^ I T A O C U

q

Razlog {to smo u ovoj knjizi i u nizu na{ih drugih djela posebno mjesto posvetili porazu teorije evolucije je ~injenica da ova teorija predstavlja osnovu svih antivjerskih filozofija. Darvinizam, koji negira stvaranje, a samim time i Boga, bio je razlogom {to su mnogi ljudi izgubili vjeru u Boga ili {to su, u najmanju ruku, pali u sumnju. Prema tome, otkriti da je ova teorija jedna obmana je jedna veoma bitna du`nost koju nala`e iman. Ova zna~ajna zada}a mora doprijeti do svih ljudi. Odre|eni ~itaoci }e biti u prilici da mo`da pro~itaju samo jedno na{e djelo koje govori o obmanama vezanim za ovu teoriju. Zbog toga smo smatrali va`nim da u svim na{im knjigama odvojimo mjesta za ovu temu, pa makar to ponekad bilo samo i u vidu rezimea.

Drugo pitanje koje se mora naglasiti je vezano za sadr`aj ovih knjiga. Vjerska pitanja svih autorovih djela iznose se u svjetlu kur'anskih ajeta i pozivaju ljude na u~enje Allahovih ajeta i `ivot u skladu sa njihovim naredbama. Sve teme vezane za Allahove ajete iznose se na na~in koji kod ~itaoca ne ostavlja nikakvu sumnju, niti znak pitanja. q Blizak, jednostavan i te~an stil koji je prepoznatljiv u na{im djelima osigurava lak{e shvatanje kod ~italaca svih profila, od sedam do sedamdeset sedam godina. Ovim efektnim i jednostavnim izra`avanjem na{e knjige sasvim zaslu`eno dobivaju laskavi status "knjiga koje se ~itaju u jednom dahu". ^ak i ljudi koji zauzimaju kategori~an stav o pitanju odbijanja vjere ostaju pod utiskom ~injenica koje se iznose u na{im knjigama i apsolutno su u nemogu}nosti da zanije~u istinitost svega toga. q Ova knjiga kao i ostala autorova djela mogu se ~itati kako pojedina~no tako i u atmosferi uzajamne diskusije. Grupa ~italaca koja se `eli okoristiti ovom knjigom trebala bi je ~itati zajedno. Bit }e to neosporno korisno s pozicija me|usobnih izmjena znanja i iskustava. q Pored toga, u~estvovati u ~itanju i upoznavanju sa ovim knjigama koje su napisane samo radi postizanja Bo`ijeg zadovoljstva, tako|er, predstavljaju veliki hizmet. Umije}e dokazivanja i ubje|ivanja je krajnje jaka autorova osobenost koja je uo~ljiva u svim njegovim knjigama. Iz tog razloga, jedan od najefikasnijih metoda onih koji `ele objasniti vjeru je stimuliranje drugih na ~itanje knjiga ovog autora. q Predstavljanje ostalih autorovih djela u zadnjem dijelu ove knjige ima svoje va`ne razloge. Zahvaljuju}i tome, osoba koja uzme u ruke ovu knjigu vidjet }e da autor ima niz knjiga koje nose osobenosti koje smo malo~as naveli i otkrit }e kvalitete ove knjige, koju }ete, nadamo se, ~itati sa velikim zadovoljstvom. Uvjerit }ete se da se nalazite pred bogatim izvorom podataka o pitanju nesvakida{njih vjerskih i politi~kih tema kojima }ete se mo}i koristiti.
q

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE
Znanstveni kolaps darvinizma i njegova ideoloπka pozadina

Sa turskog preveli: Enver Ibrahimkadi} i Zlatan P.

HARUN YAHYA

Naslov originala: EVR‹M ALDATMACASI Evrim Teorisinin Çöküflü ve Teorinin ‹deolojik Arka Plan› Autor: Harun Yahya Naslov na bosanskom jeziku: PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE Znanstveni kolaps darvinizma i njegova ideoloπka pozadina Prijevod sa turskog na bosanski: Enver Ibrahimkadi} i Zlatan P. Urednik: Ned`ad Lati} Lektor: Lejla Ma{i} Korektor: Emira D`ananovi} Design: Vural Publishing Izdava~: Bosan~ica print Za izdava~a: Had`ib [i{i} [tamparija: SEÇ‹L OFSET - ‹stanbul Sarajevo, 2001 ISBN 9958-650-05-3

SADR@AJ:
Uvod: za{to teorija evolucije? Biti oslobo|en od predrasuda Kratka historija teorije Imaginarni mehanizmi evolucije Fosilni zapis pobija evoluciju Bajka o prijelazu iz vode na kopno Porijeklo ptica i sisara Obmanljive interpretacije fosila od strane evolucionista Falsifikati evolucije Scenario evolucije ~ovjeka Molekularni }orsokak evolucije Dizajn i koincidencija Evolucionisti~ke tvrdnje i ~injenice Teorija evolucije: Jedna materijalisti~ka obaveza Mediji: plodno tlo za evoluciju Zaklju~ak: evolucija je jedna obmana Realnost stvaranja Tajna materije Relativnost vremena i realnost sudbine Bilje{ke 6 8 15 24 32 38 42 56 59 63 87 126 133 146 156 160 164 182 217 230

Uvod: zaπto teorija evolucije?

eki od ljudi koji su ~uli za “teoriju evolucije” ili “darvinizam” mogu pomisliti da se ti koncepti ti~u samo oblasti biologije i da nemaju zna~aja za njihov svakodnevni `ivot. To je veoma pogre{no shvatanje zato {to, daleko vi{e nego biolo{ki koncept, teorija evolucije predstavlja ~vrstu osnovu jedne nepo{tene filozofije koja ima premo} i uticaj nad velikim brojem ljudi. m Ta filozofija je “materijalizam”, ona sadr`i jedan veliki broj neta~nih ili vje{ta~kih pogleda o tome za{to i kako smo mi nastali. Materijalizam zagovara da ne postoji ni{ta osim materije i da je materija su{tina svega, i organskog i neorganskog. Po{av{i od te premise, ona isklju~uje i odbacuje posto janje Uzvi{enog Tvorca - Boga. Spu{taju}i sve na razinu materije, ta filozofija transformira ~ovjeka u jedno bi}e koje obra}a pa`nju samo na materiju i koji se odbacuje i okre}e od moralnih vrijednosti bilo koje vrste. To je po~etak velikih nesre}a koje }e zadesiti ~ovjeka. [teta od materijalizma ne ograni~ava se samo na pojedinca. Materijalizam nastoji ukinuti osnovne vrijednosti na kojima po~ivaju dr`ava i dru{tvo i stvoriti jedno bezdu{no i bezosje}ajno dru{tvo koje obra}a pa`nju samo na materijalno. S obzirom da ~lanovi takvog dru{tva ne mogu nikada posjedovati idealisti~ke osobine i predstave kao {to su patriotizam, ljubav prema bli`njima, pravda, odanost, po{tenje, po`rtvovanost i dobar moral, dru{tvenom poretku osnovanom od takvih pojedinaca su|eno je da bude razmrskan u kratkom vremenu. Iz tih razloga, materijalizam je jedna od najozbiljnijih prijetnji osnovnim vrijednostima politi~kog i dru{tvenog poretka jedne nacije. +++ Druga velika opasnost i zlo od materijalizma je u tome {to on slu`i kao osnova anarhisti~kih i razdornih ideologija koje ciljaju na opstojnost dr`ave i naroda. Komunizam, najistaknutiji od ovih ideologija, prirodan je politi~ki produkt materijalisti~ke filozofije. Nastoje}i da uni{ti svete pojmove kao {to

N

Karl Marx je jasno stavio do znanja da Darwinova teorija osigurava jedno ~vrsto tlo za materijalizam, a time i za komunizam. On je kroz posvetu svog najve}eg djela, Das Kapitala (Kapital), tako|er, izrazio svoje simpatije koje gaji prema Darwinu. Poklanjaju}i mu njema~ko izdanje Kapitala, Marx je napisao: "Charlesu Darwinu od Karla Marxa, jednog vatrenog obo`avatelja."

su dr`ava i porodica, on predstavlja osnovnu ideologiju svakom obliku separatisti~kih akcija usmjerenih protiv unitarne strukture dr`ave. Teorija evolucije sa~injava takozvanu znanstvenu osnovu za materijalizam, od kojeg zavisi komunisti~ka ideologija. Uzimaju}i teoriju evolucije kao referencu, komunizam nastoji opravdati sebe i predstaviti svoju ideologiju kao zvu~nu i ispravnu. To je razlog zbog kojeg je osniva~ komunizma, Karl Marx, za Darwinovu knjigu Porijeklo vrsta, koja je postavila temelj teorije evolucije, napisao slijede}e: “Ovo je knjiga koja sadr`i osnove historije prirode na{eg gledi{ta.”1 Ustvari, materijalisti~ki pogledi svake vrste, sa Marxovim idejama na ~elu, potpuno su propali jer je teorija evolucije, koja je zapravo jedna dogma iz XIX stolje}a na kojoj materijalizam opstoji, apsolutno poni{tena zahvaljuju}i otkri}ima savremene znanosti. Znanost je pobila i nastavlja pobijati materijalisti~ke hipoteze koje priznaju samo postojanje materije i ni~eg vi{e. Znanost, tako|er, demonstrira da su sva bi}a produkt kreacije Jednog Superiornog Bi}a. Namjera ove knjige je izlo`iti znanstvene ~injenice koje jasno pobijaju teoriju evolucije na svim poljima i informirati ljude o prikrivenoj, krajnjoj i stvarnoj namjeri ove takozvane “znanosti” koja je, ustvari, samo obmana. Treba naglasiti da evolucionisti nemaju odgovora na ovu knjigu i da oni ne}e ni poku{ati odgovoriti, jer su svjesni da }e takav akt, jednostavno, pomo}i mnogima da bolje shvate da je teorija evolucije zapravo samo la`.

Biti oslobo en od predrasuda

e}ina ljudi primaju sve {to ~uju od znanstvenika kao apsolutno ta~no, ne razmi{ljaju}i o tome da ti isti znanstvenici mogu imati razne filozofske i ideolo{ke predrasude. ^injenica je da evolucionisti pod pla{tom znanosti name}u svoje li~ne predrasude i filozofske poglede javnosti. Naprimjer, premda su svjesni da slu~ajni doga|aji ne prouzrukuju ni{ta osim nereda i konfuzije, oni i dalje tvrde da su ovaj ~udesan red, plan i dizajn koje primje}ujemo u samom univerzumu i u `ivim bi}ima nastali slu~ajno. Naprimjer, jedan takav biolog jednostavno shvata da postoji “neshvatljiva” harmonija u molekuli proteina, gradivnom bloku `ivota i da ne postoji vjerovatno}a da je to nastalo slu~ajno. Ipak, on tvrdi da je taj protein nastao pod nekim primitivnim zemaljskim uvjetima, slu~ajno, bilionima godina prije. On se ne zaustavlja ovdje; on tako|er, bez dvoumljenja, tvrdi da nije samo jedan, ve} da su milioni proteina nastali slu~ajno, a zatim se na neki nevjerovatan na~in sjedinili i formirali prvu `ivu }eliju. Osim toga, on brani svoje gledi{te sa slijepom tvrdoglavo{}u. Taj ~ovjek je znanstvenik - “evolucionista." Da taj isti znanstvenik nai|e na tri cigle poredane jedna na drugu, on nikad ne bi pretpostavio da su se te cigle slu~ajno na{le na okupu i da su se zatim slu~ajno poredale jedna na drugu. Naravno, svako ko bi iznio takvu tvrdnju bio bi proglaπen umno poremeÊenim. Kako to onda da ljudi koji mogu racionalno ocijeniti obi~ne stvari, mogu u isto vrijeme usvojiti neracionalne stavove kad je u pitanju njihovo vlastito postojanje? Nemogu}e je tvrditi da su takvi stavovi usvojeni u ime znanosti: znanost zahtijeva uzimanje obje alternative u razmatranje kad god postoje dvije mogu}nosti podjednako vjerovatne u nekom odre|enom slu~aju. A kad je vjerovatno}a jedne od te dvije alternative manja, naprimjer iznosi samo 1%,

V

Biti oslobo en od predrasuda

9

onda je racionalno i znanstveno smatrati ispravnom alternativu sa 99% vjerovatno}e. Mi }emo nastaviti, imaju}i u vidu ovu znanstvenu osnovu. Postoje dva pogleda koja se mogu izlo`iti, a koja se odnose na to kako su nastala `iva bi}a na Zemlji. Prvi pogled zagovara da je `iva bi}a stvorio Bog u njihovoj sada{njoj kompleksnoj strukturi. Drugi pogled tvrdi da je `ivot nastao nesvjesnim i slu~ajnim koincidencijama. Ovo drugo je ono {to tvrdi teorija evolucije. Kad pogledamo znanstvene podatke koji se odnose, naprimjer, na molekularnu biologiju, vidjet }emo da ne postoji nikakva {ansa da je ijedna `iva }elija - ili bilo koji od miliona proteina koji se nalaze u toj }eliji - mogla nastati slu~ajno kako tvrde evolucionisti. Kao {to }emo ilustrirati u narednim poglavljima, statistika (ra~unanje vjerovatno}a) potvr|uje ~injenicu da slu~ajnost nema nikave veze sa nastankom `ivih bi}a. Tako da evolucionisti~ki pogled na pojavljivanje `ivih bi}a ima nula vjerovatno}u da bude ispravan. To zna~i da prvi pogled ima 100% vjerovato}u da je ispravan. To jeste, da je `ivot svjesno nastao. Druk~ije re~eno, `ivot je “stvoren”. Sva `iva bi}a su nastala dizajniranjem Jednog Tvorca, Uzvi{enog u Superiornoj Mo}i, Mudrosti i Znanju. Ova realnost nije stvar ubje|enja; to je normalan zaklju~ak do kojeg vode mudrost, logika i znanost. Pod ovim okolnostima, na{ znanstvenik-”evolucionista” trebao bi povu}i svoju tvrdnju i dr`ati se ~injenice koja je i jasna i dokazana. Ukoliko, pak, u~ini suprotno, onda bi on tada pokazao da je on, zapravo, osoba koja `rtvuje znanost u korist svoje filozofije, ideologije i dogme, i da se ne radi o pravom znanstveniku. Ljutnja, tvrdoglavost i predrasude na{eg “znanstvenika” sve se vi{e pove}avaju kad god se suo~i sa realno{}u. Ovaj njegov stav mo`e se objasniti samo jednom rije~u: vjera. Da, to je slijepo sujevjerje, po{to ne postoji drugo obja{njenje za njegovo zanemarivanje svih ~injenica ili za do`ivotno posve}ivanje besmislenom scenariju koji je on izgradio u svojoj ma{ti.

10

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

Slijepi materijalizam
Vjera o kojoj govorimo je materijalisti~ka filozofija, koja zagovara da je materija oduvijek postojala i da ne postoji ni{ta drugo osim materije. Takozvana teorija evolucije je “znanstvena osnova” za materijalisti~ku filozofiju i ta teorija se slijepo brani kako bi se odr`ala ta filozofija. Kada znanost proglasi teoriju evolucije ni{tavnom - a to je upravo ono {to je postignuto na kraju XX stolje}a - onda se znanost iskrivljuje kako bi se predstavilo teoriju evolucije kao ispravnu, a time i dalje odr`avao materijalizam u `ivotu. Nekoliko redaka napisanih od strane jednog od istaknutih biologa-evolucionista Turske, pru`aju nam dobar primjer i omogu}avaju nam da vidimo poreme}eno rasu|ivanje i opreznost u koje nas vodi ova slijepa odanost. Ovaj znanstvenik, diskutiraju}i vjerovatno}u i mogu}nost slu~ajnog formiranja Cytochroma-C, koji je jedan od su{tinskih enzima potrebnih za `ivot, ka`e slijede}e:
“Vjerovato}a formiranja jednog Cytochroma-C niza je jednaka nuli. To jeste, ako `ivot zahtijeva jedan ta~no odre|en niz, mo`e se re}i da on ima vjerovatno}u koja vjerovatno mo`e biti realizirana jednom u ~itavom univerzumu. Ina~e bi morali prihvatiti da su neke metafizi~ke snage iznad na{eg poimanja radile na njegovom formiranju. Prihvatanje ovog drugog nije pogodno za ciljeve znanosti. Prema tome, mi moramo ispitivati prvu hipotezu.”2

Ovaj znanstvenik misli da je “znanstvenije” prihvatiti vjerovatno}u koja je ravna nuli nego Kreaciju (Stvaranje). Me|utim, prema zakonima znanosti, ukoliko postoje dva alternativna obja{njenja za neku odre|enu stvar, a da jedno od njih ima “nultu vjerovatno}u”, onda je drugo, alternativno obja{njenje ispravno. Me|utim, dogmati~ni materijalisti~ki prilaz zabranjuje priznanje superiornog Tvorca . Ova zabrana vodi ovog - i mnoge druge znanstvenike koji vjeruju u tu materijalisti~ku dogmu - da prihvati tvrdnje koje su apsolutno suprotne razumu. Ljudi koji im vjeruju i cijene ove znanstvenike, tako|er, postaju za~arani i zaslijepljeni istom materijalisti~kom ~arolijom i usvajaju istu nerazumnu psihologiju kada ~itaju njihove knjige i ~lanke.

Biti oslobo en od predrasuda

11

+++Ovo dogmatsko materijalisti~ko gledi{te razlog je za{to su mnoga istaknuta imena u znanstvenoj zajednici ateisti. Oni koji oslaba|aju sebe od robovanja toj ~aroliji i razmi{ljaju sa otvorenim srcem ne dvoume se da prihvate postojanje Tvorca. Ameri~ki biohemi~ar dr. Michael J. Behe, jedan od i onih istaknutih znanstvenika koji podr`avaju teoriju “inteligentnog dizajna”, koja je prihva}ena u posljednje vrijeme, opisuje one znanstvenike koji odbijaju da prihvate “dizajn” ili “stvaranje” `ivih organizma na slijede}i na~in:
“U posljednje ~etiri decenije, savremena biohemija otkrila je zna~ajan dio tajni }elije. To je zahtijevalo da desetine hiljada ljudi ve}i dio svojih `ivota posvete dosadnom radu u laboratorijama... Rezultat ovih akumulativnih napora u istra`ivanju }elije - u istra`ivanju `ivota na molekularnom nivou - glasan je, jasan i prodoran vrisak: “Dizajn”! Rezulat je tako nedvosmislen i tako zna~ajan da mora biti rangiran kao jedan od najve}ih postignu}a u historiji znanosti... Umjesto toga ~udna i zbunjuju}a {utnja okru`uje potpunu kompleksnost }elije. Za{to nau~na zajednica pohlepno ne prigrli svoje izneMichael Behe:"Jedna zbunjujuÊa tiπina okruæuje potpunu kompleksnost Êelije"

nadno otkri}e? Za{to se sa uo~avanjem dizajna postupa u intelektualnim rukavicama? Dilema je u tome {to ukoliko je jedna strana slona ozna~ena etiketom intelektualni dizajn, onda druga strana mora biti ozna~ena etiketom Bog!”3

To je taj neprijatni polo`aj ateisti~kih i evolucionisti~kih znanstvenika koje vidimo u novinama i na TV-u i ~ije knjige mo`da ~itate. Sva znanstvena istra`ivanja ovih znanstvenika pokazuju im postojanje Tvorca. Me|utim, oni su postali jako bezosje}ajni i zaslijepljeni dogmati~nim materijalisti~kim obrazovanjem koji su toliko upili u sebe da su jo{ uvijek uporni u svom poricanju. Ljudi koji stalno odbijaju jasne dokaze Tvorca postaju potpuno neosjetljivi. Uhva}eni u jednoj neznala~koj samouvjerenosti prouzrokovanoj njihovom bezosje}ajno{}u, oni bi mogli zavr{iti podr`avaju}i apsurdnost kao neku vrlinu. Dobar primjer je istaknuti evolucionista Richard Dawkins koji

12

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

poziva kri{}ane da ne pretpostavljaju da su prisustvovali ~udu ~ak iako vide da im spomenik Djevice Marije ma{e rukama. Prema njemu, “mo`da su svi atomi u ruci statue krenuli u jednom trenutku u istom pravcu. To je malo vjerovatan doga|aj, ali je mogu}”.4 Ovakva psihologija nevjernika postojala je kroz cijelu historiju, a Kur’an je opisuje na slijede}i na~in:
Kada bismo im meleke poslali, i kad bi im mrtvi progovorili, i kad bismo pred njih o~igledno sve dokaze sabrali, - oni opet ne bi vjerovali, osim ako bi Allah htio, ali ve}ina njih ne zna. (VI:111)

Kao {to ovaj kur’anski ajet jasno pokazuje, dogmati~no razmi{ljanje evolucionista nije nikakvo originalno razmi{ljanje, niti je to osobeno samo njima. Ustvari, ono {to znanstvenik-evolucionista podr`ava nije neka nova nau~na misao, ve} neznanje koje istrajava jo{ od najranijih, neciviliziranih paganskih zajednica. +++ Ista psihologija je opisana u jednom drugom kur’anskom ajetu:
Kad bismo njih radi kapiju na nebu otvorili i oni se kroz nju uspinjali, opet bi oni, zacijelo, rekli: “Samo nam se pri~injava, mi smo ljudi op~injeni!” (XV/14-15)

Masovna evolucionisti~ka indoktrinacija
Kao {to je nazna~eno u gore citiranim ajetima, jedan od razloga {to ljudi ne mogu vidjeti realnosti njihovih postojanja je neka vrsta “op~injenosti” koja lebdi nad njihovim rezoniranjem. To je ista ona op~injenost koja le`i u osnovi prihvatanja teorije evolucije {irom svijeta. Pod op~injeno{}u mislimo na jedno uvjetovanje postignuto indoktrinacijom. Ljudi su izlo`eni jednoj takvoj intenzivnoj indoktrinaciji o ispravnosti teorije evolucije da ~esto ne mogu primijetiti izobli~enje koje postoji. Ova indoktrinacija ima negativan efekat na mozak i oslabljuje mogu}nost rasu|ivanja. Mogu}e je da mozak, pod stalnom indoktrinacijom, po~inje vidjeti realnost, ne onakvu kakva ona jeste, ve} onako kako je indoktrinirana. Ovaj fenomen mo`e se uo~iti na jednom drugom primjeru. Ukoliko neko bude hipnotiziran i bude mu re~eno da je krevet u kojem le`i, ustvari,

Biti oslobo en od predrasuda

13

automobil, onda on nastavlja da to tako vidi nakon zavr{etka seanse hipnoze. On misli da je to veoma logi~no i racionalno zato {to on to zaista tako vidi i on nema nikakve sumnje da je u pravu. Takvi primjeri koji pokazuju efikasnost i mo} mehanizma indoktrinacije znanstvene su ~injenice koje su dokazane bezbrojnim eksperimentima koji su zabilje`eni u znanstvenoj literaturi i oni su svakodnevnica u ud`benicima psihologije i psihijatrije. Teorija evolucije i materijalisti~ki pogled na svijet koji se oslanja na nju, nametnuti su masama sa takvim metodima indoktrinacije. Ljudi koji stalno susre}u indoktriniranje evolucije u medijima, akademskim izvorima i “znanstvenim” platformama, ne uspijevaju vidjeti da je prihvatanje ove teorije, ustvari, u suprotnosti sa najosnovnijim principima rezonovanja. Ista indoktrinacija, tako|er, okiva i znanstvenike. Mladi znanstvenici koji ~ine prve korake u svojoj nau~noj karijeri vremenom usvajaju materijalisti~ki pogled na svijet. Op~injeni ovom magijom, mnogi znanstvenici-evolucionisti nastavljaju traganje za znanstvenom potvrdom neracionalnih i zastarjelih tvrdnji evolucionista iz XIX stolje}a, koje su ve} davno pobijene nau~nim dokazima. Postoje jo{ i dodatni mehanizmi koji tjeraju znanstvenike da budu evolucionisti i materijalisti. U zapadnim zemljama, znanstvenik mora pokazati neke odre|ene standarde kako bi bio promoviran, primio akademska priznanja ili da mu se ~lanci objavljuju u znanstvenim ~asopisima. Otvoreno prihvatanje teorije evolucije je kriterij broj jedan. Ovaj sistem vodi te znanstvenike tako daleko da oni posve}uju cijele svoje `ivote i karijere u korist jednog dogmatskog vjerovanja. To je realnost koja nastavlja le`ati iza tvrdnje da je “evolucija jo{ uvijek prihva}ena od strane znanstvenika”. Evolucija se odr`ava u `ivotu ne zato {to ima neku nau~nu vrijednost, ve} zato {to je to jedna ideolo{ka obaveza. Samo nekolicina znanstvenika koji su svjesni ove ~injenice mogu riskirati da uka`u na Ëinjenicu da je kralj go. U nastavku ove knjige, mi }emo, ako Bog da, razmatrati otkri}a i zaklju~ke moderne nauke koji su vodili do kolapsa evolucionisti~kog vjerovanja i do iskrsavanja jasnih dokaza o postojanju Boga. ^itatelji }e se osvjedo~iti da je teorija evolucije, ustvari, jedna obmana - obmana koja je kontardiktorna sa znano{}u na svakom nivou, ali je podr`ana da prikrije istinu o Tvorcu.

14

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

Ono ~emu se nadamo od ~itaoca je da se probudi iz ~arolije koja zasljepljuje umove ljudi i koja remeti njihovu mogu}nost rasu|ivanja, kao i da }e ozbiljno razmi{ljati o onome {to je napisano u ovoj knjizi. Ukoliko se ~itatelj oslobodi te ~arolije i po~ne razmi{ljati jasno, slobodno i bez ikakvih predrasuda, on }e uskoro otkriti kristalno jasnu istinu. Ta neizbje`na istina, koja je tako|er vidljiva u svim aspektima moderne znanosti, je ~injenica da su `ivi organizmi nastali kao posljedica kreacije, a nikako slu~ajno. ^ovjek mo`e lahko primijetiti tu ~injenicu posmatraju}i samog sebe, kako je nastao od kapi vode ili posmatraju}i bilo koje drugo `ivo bi}e.

Kratka historija teorije

orijeni evolucije se`u toliko duboko koliko i jedno dogmatsko vjerovanje koje poku{ava negirati postojanje kreacije (stvaranja). Ve}ina paganskih filozofa u anti~koj Gr~koj branila je teoriju evolucije. Ako pogledamo historiju filozofije vidjet }emo da ideja evolucije ~ini ki~mu mnogih paganskih filozofija. Me|utim, nije paganska filozofija, nego je vjera u Boga bila ta koja je odigrala tu stimulativnu ulogu u ra|anju i razvoju moderne znanosti. Ve}ina ljudi koji su bili pioniri u tome procesu vjerovali su u postojanje Boga; i dok su prou~avali nauku, nastojali su otkriti univerzum koji je Bog stvorio i opaziti Njegove zakone i detalje u Njegovom stvaranju. Astronomi kao {to su Leonardo da Vinci, Copernicus, Keppler i Galileo; otac paleontologije Cuvier; pionir botanike i zoologije Linnaeus; i Isaac Newton, koji se smatra najve}im znanstvenikom svih vremena, svi oni prou~avali su nauku ne samo vjeruju}i u Boga ve} i u to da je sav univerzum Njegova kreacija.5 Albert Einstein, koji se smatra najve}im genijem na{eg vremena, bio je jedan pobo`ni znanstvenik koji je vjerovao u Boga i tako izjavio: “Ne mogu zamisliti nekog iskrenog znanstvenika bez dubokog vjerovanja. Situacija se mo`e opisati na slijede}i na~in: ‘znanost bez vjere je hroma’.6 Jedan od osniva~a moderne fizike, njema~ki fizi~ar Max Planck je jednom rekao da svako ko ozbiljno prou~ava znanost mora pro~itati frazu napisanu na vratima hrama nauke: “Imaj vjeru.” Vjera je su{tinski atribut nauke.7 Teorije evolucije je rezultat materijalisti~ke filozofije koja je izronila sa ponovnim bu|enjem anti~kih materijalisti~kih filozofija i postala {iroko rasprostranjena u XIX stolje}u. Kao {to smo nazna~ili ranije, materijalizam nastoji objasniti prirodu samo ~isto materijalisti~kim faktorima. S obzirom da ona pori~e stvaranje u samom po~etku, ona tvrdi da sve {to postoji, bilo `ivo ili ne`ivo, nije nastalo ~inom stvaranja, ve} kao rezultat slu~ajnosti koja je za-

K

16

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

tim uspostavila neki red. Ljudski um je, me|utim, izgra|en tako da razumije, da gdje god vidi red, da postoji volja koja organizira i stoji iza tog reda. Materijalisti~ka filozofija, koja je u suprotnosti sa ovom osnovnom karakteristikom uma, sredinom XIX stolje}a proizvela je teoriju evolucije.

Darwinova imaginacija
Osoba koja je postavila teoriju evolucije na na~in na koji se ona definira danas bio je jedan amater, engleski prirodnjak Charles Robert Darwin. Darwin nikad nije imao formalno obrazovanje u biologiji. On je samo imao amaterski interes za prirodu i `iva bi}a. Njegov interes podstaknuo ga je da se dobrovoljno pridru`i ekspediciji koja je napustila Englesku brodom H. M. S Beagle 1832. i koja je putovala raznim dijelovima svijeta punih pet godina. Mladi Darwin bio je impresioniran razli~itim vrstama `ivih bi}a, naro~ito odre|enim zebama koje je vidio na otoku Galapagos. Mislio je da je razli~itost u njihovim kljunovima uzrokovana njihovim prilago|avanjem sredini. Sa ovom idejom u glavi, on je pretpostavio da porijeklo `ivota i `ivih vrsta le`i u pojmu “prilago|avanja okolini”. Prema Darwinu, razli~ite `ive vrste nisu stvorene pojedina~no (njih nije stvorio Bog), ve} poti~u od zajedni~kog pretka i da su one kao rezultat prirodnih uvjeta postale razli~ite jedne od drugih. Darwinova hipoteza nije se zasnivala na nekom znanstvenom otkri}u ili eksperimentu; me|utim, on ju je vremenom pretvorio u pretencioznu teoriju uz pomo} i podr{ku poznatih materijasti~kih biologa svoga vremena. Njegova ideja bila je u tome da pojedina `iva bi}a koja su se prilagodila nekoj odre|enoj sredini prenose te kvalitete na slijede}e generacije; ti povoljni kvaliteti nagomilali su se vremenom i transformirali tu jedinku u vrstu, sasvim razli~itu od njezinih predaka. (Porijeklo ovih “povoljnih kvaliteta” nije bilo poznato u to vrijeme.) Prema Darwinu, ~ovjek je najrazvijeniji rezutat ovog mehanizma. e Darwin je nazvao taj proces “evolucija putem prirodne selekcije ”. Mislio je da je na{ao “porijeklo vrsta”: porijeklo jedne vrste je druga vrsta. On je objavio te poglede u svojoj knjizi nazvanoj Porijeklo vrsta, putem

Kratka historija teorije

17

prirodnog odabira 1859. godine. Darwin je bio dobro upoznat sa ~injenicom da se njegova teorija suo~ava T sa velikim problemima. On je to priznao u svojoj knjizi u poglavlju “Te{ko}e teorije”. Te te{ko}e, u osnovi, bile su u fosilnim dokumentima, kompliciranosti nekih organa koji se ne bi mogli objasniti slu~ajnostima (npr. oko), i istinktu `ivih bi}a. Darwin se nadao da }e te te{ko}e biti savladane novim otkri}ima; me|utim, ovo ga nije sprije~ilo da dâ jedan broj veoma neadekvatnih obja{njenja za neke od njih. Ameri~ki fizi~ar Lipson dao je slijede}i komentar u vezi s Darwinovim “te{ko}ama”:
"^itaju}i Porijeklo vrsta zaklju~io sam da je sam Darwin bio mnogo nesigurniji nego {to ga poku{avaju predstaviti. Poglavlje 'Te{ko}e teorije', naprimjer, pokazuje da je Darwin imao znatnu sumnju u sve to. Kao fizi~ar, bio sam poprili~no intrigiran njegovim komentarom o tome kako je oko moglo nastati."8

Dok je razvijao svoju teoriju, Darwin je bio impresioniran mnogim biolozima-evolucionistima koji su mu prethodili, naro~ito francuskim biologom Lamarckom.9 Prema Lamarcku, `iva bi}a prenose osobine koje su stekle tokom `ivota sa jedne generacije na drugu i na taj na~in evoluiraju. Naprimjer, `irafa je evoluirala od jedne vrste antilope tako {to je, generacijama, istezala vrat poku{avaju}i, radi prehrane, dohvatiti sve viso~ije i viso~ije li{}e. Darwin je tako upotrijebio tezu “preno{enja ste~enih osobina” koju je predlo`io Lamarck kao faktor koji ~ini da `iva bi}a evoluiraju. Ali i Darwin i Lamarck su pogrije{ili jer je u njihovo vrijeme `ivot mogao biti prou~avan samo primitivnom tehnologijom i na jednom veoma neadekvatnom nivou. Znanstvene oblasti kao {to su genetika i biohemija nisu postojale. Prema tome, njihove teorije morale su se potpuno osloniti na snagu njihove ma{te. Dok je eho Darwinove knjige odjekivao, jedan austrijski botani~ar po imenu Gregor Mendel je 1865. godine otkrio zakone naslje|ivanja. O tome se nije puno ~ulo do kraja stolje}a. Mendelovo otkri}e je zadobilo veliku va`nost po~etkom XX stolje}a. To je bilo ro|enje genetike kao nauke. Ne{to kasnije, otkriveni su struktura gena i hromosomi. Otkri}e DNA molekule, u 50-im,

18

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

koja sadr`i genetske informacije, bacilo je teoriju evolucije u veliku krizu. Razlog je bio u nevjerovatnoj slo`enosti `ivota i ni{tavnosti evolucionih mehanizama koje je predlo`io Darwin. Rezultat ovih otkri}a trebao je biti potpuno odbacivanje Darwinove teorije. Me|utim, ovo se nije dogodilo, jer su odre|eni krugovi insistirali na reviziji, obnavljanju i podizanju teorije na jednu znanstvenu platformu. Ovi napori su shvatljivi samo ako primijetimo da iza teorije evolucije stoje ideolo{ke intencije, a ne znanstvena briga.

O~ajni~ki napori neodarvinizma
Zbog zakona genetike otkrivenih u prvoj ~etvrtini XX stolje}a, Darwinova teorija je u{la u duboku krizu. Ipak, jedna grupa znanstvenika koji su bili rije{eni da ostanu lojalni Darwinu nastojali su prona}i rje{enja. Oni su se okupili na sastanku organiziranom od strane Geological Society of America 1941. godine. Geneti~ari, kao G. Ledyard Stebbins i Theodosius D o b z h a n s k y , zoolozi kao {to su Ernst Mayr i Julian Huxley, paleontolozi kao George Gaylord S i m p s o n i G l e n n L. J e p s e n , i matemati~ki geneti~ari kao {to su Ronald Fisher i Sewall Right, nakon dugih diskusija, kona~no su se dogovorili kako “zakrpiti” darvinizam. Ovaj kadar fokusirao se na pitanje porijekla pogodnih varijacija koje su tobo`e naveli `ive organizme da evoluiraju - {to je jedna tema koju i sam Darwin nije bio u stanju objasniti, nego je, Charles Darwin jednostavno, bio osu|en na korak postrance, tj. da s je zaobi|e, oslanjaju}i se na Lamarcka. Ideja je sada bila “slu~ajna mutacija”. M Oni su nazvali ovu novu teoriju “Moderna sinteti~ka evoluciona teorija”, ona je bila formulirana dodavanjem koncepta mutacije Darwinovoj tezi prirodne selekcije. U jednom kratkom vremenu, ova teorija postala je poznata kao n “neodarvinizam”, a oni koji su postavili ovu teoriju nazvani su neodarvinisti.

Kratka historija teorije

19

PRIMITIVNI NIVO ZNANOSTI I TEHNOLOGIJE U DARWINOVO VRIJEME
Kada je Darwin promovirao svoje pretpostavke, discipline genetika, mikrobiologija i biohemija joπ nisu postojale. Da su one bile otkrivene prije nego je on predloæio svoju teoriju, Darwin bi lahko mogao prepoznati da je njegova teorija bila neznanstvena i moæda ne bi ni pokuπao pro movirati takve besmislene tvrdnje. Informacija koja odre uje vrste veÊ postoji u genima i nemoguÊe je da prirodna selekcija proizvede nove vrste kroz izmjene u genima. SliËno tome, svijet znanosti u tom periodu imao je jedno veoma plitko i prosto razumijevanje gra e i funkcija Êelije. Da je Darwin imao πansu vidjeti Êeliju pod elektronskim mikroskopom, on bi se osvjedoËio u veliku kompleksnost i iz vanrednu gra u organela Êelije. On bi svojim vlastitim oËima vidio da nije bilo moguÊe da jedan takav kompliciran i kompleksan sistem nastane kroz male varijacije. Da je on znao neπto o biomatematici, tada bi shvatio da Ëak niti jedna jedina proteinska molekula, da ne govorimo o jednoj cijeloj Êeliji, nije mogla postati sluËajno.

Jedna studiozna analiza }elije je bila mogu}a tek nakon otkri}a elektronskog mikroskopa. Primitivnim mikroskopima prikazanim ovd je, u Darwinovo vrijeme je bilo jedino mogu}e vidjeti vanjsku povr{inu }elije.

Decenije koje su uslijedile postale su era o~ajni~kih poku{aja da se neodarvinizam doka`e. Ve} je bilo poznato da su mutacije - tj. “nezgode”- koje se odigravaju u genima `ivih organizama uvijek bile {tetne. Neodarvinisti su poku{ali ustanoviti jedan primjer za “pogodnu mutaciju” izvode}i hiljade eksperimenata sa mutacijama. Svi njihovi poku{aji zavr{ili su potpunim neuspjehom. Oni su tako|er poku{ali dokazati da su prvi `ivi organizmi mogli postati slu~ajno, pod primitivnim zemaljskim uvjetima koje je teorija postavila, ali isti neuspjeh pratio je tako|er i ove eksperimente. Svaki eksperiment koji je nastojao dokazati da bi `ivot mogao nastati “slu~ajno - propao je. Ra~uni vjerovatno}e dokazuju da ~ak niti jedan jedini protein, gradivni blok `ivota, nije mogao postati slu~ajno. A }elija - koja se prema evolucionistima tobo`e

20

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

pojavila slu~ajno pod primitivnim i nekontroliranim zemaljskim uvjetima nije mogla biti sintetizirana ~ak ni pomo}u najsofisticiranijih laboratorija XX stoljeÊa. Neodarvinisti~ka teorija je tako|er potu~ena fosilnim zapisom. Nikada, bilo gdje u svijetu, nisu prona|eni nikakvi “prijelazni oblici”, koji su tobo`e trebali pokazati postepenu evoluciju `ivih organizama od primitivnih do naprednih vrsta, kao {to je to neodarvinisti~ka teorija tvrdila. U isto vrijeme, komparativna anatomija otkrila je da vrste, za koje se pretpostavljalo da su evoluirale jedna iz druge, ustvari imaju veoma razli~ite anatomske karakteristike i da one nikada nisu mogle biti preci ili potomci jedni drugima. +++Ali neodarvinizam ionako nikada nije ni bio znanstvena teorija, nego jedna ideolo{ka dogma, ako se ve} ne mo`e re}i da je bio jedna vrsta “religije”. Eto za{to je pobornici evolucije jo{ uvijek nastavljaju braniti, uprkos svim dokazima koji govore suprotno njoj. Me|utim, jedna stvar oko koje se oni ne mogu slo`iti je pitanje: “koji je od razli~itih modela predlo`enih za realiziranje evolucije onaj ‘pravi’?”. Jedan od najva`nijih, od svih ovih modela evolucije, fantasti~ni je scenario poznat kao “punctuated equilibrium”.

Poku{aj i pogre{ka: Punctuated equilibrium
Mnogi znanstvenici koji vjeruju u evoluciju prihva}aju neodarvinisti~ku teoriju polaganog, postepenog razvitka. U posljednjim decenijama, me|utim, predlo`en je jedan druga~iji model. Nazvan “punctuated equilibrium”, ovaj model odbacuje darvinisti~ku ideju akumuliraju}eg razvitka korak po korak i smatra da se umjesto toga evolucija odigrava u velikim, isprekidanim “skokovima”. Prvi glasni branitelji ovog mi{ljenja pojavili su se po~etkom 70-ih. Dva ameri~ka paleoantropologa, Niles Eldredge i Stephen Jay Gould, bili su veoma svjesni da su tvrdnje neodarvinisti~ke teorije apsolutno pobijene fosilnim zapisom. Fosili su dokazali da `ivi organizmi nisu postali postepenom evolucijom, nego da su se pojavili iznenada i potpuno formirani. Neodarvinisti su `ivjeli, i jo{ uvjek `ive, sa nje`nom nadom da }e nedostaju}i prijelazni oblici jednog dana biti prona|eni. Shvataju}i da je ova nada neosnovana, Eldredge

Kratka historija teorije

21

i Gould i pored svega toga nisu bili u stanju ostaviti svoju evolucionu dogmu, tako da su predlo`ili jedan novi model: “punctuated equlibrium”. To je tvrdnja da se evolucija nije odigrala kao rezultat manjih varijacija, nego radije u iznenadnim i velikim promjenama. Ovaj model nije bio ni{ta drugo nego jedan model iz ma{te. Naprimjer, evropski paleontolog O . H . S h i n d e w o l f , koji je poslu`io kao primjer Eldredgeu i Gouldu, tvrdio je da je prva ptica iza{la iz reptilskog jajeta kao rezultat jedne “velike mutacije”, to jest, kao rezultat jednog velikog “incidenta-nezgode” koji se odigrao u genetskoj strukturi.10 Prema toj istoj teoriji, neke `ivotinje koje su `ivjele na kopnu preobrazile su se u velike kitove pretrpjev{i iznenadnu i sveobuhvatnu transformaciju. Ove tvrdnje, totalno kontradiktorne svim pravilima genetike, biofizike i biohemije znanstvene su onoliko koliko su znanstvene i bajke o `apcima koji se pretvaraju u prin~eve. I pored svega toga, ogor~eni krizom u kojoj su neodarvinisti~ke tvrdnje bile, neki paleontolozi-evolucionisti prigrlili su ovu teoriju ~ija je karakteristika da je ~ak jo{ bizarnija negoli sam neodarvinizam. Jedina svrha ovog modela bila je osigurati obja{njenje za pukotine u fosilnom zapisu koje neodarvinisti~ki model nije mogao objasniti. Me|utim, te{ko da je to bio racionalan poku{aj - obja{njavati fosilne pukotine u evoluj ciji ptica sa tvrdnjom da je “jedna ptica odjednom isko~ila iz reptilskog jajeta” - zato {to po vlastitom priznanju evolucionista, evolucija jedne vrste u drugu zahtijeva veliku i povoljnu promjenu u genetskoj informaciji. Me|utim, nijedna mutacija ne pobolj{ava genetsku informaciju, niti joj dodaje novu. [tavi{e, model “punctuated equilibrium” kolabira od svog samog po~etka zbog nemogu}nosti da odgovori na pitanje postanka `ivota, {to je tako|er pitanje koje od samog po~etka pobija i neodarvinisti~ki model. Budu}i da ~ak niti jedan jedini protein ne mo`e postati slu~ajno, rasprava o tome da li su organizmi izgra|eni od triliona tih proteina pro{li kroz naglu ili “postepenu” evoluciju je besmislena. Uprkos ovome, model koji prvo pada na um kada se govori o “evoluciji”, danas je jo{ uvijek neodarvinizam. U poglavljima koja slijede prvo }emo ispitati dva imaginarna mehanizma neodarvinisti~kog modela i onda pogle-

22

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

Danas, desetine hiljada znanstvenika πirom svijeta, posebno u SAD i Evropi, prkose teoriji evolucije i objavili su mnoge knjige o niπtavnosti te teorije. Ovo gore su neki od primjera.

dati u fosilni zapis da bismo testirali taj model. Nakon toga }emo se zadr`ati na pitanju porijekla `ivota, koje poni{tava oba modela, i sve druge evolucionisti~ke modele, kao npr. “evolucija skokovima”. Prije nego to uradimo, bilo bi korisno podsjetiti ~itaoca da je realnost sa kojom }emo se susretati na svakom stadiju takva da nam ukazuje da je scenario evolucije jedna bajka, jedna velika obmana koja je totalno u koliziji sa stvarnim svijetom. To je jedan scenario koji je bio kori{ten da obmanjuje svijet tokom 140 godina. Zahvaljuju}i posljednjim znanstvenim otkri}ima, nastavak njezine odbrane je, na kraju, postao nemogu}.

DARWINOV RASIZAM
edan od najvaænijih, a ipak najmanje poznatih aspekata Darwina je njegov rasizam: Darwin je smatrao bijele Evropljane "naprednijim" od ostalih ljudskih rasa. Dok je Darwin pretpostavljao da je Ëovjek evoluirao iz majmunolikog stvorenja, on je smatrao da su se neke rase razvile viπe no druge i da ovi potonji joπ nose majmunske karakteristike. U svojoj knjizi , The Descent of Man, koju je objavio nakon Porijekla vrsta, on bestidno komentira "veÊe razlike izme u ljudi razliËitih rasa."1 U svojoj knjizi Darwin smatra da su crnci i australijski Aboridæini jednaki sa gorilama i onda zakljuËuje da Êe ovi biti vremenom istrijebljeni od civiliziranih rasa. On kaæe:
"U nekom buduÊem periodu, ne veoma dalekom kada se mjeri stoljeÊima, civilizirane rase ljudi Êe uglavnom iskorijeniti i zamijeniti divlje rase πirom svijeta. U isto vrijeme, antropomorfni majmuni Êe bez sumnje biti iskorijenjeni. Pukotina izme u Ëovjeka u jednom civiliziranijem stanju, kako se moæemo nadati, bit Êe jednaka onoj izme u Kavkaæana i nekih majmuna tako niskih kao babuni, umjesto kao sada izme u crnca ili Australijanca i gorile."2

J

Darvinove besmislene ideje nisu samo teoretski razglabane, nego tako er dovedene u jednu poziciju gdje osiguravaju najvaænije "znanstveno tlo" za rasizam. PretpostavljajuÊi da su æiva biÊa evoluirala u borbi za æivot, darvinizam je Ëak bio adaptiran socijalnim znanostima i izokrenut u jednu koncepciju koja je doπla dotle da bude nazvana "socijalni darvinizam". Socijalni darvinizam tvrdi da su postojeÊe ljudske rase locirane na razliËitim preËkama evolucione ljestvice, da su evropske rase "najnaprednije" od svih i da mnoge druge rase joπ uvijek nose "majmunske" crte.

1 Benjamin Farrington, What Darwin Really Said. London, Sphere Books, 1971, str. 54-56 2 Charles Darwin, The Descent of Man, 2nd ed., New York, A.L. Burt Co. 1874, str. 178

Imaginarni mehanizmi evolucije

eodarvinisti~ki model koji se danas ozna~ava kao teorija evolucije zagovara da je `ivot evoluirao kroz dva naturalisti~ka mehanizma: “prirodna selekcija” i “mutacija”. Osnovna tvrdnja teorije je da su “prirodna selekcija i mutacija dva komplementarna mehanizma”. Porijeklo evolucionih promjena su slu~ajne mutacije koje se odigravaju u genetskoj gra|i `ivih bi}a. Osobine prouzrokovane mutacijama selektiraju se mehanizmom prirodne selekcije i stoga `iva bi}a evoluiraju. Kada dalje ispitamo ovu teoriju, nalazimo da takav evolucioni mehanizam uop}e ne postoji, zato {to niti prirodna selekcija, a niti mutacije nimalo ne doprinose tvrdnji da su razli~ite vrste evoluirale i da su se transformirale jedna u drugu.

N

Prirodna selekcija
Kao jedan prirodni proces, prirodna selekcija je bila poznata biolozima i prije Darwina. Oni su ga definirali kao “mehanizam koji dr`i vrste nepromjenjivim, tj. bez da budu ‘pokvarene’”. Darwin je bio prva osoba koja je postavila tvrdnju da ovaj proces ima evolucionu snagu, i on je onda podigao ~itavu svoju teoriju na temelju ove tvrdnje. Ime koje je dao svojoj knjizi ukazuje da je prirodna selekcija bila baza njegove teorije - Porijeklo vrsta putem prirodne selekcije... Me|utim, od Darwinova vremena nije bilo niti jedne jedine trunke dokaza koja bi pokazala da prirodna selekcija navodi `iva bi}a da evoluiraju. C o l i n P a t t e r s o n , glavni paleontolog u Museum of Natural History u Engleskoj, koji je, usput, tako|er istaknuti evolucionista, nagla{ava da nikada nije uo~eno da prirodna selekcija ima snagu da navede bi}a da evoluiraju: Niko, nikada nije proizveo neku vrstu mehanizmom prirodne selekcije. Niko, nikada nije do{ao ni blizu toga i ve}ina trenutnih rasprava u neodarvinizmu je u vezi s ovim pitanjem.11

Imaginarni mehanizmi evolucije

25

Prirodna selekcija podrazumijeva da }e ona `iva bi}a koja su prilago|enija prirodnim uvjetima svoje sredine prevladati tako {to }e njihovo potomstvo pre`ivjeti, dok }e ona koja su nesposobna nestati. Naprimjer, u jednom krdu jelena, pod prijetnjom divljih `ivotinja, prirodno je da }e pre`ivjeti oni koji br`e tr~e. To je istina. Ali, bez obzira koliko dugo ovaj proces trajao, on ne}e transformirati ove jelene u neku drugu `ivu vrstu. Ovi jeleni }e uvijek ostati jeleni. Kada pogledamo na nekoliko incidenata koje evolucionisti predstavljaju kao uo~ene primjere prirodne selekcije, vidimo da oni nisu ni{ta drugo do jednostavni poku{aji obmane.

“Industrijski melanizam”
Godine 1986. Douglas Futuyma objavio je knjigu Biology of Evolution (Biologija Evolucije), koja je prihva}ena kao jedan od izvora koji na najeksplicitniji na~in obja{njava teoriju evolucije putem prirodne selekcije. Naj~uveniji od njegovih primjera o ovoj temi je onaj o boji no}nih leptirova, koji su pocrnjeli za vrijeme Industrijske revolucije u Engleskoj. Prema izvje{taju, u vrijeme po~etka Industrijske revolucije u Engleskoj, boja kore drve}a oko Man~estera bila je sasvim svijetla. Zbog ovoga su leptirovi tamne boje koji su prebivali na ovom drve}u mogli lahko biti primije}eni od ptica koje su se njima hranile i zbog toga su oni imali veoma malu {ansu za pre`ivljavanje. Pedeset godina kasnije, kao rezultat zaga|enja, kora na drve}u je potamnjela i ovoga puta leptirovi svijetle boje postali su naj~e{}a meta pti~jeg lova. Kao rezultat, broj leptirova svijetle boje je opao, dok se broj leptirova tamne boje uve}ao, budu}i da oni tada nisu mogli lahko biti zamije}eni od ptica. Evolucionisti koriste ovo kao veliki dokaz za svoju teoriju. Evolucionisti su, na drugoj strani, na{li uto~i{te i utjehu u bacanju pra{ine u o~i, pokazuju}i kako su leptiri svijetle boje evoluirali u leptire tamne boje. Me|utim, trebalo bi biti potpuno jasno da ovaj fenomen ne mo`e ni na koji na~in biti kori{ten kao dokaz za teoriju evolucije zbog toga {to prirodna selekcija ne proizvodi nove oblike koji nisu postojali ranije. Leptiri tamne boje postojali su u cjelokupnoj populaciji leptirova i prije Industrijske revolucije. Jedino {to se promijenilo bila je relativna proporcija postoje}ih varijacija

Primjer "leptira Industrijske revolucije" promoviran je kao najveÊi dokaz za evoluciju putem prirodne selekcije. Me utim, evolucija ne dolazi u obzir u ovom primjeru, iz razloga πto nije formirana nova vrsta leptira. Na lijevoj slici su drveÊe i leptiri u vrijeme prije Industrijske revolucije, a na desnoj strani iz doba poslije Industrijske revolucije.

(tipova) u populaciji leptirova. Leptiri nisu stekli novu osobinu ili jedan organ koji bi uzrokovao promjenu vrste - odnosno stvaranje posebne vrste. Da bi se jedan leptirstransformirao u drugu `ivu vrstu, pticu naprimjer, trebali bi biti u~injeni novi dodaci genima. To jest, trebao bi biti unesen jedan potpuno odvojen genetski program na na~in da se uklju~i nova informacija o fizi~kim osobinama ptica. +++Ukratko, prirodna selekcija nema sposobnost dodati jedan novi organ nekom `ivom organizmu, ukloniti jedan organ, ili izmijeniti organizam u drugu vrstu - {to je sasvim suprotno od slike koju evolucionisti pretpostavljaju. “Najve}i” dokaz koji je predstavljen od Darwinova doba nije bio u stanju oti}i dalje od “industrijskog melanizma” kod leptirova u Engleskoj.

Mo`e li prirodna selekcija objasniti kompleksnost?
Ne postoji ni{ta {to prirodna selekcija doprinosi teoriji evolucije zato {to ovaj mehanizam nikada ne mo`e pove}ati ili pobolj{ati genetsku informaciju jedne vrste. Niti mo`e transformirati jednu vrstu u drugu: jednu morsku zvijezdu u ribu, ribu u `abu, `abu u krokodila ili krokodila u pticu. Najve}i branitelj “puncuated equilibriuma”, Gould, ukazuje na ovaj }orskokak prirodne

Imaginarni mehanizmi evolucije

27

selekcije sljede}im rije~ima:
"Su{tina darvinizma le`i u jednoj jedinoj frazi: prirodna selekcija je kreativna snaga evolucione promjene. Niko ne pori~e da }e prirodna selekcija igrati jednu negativnu ulogu u eliminiranju nesposobnih. Me|utim, Darwinova teorija zahtijeva da prirodna selekcija isto tako stvara sposobne."12

Jo{ jedan od intrigantnih mehanizama koje evolucionisti upo{ljavaju u vezi s prirodnom selekcijom je njihov napor da predstave ovaj mehanizam kao jednog svjesnog dizajnera. Me|utim, prirodna selekcija nema svijesti. Ona ne posjeduje jednu volju koja mo`e odlu~iti {ta je dobro, a {ta lo{e za `iva bi}a. Kao rezultat toga, prirodna selekcija ne mo`e objasniti biolo{ke sisn teme i organe koji imaju karakteristiku “nesvodljive kompleksnosti”. Ovi sistemi i organi sastavljeni su od saradnje jednog velikog broja dijelova i oni nisu ni od kakve koristi ~ak ako bi i samo jedan od ovih dijelova nedostajao ili bio defektan. (Naprimjer, ljudsko oko ne mo`e se uprostiti po{to ono ne funkcionira osim ako nije objedinjeno sa svim svojim detaljima). Zbog toga bi volja koja okuplja sve ove dijelove zajedno trebala biti u stanju unaprijed predvidjeti budu}nost i usmjeriti se direktno na korist koja bi trebala biti postignuta tek na zadnjem stadiju (evolucije). Ova ~injenica, koja isto tako A ru{i osnove teorije evolucije, tako|er je zabrinjavala i Darwina: “Ako bi moglo biti demonstrirano da je postojao bilo kakav kompleksni organ, za koji bi bilo nemogu}e da bude formiran brojnim, uzastopnim, laganim modifikacijama, moja teorija bi apsolutno bila sru{ena.”13 ++Prirodna selekcija jedino selektira, tj. odbacuje unaka`ene, slabe ili nesposobne individue jedne vrste. Ona ne mo`e proizvesti nove vrste, nove genetske informacije ili nove organe. To jest, ona ni{ta/nikoga ne mo`e P navesti da evoluira. Darwin je prihvatio ovu realnost rekav{i: “Prirodna se lekcija ne mo`e uraditi ni{ta dok se pogodne varijacije slu~ajno ne dogode.”14 To je ono zbog ~ega je neodarvinizam, pored prirodne selekcije, morao ista}i mutacije kao “uzrok blagotvornih promjena”. Me|utim, kao {to }emo vidjeti, mutacije jedino mogu biti “uzrokom {tetnih promjena”.

28

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

Mutacije
Mutacije su definirane kao prijelomi ili zamjene koje se odigravaju u DNA molekuli, koja se nalazi u jezgri }elije `ivog organizma i koja sadr`i sve genetske informacije. Ovi prekidi ili zamjene rezultat su vanjskih utjecaja kao {to su radijacija ili hemijska djelovanja. Svaka mutacija je jedna “nezgoda” i ona, ili o{te}uje nukleotide koji izgra|uju DNA, ili mijenja njihove polo`aje. One naj~e{}e uzrokuju toliku {tetu i promjenu da ih se ne mo`e reparirati. Mutacija, iza koje se evolucionisti ~esto sakrivaju, nije ~arobni {tapi} koji transformira `ive organizme u neke naprednije i savr{enije forme. Direktan efekat mutacija je {tetan. Promjene uzrokovane mutacijama mogu biti jedino kao one koje su iskusili stanovnici Hiro{ime, Nagasakija i ^ernobila: to jest, smrt, nesposobnost i nakaznost prirode. Razlog za ovo je veoma jednostavan: DNA ima jednu veoma kompleksnu gra|u i slu~ajna djelovanja mogu jedino uzrokovati {tetu ovoj gra|i. B. G. Ranganathan izjavljuje:
"Mutacije su male, slu~ajne i {tetne. One se rijetko de{avaju, i u najboljem slu~aju one }e biti bez efekta. Ove ~etiri karakteristike mutacija impliciraju da one ne mogu voditi evolucionom razvitku. Jedna slu~ajna promjena u nekom visoko specijaliziranom organizmu je ili bez efekta ili je {tetna. Slu~ajna promjena u nekom ~asovniku ne mo`e pobolj{ati taj ~asovnik. Ona }e ga najvjerojatnije o{tetiti, ili }e, u najboljem slu~aju, biti bez efekta. Zemljotres ne pobolj{ava grad, on donosi razaranje."15

Nimalo iznena|uju}e, do sada nije uo~ena niti jedna korisna mutacija. Sve mutacije su se pokazale {tetnima. Evolucionista, znanstvenik Warren Weaver, ovako je prokomentirao izvje{taj pripremljen od strane Committee on Genetic Efects of Atomic Radiation, koji je formiran da istra`uje mutacije koje su mogle biti uzrokovane nuklearnim oru`jem kori{tenim u Drugom svjetskom ratu:
"Mnogi }e biti zbunjeni u vezi s izjavom da su prakti~ki svi primjeri mutacije {tetni po{to su mutacije jedan neophodni dio procesa evolucije. Kako mo`e jedna dobra posljedica - evolucija ka vi{im formama `ivota - rezultirati iz mutacija - koje su prakti~ki sve {tetne?"16

Imaginarni mehanizmi evolucije

29

MUTACIJE SU UVIJEK [TETNE

oko

antena
NORMAL

noga
MUTANT

Gore lijevo: Normalna vo}na mu{ica (drosophila) Gore desno: Vo}na mu{ica sa noga ma izraslim iz glave; mutacija izazvana radijacijom

Neke katastrofalne posljedice mutacije na ljudskom tijelu. Dje~ak na slici lije vo je jedna od `rtava ^ernobila.

Svaki napor ulo`en u “izazivanje jedne korisne mutacije” rezultirao je neuspjehom. U toku vi{e decenija evolucionisti su izveli mnoge eksperimente da proizvedu mutacije kod vo}nih mu{ica po{to se ovi insekti razmno`avaju veoma brzo, tako da bi se mutacije pojavile brzo. Generacija za generacijom ovih mu{ica su mutirane, a ipak nijedna korisna mutacija nije uo~ena. Evolucionista, geneti~ar Gordon Taylor pi{e ovako:
"U svim hiljadama eksperimenata sa uzgajanjem mu{ica, koji su izvedeni {irom svijeta tokom vi{e od pedeset godina, nikad nije vi|eno da se razvila jedna posebna vrsta... ili ~ak samo jedan novi enzim."17

30

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

Jedan drugi istra`iva~, Michael Pitman , ovako komentira neuspjeh eksperimenata izvr{enih na vo}nim mu{icama:
"Morgan, Goldschmidt, Müller i drugi geneti~ari podvrgli su generacije vo}nih mu{ica ekstremnim uvjetima toplote, hladno}e, svjetla, tame i tretmana sa hemikalijama i radijacijom. Sve vrste mutacija koje su bile proizvedene bile su prakti~no trivijalne i sigurno {tetne. Evolucija na~injena od strane ~ovjeka? Ne, zaista: samo nekoliko geneti~kih ~udovi{ta moglo je pre`ivjeti izvan boca u kojima su bili uzgojeni. U praksi, mutanti umiru, sterilni su ili naginju da se vrate u divlji tip."18

Isto va`i i kod ~ovjeka. Sve mutacije koje su bile uo~ene kod ljudskih bi}a imaju {tetne rezultate. Na ovu temu evolucionisti su bacili jednu dimnu zavjesu i ~ak poku{ali pokazati primjere takvih {tetnih mutacija kao “dokaz za evoluciju”. Sve mutacije koje se odigravaju kod ljudi rezultiraju fizi~kim deformitetima, slabostima takvim kao {to su mongolizam, Downov sindrom, albinizam, dvarfizam ili kancer . Ove mutacije su predstavljene u evolucionisti~kim ud`benicima kao primjeri “evolucionog mehanizma na djelu”. Nepotrebno je re}i da jedan proces koji ljude ostavlja nesposobnim ili bolesnim ne mo`e biti “evolucioni mehanizam” - evolucija bi trebala proizvoditi bolje oblike, koji su sposobniji da pre`ive. Da sumiramo. Tri su glavna razloga za{to mutacije ne mogu biti stavljene u slu`bu podr`avanja evolucionisti~kih tvrdnji: 1. Direktne poljedice mutacija su {tetne: Budu}i da se de{avaju nasumice, one uvijek o{te}uju `ive organizme koji su im podvrgnuti. Razum nam govori da nesvjesna intervencija na jednoj savr{enoj i kompleksnoj strukturi ne}e pobolj{ati tu strukturu, nego }e je pogor{ati. I, doista, nikada nije uo~ena niti jedna “korisna mutacija”. 2. Mutacije ne dodaju nove informacije u DNA jednog organizma : Djeli}i koji sa~injavaju genetsku informaciju bivaju ili otkinuti sa njihovih mjesta, uni{teni ili razneseni na razli~ita mjesta. Mutacije ne mogu u~initi da neko `ivo bi}e stekne jedan novi organ ili jednu novu osobinu. One jedino uzrokuju abnormalnosti, kao npr. da jedna noga str{i otpozadi, ili da uho str{i

Imaginarni mehanizmi evolucije

31

iz abdomena. 3. Da bi mutacija mogla biti prenesena na slijede}u generaciju, ona se mora odigrati u reproduktivnim }elijama organizma: Jedna slu~ajna promjena koja se desi u jednoj “obi~noj”, tj. nereproduktivnoj }eliji ili organu tijela, ne mo`e biti prenesena na slijede}u generaciju. Naprimjer, jedno ljudsko oko promijenjeno efektima radijacije ili drugim uzrocima ne}e biti preneseno na slijedeÊu generaciju. Ukratko, nemogu}e je da su `iva bi}a evoluirala zato {to u prirodi ne postoji mehanizam koji ih mo`e pota}i da evoluiraju. Ovo se sla`e sa dokazima iz fosilnog zapisa, koji pokazuje da je ovaj scenario evolucije daleko od realnosti.

Fosilni zapis pobija evoluciju

Vje~ito nedostaju}e karike
Prema teoriji evolucije svaka `iva vrsta proiza{la je iz svoga prethodnika. Prethodno postoje}e vrste pretvorile su se vremenom u ne{to drugo i sve vrste su nastale na ovaj na~in. Prema ovoj teoriji transformacija se odigravala postepeno, milionima godina. Ukoliko je ovo bio slu~aj, tada su brojne prijelazne vrste trebale postojati i `ivjeti tokom ovog dugog transformacijskog perioda. Naprimjer, neke pola-ribe/pola-reptili koje su stekle neke reptilske crte kao dodatak crtama riba koje su ve} imale, trebale su `ivjeti u pro{losti. Ili, trebali su postojati neki reptili-ptice, koji su stekli neke osobine ptica kao dodatak reptilskim osobinama koje su ve} imali. Evolucionisti upu}uju na ova imaginarna bi}a, za koja oni vjeruju da su postojala u pro{losti, kao na “prijelazne oblike”. Ukoliko su takve `ivotinje ve} postojale, trebali bi biti prisutni milioni i ~ak bilioni takvih primjerka u koli~ini i raznolikosti. [to je jo{ va`nije, ostaci ovih ~udnih bi}a trebali bi biti prisutni u fosilnom zapisu. Broj ovih prijelaznih oblika trebao bi biti ~ak i ve}i od broja prisutnih `ivotinjskih vrsta, i njihovi ostaci trebali bi se nalaziti {irom svijeta. U Porijeklu vrsta, Darwin je objasnio:
“Ukoliko je moja teorija istinita, bezbrojne prijelazne vrste, koje najbli`e povezuju sve vrste jedne iste grupe, posve sigurno su morale postojati... Stoga bi dokaz njihovog biv{eg postojanja trebao biti na|en jedino me|u fosilnim ostacima.”19

^ak je i sam Darwin bio svjestan odsustva fosila takvih prijelaznih formi. On se nadao da }e oni biti prona|eni u budu}nosti. I sam je bio svjestan da to predstavlja veliki nedostatak za dokaz njegove teorije. Zbog toga je u svojoj knjizi Porijeklo vrsta, u poglavlju “Te{ko}e u teoriji”, napisao slijede}e:

Fosilni zapis pobija evoluciju

33

“...Ukoliko su jedne vrste potekle od drugih vrsta pomo}u finih odstupanja, za{to posvuda ne vidimo bezbrojne prijelazne oblike? Za{to sva priroda nije u konfuziji, umjesto {to su vrste, kao {to vidimo, tako dobro definirane?... Po{to su po ovoj teoriji bezbrojne prijelazne forme morale postojati, za{to ih ne nalazimo ugra|ene u bezbrojnim Zemljinim slojevima?... Za{to ne nalazimo blisko povezane prijelazne vrste u srednjoj regiji/sloju, koji poti~e iz doba u kome su vladali posredni/prijelazni uvjeti za `ivot? Ova te{ko}a me je dugi period vremena potpuno zbunjivala.”20

Jedino obja{njenje sa kojim je Darwin mogao do}i da pobije ovaj prigovor bio je argument da je fosilni zapis koji je otkriven do tada bio neadekvatan. On je ustvrdio da }e, kada fosilni zapis bude detaljno prou~en, nedostajuÊe karike biti prona ene. Evolucionisti su, vjeruju}i u Darwinovo proro~anstvo, jo{ od sredine XIX stolje}a, {irom svijeta tragali za fosilima i kopali tra`e}i nedostaju}e karike. Uprkos njihovim najve}im naporima, jo{ uvijek nije otkrivena niti jedna prijelazna forma. Svi fosili izva|eni na iskopinama pokazali su da se, suprotno vjerovanju evolucionista, `ivot pojavio na Zemlji iznenada i potpuno formiran. Poku{avaju}i dokazati svoju teoriju, evolucionisti su nesvjesno uzrokovali da ona kolabira. Jedan ~uveni britanski paleontolog, Derek V. Ager, priznaje ovu ~injenicu ~ak iako je i sam evolucionista:
“Ispada da ako ispitamo fosilni zapis detaljno, bilo na nivou redova ili na nivou vrsta, mi uvijek i nanovo nalazimo ne postepenu evoluciju, nego iz nenadnu eksploziju jedne grupe na ra~un druge.”21

Jedan drugi evolucionista, paleoantropolog Mark Czarnecki komentira ovako: “Glavni problem u dokazivanju teorije je bio fosilni zapis; utisnu}a i{~ezlih vrsta sa~uvani u Zemljinim geolo{kim formacijama. Ovaj zapis nikada nije otkrio tragove Darwinovih hipoteti~kih posrednih vrsta - umjesto toga, vrste se pojavljuju i nestaju iznenadno i ova anomalija podr`ala je argumente
kreacionista da je svaka vrsta kreirana od strane Boga.”22

Oni su se, tako|er, morali nositi sa uzaludno{}u ~ekanja da se “nedosta-

34

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

ju}i” prijelazni oblici pojave nekada u budu}nosti, kao {to je to objasnio profesor paleoantropologije sa Glasgow University, T. Neville George: “Nema vi{e potrebe izvinjavati se zbog siroma{tva fosilnog zapisa. Na neki na~in, fosilni zapis je postao gotovo toliko bogat da je postao nepogodan za rukovanje i otkriva se br`e nego {to se integrira... On (fosilni zapis) i pored svega toga nastavlja da biva sastavljen uglavnom od pukotina.”23

@ivot se pojavio na Zemlji iznenada i u kompleksnim oblicima
Kada se zemljini slojevi i fosilni zapis ispitaju, mo`e se vidjeti da su se svi `ivi organizmi pojavili istovremeno. Najstariji sloj Zemlje u kome su na|eni fosili `ivih bi}a je onaj iz Kambrija. Njegova starost procijenjena je na 500-550 miliona godina. @iva bi}a na|ena u slojevima koji pripadaju kambrijskom periodu pojavila su se u fosilnom zapisu iznenada - nema njihovih prethodno postoje}ih predaka. Fosili na|eni u kambrijskim stijenama pripadaju pu`evima, trilobitima, spu`vama, ki{nim glistama, meduzama, morskim je`evima i drugim kompleksnim beski~menjacima. Ovaj {iroki mozaik `ivih organizama na~injen od jednog tako velikog broja kompleksnih stvorenja, pojavio se tako iznenadno da se taj ~udesni doga|aj u geolo{koj literaturi naziva “kambrijska eksplozija”. Najve}i dio `ivotnih oblika na|en u ovom sloju ima kompleksne sisteme kao {to su o~i, {krge, cirkulatorni sistem i napredne fiziolo{ke strukture koje nisu razli~ite od istih koji su uo~ljivi kod njihovih savremenih dvojnika. Naprimjer, dvole}na, sa}asta gra|a oka kod trilobita je jedno ~udo dizajna. David Raup, profesor geologije na Harvardskom, Ro~esterskom, i ^ika{kom T univerzitetu, ka`e: “Trilobiti su imali optimalan dizajn koji bi danas zahtijevao dobro istreniranog i ma{tovitog opti~kog in`injera da ga razvije .”24 +++Ovi kompleksni beski~menjaci pojavili su se iznenada i kompletno formirani, bez bilo kakve karike ili prijelazne forme izme|u njih i jedno}elijskih organizama koji su bili jedini oblik `ivota prije njih. Richard Monastersky, urednik Earth Sciences, jedna od popularnih publikacija evolucionisti~ke literature, izjavljuje sljede}e o “Kambrijskoj eksploziji” koja je do{la kao jedno totalno iznena|enje za evolucioniste:

Fosilni zapis pobija evoluciju

35

@IVI FOSILI

1
New Scientist, 20 Januar 1984

2
National Geographic, Vol.152

Postoje primjerci fosila stari milionima godina koji nisu druga~iji od njihovih sada{njih "potomaka". Ovi ostaci su jasni dokazi za ~injenicu da su oni postali, ne kao rezultat evolucije, ve} kroz posebno stvaranje: 1) Ajkula stara 400 miliona godina, (2) skakavac star 40 miliona godina, (3) mrav star 100 miliona godina, (4) Buba{vaba stara 320 miliona godina

3
National Geographic, Vol.152

4
National Geographic, Vol.159

“Istra`iva~i imaju otada otkrivene hiljade izvrsno sa~uvanih fosila koji nude jedan kratak pogled unazad, u jednu prekretnicu u historiji `ivota. Taj momenat, prije nekih 550 miliona godina, upravo na po~etku Zemljinog kambrijskog perioda, ozna~ava evolucionu eksploziju koja je napunila mora sa prvim kompleksnim bi}ima na svijetu. U jednom treptaju geolo{kog vremena, planetom kojom su dominirale jednostavne `ivotinje nalik na spu`vu, ustupio je mjesto jednoj planeti kojom vlada {iroka raznolikost sofisticiranih zvijeri, `ivotinja ~iji srodnici jo{ i danas nastanjuju svijet.”25

Kako je Zemlja odjednom postala preplavljena jednim tako velikim brojem `ivotinjskih vrsta i kako su se ovi posebni tipovi vrsta mogli pojaviti bez zajedni~kog pretka - pitanja su koja ostaju neodgovorena od strane evolucionista. Zoolog sa Oxforda, Richard Dawkins , jedan od najistaknutijih zagovornika evolucionisti~ke misli u svijetu, ovako komentira ovu realnost koja poni{tava same korijene svih argumenata koje on brani:
“Naprimjer, kambrijski slojevi stijena, stari oko 600 miliona godina, najs-

36

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

Jedno ~udo koje zbunjuje evolucioniste:

O^I TRILOBITA

rilobiti, koji su se odjednom pojavili u kambrijskom peri odu, imaju jednu ekstremno-kompleksnu gra|u oka. Sastavljeno od miliona sa}asto oblikovanih malih djeli}a i jednog dvostruko-le}nog sistema, ovo oko, po rije~ima profesora geologije Davida Raupa, "ima jedan opti malni dizajn koji bi bilo mogu}e kreirati jedino u dana{nje vrijeme i to od strane kra jnje dobro obrazovanog i ma{tovitog in`injera-opti~ara". Ovo oko se pojavilo prije 500 miliona godina i to u ovako perfektnom stanju. Nesumnjivo, iznenadna pojava jednog tako ~udesnog dizajna ne mo`e biti obja{njena evolucijom, {to dokazuje pos tojanje stvaranja. Povrh toga, sa}asta gra|a oka trilobita je pre`ivjela do na{ih dana bez ijedne jedine promjene. Neki insekti, poput p~ela ili vilinskog konjica, imaju istu gra|u oka kao {to su imali i trilobiti.* Ova situacija opovrgava evolucionu tezu da su `iva bi}a evoluirala napreduju}i od primitivnih ka kompleksnima.
(*) R.L. Gregory , Eye and Brain: The Psychology of Seeing, Oxford University Press, 1995., p.31

T

tariji su u kojima nalazimo ve}inu od glavnih grupa beski~menjaka. I mnoge od njih nalazimo u jednom ve} naprednom stadiju evolucije, u njihovom samom startu tj. odmah nakon {to su se pojavili. To je tako da pomislite da su bili usa|eni tamo, bez bilo kakve evolucione historije. Nepotrebno je re}i, ova pojava iznenadnog usa|ivanja je odu{evila kreacioniste.”26

Kao {to je Dawkin bio prisiljen priznati, kambrijska eksplozija je jak dokaz za stvaranje zato {to je stvaranje jedini na~in da se objasni pojava `ivota na Zemlji u njegovoj punoj formi. Douglas Futuyma, jedan istaknuti biolog - evolucionista, priznaje ovu ~injenicu i izjavljuje: “Organizmi su se ili pojavili na Zemlji sasvim razvijeni ili nisu. Ako nisu, onda su se morali razvi-

Fosilni zapis pobija evoluciju

37

ti iz prethodno postoje}ih vrsta, pomo}u nekog procesa modifikacije. A ako su se pojavili u jednom sasvim razvijenom stanju, onda su doista morali biti stvoreni od neke svemo}ne inteligencije.”27 Sam Darwin je prepoznao ovu mogu}nost kada je napisao: “Ukoliko su brojne vrste koje pripadaju istom rodu ili familiji doista startale odjednom, ta ~injenica bila bi fatalna za teoriju p o s t a n k a p u t e m p o l a g a n i h m o d i f i k a c i j a k r o z p r i r o d n u s e l e k c i j u .” 28 Kambrijski period nije ni{ta vi{e ili manje nego “smrtonosni udarac” za Darwina. Zbog ovoga, [vicarski evolucionista, paleontropolog S t e f a n Bengston, priznaje nedostatak prijelaznih karika dok opisuje kambrijski period i ka`e: “Zagonetan (i zbunjuju}i) za Darwina, ovaj doga|aj nas jo{ uvijek zasljepljuje.”29 Kao {to se mo`e vidjeti, fosilni zapis ukazuje da `iva bi}a nisu evoluirala iz primitivnih u napredne forme, nego da su se umjesto toga pojavila iznenada, naprasno i u jednom savr{enom stanju. Ukratko, `iva bi}a nisu postala evolucijom, ona su bila stvorena.

Bajka o prijelazu iz vode na kopno

volucionisti pretpostavljaju da su morski beski~menjaci, koji se pojavljuju u kambrijskom sloju, nekako evoluirali u ribe tokom desetina miliona godina. Me|utim, upravo kao {to kambrijski beski~menjaci nemaju predaka, isto tako ne postoje ni prijelazne karike koje bi pokazivale da se izme|u ovih beski~menjaka i riba odigrala nekakva evolucija. Treba primijetiti da beski~menjaci i ribe imaju enormne razlike u gra|i. Beski~menjaci imaju tvrda tkiva izvana, dok su ribe ki~menjaci koje imaju svoja tvrda tkiva smje{tena unutar tijela. Jedna takva evolucija trebala bi milione koraka da bude zavr{ena i trebali bi postojati bilioni prijelaznih oblika koji bi predstavljali te korake. Evolucionisti su kopali po fosilnim slojevima oko 140 godina tra`e}i ove hipoteti~ne oblike. Oni su prona{li milione fosila beski~menjaka i milione ribljih fosila, a ipak, niko nikada nije prona{ao makar i jedan fosil koji je u sredini izme|u njih. Jedan evolucionist, paleantropolog Gerald T. Todd , priznaje ovu ~injenicu u ~lanku naslovljenom “Evolucija plu}a i porijeklo ko{~atih riba”:

E

“Sva tri podrazreda ko{tanih riba pojavljuju se u fosilnom zapisu otprilike u isto vrijeme. Oni su morfolo{ki ve} {iroko divergentni (razilaze se) i oni su te{ko oklopljeni. Kako su oni nastali? Kako to da svi oni imaju te{ki oklop? I, za{to nema tragova ranijih, intermedijarnih (prijelaznih) oblika?”30
Prema hipotetiËnom scenariju prelaska "iz mora na kopno", neke ribe su osjeÊale potrebu da pre u iz mora na kopno zbog proble ma sa ishranom. Ovo, nar avno, nije potkrijepljeno dokazom. Ova tvrdnja je "potkrijepljena" neosnovanim i spekulativnim crteæima kao πto je ovaj gore.

Evolucioni scenarij ide jedan korak dalje i tvrdi da su se ribe, koje su evoluirale iz beski~menjaka, onda transformirale u amfibije. Ali za ovaj

Bajka o prijelazu iz vode na kopno

39

scenario tako|er nedostaju dokazi. Ne postoji niti jedan jedini fosil koji potvr|uje da su neka pola ribe/pola amfibije stvorenja ikada postojala. Ova ~injenica je, iako nerado, potvr|ena od strane dobro poznatog evolucionisti~kog autoriteta Roberta L. Carrolla, koji je autor djela Paleontologija M ki~menjaka i evolucija: “Mi nemamo intermedijarnih fosila izme|u rhipidistian riba (njegov omiljeni “predak” tetrapoda) i ranih amfibija.”31 Dva evolucionista, paleontolozi Colbert i Morales su u vezi s tri osnovne klase amfibija - `aba, gu{tera i caecilija, dali ovakav komentar: “Nema dokaza bilo kakvih paleozoi~nih amfibija koje su imale kombinirane karakteristike koje bi bile o~ekivane za jednog jedinog zajedni~kog pretka.
Najstarije poznate `abe, gu{teri i caecilije veoma su sli~ne svojim `ivim prethodnicima.”32

Sve do prije pedeset godina, evolucionisti su smatrali da je jedno takvo bi}e doista i postojalo. Ova riba, zvana Coelacanth, ~ija je starost procijenjena na 410 miliona godina, bila je predstavljena kao prijelazna forma sa jednim primitivnim plu}ima, sa razvijenim mozgom, sa digestivnim i cirkulatornim sistemom spremnim da funkcionira na zemlji i ~ak sa jednim primitivnim mehanizmom za hodanje. Ove anatomske interpretacije prihva}ene su kao nepobitna istina me|u znanstvenim krugovima sve do kraja 30-ih godina. Coelacanth je bio predstavljen kao jedna prava prijelazna forma koja dokazuje evolucioni prijelaz iz vode na kopno.

410 miliona godina star fosil Coelacantha. Evolucionisti su tvrdili da je on bio prelazni oblik iz vode na kopno. Æivi primjerci ove ribe uhvaÊeni su mnogo puta od 1938. godine, osiguravajuÊi dobar primjer obima spekulacija u koje se upuπtaju evolucionisti.

ZA[TO JE PRIJELAZ IZ VODE NA KOPNO NEMOGU∆?
volucionisti tvrde da je jednog dana jedna vrsta koja je æivila u vodi nekako stupila na kopno i bila transformirana u vrstu koja æivi na kopnu. Postoji jedan broj oËiglednih Ëinjenica koje Ëine takav prijelaz nemoguÊim: 1. Noπenje vlastite teæine: Bi}a koja æive u moru nemaju problema u noπenju svoje vlastite teæine. Me utim, veÊina biÊa koja æive na kopnu troπe 40% svoje energije samo na noπenje svojih tijela okolo. Stvorenja koja bi prelazila iz vode na kopno trebala bi razviti novi miπiÊni i koπtani sistem (!) da bi tako istovremeno odgovorila novoj potrebi za energijom, πto je nemoguÊe da se dogodi sluËajnim mutacijama. 2. Zadræavanje toplote: Na kopnu se temperatura moæe brzo promijeniti i varirati u πirokom opsegu. Stvorenja koja æive na kopnu imaju tjelesne mehanizme koji im omoguÊuju da mogu izdræati tako velike temperaturne promjene. Me utim, u moru se temperatura mijenja polahko i takve promjene ne deπavaju se unutar nekog velikog opsega. æivi organizmi koji imaju tjelesni sistem reguliran prema konstantnoj temperaturi mora trebali bi steÊi zaπtitni sistem da bi osigurali minimum πtete od temperaturnih promjena na kopnu. Besmisleno je tvrditi da su ribe stekle jedan takav sistem sluËajnim mutacijama odmah nakon πto su stupile na kopno. 3. Koriπtenje vode: Ono πto je neophodno za metabolizam je da voda, a

E

Ëak i vlaga, trebaju biti koriπteni πtedljivo zbog oskudnih izvora vode na kopnu. Naprimjer, koæa treba biti dizajnirana tako da dozvoli gubitak vode samo do odre ene mjere, dok bi u isto vrijeme spreËavala prekomjerno isparavanje. Zbog toga, æiva biÊa koja borave na kopnu imaju osjeÊaj æe i, dok ga organizmi koji æive u vodi nemaju. Pored toga, koæa æivotinja koje æive u vodi nije pogodna za jednu nevodenu sredinu. 4. Bubrezi: Organizmi koji æive u vodi mogu lahko izbaciti otpadne materije, posebno amonijak, iz svojih tijela, buduÊi da se tu u njihovoj sredini nalazi mnogo vode. Na kopnu, voda mora biti koriπtena ekonomiËno. Eto zaπto ova æiva biÊa imaju bubrege. ZahvaljujuÊi bubrezima, amonijak se skladiπti tako πto se pretvara u ureu, i na taj naËin se koristi minimalna koliËina vode za njegovo izluËivanje. Dodatno, potrebni su novi sistemi da osiguravaju funkcioniranje bubrega. Ukratko, s ciljem da pre u iz vode na kopno æiva biÊa bez ijednog bubrega trebala su iznenada i odjednom razviti cijeli bubreæni sistem. 5 . R e s p i r a t o r n i s i s t e m : Ribe "diπu" uzimajuÊi kisik rastvoren u vodi koji onda propuπtaju kroz πkrge. Oni ne mogu æivjeti viπe od nekoliko minuta izvan vode. Da bi opstali i æivjeli na kopnu, oni moraju naprasno, u jednom trenu, steÊi jedan savrπen pluÊni sistem. Nema zaista nimalo sumnje da je nemoguÊe da su se sve ove dramatiËne fizioloπke promjene mogle desiti sluËajno, u istom organizmu i u isto vrijeme.

Bajka o prijelazu iz vode na kopno

41

410 miliona godina star fosil Coelacantha. Evolucionisti su tvrdili da je Me|utim, 22. decembra 1938. na~injeno je jedno veoma interesantno otkri}e u Indijskom okeanu. Ulovljen je jedan `ivi ~lan familije Coelacantha, prethodno predstavljenog kao jedna prijelazna forma koja je izumrla prije sedamdeset miliona godina! Otkri}e jednog “`ivog” prototipa Coelacantha je, bez sumnje, zadalo jak udarac evolucionistima. Evolucionista, paleoantropolog J. L. B. Smith je rekao da on ne bi mogao biti vi{e iznena|en ~ak i kad bi nai{ao na `ivog dinosaura.33 U godinama koje su uslijedile, u vi{e navrata, u razli~itim dijelovima svijeta ulovljeno je 200 Coelacantha. +++@ivi Coelacanthi otkrili su koliko daleko evolucionisti mogu oti}i u dotjerivanju svojih imaginarnih scenarija. Nasuprot tvrdnjama, Coelacanthi nisu imali primitivna plu}a, niti veliki mozak. Za organ koji su evolucionisti predstavili kao primitivna plu}a ispostavilo se da nije bio ni{ta drugo do jedna lipidna kesa.34 [tavi{e, Coelacanth, koji je predstavljen kao “kandidat za reptila koji je polahko postajao pripremljen da prije|e iz vode na kopno”, bio je ustvari riba koja `ivi u dubinama okeana i koja se nikada ne pribli`ava povr{ini bli`e od 180 metara.35

KORNJA»E SU UVIJEK BILE KORNJA»E
Upravo kao πto evoluciona teorija ne moæe objasniti osnovne grupe æivih biÊa kao πto su ribe i reptili, ona, isto tako, ne moæe objasniti porijeklo vrsta unutar ovih gruFosil kornjaËe star 100 milina godina: Nije rapa. Na primjer, kornjaËe, koje su reptilska vrsta, pozliËit od svog savrejavljuju se u fosilnom zapisu odjedanput sa svojim jedinmenog dvojnika. (The Dawn of Life, Orbis stvenim oklopom. "...Tokom sredine trijaskog perioda Pub., London 1972) (prije oko 175.000,000 godina) njihovi (kornjaËini) Ëlanovi veÊ su bili brojni, i veÊ su posjedovali osnovne karakteristike kornjaËa. Karike izme u kornjaËa i cotylosaura, od kojih su kornjaËe vjerovatno postale, gotovo potpuno nedostaju" (Encyclopaedia Brittanica, 1971, v. 22, str. 418) Nema razlike izme u fosila drevnih kornjaËa i æivih Ëlanova ove vrste danas. Jednostavno reËeno, kornjaËe nisu evoluirale; one su uvijek bile kornjaËe, otkako su stvorene takvima.

Porijeklo ptica i sisara

rema teoriji evolucije, `ivot je potekao i evoluirao u moru i onda je transportiran na kopno pomo}u amfibija. Ovaj evolucioni scenario tako|er predla`e da su amfibije evoluirale u reptile, bi}a koja `ive samo na zemlji. Ovaj scenario je ponovo nevjerovatan zbog enormnih strukturalnih razlika izme|u ove dvije klase `ivotinja. Naprimjer, jaje amfibije je dizajnirano za razvoj u vodi, dok je reptilsko jaje dizajnirano za razvijanje na zemlji. Jedna “korak po korak” evolucija neke amfibije ne dolazi u obzir zato {to nije mogu}e da jedna vrsta pre`ivi bez savr{eno i potpuno dizajniranog jajeta. [tavi{e, kao i obi~no, nema dokaza o prijelaznim oblicima za koje se pretpostavljalo da su vezali amfibije sa reptilima. Evolucionista, paleontolog Robert L.Caroll, jedan autoritet u paleontologiji ki~menjaka, mora prihvatiti r da su “rani reptili bili veoma razli~iti od amfibija i da njihovi preci jo{ uvijek nisu mogli biti prona|eni.”36 Ipak, beznade`no osu|eni scenariji evolucionista ovdje jo{ nisu zavr{eni. Jo{ uvijek ostaje problem kako u~initi da ova bi}a polete! Budu}i da evolucionisti vjeruju da ptice mora da su nekako evoluirale, oni tvrde da su one nastale transformiranjem iz reptila. Me|utim, nijedan od mehanizama specifi~nih za ptice, koji imaju jednu potpuno druga~iju gra|u od `ivotinja koje borave na zemlji, ne mo`e biti obja{njen postepenom evolucijom. Kao prvo, krila, koja su crta karakteristi~na za ptice, jedan su veliki }orsokak za evolucioniste. Jedan od turskih evolucionista, E n g i n K o r u r , priznaje nemogu}nost evolucije krila: “Zajedni~ka karakteristika o~iju i krila je da ona mogu funkcionirati jedino ako su potpuno razvijena. Drugim rije~ima, jedno polurazvijeno oko ne mo`e vidjeti; jedna ptica sa napola formiranim krilima ne mo`e letjeti. Kako su ovi organi postali, ostaje jedna od misterija prirode koja treba biti rasvijetljena.”37

P

Porijeklo ptica i sisara

43

Pitanje “kako je savr{ena gra|a krila nastala kao rezultat uzastopnih nasumi~nih mutacija” ostaje potpuno neodgovoreno. Nema na~ina da se objasni kako su se prednje ruke reptila mogle promijeniti u perfektno funkcioniraju}a krila, kao rezultat izvrtanja u reptilskim genima (mutacija). [tavi{e, samo posjedovanje krila nije dovoljno jednom organizmu sa kopna da poleti. Organizmi koji borave na zemlji li{eni su mnogih mehanizama u tjelesnoj gra|i koje ptice koriste za letenje. Naprimjer, kosti ptica su mnogo lak{e nego kosti `ivotinja koje borave na zemlji. Njihova plu}a funkcioniraju na druga~iji na~in. Oni imaju druga~iji mi{i}ni i ko{tani sistem i veoma specijaliziran kardio-vaskularni sistem. Ove karakteristike su preduvjeti za letenje, koji su potrebni, u najmanju ruku, toliko koliko i krila. Ovi mehanizmi morali su postojati svi zajedno i u isto vrijeme; oni nisu mogli biti formirani postepeno - “akumuliranjem”. Evo za{to je teorija koja tvrdi da su zemljani organizmi evoluirali u zra~ne organizme potpuno pogre{na. Sve ovo name}e jedno drugo pitanje: ~ak i ako pretpostavimo da je ova nemogu}a pri~a istinita, za{to onda evolucionisti nisu u stanju prona}i bilo kakav “polukrilati” ili “jednokrili” fosil da podr`e svoju pri~u?

SPECIJALNA PLU∆A PTICE
izlaz ulaz

bronhije

alveola

parabronhije

PLU∆NI RE@ANJ REPTILA

PLU∆NI RE@ANJ PTICE

Anatomija ptica je veoma razliËita od anatomije reptila, njihovih navodnih predaka. PtiËija pluÊa funkcioniraju na totalno drugaËiji naËin od onoga u æivotinja koje borave na zemlji. @ivotinje koje borave na zemlji udiπu i izdiπu kroz iste disajne sudove. U ptica, dok zrak ulazi u pluÊa sprijeda, on izlazi straga. Ovaj posebni "dizajn" je specijalno napravljen za ptice, koje trebaju veliku koliËinu kisika za vrijeme leta. NemoguÊe je da se jedna takva struktura razvila iz pluÊa reptila.

Joπ jedan dizajn koji evolucija nije uspjela objasniti:

PTI»IJE PERJE
eorija evolucije, koja tvrdi ticut, A. H. Brush, prihvata ovu reda su ptice evoluirale iz alnost premda je evolucionist: reptila, nije u stanju objas- "Svaka karakteristika, od strukture niti ogromne razlike izme u ove i organizacije gena do razvitka, dvije razliËite klase æivih biÊa. U morfogeneze i organizacije tkiva pogledu takvih struktura kao πto su je razliËita (kod perja i krljuπti)."1 gra a kostura, pluÊni sistemi i top- [taviπe, Profesor Brush se bavi islokrvni metabolizam, ptice su ve- pitivanjem i prouËavanjem proteoma mnogo razlikuju od reptila. inske gra e ptiËijeg perja i zagoJo π jedna kavara tezu da je perje "jedinstverakteristika kono me u kija postavlja Ëmenjacima".2 nepremostivi jaz izme u ptiNe postoji ca i reptila je fosilni dokaz perje ptica koje koji bi dokazao ima oblik potda je ptiËije perpuno jedinstje evoluiralo iz ven za njih. krlju π ti reptila. Tijela rep- K a d a j e p e r j e p t i c a d e t a l j n o i s p i t a n o , »ak suprotno, tila prekrivena na eno je da je saËinjeno od hiljada tankih kao πto profesor niti, vitica, koje su me usobno spojene su krlju π tima, kukicama. Ovaj jedinstveni dizajn rezulti- Brush izjavljudok su tijela rao je izvanrednim aerodinamiËkim per- je, "perje se poformancama. javljuje iznena ptica prekrivena perjem. BuduÊi da evolucionis- da u fosilnom zapisu, kao "neporeti smatraju reptile precima ptica, civo jedinstvena" osobina koja odoni su primorani da tvrde da je pti- likuje i izdvaja perje ptica".3 Pored Ëije perje evoluiralo iz reptilskih toga, u reptila joπ nije otkrivena krljuπti. Me utim, nema sliËnosti nikakva epidermalna struktura koja bi osiguravala porijeklo za perje izme u krljuπti i perja. Profesor psihologije i neuro- ptica.4 biologije sa University of ConnecGodine 1996. paleontolozi su

T

napravili larmu oko fosila takozvanih pernatih dinosaura po imenu Sinosauropteryx. Me utim, 1997. je otkriveno da ovi fosili nemaju nikakve veze sa pticama i da oni nisu imali savremeno perje.5 Sa druge strane, kada pobliæe ispitamo perje ptica, nailazimo na veoma kompleksan dizajn koji ne moæe biti objaπnjen nikakvim evolucionim procesom. »uveni ornitolog Alan Feduccia izjavljuje da "svaka njihova crta ima aerodinamiËne funkcije. Ono je izuzetno lagano, ima sposobnost podizanja, πto se poveÊava pri niæim brzinama, i moæe se veoma lahko vratiti u svoju prijaπnju poziciju". On dalje nastavlja: "Ne mogu stvarno razumjeti kako se jedan organ, perfektno di zajniran za let, na poËetku mogao pojaviti zbog neke sasvim druge potrebe."6 Dizajn perja je tako er prisilio i Charlesa Darwina da razmiπlja o njemu. [taviπe, perfektna estetika paunovog perja uËinila ga je "bolesnim " (njegove vlastite rijeËi). U pismu koje je napisao Asai Gray 3. aprila 1860. rekao je: "SjeÊam se dobro vremena kada me je pomisao

na oko znala cijelog zalediti, ali sam preπao preko ovog stadija zabrinutosti...", i onda je nastavio "... a sada, djeliÊi u gra i æivih biÊa Ëesto uËine da se osjeÊam veoma nelagodno. Pogled na perje paunovog repa, kada god zurim u njega, Ëini me bolesnim!"7

1 A. H. Brush, "On the Origin of Feathers". Journal of Evolutionary Biology, vol. 9, 1996, str. 132 2 A. H. Brush, "On the Origin of Feathers", str. 131 3 A. H. Brush, "On the Origin of Feathers", str. 133 4 A. H. Brush, "On the Origin of Feathers", str. 131 5 " Plucking the Feathered Dinosaur " ,

Science, vol. 278, 14 November 1997,
str. 1229 6 Douglas Palmer, " Learning to Fly " (Review of The Origin of and Evolution

of Birds by Alan Feduccia, Yale University Press, 1996), New Scientist, vol.153, 1 March 1997, str. 44 7 Norman Macbeth, Darwin Retried: An

Appeal to Reason . Boston, Gambit,
1971, str. 101

46

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

Jo{ jedna navodno prijelazna forma: Archaeopteryx
Evolucionisti kao odgovor izgovaraju ime jednog jedinog bi}a. To je fosil jedne ptice zvane Archaeopteryx, koja je jedna od naj{ire poznatih tzv. prijelaznih oblika izme|u samo nekoliko koje evolucionisti jo{ brane. Archaeopteryx, prema evolucionistima predak savremenih ptica, `ivio je prije 150 miliona godina. Teorija dr`i da su neki od dinosaura sa malim krlju{tima po imenu Velociraptor ili Dromeosaur evoluirali sti~u}i krila i onda po~inju}i letjeti. Tako se za Archaeopteryxa pretpostavlja da je on prijelazna forma koja je skrenula od svog dinosaurskog pretka i po~ela po prvi puta da leti. Me|utim, posljednje studije Archaeopteryxovih fosila ukazuju da ovo bi}e uop}e nije prijelazni oblik, nego jedna pti~ija vrsta koja ima karakteristike ne{to razli~ite od dana{njih ptica. Teza da je Archaeopteryx bio “poluptica” koja nije mogla sasvim dobro letjeti bila je popularna u evolucionisti~kim krugovima sve donedavno. Odsutnost sternuma, to jest grudne kosti u ovog bi}a ili, u najFosil Archaeopteryxa manju ruku, to {to ona nije bila kao u lete}ih ptica, smatrana je najva`nijim dokazom da ova ptica nije mogla letjeti kako treba. (Grudna kost je kost koja se nalazi ispod grudnog ko{a, a na koju su pri~vr{}eni mi{i}i za letenje. U na{im danima ova grudna kost je uo~ena u svih lete}ih i nelete}ih ptica, a ~ak i u slijepih mi{eva - lete}ih sisara koji pripadaju veoma druga~ijoj familiji.) Me|utim, sedmi fosil Arhaeopterixa na|en 1992. uzrokovao je veliko zaprepa{tenje me|u evolucionistima. Razlog je bio to {to je kod ovog fosila Archaeopteryxa grudna kost, za koju se od strane evolucionista pretpostavljalo da je ve} dugo nedostajala, ustvari postojala. Nedavno prona|eni fosil opisan je u ~asopisu Nature slijede}im rije~ima: “Nedavno otkriveni, sedmi primjerak Archaeopteryxa, sadr`ava djelimi~ni pravougaoni sternum za kojim se dugo tragalo, ali koji nikada nije bio dokumentiran. Ovo svjedo~i o njegovim sna`nim mi{i}ima za letenje.”38 Ovo otkri}e poni{tilo je glavnu potporu tvrdnji da je Archaeopteryx bio

Porijeklo ptica i sisara

47

poluptica koja nije mogla letjeti kako treba. Na drugoj strani, struktura pti~ijeg perja postala je jedan od najva`nijih dokaza koji potvr|uju da je Archaeopteryx bio lete}a ptica u pravom smislu te rije~i. Asimetri~na struktura perja Archaeopteryxa je nerazlu~iva od one kod savremenih ptica, {to pokazuje da je `ivotinja mogla savr{eno letjeti. Kao {to je izjavio ~uveni paleontolog Carl O. Dunbar: “Jasno je uo~ljivo da Archaeopteryx, zbog svog perja, treba da bude klasificiran kao ptica.”39 Jo{ jedna ~injenica koja je otkrivena na osnovu gra|e Archaeopteryxovog perja je bio toplokrvni metabolizam ove ptice. Kao {to je poznato, reptili i dinosauri su hladnokrvne `ivotinje na koje vi{e utje~e temperatura okoli{a, nego {to oni sami, nezavisno, mogu regulirati temperaturu tijela. Jedna veoma va`na funkcija perja u ptice je odr`avanje toplote njezinog tijela. ^injenica da je Archaeopteryx imao perje pokazuje da je on, nasuprot dinosaurima, bio prava toplokrvna ptica koja je sama odr`avala toplotu svoga tijela.

Spekulacije evolucionista: zubi i kand`e Archaeopteryxa
Dvije va`ne stvari na koje se evolucionisti oslanjaju kada tvrde da je Archaeopteryx prijelazni oblik, jesu kand`e na krilima ove ptice i njeni zubi. Istina je da Archaeopteryx ima kand`e na svojim krilima i zube u svojim ustima, ali ove karakteristike ne impliciraju obavezno da ova bi}a imaju ikakvu vrstu srodstva sa reptilima. Pored toga, dvije vrste ptica koje `ive danas, Taouraco i Hoatzin, imaju kand`e koje im slu`e da se dr`e za grane. Ova bi}a su bez ikakve dvojbe ptice, bez ikakvih karakteristika reptila. Eto za{to je potpuno neosnovano tvrditi da je Archaeopteryx prijelazna forma samo na osnovu postojanja kand`i na njegovim krilima. A ni zubi u Archaeopteryxovom kljunu ne upu}uju na to da je on prijelazni oblik. Evolucionisti su napravili namjernu varku govore}i da su ovi zubi karakteristika reptila. Me|utim, zubi nisu tipi~na odlika reptila. Danas neki reptili imaju zube, a drugi ne. [tavi{e, Archaeopteryx nije jedina pti~ija vrsta koja ima zube. Istina je da ptice sa zubima ne postoje danas, ali kada pogledamo u fosilni zapis, vidimo da je i u doba Archaeopteryxa, kao i u doba poslije njega, i ~ak do prili~no skoro, postojao jedan poseban rod ptica koji bi mogao biti nazvan “ptice sa zubima”.

48

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

Najva`nija stvar je to da je oblik zuba Archaeopteryxa i drugih ptica sa zubima potpuno druga~iji od oblika zuba njihovih navodnih predaka, di n o s a u r a . ^uveni ornitolozi Martin, Steward i Whetstone uo~ili su da Archaeopteryx i druge ptice sa zubima imaju zube sa ravnim povr{inama na vrhu i velikim korjenovima. Dok su zubi theropodnih dinosaura, navodnih predaka ovih ptica, izbo~eni kao testera i imaju uske korjenove.40 Istra`iva~i su tako|er uporedili kosti ru~nog zgloba Archaeopteryxa i njihovih navodnih predaka, dinosaura, i nisu uo~ili sli~nosti me|u njima.41 Studije anatoma kao {to su Tarsitano, Hecht i A. D. Walker otkrile su da su neke “sli~nosti” za koje se tvrdilo da postoje izme|u ovog stvorenja i dinosaura (kao {to je predlo`eno od strane Johna Ostroma, istaknutog autoriteta, koji tvrdi da je Archaeopteryx evoluirao iz dinosaura), bile ustvari samo pogre{ne interpretacije.42 Svi ovi nalazi ukazuju da Archaeopteryx nije bio prijelazna karika, nego samo ptica koja je spadala u kategoriju ptica koja se mo`e nazvati “ptice sa zubima”.

Archaeopteryx i fosili drugih drevnih ptica
Dok su evolucionisti desetinama godina tvrdili da je Archaeopteryx najve}i dokaz za njihov scenario u vezi sa evolucijom ptica, neki nedavno na|eni fosili poni{tavaju taj scenario u drugim aspektima. Lianhai Hou i Zhonghe Zhou, dva paleontologa na Kineskom institutu za paleontologiju ki~menjaka, 1995. su otkrili novi pti~iji fosil kojeg su nazvali C o n f u c i u s o r n i s . Ova ptica je bila gotovo iz istog doba kao i Archaeopteryx (oko 140 miliona godina stara), ali nije imala nikakve zube u ustima. Dodatno, njezin kljun i perje imaju iste karakteristike kao kod dana{njih ptica. A uz to {to ima istu gra|u kostura kao savremene ptice, ova ptica tako|er ima kand`e na svojim krilima, upravo kao Archaeopteryx. Ona je imala i jednu specijalnu strukturu, nazvanu “pigostil”, koja je podupirala repno perje. Ukratko, ova ptica, koja je iste dobi kao i Archaeopteryx (koji se smatra najstarijim pretkom svih ptica i koji je prihva}en kao polureptil), veoma je li~ila savremenim pticama. Ova ~injenica poni{tila je sve evolucionisti~ke teze koje dr`e da je Archaeopteryx primitivni predak svih ptica.43

Porijeklo ptica i sisara

49

Jedan drugi fosil, iskopan u Kini u novembru 1996., uzrokovao je ~ak i ve}u konfuziju. Postojanje ove 130 miliona godina stare ptice po imenu Liaoningornis objavili su Hou, Martin i Alan Feduccia u ~asopisu Science. Liaoningornis je imao grudnu kost na koju su bili pripojeni mi{i}i za letenje, upravo kao u savremenih ptica. Ova ptica ne razlikuje se od savremenih ptica tako|er ni u drugim aspektima. Jedina razlika su zubi u njenim ustima. Ovakva situacija pokazala je da ptice sa zubima uop}e nisu imale primitivnu strukturu, kako su navodili evolucionisti.44 Ovo je re~eno u jednom ~lanku u ~asopisu Discover pod naslovom “Odakle su do{le ptice? Ovaj fosil ka`e da nisu od dinosaura”.45 Ptica nazvana Jo{ jedan fosil koji pobija evolucionisti~ku Confuciusornis je iste dobi kao Archaeopteryx. tvrdnju u vezi sa Archaeopteryxom je Eoalulavis. Gra|a krila Eoalulavisa, za kojeg je re~eno da je 30 miliona godina mla|i od Archaeopteryxa, uo~ena je u “sporolete}ih” savremenih ptica. Ovo dokazuje da su prije 120 miliona godina po nebu letjele ptice koje se u mnogim aspektima ne razlikuju od savremenih ptica.46 Ove ~injenice jo{ jednom zasigurno ukazuju da niti Archaeopteryx niti neka druga drevna ptica sli~na njemu nisu bili prijelazne forme. Fosili ne pokazuju da su razli~ite vrste ptica evoluirale jedna iz druge. Nasuprot tome, fosilni zapis dokazuje da su dana{nje savremene ptice i neke arhai~ne ptice kao Archaeopteryx ustvari `ivjele zajedno, u isto vrijeme. Ali su neke od ovih vrsta ptica kao npr. Archaeopteryx i Confuciusornis izumrle i samo je jedan dio od prvobitno postoje}ih vrsta bio u stanju sti}i do dana{njih dana. +++Ukratko, neke posebne karakteristike Archaeopteryxa ne ukazuju da je ovo `ivo bi}e prijelazna forma! Stephan Jay Gould i Niles Eldredge, dva paleontologa sa Harwarda i {irom svijeta poznati evolucionisti, prihvataju da je Archaeopteryx “mozai~no” `ivo bi}e koje posjeduje razli~ite karakteristike u svojoj gra|i, ali da on ipak nikako ne mo`e biti smatran prijelaznom formom!47

50

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

Imaginarna ptica-dinosaur karika
Poku{avaju}i predstaviti Archaeopteryxa kao prijelaznu formu, evolucionisti tvrde da su ptice evoluirale iz dinosaura. Me|utim, jedan od najpoznatijih ornitologa u svijetu, Alan Feduccia sa University of North Carolina, suprotstavlja se teoriji da ptice imaju srodstvo sa dinosaurima, uprkos ~injenici da je on i sam evolucionist. Feduccia o ovome ka`e: “E pa ja sam studirao pti~ije lobanje tokom 25 godina i kako god pogledam, ne vidim nikakvu sli~nost. Ja je jednostavno ne vidim...” Theropodno-kopneno porijekla ptica }e, po mom mi{ljenju, biti najve}a zabuna paleontologije XX stolje}a.”48 Larry Martin, specijalista na podru~ju drevnih ptica sa University of Kansas, suprotstavlja se teoriji da su ptice do{le po istoj lozi kao i dinosauri. Dok je komentirao kontradiktornosti u koje evolucija pada o ovom pitanju, Martin je izjavio:
“Da vam pravo ka`em, ukoliko bih morao podr`ati dinosaursko porijeklo ptica sa ovim karakteristikama, ja bih se uznemirio i zbunio svaki put kada bih morao ustati i govoriti o tome.”49

Da sumiramo. Scenario “Evolucije ptica”, konstruiran jedino na bazi Archaeopteryxa, nije ni{ta drugo do produkt predrasuda i puko pri`eljkivanje evolucionista.

Alan Feduccia

Porijeklo sisara
Kao {to smo naprijed istakli, teorija evolucije zastupa stav da su se neka imaginarna bi}a koja su iza{la iz mora transformirala u reptile i da su ptice formirane evolucijom reptila. Prema istom scenariju, reptili su preci ne samo ptica nego isto tako i sisara. Me|utim, postoje velike strukturalne pukotine izme|u reptila, koji imaju krlju{ti na svojim tijelima, koji su hladnokrvni i koji se razmno`avaju polaganjem jaja, sa jedne strane, i sisara koji imaju krzno na svojim tijelima, koji su toplokrvni i koji se razmno`avaju ra|aju}i svoje potomstvo kao `ivo, sa druge strane.

Porijeklo ptica i sisara

51

Jedan primjer strukturalnih barijera izme|u reptila i sisara je gra|a nji hove ~eljusti. Donja ~eljust sisara sastoji se samo od jedne kosti u kojoj su smje{teni zubi. U reptila postoje tri male kosti na objema stranama donje ~eljusti. Druga osnovna razlika je to {to svi sisari imaju tri kosti u srednjem uhu (~eki}, nakovanj i uzengija). A u svih reptila postoji samo jedna kost u srednjem uhu. Evolucionisti tvrde da su ~eljust i srednje uho reptila postepeno evoluirali u ~eljust i uho sisara. A ipak, pitanje kako se ova promjena dogodila ostaje neodgovoreno. Osobito, nikada ne mo`e biti obja{njeno pitanje kako je uho sa samo jednom kosti evoluiralo u uho sa tri kosti i kako je proces slu{anja nastavio funkcionirati u me|uvremenu. Nije iznena|enje da nije prona|en niti jedan jedini fosil koji bi vezao reptile i sisare. Zbog ovoga je paleontolog Roger Lewin bio prisiljen re}i da je “prijelaz na prvog sisara, koji se vjerovatp no desio u samo jednoj ili najvi{e dvije loze, jo{ uvijek enigma”.50 George Gaylord Simpson, jedan od najve}ih evolucionih autoriteta i osniva~a neodarvinisti~ke teorije, daje slijede}i komentar na ovu ~injenicu koja je potpuno zbunjuju}a za evolucioniste: “Najzagonetniji doga|aj u historiji `ivota na Zemlji je promjena iz mezozoika, doba reptila, u doba sisara. Bilo je to kao da je iznenada spu{tena zavjesa na stadij gdje su sve vode}e uloge imali reptili, posebno dinosauri, u velikom broju i zbunjuju}oj raznolikosti, i odmah ponovo podignuta da bi otkrila istu okolinu, ali potpuno novi raspored uloga, raspored u kojem se dinosauri uop}e ne pojavljuju, drugi reptili su malobrojni, a sve vode}e uloge igraju sisari takvih vrsta koje su se jedva naslu}ivale u prethodnim stadijima.”51 [tavi{e, kada su se sisari iznenada pojavili bili su ve} tada vrlo razli~iti jedni od drugih. Takve razli~ite, nesli~ne `ivotinje, kao slijepi mi{evi, konji, mi{evi i kitovi svi su sisari i svi oni su se pojavili za vrijeme istog geolo{kog doba. Ustanovljavanje evolucionog srodstva me|u njima je nemogu}e, ~ak i unutar naj{irih granica ma{te. Evolucionisti~ki zoolog R. Eric Lombard pravi ovaj zaklju~ak u ~lanku koji je iza{ao u ~asopisu Evolution: “Oni koji tragaju za specifi~nom informacijom korisnom u konstruiranju filogeneze roda sisara biti }e razo~arani.”52 Sve ovo pokazuje da su se sva `iva bi}a pojavila na Zemlji iznenada i u

PORIJEKLO MUHA
uduÊi da tvrde da su se dinosauri transformirali u ptice, evolucionisti podræavaju svoje postavke tako πto govore da su neki dinosauri koji su mahali svojim prednjim nogama da ulove muhe "dobili krila i poletjeli", kao πto se vidi na slici. BuduÊi da ova teorija nema nikakve znanstvene baze i buduÊi da nije niπta drugo do jedna obiËna tvorevina maπte, ona tako er iziskuje jednu veoma priprostu logiËku kontradikciju: muha, primjer koji su dali evolucionisti da objasne porijeklo letenja, veÊ je imala savrπenu sposobnost da leti. Dok prosjeËan Ëovjek ne moæe otvoriti i zatvoriti svoje oËi 10 puta u sekundi, jedna prosjeËna muha mahne svojim krilima 500 puta u sekundi. [taviπe, ona miËe oba svoja krila istovremeno.I najmanji nesklad u vibraciji krila uzrokovao bi da muha izgubi ravnoteæu, ali ovo se nikada ne doga a. Evolucionisti bi trebali prvo doÊi sa objaπnjenjem kako je muha stekla ovu perfektnu sposobnost leta. Umjesto toga, oni su sastavili imaginarni scenario o tome kako su nezgrapna biÊa kao reptili poËela letjeti. Pored toga, perfektna kreacija kuÊne muhe poniπtava tvrdnju evolucije. Engleski biolog Robin W o o t t o n , u Ëlanku naslovljenom "MehaniËki dizajn krila muhe", napisao je slijedeÊe:

B

Jedan primjer evolucionistiËkih scenarija: Dinosauri koji su iznenada dobili krila pokuπavajuÊi da uhvate muhu!

"[to bolje razumijemo funkcioniranje krila insekata, ukazuje nam se sve suptilniji i ljepπi dizajn. Gra a svakog od njih je redovno dizajnirana na naËin da se deformira πto je moguÊe manje; mehanizmi su dizajnirani tako da pomjeraju sastavne dijelove u predvidivim pravcima. A ipak, oni me usobno imaju samo nekoliko tehnoloπkih paralela (ukoliko ih ikako imaju).1 Sa druge strane, ne postoji nijedan jedini fosil koji moæe biti dokaz za imaginarnu evoluciju muhe. To je ono πto je istaknuti francuski zoolog Grasse mislio kada je rekao: "Mi smo u tami πto se tiËe porijekla insekata."2
1Robin J. Wooton, "The Mehanical Design of Insect Wings", Scientific American, v. 263, November 1990, str. 120 2 Pierre - P. Grasse, Evolution of Living Organisms, New York, Academic Press, 1977, str. 30

Porijeklo ptica i sisara

53

svojoj punoj formi, bez ikakvog evolucionog procesa. Ovo je konkretan dokaz ~injenice da su ona bila stvorena. Me|utim, ~injenicu da su `ive vrste nastale u odre|enom redoslijedu evolucionisti poku{avaju interpretirati kao pokazatelj evolucije. A, ustvari, redoslijed po kojem su se r `iva bi}a pojavila je “r e d o s l i j e d stvaranja”, budu}i da nije mogu}e (nema dokaza) govoriti o nekom evolucionom procesu. Sa izvanrednim stvaranjem, bez ikakve mahane, okeani, a onda zemlja, bili su napunjeni `ivim bi}ima, a na kraju je stvoren ~ovjek. Suprotno pri~i o “~ovjeku majmunu” koja se natura masama pomo}u intenzivne medijske propagande, ~ovjek se tako|er pojavio na Zemlji iznenada i potpuno formiran.

volucionisti predlaæu da su sve vrste sisara evoluirale iz zajedniËkog pretka. Me utim, postoje velike razlike izme u razliËitih vrsta sisara takvih kao πto su medvjedi, kitovi, miπevi i slijepi miπevi. Svaka od ovih vrsta æivih biÊa posjeduje specifiËno dizajnirane sisteme. Naprimjer, slijepi miπevi su stvoreni sa veoma osjetljivim radarskim sistemom koji im pomaæe da se orijentiraju u tami. Ovi kompleksni sistemi koje moderna tehnologija moæe samo imitirati, nikako se nisu mogli pojaviti kao rezultat sluËajnosti. Fosilni zapis tako er pokazuje da su πiπmiπi postali odjednom, u njihovom sadaπnjem, perfektnom stanju, i da oni nisu proπli Fosil slijepog miπa star 50 miliona kroz bilo kakav "evolucioni proces".
godina: nije razliËit od svoga dana πnjeg potomka. (Science, vol. 154)

E

SCENARIO EVOLUCIJE KONJA
ve donedavno, imaginarni niz za koji se pretpostavljalo da prikazuje evoluciju konja bio je reklamiran kao glavni fosilni dokaz za teoriju evolucije. Danas, me utim, mnogi evolucionisti sami otvoreno priznaju da je scenario evolucije konja propao. Evolucionista Boyce Rensberger, koji je odræao govor za vrijeme Ëetverodnevnog simpozija o temi problem postepene evolucione teorije, odræanom 1980. u Field Museum of Natural History u Chicagu, koji je poha alo 150 evolucionista, rekao je da scenario evolucije konja nema osnova u fosilnom zapisu i da nije uoËen evolucioni proces koji bi govorio u prilog postepene evolucije konja: "VeÊ je odavno poznato da je pogreπan popularno ispriËan primjer evolucije konja, koji upuÊuje postepeni niz promjena od Ëetveronoænog biÊa veliËine lisice, koje je æivilo prije 50 miliona godina, do danaπnjeg mnogo veÊeg "jednoprstog" konja. Umjesto postepene promjene, f o s i l i s v a k e posredne vrste pojavljuju se potpuno razliËiti, ostaju nepromijenjeni i onda izumiru. Prijelazne forme su ne poznate."1 »asno priznajuÊi ovaj znaËajni Êorsokak u scenariju evolucije konja, Rensberger se posebno pozvao na "Êorsokak prijelaznih karika", koji je uistinu najveÊi problem teorije, barem πto se tiËe fosilnog zapisa. »uveni paleontolog Colin Patterson, direktor Natural History Museum of England, gdje su izloæene sheme "evolucije konja", rekao je slijedeÊe o ovoj izloæbi koja se joπ pokazuje publici u prizemlju muzeja:

S

"Bilo je uæasno mnogo priËa, sve jedna maπtovitija od druge, o tome kakav je ustvari karakter te historije (æivota). NajËuveniji primjer, joπ na izloæbi dolje, izloæba je evolucije konja pripremljena otprilike prije pedeset godina. Ona je bila predstavljena kao doslovna istina u udæbeniku za udæbenikom. Danas, ja mislim da je to jadno i æalosno, posebno kada ljudi koji nude takve priËe mogu i sami biti svjesni spekulativne prirode nekih od tih stvari."2 [ta je osnova za scenario "evolucije konja"? Ovaj scenario je formuliran pomoÊu obmanljivih slika-shema koje su smiπljene tako πto su u nizu poredani fosili razliËitih æivih vrsta koje su æivjele u πirokom rasponu razliËitih perioda u Indiji, Juænoj Africi, Sjevernoj Americi i Evropi, potpuno u skladu sa bogatom snagom maπte evolucionista. Postoji viπe od 20 slika-shema evolucije konja predloæenih od strane razliËitih istraæivaËa. Evolucionisti nisu stigli niti do jednog jedinog zajedniËkog dogovora o temi ovih porodiËnih stabala, koja su, usput, potpuno razliËita jedna od drugih. Jedina zajedniËka taËka ovih stabala je vjerovanje da je biÊe veliËine psa nazvano "Eohippus" (Hyracotherium), koje je æivjelo u eocenu prije 55 miliona godina, bilo predak savremenog konja. Me utim, Eohippus je potpuno isti kao æivotinja zvana "hyrax", koja joπ uvijek æivi u Africi i nema srodstva ili sliËnosti sa konjem.3 Nekonzistentnost tvrdnje o evoluciji konja je dalje rasvijetljena sa drugim fosilnim ostacima koji su nedavno iskopani. Fosili savremene vrste konja (Equus

Nevadensis i Equus Occidentalis) otkriveni su u istom sloju sa Eohippusom.4 Ovo pokazuje da su savremeni konj i njegov navodni predak æivjeli istovremeno, i tako dokazuje da se nikakav evolucioni proces, takav kao evolucija konja, nije nikada odigrao. [taviπe, Ëuveni paleontolog Pettingrew izjavljuje da je savremeni konj æivio 70 miliona godina prije njegovog navodnog pretka. Prema Pettingrewu, "jednoprsti" savremeni konji æivjeli su u Mezozoiku prije 120 miliona godina, dok se njegov pretpostavljeni predak, viπeprsti konj, pojavio u Eocenu prije 50 miliona godina i izumro prije 40 miliona godina.5 Paleontoloπki Êorsokak evolucijskog niza konja objasnio je Francis Hitching: "Potupni niz fosila konja, smjeπten u slojevima stijena, u prikladnom evo-

lucionom poretku, od dna do vrha, nije na en ni na jednom mjestu u svijetu."6 Namjernim zanemarivanjem nekih fosila koji se nisu uklapali u njega, niz konja, koji je ve} bio sasvim nevjerovatan, postao je jo{ upitnijim. Naprimjer, "Moropus", koji je æivio u miocenu, nije bio ukljuËen u fosilni niz jednostavno zbog toga πto nije sluæio namjerama evolucionista. U Enciklopediji prethistorijskih æivotinja je reËeno da je dva metra visoki Moropus Ëak masivniji i od svog savremenika Meryhippusa, a i od svog danaπnjeg ekvivalenta. Zbog toga, on anulira postepeni evolucioni poredak.7 Sve ove Ëinjenice su jak dokaz da sheme evolucije konja, koje su predstavljene kao jedan od najËvrπÊih dokaza evolucije, nisu niπta drugo do fantastiËne i nevjerovatne priËe. Ovo je priliËno znaËajno u pokazivanju odsustva kredibiliteta i integriteta teorije evolucije i u demonstriranju ciljeva i metoda kojima se sluæe njezini zagovornici.

Mnogo konja razliËitih veliËina æive na Zemlji. Shema "evolucije konja" nije niπta drugo do niz fosila sisara i fosila ovih razliËitih tipova konja, poredanih od manjeg ka veÊem.

1 Boyce Rensberger, Houston Chronicle, November 5, 1980, blm.4, str. 15 2 Colin Patterson, Harper's, February 1984, str. 60 3 Francis Hitching, The Neck of the Giraffe:Where Darwin Went Wrong, New York: Ticknor and Fields, 1982, str. 30-31 4 Francis Hitching, The Neck of the Giraffe, str. 30-31 5 L. Du Nouy, Human Destiny, New York: The New American Library, str. 74 6 Francis Hitching, The Neck of the Giraffe, 1982, str. 30-31. 7 Jean-Jacques Hublin, The Hamlyn Encyclopaedia of Prehistoric Animals, New York: The Hamlyn Publishing Group Ltd., 1984, str. 252

Obmanljive interpretacije fosila od strane evolucionista

rije nego {to krenemo u detalje legende o evoluciji ~ovjeka, trebamo spomenuti propagandni metod koji je uvjerio javnost u ideju da je biÊe pola ~ovjek-pola majmun doista `ivjelo nekada u pro{losti. Ovaj r propagandni metod koristi se “rekonstrukcijama” na~injenim na osnovu fosila. Rekonstrukcije se mogu definirati kao crtanje slika ili konstruiranje modela `ivog bi}a na bazi jedne jedine kosti - ponekad na bazi samo jednog fragmenta - koji je iskopan. “Ljudi-majmuni” koje mi vidimo u novinama, ~asopisima ili filmovima, ustvari su rekonstrukcije. Budu}i da su fosili obi~no neure|eni i nekompletni, bilo koja pretpostavka bazirana na njima je vjerovatno potpuno spekulativna. Ustvari, rekonstrukcije (crte`i ili modeli) bazirane na fosilnim ostacima od strane evolucionista smi{ljeno su precizno pripremljene samo da bi potvrdile evolucione teze. Jedan antropolog sa Harwarda, David R. Pillbeam, nagla{ava ovu ~injenicu kada ka`e: “U najmanju ruku, u paleoantropologiji podaci su jo{ uvijek oskudni i manjkavi tako da teorija veoma mnogo uti~e na interpretacije. U pro{losti, teorije su jasno odra`avale na{e trenutne ideologije umjesto stvarne podatke.”53 Budu}i da su ljudi visoko impresionirani vizualnim informacijama, ove rekonstrukcije veoma dobro slu`e ciljevima evolucionista, a to je da ubijede ljude da su ova rekonstruirana biÊa stvarno postojala u pro{losti. Ovdje moramo ista}i jednu posebno va`nu stvar: rekonstrukcije bazirane na ostacima kosti mogu otkriti jedino veoma op}enite karakteristike objekta, budu}i da stvarni karakteristi~ni detalji i mehka tkiva vremenom brzo propadaju i i{~ezavaju. Zbog toga, sa spekulativnom interpretacijom mehkih tkiva, rekonstruirani crte`i ili modeli postaju totalno ovisni o ma{ti osobe koja ih pravi. Earnst A. Hooten sa Harward University obja{njava ovu situaciju ovako: “Poku{ati restaurirati mehke dijelove je jedan ~ak jo{ hazardniji poduhvat. Usne, o~i, u{i i nagib nosa ne ostavljaju indicija na dijelovima kosti koji le`e

P

Junior Larousse Temel Bilgi Encyclopedia, Vol. 1 s. 94

IMAGINARNI CRTEÆI: U svojim slikama i rekonstrukcijama, evolucionisti namjerno daju oblik crtama koje ustvari ne ostavljaju nikakve fosilne tragove, na na~in da podræavaju evoluciju. Primjer: gra a nosa i usana, oblik kose, oblik obrva i druge dlake na ti jelu. Oni tako er izra uju detaljne slike, slikajuÊi ova imaginarna biÊa kako hodaju sa svojim obiteljima, kako love ili u drugim prilikama njihovog svakodnevnog æivota. Me utim, svi ovi crteæi samo su tvorevine maπte i nemaju ekvivalent u fosilnom zapisu.

Junior Larousse Temel Bilgi Encyclopedia, Vol. 1 s. 96

Geheimnisse Der Urzeit, Tiere und Menschen, s. 200

National Geographic, Mart 1996

TRI RAZLI»ITE REKONSTRUKCIJE BAZIRANE NA ISTOJ LOBANJI

Crteæ koji je objavljen u Sunday Timesu, 5 aprila 1964. godine

Maurice Wilsonov crteæ

N.Parkerov crteæ N. Geographic, septembar 1960

ispod njih. Vi sa jednakom lahko}om na neandertaloidnoj lobanji mo`ete modelirati osobine {impanze kao i crte lica filozofa.” Ako ove navodne restauracije drevnih tipova ~ovjeka imaju ikakve znanstvene vrijednosti, onda je to zaista samo u sasvim maloj mjeri i one su pogodne jedino da zavedu javnost... zato, ne vjerujte rekonstrukcijama.54
Maurice Wilsonov crteæ (From Ape to Adam The Se arch For The Ancestry Of Man, Herbert Wendt)

Ustvari, evolucionisti su izmislili tako “besmislene pri~e” da oni ~ak pripisuju razli~ita lica jednoj te istoj lobanji. Tri razli~ito rekonstruirana crte`a na~injena za fosil nazvan Australopithecus robustus (Zinjanthropus) ~uveni su primjer takvog falsificiranja. Pristrasna interpretacija fosila ili fabriciranje mnogih imaginarnih rekonstrukcija su pokazatelj kako ~esto evolucionisti pribjegavaju trikovima. A ipak, to izgleda nevino kada se uporedi sa namjernim falsifikatima koji su bili izvr{eni u historiji evolucije.

Steven M. Stanley crteæ (Human Origins)

Dva crteæa Javanskog Ëovjeka koja se vide gore, a koja su potpuno razliËita jedan od drugog, predstavljaju dobar primjer kako evolucionisti fantastiËno interpretiraju fosile.

Falsifikati evolucije

e postoji konkretan fosilni dokaz koji podr`ava sliku “~ovjeka-majmuna” koja se neprekidno nau~ava i propagira od strane medija i evolucionisti~kih akademskih krugova. Sa ~etkicama u svojim rukama evolucionisti proizvode imaginarna bi}a, a ~injenica da ovi crte`i ipak ne odgovaraju fosilima, predstavlja ozbiljan problem za njih. Jedan od interesantnih metoda kojima se slu`e da bi prevazi{li ovaj problem je da “proizvedu” fosile koje ne mogu prona}i. Piltdownski ~ovjek, najve}i skandal u historiji znanosti, tipi~an je primjer ovog metoda.

N

Piltdownski ~ovjek: Orangutanska ~eljust i lobanja ~ovjeka!
Dobro poznati doktor i tako|er amater paleoantropolog, C h a r l e s Dawson, tvrdio je da je 1912. godine prona{ao ~eljusnu kost i dio lobanje u jami u Piltdownu u Engleskoj. Pa iako je ~eljusna kost bila vi{e nalik na majmunsku, zubi i lobanja bili su kao u ~ovjeka. Ovi primjerci su nazvani “Piltdownski ~ovjek”. Za njih se tvrdilo da su bili 500 hiljada godina stari, a izlo`eni su u nekolicini muzeja kao apsolutni dokaz evolucije ~ovjeka. Tokom vi{e od 40 godina napisani su mnogi znanstveni ~lanci o “Piltdownskom ~ovjeku”, na~injene su mnoge interpretacije i crte`i, a ovaj fosil je bio predstavljen kao va`an dokaz evolucije ~ovjeka. Ne manje od pet stotina doktorskih teza bilo je napisano o toj temi.55 ^uveni ameri~ki paleoantropolog Henry Fairfield Osborn, dok je bio u posjeti British Museumu 1935., rekao je: “...Moramo se uvijek nanovo podsje}ati da je priroda puna paradoksa i ovo je jedno zadivljuju}e otkri}e o ranom ~ovjeku...”56 Godine 1949. Kennet Oakley iz paleontolo{kog odjela British Museuma isku{ao je metod “testiranja florom”, jedan novi test kori{ten za odre|ivanje dobi fosila. Proba je na~injena na fosilu Piltdownskog ~ovjeka. Rezultat je bio zapanjuju}i. Za vrijeme testa se shvatilo da ~eljusna kost Piltdownskog ~ovjeka ne sadr`i nimalo flourina. Ovo pokazuje da je bila sahranjena pod

»ELJUST ORANGUTANA I LOBANJA »OVJEKA Fosil Piltdownskog Ëovjeka, koji je ob manjivao svijet znanosti tokom viπe od 40 godina, bio je ustvari znanstvena prevara poËinjena od strane evolucionista kom biniranjem dvije kosti koje su pripadale kosturima dvaju raliËitih vrsta - majmun skoj i ljudskoj. Lijevo je laæni fosil i ilustrirani imaginarni Piltdownski Ëovjek baziran na njemu.

zemljom ne vi{e od nekoliko godina. A lobanja, koja je, kako se na testu pokazalo, sadr`avala samo malu koli~inu fluorina, bila je stara samo nekoliko hiljada godina. Posljednje hronolo{ke studije napravljene metodom fluorina otkrile su da je lobanja stara samo nekoliko hiljada godina. Utvr|eno je da zubi u ~eljusti pripadaju jednom orangutanu i da su bili vje{ta~ki umetnuti, kao i da su “primitivne” alatke koje su otkrivene zajedno sa fosilima ustvari samo jednostavne imitacije koje su bile izo{trene ~eli~nim oru|ima. 57 U detaljnim analizama upotpunjenim od strane Weinera ovaj falsifikat je javnosti otkriven 1953. Lobanja je pripadala 500 godina starom ~ovjeku, a donjo~eljusna kost je pripadala nedavno uginulom majmunu! Zubi su nakon toga bili specijalno smje{teni u niz i dodani ~eljusti, a zglobovi su bili napunjeni u namjeri da podsje}aju na zglobove ~ovjeka. Onda su svi ovi dijelovi obojeni kalijumdihromatom da bi dobili zastarjeli izgled. Ova boja po~ela je nestajati kada su dijelovi fosila bili umo~eni u kiselinu. Le Gros Clark, koji je bio ~lan tima koji je razotkrio falsifkat, nije mogao sakriti svoje zaprepa{tenje i rekao je da “tragovi” umjetne abrazije odmah upadaju u o~i . Ustvari, toliko su bili o~igledni da sa pravom mo`emo pitati - kako to da su izmakli pa`nji ranije?58 Nakon svega ovoga “Piltdownski ~ovjek” je `urno premje{ten iz British Museuma gdje je bio izlo`en vi{e od 40 godina.

Nebraska ~ovjek: Jedan jedini svinjski zub
Godine 1922. Henry Fairfield Osborn, menad`er American Museum of Natural History, objavio je da je u Zapadnoj Nebraski, blizu Snake Broka, prona{ao fosil u vidu zuba-molara koji pripada pliocenu. Ovaj zub je navodno imao karakteristike koje su zajedni~ke za ~ovjeka i majmuna. Zapo~ele su

Falsifikati evolucije

61

duboke znanstvene rasprave u kojima su neki tuma~ili da zub pripada Pithecanthropus erectusu, dok su drugi tvrdili da je bli`i ljudskom bi}u. Ovaj fosil, koji je izazvao obimnu debatu, nazvan je “Nebraska ~ovjek”. Odmah mu je, tako|er, dato i “znanstveno ime”: Hesperopithecus haroldcooki. Mnogi autoriteti dali su Osbornu svoju podr{ku. Samo na osnovu ovog jednog zuba, nacrtane su rekonstrukcije glave i tijela Nebraska ~ovjeka . [tavi{e, Nebraska ~ovjek je ~ak naslikan zajedno sa njegovom `enom i djecom, kao cijela porodica u prirodnom ambijentu. Svi ovi scenariji razvijeni su samo od jednog zuba. Evolucionisti~ki krugovi priznali su ovog “~ovjeka duha” do te mjere da je jedan istra`iva~, po imenu William Brayan, kada se suprotstavio ovim pristrasnim odlukama koje se oslanjaju samo na jedan zub, bio veoma strogo iskritiziran. Godine 1927. prona|eni su tako|er i ostali dijelovi kostura ovog fosila. Prema ovim novootkrivenim dijelovima, zub nije pripadao niti ~ovjeku, a niti majmunu. Shva}eno je da je pripadao jednoj izumrloj vrsti divlje ameri~ke svinje - Prosthennophs. William Gregory ovako je naslovio svoj ~lanak objavljen u ~asopisu Science u kome je objavio svoju gre{ku: “Hesperopithecus: O~ito ni majmun, a ni ~ovjek”.59 Tada su svi crte`i Hesperopithecus haroldcookija i “njegove porodice” bili `urno izmje{teni iz evolucione literature.

Ova slika je nacrtana na bazi samo jednog jedinog zuba i objavljena u Ëasopisu Illustrated London News 24. jula 1922. Me utim, evolucionisti su bili izuzetno razoËarani kada je otkriveno da ovaj zub nije pripadao ni majmunolikom biÊu, ni Ëovjeku, nego jednoj izumrloj vrsti svinje.

62

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

Ota Benga: Afrikanac u kafezu
Nakon {to je Darwin sa svojom knjigom The Descent of Man (Porijeklo ~ovjeka) promovirao tvrdnju da je ~ovjek evoluirao iz majmunolikog `ivog bi}a, po~eo je tra`iti fosile koji bi ovu tvrdnju i podr`ali. Me|utim, neki evolucionisti vjerovali su da se “pola ~ovjek-pola majmun” bi}a mogu na}i ne samo u fosilnom zapisu, nego tako|er, kao ~ak i danas postoje}a `iva bi}a ` u razli~itim dijelovima svijeta. U po~etku XX stolje}a ova potjera za “`ivim prijelaznim karikama” vodila je nesretnim incidentima, od kojih je jedan od najokrutnijih bio onaj sa Pigmejcem po imenu Ota Benga. Ota Benga je zatvoren 1904. od strane jednog evolucionisti~kog istra`iva~a u Kongu. Na njegovom jeziku, ime Ota Benga zna~ilo je “prijatelj”. On je imao `enu i dvoje djece. Vezan lancima i ba~en u kafez kao `ivotinja, on je odveden u SAD gdje su ga evolucionisti~ki znanstvenici izlo`ili javnosti u St. Louis World Fair zajedno sa nekim majmunskim vrstama i ~ predstavili ga kao “~ovjeku najbli`u prijelaznu kariku”. Dvije godine kasnije, odveli su ga u Bronx Zoo-vrt u New Yorku i tamo ga izlo`ili pod oznakom “drevni preci ~ovjeka” skupa sa nekoliko {impanzi, gorilom po imenu Dinah i orangutanom zvanim Dohung. Dr. William T. Hornaday, evolucionista, direktor zoolo{kog vrta, dr`ao je duge govore o tome kako je ponosan {to ima ovu izuzetnu “prijelaznu formu” u svom zoo-vrtu i tretirao je zatvorenog Ota Bengu kao obi~nu `ivotinju. Nemo}an da se nosi sa tretmanom kojemu je bio podvrgnut, Ota Benga je na kraju po~inio samoubistvo.60 Piltdownski ~ovjek, Nebraska ~ovjek, Ota Benga ... Ovi skandali pokazuju da se evolucionisti~ki znanstvenici ne ustru~avaju upotrijebiti bilo kakvu vrstu neznanstvenog metoda da bi dokazali svoju teoriju. Imaju}i ovo na umu, susrest }emo se sa sli~nom situacijom kada pogledamo i na druge takozvane dokaze za legendu o “evoluciji ~ovjeka”. Imamo dakle jednu izmi{ljenu pri~u i armiju dobrovoljaca spremnih na sve da tu pri~u i potvrde.

Scenario evolucije ~ovjeka

prethodnim poglavljima vidjeli smo da u prirodi nema mehanizama koji bi naveli `iva bi}a da evoluiraju, i vidjeli smo da `ive vrste postaju, ne kao rezultat evolucionog procesa, nego da se pojavljuju sasvim iznenada u njihovoj sada{njoj savr{enoj formi. To jest, one su stvorene svaka posebno. Zbog toga je o~igledno da je i “evolucija ~ovjeka”, isto tako, samo pri~a koja se nikada nije desila. [ta onda evolucionisti predla`u kao osnovu za svoju pri~u? Njihova osnova je postojanje mno{tva fosila na kojima su evolucionisti u stanju izgraditi i razvijati imaginarne interpretacije. Kroz cijelu historiju `ivjelo je vi{e od 6.000 majmunskih vrsta, a ve}ina njih su izumrle. Danas, samo 120 majmunskih vrsta `ivi na Zemlji. Ovih, otprilike, 6.000 majmunskih vrsta, od kojih su ve}ina izumrle vrste, predstavljaju bogat izvor za evolucioniste. Evolucionisti su napisali scenario evolucije ~ovjeka poredav{i u niz neke lobanje koje su im odgovarale, od najmanje do najve}e, i ubaciv{i lobanje nekih izumrlih ljudskih rasa me|u njih. Prema ovom scenariju, ljudi i savremeni majmuni imaju zajedni~ke pretke. Ova bi}a evoluirala su vremenom i neka od njih su postala majmuni dana{njice, dok je druga grupa, koja je slijedila drugu granu evolucije, postala dana{njim ~ovjekom. Me|utim, svi paleontolo{ki, anatomski i biolo{ki nalazi pokazali su da je ova tvrdnja evolucije jednako la`na i ni{tavna kao i sve druge. Nijedan ~vrst ili stvaran dokaz nije pru`en da doka`e da postoji srodstvo izme|u ~ovjeka i majmuna, izuzev falsifikata, izvrtanja i zavode}ih crte`a i komentara. Fosilni zapis pokazuje nam da su kroz cijelu historiju ljudi bili ljudi, a majmuni - majmuni. Neki od fosila za koje evolucionisti tvrde da su preci ~ovjeka, ustvari pripadaju ljudskim rasama koje su `ivjele sve donedavno, do prije, otprilike, 10.000 godina, i onda nestale. [tavi{e, mnoge dana{nje ljudske zajednice imaju isti fizi~ki izgled i karakteristike kao ove izumrle

U

64

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

ljudske rase, za koje evolucionisti tvrde da su preci ljudi. Sve ovo su jasni dokazi da ~ovjek nije pro{ao kroz evolucioni proces u bilo kojem periodu historije. [to je najva`nije, postoje brojne anatomske razlike izme|u majmuna i ~ovjeka, a nijedna od njih nije takve vrste da bi mogla nastati kroz evolucioni D proces. “Dvono{tvo” je jedna od njih. Kao {to }emo kasnije detaljno opisati, dvono{tvo je karakteristi~no jedino za ~ovjeka i ono je jedna od najva`nijih osobina koja ~ovjeka izdvaja od drugih `ivotinja.

Imaginarno porodi~no stablo ~ovjeka
Darvinisti~ka teorija dr`i da je savremeni ~ovjek evoluirao iz neke vrste majmunolikih bi}a. Tvrdi se da su za vrijeme ovog navodnog evolucionog procesa, za koji se pretpostavlja da je po~eo prije 4-5 miliona godina, postojale neke “prijelazne forme” izme|u savremenog ~ovjeka i njegovih predaka. Prema ovom potpuno imaginarnom scenariju, postojale su 4 osnovne kategorije: 1. Australopithecines (mno`ina od Australopithecus) 2. Homo habilis 3. Homo erectus 4. Homo sapiens A Imenom “Australopithecus”, {to zna~i “Ju`noafri~ki majmun”, evolucionisti nazivaju tzv. prve zajedni~ke pretke ljudi i majmuna. Australopithecus, ni{ta drugo do stara majmunska vrsta koja je izumrla, ima svoje razli~ite tipove. Neki od njih su jake gra|e, a drugi su maleni i vitke gra|e. h Evolucionisti klasificiraju slijede}i stupanj ljudske evolucije kao “ho mo”, to jest “~ovjek”. Prema tvrdnji evolucionista, `iva bi}a u Homo seriji su razvijenija nego Australopithecus i ne razlikuju se mnogo od savremenog ~ovjeka. Za savremenog ~ovjeka, to jest Homo sapiensa, re~eno je da je formiran na posljednjem stadiju evolucije ove vrste. J P L Fosili kao “Javanski ~ovjek”, “Pekin{ki ~ovjek” i “Lucy”, koji se, s vremena na vrijeme, pojavljuju u medijima i koji se mogu na}i u evolu-

Scenario evolucije ~ovjeka

65

cionisti~kim publikacijama i ud`benicima, uklju~eni su u jednu od ~etiri vrste koje su gore navedene. Za ove vrste tako|er se pretpostavlja da bi se trebale granati u podvrste. Neki kandidati za prijelazne forme iz pro{losti, kao Ramapithecus , morali su biti isklju~eni iz imaginarnog stabla evolucije ~ovjeka nakon {to je shva}eno da su oni bili obi~ni majmuni.61 Skiciraju}i ovako lanac povezanosti: “Australopithecines>Homo habilis>Homo erectus>Homo sapiens”, evolucionisti impliciraju da je svaka od ovih vrsta predak one koja slijedi iza nje. Me|utim, skora{nji pronalasci paleoantropologa otkrili su da su Australopithecines, Homo habilis i Homo erectus postojali na razli~itim dijelovima svijeta u isto vrijeme. [tavi{e, jedan odre|eni segment ljudi, klasificiran kao Homo erectus, `ivio je sve do veoma skoro. Homosapiens neandarthalensis i Homo sapiens (savremeni ~ovjek) koegzistirali su u istoj regiji. Ova situacija o~ito pokazuje ni{tavnost tvrdnje da su oni bili preci jedan drugome. U su{tini, svi nalazi i znanstvena istra`ivanja otkrila su da fosilni zapis

JEDNA ^ELJUSNA KOST KAO POTICAJ ZA INSPIRACIJU

Prvi fosil Ramapithecusa se sastoji od samo dva dijela ~eljusti (desno). Evolucionisti su se, me|utim, veoma hrabro usudili naslikati Ramapithecusa, njegovu obitelj i okolinu u kojoj su `ivjeli , oslanjaju}i se jedino na ove ~eljusne kosti.

66

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

ne sugerira evolucioni proces kako su to evolucionisti predlo`ili. Fosili za koje su evolucionisti tvrdili da poti~u od predaka ~ovjeka, ustvari pripadaju ili razli~itim ljudskim rasama ili vrstama majmuna. Onda, koji fosili su ljudski, a koji majmunski? Da li je uvijek bilo mogu}e bilo kojeg od njih smatrati prijelaznom formom? U namjeri da dobijemo odgovore, hajde da pobli`e pogledamo svaku od kategorija.

Australopithecus: Jedna majmunska vrsta
Australopithecus, {to zna~i “ju`ni majmun”, prva je kategorija. Pretpostavlja se da su se ova bi}a prvo pojavila u Africi prije 4 miliona godina i da su `ivjeli do prije 1 milion godina. Postoje vi{e klasa me|u Australopithecusima. Evolucionisti pretpostavljaju da je najstarija vrsta Australopithecusa A. Afarensis. Poslije toga dolazi A. Africanus, koji ima vitkije kosti, i onda A. Robustus, koji ima relativno ve}e kosti. [to se ti~e A. Boisei, neki istra`iva~i ga prihvataju kao razli~itu vrstu, a neki kao podvrstu A. Robustusa. Sve vrste Australopithecusa su izumrli majmuni koji podsje}aju na maj m u n e d a n a { n j i c e . Volumeni njihovih lubanja su isti ili manji nego u dana{njih {impanzi. Postoje istureni dijelovi na njihovim rukama i stopalima koje su oni koristili da se penju po drve}u, ba{ kao u dana{njih {impanzi, a njihova stopala imaju obuhvatne sposobnosti, {to je slu`ilo da se dr`e za grane. Oni su niski (maksimum 130 cm), i upravo kao kod dana{njih {impanzi, mu`jak Australopithecus je ve}i od `enke. Mnoge karakteristike, kao detalji na njihovim lobanjama, blizina o~iju, o{tar molarni zub, gra|a donje ~eljusti, duge ruke i kratke noge su dokazi koji pokazuju da ova `iva bi}a nisu bila druga~ija od dana{njih majmuna. Evolucionisti tvrde da su Australopithecusi, iako imaju anatomiju majmuna, hodali uspravno kao ljudi, a ne kao majmuni. u Ova tvrdnja o “uspravnom hodu” je ustvari gledi{te koje su decenijama imali paleoantropolozi kao Richard Leakey i Donald O. Johanson. Me|utim, mnogi znanstvenici su izveli veoma mnogo istra`ivanja na skeletnim strukturama Australopithecusa i dokazali ni{tavnost ove tvrdnje. Op{irna istra`ivan-

Scenario evolucije ~ovjeka

67

SLI^NOST AUSTRALOPITHECUSA I [IMPANZE

Velika sli~nost izme|u lobanje Australopithecusa (lijevo) i {impanze (desno) pokazuje da je Australopithecus, navodni predak ~ovjeka, u stvarnosti bio samo jedna vrsta majmuna.

ja koja su ura|ena na razli~itim primjercima Australopithecusa od strane dva svjetski renomirana anatoma iz Engleske i SAD, po imenu, Lord Solly Zuckerman i profesor Charles Oxnard, pokazala su da ova bi}a nisu bila dvono`na i da su imali isti mehanizam kretanja kao dana{nji majmuni. Studiraju}i kosti ovih fosila u periodu od 15 godina sa sredstvima osiguranim od strane britanske vlade, Lord Zuckerman i njegov tim od 5 specijalista do{li su do zaklju~ka da su Australopithecusi bili samo jedna obi~na vrsta majmuna i da definitivno nisu bili dvono{ci, premda je Zuckerman i sam bio evolucionista.62 Isto tako, Charles E. Oxnard, jo{ jedan evolucionist ~uven zbog svojih istra`ivanja o ovoj temi, tako|er je ustvrdio da je skeletna struktura Australopithecusa nalik onoj kod savremenih orangutana.63 Kona~no, 1994., jedan tim sa Liverpool University u Engleskoj preduzeo je obimno istra`ivanje da do|e do kona~nog zaklju~ka. Poslije obavljenog istra`ivanja zas klju~ili su da “su Australopithecusi ~etverono{ci”.64 Ukratko, Australopithecinesi nemaju vezu sa ljudima i oni su samo izumrla majmunska vrsta.

68

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

Homo habilis: Majmun koji je predstavljen kao ~ovjek
Velika sli~nost izme|u skeletnih i lobanjskih struktura Australopithecinesa i {impanzi i pobijanje tvrdnje da su ova bi}a hodala uspravno uzrokovalo je veliku te{ko}u za evolucionisti~ke paleoantropologe. Razlog je taj {to prema imaginarnoj shemi evolucije Homo erectus dolazi poslije Australopithecinesa. Kao {to prefiks “Homo” ({to zna~i “~ovjek”) i implicira, Homo erectus je ljudska vrsta i njegov skelet je uspravan. Njegov lobanjski volumen je dva puta ve}i nego u Australopithecinesa. Direktan prijelaz od Australopithecinesa, majmuna nalik {impanzi, ka Homo erectusu, koji ima skelet isti kao u suvremenog ~ovjeka, ne dolazi u obzir ~ak i prema evolucionisti~koj teoriji. Zbog toga su potrebne “karike”, tj. “prijelazne forme”. Koncept Homo habilis je proiza{ao iz ove neophodnosti. Klasa Homo habilis je predlo`ena 60-ih od strane Leakeyevih (svi u porodici su “lovci na fosile”). Prema Leakeyevim, ova nova vrsta, koju su oni klasificirali kao Homo habilis, imala je relativno veliki lobanjski kapacitet, sposobnost da hoda uspravno i da koristi kamen i drvene alatke. Zbog toga bi to mogao biti predak ~ovjeka. Novi fosili iste vrste, iskopani u kasnim 80-im, potpuno su promijenili ovo gledi{te. Neki istra`iva~i, kao Bernard Wood i C. Loring Brace, koji su se oslanjali na ove novoprona|ene fosile, izjavili su da bi Homo habilis, {to zna~i “~ovjek sposoban za kori{tenje alatki”, trebao biti klasificiran kao Australopithecus habilis, {to zna~i “Ju`noafri~ki majmun sposoban za kori{tenje alatki”, zato {to Homo habilis ima mnogo zajedni~kih karakteristika sa majmunima po imenu Australopithecines. On ima duge ruke, kratke noge i majmunoliku gra|u kostura upravo kao Australopithecinesi. Njegovi prsti, i na rukama i na nogama, bili su pogodni za penjanje. Struktura njegove donje ~eljusti je bila veoma sli~na onoj kod dana{njih majmuna. Njegov lobanjski volumen (500 cm3) bio je najbolji pokazatelj ~injenice da je on bio majmun. Ukratko, Homo habilis koji je, od strane nekih evolucionista, predstavljen kao razli~ita vrsta, bio je, ustvari, jedna majmunska vrsta upravo kao

Scenario evolucije ~ovjeka

69

i svi drugi Australopithecinesi. Istra`ivanje izvedeno u godinama koje su slijedile doista je pokazalo da Homo habilis nije bio razli~it od Australopithecinesa. Fosil u vidu skeleta i lobanje OH62 prona|en od strane Tima Whitea, pokazao je da je ova vrsta imala mali lobanjski volumen, te duge ruke i kratke noge, {to im je omogu}avalo da se penju po drve}u upravo kao dana{nji majmuni. Detaljne analize provedene od strane ameri~kog antropologa Holly Smitha 1994. pokazale su da Homo habilis nije bio “homo”, drugim rije~ima “~ovjek”, nego “majmun”. O analizama koje je ona na~inila na zubima Australopithecusa, Homo habilisa, Homo erectusa i Homo neandertalensisa, Smith je izjavila slijede}e: “Ograni~avaju}i analize fosila na primjerke koji zadovoljavaju ove kriteri, je, obrasci dentalnog razvitka gracilnih Australopithecusa i Homo habilisa o s t a j u k l a s i f i c i r a n i s a a f r i ~ k i m m a j m u n i m a . Oni od Homo erectusa i Neandertalaca su klasificirani sa ljudima.”65 U toku iste godine, Fred Spoor, Bernard Wood i Frans Zonneveld, svi specijalisti u anatomiji, do{li su na isti zaklju~ak slu`e}i se potpuno druga~ijim metodom. Ovaj metod je baziran na komparativnoj analizi polukru`nih kanala u unutra{njem uhu ljudi i majmuna (kanali koji osiguravaju odr`avanje ravnote`e). Ovi kanali u ljudi, koji hodaju uspravno, znatno se razlikuju od istih kanala u majmuna, koji hodaju savijeni nadolje. Kanali unutra{njeg uha svih Australopithecusa i {tavi{e, Homo habilis primjeraka, analizirani od strane Spoora, Wooda i Zonnevelda bili su isti kao u savremenih majmuna. Kanali unutra{njeg uha u Homo erectusa bili su isti kao u savremenog ~ovjeka.66 Ovi nalazi donijeli su dva va`na rezultata: 1. Fosili koji su ozna~eni kao Homo habilis ustvari ne pripadaju klasi “homo”, tj. ljudi, nego klasi Australopithecinesa, tj. majmuna. 2. I Homo habilis i Australopithecusi su bili `iva bi}a koja su imala povijen hod, i zbog toga kostur majmuna. Oni, ni u kom pogledu, nisu imali nikakvu vezu sa ljudima.

70

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

Homo rudolfensis: Pogre{no sastavljeno lice
Termin Homo rudolfensis je ime dato nekolicini fosilnih fragmenata iskopanih 1972. Klasa koja je tobo`e bila predstavljena sa ovim fosilom je tako|er bila ozna~ena kao Homo rudolfensis zato {to su ovi fosilni fragmenti bili na|eni u blizini Rudolfove rijeke u Keniji. Ve}ina paleoantropologa prihvataju da ovi fosili ne pripadaju posebnoj vrsti, nego da je `ivo bi}e zvano Homo rudolfensis bilo ustvari Homo habilis. Richard Leakey, koji je iskopao fosile, predstavio je lobanju, koju je nazvao “KNM-ER 1470” i rekao da je stara 2,8 miliona godina, kao najve}e otkri}e u historiji antropologije i imao je dalekose`ni efekt. Prema Leakeyu, ovo bi}e koje je imalo mali lobanjski volumen kao Australopithecus, a ipak lice ~ovjeka, bilo je nedostaju}a karika izme|u Australopithecusa i ~ovjeka. Ipak, nakon kratkog vremena je shva}eno da je ~ovjekoliko lice koje je imala KNM-ER 1470 lobanja, koja se stalno pojavljivala na naslovnim stranicama

REZULTATI ANALIZA UNUTRA[NJEG UHA: NEMA PRIJELAZA OD MAJMUNA KA ^OVJEKU
polukru`ni kanali ampulni nervi sakule ampule

koklea endolimfom napunjeni kanali

gornji polukru`ni kanali

srednji polukru`ni kanali stra`nji polukru`ni kanal

Komparativna analiza polukru`nih kanala unutra{njeg uha ~ovjeka i majmuna pokazala je da su bi}a za koja se tvrdilo da su bili preci ~ovjeka, ustvari bili obi~ni majmuni. Australopithecus i Homo habilis imaju kanale un utra{njeg uha kao u majmuna, dok Homo erectus ima kanale unutra{njeg uha kao u ~ovjeka.

ampulni i kristni kanal

Scenario evolucije ~ovjeka

71

znanstvenih magazina, bilo rezultat pogre{nog spajanja fragmenata lobanje {to je moglo biti namjerno. Profesor Tim Bromage, autor mnogih studija o anatomiji ljudskog lica, naglasio je ovu ~injenicu koju je otkrio uz pomo} kompjuterske simulacije 1992.: “Kada je ona (KNM-ER 1470) prvi put rekonstruirana, lice je postavljeno na lobanju u gotovo vertikalnom polo`aju, umnogome nalik ravnim licima kod savremenih ljudi. Ali nedavne studije anatomskih odnosa pokazuju da u stvarnosti ovo lice mora biti istureno znatno prema naprijed, kreiraju}i tako majmunoliki izgled, vi{e nalik na lice Australopithecusa.”67 Evolucionisti~ki paleoantropolog J. E. Cronin u vezi sa ovim izjavljuje slijede}e:
“...Njegovo relativno robusno gra|eno lice, spljo{ten nazo-alveolarni clivus (koji podsje}a na pljosnata lica australopithecinesa), niska maksimalna lobanjska {irina (na sljepoo~nim kostima), jaka o~nja~ka izbo~ina i veliki molari (na {to ukazuju zaostali korijeni), sve su to relativno primitivne crte koje povezuju ovaj primjerak sa ~lanovima roda A. africanus.”68

C. Loring Brace sa Michigan University do{ao je do istog zaklju~ka kao rezultat analiza koje je napravio na ~eljusti i zubnim strukturama lobanje 1470 i rekao da je: “Veli~ina ~eljusti i onog dijela koji sadr`i molare pokazala da ER-1470 ima potpuno isto lice i zube kao u Australopithecusa.”69 Profesor Alan Walker, paleoantropolog sa John Hopkins University, koji je kao i Leakey izveo mnoga istra`ivanja na KNM-ER 1470, brani stav da ovo bi}e ne bi trebalo biti klasificirano kao “homo”, tj. kao ljudska vrsta (Homo habilis ili Homo rudolfensis), nego obrnuto, mora biti uklju~eno pod vrstu Australopithecus.70 Ukratko, klasifikacije kao Homo habilis ili Homo rudolfensis, koje su predstavljene kao prijelazne karike izme|u Australopithecinesa i Homo erectusa, potpuno su imaginarne. Kao {to je potvr|eno od strane mnogih istra`iva~a danas, ova bi}a su ~lanovi serije Australopithecinesa. Sve njihove anatomske karakteristike otkrivaju da je svaki od njih majmunska vrsta. +++Nakon ovih bi}a, od kojih je svako majmunska vrsta, dolaze “homo” fosili, ili fosili ljudskih bi}a.

72

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

Homo erectus i poslije njega: Prava ljudska bi}a
Prema nestvarnoj - izmi{ljenoj shemi evolucionista, unutra{nja evolucija homo vrste odvijala se slijede}im redoslijedom: prvo Homo erectus, onda Homo sapiens archaic i Neandertalski ~ovjek, onda Kromanjonski ~ovjek i, na kraju, savremeni ~ovjek. Me|utim, sve ove klase u stvarnosti samo su originalne ljudske rase. Razlika izme|u njih nije ve}a od razlike izme|u jednog Eskima i jednog crnca ili izme|u jednog Pigmeja i jednog Evropljanina. Hajde da prvo ispitamo Homo erectusa, za kojeg se tvrdi da je najprimitivnija ljudska vrsta. Kao {to rije~ “erect” ({to zna~i uspravan) i implicira, “Homo erectus” zna~i “~ovjek koji hoda uspravno”. Evolucionisti su morali odvojiti ove ljude od prethodnih dodaju}i kvalitet “uspravnosti”, zato {to su svi dostupni fosili Homo erectusa uspravni u takvoj mjeri koja nije uo~ena u bilo kojeg primjerka Australopithecusa ili Homo habilisa. Ne postoji razlika izme|u kostura savremenog ~ovjeka i Homo erectusa. Glavni razlozi za evolucioniste u definiranju Homo erectusa kao “primitivnog ~ovjeka” su volumen njegove lobanje (900-1100 ccm), koji je manji nego u prosje~nog savremenog ~ovjeka, i njegove debele obrvne izbo~ine. Me|utim, danas u svijetu postoje mnogi narodi koji imaju isti volumen lobanje kao Homo erectus (naprimjer Pigmeji) i postoje neke druge rase koje imaju izbo~ene obrve (naprimjer australijski Aborid`ini). Op}enito je prihva}ena ~injenica da razlike u lobanjskom volumenu ne zna~e obavezno razlike u inteligenciji ili sposobnostima. Inteligencija prije ovisi o unutra{njoj organizaciji mozga, nego o njegovom volumenu.71 Fosili koji su u~inili Homo erectusa poznatim svijetu su fosili Pekin{kog i Javanskog ~ovjeka na|eni u Aziji. Me|utim, vremenom se shvatilo da ova dva fosila nisu bila pouzdana. Pekin{ki ~ovjek sastojao se od nekih dijelova koji su izra|eni od gipsa, a ~iji originali su izgubljeni, a Javanski ~ovjek je ”sastavljen” od fragmenata lobanje i od karli~ne kosti koja je na|ena metrima daleko od lobanje, bez ikakvih pokazatelja da su obje pripadale istom bi}u.

Scenario evolucije ~ovjeka

73

Zbog ovoga su fosili Homo erectusa na|eni u Africi dobili tako uve}anu va`nost. (Tako|er bi trebalo biti primije}eno da su neki od fosila za koje je re~eno da su Homo erectus od strane nekih evolucionista bili uklju~eni u jednu drugu klasu H zvanu “Homo ergaster ”. O ovome izme|u njih postoji neslaganje. Mi }emo tretirati sve ove fosile pod klasifikacijom Homo erectusa.) Naj~uveniji od svih primjeraka Homo erectusa na|enih u Africi je fosil “Narikotome homo T erectus” ili “Turkana dje~ak”, koji je na|en blizu jezera Turkana u Keniji. Potvr|eno je da je to fosil 12 godina starog dje~aka, koji bi bio 1,83 m visok u svom adolescentnom dobu. Uspravna gra|a kostura ovog fosila nije druga~ija od one u savremenog ~ovjeka. [to se toga ti~e, ameri~ki paleoantropolog Alan Walker rekao je da on sumnja da bi “jedan prosje~ni patolog mogao re}i koja je razlika izme|u skeletona ovog fosila i onog u savremenog ~ovjeka.” 72 [to se ti~e lobanje, Walker je rekao da “ona veoma mnogo li~i onoj u Neandertalca.” 73 Kao {to }emo vidjeti u slijede}em poglavlju, Neandertalci su savremena ljudska rasa. Zbog toga je Homo erectus tako|er savremena ljudska rasa. Fosil Turkana djeËaka, koji je ^ak i evolucionista Richard Leakey izjavlju- pripadao rasi Homo erectus; gotovo da se ne moæe raz je da razlike izme|u Homo erectusa i savremenog likovati od kosturu savre~ovjeka nisu ni{ta vi{e do rasna varijanta: menog Ëovjeka. "Neko bi tako|er mogao vidjeti razlike u obliku lobanje, u stepenu isturenosti lica, robusnosti obrva i tako dalje. Ove razlike vjerovatno nisu ni{ta izra`enije nego {to mi to vidimo danas, izme|u ra zli~itih geografskih rasa savremenog ~ovjeka. Takva biolo{ka varijacija nastaje kada su populacije geografski odvojene jedna od druge tokom

74

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

IN@INJERI BRODOGRADNJE PRIJE 700 HILJADA GODINA

DREVNI MORNARI:
"Prethistorijski ljudi su bili mnogo pametniji nego πto smo pretpostavljali..." Vijesti objavljene u New Scientist 14. marta 1998. govore nam da su odre eni ljudi, od strane evolucionista zvani Homo erectus, prakticirali pomorstvo joπ prije 700 hiljada godina. Ovi ljudi, koji su imali dovoljno znanja i tehnologiju da izgrade brodove i koji su posjedovali smisao i sposobnost da naprave korist od pomorskog transporta, teπko mogu biti nazvani "primitivnim".

jednog zna~ajnog perioda vremena."74

Profesor William Laughlin , sa University of Connecticut, obavio je obimna anatomska ispitivanja na Inuitima i narodu koji `ivi na Aleutskim ostrvima i primijetio da su ovi ljudi neobi~no sli~ni Homo erectusu. Zaklju~ak na koji je Laughlin do{ao je bio da su sve ove posebne rase bile ustvari razli~ite vrste Homo sapiensa (savremenog ~ovjeka):
"Kada razmotrimo {iroke razlike koje postoje izme|u udaljenih grupa kao {to su Eskimi i Bu{mani, za koje je poznato da pripadaju unutar jedne jedine vrste - Homo sapiens, izgleda opravdano zaklju~iti da Sinanthropus (jedan primjerak Homo erectusa -ALC) pripada unutar ove iste raznolike vrste."75

Na drugoj strani, postoji veliki jaz izme|u Homo erectusa, jedne ljudske rase, i majmuna koji su prethodili Homo erectusu u scenariju “evolucije ~ovjeka”, (Australopithecus, Homo habilis, Homo rudolfenis). Ovo zna~i da su se prvi ljudi pojavili u fosilnom zapisu iznenada i bez ikakve evolucione his-

Scenario evolucije ~ovjeka

75

torije. Ne mo`e biti jasnijeg pokazatelja da su oni bili stvoreni. Ipak, priznavanje ove ~injenice je totalno protivno dogmatskoj filozofiji i ideologiji evolucionista. Zbog toga, oni poku{avaju portretirati Homo erectusa, jednu ~isto ljudsku rasu, kao napola majmunsko bi}e. U njihovim rekonstrukcijama Homo erectusa oni uporno crtaju majmunolike karakteristike. Na drugoj strani, sa sli~nim grafi~kim metodima, oni humaniziraju majmune kao {to su Australopithecus ili Homo habilis. Time oni nastoje “pribli`iti” majmune i ljudska bi}a i popuniti prazninu izme|u ove dvije odvojene `ive klase.

Neandertalaci: Jedna robusna ljudska rasa
Neandertalci su ljudska bi}a koja su se iznenada pojavila prije 100 hiljada godina u Evropi i nestala - ili bila asimilirana pomje{av{i se sa drugim rasama - tiho, a ipak brzo, prije 35 hiljada godina. Od savremenog ~ovjeka razlikuju se jedino po tome {to je njihov kostur krupniji, a lobanjski volumen malo ve}i. Neandertalci su ljudska rasa i ovu ~injenicu danas priznaje gotovo svako. Evolucionisti su se veoma potrudili poku{avaju}i ih predstaviti kao

IGLA STARA 26 HILJADA GODINA Interesantan fosil koji pokazuje da su Neandertalci posjedovali znanje vezano za odijevanje: igla stara 26 hiljada godina. (D. Johanson, B.Edgar, From Lucy to Language, str. 99)

LA@NE MASKE Iako nisu zna~ajno druga~iji od savremenog ~ovjeka, Neandertalci se, od strane evolucionista, namjerno predo~avaju s majmunolikom vanj{tinom.

76

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

“primitivnu vrstu”, ipak, svi nalazi pokazuju da oni nisu bili druga~iji od nekog “krupnijeg” ~ovjeka koji danas ide ulicom. Jedan istaknuti autoritet u ovom podru~ju, Erik Trinkaus, paleoantropolog sa New Mexico University, pi{e:
“Detaljna usporedba ostataka kostura Neandertalca sa kosturima savremenih ljudi pokazala su da ne postoji ni{ta u anatomiji Neandertalca {to bi ub jedljivo ukazivalo na lokomotorne, manipulativne, intelektualne ili jezi~ne sposobnosti koje bi bile inferiornije od onih kod savremenih ljudi.”76

Mnogi savremeni istra`iva~i definiraju neandertalskog ~ovjeka kao podvrstu savremenog ~ovjeka i zovu ga “Homo sapiens neandertalensis”. Nalazi svjedo~e da su Neandertalci sahranjivali svoje mrtve, modelirali muzi~ke instrumente i imali kulturne povezanosti sa Homo sapiensom `ive}i tokom istog vremenskog perioda. Da ka`emo to precizno, Neandertalci su “robusna” ljudska rasa koja je, jednostavno, vremenom i{~ezla.

Homo sapiens archaic, Homo heilderbergensis i Kromanjonski ~ovjek
Arhai~ni Homo sapiens je po imaginarnoj evolucionoj shemi posljednji korak prije savremenog ~ovjeka. Ustvari, evolucionisti nemaju mnogo toga kazati o ovim ljudima, budu}i da postoje veoma male razlike izme|u njih i savremenih ljudi. Neki istra`iva~i su ~ak izjavili da predstavnici ove rase i danas jo{ uvijek `ive i ukazali na Aborid`ine u Australiji kao primjer. Kao Homo sapiens vrsta, Aborid`ini tako|er imaju isturenu kost ispod obrve, prema unutra nagnutu donju vilicu i malo manji lobanjski volumen. [tavi{e, zna~ajna otkri}a su nagovijestila da su takvi ljudi, sve donedavno, `ivjeli u Ma|arskoj i u nekim selima u Italiji. Grupa koja je u evolucionisti~koj literaturi okarakterizirana kao Homo heilderbergensis je, ustvari, ista kao Homo sapiens archaic. Razlog za{to su dva razli~ita termina upotrijebljena da definiraju istu ljudsku rasu su odre|ene konceptualne razlike me|u evolucionistima. Svi fosili uklju~eni pod klasu Homo heilderbergensis upu}uju na to da su ljudi koji su bili anatomski veoma sli~ni modernim Evropljanima, `ivjeli prije 500 hiljada i ~ak prije 740 hil-

Scenario evolucije ~ovjeka

77

jada godina, prvo u Engleskoj, a onda u [paniji. Procijenjeno je da je Kromanjonski ~ovjek `ivio prije 30.000 godina. On je imao lobanju u obliku kupole i {iroko ~elo. Njegova lobanja od 1.600 cm3 je iznad prosjeka lobanje savremenog ~ovjeka. Ona ima debele izbo~ine obrva i ko{tanu izbo~inu straga, {to je karakteristika kako Neandertalskog ~ovjeka tako i Homo erectusa. Iako je Kromanjonski ~ovjek smatran evropskom rasom, gra|a i volumen njegove lobanje veoma mnogo su nalik na gra|u i volumen lobanja kod nekih rasa koje danas `ive u Africi i tropskim predjelima. Oslanjaju}i se na ovu sli~nost, procijenjeno je da je Kromanjonski ~ovjek bio arhai~na afri~ka rasa. Neki drugi paleoantropolo{ki nalazi pokazali su da su se kromanjonska i neandertalska rasa izmije{ale jedna sa drugom i postavili temelje za dana{nje rase. [tavi{e, danas je prihva}eno da predstavnici kromanjonske rase jo{ uvijek `ive u razli~itim regijama afri~kog kontinenta i nekim regijama Francuske (Salute i Dordogne). Ljudi koji imaju sli~ne karakteristike primije}eni su da `ive u Poljskoj i Ma|arskoj.

Vrste koje su `ivjele u isto vrijeme kad i njihovi preci
Ono {to smo do sada istra`ivali formira nam jasnu sliku: scenario “evolucije ~ovjeka” je totalna izmi{ljotina. Da bi takvo porodi~no stablo postojalo, trebala se odigrati postepena evolucija od majmuna do ~ovjeka i trebao bi biti prona|en fosilni zapis ovog procesa. Me|utim, postoji ogroman jaz izme|u majmuna i ljudi. Gra|a kostura, volumeni lobanje i kriteriji kao {to su uspravan hod ili povijenost o{tro prema naprijed izdvajaju ljude od majmuna. (Spomenuli smo da su sa istra`ivanjem, izvr{enim 1994. na kanalima za ravnote`u u unutra{njem uhu, Australopithecus i Homo habilis klasificirani kao majmuni, dok je Homo erectus klasificiran kao ~ovjek.) Jo{ jedan zna~ajan nalaz, koji dokazuje da ne mo`e biti porodi~nog stabla izme|u ovih razli~itih vrsta, je ~injenica da su vrste koje su predstavljene kao preci jedni drugima, ustvari, `ivjeli u isto vrijeme. Ako se, kao {to evolucionisti tvrde, Australopithecus preobrazio u Homo habilisa, i ako se on onda preobrazio u Homo erectusa, doba u kojima su `ivjeli trebala bi obavezno sli-

78

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

jediti jedna drugo. Me|utim, ne postoji takav hronolo{ki red. Prema procjenama evolucionista, Australopithecinesi su `ivjeli od prije 4 miliona godina pa sve do prije milion godina. Na drugoj strani, smatra se da su `iva bi}a klasificirana kao Homo habilis `ivjela do prije 1,7-1,9 miliona godina. Zna se da je Homo rudolfensis, za koga je re~eno da je “napredniji” nego Homo habilis, star 2,5-2,8 miliona godina! Da tako ka`emo, Homo rudolfensis je blizu milion godina stariji nego Homo habilis, za koga se pretpostavljalo da je njegov “predak”. Na drugoj strani, starost Homo erectusa datira do 1,6-1,8 miliona godina unazad, {to zna~i da su se primjerci Homo erectusa pojavili na Zemlji u istom vremenskom okviru kao i njegov tzv. predak, to jest Homo habilis. Alan Walker potvr|uje ovu ~injenicu izjavljuju}i da “postoji dokaz iz isto~ne Afrike za “kasno” pre`ivljavanje jednog broja i n d i v i d u a m a l o g Australopithecusa, koje bi bile savremenici prvo sa H. habilisom, a onda sa H. erectusom”.77 Louis Leakey je na{ao fosile Australopithecusa, Homo habilisa i Homo erectusa gotovo jedne pored drugih u Olduvai Gorge oblasti (Bed II layer/sloj).78 Sasvim je sigurno da ne postoji takvo porodi~no stablo. Jedan paleontolog sa Harward University, Stephen Jay Gould, premda je i sam evolucionist, obja{njava ovaj }orsokak evolucije: “[ta biva sa na{om evolucionom ljestvicom ako postoje tri koegzistiraju}e loze (A. africanus, robusni Australopithecinesi i Homo habilis), od kojih nijedna nije jasno nastala iz druge. [tavi{e, nijedna od njih tri ne pokazuje bilo kakav evolucioni trend za vrijeme svog boravka na Zemlji.”79 Kada pre|emo sa Homo erectusa na Homo sapiensa, ponovo vidimo da ne postoji nekakvo porodi~no stablo o kome bi se moglo govoriti. Postoji dokaz koji pokazuje da su Homo erectus i arhai~ni Homo sapiens nastavili `ivjeti do 27.000 godina i ~ak do 10.000 godina prije na{e ere. U Kow mo~vari u Australiji na|ena je jedna 13.000 godina stara lobanja Homo erectusa. Na ostrvu Java na|ena je lobanja Homo erectusa, koja je bila stara 27.000 godina.80

Scenario evolucije ~ovjeka

79

Tajna historija Homo sapiensa
Najinteresantnija i najzna~ajnija ~injenica koja poni{tava samu osnovu imaginarnog porodi~nog stabla evolucione teorije, jeste neo~ekivano stara historija savremenog ~ovjeka . Paleoantropolo{ki podaci otkrivaju da su Homo sapiens, ljudi koji su izgledali potpuno isto kao i mi, `ivjeli prije milion godina. Louis Leakey, ~uveni evolucionista - paleoantropolog, bio je taj koji je otkrio prve nalaze u vezi s ovim. Godine 1932. u Kanjera oblasti, oko jezera Victoria u Keniji, Leakey je na{ao nekoliko fosila koji su pripadali srednjem pleistocenskom dobu, a koji se nisu razlikovali od savremenog ~ovjeka. Me|utim, srednje pleistocensko doba ozna~ava doba prije milion godina.81 Budu}i da su ova otkri}a naglava~ke okrenula porodi~no stablo “evolucije ~ovjeka”, ona su bila odba~ena od nekih evolucionista - paleoantropologa. A ipak, Leakey je stalno tvrdio da su njegove procjene bile ta~ne. Upravo kada je ovaj spor bio na putu da bude zaboravljen, fosil iskopan u [paniji 1995. otkrio je, na jedan zaista izvanredan na~in, da je historija Homo sapiensa bila mnogo starija nego {to se pretpostavljalo. Fosil o kome se radi je otkriven u pe}ini zvanoj Gran Dolina, u oblasti Atapuerca u [paniji, od strane tri {panska paleoantropologa sa Madridskog univeziteta. Fosil je pripadao licu jednog 11 godina starog dje~aka koji je izgledao potpuno isto kao savremeni ljudi. Premda je pro{lo 800.000 godina otkad je ovo dijete umrlo, ~asopis Discover pokrio je pri~u u sjajnim detaljima u decembarskom broju od 1997. godine. Ovaj fosil je ~ak protresao ubje|enja Ferrerasa , koji je rukovodio iskopavanjem u Gran dolini. Ferreras je rekao: “O~ekivali smo, znate, ne{to veliko, ne{to krupno, ne{to napuhano... ne{to ‘primitivno’. Na{a o~ekivanja od 800.000 starog dje~aka bila su takva da smo mislili da }e to biti ne{to kao Turkana dje~ak. A ono {to smo na{li bilo je totalno savremeno lice... za mene je to najspektakularnije... ovo je ona vrsta stvari koja vas protrese. Pronala`enje ne~ega potpuno neo~ekivanog kao {to je bilo to. Ne radi se tu samo o nala`enju fosila; nala`enje fosila je

80

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

tako|er neo~ekivano, i to je uredu, ali najspektakularnija stvar je pronala`enje u pro{losti, ne~ega za {to ste vi mislili da pripada sada{njosti. To je kao pronala`enje ne~ega kao... kao kasetofon u Gran Dolini. To bi bilo veoma iznena|uju}e. Mi ne o~ekujemo kasete i kasetofone u donjem pleistocenu. Pronalazak jednog savremenog lica je ista stvar. Bili smo veoma iznena|eni kada smo to vidjeli.”82

Ovaj fosil nagla{ava ~injenicu da hisJedan od najpopularnijih periodiËnika torija Homo sapiensa mora biti protegnuta evolucionistiËke literature, Discover, unazad do prije 800.000 godina. Nakon stavio je 800 hiljada godina staro lice na svoju naslovnu stranu sa pitanjem oporavka od po~etnog {oka, evolucionisti evolucionista: "Da li je ovo lice, lice koji su otkrili fosil odredili su da on pripanaπe proπlosti?" da druga~ijoj vrsti zato {to prema evolucionom porodi~nom stablu nijedan Homo sapiens nije `ivio prije 800 hiljada H godina. Zbog toga su oni i izmislili jednu imaginarnu vrstu, nazvanu “Homo antecessor”, i uklju~ili Atapuerca lobanju pod ovu klasu.

Koliba stara 1,7 milion godina
Bilo je mnogo pronalazaka koji su pokazivali da Homo sapiens datira ranije od 800.000 godina. Jedno od njih je otkri}e Louisa Leakeya na~injeno u ranim 70-im u Olduvai Gorge. Tu, u Bed II layer/sloju, Leakey je otkrio da su vrste Australopithecus, Homo habilis i Homo erectus `ivjele u isto vrijeme. Ono {to je bilo jo{ interesantnije jeste gra|evina koju je Leakey na{ao u istom sloju

Ostatak od 1,7 miliona stare kolibe: Ona umnogome izgleda nalik na kolibe koje danas koriste neki Afrikanci.

Scenario evolucije ~ovjeka

81

(Bed II). Ovdje je Leakey na{ao ostatke jedne kamene kolibe. Neobi~an aspekt ovog doga|aja je bio to {to je ova gra|evina, koja se jo{ koristi u nekim dijelovima Afrike, mogla biti konstruirana jedino od strane Homo sapiensa! Tako da su prema nalazima Leakeya, Australopithecus, Homo habilis, Homo erectus i savremeni ~ovjek morali istovremeno `ivjeti prije, otprilike, 1,7 miliona godina.83 Ovo otkri}e zasigurno poni{tava evolucionu teoriju koja tvrdi da je savremeni ~ovjek evoluirao iz majmunolike vrste kao {to je Australopithecus.

Otisci stopala savremenog ~ovjeka stari 3,6 miliona godina!
Zaista, neka druga otkri}a ulaze u trag porijeklu savremenog ~ovjeka unazad do u vrijeme prije 1,7 miliona godina. Jedan od ovih najva`nijih nalaza su otisci stopala na|eni u Laetoli u Tanzaniji, a prona{la ih je Mary Leakey 1977. Ovi otisci stopala bili su na|eni u sloju za koji je izra~unato da je 3,6 miliona godina star, a {to je jo{ va`nije, oni nisu druga~iji od otisaka koje bi ostavio dana{nji ~ovjek. Ovi otisci koje je na{la Mary Leakey bili su kasnije ispitani od jednog broja ~uvenih paleoantropologa kao {to su npr. Don Johanson i Tim White. Rezultati su bili isti. White je pisao: “Nemojte uop}e sumnjati... Oni su isti kao otisci stopala savremenog ~ovjeka. Ukoliko bi jedan takav bio ostavljen na pijesku neke kalifornijske
pla`e danas i ukoliko bi upitali nekog ~etverogodi{njaka da nam ka`e {ta je to, on bi odmah rekao da je neko tu hodao. On ih ne bi bio u stanju razlikovati od stotine drugih otisaka na pla`i, a niti biste vi to mogli.”84

Nakon ispitivanja ovih otisaka, Louis Robbins sa North California University dao je slijede}i komentar: “Tabanski luk je izdignut, povi{en - to je bila manja osoba i imala je vi{i tabanski luk nego {to imam ja - a veliki no`ni prst je krupan i poravnat sa drugim prstom... Prsti prilije`u na zemlju ba{ kao ljudski prsti. Vi to ne mo`ete vidjeti u drugih `ivotinjskih oblika.”85 Ispitivanja ra|ena na morfologiji otisaka stopala pokazala su po ko zna koji put da oni moraju biti prihva}eni kao otisci ~ovjeka, {tavi{e, savremenog

82

OBMANA TEORIJE EVOLUCIJE

~ovjeka (Homo sapiens). Russel Tuttle koji je ispitivao ove otiske napisao je: "Mogao ih je na~initi jedan mali bosonogi Homo sapiens... U svim primjetnim morfolo{kim karakteristikama, stopala individua koja su napravila ove tragove ne mogu se razlikovati od onih kod savremenih ljudi."86 Nepristrasna ispitivanja ovih otisaka otkrila su njihove prave vlasnike. U biti, ovi otisci stopala sastoje se od 20 fosiliziranih otisaka nekog 10 godina starog savremenog ~ovjeka i 27 otisaka jednog ~ak jo{ mla|eg savremenog ~ovjeka. Oni su nesumnjivo bili savremeni ljudi poput nas. Ova situacija je gurnula Laetoli otiske stopala u centar diskusije tokom mnogih godina. Evolucionisti - paleoantropolozi su beznade`no poku{avali ovo nekako objasniti, po{to im je bilo te{ko prihvatiti ~injenicu da je neki savremeni ~ovjek hodao po Zemlji jo{ prije 3,6 miliona godina. Tokom 90-ih ovo “obja{njenje” po~elo je poprimati obrise. Evolucionisti su odredili da su ovi otisci stopala na~injeni od strane Australopithecusa zato {to je prema njihovoj teoriji nemogu}e da je homo vrsta postojala prije 3,6 miliona godina. Russel H. Tuttle napisao je slijede}e u jednom svom ~lanku iz 1990.: “Sve u svemu, 3,5 miliona godina stari tragovi na G lokaciji u Leatoli podsje}aju na one od stalno izuvenih savremenih ljudi. Nijedna od njihovih karakteristika ne sugerira da su Laetoli ljudi bili manje sposobni dvono{ci nego {to smo to mi. Da nije poznato da su G otisci stopala toliko stari, mi bismo spremno zaklju~ili da su oni bili na~injeni od strane ~lana roda Homo... U bilo kom drugom slu~aju mi bismo uklonili labavu pretpostavku da su Laetoli otisci stopala bili

Scenario evolucije ~ovjeka

83

VILICA MODERNOG ^OVJEKA STARA 2,3 MILIONA GODINA
Jo{ jedan primjer koji pokazuje ni{tavnost imaginarnog porodi~nog stabla smi{ljenog od strane evolu cionista: vilica modernog ~ovjeka (Homo sapiens) stara 2.3 miliona god ina. Ova vilica {ifrirana kao A.L.6661 iskopana je u Hadaru u Etiopiji. Evolucionisti~ke publikacije nastojale su da je zaba{ure i zata{kaju nazivaju}i je "veoma iznena|uju}im otkri}em". (D. Johnson, Blake Edgar, From Lucy to Language, str. 169)

napravljeni od strane Lucy vrste, Australopithecusa afarensis.”87

Ukratko re~eno, ovi otisci, za koje se pretpostavlja da su stari 3,6 miliona godina, ne bi mogli pripadati Australopithecusu. Jedini razlog za{to se ipak smatra da su ti otisci ostavljeni od strane Australopithecusa je 3,6 miliona star vulkanski sloj u kome su otisci na|eni. Ovi otisci su pripisani Australopitecusu samo zato {to se pretpostavlja da ljudi nisu mogli `ivjeti u tako rano doba. Ove interpretacije Laetoli otisaka ukazuju na jednu veoma va`nu ~injenicu. Evolucionisti podr`avaju svoju teoriju ne tako da uva`avaju znanstvene pronalaske, nego uprkos njima. Ovdje imamo jednu teoriju koja se slijepo brani, bez obzira na sve, usput ignoriraju}i ili izvr}u}i sve nove pronalaske koji su protiv te teorije, da poslu`e njenim ciljevima. Ukratko, evoluciona teorija nije znanost, nego jedna dogma koja se odr`ava na `ivotu uprkos znanosti.

Dvono{tvo kao }orsokak evolucije
Osim fosilnih zapisa koje smo razmatrali do sada, nepremostiva anatomska pukotina izme|u ~ovjeka i majmuna tako|er poni{tava izmi{ljotinu o

84

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

evoluciji ~ovjeka. Jedna od ovih pukotina ima veze sa na~inom hodanja. Ljudsko bi}e hoda uspravno na svoje dvije noge. Ovo je jedan veoma poseban na~in kretanja koji nije vi|en ni u jedne druge vrste. Neke `ivotinje imaju ograni~enu sposobnost da se kre}u kada stoje na svoje dvije zadnje noge. @ivotinje kao medvjedi i majmuni kre}u se na ovaj na~in samo ponekad, npr. kada `ele doprijeti do nekog izvora hrane, ali i tada samo nakratko. Normalno, njihovi se skeleti naginju prema naprijed i oni hodaju na sve ~etiri. Ali dobro, da li se onda dvono{tvo razvilo iz ~etverono`nog hoda majmuna kao {to evolucionisti tvrde? Naravno da ne. Istra`ivanje je pokazalo da se nastanak dvono{tva nije nikad ni desio, niti je bilo mogu}e da se desi. Kao prvo, dvono{tvo nije neka evolutivna prednost. Na~in na koji se majmuni kre}u je mnogo lak{i, br`i i efikasniji nego ~ovjekov dvono`ni hod. ^ovjek se ne mo`e kretati ska~u}i sa drveta na drvo bez spu{tanja na zemlju kao {impanza, a ne mo`e ni tr~ati brzinom 125 km na sat kao gepard. Naprotiv, budu}i da ~ovjek hoda na svoje dvije noge, on se mnogo sporije kre}e po zemlji. Zbog istog razloga, on je jedna od najneza{ti}enijih od svih vrsta u pogledu pokretljivosti i odbrane. Prema

Nedavno istraæivanje otkriva da je nemoguÊe za savijeni majmunski skelet, koji odgovara Ëetveronoænom hodu, da evoluira u uspravni ljudski skelet koji odgovara dvonoænom hodu.

Scenario evolucije ~ovjeka

85

logici evolucije, majmuni ne bi trebali evoluirati tako da usvoje dvono`ni hod: umjesto toga ljudi bi trebali evoluirati u ~etverono{ce. Drugi }orsokak evolucione tvrdnje je da dvono{tvo nije sukladno darvinisti~kom modelu “postepenog razvoja”. Ovaj model, koji sa~injava osnovu evolucije, zahtijeva da treba postojati mje{ovita (prijelazna) vrsta hoda izme|u dvono{tva i ~etverono{tva. Me|utim, kompjuteriziranim istra`ivanjem koje je izveo 1996. engleski paleoantropolog Robin Crompton, pokazao je da takav “mje{oviti” hod nije bio mogu}. Crompton je do{ao do slijede}eg zaklju~ka: `ivo bi}e mo`e hodati ili uspravno ili na sve ~etiri.88 Tip hoda koji bi bio ne{to izme|u ovoga dvoga nije mogu} zbog ekstremne potro{nje energije. Zbog ovoga je nemogu}e da postoji poludvono`no bi}e. Ogromni jaz izme|u ~ovjeka i majmuna nije ograni~en samo na dvono{tvo. Mnoge druge stvari jo{ uvijek ostaju neobja{njene, kao npr. kapacitet mozga, sposobnost govora, itd. Elaine Morgan, evolucionista paleoantropolog, priznaje slijede}e: “^etiri najve}e zagonetke u vezi sa ljudima su: 1) Za{to oni hodaju na dvije noge? 2) Za{to su izgubili svoje krzno? 3) Za{to su razvili tako veliki mozak? 4) Za{to su nau~ili govoriti? Ortodoksni odgovori na ova pitanja su slijede}i: 1) “Mi to jo{ ne znamo”. 2) “Mi to jo{ ne znamo”. 3) “Mi to jo{ ne znamo”. 4) “Mi to jo{ ne znamo”. Lista pitanja mogla bi biti znatno du`a, a ipak ne bi imala utjecaja na monotonost odgovora.”89

Evolucija: Jedna potpuno neznanstvena vjera
Lord Solly Zuckerman je jedan od naj~uvenijih i najpo{tovanijih znanstvenika u Velikoj Britaniji. On je godinama studirao fosilne zapise i izveo mnoga detaljna istra`ivanja. Za svoj doprinos znanosti data mu je titula “lord”. Zuckerman je evolucionist. Zbog toga njegovi komentari o evoluciji ne mogu biti ozna~eni kao namjerno izvrnuta i pristrasna opa`anja tj. primjedbe. Me|utim, nakon godina istra`ivanja fosila uklju~enih u scenario evolucije ~ovjeka, do{ao je do zaklju~ka da, u biti, takvo porodi~no stablo ne postoji.

86

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

Zuckerman je tako|er sa~inio jedan interesantan “spektar znanosti”. On je formirao jedan spektar znanosti rangiraju}i ih - od onih koje on smatra znanstvenim, do onih koje smatra neznanstvenim. Prema Zuckermanovom spektru, “najznanstvenije”, a to zna~i one koje ovise se o konkretnim poljima podataka znanosti, jesu hemija i fizika. Poslije njih dolaze biolo{ke, a onda socijalne znanosti. Na samom kraju spektra, u dijelu koji Zuckerman smatra da je “najneznanstveniji”, jeste “izvanosjetilna percepcija” - tu spadaju koncepti poput telepatije i {estog ~ula - i, kona~no, koncept “ljudske evolucije”. Zuckerman obja{njava svoje rezoniranje: "Pomaknuv{i se na kraj ovog spektra, pomakli smo se sa registriranja objektivne istine i stvarnosti u ona polja pretpostavljenih biolo{kih znanosti, poput izvanosjetilne percepcije ili interpretiranja historije fosila ~ovjeka, gdje je “vijernima” sve mogu}e - i gdje je “revnosni vijernik” ponekad u stanju vjerovati u nekoliko suprotnih ~injenica u isto vrijeme."90 [ta je onda razlog koji navodi toliko mnogo znanstvenika da budu uporni, ustrajni i ~vrsti u ovoj dogmi? Za{to su se tako jako trudili da odr`e svoju teoriju `ivom, po cijenu da priznaju bezbrojne protivrje~nosti i po cijenu odbacivanja dokaza koje su prona{li? Jedini odgovor je da se oni pla{e ~injenice sa kojom }e se morati suo~iti u slu~aju napu{tanja teorije evolucije. A ~injenica sa kojom }e se morati suo~iti ukoliko napuste teoriju evolucije jeste to da je ~ovjeka stvorio Bog. Me|utim, uzimaju}i u obzir predrasude koje oni imaju i materijalisti~ku filozofiju u koju vjeruju, stvaranje je neprihvatljiv koncept za evolucioniste. Zbog toga oni obmanjuju sami sebe, kao i cijeli svijet, koriste}i medije sa kojima sura|uju. Ukoliko ne mogu na}i neophodne fosile, oni ih “proizvode”, ili u obliku imaginarnih slika ili u vidu izmi{ljenih modela i poku{avaju ostaviti utisak da stvarno postoje fosili koji dokazuju evoluciju. Neki mediji koji dijele njihov materijalisti~ki pogled na `ivot tako|er poku{avaju prevariti javnost i ljudima u podsvijest usaditi pri~u o evoluciji. Bez obzira koliko jako oni to poku{avali, istina je o~igledna: ~ovjek je postao ne kroz neki evolutivni proces, nego Bo`ijim stvaranjem. Zbog toga, on Mu je odgovoran, pa ma kako nerado preuzimao ovu odgovornost.

Molekularni }orsokak evolucije

prethodnom dijelu ove knjige pokazali smo kako fosilni zapisi poni{tavaju teoriju evolucije. Ustvari, nismo morali iznositi ni{ta od svega toga jer se teorija evolucije ru{i mnogo prije nego {to se i do|e do tvrdnji o “evoluciji vrsta” i fosilnim dokazima za nju. Ono {to ~ini teoriju besmislenom od njenog samog po~etka je pitanje “kako se `ivot na Zemlji pojavio, tj. zapo~eo”. Kada se ovo pitanje postavi, teorija evolucije odgovara da je `ivot zapo~eo sa jednom }elijom koja se formirala slu~ajno. Prema tom scenariju, prije ~etiri milijarde godina razli~ite anorganske hemijske supstance reagirale su me|usobno u prvobitnoj atmosferi Zemlje, u kojoj su efekti gromova i pritiska uzrokovali da te supstance formiraju prvu `ivu }eliju. Prvo {to se mora re}i je da je tvrdnja da se neorganske materije mogu udru`iti i formirati `ivot jedna neznanstvena tvrdnja, koja sve do danas nije provjerena nekim eksperimentom ili promatranjem. Svaka `iva }elija je formirana repliciranjem (kopiranjem) druge }elije. Niko u svijetu, nikada, nije uspio formirati `ivu }eliju stavljaju}i zajedno razli~ite neorganske materije, ~ak ni u najnaprednijim laboratorijama. Teorija evolucije tvrdi da su }elije `ivih bi}a, koje ne mogu biti proizvedene ~ak ni kada se sve snage ljudskog intelekta, znanja i tehnologije upotrijebe, nastale slu~ajno u prvobitnim uvjetima na Zemlji. Na slijede}im stranicama ispitat }emo za{to je ova tvrdnja suprotna najosnovnijim principima znanosti i razuma.

U

Pri~a o “}eliji koja je proizvedena slu~ajno”
Ako neko vjeruje da `iva }elija mo`e postati slu~ajno, tada ne postoji ni{ta {to bi ga moglo sprije~iti da vjeruje u sli~nu pri~u koju }emo sada is-

88

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

pri~ati. To je pri~a o jednom gradu: Jednog dana gruda ilova~e, pritisnuta izme|u stijena na neplodnoj zemlji, nakon ki{e postade vla`na. Kada je sunce iza{lo, ova vla`na ilova~a se osu{i, stvrdnu i poprimi krut, otporan oblik. Kasnije se ove stijene koje su poslu`ile kao kalup nekako raspado{e u komadi}e i onda se pojavi pravilna, dobro oblikovana i ~vrsta cigla. Ova cigla je godinama ~ekala, pod istim prirodnim uvjetima, da se formiraju druge cigle sli~ne njoj. Ovaj proces se nastavio sve dok se stotine i hiljade istih takvih cigli nisu formirale na tom istom mjestu. Me|utim, sasvim slu~ajno, nijedna od ovih cigli, koje su prethodno formirane, nije bila o{te}ena. Iako su, u periodu od nekoliko hiljada godina, bile izlo`ene oluji, ki{i, vjetru, suncu i hladno}i, te cigle nisu napukle, nisu se prelomile, niti su bile odvu~ene sa tog mjesta, nego su ~ekale tu, na istom mjestu, sve sa istom “namjerom”. Kada je njihov broj postao adekvatan, one su podigle zgradu poredav{i se jedna uz drugu i postaviv{i se jedna iznad druge sasvim slu~ajno, uz pomo} djelovanja prirodnih sila, vjetrova, oluja ili tornada. U me|uvremenu, pod utjecajem prirodnih sila, u savr{enom vremenskom slijedu, nastali su materijali kao cement ili {ljunak i umetnuli se izme|u njih, da bi ih spojili. Dok se sve ovo de{avalo, `eljezna ruda se pod zemljom, uz pomo} prirodnih utjecaja, oblikovala i polo`ila temelje zgrade koja }e nastati od ovih cigli. Na kraju ovog procesa podignuta je jedna kompletna zgrada, nimalo o{te}ena, sa svim njenim gra|evnim materijalom, drvenarijom i instalacijama. Naravno, zgrada se ne sastoji samo od temelja, cigli i cementa. Kako je onda ostali materijal pribavljen? Odgovor je jednostavan: sav materijal koji je bio potreban za izgradnju zgrade postojao je u zemlji, na mjestu gdje je zgrada izrasla. Silikon za staklo, bakar za elektri~ne kablove, `eljezo za stubove (armaturu), grede, itd. itd. Sve se to nalazilo ispod zemlje u ogromnim koli~inama. Bila je potrebna jo{ jedino vje{tina prirodnih sila da oblikuje i smjesti ove materijale na njihovo mjesto unutar zgrade. Sve instalacije, drvenarija i ostalo, smje{teno je izme|u cigli uz pomo} vjetrova, ki{e i zemljotresa. Sve je i{lo toliko dobro da su se cigle razmjestile na takav na~in da su me|u sobom ostavile neophodan prostor za prozore, kao da su znale da }e se kasnije, pod djelovanjem “prirodnih uvjeta”, formirati ne{to po imenu staklo.

Molekularni }orsokak evolucije

89

[tavi{e, one nisu zaboravile ostaviti prostora za instaliranje vode, struje i sistema za grijanje, koji }e se tako|er kasnije slu~ajno formirati. Sve je i{lo tako dobro da su slu~ajnosti i “prirodni uvjeti” proizveli savr{eno dizajniranu zgradu. Ako ste uspjeli odr`ati vjeru u ovu pri~u do sada, tada ne}ete imati problema pretpostaviti kako su druge zgrade, fabrike, autoputevi, trotoari, infrastruktura, komunikacije i transportni sistemi ovoga grada nastali. Ako imate tehni~ko znanje i ako ste pristojno upoznati sa temom, mo`ete ~ak napisati izuzetno “znanstveno potkrijepljenu” knjigu od nekoliko tomova, iznose}i svoje teorije o “evolucijskom procesu sistema kanalizacije i njegovoj prilago|enosti postoje}im strukturama”. Mo`ete biti odlikovani akademskom nagradom za va{e sjajne studije i mo`ete se smatrati genijem koji prosvjetljuje ~ovje~anstvo. Teorija evolucije tvrdi da je `ivot nastao slu~ajno. To je tvrdnja koja nije ni{ta manje apsurdna nego na{a pri~a, zato {to }elija, sa svim svojim visokokvalificiranim sistemima za komuniciranje, transport i upravljanje, nije ni{ta manje slo`ena od bilo kojeg grada.

^udo u }eliji i kraj teorije evolucije
Kompleksna gra|a `ive }elije nije bila poznata u Darwinovo doba, i pripisivati `ivot slu~ajnostima i prirodnim uvjetima je, u to vrijeme, za evolucioniste bilo dovoljno ubjedljivo. Tehnologija XX stolje}a je zavirila i zadubila se u najsitnije djeli}e `ivota i otkrila da je }elija najkompliciraniji sistem sa kojim se ~ovje~anstvo ikada susrelo. Danas, mi znamo da }elija sadr`i energetske stanice koje proizvode energiju koju onda }elija upotrebljava, fabrike koje proizvode enzime i hormone neophodne za `ivot, banku podataka gdje su zapisane sve neophodne informacije o svim proizvodima koji trebaju biti napravljeni u }eliji, zatim slo`ene transportne sisteme i cjevovode za prevo`enje sirovina i proizvoda sa jednog mjesta na drugo, napredne laboratorije i rafinerije za pretvaranje vanjskih sirovina u upotrebljive tvari, i specijalizirane proteine }elijske membrane za kontrolu ulaska materija u }eliju i izlaska iz }elije. Sve

90

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

ovo sa~injava samo jedan mali dio ovog nevjerovatno slo`enog sistema. W. H. Thorpe, jedan evolucionista - znanstvenik, priznaje da “najjed n nostavniji tip }elije predstavlja ‘mehanizam’ nezamislivo slo`eniji od bilo ko je ma{ine dosad zami{ljene i konstruirane od strane ~ovjeka”.91 Ona je toliko kompleksna da ~ak ni visoki nivo tehnologije koji je ~ovje~anstvo postiglo ne mo`e proizvesti jednu takvu }eliju. Nikada nijedan poku{aj da se kreira umjetna }elija nije postigao uspjeh. Ustvari, svi poku{aji da se to u~ini su napu{teni. Teorija evolucije tvrdi da je ovaj sistem, koji ~ovje~anstvo sa svom svojom inteligencijom, znanjem i tehnologijom na raspolaganju ne mo`e proizvesti, nastao “slu~ajno”, pod utjecajem prvobitnih uvjeta na Zemlji. Da damo drugi primjer. Vjerovatno}a formiranja }elije igrom slu~aja je poput vjerovatno}e da se od{tampa jedna knjiga prilikom eksplozije u {tampariji.

JEZGRO

ENDOPLAZMATSKI RETIKULUM

MITOHONDRIJI

ZIDOVI ]ELIJSKE MEMBRANE

]ELIJSKA MEMBRANA

Sa svim svojim visokokvalificiranim, sofisticiranim i efikasnim sistemima, sistemima komunikacija, trans portnim sistemima, i sistemima upravljanja, Êelija nije niπta manje kompleksna od bilo kojeg grada.

Molekularni }orsokak evolucije

91

Engleski matemati~ar i astronom Sir Fred Hoyle napravio je sli~nu usporedbu u jednom od njegovih intervjua objavljenom 12. 11. 1981. godine u ~asopisu Nature. Iako i sam evolucionista, Hoyle je rekao da je vjerovatno}a da vi{e forme `ivota nastanu na ovaj na~in (slu~ajno), uporediva sa vjerovatno}om da jedan tornado bri{u}i kroz deponiju starog gvo`|a konstruira avion “Boing 747” od materijala i starudija koje se tu nalaze.92 Ovo zna~i da nije mogu}e da }elija nastane slu~ajno i zato je ona definitivno morala biti “stvorena”. Jedan od glavnih razloga za{to teorija evolucije ne mo`e objasniti kako je nastala }elija, jeste “nesvodljiva kompleksnost” }elije. @iva }elija odr`ava se uz pomo} harmoni~ne saradnje mno{tva njezinih organela (“}elijski organi”). Ukoliko samo jedna od ovih organela ne funkcionira, }elija ne mo`e ostati u `ivotu. ]elija nema vremena da ~eka nesvjesne mehanizme kao {to su prirodna selekcija ili mutacija da joj dozvole da se razvija. Tako da je prva }elija na Zemlji morala biti kompletna-potpuna }elija, koja je posjedovala sve, za `ivot potrebne, organele i funkcije, a ovo definitivno zna~i da je }elija morala biti stvorena.

Proteinski izazov slu~ajnostima
Toliko o }eliji. Ali, evolucija nije uspjela objasniti ~ak ni postanak gradivnih blokova }elije. U prirodnim uvjetima nije mogu}e formiranje ~ak i samo jednog proteina od hiljada slo`enih proteinskih molekula koje izgra|uju }eliju. Proteini su gigantske molekule koje se sastoje od manjih jedinica zvanih “aminokiseline”, koje su razmje{tene u specifi~nom nizu u odre|enim koli~inama i strukturama. Ove molekule predstavljaju gradivne blokove `ive }elije. Najjednostavnija je sastavljena od 50, ali postoje neke proteinske molekule koje su sastavljene od nekoliko hiljada aminokiselina. +++Klju~na stvar u ovome je da: odsustvo, dodavanje ili zamjena samo jedne aminokiseline u strukturi proteinske molekule uzrokuje da taj protein postane beskorisna gomila molekula. Svaka aminokiselina mora biti na pravom mjestu i u pravilnom poretku. Teorija evolucije, koja tvrdi da se `ivot pojavio pukim slu~ajem, nema izgleda pred ovim poretkom, budu}i da je on isuvi{e ~udesan da bi se objasnio slu~ajno{}u. ([tavi{e, teorija nije u stanju niti objasniti tvrdnju o “slu~ajnom formiranju” aminokiselina, {to }e biti razmatra-

PRIZNANJA EVOLUCIONISTA
eorija evolucije nigdje se ne mije na Univerzitetu "Johannes GutensusreÊe sa veÊom krizom nego berg", izjavljuje: na taËki objaπnjavanja pojave "Viπe od 30 godina eksperimentirannastanka æivota. Razlog je to πto su orja, u vezi s porijeklom æivota, na pol ganske molekule toliko kompleksne da jima hemijske i molekularne evoluci se za njihovo formiranje je vodili su do boljeg nikako ne moæe tvrditi da opaæanja neizmjernosti je bilo sluËajno, a oËigledproblema porijekla æivota no je nemoguÊe da je jedna na Zemlji prije nego πto su organska Êelija bila formidoveli do njegovog rjeπen rana pukim sluËajem. ja. Sada sve diskusije o Evolucionisti su se suglavnim teorijama i ekspe oËili sa pitanjem porijekla rimentima na ovom polju, æivota u drugoj polovini ili zavrπavaju u patu ili u Profesor Aleksandar XX stoljeÊa. Jedan od vopriznanju neznanja."2 Oparin:"Porijeklo Êelije deÊih autoriteta teorije o SlijedeÊa izjava od ostaje neodgovoreno pimolekularnoj evoluciji, tanje" strane geohemiËara Jeffre ruski evolucionist Alek y a B a d a a , sa San Diego s a n d a r O p a r i n , u svojoj Scripps Institute, Ëini oËigknjizi Porijeklo æivota, kolednom bespomoÊnost ja je objavljena 1936., reevolucionista πto se tiËe kao je slijedeÊe: ovog problema: "Na nesreÊu, porijeklo Êelije ostaje pitanjem koje je u stvari najtamnija taËka cijele teorije evolucije."1 "Danas kada napuπtamo dvadeseto stoljeÊe, joπ uvijek se susreÊemo sa najve Êim nerijeπenim proble mom koji smo imali kada smo ulazili u dvadeseto stoljeÊe: kako je æivot na Zemlji zapoËeo?"3

T

Od Oparina, evolucionisti su izveli bezbrojne eksperimente, proveli mnoga istraæivanja i izvrπili mnoga promatranja da dokaæu da je Êelija mogla biti formirana sluËajno. Me utim, svaki takav pokuπaj jedino je joπ jasnijim uËinio kompleksni dizajn Êelije i tako, Ëak joπ viπe, pobio teze evolucionista. Profesor Klaus Dose, predsjednik Instituta biohe-

Profesor Jeffrey Bada:"PoËetak æivota na zemlji je najveÊi nerijeπeni problem"

1 Alexander I. Oparin, Origin of Life, (1936) New York, Dover Publications, 1953 (Reprint), str. 196 2 Klaus Dose, "The Origin of Life: More Questions Than Answers" Interdisciplinary Science Reviews, vol 13, no. 4, 1988, str. 348 3 Jeffrey Bada, Earth, February 1998, str. 40

Molekularni }orsokak evolucije

93

no kasnije.) ^injenica da funkcionalna gra|a proteina nikako ne mo`e nastati slu~ajno, mo`e se uo~iti jednostavnim ra~unom vjerovatno}e koji mo`e shvatiti bilo ko. Jedna proteinska molekula prosje~ne veli~ine sastavljena je od 280 aminokiselina me|u kojima postoji 12 razli~itih vrsta. One mogu biti poredane na 10300 (10 na tristotu) razli~itih na~ina. (Ovo je astronomsko veliki broj koji se sastoji od jedinice - “1”, iza koje slijedi 300 nula.) Od svih ovih mogu}ih kombinacija samo jedna od njih formira `eljenu proteinsku molekulu. Ostatak su aminokiselinski lanci koji su ili potpuno beskorisni ili potencijalno {tetni za `ive tvari. Drugim rije~ima, vjerovatno}a formiranja samo jedne proteinske molekule je “1 naprema 10300”. Mogu}nost da se ovo desi prakti~no ne postoji. (U matematici su vjerovatno}e koje su manje od 1 naprema 1050 prihva}ene kao “nulta vjerovatno}a”.) Osim toga, jedna proteinska molekula od 280 aminokiselina je skromne veli~ine u odnosu na neke gigantske proteinske molekule koje se sastoje od hiljada aminokiselina. Kada primijenimo sli~an ra~un vjerovatno}e na ove gigantske molekule, vidimo da ~ak ni rije~ nemogu}e nije vi{e “adekvatna”. Kada krenemo jedan korak dalje u razvojnoj shemi `ivota, uo~avamo da jedan protein, sam po sebi, ne zna~i ni{ta. Jedna od najmanjih bakterija koja je ikad otkrivena, Mycoplasma Hominis H39, sadr`i 600 “tipova” proteina. U ovom slu~aju bismo trebali ra~un vjerovatno}e koji smo gore uradili za samo jedan protein uraditi sada za svaki od 600 razli~itih tipova proteina ({to zna~i da je vjerovatno}a slu~ajnog nastanka ovakve bakterije jo{ puno, puno manja). Rezultat iscrpljuje ~ak i koncept nemogu}nosti. Neko ko sada ~ita ove retke, a ko je do sada prihvatao teoriju evolucije kao znanstveno obja{njenje, mo`e posumnjati da su ovi brojevi preuveli~ani i da ne odra`avaju pravo ~injeni~no stanje. To nije tako: ovo su nedvosmislene i konkretne ~injenice. Nijedan evolucionist nema prigovor ovim brojkama. Oni prihvataju da je vjerovatno}a slu~ajnog formiranja jednog proteina “slaba kao i vjerovatno}a da majmun napi{e historiju ~ovje~antva na daktilo-ma{ini a da ne na~ini nijednu gre{ku”.93 Me|utim, umjesto prihva}anja drugog obja{njenja, tj. stvaranja, oni nastavljaju sa branjenjem ove nemogu}nosti.

Kompjuterska simulacija dvije razliËite kompleksne proteinske molekule koje su bitne za æiv ot. Na lijevoj strani je protein enzima "acetokolinesteraze" koji funkcionira sa enzimom zvanim acetil kolin, osiguravajuÊi prenoπenje elektriËnog impulsa izme u nerava. Kada je ovaj protein manjkav, nervni sistem ne moæe funkcionirati i organizam umire. Na desnoj strani je joπ jedna proteinska molekula zvana "acetilkoA vezujuÊa".

Kompjuterska simulacija dvije razli~ite kompleksne proteinske mol cIsta ~injenica priznata je od strane mnogih evolucionista. Naprimjer, Harold F. Blum, ~uveni evolucionista, izjavljuje da je “spontano formiranje s polipeptida (u koje spadaju proteini) veli~ine najmanjeg poznatog proteina, izgleda, izvan svake vjerovatno}e”.94 Evolucionisti tvrde da se molekularna evolucija odigrala tokom veoma dugog perioda vremena i da je taj dugi vremenski period nemogu}e u~inio mogu}im. Ipak, bez obzira koliko dati vremenski period bio dug, nije mogu}e da aminokiseline formiraju proteine slu~ajno. William Stokes, jedan ameri~ki geolog, priznaje ovu ~injenicu u svojoj knjizi Essentials of Earth History pi{u}i da su {anse da se ovo desi toliko male da “protein na taj na~in ne bi nastao tokom milijardi godina na milijardama planeta, svakoj prekrivenoj slo jem od koncentriranog vodenog rastvora potrebnih aminokiselina”.95 “[ta dakle, sve ovo zna~i?" Perry Reeves, profesor hemije, odgovara na ovo pitanje: "Kada neko ispituje {iroki spektar mogu}ih struktura koji bi mogao rezultirati iz jednostavne nasumice nastale kombinacije aminokiselina u isparavaju}oj prvobitnoj smjesi - moru, zapanjuju}e je vjerovati da je `ivot mogao nastati na ovaj na~in. Vjerodostojnije je re}i da je jedan Veliki Graditelj, sa jednim majstorskim planom, bio potreban za takav zadatak."96 Ako je slu~ajno formiranje ~ak i samo jednog od ovih proteina nemogu}e, tada je milijardu puta vi{e nemogu}e da se milioni proteina igrom

Molekularni }orsokak evolucije

95

slu~aja udru`e na odgovaraju}i na~in da bi formirali kompletnu ljudsku }eliju. Da stvar bude jo{ nevjerovatnija, }elija se ne sastoji samo od gomile proteina. Uz proteine, }elija se sastoji od nukleinskih kiselina, karbonhidrata, masti, vitamina i mnogih drugih hemikalija kao {to su npr. elektroliti, u specifi~nom odnosu, harmoniji i dizajnu u pogledu i strukture i funkcije. Svaki od ovih sastojaka funkcionira kao gradivni blok ili ko-molekula u razli~itim organelama. R o b e r t S h a p i r o , profesor hemije na New York University i DNA ekspert, izra~unao je vjerovatno}u slu~ajnog formiranja 2000 tipova proteina na|enih u jednoj jedinoj bakteriji (u ljudskoj }eliji nalazi se 200.000 razli~itih tipova proteina). Broj koji je dobio bio je 1 naprema 1040.000.97 (Ovo je nevjerovatan broj koji se dobije stavljanjem 40.000 nula iza jedinice.) Profesor primijenjene matematike i astronomije sa University College (Cardiff, Wales), Chandra Wickramasinghe, komentira: “Vjerovatno}a spontanog formiranja `ivota iz ne`ive tvari je jedan naprema broju sa 40.000 nula iza toga... to je dovoljno veliko da sahrani Darwina i c i j e l u t e o r i j u e v o l u c i j e . @ivot je morao biti smi{ljeni produkt jedne
Inteligencije, obzirom da nije nastao slu~ajno ili iz neke primitivne smjese, koje nije bilo ni na ovoj, a ni na bilo kojoj drugoj planeti.”98

Sir Fred Hoyle komentirao je ovako ove nevjerovatne brojke: “Zaista, ovakva teorija (da je `ivot produkt neke inteligencije) je toliko o~igledna da se mo`emo samo ~uditi za{to, zbog te o~iglednosti, nije {iroko prihva}ena. Razlozi za ovo su prije psiholo{ki nego znanstveni.”99 Razlog za{to je Hoyle upotrijebio termin psiholo{ki je samouvjetovanje evolucionista da ne prihvate tezu da bi `ivot mogao biti stvoren. Ovi ljudi su postavili odbijanje Bo`ijeg postojanja kao svoj glavni cilj. Jedino zbog ovog razloga oni nastavljaju braniti nerazumne scenarije za koje i oni sami priznaju da su nemogu}i.

Ljevoruki proteini
Hajde da sada u detalje ispitamo za{to je nemogu} evolucionisti~ki scenario koji se odnosi na formiranje proteina.

96

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

Samo ta~an redoslijed pogodnih aminokiselina nije dovoljan za formiranje proteinske molekule. Pored ovoga, svaka od 20 razli~itih tipova aminokiselina, prisutnih u sastavu proteina, mora biti takozvana “ljevoruka”. Postoje dva tipa aminokiselina, ljevoruki i desnoruki tip. Razlika me|u njima je u tzv. zrcalnoj simetriji, tj. u njihovim trodimenzionalnim strukturama, one su razli~ite, ali sli~e jedne drugima kao {to me|usobno sli~e lijeva i desna ruka u jedne osobe. Aminokiseline jednog tipa lahko se spajaju sa aminokiselinama drugog tipa. Kroz istra`ivanje je otkrivena jedna za~u|uju}a ~injenica. Svi proteini u biljaka i `ivotinja, od najjednostvnijih do najslo`enijih organizama, napravljeni su od tzv. ljevorukih aminokiselina. Ukoliko bi se i jedna jedina desnoruka aminokiselina spojila na strukturu proteina, taj protein bi postao beskoristan. [to je dosta interesantno, u nekim eksperimentima su bakterije, kojima su date desnoruke aminokiseline, odmah uni{tile te aminokiseline, a, da bi ih mogle iskoristiti, u nekim slu~ajevima su formirale ljevoruke aminokiseline od komponenata koje su preostale nakon razaranja desnorukih aminokiselina. Pretpostavimo na trenutak da je `ivot nastao slu~ajno, ba{ kako evolucionisti tvrde da se desilo. U ovom slu~aju desnoruke i ljevoruke aminokiseline, koje su stvorene slu~ajno, trebale bi u prirodi biti prisutne u, otprilike, jednakim koli~inama. Zbog toga bi sva `iva bi}a u svojoj gra|i trebala imati i desnoruke i ljevoruke aminokiseline, po{to je hemijski mogu}e da se aminokiseline oba tipa me|usobno spajaju. U biti, proteini koji postoje u svim `ivim organizmima na~injeni su samo od ljevorukih aminokiselina. Pitanje kako proteini mogu odabrati jedino ljevoruke izme|u svih aminokiselina i kako ~ak nijedna jedina desnoruka aminokiselina ne biva umije{ana u `ivotni proces je ne{to {to se jo{ uvijek suprotstavlja evolucionistima. Oni nemaju na~ina da objasne takav specifi~an i svjestan izbor. [tavi{e, ova karakteristika proteina intenzivira konfuziju koju kao }orsokak evolucionista pravi “slu~ajnost”. Da bi bio formiran smislen protein, nije dovoljno da aminokiseline budu samo prisutne u odre|enom broju, u savr{enom redoslijedu i da budu kombinirane zajedno u pravilnom, u trodimenzionalnom dizajnu. Uz sve to, sve ove aminokiseline moraju biti odabrane izme|u ljevorukih, a da, pri tome, nijedna desnoruka aminokiselina

Molekularni }orsokak evolucije

97

ne smije postojati me|u njima. A ipak, ne postoji mehanizam prirodne selekcije koji bi prepoznao da je desnoruka aminokiselina dodata redoslijedu aminokiselina, mehanizam koji bi prepoznao da je to pogre{no i da ona zbog toga mora biti odstranjena iz lanca. Ova situacija jo{ jednom, zauvijek, eliminira mogu}nost slu~ajnosti i slu~aja. U Brittanica Science Encyclopaedia, koja je otvoreni branilac evolucije, ukazano je na ~injenicu da aminokiseline svih `ivih organizama na Zemlji i gradivni blokovi slo`enih polimera, kao {to su proteini, imaju istu - ljevoruku simetriju. Jo{ je re~eno da je to isto kao kada bi bacili nov~i} milion puta i uvijek dobili npr. glavu. U istoj enciklopediji je tako|er re~eno da nije mogu}e shvatiti za{to molekule postaju ljevoruke ili desnoruke i da je ovaj izbor fascinantno povezan sa izvorom `ivota na Zemlji.100 Ukoliko bi nov~i} svaki put prilikom milion bacanja pao na glavu, da li bi bilo logi~nije da to pripi{emo slu~aju ili da prihvatimo da postoji neka svjesna intervencija? Odgovor bi trebao biti o~igledan. Me|utim, uprkos ovoj o~itoj o~iglednosti, evolucionisti su poduzeli bijeg u slu~ajnost, jednostavno zbog toga {to ne `ele prihvatiti mogu}nost “svjesne intervencije”. Situacija sli~na ovoj sa ljevoruko{}u aminokiselina postoji i sa nukleotidima, najmanjim jedinicama DNA i RNA. Suprotno od aminokiselina u `ivim organizmima, jedino desnoruki nukleotidi bivaju izabrani. Ovo je jo{ jedna situacija koja ne mo`e biti obja{njena slu~ajno{}u. Kao zaklju~ak, sa vjerovatno}om koju smo ispitivali do sada, definitivno je dokazano da postanak `ivota ne mo`e biti obja{njen slu~ajno{}u. Ako poku{amo izra~unati vjerovatno}u slu~ajnog nastanka za protein prosje~ne veli~ine, sastavljen od 400 aminokiselina, izabranih jedino izme|u ljevorukih aminokiselina, dobijamo da je vjerovatno}a 1 naprema 2400, tj. 10120. Usporedbe radi, podsjetimo se da je broj elektrona u univezumu procijenjen na 1079, {to je mnogo manje od vjerovatno}e u na{em slu~aju. Ra~unanjem vjerovatno}e da ove aminokiseline formiraju potreban redoslijed i funkcionalni oblik dalo bi jo{ ve}i broj. Ako udru`imo ove vjerovatno}e i ako pro{irimo predmet razmatranja vjerovatno}e na formiranje ve}eg broja i na formiranje razli~itih tipova proteina, rezultati postaju nepojmljivi.

98

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

Ispravna veza je od vitalnog zna~aja
^ak i ova duga lista }orsokaka ne stavlja ta~ku na sve }orsokake evolucije. Nije dovoljno da aminokiseline samo budu smje{tene u potrebnom broju, redoslijedu i potrebnoj trodimenzionalnoj strukturi. Formiranje proteina tako|er zahtijeva da aminokiselinske molekule sa vi{e od jedne “ruke” budu me|usobno povezane preko pojedinih, ta~no odre|enih “ruku”. Takva veza naziva se “peptidna-veza”. Aminokiseline mogu formirati razli~ite vrste veza me|usobno; ali proteini su izgra|eni samo i jedino od onih aminokiselina koje su spojene “peptidnim vezama”. Jedna usporedba }e nam ovo pojasniti: Pretpostavimo da su svi dijelovi jednog automobila korektno izra|eni i sastavljeni, sa izuzetkom da je jedan od to~kova pri~vr{}en sa komadom `ice, a bez matica i {arafa, na na~in da je njegova sredina okrenuta prema zemlji. Takav automobil ne bi se mogao kretati ~ak niti jedan jedini metar, bez obzira kako slo`ena bila njegova tehnologija ili kako je mo}an njegov motor. Na prvi pogled sve izgleda da je na svom mjestu, ali pogre{an spoj samo jednog to~ka ~ini cijeli auto neupotrebljivim. Na isti na~in, udru`ivanje samo jedne aminokiseline u proteinskoj molekuli sa vezom druga~ijom od peptidne veze ~ini cijelu molekulu neupotrebljivom. Istra`ivanje je pokazalo da nasumi~no kombiniranje aminokiselina rezultira peptidnim vezama samo u 50% slu~ajeva, a da ostatak otpada na druge veze koje ne nalazimo u proteinima. Da bi ispravno funkcionirala, svaka aminokiselina koja sa~injava protein mora biti povezana jedino peptidnom vezom sa drugom aminokiselinom, isto kao {to mora biti samo od ljevorukih aminokiselina. Vjerovatno}a da se ovo dogodi je ista kao vjerovatno}a da svaki protein bude ljevoruk. To jest, kada razmotrimo protein izgra|en od 400 aminokiselina, vjerovatno}a da se sve njegove aminokiseline ve`u peptidnim vezama je 1 naprema 2399.

Nulta vjerovatno}a
Kao {to se mo`e vidjeti ispod, vjerovatno}a slu~ajnog formiranja pro-

Molekularni }orsokak evolucije

99

teina izgra|enog od 500 aminokiselina je 1 naprema broju koji se dobije stavljanjem 950 nula iza jedinice. [to je broj koji ljudski um ne mo`e pojmiti. Ovo je ra~un vjerovatno}e samo na papiru. Prakti~ki, u stvarnosti se takva vjerovatno}a svodi na nulu. U matematici, vjerovatno}a koja je manja od 1 naprema 1050 statisti~ki se smatra da ima nultu vjerovatno}u za realizaciju. Vjerovatno}a od 1 naprema 10950 je daleko izvan granica ove definicije. Dok nemogu}nost formiranja proteina od 500 aminokiselina dosti`e takvu mjeru, mi mo`emo dalje nastaviti pomjerati granice uma, sa jo{ vi{im nivoima nemogu}nosti. U molekuli “hemoglobina”, koji predstavlja protein vrlo bitan za `ivot, postoji 574 aminokiselina, {to je vi{e nego u proteina spomenutog u prethodnom ra~unanju vjerovatno}e. Sada razmotrimo ovo: u samo jednoj od milijardi crvenih krvnih }elija u na{em tijelu, nalazi se

VjerovatnoÊa da prosjeËna proteinska molekula izgra ena od 500 aminokiselina prisutnih u taËno odgovarajuÊoj koliËini i smjeπtenih u taËno odgovarajuÊem redosljedu, uz vjerovatnoÊu da sve aminokiseline koje ona sadræi budu samo ljevoruke i da budu spojene jedino peptidnim vezama je "1" naprema 10 950 . Ovaj broj koji se dobija kada stavimo 950 nula iza 1 (jedinice) piπe se ovako:

10950 =
100.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000. 000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000. 000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000. 000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000. 000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000. 000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000. 000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000. 000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000. 000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000. 000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000. 000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000. 000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000. 000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000. 000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000. 000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000. 000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000. 000.000.000.000.000.000.000.000.000.000

VjerovatnoÊa da jedan protein od 500 aminokiselina bude formiran sluËajno je...

NULTA VJEROVATNO∆A
Postoje tri osnovna uvjeta za formiranje upotrebljivog proteina: Prvi uvjet: da su sve aminokiseline u proteinskom lancu odgovarajuÊeg tipa i da su poredane u pravilnom redoslijedu Drugi uvjet: da su sve aminokiseline u lancu ljevoruke TreÊi uvjet: da se sve ove aminokiseline me usobno spajaju formiranjem hemijskih veza zvanih "peptidne veze". Da bi se protein formirao sluËajno, sva tri osnovna uvjeta moraju postojati istovremeno. VjerovatnoÊa sluËajnog formiranja proteina je jednaka umnoπku vjerovatnoÊa za realiziranje svakog od ova tri uvjeta posebno. Naprimjer, za prosjeËnu molekulu koja se sastoji od 500 aminokiselina: 1. VjerovatnoÊa da se aminokiseline spoje u pravilnom redosljedu: Postoji 20 tipova aminokiselina koji sudjeluju u formiranju proteina. Prema tome: -VjerovatnoÊa da svaka od aminokiselina bude korektno izabrana izme u ovih 20 tipova =1/20 -VjerovatnoÊa da sve od ovih 500 aminokiselina budu korektnoodabrane = 1/20500 = 1/10650 650 (pokuπaja), odnosno, jednom u 10650 Dakle 1 sluËaj od 10 2. VjerovatnoÊa da su aminokiseline ljevoruke: -VjerovatnoÊa da samo jedna aminokiselina bude ljevoruka = 1/2 -VjerovatnoÊa da sve od ovih 500 aminokiselina budu ljevoruke u isto vrijeme =1/2500 = 1/10150 150 (pokuπaja), odnosno, jednom u 10150 Dakle 1 sluËaj od 10 3. VjerovatnoÊa da sve aminokiseline budu spojene sa "peptidnim vezama": Aminokiseline mogu se kombinirati me usobno sa razliËitim vrstama hemijskih veza. Da bi se formirao upotrebljiv protein, sve aminokiseline u lancu moraju biti kombinirane sa specijalnom hemijskom vezom zvanom "peptidna veza". IzraËunato je da vjerovatnoÊa da se aminokiseline spajaju baπ sa peptidnom, a ne sa nekom drugom vrstom veze iznosi 50%. U odnosu na ovo: -VjerovatnoÊa da dvije aminokiseline budu spojene peptidnom vezom =1/2 -VjerovatnoÊa da od 500 aminokiselina sve budu spojene peptidnim vezama = 1/2499 = 1/10150 Dakle 1 sluËaj u 10150 (pokuπaja), odnosno, jednom u 10150

UKUPNA VJEROVATNO∆A= 1/10650 x 1/10 150 x 1/10 150 = 1/10 950 = 1 sluËaj od 10950 (pokuπaja), odnosno, jednom u 10 950

Molekularni }orsokak evolucije

101

280.000.000 (280 miliona) hemoglobinskih molekula. Pretpostavljena starost Zemlje nije dovoljna da pru`i priliku za formiranje jednog jedinog proteina “metodom poku{aja i pogre{ke”, a da ne govorimo o crvenoj krvnoj }eliji. ^ak i da pretpostavimo da su se, od postanka svijeta, bez gubitka vremena, aminokiseline sastavljale i rastavljale “metodom poku{aja i pogre{ke” da bi formirale jednu jedinu proteinsku molekulu, potreban bi im bio vremenski period du`i nego {to je starost svijeta da bi se mogao nositi sa vjerovatno}om od 1 naprema 10950. Zaklju~ak izveden iz svega ovoga je da evolucija pada u stra{an ambis nevjerovatno}e upravo ve} na stadiju formiranja jednog jedinog proteina.

Da li postoji mehanizam “poku{aja i pogre{ke” u prirodi?
Kona~no, zavr{avamo sa jednom veoma va`nom poentom u odnosu na osnovnu logiku ra~una vjerovatno}e, za {to smo naveli neke primjere. Pokazali smo da je gore ura|eni ra~un vjerovatno}e dostigao astronomske granice i da su ove astronomske mogu}nosti prakti~no nemogu}e da se dese. Me|utim, postoji jedan mnogo va`niji i mnogo vi{e haoti~an aspekt za evolucioniste. A to je, da pod prirodnim uvjetima ove mogu}nosti ne mogu uop}e ~ak ni otpo~eti nekakav period poku{aja, i zato nema mehanizma poku{aja i pogre{ke u prirodi kojim bi se poku{alo proizvesti proteine. Prora~uni na koje smo gore ukazali da poka`emo vjerovato}u slu~ajnog formiranja proteinske molekule sa 500 aminokiselina, vrijedi jedino za idealnu okolinu “poku{aja i pogre{ke” koja ne postoji u stvarnom `ivotu. Tj. vjerovatno}a dobivanja korisnog proteina je 1 naprema 10950 jedino ako pretpostavimo da postoji jedan imaginarni mehanizam u kojemu nevidljive ruke udru`uju 500 aminokiselina nasumice i tada vidjev{i da nisu uspjele, razjedinjuju ih jednu po jednu i onda ih opet sjedinjuju, ali u druga~ijem rasporedu itd. U svakom poku{aju aminokiseline bi trebale biti razdvojene jedna po jedna i onda opet spojene u novom redoslijedu. Spajanje bi trebalo prestati nakon {to je dodato svih 500 aminokiselina i trebalo bi biti osigurano da ~ak niti jedna ekstra aminokiselina nije umije{ana. Poku{aj bi trebao tada biti zaustavljen, da se vidi da li se protein ve} formirao ili ne, a u slu~aju proma{aja, sve bi trebalo biti rastvoreno i onda poku{ati druga~iji redoslijed. Dodatno, u

102

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

svakom poku{aju, ~ak niti jedna strana supstanca ne bi smjela biti umije{ana. Tako|er je neophodno da lanac koji se formira tokom jednog poku{aja ne bude razdvojen i uni{ten prije no {to se na njega sve`e njegova 499. karika. Svi ovi uvjeti zna~e da vjerovatno}e koje smo spominjali va`e jedino u kontroliranoj okolini, gdje postoje svjesni mehanizmi koji usmjeravaju po~etak i kraj, i svaki stadij procesa, i gdje je jedino odabir aminokiseline “prepu{ten slu~aju”. Bez sumnje je nemogu}e da takva okolina postoji pod prirodnim uvjetima. Zbog toga je formiranje proteina u prirodnoj okolini logi~ki i tehni~ki nemogu}e, bez obzira na “aspekt vjerovatno}e”. Ustvari, govoriti o vjerovatno}i da se desi takav doga|aj je sasvim neznanstveno. Neki neupu}eni evolucionisti ne shva}aju ovo. Budu}i da oni pretpostavljaju da je formiranje proteina obi~na hemijska reakcija, oni prave smije{ne dedukcije, kao npr. “aminokiseline su se kombinirale putem reakcija i formirale proteine”. Me|utim, slu~ajne hemijske reakcije koje se odigravaju u anorganskim strukturama mogu dati jedino jednostavne i primitivne promjene. Njihov broj je odre|en i ograni~en. Za ne{to slo`enije hemijske materije, moraju biti uklju~ene velike fabrike, hemijske planta`e i laboratorije. Takav slu~aj je sa lijekovima, kao i sa mnogim drugim hemijskim materijama koje koristimo u svakodnevnom `ivotu. Proteini imaju mnogo slo`eniju strukturu nego one hemikalije koje proizvodi industrija. Zbog toga je nemogu}e da su proteini, od kojih je svaki ~udo dizajna i tehnike, u kojemu svaki dio pristaje na svoje mjesto u odre|enom redoslijedu, postali kao rezultat nasumi~nih hemijskih reakcija. No, hajde da za trenutak ostavimo sve ove nemogu}nosti koje smo do sada opisali i pretpostavimo da je upotrebljiva, svrhovita proteinska molekula ipak evoluirala - spontano i “pukim slu~ajem”. Ve} na ovoj ta~ki evolucija opet nema odgovora, zato {to je, da bi se proteini odr`ali, potrebno da budu izolirani od prirodne okoline u kojoj se nalaze i da budu za{ti}eni pod veoma posebnim uvjetima. U suprotnom, ovaj protein bi se ili dezintegrirao, zbog izlo`enosti prirodnim uvjetima na Zemlji, ili bi mu se pridru`ile druge kiseline, aminokiseline, ili hemijski sastojci, ~ime bi izgubio svoje osobine i pretvorio se u potpuno druga~iju i neupotrebljivu supstancu.

Molekularni }orsokak evolucije

103

Evolucionisti~ki trzaji u tra`enju odgovora na pitanje o porijeklu `ivota
Pitanje “kako se `ivot prvobitno pojavio” je tako kriti~an }orsokak za evolucioniste da oni obi~no ~ak ni ne poku{avaju da se doti~u ove teme. Oni poku{avaju da pre|u preko ovog pitanja govore}i: “Prva bi}a su nastala kao rezultat nekih slu~ajnih doga|anja u vodi”. Oni su nai{li na barikadu koju nikakvim sredstvima ne mogu zaobi}i. Uprkos paleontolo{kim argumentima za evoluciju, u ovom podru~ju oni nemaju dostupne fosile da ih izvrnu i samovoljno interpretiraju, da bi podr`ali svoje tvrdnje. Zbog toga je teorija evolucije pobijena od samoga po~etka. Postoji jedna va`na stvar koju treba razmotriti: Ako je za svaki korak evolucionog procesa dokazano da je nemogu}, onda to u dovoljnoj mjeri dokazuje da je cijela teorija potpuno la`na i neva`e}a. Naprimjer, dokazuju}i da je nasumi~no formiranje proteina nemogu}e, sve druge tvrdnje o slijede}im koracima evolucije su tako|er pobijene. Nakon ovog, postaje besmisleno uzeti neke ljudske i majmunske lobanje i praviti spekulacije u vezi sa njima. Kako su `ivi organizmi postali od neorganskih tvari? - pitanje je koje evolucionisti dugo vremena nisu `eljeli spominjati. Me|utim, ovo pitanje, koje je konstantno bilo izbjegavano, naraslo je u tolikoj mjeri da je postalo neizbje`ni problem, te se to poku{alo srediti jednom serijom studija u drugoj ~etvrtini XX stolje}a. Glavno pitanje je bilo: kako se prva `iva }elija pojavila u prvobitnoj atmosferi Zemlje? Drugim rije~ima, kakvo bi obja{njenje za ovaj problem mogli dati evolucionisti? Smatralo se da bi odgovore na ova pitanja mogli dati eksperimenti. Evolucionisti~ki znanstvenici i istra`iva~i izvr{ili su odre|ene laboratorijske eksperimente upravljene na odgovore ovih pitanja, ali oni nisu izazvali mnogo interesovanja. Najrespektabilnija studija porijekla `ivota je eksperiment nazvan Millerov eksperiment , izveden od strane ameri~kog istra`iva~a Stanleya Millera 1953. godine. (Eksperiment je tako|er poznat kao “Urey-

104

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

Millerov eksperiment” zbog doprinosa Millerovog instruktora na Chicago Univerzitetu, Harolda Ureya.) Ovaj eksperiment je jedini “dokaz” koji je, navodno, dokazivao “tezu o molekularnoj evoluciji”, predstavljenu kao prvi stadij evolutivnog perioda. Uprkos tome {to je pro{lo vi{e od pola stolje}a, i {to je postignut veliki tehnolo{ki razvitak, niko nije poduzeo bilo kakve daljnje korake. Uprkos ovome, Millerov eksperiment se jo{ uvijek nau~ava u ud`benicima kao evolucionisti~ko obja{njenje najranije generacije `ivih bi}a. Evolucionisti namjerno izbjegavaju takve eksperimente, budu}i da su svjesni ~injenice da ih takve studije ne podr`avaju i da, naprotiv, pobijaju njihove teze.

Millerov eksperiment
Namjera Stanleya Millera je bila da postigne eksperimentalno otkri}e pokazuju}i da su aminokiseline, gradivni elementi proteina, mogle postati slu~ajno na be`ivotnoj Zemlji milijardama godina ranije. U svom eksperimentu Miller je upotrijebio mje{avinu gasa za kakvu je pretpostavio da je postojala na prvobitnoj Zemlji (ali za koju je kasnije dokazano da je bila nerealna) sastavljenu od amonijaka, metana, hidrogena i vodene pare. Budu}i da ovi gasovi ne bi reagirali jedni sa drugima u prirodnim uvjetima, on je u ovaj milje uveo energetsku stimulaciju da bi otpo~eo reakciju me|u njima. Pretpostavljaju}i da bi ova energija mogla do}i od odbljesaka gromova u primordijalnoj atmosferi, on je upotrijebio izvor umjetnog pra`njenja elektriciteta da bi osigurao potrebnu energiju. Miller je kuhao ovu mje{avinu gasa na 100°C u toku jedne sedmice i dodatno je uklju~io elektri~nu struju. Na kraju sedmice Miller je analizirao hemikalije koje su se formirale na dnu posude i uo~io da su stvorene 3 od 20 aminokiselina koje sa~injavaju osnovne gradivne elemente proteina. Ovaj eksperiment je izazvao veliko uzbu|enje me|u evolucionistima i bio je promoviran kao izvanredan uspjeh. [tavi{e, u stanju opojne euforije razli~ite publikacije su donijele naslove kao “Miller stvara `ivot”. Me|utim, sve molekule koje je Miller uspio na~initi bile su samo neke anorganske molekule.

Molekularni }orsokak evolucije

105

Ohrabreni ovim eksperimentom, evolucionisti su smjesta stali praviti nove scenarije. Stadiji koji su slijedili iza aminokiselina bili su ubrzano pretpostavljani. Navodno su se aminokiseline kasnije ujedinile u odgovaraju}e nizove da bi igrom slu~aja formirale proteine. Neki od ovih slu~ajno nastalih proteina postavili su se u strukture nalik na }elijsku membranu koje su “nekako” nastale i formirale primitivnu }eliju. ]elije su se tokom vremena ujedinile i formirale `ive organizme. Me|utim, Millerov eksperiment nije bio ni{ta drugo do prividan uspjeh i otada je bio opovrgnut kao neta~an iz mno{tva aspekata.

Millerov eksperiment nije bio ni{ta drugo do privid
Izgledalo je da je Millerov eksperiment dokazao da su se aminokiseline mogle same formirati pod uvjetima koji su postojali na prvobitnoj Zemlji, me|utim, imao je nedosljednosti u brojnim aspektima. Evo tih nedosljednosti: 1. Koriste}i mehanizme tzv. “hladne re{etke (zamke)” Miller je izolirao aminokiseline ~im bi one bile formirane. Da nije tako radio, uvjeti u okolini u kojoj su se aminokiseline formirale smjesta bi uni{tili ove molekule. Bez sumnje, ova vrsta svjesnog mehanizma izoliranja nije postojala u prvobitnim uvjetima na Zemlji. Bez ovakvog mehanizma, ~ak i ako bi neka aminokiselina i nastala, odmah bi bila uni{tena. Hemi~ar Richard Bliss ovako je izrazio ovu kontradiktornost: “Zaista, bez ove hladne re{etke, hemijski produkti bili bi uni{teni od strane elektri~nog izvora.”101 Ustvari, Miller u svom prethodnom eksperimentu nije mogao formirati niti jednu jedinu aminokiselinu koriste}i iste supstance, a bez mehanizma hladne re{etke. 2. Prvobitna atmosferska okolina koju je Miller poku{ao simulirati nije bila realna. 80-ih godina, znanstvenici su se slo`ili na stajali{tu da bi u ovoj umjetnoj okolini, umjesto metana i amonijaka, trebali postojati nitrogen i karbondioksid. Poslije dugog perioda {utnje, sam Miller je tako|er priznao da atmosferski uvjeti koje je on koristio u svom eksperimentu nisu bili realni.102 A zbog ~ega je onda Miller insistirao na ovim gasovima? Odgovor je jednostavan: bez amonija bilo je nemogu}e prizvesti aminokiseline. Kevin

106

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

Mc Kean govori o ovome u ~lanku objavljenom u magazinu Discover:
"Miller i Urey imitirali su prvobitnu atmosferu Zemlje sa mje{avinom metana i amonija. Prema njima, Zemlja je bila prava homogena mje{avina metala, stijena i leda. Me|utim, iz posljednjih studija se razumije da je Zemlja bila veoma vrela u to vrijeme i da je bila sastavljena od rastopljenog nikla i `eljeza. Zbog toga, hemijska atmosfera tog vremena trebala bi biti formirana uglavnom od nitrogena (N2), karbondioksida (CO2) i vodene pare (H2O). Me|utim, sve ovo, za razliku od metana i amonija nije pogodno za formiranje organskih molekula."103

Ameri~ki znanstvenik J. P. Ferris i C. T. Chen ponovili su StanleyMillerov eksperiment pod atmosferskim uvjetima koji su sadr`avali karbondioksid, hidrogen, nitrogen i vodenu paru, i nisu bili u stanju proizvesti niti jednu jedinu aminokiselinu.104 3. Jo{ jedna va`na stvar koja poni{tava Millerov eksperiment je to da je u atmosferi, u vrijeme kada se smatralo da su se aminokiseline trebale formirati, bilo dovoljno kisika da ih sve uni{ti. Ova ~injenica koju je Miller previdio je otkrivena pomo}u tragova oksidiranog `eljeza i uranija na|enih u stijenama ~ija je starost procijenjena na 3,5 milijarde godina.105 Postoje i drugi pokazatelji koji govore da je koli~ina kisika u tom stadiju bila mnogo ve}a nego {to su po~etno evolucionisti tvrdili. Studije tako|er pokazuju da je u to vrijeme koli~ina ultraljubi~astog zra~enja kojemu je Zemlja bila izlo`ena bila deset hiljada puta ve}a nego {to su evolucionisti procijenili. Ovo intenzivno ultraljubi~asto zra~enje bi neizbje`no oslobodilo kisik, razla`u}i vodenu paru i karbondioksid u atmosferi. Ova situacija potpuno poni{tava Millerov eksperiment u kojemu je kisik bio potpuno zanemaren. Ukoliko bi kisik bio upotrijebljen u eksperimentu, metan bi se razlo`io na karbondioksid i vodu, a amonijak bi bio razlo`en na nitrogen i vodu. Na drugoj strani, u okoli{u gdje kisik ne postoji ne bi bilo ni ozonskog sloja, i zbog toga bi aminokiseline odmah bile uni{tene, budu}i da bi bile izlo`ene veoma jakim ultraljubi~astim zrakama bez za{tite ozonskog sloja. Drugim rije~ima, sa ili bez kiseonika u prvobitnom svijetu, rezultat bi bio: okolina destruktivna za aminokiseline.

Molekularni }orsokak evolucije

107

4. Na kraju Millerovog eksperimenta formirane su mnoge aminokiseline sa osobinama {kodljivim za strukturu i funkciju `ivih tvari. Ako aminokiseline ne bi bile izolirane i ako bi bile ostavljene u istom okoli{u sa ovim hemikalijama, njihovo uni{tenje ili transformiranje u druga~ije spojeve, kroz hemijske reakcije, bilo bi neizbje`no. [tavi{e, na kraju ovog eksperimenta bio je formiran veliki broj “desnorukih” aminokiselina.106 Postojanje ovih aminokiselina pobilo je teoriju ~ak unutar njenog vlastitog rezoniranja, zato {to su desnoruke aminokiseline od onih aminokiselina koje ne mogu funkcionirati u sastavu `ivih organizama. Da zaklju~imo: okolnosti, u kojima su formirane aminokiseline u Millerovom eksperimentu, nisu bile prikladne za `ivot. Uistinu, ovaj medij dobio je oblik jedne kisele mje{avine koja uni{tava i oksidira korisne molekule koji su nastali. Postoji jedna konkretna istina na koju sve ove ~injenice upu}uju: Za Millerov eksperiment ne mo`e se tvrditi da je dokazao da su `ive tvari formi rane slu~ajno pod prvobitnim uvjetima na Zemlji. Cijeli eksperiment nije ni{ta vi{e do smisleni i kontrolisani laboratorijski eksperiment sa svrhom da se proizvedu aminokiseline. Koli~ina i tipovi gasova kori{tenih u eksperimentu su idealno pode{eni da omogu}e nastanak aminokiselina. Koli~ina energije kojom je sistem bio snabdjeven nije bila ni prevelika niti premalena, nego precizno pode{ena da omogu}i da se potrebna reakcija desi. Eksperimentalna aparatura bila je izolirana tako da ne dozvoli prodor bilo kakve {tetne, destruktivne supstance ili bilo kojeg drugog elementa koji bi sprije~io formiranje aminokiselina koje su bile pogodne (za teoriju evolucije) da budu prisutne u prvobitnim uvjetima na Zemlji. Nijedan element, mineral ili sastojak koji su bili prisutni u prvobitnim uvjetima na Zemlji i koji su bili podesni da promijene tok reakcije, nisu bili uklju~eni u eksperiment. Kisik, koji bi sprije~io formiranje aminokiselina zbog oksidacije, samo je jedan od ovih destruktivnih elemenata. ^ak i pod idealnim laboratorijskim uvjetima, nemogu}e je proizvedene aminokiseline sa~uvati i izbje}i njihovo uni{tenje bez mehanizma “hladne re{etke”. Ustvari, ovim eksperimentom sami evolucionisti su pobili evoluciju, jer ako eksperiment i{ta dokazuje, to je da aminokiseline mogu biti proizvedene

108

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

samo u kontroliranim laboratorijskim uvjetima, gdje su svi uvjeti specijalno dizajnirani svjesnom intervencijom. To jest, sila koja dovodi do `ivota ne ~ini to nesvjesnim slu~ajem, nego radije svjesnom kreacijom - stvaranjem. Razlog zbog kojega evolucionisti ne prihvataju ovu evidentnu realnost je njihovo slijepo pristajanje uz predrasude koje su totalno neznanstvene. [to je dosta interesantno, Harold Urey, koji je, sa Stanleyem Millerom, organizirao Millerov eksperiment je, u aktualnom kontekstu, priznao slijede}u ~injenicu: "Svi mi koji smo prou~avali porijeklo `ivota, na{li smo da {to vi{e gledamo u “`ivot”, sve vi{e osje}amo da je on previ{e slo`en da bi evoluirao bilo gdje. Mi svi vjerujemo, kao stvar vjere, da je `ivot na ovoj planeti evoluirao iz ne`ive tvari. Samo zbog toga {to je njegova slo`enost toliko velika, nama je te{ko zamisliti da se tako i zbilo."107

Prvobitna atmosfera svijeta i proteini
Uprkos svim nedosljednostima koje smo naprijed naveli, evolucionisti se jo{ uvijek pozivaju na Millerov eksperiment da bi izbjegli pitanje kako su se aminokiseline same od sebe formirale u prvobitnoj atmosferi. ^ak i danas oni nastavljaju varati ljude pretvaraju}i se da je problem rije{en sa ovim varljivim eksperimentom. Me|utim, da bi objasnili drugi stadij porijekla `ivota, evolucionisti su se susreli sa neuporedivo ve}im problemom nego {to je to formiranje p aminokiselina: “proteini”, tj. gradivni blokovi `ivota, sastavljeni su od hiljada razli~itih aminokiselina sjedinjenih me|usobno u ta~no odre|enom poretku. Tvrditi da su se proteini formirali slu~ajno pod prirodnim uvjetima mnogo je vi{e nerealno i nerazumno nego tvrditi da su se aminokiseline formirale slu~ajno. Na prethodnim stranicama smo pomo}u ra~una vjerovatno}e prou~avali matemati~ku (ne)mogu}nost za slu~ajno ujedinjenje aminokiselina u odgovaraju}em redoslijedu - za njihovo potonje formiranje proteina. Sada }emo ispitati (ne)mogu}nost formiranja proteina (u slu~ajnim hemi-

NAJNOVIJI EVOLUCIONISTI»KI IZVORI OSPORAVAJU MILLEROV EKSPERIMENT
anas, Millerov eksperiment je stvar na koju se uopÊe ne obraÊa paænja, Ëak i me u evolucionistiËkim znanstvenicima. U februarskom broju iz 1998. godine, Ëuvenog evolucionistiËkog znanstvenog Ëasopisa Earth , u Ëlanku naslovljenom "Life's Crucible", pojavila se slijedeÊa izjava: "Geolozi sada misle da se prvobitna atmosfera sastojala uglavnom od karbondioksida i nitrogena, gasova koji su manje reaktivni nego oni koji su koriπteni u eksperimentu iz 1953. »ak i ako je Millerova atmosfera postojala, kako se postiglo da jednostavne molekule, kao aminokiseline, idu kroz neophodne hemijske promjene koje bi ih preobrazile u sloæenije sastojke ili polimere, kao πto su proteini? Sam Miller je raπirio ruke na ovom dijelu zagonetke. "To je problem", uzdahnuo je on sa ogorËenjem. "Kako Êete napraviti polimere? To nije tako lahko."1 Kako smo vidjeli, Ëak je i sam Miller prihvatao da danas njegov eksperiment neÊe voditi nikakvom Stanley Miller sa pokusnim aparatom zakljuËku u smislu donoπenja objaπnjenja za porijeklo æivota. »injenica da su naπi evolucionistiËki znanstvenici strasno prigrlili ovaj eksperiment jedino pokazuje bijedu evolucije i beznadeænost njenih zagovornika. U martovskom broju National Geographica iz 1998., u Ëlanku naslovljenom "Pojavljivanje æivota na Zemlji" reËeno je slijedeÊe: "Mnogi znanstvenici sada sumnjaju da je rana atmosfera bila druga~ija od one kakvu je Miller u po~etku pretpostavljao. Oni misle da se ona prije sastojala od karbondioksida i nitrogena, nego od hidrogena, metana i amonija. To su loπe vijesti za hemi~are. Kada pokuπaju izreagirati karbondioksid i nitrogen oni dobijaju bezna~ajnu koli~inu anorganskih molekula koja je jednaka (ekvivalentna) rastvaranju jedne kapi za kolorizaciju hrane u vodi ogromnog bazena za plivanje. Znanstvenicima je teπko zamisliti da se `ivot pojavio iz tako bezna~ajne smjese." 2 Ukratko, niti Millerov eksperiment, a niti drugi pokuπaji evolucionista ne mogu odgovoriti na pitanje kako se æivot na Zemlji pojavio. Sva istraæivanja koja su izvrπena pokazuju da je nemoguÊe da se æivot pojavi sluËajno i tako potvr uju da je æivot stvoren.
1. Earth, "Life's Crucible", February 1998, str. 34 2. National Geographic, "The Rise of Life on Earth", March 1998, str. 68

D

110

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

jskim reakcijama), u pogledu prvobitnih uvjeta na Zemlji.

Sinteza proteina nije mogu}a u vodi
Kada se kombiniraju da bi formirale proteine, aminokiseline me|usobno formiraju jednu specijalnu vrstu veze - “peptidnu vezu”. Prilikom formiranja ove veze osloba|a se jedna molekula vode. Ova ~injenica definitivno pobija evolucionisti~ko obja{njenje da je prvobitni `ivot potekao u vodi, budu}i da prema Le Chatelier Principle ([ateljeovom principu) u hemiji nije mogu}e da se reakcija u kojoj se osloba|a voda (reakcija kondenzacije) odigra u vodenoj sredini. Odigravanje ovakve vrste reakcije u vodenom okoli{u “ima najmanju vjerovatno}u da se desi” od svih hemijskih reakcija. Stoga, okeani, za koje se tvrdilo da su mjesto gdje je `ivot po~eo i gdje su postale prve aminokiseline, definitivno nisu pogodna okolina gdje bi aminokiseline formirale proteine. Sa druge strane, bilo bi iracionalno za evolucioniste da promijene mi{ljenje i da tvrde da je `ivot otpo~eo na kopnu zato {to su mora i okeani jedina mjesta gdje su aminokiseline mogle biti za{ti}ene od ultra~aljubi~astog zra~enja. Na kopnu, oni bi bili razoreni zbog ultraljubi~astog zra~enja. Le Cahatelierov princip opovrgava tvrdnju o formiranju `ivota u moru. Ovo je jo{ jedna dilema koja se suprotstavlja evoluciji.

Jo{ jedan o~ajni~ki poku{aj: Foxov eksperiment
Izazvani gornjom dilemom, evolucionisti su po~eli izmi{ljati nerealne scenarije da bi prevazi{li ovaj “vodeni problem” koji apsolutno pobija njihove teorije. Sydney Fox bio je jedan od najpoznatijih me|u ovim istra`iva~ima. Da bi rije{io ovaj problem, Fox je izlo`io slijede}u teoriju. Prema njemu, mora da su, nakon formiranja u prvobitnim okeanima, prve aminokiseline bile povu~ene na neke litice blizu vulkana. Mora da se voda, sadr`ana u ovoj mje{avini koja je uklju~ivala aminokiseline prisutne na liticama, isparila kada se temperatura povisila iznad ta~ke klju~anja. Tako su se aminokiseline, koje su bile “isu{ene”, mogle kombinirati da bi formirale proteine. Me|utim ovo “komplicirano” rje{enje nije priznato od strane mnogih, jednostavno zato {to aminokiseline ne bi mogle izdr`ati tako visoke temperature. Istra`ivanje potvr|uje da bi aminokiseline smjesta bile uni{tene na tako

Molekularni }orsokak evolucije

111

visokim temperaturama. Ali, Fox nije odustao. On je kombinirao pro~i{}ene aminokiseline u laboratoriji “pod vrlo posebnim uvjetima” zagrijavaju}i ih u suhoj okolini. Aminokiseline su se kombinirale, ali jo{ uvijek nisu bili dobiveni proteini. Ustvari, ono {to je on dobio bile su jednostavne, neure|ene om~e aminokiselina, namjerno kombinirane jedne sa drugima, i koje su bile daleko od toga da podsje}aju na bilo koji protein koji izgra|uje `iva bi}a. [tavi{e, kada bi Fox dr`ao ove aminokiseline na stalnoj temperaturi, tada bi ove neupotrebljive om~e aminokiselina tako|er bile dezintegrirane.108 Druga stvar koja poni{tava eksperiment je to {to Fox nije koristio neupotrebljive zavr{ne produkte dobivene u Millerovom eksperimentu, nego ~iste aminokiseline iz `ivih organizama. Me|utim, ovaj eksperiment, koji je pretendirao da bude nastavak Millerovog eksperimenta, morao je krenuti od rezultata koje je postigao Miller. A, ipak, ni Fox, a niti bilo koji drugi istra`iva~, nisu upotrijebili beskorisne aminokiseline koje je proizveo Miller.109 Foxov eksperiment nije primljen pozitivno ~ak ni u evolucionisti~kim krugovima zato {to je bilo jasno da se besmisleni aminokiselinski lanci (proteinoidi), koje je on dobio, ne bi mogli formirati u prirodnim uvjetima. [tavi{e, proteini - osnovne jedinice `ivota, jo{ uvijek ne bi mogli biti proizvedeni. Problem porijekla proteina jo{ uvijek ostaje nerije{en. U jednom ~lanku u popularnom znanstvenom ~asopisu iz 70-ih, Chemical Engineering News, Foxov eksperiment je spomenut ovako: “Sydney Fox i drugi istra`iva~i uspjeli su da ujedine aminokiseline u oblik ‘proteinoida’ koriste}i veoma posebne tehnike zagrijavanja pod uvjetima koji ustvari nikako nisu ni postojali u prvobitnim stadijima Zemlje. Tako|er, oni nikako nisu sli~ni vrlo pravilnim proteinima prisutnim u `ivim bi}ima. Oni nisu ni{ta drugo do beskorisne, nepravilne mrlje. Istina je da bi one definitivno bile uni{tene, ~ak i ako su ovakve molekule bile formirane u ranim stadijima.”110 Ustvari, proteinoidi koje je Fox proizveo bili su, i u gra|i i u funkciji, potpuno druga~iji od pravih proteina. Razlika izme|u proteina i “proteinoida” bila je velika kao razlika izme|u opreme visoke tehnologije i gomile sirovog,

NEÆIVA MATERIJA NE MOÆE PROIZVESTI ÆIVOT
edan broj evolucionistiËkih eksperimenata, kao πto su Millerov i Foxov eksperiment, bili su smiπljeni da dokaæu tvrdnju da neæiva materija moæe samu sebe organizirati i proizvesti kompleksno æivo biÊe. Ovo je potpuno neznanstveno ubje enje. Svako promatranje i eksperiment su nepobitno dokazali da materija nema takvu sposobnost. »uveni engleski astronom i matematiËar Sir Fred Hoyle primjeÊuje da materija ne moæe proizvesti æivot sama od sebe, bez namjernog, promiπljenog uplitanja:
"Ako su postojali osnovni principi materije koji su nekako doveli or ganske sisteme do æivota, njihovo postojanje bi se trebalo lahko moÊi demonstrirati u laboratoriju. Neko bi, naprimjer, mogao uzeti bazen za plivanje da predstavlja prvobitnu "juhu". Napunite ga molim, sa bilo kojim hemikalijama nebioloπke prirode. Pumpajte, molim, bilo koje gasove preko toga, ili kroz to, i izloæite to bilo kojoj vrsti zraËenja koju vaπa maπta zahtijeva. Neka eksperiment traje godinu dana, i pogledajmo koliko mnogo od onih 2.000 enzima (proteina proizvedenih od strane æivih Êelija) su se pojavili u kupki. Dat Êu vam odgovor i tako Êu vam saËuvati vrijeme i spasiti vas poblema i troπkova izvo enja eksperimenta. NeÊete naÊi ama baπ niπta, izuzev moguÊeg taloga od stojanja sastavljen od aminokiselina i drugih jednostavnih organskih hemikalija."1

J

EvolucionistiËki biolog Andrew Scott priznaje istu Ëinjenicu:
"Uzmite neku materiju, zagrijavajte je dok je mijeπate i Ëekajte. Ovo je moderna verzija Postanka. 'Fundamentalne' sile gravitacije, elektromagnetizma i jake i slabe nuklearne sile uËinile ostatak posla... Ali, koliko mnogo od ove privlaËne priËe je Ëvrsto ustanovljeno, a koliko mnogo ostaje spekulacija puna nade? Uistinu, mehanizam gotovo svakog glavnog koraka, od hemijskih prekursora pa sve do prvih prepoznatljivih Êelija, predmet je ili kontroverzija ili potpune zbunjenosti."2

1 Fred Hoyle, The Intelligent Universe, New York, Holt, Rinehard & Winston, 1983, str. 256 2 Andrew Scott, "Update on Genesis", New Scientist, Vol. 106, May 2nd, 1985, str. 30

Molekularni }orsokak evolucije

113

neobra|enog materijala. Nadalje, nije bilo {anse ~ak i za ove iregularne aminokiselinske lance da pre`ive u prvobitnoj atmosferi. [tetni i destruktivni fizi~ki i hemijski efekti, uzrokovani jakom izlo`eno{}u ultraljubi~astom zra~enju, i nestabilni prirodni uvjeti, uzrokovali bi da se ovi proteinoidi dezintegri{u. Zbog Le Chatelierovog principa bilo je nemogu}e da se aminokiseline kombiniraju pod vodom, gdje ultraljubi~asti zraci ne dopiru do njih. S obzirom na ovo, ideja da su proteinoidi osnova `ivota kona~no je izgubila podr{ku me|u znanstvenicima.

^udesna molekula: DNA
Na{a ispitivanja na molekularnom nivou do sada su pokazala da formiranje aminokiselina uop}e nije bilo rasvijetljeno od strane evolucionista. Formiranje proteina je misterija za sebe i, jo{ k tome, problem nije ograni~en samo na aminokiseline i proteine: oni su samo po~etak. Pored njih, savr{ena gra|a }elije vodi evolucioniste u }orsokak. Razlog je to {to }elija nije samo gomila proteina koji se sastoje od aminokiselina, ona je jedan `ivi mehanizam koji ima stotine razvijenih sistema i koji je tako kompleksan da ~ini ~ovjeka nemo}nim da rije{i njegovu misteriju. ^ak i da ostavimo te slo`ene sisteme po strani, evolucionisti su nemo}ni da objasne formiranje ~ak i samo osnovne jedinice }elije. Dok je teorija evolucije bila nemo}na da osigura razumno i dosljedno obja{njenje za nastanak molekula koje su osnova }elijske strukture, razvitak u geneti~koj znanosti i otkri}e nukleinskih kiselina (DNA i RNA) proizvelo je nove zna~ajne probleme za teoriju evolucije. Rad dvojice znanstvenika, Jamesa Watsona i Francis Cricka, na DNA, lansirao je, 1955. godine, novu eru u biologiji. Mnogi znanstvenici upravili su svoju pa`nju ka genetici. Danas, nakon godina istra`ivanja, struktura DNA je otkrivena u velikoj mjeri. Molekula zvana DNA koja je na|ena u jezgru svake od 100 triliona }elija u na{emu tijelu, sadr`i kompletan konstrukcijski plan ljudskoga tijela. Informacije u vezi sa svim karakteristikama jedne osobe, od fizi~ke pojave do strukture unutra{njih organa, zapisane su u DNA pomo}u specijalnog {ifriraju}eg sistema. Informacije u DNA su {ifrirane pomo}u redoslijeda ~etiri

114

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

specijalne baze koje ~ine ovu molekulu. Ove baze su ozna~ene kao A, T, G, C prema po~etnim slovima njihovih imena. Sve strukturalne razlike me|u ljudima ovise o varijacijama u redoslijedu ovih slova. Ovo je jedna vrsta banke podataka sastavljenih od ~etiri slova. Redoslijed ovih slova u DNA odre|uje strukturu ljudskog bi}a do u najmanje detalje. Uz osobine kao {to su te`ina, o~i, kosa i boja ko`e, DNA svake }elije tako|er sadr`i dizajn 206 kostiju, 600 mi{i}a, mre`u 10.000 slu{nih mi{i}a, mre`u od 2.000,000 opti~kih `ivaca, 100 milijardi nervnih }elija i 100 triliona }elija u tijelu. Ukoliko bismo poku{ali zapisati informacije {ifrirane u DNA, tada bi to zna~ilo da }emo sastaviti biblioteku koja sadr`i 900 tomova enciklopedija, od kojih svaka ima 500 stranica. Ova nevjerovatno velika koli~ina informacija je {ifrirana u dijelovima DNA koji se zovu “geni”.

Mo`e li DNA nastati slu~ajno?
Na ovom mjestu postoji va`an detalj koji zaslu`uje pa`nju. Gre{ka u redoslijedu nukleotida koji sa~injavaju gene u~inila bi te gene neupotrebljivim. Kada razmislimo o tome, tj. uzmemo u obzir da je u ljudskom tijelu 200.000 gena, postaje o~iglednije koliko je nemogu}e da se milioni nukleotida koji sa~injavaju ove gene slu~ajno postave u pravilnom redoslijedu. Evolucionista - biolog, Frank Salisbury, komentira ovu nevjerovatno}u slijede}im rije~ima:
“Jedan protein srednje veli~ine mo`e sadr`avati oko 300 aminokiselina. DNA gen koji ovo kontrolira imao bi oko 1000 nukleotida u svom lancu. Budu}i da postoje ~etiri vrste nukleotida u DNA lancu, jedan lanac koji se sastoji od 1000 karika mogao bi postojati u 41.000 oblika. Koriste}i malo algebre (logaritme), mo`emo vidjeti da je 41.000 = 10600. Deset pomno`en samim sobom 600 puta daje cifru koja se sastoji od 1 (jedinice) iza koje slijedi 600 nula! Ovaj broj je potpuno iznad na{eg shva}anja.”111

Broj 41.000 je jednak 10600. Ovaj se dobiva dodavanjem 600 nula uz 1 (jedinicu). Po{to desetka (10) sa 11 nula napisanih iza nje sa~injava jedan trilion, onda cifra sa 600 nula stvarno predstavlja broj koji je te{ko zamisliti. Nemogu}nost formiranja RNA i DNA slu~ajnim nagomilavanjem nukleotida je na slijede}i na~in izra`eno od strane francuskog znanstvenika Paula

Molekularni }orsokak evolucije

115

Augera: "Mi moramo o{tro razlu~iti dva stadija prilikom formiranja kompleksnih molekula kao {to su nukleotidi putem nasumi~nih hemijskih reakcija. (1) Proizvodnja nukleotida jedan po jedan, {to je mogu}e, i (2) njihovo kombiniranje u vrlo posebne nizove-redoslijede. Ovo drugo je apsolutno nemogu}e."112 ^ak je, nakon otkri}a DNA, i Francis Crick, koji je dugo godina vjerovao u teoriju molekularne evolucije, priznao sam sebi da takva kompleksna molekula nije Profesor Francis Crick: mogla biti formirana slu~ajno{}u, spontano, kao rezultat "Izgleda da je nastanak æivota evolutivnog procesa: gotovo Ëudo." "Jedan po{ten ~ovjek, naoru`an svim znanjem koje je nama danas dostupno, mo`e jedino izjaviti da, u nekom smislu, nastanak `ivota na momente izgleda gotovo kao neko ~udo."113 Turski evolucionista profesor Ali Demirsoy bio je prisiljen da napravi slijede}e priznanje o ovoj temi: “Ustvari, vjerovatno}a formiranja proteina i nukleinskih kiselina je neprocjenjivo mala. [tavi{e, {ansa za pojavljivanje ta~no odre|enih proteinskih lanaca je tako mala da se mo`e nazvati ‘astronomski’ malom.”114 Ovdje se pojavljuje jedna veoma interesantna dilema: dok se DNA mo`e replicirati (kopirati, umno`avati) jedino uz pomo} nekih enzima koji su ustvari proteini, sinteza ovih enzima mo`e biti realizirana jedino pomo}u informacija {ifriranih u DNA. Po{to oboje podjednako zavise jedno od drugog, jedno je moralo postojati izvjesno vrijeme da bi moglo nastati drugo. Ameri~ki mikrobiolog Jacobson, komentira o ovoj temi:
“Uputstva za reprodukciju planova, za energiju i ekstrakciju dijelova postoje}e okoline, za rast niza i za efektorski mehanizam prevo|enja instrukcija u rast - sve je to, u isto vrijeme, moralo biti prisutno u momentu kada je nastao `ivot. Ova kombinacija doga|aja izgleda nemogu}e nevjerovatna da bi se desila slu~ajno.”115

Gornji citat je napisan dvije godine nakon objelodanjivanja strukture DNA od strane Jamesa Watsona i Francisa Cricka. Ali, uprkos svom razvitku

PRIZNANJA EVOLUCIONISTA
aËun vjerovatnoÊe jasno pokazuje da kompleksne molekule, kao πto su proteini i nukleinske kiseline (RNA i DNA), nikada ne bi mogle biti formirane sluËajno, nezavisno jedne od drugih. A, ipak, evolucionisti se moraju suoËiti sa Ëak joπ veÊim problemom, da su sve ove kompleksne molekule morale postojati istovremeno da bi æivot uopÊe mogao nastati. Evoluciona teorija je potpuno zbunjena ovim zahtjevom. Ovo je taËka na kojoj su neki vodeÊi evolucionisti bili prisiljeni na priznanje. Naprimjer, Stanley Millerov i Francis Crickov bliski saradnik sa University of San Diego California, uvaæeni evolucionista Dr. Leslie Orgel kaæe:
"Izuzetno je nevjerovatno da proteini i nukleinske kiseline, oboje izuzetno kompleksne gra e, nastanu spontano na istom mjestu i u isto vrijeme. A ipak, izgleda nevjerovatno da je jedno nastalo bez drugoga. Tako da bi, na prvi pogled, neko mogao zakljuËiti da æivot ustvari nikada ne bi mogao postati putem sluËajnih hemijskih reakcija."1

R

Ista Ëinjenica je priznata od strane drugih znanstvenika:
"DNA ne moæe obaviti svoj posao, ukljuËujuÊi formiranje drugih DNA, bez pomoÊi katalitiËkih proteina ili enzima. Ukratko, proteini se ne mogu formirati bez DNA, ali ni DNA ne moæ e se formirati bez proteina.
2

Kako je genetska πifra, zajedno sa mehanizmima za njeno prevo enje (ribozomi i RNA molekule), nastala? Za trenutak Êemo se morati zadovoljiti sa osjeÊanjem Ëu enja i divljenja, prije nego sa odgovorom."3
1 Leslie E. Orgel, "The Origin of Life on Earth", Scientific American, vol. 271, October 1994. str. 78 2 John Horgan, "In the Beginning", Scientific American, vol. 264, February 1991, str. 119 3 Douglas R. Hofstadter, Godel, Escher, Bach: An Eternal Golden Braid, New York, Vintage Books, 1980, str. 548

u znanosti, problem ostaje nerije{en za evolucioniste. Dva Njema~ka znanstvenika, Junker i Scherer, objasnili su da sinteza svake od molekula (potrebnih za hemijsku evoluciju) zahtijeva posebne, ta~no odre|ene uvjete i da je vjerovatno}a spajanja ovih materijala (koji ima-

Molekularni }orsokak evolucije

117

ju teoretski veoma razli~ite metode nastajanja) jednaka nuli: “Do danas nije poznat nijedan eksperiment koji bi proizveo sve molekule neophodne za hemijsku evoluciju. Zbog toga je neophodno proizvesti razli~ite molekule na razli~itim mjestima, pod veoma pogodnim uvjetima i tada ih odnijeti na drugo mjesto gdje }e me|usobno reagirati, {tite}i ih tako od {tetnih utjecaja kao {to su hidroliza i fotoliza.”116 Ukratko, teorija evolucije nije u stanju dokazati bilo koji od evolutivnih stadija koji su se navodno desili na molekularnom nivou. Prije nego {to osigurava odgovore ovakvim pitanjima, progres znanosti ~ini ih jo{ slo`enijim i sve vi{e nerazmrsivim. Dosta interesantno, evolucionisti vjeruju u sve ove nemogu}e scenarije kao da su oni znanstvene ~injenice. Po{to su oni uvjetovani-automatizirani tako da ne priznaju stvaranje, oni nemaju drugog izbora nego da vjeruju u nemogu}e. Jedan ~uveni biolog iz Austrije, Michael Denton, govori o ovome u svojoj knjizi Evolucija: Jedna teorija koja je u krizi: “Za skeptika je prijedlog da su genetski programi vi{ih organizama (koji se sastoje od ne{to blizu 1000 miliona bita informacija, koji su jednaki redoslijedu slova u maloj biblioteci od hiljadu tomova, i koji su sadr`ani u {ifriranom obliku u vidu bezbrojnih hiljada kompliciranih algoritama koji kontroliraju, specificiraju i upravljaju rastom i razvitkom milijardi i milijardi }elija u oblik jednog kompleksnog organizma) sastavljeni jednim ~isto slu~ajnim procesom, jednostavno uvreda za razum. Ali, bez izra`avanja bilo kakve sumnje, ta ideja se prihvata od strane nekog darviniste!”117

Jo{ jedan uzaludni poku{aj evolucionista: “RNA svijet”
Otkri}e iz 70-ih godina da su gasovi koji su nesumnjivo postojali u prvobitnoj atmosferi u~inili sintezu aminokiselina nemogu}om bio je veliki {amar za molekularnu evolucionu teoriju. Tada je shva}eno da su “eksperimenti prvobitne atmosfere” evolucionista poput Millera, Foxa i Ponnamperuma bili neva`e}i. Zbog ovog razloga, 80-ih su izvr{eni novi evolucionisti~ki poku{aji. Kao rezultat, promoviran je scenario “RNA svijeta”, po kojem proteini nisu bili ti koji su prvi formirani, nego RNA molekule

118

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

koje su sadr`avale informacije o proteinima. Prema ovom scenariju, predlo`enom 1986. godine od strane Waltera Gilberta, hemi~ara sa Harwarda, prije vi{e milijardi godina slu~ajno je nastala jedna RNA molekula koja se nekako uspjela samoreplicirati. Tada je ova RNA molekula, potaknuta od vanjskih efekata, po~ela proizvoditi proteine. Poslije toga, postalo je neophodno pohraniti ovu informaciju u drugu molekulu i nekako se pojavila DNA molekula. Budu}i da je u svakom pojedinom stadiju izgra|en od lanaca nemogu}nosti, ovaj te{ko zamislivi scenario je, prije nego {to je osigurao bilo kakvo obja{njanje porijekla `ivota, samo uve}ao problem i donio mnoga te{ko razmrsiva pitanja: 1. Kada je nemogu}e objasniti slu~ajno formiranje ~ak samo jednog nukleotida koji sa~injava RNA, kako onda ovi imaginarni nukleotidi mogu formirati RNA spajaju}i se me|usobno u pogodnom redoslijedu? Evolucionista - biolog John Horgan, priznaje nemogu}nost slu~ajnog formiranja RNA slijede}im rije~ima:
“Pojavilo se jo{ vi{e problema, po{to su istra`iva~i nastavili pobli`e ispitivati koncept ‘RNA - svijet’. Kako je RNA nastala na samom po~etku? RNA i njene komponente je te{ko sintetizirati u laboratoriju pod najboljim uvjetima, a kamoli pod onakvim kakvi su prvobitno vladali na Zemlji.”118

2. ^ak i da pretpostavimo da je RNA formirana slu~ajno, kako je ova RNA - napravljena od jednostavnog nukleotidnog lanca, mogla odlu~iti da samu sebe replicira i sa kakvim mehanizmom bi mogla izvesti ovaj samorepliciraju}i proces? Gdje je na{la nukleotide koje je iskoristila za samorepliciranje? ^ak su i evolucionisti - mikrobiolozi, Gerald Joyce i Leslie Orgel, izrazili beznade`nost ove situacije u njihovoj knjizi pod naslovom U RNA svijetu.119 3. ^ak i ako pretpostavimo da je postojala samorepliciraju}a RNA u prvobitnom svijetu i da su brojne aminokiseline svih tipova, spremne da ih RNA upotrijebi, bile dostupne i da su se sve ove nemogu}nosti nekako odigrale, situacija jo{ uvijek ne vodi ka formiranju ~ak niti jednog jedinog proteina. To je zato {to RNA jedino posjeduje infomaciju koja se ti~e strukture

Molekularni }orsokak evolucije

119

proteina, a aminokiseline su, sa druge strane, samo sirovinski materijali. Pored svega toga, nije postojao mehanizam za proizvodnju proteina. Smatranje postojanja RNA dovoljnim za proizvodnju proteina je toliko besmisleno kao i o~ekivati da se jedan automobil samostalno sklopi i proizvede pomo}u jednostavnog bacanja njegovog dizajna nacrtanog na papiru na hiljade njegovih nagomilanih dijelova. I u ovom slu~aju proizvodnja je upitna, budu}i da niti fabrika, a niti radnici nisu uklju~eni u proces. Jedan protein se proizvodi u ribozomalnoj fabrici uz pomo} mnogobrojnih enzima i kao rezultat ekstremno kompleksnog procesa unutar }elije. Ribozom je jedna kompleksna }elijska organela izgra|ena od proteina. Zbog toga, ova situacija iznosi jo{ jednu nerazumnu pretpostavku tj. da bi tako|er ribozomi trebali nastati slu~ajno, u isto vrijeme. ^ak i nobelovac Jacques Monod, koji je jedan od najfanati~nijih branitelja evolucije, obja{njava da sinteza proteina nikako ne mo`e toliko biti potcijenjena, tj. ne mo`e se smatrati da ovisi samo o informacijama u nukleinskim kiselinama:
“[ifra je bezna~ajna ako se ne prevede. Ma{inerija za prevo|enje kod dana{njih }elija sastoji se od najmanje 50 makromolekularnih komponenti koje su i same {ifrirane u DNA. [ifra ne mo`e biti prevedena druga~ije osim uz pomo} produkata samog prevo|enja. To je moderni izraz za izreku: Omne vivum ex ovo (Sve `ivo iz jajeta). Kada i kako je ovaj krug postao zatvoren? To je isuvi{e te{ko zamisliti.”120

Kako je jedan RNA lanac u prvobitnom svijetu mogao poduzeti takve odluke i koje je metode mogao uposliti da realizira proizvodnju proteina, a da pri tome sam preduzima posao koji obi~no izvr{ava pedeset specijaliziranih partikula? Evolucionisti nemaju odgovore na ova pitanja. Dr. Leslie Orgel, jedan od saradnika Stanleya Millera i Francisa Cricka sa Univerziteta San Diego u Kaliforniji, koristi termin “scenario” za mogu}nost “zapo~injanja `ivota kroz RNA svijet”. U ~lanku naslovljenom kao “Porijeklo `ivota”, objavljenom u American Scientist oktobra 1994. Orgel je opisao kakvu vrstu karakteristika ova RNA je trebala imati i kako je ovo bilo nemogu}e:
“Ovaj scenario mogao se dogoditi, ali mi dodajemo - jedino ako su prebi-

120

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

oti~ne RNA imale dvije osobine koje nisu evidentne danas: kapacitet da se replicira bez proteina i sposobnost da katalizira svaki korak sinteze proteina.”121

Kao {to bi trebalo biti jasno, o~ekivati ova dva kompleksna i ekstremno neophodna procesa od molekule RNA, mogu}e je jedino uz pomo} snage ma{te i gledi{ta koje imaju evolucionisti. Konkretne znanstvene ~injenice, sa druge strane, eksplicitno govore da je teza o “RNA svijetu”, koja predstavlja novi model slu~ajnog formiranja `ivota, podjednako nevjerovatna bajka.

@ivot je jedan koncept koji je daleko iznad obi~ne gomile molekula
Hajde da na trenutak zaboravimo sve ove nemogu}nosti i da pretpostavimo da je proteinska molekula ipak formirana u najnepogodnijim uvjetima i u najnekontroliranijoj okolini kao {to su bili uvjeti na prvobitnoj Zemlji. Formiranje samo jednog proteina ne bi bilo dovoljno; ovaj protein morao bi strpljivo ~ekati hiljadama, a mo`da i milionima godina u ovoj nekontroliranoj okolini, bez popravljanja bilo kakvog o{te}enja, dok se ne formira druga molekula pored nje, slu~ajno i pod istim uvjetima. Morala bi ~ekati dok milioni korektnih i potrebnih proteina ne budu formirani jedan pored drugog, u istim okolnostima, a sve to “slu~ajno”. One koje su formirane ranije morale su biti dovoljno strpljive da ~ekaju da druge budu formirane upravo do njih, a bez da budu uni{tene, uprkos ultravioletnim zracima i grubim mehani~kim djelovanjima. Tada bi se ovi proteini u adekvatnom broju, svi potekli sa istog mjesta, trebali sakupiti i slo`iti, prave}i zna~ajne - svrhovite kombinacije i formiraju}i }elijske organele. Nijedan vanjski materijal, {tetna molekula ili neiskoristivi proteinski lanac, “ne bi ih smjeli” ometati. Onda, ~ak i ako bi se ove organele skupile na jedan ekstremno harmoni~an i kooperativan na~in, unutar plana i poretka, one bi morale uzeti neophodne enzime izvan njih samih (iz okoline) i postati pokrivene sa membranom, s tim {to bi prostor unutar nje morao biti ispunjen specijalnom teku}inom da bi se pripremila okolina idealna za njih. E sada, ~ak i kad bi se svi ovi “visoko nevjerovatni” doga|aji slu~ajno desili, da li bi ova gomila molekula postala `iva? Odgovor je NE, zato {to su istra`ivanja otkrila da puka kombinacija ovih

Molekularni }orsokak evolucije

121

materijala potrebnih za `ivot nije dovoljna da bi `ivot i otpo~eo. ^ak i kada bi se svi potrebni proteini sakupili i stavili u pokusnu tubu, ovi napori ne bi rezultirali proizvodnjom `ive }elije. Svi eksperimenti koji su izvedeni o ovoj temi pokazali su se neuspje{nim. Sva promatranja i eksperimenti pokazuju da `ivot mo`e pote}i samo iz `ivota. Tvrdnja da je `ivot evoluirao iz ne`ivih tvari, drugim rije~ima, “abiogeneza” jedna je bajkovita pri~a koja postoji jedino u snovima evolucionista i potpuno je u nesuglasju sa rezultatima svakog eksprimenta i promatranja. S obzirom na ovo, prvi `ivot na Zemlji mora da je potekao iz nekog drugog “`ivota”. A to je Allah, “Hayy” (@ivi; Posjednik `ivota). @ivot mo`e otpo~eti, trajati i zavr{iti se jedino Njegovom voljom. [to se ti~e evolucije, ne samo da nije u stanju objasniti kako je `ivot po~eo nego, tako|er, nije u stanju objasniti kako su se formirali materijali neophodni za `ivot i kako su se oni sastavili.

DRUGI ZAKON TERMODINAMIKE PONI[TAVA TEORIJU EVOLUCIJE
rugi zakon termodinamike, koji je prihvaÊen kao jedan od osnovnih zakona fizike, dræi da Êe pod normalnim uvjetima svi sistemi koji su prepuπteni sami sebi naginjati da postanu neure eni, rasprπeni i iskvareni, u direktnoj povezanosti sa koliËinom vremena koje protekne. Sve æivo i neæivo se pohaba, pogorπa, raspada, propada, dezintegrira i biva uniπteno. Ovo je apsolutni kraj sa kojim se sva biÊa suoËavaju na ovaj ili onaj naËin, i prema ovom zakonu, ovaj neizbjeæni proces nema povrata. Ovo je neπto πto smo svi mi vidjeli. Naprimjer, ako odvezete auto u pustinju i ostavite ga tamo, teπko moæete oËekivati da ga na ete u boljem stanju kada se godinama kasnije vratite po njega. Nasuprot tome, vidjeli biste da su njegove gume ispuhale, da su njegovi prozori razbijeni, njegova πasija zahr ala i da je njegov motor propao. Isti neizbje`ni, ~ak joπ i br`i, proces va`i i za `iva bi}a. Drugi zakon termodinamike je sredstvo pomoÊu koga je ovaj prirodni proces definiran sa fiziËkim jednaËinama i proraËunima. Ovaj ~uveni zakon fizike je, tako|er, poznat i kao "Zakon o entropiji". Entropija u fizici ozna~ava mjeru nereda u sistemu. Entropija sistema je pove}ana kako se on kre}e prema neurednijem, rasprπenijem i neplaniranijem stanju od ure|enog, organiziranog i planiranog. [to je ve}i nered u sistemu, ve}a je entropija. Zakon o entropi-

D

ji dr`i da cijeli univerzum neizbje`no ide kao neure|enijem, neplaniranijem i neorganiziranijem stanju. Vrijednost Drugog zakona termodinamike je eksperimentalno i teoretski dokazana. Najvaæniji znanstvenici naπeg doba slaæu se u Ëinjenici da Êe Zakon o entropiji predsjedavati kao vladajuÊa paradigma u sljedeÊem periodu historije. Albert Einstein, najveÊi znanstvenik naπega doba, rekao je da g je to "glavni zakon cijele znanosti ". Sir Arthur Edding Drugi zakon ton je tako er, retermodinamike dræi kao za ovaj zakon da prirodni uvjeti v da je to "v r h o v n i uvijek vode ka metafiziËki zakon neredu. Evoluciona cijelog univerzu teorija, sa druge 1 strane, jedna je ma". neznanstvena teoriEvoluciona teja koja je potpuno orija je tvrdnja koja kontradiktorna je postavljena uz ovom zakonu. totalno ignoriranje ovog osnovnog i univezalno istinitog zakona fizike. Mehanizam koji nudi evolucija totalno je kontradiktoran ovom zakonu. Teorija evolucije kaæe da se neorganizirani, rasprπeni i neorganski atomi i molekule vremenom spontano zajedno skupljaju u odre enom poretku i po odre enom planu, da bi formirali ekstremno kompleksne molekule kao πto su proteini, DNA i RNA, nakon Ëega oni postepeno stvaraju milione razliËitih æ ivih vrsta sa Ëak jo π kompleksnijom gra om. Prema evolucionoj teoriji, ovaj pretpostavljeni proces koji dono-

si sve planiraniju, sve ure eniju, sve kompleksniju i sve organiziraniju strukturu, na svakom stadiju, pod prirodnim uvjetima, formirao je sve sam od sebe. Zakon o entropiji jasno pokazuje da je ovaj, takozvani prirodni proces, u potpunoj kontradikciji sa zakonima fizike. EvolucionistiËki znanstvenici su tako er svjesni ove Ëinjenice. J. H. Rush izjavljuje: "U kompleksnom toku svoje evo lucije, æ i v o t i s p o l j a v a i z v a n r e d a n kontrast tendenciji izra æenoj u Drugom zakonu termodinamike. Dok Drugi zakon termodinamike ispoljava nepovratan napredak prema poveÊanju entropije i nereda, æivot kontinuirano evoluira prema viπim stupnjevima reda."2 EvolucionistiËki znanstvenik Ro ger Lewin izraæava ovaj termodinamiËki Êorsokak evolucije u jednom Ëlanku u Ëasopisu Science: "Jedan problem sa kojim su se biolozi suoËili je oËita kontradiktor nost Drugog zakona termodinamike sa evolucijom. Sistem bi trebao propadati vremenom, dajuÊi man je, a ne vi πe reda."3 Jedan drugi evolucionistiËki znanstvenik, George Stravropulos, izjavljuje termodinamiËku nemoguÊnost spontanog formiranja æivota i neizvodljivost obja π njavanja postojanja kompleksnih æivuÊih mehanizama pomoÊu prirodnih zakona, u dobro poznatom Ëasopisu American Scientist:

"Ipak, pod obi~nim uvjetima, ni jedna kompleksna organska molekula nikada ne bi mogla biti formi rana spontano, nego bi se prije de zintegrirala, πto je u skladu sa Dru gim zakonom termodinamike. Doista, πto je molekula kompleksnija to je ona i nestabilnija i sve je sigurnija, prije ili kasnije, njena dezintegracija. Fotosinteza i svi `ivotni procesi, i sam `ivot, joπ ne , mo`e biti shva}en, uprkos zbrka nog ili namjerno zbunjuju}eg jezika termodinamke ili bilo koje druge egzaktne znanosti."4 Kao πto je priznato, Drugi zakon termodinamike predstavlja nepremostivu prepreku za scenario evolucije, i u pogledu znanosti, i u pogledu logike. NemoÊni da daju bilo kakvo znanstveno ili konzistentno objaπnjenje da bi prevladali ovu zapreku, evolucionisti je mogu prevaziÊi jedino u svojoj maπti. Naprimjer, Ëuveni evolucionist Jer e m y R i f k i n ovako saopÊava svoje vjerovanje da evolucija nadvladava m ovaj zakon fizike pomoÊu "magiËne sile": "Zakon o entropiji kaæe da evolucija rasipa ukupnu energiju dostupnu za æivot na ovoj planeti. Naπ koncept evolucije je upravo obrnut. Mi vjerujemo da evolucija nekako magiËno stvara veÊe ukupne vrijednosti i red na Zemlji."5 Ove rijeËi vrlo dobro pokazuju da je evolucija totalno dogmatiËno vjerovanje.

MIT O "OTVORENOM SISTEMU"
uoËeni sa svim ovim istinama, evolucionisti su morali poduzeti bijeg u unakazivanje Drugog zakona termodinamike, govoreÊi da on vaæi jedino za "zatvorene sisteme", a da su otvoreni sistemi izvan dosega ovog zakona. "Otvoreni sistem" je termodinamiËki sistem gdje energija ulazi, ali i izlazi, za razliku od zatvorenog sistema u kome poËetna energija i materija ostaju konstantni. Evolucionisti smatraju da je svijet otvoreni sistem: tj. da je konstantno izloæen energiji, koja dotiËe od Sunca, i da se Zakon o entropiji ne primjenjuje na svijet kao cjelinu, tako da ure ena i kompleksna æiva biÊa ipak mogu biti proizvedena iz neure enih, jednostavnih i neæivih struktura. Me utim, ovdje postoji oËigledno izvrtanje istine. »injenica da sistem ima dotok energije nije dovoljna da uË ini sistem ure enim. Potrebni su specifiËni mehanizmi da uËine energiju f u n k c i o n a l n o m . Naprimjer, da bi se okoristilo energijom iz benzina, autu je potreban motor, prijenosni sistem i odgovaraju}i kontrolni mehanizam. Bez takvog sistema, auto ne}e biti u stanju upotrijebiti energiju iz benzina. Ista stvar tako er vrijedi i u sluËaju æ ivota. Istina je da æ ivot crpi svoju energiju od Sunca, me utim, SunËeva energija moæe biti pretvorena u hemijsku jedino pomoÊu nevjerovatno kompleksnih sistema za pretvaranje energije

S

u æivim biÊima (kao πto su fotosinteza u biljkama i digestivni sistem kod ljudi i æivotinja). Nijedno æivo biÊe ne moæe æivjeti bez takvih sistema za pretvaranje energije. Bez jednog sistema za pretvaranje energije, Sunce nije niπta drugo do izvor destruktivne energije koji spaljuje, sasuπuje i topi. Kao πto se moæe vidjeti, termodinamiËki sistem bez neke vrste mehanizma za pretvaranje energije nije pogodan za evoluciju, pa bio on otvoren ili zatvoren. Niko ne tvrdi da je takav kompleksan i svjestan mehanizam mogao postojati u prirodi u uvjetima prastare Zemlje. Doista, pravi problem sa kojim se suoËavaju evolucionisti je pitanje - kako su kompleksni mehanizmi za pretvaranje energije, kao fotosinteza u biljkama, koji ne mogu biti duplicirani Ëak ni pomoÊu moderne tehnologije, mogli nastati sami od sebe? Priliv Sun~eve energije na svijet nema takvu mo} da bi sam od sebe donio red. Bez obzira koliko visoka temperatura postala, aminokiseline se odupiru formiranju veza u ure|enim nizovima. Energija sama po sebi nije dovoljna da u~ini da aminokiseline formiraju mnogo kompleksnije molekule proteina ili da proteini formiraju mnogo kompleksnije i organiziranije strukture }elijskih organela. Pravi i suπtinski izvor ove organizacije na svim nivoima je svjesni dizajn, odnosno stvaranje.

IZVRDAVANJE POMO∆U "TEORIJE O HAOSU"
asvim svjesni da Drugi zakon termodinamike Ëini evoluciju nemoguÊom, neki evolucionistiËki znanstvenici naËinili su πpekulantske pokuπaje da zatvore pukotinu izme u ovoga dvoga, te da uËine evoluciju moguÊom. Kao i obiËno, Ëak i ovi napori pokazuju da se teorija evolucije suoËava sa Êorsokakom iz koga ne moæe pobjeÊi. Jedna osoba poznata po svojim naporima da objedini termodinamiku i evoluciju je belgijski znanstvenik Ilya Prigogine. Krenuvπi od Teorije haosa, Prigogine je predlo`io brojne hipoteze u kojima se red formira iz haosa (nereda). Me|utim, uprkos najve}im naporima, Prigogine je bio nemo}an da postigne to objedinjenje. Ovo se jasno vidi iz onoga πto on ka`e: "Postoji jedno drugo pitanje koje nas je muËilo viπe od jednog stoljeÊa: Kakvo znaËenje ima evolucija æivih biÊa u svijetu opisanom po moÊu termodinamike, svijetu stalno poveÊavajuÊeg nereda?"6 Prigogine, koji sasvim dobro zna da teorije na molekularnom nivou nisu primjenjive na æivim sistemima, tak vim kao πto je æiva Êelija, naglaπava svoj problem: "Problem biolo π kog poretka ukljuËuje prijelaz od molekularne aktivnosti do nadmolekularnog poretka u Êeliji. Problem je daleko od toga da bude rijeπen."7 Ovo je taËka do koje se skoro stiglo pomoÊu Teorije haosa i srodnih πpekulacija. Nije postignut nikakav konk -

S

retan rezultat koji bi podræao ili verifi cirao evoluciju ili eliminirao kontradik ciju izme u evolucije, entropije i drugih fiziËkih zakona. Uprkos svih ovih navednih Ëinjenica, evolucionisti pokuπavaju pobjeÊi pomoÊu priprostih izvrdavanja. Jasne znanstvene istine pokazuju da æiva biÊa i ure ene, planirane i kompleksne strukture æivih biÊa, ni u kom sluËaju pod normalnim okolnostima nisu mogle postati sluËajnoπÊu. Ova situacija jasno pokazuje da postojanje æivih biÊa moæe biti objaπnjeno jedino sa intervencijom natprirodne sile. Ta natprirodna sila je Allahovo stvaranje, On je stvorio cijeli univerzum ni iz Ëega. Znanost je dokazala da je evolucija, koliko se to tiËe termodinamike, joπ uvijek nemoguÊa, a postojanje æivota nema drugo objaπnjenje osim Stvaranja.

1 Jeremy Rifkin, Entropy: A New World View, New York,Viking Press, 1980, str. 6 2 J.H.Rush, The Dawn of Life, New York, Signet, 1962, str. 35 3 Roger Lewin, "A Downward Slope to Greater Diversity", Science, vol. 217, 24.9.1982, str. 1239 4 George P. Stravropoulos, "The Frontiers and Limits of Science", American Scientist, vol. 65, November-December 1977, str. 674 5 Jeremy Rifkin, Entropy: A New World View, str. 55 6 Ilya Prigogine, Isabelle Stengers, Order Out of Chaos, New York, Bantam Books, 1984, str.129 7 Ilya Prigogine, Isabelle Stengers, Order Out of Chaos, str. 175

Dizajn i sluËajnost

prethodnom poglavlju razmatrali smo koliko je nemogu}e slu~ajno formiranje `ivota. Hajde da opet, na momenat, prihvatimo ove nemogu}nosti. Hajde da pretpostavimo da se prije niza miliona godina formirala jedna }elija, da je “o`ivjela” stekav{i sve {to je neophodno za `ivot. Na ovoj ta~ki evolucija opet kolabira. Jer, ~ak i da je ova }elija postojala jedno vrijeme, ona bi jednog dana umrla, a poslije njene smrti ne bi preostalo ni{ta i sve bi se vratilo tamo gdje je i po~elo. Ovo je razlog zbog ~ega ova prva `iva }elija, ne posjeduju}i nikakvu genetsku informaciju, ne bi bila u stanju razmno`avati se i zapo~eti novu generaciju. @ivot bi se zav{io sa njezinom smr}u. Genetski sistem ne sastoji se samo od DNA. Slijede}i faktori bi tako|er trebali postojati u istoj okolini: enzimi - da pro~itaju {ifru na DNA , messenger (glasnik) RNA - koji bi trebao biti proizveden nakon ~itanja ove {ifre, ri bozomi - na koje }e se ova messenger RNA postaviti prema ovoj {ifri i vezati radi proizvodnje, transfer RNA - da prenese aminokiseline do ribozoma da bi bile upotrijebljene za proizvodnju i ekstremno komplicirani enzimi - da izvedu brojne intermedijarne procese. Takva okolina ne mo`e postojati nigdje drugo do samo u potpuno izoliranoj i potpuno kontroliranoj okolini poput }elije, gdje postoje sve neophodne sirovine i energetski resursi. Kao rezultat, organska materija mo`e se samoreproducirati jedino ako postoji kao potpuno razvijena }elija, sa svim svojim organelama i u prikladnoj okolini - gdje ona mo`e pre`ivjeti, izmjenjivati materijale i dobiti energiju iz svoga okru`enja. Ovo zna~i da je prva }elija na Zemlji formirana “sva odjednom”, sa svom svojom nevjerovatno kompleksnom gra|om. Dakle, ako je jedna izuzetno kompleksna gra|a nastala sva odjednom, {ta onda to zna~i? Hajde da postavimo ovo pitanje koriste}i se jednim primjerom. Hajde da, u pogledu njihove kompleksnosti, uporedimo }eliju sa jednim automobilom visoke tehnologije. (Ustvari, }elija je mnogo kompleksniji i razvijeniji

U

Dizajn i sluËajnost

127

sistem nego {to je to automobil sa svojim motorom i sa svom svojom tehni~kom opremom.) Zapitajmo se sada: [ta biste pomislili kada biste otputovali u dubine veome guste {ume i nai{li na najnoviji model automobila me|u drve}em? Da li biste pomislili da su se razli~iti elementi u {umi tokom miliona godina sasvim slu~ajno okupili i proizveli takvo vozilo? Sav materijal koji sa~injava automobil dobiven je od `eljeza, plastike i gume, dakle od zemlje ili njenih prera|evina. Ali, da li bi vas ova ~injenica navela da pomislite da su ovi materijali proizvedeni “slu~ajno” i da su se onda sastavili i proizveli auto? Bez sumnje, bilo ko sa zdravim razumom znao bi da je auto produkt svjesnog dizajnera, a to je fabrika, i ~udio bi se {ta taj auto radi ovdje, usred d`ungle. Iznenadno stvaranje jedne kompleksne strukture, u potpunom obliku i iz vedra neba, pokazuje da je ona stvorena od strane svjesnog uzroka-sile. Jedan kompleksni sistem kao {to je }elija, bez sumnje, kreiran od strane vi{e - nadmo}ne volje i mudrosti. Drugim rije~ima, ona je nastala kao Allahova kreacija-djelo. Vjeruju}i da ~isti slu~aj mo`e proizvesti perfektan dizajn, evolucionisti su pre{li granice razuma i znanosti. Jedan od iskrenih autoriteta na ovom polju je ~uveni francuski zoolog Pierre Grasse, biv{i predsjednik Francuske akademije znanosti. Grasse je materijalist, ali on, ipak, priznaje da je Darwinova teorija nemo}na da objasni `ivot, te daje svoje gledi{te o logici “slu~ajnosti” koja predstavlja ki~mu darvinizma: “Podesna pojava mutacija, koje omogu}avaju `ivotinjama i biljkama da udovolje svojim potrebama, izgleda te{ka za vjerovanje. A, Darwinova teorija je, ipak, jo{ zahtjevnija: jedna jedina biljka, jedna jedina `ivotinja trebala bi hiljadama i hiljadama godina biti podlo`ena korisnim slu~ajnostima. Tako da bi ~uda trebala postati pravilo: doga|aji sa infitenzimalnom vjerovatno}om de{avanja sa lahko}om bi se realizirali... Ne postoji zakon koji zabranjuje sanjarenja, ali se znanost ne bi smjela prepu{tati tome."123 Grasse je rezimirao {ta koncept “slu~ajnosti” zna~i za evolucioniste: . "...Slu~ajnost postaje jedna vrsta bo`anstva koje se, pod pla{tom ateizma, potajno obo`ava."124 Logi~ni neuspjeh evolucionista je rezultat njihovog zatvaranja u

128

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

svetili{te koncepta slu~ajnosti. U Kur’anu je napisano da su oni koji obo`avaju druga bi}a, a ne Allaha, li{eni razumijevanja: . “...Oni pameti imaju - a njima ne shvataju, oni o~i imaju - a njima ne vide, oni u{i imaju - a njima ne ~uju; oni su kao stoka, ~ak i gori - oni su zaista nemarni.” (Al-A'raf,179)

Darwinova formula!
Pored svih tehni~kih dokaza sa kojima smo do sada imali posla, hajde da sada, na jednom primjeru tako jednostavnom da ga mogu razumjeti ~ak i djeca, ispitamo kakvu to vrstu praznovjerja posjeduju evolucionisti: Evoluciona teorija tvrdi da je `ivot stvoren slu~ajno. Prema ovoj tvrdnji, neorganski i nesvjesni atomi sakupili su se i sastavili da bi formirali }eliju, a tada su }elije nekako formirale druga `iva bi}a, uklju~uju}i ~ovjeka. Hajde da razmislimo o tome. Kada sakupimo zajedno elemente koji ~ine gradivne blokove `ivota, kao {to su karbon, fosfor, nitrogen, kalij... formirali smo samo jednu obi~nu gomilu. Bez obzira kroz kakve tretmane ona prolazila, ova gomila atoma ne mo`e formirati ~ak niti jedno jedino `ivo bi}e. Hajde da formuliramo jedan “eksperiment” o ovoj temi i hajde da, bez zvu~nih izjava, u ime evolucionista, ispitamo {ta oni stvarno tvrde, pod imenom “Darwinove formule”: Neka evolucionisti u velika burad stave mno{tvo materija prisutnih u sastavu `ivih bi}a, kao {to su fosfor, karbon, kisik, `eljezo i magnezij. [tavi{e, neka dodaju u ovu burad bilo koji materijal koji ne postoji u normalnim uvjetima, ali koji oni smatraju neophodnim. Pustimo ih da dodaju u ovu smjesu koliko god ho}e aminokiselina koje nemaju mogu}nost formiranja pod prirodnim uvjetima i koliko god `ele proteina, od kojih samo jedan ima vjerovatno}u formiranja 10950. Dozvolimo im da ovu mje{avinu izlo`e `eljenoj temperaturi i vlagi. Dozvolimo im da ovu mje{avinu pobu|uju kakvom god tehnologijom `ele. Neka najistaknutije znanstvenike stave pored ovih buradi. Neka ovi znanstvenici po redu ~ekaju pored ovih buradi milijardama i ~ak trilionima godina. Neka se osje}aju slobodni da upotrijebe sve vrste uvjeta koje smatraju neophodnim za formiranje ~ovjeka. Bez obzira {ta oni radili,

Dizajn i sluËajnost

129

oni ne mogu u ovim buradima proizvesti ~ovjeka. Oni ne mogu proizvesti `irafe, lavove, p~ele, kanarince, konje, delfine, ru`e, orhideje, ljiljane, karanfile, banane, narand`e, jabuke, datule, paradajz, dinje, lubenice, smokve, masline, grejpfrut, breskve, paunove, fazane, vi{ebojne leptirove, ili milione drugih `ivih bi}a kao {to su ova. Doista, oni ne mogu na~initi niti jednu jedinu njihovu }eliju. Ukratko, nesvjesni atomi ne mogu formirati }eliju jednostavnim sakupljanjem. Oni ne mogu donijeti novu odluku i podijeliti se u dvije }elije, a tada donijeti i druge odluke i kreirati profesore koji }e prvo izumiti elektronski mikroskop, a onda pod tim mikroskopom ispitivati svoju vlastitu }elijsku gra|u. Materija je jedna nesvjesna, be`ivotna gomila, i postaje `iva jedino sa Allahovom nadmo}nom kreacijom. Evoluciona teorija, koja tvrdi suprotno, totalna je zabluda potpuno opre~na razumu. ^ak i malo razmi{ljanja o tvrdnjama evolucionista otkriva ovu realnost, ba{ kao u gornjem primjeru.

Tehnologija u oku i uhu
Jo{ jedna tema koja ostaje neodgovorena od strane evolucione teorije je izvrstan kvalitet opa`anja u oku i uhu. Prije nego {to pre|emo na razmatranje o oku, hajde da ukratko odgovorimo na pitanje: “kako mi vidimo?”. Zrake svjetlosti koje dolaze od objekta gledanja padaju obrnuto na retinu oka. Ovdje se ove svjetlosne zrake pomo}u specijalnih }elija pretvaraju u elektri~ne signale i oni idu do jedne veoma male ta~ke u stra`njem dijelu mozga, zvane centar vida. Ovi elektri~ni signali se, nakon serije procesa, registriraju kao slika u ovom centru u mozgu. Imaju}i u vidu ovu tehnologiju, hajde da malo razmi{ljamo. Mozak je izoliran od svjetlosti. To zna~i da je unutar mozga neprekidni mrak i da svjetlo ne dopire do mjesta gdje je mozak smje{ten. Mjesto zvano centar vida je neprestano mra~no mjesto, gdje nikakva svjetlost nikada ne sti`e; to je mo`da najmra~nije mjesto za koje ste ikada znali. Me|utim, mi promatramo sjajan, jasan i svijetao svijet u ovoj najve}oj tami. Slika formirana u oku je tako o{tra i razgovjetna da je ~ak ni tehnologi-

Kada uporedimo oko i uho sa kamerama i zapisivaËima zvuka, uoËavamo da su oko i uho daleko kompleksniji, funkcionalniji i savrπeniji nego ovi tehnoloπki proizvodi.

ja XX stolje}a ne mo`e posti}i. Naprimjer, pogledajte u knjigu koju ~itate i svoje ruke sa kojima je dr`ite, zatim podignite svoju glavu i pogledajte oko sebe. Da li ste ikada, na bilo kojem reproducentu, vidjeli tako o{tru i razgovjetnu sliku kao {to je ta? ^ak i najrazvijeniji televizijski ekrani, proizvedeni od strane najve}ih proizvo|a~a televizora u svijetu, ne mogu vam osigurati tako perfektnu sliku. To je trodimenzionalna, kolor i izuzetno vjerodostojna slika. Vi{e od 100 godina, hiljade in`injera poku{avali su postignuti ovu vjerodostojnost. Fabrike, sva mogu}a sredstva i svi preduvjeti su osigurani, obavljena su mnoga istra`ivanja, napravljeni mnogi planovi i nacrti u ovu svrhu. A opet, pogledajte u TV ekran i knjigu koju dr`ite u svojim rukama. Vidjet }ete da postoji velika razlika u odnosu na `ivu sliku koju registrira va{e oko. [tavi{e, TV ekrani vam pokazuju dvodimenzionalnu sliku, dok sa o~ima gledate jednu trodimenzionalnu perspektivu imaju}i osje}aj prostora-dubine. Kada pa`ljivo pogledate, vidjet }ete da postoji neka vrsta zamagljenosti na slici sa TV ekrana, a da li ima ikakve zamagljenosti kada gledamo `ivu sliku? Sigurno da nema. Tokom mnogo godina, desetine hiljada in`injera poku{avali su napravi-

Dizajn i sluËajnost

131

ti trodimenzionalni TV i posti}i sliku kvalitete kao {to oko neposredno registrira. Da, oni su napravili trodimenzionalni televizijski sistem, ali nije mogu}e gledati ga bez stavljanja pomo}nih nao~ara, {tavi{e, to je samo umjetna tre}a dimenzija. Pozadina je mutnija, a prvi plan izgleda kao da je na papiru. Nikada nije bilo mogu}e proizvesti o{tru i razgovjetnu sliku kao kod oka. U oba slu~aja, i kod kamere i kod televizije, postoji gubitak kvaliteta slike. Evolucionisti tvrde da je mehanizam produciranja ove o{tre i razgovjetne slike nastao slu~ajno. Sada, ako bi vam neko rekao da je televizor u va{oj sobi nastao kao proizvod slu~ajnosti, da su se svi njegovi atomi jednostavno sakupili, sastavili i napravili ovaj ure|aj koji proizvodi sliku, {ta biste vi pomislili? Kako atomi mogu uraditi ono {to hiljade ljudi ne mogu? Gotovo jedno cijelo stolje}e, desetine hiljada in`injera su istra`ivali i trudili se u laboratorijama visoke tehnologije i u velikim inudstrijskim kompleksima koriste}i najnaprednije tehnolo{ke ure|aje i nisu bili u stanju uraditi ni{ta vi{e od ovoga. Ako jedan ure|aj koji proizvodi primitivniju sliku nego oko nije mogao nastati slu~ajno, tada je veoma o~igledno da oko i slika vi|ena okom nisu mogli nastati slu~ajno. Za to su potrebni mnogo detaljniji i mudriji plan i nacrt od onog za TV. Plan i nacrt za sliku koja je o{tra i razgovjetna kao ova, pripada Allahu, koji mo`e sve. Ista situacija vrijedi za uho. Vanjsko uho kupi sve dostupne zvukove pomo}u u{ne {koljke i usmjerava ih u srednje uho, srednje uho prenosi zvu~ne vibracije poja~avaju}i ih; unutra{nje uho {alje ove vibracije u mozak prevode}i ih u elektri~ne signale. Ba{ kao i sa okom, ~in slu{anja dovr{ava se u slu{nom centru u mozgu. Situacija u oku tako|er vrijedi i za uho. To jest, mozak je izoliran od zvukova ba{ kao i od svjetla: unutra se ne propu{ta nijedan zvuk. Zbog toga, bez obzira kako je bu~no napolju, unutar mozga je potpuna ti{ina. Pored svega toga, u mozgu se opa`aju najo{triji zvukovi. U va{em mozgu, koji je izoliran od zvuka, vi slu{ate orkestarske simfonije i ~ujete svu buku npr. na mjestu gdje je gu`va. Me|utim, ukoliko bi se u tom trenutku u va{em mozgu izmjerio zvu~ni nivo, vidjelo bi se da u njemu vlada potpuna ti{ina.

132

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

Hajde da opet uporedimo visoki kvalitet i najvi{u tehnologiju prisutnu u uhu i mozgu sa tehnologijom koju su proizvela ljudska bi}a. Kao i u slu~aju sa slikom, decenije napora su bile utro{ene u poku{ajima da se zabilje`i zvuk koji je vjeran originalu. Rezultat ovih napora su zvu~ni rekorderi, HI-FI sistemi i sistemi za opa`anje zvuka. Uprkos svoj ovoj tehnologiji i hiljadama in`injera i eksperata koji su radili na ovome, jo{ nije postignut aparat koji perfektno bilje`i zvuk onako kako to ljudsko uho radi. Razmislite o HI-FI sistemima najvi{e kvalitete, proizvedenim od strane najve}ih kompanija u glazbenoj industriji. ^ak kada se zvuk snimi u ovim ure|ajima, ne{to od toga biva izgubljeno. Ili, kada okrenete na HI-FI, vi uvijek ~ujete {u{te}i zvuk prije nego muzika po~ne. A zvuk koji je produkt tehnologije ljudskog tijela je ekstremno o{tar i jasan. Ljudsko uho nikada ne opa`a zvuk udru`en sa {ume}im zvukom ili sa atmosferskim smetnjama kao {to to opa`a Hi-Fi; uho prima zvuk upravo onakav kakav jeste, o{tar i ~ist. To je bilo tako jo{ od stvaranja ~ovjeka. Ukratko, tehnologija u na{em tijelu je daleko superiornija od tehnologije koju je ~ovje~anstvo proizvelo koriste}i svoje nagomilano znanje, iskustvo i mogu}nosti. Niko ne bi mogao re}i da su HI-FI i kamera nastali kao rezultat slu~aja. Pa kako se onda mo`e tvrditi da su tehnologije koje postoje u ljudskom tijelu, koje su ~ak superiornije od ovih, mogle nastati kao rezultat lanca slu~ajnosti zvanog evolucija? Evidentno je da su oko i uho i zaista svi drugi dijelovi ljudskog tijela, produkti jednog veoma superiornog stvaranja. Ovo su kristalno jasni pokazatelji Allahove jedinstvenosti i nenadma{nog stvaranja, Njegovog vje~nog znanja i mo}i. Razlog {to smo mi posebno pomenuli osjet vida i sluha ovdje je nesposobnost evolucionista da razumiju znakove stvaranja, tako jasne i o~ite kao {to su ovi. Ako jednog dana pitate nekog evolucionistu da vam objasni kako to da su ovaj izvrsni dizajn i tehnologija u oku i uhu nastali kao rezultat slu~aja, vidjet }ete da on ne}e biti u stanju dati vam bilo kakav razuman ili logi~an odgovor. ^ak i Darwin, u svom pismu Asai Grayu od 3. aprila 1860., p pi{e da ga “pomisao na oko cijeloga zaledi” i priznaje beznade`nost evolucionista u susretu sa izvanrednim dizajnom `ivih bi}a.125

EvolucionistiËke tvrdnje i stvarno ~injeniËno stanje

prethodnim poglavljima ispitali smo ni{tavnost teorije evolucije u smislu fizi~kih dokaza na|enih u fosilima, kao i sa gledi{ta molekularne biologije. U ovom poglavlju }emo govoriti o jednom broju biolo{kih fenomena i koncepata koji su od strane evolucionista predstavljeni kao teoretski dokazi. Ove teme su posebno va`ne zato {to one dokazuju da nema znanstvenih nalaza koji podr`avaju evoluciju i {to, ~ak, suprotno tome, otkrivaju stepen izvrtanja i prevare kojima se koriste evolucionisti.

U

Nepremostive granice izme|u varijacija i vrsta
Varijacija je jedan termin koji se koristi u genetici, a odnosi se na doga|aj koji uzrokuje da individue ili grupe odre|enog tipa neke vrste razviju razli~ite karakteristike od drugih tipova iste vrste. Naprimjer, svi ljudi na Zemlji nose u osnovi iste genetske informacije, a ipak neki imaju kose o~i, neki crvenu kosu, neki imaju duge noseve, a neki kratke, ovisno o mjeri varijacionog potencijala ove geneti~ke informacije. Evolucionisti uzimaju varijacije unutar jedne vrste kao dokaz za svoju teoriju. Me|utim, varijacija ne predstavlja dokaz za evoluciju zato {to varijacije nisu ni{ta drugo do rezultat razli~itih kombinacija ve} postoje}ih genetskih informacija i one ne dodaju nove karakteristike genetskim informacijama. Varijacija se uvijek odigrava unutar granica genetske informacije. U genetici, ova granica je nazvana genetski bazen. Sve karakteristike prisutne u genetskom bazenu jedne vrste mogu do}i u obzir, mogu se ispoljiti usljed varijacije. Naprimjer, kao rezultat varijacije u jednoj reptilskoj vrsti mogu se pojaviti varijeteti koji imaju relativno du`e repove ili kra}e noge. Za oboje, i za duge i za kratke noge, informacija ve} postoji u genetskom bazenu reptila. Me|utim, varijacije ne transformiraju reptile u ptice, dodaju}i im krila ili neke druge karakteristike, ili mijenjaju}i njihov metabolizam. Takve prom-

134

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

jene zahtijevaju pove}anje u geneti~koj informaciji `ivih bi}a, {to nikako nije mogu}e prilikom varijacija. Darwin nije bio svjestan ove ~injenice kada je formulirao svoju teoriju. On je mislio da varijacijama nema granice. U ~lanku koji je napisao 1844. izm javio je da “mnogi autori pretpostavljaju da postoji granica varijacijama u prirodi, iako ja nisam u stanju otkriti niti jednu ~injenicu na kojoj ovo vjerovanje po~iva”.126 U Porijeklu vrsta on je naveo razli~ite primjere varijacija kao najva`niji dokaz za svoju teoriju. Naprimjer, prema Darwinu, uzgajiva~i `ivotinja koji su sparili razli~ite varijetete stoke da bi dobili nove varijetete koji daju vi{e mlijeka, bili su na putu da ih na kraju transformiraju u jednu druga~iju vrstu. Darwinova predstava o “neograni~enoj varijaciji” najbolje se vidi u slijede}oj re~enici iz Porijekla vrsta:
“Ja ne vidim pote{ko}e da jedna rasa medvjeda prirodnom selekcijom ne poprimi karakteristike u skladu sa `ivotom u vodi, da poprimi velika usta i da se, na kraju, preobrati u jednog ogromnog kita”.127

Razlog {to je Darwin naveo primjer koji ide isuvi{e daleko je posljedica primitivnog razumijevanja znanosti u njegovo doba. Od tada, u XX stolje}u, znanost je na osnovu rezultata eksperimenata izvedenih na `ivim bi}ima

DA LI SU KITOVI EVOLUIRALI IZ MEDVJEDA?
U Porijeklu vrsta Darwin je ustvrdio da su kitovi evoluirali iz medvjeda koji su pokuπali plivati! Darwin je pogreπno pretpostavio da je moguÊnost varijacije unutar vrsta neograniËena. Znanost XX stoljeÊa je dokazala da je ovaj evolucioni scenario samo produkt maπte.

EvolucionistiËke tvrdnje i stvarno ~injeniËno stanje

135

g postavila princip “genetske stabilnosti ” (genetske homeostaze). Princip nala`e da su svi poku{aji sparivanja koji su izvedeni da produciraju nove varijacije bili neubjedljivi i da postoje striktne barijere izme|u razli~itih vrsta `ivih bi}a . Ovo zna~i da je apsolutno nemogu}e da uzgajiva~i `ivotinja pretvore stoku u druga~iju vrstu sparuju}i njezine razli~ite varijacije, kao {to je postulirao Darwin. Norman Machbet, koji je opovrgnuo darvinizam u svojoj knjizi Darwin Retried, izjavljuje:
“Sr` problema je da li `iva bi}a doista variraju u neograni~enom opsegu… Vrste su zauvijek postojne. Mi smo svi ~uli o razo~aranim uzgajiva~ima koji su izveli svoj rad do odre|ene ta~ke jedino da bi uvidjeli da su se `ivotinje i biljke vratile na mjesto sa koga su i po{le. Uprkos napornim poku{ajima tokom dva ili tri stolje}a, nikada nije bilo mogu}e proizvesti plavu ru`u ili crni tulipan”.128

Luther Burbank, koji je smatran najkompetentnijim uzgajiva~em `ivotinjaisvih vremena, izrazio je ovu ~injenicu kada je rekao da “postoje granice mogu}em razvitku, a ove granice slijede jedan zakon”.129 Govore}i o ovoj temi, Danski znanstvenik W. L. Johannsen prokomentirao je: “Varijacije na koje su Darwin i Wallace stavili svoj naglasak ne mogu biti selektivno potisnute preko odre|ene ta~ke, a to je, da jedna takva promjenjivost ne sadr`i tajnu “neograni~enog odstupanja - udaljavanja.”130

Otpornost na antibiotike i imunitet na DDT nisu dokazi u korist evolucije
Evolucionisti tvrde da su otpornost koju bakterije razvijaju protiv antibiotika i imunitet koji neki insekti razvijaju na DDT (DDT - sredstvo za uni{tavanje gamadi, koje se po ameri~kom na~inu izgovaranja slova u abecedi izgovara di-di-ti, skra}enica je od: dihlor-difenil-trihlormetil-metan; to je bijela kristalna tvar slabog aromatskog mirisa koja se odlikuje svojstvom da je za bilje i vi{e `ivotinjske organizme sasvim ne{kodljiva, ali je za kukce jak `iv~ani otrov; izumitelj {vicarac Paul Müller 1939., Nobelovu nagradu dobio 1948. - op. E. I.) dokazi za evoluciju. Oni ka`u da su ovo primjeri ste~ene ot-

136

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

pornosti i imuniteta koji su postignuti mutacijama {to su se odigrale u `ivim organizmima koji su bili izlo`eni ovim supstancama. U oba slu~aja, i u bakterija, i u insekata, ove karakteristike nisu osobine koje su bile postepeno ste~ene protiv DDT-ija ili antibiotika kao rezultat mutacija. Neke od varijacija ovih `ivih bi}a posjedovale su ove karakteristike prije nego je populacija kao cjelina bila izlo`ena antibioticima ili DDT-iju. Scientific American, premda je jedan pravi evolucionisti~ki ~asopis, donosi slijede}e priznanje u svom martovskom broju iz 1988.: M “Mnoge bakterije posjedovale su otpornosne gene ~ak i prije nego su komercijalni antibiotici u{li u upotrebu. Znanstvenici ne znaju ta~no za{to
su ovi geni bili razvijeni i odr`avani.”131

Kao {to se mo`e vidjeti, genetske informacije koje donose otpornost i koje su postojale prije izlaganja antibioticima ne mogu biti obja{njene od strane evolucionista i to dokazuje da je tvrdnja njihove teorije la`na. ^injenica da su rezistentne bakterije bile prisutne godinama prije otkri}a antibiotika izra`ena je u Medical Tribune, jednoj izvanrednoj znanstvenoj publikaciji, u decembarskom broju iz 1998. godine. ^lanak se bavi jednim interesantnim doga|ajem: u studiji koja je izvedena 1986., tijela nekih mornara, koji su se razboljeli i umrli za vrijeme polarne ekspedicije 1845. godine, na|ena su o~uvana u ledu. U njihovim tijelima na|eni su neki tipovi bakterija karakteristi~ni za XIX stolje}e, a kada su testirani, istra`iva~i su bili iznena|eni nalazima da su ove bakterije bile otporne na mnoge savremene antibiotike koji nisu bili proizvedeni sve do XX stolje}a.132 U medicinskim krugovima je dobro znana ~injenica da je ova vrsta otpornosti bila prisutna u mnogih populacija bakterija i prije otkri}a penicilina. Zbog toga je apsolutno obmanjivo smatrati ovu otpornost bakterija jednim evolucijskim razvitkom. Kako se onda odigrao proces takozvanog “bakterijskog sticanja imuniteta”?

Otpornost bakterija na antibiotike
Bakterije imaju brojne varijacije unutar svojih tipova. Neke od ovih varijacija posjeduju genetsku informaciju da budu otporne na razli~ite lijekove,

EvolucionistiËke tvrdnje i stvarno ~injeniËno stanje

137

hemikalije ili neke druge supstance. Kada se bakterije podvrgnu odre|enom tipu lijeka, one bakterije koje nisu otporne na taj lijek bivaju uni{tene, dok one koje su otporne pre`ive i dobiju {ansu da se jo{ razmno`avaju. Neotporne bakterije uskoro nestaju iz populacije i bivaju zamijenjene onima koje su otporne, a koje se tada brzo razmno`avaju. Na kraju, zavr{avamo sa bakterijskom kolonijom koja je sa~injena jedino od individua koje su otporne na odre|eni antibiotik i, od tada pa nadalje, taj antibiotik postaje neefikasan protiv ovog tipa bakterija. Klju~na stvar je da je bakterija jo{ uvijek ona ista bakterija i da je vrsta jo{ uvijek ona ista. Ovdje je va`no ista}i da se, suprotno tvrdnjama evolucionista, nije odigrao evolucioni proces u kojemu bi neotporne bakterije mutirale i pre{le u rod otpornih bakterija nakon {to su bile izlo`ene antibioticima i tako stekle novu genetsku informaciju. Ono {to se odigravalo je bila eliminacija odre|ene varijacije bakterija iz ukupne populacije otpornih i neotpornih bakterija koje su postojale od samoga po~etka. Ovo ne zna~i pojavu nove vrste bakterija: to nije “evolucija”. Nasuprot tome, jedna ili vi{e postoje}ih varijacija je i{~ezla, {to je sasvim suprotan proces, budu}i da je genetska informacija izgubljena.

Imunitet insekata na DDT
Jo{ jedan fenomen koji su evolucionisti nastojali iskriviti i ponuditi kao dokaz za evoluciju je naizgled “ste~eni” imunitet insekata na DDT, koji smo spomenuli na po~etku ovoga poglavlja. Ovaj imunitet razvija se na isti na~in kao bakterijska otpornost na antibiotike. Za imunitet na DDT nikako se ne mo`e re}i da je “ste~en” od strane pojedinih inividua populacije insekata. Neki insekti ve} su bili otporni na DDT. Nakon otkri}a DDT-ija, oni instekti koji su bili izlo`eni ovoj hemikaliji, a nisu imali ovaj nasljedni imunitet, bili su eliminirani iz populacije, izumrli su. Oni koji su bili imuni, a njih je od po~etka bilo samo nekoliko u populaciji, vremenom su pove}ali brojnost. Najzad, cijela vrsta insekata postala je populacija ~iji su svi ~lanovi bili imuni. Kada se to desilo, DDT je prestao biti efikasan protiv ove vrste insekata. Ovaj fenomen je op}enito, ali obmanjuju}e, bio smatran kao “sticanje imuniteta na DDT kod insekata”.

138

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

Evolucionista, biolog Francisco Ayala priznaje ovu ~injenicu kazav{i: “Genetske varijante potrebne za otpornost na najrazli~itije vrste pesticida o~ito su bile prisutne u svakoj od populacija izlo`enih ovim jedinjenjima napravljenim od strane ~ovjeka.”133 Budu}i da su dobro svjesni da ve}ina ljudi nema priliku u~iti o mikrobiologiji ili provoditi istra`ivanja na tom polju, evolucionisti su se u ovom slu~aju (rezistencije i imuniteta) poslu`ili ~istom obmanom. Oni stalno navode ove primjere kao va`an dokaz za evoluciju. Kako bi do sada trebalo biti veoma jasno, niti rezistencija bakterija na antibiotike, a niti imunitet insekata na DDT ne pru`aju dokaze za evoluciju. Ono {to oni pru`aju, jesu dobri primjeri izvrtanja i metoda obmanjivanja kojima evolucionisti pribjegavaju u namjeri da opravdaju svoju teoriju.

Zabludu o degeneriranim (nepotrebnim) organima
Dugo vremena se koncept “nepotrebnih organa” u~estalo pojavljivao u evolucionisti~koj literaturi kao “dokaz” evolucije. Na kraju je taj koncept, kada je dokazano da je neva`e}i, sasvim tiho ostavljen po strani. Ali neki evolucionisti jo{ uvijek vjeruju u njega i, s vremena na vrijeme, neko poku{a promovirati “degenerirane organe” kao va`an dokaz evolucije. Pojam “degenerirani organi” je prvi put upotrijebljen prije jednog stolje}a. Kako bi rekli evolucionisti, u tijelima nekih bi}a postoji jedan broj nefunkcionalnih organa. Ovi organi naslije|eni su od predaka i zbog toga {to nisu bili kori{teni, postepeno su postali “degenerirani” Cijela pretpostavka je sasvim neznanstvena i potpuno je bazirana na nen dostatnom znanju. Ovi “nefunkcionalni organi” bili su, ustvari, organi ~ija f “funkcija jo{ nije bila otkrivena”. Najbolji pokazatelj ovoga je bilo postepeno, a ipak znatno smanjenje duge liste organa koje su evolucionisti dr`ali za “degenerirane organe.” S. R. Scadding, i sam evolucionista, slo`io se sa ovom ~injenicom u ~lanku nazvanom “Mogu li degenerirani organi biti dokaz za evoluciju?” objavljenom u magazinu Evoluciona teorija:
“Budu}i da nije mogu}e nedvosmisleno identificirati beskorisne strukture i budu}i da struktura argumenata koja je upotrebljena nije znanstveno puno-

EvolucionistiËke tvrdnje i stvarno ~injeniËno stanje

139

va`na, zaklju~io sam da “degenerirani organi” ne osiguravaju neki poseban dokaz za teoriju evolucije.”134

Lista degeneriranih organa koju je napravio njema~ki anatom R. W i e d e r s h e i m 1985. godine, sadr`avala je otprilike oko 100 organa, uklju~uju}i slijepo crijevo i trti~nu kost. Sa napretkom koji je napravila znanost, otkriveno je da ovi organi sa Wiedersheimove liste, ustvari, imaju vrlo va`ne funkcije u tijelu. Naprimjer, otkriveno je da je slijepo crijevo, za koje se pretpostavljalo da je degeneriran (nepotreban) organ, ustvari, limfoidni organ koji se bori protiv infekcije u tijelu. Ova ~injenica je postala jasna 1997. godine: “Drugi tjelesni organi i tkiva - timus, jetra, slezena, slijepo crijevo, ko{tana sr`, i male nakupine limfnog tkiva, kao {to su krajnici u grlu i Peyerove plo~e u tankom crijevu - tako|er su dio limfnog sistema. Oni, tako|er, poma`u tijelu u borbi protiv infekcije.”135 Tako|er je otkriveno da krajnici, koji su bili uklju~eni u istu listu degeneriranih organa, imaju zna~ajnu ulogu u za{titi grla od infekcije, pogotovo do doba adolescencije. Prona|eno je da trti~na kost, koja se nalazi na donjem kraju ki~menog stuba, podr`ava kosti oko zdjelice i da je ona ta~ka konvergencije nekih malih mi{i}a. U godinama koje su slijedile shvatilo se da timus podsti~e odbrambeni sistem u ljudskom tijelu aktiviraju}i T-}elije, da epifiza brine o lu~enju nekih va`nih hormona, da je {titna `lijezda efikasna u osiguravanju stalnog rasta beba i djece i da hipofiza kontrolira korektno funkcioniranje mnogih hormonalnih `lijezda. Svi oni su jednom bili smatrani degeneriranim organima. Polumjese~asti nabor u oku, koji je smatran degeneriranim organom od strane Darwina, ima, ustvari, funkciju ~i{}enja i podmazivanja o~nih vje|a. Postojala je jedna veoma va`na logi~ka gre{ka u evolucionisti~koj tvrdnji o degeneriranim organima. Kao {to je upravo obja{njeno, tvrdnja evolucionista bila je da su degenerirani organi naslije|eni od predaka. Me|utim, neki od navodno “degeneriranih” organa, nisu na|eni u `ivim vrstama za koje se tvrdilo da su preci ljudskih bi}a! Naprimjer, slijepo crijevo ne postoji u nekih majmunskih vrsta za koje se govorilo da su preci ~ovjeka. ^uveni biolog H. Enoch, koji je uputio izazov teoriji degeneriranih organa, izrazio je

140

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

ovu logi~ku gre{ku slijede}im rije~ima:
“Majmuni posjeduju slijepo crijevo, dok ga njihovi manje napredni ro|aci, ni`i majmuni, ne posjeduju. Slijepo crijevo se opet pojavljuje kod sisara vi{e gra|e, kao {to je oposum. Kako ovo evolucionisti mogu objasniti?”136

Jednostavno re~eno, scenario degeneriranih organa, promoviran od strane evolucionista, sadr`i izvjestan broj ozbiljnih logi~kih defekata i taj scenario je, u svakom slu~aju, dokazan kao znanstveno la`an. Ne postoji nijedan naslije|eni degenerirani organ u ljudskom tijelu budu}i da ljudska bi}a nisu, kao rezultat slu~aja, evoluirala iz drugih bi}a, nego su stvorena u svojoj sada{njoj, kompletnoj i perfektnoj formi.

Sli~nost kod `ivih bi}a ne mo`e biti dokaz za evoluciju
h Sli~nosti u gra|i me|u razli~itim vrstama u biologiji nazivaju se “ho mologija”. Evolucionisti poku{avaju predstaviti ove sli~nosti kao dokaz za evoluciju. Darwin je mislio da su bi}a sa sli~nim (homolognim) organima imala evolucionu povezanost i da ovi organi moraju biti naslije|eni od zajedni~kog pretka. S obzirom da i golubovi i orlovi imaju krila, oni, a i sve ostale ptice sa krilima, prema njegovoj tvrdnji, evoluirali su iz jednog zajedni~kog pretka. Homologija je varljiv argument postavljen jedino na bazi pojavne fizi~ke sli~nosti i ni~emu drugom. Ovaj argument nikada nije bio provjeren niti na jednom jedinom konkretnom otkri}u u svim ovim godinama jo{ od Darwinovog doba. Niko ni u jednom sloju zemlje nije prona{ao fosil imaginarnog zajedni~kog pretka, bi}a sa homolognim strukturama. [tavi{e, ~injenice koje }emo sada navesti jasno pokazuju da homologija ne osigurava dokaz da se evolucija dogodila: 1. Na|eni su sli~ni organi u bi}ima potpuno razli~itih vrsta, me|u kojima evolucionisti nisu u mogu}nosti uspostaviti bilo kakvu vrstu evolucionog odnosa. 2. Genetske {ifre nekih bi}a koja imaju sli~ne organe potpuno su razli~ite. 3. Embriolo{ki razvitak sli~nih organa u razli~itih bi}a je potpuno dru-

EvolucionistiËke tvrdnje i stvarno ~injeniËno stanje

141

ga~iji. Da sada ispitamo svaku od ovih ta~aka, jednu po jednu.

Sli~ni organi u potpuno razli~itih `ivih vrsta
Postoji jedan broj sli~nih organa koji posjeduju razli~ite vrste, a me|u kojima evolucionisti ne mogu ustanoviti bilo kakvu vrstu evolucione povezanosti. Krila su jedan primjer. Pored ptica, krila nalazimo i u slijepih mi{eva, koji su sisari, i u insekata, i ~ak u nekih dinosaura, koji su izumrli reptili. Niko od evolucionista nije uspostavio povezanost ili srodstvo izme|u ove ~etiri razli~ite klase `ivotinja. Jo{ jedan upadljiv primjer je za~u|uju}a sli~nost i strukturalna istovjetnost prona|ena u o~ima razli~itih bi}a. Naprimjer, hobotnica i ~ovjek su dvije ekstremno razli~ite vrste me|u kojima nije mogu}e uspostaviti nikakvu evolucionu srodnost, a ipak su o~i, i kod jednog i kod drugog, veoma mnogo sli~ne u pogledu njihove gra|e i funkcije. ^ak niti evolucionisti ne tvrde da su ~ovjek i hobotnica imali zajedni~kog pretka na ra~un njihovih sli~nih o~iju. Ovi i brojni drugi primjeri potvr|uju da evolucionisti~ka tvrdnja da “sli~ni organi dokazuju da su `ive vrste evoluirale iz njihovog zajedni~kog pretka” nema znanstvenu osnovu. Ustvari, sli~ni organi trebali bi izazvati veliku zbunjenost kod evolucionista. Priznanja ~uvenog evolucioniste Franka Salysburyja izre~ena u njegovom osvrtu o temi “kako se desilo da ekstremno razli~ite vrste imaju vrlo sli~ne o~i”, nagla{avaju }orsokak homologije: “^ak se takav organ, koji je kompleksan kao {to je oko, pojavio nekoliko puta, naprimjer kod lignje, ki~menjaka i zglavakara. Za sinteti~ku (neodarvinisti~ku) teoriju dovoljan problem predstavljalo je obja{njenje za slu~ajni postanak tog organa samo jednom, ali mi se zavrti u glavi od pomis li na njihovo odvojeno pojavljivanje kod nekoliko razli~itih bi}a.”137

Genetski i embriolo{ki }orsokak homologije
Da bi evolucionisti~ku tvrdnju, koja se ti~e njihovih stavova o pitanju homologije, uzeli ozbiljno, prije svega sli~ni (homologni) organi u razli~itih bi}a trebali bi, u isto vrijeme, biti {ifrirani sa sli~nim (homolognim) DNA

142

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

{iframa. Me|utim, oni to nisu. U ve}ini slu~ajeva genetsko {ifriranje je sasvim razli~ito. [tavi{e, sli~ne genetske {ifre u DNA molekulama razli~itih bi}a ~esto su povezane sa veoma razli~itim organima. M i c h a e l D e n t o n , australijski profesor biohemije, u svojoj knjizi Evolucija: Teorija koja je u krizi opisuje genetski }orokak evolucionisti~ke interpretacije homologije: “Temelji evolucije su vjerovatno najozbiljnije uzdrmani kada se ustanovilo da su, naizgled, homologne strukture ~esto speci ficirane sa nehomolognim geneti~kim sistemima. “138 Pored toga, da bi tvrdnja o homologiji bila smatrana valjanom, onda bi embriolo{ki razvoj (razvojni stadiji u jajetu ili maternici) u vrste sa homolognim organima trebao biti paralelan jedan drugom. Ustvari, embriolo{ki razvoj takvih organa je potpuno druga~iji u svakoj `ivoj vrsti. Da zaklju~imo. Mo`emo re}i da su genetska i embriolo{ka istra`ivanja dokazala da koncept homologije, definiran od strane Darwina kao “dokaz za evoluciju `ivih bi}a iz zajedni~kog pretka”, ama ba{ nikako ne mo`e biti smatran kao bilo kakav dokaz. U ovom pogledu, za znanost se mo`e re}i da je, po ko zna koji put, pobila darvinisti~ku tezu.

Ni{tavnost tvrdnje o molekularnoj homologiji
Evolucionisti~ko promoviranje homologije kao dokaza za evoluciju je ni{tavno ne samo na nivou organa nego, isto tako, i na molekularnom nivou. Evolucionisti ka`u da su DNA {ifre ili proteinske strukture razli~itih `ivih bi}a sli~ne i da je ta sli~nost dokaz da su ove `ive vrste evoluirale iz zajedni~kih predaka ili jedne od drugih. Naprimjer, redovno se u evolucionisti~koj {tampi izjavljuje da “postoji velika sli~nost izme|u ljudske i majmunske DNA” i ova sli~nost je predstavljena kao dokaz za evolucionisti~ku tvrdnju da postoji evoluciona povezanost izme|u ~ovjeka i majmuna. Najo~itiji primjer ove vrste argumenata je postojanje 46 hromosoma kod ~ovjeka i 48 hromosoma u nekih majmuna, npr. u {impanzi. Evolucionisti smatraju blizinu broja hromosoma me|u razli~itim vrstama kao dokaz za evolucionu povezanost. Me|utim, ako je ovo ta~no, onda je ~ovjek jo{ bli`i srodnik krompiru, nego {to je to majmunu. Broj hromosoma u krompirima je

EvolucionistiËke tvrdnje i stvarno ~injeniËno stanje

143

mnogo bli`i broju hromosoma kod ~ovjeka, negoli broju hromosoma kod gorila ili {impanzi: on iznosi ravno 46! Drugim rije~ima, ljudsko bi}e i krompiri imaju isti broj hromosoma! Ovo je frapantan primjer koji pokazuje da sli~nosti u DNA ne mogu biti dokaz za evolucionu povezanost. Sa druge strane, postoje ogromne molekularne razlike izme|u bi}a koja izgledaju veoma sli~na i srodna. Naprimjer, struktura citohroma-C, jednog proteina koji je od vitalnog zna~aja za disanje, nevjerovatno je razli~ita u `ivih bi}a iste klase. Prema istra`ivanju izvr{enom na ovom podru~ju, razlika izme|u dvije vrste reptila je ve}a negoli razlika izme|u ptice i ribe, ili ribe i sisara. Jedna druga studija je pokazala da je molekularna razlika izme|u nekih ptica ve}a nego razlika izme|u tih istih ptica i sisara. Tako|er je otkriveno da je molekularna razlika izme|u bakterija koje su izgledale veoma sli~no, ve}a nego razlika izme|u sisara i vodozemaca ili insekata.139 Sli~ne usporedbe su na~injene i u slu~ajevima hemoglobina, mioglobina, hormona i gena, i izvu~eni su sli~ni zaklju~ci.140 U vezi sa ovim i drugim srodnim nalaziProfesor Michael Denton: ma, Dr. Michael Denton izjavljuje: "Evolucija je teorija u krizi" S “S v a k a k l a s a n a m o l e k u l a r n o m n i v o u j e jedinstvena, izolirana i nepovezana sa posrednicima. Prema tome, molekule su, kao i fosili, pokazale da ne postoje prijelazi koji su dugo vremena tra`eni od strane evolucione biologije... Na molekularnom nivou nijedan organizam nije ‘praotac’ tj. ‘primitivan’, a, tako|er, nije ni ‘napredan’ u odnosu na druge organizme… Da su ovi molekularni dokazi bili ustanovljeni prije jednog stolje}a … ideja organske evolucije mo`da ne bi nikada bila ni prihva}ena.”141 Profesor Michael Denton: “Evolucija je teorija u krizi”

144

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

Teorija evolucije nema embriolo{ku bazu
Ono {to se nazivalo “rekapitulacionom teorijom” ve} du`e vrijeme je izba~eno iz znanstvene literature, ali se jo{ uvijek predstavlja kao znanstvena realnost od strane nekih evolucionisti~kih publikacija. Termin “rekapitulacija” je sa`etak izreke “Ontogeneza rekapitulira filogenezu”, formulirane od strane evolucioniste biologa Ernsta Haeckela na kraju XIX stolje}a. Ova teorija postavljena od strane Heackela smatra da embrioni `ivih bi}a ponovo pro`ivljavaju evolucioni proces koji su pro{li njihovi pseudopreci. On je postavio teoriju da za vrijeme svog razvoja u maj~inoj utrobi ljudski embrio prvo ispoljava karakteristike ribe, a zatim karakteristike reptila i, na kraju, ~ovjeka. U godinama koje su uslijedile nakon toga dokazano je da je ova teorija potpuno la`na. Danas je poznato da su “{krge”, za koje se pretpostavljalo da se pojavljuju u ranim stadijima ljudskog embrija, ustvari inicijalna faza kanala srednjeg uha, paratireoidne `lijezde i timusa. Za embrionski dio koji je upore|en sa “kesom od `umanca jajeta” ispostavilo se da je bio vre}ica koja proizvodi krvne }elije za dijete. Dio koji je, od strane Heackela i njegovih sljedbenika identificiran kao rep, ustvari je ki~ma koja podsje}a na rep zato {to dobija svoj oblik prije nego noge. Ovo su, u znanstvenom svijetu, op}epoznate ~injenice i one su prihva}ene ~ak i od samih evoluHaeckel je bio evolucionista. George Gaylord Simpson, jedan od osnicionista u mnogim aspekva~a neodarvinizma pi{e: tima ~ak revnosniji nego Darwin. Zbog ovog razlo“Haeckel je na pogre{an na~in izlo`io evoluga, on se nije ustru~avao cioni razvoj. Sada je ~vrsto ustanovljeno da on izvrnuti znanstvene ~in togeneza ne oslikava filogenezu.”142 jenice i na~initi razli~ite falsifikate. U ~lanku objavljenom u American Scientist ~itamo:

HAECKELOVI LA@NI CRTE@I
Gore: La`ni (neta~ni) crte`i koje je Haeckel na~inio da poka`e da ljudski i riblji embrio pokazuju veliku sli~nost u njihovim ranim stadijima. Dolje: Kada se Haeckelovi crte`i uporede sa pravim ljudskim em briom vidi se da su mnogi organi namjerno izostavljeni.

uho zubi nabori srce nos ki~ma noga ruka

(Francis Hitching, The Neck of the Giraffe: Where Darwin Went Wrong?, str.205)

FALSIFICIRANI CRTE@

VJERODOSTOJAN CRTE@

“Zasigurno, biogeneti~ki zakon je mrtav. Iz ud`benika biologije kona~no je izba~en pedesetih godina XX stolje}a. A kao tema ozbiljnog teoretskog istra`ivanja i{~ezao je ve} u dvadesetim...”143

Jo{ jedan interesantan aspekt bila je ~injenica da je Ernst Haeckel bio {arlatan koji je iznosio la`ne crte`e u namjeri da podr`i teoriju rekapitulacije koju je postavio. Haeckelovi falsifikati ude{eni su tako da poka`u da riblji i ~ovje~iji embrio podsje}aju jedan na drugi. Kada je razotkriven, jedina odbrana koju je ponudio bila je to da su i drugi evolucionisti po~inili sli~ne prekr{aje: N “Nakon ovog kompromitiraju}eg priznanja “falsifikata” trebao bih biti obavezan da smatram samoga sebe osu|enim i uni{tenim, kada ne bih imao utjehu da vidim uporedo sa mnom na optu`eni~koj klupi stotine kolega krivaca, izme|u kojih su mnogi najpovjerljiviji istra`iva~i i najcjenjeniji biolozi. Velika ve}ina dijagrama u najboljim ud`benicima biologije, studijama i ~asopisima, navukla bi isti stepen optu`be za “falsifikat” zato {to su svi oni neta~ni i, vi{e ili manje, dotjerani, ude{eni, prera|eni i konstruirani.”144 I, stvarno, postoji “na stotine kolega krivaca, izme|u kojih su mnogi najpovjerljiviji istra`iva~i i najcjenjeniji biolozi”, ~ije studije su pune zalju~aka na osnovu predrasuda, pune iskrivljavanja i ~ak izmi{ljanja. Ovo je zbog toga {to su svi oni sebe automatizirali da se bore za evolucionu teoriju, iako ne postoji ni trunka znanstvenog dokaza koji je podr`ava.

Teorija evolucije: jedna materijalistiËka obaveza

nformacije koje smo predstavili kroz cijelu ovu knjigu pokazuju nam da teorija evolucije nema znanstvenu bazu i da se ~ak, nasuprot tome, tvrdnje o evoluciji otvoreno sukobljavaju sa znanstvenim otkri}ima. Drugim rije~ima, snaga koja podr`ava evoluciju nije znanost. Evolucija mo`e biti branjena od strane nekih “znanstvenika”, ali mora postojati neka druga snaga-zastupnik na djelu. Taj drugi zastupnik je materijalisti~ka filozofija. Materijalisti~ka filozofija je jedan od najstarijih sistema mi{ljenja u historiji. Njezina najosnovnija karakteristika je smatranje materije kao apsoluta. Prema ovoj filozofiji, materija je vje~na i sve {to postoji je sastavljeno od materije i samo od materije. Ovaj prilaz obavezno ~ini nemogu}im da se vjeruje u Stvoritelja. Materijalizam je zbog toga dugo bio neprijateljski raspolo`en prema religijama bilo koje vrste. Name}e se pitanje da li je materijalisti~ko gledi{te ispravno. Na~in da se ispita da li je neka filozofija istinita ili la`na je da se znanstvenim metodama ispitaju tvrdnje te filozofije koje se odnose na znanost. Naprimjer, neki filozof u X stolje}u mogao je tvrditi da je postojalo bo`ansko drvo na povr{ini Mjeseca i da su sva `iva bi}a, ustvari, narasla na granama ovog velikog drveta poput vo}a i da su onda pala na Zemlju. Neki ljudi bi mogli smatrati tu filozofiju privla~nom i vjerovati u nju. Ali u XX stolje}u, u vrijeme kada su ljudi uspjeli hodati po Mjesecu, nije mogu}e propagirati takvu filozofiju. Da li je takvo drvo postojalo ili ne, mo`e biti ustanovljeno znanstvenim metodima, a to su promatranje i eksperiment. Zato mo`emo pomo}u znanstvenog metoda istra`ivati materijalisti~ku tvrdnju: to jest, da je materija postojala kroz svu vje~nost i da se ova materija mo`e organizirati bez nadmaterijalnog Kreatora i uzrokovati nastanak `ivota. Kada to uradimo, vidimo da je materijalizam ve} kolabirao, budu}i da je ideja da je materija uvijek postojala jo{ od vje~nosti, oborena sa teorijom

I

Teorija evolucije: jedna materijalistiËka obaveza

147

Velikog praska (Big Bang), koja pokazuje da je univerzum kreiran iz ni{tavila. Tvrdnja da se materija sama organizirala i stvorila `ivot je tvrdnja koju mi zovemo “teorija evolucije”- ona koju je ova knjiga ispitivala i za koju je isto tako pokazala da je pobijena. Me|utim, ukoliko se neko unaprijed odlu~io da vjeruje u materijalizam i da se preda i posveti materijalisti~koj filozofiji prije svega drugoga, tada se p on ne pona{a ovako. Ukoliko je on “p r i j e s v e g a m a t e r i j a l i s t a , a o n d a znanstvenik”, onda on ne napu{ta materijalizam kada vidi da je evolucija protivrje~na znanosti. Potpuno suprotno tome, on poku{ava potvrditi i spasiti materijalizam, poku{avaju}i podr`ati evoluciju bez obzira na sve. Upravo je ovo ona neprilika u kojoj su se danas na{li evolucionisti brane}i teoriju evolucije. [to je dosta interesantno, oni, tako|er, s vremena na vrijeme priznaju ovu ~injenicu. Dobro poznati geneti~ar i otvoreni evolucionista Richard C. Lewontin sa Harvardskog univerziteta priznaje da je on “prije svega materijalista, a onda znanstvenik”, ovim rije~ima:
“Mi imamo jednu materijalisti~ku vjeru, koja je ‘a priori’ vjera. Ono {to nas primorava da na svijet donosimo materijalisti~ka obja{njenja nisu nau~ne metode ni principi. Naprotiv, zbog na{e apriorne privr`enosti materijalizmu mi montiramo istra`iva~ke pojmove i principe koji }e iznijeti neko materijalisti~ko obja{njenje. A i s obzirom da je materijalizam apsolutan, mi ne mo`emo dozvoliti pojavljivanje nekih stavova koji upu}uju na religiju.”145

Termin “a priori”, koji je Lewontin ovdje upotrijebio, veoma je bitan. Ovaj filozofski termin odnosi se na pretpostavke koje se ne baziraju ni na kakvom eksperimentalnom znanju. Neka postavka ili misao je “a priori” kada je smatra{ kao ispravnu i prihvata{, ~ak iako nema dostupnih informacija o ta~nosti te misli. Mada evolucionist, Lewontin se izra`ava iskreno i otvoreno. Materijalizam je “a priori” dat evolucionistima i oni, onda, nastoje podesiti znanost prema onome {to im je dato. Budu}i da materijalizam definitivno ~ini neophodnim poricanje postojanja Stvoritelja, oni su prigrlili jedinu alternativu koju imaju u rukama, a to je teorija evolucije. Za njih nema veze {to je evolucija u suprotnosti sa znanstvenim ~injenicama, takvi znanstvenici je prihvataju “a priori” kao ta~nu.

148

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

Ovakvo pona{anje, puno predrasuda, vodi evolucioniste vjerovanju da je “nesvjesna materija sastavila samu sebe”, {to je u suprotnosti ne samo sa znano{}u nego, tako|er, i sa razumom. Jedan profesor hemije sa Njujor{kog univerziteta i DNA ekspert, Robert Shapiro, ovako obja{njava ovo vjerovanje evolucionista i materijalisti~ku dogmu koja le`i u njegovoj osnovi: “Jedan drugi evolucioni princip potreban je da nas prevede preko praznine izme|u mje{avine jednostavnih prirodnih hemikalija do prvog djelotvornog replikatora (sistema koji bi mogao dati kopiju samoga sebe). Ovaj princip, jo{ uvijek, nije opisan u detalje ili demonstriran, ali je naslu}en i data su mu imena, kao hemijska evolucija ili samoorganiziranje materije. Postojanje ovog principa uzeto je zdravo za gotovo u filozofiji dijalekti~kog materijalizma, isto kao {to je, od strane Aleksandra Oparina, primijenjeno i na porijeklo `ivota.”146

Evolucionisti~ka propaganda na koju konstantno nailazimo u vode}im zapadnim medijima i u ~uvenim i “visoko po{tovanim” znanstvenim magazinima, rezultat je ove ideolo{ke neophodnosti. Budu}i da je evolucija smatrana nu`nom, ona se pretvorila u tabu temu u krugovima koji postavljaju standarde znanosti. Postoje znanstvenici koji su se na{li u poziciji gdje su prisiljeni da brane ovu isuvi{e nategnutu teoriju ili, u najmanju ruku, da izbjegavaju izgovaran je bilo ~ega {to je protiv nje, u namjeri da odr`e svoju reputaciju. Akademici u zapadnim zemljama obavezani su imati svoje ~lanke objavljene u odre|enim ~asopisima da bi postigli i sa~uvali titulu profesora. Svi ~asopisi koji se bave biologijom pod kontrolom su evolucionista i oni ne dozvoljavaju da se u njihovim magazinima pojavi bilo kakav antievolucionisti~ki ~lanak. Zbog toga, svaki biolog mora izvoditi svoje studije pod dominacijom ove teorije. Oni su, tako|er, dio ustanovljenog poretka u pogledu evolucije kao jedne ideolo{ke neophodnosti, {to je razlogom da oni slijepo brane sve “nemogu}e slu~ajnosti” koje smo do sada ispitivali u ovoj knjizi.

Teorija evolucije: jedna materijalistiËka obaveza

149

DARVINIZAM I MATERIJALIZAM
edini razlog da se Darwinova teorija joπ brani uprkos njezinog pobijanja od strane znanosti, bliska je veza izme u ove teorije i materijalizma. Darwin je primjenio materijalistËku filozofiju na pri-rodne znanosti tako da zagovornici ove filozofije, me u kojima su najistaknutiji marksisti, nastavljaju braniti darvinizam, bez obzira na sve. Jedan od najËuvenijih savremenih pobornika teorije evolucije, biolog, Douglas Futuyma, napisao je: "Zajedno sa Marksovom materijalistiËkom teorijom historije... Darwinova teorija evolucije bila je krucijalno naËelo u osnovi materijalizma." Ovo je veoma jasno priznanje razloga zbog kojih je teorija evolucije doista toliko vaæna njezinim braniteljima.1 Jedan drugi Ëuveni evolucionista, paleontolog Stephen J. Gould, rekao je: "Darwin je primjenio jednu konzistentnu filozofiju materijalizma

J

Carl Marx

u svojoj interpretaciji prirode".2 Leon Trotsky, skupa sa Lenjinom, jedan od velikih umova Ruske komunistiËke revolucije, komentirao je: "Darwinovo otkriÊe je najveÊi trijumf dijalektike u cijelom polju Leon Trotsky organske materije."3 Me utim, znanost je pokazala da darvinizam nije bio pobjeda za materijalizam nego, radije, znak ruπenja te filozofije.
1 Douglas Futuyma, Evolutionary Biology, 2nd ed., Sunderland, MA: Sinauer, 1986, str. 3 2 Alan Woods and Ted Grant, "Marxism and Darwinism", Reason in Revolt: Marxism and Modern Science, London, 1993 3 Alan Woods and Ted Grant, "Marxism and Darwinsm", London, 1993

Priznanja materijalista
Njema~ki biolog Hoimar von Dithfurt, ~uveni evolucionista, dobar je primjer ovog materijalisti~kog shvatanja punog predrasuda. Nakon {to je Dithfurt naveo primjer ekstremno kompleksnog sastava `ivota, on nastavlja, iznose}i slijede}e u vezi sa pitanjem “da li se takav kompleksan sastav mogao pojaviti slu~ajno ili ne?”:
“Da li je u stvarnosti mogu}a takva harmonija koja bi se pojavila samo kao rezultat slu~ajnosti? Ovo je osnovno pitanje cijele biolo{ke evolucije.

150

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

Odgovoriti na ovo pitanje rije~ima: ‘Da, to je mogu}e’, ne{to je kao potvr|ivanje vjere u modernu znanost o prirodi. Kriti~ki govore}i, mo`emo re}i da neko ko prihvata modernu znanost o prirodi nema drugog izbora nego da ka`e “da” zato {to bi on nastojao objasniti prirodne pojave na razumljive na~ine i poku{ao ih izvesti iz zakona prirode, bez primjene metafizi~kog uplitanja. Me|utim, kada je zauzeo ovaj stav, stav obja{njavanja svega pomo}u zakona prirode - tj. pomo}u slu~ajnosti, tada je potpisao da on nema drugog mjesta kamo bi mogao pobje}i. Zbog toga, {ta bi on drugo mogao uraditi nego vjerovati u slu~ajnosti.”147

Da, upravo kao {to Dithfurt izjavljuje, materijalisti~ki znanstveni pristup usvaja kao svoj osnovni princip da obja{njava `ivot sa poricanjem “natprirodnog uplitanja”, tj. stvaranja. Jednom kada je ovaj princip usvojen, ~ak su i apsolutne nemogu}nosti lahko prihva}ene. Mogu}e je na}i primjere ovakvog dogmatskog mentaliteta u gotovo svoj evolucionisti~koj literaturi. Profesor Ali Demirsoy, ~uveni zagovornik evolucione teorije u Turskoj, samo je jedan od mnogih. Kao {to smo ukazali na prethodnim stranicama, prema Demirsoyu je mogu}nost slu~ajnog formiranje citokroma-C, proteina j neophodnog za pre`ivljavanje, “jednako nevjerovatna kao i mogu}nost da jedan majmun napi{e historiju ~ovje~anstva na daktilo-ma{ini, a da ne napravi niti jednu gre{ku”.148 Nema sumnje da je prihvatanje takve mogu}nosti, ustvari, suprotno osnovnim principima razuma i komon sensa. ^ak i samo jedno korektno napisano slovo na papiru garantira da je ono napisano od strane neke osobe. Kada neko vidi knjigu svjetske historije, postaje jo{ sigurnije da je knjigu napisalo jedno razumno bi}e. Niko sa zdravim rezoniranjem ne bi se mogao slo`iti da su se slova tako velike knjige “slu~ajno” sakupila i pravilno poredala. Me|utim, veoma je interesantno vidjeti da evolucionista - znanstvenik Ali Demirsoy prihvata ovu vrstu iracionalnog prijedloga: “U su{tini, vjerovatno}a slu~ajnog formiranja Citokrom-C niza je vjerovatno nula. To jest, ako `ivot zahtijeva jedan ta~no odre|en niz, mo`e se re}i da vjerovatno}a da se to desi jeste jedanput u cijelom univerzumu. Ina~e su neke metafizi~ke sile izvan na{eg poimanja morale u~estvovati u njegovom formiranju. Prihvatiti ovo drugo, nije prikladno znanstvenom cilju. Tako da moramo pogledati u prvu hipotezu.”149

Teorija evolucije: jedna materijalistiËka obaveza

151

Demirsoy nastavlja izjavljuju}i da on prihvata nemogu}e u namjeri da n “ne prihvati metafizi~ke sile”, to jest, u namjeri da ne prizna stvaranje od strane Boga. Jasno je da ovaj pristup nema nikakve veze sa znano{}u. Nimalo neo~ekivano, Demirsoy, tako|er, govore}i o jednom drugom problemu, porijeklu mitohondrija u }elijama, otvoreno pristaje na slu~ajnost kao obja{njenje, iako je to “sasvim suprotno znanstvenoj misli”: “Sr` problema je pitanje kako su mitohondrije stekle ovu osobinu, budu}i da postizanje ove osobine igrom slu~aja, ~ak i samo kod jedne individue, zahtijeva ekstremne vjerovatno}e koje su nepojmljive… enzimi prilikom osiguravanja (}elijskog) disanja i funkcioniraju}i kao katalizatori, u svakom koraku u razli~itoj formi, ~ine sr` ovoga mehanizma. ]elija mora sadr`avati ovaj enzimski niz u potpunosti, ina~e on je bez ikakvog zna~enja. Ovdje, uprkos {to je to suprotno biolo{koj misli, u namjeri da izbjegnemo jedno dogmati~nije obja{njenje ili spekuliranje, mi moramo prihvatiti, iako nerado, da su svi respiracijski enzimi u potpunosti postojali u }eliji prije nego {to je prva }elija do{la u kontakt sa kisikom.”150 Zaklju~ak koji se mo`e izvu}i iz ovakvih izjava je taj da je evolucija teorija do koje se nikako nije do{lo kroz znanstveno istra`ivanje. Nasuprot tome, forma i su{tina ove teorije su diktirani zahtjevima materijalisti~ke filozofije. Ona se onda pretvorila u jedno vjerovanje ili dogmu, usprkos konkretnim znantvenim ~injenicama. I, ponovo mo`emo jasno vidjeti iz evolucionisti~ke literature da sve vrste ovih napora stvarno imaju “svrhu”. A ta svrha isklju~uje bilo koje vjerovanje da su sva `iva bi}a stvorena od strane Stvoritelja. Evolucionisti definiraju ovu svrhu kao “znanstvenu”. Me|utim, ono na {to se oni pozivaju nije znanost, nego materijalisti~ka filozofija. Materijalizam apsolutno odbacuje postojanje bilo ~ega “izvan” materije (ili bilo ~ega natprirodnog). Sama znanost nije obavezna da prihvati takvu dogmu. Znanost predstavlja istra`ivanje prirode i izvo|enje zaklju~aka iz nalaza svoga istra`ivanja. Ukoliko ovi nalazi vode zaklju~ku da je priroda stvorena, znanost to mora prihvatiti. Du`nost je pravog znanstvenika da ne brani nemogu}e scenarije dr`e}i se zastarjelih materijalisti~kih dogmi iz XIX stolje}a.

ZNANSTVENI KOLAPS MATERIJALIZMA
onstituiraju}i se kao filozofski podupira~ teorije evolucije, materijalizam XIX stolje}a predla`e da je univerzum postojao od vje~nosti, da nije bio stvoren i da organski svijet mo`e biti obja{njen jezikom interakcija materije. Me|utim, otkri}a znanosti XX stolje}a potpuno poni{tavaju ove hipoteze. Pretpostavka da je univerzum postojao oduvijek pobijena je otkri}em da je univerzum nastao iz velike eksplozije (takozvani "Big Bang"), koja se odigrala prije skoro pet milijardi godina. Big Bang pokazuje da su sve fizi~ke supstance u univerzumu postale ni iz ~ega: drugim rije~ima, one su stvorene. Jedan od najistaknutijih zagovornika materijalizma, ateista filozof Anthony Flew, priznaje: "Kako je poznato, priznanje je dobro za du{u. Ja }u, zbog toga, po~eti priznaju}i da stratonicijanski ateist mora biti zbunjen savremenim kosmolo{kim konsenzusom (Big Bang). Zbog toga {to izgleda da kosmolozi imaju znanstveni dokaz… da je univerzum imao po~etak."1 Veliki prasak, tako|er, pokazuje

K

da je univerzum na svakom stadiju bio oblikovan kontroliranim stvaranjem. Ovo je postalo jasno pomo}u poretka koji se zbio nakon velikog praska, koji je bio isuvi{e perfektan da bi bio formiran od strane nekontrolirane eksplozije. ^uveni fizi~ar Paul Davies obja{njava ovu situaciju: "Te{ko se oteti utisku da su sada{nje strukture univerzuma, koje su o~ito toliko osjetljive na male alteracije u brojevima, bile pa`ljivo smi{ljene… Po izgledu, ~udesno poklapanje broj~anih vrijednosti koje je priroda dodijelila njenim fundamentalnim konstantama, zasigurno ostaje prisiljavaju}i dokaz za jedan svjesni element kosmi~kog dizajna."2 Ista realnost natjerala je ameri~kog profesora astronomije Georgea Greensteina da ka`e: "Nakon {to smo pregledali sve dokaze, uporno navaljuje misao da je neko natprirodno posredni{tvo ili, radije, Posredni{tvo, moralo biti umije{ano u nastanku kosmosa."3 Tako materijalisti~ka hipoteza

(da `ivot mo`e u potpunosti biti obja{njen jezikom interakcija izme|u materije) tako|er kolabira pred licem otkri}a znanosti. Naro~ito se porijeklo genetske informacije, koja odre|uje sva `iva bi}a, nikako ne mo`e objasniti bilo kakvim ~isto materijalnim posredni{tvom. Jedan od vode}ih branitelja teorije evolucije, George C. Williams , priznaje ovu ~injenicu u ~lanku kojeg je napisao 1995.: "Evolucionisti-biolozi propustili su da shvate da oni rade sa dva, vi{e ili manje, nesamjerljiva domena: domen informacije i domen materije… gen je paket informacija, a ne stvar… Ova nesta{ica opisiva~a ~ini materiju i infomaciju dvama odvojenim domenima postojanja koji se moraju diskutirati odvojeno, u njihovim vlastitim jezicima."4 Ova situacija je dokaz za postojanje nadmaterijalne Mudrosti, koja ~ini da genetska informacija postoji. Nemogu}e je za materiju da proizvede informaciju unutar same sebe. Direktor Njema~kog saveznog Instituta za fiziku i tehnologiju, profesor Werner Gitt, primje}uje: "Sva iskustva ukazuju na to da je za pojavljivanje informacija

potrebno postojanje slobodne volje, jednog razuma koji }e koristiti svoj sud i kreativnost... Ne postoji zakon prirode, ne postoji fizi~ki proces i ne postoji materijalisti~ki proces koji mo`e uzrokovati da informacija sama od sebe nastane u materiji."5 Sve ove znanstvene ~injenice ilustriraju da su univerzum i sva `iva bi}a kreirana od strane Kreatora, koji ima vje~nu snagu i znanje, tj. od strane Boga. [to se ti~e materijalizma, A r t h u r K o e s t l e r , jedan od naj~uvenijih filozofa na{ega stolje}a, ka`e: "On (materijalizam) ne mo`e vi{e za sebe tvrditi da je znanstvena filozofija."6
1 Henry Margenau, Roy A. Vargesse. Cosmos, Bios, Theos. La Salle IL: Open Court Publishing, 1992, str. 241 2 Paul Davies, God and the New Physics. New York: Simon & Schuster, 1983, str.189 3 Hugh Ross. The Creator and the Cosmos. Colorado Springs, CO: Nav-Press, 1993, str. 114-15 4 George C. Williams. The Third Culture:Beyond the Scientific Revolution, New York, Simon & Schuster, 1995, str. 4243 5 Werner Gitt. In the Beginning Was Information. CLV, Bielefeld, Germany, str. 107, 141 6 Arthur Koestler, Janus: A Summing Up, New York, Vintage Books, 1978 str. 250

154

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

Materijalisti, la`na religija i prava - istinska religija
Do sada smo ispitivali kako krugovi posve}eni materijalisti~koj filozofiji izvr}u znanost, kako varaju ljude radi evolucionisti~kih bajki u koje slijepo vjeruju i kako prikrivaju ~injenice. Me|utim, moramo priznati da, premda nesvjesno, ovi materijalisti~ki krugovi obavljaju i jednu zna~ajnu “uslugu”, da oni igraju jednu pozitivnu ulogu. @ele}i opravdati svoje vlastite neistine i ateisti~ke misli, oni, pritom, izla`u svu besmislenost i nedosljednost tradicionalne misli, koja je, tako|er, puna predrasuda, a koja se predstavlja kao islamska. Napadi materijalisti~koateisti~kog kruga pomogli su da se otkrije la`na religija koja nema nikakve veze sa Kur’anom ili islamom, koja se zasniva na ~ula-kazala, sujevjerju i praznim pri~ama i koja ne mo`e iznijeti nijedan dosljedan argument. Tako da su razotkrivene sve nedosljednosti, protivrje~nosti i sva nelogi~nost la`ne religije branjene od neiskrenih krugova, koji pogre{no i nepravedno nastupaju u ime islama, bez oslanjanja na validne dokaze. Materijalisti su pomogli mnogim ljudima da shvate svu turobnost mentaliteta koji po~iva na predrasudama i tradiciji, i ohrabrili ih da tra`e su{tinu i pravi izvor religije obra}aju}i se i prijanjaju}i uz Kur’an. Iako nenamjerno, oni su se pokorili Allahovoj komandi i slu`ili njegovoj religiji. [tavi{e, oni su objelodanili svu prostotu mentaliteta koji predstavlja jednu la`nu religiju, izmi{ljenu u ime Allaha i ponu|enu svima kao islam, i oni su pomogli da se oslabi ovaj sistem koji po~iva na predrasudama, a koji prijeti velikom dijelu dru{tva. Tako da su, htjeli-ne htjeli, i u skladu sa svojom sudbinom, postali sredstvo pomo}u kojega je obistinjen Allahov dekret o Njegovom podr`avanju ispravne Bo`ije religije - tako {to }e poticati njene protivnike da djeluju jedan protiv drugog. Ovaj Allahov zakon je ovako izra`en u Kur’anu: A da nije Allahovog suzbijanja ljudi jednih drugima - sigurno bi se iskvarila zemlja... (II/251) Na ovom mjestu, mislimo da je neophodno ostaviti otvorena vrata za neke zagovornike evolucionisti~ke materijalisti~ke misli. Ovi ljudi bi mogli jednom postaviti fer pitanje, a ipak oni su odvu~eni od istinske religije pod ut-

Teorija evolucije: jedna materijalistiËka obaveza

155

jecajem praznih pri~a, na`alost, proizvedenih u ime islama, la`i izmi{ljenih u ime Vjerovjesnika i ~ula-kazala pri~a, kojima su oni bili izlo`eni jo{ od svoga djetinjstva i tako nikada nisu imali {ansu sami otkriti istinu. Oni su mogli nau~iti o religiji iz knjiga protivnika religije, koji poku{avaju identificirati islam sa la`ima i zabludama koje se ne nalaze u Kur’anu, i sa tradicionalizmom i predrasudama. Su{tina i porijeklo islama su sasvim druga~iji i, povrh toga, potpuno inkompatibilni sa svim onim {to su ih u~ili. Zbog ovog razloga, predla`emo da oni uzmu Kur’an {to je mogu}e prije i ~itaju Allahovu Knjigu sa otvorenim srcem, savjesno i bez predrasuda, i da u~e originalnu religiju iz njenog istinskog izvora.

Mediji: plodno tlo za evoluciju

rema onome {to smo ispitali do sada, pokazalo se da teorija evolucije ne po~iva na znanstvenim osnovama. Me|utim, mnogi ljudi {irom svijeta nisu toga svjesni i pretpostavljaju da je evolucija jedna znanstvena ~injenica. Najve}i razlog za ovu obmanu je sistematska indoktrinacija i propaganda o evoluciji, vo|ena od strane medija. Zbog ovog razloga, mi tako|er moramo spomenuti neke specifi~ne karakteristike ove indoktrinacije i propagande. Kada pa`ljivo pogledamo zapadne medije, ~esto }emo nai}i na vijesti koje se bave teorijom evolucije. Vode}i mediji, i dobro poznati i “respektabilni” ~asopisi, povremeno se bave ovom temom. Kada se ispita njihov pristup, sti~e se utisak da je ova teorija apsolutno dokazana ~injenica koja ne ostavlja prostora za diskusiju. ^itaju}i ovu vrstu tekstova, obi~ni ljudi, prirodno, po~inju misliti da je teorija evolucije ~injenica toliko sigurna kao i bilo koji zakon matematike. Vijesti ove vrste, koje se pojavljuju u ma{ineriji prominentnih medija, tako|er prenesu i lokalni mediji. Oni {tampaju naslove velikim slovima: “Prema magazinu Time, prona|en je novi fosil koji popunjava prazninu u fosilnom lancu” ili “^asopis Nature ukazuje da su znanstvenici bacili svjetlo na posljednja nerazja{njena pitanja u vezi sa teorijom evolucije”. Pronalazak “zadnje nedostaju}e karike evolucionog lanca” ne zna~i apsolutno ni{ta, jer ne postoji nijedna jedina stvar u vezi sa evolucijom koja je dokazana. Sve {to je navedeno kao dokaz je la`no, kao {to smo to i opisali u prethodnim poglavljima. Kao dodatak medijima, sve isto va`i i za znanstvene izvore, enciklopedije i knjige biologije. Ukratko, i mediji i akademski krugovi, koji su na rapolaganju antireligijskim centrima mo}i, odr`avaju jedan isklju~ivo evolucionisti~ki pogled i name}u ga dru{tvu. Ovo nametanje je toliko efikasno da je ono vremenom pretvorilo evoluciju u jednu ideju koja se nikada ne bi trebala odbaciti.

P

Mediji: plodno tlo za evoluciju

157

EVOLUCIONISTI»KA PROPAGANDA

Popularni zapadni znanstveni Ëasopisi, preuzimajuÊi vodstvo u propagiranju evolucije, igraju vaænu ulogu u ohrabrivanju javnosti da prihvate teoriju evolucije.

Poricanje evolucije se smatra kao ne{to kontradiktorno znanosti i kao neuva`avanje fundamentalnih realiteta i ~injenica. Eto zbog ~ega je, uprkos toliko mnogo manjkavosti koje su do sada bile otkrivene (posebno od 50-ih godina) i ~injenice da su one priznate od samih evolucionista-znanstvenika, danas gotovo nemogu}e na}i bilo kakvu kritiku evolucije u znanstvenim krugovima ili medijima. [iroko prihva}eni kao “najrespektabilnije” izdava~ke ku}e na polju biologije i prirode na Zapadu, ~asopisi kao Scientific American, Nature, Focus, i National Geographic, usvojili su teoriju evolucije kao slu`benu ideologiju i poku{ali predstaviti ovu teoriju kao dokazanu ~injenicu.

158

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

Umotane la`i
Evolucionisti su uveliko iskoristili prednost koja im je data sa “mozgoispiraju}im” programom medija. Mnogi ljudi toliko bezuvjetno vjeruju u evoluciju da se ~ak i ne trude da se zapitaju “kako?” i “za{to?”. Ovo zna~i da evolucionisti mogu upakirati svoje la`i tako dobro da one budu lahko ubjedljive. Naprimjer, ~ak i u “najznanstvenijim” evolucionisti~kim knjigama, “transfer iz vode na zemlju” - {to je jedan od najve}ih neobja{njivih fenomena evolucije, “obja{njen” je sa naprosto smije{nom jednostavno{}u. Prema evoluciji, `ivot je otpo~eo u vodi, a prve razvijene `ivotinje bile su ribe. Teorija smatra da su se jednoga dana, iz ovog ili onog razloga (naj~e{}e se kao razlog isti~e su{a!), ove ribe po~ele bacati na kopno i da su odabrale da `ive na kopnu. Dogodilo se da dobiju stopala umjesto peraja i plu}a umjesto {krga.

EVOLUCIONISTI»KA BAJKA O KITU
edna od naj~udnijih evolucionisti~kih bajki je ona o "evoluciji kita", koja je objavljena u ~asopisu National Geographic, naπiroko prihva}en kao jedan od najznanstvenijih i najozbiljnijih publikacija u svijetu:
"Uspon kita na danaπnju veli~inu o~ito je zapo~eo prije 60 miliona godina, kada se dlakavi, ~etverono`ni sisar, u potrazi za hranom ili uto~iπtem, odva`io da u|e u vodu. Vremenom su se deπavale lagane promjene. Zadnje noge su nestale, prednje noge su se promijenile u peraje, dlaka je ustupila mjesto debelom glatkom pokriva~u od kitove masti, nozdrve su se premjestile na vrh glave, rep se proπirio u krakove i u plovnim vodama svijeta njegovo tijelo postalo je ogromno."*

J

Pored ~injenice da ne postoji nijedna jedina znanstvena osnova za bilo πta od ovoga, takvo deπavanje je, tako|er, suprotno i principima prirode. Ova bajka, objavljena u National Geographicu, vrijedna je pa`nje jedino zato πto je dobar pokazatelj opsega zabluda naizgled ozbiljnih evolucionisti~kih publikacija.
* Victor B. Scheffer, "Exploring the Lives of Whales", National Geographic, vol. 50, Decembar 1976, str. 752

Mediji: plodno tlo za evoluciju

159

Ve}ina evolucionisti~kih knjiga ne ka`e “kako” se ne{to desilo. ^ak i u “najznanstvenijim” izvorima, apsurdnost ove tvrdnje sakrivena je iza takvih re~enica kao “postignut je transfer iz vode na kopno”. Kako je ovaj transfer postignut? Mi znamo da riba ne mo`e `ivjeti vi{e od nekoliko minuta izvan vode. Ukoliko pretpostavimo da se navodna su{a i desila i da su se ribe morale kretati prema kopnu, {ta bi se desilo sa ribama? Odgovor je o~igledan. Sve ribe koje bi iza{le iz vode umrle bi, jedna po jedna, za nekoliko minuta. ^ak i kad bi se ovaj proces de{avao tokom perioda od 10 miliona godina, odgovor bi jo{ uvijek bio isti: ribe bi umrle jedna po jedna. Razlog tome je ~injenica da jedan takav kompleksan organ kao {to su kompletna plu}a ne mo`e postati iznenadnim “slu~ajem”, to jest mutacijom, a, sa druge strane, pola plu}a uop}e nisu od koristi. T Ali, upravo je to ono {to evolucionisti predla`u. “Transfer iz vode na kopno”, t “transfer sa kopna u zrak” i jo{ mnogo drugih navodnih skokova, “obja{njeni” su ovakvim nelogi~nim izrazima. [to se ti~e formiranja izuzetno kompleksnih organa, kao {to su oko i uho, evolucionisti preferiraju da o tome uop}e i ne govore, da ne ka`u ni{ta. Lahko je, uz pomo} paketa “znanosti”, utjecati na obi~nog ~ovjeka na ulici. Nacrtate jednu imaginarnu sliku koja predstavlja transfer iz vode na kopno, izmislite latinske rije~i za `ivotinju u vodi, njegovog “potomka” na kopnu, i “prijelaznu intermedijernu formu” ({to je zapravo jedna imaginarna `ivotinja), i onda proizvedete elaboriranu la`: “Eusthenopteron se prvo transformirao u Rhipitistian Crossoptergian, zatim u Ichthyostega u dugom evolucionom procesu.” Ako stavite ove rije~i u usta nekog znanstvenika s debelim nao~arima i bijelim mantilom, uspjet }ete ubijediti mnoge ljude zato {to bi mediji, koji su se posvetili promoviranju evolucije, sa velikim entuzijazmom oglasili dobre vijesti svijetu.

Zaklju~ak: evolucija je jedna obmana

ostoji jo{ niz nau~nih ~injenica koje pobijaju teoriju evolucije. Me|utim, ~ak i ono {to smo iznijeli u ovoj knjizi je sasvim dovoljno da se do|e do sasvim jasnog zaklju~ka. Teorija evolucije je jedna obmana koja je zaogrnuta maskom nauke, a koja se brani samo radi o`ivotvorenja materijalisti~ke filozofije. Obmana koja se ne zasniva na nauci, ve} na metodama ispiranja mozga, propagandi i raznovrsnim falsificiranjima... Temeljne ~injenice do kojih smo do{li i izlo`ili ih na prethodnim stranicama mo`emo rezimirati u slijede}em:

P

Teorija evolucije je pobijena u prvom stadiju
Teorija evolucije je teorija koja je pobijena u samom startu. Ovaj zaklju~ak zasniva se na ~injenici da evolucionisti jo{ nisu u stanju objasniti ~ak ni nastanak samo jednog proteina neophodnog za `ivot. Prora~uni mogu}nosti, fizi~ke i hemijske formule su dokazale nemogu}nost slu~ajnog postanka `ivota. Dok jo{ nije postojao niti jedan protein koji bi mogao slu~ajno nastati, da li smatrate razumnom i logi~nom tvrdnju da su se ovi proteini, kao produkt miliona slu~ajnosti, spajanjem u jedan red oformili `ivu }eliju, da su ove }elije, opet trilionima slu~ajnosti, me|usobnim udru`ivanjima oformili `iva bi}a, od kojih su potom nastale ribe, da su ribe iza{le na kopno i da su se preobratile u reptile, ptice i sisare i da su tako nastali milioni razli~itih vrsta? ^ak iako vi i ne vjerujete u to, evolucionisti su zaista ubije|eni u istinitost ove bajke. Ovo je, me|utim, zasnovano samo na jednom pukom ubje|enju i vjeri po{to ne postoji nijedan dokaz koji bi potvrdio ovu pri~u. Nisu mogli na}i prijelazne forme pola riba-pola reptil, pola reptil-pola ptica, a niti su u krajnje razvijenim laboratorijama uspjeli dokazati da je mogu} nastanak jednog pro-

Mediji: plodno tlo za evoluciju

161

teina, pa ~ak i jedan molekul aminokiseline iz gra|e proteina, u, kako to oni nazivaju, uvjetima primitivnog svijeta. Naprotiv, svim svojim naporima evolucionisti su sami dokazali da se ni u jednom periodu historije nije, a niti }e se ikada dogoditi proces evolucije.

Teorija evolucije ne}e biti potvr|ena ni u budu}nosti
Suo~eni sa ovakvom situacijom, evolucionisti~ki nau~nici jedinu utjehu vide u snu o nauci koja }e vremenom odgovoriti na ovu bezizlaznost. Me|utim, nauka ni nakon miliona godina ne}e dokazati jednu krajnje neosnovanu i nelogi~nu tvrdnju. Naprotiv, razvojem nauke neosnovanost ovakve tvrdnje sve vi{e postaje jasnija i otvorenija. Doista je tako bilo i do danas: otkrivanjem, naprimjer, detalja vezanih za gra|u i funkciju `ive }elije postignuta je mnogo ve}a kategori~nost da }elija nije toliko proste gra|e da bi se, kao {to se to smatralo u vrijeme primitivne nauke iz Darwinova vremena, mogla oformiti sama kao produkt nekih slu~ajnosti. Nakon ovako kristalno jasne situacije odbijati fenomen stvaranja, po~etak `ivota temeljiti na krajnje nelogi~nim slu~ajnostima i uporno insistirati na tome }e ubudu}e predstavljati veliko poni`enje za ~ovjeka. Pozadina i neutemeljenost teorije evolucije svakim danom postaje sve jasnija i za svega nekoliko godina fanati~ni i slijepi zagovara~i evolucije ne}e se smjeti pojavljivati pred javno{}u koja }e biti upoznata sa stvarnom situacijom.

Nepremostivi problem evolucije: du{a
Na Zemljinoj povr{ini postoji niz `ivih vrsta koje me|usobno nalikuju. Mogu postojati razli~ite vrste koje, naprimjer, li~e na konja ili na ma~ku. I mnogi insekti, tako|er, imaju izglede koji me|usobno nalikuju. Ove sli~nosti, me|utim, ni kod koga ne izazivaju zbunjenost. Povr{na sli~nost izme|u majmuna i ~ovjeka, me|utim, iz nekog razloga kod odre|enih ljudi pobu|uje krajnju pa`nju i zainteresiranost i to u tolikoj mjeri da ih to dovodi do usvajanja apsurdnih scenarija teorije evolucije. Me|utim, povr{na sli~nost izme|u majmuna i ~ovjeka ne zna~i apsolutno

162

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

ni{ta. Nosorog i insekt nosorog (Oryctes nasicornis) veoma mnogo li~e jedan na drugog, ali bilo bi krajnje komi~no uzimati ovu sli~nost kao osnovu za uspostavljanje bilo kakvog evolucionog odnosa ovih dvaju razli~itih vrsta `ivotinja od kojih je jedna sisar, a druga insekt. Osim povr{ne sli~nosti, bliskost majmuna i ~ovjeka nije ni{ta ve}a od bliskosti ostalih `ivotinja. Ako se usporedba napravi ~ak sa pozicije inteligencije, onda je ~ovjeku bli`a p~ela, proizvo|a~ geometrijskog fenomena - sa}a, ili pauk, proizvo|a~ in`injering ~uda - mre`e, mnogo vi{e nego {to je majmun. U odre|enom smislu su ~ak i iznad... To nije sve. Izme|u ~ovjeka i majmuna postoji jedna velika razlika. Na koncu, majmun je `ivotinja i, sa pozicije razuma, ne razlikuje se od konja ili od psa. ^ovjek je, pak, svjesno bi}e; posjeduje volju, mo} razmi{ljanja, govora, mo} dono{enja odluke, rasu|ivanja... Sve ove odlike su funkcije du{e koju ~ovjek posjeduje. Du{a je najve}a razlika koja stvara jaz izme|u ~ovjeka i ostalih `ivotinja. Nikakva fizi~ka sli~nost ne mo`e nadomjestiti ovu najve}u razliku izme|u ~ovjeka i ostalih `ivih bi}a.

Allah stvara onako kako to On ho}e
Dobro, kakve veze ima ~ak i da se odigrao scenario kao {to predvi|aju evolucionisti? Nikakve... po{to svaki stadij koji predvi|a evolucija i koji se zasniva na slu~ajnostima je mogu} jedino kao produkt ~uda (mud`ize). Da je `ivot, dakle, i nastao putem ovih stadija, svaki stadij bi se mogao realizirati jedino uz pomo} fenomena stvaranja. Apsolutno je nemogu}e da se ovi stadiji odvijaju zahvaljuju}i slu~ajnostima. ^ak i ako je i nastao u primitivnoj atmosferi, matemati~ki prora~uni mogu}nosti, fizi~ke i hemijske formule su dokazale da protein nije nastao slu~ajno. Ako se tvrdi da je on sigurno nastao, onda ne postoji druga alternativa osim priznanja da je stvoren od strane Stvoritelja. Ista logika va`i i za sve ostale teze koje brane evolucionisti. Ne postoji, naprimjer, nijedan paleontolo{ki dokaz o nastanku kopnenih `ivih bi}a izlaskom riba na kopno, nijedan fizi~ki, hemijski, biolo{ki, a ni logi~ki zakon ne potvr|uje jedan ovakav prijelaz. Ako }e se, pak, po svaku cijenu stajati iza tvrdnje da su “ribe iza{le na

Mediji: plodno tlo za evoluciju

163

kopno i da su se preobratile u reptile”, onda, iznad svih zakona i pravila, mora prihvatiti postojanje Uzvi{enog Stvoritelja koji sve stvara kada ka`e “budi!”. Svako drugo mi{ljenje mimo ovoga je u protivrje~nosti sa sobom i neuskladivo sa bilo kojim logi~kim pravilom. Istina je sasvim o~ita. Apsolutno besprijekoran dizajn svih `ivih bi}a je produkt jednog superiornog stvaranja. A to je za nas dokaz postojanja Jednog Stvoritelja, postojanja Stvoritelja neograni~ene mo}i, znanja i pameti. Taj Stvoritelj je Gospodar svega na Zemlji, nebesima i onoga izme|u. Taj Gospodar je Allah.

Realnost stvaranja

prethodnim poglavljima knjige analizirali smo i ustanovili kako je teorija evolucije, koja tvrdi da `ivot nije stvoren, jedan paralogizam koji je u totalnoj opre~nosti sa nau~nom realno{}u. Vidjeli smo da je uz pomo} moderne nauke, kao paleontologija, biohemija i anatomija, ustanovljena jedna kategori~na realnost. Ta realnost je ~injenica da su sva `iva bi}a stvorena od strane Allaha. Zapravo, da bi se do{lo do ovog saznanja, nisu bile neodlo`no potrebne biohemijske laboratorije ili slo`eni rezultati geolo{kih iskopina. Ako ~ovjek analizira bilo koje `ivo bi}e iz svog okru`enja vidjet }e dokaz da je to `ivo bi}e djelo jednog izvanrednog Genija. U tijelu jednog insekta ili u tijelu jedne male ribe morskih dubina postoji jedan veliki dizajn i tehnologija koju ~ovjek nikada ne}e posti}i. Odre|ena `iva bi}a, koja ne posjeduju ~ak ni mozak, sa tako velikom nepogre{ivo{}u obavljaju toliko slo`ene poslove koje ponekad ~ak ni ~ovjek ne uspijeva. Ovaj veliki mozak, plan i dizajn je svakako dokaz postojanja gospodara prirode, Uzvi{enog Stvoritelja - Allaha. Allah je svemu `ivom podario izvanredne odlike i na taj na~in ~ovjeku pokazao jasne dokaze Svoje mo}i i Svog postojanja. Na narednim stranicama }emo se osvrnuti na samo neka od nebrojeno mnogo dokaza stvaranja.

U

P~ele radilice i arhitektonski fenomen - sa}e
Kao {to je poznato, p~ele proizvode mnogo vi{e meda nego {to im je potrebno i skrivaju ga u sa}u. [estougaoni oblik sa}a je specifi~nost koju svi znamo. Da li ste, pak, razmi{ljali za{to p~ele grade ba{ {estougaoni geometrijski oblik sa}a? Za{to to, naprimjer, nije osmougaonik ili petougaonik? Matemati~ari koji su istra`ivali odgovor na ovo pitanje do{li su do zanimljivog zaklju~ka: “Najprikladniji geometrijski oblik za maksimalnu upotre-

Realnost stvaranja

165

bu jedne povr{ine je oblik {estougaonika.” [estougaona }elija je oblik u koji se najvi{e mo`e deponirati meda, a za ~iju izgradnju treba najmanje voska. P~ele, dakle, koriste najprikladniji mogu}i oblik. A, {to se ti~e metoda izgradnje sa}a, on je veoma zapanjuju}i: Izgradnju sa}a p~ele zapo~inju sa dva-tri razli~ita mjesta i istovremeno pletu sa}e u dvatri niza. Dakle, startuju}i sa razli~itih mjesta, veliki broj p~ela prave {estougaonike identi~nih dimenzija vezuju}i ih jedan za drugi, da bi se na kraju sastale na sredini... Mjesta spajanja {estougaonika su ura|ena tako majstorski da ne postoji nikakav trag da su se {estougaonici naknadno spajali. Suo~eni sa ovako izvanrednim poslom p~ela, nezaobilazno moramo prihvatiti postojanje jedne nadnaravne volje koja usmjerava ova `iva bi}a. Preko ovog fenomena evolucionisti prelaze obja{njavaju}i to pojmom “instikt” i suhoparnim isticanjem kako je to specifi~nost svojstvena p~eli. Ako, me|utim, postoji neki “instikt”, ako on gospodari svim p~elama i ako osigurava skladni rad me|usobno nepovezanih p~ela, to zna~i da postoji jedan perfektni Mozak, koji gospodari i upravlja svim ovim malim bi}ima. Drugim rije~ima, stvoritelj ovih malih bi}a, Allah, “inspirira” ih zadatkom koji trebaju obavljati. Ova realnost je prije 14 vjekova u Kur’anu ovako obznanjena ~ovjeku: Gospodar tvoj je p~elu nadahnuo: “Pravi sebi ku}e u brdima i u dubovima i u onome {to naprave ljudi, zatim, hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda idi stazama Gospodara svoga, poslu{no!” Iz utroba njihovih izlazi pi}e razli~itih boja koje je lijek ljudima. To je, uistinu, dokaz za ljude koji raz mi{ljaju. (An-Nahl, 68-69)

Zbunjuju}i in`injeri: termiti
“Niko ne mo`e ostati ravnodu{an na susret sa termitskim gnijezdom (termitnjak) izgra|enim na povr{ini zemlje. Rije~ je o arhitektonskom ~udu, termitnjacima ~ija visina ponekad dosti`e ~ak i 5-6 metara. U ovim gnijezdima nalaze se veoma slo`eni sistemi koji podmiruju sve potrebe termita koji zbog svoje tjelesne gra|e nikako ne smiju dolaziti u dodir sa sun~evom svjetlo{}u. U gnijezdu se nalaze rashladni sistemi, kanali, prostorije za larve, prijelazi,

166

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

specijalne planta`e za proizvodnju gljiva, sigurnosni izlazi, prostorije koje se koriste prilikom vru}ine ili hladno}e..., ukratko - sve. A ~injenica da su graditelji ovako izvanrednog gnijezda, termiti, slijepi, kod ~ovjeka izaziva jo{ ve}e odu{evljenje.”155 Ali, unato~ tome, vidimo da termiti krajnje uspje{no realiziraju arhitektonski projekat koji, u pore|enju sa njihovom veli~inom, dosti`e visinu i do 300 puta ve}u od njih. Termiti imaju jo{ jednu krajnje zbunjuju}u stranu: ako u prvom stadiju gradnje razdvojimo termitnjak na dva dijela i kada, nakon izvjesnog vremena, ponovo spojimo ova dva gnijezda, vidjet }emo da se svi prolazi, kanali i putevi me|usobno podudaraju. Termiti kao da nisu bili razdvojeni obavljaju svoje zadatke kao da sa jednog zajedni~kog mjesta primaju naredbe.

Djetli}
Svi znamo da djetli}i kljucanjem u drvo sebi prave gnijezda. Me|utim, rijetko se ko zapita kako ova `ivotinja ne zadobije krvarenje mozga nakon ovako jakih udara glavom, s obzirom da je u ovom slu~aju djetli} identi~an ~ovjeku koji bi koristio glavu prilikom zakucavanja eksera. Kada bi se ~ovjek odlu~io na ovakav poduhvat, nesumnjivo je da bi prvo zadobio potres mozga, a potom krvarenje mozga. Djetli}, me|utim, napravi 38-43 udara kljunom u drvo u periodu od 2.10- 2.69 sekundi i ne zadobije nikakve povrede. Gra|a djetli}eve lobanje je stvorena u skladu sa ovim poslom. U glavi djetli}a postoji jedan sistem “suspenzije” koji upija i ubla`ava ja~inu udarca. To osiguravaju specijalna ubla`avaju}a tkiva koja se nalaze izme|u kostiju lobanje.156

Realnost stvaranja

167

Sonarni sistem slijepog mi{a
Slijepi mi{ u mrklom mraku leti bez ikakvih problema, a to posti`u zahvaljuju}i zanimljivom sistemu za pronalazak smijera. Taj sistem ~ovjek naziva “sonarni” sistem, odnosno navigacija i odre|ivanje udaljenosti uz pomo} zvu~nog talasa. Uho mladog ~ovjeka veoma te{ko raspoznaje zvuk frekvencije od 20.000 vibracija u sekundi. Me|utim, slijepi mi{ koji leti uz pomo} specijalnog “sonarnog sistema” koristi zvukove izme|u 50.000 i 200.000 vibracija u sekundi, a te zvukove oda{ilja 20 ili 30 puta svake sekunde. Opa`aj koji uzima od odjeka svakog signala je toliko jak da slijepi mi{ ne samo da dobija podatke o poziciji odre|enih predmeta ve} je, u isto vrijeme, u stanju utvrditi i mjesto svoje `rtve koja tako|er brzo leti.157

Kit
Sisari moraju stalno disati, te zbog toga voda za njih ne predstavlja pogodno okru`enje. Me|utim, kod kita, kao jednog vodenog sisara, ovaj problem je rije{en uz pomo} disajnog sistema koji je procentualno efektniji od mnogih disajnih sistema kopnenih `ivotinja. Samo jednim izdisajem, kit izbacuje iz plu}a 90% upotrijebljenog zraka. Iz tog razloga on mo`e izdr`ati prili~no veliki vremenski period a da ne osjeti potrebu za disanjem. U isto vrijeme, on u mi{i}ima ima prili~nu visoku koncentraciju “mioglobina” koji osigurava deponiranje kisika. Uz pomo} ovog sistema gin-back kit, naprimjer, uspijeva se spustiti na dubine i do 500 metara, te bez uzimanja zraka mo`e plivati i do 40 minuta.158 A “nosni otvori” kita su, za razliku od kopnenih sisara, smje{teni na le|ima, {to mu omogu}ava lak{e disanje.

168

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

Dizajn komarca
Svi znamo da je komarac `ivo bi}e koje leti, ali rijetko ko zna da komarac period odrastanja provodi pod vodom i da iz podvodnog svijeta izlazi kao perfektno “dizajniran” sa svim organima potrebnim za `ivot na kopnu. Komarac po~inje letjeti opremljen specijalnim sistemom opa`anja pomo}u kojega utvr|uje mjesto svoje `rtve. U ovakvom stanju, komarac li~i na borbeni avion opremljen detektorima za ustanovljavanje temperature, gasa, vlage i mirisa. ^ak ima posebnu mo} “opa`anja pomo}u temperature”, {to mu omogu}ava da `rtvu otkrije i u mrklom mraku. Komar~eva tehnika “crpljenja krvi” je vezana za tako kompleksan sistem da ~ovjeku naprosto staje mozak. Uz pomo} sistema za sje~enje, koji sa~injava 6 nogu, komarac sije~e ko`u kao pilom. U toku procesa rezanja, uz pomo} ubrizgavanja odre|enog sekreta u ranu, dolazi do trnjenja tkiva i iz tog razloga ~ovjek ~ak i ne primje}uje da mu se crpi krv. U isto vrijeme, ovaj sekret spre~ava i zgru{avanje krvi, {to komarcu osigurava nesmetano crpljenje. Da nema toga, komarac se ne bi mogao hraniti krvlju, a to opet zna~i i izumiranje njegove vrste. Zahvaljuju}i ovom izvanrednom dizajnu, ovo minijaturno bi}e jasan je dokaz da je ono jedan zaseban produkt stvaranja. [tavi{e, komarac se u Kur’anu (Al-Baqarah, 26) isti~e kao primjer Allahova postojanja, ljudima obdarenim razumom. A u drugom ajetu Allah se ovako obra}a ljudima: O ljudi, evo jednog primjera, pa ga poslu{ajte; “Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate ne mogu nikako ni mu{icu stvoriti, makar se radi nje sakupili. A ako bi mu{ica ne{to ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti; nejak je i onaj koji se klanja, a i onaj kome se klanja!” (Al-Hajj, 73)

Realnost stvaranja

169

Izo{treni vid ptica grabljivica
Ptice grabljivice imaju o~i koje vide na velike daljine. Zahvaljuju}i tome, one veoma dobro mogu izvr{iti pode{avanje udaljenosti u toku napada na `rtvu. Osim toga, velike o~i zna~e i vi{e vidnih }elija, a u isto vrijeme to zna~i i ~i{}u sliku. U oku jedne ptice grabljivice nalazi se preko milion vidnih }elija. Iz tog razloga, orao koji leti na visinama od nekoliko hiljada metara ima toliko jake o~i da povr{inu zemlje mo`e sasvim detaljno pretra`ivati ~ak i sa tako velike visine. Kao {to moderni vojni avioni otkrivaju ciljeve sa visine od nekoliko hiljada metara, isto tako su i orlovi u stanju, uz pomo} registriranja i najmanjih pokreta, ili najmanjih razlika u boji, ustanoviti mjesto svoga plijena. Orlovo oko ima {iroki ugao od 300 stepeni, a u isto vrijeme i mo} uve}ati `eljenu sliku od {est do osam puta. Dok leti na visini od 4.500 metara, orao mo`e o~ima pretra`ivati povr{inu od 30.000 hektara. Sa visine od 1.500 metara je u stanju veoma lahko registrirati zeca koji se kamuflirao u travi. Sasvim je jasno da je izvanredna gra|a orlovog oka dizajnirana specijalno za `ivotinju ove vrste.

@ivotinje sa zimskim snom
@ivotinje u zimskom snu nastavljaju `ivjeti ~ak i kada im se tjelesna temperatura spusti na nivo vanjske temperature. Kako to posti`u? Sisari su toplokrvna `iva bi}a. Dakle, u normalnim uvjetima njihova tjelesna temperatura uvijek ostaje stati~na, prirodni termostati u njihovom tijelu konstantno reguliraju ovu temperaturu. Me|utim, tjelesna temperatura malih sisara u toku zimskog sna, naprimjer mi{ vjeveri~njak (Mus - mi{, Sciurus vulgaris - vjeverica) ~ija normalna tjelesna temperatura iznosi 40 stepeni, kao okretanjem klju~a, spu{ta se na nekoliko stepeni iznad ta~ke mr`njenja. Tjelesni metabolizam znatno se uspori. @ivotinja po~inje sa usporenim disan-

PAUKOVA NIT
auk po imenu Dinopis ima izuzetnu mo} lova. Umjesto da saplete stati~nu mre`u i da ~eka plijen, ovaj pauk isplete malu mre`u, ali sa daleko superiornijim karakteristikama i tu mre`u on potom baca na plijen. Potom `rtvu ~vrsto umota u mre`u, tako da ulovljeni insekt postaje totalno bespomo}an. Mre`a je toliko savr{ena da ima odliku ve}eg saplitanja na pokrete i trzaje lovine. Da bi za{titio svoju hranu, pauk `rtvu prekriva novim nitima, te je na taj na~in u izvjesnom smislu "ambala`ira". Kako pauk uspijeva izraditi takvu mre`u koja je idealna tvorevina u pogledu hemijskog sastava i mehani~kog dizajna? Sasvim je isklju~ena mogu}nost da to, kao {to tvrde evolucionisti, pauk radi slu~ajno. Pauk je li{en sposobnosti kao {to su sticanje znanja i u~enje napamet, on ~ak ne posjeduje ni mozak kapaciteta potrebnog za ovakav poduhvat. Nesumnjivo, ova sposobnost je pauku dodijeljenja od strane njegovog Tvorca, Allaha d`. {.

P

iti koje koristi pauk u sebi kriju veoma zna~ajno ~udo, mud`izu. Presjeka manjeg od jednog hiljaditog dijela milimetra, ova nit je pet puta ja~a od ~eli~ne niti iste debljine. Druga karakteristika niti je njena krajnje mala te`ina. Te`ina niti du`ine kojom se mo`e jednom omotati Zemlja je svega 320 grama.* ^elik je jedan od naj~vr{}ih materijala koji je ~ovjek uspio proizvesti u dosta zahtjevnim industrijskim postrojenjima. Pauk, me|utim, u svom tijelu uspijeva proizvesti materiju koja je znatno ~vr{}a od ~elika. Za proizvodnju ~elika ~ovjek je morao pre}i znatno velik put, do}i do odre|enih saznanja, te razviti i upotrijebiti tehnologiju. Kakvu tehnologiju i koja saznanja koristi pauk prilikom proizvodnje svoje niti? Iz svega se da zaklju~iti da je ~ovjek, unato~ nau~nim sazanjima i tehnologiji, u znatnom zaostatku iza jednog si}u{nog pauka.

N

(*) "Structure and Properties of Spider Silk", Endeavour, januar 1986, broj 10, str. 42.

Realnost stvaranja

171

jem, a rad srca, koje u normalnim uvjetima radi sa 300 otkucaja u minuti, svede se na svega 7-10 otkucaja. Zaustavljaju se normalni tjelesni refleksi, a elektrofunkcije mozga uspore se do nivoa kada se skoro ne primje}uju. Jedna od opasnosti nepokretljivosti je mr`njenje tkiva na niskim temperaturama i njihovo uni{tavanje od strane kristala leda. Me|utim, opet uz karakteristiku koju posjeduju, `ivotinje sa zimskim snom za{ti}ene su od ovakve opasnosti. Te~nost u njihovom tijelu je za{ti}ena zahvaljuju}i hemijskim supstancama visoke molekularne te`ine. Zahvaljuju}i tome opada ta~ka mr`njenja, te bivaju za{ti}ene od stradanja.159

Elektri~ne ribe
Da bi se za{titile od neprijatelja ili da bi onesposobile plijen, posebne vrste jegulja i ra`a (vrsta ribe grabe`ljivice spljo{tenog tijela, u obliku romba, i hrapave ko`e, op. E. I.) u tu svrhu koriste elektri~nu energiju koju proizvode u svojim tijelima. U svim `ivim bi}ima - ra~unaju}i i ~ovjeka - postoje mala koli~ina elektri~ne energije. Me|utim, ~ovjek nije u stanju usmjeravati ovu energiju i staviti je pod svoju kontrolu kako bi je korisno i racionalno iskoristio. Aktualne `ivotinje (posebne vrste jegulja i ra`a), pak, nose struju od 500 do 600 volti i u stanju su je kontrolirati i koristiti protiv neprijatelja. Povrh toga, ova struja nema nikakvih negativnih posljedica za njih. Potro{ena energija se nakon izvjesnog vremena, kao baterija, puni i stvara se elektri~na snaga koja je spremna za ponovnu upotrebu. Visoku elektri~nu energiju u svojim malim tijelima ribe ne koriste samo kao mehanizam odbrane. Elektri~na energija za ove ribe ima u isto vrijeme i veoma veliki zna~aj prilikom odre|ivanja smijera u tamnim morskim dubinama, osigurava im da osjete predmete a da ih i ne vide. Zahvaljuju}i ovoj energiji u tijelu, ribe su u mogu}nosti oda{iljati signale. Nakon sudara sa tvrdim predmetom, signali se mijenjaju i vra}aju nazad nose}i ribi potrebne podatke o predmetu. Na taj na~in riba utvr|uje udaljenost i veli~inu predmeta.160

Lukavi plan `ivotinja: kamufla`a
mjetnos skrivanja, odnosno "kamufla`a" jedna je od osobina `ivotinja koja im omogu}ava za{titu i neometan `ivot. @ivotinje iz dva razloga osje}aju potrebu za kamufla`om: lov i skrivanje od napada~a. A najva`nija karakteristika koja kamufla`u odvaja od ostalih metoda je {to kamufla`a iziskuje krajnje veliku inteligenciju, vje{tinu, estetiku i prilagodljivost. Metode kamufliranja `ivotinja su zbunjuju}e do nepojmljivosti. Skoro da je nemogu}e otkriti insekta koji se skriva na kori drveta ili drugo `ivo bi}e koje se skriva ispod lista. A biljne va{i koje si{u biljnu sr` se hrane tako {to na stabljici biljke opona{aju izgled trna. Ova metoda je najdjelotvornija prilikom za{tite od najve}eg neprijatelja, ptica, koje se ne spu{taju na biljku koja na sebi ima trnje.

U

Slika gore: biljne va{i u opona{anju trnja, desno dolje: da bi ostala neprimije}ena, gusjenica se smjestila ta~no po sredini lista, lijevo dolje: zmija zakamuflirana me|u li{}em

Realnost stvaranja

173

Specijalni sistem mr`njenja
Smrznuta `aba je neuobi~ajena biolo{ka pojava. Ne pokazuje nikakve znakove `ivota. Rad srca, disanje i cirkulacija krvi funkcije su koje su upotpunosti obustavljene. Me|utim, nakon otapanja leda, `aba se, poput bu|enja iz sna, ponovo vra}a u normalan `ivot. @ivi organizam u smrznutom stanju je suo~en sa nizom smrtnonosnih rizika. @aba, me|utim, ne nosi nijedan od tih rizika. Temeljna osobenost `abe je da u smrznutom stanju mo`e proizvoditi velike koli~ine glikoze. Poput dijabeti~ara, koli~ina {e}era u krvi `abe se pove}ava do veoma velikog nivoa. Zabilje`eno je da koli~ina {e}era nekada dosti`e vrijednost i do 550 mmol/l. (U normalnim okolnostima ova vrijednost kod `aba iznosi od 1 do 5, a kod ~ovjeka od 4 do 5 mmol/l.) Ovako pretjerano velika koncentracija glikoze u normalnim okolnostima mo`e prouzrokovati veoma zna~ajna poreme}enja. A pretjerano velika koli~ina glikoze u smrznutoj `abi, pak, spre~ava povla~enje vode iz }elija i onemogu}ava slu~aj skupljanja. ]elijska opna kod `aba je prili~no propustljiva za glikozu, {to omugu}ava da glikoza veoma lahko prodre u }eliju. Velika koli~ina glikoze u tijelu smanjuje ta~ku mr`njenja, na taj na~in dolazi do mr`njenja samo veoma male koli~ine te~nosti u tijelu `ivotinje. Istra`iva~i su ustanovili da glikoza mo`e hraniti i }elije koje su smrznute. Pored toga {to predstavlja prirodno gorivo za organizam, glikoza zaustavlja i mnoge metaboli~ne reakcije, poput sinteze urina, te zbog toga ne dolazi do brzog tro{enja razli~itih izvora hrane }elija. Kako dolazi do tako naglog i velikog porasta glikoze u organizmu `abe? Odgovor je veoma zanimljiv: u tijelima `ivih bi}a postoji jedan specijalni sistem koji je zadu`en za ovaj posao. Odmah nakon pojavljivanja leda na povr{ini ko`e, u jetru sti`e signal nakon ~ega ovaj organ odmah u glikozu pretvara jedan glikogen kojeg posjeduje. Jo{ uvijek je nauci nepoznato svojstvo ovog signala koji se oda{ilja jetri. Pet minuta nakon pristizanja signala koli~ina {e}era u krvi se naglo po~inje pove}avati.161 Nesumnjivo je da se jedan sistem, koji }e upotpunosti izmijeniti metabolizam u smislu podmirivanja svih potreba i to ta~no u trenutku kada je to organizmu potrebno, ne oformljuje slu~ajno, ve} isklju~ivo kao posljedica savr{enog plana Stvoritelja. Nikakva slu~ajnost ne mo`e prouzrokovati ovako besprijekoran i kompleksan sistem.

174

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

Albatros
Koriste}i razli~ite “tehnike letenja”, ptice selice na minimalni nivo dovode potro{nju energije. Jedna od tih tehnika je uo~ljiva i kod albatrosa. Ove ptice, koje 92% svoga `ivota provode na moru, posjeduju krila ~iji promjer dosti`e 3,5 metra. Najzna~ajnija specifi~nost albatrosa je njegov stil letenja; satima mo`e letjeti a da pri tome nikako ne mlati krilima. Tom prilikom, albatros klizi kroz zrak koriste}i se vjetrom, a njegova krila su otvorena i u stati~nom polo`aju. Da bi se u stati~nom i otvorenom polo`aju dr`ala krila promjera od 3,5 metra, potrebna je dosta velika snaga. Unato~ tome, albatros u ovom polo`aju provodi po nekoliko sati. To, pak, posti`e uz pomo} uro|enog anatamskog sistema. Krila albatrosa u toku leta se blokiraju. Zbog toga nikako ne mo`e koristiti snagu mi{i}a. Krila se dr`e samo sa slojevima mi{i}a, {to osigurava veliko olak{anje prilikom leta. Ovaj sistem, tako|er, smanjuje i energiju koju ptica tro{i u toku leta po{to albatros ne koristi energiju zato {to ne mlati krilima i ne tro{i snagu da bi krila dr`ao otvorenim. Vi{esatni let uz jedino kori{tenje vjetrom albatrosu osigurava neograni~eni izvor energije. Naprimjer, u letu od 1.000 km albatros od 10 kg }e izgubiti svega 1% od svoje te`ine. Ovo je veoma mali gubitak. Da bi se okoristio ovako primamljivom tehnikom, ~ovjek je, uzimaju}i albatrosa kao uzor, proizveo jedrilicu.162

Razli~iti sistemi vida
Vid je za mnoge morske `ivotinje od krajnje va`nosti sa pozicija lova i odbrane. Zbog toga ve}ina morskih `ivotinja ima o~i koje su dizajnirane u idealnom obliku za podmorni `ivot. Na dubini preko 30 metara vidokrug se znatno smanjuje. Me|utim, o~i `ivih bi}a koja `ive na ovoj dubini stvorena su u skladu sa ovim uvjetima. Za razliku od kopnenih, podmorne `ivotinje imaju sferi~na so~iva, koja su u skladu sa potrebama gustog okru`enja u kojem `ive. Suprotno o~ima oblika {iroke elipse koja su svojstvena kopnenim `ivotinjama, o~i sferi~nog ob-

Realnost stvaranja

175

lika su daleko prikladnije za gledanje pod morem; pode{ene su za gledanje objekata iz bliskog plana. A prilikom gledanja udaljene ta~ke, cijeli so~ivni sistem se, uz pomo} jednog specijalnog mi{i}nog mehanizma smje{tenom u oku, povla~i nazad. Jedan od razloga {to su riblje o~i sferi~ne je, tako|er, i prelamanje svjetlosti u vodi. Zbog toga {to je ispunjeno te~no{}u koja je skoro iste gustine kao i voda, u oku ne dolazi do prelamanja svjetlosti prilikom oslikavanja slike nastale vani. O~no so~ivo sliku u potpunosti izo{trava preko mre`nja~e, te na taj na~in riba, za razliku od ~ovjeka, uspijeva krajnje jasno vidjeti pod vodom. Zbog velikog nedostatka svjetlosti na morskim dubinama, odre|ene `ivotinje kao {to je hobotnica imaju izrazito velike o~i. @ivotinje velikih o~iju su primorane da na dubinama od preko 300 metara love blje{tanje koje {ire bi}a iz okru`enja. A naro~ito moraju biti osjetljive na tanke plave zrake koje se probijaju kroz vodu. Iz tog razloga u njihovim mre`nja~ama se i nalazi veliki broj osjetljivih plavih }elija. Kao {to se mo`e i zaklju~iti iz navedenih primjera, svako `ivo bi}e posjeduje o~i sa veoma razli~itim karakteristikama koje su u skladu sa njihovim potrebama, a to je jasan dokaz da su one u najidealnijem obliku stvorene od strane Sveznaju}eg Stvoritelja, a nikako da su nastale slu~ajno i putem evolucije.

Prinudna seoba
Specifi~nost riba lososa koje `ive na Pacifiku je da se, zbog oplodnje, one ponovo vra}aju u rijeke u kojima su se izlegle. Bi}a koja jedan dio svog `ivota provode u moru se, dakle, radi oplodnje vra}aju u slatke vode. Po~etkom ljeta, kada kre}u na put, boja lososa je blistavocrvena, da bi se na kraju putovanja njihova boja preobratila u crnu. Prije seobe pribli`avaju se obali, pa tek onda kre}u u proboj do rijeke ne ustupaju}i ni pred kakvim preprekama. Plivaju}i uzvodno, savla|ivanjem brana i slapova sti`u do mjesta na kojem su iza{le iz jaja. Na kraju ovog putovanja od 3.500 do 4.000 km, `enka pola`e 3 do 5.000 jaja koja potom mu`jak oplo|uje. U toku iscrpljuju}eg puta i u toku polaganja jaja, losos pretrpljuje i znatno velike povrede.

176

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

Nakon polaganja jaja `enka djeluje veoma premoreno, repna peraja se istro{e, a boja ko`e po~inje se mijenjati u crno. Isto to va`i i za mu`jaka. Nakon izvjesnog vremena rijeka biva preplavljena mrtvim lososima. Iz jaja }e se, me|utim, izle}i nova generacija koja }e, tako|er, pro}i istu mar{rutu. Kako lososi uspijevaju u ovom putovanju? Kako, nakon izlaska iz jaja, uspijevaju do}i do mora? Koje metode koriste u iznala`enju puta do mora? Ovo su pitanja koja jo{ uvijek ~ekaju odgovor. U ovom kontekstu ima mnogo pretpostavki, ali definitivnog rezultata jo{ uvijek nema. Koja je to snaga {to losose primorava na put od nekoliko hiljada kilometara, na povratak na mjesto koje uop}e ne znaju? Jasno je da postoji jedna superiorna Volja koja gospodari nad njima i koja ih usmjerava. To je Allah, Gospodar svih svjetova.

Sipa
Sipa ispod ko`e ima “kromotofor”, odnosno jedan gusti sloj elasti~nih pigmentnih kesica. Generalno, ovi pigmenti su `uti, crveni, crni i braon. Signalom koji se oda{ilja iz mozga, }elije se {ire i prekrivaju ko`u tonom boje koja je u skladu sa okru`enjem. Uz pomo} toga, uzimaju}i boju, recimo, stijene na kojoj se nalazi, sipa ostvaruje besprijekornu kamufla`u. Ovaj sistem je toliko djelotvoran da uz pomo} njega sipa na sebi mo`e iscrtati ~ak i pravilne pruge poput onih koje se nalaze na zebri.163

Jedna sipa koja se poistovijetila sa pje{~anom povr{inom. Na slici desno vidi se ista sipa koja se, nakon {to je opazila ronioca, radi za{tite od opasnosti, ovaj put prekrila blistavom `utom bojom.

Realnost stvaranja

177

Koala
Ulja koja se nalaze u listu eukaliptusa u sebi sadr`e takve sastojke koji su otrovni za mnoge sisare. Ovaj otrov je jedna vrsta odbrambenog hemijskog mehanizma kojeg eukaliptus koristi kao za{titu od neprijatelja. Me|utim, postoji jedno specifi~no bi}e koje je nadvladalo ovaj mehanizam i koje se hrani ovim li{}em. To je koala, `ivotinja koja pripada jednoj vrsti iz porodice torbara... Na eukaliptusu koale i stanuju i hrane se njime, a i utoljavaju potrebu za vodom. Kao i ostali sisari, i sama koala nije u stanju variti celulozu koja se nalazi u drve}u. Zato je vezana za mikroorganizme koji mogu variti celulozu. Mjesto gdje su naj~e{}e uo~eni ovi mikroorganizmi je mjesto spajanja tankog i debelog crijeva, odnosno stra`nji izra{taj crijevnog sistema - slijepo crijevo. Slijepo crijevo je najzanimljiviji dio koalinog sistema za varenje. Ova dijafragma ima ulogu jedne fermentacione komorice koja, odugovla~e}i prolazak li{}a, osigurava da mikrobi obave varenje celuloze. Zahvaljuju}i tome, koala uspijeva neutralizirati otrovno svojstvo eukaliptusovog li{}a.164

Mo} lova iz stabilne pozicije
Ju`noafri~ka biljka “Sundew” hvata u zamku insekte uz pomo} svojih ljepljivih dla~ica. Li{}e ove biljke je obraslo dugim crvenim dla~icama, a vrh ovih dla~ica je prekriven jednom te~no{}u koja sadr`i miris koji privla~i insekte. Druga specifi~nost te~nosti je njena prekomjerna ljepljivost. Idu}i prema izvoru mirisa, insekt upada u zamku i ostaje bespomo}no prilijepljen za ove dla~ice. Cijeli list se nakon izvjesnog vremena preklapa nad insektom i probavljaju}i ga dolazi do potrebnih proteina.165 Neosporno je da je opremljenost ovakvom osobeno{}u jedne biljke, koja nema sposobnost pokretanja sa mjesta na kojem se nalazi, sasvim jasan dokaz jednog specijalnog dizajna. Uop}e nije mogu}e da ovakav sistem lova nastane slu~ajno, a ni da ga razvije jedna biljka koja ne posjeduje svijest, a ni

Na slici se vidi zatvaranje lista biljke sundew nakon slijetanja insekta na nj.

volju. U tom slu~aju, nije mogu}e ni zaobi}i i zanijekati veli~inu i postojanost Tvorca koji joj je dao ovu sposobnost.

Dizajn pti~ijeg perja
Pti~ije perje ima gra|u koja na prvi pogled izgleda veoma prosta. Me|utim, u toku pa`ljive analize susre}emo se sa prili~no slo`enom gra|om pera, koje je lagano, ali krajnje jako i vodonepropustljivo. Pero mora biti {to je mogu}e lak{e kako bi ptica mogla letjeti. Ono se sastoji od keratin proteina koji su u skladu sa ovom neophodno{}u. Sa obje strane stabljike pera nalaze se `ile, a na svakoj `ili nalazi se oko 400 malih kand`ica. Na svakoj kand`ici se opet nalaze po dvije kukice zvane “barbule”, kojih, dakle, na jednom malom pti~ijem peru ima 800. Na ovim kukicama koje se nalaze naprijed, dakle na prednjim barbulama, opet se nalazi jo{ po 20 manjih kukica. Ove kukice imaju ulogu da, poput fircanja komada {tofa, dvije peru{ke vezuju jednu za drugu. Na samo jednoj peru{ki ima oko 300 miliona kukica, a broj kukica ukupnog perja jedne ptice iznosi oko 700 milijardi. Me|usobna kompaktna povezanost kukica i kand`ica perja ima jedan veoma zna~ajan razlog. Perje toliko ~vrsto mora biti pri~vr{}eno za tijelo ptice da ne smije opadati prilikom bilo kakvog pokreta. Uz pomo} mehanizma sa~injenog od kukica i kand`ica, perje je toliko pri~vr{}eno na tijelu da ni jaki vjetrovi, ni ki{a, a ni snijeg ne mogu biti razlog njihovog opadanja.

Realnost stvaranja

179

Perja ptice koja se nalaze na stomaku, repu i krilima me|usobno su razli~ita i po obliku i po funkciji. Dok dugo perje repa ima ulogu dumena i ko~enja, perje na krilima ima ulogu da otvaranjem u toku pti~ijeg lepr{anja krilima {iri povr{inu i pove}a snagu u toku polijetanja.

Jedno bi}e koje ima mo} hoda po povr{ini vode: basilisk
Veoma mali broj `ivotinja uspijeva hodati po povr{ini vode. Jedan od rijetkih takvih primjera predstavlja “basilisk”, `ivotinja sa slike koja `ivi u oblasti Srednje Amerike. Na prstima zadnjih nogu nalaze se zaklopci koji basilisku omogu}avaju treptanje po vodi. Prilikom hodanja po kopnu, ovi zaklopci se podvijaju. U slu~aju opasnosti, basilisk veoma velikom brzinom na dvije noge po~inje tr~ati povr{inom rijeke ili jezera. Zaklopci na zadnjim nogaBasilisk gu{ter je jedna od rijetkih `ivotinja koja se ma u me|uvremenu se otvaraju, kre}e uspostavljaju}i ravnote`u izme|u zraka i vode. ~ime se osigurava ve}a povr{ina “stopala”, {to, zapravo, i omogu}ava ovoj `ivotinji hod po povr{ini vode.166 I ovaj originalni dizajn basiliska je tako|er jedan od sasvim jasnih dokaza svjesnog stvaranja, a ne slu~ajne evolucije.

Fotosinteza
Neosporno je da biljni svijet ima najve}eg udjela u tome {to je povr{ina Zemlje mjesto na kojem je mogu}e `ivjeti. Biljke ponovo regeneriraju zrak kojeg izdi{emo, uravnote`avaju temperaturu planete na kojoj `ivimo te, tako|er, uspostavljaju ravnote`u gasova u atmosferi. Kiseonik u zraku kojeg udi{emo proizvodi se od strane biljaka. Zna~ajan dio na{e ishrane opet zauzimaju biljke. Karakteristika biljaka da osiguravaju ishranu za ~ovjeka je, kao i sve ostale funkcije, jedna posljedica posebnog dizajna u njihovim }elijama. Razlika izme|u biljnih }elija, na jednoj, i ljudskih i `ivotinjski }elija, na

180

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

drugoj strani, u tome je {to biljne }elije imaju mo} direktnog kori{tenja Sun~eve energije. Energiju preuzetu iz Sun~eve svjetlosti pretvara u hemijsku energiju i veoma specijalnim metodama pretvara u hranu. Ovaj biljni proces poznat je pod imenom fotosinteza. Zapravo, ovaj proces ne obavlja cijela }elija, nego samo kloroplast, okrugla ili jajolika tijela u povr{inskim stanicama biljaka koja biljkama daju zelenu boju. Ova malena zelena tjela{ca koja je mogu}e vidjeti samo uz pomo} mikroskopa jedine su laboratorije na svijetu koje su u stanju Sun~evu energiju odlagati u organske supstancije. Ukupna svjetska koli~ina supstancije koju hloroplasti proizvedu u toku godine iznosi oko 200 milijardi tona. Ovo je jedna proizvodnja koja ima `ivotni zna~aj za sve `ivo na planeti. Ova proizvodnja ostvaruje se kao posljedica jednog krajnje slo`enog hemijskog procesa. Reakcija pigmenta hlorofila, koji se u hiljaditim koli~inama nalaze u hloroplastu, na svjetlost odvija se u nevjerovatno kratkom vremenskom intervalu koji iznosi samo hiljaditi dio sekunde. Iz tog razloga je jo{ uvijek nemogu}e pratiti veoma mnogo procesa koji se odvijaju u hlorofilu. Pretvoriti Sun~evu svjetlost u elektro ili hemijsku energiju je proces koji je, kao {to je poznato, moderna tehnologija uspjela nedavno realizirati. U ovom procesu koriste se ure|aji visoke tehnologije. Me|utim, biljna }elija koju je nemogu}e opaziti prostim okom ovaj proces na krajnje besprijekoran na~in obavlja ve} milionima godina. Ovaj savr{en sistem jo{ jednom nam predo~ava stvaranje. Fotosinteza kao jedan od krajnje slo`enih sistema je svjesno projektiran mehanizam, odnosno mehanizam koji je stvoren od strane Allaha d`. {. Na jednom mikroskopskom prostoru smje{tenom na listu biljke smje{tena je jedna jedinstvena fabrika u kojoj se realizira ovaj slo`eni proces. Ovaj besprijekorni dizajn je jedan od nebrojenih dokaza da je sve `ivo stvoreno od strane Allaha, Gospodara Svjetova.

UPOZORENJE
Poglavlje koje se nalazi pred vama sadr`i VEOMA BITNU tajnu `ivota. Ovu temu, koja }e iz temelja promijeniti va{ stav o materijalnom svijetu, trebate ~itati vrlo pa`ljivo i bez predrasuda. Ono {to se ovdje iznosi nije samo neki druga~iji stav, druga~iji pristup ili filozofska ideja, ve} neosporna istina koja je danas nau~no dokazana i koju }e prihvatiti svi, i vjernici i nevjernici.

Tajna materije

soba koja svoju okolinu posmatra putem razuma i svijesti uo~it }e da je sve `ivo i ne`ivo u kosmosu stvoreno. Dobro, ko je taj {to je sve to stvorio? Jasno je da stvaranje koje se o~ituje u svakoj ta~ki kosmosa ne mo`e biti samoinicijativni produkt kosmosa. Jedan insekt, naprimjer, nije stvorio sam sebe. Ni Sun~ev sistem nije sam sebe stvorio, ni bilje, ljudi, bakterije, ni eritrociti, ni leptiri... Tako|er, apsolutno je isklju~ena i mogu}nost, kao {to smo to vidjeli na prethodnim stranicama, da je sve ovo nastalo kao produkt “slu~ajnosti”. Prema tome, dolazimo do slijede}eg zaklju~ka: sve {to o~ima vidimo je stvoreno... Ali, isto tako, ni{ta od toga {to o~ima vidimo nije stvoritelj. U tom slu~aju, Stvoritelj je jedno superiorno bi}e koje je izvan nama vidljivog svijeta. To je jedna superiorna Mo}, koja je nevidljiva, ali koja Svoje postojanje i Svoja svojstva o~ituje kroz sve ono {to stvara. Upravo je to ona ta~ka u kojoj pogre{nim putem kre}u oni {to nijekaju Allahovo postojanje. Ove osobe same su se uvjetovale da ne vjeruju u postojanje Boga, sve dok Ga svojim o~ima ne vide. Oni su, u toj situaciji, primorani skrivati ~injenice stvaranja koje su uo~ljive na svakom dijelu kosmosa, tvrditi da kosmos i sav `ivi svijet nije stvoren. A, da bi potkrijepili svoje neosnovane tvrdnje, oni se koriste raznim la`ima. Teorija evolucije, kao {to smo to i vidjeli na prethodnim stranicama, jedan je od najjasnijih primjera uzaludnih trzaja i la`i na koje se pozivaju u vezi s ovim pitanjem. Temeljnu zabludu onih koji pori~u dijele i veoma velike mase onih koji ne nije~u postojanje Boga, ali koji imaju jedno iskrivljeno vjerovanje u Boga. Ove osobe koje ~ine ve}inu zajednice ne pori~u stvaranje, me|utim, posjeduju zanimljivo sujevjerje o pitanju gdje se Bog nalazi: ve}ina smatra da se Bog nalazi na “nebu”. Prema njihovom mi{ljenju, Bog se nalazi iza neke jako

O

Tajna materije

183

daleke planete i veoma rijetko se upli}e u “poslove na{e planete”. Ili se uop}e ne upli}e; stvorio je kosmos i ostavio, ljudi sami sebi odre|uju sudbinu... Mnogi su, pak, ~uli za kur’ansku postavku da je Bog svugdje, ali zna~enje toga nisu upotpunosti de{ifrirali. Njihovo podsvjesno sujevjerje ih navodi na zaklju~ivanje da je Bog u vidu radiotalasa ili okru`en nekom materijom koja je, poput gasa, nevidljiva i koju je nemogu}e osjetiti. Me|utim, ovo mi{ljenje i mi{ljenja koja smo naprijed naveli i koja nikako da odgonetnu gdje se to Bog skriva (mo`da upravo zbog toga i negiraju Njegovo postojanje?!) zasnivaju se na jednoj zajedni~koj zabludi: u prihvatanju jedne apsolutno neutemeljene predrasude, a potom i u o~aranosti pretpostavkama vezanim za Boga. Koja je to predrasuda? Ova predrasuda vezana je za postojanje i svojstvo materije. Toliko smo uvjetovani u vezi s pitanjem postojanja materije da uop}e nismo razmi{ljali, da se uop}e nismo zapitali da li ona zaista postoji, ili je to samo jedna sjena postojanja?! Moderna nauka, me|utim, ru{e}i i ovu predrasudu iznosi jednu veoma bitnu i veoma efektnu ~injenicu. Na narednim stranicama }emo nastojati objasniti ovu veliku ~injenicu na koju, tako|er, i Kur’an upozorava.

Kosmos sa~injen od elektrosignala
Sva saznanja vezana za svijet u kojem `ivimo do nas dopiru uz pomo} pet ~ula koja posjedujemo. Mi, dakle, jedan svijet poznajemo uz pomo} onoga {to na{e oko vidi, ruka opipa, nos omiri{e, jezik okusi i {to uho ~uje. Zbog toga {to smo od samog ro|enja vezani za ova ~ula, nikada nismo razmi{ljali o mogu}nosti da je “vanjski svijet” druga~iji od onoga koji nam serviraju na{a ~ula. Danas, me|utim, rezultati na~injenih mnogobrojnih nau~nih istra`ivanja iz razli~itih oblasti sa sobom su donijeli i krajnje razli~ito mi{ljenje, postali su razlogom nastanka velikih sumnji o pitanju na{e percepcije i na{eg poimanja svijeta. A, po~etna ta~ka ovog novog gledi{ta je slijede}a: ono {to mi poimamo kao “vanjski svijet” samo su utisci koji su u na{em mozgu stvorili elektrosig-

184

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

nali. Crvenilo jabuke, tvrdo}a daske, {tavi{e, va{a majka, otac, va{a porodica, sva imovina koju posjedujete, ku}a, posao i reci ove knjige su, zapravo, samo sklopovi elektri~nih signala u na{em mozgu. Frederick Vester ovako formulira ta~ku do koje je, po ovom pitanju, do{la nauka: “Kao da se danas nau~no dokazuju istupi odre|enih mislilaca koji su govo~ rili da je ‘~ovjek jedna imaginacija, zapravo, sve {to postoji je prolazno i varljivo, ovaj kosmos je jedna sjenka’.”167 Poznati filozof George Berkeley se, o pitanju ove zbunjuju}e ~injenice, ovako izjasnio: “Zato {to ih vidimo i dodirujemo, zato {to ih opa`amo, mi vjerujemo u postojanje predmeta. Na{a opa`anja su, me|utim, samo ideje koje postoje u na{em intelektu. U tom slu~aju, predmeti do kojih dopiremo uz pomo} na{ih osjetila nisu ni{ta drugo do samo ideje, a te ideje se neminovno ne nalaze nigdje drugo do u na{em intelektu... Ako je sve ovo ne{to {to postoji samo u na{em intelektu, onda kada ma{tamo o kosmosu i predmetima kao ~injenicama izvan intelekta, zna~i da padamo u zabludu... To zna~i da ni{ta od
onoga {to nas okru`uje ne postoji osim u na{em intelektu.”168

Da bismo upotpunosti izlo`ili aktualnu temu, prvenstveno }emo se zadr`ati na na{im ~ulima koja nam daju podatke o vanjskom svijetu.

Kako vidimo, ~ujemo, ku{amo?
Proces vida odvija se u prili~no etapnom obliku. U toku gledanja, fotoni (koli~ina, ~estica svjetlosti), koji dolaze od bilo kojeg tijela, lome}i se prolaze kroz so~ivo i obrnuto padaju u mre`nja~u koja se nalazi u stra`njem dijelu oka. Vidni signali, koji se ovdje, od strane }elija, preobra}aju u elektri~ne signale, uz pomo} nerava dospijevaju u jedan mali dio koji je nazvan centar vi da i koji se nalazi u zadnjem dijelu mozga. Nakon niza operacija, ovi elektri~ni signali u centru vida poimaju se kao slika. Dakle, slu~aj vida, u biti, odvija se u jednoj maloj, potpuno mra~noj ta~ki do koje je apsolutno nemogu}e dopiranje svjetlosti. Sada se jo{ jednom pa`ljivo osvrnimo na ovu ~injenicu koja je general-

Preobra}aju}i se u elektri~ne signale, upozorenja koja sti`u od nekog tijela u mozgu konstituiraju dojam. Kad ka`emo da vidimo, mi zapravo pos matramo efekte elek tri~nih signala u na{em mozgu.

no svakome poznata: kada ka`emo “vidim”, mi, ustvari, vidimo “dojam” nastao u mozgu od elektri~nog signala koji su se prethodno u oku preobrazili iz upozorenja koja sti`u od posmatranog tijela. Dakle, kada ka`emo “vidim”, mi zapravo posmatramo elektri~ne signale u na{em mozgu. Sve ono {to vidimo u toku `ivota nastaje u centru vida zapremine od svega nekoliko kubnih centimetara. I ovi redovi koje ~itamo, i nepregledni prizor horizonta staju u ovaj minijaturni prostor. U me|uvremenu, postoji jo{ jedna ta~ka koju ne smijemo gubiti iz vida. Kao {to smo i malo~as naglasili, svjetlost ne prodire u na{u lobanju, dakle u unutra{njosti mozga je mrkli mrak. Apsolutno je, dakle, nemogu}e da mozak do|e u kontakt sa svjetlo{}u. Ilustrirajmo ovu tvrdnju zanimljivim primjerom. Zamislimo da ispred nas stoji svije}a, koju mo`emo dugo posmatrati. U toku ovog vremena na{ mozak, me|utim, nikako ne dolazi u dodir sa stvarnom svjetlo{}u svije}e. ^ak i u trenutku dok posmatramo svjelost svije}e, u unutra{njosti na{e glave i mozga je potpuni mrak. U apsolutnoj tami mozga mi posmatramo ovaj blje{tavi i raznobojni svijet. ^udotvorni fenomen vida koji mi prihvatamo krajnje normalno, R. L. Gregory ovako obja{njava:
“Na fenomen vida toliko smo se navikli da je potrebna jedna velika mo} ma{te da bismo primijetili da ima pitanja koja treba rije{iti. Obratite, me|utim, pa`nju na ovo. Do na{ih o~iju dopiru slike na kojima su predmeti naglava~ke okrenuti, a mi ih vidimo u njihovom normalnom stanju. Mi svijet predmeta poimamo kao ishod signala koje primamo preko mre`nja~e, a ovo je, zapravo, ravno ~udu.”169

186

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

Isto to va`i i za druga osjetila. Zvuk, dodir, okus i miris u vidu zasebnih elektrosignala dopiru do mozga, gdje se u kompetentnim centrima i opa`aju. Slu~aj sa sluhom je, tako|er, identi~an: vanjsko uho, uz pomo} u{ne {koljke, skuplja zvu~ne talase i proslje|uje ih srednjem uhu. Preuzete zvu~ne vibracije srednje uho poja~ava i prebacuje unutra{njem uhu. Srednje uho ove vibracije pretvara u elektrosignale i {alje ih u mozak. Kao i u slu~aju vida, krajnja faza procesa sluha odvija se u slu{nom centru u mozgu. Kao {to lobanja ne propu{ta svjetlost, isto tako ne propu{ta ni zvuk. Prema tome, bez obzira kakva buka vlada u “vanjskom svijetu”, unutra{njost lobanje je ispunjena apsolutnom ti{inom. Unato~ tome, najjasnije zvukove mi poimamo upravo u mozgu. Rije~ je o takvoj jasno}i da zdravo ljudsko uho ~uje bez ikakvih zvu~nih parazita i zujanja. U mozgu koji ne propu{ta zvuk, mi slu{amo jedan simfonijski orkestar, svu vrevu gu`ve kojom smo okru`eni; u stanju smo ~uti zvuke razli~itih frekvencija, od {u{kanja lista do buke borbenih aviona. Kada bi se, me|utim, sa jednim specijalnim ure|ajem izmjerio stepen zvuka u mozgu, vidjelo bi se da ovdje vlada jedan duboki mir. Nastanak ~ula mirisa je, tako|er, nalik ovome: lete}i molekuli, poput mirisa vanilije ili ru`e, dolaze do prijemnika na dla~icama koje se nalaze u di-

U toku gledanja, fotoni koji dolaze od bilo kojeg tijela, lome}i se prolaze kroz so~ivo i obrnuto padaju u mre`nja~u. Vidni signali, koji se ovdje, od strane }elija, preobra}aju u elektri~ne signale, uz pomo} nerava dospijevaju u jedan mali dio koji je nazvan centar vida i koji se na lazi u zadnjem dijelu mozga. Kao {to mozak ne propu{ta svjetlost, isto tako nije mogu}e ni da svjetlost prodre u centar vida. Mi, dakle, ovaj blje{tavi i raznobojni svijet posmatramo, odnosno poimamo u jednoj sasvim maloj ta~ki u koju apsolutno ne dopire svjetlost.

Unutra{njost mozga je potpuni mrak i apsolutno nepromjenjljive temperature ~ak i u trenutku kada osje}amo temperaturu i svjetlost vatre.

jelu nosa zvanom epitelijum, gdje ulaze u uzajamno djelovanje. Ovo uzajamno djelovanje u vidu elektrosignala prenosi se do mozga i tu se poima kao miris. Na kraju, svi mirisi, prijatni ili ru`ni, nisu ni{ta drugo do oblik opa`aja u mozgu koji je nastao pretvaranjem u elektrosignale uzajamnih djelovanja lete}ih molekula. Parfem, cvijet, miris jela, mora; sve vrste mirisa, bez obzira da li nam se svi|aju ili ne, mi poimamo u na{em mozgu. Molekuli mirisa, me|utim, nikada ne dopiru do mozga. Kao i u slu~aju zvuka i slike, do mozga dopiru samo elektrosignali. Dakle, mirisi kojima smo okru`eni od samog ro|enja su elektrosignali koje osje}amo putem na{ih ~ula mirisa. U sli~nom obliku, i u prednjem dijelu jezika postoje ~etiri razli~ita tipa hemijskih prijemnika. Oni su kao odgovor na ~etiri okusa: slano, slatko, kiselo i ljuto. Nakon serije hemijskih operacija, ovi opa`aji se pretvaraju u elektrosignale koji se proslje|uju u mozak. Ovi signali se, tako|er, od strane mozga poimaju kao okusi. Okus koji uzimamo kada jedemo ~okoladu ili neko omiljeno vo}e, to je registriranje elektrosignala od strane mozga. Ukoliko bi se presjekli nervi za primanje okusa koji idu do mozga, tada ne bi bilo mogu}e da do mozga dopre bilo kakav elektrosignal vezan za okus, a to zna~i da bismo apsolutno izgubili ~ulo okusa. U ovom slu~aju pred nama se pojavljuje jo{ jedna ~injenica: nemogu}e je da budemo sigurni da okus koji mi osje}amo ili ton koji mi ~ujemo da ga na isti na~in poimaju i drugi. O pitanju ove ~injenice, Lincoln Bernett ka`e slijede}e:
“Niko ne mo`e znati da li je njegovo poimanje crvenog ili njegovo poimanje note ‘do’ isto kao i kod drugih.”170

188

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

Kada uzmemo u razmatranje i ~ulo dodira, primijetit }emo da nema ni~ega druga~ijeg... Prilikom dodira nekog tijela, podaci, koji }e biti od pomo}i prilikom na{eg upoznavanja vanjskog svijeta i predmeta, putem nerava smje{tenih u ko`i proslje|uju se do mozga. Osje}aj dodira formira se u mozgu. Nisu, kao {to se pretpostavlja, vrhovi prstiju ili ko`a mjesta na kojima poimamo osje}aj dodira. Ponovo je to centar dodira koji je opet smje{ten u mozgu. Kao posljedica mo`danog ocjenjivanja elektroupozorenja koja do nas sti`u, mi osje}amo tvrdo}u ili mehko}u, toplotu ili hladno}u, dakle opa`amo razli~ita svojstva koja karakteriziraju predmete koje dodirujemo. ^ak sve vrste detalja koji koriste za upoznavanje nekog predmeta, sti~emo kao rezultat ovih upozorenja. Mi{ljenja poznatih filozofa, poput B. Russela i L. Wittgeinsteina, o ovoj zna~ajnoj ~injenici su slijede}a: “...Da li zaista jedan limun postoji ili ne i u kakvom je procesu nastao pitanja su koja se ne mogu postaviti i istra`iti. Limun se sastoji samo od okusa kojeg primamo putem jezika, od mirisa kojeg primamo putem nosa, od boje i oblika {to primamo putem o~iju i samo to mo`e biti predmetom nau~nog istra`ivanja i rasprave. Nauka apsolutno ne mo`e znati materijalani svi jet.”171 Namogu}e je, dakle, prodrijeti u materijalni svijet. Svi predmeti sa kojima se susre}emo, u biti, sastoje se od sklopa zapa`anja poput vida, sluha, dodira. Na{ mozak nikako tokom na{eg `ivota ne kontaktira sa “originalom” predmeta iz “vanjskog svijeta”, ve} sa njihovim kopijama nastalim nakon obrade podataka koji su pristigli u centre opa`anja. A mi se varamo, misle}i od ovih kopija da su stvarna materija.

“Vanjski svijet” oformljen u na{em mozgu
Fizi~ke ~injenice koje smo do sada iznijeli dovode nas do jednog neospornog zaklju~ka: pojmovi koje vidimo, dodirujemo, ~ujemo i koje nazivamo “materijom”, “svijetom” ili “kosmosom” jedino su i samo jedino elektri~ni signali u na{em mozgu. Naprimjer, neko ko jede vo}ku, on zapravo komunicira sa mo`danim poimanjem vo}ke, a nikako sa originalom. Ono {to registriramo kao “vo}ka”

Sve ono {to vidimo u toku `ivota, nastaje u centru vida koji se nalazi u stra`njem dijelu mozga zapremine od svega nekoliko kubnih centimetara. I slika male prostorije i nepregledni prizor horizonta staju u ovaj minijaturni prostor. U tom slu~aju, ono {to mi vidimo nije stvarna veli~ina koja postoji vani, ve} samo veli~ina koju poima na{ mozak.

je ne{to {to se sastoji od mo`danog poimanja elektropodataka vezanih za odre|eni oblik, okus, miris i tvrdo}u. U slu~aju da se presije~e vidni nerv koji vodi do mozga, u istom trenutku se, tako|er, gubi i slika vo}ke. Ili, u slu~aju prekida nerva kojim se elektrosignali proslje|uju u mozak, do}i }e istovremeno i do apsolutnog prekida zapa`anja mirisa, po{to vo}ka nije ni{ta drugo do mo`dano ocjenjivanje odre|enih elektrosignala. Postoji jo{ jedna ta~ka koja se, tako|er, mora imati u vidu: osje}aj daljine. Udaljenost, naprimjer, rastojanje izme|u vas i ove knjige, samo je osje}aj praznine koji je nastao u mozgu. I predmeti za koje ~ovjek misli da su veoma daleko od njega su, zapravo, u njegovom mozgu. Ilustracije radi, kada ~ovjek pogleda u nebo i posmatra zvijezde, on misli da se to nalazi na udaljenosti od nekoliko miliona svjetlosnih godina. Me|utim, zvijezde su u njemu, u mo`danom centru vida. Vi se, tako|er, ne nalazite ni u prostoriji u kojoj mislite da se nalazite dok ~itate ovu knjigu; naprotiv, ta prostorija je u vama. Vi|enje na{eg tijela nas ubje|uje da se mi tu nalazimo. Ne zaboravite, me|utim, ovo: i na{e tijelo je slika koja je nastala u na{em mozgu. Ista situacija va`i i za sva ostala opa`anja. Naprimjer, dok vam se ~ini da slu{ate televiziju iz susjedne sobe, vi ustvari komunicirate sa tonom u va{em mozgu. Nemogu}e je dokazati postojanje susjedne sobe, a ni to da zvuk dolazi od nekog televizora u toj sobi. I zvukovi za koje mislimo da dolaze sa velike udaljenosti, a i govor nekoga iz na{e neposredne blizine

190

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

opa`aju se u nekoliko kubnih centimetara ~ujnog centra u na{em mozgu. Van ovog centra ne postoje pojmovi, kao: lijevo, desno, ispred, iza. Zvuk, dakle, do nas ne dopire ni slijeva, ni zdesna, a ni odozgo; ne postoji pravac dolaska zvuka. Isto je ovako i sa mirisima koje zapa`emo: nijedan do nas ne dopire sa velike udaljenosti. Za opa`aje koji nastaju u centru za primanje mirisa mi mislimo da su mirisi vanjskih predmeta. Me|utim, kako god je slika ru`e u centru vida, isto tako je i njen miris u centru za primanje mirisa; vani niti ima ru`e niti mirisa koji njoj pripada... Po{to “vanjski svijet” koji nam predo~avaju na{a ~ula nije ni{ta drugo do sklop elektri~nih signala koji u istom trenutku dopiru do na{eg mozga. Tokom cijelog na{eg `ivota mozak radi na obra|ivanju ovih signala. A mi `ivot provodimo ne uo~avaju}i da smo u zabludi kada mislimo da je ova “obrada” original predmeta “izvana”. Varamo se, po{to sa svojim ~ulima mi nikada ne mo`emo doprijeti do originalne materije. Ono {to obra|uje i dovodi u razumljivo stanje signale onoga {to mi smatramo “vanjskim svijetom” je, opet, na{ mozak. Kao primjer uzmimo slu{no opa`anje. Ono {to obra|uje zvu~ne talase koji dolaze u na{e uho i {to ih pretvara u jednu simfoniju je, ustvari, na{ mozak. Dakle, muzika je jedan opa`aj koji je nastao od strane na{eg mozga. Tako|er, kada gledamo boje, zapravo to Otkri}a moderne fizike tako|er su samo razli~ite veli~ine svjetlosnih talasa koji pokazuju da je materijalni kosmos jedan sklop opa`aja. Na dopiru do na{ih o~iju. Ono {to ove razli~ite dinaslovnoj strani ameri~kog nau~nog ~asopisa menzije svjetlosnih talasa pretvara u boje je opet NewScientist, koji se u svom na{ mozak. “U vanjskom svijetu” nema boja. broju od 30. januara 1999. go Niti je jabuka crvena, niti nebo plavo, niti su dine bavio ovom ~injenicom, nalazi se slijede}e pitanje: "S drve}a zelena. Oni su takvi samo zato {to smo ih onu stranu realnosti: Da li je poimali kao takve. “Vanjski svijet” je apsolutno universum {ala prvobitnih invezan za onoga ko ga opa`a. formacija i samo privi|enje materije?" Zaista, mala o{te}enja mre`nja~e

Tajna materije

191

prouzrokuju gubitak vida. Ono {to ve}ina opa`a kao plavo, odre|eni ljudi opa`aju kao zelenu boju, crvenu kao plavu, a odre|eni ljudi sve boje vide u razli~itim tonovima sive boje. Nakon ovoga, nije bitno da li je vanjski predmet u boji ili ne. Poznati mislilac, Berkeley, na ovu ~injenicu upozorava slijede}im rije~ima: “Prvobitno se smatralo da postoje boje, mirisi i sl., ali su kasnije pobijena ova razli~ita mi{ljenja i pokazalo se da to postoji zahvaljuju}i na{im ~uli ma.”172 Kao zaklju~ak: mi ne vidimo u boji predmete zbog toga {to su oni u boji ili zbog toga {to oni imaju materijalnu postojanost. Po{to su sva svojstva koja smo pripisali bi}ima i predmetima u nama, a ne u “vanjskom svijetu”. Dobro, {ta onda preostaje od “vanjskog svijeta”?

Da li je uvjet postojanje “vanjskog svijeta”?
Do sada smo stalno govorili o “vanjskom svijetu”, te o svijetu onoga {to mi vidimo i o svijetu opa`anja koja nastaju u na{em mozgu. Ali, s obzirom da nikada ne mo`emo doprijeti do “vanjskog svijeta”, kako mo`emo znati da li ovaj svijet zaista i postoji? Jasno je da ne mo`emo znati. Naprotiv, s obzirom da je sve ono {to nas okru`uje samo splet opa`anja, a da opa`anja postoje samo u mozgu, onda jedini svijet koji postoji je svijet opa`anja. Jedini svijet koji poznajemo je onaj koji je u na{em mozgu, koji se tamo oslikava, koji tamo dobiva ton i boju. Ukratko, ono {to se pojavljuje u na{em mozgu je jedan svijet, a to je ujedno i jedini svijet u ~ije postojanje mo`emo biti sigurni. Postojanje materijalne protuvrijednosti opa`anja koja percipiramo u mozgu apsolutno ne mo`emo dokazati. Ova opa`anja sasvim izvjesno mogu imati jedan “vje{ta~ki” izvor. To mo`emo ilustrirati slijede}im primjerom: Zamislimo da je na{ mozak izva|en iz lobanje i da ga vje{ta~ki dr`imo u `ivotu u staklenoj komori. Da, tako|er, pored njega stavimo ra~unar koji bi bio u stanju proizvoditi sve vrsta elektrosignala. Potom da vje{ta~ki

U ishodu vje{ta~ki nastalih signala, ~ak iako vani ne postoji bilo kakva materi jalna realnost, u na{em mozgu je mogu}e oformiti jedan materijalni svi jet koji je `iv i stvaran poput originalnog svijeta. Primaju}i vje{ta~ke signale, ~ovjek koji u stvarnosti sjedi kod ku}e mo`e misliti da, recimo, upravlja avionom.

proizvedemo i snimimo elektrosignale koji daju zvuk, miris ili sliku bilo kojeg detalja iz “vanjskog svijeta”. Ovaj ra~unar elektrokablovima pove`imo sa centrima ~ula u mozgu, a potom proslijedimo do njih signale koji su u ra~unaru snimljeni. Primanjem ovih signala, mozak }e vidjeti protuvrijednost ovih signala, do`ivjet }e, dakle, onaj detalj kojem pripadaju ovi signali. Ovom ra~unaru mo`emo, tako|er, poslati i elektrosignale vezane za na{ izgled. Kada po{aljemo protuvrijednost elektroosjetila poput dodira, sluha i vida koja poimamo dok, naprimjer, sjedimo za stolom, na{ mozak koji je smje{ten u staklenoj komori }e nas poimati u vidu, recimo, jednog poslovnog ~ovjeka koji sjedi u svom birou. Ovaj imaginarni svijet }e postojati sve dok iz ra~unara sti`u aktualni signali. Apsolutno ne}e razumjeti da se sastoji samo od mozga, po{to je, za stvaranje jednog svijeta u mozgu, dovoljno da do kompetentnih centara stignu potrebni signali. Ovi signali mogu stizati i iz vje{ta~kog izvora, kao {to je ra~unar u ovom slu~aju. O ovom pitanju poznati nau~ni filozof Bertrand Russell ka`e slijede}e:
“... [to se ti~e osje}aja dodira dok prstima priti{}emo stol, to je jedno elektrodjelovanje na protonima i elektronima koji se nalaze na vrhovima prstiju. Prema modernoj fizici, ovo djelovanje nastalo je od blizine elektrona i protona stola. Da se isto djelovanje na vrhovima prstiju pojavilo na neki drugi na~in, osjetili bismo isto bez obzira {to ne bi bilo stola.173

Tajna materije

193

Da, sasvim je lahko da se zavaramo misle}i da su stvarni dojmovi oni koji nemaju materijalnu protuvrijednost. Upravo ovu ~injenicu veoma ~esto do`ivljavamo u snu. Doga|aji `ive u na{em snu kao da su apsolutno `ivi; vidimo ljude, predmete, okru`enje. Ali, sve to nije ni{ta drugo do odvojene percepcije. Ne postoji temeljna razlika izme|u sna i “stvarnog svijeta”; i jedan i drugi svijet `ive u mozgu.

Ko opa`a?
Kao {to je dovde i postalo jasno, nema sumnje da materijalni svijet, u kojem smatramo da `ivimo i koji nazivamo “vanjskim svijetom”, nastaje zapravo u na{em mozgu. Ali, esencijalno pitanje se upravo sada pojavljuje: Ako su, u biti, samo percepcije sve ono {to nas okru`uje, {ta je, u tom slu~aju, sa na{im mozgom? S obzirom da je mozak, kao i ruka, noga ili bilo koji drugi predmet, dio materijalnog svijeta, onda bi i on, poput ostale materije, morao biti jedna percepcija. Ovo pitanje }e bolje rasvijetliti jedan primjer u vezi sa snom. Zamislimo da, u skladu sa onim {to smo do sada objasnili, posmatramo jedan san u na{em mozgu. U snu }emo imati jedno imaginarno tijelo, imaginarne ruke, trup, imaginarne o~i, a, tako|er, i imaginarni mozak. Ako bi nam u toku sna bilo postavljeno pitanje “odakle vidi{?”, odgovor bi glasio “vidim u mozgu”. Ali, nema nigdje pravog mozga. Ono {to je vidjelo sliku u snu, nije bio imaginarni mozak, ve} ne{to “iznad” njega. Znamo da izme|u ambijenta sna i ambijenta kojeg nazivamo stvarnim `ivotom nema apsolutno nikakve razlike. Kada nam se, u tom slu~aju, u ambijentu kojeg smatramo stvarnim `ivotom, tako|er, postavi pitanje “odakle vidi{?”, nema svrhe da, kao u prethodnom slu~aju, damo odgovor “vidim u mozgu”. Ono {to opa`a i vidi u oba slu~aja nije komad mesa u obliku mozga. Kada izvr{imo analizu mozga, pred nama }e se pojaviti ista materija, sastavljena od molekula poput proteina i uljnih molekula, kao i ona koja ~ini ostale `ive ograne. Dakle, u komadu mesa, kojeg mi nazivamo mozgom, ne postoji ni{ta {to bi posmatralo i analiziralo sliku, gdje bi se oformila svijest; ukratko, ne postoji ni{ta {to bi stvorilo ne{to {to mi imenujemo sa “ja”.

194

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

R. L. Gregory ovako formulira zabludu u koju ~ovjek pada u vezi sa percipiranjem slike u mozgu:
“Posrijedi je tendencija u smijeru tvrdnje da o~i stvaraju sliku u mozgu, me|utim ovu tendenciju treba izbjegavati. Ako se ka`e da se slika stvara u mozgu, u tom slu~aju mora postojati i jedno unutra{nje oko koje bi vidjelo ovu sliku, a da bi to oko moglo vidjeti sliku, ono onda ima potrebu za jo{ jednim okom... a to zna~i nepregledan niz o~iju i slika. To je apsolutno nemogu}e.”174

Kome pripada “unutra{nje oko” koje vidi, percipira vi|eno i koje reagira? To je su{tinska ta~ka iz koje se ne mogu izvu}i materijalisti koji ne prihvataju drugo postojanje osim materije. Karl Pribram je, tako|er, skrenuo pa`nju na ovo bitno traganje, u svijetu nauke i filozofije, vezano za pitanje “{ta je to {to osje}a percepciju?”:
“Filozofi su jo{ od vremena Grka neprestano razmi{ljali o ‘privi|enju u ma{ini’, ‘mali ~ovjek u malom ~ovjeku’ i sl. Gdje se nalazi ‘Ja’ - bi}e koje upravlja mozgom? Ko su{tinski realizira znanje? Kao {to je rekao i Assisijac, sveti Francis: “[ta je to {to gleda? - to je ono {to mi tra`imo.”175

Obratite pa`nju sada na ovo: knjiga u va{im rukama, soba u kojoj se nalazite, ukratko svi detalji ispred vas se pojavljuju u va{em mozgu. Dobro, da li ove slike vide atomi? I to slijepi, gluhi i nesvjeni atomi... Za{to je jedan dio atoma primio ove specifi~nosti, a drugi nije?... Da li se na{e razmi{ljanje, shvatanje, sje}anje, radovanje, tugovanje sastoji iz me|usobnih hemijskih reakcija ovih atoma? Kada pa`ljivo razmislimo o ovim pitanjima, primijetit }emo da je apsurdno tra`iti volju kod atoma. Sasvim je jasno da je bi}e koje vidi, ~uje i osje}a jedno izvanmaterijalno bi}e. Ovo bi}e je “`ivo” i nije ni materija, a ni slika. Koriste}i sliku tijela, ovo bi}e komunicira sa dostupnim percepcijama. To bi}e je “du{a”. Sve percepcije koje nazivamo “materijalnim svijetom” jedna su imaginacija koja se posmatra od strane upravo ove du{e. Ako nema realnosti tijelo koje posjedujemo u snu i materijalni svijet kojeg vidimo u snu, nema materijalne realnosti ni na{e tijelo, a ni univerzum u kojem `ivimo.

Tajna materije

195

Istinsko bi}e je du{a. A materija se sastoji samo od percepcija du{e. Pametna bi}a, poput onoga {to je napisalo ove retke i onoga {to ih sada ~ita, nisu gomile molekula - i njihova me|usobna hemijska reakcija - ve} su to “du{e”.

Stvarno apsolutno Bi}e
Sve ove ~injenice nas dovode do jo{ jednog veoma bitnog pitanja: ako se ono {to mi nazivamo materijalnim svijetom u biti sastoji samo od percepcija du{e, gdje je, u tom slu~aju, izvor ovih percepcija?... Odgovaraju}i na ovo pitanje moramo imati u vidu slijede}u ~injenicu: nema samostalnog i neovisnog postojanja materije. S obzirom da je materija jedna percepcija, onda je to ne{to “vje{ta~ko”. Dakle, ova percepcija mora biti napravljena, odnosno stvorena od strane jedne druge mo}i. I to konstantno. Ukoliko ne bude konstantnog stvaranja, do}i }e do nestajanja percepcija zvanih materija. To je poput televizije koja mora konstantno emitirati da bi konstantno postojala i slika na ekranu. Dobro, ko onda konstantno uti~e na du{u da posmatra zvijezde, svijet, bilje, ljude, na{a tijela i sve ostalo {to nas okru`uje?

Mozak je jedna gomila Êelija naËinjena od proteina i uljnih molekula. Sastavljen je od nervnih stanica zvanih neuroni. Neuroni svakako ne obrazuju razum. Kada analiziramo gra u neurona, ono {to se pojavljuje pred nama su atomi. Nesumnjivo je da nesvjeni atomi ne mogu obrazovati svijest. U komadu mesa, kojeg mi nazivamo mozgom, ne postoji ni{ta {to bi posmatralo i analiziralo sliku, {to bi obrazovalo svijest; ukratko, ne postoji snaga koja bi stvorila ne{to {to mi nazivamo "ja".

196

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

Sasvim je jasno da postoji jedan superiorni Stvoritelj, koji je stvario cijeli materijalni univerzum, koji je, dakle, stvorio sve percepcije i koji nastavlja sa konstantnim stvaranjem. S obzirom da iznosi toliko veleljepno stvaranje, ovaj Stvaralac je, tako|er, i posjednik neograni~enih podataka i mo}i. Ba{ kao {to nas taj Stvaralac i upoznaje sa Sobom. U kosmosu percepcija On je stvorio i jednu knjigu, a tom knjigom nam obja{njava Sebe, kosmos i razlog na{eg postojanja. Taj Stvaralac je Allah, a ime Njegove knjige je Kur’an. U jednom ajetu On ovako formulira nebesa i Zemlju, da kosmos, dakle, nije postojan i nepromjenjljive vrijednosti, da postoji samo zahvaljuju}i Njegovom stvaranju i da }e nestati kada On zaustavi stvaranje: Allah brani da se ravnote`a nebesa i Zemlje poremeti. A da se poremete, niko ih drugi osim Njega ne bi zadr`ao; On je zaista blag i pra{ta grijehe. (Fâtir, 41) Kao {to smo i u uvodu istakli, ve}ina ljudi, iz nemogu}nosti poimanja Njegove mo}i, Allaha zami{ljaju kao bi}e koje se nalazi negdje na nebesima i koje se ne mije{a u zbivanja na Zemlji. Osnova ove logike je da je univerzum jedan sklop materija, a da se Allah nalazi negdje “izvan” ovih materija. Me|utim, kao {to smo i ustanovili u toku dosada{njeg izlaganja, materija je jedna percepcija, a stvarno apsolutno bi}e je Allah d`. {. Dakle, jedino ono {to postoji je Allah, a sve ostalo su sjene postojanja. U tom slu~aju, apsolutno je nemogu}e tvrditi ne{to poput lai~ke postavke da se Allah nalazi negdje “izvan” materijalnog svijeta. Allah je “svugdje” i sve obuzima. Ova ~injenica se u Kur’anu ovako isti~e: Allah je - nema boga osim Njega - @ivi i Vje~ni! Ne obuzima Ga ni drijeme` ni san! Njegovo je ono {to je na nebesima i ono {to je na Zemji! Ko se mo`e pred Njim zauzimati za nekoga bez dopu{tenja Njegova?! On zna {ta je bilo i prije njih i {ta }e biti poslije njih, a od onoga {to On zna - drugi znaju samo onoliko koliko On `eli. Mo} Njegova obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi odr`avanje njihovo; On je Svevi{nji, Veli~anstveni! (AlBaqarah, 255)

Tajna materije

197

A u drugom kur’anskom ajetu isti~e se ~injenica da je Allah li{en prostora i da sve okru`uje sa svih strana:
A Allahov je i istok i zapad; kuda god se okrenete, pa - tamo je Allahova strana. - Allah je, zaista, neizmjerno dobar i On sve zna. (Al-Baqarah, 115)

S obzirom da su materijalna bi}a samo pojedina~ne percepcije, ona ne mogu ni vidjeti Allaha, ali Allah u svim oblicima vidi materiju koju je Sam stvorio. U poglavlju Al-An’âm, u 103. ajetu Kur’an nas obavje{tava o ovoj P ~injenici: “Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire; On je milostiv i upu}en u sve.” Dakle, mi Allaha ne mo`emo poimati svojim o~ima, ali smo mi, na{a unutra{njost, vanj{tina, na{i pogledi, misli... u apsolutnom Allahovom okru`enju. Jednu jedinu rije~ ne mo`emo izgovoriti, pa ~ak niti samo jednom dahnuti bez Njegova znanja. Dok posmatramo percepcije koje smatramo “vanjskim svijetom”, dok, dakle, `ivimo, nama najbli`e bi}e nije nikakva percepcija, nego Sam Allah. Tajna kur’anskog ajeta “Mi stvaramo ~ovjeka i znamo {ta mu sve du{a njegova haje, jer Mi smo njemu bli`i od vratne `ile kucavice.” (Qaf, 16) le`i upravo u ovoj ~injenici. Kada ~ovjek smatra da je njegovo tijelo na~injeno od “materije”, onda ne mo`e poimati ovu zna~ajnu ~injenicu. Naprimjer, ako je mozak ono {to ~ovjek smatra da je “on”, onda ono {to prihvata kao vanj{tinu biva od njega na odre|enoj udaljenosti od nekih 20-30 cm. Ako, me|utim, shvati da materija ne postoji, da je sve imaginacija, onda bivaju apsurdni pojmovi poput vani, unutra, daleko, blizu. Allah ga je okru`io sa svih strana i “neograni~eno mu je blizu”. Da je ~ovjeku “neograni~eno blizu” Allah saop}ava u ajetu: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu...” (Al-Baqarah, 186) Tako|er, formulacija: “Svi ljudi su u Allahovoj vlasti!” (Al-Isra’, 60) u drugom ajetu opet upu}uje na istu ~injenicu. ^ovjek dolazi u zabludu smatraju}i da je njemu najbli`e bi}e opet sam on. Me|utim, Allah nam je bli`i i od nas samih. Na ovu ~injenicu On nas upozorava slijede}im ajetima: “A za{to vi kad du{a do gu{e dopre, i kad vi budete tada gledali, - a Mi smo mu bli`i od vas, ali vi ne vidite.” (Al-Waqi’a, 83-85)

198

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

Kao {to se i saop}ava u navedenim ajetima, zbog toga {to ne vidi svojim o~ima, ~ovjek `ivi neinformiran o ovoj izvanrednoj ~injenici. S druge strane, nije mogu}e da ~ovjek, koji nije ni{ta vi{e do jedna sijenka bi}a, ima volju i mo} koja je neovisna od Allaha. Upravo, u ajetu “Allah stvara i vas i ono {to napravite?” (As-Saffat, 96) Allah nas obavje{tava da On gospodari i nad nama i nad doga|ajima koje do`ivljavamo. Ova ~injenica se saop}ava u Kur’anu, a u ajetu “... ti nisi bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio...” (Al-Anfal, 17) nagla{ava se da se nijedna radnja ne odvija neovisno od Allaha. Zbog toga {to je ~ovjek silueta bi}a, on nije taj koji izvodi radnju bacanja. Me|utim, Allah ovom bi}u-silueti daje osje}aj da je sam izvr{ilac ove radnje. U biti, Allah, d`. {, je onaj koji realizira sve operacije. U ovom slu~aju, sasvim je jasno da je u zabludi onaj koji misli da radnje koje obavlja pripadaju samome njemu. To je ~injenica. ^ovjek ovo mo`e da ne prihvati, mo`e nastaviti da misli kako je on jedno bi}e koje je neovisno od Allaha, ali to uop}e ne}e ni{ta izmijeniti.

Sve ono {to imamo je zapravo iluzija...
Kao {to se i jasno vidi, nau~na je i logi~na ~injenica da “vanjski svijet” nema svoju materijalnu realnost, da je sklop slika ono {to Allah konstantno pokazuje na{oj du{i. Uz sve to, generalno ljudi ne uklju~uju ili ne `ele uklju~ivati sve pod pojam “vanjskog svijeta”. Ako o ovom pitanju budete razmi{ljali hrabro i iskreno, primijetit }ete ~injenicu da je va{a ku}a i stvari u njoj, vikendica, va{e auto, ra~un u banci, va{a garderoba, bra~ni drug, va{a djeca, kolege sa posla i sve ostalo {to imate dio “imaginarnog vanjskog svijeta” koji vam se demonstrira. Sve ono iz na{eg okru`enja {to vidimo, ~ujemo ili omiri{emo, ukratko sve ono {to poimamo sa na{ih pet ~ula pripada ovom “imaginarnom svijetu”: glas na{eg najomiljenijeg pjeva~a, tvrdo}a stolice na kojoj sjedimo, parfem ~iji miris volimo, sunce koje nas grije, cvije}e sa svojim privla~nim bojama, ptica koja leti ispred na{eg prozora, gliser koji brzo plovi povr{inom mora, ba{~a sa plodnim usjevima, ra~unar koji koristite na radnom mjestu ili muzi~ka linija najsavre-

Ako Ëovjek dublje razmisli u kontekstu ovdje izlo`enog, onda Êe i sam uoËiti ovu izvanrednu i zapanjujuÊu situaciju. Da je, dakle, sve ovozemaljsko {to nas okru`uje samo imaginacija...

menije svjetske tehnologije... To je ~injenica, po{to je svijet samo sklop slika stvoren da ~ovjeka stavlja na ku{nju. U toku svog kratkog `ivota ~ovjek se, zapravo, stavlja na ku{nju percepcijama koje nemaju svoje upori{te u realnosti. A ove percepcije se prikazuju kao naro~ito ukra{ene i privla~ne. O ovoj ~injenici nas Kur’an informira na slijede}i na~in:
Ljudima se ~ini da je lijepo samo ono za ~im `ude: `ene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u `ivotu na ovom svijetu; a najljep{e mjesto povratka je u Allaha. (Ali’Imran, 14)

Imovinom koju posjeduju ili koju `ele posjedovati, novcem, zlatom, srebrom, dolarima, nakitom, bankovnim ra~unima, kreditnim karticama, odje}om, autima, ukratko raznovrsnom op~injeno{}u bogatstvom, ve}ina ljudi se udaljava od svoje vjere, zaboravlja ahiret i jedino se orijentira na ovaj svijet. Izgovorima poput “zauzet sam”, “imam ideale”, “imam odgovornost”, “nemam vremena”, “imam obaveze koje moram ispo{tovati”, “kada ostarim” ~ovjeka zavara “ukra{eno i privla~no” lice ovog svijeta, te zaboravlja na svo-

200

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

je stvarne obaveze; ne klanja namaz, ne dijeli svoju imovinu siroma{nima, ne orijentira se ka ibadetima koji }e mu osigurati dobit na budu}em, vje~nom svijetu. Naprotiv, svoje `ivote tro{e rade}i na postizanju ovosvjetske dobiti. U ajetu “Oni znaju samo spolja{nju stranu `ivota na ovom svijetu, a prema onom svijetu su ravnodu{ni.” (Ar-Rum, 7) ta~no se opisuje ba{ ova ljudska slabost. ^injenice koje smo iznijeli u ovom poglavlju knjige, dakle ~injenice da je sve samo slika, veoma je bitno sa pozicije apsurdnosti ove pohlepe i orijentiranosti samo na ovaj svijet. Razumijevanjem ove ~injenice pokazuje da je imaginacija sve {to ~ovjek posjeduje ili {to `eli posjedovati; placevi do kojih se pohlepno do{lo, djeca ~ijim postojanjem se ponosimo, bra~ni drug, na{a tijela, polo`aj, zavr{ene {kole, provedeni odmori... U ovom slu~aju je, tako|er, uzaludna i pohlepa, provedeno vrijeme i ulo`eni napori u ime svega navedenoga. Poni`avaju}e je, dakle, za odre|ene ljude koji se ponose i hvale svojom pokretnom i nepokretnom imovinom, “svojim la|ama, helikopterima, fabrikama, firmama, villama, zemljom”, ba{ kao da to stvarno i postoji. Bogata{i koji se “{epure” krstarenjem u svojim la|ama, oni koji se pred okolinom {epure svojim autima, koji u svakoj prilici isti~u svoje bogatstvo, koji misle da ih njihov polo`aj ~ini superiornijim od drugih..., svi oni bi morali znati polo`aj u koji }e do}i nakon saznanja da je imaginacija sve ono ~ime se oni ponose i ~ime demonstriraju svoju superiornost. Sli~no tome veoma ~esto se vidi i u snu. I u snovima, tako|er, ima ku}a, brzih automobila, krajnje dragocjenih nakita, smotuljaka i smotuljaka dolara, gomila i gomila zlata i srebra. I u snovima se mo`e na}i na visokom polo`aju, biti vlasnik fabrika od nekoliko hiljada uposlenih radnika, imati mo} za upravljanje ljudima, imati odje}a koju }e ostale ostavljati zadivljenjenima... Me|utim, kako god bi ih ponizilo hvalisanje nekim presti`om iz sna, apsolutno identi~na situacija tome je i hvalisanje onime {to posjeduju u “stvarnom `ivotu”. Na kraju, i ono {to se vidi u snu, a i ono iz “stvarnog `ivota” sastoji se samo od slika nastalih u na{em mozgu. Poput ovoga, ve}ina ljudi }e se zastidjeti i svojih reakcija, koje pokazuju u toku `ivota, kada postanu svjesni ~injeni~ne situacije. Oni koji se

Tajna materije

201

izbezumljeno sva|aju, koji varaju, primaju mito, koji se bave krivotvorstvom, koji la`u, koji su {krti, koji ljudima nanose povrede, koji ih grde i psuju, oni sa izbezumljenim i agresivnim pona{anjem, zaslijepljeni mjestom i polo`ajem, koji zavide, koji oholo hodaju po Zemlji i svi ostali neprimjerenog pona{anja }e biti osramo}eni kada uo~e da su sve to ~inili u jednom imaginarnom okru`enju. S obzirom da je Allah Tvorac slika koje nazivamo “dunjalukom”, ne smijemo gubiti iz vida da je i vlasnik svega ovozemaljskoga samo i jedino Allah, d`. {. A, upravo je ova ~injenica nagla{ena i u Kur’anu:
Allahovo je ono {to je na nebesima i ono {to je na Zemlji; i Allah sve zna. (An-Nisa’, 126)

Zapravo, velika je nepromi{ljenost zapostaviti vjeru i kao posljedicu toga izgubiti vje~ni `ivot radi jedne iluzije. [tavi{e, to za ~ovjeka zna~i neograni~eni gubitak. U aktualnom kontekstu potrebno je veoma dobro shvatiti slijede}i momenat: ~injenica sa kojom smo suo~eni ne govori nam da }e “sav na{ imetak koji smo pohlepno stekli, bogatstvo, djeca, supru`nici, prijatelji, titula i polo`aj jednog dana nestati i da zbog toga nemaju svrhe”. Zapravo nam govori da “sve {to imamo, ustvari, uop}e i ne postoji, sve je sa~injeno od jedne imaginacija, sve to je slika koju nam Allah predo~ava da bi nas time stavio na ku{nju”. Ako pa`ljivo obratite pa`nju, uo~it }ete da postoji velika razlika izme|u tog dvoga. Ako u ovom trenutku ~ovjek i ne prihvati ovu ~injenicu, ~ak ako i prevari sam sebe smatraju}i da postoji sve ono {to posjeduje, na kraju }e mu, kada nakon smrti, na ahiretu bude ponovo pro`ivljen, sve biti krajnje kristalno jasno. Toga dana }e se “vid izo{triti” (Qaf, 22) i sve }e se jasnije uo~avati. Ako se, me|utim, dunjalu~ki `ivot proveo u trci za imaginarnim ciljevima, po`eljet }e da tamo nikada nije ni `ivio, uzaludno }e govoriti “Kamo sre}e da me je smrt dokraj~ila - bogatstvo moje mi nije od koristi, snage moje nema vi{e!” (Al-Haqqah, 27 - 29). A, obaveza ~ovjeka obdarenog razumom je da nastoji shvatiti ovu nepobitnu ~injenicu dok jo{ ima vremena. U protivnom, na kraju }e do`ivjeti

202

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

katastrofu ukoliko cijeli `ivot bude tro{io u trci za imaginacijama, u trci za ne~im {to ne postoji. Allah ovako iznosi krajnju situaciju ljudi koji su zaboravili na svog Stvoritelja i koji su i{li za dunjalu~kim imaginacijama (ili “fatamorganama”):
A djela nevjernika su kao varka u ravnici u kojoj `edan vidi vodu, ali kad do tog mjesta do|e, ni{ta ne na|e, - a zate}i }e da ga ~eka kraj njega Allahova kazna i On }e mu potpuno isplatiti ra~un njegov jer Allah veoma brzo obra~unava. (An-Nur, 39)

Logi~ki nedostaci materijalista
Od samog po~etka ovog poglavlja nau~no je prezentirano da materija nema apsolutno postojanje, onako kako to tvrde materijalisti, naprotiv da je samo sklop percepcija stvorenih od strane Allaha, d`. {. [to se ti~e materijalista, oni se, naspram ove jasne ~injenice koja ru{i sve njihove filozofije, opiru krajnje dogmatskim stavom i protulogikom. Naprimjer, jedan od najve}ih branilaca materijalisti~ke filozofije XX stolje}a, okorjeli marksista, George Politzer, kao “veliki dokaz” postojanja materije iznosi “primjer autobusa”. Prema Politzeru, tako|er se i mislioci, koji zastupaju mi{ljenje da je materija jedna percepcija, da ne bi bili prega`eni, sklanjaju kada na autoputu ugledaju autobus i to je dokaz stvarnog postojanja materije.176 A, drugi poznati materijalista, Johnson, {utaju}i kamenje nastojao je “dokazati” njihovo fizi~ko postojanje nakon {to mu je obja{njeno da je materija sklop percepcija.177 Sli~an primjer je iznio i Politzerov idejni u~itelj i jedan od utemeljiva~a dijalekti~kog materijalizma, Friedrich Engels. “Da su kola~i koje jedemo percepcije, onda oni ne bi mogli utoliti na{u glad” - pisao je Engels.178 Primjeri ove vrste i re~enice ispunjene srd`bom, poput “razumjet }ete postojanje materije kada primite {amar”, mogu se pro~itati u knjigama poznatih materijalista Marxa, Engelsa i Lenjina. Defektnost poimanja koje je razlog izno{enja svih ovih primjera od strane materijalista je u pogre{nom razumijevanju ~injenice da je “materija

Tajna materije

203

jedna percepcija”, te shvatanju te postavke kao “materija je jedna igra svjetlosti”. Smatraju da je pojam percepcije ograni~en samo na vid, a da percepcije poput dodira posjeduju svoju materijalnu protuvrijednost. Nakon {to autobus udari ~ovjeka, tako|er, govore: “Udario je, zna~i da to nije percepcija!” Momenat koji ne mogu razumjeti je da se sve percepcije, poput tvrdo}e, udara i bola prilikom udara autobusa, tako|er formiraju samo u mozgu.

Primjer sna
Ovu ~injenicu najbolje ilustrira primjer sna. U snu ~ovjek mo`e do`ivjeti veoma realne doga|aje. U stanju je padati sa stepenica i lomiti nogu, do`ivljavati ozbiljne saobra}ajne nezgode, na}i se pod autobusom, utoliti glad jedu}i kola~e. Snove koji li~e na doga|aje koje susre}emo u svakodnevnom `ivotu, tako|er, do`ivljavaju se sa istom uvjerljivo{}u i istim emocijama kao i na javi. Osoba koja u snu vidi da ga je udario autobus mo`e se, nakon udesa, opet u snu, na}i u bolnici, shvatiti da je ranjen, mada je, zapravo, rije~ samo o snu. ^ovjek u snu, opet, mo`e vidjeti da je umro nakon neke nesre}e, da mu meleki uzimaju du{u i da po~inje sa ahiretskim `ivotom. (Ovaj slu~aj se, tako|er, na isti na~in do`ivljava i u stvarnom dunjalu~kom `ivotu koji je, kao i san, jedna percepcija.) Slike, zvukove, osje}aj dodira, bol, svjetlost, boje, sve vrste emocija vezanih za doga|aje do`ivljene u snu na veoma jasan na~in primaju se ~ulima. Sve percepcije kojima komuniciramo u snu prirodne su koliko i one iz stvarnog `ivota. ^ovjek se u snu najede iako je kola~ koji je pojeo samo jedna percepcija. Zbog toga {to je i najesti se (sitost) tako|er percepcija. U stvarnosti, me|utim, ta osoba u tom trenutku le`i ispru`ena na krevetu. U blizini niti ima stepenica, ni saobra}aja, ni autobusa, a ni kola~a. Osoba koja je u snu vidi i do`ivljava emocije i percepcije koje nemaju svoju protuvrijednost u stvarnom `ivotu. Osje}anjem, vi|enjem i do`ivljavanjem u snu ne~ega {to nema svoju materijalnu protuvrijednost u “vanjskom svijetu” je veoma jasan dokaz da je “vanjski svijet” u potpunosti obrazovan od percepcija.

204

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

SVIJET U SNU
a vas je materija sve {to se mo`e vidjeti okom ili dohvatiti rukom. Me utim i u snu "vi vidite oËima, dirate rukama", mada u biti ne postoje ni ruke ni oËi, a ni ne{to {to bi se moglo vidjeti ili dodirnuti. Ne postoji nikakva materijalna realnost van mozga koja bi sve ovo osigurala. Sasvim jasno, u zabludi ste. Dobro, {ta je to {to razdvaja san od jave? Na kraju, oba svijeta se formiraju u mozgu. Ako u toku sna sa lahkoÊom mo`emo da `ivimo u jednom nestvarnom svijetu, onda isto to vrlo dobro va`i i za svijet u kojem `ivimo. Ne postoji nikakvo logiËko obrazlo`enje koje bi predstavljalo prepreku da, kada se probudimo, mislimo kako smo u{li u jedan dugi san koji nazivamo stvarnim `ivotom. Razlog {to san smatramo imaginacijom, a dunjaluk stvarno{Êu su samo na{e navike i predrasude. Sve ovo nas upuÊuje na zakljuËak da Êemo se jednog dana, kao kada se budimo iz sna, probuditi iz ovosvjetskog `ivota za koji u ovom trenutku smatramo da ga `ivimo.

Z

Oni koji prihvataju materijalisti~ku filozofiju, a naro~ito marksisti, nerviraju se kada im se obja{njava ova ~injenica, kada im se, dakle, iznosi bit materije. Marx, Engels i Lenjin su, o ovom pitanju, iznosili neznala~ke i povr{ne logi~ke primjere, davali naprasita saop}enja. Oni su, me|utim, trebali shvatiti da su ta ista saop}enja mogli dati i u snu: da i u snu ~itaju Das Kapital, da u~estvuju na mitinzima, da dolaze u sukob sa policijom, da ih kamen poga|a u glavu i ~ak da osje}aju kako im rana krvari. Kada bi im se u snu postavilo pitanje, oni bi odgovorili da je “apsolutna materija” tako|er i ono {to su vidjeli u tom trenutku. Isto kao {to “apsolutnom materijom” smatraju i ono {to vide u budnom stanju. Me|utim, sve ono {to se vidi, do`ivi ili osjeti, bilo u snu ili u svakodnevnom `ivotu, je percepcija.

Primjer paralelnog spajanja nerava
Uzmimo u razmatranje Politzerov primjer saobra}ajne nesre}e: Ako nerve, koji vode od pet organa ~ula do mozga, ~ovjeka, kojeg je pregazio au-

Tajna materije

205

tobus, paralelno pove`emo sa mozgom nekog drugog ~ovjeka, recimo Georga Politzera, dogodit }e se da Politzera, koji sjedi kod ku}e, tako|er udari autobus i to u trenutku kada udara ~ovjeka u nesre}i. Ta~nije, sve emocije koje pre`ivljava ~ovjek kojeg je udario autobus }e, poput slu{anja iste muzike sa dva razli~ita zvu~nika koji su priklju~eni na kasetofon, po~eti do`ivljavati i Politzer. Iako sjedi kod ku}e, Politzer }e osje}ati, vidjeti i do`ivljavati zvuk ko~nica autobusa, udar autobusa, slike slomljene ruke i krv, bolove od loma, prizor uvo|enja u operacionu salu, ~vrsto}u gipsa, slabost u ruci... Sa koliko god osoba da se pove`u `ivci ~ovjeka iz nesre}e, svi }e, kao i Politzer, pre`ivljavati nesre}u od po~etka do kraja. Ako ~ovjek iz nesre}e padne u komu, i svi ostali }e tako|er pasti. ^ak, ako bi se sve percepcije vezane za aktualnu saobra}ajnu nesre}u snimile na neki ure|aj i ako bi se, premotavanjem na po~etak, konstantno davale nekoj drugoj osobi, ta bi osoba stalno do`ivljavala udar autobusa. Dobro, koji je, u tom slu~aju, stvarni autobus koji je izazvao udar? Materijalisti~ka filozofija nema neproturje~nog odgovora na ovo pitanje. Ispravan odgovor je da su saobra}ajnu nesre}u svi, sa svim detaljima, pre`ivljavali u svojim mozgovima. Isti slu~aj je i sa onim {to jede kola~, ili {to {uta kamen. Ako nerve Engelsa, koji osje}a sitost i napuhanost stomaka nakon jedenja kola~a, koji vode od pet organa ~ula do mozga, paralelno pove`emo sa mozgom druge osobe, i ta osoba }e jesti kola~ u trenutku kada i Engels bude jeo i osje}ati sve ono {to i Engels osje}a. Ako paralelno sa drugom osobom pove`emo nerve materijaliste Johnsona, kojeg noga boli nakon {utanja kamena, onda }e i ta osoba {utati kamen i osje}at }e bol u nozi. Dobro, koji je kola~ i kamen stvaran? Ni na ovo pitanje materijalisti~ka filozofija ne mo`e dati neproturje~an odgovor. Ispravan i neproturje~an odgovor je slijede}i: I Engels i druga osoba su u svojim mozgovima jeli i najeli se kola~a. I Johnson i druga osoba su u svojim mozgovima pre`ivljavali sve detalje u trenutku {utanja kamena. U prethodnom primjeru sa Politzerom na~inimo slijede}e izmjene: nerve Politzera koji sjedi kod ku}e spojimo sa mozgom ~ovjeka koji }e do`ivjeti nesre}u, a nerve ~ovjeka iz nesre}e pove`imo sa mozgom Politzera. U ovom

206

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

slu~aju }e, iako sjedi u ku}i, Politzer do`ivjeti udar autobusa, a ~ovjek sa ulice, unato~ svoj silini nesre}e, ne}e uop}e osjetiti ni{ta u vezi sa nesre}om, po{to }e imati puni osje}aj da sjedi u ku}i. Isti slu~aj mo`e se primijeniti i na primjerima kola~a i kamena. Kao {to se vidi, nemogu}e je da ~ovjek nadma{i i da iza|e van svojih percepcija. U tom slu~aju, sve je mogu}e predo~iti ljudskoj du{i, ~ak i u odsutnosti tijela i bilo kakvog materijalnog postojanja, a i materijalnog okru`enja. U tolikoj mjeri je to mogu}e da doti~na osoba to ne mo`e razumjeti. ^ak, predo~ene trodimenzionalne perfektne slike }e smatrati stvarno{}u i apsolutno }e biti sigurna u njihovo stvarno postojanje. Po{to je svaki ~ovjek podre|en percepcijama koje stvaraju osje}aj u organima ~ula. Ovako svoje razmi{ljanje, o ovom pitanju, iznosi engleski filozof David Hume:
“Veoma iskreno, kada u|em u sastav ne~ega {to sam ka`em, ja se stalno susre}em sa jednom specijalnom percepcijom ili ne~im drugim {to je u vezi sa vru}im ili hladnim, svjetlo{}u ili sjenom, ljubavlju ili mr`njom, bolom ili u`itkom. Apsolutno ne mogu zate}i sam sebe u bilo koje vrijeme bez jedne percepcije i nikada ne mogu pratiti bilo {ta osim percepcije.”179

Percepije nastale u mozgu nisu filozofija, ve} nau~ne ~injenice
Materijalisti tvrde da je sve ono {to smo ovdje izlo`ili samo jedan filozofski pogled i stav. Me|utim, to da je ono {to mi nazivamo “vanjskim svijetom” jedan sklop percepcija, nije nikakva filozofija, to je nau~na ~injenica. Kako slika i osje}aji sti`u do mozga tema je koja se detaljno obra|uje na svim medicinskim fakultetima. ^injenice koje, predvo|ene modernom fizikom, iznose nauke XX stolje}a, sasvim jasno stavljaju do znanja da materija nema konkretnu realnost, da svako, u izvjesnom smislu, posmatra “ekran koji se nalazi u mozgu”. Ovo mora prihvatiti svako ko vjeruje u nauku, pa bio on ateista, budista ili bilo kojeg drugog pogleda i mi{ljenja. Jedan materijalista, u skladu sa svojim mi{ljenjem, mo`e zanijekati postojanje Boga, ali ne mo`e zanijekati ovu nau~nu ~injenicu.

Tajna materije

207

Iako su bili nedovoljni uvjeti i poimanje nauke u vremenu u kojem su `ivjeli, opet je zbunjuju}e to {to Karl Marx, Friedrich Engels, Georges Politzer i ostali nisu mogli shvatiti i poimati tako jednostavnu i jasnu ~injenicu. Ali, uvjeti suvremene nauke i tehnologije su krajnje razvijeni, {to jo{ vi{e olak{ava poimanje ove ionako jasne ~injenice. Materijaliste je obuzeo veliki strah zbog, makar i djelimi~nog, poimanja ovog pitanja, a i zbog uo~avanja da ovo pitanje kategori~no pobija njihovu filozofiju.

Velika uznemirenost materijalista*
Od strane materijalisti~kih krugova Turske izvjesno vrijeme nisu stizale vidljive reakcije o temi (da je, dakle, materija jedna percepcija) koja se iznosi u ovoj knjizi, {to je kod nas stvorilo jedan utisak da pitanje nije dovoljno obra|eno i da treba pre}i na jedno detaljnije izlaganje. Nakon izvjesnog vremena, me|utim, ispostavilo se da su materijalisti, u biti, veoma uzrujani izno{enjem ovog pitanja na dnevni red, {tavi{e, postalo je sasvim jasno da ih je obuzeo i veliki strah. Svoj strah i paniku materijalisti su jedno vrijeme sasvim glasno izra`avali u svojim sredstvima informiranja, na stru~nim konferencijama i panel diskusijama. Glede njihovog nespokojnog i beznade`nog stila, postaje sasvim jasno da su zapali u jednu ozbiljnu idejnu krizu. Ina~e, ozbiljan {ok po~eli su do`ivljavati sa nau~nim pobijanjem teorije evolucije koja, navodno, predstavlja temelj njihove filozofije. Sada su, me|utim, u jo{ ve}em {oku, po{to shvataju da po~inju gubiti i samu materiju, oslonac koji je neuporedivo bitniji od darvinizma. Na ovo pitanje, sa svog stajali{ta, gledaju kao na “najve}u opasnost” po njihovo stajali{te. Sami spominju “apsolutno ru{enje kulturnih tkiva”. Jedan od onih koji su na najizrazitiji na~in izrazili ovu zabrinutost i paniku materijalisti~kih krugova Turske bio je Rennan Pekünlü, univerzitetski profesor i, u isto vrijeme, pisac u Bilim ve Ütopya (Nauka i utopija), ~asopisu koji je preuzeo obavezu odbrane materijalizma. Bilo u tekstovima objavljenim u aktualnom ~asopisu, bilo prilikom govora na panel diskusijama, Pekünlü je kao prvostepenu “opasnost” isticao knjigu Podvale teorije evolucije. A pitanje koje najvi{e zabrinjava ovog nau~nika nisu dijelovi kn-

* Ovaj dio je dodat u drugom izdanju ove knjige (op. E.I.)

208

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

jige u kojima se iznosi neosnovanost Darwinove teorije, nego ba{ poglavlje koje upravo ~itate. Pekünlü, koji je svojim ~itateljima i slu{ateljima (prili~no malog broja) poru~ivao da ih “ni slu~ajno ne zavedu ova pou~avanja idealizma, da njeguju svoju odanost materijalizmu”, svoj oslonac je na{ao u Vladimiru I. Lenjinu, lideru krvave komunisti~ke revolucije u Rusiji. Jedino {to je uradio Pekünlü, koji je svakom savjetovao da pro~ita knjigu Materijalizam i empiriokriticizam, koju je Lenjin napisao prije jednog stolje}a, bilo je ponavljanje, opet Lenjinovih, upozorenja: “i slu~ajno ne razmi{ljajte o ovom pitanju, ina~e }ete izgubiti materijalizam i predat }ete se vjeri.” U jednom tekstu objavljenom u aktualnom materijalisti~kom glasilu, Pekünlü prenosi slijede}e Lenjinove re~enice: “Ako jednom porekne{ materijalnu realnost koju poimamo na{im ~ulima, krenuo si ka agnosticizmu i subjektivizmu, izgubio si sva oru`ja koja }e{ koristiti protiv fideizma (filozofija vjere); a to upravo i jeste ono ~emu stremi fideizam. Prepusti{ li prst, prvo ti ode ruka, a potom i cijeli karakter. Ako poimate ~ula, ne kao neku sliku materijalnog svijeta, ve} kao neki poseban element, drugim rije~ima, ako odstupite od materijalizma tada ste svoj karakter predali fideizmu. Nakon toga }e ~ula biti ni~ija ~ula, um ni~iji um, psiha ni~ija psiha, volja ni~ija volja.”180 Ovi redovi pokazuju da ova ~injenica, koju je Lenjin unespokojeno primijetio i koju je `elio potisnuti iz svoje, a i iz glava svojih “drugova”, na isti na~in zabrinjava i suvremene materijaliste. Ali, Pekünlü i ostali materijalisti su u ve}em nespokojstvu od Lenjina po{to su svjesni da se ova istina iznosi znatno jasnije, kategori~nije i sna`nije u odnosu na doba od prije 100 godina. Ovo pitanje se prvi put u historiji svijeta iznosi na toliko neosporan na~in. Opet je, me|utim, uo~ljivo da ve}ina materijalisti~kih nau~nika krajnje povr{no pristupa ~injenici da je “materija percepcija”. Po{to je tema koja se ovdje obra|uje jedna od najuzbudljivijih i najbitnijih tema sa kojima se ~ovjek u svom `ivotu mo`e suo~iti. Nije mogu}e da su se prije suo~ili sa jednom efektnom temom, kao {to je ova. Unato~ tome, reakcije koje pokazuju aktualni nau~nici, ili njihov stil govora i pisanja, odaje njihovo krajnje plitko i povr{no rezoniranje.

Tajna materije

209

Tako da reakcije, koje odre|eni materijalisti ispoljavaju na ovdje izlo`eno, pokazuju da je njihova slijepa privr`enost materijalizmu kod njih prouzrokovala jednu vrstu logi~kog o{te}enja i da su iz tog razloga daleko od poimanja ovog pitanja. Ilustracije radi, opet jedan univerzitetski profesor i pisac u ~asopisu Bilim ve Ütopya, Alaettin [enel, kao i Rennan Pekünlü, oda{iljao je poruke u smislu “nastranu ru{enje darvinizma, istinska opasnost je MaterijalistiËki pisac, u ovoj temi”, a zbog toga {to je osjetio da nema Rennan Pekünlü govori da pouzdanog oslonca za svoju filozofiju, nastupio je nije bitna Darwinova teorisa zahtjevom u stilu: “ako je tako, onda vi doka`ite ja, nego ba{ tema poglavlje kojeg upravo Ëitate. Po{to to {to iznosite”. Me|utim, zanimljiv je, zapravo, je i sam svjestan da ovom momenat da je aktualni pisac napisao re~enice ko- temom nestaje materija kao jedina ideja u koju on je ukazuju da on uop}e nije shvatio ~injenicu koju vjeruje. smatra opasno{}u. Naprimjer, u tekstu koji je u cjelosti posve}en ovoj temi [enel je prihvatio da se vanjski svijet u vidu slike percipira u mozgu. Isti~u}i, me|utim, da se slike dijele na dvije vrste - one koje imaju svoju materijalnu protuvrijednost i one koje nemaju - on tvrdi da vanjski svijet posjeduje svoju materijalnu protuvrijednost. Da bi ilustrirao svoju tvrdnju, on iznosi i “primjer telefona”. Ukratko, on pi{e da “ja ne znam da li slike u mozgu imaju ili nemaju svoju protuvrijednost u vanjskom svijetu, ali isto to, tako|er, va`i i kada pri~am telefonom; ja ne vidim osobu sa kojom pri~am, ali mogu potvrditi ovaj razgovor kada kasnije budem neposredno razgovarao sa ovom osobom”. Aktualni pisac ovim primjerom cilja na slijede}e: “Ako posumnjamo u na{e percepcije, mo`emo ih kontrolirati direktnim suo~enjem sa originalnom materijom.” Ovo je, me|utim, sasvim o~ita zabluda, po{to je apsolutno nemogu}e na{e dopiranje do originalne materije. A p s o l u t n o n i k a d a n e mo`emo napustiti mozak i saznati {ta se doga|a “vani”. Osobi pored telefona mo`e se potvrditi da li glas na telefonu ima protuvrijednost ili nema. Ali, i ovo potvr|ivanje je sa~injeno samo od imaginacije u mozgu.

210

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

Zapravo, ove osobe iste doga|aje mogu do`ivljavati i u snovima: [enel, naprimjer, mo`e vidjeti da razgovara na telefon i da je taj razgovor, potom, potvrdio kod osobe sa kojom je razgovarao. Ili Pekünlü tako|er i u snu mo`e osjetiti da je suo~en sa “velikom opasno{}u” i da auditoriju preporu~uje Lenjinova stogodi{nja djela. Me|utim, bilo {to da urade, materijalisti ne mogu demantirati ~injenicu da su sve ono {to do`ivljavaju i sve ono sa ~ime komuniciraju samo odvojene percepcije. Kome }emo, u tom slu~aju, potvrditi da li slike iz mozga imaju svoju protuvrijednost ili nemaju? Da li bi}ima-sjenkama koja se, tako|er, formiraju u mozgu? Nesumnjivo, nemogu}e je prona}i izvor informacija koji }e mo}i osigurati i potvrditi informacije koje pripadaju svijetu izvan mozga materijalista. Priznati da sve vrste percepcija nastaju u mozgu, ali smatrati da se u `eljenom trenutku mo`e iza}i “izvan” ovoga i da se percepcije mogu potvrditi stvarnom vanjskom svijetu je, zapravo, pokazatelj ograni~enosti nivoa ljudskog poimanja i pada u jedan neispravni logi~ki splet. Istina koja se ovdje iznosi je, me|utim, tema koja se odmah, sa lahko}om, mo`e poimati od strane ~ovjeka koji posjeduje normalan nivo poimanja i logi~ki splet. Svaki ~ovjek bez predrasuda }e, u kontekstu ovdje izlo`enog, shvatiti da je organima ~ula nemogu}e testirati postojanje vanjskog svijeta. Me|utim, kako izgleda, slijepa privr`enost materijalizmu kvari ljudsku mo} kori{tenja racija. Zbog toga, i suvremeni materijalisti, kao i njihovi idejni u~itelji koji su postojanje materije nastojali “dokazati” jedenjem kola~a i {utanjem kamena, pokazuju ozbiljne logi~ke poreme}aje. Treba, tako|er, naglasiti da to, u biti, nije neka zbunjuju}a situacija. Po{to, nemogu}nost razumijevanja, dakle nemogu}nost tuma~enja svijeta i doga|aju u ispravnom logi~kom spletu, predstavlja zajedni~ku osobinu onih koji pori~u. A, Allah je u Kur’anu ovu skupinu, oni koji pori~u, istakao kao “...ljude koji ne shva}aju” (Al-Ma’idah, 58).

Materijalisti su upali u najve}u historijsku klopku
Pani~na atmosfera koja se pojavila u materijalisti~kim krugovima Turske i ~ijih smo se samo nekoliko simptoma ovdje dotakli, zapravo,

Tajna materije

211

pokazatelj je da su materijalisti suo~eni sa jednom opasno{}u od egzistencijalne vrijednosti. ^injenica da je materija sa~injena o percepcije dokazana je od strane moderne nauke i to na jedan kategori~an, sna`an i jasan na~in. Materijalisti su svjesni da materijalni svijet, u koji su slijepo vjerovali, oslanjali se i vjerovali u njeg, apsolutno nestaje odnose}i sa sobom i sve ono {to je u njemu, a nisu u stanju uraditi ni{ta kako bi to onemogu}ili. Materijalisti~ko mi{ljenje je stalno postojalo tokom historije ~ovjeka, a, sigurni u sebe i svoju filozofiju, ovi ljudi su se suprotstavljali svome Tvorcu, Allahu, d`. {. Materija je, prema njihovom scenariju, oduvijek i zauvijek, {to zna~i da nije mogla imati svog Stvoritelja. Odbijaju}i Allaha samo iz svoje oholosti, oni su su se krili iza materije za koju su mislili da postoji. Toliko su bili sigurni u ovu filozofiju da su vjerovali da se nikada ne}e mo}i dati obja{njenje koje }e dokazati suprotno. Upravo iz tog razloga ~injenice vezane za bit materije, koje su iznesene u ovoj knjizi, izazvale su toliku zabrinutost kod ovih ljudi. Po{to, sve {to je izneseno ovdje u temelju ru{i njihovu filozofiju, da ~ak apsolutno ne ostavlja ni mogu}nost rasprave. Materija, koju baziraju na svim svojim stanovi{tima, `ivotima, oholostima i poricanjima, nestala je u jednom zamahu ruke. Nema materije da bi postojao materijalizam! Jedna od Allahovih osobenosti je i prire|ivanje zamki za nevjernike. Ovu ~injenicu On isti~e u slijede}em ajetu: “I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili ili da bi te prognali; oni su zamke pleli, a Allah ih je ometao, jer Allah to najbolje umije.” (Al-Anfal, 30) Tako je Allah priredio zamku za materijaliste u~iniv{i da oni misle kako materija postoji i tako ih degradirao na na~in kakav jo{ nije zabilje`en u historiji. Vjerovali su u postojanje svoje imovine, svog polo`aja, titule, zajednice kojoj pripadaju, cijelog svijeta i svega {to se, zapravo, sastoji samo od imaginacije i, povrh svega, oslanjaju}i se na sve to, bili su oholi pred Allahom. Prse}i se, pobunili su se protiv Allaha, te napredovali u svom nevjerovanju. Jedino iz ~ega su crpili snagu u ovim poslovima je bila materija. Ali su zapali u tako manjkav na~in razmi{ljanja da uop}e nisu razmi{ljali da ih je Allah okru`io sa svih strana. Ovako nas Allah u Kur’anu obavje{tava o situaciji koja }e zadesiti nevjernike kao rezultat njihove ograni~enosti:

212

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

Zar oni zamke da postavljaju?! Ta u zamku }e se uhvatiti ba{ oni koji ne vjeruju! (At-Tur, 42)

Ovo je, mo`da, najve}i fijasko koji je historija zabilje`ila. I dok su se {epurili, materijalisti nisu ni bili svjesni da su upali u veliku zamku. Nesumnjivo su pora`eni u ru`nom ratu kojeg su poveli protiv Allaha i u kojem su pokazivali drsku hrabrost. Na{ Stvoritelj nas sasvim jasno obavje{tava o nerazboritosti onih koji pori~u, te o tome kakav ih kraj o~ekuje:
I isto tako Mi u~inismo da u svakom gradu velika{i postanu grje{nici i da u njemu zamke postavljaju, ali oni samo sebi zamke postavljaju, a da i ne primje}uju. (Al-An’am, 123)

Ista ~injenica u drugom ajetu ovako se isti~e:
Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni i ne znaju}i, samo sebe varaju. (Al-Baqarah, 9)

I dok su nevjernici mislili da postavljaju zamke, oni, kao {to se u formulaciji iz prethodnog ajeta ka`e, “ne primje}uju”, nisu mogli uo~iti jednu veoma bitnu ~injenicu da je imaginacija sve ono {to do`ivljavaju, te da je, tako|er, i postavljanje zamki, poput svih djela koja ~ine, samo slika oformljena u njihovom mozgu... Zbog nepoimanja ove ~injenice, te zaboravljaju}i da su sami sa Allahom, oni su sami sebe uvukli u jedan lukav poredak. Kao i u svim periodima, tako }e i u ovom periodu Allah nevjernike suo~iti sa ~injenicom koja }e do temelja poru{iti sve njihove lukave poretke. Ajetom “...Zaista je {ejtanovo lukavstvo slabo” (An-Nisa’, 76), Allah nas obavje{tava o prirodi njihovog poretka, a time i o pora`avaju}em kraju koji ih o~ekuje. A ajetom “...Njihovo lukavstvo vam ne}e nimalo nauditi” (Al’Imran, 120) Allah vijernicima saop}ava radosnu vijest. U drugom ajetu Allah poru~uje da su “djela nevjernika kao varka u ravnici u kojoj `edan vidi vodu, ali kad do tog mjesta do|e, ni{ta ne na|e”. (An-Nur, 39) Materijalizam, tako|er, kao i u prethodnom ajetu, predstavlja “fatamorganu” za nevjernike; kada ispru`e ruke, vjeruju}i u ono {to vide, oni shvate da je sve samo imaginacija. Allah ih je prevario sa jednom ovakvom fatamorganom, cijeli sklop percepcija je u~inio kao da stvarno postoje. “Ogromni” ljudi, profesori, astronomi, biolozi, fizi~ari, ljudi bilo kojeg po-

Tajna materije

213

lo`aja i titule su obmanuti zbog toga {to su materiju pretvorili u svoje bo`anstvo, prevarili su se kao djeca i izgubili autoritet. Svoju filozofiju, ideologiju izgradili su na sklopu percepcija koje su smatrali apsolutnim; ulazili su u ozbiljne polemike, koristili “pseudointelektualna” obja{njenja. A zbog svega toga sebe su smatrali pametnim, mislili su da mogu donositi mi{ljenja o pitanju realnosti univerzuma, i, {to je najbitnije, smatrali su da, sa svojim ograni~enim rasu|ivanjem mogu komentirati Boga. Stanje u kojem se oni nalaze Allah je ovako formulirao:
I nevjernici po~e{e smi{ljati spletke, ali ih je Allah otklonio, jer On to umije najbolje. (Al-’Imran, 54)

Mo`da se mogu}e izvu}i iz nekih ovosvjetskih zamki, ali zamka koju je Allah priredio za one koji pori~u je toliko ~vrsta da je nemogu}e izvu}i se iz nje. Bilo {ta da urade, bilo kome da se obrate, oni ne mogu, mimo Allaha, na}i pomo}nika koji }e ih spasiti. A, to je Allah u Kur’anu najavio i obe}ao: “... oni ne}e na}i sebi, mimo Allaha, ni za{titnika ni pomaga~a.” (An-Nisa’, 173) Materijalisti uop}e nisu o~ekivali da ih o~ekuje jedna ovakva zamka. Dok su u rukama imali sve mogu}nosti XX stolje}a, smatrali su da se sa lahko}om mogu inaditi i da i ostale mase sa sobom mogu povu}i u nijekanje postojanja Boga. Allah nas tako|er obavje{tava o ovakvom mentalitetu koji nevjernici nose tokom cijele historije i kraju koji je pripremljen za njih:
I smi{ljali su spletke, ali Mi smo ih kaznili onda kad se nisu nadali, pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: uni{tili smo sve - i njih i narod njihov. (An-Naml, 50-51)

Jedno zna~enje ~injenice iznesene u citiranom ajetu je i slijede}e: saop}eno je da je imaginacija sve ono {to materijalisti posjeduju, dakle zajedno je uni{teno sve ono {to su imali u svojim rukama. Dok su svjedo~ili nestanku svega onoga za {to su bili ubije|eni da postoji, imovine, fabrika, zlata, dolara, djece, supru`nika, prijatelja, polo`aja i titula, pa ~ak dok su im i njihova tijela izmicala i gubila se, na izvjestan na~in su i “oni uni{teni”. Prestali su biti materija i kona~no su do{li u polo`aj duhovnog bi}a. Nesumnjivo je da uo~avanje ove ~injenice predstavlja ne{to krajnje u`asavaju}e {to je ikako moglo zadesiti materijaliste. Po{to, ~injenica da je

214

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

sve ono {to imaju samo imaginacija, za njih, njihovim formuliranjem, predstavlja presudu “smrt prije smrti” i to dok su jo{ na dunjaluku. Zajedno sa ovom ~injenicom ostao je jedino Allah i oni. Ajetom “Meni ostavi onoga koga sam ja izuzetkom u~inio” (Al-Muddaththir, 11) Allah nas upozorava na ~injenicu da je, zapravo, svako sam samcat pred Njim. Na ovu izuzetnu ~injenicu Allah upozorava na vi{e mjesta u Kur’anu:
A do}i }ete Nam pojedina~no, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili, napustiv{i dobra koja smo vam bili darovali... (Al-An’am, 94) I svi }e Mu na Sudnjem danu do}i pojedina~no. (Maryam, 95)

Jedno od zna~enja navedenih ajeta je i slijede}e: oni koji su od materije na~inili bo`anstvo do{li su od Allaha i Njemu }e se vratiti. Predati su Allahu, htjeli to oni ili ne htjeli. Sada ~ekaju Dan obra~una i taj dan }e svi pojedina~no biti pozvani na ispitivanje. Ma koliko to oni ne htjeli shvatiti...

Zaklju~ak
Tema koja je dovde iznesena jedna je od najve}ih ~injenica koje ste u toku svog `ivota imali priliku ~uti. Po{to, ova tema, koja dokazuje da je materijalni svijet, u biti, jedno “bi}e-silueta”, predstavlja klju~ za poimanje Allahovog postojanja i stvaranja i za razumijevanje da je On jedino apsolutno bi}e. ^ovjek koji shvati ovu temu }e primjetiti da svijet nije mjesto onakvo kakvim ga smatra ve}ina. Svijet nije postoje}e, apsolutno mjesto kakvim ga smatraju oni koji besciljno lutaju ulicama, koji se me|usobno razme}u po luksuznim kafeima, koji se hvale svojim imecima, koji su `ivote svoje posvetili ispraznim ciljevima... Svijet je samo sklop percepcija, jedna imaginacija. I svi koje smo malo~as nabrojali su pojedina~na bi}a-siluete koja ove percepcije posmatraju u svom mozgu, samo oni toga nisu svjesni. Ovo pitanje je veoma bitno i ono iz temelja ru{i materijalisti~ku filo zofiju koja pori~e Allahovo postojanje. Iz tog razloga materijaliste, poput Marxa, Engelsa i Lenjina, mora obuzeti panika kada se upoznaju sa ovime, oni se moraju rasrditi i upozoriti svoje pristalice da “ni slu~ajno ne razmi{ljaju o ovome”. Ove osobe su, zapravo, u jednoj velikoj mentalnoj zaostalosti,

Tajna materije

215

zbog ~ega ~ak nisu u stanju ni poimati ~injenicu koja se formira u mozgu. “Vanjskim svijetom” smatraju svijet kojeg posmatraju u mozgu, a sasvim jasne dokaze o suprotnom ne uspijevaju nikako poimati. Ova nesmotrenost je rezultat mentalnog nedostatka kojim je Allah podario onima koji pori~u. Po{to, kao {to se to u Kur’anu saop}ava, nevjernici “...pameti imaju - a njima ne shva}aju, oni o~i imaju - a njima ne vide, oni u{i imaju - a njima ne ~uju; oni su kao stoka, ~ak i gori - oni su zaista nemarni.” (Al-A’raf, 179) Ono iznad ove ta~ke mo`ete doku~iti i sami ukoliko budete iskreno upotrijebili svoj razum. Za to je potrebno da skupite svoju pa`nju, da se skoncentrirate i da razmi{ljate o tome kako vidite i kako dodirujete predmete koji vas okru`uju. Ako pa`ljivo razmislite, uo~it }ete da je umno bi}e, koje vidi, ~uje, dodiruje, razmi{lja i koje u ovom trenutku ~ita ovu knjigu, samo jedan duh i da, kao na jednoj vrsti zavjese, posmatra percepcije zvane “materija”. ^ovjek koji ovo poima }e se udaljiti od materijalne dimenzije svijeta, koja zavarava ve}inu ~ovje~anstva, i u}i }e u stvarnu dimenziju postojanja. ^injenica o kojoj govorimo u toku historije bila je objelodanjena od strane odre|enih vijernika ili filozofa. Islamski alimi, kao Imam Rabbani, Muhyiddin Arabi i Mevlana Gami , ovu ~injenicu doku~ili su uz pomo} kur’anskih naznaka i li~nog razuma. I odre|eni filozofi Zapada, kao George Berkeley, istu istinu otkrili su zahvaljuju}i svom bespredrasudnom razmi{ljanju. Ovako u svom djelu Mektubat Imam Rabbani obja{njava da je sav materijalni univerzum “imaginacija i ma{ta” (percepcija), a da je Allah jedino apsolutno bi}e:
“... Tijela bi}a koja je Allah stvorio nisu ni{ta drugo do nepostojanje... Sve je to stvorio na nivou emocije i ma{te (percepcije)... Postojanje svemira je na nivou emocije i ma{te, ne na nivou materije... U pravom smislu, vani (u vanjskom svijetu) ne postoji ni{ta, osim Allaha.”182

Imam Rabbani, tako|er, sasvim jasno iznosi da su sve slike sa kojima ~ovjek komunicira samo imaginacije i da nemaju svoj original “vani”:
“Taj imaginarni krug slika se u ma{ti. A vidi se na stepenu na kojem je naslikan. Ali, imaginarnim okom. Smatra se, me|utim, da se to vani vidi sa

216

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

okom u glavi. Ali, to nije tako. On vani nema ni traga ni imena. Da, ovakva situacija ne postoji tamo da bi se vidjela. ^ak i lice osobe koje se oslikava u ogledalu je u ovoj formi. Zato {to ono vani nema postojanost. Nesumnjivo, oboje, i njegova postojanost i slika, zajedno su u MA[TI. Allah najbolje zna.”183

Mevlana Gami je, tako|er, ovu zaprepa{}uju}u ~injenicu do koje je i do{ao uz pomo} kur’anskih naznaka i razuma, izrazio rije~ima da je “imagi nacija i ma{ta sve {to postoji u univerzumu. Ili je kao refleksija u ogledalu ili kao silueta.” Me|utim, broj onih koji su doku~ili ovu ~injenicu je u toku historije uvijek bio ograni~en. Veliki alimi kao Imam Rabbani pisali su da je mo`da delikatno da se ova ~injenica prezentira masama, da ve}ina ljudi ovo ne}e mo}i shvatiti. A, u suvremenom dobu, pak, aktualna ~injenica do{la je u polo`aj obja{njavanja uz nau~ne dokaze. ^injenica da je univerzum jedno bi}e-silueta prvi put se u historiji svijeta obja{njava na jedan toliko konkretan, jasan i pojmljiv na~in. Iz tog razloga, XXI stolje}e }e predstavljati jednu historijsku prekretnicu kada }e ljudi masovno poimati Bo`anstvene ~injenice i kada }e se u valovima usmjeravati Allahu kao jedinom apsolutnom bi}u. U XXI stolje}u }e se na sme}e historije odlo`iti materijalisti~ko vjerovanje XIX stolje}a, poimat }e se Allahovo postojanje i pojam stvaranja, ~injenice poput nadvremenosti i natprostornosti }e postati pojmljive, ~ovje~anstvo }e se osloboditi zavjesa - koje vjekovima stoje navu~ene ispred njega, podvala i praznovjerja. Ovaj neizbje`ni proces }e biti nemogu}e zaustaviti od strane bilo kojeg bi}a-siluete...

Relativnost vremena i realnost sudbine

ajedno sa onim {to smo do sada izlo`ili, postignuta je kategori~nost da u biti ne postoji “trodimenzijalno mjesto”, da je to jedna predrasuda apsolutno zasnovana na percepcijama i da se cijeli `ivot odvija u “neprostoru”. Tvrditi suprotno ovome predstavlja praznovjerje koje je daleko od razuma i nauke, po{to ne postoji niti jedan valjan dokaz o fizi~kom postojanju Svijeta. Ova situacija ru{i prvu hipotezu koja predstavlja osnovu materijalisti~ke filozofije. Ova hipoteza pretpostavlja da je materija apsolutna i neuni{tiva. Druga materijalisti~ka hipoteza je hipoteza po kojoj je i vrijeme apsolutno i beskona~no, a {to je, tako|er, praznovjerje kao i prva hipoteza.

Z

Poimanje vremena
Percepcija zvana vrijeme je, zapravo, metod uspore|ivanja jednog trenutka sa drugim. Ovu tvrdnju mo`emo ilustrirati slijede}im primjerom: Ako udarimo u neki predmet, pojavit }e se jedan odre|en zvuk. Kada nakon pet minuta ponovo udarimo u isti predmet, ponovo }e se pojaviti zvuk. ^ovjek misli da je izme|u prvog i drugog zvuka protekao odre|eni period i to naziva “vremenom”. Me|utim, u trenutku kada ~uje drugi zvuk, prvi zvuk se sastoji samo od imaginacije u mozgu. To je samo podatak koji postoji u mozgu. Uspore|uju}i trenutak u kojem `ivi sa onim iz memorije, ~ovjek posti`e percepciju vremena. U slu~aju da nema ove usporedbe, ne bi postojala ni percepcija vremena. Isto tako, ~ovjek pravi usporedbu kada kroz vrata u|e u jednu prostoriju, a potom ugleda kako drugi ~ovjek sjeda na fotelju koja se nalazi na sredini prostorije. U trenutku dok ~ovjek, kojeg je vidio, sjeda u fotelju, slike vezane za njegovo otvaranje vrata i kretanje prema sredini prostorije samo su podaci koji se nalaze u mozgu. Percepcija vremena pojavljuje se kada napravimo usporedbu izme|u ovih slika i trenutka kada ~ovjek sjeda u fotelju.

218

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

Ukratko, vrijeme postoji pravljenjem usporedbe izme|u odre|enih imaginacija koje se skrivaju u mozgu. Ako ~ovjek ne bi imao memorije, onda mozak ne bi mogao praviti komentare ove vrste, a prema tome ne bi se obrazovala ni percepcija vremena. Razlog zbog kojeg neko ka`e “ja imam trideset godina” je u ~injenici da se u mozgu skupilo odre|enih podataka koji pripadaju aktualnom broju godina. U slu~aju da nema memorije, ne bi mogao razmi{ljati o tolikom vremenskom periodu i komunicirao bi samo sa “trenutkom” u kojem `ivi.

Nau~no obja{njenje nadvremenosti
Iznose}i primjere mislilaca i nau~nika koji su o ovom pitanju izrazili svoj stav, nastojat }emo ovo pitanje detaljnije razjasniti. Nobelovac, poznati profesor genetike i mislilac, François Jacob, u svojoj knjizi Igra mogu}nosti ka`e slijede}e o toku vremena unazad: “Filmovi koji se prikazuju unazad pru`aju nam mogu}nost da zamislimo kako bi izgledao svijet u kojem bi vrijeme teklo unazad. Jedan svijet u kojem bi se mlijeko u {oljici odvajalo od kafe i skakalo u zrak kako bi dospjelo do posudice za mlijeko; jedan svijet u kojem bi svjetlosni snopovi, umjesto izviranja iz svog izvora, izlazili iz zida i sabirali se u svom izvoru; jedan svijet u kojem bi zapanjuju}om suradnjom bezbroj kapljica iz vode izbacilo kamen koji bi poslu{no poskakivao da bi se smjestio u {aku djeteta. Ali, u ovakvom svijetu u kome vrijeme te~e naopako }e, na isti na~in, biti naopako okrenuto i formiranje pam}enja i mo`dani razvoj. Isto }e biti i sa pro{lo{}u i budu}no{}u i svijet }e nam apsolutno izgledati onako kao {to ve} izgleda.”184

Vrijeme je pojam koji je apsolutno vezan za onoga ko ga opa`a. Dok isti vremenski period nekome izgleda dug, drugome mo`e izgledati sasvim kratak. Da bi se odredila neka zajedniËka vrijednost, potrebni su izvori poput sata i kalendara, bez kojih bi bilo nemoguÊe naËiniti definitivnu pretpostavku o pitanju vremena.

Relativnost vremena i realnost sudbine

219

Zbog toga {to se na{ mozak navikao na ustaljeni sistem redoslijeda, svijet ne funkcionira kao u primjerima iz prethodnog citata i mislimo da vrijeme uvijek te~e naprijed. Me|utim, ovo je odluka koja je nastala u na{em mozgu i zbog toga je sasvim relativna. Nikako ne mo`emo znati kako vrijeme u stvarnosti te~e, ili da li uop}e i te~e. A to pokazuje da vrijeme nije apsolutna ~injenica, da je samo jedan oblik percepcije. Da je vrijeme jedna percepcija, potvrdio je i najve}i fizi~ar XX stolje}a, A l b e r t E i n s t e i n , svojom op}om teorijom relativiteta. U svojoj knjizi Univerzum i Einstein, Lincoln Bernett je o ovom pitanju napisao slijede}e: “Zajedno sa apsolutnim kosmosom, Einstein nije uzimao u obzir ni pojam nepromjenjljivog i konstantnog univerzalnog vremena koje te~e iz beskona~ne pro{losti u beskona~nu budu}nost. Veliki dio nepojmljivosti koja okru`uje teoriju relativiteta rodila se iz njegovog neprihvatanja da je osje}aj vremena tako|er jedan oblik percepcije kao i osje}aj za boju... Kako god je kosmos jedan mogu}i slijed materijalnih bi}a, i vrijeme je jedan mogu}i slijed doga|aja. Vremensku subjektivnost najbolje obja{njavaju Einsteinove rije~i: “Individualni `ivoti nam izgledaju organizirani u jednoj seriji doga|aja. Doga|aji kojih se sje}amo iz ove serije su kao poredani po mjeri ‘prije’ i ‘poslije’. Iz tog razloga, za individuu postoji jedno ja-vrijeme, odnosno subjektivno vrijeme. Ovo vrijeme je samo u sebi nemjerljivo. U stanju sam napraviti takvu sponu izme|u doga|aja i brojeva da jedan veliki broj ne}e biti u vezi sa prethodnim doga|ajem, ve} sa potonjim.”185 Glede Barnettove izjave, Einstein je “pokazao da su kosmos i vrijeme tako|er oblik opa`anja i da ih, kao pojam boje, oblika i veli~ine, nije mogu}e odvojiti od svijesti”. Prema op}oj teoriji relativiteta “ni vrijeme nema poseb no i neovisno postojanje od serije doga|aja kojim ga mjerimo”.186 S obzirom da je i vrijeme percepcija, apsolutno je vezano za onoga ko ga percipira, ono je, dakle, relativan pojam. Brzina toka vremena mijenja se prema referencama koje koristimo prilikom mjerenja. Po{to u ljudskom tijelu ne postoji prirodni sat koji bi precizno utvrdio apsolutnu brzinu toka vremena. Kao {to je istako Lincoln Bernett: “Kao {to ne postoji ne{to zvano boja ako ne postoji oko koje }e razdvajati boje, isto tako nije ni{ta nijedan trenutak, sat ili jedan dan ako ne postoji doga|aj

220

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

koji }e mjeriti vrijeme.”187 Relativitet vremena na najjasniji na~in do`ivljava se u snu. Iako imamo osje}aj da je satima trajalo ono {to smo vidjeli u snu, u stvarnosti je sve trajalo svega nekoliko minuta, pa ~ak i nekoliko sekundi. Zadr`imo se na jednom primjeru da bismo jo{ vi{e pojasnili temu. Zamislimo da smo smje{teni u jednu posebno dizajniranu prostoriju sa jednim prozorom i da smo u njoj proveli izvjesno vrijeme. Neka se u prostoriji nalazi i sat kako bismo mogli vidjeti koliko smo vremena tu proveli. Neka nam, u isto vrijeme, bude omogu}eno da kroz prozor pratimo izlazak ili zalazak sunca. Kada bi nam se nakon nekoliko dana postavilo pitanje koliko smo ostali u prostoriji, na{ odgovor bi bio ra~un vezan za povremeno gledanje na sat, a i broj sun~evih izlazaka, odnosno zalazaka. Izra~unali bismo, naprimjer, da smo u prostoriji proveli tri dana. Ali, ako nam do|e osoba koja nas je zatvorila u prostoriju i ka`e da smo, zapravo, u prostoriji ostali dva dana, da sunce nije pravo, nego vje{ta~ko i da je sat u prostoriji namjerno pode{en da br`e otkucava, tada na{ ra~un ne bi imao nikakvog smisla. I ovaj primjer isti~e da se na{e znanje o brzini vremena zasniva samo na promjenjljivim referencama percipijenta. Relativitet vremena je konkretna ~injenica koja je dokazana nau~nim metodama. Einsteinova op}a teorija relativiteta iznosi da se brzina vremena mijenja prema brzini nekog tijela i udaljenosti od centra gravitacije. Pove}anjem brzine vrijeme se skra}uje, sabija se; radi te`e i sporije, kao da se pribli`ava ta~ki “stajanja”. Ilustrirajmo to jednim Einsteinovim primjerom. Prema ovom primjeru, dok jedan od blizanaca, koji su, normalno, iste dobi, ostaje na Zemlji, drugi kre}e na put u svemir brzinom koja je pribli`na svjetlosnoj brzini. Blizanac koji je oti{ao u svemir }e pri povratku zate}i svog brata dosta starijeg od sebe. Razlog tome je ~injenica da je bratu u svemiru vrijeme sporije proticalo. Isti primjer mo`emo primijeniti na oca i sina: “Ako otac ima 27, a sin 3 godine, kada se nakon 30 zemaljskih godina otac vrati na Zemlju, sin }e imati 33, a otac 30 godina.”188 Nastanak relativiteta vremena nije u vezi s usporavanjem ili ubrzavanjem sata; relativitet vremena nastaje zbog razli~itih brzina rada od

Relativnost vremena i realnost sudbine

221

cjelokupnog materijalnog sistema do nivoa atoma. U jednom ovakvom okru`enju u kojem se vrijeme kra}a, te`e funkcioniraju operacije poput otkucaja srca u ljudskom tijelu, dioba }elija i mo`dane aktivnosti. ^ovjek nastavlja sa svojim svakodnevnim aktivnostima, uop}e ne primje}uju}i usporavanje vremena.

Relativitet u Kur’anu
Sasvim je neosporno da nas ova otkri}a moderne nauke dovode do zaklju~ka da vrijeme nije apsolutna ~injenica, kako to smatraju materijalisti, ve} da je to jedna relativna percepcija. Zanimljivo je da je ova ~injenica, koju nauka nije primje}ivala do XX stolje}a, saop}ena u Kur’anu koji je objavljen prije 14 stolje}a. U svojim ajetima Kur’an sasvim jasno ~ovjeku stavlja do znanja da je vrijeme relativan pojam. Nau~no potvr|enu ~injenicu da je vrijeme jedna psiholo{ka percepcija, da se, shodno doga|ajima, mjestu i uvjetima, razli~ito percipira mogu}e je pro~itati u dosta kur’anskih ajeta. Prema kur’anskom saop}enju, naprimjer, jedan cijeli ljudski vijek je veoma kratak period:
Bit }e onog Dana kad vas On pozove, i odazvat }ete se, hvale}i Ga, i pomislit }ete da ste ostali samo malo vremena. (Al-Isra’, 52) A na Dan kada ih On sakupi u~init }e im se da su boravili samo jedan ~as u danu, i jedni druge }e prepoznati... (Yunus, 45)

U odre|enim ajetima isti~e se da su ljudske percepcije vremena razli~ite, te da je ~ovjek u stanju, u biti, veoma kratak period percipirati kao veoma dug. Kao ilustracija ovome mogu poslu`iti ajeti koji govore o polaganju ra~una na ahiretu:
A koliko ste godina na Zemlji proveli?” - upitat }e On. “Proveli smo dan ili samo dio dana” - odgovorit }e -, “pitaj one koji su brojali.” “Pa da, kratko ste proveli” - re}i }e On - “da ste samo znali!” (Mu’minun, 112-114)

A, u drugim odre|enim ajetima upozorava se na ~injenicu da vrijeme u razli~itim okolnostima proti~e u razli~itim brzinama toka:
...A samo jedan dan u Gospodara tvoga traje koliko hiljadu godina, po va{em ra~unanju. (Al-Hajj, 47)

222

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

K Njemu se penju meleki i D`ibril u danu koji pedeset hiljada godina traje. (Al-Ma’arij, 4) On upravlja svima, od neba do Zemlje, a onda se sve to Njemu vra}a u danu koji, prema va{em ra~unanju vremena, hiljadu godina traje. (As-Sajdah, 5)

Citirani ajeti predstavljaju sasvim jasna svjedo~enja o relativitetu vremena. A, ~injenica da se ovaj zaklju~ak, do kojeg je nauka stigla tek u XX stolje}u, obznanio Kur’anom prije 14 stolje}a jedan je od dokaza da je Kur’an objavljen od Allaha, apsolutnog Gospodara mjesta i vremena. Kur’anski stil, koji je kori{ten u jo{ dosta ajeta, sasvim jasno isti~e da je vrijeme jedna percepcija. Na ova izra`avanja naro~ito je mogu}e nai}i u pri~ama. Naprimjer, prema jednoj kur’anskoj pri~i, Allah je jednu grupu vjernika, ehl-i Kahf, u dubokom snu dr`ao preko 300 godina. Kada su, potom, bili probu|eni, mislili su da su u snu proveli jedan veoma kratak vremenski period; nisu bili u stanju ta~no procijeniti koliko su spavali:
Mi smo ih u pe}ini tvrdo uspavali za dugo godina. Poslije smo ih probudili da bismo pokazali koja }e od dvije skupine bolje ocijeniti koliko su vremena proboravili. (Al-Kahf, 11-12) I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedne druge pitali. “Koliko ste ovdje ostali?” - upita jedan od njih. - “Ostali smo dan ili dio dana” - odgovori{e. - “Gospodar va{ najbolje zna koliko ste ostali” - reko{e. (Al-Kahf, 19)

Situacija iznesena u slijede}em ajetu je, tako|er, jedan vrlo zna~ajan dokaz da je, u biti, vrijeme psiholo{ka percepcija:
Ili za onoga koji je prolaze}i pored jednog do temelja poru{enog grada, povikao: “Kako }e Allah o`ivjeti ove {to su pomrli?” I Allah u~ini te on umre i tako ostade stotinu godina, a onda ga o`ivje i zapita: “Koliko si ostao?” - “Dan ili dio dana” - odgovori. “Ne”, re~e On -, “ostao si stotinu godina. Pogledaj jelo svoje i pi}e svoje, - nije se pokvarilo; a pogledaj i magarca svoga - da te u~inim dokazom ljudima -, a pogledaj i kosti, - vidi kako ih sastavljamo, a onda ih mesom obla`emo.” I kad njemu bi jasno, on povika: “Ja znam da Allah sve mo`e!” (Al-Baqarah, 259)

Kao {to se vidi, ovaj ajet otvoreno nagla{ava da je Allah li{en vremena,

Relativnost vremena i realnost sudbine

223

za razliku od ~ovjeka koji mu je zavisan. Glede primjera iz prethodnog kur’anskog ajeta, ~ovjek nije u stanju ~ak ni poimati du`inu vremena provedenog u snu. Bilo bi, u ovom slu~aju, krajnje iracionalno tvrditi da je (kao u iskrivljenoj materijalisti~koj logici) vrijeme apsolutno.

Sudbina
Postojanje vremenskog relativiteta upozorava nas na jednu veoma zna~ajnu ~injenicu: da je relativitet toliko promjenjljiv da jedno vremensko razdoblje koje za nas traje milijarde godina u jednoj drugoj dimenziji mo`e trajati ~ak samo jednu sekundu. ^ak, jedan veliki vremenski period od nastanka univerzuma do njegovog kraja u drugoj dimenziji mo`e trajati, ne jednu sekundu, ve} samo jedan “trenutak”. Upravo ovdje je bit jedne ~injenice koja se zove sudbina, a to je ono {to ve}ina ne mo`e shvatiti, a i ono {to materijalisti ne shva}aju}i i pori~u. Sudbina je Allahovo znanje svih doga|aja iz pro{losti i budu}nosti. Jedan zna~ajan dio ~ovje~anstva ne mo`e poimati sudbinu, te postavljaju pitanje kako Bog mo`e znati ono {to se nije dogodilo. Me|utim, “nerealizirani doga|aji” samo su za nas nerealizirani doga|aji. A Bog nije podlo`an vremenu i prostoru, {to je, ina~e, Sam i stvorio. Iz tog razloga, za Allaha su svi doga|aji iz pro{losti, sada{njosti i budu}nosti jedno i ve} su se dogodili. Kako na ovu ~injenicu upozorava Op}a teorija relativiteta, Lincoln Bernett obja{njava u knjizi Univerzum i Einstein. Prema Bernettu, fenomen s postojanja u potpunom zna~enju mo`e “sa svom svojom veli~anstveno{}u 189 Volja, koju Bernett formulira kao poimati jedino jedan kosmi~ki mozak”. “kosmi~ki mozak” je znanje i um Allaha - Gospodar univerzuma. Kako god smo mi u stanju s lahko}om u jednom trenutku vidjeti jedan lenjir kao cjelinu, sa njegovim po~etkom, sredinom, krajem i svim jedinicama izme|u toga, Allah, isto tako, u samo jednom trenutku zna cijelo vrijeme, kojem smo mi podlo`ni, od njegovog po~etka do njegovog kraja. A, `ive}i u vremenu, ~ovjek samo biva svjedokom sudbine koju je za njega Allah stvorio. U me|uvremenu, treba skrenuti pa`nju i na povr{nost iskrivljenog poimanja sudbine koje je veoma rasprostranjeno u masama. U ovom

224

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

iskrivljenom poimanju preovladava jedno sujevjerno mi{ljenje po kojem je Allah za ~ovjeka odredio jednu “sudbinu” koju ~ovjek u datom trenutku mo`e izmijeniti. Naprimjer, za ~ovjeka koji je pre`ivio neki kriti~an trenutak u `ivotu koristi se jedna lai~ka formulacija kao “pobijedio je sudbinu”. Me|utim, svoju sudbinu niko ne mo`e promijeniti. ^ovjek koji je pre`ivio odre|eni kriti~ni trenutak nije umro zbog toga {to u njegovoj sudbini nije bilo propisano da umre. Izgovaranje formulacije “pobijedio sam sudbinu” od strane onih koji sami sebe zavaravaju, a i njihovo psiholo{ko stanje je tako|er dio njihove sudbine. Po{to je, sudbina Allahovo znanje i za Allaha, Gospodara cijelog vremena i prostora, koji u jednom trenu zna svo vrijeme, sve je zapisano i ve} zavr{eno. Da je za Allaha vrijeme jedna cjelina, razumijemo i iz stila koji je kori{ten u Kur’anu; odre|eni doga|aji, koji se za nas jo{ nisu dogodili, u Kur’anu se obja{njavaju kao doga|aji koji su se ve} davno odigrali. Kao ilustracija mogu poslu`iti ajeti koji govore o ~ovjekovom polaganju ra~una pred Allahom na ahiretu, a koji se iznose kao doga|aj koji je ve} okon~an:
I u rog se puhnulo, i umrli su oni na nebesima i oni na Zemlji, ostali su samo oni koje je Allah odabrao; poslije se u rog po drugi put puhnulo i oni su, odjednom, ustali i ~ekali. I Zemlja je svjetlo{}u Gospodara svoga zasjala i Knjiga se postavila, vjerovjesnici i svjedoci su dovedeni, i po pravdi im se svima presudilo, nikome se nije nepravda u~inila; svako je dobio ono {to je zaslu`io, jer On dobro zna {ta je ko radio. Oni koji nisu vjerovali u gomilama su u d`ehennem natjerani... A oni koji su se Gospodara svoga bojali u povorkama su u d`ennet povedeni... (Az-Zumar, 68-74)

Drugi primjeri o ovom pitanju su slijede}i:
I svako je do{ao, a s njim i vodi~ i svjedok. (Qaf, 21) I nebo se razdvojilo - tada je labavo bilo. (Al-Haqqah, 16) I d`ennetom i svilom ih za ono {to su trpjeli nagradio: naslonjeni na divanima, oni u njemu ni mraz ni `egu ne}e osjetiti. (Ad-Dahr, 12-13) ) I kada se d`ehennem svakome ko vidi ukazao. (An-Nazi’at, 36)

Relativnost vremena i realnost sudbine

225

Danas su se oni koji su vjerovali - nevjernicima p o d s m i j a v a l i . (AlMutaffifin, 34) I gre{nici ugleda{e vatru i uvjeri{e se da }e u nju pasti, i da im iz nje ne}e povratka biti.(Al-Kahf, 53)

Kao {to se vidi, ovi doga|aji, koji }e se, za nas, dogoditi nakon na{e smrti, u Kur’anu se iznose kao doga|aji koji su se ve} dogodili i koji su okon~ani. Po{to Allah nije podlo`an relativnoj dimenziji vremena kojoj smo mi podlo`ni. Allah je sve doga|aje po`elio u nadvremenu, to je ~ovjek uradio i svi ovi doga|aji su do`ivljeni i dovedeni do kraja. Allah nas u slijede}em ajetu upoznaje sa ~injenicom da su se svi doga|aji, i mali i veliki, dogodili uz Njegovo znanje i da su zabilje`eni u jednoj Knjizi:
[to god ti va`no ~inio, i {to god iz Kur’ana kazivao, i kakav god vi posao radili, Mi nad vama bdijemo dok god se time zanimate. Gospodaru tvome ni{ta nije skriveno ni na Zemlji ni na nebu, ni koliko trun jedan, i ne postoji ni{ta, ni manje ni ve}e od toga, {to nije u Knjizi jasnoj. (Yunus, 61)

Zabrinutost materijalista
Teme o materiji, nadvremenu i natprostoru koje su izlo`ene u ovom poglavlju knjige su, u biti, veoma jasne ~injenice. Apsolutno to nije, kao {to je i naprijed istaknuto, filozofija ili na~in razmi{ljanja, ve} nau~ni rezultati koje je nemogu}e pobiti. Pored toga {to je to jedna tehni~ka ~injenica, ni dokazi koji se zasnivaju na razumu i logici ne pru`aju mogu}nost drugoj alternativi o ovom pitanju: univerzum, zajedno sa materijom, od koje je na~injen, i vremenom, jedna je slika-tvorevina. Jedan, dakle, sklop percepcija. Materijalisti osje}aju pote{ko}e u poimanju ovoga. Ako se, ilustracije radi, ponovno vratimo na Politzerov primjer autobusa, uo~it }emo da, iako mu je tehni~ki poznata ~injenica da ne mo`e iza}i izvan percepcija, Politzer je to mogao prihvatiti samo za odre|ene doga|aje. Za njega se, dakle, doga|aji prije udara autobusa formiraju u mozgu, ali u trenutku kada autobus vr{i udar, doga|aji izlaze iz mozga, ~ime posti`u svoju materijalnu realnost. Logi~ka defektnost u aktualnom slu~aju je sasvim jasna; i Politzer je upao u Johnsonovu zabludu po kojoj “{utam kamen - noga me zabolje - dakle - ka-

226

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

men postoji”. On nije u stanju poimati da je i sila, koja se osje}a prilikom udara autobusa, u biti, samo jedna percepcija. Stvarni podsvjesni razlog zbog koga materijalisti ne mogu shvatiti ovo pitanje je osje}aj velikog straha od ~injenice sa kojom }e biti suo~eni u trenutku kada shvate. Da ~ak i samo “naslu}ivanje” ovog pitanja nau~nikematerijaliste vodi u nespokojstvo i strah, Lincoln Bernett ovako obja{njava:
Dok su filozofi sve materijalne ~injenice doveli na nivo percepcija svijetasiluete, nau~nici su sa strahom i nespokojstvom naslu}ivali granice ljudskih ~ula.190

Materijalistu zahvati veliki strah kada se obja{njava ~injenica po kojoj su vrijeme i materija samo percepcije. Po{to su materija i vrijeme, za njih, jedina dva pojama apsolutnog postojanja. To su gotovo njihovi idoli kojima se klanjaju, s obzirom da vjeruju da su (uz nezaobilazni evolucioni put) materijalna i vremenska tvorevina. A kada osjete da je univerzum u kojem `ive, Svijet, njihova tijela, ostali ljudi, filozofi-materijalisti koji ih plijene svojim idejama, ukratko sve - samo percepcija, cijelo njihovo bi}e obuzima osje}aj prestravljenosti. U jednom trenutku se udaljava i gubi sve ono na {to su se oslanjali, u {to su vjerovali i od ~ega su o~ekivali pomo}. Osjete, zapravo, jedan vid bespomo}nosti koju }e osje}ati na Sudnjem danu, a koja je opisana u slijede}em ajetu: I oni }e se toga dana Allahu pokoriti, i propast }e ono {to su potvarali. (An-Nahl, 87) Od ovog trenutka, materijalisti ula`u napore u samoubje|enje u realnost materije, iznose, o tom pitanju, svojevrsne “dokaze”; udaraju rukom o zid, {utaju kamenje, vi~u, galame, ali se nikada i nikako se ne mogu osloboditi istine. Kako god se materijalisti sami `ele rije{iti ove ~injenice, isto to nastoje udaljiti i iz mozga ostalih ljudi. Po{to su svjesni da }e se objelodaniti primitivnost njihove filozofije i neosnovanost njihovog pogleda na svijet, te da }e izgubiti bazu kojoj }e iznositi svoje stavove ukoliko ljudi shvate stvarnu su{tinu materije. Strah u kome se nalaze je razlog njihove ovolike unespokojenosti zbog ~injenica koje su ovdje iznesene. Allah nas upozorava da }e se na ahiretu poja~ati ovaj strah nevjernika.

Relativnost vremena i realnost sudbine

227

Allah }e im se tada ovako obratiti:
A na Dan kada ih sve sakupimo, pa upitamo one koji su druge Njemu ravnim smatrali: “Gdje su vam bo`anstva va{a koja ste bogovima dr`ali?” (AlAn’am, 22)

Nakon toga }e se nevjernici uvjeriti da, u biti, ne postoji ni{ta, imeci za koje su, u toku ovosvjetskog `ivota, Bogu ravnim smatrali. I ovoj ~injenici nas Allah u Kur’anu obavje{tava:
Gledaj kako }e oni sami sebi lagati, a ne}e im biti onih koji su bili izmislili! (Al-An’am, 24)

Dobit vjernika
I dok unespokojava materijaliste, ~injenica da su materija i vrijeme percepcije s druge strane izaziva sasvim suprotnu reakciju kod vjernika. Veliku radost osje}aju oni koji vjeruju u Allaha, kada shvate tajnu koja okru`uje materiju, po{to je to ~injenica koja predstavlja klju~ za rje{avanje svih pitanja. U trenutku kada se ovaj klju~ okrene, nestaju sve tajne. ^ovjek koji je mo`da osje}ao pote{ko}e pri poimanju mnogih pitanja uz pomo} ove ~injenice do}i }e u polo`aj da to sa lahko}om shvati. Na taj na~in postaju jasna ustaljena pitanja, poput pitanja smrti, d`enneta, d`ehennema, ahireta i promjene dimenzije, te se sa lahko}om dolazi do odgovora va`nih pitanja, kao {to su: “gdje je Bog?”, “{ta je bilo prije Njega?”, “ko Ga je stvorio?”, “koliko }e trajati zagrobni `ivot?”, “gdje se nalaze d`ennet i d`ehennem?”, “da li oni postoje i sada?” i sl. Postaje, tako|er, pojmljiv sistem Allahovog stvaranja univerzuma ni iz ~ega. To je ~ak takva tajna uz pomo} koje postaju apsurdna pitanja kao “kada?” i “gdje?”. Po{to, u ovom slu~aju nestaju i vrijeme i prostor. U trenutku poimanja neprostornosti, postaje sasvim jasno da se, zapravo, sve, i d`ennet, i d`ehennem i Svijet, nalaze na istom mjestu. A, u trenutku poimanja nadvremenosti, postaje jasno i to da se sve doga|a u jednom trenu; ni{ta se ne o~ekuje, vrijeme ne proti~e i sve se ve} dogodilo i sve je ve} okon~ano. Uporedo sa poimanjem ove tajne, dunjaluk za vjernika po~inje li~iti na d`ennet. Gube se sva materijalna nespokojstva, podozrijevanja i strahovi ko-

228

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE

ji ti{te ~ovjeka. ^ovjek shvata da cijeli univerzum ima samo jednog Gospodara, da On Svojom voljom oblikuje materijalni svijet i da se jedino prema Njemu mora orijentirati. Poimanje ove tajne je najve}a ovosvjetska dobit. Zajedno sa ovom ~injenicom, postaje razumljiva i jo{ jedna veoma zna~ajna kur’anska ~injenica koje smo se i naprijed dotakli: ~injenica da je Allah ~ovjeku “...bli`i od vratne `ile kucavice” (Qaf, 16) Kao {to je poznato, `ila kucavica se nalazi u samom ~ovjeku. Ne mo`e, glede materjalisti~kog pogleda na svijet, postojati udaljenost koja je ~ovjeku bli`a od njegove unutra{njosti. Ova ~injenica se, me|utim, mo`e jednostavno objasniti ~injenicom neprostora. Kao {to je o~ito, i ovaj ajet se bolje poima uz pomo} ove ~injenice. Eto, to je istina. Mora se imati na umu da za ~ovjeka nema drugog prijatelja i pomo}nika osim Allaha. Ne postoji ni{ta osim Allaha; kod Njega }emo tra`iti pribje`i{te, od Njega }emo tra`iti pomo}, On je jedino apsolutno bi}e koje }e nam odgovoriti... Gdje god da se okrenemo, Allahovo lice je tamo...

"Hvaljen neka si" - reko{e oni "mi znamo samo ono ~emu si nas Ti pou~io; Ti si Sveznaju}i i Mudri." (Al-Baqarah, 32)

Bilje{ke
1 Cliff, Conner, “Evolution vs. Creationism: In Defense of Scientific Thinking”, International Socialist Review (Monthly Magazine Supplement to the Militant), November 1980. Ali Demirsoy, Kalitim ve Evrim (Inheritance and Evolution), Ankara: Meteksan Publishing Co.,1984, str. 61. Michael J. Behe, Darwin’s Black Box, New York: Free Press, 1996, str. 232-233. Richard Dawkins, The Blind Watchmaker, London: W. W. Norton, 1986, str. 159. Dan Graves, Science of Faith: Forty-Eight Biographies of Historic Scientists and Their Christian Faith, Grand Rapids, MI, Kregel Resources. Science, Philosophy, And Religion: A Simposium, 1941, CH.13. J. De Vries, Essential of Physical Science, Wm. B. Eerdmans Pub. Co., Grand Rapids, SD 1958, str. 15. H.S. Lipson, “A Physicist’s View of Darwin’s Theory”, Evolution Trends in Plants, Vol 2, No.1, 1988, str. 6. Iako je Darwin iza{ao sa tvrdnjom da je nje gova teorija bila totalno neovisna od Lamarckove, on je postepeno po~eo da se oslanja na Lamarckove tvrdnje. Posebno 6. i zadnje izdanje Porijekla vrsta je puno primjera Lamarckovog “naslje|ivanja ste~enih karakteristika”. Vidi: Benjamin Farington, What Darwin Really Said, New York: Schocken Books, 1996, str. 64. Steven M. Stanley, Macroevolution: Pattern and Process, San Francisco: W. H. Freeman and Co. 1979, str. 35, 159. Colin Patterson, “Cladistics”, Interview with Brian Leek, Peter Franz, March 4, 1982, BBC. Stephen Jay Gould, “The Return of Hopeful Monsters”, Natural History, Vol. 86, July August 1977, str. 28. Charles Darwin, The Origin of Species: A Facsimile of the First Edition, Harward University Press, 1964, str. 189. Ibid, str. 177. B.G. Ranganathan, Origins?, Pennsylvania: The Banner Of Truth Trust, 1988. Warren Weaver, “Genetic Effects of Atomic Radiations”, Science, vol 123, june 29, 1956, str. 1159. Gordon R. Taylor, The Great Evolution Mystery, New York, Harper & Row, 1983, str. 48. Michael Pitman, Adam and Evolution, London: River Publishing, 1984, str. 70. Charles Darwin, The Origin of Species: A Facsimile of the First Edition, Harward University Press, 1964, str. 179. Ibid, str. 172, 280. Derek V. Ager, “The Nature of the Fossil 22 Record”, Proceedings of The British Geological Association, vol. 87, 1976, str. 133. Mark Czarnecki, “The Revival of the Creationist Crusade”, MacLean’s, January 19, 1981, str. 56. T. Neville George, “Fossills in Evolutionary Perspective”, Science Progress, Vol 48, January 1960, str. 1, 3. David Raup, “Conflicts Between Darwin and Paleontology”, Bulletin, Field Museum of Natural History, Vol 50, January 1979, str. 24. Richard Monastersky, “Mysteries of the Orient”, Discover, April 1993, str. 40. Richard Dawkins, The Blind Watchmaker, London: W. W. Norton, 1986, str. 229. Douglas Futuyma, Science on Trial, New York: Pantheon Books, 1983. str. 197. Charles Darwin, The Origin of Species: A Facsimile of the First Edition, Harward University Press, 1964, str. 302. Stefan Bengston, Nature, Vol. 345, 1990, str. 765. Gerald T. Todd, “Evolution of the Lung and the Origin of Bony Fishes: A Casual Relationship”, American Zoologist, Vol 26, No. 4, 1980, str. 757. R.L. Carroll, Vertebrate Paleontology and Evolution, New York: W.H. Freeman and Co. 1988, str.4. Edwin H. Colbert, M. Morales, Evolution of the Vertebrates, New York: John Wiley and Sons, 1991, str. 99. Jean-Jacques Hublin, The Hamlyn Encyclopaedia of Prehistoric Animals, New York: The Hamlyn Publishing Group Ltd., 1984, str. 120. Jacques Millot, “The Coelacanth”, Scientific American, Vol 193, December 1955, str. 39. Bilim ve Teknik Magazine, November 1998, No: 372, str. 21. Robert L. Carroll, Vertebrate Paleontology and Evolution, New York: W. H. Freeman and Co., 1988, str. 198. Engin Korur, “Gozlerin ve Kanatlarin Sirri” (The Mystery of the Eyes and the Wings), Bilim ve Teknik, No. 203, October 1984, str.25. Nature, Vol 382, August 1, 1996, str. 401. Carl O. Dunbar, Historical Geology, New York: John Wiley and Sons, 1961, str. 310. L. D. Martin, J. D. Stewart, K.N. Whetstone, The Auk, Vol 98, 1980, str. 86. Ibid, str. 86; L. D. Martin “Origins of Higher Groups of Tetrapods”, Ithaca, New York: Comstock Publishing Association, 1991, str. 485, 540. S. Tarsitano, M. K. Hecht, Zoological Journal of the Linnaean Society, Vol 69, 1985, str. 178;

2

23

3 4

24

25 26 27 28

6 7

8

29 30

9

31

32

10

33

11 12

34 35 36

13

14 15 16

37

17

38 39 40 41

18 19

20 21

42

Bilje{ke
A.D. Walker, Geological Magazine, Vol 177, 1980, str. 595. Pat Shipman, “Birds Do It... Did Dinosaurs?”, New Scientist, February 1, 1997, str. 31. “Old Bird”, Discover, March 21, 1997. Ibid. Pat Shipman, “Birds Do It... Did Dinosaurs?”, str. 28. S. J. Gould & N. Eldredge, Paleobiology, Vol 3, 1977, str.147. Pat Shipman, “Birds Do It... Did Dinosaurs?”, str. 28. Ibid. Roger Lewin, “Bones of Mammals, Ancestors Fleshed Out”, Science, Vol 212, June 26, 1981, str. 1492. George Gaylord Simpson, Life Before Man, New York: Time-Life Books, 1972, str. 42. R. Eric Lombard, “Review of Evolutionary Principles of the Mammalian Middle Ear, Gerald Fleischer”, Evolution, Vol 33, December 1979, str. 1230. David R. Pilbeam, “Rearranging Our Family Tree”, Nature, June1978, str. 40. Earnest A. Hooton, Up From the Ape, New York: McMillan, 1931, str. 332. Malcolm Muggeridge, The End of Christendom, Grand Rapids, Eerdmans, 1980, str. 59. Stephen Jay Gould, “Smith Woodward’s Folly”, New Scientist, February 5, 1979, str. 44. Kenneth Oakley, William Le Gros Clark & J.S, “Pitldown”, Meydan Larousse, vol 10, str. 133. Stephen Jay Gould, “Smith Woodward’s Folly”, New Scientist, April 5, 1979, str. 44. W. K. Gregory, “Hesperopithecus Apparently Not An Ape Nor A Man”, Science, Vol 66, December 1927, str. 579. Philips Verner Bradford, Harvey Blume, Ota Benga: The Pygmy in The Zoo, New York: Delta Books, 1992. David Pilbeam, “Humans Lose an Early Ancestor”, Science, April 1982, str. 6-7. Solly Zuckerman, Beyond The Ivory Tower, New York: Toplinger Publications, 1970, str. 7594. Charles E. Oxnard, “The Place of Australopithecines in Human Evolution: Grounds for Doubt”, Nature, Vol 258, str. 389. Fred Spoor, Bernard Wood, Frans Zonneveld, “Implication of Early Hominid Labryntine Morphology for Evolution of Human Bipedal Locomotion”, Nature, vol 369, June 23, 1994, str. 645-648. Holly Smith, American Journal of Physical Antropology, Vol 94, 1994, str. 307 -325. Fred Spoor, Bernard Wood, Frans Zonneveld, “Implication of Early Hominid Labryntine Morphology for Evolution of Human Bipedal Locomotion”, Nature, vol 369, June 23, 1994,

231

43 44 45 46 47 48 49 50

51 52

53 54 55 56 57 58 59

60

61 62

63

64

65 66

str. 645-648. 67 Tim Bromage, New Scientist, Vol 133, 1992, str. 38-41. 68 J. E. Cronin, N. T. Boaz, C.B. Stringer, Y. Rak, “Tempo and Mode in Hominid Evolution”, Nature, Vol 292, 1981, str.113-122. 69 C. L. Brace, H. Nelson, N. Korn, M. L. Brace, Atlas of Human Evolution, 2. b. New York: Rinehart and Wilson, 1979. 70 Alan Walker, Scientific American, Vol 239(2), 1978, str. 54. 71 Marvin Lubenow, Bones of Contention, Grand Rapids, Baker, 1992, str. 83. 72 Boyce Rensberger, The Washington Post, November 19, 1984. 73 Ibid. 74 Richard Leakey, The Making of Mankind, London: Sphere Books, 1981, str. 62. 75 Marvin Lubenow, Bones of Contention, Grand Rapids, Baker, 1992, str. 136. 76 Erik Trinkaus, “Hard Times Among the Neanderthals”, Natural History, Vol 87, December 1978, str. 10; R.L. Holloway, “The Neanderthal Brain: What Was Primitive”, American Journal of Physical Anthropology Supplement, Vol 12, 1991, str. 94. 77 Alan Walker, Science, vol 207, 1980, str. 1103. 78 A. J. Kelso, Physical Anthropology, 1st ed., New York: J. B. Lipincott Co., 1970, str. 221; M. D. Leakey, Olduvai Gorge, Vol 3, Cambridge: Cambridge University Press, 1971, str. 272. 79 S. J. Gould, Natural History, Vol 85, 1976, str. 30. 80 Time, November 1996. 81 L. S. B. Leakey, The Origin of Homo Sapiens, ed. F. Borde, Paris: UNESCO, 1972, str. 25-29; L.S.B. Leakey, By the Evidence, New York: Harcourt Brace Jovanovich, 1974. 82 “Is This The Face of Our Past”, Discover, December 1997, str. 97-100. 83 A. J. Kelso, Physical Anthropology, 1.b., 1970, str. 221; M. D. Leakey, Olduvai Gorge, Vol 3, Cambridge: Cambridge University Press, 1971, str. 272 84 Donald C. Johanson & M. A. Edey, Lucy: The Beginnings of Humankind, New York: Simon & Schuster, 1981, str. 250. 85 Science News Vol 115, 1979, str. 196-197. 86 Ian Anderson, New Scientist, Vol 98, 1983, str. 373. 87 Russell H. Tuttle, Natural History, March, 1990, str. 61-64. 88 Ruth Henke, “Aufrecht aus den Baumen”, Focus, Vol 39, 1996, str. 178. 89 Elaine Morgan, The Scars of Evolution, New York: Oxford University Press, 1994, str. 5. 90 Solly Zuckerman, Beyond The Ivory Tower, New York: Toplinger Publications, 1970, str. 19. 91 W. R. Bird, The Origin of Species Revisited.,

232

PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE
Nashville: Thomas Nelson Co., 1991, str. 298299. “Hoyle on Evolution”, Nature, Vol 294, November 12, 1981, str. 105. Ali Demirsoy, Kalitim ve Evrim (Inheritance and Evolution), Ankara: Meteksan Publishing Co.,1984, str.64 W. R. Bird, The Origin of Species Revisited., Nashville: Thomas Nelson Co., 1991, str. 304 Ibid, str. 305 J. D. Thomas, Evolution and Faith. Abilene, TX, ACU Press, 1988, str. 81-82 Robert Shapiro, Origins: A Sceptics Guide to the Creation of Life on Earth, New York, Summit Books, 1986, str. 127. Fred Hoyle, Chandra Wickramasinghe, Evolution from Space, New York, Simon & Schuster, 1984, str. 148. Ibid, str. 130. Fabbri Britannica Bilim Ansiklopedisi (Fabbri Britannica Science Encyclopaedia), Vol 2, No. 22, str. 519. Richard B. Bliss & Gary E. Parker, Origin of Life, California: 1979, str. 14. Stanley Miller, Molecular Evolution of Life: Current Status of the Prebiotic Synthesis of Small Molecules, 1986, str. 7 Kevin McKean, Bilim ve Teknik, No. 189, str. 7. J. P. Ferris, C. T. Chen, “Photochemistry of Methane, Nitrogen and Water Mixture As a Model for the Atmosphere of the Primitive Earth”, Journal of American Chemical Society, Vol 97:11, 1975, str. 2964. “New Evidence on Evolution of Early Atmosphere and Life”, Bulletin of the American Meteorological Society, Vol 63, November 1982, str. 1328-1330. Richard B. Bliss & Gary E. Parker, Origin of Life, California: 1979, str. 25. W. R. Bird, The Origin of Species Revisited, Nashville: Thomas Nelson Co., 1991, str. 325. Richard B. Bliss & Gary E. Parker, Origin of Life, California: 1979, str. 25. Ibid. S. W. Fox, K. Harada, G. Kramptiz, G. Mueller, “Chemical Origin of Cells”, Chemical Engineering News, June 22, 1970, str. 80. Frank B. Salisbury, “Doubts about the Modern Synthetic Theory of Evolution”, American Biology Teacher, September 1971, str. 336. Paul Auger, De La Physique Theorique a la Biologie, 1970, str. 118. Francis Crick, Life Itself: It’s Origin and Nature, New York, Simon & Schuster, 1981, str. 88. Ali Demirsoy, Kalitim ve Evrim (Inheritance and Evolution), Ankara: Meteksan Publishing Co.,1984, str. 39. 115 Homer Jacobson, “Information, Reproduction and the Origin of Life”, American Scientist, January 1955, str. 121. 116 Reinhard Junker & Siegfried Scherer, “Entstehung Gesiche Der Lebewesen”, Weyel, 1986, str. 89. 117 Michael Denton, Evolution: A Theory in Crisis. London: Burnett Books, 1985, str. 351. 118 John Horgan, “In the Beginning”, Scientific American, Vol 264, February 1991, str. 119. 119 G. F. Joyce, L. E. Orgel, “Prospects for Understanding the Origin of the RNA World”, In the RNA World, New York: Cold Spring Harbor Laboratory Press, 1993, str. 13. 120 Jacques Monod, Chance and Necessity, New York: 1971, str. 143. 121 Leslie E. Orgel, “The Origin of Life on the Earth”, Scientific American, Ekim 1994, Vol 271, str. 78. 122 Chandra Wickramasinghe, Interview in London Daily Express, August 14, 1981. 123 Pierre-P Grasse, Evolution of Living Organisms, New York: Academic Press, 1977, str. 103. 124 Ibid, str. 107. 125 Norman Macbeth, Darwin Retried: An Appeal to Reason. Boston: Gambit, 1971, str. 101. 126 Loren C. Eiseley, The Immense Journey, Vintage Books, 1958, str. 186. 127 Charles Darwin, The Origin of Species: A Facsimile of the First Edition, Harward University Press, 1964, str. 184. 128 Norman Macbeth, Darwin Retried: An Appeal to Reason, Harward Common Press, New York: 1971, str. 33. 129 Ibid, str. 36. 130 Loren Eiseley, The Immense Journey, Vintage Books, 1958, str. 227. 131 Stuart B. Levy, “The Challange of Antibiotic Resistance”, Scientific American, March 1998, str. 35. 132 Medical Tribune, December 29, 1988, str. 1, 23. 133 Francisco J. Ayala, “The Mechanisms of Evolution”, Scientific American, Vol 239, september 1978, str. 64. 134 S. R. Scadding, “Do Vestigial Organs Provide Evidence for Evolution?”, Evolutionary Theory, Vol 5, May 1981, str. 173 135 The Merck Manual of Medical Information, Home Edition, New Jersey: Merck & Co., Inc. The Merck Publishing Group, Rahway, 1997. 136 H. Enoch, Creation and Evolution, New York: 1996, str. 18-19. 137 Frank B. Salisbury, “Doubts About the Modern Synthetic Theory of Evolution”, American Biology Teacher, September 1971, str. 338. 138 Michael Denton, Evolution: A Theory in Crisis. London, Burnett Books, 1985, str. 145.

92 93

94 95 96 97

98

99 100

101 102

103 104

105

106 107 108 109 110

111

112 113

114

Bilje{ke
139 W. R. Bird, The Origin of Species Revisited, Thomas Nelson Co., Nashville: 1991, str. 9899; Percival Davis, Dean Kenyon, Of Pandas and People, Haughton Publishing Co.,1990, str. 35-38. 140 W. R. Bird, The Origin of Species Revisited, str. 98-99, 199-202. 141 Michael Denton, Evolution: A Theory in Crisis. London: Burnett Books, 1985, str. 290-291. 142 G. G. Simpson, W. Beck, An Introduction to Biology, New York, Harcourt Brace and World, 1965, str. 241. 143 Keith S. Thompson, “Ontogeny and Phylogeny Recapitulated”, American Scientist, Vol 76, May/June 1988, str. 273. 144 Francis Hitching, The Neck of the Giraffe: Where Darwin Went Wrong, New York: Ticknor and Fields 1982, str. 204. 145 Richard Lewontin, “The Demon-Haunted World”, The New York Review of Books, January 9, 1997, str.28 146 Robert Shapiro, Origins: A Sceptics Guide to the Creation of Life on Earth, Summit Books, New York: 1986, str. 207. 147 Hoimar Von Dithfurt, Im Anfang War Der Wasserstoff (Secret Night of the Dinosaurs), Vol 2, str. 64. 148 Ali Demirsoy, Kalitim ve Evrim (Inheritance and Evolution), Ankara: Meteksan Publishing Co.,1984, str. 61. 149 Ibid, str. 61. 150 Ibid, str. 94. 155 Bilim ve Teknik , juli 1989, tom 22, broj.260, s.59 156 Grzimeks Tierleben Vögel 3, Deutscher Taschen Buch Verlag, Oktober 1993, str. 92 157 David Attenborough, Life On Earth: A Natural History, Collins British Broadcasting Corporation, June 1979, str.236 158 David Attenborough, Life On Earth: A Natural History, Collins British Broadcasting Corporation, June 1979, str.240 159 Görsel Bilim ve Teknik Ansiklopedisi, str.185186 160 Walter Metzner, http://cnas.ucr.edu/-bio/faculty/Metzner.html 161 Bilim ve Teknik, januar 1990, str. 10-12 162 David Attenborough, Life of Birds, Princeton Universitye Press, Princeton-New Jersey, 1998, str. 47 163 National Geographic, September 1995, s. 98 164 James L. Gould, Carol Grant Gould, Olagandisi Yasamlar, Tübitak Popüler Bilim Kitaplari, Ankara 1997, str.130-136 165 David Attenborough, The Private Life of Plants, Princeton Universitye Press, PrincetonNew Jersey, 1995, str.81-83 166 Encyclopedia of Reptiles and Amphibians, Published in the United States by Academic Press, A Division of Harcourt Brace and

233

Company, str.35 167 Frederick Vester, Düsünmek, Ögrenmek, Unutmak, Istanbul: Aritan Yayinevi, 1991, str. 6. 168 George Politzer, Felsefenin Baslangic ilkeleri, Sosyal Yayinlari, Prev.: Enver Aytekin, Istanbul: 1976, str.38-39-44 169 R. L.Gregory, Eye and Brain: The Psychology of Seeing, Oxford University Press Inc. New York, 1990, str.9 170 Lincoln Barnett, Evren ve Einstein, Varlik Yayinlari, Prev.: Nail Bezel, str. 20 171 Orhan Hançerlioglu, Düsünce Tarihi, Remzi Kitabevi, Istanbul: 1987, str. 447 172 “Treaties Concerning the Principle of Human Knowledge”, 1710, Works of George Berkeley, vol. I, ed. A. Fraser, Oxford, 1871 173 Bertrand Russell, Rölativitenin Alfabesi, Onur Yayinlari, 1974, str. 161-162 174 R. L.Gregory, Eye and Brain: The Psychology of Seeing, Oxford University Press Inc. New York, 1990, str.9. 175 Karl Pribram, David Bohm, Marilyn Ferguson, Fritjof Capra, Holografik Evren I, Prev.: Ali Cakiroglu, Kuraldisi Yayinlari, Istanbul: 1996, str.37 176 George Politzer, Felsefenin Baslangic Ilkeleri, Istanbul: Sosyal Yayinlar, 1989, str. 53. 177 Orhan Hançerlioglu, Düsünce Tarihi, Istanbul: Remzi Kitabevi, 6.b., 1995 septembar, str. 261. 178 George Politzer, Felsefenin Baslangic Ilkeleri, Istanbul: Sosyal Yayinlar, 1989, str. 65. 179 Paul Davies, Tanri ve Yeni Fizik, Prev.: Murat Temelli, Im Yayin Tasarim Yasam Kitaplari-1, Istanbul 1995, str.180-181 180 Rennan Pekünlü “Aldatmacanin Evrimsizligi”, Bilim ve Ütopya, Decembar 1998 181 Alaettin Senel, “Evrim Aldatmacasi mi?, Devrin Aldatmacas_ m_?” Bilim ve Ütopya, Decembar 1998 182 Imam Rabbani Hz. Mektuplari, Cilt II, 357. Mektup, str. 163. 183 Imam Rabbani Hz. Mektuplari, Cilt II, 470. Mektup, str.1432 184 François Jacob, Mümkünlerin Oyunu, Kesit Yayinlari, 1996, str. 111. 185 Lincoln Barnett, Evren ve Einstein, Varlik Yayinlari, 1980, str. 52-53. 186 Ibid, str. 17. 187 Ibid, str. 58. 188 Paul Strathern, Einstein ve Görelilik Kurami, Gendas Yayinlari, 1997, str. 57. 189 Lincoln Barnett, Evren ve Einstein, Varlik Yayinlari, 1980, str. 84 190 Ibid, str. 17-18

USKORO I NA BOSANSKOM

OTHER BOOKS BY HARUN YAHYA

Many societies that rebelled against the will of Allah or regarded His messengers as enemies were wiped off the face of the earth completely... All of them were destroyed–some by a volcanic eruption, some by a disastrous flood, and some by a sand storm... Perished Nations examines these penalties as revealed in the verses of the Quran and in light of archaeological discoveries. 149 PAGES WITH 73 PICTURES IN COLOUR

Ruling over the world of science in the 19th century, the materialist philosophy had proposed that the universe is an uncontrolled heap of matter that existed since eternity. The discoveries made in the twentieth century, however, entirely refuted this materialist claim. Today, science has proven that the universe was created from nothing with a Big Bang. Moreover, all physical balances of the universe are designed to support human life. Everything from the nuclear reactions in stars to the chemical properties of a carbon atom or a water molecule, is created in a glorious harmony. This is the exalted and flawless creation of Allah, the Lord of All the Worlds. 192 PAGES WITH 91 PICTURES IN COLOUR

Never plead ignorance of Allah's evident existence, that everything was created by Allah, that everything you own was given to you by Allah for your subsistence, that you will not stay so long in this world, of the reality of death, that the Qur'an is the Book of truth, that you will give account for your deeds, of the voice of your conscience that always invites you to righteousness, of the existence of the hereafter and the day of account, that hell is the eternal home of severe punishment, and of the reality of fate. 112 PAGES WITH 74 PICTURES IN COLOUR

The plan, design, and delicate balance existing in our bodies and reaching into even the remotest corners of the incredibly vast universe must surely have a superior Creator. Man is unable to see his Creator yet he can nevertheless grasp His existence, strength, and wisdom by means of his intellect. This book is a summons to think. A summons to ponder over the universe and living beings and see how they have been created flawlessly. 224 PAGES WITH 102 PICTURES IN COLOUR

One of the major reasons why people feel a profound sense of attachment to life and cast religion aside is the assumption that life is eternal. Forgetting that death is likely to put an end to this life at any time, man simply believes that he can enjoy a perfect and happy life. Yet he evidently deceives himself. The world is a temporary place specially created by Allah to test man. That is why, it is inherently flawed and far from satisfying man's endless needs and desires. Each and every attraction existing in the world eventually wears out, becomes corrupt, decays and finally disappears. This is the never-changing reality of life. This book explains this most important essence of life and leads man to ponder the real place to which he belongs, namely the Hereafter. 124 PAGES WITH 144 PICTURES IN COLOUR

The evidence of Allah's creation is present everywhere in the universe. A person comes across many of these proofs in the course of his daily life; yet if he does not think deeply, he may wrongly consider them to be trivial details. In fact in every creature there are great mysteries to be pondered. These millimeter-sized animals that we frequently come across but don't care much about have an excellent ability for organization and specialization that is not to be matched by any other being on earth. These aspects of ants create in one a great admiration for Allah's superior power and unmatched creation. 165 PAGES WITH 104 PICTURES IN COLOUR

Have you ever thought that you were non-existent before you were born and suddenly appeared on Earth? Have you ever thought that the peel of a banana, melon, watermelon or an orange each serve as a quality package preserving the fruit's odour and taste? Man is a being to which Allah has granted the faculty of thinking. Yet a majority of people fail to employ this faculty as they should… The purpose of this book is to summon people to think in the way they should and to guide them in their efforts to think. 128 PAGES WITH 137 PICTURES IN COLOUR Colours, patterns, spots even lines of each living being existing in nature have a meaning. For some species, colours serve as a communication tool; for others, they are a warning against enemies. Whatever the case, these colours are essential for the well-being of living beings. An attentive eye would immediately recognise that not only the living beings, but also everything in nature are just as they should be. Furthermore, he would realise that everything is given to the service of man: the comforting blue colour of the sky, the colourful view of flowers, the bright green trees and meadows, the moon and stars illuminating the world in pitch darkness together with innumerable beauties surrounding man… 160 PAGES WITH 215 PICTURES IN COLOUR

One of the purposes why the Qur'an was revealed is to summon people to think about creation and its works. When a person examines his own body or any other living thing in nature, the world or the whole universe, in it he sees a great design, art, plan and intelligence. All this is evidence proving God's being, unit, and eternal power. For Men of Understanding was written to make the reader see and realise some of the evidence of creation in nature. Many living miracles are revealed in the book with hundreds of pictures and brief explanations. 288 PAGES WITH 467 PICTURES IN COLOUR

The most serious mistake a man makes is not pondering. It is not possible to find the truth unless one thinks about basic questions such as "How and why am I here?", "Who created me?", or "Where am I going?." Failing to do so, one becomes trapped in the vicious circle of daily life and turns into a selfish creature caring only for himself. Ever thought about the truth? summons people to think on such basic questions and to discover the real meaning of life.

One of the principal deceptions that impels people into delinquency and makes them pursue their own desires is their heedlessness of death. Both human beings and the universe they live in are mortal. What awaits the disbelievers in the next world is more dreadful: the eternal wrath of hell. This book, based on the verses of the Qur'an, makes a detailed depiction of the moment of death, the day of judgement, and the penalties in hell, and it sounds a warning about the great danger facing us.

The Qur'an has been revealed to us so that we may read and ponder. Basic concepts in the Qur'an is a useful resource prepared as a guide to thinking. Some basic Islamic concepts like the soul, conscience, wisdom, loyalty, submission to Allah, brotherhood, modesty, prayer, patience, ascribing partners to Allah are discussed in the light of Qur'anic verses.

Allah, in the Qur'an, calls the culture of people who are not subject to the religion of Allah "ignorance." Only a comparison of this culture with the honourable thoughts and moral structure of the Qur'an can reveal its primitive and corrupted nature. The purpose of this book is to take this comparison further, displaying the extent of the "primitive rationale" of ignorant societies.

In the Qur'an, conscience has a meaning and importance beyond its common and everyday use. This book introduces the real concept of conscience that is related in the Qur'an and draws our attention to the kind of understanding, thought, and wisdom that a truly conscientious person has. This book will make you recognise the voice of your conscience and accordingly help you to differentiate it from other sources of inspiration. In the Qur'an, there is an exA study that examines and seeks to remind us of the basic moral principles of the Qur'an, particularly those that are most likely to be forgotten or neglected at times. plicit reference to the "second coming of the Jesus to the world" which is heralded in a hadith. The realisation of some information revealed in the Qur'an about Jesus can only be possible by Jesus' second coming…

The video tape "The Collapse of Evolution The Fact Of Creation" is currently available, other video tapes based on the books of Harun Yahya, namely, "The Dark Face Of Darwinism", "The Creation Of The Universe", "The Fact Of Creation", "The Mystery Behind Matter", and "The Miracles Of The Qur'an" are being prepared to be released in Serbocroatian.

VURAL PUBLISHING
Çatalçeflme sokak Üretmen Han No.27/13 Ca¤alo¤lu-‹stanbul Tel: 0212 511 42 30

Okur Publishing Tel: 0212-513 94 53 0212-511 44 03

www.harunyahya.org – www.harunyahya.net www.harunyahya.com

BILJE[KA O AUTORU
Pod pseudonimima Harun Yahya, autor je napisao niz djela iz podru~ja vjere. Objavljene su mu bro{ure poput Obmana teorije evolucije, ^udo u }eliji, ^udo u oku, ^udo kod pauka, ^udo kod komarca, ^udo mrava, ^udo odbrambenog sistema, Racionalna spoznaja Boga, Ovosvjetski `ivot, Uni{tenje naroda, Za ljude koji razmi{ljaju, Stvaranje kosmosa, Priznanja evolucionista, Po`rtvovanost i racionalno pona{anje `ivih bi}a, ^udo u stvaranju bilja, Djeco, Darwin la`e!, Duboko razmi{ljanje, Bo`ija umjetnost boja, ^udo atoma, Dizajn u prirodi, ^udo kod p~ele, Kraj darvinizma, Vje~nost je po~ela, Zlatno doba, Kur'an - smijernica za nauku, Rje{enje je u vladanju po Kur'anu, Kur'anska ~uda, Bo`ija imena, @ivjeti uime Boga, D`ennet, Jeste li razmi{ljali o Istini, Sudnji dan, Hid`ra u Kur'anu, Moralne vrijednosti po Kur'anu, Nauka o Kur'anu, Dova u Kur'anu, Kur'anski indeks, Karakter munafika u Kur'anu, Saop}enje i rasprava u Kur'anu, Va`nost savjesti po Kur'anu, Odgovori iz Kur'ana, Tajne munafika, Smrt-kijamet-d`ehennem, Borbe poslanika, Nikako ne zaboravite!, [ejtan, [irk, Osnovni principi Kur'ana, Brzo poimanje imana 1-2-3, Ljepote `ivljenja po Kur'anu, Jedan pregr{t Bo`ijih ljepota 1-2-3-4, Ateisti~ka primitivna logika, Besprijekoran iman, Prije kajanja, Resulullah nam ka`e, Merhamet vjernika, Strah od Boga, Ateisti~ke more, Povratak Isaa a. s., Va`nost strpljenja po Kur'anu, Karakter ~lanova neupu}enog dru{tva, Izrugivanje kao zulum, Stvarni razum po Kur'anu, Borba protiv ateisti~ke religije, Jusufova medresa, Slo`nost u dobro~instvu i tajna isku{enja... i dr. Objavljen je i niz bro{ura u kojima se autor bavi teorijom evolucije. Izme|u ostalih, treba navesi slijede}e bro{ure: Obmana teorije evolucije, Ru{enje materijalizma, Kraj materijalizma, Teorija evolucije, Ru{enje teorije evolucije: istina o stvaranju, Evolucionisti~ke zablude 1, Evolucionisti~ke zablude 2, Evolucionisti~ke zablude 3, Mikrobiolo{ko ru{enje evolucije, Istina o stvaranju, Tajne atoma, Ru{enje teorije evolucije kroz 20 pitanja i Darvinizam. Knjige Obmana teorije evolucije, ^udo mrava, Uni{tenje naroda, Racionalna spoznaja Boga, Moralne vrijednosti po Kur'anu, Osnovni principi Kur'ana, La`i genocida, Za ljude koji razmi{ljaju, Ovosvjetski `ivot, Duboko razmi{ljanje i Nemojte se pretvarati da ne razumijete prevedene su na engleski i objavljene u razli~itim izdava~kim ku}ama {irom svijeta. Pored engleskog, mnoga autorova djela prevedena su i na ostale jezike poput ruskog, albanskog, poljskog, njema~kog, bosanskog, {panskog i arapskog. Pod pseudonimom Harun Yahya, autor je priredio i niz knjiga politi~kog sadr`aja: @idovstvo i masonstvo, Masonstvo i kapitalizam, Masonstvo - satanska religija, Jahovini sinovi i masoni, Novi masonski poredak, Nacionalna strategija, 'Tajna ruka' u Bosni, La`i genocida, Pozadina terora i Kurdska karta u rukama Izraela. Centralnu temu ovih djela zauzimaju masoni i @idovi, te utjecaj ovih dvaju sila na svjetsku historiju i politiku. (Pseudonim je nastao spajanjem imena Harun i Yahya, kao spomen i izraz po{tovanja prema dvojici vjerovjesnika koji su se borili protiv demantirane `idovske misli.)

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful