O piscu: Pripovjedač, romansijer, esejist, pjesnik.

U mladosti piše pjesme i meditativnu lirsku prozu (Ex Ponto, 1918, Nemiri, 1920). Tu sklonost njegovao je trajno, o čemu svjedoči posmrtno objavljena knjiga Znakovi pored puta. No, univerzalnu književnu veličinu i svjetsku priznatost Andrić je ostvario svojim proznim opusom, kojemu na početku stoji pripovijetka Put Alije Đerzeleza (1920). Nastavlja se nizom pripovjedačkih zbirki, te romanima Travnička hronika (1945), Na Drini Ćuprija (1945), Gospođica (1945), Omer-paša Latas (1976, posmrtno). Prokletom avlijom (1954), djelom nenadmašne pripovjedačke ljepote i mudrosti, teško odredljiva književnog žanra, Andrić je dostigao vrhunac književnoga umijeća i sublimirao svoju osebujnu filozofiju povijesti i ljudske egzistencije. Svijet Andrićevih proza usudno je povezan s Bosnom. "Sve moje je iz Bosne" - tom preciznom ispovjednom rečenicom Andrić je sam najbolje objasnio način na koji je Bosna, "zemlja mrke ljepote", u središtu njegova književnog mikrokozmosa. No, poput drevnih zadužbinara, o kojima je pisao u svojim pričama, on je svoju vezanost za Bosnu pokazivao i na drugi način. Polažući osobito na razvoj čitalačke kulture, on je cjelokupni iznos Nobelove nagrade za književnost, koju je dobio 1961. godine, poklonio Bosni i Hercegovini, namijenivši taj ogromni novac za "unapređenje narodnih biblioteka na području Bosne i Hercegovine". Ivo Andrić je rođen 9.oktobra 1892. u Travniku.Majka ga je još u povoju odnela u Sarajevo,gdje joj je muž službovao.Godine 1894.otac mu umire od tuberkoloze.Majka ga je odnela sestri svoga muža u Višegrad,udatoj za austrijskog žandarmerijskog narednjka sa kojim nije imala dece.Njih dvoje su prihvatili mališana i brinuli se o njemu,u svojoj kući na samoj obali Drine,koja se nalazila u neposrednoj blizini ćuprije Mehmedpaše Sokolovića. U Višegradu Ivo Andrić pohađa osnovnu školu. U jesen 1903. godine upisuje se u Veliku gimnaziju u Sarajevu, najstariju bosansko-hercegovačku srednju školu. Stanuje s majkom koja radi kao tkalja u obližnjoj fabrici ćilima. Među gimnazijalcima zapažen je kao pripadnik nacionalističke omladine. 24. juna u Velikoj gimnaziji u Sarajevu položio je veliku maturu. Iste godine, 14. oktobra upisuje se na Mudroslovni fakultet Kraljevskog sveučilišta Franje Josipa I u Zagrebu. Dobio je stipendiju Napretka, hrvatskog kulturno-prosvetnog društva iz Sarajeva. Sarađuje u Hrvatskoj riječi, Hrvatskom pokretu, Savremeniku - objavljuje recenzije o knjigama, zatim pesme i beleške o likovnim izložbama. U Hrvatskom pokretu objavljuje četiri Pisma iz Krakova. 28. juna 1914. saznaje od svog prijatelja Durbešića da je u Sarajevu ubijen Franc Ferdinand, prestolonaslednik a potom napušta Krakov. Vozom stiže u Zagreb, a potom na Rijeku i onda brodom dolazi u Split. 29. jula policija ga hapsi kao pripadnika nacionalno-revolucionarne omladine. 2. jula 1917. pomilovan je i odlazi u Višegrad. Početkom jeseni mobilisan je u vojsku. Godine 1918. iz štampe izlazi Andrićeva prva knjiga Ex Ponto, pesme u prozi. Ivo Andrić je 12. januara 1923.postavljen za vicekonzula u Gracu. Zatim se seli u Grac i upisuje na Filozofski fakultet. Godine 1928. premešten je za vicekonzula u Poslanstvo u Madridu. Iz Madrida održava veze sa svojim beogradskim, zagrebačkim i sarajevskim prijateljima. Predsednik Republike Poljske 1937. godine odlikuje ga Ordenom Velikog komandira obnovljene Poljske. Godine 1953. prvi put posle II svetkog rata dolazi u Višegrad. 19. Oktobra 1961. list Borba objavljuje da je Ivo Andrić najozbiljnijij kandidat za Nobelovu nagradu za književnost. Sedam dana kasnije Ivi Andriću je dodeljena Nobelova nagrada za književnost. Skupština Kulturno-prosvetne zajednice Srbije odlučuje da se Andriću dodeli Specijalna Vukova nagrada. Nakon što je oboleo od teškog poremećaja moždanog krvotoka, Ivo Andrić umire 13. Marta 1975. 24. Aprila u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu položena je urna Ive Andrića.

NACIONALNA PRIPADNOSTDokumenti iz Andrićevih studentskih dana svjedoče o njegovu hrvatstvu. Tako, slika prijavnice za upis u prvi semestar Filozofskog (Mudroslovnog) fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (desno), koju je Ivo Andrić kao dvadesetogodišnjak, vlastoručno potpisao u Zagrebu 14. listopada 1912., svjedoči da mu je materinji jezik hrvatski. Identično se izjasnio i prilikom upisa na Sveučilište u Krakowu u Poljskoj gdje piše da je katolički Hrvat iz Bosne.Tijekom tog razdoblja on postaje i zagovornik ideje Jugoslavenstva.
Nakon nastanka zajedničke države Andrić se počinje izjašnjavati kao Srbin [1] i tu nacionalnu identifikaciju on će održati do kraja života. Skoro sav njegov opus, književna djela (osim nekoliko pripovjedki objavljenih u ranoj mladosti i na početku književne djelatnosti) i velike romane pisao je ekavicom i srpskim jezikom (ili istočnom varijantom srpskohrvatskog jezika kako se tad zvao) U osoboj prepisci koristio je ćirilično pismo. Ipak godinama su se oko Andrića množile nejasnoće i kontroverze. Da li je do promjene nacionalnog identiteta došlo zbog ideoloških razloga ili zbog karijere pošto on uskoro postaje državni službenik (a potom i ambasador u Berlinu) kraljevine Jugoslavije u kojoj

studentima i profesorima Slovenskog instituta Univerziteta u Upsali. maja 1962. Slobodana Novaka ili Marinkovića. tako da na kraju ovaj nobelovac postaje svačiji i ničiji pisac. Na aversu je bareljef utemeljivača nagrade Alfreda Nobela. ŽENA KOJE NEMA (1962) Andrić je u Stokholm otišao 5.. godine obratio Savjetu za kulturu NR BIH u kojem saopštava svoju odluku da 50% dinarskog iznosa primljenog na ime Nobelove nagrade poklanja u svrhu unapređenja bibliotekarstva. Kao dugogodišnji kostimograf Narodnog pozorišta u Beogradu. U Spomen-muzeju Ive Andrića u Beogradu. direktorom izdavačke kuće Boniers. Kiša ili Pavića.5 mm. pozivnice i programi protokola. Svečana ceremonija dodele Nobelovih odličja za 1961. u društvu supruge Milice.[3][1][6][7] a drugi jer je preuzeo njihov nacionalni identitet.Andrićev program boravka u Stokholmu je tih decembarskih dana bio ispunjen posetama i susretima – sa članovima Nobelove fondacije. nalaze se fotografije. na latinskom: Kako je slatko videti ljudski život oplemenjen pronalascima. Nobelova medalja je delo švedskog vajara i gravera M. a 16. a Srbi važnijima smatraju Miloša Crnjanskog. je Andriću prilikom uručenja nagrade rekao:.[1][8] Ipak na kraju Hrvati ga smatraju slabijim piscem od Miroslava Krleže. održana je 10. Ispisana je zlatotiskom na pergamentu kaširanom na dasci presvučenoj plavom kožom.dominira Srbija. Erika Lindberga.. hemije i književnosti. član Akademije. Medalja je od zlata. promera 60.1936) MOST NA ŽEPI (1925) ANIKINA VREMENA (1931) NA DRINI ĆUPRIJA (1945) TRAVNIČKA HRONIKA (1945) GOSPOĐICA (1947) ZLOSTAVLJANJE (1950) PROKLETA AVLIJA (1954) ASKA I VUK (1960) ŽENA NA KAMENU (1962) JELENA. kao i sama Nobelova nagrada. i osim osnovnih podataka o nobelovcu i sastavu Nobelovog komiteta.Kako ta kontroverza nikada nije rješena danas ga i Hrvati i Srbi smatraju svojim piscem. Andrić je 13. sadrži još i odluku o dodeli nagrade sa obrazloženjem. Neke od pojedinosti o tim svečanim danima sačuvala je u sećanju i u svojim dnevničkim zapisima Milica Babić Andrić. u stalnoj izložbenoj postavci. kraljicu svetlosti.1931. decembra. decembra učestvovao i na tradicionalnoj svečanosti Dan Lucija. Dr Anders Esterling. Sami Bošnjaci ga smatraju slabijim od Meše Selimovića.. u Gradskoj kući u Stokholmu gde je krunisao najlepšu devojku. godinu u oblasti medicine. a na reversu bareljef mladića koji pod lovorom sluša i zapisuje pevanja muza. svež i nadahnut. Ugraviran je stih iz VI pevanja Vergilijeve Eneide. Ivo Andrić se potom obratio svojim govorom na francuskom O priči i pričanju (tekst govora je kasnije objavljen u godišnjoj publikaciji Nobelova nagrada u izdanju Nobelove fondacije. decembra u raskošnoj dvorani Koncertne palate Švedske akademije. Prvi jer je rođen u Hrvatskoj obitelji. i ličnost istančanog duha i širokog obrazovanja. decembra je otvorio izložbu posvećenu velikom indijskom pesniku Rabindranatu Tagori. Andrićeva supruga. ja Vas molim da primite ovaj znak počasti iz ruku njegovog Veličanstva Kralja. Sa izražajem naših iskrenih čestitki. raspored mesta za sedenje na svečanoj večeri priređenoj na dvoru švedskog kralja. Nobelove diplome i dokumenta Skandinavske banke o novčanom iznosu Nobelove nagrade. fizike. ona je svojim kroki crtežima i uočavanjem detalja ostavila trag o Nobelovoj nagradi koji je impresionistički nov. a nalazi se i u okviru njegovih Sabranih dela). Andrić se 17. sa Georgom Svensonom. . Najznačajnija djela EX PONTO (1918) NEMIRI (1920) PRIPOVETKE (1924. Diploma Nobelove nagrade se sastoji iz dva dela. Ona se sastoji iz tri dela: Nobelove medalje. Veliko je zadovoljstvo za Švedsku akademiju da u Vama nagradi jednog vrednog predstavnika onog jezičkog područja koje do sada nije bilo predstavljeno u listi nagrađenih..

u milion varijanata. godine. ali i kakva je moguća prema zakonu verovatnoće i nužnosti. Tatjana Korićanac Realizam u književnosti U nauci o književnosti javlja se u više značenja. kaže: Stoga bih želeo da težište ovog kratkog izlaganja postavim. objavljen je tekst Andrićevog govora O priči i pričanju. ali potreba za pričom i pričanjem ostaje. i posebno zahvaljujući člancima Šanflerija objavljenim u njegovoj knjizi Realizam (La Realisme. Na hiljadu raznih jezika. s tim što kod njega to još uvek nije književnoistorijski termin već oznaka za idejni stav dela ruske inteligencije. Realnost u poeziji 1870). U anglosaksonskim književnostima termin realizam se javlja od pedesetih godina 19. od drevnih patrijarhalnih pričanja u kolibama. Pisarev svojim delom Realisti (1864) uvodi pojam realizam u rusku književnu kritiku. Nastanak pojma i širenje značenja Termin realizam se najpre javlja u filozofiji 18. 1868. da odloži neminovnost tragičnog udesa koji nam preti. pored vatre. u okviru Sabranih dela. uporedo sa dahom svojih pluća i ritmom svoga bila. realizam označava: književni metod. Šenoa je prvi upotrebio ovaj .Svetla Nobelove pozornice blistaju do današnjeg dana na našim prostorima i u našoj književnoj baštini. koji se javlja u svim književnostima od antike do danas. poput pričanja legendarne Šeherezade. Šiler i Fridrih Šlegel među prvima su upotrebili ovaj pojam. ispreda se priča o sudbini čovekovoj koju bez kraja i prekida pričaju ljudi ljudima. 1857). A ta priča kao da želi. ako ne i saznati. sa zahvalnošću i poštovanjem se sećamo priznanja kojim je on osvetlio i osvetlao našu književnost. da zavara krvnike. veka. Kao vanvremena kategorija. odnosno književnoistorijsku celinu kao nadindividualno i nadnacionalno stilsko jedinstvo. U nemačkoj književnoj kritici javlja se termin poetski realizam u značenju suprotnom od onog koje je realizmu pridavala francuska kritika. književnu epohu u kojoj dominira pravac realizma između tridesetih i devedesetih godina 19. stalno istu priču. kao što je po mom mišljenju pravo i umesno. stilsku formaciju.U francuskoj kritici pojam realizam susrećemo u jednom članku časopisa »Mercure francais« iz 1826. U knjizi Istorija i legenda. u kome on. smisao te istorije. Pojam realizam uvodi u srpsku književnu kritiku Svetozar Marković (Pevanje i mišljenje. bez strasti. veka. i sadržana prava istorija čovečanstva. I to bez obzira na to da li obrađuju prošlost ili sadašnjost. Način i oblici toga pričanja menjaju se sa vremenom i prilikama. objektivno i bezlično. U Italiji se osamdesetih godina 19. veka. u najraznoličnijim uslovima života. između ostalog. pa sve do dela modernih pripovedača koja izlaze u ovom trenutku iz izdavačkih kuća u velikim svetskim centrima. Premda Ivo Andrić nikada nije voleo da govori o sebi i da se o njemu govori van konteksta onoga što je pisao. • • • • • književni i umetnički pravac koji nastoji da stvarnost prikazuje verno. i produži iluziju života i trajanja. a priča teče dalje i pričanju kraja nema. Međutim.v. duh. Govoreći o «realizmu u pesništvu» ovim pojmom označavaju suprotnost idealizmu. mada pokreta pod tim nazivom nema sve do osamdesetih godina 19. na razmatranje o priči i pričanju uopšte. dok se na književnost primenjuje tek od 19. usmenim i pismenim. istoriju i jezik. kroz vekove priča samo sebi. Realistički metod označava književnost koja prikazuje stvarnost kakva jeste. izražajnih sredstava i umetničkih afiniteta). iz veka u vek. veka.Kao književnoistorijski tipološki pojam označava:. (kompleks postupaka. veka javlja realizam pod nazivom verizam. Možda je u tim pričanjima. odnosno književnost koja je uverljiva u odnosu prema objektivnoj stvarnosti. i možda bi se iz njih mogao bar naslutiti. značenje književne škole ili pravca u Francuskoj zadobija tek u raspravama koje su se vodile oko Kurbeovih slika. Tako nam ponekad izgleda da čovečanstvo od prvog bljeska svesti.

po njegovom racunu. Trebalo je da i ona bude roman. «realizmu u srednjovekovnoj književnosti». godine. to je delo koje se ne moze lako svrstat i ni u pripovetke ni u romane. ali je dao i nesto novo. ne nalazi u njegovom ranijem. predstavlja neku vrstu rekapitulacije Andriceve umetnosti. u kojoj se kao pravac realizam formirao tek početkom osamdesetih 19. u skracenom vidu. (Mimezis.v. U Prokletoj avliji su se srele i prozele dve tematske celine Andricevih pr ipovedaka: ona iz prica u koj ima je t ransponovao svoje tamnicke dozivljaje i ona iz pripovedaka o bosanskim frat rima. sto se. veka. i pr ipovetkom.) Za Eriha Auerbaha.1946) pojam realizam je vanvremenska i neistorijska kategorija. Mer imeova Kolomba. Pre svega. Sam Andricje istakao da je imao dosta problema s pisanjem tog dela. Nasi kriticar i je nazivaju i romanom. Međutim. koj ima je svet izgledao kao velika tajna iz koje se covek moze spast i samo prostodusnocu. Andric je doista u ovom delu ponovio mnoge svoje bitne teme. ljudima ogranicene moci shvatanja. Utvrđuje se da je realistički metod prisutan u zapadnoevropskoj književnosti od Ilijade i Odiseje do pisaca dvadesetog veka. francuski marksist Rože Garodi u svojoj knjizi Realizam bez obala primenjuje pojam realizam i na modernu književnost (dela Kafke i dr. naziva povecu a u koju bi se mogli uvrst it i Puskinova Kapetanova kci. «magičnom realizmu». da se mucio kako da ga konacno rediguje i da je. Na Drini cuprija i Gospoica bili dovrseni i stampani. a prvo izdanje ovog dela pojavilo se tek 1954. Poceo je da radi na njoj jos oko 1928. taj proces t rajao sedamnaest godina. Skender Kulenovic je smatrao da se u tom delu nalazi jezgro Andricevog stvaralastva. pocev od Belinsog. kao neku vrstu rezimea svoj ih vaj kadasnj ih preokupacija. Prokletu avliju je Andricdugo koncipirao i pisao. dobr im delima i verom. tako reci. Hemingvejev Starac i more. PROKLETA AVLIJA« IVE ANDRICA U knjizevnom delu I ve Andrica Prokleta avlija zauzima posebno mesto i umnogome se razlikuje od njegovih drugih ostvarenja. Manova Smrt u Veneciji. odbacio dobar deo vec gotovog teksta od preko 250 st rana u rukopisu i zadrzao samo oko 90 st rana. . U teorijskim raspravama se govori o «antičkom realizmu». ona spada u dela koja se u ruskoj kr it ici. ucinila je Prokletu avliju ostvarenjem koje. sa sebi svoj stvenom samokriticnocu. Velibor Gligoricje tvrdio da su u njoj »sadrzane naj lepse odlike njegove (Andriceve) poezije i meditacije«. U usvojenoj sovjetskoj tipologiji metoda realizam je suprotstavljen modernizmu u savremenoj književnosti. pa cak i romanom i novelom u ist i mah! Po duzini i razgranatost i radnje. poetskih vizija i intuit ivnih otkrovenja oporih ist ina o tegobama ljudske egzistencije – individualne i drustvene«. ali je Andric. Prepletenost ovih dvaju tokova. «realizmu renesanse». obogacenih i nizom tema o koj ima je Andric pisao u ranij im delima. godine. umjetnickih ideja. Početkom tridesetih godina sovjetska nauka o književnosti je usvojila tipologiju metoda koje se u istoriji smenjuju. cini se. kada su sva tri njegova romana: Travnicka hronika. dajuci ih. «prosvetiteljskom realizmu». Kamijev Stranac. ono sto danas cini njegovu vecu gotovo celom svetu cuvenu knjigu. a Voj islav Minicje cak ist icao da je to delo »sinteza Andricevih zivotnih i knj izevnih iskustava. «romantičnom realizmu». Postepeno širenje značenja pojma iziskivalo je da se uvek tačno odredi u kom značenju je termin «realizam» upotrebljen. za vreme boravka u spanij i. Prokleta avlija je dobila svoju konacnu formu tek nakon 1945. a ni kasnijem stvaralastvu.pojam u Hrvatskoj sedamdesetih godina 19. godine. po gotovo opstem misljenju kritike.

Andricje ispricao ono sto se fra-Pet ru desilo u tom zatvoru od t renutka kad je utamnicen pod sumnjom da je papskog internuncija obavest io o losem polozaju balkanskih hricana. u cuvenom carigradskom zatvoru i o onome sto je u tom zatvoru doziveo. od koje ga specijalno zanima jedno određeno razdoblje . Poslije tog događaja Ćamil se potpuno zatvorio u sebe i postao neka vrsta osobenjaka. u kojem je bilo opisano proganjanje vjernika od turske vlasti i sumnja padne na fra-Petra. Ćamil se. gdje upoznaje fraPetra i ispriča mu život Đem-sultana. psihi. uvijek postoje niti koje nerazdvojivo ineraskidivo spajaju ova dva ideološki suprostavljena svijeta. a svi ga oni iskorištavaju kao adut protiv turske carevine. o potrebi . koji je dodatno potencirala jedna nesretna i nikad preboljena ljubav. zaljubio u kćer mladog grčkog trgovca. njegova brata. kojeg je Bajazit u borbi za prijestolje dvaput porazio u bici. I u Prokletoj avliji prica je realna i realist icka: rec je o tamnovanju fra-Pet ra. fra-Petar upoznaje više ljudi . pa zatim centralni lik iz ove pripovijetke zatvorenik Ćamil-efendija. « Prokleta avlija» je naziv poznate carigradske tamnice. Od tada počinje odiseja Đema. Suočen i sukobljen sa «božanskom logikom svijeta». U djelu su izložene ideje o besplodnosti i nemoći čovjeka da shvati principe i mehanizam svijeta. koji kao zarobljenik prelazi iz ruku u ruke raznih evropskih vladara. što je bilo potpuno neistinito. bogati mladi Turčin iz Smirne. Tada je Đem potražio utočište na otoku Rodu. pa čak i samog pape. bile one društvena mehanika ili božanska vlast. gdje su vladali kršćanski vitezovi. tj. gdje je ostao dva mjeseca dok ga nisu poslali dalje. Tu je upravnik «Proklete avlije» Latifaga zvan Karađos. do njegovog iznenadnog oslobo enja i upucivanja u zatocenistvo u Akru. karakteru . LIK ĆAMILA Uprkos brojnim razlikama i sukobima iz kojih se rađaju pogledi. Okružuje se knjigama i baca se na nauku. kojeg je proglasio maloumnim i drži ga u zatočenju. Fra-Petar ga više nikada nije vidio. U prilogu i osam kratkih poglavlja. mladi intelektualac od malena se posvetio knjizi i asketskom načinu života. Prijete Bajazitu da će ga pustiti ako nezadovolji njihove raznorazne zahtjeve. Tako Andrić prikazuje nemoćnog i poniznog čovjeka u rukama viših sila. jer ono ima sličnosti sa sadašnjom situacijom na dvoru. nego ju je silom udao za Grka izvan Smirne. tvrdeći da je njegov život identičan s Ćamilovim i da su im sudbine jednake.realist i. sin bogatog Turčina i Grkinje. koji radikalno diferenciraju svijet Istoka i Zapada kao dva svijeta koja se mimoilaze s vijekovnim razlikama u kulturi. a govoreci jednom o Floberu rekao je da mu se kod ovog maj stora francuske proze najvise svi a realizam i istakao da se u realnost i naj lakse moze ovladat i predmetom. nekako bas u vreme kad se pojavila Prokleta avlija bili krit icki i cak negatorski raspolozeni prema Andricu.vrijeme Bajazita II i Đem-sultana. Nakon nekog vremena odvedu ga u poseban zatvor i tu jedne noći prilikom saslušanja dođe do tučnjave između njega i policije. licnost i na koju je Andric vise puta obracao paznju. stilu života. Na Ćamila posumnjaju da proučava upravo to povijesno razdoblje. Dogodi se da turske vlasti uhvate neko pismo upućeno austrijskom internunciju u Carigradu.Andricje uvek ist icao kako je njegov knj izevni credo realizam. zatvorenik Haim. da je ovaj zatvoren zbog sumnje da njegovo proučavanje povijesti ima za svrhu buntovno spletkarenje protiv sultanova dvora. U «Prokletoj avliji». Ćamil bude poslan u «Prokletu avliju». no ovaj je iz nacionalističko-vjerskih razloga nije htio dati Turčinu za ženu. okupljeni oko casopisa »Delo«. koji osobito potencirala jedna nesretna i nepreboljena ljubav. On bude uhapšen izatvoren u istražni zatvor – «Prokletu avliju». Zbog toga su nasi modernist i. Fra-Petar doznaje od Haima. u koju je iz neopravdanih razloga dospio fra-Petar iz Bosne. koga su poslali u Stambol da obavi neke samostanske poslove. odmalena se posvetio nauci i samotničkom i asketskom načinu života. naime. Ćamil-efendija. Židov iz Smirne. mladićeva sugrađanina. Andricje svoju vernost realizmu izrazio u vise mahova u svojoj esej ist ici. Ćamila iznesu – živa ili mrtva – ne zna se. gdje sultan također ima brata suparnika. s kojom se ne miri on se povlači u sebe i u potpunosti posvećuje nauci i postaje žrtva okolnosti i surovog režima. koji se u ovoj pripovijesti pretvaraju u galeriju zanimljivih likova. Mladi Ćamil. pokazujući naročit interes za povijest turske carevine. Te niti su dobro i zlo.

ravnodušni čak iprema sopstvenoj sudbini. Jasno je vidljiva transformacija. Sudbine zatvorenika Proklete avlije su u njegovim rukama. Tako da «Avlija je u vremenu.» ESEJ Tok pripovijetke ide prema pričanjima fra Petra i unutrašnjem preživljavanju njegovih događaja: o životu Proklete avlije kao cjeline. Tako su se dvije ljudske sudbine (Đemova i Ćamilova).Orijentalne boje su u toj slici boje starinske. đavolskog ostrva. Pod brutalnošću. o raznolikim ljudskim fizionomijama koje su uskrsavale u sjećanju fra Petra. Kritika u njegovom liku vidi i otkriva primarnu grešku pogrešnog izbora u prekretnom trenutku života. a duboko je dosegnuta. okrutnošću divlje neumoljive sile. u isto vrijeme i vizija psihičkog pakla u kome gori život . o čudnom i osobenom Karađozu. njegova tragična situacija u Prokletoj avliji. Jedna tragedija uslovila je drugu. Ona živi u njegovom karaktaru. Ona se ogleda u njegovoj prirodi. da bi na kraju konačno promijenio životno usmjerenje i postaje «surovi gospodar» Proklete avlije. ćije se naslijeđe može sagledati u svim vremenima u kojima je robovao čovjek. Karađoz valjano upravlja unutrašnjim mehanizmom svojih zatvorenika. LIK KARAĐOZA Karađoz je istovremeno tako autentičan i tako tipičan predstavnik i sluga jednog sistema. koji ga približavaju nauci i umjetnosti. pjesnika u ljudskom srcu i mašti.Od primijernog mladića on postaje onaj tip orijentalnog oružja. usamljenog.» Ali njegov uzor Đem-sultan živio je vijekovima prije i doživio sličnu sudbinu. onu ciničnu igru samovlašća isljednika koji su često mučenja izločine vršili iz gruba i sirova lakrdijašenja. u mladosti. i mimo toga. ali ne u jednom vremenu. Kao da je Karađoz uočio da smo svi mi zatvorenici neke Avlije.Dobija se vizija Proklete avlije kao pustog. vjeran je pečat jedne epohe Osmanlijskog carstva. Na slici Proklete avlije koju je Andrić dao u svojoj pripovijeci. ćudima i instiktima. običnih sudbina. i fizičkim i duhovnim kvalitetima. ljubitelja knjiga i muzike do mladića koji odbija sve što mu je do tada bilo blisko i što je pripadalo svijetu mirnih. vremenski daleke jedna od druge povezale u jednu. utabanim putem «pogrešnog prvog koraka». I-Avlija se ne menja. On ostavlja knjige. Ćamil nastavlja Đemovu sudbinu. bez mogućnosti da slobodno mislimo i djelujemo. tako da i čovjek akcije i čovjek kontemplacije mogu biti ljudi pogrešnog prvog koraka. pa se povlači u svoju ljušturu i u potpunosti transformiše. Andrić je u njegovom liku pronikao u elementarnih osobina divljih čuvara vlasti. a dobije se iz nje snažan utisak da je Prokleta avlija takva kakva je živjela u svim vremenima u kojima je robovao čovjek. Progonstvo mladog pjesnika Đem-sultana uslovilo je progonstvo mladog pjesnika u duši. kako iz istočnih tako i iz zapadnih civilizacija.poslušnosti i bezuslovnog podređenja. postaje lutalica. Ćamila. u apsurdnom svijetu su «stranci» i sebi i drugima. Kogitovski obrazac čovjeka Avlije s kojim Karađoz računa je :»Kriv sam. ali ne u jednom svetu. u početku natprosječno obdarene. koji potvrđuju da je čovjek robovao u svim vremenima i na svim prostorima. Avlija je u svetu. Postavlja se pitanje šta je uslovilo transformaciju Karađozove ličnosti. bogatstvom senzibiliteta. dakle postojim. Njegova volja je njen zakon. a on se njima igra. kockar i pijanica. ni poniženja kojima je izložen čovjek u takvim zatvorima. igre i muziku. I Đemu i Ćamilu svijet ljudi je stran i dalek. Onda opet postaje policajac i progoni svoje dotadašnje. koje je u rukama vlasti i koje predstavlja živo oličenje Proklete avlije. Ova greška nazvana je pogrešnim prvim korakom. gdje Karađoz od dječaka «bujne glave» živahnog duhom i tijelom. On je: « Čovek kratka veka. Nisu opisane fizičke torture. ali brojni su i drugi likovi. zle sreće i pogrešnog prvog koraka. a Karađoz im se priključuje. Oni ostaju distancirani od svijeta oko sebe. U svijetu u kojem on vlada nevinost je samo fraza.» Mnogi su prošli kroz zatvore i mnogi su iskusili glumu Karađozovih potomaka. Ćamilova sudbina identifikovana je sa Đemovom. ustaljenih navika i obaveza.

jako razmaknutim krupnim. u ''Ex Pontu'' . živa ili mrtva – ne zna se. Za razliku od tih romana. zastrašenog svijeta čije su veze sa slobodnim životom pokidane. taj preplet narodnosti događa se u opusu u kojem je Bosna temom. pa čak i samog pape. Mladi Ćamil. Andrić i u svojim drugim djelima. Ćamil se. zaljubio u kćer malog grčkog trgovca. Poslije tog događaja Ćamil se potpuno zatvorio u sebe i postao neka vrsta osobenjaka. pokazujući osobit interes za povijest Turskog Carstva. prijete Bajazitu da će ga pustiti ako ne zadovolji njihove razne zahtjeve.židov iz Smirne. oveća pripovijest ili mali roman. sin bogatog turčina i grkinje. Zbog toga je uhićen i zatvoren u istražni zatvor poznat pod nazivom Prokleta avlija. okvir je događanja Proklete avlije izvan Bosne. kao i u njegovim meditacijama o čovjeku i njegovom životu u njegovoj prvoj zbirci poetske proze . u koji je iz neopravdanih razloga dospio fra Petar iz Bosne kojeg su poslali u Istanbul da obavi neke samostanske poslove. Dogodilo se da turske vlasti uhvate neko pismo upućeno austrijskom internunciju u Carigradu. Džem sultan je bio Bajazitov brat kojeg je Bajazit dva puta porazio u bitci za prijestolje. a svi ga oni iskorištavaju kao adut protiv turske carevine. Pred njima svima fra Petar krije svoje zvanje. Od tada počinje odiseja Džema. spora mutna reka KRATAK SADRŽAJ: Prokleta je avlija naziv za poznati carigradski zatvor. Fra Petar ga više nikada nije vidio. Nakon nekog vremena odvedu ga u poseban zatvor i tu jedne noći prilikom saslušanja dođe do tučnjave između njega i policije. U ovim motivima sadržana je osnovna teme Andrićeve proze o ljudskoj tragičnosti Ova tema ima svoje izvore u Andrićevim poetskim proživljavanjima ljudskog života i ljudske sudbine. pa i pred Ćamilom. KNJIŽEVNI ROD: epika VRSTA DJELA: pripovijest MJESTO RADNJE: carigradski zatvor Prokleta avlijaANALIZA JEZIKA I STILA: . Okružuje se knjigama i posvećuje nauci. naime. Ali poruka djela ne govori nam da treba da se povučemo već upravo suprotno. a s Bosnom ga veže lik fra Petra. nazvan Prokletom avlijom. no ovaj je iz nacionalističko-vjerskih razloga nije htio dati turčinu za ženu nego ju je prisilno udao za grka izvan Smirne. kojeg je proglasio maloumnim i drži ga u zatočeništvu. Na Ćamila posumnjaju da proučava upravo to povijesno razdoblje jer ono ima sličnosti sa sadašnjom situacijom na dvoru gdje sultan također ima brata suparnika. opisuje pripadnike raznih narodnosti. bosanskog franjevca. smeđim očima. godine. tj.usporedba: kao neka vrsta večite lutrije. pa zatim glavni lik ove pripovijesti. u onima o Bosni. ali ga je stihija divlje sile ubacila u Prokletu avliju. odmalena se posvetio nauci te samotnjačkom i asketskom načinu života. zatvorenik Haim . U Prokletoj avliji fra Petar upoznaje više ljudi koji se u ovoj pripovijesti pretvaraju u galeriju zanimljivih likova. u kojem je bilo opisano proganjanje vjernika od turske vlasti i sumnja je pala na fra Petra koji je bio jedini fratar na tome području. bogati mali turčin iz Smirne. Ćamil je poslan u Prokletu avliju gdje upoznaje fra Petra i ispriča mu život Džem sultana. tvrdeći da je njegov život identičan sa Ćamilovim i da su im sudbine jednake. na čovjeku nije da to pesimistički i bez reagovanja prihvati. Ako smo već konstatovalistalno prisustvo zla i nepravde i da naše postojanje nema opravdanja. od kojeg ga specijalno zanima razdoblje Bajazita i Džem sultana. O DJELU: Prokleta je avlija. gdje su vladali kršćanski vitezovi.epiteti: gustim. već da kao lucidno i pred sobom odgovorno biće traži put za unošenje više pravde i dobra u ovaj svijet. To je put ljudskog dostojanstva kojim je krenuo i Ćamil. crnim brkovima. koji je osobito potencirala jedna nesretna i nepreboljena ljubav. koji kao zarobljenik prelazi iz ruke u ruku raznih europskih vladara. ''Travničke kronike'' i ''Na Drini ćuprija''. objavljena 1954. gdje je ostao dva mjeseca dok ga nisu poslali dalje. poput uboja . koji je stjecajem okolnosti dospio u najveći carigradski zatvor. Tada je Džem potražio utočište na otoku Rodu. dok se u samoj Prokletoj avliji susreću pripadnici uglavnom azijskih naroda. Djelo je pisano ekavicom te sadrži mnogo arhaizama kako bi što više dočarala situacija onog vremena. devet godina nakon ''Gospođice''. u Carigradu. . Međutim. zatvorenik Ćamil-efendija.izolovanog. Ćamila iznesu. Tu je upravitelj Proklete avlije Latifaga zvan Karađoz.

jasan je i vrlo čitljiv. o karakterima njezinih zatočenika i o njihovu ponašanju pisao nedvojbeno i na temelju vlastitih iskustava iz robijaških dana u Splitu. životom otrovanog i fikcijom opsjednutog turskog bogataša. tako i u Prokletoj avliji ne nedostaje grijeha svih vrsta. a za one koji su otišli ne pita više nitko. Oslikavajući sudbinu Ćamil-efendije Andrić je zapravo dao portret svoga vremena. koja kroz svoju tjeskobnu utrobu propušta sve vrste ljudskih grijeha i poroka. ispričanom smirenim rečenicama koje su izraz izvanrednoga umijeća pričanja. nedužno optuženog bosanskog fratra i razočaranog. ali i u njoj često ima teških tragedija nevinih stradalnika.Andrić je o Prokletoj avliji. te unutarnjom dinamikom koja obuhvaća čitavo štivo nedvojbeno je jedno od najboljih ostvarenja u cijelom Andrićevom bogatom književnom djelu. . Šibeniku i Mariboru tijekom 1914. Kao i u samom životu. a nikada se ne primjećuje višak ili manjak. I Avlija se bez prestanka puni i prazni. Svijet Proklete avlije. Prokleta avlija svojim iznimno dojmljivim likovima i njihovim sudbinama. čija je nepregledna raznolikost pomno nadgledana zastrašujućim očima Latifage Karađoza. i 1915. g. Carigradska je tamnica zvana Prokleta avlija sa svojim simbolički šarenim svijetom spojila jednog skromnog i smjernog. svojom gotovo alegorijskom pričom o totalitarizmu putem vida pravde.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful