PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

MEĐUNARODNO JAVNO PRAVO
SKRIPTA – PITANJA I ODGOVORI

WWW.BH-PRAVNICI.COM INFO@BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM Pojam i vrste ugovora*
Meñunarodni ugovor se sastoji u saglasnosti volja dva ili više subjekata meñunarodnog prava, s ciljem da postigne odreñeni učinak po meñunarodnom pravu, stvarajući odnos prava i dužnosti izmeñu njegovih stranaka. Ugovori mogu biti: 1.dvostrani i mnogostrani 2.sastavljeni u jednoj ispravi(s mogućim dodacima) ili u više meñusobno povezanih isprava; 3.sklopljeni u pisanom ili u nekom drugom obliku. Da bi ugovor mogao ostvariti namjeravani pravni učinak, potrebno je ispuniti više uvjeta: 1. Sve ugovorne strane moraju biti subjekti meñunarodnog prava, tj.države, meñuvladine organizacije ili priznati ustanici; 2. Da bi ugovor bio pravno valjan, njegov predmet ne smije biti pravno nedopustiv. Pravno nedopustiv je ugovor koji je materijalno nemoguće izvršiti, ili ugovor koji je u sukobu sa nekom imperativnom normom općeg meñunarodnog prava. 3. Izražena volja ugovornih strana mora odgovarati njihovoj stvarnoj volji. Zbog toga su, prema općim načelima prava ništavi ugovori koji sadrže mane pri očitovanju volje neke od strana. Neke od tih mana su uzrok apsolutne ništavosti – sukob sa ius cogens, prisila izvršena nad predstavnikom neke države i prisila izvršena na samu državu ugovornicu.Ostale mane su uzroci relativne ništavosti (zabluda, prevara, korupcija predstavnika države, te druge mane koje predviña Konvencija). 4. Opće meñunarodno pravo ne propisuje nikakvu odreñenu formu ugovora. Najveći broj ugovora se sklapa u pismenoj formi ali ugovori koji nisu sklopljeni u pisanoj formi ne gube zbog toga na svom pravnom značaju. U načelu ne postoji hijerarhija izmeñu ugovora koja bi bila slična hijerarhiji pravnih normi i akata u unutrašnjem pravu. Djelomičan izuzetak od tog načela je Povelja UN, zbog derogatorne klauzule date u čl.103, prema kojoj se u slučaju sukoba izmeñu obaveza članica UN prema Povelji i njihovih obaveza prema bilo kojem drugom meñunarodnom sporazumu prevlañuju njihove obaveze iz ove Povelje.

Ugovori se mogu podijeliti po različitim kriterijima: a)Ugovori sklopljeni u pisanom ili u nekom drugom obliku. Prva podjela ugovora odnosi se na oblik(formu) u kojoj su sklopljeni. Mada su danas izuzetno rijetki, ugovori sklopljeni npr. u usmenom obliku, pravno jednako obavezuju sve njihove stranke kao i pisani sporazumi. Bečka konvencija iz 1969. ne primjenjuje se na meñunarodne sporazume koji nisu sklopljeni u pisanoj formi. Meñutim, Konvencija izričito propisuje da ta činjenica nije na štetu pravne snage takvih sporazuma, kao i primjene svih pravila Konvencije koja su na njih primjenjiva.

2

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM

b)Dvostrani i mnogostrani ugovori. Postoje značajne razlike kad je u pitanju primjena i prestanak ove dvije vrste ugovora. Neki mnogostrani ugovori predviñaju vlastita pravila o naknadnoj izmjeni(reviziji)njihova teksta. Kod dvostranih ugovora sve je to nepotrebno jer se tekst ugovora ne može izmjeniti ako se druga stranka tome suprotstavi. Dvostrani ugovor okončava se otkazom jedne stranke, dok se kod mnogostranih ugovora radi samo o jednostranom povlačenju jer ugovor po pravilu ostaje na snazi izmeñu preostalih stranaka. Bitna povreda dvostranog ugovora jedne od stranaka ovlašćuje drugu stranku da se na tu povredu pozove kao na razlog prestanka ugovora ili suspenzije njegove primjene. Kod mnogostranih ugovora propisi o prestanku i suspenziji ugovora zbog bitne povrede jedne od stranaka mnogo su složeniji. Posebnu podvrstu mnogostranih ugovora čine višestrani ugovori ograničene prirode. Ako neka od stranaka takvog ugovora prestane postojati, sve nove države nasljednice moraju posebno pristupiti tom ugovoru, poput svake treće države. Dakle, nema sukcesije država povodom tih ugovora. c)Ugovor-zakon i ugovor-pogodba. Ugovor-zakon se sastoji u stapanju volja njegovih stranaka usmjerenih ka istom cilju. Radi se o jedinstvenoj volji svih stranaka. Takvim ugovorima sve njihove stranke preuzimaju iste pravne obaveze. Prema učenju Hajnriha Tripela krajem 19.vijeka, samo takvi ugovori su izvor “objektivnog prava” i izvor meñunarodnog prava uopće. Oni su slični (ali ne isti) zakonima u unutrašnjim pravnim porecima država. Temelj ugovora – pogodbe su volje njegovih stranaka različitog sadržaja, ali koje su usmjerene ka istom cilju i uzajamno se dopunjavaju, poput kupovine i prodaje. d)Ugovori-ustavi meñunarodnih organizacija. Ovi ugovori imaju 2 različite funkcije: Za države-stranke nisu bitno različiti od bilo kog drugog ugovora. Svaki od njih izvor je prava i dužnosti za sve njegove stranke, a gotovo svi ti ugovori sklapaju se bez ograničenja njihovog trajanja. Istovremeno, ugovorom te vrste stvara se novi subjekat meñunarodnog prava. Za taj novi subjekat, ugovor je od temeljnog, tj. ustavnog značaja. Većina tih ugovora propisuje postupak njihove naknadne izmjene i dopune. Da bi te izmjene stupile na snagu, ne traži se jednoglasnost već kvalificirana većina. Nezadovoljna članica, ako ne želi pristati na te izmjene, može samo napustiti organizaciju. e)Politički sporazumi (gentlemen’s agreements). Rašireno je mišljenje o postojanju sporazuma posebne vrste koje države sklapaju u pismenom ili drugom obliku, s namjerom da ih obavežu samo moralno ili politički, ali da one tim putem ne preuzmu nikakve pravne obaveze. Takvo oštro razlikovanje sporazuma država na istinske ugovore i pravno neobavezujuće sporazume u praksi najčešće nije opravdano.

2

WWW.BH-PRAVNICI.COM

BH-PRAVNICI.Ustanici u nekom oružanom sukobu ne uživaju objektivnu meñunarodnopravnu osobnost erga omnes. tj. tj. i to samo u odnosu na državu koja ih je priznala. Svi konkordati i drugi ugovori koje Vatikan sklapa sa trećim državama su meñunarodni ugovori na koje se neposredno primjenjuju propisi Bečke konvencije iz 1969.Vatikan je danas općenito priznat kao poseban subjekat meñunarodnog prava.BH-PRAVNICI.COM .COM Sposobnost sklapanja ugovora* 1. i u granicama koje su tim ustavom propisane. Te granice mogu biti izričito odreñene u ugovoru ustavu organizacije. i izvan njenih funkcija. one mogu imati sposobnost sklapanja meñunarodnih ugovora ukoliko se na tu sposobnost pristaje u saveznom ustavu. Ograničenu meñunarodnu osobnost i ograničenu sposobnost sklapanja ugovora ustanici stiču tek aktom priznanja.Sve suverene(neovisne) države su subjekti meñunarodnog prava i to njihovo svojstvo ne zavisi od priznanja drugih država. Meñunarodne organizacije se ravnaju “načelom specijalnosti”. 4. ali je nesumnjivo da gotovo sve meñuvladine organizacije imaju objektivni meñunarodni subjektivitet ne samo u odnosu na njihove države članice. Ali izvan takvih impliciranih ovlasti i. ni jedna organizacija nema pravo sklapati ugovore s državama ili s ostalim meñunarodnim organizacijama. Zbog toga je ugovorna sposobnost čak i same OUN ograničenija od sposobnosti sklapanja ugovora bilo koje njene države članice. države koje su ih osnovale daju im odreñena ovlaštenja čije su granice odreñene funkcijom zajedničkih interesa. Jednako se tako i sudjelovanje Vatikana kao stranke mnogostranih ugovora uzima kao sudjelovanje bilo koje druge države. već i prema trećim državama. U nedostatku ali i izvan takvih propisa smatra se da svaka organizacija ima „implicirane ovlasti“ bitne za vršenje njezinih dužnosti.WWW.Kad je u pitanju ugovorna sposobnost federalnih jedinica. Priznanje im može dati bilo ustanovljena. 3. ugovor koji neka organizacija sklopi u svojstvu posebnog subjekta meñunarodnog prava i u granicama svojih funkcija ne stvara neposredna prava i dužnosti za njene članice. 3 WWW. ili vlada neke treće države. Ukoliko ustavni akt neke organizacije ne propiše drugačije. 2. 5.Nevladine organizacije nemaju ugovornu sposobnost. S tim u vezi one imaju sposobnost sklapanja svih vrsta ugovora koja ničim nije ograničena. legitimna vlast protiv koje se bore u vlastitoj zemlji.

U slučaju da se pregovori vode na meñunarodnoj konferenciji uz učešće velikog broja država. Nako što se neki tekst usvoji i ovjeri. Ako ugovor ne predviña način ovjeravanja. Da bi se nacrt nekog ugovora usvojio.te Registracija ugovora kod Glavnog tajnika i njihovo objavljivanje. Predstavnik države iskazuje se punomočjem koje je izdalo nadležno tijelo. 1. 2. Pregovori i usvajanje teksta ugovora. 1. Bečka konvencija iz 1969. ovjeravanje se može izvršiti: potpisivanjem. prestaje biti nacrtom ugovora.putem redovnih diplomatskih kanala.na sastanku posebno opunomočenih predstavnika.Pojednostavljeni postupak se sastoji u razmjeni isprava (pisama. osim ako države istom većinom ne odluče da se primjenjuje neko drugo pravilo. 4 WWW.COM Postupci sklapanja ugovora* U meñunarodnoj praksi postoje 2 postupka sklapanja ugovora: pojednostavljeni i složeni postupak.BH-PRAVNICI.WWW. predviña da se tekst ugovora usvaja dvotrećinskom većinom prisutnih država. Pregovore. To važi kad se radi o dvostranom ugovoru ili ugovoru ograničenog značaja.Davanje pristanka stranaka da budu vezane ugovorom koji se može izraziti na više načina(ratifikacijom.utvrñivanje vjerodostojnosti) teksta ugovora.Složeni postupak sklapanja ugovora može se sastojati od više odvojenih radnji: Pregovori uključivši usvajanje i ovjeravanje(autentifikaciju. -akreditirani predstavnik države: -na meñunarodnoj konferenciji -u meñunarodnoj organizaciji ili njenom organu Sami pregovori mogu se voditi na različite načine:pismenim putem. Po trajanju pregovori mogu biti kratki ali i veoma dugotrajni. usvajanje i ovjeravanje teksta ugovora obavljaju ovlašteni predstavnici država. Razmjena ili polaganje isprava o ratifikaciji.pristupanjem ali i potpisom.BH-PRAVNICI. po pravilu je potreban pristanak svih država koje učestvuju na pregovorima. Bečka konvencija iz 1969 nalaže da te isprave moraju predvidjeti da će njihova razmjena imati za učinak izražavanje pristanka na ugovor obje ili svih stranaka. nota) i tada se ugovor sastoji od 2 ili više meñusobno povezanih isprava. -šef diplomatske misije(za pregovore i usvajanje teksta ugovora s državom u kojoj je akreditiran).pa i razmjenom pisama koja čine ugovor). Ovjeravanje (autentifikacija) teksta vrši se na način predviñen u samom ugovoru.šef vlade.COM . Ovjeravanjem pregovarači ustanovljuju i posvjedočuju da je text ugovora vjerodostojan i konačan.u okviru djelatnosti neke meñuvladine organizacije.tj. ministar vanjskih poslova. potpisivanjem ad referendum ili parafom predstavnika država. Punomoć ne trebaju: -državni poglavar.

b) ako se na drugi način ustanovi da su se države sporazumjele da potpisivanje ima takav učinak ili c) ako namjera države da potpisivanju da takav učinak proizilazi iz punomoći njenog predstavnika. 5 WWW. ratifikaciji ili pristupu ugovoru dostavi svim strankama ugovora.adhezija).COM On postaje ugovor koji još nije stupio na snagu.102 Povelje. te višestrani ugovori ograničene prirode. Kod depozitara svaka država pohranjuje isprave o svom potpisivanju ili pristupu ugovoru. Dužnost depozitara je da čuva originalni tekst ugovora. koji ih potom objavljuje. poluotvoreni i otvoreni ugovori. Ugovor stupa na snagu. Mnogostrani ugovori u tu svrhu predviñaju depozitara. 4. Pristupanje ugovoru je način izražavanja pristanka na ugovor u čijem sklapanju neka država nije učestvovala. c)Razmjenom isprava koje čine ugovor d)Pristupanjem ugovoru (akcesija.Vijeće Evrope. Povelja nije propisala rok za registraciju ugovora. Organizacija afričkog jedinstva i sl). razmotri u nadležnim tijelima države prema njenom unutrašnjem pravu.BH-PRAVNICI. Zatvoreni ugovori ne predviñaju pristupanje trećih država. Ako ugovor ne odredi drugačije. ili ga čak izričito zabranjuju.Registracija ugovora kod Generalnog sekretara UN i njegovo obavljivanje. Mogućnost pristupanja nije jednaka za sve ugovore.BH-PRAVNICI. kao i ovjerene prepise svih isprava o potpisivanju. države učesnice dvostranog ugovora razmjenjuju isprave o ratifikaciji ugovora. Takvi ugovori predviñaju pristup samo državama regiona (npr. ili je izražena tokom pregovora. ili je učestvovala ali ga je propustila ovjeriti u predviñenom roku. Ratifikacija ima za svrhu da se ugovor prije njegovog mogućeg stupanja na snagu. U tom smislu postoje zatvoreni.prihvatom ili odbrenjem. kao i državama koje imaju pravo da postanu stranke. te da ovjereni tekst ugovora. Pristanak države da bude vezana ugovorom može se dati: a)Ratifikacijom. Otvoreni ugovori kao jedan od ciljeva imaju da okupe što veći broj zemalja. Bečka konvencija predviña da se pristanak države da bude vezana ugovorom izražava potpisom predstavnika države u slijedećim slučajevima: a) ako ugovor predviña da će potpisivanje imati taj učinak. Ugovorne strane preuzimaju izvjesne obaveze i prije samog stupanja na snagu ugovora. Tu spadaju svi dvostrani ugovori. 2. To se posebno odnosi na konvencije o ljudskim pravima.COM . Ugovor stupa na snagu na način i na dan koji su utvrñeni odredbama ugovora ili sporazumno izmeñu država pregovarateljica. Poluotvoreni ugovori sklapaju se u okviru regionalnih organizacija ili imaju regionalno obilježje. Depozitar registruje ugovor kod Generalnog sekretara UN (ukoliko se ne radi o istoj osobi).WWW.Razmjena i polaganje isprava o ratifikaciji. b)Potpisivanjem ugovora. 3. Prema čl. sve države članice UN obavezne su da svoje ugovore (nastale nakon donošenja Povelje) registruju u Sekretarijatu OUN. Pristup je moguć samo ako sve stranke tog ugovora na to pristanu.

dok ne stupi na snagu. Načelo pacta sunt servanda ne odnosi se na treće države i ostale meñunarodne osobe koje nisu stranke nekog ugovora. Sa stanovišta meñunarodnog prava.26 Bečke konvencije iz 1969. Ranije je u mnogim državama bio jako istaknut «dualistički princip» odnosa meñunarodnog i unutrašnjeg prava! Po tom principu prava i obveze iz ugovora se primjenjuju samo na subjekt meñunarodnog prava koji je potpisao ugovor! Ako se radi o državi. Tada ta država može ili otkazati taj ugovor ili pokrenuti postupak za njegovu izmjenu. b) Ugovor veže svaku stranku za čitavo njeno područje (teritoriju). koji navodi: “Svaki ugovor koji je na snazi veže stranke i one ga moraju izvršavati u dobroj vjeri“. Konvencija iz 1969. Sporazum o privremenoj primjeni obavezuje sve države ugovornice. Kad su u pitanju učinci ugovora u odnosima izmeñu njegovih stranaka.BH-PRAVNICI. S tim u vezi načelo pacta sunt servanda odnosi se na sve organe svake od država stranaka. Ugovor se može i privremeno primjenjivati dok ne stupi na snagu.COM . Stranka se ne može pozvati na odredbe svog unutrašnjeg prava da bi opravdala neizvršenje ugovora. Sudovi i organi izvršne vlasti nekih država se ponekad upuštaju u ocjenu ustavnosti nekog ugovora koji obvezuje datu državu! Meñutim.BH-PRAVNICI. ali su obavezne da se uzdrže od radnji koje bi mogle osujetiti predmet i svrhu ugovora. ukoliko drugačija namjera ne proizilazi iz ugovora ili ako takva namjera nije izražena na drugi način.WWW. Ali.Od ovog pravila postoje izuzeci jer se neki ugovori obzirom na njihov predmet i svrhu ne mogu primjenjivati 6 WWW. U pogledu toga u mnogim državama nastaju problemi. U tom pogledu najautoritativniji je čl. I kada se ugovori pretoče u domaće zakone. sve dok je ona na snazi. bilo u samom ugovoru ili na drugi način. ali naknadnim promjenama ustava postane neustavna. predviña neka opća pravila: a) Ugovor nema retroaktivnog učinka. Privremena primjena se može odnositi na cio ugovor ili neke njegove dijelove. sudska i izvršna tijela nekih država ih nekada ne tretiraju kao sastavni dio domaćeg prava. Navedeno načelo odnosi se na ugovore koji su u nekom trenutku na snazi.COM One nisu dužne izvršavati ugovor. Ovo načelo važi u pogledu nekog ugovora ili njegovog dijela koji se sporazumom njegovih stranaka privremeno primjenjuje.bilo da su radi o apsolutnoj ili relativnoj ništavosti. ali stranke mogu ugovoriti retroaktivni učinak. on se mora transformisati u domaći zakon ili podzakonski akt. Poštivanje i primjena ugovora* Obvezatna snaga svih ugovora zasniva se na načelu pacta sunt servanda . Ono se ne odnosi ni na ugovore koji su ništavi. Ono ne vrijedi za ugovore koji su okončani ili je njihovo izvršenje privremeno suspendirano. da bi se ugovor primjenjivao i na unutrašnje organe i grañane. Njegove stranke obavezuje od dana stupanja na snagu. svaki meñunarodni ugovor je instrument koji stvara prava i dužnosti za njegove stranke. To pravilo se zasniva na načelu dobre vjere. ni tada ne smije kršiti ili odbaciti svoju ugovornu obvezu pod izgovorom da je neustavna. o ustavnim ograničenjima treba voditi računa u toku pregovora i svakako prije nego što ta države dadne svoj pristanak da njime bude vezana! Može se desiti da je neka ugovorna obveza jako dugo na snazi. Njena obaveza je da otkloni smetnje u svom unutrašnjem pravu kako bi svi njeni organi mogli u dobroj vjeri izvršavati svaki ugovor koji je za tu državu na snazi.

Takvi propisi stipilirani u konvencijama u obliku bezličnih normi imaju za cilj da se transformiraju u novo običajno pravo i da po običajnoj osnovi budu izvor prava i dužnosti za sve subjekte meñunarodnog prava na koje se mogu primjeniti. treća država tada prestaje biti “treća”. Izuzeci od tog načela su: a) Pristanak treće države na ugovor. c) Kršenje obaveza iz bilo kojeg ugovora koji je na snazi povlači meñunarodnu odgovornost države stranke u pitanju. Takvi ugovori čine posljednji i možda najznačajniji izuzetak od općeg pravila da ugovor stvara prava i obaveze samo za njegove stranke. Njen pristanak se pretpostavlja sve dok nema suprotnih naznaka. Propis Bečke konvencije iz 1969. Strogo posmatrano. Bečka konvencija izričito ne predviña. Ta klauzula kada se izričito uglavi u nekom ugovoru predviña za svaku od stranaka tog ugovora prava koja je druga stranka priznala trećim državama i njihovim grañanima.iako ni ne otklanja tzv. Odnosi se na prava iz već postoječih ugovora s trećim državama.BH-PRAVNICI. Bečka konvencija iz 1969. osim ako ugovor odreñuje drugačije.ugovore kojima se ustanovljuju objektivni režimi erga omnes.Ali države su slobodne uglaviti u svojim ugovorima i dopunske načine osiguranja njihova izršenja. predviña da “za treću državu nastaje obaveza na osnovu odredbe ugovora ako stranke tog ugovora namjeravaju tom odredbom stvoriti obavezu i ako treća država izričito. iskorištavanju svemira i sl). c) Ugovori koji stvaraju objektivne režime erga omnes.COM . Jedan od primjera je Konvencija o miroljubivoj saradnji u naučnom istraživanju Antartika sklopljena u Vašingtonu 1959. 7 WWW. d) Klauzula največega povlaštenja.” b) Djelovanje pravila iz ugovora na treće države po običajnoj osnovi. i ako treća država na to pristane. u pisanoj formi.WWW. prihvati tu obavezu”. Ta konvencija koja je imala samo 12 izvornih stranaka propisala je u pogledu Antartika izvjesne dužnosti za sve države svijeta. Na ovom izuzetku zasnivaju se sva nastojanja na progresivnom razvoju i na „legislaciji“ općeg meñunarodnog prava putem kodifikacijskih konvencija.ugovori o meñunarodnim vodama.BH-PRAVNICI. Stranka koja je pretrpjela štetu se može pozvati na to kršenje kao na uzrok prestanka ili suspenzije ugovora.“Za treću državu nastaje pravo na osnovu odredbe ugovora ako stranke tog ugovora namjeravaju tom odredbom dati pravo trećoj državi. ili primijeniti dozvoljene mjere represalija kako bi kršiteljicu natjerala da nastavi izvršavati ugovor i da naknadi pričinjenu štetu.koji ureñuje pitanje prava za treću državu navodi: 1.Najrasprostranjeniji način osiguranja izvršenja ugovora danas je stipuliranje odredbe kojom se predviña obavezna nadležnost nekog stalnog sudskog ili arbitražnog tijela da odlučuje o svim sporovima. Ukoliko do toga doñe tada ta pravila obvezuju i stranke ugovora po običajnoj osnovi. Ugovori i treče države* Ugovor je isključivo izvor partikularnog meñunarodnog prava i kao takav obavezuje samo njegove stranke.o njihovu tumačanjei primjeni.kao i ona koja će se naknadno uglaviti u budućim takvim ugovorima.COM na čitavom području država-stranaka (npr. skupini država kojoj ona pripada ili svim državama.

BH-PRAVNICI. Ako su nastanak ili uništenje tog predmeta trajni. Stranka se na nemogućnost izvršenja ne može pozvati ako je takva nemogućnost posljedica njenog kršenja obaveze iz ugovora ili bilo koje druge meñunarodne obaveze preuzete prema svakoj drugoj stranci ugovora. na takvu promjenu okolnosti se ne može pozivati kao na uzrok prestanka ugovora. Uslovi mogućeg prestanka (ili suspenzije) ugovora: 1. Ako je nemogućnost privremena. Može se npr. Uz navedeno. Prvi izuzetak potvrñuje načelo nepovredivosti postoječih granica država. Neophodnih za izvršenje ugovora. raditi o potonuću nekog otoka. Temeljna (bitna) promjena okolnosti. već mora poštivati pravila postupka data u Bečkoj konvenciji.WWW.Prekid diplomatskih ili konzularnih odnosa. Radi se o promjeni okolnosti koje su postojale u trenutku sklapanja ugovora. Stalni ili privremeni nestanak ili uništenje predmeta“prijeko potrebnog za izvršenje ugovora“ .COM . uništenju hidrocentrale. a usljed kojih dalje izvršenje ugovora postaje nemoguće. Stranka ne može jednostrano okončati ugovor. Klauzula največeg povlaštenja najčešće se stipulira u dvostranim trgovinskim ugovorima i odnosi se na uvozne carinske pristojbe. Bečka konvencija isključuje primjenu tog propisa u 2 slučaja i to: a) ako se ugovorom ustanovljava granica. 2. osim u 2 slučaja: a) ako je postojanje tih okolnosti bilo bitna osnova za sklapanje ugovora. a stranke tu promjenu nisu predvidjele. Prema Bečkoj konvenciji. Drugi uzuzetak je izljev načela dobre vjere. Naknadna nemogučnost izvršenja ugovora Nastupa usljed naknadnih dogañaja koje stranke pri sklapanju ugovora nisu predvidjele. 3. 8 WWW. onda se na nju može pozvati samo kao na uzrok suspenzije primjene ugovora.BH-PRAVNICI.te ugovori svake od njegovih stranaka s trećim državama.COM U takvim odnosima razlikuju se temeljni ugovor koji predviña tu klauzulu(koji može predviñati prava i dužnosti sano za njegove stranke). isušenju rijeke itd. b) ako je bitna promjena okolnosti nastupila kao posljedica kršenja neke obaveze od strane stranke koja se poziva na tu promjenu. Ali se ona ugovara i u pogledu pravnog položaja grañana jedne države u drugoj. b) ako učinak te promjene predstavlja korjenitu promjenu dometa obaveza koje prema ugovoru još treba izvršiti.stranka se u pitanju može samo pozvati na nemogućnost izvršenja ugovora kao na uzrok njegova prestanka.

i to: u odnosima prema državi koja je povrijedila ugovor ili izmeñu svih stranaka. 4. Danas nema pravnog pravila koje bi u slučaju izbijanja oružanog sukoba okončalo bilo koju vrstu ugovora. Pravo na represalije je Bečkom konvencijom ograničeno i ne primjenjuje se na odredbe ugovora o zaštiti ljudskih prava. Ovo pravilo je ius cogens. Isto se odnosi i na ugovore-ustave meñunarodnih organizacija u slučaju sukoba izmeñu bilo kojih njegovih stranaka. njegovim ostvarenjem se ne mogu pogañati prava pojedinaca. postoji tzv. osim ako zadržavanje tih prava nije samo po sebi suprotno novoj imperativnoj normi općeg meñunarodnog prava.COM Prekid diplomatskih ili konzularnih odnosa izmeñu stranaka ugovora ne utiče na pravne odnose izmeñu tih stranaka. Bitna povreda mnogostranog ugovora od jedne od stranaka ovlašćuje ostale stranke da jednoglasnim sporazumom suspendiraju primjenu ugovora u cjelini ili djelomično. Kršenje ugovora kao uzrok njegovog prestanka Kršenje ugovora povlači meñunarodnu odgovornost kao i svaki drugi meñunarodno protupravni čin. Ovo pitanje nije riješeno Bečkom konvencijom iz 1969. 2.BH-PRAVNICI. Ako ugovor postaje ništav i prestaje tada on: 1. Bitna povreda dvostranog ugovora od jedne stranke ovlašćuje drugu stranku da se pozove na tu povredu kao na uzrok prestanka ugovora ili suspenzije njegove primjene u cjelosti ili djelimično. 5.WWW.oslobaña stranke obaveze da nastave s izvršavanjem ugovora. Novi ius cogens . Ako nastane nova imperativna norma općeg meñunarodnog prava.obveza ili pravnog položaja stranaka nastalih izvršenjem ugovora prije njegovog prestanka.BH-PRAVNICI.rezidualno pravo svake države koja pretrpi štetu da protiv kršiteljice preduzme nenasilne mjere represalija i da je na taj način natjera da naknadi pričinjenu štetu i nastavi izvršavati svoje ugovorne obaveze. Izbijanje oružanog sukoba ipso facto ne okončava niti suspenduje primjenu dvostranih ugovora izmeñu učesnice sukoba i trećih država. koji najčešće nisu krivi za kršenje ugovornih obaveza njihove države. Ne postoje pravila postupka za izvršenje prava na represalije. ili da ga dokinu. Učinci oružanog sukoba izmeñu stranaka ugovora. Po općem meñunarodnom pravu. 9 WWW. Dakle.nije na štetu nikakvog prava. svaki ugovor koji je suprotan toj normi postaje ništav i prestaje njegova dalja primjena. U slučaju izbijanja sukoba zasigurno postaju primjenjivi ugovori koji se obzirom na njihov predmet i svrhu moraju smatrati primjenjivima u vrijeme tih sukoba (ženevske i haške konvencije o zaštiti žrtava rata i kulturnih dobara).osim ako je postojanje diplomatskih ili konzularnih odnosa prijeko potrebno za primjenu ugovora.COM .

60 st.3 definiše “bitnu povredu” nekog ugovora: Bitnu povredu ugovora čini: (a) odbacivanje ugovora koje nije predviñeno Konvencijom. 10 WWW.WWW. Sukcesija država glede meñunarodnih ugovora* SUKCESIJA DRŽAVA je stanje (ili novo stanje). ili je kontinuitet neke nove države općenito priznat. nastalo teritorijalnim promjenama na koje se primjenjuju sva postojeća pravila meñunarodnog prava. radi se o jednostranoj akciji. Sve ostale države nasljednice nastale iz teritorijalnih promjena države prethodnice. (b) povreda odredbe bitne za ostvarenje predmeta ili svrhe ugovora.COM Osim toga. Bečka konvencija u čl. takva država ostaje strankom svih ugovora i članicom svih organizacija. Na nove države nasljednice se primjenjuju sljedeća pravila: 1. kao i na druge teritorijalne režime. na obaveze i prava koja se odnose na režim granica. Pravilo pozitivnog meñunarodnog prava potvrñeno Bečkom konvencijom iz 1978. je da sukcesija država kao takva ne utiče na granicu ustanovljenu ugovorom. Mnogostrane otvorene konvencije – trebaju se automatski primjenjivati na sve nove države nasljednice bez ikakve notifikacije depozitaru.BH-PRAVNICI. Ova suspenzija se može odnositi na cio ugovor ili njegov dio. dijeli te nove države nasljednice na: (a) novonastale neovisne države – za njihovo područje je prije datuma sukcesije bila odgovorna država prethodnica (b) ostale nove države – nastale bilo odvajanjem od države prethodnice ili njenim raspadom. nove su države! Bečka konvencija iz 1978. ali država koja je preduzima mora poštivati pravila postupka. Pri svakoj teritorijalnoj promjeni moguće je ustanoviti državu prethodnicu (ili više njih) – koju su prilikom sukcesije zamijenile jedna ili više država nasljednica. Dakle. Sve ostale meñunarodne ugovore države prethodnice moguće je podijeliti u 3 skupine: (1) mnogostrani ugovori otvoreni na pristup državama iz svih dijelova svijeta (2) višestrani zatvoreni ugovori kojima je pristup trećih država ograničen ili uvjetovan pristankom svih postojećih stranaka (3) dvostrani ugovori Ako identitet države prethodnice nije doveden u pitanje. stranka koja je posebno oštećena povredom mnogostranog ugovora može se na tu povredu pozvati kao na uzrok suspenzije primjene ugovora u odnosima izmeñu nje i države koja je povrijedila ugovor. neovisno o datumu njihova meñunarodnog priznanja i primanja u UN i druge meñunarodne organizacije! U praksi ovo ne funkcioniše kao što je zamišljeno.BH-PRAVNICI.COM .

ali nastaju jedna ili više novih država sljednica. 1939. Višestrane zatvorene konvencije – Ako tekst neke konvencije predviña postupak pristupanja. (SSSR. arhiva i dugova (Bečka konvencija iz 1983. Godine 1983. Sukcesija država ne nastupa kada se u nekoj državi u njenim postojećim granicama dese i duboke političke promjene. one se moraju podvrgnuti tom postupku. Sukcesija država* To je stanje (ili novo stanje). (npr. nastalo teritorijalnim promjenama na koje se primjenjuju sva postojeća pravila meñunarodnog prava. niti nastaje nova država.) Čini se 11 WWW.Država prethodnica u potpunosti postaje dijelom druge. 3. – Niti stara država nestaje. je potpisana Bečka konvencija o sukcesiji država glede državne imovine. U nedostatku takvih propisa moraju o svom pristupu pregovarati sa svim postojećim strankama tih konvencija. 2) Prisajedinjenje (pripajanje. Država prethodnica i dalje postoji na umanjenom području. već postojeće države sljednice (DDR i SR Njemačka). Pri svakoj teritorijalnoj promjeni je moguće ustanoviti državu prethodnicu (ili više njih) – te jednu ili više država sljednica. 4) Odvajanje (secesija) – Na dijelu ili na dijelovima područja države prethodnice koja i dalje postoji.BH-PRAVNICI. nacistička Njemačka i SSSR su podijelili Poljsku. takvi se ugovori privremeno primjenjuju izmeñu novih država nasljednica i trećih država njihovih stranaka. Takav tip teritorijalnih promjena danas je teško zamisliv. Austro-Ugarska itd. (npr. Arapska Republika Jemen + Demokratska Narodna Republika Jemen Republika Jemen). Dvostrani ugovori – Ukoliko nema protivljenja bilo koje zainteresirane strane. (primjer ovoga je proces dekolonizacije nakon II svj. Osmansko carstvo.BH-PRAVNICI. 3) Ujedinjenje – Dvije ili više država prethodnica ujedinjuju se u novu državu sljednicu. SFRJ. Svaki od ovih oblika dovodi do sukcesije država. nastaju jedna ili više novih država sljednica.WWW. i time gube svoju državnost. sve dok one ne postignu sporazum o njihovoj sudbini. ali to nisu priznale druge države). asimilacija) . rata). Ove različite situacije zahtijevaju različita pravna pravila za rješavanje nastalih problema. Nastaje sasvim nova država sljednica.COM 2. 1) Ustup (cesija) – postojeća država prethodnica ustupa dio svog područja nekoj već postojećoj državi sljednici i to najčešće mirovnim ugovorom kao rezultat poraza u ratu.COM .) 6) Podjela (partition) – više susjednih država sljednica u cjelosti podijeli čitavo područje države prethodnice koja time prestaje postojati. Država prethodnica prestaje postojati. 5) Raspad (disolucija) – Država prethodnica se raspada i prestaje postojati – na njenom području nastaju dvije ili više novih država sljednica.

(b) PENZIJE: Svaka osoba koja je stekla pravo na penziju u državi prethodnici zadržava to svoje pravo.WWW. vodeći pri tomu računa o svim relevantnim okolnostima. U ovom pogledu je zabranjena diskriminacija! (c) VLASNIČKA PRAVA: Privatna imovina fizičkih i pravnih lica nije predmet sukcesije država! (d) DRŽAVNI ARHIVI: Državne arhive države prethodnice čine dokumenti (uključ. (2) Dijelovi državnih arhiva države prethodnice koji se direktno odnose na područje jedne ili više država sljednica treba u originalima predati tim državama (npr.cjelokupna pirvatna imovina Predmet sukcesije jeste: . a koji su na datum sukcesije pripadali državi prethodnici.) (3) Kada se radi o raspadu i o nestanku države prethodnice. prava i interese. Pri tomu moraju voditi računa o tomu da se primjenom svih tih zakona ne smiju stvarati osobe bez državljanstva (apatridi). koji su na datum sukcesije država. (e) DRŽAVNA IMOVINA: «Državna imovina države prethodnice» označava imovinu. Ipak. teritorijalnih cjelina . filmske. postoji mogućnost njene procjene i uzajamnih pravičnih kompenzacija. Ovaj zahrtjev je nemoguće poštovati u uslovima agresivnog rata.BH-PRAVNICI. uz mogućnost pravičnih kompenzacija ako je neravnomjerno rasporeñena.državni arhivi federalnih jedinica koje su postale državama sljednicama .BH-PRAVNICI. trebalo bi da preñe u njeno vlasništvo.Pokretna državna imovina – ukoliko se nalazi na području države sljednice. dijele se u tri skupine: (1) dijelovi državnih arhiva države prethodnice koji «radi redovitog upravljanja područjem na koje se odnosi sukcesija država» moraju biti u državama sljednicama. privatni i slični arhivi Državni arhivi koji jesu predmet sukcesije.Nepokretna državna imovina – ostaje državama sljednicama na području kojih se nalazi. moraju se svim tim državama predati u kopijama. prema unutrašnjem pravu države prethodnice pripadali državi prethodnici. Predmet sukcesije nije: .COM .crkveni.COM da ona nikad neće stupiti na snagu jer je potrebno da bar 15 država postane njenim članicama.arhivi općina. elektronske i druge zapise) što su ih organi države prethodnice izdali ili primali u obavljanju svojih funkcija. 12 WWW. . te o isplati penzija koje su grañani neke nove države sljednice stekli na području koje je postalo drugom državom. gradova i dr. svi ostali državni arhivi države prethodnice prelaze na države sljednice na pravičan način. Države sljedcie moraju sklopiti ugovore o isplati penzija iz penzionih fondova bivše države. Ako je veoma neravnomjerno rasporeñena. nisu predmetom sukcesije: . Ali uputno je izložiti temeljna pravila sadržana u toj konvenciji u vezi sa: (a) DRŽAVLJANSTVO: Nove države sljednice slobodne su da ureñuju pitanja u vezi sa svojim državljanstvom i to putem vlastitih zakona. Dakle. gradova i dr. ureñenje granica itd. ali pod zajedničkom skrbi.imovina bivših država članica federacije . sve države sljednice se mogu sporazumjeti da ti najbrojniji dijelovi državnih arhiva ostanu tamo gdje su se otprije nalazili.imovina općina. teritorijalnih cjelina na području svake od država sljednica .

Osim ako je država prethodnica ili država nasljednica očuvala identitet u svojoj meñunarodnoj osobnosti (cesija i dekolonizacija). već državi koju predstavlja. SAD).WWW.COM . 2. u parlamentarnim monarhijama i drugim demokratskim državama. ali se smatra da one nisu namijenjene njegovoj osobi. Za voñenje pregovora i za sklapanje ugovora. Suprotno tomu. dijeli se «u pravičnim razmjerima». Alocirani dug – dug koji je podigla neka bivša federalna jedinica. 3. ukazuje mu se i posebna zaštita. jer je poglavar države sam na čelu svog kabineta (npr. niti suñen.COM Imovina koja se nalazi u inostranstvu. 4. u svim ostalim slučajevima odlučujuća je politička volja većine država članica zastupljenih u tijelu odnosne organizacije da prime novu državu u članstvo. 2. Poglavar (šef) države: u meñunarodnom pravu. poglavar države ne treba posebnu punomoć. unutrašnji organi koji djeluju u državi1 1.BH-PRAVNICI. Kada se nalazi u stranoj državi. ili ga je podigla (garantirala) država prethodnica. Nealocirani (opći) dug – dijeli se izmeñu svih država sljednica po ključu koji vrijedi za podjelu državne imovine države prethodnice. (g) SUKCESIJA U ČLANSTVU MEðUNARODNIH ORGANIZACIJA: Ne postoji nikakvo opće pravilo meñunarodnog prava glede sukcesija država u članstvu u meñunarodnim organizacijama. (f) DRŽAVNI DUGOVI: a. ukazuju mu se najviše počasti. a svu izvršnu vlast ima vlada koja 1 vanjski organi su diplomatska i konzularna i druga predstavništva u inostranstvu 13 WWW. on je najviši organ vanjskog zastupanja države. To je uvijek faktičko pitanje. Ne smije biti uhapšen. pozvan pred sud da svjedoči. ali je u cijelosti utrošen na području koje je postalo područjem države sljednice u potpunosti prelazi na tu državu sljednicu. b. Izjave poglavara države i ugovori koje on potpiše obvezuju njegovu državu u okviru njegovih opštepoznatih ustavnih ovlaštenja. U stranoj državi uživa potpuni sudski imunitet u krivičnim stvarima. uloga poglavara države u odlučivanju je simbolična.BH-PRAVNICI. On uživa imunitet i u grañanskim stvarima. Kada se nalazi u drugoj zemlji. a najviši organi u tom pogledu jesu: 1. Organi države u meñunarodnim odnosima Države u meñunarodnim odnosima mogu djelovati samo putem ovlaštenih organa. ili neka općina ili poduzeće s njenog područja. ali ga se može odreći. saslušavan. U tim zemljama je težište vlasti u parlamentu. poglavar (šef) države predsjednik vlade ministar vanjskih poslova vojni zapovjednici – samo iznimno ovo su tzv. Vlada i njen predsjednik: U nekim zemljama funkcija predsjednika vlade ne postoji.

On se za vrijeme službenih boravaka u inostranstvu smatra šefom specijalne misije uživa iste povlastice i iumnitete kao i članovi stalne diplomatske misije. to učenje nije imalo nikakvog utjecaja na pravne odnose izmeñu država. nadzoru i uvidu u vanjske poslove svoje zemlje. Tada sve najvažnije vanjskopolitičke odluke donosi vlada i njen predsjednik.»). Da bi postigla svoju svrhu. državnih i vojnih tajni itd. Neposredno je nadreñen cjelokupnom diplomatskom osoblju u inostranstvu. koje djeluje po njegovim uputama. i u tu svrhu organizacija kolektivnih sankcija rotiv svake njene države članice koja prekrši svoje obaveze iz njenog Pakta. 4.WWW. 2 Prva zadaća Lige naroda. Ona sadrži sedam načela općeg meñunarodnog prava. Temeljna prava i dužnosti država Ideja o temeljnim pravima i dužnostima država jeste prizvod prirodnopravne škole. 5. 2 načelo zabrane sile načelo mirnog rješavanja meñunarodnih sorova načelo neintervencije dužnost država da meñusobno sarañuju u skladu s Poveljom UN-a načelo ravnopravnosti i samoodreñenja naroda Tokom 19. mada je često najviši organ vlasti.g. 6. S njim stalno kontaktiraju i šefovi stranih diplomatskih misija akreditirani u njegovoj zemlji. koja obavezuju sve države svijeta: 2. Po njenom učenju države članice meñunarodne zajednice samim svojim nastankom i postojanjem stječu i uživaju neka neotuñiva. nedjeljiva i neprenosiva prava. osnovane nakon I svj.g. 14 WWW.BH-PRAVNICI. Razlog tomu je veliki broj zastupnika. konsensusom usvojila Deklaraciju o načelima meñunarodnog prava o prijateljskim odnosima i saradnji izmeñu država u skladu sa Poveljom UN-a («Deklaracija iz 1970. U inostranstvu. st. (čl. te osobno ne uživa počasti koje se ukazuju poglavaru država. Ministar vanjskih poslova je redovno i član vlade.BH-PRAVNICI. načela o temeljnim pravima i dužnostima moraju nužno prerasti u pravila općeg meñunarodnog prava i biti izvorom prava i dužnosti za sve države svijeta. konzularnih i drugih stalnih i povremenih predstavništava u svojoj zemlji. 3. Ministar vanjskih poslova: MIP koordinira i upravlja radom diplomatskih. rata. Taj novi cilj – održavanje meñunarodnog mira i siguronsti – je zahtijevao nove dalekosežne pravne obaveze država. 2.) Opća skupština je 1970. bila je sprječavanje svih budućih ratova. Podčinjen je i za svoj rad odgovara vladi ili direktno parlamentu ili poglavaru države. Parlament: Ni do danas nema šire pravo u odlučivanju. 4. 3.COM . on ne simbolizira svoju državu i njenu suverenost.COM ovisi od podrške parlamenta. a postoji potreba očuvanja tajnosti pregovora. Najznačajniji ugovorni tekst kojim su ta prava i te dužnosti država postala pravilima pozitivnog meñunarodnog prava jeste Povelja UN-a iz 1945.

istrage. Učlanjenjem u organizacije supranacionalnog karaktera (npr. Do izbijanja II svj.g.WWW. načelo ispunjavanja prihvaćenih meñunarodnih obaveza u dobroj vjeri. privredni i kulturni sistem bez miješanja izvana pravo države da slobodno raspolaže svojim prirodnim bogatstvima Država se ne može pozvati na svoju isključivu nadležnost ukoliko je slobodnom voljom prihvatila neku ugovornu obavezu i time pristala na neke oblike nadzora nad njenim izvršenjem. posredovanja. privredni ili politički pritisak). Na ostale vrste prijetnje silom ili upotrebe sile (npr. .BH-PRAVNICI. Deklaracija iz 1970. arbitraže. izuzev Argenitne. meñunarodne sporove treba rješavati na temelju suverene jednakosti država i u skladu sa načelom slobodnog izbora sredstava. Deklaracija iz 1970.COM 7. društveni. Načelo neintervencije – «Nedopuštena intervecija» jeste diktatorsko (nasilno) miješanje neke države. zabranjuje i neke oblike «posredne (indirektne) agresije». predmetom sticanja od strane neke druge države. skupine država ili meñunarodne organizacije u poslove koji spadaju u unutrašnju ili vanjsku nadležnost neke države (ili više njih) bez njenog (ili njihova) pristanka. 3. pravo države na neutralnost. sudskog rješavanja. Čilea. koje je rezultat prijetnje silom ili upotrebe sile. ima u gornjim granicama i prema definiciji agresije pravo na individualnu samoodbranu. Potom se agresivni rat označava kao zločin pritv mira koji povlači odgovornost po meñunarodnom pravu. . u ovom smislu predviña slijedeće: «Države moraju tražiti pravovremeno i pravično rješenje svojih meñunarodnih sporova pomoću pregovora. obraćanja regionalnim ustanovama ili sporazumima. Time je zabrana rata propisana u njemu već bila prerasla u pravilo općeg običajnog meñunarodnog prava. načelo suverene jednakosti država 8. 15 WWW.) sve tada neovisne države svijeta postale su strankama tog Pakta.COM . Pravo na kolektivnu samoodbranu nekog vojnog saveza protiv navodnog agresora postoji jedino kada država članica tog saveza koja je žrtva napada. da bude ili ne bude stranka dvostranih ili mnogostranih ugovora (vojnih saveza i sl.Unutrašnja nadležnost *pravo stanovništva neke države da slobodno izabere i razvija svoj politički. Povelja UN tu zabranu znatno proširuje u čl 2.» dakle. države prenose i svoje znatne isključive nadležnosti na zajedničke organe. država ima pravo uzvratiti istom mjerom. Načelo zabrane sile – U meñunarodnom pravu je rat postao protupravan tek tzv. mirenja. rata (1939.Vanjska nadležnost pravo države da pripada ili ne pripada meñunarodnim organizacijama. Napokon.BH-PRAVNICI. BriandKelloggovim paktom iz 1928. 2. Područje neke države ne smije biti predmetom vojne okupacije. Bolivije i El Salvadora. ili pomoću drugih mirnih sredstava prema vlastitom izboru. Ističe se da su države dužne uzdržavati se od svake propagande u korist agresivnog rata. Načelo mirnog rješavanja meñunarodnih sporova – ovo je korelat načelu zabrane sile.). EU). 1.

navodi spisak područja poželjne saradnje izmeñu svih država svijeta radi zajedničke koristi.bez obzira na razlike ekonomske. i svaka država je dužna poštovati to pravo. Načelo ravnopravnosti i samoodreñenja naroda – Ovo načelo je u trajnoj suprotnosti sa načelom teritorijalne cjelovitosti i političke neovisnosti postojećih država u svijetu.BH-PRAVNICI. Naime. Načelo suverene jednakosti država – ovo su u biti dva načela: . teritorijalna cjelovitost i granice mnogih država došle bi u pitanje. 5. te na dužnosti svih država da se pridržavaju pravila meñunarodnog prava koja su dio pozitivnog meñunarodnog prava. i koji ga time dovodi u neravnopravan i podčinjen položaj.COM Ne smatraju se nedopuštenim mjere kolektivne intervencije koje Vijeće sigurnosti EU naloži u vršenju svojih nadležnosti iz glave VII Povelje.političke I dr. Deklaracija iz 1970. Posljedica načela o pravnoj jednaksoti jeste da kod pitanja koja se moraju sporazumno urediti. sve su suverene države pravno jednake. Povelja UN navodi:”Da bi svim članovima osigurala prava I blagodati koja proističu iz članstva.» Bilo kakav državni oblik koji se silom nameće narodu nekog područja.o (pravnoj) jednakosti svih država. bez miješanja izvana. Države se meñusobno mnogo razlikuju. te da slijede svoj privredni.navodi da su sve države ravnopravni članovi meñunarodne zajednice. Načelo ispunjavanja prihvaćenih meñunarodnih obaveza u dobroj vjeri. te sklopiti ugovore o datimp odručjima saradnje.socijalne. kada bi svi «narodi» pribjegli tom pravu. Tim navodnim dužnostima država odupire se pravo svake od njih da sama odlučuje hoće li ili neće priznati neku drugu državu ili vladu u njoj. a u slučajevima prijetnje miru i narušenja mira ili čina agresije. svaka država ima pravo na glas. 16 WWW.COM . 4. Te mjere mogu biti čak i oružane naravi.uživanje prava koja čine punu suverenost. Suverena jednakost uključuje:pravnu jednakost. Sve države uživaju suverenu jednakost. odrede svoj politički status. Pravna jednakost država proizilazi iz svojstva države da je suverena i da je subjekt meñunarodnog prava.članovi moraju u dobroj vjeri ispunjavati obveze koje su preuzeli u skladu s ovom Poveljom”.g. Dužnost država da meñusobno sarañuju u skladu s Poveljom UN-a – Deklaracija iz 1970. Deklaracija iz 1970. Čitavo meñunarodno pravo zasnovano je na načelu «pacta sunt servanda».te dužnost poštivanja osobnosti drugih država. navodi: «Svi narodi imaju pravo da slobodno.WWW. socijalni i kulturni razvoj. 7.BH-PRAVNICI.prirode. hoće li ili neće s drugom državom uspostaviti diplomatske i konzularne odnose. predstavlja kršenje načela samoodreñenja i jednakih prava tog «naroda». 6.Ako nema drugačijeg sporazuma svaka država ima jedan glas. Unatoč tim razlikama.o suverenosti i .

BH-PRAVNICI. Po jednom.Priznanje nove države. Ipak se može reći da je pitanje priznanja suviše složeno da bi se moglo riješiti prihvatanjem jednog ili drugog stanovišta. O učincima priznanja nove države u nauci postoje 2 suprotstavljena gledišta. prihvaćenijem stanovištu. jer postojanje nove države.stanovništvo i organizirana politička vlast tj. neće biti dovedeno u pitanje ako je jedna ili više država odbiju priznati. Po drugom. Nova država nastaje kada se steknu tri uslova:državni teritorij.BH-PRAVNICI.suverenost. priznanje ima samo deklaratorni učinak. Zastupnici tog gledišta smatraju da nova država tek po njezinu priznanju postaje subjektom meñunarodnog prava i ulazi u meñunarodnu zajednicu kao njezin ravnopravan član.COM . 17 WWW. Priznata država može sklapati neophodne ugovore. meñunarodno priznanje ima konstitutivne učinke i ono je ustvari četvrti uslov samog postojanja države.WWW.slati i primati diplomatske predstavnike i koristiti se sudskim imunitetom u pogledu svojih državnih akata pred sudovima drževe koja ju je priznala. sa svim pravnim učincima koji iz njega proizilaze.COM Priznanje država i vlada* 1.

konačno i djeluje retroaktivno.razmjena diplomatskih predstavnika ili upučivanje službenog izaslanstva na svečanost proglašenja nezavisnosti najčešće se tumače kao implicitni akti priznanja te nove države. Priznanje nove države može se smatrati preuranjenim ili zakašnjelim. kao i priznanje nove države.dolazi u pitanje priznanje nove vlade od drugih zemalja. priznanje nove vlade je čin slobodne volje svake države.COM . Priznanje nove države može se dati u različitim oblicima. Njeno područje se ne smije prelijetati bez njenog odobrenja. a još manje piratskim brodovima. 2. 18 WWW. Ono se može dati izričito ali i na prešutan ili implicitan način.ali priznanje može biti i kolektivno od skupine država. a pogotovo efektivnu vlast. Meñutim.BH-PRAVNICI. Nova vlada može biti priznata de jure i de facto.a brodovi koji plove pod zastavom nepriznate države ne mogu se smatrati brodovima bez nacionalne pripadnosti. Prema općem meñunarodnom pravu.dakle od stvarnog preuzimanja vlasti po toj vladi a ne od trenutka davanja priznanja. Zaključenje dvostranog ugovora s novom državom. Strane države nisu dužne produžiti odnose s novom vladom. Ono se smatra preuranjenim ako uslijedi još dok je proces stvaranja nove države u tijeku ili dok nije sasvim dovršen raspad države predhodnice. Priznanje de jure je potpuno.WWW. ne može se smatrati ničijim područjem slobodnim za sticanje putem okupacije od bilo koje druge države. ako u nekoj državi doñe do promjene vlasti neustavnim putem (državnim udarom ili revolucijom). Priznanje nove vlade može se izvršiti na formalan način dakle putem pismene ili usmene izjave o priznanju. Priznanje novoj vladi redovno se daje kad se ustalila i kad efektivno obnaša svoju vlast na čitavom državnom području.COM Nasuprot tome. Neki razlikuju priznanje nove države de jure i de facto.ali se ono može izraziti i prešutno ili konkludentnim činima. Ukoliko u nekoj državi doñe do smjene vlade na način propisan ustavom ostale države se nemaju pravo u te promjene miješati. Teritorija nepriznate države koja ispunjava sve uslove državnosti.iz nepriznavanja proizilaze znatne anomalije u dvostranim odnosima. Akt priznanja neka država može dati pojedinačno i sama za sebe. Zakašnjelo priznanje može komplicirati dvostrane odnose s novom državom nakon što je ona počela djelovati.Priznanje nove vlade.BH-PRAVNICI.

Pravo na konzularne odnose Kao i kod diplomatskih odnosa.ako se tome ne protivi država primateljica. 19 WWW. Konzularni ured države šiljateljice može obavljati konzularne funkcije u državi primateljici u ime neke treće države.BH-PRAVNICI.COM . Konzularno pravo* 1.COM Priznanje de facto može se uzeti kao privremeno. pristanak na uspostavu diplomatskih odnosa uključuje i pristanak na ustanovljavanje konzularnih odnosa. 2.WWW. Konzularni ured se može otvoriti na području države primateljice samo uz njen pristanak. Uspostavljanje tih odnosa zasnovano je na uzajamnom pristanku. Ako drugačije nije odreñeno.Španije i Francuske.Porijeklo Ustanova konzula nastala je u ranom srednjem vijeku u trgovačkim gradovima Italije.BH-PRAVNICI. Tamo su trgovci izmeñu sebe birali jednog ili više „konzula sudaca“ ili („konzula trgovaca“) koji su u svojstvu arbitara presuñivali njihove trgovačke sporove.kada se nova vlast u drugoj državi(iako djeluje nezavisno)nije još sasvim ustalila i nije uspostavila potpunu kontrolu nad čitavim državnim područjem. Prekid diplomatskih odnosa ipso facto ne povlači i prekid konzularnih odnosa. sve suverene države imaju pravo na uzajamno održavanje konzularnih odnosa.

BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI.Konzularno područje. .u prijestolnicama država diplomatska misija države šiljateljice može obavljati konzularne funkcije a u takvom slučaju osoblje diplomatske misije zadržava diplomatske povlastice i imunitete. onda njegovo područje obuhvata cjelokupni teritorij države primateljice. biti ovlašten da obavlja diplomatske radnje.zaštiti raznovrsnih interesa vlastitih državljana u državi primateljici(iseljenika. konzuli. koji imaju pripadnost drževe šiljateljice.radnika na privremenom radu.unapreñenju trgovačkih. U državi u kojoj država šiljatečjica nema diplomatske misije i u kojoj ju ne zastupa diplomatska misija neke treće države. Ako konzularnih ureda ima više.tada se uz odobrenje države primateljice za svaki ured odreñuje konzularno područje. Šefa konzularnog ureda imenuje država šiljateljica. odobrenje imenovanom šefu konzularnog ureda da obavlja svoje funkcije. Je područje u državi primateljici odreñeno konzularnom uredu za obavljanje konzularnih funkcija. 20 WWW. uz saglasnost države primateljice.pravu nadzora i inspekcije nad morskim i riječnim brodovima. . generalni konzuli.Konzularne funkcije. Ali obavljanje tih radnji ne daje mu pravo na diplomatske privilegije i imunitete.) . Konzul obavlja mnoštvo nepolitičkih i tehničkih funkcija koje su vrlo značajne za održavanje meñudržavnih odnosa. . S druge strane. (b) povlačenjem egzekvature od strane države primateljice. konzularni agenti. Prema običajnom meñunarodnom pravu potvrñenom Konvencijom iz 1963. (c) notifikacijom države primateljice državi šiljateljici da je dotičnu osobu prestala smatrati članom konzularnog osoblja. kulturnih i naučnih odnosa države šiljateljice i države primateljice i u unapreñenju uzajamnih prijateljskih odnosa.Šef konzularnog ureda i drugi konzularni funkcioneri. tj. šefovi konzularnih ureda dijele se na 4 razreda (klase) i to: 1. koji tu funkciju obavlja najduže bez prekida. To pismo se dostavlja državi primateljici. Funkcije članova konzularnog ureda prestaju: (a) notifikacijom države šiljateljice državi primateljici da su funkcije osobe u pitanju prestale.WWW. 3.COM 3.turista idr. ekonomskih. a posebno interesa njenih državljana(fizičkih i pravnih osoba) u granicama koje dopušta meñunarodno pravo. Ako postoji samo jedan konzularni ured na cijelom području države primateljice. Doyen je šef konzularnog ureda u najvišem razredu u tom mjestu. 6. Država šiljateljica izdaje šefu konzularnog ureda patentno (ili proviziono) pismo u kome potvrñuje njegovo svojstvo šefa konzularnog ureda. uz odobrenje države primateljice. 2. Svi šefovi konzularnih ureda u jednom gradu čine konzularni kor (zbor) kojeg predvodi duajen (doyen) prilikom ceremonijalnih funkcija. 4. Po prijemu patentnog pisma država primateljica izdaje egzekvaturu. 5.konzularni dužnosnik može. Njegove funkcije se prvenstveno sastoje u: .COM .zaštiti interesa države šiljateljice u državi primateljici.izdavanju viza i odgovarajućih isprava osobama koje žele putovati u državu šiljateljicu.Kumulacija diplomatskih i konzularnih funkcija.nad zrakoplovima. vicekonzuli 4.

21 WWW. Konzularni arhiv i dokumenti su nepovredivi u svako vrijeme i bez obzira na mjesto na kome se nalaze. Može biti uhapšen i pritvoren samo u slučaju počinjenog teškog krivičnog djela i to samo u provoñenju odluke nadležnog suda. Konzuli po zvanju su osobe kojima je to isključivo zanimanje. Po općem meñunarodnom pravu ne postoji nikakva dužnost država da stupaju i održavaju diplomatske odnose. Konzularne prostorije i imovina u njima. 10.a pasivno je pravo primanja stranih diplomatskih predstavnika.Sloboda komuniciranja. Država primateljica osigurava svim članovima konzularnog ureda slobodu putovanja i kretanja na svom području.¸ To su prema klasičnom konzularnom pravu consuli misi.valizu i kodirane ili šifrirane poruke. uz odreñena ograničenja. 9. niti isključivi izvor prihoda. U općenju s vladom.konzularni ured može koristiti sva pogodna sredstva.BH-PRAVNICI. ne mogu biti predmetom bilo kakve rekvizicije. Ali za sva ostala djela. priznaje kategoriju počasnih konzula. Država primateljica dužna je preduzeti sve mjere zaštite prostorija konzularnog ureda od nasilnog ulaska i uznemiravanja. Na Bečkom kongresu 1815. Počasni konzularni dužnosnici su pretežno osobe slobodnih zanimanja. izuzeti su i od nadležnosti grañanskih.uključujući diplomatske ili konzularne kurire.Konzularne prostorije. Konzularni dužnosnici i radnici ne podliježu krivičnoj nadležnosti sudskih i upravnih organa države primateljice za djela izvršena u obavljanju konzularnih funkcija. Konzularni dužnosnici imaju pravo na svom konzularnom području u državi primateljici kontaktirati sa državljanima svoje zemlje i do njih dolaziti. 8. Aktivno pravo je pravo upućivanja diplomatskih predstavnika u druge države.s diplomatskom misijom i drugim konzularnim uredima države šiljateljice. Diplomatski zastupnici* 1. To se odnosi i na počasne konzule. 2. a za konzularnu službu ne moraju dobivati naknadu od države koja ih je imenovala. arhive i dokumenti. Svaka suverena država ima aktivno i pasivno pravo poslanstva.COM .WWW. Konzularni funkcioneri i radnici. Počasni konzularni dužnosnik može se imenovati za šefa konzularnog ureda u bilo kojem od četiri razreda Obavljanje konzularnih funkcija njima nije glavno zanimanje. Oni pružaju zaštitu interesa grañana države šiljateljice i obavljaju druge konzularne funkcije kao svoje sporedno zanimanje.BH-PRAVNICI.stolječa postupno smenjuje praksa stalnih diplomatskih predstavnika.Uvod Povremeno slanje poslanstva(misija)u druge zemlje radi pregovora i ugovaranja od 15.Konzuli po zvanju i počasni konzuli. Bečka konvencija iz 1963.COM 7. sudskih i upravnih organa za djela izvršena u obavljanju konzularnih funkcija. bio je usvojen Pravilnik o rangu diplomatskih predstavnika. uključujući i počasne konzularne dužnosnike.Pravo poslanstva. kao i prevozna sredstva konzularnog ureda. konzularni dužnosnik je krivično odgovoran.Povlastice i imuniteti konzularnih dužnosnika.

COM 3. administrativno i tehničko osoblje (pisari.Diplomatski predstavnik (šef misije). c) Otpravnici poslova akreditirani kod ministara vanjskih poslova. poslužno osoblje (vratari. Država primateljica može odbiti taj pristanak bez navoñenja razloga za to. b) Zaštiti interesa države šiljateljice i njenih grañana u granicama dozvoljenim meñunarodnim pravom. Svi šefovi misija akreditirani u jednoj državi čine diplomatski kor (zbor). diplomatsko osoblje. čuvari. u skladu sa vlastitim propisima i na vrijeme koje ona odredi. Bečka konvencija iz 1961. kulturnnih i naučnih odnosa izmeñu države šiljateljice i države primateljice. vozači. njegova funkcija počinje teći od trenutka predaje vjerodajnice šefu države primateljice. On ima pretežno protokolarnu funkciju.Specijalne misije.BH-PRAVNICI. ostavke. e) Unapreñivanju prijateljskih odnosa i razvijanju ekonomskih. U tom rangu su visoki komesari koje meñusobno razmjenjuju članice Komonvelta. 4. Iz Bečke konvencije iz 1961. poklisari) ili nunciji akreditirani kod šefova država i drugi šefovi misija jednakog ranga. Nakon što šef misije dobije pristanak. šifranti itd).COM . koja se naročito raširila nakon II sv.godine izmeñu ostalog sastoje se u: a) Predstavljanju države šiljateljice u državi primateljici.WWW. 6. 5. Diplomatski kor kao posebno tijelo nije spomenut u Bečkoj konvenciji iz 1961. akreditirani kod šefova država. 4. prevodioci. Prije zvaničnog imenovanja konkretne osobe. 3. Dužnost šefa misije prestaje njegovim opozivom od strane države šiljateljice (zbog penzionisanja. država šiljateljica može privremeno ili stalno opozvati svog šefa misije u slučaju pogoršanja političkih odnosa u državi primateljici. proizilazi podjela cjelokupnog osoblja diplomatske misije na slijedeće 4 skupine: 1. 22 WWW.g. ministri ili internunciji.Funkcije diplomatskih misija se prema Bečkoj konvenciji iz 1961. 2.BH-PRAVNICI. diplomatija ad hoc. bolesti itd) smrću. Blaži oblik je njegovo “pozivanje na konsultacije” ili “na odmor”. šefove diplomatskih misija dijeli u 3 klase i to: a) Ambasadori (veleposlanici. d) Prikupljanju obavještenja svim dozvoljenim sredstvima o stanju i razvoju dogañaja u državi primateljici i izvještavanju o tome vlade države šiljateljice. tj.Ostalo osoblje diplomatske misije. S druge strane. te u nekim slučajevima i privatna posluga članova misije. čistači i sl). Pod specijalnim misijama se podrazumijeva tzv. arhivari. ili proglašavanjem za persona non grata od strane države primateljice. na čijem čelu se nalazi duajen (doyen).rata. članovi misije koji imaju diplomatski status. c) Pregovaranju s vladom države primateljice. mora se obezbijediti pristanak od države u koju će ta osoba biti upućena u svojstvu šefa misije. Šefa misije imenuje država šiljateljica. b) Poslanici. Notifikacija o tome ne mora navoditi razloge. šef misije.

2.COM . Za to nije potreban poseban pristanak organizacije niti države domaćina. Ove misije nemaju nikakve redovne odnose sa vladom države domaćina. Preteče i osnivanje ujedinjenih nacija 1. ali ni organizacija niti država domaćin nemaju pravo stavljati primjedbe u tom pogledu. niti mogu nekog člana delegacije proglasiti za persona non grata. 23 WWW. Pojam specijalnih misija obuhvata i državne delegacije koje učestvuju na diplomatskim konferencijama. Sastav delegacije. Bečka konvencija iz 1975. Države članice i nečlanice mogu otvarati stalne misije ako to dozvoljavaju pravila organizacije. notificiraju se organizaciji. vrijeme njegovog dolaska i odlaska. Najstariji i do danas najvažniji cilj meñunarodnog organiziranja bio je i ostao osiguranje trajnog mira meñu država sudionicama.COM Radi se o posjetama šefova država. 7. To mogu biti i delegacije stručnjaka radi pregovora o nekoj posebnoj vrsti saradnje (ekonomskoj.WWW. Neki od tih nacrta bili su usmjereni i na suzbijanje ekspanzije neke strane sile i religije. te posebne odredbe o delegacijama država u organima i konferencijama koje imaju obilježja specijalnih misija. ministrom vanjskih poslova ili drugim odgovornim ministrom.Misije država pri meñunarodnim organizacijama.stolječu. a)Stalne misije pri meñunarodnim organizacijama.BH-PRAVNICI. lokacije boravka itd.Sveta alijansa.godine sadrži posebna pravila o stalnim misijama pri meñunarodnim organizacijama. vojnoj itd). ili delegacija na čelu sa premijerom.BH-PRAVNICI. b)Delegacije država u tijelima i na konferencijama organizacije. Takvi nacrti i planovi javljaju je u Evropi već u 13.Preteče. ali je organizacija dužna notificirati državi domaćinu osnivanje takve misije prije njenog otvaranja.

Liga naroda.godine. Članovi UN i položaj država nečlanica 1. 24 WWW. Skupština i Vijeće su imali nerazgraničene nadležnosti u svim pitanjima svjetskog mira. 3. Iskonske (prvotne) članice UN su sve one države koje su učestvovale na osnivačkoj konferenciji u San Francisku i potom ratificirale Povelju.te većine njezinih država potpisnica.Povelje UN predvidio je njeno stupanje na snagu tek nakon polaganja ratifikacije kod države domaćina svih 5 stalnih članica budućeg Vijeća sigurnosti(Kine. To je bio etatistički savez evropskih vladara koji je za cilj imao očuvanje njihovih dinastičkih interesa. Prusku i Britaniju. 4. SAD nije nikada postala njenim članom jer je Senat odbio ratificirati mirovne ugovore. Glavnog tajnika je imenovalo Vijeće na prijedlog većine u Skupštini.1945.godine primio i Francusku. Glavna svrha Lige naroda bilo je očuvanje svjetskog mira. Austriju. Imala je 3 stalna organa: Skupštinu. Sjedište Lige bilo je u Ženevi. Liga je formalno bila dokinuta na svojoj posljednjoj Skupštini održanoj u Ženevi u aprilu 1946. nakon što je Povelja UN već stupila na snagu. Vijeće Lige i stalni Sekretarijat. Njih je sa Poljskom bilo 51. Da bi se izbjeglo loše iskustvo nesudjelovanja Sjedinjenih Država u Ligi naroda.Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Država).BH-PRAVNICI.Sovjetskog Saveza.Francuske. Taj se uvjet ispunio 24. Sva imovina Lige prenesena je u vlasništvo nove OUN.10. i taj se datum danas slavi kao Dan UN.WWW.COM . da bi 1818.Iskonske i naknadno primljene države članice.čl. Iskonske članice su odlučivale o prijemu svih novih država u članstvo. Obuhvatao je Rusiju.BH-PRAVNICI. U oba ta organa odluke su se morale donositi jednoglasno.COM To je savez najvećih evropskih sila osnovan na Bečkom kongresu 1815.Osnivanje UN.(1920-1946) Liga naroda bila je prva moderna organizacija.110.

koja predviña djelovanje u slučaju prijetnje miru. SSSR (danas Ruska federacija) i Kina. 4. Ugovorna obaveza članica UN je i da snose svoj dio troškova UN kako ih rasporedi Opća skupština.Posebni položaj stalnih članica Vijeća sigurnosti. 3. Vijeće sigurnosti je organ koji odlučuje o prijemu u članstvo. i to posebno na osnovu glave VII Povelje.COM Prema Povelji. Povelje izričito je propisano da su stalni članovi Vijeća sigurnosti SAD.BH-PRAVNICI. države članice UN su Poveljom preuzele i niz posebnih ugovornih obaveza. npr. U Općoj skupštini one biraju članove Meñunarodnog suda u Hagu. iskjučenje iz članstva i povlačenje iz UN. To je tzv. ali ne i prava na učešće u raspravama Opće skupštine. 2.nego i onih za koje je potrebna preporuka Vijeća sigurnosti. ¸ U stvarnosti. a taj prijedlog stalna članica može spriječiti svojim vetom.Ujedinjeno Kraljevstvo V.Komisije za meñunarodno pravo. jer za to prema Povelji treba prijedlog Vijeća sigurnosti. U članu 23. Sve države članice imaju pravo učestvovati i glasati na zasijedanjima Opće skupštine o svim pitanjima koja su na dnevnom redu. uključujući glasove svih stalnih članova. Njihovi državljani se redovno biraju za članove Meñunarodnog suda u Hagu. Istovremeno.osim pitanja postupka. Prema Povelji. Francuska.BH-PRAVNICI.B. donose potvrdnim glasovima devetorice članova.WWW.Suspenzija.Prava i dužnosti država članica UN. s tim da 5 stalnih članica Vijeća sigurnosti imaju i neka posebna prava u odlučivanju.ako je uložila veto. Stalne članice mogu sprečavati ili ometati donošenje ne samo odluka koje spadaju u nadležnost Vijeća sigurnosti. One u njoj mogu birati i biti birane za članice drugih organa koje ona imenuje (nestalne članice Vijeća sigurnosti i sve članice Ekonomskog i socijalnog vijeća).COM . Posebna prava stalnih članova Vijeća sigurnosti se ne mogu mijenjati ili dokidati bez njihovog pristanka.”mala suspenzija” koja državu lišava samo prava glasa u Općoj skupštini. tj. a Generalna skupština potom donosi konačnu odluku koja je gotovo redovno potvrdna. članovima UN mogu postati sve ostale miroljubive države koje prihvate obaveze sadržane u Povelji i koje su po ocjeni Organizacije sposobne i voljne izvršavati te obaveze. članica UN koja ne plaća svoje finansijske doprinose Organizaciji tokom pune 2 godine gubi pravo glasa u Općoj skupštini. Stalna članica praktično ne može biti ni isključena iz UN. Sve države članice prema Povelji imaju jednaka prava i obaveze. 25 WWW. o prijemu neke države u članstvo UN. te članove pomoćnih organa. narušavanja mira ili čina agresije. i Sjeverne Irske . glavnog sekretara UN. Povelja predviña da se svaka država prima u članstvo UN odlukom Generalne skupštine na preporuku Vijeća sigurnosti. npr. Odluka se ne može donijeti ako je neka stalna članica glasala protiv nje. Dalje je propisano da se odluke Vijeća sigurnosti o svim pitanjima.

Radi se o tzv. Državama nečlanicama može se priznati položaj promatrača u Općoj skupštini.WWW.BH-PRAVNICI. koja se odnosi na sva članska prava u svim organima UN. Organi UN* 26 WWW. Opća skupština može na preporuku Vijeća sigurnosti isključiti iz Organizacije članicu UN “koja uporno krši načela sadržana u Povelji”. Odluke Vijeća sigurnosti usvojene temeljem glave VII.”velikoj suspenziji”.BH-PRAVNICI. 5. Povelja ne sadrži propise o povlačenju iz članstva UN.Položaj država nečlanica prema Povelji UN. nakon što obustavi takvu akciju. Organizacija i njene države članice mogu neku državu nečlanicu prisiliti na poštivanje rezolucija Vijeća sigurnosti. ali je to suvereno pravo svake države.COM . Dakle. Poveljom je predviñeno da Organizacija osigurava da države koje nisu članice UN postupaju u skladu sa njenim načelima koliko je to potrebno za održavanje meñunarodnog mira i sigurnosti.Povelje pravno ne obvezuju države nečlanice UN. Vršenje tih prava može ponovno uspostaviti samo Vijeće sigurnosti. Iako je Statut Meñunarodnog suda jednog od glavnih organa UN sastavni dio Povelje.COM Ipak Opća skupština toj članici može dozvoliti glasanje ako je neplaćanje uzrokovano okolnostima koje ne ovise o njegovoj volji.Povelja dopušta da neka država nečlanica može postati strankom Statuta(uz uvjete koje za svaki poseban slučaj odredi Opća skupština na preporuku Vijeća sigurnosti). Povelja predviña pravo države koja nije članica UN da upozori Vijeće sigurnosti ili Opću skupštinu na svaki spor kojemu je stranka ako za taj spor prihvati obaveze o mirnom rješavanju propisane u Povelji. Taj položaj imaju Švicarska i Sveta Stolica. Opća skupština može na preporuku Vijeća sigurnosti suspendirati vršenje članskih prava i povlastica članici UN protiv koje je Vijeće sigurnosti preduzelo preventivnu ili prisilnu akciju.

BH-PRAVNICI. Generalna skupština odmah mora razmotriti taj problem. administrativni i budžetski komitet. već rezolucija Generalne skupštine «Ujedinjeni za mir» iz 1950. može se u roku od 24 sata sazvati hitno vanredno zasijedanje. Meñunarodni sud u Hagu i Sekretarijat.COM . te pravni komitet.godine. izbor članova drugih organa UN. Redovna se sazivaju svake godine. Sazivanje hitnih vanrednih zasijedanja ne predviña Povelja.COM Povelja predviña 6 glavnih organa UN:Opću skupštinu. Vijeće sigurnosti.WWW.tada Generalna skupština svoju preporuku može dati samo ako Vijeće sigurnosti to od nje zatraži. Ako neko pitanje koje prema Povelji spada u nadležnost UN nije izričito dato u nadležnost nekog drugog organa. Ekonomsko i socijalno vijeće. Generalna skupština ima 3 vrste zasijedanja: redovna. Odluke o «važnim pitanjima» donose se dvotrećinskom većinom glasova prisutnih članova.BH-PRAVNICI. za njegovo razmatranje je nadležna Generalna skupština. vanredna i hitna vanredna. po pravilu u septembru. primanje novih članova u UN. suspenzija i isključenje članova.Opća skupština je plenarni i demokratski organ u kome su sve države članice zastupljene sa najviše po 5 predstavnika. Meñu «važna pitanja» spadaju preporuke koje se odnose na održavanje meñunarodnog mira i sigurnosti. a to je u slučaju kad Vijeće sigurnosti povodom nekog spora ili situacije vrši funkcije predviñene Poveljom. Ukoliko u to vrijeme Generalna skupština ne zasijeda. U slučaju narušenja mira ili čina agresije. i po potrebi se produžavaju u narednu kalendarsku godinu. ili o izboru država ili pojedinaca u druge organe OUN.Vijeće sigurnosti je neka vrsta izvršnog organa UN. Ukoliko usljed nedostatka jednoglasnosti stalnih članova Vijeće sigurnosti nije u stanju izvršavati svoje obaveze na održavanju meñunarodnog mira i sigurnosti. Generalna skupština ima opću nadležnost. 27 WWW. Ima 6 glavnih komiteta (odbora) i to: za razoružanje i meñunarodnu sigurnost. a svaka članica ima po 1 glas. Od toga su izuzetak odluke o raspodjeli troškova UN koje su obavezujuće. 2. ili većina članova UN. za socijalna. humanitarna i kulturna pitanja. Ona prima i razmatra izvještaje ostalih organa UN. Ako ima opću nadležnost Generalna skupština donosi rezolucije. koje načelno imaju značaj neobavezujućih preporuka. O svim tim pitanjima ona može davati preporuke državama članicama i drugim organima UN. 1. Vanredna saziva generalni sekretar na zahtjev Vijeća sigurnosti ili većine članica UN. Starateljsko vijeće. ona može državama članicama preporučiti i upotrebu oružanih snaga. Generalna skupština ima više stalnih i ad hoc organa za različite djelatnosti. Taj zahtjev može postaviti Vijeće sigurnosti većinom od bilo kojih 9 članova. Može raspravljati o svim pitanjima ili predmetima koji ulaze u okvir Povelje ili se odnose na ovlaštenja ili funkcije bilo kojeg drugog organa predviñenog Poveljom. za ekonomska i finansijska pitanja. za posebna politička pitanja i dekolonizaciju. Od opće nadležnosti Generalne skupštine postoji 1 izuzetak. te pitanja proračuna.

Ono koordinira djelatnosti svih specijaliziranih ustanova UN.Sekretarijat se sastoji od glavnog tajnika i pomoćnog osoblja.WWW. ali ne donosi odluke. a Statut suda je sastavni dio Povelje. u proljeće i jesen.10. Dakle. Generalna skupština bira još 10 nestalnih članova na mandat od 2 godine. Osim toga. Najcjenjenija njegova djelatnost je unapreñenje poštivanja i održavanja ljudskih prava i temeljnih sloboda za sve. Odluke i preporuke o svim pitanjima. Ekonomsko i socijalno vijeće osniva stalne odbore. Nakon što je posljednje starateljsko područje Palau na Pacifiku steklo nezavisnost 01. Pri izboru se osigurava zastupljenost svih dijelova svijeta. te imenovanje glavnog tajnika.godine.Starateljsko vijeće je osnovano radi provoñenja meñunarodnog sistema starateljstva iz poglavlja XII Povelje UN. 3.Meñunarodni sud u Hagu je glavni sudski organ UN I ima stalno sjedište u Palači mira u Haagu(Nizozemska). Glavnog tajnika imenuje Generalna skupština na prijedlog Vijeća sigurnosti. donositi i obavezujuće odluke za sve države članice. Nasljednik je Stalnog suda meñunarodne pravde.1994. U obavljanju svoje nadležnosti ono može. On je najviši administrativni dužnosnik UN.godine. Praksa oba ta suda uzima se kao jedinstvena.BH-PRAVNICI. Eknomsko i socijalno vijeće sastoji se od 54 člana koje bira Generalna skupština na mandat od 3 godine. osim preporuka. S Generalnom skupštinom učestvuje u paralelnom postupku izbora sudija Meñunarodnog suda u Hagu.COM Uz 5 stalnih članova. tj. u Ženevi. Starateljsko vijeće je suspendiralo svoje djelatnosti. osim pitanja postupka donose se većinom od najmanje 9 glasova. Glavna nadležnost i odgovornost Vijeća je održavanje meñunarodnog mira i sigurnosti. Vijeće preporučuje Generalnoj skupštini prijem. Svake godine bira se polovina od toga broja. suspenziju i isključenje država iz članstva UN. U vršenju svojih nadležnosti.Ekonomsko i socijalno vijeće obavlja znatan dio poslova UN u širokom krugu ekonomskih i socijalnih pitanja.da ne uloži veto. Odluke se donose prostom većinom glasova prisutnih članova. 4. ovo vijeće djeluje kao neka vrsta pomoćnog organa Generalne skupštine. koji je osnovala Liga naroda 1920. 6. ali obavlja i značajne političke funkcije. Zasijedanja se održavaju 2 puta godišnje. On može upozoriti Vijeće sigurnosti na svaki predmet koji bi po njegovom mišljenju mogao dovesti u opasnost održavanje meñunarodnog mira i sigurnosti.dakle Vijeće sigurnosti ima ukupno 15 članova.COM .funkcionalne komisije i regionalne komisije. tzv. 28 WWW. već ih samo preporučuje na usvajanje Generalnoj skupštini. Meñunarodni sud u Hagu osnovan je Poveljom UN.BH-PRAVNICI. pod uslovom da ni jedan stalni član ne glasa protiv. 5.

i to po pravilu državljanstvo one države u kojoj obično ili uglavnom boravi. Osim toga. Naturalizacija je postupak u kome država po svojoj diskreciji dodjeljuje državljanstvo nekoj osobi na njenu molbu.godine predviña da će države stranke te Konvencije ženama priznati jednaka prava kao i muškarcima u pogledu sticanja. Svaka država u načelu ima pravo svojim ustavom i zakonima odrediti ko ima pravo na njeno državljanstvo.COM Državljani i stranci* 1. osoba sa 2 državljanstva dužna je služiti vojsku i plaćati poreze u obe države.WWW. Država stranka garantuje da niti brak sa strancem.Pojam državljanstva. uzimajući u obzir okolnosti slučaja. 3.Državljanstvo udate žene. Državljanstvo je pravna veza koja neku osobu vezuje za neku državu. Otpust iz vlastitog državljanstva može se podvrgnuti nekim uvjetima. država ne može toj osobi pružati diplomatsku zaštitu u državi čiji je takoñer državljanin. Bez državljanstva mogu ostati mnoge osobe koje napuštaju svoju domovinu iz političkih razloga. a država u kojoj borave odbija im dati svoje državljanstvo. niti je ostavlja bez državljanstva. 4. a koja se danas mogu smatrati pravilima općeg običajnog meñunarodnog prava: svaka od država čiji je državljanin ta osoba. ili sa kojom je najduže vezana.godine predviña neka pravila u pogledu položaja osoba sa više državljanstava. - 29 WWW. Državljanstvo se roñenjem stiče: -na osnovu porijekla nekog od roditelja (ius sanguinis) ili -činjenicom roñenja na teritoriji neke države (ius soli).poput prethodnoh odsluženja vojne obaveze ili izmirenja dužničkih obaveza i sl. ako države putem sporazuma ne urede drugačije. ne mijenja automatski i državljanstvo supruge. 5. promjene ili očuvanja državljanstva supruga.Državljanstvo stečeno roñenjem. niti promjena državljanstva od strane supruga dok brak traje. u trećoj državi ta osoba će se tretirati kao da ima samo jedno državljanstvo. moguće je da pripadnici neke etničke skupine ne žele primiti državljanstvo na koje jedino imaju pravo.BH-PRAVNICI. Položaj osoba bez državljanstva(apatrida)veće je zlo od položaja onih koji imaju dva ili više državljanstava. Većina ljudi stiče državljanstvo roñenjem i ne mijenja ga do smrti. Konvencija o sukobu zakona o državljanstvima iz 1930.Osobe bez državljanstva i osobe sa više državljanstava (apatridi i polipatridi).BH-PRAVNICI. 2.Priroñenje(naturalizacija) i otpust iz državljanstva(“ekspatrijacija”). Što se tiče polipatrida.COM . može je smatrati samo svojim državljaninom. Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena iz 1979.

BH-PRAVNICI.za ekspropriranu imovinu mora se platiti naknada. 30 WWW.Stranac sa stalnim boravkom duguje lojalnost državi u kojoj živi i može biti optužen za zločin izdaje. Općenito je prihvaćeno da se stranci ne smiju prisiliti da služe u oružanim snagama domaće države.eksproprijacija je dopuštena samo u javnom interesu. svaka zaraćena strana ima pravo sa svog područja protjerati sve grañane druge zaraćene strane. Privatna imovina stranih fizičkih i pravnih osoba može se eksproprirati samo uz ispunjenje slijedećih uvjeta: 1. Stranci ne mogu tražiti izuzeće od plačanja poreza i carina osim osoba s diplomatskim položajem.države mogu meñusobno ukidati vize za neke vrste putovanja. bez obzira da li je njen vlasnik domaći grañanin ili stranac.COM . uključujući tu biračko pravo i obavljanje javnih funkcija. bez formalnosti i bez ulazne vize. Stranac koji boravi u odreñenoj državi podvrgnut je pravu te države. ili ga ograničiti uvjetima koje sama propiše (npr. 10. stranci se ne smiju uplitati u politiku države u kojoj borave.isključila bi se iz svjetskog tržišta kapitala.Izgon stranaca.BH-PRAVNICI. Ako ga ta država ne želi primiti. Država može strancima zabraniti pristup na svoju teritoriju. Pristup stranaca u neku državu. sklapanja braka i uživanja porodičnih prava. kao i njeni grañani.on se vraća u svoju domovinu. 9.Prava stranaca. Meñunarodno pravo ne dozvoljava ni jednoj državi da strancima uskrati prava sklapanja grañanskih ugovora.Pravni položaj stranaca. 8. Stranac koji namjerava putovati u drugu državu mora biti snadbjeven putovnicom izdanom od nadležnog organa svoje države.Dužnosti stranaca.i ako je potrebno ulaznom vizom koju mu izdaje konzulat države u koju putuje. Država protjeranog stranca ima pravo tražiti razloge zbog kojih je ta mjera preduzeta. 3.Eksproprijacija imovine stranca. Osim ako drugačije nije propisano ugovorom ili zakonom. 7. Osobi treba dati razuman rok za napuštanje države i da sama izabere državu u koju će otići. Strancima se obično uskraćuju politička prava.pa i dopustiti putovanja samo temeljem lične karte. sticanja ličnog vlasništva. Izgon se ne bi smio vršiti uz povredu dostojanstva protjerane osobe i sa nepotrebnom brutalnošću. Putem sporazuma. Stranac kojem se uskrati ulazak u neku državu vraća se u zemlju svog posljednjeg boravišta.WWW. u zakonima o useljavanju). Država koja bi danas jednostrano izvršila eksproprijaciju strane imovine(bez sporazuma s njezinim vlasnicima ili s njihovom državom).drugim riječima predmet eksproprijacije mora biti odreñena vrsta imovine. Ali su propisi o uvjetima useljenja u novije vrijeme i o dolasku na privremeni rad podložni brojnim ograničenjima. Od stranaca se može zahtjevati da vrše grañanske dužnosti radi zaštite zajednice u kojoj žive.COM 6.ne smije biti diskriminacije glede imovine koja je predmet eksproprijacije. U slučaju objavljenog rata.kao ni njezinih vlasnika. Mnoge države dozvoljavaju dolazak turista ili studenata na kraći rok (najčešće do 3 mjeseca). 2. Svaka država ima pravo da uskrati dalji boravak stranca kojeg smatra nepoželjnim na svojoj teritoriji.

BH-PRAVNICI. Država boravka dužna je osigurati izbjeglicana I apatridima makar jednak tretman s ostalim strancima u pogledu stjecanja pokretne I nepokretne imovine.WWW. 13. Pravo na zaštitu nemaju osobe koje su počinile zločine protiv mira.ratne zločine ili zločine protiv čovječnosti.COM . ili joj bude izručen. vjerske ili nacionalne pripadnosti ili pripadnosti nekoj društvenoj skupini ili zbog političkog mišljenja.prava bavljenja poljoprivredom. Ekstradicija se ne odobrava nakon što je bjeguncu u državi u kojoj se nalazi već izrečena konačna presuda za to djelo.poreznih tereta. Osoba bez državljanstva (apatrid) je osoba koju primjenom svojih zakona ni jedna država ne smatra svojim državljaninom. 31 WWW. Ta država može izvršiti izrečenu presudu tek kada se krivac vrati u domovinu.sklapanja ugovora o iznajmljivanju I o vlasništvu.COM 11. nañe izvan zemlje čije državljanstvo ima i koja ne želi ili zbog tog straha neće tražiti zaštitu te države. vjeroispovijesti ili političkog mišljenja. Izbjeglice i apatridi se ne smiju izložiti progonu zbog svoje rase.BH-PRAVNICI. Smatra se općeprihvaćenim da država kojoj je odobren zahtjev za ekstradiciju ne smije. Kao uvjet ekstradicije mnogi ugovori predviñaju da djelo za koje je bjegunac optužen mora biti krivično djelo prema zakonima obe države. nema pravo fizičke kontrole nad njim sve dok se on nalazi na području druge države.trgovinom idr. Svaka država načelno ima pravo da primi na svoje područje kojeg god želi stranca. To načelo «specijalnosti» predviña se ugovorima o ekstradiciji. 14. Izbjeglica je svaka osoba koja se zbog utemeljenog straha od progona zbog svoje rase.po kojem se ni jednoj osobi ne može suditi više puta za isto djelo. Ujednačena je praksa da država kojoj je zahtjev za ekstradiciju upućen izručuje državi koja ekstradiciju traži grañane te države ili grañane trećih država. Naime. a radi suñenja i kažnjavanja.osnovnog obrazovanja.goto svi ugovori o ekstradiciji predviñaju načelo non bis in idem. svaka država može bar privremeno dati azil nekom strancu koji je izgnan ili je pobjegao iz svoje domovine. suditi joj za druge zločine osim onih zbog kojih je izručena. Država boravka dužna im je osigurati tretman koji je barem jednak tretmanu svojih grañana u pogledu slobode vjeroispovjesti.vjerskog obrazovanja njihove djece.Položaj izbjeglica i osoba bez državljanstva. U pravilu se običnim zločincima ne pruža azil! 12.Azil (utočište).Pojam ekstradicije. Ne radi se o meñunarodno protupravnom djelu. osim uz odobrenje države koja je osobu izručila. teritorijalna suverenost je jača od personalne! Dakle. ali se poštuje čak i ako nije izričito propisano.javne pomoči. Pod institutom ekstradicije podrazumijeva se formalno izručenje neke osobe od jedne države drugoj koja ga je zatražila.Osobe podložne ekstradiciji i zločini koji podliježu izručenju. S druge strane. država čiji je on držaljanin. Ekstradicija bjegunca nikada nije postala obavezom država po općem meñunarodnom pravu.

prikladan životni standard i obrazovanje 13.savjesti.BH-PRAVNICI. 4. 3.vjeroispovjesti.sloboda vjeroispovjesti. Danas se smatra da je obaveza poštivanja ljudskih prava obaveza erga omnes. 2. 5. 32 WWW.državljanstvo.Na drugom mjestu je sloboda od diskriminacije ljudi po bilo kojoj osnovi koju zabranjuju odgovarajući meñunarodni instrumenti.rad uz pravične i povoljne uvjete. Ali ona tu zaštitu formulira meñu ciljevima te svjetske organizacije. Radi se o katalogu neotuñivih prava svakog pojedinca. 2. 11.njezino napuštanje i vračanje u nju.COM .posebna jemstva u kaznenom postupku poput poštenog i javnog suñenja.pretpostavke nevinosti i zabrane kažnjavanja primjenom ex post facto zakona. od kojih većina ima karakter ius cogens.12. ustanovljen je Ured Visokog komesara(povjerenika) za ljudska prava koji djeluje uz podršku Centra UN za ljudska prava u Ženevi. 2.godine Opću deklaraciju o ljudskim pravima u kojoj su definirana grañanska.sloboda misli. 6.1948.socijalno osiguranje. 12.U prvu skupinu spadaju neka temeljna prava svakog čovjeka na život. 1966. 9.i to: 1. socijalnim i kulturnim pravima i -Meñunarodni pakt o grañanskim i političkim pravima.U treću skupinu meñu pravilima ius cogens spadaju ona grañanska i politička prava koja se. Povelja UN iz 1945. ni pod kojim okolnostima ne smiju derogirati.jednakost svih pred zakonom. politička. 3. slobodu i dostojanstvo.mirnog okupljanja i udruživanja. čije je kršenje čitava meñunarodna zajednica država priznala meñunarodnim zločinom. Opća skupština UN usvojila je 10.utočište(azil). Nakon Opće deklaracije. tjelesni integritet. 7. 8. prema konvencijama na snazi.slobodu i sigurnost.pravo na vlasništvo.WWW.Zaštita ljudskih prava prema općem običajnom meñunarodnom pravu.BH-PRAVNICI.ne predviña odreñene obaveze za njezine države članice o zaštiti ljudskih prava.COM Meñunarodna zaštita čovjeka 1. socijalna i kulturna prava.sloboda kretanja u državi. Tek koncem 1994. 10.pravo na život.Uvod Danas je svaka država u postupanju sa svim osobama koje borave na njenoj teritoriji vezana mnogim pravilima općeg običajnog meñunarodnog prava. kao i neka ekonomska. 1.godine usvojeni su: -Meñunarodni pakt o ekonomskim.priznanje svakoga kao osobe pred zakonom.

5. Te slobode i prava podložna su izvjesnim ograničenjima koja može propisati državna vlast. 4. zabrana kažnjavanja za djela koja u vrijeme činjenja nisu bila krivična djela po unutrašnjem niti meñunarodnom pravu. Tu prema Meñunarodnom paktu o grañanskim i političkim slobodama iz 1966. zabrana mučenja ili nečovječnog postupanja.svaki stranac i osoba bez državljanstva ima pravo na takvu tužbu ako smatra da je službeni organ države stranke povrijedio neko njegovo pravo koje takva konvencija jamči. -jednakost svih pred sudovima. 3.COM Ni pod kakvim okolnostima ne mogu se privremeno derogirati slijedeća prava: 1.koja meñutim ne odgovaraju sasvim odreñenju jus cogens prema Bečkoj konvenciji iz 1969. ljudska prava treće generacije:pravo na mir. Kada se radi o ugovornim obavezama glede poštivanja i zaštite prava i sloboda čovjeka. 33 WWW. Pravo takve tužbe nije ograničeno na državljane svake od država stranaka.COM .ili da su njeni grañani pretrpjeli štetu od tog kršenja. 6. sloboda sindikalnog udruživanja. Država stranka koja bi tužila drugu državu stranku za kršenje neke od tih konvencija ne mora dokazati da je ona sama. socijalnih i kulturnih prava. posebna prava djece. 7. Neke od univerzalnih konvencija sklopljenih u krilu UN predviñaju obveznu nadležnost Meñunarodnog suda u Haagu u slučaju sporova o njihovom tumačenju i primjeni. pravo na život. Spomenut ćemo sljedeča prava i slobode: sloboda kretanja. pravo učešća u voñenju javnih poslova. 4. -pravo osoba lišenih slobode I na izdržavanje kazne na čovječno postupanje. zabrana hapšenja samo zbog neizvršenja ugovorne obaveze. zabrana ropstva i ropstvu sličnih oblika. sloboda izražavanja mišljenja. sloboda stupanja u brak.spadaju: -pravo svakog na slobodu i osobnu sigurnost i slobodu od samovoljnog uhićenja ili držanja u pritvoru.U slijedeću grupu spadaju većina ekonomskih. pravo na ekonomski razvoj. te aktivno i pasivno biračko pravo. 7. valja uvrstiti još neka.Obaveze država iz meñunarodnih konvencija o ljudskim pravima. Bečkoj konvenciji o pravu ugovora iz 1969. pravo na zdrav okoliš i sl. Države se naprosto uzdržavaju od takvih tužbi.U sljedečoj skupini su neka imperativna pravila o slobodama i pravima pojedinaca. 2.važno je za svaku državu pojedinačno utvrditi sve konvencije kojih je ona stranka.ako nemaju vlastitog interesa. -pravo na pošteno I javno suñenje I pretpostavka nevinosti.s mogućim rezerva koje je uložila. pravo na pristup javnim službama pod jednakim općim uvjetima.BH-PRAVNICI. Tim konvencijama svaka država stranka preuzela je i mnogobrojne ugovorne obaveze. pravo na pravni subjektivitet. 5.WWW.BH-PRAVNICI. Ali su mnogo značajnije mogučnosti koje stoje na raspolaganju pojedincima da postave zahtjeve pred unutrašnjim sudskim i drugim organima ili pred meñunarodnim tijelima ukoliko smatraju da su im ta prava iz neke od tih konvencija povrijeñena. sloboda misli. savjesti i vjere. sloboda od miješanja u privatni život. uz izuzetak izricanja smrtne kazne za najteže zločine u sudskom postupku. 6. Osim grañana. 3.

zajedno s ostalim članovima svoje skupine. vjerskim i jezičnim manjinama iz 1993. (usvojila Opća skupština UN) 2. imaju svoj vlastiti kulturni život. Za opći običajni process od večeg je značaja Deklaracija o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etničkim. Pakta o grañanskim i političkim pravima iz 1966. Najopširniji instrument koji definiše sadržaj manjinskih prava kao dio univerzalno priznatih ljudskih prava jeste Dokument sa sastanka u Kopenhagenu o ljudskoj dimenziji KESS-a3 iz 1990. vjere ili jezika. jezika ili vjere. Finskom.” Što se tiče regionalnih dokumenata. osigura uživanje ljudskih prava i temeljnih sloboda. u nedominantnom položaju.27.WWW. Evropska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima (1992. Vijeće Evrope je usvojilo 2 dokumenta o manjinama: a.BH-PRAVNICI. Gradišću i u Štajerskoj (pravo na osnovno obrazovanje na maternjem jeziku israzmjeran broj srednjih škola) Sva se ta prava nisu nikada u cjelosti ostvarila.Historijski razvoj Mirovni ugovori iz 1947. vjerske ili jezičke karakteristike različite od ostatka grañanstva i koji makar implicitno iskazuju osjećaj (uzajamne) solidarnosti usmjeren ka očuvanju svoje kulture. uključujući slobodu izražavanja mišljenja. grañani te države koji imaju etničke. Rumunijom i Bugarskom sadrže odredbu koja garantira jedino slobodu od diskriminacije. slobodu vjerskih obreda. slobodu štampe i objavljivanja.COM . je u Evropi ustanovljena dužnost Visokog komesara na nacionalne manjine. kojim je došlo do nastanka niza država u kojima su stvorene manjine.COM Meñunarodna zaštita manjina 1. Svaka od pobijeñenih država se obvezala da svim osobama pod svojom jurisdikcijom bez razlikovanja rase. se zove OESS – Organizacija za evropsku 34 WWW. Manjina je skupina brojno manja od ostatka grañanstva neke države. KESS se nastavio baviti pitanjem zaštite etničkih skupina. slobodu političkog uvjerenja i javnih skupova.) KESS . s Italijom. tradicije.BH-PRAVNICI.Konferencija o evropskoj sigurnosti i saradnji sigurnost i saradnju 3 od 1995. vjerske ili jezičke manjine ne smije se osobama koje pripadaju takvim manjinama uskratiti pravo da. predviña posebnu manjinsku zaštitu slovenske i hrvatske manjine u Koruškoj.Pravila općeg i regionalnog meñunarodnog prava o manjinskoj zaštiti. Mañarskom. spola. da ispovijedaju i obnašaju vlastitu vjeru ili da se služe vlastitim jezikom. Jedina ugovorna odredba koja propisuje obavezu svih država na zaštitu manjina je čl.koji glasi: „ U državama gdje postoje etničke. Državni ugovor s Austrijom iz 1955. i u 1994. Zanimanje za manjinsku zaštitu u Evropi je poraslo tek u vrijeme raspada socijalističkog sistema.

Krivična odgovornost pojedinca* 1. da bi se održale posebnosti pojedinih skupina (obrazovne i kulturne ustanove.zločini genocida. To su čini se danas:meñunarodni terorizam i nezakoniti promet opojnih droga.kršenja zakona i običaja rata). Glede odgovornosti država. To su npr.nezakonit promet opojnih droga. To su npr. Pravo na odgovarajuću zastupljenost u političkom odlučivanju. Pravo na vlastite institucije.zločin agresije ili teška kršenja Ženevskih konvencija iz 1949.BH-PRAVNICI.Moguć dalji razvoj pravila o manjinskoj zaštiti Postoji 5 temeljnih prava koja trebaju uživati sve skupine i svi njihovi pripadnici na teritoriji svake države svijeta. Pravo svih skupina i njihovih pripadnika na jednakost (sloboda od diskriminacije). Države mogu putem ugovora predviñati odgovornost pojedinca za neke meñunarodne delikte koji će se možda u budućnosti transformirati u meñunarodne zločine u tom smislu. U etnički izmiješanim područjima načelo «jedan čovjek jedan glas» je pravilo koje nije dovoljno za sve svrhe.WWW. 2.COM b. To su npr.Uvod. Ima meñunarodnih zločina koje pojedinac može izvršiti jedino kao agent svoje države. Pravo na slobodnu upotrebu jezika u privatne i javne svrhe. Odgovarajuće meñunarodne konvencije redovno propisuju jurisdikciju i dužnost nacionalnih sudova država stranaka da kažnjavaju zločine i druge meñunarodne delikte koje one zabranjuju. Pravo na opstanak.zločini protiv osoblja UN ili zločini protiv čovječnosti. Manji broj meñunarodnih zločina pojedinac počinjava gotovo redovito u vlastitom interesu ili iz vlastitih pobuda a ne kao agent neke države. 35 WWW.odgovornost snose i one fizičke osobe koje su njihovi počinitelji. Može se smatrati sigurnim da za počinjenje meñunarodnih zločina koje je takvim priznala čitava meñunarodna zajednica država. Neke druge zločine pojedinac ili skupina pojedinaca mogu počiniti bilo u vlastitom svojstvu ili kao agenti svoje države. 3. U tim slučajevima uz njegovu uvijek je angažirana i kaznena odgovornost države u čije ime djeluje. učešće u javnim RTV programima i sl). 4.) 3.COM .uz državu. Drugi zločini vezani su za postojanje oružanog sukoba koji može imati “meñunarodno” ili “nemeñunarodno” svojstvo(zločini protiv čovječnosti.zločini piratstva i ropstva. Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina (1995. 5.u znanosti i praxi je prihvaćena razdioba na njihovu odgovornost za „obične“ meñunarodne delikte i za „meñunarodne zločine“. Neka od tih pravila već su se afirmirala kao propisi općeg meñunarodnog prava: 1.BH-PRAVNICI.

Da bi se neki domaći sud proglasio nadležnim za suñenje osobama okrivljenim za meñunarodne zločine. 3.Konvencije o nezastarivosti ratnih zločina I zločina protiv čovječnosti. Sud će biti nadležan za kažnjavanje pojedinaca zbog zločina protiv čovječnosti.07. Ta dilema okončana je usvajanjem u Općoj skupštini UN 1968.po kojem se niko ne smije osuditi za čine ili propuste koji nisu kaznena djela u trenutku počinjenja(načelo nullum crimen sine legem.godine potpisan je Rimski statut Meñunarodnog krivičnog suda sa sjedištem u Hagu.nije dovoljno da je odnosna država postala strankom konvencije koja taj zločin zabranjuje.WWW. Finansiraće se iz doprinosa država stranaka Statuta. te dobrovoljnih priloga.BH-PRAVNICI. ratnih zločina.rata nametnulo se pitanje zastarjevanja meñunarodnih zločina. Za taj Statut je glasala 121 država.svj. Radni jezici Suda biće engleski i francuski. Stalni Meñunarodni kazneni sud. Sud će imati ovlast izdavanja naloga za uhićenje I privoñenje okrivljenih osoba. doprinosa iz budžeta UN.1998. Sudovi će strogo tumačiti opće načelo prava koje je izričito potvrñeno I u konvencijama o ljudskim pravima. 2. Na početku svoje djelatnosti Sud će se sastojati od 18 sudija izabranih na rok od 9 godina.COM Nakon nekog vremena po okončanju II.COM . Da bi Statut stupio na snagu I Sud se ustanovio potrebna je ratifikacija 60 država.Jurisdikcija domaćih sudova u pogledu kažnjavanja meñunarodnih zločina i drugih delikata. samostalni tužilac i Vijeće sigurnosti UN. genocida i agresije. Najveća kazna koju će Sud moći da izrekne je doživotni zatvor.BH-PRAVNICI. Na diplomatskoj konferenciji u Rimu 17. Postupak će pred Sudom moći pokretati države.Meñunarodna kaznena sudska tijela.et nulla poena sine legem). 36 WWW.

ali pod uslovom da o tome postignu obostran i slobodan sporazum. ili je to dugačka ravna crta povučena na drugi način. a ako se ugovorom drugačije ne odredi.O meñudržavnim granicama. Ako dvije susjedne države izgrade most preko granične rijeke. granična crta može povezivati vrhove planina ili slijediti njihove grebene. a može slijediti i vododjelnicu Vještačka granica je imaginarna geometrijska prava crta koja slijedi neki geografski meridijan ili paralelu. ovo načelo se uvijek nameće kao obavezno. Granice se često dijele na prirodne i vještačke. postaje njihova državna granica po meñunarodnom pravu.COM . svoju granicu najčešće odreñuju na sredini mosta. njihova granica po pravilu slijedi crtu sredine izmeñu obala te rijeke. uvijek se pouzdano zna koje od tih privremenih otočića pripadaju kojoj od susjednih država.BH-PRAVNICI.WWW. na osnovu dugotrajne prakse i ne osporava ih ni jedna od susjednih država. kad se na rijeci pojave ade (riječna ostrva). Kad su 2 susjedne države povezane planinskim masivom ili lancem. državna granica se pomjera sa crtom sredine ili thalwegom njenog glavnog rukavca. Ako rijeka ima više rukavaca. Kod plovnih rijeka za graničnu crtu može se usvojiti thalweg. Ako granična rijeka postepeno mijenja svoj tok.Načelo uti possidetis znači da ako izmeñu novih država slijednica nema drugačijeg sporazuma. To je crta koja neprekinuto spaja najdublje tačke u koritu rijeke i objema državama omogućava plovidbu na rijeci. 37 WWW. izmeñu tih teritorijalnih cjelina koje su stekle nezavisnost crta razgraničenja unutar države prethodnice koja je bila na snazi na dan sukcesije. Kod niskog vodostaja. Ukoliko se sporazum ne postigne. već nove susjedne države mogu i drugačije odreñivati granice. Isto načelo primjenjuje se i na vanjsku državnu granicu nove države slijednice sa područjima susjednih. poput rijeke ili planinskog masiva. ukoliko se ugovorom ne odredi drugačije. usvaja se crta sredine glavnog rukavca. već postojećih država. ali se i većina takvih granica potvrñuje i precizira ugovorom. Ako rijeka naglo napusti ranije korito i stvori novi. i to neovisno od granice na samoj rijeci. Ovo načelo nema domet ius cogens. 2.BH-PRAVNICI. Na moru je to vanjska granica teritorijalnog mora te države. Neke su granice nastale običajnim putem. granica ostaje tamo gdje je bila. Prirodna granica oslanja se na neki prirodni oblik tla. Granica neke države čini «crtu» koja je na kopnu dijeli od teritorije njoj susjednih država.COM Državne granice* 1. Ako neka neplovna rijeka dijeli područja dvaju država.

COM 3.BH-PRAVNICI. ako se ugovorom ustanovljava granica. Unutrašnje morske vode* 1. Zaljev se smatra istaknutom uvalom koja zadire u kopno iii. (b) U lukama su to crte koje spajaju najisturenije stalne lučke grañevine koje su sastavni dio lučkog sastava i čine dio obale. Ulaz u zaljev ne smije biti širi od 24 morske milje. od dvostruko najveće dopuštene širine teritorijalnog mora. U unutrašnje morske vode spada: • more do crte niske vode • luke • ušće rijeka • zaljevi • more unutar ravnih polaznih crta Vanjske granice unutrašnjih morskih voda su: (a) Dijelovi mora izmeñu crte visoke i crte niske vode (plime i oseke) – spadaju u unutrašnje vode. imperativna norma općeg meñunarodnog prava. obalna država može povući ravne polazne crte koje spajaju prikladne vanjske tačke. koja je rezultirala iz Povelje UN. potvrñeno je pravilo pozitivnog meñunarodnog prava da sukcesija država kao takva ne utiče na granicu ustanovljenu ugovorom. trebaju pripadati samo 1 državi ii. 4.WWW. isključena mogućnost pozivanja neke stranke na bitnu promjenu okolnosti kao uzrok prestanka ili suspenzije tog ugovora.COM . uključujući ulaz u zaljev. Ovo načelo potvrñeno je i u Bečkoj konvenciji o pravu ugovora iz 1969. (c) Kod ušća rijeka (ukoliko se rijeka direktno ulijeva u more) – to je pravac preko ušća rijeke izmeñu tačaka na crti niske vode na obalama. potrebno je da ispuni neke uslove: i. Na kraju. računajući od crte niske vode.Ako ušće rijeke čini deltu. koja predviña da je. onda se primjenjuju pravila koja važe za zaljev (d) Da bi neki zaljev spadao u unutrašnje morske vode. na obaveze i prava ustanovljena ugovorom koja se odnose na režim granica.BH-PRAVNICI.U tim krajevima vanjska granica unutrašnjih morskih voda ne mora slijediti sve zavojitosti obale (ali se ne smiju od njih znatno udaljiti) 38 WWW. (e) More unutar ravnih polaznih crta je tekovina novijeg razvoja. Bečkom konvencijom o sukcesiji država povodom ugovora iz 1978. ali su od malog značaja jer su nestalni.Postupak utvrñivanja granica sastoji se od više faza: Prva faza sastoji se u nastojanju postizanju ugovora o granicama. Druga faza se sastoji od demarkacije (zacrtavanja) granice na terenu. tj. Završna faza je podizanje trajnih graničnih stubova.Vanjske granice unutrašnjih voda Unutrašnje morske vode su oni dijelovi mora koji su s kopnom u najužoj vezi. nepogodni za plovidnu i od male su privredne vrijednosti. kao i na druge teritorijalne režime. U krajevima gdje je obalna crta duboko razuñena i usječena ili se uzduž obale u neposrednoj blizini nalazi niz ostrva. Načelo nepovredivosti postojećih granica država je jedan od osnova meñunarodnog mira i sigurnosti u svijetu. zabranjuje svaku prijetnju silom ili upotrebu sile protiv teritorijalne cjelovitosti ili političke nezavisnosti bilo koje države.Pravni učinci ugovora o granicama. Sve obale.

u tim će vodama postojati pravo neškodljivog prolaska. lukobrane. bilo da su u privatnom ili državnom vlasništvu. sidrenje i zaštitu brodova itd. carinski. Prema običajnom pravu. 4. Jedino u tim dijelovima unutrašnjih voda vlast obalne države potpuno je izjadnačena s onom koju uživa u svom kopnenom području. a zabranjivati pristup drugima. Pod uslovom reciprociteta ona osigurava pristup i jednak položaj trgovačkih brodova drugih ugovornica u lukama otvorenim za meñunarodni promet svake njene stranke. Imunitet podrazumjeva nevršenje kaznene sudbenosti za sva djela počinjena na brodu.COM Obalna država ne smije primjeniti system ravnih polaznih crta tako da time odvoji teritorijalno more druge države od odtvorenog mora ili gospodarskog pojasa. 2. 39 WWW. 3. Kada su u pitanju prava putnika i dr. meñutim.brod koji se ne može pozvati na imunitet. ureñaje i postrojenja za pristajanje. Glede pristupa i položaja stranih trgovačkih brodova i danas je na snazi Opća konvencija o morskim lukama sa Statutom kao njezinim dijelom. ušća rijeka i zaljeva: Ti dijelovi unutrašnjih voda potpadaju pod potpunu suverenost obalne države. Te luke moraju imati odgovarajuće obale.obalna država može zabraniti pristup svojim lukama. samo na trgovačke brodove. usloviti ga prethodnom dozvolom ili bar prethodnom najavom. luka isključenih iz meñunarodnog prometa.Položaj stranih brodova u lukama Strani trgovački.osoba koje nisu članovi posade.sklopljena u Ženevi 1923. Ako obalna država dopusti pristup u neku svoju luku stranom ratnom brodu ili državnom netrgovačkom brodu podrazumijeva se da je time pristala da će poštivati njegov imunitet.BH-PRAVNICI. sanitarni i drugi nadzorni organi obalne države.obalna država vrši svoju grañansku sudbenost.ali i za djela izvršena u službenoj dužnosti u vezi s brodom i na kopnu. 5.WWW.COM . Ona može u neke od tih prostora pripuštati brodove samo odreñenih država. U tim lukama se nalaze policijski. Stoga je u tim dijelovima unutrašnjih voda. Za sve druge brodove.Režim mora do crte niske vode. Režim luka otvorenih za meñunarodni promet U interesu meñunarodne plovidbe i prometa. koje su nekad ranije bile dio teritorijalnog ili otvorenog mora ili gospodarskog pojasa prema propisima Konvencije iz 1982. obalna država je dužna dopustiti pristup u bilo koju svoju luku ili sidrište brod koji se nalazi u nevolji zbog elementarnih nepogoda ili neke druge više sile.ribarski ili dr.Režim mora naknadno zahvaćenog ravnim polaznim crtama Ženevska konvencija o teritorijalnom moru i vanjskom pojasu iz 1958 izričito je propisala da kada se odreñivanjem ravne polazne crte u skladu s njenim odgovarajućim propisima kao unutrašnje morske vode obuhvate prostori koji su se prije toga smatrali za dio teritorijalnog ili otvorenog mora.BH-PRAVNICI. svaka država odreñuje svojim propisima više svojih luka otvorenim za meñunarodni promet. u biti jednak pravni režim kao i u teritorijalnom moru. Pravo pristupa stranim lukama otvorenim za meñunarodni promet ograničeno je.dok se nalazi u luci u načelu je podložan vlasti obalne države ali se u nekim slučajevima uzdržava od vršenja svoje sudbenosti. Ta Konvencija obavezuje znatan broj država.

ali ne i prelijetanje zrakoplova iznad njega.COM . Širina teritorijalnog mora se mjeri od polaznih crta koje mogu biti crte niske vode.COM Teritorijalno more* 1. Podmornice i druga podvodna prevozna sredstva su dužna u teritorijalnom moru ploviti površinom i vijati svoju zastavu. ili ravne polazne crte. Terit. Konvencija iz 1982. ili ravne arhipelaške crte. kao i na njegovo dno i podzemlje.na njegovu dnu i u podzemlju. 40 WWW. – po njoj. kao i na sve vrste brodova – trgovačke. Ova Konvencija načelno daje pravo i ratnim brodovima na neškodljiv prolazak teritorijalnim morem. Obalna država ima iskljućivo pravo nad svim živim i neživim prir. u kojem obalna država uživa «suverenost». Može privremeno radi sigurnosnih razloga potpuno obustaviti neškodljiv prolazak stranih brodova u tačno naznačenim dijelovima teritorijalnog mora. red ili sigurnost obalne države. svaka država ima pravo odrediti širinu svog teritorijalnog mora do granice koja ne prelazi 12 morskih milja.BH-PRAVNICI. obalnih i neobalnih. Značajnu novost u Konvenciji iz 1982. ratne.more je pojas mora uzduž čitave obale. Ta suverenost se proteže i na zračni prostor iznad teritorijalnog mora.bogatstvima koje se nalaze u vodama njenog terit. Prostor i režim teritorijalnog mora. Vanjska granica teritorijalnog mora je crta kojoj je udaljenost svake tačke od najbliže tačke polazne crte jednaka širini teritorijalnog mora.WWW. Obalna je država dužna trpjeti neškodljivi prolazak stranih brodova kroz svoje teritorijalno more. čini i pravo obalne države da u svom teritorijalnom moru (kao i arhipelaškim vodama) propisuje plovne puteve. Prolazak je neškodljiv sve dok ne dira u mir.BH-PRAVNICI. Prolazak se mora obaviti neprekinuto i bez odgode. 2. Obalna država ne smije za prolazak kroz teritorijalno more od stranih brodova naplaćivati nikakve takse i sl.mora. Neškodljivi prolazak stranih brodova Dužnost trpljenja neškodljivog prolaska se odnosi na bodove svih država. ribarske itd.

COM 3.Sudbenost obalne države u teritorijalnom moru. Kaznena sudbenost obalne države nad trgovačkim brodovima dozvoljena je u sljedećim slučajevima: • ako se posljedice kažnjivog djela protežu na obalnu državu • ako kažnjivo djelo remeti red i mir u teritor.istraživanja u terit. Obalna država može donositi zakone i druge propise radi sprečavanja.WWW.ona može pregledati taj brod i kada dokazi to opravdaju. 41 WWW.može povesti postupak.moru prekršio te propise. ona ima pravo nad tim brodom poduzimati sve mjere radi kažnjavanja kršenja njezina zakonodavstva počinjenog u luci i u drugim djelovima unutrašnjih morskih voda. Ako se ratni brod ne odazove pozivu.BH-PRAVNICI. TRGOVAČKI BROD: kad plovi kroz teritorijalno more iz pravca unutrašnjih morskih voda obalne države.uz ograničenje da ti propisi ne smiju ometati neškodljiv prolazak stranih brodova.niti na druge brodove i zrakoplove koji pripadaju stranoj državi. Ukoliko ratni brod ne poštuje zakone i propise obalne države.obalna država može zahtjevati da on odmah isplovi iz njenog teritorijalnog mora.BH-PRAVNICI. moru • ako su te mjere nužne radi suzbijanja nedopuštene trgovine narkoticima • ako zapovjednik broda ili diplomatski agent ili konzularni dužnosnik države zastave broda to zatraži - STRANI RATNI BROD uživa jednak imunitet u teritorijalnom moru obalne države kao i u njenoj luci. ovlasti obalne države su znatno manje.smanjenja i nadziranja zagañivanja mora sa stranih brodova. To se pravo ne odnosi na strane ratne brodove i zrakoplove. ako je samo u prolazu.uključivši i zadržavanje broda. Tu postoje znatne razlike izmeñu trgovačkih i ratnih brodova. Niko nema pravo vršiti znan. Nad tim brodovima i osobama na njima se ne može vršiti ni grañanska.COM . ni krivična sudbenost. Naučna istraživanja i zaštita od zagañivanja . Kada obalna država ima razloga da vjeruje da je brod koji plovi u njenom terit. 4.obalna država ima isključivo pravo da ureñuje.ona ga može pozvati da im se pokori. odobrava i obavlja naučna istraživanja u svom teritorijalnom moru.moru neke države bez njenog izričitog pristanka i izvan uvjeta koje ona propiše.

Prostor i režim gospodarskog pojasa.WWW. sloboda polaganja podmorskih kablova i cjevovoda 3. Obalna država nema pravo na gospodarski pojas ipso facto. ali ni dio otvorenog mora. doći će pod nacionalnu jurisdikciju obalnih država.sve države. energijom i drugim sirovinama. Ova radikalna promjena posljedica je naraslih potreba čovječanstva za hranom.COM Gospodarski pojas(isključiva ekonomska zona)* 1.BH-PRAVNICI.COM . Da bi ga stekla. Kada sve države (ili bar većina) iskoriste to svoje pravo. On nije dio teritorija obalne države. sloboda plovidbe 2. Vanjska granica tog pojasa se mjeri od polaznih crta ili ravnih arhipelaških crta. 42 WWW.Odatle mu i njegovo ime. Konvencija iz 1982. mnogi prostori mora i okeana u kojima je vladala sloboda mora. iskorištavanja. i dalje uživaju u gospodarskom pojasu sljedeće osnovne slobode: 1. tj. do ukupne širine od 200 morskih milja. Obalna država nije dužna s bilo kim dijeliti neživa.pojasu. o njemu donosi detaljne propise. Obalna država u tom pojasu ima veoma važna “suverena prava” i “jurisdikciju”. Gospodarski pojas je pod posebnim pravnim režimom (sui generis). Ali dok ga ne proglasi ona ima pravo na epikontinenski pojas(morsko dno i podzemlje). 2. morskog dna i podzemlja mora.i to u prvom redu glede tzv. mineralna bogatstva u svom gospodarskom pojasu.”resursnih prava”. od kojih se mjeri širina teritorijalnog mora.BH-PRAVNICI. te dužnosti obalne države Obalna država u tom pojasu ima «suverena prava» radi istraživanja. obalne i neobalne. Suverena resursna i druga prava.obalna država ga mora IZRIČITO proglasiti. Prava trećih država u gosp. očuvanja i gospodarenja živim i neživim prirodnim bogatstvima nad morskim dnom. sloboda prelijetanja 3.

Ona odreñuje sezonu lova. Ona odreñuje dopustivu lovinu za sve ostale države. ona će dati drugim državama pristup višku dopustive lovine (prvo neobalnim državama iz iste regije ili subregije. Za svoju ekonomsku zonu može donositi vlastite zakone i druge propise radi sprečavanja.struje i vjetrova 4. alate za lov itd. «vrstama od dna»(alge. Umjetna ostrva. samo ako su ti propisi usklañeni sa općeprihvaćenim meñunarodnim standardima. fiskalnih. zdravstvenih. pa tek onda drugim obalnim državama).Konfiguracija dna mora i oceana. npr. Situacija je znatno drugačija u pogledu ostalih živih bića (prvenstveno morskih sisara i riba). ureñaji i naprave nemaju status ostrva.koralji i dr. kao i vlastite mogućnosti njihovog lovljenja. Island). Tek ako ona sama nema mogućnosti za ulov cjelokupne dopustive lovine. Obalna država ipak ima najveća prava glede iskorištavanja živih bogatstava svog gospodarskog pojasa.a potom do dubine od oko 4000m(kontinentalna kosina). Država čija privreda pretežito ovisi o iskorištavanju živih bogatstava njenog gospodarskog pojasa (npr.Jurisdikcija u sprječavanju zagañivanja.BH-PRAVNICI. Geografi su davno uočili posebnu konfiguraciju dna mora i oceana. Epikontinenski pojas 1.: . 43 WWW.Pravo obalne države na epikontinentski pojas. Nakon te dubine morsko dno spušta se do većih dubina od 1500do3000m(kontinentalna strmina). 5. nije dužna u njega pustiti ribarske brodove bilo koje druge države.). eventulanu naknadu za ribolov.proizvodnja energije.BH-PRAVNICI. Sve te dijelove morskog dna zajedno nazivamo kontinentalne orubine. Ono se najčešće od ruba morske obale blago spušta u dubinu do otprilike 200m dubine (kontinentalna ravnina). U svim slučajevima ona ima isključivu jurisdikciju nad njima glede svojih carinskih.COM Isto tako ima isključiva prava nad živim bićima koja pripadaju tzv. rad i upotrebu tih ureñaja.COM . 2. Na njima moraju neprestano funkcionisati sredstva signalizacije.WWW. Epikontinenski pojas je uz „Zonu“ jedini prostor u moru koji obuhvaća samo morsko dno i njegovo podzemlje. Obalna država uživa i neka druga «suverena prava» . smanjivanja i kontrole zagañenja.korištenje vode. sigurnosnih i useljeničkih propisa.školjke. Obalna država je dužna da štiti i čuva morsku sredinu i u tom cilju ostvaruje meñunarodnu saradnju. Jurisdikcija obalne države glede umjetnih ostrva i naprava Obalna država ima isključivo pravo da sama gradi ili dopušta i reguliše izgradnju.u pogledu drugih djelatnosti radi gospodarskog istraživanja i iskorištavanja te zone. Od ove jurisdikcije izuzeti su strani ratni brodovi i drugi strani brodovi koji uživaju imunitet.

Stoga.BH-PRAVNICI.propisu da je obalna država dužna dati obavijest o granicama svog epikontinentskog pojasa.radi postizanja pravičnog rješenja.Razgraničenje epikontinentskog i gospodarskog pojasa. Otvoreno more* 1. Prostor otvorenog mora Konvencija iz 1982.te od stvarne ili fiktivne okupacije. 2. da za odreñivanje njihovih pravaca one moraju dobiti saglasnost obalne države. Obalna država neće moći uskratiti pristanak na projekte naučnog istraživanja u njenom epikontinentskom pojasu izvan 200 milja. Komisija daje preporuke i ako obalna država utvrdi granicu na temelju tih preporuka.one postaju konačne i obavezuju. Konvencija iz 1982. 5.COM .posebnoj Komisiji za granice epikontinentskog pojasa.ali je novost u Konvenciji iz 1982. 4..pojasu odnose se na istraživanje i iskorištavanje njegovih neživih(mineralnih)prirodnih izvora. Ta se granica proteže do vanjskog ruba kontinentalne orubine.pojasu neke države. teritorijalno more.predviña propis za razgraničenje ova dva pojasa.a taj propis je preuzela Konvencija iz 1982. Konvencija iz 1982.a u pogledu živih bića samo onih koja pripadaju“vrstama od dna“. 6. 3.ili do udaljenosti od 200 morskih milja od polaznih crta tamo gdje vanjski rub kontinentalne orubine ne seže do te udaljenosti. najvećim dijelom čini ili epikontinentski pojas neke obalne države ili Zonu. epikontinentski pojas se prostirao do dubine od 200m. Za iskorištavanje neživih(mineralnih)bogatstava samo u tom djelu pojasa. Miroljubive upotrebe otvorenog mora 44 WWW.» Po današnjem pravu mora.čak ako i ne proglasi gospodarski pojas.pomaknula tu granicu.kada prelazi 200 milja.da svaka obalna država ima pravo na svoj epikontinentski pojas neovisno od bilo kakvog proglasa. Dno i podzemlje ispod otvorenog mora.propisala je.WWW. otovreno more obuhvata samo vodeni stup iznad morskog dna. Po Ženevskoj konvenciji iz 1958.Posebne dužnosti obalne države u epikontinenskom pojasu izvan 200 milja. pod otvorenim morem podrazumijeva da su to svi dijelovi mora – «koji nisu uključeni u gospodarski pojas. Sve druge države imaju pravo polagati podmorske kabele i cjevovode na e. Po tom propisu razgraničenje se ostvaruje sporazumom izmeñu zainteresiranih država u skladu s meñunarodnim pravom. „Suverena prava“ obalne države u njenom e.Vanjska granica epikontinentskog pojasa.Režim epikontinentskog pojasa.svaka obalna država i dalje ima pravo na svoj epikontinentski pojas. ili unutrašnje morske vode neke države. ili u arhipelaške vode neke arhipelaške države.pojasa obalna država ima dalekosežnu „jurisdikciju“ u podizanju i upotrebi tih otoka. To znači da i u prostoru e. Nova je Konvencija iz 1982. površinu mora i zdračni prostor iznad njega.BH-PRAVNICI.ureñaja i naprava. pak.one će biti dužna da Meñunarodnoj vlasti uplačuje godišnje doprinose.COM Konvencija iz 1958.

nabraja 5 sloboda od kojih neke sadrže ograničenja : sloboda plovidbe.BH-PRAVNICI.BH-PRAVNICI. a može se naizmjenično vršiti sa više zrakoplova ili brodova.COM . Konvencija iz 1982.države svim prevoznim sredstvima. Progon mora biti kontinuiran. odnosno izmjena upisa u registar brodova. Konvencija iz 1958. Pravo progona počinje nakon što je osumnjičenom brodu dat znak za zaustavljanje. izričito proklamira da je otvoreno more rezervirano za miroljubive svrhe.ureñaja. Pravo progona Nastaje ako je strani brod povrijedio one propise obalne države u nekim dijelovima mora pod njenom jurisdikcijom koje ona u njemu ima pravo provoditi i njihove povrede kažnjavati. 6. To treba uzeti kao dugoročni cilj meñunarodne zajednice za čije su ostvarenje nužni dalji ugovorni propisi s detaljnim obvezama država.polaganja morskih kabela i cjevovoda.i ona iz 1982. Ta zastava se može promijeniti samo ako je izvršen prenos vlasništva.uključujući i uvjete upisa u svoj upisnik (registar) brodova i pravo na vijanje njene zastave. sloboda plovidbe sloboda prelijetanja sloboda polaganja morskih kablova i cjevovoda sloboda podizanja vještačkih ostrva i drugih ureñaja sloboda ribolova (uz neka bitna ograničenja) sloboda naučnog istraživanja (takoñer uz odreñena ograničenja) 45 WWW. Tranzitne države su opterećene nekim dužnostima u korist neobalnih država. Pravo progona prestaje kad progonjeni brod uplovi u teritorijalno more svoje ili neke treće države. 5. Brodovi mogu ploviti i pod zastavom UN. Slobode otvorenog mora* Konvencija iz 1982.ribolova.prelijetanja. 3. 4. 4.preko čijeg se područja obavlja promet u tranzitu. 5. Prava neobalnih država Da bi neka neobalna država mogla uživati navedene slobode otvorenog mora. a on mu se ne odazove i nastoji pobjeći. Dužnost je svake države da djelotvorno vrši jurisdikciju i nadzor nad brodovima vlastite zastave. Položaj brodova na moru Svaka država. Neobalne države uživaju slobodu tranzita preko područja tran. 6. 2.COM Konvencija iz 1982. Pravo pregleda ili pravo progona može vršiti samo ratni brod.propisuje da mora postojati “stvarna veza” izmeñu države I broda. Tranzitna država je država s morskom obalom ili bez nje.podizanja umjetnih otoka i dr. Brodovi plove pod zastavom samo 1 države.WWW. vojni zrakoplov ili propisno označeni i ovlašteni brod ili zrakoplov u državnoj službi. 3.znanstvenog istraživanja. . nabraja 5 sloboda od kojih neke sadrže ograničenja: 1.odreñuje uvjete pod kojima dodjeljuje brodovima svoju državnu pripadnost. neke specijalizirane ustanove UN ili agencije za atomsku energiju.obalna i neobalna.njoj se treba osigurati slobodan pristup moru. Pregled sloboda otvorenog mora Otvoreno more slobodno je za sve države i obalne i neobalne. naravno ako su u službi tih organizacija.koja se nalazi izmeñu neobalne države i mora.

Od tog pravila postoji niz izuzetaka.BH-PRAVNICI. da je brod bez državne pripadnosti e.SLOBODA PRELIJETANJA:Prelijetanje otvorenog mora. 7. Na otvorenom moru nijedna država ne može vršiti isključivu nadležnost. Na dijelu otvorenog mora iznad epik.a posebno onih o zaštiti I očuvanju morskog okoliša. Prilikom prelijetanja otvorenog mora svi zrakoplovi podložni su propisima prava mora o zabrani piratstva i pravu progona.SLOBODA NAUČNOG ISTRAŽIVANJA (takoñer uz odreñena ograničenja) Po prvi put je izričito afirmirana konvencijom iz 1982.uključujući tu i zračni prostor ureñuje Vijeće Meñunarodne organizacije za civilno zrakoplovstvo svojim “meñunarodnim standardima” i “preporučenom praksom”.WWW.SLOBODA POLAGANJA MORSKIH KABELA I CJEVOVODA:Sve države imaju pravo polagati svoje podmorske kabele I cjevovode na dno otvorenog mora izvan epikontinenskog pojasa neke obalne države. da se brod bavi piratstvom b. ustvari brod iste državne pripadnosti kao i ratni brod 2.COM .Ta ograničenja posljedica su porasta ribolovnih djelatnosti na moru. Na e.SLOBODA RIBOLOVA (uz neka bitna ograničenja): Nju uživaju sve države – obalne i neobalne. Konvencija iz 1982.godine. 4.SLOBODA PODIZANJA VJEŠTAČKIH OSTRVA I DRUGIH UREðAJA: ova sloboda se odnosi samo na dijelove otvorenog mora koji se ne nalaze iznad epikontinentskog pojasa neke obalne države. propisuje 5 slučajeva kada se jurisdikcija na otvorenom moru može vršiti i nad brodovima pod stranom zastavom. pojasa. 6. strane države smiju postavljati samo one ureñaje koji nisu učvršćeni za morsko dno. iako vije stranu zastavu ili odbija istaknuti zastavu. da je brod. da se brod bavi trgovinom roblja c.pojasu to pravo vrijedu uz uvjet.ZLOUPOTREBE SLOBODA OTVORENOG MORA: Mogu se svrstati u tri najvažnije skupine: 46 WWW.BH-PRAVNICI. mada se podrazumijevala i ranije Mora se obavljati isključivo u miroljubive svrhe! Obavljaju se uz poštivanje svih odgovarajučih propisa donesenih u skladu s Konvencijom.COM 1. i to onda kada postoji opravdana sumnja: a.SLOBODA PLOVIDBE – sva država. Sve države koje ostvaruju i uživaju slobodu ribolova na otvorenom moru podvrgnute su nekim ograničenjima: • • • • Moraju poštovati interese drugih država prilikom ostvarivanja ove slobode Moraju se pridržavati svojih posebnih ugovornih obaveza koje se odnose na ribolov na otvorenom moru Moraju sarañivati meñusobno ili sa obalnim državama u slučajevima propisanim u Konvenciji iz 1982. ima pravo na to da otvorenim morem plove brodovi pod njenom zastavom. 5. da se brod bavi neovlaštenim emitiranjem d.da odreñivanje njigovih pravaca podliježe saglasnosti obalne države. obalna i neobalna. Ta sloboda je podložna većim ograničenjima negoli bilo koja druga sloboda otvorenog mora. Ovdje u pravilu svaka država vrši jurisdikciju samo nad brodovima koji plove pod njenom zastavom. 3. Pravo ribolova je podložno odredbama Konvencije iz 1982.

WWW.BH-PRAVNICI.COM
A.Nuklearni pokusi u moru i u atmosferi -1963.sklopljen je u Moskvi ugovor o zabrani nuklearnih pokusa u atmosferi,u svemiru i vodi. B.Pokusi sa raketama dugog dometa-1960.Sovjetski Savez vršio je pokuse svojim raketama dugog dometa sa svog područja u smjeru nekih udaljenih dijelova središnjeg Pacifika. C. Pomorski manevri širokih razmjera-Nekoć 2 najjače sile SAD i bivši Sovjetski Savez – povremeno na većim prostorima otvorenog mora obavljali pomorske manevre.

Meñunarodna zona
1. Oblast meñunar.zone - prema Konvenciji iz 1982. Zona obuhvata dno i podzemlje otvorenog mora ali umanjeno za epikont.pojas svih obalnih država do najveće dopuštene širine. 2. Načela prav.ureñenja meñunar.zone - Zona je pristupačna radi upotrebe u miroljubive svrhe svim obalnim i neobalnim državama. Naučna istraživanja u Zoni,prema Konvenciji iz 1982. obavljaju se u miroljubive svrhe i radi dobrobiti čovječanstva. Neka dobra koja se nalaze na morskom dnu u Zoni a ne spadaju u prir.bogatstva,podvrgnuta su posebnim propisima,a ne onim koji se odnose na otv.more. Svi arheološki i historijski predmeti koji se nañu u Zoni se čuvaju i njima se raspolaže u korist cijelog čovječanstva, imajući posebno u vidu prednosti u pravima zemlje porijekla. 3. Vlast i njeni organi – sve države stranke Konvencije iz 1982. su članice Vlasti. Njeno sjedište i sjedište svih njenih organa je na Jamajci. Glavni organi Vlasti su : Skupština,Vijeće i Tajništvo. Skupštinu čine sve države članice Vlasti. Vijeće je izvršni organ Vlasti s većom nadležnošću od Skupštine. Ima 36 članova koje bira Skupština na rok od 4 godine. Svaka od 4 skupine država u Vijeću može uložiti veto na odluke koje ono donosi. Organi Vijeća su : Ekonomsko-planska, te Pravna i tehnička komisija,Finansijka komisija.

47

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Tajništvo čine glavni tajnik i pomočno osoblje. Glavnog tajnika bira Skupština na rok od 4 god. Poduzeće je organ Vlasti. 4. Današnje stanje u Zoni – dolazilo je do prisvajanja komercijalno isplativih nalazišta polimetaličkih nodula u Zoni. Pripremna komisija za ustanovljenje Meñunarodne vlasti za morsko dno i Meñunarodnog suda za pravo mora sa svoje je strane registrirala 7 tzv.”pionirskih investitora”,tj.države ili njihova poduzeća. Tako su sva nalazišta polim.nodula konačno rezervirana i u biti prisvojena. Nema izgleda da u narednih 10-20 godina počne komercijalna exploatacija tih nalazišta. Tako nema ni prihoda Vlasti,a troškove snose ili članice UN ili članice Konvencije iz 1982. 5. Sporazum iz 1994. – njegov član 4 sprečava za ubuduće pristupane Konvenciji iz 1982. bez pristupanja i tome Sporazumu. Mada preambula formalno potvrñuje da su morsko dno i podzemlje izvan nacionalne jurisdikcije opće dobro čovječanstva,od tog načela nije ostalo gotovo ništa. Ovim sporazumom su industrijski razvijene države, a posebno SAD, dobile satisfakciju za sve svoje zahtjeve.

Arbitraža*
1. POJAM Meñunarodna arbitraža je rješavanje sporova izmeñu država i drugih meñunarodnih subjekata odlukom arbitara koje su strane izabrale i koji izriču obveznu i u pravilu konačnu presudu. 2. ARBITRAŽNA TIJELA Od početka 19.vijeka, ulogu arbitra vrše slijedeća tijela i pojedinci: a) Jedinstveni arbitri su bili vladari, odnosno predsjednici trećih država ili kolegijalni šefovi država, a koje su za arbitra imenovale strane. Često je ulogu arbitra pojedinca vršio ugledan stručnjak iz reda diplomatskih agenata, sudija, profesora prava i sl. b) Mješovita vijeća najprije su se pojavila u obliku paritetnih diplomatskih vijeća, u kojima je svaka strana imenovala po jednog predstavnika. Oni su više težili nagodbi nego odluci zasnovanoj na pravu. Ako se nisu mogli nagoditi, spor su upućivali arbitru pojedincu. Zatim je dolazilo do mješovitih arbitražnih vijeća sastavljenih od neparnog broja članova. Svaka strana imenovala je po 1 ili 2 predstavnika, a oni su imenovali predsjednika. Ako su same države imenovale predsjednika, njegov naziv bio je "nadarbitar".

48

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
c) Arbitražni tribunali, sastavljeni od nezavisnih stručnjaka, redovno se sastoje od neparnog broja članova (3 ili 5, a rjeñe više), a koje imenuju strane uz meñusobnu saglasnost. Potom se o ličnosti nadarbitra strane direktno sporazumijevaju, ili njegov izbor prepuštaju već imenovanim članovima. d) Pokušaji organizirane arbitraže. Stalni arbitražni sud osnovan je Haškom konvencijom o mirnom rješavanju sporova iz 1899. Danas djeluje po propisima istoimene Haške konvencije iz 1907. Sjedište mu je u Hagu. Suprotno njegovom nazivu, to ustvari nije stalni sudski organ, a posljednju presudu izrekao je 1931. 3. OSNOVA ARBITRAŽE Meñunarodna arbitraža se zasniva isključivo na dobrovoljnom pristanku strana. Taj pristanak podrazumijeva i preuzimanje obveze na izvršenje presude. Pristanak na arbitražu može biti dat za neki već postojeći spor (prigodna ili izolirana arbitraža), ili za potencijalne buduće sporove izmeñu stranaka nekog ugovora (institucionalna arbitraža). Pristanak se može dati i u obliku tzv.arbitražne klauzule. Pristanak na arbitražu za već postojeći spor izražava se arbitražnim kompromisom. I sam kompromis je meñunarodni ugovor, koji podliježe načelima Bečke konvencije iz 1969. Njime strane odreñuju predmet spora i način imenovanja arbitra ili arbitražnog tribunala. Osim toga, kompromis može sadržavati i pravila postupka, kao i osnovu po kojoj će arbitar presuditi spor. Pravovaljanost arbitraže zavisi od valjanosti kompromisa ili ugovora o arbitraži.. Ništavost ili prestanak važnosti kompromisa može uzrokovati ništavost arbitraže. 4. MJERODAVNA PRAVILA ZA ODLUČIVANJE U SPORU A. kompromis može propisati materijalna pravna pravila ad hoc,primjenom kojih će arbitar presuditi spor. To se dešava rijetko. B. kompromis može uputiti arbitra na primjenu meñunarodnog prava. C. kompromis može uputiti na načela pravičnosti,načela pravičnosti i prava,na “apsolutnu pravičnost” ili na odlučivanje ex aequo et bono. Arbitar će pri odlučivanju poštivati imperativna pravila općeg meñunar.prava i stečena prava trećih država. D. kompromis može od tribunala tražiti da propiše buduće pravno ureñenje za odnose meñu stranama E. ako kompromis ne predviña nikakve odredbe o osnovi odlučivanja,to podrazumijeva da su ga strane ovlastile da njihov spor riješi na temelju općeg meñunar.prava. 5. PREDMET SPORA Se odreñuje kompromisom i arbitar ga ne smije prekoračiti. Arbitar u presudi mora donijeti odluku o svim spornim pitanjima. Pritom, ukoliko prije ili tokom postupka uoči saglasnost strana u nekim tačkama spora, tu saglasnost će utvrditi u svojoj presudi. Arbitru nije dopušteno davati stranama preporuke glede predmeta spora. 6.POSTUPAK Postupak se može sastojati od pismenog i usmenog dijela. Pismeni dio je obavezan, a usmeni samo po sporazumu strana ili ako arbitar odluči o njegovoj neophodnosti. Svaka strana je pred tribunalom zastupljena putem agenta. Agent je službeni predstavnik svoje vlade. Osim agenta, svaka strana može biti zastupljena potrebnim brojem savjetnika i advokata. U slučaju institucionalne arbitraže, postupak se može pokrenuti tužbom koja se upućuje tribunalu nakon što ga strane ustanove, te suprotnoj strani. U slučaju prigodne arbitraže, same strane ili tribunal mogu odlučiti koja će od njih podnijeti prvo parnično pismo.Tribunal odreñuje rok za odgovor. U pismenom dijelu postupka strane su dužne formirati svoje zahtjeve i protuzahtjeve. Načelno su dužne predočiti sve dokumente u potporu svojih zahtjeva u ovjerenom prijevodu na jezik postupka.Strane mogu predložiti tribunalu popis svjedoka i vještaka radi saslušanja,kao i uviñaj na nekom mjestu.

49

WWW.BH-PRAVNICI.COM

50 WWW. Haška konvencija iz 1907. Strane mogu unaprijed predvidjeti mogućnost revizije presude na temelju naknadno utvrñenih činjenica koje strana koja se na njih poziva nije znala do izricanja presude. Statut tog Suda je sastavni dio Povelje. o rješavanju sporova predviña pravo na intervenciju svih stranaka nekog mnogostranog ugovora koje nisu parnične strane. Mora sadržavati obrazloženje. U načelu se ovaj dio postupka vodi uz isključenje javnosti. PRESUDA¸ Donosi se većinom glasova članova tribunala. vodi predsjednik ili nadarbitar.kada se u postupku radi o njegovu tumačenju.COM . U tom slučaju presuda bi obvezivala i državu interventa. na osnovu čl.ARBITRAŽA KAO NAČIN SPREČAVANJA SUKOBA. Sudovi osnovani za rješavanje svih vrsta meñunarodnih sporova. Arbitražna presuda rješava spor konačno osim ako se strane nisu unaprijed dogovorile o mogućnosti priziva nekom drugom tijelu.tribunal može uz pristanak strana dopuštati neke sporedne postupke.godine. c)Meñunarodni sud u Hagu osnovan je Poveljom UN iz 1945.BH-PRAVNICI. osnovan Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950.kao siguran način održanja trajnog mira.sklopljen u okviru Vijeća Evrope. 8.WWW. Ako ne . Sudovi sa specijaliziranom nadležnošću a) Evropski sud za ljudska prava sa sjedištem u Strazburu.14 Pakta Lige naroda. 7.BH-PRAVNICI. ukoliko do njega doñe. u nekim su zemljama djelovali mirni pokreti koji su zagovarali obaveznu arbitražu izmeñu svih država svijeta za sve njihove sporove. a)Prvi takav sud bio je Centralnoamerički sud. 2. Strane su dužne u cjelosti izvršiti presudu. Tribunal potom u tajnom vijećanju pristupa odlučivanju o sporu i sastavljanju teksta presude. Izriče se na javnoj sjednici u prisutnosti strana.COM Usmeni postupak. Potpisuju je predsjednik i svi članovi tribunala. osim ako tribunal uz pristanak strana ne odluči drugačije. b)Stalni sud meñunarodne pravde osnovan je 1920.stolj. koji je osnovan Konvencijom iz 1907.a neznanje se ne može pripisati njezinu nemaru. Uz pristanak strana tribunal bi mogao dopustiti intervenciju trećih država u parnicu.Nove činjenice moraju biti takve naravi da se pretpostavlja da bi uticale na odluku tribunala. 9. SPOREDNI (INCIDENTNI ) POSTUPCI U toku arbitražnog postupka ili po njegovu okončanju. O toku usmenog postupka vodi se zapisnik koji potpisuju predsjednik i sekretar tribunala.Pregled stalnih meñunarodnih sudskih organa. Nakon objašnjenja i predočenja dokaza obje strane. MEðUNARODNI SUD U HAGU I OSTALI STALNI SUDSKI ORGANI* I. Još od prve polovice 19.službeno se notificira stranama.predsjednik tribunala okončava usmenu raspravu. 1.

povlastice i izuzeća.Dva meñunarodna kaznena tribunala osnovana rezolucijom Vijeća sigurnosti UN:Meñunarodni kazneni tribunal za bivšu Yugoslaviju i Meñunar. Član Statuta predviña i jednostrano prihvatanje nadležnosti suda za buduće sporove sa svakom drugom državom koja je prihvatila istu obavezu. Sud može odlučivati u parnicama u kojima jedna ili obje države nisu stranke Statuta. Najvažniji su Administrativni tribunal UN i Administrativni tribunal meñunar. Po isteku mandata od 9 godina ista osoba može ponovo biti birana za suca. 3.WWW.rada. Izabrani su oni kandidati koji dobiju apsolutnu većinu glasova.kazneni tribunal za Runadu.Meñunarodni sud u Hagu 1. INCIDENTNI POSTUPCI PRIJE ILI U TOKU PISMENOG POSTUPKA 51 WWW.COM b) Meñuamerički sud za ljudska prava sa sjedištem u San Joseu.“fakultativnoj klauzuli“.BH-PRAVNICI. d) Meñunarodni tribunal za pravo mora sa sjedištem u Hamburgu predviñen je Konvencijom o pravu mora iz 1982. 3. Svake treće godine obnavlja se trećina sudačkog zbora od po 5 sudaca. Kandidati za suce moraju imati preduvjete koji se traže za imenovanje na najviše sudačke službe u zemlji koja ih predlaže ili da uživaju ugled pravnika na polju MP.Sjedište mu je u Luxemburgu. U vršenju svoje službe suci uživaju diplom. PARNIČNI POSTUPAK Strane u parnicama mogu biti samo države. Na zahtjev obiju strana. c) Sud evropskih zajednica osnovan 1951.predmet spora te koliko je moguće osnova nadležnosti Suda. Postupak se sastoji od pismenog i usmenog dijela. 4. Sud bira svog predsjednika i potpredsjednika izmeñu svojih članova na 3 godine. U tužbi se mora naznačiti tužitelj.godine. Riječ je o tzv. Sud ima 2 funkcije: suñenje u parnicama i davanje savjetodavnih mišljenja o nekim pravnim pitanjima. 2.COM . U načelu Sud vrši svoje djelatnosti u punom sastavu. Presuda koju izrekne vijeće vrijedi kao da ju je izrekao Sud. Kvorum od devetorice dostaje za sastav Suda.U okviru meñunar. a osnovan 1996. Postupak pred Sudom može se otpočeti notifikacijom Sudu kompromisa obje strana ili tužbom. Bez pristanka strana .org.SASTAV I FUNKCIJE SUDA Sastoji se od 15 sudaca izabranih na rok od 9 godina u složenom postupku izbora paralelno u Općoj skupštini i u Vijeću sigurnosti. Tajnik Suda će tužbu odmah proslijediti tuženoj državi. Svaka od strana mora imenovati svog agenta kojem Sud upućuje sve spise o sporu i koji pred Sudom zastupa odnosnu državu u toj parnici.osnovan je Američkom konvencijom za ljudska prava iz 1969. Sve države članice UN u isto vrijeme su i stranke Statuta. II. Takva država dužna je kod tajnika Suda deponirati pismenu izjavu kojom prihvaća nadležnost suda u skladu s Poveljom UN i pod uvjetima propisanim Statutom i Poslovnikom Suda.BH-PRAVNICI.organizacija djeluju administrativni tribunali . Ta država dužna je snositi dio troškova parnice u kojoj je strana.Sud nema nadležnost u sporovima izmeñu država stranaka njegova Statuta.Sud može ustanoviti vijeće za rješavanje odreñenog spora. Sjedište suda je u Hagu.tužena strana.

Svaka strana može pisanim putem zahtjevati od suda izricanje privremenih mjera. Svojim zaključcima Sud utvrñuje rokove za podnošenje svakog parničnog pisma.BH-PRAVNICI. Kopija tog priopćenja dostavlja se suprotnoj strani.ona može uputiti Sudu zahtjev za intervenciju. U svakom trenutku Sud može odlučiti da spoji 2 ili više parnica u jednu. agente. 4. Presuda je konačna i bez priziva ali je obavezna samo za strane spora i za slučaj koji je riješila.“incidentnim postupcima“. 7. a. U slučaju podjele glasova odlučuje glas predsjednika ili onog ko ga zamjenjuje. Kad god se radi o tumačenju ugovora kojeg su stranke i druge države osim parničnih strana. 6.druga se strana može obratiti VS UN.a parnica se okončava jedinstvenom presudom. Potpisuju je predsjednik i tajnik suda. b. Prije otvaranja rasprave svaka od strana priopćuje tajniku Suda dokazna sredstva koja će predložiti Sudu. U tijeku usmenog postupka strane izlažu svoje teze. PRESUDA Po okončanju usmene rasprave Sud se povlači na tajno vijećanje da bi usvojio presudu. Ako bilo koja strana ne izvrši obaveze koje joj nameće presuda.BH-PRAVNICI. Presuda se donosi većinom glasova sudaca koji su sudjelovali u parnici. Tada se vodi jedinstvena rasprava. To se dogaña kada 2 države tuže treću.savjetnike i odvjetnike.odgovora i prema potrebi protuodgovora. Presuda mora biti obrazložena i izriče se u javnoj sjednici. Svaka strana može Sudu izložiti prethodne prigovore kojima osporava njegovu nadležnost ili opravdanost tužbe.. Nakon što su agenti.a predmet spora je u biti isti. Tada oba tužitelja imenuju zajedničkog suca ad hoc.kao i svih dokaznih spisa i isprava.COM . 52 WWW.predsjednik objavljuje okončanje usmene rasprave. O svakoj se raspravi vodi zapisnik koji potpisuju tajnik i predsjednik.sa spiskom svjedoka i vještaka. Sva priopćenja dostavljaju se putem tajnika Suda suprotnoj strani.WWW. USMENI POSTUPAK U usmenom postupku Sud saslušava svjedoke.vještake .savjetnici i odvjetnici pod vodstvom Suda završili izlaganje. INTERVENCIJA U POSTUPKU Statut Meñunarodnog suda predviña intervenciju trećih država u nekoj parnici po dvije osnove: • • Ako neka država smatra da je u toj parnici za nju u pitanju interes pravne naravi. 5. PISMENI POSTUPAK Taj dio postupka obuhvata priopćenje Sudu i stranama spomenice. Rasprave su javne osim ako Sud odluči drukčije ili ako obje strane zahtjevaju isključenje javnosti.COM Strane mogu na samom početku postupka postavljati neke zahtjeve Sudu u tzv.svaka od njih u parnici ima pravo intervenirati.

Sudu pripada pravo da je tumači na zahtjev svake od strana. 53 WWW.ali tu odluku mora obrazložiti pravnim argumentima. 9. Revizija presude – može se zahtijevati samo na temelju naknadnog otkrića neke činjenice takve naravi da bi odlučno djelovala u odlučivanju Suda .Odluke koje ono donosi pravno su obvezujuče za sve države članice. Kolektivne mjere prema Povelji i mirovne operacije* 1. Sud može odbiti dati mišljenje na pitanja za koja on ocijeni da nisu pravne naravi. Prvenstvena odgovornost za mir:Države članice UN povjerile su Vijeću sigurnosti prvenstvenu odgovornost za održavanje meñunarodnog mira I sigurnosti.a mogu Opća skupština i VS. Kvalifikacija nastalog stanja: prije nego što usvoji mjere koje smatra potrebnim. Sud pazi je li savjetodavno mišljenje zatraženo glede nekog pravnog pitanja koje je predmet neriješenog spora izmeñu 2 ili više država.a koja je prije izricanja presude bila nepoznata Sudu i stranci koja traži reviziju.Vijeće sigurnosti: a.COM 8. narušenja mira ili čina agresije. Zahtjev se ne može postaviti po isteku roka od 10 godina od izricanja presude.u slučaju spora o značenju i domašaju presude. Zahtjev Sudu može uputiti svaka strana jednostrano ili ga obje mogu podnijeti putem kompromisa.WWW.COM . Sav.BH-PRAVNICI.mišljenja usvajaju se u tajnom vijećanju. Zahtjev za reviziju valja postaviti najkasnije u roku od 6 mjeseci nakon otkrića nove činjenice. INCIDENTNI POSTUPCI NAKON IZRICANJA PRESUDE Tumačenje presude . Pisani podnesak mora precizirati pravno pitanje koje se postavlja Sudu.a da pri tome ona to neznanje nije skrivila. b.BH-PRAVNICI. Vijeće sigurnosti mora utvrditi postojanje svake prijetnje miru. SAVJETODAVNI POSTUPAK Savjetodavna mišljenja od Suda ne mogu tražiti države. Upućuje se putem glavnog tajnika UN ili najvišeg dužnosnika u ustanovi koja je ovlaštena uputiti ga.

ili ako se već pokazalo da ne odgovaraju. je Opća skupština usvojila rezoluciju «Ujedinjeni za mir» kojom je predviñeno da ako zbog nedostatka jednoglasnosti stalnih članova Vijeća sigurnosti ono nije u stanju vršiti svoju odgovornost za održavanje meñunarodnog mira i sigurnosti.Promatračke i mirovne misije UN-a: Promatračke misije su relativno malobrojne i imaju za zadaću promatranje i obavještavanje. mirovne misije imaju za cilj smiravanje napetosti na terenu. 3. Te odredbe predviñaju da su snage UN dužne poštovati lokalne zakone I propise. 54 WWW. Osim razdvajanja sukobljenih snaga. U 1990.UN imenuje njihova zapovjednika. mogu dobiti u mandat i raznovrsne druge zadaće kao npr.opskrbi. operacije zračnih.Ona može davati preporuke državama članicama ili Vijeću sigurnosti. Privremene mjere: Prije utvrñivanja činjenica i njihove kvalifikacije. One mogu biti ekonomske ili političke prirode. Nadalje se predviñaju odredbe o olakšicama. d.COM c. Godine 1950. One meñutim.gdje je prikladno.glavni je tajnik izradio Uzorak sporazuma o položaju snaga za mirovne operacije.BH-PRAVNICI.Regionalne i multinacionalne snage.privilegijama I imunitetima osoblja I imovine tih snaga.pomorskih i kopnenih snaga takvu akciju koju smatra potrebnom za održavanje ili uspostavu meñunarodnom mira i sigurnosti. tako i u pogledu svih drugih mjera za održavanje meñunarodnog mira i sigurnosti.BH-PRAVNICI. Sastoje se od oružanih snaga koje se postavljaju izmeñu sukobljenih snaga na način da bi ponovno izbijanje neprijateljstava bilo moguće jedino ako se te snage napadnu i time agresor sam sebe otkrije. Vijeće može poduzeti pomoču zračnih. Druga odredba Povelje nalaže:”Vijeće sigurnosti treba da u svako doba bude potpuno obavješteno o djelatnostima koje se poduzimaju ili namjeravaju poduzeti na temelju regionalnihsporazuma ili od strane regionalnih ustanova za održavanje meñunarodnog mira I sigurnosti”. f. U slučaju narušenja mira ili čina agresije ona može državama članicama preporučiti upotrebu oružanih snaga. Vijeće sigurnosti može odnosne strane pozvati da se pridržavaju mjera koje ono smatra potrebnim i poželjnim.blokadu i dr.I može preporučivati mjere za mirno ureñenje svake situacije. obuka lokalnih policijskih postrojbi itd.COM . Mjere koje ne uključuju upotrebu oružane sile: Vijeće sigurnosti ima široku slobodu izbora takvih mjera. Povelja UN nalaže:”Vijeće sigurnosti upotrebljava. nadgledanje izvršavanja sporazuma o poštivanju ljudskih prava i povratku izbjeglica. Oružana akcija: Ako Vijeće sigurnosti smatra da mjere koje ne uključuju upotrebu oružane sile ne bi odgovarale. nadzor nad provoñenjem izbora.Ali se nikakva prisilna akcija ne poduzima…bez ovlaštenja Vijeća sigurnosti…”. Meñutim. da bi provelo svoje odluke. Opća skupština mora odmah razmatrati taj problem.te o rješavanju sporova.WWW.Opća skupština: Povelja UN je Općoj skupštini namijenila supsidijarnu nadležnost u odnosu na onu Vijeća sigurnosti.kopnenih i pomorskih snaga članova UN: 2. Ta akcija može obuhvatiti demonstracije. može se sazvati u roku od 24h u hitno vanredno zasjedanje. 4. e. Svaka promatračka I mirovna misija pomočni je organ bilo Opće skupštine ili Vijeća sigurnosti.regionalne sporazume ili ustanove za provoñenje prisilne akcije koju je ono odredilo. kako u pogledu rješavanja sporova. Preporuke i odluke: Vijeće sigurnosti može u situacijama opasnim za mir svojim rezolucijama davati preporuke državama u pitanju ili svim članicama UN-a. Ukoliko u to vrijeme Opća skupština ne zasjeda. Opća skupština može raspravljati o svim pitanjima koja ulaze u okvir Povelje. Svrha tih mjera je sprječavanje pogoršanja nastale situacije. Program njigovog upućivanja na neko područje sastavlja glavni tajnik pod nadzorom Vijeća sigurnosti ili Opće skupštine.

ranjavanja i ratnih razaranja. s ciljem da nikad ne doñe do pravnih praznina: i. Konvencija za poboljšanje položaja ranjenika i bolesnika u oružanim snagama u ratu.v. Konvencija za poboljšenje položaja ranjenika. o zaštiti žrtava meñunarodnih oružanih sukoba 2. da bi se spriječilo da svaka za sebe i za suprotnu stranu proizvoljno tumači pravila ratnog prava ovisno o svojim trenutnim interesima. otpočeo je pod uticajem javnog mijenja pokret za kodfikacijom meñunarodnog ratnog prava putem pisanih ugovora.BH-PRAVNICI. Tek polovinom 19. Protokol I. ii. kao i da se preciziraju prava i dužnosti strana u oružanom sukobu. Pravna pravila o ratovanju razvijala su se kroz stolječa kao pravila nepisanog običajnog prava.Uvod. 2. Ta klauzula predviña izvjesnu hijerarhiju u prvenstvu primjene pravnih pravila o ratovanju.Humanizacija ratovanja ograničena vojnom potrebom. Civile i njihovu imovinu valja zaštiti od svake pogibije. U svim konvencijama iz te oblasti bila je izražena želja za donošenjem pravila čija je svrha humanizacija ratovanja. strane u sukobu moraju primjenjivati „načela meñunarodnog prava“ koja proizilaze iz „zakona čovječnosti i zahtjeva javne svijesti“. 2. na osnovu iskustava iz vijetnamskog rata i oslobodilačkih ratova protiv kolonijalne dominacije: 1.COM .Četvrta haška konvencija iz 1907. Protokol II. Godine 1949. usvojena su i dva dopunska protokola na navedene konvencije.WWW. o zaštiti žrtava nemeñunarodnih oružanih sukoba Prvobitni cilj pokreta kodifikacije ratnog prava bio je da po mogućnosti sve države svijeta postanu strankama tih konvencija u pisanom obliku i da po ugovornoj osnovi obvezuju sve zaraćene strane u svim budućim ratovima. Humanizacija ratovanja znači uklanjanje nepotrebnih okrutnosti i sprečavanje najstrašnijih oblika ratovanja. 4. Godine 1977.Najprije se primjenjuju pisane odredbe uglavljene u toj i u drugim konvencijama.BH-PRAVNICI.Kodifikacija ratnog prava putem ugovora. Prema pozitivističkom učenju cjelokupno pravo je bez iznimke proizvod volje država. 3.”zaštičenih osoba “. iii. Ako ni takvih pravila nema.I stoga sve suverene države navodno nisu podložne nikakvom “višem” pravu. Konvencija o postupanju sa ratnim zarobljenicima.koje bi im protiv njihove volje nalagalo kako da se ponašaju. 3. Martensovoj klauzuli iz uvoda u Četvrtu hašku konvenciju o zakonima i običajima rata na kopnu iz 1907. i njen Haški pravilnik o ratovanju na kopnu. Odbacivanje pozitivističkog pristupa izraženo je u tzv. 55 WWW. moraju se primijeniti “načela meñunarodnog prava koja proizilaze iz običaja ustanovljenih meñu civiliziranim narodima”. Najznačajniji dokumenti u tom smislu su: . Nastoje se sprijećiti mjere represalija protiv tzv. U nedostatku pisanih propisa. Ali ni ta humanizacija putem propisivanja pravnih pravila ne može ići preko neke mjere.COM Izvori ratnog i humanitarnog prava* 1. u Ženevi su usvojene i potpisanečetiri konvencije i to: 1. bolesnika i brodolomaca oružanih snaga na moru. Konvencija o zaštiti grañanskih lica u vrijeme rata.kako ne bi stradali nevini borci.

a po potrebi i propisi iz njihovog krivičnog zakonodavstva koji se primjenjuju na zločine počinjene u oružanim sukobima. c) Teške povrede Ženevskih konvencija iz 1949.Ostali izvori prava oružanih sukoba.WWW.COM Potpuna humanizacija značila bi dokidanje rata. tako i pojedinačnu krivičnu odgovornost počinitelja tih djela. 56 WWW.COM . Uvod – oružani sukobi su stalni pratilac ljudske povijesti.BH-PRAVNICI. b)Takoñe se smatra da većina ograničenja ratovanja propisanih u njima predstavlja imperativne norme općeg običajnog meñunarodnog prava što ih je prihvatila i priznala čitava meñunarodna zajednica država. 4. Stoga je mjera humanizacije ograničena svrhom rata. predstavljaju meñunarodne zločine. Rat i druge vrste oružanih sukoba* 1. S pravnog stanovišta moguća su 2 extremna pristupa ratu – može ga se osuñivati ili ga uzdizati. 5. a meñunarodni zločini povlače meñunarodnu odgovornost. a)Danas je općenito uvjerenje da materijalna pravila iz mnogih konvencija po običajnoj osnovi obavezuju sve države svijeta.Opće običajno pravo primjenjivo na oružane sukobe. i Protokola iz 1977. Važan pomoćni izvor ratnog prava čine tzv.BH-PRAVNICI.vojni pravilnici pojedinih država. i to kako države koja je za njih odgovorna.

Unutarnji nemiri i zategnutosti –Protokol II iz 1977. Pravedni i nepravedni ratovi – ove podjele su bila prva nastojanja da se poduzimanje ratova na neki način ograniči pravnim pravilima ili da se i njihovo voñenje podvrgne pravu.sukobi – oni u kojima neprijateljstva izbiju na području jedne države.rata dijelilo je sve oružane sukobe u 3 skupine : a)*RAT – za rat se smatralo da makar jedna od sukobljenih strana mora imati namjeru ratovanja. b)*UPOTREBA ORUŽANE SILE OD DRŽAVE KOJA NISU DOVODILA DO RATA I RATNOG STANJA – nisu dovodila ni do neutralnosti trećih država.nema ni stvarnih neprijateljstava. To su oni sukobi u kojima se narodi bore protiv kolonijalne dominacije. svi slučajevi okupacije čitavog ili dijela područja jedne države. razlikuju 3 skupine sukoba : i. U pravilu se nije smio ticati stranih država.WWW.čak ako ta okupacija ne naiñe ni na kakav vojni otpor zajedničkoga.u oruž.a u zračnim napadima izmeñu vojnih i nevojnih ciljeva.COM . i dva Protokola iz 1977. I svj. iii. “čak i ako jedna od njih nije priznala ratno stanje”. iz 1949.BH-PRAVNICI. d.oruž. svaki drugi oružani sukob koji izbije izmeñu 2 ili više država.. Po okončanju 30.-godišnjeg vjerskog rata u 18.oruž. Osim državne vlasti tu nema druge “strane” u sukobu. c. iv.rat dobija odlike totalnog rata. st.Uplitanje Vijeća sigurnosti UN u meñunar.st. 3. c)*GRAðANSKI RAT –odlikovao se u tome što se vodio na području jedne države. Ali sve dok Vijeće sig. Ratno pravo od 19 st. Podjele oružanih sukoba i primjenljiva pravna pravila – MP na snazi do iza II svj.izolirani i sporadični akti nasilja i sl.sukobi neke vrste koje su se prije smatrale grañ.konv. meñunar.stranaka Ženev. Ako se u tom ratu nisu svrstale uz neku od zaraćenih strana. Tu su spadale i oružane represalije. Neprijateljsko civilno stanovništvo ne smije biti objektom napada osim ako se uključi u neprijateljstva. Ženevske konv.adresirane protivničkoj državi i svim trećim državama. jasno ne označi agresora.koristeći se pravom naroda na samoodreñenje.COM 2.država s malim plaćeničkim vojskama.a njihovi sudionici su bili različiti. ili nemeñunar. se neće primjenjivati na situacije kao što su pobune.Nemeñunarodni oruž. Otpočinjanje rata se nastojalo urediti obvezom formalne objave.treće su države uživale prava ali i dužnosti neutralaca. To znači sudjelovanje u ratnom naporu cjelokupnog stanovništva svake od zaraćenih država s ciljem da se porazi neprijatelj. zasniva se na jasnom razlikovanju izmeñu oružanih snaga i civilnog stanovništva.izmeñu branjenih i nebranjenih mjesta. 57 WWW.ratovima.jer to nisu oružani sukobi.više nije bilo b. ii. uslijedili su ratovi uz sudjelovanje većeg broja evr.a ni neutralnosti trećih država.BH-PRAVNICI.sukobima izmeñu država moguće je da treće države članice UN proglase neutralnost.protiv rasističkih režima.Meñunarodni oružani sukobi – tu spadaju: a.čini samoobrane koje nisu dovodile do ratnog stanja. Sudionici u oružanim sukobima – tokom povijesti čovječanstva oružani sukobi su imali razne značajke . svi slučajevi objavljenog rata kojih nakon 1945.sukob – pravila prava oružanih sukoba primjenjuju se na jednak način.ni ratnog stanja. Koncept meñunarodnog rata se izmijenio od kraja 18. 4.

navodeći ga da povjeruje u to da ima neko pravo ili obvezu u pogledu zaštite po meñunarodnom pravu. d)Uništenje. (d) pretvaranje nekoga da ima zaštićeni položaj koristeći oznake ili uniforme UN ili neutralnih država.Ratnici i civilno stanovništvo.koliko to objektivno dozvoljavju uvjeti oružanog sukoba. Ograničenja ratovanja obavezna u svim oružanim sukobima* Radi se pretežito o pravilima ius cogens koja obavezuju sve strane u svim vrstama oružanih sukoba. tj.naredba da neće biti preživjelih (ako se ne predaju).osim ukoliko sudjeluje u neprijateljstvu. s namjerom da se to povjerenje izda.BH-PRAVNICI. b)Izdajničko ubijanje ili ranjavanje neprijatelja predstavlja meñunarodni zločin.snaga po ovlaštenju VS UN može dovesti do potpune obustave i neprijateljstva. Protokol I iz 1977. osobi u nevolji se treba pružiti mogućnost predaje prije nego što postane metom napada. zloupotreba oznaka crvenog križa.COM .COM Neutralnost trećih država prestaje biti mogućom nakon što Vijeće sigurnosti usvoji mjere i nametne državama članicama UN dužnost sudjelovanja u njima protiv neke strane u sukobu.WWW. Ranjavanje ili ubijanje protivnika koji je položio oružje nakon poziva da se preda je barbarski čin i nije dozvoljeno čak ni kao protivmjera na takve radnje protivničke strane. Ako Vijeće sigurnosti ili po njegovu odobrenju neki vojni savez poduzme oružanu akciju bilo u meñunarodnom ili nemeñunarodnom oružanom sukobu. ali nakon prethodnog pravičnog i nepristrasnog suñenja. U svim prilikama treba poštovati temeljna ljudska prava kako civila.Ograničenja ratovanja s obzirom na objekte: 58 WWW.BH-PRAVNICI. c)Izjava da se neće davati milost.oružane snage UN ili meñunarodne organizacije dužne su u svim situacijama poštivati sva pravila prava oružanih sukoba. crvenog polumjeseca itd. 1. 2. s tim da ne smiju preći u perfidiju. na koje se ova ograničenja ne odnose. Osnovu prava oružanih sukoba čini razlikovanje izmeñu civila i ratnika. te u tom smislu prijetiti protivniku i ratovati na toj osnovi je takoñe samo po sebi meñunarodni zločin. 3. pljačka ili pljenidba imovine protivnika je takoñe meñunarodni zločin. Izuzetak su zračno-desantne jedinice. e)Precizne odredbe o postupanju sa padobrancima usvojene su tek 1977.tako i ratnika. ako se tom intervencijom okonča oružano miješanje trećih država u njemu.oruž.uključujući i snage UN ili meñunarodne organizacije koje djeluju po ovlaštenju Vijeća sigurnosti. ali špijun uhvaćen na djelu nema položaj ratnog zarobljenika i podliježe strogom kažnjavanju. Dolazak i prisutnost meñunar. a podrazumijeva akte kojima se ulijeva povjerenje protivniku. Ni jedna osoba koja u nevolji iskače padobranom ne smije biti predmetom napada za vrijeme spuštanja. (c) pretvaranje nekoga u civila da bi imao položaj neborca. Ako se spusti na protivničku teritoriju.godine navodi neke od primjera perfidije: (a) pretvaranje da se ima namjera pregovarati pod parlamentarnom zastavom iil pretvaranje da se ima namjera predati. Perfidija je strogo zabranjena.sukob može prerasti u nemeñunar. osim kad to imperativno nalaže vojna potreba. Zbog intervencije UN neki meñunar.Ograničenja s obzirom na metode i sredstva ratovanj i upotrebe oružja: a)Ratna lukavstva su se uvijek smatrala dozvoljenim. (b) pretvaranje nekoga da je nesposoban za borbu usljed rana ili bolesti. U svim vrstama oružanih sukoba neophodno je poduzeti sve mjere da se civilno stanovništvo zaštiti. f)Špijunaža ne predstavlja meñunarodni zločin.

Uz drugi ubojiti ili razorni učinak ono djeluje otrovno i zarazno. Ova zabrana ne važi za rat u zraku. S druge strane. ne smiju biti objektom napada čak ni ako su vojni ciljevi. uništiti. postrojenja za pitku vodu i rezerve i postrojenja za navodnjavanje. Ove grañevine. dugotrajnog i ozbiljnog oštećenja. f)Zaštita bolničkih i kartelnih brodova koji prevoze ratne zarobljenik 4. j)U pomorskom ratu općenito su dozvoljene samo usidrene mine. d)Zaštita grañevina i instalacija koje sadrže opasne sile. e)Odreñene vrste mina. c)Zaštita objekata nužnih za preživljavanje civilnog stanovništva.BH-PRAVNICI. kao što su namirnice. ne povlači nikakvu odgovornost jer se radi o tzv. nasipi. koju nisu prihvatile SAD. kao što su brane.BH-PRAVNICI. Bombardovanje iz zraka zakonito je samo ako je usmjereno na vojni cilj: vojne snage. Nenamjerno oštećivanje drugih objekata smještenih u blizini vojnih ciljeva. umjetničkim djelima ili hramovima koji predstavljaju kulturno i duhovno naslijeñe naroda. pa i stradanje civila u njima.Bombardiranje iz zraka je zabranjeno u svrhu teroriziranja civilnog stanovništva. toksično i hemijsko oružje zabranjeno je još na osnovu Ženevskog protokola iz 1925. c)Otrov i otrovno oružje. i)Bakteriološko (biološko).COM . vojne ustanove ili skladišta. naselja ili zgrade. g)Zasljepljujuće lasersko oružje (zabranjeno 1996). b)Zaštita kulturnih objekata i hramova.godine predviña općenitu pravnu obavezu da se prirodna sredina zaštiti od obimnog. mina iznenañenja i nekih drugih sredstava f)Napalm i druge vrste zapaljivog oružja i municije. b)Naboji koji se u ljudskom tijelu lako šire ili spljosnu(dum-dum naboji).COM a)Nebranjena mjesta i vojni cilj. Zabranjeno je napasti. žetva. fabrike oružja i vojne opreme i sl. nuklearna postrojenja i sl. Upotreba nuklearnog oružja je prema nepodijeljenom mišljenju pravne nauke zabranjena već postojećim pravnim pravilima. ova dobra je zabranjeno koristiti za podršku vojnim akcijama. Zabranjeno je bilo kojim sredstvima napadati nebranjene gradove. Protokol I iz 1977.razaranja ili oštećenja privatne imovine koja nema vojni karakter. ako takav napad može uzrokovati oslobañanje opasnih sila pa prema tome i velike gubitke meñu civilnim stanovništvom.”kolateralnoj šteti”. ukloniti ili učiniti nekorisnim objekte koji su neophodni da bi civilno stanovništvo preživjelo. 59 WWW. d)Svako oružje namijenjeno da svojim fragmentima nanosi povrede koje se ne mogu otkriti rentgenskimzrakama. h)Protivpješadijske mine (zabranjene Konvencijom UN iz 1997. Kina i još neke zemlje). poljoprivredne oblasti za proizvodnju hrane. živa stoka.WWW. e)Zaštita prirodne sredine.sela. Sve ostale se smatraju zabranjenima. utvrñenja.Zabranjene vrste oružja: a)Naboji težine ispod 400 grama koji se rasprskavaju ili su napunjeni gorućom ili zapaljivom tvari. Noviji propisi izričito zabranjuju vršenje bilo kakvih neprijateljskih akata prema historijskim spomenicima.

Namjerno usmjereni napadi protiv zgrada. Radi se prije svega o dužnosti čovječnog postupanja kako prema civilima.Elementarni obziri čovječnosti(humanosti). nasilje protiv života i tijela uzimanje talaca povrede ličnog dostojanstva izricanje i izvršavanje kazni bez prethodnog suñenja pred redovno ustanovljenim sudom. d. 2.Protokol II. -Civilno stanovništvo-uživa opću zaštitu od opasnosti koja proističe iz vojnih operacija.WWW. pored navedenih djela(a-d) nabraja i ostala teška kršenja zakona i običaja rata primjenjiva u oružanim sukobima koji nisu meñunarodnog značaja: i. propisuje neka minimalna pravna pravila kojih se sve strane u sukobu moraju pridržavati. iz 1977. -Sanitetske jedinice i transporti-moraju se poštivati na jednak način kao i sanitetsko osoblje. instalacija. te osoba koje koriste u skladu s meñunarodnim pravim ambleme Ženevskih konvencija iii. materijala. -Sanitetsko i vjersko osoblje-bit će poštovano.U tu svrhu su prema tim osobama u svako doba i na svakom mjestu zabranjene slijedeće radnje: a.zaštićeno i pomognuto u obavljanju njihovih dužnosti. b.obvezuju sve strane u svim sukobima izvan svake ugovorne osnove.Konvencije iz 1949: -Ranjenici. nasilna trudnoća i bilo koji drugi oblik seksualnog nasilja v. seksualno ropstvo. c. vi.i ukoliko se ostvari relativno visok prag njegove primjenjivosti.COM . jedinica ili vozila uključenih u humanitarnu pomoć ili u mirovnu misiju u skladu s Poveljom UN-a iv. 3. Namjerno usmjereni napadi protiv civilnog stanovništva koje neposredno ne sudjeluje u neprijateljstvima ii. tako i prema pripadnicima oružanih snaga koji više ne sudjeluju u neprijateljstvima.I to bez ikakve dickriminacije tih “zaštićenih osoba”. nasilna prostitucija. Novačenje djece mlañe od 15 godina u oružane snage ili skupine.BH-PRAVNICI. Ti “elementarni obziri čovječnosti “čije teško kršenje predstavlja meñunarodni zločin.COM Pravila humanitarnog prava primjenjiva u nemeñunarodnim oružanim sukobima* 1.Silovanje. materijala.Nareñivanje premještanja civilnog stanovništva iz razloga vezanih za sukob. Za sve slučajeve nemeñunarodnih oružanih sukoba zajednički je čl. medicinskih jedinica i transporta. vii. Pravila iz Protokola razvijaju i dopunjavaju čl. Protokol II.Podrvrgavanje osoba koje su u vlasti druge strane u sukobu fizičkom sakačenju ili medicinskim pokusima koji nisu opravdani i izazivaju smrt ili ugrožavanje zdravlja. iz četiri Ženevske konvencije iz 49.Ratni zločini u kontekstu nemeñunarodnih oružanih sukoba.primjenjuje se samo na države njegove stranke. 3. Rimski statut Meñunarodnog krivičnog suda iz 1998.BH-PRAVNICI. 60 WWW.bolesnici i brodolomci-sa svima njima će se u svakoj prilici postupati humano I pružit će im se sva potrebna medicinska pomoć.3.Namjerno usmjreni napadi protiv osoblja.

položaj neprijateljskih državljana koji žive ili se zateknu na području druge zaraćene strane 4. okupacijom dijela ili čitavog područja druge države d. čije odredbe predviñaju da će se izvršavati u oružanim sukobima. izbijanjem oružanog sukoba izmeñu država.nakon II svj. 2. Time se nastojalo da objava rata prethodi stvarnim neprijateljstvima. Slijedi aneksija. tek se tada počinju stvarno primjenjivati iv. oružani sukob ne utiče na važnost ugovora o granicama i onih koji ustanovljavaju objektivne režine 3. čak i u izbjeglištvu. Izbijanje rata ima značajne posljedice na: 1. prometu. Meñunarodni oružani sukob može početi na jedan od slijedećih načina: a. prekid diplomatskih odnosa izmeñu zaraćenih strana 2.WWW. pitanja sukcesije država itd. neprijateljstva mogu prestati kapitulacijom pobijeñene države ili na drugi način. mnogostrani i dvostrani ugovori.oruž. Nakon što je Briand-Kelloggovim paktom iz 1928. Pravne posljedice ratnog stanja* 1. trgovinske i druge slične odnose izmeñu zaraćenih strana i njihovih pravnih i fizičkih osoba. Anektirana 61 WWW. objavom rata b.rata više nije bilo poznatih primjera objave rata jedne države drugoj. Neprijateljstva i ratno stanje Pod ratnim stanjem podrazumijeva se odsutnost miroljubivih odnosa izmeñu zaraćenih država. bez posebnog ugovora – ovaj način nije pogodan za savremene uvjete u kojima treba ugovoriti repatrijaciju izbjeglica i ratnih zarobljenika.COM .sukoba Predviñanjem pravne obaveze prethodne objave rata nastojalo se za ubuduće utvrditi trenutak izbijanja svakog rata. Ali u njima ni jedna strana nije priznavala postojanje ratnog stanja. Prestanak meñunarodnog oružanog sukoba-moguć je na neki od sljedećih načina: a) Prostim prestankom neprijateljstava. za vrijeme trajanja rata svaka od zaraćenih strana je slobodna suspebdirati izvršenje dvostranih ugovora o trgovini. te da svaka vlast osvojene države nestane.Početak meñunar. ali se ratno stanje produžuje do sklapanja i stupanja na snagu mirovnog ugovora ili dok pobjednička država jednostano ne okonča ratno stanje. b) pokorenje (debelacija. Ratno stanje nije uvijek identično sa stvarnim neprijateljstvima izmeñu država koje su se našle u sukobu. rat postao meñunarodnim pravom zabranjem. subjugacija) radi se o osvajanju cjelokupne teritorije druge zaraćene strane.BH-PRAVNICI. Naime. 4. pod uslovom da prestane svaki otpor u zemlji i inostranstvu. ako je makar jedna od njih priznala ratno stanje c.COM Početak i kraj meñunarodnog oružanog sukoba.BH-PRAVNICI. Najvažnija značajka nepriznatih oružanih sukoba je postojanje stvarnih neprijateljstava. u slučaju borbe naroda protiv kolonijalne dominacije i strane okupacije i rasističkih režima koristeći se pravom naroda na samoodreñenje 3.Pravne posljedice ratnog stanja. ekstradiciji i drugim oblicima saradnje iii. dvostrane ugovore i. izbijanje rata poništava dvostrane ugovore izmeñu zaraćenih država o vojnom ili političkom savezu ili saradnji ii.

imajući u vidu sadašnje propise meñunarodnog prava. 5. Ovakav način prestanka rata nije moguć. 62 WWW. Tim se ugovorom ureñuju sva pitanja koja proizilaze iz rata i promjena koje su se u ratu desile. U nedostatku drugačijih propisa u mirovnom ugovoru. Ova praksa nastala je nakon II sv. opće – na svim frontovima! • opća bezuvjetna kapitulacija – jednostran čin poražene države popraćen sporazumom o predaji svih vojnih postrojbi i dokidanjem svih civilnih vlasti u njoj. 6. • ostale vrste ugovora o prekidu ili suspenziji neprijateljstava.BH-PRAVNICI.pravnici ga uzimaju kao načelo temeljem kojeg se položaj osoba i stvari nakon osloboñenja od neprijatelja vraćaju u prijašnje stanje. d) Neki se rat može okončati i ugovorom druge vrste. e) Sporazumom o primirju – sklapa se sa namjerom okončanja neprijateljstava u očekivanju konačnog mirovnog ugovora.COM država prestaje postojati kao subjekat meñunarodnog prava. primjenjuje se načelo postliminium.WWW. a izostane i obbnova neprijateljstava. Danas ima 2 značenja : -može se odnositi samo glede posljedica akata koje je okupant poduzeo bilo u prekoračenju ili u kršenju svojih ovlasti -država koja je kroz kraće razdoblje bila upokorena i anketirana od druge države. • prekid neprijateljstava ili primirje po nalogu ili po preporuci Vijeća sigurnosti UN-a. f) Jednostranom izjavom – na ovaj način pobjednička država okončava ratno stanje sa pobijeñenom državom ako primirje nije na vidiku. Neprijateljstva se mogu okončati na jedan od slijedećih načina: • primirje – obustavlja ratne operacije uzajamnim sporazumom zaraćenih strana. Može biti: lokalno-obustavlja ratne operacije samo izmeñu odreñenih dijelova zaraćenih vojski i na odreñenom području.BH-PRAVNICI. To znači da se za osobe koje su se zatekle bilo u neprijateljskoj državi ili na okupiranoj teritoriji. ponovo uspostavljaju sva prava kakva su postojala i prije rata.rata u odnosu na Njemačku.COM . sporazum o primirju se stvarno primjenjuje kao ugovor o prestanku ratnog stanja. Austriju i Japan. Do takvih ugovora dolazilo je na diplomatskim konferencijama posredovanjem trećih država ili organa UN. Ako ugovor izostane.nakon što se oslobodi i ponovo stekne neovisnost nastavlja sa svojim postojanjem kao da te aneksije nije ni bilo. Načelo postliminium – neki meñunar. c) Mirovnim ugovorom – ovaj način se smatra normalnim načinom okončanja ratnog stanja.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful