a), (linearnost ili totalnost).
Ako uredaj zadovoljava samo svojstva 1., 2. i 3. zovemo ga parcijalni
uredaj.
Taj uredaj je u suglasju s operacijama zbrajanja i mnoˇzenja. Vrijedi
1. ∀ a, b ∈ Q, (a ≤ b) ⇒(∀c ∈ Q (a + c ≤ b + c)).
2. ∀ a, b ∈ Q, (a ≤ b) ⇒(∀c ≥ 0 (ac ≤ bc)).
2.’ ∀ a, b ∈ Q, ((a ≥ 0) ∧ (b ≥ 0)) ⇒(ab ≥ 0).
Primjer 1.1. Relacija inkluzije je parcijalni uredaj na partitivnom skupu
{(U) nekog skupa U. Vrijedi
1. ∀ A ⊆ U, (A ⊆ A),
2. ∀ A, B ⊆ U, (A ⊆ B) ∧ (B ⊆ A) ⇒(A = B),
3. ∀ A, B, C ⊆ U, (A ⊆ B) ∧ (B ⊆ C) ⇒(A ⊆ C).
Taj uredaj nije linearan, npr. disjunktni skupovi nisu usporedivi.
6 POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE
1.1.2 Prikaz skupova Q i R na pravcu
Skup cijelih brojeva prikazujemo na pravcu tako da izaberemo ˇcvrstu toˇcku
za ishodiˇste i njoj pridruˇzimo cijeli broj 0. Zatim izaberemo jediniˇcnu duˇzinu
i nanosimo ju uzastopno na desnu stranu za pozitivne i na lijevu stranu za
negativne cijele brojeve, kao ˇsto je prikazano na slijede´coj slici.
0 1 2 3 1 2 3
Da bismo prikazali racionalni broj
m
n
,
0 < m < n, na pravcu posluˇzimo se
Talesovim teoremom o sliˇcnim troku-
tima. Kao ˇsto se vidi na slici desno,
prvo na pomo´cnom pravcu nanesemo
n jednakih duˇzina, a zatim odredimo
traˇzeni broj. Na taj naˇcin je jasno da je
ravnalom i ˇsestarom mogu´ce na pravcu
konstruirati svaki racionalan broj.
0
1
1
2
m
n
1

n
m

n
Skup racionalnih brojeva Q je gust u
sebi, tj. ∀ q
1
, q
2
∈ Q, q
1
< q
2
, ∃ q ∈ Q,
q
1
< q < q
2
. Naravno, to je ispun-
jeno ve´c za q =
q
1
+ q
2
2
. Prirodno
pitanje je da li su na taj naˇcin do-
bivene sve toˇcke na pravcu, tj. da li
svaka toˇcka na pravcu predstavlja neki
racionalan broj. Konstruirajmo toˇcku
koja je od 0 udaljena za duljinu dijag-
onale kvadrata sa stranicama duljine
1. Iz Pitagorinog pouˇcka slijedi da ta
toˇcka odgovara broju ˇciji kvadrat je jed-
nak 2, tj. broju

2. Dokaˇzimo da

2 ∈ Q. Metoda kojom dokazujemo
tu tvrdnju vrlo je ˇcesta u dokazivanju
razliˇcitih matematiˇckih tvrdnji. Jedini
naˇcin da logiˇcki toˇcnim
0 1
1

2
zakljuˇcivanjem dobijemo neistinitu tvrdnju je da je polazna pretpostavka
neistinita.
Dakle, pretpostavimo da vrijedi

2 ∈ Q. Tada postoje relativno prosti
brojevi m, n ∈ N (nemaju zajedniˇckih faktora razliˇcitih od 1) takvi da je
1.1. SKUPOVI 7
m
n
=

2, odnosno
m
2
n
2
= 2, a odatle dobijemo m
2
= 2n
2
. Poˇsto je desna
strana posljednje jednakosti prirodan broj djeljiv s 2, tada je i m
2
djeljiv s
2. Tada je i m djeljiv s 2, tj. m = 2m
0
za neki m
0
∈ N. Naime, kada bi
bilo m = 2m
0
+ 1 slijedilo bi m
2
= 4m
2
0
+ 4m
0
+ 1. Sada imamo 4m
2
0
= 2n
2
,
odnosno 2m
2
0
= n
2
. Odatle pak zakljuˇcujemo da je i n = 2n
0
za neki n
0
∈ N.
Dakle, m = 2m
0
i n = 2n
0
, tj. dobili smo neistinu, odnosno kontradikciju s
pretpostavkom da su m i n relativno prosti.
Sada je jasno da sve toˇcke na pravcu ne predstavljaju racionalne brojeve,
ve´c ima (puno viˇse) toˇcaka koje ne predstavljaju racionalne nego tzv. ira-
cionalne brojeve. Sve te toˇcke zajedno predstavljaju skup realnih brojeva
koji oznaˇcavamo s R.
1.1.3 Decimalni brojevi, aproksimacija
Broj oblika
±(a
0
+
a
1
10
+
a
2
10
2
+ +
a
n
10
n
), (1.1)
gdje je n, a
0
∈ N i a
1
, a
2
, . . . , a
n
∈ ¦0, 1, 2, . . . , 9¦, zovemo decimalnim brojem.
Svaki decimalni broj je iz Q, jer se moˇze napisati kao kvocijent cijeloga broja
i 10
n
. Obratno, svaki racionalni broj oblika
m
2
k
5
m
, gdje je m ∈ Z, k, n ∈ N,
je decimalan broj. Zato ˇsto smo navikli raˇcunati u decimalnom sustavu
(valjda zbog deset prsti na rukama) decimalni brojevi su nam neophodni u
svakodnevnom ˇzivotu. No tih brojeva ima manje od realnih brojeva, pa ima
smisla pitanje da li je mogu´ce svaki realan broj po volji toˇcno aproksimirati
pomo´cu decimalnih brojeva. Drugim rijeˇcima, da li je mogu´ce na´ci decimalan
broj koji se od zadanog realnog broja razlikuje za manje od unaprijed zadane
traˇzene toˇcnosti ε > 0.
Mi u ovom trenutku moˇzemo dati samo geometrijsku ideju dokaza te
ˇcinjenice. Neka je d > 0 realan broj koji se nalazi negdje desno od 0 na
brojevnom pravcu. Sada uzmimo jediniˇcnu duˇzinu i nanosimo je uzastopno
na desno. Nakon konaˇcno koraka broj d ´ce biti pokriven tom duˇzinom. Ta
geometrijska tvrdnja naziva se Arhimedov
1
aksiom. Na taj naˇcin smo naˇsli
prirodan broj a
0
+1 za koji je a
0
≤ d < a
0
+1. Podijelimo sada taj segment
na deset jednakih dijelova i toˇcka koja reprezentira broj d ´ce pasti u jedan od
njih, tj. postoji a
1
∈ ¦0, 1, 2, . . . , 9¦ tako da je a
0
+
a
1
10
≤ d < a
0
+
a
1
10
+
1
10
.
Sada taj segment duljine
1
10
podijelimo na deset jednakih dijelova i dobijemo
broj a
2
∈ ¦0, 1, 2, . . . , 9¦ tako da je a
0
+
a
1
10
+
a
2
10
2
≤ d < a
0
+
a
1
10
+
a
2
10
2
+
1
10
2
.
1
Arhimed (287. pne. – 212. pne.) grˇcki matematiˇcar, fiziˇcar i astronom
8 POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE
Prethodni postupak ponavljamo n puta, gdje je
1
10
n
< ε. Tako smo doˇsli do
brojeva a
1
, a
2
, . . . , a
n
∈ ¦0, 1, 2, . . . , 9¦ za koje je
a
0
+
a
1
10
+
a
2
10
2
+ +
a
n
10
n
≤ d < a
0
+
a
1
10
+
a
2
10
2
+ +
a
n
10
n
+
1
10
n
,
tj. naˇsli smo decimalan broj koji zadovoljava traˇzenu toˇcnost aproksimacije.
1.1.4 Kartezijeva ravnina, koordinatni sustav
Uredeni par dva objekta a i b je ureden skup koji oznaˇcavamo s (a, b) i kod
kojeg je osim samih elemenata vaˇzno i na kojem se mjestu oni nalaze. Dva
uredena para (a, b) i (c, d) su jednaka, tj. (a, b) = (c, d), ako i samo ako je
a = c i b = d.
Kartezijev ili Dekartov
1
produkt dva skupa A i B je skup kojeg
oznaˇcavamo s A B, a sastoji se od svih uredenih parova (a, b), gdje je
a ∈ A i b ∈ B, tj. AB = ¦(a, b); a ∈ A, b ∈ B¦.
U toˇcki 1.1.2. smo pokazali kako se toˇcke skupova Q i R reprezentiraju
na brojevnom pravcu. Sada ´cemo sliˇcnu stvar uraditi u ravnini.
U ravnini nacrtamo dva okomita brojevna pravca
i njihovom sjeciˇstu pridruˇzimo broj 0 na jednom
i na drugom pravcu. Ta dva pravca zovemo ko-
ordinatne osi. Sada svakoj toˇcki ravnine moˇzemo
pridruˇziti par realnih brojeva koji se dobiju tako
da se nacrtaju pravci koji su paralelni sa koordi-
natnim osima. Svaki od njih na pravcu na koji je
okomit jednoznaˇcno u svom sjeciˇstu odreduje re-
alan broj koji to sjeciˇste predstavlja na koordinat-
noj osi. Tako smo svakoj toˇcki ravnine T pridruˇzili
uredeni par realnih brojeva (x
0
, y
0
) kojima je ta
toˇcka jednoznaˇcno odredena. Ravninu s okomitim
0 1 x
1
y
Tx
0
,y
0
)
x
0
y
0
koordinatnim osima zovemo Kartezijeva koordinatna ravnina i moˇzemo
je poistovjetiti sa skupom R R = R
2
= ¦(x, y); x, y ∈ R¦.
1.2 Funkcije
Jedan od najvaˇznijih pojmova u matematici je pojam funkcije. Sada ´cemo
navesti ne baˇs previˇse formalnu definiciju tog pojma.
1
Ren´e Descartes (Le Haje [danas Descartes], 31. oˇzujak 1596. – Stocholm [
ˇ
Svedska],
11. veljaˇce 1650.) francuski filozof i matematiˇcar
1.2. FUNKCIJE 9
Definicija 1.1. Neka su A i B bilo koja dva
neprazna skupa. Funkcija sa skupa A u skup
B je pridruˇzivanje elemenata skupa A elemen-
tima skupa B, tako da je svakom elementu iz
A pridruˇzen toˇcno jedan element iz B. Tada
piˇsemo f : A → B, s tim da skup T(f) = A
zovemo podruˇcje definicije ili domena funkcije
f, skup /(f) = B nazivamo podruˇcje vrijed-
nosti ili kodomena funkcije f.
f A
B
Slika funkcije f je skup 1(f) = ¦f(x); x ∈ A¦ ⊆ B. Skup Γ(f) =
¦(x, f(x)); x ∈ T(f)¦ ⊆ A B je graf funkcije f.
Dvije funkcije f : A →B i f : C →D su jednake toˇcno onda kada vrijedi
A = T(f) = T(g) = C, B = /(f) = /(g) = D i ∀x ∈ A, f(x) = g(x).
Funkcija g je restrikcija ili suˇzenje funkcije f ako vrijedi T(g) ⊆ T(f)
i ∀x ∈ T(g), g(x) = f(x). Tada piˇsemo g = f[
T(g)
. Takoder se kaˇze i da je f
proˇsirenje od g.
U sluˇcaju kada je T(f) ⊆ R i /(f) ⊆ R,
onda je graf Γ(f) ⊂ R
2
, tj. moˇzemo ga nacr-
tati u Kartezijevoj ravnini. Domena se nalazi
na osi apscisa (x-osi), a kodomena je na osi
ordinata (y-osi). Svojstvo po kojem moˇzemo
razlikovati bilo koji podskup Kartezijeve rav-
nine od grafa funkcije je da u sluˇcaju grafa
funkcije, svaki pravac koji je paralelan s osi
ordinata sijeˇce graf funkcije u najviˇse jednoj
toˇcki. Na taj naˇcin za c ∈ T(f) postoji toˇcno
jedna toˇcka na grafu oblika (c, f(c)), a onda
je jedinstvena i toˇcka f(c) koja je pridruˇzena
toˇcki c. Toˇcku f(c) zovemo slikom toˇcke c, a
c zovemo originalom od f(c).
0 x
y
f)
c,fc))
c
fc)
10 POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE
Na slici desno je primjer krivulje u Kartezi-
jevoj ravnini koja nije graf funkcije. Pravac
paralelan s osi y koji prolazi kroz c sijeˇce
krivulju u tri toˇcke. Tako nije mogu´ce na
jedinstven naˇcin preko grafa pridruˇziti toˇcki
funkcijsku vrijednost f(c).
0 x
y
c
1.2.1 Klasifikacija realnih funkcija pomo´cu grafa
Mnoga korisna svojstva realnih funkcija mogu se lako uoˇciti na grafu funkcije.
Definicija 1.2. Za funkciju f : I →R kaˇzemo da je:
1. rastu´ca na intervalu I ⊆ R, ako
(∀x
1
, x
2
∈ I) (x
1
< x
2
) ⇒(f(x
1
) ≤ f(x
2
)), (1.2)
2. strogo rastu´ca na intervalu I ⊆ R, ako
(∀x
1
, x
2
∈ I) (x
1
< x
2
) ⇒(f(x
1
) < f(x
2
)), (1.3)
0
raste
x
y
0
strogo raste
x
y
3. padaju´ca na intervalu I ⊆ R, ako
(∀x
1
, x
2
∈ I) (x
1
< x
2
) ⇒(f(x
1
) ≥ f(x
2
)), (1.4)
4. strogo padaju´ca na intervalu I ⊆ R, ako
(∀x
1
, x
2
∈ I) (x
1
< x
2
) ⇒(f(x
1
) > f(x
2
)). (1.5)
0
pada
x
y
0
strogo pada
x
y
Za takve funkcije kaˇzemo da su monotone, odnosno, strogo monotone.
1.2. FUNKCIJE 11
Definicija 1.3. Za funkciju f : '−a, a` →R
kaˇzemo da je:
1. parna na intervalu '−a, a` ⊆ R, ako
(∀x ∈ '−a, a`), f(−x) = f(x)), (1.6)
2. neparna na intervalu '−a, a` ⊆ R, ako
(∀x ∈ '−a, a`), f(−x) = −f(x)).
(1.7)
0
parna
x
y
0
neparna
x
y
1.2.2 Linearne funkcije
Ograniˇcimo se sada na funkcije koje se obraduju u srednjoj ˇskoli. To su prije
svega funkcije koje su zadane jednostavnim formulama.
Funkciju zadanu formulom y = f(x) = kx + l,
x ∈ R, zovemo linearnom funkcijom (to nije u
skladu s definicijom linearnosti u linearnoj alge-
bri). To je funkcija f : R → R ˇciji graf je pravac.
Broj k = tg α u formuli je koeficijent smjera, a
broj l je toˇcka na osi y u kojoj pravac sijeˇce os.
0 1
1
n
m
x
y
Α
Prisjetimo se nekoliko ˇcinjenica koje se uˇce o pravcima u srednjoj ˇskoli.
i. Jednadˇzba pravca koji prolazi toˇckom (x
0
, y
0
) ∈ R
2
i koji ima zadan
koeficijent smjera k je y = k(x −x
0
) + y
0
ii. Jednadˇzba pravca koji prolazi toˇckama (x
0
, y
0
), (x
1
, y
1
) ∈ R
2
, x
0
= x
1
,
je y =
y
1
−y
0
x
1
−x
0
(x −x
0
) + y
0
.
iii. Segmentni oblik jednadˇzbe pravca je
x
m
+
y
n
= 1, gdje su m, n toˇcke u
kojima pravac sijeˇce osi x i y.
12 POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE
1.2.3 Apsolutna vrijednost i udaljenost
Kada govorimo o aproksimaciji onda je vaˇzno znati
kako se mjeri udaljenost medu objektima. U
sluˇcaju kada se radi o realnim brojevima tu vaˇznu
ulogu igra funkcija koju zovemo apsolutna vri-
jednost realnog broja definirana sa:
[x[ =

x ; x > 0
0 ; x = 0
−x ; x < 0
, (x ∈ R). (1.8)
0 1 x
1
y
Iz definicije funkcije za svaki a ∈ R slijedi nejednakost
−[a[ ≤ a ≤ [a[.
ˇ
Cesto je potrebno provjeriti nejednakost [x[ ≤ ε, gdje je ε ≥ 0 realan
broj. Ta nejednakost je ekvivalentna s dvije nejednakosti −ε ≤ x ≤ ε.
Za apsolutnu vrijednost imamo slijede´ce rezultate.
Teorem 1.1. 1. Apsolutna vrijednost zbroja realnih brojeva je manja ili
jednaka od zbroja apsolutnih vrijednosti pribrojnika, tj.
∀ a, b ∈ R, [a + b[ ≤ [a[ +[b[. (1.9)
2. Apsolutna vrijednost produkta realnih brojeva je jednaka produktu ap-
solutnih vrijednosti faktora, tj.
∀ a, b ∈ R, [a b[ = [a[ [b[. (1.10)
Dokaz: 1. Iz nejednakosti
−[a[ ≤ a ≤ [a[
−[b[ ≤ b ≤ [b[
zbrajanjem dobijemo
−([a[ +[b[) ≤ a + b ≤ [a[ +[b[
ˇsto daje (1.9).
2. Gledamo ˇcetiri sluˇcaja: i) a ≥ 0, b ≥ 0, ii) a ≥ 0, b ≤ 0, iii) a ≤ 0, b ≥ 0,
iv) a ≤ 0, b ≤ 0. U sluˇcaju i) je [a[ = a, [b[ = b pa je [a[[b[ = ab = [ab[. U
sluˇcaju ii) je ab ≤ 0 pa je [ab[ = −(ab) = a(−b) = [a[[b[, itd.
1.2. FUNKCIJE 13
Nejednakost (1.9) moˇzemo poop´citi na sumu od konaˇcno realnih brojeva
a
1
, . . . , a
n
∈ R:

n
¸
k=1
a
k


n
¸
k=1
[a
k
[.
Zadatak 1.1. Dokazati prethodnu nejednakost matematiˇckom indukcijom.
Korolar 1.1. Za bilo koje a, b ∈ R vrijedi nejednakost
[[a[ −[b[[ ≤ [a −b[. (1.11)
Dokaz: Vrijedi
[a[ = [(a −b) + b[ ≤ [a −b[ +[b[ ⇒[a[ −[b[ ≤ [a −b[.
Zamjenom a sa b dobijemo
[b[ = [(b −a) + a[ ≤ [b −a[ +[a[ = [a −b[ +[a[ ⇒[b[ −[a[ ≤ [a −b[.
Dakle,
−[a −b[ ≤ [a[ −[b[ ≤ [a −b[,
odakle slijedi nejednakost (1.11).
Ako a ∈ R aproksimiramo s a

∈ R onda je apsolutna greˇska jednaka
[a −a

[ a relativna greˇska je
[a −a

[
[a

[
.
U numeriˇckoj matematici se u praksi umjesto toˇcnih brojeva upotre-
bljavaju aproksimacije brojeva iz dosta ograniˇcenog skupa brojeva koje je
mogu´ce reprezentirati na raˇcunalu. Tako se zapravo raˇcuna s pogreˇsnim bro-
jevima i ta se greˇska stalno uveˇcava kod raˇcunskih operacija. Zato je od
interesa znati kako se pogreˇska ponaˇsa kod osnovnih operacija s brojevima,
kako bi bili u stanju procjenjivati i kontrolirati pogreˇsku u procesu raˇcunanja.
Teorem 1.2. Neka su a

, b

∈ R aproksimacije brojeva a, b ∈ R s toˇcnosti
ε
1
, ε
2
> 0, tj. [a −a

[ ≤ ε
1
i [b −b

[ ≤ ε
2
, onda je
[a + b −(a

+ b

)[ ≤ ε
1
+ ε
2
, (1.12)
[ab −a

b

[ ≤ ε
2
[a

[ + ε
1
[b

[ + ε
1
ε
2
. (1.13)
Dokaz: Vrijedi
[a + b −(a

+ b

)[ = [(a −a

) + (b −b

)[ ≤ [a −a

[ +[b −b

[ ≤ ε
1
+ ε
2
.
14 POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE
Nadalje,
[ab −a

b

[ = [a

(b −b

) + (a −a

)b

+ (a −a

)(b −b

)[ ≤
≤ [a

|b −b

[ +[a −a

[[b

[ +[a −a

[[b −b

[ ≤ ε
2
[a

[ + ε
1
[b

[ + ε
1
ε
2
.

Iz teorema 1.2 moˇzemo zakljuˇciti da se pogreˇska zbrajanja ponaˇsa oˇcekivano,
tj. da ona nije ve´ca od zbroja pogreˇsaka pribrojnika. Nasuprot tome,
pogreˇska produkta nije manja od produkta pogreˇsaka faktora, ve´c tu bitan
utjecaj ima veliˇcine faktora pomnoˇzene s greˇskom kod svakog faktora. Dakle,
da bismo smanjili pogreˇsku raˇcunanja, potrebno je u raˇcunanju izbjegavati
mnoˇzenje sa suviˇse velikim brojevima o ˇcemu se stvarno u praksi vodi briga.
1.2.4 Kvadratna funkcija
Funkciju zadanu formulom f(x) = ax
2
, x ∈
R, zovemo kvadratna funkcija. To je
funkcija f : R →R ˇciji graf je parabola. Ako
je koeficijent a > 0 onda funkcija ima min-
imum jednak 0 u toˇcki x
0
= 0, a u sluˇcaju
a < 0 je maksimum 0 za x
0
= 0. Toˇcku
T = (0, 0) na grafu zovemo tjeme parabole.
0
a1
a1
0a1
a0
Op´ca kvadratna funkcija je zadana formulom
f(x) = ax
2
+bx+c =. Ona se moˇze napisati
u obliku f(x) = a

x +
b
2a

2
+ c −
b
2
4a
. Oda-
tle je vidljivo da je tjeme te parabole u toˇcki
T = (−
b
2a
, −
D
4a
), gdje je broj D = b
2
− 4ac
diskriminanta kvadratne funkcije. Ako je
D < 0 onda kvadratna funkcija ne sijeˇce os
apscisa, tj. funkcija nema realne nultoˇcke.
Ako je D ≥ 0 onda funkcija ima nultoˇcke
x
1,2
=
−b ±

D
2a
.
0 x
y
T
1.2. FUNKCIJE 15
1.2.5 Razlomljene linearne funkcije
Razlomljena linearna funkcija je zadana for-
mulom f(x) =
ax + b
cx + d
, gdje su a, b, c, d ∈ R.
Prirodno podruˇcje definicije te funkcije je
skup T(f) = R`¦−
d
c
¦, a slika je 1(f) = R`
¦
a
c
¦, tj. f : R` ¦−
d
c
¦ →R` ¦
a
c
¦. Funkciju je
mogu´ce prikazati u obliku f(x) =
a
c
+
bc−ad
c
2
x +
d
c
,
odakle je vidljivo da je graf funkcije f mogu´ce
dobiti translacijom grafa istostrane hiperbole
h(x) =
α
x
, gdje je α =
bc−ad
c
2
. Potrebno je
ishodiˇste (0, 0) Kartezijevog sustava trans-
latirati u toˇcku (−
d
c
,
a
c
).
0
x
y
1.2.6 Polinomi
Polinom stupnja n ∈ N je funkcija zadana formulom P
n
(x) = a
0
+ a
1
x +
a
2
x
2
+ + a
n
x
n
, gdje su a
0
, a
1
, a
2
, . . . , a
n
∈ R i a
n
= 0. Prirodno podruˇcje
definicije polinoma kao realne funkcije je skup R, tj. P
n
: R → R. Ako
je stupanj polinoma P
n
ve´ci ili jednak od stupnja polinoma Q
m
, onda je
P
n
(x) = P
n−m
(x)Q
m
(x)+R
p
(x), gdje je stupanj polinoma R
p
strogo manji od
stupnja divizora Q
m
, a stupanj od P
n−m
je razlika stupnjeva P
n
i Q
m
. Odatle
slijedi da za realnu nultoˇcku α polinoma P
n
vrijedi P
n
(x) = (x −α)P
n−1
(x).
Naime, po prethodnom vrijedi P
n
(x) = P
n−1
(x)(x −α) +r, gdje je ostatak r
polinom stupnja 0, tj. konstanta. Iz 0 = P
n
(α) = r slijedi tvrdnja.
Naravno, polinom s realnim koeficijentima moˇzemo shvatiti i kao polinom
P
n
: C → C. U tom sluˇcaju vrijedi P
n
(x) = P
n
(x), ∀x ∈ C. Ako je z ∈ C
nultoˇcka od P
n
, onda je i z nultoˇcka, tj. 0 = P
n
(z) = P
n
(z). Dakle, ako su
z, z nultoˇcke od P
n
, onda je on djeljiv s linearnim polinomima x −z i x −z
s koeficijentima u C, odnosno s kvadratnim polinomom x
2
−(z +z)x +zz =
x
2
− 2Re(z)x + [z[
2
s realnim koeficijentima. Svaki polinom nad C moˇze
rastaviti na produkt linearnih polinoma (”osnovni teorem algebre”). To ima
za posljedicu da se polinom s realnim koeficijentima moˇze faktorizirati u
obliku:
P
n
(x) = a
n
(x−x
1
)
k
1
(x−x
p
)
kp
(x
2
+b
1
x+c
1
)
l
1
(x
2
+b
m
x+c
m
)
lm
, (1.14)
gdje je n = k
1
+ + k
p
+ 2(l
1
+ + l
m
).
16 POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE
1.2.7 Racionalne funkcije
Racionalna funkcija zadana je formulom f(x) =
P(x)
Q(x)
, gdje su P, Q poli-
nomi nad R. Prirodno podruˇcje definicije racionalne funkcije skup R bez
nultoˇcaka nazivnika Q. Poˇsto je broj takvih nultoˇcaka manji ili jednak stup-
nju polinoma Q, to je domena T(f) = R ` ¦x
1
, , x
n
¦, gdje je Q(x
k
) = 0,
(k = 1, . . . , n). Racionalna funkcija je prava racionalna funkcija ako je
stupanj polinoma u brojniku manji od stupnja polinoma u nazivniku. Svaku
racionalnu funkciju je mogu´ce prikazati kao sumu polinoma i prave racionalne
funkcije, tj.
P(x)
Q(x)
= P
1
(x) +
R(x)
Q(x)
, gdje je stupanj polinoma R strogo manji
od stupnja polinoma Q.
1.2.8 Kompozicija funkcija, inverzna funkcija
Prirodna operacija s funkcijama, koja ne ovisi o tome kakve su strukture
zadane na skupovima, je dana u slijede´coj definiciji.
Definicija 1.4. Neka su funkcije f : A → B i g : C → D. Ako je 1(f) ⊆
T(g), onda je formulom h(x) = g[f(x)], ∀x ∈ A, definirana funkcija h : A →
D. Tu funkciju nazivamo kompozicijom funkcija f i g, te koristimo oznaku
h = g ◦ f.
Kompozicija funkcija je asocijativna operacija.
Teorem 1.3. Neka su f,g,h tri funkcije. Ako su definirane kompozicije g ◦f,
h ◦ g, h ◦ (g ◦ f) (h ◦ g) ◦ f, onda vrijedi h ◦ (g ◦ f) = (h ◦ g) ◦ f.
Dokaz: Da bismo dokazali jednakost funkcija, prvo dokaˇzimo da su im
domene jednake. Naime, T((h ◦ g) ◦ f) = T(f) i T(h ◦ (g ◦ f)) = T(g ◦ f) =
T(f). Nadalje je /((h◦g)◦f) = /(h◦g) = /(h) i /(h◦(g◦f)) = /(h). Sada,
za pravila vrijedi ∀x ∈ T(f), [h ◦ (g ◦ f)](x) = h[(g ◦ f)(x)] = h¦g[f(x)]¦ =
(h ◦ g)[f(x)] = [(h ◦ g) ◦ f](x).
Primjer 1.2. Kompozicija nije op´cenito komutativna operacija. To se lako
vidi na primjeru funkcija f, g : R → R, gdje je ∀x ∈ R, f(x) = 2x + 1 i
g(x) = x
2
+ 2. Oˇcito postoje funkcije g ◦ f, f ◦ g : R → R, ali (g ◦ f)(0) =
g[f(0)] = g(1) = 3 = (f ◦ g)(0) = f[g(0)] = f(2) = 5, tj. g ◦ f = f ◦ g.
Kao kod svake binarne operacije ima smisla pitanje o postojanju neutral-
nih elemenata za tu operaciju. Lako se provjeri da funkcija i
A
: A → A
definirana s ∀x ∈ A, i
A
(x) = x i funkcija i
B
: B → B definirana s ∀y ∈ B,
1.2. FUNKCIJE 17
i
B
(y) = y, imaju svojstvo ∀f : A → B, i
B
◦ f = f i f ◦ i
A
= f. Dakle,
i
A
je desni, a i
B
je lijevi neutralni element za operaciju ◦ i oni su op´cenito
razliˇciti.
Kada imamo lijevi i desni neutralni element za operaciju ◦, po analogiji s
operacijama zbrajanja i mnoˇzenje, ima smisla pitanje o postojanju inverznog
elementa za neku funkciju f : A →B.
Definicija 1.5. Neka je zadana funkcija f : A →B. Kaˇzemo da je funkcija
g : B →A inverzna funkcija od funkcije f ako vrijedi g◦f = i
A
i f ◦g = i
B
,
odnosno, ∀x ∈ A, g[f(x)] = x i ∀y ∈ B, f[g(y)] = y. Tada koristimo oznaku
g = f
−1
.
Graf Γ
f
−1 funkcije f
−1
simetriˇcan je grafu
Γ
f
funkcije f s obzirom na pravac y = x
koji raspolavlja 1. i 4. kvadrant Kartezijevog
koordinatnog sustava. Naime, vrijedi
Γ
f
−1 = ¦(y, f
−1
(y)); y ∈ T(f
−1
)¦ =
= ¦(f(x), x); x ∈ T(f)¦ = Γ
f
,
gdje je Γ
f
simetriˇcna slika grafa Γ
f
s obzirom
na pravac y = x.
x,fx))
fx),x)
0
1
1
x
y
f)
f
1
)
Jedinstvenu oznaku za inverznu funkciju f
−1
funkcije f moˇzemo koristiti
zato ˇsto je inverzna funkcija, ako postoji, jedinstvena. Naime kada bi pos-
tojale funkcije g
1
i g
2
koje ispunjavaju zahtjeve iz definicije 1.5, imali bismo
∀y ∈ B, g
1
(y) = g
1
¦f[g
2
(y)]¦ = (g
1
◦ f)[g
2
(y)] = g
2
(y), tj. g
1
= g
2
.
Prije nego odgovorimo na pitanje za koje funkcije postoji inverzna funkcija,
definirajmo slijede´ce pojmove.
Definicija 1.6. Kaˇzemo da je funkcija f : A →B injekcija ako vrijedi
∀ x
1
, x
2
∈ A, ((x
1
= x
2
) ⇒(f(x
1
) = f(x
2
))), (1.15)
ili ekvivalentno
∀ x
1
, x
2
∈ A, ((f(x
1
) = f(x
2
)) ⇒(x
1
= x
2
)). (1.16)
Dakle, kod funkcije koja je injektivna, razliˇciti elementi domene se pres-
likaju u razliˇcite slike. Kod funkcije koju nazivamo konstantnom funkcijom
situacija je potpuno razliˇcita. Tamo se svi elementi domene preslikaju u
jedan element kodomene. Primijetimo da suprotne implikacije od (1.15) i
(1.15) zadovoljava svaka funkcija.
18 POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE
Svojstvo injektivnosti kod funkcija iz R u R najlakˇse moˇzemo ustanoviti
ako imamo nacrtan graf funkcije. Tada svaki pravac koji je paralelan s osi x
smije sje´ci graf funkcije u najviˇse jednoj toˇcki. Na taj naˇcin za svaku toˇcku
iz slike funkcije postoji toˇcno jedna odgovaraju´ca toˇcka na grafu, a s tim i
toˇcno jedan original u domeni funkcije.
Svojstvo strogog rasta ili strogog pada funkcije je vaˇzno zbog slijede´cih
posljedica.
Propozicija 1.1. Neka je funkcija f : I →R strogo monotona na intervalu
I ⊆ R. Tada je ona injekcija.
Dokaz: Neka je funkcija strogo rastu´ce na I. Uzmimo bilo koje x
1
, x
2
∈ I,
x
1
= x
2
. Tada je x
1
< x
2
ili je x
2
< x
1
. Tada u prvom sluˇcaju sli-
jedi f(x
1
) < f(x
2
), a u drugom f(x
2
) < f(x
1
). U svakom sluˇcaju je
f(x
1
) = f(x
2
).
Definicija 1.7. Kaˇzemo da je funkcija f : A → B surjekcija ako je slika
funkcije jednaka kodomeni funkcije, tj. 1(f) = B, odnosno ako vrijedi
∀ y ∈ B, ∃ x ∈ A, (y = f(x)).
Ako znamo koji skup je slika funkcije, onda moˇzemo jednostavno uzeti
taj skup za kodomenu i postigli smo da je dana funkcija surjekcija. U pravilu
nije lako pogoditi skup koji je slika funkcije, a tada je joˇs teˇze dokazati tu
ˇcinjenicu.
Definicija 1.8. Kaˇzemo da je funkcija f : A → B bijekcija ili 1-1 ako je
ona injekcija i surjekcija, tj.
(∀y ∈ B) (∃!x ∈ A) (y = f(x)). (1.17)
Dakle, za svaki element kodomene postoji i jedinstven je njegov original.
Sada smo u stanju odgovoriti na pitanje o postojanju inverzne funkcije.
Teorem 1.4. Za funkciju f : A →B postoji inverzna funkcija f
−1
: B →A
ako i samo ako je f bijekcija.
Dokaz: Neka postoji f
−1
: B →A. Tada za svaki y ∈ B postoji x = f
−1
(y)
sa svojstvom f(x) = f[f
−1
(y)] = y, tj. f je surjekcija. Sada, (f(x
1
) =
f(x
2
)) ⇒(f
−1
[f(x
1
)] = f
−1
[f(x
2
)]) ⇔(x
1
= x
2
), tj. f je injekcija. Dakle, f
je bijekcija.
Neka je sada f bijekcija. Uvjet (1.17) kazuje da je svakom y ∈ B na
jedinstven (funkcijski) naˇcin pridruˇzen x ∈ A, y = f(x). Tada je dobro
1.2. FUNKCIJE 19
definirana funkcija g : B → A, g : y → x. Pokaˇzimo da ta funkcija zadovol-
java uvjete iz definicije 1.5. Naime, ∀x ∈ A, g[f(x)] = g(y) = x i ∀y ∈ B,
f[g(y)] = f(x) = y. Dakle, g = f
−1
.
Propozicija 1.2. Neka je funkcija f : I → R strogo rastu´ca (padaju´ca)
surjekcija na intervalu I ⊆ R. Tada ona ima inverznu funkciju koja je strogo
rastu´ca (padaju´ca) na 1(f).
Dokaz: Ako je funkcija f : I → R strogo rastu´ca surjekcija na intervalu
I ⊆ R, onda je po propoziciji 1.1. f bijekcija, te postoji f
−1
: 1(f) → I.
Pokaˇzimo da za bilo koje y
1
, y
2
∈ 1(f), (y
1
< y
2
) ⇒(f
−1
(y
1
) < f
−1
(y
2
)). U
suprotnom bi vrijedilo da postoje y
1
, y
2
∈ 1(f), y
1
< y
2
i f
−1
(y
2
) < f
−1
(y
1
).
No tada bismo zbog strogog rasta funkcije f imali f[f
−1
(y
2
)] < f[f
−1
(y
1
)],
tj. y
2
< y
1
, ˇsto je suprotno pretpostavci.
Primjer 1.3. Linearna funkcija zadana for-
mulom f(x) = kx + l, k = 0, je bijekcija
f : R → R. Naime, za bilo koji y ∈ R pos-
toji jedinstven x =
y −l
k
∈ R, njegov orig-
inal. Iz ovoga je odmah vidljivo da vrijedi
f
−1
(x) =
1
k
x −
l
k
.
Grafovi of f i f
−1
su simetriˇcni na pravac
y = x.
0
1
1
f
f
1
x
y
Primjer 1.4. Razlomljena linearna funkcija zadana formulomf(x) =
ax + b
cx + d
,
gdje su a, b, c, d ∈ R ima inverznu funkciju zadanu formulom f
−1
(x) =
−dx + b
cx −a
, koja je isto razlomljena linearna funkcija. Lako se vidi da je
skup svih razlomljenih linearnih funkcija (nekomutativna) grupa s obzirom
na kompoziciju kao grupnu operaciju i identitetu (a = d = 1, c = b = 0) kao
neutralni element.
20 POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE
1.2.9 Korijeni
Neparne potencije su funkcije zadane for-
mulom f(x) = x
2n+1
, ∀x ∈ R, n ∈ N.
To su bijekcije s R na R i imaju inverze
f
−1
(x) =
2n+1

x, ∀x ∈ R, neparne korijene.
To su neparne i strogo rastu´ce funkcije na R.
Za razliku od neparnih potencija, parne po-
tencije zadane formulom f(x) = x
2n
, ∀x ∈ R,
n ∈ N, su parne funkcije f : R → [0, +∞`,
pa tako nisu injekcije te nemaju inverze.
0
1
1
f
1
f
x
y
Medutim, njihove restrikcije f
+
= f[
[0,+∞)
su
strogo rastu´ce bijekcije f
+
: [0, +∞` → [0, +∞`.
One imaju inverzne funkcije f
−1
+
: [0, +∞` →
[0, +∞`.
Mogu´ce je uzeti i druge restrikcije f

= f[
/−∞,0]
koje su strogo padaju´ce funkcije f

: '−∞, 0] →
[0, +∞` i koje imaju inverzne funkcije f
−1

:
[0, +∞` →'−∞, 0] .
0
1
1
f

1
f

x
y
1.2.10 Eksponencijalna funkcija na Q, logaritamska funkcija,
op´ca potencija
Neka je a ∈ R, a > 0 i a = 1. Definiramo:
a
1
= a
a
n+1
= a
n
a, ∀n ∈ N.
Na ovaj naˇcin smo definirali funkciju f : N → R
+
, f(n) = a
n
, ∀n ∈ N. Ako
definiramo f(0) = a
0
= 1, onda smo proˇsirili funkciju do f : N ∪ ¦0¦ →R
+
.
Funkcija se lako proˇsiruje dalje do f : Z → R
+
, stavljanjem f(−n) =
1
a
n
,
∀n ∈ N.
Zbog ∀ n, m ∈ N, a
n
a
m
= a
n+m
funkcija f : Z →R
+
zadovoljava:
(i) f(0) = 1, f(1) = a,
(ii) f(n + m) = f(n)f(m), ∀ n, m ∈ Z.
Proˇsirimo funkciju f na skup racionalnih brojeva Q. Neka je q =
m
n
∈ Q, gdje
su m ∈ Z, n ∈ N, pa definiramo vrijednost funkcije s f(q) = f(
m
n
) =
n

a
m
.
1.2. FUNKCIJE 21
Tako smo dobili funkciju f : Q → R
+
koja i dalje zadovoljava funkcijsku
jednadˇzbu f(q + q

) = f(q)f(q

), ∀ q, q

∈ Q. Naime,
f(q + q

) = f(
m
n
+
m

n

) = f(
mn

+ m

n
nn

) =
nn


a
mn

+m

n
=
=
nn


a
mn

nn


a
m

n
=
n

a
m
n


a
m

= f(
m
n
)f(
m

n

) = f(q)f(q

).
Pokaˇzimo da je za a > 1 funkcija f :
Q → '0, +∞` strogo rastu´ca na Q.
Uzmimo q =
m
n
, q

=
m

n

∈ Q, q < q

,
tj. mn

< m

n. Tada je a
mn

< a
m

n
,
pa zbog strogog rasta funkcije x →
nn


x na R
+
imamo
nn


a
mn

<
nn


a
m

n
,
odnosno
n

a
m
<
n


a
m

, tj. f(q) <
f(q

).
0
1
a1 0a1
x
y
Teorem 1.5. Postoji toˇcno jedna bijekcija f : R →'0, +∞` tako da vrijedi
f(0) = 1, f(1) = a > 0 i f(x + y) = f(x)f(y), ∀x, y ∈ R.
Bijekciju iz teorema 1.5. zovemo eksponencijalna funkcija s bazom
a i oznaˇcavamo s f(x) = exp
a
(x) = a
x
, ∀x ∈ '0, +∞`. Sada funkcionalna
jednadˇzba ima oblik
a
x+y
= a
x
a
y
, ∀x, y ∈ R.
Eksponencijalna funkcija ima inverznu funkciju
f
−1
: '0, +∞` → R koja je strogo rastu´ca za
a > 1 i strogo padaju´ca za 0 < a < 1. Tu
funkciju zovemo logaritamska funkcija s bazom
a i oznaˇcavamo s f
−1
(x) = log
a
x, ∀x ∈ '0, +∞`.
Vrijedi log
a
1 = 0 i log
a
a = 1 za sve 0 < a = 1.
Funkcionalna jednadˇzba za logaritamsku funkciju
ima oblik
log
a
(xy) = log
a
x + log
a
y, ∀x, y ∈ '0, +∞`.
0 1
a1
0a1
x
y
To slijedi iz injektivnosti eksponencijalne funkcije i
a
log
a
(xy)
= xy = a
log
a
x
a
log
a
y
= a
log
a
x+log
a
y
.
Zadatak 1.2. Za a, b > 0 dokazati da vrijedi
log
a
x =
log
b
x
log
b
a
, ∀x ∈ '0, +∞`.
22 POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE
Rjeˇsenje: Formula slijedi iz injektivnosti eksponencijalne funkcije i
b
log
b
x
= x = a
log
a
x
= b
log
b
a
log
a
x
= b
log
a
x log
b
a
.
Specijalno, za a = e ≈ 2.71828182 oznaˇcavamo log
e
= ln i zovemo
prirodni logaritam, a za a = 10 piˇsemo log
10
= log i zovemo Briggsov
1
ili
dekadski logaritam.
Sada je mogu´ce definirati op´cu potenciju f : '0, +∞` →R kao funkciju
zadanu formulom f(x) = x
α
def
= e
αln x
.
1.2.11 Hiperbolne i area funkcije
Pomo´cu eksponencijalne funkcije definiramo hiperbolne funkcije slijede´cim
formulama:
shx =
e
x
−e
−x
2
, ∀x ∈ R (sinus hiperbolni), (1.18)
chx =
e
x
+ e
−x
2
, ∀x ∈ R (kosinus hiperbolni), (1.19)
thx =
shx
chx
=
e
2x
−1
e
2x
+ 1
, ∀x ∈ R (tangens hiperbolni), (1.20)
cthx =
chx
shx
=
e
2x
+ 1
e
2x
−1
, ∀x ∈ R ` ¦0¦ (kotangens hiperbolni). (1.21)
0
1
1

2
e
x
sh
ch
x
y
0
1
th
cth
x
y
1
Henry Briggs (Worley Wood, veljaˇca 1561. – Oxford, 26. sijeˇcanj 1630.) engleski
matematiˇcar
1.2. FUNKCIJE 23
Funkcije sh, th, cth su neparne, a ch je parna funkcija.
Osnovna formula koja vrijedi za hiperbolne funkcije je ch
2
x − sh
2
x = 1
i slijedi direktno iz definicija za ch (1.18) i za sh (1.19). Takoder vrijede
adicione formule
sh(x + y) = shx chy + chx shy, (1.22)
ch(x + y) = chx chy + shx shy. (1.23)
Za primjer pokaˇzimo (1.22):
shx chy + chx shy =
1
4
[(e
x
−e
−x
)(e
y
+ e
−y
) + (e
x
+ e
−x
)(e
y
−e
−y
)] =
=
1
4
(e
x+y
+ e
x−y
−e
−x+y
−e
−x−y
+ e
x+y
+ e
−x+y
−e
x−y
−e
−x−y
) =
=
1
2
(e
x+y
−e
−(x+y)
) = sh(x + y).
Iz ovih osnovnih formula lako se dobivaju mnoge druge formule za sumu ili
produkt hiperbolnih sinusa i kosinusa, kao i za hiperbolni tangens i kotan-
gens.
Funkcije sh, ch i th strogo rastu na [0, +∞`, a cth strogo pada na '0, +∞`.
Naime, e
x
i −e
−x
strogo rastu, pa sh kao suma strogo rastu´cih je strogo
rastu´ce funkcija na R. Iz ch
2
x = 1 +sh
2
x ≥ 1 slijedi da je 1(ch) ⊆ [1, +∞`.
Odatle za x, y > 0 imamo ch(x + y) = chx chy + shx shy > chx chy > chx,
pa ch strogo raste na [0, +∞`. Zbog parnosti ch strogo pada na '−∞, 0]. Za
x, y > 0 je
th(x + y) −thx =
sh(x + y)chx −ch(x + y)shx
ch(x + y)chx
=
sh(y)
ch(x + y)chx
> 0,
tj. thx < th(x+y), odnosno th strogo raste na R
+
, a zbog neparnosti strogo
raste i na R. Nadalje, zbog cthx =
1
thx
slijedi da cth strogo pada na '0, +∞`.
Zbog neparnosti je cth strogo padaju´ca i na '−∞, 0`. Odatle i iz propozicije
1.1. slijedi da su navedene funkcije injekcije.
Uz pretpostavku da je 1(exp) = '0, +∞` (dokazati ´cemo u korolaru
3.7.), moˇzemo dokazati da su funkcije sh : R → R, th : R → '−1, 1`,
cth : R ` ¦0¦ →R ` [−1, 1] i ch[
[0,+∞)
= Ch : [0, +∞` →[1, +∞` bijekcije.
Neka je y ∈ 1(sh), tj. ∃x ∈ R, y = shx =
e
x
−e
−x
2
. Tada je e
x
−e
−x

2y = 0, odnosno, uz zamjenu u = e
x
dobijemo jednadˇzbu u
2
− 2yu − 1 = 0.
Mogu´ce rjeˇsenja te jednadˇzbe su u = y ±

y
2
+ 1. Zbog u = e
x
> 0 jedino
rjeˇsenje je u = e
x
= y +

y
2
+ 1. Odatle je x = ln(y +

y
2
+ 1), gdje
24 POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE
je funkcija y → ln(y +

y
2
+ 1) definirana na R. Sada uzmimo bilo koji
y ∈ R i neka je x = ln(y +

y
2
+ 1). Jasno je da odatle slijedi y = sh x, tj.
1(sh) = R. Dakle, inverzna funkcija sh
−1
: R → R je definirana formulom
sh
−1
x = ln(x +

x
2
+ 1), ∀x ∈ R.
Neka je y ∈ 1(th) ⊆ '−1, 1`, tj. ∃x ∈ R, y = thx =
e
2x
−1
e
2x
+ 1
. Odatle je
(1 − y)e
2x
= 1 + y, odnosno x =
1
2
ln

1 +y
1 −y

. Kao u prethodnom sluˇcaju
zakljuˇcujemo 1(th) = '−1, 1` i da je inverzna funkcija th
−1
: '−1, 1` → R
definirana formulom th
−1
x =
1
2
ln

1 +x
1 −x

, ∀x ∈ '−1, 1`.
Zbog cthx =
1
thx
, ∀x ∈ R`¦0¦, je 1(cth) = ¦
1
t
; t ∈ '−1, 1`¦ = R`[−1, 1].
Takoder slijedi da je cth
−1
: R`[−1, 1] →R`¦0¦ zadana formulom cth
−1
x =
1
2
ln

x + 1
x −1

, ∀x ∈ R ` [−1, 1].
Neka je y ∈ 1(Ch) ⊆ [1, +∞`, tj. ∃x ∈ [0, +∞`, y = Chx =
e
x
+ e
−x
2
.
Tada dobijemo jednadˇzbu e
2x
− 2ye
x
+ 1 = 0, odnosno e
x
= y ±

y
2
−1.
No, x ≥ 0 ⇒ e
x
≥ 1 pa je jedino rjeˇsenje e
x
= y +

y
2
−1, tj. x =
ln(y+

y
2
−1). Odatle dobivamo 1(Ch) = [1, +∞` i funkcija Ch
−1
: R →R
je definirana formulom Ch
−1
x = ln(x +

x
2
−1), ∀x ∈ [1, +∞`.
1.2.12 Trigonometrijske i arkus funkcije
Neka je u Kartezijevom koordinatnom sustavu zadana kruˇznica polumjera
1 (trigonometrijska kruˇznica) i na njoj srediˇsnji kut α s vrhom u ishodiˇstu,
a prvi krak mu je pozitivni dio osi x. Kutu α pridruˇzujemo realan broj
koji odgovara duljini luka na kruˇznici koji odsjecaju krakovi kuta α. Ako je
drugi krak odmaknut od prvoga u pozitivnom smjeru (suprotnom od smjera
kazaljke na satu), onda je kut pozitivan, a u suprotnom je negativan. Tu
mjeru kuta nazivamo radijan. Dakle, puni kut je 2π radijana, a pravi kut je
π
2
radijana. Sa slike je jasno da je pridruˇzivanje koje realnim brojevima koji
odgovaraju radijanima pripadnih srediˇsnjih kutova pridruˇzuje toˇcke jediniˇcne
kruˇznice K, α
0
: [0, 2π` → K, bijekcija. Tu funkciju je mogu´ce proˇsiriti do
funkcije α : R →K, α(x) = α
0
(r
x
), gdje je x = 2kπ+r
x
, k ∈ Z, 0 ≤ r
x
< 2π.
1.2. FUNKCIJE 25
Sada ´cemo geometrijski definirati
trigonometrijske funkcije sinus (sin), kosinus
(cos), tangens (tg ) i kotangens (ctg ) tako
da pridruˇzimo koordinate A = (cos α, sin α),
B = (1, tg α) i C = (ctg α, 1). Iz sliˇcnosti
pripadnih pravokutnih trokuta vrijedi
tg α =
sin α
cos α
i ctg α =
cos α
sin α
.
0
11
Α
D
C
B
A
x
y
Definicija 1.9. Za funkciju f : T(f) →R kaˇzemo da je periodiˇcka perioda
τ > 0 ako vrijedi
1) ∀x ∈ T(f) ⇒x + τ ∈ T(f),
2) f(x + τ) = f(x), ∀x ∈ T(f).
Ako postoji najmanji period τ
0
> 0 onda njega zovemo temeljni period
funkcije f.
Primijetimo, ako je τ > 0 period funkcije f, onda je nτ takoder period od
f, ∀n ∈ N. S druge strane postoje periodiˇcke funkcije koje nemaju temeljnog
perioda kao npr. f : R → R definirana s f(x) = 1 za x ∈ Q i f(x) = 0 za
x ∈ Q. Svaki τ ∈ Q
+
je njen period, pa taj skup nema minimum ve´ci od 0.
0
1
Π

2
Π Π
cos
sin
x
y
Funkcije sin : R → [−1, 1] i cos : R → [−1, 1] su periodiˇcke s temeljnim
periodom 2π, tj. vrijedi sin(x + 2π) = sin x i cos(x + 2π) = cos x, ∀x ∈ R.
Iz slike je jasno da vrijedi sin x = cos(x −
π
2
), ∀x ∈ R, odnosno, cos x =
sin(x +
π
2
), ∀x ∈ R. Nadalje, sin je neparna, a cos parna funkcija.
Sa trigonometrijske kruˇznice je vidljivo da vrijedi
cos
2
x + sin
2
x = 1, ∀x ∈ R, (1.24)
ˇsto je osnovna trigonometrijska jednakost.
26 POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE
Sada ´cemo geometrijski dokazati osnovni adicioni teorem za funkciju kos-
inus:
cos(x + y) = cos xcos y −sin xsin y, ∀ x, y ∈ R. (1.25)
Na slici desno istaknute su toˇcke
A = (cos β, −sin β),
B = (1, 0),
C = (cos α, sin α),
D = (cos(α + β), sin(α + β)).
Iz sliˇcnosti trokuta △ OAC i △ OBD slijedi
jednakost duljina d(A, C) = d(B, D). tj.
0
11
Β
Β
Α
B
D
C
A
x
y
(cos β −cos α)
2
+(−sin β −sin α)
2
= (1 −cos(α+β))
2
+(0 −sin(α+β))
2

cos
2
β −2 cos β cos α + cos
2
α + sin
2
β + 2 sin β sin α + sin
2
α =
= 1 −2 cos(α + β) + cos
2
(α + β) + sin
2
(α + β) ⇒
2 −2 cos αcos β + 2 sinαsin β = 2 −2 cos(α + β) ⇒(1.25).
Iz (1.25) lako slijedi adicioni teorem za funkciju sinus:
sin(α+β) = cos(
π
2
−α−β) = cos(
π
2
−α) cos β+sin(
π
2
−α) sin β = sin αcos β+cos αsin β.
Iz prethodnih formula lako dobijemo
sin xcos y =
1
2
[sin(x + y) + sin(x −y)],
cos xcos y =
1
2
[cos(x + y) + cos(x −y)], (1.26)
sin xsin y =
1
2
[cos(x −y) −cos(x + y)].
Funkcije tg : R`¦
π
2
+kπ; k ∈ Z¦ →R i ctg : R`¦kπ; k ∈ Z¦ →R imaju
osnovni period π. To slijedi iz tg (x + π) =
sin(x + π)
cos(x + π)
=
−sin x
−cos x
= tg x i
ctg x =
1
tg x
. Funkcije tg i ctg su neparne.
1.2. FUNKCIJE 27
0
1
Π

2

Π

2
tg
x
y
0
1
Π

2
Π Π

Π

2
ctg
x
y
Periodiˇcke funkcije nisu injekcije, pa zato nemaju inverzne funkcije. Medutim,
njihove restrikcije na dijelove podruˇcja definicije na kojem su strogo mono-
tone, jesu injekcije. Tako definiramo Sin = sin [
[−
π
2
,
π
2
]
, Cos = cos [
[0,π]
,
Tg = tg [
/−
π
2
,
π
2
)
i Ctg = ctg [
/0,π)
. Dakle, parovi inverznih funkcija su:
Sin : [−
π
2
,
π
2
] →[−1, 1],
Cos : [0, π] →[−1, 1],
Tg : '−
π
2
,
π
2
` →R,
Ctg : '0, π` →R,
Sin
−1
= arcsin : [−1, 1] →[−
π
2
,
π
2
],
Cos
−1
= arccos : [−1, 1] →[0, π],
Tg
−1
= arctg : R →'−
π
2
,
π
2
`,
Ctg
−1
= arcctg : R →'0, π`.
0
1
1 1
Π

2
Π

2

Π

2
Sin
arcsin
x
y
0
1
1 1
Π

2
Π

2
Π
Cos
arccos
x
y
28 POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE
0
1
Π

2

Π

2
Π

2

Π

2
Tg
arctg
x
y
0
1
Π

2
Π

2
Ctg
arcctg
x
y
Naravno, to nisu jedine restrikcije koje su bijekcije. Za svako n ∈ Z
je sin [
[−
π
2
+nπ,
π
2
+nπ]
= Sin
n
: [−
π
2
+ nπ,
π
2
+ nπ] → [−1, 1] bijekcija. Njena
inverzna funkcija Sin
−1
n
: [−1, 1] → [−
π
2
+ nπ,
π
2
+ nπ] moˇze se dobiti kao
Sin
−1
n
(x) = (−1)
n
Sin
−1
(x) + nπ, ∀x ∈ [−1, 1].
Isto tako je cos [
[nπ,(n+1)π]
= Cos
n
: [nπ, (n + 1)π] → [−1, 1] bijekcija i za
njenu inverznu funkciju Cos
−1
n
: [−1, 1] → [nπ, (n + 1)π] vrijedi Cos
−1
n
(x) =
(−1)
n
(Cos
−1
(x) −
π
2
) + nπ +
π
2
, ∀x ∈ [−1, 1].
Joˇs je jednostavniji sluˇcaj inverznih funkcija restrikcija od tg i ctg . Za
tg [
/−
π
2
+nπ,
π
2
+nπ)
= Tg
n
vrijedi Tg
−1
n
(x) = Tg
−1
(x) + nπ, ∀x ∈ R i analogno
za ctg [
/nπ,(n+1)π)
= Ctg
n
vrijedi Ctg
−1
n
(x) = Ctg
−1
(x) + nπ, ∀x ∈ R.
Zadatak 1.3. Rijeˇsimo jednadˇzbe sin x = b i cos y = b za b ∈ [−1, 1].
Rjeˇsenje: Za svako n ∈ Z je x
n
= Sin
−1
n
(b) = (−1)
n
Sin
−1
(b) + nπ i
y
n
= Cos
−1
n
(b) = (−1)
n
(Cos
−1
(b) −
π
2
) + nπ +
π
2
.
Zadatak 1.4. Rijeˇsimo nejednadˇzbu a ≤ sin x ≤ b za −1 < a < b < 1.
Rjeˇsenje: Treba uzeti u obzir da su funkcije Sin
−1
n
strogo rastu´ce za parne
i strogo padaju´ce za neparne n ∈ Z. Zato za n = 2m, m ∈ Z, imamo
Sin
−1
(a) + 2mπ ≤ x ≤ Sin
−1
(b) + 2mπ, a za n = 2m − 1, m ∈ Z, je
Sin
−1
(b) + (2m−1)π ≤ x ≤ Sin
−1
(a) + (2m−1)π.
1.3 Aksiomi polja R, supremum i infimum,
potpunost
U ovoj toˇcki uvodimo aksiomatiku skupa realnih brojeva koja karakterizira
sva njegova svojstva s obzirom na algebarsku strukturu i uredaj na njemu.
1.3. AKSIOMI POLJA R, SUPREMUM I INFIMUM, POTPUNOST 29
1.3.1 Aksiomi polja R
R je komutativna grupa s obzirom na operaciju zbrajanje + : R R →R.
A 1. Asocijativnost zbrajanja:
∀x, y, z ∈ R, x + (y + z) = (x + y) + z.
A 2. Postoji neutralni element 0 (nula):
∃!0 ∈ R, ∀x ∈ R 0 +x = x + 0 = x.
A 3. Svaki element iz R ima inverz za zbrajanje (suprotni):
∀x ∈ R, ∃!(−x) ∈ R, x + (−x) = (−x) + x = 0.
A 4. Komutativnost zbrajanja:
∀x, y ∈ R, x + y = y + x.
R ` ¦0¦ je komutativna grupa s obzirom na mnoˇzenje : R R →R.
A 5. Asocijativnost mnoˇzenja:
∀x, y, z ∈ R, x(yz) = (xy)z.
A 6. Postoji jedinstven neutralni element 1 (jedinica):
∃!1 ∈ R, 1 = 0, ∀x ∈ R 1 x = x 1 = x.
A 7. Svaki element iz R ` ¦0¦ ima inverz za mnoˇzenje (reciproˇcni):
∀x ∈ R ` ¦0¦, ∃!x
−1
=
1
x
∈ R, x
1
x
=
1
x
x = 1.
A 8. Komutativnost zbrajanja:
∀x, y ∈ R, xy = yx.
A 9. distributivnost mnoˇzenja prema zbrajanju:
∀x, y, z ∈ R, x(y + z) = xy + xz.
Uredenu trojku (R, +, ) nazivamo poljem.
30 POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE
Primjer 1.5. Iz aksioma dokaˇzimo neka poznata svojstva operacija zbra-
janja i mnoˇzenja.
1. 0 je jedinstven neutralni element za zbrajanje i 1 je jedinstven neutralni
broj za mnoˇzenje.
Kada bi postojao broj a ∈ R, a = 0 sa svojstvo da ∀x ∈ R a + x =
x+a = x, imali bi a = a+0 = 0, a to je kontradikcija. Analogno, kada
bi postojao broj b ∈ R, b = 1 sa svojstvo da ∀x ∈ R bx = xb = x, imali
bi b = b1 = 1.
2. Suprotni i reciproˇcni brojevi su jedinstveni.
Neka je a ∈ R i c ∈ R, c = −a njegov suprotni broj, tj. a+c = c+a = 0.
Tada bi vrijedilo −a = −a + 0 = −a + (a + c) = (−a + a) + c =
0 +c = c, ˇsto je kontradikcija. Dokaz jedinstvenosti reciproˇcnog broja
je analogan.
3. Vrijedi ∀x ∈ R, −(−x) = x.
Po definiciji suprotnog elementa je −x+(−(−x)) = (−(−x))+(−x) = 0
i −x+x = x+(−x) = 0. Iz jedinstvenosti elementa s danim svojstvom
za −x, slijedi x = −(−x).
4. Pokaˇzimo da je −0 = 0.
Za svaki x ∈ R vrijedi x + (−0) = x + 0 + (−0) = x + 0 = x i
−0 + x = −0 + 0 + x = 0 + x = x, pa zbog jedinstvenosti nule vrijedi
−0 = 0.
5. Za svako x ∈ R vrijedi x0 = 0x = 0.
Naime, 0x = (0 + 0)x = 0x + 0x = 2 0x. Kad bi bilo 0x = 0, onda
bi taj element imao inverz, pa bi slijedilo 1 = 2, a odatle 0 = 1. To se
protivi zahtjevu iz A6.
6. Vrijedi (−1)(−1) = 1.
Imamo (−1)(−1) + (−1) = (−1)(−1) + (−1)1 = (−1)((−1) + 1) =
(−1)0 = 0 i isto tako (−1) + (−1)(−1) = 0. Odatle je (−1)(−1) =
−(−1) = 1.
7. Pokaˇzimo (ab = 0) ⇔((a = 0) ∨ (b = 0)).
Neka vrijedi ab = 0. Ako je a = 0 onda a ima reciproˇcni element, pa je
b = 1 b = a
−1
ab = a
−1
0 = 0. Analogno, ako je b = 0, onda je a = 0.
Obratna tvrdnja slijedi iz 5.
1.3. AKSIOMI POLJA R, SUPREMUM I INFIMUM, POTPUNOST 31
Na skupu R je zadan linearan (totalan) uredaj ≤.
A 10. Linearnost uredaja:
∀x, y ∈ R, (x ≤ y) ∨ (y ≤ x).
A 11. Antisimetriˇcnost uredaja:
∀x, y ∈ R, ((x ≤ y) ∧ (y ≤ x)) ⇒(x = y).
A 12. Tranzitivnost uredaja:
∀x, y, z ∈ R, ((x ≤ y) ∧ (y ≤ z)) ⇒(x ≤ z).
Uredaj je u skladu s operacijama zbrajanja i mnoˇzenja.
A 13. Uskladenost zbrajanja:
(x ≤ y) ⇒(∀z, (x + z ≤ y + z)).
A 14. Uskladenost mnoˇzenja:
((x ≥ 0) ∧ (y ≥ 0)) ⇒(xy ≥ 0).
(R, +, , ≤) je uredeno polje.
Primjer 1.6. Vrijedi monotonost mnoˇzenja:
((x ≤ y) ∧ (z ≥ 0)) ⇒(xz ≤ yz).
Imamo x ≤ y ⇒y −x ≥ 0 ⇒(y −x)z ≥ 0 ⇒yz −xz ≥ 0 ⇒xz ≤ yz.
Primjer 1.7. (Q, +, , ≤) je uredeno polje.
1.3.2 Supremum i infimum skupa, potpunost
Definicija 1.10. Kaˇzemo da je S ⊂ R, S = ∅, omeden odozgo u R, ako
postoji broj M ∈ R takav da vrijedi ∀x ∈ S, x ≤ M. Broj M zovemo gornja
meda ili majoranta skupa S.
Kaˇzemo da je S ⊂ R, S = ∅, omeden odozdo u R, ako postoji broj
m ∈ R takav da vrijedi ∀x ∈ S, m ≤ x. Broj m zovemo donja meda ili
minoranta skupa S.
Skup S ⊂ R, S = ∅, je omeden u R, ako je omeden odozdo i odozgo
u R.
32 POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE
Jasno, ako S ima majorantu, onda on ima beskonaˇcno mnogo majoranti.
Naime, svaki ve´ci broj je takoder majoranta. U tom svjetlu ima smisla sli-
jede´ca definicija.
Definicija 1.11. Broj L ∈ R koji je najmanja majoranta nepraznog odozgo
omedenog skupa S ⊂ R nazivamo supremum skupa S i piˇsemo L = sup S.
L = sup S je karakteriziran slijede´cim svojstvima:
(i.) ∀x ∈ S, x ≤ L.
(ii.) ∀a ∈ R, a < L, ∃x ∈ S, a < x.
ˇ
Cesto je praktiˇcno uvjet (ii.) pisati u obliku:
(ii.)

∀ε > 0, ∃x ∈ S, L −ε < x.
Supremum koji je u skupu nazivamo maksimum, tj. ako je L = sup S ∈ S
onda je L = max S.
Sada smo u mogu´cnosti zadati posljednji aksiom skupa R.
A 15. Aksiom potpunosti:
Svaki neprazan odozgo omeden podskup S ⊂ R ima supremum u R.
Uredeno polje koje zadovoljava i A 15. zovemo uredeno potpuno polje.
Dakle (R, +, , ≤) je uredeno potpuno polje.
Teorem 1.6 (Arhimedov aksiom). U skupu R vrijedi tvrdnja:
∀ a, b ∈ R, a > 0, b > 0, ∃n ∈ N, na > b.
Dokaz: Pretpostavimo da tvrdnja teorema nije istinita, tj. neka vrijedi:
∃ a, b ∈ R, a > 0, b > 0, ∀n ∈ N, na ≤ b.
To znaˇci da je skup A = ¦na; n ∈ N¦ odozgo ograniˇcen skup u R. Sada
po A15. postoji c = sup A, tj. ∀n, na ≤ c i ∀ε >, ∃n ∈ N, c − ε < na.
Sada za ε = a > 0 dobijemo c − a < na, odnosno c < (n + 1)a ∈ A, ˇsto je
kontradikcija s ˇcinjenicom da je c gornja meda od S.
Zadatak 1.5. Pokaˇzite bez upotrebe A 15. da Arhimedov aksiom vrijedi u
skupu Q.
1.3. AKSIOMI POLJA R, SUPREMUM I INFIMUM, POTPUNOST 33
Rjeˇsenje: Dovoljno je pokazati da ∀k, m ∈ N, ∃n ∈ N, nk > m. U suprot-
nom bismo imali k, m ∈ N, ∀n ∈ N, nk ≤ m. Tada za n = m imamo
mk ≤ m ⇒ k = 1. No tada bi vrijedilo ∀n ∈ N, n ≤ m, ˇsto nije istina ve´c
za n = m + 1. Sada za svaki q =
m
k
, q

=
m

k

∈ Q, m, k, m

, k

∈ N, postoji
n ∈ N takav da je nmk

> m

k, odnosno nq > q

.
Zadatak 1.6. Utvrdite da li postoji i ako postoji odredite supremum skupa
S = ¦
n
n+1
; n ∈ N¦.
Rjeˇsenje: Skup S je odozgo ograniˇcen s 1, tj. ∀n ∈ N,
n
n+1
≤ 1. Pokaˇzimo
da je 1 = sup S. Uzmimo bilo koji ε > 0. Trebamo na´ci n ∈ N tako da
vrijedi
1 −ε <
n
n + 1
⇔(1 −ε)(n + 1) < n ⇔−nε + 1 −ε < 0 ⇔1 < (n + 1)ε.
Iz Arhimedovog aksioma slijedi postojanje m ∈ N, mε > 1. Uzmimo sada
n = m−1 i imamo tvrdnju.
Primjer 1.8. Polje Q nije potpuno.
Neka je S = ¦q ∈ Q; 1 < q, q
2
< 2¦. Oˇcito je S odozgo omeden s
2 ∈ Q. Skup S nema maksimalan element. Naime, za bilo koji q ∈ S po
Arhimedovom aksiomu za brojeve 2 − q
2
> 0 i 2q + 1 > 0 postoji n ∈ N
tako da je n(2 −q
2
) > 2q + 1. Tada je n
2
(2 − q
2
) > n(2q + 1) = 2nq + n ≥
2nq + 1 ⇒(q +
1
n
)
2
< 2. Dakle, postoji q

= q +
1
n
∈ S, q

> q.
Pokaˇzimo da vrijedi: a ∈ Q, a > 0, je majoranta od S ⇔ a
2
> 2. Neka
je a ∈ Q, a > 0, majoranta od S. Tada je a
2
= 2 (

2 ∈ Q). Kada bi
bilo a
2
< 2, onda bi a bio maksimum od S, a takvog nema. Dakle, mora
biti a
2
> 2. Obratno, ako je 0 < a i a
2
> 2, onda za svaki q ∈ S imamo
q
2
< 2 < a
2
⇒q < a, tj. a je majoranta od S.
Pokaˇzimo da ne postoji najmanja majoranta skupa S u Q. Neka je a
bilo koja majoranta skupa S. Tada po Arhimedovom aksiomu za brojeve
a
2
−2 > 0 i 2a > 0 postoji n ∈ N takav da vrijedi n(a
2
−2) > 2a. Odatle je
2a
n
< a
2
− 2 < a
2
− 2 +

1
n

2
⇒ 2 <

a −
1
n

2
. Dakle, postoji majoranta
a

= a −
1
n
∈ Q, a

< a.
Zadatak 1.7. Dokaˇzite da je Q gust u R, tj.
∀ε > 0, ∀x ∈ R, 'x −ε, x + ε` ∩ Q = ∅.
34 POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE
Rjeˇsenje: U suprotnom sluˇcaju bi vrijedilo ∃ε > 0, ∃x ∈ R, ∀q ∈ Q,
(q ≤ x − ǫ) ∨ (x + ε ≤ q). Neka je q
1
≤ x − ǫ i x + ε ≤ q
2
. Uzmimo
n ∈ N tako da vrijedi 2nε > q
2
− q
1
i odredimo α
k
= q
1
+
k
n
(q
2
− q
1
) ∈ Q
(k = 0, 1, . . . , n − 1, n). Neka je 1 ≤ k
0
< n najve´ci od indeksa za koje je
α
k
≤ x − ǫ. Zbog x + ε ≤ α
k
0
+1
vrijedi
q
2
−q
1
n
= α
k
0
+1
− α
k
0
≥ 2ε, ˇsto je
kontradikcija s izborom broja n.
Definicija 1.12. Broj ℓ ∈ R koji je najve´ca minoranta nepraznog odozdo
omedenog skupa S ⊂ R nazivamo infimum skupa S i piˇsemo ℓ = inf S.
ℓ = inf S je karakteriziran slijede´cim svojstvima:
(i.) ∀x ∈ S, ℓ ≤ x.
(ii.) ∀a ∈ R, a > ℓ, ∃x ∈ S, x < a.
(ii.)

∀ε > 0, ∃x ∈ S, x < ℓ + ε.
Infimum koji je u skupu nazivamo minimum, tj. ako je ℓ = inf S ∈ S
onda je ℓ = min S.
Teorem 1.7. Neka je S ⊂ R, S = ∅, odozdo ograniˇcen skup. Tada postoji
ℓ = inf S ∈ R.
Dokaz: Neka je S

= ¦−x; x ∈ S¦. Skup S je odozdo omeden u R, tj.
postoji m ∈ R tako da vrijedi ∀x ∈ S, m ≤ x. Tada je ∀−x ∈ S

, −x ≤ −m,
tj. skup S

je odozgo omeden u R. Prema A 15. postoji L = sup S

∈ R,
tj. ∀ − x ∈ S

, −x ≤ L i ∀ε > 0, ∃ − x ∈ S

, L − ε < −x. To moˇzemo
napisati i na slijede´ci naˇcin: ∀x ∈ S , −L ≤ x i ∀ε > 0, ∃x ∈ S, x < −L+ε.
To kazuje da je ℓ = −L = inf S, tj. postoji infimum skupa S.
Zadatak 1.8. Neka je A ⊆ B ⊂ R i B ograniˇcen skup. Tada je sup A ≤
sup B i inf A ≥ inf B.
Rjeˇsenje: Svaka majoranta skupa B ujedno je i majoranta skupa A. Tako
je i sup B majoranta za A. Poˇsto je supremum od A najmanja majoranta
skupa A, to vrijedi sup A ≤ sup B. Analogno, svaka minoranta skupa B
ujedno je i minoranta skupa A, pa je infimum od B minoranta za A. Odatle
za infimum skupa a kao najve´cu minorantu od A vrijedi inf A ≥ inf B.
Aksiom A 15. karakterizira svojstvo potpunosti koje razlikuje polje R od
polja Q. Slijede´ci teorem opisuje to svojstvo na prihvatljiviji naˇcin.
1.3. AKSIOMI POLJA R, SUPREMUM I INFIMUM, POTPUNOST 35
Teorem 1.8. (Cantorov
1
aksiom) Neka za svaki n ∈ N imamo segmente
[a
n
, b
n
] ⊂ R takve da vrijedi [a
n+1
, b
n+1
] ⊂ [a
n
, b
n
], ∀n ∈ N. Tada postoji
x ∈ R takav da je x ∈ [a
n
, b
n
], ∀n ∈ N.
Dokaz: Oznaˇcimo s A = ¦a
n
; n ∈ N¦ i B = ¦b
n
; n ∈ N¦. Skupovi A
i B su ograniˇceni (odozdo s a
1
i odozgo s b
1
) pa postoje sup A i inf B.
ˇ
Zelimo pokazati da vrijedi [sup A, inf B] ⊆ [a
n
, b
n
], ∀n ∈ N. Za sve n ∈ N
oˇcigledno vrijedi a
n
≤ b
n
, a
n
≤ a
n+1
i b
n+1
≤ b
n
. Dokaˇzimo da vrijedi
∀n, m ∈ N, a
n
≤ b
m
. Ako je n = m onda je to jasno. Ako je n < m, onda
n < n + 1 < < m − 1 < m povlaˇci a
n
≤ ≤ a
m
≤ b
m
, tj. a
n
≤ b
m
.
analogno vrijedi za m < n. Odatle zakljuˇcujemo ∀n ∈ N je a
n
donja meda
za skup B, dakle, ∀n ∈ N, a
n
≤ inf B. Sada je inf B gornja meda za skup A,
pa vrijedi sup A ≤ inf B.
Napomena 1.1. Druga mogu´ca aksiomatika polja R se dobije ako aksiom
A 15. zamijenimo s Arhimedovim aksiomom (teorem 1.6) Cantorovim ak-
siomom (teorem 1.8).
1.3.3 Eksponencijalna funkcija na R (I.)
U ovoj toˇcki ´cemo proˇsiriti eksponencijalnu funkciju do skupa R i tako se
uvjeriti da je teorem 1.5. istinit.
Zadatak 1.9. Neka su A, B ⊂ R odozgo ograniˇceni neprazni skupovi. Tada
je skup A + B = ¦x + y ; x ∈ A, y ∈ B¦ odozgo ograniˇcen i vrijedi sup(A+
B) = sup A+ sup B.
Rjeˇsenje: Zbog x ≤ sup A, ∀x ∈ A, i y ≤ sup B, ∀y ∈ B, vrijedi x + y ≤
sup A + sup B, ∀x ∈ A, ∀y ∈ B, tj. sup A + sup B je gornja meda skupa
A+ B.
Neka je ε > 0 odabran po volji. Postoje x ∈ A i y ∈ B takvi da je
sup A −
ε
2
< x i sup B −
ε
2
< y. Tada je x + y > sup A −
ε
2
+ B −
ε
2
=
sup A + sup B −ε, tj. sup A+ sup B −ε nije gornja meda skupa A + B.
Zadatak 1.10. Neka su A, B ⊂ '0, +∞` odozgo ograniˇceni neprazni skupovi.
Tada je skup AB = ¦xy ; x ∈ A, y ∈ B¦ odozgo ograniˇcen i vrijedi
sup(AB) = sup Asup B.
1
Georg Ferdinand Ludwig Philipp Cantor (Saint Petersburg [Rusija], 3. oˇzujak 1845.
- Halle, 6. sijeˇcanj 1918.) njemaˇcki matematiˇcar
36 POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE
Rjeˇsenje: Zbog x ≤ sup A, ∀x ∈ A, i y ≤ sup B, ∀y ∈ B, vrijedi xy ≤
sup Asup B, ∀x ∈ A, ∀y ∈ B, tj. sup Asup B je gornja meda skupa AB.
Neka je 0 < ε <
(sup A+sup B)
2
4
odabran po volji i neka je 0 < ε
0
<
sup A+supB
2

(sup A+sup B)
2
4
−ε. Postoje x ∈ Ai y ∈ B takvi da je sup A−ε
0
<
x i sup B − ε
0
< y. Tada je xy > (sup A − ε
0
)(sup B − ε
0
) = ε
2
0
− (sup A +
sup B)ε
0
+sup Asup B > sup Asup B−ε. Dakle, sup Asup B−ε nije gornja
meda. Zato ˇsto je ε > 0 odabran po volji, vrijedi sup(AB) = sup Asup B.
Sada eksponencijalnu funkciju proˇsirujemo do funkcije f : R →'0, +∞`.
Za a > 1 i x ∈ R definiramo f(x) = sup¦a
q
; q ∈ Q, q < x¦. Zbog zadatka
1.10. imamo
f(x)f(y) = sup¦a
q
; q ∈ Q, q < x¦ sup¦a
q

; q

∈ Q, q

< y¦ =
= sup¦a
q+q

; q, q

∈ Q, q < x, q

< y¦ =
= sup¦a
q+q

; q, q

∈ Q, q + q

< x + y¦ = f(x + y).
1.4 Ekvipotentni skupovi, prebrojivost
Ako imamo dva skupa A i B s konaˇcnim brojem elemenata, teorijski je lako
ustanoviti imaju li oni jednak broj elemenata. Naime, provodimo slijede´ci
postupak: uzmimo element skupa A i element skupa B, sparimo ih. Nas-
tavimo li tako sparivati nesparene elemente skupa As nesparenim elementima
skupa B, nakon konaˇcno koraka do´ci ´cemo do jedne od slijede´cih situacija:
1. Niti u skupu A, niti u skupu B nema nesparenih elemenata.
2. U skupu B nema nesparenih elemenata.
3. U skupu A nema nesparenih elemenata.
U sluˇcaju 1. konstruirali smo obostrano jednoznaˇcno preslikavanje sa skupa
A na skup B (bijekciju) i jasno je da skupovi A i B imaju jednak broj
elemenata. U sluˇcaju 2. konstruirali smo injekciju sa skupa B u skup A i
jasno je da skup A ima viˇse elemenata od skupa B. U sluˇcaju 3. konstruirali
smo injekciju sa skupa A u skup B i jasno je da skup B ima viˇse elemenata
od skupa A. Ovo je motivacija za slijede´cu definiciju i u sluˇcaju kada skupovi
nemaju konaˇcan broj elemenata.
Definicija 1.13. Za skupove A i B kaˇzemo da imaju jednak broj elemenata,
tj. da su jednakobrojni ili ekvipotentni ako postoji bijekcija f : A →B.
1.4. EKVIPOTENTNI SKUPOVI, PREBROJIVOST 37
Tada joˇs kaˇzemo da A i B imaju jednak kardinalni broj i piˇsemo k(A) = k(B)
ili A ∼ B.
Ako postoji injekcija f : A →B onda kaˇzemo da A ima manje ili jednako
elemenata od B, tj. k(A) ≤ k(B).
Zadatak 1.11. Pokaˇzite da je ekvipotentnost relacija ekvivalencije, tj. da
vrijedi
(i) A ∼ A,
(ii) (A ∼ B) ⇒(B ∼ A),
(iii) (A ∼ B) ∧ (B ∼ C) ⇒(A ∼ C).
Rjeˇsenje:
(i) Identiteta i
A
: A →A je bijekcija,
(ii) f : A →B bijekcija ⇒(f
−1
: B →A) bijekcija,
(iii) f : A →B ∧ g : B →C bijekcije ⇒g ◦ f : A →C je bijekcija.
Slijede´ci teorem u konkretnim situacijama bitno olakˇsava utvrdivanje
ekvipotentnosti skupova, a navodimo ga bez dokaza.
Teorem 1.9 (Cantor-Bernstein
1
-Banach
2
). Ako postoje injekcije f : A →B
i g : B →A, onda je A ∼ B, odnosno
((k(A) ≤ k(B)) ∧ (k(B) ≤ k(A))) ⇒(k(A) = k(B)).
Primijetimo da prethodni teorem govori o antisimetriˇcnosti uredaja medu
kardinalnim brojevima.
Definicija 1.14. Kaˇzemo da je beskonaˇcan skup S prebrojiv ako je ekvipo-
tentan skupu prirodnih brojeva N. U suprotnom sluˇcaju kaˇzemo da je taj
skup neprebrojiv.
Zadatak 1.12. Pokaˇzite da vrijedi
1. N ∼ 2N.
1
Sergej Natanoviˇc Bernstein (Odessa, 5. oˇzujak 1880. – – Moskva, 26. listopad 1968.)
ukrajinski matematiˇcar
2
Stefan Banach (Krakow, 30. oˇzujak 1892. – Lowow, August 31 kolovoz 1945.) poljski
matematiˇcar
38 POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE
2. N ∼ 2N + 1.
3. N ∼ Z.
4. ∀a, b, c, d ∈ R, a < b, c < d, je 'a, b` ∼ 'c, d` i [a, b] ∼ [c, d].
5. ∀a, b ∈ R, a < b, je [a, b] ∼ 'a, b`.
6. ∀a, b ∈ R, a < b, je R ∼ 'a, b`.
7. N ∼ N N.
Rjeˇsenje:
1. Preslikavanje n →2n, ∀n ∈ N, je bijekcija.
2. Preslikavanje n →2n + 1, ∀n ∈ N, je bijekcija.
3. Preslikavanje f : N → Z definirano s f(2n) = n + 1, f(1) = 0 i
f(2n + 1) = −n, ∀n ∈ N je bijekcija.
4. f : 'a, b` →'c, d` definirano s f(x) =
d−c
b−a
(x −a) + c je bijekcija.
5. Identiteta je injekcija s 'a, b` u [a, b]. Po 4. postoji bijekcija s [a, b] na
bilo koji segment u 'a, b`, npr. na [
3a+b
4
,
a+3b
4
]. Tada je to injekcija s
[a, b] u 'a, b`. Sada po teoremu 1.9 slijedi tvrdnja.
6. Tg
−1
: R →'a, b` je bijekcija.
7. Konstruiramo preslikavanje f : N N →
N kako je grafiˇcki prikazano na slici desno.
Svakom uredenom paru prirodnih brojeva
jednoznaˇcno je odreden poredak na putanji
oznaˇcenoj na slici. Funkcija f je definirana
formulom:
f((m, n)) =

m + n −1
2

+ n; m + n −1 neparan

m + n −1
2

+ m; m + n −1 paran
0 m
n
1 2 3 4
1
2
3
4
Propozicija 1.3. Skup racionalnih brojeva Q je prebrojiv.
Dokaz: Skup Q = ¦
m
n
; n ∈ N, m ∈ Z, su relativno prosti¦, pa postoji
injekcija sa Q u N N. Nadalje, komponiramo tu injekciju s bijekcijom sa
N N na N iz zadatka 1.12. i dobijemo injekciju s Q u N. S duge strane
identiteta je injekcija s N u Q, pa po teoremu 1.9. imamo Q ∼ N.
1.4. EKVIPOTENTNI SKUPOVI, PREBROJIVOST 39
Propozicija 1.4. Neprazan podskup prebrojivog skupa je konaˇcan ili prebro-
jiv.
Dokaz: Neka je A ∼ N, f : A → N bijekcija, i B ⊆ A. Ako je B konaˇcan
onda je tvrdnja oˇcita. Ako B nije konaˇcan, onda je identiteta i : B → A,
i(x) = x, ∀x ∈ B, injekcija s B u A. Tada je f ◦ i : B → N injekcija.
Konstruirajmo injekciju g : N →B na slijede´ci naˇcin:
Uzmimo bilo koji b ∈ B i stavimo g(1) = b. Pretpostavimo da smo za
neki n ∈ N definirali g(k) = b
k
∈ B, 1 ≤ k ≤ n, gdje su svi b
1
, . . . , b
n
ra-
zliˇciti. Poˇsto skup B nije konaˇcan, to postoji b
n+1
∈ B takav da je b
n+1
= b
k
,
1 ≤ k ≤ n, pa stavimo g(n+1) = b
n+1
. Takvim postupkom definiramo g(n),
∀n ∈ N, a funkcija g je po konstrukciji injekcija. Po teoremu 1.9. slijedi
B ∼ N.
Teorem 1.10. Neka su a, b ∈ R, a < b. Segment [a, b] ⊂ R je neprebrojiv
skup.
Dokaz: Kada bi vrijedilo suprotno, tj. da je [a, b] prebrojiv, postojala bi
bijekcija f : N → [a, b] takva da je [a, b] = 1(f) = ¦f(n); n ∈ N¦. Stavimo
a
1
= a, b
1
= b. Ako je f(1) ≤
a
1
+b
1
2
stavimo a
2
=
a
1
+3b
1
4
i b
2
= b
1
, a u
sluˇcaju f(1) ≥
a
1
+b
1
2
stavimo a
2
= a
1
i b
2
=
3a
1
+b
1
4
. U oba sluˇcaja vrijedi
f(1) ∈ [a
2
, b
2
] i [a
2
, b
2
] ⊂ [a
1
, b
1
]. Na isti naˇcin, zamjenom a
1
↔a
2
i b
1
↔b
2
,
nademo f(2) itd. Na taj naˇcin dobivamo segmente [a
n
, b
n
], ∀n ∈ N, sa svo-
jstvom [a
n
, b
n
] ⊃ [a
n+1
, b
n+1
] i f(n) ∈ [a
n+1
, b
n+1
], ∀n ∈ N. Po teoremu 1.8.
o potpunosti skupa R postoji x ∈ [a, b] tako da je x ∈ [a
n
, b
n
], ∀n ∈ N. Zbog
pretpostavke o bijektivnosti funkcije f : N →[a, b], postoji m ∈ N tako da je
x = f(m). No, po konstrukciji vrijedi f(m) ∈ [a
m+1
, b
m+1
], ˇsto je kontradik-
cija s izborom toˇcke x.
Korolar 1.2. Skup realnih brojeva R je neprebrojiv.
Dokaz: Kada bi R bio prebrojiv, tada bi po propoziciji 1.4. i segment
[a, b] ⊂ R bio prebrojiv, a to se kosi s tvrdnjom teorema 1.10.
40 POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE
Poglavlje 2
Nizovi
2.1 Niz i podniz
Funkciju a : N → S zovemo niz u S. U ovom sluˇcaju odstupamo od
uobiˇcajenog naˇcina oznaˇcavanja funkcijskih vrijednosti, pa za n ∈ N piˇsemo
a(n) = a
n
i nazivamo n-tim ˇclanom niza. Uobiˇcajena oznaka za niz je (a
n
)
n∈N
ili (a
n
)
n
ili samo (a
n
). Kodomena niza moˇze biti bilo koji neprazan skup.
Nas ´ce najviˇse zanimati sluˇcajevi kada je taj skup R, C, ili skup realnih ili
kompleksnih funkcija.
Evo nekoliko primjera nizova:
1. Niz (a
n
)
n
s a
n
=
1
n
, ∀n ∈ N, je niz u R.
2. Niz (a
n
)
n
s a
n
= n +
i
n
, ∀n ∈ N, je niz u C.
3. Niz (a
n
)
n
je niz realnih funkcija, gdje je ∀n ∈ N, a
n
: R → R funkcija
definirana s a
n
(x) = sin nx, ∀x ∈ R.
Kao i kod drugih funkcija, monotonost je vaˇzno svojstvo koje niz moˇze
zadovoljavati. Za to je neophodno da je niz u skupu na kojem je definiran
uredaj.
Definicija 2.1. Neka je (a
n
)
n
u R.
Niz (a
n
)
n
je rastu´ci ako ∀ n ∈ N, a
n
≤ a
n+1
.
Niz (a
n
)
n
je strogo rastu´ci ako ∀ n ∈ N, a
n
< a
n+1
.
Niz (a
n
)
n
je padaju´ci ako ∀ n ∈ N, a
n
≥ a
n+1
.
Niz (a
n
)
n
je strogo padaju´ci ako ∀ n ∈ N, a
n
> a
n+1
.
41
42 POGLAVLJE 2. NIZOVI
Pokaˇzimo da je ta definicija, iako se ˇcini slabijom, ekvivalentna s defini-
cijom monotonosti niz kao funkcije. Naime, niza kao funkcija je rastu´ci ako
vrijedi: ∀ n, m ∈ N, (n < m) ⇒ (a
n
≤ a
m
). Jasno je da iz toga slijedi da
je niz rastu´ci u smislu definicije 2.1. Dokaˇzimo da vrijedi obrat. Neka su
n, m ∈ N takvi da je n < m. Tada je n < n + 1 < < m− 1 < m pa iz
definicije 2.1. slijedi a
n
≤ a
n+1
≤ ≤ a
m−1
≤ a
m
, tj. a
n
≤ a
m
.
Definicija 2.2. Za niz b : N →S kaˇzemo da je podniz niza a : N →S, ako
postoji strogo rastu´ci niz p : N →N u N takav da je b = a ◦ p.
U oznakama (b
n
)
n
i (a
n
)
n
za nizove pisali bismo b
n
= b(n) = (a ◦ p)(n) =
a[p(n)] = a
p(n)
= a
pn
. Vaˇzno je uoˇciti da podniz nekog niza dobijemo tako da
izbacimo neke ˇclanove polaznog niza, a preostali ˇclanovi zadrˇzavaju prijaˇsnji
medusobni poredak.
Zadatak 2.1. Neka je (p
n
)
n
strogo rastu´ci niz u N. Tada vrijedi ∀ n ∈ N,
n ≤ p
n
.
Rjeˇsenje: Dokaˇzimo tvrdnju matematiˇckom indukcijom. Jasno je da vri-
jedi 1 ≤ p
1
tako da imamo bazu indukcije. Pretpostavimo da za n ∈ N vrijedi
n ≤ p
n
. Tad je p
n+1
> p
n
≥ n, tj. p
n+1
> n, pa mora biti p
n+1
≥ n + 1.
2.2 Limes niza u R
Intuitivno poimanje konvergencije ili teˇzenja ˇclanova niza (a
n
)
n
u R k nekom
broju a ∈ R sastoji se u tome da je ”puno” ˇclanova niza po volji blizu broju a,
a samo ”malen” broj ˇclanova daleko. U situaciji kada radimo s beskonaˇcnim
(prebrojivim) skupom, onda je prihvatljivo pod ”puno” shva´cati beskonaˇcno
mnogo ˇclanova, a pod ”malo” samo konaˇcno njih. U tom smislu fraza ”gotovo
svi ˇclanovi” znaˇci ”svi ˇclanovi osim eventualno njih konaˇcno mnogo”. Dakle,
moˇzemo re´ci da niz (a
n
)
n
konvergira ili teˇzi broju a ako su gotovo svi ˇclanovi
po volji blizu broju a.
Prethodna definicija se realizira u skupu R tako da blizinu realnih brojeva
mjerimo pomo´cu razdaljinske funkcije d(x, y) = [x −y[. Ako je zadan ε > 0,
onda brojevi x koji su od a udaljeni za manje od ε zadovoljavaju [x−a[ < ε,
tj. oni se nalaze u intervalu 'a − ε, a + ε`. Pojam konvergencije u R ima
slijede´ci oblik:
Definicija 2.3. Niz realnih brojeva (a
n
)
n
konvergira ili teˇzi k realnom broju
a ∈ R ako svaki otvoreni interval polumjera ε oko toˇcke a sadrˇzi gotovo sve
ˇclanove niza, tj.
(∀ε > 0), (∃n
ε
∈ N), (∀n ∈ N), ((n > n
ε
) ⇒([a
n
−a[ < ε)). (2.1)
2.2. LIMES NIZA U R 43
Tada a zovemo graniˇcna vrijednost ili limes niza (a
n
)
n
i piˇsemo a =
lim
n→∞
a
n
ili a = lim
n
a
n
.
a aΕ aΕ
a
5
a
3
a
2
a
4
a
6
a
1

Ako niz ne konvergira onda kaˇzemo da on divergira.
Jedan sluˇcaj divergencije niza moˇzemo podvesti pod pojam konvergencije.
U tu svrhu definiramo okoline od +∞ kao intervale oblika 'E, +∞`, gdje je
E > 0.
Definicija 2.4. Kaˇzemo da niz (a
n
)
n
u R konvergira k +∞ako svaka okolina
od +∞ sadrˇzi gotovo sve ˇclanove niza, tj.
(∀E > 0), (∃n
ε
∈ N), (∀n ∈ N), ((n > n
ε
) ⇒(a
n
> E)). (2.2)
U tom sluˇcaju govorimo o konvergenciji niza (a
n
)
n
u R = [−∞, +∞] i piˇsemo
lim
n→∞
a
n
= +∞. Analogno moˇzemo definirati lim
n→∞
a
n
= −∞.
Provjeravanje da li definicija 2.3 vrijedi za neki konkretan niz i konkretan
limes sastoji se u tome da se za po volji zadani ε > 0 pronade ili barem dokaˇze
postojanje prirodnog broja n
ε
takvog da svi ˇclanovi s indeksima ve´cim od n
ε
leˇze u intervalu 'a −ε, a + ε`.
Primjer 2.1. Pokaˇzimo da niz (
1
n
)
n
konvergira i lim
n
1
n
= 0.
Uzmimo ε > 0 po volji. Iz Arhimedovog aksioma u teoremu (1.6) slijedi
postojanje m ∈ N tako da vrijedi mε > 1. Sada za n > m vrijedi nε > mε >
1. Dakle n
ε
= m je traˇzeno rjeˇsenje. Naime, ∀ n ∈ N,
(n > n
ε
) ⇒(nε > n
ε
ε > 1) ⇒

1
n
< ε

1
n
−0

< ε.
Teorem 2.1.
1. Konvergentan niz u R ima samo jednu graniˇcnu vrijednost.
2. Konvergentan niz u R je ograniˇcen.
Dokaz: 1. Pretpostavimo da konvergentan niz (a
n
)
n
ima dvije graniˇcne
vrijednosti a, b ∈ R, a = b. Tada bi za ε = [a − b[ > 0 zbog (2.1) postojali
n
a
, n
b
∈ N takvi da vrijedi
(n > n
a
) ⇒([a
n
−a[ <
ε
2
) i (n > n
b
) ⇒([a
n
−b[ <
ε
2
).
44 POGLAVLJE 2. NIZOVI
Sada za n
ε
= max¦n
a
, n
b
¦ imamo
(n > n
ε
) ⇒([a −b[ ≤ [a −a
n
[ +[a
n
−b[ <
ε
2
+
ε
2
= ε = [a −b[),
ˇsto je oˇcita neistina. Dakle, limes mora biti jedinstven.
2. U definiciji (2.1) uzmimo ε = 1, pa postoji n
ε
∈ N tako da (n > n
ε
) ⇒
([a
n
− a[ < 1). Sada za n > n
ε
imamo [a
n
[ ≤ [a
n
−a[ + [a[ ≤ 1 + [a[. Neka
je M = max¦[a
1
[, . . . , [a

[, 1 +[a[¦. Tada vrijedi ∀ n ∈ N, [a
n
[ ≤ M, tj. niz
je ograniˇcen.
Primjer 2.2. Sama ograniˇcenost nije dovoljna za konvergenciju niza. Niz
definiran s a
n
= (−1)
n
, ∀n ∈ N, je oˇcigledno ograniˇcen, ali niti jedan realan
broj nije mu graniˇcna vrijednost. Naime, za 0 < ε <
1
2
i bilo koji a ∈ R izvan
otvorenog intervala 'a − ε, a + ε` uvijek se nalazi beskonaˇcno ˇclanova niza.
Dakle, taj interval ne sadrˇzi gotovo sve ˇclanove niza.
Za oˇcekivati je da podnizovi niza nasljeduju dobra svojstva originalnog
niza.
Teorem 2.2. Svaki podniz konvergentnog niza u R i sam je konvergentan i
ima istu graniˇcnu vrijednost kao i niz.
Dokaz: Neka je (a
n
)
n
konvergentan niz u R, a = lim
n
a
n
, i neka je (a
pn
)
n
bilo koji njegov podniz. Uzmimo bilo koji ε > 0. Tada iz a = lim
n
a
n
i (2.1)
postoji n
ε
∈ N takav da (n > n
ε
) ⇒ ([a
n
− a[ < ε). Zbog toga ˇsto je niz
(p
n
)
n
strogo rastu´ci niz u N i zadatka 2.1. imamo ∀n ∈ N, p
n
≥ n. Odatle
slijedi
(∀n ∈ N), (n > n
ε
) ⇒(p
n
> n
ε
) ⇒([a
pn
−a[ < ε),
dakle, a = lim
n
a
pn
.
Od interesa je na´ci jednostavno provjerive dovoljne uvjete za konvergen-
ciju niza.
Teorem 2.3. Svaki ograniˇcen i monoton niz u R je konvergentan.
Dokaz: Neka je niz (a
n
)
n
rastu´ci, tj. ∀n ∈ N, a
n
≤ a
n+1
. Ograniˇcenost
rastu´ceg niza znaˇci ograniˇcenost skupa A = ¦a
n
; n ∈ N¦ odozgo, pa postoji
a = sup A ∈ R. Iz definicije supremuma skupa A imamo:
1. ∀n ∈ N, a
n
≤ a,
2. ∀ε > 0, ∃n
ε
∈ N, a −ε < a

.
2.3. OPERACIJE S KONVERGENTNIM NIZOVIMA 45
Iz 1. i 2. i rasta niza (a
n
)
n
imamo ∀ε > 0, ∃n
ε
∈ N, ∀ n ∈ N,
(n > n
ε
) ⇒(a −ε < a

≤ a
n
≤ a < a + ε) ⇒([a
n
−a[ < ε).
Dakle, lim
n→∞
a
n
= sup¦a
n
; n ∈ N¦. Analogno se za padaju´ci niz pokaˇze
lim
n→∞
a
n
= inf¦a
n
; n ∈ N¦.
Primjer 2.3. Monotonost nije nuˇzna za konvergenciju niza. Npr. niz
(−1)
n
n
konvergira k 0, a nije monoton.
Na desnoj slici prikazan je
odnos svojstava monotonosti
(M) i ograniˇcenosti (O) nizova
u odnosu na konvergentne (K)
nizove u R.
O
K
M
2.3 Operacije s konvergentnim nizovima
Za nizove u R kao funkcije s vrijednostima u R moˇzemo definirati sve op-
eracije po toˇckama. U sluˇcaju nizova to znaˇci da je suma (razlika) nizova
(a
n
)
n
i (b
n
)
n
niz oblika (a
n
±b
n
)
n
, tj. (a
n
)
n
±(b
n
)
n
= (a
n
±b
n
)
n
. Isto tako je
produkt nizova (a
n
)
n
i (b
n
)
n
niz oblika (a
n
b
n
)
n
, tj. (a
n
)
n
(b
n
)
n
= (a
n
b
n
)
n
.
Specijalno, za λ ∈ R je λ(a
n
)
n
= (λa
n
)
n
, pa je skup nizova vektorski prostor
(algebra). Sada ´cemo prouˇciti kako se limes ponaˇsa kod navedenih operacija
s nizovima.
Teorem 2.4. Neka su (a
n
)
n
i (b
n
)
n
konvergentni nizovi u R. Tada vrijedi:
1. Niz (a
n
±b
n
)
n
je konvergentan i lim
n→∞
(a
n
±b
n
) = lim
n→∞
a
n
± lim
n→∞
b
n
.
2. Niz (a
n
b
n
)
n
je konvergentan i lim
n→∞
(a
n
b
n
) = lim
n→∞
a
n
lim
n→∞
b
n
.
3. Ako je ∀n ∈ N, b
n
= 0, i lim
n→∞
b
n
= 0, onda je i niz

a
n
b
n

n
konvergentan
i lim
n→∞

a
n
b
n

=
lim
n→∞
a
n
lim
n→∞
b
n
.
4. Niz ([a
n
[)
n
je konvergentan i lim
n→∞
[a
n
[ = [ lim
n→∞
a
n
[.
46 POGLAVLJE 2. NIZOVI
Dokaz: Neka su lim
n→∞
a
n
= a i lim
n→∞
b
n
= b.
1. Za ε > 0 zbog (2.1) postoje n
1
, n
2
∈ N takvi da vrijedi ∀n ∈ N,
(n > n
1
) ⇒([a
n
−a[ <
ε
2
) i (n > n
2
) ⇒([b
n
−b[ <
ε
2
).
Sada za n
ε
= max¦n
1
, n
2
¦ imamo
(n > n
ε
) ⇒([a
n
+ b
n
−(a + b)[ ≤ [a
n
−a[ +[b
n
−b[ < ε).
2. Prije svega, zbog toga ˇsto je konvergentan, niz (a
n
)
n
je ograniˇcen, tj.
postoji M > 0 takav da ∀n ∈ N, [a
n
[ ≤ M. Sada za ε > 0 zbog (2.1) postoje
n
1
, n
2
∈ N takvi da vrijedi ∀n ∈ N,
(n > n
1
) ⇒([a
n
−a[ <
ε
M +[b[
) i (n > n
2
) ⇒([b
n
−b[ <
ε
M +[b[
).
Sada za n
ε
= max¦n
1
, n
2
¦ imamo
(n > n
ε
) ⇒([a
n
b
n
−ab[ ≤ [a
n
[[b
n
−b[[ +[a
n
−a[[b[ < ε).
3. Pokaˇzimo da vrijedi lim
n→∞
1
b
n
=
1
b
. Za ε =
[b[
2
> 0 imamo n
0
∈ N tako da
∀n ∈ N,
(n > n
0
) ⇒([b
n
−b[ <
[b[
2
) ⇒([b
n
[ ≥
[b[
2
).
Sada za ε > 0 postoji n
1
∈ N tako da ∀n ∈ N vrijedi
(n > n
1
) ⇒([b
n
−b[ <

[b[
2
).
Uzmimo n
ε
= max¦n
1
, n
2
¦, pa ∀n ∈ N imamo
(n > n
ε
) ⇒(

1
b
n

1
b


[b
n
−b[
[b
n
[[b[
< ε).
Odatle pomo´cu 2. slijedi 3.
4. Tvrdnja slijedi jednostavno pomo´cu nejednakosti (1.11),
(n > n
ε
) ⇒[[a
n
[ −[a[[ ≤ [a
n
−a[ < ε.

Korolar 2.1. Neka su lim
n→∞
a
n
= a i lim
n→∞
b
n
= b. Tada je za bilo koje λ, µ ∈ R
niz (λa
n
+ µb
n
)
n
konvergentan i lim
n→∞
(λa
n
+ µb
n
) = λa + µb.
2.3. OPERACIJE S KONVERGENTNIM NIZOVIMA 47
Dokaz: Za bilo koji λ ∈ R uzmimo konstantni niz b
n
= λ, ∀n ∈ N. Tada
iz teorema 2.4 2. slijedi lim
n→∞
λa
n
= λa. Odatle i iz aditivnosti limesa imamo
linearnost.
Napomena 2.1. Skup svih konvergentnih nizova u R je vektorski prostor (al-
gebra).
Osim operacija na skupu R imamo zadan uredaj ≤. Konvergencija nizova
je u skladu s tim uredajem.
Teorem 2.5 (teorem o sendviˇcu). Neka su (a
n
)
n
i (b
n
)
n
konvergentni nizovi
u R.
1. Ako je ∀ n ∈ N, a
n
≤ b
n
, onda je lim
n→∞
a
n
≤ lim
n→∞
b
n
.
2. Ako je (c
n
)
n
niz za kojeg vrijedi ∀ n ∈ N, a
n
≤ c
n
≤ b
n
i lim
n→∞
a
n
=
lim
n→∞
b
n
= c, onda je (c
n
)
n
konvergentan i lim
n→∞
c
n
= c.
Dokaz: 1. Neka je niz (c
n
)
n
konvergentan i takav da vrijedi ∀n ∈ N, c
n
≥ 0.
Tada je lim
n→∞
c
n
= c ≥ 0. Kada bi bilo c < 0, onda bi u okolini 'c −
[c[
2
, c +
[c[
2
`
bili gotovo svi ˇclanovi niza, ˇsto nije mogu´ce zbog c +
[c[
2
< 0.
Sada za c
n
= b
n
−a
n
, ∀n ∈ N, i teorema 2.4. 1. slijedi tvrdnja.
2. Za ε > 0 zbog (2.1) postoje n
1
, n
2
∈ N takvi da vrijedi ∀n ∈ N,
(n > n
1
) ⇒([a
n
−c[ < ε) i (n > n
2
) ⇒([b
n
−c[ < ε).
Sada za n
ε
= max¦n
1
, n
2
¦ imamo
(n > n
ε
) ⇒(c −ε < a
n
≤ c
n
≤ b
n
< c + ε) ⇒([c
n
−c[ < ε).

2.3.1 Primjeri konvergentnih nizova
Propozicija 2.1. Neka je b > 0 realan broj. Tada postoji a > 0 takav da je
b = a
2
, tj. a =

b (surjektivnost kvadratne funkcije).
Dokaz: Pretpostavimo da je b > 1. Neka je niz (x
n
)
n
definiran rekurzijom
x
n
=
1
2

x
n−1
+
b
x
n−1

, ∀ n ∈ N, (2.3)
48 POGLAVLJE 2. NIZOVI
uz poˇcetnu vrijednost x
0
= b > 1. Dokaˇzimo indukcijom da je niz (x
n
)
n
padaju´ci i odozdo omeden s 1.
Prvo uoˇcimo da iz (2.3) imamo
x
2
n
−b = (x
n
−x
n−1
)
2
, (∀n ∈ N), (2.4)
x
n
−x
n−1
= −
x
2
n−1
−b
2x
n−1
, (∀n ∈ N). (2.5)
Baza indukcije slijedi iz x
1
=
1
2
(b + 1) < b = x
0
i x
1
> 1. Pretpostavimo
da vrijedi 1 < x
k
< x
k−1
, k = 1, . . . , n−1. Sada iz (2.4) imamo x
2
n−1
−b > 0,
a onda iz (2.5) slijedi x
n
−x
n−1
< 0. Iz (2.3) i 0 < (x
n−1
−1)
2
+b−1, ∀n ∈ N,
slijedi x
n
> 1. Dakle, postoji a = lim
n
x
n
. Iz (2.3) imamo a =
1
2

a +
b
a

,
odakle slijedi b = a
2
.
Za 0 < b < 1 imamo
1
b
> 1, pa postoji c > 1,
1
b
= c
2
. Sada je za a =
1
c
imamo tvrdnju.
Primjer 2.4. Vrijedi lim
n→∞
n

n = 1.
Za bilo koji ε > 0 po binomnom teoremu imamo:
(1 +ε)
n
= 1 +nε +
n(n −1)
2
ε
2
+ + ε
n
> n
n −1
2
ε
2
.
Uzmimo n
ε
∈ N za koji vrijedi (n
ε
−1)ε
2
> 2. Tada vrijedi
(n > n
ε
) ⇒(1 +ε)
n
> n
n −1
2
ε
2
> n
n
ε
−1
2
ε
2
> n,
odnosno
(n > n
ε
) ⇒1 < n < (1 +ε)
n
.
Zbog strogog rasta funkcije x →
n

x na '0, +∞` slijedi
(n > n
ε
) ⇒1 <
n

n < 1+ε.
Primjer 2.5. Za a > 0 vrijedi lim
n→∞
n

a = 1.
U sluˇcaju 1 < a je 1 < a < n za gotovo sve n ∈ N, odakle imamo
1 <
n

a <
n

n za gotovo sve n ∈ N. Sada tvrdnja slijedi iz teorema 2.5. 2.
Ako je a < 1 onda je
1
a
> 1, pa je
lim
n→∞
n

a =
1
lim
n→∞
n

1
a
= 1.
2.3. OPERACIJE S KONVERGENTNIM NIZOVIMA 49
Primjer 2.6. Nizovi a
n
=

1 +
1
n

n
, ∀n ∈ N, i b
n
=
n
¸
k=0
1
k!
, ∀n ∈ N, su
konvergentni i imaju isti limes.
Niz (b
n
)
n
je oˇcigledno strogo rastu´ci. Pokaˇzimo da vrijedi b
n
< 3, ∀n ∈ N.
Vrijedi
b
n+1
= 1+
1
1!
+

1
2!
+ +
1
(n + 1)!

= 2+
1
2

1 +
1
3
+ +
1
(n + 1) 3

<
< 2 +
1
2

1 +
1
2
+
1
3 2
+ +
1
n 2

= 2 +
1
2
(b
n
−1),
tj. imamo rekurziju b
n+1
< 2 +
1
2
(b
n
−1), ∀n ∈ N. Odatle indukcijom slijedi
tvrdnja. Naime, b
1
= 2 < 3, i ∀n ∈ N, b
n
< 3 ⇒ b
n+1
< 2 +
1
2
(b
n
− 1) <
2 +
1
2
(3 −1) = 3. Dakle, niz (b
n
)
n
je konvergentan.
Sada primjenom binomne formule na niz (a
n
)
n
imamo
a
n
=
n
¸
k=0

n
k

1
n
k
=
n
¸
k=0
n(n −1) (n −k + 1)
k!n
k
=
n
¸
k=0
1
k!

1 −
1
n

1 −
k −1
n

<
n
¸
k=0
1
k!
= b
n
.
pa je i niz (a
n
)
n
odozgo ograniˇcen. Zbog 1 −
p
n + 1
≥ 1 −
p
n
, za 0 ≤ p ≤ n,
vrijedi
a
n+1
=
¸
n
¸
k=0
1
k!

1 −
1
n + 1

1 −
k −1
n + 1

¸
+
1
(n + 1)
n+1
> a
n
,
ˇsto kazuje da je i niz (a
n
)
n
konvergentan.
Sada za bilo koji ˇcvrst p ∈ N i svaki n > p imamo
a
n
>
p
¸
k=0
1
k!

1 −
1
n

1 −
k −1
n

.
Prethodna nejednakost za n →∞ daje
lim
n→∞
a
n

p
¸
k=0
1
k!
= b
p
, ∀p ∈ N.
Odatle slijedi lim
n→∞
a
n
≥ lim
n→∞
b
n
. Zbog ranije pokazane nejednakosti a
n
< b
n
,
∀n ∈ N, imamo lim
n→∞
a
n
≤ lim
n→∞
b
n
, ˇsto daje lim
n→∞
a
n
= lim
n→∞
b
n
= e ≈
2.71828182.
50 POGLAVLJE 2. NIZOVI
2.3.2 Eksponencijalne funkcije na R (II.)
U ovoj toˇcki definiramo eksponencijalnu funkciju exp : R → '0, +∞` kao
limes niza funkcija.
U tu svrhu za svaki n ∈ N definiramo funkcije f
n
: [0, +∞` → '0, +∞`
tako da vrijedi
f
n
(x) =

1 +
x
n

n
, ∀x ∈ [0, +∞`. (2.6)
Definicija 2.5. Kaˇzemo da niz funkcija (f
n
)
n
, gdje su f
n
: I → R, I ⊆ R,
konvergira obiˇcno ili po toˇckama k funkciji f : I →R na intervalu I, ako
niz brojeva (f
n
(x))
n
konvergira k f(x), ∀x ∈ I.
Propozicija 2.2. Niz funkcija (f
n
)
n
, gdje su f
n
: [0, +∞` → '0, +∞`, n ∈
N, definirane s (2.6), konvergira na skupu [0, +∞`. Funkcija f : [0, +∞` →
'0, +∞`, f = lim
n→∞
f
n
, zadovoljava :
1. f(0) = 1,
2. f(1) = e,
3. f(x + y) = f(x)f(y), ∀x, y ∈ [0, +∞`.
Dokaz: Uzmimo x ≥ 0 i pokaˇzimo da je niz f
n
(x)
n
strogo rastu´ci i omeden.
Vrijedi
f
n
(x) =
n
¸
k=0

n
k

x
k
n
k
=
n
¸
k=0
1
k!

1 −
1
n

1 −
k −1
n

x
k
<
<
n
¸
k=0
1
k!

1 −
1
n + 1

1 −
k −1
n + 1

x
k
+
x
n+1
(n + 1)
n+1
= f
n+1
(x),
pa je (f
n
(x))
n
strogo rastu´ci niz. Neka je m ∈ N takav da je x ≤ m. Tada je
f
n
(x) ≤ f
n
(m), ∀n ∈ N. Za podniz (f
nm
(m))
n
strogo rastu´ceg niza (f
n
(m))
n
imamo f
nm
(m) = f
n
(1)
m
, ∀n ∈ N. Kako iz primjera 2.6. slijedi f
n
(1) ≤ 3,
∀n ∈ N, imamo f
n
(x) ≤ 3
m
, ∀n ∈ N. Odatle slijedi konvergencija niza
(f
n
(x))
n
, ∀x ∈ [0, +∞`.
Svojstvo 1. je jasno, a svojstvo 2. slijedi iz primjera 2.6. Za x, y ≥ 0
imamo

1 +
x
n

1 +
y
n

=

1 +
x + y
n
+
xy
n
2

1 +
x + y
n

.
Vrijedi

1 +
x
n

n

1 +
y
n

n

1 +
x + y
n

n
=

1 +
x + y
n
+
xy
n
2

n

1 +
x + y
n

n
=
2.4. LIMES SUPERIOR I LIMES INFERIOR 51
=
xy
n
2
¸
n−1
¸
k=0

1 +
x + y
n
+
xy
n
2

n−1−k

1 +
x + y
n

k
¸
,
pa zbog prethodne nejednakosti imamo
xy
n

1 +
x + y
n

n−1

1 +
x
n

n

1 +
y
n

n

1 +
x + y
n

n

xy
n

1 +
x
n

n−1

1 +
y
n

n−1
.
Sada iz prethodne nejednakosti za n →∞ dobijemo
lim
n→∞
¸

1 +
x
n

n

1 +
y
n

n

1 +
x + y
n

n

= 0,
odakle slijedi svojstvo 3.
Sada definiramo funkciju exp : R →'0, +∞` na slijede´ci naˇcin:
exp(x) =

f(x) ; x ≥ 0,
1
f(−x)
; x < 0.
(2.7)
Pokaˇzimo da vrijedi exp(x + y) = exp(x) exp(y), ∀x, y ∈ R. Ako su x i
y istog predznaka, onda je jednakost jasna. Jedini interesantni sluˇcajevi su
x > 0, y < 0, x + y > 0 i x > 0, y < 0, x + y > 0. U prvom sluˇcaju imamo
f(x) = f(x + y + (−y)) = f(x + y)f(−y), pa je exp(x + y) = f(x + y) =
f(x)
1
f(−y)
= exp(x) exp(y), a drugi ide analogno.
2.4 Limes superior i limes inferior
Lema 2.1. Svaki niz (a
n
)
n
u R ima monoton podniz.
Dokaz: Neka je A
m
= ¦a
n
; n ≥ m¦. Promatramo dva sluˇcaja:
1. ∃m ∈ N tako da skup A
m
nema maksimum.
2. ∀m ∈ N skup A
m
ima maksimum.
1. sluˇcaj: Bez smanjenja op´cenitosti uzmimo da je m = 1, tj. ve´c A
1
nema maksimum. To znaˇci da ∀n ∈ N ∃k ∈ N, k > n i a
k
> a
n
.
Poˇcnimo s n = 1 i medu svim k > 1 takvim da je a
k
> a
1
uzmimo
najmanji i oznaˇcimo ga s p
1
, tj. a
p
1
> a
1
. Sada promatramo skup A
p
1
. Ovaj
skup isto nema maksimum, jer kada bi ga imao, onda bi i prethodni A
1
imao.
Medu svim k > p
1
takvim da je a
k
> a
p
1
uzmimo najmanji i oznaˇcimo ga s
52 POGLAVLJE 2. NIZOVI
p
2
, tj. a
p
2
> a
p
1
, itd. Ovim postupkom dobivamo strogo rastu´ci niz (p
n
)
n
u
N takav da je a
pn
< a
p
n+1
, ∀n ∈ N, tj. podniz (a
pn
)
n
je strogo rastu´ci.
2. sluˇcaj: Neka je b
1
= max A
1
. Medu onim k ∈ N za koje je a
k
= b
1
uzmimo najmanji i oznaˇcimo ga s p
1
, tj. (j < p
1
) ⇒ (a
j
< a
p
1
). Sada
gledamo A
p
1
+1
i neka je b
2
= max A
p
1
+1
. Jasno, b
2
≤ b
1
. Medu svim k > p
1
za koje je a
k
= b
2
uzmimo najmanji i oznaˇcimo ga s p
1
. Jasno je da vrijedi
a
p
2
≤ a
p
1
, itd. Tim postupkom dobijemo strogo rastu´ci niz (p
n
)
n
u N takav
da je a
pn
≥ a
p
n+1
, ∀n ∈ N, tj. podniz (a
pn
)
n
je padaju´ci.
Korolar 2.2. Za konaˇcno nizova a
(1)
, a
(2)
, . . . , a
(n)
postoji strogo rastu´ci niz
p : N →N takav da su svi podnizovi a
(1)
◦ p, a
(2)
◦ p, . . . , a
(n)
◦ p monotoni.
Dokaz: Iz leme 2.1. postoji strogo rastu´ci niz q
(1)
: N → N takav da je
a
(1)
◦ q
(1)
monoton podniz od a
(1)
. Sada gledamo podnizove a
(1)
◦ q
(1)
, a
(2)

q
(1)
, . . . , a
(n)
◦ q
(1)
od kojih je prvi monoton, a ostali ne moraju bit mono-
toni. Sada po lem1 2.1. postoji strogo rastu´ci niz q
(2)
: N → N takav
da je a
(2)
◦ q
(1)
◦ q
(2)
monoton podniz od a
(2)
◦ q
(1)
. Zbog toga ˇsto je podniz
monotonog niza i sam monoton, medu podnizovima a
(1)
◦q
(1)
◦q
(2)
, a
(2)
◦q
(1)

q
(2)
, . . . , a
(n)
◦ q
(1)
◦ q
(2)
su prva dva monotona, a ostali ne moraju biti. Ovim
postupkom u n koraka dolazimo do podnizova a
(1)
◦ p, a
(2)
◦ p, . . . , a
(n)
◦ p,
gdje je p = q
(1)
◦ q
(2)
◦ ◦ q
(n)
, koji su svi monotoni.
U teoremu 2.1. i primjeru 2.2. smo vidjeli da je ograniˇcenost niza nuˇzna,
ali ne i dovoljna za konvergenciju toga niza. Slijede´ci teorem govori o tome
ˇsto se ipak moˇze zakljuˇciti iz ograniˇcenosti niza.
Teorem 2.6 (Weierstrass
1
). Ograniˇcen niz u R ima konvergentan podniz.
Dokaz: Pomo´cu leme 2.1. moˇzemo na´ci monoton podniz zadanog niza.
Poˇsto je niz ograniˇcen, onda je i svaki njegov podniz ograniˇcen. Sada za taj
ograniˇcen i monoton podniz iz teorema 2.3. slijedi konvergencija.
Definicija 2.6. Kaˇzemo da je α ∈ R gomiliˇste niza (a
n
)
n
realnih brojeva,
ako postoji podniz (a
pn
)
n
niza (a
n
)
n
takav da vrijedi lim
n→∞
a
pn
= α.
Iz definicije slijedi da je α ∈ R gomiliˇste niza (a
n
)
n
ako i samo ako ∀ε > 0
okolina 'α −ε, α + ε` sadrˇzi beskonaˇcno ˇclanova niza.
Primjer 2.7.
1
Karl Theodor Wilhelm Weierstrass (Ostenfelde, 31. listopad 1815. - Berlin, 19.
veljaˇca 1897.) njemaˇcki matematiˇcar
2.4. LIMES SUPERIOR I LIMES INFERIOR 53
i. Svaki ograniˇceni niz ima barem jedno gomiliˇste u R.
ii. Svaki konvergentan niz ima toˇcno jedno gomiliˇste, a to je graniˇcna
vrijednost.
iii. Niz iz primjera 2.2. ima toˇcno dva gomiliˇsta jer je (−1)
2n
→ 1 i
(−1)
2n−1
→−1.
iv. Skupovi N i Q su ekvipotentni, tj. postoji bijektivni niz r : N → Q.
Tada je R skup svih gomiliˇsta niza (r
n
)
n
, tj. svaki realan broj je limes
nekog niza racionalnih brojeva.
v. Niz (n)
n
nema niti jedno gomiliˇste u R.
Definicija 2.7. Neka je (a
n
)
n
ograniˇcen niz realnih brojeva i A ⊂ R skup
svih gomiliˇsta tog niza.
Supremum skupa A zovemo limes superior niza (a
n
)
n
i oznaˇcavamo
s limsup
n→∞
a
n
ili lim
n
a
n
, .
Infimum skupa A zovemo limes inferior niza (a
n
)
n
i oznaˇcavamo s
liminf
n→∞
a
n
ili lim
n
a
n
, .
Broj L ∈ R je limes superior niza (a
n
)
n
ako i samo ako vrijedi:
1. ∀ε > 0, je a
n
< L + ε za gotovo sve ˇclanove niza.
2. ∀ε > 0, je L −ε < a
n
za beskonaˇcno ˇclanova niza.
Broj ℓ ∈ R je limes inferior niza (a
n
)
n
ako i samo ako vrijedi:
1. ∀ε > 0, je ℓ −ε < a
n
za gotovo sve ˇclanove niza.
2. ∀ε > 0, je a
n
< ℓ + ε za beskonaˇcno ˇclanova niza.
Teorem 2.7. Ograniˇcen niz (a
n
)
n
u R je konvergentan ako i samo ako je
liminf
n→∞
a
n
= limsup
n→∞
a
n
.
Dokaz: Ako je niz (a
n
)
n
konvergentan, onda je po teoremu 2.2. svaki njegov
podniz ima istu graniˇcnu vrijednost kao i niz, pa je skup svih gomiliˇsta niza
jednoˇclan.
Obratno, ako vrijedi gornja jednakost, onda je skup svih gomiliˇsta jednoˇclan
i neka je α njegov element. Tada ∀ε > 0, iz definicije limesa inferiora, gotovo
svi ˇclanovi niza su > α−ε, a iz definicije limesa superiora, gotovo svi ˇclanovi
niza su < α + ε, tj. gotovo svi ˇclanovi su u intervalu 'α − ε, α + ε`. Dakle,
α = lim
n→∞
a
n
.
54 POGLAVLJE 2. NIZOVI
2.5 Cauchyjev niz
Sada navodimo nuˇzan i dovoljan uvjet za konvergenciju realnog niza koji u
sebi ne upotrebljava pojam limesa. Dakle, pomo´cu njega moˇzemo ispitati
konvergenciju niza a da nemamo kandidata za njegov limes.
Definicija 2.8. Kaˇzemo da je niz (a
n
)
n
realnih brojeva Cauchyjev
1
ili fun-
damentalan niz ako
(∀ε > 0)(∃n
ε
∈ N)(∀n, m ∈ N)((n, m > n
ε
) ⇒([a
n
−a
m
[ < ε)). (2.8)
Teorem 2.8. Niz u R je konvergentan ako i samo ako je Cauchyjev.
Dokaz: Neka je (a
n
)
n
konvergentan niz i a = lim
n
a
n
, tj.
(∀ε > 0)(∃n
ε
∈ N)(∀n ∈ N)((n > n
ε
) ⇒([a
n
−a[ <
ε
2
)).
Neka je n, m > n
ε
, pa imamo [a
n
− a
m
[ ≤ [a
n
− a[ + [a − a
m
[ <
ε
2
+
ε
2
= ε,
dakle uvjet (2.8) je nuˇzan.
Obratno, neka je (a
n
)
n
Cauchyjev niz. Pokaˇzimo da je taj niz ograniˇcen.
Iz (2.8) za ǫ = 1 imamo n
1
∈ N takav da ∀n, m ∈ N, (n, m > n
1
) ⇒
([a
n
−a
m
[ < 1). Odatle za n > n
1
imamo [a
n
[ ≤ [a
n
−a
n
1
+1
[ +[a
n
1
+1
[. Sada
je M = max¦[a
1
[, . . . , [a
n
1
[, 1 +[a
n
1
+1
[¦ takav da vrijedi [a
n
[ ≤ M, ∀n ∈ N.
Po teoremu 2.6. ograniˇcen (a
n
)
n
niz ima konvergentan podniz (a
pn
)
n
, tj.
postoji a = lim
n
a
pn
. Pokaˇzimo da vrijedi a = lim
n
a
n
. Uzmimo ε > 0 po
volji. Iz konvergencije podniza (a
pn
)
n
imamo n

ε
∈ N takav da
((n > n

ε
) ⇒([a
pn
−a[ <
ε
2
)).
Zato ˇsto je niz (a
n
)
n
Cauchyjev imamo n
′′
ε
∈ N takav da
((n > n
′′
ε
) ⇒([a
n
−a
m
[ <
ε
2
)).
Neka je n
ε
= max¦n

ε
, n
′′
ε
¦ pa za n > n
ε
, zbog p
n
≥ n, slijedi
[a
n
−a[ ≤ [a
n
−a
pn
[ + [a
pn
−a[ <
ε
2
+
ε
2
= ε,
tj. a = lim
n
a
n
.
Cauchyjevo svojstvo je posebno vaˇzno u op´cenitijim strukturama od skupa
R, gdje nismo u mogu´cnosti pomo´cu uredaja definirati pojam potpunosti
skupa, kao u Aksiomu 15. Takav je npr. skup kompleksnih brojeva C o
kojem govorimo u slijede´coj toˇcki. Tada se kaˇze da je skup potpun ako svaki
Cauchyjev niz iz skupa konvergira u tom skupu.
1
Augustin Louis Cauchy (Paris, 21. kolovoz 1789. – Sceaux-Paris, 23. svibanj 1857.)
francuski matematiˇcar
2.6. POLJE C, NIZOVI U C 55
2.6 Polje C, nizovi u C
2.6.1 Polje kompleksnih brojeva C
Neka je RR Kartezijev produkt skupa R sa samim sobom. RR je skup
svih uredenih parova (a, b) gdje su a, b ∈ R. Sada na R R definiramo
operacije zbrajanja i mnoˇzenja.
Neka je ⊕ : (RR) (RR) →(RR) operacija zbrajanja definiran s
∀(a, b), (c, d) ∈ R R, (a, b) ⊕(c, d) = (a + c, b + d), (2.9)
i neka je ⊙ : (R R) (R R) →(R R) operacija mnoˇzenja definiran s
∀(a, b), (c, d) ∈ R R, (a, b) ⊙(c, d) = (ac −bd, ad + bc). (2.10)
U daljnjem tekstu ´cemo umjesto oznaka ⊕ i ⊙ koristiti iste oznake kao i za
operacije u R, tj. + i , s tim da je uvijek jasno kada su operacije s parovima
realnih brojeva ili sa samim realnim brojevima.
Skup R R snabdjeven operacijom zbrajanja (2.9) i mnoˇzenja (2.10)
zovemo skup kompleksnih brojeva i oznaˇcavamo s C.
Teorem 2.9. Skup kompleksnih brojeva C je polje.
Dokaz: Pokaˇzimo da za skup C i operacije zbrajanja (2.9) i mnoˇzenja (2.10)
vrijede aksiomi A 1. do A 9. Aksiomi A 1. i A 4. slijede direktno iz istih
aksioma za R i definicije operacije zbrajanja. Neutralni element za zbrajanje
je par (0, 0), tj. (0, 0) +(a, b) = (0 +a, 0 +b) = (a +0, b +0) = (a, b). Za bilo
koji par (a, b) suprotni par −(a, b) = (−a, −b). Vrijedi (a, b) + (−a, −b) =
(a + (−a), b + (−b)) = (0, 0) i (−a, −b) + (a, b) = (−a + a, −b + b) = (0, 0).
Asocijativnost i komutativnost mnoˇzenja i distributivnost mnoˇzenja na
zbrajanje slijede direktnim raˇcunom iz asocijativnosti i komutativnost mnoˇzenja
i zbrajanja na R, te distributivnosti mnoˇzenja na zbrajanje u R. Jedinica
ili neutralni element za mnoˇzenje je par (1, 0), tj. za svaki par (a, b) imamo
(a, b)(1, 0) = (a1−b0, a0+b1) = (a, b) i (1, 0)(a, b) = (1a−0b, 1b+0a) = (a, b).
Za svaki (a, b) = (0, 0), tj. a
2
+ b
2
= 0, definiramo
(a, b)
−1
=

a
a
2
+ b
2
,
−b
a
2
+ b
2

.
Vrijedi (a, b)

a
a
2
+ b
2
,
−b
a
2
+ b
2

=

aa −b(−b)
a
2
+ b
2
,
a(−b) + ba
a
2
+ b
2

= (1, 0).

56 POGLAVLJE 2. NIZOVI
Na C moˇzemo definirati uredaj ((a, b) _ (c, d))
def
= (a ≤ c) ∧ (b ≤ d). Taj
uredaj je samo parcijalni uredaj, jer npr. (1, 0) i(0, 1) nisu usporedivi.
Uoˇcimo podskup R

= ¦(x, 0); x ∈ R¦ ⊂ C. Taj skup je zatvoren na
operacije zbrajanja i mnoˇzenja, tj. (a, 0) + (b, 0) = (a + b, 0) i (a, 0)(b, 0) =
(ab, 0). U skupu R

vrijede aksiomi A 1. do A 9.
ˇ
Stoviˇse, restrikcija relacija
parcijalnog uredaja na C daje na R

linearan uredaj koji je u skladu s op-
eracijama zbrajanja i mnoˇzenja. Tako je R

uredeno potpuno polje, dakle,
moˇzemo ga izjednaˇciti s R. U tom smislu piˇsemo (0, 0) = 0, (1, 0) = 1 i
op´cenito (a, 0) = a.
Kompleksan broj (0, 1) zovemo imaginarna jedinica i oznaˇcavamo ga s
i = (0, 1). Tako za svaki kompleksan broj vrijedi (a, b) = (a, 0)+(b, 0)(0, 1) pa
piˇsemo (a, b) = a+bi. Tako vrijedi i
2
= (0, 1)(0, 1) = (−1, 0) = −(1, 0) = −1,
pa se operacije s kompleksnim brojevima svode na operacije s binomima. Ako
je z = a + bi ∈ C, onda je a = Rez realni dio i b = Imz imaginarni dio od z.
Za komleksni broj z = a+bi definiramo njegov konjugirani broj z = a−bi.
Realni broj [z[ =

a
2
+ b
2
=

zz zovemo modul kompleksnog broja z.
Vrijedi [Rez[ = [a[ ≤

a
2
+ b
2
= [z[ i [Imz[ = [b[ ≤

a
2
+ b
2
= [z[. Za
z, v ∈ C vrijedi z + v = z + v, zv = zv i [zv[ = [z[[v[. Takoder, za modul
vrijedi nejednakost trokuta
[z + v[ ≤ [z[ +[v[, ∀ z, v ∈ C. (2.11)
Vrijedi
[z + v[
2
= (z + v)(z + v) = [z[
2
+[v[
2
+ zv + zv = [z[
2
+[v[
2
+ 2Re(zv) ≤
≤ [z[
2
+[v[
2
+ 2[Re(zv)[ ≤ [z[
2
+[v[
2
+ 2[zv[ = ([z[ +[v[)
2
.
Odatle zbog rasta funkcije

na R
+
slijedi (2.11).
2.6.2 Eksponencijalna funkcija na C
Definiramo funkciju f : C →C na slijede´ci naˇcin:
f(x + iy) = e
x
(cos y + i sin y), ∀ x, y ∈ R. (2.12)
Za y = 0 dobijemo f(x) = e
x
, ∀ x, y ∈ R, pa je f proˇsirenje eksponencijalne
funkcije s R na C. Pokaˇzimo da to proˇsirenje zadovoljava osnovnu funkcijsku
jednakost koja karakterizira eksponencijalnu funkciju. Za z = x + iy, z

=
x

+ iy

, gdje su x, x

, y, y

∈ R, imamo
f(z)f(z

) = f(x + iy)f(x

+ iy

) = e
x
(cos y + i sin y)e
x

(cos y

+ i sin y

) =
2.6. POLJE C, NIZOVI U C 57
= e
x+x

[cos y cos y

−sin y sin y

+ i(sin y cos y

+ cos y sin y

)] =
= e
x+x

[cos(y + y

) + i sin(y + y

)] = f(x + x

+ i(y + y

)) = f(z + z

).
Iz (2.12) vidimo da vrijedi f(z) = f(z), ∀z ∈ C. Takoder, ako je f(x+iy) = 0
onda zbog e
x
> 0 iz (2.12) slijedi cos y = sin y = 0, ˇsto je nemogu´ce zbog
(1.24).
Dakle imamo funkciju f : C → C ` ¦0¦ koju oznaˇcavamo s f(z) = e
z
,
∀z ∈ C. Sada moˇzemo kompleksnu eksponencijalnu funkciju pisati u obliku
e
x+iy
= e
x
(cos y + i sin y), ∀ x, y ∈ R. (2.13)
Za x = 0 dobije se Eulerova formula
e
iy
= cos y + i sin y, ∀ y ∈ R, (2.14)
iz koje slijedi veza trigonometrijskih funkcija i eksponencijalne funkcije
sin y =
e
iy
−e
−iy
2i
,
cos y =
e
iy
+ e
−iy
2
. (2.15)
Takoder, za svaki z ∈ C moˇzemo definirati
sin z =
e
iz
−e
−iz
2i
, (2.16)
cos iz =
e
iz
+ e
−iz
2
, (2.17)
shz =
e
z
−e
z
2i
, (2.18)
chiz =
e
z
+ e
z
2
. (2.19)
Lako se vidi da vrijedi cos iz = chz, sin iz = ishz.
2.6.3 Nizovi u C, limes niza u C
Neka je (a
n
)
n
niz u C , gdje je a
n
= α
n

n
i, ∀n ∈ N. Tako imamo pridruˇzena
dva realna komponentna niza (α
n
)
n
i (β
n
)
n
.
58 POGLAVLJE 2. NIZOVI
Definicija 2.9. Niz kompleksnih brojeva (a
n
)
n
konvergira ili teˇzi ka kompleksnom broju a ∈ C
ako svaki otvoreni krug polumjera ε oko toˇcke a
sadrˇzi gotovo sve ˇclanove niza, tj.
(∀ε > 0), (∃n
ε
∈ N), (∀n ∈ N),
((n > n
ε
) ⇒([a
n
−a[ < ε)). (2.20)
0
Re z
Im z
a
Ε
Definicija limesa niza u C je formalno ista kao i u R, te je stoga za oˇcekivati
da vrijede svojstva koja vrijede za konvergentne nizove u R. To se moˇze
dokazati koriste´ci definiciju limesa (2.20). Mi ´cemo to uˇciniti tako ˇsto ´cemo
dokazati da konvergiraju komponentni nizovi (α
n
)
n
i (β
n
)
n
.
Teorem 2.10. Neka je (a
n
)
n
niz u C , gdje je a
n
= α
n

n
i, ∀n ∈ N. Vrijedi
lim
n
a
n
= a = α + βi ako i samo ako je α = lim
n
α
n
i β = lim
n
β
n
.
Dokaz: Ako je a = lim
n
a
n
i a = α +βi, onda vrijedi [α
n
−α
n
[ ≤ [a
n
−a[ i

n
−β[ ≤ [a
n
−a[, odakle odmah imamo α = lim
n
α
n
i β = lim
n
β
n
. Obratno,
neka je α = lim
n
α
n
i β = lim
n
β
n
. Zbog [a
n
−a[ =


n
−α
n
[
2
+[β
n
−β[
2
slijedi a = lim
n
a
n
, gdje je a = α + βi.
Zato ˇsto se operacije s kompleksnim nizovima svode na operacije s realnim
komponentnim nizovima, sada je odmah jasno da i u kompleksnom sluˇcaju
vrijedi teorem 2.4. Za konvergentne nizove (a
n
)
n
, a
n
= α
n
+ β
n
i, ∀n ∈ N i
(b
n
)
n
, b
n
= γ
n
+ δ
n
i, ∀n ∈ N, imamo
lim
n
(a
n
+b
n
) = lim
n
((α
n

n
) + (β
n

n
)i) = lim
n

n

n
) +lim
n

n

n
)i =
= (lim
n
α
n
+ lim
n
β
n
i) + (lim
n
γ
n
+ lim
n
δ
n
i) = lim
n
a
n
+ lim
n
b
n
.
Naravno, i za mnoˇzenje imamo
lim
n
(a
n
b
n
) = lim
n
((α
n
γ
n
−β
n
δ
n
) + (αδ
n
+ β
n
γ)i =
= (lim
n
α
n
lim
n
γ
n
−lim
n
β
n
lim
n
δ
n
) + (lim
n
αlim
n
δ
n
+ lim
n
β
n
lim
n
γ)i) =
= (lim
n
α
n
+ lim
n
β
n
i)(lim
n
γ
n
+ lim
n
δ
n
i) = lim
n
a
n
lim
n
b
n
.
Takoder vrijedi i teorem 2.6. o ograniˇcenom nizu. Ako je kompleksni
niz (a
n
)
n
= (α
n
+ β
n
i)
n
ograniˇcen, onda su ograniˇceni njegovi komponentni
nizovi. Sada pomo´cu korolara 2.2 imamo njihove monotone podnizove s istim
indeksima (α
pn
)
n
i (β
pn
)
n
, pa smo u mogu´cnosti konstruirati konvergentan
podniz (a
pn
)
n
= (α
pn
+ β
pn
i)
n
kompleksnog niza (a
n
)
n
.
2.6. POLJE C, NIZOVI U C 59
Primjer 2.8. Neka je a ∈ C, [a[ < 1. Tada je lim
n→∞
a
n
= 0.
Zbog [a
n
− 0[ = [a
n
[ − 0 = [a[
n
− 0 bez smanjenja op´cenitosti moˇzemo
uzeti 0 < a < 1. Tada vrijedi a
n+1
< a
n
, ∀n ∈ N, tj. niz (a
n
)
n
je strogo
padaju´ci. Po teoremu 2.3. lim
n→∞
a
n
= α = inf¦a
n
; n ∈ N¦ ≥ 0. Sada iz
∀n ∈ N, α ≤ a
n
, imamo ∀n ∈ N,
α
a
≤ a
n−1
. Iz svojstva infimuma slijedi
α
a
≤ α ⇒α(1 −a) ≤ 0 ⇒α ≤ 0 ⇒α = 0.
60 POGLAVLJE 2. NIZOVI
Poglavlje 3
Limes funkcije i neprekidnost
funkcije
U ovom poglavlju obradujemo vaˇzne pojmove limesa funkcije i neprekidnosti
funkcije.
ˇ
Zelimo intuitivno promiˇsljanje o tim pojmovima pretvoriti u strogi
matematiˇcki jezik, tako da omogu´cimo egzaktno koriˇstenje tih pojmova na
funkcijama s kojima radimo.
3.1 Limes funkcije
Neka su zadane funkcije a : N → R, a(n) =
1
n
, ∀n ∈ N i f : '0, +∞` → R,
f(x) =
1
x
, ∀x ∈ R. Prva funkcija je niz i u prethodnom poglavlju smo
dobro prouˇcili ˇsto znaˇci lim
n→∞
1
n
= 0.
ˇ
Sto se tiˇce funkcije f, priliˇcno je jasno
intuitivno poimanje pojma lim
x→∞
1
x
= 0. Malo je manje jasno kako u vezu
dovesti lim
x→1
1
x
= 1 i analognu priˇcu s nizom. Kod niza nismo u mogu´cnosti
konstruirati proces pribliˇzavanja argumenata n k broju 1, dok kod realnih
brojeva je to mogu´ce. U slijede´coj definiciji dana je veza limesa funkcije i
limesa niza.
Definicija 3.1. Neka je I ⊆ R otvoren interval i c ∈ I. Za funkciju f :
I ` ¦c¦ →R kaˇzemo da ima limes u toˇcki c jednak L ako za svaki niz (c
n
)
n
u I vrijedi:
( lim
n→∞
c
n
= c) ⇒( lim
n→∞
f(c
n
) = L).
Tada piˇsemo lim
x→c
f(x) = L.
Iz definicije je vidljivo da je pribliˇzavanje broja x prema c ekvivalentno
pribliˇzavanju svih nizova koji konvergiraju k c. Dakle, u definiciji je potrebno
61
62 POGLAVLJE 3. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE
promatrati sve takve nizove, a ne samo jedan niz ili njih konaˇcno mnogo.
Tada se slike tih nizova po funkciji f moraju pribliˇzavati istom broju L. S
druge strane, nizovi koji konvergiraju k c imaju toˇcke i lijevo i desno od c,
pa je prirodno pretpostaviti da je toˇcka c iz nekog otvorenog intervala koji
je sadrˇzan u domeni funkcije f.
Prethodni pojam je mogu´ce opisati i bez upotrebe nizova. To je sadrˇzaj
tzv Cauchyjeve definicije limesa funkcije u toˇcki, koju dokazujemo u sljede´cem
teoremu.
Teorem 3.1 (Cauchyjeva definicija limesa). Neka je I ⊆ R otvoren interval,
c ∈ I i f : I ` ¦c¦ → R. Limes funkcije f u toˇcki c postoji i lim
x→c
f(x) = L
ako i samo ako vrijedi
(∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ I) ((0 < [x −c[ < δ) ⇒([f(x) −L[ < ε)). (3.1)
Dokaz: Neka vrijedi (3.1). Uzmimo bilo koji niz (c
n
)
n
u I ` ¦c¦ takav da je
c = lim
n
c
n
, tj.
(∀δ > 0)(∃n
δ
∈ N)(∀n ∈ N)((n > n
δ
) ⇒([c
n
−c[ < δ)). (3.2)
Pokaˇzimo da je tada lim
n
f(c
n
) = L, tj.
(∀ε > 0)(∃n
ε
∈ N)(∀n ∈ N)((n > n
ε
) ⇒([f(c
n
) −L[ < ε)). (3.3)
Za ε > postoji δ > 0 tako da vrijedi (3.1). Za taj δ postoji n
δ
tako je
ispunjeno (3.2). Uzmimo sada n
ε
= n
δ
i za ∀n ∈ N imamo
(n > n
ε
) ⇒([c
n
−c[ < δ) ⇒([f(c
n
) −L[ < ε),
a to je upravo (3.3).
Obratno, neka je lim
x→c
f(x) = L, tj. vrijedi definicija 3.1. i neka ne vrijedi
(3.1), tj.
(∃ε > 0)(∀δ > 0)(∃x
δ
∈ I)((0 < [x
δ
−c[ < δ) ∧([f(x
δ
) −L[ ≥ ε > 0)). (3.4)
Sada za svaki n ∈ N uzmimo δ
n
=
1
n
u 3.4. i dobijemo c
n
= x1
n
. Tako smo
doˇsli do niza (c
n
)
n
u I ` ¦c¦ za koji vrijedi [c
n
−c[ <
1
n
i [f(c
n
) −L[ ≥ ε > 0,
dakle, lim
n
c
n
= c, a niz (f(c
n
))
n
ne konvergira k L (kontradikcija s definici-
jom 3.1.). Dakle, ako je lim
x→c
f(x) = L, onda vrijedi (3.1).
Napomena 3.1. Cauchyjeva definicija limesa funkcije ima jednostavnu ge-
ometrijsku interpretaciju koja glasi:
Za svaku okolinu 'L−ε, L+ε` broja L postoji okolina 'c −δ, c +δ` broja
c koja se, s izuzetkom toˇcke c, preslikava u okolinu 'L −ε, L + ε`, tj.
f('c −δ, c + δ` ` ¦c¦) ⊆ 'L −ε, L + ε`.
3.1. LIMES FUNKCIJE 63
Limes funkcije je u skladu sa operacijama zbrajanja i mnoˇzenja s funkci-
jama. To je posljedica ˇcinjenice da je limes niza u skladu s tim operacijama
i definicije 3.1.
Teorem 3.2. Neka je I ⊆ R otvoren interval, c ∈ I i f, g : I ` ¦c¦ → R za
koje postoje lim
x→c
f(x) i lim
x→c
g(x). Tada vrijedi:
1. Funkcija f ±g ima limes u c i lim
x→c
(f(x) ±g(x)) = lim
x→c
f(x) ±lim
x→c
g(x).
2. Za svaki λ ∈ R funkcija λf ima limes u c i lim
x→c
λf(x) = λ lim
x→c
f(x).
3. Funkcija fg ima limes u c i lim
x→c
(f(x)g(x)) = lim
x→c
f(x) lim
x→c
g(x).
4. Ako je g(x) = 0, ∀x ∈ I ` ¦c¦ i lim
x→c
g(x) = 0, funkcija
f
g
ima limes u c
i lim
x→c
f(x)
g(x)
=
lim
x→c
f(x)
lim
x→c
g(x)
.
5. Funkcija [f[ ima limes u c i lim
x→c
[f(x)[ = [ lim
x→c
f(x)[.
Dokaz: Sve tvrdnje slijede iz odgovaraju´cih tvrdnji u teoremu 2.4. za nizove
(f(c
n
))
n
i (g(c
n
))
n
.
Teorem 3.3 (teorem o sendviˇcu). Neka je I ⊆ R otvoren interval, c ∈ I i
f, g : I ` ¦c¦ →R za koje postoje lim
x→c
f(x) i lim
x→c
g(x).
1. Ako je f(x) ≤ g(x), ∀x ∈ I ` ¦c¦, onda je lim
x→c
f(x) ≤ lim
x→c
g(x).
2. ako je h : I`¦c¦ →R takva da vrijedi f(x) ≤ h(x) ≤ g(x), ∀x ∈ I`¦c¦ i
lim
x→c
f(x) = lim
x→c
g(x) = L, onda funkcija h ima limes u c i lim
x→c
h(x) = L.
Dokaz: Tvrdnje slijede iz odgovaraju´cih tvrdnji u teoremu 2.5. za nizove
(f(c
n
))
n
,(g(c
n
))
n
i (h(c
n
))
n
.
64 POGLAVLJE 3. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE
Primjer 3.1. Pokazati da je lim
x→0
sin x
x
= 1.
Na trigonometrijskoj kruˇznici je vidljivo da je luk
koji odgovara vrijednosti kuta x > 0 u radijan-
ima ve´ci od tetive toga luka koja je hipotenuza
pravokutnog trokuta △ACD ˇcija je jedna kateta
duljine sin α, tj. sin α < α za α > 0. Odatle
imamo nejednakost
sin x
x
< 1, za x > 0. Zbog
neparnosti brojnika i nazivnika, ta nejednakost
vrijedi za sve x = 0. Sliˇcno, usporedimo li povrˇsinu
kruˇznog isjeˇcka P
OAD
=
1
2
α i povrˇsinu trokuta
P
△OBD
=
1
2
tg α, slijedi α < tg α, tj. cos x <
sinx
x
za 0 < x <
π
4
. Zbog parnosti funkcija s obije
strane nejednakosti isto vrijedi za sve x = 0.
Dakle, imamo nejednakosti cos x <
sinx
x
< 1, za
sve 0 < [x[ <
π
4
. Zbog lim
x→0
cos x = 1 i teorema 3.3.
slijedi lim
x→0
sin x
x
= 1.
0
1
Α
D C
B
A
x
y
sin x

x
cos x
Π

2
0
1
x
y
Primjer 3.2. Pokazati da je lim
x→0
e
x
−1
x
= 1.
Eksponencijalnu funkciju smo definirali u (2.7) pomo´cu funkcije f(x) =
lim
n→∞

1 +
x
n

n
iz propozicije 2.2. Za x > 0 i n ∈ N vrijedi
1 ≤

1 +
x
n

n
−1
x
=
1
n
¸

1 +
x
n

n−1
+ + 1

1 +
x
n

n−1
,
Odakle za n →∞ imamo
1 ≤
f(x) −1
x
≤ f(x). (3.5)
Za x < 0, zamjenom x s −x u (3.5) i djeljenjem s f(−x) > 0 dobijemo
1
f(−x)

1
f(−x)
−1
x
≤ 1. (3.6)
Iz (3.5) i (3.6) pomo´cu definicije eksponencijalne funkcije (2.7), za svaki x = 0
imamo
min¦1, e
x
¦ ≤
e
x
−1
x
≤ max¦1, e
x
¦, (3.7)
ˇsto zbog lim
x→0
e
x
= 1 pomo´cu teorema 3.3 daje tvrdnju.
3.1. LIMES FUNKCIJE 65
3.1.1 Limes u R
Pojam limesa funkcije moˇzemo proˇsiriti na sluˇcajeve kada argument funkcije
teˇzi k ±∞ ili kada vrijednost funkcije teˇzi k ±∞ ili oboje. Najprirodnije je
to uˇciniti tako da iskoristimo geometrijsku interpretaciju limesa iz napomene
3.1., s tim da prilagodimo pojam okoline novim situacijama. Ve´c smo kod
limesa niza vidjeli da kao okoline toˇcke +∞mogu posluˇziti intervali 'E, +∞`,
gdje je E > 0, sliˇcno, za okoline toˇcke −∞ uzimamo intervale '−∞, −E`,
gdje je E > 0.
Definicija 3.2.
1. Za funkciju f : 'a, +∞` →R kaˇzemo da ima limes u toˇcki +∞ jednak
L ∈ R ako vrijedi:
(∀ε > 0)(∃∆ > 0)(∀x ∈ 'a, +∞`) ((x > ∆) ⇒([f(x) −L[ < ε).
Tada piˇsemo lim
x→+∞
f(x) = f(+∞) = L.
2. Neka je I ⊆ R otvoren interval i c ∈ I. Za funkciju f : I ` ¦c¦ → R
kaˇzemo da ima limes u toˇcki c jednak +∞ ako vrijedi:
(∀E > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ I) ((0 < [x −c[ < δ) ⇒(f(x) > E)).
Tada piˇsemo lim
x→c
f(x) = +∞.
3. Za funkciju f : '−∞, a` →R kaˇzemo da ima limes u toˇcki −∞ jednak
−∞ ako vrijedi:
(∀E > 0)(∃∆ > 0)(∀x ∈ '−∞, a`) ((x < −∆) ⇒(f(x) < −E).
Tada piˇsemo lim
x→−∞
f(x) = f(−∞) = −∞.
U sluˇcaju 1. konaˇcnog limesa u beskonaˇcnosti, tj. c = +∞ ili c = −∞,
vrijede svi rezultati u teoremima 3.2 i 3.3. kao i u sluˇcaju kada je c ∈ R.
Posebno, sluˇcaj lim
x→+∞
f(x) = L direktno poop´cava limes niza. Tako i neki
rezultati koji vrijede za nizove imaju svoj analogon u ovom sluˇcaju.
ˇ
Stoviˇse,
i tehnika dokaza je jednaka.
Teorem 3.4. Neka je f : 'a, +∞` →R rastu´ca funkcija na 'a, +∞`.
Limes od f u +∞ postoji ako i samo ako je f ograniˇcena na 'a, +∞`.
Tada vrijedi lim
x→+∞
f(x) = sup
/a,+∞)
f.
66 POGLAVLJE 3. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE
Dokaz: Neka je f ograniˇcena na 'a, +∞`, tj. postoji L = sup
/a,+∞)
f.
Tada vrijedi:
(i) ∀x > a, f(x) ≤ L,
(ii) ∀ε > 0, ∃x
ε
> a, L −ε < f(x
ε
).
Odatle za ε > 0 i ∆ = x
ε
, zbog rasta funkcije f, imamo
(x > ∆) ⇒(L −ε < f(x
ε
) ≤ f(x) ≤ L < L + ε) ⇒([f(x) −L[ < ε),
tj. lim
x→+∞
f(x) = L.
3.1.2 Jednostrani limes u R
Kada bismo u definiciji 3.1. limesa funkcije f u toˇcki c promatrali samo
nizove koji konvergiraju k c s lijeve strane, ili samo rastu´ce nizove u I ` ¦c¦,
dobili bismo definiciju limesa slijeva funkcije u toˇcki c. Na isti naˇcin bismo
definirali i limes zdesna funkcije u toˇcki c.
Sada ´cemo dati Cauchyjevu definiciju jednostranog limesa funkcije.
Definicija 3.3.
1. Neka je I ⊆ R otvoren interval i c ∈ I. Za funkciju f : I ` ¦c¦ → R
kaˇzemo da ima limes slijeva u toˇcki c jednak L ako vrijedi:
(∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ I) ((0 < c −x < δ) ⇒([f(x) −L[ < ε)). (3.8)
Tada piˇsemo lim
xրc
f(x) = lim
x→c−
f(x) = f(c−) = L.
2. Neka je I ⊆ R otvoren interval i c ∈ I. Za funkciju f : I ` ¦c¦ → R
kaˇzemo da ima limes zdesna u toˇcki c jednak L ako vrijedi:
(∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ I) ((0 < x −c < δ) ⇒([f(x) −L[ < ε)). (3.9)
Tada piˇsemo lim
xցc
f(x) = lim
x→c+
f(x) = f(c+) = L.
Jednostrani limes funkcije ima ista svojstva kao i limes funkcije, dakle,
vrijede teoremi 3.2. i 3.3 ako u njima limes zamijenimo s lijevim ili desnim
limesom.
3.1. LIMES FUNKCIJE 67
Primjer 3.3. Funkcija signum (predznak) defini-
rana s
sgn(x) =

x
[x[
x = 0,
0 x = 0.
nema limes u nuli, ali ima i lijev i desni limes
u nuli i oni su razliˇciti. Za svaki x < 0 je
sgn(x) = −1, a za x > 0 je sgn(x) = 1. Odatle
zakljuˇcujemo da za svaki niz koji konvergira k
nuli slijeva, pripadni niz funkcijskih vrijednosti
ima limes jednak −1, a za one s desna je jednak
1. To znaˇci da funkcija sgn nema limesa u nuli,
ali je zato lim
x→0−
sgn(x) = −1 i lim
x→0+
sgn(x) = 1.
0
1
1
x
y
Veza izmedu limesa funkcije i jednostranih limesa funkcije dana je sli-
jede´cim teoremom.
Teorem 3.5. Neka je I ⊆ R otvoren interval, c ∈ I i f : I ` ¦c¦ → R. Za
funkcija f postoji lim
x→c
f(x) ako i samo ako postoje i jednaki su lim
x→c−
f(x) i
lim
x→c+
f(x).
Dokaz: Ako postoji lim
x→c
f(x) = L, onda vrijedi (3.1), pa onda (3.8) i (3.9))
vrijede s istim L. Obratno, ako vrijede (3.8) i (3.9) s istim L, onda za dano
ε > 0 uzmimo minimalnog δ > 0 od onih koji postoje po (3.8) i (3.9). Za taj
δ > 0 vrijedi implikacija u (3.1).
Interesantno je slijede´ce svojstvo monotonih funkcija.
Teorem 3.6. Neka je I ⊆ R otvoren skup i f : I → R monotona funkcija.
U svakoj toˇcki c ∈ I funkcija f ima lijevi i desni limes. Ako f raste, onda je
f(c−) ≤ f(c) ≤ f(c+), a ako pada f(c−) ≥ f(c) ≥ f(c+).
Dokaz: 1. Neka je f rastu´ca na I. Skup S = ¦f(x); x ∈ I, x < c¦ je odozgo
ograniˇcen s f(c), pa postoji d = sup S. Pokaˇzimo da je d = f(c−), tj.
∀ε > 0, ∃δ > 0, ∀x ∈ I, (c −δ < x < c) ⇒([f(x) −d[ < ε).
Poˇsto je d = sup S imamo
a) ∀x ∈ I, (x < c) ⇒(f(x) ≤ d),
b) ∀ε > 0, ∃x
ε
∈ I, x
ε
< c, d −ε < f(x
ε
).
68 POGLAVLJE 3. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE
Uzmimo sada δ = c −x
ε
> 0 pa zbog rasta funkcije f imamo: (c −δ < x <
c) ⇒
(x
ε
< x < c) ⇒(d −ε < f(x
ε
) ≤ f(x) ≤ d < d + ε) ⇒([f(x) −d[ < ε).
Analogno se dokazuje postojanje f(c+). Tada je f(c+) = inf¦f(x); x ∈
I, x > c¦. Sluˇcaj kada je f padaju´ca funkcija se dokazuje tako da se
prethodni sluˇcaj primijeni na funkciju −f.
3.2 Neprekidnost funkcije u toˇcki
Intuitivno geometrijsko poimanje pojma neprekid-
nosti funkcije povezano je s ˇcinjenicom da od takve
funkcije oˇcekujemo da joj je graf krivulja povuˇcena
u jednom potezu, tj. nije pokidana. U tom
smislu je za oˇcekivati da je funkcija sgn iz prim-
jera 3.3. prekidna u toˇcki 0. Dakle, za oˇcekivati
je da je postojanje limesa u toˇcki nuˇzan uvjet da
bi funkcija u toj toˇcki bila neprekidna. Iz grafa
funkcije na slici desno je vidljivo da to nije i do-
voljan uvjet. Ta funkcija ima limes u toˇcki c, ali
je toˇcka (c, f(c)) izdvojena, tj. limes nije jednak
vrijednosti funkcije. I to je vrsta prekida, iako uk-
lonjiva.
0
fc)
c
f)
x
y
Prethodna razmatranja vode nas na sljede´cu definiciju pojma neprekidnosti
funkcije.
Definicija 3.4. Neka je I ⊆ R otvoren interval i toˇcka c ∈ I. Za funkciju
f : I → R kaˇzemo da je neprekidna u toˇcki c ako postoji limes funkcije
f u toˇcki c i lim
x→c
f(x) = f(c). Funkcija je neprekidna na skupu I ako je
neprekidna u svakoj toˇcki c ∈ I.
Teorem 3.7 (Cauchyjeva definicija). Neka je I ⊆ R otvoren interval, c ∈ I
i funkcija f : I →R.
Funkcija f je neprekidna u toˇcki c ako i samo ako vrijedi
(∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ I) (([x −c[ < δ) ⇒([f(x) −f(c)[ < ε)). (3.10)
Dokaz: Slijedi direktno iz definicije 3.4. i teorema 3.1.
3.2. NEPREKIDNOST FUNKCIJE U TO
ˇ
CKI 69
Kako se uvjet (3.10) upotrebljava kod provjere neprekidnosti funkcije u
toˇcki? Uzmemo ε > 0 po volji i trebamo na´ci ili barem dokazati postojanje
δ > 0 tako da vrijedi gornja implikacija. Primijetimo, ako smo za neki ε
0
> 0
naˇsli odgovaraju´ci δ > 0, onda je taj δ dobar i za svaki ε > ε
0
. Obratno, ako
smo za neki ε > 0 naˇsli odgovaraju´ci δ
0
> 0, onda je svaki 0 < δ < δ
0
dobar
i za taj ε.
Cauchyjeva definicija neprekidnosti funkcije
u toˇcki (3.10) ima jasnu skupovnu inter-
pretaciju koja glasi:
Za svaki interval polumjera ε oko slike f(c)
postoji interval polumjera δ oko c koji se u
njega preslikava, tj.
f('c −δ, c + δ`) ⊆ 'f(c) −ε, f(c) + ε`.
0
fc)
· fc)Ε
V fc)Ε
c

c∆

c∆
f)
x
y
Dajemo nekoliko primjera neprekidnih funkcija. Njihovu neprekidnost
dokazujemo upotrebom Cauchyjeve definicije.
Primjer 3.4. Pokaˇzimo da je konstantna funkcija f : R → R, f(x) = d,
∀x ∈ R, neprekidna u svakoj toˇcki c ∈ R. Jasno je da uvijek vrijedi imp-
likacija (∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ I) (([x −c[ < δ) ⇒(0 = [d −d[ < ε)).
Primjer 3.5. Pokaˇzimo da je funkcija f : R → R, f(x) = x, ∀x ∈ R,
neprekidna u svakoj toˇcki c ∈ R. Uzmimo ε > 0 po volji i neka je δ = ε.
Tada vrijedi implikacija (∀x ∈ I) (([x −c[ < δ = ε) ⇒([x −c[ < ε)), tj. f je
neprekidna u c.
Primjer 3.6. Funkcija f : R → R, f(x) = [x[, ∀x ∈ R, neprekidna je u
svakoj toˇcki c ∈ R. Uzmimo ε > 0 po volji i neka je δ = ε. Zbog nejednakosti
1.11 imamo
(∀x ∈ I) (([x −c[ < δ = ε) ⇒([[x[ −[c[[ ≤ [x −c[ < δ = ε)).
Primjer 3.7. Pokaˇzimo da je funkcija f : R ` ¦0¦ → R, f(x) =
1
x
, ∀x ∈
R ` ¦0¦, neprekidna u svakoj toˇcki c ∈ R ` ¦0¦. Za bilo koji ε > 0 uzmimo
δ = min¦
[c[
2
,
ε[c[
2
2
¦. Imamo
([x −c[ < δ) ⇒

([x −c[ <
[c[
2
) ⇒(
[c[
2
< [x[) ⇒(
ε[c[
2
2
< ε[x[[c[)
([x −c[ <
ε[c[
2
2


70 POGLAVLJE 3. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE
⇒([x −c[ < ε[x[[c[) ⇒

[x −c[
[x[[c[
< ε

1
x

1
c

< ε

.
Primjer 3.8. Pokaˇzimo da je funkcija f : R → R, f(x) = x
2
, ∀x ∈ R,
neprekidna u svakoj toˇcki c ∈ R. Za c = 0 i za bilo koji ε > 0 uzmimo
δ = min¦
[c[
2
,

5[c[
¦. Vrijedi
([x −c[ < δ) ⇒

([x −c[ <
[c[
2
) ⇒([x + c[ <
5[c[
2
) ⇒(

5[c[
<
ε
[x+c[
)
([x −c[ <

5[c[


⇒([x −c[ <
ε
[x + c[
) ⇒([x −c[[x + c[ < ε) ⇒[x
2
−c
2
[ < ε).
Za c = 0 i za bilo koji ε > 0 uzmimo δ =

ε > 0 te imamo ([x[ < δ =

ε) ⇒
([x
2
[ < ε).
Pogledajmo sada nekoliko primjera funkcija koje imaju prekid. Funkcija
f : I → R ima prekid u toˇcki c ∈ I ako nije neprekidna u c. To znaˇci da
moˇzemo na´ci niz (c
n
)
n
u I ⊆ R takav da je lim
n
c
n
= c i da niz (f(c
n
))
n
ne
konvergira k f(c). Negacija Cauchyjeve definicije glasi
(∃ε > 0)(∀δ > 0)(∃x ∈ I) (([x −c[ < δ) ∧ ([f(x) −f(c)[ ≥ ε)). (3.11)
Primjer 3.9. Za funkciju sgn definiranu u primjeru 3.3. je jasno da je
neprekidna u svim toˇckama osim u toˇcki 0. Funkcija je prekidna u nuli jer
ne postoji limes funkcije u nuli.
Primjer 3.10. Funkcija f : R →R definirana s
f(x) =

1; x ∈ Q,
0; x ∈ Q.
je prekidna u svakoj toˇcki. Neka je c ∈ Q i f(c) = 1. Uzmimo niz (c
n
)
n
iz
R ` Q koji konvergira k c. Tada je f(c
n
) = 0, pa niz (f(c
n
))
n
ne konvergira
k 1. Analogno, za c ∈ Q i f(c) = 0, uzmimo niz (c
n
)
n
iz Q koji konvergira k
c. Tada je f(c
n
) = 1, pa niz (f(c
n
))
n
ne konvergira k 0.
3.2. NEPREKIDNOST FUNKCIJE U TO
ˇ
CKI 71
Primjer 3.11. Funkcija f : R →R definirana s
f(x) =

x; x ∈ Q,
0; x ∈ Q.
je prekidna u svakoj toˇcki osim u toˇcki 0, gdje je neprekidna.
Da je f prekidna u svakoj toˇcki c = 0 vidi se sliˇcno kao u prethodnom
primjeru. Naime, za c ∈ Q uzmimo niz (c
n
)
n
iz R ` Q koji konvergira k c.
Tada je f(c
n
) = 0, pa niz (f(c
n
))
n
ne konvergira k c. Za c ∈ Q i f(c) = 0,
uzmimo niz (c
n
)
n
iz Q koji konvergira k c. Tada je f(c
n
) = c
n
, pa niz (f(c
n
))
n
konvergira k c, a ne k 0. Ako je c = 0, onda za niz (c
n
)
n
koji konvergira k 0
i niz (f(c
n
))
n
konvergira k 0.
Iz prethodnih primjera je vidljivo da prekidnost ili neprekidnost u nekoj
toˇcki nema utjecaj na prekidnost ili neprekidnost u ostalim toˇckama.
Ipak, ˇcinjenica da je funkcija neprekidna u nekoj toˇcki ima utjecaj na
ponaˇsanje funkcije u okolini te toˇcke. O tome se radi u slijede´cim lemama.
Lema 3.1. Neka je I ⊆ R otvoren interval, c ∈ I i funkcija f : I → R
neprekidna u c. Tada je f lokalno ograniˇcene oko c, tj. ∃η > 0 i ∃M > 0
tako da je ∀x ∈ I, ([x −c[ < η) ⇒([f(x)[ < M).
Dokaz: Iz Cauchyjeve definicije za ε = 1 postoji δ > 0 takav da vrijedi
(∀x ∈ I) (([x −c[ < δ) ⇒([f(x)[ ≤ [f(x) −f(c)[ +[f(c)[ < 1 +[f(c)[)).
Dakle, tvrdnja vrijedi za η = δ i M = 1 +[f(c)[.
Lema 3.2. Neka je I ⊆ R otvoren interval, c ∈ I i funkcija f : I → R
neprekidna u c. Ako je f(c) = 0 onda funkcija lokalno oko c ˇcuva predznak,
tj. postoji δ > 0 tako da
U sluˇcaju (f(c) > 0) vrijedi ([x −c[ < δ) ⇒(f(x) >
1
2
f(c) > 0),
a u sluˇcaju (f(c) < 0) vrijedi ([x −c[ < δ) ⇒(f(x) <
1
2
f(c) < 0).
Dokaz: U sluˇcaju f(c) > 0 uzmimo ε =
1
2
f(c) > 0 pa iz (3.10) dobijemo
δ > 0 takav da ∀x ∈ I,
([x −c[ < δ) ⇒([f(x) −f(c)[ <
1
2
f(c)) ⇒
⇒(−
1
2
f(c) < f(x) −f(c) <
1
2
f(c)) ⇒(f(x) >
1
2
f(c)).
U sluˇcaju f(c) < 0 uzimamo ε = −
1
2
f(c) > 0 i postupamo analogno.
72 POGLAVLJE 3. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE
3.2.1 Neprekidnost i operacije s funkcijama
Neprekidnost je uskladena sa uobiˇcajenim operacijama s realnim funkcijama.
To je posljedica ˇcinjenice da je limes funkcije u skladu s tim operacijama.
Stoga bez dokaza navodimo slijede´ci teorem.
Teorem 3.8. Neka je I ⊆ R otvoren interval, c ∈ I i neka su funkcije
f, g : I →R neprekidne u c. Tada vrijedi:
1. Za svaki λ, µ ∈ R je funkcija λf + µg neprekidna u c.
2. Funkcija fg je neprekidna u c.
3. Ako je g(x) = 0, ∀x ∈ I, onda je funkcija
f
g
neprekidna u c.
4. Funkcije h, k : I → R definirane s h(x) = max¦f(x), g(x)¦ i k(x) =
min¦f(x), g(x)¦, ∀x ∈ I, su neprekidne u c.
Dokaz: Tvrdnje 1. 2. i 3. slijede direktno iz definicije 3.4. i teorema 3.2.
Za dokaz tvrdnje 4. prvo pretpostavimo da je f(c) = g(c). U sluˇcaju
kada je f(c) > g(c), po lemi 3.2. za funkciju f − g, postoji δ > 0 tako
da ∀x ∈ 'c − δ, c + δ` ∩ I vrijedi f(x) > g(x). Tada je h(x) = f(x), ∀x ∈
'c−δ, c+δ`∩I, iz ˇcega slijedi tvrdnja. Ako je f(c) < g(c) vrijedi h(x) = g(x),
∀x ∈ 'c −δ, c + δ` ∩ I, pa je zakljuˇcak isti.
U sluˇcaju f(c) = g(c) imamo h(x) −h(c) = max¦f(x) −f(c), g(x) −g(c)¦
ˇsto daje [h(x) − h(c)[ ≤ max¦[f(x) − f(c)[, [g(x) − g(c)[¦, ∀x ∈ I. Za
ε > 0 po volji, iz neprekidnosti funkcija f i g u toˇcki c imamo postojanje
δ > 0 tako da [x − c[ < δ povlaˇci [f(x) − f(c)[ < ε i [g(x) − g(c)[ < ε,
ˇsto povlaˇci [h(x) − h(c)[ < ε. Tvrdnja za funkciju k slijedi iz min¦a, b¦ =
−max¦−a, −b¦.
Korolar 3.1. Za svaki n ∈ N je funkcija f : R → R, f(x) = x
n
, ∀x ∈ R
neprekidna na R.
Dokaz: Indukcijom pomo´cu teorema 3.8.2.
Korolar 3.2. Svaki polinom je neprekidna funkcija na R.
Dokaz: Polinom P(x) = a
0
+ a
1
x + + a
n
x
n
je linearna kombinacija po-
tencija, pa je neprekidan po teoremu 3.8.1.
Korolar 3.3. Svaka racionalna funkcija je neprekidna na cijelom podruˇcju
definicije.
3.2. NEPREKIDNOST FUNKCIJE U TO
ˇ
CKI 73
Dokaz: Racionalna funkcija f(x) =
P(x)
Q(x)
je kvocijent neprekidnih funkcija,
pa je neprekidna po teoremu 3.8.3.
Slijede´ci rezultat se odnosi na uskladenost neprekidnosti i operacije kom-
pozicije funkcija.
Teorem 3.9. Neka su I, J ⊆ R otvoreni intervali, f : I → R, g : J → R
funkcije za koje vrijedi f(I) ⊆ J, tj. dobro je definirana funkcija g ◦ f : I →
R. Ako je funkcija f neprekidna u toˇcki c ∈ I i funkcija g neprekidna u
d = f(c) ∈ J, onda je g ◦ f neprekidna u c.
Dokaz: Da bismo dokazali neprekidnost funkcije g◦f po Cauchyjevoj defini-
ciji, uzmimo ε > 0 po volji. Po pretpostavci o neprekidnosti funkcije g u toˇcki
d za svaki ε > 0 postoji η > 0 tako da vrijedi
(∀ y ∈ J) (([y −d[ < η) ⇒([g(y) −g(d)[ < ε)).
Isto tako, iz pretpostavke o neprekidnosti funkcije f u toˇcki c za svaki η > 0
postoji δ > 0 tako da vrijedi
(∀ x ∈ I) (([x −c[ < δ) ⇒([f(x) −f(c)[ < η)).
Sada imamo
(∀ x ∈ I) (([x −c[ < δ) ⇒([f(x) −f(c)[ < η) ⇒([g(f(x)) −g(f(c))[ < ε)),
dakle, g ◦ f je neprekidna u c.
3.2.2 Neprekidnost eksponencijalne funkcije na R
Eksponencijalnu funkciju exp : R → '0, +∞` definirali smo u (2.7) pomo´cu
rastu´ce funkcije f : [0, +∞` → '0, +∞` koja je limes niza funkcija (f
n
)
n
iz
(2.6).
Teorem 3.10. Funkcija exp : R →'0, +∞` je neprekidna na R.
Dokaz: Za x, c ≥ 0 vrijedi
f
n
(x)−f
n
(c) =

1 +
x
n

n

1 +
c
n

n
=
x −c
n
¸
n−1
¸
k=0

1 +
x
n

n−1−k

1 +
c
n

k
¸
,
a odatle imamo
[f
n
(x) −f
n
(c)[ ≤ [x −c[

1 +
max¦x, c¦
n

n−1
= [x −c[
f
n
(max¦x, c¦)

1 +
max|x,c¦
n
.
74 POGLAVLJE 3. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE
Za n →+∞ dobivamo nejednakost
[f(x) −f(c)[ ≤ [x −c[f(max¦x, c¦).
Uzmimo sada ε > 0 po volji i neka je δ = min¦
c
2
,
ε
f(
3c
2
)
¦, pa imamo
([x−c[ < δ) ⇒

([x −c[ <
c
2
) ⇒(x <
3c
2
) ⇒(f(max¦x, c¦) < f(
3c
2
))
([x −c[ <
ε
f(
3c
2
)


⇒([f(x) −f(c)[ ≤ [x −c[f(
3c
2
) < ε),
pa je exp neprekidna na '0, +∞`. Nadalje, funkcija f(−x) je kompozicija
neprekidnih funkcija, pa je onda i funkcija
1
f(−x)
neprekidna na '−∞, 0`, tj.
exp je neprekidna na '−∞, 0`.
Za funkciju exp vrijedi lim
x→0+
exp(x) = lim
x→0+
f(x) = 1 i
lim
x→0−
exp(x) = lim
x→0−
1
f(−x)
=
1
lim
x→0−
f(−x)
=
1
lim
x→0+
f(x)
= 1, tj. lim
x→0
exp(x) =
exp(0), ˇsto pokazuje neprekidnost u 0.
Korolar 3.4. Hiperbolne funkcije su neprekidne na cijelom podruˇcju defini-
cije.
Dokaz: Funkcije sh i ch su linearne kombinacije funkcije exp i njene kom-
pozicije s funkcijom x → −x, pa su neprekidne po teoremu 3.8.1. Funkcije
th i cth su neprekidne kao kvocijenti od sh i ch po teoremu 3.8.3.
3.2.3 Neprekidnost trigonometrijskih funkcija
Teorem 3.11. Funkcija sin : R →[−1, 1] je neprekidna na R.
Dokaz: U primjeru 3.1. koristili smo nejednakost [ sinx[ ≤ [x[, [x[ <
π
2
.
Sada za bilo koji ε > 0 uzmimo δ = ε pa imamo
([x−c[ < δ) ⇒([ sin x−sin c[ = 2[ sin(
x −c
2
)[[ cos(
x + c
2
)[ ≤ 2
[x −c[
2
< δ = ε),
dakle, sin je neprekidna u c.
3.2. NEPREKIDNOST FUNKCIJE U TO
ˇ
CKI 75
Korolar 3.5. Trigonometrijske funkcije su neprekidne na cijelom podruˇcju
definicije.
Dokaz: Vrijedi cos x = sin(x+
π
2
), pa je cos kompozicija neprekidnih funkcija
te je neprekidna po teoremu 3.9. Funkcije tg i ctg su kvocijenti neprekidnih
funkcija pa su neprekidne po teoremu 3.83.
3.2.4 Neprekidnost funkcije na segmentu
Neka je funkcija f : [a, b] →R, gdje je [a, b] ⊂ R segment. Za toˇcke c ∈ 'a, b`
je jasno ˇsto znaˇci neprekidnost te funkcije u c, jer smo pojam neprekidnosti
definirali za toˇcke koje leˇze u nekom otvorenom intervalu sadrˇzanom u domeni
funkcije. Da bismo definirali neprekidnost i u rubnim toˇckama segmenta [a, b]
posluˇzimo se slijede´com definicijom.
Definicija 3.5. Neka je [a, b] ⊆ R i funkcija f : [a, b] → R razliˇcita od
konstantne funkcije. Kaˇzemo da je funkcija f neprekidna na [a, b] ako postoji
otvoren interval I ⊆ R i funkcija g : I →R takva da vrijedi:
1. [a, b] ⊂ I,
2. g(x) = f(x), ∀x ∈ [a, b] i
3. g je neprekidna na I.
Analogno definiramo neprekidnost na skupovima oblika [a, b` i 'a, b].
Iako se ˇcini da zahtjev za neprekidnoˇs´cu funkcije na segmentu nije bitno
razliˇcit od zahtjeva za neprekidnoˇs´cu na otvorenom intervali, slijede´ci vaˇzni
teorem to opovrgava.
Teorem 3.12 (Bolzano-Weierstrass). Neka je funkcija f : [a, b] →R neprekidna
na segmentu [a, b] ⊆ R. Tada je f([a, b]) = [m, M] takoder segment.
Dokaz: Tvrdnja teorema moˇze se razdvojiti na tri dijela:
1. f je ograniˇcena na [a, b], tj. postoje m = inf
[a,b]
f i M = sup
[a,b]
f.
2. Funkcija f postiˇze svoj minimum i maksimum na [a, b], tj. postoje
x
m
, x
M
∈ [a, b], f(x
m
) = m i f(x
M
) = M.
3. Za svaki C ∈ 'm, M` postoji c ∈ [a, b] tako da je C = f(c).
76 POGLAVLJE 3. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE
Dokaz tvrdnje 1.: Kada bi funkcija f bila neograniˇcena odozgo, za svaki
n ∈ N bi postojao x
n
∈ [a, b] takav da vrijedi f(x
n
) > n. Niz (x
n
)
n
je u [a, b]
pa je ograniˇcen. Po teoremu 2.6. postoji njegov konvergentan podniz (x
pn
)
n
i
neka je lim
n
x
pn
= c. Uskladenost limesa niza i uredaja na R povlaˇci c ∈ [a, b].
Zbog neprekidnosti funkcije f vrijedi lim
n
f(x
pn
) = f(c), tj. niz (x
pn
)
n
je
konvergentan, pa je prema teoremu 2.1. ograniˇcen. To je kontradikcija s
izborom niza, tj. s f(x
pn
) > p
n
≥ n, ∀n ∈ N. Dakle, funkcija f je odozgo
omedena. Omedenost odozdo funkcije f se dokazuje tako da se prethodni
dokaz primjeni na funkciju −f.
Dokaz tvrdnje 2.: Ako je M ∈ 1(f) onda je M = max
[a,b]
f. Pretpostavimo
da M ∈ 1(f). Poˇsto je M = sup
[a,b]
f, onda postoji niz (a
n
)
n
u 1(f) takav
da je M = lim
n
a
n
. Zbog a
n
= f(x
n
), ∀n ∈ N, imamo niz (x
n
)
n
u [a, b]
koji je ograniˇcen. Tada postoji njegov podniz (x
pn
)
n
koji je konvergentan,
tj. lim
n
x
pn
= c ∈ [a, b]. Zbog neprekidnosti funkcije f vrijedi lim
n
a
pn
=
lim
n
f(x
pn
) = f(c). No, podniz konvergentnog niza ima isti limes kao i niz,
tj. M = f(c) ∈ 1(f) (kontradikcija). Analogno se dokazuje da je m ∈ 1(f).
Dokaz tvrdnje 3.: Neka je C ∈ 'm, M` bilo koji broj. Zbog odredenosti pret-
postavimo da je x
m
< x
M
. Oznaˇcimo A = ¦x ∈ [x
m
, x
M
]; f(x) < C¦. Zbog
f(x
m
) < C je x
m
∈ A, pa je A = ∅. Neka je c = sup A. Uzmimo niz (c
n
)
n
u
A takav da je c = lim
n
c
n
. Zbog f(c
n
) < C i neprekidnosti funkcije f vrijedi
f(c) = lim
n
f(c
n
) ≤ C. Za svaki y ∈ [a, b], y > c, vrijedi C ≤ f(y). Zbog
C < f(x
M
) je c < x
M
, pa je 'c, b` = ∅. Uzmimo niz (y
n
)
n
u 'c, b` takav da je
c = lim
n
y
n
. Tada vrijedi f(c) = lim
n
f(y
n
) ≥ C. Dakle, C = f(c).
Pokaˇzimo neke jednostavne primjene prethodnog teorema.
Korolar 3.6. Za bilo koji n ∈ N je funkcija f : [0, +∞` → [0, +∞` defini-
rana s f(x) = x
n
surjekcija.
Dokaz: Za bilo koje prirodne brojeve n, m > 1 vrijedi m < m
n
, pa je m <
f(m). Neka je C > 0 bilo koji broj. Tada po Arhimedovom aksiomu (teorem
1.6.) postoji m ∈ N takav da je f(0) = 0 < C < m < f(m). Zbog neprekid-
nosti funkcije f na segmentu [0, m] po teoremu 3.12. je [0, f(m)] ⊆ 1(f), pa
je i C ∈ 1(f). Dakle, 1(f) = [0, +∞`.
U dokazima surjektivnosti logaritamske, hiperbolnih i area funkcija ko-
ristili smo pretpostavku da je eksponencijalna funkcija surjekcija. Sada smo
u stanju to dokazati.
Korolar 3.7. Funkcija exp : R →'0, +∞` je surjekcija.
3.3. NEPREKIDNOST I MONOTONOST 77
Dokaz: Pokaˇzimo najprije n < 2
n
, ∀n ∈ N. To je istina za n = 1, tj. 1 < 2
1
.
Neka je sada n < 2
n
. Tada vrijedi n + 1 < 2
n
+ 1 < 2
n
+ 2
n
= 2 2
n
= 2
n+1
.
Zbog strogog rasta potencija na R
+
imamo n < 2
n
< e
n
= exp(n), ∀n ∈ N.
Sada uzmimo bilo koji C > 1. Tada postoji n ∈ N takav da vrijedi
exp(0) = 1 < C < n < exp(n). Zbog neprekidnosti funkcije exp na segmentu
[0, n] je po teoremu 3.12. [exp(0), exp(n)] ⊆ 1(exp), pa je i C ∈ 1(exp),
tj. [1, +∞` ⊆ 1(exp). Zbog exp(−x) =
1
exp(x)
, ∀x ∈ [0, +∞` vrijedi
'0, 1] ⊆ 1(exp).
Iako je iz geometrijske definicije funkcije sinus moˇzda jasno da je njena
slika segment [−1, 1], ta se ˇcinjenica egzaktno dokazuje na sliˇcan naˇcin kao u
prethodnom korolaru.
Korolar 3.8. Funkcija sin : R →[−1, 1] je surjekcija.
Dokaz: Funkcija sin je neprekidna na segmentu [−
π
2
,
π
2
] pa je po teoremu
3.12. [sin(−
π
2
), sin(
π
2
)] = [−1, 1] ⊆ 1(sin). Obratna inkluzija slijedi iz ge-
ometrijske definicije funkcije sin.
3.3 Neprekidnost i monotonost, neprekidnost
inverzne funkcije
Uvjet monotonosti i uvjet neprekidnosti funkcije na nekom skupu su ra-
zliˇcitog tipa. Monotonost je definirana pomo´cu uredaja na skupu R, dok je
za neprekidnost dovoljno imati pojam okoline toˇcaka skupa, odnosno pojam
konvergencije nizova. Ipak, ta dva pojma primijenjena na funkciju ˇcesto daju
isti rezultat. Zapravo, pokazat ´cemo da svaki od tih pojmova , uz jedan do-
datni uvjet na funkciju, povlaˇci onaj drugi. U slijede´cim teoremima interval
nije nuˇzno konaˇcan skup. Svojstvo intervala koje istiˇcemo je da za svake
svoje dvije toˇcke sadrˇzi i sve toˇcke izmedu njih.
Teorem 3.13. Neka je I ⊆ R otvoren interval, funkcija f : I →R monotona
na I i I

= f(I) otvoren interval. Tada je f neprekidna funkcija na I.
Dokaz: Zbog odredenosti uzmimo da f raste na I. Uzmimo bilo koju toˇcku
c ∈ I i pokaˇzimo da je f neprekidna u c. Neka je 'a, b` ⊆ I konaˇcan interval
takav da je c ∈ 'a, b`. Neka su
M
1
= f

c + b
2

−f(c), M
2
= f(c) −f

a + c
2

.
78 POGLAVLJE 3. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE
Zbog rasta funkcije f vrijedi M
1
≥ 0 i M
2
≥ 0.
U sluˇcaju M
1
= 0 i M
2
= 0 funkcija f je konstantna na segmentu

a+c
2
,
c+b
2

, pa je onda neprekidna u toˇcki c. Sluˇcajevi M
1
= 0 i M
2
> 0
ili M
1
> 0 i M
2
= 0 su kombinacija prethodnog sluˇcaja i sluˇcaja M
1
> 0 i
M
2
> 0, koji sada dokazujemo.
Provjerimo Cauchyjevu definiciju neprekidnosti (3.10). Uzmimo bilo koji
0 < ε < min¦M
1
, M
2
¦. Vrijedi ε < M
1
= f

c + b
2

− f(c), odnosno,
f(c) < f(c) +
ε
2
< f(c) +ε < f

c + b
2

. Zbog toga ˇsto je I

= f(I) interval,
to postoji δ

∈ R tako da vrijedi f(c) +
ε
2
= f(c + δ

). Zbog rasta funkcije f
mora biti δ

> 0.
Analogno, zbog ε < M
2
= f(c) − f

a + c
2

, odnosno, f

c + b
2

<
f(c)−ε < f(c)−
ε
2
< f(c), imamo δ
′′
∈ R takav da vrijedi f(c)−
ε
2
= f(c+δ
′′
).
Zbog rasta funkcije f je δ
′′
< 0. Uzmimo δ = min¦δ

, −δ
′′
¦. Imamo
(x ∈ 'c, c + δ`) ⇒(f(c) ≤ f(x) ≤ f(c + δ) ≤ f(c + δ

) = f(c) +
ε
2
) ⇒
⇒(−
ε
2
≤ f(x) −f(c) ≤
ε
2
) ⇒([f(x) −f(c)[ ≤
ε
2
< ε).
Isto tako
(x ∈ 'c −δ, c`) ⇒(f(c) ≥ f(x) ≥ f(c −δ) ≥ f(c + δ
′′
) = f(c) −
ε
2
) ⇒
⇒(
ε
2
≥ f(x) −f(c) ≥ −
ε
2
) ⇒([f(x) −f(c)[ ≤
ε
2
< ε).
Dakle, vrijedi (3.10), pa je f neprekidna u c. Zbog toga ˇsto je c ∈ I izabran
po volji, f je neprekidna na I.
Primjena prethodnog teorema u dokazivanju neprekidnosti konkretnih
funkcija je oteˇzana ˇcinjenicom da je ˇcesto vrlo teˇsko dokazati da je neki skup
slika funkcije. Mi smo ve´c dokazali neprekidnost nekih osnovnih funkcija,
pa nas interesira dokazivanje neprekidnosti njihovih inverznih funkcija. U tu
svrhu je koristan slijede´ci rezultat.
Teorem 3.14. Neka je I ⊆ R otvoren interval, funkcija f : I → R i I

=
f(I).
1. Ako je f strogo monotona i neprekidna funkcija na I, onda je I

otvoren
interval i f
−1
: I

→I neprekidna funkcija na I

.
3.3. NEPREKIDNOST I MONOTONOST 79
2. Ako je f neprekidna bijekcija sa I na I

, onda je f strogo monotona
funkcija na I i f
−1
: I

→I neprekidna funkcija na I

.
Dokaz: 1. Neka je f strogo rastu´ca na I. Neka je −∞ ≤ a

= inf I

i
sup I

= b

≤ +∞. Pokaˇzimo da vrijedi a

∈ I

. Kada bi vrijedilo a

∈ I

=
f(I) postojao bi a ∈ I, a

= f(a). Poˇsto je I otvoren interval, to postoji
a
1
∈ I, a
1
< a. Tada je f(a
1
) < f(a) = a

ˇsto je kontradikcija s definicijom
infimuma. Analogno se dokazuje b

∈ I

.
Neka je z

∈ 'a

, b

` bilo koji element. Tada z

nije niti minoranta niti
majoranta skupa I

. Dakle, postoje x

, y

∈ I

takvi da vrijedi x

< z

< y

.
Neka je x = f
−1
(x

) i y = f
−1
(y

). Zbog strogog rasta funkcije f, a onda i
f
−1
, imamo x < y. Zbog [x, y] ⊂ I je f neprekidna na [x, y], pa po teoremu
3.12. vrijedi f([x, y]) = [x

, y

] ∋ z

, tj. z

∈ I

. Dakle I

= 'a

, b

`.
Neprekidnost od f
−1
slijedi iz teorema 3.13.
2. Funkcija f : I → I

je neprekidna bijekcija pa postoji f
−1
: I

→ I.
Pokaˇzimo da je f strogo monotona na I. Kada f ne bi bila strogo mono-
tona na I, postojale bi toˇcke x
1
, x
2
, x
3
∈ I takve da je x
1
< x
2
< x
3
i
(f(x
1
) < f(x
2
))∧(f(x
2
) > f(x
3
)) ili (f(x
1
) > f(x
2
))∧(f(x
2
) < f(x
3
)). U pr-
vom sluˇcaju postoji C tako da je (f(x
1
) < C < f(x
2
))∧(f(x
3
) < C < f(x
2
)).
Zbog neprekidnosti funkcije f na segmentima [x
1
, x
2
] i [x
2
, x
3
] prema teoremu
3.12. postoje c

∈ 'x
1
, x
2
` i c
′′
∈ 'x
2
, x
3
` takvi da je C = f(c

) i C = f(c
′′
).
To je kontradikcija s pretpostavkom o bijektivnosti funkcije f. Analogno
se dobije kontradikcija i u drugom sluˇcaju. Dakle, f je strogo monotona
funkcija na I. Sada iz 1. slijedi neprekidnost od f
−1
.
3.3.1 Neprekidnost korijena, logaritamske, area i arcus
funkcija
Primijenimo rezultate prethodne toˇcke za dokazivanje neprekidnosti inverznih
funkcija.
Neparne potencija su neprekidne i strogo rastu´ce bijekcije s otvorenog
(beskonaˇcnog) intervala R na R, pa su korijeni neparnih potencija neprekidne
funkcije po teoremu 3.14.
80 POGLAVLJE 3. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE
Parna potencija nije bijekcija, pa gledamo njenu
restrikciju f : [0, +∞` → [0, +∞` koja je
neprekidna i strogo rastu´ca bijekcija, pa postoji
inverzna funkcija f
−1
: [0, +∞` → [0, +∞`. f ne
ispunjava pretpostavke teorema 3.14. jer joj dom-
ena nije otvoren interval (konaˇcan ili beskonaˇcan).
No, posluˇzimo se trikom koji ´ce omogu´citi prim-
jenu spomenutog teorema. Proˇsirimo funkciju f
do funkcije g : R →R na slijede´ci naˇcin:
g(x) =

x
n
; x ≥ 0,
x; x ≤ 0.
0
1
1
g
1
g
x
y
Sada imamo funkciju g koja zadovoljava uvjete teorema 3.14., pa je njena
inverzna funkcija g
−1
: R → R neprekidna na R. Zbog toga ˇsto je f
−1
=
g
−1
[
[0,+∞)
, tj. f
−1
je restrikcija neprekidne funkcije, funkcija f
−1
je neprekidna
na [0, +∞` po definiciji 3.5
Zbog toga ˇsto je exp : R →'0, +∞` neprekidna bijekcija, iz teorema 3.14.
slijedi neprekidnost njene inverzne funkcije ln : '0, +∞` →R.
Isto vrijedi i za hiperbolne funkcije sh : R → R i th : R → '−1, 1` koje
su neprekidne bijekcije, pa su takve i njihove inverzne funkcije sh
−1
: R →R
i th
−1
: '−1, 1` →R.
Funkcija cth : R ` ¦0¦ → R ` [−1, 1] nema po-
druˇcje definicije interval, pa nezadovoljava uvjete
teorema 3.14. Medutim, svaka njena restrikcija
cth

: '−∞, 0` → '−∞, −1` i cth
+
: '0, +∞` →
'1, +∞` ima po teoremu 3.14. neprekidan inverz
cth

: '−∞, −1` → '−∞, 0` i cth
−1
+
: '1, +∞` →
'0, +∞`. Zato ˇsto su i domene i slike funkcija cth

i cth
+
disjunktni skupovi, vrijedi
cth(x) =

cth

(x) ; x < 0
cth
+
(x) ; x > 0
,
a odatle slijedi
cth
−1
(x) =

cth
−1

(x) ; x < −1
cth
−1
+
(x) ; x > 1
.
0
1
Arccth
cth
x
y
3.3. NEPREKIDNOST I MONOTONOST 81
Bijektivna restrikcija od ch je Ch : [0, +∞` →
[1, +∞` i nju proˇsirujemo do funkcije g : R → R
tako da stavimo
g(x) =

ch(x); x ≥ 0,
x + 1; x ≤ 0.
Tada je Ch
−1
: [1, +∞` → [0, +∞` restrik-
cija neprekidne funkcije g
−1
, pa je neprekidna po
definiciji 3.5.
0
1
1
g
g
1
x
y
Restrikcije Tg : '−
π
2
,
π
2
` →R i Ctg : '0, π` →R, imaju po teoremu 3.14.
neprekidne inverze Tg
−1
= arctg : R → '−
π
2
,
π
2
`, Ctg
−1
= arcctg : R →
'0, π`.
Da bismo dokazali neprekidnost funkcija
arcsin = Sin
−1
i arccos = Cos
−1
moramo
funkcije Sin : [−
π
2
,
π
2
] → [−1, 1] i Cos :
[0, π] → [−1, 1] proˇsiriti do neprekidnih bi-
jekcija sa otvorenog intervala na otvoren in-
terval. Tako definiramo g, h : R → R tako
da stavimo
g(x) =

x +
π
2
−1 ; x ≤ −
π
2
,
sin x ; −
π
2
≤ x ≤
π
2
,
x −
π
2
+ 1 ;
π
2
≤ x.
i
h(x) =

−x + 1 ; x ≤ 0,
cos x ; 0 ≤ x ≤ π,
−x + π −1 ; π ≤ x.
Po teoremu 3.14. funkcije g i h imaju
neprekidne inverze, pa su i njihove restrikcije
Sin
−1
= g[
[−1,1]
i Cos
−1
= h[
[−1,1]
neprekidne
funkcije po definiciji.
0
1
Π

2
1
Π

2
g
g
1
x
y
0
1
1 1
Π

2
Π

2
Π
h
h
1
x
y
Teorem 3.15. Elementarne funkcije su neprekidne na cijelom podruˇcju defini-
cije.
Dokaz: Sve funkcije od kojih gradimo elementarne funkcije (potencije, ek-
sponencijalna funkcija, hiperbolne, trigonometrijske funkcije i njihove in-
verzne funkcije korijeni, logaritamske funkcije, area i arcus funkcije) su neprekidne
82 POGLAVLJE 3. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE
na cijelom podruˇcju definicije. Budu´ci da operacije pomo´cu kojih od tih
funkcija gradimo elementarne funkcije ˇcuvaju neprekidnost (teoremi 3.8. i
3.9.), to su elementarne funkcije neprekidne.
Definicija 3.6. Neka je I ⊆ R otvoren interval i f : I → R. Kaˇzemo da
f ima u toˇcki c ∈ I prekid prve vrste ako u c postoje i lijevi limes f(c−)
i desni limes f(c+) funkcije i ako su oni razliˇciti. Ostali prekidi su prekidi
druge vrste.
U sljede´cem teoremu se vidi kako sam uvjet monotonost ima utjecaj na
vrstu i broj prekida kod funkcije.
Teorem 3.16. Neka je I ⊆ R otvoren interval i f : I → R monotona
funkcija.
1. Monotona funkcija moˇze imati samo prekide prve vrste.
2. Monotona funkcija ima najviˇse prebrojivo mnogo prekida.
Dokaz: 1. U teoremu 3.6. je dokazano da monotona funkcija ima u svakoj
toˇcki lijevi i desni limes. Ako f ima u toˇcki c prekid, onda je zbog postojanja
f(c−) i f(c+) taj prekid prve vrste.
2. Neka je f rastu´ca funkcija i neka je J skup svih toˇcaka prekida te
funkcije. Za svaku toˇcku a ∈ J imamo f(a−) < f(a+), pa toj toˇcki
pridruˇzujemo otvoreni interval I
a
= 'f(a−), f(a+)`. Ako su a, b ∈ J,
a = b, onda je I
a
∩ I
b
= ∅. Naime, u sluˇcaju a < b, zbog f(a+) =
inf¦f(x); x ∈ I, a < x¦ je f(a+) ≤ f(a +
b−a
2
). Isto tako, zbog f(b−) =
sup¦f(x); x ∈ I, x < b¦ je f(b−) ≥ f(b −
b−a
2
) = f(a +
b−a
2
). Dakle,
(a < b) ⇒ (f(a+) ≤ f(b−)), tj. I
a
∩ I
b
= ∅, jer su intervali otvoreni.
Sada za svaki a ∈ J uzmemo r
a
∈ I
a
∩Q pa imamo injekciju a →r
a
s J u Q.
Dakle, J ima manji ili jednak kardinalni broj od Q, tj. J je najviˇse prebrojiv
skup.
3.4 Jednostrana neprekidnost funkcije
Definicija 3.7. Neka je I ⊆ R otvoren interval i toˇcka c ∈ I. Za funkciju
f : I → R kaˇzemo da je neprekidna slijeva u toˇcki c ako postoji limes
slijeva funkcije f u toˇcki c i lim
x→c−
f(x) = f(c). Funkcija f je neprekidna
zdesna u toˇcki c ako postoji limes zdesna funkcije f u toˇcki c i lim
x→c+
f(x) =
f(c).
3.4. JEDNOSTRANA NEPREKIDNOST FUNKCIJE 83
Ako u Cauchyjevu definiciju jednostranog limes uvrstimo vrijednost limesa
jednaku f(c) dobijemo Cauchyjevu definiciju jednostrane neprekidnosti:
f je neprekidna slijeva ako i samo ako vrijedi
(∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ I) ((0 ≤ c −x < δ) ⇒([f(x) −f(c)[ < ε)), (3.12)
i f je neprekidna zdesna ako i samo ako vrijedi
(∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ I) ((0 ≤ x −c < δ) ⇒([f(x) −f(c)[ < ε)), (3.13)
Veza jednostrane neprekidnosti i neprekidnosti funkcije u nekoj toˇcki dana
je slijede´cim teoremom.
Teorem 3.17. Neka je I ⊆ R otvoren interval, c ∈ I i funkcija f : I →R.
1. Funkcija f je neprekidna slijeva u c ako i samo ako postoji funkcija
˜
f : I →R neprekidna u c i takva da je
˜
f(x) = f(x), ∀x ∈ I, x ≤ c.
2. Funkcija f je neprekidna zdesna u c ako i samo ako postoji funkcija
˜
f : I →R neprekidna u c i takva da je
˜
f(x) = f(x), ∀x ∈ I, x ≥ c.
3. Funkcija f je neprekidna u c ako i samo ako je neprekidna i slijeva i
zdesna u c.
Dokaz: 1. Ako postoji neprekidna funkcija
˜
f : I → R takva da je
˜
f(x) =
f(x), ∀x ∈ I, x ≤ c, onda vrijedi
(∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ I) (([x −c[ < δ) ⇒([
˜
f(x) −
˜
f(c)[ < ε)).
i posebno
(∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ I) ((0 ≤ c −x < δ) ⇒([f(x) −f(c)[ < ε)),
tj. f je neprekidna slijeva u c.
Obratno, ako je f neprekidna slijeva u c, onda funkcija
˜
f : I →R defini-
rana s
˜
f(x) = f(x), ∀x ∈ I, x ≤ c, i
˜
f(x) = f(c), ∀x ∈ I, x ≥ c, zadovoljava
traˇzena svojstva.
2. se dokazuje analogno kao 1.
3. Ako je f neprekidna u c onda
˜
f = f zadovoljava uvjete iz 1. i 2. pa
je neprekidna i slijeva i zdesna u c. Obratno, neka je f neprekidna i slijeva i
zdesna u c. Tada postoje lijevi i desni limes funkcije i jednaki su f(c), pa po
teoremu 3.5. postoji limes funkcije i jednak je f(c), tj. funkcija je neprekidna
u c.
84 POGLAVLJE 3. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE
Korolar 3.9. Funkcija f : [a, b] →R je neprekidna na segmentu, ako i samo
ako je neprekidna na otvorenom intervalu 'a, b`, te neprekidna zdesna u a i
slijeva u b.
Dokaz: Ako je funkcija neprekidna na segmentu u smislu definicije 3.5.,
onda
˜
f = g, gdje je g iz definicije 3.5., zadovoljava uvjete tvrdnji 1. i 2. iz
teorema 3.17.
Obratno, ako je f : [a, b] → R neprekidna na otvorenom intervalu 'a, b`,
te neprekidna zdesna u a i slijeva u b, onda ju po teoremu 3.17. postoji njeno
neprekidno proˇsirenje i lijevo i desno od segmenta [a, b].
3.5 Otvoreni skupovi u R
U svim razmatranjima u vezi s pojmom neprekidnosti funkcije u toˇcki ili
limesa funkcije u toˇcki bilo je vaˇzno da se toˇcka nalazi u otvorenom intervalu.
Naime, bilo je vaˇzno da s obije strane te toˇcke imamo toˇcaka koje se nalaze
u domeni funkcije, kako bismo bili u mogu´cnosti s obje strane promatrati
nizove koji konvergiraju k toˇcki. Otvoreni intervali nisu jedini skupovi s
takvim svojstvom.
Definicija 3.8. Za skup S ⊆ R kaˇzemo da je otvoren skup, ako je S ili
prazan skup ili unija po volji mnogo otvorenih intervala.
Skup F ⊆ R je zatvoren skup ako je komplement otvorenog skupa.
Primjer 3.12. Slijede´ci skupovi su otvoreni u R.
1. R je otvoren jer je R =
¸
n∈Z
'n, n + 2`.
2. Skupovi '0, +∞` =

¸
n=0
'n, n + 2` i '−∞, 0` =

¸
n=0
'−n − 2, −n` su
otvoreni skupovi, a takvi su i skupovi '−∞, a` i 'a, +∞`, za svaki
a ∈ R.
Primjer 3.13. Slijede´ci skupovi su zatvoreni u R.
1. Za svaki a ∈ R je jednoˇclan skup ¦a¦ zatvoren u R jer je ¦a¦
C
=
'−∞, a` ∪ 'a, +∞` otvoren skup.
2. Za sve a, b ∈ R, a < b, je segment [a, b] zatvoren jer je [a, b]
C
=
'−∞, a` ∪ 'b, +∞`.
3.5. OTVORENI SKUPOVI U R 85
Propozicija 3.1. Neprazan skup S ⊆ R je otvoren ako i samo ako za svaki
x ∈ S postoji ε
x
> 0 tako da je 'x −ε
x
, x + ε
x
` ⊆ S.
Dokaz: Ako je S ⊆ R otvoren skup, onda za svaki x ∈ S iz definicije 3.8.
slijedi postojanje otvorenog intervala takvog da je x ∈ 'a, b` ⊆ S. Uzmimo
ε
x
= min¦x −a, b −x¦ i imamo 'x −ε
x
, x + ε
x
` ⊆ S.
Obratno, neka za svaki x ∈ S postoji ε
x
> 0 tako da je 'x−ε
x
, x+ε
x
` ⊆ S.
Tada je S =
¸
x∈S
'x −ε
x
, x + ε
x
` pa je stoga otvoren skup.
Skup T koji sadrˇzi sve otvorene podskupove od R naziva se topologija
na R.
Propozicija 3.2. Neka je T topologija na R. Tada vrijedi
1. ∅, R ∈ T.
2. Ako je S
λ
∈ T, ∀λ ∈ Λ, onda je
¸
λ∈Λ
S
λ
∈ T.
3. Ako je S
k
∈ T, k = 1, . . . , n, onda je
n
¸
k=1
S
k
∈ T.
Dokaz: Tvrdnja 1. slijedi iz definicije 3.8. i primjera 3.12.
Da bismo dokazali tvrdnju 2. uzmimo x ∈
¸
λ∈Λ
S
λ
po volji. Po definiciju
unije postoji λ ∈ Λ takav da je x ∈ S
λ
. Sada zbog otvorenosti skupa S
λ
,
prema propoziciji 3.1. postoji ε
x
> 0 takav da je 'x −ε
x
, x+ε
x
` ⊆ S
λ
. Tada
vrijedi 'x−ε
x
, x+ε
x
` ⊆
¸
λ∈Λ
S
λ
, pa je po propoziciji 3.1 skup
¸
λ∈Λ
S
λ
otvoren.
Za dokaz tvrdnje 3. uzmimo x ∈
n
¸
k=1
S
k
po volji. Po definiciju presjeka vri-
jedi x ∈ S
k
, za sve k = 1, . . . , n. Zbog otvorenosti skupova S
k
, k = 1, . . . , n,
postoje ε
(k)
x
> 0, k = 1, . . . , n, takvi da je 'x−ε
(k)
x
, x+ε
(k)
x
` ⊆ S
k
, k = 1, . . . , n.
Uzmimo ε
x
= min¦ε
(k)
x
; k = 1, . . . , n¦ pa vrijedi 'x − ε
x
, x + ε
x
` ⊆ S
k
,
k = 1, . . . , n. Odatle je 'x − ε
x
, x + ε
x
` ⊆
n
¸
k=1
S
k
, pa je prema propoziciji
3.1. skup
n
¸
k=1
S
k
otvoren.
86 POGLAVLJE 3. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE
Poglavlje 4
Derivacija funkcije
4.1 Motivacija; aproksimacija funkcije, prob-
lemi brzine i tangente
Jedna od ˇcesto upotrebljavanih metoda u rjeˇsavanju matematiˇckih problema
je aproksimacija ili pribliˇzno odredivanje nekog sloˇzenijeg matematiˇckog
objekta pomo´cu jednostavnijih objekata. Kako je u matematiˇckoj analizi od
interesa prouˇcavanje funkcija, to je razumno pitanje, da li je mogu´ce neku
funkciju dobro aproksimirati pomo´cu funkcija koje dobro razumijemo. Na
taj naˇcin bismo iz ponaˇsanja jednostavnih funkcija mogli neˇsto zakljuˇciti
o sloˇzenijoj funkciji. Funkcije koje svi dobro poznajemo i razumijemo su
polinomi, posebno polinomi prvog stupnja ˇciji su grafovi pravci. Stoga je za
neku funkciju f : I → R, I ⊆ R otvoren interval, interesantan problem koji
je polinom prvog stupnja oblika g(x) = k(x−c) +l, x ∈ R, lokalno oko toˇcke
c najbolja aproksimacija funkcije f. U tom sluˇcaju je prirodno zahtijevati da
se te funkcije podudaraju u toˇcki oko koje lokalno aproksimiramo funkciju,
tj. g(c) = f(c), ˇsto daje l = f(c). Sada iz zahtjeva da je f(x) ≈ g(x) kada je
x ≈ c imamo k ≈
f(x) −f(c)
x −c
.
Povijesno su dva po prirodi razliˇcita problema bila glavna motivacija za
razvoj diferencijalnog raˇcuna.
Jedan od njih je fizikalni problem definiranja pojma brzine za ˇcije rjeˇsenje
je zasluˇzan Isaac Newton.
1
Neka je s(t), t ≥ 0, funkcija koja mjeri put
koji je proˇsla materijalna toˇcka u vremenskom intervalu [0, t]. Prosjeˇcna
brzina te materijalne toˇcke u vremenskom intervalu [t
0
, t] definira se kao
1
Isaac Newton, (Woolsthorpe, 4. sijeˇcnja 1643. - London, 31. oˇzujka 1728.), engleski
fiziˇcar, matematiˇcar i astronom
87
88 POGLAVLJE 4. DERIVACIJA
v(t
0
, t) =
s(t) −s(t
0
)
t −t
0
. No pitanje je kako definirati pojam brzine u trenutku
t
0
. To je neˇsto ˇsto nije mogu´ce mjeriti, jer mi znamo mjeriti prosjeˇcnu brzinu
na nekom intervalu, a toˇcka predstavlja vremenski interval [t
0
, t
0
] duljine 0.
Mogu´ce je promatrati ponaˇsanje prosjeˇcne brzine na intervalima oko toˇcke
t
0
ˇcija duljina se smanjuje. Taj proces opisujemo pomo´cu limesa funkcije, tj.
moˇzemo re´ci da je brzina u toˇcki v(t
0
) = lim
t→t
0
v(t
0
, t) = lim
t→0
s(t) −s(t
0
)
t −t
0
, ako
taj limes postoji.
Drugi problem je geometrijske naravi, a njegovo rjeˇsenje je naˇsao G.W.
Leibnitz.
1
Odnosi se na pitanje postojanja jedinstvene tangente u nekoj
toˇcki
grafa Γ
f
funkcije f. Sekanta kroz toˇcke C =
(c, f(c)) i D = (d, f(d)) ima koeficijent smjera
k
s
=
f(d) −f(c)
d −c
. Ako d → c, odnosno, ako
se toˇcka D po grafu Γ
f
pribliˇzava toˇcki C, onda
sekanta s postaje tangenta t. Dakle, koeficijent
smjera sekante prelazi u koeficijent smjera tan-
gente, tj. k
t
= lim
d→c
f(d) −f(c)
d −c
.
0
x
y
f
t
s
c
fc)
d
fd)
U sva tri prethodna problema kao rjeˇsenje se name´ce broj kojem teˇzi izraz
oblika
f(x)−f(c)
x−c
kojeg nazivamo kvocijent diferencija za funkciju f u toˇcki
c. Stoga je od interesa slijede´ci pojam.
Definicija 4.1. Kaˇzemo da je funkcija f : I →R, diferencijabilna ili deriv-
abilna u toˇcki c otvorenog intervala I ⊆ R, ako postoji lim
x→c
f(x) −f(c)
x −c
. Taj
broj zovemo derivacija (izvod) funkcije f u toˇcki c i piˇsemo
f

(c) = lim
x→c
f(x) −f(c)
x −c
. (4.1)
Joˇs se koriste oznake Df(c) ili
df
dx
(c).
Kaˇzemo da je f diferencijabilna na intervalu I ako je ona diferencijabilna
u svakoj toˇcki iz I. Tada je na I dobro definirana funkcija x → f

(x) koju
prirodno oznaˇcavamo s f

i takoder zovemo derivacija od f na I. Ako je sada
ta funkcija diferencijabilna u nekoj toˇcki c ∈ I, onda njenu derivaciju (f

)

(c)
1
Gottfried Wilhelm Leibnitz (Leipzig, 21. lipanj 1646. – Hanover, 14. studeni 1716.)
njemaˇcki matematiˇcar
4.1. MOTIVACIJA 89
zovemo druga derivacija od f u c i oznaˇcavamo s f
′′
(c), tj.
f
′′
(c) = lim
x→c
f

(x) −f

(c)
x −c
.
Analogno se definira tre´ca derivacija itd. Op´cenito, ako postoji n-ta derivacija
od f na I, tj. f
(n)
: I →R onda moˇzemo definirati
f
(n+1)
(c) = lim
x→c
f
(n)
(x) −f
(n)
(c)
x −c
,
uz uvjet da navedeni limes postoji.
U terminima derivacije funkcije, problemi navedeni kao motivacija imaju
sljede´ca rjeˇsenja:
1. Funkcija g definirana s g(x) = f

(c)(x − c) + f(c), x ∈ R, je lokalno
najbolja aproksimacija funkcije f oko c medu polinomima stupnja ≤ 1,
ˇsto dokazujemo u teoremu koji slijedi.
2. Brzina materijalne toˇcke, ˇciji put u vremenu t opisuje funkcija t →
s(t), dana je s v(t) = s

(t), tj. brzina je prva derivacija funkcije puta
po vremenu. Analogno se ubrzanje definira kao derivacija brzine po
vremenu, tj. a(t) = v

(t) = s
′′
(t).
3. Tangenta na graf funkcije f za toˇcku c (ili u toˇcki grafa (c, f(c))) je
pravac koji je graf linearne funkcije g it toˇcke 1. Jasno, mogu´ce je
odmah zadati i funkciju h(x) =
−1
f

(c)
(x −c) +f(c), ˇciji graf je normala
na graf funkcije u toˇcki c.
Primjer 4.1. Na´ci derivaciju konstantne funkcije f(x) = α, ∀ x ∈ R u toˇcki
c ∈ R.
Vrijedi
f

(c) = lim
x→c
f(x) −f(c)
x −c
= lim
x→c
α −α
x −c
= 0,
dakle, f

(x) = 0, ∀ x ∈ R.
Primjer 4.2. Na´ci derivaciju funkcije f(x) = x, ∀ x ∈ R u toˇcki c ∈ R.
Vrijedi
f

(c) = lim
x→c
f(x) −f(c)
x −c
= lim
x→c
x −c
x −c
= 1,
dakle, f

(x) = 1, ∀ x ∈ R.
90 POGLAVLJE 4. DERIVACIJA
Sada razmotrimo vezu izmedu diferencijabilnosti i neprekidnosti funkcije
f. Ako je funkcija neprekidna u nekoj toˇcki, ona ne mora nuˇzno biti difer-
encijabilna u toj toˇcki. To se vidi u sljede´cem primjeru.
Primjer 4.3. Funkcija f(x) = [x[, x ∈ R, je neprekidna na R, a diferencija-
bilna na R ` ¦0¦. No, f nije diferencijabilna u 0. Naime,
lim
x→0−
[x[
x
= −1 i lim
x→0+
[x[
x
= 1,
dakle, lijevi i desni limes kvocijenta diferencija su razliˇciti, pa derivacija ne
postoji.
Obratno, diferencijabilnost povlaˇci neprekidnost.
Teorem 4.1. Ako je funkcija f : I →R diferencijabilna u toˇcki c otvorenog
intervala I, onda je f neprekidna u c.
Dokaz: Zbog diferencijabilnosti funkcije f u toˇcki c je funkcija
ω(x) =

f(x) −f(c)
x −c
−f

(c) , za x = c
0 , za x = c
. (4.2)
neprekidna u c. Naime, ω(c) = 0 = lim
x→c

f(x)−f(c)
x−c
−f

(c)

= lim
x→c
ω(x).
Sada je
f(x) = f(c) + (f

(c) + ω(x))(x −c), x ∈ I, (4.3)
odakle zbog neprekidnosti u c funkcija na desnoj strani jednakosti (4.3), sli-
jedi tvrdnja.
Sada egzaktno dokazujemo tvrdnju vezanu za problem aproksimacije
Teorem 4.2. Neka je funkcija f : I →R diferencijabilna u toˇcki c otvorenog
intervala I i neka je
g(x) = f

(c)(x −c) + f(c), ∀ x ∈ R. (4.4)
Ako je h polinom, sth ≤ 1, i h = g, onda postoji δ
h
> 0 tako da vrijedi
∀x ∈ I, (0 < [x −c[ < δ
h
) ⇒([f(x) −g(x)[ < [f(x) −h(x)[). (4.5)
Drugim rijeˇcima, polinom g je medu svim polinomima stupnja ≤ 1 lokalno
oko c najbolja aproksimacija funkcije f.
4.1. MOTIVACIJA 91
Dokaz: Polinom h moˇzemo pisati u obliku
h(x) = k(x −c) + l, ∀ x ∈ R, (4.6)
gdje su k, l ∈ R. Iz (4.6) i (4.3) dobivamo
f(x) −h(x) = [f(c) −l] + [f

(c) −k + ω(x)](x −c). (4.7)
Uvjet h = g je ispunjen u dva sluˇcaja: (l = f(c)) ili ((l = f(c))∧(k = f

(c))).
U sluˇcaju (l = f(c)) iz neprekidnosti funkcije f −h i zbog (f −h)(c) = 0
iz leme 3.3. iz M.A.I. slijedi postojanje δ
1
> 0 tako da vrijedi
([x −c[ < δ
1
) ⇒([f(x) −h(x)[ > ε) gdje je ε =
1
2
[f(c) −l[ > 0. (4.8)
Takoder, iz neprekidnosti funkcije f −g u c i zbog (f −g)(c) = 0 za ε iz (4.8)
postoji δ
2
> 0, tako da vrijedi
([x −c[ < δ
2
) ⇒([f(x) −g(x)[ < ε). (4.9)
Sada, za δ
h
= min¦δ
1
, δ
2
¦ iz (4.8) i (4.9) slijedi (4.5).
U sluˇcaju ((l = f(c)) ∧ (k = f

(c))) iz (4.7) imamo
[f(x) −h(x)[ = [f

(c) −k + ω(x)[[x −c[. (4.10)
Zbog lim
x→c
[f

(c) − k + ω(x)[ = [f

(c) − k[ > 0, iz leme 3.3. iz M.A.I. slijedi
postojanje δ
1
> 0 tako da
([x−c[ < δ
1
) ⇒([f

(c) −k +ω(x)[ > ε) gdje je ε =
1
2
[f

(c) −k[ > 0. (4.11)
Takoder, iz neprekidnosti funkcije ω u c i ω(c) = 0 dobivamo δ
2
> 0 tako da
([x −c[ < δ
2
) ⇒([ω(x)[ < ε). (4.12)
Iz (4.11) i(4.12) za δ
h
= min¦δ
1
, δ
2
¦ imamo
([x −c[ < δ
h
) ⇒([ω(x)[ < [f

(c) −k + ω(x)[). (4.13)
Pomnoˇzimo li (4.13) s [x −c[ dobivamo (4.5).
92 POGLAVLJE 4. DERIVACIJA
4.2 Diferencijabilnost funkcija i operacije s
funkcijama
Od interesa je istraˇziti kako se svojstvo diferencijabilnosti funkcije u toˇcki
ponaˇsa kod uobiˇcajenih operacija s funkcijama
Teorem 4.3. Neka su funkcije f, g : I → R diferencijabilne u toˇcki c
otvorenog intervala I.
1. Funkcija f + g je diferencijabilna u toˇcki c i
(f + g)

(c) = f

(c) + g

(c). (4.14)
2. Funkcija fg je diferencijabilna u toˇcki c i
(fg)

(c) = f

(c)g(c) + f(c)g

(c). (4.15)
3. Ako je funkcija
f
g
definirana na I, onda je i diferencijabilna u toˇcki c i

f
g


(c) =
f

(c)g(c) −f(c)g

(c)
g(c)
2
. (4.16)
Dokaz:
1. Za funkciju h = f + g imamo
h(x) −h(c)
x −c
=
f(x) + g(x) −f(c) −g(c)
x −c
=
f(x) −f(c)
x −c
+
g(x) −g(c)
x −c
.
Odatle je
lim
x→c
h(x) −h(c)
x −c
= lim
x→c
f(x) −f(c)
x −c
+ lim
x→c
g(x) −g(c)
x −c
,
odnosno vrijedi (4.14).
2. Za funkciju h = fg imamo
h(x) −h(c)
x −c
=
f(x)g(x) −f(c)g(c)
x −c
=
f(x) −f(c)
x −c
g(x)+f(c)
g(x) −g(c)
x −c
.
Odatle je
lim
x→c
h(x) −h(c)
x −c
= lim
x→c
f(x) −f(c)
x −c
lim
x→c
g(x) + f(c) lim
x→c
g(x) −g(c)
x −c
,
ˇsto zbog neprekidnosti funkcije g u c (teorem 4.1.) daje (4.15).
4.2. DIFERENCIJABILNOST I OPERACIJE 93
3. Uzmimo prvo h =
1
g
, pa imamo
h(x) −h(c)
x −c
=
1
g(x)

1
g(c)
x −c
= −
g(x)−g(c)
x−c
g(c)g(x)
.
Zbog neprekidnosti funkcije g u c slijedi
lim
x→c
h(x) −h(c)
x −c
= −
lim
x→c
g(x)−g(c)
x−c
g(c) lim
x→c
g(x)
,
odnosno h

(c) =

1
g


(c) = −
g

(c)
g(c)
2
. Sada na funkciju
f
g
= f
1
g
primijenimo pravilo za deriviranje produkta funkcija (4.15) i dobivamo
(4.16).
Korolar 4.1. Neka su funkcije f, g : I → R diferencijabilne u toˇcki c
otvorenog intervala I. Tada je za sve λ, µ ∈ R funkcija λf + µg diferen-
cijabilna u toˇcki c i
(λf + µg)

(c) = λf

(c) + µg

(c). (4.17)
Skup svih funkcija s I u R koje su diferencijabilne u toˇcki c je vektorski pros-
tor (uz operacije zbrajanja i mnoˇzenja sa skalarom definiranim po toˇckama),
a pridruˇzivanje f →f

(c) je linearan funkcional na tom prostoru.
Dokaz: Uzmimo konstantnu funkciju h(x) = λ, ∀ x ∈ R. Tada je h

(c) = 0
u svakoj toˇcki c ∈ R. Sada formula za deriviranje produkta daje (λf)

(c) =
(hf)

(c) = h

(c)f(c)+h(c)f

(c) = h(c)f

(c) = λf

(c). Primjenom prethodnog
rezultata i formule za deriviranje sume dobivamo (4.17).
Teorem 4.4. (Derivacija kompozicije funkcija) Neka su f : I →R, g : J →
R i neka je f(I) ⊆ J, tj. kompozicija g ◦ f : I →R je dobro definirana na I.
Ako je funkcija f diferencijabilna u toˇcki c ∈ I i funkcija g diferencijabilna
u toˇcki d = f(c) ∈ J, onda je kompozicija g ◦ f diferencijabilna u c i vrijedi
(g ◦ f)

(c) = g

(d)f

(c). (4.18)
Dokaz: Uzmimo funkciju ω iz (4.2) tako da vrijedi (4.3) i analogno, neka je
ω
1
definirana s
ω
1
(x) =

g(y) −g(d)
y −d
−g

(d) , za y = d
0 , za y = d,
(4.19)
94 POGLAVLJE 4. DERIVACIJA
tako da vrijedi
g(y) = g(d) + (g

(d) + ω
1
(y))(y −d), y ∈ J, (4.20)
Neka je h = g ◦ f, pa imamo
h(x) = g[f(x)] = g(d) + [g

(d) + ω
1
(f(x))][f(x) −f(c)],
ˇsto daje
h(x) −h(c)
x −c
= [g

(d) + ω
1
(f(x))]
f(x) −f(c)
x −c
. (4.21)
Zbog neprekidnosti funkcije f u toˇcki c i neprekidnosti ω
1
u d = f(c), funkcija
ω
1
◦ f je neprekidna u c i (ω
1
◦ f)(c) = ω
1
[f(c)] = ω
1
(d) = 0. Sada je
h

(c) = lim
x→c
h(x) −h(c)
x −c
= lim
x→c
[g

(d) + ω
1
(f(x))] lim
x→c
f(x) −f(c)
x −c
,
odakle slijedi (4.18).
Teorem 4.5. (Derivacija inverzne funkcije) Neka je f : I → J, I, J ⊆ R, I
otvoren interval, bijekcija i neka je f neprekidna na I. Ako f ima derivaciju
u toˇcki c ∈ I i ako je f

(c) = 0, onda je f
−1
diferencijabilna u toˇcki d = f(c)
i vrijedi (f
−1
)

(d) =
1
f

(c)
.
Dokaz: Prema teoremu 3.14. je J otvoren interval i f
−1
: J → I je
neprekidna funkcija. Nadalje, iz diferencijabilnosti funkcije f u toˇcki c slijedi
f(x) −f(c) = (x −c)[f

(c) + ω(x)],
gdje je ω funkcija neprekidna u c definirana s (4.2).
Stavimo d = f(c) i y = f(x) pa dobivamo
y −d = [f
−1
(y) −f
−1
(d)][f

(c) + ω(f
−1
(y))].
Odatle dobivamo
f
−1
(y) −f
−1
(d)
y −d
=
1
f

(c) + ω(f
−1
(y))
,
ˇsto zbog neprekidnosti funkcije ω ◦ f
−1
u toˇcki d i (ω ◦ f
−1
)(d) = 0 daje
jednakost
(f
−1
)

(d) = lim
y→d
f
−1
(y) −f
−1
(d)
y −d
=
1
f

(c)
.

Prethodnu formulu ˇcesto koristimo u obliku
(f
−1
)

(x) =
1
f

(f
−1
(x))
.
4.3. DERIVACIJE ELEMENTARNIH FUNKCIJA 95
4.3 Derivacije elementarnih funkcija
4.3.1 Potencije i korijeni
Neka je n ∈ N i f(x) = x
n
, x ∈ R. Tada se indukcijom pomo´cu formule
za deriviranje produkta funkcija lako dobije f

(x) = nx
n−1
, ∀x ∈ R. Sliˇcno,
neka je n ∈ N i f(x) = x
−n
, x ∈ R ` ¦0¦. Iz prethodnog i formule za
deriviranje kvocijenta dobijemo (x
−n
)

= (
1
x
n
)

=
−nx
n−1
x
2n
= −nx
−n−1
.
Neka je za n neparan f
−1
: R → R ili za n paran f
−1
: '0, +∞` −→
'0, +∞` definirana s f
−1
(x) =
n

x = x
1
n
. Tada vrijedi (f
−1
)

(x) =
1
f

(f
−1
(x))
=
1
n(
n

x)
n−1
=
1
nx
n−1
n
=
1
n
x
1
n
−1
.
Neka je q ∈ Q ` ¦0¦ i f : '0, +∞` −→ '0, +∞` definirana s f(x) = x
q
.
Pokaˇzimo da vrijedi formula (x
q
)

= qx
q−1
. Naime, za q =
m
n
, m ∈ Z i
n ∈ N, iz prethodnog i pomo´cu formule za deriviranje kompozicije imamo
(x
m
n
)

= [(x
m
)
1
n
]

=
1
n
(x
m
)
1
n
−1
mx
m−1
=
m
n
x
m
n
−m+m−1
=
m
n
x
m
n
−1
.
4.3.2 Trigonometrijske i arcus funkcije
Za 0 < x <
π
2
vrijedi sin x < x i tg x > x. Odatle, za x ∈ '−
π
2
,
π
2
` ` ¦0¦
vrijedi nejednakost cos x <
sinx
x
< 1. Odatle slijedi lim
x→0
sin x
x
= 1.
Sada za ∀c ∈ R vrijedi
sin x −sin c
x −c
=
2 sin
x−c
2
cos
x+c
2
x −c
=
sin
x−c
2
x−c
2
cos
x + c
2
,
ˇsto daje
lim
x→c
sin x −sin c
x −c
= lim
x→c
sin
x−c
2
x−c
2
lim
x→c
cos
x + c
2
= cos c.
Odatle je za f(x) = sin x, derivacija f

(c) = cos c za ∀c ∈ R ili u drugoj
oznaci (sin x)

= cos x.
Nadalje, iz cos x = sin(x+
π
2
) dobivamo (cos x)

= cos(x+
π
2
) 1 = −sin x.
Pomo´cu formule za deriviranje kvocijenta imamo
(tg x)

= (
sin x
cos x
)

=
cos xcos x −sin x(−sin x)
cos
2
x
=
1
cos
2
x
.
Analogno slijedi
(ctg x)

= (
cos x
sin x
)

=
−sin xsin x −cos xcos x
sin
2
x
= −
1
sin
2
x
.
96 POGLAVLJE 4. DERIVACIJA
Za f(x) = Sin x je f
−1
(x) = Sin
−1
x, pa formula za deriviranje inverzne
funkcije daje
(Sin
−1
x)

=
1
cos(Sin
−1
x)
=
1

1 −[sin(Sin
−1
x)]
2
=
1

1 −x
2
.
Za f(x) = Cos x je f
−1
(x) = Cos
−1
x, pa formula za deriviranje inverzne
funkcije daje
(Cos
−1
x)

=
−1
sin(Cos
−1
x)
=
−1

1 −[cos(Cos
−1
x)]
2
=
−1

1 −x
2
.
(Tg
−1
x)

=
1
1
cos
2
(Tg
−1
x)
=
1
1 + [tg (Tg
−1
x)]
2
=
1
1 +x
2
, ∀x ∈ R,
(Ctg
−1
x)

=
1
−1
sin
2
(Ctg
−1
x)
=
−1
1 + [ctg (Ctg
−1
x)]
2
=
−1
1 +x
2
, ∀x ∈ R.
4.3.3 Eksponencijalna funkcija
Za x ≥ 0 definirali smo f
0
(x) = lim
n
(1+
x
n
)
n
. Sada je eksponencijalna funkcija
definirana s
f(x) = e
x
=

f
0
(x) , za x ≥ 0
1
f
0
(−x)
, za x < 0
.
Za x, c > 0 vrijedi
(1 +
x
n
)
n
−(1 +
c
n
)
n
x −c
=
=
1
n

(1 +
x
n
)
n−1
+ (1 +
x
n
)
n−2
(1 +
c
n
) + + (1 +
x
n
)(1 +
c
n
)
n−2
+ (1 +
c
n
)
n−1

.
Odatle imamo

1 +
min¦x, c¦
n

n−1

(1 +
x
n
)
n
−(1 +
c
n
)
n
x −c

1 +
max¦x, c¦
n

n−1
Prelaskom na limes dobivamo
f
0
(min¦x, c¦) ≤
f
0
(x) −f
0
(c)
x −c
≤ f
0
(max¦x, c¦).
4.3. DERIVACIJE ELEMENTARNIH FUNKCIJA 97
Funkcije x −→min¦x, c¦ i x −→max¦x, c¦ su neprekidne pa za x →c slijedi
f

0
(c) = lim
x→c
f
0
(x) −f
0
(c)
x −c
= f
0
(c).
Sada, za x < 0 imamo f(x) =
1
f
0
(−x)
, pa je
f

(x) = −
f

0
(−x)(−1)
[f
0
(−x)]
2
=
f
0
(−x)
[f
0
(−x)]
2
=
1
f
0
(−x)
= f(x).
U sluˇcaju c = 0 moramo posebno gledati lijevi i desni limes od
f(x)−1
x
. Za
x > 0 imamo 1 ≤
f
0
(x)−1
x
≤ f
0
(x), ˇsto zbog neprekidnosti od f
0
u 0 i f
0
(0) = 1
daje
lim
x→0+
f(x) −1
x
= 1 = f(0).
Za x < 0 je
lim
x→0−
f(x) −1
x
= lim
x→0−
1
f
0
(−x)
−1
x
= lim
−x→0+
f
0
(−x) −1
−x
1
lim
−x→0+
f
0
(−x)
= 1 = f(0),
pa je f

(0) = f(0). Dakle, za ∀x ∈ R je (e
x
)

= e
x
.
Za logaritamsku funkciju f
−1
(x) = lnx kao inverznu funkciju od ekspo-
nencijalne imamo
(ln x)

=
1
e
lnx
=
1
x
, ∀x > 0.
Primjer 4.4. Neka je f(x) = ln [x[ za x = 0. Tada za x > 0 imamo f(x) =
ln x, pa je f

(x) =
1
x
. Za x < 0 je f(x) = ln(−x), pa je f

(x) =
1
−x
(−1) =
1
x
.
Dakle ∀x = 0 je (ln [x[)

=
1
x
.
Primjer 4.5. Op´ca eksponencijalna funkcija za x > 0 i α ∈ R`¦0¦ definirana
je s x
α
= e
αln x
. Odatle je (x
α
)

= e
αln x
α
1
x
= αx
α−1
.
Primjer 4.6. Eksponencijalna funkcija s bazom a > 0 definira se kao a
x
=
e
x lna
za ∀x ∈ R. Odatle je (a
x
)

= e
x ln a
ln a = a
x
ln a. Njena inverzna funkcija
log
a
x ima derivaciju (log
a
x)

=
1
a
log
a
x
lna
=
1
xln a
.
4.3.4 Hiperbolne i area funkcije
(sh x)

=

e
x
−e
−x
2


=
e
x
+ e
−x
2
= ch x, ∀x ∈ R,
98 POGLAVLJE 4. DERIVACIJA
(ch x)

=

e
x
+ e
−x
2


=
e
x
−e
−x
2
= sh x, ∀x ∈ R,
(th x)

=

sh x
ch x


=
ch
2
x −sh
2
x
(ch x)
2
=
1
ch
2
x
, ∀x ∈ R,
(cth x)

=

ch x
sh x


=
sh
2
x −ch
2
x
(sh x)
2
=
−1
sh
2
x
, ∀x ∈ R ` ¦0¦,
(sh
−1
x)

=
1
ch(sh
−1
x)
=
1

1 + (sh(sh
−1
x))
2
=
1

1 +x
2
, ∀x ∈ R,
(Ch
−1
x)

=
1
sh(Ch
−1
x)
=
1

(ch(Ch
−1
x))
2
−1
=
1

x
2
−1
, ∀x > 1,
(th
−1
x)

=
1
1
ch
2
(th
−1
x)
=
1
1 −[th(th
−1
x)]
2
=
1
1 −x
2
, ∀x ∈ '−1, 1`,
(cth
−1
x)

=
1
−1
sh
2
(cth
−1
x)
=
1
1 −[cth(cth
−1
x)]
2
=
1
1 −x
2
, ∀x ∈ R ` [−1, 1].
Primjer 4.7. (Logaritamsko deriviranje) Neka su f : I → '0, +∞`, g :
I → R, I ⊆ R otvoren interval, diferencijabilne funkcije. Tada je i funkcija
h : I → R, definirana s h(x) = f(x)
g(x)
, ∀x ∈ I, diferencijabilna. Naime,
ln(h(x)) = g(x) ln(f(x)), pa deriviranjem lijeve i desne strane ove jednakosti
imamo:
h

(x)
h(x)
= g

(x) ln(f(x)) +g(x)
f

(x)
f(x)
. Odatle je
h

(x) = f(x)
g(x)
¸
g

(x) ln(f(x)) +g(x)
f

(x)
f(x)

.
4.4 Teoremi srednje vrijednosti i primjene
Lema 4.1. Neka je f : I →R, diferencijabilna u toˇcki c otvorenog intervala
I ⊆ R. Ako je f

(c) > 0 onda ∃δ > 0 takav da vrijedi
(x ∈ 'c −δ, c`) ⇒(f(x) < f(c)) ,
(x ∈ 'c, c + δ`) ⇒(f(c) < f(x)) .
Ako je f

(c) < 0 onda ∃δ > 0 takav da vrijedi
(x ∈ 'c −δ, c`) ⇒(f(x) > f(c)) ,
(x ∈ 'c, c + δ`) ⇒(f(c) > f(x)) .
4.4. TEOREMI SREDNJE VRIJEDNOSTI 99
Dokaz: Sliˇcno kao u dokazu teorema 4.1., iz diferencijabilnosti funkcije f u
c slijedi neprekidnost u c funkcije g : I →R definirane s
g(x) =

f(x)−f(c)
x−c
, za x = c
f

(c) , za x = c
.
Zbog g(c) = f

(c) > 0, po lemi 3.3. iz M.A.I. ∃δ > 0 takav da ∀x ∈ I
([x −c[ < δ) ⇒g(x) ≥
1
2
g(c) > 0. To daje
(x ∈ 'c −δ, c`) ⇒
f(x) −f(c)
x −c
> 0 ⇒(f(x) −f(c) < 0) ,
(x ∈ 'c, c + δ`) ⇒
f(x) −f(c)
x −c
> 0 ⇒(f(x) −f(c) > 0) .

Definicija 4.2. Za funkciju f : I → R kaˇzemo da u c otvorenog intervala
I ⊆ R ima
a) lokalni maksimum f(c), ako ∃δ > 0 takav da ∀x ∈ I ([x − c[ < δ) ⇒
(f(x) ≤ f(c)),
b) strogi lokalni maksimum f(c), ako ∃δ > 0 takav da ∀x ∈ I (0 < [x−c[ <
δ) ⇒(f(x) < f(c)),
c) lokalni minimum f(c), ako ∃δ > 0 takav da ∀x ∈ I ([x − c[ < δ) ⇒
(f(x) ≥ f(c)),
d) strogi lokalni minimum f(c), ako ∃δ > 0 takav da ∀x ∈ I (0 < [x−c[ <
δ) ⇒(f(x) > f(c)).
Takve toˇcke zovemo toˇckama lokalnih ekstrema, odnosno, strogih lokalnih
ekstrema.
Lema 4.2 (Fermat). Neka f : I → R u toˇcki c otvorenog intervala I ⊆ R
ima lokalni ekstrem. Ako je f diferencijabilna u c, onda je f

(c) = 0.
Dokaz: Neka f ima u c lokalni maksimum. Kada bi bilo f

(c) > 0 onda
bi postojao δ > 0 takav da (x ∈ 'c, c + δ`) ⇒ (f(c) < f(x)), tj. f ne
bi imala lokalni maksimum u c. U sluˇcaju f

(c) < 0 ∃δ > 0 takav da
(x ∈ 'c −δ, c`) ⇒(f(x) > f(c)), pa f opet ne bi imala lokalni maksimum u
c. Dakle, mora biti f

(c) = 0.
100 POGLAVLJE 4. DERIVACIJA
Uvjet da je derivacija u toˇcki jednaka nuli nije dovoljan da bi u toj toˇcki
funkcija imala lokalni ekstrem. Toˇcke iz otvorenog intervala u kojima je
derivacija jednaka nuli nazivamo stacionarnim toˇckama.
Primjer 4.8. Za funkciju f(x) = x
3
je f

(x) = 3x
2
, tj. f

(0) = 0, ali f nema
lokalni ekstrem u 0 jer je f strogo rastu´ca na R.
Teorem 4.6 (Rolle
1
). Neka je f : I → R, diferencijabilna na otvorenom
intervalu I ⊆ R i neka za a, b ∈ I, a < b, vrijedi f(a) = f(b) = 0. Tada
∃ c ∈ 'a, b` takav da je f

(c) = 0.
Dokaz: Budu´ci da je funkcija f neprekidna na segmentu [a, b] ⊂ I,onda ona
poprima minimum m i maksimum M na tom segmentu (B-W teorem).
Ako je m = M onda je f konstantna funkcija na tom segmentu, pa je
f

(c) = 0, ∀c ∈ 'a, b`. Pretpostavimo da je m < M. Onda se barem jedna od
tih vrijednosti poprima unutar intervala 'a, b`, i pretpostavimo da je to M,
tj. ∃x
M
∈ 'a, b`, M = f(x
M
). Sada po lemi 4.2. je f

(x
M
) = 0, tj. c = x
M
je traˇzena toˇcka.
Teorem 4.7 (Lagrange
2
). Neka je f : I →R, diferencijabilna na otvorenom
intervalu I ⊆ R i neka su a, b ∈ I, a < b. Tada ∃ c ∈ 'a, b` takav da je
f(b) −f(a) = f

(c)(b −a).
Dokaz: Neka je funkcija g : I →Rzadana s g(x) = f(x)−f(a)−
f(b)−f(a)
b−a
(x−
a). Funkcija g je diferencijabilna na I i g

(x) = f

(x) −
f(b)−f(a)
b−a
, ∀x ∈ I.
Takoder je g(a) = g(b) = 0, pa g zadovoljava sve uvjete Rolleovog teorema,
tj. ∃ c ∈ 'a, b` takva da je 0 = g

(c) = f

(c) −
f(b)−f(a)
b−a
.
1
Michel Rolle (Ambert, 21. travanj 1652. – Paris, 8. studeni 1719.) francuski
matematiˇcar
2
Joseph Louis Lagrange [Giuseppe Lodovico Lagrangia] (Turin [Sardinija] 25. sijeˇcanj
1736.– Paris, 10. travanj 1813. , talijansko-francuski matematiˇcar
4.4. TEOREMI SREDNJE VRIJEDNOSTI 101
Geometrijska interpretacija Lagrangeovog
teorema srednje vrijednosti kaˇze da za svako
a, b ∈ I i sekantu koja prolazi toˇckama
(a, f(a)) i (b, f(b)) na grafu Γ(f) funkcije
f postoji tangenta s diraliˇstem (c, f(c)) na
grafu Γ(f) koja je paralelna s tom sekantom.
Naime, jednakost iz Lagrangeovog teorema
moˇze se pisati kao
f

(c) =
f(b) −f(a)
b −a
,
a to je upravo jednakost koeficijenata smjera
tangente i sekante.
0 x
y
f)
t
s
a
fa)
c
fc)
b
fb)
Postoji nekoliko sliˇcnih, ali u nekim detaljima razliˇcitih, formulacija Rolleovog
i Lagrangeovog teorema. Ako je f : [a, b] → R, onda se pretpostavlja
njena neprekidnost na [a, b] i diferencijabilnost na 'a, b`. Neprekidnost na
segmentu [a, b] je dovoljna za primjenu Bolzano-Weierstrassovog teorema u
dokazu Rolleovog teorema, a stacionarna toˇcka je i onako iz otvorenog inter-
vala 'a, b`, pa je dovoljno pretpostaviti diferencijabilnost na 'a, b`.
Takoder, nekada se toˇcka c ∈ 'a, b` piˇse u obliku c = a+ϑ(b−a), ϑ ∈ '0, 1`.
Sada ´cemo dokazati da za funkciju diferencijabilnu na otvorenom intervalu
I ⊂ R, njena derivacija f

: I → R definirana s (f

)(x) = f

(x), ∀x ∈ I, ne
moˇze biti bilo kakva funkcija.
Teorem 4.8. Neka je f : I → R diferencijabilna na otvorenom intervalu
I ⊂ R i neka funkcija f

: I → R ima u toˇcki c ∈ I limes slijeva (limes
zdesna). Tada je f

neprekidna slijeva (zdesna) u c.
Dokaz: Neka je x ∈ I, x < c, pa po Lagrangeovom teoremu srednje vrijed-
nosti postoji toˇcka c
x
∈ 'x, c` takva da vrijedi f(x) − f(c) = f

(c
x
)(x − c).
Odatle je
f(x) −f(c)
x −c
= f

(c
x
). Po pretpostavci postoji lim
x→c−
f

(x). No,
tada je lim
x→c−
f

(x) = lim
x→c−
f

(c
x
), odnosno, zbog postojanja f

(c) vrijedi
lim
x→c−
f

(x) = lim
x→c−
f(x) −f(c)
x −c
= lim
x→c
f(x) −f(c)
x −c
= f

(c).
Interesantna je sljede´ca posljedica.
Korolar 4.2. Ako realna funkcija f ima derivaciju f

na otvorenom intervalu
I ⊆ R, onda funkcija f

nema prekida prve vrste na I.
102 POGLAVLJE 4. DERIVACIJA
4.5 Monotonost i derivacija funkcije
Teorem 4.9. Neka je f : I → R, diferencijabilna na otvorenom intervalu
I ⊆ R. Funkcija f raste na I ako i samo ako je f

(x) ≥ 0, ∀x ∈ I. Funkcija
f pada na I ako i samo ako je f

(x) ≤ 0, ∀x ∈ I.
Dokaz: Neka f raste na I, tj. ∀x
1
, x
2
∈ I (x
1
< x
2
) ⇒ (f(x
1
) ≤ f(x
2
)).
Kada bi postojala toˇcka c ∈ I takva da je f

(c) < 0, onda bi po lemi 4.1.
postojao δ > 0 takav da vrijedi (x ∈ 'c − δ, c`) ⇒ (f(x) > f(c)), a to je u
suprotnosti s rastom funkcije. Dakle, f

(x) ≥ 0, ∀x ∈ I.
Obratno, neka je f

(x) ≥ 0, ∀x ∈ I. Neka su x
1
, x
2
∈ I, x
1
< x
2
. Po
Lagrangeovom teoremu srednje vrijednosti ∃ x ∈ 'x
1
, x
2
` tako da je f(x
2
) −
f(x
1
) = f

(c)(x
2
−x
1
) ≥ 0, tj. f(x
1
) ≤ f(x
2
).
Druga tvrdnja slijedi iz prve tvrdnje za funkciju −f.
Uvjet da je f

(x) > 0, ∀x ∈ I, je dovoljan za strogi rast funkcije f na I,
ali taj uvjet nije nuˇzan. To pokazuje primjer funkcije f(x) = x
3
, ∀ x ∈ R.
Naime, ta je funkcija strogo rastu´ca, ali f

(0) = 0. Nuˇzan i dovoljan uvjet
dan je u sljede´cem teoremu.
Teorem 4.10. Neka je f : I → R, diferencijabilna na otvorenom intervalu
I ⊆ R i neka je S = ¦x ∈ I; f

(x) = 0¦. Funkcija f strogo raste (pada) na
I ako i samo ako skup S ne sadrˇzi otvoreni interval i f

(x) > 0 (f

(x) < 0),
∀x ∈ I ` S.
Dokaz: Neka f strogo raste na I. Po prethodnom teoremu vrijedi f

(x) ≥ 0,
∀x ∈ I. Kada bi postojao otvoren interval I
0
⊂ S, onda bi ∀ x
1
, x
2
∈ I
0
,
x
1
< x
2
postojao c ∈ 'x
1
, x
2
` takav da je f(x
2
) −f(x
1
) = f

(c)(x
2
−x
1
) = 0,
a to je suprotno pretpostavci o strogom rastu funkcije f na I. Dakle, skup
S ne sadrˇzi interval.
Pretpostavimo sada da je f

(x) > 0, ∀x ∈ I ` S i da S ne sadrˇzi interval.
Zbog f

(x) ≥ 0, ∀x ∈ S, prema teoremu 4.9. funkcija f raste na I. Kada
bi postojale toˇcke x
1
, x
2
∈ I
0
, x
1
< x
2
, takve da je f(x
1
) = f(x
2
), onda bi
zbog rasta funkcije f za svaki x ∈ 'x
1
, x
2
` vrijedilo f(x
1
) ≤ f(x) ≤ f(x
2
), tj.
f(x) = f(x
1
) = f(x
2
). Tada bi funkcija bila konstantna na intervalu 'x
1
, x
2
`,
tj. 'x
1
, x
2
` ⊆ S, ˇsto se protivi pretpostavci.
Sada smo u mogu´cnosti opisati dovoljne uvjete za lokalne ekstreme difer-
encijabilne funkcije pomo´cu njene derivacije.
Teorem 4.11. Neka je f : I → R, diferencijabilna na otvorenom intervalu
I ⊆ R.
4.5. MONOTONOST I DERIVACIJA FUNKCIJE 103
1. Ako je c ∈ I, f

(c) = 0 i ako ∃δ > 0, 'c −δ, c + δ` ⊆ I, tako da
(x ∈ 'c −δ, c`) ⇒(f

(x) > 0) i (x ∈ 'c, c + δ`) ⇒(f

(x) < 0),
onda f ima u toˇcki c strogi lokalni maksimum.
2. Ako je c ∈ I, f

(c) = 0 i ako ∃δ > 0, 'c −δ, c + δ` ⊆ I, tako da
(x ∈ 'c −δ, c`) ⇒(f

(x) < 0) i (x ∈ 'c, c + δ`) ⇒(f

(x) > 0),
onda f ima u toˇcki c strogi lokalni minimum.
Dokaz: 1. Neka je f

(c) = 0 i (x ∈ 'c − δ, c`) ⇒ (f

(x) > 0) i (x ∈
'c, c + δ`) ⇒(f

(x) < 0). Prema Lagrangeovom teoremu srednje vrijednosti
∀x ∈ 'c −δ, c +δ` ∃t izmedu c i x tako da vrijedi f(c) −f(x) = f

(t)(c −x).
Sada, za x ∈ 'c − δ, c` imamo x < t < c, pa je f

(t) > 0. Stoga je
f(c) −f(x) = f

(t)(c −x) > 0. Za x ∈ 'c, c +δ` je c < t < x, pa je f

(t) < 0,
odakle slijedi f(c) −f(x) = f

(t)(c−x) > 0. Dakle, ∀x ∈ 'c−δ, c+δ`, x = c,
je f(x) < f(c), tj. f u c ima strogi lokalni maksimum. Sluˇcaj 2. slijedi iz 1.
zamjenom f s −f.
Primjer 4.9. Ispitati lokalne ekstreme i na´ci intervale monotonosti funkcije
f(x) =
x
1 +x
2
.
Funkcije f i f

su definirane na R i f

(x) =
1 −x
2
(1 +x
2
)
2
.
Stacionarne toˇcke su x
1
= −1 i x
2
= 1.
Zbog f

(−2) < 0 funkcija pada na '∞, −1`, zbog f

(0) = 1 f raste na
'−1, 1` i zbog f

(2) < 0 f pada na '1, +∞`.
Stoga imamo lokalne ekstreme: min(−1, −
1
2
) i max(1,
1
2
).
'−∞, −1` '−1, 1` '1, ∞`
f’ – + –
f ց ր ց
-6 -4 -2 2 4 6
-0.4
-0.2
0.2
0.4
104 POGLAVLJE 4. DERIVACIJA
Primjer 4.10. Ispitati lokalne ekstreme i na´ci intervale
monotonosti funkcije f(x) =
1
4
x
4
−x
3
−2x
2
+ 1.
Funkcije f i f

su definirane na R i
f

(x) = x
3
−3x
2
−4x = (x
2
−3x −4)x.
Stacionarne toˇcke su x
1
= −1, x
2
= 0 i x
3
= 4.
Vrijednosti derivacije izmedu stacionarnih toˇcaka
su f

(−2) = −12, f

(−
1
2
) =
9
8
, f

(1) = −6.
Lokalni ekstremi su: min(−1,
1
4
), max(0, 1),
min(4, −31).
'−∞, −1` '−1, 0` '0, 4` '4, ∞`
f’ – + – +
f ց ր ց ր
-4 -2 2 4 6
-20
20
40
4.6 Taylorov teorem srednje vrijednosti i prim-
jene
Definicija 4.3. Neka je I ⊆ R otvoren interval i f : I → R ima n-tu
derivaciju na I. Za c ∈ I polinom
T
n
(x) = f(c) +
n
¸
k=1
f
(k)
(c)
k!
(x −c)
k
, x ∈ R, (4.22)
zovemo Taylorov
1
polinom n-tog reda za funkciju f u toˇcki c, a funkciju
R
n
(x) = f(x) −T
n
(x) , x ∈ I, (4.23)
zovemo n-ti ostatak funkcije f u c.
Lagrangeov teorem srednje vrijednosti ima sljede´ce uop´cenje.
Teorem 4.12. (Taylor) Neka je I ⊆ R otvoren interval i neka f : I → R,
ima derivaciju n + 1-vog reda na I. Neka je c ∈ I i T
n
Taylorov polinom za
f u toˇcki c definiran s (4.22). Tada ∀x ∈ I, ∃c
x
izmedu c i x, tako da je
R
n
(x) =
f
(n+1)
(c
x
)
(n + 1)!
(x −c)
n+1
, (Lagrangeov oblik ostatka). (4.24)
1
Brook Taylor (Edmonton, 18. kolovoz 1685.– London, 30. studeni 1731.) engleski
matematiˇcar
4.6. TAYLOROV TEOREM 105
Dokaz: Za ˇcvrsto x ∈ I, x = c, definirajmo funkciju F : I →R formulom
F(t) = f(x) −f(t) −
n
¸
k=1
f
(k)
(t)
k!
(x −t)
k
−A
(x −t)
n+1
(n + 1)!
, (4.25)
gdje je
A =
(n + 1)!
(x −c)
n+1
¸
f(x) −f(c) −
n
¸
k=1
f
(k)
(c)
k!
(x −c)
k
¸
. (4.26)
Lako je provjeriti da je F(x) = 0, a zbog (4.26) vrijedi F(c) = 0. Nadalje,
F

(t) = −f

(t) −
n
¸
k=1
¸
f
(k+1)
(t)
k!
(x −t)
k

f
(k)
(t)
(k −1)!
(x −t)
k−1

+ A
(x −t)
n
n!
=
(x −t)
n
n!

A−f
(n+1)
(t)

.
Iz Rolleovog teorema srednje vrijednosti zakljuˇcujemo da ∃c
x
strogo izmedu
c i x takav da vrijedi F

(c
x
) = 0. To povlaˇci da je A = f
(n+1)
(c
x
), ˇsto pomo´cu
(4.25) daje (4.24).
4.6.1 Odredivanje ekstrema pomo´cu derivacija viˇseg
reda
U proˇslom teoremu pokazali smo da je f

(c) = 0 nuˇzan uvjet za postojanje
lokalnog ekstrema diferencijabilne funkcije f u toˇcki c. Sada ´cemo dati do-
voljan uvjet za lokalne ekstreme pomo´cu derivacija viˇseg reda u toˇcki c.
Teorem 4.13. Neka je I ⊆ R otvoren interval, f : I → R, f ∈ C
(n+1)
(I).
Neka je c ∈ I stacionarna toˇcka, tj. f

(c) = 0. Ako postoji n ∈ N, takav da
∀k ∈ ¦1, . . . , n¦ vrijedi f
(k)
(c) = 0 i f
(n+1)
(c) = 0, tada je u sluˇcaju
I. ako je n + 1 paran broj i f
(n+1)
(c) > 0, f ima strogi lokalni minimum
u c,
II. ako je n +1 paran broj i f
(n+1)
(c) < 0, f ima strogi lokalni maksimum
u c,
III. ako je n+1 neparan broj, f nema lokalni ekstrem u c (ima horizontalnu
infleksiju).
106 POGLAVLJE 4. DERIVACIJA
Dokaz: Pretpostavimo da je nastupio I. sluˇcaj. Tada zbog neprekidnosti
f
(n+1)
u toˇcki c ∃δ > 0 takav da ∀x ∈ 'c − δ, c + δ` vrijedi f
(n+1)
(x) > 0.
Po Taylorovom teoremu srednje vrijednosti, ∀x ∈ 'c − δ, c + δ` ∃c
x
izmedu
c i x tako da je f(x) = f(c) +
f
(n+1)
(cx)
(n+1)!
(x − c)
n+1
> f(c) (zbog parnosti
eksponenta n + 1). Dakle, f ima u c strogi lokalni minimum. Sluˇcaj II. se
dokazuje analogno.
U sluˇcaju III., zbog neparnosti eksponenta n +1, na razliˇcitim stranama
od c vrijednost od f
(n+1)
(c
x
)(x − c)
n+1
ima razliˇcite predznake, tj. u c nije
lokalni ekstrem funkcije f.
Primjer 4.11. Ispitati lokalne ekstreme funkcije f(x) =
1
4
x
4
−x
3
−2x
2
+1.
Funkcije f, f

i f
′′
su definirane na R.
Imamo f

(x) = x
3
−3x
2
−4x = (x
2
−3x −4)x i f
′′
(x) = 3x
2
−6x −4.
Stacionarne toˇcke su x
1
= −1, x
2
= 0 i x
3
= 4.
Vrijedi f
′′
(−1) = 5 > 0, f
′′
(0) = −4 < 0, f
′′
(4) = 20 > 0, pa su toˇcke
lokalnih ekstrema:
min(−1,
1
4
), max(0, 1), min(4, −31).
Primjer 4.12. Ispitati lokalne ekstreme funkcije f(x) = x
4
e
−x
2
.
Funkcije f, f

i f
′′
su definirane na R.
f

(x) = e
−x
2
(4x
3
−2x
5
)
f
′′
(x) = e
−x
2
(4x
6
−18x
4
+ 12x
2
)
f
′′′
(x) = e
−x
2
(−8x
7
+ 60x
5
−96x
3
+ 24x)
f
(4)
(x) = e
−x
2
(16x
8
−176x
6
+ 492x
4
−33612x
2
+ 24)
Stacionarne toˇcke su x
1
= −

2,
x
2
= 0 i x
3
=

2.
Vrijedi f
′′
(−

2) =< 0, f
′′
(0) =
0,
f
′′′
(0) = 0, f
(4)
(0) = 24 > 0,
f
′′
(−

2) =< 0,
-4 -2 2 4
0.1
0.2
0.3
0.4
0.5
pa imamo lokalne ekstreme: max(−

2, 4e
−2
), min(0, 0), max(

2, 4e
−2
).
4.6. TAYLOROV TEOREM 107
Primjer 4.13. Funkcija f(x) =

e

1
x
2
, za x = 0
0 , za x = 0
je klase C
(∞)
(R) i
vrijedi f
(n)
(0) = 0, ∀n ∈ N.
To slijedi iz lim
x→∞
x
n
e
−x
= 0, odnosno, lim
x→0
e

1
x
x
n
= 0, n ∈ N. Odatle je
lim
x→0
P

1
x

e

1
x
2
= 0, za svaki polinom P. Upravo su toga oblika i limesi
pomo´cu kojih se raˇcuna derivacija f
(n)
(0).
Dakle, tu nije mogu´ce primijeniti prethodno pravilo za odredivanje ek-
strema. Medutim, vrijedi f

(x) =

2
x
3
e

1
x
2
, za x = 0
0 , za x = 0
, pa iz toga slijedi
da f ima u toˇcki 0 strogi lokalni minimum (nacrtaj graf).
4.6.2 Konveksne funkcije, infleksija
Definicija 4.4. Za realnu funkciju f kaˇzemo
da je konveksna na intervalu I ⊆ R, ako
(∀x
1
, x
2
∈ I) f

x
1
+ x
2
2


f(x
1
) + f(x
2
)
2
.
(4.27)
Funkcija f je strogo konveksna ako u
(4.27) za x
1
= x
2
vrijedi stroga nejednakost.
O
f|x1]
f|
x1 x2

2
|
f|x1] f|x2]

2
f|x2]
x1 x2 x1 x2

2
Funkcija f je konkavna ako vrijedi
(∀x
1
, x
2
∈ I) f(
x
1
+ x
2
2
) ≥
f(x
1
) + f(x
2
)
2
, (4.28)
a strogo konkavna ako u (4.28)za x
1
= x
2
vrijedi stroga nejednakost.
Teorem 4.14. (Jensenova nejednakost) Neka je f : I → R funkcija defini-
rana na otvorenom intervalu I ⊆ R. Funkcija f je neprekidna i konveksna
na I ako i samo ako vrijedi nejednakost
(∀ x
1
, x
2
∈ I), (∀ t ∈ [0, 1]), f((1−t)x
1
+tx
2
) ≤ (1−t)f(x
1
)+tf(x
2
). (4.29)
Ako jednakost u (4.29) vrijedi za neko t ∈ '0, 1`, onda jednakost vrijedi
∀ t ∈ [0, 1].
108 POGLAVLJE 4. DERIVACIJA
Dokaz: Neka je f neprekidna i konveksna na I. Za bilo koje x
1
, x
2
∈ I
definirajmo neprekidnu funkciju g : [0, 1] →R s
g(t) = f((1 −t)x
1
+ tx
2
) −(1 −t)f(x
1
) −tf(x
2
), ∀ t ∈ [0, 1]. (4.30)
ˇ
Zelimo dokazati da je g(t) ≤ 0, ∀ t ∈ [0, 1]. Pretpostavimo suprotno, tj. neka
g postiˇze svoj maksimum u toˇcki c i neka je g(c) > 0. Zbog g(0) = g(1) = 0
je c ∈ '0, 1`. Neka je δ = min¦c, 1−c¦, tj. segmenti [c −δ, c +δ] i [0, 1] imaju
barem jedan zajedniˇcki rub. Sada zbog konveksnost funkcije f imamo
g(c) = g

(c −δ) + (c + δ)
2


g(c −δ) + g(c + δ)
2
. (4.31)
Budu´ci da je g(c −δ) = 0 ili g(c +δ) = 0, to je desna strana od (4.31) strogo
manja od g(c), ˇsto je kontradikcija s ˇcinjenicom da je g(c) > 0 maksimum.
Dakle, vrijedi g(t) ≤ 0, ∀ t ∈ [0, 1].
Ako je g(c) = 0 za neko c ∈ '0, 1`, onda za izbor δ > 0 takav da vrijedi
[c −δ, c +δ] ⊆ [0, 1], iz (4.31) slijedi g(c −δ) +g(c +δ) = 0. Zbog g(c −δ) ≤ 0
i g(c + δ) ≤ 0, to povlaˇci g(c − δ) = 0 i g(c + δ) = 0. Iz toga slijedi da je
g(t) = 0, ∀ t ∈ [0, 1], tj. jednakost u (4.29) tada vrijedi za svako t ∈ [0, 1].
Neka za funkciju f vrijedi Jensenova nejednakost (4.29). Za x
1
, x
2
, x
3
∈ I,
x
1
< x
3
< x
2
imamo x
3
=
x
2
−x
3
x
2
−x
1
x
1
+
x
3
−x
1
x
2
−x
1
x
2
. Iz Jensenove nejednakosti (4.29)
za t =
x
3
−x
1
x
2
−x
1
dobivamo f(x
3
) ≤
x
2
−x
3
x
2
−x
1
f(x
1
) +
x
3
−x
1
x
2
−x
1
f(x
2
). Odatle je
f(x
3
)−f(x
1
) ≤

x
2
−x
3
x
2
−x
1
−1

f(x
1
)+
x
3
−x
1
x
2
−x
1
f(x
2
) = (f(x
2
)−f(x
1
))
x
3
−x
1
x
2
−x
1
,
ˇsto daje
f(x
3
) −f(x
1
)
x
3
−x
1

f(x
2
) −f(x
1
)
x
2
−x
1
.
Analogno se dobije nejednakost
f(x
2
) −f(x
1
)
x
2
−x
1

f(x
2
) −f(x
3
)
x
2
−x
3
.
Dakle, ∀x
1
, x
2
, x
3
∈ I, x
1
< x
3
< x
2
vrijedi
f(x
3
) −f(x
1
)
x
3
−x
1

f(x
2
) −f(x
1
)
x
2
−x
1

f(x
2
) −f(x
3
)
x
2
−x
3
. (4.32)
Uzmimo bilo koju toˇcku c ∈ I i δ > 0 takav da je 'c − δ, c + δ` ⊂ I.
4.6. TAYLOROV TEOREM 109
Definirajmo funkcije
g(x) =

f(c)−f(c−δ)
δ
(x −c) + f(c) ; x ≤ c
f(c+δ)−f(c)
δ
(x −c) + f(c) ; c ≤ x
,
h(x) =

f(c+δ)−f(c)
δ
(x −c) + f(c) ; x ≤ c
f(c)−f(c−δ)
δ
(x −c) + f(c) ; c ≤ x
.
O
f
g
h
g
h
f
f c∆
f c
f c∆
c∆ c∆ c
Pokaˇzimo da za x ∈ 'c − δ, c + δ` vrijedi h(x) ≤ f(x) ≤ g(x). Za
x = c je h(c) = f(c) = g(c). Ako je x ∈ 'c − δ, c`, onda iz (4.32) za
x
3
= x, x
1
= c − δ i x
2
= c imamo
f(c)−f(c−δ)
δ

f(c)−f(x)
c−x
. Odatle je f(x) ≤
f(c)−f(c−δ)
δ
(x − c) + f(c) = g(x). Za x
3
= c, x
1
= x i x
2
= c + δ imamo
f(c)−f(x)
c−x

f(c+δ)−f(c)
δ
, a odatle h(x) =
f(c+δ)−f(c)
δ
(x − c) + f(c) ≤ f(x).
Analogno, za x ∈ 'c, c + δ`, iz (4.32) za x
3
= x, x
1
= c i x
2
= c + δ imamo
f(x)−f(c)
x−c

f(c+δ)−f(c)
δ
. Odatle je f(x) ≤
f(c+δ)−f(c)
δ
(x − c) + f(c) = g(x).
Za x
1
= c − δ, x
3
= c, x
2
= x i imamo
f(c)−f(c−δ)
δ

f(x)−f(c)
x−c
, a odatle
h(x) =
f(c)−f(c−δ)
δ
(x −c) + f(c) ≤ f(x).
Teorem 3.3 o sendviˇcu za limes funkcije daje lim
x→c
f(x) = f(c).
Napomena 4.1. Otvorenost intervala u prethodnom teoremu je nuˇzna da bi
Jensenova nejednakost povlaˇcila neprekidnost funkcije. To se vidi iz primjera
funkcije f : [0, +∞` →R za koju je f(0) = 1 i f(x) = 0 za x > 0.
Teorem 4.15. Neka je f : I → R diferencijabilna funkcija na otvorenom
intervalu I ⊆ R. Funkcija f je konveksna na I, ako i samo ako je njena
derivacija f

rastu´ca funkcija na I.
Dokaz: Neka je f konveksna na otvorenom intervalu I. Zbog neprekidnosti
funkcije f i teorema 4.14 za f vrijedi Jensenova nejednakost (4.29). Odatle,
kao u dokazu teorema 4.14 za bilo koje x
1
, x
2
, x
3
∈ I, x
1
< x
3
< x
2
imamo
nejednakost (4.32). Ako u (4.32) prvo predemo na lim
x
3
→x
1
, a zatim na
lim
x
3
→x
2
, dobivamo nejednakost
f

(x
1
) ≤
f(x
2
) −f(x
1
)
x
2
−x
1
≤ f

(x
2
),
tj. (x
1
< x
2
) ⇒f

(x
1
) ≤ f

(x
2
). Dakle, f

je rastu´ca funkcija na I.
110 POGLAVLJE 4. DERIVACIJA
Obratno, neka je f

rastu´ca funkcija na I. Uzmimo po volji x
1
, x
2
∈ I,
x
1
< x
2
. Po Lagrangeovom teoremu srednje vrijednosti ∃c
1
∈ 'x
1
,
x
1
+x
2
2
` i
∃c
2
∈ '
x
1
+x
2
2
, x
2
` takvi da je
f

x
1
+ x
2
2

−f(x
1
) = f

(c
1
)
x
2
−x
1
2
i f(x
2
)−f

x
1
+ x
2
2

= f

(c
2
)
x
2
−x
1
2
.
Zbog (c
1
< c
2
) ⇒(f

(c
1
) ≤ f

(c
2
)) i x
2
−x
1
> 0 vrijedi
1
2
¸
f

x
1
+ x
2
2

−f(x
1
)


1
2
¸
f(x
2
) −f

x
1
+ x
2
2

,
odakle slijedi
f

x
1
+ x
2
2


1
2
f(x
1
) +
1
2
f(x
2
),
tj. f je konveksna funkcija na I.
Korolar 4.3. Neka je f : I → R dva puta diferencijabilna funkcija na
otvorenom intervalu I ⊆ R. Funkcija f je konveksna na I ako i samo ako je
f
′′
(x) ≥ 0, ∀x ∈ I.
Dokaz: Po prethodnom teoremu f je konveksna na I ako i samo ako je f

rastu´ca na I, a to vrijedi onda i samo onda ako je f
′′
(x) ≥ 0, ∀x ∈ I.
Definicija 4.5. Neka je I ⊆ R otvoren interval i f : I → R. Toˇcka c ∈ I
je toˇcka infleksije ili prijevojna toˇcka, ako postoji δ > 0 takav da je na
intervalu 'c −δ, c` funkcija f strogo konveksna, a na intervalu 'c, c +δ` je f
strogo konkavna ili obratno. Joˇs kaˇzemo da je toˇcka (c, f(c)) toˇcka infleksije
grafa funkcije f.
Teorem 4.16. Neka je f : I → R dva puta diferencijabilna funkcija na
otvorenom intervalu I ⊆ R. Toˇcka c ∈ I je toˇcka infleksije funkcije f ako i
samo ako je f
′′
(c) = 0 i funkcija f

ima u c strogi lokalni ekstrem.
Dokaz: Neka je f strogo konveksna na 'c − δ, c` i strogo konkavna na
'c, c +δ`. Tada f

strogo raste na 'c −δ, c` i strogo pada na 'c, c +δ`, tj. f

ima strogi lokalni maksimum u c.
Obratno, neka f ima u c strogi lokalni maksimum. Tada je f
′′
(c) = 0 i
∃δ > 0 takav da f

strogo raste na 'c −δ, c` i strogo pada na 'c, c +δ`. Tada
je f strogo konveksna na 'c −δ, c` i strogo konkavna na 'c, c + δ`.
4.6. TAYLOROV TEOREM 111
Primjer 4.14. Ispitati lokalne ekstreme i toˇcke infleksije funkcije f(x) =
e
−x
2
.
Funkcije f, f

i f
′′
su definirane na R.
f

(x) = −2xe
−x
2
f
′′
(x) = (4x
2
−2)e
−x
2
Stacionarna toˇcka je x
1
= 0. Mogu´ce toˇcke
infleksije su x
2
= −

2
2
i x
3
=

2
2
.
Vrijednosti f
′′
(−1) > 0, f
′′
(0) < 0,
f
′′
(1) > 0, max(0, 1) odreduju konveksnost i
konkavnost u intervalima izmedu toˇcaka in-
fleksije.
-3 -2 -1 1 2 3
0.2
0.4
0.6
0.8
1
x2 x1 x3
'−∞, −

2
2
` '−

2
2
, 0` '0,

2
2
` '

2
2
, ∞`
f” + – – +
f’ + + – –
f ր ր ց ց
s. konv. s.konkav. s. konkav. s. konv.
Primjer 4.15. Ispitati lokalne ekstreme i toˇcke infleksije funkcije f(x) =
x
1 +x
2
.
Funkcije f, f

i f
′′
su definirane na R.
f

(x) =
1−x
2
(1+x
2
)
2
f
′′
(x) =
2x(x
2
−3)
(1+x
2
)
3
Stacionarne toˇcke su x
1
= −1 i x
2
= 1.
Mogu´ce toˇcke infleksije su x
3
= −

3,
x
4
= 0 i x
5
=

3.
-3 -2 -1 1 2 3
-0.4
-0.2
0.2
0.4
x3 x1
x4 x5 x2
Vrijednosti druge derivacije izmedu toˇcaka infleksije su: f
′′
(−2) > 0,
f
′′
(0) < 0, f
′′
(1) > 0, a jedini lokalni ekstrem je max(0, 1).
'−∞, −

3` '−

3, −1` '−1, 0` '0, 1` '1,

3` '

3, ∞`
f” – + + – – +
f’ – – + + – –
f ց ց ր ր ց ց
s. konkav. s. konvek. s. konvek. s. konkav. s. konkav. s. konvek.
112 POGLAVLJE 4. DERIVACIJA
4.6.3 Okomite i kose asimptote na graf funkcije
Definicija 4.6. Neka je I ⊆ R otvoren skup i f : I → R funkcija ˇciji je
graf Γ
f
⊂ R R. Kaˇzemo da je pravac p asimptota na graf funkcije Γ
f
, ako
udaljenost izmedu pravca i toˇcke T ∈ Γ
f
teˇzi k 0 kako se toˇcka T beskonaˇcno
udaljava od ishodiˇsta.
Graf Γ
f
ima okomitu asimptotu u rubnoj toˇcki podruˇcja definicije c ∈ R
ako je lim
x→c±
f(x) = ±∞.
Graf Γ
f
funkcije f : I →R ima kosu ili horizontalnu asimptotu y = kx+l
u ±∞, ako je
1. 'a, +∞` ⊆ I za neko a ∈ I,
2. lim
x→+∞
f(x)
x
= lim
x→+∞
f

(x) = k ∈ R,
3. lim
x→+∞
(f(x) −kx) = l ∈ R
1’. '−∞, a` ⊆ I za neko a ∈ I,
2’. lim
x→−∞
f(x)
x
= lim
x→−∞
f

(x) = k ∈ R,
3’. lim
x→−∞
(f(x) −kx) = l ∈ R
Primjer 4.16. Ispitaj tok i nadi asimptote
funkcije f(x) =

x + 1
x
.
1. Prirodna domena funkcije je
T(f) = [−1, 0 > ∪'0, +∞`.
2. f

(x) = −
x+2
2x
2

x+1
, x ∈ T(f).
3. lim
x→0−

x + 1
x
= −∞ , lim
x→0+

x + 1
x
=
+∞. Dakle, f ima asimptotu u 0.
[−1, , 0 > '0, ∞`
f’ – –
f ց ց
-1 -0.5 0.5 1 1.5 2
-60
-40
-20
20
40
60
Primjer 4.17. Ispitaj tok i nadi asimptote
funkcije f(x) =
x
2
−3
x −2
.
1. Prirodna domena funkcije je T(f) =
R ` ¦2¦
2. f

(x) =
x
2
−4x + 3
(x −2)
2
, x ∈ T(f).
Stacionarne toˇcke su x
1
= 1 i x
2
= 3.
-2 2 4 6
-15
-10
-5
5
10
15
20
1 3
4.6. TAYLOROV TEOREM 113
lim
x→2−
x
2
−1
x −2
= −∞, lim
x→2+
x
2
−1
x −2
= +∞.
Dakle, f ima okomitu asimptotu u 2.
lim
x→±∞
x
2
−1
x(x −2)
= 1 , lim
x→±∞
x
2
−1
x −2
−x = lim
x→±∞
2x −1
x −2
= 2, tj.
y = x + 2 je kosa asimptota u ±∞.
'−∞, 1` '1, 2` '2, 3` '3, +∞`
f’ + – – +
f ր ց ց ր
4.6.4 Cauchyjev teorem srednje vrijednosti i
L’Hospitalovo pravilo
Sada ´cemo dokazati tzv. Cauchyjev poop´ceni teorem srednje vrijednosti za
dvije diferencijabilne funkcije.
Teorem 4.17 (Cauchy). Neka su f, g : I →R, diferencijabilne na otvorenom
intervalu I ⊆ R i neka su a, b ∈ I, a < b. Tada ∃ c ∈ 'a, b` takav da je
(f(b) −f(a))g

(c) = (g(b) −g(a))f

(c).
Dokaz: Neka je funkcija h : I → R zadana formulom h(x) = (f(b) −
f(a))(g(x) −g(a)) −(f(x) −f(a))(g(b) −g(a)), ∀x ∈ I. Funkcija h je difer-
encijabilna na I i h

(x) = (f(b) − f(a))g

(x) − f

(x)(g(b) − g(a)), ∀x ∈ I.
Takoder je h(a) = h(b) = 0, pa h zadovoljava sve uvjete Rolleovog teorema,
tj. ∃ c ∈ 'a, b` takva da je 0 = h

(c) = (f(b)−f(a))g

(c)−f

(c)(g(b)−g(a)).
Teorem o limesu kvocijenta funkcija
f
g
u toˇcki c ∈ R podrazumijeva pos-
tojanje limesa obje funkcije u toj toˇcki i lim
x→c
g(x) = 0. Slijede´ci teo-
rem predstavlja uop´cenje tog rezultata, ali uz odredene uvjete na derivacije
funkcija f i g.
Teorem 4.18. (L’Hospitalovo
1
pravilo) Neka su f i g funkcije definirane na
I ` ¦c¦ ⊂ R, neka su diferencijabilne na tom skupu i neka vrijedi
lim
x→c
f(x) = 0, lim
x→c
g(x) = 0, g(x) = 0, g

(x) = 0, ∀ x ∈ I ` ¦c¦.
Ako je lim
x→c
f

(x)
g

(x)
= L tada je lim
x→c
f(x)
g(x)
= L.
1
Guillaume Franois Antoine Marquis de L’Hospital (Paris, 1661. – Paris, 2. veljaˇca
1704.) francuski matematiˇcar
114 POGLAVLJE 4. DERIVACIJA
Dokaz: Bez smanjenja opˇcenitosti moˇzemo pretpostaviti da su funkcije f i
g neprekidne na I i da je f(c) = g(c) = 0. Iz Cauchyjevog teorema srednje
vrijednosti 4.17. za svaki x ∈ I ` ¦c¦ vrijedi:
f(x)
g(x)
=
f(x) −f(c)
g(x) −g(c)
=
f

(c
x
)
g

(c
x
)
, (4.33)
gdje je c
x
izmedu c i x. Sada zbog x →c vrijedi c
x
→c iz ˇcega slijedi tvrdnja
teorema.
Korolar 4.4. Ako funkcije f, g imaju n-tu derivaciju na skupu I ` ¦c¦ ⊂ R
i ako vrijedi
lim
x→c
f
(k)
(x) = 0, lim
x→c
g
(k)
(x) = 0, (k = 0, 1, . . . , n −1),
g
(k)
(x) = 0, ∀ x ∈ I ` ¦c¦, (k = 0, 1, . . . , n).
Ako je lim
x→c
f
(n)
(x)
g
(n)
(x)
= L tada je lim
x→c
f(x)
g(x)
= L.
Dokaz: Slijedi rekurzivnom primjenom teorema 4.18.
4.7 Svojstva konveksnih funkcija
Definicija 4.7. Neka je I ⊆ R otvoren interval i f : I → R. Kaˇzemo da f
ima u toˇcki c ∈ I lijevu derivaciju ako postoji f


(c) = lim
x→c−
f(x) −f(c)
x −c
,
odnosno desnu derivaciju ako postoji f

+
(c) = lim
x→c+
f(x) −f(c)
x −c
.
Napominjemo da treba razlikovati f


(c) od limesa s lijeva derivacije
f

(c−), odnosno f

+
(c) od limesa s desna derivacije f

(c+)
Teorem 4.19. Neka je I ⊆ R otvoren skup i f : I → R neprekidna i
konveksna funkcija na I.
1. U svakoj toˇcki x ∈ I funkcija f ima lijevu f


(x) i desnu f

+
(x) desnu
derivaciju, te vrijedi f


(x) ≤ f

+
(x).
2. Funkcija x → f


(x) je rastu´ca i neprekidna slijeva na I, a funkcija
x →f

+
(x) je rastu´ca i neprekidna zdesna na I.
4.7. SVOJSTVA KONVEKSNIH FUNKCIJA 115
3. Funkcija f ima derivaciju na I`J, gdje je J ⊂ I najviˇse prebrojiv skup.
Dokaz: Za a < x
1
< x
3
< x
2
< b, kao u dokazu teorema 4.14., vrijedi
f(x
3
) −f(x
1
)
x
3
−x
1

f(x
2
) −f(x
1
)
x
2
−x
1

f(x
2
) −f(x
3
)
x
2
−x
3
. (4.34)
1. Neka je c ∈ I bilo koja toˇcka. Za x
2
= c, x
1
= c −s i x
3
= c −t desna
nejednakost u (4.34) daje
f(c) −f(c −s)
s

f(c) −f(c −t)
t
(0 < t < s). (4.35)
Za x
1
= c, x
3
= c + t i x
2
= c + s lijeva nejednakost u (4.34) daje
f(c + t) −f(c)
t

f(c + s) −f(c)
s
(0 < t < s). (4.36)
Zbog
f(c) = f
¸
(c + t) + (c −t)
2


1
2
[f(c + t) + f(c −t)] ⇒
⇒f(c) −f(c −t) ≤ f(c + t) −f(c).
Odatle, dijeljenjem s t i upotrebom (4.35) i (4.36) dobivamo:
f(c) −f(c −t)
t

f(c + s) −f(c)
s
(0 < t < s). (4.37)
Iz (4.35) slijedi da funkcija definirana s F(t) =
f(c) −f(c −t)
t
pada na
intervalu '0, ε` za neki ε > 0. Prema teoremu 3.26. iz M.A.I. padaju´ca
funkcija ima limes zdesna u 0, tj. postoji F(0+) i
F(0+) = lim
t→0+
F(t) = lim
t→0+
f(c) −f(c −t)
t
= lim
−t→0−
f(c −t) −f(c)
−t
= f


(c).
Analogno, iz (4.36) dobivamo egzistenciju f

+
(c). Za t →0+ u (4.37) i onda
s →0+ slijedi f


(c) ≤ f

+
(c).
2. Neka je x < y (x, y ∈ I). Iz vanjske nejednakosti u (4.34) za x
1
= x,
x
2
= y i x
3
= x + t = y −t slijedi:
f(x + t) −f(x)
t

f(y) −f(y −t)
t
. (4.38)
Lijeva strana od (4.38) je ve´ca od f

+
(x), a desna strana manja od f


(y),
pa je f

+
(x) ≤ f


(y). Budu´ci da je u toˇcki 1. pokazano f


(x) ≤ f

+
(x) i
f


(y) ≤ f

+
(y) imamo
(x < y) ⇒(f


(x) ≤ f


(y)), (f

+
(x) ≤ f

+
(y)), (f

+
(x) ≤ f


(y)), (4.39)
116 POGLAVLJE 4. DERIVACIJA
tj. funkcije f


i f

+
su rastu´ce na I.
Pokaˇzimo da je f

+
neprekidna zdesna na I. Neka je c ∈ I bilo koja toˇcka.
Za svaki x ∈ I i dovoljno malo t > 0 imamo:
f

+
(x) ≤
f(x + t) −f(x)
t
. (4.40)
Prelaskom na limes x →c+ u (4.40), zbog neprekidnosti funkcije f, imamo:
lim
x→c+
f

+
(x) ≤
f(c + t) −f(c)
t
. (4.41)
Odavde za t →0+ dobivamo:
lim
x→c+
f

+
(x) ≤ f

+
(c). (4.42)
S druge strane, zbog rasta funkcije f

+
je lim
x→c+
f

+
(x) ≥ f

+
(c). Dakle,
vrijedi lim
x→c+
f

+
(x) = f

+
(c), tj. f

+
je neprekidna s desna. Analogno se
dokazuje neprekidnost slijeva funkcije f


.
3. Za x < y (x, y ∈ I) imamo
f


(x) ≤ f

+
(x) ≤ f


(y). (4.43)
Prema teoremu 3.36. iz M.A.I. rastu´ca funkcija f


ima najviˇse prebrojivo
prekida na intervalu I. Ako je f


neprekidna u toˇcki x ∈ I, onda iz (4.43) za
y → x+ dobivamo f


(x) ≤ f

+
(x) ≤ f


(x), odnosno f


(x) = f

+
(x). Dakle,
f ima derivaciju u svakoj toˇcki u kojoj je f


neprekidna funkcija.
4.8 Neke primjene derivacije
U ovoj toˇcki pokazujemo kako se ideje povezane s derivacijom primjenjuju na
neke prektiˇcne zada´ce kao ˇsto su numeriˇcko rjeˇsavanje nelinearnih jednadˇzbi
i aproksimacija funkcija pomo´cu polinoma.
4.8.1 Lagrangeov interpolacijski polinom
Neka je {
n
skup svih polinoma s realnim koeficijentima stupnja ≤ n oblika
p(x) =
n
¸
k=0
a
k
x
k
,
s realnim koeficijentima a
0
, . . . , a
n
.
4.8. NEKE PRIMJENE DERIVACIJE 117
Zadani su uredeni parovi realnih brojeva (x
k
, f
k
), (k = 0, 1, . . . , n), gdje
su x
0
< x
1
< x
2
< < x
n
ˇcvorovi interpolacije. Nadi p ∈ {
n
tako da
vrijedi
p(x
k
) = f
i
(k = 0, 1, . . . , n). (4.44)
Takav polinom zovemo interpolacijski za parove (x
k
, f
k
), (k = 0, 1, . . . , n).
Teorem 4.20. Neka su zadani parovi realnih brojeva (x
k
, f
k
), (k = 0, 1, . . . , n),
gdje su x
0
< x
1
< x
2
< < x
n
ˇcvorovi interpolacije.
Postoji toˇcno jedan polinom p ∈ {
n
tako da je
p(x
k
) = f
i
(k = 0, 1, . . . , n) .
Dokaz: (jedinstvenost:) Neka su p
1
, p
2
∈ {
n
interpolacijski polinomi. Tada
je p
1
−p
2
∈ {
n
jer je {
n
vektorski prostor. Oˇcigledno vrijedi (p
1
−p
2
)(x
k
) = 0,
(k = 0, 1, . . . , n), tj. p
1
− p
2
∈ {
n
ima n + 1 nultoˇcku. Dakle, vrijedi
p
1
−p
2
≡ 0.
(egzistencija:) Egzistenciju dokazujemo pomo´cu tzv. Lagrangeovih poli-
noma. Promatrajmo specijalni interpolacijski problem: ˇcvorovi interpolacije
x
k
(k = 0, 1, . . . , n) su kao i prije, a traˇzimo polinome L
i
∈ {
n
(i = 0, 1, . . . , n)
tako da vrijedi
L
i
(x
k
) = δ
ik
=

1 za i = k ,
0 za i = k .
Znaˇci L
i
∈ {
n
ima nultoˇcke x
0
, . . . , x
i−1
, x
i+1
, . . . , x
n
pa je nuˇzno oblika
L
i
(x) = α(x −x
0
) (x −x
i−1
)(x −x
i+1
) (x −x
n
) .
Koeficijent α odredujemo iz uvjeta L
i
(x
i
) = 1 ˇsto daje
α = 1/(x
i
−x
0
) (x
i
−x
i−1
)(x
i
−x
i+1
) (x
i
−x
n
) .
Polinom f
i
L
i
∈ {
n
ima svojstvo
f
i
L
i
(x
k
) = f
i
δ
ik
=

f
i
za i = k ,
0 za i = k ,
pa je polinom p =
¸
n
i=0
f
i
L
i
∈ {
n
traˇzeni interpolacijski polinom. Njega
moˇzemo zapisati u tzv. Lagrangeovom obliku:
p(x) =
n
¸
i=0
f
i
L
i
(x) =
n
¸
i=0
f
i
n
¸
j=0(j,=i)
x −x
j
x
i
−x
j
.
Prirodno pitanje je koliko toˇcno polinom P aproksimira funkciju f u
toˇckama koje se razlikuju od ˇcvorova, dakle treba ocijeniti f(x) − P(x) za
x = x
k
.
S tom svrhom dokazujemo slijede´ci teorem srednje vrijednosti.
118 POGLAVLJE 4. DERIVACIJA
Teorem 4.21. Neka je a ≤ x
0
< x
1
< x
2
< < x
n
≤ b i funkcija
f ∈ C
n+1
[a, b]. Tada za svaki ξ ∈ 'a, b` postoji x(ξ) ∈ 'a, b` tako da vrijedi
f(ξ) −P(ξ) =
1
(n + 1)!
f
(n+1)
(x(ξ))(ξ −x
0
)(ξ −x
1
) (ξ −x
n
) . (4.45)
Dokaz: Neka je ξ = x
k
(k = 0, 1, . . . , n), inaˇce je jednakost (4.45). trivijalno
zadovoljena. Definirajmo pomo´cnu funkciju
G(x) = f(x) −P(x) −α(x −x
0
) (x −x
n
) , x ∈ [a, b] , (4.46)
gdje je α ∈ R za sada proizvoljan. Oˇcigledno vrijedi G(x
k
) = 0 (k =
0, 1, . . . , n) neovisno o izboru α. Izaberimo α tako da vrijedi g(ξ) = 0.
Zbog ξ = x
k
, funkcija G ima u [a, b] n + 2 razliˇcite nultoˇcke. Tada
po Rolleovom teoremu srednje vrijednosti derivacija G

ima na [a, b] barem
n + 1 razliˇcitu nultoˇcku. Istim naˇcinom dolazimo do zakljuˇcka da n + 1-va
derivacija G
(n+1)
ima barem jednu nultoˇcku u 'a, b`. Oznaˇcimo tu nultoˇcku
s x(ξ). Zbog P ∈ {
n
vrijedi P
(n+1)
≡ 0, pa imamo
0 = G
(n+1)
(x(ξ)) = f
(n+1)
(x(ξ)) −α(n + 1)! ,
a odatle slijedi tvrdnja teorema.
Lema 4.3. Neka su ˇcvorovi interpolacije jednoliko udaljeni, tj. x
k+1
−x
k
= h
(k = 0, 1, . . . , n −1). Tada za svako n ∈ N vrijedi
[(x −x
0
)(x −x
1
) (x −x
n
)[ < n!h
n+1
.
Dokaz: Za 0 = x ∈ [x
0
, x
n
] postoji i ∈ ¦1, . . . , n¦ tako a je x ∈ [x
i−1
, x
i
].
Tada vrijedi [x − x
i+k
[ < (k + 1)h (k = 0, . . . , i − n) i [x − x
i+k
[ < [k[h
(k = −1, . . . , −i). Dakle,
[(x −x
0
)(x −x
1
) (x −x
n
)[ < i!(n + 1 −i)!h
n+1
.
Zbog

n + 1
i

≥ n + 1 (i = 1, . . . , n) slijedi tvrdnja.
Primjer 4.18. Neka su zadani ˇcvorovi interpolacije x
1
= 1, x
2
= 2, x
3
= 3
i x
4
= 4. Interpolacijski polinom za funkciju f je oblika
p(x) = −
1
6
f(1)(x −2)(x −3)(x −4) +
1
2
f(2)(x −1)(x −3)(x −4)−
4.8. NEKE PRIMJENE DERIVACIJE 119

1
2
f(3)(x −1)(x −2)(x −4) +
1
6
f(4)(x −1)(x −2)(x −3).
U slijede´cim primjerima smo interpolirali funkcije
1. f(x) = 3 sin(x +
1
2
) + 2x −
2
5
,
2. f(x) = 3 cos(x) +
2
5
,
3. f(x) =
1
x
,
4. f(x) = ln x,
5. f(x) =
1
2
sin(4x) +
1
2
,
6. f(x) = tg (
1
2
x −
5
4
),
s tim da su na slikama grafovi funkcija isprekidani, a grafovi interpo-
lacijskih polinoma puni.
0 x
y
fx)2sinx
1

2
)x
3

2
x11 x22 x33 x44
0 x
y
fx)3cos x
1

2
x11
x22 x33 x44
0 x
y
fx)
1

x
x11 x22 x33 x44
0 x
y
fx)ln x
1 2 3 4
0 x
y
fx)
1

2
sin4x)
1

2
1 2 3 4
0 x
y
fx)tg
1

2
x
5

2
)
1 2
3 4
4.8.2 Newtonova metoda
Neka je f : I → R, I = [a, b], funkcija klase C
2
('a, b`). Pretpostavimo
da je x

∈ 'a, b` nultoˇcka funkcije f, tj. f(x

) = 0. Neka je x
0
∈ 'a, b`
aproksimacija nultoˇcke x

. Prema Taylorovom teoremu srednje vrijednosti
postoji η izmedu x
0
i x

tako da vrijedi
0 = f(x

) = f(x
0
) + f

(x
0
)(x

−x
0
) +
1
2
f
′′
(η)(x

−x
0
)
2
.
Ako je x
0
blizu x

, tj. za (x
0
− x

)
2
<< 1, promatrajmo jednadˇzbu koja se
dobije tako da se funkcija f zamijeni s najboljom lokalnom aproksimacijom
120 POGLAVLJE 4. DERIVACIJA
funkcije f u blizini x

, tj.
0 = f(x
0
) + f

(x
0
)(x −x
0
) . (4.47)
U tom je sluˇcaju razumno oˇcekivati da ´ce rjeˇsenje jednadˇzbe (4.47) biti do-
bra aproksimacija rjeˇsenja originalne jednadˇzbe, barem bolja od x
0
. Ako je
f

(x
0
) = 0, mogu´ce je to rjeˇsenje x
1
dobiti u obliku
x
1
= x
0

f(x
0
)
f

(x
0
)
.
Nastavljanjem tog postupka dobije se niz (x
n
)
n∈N
0
definiran rekurzijom
x
n
= x
n−1

f(x
n−1
)
f

(x
n−1
)
, n ∈ N , (4.48)
s poˇcetnom vrijednosti x
0
. Taj postupak nalaˇzenja aproksimacije rjeˇsenja
naziva se Newtonovom metodom ili metodom tangenti. Naime, ge-
ometrijski smisao ove metode dan je idu´com slikom.
Slijede´ci teorem se zasniva na geometrijskim svojstvima Newtonove metode.
Teorem 4.22. Neka je f ∈ C
2
([a, b]) i neka vrijedi
f(a) f(b) < 0, (4.49)
f

(x) = 0 , f
′′
(x) = 0 , ∀x ∈ [a, b] . (4.50)
Tada za x
0
∈ [a, b] takav da vrijedi f(x
0
) f
′′
(x
0
) > 0, niz definiran s (4.48)
konvergira k jedinstvenoj nultoˇcki x

funkcije f na [a, b].
Vrijedi ocjena pogreˇske
[x
n
−x

[ ≤ C[x
n−1
−x

[
2
, (n ∈ N), (4.51)
gdje je C =
max
[a,b]
f
′′
2 min
[a,b]
f

.
Dokaz: Egzistencija nultoˇcke slijedi iz Bolzano - Weierstrassovog teorema
i uvjeta (4.49). Zbog f

(x) = 0 funkcija je strogo monotona pa je nultoˇcka
jedinstvena na [a, b]. Razlikujemo sluˇcajeve
1. f(a) > 0, f(b) < 0, f

< 0, f
′′
< 0
2. f(a) > 0, f(b) < 0, f

< 0, f
′′
> 0
3. f(a) < 0, f(b) > 0, f

> 0, f
′′
< 0
4. f(a) < 0, f(b) > 0, f

> 0, f
′′
> 0
0
x
y
f
x
0
x
1
x
2
x

4.8. NEKE PRIMJENE DERIVACIJE 121
Dokazujemo samo sluˇcaj 4. koji odgovara slici, a ostali se dokazuju
analogno.
Zbog f

(x) f
′′
(x) > 0 je x

< x
0
. Pokaˇzimo indukcijom da za (x
n
)
n∈N
0
vrijedi x

< x
n
, n ∈ N. Tvrdnja vrijedi za n = 0. Pretpostavimo da tvrdnja
vrijedi za n. Zbog
x
n+1
= x
n

f(x
n
)
f

(x
n
)
,
x
n+1
−x

= x
n
−x


f(x
n
)
f

(x
n
)
=
f(x

) −f(x
n
) −f

(x
n
)(x

−x
n
)
f

(x
n
)
,
x
n+1
−x

=
f
′′

n
)(x

−x
n
)
2
2f

(x
n
)
> 0 , η
n
∈ [x

, x
n
] , (4.52)
slijedi x

< x
n+1
. Zbog x
n+1
= x
n

f(x
n
)
f

(x
n
)
< x
n
niz (x)
n∈N
0
je padaju´ci.
Za padaju´ci i odozdo ograniˇcen niz postoji x
∗∗
= limx
n
. Zbog neprekidnosti
funkcija f i f

iz (4.48) slijedi f(x
∗∗
) = 0, ˇsto zbog jedinstvenosti nultoˇcke
daje x
∗∗
= x

. Ocjena pogreˇske slijedi iz (4.52).
Korolar 4.5. Za svaki m ∈ N i svaki realni broj b > 0 postoji a > 0 takav
da je b = a
m
.
Dokaz: Neka je m > 1 i b > 1. Neka je niz (x
n
)
n
definiran rekurzijom (4.48)
za funkciju f(x) = x
m
−b uz poˇcetnu aproksimaciju x
0
= b, tj.
x
n
=
(m−1)x
m
n−1
+ b
mx
m−1
n−1
, (∀n ∈ N). (4.53)
Funkcija f : [1, b] → R zadovoljava uvjete teorema 4.22. sluˇcaj 4. tj.
f(1) = 1 − b < 0, f(b) = b
m
− b > 0, f

(x) = mx
m−1
> 0 i f
′′
(x) =
m(m − 1)x
m−2
> 0, ∀x ∈ [1, b], pa niz konvergira k jedinstvenoj nultoˇcki
funkcije f u intervalu '1, b`. Funkcije f

i f
′′
su rastu´ce na [1, b] pa je
max
[1,b]
f
′′
= m(m − 1)b
m−2
i min
[1,b]
f

= m. Odatle slijedi ocjena pogreˇske
[x
n
−a[ ≤
(m−1)b
m−2
2
[x
n−1
−a[
2
, (n ∈ N).
Primjer 4.19. Izraˇcunajmo
3

5 Newtonovom metodom na 50 decimala.
Zbog ocjene pogreˇske (4.51) kaˇzemo da niz konvergira kvadratnom brzinom.
Kvadratna brzina konvergencije u pravilu znaˇci da je u svakoj novoj iteraciji
dvostruko ve´ci broj toˇcnih znamenaka.
122 POGLAVLJE 4. DERIVACIJA
x
0
= 5
x
1
= 2.7708333333333333333333333333333333333333333333333
x
2
= 2.0643062857645366549205092932833336474017123008021
x
3
= 1.767315594852839675630814501991099802877564157758
x
4
= 1.711816182730850357259567369723776592320652455091
x
5
= 1.709977924257737717994546579193826487753056762840
x
6
= 1.70997594667898405119733103179107967836688376517
x
7
= 1.70997594667669698935311193144763560051192536599
x
8
= 1.70997594667669698935310887254386010986805511055
Poglavlje 5
Riemannov integral
5.1 Problem povrˇsine i rada sile
Znamo odrediti povrˇsinu nekih jednostavnih likova u ravnini, npr. kvadrata,
pravokutnika, trokuta, trapeza itd.
P a
2
a
a
P ab
a
b
P ab/2
a
b
P hab)/2
a
b
h
Postavlja se problem odredivanja povrˇsine
likova koji imaju sloˇzenije granice. Takav je
dio ravnine omeden grafom funkcije (pseu-
dotrapez) kao na slici desno. Oznaˇcimo s µ
funkciju koja dijelu ravnine P pridruˇzuje re-
alnu vrijednost koju zovemo povrˇsina, µ(P).
Od te funkcije oˇcekujemo slijede´ca svojstva.
1. µ(P) ≥ 0,
2. P
1
∩ P
2
= ∅ ⇒
µ(P
1
∪ P
2
) = µ(P
1
) + µ(P
2
),
3. P
1
⊆ P
2
⇒µ(P
1
) ≤ µ(P
2
).
0
f
a b
P
Funkciju koja zadovoljava gornja svojstva zovemo mjera.
123
124 POGLAVLJE 5. RIEMANNOV INTEGRAL
Ako ve´c odmah nismo u mogu´cnosti
neposredno odrediti µ(P) (ako taj broj uop´ce
ima smisla), onda pokuˇsajmo aproksimirati
dio ravnine P pomo´cu jednostavnijih likova
ˇcije povrˇsine znamo jednostavno izraˇcunati,
npr. pravokutnika. Podijelimo segment [a, b]
na n(∈ N) dijelova toˇckama a = x
0
< x
1
<
. . . < x
n−1
< x
n
= b kao na slici desno. Pra-
vokutnici koje smo tako dobili imaju svojstvo

n
k=1
p
k
⊆ P ⊆ ∪
n
k=1
P
k
. Njihove povrˇsine
su jednake µ(p
k
) = m
k
(x
k
− x
k−1
), µ(P
k
) =
M
k
(x
k
−x
k−1
), (k = 1, . . . , n), gdje su m
k
, M
k
visine upisanih i opisanih pravokutnika.
a x
0
x
1
x
2
x
3
x
4
x
5
x
6
x
7
b x
8
p
1
p
2
p
3
p
4
p
5
p
6
p
7
p
8
P
1
P
2
P
3
P
4
P
5
P
6
P
7
P
8
Odatle imamo
¸
n
k=1
µ(p
k
) =
¸
n
k=1
m
k
(x
k
−x
k−1
) ≤ µ(P) ≤
¸
n
k=1
M
k
(x
k

x
k−1
) =
¸
n
k=1
µ(P
k
). Razliˇcitim podjelama segmenta [a, b] dobivamo razliˇcite
aproksimacije povrˇsine lika P odozdo, odnosno odozgo. Sa slike je jasno da
´ce aproksimacija biti u pravilu bolja ako je podjela segmenta finija. Dakle,
povrˇsina µ(P) ´ce imati smisla ako moˇzemo po volji blizu na´ci jednu gornju i
jednu donju aproksimaciju oblika kao u prethodnoj nejednakosti
U klasiˇcnoj mehanici se rad konstantne sile f(x) = c za sve x, koja
djeluje na materijalnu toˇcku izmedu x = a i x = b, tj. na putu duljine
s = b − a, definira kao W = c s. Ako funkcija f nije konstantna, onda
ˇcitav put podijelimo na manje dijelove a = x
0
< x
1
< . . . < x
n−1
< x
n
=
b, a na tim dijelovima silu aproksimiramo odozdo i odozgo konstantnom
silom m
k
i M
k
. Tako za rad sile W na tom putu dobivamo donju i gornju
aproksimaciju
¸
n
k=1
m
k
(x
k
−x
k−1
) ≤ W ≤
¸
n
k=1
M
k
(x
k
−x
k−1
). Pojam rada
sile na putu ´ce imati smisla ako moˇzemo dobiti po volji bliske donje i gornje
aproksimacije. Dakle, problem odredivanja rada sile na putu je istovjetan
problemu odredivanja povrˇsine ispod grafa funkcije.
5.2 Riemannov
1
integral ograniˇcene funkcije
na segmentu
Neka je [a, b], a < b, segment u R i neka je f : [a, b] →R funkcija ograniˇcena
na segmentu [a, b]. To znaˇci da postoje m = inf
[a,b]
f i M = sup
[a,b]
f, tj. ∀x ∈
[a, b], m ≤ f(x) ≤ M.
Uoˇcimo, ako je [a

, b

] ⊆ [a, b] podsegment, onda vrijedi ∀x ∈ [a

, b

], m ≤
1
Georg Friedrich Bernhard Riemann (Breselenz, 17. studeni 1826. – Selasca[Italija],
20. srpanj 1866.) njemaˇcki matematiˇcar
5.2. INTEGRAL 125
m

≤ f(x) ≤ M

≤ M, gdje je m

= inf
[a

,b

]
f i M

= sup
[a

,b

]
f. Dakle, infimum
na podsegmentu je ve´ci ili jednak infimumu na segmentu i supremum na
podsegmentu je manji ili jednak supremumu na segmentu.
Sada ´cemo provesti konstrukciju koju smo najavili u prethodnoj toˇcki.
Za n ∈ N podijelimo (izvrˇsimo subdiviziju) segment [a, b] toˇckama
a = x
0
< x
1
< . . . < x
k
< . . . < x
n−1
< x
n
= b (5.1)
na n dijelova. Neka je m
k
= inf
[x
k−1
,x
k
]
f i M
k
= sup
[x
k−1
,x
k
]
f, (k = 1, . . . , n). Za
po volji izabrane toˇcke t
k
∈ [x
k−1
, x
k
], (k = 1, . . . , n), definirajmo sume:
s =
n
¸
k=1
m
k
(x
k
−x
k−1
), σ =
n
¸
k=1
f(t
k
)(x
k
−x
k−1
), S =
n
¸
k=1
M
k
(x
k
−x
k−1
).
(5.2)
Broj s zovemo donja Darbouxova
1
suma, S je gornja Darbouxova suma, a σ
je integralna suma. Jasno je da vrijedi
m(b −a) ≤ s ≤ σ ≤ S ≤ M(b −a). (5.3)
Neka je A skup svih donjih Darbouxovih suma s, B je skup svih gornjih
Darbouxovih suma S, a C je skup svih integralnih suma σ funkcije f na
segmentu [a, b]. Sve te sume dobiju se variranjem broja n ∈ N, svim razliˇcitim
izborima subdivizije (5.1) i toˇcaka t
k
. Iz nejednakosti (5.3) slijedi da su
skupovi A, B i C ograniˇceni odozdo s m(b −a) i odozgo s M(b −a). Prema
aksiomu potpunosti postoje
1

(f; a, b) = sup A, 1

(f; a, b) = inf B. (5.4)
Definicija 5.1. Broj 1

zovemo donji Riemannov integral funkcije f na
segmentu [a, b], a broj 1

zovemo gornji Riemannov integral funkcije f
na segmentu [a, b].
Iz prethodnog je jasno da donji i gornji Riemannov integral postoje za
svaku funkciju f : [a, b] →R koja je ograniˇcena na segmentu [a, b].
Teorem 5.1. Neka je f : [a, b] → R funkcija ograniˇcena na segmentu [a, b],
neka su 1

i 1

donji i gornji Riemannov integral funkcije f na segmentu
[a, b]. Tada je
1

(f; a, b) ≤ 1

(f; a, b). (5.5)
1
Jean Gaston Darboux (Nmes, 14. kolovoz 1842. - Paris, 23. veljaˇca 1917.) francuski
matematiˇcar
126 POGLAVLJE 5. RIEMANNOV INTEGRAL
Dokaz: Dokaz provodimo u tri dijela.
Prvo pokaˇzimo da se donja Darbouxova suma pove´ca ili ostane jednaka, a
gornja Darbouxova suma se smanji ili ostane jednaka ako subdiviziji dodamo
jednu toˇcku. Dakle, neka je sa a = x
0
< x
1
< . . . < x
k−1
< x
k
< . . . <
x
n−1
< x
n
= b zadana subdivizija Σ i neka su s i S pripadne Darbouxove
sume. Napravimo novu subdiviziju Σ

tako da subdiviziji Σ dodamo toˇcku
x

takvu da je x
k−1
< x

< x
k
. Pripadne Darbouxove sume oznaˇcimo s s

i S

. Suma S

nastaje iz S tako da pribrojnik M
k
(x
k
− x
k−1
) zamijenimo s
M

k
(x

−x
k−1
) +M
′′
k
(x
k
−x

), gdje je M

k
= sup
[x
k−1
,x

]
f i M
′′
k
= sup
[x

,x
k
]
f. Budu´ci
da su [x
k−1
, x

] i [x

, x
k
] podsegmenti od [x
k−1
, x
k
], to vrijedi M

k
≤ M
k
i
M
′′
k
≤ M
k
. Tada je M

k
(x

−x
k−1
) +M
′′
k
(x
k
−x

) ≤ M
k
(x

−x
k−1
) +M
k
(x
k

x

) = M
k
(x
k
− x
k−1
), pa je stoga S

≤ S. Analogno, za m

k
= inf
[x
k−1
,x

]
f i
m
′′
k
= inf
[x

,x
k
]
f vrijedi m

k
≥ m
k
i m
′′
k
≥ m
k
, a odatle m

k
(x

−x
k−1
) +m
′′
k
(x
k

x

) ≥ m
k
(x

−x
k−1
) + m
k
(x
k
−x

) = m
k
(x
k
−x
k−1
), tj. s

≥ s.
Primijetimo sada da isti zakljuˇcak vrijedi ako nekoj subdiviziji dodamo
konaˇcan broj novih toˇcaka. Naime, moˇzemo zamisliti da te toˇcke dodajemo
jednu po jednu pa svaki put vrijedi zakljuˇcak iz prethodnog razmatranja.
To znaˇci da se donja Darbouxova suma s

na novoj subdiviziji ne smanji, tj.
s ≤ s

, a gornja ne pove´ca, tj. S

≤ S.
Sada pokazujemo da je svaka donja Darbouxova suma manja ili jednaka
svakoj gornjoj Darbouxovoj sumi, bez obzira na subdivizije na kojima su
nastale. Dakle, neka su Σ
1
i Σ
2
dvije subdivizije i neka je s
1
donja Darboux-
ova suma odredena subdivizijom Σ
1
i S
2
gornja Darbouxova suma odredena
subdivizijom Σ
2
. Napravimo sada novu subdiviziju Σ
3
od unije toˇcaka iz sub-
divizija Σ
1
i Σ
2
i oznaˇcimo pripadne Darbouxove sume sa s
3
i S
3
. Dakako,
Σ
3
je nastala iz Σ
1
dodavanjem (konaˇcno) toˇcaka iz Σ
2
ali takoder i iz Σ
2
dodavanjem (konaˇcno) toˇcaka iz Σ
1
. Iz prethodnog zakljuˇcka slijedi s
1
≤ s
3
i S
3
≤ S
2
. Poˇsto vrijedi s
3
≤ S
3
, jer su obje Darbouxove sume na istoj
subdiviziji Σ
3
, imamo s
1
≤ s
3
≤ S
3
≤ S
2
.
Dakle, dokazali smo (∀s ∈ A) (∀S ∈ B) , s ≤ S. Odatle zakljuˇcujemo
(∀s ∈ A) s ≤ inf B, a odatle sup A ≤ inf B, tj. 1

≤ 1

.
Definicija 5.2. Za funkciju f : [a, b] → R ograniˇcenu na segmentu [a, b]
kaˇzemo da je integrabilna u Riemannovom smislu ili R-integrabilna na
segmentu [a, b] ako je
1

(f; a, b) = 1

(f; a, b). (5.6)
Tada se broj 1 = 1

= 1

naziva integral ili R-integral funkcije f na seg-
5.2. INTEGRAL 127
mentu [a, b] i oznaˇcava jednom od slijede´cih oznaka
1 =

[a,b]
f(t)dt =

b
a
f(x)dx =

[a,b]
f =

b
a
f. (5.7)
Neka je f : [a, b] → R
+
integrabilna funkcija na [a, b] i neka je P =
¦(x, y) ∈ R R; 0 ≤ y ≤ f(x), ∀ x ∈ [a, b]¦ pseudotrapez. Sada povrˇsinu
µ(P) pseudotrapeza definiramo s
µ(P) =

b
a
f(x)dx.
Zadatak. Neka su A, B ⊂ R takvi da je sup A ≤ inf B. Ako postoje A

⊆ A
i B

⊆ B takvi da je sup A

= inf B

onda je i sup A = inf B.
Rjeˇsenje. Zbog A

⊆ A imamo sup A

≤ sup A, a zbog B

⊆ B imamo
inf B ≤ inf B

. Odatle je sup A

≤ sup A ≤ inf B ≤ inf B

, ˇsto daje sup A =
inf B.
Iz ovog zadatka zakljuˇcujemo da je za integrabilnost funkcije na segmentu
dovoljno da supremum nekog podskupa A

skupa svih donjih Darbouxovih
suma A bude jednak infimumu nekog podskupa B

skupa svih gornjih Dar-
bouxovih suma B. Tako je ponekad dovoljno gledati samo tzv. ekvidistantne
subdivizije, tj. za n ∈ N su toˇcke oblika x
k
= a+kh, k = 0, 1, . . . , n, h =
b−a
n
.
Izraˇcunajmo direktno iz definicije integrale nekih jednostavnih
funkcija.
Primjer 5.1. Neka je C ∈ R
+
i f(x) = C,
∀x ∈ R. Za a, b ∈ R
+
, a < b, izraˇcunajmo

b
a
f(x)dx =

b
a
Cdx. Za bilo koju subdi-
viziju uvijek vrijedi m
k
= M
k
= C, ∀k ∈
¦1, . . . , n¦. Odatle je
s =
n
¸
k=1
m
k
(x
k
−x
k−1
) = S =
n
¸
k=1
M
k
(x
k
−x
k−1
)
= C
n
¸
k=1
(x
k
−x
k−1
) = C(b −a),
tj. A = B = ¦C(b − a)¦. Dakle, imamo
1

= sup A = inf B = 1

= C(b − a), pa je

b
a
Cdx = C(b −a).
0
a b
128 POGLAVLJE 5. RIEMANNOV INTEGRAL
Primjer 5.2. Neka je f(x) = x, ∀x ∈ R,
i a, b ∈ R
+
, a < b. Lik na slici desno je
trapez (okrenut) s bazama duljine a i b, te
visinom b−a. Njegova povrˇsina je
a+b
2
(b−a).
Izraˇcunajmo integral:
Uzmimo bilo koji n ∈ N i uzmimo pripadnu
ekvidistantnu subdiviziju segmenta [a, b], tj.
x
k
= a+kh, k = 0, 1, . . . , n, h =
b−a
n
. Budu´ci
da f raste na R, to je ∀ k ∈ ¦0, 1, . . . , n¦
m
k
= f(x
k−1
) = a + (k −1)h,
M
k
= f(x
k
) = a + kh .
Odatle je
s
n
=
n
¸
k=1
(a+(k−1)h)h = nah+h
2
n
¸
k=1
(k−1) =
0
a b
= nha + h
2
(n −1)n
2
= na
b −a
n
+
(b −a)
2
n
2
(n −1)n
2

s
n
=
b
2
2

a
2
2

(b −a)
2
2n
.
Analogno se dobije
S
n
=
b
2
2

a
2
2
+
(b −a)
2
2n
.
Neka je sada
A

= ¦s
n
; n ∈ N¦ =

b
2
2

a
2
2

(b −a)
2
2n
; n ∈ N

,
B

= ¦S
n
; n ∈ N¦ =

b
2
2

a
2
2
+
(b −a)
2
2n
; n ∈ N

.
Odatle imamo sup A

= inf B

=

b
a
xdx =
b
2
2

a
2
2
.
5.3. OSNOVNA SVOJSTVA 129
Primjer 5.3. Neka je f(x) = x
2
, ∀x ∈ R, i
a, b ∈ R, 0 < a < b.
Uzmimo bilo koji n ∈ N i uzmimo pripadnu
ekvidistantnu subdiviziju segmenta [a, b], tj.
x
k
= a +kh, k = 0, 1, . . . , n, h =. Budu´ci da
f raste na R, to je ∀ k ∈ ¦0, 1, . . . , n¦
m
k
= f(x
k−1
) = (a + (k −1)h)
2
,
M
k
= f(x
k
) = (a + kh)
2
.
0
a b
Raˇcunamo
s
n
=
n
¸
k=1
(a + (k −1)h)
2
h = na
2
h + 2ah
2
n
¸
k=1
(k −1) +h
3
n
¸
k=1
(k −1)
2
=
= na
2
h + 2ah
2
(n −1)n
2
+ h
3
(n −1)n(2n −1)
6
=
=
(b −a)
3
3

1 −
3
2n
+
1
2n
2

+ a(b −a)
2

1 −
1
n

+ a
2
(b −a)
i analogno
S
n
=
(b −a)
3
3

1 +
3
2n
+
1
2n
2

+ a(b −a)
2

1 +
1
n

+ a
2
(b −a).
Odatle,
sup A

= inf B

=
(b −a)
3
3
+ a(b −a)
2
+ a
2
(b −a) =
b
3
3

a
3
3
.
5.3 Osnovna svojstva Riemannovog integrala
Teorem 5.2. Neka je f : [a, b] → R ograniˇcena funkcija na [a, b] ⊂ R.
Funkcija f je integrabilna na [a, b] ako i samo ako ∀ε > 0 postoji subdivizija
segmenta [a, b] takva da za pripadne Darbouxove sume vrijedi S −s < ε.
Dokaz: Neka ∀ε > 0 postoji subdivizija segmenta [a, b] takva da za pripadne
Darbouxove sume vrijedi S−s < ε. Tada ∀ε > 0 vrijedi 0 ≤ I

−I

≤ S−s <
ε i stoga je I

= I

.
Obratno, neka je f R-integrabilna na [a, b], tj. I

= I

. Iz svojstava
infimuma i supremuma slijedi da ∀ε > 0 postoje Darbouxove sume S
1
i
s
2
(op´cenito na razliˇcitim subdivizijama) takve da vrijedi S
1
< I

+ ε/2 i
130 POGLAVLJE 5. RIEMANNOV INTEGRAL
s
2
> I

− ε/2. Uzmimo novu subdiviziju koja je odredena unijom toˇcaka
iz subdivizija od S
1
i s
2
, te neka su S i s pripadne Darbouxove sume. Iz
dokaza prethodnog teorema znamo da je s
2
≤ s ≤ S ≤ S
1
. Sada imamo
S −s ≤ S
1
−s
2
< I

+ ε/2 −I

+ ε/2 = ε. Q.E.D
Glavna svojstva Riemannovog integrala dana su slijede´cim teoremima.
Teorem 5.3. Neka su f, g : [a, b] → R integrabilne funkcije na [a, b] ⊂ R.
Za bilo koje α, β ∈ R funkcija αf + βg je integrabilna na [a, b] i vrijedi

b
a
(αf + βg) = α

b
a
f + β

b
a
g. Ako je f ≤ g na [a, b] onda je

b
a
f ≤

b
a
g.
Takoder vrijedi [

b
a
f[ ≤

b
a
[f[ ≤ (b −a) sup
[a,b]
f.
Dokaz: Iz inf
K
f +inf
K
g ≤ f(x)+g(x) ≤ sup
K
f +sup
K
g za svako x ∈ K ⊆
[a, b] slijedi inf
K
f + inf
K
g ≤ inf
K
(f + g) ≤ sup
K
(f +g) ≤ sup
K
f + sup
K
g
za svaki K ⊆ [a, b]. Odatle, na bilo kojoj subdiviziji a = x
0
< x
1
< <
x
n−1
< x
n
= b segmenta [a, b], za Darbouxove sume funkcija f, g, f + g
imamo s
f
+ s
g
≤ s
f+g
≤ S
f+g
≤ S
f
+ S
g
. Po teoremu 5.3 za bilo koji ε > 0
postoje subdivizije segmenta [a, b] tako da za pripadne Darbouxove sume
s

f
, S

f
, s
′′
g
, S
′′
g
vrijedi S

f
− s

f
< ε/2 i S
′′
g
− s
′′
g
< ε/2. Na subdiviziji koja je
odredena unijom toˇcaka iz prethodnih subdivizija za pripadne Darbouxove
sume s
f
, S
f
, s
g
, S
g
vrijedi S
f
− s
f
≤ S

f
− s

f
< ε/2 i S
g
− s
g
≤ S
′′
g
− s
′′
g
<
ε/2. Sada za Darbouxove sume funkcije f + g na toj subdiviziji imamo
S
f+g
−s
f+g
≤ S
f
+S
g
−(s
f
+s
g
) = S
f
−s
f
+S
g
−s
g
< ε. Sada po teoremu
5.3 zakljuˇcujemo da je funkcija f + g integrabilna na [a, b]. Takoder, za bilo
koji ε > 0 i prethodno konstruiranu subdiviziju, imamo

b
a
(f+g)−

b
a
f−

b
a
g ≤ S
f+g
−s
f
−s
g
≤ S
f
+S
g
−s
f
−s
g
= S
f
−s
f
+S
g
−s
g
< ε
i

b
a
(f+g)−

b
a
f−

b
a
g ≥ s
f+g
−S
f
−S
g
≥ s
f
+s
g
−S
f
−S
g
= s
f
−S
f
+s
g
−S
g
> −ε,
tj. [

b
a
(f + g) −

b
a
f −

b
a
g[ < ε. Odatle slijedi aditivnost integrala, tj.

b
a
(f + g) =

b
a
f +

b
a
g.
Za α > 0 i bilo koji ε > 0 prema teoremu 5.3 postoji subdivizija segmenta
[a, b] takva da za pripadne Darbouxove sume vrijedi S − s < ε/α. Zbog
inf
K
αf = αinf
K
f i sup
K
αf = αsup
K
f za svaki K ⊆ [a, b] vrijedi s
αf
=
αs
f
i S
αf
= αS
f
, pa imamo S
αf
−s
αf
= α(S
f
−s
f
) < ε, ˇsto po teoremu 5.2.
daje integrabilnost funkcije αf. Takoder vrijedi
5.3. OSNOVNA SVOJSTVA 131
−ε < α(s
f
−S
f
) = s
αf
−αS
f

b
a
αf−α

b
a
f ≤ S
αf
−αs
f
= α(S
f
−s
f
) < ε,
tj. [

b
a
αf − α

b
a
f[ < ε. To povlaˇci

b
a
αf = α

b
a
f. Jasno, iz adi-
tivnosti slijedi

b
a
−f = −

b
a
f, pa za α < 0 po prethodnom vrijedi

b
a
αf =

b
a
−(−α)f = −

b
a
(−α)f = −(−α)

b
a
f. Za α = 0 prethodna tvrdnja je
oˇcita, dakle, integral je homogeno preslikavanje, ˇsto uz aditivnost daje lin-
earnost integrala.
Ako je f ≥ 0 onda su sve Darbouxove sume nenegativne pa je i

b
a
f ≥ 0.
Za f ≤ g je g −f ≥ 0, pa zbog linearnosti imamo

b
a
g −

b
a
f ≥ 0.
Pokaˇzimo da integrabilnost funkcije f povlaˇci integrabilnost funkcije [f[.
Definirajmo funkcije f
+
= max¦f, 0¦ i f

= max¦−f, 0¦. Vrijedi f = f
+
−f

i [f[ = f
+
+ f

. Dovoljno je dokazati integrabilnost funkcije f
+
. Pokaˇzimo
da na bilo kojem podskupu K segmenta [a, b] vrijedi sup
K
f
+
− inf
K
f
+

sup
K
f − inf
K
f. Naime, ako je f ≥ 0 na K, onda je sup
K
f
+
= sup
K
f i
inf
K
f
+
= inf
K
f, pa je sup
K
f
+
−inf
K
f
+
= sup
K
f −inf
K
f. U sluˇcaju f ≤ 0
je f
+
= 0 pa je sup
K
f
+
−inf
K
f
+
= 0 ≤ sup
K
f −inf
K
f. Ako je sup
K
f ≥ 0
i inf
K
f ≤ 0 imamo sup
K
f
+
= sup
K
f i inf
K
f ≤ 0 = inf
K
f
+
, ˇsto daje
sup
K
f
+
− inf
K
f
+
= sup
K
f ≤ sup
K
f − inf
K
f. Iz ovoga zakljuˇcujemo da
je na svakoj subdiviziji razlika gornje i donje Darbouxove sume za funkciju
f
+
manja ili jednaka razlici Darbouxovih suma za funkciju f. To pomo´cu
teorema 1. daje integrabilnost funkcije f
+
. Sada iz f

= f
+
− f dobi-
vamo integrabilnost funkcije f

, a onda i [f[. Posljednja tvrdnja slijedi iz
−[f[ ≤ f ≤ [f[ i prethodno dokazanih svojstava.
Prethodni teorem kaˇze da je 1([a, b]), skup funkcija integrabilnih na seg-
mentu [a, b], realan vektorski prostor (reˇsetka), a integral je linearan i mono-
ton funkcional na 1([a, b]).
Teorem 5.4. Neka je f : [a, b] → R ograniˇcena funkcija na [a, b] ⊂ R i
c ∈ 'a, b`. Ako je funkcija f integrabilna na segmentima [a, c] i [c, b], onda
je f integrabilna na [a, b] i

b
a
f =

c
a
f +

b
c
f.
Dokaz: Po teoremu 5.2, za bilo koji ε > 0 postoje subdivizije a = x
0
<
x
1
< < x
n−1
< x
n
= c segmenta [a, c], S

− s

=
¸
n
k=1
(M
k
− m
k
)(x
k

x
k−1
) < ε/2, i c = x
n
< x
n+1
< < x
n+m−1
< x
n+m
= b segmenta
[c, b], S
′′
− s
′′
=
¸
n
k=n+1
(M
k
− m
k
)(x
k
− x
k−1
) < ε/2. Uzmimo subdiviziju
a = x
0
< x
1
< < x
n+m−1
< x
n+m
= b segmenta [a, b]. Za pripadne
Darbouxove sume vrijedi S = S

+ S
′′
i s = s

+ s
′′
. Odatle je S − s =
132 POGLAVLJE 5. RIEMANNOV INTEGRAL
S

− s

+ S
′′
− s
′′
< ε, ˇsto po teoremu 5.2. daje integrabilnost funkcije f na
[a, b]. Sada na prethodnoj subdiviziji imamo

b
a
f −

c
a
f −

b
c
f ≤ S −s

−s
′′
= S

+ S
′′
−s

−s
′′
< ε
i

b
a
f −

c
a
f −

b
c
f ≥ s −S

−S
′′
= s

+ s
′′
−S

−S
′′
> −ε,
tj. [

b
a
f −

c
a
f −

b
c
f[ < ε. Odatle je

b
a
f =

c
a
f +

b
c
f, tj. integral je
aditivan po podruˇcju integracije. Q.E.D
Svaka funkcija koja je ograniˇcena na segmentu nije i Riemann integrabilna
na tom segmentu. Promatrajmo f : [0, 1] → R za koju je f(x) = 1 ako je
x ∈ Q ∩ [0, 1] i f(x) = 0 ako je x ∈ Q∩ [0, 1]. Za svaki [α, β] ⊆ [0, 1] vrijedi
inf
[α,β]
f = 0 i sup
[α,β]
f = 1, ˇsto daje I

= 0 i I

= 1, tj. I

= I

5.4 Integrabilnost monotonih i neprekidnih
funkcija
Prirodno je pitanje koje od do sada prouˇcavanih svojstava funkcije je do-
voljno za Riemann integrabilnost. Specijalno, jesu li su elementarne funkcije
R-integrabilne na segmentima koji su sadrˇzani u podruˇcju definicije. Dokazu-
jemo da su monotonost na segmentu ili neprekidnost na segmentu svojstva
koja povlaˇce integrabilnost
Teorem 5.5. Neka je f : [a, b] →R monotona funkcija na [a, b] ⊂ R. Tada
je ona R-integrabilna na [a, b].
Dokaz: Pretpostavimo da je f rastu´ca na [a, b]. Ako je f(a) = f(b) onda
je f konstantna funkcija na [a, b] pa je integrabilna (primjer 5.1.). Stoga
pretpostavimo da je f(b) − f(a) > 0. Neka je ε > 0 bilo koji i n ∈ N takav
da vrijedi nε > (f(b) − f(a))(b − a). Uzmimo ekvidistantnu subdiviziju
x
k
= a + kh, (k = 0, 1, . . . , n), h = (b −a)/n. Za svaki [α, β] ⊆ [a, b] vrijedi
inf
[α,β]
f = f(α) i sup
[α,β]
f = f(β). Stoga su pripadne Darbouxove sume
oblika s =
¸
n
k=1
f(x
k−1
)h i S =
¸
n
k=1
f(x
k
)h. Vrijedi S −s =
¸
n
k=1
(f(x
k
) −
f(x
k−1
))h = h(f(b) −f(a)) = (f(b) −f(a))(b −a)/n < ε. Po teoremu 5.3 f
je R-integrabilna. Q.E.D
Definicija 5.3. Za funkciju f : [a, b] → R kaˇzemo da je monotona po di-
jelovima na segmentu [a, b] ako postoji subdivizija a = c
0
< c
1
< . . . <
c
k−1
< c
k
< . . . < c
n−1
< c
n
= b takva da je f[
[c
k−1
,c
k
]
monotona funkcija za
sve k = 1, . . . , n.
5.4. INTEGRABILNOST MONOTONIH I NEPREKIDNIH FUNKCIJA133
Korolar 5.1. Neka je f : [a, b] → R po dijelovima monotona funkcija na
[a, b] ⊂ R. Tada je ona R-integrabilna na [a, b].
Dokaz: Tvrdnja slijedi iz teorema 5.5. i svojstva aditivnosti integrala po
podruˇcju integracije, tj.

b
a
f(x)dx =
n
¸
k=1

c
k
c
k−1
f(x)dx.

Bitno je sloˇzenije dokazati integrabilnost funkcije neprekidne na segmentu.
U tu svrhu potrebno je profiniti neka saznanja o neprekidnim funkcijama.
Definicija 5.4. Za funkciju f : I →R kaˇzemo da je jednoliko (uniformno)
neprekidna na intervalu I ⊆ R ako
∀ε > 0 ∃δ > 0 ∀x

, x
′′
∈ I ([x

−x
′′
[ < δ) ⇒([f(x

) −f(x
′′
)[ < ε).
Teorem 5.6. Neka je f : [a, b] →R neprekidna funkcija na [a, b] ⊂ R. Tada
je ona jednoliko neprekidna na [a, b].
Dokaz: Kada tvrdnja teorema ne bi bila istinita, onda bi funkcija f bila
neprekidna na [a, b] i vrijedilo bi
∃ε > 0 ∀δ > 0 ∃x

δ
, x
′′
δ
∈ [a, b] ([x

δ
−x
′′
δ
[ < δ) ∧ ([f(x

δ
) −f(x
′′
δ
)[ ≥ ε).
Sada za n ∈ N uzmimo δ =
1
n
pa imamo a
n
= x

δ
i b
n
= x
′′
δ
takve da vrijedi
([a
n
−b
n
[ <
1
n
) ∧([f(a
n
) −f(b
n
)[ ≥ ε). Niz (a
n
)
n∈N
je u segmentu [a, b], pa je
ograniˇcen, te ima konvergentan podniz (a
pn
)
n∈N
, tj. lim
n
a
pn
= c ∈ [a, b].
Zbog [a
pn
− b
pn
[ <
1
pn
, ∀n ∈ N, vrijedi lim
n
b
pn
= c. Zbog neprekid-
nosti funkcije f u c imamo lim
n
f(a
pn
) = lim
n
f(b
pn
) = f(c), ˇsto zbog
[f(a
pn
) − f(b
pn
)[ ≥ ε > 0 daje kontradikciju. Dakle, tvrdnja teorema je
istinita.
Sada dokazujemo Riemannov teorem o integrabilnosti neprekidne funkcije.
Teorem 5.7. Neka je f : [a, b] →R neprekidna funkcija na [a, b] ⊂ R. Tada
je ona R-integrabilna na [a, b]. Takoder, postoji toˇcka c ∈ [a, b] takva da je

[a,b]
f(x)dx = f(c)(b −a).
Dokaz: Prema teoremu 5.2 dovoljno je pokazati da ∀ε > 0 postoji subdiviz-
ija segmenta [a, b] takva da za pripadne Darbouxove sume vrijedi S −s < ε.
134 POGLAVLJE 5. RIEMANNOV INTEGRAL
Neka je ε > 0 zadan po volji. Zbog jednolike neprekidnosti funkcije f
na [a, b] postoji δ > 0 tako da ∀x

, x
′′
∈ I, ([x

− x
′′
[ < δ) ⇒ ([f(x

) −
f(x
′′
)[ <
ε
b−a
). Uzmimo n ∈ N takav da je h =
b−a
n
< δ i napravimo
ekvidistantnu subdiviziju s toˇckama x
k
= a + kh, k = 0, 1, . . . , n. Zbog
neprekidnosti funkcije f na segmentu [x
k−1
, x
k
], k = 1, . . . , n, postoje toˇcke
[x

k
, x
′′
k
∈ [x
k−1
, x
k
] takve da je m
k
= f(x

k
) = inf
[x
k−1
,x
k
]
f i M
k
= f(x
′′
k
) =
sup
[x
k−1
,x
k
]
f, k = 1, . . . , n. Zbog ([x

k
−x
′′
k
[ ≤ h < δ) imamo M
k
−m
k
<
ε
b−a
,
k = 1, . . . , n. Odatle je S −s =
¸
n
k=1
(M
k
−m
k
)h <
ε
b−a
nh = ε. Dakle, f je
integrabilna na [a, b].
Neka su sada m = min
[a,b]
f i M = max
[a,b]
f. Tada ∀x ∈ [a, b] imamo
m ≤ f(x) ≤ M. Zbog monotonosti integrala slijedi m(b−a) ≤

[a,b]
f(x)dx ≤
M(b −a), tj. m ≤
1
b−a

[a,b]
f(x)dx ≤ M. Po Bolzano-Weierstrasseovom teo-
remu postoji c ∈ [a, b] tako da je f(c) =
1
b−a

[a,b]
f(x)dx.
Korolar 5.2. Neka je f : I →R neprekidna funkcija na otvorenom intervalu
I = 'a, b`. Ako za svaki segment [u, v] ⊂ 'a, b` vrijedi

v
u
f(x)dx = 0, onda
je f(x) = 0 za svako x ∈ I.
Dokaz: Kada bi postojala toˇcka c ∈ I takva da je f(c) > 0, po lemi
3.3. iz M.A.I. bi postojao δ > 0 tako da vrijedi ∀x ∈ I, ([x − c[ < δ) ⇒
(f(x) ≥
1
2
f(c)). Neka je h = min¦δ, c − a, b − c¦. Tada je [c − h, c + h] ⊂ I
i zbog neprekidnosti funkcije f postoji t ∈ [c −
h
2
, c +
h
2
] tako da vrijedi

c+
h
2
c−
h
2
f(x)dx = f(t)h > 0, ˇsto je suprotno pretpostavci.
U sluˇcaju da postoji toˇcka c ∈ I takva da je f(c) < 0 zakljuˇcujemo
analogno.
Propozicija 5.1. Ako h : [a, b] → R iˇsˇcezava svugdje osim moˇzda u toˇcki
c ∈ [a, b], onda je h integrabilna na [a, b] i

b
a
f(x)dx = 0.
Dokaz: Zbog odredenosti uzmimo da je M = h(c) > 0. Jasno je da vrijedi
za svaku donju Darbouxova sumu s = 0 jer je na svakoj subdiviziji m
k
= 0
na svakom podsegmentu od [a, b]. Uzmimo ε > 0 po volji i pokaˇzimo da
postoji subdivizija tako da za njenu gornju Darbouxova sumu vrijedi S < ε.
Naime, za c ∈ 'a, b` uzmimo subdiviziju a = x
0
< x
1
< x
2
< x
3
= b, gdje
je x
1
= c − h, x
2
= c + h, h < min¦
ε
2M
, c − a, b − c¦. Za pripadnu gornju
Darbouxovu sumu vrijedi S = 2hM < ε. U sluˇcaju c = a uzmemo subdi-
viziju a = c = x
0
< x
1
< x
2
= b, gdje je x
1
= c + h, h < min¦
ε
M
, b − c¦,
u sluˇcaju c = b subdiviziju a = x
0
< x
1
< x
2
= c = b, gdje je x
1
= c − h,
h < min¦
ε
M
, c−a¦. Tako je opet S = 2hM < ε. To daje sup A

= inf B

= 0.
5.4. INTEGRABILNOST MONOTONIH I NEPREKIDNIH FUNKCIJA135

Korolar 5.3. Neka ograniˇcena funkcija f : [a, b] → R ima na segmentu
[a, b] ⊂ R najviˇse konaˇcno toˇcaka prekida prve vrste. Tada je ona R-integrabilna
na [a, b].
Dokaz: Tvrdnja slijedi iz teorema 5.7., prethodne propozicije i svojstva
aditivnosti integrala po podruˇcju integracije. Naime, neka su a ≤ c
1
<
. . . c
k−1
< c
k
< . . . < c
n
≤ b toˇcke u kojima f ima prekide prve vrste, tj.
postoje f(c
k
−), f(c
k
+), k = 1, . . . , n. Neka su f
k
: [a, b] →R (k = 1, . . . , n))
definirane s
f
k
(x) =

0 , za a ≤ x < c
k−1
f(c
k−1
+) , za x = c
k−1
f(x) , za c
k−1
< x < c
k
f(c
k
−) , za x = c
k
0 , za c
k
< x ≤ b
0
a b c
k1
c
k
f
k
Iz teorema 5.7. i prethodne propozicije imamo

b
a
f
k
(x)dx =

c
k
c
k−1
f
k
(x)dx
za sve k = 1, . . . , n. Nadalje, funkcija f −
¸
n
k=1
f
k
ima na [a, b] samo konaˇcno
mnogo vrijednosti razliˇcitih od 0, pa je njen integral na [a, b] jednak 0. Tvrd-
nja korolara sada slijedi iz aditivnosti integrala.
Primjer 5.4. Ovdje definiramo funkciju f : [0, 1] → R koja ima prebrojivo
toˇcaka prekida koje ˇcine gust skup u [0, 1], a koja je ipak integrabilna na
[0, 1]. Neka je
f(x) =

0 ; x ∈ [0, 1] ` Q
1
n
; x =
m
n
, 0 < m < n, m i n su relativno prosti .
(5.8)
Uzmimo bilo koji c ∈ [0, 1] i bilo koji injektivan niz (x
n
)
n
u [0, 1] takav da
je lim
n→∞
x
n
= c. Pokaˇzimo da je lim
n→∞
f(x
n
) = 0. U suprotnom sluˇcaju bi
postojao ε > 0 sa svojstvom da za beskonaˇcno mnogo ˇclanova x
n
∈ [0, 1] ∩Q
vrijedi f(x
n
) > ε. No, f(x
n
) =
1
k
za neko k ∈ N, pa
1
k
> ε ⇒ k <
1
ε
, tj.
ima samo konaˇcno mnogo takvih k. S druge strane x
n
=
m
k
, gdje je m < k,
pokazuje da takvih x
n
ima konaˇcno mnogo, ˇsto je kontradikcija.
Odatle slijedi da je f neprekidna samo u toˇckama c ∈ [0, 1] u kojima je
f(c) = 0, a to su c ∈ [0, 1] ` Q.
Pokaˇzimo da je f R-integrabilna na [0, 1] i

1
0
f(x)dx = 0. Jasno je
da je svaka donja Darbouxova suma s = 0. Sada pokaˇzimo da za bilo koji
136 POGLAVLJE 5. RIEMANNOV INTEGRAL
ε > 0 moˇzemo konstruirati gornju Darbouxovu sumu S < ε. Neka su α
k
(k = 1, . . . , n
ε
) sve toˇcke za koje vrijedi f(α
k
) >
ε
2
(vidjeli smo da ih ima
konaˇcno mnogo) i neka je M = max¦f(α
k
); k = 1, . . . , n
ε
¦.
Uzmimo ekvidistantnu subdiviziju segmenta [0, 1], x
k
=
k
n
, k = 0, 1, . . . , n,
gdje je n >
2Mnε
ε
. Poˇsto ima najviˇse n
ε
segmenata u kojima je neki od α
k
, to
je suma ˇclanova u gornjoj Darbouxovoj sumi S koja njima odgovara manja
od
nεM
n
<
ε
2
. Kako je ostatak sume manji od
ε
2
, to je S < ε. To dokazuje
tvrdnju.
5.5 Primitivna funkcija
Definicija 5.5. Neka je I ⊆ R otvoren interval i f : I → R. Primitivna
funkcija ili antiderivacija funkcije f na skupu I je svaka funkcija F : I →R
sa svojstvom F

(x) = f(x), ∀ x ∈ I.
Teorem 5.8. Neka je I ⊆ R otvoren interval i f : I → R zadana funkcija.
Ako su F i G bilo koje dvije primitivne funkcije od f na intervalu I, onda
postoji konstanta C ∈ R takva da vrijedi G(x) = F(x) + C, ∀x ∈ I.
Dokaz: Ako je F

= f i G

= f, onda je (G − F)

= G

− F

= f − f = 0,
tj. H

(x) = 0, ∀ x ∈ I, gdje je H = G −F. Ako su x
1
, x
1
∈ I, x
1
= x
2
, bilo
koje dvije toˇcke, onda iz Lagrangeovog teorema srednje vrijednosti imamo
H(x
2
) − H(x
1
) = H

(c)(x
2
− x
1
), gdje je toˇcka c izmedu x
1
i x
2
. Zbog
H

(c) = 0 dobivamo H(x
2
) = H(x
1
). Prema tome je H konstantna funkcija
na I, tj. H(x) = C, ∀x ∈ I. Dakle, vrijedi G(x) = F(x) + C, ∀x ∈ I.
Slijede´ci teorem daje dovoljne uvjete za postojanje primitivne funkcije
Teorem 5.9. Neka je I ⊆ R otvoren interval i f : I →R funkcija neprekidna
na I. Tada postoji primitivna funkcija od f na I.
Dokaz: Uzmimo toˇcku a ∈ I po volji. Za bilo koju toˇcku x ∈ I je restrikcija
funkcije f na segment [a, x] ili [x, a] neprekidna funkcija, pa je integrabilna u
Riemannovom smislu. Tada je funkcija F : I →R dobro definirana formulom
F(x) =

x
a
f(t)dt, ∀ x ∈ I. (5.9)
Pokaˇzimo da je F primitivna funkcija od f na I, tj. F

(x) = f(x), ∀x ∈ I.
Za bilo koju toˇcku c ∈ I i svaki x ∈ I, pomo´cu (5.9), svojstava integrala i
Riemannovog teorema 5.7. imamo θ
x
∈ [0, 1] tako da je
F(x) −F(c) =

x
a
f(t)dt −

c
a
f(t)dt =

x
c
f(t)dt = f(c + θ
x
(x −c)).
5.5. PRIMITIVNA FUNKCIJA 137
Odatle imamo
F(x) −F(c)
x −c
= f(c + θ
x
(x −c)), gdje je θ
x
∈ [0, 1].
Iz neprekidnosti funkcije f u toˇcki c dobivamo
F

(c) = lim
x→c
F(x) −F(c)
x −c
= lim
x→c
f(c + θ
x
(x −c)) = lim
x→c
f(x) = f(c).

Sada dokazujemo Leibniz-Newtonovu formulu koja daje vezu izmedu
primitivne funkcije (odnosno pojma derivacije) i Riemannovog integrala funkcije.
Teorem 5.10. Ako je f neprekidna funkciju na otvorenom intervalu I i F
bilo koja primitivna funkcija funkcije f na I, onda za svaki segment [a, b] ⊂ I
vrijedi

b
a
f(x)dx = F(b) −F(a). (5.10)
Dokaz: Ako je F primitivna funkcija definirana s (5.9), onda zbog F(a) = 0,
vrijedi formula (5.10). Ako je G bilo koja druga primitivna funkcija od f na
I, onda imamo C ∈ R tako da vrijedi G(x) = F(x) + C, ∀x ∈ I. Sada je
G(b) −G(a) = (F(b) +C) −(F(a) +C) = F(b) −F(a) = F(b) =

b
a
f(x)dx.

Napomena 5.1. Prethodni teorem je istinit i bez pretpostavke da je f neprekidna
na I. Dovoljno je pretpostaviti da je f integrabilna funkcija i da postoji
F primitivna funkcija od f na I. Naime, tada za bilo koju subdiviziju
a = x
0
< x
1
< < x
n−1
< x
n
= b segmenta [a, b] iz Lagrangeovog teorema
srednje vrijednosti imamo
F(b) −F(a) =
n
¸
k=1
(F(x
k
) −F(x
k−1
)) =
=
n
¸
k=1
F

(t
k
)(x
k
−x
k−1
) =
n
¸
k=1
f(t
k
)(x
k
−x
k−1
) = σ,
za neke t
k
∈ [x
k−1
, x
k
], k = 1, . . . , n, gdje je σ integralna suma. Dakle, za
pripadne Darbouxove sume imamo s ≤ F(b) − F(a) ≤ S, no poˇsto broj u
sredini ne ovisi o subdiviziji, onda je s ≤ F(b)−F(a) ≤ S, za bilo koju donju
D-sumu s i bilo koju gornju D-sumu S. Odatle je 1

≤ F(b) − F(a) ≤ 1

,
ˇsto zbog pretpostavke 1

= 1

daje tvrdnju.
138 POGLAVLJE 5. RIEMANNOV INTEGRAL
Napomena 5.2. Ako je F primitivna funkcija od f na otvorenom intervalu
I, onda je ona diferencijabilna na I, pa iz Lagrangeovog teorema srednje
vrijednosti za bilo koje a, b ∈ I, a < b, slijedi egzistencija toˇcke c ∈ 'a, b`,
tako da je F(b) − F(a) = F

(c)(b − a). Ako iskoristimo Leibniz-Newtonovu
formulu dobivamo

b
a
f(x)dx = f(c)(b −a),
ˇsto odgovara integralnom teoremu srednje vrijednosti iz Riemannovog teo-
rema 5.7., s tim da je ovdje a < c < b
5.6 Metode integriranja
5.6.1 Direktna integracija
Derivacije elementarnih funkcija su opet elementarne funkcije. Na ˇzalost to
nije istina kada se radi o primitivnim funkcijama ili antiderivacijama. Prim-
jeri elementarnih funkcija ˇcije primitivne funkcije nisu elementarne su e
−x
2
,
1
lnx
,
sinx
x
,

xsin x itd. Ne postoji op´ci naˇcin kako utvrditi je li primitivna
funkcija elementarne funkcije opet elementarna funkcija. Navodimo tablicu
osnovnih elementarnih funkcija i njihovih primitivnih funkcija. U pravilu
pokuˇsavamo nalaˇzenje primitivnih funkcija za sloˇzenije funkcije raznim pos-
tupcima svesti na te jednostavne funkcije.
5.6. METODE INTEGRIRANJA 139
f F
x
α
(α = −1)
x
α+1
α+1
1
x
ln [x[
e
x
e
x
sin x −cos x
cos x sin x
1
cos
2
x
tg x
1
sin
2
x
−ctg x
shx chx
chx shx
1
ch
2
x
thx
1
sh
2
x
−cthx
1

1−x
2
Sin
−1
x
1
1+x
2
Tg
−1
x
1

1+x
2
sh
−1
x
1
1−x
2
th
−1
x
1

x
2
−1
ch
−1
x
Kod upotrebe Leibniz-Newtonove formule ˇcesto se upotrebljava oznaka
F(x)

b
a
= F(b) −F(a).
Zbog upotrebe primitivnih funkcija u raˇcunanju integrala pomo´cu Leibniz-
Newtonove formule, ˇcesto se koristi oznaka za neodredeni integral funkcije
f u oznaci

f(x)dx. Ta oznaka zapravo predstavlja skup svih primitivnih
funkcija od f, koje se, kao ˇsto znamo, medusobno razlikuju samo za kon-
stantnu funkciju.
Osnovna pravila za nalaˇzenje primitivnih funkcija su zapravo obratno
interpretirana pravila za deriviranje funkcija. Tako prvo navodimo pravilo
koje je posljedica linearnosti derivacije i integrala.
Teorem 5.11. Ako je F primitivna funkcija od f na I i G primitivna od
g na I, onda je αF + βG primitivna funkcija od αf + βg na I. U oznaci
neodredenog integrala to piˇsemo kao

(αf(x) + βg(x))dx = α

f(x)dx + β

g(x)dx.
Dokaz: Funkcija H = αF +βG ima derivaciju H

= αF

+βG

= αf +βg.
140 POGLAVLJE 5. RIEMANNOV INTEGRAL
Druga metoda je supstitucija ili uvodenje nove varijable. Ta je metoda
posljedica pravila za deriviranje kompozicije funkcija.
Teorem 5.12. Neka su I i J otvoreni intervali, ϕ diferencijabilna funkcija
na J i F primitivna funkcija od f na I. Neka je ϕ(J) ⊆ I, tj. f ◦ ϕ je
definirana na J. Tada je G = F ◦ ϕ primitivna funkcija od (f ◦ ϕ)ϕ

na J.
Takoder, ∀ α, β ∈ I vrijedi

β
α
f(ϕ(t))ϕ

(t)dt =

ϕ(β)
ϕ(α)
f(x)dx. (5.11)
Dokaz: Zbog ϕ(J) ⊆ I je funkcija G = F ◦ ϕ definirana i diferencijabilna
na J. Vrijedi G

(x) = F

(ϕ(x))ϕ

(x) = f(ϕ(x))ϕ

(x) ˇsto daje

β
α
f(ϕ(x))ϕ

(x)dt = G(β) −G(α) = F(ϕ(β)) −F(ϕ(α)) =

ϕ(β)
ϕ(α)
f(x)dx.

Ako je ϕ strogo monotona funkcija J na I i ψ = ϕ
−1
inverzna funkcija od
ϕ, onda uz oznake a = ϕ(α), b = ϕ(β) iz (5.11) dobivamo

b
a
f(x)dx =

ψ(b)
ψ(a)
f(ϕ(t))ϕ

(t)dt. (5.12)
Sada primitivnu funkciju F nalazimo uz supstituciju x = ϕ(t), odnosno t =
ψ(x), na sljede´ci naˇcin:
F(x) =

f(x)dx =

f(ϕ(t))ϕ

(t)dt = G(t) + C = G(ψ(x)) +C,
gdje je C konstanta po volji.
Primjer 5.5. Na´ci primitivnu funkciju od f(x) =
x
5
−2x
4
+3

x−
3

x
2
+5

x
.
Rjeˇsenje. Vrijedi f(x) = x
9
2
−2x
7
2
+ 3 −x
1
6
+ 5x

1
2
pa je

f(x)dx =
2
11
x
11
2

4
9
x
7
2
+ 3x −
6
7
x
1
6
+ 10x
1
2
+ C.
Primjer 5.6.

2ax + b
ax
2
+ bx + c
dx.
Rjeˇsenje. Uz supstituciju y = ax
2
+bx+c imamo dy = (2ax+b)dx pa imamo

2ax + b
ax
2
+ bx + c
dx =

1
y
dy = ln [y[ + C = ln [ax
2
+ bx + c[ + C.
5.6. METODE INTEGRIRANJA 141
Primjer 5.7.

sin
n
xcos xdx
Rjeˇsenje. Supstitucijom y = sin x imamo dy = cos xdx ˇsto daje

sin
n
xcos xdx =

y
n
dy =
1
n + 1
y
n+1
+ C =
1
n + 1
sin
n+1
x + C.
Primjer 5.8. Na´ci

sin mx sin nxdx, za sve m, n ∈ N.
Rjeˇsenje. U tu svrhu koristimo trigonometrijsku formulu: sin α sin β =
1
2
[cos(α −β) −cos(α + β)]. Za m = n i m = −n imamo

sin mx sin nxdx =
1
2

[cos(m−n)x −cos(m+ n)x]dx =
=
sin(m−n)x
2(m−n)

sin(m+ n)x
2(m+ n)
.
Za m = n imamo

(sin mx)
2
dx =

1 −cos 2mx
2
dx =
x
2

sin 2mx
4m
+ C.
Primjer 5.9.

ln x
x
dx.
Rjeˇsenje. Supstitucijom t = ln x dobivamo

ln x
x
dx =

tdt =
t
2
2
+ C =
ln
2
x
2
+ C
Primjer 5.10. F(x) =

dx
x

x
2
−a
2
.
Rjeˇsenje. Supstitucijom x =
a
t
, dx = −
adt
t
2
dobivamo
F(x) =

1
a
t

(
a
t
)
2
−a
2


adt
t
2

= −
1
a

dt

1 −t
2
=
= −
1
a
Sin
−1
t + C = −
1
a
Sin
−1

a
x

+ C.
Ako su u podintegralnoj funkciji korijeni oblika

c
2
−x
2
ili

c
2
+ x
2
ili

x
2
−c
2
, onda se pomo´cu supstitucije x = c sin t, odnosno x = c tg t,
odnosno x =
c
cos
2
t
rjeˇsavamo korijena. Takoder je u sluˇcaju

c
2
+ x
2
mogu´ce
je koristiti supstituciju x = c sht, a u sluˇcaju

x
2
−c
2
mogu´ce koristiti sup-
stituciju x = c cht
142 POGLAVLJE 5. RIEMANNOV INTEGRAL
Primjer 5.11.

dx
(1 +x
2
)

1 +x
2
.
Rjeˇsenje. Stavimo x = tg t, dx =
dt
cos
2
t
pa zbog
1
cos
2
t
= 1 + tg
2
t imamo

1
(1 + tg
2
t)

1 + tg
2
t
dt
cos
2
t
=

cos tdt = sin t + C =
x

1 +x
2
+ C.
Primjer 5.12. Izraˇcunajmo povrˇsinu kruga radijusa r, tj. P = 4

r
0

r
2
−x
2
.
Rjeˇsenje.
F(x) =


r
2
−x
2
=

x = ϕ(t) = r sin t
dx = r cos tdt

=

r
2
−r
2
sin
2
t r cos tdt =
= c
2

cos
2
tdt =
c
2
2

(1 + cos 2t)dt =
c
2
2
(t +
sin 2t
2
) + C = G(t).
Sada je ϕ(α) = r sin α = 0 i ϕ(β) = r sin β = r, zbog strogog rasta funkcije
ϕ : [0,
π
2
] →[0, r] postoji njen inverz, te vrijedi
P = 4

r
0

r
2
−x
2
= 4
π
2
0
r
2
cos
2
tdt = 2r
2
(t +
sin 2t
2
)

π
2
0
= r
2
π.
Tre´ca je metoda parcijalne integracija koja je posljedica pravila za derivi-
ranje produkta funkcija
(uv)

(x) = u

(x)v(x) + u(x)v

(x).
Teorem 5.13. Za funkcije u, v : I →R i za svaki par a, b ∈ I vrijedi

b
a
u

(x)v(x)dx = u(x)v(x)

b
a

b
a
u(x)v

(x)dx, (5.13)
uz uvjet da integrali u (5.13) postoje.
Dokaz: Funkcija F(x) = u(x)v(x) je primitivna funkcija od f(x) = u

(x)v(x)+
u(x)v

(x) pa vrijedi
u(x)v(x)

b
a
=

b
a
(u

(x)v(x)+u(x)v

(x))dx =

b
a
u

(x)v(x)dx+

b
a
u(x)v

(x)dx.

5.6. METODE INTEGRIRANJA 143
Primjer 5.13.

xe
x
dx.
Rjeˇsenje. Stavimo u

(x) = e
x
i v(x) = x, pa je u(x) =

e
x
dx = e
x
i
v

(x) = 1. Odatle je

xe
x
dx = xe
x

e
x
dx = xe
x
−e
x
+ C = (x −1)e
x
+ C.
Primjer 5.14. F(x) =

e
αx
cos βxdx.
Rjeˇsenje. Stavimo u

(x) = cos βx i v(x) = e
αx
, pa je u(x) =

cos βxdx =
1
β
sin βx i v

(x) = αe
αx
. Odatle je
F(x) =

e
αx
cos βxdx =
1
β
e
αx
sin βx −
α
β

e
αx
sin βxdx
Sada ponovimo prethodni postupak za

e
αx
sin βxdx s tim da uzmemo
u

(x) = sin βx i v(x) = e
αx
, pa je u(x) =

sin βxdx = −
1
β
cos βx i v

(x) =
αe
αx
. Tako dobivamo

e
αx
sin βxdx = −
1
β
e
αx
cos βx+
α
β

e
αx
cos βxdx = −
1
β
e
αx
cos βx+
α
β
F(x).
Uvrˇstavanjem u prvi integral dobivamo
F(x) =
1
β
e
αx
sin βx −
α
β
¸

1
β
e
αx
cos βx +
α
β
F(x)


¸
1 +
α
2
β
2

F(x) =

1
β
e
αx
sin βx +
α
β
2
cos βx

e
αx

F(x) =
β
α
2
+ β
2

sin βx +
α
β
cos βx

e
αx
Primjer 5.15. F
n
(x) =

dx
(x
2
+ 1)
n
, n ∈ N.
Rjeˇsenje. Uzmimo u

(x) = 1 i v(x) = (x
2
+ 1)
−n
, pa imamo u(x) = x i
v

(x) = −2nx(x
2
+ 1)
−(n+1)
. Odatle je
F
n
(x) =
x
(x
2
+ 1)
n
+2n

x
2
(x
2
+ 1)
n+1
dx =
x
(x
2
+ 1)
n
+2n[F
n
(x)−F
n+1
(x)] ⇒
F
n+1
(x) =
1
2n
x
(x
2
+ 1)
n
+
2n −1
2n
F
n
(x), (n ∈ N). (5.14)
Za n = 1 imamo
F
1
(x) =

dx
x
2
+ 1
= Tg
−1
x + C,
pa sada moˇzemo rekurzivno pomo´cu (5.14) raˇcunati ostale F
n
, n ≥ 2.
144 POGLAVLJE 5. RIEMANNOV INTEGRAL
5.6.2 Integracija racionalnih funkcija
Neka je P(x) = a
0
+a
1
x+a
2
x
2
+. . .+a
n−1
x
n−1
+a
n
x
n
, a
n
= 0, polinom stupnja
n s koeficijentima a
0
, a
1
, . . . , a
n
∈ R. Polinom P je mogu´ce faktorizirati na
polinome s realnim koeficijentima prvog i drugog stupnja na slijede´ci naˇcin:
P(x) = a
n
(x−x
1
)
k
1
(x−x
p
)
kp
(x
2
+a
1
x+b
1
)
l
1
(x
2
+a
s
x+b
s
)
ls
, (5.15)
gdje je
¸
p
i=1
k
i
+2
¸
s
j=1
l
j
= n, x
1
, . . . , x
p
su realne nultoˇcke polinoma P, te
vrijedi a
j
, b
j
∈ R, a
2
j
< 4b
j
, (j = 1, . . . , s).
Prisjetimo se da svaku racionalnu funkciju mogu´ce napisati kao sumu
polinoma i prave racionalne funkcije. Sada bez dokaza navodimo teorem
koji nam omogu´cava rastav prave racionalne funkcije na jednostavne prave
racionalne funkcije
Teorem 5.14. Neka su P i Q polinomi, neka je stP < stQ i neka je Q =
Q
1
Q
n
, gdje su Q
i
(i = 1, . . . , n) u parovima relativno prosti polinomi, tj.
nemaju zajedniˇckih nultoˇcaka.
Tada postoje i jedinstveni su polinomi P
i
, stP
i
< stQ
i
, (i = 1, . . . , n),
takvi da je
P(x)
Q(x)
=
n
¸
i=1
P
i
(x)
Q
i
(x)
. (5.16)
Posebno, ako je Q(x) = (x − x
0
)
k
i stP < k tada postoje i jedinstveni su
A
i
∈ R, (i = 1, . . . , k) takvi da je
P(x)
Q(x)
=
k
¸
i=1
A
i
(x −x
0
)
i
. (5.17)
Ako je Q(x) = (x
2
+ px + q)
k
, p
2
< 4q i stP < 2k tada postoje i jedinstveni
su A
i
, B
i
∈ R, (i = 1, . . . , k) takvi da je
P(x)
Q(x)
=
k
¸
i=1
A
i
x + B
i
(x
2
+ px + q)
i
. (5.18)
Prethodni teorem svodi integraciju prave racionalne funkcije na integrale
oblika:

dx
(x −a)
n
, (n ∈ N), (5.19)

Ax + B
(x
2
+ px + q)
n
dx, (n ∈ N), (p
2
< 4q). (5.20)
5.6. METODE INTEGRIRANJA 145
Sada za n > 1 imamo

dx
(x −a)
n
=
1
1 −n
1
(x −a)
n−1
+ C,
a za n = 1 je

dx
x −a
= ln [x −a[ + C.
Drugi integral moˇzemo za n ≥ 2 rastaviti na

Ax + B
(x
2
+ px + q)
n
dx =
A
2

2x + p
(x
2
+ px + q)
n
dx+(B−
Ap
2
)

dx
(x
2
+ px + q)
n
=
= −
A
2(n −1)
1
(x
2
+ px + q)
n−1
+ (B −
Ap
2
)

dx
(x
2
+ px + q)
n
i dalje

dx
(x
2
+ px + q)
n
=
1
(q −
p
2
4
)
n

dx

2x+p

4q−p
2

2
+ 1

n
=
1
(q −
p
2
4
)
n−
1
2
F
n

2x + p

4q −p
2

,
gdje je F
n
zadana rekurzijom (5.14).
Za n = 1 imamo

Ax + B
x
2
+ px + q
dx =
A
2

2x + p
x
2
+ px + q
dx + (B −
Ap
2
)

dx
x
2
+ px + q
=
=
A
2
ln(x
2
+ px + q) +

2B −Ap

4q −p
2

F
1

2x + p

4q −p
2

.
146 POGLAVLJE 5. RIEMANNOV INTEGRAL
5.7 Primjene
5.7.1 Volumen rotacionog tijela
Neka je P(x) povrˇsina presjeka tijela i rav-
nine okomite na os x. Uzmimo subdiviz-
iju segmenta [a, b], a = x
0
< x
1
< . . . <
x
n−1
< x
n
= b. Integralne sume su oblika
n
¸
k=1
P(t
k
)(x
k
−x
k−1
), ˇsto predstavlja aproksi-
maciju volumena tijela. Tada je volumen
tijeka jednak V =

b
a
P(x)dx. Specijalno,
ako je tijelo nastalo rotacijom povrˇsine ispod
grafa funkcije f oko osi x, onda je P(x) =
πf(x)
2
, ˇsto daje
Px)
a b
0 x
y
z
V = π

b
a
f(x)
2
dx. (5.21)
Primjer 5.16. Izraˇcunati volumen kugle radijusa r. Funkcija koja opisuje
kruˇznicu na segmentu [−r, r] je f(x) =

r
2
−x
2
pa je V = π

r
−r
(r
2
−x
2
)dx =
π[r
2
(r −(−r)) −(
r
3
3

−r
3
3
)] = π[2r
3

2r
3
3
] =
4r
3
π
3
.
5.7.2 Duljina ravninske krivulje
Problem odredivanja duljine luka (rektifikacija) kruˇznice i nekih drugih krivulja
ve´c je zaokupljao paˇznju starih Grka, a bio je i jedan od problema na kojima
se razvijao diferencijalni i integralni raˇcun u 17. stolje´cu. Tom problemu
moˇzemo pristupiti na slijede´ci naˇcin:
Neka je krivulja dio grafa funkcije f na seg-
mentu [a, b] kao na slici desno. Naˇcinimo sub-
diviziju
a = x
0
< x
1
< < x
n−1
< x
n
= b (5.22)
segmenta [a, b] i oznaˇcimo s T
k
= (x
k
, f(x
k
)),
k = 0, 1, . . . , n, pripadne toˇcke na grafu.
Duljinu krivulje izmedu toˇcaka T
k−1
=
(x
k−1
, f(x
k−1
)) i T
k
= (x
k
, f(x
k
)) aproksimi-
ramo duljinom
0 x
y
f
L
k
L
k1
T
k1
T
k
T
k1
x
k1
x
k
x
k1
L
k
= d(T
k−1
, T
k
) =

(x
k
−x
k−1
)
2
+ (f(x
k
) −f(x
k−1
))
2
=
5.7. PRIMJENE 147
=

1 +

f(x
k
) −f(x
k−1
)
x
k
−x
k−1

2
(x
k
−x
k−1
). (5.23)
Pomo´cu Lagrangeovog teorema dobivamo
f(x
k
) −f(x
k−1
)
x
k
−x
k−1
= f

(t
k
), (k = 1, . . . , n). (5.24)
Poˇsto je udaljenost L
k
= d(T
k−1
, T
k
) izmedu toˇcaka manja ili jednaka
duljini luka izmedu tih toˇcaka, to je donja aproksimacija L za duljinu krivulje
L dana s
L =
n
¸
k=1
L
k
=
n
¸
k=1

1 +

f(x
k
) −f(x
k−1
)
x
k
−x
k−1

2
(x
k
−x
k−1
) ≤ L. (5.25)
Pomo´cu (5.24) iz (5.23) i (5.25) dobivamo
L =
n
¸
k=1

1 + [f

(t
k
)]
2
(x
k
−x
k−1
), (5.26)
a to je integralna suma za subdiviziju (5.22) funkcije
g(x) =

1 + [f

(x)]
2
, x ∈ [a, b], (5.27)
Ako je funkcija g integrabilna na [a, b], onda je duljina krivulje dana s
L =

b
a

1 + [f

(x)]
2
dx. (5.28)
5.7.3 Povrˇsina rotacione plohe
Neka je ploha nastala rotacijom oko osi x grafa funkcije f na segmentu [a, b].
Za zadanu subdiviziju segmenta [a, b], a = x
0
< x
1
< . . . < x
n−1
< x
n
=
b, aproksimacija dijela rotacione povrˇsine na segmentu [x
k−1
, x
k
] je oblika
2πf(t
k
)

1 + [f

(t
k
)]
2
(x
k
−x
k−1
). Dakle, integralna suma je

n
¸
k=1
f(t
k
)

1 + [f

(t
k
)]
2
(x
k
−x
k−1
),
ˇsto daje formulu za raˇcunanje oploˇsja
O = 2π

b
a
f(x)

1 + [f

(x)]
2
dx. (5.29)
Primjer 5.17. Izraˇcunati oploˇsje kugle radijusa r. Funkcija koja opisuje
kruˇznicu na segmentu [−r, r] je f(x) =

r
2
−x
2
, a

1 +f

(x)
2
=
r

r
2
−x
2
.
Dakle, O = 2π

r
−r
rdx = 2πr(r −(−r)) = 4πr
2
.
148 POGLAVLJE 5. RIEMANNOV INTEGRAL
5.7.4 Zakrivljenost ravninske krivulje
Oznaˇcimo s α(M
0
, M) kut ˇsto ga zatvaraju tan-
gente na krivulju Γ u toˇckama M
0
i M. Neka je
µ(M
0
, M) duljina luka krivulje Γ izmedu toˇcaka
M
0
i M. Tada je

α(M
0
, M)
µ(

M
0
M)

(5.30)
prosjeˇcna zakrivljenost luka

M
0
M krivulje Γ.
Ako prosjeˇcna zakrivljenost teˇzi nekom broju kada
toˇcka M po krivulji Γ teˇzi k M
0
, onda taj broj
zovemo zakrivljenost krivulje Γ u toˇcki M
0
.
0 x
y
M
M0

Τx)
Α
Neka je I ⊆ R otvoren interval, f : I → R funkcija koja ima neprekidnu
drugu derivaciju na I i neka je Γ
f
graf funkcije f. Tangenta na graf Γ
f
u toˇcki M = (x, f(x)) ima koeficijent smjera f

(x) i sa osi apscisa zatvara
kut τ(x) = Tg
−1
f

(x). Pomo´cu Lagrangeovog teorema srednje vrijednosti za
funkciju τ = Tg
−1
f

imamo α(M
0
, M) = τ(x)−τ(x
0
) = τ

(t)(x−x
0
) za neko
t izmedu x
0
i x. Zbog τ

(t) = [Tg
−1
f

]

(t) = [Tg
−1
]

(f

(t))f
′′
(t) =
f
′′
(t)
1 + [f

(t)]
2
je
α(M
0
, M) =
f
′′
(t)
1 + [f

(t)]
2
(x −x
0
) za neko t izmedu x
0
i x. (5.31)
Za duljinu luka imamo formulu (5.28):
µ(

M
0
M) =

x
x
0

1 + [f

(u)]
2
du.
Pomo´cu teorema srednje vrijednosti za taj integral dobivamo
µ(

M
0
M) =

1 + [f

(s)]
2
(x −x
0
), (5.32)
gdje je s ∈ [x
0
, x]. Iz formula (5.32), (5.31) i (5.30) dobivamo formulu za
prosjeˇcnu zakrivljenost

f
′′
(t)
1 + [f

(t)]
2

1

1 + [f

(s)]
2

, (5.33)
gdje su t i s izmedu x
0
i x. Kada x → x
0
, onda t → x
0
i s → x
0
, pa (5.33)
poprima oblik
κ(M
0
) =

f
′′
(x
0
)
[1 + [f

(x
0
)]
2
]
3
2

.
5.8. NEPRAVI INTEGRAL 149
Dakle, zakrivljenost krivulje Γ
f
(grafa funkcije f : I →R) u toˇcki (x, f(x)),
x ∈ I, je
κ(x) =

f
′′
(x)
[1 + [f

(x)]
2
]
3
2

. (5.34)
5.8 Nepravi integral
Do sada smo koristili pojam Riemann integrabilne funkcije na segmentu.
Ta je funkcija morala biti ograniˇcena na segmentu, da bi se uop´ce mogla
razmatrati njena integrabilnost. Sada ´cemo proˇsiriti pojam integrabilnosti
na intervale koji nisu zatvoreni, a ne moraju biti ni ograniˇceni. Takvi su
intervali [a, b`, 'a, b], 'a, b` s tim da moˇze biti a = −∞ ili b = ∞. Tako
dobiveni integral ´cemo zvati nepravi integral.
Neka je zadana funkcija f(x) = e
−x
,
x ∈ R. Za tu funkciju vrijedi lim
x→∞
e
−x
=
0. Da li je mogu´ce osjenˇcanom dijelu rav-
nine S omedenom koordinatnim osima i
grafom funkcije pridruˇziti broj koji bi imao
smisao povrˇsine. Poˇsto je interval [0, ∞`
neograniˇcen, to nije mogu´ce upotrijebiti pra-
vokutnike kao aproksimaciju tog dijela rav-
nine. No iz slike desno je vidljivo da bi
za dovoljno veliki B povrˇsina dijela ravnine
S
B
ispod grafa na segmentu [0, B] mogla
aproksimirati traˇzenu povrˇsinu (ako tako
neˇsto ima smisla).
0 x
y
fx) e
x
S
B
B
Povrˇsina skupa S
B
je dana sa

B
0
e
−x
dx = −e
−x

B
0
= 1 − e
−B
, pa je
razumno broj lim
B→∞

B
0
e
−x
dx = lim
B→∞
(1 − e
−B
) = 1 proglasiti povrˇsinom
dijela ravnine S. Tada piˇsemo


0
e
−x
dx = lim
B→∞

B
0
e
−x
dx, (5.35)
i taj limes zovemo nepravi integral.
Neka je zadana funkcija f(x) =
1

x
, x > 0. Za tu funkciju vrijedi
lim
x→0+
1

x
= 0. Je li mogu´ce osjenˇcanom dijelu ravnine S omedenom koordi-
natnim osima, pravcem x = 1 i grafom funkcije pridruˇziti broj koji bi
150 POGLAVLJE 5. RIEMANNOV INTEGRAL
imao smisao povrˇsine. Poˇsto je na intervalu
'0, 1] funkcija neograniˇcena, to nije mogu´ce
upotrijebiti pravokutnike kao gornju aproksi-
maciju tog dijela ravnine. No iz slike desno je
vidljivo da bi za dovoljno mali ε > 0 povrˇsina
dijela ravnine S
ε
ispod grafa na segmentu
[ε, 1] mogla aproksimirati traˇzenu povrˇsinu
(ako povrˇsina ima smisla).
0 x
y
fx)
1

x

1 Ε
Povrˇsina dijela ravnine S
ε
dobije se kao

1
ε
1

x
dx = 2

x

1
ε
= 2(1−

ε).
Sada piˇsemo

1
0←
dx

x
= lim
ε→0+

1
ε
dx

x
= 2. (5.36)
Definicija 5.6. Neka je funkcija f : [a, b` → R integrabilna na svakom
segmentu [a, B] gdje je B < b ≤ +∞. Ako postoji konaˇcan limes
lim
B→b−

B
a
f(x)dx, (5.37)
onda se taj limes zove nepravi integral funkcije f na [a, b` i oznaˇcava s

→b
a
f(x)dx. (5.38)
Takoder se kaˇze da integral (5.38) konvergira. Ako limes u (5.37) ne
postoji kaˇzemo da integral (5.38) divergira.
Analogno definiramo integral na 'a, b] :

b
a←
f(x)dx = lim
A→a+

b
A
f(x)dx.
Ako je f integrabilna na svakom segmentu [A, B] ⊂ 'a, b`, onda, uz uvjet da
svi limesi postoje, definiramo

→b
a←
f(x)dx = lim
A→a+

c
A
f(x)dx + lim
B→b−

B
c
f(x)dx,
gdje je c ∈ 'a, b` bilo koja toˇcka. Moˇze se pokazati da prethodna definicija
ne ovisi o c.
5.8. NEPRAVI INTEGRAL 151
Napomena Zato ˇsto su i limes funkcije i R-integral monotoni i linearni, ta
svojstva ima i neodredeni integral.
Primjer 5.18.

+∞
0
dx
1 +x
2
= lim
B→+∞

B
0
dx
1 +x
2
= lim
B→+∞
(Tg
−1
x

B
0
) = lim
B→+∞
Tg
−1
B =
π
2
.
Primjer 5.19.

0
−1←
dx

1 −x
2
= lim
ε→−1+

0
ε
dx

1 −x
2
= lim
ε→−1+
(−Sin
−1
ε) =
π
2
.
Primjer 5.20.

+∞
0
cos xdx divergira jer je

F
0
cos xdx = sin B, a lim
B→+∞
sin B
ne postoji.
Teorem 5.15. Neka je a > 0.
1. Integral

+∞
a
dx
x
p
konvergira za p > 1 i divergira za p ≤ 1.
2. Integral

a
0←
dx
x
p
konvergira za 0 < p < 1 i divergira za p ≥ 1.
3. Integral

+∞
0←
dx
x
p
divergira za svako p ≥ 0.
Dokaz: 1. Za p = 1 imamo

+∞
a
dx
x
= lim
B→+∞
(ln x

B
a
) = lim
B→+∞
ln B −ln a = +∞,
pa integral divergira k +∞. Za p = 1 je

B
a
dx
x
p
=

1
1 −p
1
x
p−1

B
a
=
1
1 −p
(B
1−p
−a
1−p
).
Zbog lim
x→+∞
x
α
=

+∞ (α > 0)
0 (α < 0)
, imamo

+∞
a
dx
x
p
=

+∞ (1 −p > 0)
a
1−p
p−1
(1 −p < 0)
.
2. Za p = 1 je
lim
ε→0+

a
ε
dx
x
= ln a − lim
ε→0+
ln ε = +∞.
152 POGLAVLJE 5. RIEMANNOV INTEGRAL
Za p = 1 imamo
lim
ε→0+

a
ε
dx
x
p
=
1
1 −p
(a
1−p
− lim
ε→0+
ε
1−p
) =

∞ (1 −p < 0)
1
1−p
a
1−p
(1 −p > 0)
.
3. Slijedi iz 1. i 2.
5.8.1 Kriterij konvergencije nepravog integrala
Teorem 5.16. Neka je a > 0 i neka su funkcije f, ϕ : [a, +∞` → R takve
da vrijedi
(i) 0 ≤ f(x) ≤ ϕ(x) za svaki x ≥ x
0
> a,
(ii) za svako B > a postoje integrali

B
a
f(x)dx i

B
a
ϕ(x)dx.
Ako je integral

+∞
a
ϕ(x)dx (5.39)
konvergentan, onda je konvergentan i integral

+∞
a
f(x)dx (5.40)
i vrijedi

+∞
a
f(x)dx ≤

+∞
a
ϕ(x)dx. (5.41)
Ako je integral (5.40) divergentan, onda je i integral (5.39) divergentan.
Dokaz: Funkcije F(x) =

x
a
f(t)dt i Φ(x) =

x
a
ϕ(t)dt rastu i vrijedi
F(x) ≤ Φ(x), za svaki x > a. Za rastu´cu funkciju limes u beskonaˇcnosti
F(+∞) = lim
x→+∞
F(x) postoji ako i samo ako je ta funkcija ograniˇcena
odozgo. Odatle slijedi tvrdnja teorema.
Korolar 5.4. Neka su funkcije f, ϕ : [a, +∞` →R pozitivne i neka postoji
lim
x→+∞
f(x)
ϕ(x)
= c (0 ≤ c ≤ +∞). (5.42)
Ako je c < +∞ i ako konvergira integral (5.39) onda konvergira i integral
(5.40), odnosno, ako divergira integral (5.40) onda divergira i integral (5.39).
5.8. NEPRAVI INTEGRAL 153
Ako je c > 0 i ako konvergira integral (5.40) onda konvergira i integral
(5.39), odnosno, ako divergira integral (5.39) onda divergira i integral (5.40).
Ako je 0 < c < +∞ onda oba integrala istovremeno konvergiraju ili
divergiraju.
Dokaz: Ako je c < +∞ onda ∀ ε > 0 ∃ ∆ > 0 takav da (x > ∆) ⇒
([
f(x)
ϕ(x)
− c[ < ε) ⇒ (
f(x)
ϕ(x)
< c + ε) ⇒ (f(x) < (c + ε)ϕ(x)), pa kon-
vergencija (5.39) povlaˇci konvergenciju (5.40), odnosno divergencija (5.40)
povlaˇci divergenciju (5.39). Analogno, c > 0 i 0 < ε < c daju posto-
janje ∆ > 0 tako da (x > ∆) ⇒ ([
f(x)
ϕ(x)
− c[ < ε) ⇒ (
f(x)
ϕ(x)
> c − ε)
⇒ ((c − ε)ϕ(x) < f(x)), pa konvergencija (5.40) povlaˇci konvergenciju
(5.39), odnosno divergencija (5.39) povlaˇci divergenciju (5.40). U sluˇcaju
0 < c < +∞, zbog lim
x→+∞
f(x)
ϕ(x)
= c ⇔ lim
x→+∞
ϕ(x)
f(x)
=
1
c
, (5.40) i (5.39)
istovremeno konvergiraju ili divergiraju.
Ako konvergira integral

→b
a
[f(x)[dx, onda kaˇzemo da integral (5.38)
apsolutno konvergira. Ako integral (5.38) konvergira ali ne konvergira
apsolutno, onda kaˇzemo da uvjetno konvergira
Propozicija 5.2. Neka je f : [a, +∞` →R funkcija koja je za svaki b > a in-
tegrabilna na segmentu [a, b]. Ako je konvergentan nepravi integral

+∞
a
[f(x)[dx,
tada je konvergentan i nepravi integral

+∞
a
f(x)dx, tj. ako je integral ap-
solutno konvergentan, onda je i konvergentan.
Dokaz: Prisjetimo se da je po teoremu 5.3 i funkcija [f[, za svaki b > a,
integrabilna na segmentu [a, b]. Neka su f
+
, f

: [a, +∞` → R definirane s
f
+
(x) = max¦0, f(x)¦ za x ≥ a, i f

(x) = max¦0, −f(x)¦ za x ≥ a. Tad je
f(x) = f
+
(x) −f

(x) i [f(x)[ = f
+
(x) +f

(x) za x ≥ a. Funkcije f
+
i f
+
su
takoder, za svaki b > a, integrabilna na segmentu [a, b].
Zbog 0 ≤ f
+
(x) ≤ [f(x)[ i 0 ≤ f

(x) ≤ [f(x)[ za x ≥ a, konvergen-
cija

+∞
a
[f(x)[dx i teorem 5.16. daju konvergenciju nepravih integrala

+∞
a
f
+
(x)dx i

+∞
a
f

(x)dx. Sada je

+∞
a
f(x)dx =

+∞
a
f
+
(x)dx −

+∞
a
f

(x)dx.
Obratna tvrdnja od tvrdnje u prethodnoj propoziciji nije op´cenito istinita.
154 POGLAVLJE 5. RIEMANNOV INTEGRAL
Primjer 5.21. Nepravi integrali

+∞
0
e
−x
2
dx,

+∞
0
cos x
1 +x
2
dx,

+∞
a
cos x
x
p
dx, (a > 0, p > 1),
su konvergentni. To slijedi iz korolara 5.4. i prethodne propozicije:
zbog e
−x
2
≤ e
−x
za x ≥ 1 konvergira prvi, zbog
[ cos x[
1+x
2

1
1+x
2
konvergira
drugi, a zbog
[ cos x[
x
p

1
x
p
konvergira tre´ci nepravi interval za p > 1.
Primjer 5.22. (Gama funkcija) Za α ≥ 1 definiramo nepravi integral
Γ(α) =

+∞
0
e
−x
x
α−1
dx. (5.43)
Konvergencija integrala (5.43) vidi se na slijede´ci naˇcin:
Za α ≥ 1 vrijedi lim
x→+∞
e
−x
x
α+1
= 0 pa za ε = 1 postoji ∆ > 0
takav da (x > ∆) ⇒ (e
−x
x
α−1
x
2
= e
−x
x
α+1
< 1) ⇒ (e
−x
x
α−1
<
1
x
2
). Sada
konvergencija integrala (5.43) slijedi pomo´cu teorema 5.15.1. i teorema 5.16.
Funkciju Γ : [1, +∞` → R zovemo gama funkcija. Za gama funkciju
vrijedi rekurzija:
Γ(α + 1) = αΓ(α), (α ≥ 1). (5.44)
Naime, parcijalnom integracijom dobivamo:

t
0
e
−x
x
α
dx = −e
−x
x
α

t
0
+ α

t
0
e
−x
x
α−1
dx.
Odatle zbog lim
t→+∞
e
−t
t
α
= 0 dobivamo (5.44).
Vrijedi
Γ(1) =

+∞
0
e
−x
dx = 1,
pa za n ∈ N imamo Γ(n + 1) = nΓ(n) = = n(n − 1) 1 Γ(1) = n!,
tj. Gama funkcija je poop´cenje faktorijela. Ta funkcija se javlja u mnogim
matematiˇckim problemima u raznim granama matematike.
Poglavlje 6
Redovi
6.1 Definicija reda
Definicija 6.1. Neka je (a
n
)
n
niz realnih brojeva. Nizu (a
n
)
n
pridruˇzujemo
niz (s
n
)
n
definiran s:
s
1
= a
1
s
2
= a
1
+ a
2
s
3
= a
1
+ a
2
+ a
3
.
.
.
s
n
= a
1
+ a
2
+ + a
n
.
.
.
(6.1)
Red je uredeni par ((a
n
)
n
, (s
n
)
n
) nizova (a
n
)
n
i (s
n
)
n
. Element a
n
zovemo
op´ci ˇclan reda, a s
n
je n-ta parcijalna suma reda. Oznake za red su
¸
a
n
ili
¸
n∈N
a
n
ili
¸
N
a
n
ili

¸
n=1
a
n
ili a
1
+ a
2
+ + a
n
+ .
Primjer 6.1. Pretvaranje racionalnih brojeva u decimalne.
1
9
=
1
10
10
9
=

1
10
+
1
10
2

+
1
9
1
10
2
=

1
10
+
1
10
2
+ +
1
10
n

+
1
9
1
10
n
155
156 POGLAVLJE 6. REDOVI
Iz prethodnog, zbog lim
n→∞
1
9
1
10
n
= 0, dobivamo
1
9
= lim
n→∞

1
10
+
1
10
2
+ +
1
10
n

,
a to piˇsemo
1
9
=

¸
n=1
1
10
n
i govorimo da je
1
9
suma reda

¸
n=1
1
10
n
.
Primjer 6.2. Geometrijski red. Za x = −1 imamo
1
1 −x
=
1 −x + x
1 −x
= 1 +
x
1 −x
= 1 +
x −x
2
+ x
2
1 −x
= 1 +x +
x
2
1 −x
=
= (1 +x + x
2
+ + x
n
) +
x
n
1 −x
.
Za [x[ < 1 je lim
n→∞
x
n
= 0, a odatle slijedi
1
1 −x
= lim
n→∞
(1 +x + x
2
+ + x
n
) =

¸
n=0
x
n
.
Primjer 6.3. Pokuˇsajmo na´ci funkciju f : R →R koja je rjeˇsenje diferenci-
jalne jednadˇzbe
f

(x) = f(x), x ∈ R, (6.2)
s poˇcetnim uvjetom f(0) = 1. Traˇzimo funkciju u obliku polinoma neodredenog
stupnja
f(x) = a
0
+ a
1
x + a
2
x
2
+ a
3
x
3
+ + a
n
x
n
+ . (6.3)
Derivacija je oblika
f

(x) = a
1
+ 2a
2
x + 3a
3
x
2
+ + na
n
x
n−1
+ ,
pa kad zbog (6.2) izjednaˇcimo koeficijente uz iste potencije dobivamo
a
1
= a
0
a
1
= a
0
2a
2
= a
1
a
2
=
1
2!
a
0
3a
3
= a
2
a
3
=
1
3!
a
0
4a
4
= a
3
a
3
=
1
4!
a
0
.
.
.
.
.
.
(n + 1)a
n+1
= a
n
a
n+1
=
1
(n+1)!
a
0
.
.
.
.
.
.
Uvjet f(0) = 1 daje
a
0
= 1, a
1
=
1
1!
, a
2
=
1
2!
, a
3
=
1
3!
, . . . , a
n
=
1
n!
, . . . ,
6.2. DEFINICIJA KONVERGENCIJE REDA 157
ˇsto pokazuje da ne postoji polinom koji bi zadovoljavao traˇzenu diferencijalnu
jednadˇzbu sa zadanim poˇcetnim uvjetom. Stoga je razumno oˇcekivati da za
∀ x ∈ R vrijedi
f(x) = lim
n→∞
(1 +
x
1!
+
x
2
2!
+ +
x
n
n!
) =

¸
n=0
x
n
n!
.
S druge strane znamo da je funkcija e
x
rjeˇsenje diferencijalne jednadˇzbe (6.2),
pa moˇzemo oˇcekivati da ∀ x ∈ R vrijedi
e
x
=

¸
n=0
x
n
n!
. (6.4)
6.2 Definicija konvergencije reda
Definicija 6.2. Za red

¸
n=1
a
n
(6.5)
realnih ili kompleksnih brojeva kaˇzemo da je konvergentan (sumabilan,
zbrojiv), ako je niz (s
n
)
n
parcijalnih suma reda (6.5) konvergentan. Ako je
red (6.5) konvergentan onda broj
s = lim
n→∞
s
n
(6.6)
zovemo sumom reda (6.5) i oznaˇcavamo sa
s =

¸
n=1
a
n
= a
1
+ a
2
+ + a
n
+ . (6.7)
Red (6.5) je divergentan ako je niz (s
n
)
n
divergentan.
Za niz kompleksnih brojeva (a
n
)
n
= (α
n
+ iβ
n
)
n
moˇzemo promatrati tri
reda

¸
n=1
a
n
,

¸
n=1
α
n
,

¸
n=1
β
n
,
s parcijalnim sumama
s
n
= a
1
+ + a
n
, σ
n
= α
1
+ + α
n
, τ
n
= β
1
+ + β
n
.
Budu´ci da je s
n
= σ
n
+iτ
n
to niz (s
n
)
n
konvergira ako i samo ako konvergiraju
nizovi (σ
n
)
n
i (τ
n
)
n
. Tada vrijedi
lim
n→∞
s
n
= lim
n→∞
σ
n
+ i lim
n→∞
τ
n
,
158 POGLAVLJE 6. REDOVI
odnosno

¸
n=1
a
n
=

¸
n=1

n
+ iβ
n
) =

¸
n=1
α
n
+ i

¸
n=1
β
n
.
Pitanje konvergencije reda, a pogotovo sume reda, moˇze biti vrlo kompli-
cirano. Za poˇcetak dajemo primjer u kojem je na oba pitanja mogu´ce lako
odgovoriti
Primjer 6.4. Pokaˇzimo da red

¸
n=1
1
n(n + 1)
konvergira i nadimo njegovu
sumu. Prvo uoˇcimo da za svaki n ∈ N vrijedi
1
n(n + 1)
=
1
n

1
n + 1
, pa
imamo
s
n
=
n
¸
k=1
1
k(k + 1)
=
n
¸
k=1

1
k

1
k + 1

= 1 −
1
n + 1
.
Sada je jasno da vrijedi lim
n→∞
s
n
= 1, tj.

¸
n=1
1
n(n + 1)
= 1.
Teorem 6.1. (Nuˇzan uvjet konvergencije reda)
Ako red

¸
n=1
a
n
konvergira, onda niz (a
n
)
n
konvergira k nuli, tj. vrijedi
(

¸
n=1
a
n
konvergira ) ⇒( lim
n→∞
a
n
= 0). (6.8)
Dokaz: Ako red (6.5) konvergira k broju s, onda vrijedi
lim
n→∞
a
n
= lim
n→∞
(s
n
−s
n−1
) = lim
n→∞
s
n
− lim
n→∞
s
n−1
= s −s = 0.

Obratna implikacija u (6.8) nije op´cenito istinita, ˇsto je vidljivo iz sljede´ceg
primjera
Primjer 6.5. Harmonijski red

¸
n=1
1
n
(6.9)
divergira k +∞.
6.2. DEFINICIJA KONVERGENCIJE REDA 159
Uoˇcimo da vrijedi s
n+1
= s
n
+
1
n + 1
> s
n
pa je niz (s
n
)
n
strogo rastu´ci.
Pokaˇzimo da je podniz (s
2
n)
n
odozgo neograniˇcen. U tu svrhu indukcijom
dokazujemo da ∀ n ∈ N vrijedi nejednakost s
2
n ≥ 1 +
1
2
n. Za n = 1 imamo
s
2
= 1 +
1
2
ˇsto daje bazu indukcije. Sada
s
2
n+1 = s
2
n +
1
2
n
+ 1
+
1
2
n
+ 2
+ +
1
2
n
+ 2
n
> s
2
n +
1
2
n
+ 2
n
+ +
1
2
n
+ 2
n
=
= s
2
n + 2
n
1
2
n+1
= s
2
n +
1
2
≥ 1 +
1
2
n +
1
2
= 1 +
1
2
(n + 1).
Odatle zakljuˇcujemo lim
n→∞
s
2
n = +∞, a to povlaˇci lim
n→∞
s
n
= +∞. Primije-
timo, red divergira, a vrijedi lim
n→∞
1
n
= 0. Dakle, konvergencija niza op´cih
ˇclanova k nuli nije dovoljan uvjet za konvergenciju reda.
Primjer 6.6. Alterniraju´ci harmonijski red

¸
n=1
(−1)
n−1
1
n
(6.10)
konvergira. Nuˇzan uvjet konvergencije je ispunjen, tj. lim
n→∞
(−1)
n−1
1
n
= 0.
Nadalje, vrijedi
s
2m
=

1 −
1
2

+

1
3

1
4

+ +

1
2m−1

1
2m

ˇsto pokazuje da je podniz (s
2m
)
m
strogo rastu´ci. Nadalje,
s
2m
= 1 −

1
2

1
3

1
4

1
5

− −

1
2m−2

1
2m−1


1
2m
< 1,
pokazuje da je niz (s
2m
)
m
odozgo ograniˇcen. Prema teoremu o rastu´cim
nizovima taj niz je konvergentan. Neka je lim
m→∞
s
2m
= s ≤ 1. Zbog s
2m+1
=
s
2m
+
1
2m+1
imamo lim
m→∞
s
2m+1
= s, dakle i lim
n→∞
s
n
= s, ˇsto pokazuje da je
red (6.10) konvergentan.
Konvergencija redova je u skladu s operacijama zbrajanja redova i mnoˇzenja
redova sa skalarima.
160 POGLAVLJE 6. REDOVI
Teorem 6.2. Neka su

¸
n=1
a
n
i

¸
n=1
b
n
konvergentni redovi sa sumama A i B.
Za svaki par λ, µ ∈ C je red

¸
n=1
(λa
n
+ µb
n
) konvergentan i vrijedi

¸
n=1
(λa
n
+ µb
n
) = λ

¸
n=1
a
n
+ µ

¸
n=1
b
n
. (6.11)
Dokaz: Oznaˇcimo A
n
= a
1
+ + a
n
, B
n
= b
1
+ + b
n
, C
n
= (λa
1
+
µb
1
) + +(λa
n
+µb
n
). Zbog C
n
= (λA
n
+µB
n
) za sve n ∈ N, lim
n→∞
A
n
= A
i lim
n→∞
B
n
= B imamo lim
n→∞
C
n
= λ lim
n→∞
A
n
+ µ lim
n→∞
B
n
, tj. vrijedi (6.11).
Sada ´cemo prouˇciti konvergenciju geometrijskog reda koji igra vaˇznu ulogu
u narednim rezultatima o konvergenciji redova.
Teorem 6.3. Za q ∈ C, [q[ < 1, geometrijski red

¸
n=0
q
n
= 1 +q + q
2
+ (6.12)
konvergira i ima sumu
1
1 −q
. Za [q[ ≥ 1 red (6.12) divergira.
Dokaz: Za [q[ < 1 imamo
1 −q
n
= (1 −q)(1 +q + + q
n−1
)
odakle slijedi
s
n
= 1 +q + + q
n−1
=
1 −q
n
1 −q
=
1
1 −q

1
1 −q
q
n
.
odatle zbog lim
n→∞
q
n
= 0 dobivamo lim
n→∞
s
n
=
1
1 −q
.
Ako je [q[ ≥ 1, onda je ∀ n ∈ N, [q
n
[ ≥ 1, pa niz op´cih ˇclanova reda (6.12)
ne teˇzi k nuli, dakle taj red divergira.
6.3 Usporedivanje redova, apsolutna konver-
gencija redova
Definicija 6.3. Za red
¸
a
n
kaˇzemo da je red s pozitivnim ˇclanovima ako
je ∀ n ∈ N, a
n
≥ 0.
6.3. USPOREDIVANJE REDOVA, APSOLUTNA KONVERGENCIJA161
Teorem 6.4. 1. Red
¸
a
n
s pozitivnim ˇclanovima konvergira ako i samo
ako je njegov niz parcijalnih suma (s
n
)
n
ograniˇcen. Tada je
¸

n=1
a
n
=
sup¦s
n
; n ∈ N¦.
2. Ako red
¸

n=1
a
n
s pozitivnim ˇclanovima konvergira, onda njegova suma
ne ovisi o poretku ˇclanova, tj. vrijedi

¸
n=1
a
n
=

¸
n=1
a
σ(n)
, gdje je σ : N →
N bijekcija (permutacija).
Dokaz: 1. Neka je (s
n
)
n
niz parcijalnih suma reda
¸

n=1
a
n
. Jasno, s
n+1
=
s
n
+ a
n+1
pa je niz (s
n
)
n
rastu´ci. Takav niz je konvergentan ako i samo ako
je ograniˇcen.
2. Oznaˇcimo s (s

n
)
n
niz parcijalnih suma reda
¸

n=1
a

n
, a

n
= a
σ(n)
. Za
bilo koji n ∈ N postoje p, q ∈ N takvi da je σ(1) < p, σ(2) < p, . . . , σ(n) <
p, τ(1) < q, τ(2) < q, . . . , τ(n) < q, gdje je τ = σ
−1
. Odatle je s

n
=
a
σ(1)
+a
σ(2)
+. . . +a
σ(n)
≤ a
1
+a
2
+. . . +a
p
= s
p
i s
n
= a
1
+a
2
+. . . +a
n
=
a
σ(τ(1))
+ a
σ(τ(2))
+ . . . + a
σ(τ(n))
≤ a
σ(1)
+ a
σ(2)
+ . . . + a
σ(q)
= s

q
. To daje
sup¦s

n
; n ∈ N¦ = sup¦s
m
; m ∈ N¦, odnosno

¸
n=1
a
n
= lim
n→∞
s
n
= lim
m→∞
s

m
=

¸
m=1
a

m
.
Lema 6.1. (usporedivanje redova) Neka su
¸
a
n
,
¸
b
n
redovi s pozitivnim
ˇclanovima i neka postoji K > 0 tako da je
a
n
≤ K b
n
, ∀n ∈ N. (6.13)
Ako konvergira red
¸
b
n
, onda konvergira i red
¸
a
n
i vrijedi
¸
a
n
≤ K
¸
b
n
.
Ako red
¸
a
n
divergira, onda divergira i red
¸
b
n
.
Dokaz: Neka je s
n
=
¸
n
k=1
a
k
i t
n
=
¸
n
k=1
b
k
. Nizovi (s
n
)
n
i (t
n
)
n
su
rastu´ci i zbog (6.13) vrijedi s
n
≤ Kt
n
, ∀n ∈ N. Niz (t
n
)
n
konvergira ako i
samo ako je ograniˇcen. Tada je i niz (s
n
)
n
ograniˇcen, pa konvergira i vri-
jedi lims
n
≤ K limt
n
. Ako je niz (s
n
)
n
neograniˇcen, tada je i niz (t
n
)
n
neograniˇcen.
Primjer 6.7. Red

¸
n=1
1
n
2
je konvergentan jer (n + 1)
2
> n(n + 1) povlaˇci
1
(n + 1)
2
<
1
n(n + 1)


¸
n=1
1
(n + 1)
2


¸
n=1
1
n(n + 1)
= 1.
162 POGLAVLJE 6. REDOVI
Primjer 6.8. Red

¸
n=1
1
n
p
konvergira za p ≥ 2, jer je n
p
≥ n
2
ˇsto povlaˇci

¸
n=1
1
n
p


¸
n=1
1
n
2
.
Primjer 6.9. Red

¸
n=1
1
n
p
divergira za p ≤ 1, jer je n
p
≤ n, odnosno
1
n

1
n
p
,
ˇsto povlaˇci

¸
n=1
1
n


¸
n=1
1
n
p
,
a red

¸
n=1
1
n
divergira.
Teorem 6.5. Neka je (a
n
)
n
niz u C.
1. Ako konvergira red

¸
n=1
[a
n
[ (6.14)
onda konvergira i red

¸
n=1
a
n
i vrijedi [

¸
n=1
a
n
[ ≤

¸
n=1
[a
n
[.
2. Ako konvergira red (6.14) i ako je σ : N →N bijekcija, onda konvergira
i red

¸
n=1
a
σ(n)
i vrijedi

¸
n=1
a
n
=

¸
n=1
a
σ(n)
.
Dokaz: I. Pretpostavimo da je (a
n
)
n
niz u R i definirajmo
a
+
n
=

a
n
ako je a
n
≥ 0
0 ako je a
n
< 0
, a

n
=

0 ako je a
n
≥ 0
−a
n
ako je a
n
< 0
.
Za nizove (a
+
n
)
n
i (a

n
)
n
s pozitivnim ˇclanovima vrijedi
a
n
= a
+
n
−a

n
, [a
n
[ = a
+
n
+ a

n
(∀ n ∈ N). (6.15)
Budu´ci da po pretpostavci red
¸

n=1
[a
n
[ konvergira i da ∀n ∈ N vrijedi
a
+
n
≤ [a
n
[, a

n
≤ [a
n
[, po lemi 6.1. redovi
¸

n=1
a
+
n
i
¸

n=1
a

n
konvergiraju.
Neka su A
+
i A

nizove sume. Tada po teoremu 6.2. vrijedi A
+
− A

=
¸

n=1
a
+
n

¸

n=1
a

n
=
¸

n=1
(a
+
n
− a

n
) =
¸

n=1
a
n
, tj. red
¸

n=1
a
n
je kon-
vergentan. Prema teoremu 6.4. imamo A
+
=
¸

n=1
a
+
σ(n)
i A

=
¸

n=1
a

σ(n)
,
iz ˇcega slijedi
¸

n=1
a
n
= A
+
−A

=
¸

n=1
(a
+
σ(n)
−a

σ(n)
) =
¸

n=1
a
σ(n)
.
6.4. UVJETI ZA KONVERGENCIJU REDA 163
II. Neka je (a
n
)
n
niz u C, a
n
= α
n
+ iβ
n
, α
n
, β
n
∈ R. Zbog [α
n
[ ≤ [a
n
[,

n
[ ≤ [a
n
[, ∀n ∈ N, slijedi konvergencija redova
¸

n=1

n
[ i
¸

n=1

n
[, a
odatle i redova
¸

n=1
α
n
i
¸

n=1
β
n
. Odatle opet slijedi konvergencija reda
¸

n=1

n
+ iβ
n
) =
¸

n=1
a
n
. Nadalje, za svaki k ∈ N imamo [
¸
k
n=1
a
n
[ ≤
¸
k
n=1
[a
n
[ ≤
¸

n=1
[a
n
[, pa za k →∞ dobivamo [
¸

n=1
a
n
[ ≤
¸

n=1
[a
n
[.
Konaˇcno,
¸

n=1
a
n
=
¸

n=1
α
n
+i
¸

n=1
β
n
=
¸

n=1
α
σ(n)
+i
¸

n=1
β
σ(n)
=
¸

n=1

σ(n)
+ iβ
σ(n)
) =
¸

n=1
a
σ(n)
.
Definicija 6.4. Za red
¸

n=1
a
n
kaˇzemo da je apsolutno konvergentan ako
je red
¸

n=1
[a
n
[ konvergentan. Red
¸

n=1
a
n
je uvjetno konvergentan ako
konvergira, ali red
¸

n=1
[a
n
[ divergira.
Teorem 6.6. Neka su
¸
a
n
,
¸
b
n
redovi u C i neka postoji K > 0 tako da
je
[a
n
[ ≤ K [b
n
[, ∀n ∈ N. (6.16)
Ako red
¸
b
n
apsolutno konvergira, onda apsolutno konvergira i red
¸
a
n
.
Ako red
¸
a
n
ne konvergira apsolutno , onda niti red
¸
b
n
ne konvergira
apsolutno.
6.4 Neki dovoljni uvjeti za konvergenciju reda
Promotrimo

¸
n=1
(−1)
n−1
a
n
(6.17)
red u R gdje je a
n
> 0, ∀n ∈ N (alterniraju´ci red)
Teorem 6.7. (Leibnitzov kriterij) Ako niz (a
n
)
n
realnih pozitivnih brojeva
strogo pada i lim
n
a
n
= 0, tada red (6.17) konvergira k broju A za koji vrijedi
0 < A < a
1
.
Dokaz: Neka je (s
n
)
n
niz parcijalnih suma reda (6.17). Vrijedi s
2m
=
(a
1
− a
2
) + (a
3
− a
4
) + + (a
2m−1
− a
2m
), tj. podniz (s
2m
)
m
je strogo
rastu´ci. Nadalje je s
2m
= a
1
−(a
2
−a
3
) − −(a
2m−2
−a
2m−1
) −a
2m
< a
1
,
pa je podniz (s
2m
)
m
ograniˇcen odozgo. Dakle, podniz (s
2m
)
m
je konvergen-
tan; neka je A = lim
m
s
2m
. Zbog s
2m+1
= s
2m
+ a
2m+1
je = lim
m
s
2m+1
= A,
pa je takoder i lim
n
s
n
= A. Iz prethodnog slijedi ocjena s
2m
< A < s
2m−1
,
∀m ∈ N.
164 POGLAVLJE 6. REDOVI
Teorem 6.8. (D’Alembertov
1
kriterij) Neka je (a
n
)
n
niz u C i a
n
= 0,
∀n ∈ N.
1. Ako postoje m ∈ N i q ∈ '0, 1` ⊂ R takvi da vrijedi

a
n+1
a
n

≤ q,
∀n ≥ m, onda red

¸
n=1
a
n
apsolutno konvergira.
2. Ako postoji m ∈ N takav da vrijedi

a
n+1
a
n

≥ 1, ∀n ≥ m, onda red

¸
n=1
a
n
divergira.
Dokaz: 1. Za n = m + k, k ∈ N, imamo [a
m+k
[ ≤ q[a
m+k−1
[ ≤ ≤
q
k
[a
m
[, odakle slijedi
¸

k=1
[a
m+k
[ ≤ [a
m
[
¸

k=1
q
k
=
q
1−q
, pa red
¸

k=1
[a
m+k
[
konvergira (jer je majoriziran s konvergentnim geometrijskim redom). Tada
konvergira i red
¸

n=1
[a
n
[, tj.
¸

n=1
a
n
apsolutno konvergira.
2. Iz drugog uvjeta imamo [a
n
[ ≥ [a
m
[ > 0, ∀n ≥ m, pa niz (a
n
)
n
ne teˇzi
k nuli, tj. nije ispunjen nuˇzan uvjet konvergencije reda.
Teorem 6.9. (Cauchyjev kriterij) Neka je (a
n
)
n
niz u C.
1. Ako postoje m ∈ N i q ∈ '0, 1` ⊂ R takvi da vrijedi
n

[a
n
[ ≤ q, ∀n ≥ m,
onda red

¸
n=1
a
n
apsolutno konvergira.
2. Ako vrijedi
n

[a
n
[ ≥ 1 za beskonaˇcno mnogo indeksa n ∈ N, onda red

¸
n=1
a
n
divergira.
Dokaz: 1. Za n ≥ m imamo [a
n
[ ≤ q
n
, pa je
¸

n=m
[a
n
[ ≤
¸

n=m
q
n
=
q
m
1−q
.
Tada konvergira red
¸

n=1
[a
n
[, odnosno,
¸

n=1
a
n
apsolutno konvergira.
2. Uvjet 2. kaˇze da za podniz (a
pn
)
n
niza (a
n
)
n
vrijedi
n

[a
pn
[ ≥ 1,
odnosno, [a
pn
[ ≥ 1, ∀n ∈ N. Tada podniz (a
pn
)
n
ne konvergira k nuli, a onda
niti niz (a
n
)
n
ne konvergira k nuli. Tako nije ispunjen nuˇzan uvjet konver-
gencije reda.
1
Jean le Rond d’Alembert (Paris, 16. studeni 1717. - Paris, 29. listopad 1783.)
francuski filozof, matematiˇcar i fiziˇcar
6.4. UVJETI ZA KONVERGENCIJU REDA 165
Korolar 6.1. Neka je (a
n
)
n
niz u C i a
n
= 0, ∀n ∈ N. Ako neki od nizova

a
n+1
a
n

n
,

n

[a
n
[

n
konvergira k r ∈ R
+
, onda za 0 ≤ r < 1 red

¸
n=1
a
n
apsolutno konvergira, a za 1 < r red divergira.
Dokaz: Ako je 0 ≤ r < 1, onda postoji ε > 0 takav da je r + ε <
1. Sada za taj ε postoji m ∈ N sa svojstvom ∀n ∈ N (n ≥ m) ⇒

r −ε <

a
n+1
an

< r + ε = q

ili (n ≥ m) ⇒

r −ε <

n

[a
n
[

< r + ε = q

.
Sada iz desnih nejednakosti i teorema 6.8 ili teorema 6.9. slijedi apsolutna
konvergencija reda

¸
n=1
a
n
. U sluˇcaju 1 < r uzimamo ε > 0 takav da je
r − ε > 1. Tada pomo´cu lijevih nejednakosti i teorema 6.8 ili teorema 6.9.
zakljuˇcujemo divergenciju reda

¸
n=1
a
n
.
U sljede´cem primjeru se vidi da korolar 6.1. u sluˇcaju r = 1 ne daje
odluku.
Primjer 6.10. Redovi za koje niti D’Alembertov niti Cauchyjev kriterij ne
daju odluke o konvergenciji ili divergenciji:

¸
n=1
1
n(n + 1)
konvergira i

a
n+1
an

=
n(n+1)
(n+1)(n+2)
=
n
n+2
→1.

¸
n=1
1
n
divergira i

a
n+1
an

=
n
n+1
→1.

¸
n=1
1
n
2
konvergira i
n

1
n
2
=

1
n

n

n
→1.

¸
n=1
1
n
divergira i
n

1
n
=

1
n

n

→1.
Napomena 6.1. Ako D’Alembertov kriterij daje odluku, onda ju daje i Cauchy-
jev kriterij. Naime, ako je [a
m+k
[ ≤ q
k
[a
m
[, ∀k ∈ N, onda imamo
m+k

[a
m+k
[ ≤
m+k

[a
m
[ q
k
m+k
k→∞
−→ q. Tada za ε > 0, q

= q + ε < 1, postoji m ∈ N takav
da (k ≥ m) ⇒
m+k

[a
m+k
[ ≤ q

. Obratna tvrdnja nije istinita, ˇsto pokazuje
slijede´ci primjer.
Primjer 6.11. Dajemo primjer reda ˇcija konvergencija se moˇze ustanoviti
pomo´cu Cauchyjevog kriterija, ali D’Alembertov kriterij ne daje odluku o
166 POGLAVLJE 6. REDOVI
konvergenciji ili divergenciji. Neka je niz (a
n
)
n
definiran s a
2n
=
1
4
n
, a
2n+1
=
2
4
n
, ∀n ∈ N. Tada je
a
2n+1
a
2n
= 2 i
a
2n
a
2n−1
=
4
n−1
4
n
2
=
1
8
, tj. niz

a
n+1
a
n

n
ne
konvergira, ali ni po teoremu 6.8. nije mogu´ca odluka. Naprotiv,
2n

[a
2n
[ =
1
2
i
2n+1

[a
2n+1
[ =
1
2
2
2
2n+1
n→∞
−→
1
2
, tj. lim
n
a
n
=
1
2
.
Primjer 6.12. Za svako z ∈ C red

¸
n=0
z
n
n!
apsolutno konvergira. Naime,

a
n+1
a
n

=

z
n+1
(n+1)!
z
n
n!

=
[z[
n + 1
n→∞
−→ 0 = r < 1.
Po korolaru 6.1. red apsolutno konvergira i definira funkciju E : C →C,
E(z) =

¸
n=0
z
n
n!
, E(0) = 1, E(1) = e.
Primjer 6.13. Za svaki z ∈ C apsolutno konvergiraju redovi
S(z) =

¸
n=0
(−1)
n
z
2n+1
(2n + 1)!
, C(z) =

¸
n=0
(−1)
n
z
2n
(2n)!
.
Ti su redovi apsolutno majorizirani s redom

¸
n=0
z
n
n!
.
Teorem 6.10. (Integralni Cauchyjev kriterij) Neka je f : [1, +∞` →[0, ∞`
neprekidna i padaju´ca funkcija na [1, +∞`.
1. Red

¸
n=1
f(n) konvergira ako i samo ako integral

+∞
1
f(x)dx konver-
gira.
2. Ako red konvergira onda vrijedi

+∞
1
f(x)dx ≤

¸
n=1
f(n) ≤ f(1) +

+∞
1
f(x)dx.
Dokaz: Neka je s
n
=
n
¸
k=1
f(k) parcijalna suma reda i neka je F(x) =

x
1
f(t)dt, ∀x ∈ [1, +∞`.
6.4. UVJETI ZA KONVERGENCIJU REDA 167
Funkcija f je padaju´ca, pa ∀k ∈ N i ∀t ∈ [k, k + 1] imamo f(k + 1) ≤
f(t) ≤ f(k). Odatle je f(k + 1) ≤

k+1
k
f(t)dt ≤ f(k), ∀k ∈ N. Vrijedi
F(n + 1) =

n+1
1
f(t)dt =
n
¸
k=1

k+1
k
f(t)dt ≤
n
¸
k=1
f(k) = s
n

≤ f(1) +

2
1
f(t)dt +

3
2
f(t)dt + + +

n
n−1
f(t)dt = f(1) +F(n).
Dakle, ∀n ∈ N imamo F(n + 1) ≤ s
n
≤ f(1) +F(n).
1. Neka konvergira

+∞
1
f(x)dx, tj. postoji lim
x→+∞
F(x). Poˇsto je F
rastu´ca funkcija, taj limes postoji ako i samo ako je F ograniˇcena, tj. ∃ sup F.
Tada vrijedi s
n
≤ f(1) + sup F, pa je i rastu´ci niz (s
n
)
n
ograniˇcen, tj. red

¸
n=1
f(n), konvergentan. Obratno, ako red

¸
n=1
f(n) konvergira, onda je niz
(s
n
)
n
ograniˇcen, a tada je i niz (F(n))
n
ograniˇcen. Zbog rasta funkcije F je
i ta funkcija ograniˇcena, pa postoji sup F = lim
x→+∞
F(x) =

+∞
1
f(x)dx.
Primjer 6.14. Funkcija f(x) =
1
x
p
je neprekidna i padaju´ca na [1, +∞`.
Prema teoremu 5.15

+∞
1
dx
x
p
konvergira za p > 1 i divergira za p ≤ 1. Tada
i red

¸
n=1
1
n
p
konvergira za p > 1 i divergira za p ≤ 1.
Primjer 6.15. Ispitaj konvergenciju reda

¸
n=2
1
nln
p
n
za p > 1. Funkcija
f(x) =
1
xln
p
x
, x ∈ [2, +∞` je neprekidna i padaju´ca. Vrijedi
F(x) =

x
2
dt
t ln
p
t
=

y = lnt
dy = dt/t

=

ln x
ln2
dy
y
p
=
= −
1
p −1
y
1−p

ln x
ln 2
= −
1
p −1
1
ln
p−1
x
+
1
p −1
1
ln
p−1
2
,
pa je lim
x→+∞
F(x) =
1
p −1
1
ln
p−1
2
=

+∞
2
dx
xln
p
x
. Dakle, red

¸
n=2
1
nln
p
n
konvergira za p > 1.
168 POGLAVLJE 6. REDOVI
6.5 Produkt redova
Definicija 6.5. Neka su

¸
n=0
a
n
i

¸
n=0
b
n
redovi u R ili
C. Definirajmo niz (c
n
)
n
sa
c
n
=
n
¸
k=0
a
k
b
n−k
, k = 0, 1, 2, . . . . (6.18)
0 x
y
a0 a1 a2 a3
b0
b1
b2
b3
Red

¸
n=0
c
n
zovemo produktom redova

¸
n=0
a
n
i

¸
n=0
b
n
.
Teorem 6.11. Ako red

¸
n=0
a
n
apsolutno konvergira k A i red

¸
n=0
b
n
konver-
gira k B, onda red

¸
n=0
c
n
definiran s (6.18) konvergira k AB.
Dokaz: Oznaˇcimo A
n
=
n
¸
k=0
a
k
, B
n
=
n
¸
k=0
b
k
, B

n
= B
n
− B, ∀n ∈ N
0
i
a =

¸
n=0
[a
n
[. Ako je a = 0 onda je a
n
= 0, ∀n, a tada je A = 0 i c
n
= 0, ∀n,
pa je tvrdnja istinita.
Neka je sada a > 0, pa za parcijalne sume reda

¸
n=0
c
n
imamo:
C
n
= a
0
b
0
+ (a
0
b
1
+ a
1
b
0
) + + (a
0
b
n
+ a
1
b
n−1
+ + a
n
b
0
) =
= a
0
B
n
+a
1
B
n−1
+ +a
n
B
0
= a
0
(B+B

n
)+a
1
(B+B

n−1
)+ +a
n
(B+B

0
),
tj. C
n
= A
n
B + C

n
, gdje je C

n
= a
0
B

n
+ a
1
B

n−1
+ + a
n
B

0
.
Pokaˇzimo da vrijedi lim
n→∞
C

n
= 0. Budu´ci da je lim
n→∞
B

n
= lim
n→∞
(B
n
−B) =
0, to postoji M > 0 tako da ∀n, [B

n
[ ≤ M. Takoder, za bilo koji ε > 0 postoji
p ∈ N takav da (n > p) ⇒([B

n
[ < ε
1
=
ε
2a
). Zbog konvergencije reda

¸
n=0
a
n
vrijedi lim
n→∞
a
n
= 0, pa za ε
2
=
ε
2(p+1)M
> 0 postoji q ∈ N (q ≥ p) takav da
∀n (n > q) ⇒([a
n
[ < ε
2
).
Uzmimo sada n
ε
= p + q. Za n > n
ε
imamo:
[C

n
[ ≤ ([B

0
[[a
n
[ + +[B

p
[[a
n−p
[) + ([B

p+1
[[a
n−p−1
[ + +[B

n
[[a
0
[).
6.6. REDOVI POTENCIJA 169
Zbog n−p > q vrijedi [C

n
[ ≤ ε
2
([B

0
[ + +[B

p
[) +ε
1
([a
0
[ + +[a
n−p−1
[) <
ε
2
(p + 1)M + ε
1
a = ε. Dakle, lim
n→∞
C

n
= 0, a odatle lim
n→∞
C
n
= AB.
Napomena. U prethodnom teoremu nije mogu´ce izostaviti uvjet apsolutne
konvergencije kod oba reda. Naime, red

¸
n=0
(−1)
n

1 +n
konvergira po Leibnit-
zovom kriteriju. Kvadrat toga reda ima op´ci ˇclan
c
n
= (−1)
n

1
1

1 +n
+
1

2n
+ +
1

k(2 +n −k)
+ +
1

1 +n

.
Zbog
1

k(2 +n −k)

1
1 +n
, ∀k ∈ ¦1, 2, . . . , n + 1¦
imamo [c
n
[ ≥ 1, ∀n, pa kvadrat polaznog reda divergira.
Primjer 6.16. Pokaˇzimo da za funkciju E iz primjera 6.12. vrijedi E(x)E(y) =
E(x + y), ∀x, y.
E(x)E(y) =

¸
n=0
x
n
n!

¸
m=0
y
m
m!
=

¸
n=0

n
¸
k=0
x
k
k!
y
n−k
(n −k)!

=

¸
n=0
1
n!

n
¸
k=0
n!
k!(n −k)!
x
k
y
n−k

=
=

¸
n=0
1
n!

n
¸
k=0

n
k

x
k
y
n−k

=

¸
n=0
(x + y)
n
n!
= E(x + y).
Dakle, funkcija E je eksponencijalna funkcija.
6.6 Redovi potencija
Neka je (f
n
)
n
niz funkcija f
n
: I → R( ili C), I ⊆ R( ili C). Red

¸
n=0
f
n
zovemo redom funkcija.
170 POGLAVLJE 6. REDOVI
Ako je ∀n ∈ N
0
, f
n
(x) = a
n
(x − c)
n
, x ∈ I,
onda se red

¸
n=0
a
n
(x −c)
n
(6.19)
naziva red potencija oko toˇcke c. Neka je
K = ¦z ∈ C; red (6.19) konvergira u z¦.
Sada definiramo r = sup¦[z − c[; z ∈ K¦
i nazivamo ga radijus konvergencije reda
(6.19).
0
Re z
Im z
c
r
Zbog jednostavnijeg pisanja uzmimo c = 0, tj. imamo red potencija oko
nule

¸
n=0
a
n
x
n
. (6.20)
Red

¸
n=1
na
n
x
n−1
. (6.21)
zovemo derivacijom reda (6.20) ˇclan po ˇclan, a red

¸
n=0
a
n
n + 1
x
n+1
. (6.22)
zovemo antiderivacijom (neodredenim integralom) reda (6.20) ˇclan po ˇclan.
Teorem 6.12. (o radijusu konvergencije)
1. Redovi (6.20), (6.21) i (6.22) imaju jednak radijus konvergencije.
2. Ako je r radijus konvergencije reda (6.20) i r > 0, onda svi redovi
apsolutno konvergiraju za ∀z ∈ C, [z[ < r, i divergiraju za ∀z ∈ C,
[z[ > r.
3. Ako je ρ = limsup
n
n

[a
n
[, onda je r =
1
ρ
.
Dokaz: Neka je radijus konvergencije reda (6.20) r > 0 i neka je u ∈ C,
0 < [u[ < r. Tada postoji z
0
∈ K, [u[ < [z
0
[ < r, tj. red
¸

n=0
a
n
z
n
0
konvergira. Zbog toga niz (a
n
z
n
0
)
n
konvergira k nuli pa je ograniˇcen, tj.
∃M > 0, [a
n
z
n
0
[ ≤ M, ∀n, a odatle je [a
n
[ ≤
M
[z
0
[
n
, ∀n. Sada imamo
[a
n
u
n
[ ≤ Mq
n
, gdje je q =
[u[
[z
0
[
< 1. (6.23)
6.6. REDOVI POTENCIJA 171
Odatle slijedi konvergencija reda
¸

n=0
[a
n
u
n
[, tj. apsolutna konvergencija
reda
¸

n=0
a
n
u
n
. Dakle, red (6.20) apsolutno konvergira ∀z ∈ K(0, r), tj.
[z[ < r.
Pokaˇzimo sada konvergenciju redova (6.21) i (6.22) na istom skupu. U tu
svrhu pomnoˇzimo (6.23) prvo s
n
[u[
, a zatim s
[u[
n+1
, pa imamo:
[na
n
u
n−1
[
1
n−1
≤ b
n−1
q, odnosno

a
n
n + 1
u
n+1

1
n+1
≤ c
n+1
q, gdje je (6.24)
b
n−1
=

M
nq
[u[
1
n−1
, c
n+1
=

M
[u[
(n + 1)q
1
n+1
.
Vrijedi lim
n
b
n−1
= lim
n
c
n+1
= 1. Za q < 1 ∃ε > 0 tako da je q

= (1 +ε)q <
1, a takoder postoji n
ε
∈ N tako da (n > n
ε
) ⇒(b
n−1
< 1+ε)∧(c
n+1
< 1+ε).
Tada za n > n
ε
iz (6.24) imamo

na
n
u
n−1

1
n−1
≤ (1 +ε))q = q

< 1, i

a
n
n + 1
u
n+1

1
n+1
≤ (1 +ε)q = q

< 1,
pa redovi (6.21) i (6.22) apsolutno konvergiraju po Cauchyjevom kriteriju. Iz
prethodnog slijedi da za radijuse konvergencije r
2
i r
3
redova (6.21) i (6.22)
vrijedi r = r
1
≤ r
2
i r
1
≤ r
3
. Red (6.20) je antiderivacija reda (6.21) ˇclan po
ˇclan, pa po prethodnom vrijedi r
1
≥ r
2
. Analogno, red (6.20) je derivacija
reda (6.22) ˇclan po ˇclan, pa je r
1
≥ r
3
. Dakle r = r
1
= r
2
= r
3
,a za [z[ > r
redovi divergiraju, jer bismo u suprotnom imali kontradikciju s definicijom
radijusa konvergencije kao supremuma. Tako smo dokazali tvrdnje 1. i 2.
3. Ako je 0 ≤ ρ < +∞ onda su za svaki ε > 0 gotovo svi ˇclanovi niza
(
n

[a
n
[)
n
manji od ρ + ε, a beskonaˇcno ˇclanova je ve´ce od ρ −ε.
Sada za [z[ >
1
ρ
odaberimo ε > 0 tako da je (ρ−ε)[z[ ≥ 1. Uzmimo podniz
pn

[a
pn
[ > ρ − ε, pa za [z[ >
1
ρ
vrijedi
pn

[a
pn
z
pn
[ ≥ (ρ − ε)[z[ ≥ 1. Dakle,
podniz (a
pn
z
pn
)
n
ne konvergira k nuli, a tada niti niz (a
n
z
n
)
n
ne konvergira
k nuli, tj. red divergira u svakoj toˇcki z ∈ C, [z[ >
1
ρ
.
Uzmimo z ∈ C, [z[ <
1
ρ
i ε > 0 tako da je (ρ + ε)[z[ < 1. Sada za gotovo
sve ˇclanove niza (
n

[a
n
z
n
[)
n
vrijedi
n

[a
n
z
n
[ ≤ (ρ + ε)[z[ = q < 1, tj. red
apsolutno konvergira po Cauchyjevom kriteriju.
Pokazali smo da red apsolutno konvergira ∀z ∈ C, [z[ <
1
ρ
i divergira
∀z ∈ C, [z[ >
1
ρ
, dakle, r =
1
ρ
.
Ako je r > 0 radijus konvergencije redova (6.20), (6.21) i (6.22), onda su
sa
f(z) =

¸
n=0
a
n
z
n
, (6.25)
172 POGLAVLJE 6. REDOVI
f
1
(z) =

¸
n=1
na
n
z
n−1
, (6.26)
f
2
(z) =

¸
n=2
n(n −1)a
n
z
n−2
, (6.27)
M
2
(z) =

¸
n=2
n(n −1)[a
n
[[z[
n−2
(6.28)
definirane funkcije na K(0, r) ⊆ C.
Lema 6.2. Neka je r > 0 radijus konvergencije reda (6.25). Za svaki 0 <
r
1
< r i svaki par u, z ∈ C, u = z i [u[ ≤ r
1
, [z[ ≤ r
1
, vrijedi nejednakost

f(z) −f(u)
z −u
−f
1
(u)


1
2
M
2
(r
1
)[z −u[. (6.29)
Dokaz: Vrijedi
u
k
−z
k
= (u−z)(u
k−1
+u
k−2
z +uz
k−2
+z
k−1
) ⇒[u
k
−z
k
[ ≤ kr
k−1
1
[u−z[, ∀k ∈ N,
a odatle je

z
n
−u
n
z −u
−nu
n−1

= [z
n−1
−u
n−1
+ (z
n−2
−u
n−2
)u + + (z −u)u
n−2
[ ≤
≤ [z−u[[(n−1)r
n−2
1
+(n−2)r
n−2
1
+ +1r
n−2
1
] ≤ [z−u[r
n−2
1
n(n −1)
2
, (n = 2, 3, . . .).
Odatle slijedi

f(z) −f(u)
z −u
−f
1
(u)

=


¸
n=0
a
n
z
n
−a
n
u
n
z −u


¸
n=1
na
n
u
n−1

=
=


¸
n=2
a
n

z
n
−u
n
z −u
−nu
n−1

≤ [z−u[

¸
n=2
n(n −1)
2
[a
n
[r
n−2
1
= [z−u[M
2
(r
1
).

Korolar 6.2. Neka su f : '−r, r` →R i f
1
: '−r, r` →R definirane s (6.25)
i (6.26). Tada je f
1
(x) = f

(x), ∀x ∈ '−r, r`. Funkcija f ima derivaciju
svakog reda na '−r, r`, tj. f ∈ C

('−r, r`). Takoder za a, b ∈ '−r, r`,
a < b, imamo

b
a

¸
n=0
a
n
x
n
dx =

¸
n=0
a
n

b
a
x
n
dx =

¸
n=0
a
n
n + 1
x
n+1

b
a
=

¸
n=0
a
n
n + 1
(b
n+1
−a
n+1
).
Dokaz: Iz leme 6.2 slijedi je f
1
= f

na '−r, r`, a onda rekurzivnim za-
kljuˇcivanjem slijedi da je f ∈ C

('−r, r`).
6.7. TAYLOROVI REDOVI 173
6.7 Taylorovi redovi
Neka je f : 'c −r, c +r` →R zadana s f(x) =
¸

n=0
a
n
(x−c)
n
, gdje je r > 0
radijus konvergencije reda. Tada je f ∈ C

('c −r, c + r`) i vrijedi
f(c) = a
0
f

(c) = a
1
f
′′
(c) = 2a
2
.
.
.
f
(n)
(c) = n!a
n
.
.
.
Formula za koeficijente je
a
n
=
f
(n)
(c)
n!
, (n = 0, 1, . . .). (6.30)
Definicija 6.6. Neka je funkcija f ∈ C

('c −r, c + r`). Red

¸
n=0
f
(n)
(c)
n!
(x −c)
n
(6.31)
zovemo Taylorov red funkcije f oko toˇcke c. Taylorovi polinomi T
n
(x) =
¸
n
k=0
f
(k)
(c)
k!
(x −c)
k
su parcijalne sume Taylorovog reda.
Teorem 6.13. Neka je I ⊆ R otvoreni interval, c ∈ I i f : I → R klase
C

(I).
Ako postoje n
0
∈ N, δ > 0, M > 0 i C > 0, takvi da je
[f
(n)
(x)[ ≤ CM
n
n!, ∀x ∈ I

= 'c −δ, c + δ` ∩ I, ∀n ≥ n
0
, (6.32)
onda red (6.31) konvergira k f(x), ∀x ∈ I

∩ 'c −
1
M
, c +
1
M
`.
Dokaz: Za svaki x ∈ I, po Taylorovom teoremu srednje vrijednosti, postoji
c
x
izmedu c i x tko da vrijedi
f(x) = T
n
(x) +
f
(n+1)
(c
x
)
(n + 1)!
(x −c)
n+1
.
Odatle je
[f(x)−T
n
(x)[ =
[f
(n+1)
(c
x
)[
(n + 1)!
[x−c[
n+1
≤ C
M
n+1
(n + 1)!
(n + 1)!
[x−c[
n+1
= C(M[x−c[)
n+1
.
Za x ∈ I

∩ 'c −
1
M
, c +
1
M
` je M[x −c[ < 1 pa je lim
n→∞
[f(x) −T
n
(x)[ = 0, tj.
lim
n→∞
T
n
(x) =

¸
n=0
f
(n)
(c)
n!
(x −c)
n
= f(x).
174 POGLAVLJE 6. REDOVI
Teorem 6.14. Neka je I ⊆ R otvoreni interval, c ∈ I i f : I → R klase
C

(I). Ako postoje δ > 0 i C > 0 takvi da je
[f
(n)
(x)[ ≤ C, ∀x ∈ I

= 'c −δ, c + δ` ∩ I, ∀n ∈ N, (6.33)
onda red (6.31) konvergira k f(x), ∀x ∈ I

.
Dokaz: Vrijedi
[f(x) −T
n
(x)[ =
[f
(n+1)
(c
x
)[
(n + 1)!
[x −c[
n+1
≤ C
[x −c[
n+1
(n + 1)!
n
−→0,
zbog konvergencije reda
¸

n=0
x
n
n!
.
Primjer 6.17. Za funkciju f(x) = e
x
, x ∈ R i c = 0 je f
(n)
(0) = 1, pa je
Taylorov red oko nule
¸

n=0
x
n
n!
. Za δ > 0 vrijedi (x < δ) ⇒ (e
x
< e
δ
), tj.
∀x ∈ '−δ, δ` je [e
x
[ < e
δ
= C. Sada, za svaki x ∈ R, postoji δ > 0, takav da
je x ∈ '−δ, δ`, pa red konvergira k funkciji na ˇcitavom R
Primjer 6.18. Za funkcije f(x) = sin x i f(x) = cos x je [f
(n)
(x)[ ≤ 1,
∀x ∈ R, pa vrijedi
sin x =

¸
n=0
(−1)
n
x
2n+1
(2n + 1)!
i cos x =

¸
n=0
(−1)
n
x
2n
(2n)!
,
za sve x ∈ R.
Primjer 6.19. Binomni red Za α ∈ R i k ∈ Ndefiniramo

α
k

=
α(α−1)(α−k+1)
k!
,
s tim da je

α
0

= 1. Promatrajmo red potencija

¸
n=0

α
n

x
n
. Po D’Alembertovom
kriteriju imamo

a
n+1
a
n

=

α
n + 1

[x[
n+1

α
n

[x[
n
=
[α −n[
n + 1
[x[
n
−→[x[ = r,
dakle, za [x[ < 1 red apsolutno konvergira, a za [x[ > 1 divergira. Neka je
f : '−1, 1` → R funkcija definirana s f(x) = (1 + x)
α
. Vrijedi f
(n)
(x) =
α(α −1) (α −n + 1)(1 +x)
α−n
, pa je
f
(n)
(0)
n!
=

α
n

, ∀n ∈ N. Pokaˇzimo
da je f(x) =

¸
n=0

α
n

x
n
, ∀x ∈ '−
1
2
, 1`.
6.7. TAYLOROVI REDOVI 175
Neka je n
0
∈ N, n
0
> α + 1. Tada za n > n
0
imamo n − α > 1,
pa

α
n

= [α[[1 −
α+1
2
[ [1 −
α+1
n
0
−1
[(1 −
α+1
n
0
) (1 −
α+1
n
) ≤

α
n
0
−1

.
Odatle je

f
(n)
(x)
n!

=

α
n

(1 +x)
α−n

α
n
0
−1

(1 +x)
α−n
.
U sluˇcaju x ≥ 0 je 1 + x ≥ 1 pa vrijedi (1 + x)
−n
≤ 1, ∀n ∈ N. Odatle
slijedi da je na intervalu [0, 1` ispunjen uvjet (6.33) iz teorema 6.14 za C =

α
n
0
−1

max¦1, 2
α
¦.
U sluˇcaju [x[ ≤
1
2
je 1 + x ≥
1
2
pa vrijedi (1 + x)
−n
≤ 2
n
, ∀n ∈ N.
Stoga na intervalu '−
1
2
,
1
2
` vrijedi uvjet (6.32) iz teorema 6.13 za C =

α
n
0
−1

max¦(
3
2
)
α
, 2
α
¦ i M = 2.
Primjer 6.20. Na´ci Taylorov red oko c = 0 funkcije f(x) = ln(1 + x) i
ispitati njegovu konvergenciju.
Vrijedi f

(x) =
1
1 +x
=

¸
n=0
(−1)
n
x
n
, za x ∈ '−1, 1` (geometrijski red).
Tada po teoremu 6.12. i korolaru leme 6.2. imamo f(x) = ln(1 + x) =

¸
n=0
(−1)
n
x
n+1
n + 1
=

¸
n=1
(−1)
n−1
x
n
n
, za x ∈ '−1, 1`.
Primjer 6.21. Na´ci Taylorov red oko c = 0 funkcije f(x) = Tg
−1
x i ispitati
njegovu konvergenciju.
Vrijedi f

(x) =
1
1 +x
2
=

¸
n=0
(−1)
n
x
2n
, za x ∈ '−1, 1` (geometrijski
red). Tada po teoremu 6.12. i korolaru leme 6.2. imamo f(x) = Tg
−1
x =

¸
n=0
(−1)
n
x
2n+1
2n + 1
=

¸
n=1
(−1)
n−1
x
2n−1
2n −1
, za x ∈ '−1, 1`.
Primjer 6.22. Na´ci Taylorov red oko c = 0 funkcije f(x) = Sin
−1
x i ispitati
njegovu konvergenciju.
Vrijedi f

(x) = (1−x
2
)

1
2
=

¸
n=0
(−1)
n


1
2
n

x
2n
, za x ∈ '−1, 1` (binomni
red). No,
(−1)
n


1
2
n

=
1 3 (2n −1)
2
n
n!
=
1 3 (2n −1)
2 4 2n
=
(2n −1)!!
(2n)!!
,
176 POGLAVLJE 6. REDOVI
pa imamo f

(x) =

¸
n=0
(2n −1)!!
(2n)!!
x
2n
. Odatle je
f(x) = Sin
−1
x =

¸
n=0
(2n −1)!!
(2n)!!
x
2n+1
2n + 1
, za x ∈ '−1, 1`.
Teorem 6.15. (Abelov teorem) Ako red

¸
n=0
a
n
konvergira i ima sumu s,
onda je s
f(x) =

¸
n=0
a
n
x
n
, [x[ < 1, (6.34)
definirana funkcija f : '−1, 1` →R i vrijedi s = lim
x→1−
f(x).
Dokaz: Trebamo dokazati
(∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x)((0 < 1 −x < δ) ⇒([f(x) − s[ < ε)).
Mnoˇzenjem (6.34) s
1
1 −x
=

¸
n=0
x
n
(6.35)
dobivamo
f(x)
1 −x
=

¸
n=0
s
n
x
n
, [x[ < 1, (6.36)
gdje je s
n
=
n
¸
k=0
a
k
parcijalna suma polaznog reda. Pomnoˇzimo (6.35) sa
s(1 −x) te (6.36) s 1 −x. Oduzimanjem dobivenih rezultata slijedi
f(x) −s = (1 −x)

¸
n=0
(s
n
−s)x
n
, [x[ < 1. (6.37)
Uzmimo sada ε > 0 bilo koji. Zbog lim
n→∞
s
n
= s ∃n
ε
∈ N takav da
(n ≥ n
ε
) ⇒([s
n
−s[ <
ε
2
). Neka je δ =
ε
2


¸
n=0
[s
n
−s[

−1
. Desnu stranu od
(6.37) rastavimo na sumu od 0 do n
ε
i od n
ε
+1 do ∞. Tada za 0 < 1−x < δ
imamo
[f(x) −s[ ≤ (1 −x)

¸
n=0
[s
n
−s[x
n
+ (1 −x)

¸
n=nε+1
[s
n
−s[x
n

6.8. FOURIEROVI REDOVI 177
(1 −x)

¸
n=0
[s
n
−s[ + (1 −x)
ε
2

¸
n=nε+1
x
n
<
ε
2
+
ε
2
= ε.

Primjer 6.23. Vrijedi

¸
n=1
(−1)
n−1
n
= ln 2. Naime, funkcija f iz primjera
6.20. i prethodni red zadovoljavaju uvjete Abelovog teorema.
Korolar 6.3. Ako redovi
¸
a
n
,
¸
b
n
,
¸
c
n
konvergiraju k A, B, C i ako je
c
n
=
¸
n
k=0
a
k
b
n−k
, ∀n, onda je C = AB.
Dokaz: Oznaˇcimo f(x) =

¸
n=0
a
n
x
n
, g(x) =

¸
n=0
b
n
x
n
, h(x) =

¸
n=0
c
n
x
n
, [x[ <
1. Vrijedi h(x) = f(x)g(x), ∀x ∈ '−1, 1`. Prema teoremu 6.15 je C =
lim
x→1−
h(x), A = lim
x→1−
f(x), B = lim
x→1−
g(x), pa po teoremu o jednostranom
limesu produkta vrijedi
C = lim
x→1−
h(x) = lim
x→1−
(f(x)g(x)) = lim
x→1−
f(x) lim
x→1−
g(x) = AB.

Korolar 6.4. Neka je f : 'ε, r` → R, gdje je 0 < ε < r, definirana s
f(x) =

¸
n=0
a
n
x
n
, neka postoji f(r−) i neka red

¸
n=0
a
n
r
n
konvergira. Tada je
f(r−) =

¸
n=0
a
n
r
n
.
Dokaz: Red potencija

¸
n=0
a
n
r
n
x
n
zadovoljava uvjete teorema 6.15. na in-
tervalu '−1, 1`.
6.8 Fourierovi redovi
Neka je f : R → R periodiˇcka funkcija s periodom 2π.
ˇ
Zelimo tu funkciju
prikazati pomo´cu jednostavnijih funkcija istog perioda. Takve funkcije su
oblika Asin(ωx+ϕ), gdje A nazivamo amplitudom, ω je kutna frekvencija, a
178 POGLAVLJE 6. REDOVI
ϕ je fazni pomak. Funkciju
n
¸
k=0
A
k
sin(kx+ϕ
k
) zovemo trigonometrijski poli-
nom. Trigonometrijski polinom mogu´ce je napisati u obliku
n
¸
k=0
(a
k
cos kx +
b
k
sin kx). Red oblika
a
0
2
+

¸
n=1
(a
n
cos nx + b
n
sin nx) (6.38)
zovemo trigonometrijski red.
Promotrimo vektorski prostor V svih neprekidnih funkcija f : [−π, π] →
R snabdjeven sa skalarnim produktom (f[g) =

π
−π
f(x)g(x)dx. Za funkcije
sin nx, cos nx, (n ∈ N), vrijedi

π
−π
cos nxdx = 0 , ∀n ∈ N,

π
−π
sin nxdx = 0 , ∀n ∈ N,

π
−π
sin nx cos mxdx = 0 , ∀n, m ∈ N,

π
−π
sin nx sin mxdx = πδ
n,m
, ∀n, m ∈ N,

π
−π
cos nx cos mxdx = πδ
n,m
, ∀n, m ∈ N.
To pokazuje da je skup funkcija ¦
1


,
1

π
sin nx,
1

π
sin nx; n ∈ N¦, ortonormi-
ran skup vektora u V . Ako u konaˇcno dimenzionalnom unitarnom prostoru V
ˇzelimo vektor x prikazati kao linearnu kombinaciju vektora neke ortonormi-
rane baze ¦e
1
, e
2
, . . . , e
n
¦ onda su koeficijenti u tom prikazu oblika (f[e
k
),
k = 1, . . . , n. Neka je f : [−π, π] →R zadana s f(x) =
a
0
2
+

¸
n=1
(a
n
cos nx +
b
n
sin nx). Po analogiji s konaˇcno dimenzionalnim sluˇcajem, koeficijenti u
tom prikazu su oblika
a
n
=
1
π

π
−π
f(x) cos nxdx, ∀n ∈ N ∪ ¦0¦, (6.39)
b
n
=
1
π

π
−π
f(x) sin nxdx, ∀n ∈ N,
i nazivaju se Euler
1
–Fourierovi
2
koeficijenti.
Oznaˇcimo sumu Fourierovog reda s S(x) =
a
0
2
+

¸
n=1
(a
n
cos nx+b
n
sin nx)
1
Leonhard Paul Euler (Basel, 15. travanj 1707. – St Petersburg [Rusija], 18. rujan
1783.) ˇsvicarski matematiˇcar
2
Jean Baptiste Joseph Fourier (Auxerre, 21. oˇzujak 1768. – Paris, 16. svibanj 1830.)
francuski matematiˇcar
6.8. FOURIEROVI REDOVI 179
Teorem 6.16. (Dirichlet)
1
Neka je f : [−π, π] →R takva da vrijedi
(i) Funkcija f ima najviˇse konaˇcno prekida i to prve vrste na [−π, π].
(ii) Funkcija f je po dijelovima monotona na [−π, π].
Tada Fourierov red funkcije f konvergira ∀x ∈ R. Neka je S : R →R suma
Fourierovog reda.
Ako je f neprekidna u x ∈ '−π, π`, onda je S(x) = f(x). Ako f ima
prekid u x ∈ '−π, π`, onda je S(x) =
f(x−) + f(x+)
2
. Takoder je S(−π) =
S(π) =
f(π−) + f(−π+)
2
.
Dokaz: Dokazujemo samo konvergenciju reda i to uz jaˇci uvjet da je f ∈
C
(2)
([−π, π]). Parcijalnom integracijom dobivamo
a
n
=
1
π

π
−π
f(x) cos nxdx =
f(x) sin nx

π
−π

1

π
−π
f

(x) sin nxdx =
=
f

(x) cos nx
n
2
π

π
−π

1
n
2
π

π
−π
f
′′
(x) cos nxdx = −
1
n
2
π

π
−π
f
′′
(x) cos nxdx,
gdje su prethodni sumandi jednaki nuli zbog periodiˇcnosti. Zbog neprekid-
nosti f
′′
postoji M > 0 tako da je [f
′′
(x)[ ≤ M, ∀x ∈ [−π, π]. Odatle je
[a
n
[ ≤
2M
n
2
, ∀n ∈ N. Analogno se dobije [b
n
[ ≤
2M
n
2
, ∀n ∈ N. Odatle slijedi
da je Fourierov red apsolutno majoriziran s redom 4M
¸

n=1
1
n
2
, a potonji je
konvergentan.
Primjer 6.24. Neka je f(x) =

−1 x ∈ [−π, 0`
1 x ∈ [0, π`
, i neka je po peri-
odiˇcnosti proˇsirena na R, tj. f(x + 2π) = f(x), ∀x ∈ R. Imamo
a
n
=
1
π

π
−π
f(x) cos nxdx = 0,
b
n
=
1
π

π
−π
f(x) sin nxdx =
2
π

π
0
sin nxdx =
−2
πn
cos nx

π
0
=
2
πn
[1 −(−1)
n
],
tj. b
2n
= 0, b
2n−1
=
4
(2n−1)π
, n ∈ N.
Dakle, S(x) =

¸
n=0
sin(2n + 1)x
2n + 1
, s tim da je S(x) = f(x) za x = nπ i
s(nπ) =
f(−kπ+)−f(kπ−)
2
= 0.
1
Johann Peter Gustav Lejeune Dirichlet (Dren, 13. veljaˇca 1805. – G¨ottingen, 5.
svibanj 1859.) njemaˇcki matematiˇcar
180 POGLAVLJE 6. REDOVI
6.9 Uniformna konvergencija nizova i redova
funkcija
Neka je (f
n
)
n
niz funkcija f
n
: I → R, I ⊆ R, ∀n ∈ N
0
. Niz funkcija
konvergira (obiˇcno ili po toˇckama) k funkciji f : I :→ R, ako ∀x ∈ I,
f(x) = lim
n→∞
f
n
(x)
Primjer 6.25. Neka je za n ∈ N funkcija
f
n
: [0, 1] →R definirana s
f
n
(x) =

−nx + 1 ; 0 ≤ x ≤
1
n
0 ;
1
n
≤ x ≤ 1
.
Vrijedi f(x) = lim
n→∞
f
n
(x) = 0, ∀x ∈ '0, 1]
i f(0) = lim
n→∞
f
n
(0) = 1, tj. funkcija f ima
prekid u toˇcki 0. Dakle, obiˇcni limes niza
funkcija ne ˇcuva neprekidnost.
0
x
y
1
1
1

n
Cauchyjev oblik definicije limesa niza funkcija po toˇckama glasi:
(∀x ∈ I)(∀ε > 0)(∃n
ε
∈ N)(∀n ∈ N)((n > n
ε
) ⇒([f
n
(x) −f(x)[ < ε)).
(6.40)
Definicija 6.7. Za niz funkcija (f
n
)
n
, ∀n ∈ N
0
, f
n
: I → R, I ⊆ R, kaˇzemo
da uniformno ili jednoliko konvergira k funkciji f : I →R na I, ako
(∀ε > 0) (∃n
ε
∈ N) (∀x ∈ I) (∀n ∈ N) ((n > n
ε
) ⇒([f
n
(x) −f(x)[ < ε)).
(6.41)
Teorem 6.17. Neka su ∀n ∈ N, f
n
: I →R, I ⊆ R, neprekidne funkcije na
I. Ako niz (f
n
)
n
uniformno konvergira na I k funkciji f : I →R, onda je f
neprekidna na I.
Dokaz: Uzmimo bilo koju toˇcku c ∈ I i dokaˇzimo da je f neprekidna u c,
tj.
(∀ε > 0) (∃δ > 0)(∀x ∈ I) (([x −c[ < δ) ⇒([f(x) −f(c)[ < ε)).
Neka je ε > 0 bilo koji. Iz uniformne konvergencije niza (f
n
)
n
k f, postoji
n
ε
∈ N tako da
(∀x ∈ I) (∀n ∈ N) ((n > n
ε
) ⇒([f
n
(x) −f(x)[ <
ε
3
)). (6.42)
Zbog neprekidnosti funkcije f
n
u c vrijedi
(∃δ
n
) (∀x ∈ I) (([x −c[ < δ
n
) ⇒([f
n
(x) −f
n
(c)[ <
ε
3
)). (6.43)
6.9. UNIFORMNA KONVERGENCIJA 181
Uzmimo sada bilo koji n > n
ε
i stavimo δ = δ
n
, pa imamo
([x−c[ < δ) ⇒([f(x)−f(c)[ ≤ [f(x)−f
n
(x)[+[f
n
(x)−f
n
(c)[+[f
n
(c)−f(c)[ < ε).
Dakle, f je neprekidna u c, a onda i na I.
Neka je ∀n ∈ N, u
n
: I →R, I ⊆ R, i neka je

¸
n=1
u
n
red funkcija, a s
n
=
n
¸
k=1
u
k
, n ∈ N, njegove parcijalne sume. Red

¸
n=1
u
n
uniformno konvergira na
I, ako niz (s
n
)
n
uniformno konvergira na I.
Teorem 6.18. Ako je svaki ˇclan reda funkcija

¸
n=1
u
n
po apsolutnoj vrijed-
nosti manji ili jednak od odgovaraju´ceg ˇclana konvergentnog reda s pozitivnim
ˇclanovima

¸
n=1
a
n
, tj.
[u
n
(x)[ ≤ a
n
, ∀x ∈ I, ∀n ∈ N, (6.44)
onda red

¸
n=1
u
n
uniformno konvergira na I.
Dokaz: Zbog (6.44) je red

¸
n=1
u
n
(x) apsolutno majoriziran s konvergentnim
redom

¸
n=1
a
n
, ∀x ∈ I. Tada red

¸
n=1
u
n
(x) apsolutno konvergira ∀x ∈ I
i definira funkciju f : I → R, f(x) =

¸
n=1
u
n
(x). Dokaˇzimo da niz (s
n
)
n
uniformno konvergira k f.
Uzmimo bilo koji ε > 0. Tada postoji n
ε
∈ N takav da ∀n ∈ N,
(n > n
ε
) ⇒ (

¸
k=n
a
k
< ε). Dakle, za n > n
ε
, zbog ∀x ∈ I,


¸
k=n
u
k
(x)



¸
k=n
[u
k
(x)[ ≤

¸
k=n
a
k
< ε, vrijedi ∀x ∈ I, [s
n
(x) − f(x)[ < ε, tj. imamo
uniformnu konvergenciju.
Korolar 6.5. Ako red potencija

¸
n=0
a
n
x
n
konvergira za neko x
0
∈ R, onda
on uniformno konvergira na svakom segmentu I ⊆ '−[x
0
[, [x
0
[`.
182 POGLAVLJE 6. REDOVI
Dokaz: Uzmimo bilo koji segment I ⊆ '−[x
0
[, [x
0
[`. Tada postoji q ∈ [0, 1`
takav da vrijedi [x[ ≤ q[x
0
[, ∀x ∈ I. Poˇsto red

¸
n=0
a
n
x
n
0
konvergira, njegov
op´ci ˇclan teˇzi k nuli, pa postoji M > 0 takav da je [a
n
x
n
0
[ ≤ M, ∀n ∈ N.
Sada imamo [a
n
x
n
[ ≤ [a
n
x
n
0
[
[x[
n
[x
0
[
n
≤ Mq
n
, ∀n ∈ N, pa po teoremu 6.18. red

¸
n=0
a
n
x
n
uniformno konvergira na I.
Korolar 6.6. Ako je za svako n ∈ N, u
n
: I → R neprekidna funkcija na
I, te ako red

¸
n=1
u
n
uniformno konvergira na I k f : I → R, onda je f
neprekidna na I.
Teorem 6.19. Neka je za svaki n ∈ N, u
n
: I → R neprekidna funkcija na
I = [a, b], te neka red

¸
n=1
u
n
uniformno konvergira na I k f : I → R. Tada
za svaki x ∈ I red

¸
n=1

x
a
u
n
(t)dt uniformno konvergira na I k

x
a
f(t)dt, tj.
vrijedi

x
a


¸
n=1
u
n
(t)

dt =

¸
n=1

x
a
u
n
(t)dt. (6.45)
Dokaz: Po prethodnom korolaru je f : I →R neprekidna na I, pa za svaki
x ∈ I postoji

x
a
f(t)dt. Oznaˇcimo sa s
n
=
n
¸
k=1
u
k
i s V
n
=
n
¸
k=1
U
k
, U
k
(x) =

x
a
u
k
(t)dt. Zbog uniformne konvergencije reda

¸
n=1
u
n
za bilo koji ε > 0,
postoji n
ε
∈ N takav da ∀n ∈ N, ∀t ∈ I, (n > n
ε
) ⇒ ([f(t) − s
n
(t)[ <
ε
b−a
).
Tada za F(x) =

x
a
f(t)dt i ∀x ∈ I imamo
[F(x)−V
n
(x)[ =

x
a
f(t)dt −

x
a
s
n
(t)dt

x
a
[f(t)−s
n
(t)[dt ≤ ε
x −a
b −a
< ε.
Dakle, red

¸
n=1
U
n
uniformno konvergira k F.
6.9. UNIFORMNA KONVERGENCIJA 183
Primjer 6.26. Integral i limes niza funkcija
op´cenito ne komutiraju, ako konvergencija
niza nije uniformna. Definirajmo f
n
:
[0, π] →R, n ∈ N, na slijede´ci naˇcin:
f
n
(x) =

nsin nx ; 0 ≤ x ≤
π
n
0 ;
π
n
≤ x ≤ π
.
Funkcije f
n
su neprekidne na I, f(x) =
lim
n
f
n
(x) = 0, ∀x ∈ I,

π
0
f(x)dx = 0 i

π
0
f
n
(x)dx =
π
n
0
nsin nxdx = 2, ∀n ∈ N.
0 x
y
Π
n
Π

n
Teorem 6.20. Neka za svaki n ∈ N, funkcija u
n
: I → R ima neprekidnu
derivaciju na I = [a, b], neka red

¸
n=1
u
n
konvergira k f : I → R na I i neka
red

¸
n=1
u

n
uniformno konvergira k g : I →R na I. Tada je g = f

na I, tj.


¸
n=1
u
n


=

¸
n=1
u

n
.
Dokaz: Funkcija g =

¸
n=1
u

n
je suma uniformno konvergentnog reda neprekid-
nih funkcija na I, pa je i sama neprekidna na I. Po teoremu 6.19. funkciju
g smijemo integrirati ˇclan po ˇclan, tj.

x
a
g(t)dt =

¸
n=1

x
a
u

n
(t)dt =

¸
n=1
[u
n
(x) −u
n
(a)] =

¸
n=1
u
n
(x) −

¸
n=1
u
n
(a) = f(x) −f(a).
Dakle, g = f

na I.
Primjer 6.27. Derivacija i limes funkcija op´cenito ne komutiraju, ako kon-
vergencija niza derivacija nije uniformna. Definirajmo f
n
: [−π, π] → R,
n ∈ N, sa f
n
(x) =
1
n
sin nx, ∀x ∈ I = [−π, π]. Vrijedi lim
n
f
n
= 0 uniformno
na I, ali niz (f

n
)
n
ne konvergira na I.
184 POGLAVLJE 6. REDOVI
6.10 Sumiranje redova u smislu C´esara
Oznaˇcimo s R
N
vektorski prostor svih nizova realnih brojeva. Neka je S ⊂ R
N
skup nizova (a
n
)
n
za koje red

¸
n=1
a
n
konvergira. S je vektorski prostor, tj.
za ∀λ, µ ∈ R i ∀a, b ∈ S je λa + µb ∈ S. Funkcija L : S → R koja nizu
pridruˇzi sumu odgovaraju´ceg reda, tj. L : a = (a
n
)
n
→s =

¸
n=1
a
n
je linearan
funkcional, tj. L(λa + µb) = λL(a) + µL(b), ∀λ, µ ∈ R i ∀a, b ∈ S.
Neka je s = lim
n→∞
s
n
, gdje su s
n
=
n
¸
k=1
a
k
, n ∈ N, parcijalne sume reda.
Definiramo niz (σ
n
)
n
sa
σ
n
=
1
n
n
¸
k=1
s
k
, n ∈ N. (6.46)
Definicija 6.8. Neka je (s
n
)
n
niz u R i (σ
n
)
n
niz definiran s (6.46). Ako
niz (σ
n
)
n
konvergira i σ = lim
n→∞
σ
n
, onda σ zovemo limes niza (s
n
)
n
u smislu
C´esara
1
.
Propozicija 6.1. Ako niz (s
n
)
n
konvergira i ako je s = lim
n→∞
s
n
, onda i niz

n
)
n
konvergira i s = lim
n→∞
σ
n
.
Dokaz: Neka je s = lim
n→∞
s
n
i neka je ε > 0 bilo koji. Oznaˇcimo ε
n
= s
n
−s,
n ∈ N, pa postoji m ∈ N takav da ∀n ∈ N, (n > m) ⇒ ([ε
n
[ <
ε
3
). Sada za
n > m + 1 imamo
σ
n
=
s
1
+ . . . + s
m+1
n
+
s
m+2
+ . . . + s
n
n
=
=
s
1
+ . . . + s
m+1
n
+
n −m−1
n
s +
ε
m+2
+ . . . + ε
n
n
,
a odatle

n
−s[ <
[s
1
+ . . . + s
m+1
[
n
+
m+ 1
n
[s[ +
n −m−1
n
ε
3
.
Uzmimo n
ε
> m+1 takav da vrijedi
[s
1
+ . . . + s
m+1
[
n
ε
<
ε
3
i
(m + 1)[s[
n
ε
<
ε
3
.
Sada ∀n ∈ N, (n > n
ε
) ⇒[σ
n
−s[ < ε.
1
Ernesto Cesaro (Napulj, 12. travanj 1859. - 12. listopad 1906.) talijanski
matematiˇcar
6.10. SUMIRANJE REDOVA U SMISLU C
´
ESARA 185
Primjer 6.28. Neka je a
n
= (−1)
n−1
, n ∈ N. Red

¸
n=1
a
n
ne konvergira u
obiˇcnom smislu, ali konvergira u smislu C´esara. Naime, s
2n
= 0, s
2n−1
= 1,
n ∈ N i σ
2n
=
1
2
i σ
2n−1
=
n−1
2n−1
, n ∈ N, tj. lim
n
σ
n
=
1
2
.
Primjer 6.29. Geometrijski red konvergira u smislu C´esara ∀x ∈ [−1, 1` i
vrijedi formula

¸
n=0
x
n
=
1
1 −x
.
186 POGLAVLJE 6. REDOVI
Dodatak A
Algebra izjava
A.1 Izjave i veznici
Mnoga razmatranja u teoriji skupova postaju preglednija ako koristimo logiˇcke
simbole i logiˇcke zakone konstruirane u toj logici. Iz tog razloga navodimo
osnovne pojmove iz matematiˇcke logike na koje ´cemo se pozivati.
Osnovni objekti matematiˇcke logike su izjave koje oznaˇcavamo p, q, r,
. . . od kojih svaka moˇze biti ili istinita ili laˇzna, ali ne i oboje. Od izjava se
pomo´cu logiˇckih veznika i operatora negacije, uz upotrebu lijevih i desnih
zagrada, slaˇzu druge izjave.
Osnovni veznici su i, ili, ako. . . onda, onda i samo onda:
p ∧ q (i) konjunkcija , logiˇcki produkt,
p ∨ q (ili) disjunkcija , logiˇcka suma,
p ⇒q (ako. . . onda) implikacija,
p ⇔q (onda i samo onda) ekvivalencija.
Operator negacije je p (ne p).
Ako s 1 oznaˇcimo vrijednost istinite izjave, a s 0 vrijednost neistinite
izjave, logiˇcki veznici i operator negacije definirani su slijede´com tabelom:
p q p ∧ q p ∨ q p ⇒q p ⇔q
0 0 0 0 1 1
0 1 0 1 1 0
1 0 0 1 0 0
1 1 1 1 1 1
p p
0 1
1 0
.
Logiˇcki zakoni ili tautologije su izjave sastavljene od slova p, q, r, . . . i
logiˇckih simbola ∧, ∨, ⇒, ⇔, , takve da kad slova zamijenimo bilo kakvim
izjavama, istinitim ili laˇznim, uvijek dobijemo istinitu izjavu.
187
188 DODATAK A. ALGEBRA IZJAVA
Ako za neku izjavu ˇzelimo provjeriti da li je tautologija onda, koriste´ci
definicione vrijednosti za logiˇcke operatore iz tabele, uvrˇstavamo sve mogu´ce
istinosne vrijednosti za ulazna slova. Taj postupak za izjavu
(p ∧ q) ⇒(p ∨ r)
ispisujemo pomo´cu tabele:
p q r p ∧ q p ∨ r (p ∧ q) ⇒(p ∨ r)
0 0 0 0 0 1
0 0 1 0 1 1
0 1 0 0 0 1
0 1 1 0 1 1
1 0 0 0 1 1
1 0 1 0 1 1
1 1 0 1 1 1
1 1 1 1 1 1
.
U zadnjem stupcu tabele su samo jedinice, ˇsto znaˇci da je gornja izjava
tautologija.
Slijede´ce tautologije su osnovni zakoni algebre logiˇckih izjava:
(p ∨ q) ⇔ (q ∨ p) komutativnost disjunkcije
((p ∨ q) ∨ r)) ⇔ (p ∨ (q ∨ r)) asocijativnost disjunkcije
(p ∧ q) ⇔ (q ∧ p) komutativnost konjunkcije
((p ∧ q) ∧ r)) ⇔ (p ∧ (q ∧ r)) asocijativnost konjunkcije
(p ∧ (q ∨ r)) ⇔ ((p ∧ q) ∨ (p ∧ r)) prvi zakon distribucije
(p ∨ (q ∧ r)) ⇔ ((p ∨ q) ∧ (p ∨ r)) drugi zakon distribucije
(p ∨ p) ⇔p , (p ∧ p) ⇔p idempotentnost
(p ∨ 1) ⇔1, (p ∧ 0) ⇔0 , (p ∨ 0) ⇔p, (p ∧ 1) ⇔p apsorpcija
((p ⇒q) ∧ (q ⇒r)) ⇒ (p ⇒r) tranzitivnost implikacije
(p ∨ p) ⇔1 , p ⇔p dvostruka negacija
(p ∨ q) ⇔ p ∧ q de Morganovi
(p ∧ q) ⇔ p ∨ q zakoni
(p ⇒q) ⇔ (q ⇒p) kontrapozicija
(p ⇒q) ⇔ (p ∨ q)
(p ⇒q) ⇔ (p ∧ q)
0 ⇒p, p ⇒p , p ⇒1 .
A.2 Izjavne funkcije i kvantifikatori
Promatramo izjave s promjenjivom varijablom Φ(x). Ako za objekt x stavimo
ime nekog objekta i ako tako dobivena izjava bude istinita onda kaˇzemo da
A.2. IZJAVNE FUNKCIJE I KVANTIFIKATORI 189
taj objekt zadovoljava izjavnu funkciju Φ. U nekim sluˇcajevima je varijabla
te funkcije ograniˇcena nekim skupom A, a mogu´ce je da nema ograniˇcenja.
Ta se ˇcinjenica opisuje pomo´cu kvantifikatora. Imamo dva kvantifikatora:
∀ univerzalni kvantifikator,
∃ kvantifikator egzistencije.
Ako je neka funkcija ograniˇcena konaˇcnim skupom A = ¦a
1
, . . . , a
n
¦ onda
vrijedi:
∀(x ∈ A)Φ(x) ⇔ Φ(a
1
) ∧ Φ(a
2
) ∧ ∧ Φ(a
n
),
∃(x ∈ A)Φ(x) ⇔ Φ(a
1
) ∨ Φ(a
2
) ∨ ∨ Φ(a
n
).
Nadalje vrijedi:
∀(x ∈ ∅)Φ(x) ⇔1 , ∃(x ∈ ∅)Φ(x) ⇔0.
Za a ∈ A imamo:
∀(x ∈ A)Φ(x) ⇒Φ(a) , Φ(a) ⇒∃(x ∈ A)Φ(x). (A.1)
Pravila koja daju vezu izmedu kvantifikatora i logiˇckih operacija su:
∀x(Φ(x) ∧ Ψ(x)) ⇔ (∀xΦ(x) ∧ ∀xΨ(x)), (A.2)
∃x(Φ(x) ∨ Ψ(x)) ⇔ (∃xΦ(x) ∨ ∃xΨ(x)). (A.3)
Prethodne relacije govore o distributivnosti univerzalnog kvantifikatora na
produkt i kvantifikatora egzistencije na sumu.
(∀xΦ(x) ∨ ∀xΨ(x)) ⇒ ∀x(Φ(x) ∨ Ψ(x)), (A.4)
∃x(Φ(x) ∧ Ψ(x)) ⇒ (∃xΦ(x) ∧ ∃xΨ(x)). (A.5)
Za prethodne dvije implikacije ne vrijedi obrat. Vezu kvantifikatora i opera-
tora negacije daju izjave:
(∀xΦ(x)) ⇔ ∃x(Φ(x)), (A.6)
(∃xΦ(x)) ⇔ ∀x(Φ(x)). (A.7)
U sluˇcaju kada je izjavna funkcija konstantna u implikacijama (A.1),(A.4), i
(A.5) vrijedi ekvivalencija.
(∀x)p ⇔ p, (A.8)
(∃x)p ⇔ p, (A.9)
∀x(p ∨ Φ(x)) ⇔ p ∨ (∀xΦ(x)), (A.10)
∃x(p ∧ Φ(x)) ⇔ p ∧ (∃xΦ(x)). (A.11)
(p ⇒∀xΦ(x)) ⇔ ∀x(p ⇒Φ(x)), (A.12)
(∀xΦ(x) ⇒p) ⇔ ∃x(Φ(x) ⇒p). (A.13)
190 DODATAK A. ALGEBRA IZJAVA
Izjavne funkcije mogu imati viˇse argumenata, npr. Ψ(x, y), Φ(x, y). Za
njih vrijede isti zakoni (A.1) - (A.13), a u (A.7) - (A.13) moˇze se uzeti izjavna
funkcija koja ne zavisi o x.
Imamo slijede´ca pravila:
∀x∀yΦ(x, y) ⇔ ∀y∀xΦ(x, y), (A.14)
∃x∃yΦ(x, y) ⇔ ∃y∃xΦ(x, y). (A.15)
Iz tog razloga umjesto ∀x∀y piˇsemo skra´ceno ∀x, y, a umjesto ∃x∃y piˇsemo
∃x, y. Vrijedi :
(∀xΦ(x) ∨ ∀xΨ(x)) ⇔ ∀x∀y(Φ(x) ∨ Ψ(y)), (A.16)
(∃xΦ(x) ∧ ∃xΨ(x)) ⇔ ∃x∃y(Φ(x) ∧ Ψ(y)). (A.17)
Za sluˇcaj kombinacije kvantifikatora egzistencije i univerzalnog kvantifika-
tora imamo dijagram kao na slici (A.1), gdje je Φ(x, y) izjavna funkcija.
∀x, yΦ(x, y)
∃x∀yΦ(x, y)
∀xΦ(x, y)
∃y∀xΦ(x, y)
∀y∃xΦ(x, y)
∃xΦ(x, y)
∀x∃yΦ(x, y)
∃x, yΦ(x, y)
Slika A.1: Dijagram implikacija za kvantifikatore
Dodatak B
Elementarna teorija skupova
U ovom dodatku cilj je definirati osnovne operacije sa skupovima i ispitati
njihova svojstva. Uvodimo i jednostavnu aksiomatiku dostatnu za izgradnju
tzv. Boole-ove algebre skupova.
B.1 Skupovi i operacije sa skupovima
U ovoj toˇcki uvodimo najjednostavniju aksiomatiku koja nam omogu´cava za-
snivanje Boole-ove algebre skupova, tj. strukture u kojoj su definirane samo
binarne i unarne operacije sa skupovima. Osnovni ili primitivni pojmovi su
skup i element skupa.
AKSIOMI ELEMENTARNE TEORIJE SKUPOVA
(O) Aksiom obuhvatnosti:
Ako su A i B skupovi sastavljeni od jednih te istih elemenata onda se
oni podudaraju, tj. A = B onda i samo onda ako vrijedi
∀x((x ∈ A) ⇔(x ∈ B)).
(A) Aksiom unije:
Za bilo koje skupove A i B postoji skup kojem su elementi svi elementi
skupa A i svi elementi skupa B i koji ne sadrˇzi druge elemente, tj.
∀A∀B∃C(∀x((x ∈ C) ⇔((x ∈ A) ∨ (x ∈ B)))).
(B) Aksiom razlike:
191
192 DODATAK B. ELEMENTARNA TEORIJA SKUPOVA
Za bilo koje skupove A i B postoji skup kojem su elementi oni i samo
oni elementi skupa A koji nisu elementi skupa B, tj.
∀A∀B∃C(∀x((x ∈ C) ⇔((x ∈ A) ∧ (x ∈ B)))).
(C) Aksiom egzistencije (postojanja):
Postoji barem jedan skup.
Teorem B.1. Skupovi ˇcije postojanje slijedi iz (A) i (B) su jedinstveni.
Dokaz: Pretpostavimo da postoje dva skupa C
1
i C
2
koji zadovoljavaju
uvjete aksioma (A). Tada vrijedi
∀x
((x ∈ C
1
) ⇔((x ∈ A) ∨ (x ∈ B))
((x ∈ C
2
) ⇔((x ∈ A) ∨ (x ∈ B))

⇒((x ∈ C
1
) ⇔(x ∈ C
2
)).
Odatle po aksiomu (O) slijedi C
1
= C
2
.
Analogno pretpostavimo da postoje dva skupa D
1
i D
2
koji zadovoljavaju
uvjete aksioma (B). Tada vrijedi
∀x
((x ∈ D
1
) ⇔((x ∈ A) ∧ (x ∈ B))
((x ∈ D
2
) ⇔((x ∈ A) ∧ (x ∈ B))

⇒((x ∈ D
1
) ⇔(x ∈ D
2
)).
Odatle po aksiomu (O) slijedi D
1
= D
2
.
Napomena B.1. Kao posljedicu Teorema B.1. imamo mogu´cnost uvodenja
jedinstvenih oznaka za uniju A∪ B i za razliku A−B.
Pomo´cu unije i razlike moˇzemo definirati dvije nove operacije sa skupovima.
Definicija B.1. Presjek skupova A i B je skup
A∩ B = A−(A−B).
Napomena B.2. Iz definicije razlike slijedi
x ∈ A∩ B ⇔(x ∈ A) ∧(x ∈ A−B) ⇔(x ∈ A) ∧ ((x ∈ A) ∨ (x ∈ B)) ⇔
⇔((x ∈ A) ∧ (x ∈ A)) ∨ ((x ∈ A) ∧ (x ∈ B)) ⇔(x ∈ A) ∧ (x ∈ B).
Dakle
x ∈ A∩ B ⇔(x ∈ A) ∧ (x ∈ B). (B.1)
B.2. INKLUZIJA I PRAZAN SKUP 193
B.2 Inkluzija i prazan skup
Definicija B.2. Za skupA kaˇzemo da je podskup skupa B ako
∀x((x ∈ A) ⇒(x ∈ B)). (B.2)
Tada piˇsemo A ⊆ B ili B ⊇ A.
Ako je A ⊆ B i A = B, skup A zovemo pravim podskupom skupa B.
Oˇcigledno vrijedi (A ⊆ B) ∧ (B ⊆ A) ⇒A = B.
Navedimo i dokaˇzimo najvaˇznija svojstva inkluzije.
Tranzitivnost inkluzije
(A ⊆ B) ∧ (B ⊆ C) ⇒(A ⊆ C), (B.3)
slijedi iz (B.2) i tranzitivnosti implikacije.
Unija skupova sadrˇzi svaki pojedini skup, a presjek je sadrˇzan u svakom
pojedinom skupu, tj.
A ⊆ A∪ B , B ⊆ A∪ B, (B.4)
A∩ B ⊆ A , A∩ B ⊆ B. (B.5)
Inkluzije (B.4) slijede iz tautologije p ⇒ p ∨ q, a inkluzije (B.5) slijede iz
p ∧ q ⇒p.
Razlika dva skupa je sadrˇzana u skupu kojeg umanjujemo : A−B ⊆ A.
Propozicija B.1. Relaciju inkluzije moˇzemo definirati pomo´cu jednakosti i
jedne od operacija ∪ ili ∩.
A ⊆ B ⇔(A∪ B = B) ⇔(A∩ B = A). (B.6)
Dokaz: Ako je A ⊆ B onda vrijedi ∀x((x ∈ A) ⇒ (x ∈ B)). Pomo´cu
tautologije (p ⇒q) ⇒((p ∨ q) ⇒q) slijedi
((x ∈ A) ∨ (x ∈ B)) ⇒(x ∈ B).
ˇsto dokazuje A ∪ B ⊆ B. Zbog (B.4) slijedi prva ekvivalencija u (B.6).
Analogno, koriste´ci tautologiju (p ⇒q) ⇒(p ⇒(p ∧ q)) imamo A ⊆ A∩ B,
odatle zbog (B.5) imamo drugu ekvivalenciju u (B.6).
Po aksiomu (B) postoji barem jedan skup A. Tada postoji i skup A−A.
Zbog (x ∈ A − A) ⇔ (x ∈ A) ∧ (x ∈ A) ⇔ 0 slijedi da taj skup ne
sadrˇzi niti jedan element. Kada bi postojala dva skupa Z
1
i Z
2
s prethodnim
svojstvom, izjava ∀x(x ∈ Z
1
⇔ x ∈ Z
2
) bi bila istinita jer su obje strane
194 DODATAK B. ELEMENTARNA TEORIJA SKUPOVA
laˇzne. Odatle po aksiomu (O) slijedi Z
1
= Z
2
. Zbog jedinstvenosti skupa s
prethodnim svojstvom koristimo oznaku ∅ za taj skup. Dakle, ∀x(x ∈ ∅), tj.
(x ∈ ∅) ⇔0.
Budu´ci je implikacija s laˇznom premisom uvijek istinita to vrijedi ∀x(x ∈
∅ ⇒x ∈ A) iz ˇcega zakljuˇcujemo
∀A(∅ ⊆ A).
Iz x ∈ (A ∪ ∅) ⇔(x ∈ A) ∨ (x ∈ ∅) ⇒(x ∈ A) ∨ 0 ⇒(x ∈ A) zakljuˇcujemo
A∪∅ ⊆ A, ˇsto zajedno s (B.4) daje A∪∅ = A. Analogno dobijemo A∩∅ = ∅.
Skupovi A i B su disjunktni ako nemaju zajedniˇckih elemenata, tj.
A∩ B = ∅.
B.3 Zakoni unije, presjeka i oduzimanja
Slijede´ce zakonitosti za operacije sa skupovima prvi je istraˇzio John Boole
(1813-1864).
Zakon komutativnosti :
A∪ B = B ∪ A , A∩ B = B ∩ A. (B.7)
Ovi zakoni slijede iz zakona komutativnosti za disjunkciju i konjunkciju u
algebri sudova.
Zakon asocijativnosti:
(A∪ (B ∪ C)) = ((A∪ B) ∪ C) , (A∩ (B ∩ C)) = ((A∩ B) ∩ C). (B.8)
Dokaz slijedi iz zakona asocijativnosti za disjunkciju i konjunkciju u algebri
sudova.
Zakoni distributivnosti:
(A∪(B∩C)) = (A∪B)∩(A∪C) , (A∩(B∪C)) = (A∩B)∪(A∩C). (B.9)
Dokaz slijedi iz zakona distribucije disjunkcije prema konjunkciji i obratno.
Napomena B.3. Za konaˇcan broj skupova A
i
(i = 1, . . . , n) i B
j
(j = 1, . . . , m)
imamo
(
n
¸
i=1
A
i
) ∩ (
m
¸
j=1
B
j
) =
n
¸
i=1
m
¸
j=1
(A
i
∩ B
j
).
(
n
¸
i=1
A
i
) ∪ (
m
¸
j=1
B
j
) =
n
¸
i=1
m
¸
j=1
(A
i
∪ B
j
).
B.3. ZAKONI UNIJE, PRESJEKA I ODUZIMANJA 195
Zakoni idempotencije:
A∪ A = A , A ∩ A = A. (B.10)
Jednakosti u (B.10) slijede iz zakona idempotencije za sudove.
Oduzimanje skupova nije obratna operacija uniji ˇsto se vidi iz
A ∪ (B −A) = A ∪ B. (B.11)
Nadalje vrijedi
A−B = A−(A∩ B), (B.12)
ˇsto slijedi iz:
x ∈ (A−(A∩B)) ⇔(x ∈ A)∧(x ∈ A∩B)) ⇔(x ∈ A)∧((x ∈ A)∨(x ∈ B)) ⇔
((x ∈ A) ∧ (x ∈ A)) ∨ ((x ∈ A) ∧ (x ∈ B)) ⇔
⇔(x ∈ A) ∧ (x ∈ B) ⇔x ∈ (A−B).
Zakon distributivnosti mnoˇzenja prema oduzimanju oblika
A∩ (B −C) = (A∩ B) −C, (B.13)
ˇsto slijedi iz
x ∈ A∩(B−C) ⇔(x ∈ A) ∧x ∈ (B−C) ⇔(x ∈ A) ∧(x ∈ B) ∧(x ∈ C) ⇔
⇔x ∈ (A∩ B) ∧ (x ∈ C) ⇔x ∈ ((A∩ B) −C).
Zakoni de Morgana za oduzimanje glase:
A−(B ∩ C) = (A−B) ∪ (A−C), (B.14)
A−(B ∪ C) = (A−B) ∩ (A−C).
Takoder vrijede jednakosti :
(A ∪ B) −C = (A−C) ∪ (B −C), (B.15)
A −(B ∪ C) = (A−B) −C. (B.16)
Vezu izmedu relacije inkluzije i operacija unije, presjeka i razlike daju
jednakosti:
(A ⊆ B) ∧ (C ⊆ D) ⇒ ((A∪ C) ⊆ (B ∪ D)), (B.17)
(A ⊆ B) ∧ (C ⊆ D) ⇒ ((A∩ C) ⊆ (B ∩ D)), (B.18)
(A ⊆ B) ∧ (C ⊆ D) ⇒ ((A−D) ⊆ (B −C)), (B.19)
(C ⊆ D) ⇒ ((A−D) ⊆ (A−C)). (B.20)
196 DODATAK B. ELEMENTARNA TEORIJA SKUPOVA
B.4 Univerzalni skup i komplement
Za neki skup Amoˇzemo promatrati sve objekte koji nisu ˇclanovi tog skupa, tj.
¦x[x ∈ A¦. Takav objekt op´cenito nije skup, suviˇse je opseˇzan. U konkret-
nim situacijama prouˇcavamo samo one skupove koji su podskupovi nekog
konkretnog skupa ˇciji ˇclanovi su objekati koji nas interesiraju (atomi). Takav
skup zovemo univerzalni skup i oznaˇcavamo s U. U tom sluˇcaju oˇcigledno
vrijedi: ∀A
A ⊆ U , A∩ U = A , A∪ U = U. (B.21)
Skup U − A = A
C
= −A zovemo komplement skupa A (u odnosu na
skup U).
Za skupove u idu´cim rezultatima ove toˇcke pretpostavljamo da su pod-
skupovi univerzalnog skupa U. Vrijede slijede´ce osnovne jednakosti.
Propozicija B.2. Neka su A i B skupovi. Tada je
A∩ −A = ∅ , A∪ −A = U, (B.22)
−(−A) = A, (B.23)
−(A∩ B) = −A ∪ −B , −(A∪ B) = −A∩ −B. (B.24)
Jednakost (B.23) je pravilo dvostrukog komplementa, a (B.24) su de Morganovi
zakoni za komplement.
Iz aksioma (B) je oˇcigledno
A−B = A ∩ (U −B) = A∩ −B = −(−A ∪ B)
Propozicija B.3. Neka su A i B skupovi. Vrijede slijede´ce ekvivalencije:
A ⊆ B ⇔(A ∩ −B = ∅), (B.25)
A ⊆ B ⇔−B ⊆ −A (B.26)
Dokaz: Za dokaz relacije (B.25) koristimo monotonost inkluzije na presjek
A ⊆ B ⇒A∩ −B ⊆ B ∩ −B = ∅ ⇒A ∩ −B = ∅.
Obratno, ako je A∩ −B = ∅ onda
A = A∩ U = A ∩ (B ∪ −B) = (A∩ B) ∪ (A ∩ −B) = A∩ B ⊆ B.
Relacija (B.26) slijedi iz logiˇckog zakona o kontrapoziciji.
Napominjemo da su formule koje se dobivaju u Booleovoj algebri pod-
skupova ekvivalentne odgovaraju´cim izjavama algebre sudova. Naime, samo
je potrebno shvatiti skupove kao izjave, a simbole ∩, ∪, =, ⊆, −, ∅, U zami-
jeniti simbolima ∧, ∨, ⇔, ⇒, , 0, 1.
B.5. KARTEZIJEV PRODUKT 197
B.5 Kartezijev produkt
Definicija B.3. (Kolmogorov
1
) Za bilo koja dva a i b definiramo skup
(a, b) = ¦¦a¦, ¦a, b¦¦ (B.27)
koji nazivamo uredeni par elemenata a i b.
Teorem B.2. Da bi vrijedilo (a, b) = (c, d) nuˇzno je i dovoljno da bude
istinita izjava (a = c) ∧ (b = d).
Dokaz: Neka je (a, b) = (c, d). Tada po (B.27) i aksiomu (O) imamo dva
mogu´ca sluˇcaja:
(i) ¦a¦ = ¦c¦ i ¦a, b¦ = ¦c, d¦,
(ii) ¦a¦ = ¦c, d¦ i ¦a, b¦ = ¦c¦.
U sluˇcaju (i) oˇcito vrijedi (a = c) ∧(b = d). U sluˇcaju (i) imamo a = c = d i
a = b = c.
Jednostavna posljedica teorema B.2. je (a, b) = (b, a) ⇔a = b.
Definicija B.4. Za bilo koje skupove X i Y oznaˇcimo
X Y = ¦(x, y)[(x ∈ X) ∧ (y ∈ Y )¦. (B.28)
Taj skup zovemo Dekartov ili Kartezijev produkt skupova X i Y .
Jasno je da za svaki skup X vrijedi X ∅ = ∅ i ∅ X = ∅. Navodimo
neka jednostavna svojstva Dekartovog produkta.
Propozicija B.4. Neka su A, B i C skupovi. Vrijedi
(A ∪ B) C = (AC) ∪ (B C), (B.29)
C (A∪ B) = (C A) ∪ (C B), (B.30)
(A ∩ B) C = (AC) ∩ (B C), (B.31)
C (A∩ B) = (C A) ∩ (C B), (B.32)
(A−B) C = (AC) −(B C), (B.33)
C (A−B) = (C A) −(C B). (B.34)
Nadalje, neka su A, B, C i D skupovi. Tada je
C D −AB = ((C −A) D) ∪ (C (D −B)). (B.35)
Dekartov produkt je monoton na ⊆, tj. za C = ∅ vrijedi
A ⊆ B ⇔(AC) ⊆ (B C) ⇔(C A) ⊆ (C B). (B.36)
1
Andrej Nikolaeviˇc Kolmogorov (Tambov, 25. travanj 1903. – Moskva, 20. listopad
1987.) ruski matematiˇcar
198 DODATAK B. ELEMENTARNA TEORIJA SKUPOVA
Dokaz: Za (B.29) imamo
(x, y) ∈ (A∪B)C ⇔(x ∈ A∪B)∧y ∈ C ⇔((x ∈ A)∨(x ∈ B))∧(y ∈ C) ⇔
((x ∈ A)) ∧ (y ∈ C)) ∨ ((x ∈ B) ∧ (y ∈ C)) ⇔
((x, y) ∈ (AC)) ∨ ((x, y) ∈ (B C)) ⇔(x, y) ∈ (A C) ∪ (B C).
Jednakosti (B.30), (B.31), (B.32), (B.33) i (B.34) dokazuju se analogno.
Dokaˇzimo (B.35).
(x, y) ∈ C D −AB ⇔((x, y) ∈ C D) ∧ ((x, y) ∈ AB) ⇔
((x ∈ C) ∧ (y ∈ D)) ∧ ((x ∈ A) ∨ (y ∈ B)) ⇔
((x ∈ C) ∧ (y ∈ D) ∧ (x ∈ A)) ∨ ((x ∈ C) ∧ (y ∈ D) ∧ (y ∈ B)) ⇔
(x ∈ (C −A) ∧ (y ∈ D)) ∨ ((x ∈ C) ∧ (y ∈ (D −B))) ⇔
((x, y) ∈ ((C −A) D)) ∨ ((x, y) ∈ (C (D −B))) ⇔
(x, y) ∈ ((C −A) D) ∪ (C (D −B)).
Posljednja tvrdnja slijedi iz
A ⊂ B ⇔A−B = ∅ ⇔∅ = (A−B)C = AC−BC ⇔AC ⊆ BC.

B.6 Relacije i funkcije
Definicija B.5. Podskup R kartezijevog produkta XY nazivamo relacija.
Da su dva elementa a ∈ X i b ∈ Y u relaciji R piˇsemo
< a, b >∈ R ili aRb.
Skup T(R) ⊆ X zovemo domena relacije. Kodomena relacije je /(R) = Y .
Prazan skup ∅ je relacija.
Ponekad se ˇcinjenica da < x, y >∈ R piˇse x Ry.
Medu najvaˇznijim relacijama je relacija ekvivalencije. Ona se javlja kod
nastojanja da elemente skupa identificiramo na osnovi nekog njima zajedniˇckog
svojstva. Na taj naˇcin se skup raspada na podskupove elemenata koji su
identiˇcni u pogledu tog svojstva. Poˇsto usporedujemo elemente istog skupa
A jasno je da za relaciju ekvivalencije R vrijedi R ⊆ AA.
B.6. RELACIJE I FUNKCIJE 199
Definicija B.6. Relacija R ⊆ AA je relacija ekvivalencije ako vrijedi:
(i) R je refleksivna na A:
∀x(< x, x >∈ R).
(ii) R je simetriˇcna:
∀x, y((< x, y >∈ R) ⇒(< y, x >∈ R)).
(iii) R je tranzitivna:
∀x, y, z((< x, y >∈ R) ∧ (< y, z >∈ R)) ⇒(< x, z >∈ R).
Takoder, medu najvaˇznije relacije ubrajamo relacije uredaja ili poretka.
Definicija B.7. Relacija R se naziva relacijom poretka ili uredaja ako
vrijedi
(1) ∀x(xRx) refleksivnost,
(2) ∀x, y, z((xRy) ∧ (yRz) ⇒(xRz)) tranzitivnost ,
(3) ∀x, y((xRy) ∧ (yRx) ⇒(x = y)) antisimetriˇcnost .
Relacija s gornjim svojstvima joˇs se naziva parcijalni uredaj .
Uredaj R je linearan ili jednostavan ako vrijedi
∀x, y(x = y ⇒(xRy ∨ yRx)).
Standardna oznaka za relaciju uredaja je ≤ ili _.
Ako relacija nije antisimetriˇcna onda se zove poluuredaj.
Pojam funkcije svakako je jedan od najvaˇznijih pojmova u matematici.
Intuitivno, pod tim pojmom podrazumjevamo jednoznaˇcno pridruˇzivanje ele-
menata jednog skupa elementima drugog skupa. Funkcija je specijalni sluˇcaj
medu relacijama.
Definicija B.8. Relacija F je funkcija ako vrijedi
∀x, y, z(((< x, y >∈ F) ∧ (< x, z >∈ F)) ⇒(y = z)).
Zbog jedinstvenosti, umjesto oznake < x, y >∈ F ili xFy piˇsemo y = F(x).
Indeks
A
aksiom
– Arhimedov, 7, 32
– Peanovi, 2
– potpunosti, 32
antisimetriˇcnost
aproksimacija, 7, 85
– funkcije, 87, 113
– nultoˇcke, 116
– povrˇsine, 120
apsorpcija
– logiˇcka, 184
asocijativnost
– disjunkcije, 184
– konjunkcije, 184
– presjeka, 190
– unije, 190
B
binarna operacija
– zbrajanje, 3
brojevi
– cijeli, 4
– decimalni, 7
– racionalni, 4
brojevni pravac, 7
brzina, 85
– prosjeˇcna, 85
D
de Morganovi zakoni
– logiˇcki, 184
– za skupove, 191
derivacija, 86
disjunkcija, 183
distributivnost
– kvantifikatora, 185
– logiˇcka, 184
– presjeka na uniju, 190
– unije na presjek, 190
E
ekvipotentni skupovi, 36
ekvivalencija, 183
Eulerova formula, 57
F
funkcija, 9, 195
– apsolutna vrijednost, 12
– arcus, 27
– area, 23
– bijekcija, 18
– derivabilna, 86
– diferencijabilna, 86
– domena, 9
– eksponencijalna, 20, 35, 50
– – na C, 56
– gama, 150
– graf, 9
– hiperbolne, 22
– injekcija, 17
– inverzna, 17
– izjavna, 185
– – viˇse argumenata, 186
– kodomena, 9
– korijen, 20
– kvadratna, 14
– linearna, 11
200
INDEKS 201
– logaritamska, 21
– monotona, 10
– – po dijelovima, 128
– neprekidna, 68
– – uniformno, 129
– op´ca potencija, 22
– padaju´ca, 10
– polinom, 15
– prekidna, 69
– primitivna, 132
– racionalna, 16
– rastu´ca, 10
– razlomljena linearna, 15
– restrikcija, 9
– surjekcija, 18
– trigonometrijske, 24
G
gomiliˇste niza, 52
graniˇcnu vrijednost, 43
greˇska
– apsolutna, 13
– relativna, 13
grupa
– komutativna, 4
I
idempotentnost
– logiˇcka, 184
– skupovna, 191
implikacija, 183
infimum, 34
integral
– donji, 121
– gornji, 121
– neodredeni, 135
– nepravi, 146
– Riemannov, 122
interpolacija
– ˇcvorovi, 113
– polinomom, 113
K
Kartezijev produkt, 8, 193
Kartezijeva ravnina, 8
kompozicija funkcija, 16
komutativnost
– disjunkcije, 184
– konjunkcije, 184
konjunkcija, 183
kontrapozicija, 184
konvergencija
– niza, 42
– – uniformna, 176
– reda, 153
– – apsolutna, 159
– – uniformna, 177
koordinatni sustav, 8
kvantifikator
– egzistencije, 185
– univerzalni, 185
kvocijent diferencija, 86
L
limes
– inferior, 53
– superior, 53
limes funkcije, 61
– Cauchyjeva definicija, 62
– jednostrani, 65
– u R, 64
limes niza, 42
– funkcija, 50
– u C, 57
– u R, 43
– u R, 42
M
majoranta, 31
maksimum, 32
matematiˇcka indukcija, 2
metoda tangenti, 117
minimum, 34
202 INDEKS
mjera, 119
N
nepravi integral
– kriterij konvergencije, 148
neprekidnost funkcije, 68
– jednostrana, 81
niz, 41
– Cauchyjev, 54
– fundamentalan, 54
– funkcija, 50
– konvergentan, 42
– padaju´ci, 41
– podniz, 42
– rastu´ci, 41
O
obuhvatnost, 187
operator negacije, 183
P
podniz, 42
polinom, 15
– interpolacijski, 113
– Lagrangeov, 113
– Taylorov, 102
polje, 5
– kompleksnih brojeva, 55
– realnih brojeva, 29
– uredeno, 31
poluuredaj, 195
R
radijan, 24
red, 151
– binomni, 170
– Fourierov, 174
– funkcija, 165
– geometrijski, 152
– harmonijski, 154
– konvergentan, 153
– kriterij konvergencije
– – Cauchyjev, 160
– – D’Alambertov, 160
– – integralni, 162
– – Leibnitzov, 159
– parcijalna suma, 151
– potencija, 165
– – radijus konvergencije, 165
– produkt redova, 164
– Taylorov, 169
– trigonometrijski, 174
refleksivnost, 195
relacija, 194
– domena, 194
– ekvivalencije, 195
– kodomena, 194
– poretka, 195
– uredaja, 195
S
sekanta, 86
skup
– gust, 33
– gust u sebi, 6
– komplement, 192
– neprebrojiv, 39
– otvoren, 83
– podskup, 189
– prebrojiv, 37
– presjek, 188
– univerzalni, 192
– zatvoren, 83
sljedbenik, 2
suma
– Darbouxova, 121
– integralna, 121
– reda, 153
– – parcijalna, 151
– – u smislu C´esara, 180
supremum, 32
T
INDEKS 203
tangenta, 86
– koeficijent smjera, 86
tautologija, 183
tranzitivnost, 195
– implikacije, 184
U
uredaj, 3
– jednostavan, 195
– linearan, 5, 195
– parcijalni, 5, 195
uredeni par, 193

ii

Posljednji ispravak: ponedjeljak, 15. oˇujak, 2010. z

Uvod
Matematiˇka analiza I. & II. su standardni jednosemestralni kolegiji koji se c c predaju na prvoj godini studija matematike na PMF-Matematiˇkom odjelu Sveuˇiliˇta u Zagrebu. Gradivo tih kolegija izlaˇe se sa satnicom od tri sata c s z predavanja i tri ili ˇetiri sata vjeˇbi tjedno u prvom i drugom semestru studija. c z Program kolegija obuhva´a osnovna znanja o funkcijama realne varijable, od c definicija osnovnih elementarnih funkcija, preko pojma limesa niza i funkcije, neprekidnosti funkcije, do diferencijalnog i integralnog raˇuna. c Izlaganje gradiva podijeljeno je na ˇest poglavlja, od kojih se prva tri s poglavlja izlaˇu u prvom semestru, a posljednja tri u drugom semestru studija. z Ukljuˇena su i dva dodatka koja omogu´uju snalaˇenje u jeziku matematiˇke c c z c logike i jeziku skupova koji se koriste u izlaganju. U prvom poglavlju obraduju se osnovni pojmovi o skupovima i funkcijama, na naˇin da se paˇnja posve´uje konkretnim skupovima prirodnih, c z c cijelih, racionalnih i realnih brojeva. Prvo se intuitivno i heuristiˇki opisuju c svojstva tih skupova, da bi u nastavku dali aksiomatiku skupa realnih brojeva. Pojam funkcije se uvodi kroz ponavljanje poznatih pojmova iz srednje ˇkole, a zatim se kroz uvodenje operacije kompozicije i pojma inverzne s funkcije, formalno definiraju arcus i area funkcije. Kod definiranja pojmova infimuma i supremuma skupa, upoznajemo studente s strogim matematiˇkim c naˇinom formuliranja tih pojmova pomo´u logiˇkih veznika i kvantifikatora. c c c Takoder se upoznaju s naˇinom kako razlikovati veliˇinu beskonaˇnih skupova c c c kroz pojam prebrojivog i neprebrojivog skupa. Drugo poglavlje je posve´eno nizovima realnih brojeva i njihovoj konc vergenciji. Naroˇito se inzistira na pojmu konvergencije niza, jer to je prvi c ozbiljni susret s pojmom koji zahtijeva shva´anje beskonaˇnog matematiˇkog c c c procesa. Posebno se inzistira na razumijevanju Cauchyjeve definicije limesa niza. Na kraju se uvodi skup kompleksnih brojeva i konvergencija nizova u njemu, te odnos s konvergencijom komponentnih realnih nizova. U tre´em poglavlju obraduje se limes funkcije i neprekidnost funkcije, s c tim da se ti pojmovi uvode pomo´u nizova, ali se dokazuju i koriste Cauc chyjeve varijante tih pojmova. Pokazuje se veza neprekidnosti i monotonosti iii

iv funkcije, te se dokazuje neprekidnost svih elementarnih funkcija. Drugi semestar poˇinje s ˇetvrtim poglavljem o diferencijalnom raˇunu i c c c teorijski i praktiˇki relevantnim pojmovima u vezi s derivacijom. Posebno, c dokazuju se teoremi srednje vrijednosti i primjenjuju na probleme istraˇivanja z toka funkcije. Takoder pokazujemo neke primjene u numeriˇkoj matematici. c Pojam integrabilnosti u Riemannovom smislu uvodi se u petom poglavlju. Tu dokazujemo integrabilnost elementarnih funkcija pomo´u njihove neprekidc nosti ili monotonosti po dijelovima. Takoder se definira primitivna funkcija i daju se osnovne tehnike integralnog raˇuna. Obraduju se primjene na c nalaˇenje povrˇina likova i volumena tijela, kao i zakrivljenost ravninskih z s krivulja. Posljednje ˇesto poglavlje je posve´eno redovima brojeva i redovima funkcija. s c Prouˇava se apsolutna konvergencija redova i dokazuju se dovoljni uvjeti za c konvergenciju redova. Od redova funkcija poseban naglasak je na redovima potencija. Specijalno se promatraju Taylorovi redovi osnovnih funkcija. Takoder se ukratko obraduju i osnovne ˇinjenice o Fourierovim redovima periodiˇkih c c funkcija. Dodaci A i B su uvrˇteni zato da studentima budu na raspolaganju oss novna znanja iz matematiˇke logike i elementarne teorije skupova potrebna c za svladavanje ovog kolegija.

OBAVEZNA LITERATURA: 1. S. Kurepa, Matematiˇka analiza 1: Diferenciranje i integriranje, Tehniˇka c c knjiga, Zagreb, 1984. 2. S. Kurepa, Matematiˇka analiza 2: Funkcije jedne varijable, Tehniˇka c c knjiga, Zagreb, 1984. DOPUNSKA LITERATURA: 1. M. H. Protter, C. B. Morrey, A First Course in Real Analysis, Springer Verlag, 1991.

Boris Guljaˇ s

. logaritamska op´a potencija . 1. . . . funkcija.1.3. . . 1. . . . . . . . . . . . . . .10 Eksponencijalna funkcija na Q.1.1 Aksiomi polja R . . . c 1. . . . .1. .3 Eksponencijalna funkcija na R (I. .2 Limes niza u R . . . . aproksimacija . .9 Korijeni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1. . .Sadrˇaj z Uvod 1 Skupovi i funkcije 1. . . .1 Skupovi N. .2. . . . . . .3 Apsolutna vrijednost i udaljenost . . . . . . . .2 Prikaz skupova Q i R na pravcu . . .2. . . . . .2. . .2. . . . . . .2. . . . . . . . . .5 Razlomljene linearne funkcije . . . . . . . . . .2. . . . . . . . . . 1. . . . . . .2.3. . . . . . . . potpunost .2. . . . . . . . . . . . . . . . 1. . . . 1. . . . . . . . . . . . . . . . . . . supremum i infimum. . . .) . . . . . . . 1. koordinatni sustav . . . . . c 1. . . . 41 2. . . . . . . . . . . . .6 Polinomi . . . . 1. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .1 Skupovi . . . .2. . . . . . . . . . . . potpunost . .1. . . . . . . .4 Kartezijeva ravnina. . . . . . . . .2. . . . . 1. . . . . Q . . . . . . . . . 1. . .3 Aksiomi polja R. . . . . . . .4 Ekvipotentni skupovi. .11 Hiperbolne i area funkcije . . . . .8 Kompozicija funkcija. . . 42 v . . . . . . .2 Linearne funkcije . . . . . 1. .2. . . 1. . . .7 Racionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . inverzna funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .3 Decimalni brojevi. . . . . . .12 Trigonometrijske i arkus funkcije . . . . .2 Supremum i infimum skupa. . . . . . . 1. . .2 Funkcije . . . . .3. . . . . . . .4 Kvadratna funkcija . . . 1. . . . . . . . . . . . 1.2. . . . . . . . . . . 1. . 1. . . . . prebrojivost . . . . . . . . . 1. Z. . 1. .1 Klasifikacija realnih funkcija pomo´u grafa . . . iii 1 1 2 6 7 8 8 10 11 12 14 15 15 16 16 20 20 22 24 28 29 31 35 36 41 2 Nizovi 2. . . . . . 1. . . . . . . . . . . .1 Niz i podniz . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .6. . 2. . .3. . . 3. . . .5 Monotonost i derivacija funkcije . . . . . . . . . . .1 Polje kompleksnih brojeva C . . . .2 Konveksne funkcije. . . . . . . . . limes niza u C . . . . . . . . . . .1 Potencije i korijeni . . . . . . . . . .3 Derivacije elementarnih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . .4 Hiperbolne i area funkcije . . . . . . . . . .3 Nizovi u C. . 4. 4. . . . . . . 114 . . . . .1 Limes funkcije . . . . . . . . . .6. . . . . . . . . . . 4. .3. . 3. . . . .3 Okomite i kose asimptote na graf funkcije . . . . 4. . . . . . . . . . . . . . 3.1. . . . 3. . . . . . . . . 3. . . .2. . . . .2. . .3 Eksponencijalna funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . .3. .4 Cauchyjev teorem srednje vrijednosti i L’Hospitalovo pravilo . . . . . . . . 4.2 Jednostrani limes u R .3 Neprekidnost trigonometrijskih funkcija . . . . . . .4 Teoremi srednje vrijednosti . . . . . . . . . . . . . . . . nizovi u C . . . . 45 47 50 51 54 55 55 56 57 61 61 65 66 68 72 73 74 75 77 79 82 84 87 87 92 95 95 95 96 97 98 102 104 105 107 112 3 Limes i neprekidnost funkcije 3. . . .1. . . .7 Svojstva konveksnih funkcija . . . . . . .vi 2. 4. . . . . . . . .3 Operacije s konvergentnim nizovima . . . . . . . . . . . . . . .4 Jednostrana neprekidnost funkcije . . . . . . . . . . . 4. . . . . . . . . 2. . . . . . . . .4 Neprekidnost funkcije na segmentu . . . . . . . . . . . . . . . .6. . c 3. 2.1 Primjeri konvergentnih nizova . . . . logaritamske.2 Diferencijabilnost i operacije . . . . . . . . . . . . . 4. .6. . . . . . . . . . .3. . . . . . . . . . 3. . .6. . . . . . . . . .1 Neprekidnost i operacije s funkcijama . . . . . .1 Motivacija . .2 Eksponencijalne funkcije na R (II.6 Polje C. . .3. . . 113 . . . . . . . . .4 Limes superior i limes inferior . . . . . . . . . . 2. . . . . . .) 2. .6 Taylorov teorem . . . . .1 Odredivanje ekstrema pomo´u derivacija viˇeg reda c s 4. . . . . . . .2 Trigonometrijske i arcus funkcije . . .1 Neprekidnost korijena. . . 3. . . . . . . . . . . . infleksija . . . . . . . . . . . .2 Neprekidnost funkcije u toˇki . . . . 2. .6. . 4. 4. . .3. . . . . 2. . . . 3. . . area i arcus funkcija 3. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .2 Neprekidnost eksponencijalne funkcije na R . . . . 3. . . . . 2. . . . . . . . . . . . .1 Limes u R . . . . . . . . . .3. . . . . ˇ SADRZAJ . . . . . . . . . . . . . 4. . . . . . . . . . . . . . . . . . .3 Neprekidnost i monotonost . .2 Eksponencijalna funkcija na C .6. . .5 Cauchyjev niz . . 4. . . . . .2. .5 Otvoreni skupovi u R . 4 Derivacija 4. . . . . . . . . . . . . . .2. . . . . . . . . 4. . . . .

194 . . . . . . . . . . . . 188 B Elementarna teorija skupova 191 B. . . . . . . . . . .8 Nepravi integral .4 Integrabilnost monotonih i neprekidnih funkcija 5. . . .9 Uniformna konvergencija . . . .1 Problem povrˇine i rada sile . . . . . 191 B. .3 Osnovna svojstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .1 Lagrangeov interpolacijski polinom . . . . . .8. . .1 Kriterij konvergencije nepravog integrala 6 Redovi 6. . . . . . . . . . . .7. . . . . . . . 5. . . . . . .4 Uvjeti za konvergenciju reda . . . 5. . 5. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5. . . . . .5 Produkt redova . .7 Primjene . . . . . . . . . . . .7 Taylorovi redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . .10 Sumiranje redova u smislu C´sara . . .4 Zakrivljenost ravninske krivulje . . . . . . . . .1 Volumen rotacionog tijela . . . . . . . . . . . .6. . . . . . . . . . . . .2 Integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .2 Integracija racionalnih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .7. 116 4. .2 Newtonova metoda . . . . . .2 Definicija konvergencije reda . . . . . . .6 Redovi potencija . . . . . . . .8. . . 193 B. .6 Metode integriranja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187 A. . .2 Inkluzija i prazan skup . . 6. . . . . . . . . . . 123 123 124 129 132 136 138 138 144 146 146 146 147 148 149 152 155 155 157 160 163 168 169 173 177 180 184 5 Riemannov integral 5. . . . . . . . . . . .3 Zakoni unije. 5. . . A Algebra izjava 187 A. . . . . . . . . 5.1 Izjave i veznici . . . . . . . . . . . s 5. . . .1 Definicija reda . . . . . . . . . . 116 4. . . . . . . . . . . . . 6. . . . . . . . .1 Skupovi i operacije sa skupovima .7. . . . . . . . . . . . . . . . . . apsolutna konvergencija 6. . . . . . . . . . 5.1 Direktna integracija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .2 Izjavne funkcije i kvantifikatori . . s 5. . . . . . . . . . . 6. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6. . . presjeka i oduzimanja . . . . . .3 Usporedivanje redova. . . . . . . . . . 119 . . .7. . . .8. . . .ˇ SADRZAJ 4. . . . . .8 vii Neke primjene derivacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6. . .8 Fourierovi redovi . . . . . . . . . . . 6. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6. . . . . . . . 5. . 6. . . . . . . e . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5.6. . . .3 Povrˇina rotacione plohe . . . . . . . . . . . .5 Primitivna funkcija . . . . . .2 Duljina ravninske krivulje . . . . . 5. . . . . . . . . . . . 5. . . . .

. . . . . . .viii ˇ SADRZAJ B. . . . . . . . . . . . . . . . . .6 Relacije i funkcije . . . . . . . . . 197 B. . . . . . . .5 Kartezijev produkt . . . . . . . 198 Index 200 . . .4 Univerzalni skup i komplement . . 196 B. . . . . . . . . . . . . . . .

tj. c c Kaˇemo da je skup A podskup skupa B i piˇemo A ⊆ B. c ∨ (disjunkcija)je veznik ”ili”.onda”. Posljednja izjava je napisana pomo´u logiˇkih znakova i glasi: ”za svaki t. a da a nije element skupa A koristimo oznaku a ∈ A. 5. pojam skupa predstavlja cjelinu koju ˇine elementi ili ˇlanovi tog skupa. On povezuje dvije izjave i ˇitamo ga ”slijedi. Npr. 3. Znak ∀ (za svaki) je logiˇki kvantifikator (univerzalni kvantifikator). Pored navedenih kvantifikatora koristimo joˇ slijede´e veznike s c c ili logiˇke operacije: ∧. 7}. Nazovimo ga s A. ako . c c c Neka je B skup svih rjeˇenja polinomijalne jednadˇbe x4 − 17x3 + 101x2 − s z 247x + 210 = 0. Za pisanje ˇinjenice da je a element c c c skupa A koristimo oznaku a ∈ A. A = B. & (konjunkcija) koji odgovara jeziˇnom vezniku ”i”. Navedeni veznici odgovaraju pojedinim operacic 1 . postoji skup ˇiji ˇlanovi su svi primitivni brojevi manji od c c 10. c ”onda i samo onda” i sliˇno. tj. (t ∈ A) ⇒ (t ∈ B). 5 i 7. tj. Na primjer. ako je svaki z s element t ∈ A ujedno i element skupa B. t element c c c c od A povlaˇi (slijedi) t element od B”. Iz tog razloga skupovi A i B su identiˇni. z c c c 3. a ⇔ (ekvivalencija) ˇitamo ”ako i samo ako”. kazuje da skup A ima barem jedan ˇlan. povlaˇi. Drug logiˇki kvantifikator c c c je ∃. kvantifikator egzistencije ili postojanja.Poglavlje 1 Skupovi i funkcije 1. A = ∅. 3. i on opisuje opseg izjave koja iza njega c slijedi. ∀t. 5 i 7. Znak ⇒ je logiˇki veznik koji zovemo implikacija. ”posc toji element a koji je u skupu A”.1 Skupovi Pojmovi skup i element ili ˇlan skupa predstavljaju osnovne ili primitivne c pojmove koji se ne definiraju. izjava ∃a(a ∈ A). Moˇemo provjeriti da skup B ima toˇno ista ˇetiri ˇlana 2. Taj skup moˇemo oznaˇiti c z c nabrajaju´i ˇlanove unutar vitiˇastih zagrada: {2. To je skup od ˇetiri elementa: 2. Intuitivno. c Skup koji nema niti jednog ˇlana zovemo prazan skup i oznaˇavamo s ∅.

Q U naˇim razmatranjima posebno vaˇnu ulogu igraju skupovi koji nemaju s z samo konaˇno mnogo ˇlanova. 191. tj. pro´i ´emo svim prirodnim brojevima. travanj 1932. 20. kolovoz 1858. . – Turin..}. ∀n ∈ N. Z. tko mu je sljedbenik. a njegovi ˇlanovi su prirodni brojevi 1. Naravno. za svaki prirodni broj znamo koji broj dolazi nakon njega. tj. Ako krenemo od prvog prirodnog broja. c Operacija unija skupova A i B u oznaci A ∪ B odgovara vezniku ”ili”. onda su one jednako vrijedne. Tada je S = N. c c N = {1. 2.) i B (str. 3. tj. To je c jedini element koji nije sljedbenik nekog prirodnog broja. SKUPOVI I FUNKCIJE jama sa skupovima. koji je prije c c kojega u prirodnom poretku. 2.1. c Giuseppe Peano (Cuneo [Piemonte]. z Osnovna znanja o logiˇkim izjavama i skupovima potrebna u daljnjim c razmatranjima obradena su u Dodatku A (str. 187. tj. 3.). Ako veznik ⇔ povezuje dvije izjave. . Sada ´emo se posvetiti konkretnim skupovima kojima ´emo se baviti u ovom kursu. c c 1. Sada smo upravo c c opisali svojstva koja ˇine Peanove1 aksiome skupa N: c 1. (n ∈ S) ⇒ (s(n) ∈ S).1 Skupovi N. tj. obje su istinite ili su obje laˇne. ∀t (t ∈ A ∩ B) ⇔ ((t ∈ A) ∧ (t ∈ B)). Vrijedi aksiom matematiˇke indukcije: c Neka je S ⊆ N takav da vrijedi: 2) ∀n ∈ N. . Zapravo. . Svaki skup za kojeg vrijede Peanovi aksiomi poistovje´ujemo sa skupom c prirodnih brojeva. Svaki prirodni broj ima sljedbenika. Postoji prvi element u skupu N i oznaˇavamo ga s 1. a njen rezultat je skup koji sadrˇi one i samo one ˇlanove koji su ˇlanovi skupa A ili z c c skupa B. za svaka dva z razliˇita prirodna broja znamo koji je manji a koji je ve´i. . postoje razliˇite realizacije skupa N. tj. 1 ∈ N. kojeg oznaˇavamo s 1. 3. tj. Operacija presjek skupova A i B u oznaci A∩B odgovara vezniku ”i”. Naprimjer. .) talijanski matematiˇar c 1 1) 1 ∈ S. a njen rezultat je skup koji sadrˇi one i samo one ˇlanove koji z c su ˇlanovi skupa A i skupa B. Takav je skup prirodnih brojeva koc c jeg oznaˇavamo s N.2 POGLAVLJE 1. i od svakog broja predemo na njec govog sljedbenika. Na skupu N moˇemo usporedivati brojeve. ∃s(n) ∈ N. ∀t (t ∈ A ∪ B) ⇔ ((t ∈ A) ∨ (t ∈ B)). tj. . 2. 27.

1.1. SKUPOVI

3

jednu moˇemo sagraditi od praznog skupa: N = {∅, {∅}, {{∅}}, {{{∅}}}, . . .}, z gdje je sljedbenik definiran sa s(a) = {a}, ∀a ∈ N. Pomo´u funkcije sljedbenik moˇemo na N definirati binarnu operaciju c z zbrajanja. Za n ∈ N stavimo s(n) = n + 1. Sada stavimo ∀ n, m ∈ N, n + m = s(s(s(. . . s(n) . . .))) = s[m] (n).
m

Lako se provjeri da je ta operacija asocijativna (∀ n, m, k ∈ N), n+ (m+ k) = (n + m) + k, i komutativna (∀ n, m ∈ N), n + m = m + n. Osim operacije zbrajanja, na N moˇemo definirati relaciju strogog uredaja < tako da kaˇemo z z ∀n ∈ N, n < s(n), tj. imamo 1 < 2 < 3 < · · · < n < n + 1 < · · ·. Takoder, odmah imamo i uredaj ≤ ako stavimo (n ≤ m) ⇔ ((n < m) ∨ (n = m)). c Taj uredaj je linearan ili jednostavan, tj. za svaka dva razliˇita prirodna broja jedan je manji od drugoga, tj. oni su usporedivi. Kaˇemo da je uredaj na skupu N dobar uredaj jer ima svojstvo da svaki z neprazan podskup skupa N ima prvi (najmanji) element. Dakle, na N imamo zadanu algebarsku strukturu i uredaj. Pitanje je sada koliko nam je ta struktura korisna i dostatna. Ve´ u prvim godinama c ˇkolovanja iz matematike uˇi se kako razne probleme matematiˇki formulis c c rati i potom rjeˇavati. Ve´ najjednostavniji problemi vode na rjeˇavanje s c s jednadˇbe oblika a + x = b, gdje su a, b ∈ N. Moˇemo li tu jednadˇbu rijeˇiti z z z s u skupu N za svaki izbor brojeva a, b ∈ N? Naravno, odgovor je negativan ve´ za izbor a = b = 1. Naime, u skupu N ne postoji broj x sa svojstvom da c je x + 1 = 1. To slijedi iz 1. Peanovog aksioma. Kada bi takav broj postojao, onda je iz definicije zbrajanja jasno da bi vrijedilo ∀n ∈ N, x + n = n. ˇ c Sto moˇemo sada uˇiniti? Uobiˇajen postupak kod rjeˇavanja sliˇnih algez c c s barskih problema je da proˇirimo (ako je mogu´e) skup tako da u tom ve´em s c c skupu naˇa jednadˇba ima rjeˇenje. Dodajmo, dakle, skupu N element koji s z s oznaˇavamo s 0 i stavimo ga ispred jedinice jer vrijedi 0 + 1 = 1, tj. 1 = s(0). c To je tzv. neutralni element za zbrajanje ili nula, jer pri zbrajanju s 0 svi elementi ostaju nepromijenjeni. Odmah je jasno da niti u skupu {0} ∪ N nismo u mogu´nosti rijeˇiti naˇu jednadˇbu za bilo koji izbor brojeva a, b ∈ {0} ∪ N. c s s z Naime, za bilo koji n ∈ N jednadˇba n+ x = 0 nema rjeˇenje u {0} ∪N.Takav z s x zovemo suprotnim element od n i oznaˇavamo s −n. Dobro, dodajmo sada c skupu suprotne elemente za sve n ∈ N i poredajmo ih u obratnom poretku od njihovih originala, tj. (n, m ∈ N) ((n < m) ⇒ (−m < −n)). Tako smo
def

4 doˇli do skupa s

POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE

Z = {. . . , −n, . . . , −2, −1, 0, 1, 2, . . . , n, . . .} = −N ∪ {0} ∪ N kojeg nazivamo skupom cijelih brojeva. Na ˇitav skup Z moˇemo takoder c z proˇiriti i operaciju zbrajanja. Za −m, −n ∈ −N stavimo −n + −m = s −(n + m). Za −m ∈ −N, n ∈ N promatramo dva sluˇaja. Ako je (n ≥ c m) ⇒ ∃ k ∈ {0} ∪ N, n = m + k, pa stavljamo −m + n = k, a u sluˇaju c (m ≥ n) ⇒ ∃ k ∈ {0} ∪ N, m = n + k, pa stavljamo −m + n = −k. Skup Z sa operacijom + je algebarska struktura sa svojstvima: 1. ∀ a, b, c ∈ Z, a + (b + c) = (a + b) + c (asocijativnost). 2. ∃ 0 ∈ Z, ∀ a ∈ Z, 0 + a = a + 0 = a (neutralni element). 3. ∀ a ∈ Z, ∃ − a ∈ Z, a + −a = −a + a = 0 (suprotni elementi). 4. ∀ a, b ∈ Z, a + b = b + a (komutativnost). Strukturu (Z, +) koja zadovoljava svojstva 1., 2. i 3. zovemo grupa, ako joˇ vrijedi i svojstvo 4., zovemo je komutativna (Abelova1 ) grupa. To je s osnovna algebarska struktura u kojoj je uvijek rjeˇiva jednadˇba a + x = b. s z Na skupu N moˇemo definirati i drugu binarnu operaciju koju nazivamo z mnoˇenje ako za ∀ n, m ∈ N stavimo n · m = n + n + · · · + n. Tu operaciju z
m

moˇemo lako proˇiriti i na skup Z stavljaju´i za −n, −m ∈ −N, (−n)·(−m) = z s c n · m, a za −m ∈ −N, n ∈ N, n · (−m) = −(n · m). Lako se pokaˇe da je i z ta operacija asocijativna, komutativna i u skupu Z postoji neutralni element za mnoˇenje 1, tj. ∀ n ∈ Z, n · 1 = 1 · n = n. Promatrajmo sada rjeˇivost z s jednadˇbe a · x = b za a, b ∈ Z. Ve´ za a = n ∈ N i b = 1 ta jednadˇba nema z c z rjeˇenje u Z. Broj x za koji vrijedi nx = 1 nazivamo reciproˇni element od s c 1 n ili inverz od n za operaciju mnoˇenje i oznaˇavamo s n−1 = n . Ako sada z c proˇirimo skup Z sa svim mogu´im rjeˇenjima jednadˇbe nx = m, gdje je s c s z n ∈ N i m ∈ Z dobivamo skup Q={ m ; n ∈ N, m ∈ Z} n

koji zovemo skupom racionalnih brojeva. Napominjemo da je prikaz racionalnog broja u obliku m jedinstven ako su brojevi m i n relativno prosti, n tj. nemaju zajedniˇkog djelitelja razliˇitog od 1 ili −1. c c
Niels Henrik Abel (Nedstrand, 5. kolovoz 1802. - Froland, 6. travanj 1829.) norveˇki s matematiˇar c
1

1.1. SKUPOVI Operaciju mnoˇenje na skupu Q definiramo tako da za z ∀ m m′ mm m m′ , ′ ∈ Q, stavimo · ′ = ∈ Q. n n n n nn′

5

Skup racionalnih brojeva bez nule, s operacijom mnoˇenja (Q, ·) je takoder z komutativna grupa. Nula nema reciproˇnog elementa, tj. s nulom nije c mogu´e dijeliti. c Operaciju zbrajanje je mogu´e proˇiriti sa skupa Z na skup Q na slijede´i c s c naˇin: c m m′ m m′ mn′ + m′ n , ′ ∈ Q, stavimo + ′ = ∈ Q. n n n n nn′ z Medutim, operacije zbrajanja i mnoˇenja su povezane svojstvom distributivnosti mnoˇenja prema zbrajanju, tj. ∀ n, m, k ∈ Q, n(m + k) = nm + nk. z Struktura (Q, +, ·) s gore navedenim svojstvima naziva se polje. Uredaj sa skupa Z moˇemo jednostavno proˇiriti na skup Q tako da z s m m′ m m′ ′ ′ ∀ n , n′ ∈ Q, stavimo n ≤ n′ ⇔ mn ≤ m n. Ta relacija ima slijede´a c svojstva: ∀ 1. ∀ a ∈ Q, (a ≤ a), (refleksivnost). 2. ∀ a, b ∈ Q, (a ≤ b) ∧ (b ≤ a) ⇒ (a = b), (antisimetriˇnost). c 3. ∀ a, b, c ∈ Q, (a ≤ b) ∧ (b ≤ c) ⇒ (a ≤ c), (tranzitivnost). 4. ∀ a, b ∈ Q, (a ≤ b) ∨ (b ≤ a), (linearnost ili totalnost). Ako uredaj zadovoljava samo svojstva 1., 2. i 3. zovemo ga parcijalni uredaj. Taj uredaj je u suglasju s operacijama zbrajanja i mnoˇenja. Vrijedi z 1. ∀ a, b ∈ Q, (a ≤ b) ⇒ (∀c ∈ Q (a + c ≤ b + c)). 2. ∀ a, b ∈ Q, (a ≤ b) ⇒ (∀c ≥ 0 (ac ≤ bc)). 2.’ ∀ a, b ∈ Q, ((a ≥ 0) ∧ (b ≥ 0)) ⇒ (ab ≥ 0). Primjer 1.1. Relacija inkluzije je parcijalni uredaj na partitivnom skupu P(U) nekog skupa U. Vrijedi 1. ∀ A ⊆ U, (A ⊆ A), 2. ∀ A, B ⊆ U, (A ⊆ B) ∧ (B ⊆ A) ⇒ (A = B), 3. ∀ A, B, C ⊆ U, (A ⊆ B) ∧ (B ⊆ C) ⇒ (A ⊆ C). Taj uredaj nije linearan, npr. disjunktni skupovi nisu usporedivi.

6

POGLAVLJE 1. SKUPOVI I FUNKCIJE

1.1.2

Prikaz skupova Q i R na pravcu

Skup cijelih brojeva prikazujemo na pravcu tako da izaberemo ˇvrstu toˇku c c za ishodiˇte i njoj pridruˇimo cijeli broj 0. Zatim izaberemo jediniˇnu duˇinu s z c z i nanosimo ju uzastopno na desnu stranu za pozitivne i na lijevu stranu za negativne cijele brojeve, kao ˇto je prikazano na slijede´oj slici. s c

3

2

1 0

1

2

3

Da bismo prikazali racionalni broj m , n 0 < m < n, na pravcu posluˇimo se z Talesovim teoremom o sliˇnim trokuc tima. Kao ˇto se vidi na slici desno, s prvo na pomo´nom pravcu nanesemo c z n jednakih duˇina, a zatim odredimo traˇeni broj. Na taj naˇin je jasno da je z c ravnalom i ˇestarom mogu´e na pravcu s c konstruirati svaki racionalan broj.

n m

1 0 1 n

2

m n

1

Skup racionalnih brojeva Q je gust u sebi, tj. ∀ q1 , q2 ∈ Q, q1 < q2 , ∃ q ∈ Q, q1 < q < q2 . Naravno, to je ispunq1 + q2 . Prirodno jeno ve´ za q = c 2 pitanje je da li su na taj naˇin doc bivene sve toˇke na pravcu, tj. da li c 1 svaka toˇka na pravcu predstavlja neki c racionalan broj. Konstruirajmo toˇku c koja je od 0 udaljena za duljinu dijagonale kvadrata sa stranicama duljine 1. Iz Pitagorinog pouˇka slijedi da ta c toˇka odgovara broju ˇiji kvadrat je jedc c √ nak 2, tj. broju 2. Dokaˇimo da z √ 0 1 2 2 ∈ Q. Metoda kojom dokazujemo tu tvrdnju vrlo je ˇesta u dokazivanju c razliˇitih matematiˇkih tvrdnji. Jedini c c naˇin da logiˇki toˇnim c c c zakljuˇivanjem dobijemo neistinitu tvrdnju je da je polazna pretpostavka c neistinita. √ Dakle, pretpostavimo da vrijedi 2 ∈ Q. Tada postoje relativno prosti brojevi m, n ∈ N (nemaju zajedniˇkih faktora razliˇitih od 1) takvi da je c c

k. jer se moˇe napisati kao kvocijent cijeloga broja z m n i 10 . . 2. 10 10 10 10 10 1 Arhimed (287. . Drugim rijeˇima.1. a2 . 10 10 10 1 Sada taj segment duljine 10 podijelimo na deset jednakih dijelova i dobijemo a1 a2 a1 a2 1 broj a2 ∈ {0. Obratno. c 0 Dakle. pa ima z smisla pitanje da li je mogu´e svaki realan broj po volji toˇno aproksimirati c c pomo´u decimalnih brojeva. . . tj. Sada imamo 4m2 = 2n2 . pne. . . Sve te toˇke zajedno predstavljaju skup realnih brojeva c koji oznaˇavamo s R. . a0 ∈ N i a1 . Poˇto je desna s n strana posljednje jednakosti prirodan broj djeljiv s 2. zovemo decimalnim brojem. 1.1. . Svaki decimalni broj je iz Q. a odatle dobijemo m2 = 2n2 . dobili smo neistinu. c 1. 0 0 odnosno 2m2 = n2 . . odnosno kontradikciju s pretpostavkom da su m i n relativno prosti. aproksimacija ±(a0 + a1 a2 an + 2 + · · · + n ). 9}. . . Na taj naˇin smo naˇli c s prirodan broj a0 + 1 za koji je a0 ≤ d < a0 + 1. 1. 10 10 10 (1. Neka je d > 0 realan broj koji se nalazi negdje desno od 0 na c brojevnom pravcu. . Tada je i m djeljiv s 2. Sada uzmimo jediniˇnu duˇinu i nanosimo je uzastopno c z na desno. No tih brojeva ima manje od realnih brojeva. Zato ˇto smo navikli raˇunati u decimalnom sustavu s c (valjda zbog deset prsti na rukama) decimalni brojevi su nam neophodni u svakodnevnom ˇivotu. . . Nakon konaˇno koraka broj d ´e biti pokriven tom duˇinom.1.1) Broj oblika gdje je n. m = 2m0 i n = 2n0 . m = 2m0 za neki m0 ∈ N. Sada je jasno da sve toˇke na pravcu ne predstavljaju racionalne brojeve. Podijelimo sada taj segment na deset jednakih dijelova i toˇka koja reprezentira broj d ´e pasti u jedan od c c a1 a1 1 njih. .) grˇki matematiˇar. tj. 1.3 Decimalni brojevi. fiziˇar i astronom c c c . 2. an ∈ {0. Ta c c z 1 geometrijska tvrdnja naziva se Arhimedov aksiom. z c Mi u ovom trenutku moˇemo dati samo geometrijsku ideju dokaza te z ˇinjenice. 9} tako da je a0 + ≤ d < a0 + + . – 212. irac s c cionalne brojeve. pne. svaki racionalni broj oblika k m . tj. gdje je m ∈ Z. n ∈ N. . tada je i m2 djeljiv s 2. odnosno m2 = 2. Naime. kada bi bilo m = 2m0 + 1 slijedilo bi m2 = 4m2 + 4m0 + 1. da li je mogu´e na´i decimalan c c c c broj koji se od zadanog realnog broja razlikuje za manje od unaprijed zadane traˇene toˇnosti ε > 0. 2. c ve´ ima (puno viˇe) toˇaka koje ne predstavljaju racionalne nego tzv. 9} tako da je a0 + + 2 ≤ d < a0 + + 2 + 2 . Odatle pak zakljuˇujemo da je i n = 2n0 za neki n0 ∈ N. postoji a1 ∈ {0. SKUPOVI m n 7 √ 2 = 2. 2 5 je decimalan broj.

A × B = {(a. 9} za koje je a0 + < ε. y ∈ R}. Tako smo doˇli do s a1 a2 an a1 a2 an 1 + 2 + · · · + n ≤ d < a0 + + 2 + · · · + n + n. . 1. Tako smo svakoj toˇki ravnine T pridruˇili c z uredeni par realnih brojeva (x0 . 10 10 10 10 10 10 10 tj.2.) francuski filozof i matematiˇar c c 1 . d). b). a ∈ A. Ravninu s okomitim c c koordinatnim osima zovemo Kartezijeva koordinatna ravnina i moˇemo z 2 je poistovjetiti sa skupom R × R = R = {(x. a sastoji se od svih uredenih parova (a. s s ˇ Ren´ Descartes (Le Haje [danas Descartes].1. oˇujak 1596. 1. 31. x. . . gdje je c a ∈ A i b ∈ B. b) i kod c kojeg je osim samih elemenata vaˇno i na kojem se mjestu oni nalaze. y). U toˇki 1. smo pokazali kako se toˇke skupova Q i R reprezentiraju c c na brojevnom pravcu. veljaˇe 1650.y0 1 y0 pridruˇiti par realnih brojeva koji se dobiju tako z da se nacrtaju pravci koji su paralelni sa koordinatnim osima. Sada ´emo z c navesti ne baˇ previˇe formalnu definiciju tog pojma. Svaki od njih na pravcu na koji je okomit jednoznaˇno u svom sjeciˇtu odreduje rec s x 1x0 0 alan broj koji to sjeciˇte predstavlja na koordinats noj osi. SKUPOVI I FUNKCIJE 1 10n Prethodni postupak ponavljamo n puta. y0 ) kojima je ta toˇka jednoznaˇno odredena. naˇli smo decimalan broj koji zadovoljava traˇenu toˇnost aproksimacije. .8 POGLAVLJE 1. (a. b). s z c 1. Kartezijev ili Dekartov1 produkt dva skupa A i B je skup kojeg oznaˇavamo s A × B. Ta dva pravca zovemo koordinatne osi. a2 . e z 11. – Stocholm [Svedska]. ako i samo ako je a = c i b = d. Dva z uredena para (a. . koordinatni sustav Uredeni par dva objekta a i b je ureden skup koji oznaˇavamo s (a. b ∈ B}. d) su jednaka. 2.4 Kartezijeva ravnina. . .1. tj. Sada svakoj toˇki ravnine moˇemo c z T x0. b) = (c. Sada ´emo sliˇnu stvar uraditi u ravnini.2 Funkcije Jedan od najvaˇnijih pojmova u matematici je pojam funkcije. c c U ravnini nacrtamo dva okomita brojevna pravca i njihovom sjeciˇtu pridruˇimo broj 0 na jednom s z y i na drugom pravcu. an ∈ {0. gdje je brojeva a1 . tj. b) i (c. .

moˇemo ga nacrz tati u Kartezijevoj ravnini. skup K(f ) = B nazivamo podruˇje vrijedc nosti ili kodomena funkcije f . x ∈ A} ⊆ B. FUNKCIJE Definicija 1. {(x. a kodomena je na osi ordinata (y-osi). x ∈ D(f )} ⊆ A × B je graf funkcije f . s U sluˇaju kada je D(f ) ⊆ R i K(f ) ⊆ R. Tada z c piˇemo f : A → B. a onda c je jedinstvena i toˇka f (c) koja je pridruˇena c z toˇki c. Neka su A i B bilo koja dva neprazna skupa. Funkcija g je restrikcija ili suˇenje funkcije f ako vrijedi D(g) ⊆ D(f ) z i ∀x ∈ D(g). a c c c c zovemo originalom od f (c). y c. Svojstvo po kojem moˇemo z razlikovati bilo koji podskup Kartezijeve ravnine od grafa funkcije je da u sluˇaju grafa c funkcije. f (x)). B = K(f ) = K(g) = D i ∀x ∈ A. svaki pravac koji je paralelan s osi ordinata sijeˇe graf funkcije u najviˇe jednoj c s toˇki. Tada piˇemo g = f |D(g) . g(x) = f (x).1.f c f c f 0 c x . Toˇku f (c) zovemo slikom toˇke c. Domena se nalazi na osi apscisa (x-osi). s tim da skup D(f ) = A s zovemo podruˇje definicije ili domena funkcije c f .2. Takoder se kaˇe i da je f s z proˇirenje od g. f (x) = g(x). Slika funkcije f je skup R(f ) = {f (x). 9 f B Skup Γ(f ) = Dvije funkcije f : A → B i f : C → D su jednake toˇno onda kada vrijedi c A = D(f ) = D(g) = C.1. Funkcija sa skupa A u skup A B je pridruˇivanje elemenata skupa A elemenz tima skupa B. f (c)). Na taj naˇin za c ∈ D(f ) postoji toˇno c c c jedna toˇka na grafu oblika (c. tako da je svakom elementu iz A pridruˇen toˇno jedan element iz B. tj. c onda je graf Γ(f ) ⊂ R2 .

ako c (∀x1 . z . x2 ∈ I) (x1 < x2 ) ⇒ (f (x1 ) ≤ f (x2 )). ako c (∀x1 . 0 c x 1. x2 ∈ I) (x1 < x2 ) ⇒ (f (x1 ) > f (x2 )). strogo rastu´a na intervalu I ⊆ R. strogo monotone. x2 ∈ I) (x1 < x2 ) ⇒ (f (x1 ) < f (x2 )). (1. Za funkciju f : I → R kaˇemo da je: z 1. ako c y y (∀x1 . rastu´a na intervalu I ⊆ R.10 POGLAVLJE 1.2. SKUPOVI I FUNKCIJE y Na slici desno je primjer krivulje u Kartezijevoj ravnini koja nije graf funkcije. x2 ∈ I) (x1 < x2 ) ⇒ (f (x1 ) ≥ f (x2 )). (1. strogo padaju´a na intervalu I ⊆ R.3) 3. (1.2) 0 x 0 x 2.5) pada strogo pada Za takve funkcije kaˇemo da su monotone.2. padaju´a na intervalu I ⊆ R.4) 0 x 0 x raste strogo raste y y 4. Tako nije mogu´e na c c jedinstven naˇin preko grafa pridruˇiti toˇki c z c funkcijsku vrijednost f (c). odnosno. c Definicija 1. Pravac paralelan s osi y koji prolazi kroz c sijeˇe c krivulju u tri toˇke. (1.1 Klasifikacija realnih funkcija pomo´u grafa c Mnoga korisna svojstva realnih funkcija mogu se lako uoˇiti na grafu funkcije. ako c (∀x1 .

c c s i. Segmentni oblik jednadˇbe pravca je z + = 1. a → R kaˇemo da je: z 1. Jednadˇba pravca koji prolazi toˇkama (x0 . To su prije c s svega funkcije koje su zadane jednostavnim formulama. a ). c Broj k = tg α u formuli je koeficijent smjera.3. n toˇke u c m n kojima pravac sijeˇe osi x i y. To je funkcija f : R → R ˇiji graf je pravac. ako (∀x ∈ −a. parna na intervalu −a. a ⊆ R. FUNKCIJE Definicija 1. a ⊆ R. x0 = x1 .6) 0 x 0 y y 11 x 2.2. Za funkciju f : −a. y0 ). f (−x) = f (x)). a ). ako (∀x ∈ −a. neparna na intervalu −a.2. a broj l je toˇka na osi y u kojoj pravac sijeˇe os. z c y1 − y0 je y = (x − x0 ) + y0 . (1. zovemo linearnom funkcijom (to nije u skladu s definicijom linearnosti u linearnoj algebri). gdje su m. y1 ) ∈ R2 .1. (1. (x1 . Funkciju zadanu formulom y = f (x) = kx + l. y0) ∈ R2 i koji ima zadan z c koeficijent smjera k je y = k(x − x0 ) + y0 ii. x ∈ R. c . c c y 1 n Α m 0 1 x Prisjetimo se nekoliko ˇinjenica koje se uˇe o pravcima u srednjoj ˇkoli.2 Linearne funkcije Ograniˇimo se sada na funkcije koje se obraduju u srednjoj ˇkoli. f (−x) = −f (x)). Jednadˇba pravca koji prolazi toˇkom (x0 .7) parna neparna 1. x1 − x0 x y iii.

SKUPOVI I FUNKCIJE 1. b ≥ 0. b ≤ 0. ∀ a. Dokaz: 1. Apsolutna vrijednost produkta realnih brojeva je jednaka produktu apsolutnih vrijednosti faktora. U sluˇaju kada se radi o realnim brojevima tu vaˇnu c z ulogu igra funkcija koju zovemo apsolutna vrijednost realnog broja definirana sa:   x . x < 0 Iz definicije funkcije za svaki a ∈ R slijedi nejednakost −|a| ≤ a ≤ |a|. tj. |b| = b pa je |a||b| = ab = |ab|.1.x > 0 0 . |a + b| ≤ |a| + |b|.12 POGLAVLJE 1. U sluˇaju ii) je ab ≤ 0 pa je |ab| = −(ab) = a(−b) = |a||b|. b ∈ R. s 2. ii) a ≥ 0. U sluˇaju i) je |a| = a.9). Za apsolutnu vrijednost imamo slijede´e rezultate. iii) a ≤ 0. itd.10) . (x ∈ R). b ≤ 0. b ≥ 0. Iz nejednakosti −|a| ≤ a ≤ |a| −|b| ≤ b ≤ |b| zbrajanjem dobijemo −(|a| + |b|) ≤ a + b ≤ |a| + |b| ˇto daje (1. tj. Ta nejednakost je ekvivalentna s dvije nejednakosti −ε ≤ x ≤ ε. c (1. Gledamo ˇetiri sluˇaja: i) a ≥ 0. 0 1 x ˇ Cesto je potrebno provjeriti nejednakost |x| ≤ ε. |x| = (1. c Teorem 1. b ∈ R. 1. ∀ a. x = 0 . (1. c c c iv) a ≤ 0.3 Apsolutna vrijednost i udaljenost y 1 Kada govorimo o aproksimaciji onda je vaˇno znati z kako se mjeri udaljenost medu objektima.8)  −x .2. |a · b| = |a| · |b|.9) 2. Apsolutna vrijednost zbroja realnih brojeva je manja ili jednaka od zbroja apsolutnih vrijednosti pribrojnika. gdje je ε ≥ 0 realan broj.

(1.1.11). . Dokazati prethodnu nejednakost matematiˇkom indukcijom. Tako se zapravo raˇuna s pogreˇnim broc c c jevima i ta se greˇka stalno uveˇava kod raˇunskih operacija. . |a′ | U numeriˇkoj matematici se u praksi umjesto toˇnih brojeva upotrec c bljavaju aproksimacije brojeva iz dosta ograniˇenog skupa brojeva koje je c s mogu´e reprezentirati na raˇunalu.1. Zadatak 1. c Korolar 1.1.12) (1. s c Teorem 1. Ako a ∈ R aproksimiramo s a′ ∈ R onda je apsolutna greˇka jednaka s |a − a′ | |a − a′ | a relativna greˇka je s .9) moˇemo poop´iti na sumu od konaˇno realnih brojeva z c c a1 . onda je |a + b − (a′ + b′ )| ≤ ε1 + ε2 . Dakle. tj. −|a − b| ≤ |a| − |b| ≤ |a − b|. . . odakle slijedi nejednakost (1. Za bilo koje a. b ∈ R s toˇnosti c ′ ′ ε1 . Dokaz: Vrijedi |a + b − (a′ + b′ )| = |(a − a′ ) + (b − b′ )| ≤ |a − a′ | + |b − b′ | ≤ ε1 + ε2 . Zato je od s c c interesa znati kako se pogreˇka ponaˇa kod osnovnih operacija s brojevima. Zamjenom a sa b dobijemo |b| = |(b − a) + a| ≤ |b − a| + |a| = |a − b| + |a| ⇒ |b| − |a| ≤ |a − b|. b′ ∈ R aproksimacije brojeva a.2. ε2 > 0. an ∈ R: n n k=1 ak ≤ k=1 |ak |.11) . s s kako bi bili u stanju procjenjivati i kontrolirati pogreˇku u procesu raˇunanja.2.13) (1. Neka su a′ . |a − a | ≤ ε1 i |b − b | ≤ ε2 . FUNKCIJE 13 Nejednakost (1. b ∈ R vrijedi nejednakost ||a| − |b|| ≤ |a − b|. |ab − a′ b′ | ≤ ε2 |a′ | + ε1 |b′ | + ε1 ε2 . Dokaz: Vrijedi |a| = |(a − b) + b| ≤ |a − b| + |b| ⇒ |a| − |b| ≤ |a − b|.

Ona se moˇe napisati z b 2 b2 u obliku f (x) = a x + 2a + c − 4a . tj. Nasuprot tome. z s c 1. funkcija nema realne nultoˇke. POGLAVLJE 1. 2a a 1 a 1 0 a 1 0 a 0 y T 0 x . z c s s c tj. Ako je D < 0 onda kvadratna funkcija ne sijeˇe os c apscisa. SKUPOVI I FUNKCIJE |ab − a′ b′ | = |a′ (b − b′ ) + (a − a′ )b′ + (a − a′ )(b − b′ )| ≤ ≤ |a′ b − b′ | + |a − a′ ||b′ | + |a − a′ ||b − b′ | ≤ ε2 |a′ | + ε1 |b′ | + ε1 ε2 . Ako c je koeficijent a > 0 onda funkcija ima minimum jednak 0 u toˇki x0 = 0. a u sluˇaju c c a < 0 je maksimum 0 za x0 = 0.2 moˇemo zakljuˇiti da se pogreˇka zbrajanja ponaˇa oˇekivano. x ∈ R. c Ako je D ≥√0 onda funkcija ima nultoˇke c −b ± D x1. 0) na grafu zovemo tjeme parabole.2. c s pogreˇka produkta nije manja od produkta pogreˇaka faktora. Dakle. da ona nije ve´a od zbroja pogreˇaka pribrojnika. Odatle je vidljivo da je tjeme te parabole u toˇki c D b T = (− . Iz teorema 1. Op´a kvadratna funkcija je zadana formulom c f (x) = ax2 + bx + c =.2 = . − ). ve´ tu bitan s s c utjecaj ima veliˇine faktora pomnoˇene s greˇkom kod svakog faktora. c z s da bismo smanjili pogreˇku raˇunanja.14 Nadalje. zovemo kvadratna funkcija. Toˇku c T = (0. To je funkcija f : R → R ˇiji graf je parabola.4 Kvadratna funkcija Funkciju zadanu formulom f (x) = ax2 . gdje je broj D = b2 − 4ac 2a 4a diskriminanta kvadratne funkcije. potrebno je u raˇunanju izbjegavati s c c mnoˇenje sa suviˇe velikim brojevima o ˇemu se stvarno u praksi vodi briga.

2. gdje su a0 . gdje je α = bc−ad . tj. tj. b. . FUNKCIJE 15 1. Odatle slijedi da za realnu nultoˇku α polinoma Pn vrijedi Pn (x) = (x − α)Pn−1(x). tj. . d ∈ R.2.1. ∀x ∈ C. Pn : R → R. Iz 0 = Pn (α) = r slijedi tvrdnja. c Naime. tj. a1 . Potrebno je c2 x ishodiˇte (0. . Funkciju je c c c a bc−ad 2 mogu´e prikazati u obliku f (x) = + c d .14) gdje je n = k1 + · · · + kp + 2(l1 + · · · + lm ). c c c y 0 x 1. a ). Ako je stupanj polinoma Pn ve´i ili jednak od stupnja polinoma Qm .5 Razlomljene linearne funkcije Razlomljena linearna funkcija je zadana forax + b mulom f (x) = . odnosno s kvadratnim polinomom x2 − (z + z)x + zz = x2 − 2Re(z)x + |z|2 s realnim koeficijentima. gdje su a.2. . konstanta. Dakle. a slika je R(f ) = R \ c { a }. polinom s realnim koeficijentima moˇemo shvatiti i kao polinom z Pn : C → C. po prethodnom vrijedi Pn (x) = Pn−1 (x)(x − α) + r. an ∈ R i an = 0. 0) Kartezijevog sustava transs latirati u toˇku (− d . ako su c c z. (1. a stupanj od Pn−m je razlika stupnjeva Pn i Qm . a2 . Prirodno podruˇje c definicije polinoma kao realne funkcije je skup R. onda je i z nultoˇka. gdje je stupanj polinoma Rp strogo manji od stupnja divizora Qm .6 Polinomi Polinom stupnja n ∈ N je funkcija zadana formulom Pn (x) = a0 + a1 x + a2 x2 + · · · + an xn . z nultoˇke od Pn . onda je c Pn (x) = Pn−m (x)Qm (x)+Rp (x). 0 = Pn (z) = Pn (z). c c x+ c odakle je vidljivo da je graf funkcije f mogu´e c dobiti translacijom grafa istostrane hiperbole α h(x) = . c. onda je on djeljiv s linearnim polinomima x − z i x − z c s koeficijentima u C. To ima za posljedicu da se polinom s realnim koeficijentima moˇe faktorizirati u z obliku: Pn (x) = an (x − x1 )k1 · (x − xp )kp (x2 + b1 x + c1 )l1 · · · (x2 + bm x + cm )lm . Svaki polinom nad C moˇe z rastaviti na produkt linearnih polinoma (”osnovni teorem algebre”). . Naravno. cx + d Prirodno podruˇje definicije te funkcije je c skup D(f ) = R \ {− d }. Ako je z ∈ C c nultoˇka od Pn . gdje je ostatak r polinom stupnja 0. U tom sluˇaju vrijedi Pn (x) = Pn (x). f : R \ {− d } → R \ { a }.

2. Racionalna funkcija je prava racionalna funkcija ako je stupanj polinoma u brojniku manji od stupnja polinoma u nazivniku. Kao kod svake binarne operacije ima smisla pitanje o postojanju neutralnih elemenata za tu operaciju. koja ne ovisi o tome kakve su strukture zadane na skupovima. Svaku racionalnu funkciju je mogu´e prikazati kao sumu polinoma i prave racionalne c P (x) R(x) funkcije. Kompozicija nije op´enito komutativna operacija. inverzna funkcija Prirodna operacija s funkcijama. gdje je ∀x ∈ R.3. Prirodno podruˇje definicije racionalne funkcije skup R bez c nultoˇaka nazivnika Q. Racionalna funkcija zadana je formulom f (x) = 1. f (x) = 2x + 1 i g(x) = x2 + 2.7 Racionalne funkcije P (x) . definirana funkcija h : A → D. xn }. gdje je stupanj polinoma R strogo manji Q(x) Q(x) od stupnja polinoma Q.2. iA (x) = x i funkcija iB : B → B definirana s ∀y ∈ B. je dana u slijede´oj definiciji. .16 POGLAVLJE 1. To se lako c vidi na primjeru funkcija f. Teorem 1.4.8 Kompozicija funkcija. Ako je R(f ) ⊆ D(g). SKUPOVI I FUNKCIJE 1. g ◦ f = f ◦ g. n). (k = 1. Poˇto je broj takvih nultoˇaka manji ili jednak stupc s c nju polinoma Q. Kompozicija funkcija je asocijativna operacija. c Definicija 1. Lako se provjeri da funkcija iA : A → A definirana s ∀x ∈ A. Nadalje je K((h◦g)◦f ) = K(h◦g) = K(h) i K(h◦(g◦f )) = K(h). · · · . Ako su definirane kompozicije g ◦ f . . Oˇito postoje funkcije g ◦ f. f ◦ g : R → R. Sada. Tu funkciju nazivamo kompozicijom funkcija f i g. onda je formulom h(x) = g[f (x)]. gdje je Q(xk ) = 0. . te koristimo oznaku h = g ◦ f. za pravila vrijedi ∀x ∈ D(f ). tj. ∀x ∈ A. . . Q poliQ(x) nomi nad R. onda vrijedi h ◦ (g ◦ f ) = (h ◦ g) ◦ f . gdje su P. g : R → R. h ◦ g. h ◦ (g ◦ f ) (h ◦ g) ◦ f . [h ◦ (g ◦ f )](x) = h[(g ◦ f )(x)] = h{g[f (x)]} = (h ◦ g)[f (x)] = [(h ◦ g) ◦ f ](x). Neka su funkcije f : A → B i g : C → D. D((h ◦ g) ◦ f ) = D(f ) i D(h ◦ (g ◦ f )) = D(g ◦ f ) = D(f ). Neka su f.g. Naime. Dokaz: Da bismo dokazali jednakost funkcija. ali (g ◦ f )(0) = c g[f (0)] = g(1) = 3 = (f ◦ g)(0) = f [g(0)] = f (2) = 5. Primjer 1. tj.h tri funkcije.2. to je domena D(f ) = R \ {x1 . prvo dokaˇimo da su im z domene jednake. = P1 (x) + .

y ∈ D(f −1)} = = {(f (x). iB ◦ f = f i f ◦ iA = f . odnosno. tj. c Kada imamo lijevi i desni neutralni element za operaciju ◦. Naime. x ∈ D(f )} = Γf .16) (1. x). f [g(y)] = y. imali bismo ∀y ∈ B. Kod funkcije koju nazivamo konstantnom funkcijom c situacija je potpuno razliˇita. Kaˇemo da je funkcija f : A → B injekcija ako vrijedi z ∀ x1 . .1. gdje je Γf simetriˇna slika grafa Γf s obzirom c na pravac y = x. Neka je zadana funkcija f : A → B. x2 ∈ A. FUNKCIJE 17 iB (y) = y. ((f (x1 ) = f (x2 )) ⇒ (x1 = x2 )). Kaˇemo da je funkcija z g : B → A inverzna funkcija od funkcije f ako vrijedi g◦f = iA i f ◦g = iB . g1 (y) = g1 {f [g2(y)]} = (g1 ◦ f )[g2 (y)] = g2 (y).5. Dakle. Primijetimo da suprotne implikacije od (1. imaju svojstvo ∀f : A → B.5.15) i (1. ili ekvivalentno ∀ x1 . po analogiji s operacijama zbrajanja i mnoˇenje. ∀x ∈ A. c Definicija 1. kvadrant Kartezijevog koordinatnog sustava. f −1(y)). i 4. jedinstvena.6. Naime kada bi poss tojale funkcije g1 i g2 koje ispunjavaju zahtjeve iz definicije 1. razliˇiti elementi domene se presc likaju u razliˇite slike. vrijedi Γf −1 = {(y. ima smisla pitanje o postojanju inverznog z elementa za neku funkciju f : A → B. Definicija 1. Tamo se svi elementi domene preslikaju u c jedan element kodomene. definirajmo slijede´e pojmove.x 0 f 1 1 x Dakle.15) zadovoljava svaka funkcija. Prije nego odgovorimo na pitanje za koje funkcije postoji inverzna funkcija. a iB je lijevi neutralni element za operaciju ◦ i oni su op´enito c razliˇiti. Jedinstvenu oznaku za inverznu funkciju f −1 funkcije f moˇemo koristiti z zato ˇto je inverzna funkcija. g1 = g2 . (1.f x 1 f f x . g[f (x)] = x i ∀y ∈ B. Graf Γf −1 funkcije f −1 simetriˇan je grafu c Γf funkcije f s obzirom na pravac y = x koji raspolavlja 1. iA je desni.15) y x. ako postoji. kod funkcije koja je injektivna. ((x1 = x2 ) ⇒ (f (x1 ) = f (x2 ))). Tada koristimo oznaku g = f −1 .2. x2 ∈ A.

(1. odnosno ako vrijedi ∀ y ∈ B. c Svojstvo strogog rasta ili strogog pada funkcije je vaˇno zbog slijede´ih z c posljedica. ∃ x ∈ A.7. Definicija 1.18 POGLAVLJE 1. Propozicija 1. Neka je funkcija f : I → R strogo monotona na intervalu I ⊆ R.1. za svaki element kodomene postoji i jedinstven je njegov original.17) Dakle. Tada u prvom sluˇaju slic jedi f (x1 ) < f (x2 ). tj. a tada je joˇ teˇe dokazati tu s z ˇinjenicu. (∀y ∈ B) (∃!x ∈ A) (y = f (x)). Neka je sada f bijekcija. Tada je ona injekcija. y = f (x). SKUPOVI I FUNKCIJE Svojstvo injektivnosti kod funkcija iz R u R najlakˇe moˇemo ustanoviti s z ako imamo nacrtan graf funkcije. Uzmimo bilo koje x1 . Za funkciju f : A → B postoji inverzna funkcija f −1 : B → A ako i samo ako je f bijekcija. Tada svaki pravac koji je paralelan s osi x smije sje´i graf funkcije u najviˇe jednoj toˇki. onda moˇemo jednostavno uzeti z taj skup za kodomenu i postigli smo da je dana funkcija surjekcija. Dokaz: Neka je funkcija strogo rastu´e na I. Sada smo u stanju odgovoriti na pitanje o postojanju inverzne funkcije. f je bijekcija. Tada je dobro c z . tj. a s tim i c c c toˇno jedan original u domeni funkcije. Ako znamo koji skup je slika funkcije. Tada za svaki y ∈ B postoji x = f −1 (y) sa svojstvom f (x) = f [f −1 (y)] = y.17) kazuje da je svakom y ∈ B na jedinstven (funkcijski) naˇin pridruˇen x ∈ A. x2 ∈ I.4. Kaˇemo da je funkcija f : A → B surjekcija ako je slika z funkcije jednaka kodomeni funkcije. U pravilu nije lako pogoditi skup koji je slika funkcije. Teorem 1. (y = f (x)). Na taj naˇin za svaku toˇku c s c c c iz slike funkcije postoji toˇno jedna odgovaraju´a toˇka na grafu. Tada je x1 < x2 ili je x2 < x1 .8. tj. Sada. f je surjekcija. c Definicija 1. Dokaz: Neka postoji f −1 : B → A. U svakom sluˇaju je c f (x1 ) = f (x2 ). Dakle. Uvjet (1. (f (x1 ) = f (x2 )) ⇒ (f −1 [f (x1 )] = f −1 [f (x2 )]) ⇔ (x1 = x2 ). a u drugom f (x2 ) < f (x1 ). f je injekcija. R(f ) = B. c x1 = x2 . tj. Kaˇemo da je funkcija f : A → B bijekcija ili 1-1 ako je z ona injekcija i surjekcija.

3. koja je isto razlomljena linearna funkcija. y2 ∈ R(f ). k = 0. je bijekcija f : R → R. y 1 f 1 0 f 1 x ax + b .5. Neka je funkcija f : I → R strogo rastu´a (padaju´a) c c surjekcija na intervalu I ⊆ R. No tada bismo zbog strogog rasta funkcije f imali f [f −1 (y2 )] < f [f −1 (y1 )]. c c Dokaz: Ako je funkcija f : I → R strogo rastu´a surjekcija na intervalu c I ⊆ R. U z suprotnom bi vrijedilo da postoje y1 . cx + d gdje su a. d ∈ R ima inverznu funkciju zadanu formulom f −1 (x) = −dx + b . c.2. g : y → x. c = b = 0) kao neutralni element. b. s Primjer 1. ∀x ∈ A. g[f (x)] = g(y) = x i ∀y ∈ B. (y1 < y2 ) ⇒ (f −1 (y1 ) < f −1 (y2 )). f [g(y)] = f (x) = y. Lako se vidi da je cx − a skup svih razlomljenih linearnih funkcija (nekomutativna) grupa s obzirom na kompoziciju kao grupnu operaciju i identitetu (a = d = 1. te postoji f −1 : R(f ) → I. za bilo koji y ∈ R posy−l toji jedinstven x = ∈ R. Pokaˇimo da za bilo koje y1 . k k Grafovi of f i f −1 su simetriˇni na pravac c y = x. Primjer 1. Tada ona ima inverznu funkciju koja je strogo rastu´a (padaju´a) na R(f ). y2 ∈ R(f ). g = f −1 . FUNKCIJE 19 definirana funkcija g : B → A.4. onda je po propoziciji 1. Iz ovoga je odmah vidljivo da vrijedi 1 l f −1 (x) = x − . Naime.1. y1 < y2 i f −1 (y2 ) < f −1 (y1 ). Naime. y2 < y1 . Linearna funkcija zadana formulom f (x) = kx + l. Dakle. ˇto je suprotno pretpostavci.1. njegov origk inal. Pokaˇimo da ta funkcija zadovolz java uvjete iz definicije 1. f bijekcija. tj.2. Razlomljena linearna funkcija zadana formulom f (x) = . Propozicija 1.

Medutim. ∀x ∈ R. ∀n ∈ N. op´a potencija c Neka je a ∈ R. Definiramo: a1 = a an+1 = an · a. +∞ → [0.9 Korijeni y 1 f 1 Neparne potencije su funkcije zadane formulom f (x) = x2n+1 . s a ∀n ∈ N. su parne funkcije f : R → [0. Neka je q = m ∈ Q. SKUPOVI I FUNKCIJE 1. n ∈ N. n . +∞ i koje imaju inverzne funkcije f− : [0. s 1 Funkcija se lako proˇiruje dalje do f : Z → R+ . c Za razliku od neparnih potencija. onda smo proˇirili funkciju do f : N ∪ {0} → R+ . Na ovaj naˇin smo definirali funkciju f : N → R+ . pa tako nisu injekcije te nemaju inverze.+∞ su strogo rastu´e bijekcije f+ : [0. n ∈ N. c −1 One imaju inverzne funkcije f+ : [0. +∞ . ∀n ∈ N. pa definiramo vrijednost funkcije s f (q) = f ( m ) = n am . n ∈ N. 0] . Zbog ∀ n. an am = an+m funkcija f : Z → R+ zadovoljava: (i) f (0) = 1. njihove restrikcije f+ = f |[0. ∀x ∈ R. 0] → c −1 [0. +∞ . Proˇirimo funkciju f na skup racionalnih brojeva Q. neparne korijene. stavljanjem f (−n) = n . y 0 f 1 x 1 f 1 0 f 1 x 1. To su bijekcije s R na R i imaju inverze √ f −1 (x) = 2n+1 x. f (1) = a. ∀x ∈ R.2. a > 0 i a = 1. parne potencije zadane formulom f (x) = x2n . (ii) f (n + m) = f (n)f (m). +∞ → −∞. m ∈ N.20 POGLAVLJE 1. gdje s n √ su m ∈ Z. f (n) = an . +∞ → [0. +∞ . logaritamska funkcija. ∀ n.10 Eksponencijalna funkcija na Q.0] c koje su strogo padaju´e funkcije f− : −∞. To su neparne i strogo rastu´e funkcije na R. Mogu´e je uzeti i druge restrikcije f− = f | −∞.2. m ∈ Z. Ako c definiramo f (0) = a0 = 1.

Postoji toˇno jedna bijekcija f : R → 0. +∞ strogo rastu´a na Q. q ′ = m′ ∈ Q.2. q ′ ∈ Q. Tada je amn < am n . c ′ Uzmimo q = m . +∞ . Funkcionalna jednadˇba za logaritamsku funkciju z ima oblik loga (xy) = loga x + loga y. f (q) < 0 ′ f (q ). Tu c funkciju zovemo logaritamska funkcija s bazom a i oznaˇavamo s f −1 (x) = loga x. +∞ . ∀x ∈ 0. mn′ < m′ n. ∀x ∈ 0. Naime. +∞ . ∀x. Sada funkcionalna c jednadˇba ima oblik z ax+y = ax ay . = n n Pokaˇimo da je za a > 1 funkcija f : z y Q → 0. +∞ . n n ′ ′ 0 a 1 a 1 tj. y ∈ 0.1. FUNKCIJE 21 √ mn′ + m′ n m m′ nn′ + ′ ) = f( )= amn′ +m′ n = n n nn′ √ ′ √ √ √ n′ m′ m nn′ nn′ amn′ am n = n am am′ = f ( )f ( ′ ) = f (q)f (q ′). Bijekciju iz teorema 1. +∞ tako da vrijedi c f (0) = 1. ∀x ∈ 0. ∀x.5. y ∈ R. f (1) = a > 0 i f (x + y) = f (x)f (y). Zadatak 1. f (q + q ′ ) = f ( Tako smo dobili funkciju f : Q → R+ koja i dalje zadovoljava funkcijsku jednadˇbu f (q + q ′ ) = f (q)f (q ′). c Vrijedi loga 1 = 0 i loga a = 1 za sve 0 < a = 1. y 0 a 1 Eksponencijalna funkcija ima inverznu funkciju f −1 : 0. z x Teorem 1. zovemo eksponencijalna funkcija s bazom a i oznaˇavamo s f (x) = expa (x) = ax . q < q ′ .5. b > 0 dokazati da vrijedi loga x = logb x . y ∈ R. logb a . ∀ q.2. ∀x. Za a. +∞ → R koja je strogo rastu´a za c a > 1 i strogo padaju´a za 0 < a < 1. tj. √ n′ ′ odnosno n am < am . pa zbog strogog rasta funkcije√x → √ √ nn′ nn′ nn′ 1 x na R+ imamo √ amn′ < am′ n . a 1 0 1 x To slijedi iz injektivnosti eksponencijalne funkcije i aloga (xy) = xy = aloga x aloga y = aloga x+loga y .

(1.11 Hiperbolne i area funkcije c Pomo´u eksponencijalne funkcije definiramo hiperbolne funkcije slijede´im c formulama: ex − e−x . ∀x ∈ R chx = 2 shx e2x − 1 thx = = 2x . Sada je mogu´e definirati op´u potenciju f : 0. ∀x ∈ R chx e +1 chx e2x + 1 cthx = = 2x . +∞ → R kao funkciju c c α def α ln x zadanu formulom f (x) = x = e . ∀x ∈ R 2 ex + e−x .21) y ch cth 1 1 1 x e 2 0 sh x th 0 x Henry Briggs (Worley Wood. a za a = 10 piˇemo log10 = log i zovemo Briggsov1 ili s dekadski logaritam.) engleski c c matematiˇar c 1 .2. 26. 1. – Oxford. (1.(1.19) (tangens hiperbolni).22 POGLAVLJE 1. za a = e ≈ 2. veljaˇa 1561.71828182 oznaˇavamo loge = ln i zovemo c prirodni logaritam. ∀x ∈ R \ {0} shx e −1 shx = y (sinus hiperbolni). sijeˇanj 1630. SKUPOVI I FUNKCIJE Rjeˇenje: Formula slijedi iz injektivnosti eksponencijalne funkcije i s blogb x = x = aloga x = blogb a loga x = bloga x logb a . (1.18) (kosinus hiperbolni).20) (kotangens hiperbolni). Specijalno.

Osnovna formula koja vrijedi za hiperbolne funkcije je ch2 x − sh2 x = 1 i slijedi direktno iz definicija za ch (1. Uz pretpostavku da je R(exp) = 0. ch i th strogo rastu na [0. Tada je ex − e−x − 2 2y = 0. slijedi da su navedene funkcije injekcije. odnosno th strogo raste na R+ . 2 Iz ovih osnovnih formula lako se dobivaju mnoge druge formule za sumu ili produkt hiperbolnih sinusa i kosinusa. Zbog parnosti ch strogo pada na −∞. odnosno. y > 0 je th(x + y) − thx = sh(x + y)chx − ch(x + y)shx sh(y) = > 0. +∞ . a zbog neparnosti strogo raste i na R. 0].18) i za sh (1. moˇemo dokazati da su funkcije sh : R → R. z Mogu´e rjeˇenja te jednadˇbe su u = y ± y 2 + 1. zbog cthx = 1 slijedi da cth strogo pada na 0. ch(x + y)chx ch(x + y)chx (1.22) (1. +∞ bijekcije.22): z 1 shx chy + chx shy = [(ex − e−x )(ey + e−y ) + (ex + e−x )(ey − e−y )] = 4 1 = (ex+y + ex−y − e−x+y − e−x−y + ex+y + e−x+y − ex−y − e−x−y ) = 4 1 = (ex+y − e−(x+y) ) = sh(x + y).23) tj. c Odatle za x. gdje s .+∞ = Ch : [0. uz zamjenu u = ex dobijemo jednadˇbu u2 − 2yu − 1 = 0.19). a ch je parna funkcija. 1] i ch|[0. Odatle i iz propozicije c 1. y = shx = .1. ex − e−x Neka je y ∈ R(sh). +∞ → [1. th. Naime. +∞ .2. tj. FUNKCIJE 23 Funkcije sh. Za primjer pokaˇimo (1. +∞ . ch(x + y) = chx chy + shx shy. Nadalje. Zbog u = ex > 0 jedino c s z rjeˇenje je u = ex = y + y 2 + 1. +∞ (dokazati ´emo u korolaru c 3. Funkcije sh. Iz ch2 x = 1 + sh2 x ≥ 1 slijedi da je R(ch) ⊆ [1. kao i za hiperbolni tangens i kotangens. +∞ . y > 0 imamo ch(x + y) = chx chy + shx shy > chx chy > chx.7.). ex i −e−x strogo rastu. cth su neparne. pa ch strogo raste na [0. pa sh kao suma strogo rastu´ih je strogo c rastu´e funkcija na R. ∃x ∈ R. z cth : R \ {0} → R \ [−1. th : R → −1. thx Zbog neparnosti je cth strogo padaju´a i na −∞. 1 . Za x. +∞ . 0 . thx < th(x + y). Odatle je x = ln(y + y 2 + 1). Takoder vrijede adicione formule sh(x + y) = shx chy + chx shy.1. a cth strogo pada na 0.

∃x ∈ R.12 Trigonometrijske i arkus funkcije Neka je u Kartezijevom koordinatnom sustavu zadana kruˇnica polumjera z 1 (trigonometrijska kruˇnica) i na njoj srediˇnji kut α s vrhom u ishodiˇtu. Sa slike je jasno da je pridruˇivanje koje realnim brojevima koji z 2 odgovaraju radijanima pripadnih srediˇnjih kutova pridruˇuje toˇke jediniˇne s z c c kruˇnice K. 2 1−x (1 − y)e2x = 1 + y. +∞ i funkcija Ch−1 : R → R ln(y+ y √ je definirana formulom Ch−1 x = ln(x + x2 − 1). z x No. y = thx = e2x − 1 . ∃x ∈ [0. Tu mjeru kuta nazivamo radijan. 1]. z s s a prvi krak mu je pozitivni dio osi x. x ≥ 0 ⇒ e ≥ 1 pa je jedino rjeˇenje ex = y + y 2 − 1. +∞ . Kao u prethodnom sluˇaju c 2 1−y zakljuˇujemo R(th) = −1. 1]. 1] → R \ {0} zadana formulom cth−1 x = 1 x+1 ln . Odatle dobivamo R(Ch) = [1. tj. ∀x ∈ R\{0}. onda je kut pozitivan. tj. inverzna funkcija sh−1 : R → R je definirana formulom √ sh−1 x = ln(x + x2 + 1). Dakle. Tu funkciju je mogu´e proˇiriti do z c s funkcije α : R → K. 2 Tada dobijemo jednadˇbu e2x − 2yex + 1 = 0. 1 i da je inverzna funkcija th−1 : −1. gdje je x = 2kπ +rx . je R(cth) = { 1 . odnosno x = Neka je y ∈ R(th) ⊆ −1.2. ∀x ∈ [1. Neka je y ∈ R(Ch) ⊆ [1. Odatle je e2x + 1 ex + e−x . a pravi kut je π radijana. Dakle. ∀x ∈ R. puni kut je 2π radijana. α(x) = α0 (rx ). tj. 1 → R c 1+x 1 definirana formulom th−1 x = ln . R(sh) = R. Jasno je da odatle slijedi y = sh x. a u suprotnom je negativan. 1 . t thx −1 Takoder slijedi da je cth : R \ [−1. ∀x ∈ −1. . SKUPOVI I FUNKCIJE je funkcija y → ln(y + y 2 + 1) definirana na R. k ∈ Z. odnosno ex = y ± y 2 − 1. Sada uzmimo bilo koji y ∈ R i neka je x = ln(y + y 2 + 1). tj. 1 1+y ln . y = Chx = Zbog cthx = 1 . ∀x ∈ R \ [−1. 1 } = R\[−1. Ako je z drugi krak odmaknut od prvoga u pozitivnom smjeru (suprotnom od smjera kazaljke na satu).24 POGLAVLJE 1. 2 x−1 1. x = s 2 − 1). bijekcija. Kutu α pridruˇujemo realan broj z koji odgovara duljini luka na kruˇnici koji odsjecaju krakovi kuta α. +∞ . +∞ . 0 ≤ rx < 2π. 1 . α0 : [0. 2π → K. t ∈ −1.

1). 2) f (x + τ ) = f (x). Svaki τ ∈ Q+ je njen period. ∀x ∈ R. sin α). Ako postoji najmanji period τ0 > 0 onda njega zovemo temeljni period funkcije f . cos x = 2 sin(x + π ). Primijetimo. tj. f : R → R definirana s f (x) = 1 za x ∈ Q i f (x) = 0 za x ∈ Q. onda je nτ takoder period od f . 1] su periodiˇke s temeljnim c periodom 2π. ako je τ > 0 period funkcije f . Za funkciju f : D(f ) → R kaˇemo da je periodiˇka perioda z c τ > 0 ako vrijedi 1) ∀x ∈ D(f ) ⇒ x + τ ∈ D(f ). Iz slike je jasno da vrijedi sin x = cos(x − π ).1. ˇto je osnovna trigonometrijska jednakost.2. tangens (tg ) i kotangens (ctg ) tako da pridruˇimo koordinate A = (cos α. ∀x ∈ R. 1] i cos : R → [−1. z B = (1. Iz sliˇnosti c pripadnih pravokutnih trokuta vrijedi sin α cos α tg α = i ctg α = . odnosno. vrijedi sin(x + 2π) = sin x i cos(x + 2π) = cos x. ∀x ∈ R. s (1. 2 Sa trigonometrijske kruˇnice je vidljivo da vrijedi z cos2 x + sin2 x = 1.9. tg α) i C = (ctg α. a cos parna funkcija. FUNKCIJE Sada ´emo c geometrijski definirati trigonometrijske funkcije sinus (sin). sin je neparna. ∀n ∈ N. pa taj skup nema minimum ve´i od 0. cos α sin α y 1 25 C A B Α D 0 x Definicija 1.24) . ∀x ∈ R. ∀x ∈ D(f ). S druge strane postoje periodiˇke funkcije koje nemaju temeljnog c perioda kao npr. kosinus (cos). Nadalje. c 1 y sin Π 0 Π 2 Π x cos Funkcije sin : R → [−1.

2 1 cos x cos y = [cos(x + y) + cos(x − y)]. SKUPOVI I FUNKCIJE Sada ´emo geometrijski dokazati osnovni adicioni teorem za funkciju kosc inus: cos(x + y) = cos x cos y − sin x sin y. − sin β). y ∈ R. 2 1 sin x sin y = [cos(x − y) − cos(x + y)]. (1. (cos β − cos α)2 + (− sin β − sin α)2 = (1 − cos(α + β))2 + (0 − sin(α + β))2 ⇒ cos2 β − 2 cos β cos α + cos2 α + sin2 β + 2 sin β sin α + sin2 α = = 1 − 2 cos(α + β) + cos2 (α + β) + sin2 (α + β) ⇒ 2 − 2 cos α cos β + 2 sin α sin β = 2 − 2 cos(α + β) ⇒ (1. ∀ x. sin α).25) lako slijedi adicioni teorem za funkciju sinus: π π π sin(α+β) = cos( −α−β) = cos( −α) cos β+sin( −α) sin β = sin α cos β+cos α sin β. tj. Funkcije tg i ctg su neparne. sin(α + β)). 2 sin x cos y = 0 Β Α Β y 1 D C B x A (1. k ∈ Z} → R imaju 2 sin(x + π) − sin x osnovni period π. C) = d(B. 0). 2 2 2 Iz prethodnih formula lako dobijemo 1 [sin(x + y) + sin(x − y)]. B = (1. k ∈ Z} → R i ctg : R \ {kπ.25) Na slici desno istaknute su toˇke c A = (cos β. C = (cos α. D). D = (cos(α + β). . To slijedi iz tg (x + π) = = = tg x i cos(x + π) − cos x 1 ctg x = tg x .26) Funkcije tg : R \ { π + kπ. Iz sliˇnosti trokuta △ OAC i △ OBD slijedi c jednakost duljina d(A.26 POGLAVLJE 1.25). Iz (1.

FUNKCIJE 27 y y tg ctg 1 1 Π 2 0 Π 2 x Π Π 2 0 Π 2 Π x Periodiˇke funkcije nisu injekcije. Tako definiramo Sin = sin |[− π . π → R. 1] → [− π . Tg : − π . jesu injekcije. y Π . π].π . Medutim. 1]. 2 2 Cos−1 = arccos : [−1. π . 2 2 Ctg−1 = arcctg : R → 0. 1].2. π → R. π . Dakle. parovi inverznih funkcija su: 2 2 Sin : [− π . 2 2 Tg = tg | − π . 1] → [0. y Π 2 1 arcsin Sin arccos Π 2 1 Π 2 1 0 1 Π x 2 1 0 1 Π 2 x Cos Sin−1 = arcsin : [−1. π ]. Cos = cos |[0. π ] . c njihove restrikcije na dijelove podruˇja definicije na kojem su strogo monoc tone. π] → [−1. π ] → [−1.1. 2 2 Ctg : 0. Tg−1 = arctg : R → − π .π] . π i Ctg = ctg | 0. pa zato nemaju inverzne funkcije. 2 2 Cos : [0.

s z 1. ∀x ∈ R i analogno n 2 2 za ctg | nπ. .4. 1] bijekcija.(n+1)π] = Cosn : [nπ. SKUPOVI I FUNKCIJE y Tg Π 2 1 Ctg Π 21 arctg Π 2 Π 2 0 Π 2 x 0 Π 2 arcctg x Naravno. Rijeˇimo jednadˇbe sin x = b i cos y = b za b ∈ [−1. 1].28 y POGLAVLJE 1. (n + 1)π] vrijedi Cos−1 (x) = n −1 π (−1)n (Cos (x) − 2 ) + nπ + π . potpunost U ovoj toˇki uvodimo aksiomatiku skupa realnih brojeva koja karakterizira c sva njegova svojstva s obzirom na algebarsku strukturu i uredaj na njemu. Za s c tg | − π +nπ. supremum i infimum. Njena 2 2 2 2 −1 z inverzna funkcija Sinn : [−1. m ∈ Z. to nisu jedine restrikcije koje su bijekcije. Zato za n = 2m. imamo c Sin−1 (a) + 2mπ ≤ x ≤ Sin−1 (b) + 2mπ. Rijeˇimo nejednadˇbu a ≤ sin x ≤ b za −1 < a < b < 1.3 Aksiomi polja R. 1]. n Zadatak 1. π + nπ] → [−1. Zadatak 1. s z −1 Rjeˇenje: Za svako n ∈ Z je xn = Sinn (b) = (−1)n Sin−1 (b) + nπ i s −1 −1 π n yn = Cosn (b) = (−1) (Cos (b) − 2 ) + nπ + π . (n + 1)π] → [−1. m ∈ Z. 1] bijekcija i za −1 njenu inverznu funkciju Cosn : [−1. π +nπ = Tgn vrijedi Tg−1 (x) = Tg−1 (x) + nπ. je Sin−1 (b) + (2m − 1)π ≤ x ≤ Sin−1 (a) + (2m − 1)π. Isto tako je cos |[nπ.(n+1)π = Ctgn vrijedi Ctg−1 (x) = Ctg−1 (x) + nπ. 2 Rjeˇenje: Treba uzeti u obzir da su funkcije Sin−1 strogo rastu´e za parne s c n i strogo padaju´e za neparne n ∈ Z. Za svako n ∈ Z je sin |[− π +nπ. 1] → [− π + nπ. a za n = 2m − 1. ∀x ∈ [−1. ∀x ∈ [−1. ∀x ∈ R. π +nπ] = Sinn : [− π + nπ.3. 1] → [nπ. 1]. π + nπ] moˇe se dobiti kao 2 2 −1 −1 n Sinn (x) = (−1) Sin (x) + nπ. 2 Joˇ je jednostavniji sluˇaj inverznih funkcija restrikcija od tg i ctg .

z A 5. A 4. ∀x ∈ R 1 · x = x · 1 = x. Asocijativnost zbrajanja: ∀x. A 9. x + y = y + x. x(yz) = (xy)z. R \ {0} je komutativna grupa s obzirom na mnoˇenje · : R × R → R. +. SUPREMUM I INFIMUM. x(y + z) = xy + xz. ·) nazivamo poljem. Komutativnost zbrajanja: ∀x. z ∈ R.3. ∃!x−1 = A 8. Asocijativnost mnoˇenja: z ∀x. 1 = 0. z ∈ R. ∃!(−x) ∈ R. A 2. 1 1 1 ∈ R. Svaki element iz R \ {0} ima inverz za mnoˇenje (reciproˇni): z c ∀x ∈ R \ {0}. A 1. Uredenu trojku (R. A 3. x + (−x) = (−x) + x = 0. AKSIOMI POLJA R. y. z ∈ R. A 7. ∀x ∈ R 0 + x = x + 0 = x. Postoji neutralni element 0 (nula): ∃!0 ∈ R. xy = yx. Postoji jedinstven neutralni element 1 (jedinica): ∃!1 ∈ R. x + (y + z) = (x + y) + z. x = x = 1. A 6. POTPUNOST 29 1. y ∈ R.3. x x x . Komutativnost zbrajanja: ∀x. distributivnost mnoˇenja prema zbrajanju: z ∀x. Svaki element iz R ima inverz za zbrajanje (suprotni): ∀x ∈ R. y. y ∈ R. y.1.1 Aksiomi polja R R je komutativna grupa s obzirom na operaciju zbrajanje + : R × R → R.

Odatle je (−1)(−1) = −(−1) = 1. Vrijedi ∀x ∈ R. Obratna tvrdnja slijedi iz 5. pa zbog jedinstvenosti nule vrijedi −0 = 0. pa bi slijedilo 1 = 2. 3. Po definiciji suprotnog elementa je −x+(−(−x)) = (−(−x))+(−x) = 0 i −x + x = x + (−x) = 0. z 1. 0x = (0 + 0)x = 0x + 0x = 2 · 0x. onda bi taj element imao inverz.30 POGLAVLJE 1. onda je a = 0. imali bi b = b1 = 1. Za svaki x ∈ R vrijedi x + (−0) = x + 0 + (−0) = x + 0 = x i −0 + x = −0 + 0 + x = 0 + x = x. ako je b = 0. Naime. imali bi a = a + 0 = 0. ˇto je kontradikcija. c Neka je a ∈ R i c ∈ R. To se protivi zahtjevu iz A6. Vrijedi (−1)(−1) = 1. Iz aksioma dokaˇimo neka poznata svojstva operacija zbraz janja i mnoˇenja. z Neka vrijedi ab = 0. slijedi x = −(−x). Ako je a = 0 onda a ima reciproˇni element. Analogno.5. Dokaz jedinstvenosti reciproˇnog broja s c je analogan. Iz jedinstvenosti elementa s danim svojstvom za −x. 4. b = 1 sa svojstvo da ∀x ∈ R bx = xb = x. a = 0 sa svojstvo da ∀x ∈ R a + x = x + a = x. Kad bi bilo 0x = 0. SKUPOVI I FUNKCIJE Primjer 1. z 5. 7. c = −a njegov suprotni broj. Tada bi vrijedilo −a = −a + 0 = −a + (a + c) = (−a + a) + c = 0 + c = c. Pokaˇimo (ab = 0) ⇔ ((a = 0) ∨ (b = 0)). Za svako x ∈ R vrijedi x0 = 0x = 0. Suprotni i reciproˇni brojevi su jedinstveni. a to je kontradikcija. 0 je jedinstven neutralni element za zbrajanje i 1 je jedinstven neutralni broj za mnoˇenje. Analogno. 6. 2. kada bi postojao broj b ∈ R. pa je c −1 −1 b = 1 · b = a ab = a 0 = 0. Pokaˇimo da je −0 = 0. −(−x) = x. . z Kada bi postojao broj a ∈ R. a+c = c+a = 0. tj. Imamo (−1)(−1) + (−1) = (−1)(−1) + (−1)1 = (−1)((−1) + 1) = (−1)0 = 0 i isto tako (−1) + (−1)(−1) = 0. a odatle 0 = 1.

((x ≤ y) ∧ (y ≤ z)) ⇒ (x ≤ z). AKSIOMI POLJA R. y ∈ R. S = ∅. Tranzitivnost uredaja: ∀x. ((x ≤ y) ∧ (y ≤ x)) ⇒ (x = y). (x ≤ y) ∨ (y ≤ x). ako postoji broj z m ∈ R takav da vrijedi ∀x ∈ S. potpunost Definicija 1. POTPUNOST Na skupu R je zadan linearan (totalan) uredaj ≤. Linearnost uredaja: ∀x. ako je omeden odozdo i odozgo u R. 1. A 12. Uredaj je u skladu s operacijama zbrajanja i mnoˇenja. Uskladenost zbrajanja: (x ≤ y) ⇒ (∀z. omeden odozdo u R. ≤) je uredeno polje. SUPREMUM I INFIMUM. m ≤ x. omeden odozgo u R.3. A 14. A 10. (x + z ≤ y + z)).1.7.6. ·. Primjer 1. A 11. Kaˇemo da je S ⊂ R. z ∈ R. (R. Antisimetriˇnost uredaja: c ∀x. y. S = ∅. Broj m zovemo donja meda ili minoranta skupa S. Skup S ⊂ R. .2 Supremum i infimum skupa. x ≤ M. (Q. 31 Imamo x ≤ y ⇒ y − x ≥ 0 ⇒ (y − x)z ≥ 0 ⇒ yz − xz ≥ 0 ⇒ xz ≤ yz. ako z postoji broj M ∈ R takav da vrijedi ∀x ∈ S. Kaˇemo da je S ⊂ R. +. ·. y ∈ R.3. +. ≤) je uredeno polje. z A 13. Vrijedi monotonost mnoˇenja: z ((x ≤ y) ∧ (z ≥ 0)) ⇒ (xz ≤ yz).10. Primjer 1. S = ∅. je omeden u R. Uskladenost mnoˇenja: z ((x ≥ 0) ∧ (y ≥ 0)) ⇒ (xy ≥ 0). Broj M zovemo gornja meda ili majoranta skupa S.

ˇ Cesto je praktiˇno uvjet (ii. ∃x ∈ S. a < L.) ∀x ∈ S. Uredeno polje koje zadovoljava i A 15. ˇto je s kontradikcija s ˇinjenicom da je c gornja meda od S. svaki ve´i broj je takoder majoranta.) pisati u obliku: c (ii. b ∈ R. b > 0. ∀n ∈ N. ·. ∃x ∈ S.)′ ∀ε > 0. b > 0. U skupu R vrijedi tvrdnja: ∀ a. Dakle (R. To znaˇi da je skup A = {na. +. ≤) je uredeno potpuno polje. Sada smo u mogu´nosti zadati posljednji aksiom skupa R. Dokaz: Pretpostavimo da tvrdnja teorema nije istinita.6 (Arhimedov aksiom). Pokaˇite bez upotrebe A 15. c Naime. tj. ako S ima majorantu. ∃n ∈ N. n ∈ N} odozgo ograniˇen skup u R. ∃n ∈ N. c − ε < na. (ii.) ∀a ∈ R.11. Supremum koji je u skupu nazivamo maksimum. Broj L ∈ R koji je najmanja majoranta nepraznog odozgo omedenog skupa S ⊂ R nazivamo supremum skupa S i piˇemo L = sup S. na > b. Aksiom potpunosti: Svaki neprazan odozgo omeden podskup S ⊂ R ima supremum u R.32 POGLAVLJE 1. onda on ima beskonaˇno mnogo majoranti. ∀n. c A 15. da Arhimedov aksiom vrijedi u z skupu Q. b ∈ R. neka vrijedi: ∃ a. a > 0. s L = sup S je karakteriziran slijede´im svojstvima: c (i. Sada c c po A15. tj. Teorem 1. tj. a < x. x ≤ L. L − ε < x. c Zadatak 1. ako je L = sup S ∈ S onda je L = max S. na ≤ c i ∀ε >. Sada za ε = a > 0 dobijemo c − a < na. a > 0. postoji c = sup A. SKUPOVI I FUNKCIJE Jasno. odnosno c < (n + 1)a ∈ A. . zovemo uredeno potpuno polje. c Definicija 1. na ≤ b.5. U tom svjetlu ima smisla slic jede´a definicija.

k ′ ∈ N. q 2 < 2}. z ∀ε > 0.3. postoji k k n ∈ N takav da je nmk ′ > m′ k. Obratno. Zadatak 1. n+1 Iz Arhimedovog aksioma slijedi postojanje m ∈ N. m ∈ N. m′ . ∀n ∈ N. ∀x ∈ R. m ∈ N. Dakle. Tada je a = 2 ( 2 ∈ Q). a takvog nema. Primjer 1. No tada bi vrijedilo ∀n ∈ N. Tada za n = m imamo mk ≤ m ⇒ k = 1. Naime. ako je 0 < a i a2 > 2. n ≤ m. mε > 1. majoranta od S. onda bi a bio maksimum od S. Pokaˇimo da vrijedi: a ∈ Q. Trebamo na´i n ∈ N tako da c vrijedi 1−ε< n ⇔ (1 − ε)(n + 1) < n ⇔ −nε + 1 − ε < 0 ⇔ 1 < (n + 1)ε.7. Utvrdite da li postoji i ako postoji odredite supremum skupa n S = { n+1 . Zadatak 1. ∃n ∈ N. n z Rjeˇenje: Skup S je odozgo ograniˇen s 1. a je majoranta od S. q ′ = m′ ∈ Q. Odatle je 2 2 1 1 2a < a2 − 2 < a2 − 2 + ⇒ 2 < a− . a′ < a. a > 0. x − ε. POTPUNOST 33 Rjeˇenje: Dovoljno je pokazati da ∀k. odnosno nq > q ′ .8. Neka z S 2 je a ∈ Q. n+1 ≤ 1. Tada po Arhimedovom aksiomu za brojeve a2 − 2 > 0 i 2a > 0 postoji n ∈ N takav da vrijedi n(a2 − 2) > 2a. Sada za svaki q = m . Uzmimo sada n = m − 1 i imamo tvrdnju.1.6. mora biti a2 > 2. Dakle. a > 0. tj. ˇto nije istina ve´ s c ′ za n = m + 1. q ′ > q. nk ≤ m. k. 1 < q. Pokaˇimo da ne postoji najmanja majoranta skupa S u Q. n ∈ N}. postoji q ′ = q + n ∈ S. x + ε ∩ Q = ∅. Skup S nema maksimalan element. nk > m. tj. Kada bi bilo a2 < 2. U suprots nom bismo imali k. Dakle. . Tada je n2 (2 − q 2 ) > n(2q + 1) = 2nq + n ≥ 1 1 2nq + 1 ⇒ (q + n )2 < 2. AKSIOMI POLJA R. m. tj. Uzmimo bilo koji ε > 0. Oˇito je S odozgo omeden s c 2 ∈ Q. za bilo koji q ∈ S po Arhimedovom aksiomu za brojeve 2 − q 2 > 0 i 2q + 1 > 0 postoji n ∈ N tako da je n(2 − q 2 ) > 2q + 1. je majoranta od√ ⇔ a2 > 2. onda za svaki q ∈ S imamo q 2 < 2 < a2 ⇒ q < a. Polje Q nije potpuno. Neka je a z bilo koja majoranta skupa S. Neka je S = {q ∈ Q. ∀n ∈ N. Dokaˇite da je Q gust u R. SUPREMUM I INFIMUM. postoji majoranta n n n 1 a′ = a − n ∈ Q. Pokaˇimo s c da je 1 = sup S.

34 POGLAVLJE 1. Neka je q1 ≤ x − ǫ i x + ε ≤ q2 . postoji infimum skupa S. m ≤ x. Dokaz: Neka je S− = {−x. Teorem 1. Odatle za infimum skupa a kao najve´u minorantu od A vrijedi inf A ≥ inf B. a > ℓ. ∀ − x ∈ S− . SKUPOVI I FUNKCIJE Rjeˇenje: U suprotnom sluˇaju bi vrijedilo ∃ε > 0. tj. x < −L + ε. Tako s je i sup B majoranta za A. . to vrijedi sup A ≤ sup B.) ∀a ∈ R. . Definicija 1. x ∈ S}. Tada je ∀−x ∈ S− . Neka je 1 ≤ k0 < n najve´i od indeksa za koje je c q2 −q1 s αk ≤ x − ǫ. Analogno. Slijede´i teorem opisuje to svojstvo na prihvatljiviji naˇin. L − ε < −x. Rjeˇenje: Svaka majoranta skupa B ujedno je i majoranta skupa A. postoji L = sup S− ∈ R. s ℓ = inf S je karakteriziran slijede´im svojstvima: c (i. −L ≤ x i ∀ε > 0. Broj ℓ ∈ R koji je najve´a minoranta nepraznog odozdo c omedenog skupa S ⊂ R nazivamo infimum skupa S i piˇemo ℓ = inf S. tj. odozdo ograniˇen skup. −x ≤ L i ∀ε > 0. Infimum koji je u skupu nazivamo minimum. postoji m ∈ R tako da vrijedi ∀x ∈ S.7. Neka je S ⊂ R.8. Prema A 15. Zadatak 1. c c To kazuje da je ℓ = −L = inf S. ∃x ∈ S. To moˇemo z napisati i na slijede´i naˇin: ∀x ∈ S . Poˇto je supremum od A najmanja majoranta s skupa A. Uzmimo k n ∈ N tako da vrijedi 2nε > q2 − q1 i odredimo αk = q1 + n (q2 − q1 ) ∈ Q (k = 0. Skup S je odozdo omeden u R. Zbog x + ε ≤ αk0 +1 vrijedi n = αk0 +1 − αk0 ≥ 2ε. (ii. ∃ − x ∈ S− . S = ∅. karakterizira svojstvo potpunosti koje razlikuje polje R od polja Q. −x ≤ −m. ˇto je kontradikcija s izborom broja n. tj. ako je ℓ = inf S ∈ S onda je ℓ = min S. n). Neka je A ⊆ B ⊂ R i B ograniˇen skup. (ii. tj. svaka minoranta skupa B ujedno je i minoranta skupa A. ∃x ∈ S. 1. ℓ ≤ x. ∃x ∈ S. n − 1. ∃x ∈ R.12. ∀q ∈ Q.)′ ∀ε > 0.) ∀x ∈ S. tj. s c (q ≤ x − ǫ) ∨ (x + ε ≤ q). . x < ℓ + ε. c Aksiom A 15. x < a. c c . Tada postoji c ℓ = inf S ∈ R. skup S− je odozgo omeden u R. Tada je sup A ≤ c sup B i inf A ≥ inf B. . pa je infimum od B minoranta za A.

c Tada je skup AB = {xy . x ∈ A. n ∈ N} i B = {bn . Napomena 1. tj.1. ∀x ∈ A. Tada c je skup A + B = {x + y .5. z .1. Postoje x ∈ A i y ∈ B takvi da je ε ε ε ε sup A − 2 < x i sup B − 2 < y.3 Eksponencijalna funkcija na R (I. Georg Ferdinand Ludwig Philipp Cantor (Saint Petersburg [Rusija]. Zadatak 1. sijeˇanj 1918. Neka su A.3.6) Cantorovim aksiomom (teorem 1. i y ≤ sup B. 6. SUPREMUM I INFIMUM. c ˇ Zelimo pokazati da vrijedi [sup A. Dokaˇimo da vrijedi c z ∀n. AKSIOMI POLJA R. an ≤ bm . istinit. bn ]. Zadatak 1. an ≤ an+1 i bn+1 ≤ bn . vrijedi x + y ≤ s sup A + sup B. ∀n ∈ N.Halle.9. pa vrijedi sup A ≤ inf B. sup A + sup B je gornja meda skupa A + B. tj. Skupovi A c i B su ograniˇeni (odozdo s a1 i odozgo s b1 ) pa postoje sup A i inf B. Odatle zakljuˇujemo ∀n ∈ N je an donja meda c za skup B. y ∈ B} odozgo ograniˇen i vrijedi c sup(AB) = sup A sup B. Sada je inf B gornja meda za skup A.10. (Cantorov1 aksiom) Neka za svaki n ∈ N imamo segmente [an . dakle. bn ]. zamijenimo s Arhimedovim aksiomom (teorem 1. Druga mogu´a aksiomatika polja R se dobije ako aksiom c A 15. Neka su A. ∀n ∈ N.8. an ≤ inf B. Rjeˇenje: Zbog x ≤ sup A. bn ] ⊂ R takve da vrijedi [an+1 . 1. y ∈ B} odozgo ograniˇen i vrijedi sup(A + c B) = sup A + sup B. bn+1 ] ⊂ [an . Dokaz: Oznaˇimo s A = {an .8). POTPUNOST 35 Teorem 1. Ako je n = m onda je to jasno. an ≤ bm . B ⊂ 0. onda n < n + 1 < · · · < m − 1 < m povlaˇi an ≤ · · · ≤ am ≤ bm . ∀n ∈ N. ∀y ∈ B. Ako je n < m. Za sve n ∈ N oˇigledno vrijedi an ≤ bn . x ∈ A. Tada je x + y > sup A − 2 + B − 2 = sup A + sup B − ε. Neka je ε > 0 odabran po volji. B ⊂ R odozgo ograniˇeni neprazni skupovi. bn ]. ∀n ∈ N. ∀x ∈ A. oˇujak 1845.) njemaˇki matematiˇar c c c 1 .) U ovoj toˇki ´emo proˇiriti eksponencijalnu funkciju do skupa R i tako se c c s uvjeriti da je teorem 1. inf B] ⊆ [an . tj. n ∈ N}. +∞ odozgo ograniˇeni neprazni skupovi. sup A + sup B − ε nije gornja meda skupa A + B.3. ∀y ∈ B. 3. c analogno vrijedi za m < n. m ∈ N. Tada postoji x ∈ R takav da je x ∈ [an .

provodimo slijede´i c postupak: uzmimo element skupa A i element skupa B. q < x} sup{aq . sup A sup B − ε nije gornja s meda. q < x. q. teorijski je lako c ustanoviti imaju li oni jednak broj elemenata. SKUPOVI I FUNKCIJE Rjeˇenje: Zbog x ≤ sup A. konstruirali smo obostrano jednoznaˇno preslikavanje sa skupa c c A na skup B (bijekciju) i jasno je da skupovi A i B imaju jednak broj elemenata. U skupu B nema nesparenih elemenata. q ′ ∈ Q.36 POGLAVLJE 1. prebrojivost Ako imamo dva skupa A i B s konaˇnim brojem elemenata. sparimo ih. imamo f (x)f (y) = sup{aq . Nastavimo li tako sparivati nesparene elemente skupa A s nesparenim elementima skupa B. q + q ′ < x + y} = f (x + y). tj. Tada je xy > (sup A − ε0 )(sup B − ε0 ) = ε2 − (sup A + 0 sup B)ε0 + sup A sup B > sup A sup B − ε. q ′ ∈ Q. ∀x ∈ A. q ′ < y} = ′ ′ ′ sup A+sup B − 2 (sup A+sup B)2 4 1. sup A sup B je gornja meda skupa AB. i y ≤ sup B. Za skupove A i B kaˇemo da imaju jednak broj elemenata. q ′ < y} = = sup{aq+q . U sluˇaju 3. Naime. konstruirali smo injekciju sa skupa B u skup A i c jasno je da skup A ima viˇe elemenata od skupa B. = sup{aq+q . nakon konaˇno koraka do´i ´emo do jedne od slijede´ih situacija: c c c c 1. konstruirali s c smo injekciju sa skupa A u skup B i jasno je da skup B ima viˇe elemenata s od skupa A. Ovo je motivacija za slijede´u definiciju i u sluˇaju kada skupovi c c nemaju konaˇan broj elemenata. Niti u skupu A.10. 2 Neka je 0 < ε < (sup A+sup B) odabran po volji i neka je 0 < ε0 < 4 − ε. da su jednakobrojni ili ekvipotentni ako postoji bijekcija f : A → B. q.13. . vrijedi sup(AB) = sup A sup B. ∀y ∈ B. q ∈ Q. vrijedi xy ≤ s sup A sup B. c Definicija 1. s Za a > 1 i x ∈ R definiramo f (x) = sup{aq . ∀y ∈ B. Zbog zadatka 1.4 Ekvipotentni skupovi. U sluˇaju 2. Zato ˇto je ε > 0 odabran po volji. Sada eksponencijalnu funkciju proˇirujemo do funkcije f : R → 0. Postoje x ∈ A i y ∈ B takvi da je sup A−ε0 < x i sup B − ε0 < y. z tj. U sluˇaju 1. q ′ ∈ Q. q ∈ Q. q < x}. 2. 3. Dakle. +∞ . ∀x ∈ A. U skupu A nema nesparenih elemenata. niti u skupu B nema nesparenih elemenata.

(iii) (A ∼ B) ∧ (B ∼ C) ⇒ (A ∼ C). k(A) ≤ k(B). Zadatak 1. oˇujak 1880. EKVIPOTENTNI SKUPOVI. – – Moskva. tj. August 31 kolovoz 1945. Teorem 1. Ako postoji injekcija f : A → B onda kaˇemo da A ima manje ili jednako z elemenata od B. 5.4.1. Pokaˇite da je ekvipotentnost relacija ekvivalencije. odnosno ((k(A) ≤ k(B)) ∧ (k(B) ≤ k(A))) ⇒ (k(A) = k(B)). Zadatak 1. U suprotnom sluˇaju kaˇemo da je taj c z skup neprebrojiv.9 (Cantor-Bernstein1 -Banach2 ). listopad 1968. (ii) f : A → B bijekcija ⇒ (f −1 : B → A) bijekcija. da z vrijedi (i) A ∼ A. Primijetimo da prethodni teorem govori o antisimetriˇnosti uredaja medu c kardinalnim brojevima.12. Ako postoje injekcije f : A → B i g : B → A. (ii) (A ∼ B) ⇒ (B ∼ A). onda je A ∼ B. – Lowow. Sergej Natanoviˇ Bernstein (Odessa. a navodimo ga bez dokaza.14. Slijede´i teorem u konkretnim situacijama bitno olakˇava utvrdivanje c s ekvipotentnosti skupova.) c z ukrajinski matematiˇar c 2 Stefan Banach (Krakow. tj. 26. PREBROJIVOST 37 Tada joˇ kaˇemo da A i B imaju jednak kardinalni broj i piˇemo k(A) = k(B) s z s ili A ∼ B.11. N ∼ 2N. (iii) f : A → B ∧ g : B → C bijekcije ⇒ g ◦ f : A → C je bijekcija. Kaˇemo da je beskonaˇan skup S prebrojiv ako je ekvipoz c tentan skupu prirodnih brojeva N. 30. Rjeˇenje: s (i) Identiteta iA : A → A je bijekcija.) poljski z matematiˇar c 1 . Definicija 1. Pokaˇite da vrijedi z 1. oˇujak 1892.

∀n ∈ N je bijekcija. b . ∀n ∈ N. f (1) = 0 i f (2n + 1) = −n. je R ∼ a. b ∈ R. d]. b . Tada je to injekcija s 4 4 [a. Propozicija 1. Preslikavanje f : N → Z definirano s f (2n) = n + 1. pa postoji n injekcija sa Q u N × N. 3. b ∼ c. postoji bijekcija s [a. b] ∼ a.3.38 2. b] na bilo koji segment u a. ∀a. Sada po teoremu 1. n ∈ N.12. Konstruiramo preslikavanje f : N × N → c N kako je grafiˇki prikazano na slici desno.9. c < d. a < b. a+3b ]. d definirano s f (x) = d−c (x b−a − a) + c je bijekcija. je [a. ∀a. b. na [ 3a+b . Rjeˇenje: s 1. N ∼ 2N + 1. Nadalje. c. 7. POGLAVLJE 1. b → c. f : a. b] u a. b]. 5. Po 4. ∀a. N ∼ Z. je a. imamo Q ∼ N. a < b. 3. 7. npr. 6. Preslikavanje n → 2n. 6. . su relativno prosti}. d i [a. 4. Skup racionalnih brojeva Q je prebrojiv. Svakom uredenom paru prirodnih brojeva jednoznaˇno je odreden poredak na putanji c oznaˇenoj na slici. i dobijemo injekciju s Q u N. d ∈ R. S duge strane identiteta je injekcija s N u Q. je bijekcija. b] ∼ [c. b . m + n − 1 neparan m + n − 1 paran 0 1 2 3 4 m n 4 3 2 1 + m. 2. b ∈ R. komponiramo tu injekciju s bijekcijom sa N × N na N iz zadatka 1. T g −1 : R → a. Dokaz: Skup Q = { m . m ∈ Z. ∀n ∈ N. je bijekcija. SKUPOVI I FUNKCIJE 4. n)) =          m+n−1 2 m+n−1 2 + n. b u [a. b . a < b. N ∼ N × N. Funkcija f je definirana c formulom: f ((m. Identiteta je injekcija s a. Preslikavanje n → 2n + 1. b je bijekcija.9 slijedi tvrdnja. 5. pa po teoremu 1.

10. Na taj naˇin dobivamo segmente [an . n ∈ N}. b] takva da je [a. Ako je f (1) ≤ a1 +b1 stavimo a2 = a1 +3b1 i b2 = b1 . Konstruirajmo injekciju g : N → B na slijede´i naˇin: c c Uzmimo bilo koji b ∈ B i stavimo g(1) = b. a < b. b] ⊂ R bio prebrojiv. b]. postojala bi bijekcija f : N → [a. . b1 = b. zamjenom a1 ↔ a2 i b1 ↔ b2 . ∀x ∈ B. Ako je B konaˇan c onda je tvrdnja oˇita. bn ]. b] tako da je x ∈ [an . . Dokaz: Neka je A ∼ N. bn+1 ]. bn ] ⊃ [an+1 . . gdje su svi b1 . tada bi po propoziciji 1. da je [a. b1 ]. f : A → N bijekcija. 1 ≤ k ≤ n. ˇto je kontradiks cija s izborom toˇke x. Dokaz: Kada bi R bio prebrojiv. Zbog pretpostavke o bijektivnosti funkcije f : N → [a. Dokaz: Kada bi vrijedilo suprotno. slijedi B ∼ N. ∀n ∈ N. b] ⊂ R je neprebrojiv skup. bn razliˇiti.9. bm+1 ]. Po teoremu 1.1. Ako B nije konaˇan. Tada je f ◦ i : B → N injekcija. Segment [a. Neprazan podskup prebrojivog skupa je konaˇan ili prebroc jiv. tj. injekcija s B u A. c c i(x) = x. Takvim postupkom definiramo g(n). o potpunosti skupa R postoji x ∈ [a. b ∈ R. . to postoji bn+1 ∈ B takav da je bn+1 = bk . ∀n ∈ N. ∀n ∈ N. ∀n ∈ N. i segment [a. Na isti naˇin. b2 ] i [a2 . sa svojstvom [an . po konstrukciji vrijedi f (m) ∈ [am+1 . a funkcija g je po konstrukciji injekcija. i B ⊆ A. U oba sluˇaja vrijedi c c 2 f (1) ∈ [a2 . b2 ] ⊂ [a1 . Poˇto skup B nije konaˇan. Po teoremu 1. Stavimo a1 = a. . onda je identiteta i : B → A. postoji m ∈ N tako da je x = f (m). Skup realnih brojeva R je neprebrojiv. Teorem 1. Pretpostavimo da smo za neki n ∈ N definirali g(k) = bk ∈ B.4. c Korolar 1.8. Neka su a. b] = R(f ) = {f (n). bn+1 ] i f (n) ∈ [an+1 . PREBROJIVOST 39 Propozicija 1. a to se kosi s tvrdnjom teorema 1.4.4.10. bn ].2. c c nademo f (2) itd. a u 2 4 +b sluˇaju f (1) ≥ a1 +b1 stavimo a2 = a1 i b2 = 3a14 1 . c s c 1 ≤ k ≤ n. b] prebrojiv. EKVIPOTENTNI SKUPOVI. pa stavimo g(n + 1) = bn+1 . No.

SKUPOVI I FUNKCIJE .40 POGLAVLJE 1.

1 Niz i podniz Funkciju a : N → S zovemo niz u S. c 41 . je niz u R.Poglavlje 2 Nizovi 2. Kodomena niza moˇe biti bilo koji neprazan skup. an ≥ an+1 . c Niz (an )n je padaju´i ako ∀ n ∈ N. Niz (an )n je rastu´i ako ∀ n ∈ N. Niz (an )n je niz realnih funkcija. pa za n ∈ N piˇemo c c c s a(n) = an i nazivamo n-tim ˇlanom niza. i 2. Evo nekoliko primjera nizova: 1 1. Niz (an )n s an = n . Neka je (an )n u R. an ≤ an+1 . U ovom sluˇaju odstupamo od c uobiˇajenog naˇina oznaˇavanja funkcijskih vrijednosti. an > an+1 . je niz u C. c Niz (an )n je strogo rastu´i ako ∀ n ∈ N. Kao i kod drugih funkcija. gdje je ∀n ∈ N. Niz (an )n s an = n + n . ∀n ∈ N. an : R → R funkcija definirana s an (x) = sin nx. C. Za to je neophodno da je niz u skupu na kojem je definiran uredaj. ∀x ∈ R. ∀n ∈ N. 3. Definicija 2. an < an+1 .1. ili skup realnih ili c s c kompleksnih funkcija. z Nas ´e najviˇe zanimati sluˇajevi kada je taj skup R. monotonost je vaˇno svojstvo koje niz moˇe z z zadovoljavati. c Niz (an )n je strogo padaju´i ako ∀ n ∈ N. Uobiˇajena oznaka za niz je (an )n∈N c c ili (an )n ili samo (an ).

Jasno je da vris z c jedi 1 ≤ p1 tako da imamo bazu indukcije. c (∀ε > 0). niza kao funkcija je rastu´i ako c vrijedi: ∀ n. an ≤ am . Pretpostavimo da za n ∈ N vrijedi n ≤ pn . ekvivalentna s definiz c cijom monotonosti niz kao funkcije.2 Limes niza u R Intuitivno poimanje konvergencije ili teˇenja ˇlanova niza (an )n u R k nekom z c broju a ∈ R sastoji se u tome da je ”puno” ˇlanova niza po volji blizu broju a. Prethodna definicija se realizira u skupu R tako da blizinu realnih brojeva mjerimo pomo´u razdaljinske funkcije d(x. onda je prihvatljivo pod ”puno” shva´ati beskonaˇno c c mnogo ˇlanova. a pod ”malo” samo konaˇno njih. Vaˇno je uoˇiti da podniz nekog niza dobijemo tako da z c izbacimo neke ˇlanove polaznog niza. c U oznakama (bn )n i (an )n za nizove pisali bismo bn = b(n) = (a ◦ p)(n) = a[p(n)] = ap(n) = apn . m ∈ N. Niz realnih brojeva (an )n konvergira ili teˇi k realnom broju z c z a ∈ R ako svaki otvoreni interval polumjera ε oko toˇke a sadrˇi gotovo sve ˇlanove niza. ((n > nε ) ⇒ (|an − a| < ε)). Neka je (pn )n strogo rastu´i niz u N. c n ≤ pn . Naime. tj. y) = |x − y|. (∃nε ∈ N). Neka su c z n. pa mora biti pn+1 ≥ n + 1. (∀n ∈ N). c a samo ”malen” broj ˇlanova daleko. Zadatak 2.1. Tada vrijedi ∀ n ∈ N. m ∈ N takvi da je n < m. Definicija 2. NIZOVI Pokaˇimo da je ta definicija. Dokaˇimo da vrijedi obrat. pn+1 > n. c c c c moˇemo re´i da niz (an )n konvergira ili teˇi broju a ako su gotovo svi ˇlanovi z c z c po volji blizu broju a.1) . Rjeˇenje: Dokaˇimo tvrdnju matematiˇkom indukcijom.1. Pojam konvergencije u R ima slijede´i oblik: c Definicija 2. iako se ˇini slabijom. Za niz b : N → S kaˇemo da je podniz niza a : N → S.1. tj. c onda brojevi x koji su od a udaljeni za manje od ε zadovoljavaju |x − a| < ε. Ako je zadan ε > 0. Tada je n < n + 1 < · · · < m − 1 < m pa iz definicije 2.2. oni se nalaze u intervalu a − ε. Jasno je da iz toga slijedi da je niz rastu´i u smislu definicije 2. a + ε . a preostali ˇlanovi zadrˇavaju prijaˇnji c c z s medusobni poredak. tj. 2.3. (n < m) ⇒ (an ≤ am ). slijedi an ≤ an+1 ≤ · · · ≤ am−1 ≤ am . (2. Tad je pn+1 > pn ≥ n. U tom smislu fraza ”gotovo c c svi ˇlanovi” znaˇi ”svi ˇlanovi osim eventualno njih konaˇno mnogo”. tj. U situaciji kada radimo s beskonaˇnim c c (prebrojivim) skupom. Dakle. ako z postoji strogo rastu´i niz p : N → N u N takav da je b = a ◦ p.42 POGLAVLJE 2.

2. Dakle nε = m je traˇeno rjeˇenje. +∞] i piˇemo c s lim an = +∞. 1. Naime. Kaˇemo da niz (an )n u R konvergira k +∞ ako svaka okolina z od +∞ sadrˇi gotovo sve ˇlanove niza.1) postojali na .1. (∃nε ∈ N).6) slijedi postojanje m ∈ N tako da vrijedi mε > 1. a + ε . Definicija 2.4. Tada bi za ε = |a − b| > 0 zbog (2. nb ∈ N takvi da vrijedi ε ε (n > na ) ⇒ (|an − a| < ) i (n > nb ) ⇒ (|an − b| < ). n→∞ a Ε a1 a4 a6 a a5 a3 a Ε a2 Ako niz ne konvergira onda kaˇemo da on divergira. z Uzmimo ε > 0 po volji. Analogno moˇemo definirati lim an = −∞. (∀n ∈ N). z c (∀E > 0). c z U tu svrhu definiramo okoline od +∞ kao intervale oblika E. 2 2 .3 vrijedi za neki konkretan niz i konkretan limes sastoji se u tome da se za po volji zadani ε > 0 pronade ili barem dokaˇe z postojanje prirodnog broja nε takvog da svi ˇlanovi s indeksima ve´im od nε c c leˇe u intervalu a − ε. c Dokaz: 1. z Jedan sluˇaj divergencije niza moˇemo podvesti pod pojam konvergencije. Konvergentan niz u R je ograniˇen. gdje je E > 0.2. Pokaˇimo da niz ( n )n konvergira i limn n = 0. z s (n > nε ) ⇒ (nε > nε ε > 1) ⇒ Teorem 2. ∀ n ∈ N. LIMES NIZA U R 43 Tada a zovemo graniˇna vrijednost ili limes niza (an )n i piˇemo a = c s lim an ili a = limn an . Iz Arhimedovog aksioma u teoremu (1.2) U tom sluˇaju govorimo o konvergenciji niza (an )n u R = [−∞. n→∞ n→∞ (2. c 2. +∞ . Pretpostavimo da konvergentan niz (an )n ima dvije graniˇne c vrijednosti a. b ∈ R. z Provjeravanje da li definicija 2. z 1 1 Primjer 2. a = b. Konvergentan niz u R ima samo jednu graniˇnu vrijednost.1. 1 <ε n ⇒ 1 −0 n < ε. tj. ((n > nε ) ⇒ (an > E)). Sada za n > m vrijedi nε > mε > 1.

c Primjer 2. i neka je (apn )n bilo koji njegov podniz. a − ε < anε . Teorem 2. pn ≥ n. . Dakle.1) postoji nε ∈ N takav da (n > nε ) ⇒ (|an − a| < ε). an ≤ an+1 . Teorem 2. c Dokaz: Neka je (an )n konvergentan niz u R. imamo ∀n ∈ N. Tada iz a = limn an i (2. c c Dakle. an ≤ a. Od interesa je na´i jednostavno provjerive dovoljne uvjete za konvergenc ciju niza. 2 2 ˇto je oˇita neistina. tj. je oˇigledno ograniˇen. z c Za oˇekivati je da podnizovi niza nasljeduju dobra svojstva originalnog c niza.2. ∀n ∈ N. tj. 1 + |a|}. Svaki podniz konvergentnog niza u R i sam je konvergentan i ima istu graniˇnu vrijednost kao i niz. Sama ograniˇenost nije dovoljna za konvergenciju niza. c Dokaz: Neka je niz (an )n rastu´i.3. limes mora biti jedinstven. (n > nε ) ⇒ (pn > nε ) ⇒ (|apn − a| < ε). nb } imamo (n > nε ) ⇒ (|a − b| ≤ |a − an | + |an − b| < POGLAVLJE 2. ali niti jedan realan c c broj nije mu graniˇna vrijednost. Neka je M = max{|a1 |. U definiciji (2. . Uzmimo bilo koji ε > 0. 2. . Iz definicije supremuma skupa A imamo: 1. a = limn an . Sada za n > nε imamo |an | ≤ |an − a| + |a| ≤ 1 + |a|. Zbog toga ˇto je niz s (pn )n strogo rastu´i niz u N i zadatka 2. za 0 < ε < 1 i bilo koji a ∈ R izvan c 2 otvorenog intervala a − ε. ∃nε ∈ N.1) uzmimo ε = 1. Svaki ograniˇen i monoton niz u R je konvergentan. .1. niz je ograniˇen. ∀n ∈ N. dakle. n ∈ N} odozgo. . a = limn apn .44 Sada za nε = max{na . Tada vrijedi ∀ n ∈ N. s c 2. |an | ≤ M.2. ∀n ∈ N. Niz c n definiran s an = (−1) . |anε |. a + ε uvijek se nalazi beskonaˇno ˇlanova niza. pa postoji nε ∈ N tako da (n > nε ) ⇒ (|an − a| < 1). pa postoji c c c a = sup A ∈ R. NIZOVI ε ε + = ε = |a − b|). Ograniˇenost c c rastu´eg niza znaˇi ograniˇenost skupa A = {an . Naime. ∀ε > 0. Odatle c slijedi (∀n ∈ N). taj interval ne sadrˇi gotovo sve ˇlanove niza.

2. ∀ n ∈ N. za λ ∈ R je λ(an )n = (λan )n . Niz (|an |)n je konvergentan i lim |an | = | lim an |.3. Teorem 2. limn→∞ bn n→∞ n→∞ 4.4. i 2. O K (−1)n n M 2. (n > nε ) ⇒ (a − ε < anε ≤ an ≤ a < a + ε) ⇒ (|an − a| < ε). n→∞ n→∞ n→∞ 3. (an )n · (bn )n = (an · bn )n . n ∈ N}. Neka su (an )n i (bn )n konvergentni nizovi u R. Tada vrijedi: 1. n→∞ n→∞ n→∞ 2. niz konvergira k 0. (an )n ± (bn )n = (an ± bn )n . Niz (an ± bn )n je konvergentan i lim (an ± bn ) = lim an ± lim bn . n ∈ N}. 45 Dakle. i rasta niza (an )n imamo ∀ε > 0. ∃nε ∈ N. Isto tako je produkt nizova (an )n i (bn )n niz oblika (an · bn )n . Na desnoj slici prikazan je odnos svojstava monotonosti (M) i ograniˇenosti (O) nizova c u odnosu na konvergentne (K) nizove u R. U sluˇaju nizova to znaˇi da je suma (razlika) nizova c c c (an )n i (bn )n niz oblika (an ± bn )n . Specijalno. tj. pa je skup nizova vektorski prostor (algebra).3. a nije monoton. Monotonost nije nuˇna za konvergenciju niza.3 Operacije s konvergentnim nizovima Za nizove u R kao funkcije s vrijednostima u R moˇemo definirati sve opz eracije po toˇkama. Sada ´emo prouˇiti kako se limes ponaˇa kod navedenih operacija c c s s nizovima. tj. onda je i niz n→∞ an bn konvergentan n i lim n→∞ an bn = limn→∞ an . Niz (an · bn )n je konvergentan i lim (an · bn ) = lim an · lim bn . i lim bn = 0. z Primjer 2. lim an = sup{an . Analogno se za padaju´i niz pokaˇe c z n→∞ n→∞ lim an = inf{an . bn = 0. Npr. . OPERACIJE S KONVERGENTNIM NIZOVIMA Iz 1. Ako je ∀n ∈ N.

(n > n1 ) ⇒ (|an − a| < ε ε ) i (n > n2 ) ⇒ (|bn − b| < ). c 4. c (n > nε ) ⇒ ||an | − |a|| ≤ |an − a| < ε. Za ε > 0 zbog (2. n2 } imamo (n > nε ) ⇒ (|an bn − ab| ≤ |an ||bn − b|| + |an − a||b| < ε). Tvrdnja slijedi jednostavno pomo´u nejednakosti (1. zbog toga ˇto je konvergentan. bn b |bn ||b| 2ε ). 3. |b|2 Odatle pomo´u 2. n2 ∈ N takvi da vrijedi ∀n ∈ N. 2 2 Sada za nε = max{n1 . ε ε (n > n1 ) ⇒ (|an − a| < ) i (n > n2 ) ⇒ (|bn − b| < ). M + |b| M + |b| Sada za nε = max{n1 . Tada je za bilo koje λ. slijedi 3. 2. 2 2 Sada za ε > 0 postoji n1 ∈ N tako da ∀n ∈ N vrijedi (n > n0 ) ⇒ (|bn − b| < (n > n1 ) ⇒ (|bn − b| < Uzmimo nε = max{n1 . Korolar 2. pa ∀n ∈ N imamo (n > nε ) ⇒ ( 1 |bn − b| 1 − ≤ < ε). tj. Sada za ε > 0 zbog (2.46 Dokaz: Neka su lim an = a i lim bn = b. Za ε = b |b| 2 > 0 imamo n0 ∈ N tako da |b| |b| ) ⇒ (|bn | ≥ ). n2 ∈ N takvi da vrijedi ∀n ∈ N.1) postoje n1 . n→∞ . s c postoji M > 0 takav da ∀n ∈ N.11). n2 }. 1 n→∞ bn = 1 . Prije svega. niz (an )n je ograniˇen. µ ∈ R n→∞ n→∞ niz (λan + µbn )n konvergentan i lim (λan + µbn ) = λa + µb. Pokaˇimo da vrijedi lim z ∀n ∈ N. |an | ≤ M. Neka su lim an = a i lim bn = b.1. NIZOVI 1. n2 } imamo (n > nε ) ⇒ (|an + bn − (a + b)| ≤ |an − a| + |bn − b| < ε). n→∞ n→∞ POGLAVLJE 2.1) postoje n1 .

Dokaz: 1. n→∞ bili gotovo svi ˇlanovi niza. i teorema 2.3.3. Neka je b > 0 realan broj. ∀n ∈ N. 2. Kada bi bilo c < 0. c + |c| 2 2 n→∞ 2.1 Primjeri konvergentnih nizova Propozicija 2. Skup svih konvergentnih nizova u R je vektorski prostor (algebra).2.1. n→∞ n→∞ 2. n2 ∈ N takvi da vrijedi ∀n ∈ N. tj. slijedi tvrdnja. Neka su (an )n i (bn )n konvergentni nizovi c u R. Tada iz teorema 2. Odatle i iz aditivnosti limesa imamo n→∞ linearnost. Za ε > 0 zbog (2.1. (n > n1 ) ⇒ (|an − c| < ε) i (n > n2 ) ⇒ (|bn − c| < ε).3) . an ≤ cn ≤ bn i lim an = n→∞ n→∞ lim bn = c. n2 } imamo (n > nε ) ⇒ (c − ε < an ≤ cn ≤ bn < c + ε) ⇒ (|cn − c| < ε). 1. slijedi lim λan = λa. an ≤ bn . Osim operacija na skupu R imamo zadan uredaj ≤. Dokaz: Pretpostavimo da je b > 1. Tada je lim cn = c ≥ 0. a = b (surjektivnost kvadratne funkcije). 1.5 (teorem o sendviˇu). onda je (cn )n konvergentan i lim cn = c. onda je lim an ≤ lim bn . Sada za nε = max{n1 . ˇto nije mogu´e zbog c + |c| < 0. OPERACIJE S KONVERGENTNIM NIZOVIMA 47 Dokaz: Za bilo koji λ ∈ R uzmimo konstantni niz bn = λ.4 2. ∀ n ∈ N. onda bi u okolini c − |c| . Teorem 2. Neka je niz (xn )n definiran rekurzijom xn = 1 2 xn−1 + b xn−1 .1) postoje n1 .4. c s c 2 Sada za cn = bn − an . Napomena 2. Konvergencija nizova je u skladu s tim uredajem. Tada postoji a > 0 takav da je √ b = a2 . Ako je (cn )n niz za kojeg vrijedi ∀ n ∈ N. cn ≥ 0. ∀n ∈ N. Ako je ∀ n ∈ N. (2. Neka je niz (cn )n konvergentan i takav da vrijedi ∀n ∈ N.

5. Iz (2. . 2 a onda iz (2.3) imamo a = 1 a + a . n x2 − b xn − xn−1 = − n−1 . Iz (2.4. (∀n ∈ N). k = 1. 2.5) Baza indukcije slijedi iz x1 = 1 (b + 1) < b = x0 i x1 > 1. n→∞ Za bilo koji ε > 0 po binomnom teoremu imamo: (1 + ε)n = 1 + nε + n(n − 1) 2 n−1 2 ε + · · · + εn > n ε. Za 0 < b < 1 imamo 1 > 1. 2 odakle slijedi b = a2 . n − 1. 2 2 Uzmimo nε ∈ N za koji vrijedi (nε − 1)ε2 > 2. Sada je za a = 1 b b c imamo tvrdnju. 2 2 U sluˇaju 1 < a je 1 < a < n za gotovo sve n ∈ N. Sada tvrdnja slijedi iz teorema 2. pa je n→∞ lim √ n a= lim 1 n n→∞ 1 a = 1. c Prvo uoˇimo da iz (2. Pretpostavimo 2 2 da vrijedi 1 < xk < xk−1 .3) imamo c x2 − b = (xn − xn−1 )2 . Tada vrijedi (n > nε ) ⇒ (1 + ε)n > n odnosno (n > nε ) ⇒ 1 < n < (1 + ε)n .5) slijedi xn −xn−1 < 0. pa postoji c > 1. 2xn−1 (2. (∀n ∈ N). Vrijedi lim √ n n = 1. b slijedi xn > 1. . postoji a = limn xn .4) imamo xn−1 − b > 0. . 1 = c2 . . 1 Ako je a < 1 onda je a > 1. . Dakle. Primjer 2. ∀n ∈ N. Dokaˇimo indukcijom da je niz (xn )n c z padaju´i i odozdo omeden s 1.4) (2.48 POGLAVLJE 2. n→∞ n−1 2 nε − 1 2 ε >n ε > n. √ Zbog strogog rasta funkcije x → n x na 0. Sada iz (2.3) i 0 < (xn−1 −1) + b−1. NIZOVI uz poˇetnu vrijednost x0 = b > 1. √ Primjer 2. odakle imamo √ c√ 1 < n a < n n za gotovo sve n ∈ N.5. Za a > 0 vrijedi lim n a = 1. +∞ slijedi √ (n > nε ) ⇒ 1 < n n < 1 + ε.

i ∀n ∈ N. s Sada za bilo koji ˇvrst p ∈ N i svaki n > p imamo c p an > k=0 1 k! 1− p 1 n ··· 1− k−1 n . bn < 3 ⇒ bn+1 < 2 + 1 (bn − 1) < 2 2 + 1 (3 − 1) = 3. (n + 1)n+1 ˇto kazuje da je i niz (an )n konvergentan. imamo rekurziju bn+1 < 2 + 1 (bn − 1). Zbog ranije pokazane nejednakosti an < bn . n→∞ n→∞ ∀n ∈ N. c c z Vrijedi 1 1 1 bn+1 = 1+ + +···+ 1! 2! (n + 1)! <2+ = 2+ 1 2 1+ 1 1 + ···+ 3 (n + 1) · · · 3 < tj. ∀n ∈ N. 2 an = k=0 n n 1 = k nk 1− 1 n n k=0 n(n − 1) · · · (n − k + 1) = k!nk k−1 n n 1 = bn . n n 49 1 . imamo lim an ≤ lim bn . OPERACIJE S KONVERGENTNIM NIZOVIMA 1 Primjer 2.2. i bn = k=0 Niz (bn )n je oˇigledno strogo rastu´i. Pokaˇimo da vrijedi bn < 3. Nizovi an = 1 + n konvergentni i imaju isti limes. n+1 n vrijedi ··· 1− < n 1 k! an+1 = k=0 1 k! 1− 1 k−1 ··· 1− n+1 n+1 + 1 > an . ∀n ∈ N. su k! . Prethodna nejednakost za n → ∞ daje n→∞ lim an ≥ k=0 1 = bp . 2 Sada primjenom binomne formule na niz (an )n imamo n 1 1 1 1 1+ + +···+ 2 2 3·2 n···2 1 = 2 + (bn − 1). b1 = 2 < 3. k! Odatle slijedi lim an ≥ lim bn . Odatle indukcijom slijedi 2 tvrdnja. .3. ∀n ∈ N. za 0 ≤ p ≤ n. niz (bn )n je konvergentan. Zbog 1 − c ≥ 1 − . Dakle. ∀p ∈ N. Naime. ˇto daje lim an = lim bn = e ≈ s n→∞ n→∞ n→∞ n→∞ 2. k! k=0 k=0 p p pa je i niz (an )n odozgo ograniˇen.6. ∀n ∈ N.71828182.

2. y ∈ [0. Propozicija 2. je jasno. I ⊆ R.6. +∞ . Neka je m ∈ N takav da je x ≤ m.6.6). Za podniz (fnm (m))n strogo rastu´eg niza (fn (m))n c m imamo fnm (m) = fn (1) .2 Eksponencijalne funkcije na R (II. y 1+ n n x+y − 1+ n n = x + y xy 1+ + 2 n n x+y − 1+ n n = . Svojstvo 1. Za x. n+1 (n + 1)n+1 pa je (fn (x))n strogo rastu´i niz. ∀n ∈ N. f = lim fn .3. definirane s (2. +∞ . ∀x ∈ [0. zadovoljava : n→∞ 1.6) n Definicija 2. f (x + y) = f (x)f (y). (2. konvergira na skupu [0. Kaˇemo da niz funkcija (fn )n . f (0) = 1. +∞ . Funkcija f : [0. ∀x. +∞ .) U ovoj toˇki definiramo eksponencijalnu funkciju exp : R → 0. ∀x ∈ I. slijedi fn (1) ≤ 3. a svojstvo 2. +∞ → 0. +∞ → 0. gdje su fn : [0.2. n ∈ N. Niz funkcija (fn )n . +∞ . +∞ → 0. U tu svrhu za svaki n ∈ N definiramo funkcije fn : [0. z c Vrijedi n fn (x) = k=0 n n xk = k nk 1 n+1 n k=0 1 k! 1− 1 n · 1− k−1 xk < n < k=0 1 k! 1− · 1− k−1 xn+1 xk + = fn+1 (x). +∞ kao c limes niza funkcija. 3. imamo fn (x) ≤ 3m . Tada je c fn (x) ≤ fn (m). Kako iz primjera 2. ∀n ∈ N. Odatle slijedi konvergencija niza (fn (x))n . NIZOVI 2. ∀x ∈ [0.50 POGLAVLJE 2. f (1) = e. slijedi iz primjera 2. gdje su fn : I → R.5. Dokaz: Uzmimo x ≥ 0 i pokaˇimo da je niz fn (x)n strogo rastu´i i omeden. +∞ . ako c c niz brojeva (fn (x))n konvergira k f (x). y ≥ 0 imamo 1+ Vrijedi x 1+ n n x n 1+ y = n 1+ x + y xy + 2 n n ≥ 1+ x+y n n . z konvergira obiˇno ili po toˇkama k funkciji f : I → R na intervalu I. +∞ tako da vrijedi x n fn (x) = 1 + . ∀n ∈ N. ∀n ∈ N.

U prvom sluˇaju imamo c f (x) = f (x + y + (−y)) = f (x + y)f (−y). jer kada bi ga imao. tj.2. sluˇaj: Bez smanjenja op´enitosti uzmimo da je m = 1. onda bi i prethodni A1 imao. Dokaz: Neka je Am = {an . onda je jednakost jasna. pa zbog prethodne nejednakosti imamo xy n 1+ x+y n n−1 ≤ 1+ x n n 1+ y n n − 1+ x+y n n ≤ xy x 1+ n n n−1 1+ y n n−1 . Sada definiramo funkciju exp : R → 0. pa je exp(x + y) = f (x + y) = 1 f (x) f (−y) = exp(x) exp(y). k > n i ak > an . Sada iz prethodne nejednakosti za n → ∞ dobijemo n→∞ lim 1+ x n n 1+ y n n − 1+ x+y n n = 0. ∃m ∈ N tako da skup Am nema maksimum. Medu svim k > p1 takvim da je ak > ap1 uzmimo najmanji i oznaˇimo ga s c . c Poˇnimo s n = 1 i medu svim k > 1 takvim da je ak > a1 uzmimo c najmanji i oznaˇimo ga s p1 . Ovaj c skup isto nema maksimum. Ako su x i z c y istog predznaka. ∀x. x + y > 0. +∞ na slijede´i naˇin: c c   f (x) .4 Limes superior i limes inferior Lema 2. 2. x < 0. Sada promatramo skup Ap1 . y ∈ R. Jedini interesantni sluˇajevi su x > 0. x + y > 0 i x > 0. ∀m ∈ N skup Am ima maksimum. LIMES SUPERIOR I LIMES INFERIOR xy = 2 n n−1 51 x+y 1+ n k k=0 x + y xy 1+ + 2 n n n−1−k . x ≥ 0. y < 0. Promatramo dva sluˇaja: c 1. 2. Svaki niz (an )n u R ima monoton podniz. ap1 > a1 . y < 0. a drugi ide analogno.7) Pokaˇimo da vrijedi exp(x + y) = exp(x) exp(y).  f (−x) (2. 1. tj.   exp(x) = 1   . odakle slijedi svojstvo 3.4. n ≥ m}. ve´ A1 c c c nema maksimum.1. To znaˇi da ∀n ∈ N ∃k ∈ N.

Medu svim k > p1 za koje je ak = b2 uzmimo najmanji i oznaˇimo ga s p1 . α + ε sadrˇi beskonaˇno ˇlanova niza. a(n) ◦ p. Jasno je da vrijedi c ap2 ≤ ap1 .1.1. Ovim postupkom dobivamo strogo rastu´i niz (pn )n u c c N takav da je apn < apn+1 . a(n) ◦ q (1) od kojih je prvi monoton. 19. s z c c Teorem 2. U teoremu 2. Ograniˇen niz u R ima konvergentan podniz. ∀n ∈ N. a(n) postoji strogo rastu´i niz c c (1) (2) (n) p : N → N takav da su svi podnizovi a ◦ p. smo vidjeli da je ograniˇenost niza nuˇna. n→∞ Iz definicije slijedi da je α ∈ R gomiliˇte niza (an )n ako i samo ako ∀ε > 0 s okolina α − ε. c Definicija 2. medu podnizovima a ◦ q ◦ q . Dokaz: Iz leme 2. . a(2) ◦ p. . . a(2) ◦ q (1) . a(n) ◦ q (1) ◦ q (2) su prva dva monotona. . . z s ako postoji podniz (apn )n niza (an )n takav da vrijedi lim apn = α. Ovim postupkom u n koraka dolazimo do podnizova a(1) ◦ p. .) njemaˇki matematiˇar c c c 1 . .6 (Weierstrass1 ). a(2) . tj. z c c Primjer 2. c Dokaz: Pomo´u leme 2. postoji strogo rastu´i niz q (1) : N → N takav da je c (1) (1) (1) a ◦ q monoton podniz od a . . podniz (apn )n je strogo rastu´i. c z c Poˇto je niz ograniˇen. postoji strogo rastu´i niz q (2) : N → N takav c da je a(2) ◦ q (1) ◦ q (2) monoton podniz od a(2) ◦ q (1) . . Sada za taj s c c ograniˇen i monoton podniz iz teorema 2. tj. . Korolar 2. (j < p1 ) ⇒ (aj < ap1 ). tj. a ostali ne moraju biti. c z ali ne i dovoljna za konvergenciju toga niza. . Zbog toga ˇto je podniz s (1) (1) (2) (2) monotonog niza i sam monoton. . .6.2. a ◦ q (1) ◦ q (2) . Sada po lem1 2. itd.7. Za konaˇno nizova a(1) . 2. moˇemo na´i monoton podniz zadanog niza. i primjeru 2. . Jasno. Sada c gledamo Ap1 +1 i neka je b2 = max Ap1 +1 .Berlin.1. Karl Theodor Wilhelm Weierstrass (Ostenfelde. a ◦ p monotoni. tj. .1. NIZOVI p2 . a ostali ne moraju bit monotoni. b2 ≤ b1 . . . Kaˇemo da je α ∈ R gomiliˇte niza (an )n realnih brojeva. slijedi konvergencija. listopad 1815. .3. Medu onim k ∈ N za koje je ak = b1 c uzmimo najmanji i oznaˇimo ga s p1 . 31. koji su svi monotoni.2. Slijede´i teorem govori o tome c ˇto se ipak moˇe zakljuˇiti iz ograniˇenosti niza. . sluˇaj: Neka je b1 = max A1 . .52 POGLAVLJE 2. itd. . onda je i svaki njegov podniz ograniˇen. ap2 > ap1 . ∀n ∈ N. gdje je p = q (1) ◦ q (2) ◦ · · · ◦ q (n) . podniz (apn )n je padaju´i. veljaˇa 1897. a ◦ p. Sada gledamo podnizove a(1) ◦ q (1) . Tim postupkom dobijemo strogo rastu´i niz (pn )n u N takav c c da je apn ≥ apn+1 .

Niz (n)n nema niti jedno gomiliˇte u R. n→∞ . s Supremum skupa A zovemo limes superior niza (an )n i oznaˇavamo c s lim sup an ili limn an . Svaki konvergentan niz ima toˇno jedno gomiliˇte. c Broj L ∈ R je limes superior niza (an )n ako i samo ako vrijedi: 2. Ograniˇen niz (an )n u R je konvergentan ako i samo ako je c lim inf an = lim sup an . iz definicije limesa inferiora. c s 53 ii. je L − ε < an za beskonaˇno ˇlanova niza. v. . je an < ℓ + ε za beskonaˇno ˇlanova niza.7. gotovo svi ˇlanovi su u intervalu α − ε.7. α + ε . ima toˇno dva gomiliˇta jer je (−1)2n → 1 i c s (−1)2n−1 → −1. ∀ε > 0. c Obratno. Niz iz primjera 2. n→∞ n→∞ 2. Dakle. ∀ε > 0. je an < L + ε za gotovo sve ˇlanove niza.2. Svaki ograniˇeni niz ima barem jedno gomiliˇte u R. je ℓ − ε < an za gotovo sve ˇlanove niza. Tada je R skup svih gomiliˇta niza (rn )n .2. svaki njegov podniz ima istu graniˇnu vrijednost kao i niz. n→∞ Infimum skupa A zovemo limes inferior niza (an )n i oznaˇavamo s c lim inf an ili limn an . s Definicija 2. Neka je (an )n ograniˇen niz realnih brojeva i A ⊂ R skup c svih gomiliˇta tog niza. ∀ε > 0. c α = lim an . tj. c Broj ℓ ∈ R je limes inferior niza (an )n ako i samo ako vrijedi: Teorem 2. tj. pa je skup svih gomiliˇta niza c s jednoˇlan. c c Dokaz: Ako je niz (an )n konvergentan. Skupovi N i Q su ekvipotentni. ∀ε > 0. Tada ∀ε > 0. ako vrijedi gornja jednakost.4. iv. n→∞ 1. tj. a to je graniˇna c s c vrijednost. svaki realan broj je limes s nekog niza racionalnih brojeva.2. LIMES SUPERIOR I LIMES INFERIOR i. postoji bijektivni niz r : N → Q. onda je skup svih gomiliˇta jednoˇlan s c i neka je α njegov element. c c 1. iii. gotovo svi ˇlanovi c c niza su < α + ε. a iz definicije limesa superiora. . onda je po teoremu 2. gotovo svi ˇlanovi niza su > α − ε.

gdje nismo u mogu´nosti pomo´u uredaja definirati pojam potpunosti c c skupa. kolovoz 1789. pomo´u njega moˇemo ispitati c z konvergenciju niza a da nemamo kandidata za njegov limes.8) za ǫ = 1 imamo n1 ∈ N takav da ∀n. Niz u R je konvergentan ako i samo ako je Cauchyjev. 2 2 tj. – Sceaux-Paris. nε } pa za n > nε . Teorem 2. Odatle za n > n1 imamo |an | ≤ |an − an1 +1 | + |an1 +1 |. tj. 2 ε ε Neka je n. 23. tj. Pokaˇimo da je taj niz ograniˇen.8) . |an1 |. skup kompleksnih brojeva C o kojem govorimo u slijede´oj toˇki. (n. Sada je M = max{|a1 |. m > nε ) ⇒ (|an − am | < ε)).54 POGLAVLJE 2. pa imamo |an − am | ≤ |an − a| + |a − am | < 2 + 2 = ε. Definicija 2.) francuski matematiˇar c 1 (2. 21. a = limn an . slijedi ε ε |an − a| ≤ |an − apn | + |apn − a| < + = ε. Pokaˇimo da vrijedi a = limn an . Dokaz: Neka je (an )n konvergentan niz i a = limn an . NIZOVI 2. svibanj 1857. Uzmimo ε > 0 po z volji.6. Iz konvergencije podniza (apn )n imamo n′ε ∈ N takav da ε ((n > n′ε ) ⇒ (|apn − a| < )).8) je nuˇan. c postoji a = limn apn . Po teoremu 2. 2 ′′ Zato ˇto je niz (an )n Cauchyjev imamo nε ∈ N takav da s ε ((n > n′′ ) ⇒ (|an − am | < )). . neka je (an )n Cauchyjev niz. dakle uvjet (2. Augustin Louis Cauchy (Paris. ograniˇen (an )n niz ima konvergentan podniz (apn )n . kao u Aksiomu 15. Dakle. ε (∀ε > 0)(∃nε ∈ N)(∀n ∈ N)((n > nε ) ⇒ (|an − a| < )).8. m > n1 ) ⇒ (|an − am | < 1). 1 + |an1 +1 |} takav da vrijedi |an | ≤ M. Takav je npr. zbog pn ≥ n. Cauchyjevo svojstvo je posebno vaˇno u op´enitijim strukturama od skupa z c R. . . Kaˇemo da je niz (an )n realnih brojeva Cauchyjev1 ili funz damentalan niz ako (∀ε > 0)(∃nε ∈ N)(∀n. ∀n ∈ N. m ∈ N)((n. Tada se kaˇe da je skup potpun ako svaki c c z Cauchyjev niz iz skupa konvergira u tom skupu.5 Cauchyjev niz Sada navodimo nuˇan i dovoljan uvjet za konvergenciju realnog niza koji u z sebi ne upotrebljava pojam limesa. m > nε . ε 2 ′ ′′ Neka je nε = max{nε . z c Iz (2. z Obratno. m ∈ N.8. .

z Neka je ⊕ : (R × R) × (R × R) → (R × R) operacija zbrajanja definiran s ∀(a. b ∈ R. b + 0) = (a. (c. b). b) i (1. za svaki par (a. 0) + (a. b) ⊕ (c. slijede direktno iz istih aksioma za R i definicije operacije zbrajanja. −b + b) = (0. (2. a2 + b2 a2 + b2 . Za svaki (a. (a. definiramo (a.6 2. Aksiomi A 1. i A 4. −b). d) ∈ R × R. Sada na R × R definiramo operacije zbrajanja i mnoˇenja. c Teorem 2. b) gdje su a. (c. 0).10) z z vrijede aksiomi A 1.9) i neka je ⊙ : (R × R) × (R × R) → (R × R) operacija mnoˇenja definiran s z ∀(a.2. b). (2. a2 aa − b(−b) a(−b) + ba . b) a −b .9) i mnoˇenja (2. b) = (0. a2 + b2 = 0. 0)(a. d) ∈ R × R. Jedinica z ili neutralni element za mnoˇenje je par (1. b) ⊙ (c. b)−1 = Vrijedi (a. Skup R × R snabdjeven operacijom zbrajanja (2. b).9.6. 0) i (−a. R × R je skup svih uredenih parova (a. ad + bc). b) imamo z (a. a0+b1) = (a. Za bilo koji par (a. Neutralni element za zbrajanje je par (0. 0). Vrijedi (a.10) z zovemo skup kompleksnih brojeva i oznaˇavamo s C. b) + (−a. tj. b) suprotni par −(a. b) = (−a + a. 0). Skup kompleksnih brojeva C je polje. (0. te distributivnosti mnoˇenja na zbrajanje u R. do A 9. d) = (ac − bd. 0). −b) + (a. tj. nizovi u C Polje kompleksnih brojeva C Neka je R × R Kartezijev produkt skupa R sa samim sobom.6. = (1. b + (−b)) = (0. s tim da je uvijek jasno kada su operacije s parovima realnih brojeva ili sa samim realnim brojevima. b). 0 + b) = (a + 0.10) U daljnjem tekstu ´emo umjesto oznaka ⊕ i ⊙ koristiti iste oznake kao i za c operacije u R. −b) = (a + (−a). tj. b) = (−a. b) = (1a−0b. 2 a2 + b2 +b a2 = a −b . b) = (0 + a. Dokaz: Pokaˇimo da za skup C i operacije zbrajanja (2. d) = (a + c. + i ·. 2 a2 + b2 +b . 1b+0a) = (a.1 Polje C. b + d).9) i mnoˇenja (2. 0). POLJE C. b)(1. (a. 0) = (a1−b0. NIZOVI U C 55 2. Asocijativnost i komutativnost mnoˇenja i distributivnost mnoˇenja na z z zbrajanje slijede direktnim raˇunom iz asocijativnosti i komutativnost mnoˇenja c z i zbrajanja na R. tj.

imamo f (z)f (z ′ ) = f (x + iy)f (x′ + iy ′) = ex (cos y + i sin y)ex (cos y ′ + i sin y ′) = ′ .56 POGLAVLJE 2.11) 2. 0) = −(1. NIZOVI def Na C moˇemo definirati uredaj ((a. b) = (a. zv = zv i |zv| = |z||v|. x ∈ R} ⊂ C. 1) = (−1. 0) = z ′ ˇ (ab. 0).2 Eksponencijalna funkcija na C f (x + iy) = ex (cos y + i sin y). y. (2. 1) zovemo imaginarna jedinica i oznaˇavamo ga s c i = (0. Tako vrijedi i2 = (0. Uoˇimo podskup R′ = {(x. pa je f proˇirenje eksponencijalne s funkcije s R na C. ∀ z. (1. 0) i(0. b) (c. 1) nisu usporedivi. 1). z moˇemo ga izjednaˇiti s R. + √ Vrijedi |Rez| = |a| ≤ a2 + b2 = |z| i |Imz| = |b| ≤ a2 + b2 = |z|. d)) = (a ≤ c) ∧ (b ≤ d). Tako je R′ uredeno potpuno polje. U skupu R vrijede aksiomi A 1. y ′ ∈ R. onda je a = Rez realni dio i b = Imz imaginarni dio od z. 0) = 1 i z c s op´enito (a. 0)(b. v ∈ C vrijedi z + v = z + v. x′ .11). 0) = a. z ′ = x′ + iy ′. za modul vrijedi nejednakost trokuta |z + v| ≤ |z| + |v|. y ∈ R. ∀ x. Pokaˇimo da to proˇirenje zadovoljava osnovnu funkcijsku z s jednakost koja karakterizira eksponencijalnu funkciju. Vrijedi |z + v|2 = (z + v)(z + v) = |z|2 + |v|2 + zv + zv = |z|2 + |v|2 + 2Re(zv) ≤ ≤ |z|2 + |v|2 + 2|Re(zv)| ≤ |z|2 + |v|2 + 2|zv| = (|z| + |v|)2 . y ∈ R. Za komleksni broj z = a+bi definiramo njegov konjugirani broj z = a−bi. jer npr. gdje su x. Za z. 0) = −1. 0)+(b. 0)(0. b) = a+bi. v ∈ C. √ Odatle zbog rasta funkcije · na R+ slijedi (2. Taj skup je zatvoren na c operacije zbrajanja i mnoˇenja. Za z = x + iy. Taj z uredaj je samo parcijalni uredaj. do A 9. restrikcija relacija s ′ parcijalnog uredaja na C daje na R linearan uredaj koji je u skladu s operacijama zbrajanja i mnoˇenja.6. 0) = 0. (1. 1)(0. 0). Takoder. Ako je z = a + bi ∈ C. 0) + (b. √ √ Realni broj |z| = a2√ b2 = zz zovemo modul kompleksnog broja z. dakle. s pa se operacije s kompleksnim brojevima svode na operacije s binomima. Stoviˇe. 0) = (a + b. (2. 1) pa piˇemo (a. 0) i (a. c Kompleksan broj (0. tj. (a. Tako za svaki kompleksan broj vrijedi (a. ∀ x.12) Definiramo funkciju f : C → C na slijede´i naˇin: c c Za y = 0 dobijemo f (x) = ex . U tom smislu piˇemo (0.

cos y = 2 sin y = Takoder.13) iz koje slijedi veza trigonometrijskih funkcija i eksponencijalne funkcije eiy − e−iy .15) Lako se vidi da vrijedi cos iz = chz. POLJE C. ˇto je nemogu´e zbog s c (1. limes niza u C Neka je (an )n niz u C .6. ∀ x. . c ∀z ∈ C. Dakle imamo funkciju f : C → C \ {0} koju oznaˇavamo s f (z) = ez . 2i eiz + e−iz . (2. 2i ez + ez . ako je f (x+iy) = 0 onda zbog ex > 0 iz (2. 2 ez − ez .24). ′ ′ 57 Iz (2. ∀ y ∈ R. 2.16) (2. za svaki z ∈ C moˇemo definirati z sin z = cos iz = shz = chiz = eiz − e−iz . Sada moˇemo kompleksnu eksponencijalnu funkciju pisati u obliku z ex+iy = ex (cos y + i sin y).3 Nizovi u C. 2 (2. ∀z ∈ C. Takoder.12) vidimo da vrijedi f (z) = f (z). NIZOVI U C = ex+x [cos y cos y ′ − sin y sin y ′ + i(sin y cos y ′ + cos y sin y ′)] = = ex+x [cos(y + y ′ ) + i sin(y + y ′)] = f (x + x′ + i(y + y ′)) = f (z + z ′ ).17) (2.19) (2. Tako imamo pridruˇena z dva realna komponentna niza (αn )n i (βn )n .12) slijedi cos y = sin y = 0. y ∈ R. sin iz = ishz.2. ∀n ∈ N.6. gdje je an = αn +βn i. Za x = 0 dobije se Eulerova formula eiy = cos y + i sin y.14) (2. 2i eiy + e−iy .18) (2.

∀n ∈ N i (bn )n . imamo lim(an + bn ) = lim((αn + γn ) + (βn + δn )i) = lim(αn + γn ) + lim(βn + δn )i = n n n n = (lim αn + lim βn i) + (lim γn + lim δn i) = lim an + lim bn . gdje je a = α + βi. Zato ˇto se operacije s kompleksnim nizovima svode na operacije s realnim s komponentnim nizovima. ∀n ∈ N. i za mnoˇenje imamo z lim(an bn ) = lim((αn γn − βn δn ) + (αδn + βn γ)i = n n = (lim αn lim γn − lim βn lim δn ) + (lim α lim δn + lim βn lim γ)i) = n n n n n n n n = (lim αn + lim βn i)(lim γn + lim δn i) = lim an lim bn .20) Re z 0 Definicija limesa niza u C je formalno ista kao i u R. onda vrijedi |αn − αn | ≤ |an − a| i |βn −β| ≤ |an −a|. Za konvergentne nizove (an )n . n n n n n n Takoder vrijedi i teorem 2. sada je odmah jasno da i u kompleksnom sluˇaju c vrijedi teorem 2.2 imamo njihove monotone podnizove s istim c indeksima (αpn )n i (βpn )n . te je stoga za oˇekivati c da vrijede svojstva koja vrijede za konvergentne nizove u R. To se moˇe z dokazati koriste´i definiciju limesa (2. Dokaz: Ako je a = limn an i a = α + βi. Mi ´emo to uˇiniti tako ˇto ´emo c c c s c dokazati da konvergiraju komponentni nizovi (αn )n i (βn )n .6. n n n n n n Naravno. z c Ε a (∀ε > 0). ((n > nε ) ⇒ (|an − a| < ε)). neka je α = limn αn i β = limn βn .4.9. pa smo u mogu´nosti konstruirati konvergentan c podniz (apn )n = (αpn + βpn i)n kompleksnog niza (an )n .10. NIZOVI Im z Definicija 2. odakle odmah imamo α = limn αn i β = limn βn . Niz kompleksnih brojeva (an )n konvergira ili teˇi ka kompleksnom broju a ∈ C z ako svaki otvoreni krug polumjera ε oko toˇke a c sadrˇi gotovo sve ˇlanove niza. (∀n ∈ N). ∀n ∈ N. gdje je an = αn +βn i. o ograniˇenom nizu. Ako je kompleksni c niz (an )n = (αn + βn i)n ograniˇen.58 POGLAVLJE 2. an = αn + βn i. Teorem 2. Vrijedi limn an = a = α + βi ako i samo ako je α = limn αn i β = limn βn . (∃nε ∈ N). (2. onda su ograniˇeni njegovi komponentni c c nizovi. Sada pomo´u korolara 2. Neka je (an )n niz u C . tj. Zbog |an − a| = |αn − αn |2 + |βn − β|2 slijedi a = limn an . bn = γn + δn i. Obratno. .20).

a .8. ∀n ∈ N. Neka je a ∈ C. |a| < 1.3. lim an = α = inf{an .2. POLJE C. tj. Tada je lim an = 0. NIZOVI U C Primjer 2. Iz svojstva infimuma slijedi a α ≤ α ⇒ α(1 − a) ≤ 0 ⇒ α ≤ 0 ⇒ α = 0. Sada iz c n→∞ α n ∀n ∈ N.6. imamo ∀n ∈ N. Po teoremu 2. n→∞ 59 Zbog |an − 0| = |an | − 0 = |a|n − 0 bez smanjenja op´enitosti moˇemo c z uzeti 0 < a < 1. α ≤ a . niz (an )n je strogo padaju´i. Tada vrijedi an+1 < an . n ∈ N} ≥ 0. ≤ an−1 .

NIZOVI .60 POGLAVLJE 2.

∀n ∈ N i f : 0. 3. tako da omogu´imo egzaktno koriˇtenje tih pojmova na c c s funkcijama s kojima radimo. Neka je I ⊆ R otvoren interval i c ∈ I. a(n) = n . dok kod realnih z brojeva je to mogu´e. Dakle.1 Limes funkcije 1 Neka su zadane funkcije a : N → R. U slijede´oj definiciji dana je veza limesa funkcije i c c limesa niza. ∀x ∈ R. Kod niza nismo u mogu´nosti c c x→1 x konstruirati proces pribliˇavanja argumenata n k broju 1.1. priliˇno je jasno c c dobro prouˇili ˇto znaˇi lim c s c n→∞ n 1 = 0. Malo je manje jasno kako u vezu intuitivno poimanje pojma lim x→∞ x 1 dovesti lim = 1 i analognu priˇu s nizom. Zelimo intuitivno promiˇljanje o tim pojmovima pretvoriti u strogi s matematiˇki jezik. Prva funkcija je niz i u prethodnom poglavlju smo 1 ˇ = 0. Sto se tiˇe funkcije f . Za funkciju f : I \ {c} → R kaˇemo da ima limes u toˇki c jednak L ako za svaki niz (cn )n z c u I vrijedi: ( lim cn = c) ⇒ ( lim f (cn ) = L). +∞ → R. Definicija 3.Poglavlje 3 Limes funkcije i neprekidnost funkcije U ovom poglavlju obradujemo vaˇne pojmove limesa funkcije i neprekidnosti z ˇ funkcije. 1 f (x) = x . u definiciji je potrebno z 61 . s x→c Iz definicije je vidljivo da je pribliˇavanje broja x prema c ekvivalentno z pribliˇavanju svih nizova koji konvergiraju k c. n→∞ n→∞ Tada piˇemo lim f (x) = L.

nizovi koji konvergiraju k c imaju toˇke i lijevo i desno od c. a ne samo jedan niz ili njih konaˇno mnogo. (∀δ > 0)(∃nδ ∈ N)(∀n ∈ N)((n > nδ ) ⇒ (|cn − c| < δ)). z Prethodni pojam je mogu´e opisati i bez upotrebe nizova.2). Uzmimo bilo koji niz (cn )n u I \ {c} takav da je c = limn cn . (3. a to je upravo (3. Pokaˇimo da je tada limn f (cn ) = L.62 POGLAVLJE 3. tj. . c + δ \ {c}) ⊆ L − ε. z (∀ε > 0)(∃nε ∈ N)(∀n ∈ N)((n > nε ) ⇒ (|f (cn ) − L| < ε)). Cauchyjeva definicija limesa funkcije ima jednostavnu geometrijsku interpretaciju koja glasi: Za svaku okolinu L − ε. L + ε broja L postoji okolina c − δ.4) Napomena 3. s dakle.1) Dokaz: Neka vrijedi (3. limn cn = c.1. neka je lim f (x) = L. c Tada se slike tih nizova po funkciji f moraju pribliˇavati istom broju L. c f ( c − δ.1. L + ε .1). i neka ne vrijedi x→c (3.1). vrijedi definicija 3. (3. tj. Dakle.1). Neka je I ⊆ R otvoren interval.3) (3.1 (Cauchyjeva definicija limesa). i dobijemo cn = x 1 . c pa je prirodno pretpostaviti da je toˇka c iz nekog otvorenog intervala koji c je sadrˇan u domeni funkcije f . c + δ broja c koja se. onda vrijedi (3.1). c ∈ I i f : I \ {c} → R. tj.1. ako je lim f (x) = L.). tj. 1 Sada za svaki n ∈ N uzmimo δn = n u 3. Tako smo n 1 doˇli do niza (cn )n u I \ {c} za koji vrijedi |cn − c| < n i |f (cn ) − L| ≥ ε > 0. preslikava u okolinu L − ε. a niz (f (cn ))n ne konvergira k L (kontradikcija s definicijom 3. Uzmimo sada nε = nδ i za ∀n ∈ N imamo (n > nε ) ⇒ (|cn − c| < δ) ⇒ (|f (cn ) − L| < ε). LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE promatrati sve takve nizove. Obratno. tj.3). koju dokazujemo u sljede´em c c teoremu. x→c (∃ε > 0)(∀δ > 0)(∃xδ ∈ I)((0 < |xδ − c| < δ) ∧ (|f (xδ ) − L| ≥ ε > 0)). s izuzetkom toˇke c.4. To je sadrˇaj c z tzv Cauchyjeve definicije limesa funkcije u toˇki. L + ε . S z druge strane. Limes funkcije f u toˇki c postoji i lim f (x) = L c x→c ako i samo ako vrijedi (∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ I) ((0 < |x − c| < δ) ⇒ (|f (x) − L| < ε)). Teorem 3. (3.2) Za ε > postoji δ > 0 tako da vrijedi (3. Za taj δ postoji nδ tako je ispunjeno (3.

za nizove c (f (cn ))n i (g(cn ))n . Ako je g(x) = 0.2. x→c x→c 1.(g(cn ))n i (h(cn ))n .4. Teorem 3. x→c g(x) lim g(x) x→c 5. g : I \ {c} → R za koje postoje lim f (x) i lim g(x). Funkcija f g ima limes u c i lim(f (x)g(x)) = lim f (x) lim g(x).1. Ako je f (x) ≤ g(x).3. Teorem 3. Za svaki λ ∈ R funkcija λf ima limes u c i lim λf (x) = λ lim f (x). Funkcija |f | ima limes u c i lim |f (x)| = | lim f (x)|. Neka je I ⊆ R otvoren interval.5. x→c x→c 2. LIMES FUNKCIJE 63 Limes funkcije je u skladu sa operacijama zbrajanja i mnoˇenja s funkciz jama. Funkcija f ± g ima limes u c i lim(f (x) ± g(x)) = lim f (x) ± lim g(x). ∀x ∈ I\{c} i lim f (x) = lim g(x) = L. Neka je I ⊆ R otvoren interval. onda funkcija h ima limes u c i lim h(x) = L. x→c x→c x→c Dokaz: Tvrdnje slijede iz odgovaraju´ih tvrdnji u teoremu 2. za nizove c (f (cn ))n . x→c x→c x→c 2. x→c x→c Dokaz: Sve tvrdnje slijede iz odgovaraju´ih tvrdnji u teoremu 2. onda je lim f (x) ≤ lim g(x). c ∈ I i c f. c ∈ I i f. funkcija x→c f ima limes u c g i lim lim f (x) f (x) = x→c . ∀x ∈ I \ {c} i lim g(x) = 0.3 (teorem o sendviˇu). Tada vrijedi: x→c x→c 1. . ∀x ∈ I \ {c}. x→c x→c x→c 4. To je posljedica ˇinjenice da je limes niza u skladu s tim operacijama c i definicije 3.1. ako je h : I\{c} → R takva da vrijedi f (x) ≤ h(x) ≤ g(x). g : I \ {c} → R za koje postoje lim f (x) i lim g(x). x→c x→c 3.

tj.2. x→0 x Α 0 y 1 C D 1 x sin x x cos x 0 Π 2 x Eksponencijalnu funkciju smo definirali u (2.64 POGLAVLJE 3. 4 x→0 sin x = 1.2. Pokazati da je lim x→0 Na trigonometrijskoj kruˇnici je vidljivo da je luk z koji odgovara vrijednosti kuta x > 0 u radijanima ve´i od tetive toga luka koja je hipotenuza c pravokutnog trokuta △ACD ˇija je jedna kateta c duljine sin α. slijedi α < tg α. Dakle.5) i djeljenjem s f (−x) > 0 dobijemo 1 ≤ f (−x) 1 f (−x) x −1 ≤ 1. tj. ta nejednakost vrijedi za sve x = 0. Odatle imamo nejednakost sin x < 1.3 daje tvrdnju. imamo nejednakosti cos x < sin x < 1. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE sin x = 1. za x > 0.5) Za x < 0. za svaki x = 0 c imamo ex − 1 min{1. cos x < sin x 2 x za 0 < x < π . x (3. slijedi lim x→0 x Primjer 3. Zbog x neparnosti brojnika i nazivnika. Odakle za n → ∞ imamo 1≤ f (x) − 1 ≤ f (x). Sliˇno. ex }. Za x > 0 i n ∈ N vrijedi n→∞ n 1≤ 1+ x n n x −1 = 1 n 1+ x n n−1 +···+1 ≤ 1+ x n n−1 . usporedimo li povrˇinu c s s kruˇnog isjeˇka POAD = 1 α i povrˇinu trokuta z c 2 P△OBD = 1 tg α. ex } ≤ ≤ max{1. za x sve 0 < |x| < π .6) pomo´u definicije eksponencijalne funkcije (2. zamjenom x s −x u (3. Zbog parnosti funkcija s obije 4 strane nejednakosti isto vrijedi za sve x = 0. sin α < α za α > 0.1. Pokazati da je lim ex − 1 = 1. (3. x y A B Primjer 3.5) i (3. Zbog lim cos x = 1 i teorema 3. s c x→0 .3. (3.7) pomo´u funkcije f (x) = c x n lim 1 + iz propozicije 2.6) Iz (3.7).7) x ˇto zbog lim ex = 1 pomo´u teorema 3.

s tim da prilagodimo pojam okoline novim situacijama. s x→c 3. Tada vrijedi lim f (x) = sup f . Teorem 3. Ve´ smo kod c limesa niza vidjeli da kao okoline toˇke +∞ mogu posluˇiti intervali E. konaˇnog limesa u beskonaˇnosti.. Tada piˇemo lim f (x) = +∞.2 i 3. +∞ . tj. +∞ → R kaˇemo da ima limes u toˇki +∞ jednak z c L ∈ R ako vrijedi: (∀ε > 0)(∃∆ > 0)(∀x ∈ a. +∞ → R rastu´a funkcija na a.4. −E . Neka je I ⊆ R otvoren interval i c ∈ I. c s i tehnika dokaza je jednaka. Tada piˇemo lim f (x) = f (+∞) = L. sluˇaj lim f (x) = L direktno poop´ava limes niza. 1.1. Stoviˇe.1. c = +∞ ili c = −∞.1. s x→−∞ U sluˇaju 1. c c Limes od f u +∞ postoji ako i samo ako je f ograniˇena na a.2. c z c c gdje je E > 0. Najprirodnije je z z to uˇiniti tako da iskoristimo geometrijsku interpretaciju limesa iz napomene c 3. Neka je f : a. +∞ .1 Limes u R Pojam limesa funkcije moˇemo proˇiriti na sluˇajeve kada argument funkcije z s c teˇi k ±∞ ili kada vrijednost funkcije teˇi k ±∞ ili oboje. a ) ((x < −∆) ⇒ (f (x) < −E). Tada piˇemo lim f (x) = f (−∞) = −∞. x→+∞ a. za okoline toˇke −∞ uzimamo intervale −∞.3. +∞ . Tako i neki c c x→+∞ ˇ rezultati koji vrijede za nizove imaju svoj analogon u ovom sluˇaju. LIMES FUNKCIJE 65 3. +∞ ) ((x > ∆) ⇒ (|f (x) − L| < ε). Definicija 3.3. Za funkciju f : a. kao i u sluˇaju kada je c ∈ R. s x→+∞ 2. Za funkciju f : −∞. Za funkciju f : I \ {c} → R kaˇemo da ima limes u toˇki c jednak +∞ ako vrijedi: z c (∀E > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ I) ((0 < |x − c| < δ) ⇒ (f (x) > E)). c c c vrijede svi rezultati u teoremima 3.+∞ . a → R kaˇemo da ima limes u toˇki −∞ jednak z c −∞ ako vrijedi: (∀E > 0)(∃∆ > 0)(∀x ∈ −∞. sliˇno. gdje je E > 0. c Posebno.

c Sada ´emo dati Cauchyjevu definiciju jednostranog limesa funkcije. vrijede teoremi 3.2 Jednostrani limes u R Kada bismo u definiciji 3. lim f (x) = L. Za funkciju f : I \ {c} → R kaˇemo da ima limes slijeva u toˇki c jednak L ako vrijedi: z c (∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ I) ((0 < c − x < δ) ⇒ (|f (x) − L| < ε)). Neka je I ⊆ R otvoren interval i c ∈ I.1. 1. i 3. L − ε < f (xε ). tj. +∞ .3 ako u njima limes zamijenimo s lijevim ili desnim limesom. postoji L = sup f . ili samo rastu´e nizove u I \ {c}. (3. c a. imamo (x > ∆) ⇒ (L − ε < f (xε ) ≤ f (x) ≤ L < L + ε) ⇒ (|f (x) − L| < ε).3. (3. . c Definicija 3. limesa funkcije f u toˇki c promatrali samo c nizove koji konvergiraju k c s lijeve strane.2. Za funkciju f : I \ {c} → R c kaˇemo da ima limes zdesna u toˇki c jednak L ako vrijedi: z (∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ I) ((0 < x − c < δ) ⇒ (|f (x) − L| < ε)). s xցc x→c+ Jednostrani limes funkcije ima ista svojstva kao i limes funkcije. dakle.8) Tada piˇemo lim f (x) = lim f (x) = f (c−) = L.9) Tada piˇemo lim f (x) = lim f (x) = f (c+) = L.1. zbog rasta funkcije f .+∞ Tada vrijedi: (i) ∀x > a. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE Dokaz: Neka je f ograniˇena na a. x→+∞ 3. ∃xε > a. Na isti naˇin bismo c c definirali i limes zdesna funkcije u toˇki c. (ii) ∀ε > 0. s xրc x→c− 2. c dobili bismo definiciju limesa slijeva funkcije u toˇki c. f (x) ≤ L. tj.66 POGLAVLJE 3. Odatle za ε > 0 i ∆ = xε . Neka je I ⊆ R otvoren interval i c ∈ I.

3.1. LIMES FUNKCIJE Primjer 3.3. Funkcija signum (predznak) definirana s  x  |x| x = 0, sgn(x) =  0 x = 0.

67

y 1

nema limes u nuli, ali ima i lijev i desni limes u nuli i oni su razliˇiti. Za svaki x < 0 je c sgn(x) = −1, a za x > 0 je sgn(x) = 1. Odatle zakljuˇujemo da za svaki niz koji konvergira k c nuli slijeva, pripadni niz funkcijskih vrijednosti ima limes jednak −1, a za one s desna je jednak 1. To znaˇi da funkcija sgn nema limesa u nuli, c ali je zato lim sgn(x) = −1 i lim sgn(x) = 1.
x→0− x→0+

0

x

1

Veza izmedu limesa funkcije i jednostranih limesa funkcije dana je slijede´im teoremom. c Teorem 3.5. Neka je I ⊆ R otvoren interval, c ∈ I i f : I \ {c} → R. Za funkcija f postoji lim f (x) ako i samo ako postoje i jednaki su lim f (x) i
x→c x→c− x→c+

lim f (x).
x→c

Dokaz: Ako postoji lim f (x) = L, onda vrijedi (3.1), pa onda (3.8) i (3.9)) vrijede s istim L. Obratno, ako vrijede (3.8) i (3.9) s istim L, onda za dano ε > 0 uzmimo minimalnog δ > 0 od onih koji postoje po (3.8) i (3.9). Za taj δ > 0 vrijedi implikacija u (3.1). Interesantno je slijede´e svojstvo monotonih funkcija. c Teorem 3.6. Neka je I ⊆ R otvoren skup i f : I → R monotona funkcija. U svakoj toˇki c ∈ I funkcija f ima lijevi i desni limes. Ako f raste, onda je c f (c−) ≤ f (c) ≤ f (c+), a ako pada f (c−) ≥ f (c) ≥ f (c+). Dokaz: 1. Neka je f rastu´a na I. Skup S = {f (x); x ∈ I, x < c} je odozgo c ograniˇen s f (c), pa postoji d = sup S. Pokaˇimo da je d = f (c−), tj. c z ∀ε > 0, ∃δ > 0, ∀x ∈ I, (c − δ < x < c) ⇒ (|f (x) − d| < ε). Poˇto je d = sup S imamo s a) ∀x ∈ I, (x < c) ⇒ (f (x) ≤ d), b) ∀ε > 0, ∃xε ∈ I, xε < c, d − ε < f (xε ).

68

POGLAVLJE 3. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE

Uzmimo sada δ = c − xε > 0 pa zbog rasta funkcije f imamo: (c − δ < x < c) ⇒ (xε < x < c) ⇒ (d − ε < f (xε ) ≤ f (x) ≤ d < d + ε) ⇒ (|f (x) − d| < ε). Analogno se dokazuje postojanje f (c+). Tada je f (c+) = inf{f (x); x ∈ I, x > c}. Sluˇaj kada je f padaju´a funkcija se dokazuje tako da se c c prethodni sluˇaj primijeni na funkciju −f . c

3.2

Neprekidnost funkcije u toˇki c

Intuitivno geometrijsko poimanje pojma neprekidnosti funkcije povezano je s ˇinjenicom da od takve c funkcije oˇekujemo da joj je graf krivulja povuˇena c c y u jednom potezu, tj. nije pokidana. U tom smislu je za oˇekivati da je funkcija sgn iz prim- f c c jera 3.3. prekidna u toˇki 0. Dakle, za oˇekivati c c f je da je postojanje limesa u toˇki nuˇan uvjet da c z bi funkcija u toj toˇki bila neprekidna. Iz grafa c funkcije na slici desno je vidljivo da to nije i do0 voljan uvjet. Ta funkcija ima limes u toˇki c, ali c c x je toˇka (c, f (c)) izdvojena, tj. limes nije jednak c vrijednosti funkcije. I to je vrsta prekida, iako uklonjiva. Prethodna razmatranja vode nas na sljede´u definiciju pojma neprekidnosti c funkcije. Definicija 3.4. Neka je I ⊆ R otvoren interval i toˇka c ∈ I. Za funkciju c f : I → R kaˇemo da je neprekidna u toˇki c ako postoji limes funkcije z c f u toˇki c i lim f (x) = f (c). Funkcija je neprekidna na skupu I ako je c x→c neprekidna u svakoj toˇki c ∈ I. c Teorem 3.7 (Cauchyjeva definicija). Neka je I ⊆ R otvoren interval, c ∈ I i funkcija f : I → R. Funkcija f je neprekidna u toˇki c ako i samo ako vrijedi c (∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ I) ((|x − c| < δ) ⇒ (|f (x) − f (c)| < ε)). Dokaz: Slijedi direktno iz definicije 3.4. i teorema 3.1. (3.10)

ˇ 3.2. NEPREKIDNOST FUNKCIJE U TOCKI

69

Kako se uvjet (3.10) upotrebljava kod provjere neprekidnosti funkcije u toˇki? Uzmemo ε > 0 po volji i trebamo na´i ili barem dokazati postojanje c c δ > 0 tako da vrijedi gornja implikacija. Primijetimo, ako smo za neki ε0 > 0 naˇli odgovaraju´i δ > 0, onda je taj δ dobar i za svaki ε > ε0 . Obratno, ako s c smo za neki ε > 0 naˇli odgovaraju´i δ0 > 0, onda je svaki 0 < δ < δ0 dobar s c i za taj ε.
y

Cauchyjeva definicija neprekidnosti funkcije u toˇki (3.10) ima jasnu skupovnu interc pretaciju koja glasi: Za svaki interval polumjera ε oko slike f (c) postoji interval polumjera δ oko c koji se u njega preslikava, tj. f ( c − δ, c + δ ) ⊆ f (c) − ε, f (c) + ε .

f c

Ε

f

f c
f c Ε

0 c ∆ c c ∆

x

Dajemo nekoliko primjera neprekidnih funkcija. Njihovu neprekidnost dokazujemo upotrebom Cauchyjeve definicije. Primjer 3.4. Pokaˇimo da je konstantna funkcija f : R → R, f (x) = d, z ∀x ∈ R, neprekidna u svakoj toˇki c ∈ R. Jasno je da uvijek vrijedi impc likacija (∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ I) ((|x − c| < δ) ⇒ (0 = |d − d| < ε)). Primjer 3.5. Pokaˇimo da je funkcija f : R → R, f (x) = x, ∀x ∈ R, z neprekidna u svakoj toˇki c ∈ R. Uzmimo ε > 0 po volji i neka je δ = ε. c Tada vrijedi implikacija (∀x ∈ I) ((|x − c| < δ = ε) ⇒ (|x − c| < ε)), tj. f je neprekidna u c. Primjer 3.6. Funkcija f : R → R, f (x) = |x|, ∀x ∈ R, neprekidna je u svakoj toˇki c ∈ R. Uzmimo ε > 0 po volji i neka je δ = ε. Zbog nejednakosti c 1.11 imamo (∀x ∈ I) ((|x − c| < δ = ε) ⇒ (||x| − |c|| ≤ |x − c| < δ = ε)).
1 Primjer 3.7. Pokaˇimo da je funkcija f : R \ {0} → R, f (x) = x , ∀x ∈ z R \ {0}, neprekidna u svakoj toˇki c ∈ R \ {0}. Za bilo koji ε > 0 uzmimo c |c| ε|c|2 δ = min{ 2 , 2 }. Imamo    (|x − c| < |c| ) ⇒ ( |c| < |x|) ⇒ ( ε|c|2 < ε|x||c|)    2 2 2 (|x − c| < δ) ⇒ ⇒    (|x − c| < ε|c|2  2

70

POGLAVLJE 3. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE |x − c| <ε |x||c| ⇒ 1 1 − <ε . x c

⇒ (|x − c| < ε|x||c|) ⇒

Primjer 3.8. Pokaˇimo da je funkcija f : R → R, f (x) = x2 , ∀x ∈ R, z neprekidna u svakoj toˇki c ∈ R. Za c = 0 i za bilo koji ε > 0 uzmimo c 2ε δ = min{ |c| , 5|c| }. Vrijedi 2 (|x − c| < δ) ⇒   (|x − c| <    (|x − c| <
|c| ) 2 2ε 5|c|

⇒ (|x + c| <

5|c| ) 2

2ε ⇒ ( 5|c| <

ε ) |x+c|

    

ε ) ⇒ (|x − c||x + c| < ε) ⇒ |x2 − c2 | < ε). |x + c| √ √ Za c = 0 i za bilo koji ε > 0 uzmimo δ = ε > 0 te imamo (|x| < δ = ε) ⇒ (|x2 | < ε). ⇒ (|x − c| < Pogledajmo sada nekoliko primjera funkcija koje imaju prekid. Funkcija f : I → R ima prekid u toˇki c ∈ I ako nije neprekidna u c. To znaˇi da c c moˇemo na´i niz (cn )n u I ⊆ R takav da je limn cn = c i da niz (f (cn ))n ne z c konvergira k f (c). Negacija Cauchyjeve definicije glasi (∃ε > 0)(∀δ > 0)(∃x ∈ I) ((|x − c| < δ) ∧ (|f (x) − f (c)| ≥ ε)). (3.11)

Primjer 3.9. Za funkciju sgn definiranu u primjeru 3.3. je jasno da je neprekidna u svim toˇkama osim u toˇki 0. Funkcija je prekidna u nuli jer c c ne postoji limes funkcije u nuli.

je prekidna u svakoj toˇki. Neka je c ∈ Q i f (c) = 1. Uzmimo niz (cn )n iz c R \ Q koji konvergira k c. Tada je f (cn ) = 0, pa niz (f (cn ))n ne konvergira k 1. Analogno, za c ∈ Q i f (c) = 0, uzmimo niz (cn )n iz Q koji konvergira k c. Tada je f (cn ) = 1, pa niz (f (cn ))n ne konvergira k 0.

Primjer 3.10. Funkcija f : R → R definirana s   1; x ∈ Q, f (x) =  0; x ∈ Q.

gdje je neprekidna. x ∈ Q. Tada je f (cn ) = 0.10) dobijemo c 2 δ > 0 takav da ∀x ∈ I. Funkcija f : R → R definirana s   x. f (x) =  0. c . c c Ipak. 2 2 2 1 U sluˇaju f (c) < 0 uzimamo ε = − 2 f (c) > 0 i postupamo analogno. Neka je I ⊆ R otvoren interval. Dokaz: Iz Cauchyjeve definicije za ε = 1 postoji δ > 0 takav da vrijedi Dakle. NEPREKIDNOST FUNKCIJE U TOCKI Primjer 3. c ∈ I i funkcija f : I → R neprekidna u c. s c c Lema 3. onda za niz (cn )n koji konvergira k 0 i niz (f (cn ))n konvergira k 0. Za c ∈ Q i f (c) = 0. 71 je prekidna u svakoj toˇki osim u toˇki 0. Ako je f (c) = 0 onda funkcija lokalno oko c ˇuva predznak. pa niz (f (cn ))n konvergira k c. tj.ˇ 3. c ∈ I i funkcija f : I → R neprekidna u c. za c ∈ Q uzmimo niz (cn )n iz R \ Q koji konvergira k c. ˇinjenica da je funkcija neprekidna u nekoj toˇki ima utjecaj na c c ponaˇanje funkcije u okolini te toˇke. ∃η > 0 i ∃M > 0 c tako da je ∀x ∈ I. x ∈ Q. O tome se radi u slijede´im lemama. Iz prethodnih primjera je vidljivo da prekidnost ili neprekidnost u nekoj toˇki nema utjecaj na prekidnost ili neprekidnost u ostalim toˇkama. Naime. tvrdnja vrijedi za η = δ i M = 1 + |f (c)|.2. Tada je f lokalno ograniˇene oko c. c tj.2. c 1 a u sluˇaju (f (c) < 0) vrijedi (|x − c| < δ) ⇒ (f (x) < 2 f (c) < 0). c c Da je f prekidna u svakoj toˇki c = 0 vidi se sliˇno kao u prethodnom c c primjeru. c (∀x ∈ I) ((|x − c| < δ) ⇒ (|f (x)| ≤ |f (x) − f (c)| + |f (c)| < 1 + |f (c)|)). Dokaz: U sluˇaju f (c) > 0 uzmimo ε = 1 f (c) > 0 pa iz (3. 1 (|x − c| < δ) ⇒ (|f (x) − f (c)| < f (c)) ⇒ 2 1 1 1 ⇒ (− f (c) < f (x) − f (c) < f (c)) ⇒ (f (x) > f (c)). postoji δ > 0 tako da 1 U sluˇaju (f (c) > 0) vrijedi (|x − c| < δ) ⇒ (f (x) > 2 f (c) > 0). Tada je f (cn ) = cn . Neka je I ⊆ R otvoren interval. Ako je c = 0. (|x − c| < η) ⇒ (|f (x)| < M).1. a ne k 0. pa niz (f (cn ))n ne konvergira k c. uzmimo niz (cn )n iz Q koji konvergira k c.11. Lema 3.

2. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE 3.2. ∀x ∈ c−δ. Dokaz: Indukcijom pomo´u teorema 3. k : I → R definirane s h(x) = max{f (x). 4. ∀x ∈ I.3. b} = s c − max{−a. ∀x ∈ I. c ˇto povlaˇi |h(x) − h(c)| < ε. Neka je I ⊆ R otvoren interval. g(x)}. ∀x ∈ I. prvo pretpostavimo da je f (c) = g(c). pa je zakljuˇak isti. Tvrdnja za funkciju k slijedi iz min{a.2. ∀x ∈ R neprekidna na R. iz ˇega slijedi tvrdnja. Za dokaz tvrdnje 4. i teorema 3. Korolar 3. g : I → R neprekidne u c.4. c To je posljedica ˇinjenice da je limes funkcije u skladu s tim operacijama. Korolar 3. Ako je f (c) < g(c) vrijedi h(x) = g(x). Dokaz: Polinom P (x) = a0 + a1 x + · · · + an xn je linearna kombinacija potencija.1. pa je neprekidan po teoremu 3. Za svaki λ. c+δ ∩I. g(x) − g(c)} c ˇto daje |h(x) − h(c)| ≤ max{|f (x) − f (c)|. Tada vrijedi: 1.8. su neprekidne u c.2. c Stoga bez dokaza navodimo slijede´i teorem.8. Ako je g(x) = 0. c Korolar 3. po lemi 3. Svaki polinom je neprekidna funkcija na R. slijede direktno iz definicije 3.1. µ ∈ R je funkcija λf + µg neprekidna u c. za funkciju f − g.2. c U sluˇaju f (c) = g(c) imamo h(x) − h(c) = max{f (x) − f (c). Svaka racionalna funkcija je neprekidna na cijelom podruˇju c definicije. −b}.1 Neprekidnost i operacije s funkcijama Neprekidnost je uskladena sa uobiˇajenim operacijama s realnim funkcijama.72 POGLAVLJE 3.2. Za s ε > 0 po volji. . c + δ ∩ I vrijedi f (x) > g(x). Funkcija f g je neprekidna u c. U sluˇaju c kada je f (c) > g(c). f (x) = xn . c Teorem 3. onda je funkcija f g neprekidna u c. i 3. g(x)} i k(x) = min{f (x). 3. c + δ ∩ I.8. |g(x) − g(c)|}. Za svaki n ∈ N je funkcija f : R → R. iz neprekidnosti funkcija f i g u toˇki c imamo postojanje c δ > 0 tako da |x − c| < δ povlaˇi |f (x) − f (c)| < ε i |g(x) − g(c)| < ε. postoji δ > 0 tako da ∀x ∈ c − δ. Tada je h(x) = f (x). 2. Dokaz: Tvrdnje 1. c ∈ I i neka su funkcije f. c ∀x ∈ c − δ. Funkcije h.

uzmimo ε > 0 po volji. Dokaz: Za x.6). Sada imamo (∀ x ∈ I) ((|x − c| < δ) ⇒ (|f (x) − f (c)| < η) ⇒ (|g(f (x)) − g(f (c))| < ε)). onda je g ◦ f neprekidna u c. dakle.8. +∞ koja je limes niza funkcija (fn )n iz c (2.ˇ 3. c} |fn (x) − fn (c)| ≤ |x − c| 1 + n n−1 n c − 1+ n n x−c = n n−1 1+ k=0 x n n−1−k 1+ c n k .7) pomo´u c rastu´e funkcije f : [0. +∞ → 0. c}) 1+ max{x. g : J → R funkcije za koje vrijedi f (I) ⊆ J.3. g ◦ f je neprekidna u c. . dobro je definirana funkcija g ◦ f : I → R. iz pretpostavke o neprekidnosti funkcije f u toˇki c za svaki η > 0 postoji δ > 0 tako da vrijedi (∀ x ∈ I) ((|x − c| < δ) ⇒ (|f (x) − f (c)| < η)).10. c ≥ 0 vrijedi x fn (x)−fn (c) = 1 + n a odatle imamo max{x. P (x) Q(x) 73 je kvocijent neprekidnih funkcija. +∞ je neprekidna na R. +∞ definirali smo u (2.2. NEPREKIDNOST FUNKCIJE U TOCKI Dokaz: Racionalna funkcija f (x) = pa je neprekidna po teoremu 3. tj.9. = |x − c| fn (max{x. Dokaz: Da bismo dokazali neprekidnost funkcije g◦f po Cauchyjevoj definiciji. J ⊆ R otvoreni intervali. Slijede´i rezultat se odnosi na uskladenost neprekidnosti i operacije komc pozicije funkcija. f : I → R. Teorem 3.2. c Isto tako. Po pretpostavci o neprekidnosti funkcije g u toˇki c d za svaki ε > 0 postoji η > 0 tako da vrijedi (∀ y ∈ J) ((|y − d| < η) ⇒ (|g(y) − g(d)| < ε)). Ako je funkcija f neprekidna u toˇki c ∈ I i funkcija g neprekidna u c d = f (c) ∈ J.2 Neprekidnost eksponencijalne funkcije na R Eksponencijalnu funkciju exp : R → 0.c} n . 3. Funkcija exp : R → 0. Teorem 3. Neka su I.

x−c x+c |x − c| )|| cos( )| ≤ 2 < δ = ε).3 Neprekidnost trigonometrijskih funkcija π . Nadalje. pa imamo 3c 2 (|x − c| < δ) ⇒  c  (|x − c| < 2 ) ⇒ (x <  (|x − c| < ε f ( 3c ) 2 3c ) 2  ⇒ (f (max{x. s Korolar 3. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE Za n → +∞ dobivamo nejednakost |f (x) − f (c)| ≤ |x − c|f (max{x. c Uzmimo sada ε > 0 po volji i neka je δ = min{ 2 . Dokaz: Funkcije sh i ch su linearne kombinacije funkcije exp i njene kompozicije s funkcijom x → −x. tj. koristili smo nejednakost | sin x| ≤ |x|. 0 . sin je neprekidna u c. 1] je neprekidna na R. Za funkciju exp vrijedi lim exp(x) = lim f (x) = 1 i ⇒ (|f (x) − f (c)| ≤ |x − c|f ( x→0+ x→0+ 1 1 1 lim exp(x) = lim = = = 1. tj.8. 2 2 2 . 0 . ˇto pokazuje neprekidnost u 0. c}) < f ( 3c ))  2  ⇒ 3c ) < ε).1. Hiperbolne funkcije su neprekidne na cijelom podruˇju definic cije. 2 pa je exp neprekidna na 0. 2 Teorem 3. pa je onda i funkcija f (−x) neprekidna na −∞.1.2.74 POGLAVLJE 3.3. c}). exp je neprekidna na −∞. Funkcija sin : R → [−1. +∞ . funkcija f (−x) je kompozicija 1 neprekidnih funkcija. 3. |x| < Sada za bilo koji ε > 0 uzmimo δ = ε pa imamo (|x−c| < δ) ⇒ (| sin x−sin c| = 2| sin( dakle. f (ε ) }. Funkcije th i cth su neprekidne kao kvocijenti od sh i ch po teoremu 3. Dokaz: U primjeru 3.8. pa su neprekidne po teoremu 3.11. lim exp(x) = x→0− x→0− f (−x) x→0 lim f (−x) lim f (x) x→0− x→0+ exp(0).4.

b]. g je neprekidna na I. c [a. Iako se ˇini da zahtjev za neprekidnoˇ´u funkcije na segmentu nije bitno c sc razliˇit od zahtjeva za neprekidnoˇ´u na otvorenom intervali. pa je cos kompozicija neprekidnih funkcija 2 te je neprekidna po teoremu 3. tj. M postoji c ∈ [a. M] takoder segment. postoje z xm . Neka je funkcija f : [a. xM ∈ [a. slijede´i vaˇni c sc c z teorem to opovrgava. b] ako postoji z otvoren interval I ⊆ R i funkcija g : I → R takva da vrijedi: 1. . tj. Dokaz: Tvrdnja teorema moˇe se razdvojiti na tri dijela: z 1. postoje m = inf f i M = sup f . [a. b]) = [m.9. 3.5. b] ⊂ I. Za svaki C ∈ m.5. b] i 3. Funkcije tg i ctg su kvocijenti neprekidnih funkcija pa su neprekidne po teoremu 3. f (xm ) = m i f (xM ) = M. Tada je f ([a.12 (Bolzano-Weierstrass). Funkcija f postiˇe svoj minimum i maksimum na [a. b]. b] → R. Trigonometrijske funkcije su neprekidne na cijelom podruˇju c definicije. 2. 3. Da bismo definirali neprekidnost i u rubnim toˇkama segmenta [a.2.b] 2. b] → R razliˇita od c konstantne funkcije. Za toˇke c ∈ a.83. Dokaz: Vrijedi cos x = sin(x+ π ). b] ⊂ R segment. b] ⊆ R. Kaˇemo da je funkcija f neprekidna na [a. f je ograniˇena na [a.ˇ 3. Analogno definiramo neprekidnost na skupovima oblika [a. NEPREKIDNOST FUNKCIJE U TOCKI 75 Korolar 3. b c je jasno ˇto znaˇi neprekidnost te funkcije u c. b i a. b] c posluˇimo se slijede´om definicijom. b]. Teorem 3. g(x) = f (x).b] [a.4 Neprekidnost funkcije na segmentu Neka je funkcija f : [a. b] tako da je C = f (c). b] ⊆ R i funkcija f : [a. b] → R neprekidna na segmentu [a. z c Definicija 3.2. jer smo pojam neprekidnosti s c definirali za toˇke koje leˇe u nekom otvorenom intervalu sadrˇanom u domeni c z z funkcije. gdje je [a. b]. Neka je [a. ∀x ∈ [a.

Zbog neprekidnosti funkcije f na segmentu [0. tj. z Korolar 3. Analogno se dokazuje da je m ∈ R(f ). Zbog C < f (xM ) je c < xM . f (x) < C}. Uzmimo niz (cn )n u A takav da je c = limn cn . niz (xpn )n je konvergentan.76 POGLAVLJE 3.b] da M ∈ R(f ). pa je i C ∈ R(f ). f (m)] ⊆ R(f ).b] da je M = limn an . ∀n ∈ N. pa je prema teoremu 2. hiperbolnih i area funkcija koristili smo pretpostavku da je eksponencijalna funkcija surjekcija.) postoji m ∈ N takav da je f (0) = 0 < C < m < f (m). Poˇto je M = sup f . ograniˇen. Sada smo u stanju to dokazati. M bilo koji broj.: Ako je M ∈ R(f ) onda je M = max f . To je kontradikcija s c izborom niza. Tada po Arhimedovom aksiomu (teorem 1.1.6. +∞ je surjekcija. pa je c. Pokaˇimo neke jednostavne primjene prethodnog teorema. Zbog c f (xm ) < C je xm ∈ A. b]. Zbog f (cn ) < C i neprekidnosti funkcije f vrijedi f (c) = limn f (cn ) ≤ C. Neka je c = sup A. +∞ . Zbog neprekidnosti funkcije f vrijedi limn apn = limn f (xpn ) = f (c). Za bilo koji n ∈ N je funkcija f : [0. . LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE Dokaz tvrdnje 1. Pretpostavimo [a. postoji njegov konvergentan podniz (xpn )n i c neka je limn xpn = c.: Kada bi funkcija f bila neograniˇena odozgo. tj. m] po teoremu 3.: Neka je C ∈ m. Dakle. tj. imamo niz (xn )n u [a. Dakle. Zbog an = f (xn ). b]. No. Dokaz tvrdnje 2. Uzmimo niz (yn )n u c. Dokaz tvrdnje 3. Neka je C > 0 bilo koji broj. limn xpn = c ∈ [a. je [0. podniz konvergentnog niza ima isti limes kao i niz. Tada postoji njegov podniz (xpn )n koji je konvergentan. C = f (c). c tj. R(f ) = [0. m > 1 vrijedi m < mn . Po teoremu 2. xM ]. s f (xpn ) > pn ≥ n. pa je m < f (m). y > c. ∀n ∈ N. b]. Oznaˇimo A = {x ∈ [xm . pa je A = ∅. Niz (xn )n je u [a.7. b takav da je c = limn yn . c Zbog neprekidnosti funkcije f vrijedi limn f (xpn ) = f (c). +∞ definirana s f (x) = xn surjekcija.6.12.6. +∞ → [0. b] koji je ograniˇen. za svaki c n ∈ N bi postojao xn ∈ [a. Omedenost odozdo funkcije f se dokazuje tako da se prethodni dokaz primjeni na funkciju −f . Dakle. onda postoji niz (an )n u R(f ) takav s [a. Uskladenost limesa niza i uredaja na R povlaˇi c ∈ [a. Tada vrijedi f (c) = limn f (yn ) ≥ C. U dokazima surjektivnosti logaritamske. b] takav da vrijedi f (xn ) > n. Funkcija exp : R → 0. Za svaki y ∈ [a. Zbog odredenosti pretpostavimo da je xm < xM . b] pa je ograniˇen. Dokaz: Za bilo koje prirodne brojeve n. funkcija f je odozgo omedena. b = ∅. Korolar 3. vrijedi C ≤ f (y). M = f (c) ∈ R(f ) (kontradikcija).

pokazat ´emo da svaki od tih pojmova . Zapravo.13.12. 1] je surjekcija. neprekidnost inverzne funkcije Uvjet monotonosti i uvjet neprekidnosti funkcije na nekom skupu su razliˇitog tipa. ∀n ∈ N. .8. Tada postoji n ∈ N takav da vrijedi exp(0) = 1 < C < n < exp(n). Korolar 3. ta dva pojma primijenjena na funkciju ˇesto daju c isti rezultat. Tada vrijedi n + 1 < 2n + 1 < 2n + 2n = 2 · 2n = 2n+1 . exp(n)] ⊆ R(exp). M2 = f (c) − f a+c 2 . [exp(0). To je istina za n = 1. Dokaz: Funkcija sin je neprekidna na segmentu [− π . 1] ⊆ R(exp). Neka su M1 = f c+b 2 − f (c). b ⊆ I konaˇan interval z c takav da je c ∈ a. Neka je a. dok je c c za neprekidnost dovoljno imati pojam okoline toˇaka skupa. povlaˇi onaj drugi. Zbog strogog rasta potencija na R+ imamo n < 2n < en = exp(n). Monotonost je definirana pomo´u uredaja na skupu R. Iako je iz geometrijske definicije funkcije sinus moˇda jasno da je njena z slika segment [−1. 1] ⊆ R(sin). NEPREKIDNOST I MONOTONOST 77 Dokaz: Pokaˇimo najprije n < 2n . c z c Teorem 3. Sada uzmimo bilo koji C > 1. 1]. 1 < 21 . Funkcija sin : R → [−1.3 Neprekidnost i monotonost. Neka je I ⊆ R otvoren interval. ta se ˇinjenica egzaktno dokazuje na sliˇan naˇin kao u c c c prethodnom korolaru. z Neka je sada n < 2n . Zbog exp(−x) = . 1 tj. Tada je f neprekidna funkcija na I. U slijede´im teoremima interval c c nije nuˇno konaˇan skup. sin( π )] = [−1. [sin(− π ).3. ∀n ∈ N. +∞ vrijedi exp(x) 0. b . Uzmimo bilo koju toˇku c c ∈ I i pokaˇimo da je f neprekidna u c. Ipak. tj. +∞ ⊆ R(exp). pa je i C ∈ R(exp). odnosno pojam c konvergencije nizova. ∀x ∈ [0. Zbog neprekidnosti funkcije exp na segmentu [0. Svojstvo intervala koje istiˇemo je da za svake z c c svoje dvije toˇke sadrˇi i sve toˇke izmedu njih. 3. funkcija f : I → R monotona na I i I ′ = f (I) otvoren interval. n] je po teoremu 3.3. [1. uz jedan doc datni uvjet na funkciju.12. Dokaz: Zbog odredenosti uzmimo da f raste na I. π ] pa je po teoremu 2 2 3. Obratna inkluzija slijedi iz ge2 2 ometrijske definicije funkcije sin.

c pa nas interesira dokazivanje neprekidnosti njihovih inverznih funkcija. funkcija f : I → R i I ′ = f (I). 2 Zbog rasta funkcije f je δ ′′ < 0. Uzmimo δ = min{δ ′ . pa je f neprekidna u c. f < 2 2 ε ε f (c)−ε < f (c)− < f (c). Zbog rasta funkcije f ′ mora biti δ > 0. M2 }.78 POGLAVLJE 3. Imamo ε (x ∈ c. koji sada dokazujemo. c+b a+c Analogno. pa je onda neprekidna u toˇki c. 2 2 2 Dakle. c Teorem 3. Sluˇajevi M1 = 0 i M2 > 0 c c 2 ili M1 > 0 i M2 = 0 su kombinacija prethodnog sluˇaja i sluˇaja M1 > 0 i c c M2 > 0. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE Zbog rasta funkcije f vrijedi M1 ≥ 0 i M2 ≥ 0. Neka je I ⊆ R otvoren interval. onda je I ′ otvoren interval i f −1 : I ′ → I neprekidna funkcija na I ′ . zbog ε < M2 = f (c) − f . 1. imamo δ ′′ ∈ R takav da vrijedi f (c)− 2 = f (c+δ ′′ ). 2 c+b ε .10). odnosno. Vrijedi ε < M1 = f − f (c). −δ ′′ }. vrijedi (3. c ) ⇒ (f (c) ≥ f (x) ≥ f (c − δ) ≥ f (c + δ ′′ ) = f (c) − ) ⇒ 2 ε ε ε ⇒ ( ≥ f (x) − f (c) ≥ − ) ⇒ (|f (x) − f (c)| ≤ < ε). . s f (c) < f (c) + < f (c) + ε < f 2 2 ε to postoji δ ′ ∈ R tako da vrijedi f (c) + 2 = f (c + δ ′ ). 2 2 2 Isto tako ε (x ∈ c − δ. Zbog toga ˇto je I ′ = f (I) interval. 2 . Uzmimo bilo koji c+b 0 < ε < min{M1 . odnosno. Provjerimo Cauchyjevu definiciju neprekidnosti (3. Primjena prethodnog teorema u dokazivanju neprekidnosti konkretnih funkcija je oteˇana ˇinjenicom da je ˇesto vrlo teˇko dokazati da je neki skup z c c s slika funkcije. Mi smo ve´ dokazali neprekidnost nekih osnovnih funkcija.10). c + δ ) ⇒ (f (c) ≤ f (x) ≤ f (c + δ) ≤ f (c + δ ′ ) = f (c) + ) ⇒ 2 ε ε ε ⇒ (− ≤ f (x) − f (c) ≤ ) ⇒ (|f (x) − f (c)| ≤ < ε). U tu svrhu je koristan slijede´i rezultat. Ako je f strogo monotona i neprekidna funkcija na I. f je neprekidna na I.14. Zbog toga ˇto je c ∈ I izabran s po volji. U sluˇaju M1 = 0 i M2 = 0 funkcija f je konstantna na segmentu c a+c c+b .

postoje x′ . x2 . c Zbog neprekidnosti funkcije f na segmentima [x1 . Kada f ne bi bila strogo monoz tona na I.13. b′ bilo koji element. Analogno se dokazuje b′ ∈ I ′ . Pokaˇimo da je f strogo monotona na I. a1 < a. y ′ ] ∋ z ′ . Dakle. Funkcija f : I → I ′ je neprekidna bijekcija pa postoji f −1 : I ′ → I. Tada z ′ nije niti minoranta niti majoranta skupa I ′ . a onda i f −1 . Zbog strogog rasta funkcije f . pa su korijeni neparnih potencija neprekidne c funkcije po teoremu 3. Poˇto je I otvoren interval. z ′ ∈ I ′ . tj. y]. postojale bi toˇke x1 . vrijedi f ([x. f je strogo monotona c funkcija na I. x2 ] i [x2 . To je kontradikcija s pretpostavkom o bijektivnosti funkcije f . Neparne potencija su neprekidne i strogo rastu´e bijekcije s otvorenog c (beskonaˇnog) intervala R na R. x3 takvi da je C = f (c′ ) i C = f (c′′ ). postoje c′ ∈ x1 . y] ⊂ I je f neprekidna na [x. Neka je z ′ ∈ a′ . to postoji s a1 ∈ I. U prvom sluˇaju postoji C tako da je (f (x1 ) < C < f (x2 ))∧(f (x3 ) < C < f (x2 )). x3 ] prema teoremu 3.1 Neprekidnost korijena. Kada bi vrijedilo a′ ∈ I ′ = z f (I) postojao bi a ∈ I. x3 ∈ I takve da je x1 < x2 < x3 i c (f (x1 ) < f (x2 ))∧(f (x2 ) > f (x3 )) ili (f (x1 ) > f (x2 ))∧(f (x2 ) < f (x3 )). Analogno se dobije kontradikcija i u drugom sluˇaju.12. Neka je f strogo rastu´a na I. Neprekidnost od f −1 slijedi iz teorema 3. area i arcus funkcija Primijenimo rezultate prethodne toˇke za dokazivanje neprekidnosti inverznih c funkcija. Zbog [x.12. slijedi neprekidnost od f −1 . 2. onda je f strogo monotona funkcija na I i f −1 : I ′ → I neprekidna funkcija na I ′ . Sada iz 1. a′ = f (a). Neka je x = f −1 (x′ ) i y = f −1 (y ′). y ′ ∈ I ′ takvi da vrijedi x′ < z ′ < y ′ .3. Neka je −∞ ≤ a′ = inf I ′ i c sup I ′ = b′ ≤ +∞. Ako je f neprekidna bijekcija sa I na I ′ . logaritamske.14. Tada je f (a1 ) < f (a) = a′ ˇto je kontradikcija s definicijom s infimuma. Dakle I ′ = a′ . imamo x < y. NEPREKIDNOST I MONOTONOST 79 2.3. Dakle. x2 i c′′ ∈ x2 .3. . 3. b′ . pa po teoremu 3. y]) = [x′ . Pokaˇimo da vrijedi a′ ∈ I ′ . Dokaz: 1.

x < 0 . +∞ → [0. Isto vrijedi i za hiperbolne funkcije sh : R → R i th : R → −1.14.5 Zbog toga ˇto je exp : R → 0. y Funkcija cth : R \ {0} → R \ [−1. Zato ˇto su i domene i slike funkcija cth− s i cth+ disjunktni skupovi. cth−1 (x) . pa su takve i njihove inverzne funkcije sh−1 : R → R i th−1 : −1. neprekidan inverz cth− : −∞. cth+ (x) . x < −1 − ..80 POGLAVLJE 3. pa gledamo njenu restrikciju f : [0. 0 i cth−1 : 1. vrijedi cth(x) = a odatle slijedi cth−1 (x) = cth−1 (x) .14.14. +∞ → [0. x ≤ 0. 1 → R. posluˇimo se trikom koji ´e omogu´iti primz c c jenu spomenutog teorema. 0 → −∞. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE Parna potencija nije bijekcija. Sada imamo funkciju g koja zadovoljava uvjete teorema 3. svaka njena restrikcija cth− : −∞. f −1 je restrikcija neprekidne funkcije. pa nezadovoljava uvjete c teorema 3. tj. pa postoji c −1 inverzna funkcija f : [0.14. Proˇirimo funkciju f s do funkcije g : R → R na slijede´i naˇin: c c g(x) = y 1 g 1 0 g 1 x xn . +∞ → 1. +∞ neprekidna bijekcija. +∞ → + 0.14. −1 → −∞. x.+∞ . +∞ . 1 koje su neprekidne bijekcije. x > 1 + cth− (x) . pa je njena inverzna funkcija g −1 : R → R neprekidna na R. iz teorema 3. +∞ po definiciji 3. f ne ispunjava pretpostavke teorema 3. jer joj domena nije otvoren interval (konaˇan ili beskonaˇan). c c No. +∞ → R. +∞ koja je neprekidna i strogo rastu´a bijekcija. Medutim. x ≥ 0. s slijedi neprekidnost njene inverzne funkcije ln : 0. x > 0 cth 1 Arccth 0 x . Zbog toga ˇto je f −1 = s g −1|[0. funkcija f −1 je neprekidna na [0. 1] nema podruˇje definicije interval. +∞ ima po teoremu 3. +∞ . −1 i cth+ : 0.

x ≤ 0. h Π 2 1 g 1 g 0 1 Π x 2 y 1 Π Π 2 1 0 Π 2 1 x h Po teoremu 3. 1] proˇiriti do neprekidnih bis jekcija sa otvorenog intervala na otvoren interval. h : R → R tako da stavimo   x + π − 1 .1] i Cos−1 = h|[−1. x ≥ 0.14.  −x + 1 cos x .3. π] → [−1. Dokaz: Sve funkcije od kojih gradimo elementarne funkcije (potencije. x ≤ −π . +∞ i nju proˇirujemo do funkcije g : R → R s tako da stavimo g(x) = −1 81 y 1 g ch(x). Restrikcije Tg : − π .15. h(x) =  −x + π − 1 . 2 2 sin x . +∞ → [1. logaritamske funkcije. pa su i njihove restrikcije Sin−1 = g|[−1. Elementarne funkcije su neprekidne na cijelom podruˇju definic cije. pa je neprekidna po definiciji 3. π ≤ x. π .5. +∞ restrikcija neprekidne funkcije g −1 . π ≤ x. 0 g 1 1 x Tada je Ch : [1.14.1] neprekidne funkcije po definiciji. 2 2 i  . y Da bismo dokazali neprekidnost funkcija arcsin = Sin−1 i arccos = Cos−1 moramo funkcije Sin : [− π . −π ≤ x ≤ π . Ctg−1 = arcctg : R → 2 2 0. g(x) = 2 2  x − π + 1 . NEPREKIDNOST I MONOTONOST Bijektivna restrikcija od ch je Ch : [0. x + 1. π → R i Ctg : 0. hiperbolne. Tako definiramo g. trigonometrijske funkcije i njihove inverzne funkcije korijeni. eksponencijalna funkcija. π → R. 2 2 neprekidne inverze Tg−1 = arctg : R → − π . π ] → [−1. x ≤ 0. 0 ≤ x ≤ π. 1] i Cos : 2 2 [0.3. funkcije g i h imaju neprekidne inverze. +∞ → [0. π . area i arcus funkcije) su neprekidne . 1 Teorem 3. imaju po teoremu 3.

Neka je I ⊆ R otvoren interval i f : I → R monotona funkcija. i c 3. onda je Ia ∩ Ib = ∅. J je najviˇe prebrojiv s skup. Za funkciju c f : I → R kaˇemo da je neprekidna slijeva u toˇki c ako postoji limes z c slijeva funkcije f u toˇki c i lim f (x) = f (c). Teorem 3.9. x ∈ I. a < x} je f (a+) ≤ f (a + b−a ). f (a+) . u sluˇaju a < b. x < b} je f (b−) ≥ f (b − b−a ) = f (a + b−a ). z 2. Neka je I ⊆ R otvoren interval i f : I → R. Monotona funkcija moˇe imati samo prekide prve vrste.). to su elementarne funkcije neprekidne. Budu´i da operacije pomo´u kojih od tih c c c funkcija gradimo elementarne funkcije ˇuvaju neprekidnost (teoremi 3. Ia ∩ Ib = ∅. . onda je zbog postojanja c c f (c−) i f (c+) taj prekid prve vrste. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE na cijelom podruˇju definicije.82 POGLAVLJE 3.4 Jednostrana neprekidnost funkcije Definicija 3. z a = b. je dokazano da monotona funkcija ima u svakoj toˇki lijevi i desni limes. Neka je I ⊆ R otvoren interval i toˇka c ∈ I. pa toj toˇki c c pridruˇujemo otvoreni interval Ia = f (a−). Kaˇemo da z f ima u toˇki c ∈ I prekid prve vrste ako u c postoje i lijevi limes f (c−) c i desni limes f (c+) funkcije i ako su oni razliˇiti. Naime. Sada za svaki a ∈ J uzmemo ra ∈ Ia ∩ Q pa imamo injekciju a → ra s J u Q.6.16.6. 2.7. 3. b ∈ J. Ostali prekidi su prekidi c druge vrste. Isto tako. Ako f ima u toˇki c prekid. J ima manji ili jednak kardinalni broj od Q. U teoremu 3. 2 2 (a < b) ⇒ (f (a+) ≤ f (b−)). Dakle. Ako su a. Funkcija f je neprekidna c x→c− zdesna u toˇki c ako postoji limes zdesna funkcije f u toˇki c i lim f (x) = c c x→c+ f (c). tj. Dakle. jer su intervali otvoreni. tj. x ∈ I. U sljede´em teoremu se vidi kako sam uvjet monotonost ima utjecaj na c vrstu i broj prekida kod funkcije. Definicija 3. 1. Monotona funkcija ima najviˇe prebrojivo mnogo prekida. Za svaku toˇku a ∈ J imamo f (a−) < f (a+). zbog f (a+) = c inf{f (x). Neka je f rastu´a funkcija i neka je J skup svih toˇaka prekida te c c funkcije.8. zbog f (b−) = 2 sup{f (x). s Dokaz: 1.

x ≥ c. Neka je I ⊆ R otvoren interval. pa je neprekidna i slijeva i zdesna u c. f je neprekidna slijeva u c. se dokazuje analogno kao 1. (3. c ∈ I i funkcija f : I → R. 1. Ako je f neprekidna u c onda f = f zadovoljava uvjete iz 1. Tada postoje lijevi i desni limes funkcije i jednaki su f (c). ∀x ∈ I. .13) Veza jednostrane neprekidnosti i neprekidnosti funkcije u nekoj toˇki dana c je slijede´im teoremom. ∀x ∈ I.12) i f je neprekidna zdesna ako i samo ako vrijedi (∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ I) ((0 ≤ x − c < δ) ⇒ (|f (x) − f (c)| < ε)). 3. z 2. ∀x ∈ I.17. x ≤ c. JEDNOSTRANA NEPREKIDNOST FUNKCIJE 83 Ako u Cauchyjevu definiciju jednostranog limes uvrstimo vrijednost limesa jednaku f (c) dobijemo Cauchyjevu definiciju jednostrane neprekidnosti: f je neprekidna slijeva ako i samo ako vrijedi (∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ I) ((0 ≤ c − x < δ) ⇒ (|f (x) − f (c)| < ε)). i f (x) = f (c). ako je f neprekidna slijeva u c. ˜ Obratno.5. onda funkcija f : I → R defini˜(x) = f (x). ˜ 3. Ako postoji neprekidna funkcija f : I → R takva da je f(x) = f (x). onda vrijedi ˜ ˜ (∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ I) ((|x − c| < δ) ⇒ (|f(x) − f (c)| < ε)). i posebno (∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ I) ((0 ≤ c − x < δ) ⇒ (|f (x) − f (c)| < ε)).3. Funkcija f je neprekidna u c ako i samo ako je neprekidna i slijeva i zdesna u c. x ≤ c. postoji limes funkcije i jednak je f (c). 2. pa po teoremu 3. Funkcija f je neprekidna slijeva u c ako i samo ako postoji funkcija ˜ ˜ f : I → R neprekidna u c i takva da je f(x) = f (x). tj. x ≤ c. tj. ˜ ˜ Dokaz: 1. ∀x ∈ I. Funkcija f je neprekidna zdesna u c ako i samo ako postoji funkcija ˜ ˜ f : I → R neprekidna u c i takva da je f(x) = f (x). zadovoljava ˜ rana s f traˇena svojstva. neka je f neprekidna i slijeva i zdesna u c. ∀x ∈ I. funkcija je neprekidna u c. Obratno. (3. i 2. x ≥ c.4. c Teorem 3.

. Skup F ⊆ R je zatvoren skup ako je komplement otvorenog skupa. Slijede´i skupovi su otvoreni u R. iz teorema 3.. 2. Slijede´i skupovi su zatvoreni u R. te neprekidna zdesna u a i slijeva u b. a ∪ b. b] zatvoren jer je [a. Obratno. R je otvoren jer je R = n∈Z ∞ n=0 ∞ n=0 n.9.17. 1. n + 2 i −∞. ako je f : [a. ˜ onda f = g. b]. +∞ = n. 2. za svaki a ∈ R. c Primjer 3. Za skup S ⊆ R kaˇemo da je otvoren skup. Dokaz: Ako je funkcija neprekidna na segmentu u smislu definicije 3. 0 = −n − 2. Za sve a. s 3. −n su otvoreni skupovi.5.8. onda ju po teoremu 3.5 Otvoreni skupovi u R U svim razmatranjima u vezi s pojmom neprekidnosti funkcije u toˇki ili c limesa funkcije u toˇki bilo je vaˇno da se toˇka nalazi u otvorenom intervalu. c z c Naime. te neprekidna zdesna u a i slijeva u b. b] → R neprekidna na otvorenom intervalu a. c 1. a < b. kako bismo bili u mogu´nosti s obje strane promatrati c nizove koji konvergiraju k toˇki. Za svaki a ∈ R je jednoˇlan skup {a} zatvoren u R jer je {a}C = c −∞. Primjer 3. zadovoljava uvjete tvrdnji 1. .17.12. Skupovi 0. Definicija 3. bilo je vaˇno da s obije strane te toˇke imamo toˇaka koje se nalaze z c c u domeni funkcije. Otvoreni intervali nisu jedini skupovi s c takvim svojstvom. +∞ . b . Funkcija f : [a. b] → R je neprekidna na segmentu. b .5. i 2. je segment [a.13. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE Korolar 3. a i a. a takvi su i skupovi −∞. ako i samo ako je neprekidna na otvorenom intervalu a. n + 2 . b ∈ R. +∞ otvoren skup. a ∪ a. +∞ . gdje je g iz definicije 3. b]C = −∞.84 POGLAVLJE 3. postoji njeno neprekidno proˇirenje i lijevo i desno od segmenta [a. ako je S ili z prazan skup ili unija po volji mnogo otvorenih intervala.

1. n} pa vrijedi x − εx . n. Ako je Sk ∈ T. Ako je Sλ ∈ T. x − εx . Da bismo dokazali tvrdnju 2. OTVORENI SKUPOVI U R 85 Propozicija 3. x + εx pa je stoga otvoren skup. .8. x + εx ⊆ n Sk . . . x + εx ⊆ S. . prema propoziciji 3. ∅.1. Neprazan skup S ⊆ R je otvoren ako i samo ako za svaki x ∈ S postoji εx > 0 tako da je x − εx . k = 1. n. . slijedi iz definicije 3. n k = 1.8. . x+εx ⊆ Sk . Dokaz: Ako je S ⊆ R otvoren skup. . Neka je T topologija na R. b ⊆ S. . λ∈Λ n λ∈Λ Za dokaz tvrdnje 3. Odatle je x − εx .2. pa je prema propoziciji k=1 3. . x + εx ⊆ Sλ . i primjera 3. Zbog otvorenosti skupova Sk . . (k) (k) (k) postoje εx > 0. slijedi postojanje otvorenog intervala takvog da je x ∈ a. Sada zbog otvorenosti skupa Sλ . Tada vrijedi x − εx . n. . k = 1. R ∈ T.1 skup Sλ otvoren. . . k = 1. . Propozicija 3. Po definiciju presjeka vrik=1 jedi x ∈ Sk . n. Tada vrijedi 1. za sve k = 1. neka za svaki x ∈ S postoji εx > 0 tako da je x−εx . onda za svaki x ∈ S iz definicije 3. . . n 3. . . postoji εx > 0 takav da je x − εx . x+εx ⊆ S. n. Tada je S = x∈S Skup T koji sadrˇi sve otvorene podskupove od R naziva se topologija z na R. uzmimo x ∈ Sk po volji. takvi da je x−εx . b − x} i imamo x − εx . n.3. . x + εx ⊆ Sk . . . onda je k=1 Sk ∈ T. . . Po definiciju λ∈Λ unije postoji λ ∈ Λ takav da je x ∈ Sλ . Obratno. x + εx ⊆ S. . . . onda je λ∈Λ Sλ ∈ T. Dokaz: Tvrdnja 1. skup k=1 Sk otvoren. ∀λ ∈ Λ. k = 1. Uzmimo εx = min{x − a.5. x + εx ⊆ Sλ . . k = 1.1. 2. (k) Uzmimo εx = min{εx . uzmimo x ∈ Sλ po volji.12. pa je po propoziciji 3. . .

86 POGLAVLJE 3. LIMES I NEPREKIDNOST FUNKCIJE .

Poglavlje 4 Derivacija funkcije 4.). oˇujka 1728. ˇto daje l = f (c). Funkcije koje svi dobro poznajemo i razumijemo su z polinomi. 31. Neka je s(t). lokalno oko toˇke c c najbolja aproksimacija funkcije f . sijeˇnja 1643. engleski c z fiziˇar. I ⊆ R otvoren interval. matematiˇar i astronom c c 1 87 . Prosjeˇna s c c brzina te materijalne toˇke u vremenskom intervalu [t0 . Sada iz zahtjeva da je f (x) ≈ g(x) kada je s f (x) − f (c) x ≈ c imamo k ≈ . x−c Povijesno su dva po prirodi razliˇita problema bila glavna motivacija za c razvoj diferencijalnog raˇuna. x ∈ R. da li je mogu´e neku c c funkciju dobro aproksimirati pomo´u funkcija koje dobro razumijemo. Kako je u matematiˇkoj analizi od c c interesa prouˇavanje funkcija. interesantan problem koji je polinom prvog stupnja oblika g(x) = k(x − c) + l. g(c) = f (c). Stoga je za c neku funkciju f : I → R. Na c taj naˇin bismo iz ponaˇanja jednostavnih funkcija mogli neˇto zakljuˇiti c s s c o sloˇenijoj funkciji.1 Motivacija. t] definira se kao c Isaac Newton. (Woolsthorpe. t]. c tj. to je razumno pitanje. U tom sluˇaju je prirodno zahtijevati da c se te funkcije podudaraju u toˇki oko koje lokalno aproksimiramo funkciju. . funkcija koja mjeri put z koji je proˇla materijalna toˇka u vremenskom intervalu [0. c Jedan od njih je fizikalni problem definiranja pojma brzine za ˇije rjeˇenje c s 1 je zasluˇan Isaac Newton. problemi brzine i tangente c Jedna od ˇesto upotrebljavanih metoda u rjeˇavanju matematiˇkih problema c s z c je aproksimacija ili pribliˇno odredivanje nekog sloˇenijeg matematiˇkog z objekta pomo´u jednostavnijih objekata. 4.London. aproksimacija funkcije. t ≥ 0. posebno polinomi prvog stupnja ˇiji su grafovi pravci.

W. Dakle. dx Kaˇemo da je f diferencijabilna na intervalu I ako je ona diferencijabilna z u svakoj toˇki iz I. Taj x→c x−c broj zovemo derivacija (izvod) funkcije f u toˇki c i piˇemo c s f ′ (c) = lim Joˇ se koriste oznake Df (c) ili s f (x) − f (c) . c Definicija 4. onda njenu derivaciju (f ′)′ (c) c Gottfried Wilhelm Leibnitz (Leipzig. 14. ako postoji lim c . c Mogu´e je promatrati ponaˇanje prosjeˇne brzine na intervalima oko toˇke c s c c t0 ˇija duljina se smanjuje. odnosno. kt = lim . d→c d−c y f d t s f f c 0 c d x U sva tri prethodna problema kao rjeˇenje se name´e broj kojem teˇi izraz s c z f (x)−f (c) oblika x−c kojeg nazivamo kvocijent diferencija za funkciju f u toˇki c c. Stoga je od interesa slijede´i pojam. t) = POGLAVLJE 4. t) = lim z c c . Taj proces opisujemo pomo´u limesa funkcije. f (d)) ima koeficijent smjera f (d) − f (c) ks = . tj. ako d−c se toˇka D po grafu Γf pribliˇava toˇki C. lipanj 1646. Ako d → c. DERIVACIJA s(t) − s(t0 ) . – Hanover. f (c)) i D = (d.88 v(t0 . studeni 1716. jer mi znamo mjeriti prosjeˇnu brzinu s s c c na nekom intervalu. onda c z c sekanta s postaje tangenta t. 21. c c s(t) − s(t0 ) moˇemo re´i da je brzina u toˇki v(t0 ) = lim v(t0 . Kaˇemo da je funkcija f : I → R. a njegovo rjeˇenje je naˇao G. koeficijent smjera sekante prelazi u koeficijent smjera tanf (d) − f (c) gente. Tada je na I dobro definirana funkcija x → f ′ (x) koju c prirodno oznaˇavamo s f ′ i takoder zovemo derivacija od f na I. Sekanta kroz toˇke C = c (c. tj. Drugi problem je geometrijske naravi. No pitanje je kako definirati pojam brzine u trenutku t − t0 t0 .1. x→c x−c (4. To je neˇto ˇto nije mogu´e mjeriti. ako t→t0 t→0 t − t0 taj limes postoji.1) df (c). Odnosi se na pitanje postojanja jedinstvene tangente u nekoj toˇki c grafa Γf funkcije f .) njemaˇki matematiˇar c c 1 . a toˇka predstavlja vremenski interval [t0 . Ako je sada c ta funkcija diferencijabilna u nekoj toˇki c ∈ I. s s 1 Leibnitz. diferencijabilna ili derivz f (x) − f (c) abilna u toˇki c otvorenog intervala I ⊆ R. t0 ] duljine 0.

Vrijedi f (x) − f (c) α−α f ′ (c) = lim = lim = 0. x ∈ R. 3. f ′ (x) = 1. je lokalno najbolja aproksimacija funkcije f oko c medu polinomima stupnja ≤ 1.1. s 2. ˇto dokazujemo u teoremu koji slijedi. c c Vrijedi f (x) − f (c) x−c f ′ (c) = lim = lim = 1. Na´i derivaciju konstantne funkcije f (x) = α. tj. problemi navedeni kao motivacija imaju sljede´a rjeˇenja: c s 1.1. f (c))) je c c pravac koji je graf linearne funkcije g it toˇke 1. ˇiji graf je normala na graf funkcije u toˇki c. Funkcija g definirana s g(x) = f ′ (c)(x − c) + f (c). Analogno se ubrzanje definira kao derivacija brzine po vremenu. dana je s v(t) = s (t). MOTIVACIJA zovemo druga derivacija od f u c i oznaˇavamo s f ′′ (c). ˇiji put u vremenu t opisuje funkcija t → c c ′ s(t). x→c x−c uz uvjet da navedeni limes postoji. x→c x→c x − c x−c dakle. mogu´e je c c −1 c odmah zadati i funkciju h(x) = f ′ (c) (x − c) + f (c). tj. x→c x−c 89 Analogno se definira tre´a derivacija itd.2. ∀ x ∈ R u toˇki c ∈ R. c Primjer 4. Jasno. tj. c f ′′ (c) = lim f ′ (x) − f ′ (c) .4. Na´i derivaciju funkcije f (x) = x. ∀ x ∈ R. Tangenta na graf funkcije f za toˇku c (ili u toˇki grafa (c. x→c x − c x→c x−c dakle. Op´enito. Brzina materijalne toˇke. brzina je prva derivacija funkcije puta po vremenu. a(t) = v ′ (t) = s′′ (t). ∀ x ∈ R. tj. f ′ (x) = 0. ako postoji n-ta derivacija c c (n) od f na I. ∀ x ∈ R u toˇki c c c ∈ R. Primjer 4. f : I → R onda moˇemo definirati z f (n+1) f (n) (x) − f (n) (c) (c) = lim . U terminima derivacije funkcije. .

DERIVACIJA Sada razmotrimo vezu izmedu diferencijabilnosti i neprekidnosti funkcije f .90 POGLAVLJE 4. slijedi tvrdnja. x ∈ I. x ∈ R. pa derivacija ne c postoji. onda postoji δh > 0 tako da vrijedi ∀x ∈ I. lijevi i desni limes kvocijenta diferencija su razliˇiti.2) neprekidna u c. Ako je funkcija f : I → R diferencijabilna u toˇki c otvorenog c intervala I. (4. ω(c) = 0 = limx→c f (x)−f (c) − f ′ (c) = limx→c ω(x). sth ≤ 1. za x = c .1. |x| |x| = −1 i lim = 1. Naime. To se vidi u sljede´em primjeru. Funkcija f (x) = |x|. za x = c (4.3) odakle zbog neprekidnosti u c funkcija na desnoj strani jednakosti (4. Ako je h polinom. Naime. ∀ x ∈ R. Sada egzaktno dokazujemo tvrdnju vezanu za problem aproksimacije Teorem 4. Obratno. . Neka je funkcija f : I → R diferencijabilna u toˇki c otvorenog c intervala I i neka je g(x) = f ′ (c)(x − c) + f (c). (0 < |x − c| < δh ) ⇒ (|f (x) − g(x)| < |f (x) − h(x)|). i h = g. onda je f neprekidna u c. je neprekidna na R. Ako je funkcija neprekidna u nekoj toˇki. polinom g je medu svim polinomima stupnja ≤ 1 lokalno c oko c najbolja aproksimacija funkcije f .3.3). a diferencijabilna na R \ {0}. Dokaz: Zbog diferencijabilnosti funkcije f u toˇki c je funkcija c   f (x) − f (c) − f ′ (c) . c c Primjer 4. ona ne mora nuˇno biti diferc z encijabilna u toj toˇki. No. x−c Sada je f (x) = f (c) + (f ′ (c) + ω(x))(x − c). diferencijabilnost povlaˇi neprekidnost.2.5) (4. f nije diferencijabilna u 0. c Teorem 4. ω(x) = x−c  0 .4) Drugim rijeˇima. x→0+ x x→0− x lim dakle. (4.

4.1. MOTIVACIJA Dokaz: Polinom h moˇemo pisati u obliku z h(x) = k(x − c) + l, ∀ x ∈ R, gdje su k, l ∈ R. Iz (4.6) i (4.3) dobivamo f (x) − h(x) = [f (c) − l] + [f ′ (c) − k + ω(x)](x − c).

91

(4.6)

(4.7)

Uvjet h = g je ispunjen u dva sluˇaja: (l = f (c)) ili ((l = f (c))∧(k = f ′ (c))). c U sluˇaju (l = f (c)) iz neprekidnosti funkcije f − h i zbog (f − h)(c) = 0 c iz leme 3.3. iz M.A.I. slijedi postojanje δ1 > 0 tako da vrijedi 1 (|x − c| < δ1 ) ⇒ (|f (x) − h(x)| > ε) gdje je ε = |f (c) − l| > 0. 2 (4.8)

Takoder, iz neprekidnosti funkcije f − g u c i zbog (f − g)(c) = 0 za ε iz (4.8) postoji δ2 > 0, tako da vrijedi (|x − c| < δ2 ) ⇒ (|f (x) − g(x)| < ε). Sada, za δh = min{δ1 , δ2 } iz (4.8) i (4.9) slijedi (4.5). U sluˇaju ((l = f (c)) ∧ (k = f ′ (c))) iz (4.7) imamo c |f (x) − h(x)| = |f ′(c) − k + ω(x)||x − c|. (4.10) (4.9)

Zbog lim |f ′ (c) − k + ω(x)| = |f ′(c) − k| > 0, iz leme 3.3. iz M.A.I. slijedi x→c postojanje δ1 > 0 tako da 1 (|x − c| < δ1 ) ⇒ (|f ′ (c) − k + ω(x)| > ε) gdje je ε = |f ′(c) − k| > 0. (4.11) 2 Takoder, iz neprekidnosti funkcije ω u c i ω(c) = 0 dobivamo δ2 > 0 tako da (|x − c| < δ2 ) ⇒ (|ω(x)| < ε). Iz (4.11) i(4.12) za δh = min{δ1 , δ2 } imamo (|x − c| < δh ) ⇒ (|ω(x)| < |f ′ (c) − k + ω(x)|). Pomnoˇimo li (4.13) s |x − c| dobivamo (4.5). z (4.13) (4.12)

92

POGLAVLJE 4. DERIVACIJA

4.2

Diferencijabilnost funkcija i operacije s funkcijama

Od interesa je istraˇiti kako se svojstvo diferencijabilnosti funkcije u toˇki z c ponaˇa kod uobiˇajenih operacija s funkcijama s c Teorem 4.3. Neka su funkcije f, g : I → R diferencijabilne u toˇki c c otvorenog intervala I. 1. Funkcija f + g je diferencijabilna u toˇki c i c (f + g)′ (c) = f ′ (c) + g ′ (c). 2. Funkcija f g je diferencijabilna u toˇki c i c (f g)′(c) = f ′ (c)g(c) + f (c)g ′(c). 3. Ako je funkcija
f g

(4.14)

(4.15)

definirana na I, onda je i diferencijabilna u toˇki c i c f g

(c) =

f ′ (c)g(c) − f (c)g ′(c) . g(c)2

(4.16)

Dokaz: 1. Za funkciju h = f + g imamo h(x) − h(c) f (x) + g(x) − f (c) − g(c) f (x) − f (c) g(x) − g(c) = = + . x−c x−c x−c x−c h(x) − h(c) f (x) − f (c) g(x) − g(c) = lim + lim , x→c x→c x→c x−c x−c x−c lim odnosno vrijedi (4.14). 2. Za funkciju h = f g imamo h(x) − h(c) f (x)g(x) − f (c)g(c) f (x) − f (c) g(x) − g(c) = = g(x)+f (c) . x−c x−c x−c x−c h(x) − h(c) f (x) − f (c) g(x) − g(c) = lim lim g(x) + f (c) lim , x→c x→c x→c x→c x−c x−c x−c lim ˇto zbog neprekidnosti funkcije g u c (teorem 4.1.) daje (4.15). s

Odatle je

Odatle je

4.2. DIFERENCIJABILNOST I OPERACIJE
1 3. Uzmimo prvo h = g , pa imamo

93

h(x) − h(c) = x−c

1 g(x)

x−c

1 g(c)

=−

g(x)−g(c) x−c

g(c)g(x)

.

Zbog neprekidnosti funkcije g u c slijedi limx→c g(x)−g(c) h(x) − h(c) x−c lim =− , x→c x−c g(c) limx→c g(x) odnosno h′ (c) = g ′(c) f 1 1 (c) = − . Sada na funkciju = f · 2 g g(c) g g primijenimo pravilo za deriviranje produkta funkcija (4.15) i dobivamo (4.16).

Korolar 4.1. Neka su funkcije f, g : I → R diferencijabilne u toˇki c c otvorenog intervala I. Tada je za sve λ, µ ∈ R funkcija λf + µg diferencijabilna u toˇki c i c (λf + µg)′(c) = λf ′ (c) + µg ′ (c). (4.17)

Skup svih funkcija s I u R koje su diferencijabilne u toˇki c je vektorski prosc tor (uz operacije zbrajanja i mnoˇenja sa skalarom definiranim po toˇkama), z c ′ a pridruˇivanje f → f (c) je linearan funkcional na tom prostoru. z Dokaz: Uzmimo konstantnu funkciju h(x) = λ, ∀ x ∈ R. Tada je h′ (c) = 0 u svakoj toˇki c ∈ R. Sada formula za deriviranje produkta daje (λf )′ (c) = c ′ (hf ) (c) = h′ (c)f (c)+h(c)f ′ (c) = h(c)f ′ (c) = λf ′ (c). Primjenom prethodnog rezultata i formule za deriviranje sume dobivamo (4.17). Teorem 4.4. (Derivacija kompozicije funkcija) Neka su f : I → R, g : J → R i neka je f (I) ⊆ J, tj. kompozicija g ◦ f : I → R je dobro definirana na I. Ako je funkcija f diferencijabilna u toˇki c ∈ I i funkcija g diferencijabilna c u toˇki d = f (c) ∈ J, onda je kompozicija g ◦ f diferencijabilna u c i vrijedi c (g ◦ f )′ (c) = g ′ (d)f ′(c). (4.18) Dokaz: Uzmimo funkciju ω iz (4.2) tako da vrijedi (4.3) i analogno, neka je ω1 definirana s   g(y) − g(d) − g ′ (d) , za y = d ω1 (x) = (4.19) y−d  0 , za y = d,

94 tako da vrijedi

POGLAVLJE 4. DERIVACIJA

g(y) = g(d) + (g ′ (d) + ω1 (y))(y − d), y ∈ J, Neka je h = g ◦ f , pa imamo ˇto daje s h(x) = g[f (x)] = g(d) + [g ′ (d) + ω1 (f (x))][f (x) − f (c)],

(4.20)

h(x) − h(c) f (x) − f (c) = [g ′ (d) + ω1 (f (x))] . (4.21) x−c x−c Zbog neprekidnosti funkcije f u toˇki c i neprekidnosti ω1 u d = f (c), funkcija c ω1 ◦ f je neprekidna u c i (ω1 ◦ f )(c) = ω1 [f (c)] = ω1 (d) = 0. Sada je h′ (c) = lim f (x) − f (c) h(x) − h(c) = lim[g ′ (d) + ω1 (f (x))] lim , x→c x→c x→c x−c x−c

odakle slijedi (4.18).

Teorem 4.5. (Derivacija inverzne funkcije) Neka je f : I → J, I, J ⊆ R, I otvoren interval, bijekcija i neka je f neprekidna na I. Ako f ima derivaciju u toˇki c ∈ I i ako je f ′ (c) = 0, onda je f −1 diferencijabilna u toˇki d = f (c) c c 1 −1 ′ i vrijedi (f ) (d) = f ′ (c) . Dokaz: Prema teoremu 3.14. je J otvoren interval i f −1 : J → I je neprekidna funkcija. Nadalje, iz diferencijabilnosti funkcije f u toˇki c slijedi c f (x) − f (c) = (x − c)[f ′ (c) + ω(x)], gdje je ω funkcija neprekidna u c definirana s (4.2). Stavimo d = f (c) i y = f (x) pa dobivamo y − d = [f −1 (y) − f −1 (d)][f ′ (c) + ω(f −1(y))]. Odatle dobivamo f −1 (y) − f −1 (d) 1 = ′ , y−d f (c) + ω(f −1 (y))

ˇto zbog neprekidnosti funkcije ω ◦ f −1 u toˇki d i (ω ◦ f −1 )(d) = 0 daje s c jednakost f −1 (y) − f −1 (d) 1 −1 ′ (f ) (d) = lim = ′ . y→d y−d f (c) Prethodnu formulu ˇesto koristimo u obliku c 1 (f −1 )′ (x) = ′ −1 . f (f (x))

za x ∈ − π . Iz prethodnog i formule za n−1 = −nx−n−1 . Odatle slijedi lim sin x = 1.3. derivacija f ′ (c) = cos c za ∀c ∈ R ili u drugoj oznaci (sin x)′ = cos x.4. 1 Neka je q ∈ Q \ {0} i f : 0. Naime. x−c x−c 2 2 ˇto daje s sin x−c sin x − sin c x+c = lim x−c2 lim cos = cos c.2 Trigonometrijske i arcus funkcije x→0 Za 0 < x < π vrijedi sin x < x i tg x > x.3 4. iz cos x = sin(x + π ) dobivamo (cos x)′ = cos(x + π ) · 1 = − sin x. za q = m . Tada se indukcijom pomo´u formule c ′ n−1 za deriviranje produkta funkcija lako dobije f (x) = nx . Pokaˇimo da vrijedi formula (xq )′ = qxq−1 . DERIVACIJE ELEMENTARNIH FUNKCIJA 95 4. Nadalje. c neka je n ∈ N i f (x) = x−n . deriviranje kvocijenta dobijemo (x−n )′ = ( x1n )′ = −nx x2n Neka je za n neparan f −1 : R → R ili za n paran f −1 : 0.3. 2x cos x cos cos2 x . x ∈ R. m ∈ Z i z n n ∈ N. +∞ definirana s f (x) = xq . ∀x ∈ R. Odatle. +∞ −→ √ 1 1 0. +∞ definirana s f −1 (x) = n x = x n . x→c x→c x→c x−c 2 2 lim Odatle je za f (x) = sin x.3. x x Sada za ∀c ∈ R vrijedi 2 sin x−c cos x+c sin x−c sin x − sin c x+c 2 2 = = x−c2 cos . n n 4. iz prethodnog i pomo´u formule za deriviranje kompozicije imamo c m 1 1 m m 1 (x n )′ = [(xm ) n ]′ = n (xm ) n −1 mxm−1 = m x n −m+m−1 = m x n −1 . x ∈ R \ {0}. Tada vrijedi (f −1 )′ (x) = f ′ (f −1 (x)) = √1 n( n x)n−1 = 1 n−1 nx n 1 = n x n −1 . 2 2 Pomo´u formule za deriviranje kvocijenta imamo c (tg x)′ = ( Analogno slijedi (ctg x)′ = ( cos x ′ − sin x sin x − cos x cos x 1 ) = =− 2 . Sliˇno. π \ {0} 2 2 2 vrijedi nejednakost cos x < sin x < 1. 2 sin x sin x sin x sin x ′ cos x cos x − sin x(− sin x) 1 ) = = .1 Derivacije elementarnih funkcija Potencije i korijeni Neka je n ∈ N i f (x) = xn . +∞ −→ 0.

∀x ∈ R. c}) ≤ f0 (x) − f0 (c) ≤ f0 (max{x. c} n n−1 ≤ x c (1 + n )n − (1 + n )n ≤ x−c 1+ max{x. Sada je eksponencijalna funkcija definirana s   f0 (x) .3 Eksponencijalna funkcija x Za x ≥ 0 definirali smo f0 (x) = limn (1+ n )n . −1 2 1 + x2 1 + [tg (Tg x)] −1 −1 . DERIVACIJA Za f (x) = Sin x je f −1 (x) = Sin−1 x. za x ≥ 0 x 1 f (x) = e = .3. = −1 1 + x2 1 + [ctg (Ctg x)]2 (Ctg−1 x)′ = 1 sin2 (Ctg −1 −1 = x) 4. c} n n−1 Prelaskom na limes dobivamo f0 (min{x. 1 − x2 (Tg−1 x)′ = = x) 1 1 = . x−c . za x < 0  f0 (−x) x c (1 + n )n − (1 + n )n = x−c x x c x c c 1 = (1 + )n−1 + (1 + )n−2 (1 + ) + · · · + (1 + )(1 + )n−2 + (1 + )n−1 . . pa formula za deriviranje inverzne funkcije daje (Cos−1 x)′ = −1 = sin(Cos−1 x) 1 1 cos2 (Tg −1 1 − [cos(Cos x)]2 −1 −1 =√ −1 . c}). pa formula za deriviranje inverzne funkcije daje (Sin−1 x)′ = 1 = cos(Sin−1 x) 1 1 − [sin(Sin x)]2 −1 =√ 1 . 1 − x2 Za f (x) = Cos x je f −1 (x) = Cos−1 x.96 POGLAVLJE 4. ∀x ∈ R. n n n n n n n Odatle imamo Za x. c > 0 vrijedi 1+ min{x.

4. f0 (−x) Sada. ∀x > 0. Odatle je (xα )′ = eα ln x α x = αxα−1 . 1 Dakle ∀x = 0 je (ln |x|)′ = x . 2 2 [f0 (−x)] [f0 (−x)] f0 (−x) U sluˇaju c = 0 moramo posebno gledati lijevi i desni limes od f (x)−1 . e x Primjer 4. DERIVACIJE ELEMENTARNIH FUNKCIJA 97 Funkcije x −→ min{x. ∀x ∈ R.6. za x < 0 imamo f (x) = f ′ (x) = − pa je ′ f0 (−x) 1 f0 (−x)(−1) = = = f (x). Primjer 4.4.3. x→c x−c 1 . Njena inverzna funkcija 1 loga x ima derivaciju (loga x)′ = aloga1x ln a = x ln a . pa je f ′ (x) = x . Za x < 0 je f (x) = ln(−x). Neka je f (x) = ln |x| za x = 0. −x→0+ −x lim−x→0+ f0 (−x) pa je f ′ (0) = f (0). Eksponencijalna funkcija s bazom a > 0 definira se kao ax = ex ln a za ∀x ∈ R. c} su neprekidne pa za x → c slijedi ′ f0 (c) = lim f0 (x) − f0 (c) = f0 (c). Primjer 4. Tada za x > 0 imamo f (x) = 1 1 1 ln x. 4. ˇto zbog neprekidnosti od f0 u 0 i f0 (0) = 1 s x daje f (x) − 1 = 1 = f (0).3. Odatle je (ax )′ = ex ln a ln a = ax ln a. Op´a eksponencijalna funkcija za x > 0 i α ∈ R\{0} definirana c 1 je s xα = eα ln x .5. 2 . pa je f ′ (x) = −x (−1) = x . c} i x −→ max{x. lim x→0+ x Za x < 0 je f (x) − 1 lim = lim x→0− x→0− x 1 f0 (−x) x −1 = lim f0 (−x) − 1 1 = 1 = f (0). Za logaritamsku funkciju f −1 (x) = ln x kao inverznu funkciju od eksponencijalne imamo 1 1 (ln x)′ = ln x = .4 Hiperbolne i area funkcije ex − e−x 2 ′ (sh x) ′ = = ex + e−x = ch x . Za c x x > 0 imamo 1 ≤ f0 (x)−1 ≤ f0 (x). Dakle. za ∀x ∈ R je (ex )′ = ex .

(x ∈ c.4 Teoremi srednje vrijednosti i primjene Lema 4. DERIVACIJA ex + e−x ex − e−x = = sh x .98 (ch x)′ = (th x)′ (cth x)′ (sh−1 x)′ ′ POGLAVLJE 4. (Logaritamsko deriviranje) Neka su f : I → 0. −1 2 1 − x2 1 − [cth(cth x)] −1 =√ 1 x2 − 1 . (x ∈ c − δ. ln(h(x)) = g(x) ln(f (x)). I ⊆ R otvoren interval. Naime.7. Ako je f (c) > 0 onda ∃δ > 0 takav da vrijedi (x ∈ c − δ. 1]. −1 1 − x2 1 − [th(th x)]2 1 1 = .1. ∀x ∈ R. 1 . = Primjer 4. c + δ ) ⇒ (f (c) < f (x)) . c + δ ) ⇒ (f (c) > f (x)) . Neka je f : I → R. 2 ch x (ch x) ch x ′ 2 2 ch x sh x − ch x −1 = = = 2 . ∀x ∈ R. 2 2 ′ ch2 x − sh2 x 1 sh x = = = 2 . ∀x ∈ −1. Tada je i funkcija h : I → R. . c ) ⇒ (f (x) > f (c)) . Odatle je h(x) f h′ (x) = f (x)g(x) g ′(x) ln(f (x)) + g(x) f ′ (x) . diferencijabilne funkcije. pa deriviranjem lijeve i desne strane ove jednakosti ′ (x) ′ imamo: h (x) = g ′ (x) ln(f (x)) + g(x) f (x) . +∞ . definirana s h(x) = f (x)g(x) . diferencijabilna. ∀x ∈ I. c ) ⇒ (f (x) < f (c)) . Ako je f ′ (c) < 0 onda ∃δ > 0 takav da vrijedi (x ∈ c. diferencijabilna u toˇki c otvorenog intervala c ′ I ⊆ R. f (x) 4. = =√ −1 ch(sh x) −1 1 + x2 2 1 + (sh(sh x)) 1 = sh(Ch−1 x) 1 ch2 (th−1 x) 1 sh2 (cth−1 x) −1 1 (Ch−1 x)′ = (th−1 x)′ = (cth−1 x)′ = 1 (ch(Ch −1 x))2 = 1 1 = . g : I → R. ∀x > 1. ∀x ∈ R. 2 sh x (sh x) sh x 1 1 1 = . ∀x ∈ R \ {0}. ∀x ∈ R \ [−1.

4.4. TEOREMI SREDNJE VRIJEDNOSTI

99

Dokaz: Sliˇno kao u dokazu teorema 4.1., iz diferencijabilnosti funkcije f u c c slijedi neprekidnost u c funkcije g : I → R definirane s g(x) =
f (x)−f (c) x−c ′

f (c)

, za x = c . , za x = c

Zbog g(c) = f ′ (c) > 0, po lemi 3.3. iz M.A.I. ∃δ > 0 takav da ∀x ∈ I 1 (|x − c| < δ) ⇒ g(x) ≥ 2 g(c) > 0. To daje (x ∈ c − δ, c ) ⇒ (x ∈ c, c + δ ) ⇒ f (x) − f (c) > 0 ⇒ (f (x) − f (c) < 0) , x−c f (x) − f (c) > 0 ⇒ (f (x) − f (c) > 0) . x−c

Definicija 4.2. Za funkciju f : I → R kaˇemo da u c otvorenog intervala z I ⊆ R ima a) lokalni maksimum f (c), ako ∃δ > 0 takav da ∀x ∈ I (|x − c| < δ) ⇒ (f (x) ≤ f (c)), b) strogi lokalni maksimum f (c), ako ∃δ > 0 takav da ∀x ∈ I (0 < |x−c| < δ) ⇒ (f (x) < f (c)), c) lokalni minimum f (c), ako ∃δ > 0 takav da ∀x ∈ I (|x − c| < δ) ⇒ (f (x) ≥ f (c)), d) strogi lokalni minimum f (c), ako ∃δ > 0 takav da ∀x ∈ I (0 < |x − c| < δ) ⇒ (f (x) > f (c)). Takve toˇke zovemo toˇkama lokalnih ekstrema, odnosno, strogih lokalnih c c ekstrema. Lema 4.2 (Fermat). Neka f : I → R u toˇki c otvorenog intervala I ⊆ R c ima lokalni ekstrem. Ako je f diferencijabilna u c, onda je f ′ (c) = 0. Dokaz: Neka f ima u c lokalni maksimum. Kada bi bilo f ′ (c) > 0 onda bi postojao δ > 0 takav da (x ∈ c, c + δ ) ⇒ (f (c) < f (x)), tj. f ne bi imala lokalni maksimum u c. U sluˇaju f ′ (c) < 0 ∃δ > 0 takav da c (x ∈ c − δ, c ) ⇒ (f (x) > f (c)), pa f opet ne bi imala lokalni maksimum u c. Dakle, mora biti f ′ (c) = 0.

100

POGLAVLJE 4. DERIVACIJA

Uvjet da je derivacija u toˇki jednaka nuli nije dovoljan da bi u toj toˇki c c funkcija imala lokalni ekstrem. Toˇke iz otvorenog intervala u kojima je c derivacija jednaka nuli nazivamo stacionarnim toˇkama. c

Primjer 4.8. Za funkciju f (x) = x3 je f ′ (x) = 3x2 , tj. f ′ (0) = 0, ali f nema lokalni ekstrem u 0 jer je f strogo rastu´a na R. c

Teorem 4.6 (Rolle1 ). Neka je f : I → R, diferencijabilna na otvorenom intervalu I ⊆ R i neka za a, b ∈ I, a < b, vrijedi f (a) = f (b) = 0. Tada ∃ c ∈ a, b takav da je f ′ (c) = 0. Dokaz: Budu´i da je funkcija f neprekidna na segmentu [a, b] ⊂ I,onda ona c poprima minimum m i maksimum M na tom segmentu (B-W teorem). Ako je m = M onda je f konstantna funkcija na tom segmentu, pa je f (c) = 0, ∀c ∈ a, b . Pretpostavimo da je m < M. Onda se barem jedna od tih vrijednosti poprima unutar intervala a, b , i pretpostavimo da je to M, tj. ∃xM ∈ a, b , M = f (xM ). Sada po lemi 4.2. je f ′ (xM ) = 0, tj. c = xM je traˇena toˇka. z c

Teorem 4.7 (Lagrange2 ). Neka je f : I → R, diferencijabilna na otvorenom intervalu I ⊆ R i neka su a, b ∈ I, a < b. Tada ∃ c ∈ a, b takav da je f (b) − f (a) = f ′ (c)(b − a). Dokaz: Neka je funkcija g : I → R zadana s g(x) = f (x)−f (a)− f (b)−f (a) (x− b−a a). Funkcija g je diferencijabilna na I i g ′(x) = f ′ (x) − f (b)−f (a) , ∀x ∈ I. b−a Takoder je g(a) = g(b) = 0, pa g zadovoljava sve uvjete Rolleovog teorema, tj. ∃ c ∈ a, b takva da je 0 = g ′(c) = f ′ (c) − f (b)−f (a) . b−a
1

Michel Rolle (Ambert, 21. travanj 1652. – Paris, 8. studeni 1719.) francuski matematiˇar c 2 Joseph Louis Lagrange [Giuseppe Lodovico Lagrangia] (Turin [Sardinija] 25. sijeˇanj c 1736.– Paris, 10. travanj 1813. , talijansko-francuski matematiˇar c

4.4. TEOREMI SREDNJE VRIJEDNOSTI Geometrijska interpretacija Lagrangeovog teorema srednje vrijednosti kaˇe da za svako z a, b ∈ I i sekantu koja prolazi toˇkama c (a, f (a)) i (b, f (b)) na grafu Γ(f ) funkcije f postoji tangenta s diraliˇtem (c, f (c)) na s grafu Γ(f ) koja je paralelna s tom sekantom. Naime, jednakost iz Lagrangeovog teorema moˇe se pisati kao z f ′ (c) = f (b) − f (a) , b−a

101

y
f b t s

f f c f a

a to je upravo jednakost koeficijenata smjera tangente i sekante.

0

a

c

b

x

Postoji nekoliko sliˇnih, ali u nekim detaljima razliˇitih, formulacija Rolleovog c c i Lagrangeovog teorema. Ako je f : [a, b] → R, onda se pretpostavlja njena neprekidnost na [a, b] i diferencijabilnost na a, b . Neprekidnost na segmentu [a, b] je dovoljna za primjenu Bolzano-Weierstrassovog teorema u dokazu Rolleovog teorema, a stacionarna toˇka je i onako iz otvorenog interc vala a, b , pa je dovoljno pretpostaviti diferencijabilnost na a, b . Takoder, nekada se toˇka c ∈ a, b piˇe u obliku c = a+ϑ(b−a), ϑ ∈ 0, 1 . c s Sada ´emo dokazati da za funkciju diferencijabilnu na otvorenom intervalu c I ⊂ R, njena derivacija f ′ : I → R definirana s (f ′ )(x) = f ′ (x), ∀x ∈ I, ne moˇe biti bilo kakva funkcija. z Teorem 4.8. Neka je f : I → R diferencijabilna na otvorenom intervalu I ⊂ R i neka funkcija f ′ : I → R ima u toˇki c ∈ I limes slijeva (limes c ′ zdesna). Tada je f neprekidna slijeva (zdesna) u c. Dokaz: Neka je x ∈ I, x < c, pa po Lagrangeovom teoremu srednje vrijednosti postoji toˇka cx ∈ x, c takva da vrijedi f (x) − f (c) = f ′ (cx )(x − c). c f (x) − f (c) = f ′ (cx ). Po pretpostavci postoji lim f ′ (x). No, Odatle je x→c− x−c tada je lim f ′ (x) = lim f ′ (cx ), odnosno, zbog postojanja f ′ (c) vrijedi
x→c− x→c−

f (x) − f (c) f (x) − f (c) lim f ′ (x) = lim = lim = f ′ (c). x→c− x→c− x→c x−c x−c Interesantna je sljede´a posljedica. c Korolar 4.2. Ako realna funkcija f ima derivaciju f ′ na otvorenom intervalu I ⊆ R, onda funkcija f ′ nema prekida prve vrste na I.

102

POGLAVLJE 4. DERIVACIJA

4.5

Monotonost i derivacija funkcije

Teorem 4.9. Neka je f : I → R, diferencijabilna na otvorenom intervalu I ⊆ R. Funkcija f raste na I ako i samo ako je f ′ (x) ≥ 0, ∀x ∈ I. Funkcija f pada na I ako i samo ako je f ′ (x) ≤ 0, ∀x ∈ I. Dokaz: Neka f raste na I, tj. ∀x1 , x2 ∈ I (x1 < x2 ) ⇒ (f (x1 ) ≤ f (x2 )). Kada bi postojala toˇka c ∈ I takva da je f ′ (c) < 0, onda bi po lemi 4.1. c postojao δ > 0 takav da vrijedi (x ∈ c − δ, c ) ⇒ (f (x) > f (c)), a to je u suprotnosti s rastom funkcije. Dakle, f ′ (x) ≥ 0, ∀x ∈ I. Obratno, neka je f ′ (x) ≥ 0, ∀x ∈ I. Neka su x1 , x2 ∈ I, x1 < x2 . Po Lagrangeovom teoremu srednje vrijednosti ∃ x ∈ x1 , x2 tako da je f (x2 ) − f (x1 ) = f ′ (c)(x2 − x1 ) ≥ 0, tj. f (x1 ) ≤ f (x2 ). Druga tvrdnja slijedi iz prve tvrdnje za funkciju −f . Uvjet da je f ′ (x) > 0, ∀x ∈ I, je dovoljan za strogi rast funkcije f na I, ali taj uvjet nije nuˇan. To pokazuje primjer funkcije f (x) = x3 , ∀ x ∈ R. z Naime, ta je funkcija strogo rastu´a, ali f ′ (0) = 0. Nuˇan i dovoljan uvjet c z dan je u sljede´em teoremu. c Teorem 4.10. Neka je f : I → R, diferencijabilna na otvorenom intervalu I ⊆ R i neka je S = {x ∈ I; f ′ (x) = 0}. Funkcija f strogo raste (pada) na I ako i samo ako skup S ne sadrˇi otvoreni interval i f ′ (x) > 0 (f ′ (x) < 0), z ∀x ∈ I \ S. Dokaz: Neka f strogo raste na I. Po prethodnom teoremu vrijedi f ′ (x) ≥ 0, ∀x ∈ I. Kada bi postojao otvoren interval I0 ⊂ S, onda bi ∀ x1 , x2 ∈ I0 , x1 < x2 postojao c ∈ x1 , x2 takav da je f (x2 ) − f (x1 ) = f ′ (c)(x2 − x1 ) = 0, a to je suprotno pretpostavci o strogom rastu funkcije f na I. Dakle, skup S ne sadrˇi interval. z Pretpostavimo sada da je f ′ (x) > 0, ∀x ∈ I \ S i da S ne sadrˇi interval. z ′ Zbog f (x) ≥ 0, ∀x ∈ S, prema teoremu 4.9. funkcija f raste na I. Kada bi postojale toˇke x1 , x2 ∈ I0 , x1 < x2 , takve da je f (x1 ) = f (x2 ), onda bi c zbog rasta funkcije f za svaki x ∈ x1 , x2 vrijedilo f (x1 ) ≤ f (x) ≤ f (x2 ), tj. f (x) = f (x1 ) = f (x2 ). Tada bi funkcija bila konstantna na intervalu x1 , x2 , tj. x1 , x2 ⊆ S, ˇto se protivi pretpostavci. s Sada smo u mogu´nosti opisati dovoljne uvjete za lokalne ekstreme diferc encijabilne funkcije pomo´u njene derivacije. c Teorem 4.11. Neka je f : I → R, diferencijabilna na otvorenom intervalu I ⊆ R.

c ) ⇒ (f ′ (x) < 0) i (x ∈ c. Prema Lagrangeovom teoremu srednje vrijednosti ∀x ∈ c − δ. c ) ⇒ (f ′ (x) > 0) i (x ∈ c.4 1 − x2 . tj. slijedi iz 1. Ako je c ∈ I.2 -0. je f (x) < f (c). − 1 ) i max(1.9. f u c ima strogi lokalni maksimum. Stoga imamo lokalne ekstreme: min(−1. c + δ . c ) ⇒ (f ′ (x) > 0) i (x ∈ c. c onda f ima u toˇki c strogi lokalni maksimum. c + δ ) ⇒ (f ′(x) < 0). Dakle. tako da (x ∈ c − δ. 1 ). c onda f ima u toˇki c strogi lokalni minimum. pa je f ′ (t) > 0.5. Ako je c ∈ I. Primjer 4. c + δ ) ⇒ (f ′(x) > 0). za x ∈ c − δ. f ′ (c) = 0 i ako ∃δ > 0. x = c. Neka je f ′ (c) = 0 i (x ∈ c − δ. odakle slijedi f (c) − f (x) = f ′ (t)(c − x) > 0. Za x ∈ c. (1 + x2 )2 f’ f −∞. ∞ – ց 0. 1 i zbog f ′ (2) < 0 f pada na 1.2 -6 -4 -2 -0. c imamo x < t < c. 2 2 0.4 2 4 6 . pa je f ′ (t) < 0. c + δ ∃t izmedu c i x tako da vrijedi f (c) − f (x) = f ′ (t)(c − x). Stoga je f (c) − f (x) = f ′ (t)(c − x) > 0. MONOTONOST I DERIVACIJA FUNKCIJE 1. c + δ ) ⇒ (f ′ (x) < 0). ∀x ∈ c − δ. tako da (x ∈ c − δ. f ′ (c) = 0 i ako ∃δ > 0. c − δ. c + δ ⊆ I. −1 . c Zbog f ′ (−2) < 0 funkcija pada na ∞. 103 Dokaz: 1. Ispitati lokalne ekstreme i na´i intervale monotonosti funkcije c x f (x) = . c zamjenom f s −f . Sluˇaj 2. c + δ je c < t < x. +∞ .4. 2. c − δ. 1 + ր 1. zbog f ′ (0) = 1 f raste na −1. Sada. c + δ ⊆ I. 1 + x2 Funkcije f i f ′ su definirane na R i f ′ (x) = Stacionarne toˇke su x1 = −1 i x2 = 1. −1 – ց −1.

18. Lagrangeov teorem srednje vrijednosti ima sljede´e uop´enje. 1). -4 4 -2 2 4 6 20 40 -20 f’ f 4.23) f (n+1) (cx ) (x − c)n+1 . Neka je I ⊆ R otvoren interval i f : I → R ima n-tu derivaciju na I. 1 ). 4 Funkcije f i f ′ su definirane na R i f ′ (x) = x3 − 3x2 − 4x = (x2 − 3x − 4)x. tako da je c Rn (x) = 1 (4. Neka je c ∈ I i Tn Taylorov polinom za f u toˇki c definiran s (4.3. c Vrijednosti derivacije izmedu stacionarnih toˇaka c su f ′ (−2) = −12.– London. 4 – ց min(−1.24) Brook Taylor (Edmonton. (Taylor) Neka je I ⊆ R otvoren interval i neka f : I → R. 30.12. Stacionarne toˇke su x1 = −1. zovemo n-ti ostatak funkcije f u c. −∞.6 Taylorov teorem srednje vrijednosti i primjene Definicija 4. x2 = 0 i x3 = 4. Tada ∀x ∈ I. k! (4. 2 8 Lokalni ekstremi su: min(4. studeni 1731.22). (Lagrangeov oblik ostatka). x ∈ I. −1 – ց −1.10. DERIVACIJA Primjer 4. a funkciju c Rn (x) = f (x) − Tn (x) .104 POGLAVLJE 4. f ′ (− 1 ) = 9 . f ′ (1) = −6. max(0. kolovoz 1685. Za c ∈ I polinom n Tn (x) = f (c) + k=1 f (k) (c) (x − c)k . −31). Ispitati lokalne ekstreme i na´i intervale c monotonosti funkcije f (x) = 1 x4 − x3 − 2x2 + 1. 0 + ր 0. x ∈ R. ∃cx izmedu c i x. c c Teorem 4. ima derivaciju n + 1-vog reda na I.) engleski matematiˇar c . ∞ + ր 4.22) zovemo Taylorov1 polinom n-tog reda za funkciju f u toˇki c. (n + 1)! (4.

6. f : I → R. takav da c (k) ∀k ∈ {1.4. f ∈ C (n+1) (I).6. .24). . Nadalje. Neka je I ⊆ R otvoren interval.13. tada je u sluˇaju c I.25) daje (4. ako je n + 1 paran broj i f (n+1) (c) < 0. a zbog (4. III. II. . (4.26) Lako je provjeriti da je F (x) = 0. n! Iz Rolleovog teorema srednje vrijednosti zakljuˇujemo da ∃cx strogo izmedu c ′ c i x takav da vrijedi F (cx ) = 0.1 Odredivanje ekstrema pomo´u derivacija viˇeg c s reda U proˇlom teoremu pokazali smo da je f ′ (c) = 0 nuˇan uvjet za postojanje s z lokalnog ekstrema diferencijabilne funkcije f u toˇki c. f ima strogi lokalni maksimum u c. n F ′ (t) = −f ′ (t) − k=1 f (k+1) (t) f (k) (t) (x − t)n (x − t)k − (x − t)k−1 + A k! (k − 1)! n! = (x − t)n A − f (n+1) (t) . ako je n + 1 paran broj i f (n+1) (c) > 0.26) vrijedi F (c) = 0. . f ′ (c) = 0. 4. k! (n + 1)! (4. To povlaˇi da je A = f (n+1) (cx ). definirajmo funkciju F : I → R formulom c n F (t) = f (x) − f (t) − gdje je k=1 f (k) (t) (x − t)n+1 (x − t)k − A . Neka je c ∈ I stacionarna toˇka. tj. n} vrijedi f (c) = 0 i f (n+1) (c) = 0. f nema lokalni ekstrem u c (ima horizontalnu infleksiju). . Sada ´emo dati doc c voljan uvjet za lokalne ekstreme pomo´u derivacija viˇeg reda u toˇki c. c s c Teorem 4. ˇto pomo´u c s c (4.25) (n + 1)! A= f (x) − f (c) − (x − c)n+1 n k=1 f (k) (c) (x − c)k k! . f ima strogi lokalni minimum u c. ako je n+1 neparan broj. x = c. Ako postoji n ∈ N. TAYLOROV TEOREM 105 Dokaz: Za ˇvrsto x ∈ I.

0. max( 2.11. Sluˇaj II. −31). 0). se c dokazuje analogno. na razliˇitim stranama c c (n+1) n+1 od c vrijednost od f (cx )(x − c) ima razliˇite predznake. u c nije c lokalni ekstrem funkcije f .. f ′′ (0) = 0. Ispitati lokalne ekstreme funkcije f (x) = 4 x4 − x3 − 2x2 + 1. zbog neparnosti eksponenta n + 1. c Po Taylorovom teoremu srednje vrijednosti. c + δ vrijedi f (n+1) (x) > 0. f ′′ (4) = 20 > 0. c + δ ∃cx izmedu (n+1) (c c i x tako da je f (x) = f (c) + f (n+1)!x ) (x − c)n+1 > f (c) (zbog parnosti eksponenta n + 1). 4 Primjer 4. Dakle. f ′′ (0) = −4 < 0. min(4. Funkcije f . Stacionarne toˇke su x1 = −1. max(0. tj. 1 ).2 f ′′′ (0) = 0. ∀x ∈ c − δ.5 x2 = 0 i x3 = 2. Imamo f ′ (x) = x3 − 3x2 − 4x = (x2 − 3x − 4)x i f ′′ (x) = 3x2 − 6x − 4.4 √ Vrijedi f ′′ (− 2) =< 0. 0. f ima u c strogi lokalni minimum. sluˇaj. c √ 0. 1). U sluˇaju III. Tada zbog neprekidnosti c f (n+1) u toˇki c ∃δ > 0 takav da ∀x ∈ c − δ. min(0. pa su toˇke c lokalnih ekstrema: min(−1. f ′ (x) = e−x (4x3 − 2x5 ) f ′′ (x) = e−x (4x6 − 18x4 + 12x2 ) f ′′′ (x) = e−x (−8x7 + 60x5 − 96x3 + 24x) f (4) (x) = e−x (16x8 − 176x6 + 492x4 − 33612x2 + 24) √ Stacionarne toˇke su x1 = − 2. x2 = 0 i x3 = 4. 4e−2 ). 0.106 POGLAVLJE 4. Funkcije f . DERIVACIJA Dokaz: Pretpostavimo da je nastupio I. f (4) (0) = 24 > 0. Ispitati lokalne ekstreme funkcije f (x) = x4 e−x . f ′ i f ′′ su definirane na R. c Vrijedi f ′′ (−1) = 5 > 0. -4 4 -2 2 √ f ′′ (− 2) =< 0. 1 Primjer 4. 4e−2 ).12.1 2 2 2 2 2 .3 0. √ √ pa imamo lokalne ekstreme: max(− 2. f ′ i f ′′ su definirane na R.

28)za x1 = x2 vrijedi stroga nejednakost.13. (∀ t ∈ [0. To slijedi iz lim x e x→∞ n −x 107 e− x2 0 1 .29) Ako jednakost u (4. 1 . . ako f (x1 ) + f (x2 ) .27) Funkcija f je strogo konveksna ako u (4. za x = 0 da f ima u toˇki 0 strogi lokalni minimum (nacrtaj graf). tu nije mogu´e primijeniti prethodno pravilo za odredivanje ekc 1 2 − x2 . onda jednakost vrijedi ∀ t ∈ [0.2 Konveksne funkcije.29) vrijedi za neko t ∈ 0. za svaki polinom P . Funkcija f (x) = vrijedi f (n) (0) = 0. za x = 0 . Funkcija f je neprekidna i konveksna na I ako i samo ako vrijedi nejednakost (∀ x1 . (∀x1 . vrijedi f (x) = . lim n = 0. odnosno. (Jensenova nejednakost) Neka je f : I → R funkcija definirana na otvorenom intervalu I ⊆ R.27) za x1 = x2 vrijedi stroga nejednakost. infleksija f x2 Definicija 4.14. TAYLOROV TEOREM Primjer 4. c c e− x = 0. Teorem 4. Odatle je x→0 x Dakle. f ((1 −t)x1 + tx2 ) ≤ (1 −t)f (x1 ) + tf (x2 ). Upravo su toga oblika i limesi lim P x→0 x pomo´u kojih se raˇuna derivacija f (n) (0). x2 ∈ I). 2 (4. za x = 0 1 je klase C (∞) (R) i 1 − 12 e x = 0. 1]). Za realnu funkciju f kaˇemo z da je konveksna na intervalu I ⊆ R. x2 ∈ I) f x1 + x2 2 ≤ f x1 2 f x2 f x1 f x1 2 x2 O x1 x1 2 x2 x2 Funkcija f je konkavna ako vrijedi (∀x1 . x2 ∈ I) f ( x1 + x2 f (x1 ) + f (x2 ) )≥ . Medutim. n ∈ N. ∀n ∈ N.4. 2 2 (4. c 4.6. za x = 0 ′ 3e x strema.6. 1].4.28) a strogo konkavna ako u (4. (4. pa iz toga slijedi 0 .

1]. x2 − x1 x2 − x3 Dakle.29).30) ˇ Zelimo dokazati da je g(t) ≤ 0. Ako je g(c) = 0 za neko c ∈ 0. x2 . x3 − x1 x2 − x1 f (x2 ) − f (x1 ) f (x2 ) − f (x3 ) ≤ . c + δ ⊂ I. DERIVACIJA Dokaz: Neka je f neprekidna i konveksna na I. 1] imaju barem jedan zajedniˇki rub. x3 ∈ I. 1 . ∀ t ∈ [0. 1]. ∀ t ∈ [0. onda za izbor δ > 0 takav da vrijedi [c − δ. ∀ t ∈ [0. 1 . x1 < x3 < x2 imamo x3 = x2 −x3 x1 + x3 −x1 x2 . x3 − x1 x2 − x1 x2 − x3 (4. ∀ t ∈ [0. vrijedi g(t) ≤ 0.31) slijedi g(c − δ) + g(c + δ) = 0. c . tj. x1 < x3 < x2 vrijedi f (x3 ) − f (x1 ) f (x2 ) − f (x1 ) f (x2 ) − f (x3 ) ≤ ≤ . iz (4. jednakost u (4. to je desna strana od (4.29) tada vrijedi za svako t ∈ [0. c + δ] i [0. Iz toga slijedi da je c g(t) = 0. x2 ∈ I definirajmo neprekidnu funkciju g : [0. Zbog g(0) = g(1) = 0 z c je c ∈ 0. 2 (4. Odatle je x2 −x1 f (x3 )−f (x1 ) ≤ ˇto daje s f (x2 ) − f (x1 ) f (x3 ) − f (x1 ) ≤ . ∀x1 . 1]. x2 − x1 x2 − x1 x2 − x1 Analogno se dobije nejednakost Uzmimo bilo koju toˇku c ∈ I i δ > 0 takav da je c − δ. 1 − c}. segmenti [c − δ. Neka za funkciju f vrijedi Jensenova nejednakost (4.31) strogo c manja od g(c). to povlaˇi g(c − δ) = 0 i g(c + δ) = 0. neka g postiˇe svoj maksimum u toˇki c i neka je g(c) > 0.32) x2 − x3 x3 − x1 x3 − x1 − 1 f (x1 )+ f (x2 ) = (f (x2 )−f (x1 )) . x2 . Iz Jensenove nejednakosti (4. Neka je δ = min{c. ˇto je kontradikcija s ˇinjenicom da je g(c) > 0 maksimum. Za bilo koje x1 . 1]. Za x1 .31) Budu´i da je g(c − δ) = 0 ili g(c + δ) = 0. Zbog g(c − δ) ≤ 0 i g(c + δ) ≤ 0.29) x2 −x1 x2 −x1 x3 −x1 x3 −x1 za t = x2 −x1 dobivamo f (x3 ) ≤ x2 −x3 f (x1 ) + x2 −x1 f (x2 ). 1]. 1] → R s g(t) = f ((1 − t)x1 + tx2 ) − (1 − t)f (x1 ) − tf (x2 ).108 POGLAVLJE 4. Sada zbog konveksnost funkcije f imamo c g(c) = g (c − δ) + (c + δ) 2 ≤ g(c − δ) + g(c + δ) . tj. Pretpostavimo suprotno. tj. 1]. x3 ∈ I. c + δ] ⊆ [0. s c Dakle. (4.

x1 < x3 < x2 imamo nejednakost (4. x3 = c.32) za x3 = x. Ako u (4. onda iz (4. Teorem 4. c ≤ x f c ∆ h(x) = h O c ∆ c c ∆ Pokaˇimo da za x ∈ c − δ. − c) + f (c) . Dakle. c . Ako je x ∈ c − δ. x−c δ δ Za x1 = c − δ. iz (4. x2 = x i imamo f (c)−f (c−δ) ≤ f (x)−f (c) .6. c−x δ δ Analogno. x2 − x1 tj. kao u dokazu teorema 4. za x ∈ c. TAYLOROV TEOREM 109 f c ∆ Definirajmo funkcije g(x) = f (c)−f (c−δ) (x δ f (c+δ)−f (c) (x δ f (c+δ)−f (c) (x δ f (c)−f (c−δ) (x δ g g f f c f h − c) + f (c) . a odatle δ x−c f (c)−f (c−δ) h(x) = (x − c) + f (c) ≤ f (x). x2 .15. x1 = c i x2 = c + δ imamo f (x)−f (c) ≤ f (c+δ)−f (c) . c x→c Napomena 4. x ≤ c . Za x3 = c. Otvorenost intervala u prethodnom teoremu je nuˇna da bi z Jensenova nejednakost povlaˇila neprekidnost funkcije.14 za bilo koje x1 . (x1 < x2 ) ⇒ f ′ (x1 ) ≤ f ′ (x2 ). dobivamo nejednakost f ′ (x1 ) ≤ f (x2 ) − f (x1 ) ≤ f ′ (x2 ).4. c + δ .14 za f vrijedi Jensenova nejednakost (4. Za z x = c je h(c) = f (c) = g(c). Odatle je f (x) ≤ δ c−x f (c)−f (c−δ) (x − c) + f (c) = g(x). − c) + f (c) . c ≤ x − c) + f (c) . c + δ vrijedi h(x) ≤ f (x) ≤ g(x). Zbog neprekidnosti funkcije f i teorema 4. f ′ je rastu´a funkcija na I. c . To se vidi iz primjera c funkcije f : [0. x3 ∈ I. c Dokaz: Neka je f konveksna na otvorenom intervalu I. Funkcija f je konveksna na I. a odatle h(x) = f (c+δ)−f (c) (x − c) + f (c) ≤ f (x).32) prvo predemo na limx3 →x1 . Neka je f : I → R diferencijabilna funkcija na otvorenom intervalu I ⊆ R. ako i samo ako je njena derivacija f ′ rastu´a funkcija na I. Odatle je f (x) ≤ f (c+δ)−f (c) (x − c) + f (c) = g(x).32) za x3 = x. a zatim na limx3 →x2 . δ Teorem 3.29). x1 = x i x2 = c + δ imamo δ f (c)−f (x) ≤ f (c+δ)−f (c) .1.32). +∞ → R za koju je f (0) = 1 i f (x) = 0 za x > 0. x1 = c − δ i x2 = c imamo f (c)−f (c−δ) ≤ f (c)−f (x) . Odatle.3 o sendviˇu za limes funkcije daje lim f (x) = f (c). x ≤ c .

Dokaz: Neka je f strogo konveksna na c. Neka je I ⊆ R otvoren interval i f : I → R. c funkcija f strogo konveksna. c je f strogo konveksna na c − δ. neka je f ′ rastu´a funkcija na I. f je konveksna funkcija na I. 2 Zbog (c1 < c2 ) ⇒ (f ′ (c1 ) ≤ f ′ (c2 )) i x2 − x1 > 0 vrijedi 1 f 2 odakle slijedi f x1 + x2 2 1 1 ≤ f (x1 ) + f (x2 ). c + δ . Tada konkavna na c. Dokaz: Po prethodnom teoremu f je konveksna na I ako i samo ako je f ′ rastu´a na I. Neka je f : I → R dva puta diferencijabilna funkcija na otvorenom intervalu I ⊆ R.110 POGLAVLJE 4. neka f ima u c strogi lokalni ∃δ > 0 takav da f ′ strogo raste na c − δ. c + δ . Korolar 4. a to vrijedi onda i samo onda ako je f ′′ (x) ≥ 0. Teorem 4. c i strogo konkavna na i strogo pada na c. 2 2 x1 + x2 2 − f (x1 ) ≤ 1 f (x2 ) − f 2 x1 + x2 2 .3. c ima strogi lokalni maksimum u c. x2 ∈ I.16. c + δ . Joˇ kaˇemo da je toˇka (c. Uzmimo po volji x1 . Funkcija f je konveksna na I ako i samo ako je f ′′ (x) ≥ 0. Tada je f ′′ (c) = 0 i i strogo pada na c. x2 takvi da je 2 f x2 − x1 x1 + x2 −f (x1 ) = f ′ (c1 ) i f (x2 )−f 2 2 x1 + x2 2 = f ′ (c2 ) x2 − x1 . tj. c + δ je f strogo konkavna ili obratno. c x1 < x2 . x1 +x2 i 2 ∃c2 ∈ x1 +x2 . f (c)) toˇka infleksije s z c c grafa funkcije f . Tada f ′ strogo raste na c − δ. Toˇka c ∈ I je toˇka infleksije funkcije f ako i c c ′′ ′ samo ako je f (c) = 0 i funkcija f ima u c strogi lokalni ekstrem. c + δ .5. Po Lagrangeovom teoremu srednje vrijednosti ∃c1 ∈ x1 . ∀x ∈ I. Obratno. ako postoji δ > 0 takav da je na c c intervalu c − δ. . Neka je f : I → R dva puta diferencijabilna funkcija na otvorenom intervalu I ⊆ R. f ′ maksimum. Toˇka c ∈ I c je toˇka infleksije ili prijevojna toˇka. c i strogo c − δ. DERIVACIJA Obratno. a na intervalu c. ∀x ∈ I. tj. c Definicija 4.

a jedini lokalni ekstrem je max(0. Vrijednosti f ′′ (−1) > 0. 1). √ − 3.2 -0.14. Ispitati lokalne ekstreme i toˇke infleksije funkcije f (x) = c Funkcije f . f ′′ (0) < 0. max(0. c c √ x4 = 0 i x5 = 3.15. f ′ i f ′′ su definirane na R.2 x3 x1 -1 x4 -0. ∞ + – ց s. konkav. 1 + x2 2 . c ′′ ′′ f (0) < 0. f ′′ (1) > 0. 1 – + ր s. 0. √ – – ց s. konv. konkav. konvek. x .2 -3 -2 -1 x2 x1 x3 1 2 3 f ′′ (x) = (4x2 − 2)e−x 2 Stacionarna toˇka je x1 = 0. −1 + – ց s. 2 2 √ + – ց s. f ′ i f ′′ su definirane na R.6 0. 3. 1) odreduju konveksnost i konkavnost u intervalima izmedu toˇaka inc fleksije. TAYLOROV TEOREM 111 Primjer 4. Vrijednosti druge derivacije izmedu toˇaka infleksije su: f ′′ (−2) > 0. f ′ (x) = −2xe−x 2 1 0. 0 + + ր s.4 1 x2 x5 2 3 Stacionarne toˇke su x1 = −1 i x2 = 1. f” f’ f √ −∞. f ′ (x) = f ′′ (x) = 1−x2 (1+x2 )2 2x(x2 −3) (1+x2 )3 -3 -2 0. −1.6. √ 1. konv.4 0. konvek. − 22 + + ր s. c √ Mogu´e toˇke infleksije su x3 = − 3.konkav. √ f” f’ f – + ր s. Funkcije f . √ c Mogu´e toˇke c c √ infleksije su x2 = − 22 i x3 = 22 .0 2 0. konvek. −∞. √ . konkav. 3 – – ց s.8 0. Ispitati lokalne ekstreme i toˇke infleksije funkcije f (x) = c 2 e−x .∞ 2 Primjer 4. konkav. − √ 2 .4.4 0. f (1) > 0. − 3 – – ց s.

2.5 1 1. Dakle. x+2 2. DERIVACIJA 4. 0 > ∪ 0. lim = x→0+ x→0− x x +∞. +∞ . ako je 1. ∞ f’ – – f ց ց Primjer 4. a.5 2 3. √ Ispitaj tok i nadi asimptote x+1 funkcije f (x) = . x→+∞ x→+∞ x lim (f (x) − kx) = l ∈ R 1’. 3’. lim f (x) = lim f ′ (x) = k ∈ R. c -60 20 15 10 5 -2 -5 1 2 3 4 6 -10 -15 .6. lim f (x) = lim f ′ (x) = k ∈ R.112 POGLAVLJE 4. 0 > 0.6. x→c± Graf Γf funkcije f : I → R ima kosu ili horizontalnu asimptotu y = kx+l u ±∞.3 Okomite i kose asimptote na graf funkcije Definicija 4. (x − 2)2 Stacionarne toˇke su x1 = 1 i x2 = 3. 2’. Prirodna domena funkcije je D(f ) = R \ {2} x2 − 4x + 3 2. a ⊆ I za neko a ∈ I. Prirodna domena funkcije je D(f ) = [−1.5 0. s Graf Γf ima okomitu asimptotu u rubnoj toˇki podruˇja definicije c ∈ R c c ako je lim f (x) = ±∞. −∞. 3.16. Kaˇemo da je pravac p asimptota na graf funkcije Γf . x ∈ D(f ). lim x+1 x+1 = −∞ . f ima asimptotu u 0. ako z udaljenost izmedu pravca i toˇke T ∈ Γf teˇi k 0 kako se toˇka T beskonaˇno c z c c udaljava od ishodiˇta. Ispitaj tok i nadi asimptote x2 − 3 funkcije f (x) = . x→−∞ x x→−∞ x→−∞ x→+∞ Primjer 4. . Neka je I ⊆ R otvoren skup i f : I → R funkcija ˇiji je c graf Γf ⊂ R × R.17. x 1. x−2 1. f ′ (x) = − 2x2 √x+1 . f ′ (x) = . √ √ -20 -40 [−1. +∞ ⊆ I za neko a ∈ I. x ∈ D(f ). lim (f (x) − kx) = l ∈ R 60 40 20 -1 -0.

b takav da je (f (b) − f (a))g ′(c) = (g(b) − g(a))f ′(c).4. Funkcija h je diferencijabilna na I i h′ (x) = (f (b) − f (a))g ′(x) − f ′ (x)(g(b) − g(a)).18. x→c Ako je lim 1 f ′ (x) f (x) = L tada je lim = L. ∀ x ∈ I \ {c}. a < b. lim = +∞. ∀x ∈ I. 2 – ց 2. Tada ∃ c ∈ a. veljaˇa c 1704. – Paris. TAYLOROV TEOREM x2 − 1 x2 − 1 = −∞ . f ima okomitu asimptotu u 2.) francuski matematiˇar c . ∀x ∈ I. Teorem 4.4 Cauchyjev teorem srednje vrijednosti i L’Hospitalovo pravilo Sada ´emo dokazati tzv. g ′(x) = 0.6. lim − x = lim = 2. x→c g ′ (x) x→c g(x) Guillaume Franois Antoine Marquis de L’Hospital (Paris. Takoder je h(a) = h(b) = 0. diferencijabilne na otvorenom intervalu I ⊆ R i neka su a. x→2− x − 2 x→2+ x − 2 lim 113 Dakle. g : I → R. (L’Hospitalovo1 pravilo) Neka su f i g funkcije definirane na I \ {c} ⊂ R. x→±∞ x(x − 2) x→±∞ x − 2 x→±∞ x − 2 y = x + 2 je kosa asimptota u ±∞. tj. Neka su f. g(x) = 0.6. Dokaz: Neka je funkcija h : I → R zadana formulom h(x) = (f (b) − f (a))(g(x) − g(a)) − (f (x) − f (a))(g(b) − g(a)). Teorem o limesu kvocijenta funkcija f u toˇki c ∈ R podrazumijeva posc g tojanje limesa obje funkcije u toj toˇki i limx→c g(x) = 0.17 (Cauchy). ali uz odredene uvjete na derivacije c funkcija f i g. neka su diferencijabilne na tom skupu i neka vrijedi x→c lim f (x) = 0. tj. f’ f −∞. ∃ c ∈ a. pa h zadovoljava sve uvjete Rolleovog teorema. lim g(x) = 0. 1 + ր 1. 1661. 2. 3 – ց 3. Cauchyjev poop´eni teorem srednje vrijednosti za c c dvije diferencijabilne funkcije. b takva da je 0 = h′ (c) = (f (b)−f (a))g ′ (c)−f ′(c)(g(b)−g(a)). +∞ + ր 4. Teorem 4. x2 − 1 x2 − 1 2x − 1 lim = 1 . b ∈ I. Slijede´i teoc c rem predstavlja uop´enje tog rezultata.

1.114 POGLAVLJE 4. Ako funkcije f. ′ ′ 1. Neka je I ⊆ R otvoren interval i f : I → R. Dokaz: Slijedi rekurzivnom primjenom teorema 4. x→c+ x−c ′ ′ Napominjemo da treba razlikovati f− (c) od limesa s lijeva derivacije ′ f (c−). . . odnosno f+ (c) od limesa s desna derivacije f ′ (c+) Teorem 4.7.4.17. Kaˇemo da f z f (x) − f (c) ′ ima u toˇki c ∈ I lijevu derivaciju ako postoji f− (c) = lim c . Korolar 4. x→c Ako je lim f (n) (x) f (x) = L tada je lim = L. n). a funkcija c ′ x → f+ (x) je rastu´a i neprekidna zdesna na I. ′ 2. . Iz Cauchyjevog teorema srednje vrijednosti 4. g imaju n-tu derivaciju na skupu I \ {c} ⊂ R i ako vrijedi x→c lim f (k) (x) = 0. g(x) g(x) − g(c) g (cx ) (4. x→c− x−c f (x) − f (c) ′ odnosno desnu derivaciju ako postoji f+ (c) = lim . 1. ∀ x ∈ I \ {c}. Neka je I ⊆ R otvoren skup i f : I → R neprekidna i konveksna funkcija na I. te vrijedi f− (x) ≤ f+ (x). (k = 0. n − 1). U svakoj toˇki x ∈ I funkcija f ima lijevu f− (x) i desnu f+ (x) desnu c ′ ′ derivaciju.33) gdje je cx izmedu c i x. Sada zbog x → c vrijedi cx → c iz ˇega slijedi tvrdnja c teorema.7 Svojstva konveksnih funkcija Definicija 4. za svaki x ∈ I \ {c} vrijedi: f (x) f (x) − f (c) f ′ (cx ) = = ′ . c . DERIVACIJA Dokaz: Bez smanjenja opˇenitosti moˇemo pretpostaviti da su funkcije f i c z g neprekidne na I i da je f (c) = g(c) = 0.19. . . . . (n) (x) x→c g x→c g(x) g (k) (x) = 0. lim g (k) (x) = 0. .18. (k = 0. 4. Funkcija x → f− (x) je rastu´a i neprekidna slijeva na I.

c ′ ′ ′ ′ pa je f+ (x) ≤ f− (y). x1 = c − s i x3 = c − t desna c nejednakost u (4. (0 < t < s).37) f (c) − f (c − t) pada na t intervalu 0. tj.36) dobivamo egzistenciju f+ (c). y ∈ I).34) daje (0 < t < s). gdje je J ⊂ I najviˇe prebrojiv skup.37) i onda ′ ′ s → 0+ slijedi f− (c) ≤ f+ (c).7. 2. (f+(x) ≤ f− (y)). Funkcija f ima derivaciju na I\J.35) Za x1 = c. t→0+ −t→0− t −t f (x + t) − f (x) f (y) − f (y − t) ≤ . t t (4.38) je ve´a od f+ (x). Budu´i da je u toˇki 1. kao u dokazu teorema 4. (4. iz M.34) za x1 = x. vrijedi f (x3 ) − f (x1 ) f (x2 ) − f (x1 ) f (x2 ) − f (x3 ) ≤ ≤ . dijeljenjem s t i upotrebom (4. Za x2 = c. s Dokaz: Za a < x1 < x3 < x2 < b. (f+(x) ≤ f+ (y)). x2 = y i x3 = x + t = y − t slijedi: f (c) − f (c − t) f (c − t) − f (c) ′ = lim = f− (c).39) .36) Odatle. postoji F (0+) i F (0+) = lim F (t) = lim t→0+ ′ Analogno.14.. ε za neki ε > 0. a desna strana manja od f− (y). (4. Neka je c ∈ I bilo koja toˇka.38) ′ ′ Lijeva strana od (4. x3 − x1 x2 − x1 x2 − x3 (4.A.4.35) i (4. x3 = c + t i x2 = c + s lijeva nejednakost u (4. padaju´a c funkcija ima limes zdesna u 0. Iz vanjske nejednakosti u (4. (4.35) slijedi da funkcija definirana s F (t) = (0 < t < s). SVOJSTVA KONVEKSNIH FUNKCIJA 115 3.34) 1.I. Neka je x < y (x. Prema teoremu 3.36) dobivamo: f (c) − f (c − t) f (c + s) − f (c) ≤ t s Iz (4. Za t → 0+ u (4. (4.26.34) daje f (c) − f (c − s) f (c) − f (c − t) ≤ s t f (c + s) − f (c) f (c + t) − f (c) ≤ t s Zbog f (c) = f (c + t) + (c − t) 1 ≤ [f (c + t) + f (c − t)] ⇒ 2 2 ⇒ f (c) − f (c − t) ≤ f (c + t) − f (c). iz (4. pokazano f− (x) ≤ f+ (x) i c c ′ ′ f− (y) ≤ f+ (y) imamo ′ ′ ′ ′ ′ ′ (x < y) ⇒ (f− (x) ≤ f− (y)).

Dakle. z c Za svaki x ∈ I i dovoljno malo t > 0 imamo: ′ f+ (x) ≤ f (x + t) − f (x) . 3. (4. zbog rasta funkcije f+ je limx→c+ f+ (x) ≥ f+ (c).43) ′ Prema teoremu 3. s realnim koeficijentima a0 . ′ ′ ′ vrijedi limx→c+ f+ (x) = f+ (c). odnosno f− (x) = f+ (x).40). y ∈ I) imamo ′ ′ ′ f− (x) ≤ f+ (x) ≤ f− (y).I. DERIVACIJA ′ ′ tj.1 Lagrangeov interpolacijski polinom n Neka je Pn skup svih polinoma s realnim koeficijentima stupnja ≤ n oblika p(x) = k=0 ak xk .116 POGLAVLJE 4. Analogno se ′ dokazuje neprekidnost slijeva funkcije f− .8. c ′ Pokaˇimo da je f+ neprekidna zdesna na I. an . f+ je neprekidna s desna. Ako je f− neprekidna u toˇki x ∈ I. c 4. Za x < y (x. ′ f ima derivaciju u svakoj toˇki u kojoj je f− neprekidna funkcija. t (4. onda iz (4. Neka je c ∈ I bilo koja toˇka.36. c 4.42) ′ ′ ′ S druge strane. imamo: x→c+ ′ lim f+ (x) ≤ f (c + t) − f (c) .8 Neke primjene derivacije U ovoj toˇki pokazujemo kako se ideje povezane s derivacijom primjenjuju na c neke prektiˇne zada´e kao ˇto su numeriˇko rjeˇavanje nelinearnih jednadˇbi c c s c s z i aproksimacija funkcija pomo´u polinoma.43) za c ′ ′ ′ ′ ′ y → x+ dobivamo f− (x) ≤ f+ (x) ≤ f− (x). Dakle. . funkcije f− i f+ su rastu´e na I.A. . rastu´a funkcija f− ima najviˇe prebrojivo c s ′ prekida na intervalu I. (4. tj. t (4. iz M. zbog neprekidnosti funkcije f . .41) Odavde za t → 0+ dobivamo: x→c+ ′ ′ lim f+ (x) ≤ f+ (c). . .40) Prelaskom na limes x → c+ u (4.

n). Lagrangeovom obliku: z n n n p(x) = i=0 fi Li (x) = i=0 fi j=0(j=i) x − xj . (egzistencija:) Egzistenciju dokazujemo pomo´u tzv. n). Polinom fi Li ∈ Pn ima svojstvo fi Li (xk ) = fi δik = fi 0 za za i=k . n).20. a traˇimo polinome Li ∈ Pn (i = 0. . . . 1. . Lagrangeovih polic noma.4. . s Koeficijent α odredujemo iz uvjeta Li (xi ) = 1 ˇto daje α = 1/(xi − x0 ) · · · (xi − xi−1 )(xi − xi+1 ) · · · (xi − xn ) . . n) z tako da vrijedi 1 za i = k . . z pa je polinom p = n fi Li ∈ Pn traˇeni interpolacijski polinom. . Tada je p1 −p2 ∈ Pn jer je Pn vektorski prostor. NEKE PRIMJENE DERIVACIJE 117 Zadani su uredeni parovi realnih brojeva (xk . 1. Neka su zadani parovi realnih brojeva (xk . vrijedi c p1 − p2 ≡ 0. . i=k . . Oˇigledno vrijedi (p1 −p2 )(xk ) = 0. Teorem 4. . (k = 0. . xi−1 . p2 ∈ Pn interpolacijski polinomi. . . . . . c Postoji toˇno jedan polinom p ∈ Pn tako da je c p(xk ) = fi (k = 0. c (k = 0. xn pa je nuˇno oblika c c z Li (x) = α(x − x0 ) · · · (x − xi−1 )(x − xi+1 ) · · · (x − xn ) . p1 − p2 ∈ Pn ima n + 1 nultoˇku. 1. fk ). . . n). c . 1. . . (4. Nadi p ∈ Pn tako da c vrijedi p(xk ) = fi (k = 0. Znaˇi Li ∈ Pn ima nultoˇke x0 .44) Takav polinom zovemo interpolacijski za parove (xk . 1. fk ). 1. fk ). . . n). 1. . . . gdje su x0 < x1 < x2 < · · · < xn ˇvorovi interpolacije. Dakle. . dakle treba ocijeniti f (x) − P (x) za c c x = xk . S tom svrhom dokazujemo slijede´i teorem srednje vrijednosti. . xi − xj Prirodno pitanje je koliko toˇno polinom P aproksimira funkciju f u c toˇkama koje se razlikuju od ˇvorova. gdje su x0 < x1 < x2 < · · · < xn ˇvorovi interpolacije. . . . . . . . . Njega i=0 moˇemo zapisati u tzv. Promatrajmo specijalni interpolacijski problem: ˇvorovi interpolacije c xk (k = 0. 1. Dokaz: (jedinstvenost:) Neka su p1 . tj. xi+1 .8. Li (xk ) = δik = 0 za i = k . n) . . . (k = 0. (k = 0. . n) su kao i prije. .

x2 = 2.18. xn ] postoji i ∈ {1. b] barem n + 1 razliˇitu nultoˇku. . a odatle slijedi tvrdnja teorema. n) neovisno o izboru α. |(x − x0 )(x − x1 ) · · · (x − xn )| < i!(n + 1 − i)!hn+1 . .3.45). b] . Izaberimo α tako da vrijedi g(ξ) = 0. xi ]. . 1. n). inaˇe je jednakost (4. x3 = 3 c i x4 = 4. . Lema 4. . . . . b postoji x(ξ) ∈ a. . . Definirajmo pomo´nu funkciju c G(x) = f (x) − P (x) − α(x − x0 ) · · · (x − xn ) . . . n) slijedi tvrdnja. Neka su zadani ˇvorovi interpolacije x1 = 1. . n} tako a je x ∈ [xi−1 . Oˇigledno vrijedi G(xk ) = 0 (k = c 0. DERIVACIJA Teorem 4.45) Dokaz: Neka je ξ = xk (k = 0. funkcija G ima u [a. Zbog ξ = xk . . . i Primjer 4. .118 POGLAVLJE 4. Interpolacijski polinom za funkciju f je oblika 1 1 p(x) = − f (1)(x − 2)(x − 3)(x − 4) + f (2)(x − 1)(x − 3)(x − 4)− 6 2 . 1. 1. b] n + 2 razliˇite nultoˇke. Dakle. trivijalno c zadovoljena. Tada vrijedi |x − xi+k | < (k + 1)h (k = 0. . . Tada za svaki ξ ∈ a. pa imamo 0 = G(n+1) (x(ξ)) = f (n+1) (x(ξ)) − α(n + 1)! . (n + 1)! (4. . . b . x ∈ [a. tj. Istim naˇinom dolazimo do zakljuˇka da n + 1-va c c c c derivacija G(n+1) ima barem jednu nultoˇku u a. Tada za svako n ∈ N vrijedi |(x − x0 )(x − x1 ) · · · (x − xn )| < n!hn+1 . . . Zbog P ∈ Pn vrijedi P ≡ 0. Oznaˇimo tu nultoˇku c c c (n+1) s x(ξ). Zbog n+1 ≥ n + 1 (i = 1. .46) gdje je α ∈ R za sada proizvoljan. Dokaz: Za 0 = x ∈ [x0 .21. Neka je a ≤ x0 < x1 < x2 < · · · < xn ≤ b i funkcija f ∈ C n+1 [a. . i − n) i |x − xi+k | < |k|h (k = −1. n − 1). Tada c c ′ po Rolleovom teoremu srednje vrijednosti derivacija G ima na [a. (4. −i). Neka su ˇvorovi interpolacije jednoliko udaljeni. . b]. xk+1 −xk = h c (k = 0. b tako da vrijedi f (ξ) − P (ξ) = 1 f (n+1) (x(ξ))(ξ − x0 )(ξ − x1 ) · · · (ξ − xn ) . . . .

2 Ako je x0 blizu x∗ . f (x) = . f (x) = ln x. 2 4 x s tim da su na slikama grafovi funkcija isprekidani. funkcija klase C 2 ( a. b nultoˇka funkcije f . tj. 2. f (x) = 3 cos(x) + . 3.8.2 Newtonova metoda Neka je f : I → R. 2 5 1 1 2 5. f (x) = 3 sin(x + ) + 2x − .4. tj. Prema Taylorovom teoremu srednje vrijednosti c postoji η izmedu x0 i x∗ tako da vrijedi 1 ′′ 0 = f (x∗ ) = f (x0 ) + f ′ (x0 )(x∗ − x0 ) + f (η)(x∗ − x0 )2 . f (x) = tg ( x − ). promatrajmo jednadˇbu koja se z dobije tako da se funkcija f zamijeni s najboljom lokalnom aproksimacijom . 1. I = [a. y f x 2sin x 1 2 x 3 2 y f x 3cos x y 1 2 f x 1 x x2 2 x3 3 x4 4 0 x1 1 x 0 y x1 1 x2 2 x3 3 x4 4 x 0 x1 1 x2 2 x3 3 x4 4 x f x ln x y f x 1 sin 4x 2 1 2 y f x tg 1 5 x 2 2 1 0 0 0 1 2 3 4 x 1 2 3 4 x 2 3 4 x 4. Neka je x0 ∈ a. 2 6 U slijede´im primjerima smo interpolirali funkcije c 1 2 4. za (x0 − x∗ )2 << 1. f (x∗ ) = 0. 2 2 5 5 1 1 6. b c aproksimacija nultoˇke x∗ . Pretpostavimo da je x∗ ∈ a. a grafovi interpolacijskih polinoma puni. f (x) = sin(4x) + . b]. NEKE PRIMJENE DERIVACIJE 119 1 1 − f (3)(x − 1)(x − 2)(x − 4) + f (4)(x − 1)(x − 2)(x − 3).8. b ).

f > 0 ′′ ′′ ′′ ′′ y f x 0 x2 x1 x0 x . f < 0 2. barem bolja od x0 . b].48) s poˇetnom vrijednosti x0 . Razlikujemo sluˇajeve c 1.n ∈ N .50) Tada za x0 ∈ [a. f (b) > 0. c Slijede´i teorem se zasniva na geometrijskim svojstvima Newtonove metode. f (b) < 0. c Vrijedi ocjena pogreˇke s |xn − x∗ | ≤ C|xn−1 − x∗ |2 . tj.47) U tom je sluˇaju razumno oˇekivati da ´e rjeˇenje jednadˇbe (4. f (a) < 0. f ′ (x0 ) Nastavljanjem tog postupka dobije se niz (xn )n∈N0 definiran rekurzijom xn = xn−1 − f (xn−1 ) . f (a) < 0.120 funkcije f u blizini x∗ . DERIVACIJA 0 = f (x0 ) + f ′ (x0 )(x − x0 ) .51) gdje je C = max[a. f ′ > 0. 2 min[a.49). mogu´e je to rjeˇenje x1 dobiti u obliku c s x1 = x0 − f (x0 ) . POGLAVLJE 4. Naime. Ako je s z f ′ (x0 ) = 0. c Teorem 4. f ′ (xn−1 ) (4. Zbog f (x) = 0 funkcija je strogo monotona pa je nultoˇka c jedinstvena na [a. Taj postupak nalaˇenja aproksimacije rjeˇenja c z s naziva se Newtonovom metodom ili metodom tangenti. f ′ < 0. f (x) = 0 .Weierstrassovog teorema c ′ i uvjeta (4. (n ∈ N). f ′ < 0. f < 0 4. geometrijski smisao ove metode dan je idu´om slikom. b]. f > 0 3. b] takav da vrijedi f (x0 ) · f (x0 ) > 0. f (a) > 0.b] f ′′ .47) biti doc c c s z bra aproksimacija rjeˇenja originalne jednadˇbe. (4. ∀x ∈ [a. f (a) > 0. niz definiran s (4. f ′ > 0. ′′ (4. ′′ f ′ (x) = 0 .b] f ′ Dokaz: Egzistencija nultoˇke slijedi iz Bolzano . b]) i neka vrijedi f (a) · f (b) < 0. f (b) > 0. b] . Neka je f ∈ C 2 ([a.22. f (b) < 0.49) (4.48) konvergira k jedinstvenoj nultoˇki x∗ funkcije f na [a. (4.

c f ′ (xn ) Za padaju´i i odozdo ograniˇen niz postoji x∗∗ = lim xn . xn ] .48) za funkciju f (x) = xm − b uz poˇetnu aproksimaciju x0 = b. ηn ∈ [x∗ . ˇto zbog jedinstvenosti nultoˇke s c s daje x∗∗ = x∗ . √ Primjer 4. NEKE PRIMJENE DERIVACIJE 121 Dokazujemo samo sluˇaj 4. Pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za n. ∀x ∈ [1. Za svaki m ∈ N i svaki realni broj b > 0 postoji a > 0 takav da je b = am .52). b .22. (n ∈ N). pa niz konvergira k jedinstvenoj nultoˇki c ′ ′′ funkcije f u intervalu 1. Izraˇunajmo 3 5 Newtonovom metodom na 50 decimala. sluˇaj 4.b] f = m. slijedi x∗ < xn+1 . n ∈ N.4. (∀n ∈ N). b] → R zadovoljava uvjete teorema 4.8. f (x) = mx > 0 i f ′′ (x) = m−2 m(m − 1)x > 0. Funkcije f i f su rastu´e na [1. m−1 m xn−1 (4.19. (4. Pokaˇimo indukcijom da za (xn )n∈N0 z vrijedi x∗ < xn . b]. Tvrdnja vrijedi za n = 0.53) Funkcija f : [1. tj. Neka je niz (xn )n definiran rekurzijom (4. c . a ostali se dokazuju c analogno. koji odgovara slici. tj. Zbog neprekidnosti c c ′ funkcija f i f iz (4. Odatle slijedi ocjena pogreˇke s [1. f ′ (xn ) f (x∗ ) − f (xn ) − f ′ (xn )(x∗ − xn ) f (xn ) = . s z Kvadratna brzina konvergencije u pravilu znaˇi da je u svakoj novoj iteraciji c c dvostruko ve´i broj toˇnih znamenaka. = xn − x∗ − ′ f (xn ) f ′ (xn ) ′′ f (ηn )(x∗ − xn )2 = > 0 . Ocjena pogreˇke slijedi iz (4. Zbog xn+1 = xn − Korolar 4. f (b) = b − b > 0. c Zbog ocjene pogreˇke (4. Zbog xn+1 = xn − xn+1 − x∗ xn+1 − x∗ f (xn ) . b] pa je c ′′ m−2 ′ max f = m(m − 1)b i min[1. Dokaz: Neka je m > 1 i b > 1.b] |xn − a| ≤ (m−1)bm−2 |xn−1 2 − a|2 .48) slijedi f (x∗∗ ) = 0. ′′ Zbog f ′ (x) · f (x) > 0 je x∗ < x0 .5.52) 2f ′(xn ) f (xn ) < xn niz (x)n∈N0 je padaju´i. c xn = (m − 1)xm + b n−1 .51) kaˇemo da niz konvergira kvadratnom brzinom. c m ′ m−1 f (1) = 1 − b < 0.

7708333333333333333333333333333333333333333333333 x2 = 2.70997594667669698935310887254386010986805511055 .70997594667898405119733103179107967836688376517 x7 = 1.70997594667669698935311193144763560051192536599 x8 = 1.767315594852839675630814501991099802877564157758 x4 = 1.0643062857645366549205092932833336474017123008021 x3 = 1. DERIVACIJA x1 = 2.122 x0 = 5 POGLAVLJE 4.711816182730850357259567369723776592320652455091 x5 = 1.709977924257737717994546579193826487753056762840 x6 = 1.

P1 ∩ P2 = ∅ ⇒ µ(P1 ∪ P2 ) = µ(P1 ) + µ(P2 ). trokuta. Oznaˇimo s µ c funkciju koja dijelu ravnine P pridruˇuje rez alnu vrijednost koju zovemo povrˇina. kvadrata. µ(P ). npr. 2. s pravokutnika. P1 ⊆ P2 ⇒ µ(P1 ) ≤ µ(P2 ). µ(P ) ≥ 0. 123 . b a a P a2 P a ab P b b a ab 2 h P a h a b 2 Postavlja se problem odredivanja povrˇine s likova koji imaju sloˇenije granice. 0 a f P b 3.1 Problem povrˇine i rada sile s Znamo odrediti povrˇinu nekih jednostavnih likova u ravnini.Poglavlje 5 Riemannov integral 5. c c 1. s Od te funkcije oˇekujemo slijede´a svojstva. Takav je z dio ravnine omeden grafom funkcije (pseudotrapez) kao na slici desno. Funkciju koja zadovoljava gornja svojstva zovemo mjera. trapeza itd.

20. Mk visine upisanih i opisanih pravokutnika. 17. srpanj 1866. b] p4 p5 na n(∈ N) dijelova toˇkama a = x0 < x1 < c p3 p6 p1 p2 p7 p8 . . b′ ] ⊆ [a. onda ˇitav put podijelimo na manje dijelove a = x0 < x1 < . Podijelimo segment [a. Sa slike je jasno da s ´e aproksimacija biti u pravilu bolja ako je podjela segmenta finija. onda vrijedi ∀x ∈ [a′ . To znaˇi da postoje m = inf f i M = sup f . na putu duljine c s = b − a. Ako funkcija f nije konstantna. pravokutnika. RIEMANNOV INTEGRAL Ako ve´ odmah nismo u mogu´nosti c c neposredno odrediti µ(P ) (ako taj broj uop´e c ima smisla). .124 POGLAVLJE 5. studeni 1826. a < b. b]. n). m ≤ f (x) ≤ M. . Uoˇimo.b] Neka je [a. s 5. Dakle. c povrˇina µ(P ) ´e imati smisla ako moˇemo po volji blizu na´i jednu gornju i s c z c jednu donju aproksimaciju oblika kao u prethodnoj nejednakosti U klasiˇnoj mehanici se rad konstantne sile f (x) = c za sve x. problem odredivanja rada sile na putu je istovjetan problemu odredivanja povrˇine ispod grafa funkcije. Tako za rad sile W na tom putu dobivamo donju i gornju n aproksimaciju k=1 mk (xk −xk−1 ) ≤ W ≤ n Mk (xk −xk−1 ). . . a na tim dijelovima silu aproksimiramo odozdo i odozgo konstantnom silom mk i Mk . m ≤ c Georg Friedrich Bernhard Riemann (Breselenz. segment u R i neka je f : [a. tj. Odatle imamo n µ(pk ) = n mk (xk −xk−1 ) ≤ µ(P ) ≤ n Mk (xk − k=1 k=1 k=1 xk−1 ) = n µ(Pk ). gdje su mk . Njihove povrˇine s k=1 k=1 su jednake µ(pk ) = mk (xk − xk−1 ). < xn−1 < xn = c b. (k = 1. b] → R funkcija ograniˇena c na segmentu [a. Razliˇitim podjelama segmenta [a. . definira kao W = c · s. b]. Dakle. < xn−1 < xn = b kao na slici desno. odnosno odozgo. b′ ].b] [a.) njemaˇki matematiˇar c c 1 . c s c P1 P2 npr. . koja c djeluje na materijalnu toˇku izmedu x = a i x = b.2 Riemannov1 integral ograniˇene funkcije c na segmentu [a. ako je [a′ . . Pojam rada k=1 sile na putu ´e imati smisla ako moˇemo dobiti po volji bliske donje i gornje c z aproksimacije. tj. b]. b] podsegment. ∀x ∈ c [a. onda pokuˇajmo aproksimirati s P5 P6 P7 dio ravnine P pomo´u jednostavnijih likova c P4 P3 P8 ˇije povrˇine znamo jednostavno izraˇunati. b] dobivamo razliˇite c c k=1 aproksimacije povrˇine lika P odozdo. – Selasca[Italija]. µ(Pk ) = Mk (xk −xk−1 ). Pravokutnici koje smo tako dobili imaju svojstvo a x0 x1 x2 x3 x4 x5 x6 x7 b x8 ∪n pk ⊆ P ⊆ ∪n Pk .

Sve te sume dobiju se variranjem broja n ∈ N.5. σ = k=1 f (tk )(xk − xk−1 ). . INTEGRAL 125 m′ ≤ f (x) ≤ M ′ ≤ M. b] → R koja je ograniˇena na segmentu [a. Broj I∗ zovemo donji Riemannov integral funkcije f na segmentu [a.1. Tada je I∗ (f . S je gornja Darbouxova suma. . a. Neka je f : [a. Neka je mk = [xk−1 . a broj I ∗ zovemo gornji Riemannov integral funkcije f na segmentu [a. n). a. b) = sup A. . c c Za n ∈ N podijelimo (izvrˇimo subdiviziju) segment [a.1) i toˇaka tk . < xn−1 < xn = b na n dijelova. (5. (k = 1.1. . . veljaˇa 1917. b]. 14. < xk < . xk ]. . b]. svim razliˇitim c izborima subdivizije (5. c neka su I∗ i I ∗ donji i gornji Riemannov integral funkcije f na segmentu [a. . S = 1 k=1 Mk (xk − xk−1 ). b) = inf B. Dakle.2.xk ] (5. b].5) Jean Gaston Darboux (Nmes. (k = 1. Jasno je da vrijedi m(b − a) ≤ s ≤ σ ≤ S ≤ M(b − a).3) slijedi da su c skupovi A. B i C ograniˇeni odozdo s m(b − a) i odozgo s M(b − a). 23. (5. Za [xk−1 . a. infimum ′ [a . . I ∗ (f .Paris. . B je skup svih gornjih Darbouxovih suma S. b]. b] → R funkcija ograniˇena na segmentu [a.1) inf f i Mk = sup f .4) Definicija 5.xk ] po volji izabrane toˇke tk ∈ [xk−1 . Iz prethodnog je jasno da donji i gornji Riemannov integral postoje za svaku funkciju f : [a. n). . c Teorem 5.3) Neka je A skup svih donjih Darbouxovih suma s. b).b′ ] na podsegmentu je ve´i ili jednak infimumu na segmentu i supremum na c podsegmentu je manji ili jednak supremumu na segmentu. (5. a C je skup svih integralnih suma σ funkcije f na segmentu [a. b]. gdje je m′ = inf′ f i M ′ = sup f . Iz nejednakosti (5. .b ] [a′ . (5. .) francuski c matematiˇar c 1 . definirajmo sume: c n n n s= k=1 mk (xk − xk−1 ). Prema c aksiomu potpunosti postoje I∗ (f . kolovoz 1842. b) ≤ I ∗ (f . b] toˇkama s c a = x0 < x1 < .2) Broj s zovemo donja Darbouxova suma. . Sada ´emo provesti konstrukciju koju smo najavili u prethodnoj toˇki. a. a σ je integralna suma. b].

tj.xk ] ′ ′ ′ x ) ≥ mk (x′ − xk−1 ) + mk (xk − x′ ) = mk (xk − xk−1 ).2.x ] ′′ m′′ = inf f vrijedi m′k ≥ mk i m′′ ≥ mk . Dakle. S ′ ≤ S. Suma S ′ nastaje iz S tako da pribrojnik Mk (xk − xk−1 ) zamijenimo s ′ ′′ ′ ′′ Mk (x′ − xk−1 ) + Mk (xk − x′ ). x ] i [x . < xk−1 < xk < . dokazali smo (∀s ∈ A) (∀S ∈ B) . b). Budu´i c [xk−1 . Poˇto vrijedi s3 ≤ S3 . to vrijedi Mk ≤ Mk i ′′ ′ ′ ′′ ′ ′ Mk ≤ Mk . . tj. gdje je Mk = sup f i Mk = sup f . . Naime. a z c gornja Darbouxova suma se smanji ili ostane jednaka ako subdiviziji dodamo jednu toˇku.126 POGLAVLJE 5. Odatle zakljuˇujemo c (∀s ∈ A) s ≤ inf B. Iz prethodnog zakljuˇka slijedi s1 ≤ s3 c c c i S3 ≤ S2 . a. c Σ3 je nastala iz Σ1 dodavanjem (konaˇno) toˇaka iz Σ2 ali takoder i iz Σ2 c c dodavanjem (konaˇno) toˇaka iz Σ1 .x′ ] [x′ . c To znaˇi da se donja Darbouxova suma s′ na novoj subdiviziji ne smanji. c ′ s ≤ s . za m′k = inf ′ f i [xk−1 . Dakako. s ≤ S. s′ ≥ s. . moˇemo zamisliti da te toˇke dodajemo c c z c jednu po jednu pa svaki put vrijedi zakljuˇak iz prethodnog razmatranja. b] c kaˇemo da je integrabilna u Riemannovom smislu ili R-integrabilna na z segmentu [a. Pripadne Darbouxove sume oznaˇimo s s′ c i S ′ . Analogno. (5. I∗ ≤ I ∗ . tj. xk ] podsegmenti od [xk−1 . Dakle. b) = I ∗ (f . bez obzira na subdivizije na kojima su nastale. Prvo pokaˇimo da se donja Darbouxova suma pove´a ili ostane jednaka. jer su obje Darbouxove sume na istoj s subdiviziji Σ3 . a odatle sup A ≤ inf B. Napravimo novu subdiviziju Σ′ tako da subdiviziji Σ dodamo toˇku c x′ takvu da je xk−1 < x′ < xk .6) Tada se broj I = I∗ = I ∗ naziva integral ili R-integral funkcije f na seg- . neka je sa a = x0 < x1 < . < c xn−1 < xn = b zadana subdivizija Σ i neka su s i S pripadne Darbouxove sume. pa je stoga S ′ ≤ S.xk ] ′ da su [xk−1 . Tada je Mk (x − xk−1 ) + Mk (xk − x ) ≤ Mk (x − xk−1 ) + Mk (xk − x′ ) = Mk (xk − xk−1 ). a gornja ne pove´a. xk ]. . a. Za funkciju f : [a. Dakle. tj. b] ako je I∗ (f . RIEMANNOV INTEGRAL Dokaz: Dokaz provodimo u tri dijela. imamo s1 ≤ s3 ≤ S3 ≤ S2 . c Sada pokazujemo da je svaka donja Darbouxova suma manja ili jednaka svakoj gornjoj Darbouxovoj sumi. Napravimo sada novu subdiviziju Σ3 od unije toˇaka iz subc divizija Σ1 i Σ2 i oznaˇimo pripadne Darbouxove sume sa s3 i S3 . Primijetimo sada da isti zakljuˇak vrijedi ako nekoj subdiviziji dodamo c konaˇan broj novih toˇaka. neka su Σ1 i Σ2 dvije subdivizije i neka je s1 donja Darbouxova suma odredena subdivizijom Σ1 i S2 gornja Darbouxova suma odredena subdivizijom Σ2 . Definicija 5. a odatle m′k (x′ − xk−1 ) + mk (xk − k k ′ [x . b] → R ograniˇenu na segmentu [a.

Neka su A. a . k = 0.1. . za n ∈ N su toˇke oblika xk = a+kh. . b]} pseudotrapez.b] f= a f. Odatle je n n s= k=1 mk (xk −xk−1 ) = S = n k=1 Mk (xk −xk−1 ) 0 a b =C k=1 (xk − xk−1 ) = C(b − a). b] → R+ integrabilna funkcija na [a. Ako postoje A′ ⊆ A i B ′ ⊆ B takvi da je sup A′ = inf B ′ onda je i sup A = inf B. ∀ x ∈ [a. (5.b] a f (x)dx = [a. b] i neka je P = {(x. INTEGRAL mentu [a. ekvidistantne subdivizije. a < b.5. Rjeˇenje. Za a. izraˇunajmo c b b f (x)dx = a Cdx. A = B = {C(b − a)}. 0 ≤ y ≤ f (x). Tako je ponekad dovoljno gledati samo tzv. pa je b Cdx = C(b − a). b] i oznaˇava jednom od slijede´ih oznaka c c b b 127 I= f (t)dt = [a. 1. tj. . . Neka je C ∈ R+ i f (x) = C. n}. Primjer 5. . y) ∈ R × R. Dakle. ∀x ∈ R. Odatle je sup A′ ≤ sup A ≤ inf B ≤ inf B ′ . Zbog A′ ⊆ A imamo sup A′ ≤ sup A. ∀k ∈ {1. imamo I∗ = sup A = inf B = I ∗ = C(b − a). Sada povrˇinu s µ(P ) pseudotrapeza definiramo s b µ(P ) = a f (x)dx. c n Izraˇunajmo direktno iz definicije integrale nekih jednostavnih c funkcija.2. . Zadatak. ˇto daje sup A = s inf B. n. a zbog B ′ ⊆ B imamo s inf B ≤ inf B ′ . . Iz ovog zadatka zakljuˇujemo da je za integrabilnost funkcije na segmentu c dovoljno da supremum nekog podskupa A′ skupa svih donjih Darbouxovih suma A bude jednak infimumu nekog podskupa B ′ skupa svih gornjih Darbouxovih suma B. b ∈ R+ . B ⊂ R takvi da je sup A ≤ inf B. Za bilo koju subdia viziju uvijek vrijedi mk = Mk = C.7) Neka je f : [a. tj. . h = b−a .

k = 0. c xk = a+kh. h = b−a . Odatle je n n 0 a b sn = k=1 (a+(k−1)h)h = nah+h 2 k=1 (k−1) = = nha + h2 (n − 1)n b − a (b − a)2 (n − 1)n = na + ⇒ 2 n n2 2 b2 a2 (b − a)2 − − . te visinom b−a. 1. Njegova povrˇina je a+b (b−a). RIEMANNOV INTEGRAL Primjer 5. . Lik na slici desno je trapez (okrenut) s bazama duljine a i b. a < b. 2 2 2n A′ = {sn . Neka je f (x) = x. i a.n ∈ N . 2 2 2n b2 a2 (b − a)2 = {Sn .128 POGLAVLJE 5. b]. n} mk = f (xk−1 ) = a + (k − 1)h. 2 2 2n b Odatle imamo sup A′ = inf B ′ = a xdx = b2 a2 − . . 2 2 . . Budu´i n da f raste na R. b ∈ R+ . n ∈ N} = B′ b2 a2 (b − a)2 − − . tj. 2 2 2n sn = Analogno se dobije Sn = Neka je sada b2 a2 (b − a)2 − + .2. n. . to je ∀ k ∈ {0. n ∈ N} = − + . Mk = f (xk ) = a + kh . 1. . s 2 Izraˇunajmo integral: c Uzmimo bilo koji n ∈ N i uzmimo pripadnu ekvidistantnu subdiviziju segmenta [a. . . ∀x ∈ R.n ∈ N . .

b].3. Obratno. k = 0. Uzmimo bilo koji n ∈ N i uzmimo pripadnu ekvidistantnu subdiviziju segmenta [a.2. ∀x ∈ R. b] ⊂ R. Raˇunamo c n n n 0 a b 129 sn = k=1 (a + (k − 1)h) h = na h + 2ah = na2 h + 2ah2 2 2 2 k=1 (k − 1) + h 3 k=1 (k − 1)2 = = (b − a)3 3 (n − 1)n (n − 1)n(2n − 1) + h3 = 2 6 3 1 1 1− + 2 + a(b − a)2 1 − + a2 (b − a) 2n 2n n i analogno Sn = Odatle. 3 3 3 (b − a)3 3 1+ 3 1 + 2 2n 2n + a(b − a)2 1 + 1 n + a2 (b − a). 5. n. .3 Osnovna svojstva Riemannovog integrala Teorem 5. OSNOVNA SVOJSTVA Primjer 5. to je ∀ k ∈ {0. Dokaz: Neka ∀ε > 0 postoji subdivizija segmenta [a. tj. b ∈ R. b]. b] takva da za pripadne Darbouxove sume vrijedi S − s < ε. xk = a + kh. b] ako i samo ako ∀ε > 0 postoji subdivizija segmenta [a. Iz svojstava infimuma i supremuma slijedi da ∀ε > 0 postoje Darbouxove sume S1 i s2 (op´enito na razliˇitim subdivizijama) takve da vrijedi S1 < I ∗ + ε/2 i c c . . Mk = f (xk ) = (a + kh)2 .3. Tada ∀ε > 0 vrijedi 0 ≤ I ∗ −I∗ ≤ S −s < ε i stoga je I ∗ = I∗ . Neka je f (x) = x2 . . I ∗ = I∗ . b] → R ograniˇena funkcija na [a. h =. neka je f R-integrabilna na [a. . i a. . tj. Neka je f : [a. n} mk = f (xk−1 ) = (a + (k − 1)h)2 . Budu´i da c f raste na R. . b] takva da za pripadne Darbouxove sume vrijedi S −s < ε. . 1. sup A′ = inf B ′ = (b − a)3 b3 a3 + a(b − a)2 + a2 (b − a) = − . . 0 < a < b.5. c Funkcija f je integrabilna na [a. 1.

tj. b] vrijedi sαf = αsf i Sαf = αSf . b]. na bilo kojoj subdiviziji a = x0 < x1 < · · · < xn−1 < xn = b segmenta [a. Sada za Darbouxove sume funkcije f + g na toj subdiviziji imamo Sf +g − sf +g ≤ Sf + Sg − (sf + sg ) = Sf − sf + Sg − sg < ε. c Teorem 5. g : [a. Odatle slijedi aditivnost integrala. Sg vrijedi Sf − s′f < ε/2 i Sg − s′′ < ε/2. b] takva da za pripadne Darbouxove sume vrijedi S − s < ε/α. β ∈ R funkcija αf + βg je integrabilna na [a. Po teoremu 5. Ako je f ≤ g na [a.b] f . Sg vrijedi Sf − sf ≤ Sf − s′f < ε/2 i Sg − sg ≤ Sg − s′′ < g ε/2.130 POGLAVLJE 5.E. b] slijedi inf K f + inf K g ≤ inf K (f + g) ≤ supK (f + g) ≤ supK f + supK g za svaki K ⊆ [a. Dokaz: Iz inf K f +inf K g ≤ f (x)+g(x) ≤ supK f +supK g za svako x ∈ K ⊆ [a. a b b Takoder vrijedi | a f | ≤ a |f | ≤ (b − a) sup[a. b]. Iz dokaza prethodnog teorema znamo da je s2 ≤ s ≤ S ≤ S1 . Sada imamo S − s ≤ S1 − s2 < I ∗ + ε/2 − I∗ + ε/2 = ε. Sada po teoremu 5. RIEMANNOV INTEGRAL s2 > I∗ − ε/2. ˇto po teoremu 5. Q. sg . za Darbouxove sume funkcija f.3 zakljuˇujemo da je funkcija f + g integrabilna na [a. imamo b b b (f +g)− a a f− a g ≤ Sf +g −sf −sg ≤ Sf +Sg −sf −sg = Sf −sf +Sg −sg < ε i b b b (f +g)− a b a f− a g ≥ sf +g −Sf −Sg ≥ sf +sg −Sf −Sg = sf −Sf +sg −Sg > −ε. b b tj. Uzmimo novu subdiviziju koja je odredena unijom toˇaka c iz subdivizija od S1 i s2 . s′′ . b] i vrijedi b b b b b (αf + βg) = α a f + β a g. b]. Na subdiviziji koja je g g odredena unijom toˇaka iz prethodnih subdivizija za pripadne Darbouxove c ′ ′′ sume sf .D Glavna svojstva Riemannovog integrala dana su slijede´im teoremima. b b b (f + g) = a f + a g. Zbog inf K αf = α inf K f i supK αf = α supK f za svaki K ⊆ [a. za bilo c koji ε > 0 i prethodno konstruiranu subdiviziju. Za bilo koje α.2. b] → R integrabilne funkcije na [a. te neka su S i s pripadne Darbouxove sume. | a (f + g) − a f − a g| < ε. pa imamo Sαf − sαf = α(Sf − sf ) < ε. g. b] ⊂ R. Odatle. s daje integrabilnost funkcije αf . f + g imamo sf + sg ≤ sf +g ≤ Sf +g ≤ Sf + Sg . Neka su f. Takoder.3.3 postoji subdivizija segmenta [a. b] onda je a f ≤ a g. Sf . Sf .3 za bilo koji ε > 0 postoje subdivizije segmenta [a. a Za α > 0 i bilo koji ε > 0 prema teoremu 5. b] tako da za pripadne Darbouxove sume ′ ′′ ′ ′′ s′f . Takoder vrijedi .

To povlaˇi a αf = α a f .2. 0} i f− = max{−f. b] vrijedi supK f+ − inf K f+ ≤ supK f − inf K f .3. b]. b]). pa zbog linearnosti imamo a g − a f ≥ 0. Jasno. Za α = 0 prethodna tvrdnja je a oˇita. Prethodni teorem kaˇe da je I([a. ˇto daje s supK f+ − inf K f+ = supK f ≤ supK f − inf K f . b] i a f = a f + c f . b b Za f ≤ g je g − f ≥ 0. a integral je linearan i monos ton funkcional na I([a. Za pripadne Darbouxove sume vrijedi S = S ′ + S ′′ i s = s′ + s′′ . Vrijedi f = f+ −f− i |f | = f+ + f− . onda b c b je f integrabilna na [a. pa za α < 0 po prethodnom vrijedi a αf = b b b −(−α)f = − a (−α)f = −(−α) a f . onda je supK f+ = supK f i inf K f+ = inf K f . U sluˇaju f ≤ 0 c je f+ = 0 pa je supK f+ − inf K f+ = 0 ≤ supK f − inf K f . za bilo koji ε > 0 postoje subdivizije a = x0 < x1 < · · · < xn−1 < xn = c segmenta [a. To pomo´u c teorema 1. skup funkcija integrabilnih na segz mentu [a. c] i [c. realan vektorski prostor (reˇetka). z c Definirajmo funkcije f+ = max{f.5. b]. Pokaˇimo z da na bilo kojem podskupu K segmenta [a. b Ako je f ≥ 0 onda su sve Darbouxove sume nenegativne pa je i a f ≥ 0. Posljednja tvrdnja slijedi iz −|f | ≤ f ≤ |f | i prethodno dokazanih svojstava. integral je homogeno preslikavanje. dakle. daje integrabilnost funkcije f+ . 0}. pa je supK f+ −inf K f+ = supK f −inf K f . OSNOVNA SVOJSTVA 131 b b −ε < α(sf −Sf ) = sαf −αSf ≤ b b a αf −α a b f ≤ Sαf −αsf = α(Sf −sf ) < ε.4. ako je f ≥ 0 na K. b]). b]. b] ⊂ R i c c ∈ a. b tj. b]. Neka je f : [a. Teorem 5. a onda i |f |. Iz ovoga zakljuˇujemo da c je na svakoj subdiviziji razlika gornje i donje Darbouxove sume za funkciju f+ manja ili jednaka razlici Darbouxovih suma za funkciju f . i c = xn < xn+1 < · · · < xn+m−1 < xn+m = b segmenta [c. Odatle je S − s = . c]. iz adic b b b tivnosti slijedi a −f = − a f . Ako je funkcija f integrabilna na segmentima [a. Uzmimo subdiviziju a = x0 < x1 < · · · < xn+m−1 < xn+m = b segmenta [a. S ′′ − s′′ = n k=n+1 (Mk − mk )(xk − xk−1 ) < ε/2. b . Pokaˇimo da integrabilnost funkcije f povlaˇi integrabilnost funkcije |f |. Naime. Ako je supK f ≥ 0 i inf K f ≤ 0 imamo supK f+ = supK f i inf K f ≤ 0 = inf K f+ . Sada iz f− = f+ − f dobivamo integrabilnost funkcije f− . Dovoljno je dokazati integrabilnost funkcije f+ . ˇto uz aditivnost daje linc s earnost integrala. | a αf − α a f | < ε. b] → R ograniˇena funkcija na [a. S ′ − s′ = n (Mk − mk )(xk − k=1 xk−1 ) < ε/2. Dokaz: Po teoremu 5.

I∗ = I ∗ s 5. Neka je f : [a. β] ⊆ [a. .3. . Tada je ona R-integrabilna na [a.3 f Q. b]. Neka je ε > 0 bilo koji i n ∈ N takav da vrijedi nε > (f (b) − f (a))(b − a). . . ˇto po teoremu 5. Za svaki [α.). b] vrijedi inf [α.β] f = 0 i sup[α. integral je aditivan po podruˇju integracije. . Definicija 5.E. tj. c Q. β] ⊆ [0. Za svaki [α.5. Specijalno. | f − f − f | < ε. b c b i a b a b f− c a a f− b c c tj. Promatrajmo f : [0.β] f = f (β). b] ⊂ R. Po teoremu 5.E.132 POGLAVLJE 5. Uzmimo ekvidistantnu subdiviziju xk = a + kh. Vrijedi S − s = n (f (xk ) − k=1 k=1 k=1 f (xk−1 ))h = h(f (b) − f (a)) = (f (b) − f (a))(b − a)/n < ε.β] f = 1.D Svaka funkcija koja je ograniˇena na segmentu nije i Riemann integrabilna c na tom segmentu. Odatle je a f = a f + c f . b] pa je integrabilna (primjer 5. . 1]. 1] i f (x) = 0 ako je x ∈ Q ∩ [0. ˇto daje I∗ = 0 i I ∗ = 1. Stoga pretpostavimo da je f (b) − f (a) > 0. (k = 0. daje integrabilnost funkcije f na s [a. b]. .D je R-integrabilna. b] → R kaˇemo da je monotona po diz jelovima na segmentu [a. b] → R monotona funkcija na [a. < ck−1 < ck < . Stoga su pripadne Darbouxove sume oblika s = n f (xk−1 )h i S = n f (xk )h. 1] → R za koju je f (x) = 1 ako je x ∈ Q ∩ [0. b].4 Integrabilnost monotonih i neprekidnih funkcija Prirodno je pitanje koje od do sada prouˇavanih svojstava funkcije je doc voljno za Riemann integrabilnost. . . Za funkciju f : [a. tj.ck ] monotona funkcija za sve k = 1. h = (b − a)/n. < cn−1 < cn = b takva da je f |[ck−1. RIEMANNOV INTEGRAL S ′ − s′ + S ′′ − s′′ < ε.β] f = f (α) i sup[α. . . Dokaz: Pretpostavimo da je f rastu´a na [a. n). 1.1. Sada na prethodnoj subdiviziji imamo b a c b f− a c f− c b f ≤ S − s′ − s′′ = S ′ + S ′′ − s′ − s′′ < ε f ≥ s − S ′ − S ′′ = s′ + s′′ − S ′ − S ′′ > −ε. 1] vrijedi inf [α. n.2. . jesu li su elementarne funkcije R-integrabilne na segmentima koji su sadrˇani u podruˇju definicije. b] ako postoji subdivizija a = c0 < c1 < . Dokazuz c jemo da su monotonost na segmentu ili neprekidnost na segmentu svojstva koja povlaˇe integrabilnost c Teorem 5. Ako je f (a) = f (b) onda c je f konstantna funkcija na [a. .

postoji toˇka c ∈ [a. tvrdnja teorema je istinita. te ima konvergentan podniz (apn )n∈N . Teorem 5. Dakle. [a. b] → R neprekidna funkcija na [a. ∀n ∈ N. Za funkciju f : I → R kaˇemo da je jednoliko (uniformno) neprekidna na intervalu I ⊆ R ako ∀ε > 0 ∃δ > 0 ∀x′ . Dokaz: Tvrdnja slijedi iz teorema 5. b]. b] → R po dijelovima monotona funkcija na [a. ˇto zbog s |f (apn ) − f (bpn )| ≥ ε > 0 daje kontradikciju. Tada je ona R-integrabilna na [a. b] takva da je c f (x)dx = f (c)(b − a). Niz (an )n∈N je u segmentu [a.4. c Zbog |apn − bpn | < p1 . Tada je ona jednoliko neprekidna na [a. INTEGRABILNOST MONOTONIH I NEPREKIDNIH FUNKCIJA133 Korolar 5. z Definicija 5. b] (|x′δ − x′′ | < δ) ∧ (|f (x′δ ) − f (x′′ )| ≥ ε). x′′ ∈ [a. b]. b] ⊂ R. Bitno je sloˇenije dokazati integrabilnost funkcije neprekidne na segmentu. Neka je f : [a. b].b] Dokaz: Prema teoremu 5. b] ⊂ R. limn apn = c ∈ [a. pa je ograniˇen. b].4. vrijedi limn bpn = c. b] ⊂ R.5. Sada dokazujemo Riemannov teorem o integrabilnosti neprekidne funkcije. x′′ ∈ I (|x′ − x′′ | < δ) ⇒ (|f (x′ ) − f (x′′ )| < ε). z U tu svrhu potrebno je profiniti neka saznanja o neprekidnim funkcijama. Teorem 5.1. Neka je f : [a. δ δ δ 1 ′′ Sada za n ∈ N uzmimo δ = n pa imamo an = x′δ i bn = xδ takve da vrijedi 1 (|an − bn | < n ) ∧ (|f (an ) − f (bn )| ≥ ε). b] takva da za pripadne Darbouxove sume vrijedi S − s < ε.7. Tada je ona R-integrabilna na [a. Takoder. b] → R neprekidna funkcija na [a. b].2 dovoljno je pokazati da ∀ε > 0 postoji subdivizija segmenta [a. c b n ck f (x)dx = a k=1 ck−1 f (x)dx. tj.5. Zbog neprekidn nosti funkcije f u c imamo limn f (apn ) = limn f (bpn ) = f (c). . Neka je f : [a. onda bi funkcija f bila neprekidna na [a. b] i vrijedilo bi ∃ε > 0 ∀δ > 0 ∃x′δ .6. tj. i svojstva aditivnosti integrala po podruˇju integracije. Dokaz: Kada tvrdnja teorema ne bi bila istinita.

Zbog monotonosti integrala slijedi m(b−a) ≤ [a. Zbog c neprekidnosti funkcije f na segmentu [xk−1 . za c ∈ a. c + h ] tako da vrijedi 2 2 c+ h 2 U sluˇaju da postoji toˇka c ∈ I takva da je f (c) < 0 zakljuˇujemo c c c analogno. c ε h < min{ M . . n. Propozicija 5. k n ε k = 1. RIEMANNOV INTEGRAL Neka je ε > 0 zadan po volji. Uzmimo n ∈ N takav da je h = b−a < δ i napravimo n ekvidistantnu subdiviziju s toˇkama xk = a + kh. b]. postoje toˇke c ′ ′′ ′ ′′ [xk . Naime. To daje sup A′ = inf B ′ = 0.xk ] f i Mk = f (xk ) = ε sup[xk−1. Odatle je S − s = k=1 (Mk − mk )h < b−a nh = ε. b − c}. b vrijedi u f (x)dx = 0. Dokaz: Zbog odredenosti uzmimo da je M = h(c) > 0. Neka je f : I → R neprekidna funkcija na otvorenom intervalu v I = a. Neka je h = min{δ. bi postojao δ > 0 tako da vrijedi ∀x ∈ I. c− h 2 f (x)dx = f (t)h > 0. iz M. Korolar 5. Za pripadnu gornju Darbouxovu sumu vrijedi S = 2hM < ε. Ako h : [a. gdje je x1 = c + h. xk ] takve da je mk = f (xk ) = inf [xk−1 . c − a. s . b] tako da je f (c) = b−a [a. . k = 0. . x′′ ∈ I. u sluˇaju c = b subdiviziju a = x0 < x1 < x2 = c = b.3. ˇto je suprotno pretpostavci. (|x′ − x′′ | < δ) ⇒ (|f (x′ ) − ε f (x′′ )| < b−a ). . Ako za svaki segment [u. . Dakle. b] imamo m ≤ f (x) ≤ M. n. . v] ⊂ a. m ≤ b−a [a. . po lemi 3. b . b]. . . (|x − c| < δ) ⇒ 1 (f (x) ≥ 2 f (c)). b − c}. xk ]. 1. Uzmimo ε > 0 po volji i pokaˇimo da z postoji subdivizija tako da za njenu gornju Darbouxova sumu vrijedi S < ε. b − c}. h < min{ M . gdje ε je x1 = c − h. b]. . . Jasno je da vrijedi za svaku donju Darbouxova sumu s = 0 jer je na svakoj subdiviziji mk = 0 na svakom podsegmentu od [a. b] → R iˇˇezava svugdje osim moˇda u toˇki sc z c b c ∈ [a. Tako je opet S = 2hM < ε. b] postoji δ > 0 tako da ∀x′ . Neka su sada m = min[a.2.I. f je integrabilna na [a. Zbog (|x′k − x′′ | ≤ h < δ) imamo Mk − mk < b−a . . k = 1. x2 = c + h. xk ∈ [xk−1 . b uzmimo subdiviziju a = x0 < x1 < x2 < x3 = b. Tada je [c − h. Po Bolzano-Weierstrasseovom teo1 remu postoji c ∈ [a.A.134 POGLAVLJE 5. onda je h integrabilna na [a.b] f . b] i a f (x)dx = 0. k = 1. c + h] ⊂ I i zbog neprekidnosti funkcije f postoji t ∈ [c − h . . n. Zbog jednolike neprekidnosti funkcije f na [a. U sluˇaju c = a uzmemo subdic ε viziju a = c = x0 < x1 < x2 = b.b] f (x)dx ≤ 1 M(b − a). h < min{ 2M . Tada ∀x ∈ [a. c Dokaz: Kada bi postojala toˇka c ∈ I takva da je f (c) > 0. onda je f (x) = 0 za svako x ∈ I. tj.1. gdje je x1 = c − h.xk ] f . .b] f i M = max[a. c − a}. n. . .b] f (x)dx.b] f (x)dx ≤ M. c − a.

b c Primjer 5. 1]. Ovdje definiramo funkciju f : [0.5. 1] ∩ Q c c 1 1 vrijedi f (xn ) > ε. za x = ck−1  . c k pokazuje da takvih xn ima konaˇno mnogo. i prethodne propozicije imamo a fk (x)dx = ck−1 fk (x)dx za sve k = 1. ck−1 < ck < . neka su a ≤ c1 < c . za ck < x ≤ b 0 a ck 1 ck b k Iz teorema 5. prethodne propozicije i svojstva aditivnosti integrala po podruˇju integracije. Nadalje. a to su c ∈ [0. x = . Tvrdc nja korolara sada slijedi iz aditivnosti integrala.7. . . 0 < m < n. tj. 1]. a koja je ipak integrabilna na c c [0. . za ck−1 < x < ck f (x) fk (x) =   f (ck −) . . ε ima samo konaˇno mnogo takvih k. . Dokaz: Tvrdnja slijedi iz teorema 5. Neka su fk : [a. . Naime. 1] takav da je lim xn = c. b] jednak 0. n n Uzmimo bilo koji c ∈ [0. Tada je ona R-integrabilna s c c na [a. S druge strane xn = m . 1 Pokaˇimo da je f R-integrabilna na [0. n. b] → R ima na segmentu c [a. 1] \ Q 1 m (5. x ∈ [0. < cn ≤ b toˇke u kojima f ima prekide prve vrste. n. b] samo konaˇno c k=1 mnogo vrijednosti razliˇitih od 0. . gdje je m < k. za x = ck    0 . b].8) . 1] i z 0 f (x)dx = 0. . . Jasno je da je svaka donja Darbouxova suma s = 0.4.3. Sada pokaˇimo da za bilo koji z . f (ck +). c s Odatle slijedi da je f neprekidna samo u toˇkama c ∈ [0. k = 1. . . n)) definirane s  . . tj. pa k > ε ⇒ k < 1 . . U suprotnom sluˇaju bi z c f (x) = n→∞ n→∞ postojao ε > 0 sa svojstvom da za beskonaˇno mnogo ˇlanova xn ∈ [0. . . pa je njen integral na [a. Neka ograniˇena funkcija f : [a. ˇto je kontradikcija. 1] → R koja ima prebrojivo toˇaka prekida koje ˇine gust skup u [0.4. Pokaˇimo da je lim f (xn ) = 0. m i n su relativno prosti . f (xn ) = k za neko k ∈ N. 1] u kojima je c f (c) = 0. b] ⊂ R najviˇe konaˇno toˇaka prekida prve vrste. za a ≤ x < ck−1  0 fk    f (ck−1 +) . INTEGRABILNOST MONOTONIH I NEPREKIDNIH FUNKCIJA135 Korolar 5. b] → R (k = 1. 1] \ Q. . No. Neka je 0 ..7. 1] i bilo koji injektivan niz (xn )n u [0. c postoje f (ck −). funkcija f − n fk ima na [a.

Tada postoji primitivna funkcija od f na I. c k Uzmimo ekvidistantnu subdiviziju segmenta [0. Slijede´i teorem daje dovoljne uvjete za postojanje primitivne funkcije c Teorem 5. tj. H ′ (x) = 0. To dokazuje tvrdnju. . onda iz Lagrangeovog teorema srednje vrijednosti imamo c H(x2 ) − H(x1 ) = H ′ (c)(x2 − x1 ). Za bilo koju toˇku x ∈ I je restrikcija c c funkcije f na segment [a. H(x) = C. to ε je suma ˇlanova u gornjoj Darbouxovoj sumi S koja njima odgovara manja c M ε ε od nεn < 2 . svojstava integrala i c c Riemannovog teorema 5. k = 0.7. . . to je S < ε. gdje je toˇka c izmedu x1 i x2 . 1] tako da je x c x F (x) − F (c) = a f (t)dt − f (t)dt = a c f (t)dt = f (c + θx (x − c)). Kako je ostatak sume manji od 2 . xk = n . ∀x ∈ I. pa je integrabilna u Riemannovom smislu. .9. . . z Za bilo koju toˇku c ∈ I i svaki x ∈ I. Prema tome je H konstantna funkcija na I. Dokaz: Ako je F ′ = f i G′ = f . . RIEMANNOV INTEGRAL ε > 0 moˇemo konstruirati gornju Darbouxovu sumu S < ε. ∀ x ∈ I. Neka je I ⊆ R otvoren interval i f : I → R funkcija neprekidna na I.9) Pokaˇimo da je F primitivna funkcija od f na I. vrijedi G(x) = F (x) + C. k = 1. Neka su αk z ε (k = 1. tj. . nε ) sve toˇke za koje vrijedi f (αk ) > 2 (vidjeli smo da ih ima c konaˇno mnogo) i neka je M = max{f (αk ). Neka je I ⊆ R otvoren interval i f : I → R zadana funkcija. Dakle. bilo koje dvije toˇke. ∀x ∈ I. .9). Primitivna funkcija ili antiderivacija funkcije f na skupu I je svaka funkcija F : I → R sa svojstvom F ′(x) = f (x). Zbog c H ′ (c) = 0 dobivamo H(x2 ) = H(x1 ). Tada je funkcija F : I → R dobro definirana formulom x F (x) = a f (t)dt.136 POGLAVLJE 5. a] neprekidna funkcija. tj. ∀x ∈ I. . ∀ x ∈ I. . n. pomo´u (5. imamo θx ∈ [0. 1]. gdje je H = G − F . ∀ x ∈ I. s s gdje je n > 2M nε . . . Dokaz: Uzmimo toˇku a ∈ I po volji. onda je (G − F )′ = G′ − F ′ = f − f = 0. nε }. Neka je I ⊆ R otvoren interval i f : I → R. 5. onda postoji konstanta C ∈ R takva da vrijedi G(x) = F (x) + C.8. x1 ∈ I. x1 = x2 . (5. F ′ (x) = f (x). x] ili [x. Ako su x1 .5.5 Primitivna funkcija Definicija 5. Teorem 5. Ako su F i G bilo koje dvije primitivne funkcije od f na intervalu I. Poˇto ima najviˇe nε segmenata u kojima je neki od αk . 1. ∀x ∈ I.

onda je s ≤ F (b) − F (a) ≤ S. a Napomena 5.5. Prethodni teorem je istinit i bez pretpostavke da je f neprekidna na I. xk ]. Dakle. Ako je f neprekidna funkciju na otvorenom intervalu I i F bilo koja primitivna funkcija funkcije f na I. s . Ako je G bilo koja druga primitivna funkcija od f na I.1.9). tada za bilo koju subdiviziju a = x0 < x1 < · · · < xn−1 < xn = b segmenta [a. n. b] iz Lagrangeovog teorema srednje vrijednosti imamo n F (b) − F (a) = n k=1 (F (xk ) − F (xk−1 )) = n = k=1 F ′ (tk )(xk − xk−1 ) = k=1 f (tk )(xk − xk−1 ) = σ. . onda imamo C ∈ R tako da vrijedi G(x) = F (x) + C. onda zbog F (a) = 0. . onda za svaki segment [a. (5. b] ⊂ I vrijedi b a f (x)dx = F (b) − F (a). ∀x ∈ I. ˇto zbog pretpostavke I∗ = I ∗ daje tvrdnju.10) Dokaz: Ako je F primitivna funkcija definirana s (5. no poˇto broj u s sredini ne ovisi o subdiviziji. gdje je θx ∈ [0. Teorem 5. Sada je b G(b) − G(a) = (F (b) + C) − (F (a) + C) = F (b) − F (a) = F (b) = f (x)dx. Odatle je I∗ ≤ F (b) − F (a) ≤ I ∗ . gdje je σ integralna suma. za bilo koju donju D-sumu s i bilo koju gornju D-sumu S. Naime. za neke tk ∈ [xk−1 .10). za pripadne Darbouxove sume imamo s ≤ F (b) − F (a) ≤ S. . x→c x→c x→c x−c 137 Sada dokazujemo Leibniz-Newtonovu formulu koja daje vezu izmedu primitivne funkcije (odnosno pojma derivacije) i Riemannovog integrala funkcije. PRIMITIVNA FUNKCIJA Odatle imamo F (x) − F (c) = f (c + θx (x − c)). 1].5. Dovoljno je pretpostaviti da je f integrabilna funkcija i da postoji F primitivna funkcija od f na I.10. vrijedi formula (5. . k = 1. x−c Iz neprekidnosti funkcije f u toˇki c dobivamo c F ′ (c) = lim F (x) − F (c) = lim f (c + θx (x − c)) = lim f (x) = f (c).

. onda je ona diferencijabilna na I. ˇto odgovara integralnom teoremu srednje vrijednosti iz Riemannovog teos rema 5. c √ 1 .6. c tako da je F (b) − F (a) = F ′ (c)(b − a). .1 Direktna integracija z Derivacije elementarnih funkcija su opet elementarne funkcije. Navodimo tablicu osnovnih elementarnih funkcija i njihovih primitivnih funkcija. pa iz Lagrangeovog teorema srednje vrijednosti za bilo koje a. Ako iskoristimo Leibniz-Newtonovu formulu dobivamo b a f (x)dx = f (c)(b − a). a < b.138 POGLAVLJE 5. s tim da je ovdje a < c < b 5. Prim2 jeri elementarnih funkcija ˇije primitivne funkcije nisu elementarne su e−x . U pravilu pokuˇavamo nalaˇenje primitivnih funkcija za sloˇenije funkcije raznim poss z z tupcima svesti na te jednostavne funkcije. b ∈ I. slijedi egzistencija toˇke c ∈ a. b . x sin x itd.7. RIEMANNOV INTEGRAL Napomena 5. Ako je F primitivna funkcija od f na otvorenom intervalu I. sin x .6 Metode integriranja 5. Na ˇalost to nije istina kada se radi o primitivnim funkcijama ili antiderivacijama.2. Ne postoji op´i naˇin kako utvrditi je li primitivna c c ln x x funkcija elementarne funkcije opet elementarna funkcija.

. Dokaz: Funkcija H = αF +βG ima derivaciju H ′ = αF ′ +βG′ = αf +βg. U oznaci neodredenog integrala to piˇemo kao s (αf (x) + βg(x))dx = α f (x)dx + β g(x)dx. onda je αF + βG primitivna funkcija od αf + βg na I. Ta oznaka zapravo predstavlja skup svih primitivnih funkcija od f . ˇesto se koristi oznaka za neodredeni integral funkcije c f u oznaci f (x)dx. Zbog upotrebe primitivnih funkcija u raˇunanju integrala pomo´u Leibnizc c Newtonove formule.11. Ako je F primitivna funkcija od f na I i G primitivna od g na I. medusobno razlikuju samo za kons stantnu funkciju. METODE INTEGRIRANJA 139 f x α F xα+1 α+1 (α = −1) e sin x cos x 1 cos2 x 1 sin2 x 1 x x shx chx 1 √ ch2 x 1 sh2 x 1 ln |x| ex − cos x sin x tg x −ctg x chx shx thx −cthx Sin−1 x Tg−1 x sh−1 x th−1 x ch−1 x 1−x2 1 1+x2 √ 1 1+x2 1 1−x2 √ 1 x2 −1 Kod upotrebe Leibniz-Newtonove formule ˇesto se upotrebljava oznaka c b F (x) a = F (b) − F (a). kao ˇto znamo. Tako prvo navodimo pravilo koje je posljedica linearnosti derivacije i integrala. koje se. Teorem 5.6.5. Osnovna pravila za nalaˇenje primitivnih funkcija su zapravo obratno z interpretirana pravila za deriviranje funkcija.

Ta je metoda posljedica pravila za deriviranje kompozicije funkcija. b = ϕ(β) iz (5. f ◦ ϕ je definirana na J. β ∈ I vrijedi β ϕ(β) f (ϕ(t))ϕ (t)dt = α ϕ(α) ′ f (x)dx. y . gdje je C konstanta po volji. na sljede´i naˇin: c c F (x) = f (x)dx = f (ϕ(t))ϕ′(t)dt = G(t) + C = G(ψ(x)) + C. Vrijedi f (x) = x 2 − 2x 2 + 3 − x 6 + 5x− 2 pa je s f (x)dx = Primjer 5.12. (5. onda uz oznake a = ϕ(α). Primjer 5.140 POGLAVLJE 5. Teorem 5.11) dobivamo b ψ(b) f (x)dx = a ψ(a) f (ϕ(t))ϕ′ (t)dt.12) Sada primitivnu funkciju F nalazimo uz supstituciju x = ϕ(t). ax2 + bx + c Rjeˇenje. tj. x Rjeˇenje. Takoder. Neka je ϕ(J) ⊆ I. Vrijedi G′ (x) = F ′ (ϕ(x))ϕ′ (x) = f (ϕ(x))ϕ′ (x) ˇto daje s β α ϕ(β) f (ϕ(x))ϕ (x)dt = G(β) − G(α) = F (ϕ(β)) − F (ϕ(α)) = ′ f (x)dx. Uz supstituciju y = ax2 +bx+c imamo dy = (2ax+b)dx pa imamo s 2ax + b dx = ax2 + bx + c 1 dy = ln |y| + C = ln |ax2 + bx + c| + C. (5. ϕ diferencijabilna funkcija na J i F primitivna funkcija od f na I.6. 1 2 11 4 7 6 1 x 2 − x 2 + 3x − x 6 + 10x 2 + C. ϕ(α) Ako je ϕ strogo monotona funkcija J na I i ψ = ϕ−1 inverzna funkcija od ϕ.11) Dokaz: Zbog ϕ(J) ⊆ I je funkcija G = F ◦ ϕ definirana i diferencijabilna na J. odnosno t = ψ(x). ∀ α. Na´i primitivnu funkciju od f (x) = c 9 7 1 1 √ √ 3 x5 −2x4 +3 x− x2 +5 √ .5. RIEMANNOV INTEGRAL Druga metoda je supstitucija ili uvodenje nove varijable. Neka su I i J otvoreni intervali. 11 9 7 2ax + b dx. Tada je G = F ◦ ϕ primitivna funkcija od (f ◦ ϕ)ϕ′ na J.

5. 2(m − n) 2(m + n) 1 − cos 2mx x sin 2mx dx = − + C. c √ c odnosno x = cos2 t rjeˇavamo korijena. ln x dx.8. n ∈ N. sinn x cos xdx 141 Rjeˇenje. Supstitucijom x = a . za sve m.7. x Rjeˇenje. 2 2 4m (sin mx)2 dx = Primjer 5. a a x √ √ Ako su u podintegralnoj funkciji korijeni oblika c2 − x2 ili c2 + x2 √ ili x2 − c2 . n+1 n+1 sin mx sin nxdx. odnosno x = c tg t. Supstitucijom t = ln x dobivamo s ln x dx = x Primjer 5. U tu svrhu koristimo trigonometrijsku formulu: sin α · sin β = s 1 [cos(α − β) − cos(α + β)]. onda se pomo´u supstitucije x = c sin t.9. a u sluˇaju x2 − c2 mogu´e koristiti supc c stituciju x = c cht . Za m = n i m = −n imamo 2 sin mx sin nxdx = = Za m = n imamo 1 2 [cos(m − n)x − cos(m + n)x]dx = sin(m − n)x sin(m + n)x − .10. x x2 − a2 ( a )2 t − a2 · − adt t2 =− 1 a √ dt = 1 − t2 1 1 a = − Sin−1 t + C = − Sin−1 + C. Takoder je u sluˇaju c2 + x2 mogu´e s c c √ je koristiti supstituciju x = c sht. Na´i c y n dy = 1 1 y n+1 + C = sinn+1 x + C. F (x) = tdt = t2 ln2 x +C = +C 2 2 Rjeˇenje. METODE INTEGRIRANJA Primjer 5. Rjeˇenje.6. Supstitucijom y = sin x imamo dy = cos xdx ˇto daje s s sinn x cos xdx = Primjer 5. dx = − adt dobivamo s t t2 F (x) = 1 a t dx √ .

v : I → R i za svaki par a. a (5. dx √ POGLAVLJE 5.142 Primjer 5. Za funkcije u. Izraˇunajmo povrˇinu kruga radijusa r.13. s F (x) = = c2 √ r 2 − x2 = x = ϕ(t) = r sin t dx = r cos tdt = r 2 − r 2 sin2 t r cos tdt = c2 sin 2t c2 (1 + cos 2t)dt = (t + ) + C = G(t).13) uz uvjet da integrali u (5. Stavimo x = tg t.13) postoje. Teorem 5. pa zbog 1 cos2 t (1 + x2 ) 1 + x2 Rjeˇenje. r] postoji njen inverz. 1 + x2 r dt = (1 + tg t) 1 + tg t cos2 t cos tdt = sin t + C = √ Primjer 5.11. te vrijedi 2 cos2 tdt = r P =4 0 √ r2 − x2 =4 0 π 2 sin 2t ) r cos tdt = 2r (t + 2 2 2 2 π 2 = r 2 π.12. 0 Tre´a je metoda parcijalne integracija koja je posljedica pravila za derivic ranje produkta funkcija (uv)′(x) = u′ (x)v(x) + u(x)v ′ (x). zbog strogog rasta funkcije ϕ : [0. dx = s 1 2 2 dt cos2 t = 1 + tg 2 t imamo x + C. P = 4 c s 0 √ r 2 − x2 . RIEMANNOV INTEGRAL . b ∈ I vrijedi b b b u (x)v(x)dx = u(x)v(x) a a ′ − u(x)v ′ (x)dx. . Dokaz: Funkcija F (x) = u(x)v(x) je primitivna funkcija od f (x) = u′ (x)v(x)+ u(x)v ′ (x) pa vrijedi b b b b u(x)v(x) a = a (u (x)v(x)+u(x)v (x))dx = a ′ ′ u (x)v(x)dx+ a ′ u(x)v ′ (x)dx. 2 2 2 Sada je ϕ(α) = r sin α = 0 i ϕ(β) = r sin β = r. tj. Rjeˇenje. π ] → [0.

Tako dobivamo α 1 α 1 eαx cos βxdx = − eαx cos βx+ F (x). 143 Rjeˇenje. Fn (x) = 2 + 1)n (x Rjeˇenje.15. pa je u(x) = s ′ v (x) = 1. pa je u(x) = sin βxdx = − β cos βx i v ′ (x) = αeαx . z c c . Uzmimo u′ (x) = 1 i v(x) = (x2 + 1)−n .14) Fn+1 (x) = 2 + 1)n 2n (x 2n Za n = 1 imamo dx F1 (x) = = Tg−1 x + C. F (x) = ex dx = ex i ex dx = xex − ex + C = (x − 1)ex + C.14) raˇunati ostale Fn . xex dx. pa je u(x) = s 1 sin βx i v ′ (x) = αeαx . n ∈ N. n ≥ 2. Stavimo u′(x) = cos βx i v(x) = eαx . eαx sin βxdx = − eαx cos βx+ β β β β Uvrˇtavanjem u prvi integral dobivamo s 1 α 1 α F (x) = eαx sin βx − ⇒ − eαx cos βx + F (x) β β β β x Fn (x) = 2 +2n (x + 1)n 1 αx α e sin βx + 2 cos βx eαx ⇒ β β β α F (x) = 2 sin βx + cos βx eαx 2 α +β β dx .6. (5. Odatle je 1+ α2 F (x) = β2 x2 x dx = 2 +2n[Fn (x)−Fn+1 (x)] ⇒ 2 + 1)n+1 (x (x + 1)n 1 x 2n − 1 + Fn (x). Odatle je xex dx = xex − Primjer 5. (n ∈ N). Stavimo u′ (x) = ex i v(x) = x.14. 2 +1 x pa sada moˇemo rekurzivno pomo´u (5. pa imamo u(x) = x i s ′ v (x) = −2nx(x2 + 1)−(n+1) . cos βxdx = Rjeˇenje.13. Primjer 5. eαx cos βxdx. METODE INTEGRIRANJA Primjer 5. Odatle je β F (x) = eαx cos βxdx = α 1 αx e sin βx − β β eαx sin βxdx Sada ponovimo prethodni postupak za eαx sin βxdx s tim da uzmemo 1 u′ (x) = sin βx i v(x) = eαx .5.

ako je Q(x) = (x − x0 )k i stP < k tada postoje i jedinstveni su Ai ∈ R. n) u parovima relativno prosti polinomi. .144 POGLAVLJE 5. + px + q)i (5. (i = 1. . . gdje su Qi (i = 1. a1 . tj. (x − x0 )i (5. neka je stP < stQ i neka je Q = Q1 · · · Qn . . polinom stupnja n s koeficijentima a0 . an = 0. Sada bez dokaza navodimo teorem koji nam omogu´ava rastav prave racionalne funkcije na jednostavne prave c racionalne funkcije Teorem 5. . . te c i=1 j=1 2 vrijedi aj . . . k) takvi da je P (x) = Q(x) k i=1 Ai . nemaju zajedniˇkih nultoˇaka.6. . k) takvi da je P (x) = Q(x) k i=1 (x2 Ai x + Bi .17) Ako je Q(x) = (x2 + px + q)k . bj ∈ R. .20) . (i = 1. c c Tada postoje i jedinstveni su polinomi Pi . Polinom P je mogu´e faktorizirati na c polinome s realnim koeficijentima prvog i drugog stupnja na slijede´i naˇin: c c P (x) = an (x − x1 )k1 · · · (x − xp )kp (x2 + a1 x + b1 )l1 · · · (x2 + as x + bs )ls . . RIEMANNOV INTEGRAL 5.19) (x − a)n (x2 Ax + B dx. . . . . . (j = 1. s). xp su realne nultoˇke polinoma P . . .2 Integracija racionalnih funkcija Neka je P (x) = a0 +a1 x+a2 x2 +. (i = 1. Neka su P i Q polinomi. p2 < 4q i stP < 2k tada postoje i jedinstveni su Ai . . (5.18) Prethodni teorem svodi integraciju prave racionalne funkcije na integrale oblika: dx . + px + q)n (5. (5. x1 .14. (5. n). (n ∈ N). takvi da je n P (x) Pi (x) = . . . stPi < stQi .16) Q(x) Qi (x) i=1 Posebno. aj < 4bj . . Prisjetimo se da svaku racionalnu funkciju mogu´e napisati kao sumu c polinoma i prave racionalne funkcije. .+an−1 xn−1 +an xn . . Bi ∈ R. (n ∈ N). . an ∈ R.15) gdje je p ki + 2 s lj = n. . . (p2 < 4q). . . .

6.14). Za n = 1 imamo Ax + B A dx = + px + q 2 2x + p Ap dx + (B − ) + px + q 2 dx = + px + q x2 x2 x2 = A ln(x2 + px + q) + 2 2B − Ap 4q − p2 F1 2x + p 4q − p2 . x−a Drugi integral moˇemo za n ≥ 2 rastaviti na z Ax + B A dx = n + px + q) 2 2x + p Ap dx+(B− ) n + px + q) 2 145 (x2 (x2 (x2 dx = + px + q)n =− i dalje A 1 Ap + (B − ) 2 + px + q)n−1 2(n − 1) (x 2 (x2 dx + px + q)n (x2 1 dx = 2 n + px + q) (q − p4 )n dx 2 2x+p √ 4q−p2 n = 1 (q − p2 +1 ) 4 n− 1 2 Fn 2x + p 4q − p2 . .5. METODE INTEGRIRANJA Sada za n > 1 imamo dx 1 1 = + C. n (x − a) 1 − n (x − a)n−1 a za n = 1 je dx = ln |x − a| + C. gdje je Fn zadana rekurzijom (5.

b]. Izraˇunati volumen kugle radijusa r. Tom problemu c c moˇemo pristupiti na slijede´i naˇin: z c c Neka je krivulja dio grafa funkcije f na segy mentu [a. Integralne sume su oblika n k=1 P x P (tk )(xk −xk−1 ). 0 z ako je tijelo nastalo rotacijom povrˇine ispod s grafa funkcije f oko osi x. 3 3 3 5.22) segmenta [a. < xn−1 < xn = b. pripadne toˇke na grafu. onda je P (x) = πf (x)2 . (5. 1.2 Duljina ravninske krivulje Problem odredivanja duljine luka (rektifikacija) kruˇnice i nekih drugih krivulja z ve´ je zaokupljao paˇnju starih Grka.7. stolje´u. Naˇinimo subc f diviziju Tk a = x0 < x1 < · · · < xn−1 < xn = b (5. f (xk−1 )) i Tk = (xk .7 5. .7. r] je f (x) = r 2 − x2 pa je V = π −r (r 2 −x2 )dx = z 2r 3 4r 3 π 3 3 π[r 2 (r − (−r)) − ( r3 − −r )] = π[2r 3 − ]= . b tijeka jednak V = a P (x)dx. Funkcija koja opisuje c √ r kruˇnicu na segmentu [−r.21) Primjer 5. c k = 0. . ˇto daje s b x V =π a f (x)2 dx.146 POGLAVLJE 5. . f (xk )). RIEMANNOV INTEGRAL 5. a = x0 < x1 < . . Specijalno. f (xk )) aproksimiramo duljinom Lk = d(Tk−1 . b] i oznaˇimo s Tk = (xk . c Duljinu krivulje izmedu toˇaka Tk−1 = c (xk−1 . Tk ) = Lk Tk 1 1 Lk Tk 1 0 xk 1 xk xk 1 x (xk − xk−1 )2 + (f (xk ) − f (xk−1 ))2 = . b] kao na slici desno. . ˇto predstavlja aproksis Tada je volumen a b maciju volumena tijela.1 Primjene Volumen rotacionog tijela y Neka je P (x) povrˇina presjeka tijela i ravs nine okomite na os x. . a bio je i jedan od problema na kojima c z se razvijao diferencijalni i integralni raˇun u 17.16. n. Uzmimo subdiviziju segmenta [a.

b]. .25) dobivamo c n L= k=1 1 + [f ′ (tk )]2 (xk − xk−1 ). xk − xk−1 2 147 (5. Funkcija koja opisuje kruˇnicu na segmentu [−r. xk − xk−1 Pomo´u Lagrangeovog teorema dobivamo c f (xk ) − f (xk−1 ) = f ′ (tk ).25) Pomo´u (5. b]. a 1 + f ′ (x)2 = √r2r−x2 . a (5. .24) Poˇto je udaljenost Lk = d(Tk−1. n). b ˇto daje formulu za raˇunanje oploˇja s c s O = 2π a f (x) 1 + [f ′ (x)]2 dx. Dakle. . Izraˇunati oploˇje kugle√ c s radijusa r.23) (5. x ∈ [a. . xk ] je oblika s ′ (t )]2 (x − x 2πf (tk ) 1 + [f k k k−1 ).22) funkcije g(x) = Ako je funkcija g integrabilna na [a. (5. integralna suma je n 2π k=1 f (tk ) 1 + [f ′ (tk )]2 (xk − xk−1 ). O = 2π −r rdx = 2πr(r − (−r)) = 4πr 2 . PRIMJENE f (xk ) − f (xk−1) = 1+ (xk − xk−1 ).27) L= (5.5. b].17.29) Primjer 5. < xn−1 < xn = b. z r Dakle.3 Povrˇina rotacione plohe s Neka je ploha nastala rotacijom oko osi x grafa funkcije f na segmentu [a.24) iz (5. to je donja aproksimacija L za duljinu krivulje c L dana s n n L= k=1 Lk = k=1 1+ f (xk ) − f (xk−1 ) xk − xk−1 2 (xk − xk−1 ) ≤ L. (k = 1. b]. a = x0 < x1 < .7. . r] je f (x) = r 2 − x2 . . (5.28) 5. aproksimacija dijela rotacione povrˇine na segmentu [xk−1 .23) i (5.26) a to je integralna suma za subdiviziju (5. Tk ) izmedu toˇaka manja ili jednaka s c duljini luka izmedu tih toˇaka. Za zadanu subdiviziju segmenta [a. (5. 1 + [f ′ (x)]2 dx. onda je duljina krivulje dana s b 1 + [f ′ (x)]2 . .7.

c Ako prosjeˇna zakrivljenost teˇi nekom broju kada c z toˇka M po krivulji Γ teˇi k M0 . Neka je c µ(M0 . Iz formula (5. f : I → R funkcija koja ima neprekidnu drugu derivaciju na I i neka je Γf graf funkcije f .148 POGLAVLJE 5. [1 + [f ′ (x0 )]2 ] 2 .7. Pomo´u Lagrangeovog teorema srednje vrijednosti za c funkciju τ = Tg−1 f ′ imamo α(M0 . f (x)) ima koeficijent smjera f ′ (x) i sa osi apscisa zatvara c kut τ (x) = Tg−1 f ′ (x).4 Zakrivljenost ravninske krivulje y Oznaˇimo s α(M0 .28): µ(M0 M ) = x0 ⌢ x 1 + [f ′ (u)]2 du. Zbog τ ′ (t) = [Tg−1 f ′ ]′ (t) = [Tg−1 ]′ (f ′(t))f ′′ (t) = 1 + [f ′ (t)]2 je f ′′ (t) (x − x0 ) za neko t izmedu x0 i x. RIEMANNOV INTEGRAL 5. pa (5. onda t → x0 i s → x0 . (5. x].31) 1 + [f ′ (t)]2 Za duljinu luka imamo formulu (5. M) duljina luka krivulje Γ izmedu toˇaka c M0 i M.31) i (5. M) µ(M0 M) prosjeˇna zakrivljenost luka M0 M krivulje Γ. M) = τ (x) − τ (x0 ) = τ ′ (t)(x − x0 ) za neko f ′′ (t) t izmedu x0 i x.32).33) gdje su t i s izmedu x0 i x.32) gdje je s ∈ [x0 . onda taj broj c z zovemo zakrivljenost krivulje Γ u toˇki M0 .30) dobivamo formulu za prosjeˇnu zakrivljenost c f ′′ (t) · 1 + [f ′ (t)]2 1 . c ⌢ ⌢ M M0 (5. Tangenta na graf Γf u toˇki M = (x. α(M0 . Pomo´u teorema srednje vrijednosti za taj integral dobivamo c µ(M0 M ) = ⌢ 1 + [f ′ (s)]2 (x − x0 ).33) poprima oblik f ′′ (x0 ) κ(M0 ) = 3 .30) Τ x 0 Α x Neka je I ⊆ R otvoren interval. 1 + [f ′ (s)]2 (5. M) = (5. M) kut ˇto ga zatvaraju tanc s gente na krivulju Γ u toˇkama M0 i M. Kada x → x0 . Tada je α(M0 . (5.

a ne moraju biti ni ograniˇeni. b . Sada ´emo proˇiriti pojam integrabilnosti c s na intervale koji nisu zatvoreni. [1 + [f ′ (x)]2 ] 2 5.34) 3 . x ∈ R. Tada piˇemo s ∞ 0 0 e dx = lim (1 − e B→∞ ) = 1 proglasiti povrˇinom s B e dx = lim −x B→∞ e−x dx. c x ∈ I. NEPRAVI INTEGRAL 149 Dakle.8. zakrivljenost krivulje Γf (grafa funkcije f : I → R) u toˇki (x. No iz slike desno je vidljivo da bi 0 x B za dovoljno veliki B povrˇina dijela ravnine s SB ispod grafa na segmentu [0. Poˇto je interval [0. 0 (5. Za tu funkciju vrijedi lim e−x = x→∞ 0. b]. Da li je mogu´e osjenˇanom dijelu ravc c nine S omedenom koordinatnim osima i y grafom funkcije pridruˇiti broj koji bi imao z f x e x smisao povrˇine. 1 Neka je zadana funkcija f (x) = √ . B] mogla aproksimirati traˇenu povrˇinu (ako tako z s neˇto ima smisla). c Neka je zadana funkcija f (x) = e−x . s B B Povrˇina skupa SB je dana sa s B 0 −x e dx = −e −B −x −x 0 = 1 − e−B . a. Ta je funkcija morala biti ograniˇena na segmentu.35) i taj limes zovemo nepravi integral. pa je razumno broj lim B→∞ dijela ravnine S. Tako z dobiveni integral ´emo zvati nepravi integral. Za tu funkciju vrijedi x 1 lim √ = 0.8 Nepravi integral Do sada smo koristili pojam Riemann integrabilne funkcije na segmentu. a. b s tim da moˇe biti a = −∞ ili b = ∞. je f ′′ (x) κ(x) = (5. Je li mogu´e osjenˇanom dijelu ravnine S omedenom koordic c x→0+ x natnim osima. f (x)). Takvi su c intervali [a. ∞ s s neograniˇen. x > 0. da bi se uop´e mogla c c razmatrati njena integrabilnost.5. to nije mogu´e upotrijebiti prac c SB vokutnike kao aproksimaciju tog dijela ravnine. pravcem x = 1 i grafom funkcije pridruˇiti broj koji bi z .

. B] ⊂ a. Moˇe se pokazati da prethodna definicija c z ne ovisi o c. to nije mogu´e c c upotrijebiti pravokutnike kao gornju aproksimaciju tog dijela ravnine. Ako postoji konaˇan limes c B B→b− lim f (x)dx. Neka je funkcija f : [a. b bilo koja toˇka. b i oznaˇava s c →b a f (x)dx. 1] funkcija neograniˇena.38) divergira.38) Takoder se kaˇe da integral (5. b → R integrabilna na svakom segmentu [a. RIEMANNOV INTEGRAL y imao smisao povrˇine. Poˇto je na intervalu s s 0.6.37) onda se taj limes zove nepravi integral funkcije f na [a.37) ne z postoji kaˇemo da integral (5. A Ako je f integrabilna na svakom segmentu [A. B] gdje je B < b ≤ +∞. Ako limes u (5. b] : b b f (x)dx = lim a← A→a+ f (x)dx. c gdje je c ∈ a. z Analogno definiramo integral na a.36) dx √ = lim x ε→0+ 1 ε dx √ = 2. uz uvjet da svi limesi postoje.38) konvergira. (5. s 0 Ε f x 1 x SΕ 1 x 1 Povrˇina dijela ravnine Sε dobije se kao s Sada piˇemo s ε 1 0← √ 1 √ dx = 2 x x 1 ε √ = 2(1 − ε). No iz slike desno je vidljivo da bi za dovoljno mali ε > 0 povrˇina s dijela ravnine Sε ispod grafa na segmentu [ε. 1] mogla aproksimirati traˇenu povrˇinu z s (ako povrˇina ima smisla). b . onda. a (5. definiramo →b a← c A→a+ B B→b− f (x)dx = lim f (x)dx + lim A f (x)dx. (5. x Definicija 5.150 POGLAVLJE 5.

Za p = 1 je B a dx = xp 1 1 1 − p xp−1 B = a 1 (B 1−p − a1−p ).5. cos xdx divergira jer je cos xdx = sin B. Za p = 1 imamo +∞ a dx = lim (ln x B→+∞ x B a ) = lim ln B − ln a = +∞. a limB→+∞ sin B Teorem 5. 2 1 − x2 ε→−1+ F 0 Primjer 5. ne postoji. Integral a a dx konvergira za p > 1 i divergira za p ≤ 1. +∞ 0 dx = lim 1 + x2 B→+∞ B 0 dx = lim (Tg−1 x 1 + x2 B→+∞ B ) = lim Tg−1 B = 0 B→+∞ π .19. xp dx divergira za svako p ≥ 0. Integral 0← Dokaz: 1. ε→0+ x .8. ta s svojstva ima i neodredeni integral. a1−p (1 − p < 0) p−1 2.18.20. Neka je a > 0. imamo 0 (α < 0) +∞ a dx = xp a +∞ (1 − p > 0) . NEPRAVI INTEGRAL 151 Napomena Zato ˇto su i limes funkcije i R-integral monotoni i linearni.15. 1−p Zbog lim xα = x→+∞ +∞ (α > 0) . Integral 0← dx konvergira za 0 < p < 1 i divergira za p ≥ 1. 0 −1← √ dx = lim 1 − x2 ε→−1+ +∞ 0 0 ε √ dx π = lim (−Sin−1 ε) = . xp +∞ 3. +∞ 1. 2 Primjer 5. xp 2. Za p = 1 je ε→0+ lim ε dx = ln a − lim ln ε = +∞. Primjer 5. B→+∞ pa integral divergira k +∞.

39) f (x)dx a (5. Ako je integral a +∞ ϕ(x)dx konvergentan. x→+∞ ϕ(x) lim (5. ako divergira integral (5. . i 2.4. za svaki x > a. (1 − p > 0) 3. Odatle slijedi tvrdnja teorema.16.41) Ako je integral (5. Za rastu´u funkciju limes u beskonaˇnosti c c F (+∞) = limx→+∞ F (x) postoji ako i samo ako je ta funkcija ograniˇena c odozgo.40) divergentan. RIEMANNOV INTEGRAL lim ε dx 1 = (a1−p − lim ε1−p ) = p ε→0+ x 1−p 1 a1−p 1−p ∞ (1 − p < 0) .39) onda konvergira i integral (5. Neka su funkcije f. ϕ : [a. a (5.40) i vrijedi a +∞ +∞ f (x)dx ≤ x ϕ(x)dx. Korolar 5.8.40) onda divergira i integral (5. 5.40). B B (ii) za svako B > a postoje integrali a f (x)dx i a ϕ(x)dx.39) divergentan.42) x Ako je c < +∞ i ako konvergira integral (5. onda je konvergentan i integral +∞ (5. Dokaz: Funkcije F (x) = a f (t)dt i Φ(x) = a ϕ(t)dt rastu i vrijedi F (x) ≤ Φ(x). ϕ : [a. onda je i integral (5. +∞ → R pozitivne i neka postoji f (x) = c (0 ≤ c ≤ +∞).39).152 Za p = 1 imamo a ε→0+ POGLAVLJE 5. odnosno. +∞ → R takve da vrijedi (i) 0 ≤ f (x) ≤ ϕ(x) za svaki x ≥ x0 > a. Slijedi iz 1. Neka je a > 0 i neka su funkcije f.1 Kriterij konvergencije nepravog integrala Teorem 5.

onda kaˇemo da uvjetno konvergira z Propozicija 5. b].40).40). Analogno.39) istovremeno konvergiraju ili divergiraju.39).3 i funkcija |f |. f (x)} za x ≥ a. NEPRAVI INTEGRAL 153 Ako je c > 0 i ako konvergira integral (5.8. Funkcije f+ i f+ su takoder. Neka su f+ . Ako integral (5.39).16.39) onda divergira i integral (5.39) povlaˇi konvergenciju (5.40) i (5. onda je i konvergentan. c . −f (x)} za x ≥ a. Ako konvergira integral a |f (x)|dx. (5.40) povlaˇi konvergenciju c (5.2. Dokaz: Prisjetimo se da je po teoremu 5.39) povlaˇi divergenciju (5. i f− (x) = max{0. Ako je konvergentan nepravi integral +∞ a |f (x)|dx.40). Tad je f (x) = f+ (x) − f− (x) i |f (x)| = f+ (x) + f− (x) za x ≥ a. ako je integral ap- solutno konvergentan. tada je konvergentan i nepravi integral a f (x)dx. c > 0 i 0 < ε < c daju postoc f (x) f (x) janje ∆ > 0 tako da (x > ∆) ⇒ (| ϕ(x) − c| < ε) ⇒ ( ϕ(x) > c − ε) ⇒ ((c − ε)ϕ(x) < f (x)). pa konvergencija (5.39). b]. f− : [a. Dokaz: Ako je c < +∞ onda ∀ ε > 0 ∃ ∆ > 0 takav da (x > ∆) ⇒ f (x) f (x) (| ϕ(x) − c| < ε) ⇒ ( ϕ(x) < c + ε) ⇒ (f (x) < (c + ε)ϕ(x)). odnosno. za svaki b > a. Neka je f : [a. konvergen+∞ cija +∞ a a |f (x)|dx i teorem 5. odnosno divergencija (5. odnosno divergencija (5.40) onda konvergira i integral (5. +∞ a daju konvergenciju nepravih integrala +∞ +∞ f+ (x)dx i +∞ f− (x)dx. Ako je 0 < c < +∞ onda oba integrala istovremeno konvergiraju ili divergiraju. Zbog 0 ≤ f+ (x) ≤ |f (x)| i 0 ≤ f− (x) ≤ |f (x)| za x ≥ a. pa konvergencija (5. b]. zbog limx→+∞ ϕ(x) = c ⇔ limx→+∞ f (x) = c . +∞ → R funkcija koja je za svaki b > a in+∞ →b tegrabilna na segmentu [a. integrabilna na segmentu [a. U sluˇaju c c f (x) ϕ(x) 1 0 < c < +∞. integrabilna na segmentu [a. za svaki b > a. onda kaˇemo da integral (5. +∞ → R definirane s f+ (x) = max{0.5.38) konvergira ali ne konvergira apsolutno. Obratna tvrdnja od tvrdnje u prethodnoj propoziciji nije op´enito istinita.40) c povlaˇi divergenciju (5. ako divergira integral (5. Sada je f (x)dx = a a f+ (x)dx − a f− (x)dx. tj.38) z apsolutno konvergira.

154 POGLAVLJE 5.16. Za gama funkciju vrijedi rekurzija: (5.1. i prethodne propozicije: 2 cos 1 zbog e−x ≤ e−x za x ≥ 1 konvergira prvi. 1 + x2 +∞ a cos x dx. +∞ → R zovemo gama funkcija.44) Γ(α + 1) = αΓ(α). pa za n ∈ N imamo Γ(n + 1) = nΓ(n) = · · · = n(n − 1) · · · 1 · Γ(1) = n!. (5. 0 2 +∞ cos x dx. Sada konvergencija integrala (5.22. zbog |1+xx| ≤ 1+x2 konvergira 2 c drugi. xp Primjer 5. Nepravi integrali +∞ 0 e−x dx. parcijalnom integracijom dobivamo: t 0 t t e x dx = −e −x α −x α x +α 0 0 e−x xα−1 dx. Gama funkcija je poop´enje faktorijela. c .43) vidi se na slijede´i naˇin: c c Za α ≥ 1 vrijedi limx→+∞ e−x xα+1 = 0 pa za ε = 1 postoji ∆ > 0 takav da (x > ∆) ⇒ (e−x xα−1 x2 = e−x xα+1 < 1) ⇒ (e−x xα−1 < x12 ). Ta funkcija se javlja u mnogim c matematiˇkim problemima u raznim granama matematike.15. i teorema 5.4. (α ≥ 1). p > 1). su konvergentni.43) slijedi pomo´u teorema 5. RIEMANNOV INTEGRAL Primjer 5. Vrijedi +∞ Γ(1) = 0 e−x dx = 1.43) Konvergencija integrala (5. (Gama funkcija) Za α ≥ 1 definiramo nepravi integral +∞ Γ(α) = 0 e−x xα−1 dx. a zbog | cos x| ≤ x1p konvergira tre´i nepravi interval za p > 1. tj.21. Odatle zbog limt→+∞ e−t tα = 0 dobivamo (5.44). To slijedi iz korolara 5. xp (a > 0. Naime. c Funkciju Γ : [1.

.1) an ili N an ili ∞ n=1 an ili a1 + a2 + · · · + an + · · · .1 Definicija reda Definicija 6. Nizu (an )n pridruˇujemo z niz (sn )n definiran s: s1 = a1 s2 = a1 + a2 s3 = a1 + a2 + a3 . . . (sn )n ) nizova (an )n i (sn )n . Element an zovemo op´i ˇlan reda. a sn je n-ta parcijalna suma reda. Primjer 6. Pretvaranje racionalnih brojeva u decimalne. Oznake za red su c c an ili n∈N (6.Poglavlje 6 Redovi 6. . Neka je (an )n niz realnih brojeva.1. sn = a1 + a2 + · · · + an .1. 1 1 10 = 9 10 9 1 = + 10 1 = + 10 1 1 1 + 2 10 9 102 1 1 +···+ n 2 10 10 155 + 1 1 9 10n . Red je uredeni par ((an )n .

2) s poˇetnim uvjetom f (0) = 1. an = . . Za x = −1 imamo 1 1−x+x x = =1+ 1−x 1−x 1−x 2 2 x2 x−x +x = 1+ = 1+x+ = ··· 1−x 1−x xn = (1 + x + x2 + · · · + xn ) + . . Uvjet f (0) = 1 daje a0 = 1. 1 a (n+1)! 0 (n + 1)an+1 = an . . a1 = an+1 = . . REDOVI . 1−x n→∞ Za |x| < 1 je lim xn = 0. a0 a1 a2 a3 a1 a2 a3 a3 = a0 1 = 2! a0 1 = 3! a0 1 = 4! a0 . .3. Geometrijski red. 1 1 1 1 1 1 = 0. . dobivamo = lim + 2 +···+ n n n→∞ 9 10 9 n→∞ 10 10 10 ∞ ∞ 1 1 1 1 a to piˇemo = s i govorimo da je suma reda . .2. . (6. . n 9 n=1 10 9 10n n=1 Primjer 6. . zbog lim POGLAVLJE 6.156 Iz prethodnog. a2 = .3) Derivacija je oblika f ′ (x) = a1 + 2a2 x + 3a3 x2 + · · · + nan xn−1 + · · · . (6. . pa kad zbog (6. 1 1 1 1 . . a odatle slijedi 1 = lim (1 + x + x2 + · · · + xn ) = 1 − x n→∞ ∞ n=0 xn . 1! 2! 3! n! . Pokuˇajmo na´i funkciju f : R → R koja je rjeˇenje diferencis c s jalne jednadˇbe z f ′ (x) = f (x). . Primjer 6. . x ∈ R. .2) izjednaˇimo koeficijente uz iste potencije dobivamo c a1 2a2 3a3 4a4 = = = = . Traˇimo funkciju u obliku polinoma neodredenog c z stupnja f (x) = a0 + a1 x + a2 x2 + a3 x3 + · · · + an xn + · · · . . a3 = .

τn = β1 + · · · + βn .5) realnih ili kompleksnih brojeva kaˇemo da je konvergentan (sumabilan. s z pa moˇemo oˇekivati da ∀ x ∈ R vrijedi z c ex = ∞ n=0 xn . n! S druge strane znamo da je funkcija ex rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe (6.2.4) 6.2).5) je divergentan ako je niz (sn )n divergentan. αn . Tada vrijedi n→∞ lim sn = lim σn + i lim τn .6) zovemo sumom reda (6. n! (6. σn = α1 + · · · + αn . Za red an (6. Budu´i da je sn = σn +iτn to niz (sn )n konvergira ako i samo ako konvergiraju c nizovi (σn )n i (τn )n .5) konvergentan onda broj s = lim sn n→∞ (6. DEFINICIJA KONVERGENCIJE REDA 157 ˇto pokazuje da ne postoji polinom koji bi zadovoljavao traˇenu diferencijalnu s z jednadˇbu sa zadanim poˇetnim uvjetom. βn . (6.5) konvergentan. z zbrojiv). ako je niz (sn )n parcijalnih suma reda (6.5) i oznaˇavamo sa c s= ∞ n=1 an = a1 + a2 + · · · + an + · · · .2 Definicija konvergencije reda ∞ n=1 Definicija 6. n=1 n=1 n=1 s parcijalnim sumama sn = a1 + · · · + an . Za niz kompleksnih brojeva (an )n = (αn + iβn )n moˇemo promatrati tri z reda ∞ ∞ ∞ an . Ako je red (6.6.2. n→∞ n→∞ . Stoga je razumno oˇekivati da za z c c ∀ x ∈ R vrijedi x x2 xn f (x) = lim (1 + + +···+ ) = n→∞ 1! 2! n! ∞ n=0 xn .7) Red (6.

8) nije op´enito istinita. sn = k(k + 1) k=1 k k + 1 n+1 k=1 Primjer 6. tj.1. n(n + 1) Teorem 6.9) divergira k +∞. ˇto je vidljivo iz sljede´eg c s c primjera Primjer 6.8) Dokaz: Ako red (6.5) konvergira k broju s. Prvo uoˇimo da za svaki n ∈ N vrijedi c = − . (Nuˇan uvjet konvergencije reda) z Ako red ∞ an konvergira. Pokaˇimo da red z Sada je jasno da vrijedi lim sn = 1. onda vrijedi n→∞ lim an = lim (sn − sn−1 ) = lim sn − lim sn−1 = s − s = 0. a pogotovo sume reda. Za poˇetak dajemo primjer u kojem je na oba pitanja mogu´e lako c c odgovoriti 1 konvergira i nadimo njegovu n(n + 1) n=1 1 1 1 sumu. n→∞ n→∞ n→∞ Obratna implikacija u (6. n→∞ ∞ n=1 ∞ 1 = 1. moˇe biti vrlo kompliz cirano. Pitanje konvergencije reda. Harmonijski red ∞ n=1 1 n (6. onda niz (an )n konvergira k nuli.5. tj. pa n(n + 1) n n+1 imamo n n 1 1 1 1 = − =1− . .4. vrijedi ∞ n=1 n=1 ( an konvergira ) ⇒ ( lim an = 0).158 odnosno ∞ n=1 ∞ n=1 ∞ n=1 POGLAVLJE 6. REDOVI ∞ n=1 an = (αn + iβn ) = αn + i βn . n→∞ (6.

DEFINICIJA KONVERGENCIJE REDA Uoˇimo da vrijedi sn+1 = sn + c 159 1 > sn pa je niz (sn )n strogo rastu´i. red divergira.6.10) konvergentan.10) 1 konvergira. Zbog s2m+1 = s2m + 1 2m+1 m→∞ m→∞ n→∞ imamo lim s2m+1 = s. z n→∞ n Nadalje. lim (−1)n−1 = 0. s c s2m = 1 − 1 1 − 2 3 − 1 1 − 4 5 −···− 1 1 − 2m − 2 2m − 1 − 1 < 1. a to povlaˇi lim sn = +∞. konvergencija niza op´ih c n→∞ n ˇlanova k nuli nije dovoljan uvjet za konvergenciju reda.2. tj. Dakle. Alterniraju´i harmonijski red c ∞ n=1 (−1)n−1 1 n (6. Primijec c n→∞ n→∞ 1 timo. Konvergencija redova je u skladu s operacijama zbrajanja redova i mnoˇenja z redova sa skalarima. c n+1 Pokaˇimo da je podniz (s2n )n odozgo neograniˇen. dakle i lim sn = s. U tu svrhu indukcijom z c 1 dokazujemo da ∀ n ∈ N vrijedi nejednakost s2n ≥ 1 + 2 n. Za n = 1 imamo 1 s s2 = 1 + 2 ˇto daje bazu indukcije. 2 2 2 2 = s2n + 2n Odatle zakljuˇujemo lim s2n = +∞. a vrijedi lim = 0. vrijedi s2m = 1− 1 2 + 1 1 − 3 4 +···+ 1 1 − 2m − 1 2m ˇto pokazuje da je podniz (s2m )m strogo rastu´i.6. Neka je lim s2m = s ≤ 1. Nuˇan uvjet konvergencije je ispunjen. Sada s2n+1 = s2n + 1 1 1 1 1 + n +· · ·+ n > s2n + n +· · ·+ n = 2n + 1 2 + 2 2 + 2n 2 + 2n 2 + 2n 1 2n+1 = s2n + 1 1 1 1 ≥ 1 + n + = 1 + (n + 1). ˇto pokazuje da je s red (6. c Primjer 6. Nadalje. . Prema teoremu o rastu´im c c nizovima taj niz je konvergentan. 2m pokazuje da je niz (s2m )m odozgo ograniˇen.

160 Teorem 6.12) konvergira i ima sumu Dokaz: Za |q| < 1 imamo odakle slijedi 1 . n→∞ n→∞ 1−q Ako je |q| ≥ 1.3. |q| < 1. Za svaki par λ. an ≥ 0. Za q ∈ C. |q n | ≥ 1. REDOVI an i ∞ ∞ n=1 bn konvergentni redovi sa sumama A i B. tj. Cn = (λa1 + c µb1 ) + · · · + (λan + µbn ). apsolutna konvergencija redova an kaˇemo da je red s pozitivnim ˇlanovima ako z c Definicija 6. z odatle zbog lim q n = 0 dobivamo lim sn = 6. Bn = b1 + · · · + bn .2. 1−q 1−q 1−q 1 . µ ∈ C je red ∞ n=1 (λan + µbn ) konvergentan i vrijedi ∞ n=1 ∞ n=1 n=1 (λan + µbn ) = λ an + µ bn . Neka su ∞ n=1 POGLAVLJE 6. n→∞ n→∞ n→∞ n→∞ Dokaz: Oznaˇimo An = a1 + · · · + an .11) i lim Bn = B imamo lim Cn = λ lim An + µ lim Bn . lim An = A n→∞ z Sada ´emo prouˇiti konvergenciju geometrijskog reda koji igra vaˇnu ulogu c c u narednim rezultatima o konvergenciji redova. dakle taj red divergira.11). Za red je ∀ n ∈ N.12) divergira. geometrijski red ∞ n=0 qn = 1 + q + q2 + · · · (6. pa niz op´ih ˇlanova reda (6. 1−q 1 − q n = (1 − q)(1 + q + · · · + q n−1 ) sn = 1 + q + · · · + q n−1 = 1 − qn 1 1 = − qn. vrijedi (6. Za |q| ≥ 1 red (6.12) c c ne teˇi k nuli.3. (6. onda je ∀ n ∈ N. . Teorem 6.3 Usporedivanje redova. Zbog Cn = (λAn + µBn ) za sve n ∈ N.

bn redovi s pozitivnim (6. APSOLUTNA KONVERGENCIJA161 Teorem 6. Niz (tn )n konvergira ako i c samo ako je ograniˇen. . an ≤ K bn . onda njegova suma c ∞ n=1 ne ovisi o poretku ˇlanova. Red 1 je konvergentan jer (n + 1)2 > n(n + 1) povlaˇi c n2 ∞ n=1 1 1 < ⇒ (n + 1)2 n(n + 1) 1 ≤ (n + 1)2 ∞ n=1 1 = 1. ∀n ∈ N. an = ∞ n=1 aσ(n) . . odnosno ∞ ′ an = lim sn = lim sm = n→∞ m→∞ n=1 Lema 6. Ako je niz (sn )n neograniˇen.6. m ∈ N}.13) vrijedi sn ≤ Ktn . . (usporedivanje redova) Neka su ˇlanovima i neka postoji K > 0 tako da je c an . Neka je (sn )n niz parcijalnih suma reda ∞ an . . + aσ(n) ≤ a1 + a2 + . c ∞ n=1 Primjer 6. c 2. τ (2) < q. + ap = sp i sn = a1 + a2 + . Takav niz je konvergentan ako i samo ako c je ograniˇen. tj. 2. gdje je σ : N → Dokaz: 1. τ (n) < q. + an = aσ(τ (1)) + aσ(τ (2)) + . . . n n Dokaz: Neka je sn = k=1 ak i tn = k=1 bk . n ∞ m=1 ′ am . . . 1. vrijedi c N bijekcija (permutacija). ∈ N} = sup{sm .3. Tada je ∞ an = c n=1 sup{sn . To daje sup{s′n . .7. . a′n = aσ(n) . sn+1 = n=1 sn + an+1 pa je niz (sn )n rastu´i. onda konvergira i red an i vrijedi Ako red an divergira. . . Nizovi (sn )n i (tn )n su rastu´i i zbog (6. . + aσ(q) = s′q . pa konvergira i vric c jedi lim sn ≤ K lim tn . τ (1) < q. .4. . Oznaˇimo s (s′n )n niz parcijalnih suma reda ∞ a′n . Jasno. ∀n ∈ N. Ako red ∞ n=1 an s pozitivnim ˇlanovima konvergira. σ(2) < p. . n(n + 1) . onda divergira i red bn .13) an ≤ K bn . Red an s pozitivnim ˇlanovima konvergira ako i samo c ako je njegov niz parcijalnih suma (sn )n ograniˇen. σ(n) < ′ p. Tada je i niz (sn )n ograniˇen. gdje je τ = σ −1 . Ako konvergira red bn . . .1. tada je i niz (tn )n c neograniˇen. + aσ(τ (n)) ≤ aσ(1) + aσ(2) + . n ∈ N}. Za c n=1 bilo koji n ∈ N postoje p. Odatle je sn = aσ(1) + aσ(2) + . q ∈ N takvi da je σ(1) < p. USPOREDIVANJE REDOVA.

tj. c n=1 n=1 σ(n) n=1 σ(n) . po lemi 6. Ako konvergira red (6. n Teorem 6. 1.1.5. Neka je (an )n niz u C. odnosno np ∞ n=1 ≤ 1 . Red ∞ n=1 POGLAVLJE 6. Ako konvergira red ∞ n=1 |an | ∞ n=1 (6. 2. ako je an < 0 Za nizove (a+ )n i (a− )n s pozitivnim ˇlanovima vrijedi c n n an = a+ − a− . ako je an < 0 a− = n 0 −an ako je an ≥ 0 .2. Prema teoremu 6.8. REDOVI 1 konvergira za p ≥ 2. n n n n (6. n2 1 n Primjer 6. Tada po teoremu 6. n=1 n=1 n=1 Dokaz: I.4.9. |an | = a+ + a− (∀ n ∈ N). red n=1 an je kon∞ + − + vergentan. vrijedi A+ − A− = ∞ ∞ ∞ ∞ ∞ + − + − n=1 an − n=1 an = n=1 (an − an ) = n=1 an .14) i ako je σ : N → N bijekcija. n n n n=1 n Neka su A+ i A− nizove sume.162 Primjer 6. Red ˇto povlaˇi s c 1 divergira za p ≤ 1.15) Budu´i da po pretpostavci red ∞ |an | konvergira i da ∀n ∈ N vrijedi c n=1 ∞ a+ ≤ |an |. n=1 σ(n) iz ˇega slijedi ∞ an = A+ − A− = ∞ (a+ − a− ) = ∞ aσ(n) . redovi ∞ a+ i n=1 a− konvergiraju. Pretpostavimo da je (an )n niz u R i definirajmo a+ = n an 0 ako je an ≥ 0 . a− ≤ |an |. onda konvergira i red ∞ aσ(n) i vrijedi ∞ an = aσ(n) .14) an | ≤ ∞ n=1 onda konvergira i red ∞ n=1 an i vrijedi | ∞ |an |. np a red ∞ n=1 1 divergira. imamo A = n=1 aσ(n) i A = ∞ a− . jer je np ≥ n2 ˇto povlaˇi s c p n ∞ n=1 ∞ n=1 1 ≤ np ∞ n=1 1 . jer je np ≤ n. np 1 ≤ n ∞ n=1 1 .

Neka su je Ako red Ako red apsolutno. ∀n ∈ N. Dakle. Neka je (an )n niz u C. slijedi konvergencija redova ∞ |αn | i ∞ |βn |. Nadalje. |βn | ≤ |an |. ∀n ∈ N (alterniraju´i red) c Teorem 6. onda niti red bn ne konvergira 6. Za red ∞ an kaˇemo da je apsolutno konvergentan ako z n=1 ∞ je red ∞ |an | konvergentan. an = αn + iβn . Iz prethodnog slijedi ocjena s2m < A < s2m−1 . pa za k → ∞ dobivamo | ∞ an | ≤ ∞ |an |. bn apsolutno konvergira. tada red (6. bn redovi u C i neka postoji K > 0 tako da (6.6. neka je A = limm s2m .4 Neki dovoljni uvjeti za konvergenciju reda ∞ n=1 Promotrimo (−1)n−1 an (6. onda apsolutno konvergira i red an . . podniz (s2m )m je konvergentan. za svaki k ∈ N imamo | k an | ≤ n=1 n=1 n=1 k ∞ |an | ≤ n=1 |an |. ali red ∞ |an | divergira.17) red u R gdje je an > 0. UVJETI ZA KONVERGENCIJU REDA 163 II.17). n=1 Teorem 6. pa je takoder i limn sn = A.17) konvergira k broju A za koji vrijedi 0 < A < a1 . ∀m ∈ N.4. Vrijedi s2m = (a1 − a2 ) + (a3 − a4 ) + · · · + (a2m−1 − a2m ). an ne konvergira apsolutno . c c pa je podniz (s2m )m ograniˇen odozgo. a n=1 n=1 odatle i redova ∞ αn i ∞ βn . Nadalje je s2m = a1 − (a2 − a3 ) − · · · − (a2m−2 − a2m−1 ) − a2m < a1 . Dokaz: Neka je (sn )n niz parcijalnih suma reda (6. (Leibnitzov kriterij) Ako niz (an )n realnih pozitivnih brojeva strogo pada i limn an = 0. Red n=1 an je uvjetno konvergentan ako n=1 konvergira. n=1 n=1 Definicija 6. ∞ an = ∞ αn +i ∞ βn = ∞ ασ(n) +i ∞ βσ(n) = c n=1 n=1 n=1 n=1 n=1 ∞ (ασ(n) + iβσ(n) ) = ∞ aσ(n) . tj. αn .16) |an | ≤ K |bn |. Zbog |αn | ≤ |an |.7. Odatle opet slijedi konvergencija reda n=1 n=1 ∞ (αn + iβn ) = ∞ an .4. βn ∈ R. Zbog s2m+1 = s2m + a2m+1 je = limm s2m+1 = A. an .6. n=1 n=1 n=1 Konaˇno. podniz (s2m )m je strogo rastu´i. ∀n ∈ N.

n=m n=m Tada konvergira red ∞ |an |.) francuski filozof. |apn | ≥ 1. Za n = m + k. listopad 1783. odnosno. Ako postoji m ∈ N takav da vrijedi ∞ an divergira. pa je ∞ |an | ≤ ∞ q n = 1−q . REDOVI Teorem 6. an+1 ≥ 1. m q Dokaz: 1. ∀n ∈ N. n=1 n=1 2. nije ispunjen nuˇan uvjet konvergencije reda. Uvjet 2. ∀n ≥ m. Za n ≥ m imamo |an | ≤ q n . matematiˇar i fiziˇar c c 1 . (Cauchyjev kriterij) Neka je (an )n niz u C.Paris. Ako postoje m ∈ N i q ∈ 0. onda red ∞ an+1 an ≤ q. an apsolutno konvergira. 16. 1. ∀n ≥ m. odakle slijedi ∞ |am+k | ≤ |am | ∞ q k = 1−q . kaˇe da za podniz (apn )n niza (an )n vrijedi n |apn | ≥ 1. 29. 1. onda red an n=1 2. . (D’Alembertov1 kriterij) Neka je (an )n niz u C i an = 0. pa niz (an )n ne teˇi z k nuli. Ako postoje m ∈ N i q ∈ 0. a onda niti niz (an )n ne konvergira k nuli. n=1 n=1 2. ∀n ∈ N. n n=1 2. k ∈ N. Ako vrijedi ∞ n=1 |an | ≥ 1 za beskonaˇno mnogo indeksa n ∈ N.9. ∞ an apsolutno konvergira. imamo |am+k | ≤ q|am+k−1 | ≤ · · · ≤ q q k |am |. tj. Tada podniz (apn )n ne konvergira k nuli. z odnosno. Tada konvergira i red ∞ |an |. z Teorem 6. Iz drugog uvjeta imamo |an | ≥ |am | > 0. 1 ⊂ R takvi da vrijedi ∀n ≥ m.8.164 POGLAVLJE 6. tj. pa red ∞ |am+k | k=1 k=1 k=1 konvergira (jer je majoriziran s konvergentnim geometrijskim redom). onda red c an divergira. 1 ⊂ R takvi da vrijedi onda red ∞ n |an | ≤ q. ∀n ≥ m. n=1 Dokaz: 1. ∞ an apsolutno konvergira. Tako nije ispunjen nuˇan uvjet konverz gencije reda. an apsolutno konvergira. studeni 1717. Jean le Rond d’Alembert (Paris.

Sada za taj ε postoji m ∈ N sa svojstvom ∀n ∈ N (n ≥ m) ⇒ r − ε < an+1 < r + ε = q ili (n ≥ m) ⇒ r − ε < n |an | < r + ε = q . ali D’Alembertov kriterij ne daje odluku o c .6. Ako D’Alembertov kriterij daje odluku. 1 √ nn n 1 konvergira i n2 1 divergira i n n n 1 n2 = → 1. ako je |am+k | ≤ q k |am |. an Sada iz desnih nejednakosti i teorema 6. zakljuˇujemo divergenciju reda c an . Redovi za koje niti D’Alembertov niti Cauchyjev kriterij ne daju odluke o konvergenciji ili divergenciji: ∞ n=1 ∞ n=1 ∞ n=1 ∞ n=1 1 konvergira i n(n + 1) 1 divergira i n an+1 an an+1 an = n(n+1) (n+1)(n+2) = n n+2 → 1. onda za 0 ≤ r < 1 red an an n n n=1 apsolutno konvergira.8 ili teorema 6. Tada pomo´u lijevih nejednakosti i teorema 6.1. ∀k ∈ N. |an | konvergira k r ∈ R+ . 1 n = 1 √ nn → 1. postoji m ∈ N takav da (k ≥ m) ⇒ m+k |am+k | ≤ q ′ . = n n+1 → 1. Tada za ε > 0. Obratna tvrdnja nije istinita. Dajemo primjer reda ˇija konvergencija se moˇe ustanoviti c z pomo´u Cauchyjevog kriterija. Dokaz: Ako je 0 ≤ r < 1.9.1. ∀n ∈ N.1. Ako neki od nizova ∞ an+1 n . q ′ = q + ε < 1. ˇto pokazuje s slijede´i primjer. a za 1 < r red divergira.10. u sluˇaju r = 1 ne daje c c odluku.11. c m+k Napomena 6. Naime. onda postoji ε > 0 takav da je r + ε < 1. onda imamo m+k |am+k | ≤ k k→∞ Primjer 6. Neka je (an )n niz u C i an = 0. U sluˇaju 1 < r uzimamo ε > 0 takav da je c ∞ c r − ε > 1.4. Primjer 6. onda ju daje i Cauchyjev kriterij. n=1 n=1 U sljede´em primjeru se vidi da korolar 6. UVJETI ZA KONVERGENCIJU REDA 165 Korolar 6. |am | q m+k −→ q.8 ili teorema 6. slijedi apsolutna konvergencija reda ∞ an .9.

∀x ∈ [1. ∞ n=1 +∞ f (n) konvergira ako i samo ako integral 1 f (x)dx konver- +∞ 2. n! Primjer 6. E(0) = 1. n! = |z| n→∞ −→ 0 = r < 1. +∞ → [0. 4n a2n+1 = an+1 a2n 2 . ∀n ∈ N. |a2n+1 | = 2 · 2 i 2 4n−1 konvergenciji ili divergenciji. limn an = 2 . n! Teorem 6. tj. (2n)! Ti su redovi apsolutno majorizirani s redom zn . niz ne 4n a2n 8 an n konvergira. Za svaki z ∈ C apsolutno konvergiraju redovi S(z) = ∞ n=0 (−1)n z 2n+1 .13. C(z) = (2n + 1)! ∞ n=0 ∞ n=0 (−1)n z 2n . ali ni po teoremu 6. +∞ . c 1. Naprotiv. Tada je a2n+1 = 2 i a2n−1 = 4n 2 = 1 . ∞ neprekidna i padaju´a funkcija na [1. Red gira.12.10. Ako red konvergira onda vrijedi 1 +∞ f (x)dx ≤ ∞ n=1 f (n) ≤ f (1) + f (x)dx. nije mogu´a odluka. E(z) = ∞ n=0 zn .8. red apsolutno konvergira i definira funkciju E : C → C. 1 n Dokaz: Neka je sn = x 1 k=1 f (k) parcijalna suma reda i neka je F (x) = f (t)dt. REDOVI 1 . Neka je niz (an )n definiran s a2n = Primjer 6. E(1) = e. Naime. . n+1 Po korolaru 6. +∞ .166 POGLAVLJE 6. tj. Za svako z ∈ C red an+1 = an z n+1 (n+1)! zn n! ∞ n=0 zn apsolutno konvergira. (Integralni Cauchyjev kriterij) Neka je f : [1. 2n |a2n | = 1 c 2 2 n→∞ 1 1 1 2n+1 2n+1 −→ .1.

Ispitaj konvergenciju reda 1 za p > 1. UVJETI ZA KONVERGENCIJU REDA 167 Funkcija f je padaju´a. np ∞ n=2 Primjer 6. Tada xp 1 je neprekidna i padaju´a na [1. 1. n−1 Dakle. ∃ sup F . ∀k ∈ N. Obratno. k + 1] imamo f (k + 1) ≤ c k+1 f (t) ≤ f (k).15. red c c ∞ f (n). taj limes postoji ako i samo ako je F ograniˇena. c xp 1 konvergira za p > 1 i divergira za p ≤ 1. Odatle je f (k + 1) ≤ n+1 k n f (t)dt ≤ f (k). x ∈ [2. Funkcija n lnp n 1 f (x) = . konvergentan. tj. +∞ je neprekidna i padaju´a. 1 1 = p−1 p − 1 ln 2 dx . pa postoji sup F = lim F (x) = c x→+∞ 1 f (x)dx. ako red ∞ f (n) konvergira. Poˇto je F s c rastu´a funkcija. p − 1 ln x p − 1 ln 2 +∞ 2 konvergira za p > 1. onda je niz +∞ n=1 n=1 (sn )n ograniˇen. tj. Dakle. Neka konvergira 1 f (x)dx. postoji limx→+∞ F (x). c Tada vrijedi sn ≤ f (1) + sup F . pa ∀k ∈ N i ∀t ∈ [k. +∞ . Vrijedi c x lnp x x F (x) = 2 dt = t lnp t ln x ln 2 y = ln t dy = dt/t ln x = ln 2 dy = yp 1 =− y 1−p p−1 pa je lim F (x) = x→+∞ =− 1 1 1 1 + p−1 p−1 . ∀n ∈ N imamo F (n + 1) ≤ sn ≤ f (1) + F (n).6. red x lnp x ∞ n=2 1 n lnp n . tj. pa je i rastu´i niz (sn )n ograniˇen. a tada je i niz (F (n))n ograniˇen.4. Funkcija f (x) = +∞ Prema teoremu 5. Primjer 6.15 i red ∞ n=1 1 dx konvergira za p > 1 i divergira za p ≤ 1.14. Vrijedi k+1 k n F (n + 1) = 1 2 f (t)dt = k=1 3 f (t)dt ≤ n k=1 f (k) = sn ≤ ≤ f (1) + f (t)dt + 1 2 +∞ f (t)dt + · · · + + f (t)dt = f (1) + F (n). Zbog rasta funkcije F je c c i ta funkcija ograniˇena.

1. pa za parcijalne sume reda cn imamo: Cn = a0 b0 + (a0 b1 + a1 b0 ) + · · · + (a0 bn + a1 bn−1 + · · · + an b0 ) = ′ ′ ′ = a0 Bn +a1 Bn−1 +· · ·+an B0 = a0 (B +Bn )+a1 (B +Bn−1 )+· · ·+an (B +B0 ). 2. Ako red gira k B. n n Dokaz: Oznaˇimo An = c a= ∞ n=0 k=0 ak . pa za ε2 = ∀n (n > q) ⇒ (|an | < ε2 ). ∀n ∈ N0 i |an |. . Definirajmo niz (cn )n sa n cn = k=0 ak bn−k . Neka je sada a > 0. REDOVI 6. ′ ′ Pokaˇimo da vrijedi lim Cn = 0. onda red ∞ n=0 an apsolutno konvergira k A i red bn konver- cn definiran s (6. Bn = k=0 ′ bk . . ′ ′ ′ ′ ′ tj.18) b ∞ n=0 0 0 a0 a1 a2 a3 x Red ∞ n=0 an i ∞ n=0 bn . to postoji M > 0 tako da ∀n. Za n > nε imamo: > 0 postoji q ∈ N (q ≥ p) takav da ′ ′ ′ ′ ′ |Cn | ≤ (|B0 ||an | + · · · + |Bp ||an−p |) + (|Bp+1 ||an−p−1| + · · · + |Bn ||a0 |).5. a tada je A = 0 i cn = 0. ∀n. . Budu´i da je lim Bn = lim (Bn −B) = z c ′ 0. ∞ n=0 Teorem 6. cn zovemo produktom redova ∞ n=0 (6. Bn = Bn − B. za bilo koji ε > 0 postoji n→∞ n→∞ n→∞ ∞ p ∈ N takav da (n > p) ⇒ n→∞ ′ (|Bn | < ε1 = ε 2(p+1)M ε ).5 Produkt redova ∞ n=0 Definicija 6. k = 0. gdje je Cn = a0 Bn + a1 Bn−1 + · · · + an B0 . . Neka su an i ∞ n=0 y bn redovi u R ili b3 b2 b1 C. Cn = An B + Cn .18) konvergira k AB.168 POGLAVLJE 6. |Bn | ≤ M. Ako je a = 0 onda je an = 0. ∀n. Takoder.11. . ∞ n=0 pa je tvrdnja istinita. Uzmimo sada nε = p + q. 2a Zbog konvergencije reda an n=0 vrijedi lim an = 0.

n + 1} 1+n imamo |cn | ≥ 1.6. . U prethodnom teoremu nije mogu´e izostaviti uvjet apsolutne c ∞ (−1)n √ konvergencije kod oba reda. 2. Pokaˇimo da za funkciju E iz primjera 6.12. Kvadrat toga reda ima op´i ˇlan c c 1 1 √ + √ +···+ 1 1+n 2n 1 k(2 + n − k) 1 1+n cn = (−1)n +···+ √ . 6. I ⊆ R( ili C). . E(x)E(y) = ∞ n=0 xn n! ym = m! m=0 ∞ ∞ n=0 n k=0 xk y n−k k! (n − k)! ∞ n=0 = ∞ n=0 1 n! n k=0 n! xk y n−k k!(n − k)! = = ∞ n=0 1 n! n k=0 n k n−k x y k = (x + y)n = E(x + y). n→∞ n→∞ Napomena. vrijedi E(x)E(y) = z E(x + y). ∀k ∈ {1. fn . Naime. a odatle lim Cn = AB. . ∀n. REDOVI POTENCIJA 169 ′ ′ ′ Zbog n − p > q vrijedi |Cn | ≤ ε2 (|B0 | + · · · + |Bp |) + ε1 (|a0 | + · · · + |an−p−1 |) < ′ ε2 (p + 1)M + ε1 a = ε. ∀x. y. pa kvadrat polaznog reda divergira.16.6 Redovi potencija ∞ n=0 Neka je (fn )n niz funkcija fn : I → R( ili C). Primjer 6. red konvergira po Leibnit1+n n=0 zovom kriteriju. . n! Dakle. funkcija E je eksponencijalna funkcija.6. lim Cn = 0. Red zovemo redom funkcija. Zbog 1 k(2 + n − k) ≥ 1 . Dakle.

|an z0 | ≤ M. Ako je ρ = lim supn n 1 |an |. REDOVI Im z an (x − c)n (6.21) zovemo derivacijom reda (6. tj. red (6. c c Teorem 6. n+1 (6.20) ˇlan po ˇlan.19) konvergira u z}.23) . ∀n. onda je r = . fn (x) = an (x − c)n .20) Red ∞ n=1 nan xn−1 . 3.12.20) i r > 0. red n=0 an z0 n konvergira. c M n ∃M > 0. Redovi (6. imamo red potencija oko nule ∞ an xn . ∀n. (6.20) r > 0 i neka je u ∈ C.22) zovemo antiderivacijom (neodredenim integralom) reda (6. |z| < r.20).170 Ako je ∀n ∈ N0 . n=0 Re z (6. a red c c ∞ n=0 an n+1 x .21) i (6.19). ∞ n 0 < |u| < r. (6. Tada postoji z0 ∈ K. |u| < |z0 | < r. onda svi redovi apsolutno konvergiraju za ∀z ∈ C. z ∈ K} 0 i nazivamo ga radijus konvergencije reda (6. gdje je q = |u| < 1. Zbog jednostavnijeg pisanja uzmimo c = 0.20) ˇlan po ˇlan. |z0 | (6.19) c r naziva red potencija oko toˇke c. Sada imamo |z0 |n |an un | ≤ Mq n . x ∈ I. onda se red ∞ n=0 POGLAVLJE 6. i divergiraju za ∀z ∈ C. Zbog toga niz (an z0 )n konvergira k nuli pa je ograniˇen. (o radijusu konvergencije) 1. tj. Ako je r radijus konvergencije reda (6. tj. |z| > r. 2. Neka je c K = {z ∈ C. a odatle je |an | ≤ .22) imaju jednak radijus konvergencije. Sada definiramo r = sup{|z − c|. ρ Dokaz: Neka je radijus konvergencije reda (6.

a za |z| > r c c redovi divergiraju. Dakle. 3. ρ Ako je r > 0 radijus konvergencije redova (6. Za q < 1 ∃ε > 0 tako da je q ′ = (1 + ε)q < 1. REDOVI POTENCIJA 171 ∞ Odatle slijedi konvergencija reda n=0 |an un |. onda su sa f (z) = ∞ n=0 an z n . a takoder postoji nε ∈ N tako da (n > nε ) ⇒ (bn−1 < 1+ε)∧(cn+1 < 1+ε).24) n+1 |u| nq n−1 . pa za |z| > 1 vrijedi pn |apn z pn | ≥ (ρ − ε)|z| ≥ 1. cn+1 = M . |z| < ρ i divergira 1 ∀z ∈ C. dakle. apsolutna konvergencija reda ∞ an un . pa je r1 ≥ r3 . red divergira u svakoj toˇki z ∈ C. Dakle. Sada za |z| > 1 odaberimo ε > 0 tako da je (ρ−ε)|z| ≥ 1. tj. (6. |z| < ρ i ε > 0 tako da je (ρ + ε)|z| < 1. Sada za gotovo sve ˇlanove niza ( n |an z n |)n vrijedi n |an z n | ≤ (ρ + ε)|z| = q < 1. r).22). Pokaˇimo sada konvergenciju redova (6.23) prvo s |u| .25) .22) na istom skupu. Red (6. a beskonaˇno ˇlanova je ve´e od ρ − ε. 1 Pokazali smo da red apsolutno konvergira ∀z ∈ C.20) je antiderivacija reda (6.20) je derivacija c reda (6. odnosno u n+1 1 1 n+1 ≤ cn+1 q. tj.22) vrijedi r = r1 ≤ r2 i r1 ≤ r3 . gdje je 1 (6.20).6. i 2. pa redovi (6.22) ˇlan po ˇlan. c ρ 1 Uzmimo z ∈ C. tj. red (6. pa po prethodnom vrijedi r1 ≥ r2 . |z| > ρ .21) ˇlan po c ˇlan. Analogno. r = 1 .21) i (6.6. a zatim s n+1 . i u n+1 ′ 1 n+1 ≤ (1 + ε)q = q ′ < 1. Iz prethodnog slijedi da za radijuse konvergencije r2 i r3 redova (6.21) i (6. Tako smo dokazali tvrdnje 1. a tada niti niz (an z n )n ne konvergira k nuli. Uzmimo podniz ρ pn |apn | > ρ − ε. jer bismo u suprotnom imali kontradikciju s definicijom radijusa konvergencije kao supremuma.22) apsolutno konvergiraju po Cauchyjevom kriteriju.24) imamo 1 n−1 nan u n−1 an n+1 ≤ (1 + ε))q = q < 1.21) i (6. red (6.20) apsolutno konvergira ∀z ∈ K(0. (6. |z| > 1 . pa imamo: z |nan un−1 | 1 n−1 an n+1 ≤ bn−1 q. Ako je 0 ≤ ρ < +∞ onda su za svaki ε > 0 gotovo svi ˇlanovi niza c c c c ( n |an |)n manji od ρ + ε. tj. Tada za n > nε iz (6. red c apsolutno konvergira po Cauchyjevom kriteriju. n=0 |z| < r. U tu z |u| n svrhu pomnoˇimo (6.21) i (6. ρ podniz (apn z pn )n ne konvergira k nuli. Dakle r = r1 = r2 = r3 . bn−1 = M |u| (n + 1)q Vrijedi limn bn−1 = limn cn+1 = 1.

Takoder za a. c .25) i (6. tj. Za svaki 0 < r1 < r i svaki par u. r . |z| ≤ r1 . ∀k ∈ N. n+1 Dokaz: Iz leme 6. z−u 2 (6.172 f1 (z) = f2 (z) = M2 (z) = ∞ n=1 ∞ n=2 ∞ n=2 POGLAVLJE 6. z n − un − nun−1 = |z n−1 − un−1 + (z n−2 − un−2)u + · · · + (z − u)un−2| ≤ z−u n−2 n−2 n−2 n−2 ≤ |z−u|[(n−1)r1 +(n−2)r1 +· · ·+1r1 ] ≤ |z−u|r1 n(n − 1) . r . Neka je r > 0 radijus konvergencije reda (6. r → R i f1 : −r. Dokaz: Vrijedi a odatle je k−1 uk −z k = (u−z)(uk−1 +uk−2z · · ·+uz k−2 +z k−1 ) ⇒ |uk −z k | ≤ kr1 |u−z|.2. f ∈ C ∞ ( −r. r ). .26). b ∈ −r. (n = 2. r → R definirane s (6. r) ⊆ C. a onda rekurzivnim zakljuˇivanjem slijedi da je f ∈ C ∞ ( −r. Funkcija f ima derivaciju svakog reda na −r.28) Lema 6. n(n − 1)an z n−2 . r ). r . r . 2 Korolar 6. vrijedi nejednakost f (z) − f (u) 1 − f1 (u) ≤ M2 (r1 )|z − u|.2. Neka su f : −r. 3. imamo b ∞ a n=0 an x dx = n ∞ n=0 b an a x dx = n ∞ n=0 ′ an n+1 x n+1 b = a ∞ n=0 an (bn+1 −an+1 ). z ∈ C.26) (6. u = z i |u| ≤ r1 .29) definirane funkcije na K(0. a < b. 2 Odatle slijedi f (z) − f (u) − f1 (u) = z−u = ∞ n=2 ∞ n=0 an z n − an un − nan un−1 = z−u n=1 ∞ n=2 ∞ an z n − un − nun−1 z−u ≤ |z−u| n(n − 1) n−2 |an |r1 = |z−u|M2 (r1 ). ∀x ∈ −r.). Tada je f1 (x) = f ′ (x).2 slijedi je f1 = f na −r.27) (6. . . REDOVI nan z n−1 .25). n(n − 1)|an ||z|n−2 (6.

. δ > 0. (n + 1)! (n + 1)! 1 .c M + 1 M lim Tn (x) = n=0 f (n) (c) (x − c)n = f (x). n→∞ .30) f (n) (c) (x − c)n n! (6. 1. (n + 1)! |f (n+1) (cx )| M n+1 (n + 1)! |x−c|n+1 ≤ C |x−c|n+1 = C(M|x−c|)n+1 . c + r ) i vrijedi f (c) = a0 f ′ (c) = a1 f ′′ (c) = 2a2 . f (n) (c) = n!an .13. po Taylorovom teoremu srednje vrijednosti.32) + 1 M .7. n! Definicija 6.31) zovemo Taylorov red funkcije f oko toˇke c.31) konvergira k f (x).6. c + δ ∩ I. ∀x ∈ I ′ ∩ c − |f (n) (x)| ≤ CM n n!. . Formula za koeficijente je f (n) (c) . c + r → R zadana s f (x) = n=0 an (x − c)n . Neka je I ⊆ R otvoreni interval. Neka je funkcija f ∈ C ∞ ( c − r. Tada je f ∈ C ∞ ( c − r. takvi da je onda red (6. c ∈ I i f : I → R klase C ∞ (I). Taylorovi polinomi Tn (x) = c n f (k) (c) k (x − c) su parcijalne sume Taylorovog reda. n! je M|x − c| < 1 pa je lim |f (x) − Tn (x)| = 0. Red an = ∞ n=0 (6. M > 0 i C > 0. Ako postoje n0 ∈ N.7 Taylorovi redovi ∞ Neka je f : c − r. postoji cx izmedu c i x tko da vrijedi f (x) = Tn (x) + Odatle je |f (x)−Tn (x)| = Za x ∈ I ′ ∩ c − n→∞ ∞ f (n+1) (cx ) (x − c)n+1 . gdje je r > 0 radijus konvergencije reda. . . (n = 0. TAYLOROVI REDOVI 173 6. c + r ). ∀x ∈ I ′ = c − δ. 1 . k=0 k! Teorem 6.6. .). Dokaz: Za svaki x ∈ I. . . tj. ∀n ≥ n0 .c M (6.

takav da je x ∈ −δ. Neka je I ⊆ R otvoreni interval. REDOVI Teorem 6. pa je = . pa red konvergira k funkciji na ˇitavom R c Primjer 6. tj. Sada. k! α α n s tim da je = 1. Za δ > 0 vrijedi (x < δ) ⇒ (ex < eδ ). 1 . c ∈ I i f : I → R klase C ∞ (I).18. x ∈ R i c = 0 je f (n) (0) = 1.19. ∀x ∈ I ′ . ∀n ∈ N. ∀x ∈ R. (6. c + δ ∩ I.14. Dokaz: Vrijedi |f (x) − Tn (x)| = zbog konvergencije reda |f (n+1) (cx )| |x − c|n+1 n |x − c|n+1 ≤ C −→ 0. n=0 n! ∀x ∈ −δ.31) konvergira k f (x). Primjer 6. δ . ∀x ∈ − 2 . Promatrajmo red potencija x . n n=0 . pa vrijedi x2n+1 sin x = (−1) (2n + 1)! n=0 n ∞ i cos x = ∞ (−1)n n=0 x2n . (n + 1)! (n + 1)! ∞ xn n=0 n! . za |x| < 1 red apsolutno konvergira. ∀x ∈ I ′ = c − δ.174 POGLAVLJE 6. a za |x| > 1 divergira.17. za svaki x ∈ R. ∀n ∈ N. Binomni red Za α ∈ R i k ∈ N definiramo ∞ α = k α(α−1)···(α−k+1) . n+1 α |x|n n dakle. pa je n Taylorov red oko nule ∞ x .33) Primjer 6. Pokaˇimo z n n! ∞ α n 1 da je f (x) = x . Za funkcije f (x) = sin x i f (x) = cos x je |f (n) (x)| ≤ 1. Vrijedi f (n) (x) = f (n) (0) α α(α − 1) · · · (α − n + 1)(1 + x)α−n . Ako postoje δ > 0 i C > 0 takvi da je |f (n) (x)| ≤ C. (2n)! za sve x ∈ R. Za funkciju f (x) = ex . onda red (6. δ je |ex | < eδ = C. Neka je f : −1. postoji δ > 0. 1 → R funkcija definirana s f (x) = (1 + x)α . Po D’Alembertovom 0 n n=0 kriteriju imamo an+1 = an α |x|n+1 n+1 |α − n| n = |x| −→ |x| = r.

20.12. 1 ispunjen uvjet (6. imamo f (x) = ln(1 + x) = ∞ ∞ n+1 xn n x (−1) = (−1)n−1 . c 2 2 Stoga na intervalu − 1 .6.12. i korolaru leme 6. imamo f (x) = Tg−1 x = ∞ ∞ 2n+1 x2n−1 n x (−1) = (−1)n−1 . 1+x n=0 Tada po teoremu 6. za x ∈ −1. (−1)n −1 2 n = 1 · 3 · · · (2n − 1) 1 · 3 · · · (2n − 1) (2n − 1)!! = = . 1 (geometrijski Vrijedi f ′ (x) = = 1 + x2 n=0 red). ∞ 1 − 1 2n ′ 2 −2 2 x . Na´i Taylorov red oko c = 0 funkcije f (x) = ln(1 + x) i c ispitati njegovu konvergenciju.22. Tada za n > n0 imamo n − α > 1. za x ∈ −1. za x ∈ −1. 1 . Tada po teoremu 6. 2α}. Odatle c slijedi da je na intervalu [0. 1 vrijedi uvjet (6. α α α+1 pa . = |α||1 − α+1 | · · · |1 − n0 −1 |(1 − α+1 ) · · · (1 − α+1 ) ≤ 2 n0 n n n0 − 1 f (n) (x) α α Odatle je = (1 + x)α−n ≤ (1 + x)α−n . n0 − 1 Primjer 6. za x ∈ −1. n n0 − 1 n! U sluˇaju x ≥ 0 je 1 + x ≥ 1 pa vrijedi (1 + x)−n ≤ 1.33) iz teorema 6. 2 } i M = 2.2. za x ∈ −1. TAYLOROVI REDOVI 175 Neka je n0 ∈ N. 1 . ∞ 1 ′ Vrijedi f (x) = = (−1)n xn . n n! 2 2 · 4 · · · 2n (2n)!! . No. 1 (geometrijski red). i korolaru leme 6. Na´i Taylorov red oko c = 0 funkcije f (x) = Sin−1 x i ispitati c njegovu konvergenciju.32) iz teorema 6. ∀n ∈ N.2. Na´i Taylorov red oko c = 0 funkcije f (x) = Tg−1 x i ispitati c njegovu konvergenciju. ∞ 1 (−1)n x2n . n0 > α + 1.7. 2n + 1 n=1 2n − 1 n=0 Primjer 6. n0 − 1 U sluˇaju |x| ≤ 1 je 1 + x ≥ 1 pa vrijedi (1 + x)−n ≤ 2n . ∀n ∈ N.21.13 za C = 2 2 α 3 α α max{( 2 ) .14 za C = α max{1. 1 (binomni Vrijedi f (x) = (1−x ) = (−1)n n n=0 red). n + 1 n=1 n n=0 Primjer 6.

36) gdje je sn = k=0 ak parcijalna suma polaznog reda. za x ∈ −1. Oduzimanjem dobivenih rezultata slijedi f (x) − s = (1 − x) ∞ n=0 (sn − s)xn . 1 → R i vrijedi s = lim f (x). an xn . Pomnoˇimo (6.34) definirana funkcija f : −1.34) s z 1 = 1−x dobivamo f (x) = 1−x n ∞ n=0 ∞ n=0 xn (6. Zbog limn→∞ sn = s ∃nε ∈ N takav da nε |f (x) − s| ≤ (1 − x) n=0 |sn − s|x + (1 − x) n ∞ n=nε +1 |sn − s|xn ≤ .35) sn xn . n −1 (6.36) s 1 − x. Mnoˇenjem (6. |x| < 1. Dokaz: Trebamo dokazati (∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x)((0 < 1 − x < δ) ⇒ (|f (x) − s| < ε)). 1 . (Abelov teorem) Ako red onda je s f (x) = an konvergira i ima sumu s. REDOVI (2n − 1)!! 2n x . |x| < 1.37) rastavimo na sumu od 0 do nε i od nε + 1 do ∞. x→1− (6. Neka je δ = |sn − s| .35) sa z s(1 − x) te (6. |x| < 1. Odatle je (2n)!! ∞ n=0 f (x) = Sin−1 x = (2n − 1)!! x2n+1 .176 pa imamo f (x) = ′ ∞ n=0 POGLAVLJE 6. Tada za 0 < 1 − x < δ imamo Uzmimo sada ε > 0 bilo koji. (2n)!! 2n + 1 ∞ n=0 ∞ n=0 Teorem 6. Desnu stranu od 2 n=0 (6.15. (6.37) ε ε ε (n ≥ nε ) ⇒ (|sn − s| < 2 ).

Takve funkcije su c oblika A sin(ωx + ϕ). Vrijedi (−1)n−1 = ln 2. x→1− x→1− x→1− x→1− Korolar 6.15 je C = lim h(x). a . gdje A nazivamo amplitudom. ∀n. ∀x ∈ −1. ω je kutna frekvencija. cn konvergiraju k A. C i ako je n cn = k=0 ak bn−k . na in- 6.3.20. funkcija f iz primjera n n=1 6. an r n xn zadovoljava uvjete teorema 6. definirana s f (x) = ∞ an x . B = lim g(x). |x| < 1. Tada je f (r−) = n=0 ∞ n=0 n=0 Dokaz: Red potencija tervalu −1.6. i prethodni red zadovoljavaju uvjete Abelovog teorema. FOURIEROVI REDOVI ε (1 − x) |sn − s| + (1 − x) 2 n=n n=0 nε ∞ ε +1 177 xn < ε ε + = ε. pa po teoremu o jednostranom x→1− x→1− x→1− limesu produkta vrijedi C = lim h(x) = lim (f (x)g(x)) = lim f (x) lim g(x) = AB. Prema teoremu 6. ∞ n=0 n ∞ an r n konvergira. Ako redovi an .8. onda je C = AB. Neka je f : ε. B. A = lim f (x). Vrijedi h(x) = f (x)g(x). bn . Zelimo tu funkciju prikazati pomo´u jednostavnijih funkcija istog perioda. r → R. 1 .15. 1 .8 Fourierovi redovi ˇ c Neka je f : R → R periodiˇka funkcija s periodom 2π. gdje je 0 < ε < r. neka postoji f (r−) i neka red an r n . Dokaz: Oznaˇimo f (x) = c ∞ n=0 an xn .23. h(x) = ∞ n=0 cn xn . Naime. 2 2 Primjer 6. g(x) = ∞ n=0 bn xn .4. ∞ Korolar 6.

(n ∈ N). Po analogiji s konaˇno dimenzionalnim sluˇajem. koeficijenti u c c tom prikazu su oblika an = bn 1 π 1 = π π −π π −π f (x) cos nxdx. ∞ a0 k = 1. ∀n. f (x) sin nxdx.38) zovemo trigonometrijski red. ∀n. e2 . svibanj 1830. Funkciju nom. . .m cos nx cos mxdx = πδn. m ∈ N. oˇujak 1768. REDOVI Ak sin(kx + ϕk ) zovemo trigonometrijski polik=0 n ϕ je fazni pomak. ∀n ∈ N. . .) ˇvicarski matematiˇar s c 2 Jean Baptiste Joseph Fourier (Auxerre. Ako u konaˇno dimenzionalnom unitarnom prostoru V c ˇelimo vektor x prikazati kao linearnu kombinaciju vektora neke ortonormiz rane baze {e1 . √π sin nx. 18. ∀n ∈ N. n ∈ N}. ortonormi2π ran skup vektora u V . Neka je f : [−π. m ∈ N. ∀n ∈ N ∪ {0}. √π sin nx. . . – St Petersburg [Rusija]. 21. π] → π R snabdjeven sa skalarnim produktom (f |g) = sin nx. – Paris. (6. . Promotrimo vektorski prostor V svih neprekidnih funkcija f : [−π. 15. . .m . Trigonometrijski polinom mogu´e je napisati u obliku c k=0 (ak cos kx + bk sin kx). ∞ a0 Oznaˇimo sumu Fourierovog reda s S(x) = c + (an cos nx + bn sin nx) 2 n=1 Leonhard Paul Euler (Basel. ∀n ∈ N. rujan 1783. ∀n. . 1 1 To pokazuje da je skup funkcija { √1 .178 n POGLAVLJE 6. en } onda su koeficijenti u tom prikazu oblika (f |ek ). . Za funkcije −π cos nxdx = 0 sin nxdx = 0 sin nx cos mxdx = 0 sin nx sin mxdx = πδn. Red oblika a0 + (an cos nx + bn sin nx) 2 n=1 ∞ (6. travanj 1707. m ∈ N. 16.39) i nazivaju se Euler1 –Fourierovi2 koeficijenti. n. .) z francuski matematiˇar c 1 . vrijedi π −π π −π π −π π −π π −π f (x)g(x)dx. cos nx. π] → R zadana s f (x) = (an cos nx + + 2 n=1 bn sin nx).

f (x + 2π) = f (x). Odatle slijedi n2 n2 1 da je Fourierov red apsolutno majoriziran s redom 4M ∞ n2 . ∀x ∈ R. −1 x ∈ [−π.24. π odiˇnosti proˇirena na R. ∀x ∈ [−π. π . 0 . (2n−1)π ∞ 2 π sin nxdx = 0 −2 cos nx πn π = 0 2 [1 − (−1)n ]. b2n = 0. Johann Peter Gustav Lejeune Dirichlet (Dren.8. Neka je S : R → R suma Fourierovog reda. Ako f ima f (x−) + f (x+) prekid u x ∈ −π. onda je S(x) = .) njemaˇki matematiˇar c c . c o svibanj 1859. π]). πn tj. b2n−1 = Dakle. ∀n ∈ N. S(x) = s(nπ) = 1 n=0 f (−kπ+)−f (kπ−) 2 sin(2n + 1)x . −π π f (x) sin nxdx = −π 4 . i neka je po peri1 x ∈ [0. π]. 179 Tada Fourierov red funkcije f konvergira ∀x ∈ R. −π gdje su prethodni sumandi jednaki nuli zbog periodiˇnosti. Parcijalnom integracijom dobivamo an = = 1 π π f (x) cos nxdx = −π π −π f (x) sin nx nπ π −π − 1 nπ π f ′ (x) sin nxdx = −π π f ′ (x) cos nx n2 π − 1 n2 π π −π f ′′ (x) cos nxdx = − 1 n2 π f ′′ (x) cos nxdx. Odatle je |an | ≤ 2M . onda je S(x) = f (x). veljaˇa 1805.6. s tim da je S(x) = f (x) za x = nπ i 2n + 1 = 0. Takoder je S(−π) = 2 f (π−) + f (−π+) S(π) = . π . s c (ii) Funkcija f je po dijelovima monotona na [−π. FOURIEROVI REDOVI Teorem 6. Analogno se dobije |bn | ≤ 2M . (Dirichlet)1 Neka je f : [−π. Imamo c s Primjer 6. Ako je f neprekidna u x ∈ −π. π]. π] → R takva da vrijedi (i) Funkcija f ima najviˇe konaˇno prekida i to prve vrste na [−π. – G¨ttingen. n ∈ N. tj. ∀n ∈ N. Neka je f (x) = 1 an = π bn = 1 π π π f (x) cos nxdx = 0.16. 2 Dokaz: Dokazujemo samo konvergenciju reda i to uz jaˇi uvjet da je f ∈ c (2) C ([−π. 5. 13. π]. a potonji je n=1 konvergentan. Zbog neprekidc nosti f ′′ postoji M > 0 tako da je |f ′′ (x)| ≤ M.

Ako niz (fn )n uniformno konvergira na I k funkciji f : I → R. (∀ε > 0) (∃δ > 0)(∀x ∈ I) ((|x − c| < δ) ⇒ (|f (x) − f (c)| < ε)). ∀n ∈ N0 . Dokaz: Uzmimo bilo koju toˇku c ∈ I i dokaˇimo da je f neprekidna u c. obiˇni limes niza c c 0 funkcija ne ˇuva neprekidnost.n ≤x≤1 n→∞ 1 i f (0) = lim fn (0) = 1. I ⊆ R. (6. Iz uniformne konvergencije niza (fn )n k f . 1] x (∀x ∈ I)(∀ε > 0)(∃nε ∈ N)(∀n ∈ N)((n > nε ) ⇒ (|fn (x) − f (x)| < ε)). c z tj. 1 0 . neprekidne funkcije na I. kaˇemo z da uniformno ili jednoliko konvergira k funkciji f : I → R na I. Neka su ∀n ∈ N. Za niz funkcija (fn )n . Dakle.7. 0 ≤ x ≤ n . I ⊆ R. fn : I → R. fn : I → R.9 Uniformna konvergencija nizova i redova funkcija Neka je (fn )n niz funkcija fn : I → R. 1] → R definirana s y fn (x) = 1 −nx + 1 . ako ∀x ∈ I. c c f (x) = lim fn (x) n→∞ Primjer 6. (6. ako (∀ε > 0) (∃nε ∈ N) (∀x ∈ I) (∀n ∈ N) ((n > nε ) ⇒ (|fn (x) − f (x)| < ε)). 3 Zbog neprekidnosti funkcije fn u c vrijedi ε (∃δn ) (∀x ∈ I) ((|x − c| < δn ) ⇒ (|fn (x) − fn (c)| < )). Neka je ε > 0 bilo koji.41) Teorem 6. ∀n ∈ N0 .43) 3 . tj. onda je f neprekidna na I. I ⊆ R. c Cauchyjev oblik definicije limesa niza funkcija po toˇkama glasi: c Vrijedi f (x) = lim fn (x) = 0.25.17. postoji nε ∈ N tako da ε (6.40) Definicija 6. REDOVI 6. ∀x ∈ 0. Neka je za n ∈ N funkcija fn : [0. Niz funkcija konvergira (obiˇno ili po toˇkama) k funkciji f : I :→ R. (6. funkcija f ima n→∞ 1 1 n prekid u toˇki 0.180 POGLAVLJE 6.42) (∀x ∈ I) (∀n ∈ N) ((n > nε ) ⇒ (|fn (x) − f (x)| < )).

∀x ∈ I. f (x) = uniformno konvergira k f . imamo uniformnu konvergenciju. Tada red un (x) apsolutno konvergira ∀x ∈ I ∞ n=1 i definira funkciju f : I → R. Teorem 6. Neka je ∀n ∈ N. a sn = k=1 uk .44) onda red ∞ n=1 Dokaz: Zbog (6. Dakle. Uzmimo bilo koji ε > 0. pa imamo 181 (|x−c| < δ) ⇒ (|f (x)−f (c)| ≤ |f (x)−fn (x)|+|fn (x)−fn (c)|+|fn (c)−f (c)| < ε). Dakle.44) je red redom ∞ n=1 un (x) apsolutno majoriziran s konvergentnim ∞ n=1 an . (n > nε ) ⇒ ( ∞ k=n ∞ k=n ∞ k=n un (x). ∞ k=n ak < ε). onda on uniformno konvergira na svakom segmentu I ⊆ −|x0 |. tj. njegove parcijalne sume. Ako je svaki ˇlan reda funkcija c ∞ ∞ n=1 un po apsolutnoj vrijed- nosti manji ili jednak od odgovaraju´eg ˇlana konvergentnog reda s pozitivnim c c ˇlanovima c an . |x0 | . ∀x ∈ I. vrijedi ∀x ∈ I. ∞ n=1 n=1 (6. Korolar 6. un : I → R. a onda i na I. .9. i neka je n ∞ n=1 un red funkcija. f je neprekidna u c. ∀n ∈ N.5. un uniformno konvergira na I. zbog ∀x ∈ I. Dokaˇimo da niz (sn )n z Tada postoji nε ∈ N takav da ∀n ∈ N. za n > nε . uk (x) ≤ |uk (x)| ≤ ak < ε. tj. Red ∞ n=1 un uniformno konvergira na I.18. |un (x)| ≤ an . ako niz (sn )n uniformno konvergira na I. UNIFORMNA KONVERGENCIJA Uzmimo sada bilo koji n > nε i stavimo δ = δn . n ∈ N. Ako red potencija ∞ n=0 an xn konvergira za neko x0 ∈ R.6. I ⊆ R. |sn (x) − f (x)| < ε.

REDOVI Dokaz: Uzmimo bilo koji segment I ⊆ −|x0 |. ∀n ∈ N.19. njegov 0 op´i ˇlan teˇi k nuli. tj. ∀x ∈ I. Tada postoji q ∈ [0. Oznaˇimo sa sn = c a k=1 u k i s Vn = ∞ n=1 k=1 Uk . red |x0 |n ∞ n=0 an xn uniformno konvergira na I.6. Tada x un (t)dt uniformno konvergira na I k a f (t)dt. n=0 Korolar 6. te ako red ∞ neprekidna na I.45) Dokaz: Po prethodnom korolaru je f : I → R neprekidna na I.182 POGLAVLJE 6. c c z 0 n n n n |x| Sada imamo |an x | ≤ |an x0 | ≤ Mq . ε ). b]. un : I → R neprekidna funkcija na I = [a. . un : I → R neprekidna funkcija na I. |x0 | . 1 takav da vrijedi |x| ≤ q|x0 |. Poˇto red s ∞ an xn konvergira. pa postoji M > 0 takav da je |an xn | ≤ M. b−a postoji nε ∈ N takav da ∀n ∈ N. Ako je za svako n ∈ N. pa po teoremu 6. onda je f Teorem 6. Zbog uniformne konvergencije reda x un za bilo koji ε > 0. (6. ∀t ∈ I. (n > nε ) ⇒ (|f (t) − sn (t)| < Tada za F (x) = a f (t)dt i ∀x ∈ I imamo x x x |F (x)−Vn (x)| = Dakle. ∀n ∈ N. Neka je za svaki n ∈ N. n=1 un uniformno konvergira na I k f : I → R. red ∞ n=1 a f (t)dt − a sn (t)dt ≤ a |f (t)−sn (t)|dt ≤ ε x−a < ε. pa za svaki x n n x ∈ I postoji x a f (t)dt.18. b−a Un uniformno konvergira k F . Uk (x) = uk (t)dt. te neka red za svaki x ∈ I red vrijedi ∞ n=1 x a ∞ n=1 x a ∞ n=1 ∞ n=1 a x un uniformno konvergira na I k f : I → R. un (t) dt = un (t)dt.

0 ≤ x ≤ π n . Dakle. ako konvergencija c niza nije uniformna. f (x) = lim fn (x) = 0. π] → R. c c x g(t)dt = a ∞ n=1 ∞ n=1 ∞ n=1 a x ′ un (t)dt = ∞ n=1 [un (x) − un (a)] = ′ un (x) − un (a) = f (x) − f (a). Derivacija i limes funkcija op´enito ne komutiraju. ∞ n=1 ∞ n=1 ′ un = ∞ n=1 u′n . Neka za svaki n ∈ N. ∀x ∈ I. na slijede´i naˇin: c c fn (x) = n sin nx .20. . pa je i sama neprekidna na I. funkcija un : I → R ima neprekidnu derivaciju na I = [a. ako konc vergencija niza derivacija nije uniformna. tj. tj. Dokaz: Funkcija g = u′n je suma uniformno konvergentnog reda neprekid- nih funkcija na I.6. neka red red ∞ n=1 n=1 un konvergira k f : I → R na I i neka u′n uniformno konvergira k g : I → R na I. Definirajmo fn : [0. Primjer 6.19.26. Tada je g = f ′ na I. π 0 . Definirajmo fn : [−π. n ∈ N. Vrijedi lim fn = 0 uniformno n n ′ na I. b]. n π f (x)dx = 0 i 0 0 Π n Π x fn (x)dx = 0 0 π n n sin nxdx = 2.9. g = f na I. Integral i limes niza funkcija op´enito ne komutiraju.27. ∀x ∈ I = [−π. π]. ali niz (fn )n ne konvergira na I. ∀n ∈ N. π] → R. sa fn (x) = sin nx. ∞ Teorem 6. 1 n ∈ N. funkciju g smijemo integrirati ˇlan po ˇlan. Po teoremu 6.n ≤x≤π π 183 y n Funkcije fn su neprekidne na I. UNIFORMNA KONVERGENCIJA Primjer 6.

. pa postoji m ∈ N takav da ∀n ∈ N. nε 3 nε 3 Sada ∀n ∈ N. n n n 3 |s1 + . tj.12. µ ∈ R i ∀a. Definiramo niz (σn )n sa 1 σn = n n k=1 sk . . L(λa + µb) = λL(a) + µL(b). listopad 1906.46). . b ∈ S je λa + µb ∈ S. L : a = (an )n → s = z c n n=1 an je linearan n=1 funkcional.184 POGLAVLJE 6. µ ∈ R i ∀a. . + sn σn = + = n n εm+2 + . n ∈ N. (n > nε ) ⇒ |σn − s| < ε. Uzmimo nε > m + 1 takav da vrijedi Ernesto Cesaro (Napulj. n→∞ Dokaz: Neka je s = lim sn i neka je ε > 0 bilo koji. . ∞ za ∀λ. + sm+1 | m + 1 n−m−1ε + |s| + . . Oznaˇimo εn = sn − s. . Sada za n > m + 1 imamo s1 + . onda σ zovemo limes niza (sn )n u smislu C´sara1 . c ε n ∈ N. . + εn s1 + . Neka je S ⊂ RN c skup nizova (an )n za koje red an konvergira. 12. . onda i niz n→∞ (σn )n konvergira i s = lim σn . + sm+1 | ε (m + 1)|s| ε < i < . e n→∞ Propozicija 6. Funkcija L : S → R koja nizu pridruˇi sumu odgovaraju´eg reda. + sm+1 n − m − 1 = + s+ . n ∈ N.) talijanski . (6. . parcijalne sume reda. Ako niz (σn )n konvergira i σ = lim σn . Neka je s = lim sn . Neka je (sn )n niz u R i (σn )n niz definiran s (6. (n > m) ⇒ (|εn | < 3 ). . S je vektorski prostor. matematiˇar c 1 travanj 1859. tj. Ako niz (sn )n konvergira i ako je s = lim sn . REDOVI 6. b ∈ S. tj. n n n a odatle n→∞ |σn − s| < |s1 + . ∀λ. . gdje su sn = n→∞ k=1 ak .46) Definicija 6.10 Sumiranje redova u smislu C´sara e ∞ Oznaˇimo s RN vektorski prostor svih nizova realnih brojeva.8.1. . + sm+1 sm+2 + .

´ 6. ali konvergira u smislu C´sara. 1 i e vrijedi formula ∞ 1 xn = . s2n = 0.10. n ∈ N. Naime. s2n−1 = 1. Red an ne konvergira u obiˇnom smislu.28. limn σn = 1 . 1−x n=0 . SUMIRANJE REDOVA U SMISLU CESARA Primjer 6. tj. 2 Primjer 6. c e 1 n−1 n ∈ N i σ2n = 2 i σ2n−1 = 2n−1 .29. n ∈ N. Geometrijski red konvergira u smislu C´sara ∀x ∈ [−1. Neka je an = (−1) n−1 185 ∞ n=1 .

186 POGLAVLJE 6. REDOVI .

. Od izjava se z z pomo´u logiˇkih veznika i operatora negacije. .Dodatak A Algebra izjava A. 0 Logiˇki zakoni ili tautologije su izjave sastavljene od slova p. slaˇu druge izjave. Operator negacije je ¬p (ne p). logiˇki veznici i operator negacije definirani su slijede´om tabelom: c c p 0 0 1 1 q 0 1 0 1 p∧q 0 0 0 1 p∨q 0 1 1 1 p⇒q 1 1 0 1 p⇔q 1 0 0 1 p 0 1 ¬p 1 . c (ili) disjunkcija . Iz tog razloga navodimo c osnovne pojmove iz matematiˇke logike na koje ´emo se pozivati. q. . uvijek dobijemo istinitu izjavu. logiˇki produkt. ali ne i oboje. . r. istinitim ili laˇnim. ili. ⇒. a s 0 vrijednost neistinite c izjave. ∨. ¬. onda. q. ako. (onda i samo onda) ekvivalencija. ⇔. c c . z 187 . . logiˇka suma. . od kojih svaka moˇe biti ili istinita ili laˇna. uz upotrebu lijevih i desnih c c zagrada. i c logiˇkih simbola ∧. takve da kad slova zamijenimo bilo kakvim c izjavama. r. onda) implikacija. onda i samo onda: p∧q p∨q p⇒q p⇔q (i) konjunkcija . . c c Osnovni objekti matematiˇke logike su izjave koje oznaˇavamo p.1 Izjave i veznici Mnoga razmatranja u teoriji skupova postaju preglednija ako koristimo logiˇke c simbole i logiˇke zakone konstruirane u toj logici. Ako s 1 oznaˇimo vrijednost istinite izjave. c (ako. . . z Osnovni veznici su i.

0 1 1 0 1 1 1 0 0 0 1 1 1 0 1 0 1 1 1 1 0 1 1 1 1 1 1 1 1 1 U zadnjem stupcu tabele su samo jedinice. uvrˇtavamo sve mogu´e c s c istinosne vrijednosti za ulazna slova. koriste´i z c definicione vrijednosti za logiˇke operatore iz tabele. (p ∧ 0) ⇔ 0 ((p ⇒ q) ∧ (q ⇒ r)) (p ∨ ¬p) ⇔ 1 ¬(p ∨ q) ¬(p ∧ q) (p ⇒ q) (p ⇒ q) ¬(p ⇒ q) 0 ⇒ p. ALGEBRA IZJAVA Ako za neku izjavu ˇelimo provjeriti da li je tautologija onda. ⇔ ⇔ ⇔ ⇔ ⇔ . p ⇒ p ⇔ ⇔ ⇔ ⇔ ⇔ ⇔ . (q ∨ p) (p ∨ (q ∨ r)) (q ∧ p) (p ∧ (q ∧ r)) ((p ∧ q) ∨ (p ∧ r)) ((p ∨ q) ∧ (p ∨ r)) (p ∧ p) ⇔ p (p ∨ 0) ⇔ p. A.2 Izjavne funkcije i kvantifikatori Promatramo izjave s promjenjivom varijablom Φ(x). Taj postupak za izjavu (p ∧ q) ⇒ (p ∨ r) ispisujemo pomo´u tabele: c p q r p ∧ q p ∨ r (p ∧ q) ⇒ (p ∨ r) 0 0 0 0 0 1 0 0 1 0 1 1 0 1 0 0 0 1 . (p ∧ 1) ⇔ p (p ⇒ r) p ⇔ ¬¬p ¬p ∧ ¬q ¬p ∨ ¬q (¬q ⇒ ¬p) (¬p ∨ q) (p ∧ ¬q) p⇒1 komutativnost disjunkcije asocijativnost disjunkcije komutativnost konjunkcije asocijativnost konjunkcije prvi zakon distribucije drugi zakon distribucije idempotentnost apsorpcija tranzitivnost implikacije dvostruka negacija de Morganovi zakoni kontrapozicija .188 DODATAK A. . Slijede´e tautologije su osnovni zakoni algebre logiˇkih izjava: c c (p ∨ q) ((p ∨ q) ∨ r)) (p ∧ q) ((p ∧ q) ∧ r)) (p ∧ (q ∨ r)) (p ∨ (q ∧ r)) (p ∨ p) ⇔ p (p ∨ 1) ⇔ 1. Ako za objekt x stavimo z ime nekog objekta i ako tako dobivena izjava bude istinita onda kaˇemo da . ⇒ . ˇto znaˇi da je gornja izjava s c tautologija.

13) . Ako je neka funkcija ograniˇena konaˇnim skupom A = {a1 . ∃(x ∈ ∅)Φ(x) ⇔ 0. kvantifikator egzistencije.(A. ¬(∃xΦ(x)) ⇔ ∀x(¬Φ(x)). ∃x(Φ(x) ∧ Ψ(x)) ⇒ (∃xΦ(x) ∧ ∃xΨ(x)). an } onda c c vrijedi: ∀(x ∈ A)Φ(x) ⇔ Φ(a1 ) ∧ Φ(a2 ) ∧ · · · ∧ Φ(an ). Prethodne relacije govore o distributivnosti univerzalnog kvantifikatora na produkt i kvantifikatora egzistencije na sumu.10) (A.12) (A. . . U nekim sluˇajevima je varijabla c te funkcije ograniˇena nekim skupom A. IZJAVNE FUNKCIJE I KVANTIFIKATORI 189 taj objekt zadovoljava izjavnu funkciju Φ.1) (A. (∀x)p (∃x)p ∀x(p ∨ Φ(x)) ∃x(p ∧ Φ(x)) (p ⇒ ∀xΦ(x)) (∀xΦ(x) ⇒ p) ⇔ ⇔ ⇔ ⇔ ⇔ ⇔ p. Imamo dva kvantifikatora: c c ∀ ∃ univerzalni kvantifikator. (A.2. Vezu kvantifikatora i operatora negacije daju izjave: ¬(∀xΦ(x)) ⇔ ∃x(¬Φ(x)).7) U sluˇaju kada je izjavna funkcija konstantna u implikacijama (A. (A. (A.A.4) (A.8) (A. (∀xΦ(x) ∨ ∀xΨ(x)) ⇒ ∀x(Φ(x) ∨ Ψ(x)).1).6) (A. p ∨ (∀xΦ(x)). ∃x(Φ(x) ∨ Ψ(x)) ⇔ (∃xΦ(x) ∨ ∃xΨ(x)). ∀x(p ⇒ Φ(x)).5) Za prethodne dvije implikacije ne vrijedi obrat.2) (A.9) (A. . . ∀(x ∈ A)Φ(x) ⇒ Φ(a) . p ∧ (∃xΦ(x)).5) vrijedi ekvivalencija.3) Nadalje vrijedi: Za a ∈ A imamo: Pravila koja daju vezu izmedu kvantifikatora i logiˇkih operacija su: c ∀x(Φ(x) ∧ Ψ(x)) ⇔ (∀xΦ(x) ∧ ∀xΨ(x)). ∀(x ∈ ∅)Φ(x) ⇔ 1 . c c c Ta se ˇinjenica opisuje pomo´u kvantifikatora. a mogu´e je da nema ograniˇenja.4).11) (A. (A. ∃x(Φ(x) ⇒ p). ∃(x ∈ A)Φ(x) ⇔ Φ(a1 ) ∨ Φ(a2 ) ∨ · · · ∨ Φ(an ). i c (A. Φ(a) ⇒ ∃(x ∈ A)Φ(x). p.

Φ(x.13) moˇe se uzeti izjavna z funkcija koja ne zavisi o x. (A. y). ∃x∃yΦ(x. y) ∀x. y) Slika A.1: Dijagram implikacija za kvantifikatore .(A. y) ∃y∀xΦ(x. y) izjavna funkcija. y) ∀x∃yΦ(x. a u (A. y) ∃xΦ(x.1) .7) . ALGEBRA IZJAVA Izjavne funkcije mogu imati viˇe argumenata.14) (A. Vrijedi : (∀xΦ(x) ∨ ∀xΨ(x)) ⇔ ∀x∀y(Φ(x) ∨ Ψ(y)). y) ∀xΦ(x. ∃x∀yΦ(x.(A. Za s njih vrijede isti zakoni (A. Ψ(x. (∃xΦ(x) ∧ ∃xΨ(x)) ⇔ ∃x∃y(Φ(x) ∧ Ψ(y)). yΦ(x. gdje je Φ(x.13). y) ⇔ ∃y∃xΦ(x.190 DODATAK A. (A.15) Iz tog razloga umjesto ∀x∀y piˇemo skra´eno ∀x. yΦ(x. y). y) ∀y∃xΦ(x.16) (A.17) Za sluˇaj kombinacije kvantifikatora egzistencije i univerzalnog kvantifikac tora imamo dijagram kao na slici (A. a umjesto ∃x∃y piˇemo s c s ∃x. y.1). Imamo slijede´a pravila: c ∀x∀yΦ(x. y). y) ⇔ ∀y∀xΦ(x. y) ∃x. y). y. npr.

AKSIOMI ELEMENTARNE TEORIJE SKUPOVA (O) Aksiom obuhvatnosti: Ako su A i B skupovi sastavljeni od jednih te istih elemenata onda se oni podudaraju. tj. B. z ∀A∀B∃C(∀x((x ∈ C) ⇔ ((x ∈ A) ∨ (x ∈ B)))). Uvodimo i jednostavnu aksiomatiku dostatnu za izgradnju tzv.1 Skupovi i operacije sa skupovima U ovoj toˇki uvodimo najjednostavniju aksiomatiku koja nam omogu´ava zac c snivanje Boole-ove algebre skupova. tj. tj.Dodatak B Elementarna teorija skupova U ovom dodatku cilj je definirati osnovne operacije sa skupovima i ispitati njihova svojstva. Osnovni ili primitivni pojmovi su skup i element skupa. A = B onda i samo onda ako vrijedi ∀x((x ∈ A) ⇔ (x ∈ B)). Boole-ove algebre skupova. strukture u kojoj su definirane samo binarne i unarne operacije sa skupovima. (B) Aksiom razlike: 191 . (A) Aksiom unije: Za bilo koje skupove A i B postoji skup kojem su elementi svi elementi skupa A i svi elementi skupa B i koji ne sadrˇi druge elemente.

Teorem B. Napomena B. Dakle x ∈ A ∩ B ⇔ (x ∈ A) ∧ (x ∈ B). Analogno pretpostavimo da postoje dva skupa D1 i D2 koji zadovoljavaju uvjete aksioma (B). Napomena B. Kao posljedicu Teorema B. ELEMENTARNA TEORIJA SKUPOVA Za bilo koje skupove A i B postoji skup kojem su elementi oni i samo oni elementi skupa A koji nisu elementi skupa B. Definicija B. Tada vrijedi ∀x ((x ∈ D1 ) ⇔ ((x ∈ A) ∧ (x ∈ B)) ((x ∈ D2 ) ⇔ ((x ∈ A) ∧ (x ∈ B)) ⇒ ((x ∈ D1 ) ⇔ (x ∈ D2 )).1. c Dokaz: Pretpostavimo da postoje dva skupa C1 i C2 koji zadovoljavaju uvjete aksioma (A). Tada vrijedi ∀x ((x ∈ C1 ) ⇔ ((x ∈ A) ∨ (x ∈ B)) ((x ∈ C2 ) ⇔ ((x ∈ A) ∨ (x ∈ B)) ⇒ ((x ∈ C1 ) ⇔ (x ∈ C2 )).192 DODATAK B. tj. ∀A∀B∃C(∀x((x ∈ C) ⇔ ((x ∈ A) ∧ (x ∈ B)))). c z . Iz definicije razlike slijedi x ∈ A ∩ B ⇔ (x ∈ A) ∧ ¬(x ∈ A − B) ⇔ (x ∈ A) ∧ (¬(x ∈ A) ∨ (x ∈ B)) ⇔ ⇔ ((x ∈ A) ∧ ¬(x ∈ A)) ∨ ((x ∈ A) ∧ (x ∈ B)) ⇔ (x ∈ A) ∧ (x ∈ B).1. (C) Aksiom egzistencije (postojanja): Postoji barem jedan skup. imamo mogu´nost uvodenja c jedinstvenih oznaka za uniju A ∪ B i za razliku A − B. Odatle po aksiomu (O) slijedi D1 = D2 .2. Presjek skupova A i B je skup A ∩ B = A − (A − B). Skupovi ˇije postojanje slijedi iz (A) i (B) su jedinstveni. Odatle po aksiomu (O) slijedi C1 = C2 .1.1) Pomo´u unije i razlike moˇemo definirati dvije nove operacije sa skupovima. (B.1.

koriste´i tautologiju (p ⇒ q) ⇒ (p ⇒ (p ∧ q)) imamo A ⊆ A ∩ B. A ∩ B ⊆ B.2) Definicija B. A ⊆ A ∪ B . Unija skupova sadrˇi svaki pojedini skup. a inkluzije (B. tj. INKLUZIJA I PRAZAN SKUP 193 B. z z Tranzitivnost inkluzije (A ⊆ B) ∧ (B ⊆ C) ⇒ (A ⊆ C).6) Dokaz: Ako je A ⊆ B onda vrijedi ∀x((x ∈ A) ⇒ (x ∈ B)).4) slijede iz tautologije p ⇒ p ∨ q. (B. Relaciju inkluzije moˇemo definirati pomo´u jednakosti i z c jedne od operacija ∪ ili ∩. B ⊆ A ∪ B. s Ako je A ⊆ B i A = B.6). (B.6). skup A zovemo pravim podskupom skupa B.5) Inkluzije (B. Oˇigledno vrijedi (A ⊆ B) ∧ (B ⊆ A) ⇒ A = B. c Navedimo i dokaˇimo najvaˇnija svojstva inkluzije. Kada bi postojala dva skupa Z1 i Z2 s prethodnim z svojstvom. ˇto dokazuje A ∪ B ⊆ B. Zbog (B. z Propozicija B. Tada postoji i skup A − A. Pomo´u c tautologije (p ⇒ q) ⇒ ((p ∨ q) ⇒ q) slijedi ((x ∈ A) ∨ (x ∈ B)) ⇒ (x ∈ B).1. (B. A ∩ B ⊆ A . izjava ∀x(x ∈ Z1 ⇔ x ∈ Z2 ) bi bila istinita jer su obje strane . Zbog (x ∈ A − A) ⇔ (x ∈ A) ∧ ¬(x ∈ A) ⇔ 0 slijedi da taj skup ne sadrˇi niti jedan element.2 Inkluzija i prazan skup ∀x((x ∈ A) ⇒ (x ∈ B)).2.5) imamo drugu ekvivalenciju u (B. A ⊆ B ⇔ (A ∪ B = B) ⇔ (A ∩ B = A). Razlika dva skupa je sadrˇana u skupu kojeg umanjujemo : A − B ⊆ A.3) slijedi iz (B. Za skupA kaˇemo da je podskup skupa B ako z Tada piˇemo A ⊆ B ili B ⊇ A.4) (B. Po aksiomu (B) postoji barem jedan skup A. (B.5) slijede iz p ∧ q ⇒ p.2. s Analogno. a presjek je sadrˇan u svakom z z pojedinom skupu.4) slijedi prva ekvivalencija u (B. c odatle zbog (B.B.2) i tranzitivnosti implikacije.

m) c imamo n m n m ( i=1 n Ai ) ∩ ( Ai ) ∪ ( Bj ) = j=1 m n m i=1 j=1 (Ai ∩ Bj ). Dakle. ( i=1 Bj ) = j=1 i=1 j=1 (Ai ∪ Bj ). (B. tj. (x ∈ ∅) ⇔ 0. Budu´i je implikacija s laˇnom premisom uvijek istinita to vrijedi ∀x(x ∈ c z ∅ ⇒ x ∈ A) iz ˇega zakljuˇujemo c c ∀A(∅ ⊆ A). Zakoni distributivnosti: (A∪(B ∩C)) = (A∪B) ∩(A∪C) . (A∩(B ∪C)) = (A∩B) ∪(A∩C). c A ∩ B = ∅. Zbog jedinstvenosti skupa s z prethodnim svojstvom koristimo oznaku ∅ za taj skup. . . .9) Dokaz slijedi iz zakona distribucije disjunkcije prema konjunkciji i obratno. ELEMENTARNA TEORIJA SKUPOVA laˇne. Napomena B. tj. n) i Bj (j = 1. B.4) daje A∪∅ = A. (A ∩ (B ∩ C)) = ((A ∩ B) ∩ C). Zakon komutativnosti : A ∪ B = B ∪ A . (B. ˇto zajedno s (B. Zakon asocijativnosti: (A ∪ (B ∪ C)) = ((A ∪ B) ∪ C) .8) Dokaz slijedi iz zakona asocijativnosti za disjunkciju i konjunkciju u algebri sudova. . s Skupovi A i B su disjunktni ako nemaju zajedniˇkih elemenata.194 DODATAK B. . . ∀x(x ∈ ∅). A ∩ B = B ∩ A. Odatle po aksiomu (O) slijedi Z1 = Z2 . . (B.3 Zakoni unije. . Iz x ∈ (A ∪ ∅) ⇔ (x ∈ A) ∨ (x ∈ ∅) ⇒ (x ∈ A) ∨ 0 ⇒ (x ∈ A) zakljuˇujemo c A∪∅ ⊆ A. .7) Ovi zakoni slijede iz zakona komutativnosti za disjunkciju i konjunkciju u algebri sudova. Analogno dobijemo A∩∅ = ∅.3. Za konaˇan broj skupova Ai (i = 1. presjeka i oduzimanja Slijede´e zakonitosti za operacije sa skupovima prvi je istraˇio John Boole c z (1813-1864).

12) x ∈ (A−(A∩B)) ⇔ (x ∈ A)∧(x ∈ A∩B)) ⇔ (x ∈ A)∧((x ∈ A)∨(x ∈ B)) ⇔ ((x ∈ A) ∧ (x ∈ A)) ∨ ((x ∈ A) ∧ (x ∈ B)) ⇔ Zakon distributivnosti mnoˇenja prema oduzimanju oblika z A ∩ (B − C) = (A ∩ B) − C. ZAKONI UNIJE. (B. Takoder vrijede jednakosti : (A ∪ B) − C = (A − C) ∪ (B − C). ((A − D) ⊆ (B − C)).13) ⇔ (x ∈ A) ∧ (x ∈ B) ⇔ x ∈ (A − B). ˇto slijedi iz s x ∈ A ∩ (B − C) ⇔ (x ∈ A) ∧ x ∈ (B − C) ⇔ (x ∈ A) ∧ (x ∈ B) ∧ (x ∈ C) ⇔ Zakoni de Morgana za oduzimanje glase: ⇔ x ∈ (A ∩ B) ∧ (x ∈ C) ⇔ x ∈ ((A ∩ B) − C).20) . ((A − D) ⊆ (A − C)). A ∩ A = A.10) slijede iz zakona idempotencije za sudove. A − (B ∪ C) = (A − B) − C. 195 (B.17) (B.16) (B. A − (B ∪ C) = (A − B) ∩ (A − C).10) (B. A − (B ∩ C) = (A − B) ∪ (A − C). Vezu izmedu relacije inkluzije i operacija unije.14) (B.18) (B. Jednakosti u (B.19) (B.B. ((A ∩ C) ⊆ (B ∩ D)). (B.3.11) (B. Oduzimanje skupova nije obratna operacija uniji ˇto se vidi iz s A ∪ (B − A) = A ∪ B.15) (B. Nadalje vrijedi ˇto slijedi iz: s A − B = A − (A ∩ B). presjeka i razlike daju jednakosti: (A ⊆ B) ∧ (C (A ⊆ B) ∧ (C (A ⊆ B) ∧ (C (C ⊆ D) ⊆ D) ⊆ D) ⊆ D) ⇒ ⇒ ⇒ ⇒ ((A ∪ C) ⊆ (B ∪ D)). PRESJEKA I ODUZIMANJA Zakoni idempotencije: A ∪ A = A .

22) (B. U tom sluˇaju oˇigledno c c c vrijedi: ∀A A ⊆ U .23) je pravilo dvostrukog komplementa.26) Dokaz: Za dokaz relacije (B.25) koristimo monotonost inkluzije na presjek . U konkretc s z nim situacijama prouˇavamo samo one skupove koji su podskupovi nekog c konkretnog skupa ˇiji ˇlanovi su objekati koji nas interesiraju (atomi). ⊆. Vrijede slijede´e ekvivalencije: c A ⊆ B ⇔ (A ∩ −B = ∅).196 DODATAK B. c Napominjemo da su formule koje se dobivaju u Booleovoj algebri podskupova ekvivalentne odgovaraju´im izjavama algebre sudova. − (A ∪ B) = −A ∩ −B. =. z c {x|x ∈ A}. −. 1. a simbole ∩. ¬. Takav objekt op´enito nije skup. Relacija (B. −(−A) = A. 0.26) slijedi iz logiˇkog zakona o kontrapoziciji. Tada je A ∩ −A = ∅ .21) (B. −(A ∩ B) = −A ∪ −B . ELEMENTARNA TEORIJA SKUPOVA B. A ⊆ B ⇔ −B ⊆ −A A ⊆ B ⇒ A ∩ −B ⊆ B ∩ −B = ∅ ⇒ A ∩ −B = ∅. A ∩ U = A . Za skupove u idu´im rezultatima ove toˇke pretpostavljamo da su podc c skupovi univerzalnog skupa U. samo c je potrebno shvatiti skupove kao izjave. Neka su A i B skupovi. Takav c c skup zovemo univerzalni skup i oznaˇavamo s U. ako je A ∩ −B = ∅ onda A = A ∩ U = A ∩ (B ∪ −B) = (A ∩ B) ∪ (A ∩ −B) = A ∩ B ⊆ B. c Propozicija B. ∅. ⇔.24) Jednakost (B. suviˇe je opseˇan.2. A ∪ −A = U. ∪.4 Univerzalni skup i komplement Skup U − A = AC = −A zovemo komplement skupa A (u odnosu na skup U). tj. Vrijede slijede´e osnovne jednakosti.24) su de Morganovi zakoni za komplement. ⇒. Neka su A i B skupovi. U zamijeniti simbolima ∧.23) (B. (B. ∨. A ∪ U = U.3. Iz aksioma (B) je oˇigledno c A − B = A ∩ (U − B) = A ∩ −B = −(−A ∪ B) Propozicija B. (B. Obratno.25) (B. a (B. Naime. Za neki skup A moˇemo promatrati sve objekte koji nisu ˇlanovi tog skupa.

(B.5. b) = (c.36) Andrej Nikolaeviˇ Kolmogorov (Tambov. Vrijedi (A ∪ B) × C C × (A ∪ B) (A ∩ B) × C C × (A ∩ B) (A − B) × C C × (A − B) = = = = = = (A × C) ∪ (B × C). Jednostavna posljedica teorema B. KARTEZIJEV PRODUKT 197 B. b}} (B. X × Y = {(x.3. Da bi vrijedilo (a. Jasno je da za svaki skup X vrijedi X × ∅ = ∅ i ∅ × X = ∅. 20. d). (A × C) ∩ (B × C).30) (B.34) Nadalje. za C = ∅ vrijedi A ⊆ B ⇔ (A × C) ⊆ (B × C) ⇔ (C × A) ⊆ (C × B).32) (B.4.4. d}. (Kolmogorov1 ) Za bilo koja dva a i b definiramo skup koji nazivamo uredeni par elemenata a i b. Tada po (B.27) i aksiomu (O) imamo dva mogu´a sluˇaja: c c (i) {a} = {c} i {a. y)|(x ∈ X) ∧ (y ∈ Y )}.2.28) (ii) {a} = {c.B.33) (B.35) (B. neka su A. b} = {c. b) = (b. Neka su A. b) = (c. tj. C i D skupovi. b} = {c}.5 Kartezijev produkt (a. d) nuˇno je i dovoljno da bude z istinita izjava (a = c) ∧ (b = d). (C × A) ∪ (C × B). Navodimo neka jednostavna svojstva Dekartovog produkta. Dokaz: Neka je (a. B i C skupovi. listopad c 1987. (C × A) − (C × B). Dekartov produkt je monoton na ⊆. Definicija B. U sluˇaju (i) oˇito vrijedi (a = c) ∧ (b = d). Propozicija B. {a.2.27) Definicija B. Tada je C × D − A × B = ((C − A) × D) ∪ (C × (D − B)). (A × C) − (B × C).) ruski matematiˇar c .31) (B. b) = {{a}.29) (B. Teorem B. a) ⇔ a = b. 25. je (a. d} i {a. travanj 1903. – Moskva. (C × A) ∩ (C × B). 1 (B. (B. U sluˇaju (i) imamo a = c = d i c c c a = b = c. B. Za bilo koje skupove X i Y oznaˇimo c Taj skup zovemo Dekartov ili Kartezijev produkt skupova X i Y .

Dokaˇimo (B. Podskup R kartezijevog produkta X ×Y nazivamo relacija. B. Poˇto usporedujemo elemente istog skupa c s A jasno je da za relaciju ekvivalencije R vrijedi R ⊆ A × A.198 DODATAK B.5. s Ponekad se ˇinjenica da < x. b >∈ R ili aRb. y) ∈ ((C − A) × D) ∪ (C × (D − B)). . y) ∈ (B × C)) ⇔ (x. Posljednja tvrdnja slijedi iz A ⊂ B ⇔ A−B = ∅ ⇔ ∅ = (A−B)×C = A×C −B ×C ⇔ A×C ⊆ B ×C. z (x.6 Relacije i funkcije Definicija B.29) imamo (x. (B. Da su dva elementa a ∈ X i b ∈ Y u relaciji R piˇemo s < a. y) ∈ C × D − A × B ⇔ ((x. Jednakosti (B. y) ∈ (C × (D − B))) ⇔ (x. ELEMENTARNA TEORIJA SKUPOVA Dokaz: Za (B.35). Ona se javlja kod z nastojanja da elemente skupa identificiramo na osnovi nekog njima zajedniˇkog c svojstva. Na taj naˇin se skup raspada na podskupove elemenata koji su c identiˇni u pogledu tog svojstva. y) ∈ C × D) ∧ ((x. Prazan skup ∅ je relacija. y) ∈ (A × C) ∪ (B × C). Kodomena relacije je K(R) = Y .34) dokazuju se analogno. y) ∈ A × B) ⇔ ((x ∈ C) ∧ (y ∈ D)) ∧ ((x ∈ A) ∨ (y ∈ B)) ⇔ ((x ∈ C) ∧ (y ∈ D) ∧ (x ∈ A)) ∨ ((x ∈ C) ∧ (y ∈ D) ∧ (y ∈ B)) ⇔ (x ∈ (C − A) ∧ (y ∈ D)) ∨ ((x ∈ C) ∧ (y ∈ (D − B))) ⇔ ((x. y) ∈ (A × C)) ∨ ((x. (B. y) ∈ ((C − A) × D)) ∨ ((x. (B. y >∈ R piˇe x Ry. y) ∈ (A∪B)×C ⇔ (x ∈ A∪B)∧y ∈ C ⇔ ((x ∈ A)∨(x ∈ B))∧(y ∈ C) ⇔ ((x ∈ A)) ∧ (y ∈ C)) ∨ ((x ∈ B) ∧ (y ∈ C)) ⇔ ((x.33) i (B.31).32). c Medu najvaˇnijim relacijama je relacija ekvivalencije. Skup D(R) ⊆ X zovemo domena relacije.30).

(iii) R je tranzitivna: ∀x. pod tim pojmom podrazumjevamo jednoznaˇno pridruˇivanje elec z menata jednog skupa elementima drugog skupa. y >∈ R) ⇒ (< y. z >∈ R)) ⇒ (< x. Ako relacija nije antisimetriˇna onda se zove poluuredaj. (ii) R je simetriˇna: c ∀x. y. Standardna oznaka za relaciju uredaja je ≤ ili . (2) ∀x. z Definicija B. z Intuitivno. Takoder. c Relacija s gornjim svojstvima joˇ se naziva parcijalni uredaj . y((xRy) ∧ (yRx) ⇒ (x = y)) antisimetriˇnost . z >∈ F )) ⇒ (y = z)). x >∈ R). z(((< x. y >∈ F ) ∧ (< x. umjesto oznake < x. Funkcija je specijalni sluˇaj c medu relacijama. c Pojam funkcije svakako je jedan od najvaˇnijih pojmova u matematici. y((< x.6. (3) ∀x.8. z((xRy) ∧ (yRz) ⇒ (xRz)) tranzitivnost . Relacija R se naziva relacijom poretka ili uredaja ako vrijedi (1) ∀x(xRx) refleksivnost. y. z >∈ R). y. Zbog jedinstvenosti.6. Relacija F je funkcija ako vrijedi ∀x. y >∈ R) ∧ (< y. Relacija R ⊆ A × A je relacija ekvivalencije ako vrijedi: (i) R je refleksivna na A: ∀x(< x. s Uredaj R je linearan ili jednostavan ako vrijedi ∀x. Definicija B. x >∈ R)). z((< x.B. s .7. y(x = y ⇒ (xRy ∨ yRx)). medu najvaˇnije relacije ubrajamo relacije uredaja ili poretka. y >∈ F ili xF y piˇemo y = F (x). RELACIJE I FUNKCIJE 199 Definicija B.

20 – kvadratna. 185 – – viˇe argumenata. 2 – potpunosti. 184 – konjunkcije. 56 – gama. 85 c D de Morganovi zakoni – logiˇki. 57 F funkcija. 184 c – za skupove. 184 c asocijativnost – disjunkcije. 86 – domena. 150 – graf. 14 – linearna. 184 c – presjeka na uniju. 7 brzina. 27 – area. 190 E ekvipotentni skupovi. 191 derivacija. 9. 22 – injekcija. 7. 23 – bijekcija. 32 antisimetriˇnost c aproksimacija. 184 – presjeka. 185 – logiˇka. 36 ekvivalencija. 17 – inverzna. 190 – unije. 85 – prosjeˇna. 17 – izjavna.Indeks A aksiom – Arhimedov. 7. 190 – unije na presjek. 20. 50 – – na C. 186 s – kodomena. 195 – apsolutna vrijednost. 86 – diferencijabilna. 86 disjunkcija. 4 brojevni pravac. 120 s apsorpcija – logiˇka. 183 distributivnost – kvantifikatora. 113 – nultoˇke. 190 B binarna operacija – zbrajanje. 18 – derivabilna. 9 – korijen. 12 – arcus. 87. 183 Eulerova formula. 9 – hiperbolne. 85 – funkcije. 35. 11 200 . 7 – racionalni. 116 c – povrˇine. 32 – Peanovi. 4 – decimalni. 9 – eksponencijalna. 3 brojevi – cijeli.

22 c – padaju´a. 117 minimum. 32 matematiˇka indukcija. 52 s graniˇnu vrijednost. 193 Kartezijeva ravnina. 129 – op´a potencija. 18 – trigonometrijske. 146 – Riemannov.INDEKS – logaritamska. 15 – prekidna. 184 konvergencija – niza. 16 – rastu´a. 191 implikacija. 132 – racionalna. 121 – gornji. 184 c – skupovna. 128 – neprekidna. 185 – univerzalni. 4 I idempotentnost – logiˇka. 177 koordinatni sustav. 8 kompozicija funkcija. 135 – nepravi. 64 niza. 8 kvantifikator – egzistencije. 184 konjunkcija. 69 – primitivna. 50 u C. 42 – – uniformna. 8. 34 integral – donji. 57 u R. 42 M majoranta. 176 – reda. 34 . 31 maksimum. 2 c metoda tangenti. 65 u R. 159 – – uniformna. 62 jednostrani. 68 – – uniformno. 10 c – polinom. 16 komutativnost – disjunkcije. 86 L limes – – limes – – – limes – – – – 201 inferior. 113 K Kartezijev produkt. 10 – – po dijelovima. 10 c – razlomljena linearna. 184 – konjunkcije. 21 – monotona. 113 c – polinomom. 61 Cauchyjeva definicija. 183 infimum. 53 funkcije. 13 – relativna. 121 – neodredeni. 53 superior. 13 grupa – komutativna. 24 G gomiliˇte niza. 185 kvocijent diferencija. 42 funkcija. 9 – surjekcija. 153 – – apsolutna. 15 – restrikcija. 43 c greˇka s – apsolutna. 183 kontrapozicija. 122 interpolacija – ˇvorovi. 43 u R.

15 – interpolacijski. 83 – podskup. 170 – Fourierov. 195 S sekanta. 2 suma – Darbouxova. 54 – fundamentalan. 195 – uredaja. 24 red. 165 – geometrijski. 121 – reda. 183 P podniz. 194 – poretka. 42 – rastu´i. 113 – Taylorov. 119 N nepravi integral – kriterij konvergencije. 195 – kodomena. 194 – ekvivalencije. 169 – trigonometrijski. 151 – binomni. 165 – produkt redova. 121 – integralna. 37 – presjek. 159 – parcijalna suma. 162 – – Leibnitzov. 5 – kompleksnih brojeva. 153 – kriterij konvergencije INDEKS – – Cauchyjev. 160 – – D’Alambertov. 153 – – parcijalna. 152 – harmonijski. 165 – – radijus konvergencije. 42 polinom. 194 – domena. 6 – komplement. 174 – funkcija. 192 – neprebrojiv. 31 poluuredaj. 192 – zatvoren. 42 – padaju´i. 33 – gust u sebi.202 mjera. 154 – konvergentan. 174 refleksivnost. 160 – – integralni. 39 – otvoren. 195 relacija. 195 R radijan. 50 – konvergentan. 148 neprekidnost funkcije. 81 niz. 113 – Lagrangeov. 189 – prebrojiv. 151 – potencija. 180 e supremum. 83 sljedbenik. 41 c – podniz. 86 skup – gust. 32 T . 187 operator negacije. 188 – univerzalni. 151 – – u smislu C´sara. 41 c O obuhvatnost. 55 – realnih brojeva. 102 polje. 41 – Cauchyjev. 68 – jednostrana. 29 – uredeno. 54 – funkcija. 164 – Taylorov.

3 – jednostavan. 86 tautologija. 193 203 .INDEKS tangenta. 183 tranzitivnost. 195 – linearan. 195 – implikacije. 184 U uredaj. 195 – parcijalni. 5. 5. 195 uredeni par. 86 – koeficijent smjera.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful