FILIP HITI ISTORIJA ARAPA OD NAJSTARIJIH VREMENA DO DANAS DRUGO FOTOTIPSKO IZDANJE S engleskog preveo PETAR PEJČINOVIĆ „HMKOJlA

TECJlA"-IHttII

Naslov originala PHILIP K. HITTI HISTORY OF THE ARABS FROM THE EARLIEST TIMES TO THE PRESENT Eighth Edition LONDON MACMILLAN AND CO LTD New York - St. Martin's press 1964. ' Pogovor Prof. dr Sulejman Grozdanić Registar sa transliteracijom Prof. dr Srđan Janković CIP - Katalogizacija u publikaciji Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 953+930.85(=927) HITTI, Philip K. Istorija Arapa od najstarijih vremena do danas / Filip Hiti ; s engleskog preveo Petar Pejčinović ; [pogovor Sulejman Grozdanić]. — 2. fototipsko izd. Sarajevo : „Veselin Masleša", 1988. - 748 str. : ilustr. ; 20 cm. -(Biblioteka Posebna izdanja „Veselin Masleša") Prevod djela: Historv of the Arabs from the earliest times to the present Philip K. Hitti. - Povodom drugog izdanja: str. 681-683. - Registar. ISBN 86-21-00231-0 I. HITI, Filip Inv. br. Od Ibrahima Rif ata, »Mir'at al-Haramavn« ZAVJESA NA VRATIMA KABE U MEKI Na njoj se nalaze natpisi koranskih sura l, 106 i 112 Najuočljiviji natpis iznad središta je prvi dio sure 48, stih 27 (Fronitispi-s)

Posljednje tri godine u arapskom svijetu karakterišu političke prilike istorijskog značaja. Mauretanija i Alžir su se oslobodili Francuske, Kuvajt — uz izvjesna ograničenja — Britanije. Sirija je raskinula s Ujedinjenom Arapskom Republikom, a poslije nje je to isto učinio Jemen. Političke promjene su obično odraz društvenih i €:konomskih poremećaja i ponekad izazivaju njihovu reakciju. I doista, čitavo ovo područje bilo je i ostaje u prelaznom stanju. U ovom izdanju nastojali smo da damo prostora napomenama — doduše one su kratke — u vezi s ovim važnim promjenama u nadi da će one povećati korisnost ove knjige i studentima i običnom čitaocu. U međuvremenu smo iskoristili priliku da razjasnimo neka nejasna mjesta i da ispravimo dosad neprimijećene pogreške u tekstu, napomenama i geografskim kartama. Decembar, 1962. P. K. H, PREDGOVOR SEDMOM IZDANJU

Veliki interes za arapske narode i zemlje — mjeren prostorom koji mu ustupa dnevna štampa — kao i interes naučnika koji potvrđuje velik broj izdatih knjiga, još uvijek raste. U toku posljednje Četiri godine, poslije štampanja šestog izdanja, pojavilo se više djela koja obrađuju istoriju, kulturu, književnost i razne aspekte života Arabljana i naroda koji govore arapskim jezikom nego možda i u jednom drugom vremenski odgovarajućem periodu čitavog njihovog postojanja. Za pojavu ovako velikog broja djela karakteristična je činjenica da su većinu i napisali Arapi na arapskom jeziku. Autor se, međutim, trudio da ide ukorak sa napredovanjem u istraživanjima na ovom području. On je također s vremena na vrijeme preduzimao putovanja u sve veće zemlje o kojima se govori u knjizi. Za sve vrijeme on je imao na umu mogućnosti popravljanja njezina sadržaja. Kao i u ranijim izdanjima, statistički i drugi podaci koji su zastarjeli ispravljeni su prema današnjem stanju stvari. Nova izdanja knjiga koja se navode u napomenama zamijenila su stara, netačno dati podaci su ispravljeni. Velika je pažnja posvećena svim sugesti-jma profesora, naučnika i čitalaca sa svih strana svijeta u vezi sa poboljšanjem sadržaja. Nadajmo se da će rezultat te pažnje povećati vrijednost i pojačati korisnost knjige kao udžbenika i općeg priručnika. Mart, 1962. P. K. H. PREDGOVOR ŠESTOM IZDANJU Kao i u ranijim izdanjima — izuzevši peto — promjene se u šestom izdanju uglavnom tiču ispravaka štamparskih grešaka i manjih omaški. Izvjesne konstatacije i navedena literatura pretrpjele su promjene zahvaljujući novim istraživačkim radovima. Dužna pažnja poklonjena je recenzijama knjige u naučnim časopisima, među kojima recenzije prevoda djela, u prvom redu na arapski, španski i urdu. Interesovanje naučnika za narode koji govore arapskim jezikom i za njihove zemlje znatno je poraslo i na Istoku i na Zapadu u toku posljednjih nekoliko godina tako da promjene koje je zahtijevalo ovo izdanje prevazilaze promjene prethodnog. Samo je malo strana ostalo bar u nečem nepopravljeno. Radikalne promjene odnose se na predislamska kraljevstva Južne Arabije (str. 64— 67), gdje su nedavno izvršena nova naučna istraživanja. Na više geografskih karata dodata su nova imena koja se spominju u tekstu, dok su na karti str. 616 granice nanovo određene. Što se tiče petog izdanja, glavna se promjena ticala dodavanja novog, VI, dijela, koji nosi naslov »Pod otomanskom upravom«. Taj dio dopunjava istoriju Arapa do današnjih dana. Pisac izražava svoju zahvalnost naučnicima, kolegama, čitaocima i prijateljima (kojih ima mnogo da bi se mogli nabrojati), svima dakle, koji su mu lično i velikodušno saopštili svoje poglede i sugestije radi popravljanja kako bi knjiga što bolje koristila. Novembar, 1955. P. K. H. PREDGOVOR PETOM IZDANJU Kao odgovor na molbe kritičara i čitalaca, ovo je izdanje obogaćeno dodatkom VI dijela, »Pod otomanskom upravom«. Na taj je način u glavnim crtama izložena istorija sve do današnjih dana. U ovom svom novom dijelu koristio sam se kritikom kolege prof. Luisa V. Tomasa (Lewis V. Thomas), a i ranijim izdanim kritikama nekolicine drugih kritičara, od kojih je najduža bila kritika profesora Ri-čarda N. Fraja (Richard N. Frye) u časopisu Speculum, vol. XXIV (1949), str. 582-7. Među mnogim naučnicima koji su dali nove sugestije i kritičke primjedbe naročito treba spomenuti Ričarda Daunara (Richard W. Downar) i Hauarda Rida (Hovvard A. Reed). Više je geografskih karata revidirano. Karta na str. 23 (Muslimanski svijet) data je da bi odgovarala današnjem stanju; a karta na str. 448 ponovo je nacrtana i na njoj su ucrtana mjesta sa karte koja se prvobitno nalazila na str. 522 originala. Jul, 1950. P K. H. PREDGOVOR ČETVRTOM IZDANJU

U ovom sam se izdanju okoristio svježim izučavanjima sa kojim sam se u posljednje vrijeme zanimao u vezi sa pripremanjem isto-rije Sirije i Libana, kao i svojim posjetama koje sam ljeta god. 1946. i 1947. učinio skoro svima zemljama arapskog muslimanskog Istoka. Dok sam bio u Su'uđi Arabiji, imao sam priliku da razgovaram sa Tomom Bargerom (Thomas C. Barger) o rezultatima premjeravanja zemljišta koje je vršilo Arapsko-američko petrolejske društvo. Rezultat razgovora doveo je do revizije više paragrafa koji obrađuju geografiju te zemlje. Kao i ranije, sugestije naučnika, profesora i čitalaca s raznih strana svijeta uticale su na ispravljanje većeg broja odlomaka u tekstu. Naročito treba istaći doprinos diplomiranog studenta moga seminara Harija Hazarda (Harrv W. Hazard). Nije bez značaja spomenuti da najnoviji datumi koji obilježavaju objavljivanje više arapskih tekstova citiranih u napomenama pripadaju muslimanskom kalendaru, koji počinje sa 622. god. i čija je godina mjesečeva. April, 1948. P. K. H. • . PREDGOVOR TREĆEM IZDANJU Pripremajući ovo izdanje, uzeo sam u obzir sve dostupne ocjene i prikaze drugog izdanja, kao i privatna saopštenja stručnjaka, profesora i drugih čitalaca ove knjige. Potpuno su iskorišteni rezultati najnovijih istraživanja koji su se pojavili u naučnim časopisima i novim publikacijama. Rezultat toga je više ispravaka unutrašnjeg protivurječja i manjih grešaka i razjašnjenja izvjesnih nejasnih mjesta u tekstu. Napomenama je posvećena posebna pažnja uvrštenjem dodatka nedavno objavljenih izvora i podsjetnika i stavljanjem novih kritičkih izdanja mjesto ranijih zastarjelih. U vezi s ovim mora se napomenuti da je dat pun naslov, uključivši i ime autora, kao i njegova izdanja, kad god se neko djelo citira prvi put. U daljim citatima naslov je skraćen. Kada je u tekstu u kratkim crtama navedena biografija nekog arapskog pisca i kada se spominju njegova veća djela, ona su obično data punim naslovom, pored koga je naveden i postojeći naučni prevod nekog zapadnoevropskog jezika, a naročito ako je u pitanju engleski jezik. Treće izdanje, kao i prethodna dva, duguje mnogo mojim diplomiranim studentima i članovima Ljetnog seminara arapskih i semit-skih studija. April, 1942. P. K. H. PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU U ovome izdanju nastojao sam izložiti materijal prema suvremenom stanju nauke i provesti nužne ispravke. Dužna pažnja obra-ćena je kritičkim komentarima, bez obzira da li su oni privatno saop-šteni ili objavljeni u recenzijama, među kojima je najopsežnija recenzija profesora Đorđa Levi dela Vida (George Levi della Vida) u časopisu Journal of the American Oriental Society, vol. 59 (1939). U napomene su uvršteni izvjesni podaci izabranih bibliografija, koji sU prvobitno trebalo da budu dodati svakom poglavlju knjige. Od ličnosti koje su doprinijele prvom izdanju dali su svoje doprinose i ovome izdanju dr Eduard J. Jurji i dr Nabih A. Faris. Od mojih diplomiranih studenata Džordž F. Hurani (George F. Hourani) dao mi je izvjesne sugestije o bizantijskim odnosima, a Floris L. Fer-verda (Floris L. Ferwerda obrađivao je sa mnom rekonstrukciju dviju geografskih karata. Dr Niki (A. R. Nykl), iz Madrida, čitao je poglavlje o Spaniji. Svima njima od srca zahvaljujem na uslugama, a svojoj ženi na saradnji. Septembar, 1939. P. K. H. PREDGOVOR PRVOM IZDANJU Ovo je skroman pokušaj da se izloži istorija Arabljana i naroda koji govorearapskim jezikom, od najranijih vremena pa sve do oto-manskog osvajanja, prvih decenija šesnaestog stoljeća. On predstavlja mnogogodišnje proučavanje i predavanja na Kolumbija univerzitetu, Američkom univerzitetu u Bejrutu i Prinston (Princeton) univerzitetu. Njezin je cilj da zadovolji potrebe naučnika i obrazovanih laika. Područje koje ona zahvata tako je opširno da autor mora priznati da se nije u svakom dijelu služio svojim samostalnim istraživanjima. Prema tome, on je na mjestima morao usvojiti rezultate istraživanja drugih

naučnika na Istoku i na Zapadu, kojima bi zahvalnost bila očitije izražena da su se izabrane bibliografije pridodate svakom poglavlju rukopisa pojavile u štampanoj knjizi. Dok je knjiga bila u pripremi, izvjesna su njezina poglavlja bila data na kritiku raznim autorima. Među onima koji su dali značajne doprinose jesu: prof. Olmsted (Olmstead, A. T.) s Univerziteta u Ci-kagu, dr Valter Raj t (Walter L. Wright), Jr., sada predsjednik Ro-bert kolidža u Carigradu, dr Kosti Zurej k (dr Gosti Zurayq), s Američkog univerziteta u Bejrutu, Liban i dvojica mojih kolega, prof. Henrv Savidž (Henrv L. Savage) i prof. Albert Elzasser (Elsasser), s Engleskog odjeljenja. Rukopis ovoga djela bio je u toku nekoliko godina osnov mojih predavanja i znatm je obogaćen sugestijama i kritikama mojih studenata. Među ovim naročito treba spomenuti Džordža Majlsa (George Miles), sada u Raju, J. Juri ja, sada u Bagdadu, Harolda Glidena (Harodld W. Glidden), Ričarda Stara (Richard F. S. Starr) i Nabiha A. Farisa iz Jeruzalema. Dr Faris učinio mi je još uslugu time što je sarađivao u skiciranju geografskih karata, što je čitao reviziju rukopisa i što je sastavio indeks. Svoj ovoj gospodi, kao i svojoj ženi, koja je sarađivala u prekucavanju rukopisa i predložila više ispravaka, od srca se zahvaljujem. Corlear Bay Club Lake Ch'amplain, New York P. K. H. SADRŽAJ DIO I PREDISLAMSKO DOBA POGLAVLJE I Str. ARAPI KAO SEMITI: ARABIJA KOLIJEVKA SEMITSKE RASE 22 Zahtijevamo interesovanje za nas — Nova istraživanja — Etničko srodstvo: Semiti — Arabija, kolijevka Semita POGLAVLJE II ARABLJANSKI POLUOTOK 30 Pozornica događaja — Klimatski u/slovi — Vegetacija — Datula — Fauna — Arapski konj — Deva POGLAVLJE III ŽIVOT BEDUINA 38 Nomad — Pljačkaški pohodi (razzia) — Religioznost — Rod — <AsabIyah — Šeik POGLAVLJE IV PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA 44 Južni Arabljami — 1. Veze s Egiptom — Sinajsiki bakar — Tamjan — 2. Veze sa Sumercdma i Babiloncima — 3. Asinska penetracija — 4. Neobabilonske i perzijiske veze: Tayma' — 5. Veze sa Hebrejima — Biblijske veze: starozavjetne aluzije — 6. U klasičnoj književnosti — Rimska ekspedicija — Zemlja mirisa — Zlato POGLAVLJE V SABEJSKE I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE 61 Južni Arabljaini kao trgovca — Južnoarapskd natpisi — 1. Sabejsko Kraljevstvo — Nasip u Maritm — 2. Minejsko Kraljevstvo — 3. Kataban i Hadramaut — 4. Prvo Hamjani/teko Kraljevstvo — Semitsko porijeklo Abrisinaca — Tvr đava Ghumdan — Rimljainti istiskuju Arafoljane iz1 pomorske trgovine — 5. Dru go Himjaritsko Kraljevstvo — Hrišćanstvo i judejstvo u Jemenu — Period abisinske vladavine — Pucanje nasipa u Mariibu — Perzijska period POGLAVLJE VI

NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA SJEVERNE I CENTRALNE ARABUE 77 1. Nabatejci — Sinajisiko porijeklo pisma — Petra — 2. Palmirena — Odaynath i Zenobia — 3. Gasanidi — Sirijsko-Arapsko Kraljevstvo na svom vrhuncu — Al-Haraithov sin al-Mundhir — Pad bamu-Ghasisan — 4. Lahmidi — Hira na vrhuncu svoje moći — Pokrštavanje kraljevske porodice — 5. Kindah POGLAVLJE VII HIDŽAZ UOČI POJAVE ISLAMA 94 Period jahillvah — »Arabljanski dani« — Basus rat — Dahds'dan — Uticaj sjevernoarapskog jezika — Herojsko doba — Poezija — Oda u klasičnom peStr. riodu — M'U<aillaqat — Predislaimisiki pjesnik — Kako je u poeziji beduinski karakter predstavljen — Neznaboštvo Beduina — Mišljenja o sunou — Jinn — Alahove kćerke — Mekaniska Kaba — Alah — Tri grada Hidžaza: Taif — Meka — Medina — Kultiurdi uticaji u Hidžazu: 1. Saba' — 2. Abisinija — 3. Perzija — 4. Gasan — 5. Jevreji DIO II POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA POGLAVLJE VIII MUHAMED, ALAHOV PROROK POGLAVLJE IX KORAN, ALAHOVA KNJIGA POGLAVLJE X ISLAM, VJERA POTClNJAVANJA VOLJI ALAHOVOJ 115 125 129 Dogme i vjerovanja — Pet stubova: 1. Ispovijedanje vjere — 2. Molitva -3. Davanje milostinje — 4. Post — 5. Hodočašće — Sveti rat POGLAVLJE XI PERIOD OSVAJANJA, EKSPANZIJE I KOLONIZACIJE 632—61. N. E. Ortodoksni kalifat: patrijarhalno doba — Arabija osvaja samu sebe -nomski uzroci ekspanzije 139 Eko145 Khalidov opasni pohod — Odlučna bitka na Jarmuku — Administracija novog područja POGLAVLJE XIII OSVOJENJE IRAKA I PERZIJE POGLAVLJE XIV POKORENJE EGIPTA, TRIPOLITANIJE I BARKE — Aleksandrijska biblioteka POGLAVLJE XV UPRAVA U NOVIM POSJEDIMA 157 165 153 •Umarov ustav — Vojska — Takozvana arapska civilizacija — Karakter i dostignuća orbodoksrvih kalifa POGLAVLJE XVI BORBA IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYAHA ZA KALIFSKI POLOŽAJ 173 Izborni Kalifat — Alijin Kalifat — Period velikih Kalifata — Kalifat, prvenstveno po'litički položaj DIO III UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO POGLAVLJE XVII

UMAJADSKI KALIFAT: MU'AWIYAH OSNIVA DINASTIJU 183 Uklanjanje pretendenata na Kalifat — Mu<awiyah, uzor arapskog suverena Str. 191 POGLAVLJE XVIII NEPRIJATELJSKI ODNOSI SA BIZANTINCIMA Mardaiti POGLAVLJE XIX VRHUNAC UMAJADSKE MOĆI 197 Energični potkralj: al-Hajjaj — Osvajanja »s druge strane rijeke« — Osvajanja Inddje — Protiv Bizantijaca — Osvajanja u sjevernoj Africi i jugozapadnoj Evropi — Nacionalizacija države — Finansijske i druge reforme — Arhitektonski 'spomenici POGLAVLJE XX POLITIČKA ADMINISTRACIJA I SOCIJALNE PRILIKE POD UMA JADIMA 214 Vojna organizacija — Život na dvoru — Prijestonica — Društvo — Klijenti — Zii'mije — »<Umarov ugovor« — Robovi — Medina i Meka POGLAVLJE XXI DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA 223 Basra i Kufa — Arapska gramatika — Vjerska tradicija i vjersko pravo — Istoriografija — Sv. Ivan iz Damaska — Haradžije — Murdži'ije — Siije — Govorniištvo — Dopisivanje — Poezija — Odgoj — Nauka — Alhemija1 — Arhitektura — Džamija u Medini — Prve džamije u provincijama — Kupola na Stijeni — Džamija Aqsa — Džamija Umajada — Palate: Qusayr <Amrah -Slikarstvo — Muzika POGLAVLJE XXII SLABLJENJE I PROPAST UMAJADSKE DINASTIJE 261 Kajs protiv Jemena — Pitanje nasljedstva — Alijine pristalice — Abasiidski pretendenti — Kurasanci — Odlučan udarac 268 Perzijska vezirska POGLAVLJE XXIII USTOLIČENJE DINASTIJE ABASIDA Al-Mansur, pravi osnivač dinastije — Madlnat al-Salam porodica POGLAVLJE XXIV ZLATNI VIJEK ABASIDA 276 Odnosu sa Francima — Odnosi sa Bizantijom — Nekadašnja slava Bagdada -Duhovno buđenje — Indija — Perzija — Helenizam — Prevodioci — Hunayn ibn-Ishaq — Thabdt ibn-Qurraih POGLAVLJE XXV ABASIDSKA DRŽAVA 293 Abasiidski kaldf — Vezir — Poreska kancelarija — Druge vladine ustanove — Sudska administracija — Vojna organizacija — Upravitelj POGLAVLJE XXVI ABASIDSKO DRUŠTVO 306 Domaći živoit — Kupatila — Zabave — Robovi — Ekonomski žiivot: trgovina — Industrija — Zemljoradnja — Zimije: hrišćani — Nestorijanci — Jevreji — Sabejci — Magijci i drugi dualisti — Islamizacija carstva — Pobjeda arapskog jezika POGLAVLJE XXVII NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI 331 Medicama — <AiH al-Tafoa/rd — Al-Razi — Al-MaJusa — Ibn-Slna — Filozofija — Al-Kindi — Al- Farabi — Iskrena braća — Astronomija i matematika — Al-Battani — Al-Blruni — <Umar al-Khayyam — Astrologija — Arapske brojke

— Al-Khwarizmi — Alhemija — Al-Jahfiz — Rasprave o draguljima — Geo grafija — Grčke preteče — »Vrh svijeta« — Književni geografi — Yaqut Istortograflija — Prvi pravi isk>rdčari — Al-Tabairi — Al-Mas<udi — Teologija — Nauka hadisa — Šest kanonskih knjiga — Pravna nauka — Četiri ortodok sne škole — Etika — Knjliževnost — Lijepa književnost — Arabljanske noći — Poezija — POGLAVLJE XXVIII PROSVJETA 370 Osnovna škola — Više prosvjetne ustanove — Obrazovanje odraslih — Biblioteke — Knjižare — Papir — Opći kulturni nivo POGLAVLJE XXIX RAZVOJ LIJEPIH UMJETNOSTI 378 Arhitektura — Slikarstvo — Industfijsike umjetnosti — Kaligrafija — Muzika — Muzički teoretičari POGLAVLJE XXX MUSLIMANSKE SEKTE 390 Racionalizam prema ortodoksnosti — Muslimanska inkvizicija — Prevlast ašaritakog sistema — Al-Ghazzali — Sufizam — Asketizam — Mlilsticizam — Teozofija — Paniteizam — Mistička poezija i filozofija — Bratstva — Brojanice — Kult svetaca — Šiije — Ismailije — Batinije — Karmatije — Asasini — Nusajrije — Druga šiitska krivovjerja POGLAVLJE XXXI RASPARCAVANJE KALIFATA: MALE DINASTIJE NA ZAPADU 409 1. U Španiji — 2. Idrisidi — 3. Aglafoidi — 4. Tulunidi — Javni radovi — 5. Ikšidiidi — Eunuh crnac — 6. Hamdanidi — Književni procvat — Upadi u »zemlju Rimljana« POGLAVLJE XXXII RAZNE DINASTIJE NA ISTOKU 419 1. Tahirddi — 2. Safaridi — 3. Samanidi — 4. Gaznavidd — Mahmud iz Gazne — Carska garda — Robovski rat — Amlr al-umara* na Vlasti — 5. Dinastija Buvejhida — Adud al-Daw!ah — 6. SeLdžucd — Tughril na vlasti — Alp Arslan — Vrhunac seldžučke moći — Slavni vezir: Nazam al-Mulk — Raspa danje seldžučkog carsltva — Ravnodušni stav Bagdada prema krstašima — Ša hovi Kvarizma — Ulazak Chinglz Khana POGLAVLJA XXXIII PROPAST ABASIDSKOG KALIFATA Hulagu u Bagdadu — Posljednji borci islama DIO IV ARAPI U EVROPI: ŠPANU A I SICILIJA POGLAVLJE XXXIV OSVOJENJE ŠPANIJE 439 447 Razorenje Gotskog Kraljevstva — Musa prelazi tjesnac — Trijumfalna povorka — Musa gubi milost — Objašnjenje okupacije — S druge strane Pirineja -Bitka kod Tura — Građanski ratovi — Emirat POGLAVLJE XXXV UMAJADSKI EMIRAT U ŠPANIJI 457

Dramatičan bijeg — Osvajanje Kordove — Konsolidacija i pacifikacija muslimanske Španije — Izazov Karlu Velikom — Samostalni emirat — Postupanje sa kršćanima — Otpadnici u vojsci POGLAVLJE XXXVI GRAĐANSKI NEMIRI — Takmičenje za mučeničku smrt »Pokolj u jami« Ustanci u provincijama — Ibn-Hafsun Str. 463 Flora i Eulogije —

POGLAVLJE XXXVII UMAJADSKI KALIFAT U KORDOVI Kalif 'Abd-al-Rahman alNasir — Al-Zahra' 470 POGLAVLJE XXXVIII POLITIČKE, EKONOMSKE I OBRAZOVNE INSTITUCIJE 476 Kordova — Vladine ustanove — Industrija — Zemljoradnja — Trgovina — Kalif u svom šija ju — Rad na prosvjećivanju — Diktatura Amirida — Slom umajadske moći POGLAVLJE XXXIX MALE DRŽAVICE: PAD GRANADE 486 Sevilj'ski Abadidi — Al-Mu'tamid — Murabiti — Novac — Progoni — Nazovi -Arapi — Sid Izazivač — Pad murabita — Muvahidli — Osnivač muvahidske dinastije — AlMansur — Banu-Na§r — Alhambra — Posljednji dani Granade — Progon moitiska POGLAVLJE XL DUHOVNI DOPRINOSI 504 Jezik i književnost — Poeziija — Muvas'hshahs — Prosvjeta — Knjiige — Papir — Lsitoiiografija — Geografija — Putovanja — Uticaj na Zapad — Astrono mija i matematika — Botanika i medicina — Ibn-al-Baytar — Medicina •-Al-Zahrawi — Ibn-Zuhr — Prenošenje u Evropu — Filozofija — Ben-Gablrol — Jbn-Bajjah — Ibn-Rusihd — Ibn-Maymun — Ibn-<Arabi, mistik — Toledo, prevodilački centar POGLAVLJE XLI UMJETNOST I ARHITEKTURA 533 Sporedne umjetnosti — Keramika — Tekstil — Slonovača — Arhitektura — Alhambra — Svod — Muzika — Uticaj u Evropi POGLAVLJE XLII NA SICILIJI 543 Osvajanje — U Italiji — Preko Alpa — Povlačenje iz Italije — Sicilioski emirat — Noirmansko osvajanje — Arapsko-normanska kultura — Al-Idrisi — Fridrih II — Mjesto Sicilije u prenošenju naučne misli — Preko Italije DIO V POSLJEDNJA SREDNJOVJEKOVNA MUSLIMANSKA DRŽAVA POGLAVLJE XLIII ŠIITSKI KALIFAT U EGIPTU: FATIMIDI 557 Ismailitsika propaganda — Zagonetni Sa«id — Prvi Fatimid — Mornarica — Zapovjednik Jawhar — Fatimiidi na vrhuncu svoje moći — Umno poremećeni kalif — Opadanje — Pad

POGLAVLJE XLIV ŽIVOT U FATIMIDSKOM EGIPTU Str. 564 Visoko društvo — Administracija — Napredak nauke i književnosti — Hiam nauke — Aisitronomija i optika — Kraljevska biblioteka — Umjetnost i arhitektura — Dekorativne i industrijske umjetnosti POGLAVLJE XLV VOJNI DODIRI IZMEĐU ISTOKA I ZAPADA: KRSTAŠKI RATOVI 571 Sirijska Seldžucd — Kompleksnost uzroka i motiva — 1. Period osvajanja — Bizantinca ponovo osvajaju Malu Aziju — Prva latinska kneževina — Oslobođenje Antliohije — Osvajanje Jeruzalema — Talijanske flote oslobađaju morske luke — Boldvin I, jeruzalemski kralj — Osnivanje treće franačke kneževine — Međusobni društveni odnosi — 2. Muisllimanska reakcija: Zangidi i Nunidi -Pojava Saladdma — Hiittin — Opsada Ake — 3. Period malih građanskih ratova: Ajubidii — Prilike u franačkom taboru — Egipat, centar interesa — Sveti Luj — Ajubidi se povlače ispred Mamektka — Posljednji udarci: Baybars — Qa-lawun — Aka POGLAVLJE XLVI KULTURNI DODIRI 594 Doprinosi Nurida — Ajubidski doprinosi — U nauci i filozofiji — U književnosti — U vojnoj tehnici — Barut — U arhitektuiri — Zemljoradnja i industrija — Dolapi — Trgovina — Kompas — Miješanje rasa POGLAVLJE XLVII MAMELUCI, ARAPSKOG SVIJETA 605 Osnivanje dinastije — Bahri i Burji Mameluci — Odbijanje Ajubida i Tatara — Baybars — Slučaj sa kaliflima — Qalawun i Mongoli — Njegova bolnica — Al-Ashraf — Odbijanje Mongola — Egipat na svom kulturnom zenitu — .Glad i kuga — Pad Bahri ja POGLAVLJE XLVIII DUHOVNE I UMJETNIČKE DJELATNOSTI 615 Naučna doprinos — Medicina — Jevrejski liječnici — Očna oboljenja — Isto-rija medicine — Društvene nauke: biografija — Istorija — Islami'stika i lin-gvfetika — Pripovijedanje — Igra sjenka — Arhitektura — Umjetnost — Ilustracija — Raskošni život POGLAVLJE XLIX KRAJ MAMELUCKE VLADAVINE 624 Obilježja Burji sultana — Očajna ekonomska situacija — Gubitak indijske trgovine — Monumentalni spomenici — Odnosi s drugim državama — Osvajanje Kipra — Timur — Timurddi — Otomanski Turci — Safavidi — Odlučna bitka kod Mardž Dabika — Zauzimanje Egipta — Otomanski kalifat POGLAVLJE L ARAPSKE ZEMLJE KAO TURSKE PROVINCIJE POSLJEDNJA DINASTIJA

637 Sjeverna Afrika — Gusarske države — Sjaj i raskoš Carigrada — Otomanska kultura — ImperijailMičke tendencije — Inherentni elementa slabosti — Gubitak sjeverno afričkih zemalja POGLAVLJE LI EGIPAT Str. 647 Mameluci ostaju na upravi -- Proglašenje <Ali Beya sultanom -- Napolepn Bonaparta — Muhammad <Ali: osnivač novog Egipta — Sirija — Administracija provincija — Ekonomsko slabljenje -- Fakhr al-Din, libansiki emir prosvjetitelj — Azmi u Siriji — Palestina ima svoje diktatore — Bashir al-Shihabi — Internacionalno priznanje autonomije Libana -- Trak — Arabija — Veha-bije — IbnSu<ud — Duhovna 'aktivnost POGLAVLJE LII IZMJENA ULOGA: UTICAJ ZAPADA 673 Kulturna penetracija: Egipat — Sirija i Liban — Politička penetracija — Britanska okupacija Egipta — Francuski i britanski mandati — Egipatski reformator — Nacionalizam — Težnja ka ujedinjenju SPISAK ILUSTRACIJA Frontispis Zavjesa na vratima Kabe u Meki Sabejski topovi Staroegipatska predstavljanja Arabljana Semerkhet, šesti kralj prve dinastije, udara poglavicu Nomada Tamjanovo stablo i Mahri berač Ruševine Nakab-al-Hadžara i dva retka natpisa kojii je omogućio Evropi prvi uvid u južnoarapske natpise Tabela pisama, koja sadrži i klinasto pismo Ra's al-Shamraha Himjaritski srebrni novac HimjaoiftsM srebrni novac Petra: Kraljevska palata Petra: Dayr Palmira: Kolonada i trijumfalni slavoluk Nabatejsfei bronzani novac Crni kamen Kaibe Meka sa brda abu-Kubejsa Muhamedovo putovanje kroz nebeske sfere Egipatski i sirijski mahmili na svom odlasku iz Muzdalife u Minu, 1904. godine Hodočasnici okolo Kabe obavljaju molitvu u petak, 1908. Sjeveroistočni pogled na Kabu, 1908. Imitacija u zlatu bizantijskog novca s arapskim natpisom <Abd-al-MaiMkov bakreni novac BizantijsM uteg koji je legalizovao al-Wal!d (f 715) Današnja Damask gledan sa Salihije Unutrašnjost Kupole na stijeni Džamija u Meki gledana s istoka Kupola na stijeni i Kupola Veriga Umajadska džamija u Damasku Fasada al-MusHatte Qusayr 'Amrah sa jugoistoka Zabranjen prostor sa sjeverozapadne strane s Aq§a džamijom u pozadini Anglosaksonski zlatni novac, imitacija a/rapsikog dinara iz 774. god. I ARAPSKI POLUMJESEC

kaligrafski amblem Sulejmana Veličanstvenog. Današnja Alhambra i Granada 499 Paviljon u dvoru lavova. e. 23 Arabija — geografska karta tla 32 Arabija klasičnih pisaca 57 Ptolemejeva karta Sretne Arabije (Arabia Felix) 60 Stara Arabija — narodi. deveto hrišćansko stoljeće Stepeničaste kule. god. n.) Najstarije predstavljanje carskog reza Srebrni novac sa portretom al-Mutawakkila Toranj Maiwlyah velike džamije u Samari. maqamah 19 Dinar Ahmada ibn-Tuluiia. 45 47 48 49 63 66 67 69 85 93 106 108 118 135 137 137 208 209 212 219 242 243 248 250 252 253 260 292 341 368 378 379 380 382 383 409 2 — (storija arspa „HMKOJlA Str. Sevilja 539 Palatinska kapela u Palermu 548 Arapska geografska karta svijeta 551 Krunidbena plašt Rođera II sa kufiijsfcim natpoisom na polukružnoj ivici 554 Qal<at al-Shaqif (Belfort) 585 Franački dinar kovan u AM giod. Alhambra. 1251. ziggurat hrama Anu-Adad u Ašuru (rekonstrukcija) Monah Bahira priznaje proročansku Muhamedovu misiju Prizor iz al-Harlnija. Kaino (spoljašnost) 628 Qa'it Bayeva medresa. kojii nosi njegovo 'ime 642 Novac <AM Beya 649 Mfuhammad 'Ali.Astrolaib iz godine A. mjesta i putevii (sa kasnijim glavnim muslimanskim gradovima) 74 Sjeverna arabljanska kraljevstva prije islama (sa kasnijim glavnim muslimanskim gradovima) Karta Sirije sa vojnim oblastima (Jumds) 147 . novi egipatski reformator 677 SPISAK GEOGRAFSKIH KARATA Muslimanski svijet oko 1950. 593 Stara tvrđava u Alepu 595 Unutrašnjost krstaške crkve Notre Dame u Antartusu (Tortosa. e. Granada 532 Izrezbaren sandučić od slonove kosti 535 Unutrašnjost velike koirdovske džamije 536 Svečana sala za ambasadore u Alkazaru. osnivač novog Egipta 651 Novac Mahmuda II 652 Novac Sulavmana I 654 Fakhr-al-Dln al-Ma<ni II. Kairo (unutrašnjost) 630 Zastava Otomanskiog Carstva 637 Tughra. H. 1010 (1601—2 n. Mbanski emir 1590—1635 657 Novac 'Abd-al-Maglda I 661 Muhammad 'Abduh. 881. Misr. današnji Tartus) 601 Dinar mamelučkih Baybarsa 604 Qa'it Bayeva medresa.

Kao vjerovatna kolijevka semitske porodice. deveto stoljeće Ptaiinejski poluotok u devetom stoljeću Pirinejskli poluotok sredinom dvanaestog stoljeća 471 Maroko pod Muvahidima 494 Karta Sicilije i južne Italije na kojoj je predstavljena muslimanska okupacija Islam i hrišoansitvo uoči krstaškiih. Kao vjerovatno izvorno sjedište čistog semitizma. ča.Irak. Feničani i Hebreji. sljedstveno tome. 750 Abasddski Kalifat. trećinu prostora Sjedinjenih Američkih Država. ratova 572 Krstaške države u Siriji. o arktičkim i antarktičkim predjelima nego što je to slučaj sa većim dijelom Arabije. U srednjem vijeku u Arabiji je iznikao narod koji je zagospodario na većem dijelu tadašnjeg kulturnog svijeta. ča. Arabljanski poluotok je odnjegovao one narode koji su kasnije migrirali u Plodni polumjesec i poslije toga postali istorijski Babilonci. Kuziistan i ddio Džazire 152 Karta Donjeg Egipta na kojoj su predstavljeni okupacija i muslimanski gradovi Provincije Oksusa i Džaksartesa 199 Karta Indije na kojoj je predstavljena muslimanska okupacija i kasnije kraljevstvo Gaznavida Carstvo kalifa. a ipak ono što se o njoj zna izvan svakog je omjera s onim što se o njoj ne zna. hrišćanstva — zajedno sa početkom onih crta koje su se kasnije razvile u dobro ocrtan semitski karakter. Asirci. i tu je ponikla islamska vjera. 1140 Mamelučko kraljevstvo sredinom četrnaestog stoljeća Otomansko Carstvo na svom vrhuncu. Mi počinjemo doznavati više. ča. 1550 Povodom drugog izdanja Registar imena i pojmova 685 POGLAVLJE I Zahtijevamo više Nijednoj od svih zemalja koje se svojom veliinteresovanjaza nas činom mogu uporediti s Arabijom i nijednom od svih naroda koji su blizu Arapima po istorijskom interesu i važnosti u novije vrijeme nije poklonjeno tako malo pažnje i proučavanja kao što je Arabiji i Arapima. pjesko-vito tlo Poluotoka je pravo mjesto na kome treba tražiti početne elemente judejstva. i. kojoj i danas ukazuje svoju odanost više od tri stotine milijuna . relativno govoreći. To je zemlja koja zaprema otprilike četvrtinu površine Evrope.

U toku jednog stoljeća poslije svoje pojave oni su postali gospodari carstva koje se prostiralo od obale Atlantskog okeana do granica Kine. kojoj nema presedana. ali ih više nema. 1932. str. Ime Arapa ovijeno je aureolom koja pripada svijetu osvajača. Postojali su nekada Hetiti. Uopće. * O razlici između Arabljana i Arapa (naroda koji govore arapski). anglosaksonsku ili rusku«1. ona je izdanak ovih dviju.ljudi koji predstavljaju sve rase i mnogo različitih klimatskih oblasti. Nijedan narod u srednjem vijeku nije toliko doprinio ljudskom napretku kao Arab-Ijani i narodi koji govore arapski2. u središtu najveće arterije svjetske trgovine. kao i velik broj turskih. Njim se služi perzijski. treća je i posljednja jednobožačka vjera. berberskih i malajskih jezika. najviše se upotrebljava na svijetu. republikom i poslije šest godina ujedinio se sa republikom Sirijom. jezik. na strategijski najvažnijem geografskom položaju. kako se upotrebljava u ovoj knjizi vidi str. njihov međunarodni posrednički položaj je i te kako važan u presudnoj borbi u hladnom ratu između Istoka i Zapada. poslije jevrejske i hrišćanske vjeroispovijesti. Muslimanski vjernik mogao bi sa vrlo malo skrupula potpisati većinu dogmi hriš-ćanske vjere. Od Maroka do Indonezije islam je bio i ostao do današnjeg dana živa snaga i putokaz u životu milijunima ljudskog roda. Svaki osmi čovjek današnjeg svijeta je Mu-hamedov sljedbenik i muslimanski poziv na molitvu odjekuje kroz skoro čitava dvadeset četiri sata svakog dana obuhvatajući veći dio zemaljske kugle u svoj topli pojas. 7. koje su prvi put otkrivene god. oni su »asimilirali u svoju vjeru. Poslije prvog svjetskog rata ovi su se narodi počeli nacionalno buditi i sada su postigli samostalnost. Istorijski. Haldejci. i od svih vjera ona im je najbliža i najsrodnija. U ovom periodu ekspanzije. urdu. čiji je glavni grad Damask nekoć 1 D. Hogarth. The Penetration oj Arabia (New York. bilj. Sve tri su produkt jednog duhovnog života. Oni se nalaze i danas. čiji je konačni rezultat bio buđenje zapadnog svijeta i njegovo stupanje na put nove renesanse. 31. Baš-tinici stare civilizacije koja je cvjetala na obalama Tigrisa i Eufrata. u zemlji Nila i na istočnoj obali Mediterana. i kasnije su vršili posredničku ulogu prenoseći mnoge od ovih intelektualnih uticaja u srednjovjekovnu Evropu. oni su na isti način uticali i asimilirali glavne crte grčko-rimske kulture. proglasio se god. kao što su se i u prošlosti nalazili. U toku mnogih stoljeća u srednjem vijeku to je bio jezik nauke i kulture i napredne misli cijelog civili-zovanog svijeta. astronomije i geografije. pošto se duži period nalazio pod monarhijom. Arabljani i narodi koji govore arapski bili su. 1904). medicine. ali oni i danas još postoje. odmah iza latinskog. religije. •PACIFIC l N D l A N . rimsku. Između devetog i dvanaestog stoljeća na arapskom jeziku napisano je više nego i na jednom drugom jeziku djela iz područja filozofije. Babilonci. avganistanski. Njegovo pismo. 1952. Vjera Arabljana. G. nafte. 56. ne izuzimajući helensku. Arapski jezik je danas sredstvo svakodnevnog sporazumijevanja nekih osamdeset milijuna ljudi. Prvi put poslije pojave islama najveći dio Arabljanskog poluotoka je konsolidovan pod jednom vladavinom Su'uđi ja. Egipat. Jezici Zapadne Evrope nose još uvijek pečat njegova uticaja u brojnim pozajmicama iz njega. semitskog života. carstva većeg nego što je bilo Rimsko kada je bilo na svom vrhuncu. pa čak i u fizički tip više tuđinaca nego 22 PREDISLAMSKO DOBA ijedna druga rasa prije i poslije nje. Feničani. Na njihovom se tlu nalaze najveće svjetske zalihe tekuće energije. istorije. Arapi nisu samo podigli carstvo nego su i izgradili kulturu.

uspjelo je da prodru u ovu južnu pjeskovitu oblast.•* Muslimani (u Africi) kao voj-**** nici. politički emisari i naučni istraživači. 1812. Sjeverni dio Poluotoka. Johan Ludvig Burkhart (Johann Ludwig Burckhardt). Mauretanija i Alžir stresli francuski. Feniks. Burton). Liban je prvi prihvatio republikanski oblik vladavine. Međutim. u Libanu.•. Transjordanija i dio Palestine obrazovali su god. pružila prilika da proučava Meku u njezinom normalnom životu bio je lajdenski profesor Snouk (Sno-uck) Hurgronje. kao član jezuitskog reda. Preovlađivaju muslimani Muslimani sačinjavanju velike manjine •. god. a Libija talijanski jaram između 1950—1960. za naučni svijet je otkrio Petru. jedna Od dvije Evropljanke koje su prodrle u Sjevernu Arabiju. Nova istraživanja Klasična Evropa je poznavala Južnu Arabiju: među ostalim. bio je istražen najkasnije. God. 1925. hrišćanski misionari. Jemen. Prvi naučnik koji je u novije vrijeme opisao ovu zemlju bio je Karsten Nibur (Carsten Niebuhr). god. 1811. Hašimitsko Kraljevstvo Jordana.MUSLIMANSKI SVIJET oko 1950. Herodot spominje njezinu zapadnu obalu. Berton (Sir Richard F. ARAPI KAO SEMITI . Jedini drugi Evropljanin kome se do god. god. uključujući i Hidžaz. Tunis. trgovci. doprla je god. Lejdi Ana Blant (Lady Anne Blunt). Irak je najprije ustoličio kralja u Bagdadu (poslije abasidskih vremena bio je bez kralja). tražeći novu sferu uticaja u centralnoj Arabiji. Grci i Rimljani najviše su se interesovali zato što su Južni Arabljani živjeli u zemlji bogatoj tamjanom i mirodijama i što su služili kao posrednici na tržištima Indije i Somalije. Palgrejv je tvrdio da je prevalio više prostora južno od Nadžda nego je to u stvari učinio. posjetio mladi finsko-švedski naučnik Džordž August Valin (George Augustus Wallin). U svrhu lingvističkih proučavanja Nadžd je god. francuski i britanski oficiri dodijeljeni egipatskim ekspedicijama između god. koji su ostavili pisane zabilješke. poslije povlačenja svojih trupa iz Libana god. u Južnoj Arabiji. mada je geografski bliži Evropi. God. ptica Arabije. Pioniri su bili avanturisti. i pod imenom Ibrahim ibn-'Abdullah* posjetio je Meku i Medinu. bio sjedište slavnog umajadskog carstva. 1885—6. Burkhartov muslimanski grob danas se nalazi u velikom kairskom groblju. Ukupan broj stanovnika oblasti u tisućama 129 Muslimani. 1879. *Vidi Registar na kraju knjige. predjel najbolje poznat klasičnoj Evropi. i zajedno s njom formirao Ujedinjenu Arapsku Republiku. 1853. posjetio je kao hodočasnik sveta mjesta pod imenom al-Hajj 'Abdullah. u svrhu obavljanja nekoliko čudnih zadataka. Do današnjeg dana samo nekolicini Evropljana. trgovci. i 1836. do Nadžda. kasnije. ponovo se rađa. 1949. 1860. U sjevernoj Africi su Maroko. boravio u Zahli. čuven kao prevodilac Arabljanskih noći. bio je prvi ponovo otkriven. ser Ričard F. a zatim ukinuo monarhiju i proglasio se republikom. Mjesta koja je on posjetio teško da je poslije iko bolje od njega opisao. koji je bio porijeklom Jevrejin i koji je u to vrijeme. 1845. član naučne ekspedicije koju je uputio danski kralj 1761. poslije dvije godine poslao je tamo Engleza Vili jama Giforda Palgrejva (William Gifford Palgrave). srednjovjekovna i nova Evropa su u prvo vrijeme zaboravile najvećim dijelom Arabiju i morale su je u novije vrijeme ponovo otkrivati. u oblasti u tisućama 24 PREDISLAMSKO DOBA misionari itd. koji je u njoj proveo god. Švajcarac. Napoleon III.

januara 1932. Himjaritske natpise. ali skorašnja i ne baš potpuno autentična islamska literatura na arapskom. blizu Perzijskog zaliva. i 1894. Bogata. JNTjihov jezik. Na li? ti najnovijih putnika nalazi se Libanac—Amerikanac Amin (Ameen) Rihani. koji su nam pružili prvu priliku da čujemo šta su Južni Arabljani imali da kažu o sebi. Francuz Jozef Halevi (Joseph Halevv). koji je. psihološkom. kao što je bio slučaj u Indiji. Lorensa (Lawrence) pozdravljeno je u književnosti prvog svjetskog rata kao djelo naročite vrijednosti. također. premda sa stanovišta književnosti najmlađi u semitskoj grupi. »Otok Arapa«. god. koji je posjetio Meku i Medinu 1925—1926. Zbog toga je on najbolji put za proučavanje semitskih jezika. Arabljani nazivaju svoju postojbinu Jazlrat al-'Arab. To su upravo karakteristike po kojima 26 PREDISLAMSKO DOBA se Jevreji razlikuju od semitskog tipa i očevidno predstavljaju crtu stečenu ranim ženidbama između Hitita-Hurijana i Hebreja3. nadopunjenih nedavno dešifrovanim himjaritskim materijalom i zabilješkama novijih putnika i istraživača čine naše glavne izvore za poznavanje stare Arabije. na koje se često ukazuje. sporadične grčke i latinske zabilješke i mali broj obavještenja sačuvanih na hijero-glifima i klinastom pismu u analima faraona i asirsko-babilonskih kraljeva. prvi put prokrstario velikom Južnom arabljanskom pustinjom. 1875. . Da li su ikada na tom području vršene imigracije u kojima su u naizmjeničnim tala-sima jedni kolonisti protjerivali i ugušivali druge. u biološkom. Islam je. God. »Semitske crte«. Njegove zabilješke s putovanja Travels in Arabia Deserta (Putovanja po pustinjskoj Arabiji) postale su klasično djelo engleske književnosti. a to i jest otok sa tri strane okružen vodom. Čarlz M. ipak je sačuvao više svojstava matičnog semitskog jezika — uključujući i fleksiju — nego hebrejski i drugi srodni jezici semitske grupe. između 1882. otkrio je 1869—70. U Evropi i Americi riječ »Semit« počela je da dobiva prvenstveno oznaku jevrej-stva. u svom prvobitnom obliku logički najviši stupanj semitske religije. koji se specijalizirao za sjeverne oblasti. 63). god. Doti (Charles M. pošavši od Hufufa. Al--Rub' al-Khali i svjetsku javnost upoznao sa jednim od najvećih pustih prostranstava na svjetskoj geografskoj karti. godine. Englez. Među posljednjim istraživačima može se spomenuti Čehoslovak Alojz Musil. Arabljani su u većoj mjeri nego Jevreji sačuvali karakteristične fizičke crte i duhovna obilježja semitske porodice. nisu uopće semitske. koji je intervjuisao sve kraljeve Poluotoka. Naročito se treba osvrnuti na smjeli podvig Bertrama Tomasa (Tho-masa).25 uključujući i potražnju arapskih konja. Etničko srodstvo: Semiti Od dva preživjela predstavnika semitskog naroda. (vidi str. socijalnom i lingvističkom pogledu. E. uključujući i izbo-čen nos. treba tražiti u njihovoj geografskoj izolaciji i u potpunoj monotoniji pustinjskog života. Ovaj »otok« pruža skoro jedinstven primjer neprekidne povezanosti između stanovništva i tla. prerušen u jevrejskog prosjaka iz Jeruzalema. Doughti) prokrstario je Sjevernom Arabijom kao »Nasranv« (hrišćanin) i kao »Engleysy«. i to zbog velike rasprostranjenosti Jevreja na ovim kontinentima. J. Razlozi koji čine arabljanske Arape. Seven Pillars of Wis-dom (Sedam stubova mudrosti) T. 7. St. a sa četvrte pijeskom. koji je u januaru 1931. i austrijski Jevrejin Eduard Glazer (Glaser). mladog engleskog orijentaliste. S njegovom avanturom može se mjeriti avantura H. kao i Eldon Ra-ter (Rutter). proputovao Rub' od istoka do zapada u toku devedeset dana. Etnička či-stota je nagrada na j nezahvalni je i najizolovanije okoline kakvu pruža centralna Arabija. al-Hajj 'Abdullaha. najboljim predstavnicima semitske porodice. Filbija (Philbv). naročito nomade. B.

postoje dva glagolska oblika — perfekt i imperfekt. Narod Arabije je stvarno ostao isti u svim istorijskim vjekovima4. izgledaju najvjerovatniji. . Babilonci (koji su se najprije zvali Akadi po njihovom glavnom gradu Akadu (Agada). Međutim..Babilonaca. Zaključak je neizbježan: preci ovih različitih naroda . Lingvističko srodstvo je. drugi. tako su otkrili upečatljive crte sličnosti. C. pr. I. Ne znamo također ni za jednog upadača koji je uspio da prodre kroz p ješko vite barijere i koji je sebi osigurao stalno uporište u ovoj zemlji. Nov. prema tome. Gelfo. arapskog i etiopskog jezika. 516—19. Feničana. 1934). počevši od sredine četvrtog milenij uma prije naše ere. brojevi i neki nazivi udova tijela. tvrde da im je Mezopotamija pružila prvobitno prebivalište. Hebreja. l (1929). Semiti potječu od najstarijeg Nojevog sina i da su. živa imaginacija. Zahvaljujući de-šifrovanju klinastog pisma sredinom devetnaestog stoljeća i komparativnom izučavanju asirsko-babilonskog. Kada se stanovništvo toliko namnoži da ga zemlja više ne može izdržavati. Ovaj su tip karakterizirali dubok vjerski instinkt. god. Ako u mislima pređemo staru istoriju. pod uticajem tradicija Starog zavjeta.) Tradicionalno objašnjenje da tzv. str. samo jedna od manifesta3 George A. br. Riječ Semit u Starom zavjetu dolazi prema latinskom prevodu Vulgate od Shema. str. Bertram Thomas u The Near East and India (Londoin. Asirci i kasnije Haldejci živjeli u Tigroeufratskoj dolini. (Post. prema tome. Površina Arabije je najvećim dijelom pustinja s uskim rubom naseljive zemlje okolo periferije. hebrejskog.prije nego što su se izdiferencirali. Amorita. s obzirom na njihovu ukupnu snagu. Ko su onda Semiti? Ako pogledamo lingvističku kartu zapadne Azije. Svaki od ovih jezika je u glagolskoj osnovi trokorisonantan. da su se poslije 2500. ARAPI 27 čija koja jasno ukazuje na jedinstvenost tipa. . a da su se oko 1500. Asiraca.je ^e bila Prvobitna postojbina ovog naroda? 1°" * Naučnici su iznosili različite teorije. . Izvjesni elementi vokabulara. Arabljana i Abisinaca -. 1944). Amoriti i Kanaaniti (uključujući i Feničane) naselili u Siriji. među kojima lične zamjenice. Raithjens u Journal asiatique. 141—55. Arabim koliievka Gd. a Hebreji u Palestini. n. Hurrians and Subarians.. dokazi u prilog Arabljanskog poluotoka. uspoređivanje fizičkih crta naroda koji su govorili ovim jezicima isto. Ispitivanje društvenih institucija i religijskih vjerovanja. o tome nam istorija nije ostavila nikakav pisani spomenik. srodni. e. sjetićemo se da su. Palestini. imenice koje označavaju krvno srodstvo. Ara-mejci naselili u Siriji. Ignace J. Semitic and Hamitic Origins (PhiladelpMa. vidimo da u Siriji. Sitr. morali su jedno vrijeme živjeti na istom mjestu kao jedan narod. 85—7. Haldejaca. Ovu periferiju opasuje more. uzimajući u obzir puno etničko srodstvo između Semita i Hamita. 69—70 4 Isp. došlo se do spoznaje da ovi jezici imaju upadne crte sličnosti i da su. prema tome.Grčkoj. n. Barton. Engleskoj i Sjedinjenim Američkim Državama. 10 : 1. str. pravoj Arabiji i Iraku danas žive narodi koji govore arapski. suvišak mora tražiti slobodan KAO SEMITI . Afrička teorija nameće više pitanja nego što daje odgovora. skoro su svuda jednaki. jasno istaknuta individualnost i izrazita crta okrutnosti. Ima ih kooermta . Aramejaca. pr. CCXV. god. e. . nauka više ne prihvata. glagolska konjugacija se ravna po istom obrascu. rasno homogeni. . Vjerodostojnost mezopotamijske teorije obara činjenica što ona pretpostavlja prelaz naroda sa zemljoradničkog na nomadski razvojni stepen. a to je naopak red sociološkog zakona u istorijsko vrijeme. 1928). Italiji. aramejskog. smatraju da je istočna Afrika njihova prvobitna postojbina. Sve do devetnaestog stoljeća ni narodi srednjeg ni narodi novog vijeka nisu znali da su svi ovi narodi bili međusobno u bliskom srodstvu. (Ćhicago. L --i j i 31.

g. dijele slavu da su položili temelje našoj kulturnoj baštini. postajala prenapučena do te tačke da je preplavljen je bilo neizbježno. da su ovi semitski pokreti u svojim početnim stadijima bili sličniji evropskim migracijama u Novi svijet: nekoliko bi se osoba pokrenulo. i rezultat ovog stapanja su istorijski Egipćani. međutim. dok ne bi narodnu masu obuzela opća želja za seobom. osnivača eufratske civilizacije. pismo. zatim da je njihov jezik najsličniji jeziku za koji naučnici smatraju da je bio prvobitan oblik. Do koje se visine njihova civilizacija. god. n. n. Taj se sistem sastojao od dvadeset i dva znaka. koji. Skoro u isto vrijeme odvijala se druga paralelna migracija istočnim putem u pravcu sjevera i učvrstila se u Tigro-eufratskoj dolini. n. Oni su prvi sazidali građevine od kamena i pronašli sunčev kalendar. pr. prije svih drugih naroda. Komparativno ispitivanje naprijed navedenih događaja navelo je neke semitiste na mišljenje da je Arabija u jednakim ciklusima od otprilike tisuću godina. Leonard Woolley. Sedmo stoljeće n. e. e. a. Masovno preseljavanje ljudskih zajednica iz pastirskih pustinjskih predjela u poljoprivredna područja obična je pojava na Bliskom istoku i pruža vrlo važan . kao moćan rezervoar. Miješanje dviju rasa ovdje je dalo Babilonce. nego. citiraju kao istorijski dokaz pristalice teorije da je Arabija bila postojbina Semita. naročito u kotlina-stu Siriju (CSeleSiria)6. e. a Aramejci (Sirijci) na sjever. &tr. zatim bi mnogo više njih krenulo na put. pr. Tada je taj suvišak obično nalazio jedan otvoren put na zapadnoj obali Poluotoka koji je vodio u pravcu sjevera i koji se račvao na Sinajskom poluotoku do plodne doline Nila. 28 PREDISLAMSKO DOBA aniti (koji su zauzeli zapadnu Siriju i Palestinu poslije 2500. Španija i Perzija i dijelovi centralne Azije. učvrstila se na samom kraju teritorije ranijeg hamit-skog stanovništva Egipta. poslije podigla. Feničani su bili prvi narod koji je upotrebljavao isključivo glasovni sistem pisanja.7 Ovu posljednju migraciju. koja se dogodila u jeku istorije. Palestinu. zidanje kuća i stanovanje u njima. e. Ovi su Egipćani dali osnovne elemente našoj civilizaciji. zahvaljujući rimskom uticaju. oblast koja čini ilik između vrha Perzijskog zaliva i jugoistočnog ugla Sredozemnog mora. Nabatejci su se učvrstili sjeveroistočno od Sinajskog poluotoka. može se procijeniti po veličanstvenim ruševinama Petre. The Sumerians (Oxford.. štaviše. ali su naučili od Sumeraca. sjeverna Afrika. jedna semitska migracija krenula je ovim ili se zaputila istočnim afričkim putem u pravcu sjevera. U sastav Amorita ulaze Hana5 Isp. natapanje zemlje. čovječanstva (isp. Šumerci5. U toku njezinog odvijanja bedem je pukao i nisu bile poplavljene samo zemlje Plodnog polumjeseca. i 1200. Hebreji su. C. i njihov monoteizam je postao izvor hrišćanskoj i islamskoj vjeri. Babilonci su nam ostavili u nasljedstvo luk i svod (možda sumerskog porijekla). doživjelo je novu i posljednju migraciju pod zastavom islama. e. e. Oko sredine trećeg milenij uma pr. On se s pravom naziva najvećim pronalaskom. drugi bi ih slijedili. ovaj se suvi-šak ne može širiti unutar zbog pustinje. Šumerci su bili nesemitski narod. otkrili svijetu jasnu ideju o jednom bogu. god. Ovi naučnici imaju običaj da govore o migracijama u obliku »talasa«. 80). 1929). Među ostalim novinama. oni potkrepljuju svoju teoriju dokazima da su Arabljani sačuvali čistije semitske karakteristike i da se one kod njih manifestuju izrazitije nego i kod jednog drugog člana rasne grupe. n. 5—6. Vjerovatnije je. Između 1500. iznad svega. Nadalje. n. kola s točkovima i sistem težina i mjera. njihova glavnog grada usječenog u stijenu. niti napolje zbog mora — ta je barijera u to vrijeme bila skoro neprobojna. pr.prostor. Međutim. Oko 500. u kojoj je već bila naseljena visoko civilizovana zajednica. pr. Semiti su ušli u dolinu kao barbarski nomadi. Oko 3500. i Egipat.) i priobalni narod koji su Grci nazivali Feničanima. zajedno s Egipćanima. god. još jedna migracija dovela je Amorite u Plodni polumjesec. str. Hebreji su prodrli u južnu Siriju.

kako je lijepo rečeno. Su'udi Arabija. Aden i adenski protektorat ostalo. sačinjavali jednu zajednicu negdje u istočnoj Africi.. 27. Imigracija i kolonizacija su. etiopski i arapski treba gledati kao na dijalekte koji su se razvili iz jednog zajedničkog jezika. npr. str. prev. koje se već bilo nastanilo u Plodnom polumjesecu. POGLAVLJE II ARABLJANSKI POLUOTOK Pozornica Arabija je jugozapadni azijski poluotok. trucijalni šei-kati. možda u Bab al-Mandab8. feničanski. Paralelu možemo naći u odnosu romanskih jezika prema latinskom. a Arabija kolijevka i centar distribucije semitskog naroda. mora da su dopirali s kišom do Arabije i u toku jednog dijela ledenog doba ova pustinjska . u Mezopotamiji aglutinacioni sumerski jezik ostao na životu. prema tome. s izuzetkom što jedan oblik latinskog jezika. potpuno izumro. za nas bi bilo teško uvrstiti narod doline u Semite. 7 Hugo Winckler. a na asirsko-babilonski. Ovo se tačno dogodilo na starom Bliskom istoku. koji ih pokušavaju istisnuti. The History of Babylonia and Assyria. James A. Geolozi govore da je tlo Arabije nekoć činilo prirodno nastavljanje Sahare (koje je sada odijeljeno od nje dolinom rijeke Nila i velikom provalijom Crvenog mora) i pjeskovitog pojasa koji prolazi preko Azije kroz centralnu Perziju i pustinju Gobi. prasemitskog (Ursemitisch). 1907). Plodni polumjesec je poprište semitske civilizacije. Cjelokupan broj njezinog stanovništva na prostoru od 1. ali skoro nikada da posve iskorijene urođeničko stanovništvo. sa površinom (izuzimajući Rub' al-Kali) od 597. Kuvajt. Ovo je odlučujući faktor. Prema ovome bi Afrika bila vjerovatna postojbina semitsko-hamitska. čija je istorija u izvjesnoj mjeri borba iz9 Udubena. i dan-da-nas živi. Treba primijetiti u vezi s ovim migracijama da se skoro u svakom slučaju semitski jezik održao na životu. ima više lingvističko nego etnološko značenje. i nomadskih Arabljana. aramejski. i mi ne možemo sasvim lako uključiti Egipćane u Semite. 18—22. Oman i Maskat.000 kvadratnih milja procjenjuje se samo na dvanaest milijuna stanovnika. koji sada donose kišu na sirijsko-palestinske visoravni. u prastara vremena. • Barton.000 kvadratnih milja. Prihvatanje mišljenja da je Arabija — Nadžd ili Jemen — postojbina i distribucioni centar semitskih naroda ne isključuje mogućnost da su oni nekada ranije.putokaz za razumijevanje njegove duge i bogate istorije. kotlinasta Sirija. Proces kojim se jedan manje-više selilački narod naturi narodu ukorijenjenom na zemljištu ima obično za posljedicu da upadači u izvjesnoj mjeri asimiliraju glavne crte ranije postojeće civilizacije i da u se prime izvjesnu količinu krvi. Katar. južnoarapski. hebrejski. u najmanju ruku jezik književnosti. sa nekim drugim članom bijele rase. str. ARAPI 29 KAO SEMITI među sjedilačkog stanovništva. između dva Libanona. blaži oblik invazije. Termin »Semit«. najvedoa dam ^ P°luot°k n& geografskoj karti svijeta. U ranija vremena atlantski zapadni vjetrovi. mada se njegove jezičke osobine mogu zaključiti po nekim crtama koje su zajedničke jezicima iz njega razvijenim. Graig (New York.027. koji je bio samo govorni jezik. Iz ove su zajednice oni koji su kasnije bili nazvani Semitima prešli na Arabljanski poluotok. Hamitima. broji otprilike šest i po milijuna stanovnika. dok je semitski prototip. Jemen četiri milijuna. Da je. U slučaju starih Egipćana razvio se semitskohamitski jezik. današnji al-Biqa<.

ddrah) okruglaste ravnice između brežuljaka pokrivene pijeskom. Arabija nije bila nikada nenastanjena zbog zaleđivanja. Njezin se zapadni dio nekad naziva Ahkaf (zem ljište duna). ona obiluje ispašama. sjeverna centralna visoravan. Landeskundliche Ergebnisse (Hamburg. vol. Veliki Nufud. opisu jući velik luk prema jugoistoku i pokrivajući razdaljinu od preko šest stotina milja.područja vjerovatno su bila vrlo dobro nastanjeni pašnjaci. Al-Dahna' (crvena zemlja).000 stopa.336 u Jemenu. kao i Mezopotamijska. na jugu1. stjenovita korita rijeka (wa-di) još svjedoče o erozivnim snagama kišnih voda koje su nekoć kroz njih tekle. Sirijska pustinja. Tomas ga je za pedeset i osam dana prokrstario od Arabljanskog mora do Perzijskog zaliva. Njegova kičma je gorje koje ide paralelno sa zapadnom obalom i diže se do visine od preko 9. Badijat al-Sam. zemlja se uglavnom sastoji od pustinje i stepe. str. a nekad i al-dahnd'. na sjeveru. 2. na istočnoj obali. i preko 12. koje privuku Beduine i njihovu stoku u toku nekoliko mjeseci godišnje.000 stopa u Midija-nu. visok 5. 1934). Sjeverna granica je slabo određena. en gleski diplomata i pjesnik Wilfrid S. »ničijom zemljom« Arabije. cijela sirijsko-me-zopotamijska pustinja dio Arabije. formirajući upadljiv izuzetak od općeg površinskog nagiba tla prema istoku. Sudarabiens-Reise. Arapsko-američka Ojl-kompanija (Arabian American Oil Companv) obilježila je njegovih 250. ali se može uzeti jedna imaginarna crta povučena u pravcu istoka od vrha zaliva 'Akabe na Crvenom moru do Eufrata.000 kvadrat nih milja na svojim geografskim kartama. ima prosječnu visinu od 1 Najviša izmjerena tačfca: Čari Raithjens i Hermam v. Geološki je. u pravcu Crvenog mora. doista. Stepe su (sing. Južni dio Sirijske pustinje u običnom se govoru naziva alHamad. Njegov planinski lanac Sammar ima najveći vrh od crvenog granita Adžu. Među prvim od malog broja Evropljana koji su uspjeli da prokrstare Nufudom jesu Francuz Alzašanin Šari Iber (Charles Huber) (1878). strše vrhovi Džabal Akhdara u visinu od 9. i koji pokriva ogromna prostranstva sjeverne Arabije. koja ga pokrije zelenim ćilimom i preobrazi u raj za deve i ovce nomadskih Beduina. gdje se more godišnje povlačilo od obale prosječno 72 stope. Za njih postoji klasični termin al-bddiyah. Njezina duboka. Na putu je naišao na pojavu pijeska koji pjeva i otkrio »jezero POLUOTOK . Blant (Wilfrif S. Prije Bertrama Tomasa (Bertram Thomas)2 nijedan se Evropljanin nije usudio prokrstariti Rub' al-Khalijem. Kad u al-Dahni padnu sezonske kiše.900 stopa. tzv. područje bijelog i crvenkastog pijeska koji vje tar nanosi na pješčane humke. Nadžd. oivičene su nižijom Tihamah-sa. Od ove rptenjače je padanje prema istoku postepeno i dugo. Na starijim geografskim kartama al-Dahna' je obično označena kao al-Rub' al-Khali (prazna četvrt). Razlikuju se tri vrste pustinjskog tla: 1. III. U Omanu. površina crvenog pijeska. Poluotok se spušta od zapada prema Perzijskom zalivu i mezo-potamijskoj depresiji. dune. pruža se od velikog Nufda. Tzv. al-Nufud dobiva u toku nekih zima dovoljno kiše. Iza obalne nizije dižu se na sve tri strane gorja različitih visina. izuzev slučajne oaze. a prema zapadu. suha. najvećim dijelom su stepe. Sara u Hidžazu dostiže visinu od 10. ARABLJANSKI 31 2500 stopa. Južne strane Poluotoka. Blunt) (1879) i štrazburški orijentalist Julije Ojting (Julius Euting) (1883). ali je u ljetno doba ova oblast bez daška života. 2. Wissmamji. Pošto se ledeni pokrov nije nikada pružao južno od velikih brda u Maloj Aziji. na sjeveru. do Rab al-Khalija. Mada je suh. Ako se izuzmu planine i visije o kojima smo upravo govorili. koje u svojoj unutrašnjosti kriju podzemne vode. strmenito i kratko.550 stopa. na jugu. Južni dio Mezopotamijske pustinje obično se naziva Badijat al-Irak ili Samaua.

jedina mjesta podesna za život sjedilačkog stanovništva. Obradivo zemljište i upotrebljivo za obradu Unutar ovog pustinjskog i stepskog obruča leži u sredini uzdignuta jezgra Nadžd. n. ima dovoljnu količinu kiše. Okean na jugu. Yaqut3 navodi trideset ovakvih harraha. Arabija se ne može pohvaliti nijednom značajnijom rijekom koja ne presušuje i koja dospijeva do mora. 3 Mu'jam al-Bulđan. u stvari rukavac Perzijskog zaliva na jugu Katara. ona ima mrežu stjenovitih dubokih korita (wadi). Srednja godišnja temperatura u niziji Hidžaza bliža je 90° F nego 80° F. Većinu ovih plodnih područja obrađivali su Jevreji u vrijeme proroka. Ovdje *se trajna vegetacija nalazi u dražesnim dolinama na udaljenosti od oko dvjesta milja od obale. zdravija je nego njezina posestrima Meka na jugu. Arabija je jedna od na j su vi j ih i najtoplijih zemalja. ostavlja vrlo malo vlage u unutrašnjosti. Medina. najistočnija pokrajina. U Nadždu je vapnenac uglavnom ARABLJANSKI 33 dugo vremena na površini. Pet šestina stanovništva u Hidžazu su nomadi. Na obali se nalaze i druga plodna područja. 3. Umjesto sistema rijeka. Jedino u Jemenu i Asiru ima dovoljno periodičnih kiša. Oman. Vulkanska područja ovog tipa nalaze se u obilju u zapadnim i centralnim predjelima Poluotoka koji se pružaju na sjever sve do istočnog Haurana. koja odvode bujice kad nastupe kiše. u čijim se donjim slojevima nalazi vode u izobilju. koje omogućuju sistematsku obradu zemlje. Do toga vremena naše znanje o stravičnoj i misterioznoj pustinji bilo je jednako znanju geografa desetog stoljeća. indeks. Hudajda (Hodeida) i Maskat (Muscat). Harrah. kolijevci islama. Površinu Hadramauta karakterišu duboko utonule doline. količine vode su suviše male da bi prekinule klimatski kontinuitet afričko-azijskih beskišnih kontinentalnih masa. najveće među njima pokrivaju površinu od nekih deset kvadratnih milja. sušne sezone. ne predstavljaju nikakvu novinu. moderna prijestonica Jemena. izd. ali vruć pustinjski vjetar (samum). Fadak (sada al-Ha'it). Brdo Šammar sastavljeno je od granita i bazaltnih stijena. koje traju možda i po dvije i tri godine. preko 7. Naročito je topao i vlažan Juddah (Jedda). ali raštrkana.000 stopa je iznad mora. Posljed. U Hidžazu. Osvježavajući i ugodni istočni vjetar (al-saba) uvijek je bio omiljena tema arabljanskih pjesnika. U sjevernom Hidžazu su izolovane oaze. kakve su npr. koja ima srednju godišnju temperaturu malo iznad 70° F. Sana. PREDISLAMSKO DOBA 32 32 nj a vulkanska erupcija koju je zabilježio jedan arapski istoričar dogodila se 1256. koje su odigrale značajnu ulogu u ranoj istoriji islama. Kratkotrajne kišne oluje izvanredne žestine znaju da za/5ese Meku i Medinu i pokatkad prijete da unište samu Kabu. Poslije ovih kiša počne se ukazivati oskudna pašnjačka pustinjska flora. i zbog toga jedan od najzdravijih i najljepših gradova Poluotoka.Arabia Felix: Across the Empty Quarter oj Arabia (New Yonk. Nijedna od njenih rijeka nije plovna. god. danas su bez ikakva značaja. Izvjesne oaze. Vahabi zemlja. Mada je stisnuta između mora na istoku i na zapadu. F. Al-Baladhuri4 posvećuje čitavo poglavlje poplavama (suyul) u Meki. 1932). e. dakako. koji sezonski provaljuje u zemlju. Ovdje-ondje nalaze se slučajni i uski pojase vi pijeska. Wiistenfeld (LeLpzig. površina valovite i napukle lave koja pokriva pješ čenjak. Ova korita služe i u druge svrhe: ona određuju puteve karavanima i POLUOTOK .slane vode«. 1866—73). donosi kiše.

nije poznata u Hidžazu. Mitteilungen aus Justus Perthes geographischer Anstalt. Drugi pfodukti arapskih oaza su: šipci. I. prev. koja daje drveni ugljen izvanrednog kvaliteta. 32 (Gotha. 53—5. zahvalititi Nabatejcima i Jevrejima. 1826). Chrestomatie arabe. šećerna trska. možda. 1886). i slj. 1870). Hitti. al-'Azm.eyden. 7. mnogo se uzgaja u Tajifu i daje alkoholno piće koje se zove nabidh al-zablb. po kojoj je sada Jemen čuven. govori samo o jednom mjestu u Hidžazu. 12—13. 1916). 1937?).hodočasnicima.. daje gumiarabiku. limuni. De Goeje (L. obalom. bila je rakija koja se uvozila iz Haurana i Libana. Vegetacija Suhoća atmosfere i salinitet tla koče svaku mogućnost bogatijeg i bujnijeg raslinstva._ Faris (Princeton. koja je uvezena iz Sirije poslije četvrtog stoljeća n. iad. i zaobilaze prostor između tzv. Jedna druga vrsta. jabuke. brdu blizu Tajifa. str. vidi također Nazih M. Prva zabilješka o kafi iz pera jednog evropskog pisca datira iz god. gdje se voda mrzne. Zajedno sa mlijekom ona čini glavni artikal dnevnog beduinskog jelovnika i. koji prolazi koritom Vadi al-Sirhan i ide duž obale 4 Futuh al-Buldan. 1940). Petermamn. čija je domovina Sirija. de Goeje (Leyden. The Origins of the Islamic State (New York. 412. Al-Istakhri5. Datula ARABLJANSKI 35 POLUOTOK . koje se pružaju paralelno sa južnom.. geograf desetog stoljeća. a pirinač u Omanu i Hasi. knj. str. Od pojave islama hodočašća su postala glavne spone između Arabije i vanjskog svijeta. gdje snijeg skoro svake zime pada. Najranija vijest o ovom »vinu islama« nalazi se u spisima šesnaestog stoljeća8. plod par excellence (tamr). kaj si je. I. Ovim mjestima Glazer7 pridodaje još planinu Hadur al-Shaykh u Jemenu. koje je igralo glavnu ulogu u ranom trgovinskom životu Južne Arabije. Phillip K. Karakterističan proizvod Asira je gumiarabika. Rihlah fi Bildd al-<Arab. ili ga presijecaju sa jugozapada u pravcu sjeveroistoka. i slj. čije zrno daje brašno koje se upotrebljava za kašu (poridž). Kultura kafe. kroz centralne oaze. a naročito u Mahri. pt. iad. preko Burajde u Nadždu. Od pustinjskog drveća nalazi se nekoliko vrsta akacija. al-Sandah (Cairo. VIII. Nabih A. među kojima i aihl (metljika) i ghada. str. 118. (Pariš. Pšenica raste u Jemenu i u nekim oazama. Ona daje najrasprostranjeniji i nadasve najcjenjeniji plod. 1585. narandže. Ječam se gaji za konje. izd. tamjanoivo drvo. uvedena je u četrnaestom stoljeću u Južnu Arabiju iz Abisinije. Mraz je rašireniji. str. 2 dzd. 8 Vidi al-Jaziri kod de Sacy. Maslina. 82—l Klimatski uslovi (storija arapa 34 PREDISLAMSKO DOBA Crvenog mora. str. II. lubenice i banane. Na visijama. još uspijeva. o kojem pjevaju arapski pjesnici. i iz Sirije. e. Glavni kopneni putevi su iz Mezopotamije. koji idu koritom Vadi al-Rummah. vol. Proso (dhurah) uspijeva u nekim predjelima. vol. Al-Ham-dani6 spominje smrznutu vodu u San'i. 138. i mnogo traženu gomoljiku senu (al-sana). Prazne Četvrti. Vino (khamr). str. Na samom Poluotoku su putevi ili obalni. 7 Kod A. Hi-džaz je bogat datulama. Među arabljanskom florom datula drži prvo mjesto. bademi. str. prev. 8 Al-Iklll. koji opasuju skoro cijeli Poluotok. 43. 19. talh. izuzev de-5 Masdlik al-Mamattfc. 1866). Pustinja proizvodi i samh. str. Za prenošenje ovog voća sa sjevera treba. Od domaćih biljki vinova loza.

Hiksi (Hyksos) prenijeli su konja iz Sirije u Egipat. inteligenciji i dirljivoj odanosti prema svom gospodaru. Pustinja obiluje skakavcima. droplje (hubara. 11 Vidi str. Lawrence. 1936). Uyun al-Akhbdr (Cairo. indoevropski nomadski pastiri. magarac. Nufud se može najviše podičiti viperom (zmijom otrovnicom) sa roščićima. 1930). Među ptice grabljivice mogu se ubrojiti: orlovi (<uqdb). Najobičnije su ptice pupavac (hudhud). gdje je imao najbolje uslove da očuva svoju čistokrvnost bez bojazni da se pomiješa s drugim vrstama. II.'l02. i preko njih je došla u zapadnu Aziju dvije tisuće godina pr. hrt (saluqi). pr. koje Beduin rado jede. Za vrijeme krstaških ratova engleski je konj miješanjem s arapskim poprimio nove krvne osobine. kako kažu. ukazuju na pozajmice od sjevernih Semita. vol. . golub i jedna vrsta jarebice. iz Mezopotamije. Arapske riječi u Nadždu i Hidžazu koje se odnose na zemljoradnju. str. naročito Aramejaca.vinog mesa. nije bila poznata ranijim Semitima. vol. Seven Pillars of Wisdom (New York. houbara). Muhamed. Fauna Iako je konj postao slavan u islamskoj literaturi. koji su svakodnevna hrana deva. a kasnije su je u velikom broju uvozili Kasiti i Hetiti. Lav. Lo-rens (Lawrence)13 govori s užasom o svojim iskustvima sa zmijama u Vadi al-Sirhan. e. sada je izumro. osobito kada su isprženi i posoljeni. npr. ipak je on kasno uveden u staru Arabiju. 255. obični pas čuvar. n. mačka. koja je išla na osvajanje Grčke. vukovi. koga često navode stari pjesnici Poluotoka. Kiselo piće od datule nabidh mnogo se traži. gdje je ostavio trajne tragove u svojim berberskim i andaluzijskim potomcima17. koji je više volio da jaše na njoj nego na konju. johd). III. Pripitomili su je dosta rano. sokoli. Ova životinja. Pričaju da je iz Egipta mazgu donio. koja je napravljena od iste zemlje kao i Adam«10. 1954).. Od njezinih istucanih koštica prave se kolačići. izdržljivosti. koji je bio upao još 24. Strabon16. vodu i datule. poriče postojanje konja na poluotoku. negdje istočno od Kaspijskog mora.. 12 Vidi R. Čuven po svojoj fizičkoj ljepoti. Arapski pisci navode sto vrsta datula u Medini i okolo nje. Životinjske carstvo predstavljaju pantere (sing. arabljanski čistokrvni konj (kuhaylan) postao je na Zapadu ideal prema kome su stvarana mišljenja o dobroj pasmini konja. leopardi (sing. str. Majmuna ima u Jemenu. slavuj. jastrebovi i sove.'Smatra se da se velike najezde skakavaca pojavljuju svake sedme godine. asirsko-babi-lonskim i ranim perzijskim pisanim spomenicima Arabljanin se pojavljuje kao jahač deva. akkar (orač) itd. Od gmizavaca. Arapi su jahali deve15. g. Iz Sirije je prije početka naše ere uvezen u Arabiju. po kojoj je Nadžd osobito čuven. Govore da je Prorok naredio: »Poštuj svoju tetku. vjerovatno oslanjajući se na autoritet svoga prijatelja Elija Gala. 10 Suyuti. U Kserksovoj vojsci. a Lidijci iz Male Azije u Grčku. gdje • Vidi ibn-Qutayibah. 18 T. Arab l jonski konj 36 PREDISLAMSKO DOBA ga je Fidija ovjekovječio na Partenonu. beri (natopljen samo kišom)11. 209—13. koja je proslavljena u arapskoj literaturi pod nazivom al-qata12. 269—70. gdje je palma bila glavni objekat koji je rano privukao čovjeka u te krajeve. Od domaćih životinja glavne su deva. a ne kao jahač konja. U osmom stoljeću Arapi su ga prenijeli u Evropu preko Španije. jedina je njegova tvrda hrana9. 1321). Deva je više nego konj predstavljala u danku koji su asirski osvajači iznuđivali od »Urba«14. ovca i koza. U egipatskim. tj. lisice i gušteri (naročito al-dabb). e. namir). san je svakog Beduina. Vrana ima u velikom broju. rimskog vojskovođe. palmu. The Birds o/ Arabia (Edimburgh. E. I ova kraljica arabljanskih stabala vjerovatno je uvezena sa sjevera. ševa. str. Posjedovati »dvije crne stvari« (al-aswadan). n. u Arabiju. poslije hidžre. hijene. Husn al-Muhddarah (Cairo.. Meinertahagen.

ali će zato izliti i posljednju kap u vedro i staviti je pred svog konja. Musil19 na14 Vidi str.ma uspjeha gdje ga deva ima. a s tim se brojem može takmičiti jedino broj sinonima koji se upotrebljavaju za mač.U Arabiji je konj luksuzna životinja. str. §§ 2 & 26. Petrolejska polja Hase ubrajaju se u najbogatija na svijetu. koji je porijeklom američka životinja. § 8. 54. Deva Ako je konj najplemenitija životinja koju je čovjek uspio pripitomiti. transportno sredstvo i predmet zamjene. Koran. Ona je Beduinov nerazdruživ drug. široka područja rada povezana sa petrolejskom industrijom postala su kudikamo najveći izvori prihoda. Za kalifa 'Umara se govori da je rekao: »Samo ondje Arapin . (pogl. a tim i prednost nad njima. e. The Horse oj the Desert (New York. Deva iz sjeverozapadne Arabije.. 86. XLV (1891). ARABLJANSKI 37 vodi da nema skoro nijednog člana u plemenu Ruwalah da nije nekom prilikom pio vode iz devinog buraga. cijena krvi. god. 16 Geographia. a ljeti po pet dana. 1928). Post. tekućina se da piti. 17 William R. 1928. i slj. tonj. dobitak na kockanju (maysir). Ako se deva napila vode prije jednog ili dva dana. sud. Da citiramo neobično jak izraz Špren-gera (Sprenger)18: »Beduin je devin parazit. 18 U Zeitschrift der deutschen morgerddndischen Gesellschaft. Imati konja. s nomadske tačke gledišta deva je svakako. znači biti bogat. XVI. str. U Egipat POLUOTOK . 368. Ali. Deva je bila jedan od faktora koji je omogućio rana islamska osvajanja jer je svojim gospodarima osiguravala veću pokretljivost nego što su je imali sjedilački narodi. Njezino đubre on upotrebljava za ogrev.najkorisnija. hajkama i lovu. On pije njezino mlijeko mjesto vo-de( koju štedi za stoku). U prošlosti su lov na bisere u Omanu i u oblasti Perzijskog zaliva. 123. 24 : 64 izgleda da su prvi pisani spomenici o rasprostranjenoj upotrebi ove životinje20. Bertram Thomas 01 The Near East and India. 52. otkako je počela eksploatacija petrolejskih polja 1933. U arapskom šatoru danas u slučaju nestašice vode. njegov drugi ja (alter ego). I. 1929). 518. Konji Nadžda. Bez nje se pustinja kao naseljiv kraj ne bi ni mogla zamisliti. 15 Herodotus. Historiae. Knj. Ulogu koju je deva odigrala u ekonomiji arapskog života najbolje pokazuje činjenica koja govori da arapski jezik posjeduje blizu tisuću naziva za brojne pasmine i stepene uzrasta deve. On se upotrebljava u sportovima: u utrkama (jarld). Miraz mlade nevjeste. 361. pokriva se njezinom kožom. čije izdržavanje predstavlja problem za čovjeka pustinje. narodu deve. rudnici soli nekih područja i industrija deva bili glavni izvori dohotka.. njegov i otac i majka. ona je osobit dar Alaha (isp. Nov. str. knj. 6 : 5. str. L. Njegova glavna vrijednost leži u tome što on omogućava Beduinu potrebnu brzinu za njegove uspješne pljačkaške pohode (ghazw). Deva je nomadov hranitelj. 19 The Manners and Customs of the Rivala Bedouins (New York. gospodar se neće ni pomaći. sve se to procjenjuje cijenom deve. 13. pravi sebi šator od njezine dlake. on se gosti njezinim mesom.« Poluotok ostaje glavni uzgojni centar deva na svijetu. VII. 16 : 5—8).« Današnji Beduini uživaju da se o njima govori kao o ahl al-ba'ir. ako djeca s plačem traže da piju vode. kao i konj. dovedena je u Palestinu i Siriju prilikom invazije Midijanaca u jedanaestom stoljeću pr. isp. bogatstvo šeika. pogl. Brown. Za njega je deva više nego »lađa pustinje«. 4. U slučaju nužde ili se stara deva ubije ili joj se gurne štap niz grlo kako bi se izazvalo povraćanje vode. Arabljanska deva je u stanju da bez vode putuje zimi otprilike po dvadeset i pet. n. a mokraću kao sredstvo za jačanje kose i kao lijek. majmuni Hase i deve Omana uživaju svjetski glas. isp.

koje je jedno vrijeme bilo beduinsko još odaje svoje nomadsko porijeklo. Mršavost i neplodnost njegova tla pokazuju se na .je došla s asirskim osvajanjem u sedmom stoljeću pr. On je kopneni gusar ili posrednik. U Plodnom polumjesecu carstva su dolazila i prolazila. zaštitnik čistote njegova jezika i krvi i njegova prva i najistaknutija odbrambena linija protiv prodiranja izvanjskog svijeta. U zajednici sa pijeskom oni sačinjavaju četiri velika glumca u drami njenog postojanja. Izvjesno gradsko stanovništvo. deva i palma čine trijumvirat. Promjena. on bi prestao biti no- 2IVOT 39 BEDUINA rnad. (New Yoric. evolucija ne nalaze se među zakonima kojima se on brzo pokorava. on još uvijek živi kako su njegovi preci živjeli. Svome stanovniku pustinja je više nego njegov zavičaj. Caravan: the Story of the Middle East. Carleton S. Nomad na svaki način hoće da iznudi od svog bolje situiranog susjeda ona prirodna bogatstva koja njemu nedostaju. i to putem sile — iznenadnim upadima. a u sjevernu Afriku s islamskom invazijom u sedmom stoljeću n. Akcije i reakcije između gradskog i pustinjskog stanovništva obrazlažu se urgentnim i egoističnim diktatima samoodržanja. e. to su jedina zanimanja dostojna čovjeka. 61. POGLAVLJE III ŽIVOT BEDUINA . Krv sjedilačkog stanovnišva se na taj način neprestano osvježava nomadskom lozom. Kontinuitet. Po-. Zato se ne treba mnogo čuditi što je Arabljanin rijetko savijao svoju šiju pod tuđinski jaram. po njegovom shvatanju. Coon. Zemljoradnja i sve vrste trgovine i zanata su ispod njegova dostojanstva. u šatorima od kozjih i devinih dlaka. Shodno dvostrukoj prirodi zemljišta. ili mirnim metodama — razmjenom. kao tip. dok su ostali Beduini po svom ustrojstvu i načinu života gradsko stanovništvo. on je klupko nerava. ima izvjesne zajedničke crte s morem. stanovniNomaa c^ Arabije se dijele na d^ije glavne grupe: nomadske Beduine i sjedilačko stanovništvo. uzgoj konja. Anatomski. koji je vrhovni gospodar.. e. On predstavlja najbolju adaptaciju ljudskog života u uslovima pustinje. on tamo odlazi da traži ispašu. Nomad. Gdje god nađe zelenog zemljišta. ili u isto vrijeme i jedno i drugo. Demarkaciona linija između selilačkog i sjedilačkog stanovništva ne da se oštro povući. monotonija i neplodnost njegova pustinjskog zavičaja vjerno se odražavaju na beduinskoj fizičkoj i mentalnoj strukturi. ali u neplodnim pustinjama Beduin je uvijek ostao isti1. Otporan prema prodiranju egzotičnih ideja i običaja. Ona je čuvar njegove svete tradicije. Pustinja. kostiju i mišića. Nomadstvo je isto toliko na nauci zasnovan način života u N uf udu koliko industrijalizam u Detroitu ili Mančesteru. str. Gajenje ovaca i deva i. u manjoj mjeri. i napasa svoje ovce i koze na isti način i na istim ispasištima. nesnosne vrućine. Oskudica vode. Ako bi se i kad bi se oslobodio svoje okoline. n. u »kućama od dlake«. 1951). 20 Isp. napredak. lov i pljačka čine njegovo glavno zanimanje i. Nad svim što živi u pustinji Beduin. stoji i polunomadski i kvazigradski stepen. Beduin nije nikakav Ciganin koji besciljno luta samo radi lutanja. danas je ono isto što je bio jučer i što će biti sutra. gdje Beduin igra ulogu gusara. Njegov kulturni lik uvijek je bio isti. neprohodni pu-tevi i nestašica životnih namirnica — u normalno vrijeme sve sami neprijatelji — u vrijeme opasnosti pokazuju se kao odani i nepokolebljivi prijatelji.

Njegova odjeća je isto tako oskudna kao i njegova ishrana: duga košulja (thawb) sa pojasom i lepršava gornja haljina ('oba'). istinskog zaštitnika. Predislamski pjesnici. međutim. Al-Qutami. preteče Crnog kamena i Zam-zama. u izvjesnoj mjeri. Hlače se ne nose. koja je poznata sa slika. razzia). On više voli pasivno podnošenje nego ma kakav pokušaj da promijeni stanje u kome se nalazi. stepen nacionalne institucije. a i obuća je rijetka. koje se uz hamdsah (junaštvo i entuzijazam) i muru'ah (muževnost)4 smatra jednom od najvećih vrlina rase. Individualizam. ipak. razdvajaju stanovništvo pustinje na zaraćena plemena. druga karakteristična crta. suprotnost ovim vrlinama. poštivanje reda i autoriteta nisu idoli pustinjskog života. i ghazw je neka vrsta nacionalnog sporta — krv se ne smije prolijevati izuzev u slučajevima krajnje nužde. I. 1280). »Gospode«. bavila su se njim bez ikakvih skrupula. molio je neki Beduin. Njegova svakodnevna hrana su datule i nekakva smjesa od brašna ili prženo žito sa vodom ili mlijekom. svog susjeda. u granicama njegovih načela o prijateljstvu. a još manje da u sebi razvije ideale privrženosti zajednici dobara dalje od onih koja pripadaju plemenu. »pustinjski Arabljani su . Glavu pokriva šal (kufiyah). Mada je Beduin strašan kao neprijatelj. pomaže ograničavanju broja grla za prehranu. Ove pojmove pljačkanja (ghazw) i njegovu terminologiju prenijeli su Arabljani u islamska osvajanja. str. koje se inače srnaJL l / U-L-fv l* o rv C fJ\JI t/\. u nekoj mjeri ublažava zla i štete koje nanosi ghazw. Disciplina. izrazio je u dva stiha pokretački princip 1 Glavna crta iihn-Su'iudovih ekonomskih i društvenih reformi je (kolo nizacija nomada na jednom zemljištu. »smiluj se meni i Muhamedu i više nikome osim nama!«2 Još od Ishmaelovih vremena ruka Arabljanina bila je protiv svakog čovjeka. pjesnik ranijeg umajadskog perioda. Slabije pleme ili sjedilačko naselje na pograničnom području može kupiti zaštitu na taj način što plaća jačem plemenu ono što se danas naziva khiiwah. ipak. neumorno su pjevali pohvale u čast gostoprimstva. pa i svog vlastitog brata ako nemamo nikog drugog do brata da pljačkamo!«3 U Su'udi Arabiji pljačke su sada protivuzakonite. Po sudu Korana (9 : 98). vol. npr. Prvi osnovi semitske vjere razvili su se u oazama više nego na pjeskovitom zemljištu i kon-centrisali su se na kamenje i izvore. diydfah (gostoljubivost). Žilavost i izdržljivost (sabr) izgleda da su njegove najveće vrline. Shodno pravilima lova. tako je duboko ukorijenjena da Beduin nikada nije bio u stanju da se digne do dostojanstva društvenog bića internacionalnog tipa. Ono počiva na temeljima ekonomske strukture beduinskog stočarskog društva. I hrišćanska plemena. Sunan (Cairo. u Starom zavjetu. 40 PREDISLAMSKO DOBA takvog života: »Naše je zanimanje da pljačkamo neprijatelja. pljačkanje spada u jedno od nekoliko muških zanimanja. u islamu.njegovom vanjskom izgledu. Ghaziv. Princip gostoprimstva. Odbiti gostu tu predusretlji-vost u zemlji gdje nema nikakvih svratišta i hotela ili mu naškoditi pošto si ga primio kao gosta gaženje je ne samo. koji drži uzica ('iqdl). banu-Tag-hlib. novinari svojih dana. mada on stvarno ne povećava ukupan iznos raspoloživih namirnica. bez obzira na teškoću svoje sudbine. Pliačkaški Dohodi Pljačkanje (ghazw. 89. 2 Abu-Dawud. koje su glavni uzroci sukoba. on je lojalan i velikodušan prijatelj. Vjera se zaista vrlo slabo nastanila u Beduinovom srcu. Ljute borbe oko vode i ispaše. gdje je borbenost hronično duševno stanje.r\Jib 11*1 i i • j • i i i • i i (razzia) oblikom banditizma. ustaljenih običaja i časti nego i uvreda samog boga. a ruka svakog čovjeka protiv njega. i Bethela. koje mu omogućuju da ostane živ ondje gdje sve ostalo ugiba. Pasivnost je. zajednička svijest o bespomoćnosti pred krutom i zloćudnom prirodom razvija osjećaje potrebe jedne svete dužnosti: dužnosti gostoprimstva. dostiglo 3e zbog ekonomskih i društvenih uslova pustinjskog života.. opet. U pustinjskoj zemlji.

Nekada se prihvata otkup krvi (diyah). u zemlji gdje su tu-đinac i neprijatelj sinonim. 2IVOT 41 BEDUINA srodstvo. str 13. Veći broj srodničkih rodova grupisanih zajedno smatraju sebe potomcima iste krvi. »Budi privržen plemenu«. Herodot6 govori o ovom prastarom obredu posvojenja. Taghlib. Gora nesreća ne može zadesiti Beduina od gubitka plemenske pripadnosti. on je bez zaštite i sigurnosti. ustanovljena je krvna osveta. pogl. 928). Šator i predmeti njegova skromnog kućanstva su individualna svojina. Krv. prema primitivnim zakonima pustinje. 4 Isp. Muhammedanische Studien. Ta'rikh Najd (Beirut. Kroničari ističu da su u predislamsko doba u cijelom ayyam allArab krvne razmirice bili motivi ovih međuplemenskih borbi. pt. »njegovo pravo na svoje članove toliko 6 Knj. bili su konfederacije sjevernih arabljanskih plemena. U slučaju da pobjegne. Nikakva se druga kazna ne priznaje osim osvete. On ima status vanzakonika. Iginaz Goldziher. Jednako i cijeli slabiji rod može da zatraži zaštitu jačeg roda ili plemena i da. Ezekijel. Ženska imena nekih rodova pokazuju tragove ranijeg matrijarhalnog sistema. koja su igrala važnu ulogu u istoriji i čiji potomci još žive u zemljama koje govore arapskim jezikom. mujdwir). Freytag (Bonn. 1889). Analogan običaj u vjeri omogućuje strancu da postane čvrsto vezan uz službu svetišta7 i da tako postane štićenik božji. str. u njemu nestane. jednako je bespomoćan kao i čovjek koji u feudalnoj Engleskoj nema zemlje. 233. str. rodovsko srodstvo može i pojedinac steći sudjelovanjem u hrani nekog člana ili sisanjem nekoliko kapi njegove krvi. pjevao je pjesnik. ni. 'Asabivah 'Asablyah je duh roda. šovinističkog tipa. Do današnjega dana oni samo ustima izražavaju poštovanje prema Proroku5. Ako rob stekne slobodu. 171. konačno.najokorjeliji u svome nevjerstvu i licemjerstvu«. ali voda. itd. on često uviđa da je u njegovom interesu da zadrži veze sa porodicom svog ranijeg gospodara. On podrazumijeva bezuslovnu privrženost članovima roda i općenito odgovora patriotizmu vatrenog. TayyP. »Banu« (djeca) naziv je koji oni stavljaju ispred svog zajedničkog imena. skup šatora čini hayy. I (Halle. Mada je to u prvom redu stvar porijekla. 1828). Čovjek bez plemenske pripadnosti. mada podvlače da su i ekonomski razlozi morali uticati na mnoge od ovih događaja. a učenici koji su vezani za džamiju u Meki ili za ma koju drugu džamiju nazivaju se »(Njegovi) susjedi« (sing. izid. Ghatafan. niko ga neće braniti. . Krvna neprijateljstva mogu trajati po četrdeset godina. 44 : 7. Ako je ubistvo izvršeno izvan roda. Religioznost Rodovsko uređenje je osnov beduinskog društva. izaziva krv. stvara užu vezu u plemenskoj organizaciji. 8. pa na taj način postaje njegov klijent (mawla). Stranac može tražiti takvo srodstvo i u tom slučaju naziva se štićenik (dakhll). Svaki šator predstavlja porodicu. podvrgavaju se vlasti samo jednog poglavice — starijeg člana roda i služe se istim bojnim poklikom. Ako član roda počini ubistvo unutar svoga roda. Do današnjeg dana o hodočasnicima Meke se govori kao o »gostima Alaha«. članovi jednog hayya čine rod (qawm). 5 Ameen Ribani. ispaše i obradiva zemlja su zajednička svojina plemena. Krvno 3 Abu-Tarmmam. 7 Isp. Smatra se da je u prvom redu najbliži rođak pozvan da na se preuzme odgovornost. fiktivno ili stvarno. on postaje vanzakonik (tarid). Ash'dr al-Hamasah. i svaki č]an roda može ga otkupiti svojim vlastitim životom. što dokazuje slučaj basus rata između plemena banu-Bakr i banu-Taghlib.

kao oni u Petri. Od svih naroda jedino su Arabljani podigli genealogiju na stepen nauke. na svoj govor i poeziju. On neizmjerno voli neobično duge genealogije i vrlo često dovodi svoju lozu u vezu s Adamom. iznenada se bude vlastitim pobudama i 8 Al-Mubarrad. šeik nije apsolutni gospodar. jedan Filip Arap u Rimu ili jedan Harun-al-Rašid u Bagdadu. 3. bez obzira da li se radi o Beduinki predislamskoj ili islamskoj. on je stariji član plemena. treba pripisati u velikoj mjeri . on se mora konzultovati sa plemenskim savjetom. ako se pruži prilika. jedinica sama za sebe. 2IVOT 43 BEDUINA razvijaju se u dinamičku snagu. 229. vojnim i drugim stvarima zajedničkog interesa. Jedan Hammurabi se pojavljuje u Babilonu. a. al-Kamil. Seik nije kao njegov moderni poznati holivud-ski imenjak. manje sretan i kudikamo niži. iznad svega. jedan Mojsije na Sinaju. Kraljevi banu-Kindah bili su jedini izuzetak od ovog pravila. a to je naglašeni individualizam člana roda. čini se. u velikodušnosti i odvažnosti. uživala je i još uvijek uživa izvjesnu mjeru slobode koja se uskraćuje njezinoj sjedilačkoj sestri. Arabljanin. jedna Zenobija u Palmiri. neovisna i apsolutna. koje su stoljećima bile neiskorišćene. Fenomenalan procvat ranog islama. a ona ipak imala slobodu da bira muža i da ga napusti ako je rđavo s njome postupao. Ovaj neisko-rjenljivi partikularizam u rodu. općenito. izd. Plodni polumjesec pruža priliku za to. Sposobnosti. On gleda na sebe kao na utjelovljenje savršenog obrasca stvaranja. Islam je potpuno iskoristio plemenski sistem u vojne svrhe. Za njega je arab-Ijanska nacija najplemenitija od svih nacija (ajkhar al-umam). Arabljanin je isto tako aristokratičan kao i demokratičan. a specijalno o romaniziranim i perzijaniziranim dinastijama Gasana i Hire. na svoj mač i svoga konja. Društvo u kome on živi gleda na sve jednako. Spomenici su podignuti. u kojem je muž bio gospodar.42 PREDISLAMSKO DOBA je jako da može natjerati muža da ostavi svoju ženu«". izuzev kada se radilo o stranim vladarima. Wright (Leipzig. koji je sastavljen od starješina pojedinih porodica. Rod predstavlja njegov titularni poglavica šeik. već prema slučaju. Godine života i lične kvalifikacije odlučuju u izboru. U sudskim. rođeni je demokrata. sa beduinskog egzaltiranog stanovišta. a specijalno Beduin. L. W. također je izrazita crta djece pustinje. čije se upravljanje očituje u davanju trezvenih savjeta. na svoje plemenito porijeklo (nasab). Naslov malik (kralj) Arabljani nikad nisu upotrebljavali. smještao je koloniste u osvojenim zemljama po plemenima i postupao sa novoobraćenicima iz pokorenih naroda kao sa klijentima. pretpostavlja da je rod ili pleme. koji još izazivaju divljenje svijeta. Beduinka. On je dijelio vojsku na jedinice. Arabljanin je vrlo ponosan na čistotu svoje krvi. i smatra svaki drugi rod ili pleme svojom legitimnom žrtvom ili objektom pljačke i umorstva. Ona je živjela u poligamij-skoj porodici i pod baal ženidbenim sistemom. kojemu skoro nema premca. 1864). pa su se i poslije pojave islama dalje razvijale i ostale odlučujući faktori koji su doveli do raspadanja i konačne propasti raznih islamskih država. Nesocijalne i individualističke crte lasabiyah nikad nisu bile izbrisane iz arapskog karaktera. Civi-lizovan čovjek je. koje su se zasnivale na plemenskim osnovama. Sposobnost asimiliranja drugih kultura. Vrijeme trajanja njegove vlasti ovisi o naklonosti izbornog tijela. On opći sa svojim šeikom na ravnoj nozi. star.

Sada moramo praviti razliku između Južnih i Sjevernih Arabljana. POGLAVLJE IV PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA Arahl™™ Mi smo do sada upotrebljavali naziv Arabljani filliUlIliliL -i -i-. II (Chicago. 3. T asm i Jadis i preživjele (baqiyah). u Hidžazu i Nadždu. Južni imaju vrlo mnogo obalnih elemenata. Liuckenbill. Thamud je bio istorijski narod koji se spominje u analima Sargona II2. I (Leyden. što je karakteristično za armenoidni tip (Hetite i He-breje). Pretpostavlja se da su Aditi živjeli u starom Hadramautu. nomadi koji žive u »kućama od dlake«. 118. brahikefalne (kratkoglave) crte lica saširokom vilicom i orlovskim nosom. 403—4. pisanim klinastim pismom. 32. Hadramautu i duž susjedne obale. VI. Prirodna istorija. Sjeverni Arabljani su. tj. Geografska podijeljenost zemlje neprekidnom pustinjom na sjeverne i južne dijelove tačno odgovara podjeli naroda koji u njima žive. The Races od Europe (New York. 9 Ibn-Sa'd. pt. Genealozi. Naba-tejci i Palmirci. -i . Oni sebe najprije dijele na dvije grupe: izumrle (ba'idah). Oni na sjeveru govore jezikom Korana. par excellence arapskim. Ancient Records o/ Assyria and Babylonia. s kojima je vrlo srodan etiopski. Južni Arabljani su. naseljeni u Jemenu. 1927). vol. §§ 17. 2 D. pogl. koji svi vuku porijeklo od 'Adnana — . uključujući Thamud. D. 246. koji vuku porijeklo od Qahtana (Joktana iz Starog zavjeta) i predstavljaju starosjedilačku lozu. bez obzira na geografski smještaj. knj. ara-bizirani Arapi (mustvribah) stanovnici su Hidžaza. str. I jedni i drugi su doliho-kefalni (dugoglavi) članovi mediteranske rase. Nadžda. L. 1904). Ovaj je elemenat unesen u Južnu Arabiju sa sjeveroistoka. po riječima kalifa 'Umara. Među ove posljednje ulaze i stanovnici Nadžda i centralne Arabije. SABEJSKI TIPOVI 46 PREDISLAMSKO DOBA Arabljane na dvije etničke porodice: arabljanske Arape ('oribah) i arabizirane Arape (musta'ribah). 'Ad — i jedni i drugi poznati iz Korana —. izd. str. Južni Arabljani su se prvi istakli i razvili svoju vlastitu civilizaciju. ravnim obrazima i bujnom kosom. III. koji su. Sjeverni Arabljani se nisu pojavili na svjetskoj pozornici sve do pojave islama. sabejskim ili him-jaritskim. 8 Plinije. uglavnom. kako oni sami o sebi govore jesu Jemeniti. vol.latentnim snagama Beduina. Eduard Saohau. Kitdb al-Tabaqat al-Kablr. 1939). Coon. Međutim. Sjećanje i svjesnost ovih nacionalnih razlika među Arabljanima odražava se u njihovim tradicionalnim genealogijama. sjedilački. »snabdijevali islam sirovinskim materijalom«9. opet. Oni su poznati klasičnim piscima kao »Tamudaei«3. uglavnom. 408. i i i • za sve stanovnika Poluotoka. obično dalje dijele preživjele 1 Carleton S. Južni se služe nekim svojim starim semitskim jezikom. možda morskim putem1. Arabljaruski Arapi ('oribah).

koji se nalaze u riječnom koritu Vadi Maghare. ipak se ona nije mogla oteti njihovom uticaju. sa dugom. koji upravo hoće da mu svojim buzdovanom razbije lubanju. U predaji o Qahtanu i "Adnanu leži reminiscencija na diferencijaciju između Južnih i Sjevernih Arabljana. n. nasuprot zavoju Nila blizu Tebe. ali period velike eksploatacije započeo je sa Snefruom (ča 2720. Za vrijeme dvanaeste egipatske dinastije (ča 2000— 1788 pr. Ovaj kanal. (amu. Riječ Beduin (egipat. a Poluotok leži između njega i zapada. i spaja se sa Crvenim morem u Kusajru. Sinajski bakar Egipat se interesovao za Sinaj zbog njegova bakra i rudnika tirkiza. pr. Pendžab. Faraoni prve dinastije stavili su u pogon rudnike Poluotoka. šiljatom braDODIRI S DRUGIM NARODIMA STAROEGIPATSKA PREDSTAVLJANJA ARABLJANA (Ča 2000. pokazuje ispijenog beduinskog poglavicu. Vjerovatno se tu radi o Južnom Arabljaninu. n. g. koji su pohitali u pomoć Proroku u vrijeme njegove hidžre. na južnom dijelu Poluotoka. bilo teritorija jedne ili obiju rijeka. na razdaljini od samo petnaest milja. . Njezini jugoistočni narodi bili su možda narodi koji su djelovali kao posrednici između Egipta. Arabljanski poluotok se utisnuo između dva najranija kulturna centra: Egipta i Babilonije. sa sredinom zapadne Arabije trećim putem. n. našao je Petri (Petrie) god. odnosno 1500.). obnovili su Ptolemejevići. Gasanidi iz istočne Sirije i Lahmidi Hire i Iraka bili su južnjaci koji su se nastanili na sjeveru. Jaz između dvije arabljanske porodice nije se nikad mogao premostiti.) dom i obrijanom gornjom usnom. Pripadala je primorskom tipu. Ovaj posljednji put bio je glavna centralna spojnica. Ovo su najranije slike Arabljana koje postoje. bili su jemenitskog porijekla. Prastara podjela i dalje je kao uvijek ostala jedna od izrazitih crta. e.prvi internacionalni veliki put koji je čovjek upotrebljavao — odvajao se krak u pravcu jugoistoka do ovih bakarnih i tirkiskih sinajskih rudnika. pr. Jedan raniji reljef. U jednom kraljevskom grobu prve dinastije u Abidosu. možda je bio treće kulturno žarište.) kanal povrh Bilbajsa povezivao je Nil sa Crvenim morem. Afrika dodiruje Arabiju na sjeveru na Sinajskom poluotoku. Veze s Egiptom Kao debeo klin. 1900. Mada se Arabija nije nalazila unutar domašaja kulturnog područja riječnih dolina. Od velikog puta koji je spajao Egipat sa Sirijom i Palestinom i odatle dopirao do ostalog dijela Plodnog polumjeseca i Male Azije -. Njezina kultura je u svojoj srži bila autohtona. koji je obilježen kao »azijat«. koji je preteča Sueckog kanala. s komadom platna oko bokova. Stanovnici Medine. približuje joj se na jugu kod Bab al-Mandaba. u Indiji. ali njegova porodica Quraysh pripadala je plemenu Nizari sjeverne loze. pa čak i onda kada je islam prividno ujedinio arabljanski 1. preko kojega prolazi kopneni put. e. blizu današnjeg grada Tura. iz treće dinastije. Njega su ponovo otvorili kalifi i bio je u upotrebi sve do otkrića (1497) puta u Indiju oko Rta dobre nade. na komadu slonove kosti izrađen portret tipičnog armenoidnog Semita. na zapadu. koji je pripadao istoj dinastiji. e. i vezana je. kako se ponizno ulaguje egipatskom zarobijivaču. nomad. Još u preddinastičko doba sinajski nomadi izvozili su PRVI 47 svoje vrijedne produkte u Egipat.jednog od potomaka Ishmaila — i oni su »naturalizovani« u zemlji. koji ide riječnim koritom Vadi al-Hammamat. Mezopotamije i Pendžaba — tri žarišna centra najranije trgovine — i oni su dali svoje ime velikom moru koje se između njih prostire.

7 lap. pogl. učinivši taj centralni put najvažnijom vezom sa Južnom Arabijom. u koji je u stara vremena spadalo i primorje Mahra i Šihr6. možda Senusertu I (1980 —1935. e. pr. Trgovina tamjanom sa Južnom Arabijom išla je kroz riječno korito Vadi' al-Hammamat. bio je glavni centar. n. PREDISLAMSKO DOBA likom mumifikacije (balzamiranja).) iz iste zemlje uobičajen tovar »slonove kosti. 576—7. trgovinski centar zemlje tamjana. panterskog krzna i robova. Stari Egipćani nisu bili jedini narod koji je pokazivao trgovinske interese u Arabiji. Napoleo-na staroga Egipta. koji je bio glavni grad Himjarita7. Yaqut. Herodot4 govori o Sesostridu. može se vjerovati da su Egipćani upotrebljavali naziv »Punt« za zemlju na obje strane Bab al-Mandaba. ali već za vrijeme pete dinastije nalazimo Sahura (2553— 2541. Južna je Arabija došla u uže veze s Egiptom kada je on uspostavio trgovinske veze sa Pun-tom i Nubijom. Zafar. pr.« Pošto su ovo bili i produkti Jemena u jugozapadnoj Arabiji. pr. n. ipost. prva slavna žena u istoriji. a sada pokrajina na obali. Novo mu je ime Zufar i on se nalazi pod nominalnom upravom sultana 'Omana. . SEMERKHET. TAMJANOVO STABLO I MAHRF BERAČ 50 PREDISLAMSKO DOBA KRALJ PRVE DINASTIJE. mirišljave gume. Kao i u stara vremena. Tamjan ('luban. ŠESTI UDARA Hadramaut5. 102. Buldan. Ovaj Zafar. e. odatle »olibanum«) još uvijek uspijeva 5 IJasarmaweth Knj. uključujući Mahrah i Zafar. Osamnaesta dinastija držala je flotu u Crvenom moru. n. e. Takvu jednu ekspediciju u Punt preduzela je Hatshepsut (ča 1500. ebanovine. Izaslanici njezina nasljednika Thutmosa III. ranije grad. Možda je i zlato došlo iz Arabije. vol. bio je čuvena zemlja tamjana. mnoge su ekspedicije bile poduzete u ona mjesta kako bi se dobila »izmirna«. koji su oni visoko cijenili zbog njegove upotrebe u hramovima i priTamjan 4 Knj. donijeli su (1479.) kako vodi prvu pomorsku ekspediciju morskim putem do zemlje koja proizvodi tamjan. ne treba brkati sa Zafarom u unutrašnjosti Jemena. II.) iz dvanaeste dinastije. III. n.Azijat) igra značajnu ulogu u ranim egipatskim analima i u nekim slučajevima odnosi se na nomade oko Egipta i izvan prave Arabije. Glavna atrakcija za Egipćane u Južnoj Arabiji bio je tamjan. a njime je taj dio Arabije bio naročito bogat. koji je ležao na južnoj obali. POGLAVICU NOMADA u Hadramautu i drugim dijelovima Južne Arabije. Glavni rivali u trgovini mirodija i minerala bili su narodi Babilonije. Kada je Nubija bila podjarmljena i Punt (današnja Somalija) uključen u trgovinsku sferu Egipatskog Carstva. Zafar je još glavni centar njegove trgovine. pr. str. 6 U kasnijoj i novijoj 'upotrebi ime al-Shihr upotrebljavalo se za čitavo obalno područje tamjana. kao osvajaču naroda z\rabljanskog zaliva. vjerovatno do Somalije. smola i aromatično drveće. e.). na afričkoj obali. vjerovatno afričke strane Crvenog mora. 10 :26.

e. sabejskog poglavice.000 deva Gindibu'. ali su kasnije. pr. pleme Mas .i. Devete godine on je i. Zabibi. I. Tiglath--Pileser III (745—727. koji je vodio ekspediciju protiv aramejskog kralja Damaska i njegovih saveznika Ahaba i Junduba. Na ovim klinastim natpisima imamo prve pisane istorijske spomenike za jedno mjesto u Arabiji i za jedan arabljanski narod. Ova dva sumerska imena mjesta Magan i Melukhka očigledno su se najprije upotrebljavala za izvjesne oblasti u istočnoj i centralnoj Arabiji. Gudea (ča 2350. U isto vrijeme on je primio od kraljice Arabije Samsi. U želji da osigura glavne trgovinske puteve koji prolaze kroz prostrano Asirsko Carstvo i koji se stječu na Mediteranu.).). pr.. n. možda nekom starom minejskom kolonijom na karavanskom putu. grad Temai (Tayma') i Sab'ai (Sa-bejci) poslali danak u zlatu. e. god. Na taj je način TiglathPileser III bio prvi koji je nametnuo svoj jaram Arabljanima. 1905). u Karkaru. a ostatak deportirao u Samariju11. u toku asirskog perioda. n. Arabljanina.2. prema jednoj novijoj teoriji. 2171. n. arabljanskog šeika. bila prenesena na druga udaljena mjesta na Sinajskom poluotoku i istočnoj Africi. Nabopolassar je bio kralj Primorja prije nego je postao kralj Babilona. 9 Luckenbill. pr. Les inscriptions de Sumer et d'Akkad (Pariš. 1. devama i u mirodijama. n. 239. bio je možda u Omanu. g. i plemena Tamud (Thamud iz Korana) i Ibadid. F. Treće godine svoga kraljevanja on je iznudio plaća" je danka od kraljice »Aribi« zemlje. vol. opustošio i vatrom zapalio. govori nam o svojoj ekspediciji za nabavku kamena i drveta za svoj hram iz Magana i Melukhke. unuka i nasljednika Sargona (prvo veliko ime u semitskoj istoriji). Rano stanovništvo te oblasti. 1.200 konjanika. poveo je više vojni protiv Sirije i rjezine okoline.). Sumerci i Akadi. str. čitamo da je on osvojio Magan i porazio njegova vladara Manijuma8. pr. imenom Samsi (Shams ili Shamsi. najranijim metalom koji je otkriven i upotrebljavan u industriji. Evo rijeci Shalmanesera: »Karkar. osnivač Drugog Asirskog Carstva..). smješteno u pravoj Arabiji i obuhvatalo je zapadnu obalu Perzijskog zaliva sve do otoka Bahreina (starog Dilmuna) i. između drugih. i od ostalih kraljeva Egipta i pustinje »zlato. njegov kraljevski grad. PRVI 51 Izgleda vrlo prikladno da ime prvog Arabljamna u pisanoj istoriji treba povezati sa devom. pr. e. »koji žive u pustinji i ne priznaju ni visokog ni niskog službenika«. Njegovi ljetopisi bilježe da su mu 728. sumerski patesi*) iz Lagasa. već su se do četvrtog milenija prije naše ere zbližili sa svojim susjedima zapadne oblasti (Amurru) i bili su u stanju da sa njima saobraćaju kopnenim i vodenim putevima. planinske DODIRI S DRUGIM NARODIMA . n.. Ova su plemena očigledno živjela na Sinajskom poluotoku i u pustinji na sjeveroistoku10. ja sam razorio.. osvajač Karhemiša i Samarije. e. pr. možda.dadao još jednu kraljicu Ariba. n. Thureau-Dangin. Sukob se dogodio 854. Etimološki se »Magan« ne može poistovetiti s arapskim »Ma1-an«. Na dioritskoj statui Narama-Sina (ča.). pripovijeda da je sedme godine svoga kraljevanja pokorio. e.000 vojnika Hadad-ezera iz Arama (? Damask). Nu-fud na zapadu sve do Akabe. Sargon II (722—705. 20. Veze sa Sumercima i Babiloncima Istočna je Arabija graničila sa Mezopotamijom. od It'amare (Yatha'-amar).«9 *) Titula starih sumeranskih i asirskih vladara. Prvi centar za snabdijevanje sumerskim bakrom. sjeverno od Hamaha. 1. § 611. e. »Primorje« klinastih natpisa bilo je. 8 Isp. \h). a označava »božjeg« zamjenika (prim. 3 Asirska ^a Prvim sigurnim spomenom Arabljana susrenenetraciia ćemo se na 3ednom natpisu asirskog Shalmanesera III. imenom jedne oaze u sjevernom Hidžazu (sada u Transjorda-niji).200 kola. 238. prev. i uništio ih.

onda »danak« o kome govore Asirci mogli bi biti samo dobrovoljni pokloni koje su ovi arabljanski vladari poklanjali asirskim kraljevima kao sebi ravnim.). od koga je. n. e. drago kamenje. vol. tvrđavu Arabije«. 13 Nielsen. n. pr. a vjerovatno i kao saveznicima u zajedničkoj borbi protiv divljih nomada Sjeverne Arabije. boje za obrve. Adumu je oaza u Sjevernoj Arabiji. vol. str. Prave Sabejce. primao danak. Die altarabische Kultur (Kopenhagen. Sennacherib. Očigledno. »Urbi«. Ovaj It'amara iz Sabe bio je očigledno jedan od Yatha'-amara koji nose kraljevsku titulu mukar-rib na južnoarapskim natpisima. slonovu kost i javorove sjeme (?). potpali pod asirsko gospodstvo. str. napustio svoj logor i. imenom Telkhunu (Te'elkhu-nu). n. 75. ali da se krilate zmije nalaze samo u Arabiji. U asirskim se analima često spominju arabljanske poglavice »kako ljube noge« kraljevima Ninive i kako im. morali su biti u prvom redu Beduini. u toku islamskih osvajanja. Kraljica. Njih su podbadali na ustanak i Egipat i Babilonija. Handbuch der altarabischen Altertumskunde. Asirci su samo nominalno mogli podjarmiti oaze i nekoliko plemena Sjeverne Arabije. Esarhaddon i Ashurbanipal da kazne nepobjedive Beduine. Sinajski poluotok i Sjeverna Arabija. Ako je tako. vol. i slj. morao biti jugozapadni Arabljanin. Mada ih Asirci s pravom zovu Rimljanima starog svijeta. posljednjeg kralja Haldejaca. vol. čiji se vrhovni štab nalazio u Palmireni. a njihova zemlja »Aribi« morala je biti Sirijskomezopotamijska pustinja. II. i odnio je u Ninivu lokalne bogove i samu kraljicu.proizvode. umakao u udaljene (krajeve)«14. § 18. pr. koji je. Hero-dot16 uvjerava da se »ljutice nalaze na svim dijelovima svijeta. kako sam Sennacherib tvrdi. »da bi spasao život. jer su jedni i drugi bili neprijateljski raspoloženi prema Asiriji. e. konje i deve kao njihov danak12. II. Esarhaddon je oko 676. II. ugušio pobunu na čijem je čelu bio Uaite'. Neobabilonske i perzijske veze: Tayma' Među sjevernim naseljima u ovom periodu je Tayma' (Tema i Te-ma-a s asirskobabilonskih pisanih spomenika) došla do osobitog značaja kao pokrajinska rezidencija Nabonida (556-539. Mi čitamo stvarno o četiri ratna pohoda koje su preduzeli Sargon II. strašnog Asirca toliko je iscrpla užasna oskudica pustinje Sjeverne Arabije da je vidio »dvoglave zmije« i druge strašne gmizavce koji su »udarali krilima«15. Izaija (30 : 6) u svom »tovaru« južne stoke spominje »guje i krilate ognjene zmajeve«. bježeći sam. odigrala značajnu ulogu. Oko 688. Slično je i njegov nasljednik Kari-ba-jl iz Sabe. 65. tamjan. a ne Nabatejci. poglavica plemena Qedar (asir-ski Kidri). 52 PREDISLAMSKO DOBA Beduini su bili glavna smetnja Asirskom Carstvu. . 14 Luckenbill. koja je kasnije. među ostalim poklonima. koji je istovetan sa Kariba-ilom sa natpisa13. sve vrste trava. sin i nasljednik Hazaela. e. 11 Duokenbil. sklopila je savez sa buntovnim Babiloncima protiv asirskog gospodstva. § 17. koja je također bila i svećenica. I. 1927). Nju je potpomagao Hazael. Na Sinaju su starozavjetni Midijanci. 4. vol. Sennacherib je pokorio »Adumu. pod imenom Dumat-al-Džan-dal.) je zarobio Uaite'a i njegove vojske poslije jedne žestoke bitke. koji su stalno pustošili asirske pokrajine u Siriji. na jugozapadu Arabije. Na svom devetom ratnom pohodu protiv arabljanskih plemena Ashurbanipal (668— 626. pr. god. koji se u ovim pohodima spominju. deve i magarce. 12 Duokenbill. god. nikad nije podjarmila Niniva. prinose zlato. Na svom čuvenom pohodu (670) osvajanja Egipta. gdje one na okupu zajedno žive«. 10 Ditlef Nielsen. presretali karavane na putevima i primali pomoć i potporu iz Egipta i Babilonije. drago kamenje. § 946. Handbuch. prah od antimona. I.

koji je Huber (1883) kupio. a ispod njega stoji njegov svećenik koji je uzdigao nadgrobnu ploču. bili su uočljivi još dugo pošto su se nastanili među urođenicima Kanaanitima i postali civilizovani. upućuju na prve početke u pustinji. srodni semitski jezici. 109. desete i jedanaeste godine svoga kraljevanja. 19 Knj.) zapremalo Siriju i dio Sjeverne Arabije. Nabonidus str. Kambiz. Hebrejski i arapski su.. 88. skoro sva imena Ezavovih sinova (Knj.. Jehovinog štovatelja koji je Mojsija poučio u novoj vjeri. Kronika tvrdi da je Nabonid bio u »al Temi« sedme. Mojsije se oženio Arabljankom. III. Tragovi plemenskog života. »ubio vladara Teme« i učvrstio svoju vlast u oazi17. Veze sa Hebrejima Geografski su Hebreji bili najbliži susjedi Arabljanima. 1929). povrh toga. § 558. pobrinuo za novčani prilog novom hramu i odredio nasljedno svećenstvo19. Njegov se kult sastojao od pustinjskih svetkovina i žrtava paljenica od stoke23. prema riječima klinastog natpisa. III. U Midijanu. . e. 525. koji su oni baštinili od pustinjskih predaka. P. Herodot18 primjećuje ovo: »Arabljane Perzijanci nikad nisu podjarmili. Yahu (Yahweh. pr. Najznačajnija zabilješka u literaturi klinastog pisma ove arabljanske oaze nalazi se u hronici koja govori o padu Babilona (539. devete.. hebrejska (Rachel) plemena boravila su na Sinaju i Nufudu oko 40 godina. odakle je Hiramova i Salamonova flota dovozila zlato. sin i nasljednik osnivača Perzijskog Carstva. pr. e. Osnovi hebrejske vjere. drvo almagino i drago kamenje (1. 106—7. Neka starozavjetna hebrejska imena su arapska. 18 Knj. PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA God. a rasno im najsrodniji.. post. . Doughertjr. kćerkom midijanskog svećenika22. npr.pogl. kako najnovija istraživanja pokazuju. 15 Isp. 10 : 11. 1903).Haldejci su postali baštinici Asirskog Carstva. and Belshazzar (New Haven.« Kamen iz Tayme. Novo božanstvo je predstavljeno na asirski način. i na njemu je zabilježeno kako je novo božanstvo Salm iz Hadžama donio u Taymu neki svećenik koji se. n. sklopljen je savez s bogom. vol. Južni Arabljanin bi imao samo malo poteškoća da razumije prvi stih Knjige postanka na hebrejskom21. A Text-Book of North-Semitic Inscriptions (Oxford. 36:10—14. koje je od vremena TiglathPilesera III (747-727. Ibid. 2. n. kao što smo ranije čuli. A.. Hebreji su1 ušli u Palestinu kao nomadi. Treće godine svoga kraljevanja Nabonid je. Na njihovom putu iz Egipta u Palestinu oko 1225. Car. pogl. n. 1.. Dnev. napisan je na aramejskom. 9 : 27—8. Cooke. 19 G. južnom dijelu Sinaja. Hebrejsko Kraljevstvo na vrhuncu svoje moći obuhvatalo je i Sinajski poluotok. On datira iz petog stoljeća pr. 17 R. Reminiscencije na pustinjsko porijeklo Hebreja u starom Zavjetu su veoma brojne20. sada je deponovan u Luvru. str. Na njemu se nalazi jedan od najvrednijih semitskih natpisa koji su ikada nađeni. Ofir. l : 35—7). On je bio pustinjski bog. dok su njegov sin (tj. e. i zemlji istočno od njega. Jehova) očigledno je bio midijansko ili sjevernoarabljansko plemensko božanstvo. prošao je kroz Sjevernu Arabiju i sklopio savez s njezinim narodom dok je bio na osvajačkom pohodu protiv Egipta. II. Njegovo prebivalište bio je šator i njegov ritual nije bio bogzna kako pomno izrađen. 5.) u ruke Perzijanaca. e. 195—6. jednostavan i strog. Salamon je imao svoju kraljevsku flotu u zalivu 'Akaba... pr. Govoreći o Dariju. n. Dnev. Belshazzar) i vojnici bili u Babiloniji.

mada je teško sagledati kako su udaljeni Sabej-ci i »Arabljani. Jer. kao što se još i danas zanimaju.. Car. e. i kod Jer. i 586. itd. tj.. Govoreći o svom trećem ratnom pohodu... 701) protiv Sirije i Palestine. Iz 21 retka ovog poglavlja (27) mi doznajemo da su se Arabljani šestog vijeka pr. 23 Knj. Kroničar (2. D. Montgomery. II. U drugoj knjizi Mak. § 240. naziv se počeo upotrebljavati za svakog stanovnika Poluotoka. Arapin je semitska riječ sa značesrarozavjetne aluzije ^Qm »Pustinja« ili njezin stanovnik. s. koje je doveo da utvrdi Jeruzalem.) Jehoshafat je još držao vlast nad Elathom (Eziongeber. n. 22 Knj. 26 : 7) borili su se protiv Mineja u oazi Ma'in (današnja Ma-(an) i okolo nje..tr.. 32 :10. 1924).. svoj kraljevski grad. i slj. prva se tri — a to su bila ona koja su nešta značila — spominju u Starom zavjetu. bio je možda Zafar u Omanu. Drug.20 ser. Od četiri najpoznatija kraljevstva stare Arabije. Vidi James A.. Dnev. Biblijske vezeEtimološki. Više od jednog stoljeća poslije Salarnona (873—849. Uzziah (792—740. Jer. 21 B. pr. 25 : 24: »kraljevi Arabije«.) Arabija se dovodi u vezu sa Kedrom... str... Do trećeg stoljeća pr. U trgovačkom poglavlju Ezekijela (+ poslije 752. 10 :35—6. n. praksa slična današnjoj praksi Beduina. koji je bio upravio (god. Sabe. Moritz u Zeitschrift jiir die Alttestamentliche Wissenschajt. 2 :19. Sennacherib izjavljuje: »Sto se tiče Hezekije. Nekako u vrijeme Nehemije25. 21 : 13.). 54 PREDISLAMSKO DOBA Hoz. III (1926). sredinom petog stoljeća pr. Arapi i nomadi su sinonimi. n. e. i slj.. 25 : 23 (američko revidirano izdanje). U ovom značenju hebrejski <Ereb je upotrijebljen kod Iz.. iz. Dnev. Sabejci. str. n. Proročka karijera Jeremijina pada između 626. ukazuje da su oni brijali svoje glave osim jednog čuperka na vrhu. n.'Prvi siguran primjer upotrebe ove riječi u značenju vlastite imenice u Bibliji nalazimo kod Jer. mogli izvršiti takav upad.. 81. i trgovinski artikli koji se tu spominju upravo su oni koje bismo mi očekivali među proizvodima Arabije. 9 :10. 12 : 10. vol. 4 : 41) i prije njega Uzziah (2. 24 Loidkenbill. e. zalk. S. Iz Jer. »koji su mu dogonili stoku« (2. Br. Margoliouth. ne dajući mjesta nikakvoj sumnji da su narod na koji pisac misli jugozapadni Arabljani. 21 : 16. e.. pr. e. Dnev. n. PRVI 55 DODIRI S DRUGIM NARODIMA . pr. napustili su ga«21. 14 : 22). 21 : 16 spominje »Arabljane koji su bili blizu Etiopljana«. 17 : 11). a Urbi (Arapi) i<njegove plaćeničke (?) trupe. uzgajanjem stoke. iz. zanimali. 15. tj. Hadramauta i Katabana. žena i blaga kralja Jehorama (848— 844. 1934). Kraljevi na koje se tu misli po svoj prilici su šeici Sjeverne Arabije i Sirijske pustinje. n. također se jasno vidi da su oni tada bili opće poznati po drumskom razbojništvu. Hezekija (1.. 149. 3:1 18 : 10—12. e. e. pr.. 9 : 10). 25 Neh. 13 : 20. 3:2. The Relations between Arabs and Israelites (London. n. vol. e. Arabia and the Bible (Philadelphia. 8. koju su prodavali susjednim doseljenicima. Dnev. 3 : 2. U Koranu se a'rab upotrebljava za Beduine. Do Jobova vremena (22 : 24) Ofir je postao sinonim za zemlju koja proizvodi zlato. Ma'ina. današnja 'Akaba) i nad trgovačkim putevima koji tuda prolaze i primao danak od Arabljana. zastrašujući sjaj moga veličanstva nadjačao je njega. bez ikakva odnosa na njegovu nacionalnost. koji su bili blizu Etiopljana«. Dnev. 3 :18. 17) govori o jednom južnoarabljanskom poduhvatu protiv J ude koji se završio gubitkom sinova. n. Jevreji su počeli da gledaju na svoje jugoistočne susjede kao na neprijatelje. god.) vratio je Elath natrag Judi i ponovo je sagradio grad (2. 2:2. jer 2. 4:7.. pr. 5:1.

pogl. 30 : 1)... kaiko se može vidjeti 'kod Joba. Dodatak knjizi Poslovica sadrži mudre izreke30 Agura. »Kidri« iz asir-skih anala27 i »Cedrei«28 klasične književnosti. bili su možda Beduini iz Sjeverne arabljanske pustinje prije nego magi iz Perzije. Job. e.. vol. Ako je bila istorijska ličnost. Ishmaeliti ili Sjeverni Arablja-ni). koja je donijela mudrom izraelskom kralju poklone jedinstvene vrijednosti. »narod istoka«.. ili kao dodatak ili kao antiteza. Ona je imala svoju istoriju prije pojave islama i može se primijeniti na druge narode osim na Arabljane i Arape31. Sheba (ar. V. koji su išli za zvijezdom u Jeruzalem. 31 :11. Knj. čija se knjiga smatra remek-djelom i mudrosti i poezije. Br. 30 Isp.. . 25 : 23. odgovara arapskom sharq i sharqiyun (istok i istočnjaci).. Arabljanka iz plemena Kedar. §§ 820 i 869. Tek dva stoljeća poslije Salamonovog doba (ča 1000. pr. u širem smislu. 23 : 7. današnja je (Ula.. možda. na koji se misli i koji se više puta spominje u Starom zavjetu (Iz. spominju se »Agareni (sinovi Agara = Hagar. a ne Jevrejin. čija je ljepota ovjekovječena u Pjesmi koja se pripisuje Salamonu (6 : 13.. 21 : 13. n. 10 : 10. Knj. 2. kako ga nazivaju engleski prevodi (Knj. 12... Jud. post.) jemenski kraljevi počinju igrati neku ulogu na natpisima. 28 Plinije. koji spominje Ezekijel26. Na vrhuncu svoje trgovinske moći Sabejci su očigledno imali pod svojom kontrolom transportne puteve koji su vodili kroz Hidžaz u pravcu sjevera do mediteranskih luka i osnivali su kolonije duž ovih puteva..Sabe (arapski Bilqis). Riječ »Saracen« dolazi od istog ovog arapskog korijena i jedna je od nekoliko riječi arapskog porijekla koje se susreću u staroengleskom jeziku. Neko vrijeme je tu. dvojice kraljeva iz Masse. 25 : 13). 9 : 9). Ezek. 29 Izvjesna vanjska pomoćna sredstva biblijske hebrejske poezije. Ova se riječ upotrebljavala 28 Vidi također Iz. 6 : 19. »mudraci s istoka« (Mat. 11 : 14. Šunammitska djevica. Prema tome. I Car. Ezek. 21 :16. U užem smislu.. Kedar (hebr. kraljica od.. u sjevernom dijelu Poluotoka bio vrhovni štab Sabejaca. kao što pokazuje oblik njegova imena (Iyyob. Qedar). 56 PREDISLAMSKO DOBA još u devetom stoljeću. Dnev. Jer. oaza u sjevernom Hidžazu. 27 Luckenlbill. 25 :13. iz plemena Ishmaela (Knj. Davdan). uklju čujući paralelizam. post. isp.. l : 5. 4 : 30). 6 : 33. bio je poglavica Bene-Qedema (Job 1:3). Ayyiib). Mudrošću je jedini Sala-mon nadvisio ovo pleme (I Car. termini znače zemlju i Beduine istočno od Palestine. »djeca istoka«. l : 3). »istok«. Kod Baruha. slična su arapskim pje sničkim pomoćnim sredstvima: u oba slučaja stih je kuplet sastavljen od dva dijela. a mjesto radnje njegove knjige Sjeverna Arabija29. Imena ovih dviju osoba susreću se u nekom obliku u izvjesnim minejskim i drugim starim južnoarapskim natpisima. . vjerovatno nije mogla imati svoj vrhovni štab ni u Jemenu ni u Etiopiji. pisac najljepše poezije koju je stari semitski svijet proizveo. II. post. i Lemuela (Posl. koji jedan drugog nadopunjuju. 25 : 14). koji traže mudrost na zemlji«. Saba') dovodi se u vezu sa Temom (Ta-yma'). tj. s onim kod Duqmana. 25 : 4. U srednjem vijeku hebrejska gramatika se obrađivala po obrascu arapske gramatike.2 : 1). bio je Arapin. U Job. Koran. bila je..nego u jednom od sa-bejskih mjesta i garnizona na sjeveru karavanskog puta. Job. ar.Dedan (ar. l : 3).. Iz. Palmirena s oblašću jugoistočno od Damaska bila je njihovo prebivalište. karakteristične za Južnu Arabiju (I Car. 3 : 23. »Qedem« i »Bene Qedem« Starog zavjeta. sina Jakehovina (Posl. 29 : 1. itd. Arabiju i Arabljane. gospodarili su nad Sjevernom Arabijom. Job. 31 : 1)..

tj. Wilfred H. l : 17). »Homeritae« (Himjariti).) slijedi" ga u jednoj zabilješci ARABIJA KLASIČNIH PISACA DODIRI S DRUGIM NARODIMA . u koju se Pavle povukao (Gal. Ptolemej:J4. n. tj. tj. Marcijan (ča. bili su. »Nabataei« (Nabatejci). srednjovjekovnog al-Shihra) — svi se ovi pojavljuju u grčkim i rimskim •geografijama d istorijama. spominje Nabatejce kao takve. iprev. Prva je označavala samostalnu Arabiju. »Catabaned« (Katabaniti). Njegovo pisanje se odnosi na nekog istaknutog arabljanskog oficira u Kserksovoj vojsci. Mak.U književnosti poslije progonstva riječ Arapin obično označava Nabatejca (2. Arabia Deserta (pustinjska Arabija) obuhvatala je Sirijsko-mezopotamijsku pustinju (Bddiyah). koja je ležala na lijevoj strani ili na sjeveru32. 33 Periplus of the Outer Sea.. Mak. možda je pokušaj da se prevede ar. Arabljani u Djel. Prije Marcijana. ne upotrebljavaju se. 5 : 39). yaman (desni) pobrkan s yumn (sreća). »Chatramotitae« (narod Hadramauta). bez sumnje bio je neki pustinjski predjel u nabatejskoj oblasti. poistovetuje Saracene sa scenitskim Arapima. čija je unutrašnjost u to vrijeme bila vrlo malo poznata.. a treća onu kojom je nominalno djelomično vladala Partija. termini kao što su »istorija Saracena«. 484 —425. Klasični pisci dijelili su zemlju na Arabia Felix. Oblast se nazivala Jemen zato što je ležala na desnoj strani. u ovom slučaju južnog primorja.. ap.. 1927). upotre31 U ovom djelu. koji je pisao u drugoj polovini četvrtog stoljeća n. primorja. »saracenska arhitektura« itd.7a. »Omanitae« ('Umaniti). Arabia Petraea (stjenovita Arabija) koncentrisala se uglavnom na Sinaj i Nabatejsko Kraljevstvo. prema tome. Zemlja je ležala na putu za Indiju i Kinu i proizvodila je trgovinske artikle koji su bili visoko cijenjeni na zapadnim tržištima. 1. »Sachalitae« (stanovnici Sahila. Prva knjiga Makabeja. 400 n. Sirije. 6 U klasičnoj Arabija i Arabljani bili su poznati Grcima i književnosti Rimljanima. južno od Hidžaza. »saracenska umjetnost«. Njezini stanovnici bili su posrednici na južnim morima. e.) iz Herakleje33. Ovakva podjela odgovarala je tripartitnoj političkoj podjeli zemlje u prvom hrišćanskom stoljeću. spominje Saracene. Srednjevjekovna je zabluda da je ona obuhvatala samo Jemen. kao što su njihovi srodnici Feničani ranije vršili istu ulogu na Mediteranu. koji znači »sretan«. nasuprot al-Sha'm. 2:11. U vrijeme apostola Pavla Na-batejsko Kraljevstvo se pružalo sve do Damaska. 5 : 8. po svoj prilici. Arabia Petraea i Arabia Deserta. 32 »Sabaei« (Sabejci).. koji je živio u prvoj polovini drugog stoljeća naše ere. a »arapski« za ma koje lice koje govori arapski. Nabatejci. 9 : 35. Arabia Felix (sretna Arabija) obuhvatala je ostali dio Arabljanskog poluotoka.. Arabija. § 1. kojemu je Petra bila glavni grad. naročito aiko se rada o muslimanu. Pokušao sam upotrebljavati »arabljanski« za stanovnika Poluotoka. e. Eshil38 prvi u grčkoj književnosti spominje Arape. oblast najbolje poznatu Evropi. druga podređenu Rimu. e. »Minaei« (Minejci). pr. Musli mani nerado iprihvataju termin »muhamedanac«. rodom iz Antiohije. Ami-jan Marcelin35. Sam naziv. PRVI 57 bi java naziv »Saraceni«. Schoff (Philadelphia. »Scenitae« (stanovnici šatora — Beduini). Herodot37 (ča.

e. e. Čuvena ekspedicija cara Augusta od 10. pogl. Tako se sramno završio prvi. Za povratak joj je trebalo šezdeset dana. Njezin narod voli slobodu i uživa u njoj.34 Geographia. pozivajući se na autoritet nekog ranijeg Grka. pr. si. V. § 23.) tvrdi da Arabljani »visoko cijene i štuju svoju slobodu«. 15. II (Leipzig. To. 1887). pogl. Za klasične pisce. XXIII. 58 PREDISLAMSKO DOBA 0 Arabljanima u Kserksovoj vojsci. I. § 3. Poslije jednomjesečne penetracije u pravcu juga. svaljuje krivnju zbog mnogih nedaća na izdajstvo njenog vođe »Sileja. pr. 17. I. The Decline and Fali oj the Roman Empire. Krajnja tačka do koje su Rimljani u Arabiji došli bila je »Mariaba«. 36 Perzijanci.). II. 4. § 5. izd. njezin je cilj bio da zauzme one transportne puteve koji su bili u rukama Južnih Arabljana i da Rimljanima za iskorištavanje otvori prirodna bogatstva Jemena. B. 1898). vol. n. 37 Knj. koju im je njihova prirodna okolina pružala. možda. Zatim se povukla na obalu Crvenog mora i pre-vezla na egipatsku obalu. XVI. n.) — Strabonova izvora — do Rimljanina Plinija (+ 79. Čuveni grčki geograf Strabon. To je zemlja tamjana i drugih mirodija. vol. 320. knj. § 13. knj. vol. knj. Diodor Sikul40 (druga polovina prvog stoljeća pr. str. ipogl. XVI. vojni pohod većeg značaja koji se ikada usudila jedna evropska sila da preduzme u unutrašnjost Arabije. Da su Arabljani sami bili svjesni svoje superiornosti. XVI. koji je bio u službi Nabatejaca«43. V. 40 Bibliotheca historica. e.). 319.000 ljudi. :)3 Rerum gestarum. n. n. § 11. pogl. XXII. koju je predvodio iz Egipta njegov prefekt Elije Gal 24. al-<Iqđ al-Fariđ (Cairo. a u istinu i posljednji. n. 41 Knj. indijskih i kineskih izaslanika. pogl. Slobodarski karakter arabljanskog naroda bio je predmet divljenja 1 pohvala pisaca evropskih naroda još od najstarijih vremena sve do dana Gibonovih (Gibbon)38. izd. 4. Arabija je zemlja basnoslovnog bogatstva i raskoši. desetkovana armija se vratila natrag u »Negranu« (Nadžran). 39 Ibn-'Abd-Rabbiibi. koji je bio skovao plan »da Arabiju učini prijestonicom svoga Carstva«42. 1302). pogl. U svojoj Geografiji41 Strabon (+ 24. I. tvrdi da su Arabljani bili jedini narod koji nije poslao svoje izaslanike Aleksandru. Rimska Iako su Rimljani bili gospodari svijeta. nije bio Ma'rib. od Grka Eratostena (+ ča 196. 6. 42 Knj. i koju su potpomagali njegovi nabatejski saveznici. g. istoričar ekspedicije i lični prijatelj Galov. § 27. Bury (London. 125. e. § 69. 43 Knj. Ova posljednja karakteristika naročito je padala u oči zapadnim piscima. J. ipogl. koju je bila ranije osvojila. Carolius F. ®tr. PRVI 59 DODIRI S DRUGIM NARODIMA . g. sabejska prijeistonica. Po općem priznanju. nego Mari jama na jugoistoku. može se zaključiti iz prepirke koju je vodila arapska delegacija sa Perzijancem Kozroem (Chosroes) u prisustvu bizantijskih. U toku te prepirke arapska delegacija je najrječitije i najsnažnije istakla sve osobine kojima se njihov narod odlikovao3". A. VII. 38 Ećhvard Gibbon. kuj. Nobbe. ipak ekspedicija im niJe usPJel° da Arabljanima nametnu svoj jaram. doživjela je potpun neuspjeh. koji su očigledno bili iz istočnog Egipta. § 2. e.

§ 25.. pogfl. 4. Baefii fl. 47 Knj. § 19. pogl. Muller (Leyden. XVI.pogl. 49 Knj. _50. pogl. 32. Velik broj njih visi oko svakog drveta45«. očigledno. II. 4. 30. III. sto:. izd. Drveće koje rađa tamjanom čuvaju krilate zmije. skaču čovjeku do pasa«47. III. D. Geograf Strabon je. g. pogl. °a>' g S 5 03 i' ** i-„ . On 44 Knj. osobito zlatne. izmirnu. §§ 2—3. XVI. su tamjan i mirodije bili proizvodi po kojima je zemlja bila čuvena. Grci i Rimljani su. § 1. II.fat Jazlra't al-'Arab. Tako su ljubomorno trgovci čuvali tajne ostalih izvora u Abisiniji. XVI. malo kritičniji nego preveć lakovjerni »otac istorije«. koje su se nalazile duž zapadne obale Poluotoka. . VI) u kratkim crtama iznosi rimsko poznavanje istočnih zemalja do 70. VI. I za njega je Južna Arabija »zemlja mirisa«46. Diodor Sikul48 ponavlja isto mišljenje o Arabiji kao o zemlji koja proizvodi mirodije. također ističe ovu karakteristiku zemlje49 i dodaje u vezi s drugim stvarima da su Sabejci »najpoznatiji od svih arabljanskih plemena zbog svoga tamjana«50. pedalj duge. to potvrđuje. 49. n. da narod živi u rodoskvrnjenju i da se održava zakon primogeniture. 32. kasiju. izd. Strabon56 govori da u Južnoj Arabiji prevladava jedan tip poliandrije u kojem se nekoliko braće žene istom ženom. 50 Knj. pretpostavljali da su svi robni artikli kojim je Arabija trgovala bili domaći proizvodi zemlje. § 25. 56 Knj. 1884). jer je ona »jedina zemlja koja proizvodi tamjan. pogl. | j. str. i u izvjesnim količinama u centralnim dijelovima zemlje. § 3. 52 Kini VI. ali njezine »zmije. pogl.. 113.fontes NUBARC/'l<|«<fOCO/plta* RSAE. 4. Druge dragocjene mrvice informacija kriju se u pisanim spomenicima grčkih i latinskih pisaca. 48 Knj. 51 Knj. 107. na osnovu svjedočanstva Eli ja Gala. koji u svojoj Prirodnoj istoriji (knj. XII. male veličine i šarene boje. 153—4. . Jasno je da je Hadra-roaut u to vrijeme bio par excellence zemlja tamjana. čije je tlo također mirisavo. de Goeje (Leyden. 45 Knj. Strabon51 spominje gradove »ukrašene lijepim hramovima i palatama«. Indiji i tako je strog bio monopol. ipogl. pogl.Zemlja mirisa Za Herodota44 »čitava Arabija odiše najugodnijim mirisom«. e. Diodor53 tvrdi da je u Arabiji bilo rudnika tako čistog zlata da ga nije trebalo taliti. XVI. H. 101—2. 58 Knj. skoro isto tako bile su cijenjene rudne naslage.--J Sa''"^ X CALAPE PTOLEMEJEVA mapa SRETNE ARABIJE H. Plinije52. 54 Ahsan al-Taqaslm. Plinije. međutim. Na ove klasične pisce ostavilo je snažan utisak bogatstvo Južnih Arabljana. cimet i mirišljavu smolu tamne boje . pogl. po kojem najstariji po dobi postaje poglavica. 55 ?i. od Midijana do Jemena. 1877). . pogl. opet. 4. 46 Knj. Al-Maqdi-si54 i al-Hamdani55 (deseto stoljeće) posvećuju svaki po paragraf rudama Arabije naročito ističući njezino zlato.

) u djelu Historia plantarum (Istorija biljaka)1. svila iz Kine.CTQ *»' 3 o GTQ era ^3 3 2 NJ W 3 P ^ 2 • . tkanine. najvredniji trgovinski artikal stare trgovine. Među ovim osobito se isticao tamjan. . Za grčke i rimske 1 Krnj. šafranove boje.) opći pogled na tržište »Muze«. § 24. vrpca različitih boja. IX. n. protkane zlatom. e. za njih je bila stvarnost. grebene i luke. Plovidba oko Arabije. a drugih napravljenih po lokalnoj modi. mirisavih pomasti u umjerenoj količini. Sabejci su bili Feničani južnog mora.* ?1* C N 'Tj » J± a. Plodnost te sretne zemlje. W. H. Jugozapadni ugao Poluotoka bio je rana postojbina Sabejaca. n. e. god. O A O M o' a 03 O 2. slonova kost. zlato i nojevo perje iz Etiopije. l vrp . od ogrtača. njezina blizina moru i njezin strateški položaj na putu za Indiju. U grčkoj literaturi prvi put ih spominje Teofrast (-f 288. današnje Moke (Mocha): Roba koja se ovdje uvozi sastoji se od grimiznog mekog i grubog platna. mačevi iz Indije. nekih jednostavnih. Schoff (New York. e. muslina. obične. začini. pokrivača (ne brojnih).- ?? POGLAVLJE V SABEJSKE I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE Južni Arabliani Sabejci su bili prvi Arabljani koji su zakoračili kao traovci na pra? civilizaciJe. Prev. n. devine trave. 1912). jednostavne. Preko nje su na svom putu za zapadna tržišta prolazili visoko cijenjeni produkti: biseri iz Perzijskog zaliva. majmuni.?T ^g ^' o w< o-' O Ji3 C <-< C o 3 »rj1 03 Os-ge-s-g^BS' ?r 3 » E2 b 03 03 03 2s 5. pr. na koju se često navraća kiša. sve su to bili odlučujući faktori u njezinom razvoju. Autor djela The Periplus of the Erythraean Sea* (Plovidba oko Crvenog mora) ostavio nam je (50—60. § 2. ne baš mnogo od vina i pšenice. izmirna i drugi miomirisi far ornata) koji su se upotrebljavali kao začini hrani ili za kađenje na dvorskim ceremonijama i crkvenim obredima. Ovdje su se proizvodile mirodije. savladali su njegove podmukle monsune i na taj način monopolizirali njegovu trgovinu u toku 1250 godina pr. izvezene. Oni su poznavali njegove puteve. 62 . pogl. IV. roblje. za koju je Aleksandrov admiral Nearh tvrdio da je teoretski moguća.Oni igraju značajnu ulogu u kasnim klinastim natpisima. odjeće arabljanskog stila sa rukavima.

koji se nalaze na grobovima. 1938). Sva ova domaća južnoarabljan-ska književnost. e. balzamom i izmirnom«. (3) istorijske. izd. n. podignut je bio veći broj sabejskih kolonija. Kraljevstva koja su oni podigli nisu bila vojničke države. prema djelu Periplus4. a nalaze se u starim semitskim i grčko-rimskim spisima. gdje se spajao sa glavnom trgovinskom arterijom. Knj. post. H. 1368). Kratak pregled njihove istorije može se skicirati iz takvih aluzija kakve smo gore naveli. (4) redarstvene 3 Erythraean Sea. al-Hamda-nija5 (+ 945. naročito iz djela Wahb ibn-Munabbiha (+ u Sani.). Sirijski ogranak izlazi na Sredozemno more kod Gaze (Ghazzah). koji je osobito bogat tamjanom. (Beč. e. Oni su vodili kroz Meku i Petru i račvali se na sjevernom kraju za Egipat. Muhifob-al-Dln al-Khatlb (Cairo. (5) m grobne natpise. Prirodne plovidbene teškoće. 4 Ibid. 1879—81). »Plovidba«. SABEJSKA I DRUGE DR2AVE JU2 ARABIJE 63 naredbe. Natpisi se mogu podijeliti na sljedeće grupe: (1) votivne (zavjetne). Jedna kratka istorijska zabil ješka sačuvana je u Knj. X. nepristupačna zbog velikih valova i puna užasa u svakom pogledu. epigrafska. n. koje su se stavljale u hramovima i bile posvećene Almaqi (Ilmuqah). Iz Hadramauta. § 29. 'Athtaru i Shamsu. Kroz Crveno more vodio je glavni pomorski put od Bab al-Man-daba do Vadi alHammamata.. natjerale su Sabejce da otvore kopnene puteve između Jemena i Sirije duž zapadne obale Poluotoka. napisane na stubovima ulaza. jedan karavanski put vodio je u Ma'rib.).PREDISLAMSKO DOBA vodiče zemlja tamjana bila je »brdovita i nepristupačna«2. naročito njegovom sjevernom dijelu. e. o »jednom karavanu Ishmaelita«. natovarenim mirodijama. n. pts. možda. istorijskih zapisa ili strogo literarnih proizvoda. ipak. svojstvene ovom moru. Siriju i Mezopotamiju. »skopčana je s opasnostima duž čitave obale Arabije. na obali srednjeg Egipta.) i al-Himyarija (+ 1177. 1940). . sa lošim mjestima za ukotvijavanje. koji je bio upotrebljavan za zapisivanje poslovnih transakcija. ali više od svega. koji je išao s juga na sjever. n. Od osobitog je značaja ekoliko pravnih dokumenata koji odaju dug ustavni razvoj. Duž ovoga puta. Iz njih su. Die Burgen und Schlosser Siidarabiens nach dem Iklll des Hamddnl. sklon kvaru. 5 Knj. D. god. god. The Antiquities of South Arabia (Princeton. koja je bez luka. Nalbih A. g. VIII. ča 728. (2) arhitektonske. iz lokalnih izvora koji su postali pristupačni uglavnom zahvaljujući otkrićima Halevija i Glazera. Mtiller. Najraniji nađeni natpisi su bustrofedon-ski i potječu iz sedmog ili osmog stoljeća pr. Južnoarapski Osvajanja su Južni Arabljani vršili radi trgonatvisi vine i prometa. § 20. iz po-lulegendarnih predaja. potekli Sabejci. potpuno je propao. e. sabejski glavni grad. koji se nalaze na zidovima hramova i drugim javnim zgradama da proslave uspomenu graditelja ili darovaoca građevine. sačuvana je na metalu i kamenu. koji je dolazio »iz Gileada sa svojim devama.. Faris (Prinicetoin. koji igraju značajnu ulogu u asirskim i hebrejskim pisanim spomenicima. urezane na bron-zanim pločicama. koji obavještavaju o nekoj bitki ili objavljuju neku pobjedu. 2. dzd. izložena vjetrovima. 37:25. Svaki materijal. sačuvanih u islamskoj literaturi.

• . Eatrancc on *<hich is the follavnng Inccripuon From "Journal of tkt Royal Geographical Socitt?" (1837) Ulaz na kome se nalazi sljedeći natpis: Ruševine Nakab-al-Hadžara i dva retka natpisa koji je omogućio Evropi prvi uvid u južnoarapske natpise. 1837.Karsten Nibur (Carsten Niebuhr) prvi j( Dbjavio (1772) postojanje južnoarapskih natpisa. engleski mornarički oficir. Ova simetrična pravolinijska slova (al--musnad) ukazuju na dug razvoj6. Arno (Th. S. U tvorbi imenica. prvi Evropljanin koji je poslije Elija Gala (24. iz Halea. e. n. Dešifrovanje je završio Emil Rediger (Emil Rodiger). rano odvajanje od sinajskog pisma. n. opet. U svemu. S. objavio je jedan dio natpisa Nakab al-Ha-džara i ovo je otvorilo Evropi drugi uvid u južnoarabljanske pisane dokumente. 1882. m m i .000 takvih natpisa.) posjeti Nadžran u Jemenu (1869—70). Kao što pokazuju natpisi. oko šezdeset natpisa. Eduard Uazer je preduzeo četiri naučne ekspedicije u Jemen. Wellsted). koje. ličnim zamjenicama i vokabularu 6 Za olbrasce pogledaj Corpus inscriptionum Semiticarum. Njegovo pismo. koji je otkrio ruševine Mariba. kao i ostali slični oblici semitskih pisama.). 1837. Th. po svoj prilici. e. . . 1889. god. god. i slj. prepisao je 1843. Slova pokazuju. Između god.. rizikujući svoj život. Velsted (James R. čini spojnicu između feničkog pisma i njegovog egipatskog pretka. m ' • . i Gesenius (1841). na kojim? je pronašao oko 2000 natpisa. donio je kopije 685 natpisa iz tr 3set i sedam različitih lokaliteta. sastoji se samo od konsonanata. i g ' m s . južnoarapski ili mineo-sabejski jezik (koji se također naziva himjaritski) ima dvadeset i devet slova u svom alfabetu. Jozef Halevi. od kojih neki potječu čak iz sedmog stoljeća pr. Džejmz R. mi danas posjedujemo oko 4. glagolskoj konjugaciji. god. dio IV (Pariš. od kojih neki još nisu objavljeni do • anas. pr. g. Arnaud). i 1894.

u Suk 'Ukazu godišnja paganska hodočašća u Kabu i trgovinske veze sa Mekom ubrzale su proces zamjene. V. vol. 1. 29—56. 1951). on ima nepravilnu množinu. 3—9. Ona su jedan dugi vremenski period svoje istorije zajedno cvjetala. 1952). god. Nasip na Maribu U drugom periodu Sabejskog Kraljevstva (ča 610. in Bulletin. 73 (1939). i slj. n.) izgleda da vladar više nije imao svećenički karakter. Sirwah. G. Marib. pr. Qataban and Sheba (New YoHk. Na jednom natpisu piše da je zid koji opasuje građevinu sagradio Yada'-il. Sabejsko Kraljevstvo Prva veća kraljevstva koja se daju razabrati u tami južnoarabljanske starine bila su Sabejsko i Minejsko kraljevstvo. nesigurna vokalizaolja. pr. koje se sada nazivaju al-Kharibah. str. br. str. Dva rana sabejska mukarriba Yatha(-amar i Kariba-il navode se u kraljevskim asirskim analima Sargona II i Sennacheriba9 i vjerovatno su vladali posljednjih godina osmog i prvih godina sedmog stoljeća. Sabejci su bili najistaknutiji ogranak cijele južnoarabljanske porodice. do 105. južnoarapski i etiopski predstavljaju u izvjesnom smislu stariji oblik se-mitskog govora. i slj. sa promjenom u kraljevskoj tituli oko god. pr. nastanjeno je selo od sto duša. jedan od ranijih mukarriba. do 115. 1955). 257. str. Oba su kraljevstva počela kao teokratske forme vladavine. Saba. Sabejski period. 51. udaljen nekih šezdeset milja isto7 Isp. a završila su kao svjetovna kraljevstva. 10 Ahmed Fakhry. An Archaeological Journey to Yemen. u jemenskoj oblasti. pružao se od oko 750. Za najnovija istraživanja vidi Wendell PihiUiflas. n. Mukarrib8 je bio naziv za svećenika — kralja koji je bio na čelu države. n. 64.. Ry<dkmans u Bulletin. American Schools of Oriental Research. n. F. što je karakteristično i za sjevernoarapski i etiopski. Međutim. . Njezina glavna građevina bila je hram boga mjeseca Almaqe10. 610. npr. Književni skupovi (sajmovi) na sjeveru. Akadski. prema učenju arabologa koji zastupaju donju (ili kratku) hronologiju. vol. njihova prvobitna postojbina. S opadanjem jemenske kulture. Winett. i slj. NieLsen Handbuch. School oj Oriental and African Studies. pr. Jacques Ryckmans. nalazila se južno od Nadžrana. učinivši susjeda.' : 64 i PREDISLAMSKO DOBA južnoarapski ima izvjesnih sličnosti s akadskim (asirsko-babilonskim) i etiopskim (abisinskim). str. pr. I. vol.. e. minejski-period od oko 700. južnoarapski je formalno nestao i sjevernoarapski ga je zamijenio. bila je prijestonica Sabe. XIV (1952). 9 Vidi str. I. svojim vazalom. U njezinim ruševinama. Na vrhuncu svoje moći kraljevi Sabe proširili su hegemoniju na čitavu Južnu Arabiju. e. e. e.. pr. e.). str. (Cairo. L'Institution monarchique en Arabie meridionale avant l'Islam (Louvaki. koja je bila udaljena dan hoda od Mariba. Na drugom jednom natpisu zabilježene su pobjedonosne vojne Kariba-il Watara (ča 450. do trećeg prethrišćanskog stoljeća7. i. koji je prvi uzeo naziv »MLK (kralj) Sabe«. n. biblijska Sheba. e. n. 8 MKRB... Minejsko Kraljevstvo.

UJ v a VA ^ * A .H H ^> A jjj. J vb 9 rS u. nician Ra's •al-Shamrah Later Greek Latio Arabic H <^y h ^ i— ^— k^_^ ^ ^ A A 1 n D o n 3 3 »h B * «? T A r r CG C ^L.Sinaitic South Arabic Phoe. = TT a: . /\ D 3 * vv AA ^ e E Jb — 0 o f *»K FV J = 0) X j... v.

* <f? ^ ? •^ ft 5 l tf + h \ 7* *>K ...e H c .^ L J /VVV 3 v y ^ r M f "S... 0 © * <s> .. s 1 *! >*H N o CP t*?> X f Ti Y z X <s> o 0 ^ A o 0 t W 0 . oJ 9 1 o *" 5^ 1 ci TU \..

To je bilo stjecište trgovinskih puteva koje je povezivalo zemlje tamjana sa mediteranskim lukama. ali građevina po kojoj je grad osobito . Prvi među njima bili su Arno'. KOJA SADRŽI 5 — l storija arapa I KLINASTO PISMO RA'S AL-SHAMRAHA 66 PREDISLAMSKO DOBA čno od Sane. Al-Hamdani u svom djelu IkHl11 spominje tri tvrđavice u Maribu. Posjetilo ga je samo nekoliko Evropljana. ir .. naročito Gazom.»v.. postao je tada prijestonica. • • • vy> GGL * "PTf X 9 Q o 0 ć?Q 5) ^ &>P R ^ <^x> J J w <T>-Ž$ S irU" HX X >T T 0 TABELA PISAMA. Ovaj je grad ležao 3. Halevi i Glazer.900 stopa iznad mora.0 13) )= r P <J Q A i1! a /t.

sjeveroistočno od Sane). provincijskom glavnom gradu Džaufa. Gottwaldt. al-Isfaha-ni14 i Yaqut15 smatraju da je nasip gradio Luqman ibn-'Ad. sjeverozapadno od Mariba. al-Hamdani. 16 Lihjanitska prijestonica oko 500—300. Vidi str. predstavljaju obješene posude.'. Rezbarije u ruševinama hrama u Hazmu. Minejski natpisi blizu 'Ule16 i TabOka svjedoče o postojanju više kolonija u ovoj oblasti koje su služile kao skladišta i relejne stanice. Mine j ci su govorili istim jezikom kao i kasniji Sabejci. Prvobitni arapski oblik Ma'an (biblijski Ma'on. ' ' - • • .•"- SABEJSKA 67 I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE 3. (Leipzig. 15 Buldan. 13 Muruj al-Dhahab. str. 45. takođe u južnom Džaufu. a poslije njega al-Mas'udi13. god.) i Abrahe Abisinca (god. Minejsko Kraljevstvo Minejsko Kraljevstvo je cvjetalo u Džaufu. 1870. i kada je bilo na vrhuncu svoje moći. koje su bile simboli bogova. 2. e. minejskim natpisima nalaze se Kataban-ski kraljevski natpisi i nekoliko tekstova iz Hadramauta. sadašnji je Barakiš. zajedno s ostalim javnim sabejskim građevinama. god. važnoj naseobini na sjevernom trgovinskom putu. Minejska prijestonica Kar-nau. str. n. koje su bile čuvarice hramova. Hadramaut području Katabana i Hadramauta nastale su dvije važne države. Međutim. n. str. 383. kao ime mjesta) poslije je vokaliziran u Ma'ln. Natpisi govore da su glavni graditelji nasipa bili Summralav Yanuf i njegov sin Yatha'-amar Bayyin i navode da su obnove vršene u vrijeme Sha-rahbi-Il Ya'fura (449—450. Među tzv. otkriva nam jedno miroljubivo društvo. obuhvatalo je najveći dio Južne Arabije. možda vinske žrtve. 2. Me'un. 1844). . 50. Ime je sačuvano u današnjem mjestu Ma'an (jugoistočno od Petre. plesačice. Kataban se nalazio istočno na . i prev. u značenju izvor-voda. e. i nojevi. III (Pariš.). 453.bio čuven bio je veliki nasip Sadd Ma'rib12.al-'Azm. Vjerska metropola Yathll. IV. e. Stariji dijelovi nasipa bili su sazidani sredinom sedmog prethrišćanskog stoljeća. n. vol. Ovo značajno djelo tehnike. 14 Ta'rikh Sini Muluk al-Ard w-al-Anbiyd'. koje je daleko napredovalo ne samo u trgovini nego također i u tehničkim dostignućima. pt. i slj. 12 Za opis ruševina vidi . 55. iad. koju je posjetio Halevi god.• • . zmije. Kataban i Osim Minejskog i Sabejskog Kraljevstva. vol. 11 Faris. samo sa dijalekt-skim razlikama. iad. današnji je Ma'in (u južnom Džaufu. pr. str. 366. očigledno držani u svetim parkovima. str. 1864). de Meyinard and de Courteille. m . u Jemenu. gazele i druge žrtvene životinje. 126. Me'in. neka mitska ličnost.

stali su baštinici minejsko-sabejske kulture i trgovine. koji je bio vladar u to vrijeme. koje je odvelo neke u Siriju i Irak. Duž cijele obale istočne Afrike bilo je infuzija . Za listu kraljeva vidi kod Miiller. e. Njihov je jezik. str. e. Prvo Himjarit-sko Kraljevstvo Od 115. pr. B. nasipi. 36. bio je glavni grad himjaritske dinastije. cisterne. (narodna tradicija ovaj događaj veže sa pucanjem velikog nasipa kod Mariba).od Adena. bilo je još uvijek izvor najvećih prihoda. n. Oni su organizovali trgovinu mirodijama i preduzimali zapanjujuće javne radove. 1934). str. stvorili kulturu koju možda urođenici crnci ne bi mogli nikada ostvariti. e. pt. The Background of Islam (Alexandria. i slj. U vrijeme pisanja djela The Periplus kralj mu je bio Kariba-il Watar (Charibael u Periplusu). trajala je otprilike od 400—50. n. koje je trajalo otprilike sve do god. str. Philby. n. Branje tamjana. 60—67. bio isti kao i jezik Sabe jaca i Mine jaca prije njih. u stvari. Strabonov »Ilasaruis«. mada kraljevska titula ostaje »kralj Sabe i dhu-Raydana«. jest Ili-shariha Yahdub sa natpisa. Kasnije je ravdan postao poznat kao Kataban.. prodro je sve do Marijame. 143—4. str. m • : PREDISLAMSKO DOBA Zafar (klasični Sapphar i Saphar.. H. možda je imalo za rezultat povećanje ranijih južnoarabljanskih naselja u Abisiniji. 17 Isp. e. čiji je glavni grad bio Šabvah (klasični Sabota). grad u unutrašnjosti. 10 : 30). n. post. koje se smatralo religioznim činom. do kraja prvog stoljeća n. Za vrijeme ovog himjaritskog perioda rimski vojni odred. vol. oko sredine petog stoljeća n. god. St. trajala je od sredine petog stoljeća pr. Rvckmans. 2. Arapski istoričari nisu ništa znali o ovim narodima. Him-jariti su bili bliski rođaci Sabe jaca i kao najmlađa grana te loze po- HIMJARITSKI SREBRNI NOVAC Prednja strana: muška glava sa moncgramom. Phillips. a monarhija Hadramaut. n. Preseljavanje južnoarabljanskih plemena. Njegove ruševine mogu se još vidjeti na vrhu jednog okruglog brijega blizu današnjeg grada Jarima. gdje su položili temelje Abisinskom Kraljevstvu i civilizaciji i. čiji je glavni grad bio Tamna' (sada Kuhlan). god. Zbog toga se o ovoj civilizaciji govori kao o himjaritskoj. 4. 300. na kraju. koje se vrlo često spominju na natpisima. Plinijeve zabilješke o zemljoradnji potvrđuju bunari. J. čiji se natpisi nalaze od Sjeverne Arabije sve do Etiopije. Ovo obilježava početak prvog Himjarit-skog Kraljevstva. Semitsko porijeklo Abisinaca Još jedan važan događaj u prvom dijelu ovoga perioda bilo je naseljavanje arabljanskih kolonista iz Jemena i Hadramauta u »zemlju Kuš«. n. a zatim kod Plinija.). Les noms propres sud-semitiques. S vremena na vrijeme ova su kraljevstva bila pod sabejskom i minejskom hegemonijom. e. e. otprilike sto milja sjeveroistočno od Moke na cesti za Sanu. I (Louvain. 1947). a Hadramaut otprilike ondje gdje je i danas. On je istisnuo sabejski Marib i minejski Qarnaw. koji je kobno završio. Sephar. e. e. 247. pod Elijem Galom. Knj. Sa riječju »Homeritae« susrećemo se najprije u djelu The Periplus of the Erythraean Sea (oko 60. poleđina: muška glava sa natpisom koji glasi: KRB'L WTR (Kariba-ilu Watar) Ča 50. Monarhija Kataban17. G. čitava oblast došla je pod vlast novih gospodara koji su vukli porijeklo od plemena Himvar sa jugozapadnih visoravni.. god. pr. Die Burgen.

Veliki kopneni put kroz Plodni polumjesec. god. vol. str. predstavlja čudnu mješavinu starog plemenskog sistema. Još prije ovog doba njega je ugrožavao Aleksandar. n.arabljanske krvi daleko prije islamske invazije. a mramor kao njegov pojas. Pored novaca. kako je Jemen bio nazivan. U jednoj pjesmi al-Hamdani spominje oblake kao turban Ghumdana. ili 2. Domaća umjetnost nam pokazuje duboku starost. čiji je krov bio pokriven kamenom pločom koja je bila tako prozirna da se kroz nju moglo vidjeti nebo i potpuno uočiti razlika između vrane i sokola. pripadaju prvom stoljeću poslije nove ere. koji je zavijao kad god bi vjetar duvao. e. stoljeća pr. porfira i mramora. SABEJSKA I DRUGE DRŽAVE JU2NE ARABIJE gQ Kralj se u prvom himjaritskom periodu pojavljuje kao feudalni gospodar sa rezidencijom u utvrđenom dvorcu. e. Al-Hamdani. Društveno uređenje sabejsko-himjaritske zajednice. Gradski Him-jariti su smatrali potrebnim da kao zaštitnu mjeru protiv beduinskih upada podignu dobro utvrđene palate. e. On je vlasnik zemlje i izdaje zlatni. The Periplus o/ the Erytrhaean Sea (Plovidba oko Crvenog mora) — (50—60.. Tvrđava. Kralj je smjestio svoj dvor na najgornjem spratu. podjelu na kaste i na feudalnu aristokrati ju i monarhiju. Semitski se genij kroz takav jedan kanal nigdje ne pokazuje. na poleđini: sova sa maslinovom grančicom i polumjesecom. imala je dvadeset spratova. Rimljani istiskuju U tokuv OVOS Prv°g himjaritskog perioda vrhu-Arabliane iz ponac JuznoarablJanske moći već je bio prošao. ali sada je kontrola nad njim izmicala iz njihovih ruku. III. Ghumdan u Sani. prvobitne jezgre kasnije Abisinije. koje je izgradila jedna zapadna sila i koje su stajale pod komandom njezinih podanika. od kojih je svaki bio visok deset lakata — to je prvi neboder u pisanoj istoriji. prvi pisani spomenik organizovane trgovine s HIMJARITSKI SREBRNI NOVAC Prednja strana: glava Atene. e. Počeci Kraljevstva Aksuma (Axum). Tvrđava Jednom drugom Ili-sharihu (Lisharhu ibnGhumdan Yahsubu kod Yaquta)18 iz prvog stoljeća poslije n. zajedno sa proizvodima istočne Afrike i Indije i u njihovom prenošenju na devama prema sjeveru iz . a i Yaqut. pripisuje se najslavnija tvrđava u »zemlji tvrđava«. n. na čijem je obrazu sabejsko slovo n u n. obilježava prekretnicu daljeg razvoja trgovine. koji je povezivao Evropu s Indijom. ostavili su nam detaljne opise Ghumdana. povo-deći se za njim. u Jemenu se povremeno iskopaju bronzane figure helenističke i sasanidske izrade. ostao je u rukama Arab-Ijana skoro do prvog stoljeća n. Novac pripada 3. 811. Istokom na lađama. e. srebrni i bakarni novac sa svojom slikom na jednoj strani i sovom (amblem Atene) ili volujskom glavom na drugoj. mada je ona u njihovo doba bila samo gigantska ruševina. Njihov zadatak se sastojao u skupljanju proizvoda vlastite zemlje. l. stoljeću pr. predstavljajući pojave od kojih se mnoge mogu naći i drugdje. ali koje su sve skupa jedinstvene. prema opisu ovih geografa. 18 Buldan. 8. a imitacija je starog atičkog tipa iz 4. bio je izvor beskrajnih trvenja između Partskog i Rimskog Carstva. Na svakom kamenom uglu stajao je mjedeni lav. Građevina se bila održala sve do pojave islama i vje-rovatno je srušena u toku borbi koje su učvrstile islamsko gospodstvo nad Jemenom.). međutim. Neki stariji novci nose glavu Atene i pokazuju da su Južni Arabljani stajali pod uticajem atenskih obrazaca već u četvrtom stoljeću prije naše ere. Južni pomorski put. kako ga prikazuju natpisi. n. Bio je sazidan od granita. Četiri su fasade bile napravljene od kamenja različite boje. oni su prosperirali. morske trgovine Sve 1dok su Jemeniti držali monopol nad pomorskom trgovinom Crvenog mora.

pogl. Kopneni put kroz Hidžaz bio je načičkan himjaritskim postajama19. politički slom. 34 :17—18. Ako je. očigledno nezadovoljni raspodjelom dobiti koju su im njihovi istočni susjedi doznačivali. Jedna po jedna. knj. Arab-Ijani su počeli dizati cijenu svojim proizvodima. Ulaz Ptolemej e ve trgovačke mornarice u vode koje dijele Egipat od Arabije značio je početak kraja za himjaritsku trgovinsku aktivnost. i zato su zajedno učestvovale u prosperitetu koji im je ta trgovina do-"nosila. mirise i mirodije. SABEJSKA 71 Ekonomsko propadanje povlačilo je za sobom. put je išao cijelo vrijeme ili duž Crvenog mora do kanala koji se spajao sa jednim od istočnih rukavaca rijeke Nila ili kroz južni dio Crvenog mora do Vadi al-Hammamata. vol. Kolumba ptolemejevićke trgovine. uputio se u tajne morskih puteva izloženih opasnostima i periodičnim promjenama monsuna i trijumfalno se vratio u Aleksandriju sa tovarom mnogo traženih i visoko cijenjenih artikala. Petra. str. U vrijeme Plinija rimski su se građani već žalili na visoke cijene koje su iznuđivali južnoarabljanski trgovci za robu koju je Rim morao plaćati u gotovom novcu. Petra. sada se čitava situacija počela mijenjati. koji su doprinijeli konačnoj propasti arab-Ijanskog monopola. nastavio je njihovu politiku u pomorskom takmičenju protiv Arabljana i nastojao je svim silama da oslobodi Egipat od trgovinske zavisnosti Jemena. XI (1952). trgovinske artikle za koje su zapadnjaci mislili da su arabljan-skog porijekla. 41. § 4. uključujući tu indijske produkte: cimet i biber. počeli su sada da traže savez s Rimljanima. XVI. e. možda u abisinskoj pomorskoj službi. a zatim Palmira. 4. n. 'pogl. I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE . naročito tamjanu i izmirni. Primjerom ovog Hipala. Odatle njihovo poslovično blago. i povisivati carinu na stranu robu koja je prolazila kroz njihove ruke.. Palmira i sjeverozapadna Mezopotamija. preko Meke. Houranii u Journal of Near Eastern Studies. padale 'su u kandže rimske vučice.70 PREDISLAMSKO DOBA Mariba. jer su na taj način izbjegavali opasnosti Crvenog mora. Ptolemej II (285—246. n. prvo što su oni pokušali bilo je da se sa Južnim Arabljanima takmiče za prevlast na moru. izgledalo da transportovanju morem treba dati prednost. prije nekih sedamnaest stoljeća. 291—5. kao i uvijek. Posljednjih godina vladavine Ptolemej evića neki Grk ili Rimljanin. 20 Knj. bio iskopao Sesostrid. pr. koji je najprije. a zatim preko Egipatske pustinje do Tebe ili niz Nil do Memfisa. U međuvremenu oni su ljubomorni je čuvali kontrolu nad putevima. 22 Isip. postale su partneri u ovom trgovinskom sistemu. jer je mogao da ponudi vrlo malo trgovinskih artikala koje su oni željeli21. e. George F. Strabon20 piše da za put jednog karavana od »Mineje do Elane« (Aka-ba) treba sedamdeset dana. Abisinci. Kada je Egipat pod Ptolemejevićima još jedanput postao svjetska sila. punu korist od ovog značajnog otkrića periodičnosti monsuna i direktnog morskog puta u Indiju nisu ljudi izvukli sve dok Rim nije ovladao Egiptom. u Siriju i Egipat.) ponovo je otvorio kanal Nil—Crveno more. Međutim. XII. Pošto se kod zapadnih naroda sve više i više razvijao ukus za orijentalnu nošnju. Rim. karike u lancu. 21 Plinije. pošli su i drugi. koji je osvojio Egipat od Ptolemejevića oko polovine prvog stoljeća pr. Međutim. 18 Vidi Karan. pak. Ulazak rimskog brodovlja u Indijski okean značio je smrt za južnoarabljansko blagostanje22.

Tubba' je kraljevska titula koja se održala u islamskoj književnosti. Devetorica himjaritskih kraljeva ovog perioda poznati su nam sa natpisa. n. pod vodstvom Teofila Inda. Jedan drugi bio je abu-Karib As'ad Kamil. 356. 104. za koga se misli da je pod svoju vlast pokorio svu oblast do Samarkanda. međutim. 'Athtar (Venera. možda je bio drugo ime za božicu sunca. e. n. 72 PREDISLAMSKO DOBA al-Lat. protjerao je (635—6. arijevca. god. 'Umar. e. e. prigrlio je novu vjeru oko 500. Handbuch. prvo hrišćansko poslanstvo u Južnu Arabiju o kome čitamo poslao je car Koostancije god. Sabe j cima kao Almaqah (bog koji daje zdravlje?) i Katabancima kao 'Amm (stric). domaći himjaritski kraljevi ponovo su uzeli svoju drugu titulu i držali su svoje položaje sve do otprilike 525. Sjevernoarabljanski M Tj. Tihamah je bila obala Crvenog mora zapadno od Sane. Jednom ranije. Salha i Tihame«. Raj dana.5. dhuRajdana. u drugom i trećem stoljeću nove ere. Uz ovu titulu uskoro je dodavan dodatak »i njihovih Arabljana koji su u planinama i Tihami«. koji je. Hadramaut. n. dobio svoje ime po njemu. Sudeći po sačuvanim imenima. n. biskupa Sane u Jemenu. koja odgovara babilonskoj božici Ishtar. e. karavan i doveo u Nadžran. Tada je Jemenat (Yamanah) mogao obuhvatiti čitavu južnu primorsku obalu. možda kao posljedica okupacije Palestine i razorenja Jeruzalema od strane Tita 70. Mora da je rano prodrlo u Sjevernu Arabiju. n. navodno. Abi-kariba As'ad (ča 385—420. Među himjaritskim kraljevima najpoznatiji je bio kasnijim arapskim legendama neki Shammar Yarash. prema ovim legendama. otac). bio je treći član trojstva. koga je bio zarobio jedan arapski. Njega su zamišljali kao muško božanstvo i nalazio se ispred božice sunca Shamse. južni arabljanski vladari imaju titulu »kralj Sabe. što je imalo za posljedicu kratku abisinsku vladavinu (ča 340—78). On je. u koji je hrišćanstvo monofizitske sekte. Drugi kalif. g.. Ibn-Hisham24 i alTabari25 ostavili su nam priču o ovome asketi. god. Himjara. Minejcima pod nazivom Wadd (ljubav ili ljubavnik. str. Mjesec. koja je bila njegova žena. bježeći od progona. Vidi Nielsen. Nadžran. Hrišćanstvo monofizitskog tipa počelo se infiltrirati sa sjevera. Hadramauta i Jemenata«. Ovo nije bilo prvi put ili da su jedino tada Abisinci provalili u Arabiju. Također je judejstvo u Jemenu bilo vrlo rašireno u vrijeme Drugog Himjaritskog Kraljevstva. n. e. za koga kažu da je pokorio Perziju. Iz ovog nebeskog para proizašla su mnoga druga nebeska tijela koja su bila smatrana božanskim. feničkoj 'Ashtart). Poslije invazije iz Abisinije. Sirijski misionari. Uspomena na posljednjeg i danas se živo čuva u arapskim avanturističkim baladama. stajao je na čelu Panteona. Drugo Him-jaritsko Kraljevstvo Oko 300. po pričanju. Stvarni motiv koji se krio iza poslanstva ulazio je u sferu međunarodne politike toga doba. Ya'qub iz Sarudža (4~ 521) uputio je na sirijskom jeziku jedno utješno pismo hrišćanima u Nadžranu. poznat u Hadramautu kao Sin. Na aksumskim natpisima iz sredine četvrtog stoljeća abisinski vladar tvrdi da je »kralj Aksuma. uveo sveti čovjek iz Sirije imenom Faymiyun (Phemion). n. poslije prešao na jevrejsku vjeru. Habašaha23.).) u Irak od njih one koji nisu prigrlili islam28. e. To znači da je do ovog vremena Hadramaut izgubio svoju samostalnost. I. vol. naročito iz Sirije. Ticao se rivalstva između Rimskog i Perzijskog Carstva oko uticajnih sfera u Južnoj Arabiji. e. većina Jevreja u Arabiji mora da su bili prije . možda su ušli u Jemen u jedno nama nepoznato vrijeme. još u rano doba. Teofil je uspio da sazida crkvu u Adenu i još dvije u zemlji Himjarita. Hrišćanstvo i Suština vjere Južne Arabije bio je planetarni iudeistvo u zvjezdani sistem u kojem je prevladavao kult Jemenu boga mjeseca. vjerovatno su uspjeli da uspostave privremenu vlast nad dijelovima Južne Arabije. 840. Ovaj kasniji himjaritski period značajan je zbog uvođenja hrišćanske i židovske vjere u Jemen. njihov sin. Još god. koji se spominje u Koranu. čujemo za nekog Mar Petra.

i zamolio pomoć od Justina I. (sur. Wustenfeld (Gottangen. Bizantija je tražila da pomoću Abisinije dovede arabljanska plemena pod svoj uticaj i da ih 24 Strah. imali uspjeha. očigledno. centru hodočašća na sjeveru. ćo 575. Rivalstvo među južnoarabljanskim obraćenicima dvaju novou-vedenih monoteističkih religija dovelo je do aktivnih neprijateljstava. od grč. iz kojih se nikada više nije pomolio«. I (Leyden. Period abisinske Abisinci su došli kao pomagači. oskvrnuli katedralu u Sani uoči same svetkovine. Hrišćanski Abisinci su očigledno namjeravali da zemlju obrate u hrišćanstvo i da stvore takmaca paganskoj Meki. pripadnici kulta Kabe. 85:4)27. kao što vladavine se ces^° događa.. sada prijestonici. danas još živi u imenu jednog opskurnog plemena Himvar. koji je predstavljao nacionalističke težnje. Futuh. str. 101—2. Abrahah. a s njim je završen i period nezavisnosti Jemena. 919— 25. Ova vojna. Vidi str. The Book o/ the Himyarites (Lund. jer je u to vrijeme bi-zantijski car smatran zaštitnikom hrišćana u čitavom svijetu. al-Qullays. ali se kasnije posvadio sa svojim komandantom i preuzeo vrhovno zapovjedništvo. stvarno. 70. god. vol. Om su postali kolonisti30 i upravljali su zemljom od 525. On je najprije bio oficir pod Aryatom. 26 Baladhuri. god. natjera ga u morske valove. abisinski gospodari su. 20—22. jer je on predstavljao hrišćansku silu blizu prizora nemira. Katedrala. U osnivanju južnog vjerskog svetišta koje bi privlačilo ogromne mase svijeta. u oktobru 523. na štetu hidžaskog svetišta. dhuNuwas »podbode svoga konja. Prema al-Tabariju29. uspomena na ovo ekonomsko-vjersko takmičenje ovjekovječena je u lokalnoj tradiciji. koju arabljanski pisci nazivaju al-Qalis (al-Qulays. ulazi u splet internacionalne politike toga vremena. 1924). str. Pričaju da je Negus poslao preko Crvenog mora u Arabiju. iz koje su njihovi preci mnogo ranije emigrirali na afričke obale. ovaj se incident dogodio upravo u godini Prorokova rođenja 570. U ovoj posijednoj vojni vojskovođa je bio Abrahah (varijanta Abrahama). koji do tada nikada nisu vidjeli I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE . god. Time su oni dali povoda Abra-hi da preduzme kaznenu ekspediciju protiv Meke. ekklesia crkva). napravljena je od ruševina staroga Mariba. izd. jednu od najveličanstvenijih katedrala toga vremena. SABEJSKA 73 upotrijebi protiv Perzije28. Skoro svih sto tisuća Jevreja iz Jemena poslije 1948. prema tome. Abisinoi su izašli kao pobjednici 523. prema slonu koji je pratio Abrahu na njegovom pohodu u pravcu sjevera.000 ljudi. de Goeje. 25 Ta'rikh al-Rusul. Očigledno je dhu-Nuwas. priznati aksumski potkralj. Ovome se jevrejskom monarhu pripisuje čuveni pokolj hrišćana u Nadžranu. god. Origins. istočno od Adena. i ponovo 525. Sve što je ostalo od slavne uspomene stare himjaritske dinastije. sazidao je u Sani. Car je pisao abisinskom Negusu (Najashi) (sa natpisa Kaleb Ela Asbeha). Tako je završio posljednji himjaritski monarh. prema kojoj su dva arabljan-ska nevjernika Fuqaym plemena. Na samom početku šestog stoljeća hebrejska je vjera bila uhvatila tako jak korijen u Jemenu da je posljednji himjaritski kralj dhu-Nuwas (potomak Tubba' As'ad Kamila) bio Jevrejin. pod vodstvom nekog Arvata. I. On je napravio ogroman utisak na Arabljane Hidžaza. godina slona. str. 165. jer je hodočašće bilo izvor velikih prihoda onima koji su stanovali u gradu u koji su hodačasnici dolazili. bizantijskog cara. povezao domaće hrišćane s omrznutom vladavinom hrišćanskih Abisinaca. prema arapskoj tradiciji. preseljeno je u Izrael. i 571. 1881—2).požidovljeni Aramejci i Arabljani nego Abrahamovi potomci. Daws dhu--Thalaban (ili Thu'-luban) preživio je. 66 = Hitti. Ta se godina naziva 'dm al-fil. 1858). str. izd. ali su. 27 Vidi Axel Moberg. od koje se danas vidi samo mjesto. a isto tako i onih koji su prebivali pored puteva koji su vodili u grad. Prema priči. ostali kao osvajači.

e. koje je prouzrokovala velika poplava32. 20. Ruševine ovoga nasipa vidljive su i danas. . n.slona.. §§ 2. god.) datiran od Abrahaha. da objašnjava stoljetni proces propadanja i izumiranja južnoarabljanske trgovine. tada je građevina restaurirana.ail-Tabari. e. izd. 450. Abisinska je vojska nastradala od malih boginja. Kindah i druga velika i snažna plemena u sjevernoj i centralnoj Arabiji tvrde da su arabljanskog porijekla. ibn-Hisham. I. 30 Prokopije. g. gdje je veći broj južnoarapskih natpisa nedavno otkopan. 36. 1904). zemljoradnje37. ali Yaqut34 je bliži istini. I. Sirah. banu-Tayyi'. §§ 9—12. gdje su oni postali bedem rimske uprave. koji posvećuje osmu knjigu svojih anala (završeni 951. otkrio je i objavio Glazer35. tumačiti kao sintetiziranu i dramatizovanu priču jedne duge istorije ekonomskih i socioloških uzroka koji su doveli do . 20. kao posljedica ulaska rimskog brodovlja u Crveno more i pojave razornog uticaja novih vjera i kasnijeg podvrgavanja tuđinskoj vlasti. XXX. Dewing (London. 28 Prokopije. pogl. knj. na osnovu ovog neobično značajnog događaja — velike poplave i pucanja nasipa. arapska mašta počela je. Međutim. kada je voda provalila nasip. Jedan južnoarapski natpis (datum odgovara god. str. vol. Zbog jednog ranijeg pucanja nasipa izvršena je seoba plemena banu-Ghassan u oblast Haurana. kako smo već ranije čuli. prije pojave islama. 927—8. n.knj. str. možda.) himjaritskim kraljevima. Tafslr al-Qur'an (Bul§q. Vida . koji cpisuje jedno pucanje nasipa. I danas ima u Siriji porodica koje svoj dolazak u zemlju dovode u vezu s ovim događajem. jer događaj stavlja u doba abisinskih kraljeva. 193. 29 Vol. Pored plemena Ghassan i Tanukh u Siriji i Iraku. prev. mjesta i putevi (sa glavnim muslimanskim gradovima kasnijih vremena) English Miles O 100 200 JOO 4OO ARABLJANSKA PLEMENA na pomolu islama n* 7*> . Istorija ratova. Kasnije. Al-Isfahani33. str. H. B. blagostanja i nacionalnog života. n. i engl. Legendu o »pucanju nasipa« — kasnije je ona to i postala — treba. 1329). »sitnog kamenja« (sijjll) u Koranu81. 6. i plemena banu-Lakhm u oblast Hire. Pleme banu-Ghassan odabralo je godinu pucanja nasipa kao polaznu tačku računanja svoje ere38. u Siriji.X?Vt A f-v fl AI-Kufaho^ Glavni put (cesta) _ Vadi (korito rijeke) "MAl-'Ula Hadaqan<f SOUTHERN AL-JAWF SABEJSKA 75 I DRUGE DRŽAVE JU2NE ARABIJE u ovaJ period treba uvrstiti i znameniti dogaL • i • • ' • »T • ^ • -i -i • i • • v u Maribu đaj ^J1 Je ovjekovječen u islamskoj književnosti kao »pucanje velikog nasipa« u Maribu. STARA ARABIJA narodi. 31 105 :1—3. pogl. Posljednja katastrofa na koju Koran aludira (34:15) vjerovatno se dogodila poslije 542. I. Pucanju nasipa u Abrahahovo vrijeme prethodilo je jedno drugo. propadanja koje je nastupilo. stavlja tragični događaj četiristo god. e. i prije 570. 542—3.

vol. arapski kralj Hire predstavio perzijskom suverenu Kisri Anushar-wanu. 384. str. očigledno. U ovoj tradiciji mi smo sačuvali jedno jasno sjećanje na rivalstvo dviju sila na obje strane Arabije — Zaratustrinu Perziju i hriš-ćansku Abisiniju (potpomognutu od Bizanta) da naslijede svoga susjeda. mrtvo Južno Arabljansko Kraljevstvo. centar interesa na Poluotoku otišao je dalje na sjever. cit. 34 :15. koje. str. str. 304—19. Bejrutu i Bagdadu. 1928). 126. Buldan. Izgledalo je da su hroni-čari38. u Sayf ibn-dhi-Yazanu. 83 Op. perzijski car posla 575. Njega je. a Aksum je radio kao neslužbeni agent Bizanta.den. 370—71. uglavnom. koja je. šeste godine poslije hidžre. jer je ona bila hrišćanska država i. prigrlio je islam. u rukama hrišćanskih Bizanti-naca i mazdejskih Perzijanaca. Northern Ne$d (New York. 202. 360—488. god. opet. Uspješno ratovanje (sirah) Sayfa našlo je mjesta u arapskim pričama. vladar u čije je vrijeme pacov izvršio ovo značajno i epohalno djelo. Muruj. IV. pošto na prvi pogled nisu mogli precizno da ocijene zamjetljivu suštinu stvarnih uzroka. zatim. Sa rađanjem ove nove vjere. 1893). IV. str. Jevrejski i paganski Arabljani bili su. uskoro je Jemen postao perzijsko namjesništvo. vol. pomoć iz Carigrada protiv Abisinije. Sayf je. 37 O teoriji . tražio.disintegracije i konačne propasti južnoarabljanskog društva i kao kristalizaciju rezultata dugog perioda propadanja u jedan jedinstven događaj. bila u ruševinama za vrijeme abisinskog gospodstva. 383. Mas'udi. Najprije je zaveden sistem zajedničke uprave sa Sayfom kao titularnim poglavicom. Simpatije urođenika hrišćana Arabljana prema Bizantu služile su kao klin za abisinsku intervenciju. Sayf je za prijestonicu odabrao staru tvrđavu Ghumdan. 34 Buldan.klimatskog sušenja nema nikakvih dovoljnih dokaza iu istorijsko vrijeme. isp. str. 1897). 32 Koran. Arabljanski hrišćani bili su na strani Bizanta i tražili su iz Carigrada zaštitu i pomoć. dok su jevrejska i paganska naslanjan ja na Perziju pružila ovoj posljednjoj njezine šanse. 86 Al-Mas'udi. 383. pošto su bile prerađivane i dotjerivane u Egiptu u toku četrnaestog stoljeća. Badhan. izd. osam stotina ljudi pod vodstvom Wahraza (ili Wahriza) i oni su razbili abi-sinski garnizon u Jemenu i oslobodili zemlju od omraženog afričkog gospodstva. str. 88 Mas'udi. 628. prema tome. koja je priječila penetraciju svjetskih sila. Južna Arabija je na taj način služila kao prolaz kroz koji su ove sile našle sebi put na Poluotok. Međutim. na strani Perzijanaca i nadali su se pomoći iz Ktesifon-ta. Perzijski period POGLAVLJE VI . God. Kitdb al-Tanblh. Yaqut. Muzayqiya' (Amr ibn-'Amir Ma'-al-Sa-ma') bio je. Alois Muisil. 85 U Mitteilungen der vordera-siatischen Gesellschaft (Berlin. kako tradicija kaže. prema tradiciji. de Goeje (Ley. str. Sa Sirijsko-arabljanskom pustinjom na sjeveru. Od sada će tok arab-Ijanske istorije teći sjevernim kanalima i Hidžaz će u državnim poslovima zamijeniti Jemen. u jednom potomku stare himjaritske kraljevske loze. u prijateljskim vezama sa Bizantijom. Kao odgovor na Savfove molbe. navodili da je pacov srušio kamen koji pedeset ljudi nije moglo s mjesta pomaknuti i na taj je način prouzrokovao rušenje cijelog nasipa. peti perzijski satrap u Jemenu. i južni Arabljani su uvidjeli da su samo zamijenili jednog gospodara drugim. PREDISLAMSKO DOBA Nacionalni pokret da se oslobodi Jemen od abi-sinskog gospodstva našao je svog heroja. str. Sudbina svijeta bila je tada. na sasanidskom dvoru u Madajinu (Seleucija-Ktesifont). III. arapski pripovjedači narodnih priča još i danas prepričavaju po kafanama u Kairu. ali naravno nije uspio. prema tradiciji. vol.

16:1. e. pre-vod je hebrejske riječi Sela1. 4 Vidi Josip Flavi'je. Stari grad. e. militarističke. Aleksandrov nasljednik na sirijskom kraljevskom 1 Habr. U toku četiri stotine godina. Ob. u toku predislamske ere se razvilo nekoliko malih država na sjevernim i centralnim dijelovima Poluotoka. Rano u šestom stoljeću pr. Predšasnici Edomita u ovoj »zemlji Seira« bili su Koriti-(Hurris)2. Ne čitamo ni o kakvoj asirskoj vojni upravljenoj protiv Nabate-jaca. Ndbatejci /G*WtV. fcnj. pogl. 7.. 14 : 6. e.. 49 :16. Petra je bila saobraćajni čvor na karavanskom putu između Sabe i Mediterana. • • • i : . grčka riječ koja znači pećina. 2 Knj. Car. Ni one nisu bile ni u kom pogledu. Jer. post.". Nebay6th. 3 :4. NABATEJSKO i DRUGA MALA KRALJEVSTVA 79 . Petra.. § 7. oni su bili dovoljno jaki da se odupru dvjema ekspedicijama koje je protiv njih poslao Antigen. pogl. došli su Nabatejci (al-Anbat. koju spominje Izaija. Niabaitai. počevši od kraja četvrtog stoljeća pr. Starine. 36 : 20. Al-Raqim4 je odgovarajuća arapska riječ. 14:73. jer oni tada nisu bili na glavnom putu prema zapadu.•'. 42:11.: i s . asir. n. 25 :12.). Dnev. klasični Naba-taei)1 kao nomadska plemena iz oblasti koja se danas zove Trans jor-danija i nastanili se u zemlji Edomita (Idumejci..' 'UMAN V> ISULAVM S SJEVERNA ARABLJANSKA KRALJEVSTVA prije islama (sa glavnim muslimanskim gradovima kasnijih vremena) English Miles O IOO 2OO JOO 4OO . koji je ležao na jednom suhom platou visokom tri tisuće stopa. god. Oko 312.. pruža danas prizor ogromne užarene nekropole usječene u stijenu iz čijih se pješčanih naslaga odsijevaju skoro sve dugine boje. IV.. pr. od kojih su kasnije oteli grad Petru. isto kao i onih na jugu. Nabatejci su iz svoje metropole Petre zaposjeli susjedni teritorij.. o t\naybar i Medina X . ni u svom začetku ni u svom razvoju. n. nisu očigledno Nalbatejci.NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA SJEVERNE I CENTRALNE ARABIJE Nezavisno od južnoarabljanskih kraljev stava. Najranija među njima bilo je Nabatejsko Kraljevstvo. Snaga ovih sjevernih arapskih država. Prve detaljnije vijesti o ranoj istoriji Nabatejaca potječu od Dio-dora Sikula (+ poslije 57. 1. 4. § 1. a današnji je naziv Vadi Musa (Mojsijeva dolina). n.. 2. e. i 2. pr. n. Naibaitu. 3 Isp. zasnivala se uglavnom na trgovini. potomci Ezava).

e. do 40.000 pješaka kao pomoć Titu u njegovu napadu na Jeruzalem. 105. i da se pobjedonosno povrate na »stijenu«5. n. ali pogreške učinjene na aramejskim spomenicima.). razvilo se u trećem stoljeću n. Od nabatejske književnosti do nas je došla jedino epigrafska književnost. Harithath III oteo iz ruku Seleukida (ča. Za njega je Arabija značila nabatejsku državu koja je dopirala na istok do Eufrata. lahmidskog kralja Hire. Are-tas III. pr. (pogl. za razliku od uglastog kufi (kufijskog) pisma. n. arapskog je5 Diodor. čiji je glavni grad bila Petra. Josip je (-f ča 95. e. e. tražio od Malikua (Malik.prijestolju. I. e. n. Malik). Kasnije su postali saveznici Rima i nominalno su uzeli učešća u invaziji Arabije. i 2. g. Stjenovita Arabija (Arabia Petraea). Mak. koji potječe iz 328. Sinajsko porijeklo pisma . 4. pr. pr. e. od Harithatha I (169. U 1. Kor. knj. § 1. Za vrijeme kralja Harithatha (al-Harith. e. pogl. Jedan od najstarijih arapskih natpisa je iz Namare. e. knj. g. pr. God. Imena svih nabatejskih vladara. e. ča. Malchus ili Malichus (ar. 87. 80 PREDISLAMSKO DOBA zika Korana i današnjeg arapskog. § 1. Naskhi pismo je skoro isključivo upotrebljavano u Koranu i u ranijim službenim dokumentima. Jedan etnarh (knez) Harithatha IV nastojao je da zatvori u Damasku Pavla6. Njegov nasljednik. n. bio je vladar za čije su vladavine Rimljani poslali ekspediciju u Arabiju. ali je on za njih zainteresovan samo zato jer su oni graničili sa Hebrejima. Oni su tada bili unutar uticajne sfere Ptolemejevića. 5:8. u sjevernom Hidzazu. knj.). u pismo sjevernoarapskog jezika. n.. u nedostatku arapskog pisma u starija vremena. pr. spomenicima i na novcima. bili su oba Nabatejci. 216. Mak. Ono se naročito transformiralo u okruglo naskhi pismo. 14. Ovo nabatejsko kurzivno pismo. Jevrejski rat. 87—62. 9 Jevrejski rat. n. e. i Malchus9 (Malchus II. n. ča. Taj je naziv upotrebljavan prije nego je pismo bilo pronađeno. 28—9. pr. Mal-chus I) da ga snabdije konjicom za aleksandrijski rat. odaju arapski kao maternji jezik sastavljača natpisa. Obadaš III. uzeto od aramejskog. North-Semitic Inscriptions. kako tamošnji natpisi svjedoče. koji je. oni su upotrebljavali pismo svojih sjevernih susjeda Aramejaca. e. g. n. On se nalazio kao epitaf na grobu Imru'-al-Qaysa. e. n.). zajedno sa dolinastom Sirijom (Coele-Svria). g. car Trajan je učinio kraj nabatejskoj autonomiji. u istočnom Hauranu. koji je oko 67. U to su vrijeme prvi put kovani kraljevski novci. e. koga Josip8 spominje kao »kralja Arabije« s kojim su Herod i njegov otac sklopili prijateljstvo. knj.) do posljednjeg samostalnog vladara Rabblla II (70—106. 14. koju je predvodio Gal 24. arapska vlastita imena i upotreba takvih arapskih izraza kao što su ghayr (ne isti). 6 2. e. poslao 1. Julije Cezar je 47. čije ime potječe od Kufe. god.) Nabatejci su prvi put došli u tješnji kontakt sa Rimljanima.). n. Mada su se Nabatejci služili u svakidašnjem govoru arapskim govorom. 'Obidath ('Ubavdah. U vrijeme Krista Nabatejsko Kraljevstvo se pružalo na sjever sve do Damaska. g.) glavni naš informativni izvor za Nabatejce.000 konjanika i 5. III. Nabatejci su poistovjećeni s Arabljanima. Diodor19 spominje jedno njihovo pismo koje su oni napisali Antigonu »sirijskim slovima«. Aramejskim jezikom služili su se kao jezikom nauke. 7 Vidi listu kod Cooke. pr. Hidžr (Mada'in Salih). 40—70. knj.. g. n. n. vjerovatno je u prvom stoljeću naše ere bio uključen u Nabatejsko Kraljevstvo. n. e. Poslije Diodora. g. 11 :32. kraj. nama su poznata7. XIX. e. pogl.). §§ 94 :7.. XIV. 5:25. Današnji se Huwaytat Beduini smatraju potomcima Nabatejaca. § 2. n. koje su do nas došle. 8 Starine. i sljedeće godine njihova teritorija postala je regularna rimska provincija. str. nalazila se na vrhuncu svoje moći za vrijeme Harithatha IV (9.

koji se samo malo razlikuje od dobro poznatog klasičnog arapskog.Sinajski poluotok. Spomenike su pisali sinajski radnici u rudnicima tirkiza i datiraju. iu Syria. do četvrtog stoljeća naše ere). i blizu poprišta objavljivanja Deset zapovijedi božjih. Njihova prijestonica Daydan bila je nekoć minejska kolonija na velikom trgovinskom putu preko koje je prelazila roba iz Jemena i . i upotrijebio ga za glas b.. možda. Thamudski grafiti su razvojni stepen lihjanitskog pisma. mada je pisano pisaljkom na tablicama od gline. 285—97. predstavljaju svojom epigrafijom sporedne oblike južnoarap-skog pisma13. Sinajski Semit je. koji je pronašao Monte (Montet). Sa trgovinom tirkiza. s druge strane. — nekih osam stoljeća prije ahiramskog natpisa iz Džubajla (stari Gebal. e. s jedne strane. isto kao što je kasnije sa trgovinom prešlo Grcima da bi postalo matično pismo svih evropskih pisama. U njemu je sinajskom pismu dat oblik klinastih znakova. 11 F. gdje je imalo svoj neovisan razvoj i bilo upotrebljavano od Minejaca možda još 1200.. uzeo iz hijeroglifa znak za volujsku glavu (ne obraćajući pažnju na to šta »volujska glava« u egipatskom jeziku znači) i nazvao je u svom jeziku znak imenom volujske glave — aleph. U novije vrijeme dugo su naučnici priznavali da su Feničani bili prvi narod koji je upotrebljavao isključivo glasovni sistem slova. Sinajsko porijeklo pisma objašnjava kako je ono moglo biti. . n. pr. to Knj. na primjer. kao i dedanitski i lihjanit-ska natpisi iz 'Ule u sjevernom Hidžazu (tzv. ili kasnije12. koje je nedavno otkriveno. Tada je. vol. u toku nekoliko posljednjih godina pružio nam je. čiji se drugi razvojni stepen vidi na Safa-grafitima. Lihjaniti. i thamudski spisi iz iste oblasti. i tako dalje. Isti je postupak primijenio na znak za »kuću«. lihjanitskim i thamudskim. Byblos). bilo prebačeno na sjever do feničke obale. NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA 81 Natpisi nađeni u vulkanskoj oblasti Safa u Hauranu. jezik svih ovih natpisa je sjevernoarapski. i da im je u početku kao osnova za njihov sistem moralo poslužiti egipatsko hijeroglifsko pismo. 96. koje Plinije14 spominje pod imenom Lechieni. kao što pokazuju Ra's al-Shamrah tablice iz kasnog petnaestog stoljeća11. protoarapski) od sedmog do trećeg stoljeća pr. g. n. e. njegova su slova odnesena u sjevernu Siriju i tu su se iz njih razvili postojeći klinasti znakovi. Međutim. Ovo pismo. po principu akrofonije. str. Sada dolazi sinajsko pismo da premosti taj jaz. preneseno u Južnu Arabiju. njegova slova nisu bila posuđena iz ranijih sumero-akadskih slova. nisu potpuno određene. 304—10 : •. On je smatrao da je taj natpis jedan od najranijih feničkih natpisa. Istorijske veze među tri sjeverna naroda koji su se služili ovim sličnim pismima. koje su Arapi prodavali Feničanima. ali je jaz između ova dva sistema uvijek izgledao velik. safaitskim. n. str. grč. e. n. koji datiraju otprilike iz 100. n. bili su stari narod. Natpisi iz Safe su najsjeverniji južnoarabljanski pisani spomenici koji su nađeni. i kako je. možda. najstarije spomenike glasovnog pisma koji su ikad pronađeni. pr. g. e. XIX. pogl. nazvavši ga beth. išlo je i pismo. kako se vidi. koji leži tik uz nabatejsku postojbinu. god. Charles Virolleaud. Sohaeffer. e. bilo je glasovno i semitsko i. X (1929). možda ogranak Thamuda. upotrijebio ovaj znak za glas a. Učinjeno je mnogo pokušaja da se dešifruju. ibiđ. iz 1850. A. Ovi su spomenici otkriveni u Sarablt al-Kha-dimu i prebačeni su u Kairski muzej. naročito iz Hidžra i Taj me (iz petog stoljeća pr. Južno arapsko pismo takođe se očuvalo u etiopskom. Poslije rasprostranjen ja sinajskog pisma.

Jaussen i Savignac. kada je trgovina u pravcu jug-sjever skretala dalje na istok držeći se kasnijeg hodočasničkog putaida-našnje hidžaske željeznice. koja je bila štovana u obliku crnog četvorouglastog kamena. (pogl. n. 53. bio je sa svih strana opkoljen strmim i skoro neprohodnim liticama. bila je glavno žensko božanstvo. izgleda da su Lihjaniti držali važan nabatejski centar Hidžr (današnji Mada'in Salih). str. Poslije pada Petre (105. Neobične ruševine Petre još privlače mnoge turiste i sačinjavaju važan izvor prihoda današnjoj državi Transjordaniji. 98—127. VI. kada je pomorski put za Indiju postajao sve poznatiji rimskim mornarima. str. Tako su Nabatejci stvorili važnu kariku u lancu trgovine. Petra je izgubila svoj privilegovani položaj. s istoka. Macler. 3—14. II. 57—73.Indije u mediteranske luke. A Study of the Lihyanite and Thamudic Inscriptions (Toronto. Dussaud i F. Mine j ska. 15 Vidi: Eduard Glaser. i — (storija ara pa • i 82 PETRA. . od koje je Južna Arabija živjela. bio neosvojiv. Usječen u tvrdu stijenu. nekoć thamudski grad. 1909). Wiinmett. kada je karavanski put od istoka na zapad postepeno bio skretan u sjevernije krajeve sa centrom u Palmiri. vol. V. tj. koju Herodot16 poistovjećuje sa boginjom Afroditom Uranijom. Skizze der Geschichte und Geographie Arabiens (Berlin. Grad je bio jedino mjesto između Jordana i Centralne Arabije gdje je ne samo vode bilo u izobilju nego kamo je ona uvijek svojom bistrinom primamljivala. koji se nalazio ispred Panteona. U toku prva dva stoljeća nove ere. Poslije potčinjavanja grada 105. 1907). Kasnije se Dushara (dhu-Shara. Petra Petra je doživjela svoj najveći prosperitet i blagostanje u prvom stoljeću naše ere pod pokroviteljstvom Rimljana. 250—91. i kao bog vina preuzeo je neke crte od Dionisa-Baka. 14 Knj. civilizacija izvršila je kasnije velik uticaj na kasniju lihjanitsku kulturu. KRALJEVSKA PALATA PETRA: DAYR NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA 83 Petra je imala neku vrstu Kabe sa Dusharom (Dusares). zapada i juga. 32. godine. 12 Isp. Allat. Voyages archeologique au $afa et dans le Djebel et Druz (Pariš. zbog pohlepe i kratkovidosti Trajanove. zatim. koji su je smatrali tampon-državom protiv Parta. F. Grad je sa tri strane. kao i nabatejska. Ovdje su Južni Arabljani na svojim karavanskim putevima u pravcu sjevera dobivali svježe zaprege deva i nove goniče. 1901). među kojima se nalaze i grobovi ukrašeni skulpturama u visokom reljefu. ukazuju na naprednu predislamsku civilizaciju o kojoj se vrlo malo zna15. str.). koja je bila uvezena u zemlju Nabatejaca u toku helenističkog perioda. e. Les Arabes en Syrie avant l'Islam (Pariš. 1937). i u njega se ulazilo kroz uzak. Ruševine 'Ule. 1890). vijugav klanac. i nabatejska država počela je da opada. gospod Share) dovodio u vezu sa vinovom lozom. 13 Rene Dussaud. god. str. Mission Archeologique en Arabie (Pariš. str.

jer nalazimo dekrete koji se odnose na njegove carine izdate 17. To je grad Palmira (ar. 18 Knj. e. 130. 18 Plinije. Kako je bila locirana između dva takmaca carstva. pr. n. sigurnost Palmire je ovisila o držanju ravnoteže između njih i od ko-rišćenja neutralnosti18. III. U to je vrijeme Palmira već bila važan trgovinski centar između Rimskog i Partskog Carstva. knj.. e. 19 Cooke. 274—279. pogl. Dnev. 8. uzaludno pokušavao da se dočepa njezinog bogatstva. Prvi autentičan pomen grada odnosi se na događaj kada je Marko Antonije. §§ 287. predstavljaju njezine stanovnike kao predstavnike trgovine19. i novi putevi koji su se počeli u velikoj mjeri upotrebljavati poslije prvog stoljeća naše ere. 47 :19. pod imenom Provincia Arabia. vol. n. međutim. i tada mora da je uživala administrativnu . pobrkali su ga sa Tamarom u Idumeji. e. dvadeset i pet milja istočno od Akabe. n. I. e. Tadmur). U toku drugog i trećeg stoljeća naše ere ova pustinjska metropola postala je jedan od najbogatijih gradova na Bliskom istoku. grad je dobio ime Hadriana Palmyra. 20 Luokenbill. e. i od toga vremena Petra je ostala skoro bez istorije više vjekova17. Njezin geografski položaj i obilne količine svježe i mineralnih voda uticali su da je ona postala stjecište ne samo za istočnu i zapadnu nego i za trgovinu koja je išla iz Južne Arabije u pravcu jug-sjever. god. ipogl. 308. doveli su u prvi red grad koji je ležao u jednoj oazi u sredini Sirijske pustinje i od toga vremena postao čuven svuda po svijetu. Isp. 9 :18.) Palmira i o njoj ovisni gradovi postali su rimski vazali. g..stjenovita Arabija (Arabia Petraea). 9. Njezin najraniji domaći natpis datira iz god. V. Septimije Sever je pretvorio Palmiru i o njoj ovisne gradove u provincijske gradove Carstva. jest Iram iz Korana (sur. n. Partskog i Rimskog. 48 :28. pr. god. »Poglavica karavana« i »poglavica pijace« sa natpisa. 8 :4) i grčki prevodilac prve Car. 89 : 6).) u sastav Rimskog Carstva. pr. 17 Nedavno identifikovano nabatejsko naselje. koje je prouzrokovalo osvajanje Mezopotamije od strane Parta. Na početku trećeg stoljeća Palmira je dobila status kolonije.. bila je uključena (106. 2 Novi uslovi. Tadmor (ranije semitsko ime Palmire) mora da je bilo vrlo staro naselje. e. str. sagradio za cara Salamona. Ezek. Grad je morao doći pod rimsku političku sferu u ranom carskom periodu.). 42—41. 21. Arapski pripovjedači narodnih priča bili su toliko impresionirani njezinim ruševinama da su njezin postanak pripisivali džinu (demonu) koji ju je. Kao rezultat Hadrijano-ve posjete god. Hebrejski hroničar (2.. 1100. čije današnje ruševine spadaju među najznamenitije i najmanje proučene ostatke antike. n. U vrijeme cara Hadrijana (117—138. kako su oni vjerovali. koju je sazidao Salomon. n. i I i Palmirena 84 PREDISLAMSKO DOBA Izgleda da u lokalnoj tradiciji ne postoji uspomena kada su se Arabljani domogli Palmire. 'RM. jer je citirano pod imenom Tadmar Amurru20 na jednom natpisu Tiglath-Pilesera I (ča.

takođe Zaynab) pokazala se kao dostojna nasljednica. Međunarodna trgovina išla je preko nje na istok sve do Kine i. postala je istinski nasljednik Petre. Athenodorus).samostalnost. Udhavnah) nije istjerao iz Sirije Shapura I. Muškom energijom ona je pomakla granice svoga Kraljevstva tako da mu je pripojila Egipat i veliki dio Male Azije. a njezin maloljetni sin. Odavnath je progonio Shapura do samih zidina njegove prijestonice Ktesifonta (al-Mada'in). samo sa nominalnim priznavanjem rimskog gospodstva. koji je 260. Zabbavu i Zabdi. na suprotnoj strani Bizanta. grč. Nakite slavnog hrama Sunca (Bel) on je prenio u novi hram. g. potpuno razorio njegove zidine i uništio njegova dobra. Većina spomenika sa natpisima pripada ovom periodu. Njezin uspjeh na bojnom polju treba uglavnom pripisati dvojici njezinih vojskovođa. ona je prisvojila titulu kraljice Istoka i jedno vrijeme prkosila Rimskom Carstvu. e. koji je tada bio proglašen za egipatskog kralja. Čak i u Kalcedonu (Chal- PALMIRA: KOLONADA I TRIJUMFALNI SLAVOLUK 86 PREDISLAMSKO DOBA cedon). Rimljani su priznavali stratešku važnost grada. Palmira je bila na vrhuncu svoga sjaja između 130. g. Jermenijom. n. Aurelijan se na kraju trgnuo. Poslije četiri godine (266—7) Odavnath i njegov najstariji sin bili su izdajnički iz potaje ubijeni u Himsu (Emesa). Car Galijen mu je predao počasnu titulu imperatora i priznao ga za vrhovnog komandanta rimskih legija na Istoku. stvarno u istom stanju u kakvom je danas. U dugotrajnoj borbi između Rimljana i Sa-sanida. e. 226) naslijedili Parte. koji je podigao u Rimu bogu suncu Istoka kao sjećanje na svoju slavnu pobjedu. god. ušao je u Palmiru. koji su (god. To je značilo da je vrhovna vlast nad Malom Azijom i Egiptom bila u njegovim rukama nominalna. izdao je novac na kome nije bila glava cara Aurelijana. na što se žurno vratio u grad. jer je njihova cesta iz Damaska do Eufrata vodila kroz nju. drugi grad Carstva. a stvarna nad Sirijom. možda. n. e. za carskog namjesnika Istoka (dux Orientis). bili odbačeni sve do Ankare (Ancyra). Odaynath i Zenobia Stanovnici Palmire nisu se isticali kao ratnici sve dok njihov poglavica Odavnath (Odenathus. . Stanovnici Palmire su sada počeli svojim imenima dodavati rimska. možda na nagovor Rima. g. ar. kao grad koji je svoj postanak vezao za karavansku trgovinu. ar. Grad je ostavljen u ruševinama. Tako se završila slavna i meteorska slava Palmire. n. ona je pokušala da vojnim putem uspostavi svoju vlast. Na putu u svoj glavni grad Aurelijan je bio obaviješten o ustanku u Palmiri. alZabba'. on je porazio Zabdu i u proljeće 272. Sjevernom Arabijom i. Odavnathova lijepa i slavoljubiva žena Zenobia (aram. odakle su rimski garnizoni 270. ali je uskoro zarobljena i dovedena u zlatnim lancima pred pobjednikova kola da bi uveličala njegov trijumfalni ulazak u Rim. Bath--Zabbay. U bitki kod Antiohije. Njezine pobjedonosne vojske iste godine su zauzele Aleksandriju. Na taj je način Palmira postala prijestonica zapadne Azije. poslije koje je uslijedila bitka blizu Himsa. i 270. Upravljajući mjesto svog mladog sina Wahb-Allatha (poklon al-Lata. palmirski poglavica držao je stranu Rimljana i postavljen je god 262. jer je ovaj počeo sumnjati u njegovu lojalnost. zarobio cara Valerijana i osvojio veći dio Sirije. Gorda arapska kraljica u očajanju je pobjegla na brzoj devi u pustinju.

Luckenbill. Njihova je vjera imala izrazito sunčeve crte. 821). Gasanidi su prigrlili jedan oblik hrišćanstva. poslije rušenja nasipa kod Mariba. biblijski Bashan. . prihvatili su aramejski jezik Sirije a da ipak nisu ostavili svoj maternji arapski. Njegova se istorija može provjeriti i u grčkim izvorima27. Da su stanovnici Palmire bili arabljanskog porijekla. §§ 672. kao što je taj grad nekoć bio baštinik Petre.Arapsko ^Kraljevstvo na ' Gasanidsko Kraljevstvo. oni su na taj način postali dvojezični. koju smo već proučili. Sa više od dvadeset drugih irnena božanstava susrećemo se u Palmiri. Pred kraj petog stoljeća došli su u sferu bizantijskog političkog uticaja i služili su kao tampon-država da zaustavljaju provale beduinskih hordi. koje su bile karakteristične za vjeru Sjevernih Arabljana. 3 Gasanidi Gasanidi tvrde da potječu od jednog starog južnoarabljanskog plemena kojemu je ranije stajao na čelu (Amr Muzayqiya' ibn-'Amir Ma'-al-Sama'. Baal Shamin (gospodar neba) igrao je veliku ulogu na zavjetnim natpisima. mada je bilo lokalna varijanta monofizitskog učenja. dostiglo je najveću važnost u toku šestog stoljeća naše ere. Bel. kako. -f 554) ističu se u arapskoj isto-riji. Yamani pleme svrglo je pleme Salih. Sirijsko. Pretpostavlja se da je ovo pleme pobjeglo iz Jemena u Hauran21 i u Balku krajem trećeg hrišćanskog stoljeća. -r-r— -n T-r ••< -r f 1 1 • U ovom stoljeću al-Harith II ibn-Jabalah iz Gasana (ča. očigledno je iz vlastitih imena i čestih susreta s arapskim riječima na njihovim aramej-skim natpisima. vol. Smatra se da je Jafnah. Busra (Bostra) u Hauranu i drugi gasanidski gradovi postali su baštinici pustinjskog grada.Palmirska civilizacija bila je interesantna mješavina grčkih. T_ . Hamzah al-Isfaha21 Asirski ?[auraniu (isp. a al-Mas'udi24 i ibn-Qutaybah25 samo jedanaest vladara. stajao je na čelu Panteona. osnovao dinastiju koja je. Kako su se nalazili u blizini Bizantijskog Carstva. 529 — 69) i al-Mundhir III ibn-Ma'-al-Sama' iz Hire (Alamundarus bizantijskih istorija. kao što je slučaj i s nabatejskom civilizacijom. kao i njegov rival i srodnik u Hiri. i kao ilustracija kulturnog uspona do kojeg se pustinjski Arabljani mogu popeti kada im se pruže pogodne okolnosti. imala trideset i jednog vladara. trgovinski promet je tražio i našao druge puteve. u Džaulanu (Gaula-nitis). 1286). koji je bio sličan nabatejskom i egipatsko-aramej-skom. Za nagradu što je savladao svog opasnog lahmidskog rivala . Jezik kojim su oni govorili bio je dijalekat zapadnog aramejskog jezika. I. klasični Auranitis. kod arapskih hro-ničara) prvo je autentično ime i kudikamo najznačajnija ličnost u jafnidskim analima. a neko vrijeme bila je locirana u Džilliku26. . Tokom vremena banu-Ghassan su se pokrstili i postali Sirijci. koje se. I. prve Arabljane koji su osnovali kraljevstvo u Siriji i učvrstili se u oblastima jugoistočno od Damaska. vol. Sa padom kratkotrajnog Palmirenskog kraljevstva. kraljevstvo Lahmida. Značajna je ne samo za sebe nego.abu--al-Fida'-'2 tvrdi. sin 'Amra. Ovi brojevi pokazuju kako je arapskim hro-ničarima ostala nejasna istorija Jafnida. str. hromi. Ovaj al-Harith (s nadimkom alA'raj. NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA 87 ni23 tvrdi da je imala trideset i dva. Kao i ostala arabljanska plemena u Plodnom polumjesecu. ipak podudaralo s njihovim političkim interesima. 76—7. babilonskog porijekla. Njihova prijestonica je najprije bio pokretni logor. poslije je možda postala stalna u Džabiji. služeći na taj način istoj svrsi kojoj danas služi Transjordanija pod Britancima. 22 Ta'rikh (Carigrad. na sjevernom kraju velikog prometnog puta koji je povezivao Marib sa Damaskom. sirijskih i partskih (iranskih) elemenata.

al-Harith je posjetio Justinijanov dvor u Carigradu30. II. Kasnije je bio zatočen na Siciliji. Iste godine al-Mundhir je uspješno opljačkao i zapalio Hiru32. Za vrijeme boravka u Carigradu. III. vol. I. također Alamundarus u bizantij-skim hronikama. str. I on je bio sproveden u Carigrad. kralj. bizantijski car Justinijan ga je postavio (god. izd. 461. Dindorf (Boon. 28. Knj. 17. zbog koje je njegov otac prije njega bio optuživan. a kao posljedica toga uslijedila je otvorena pobuna od strane Gasanida. 1910). 115—22. Wustenfeld (Gottingen. u bitki sa al-Mundhirom III. deset godina kasnije al-Harith se osvetio i pogubio svog lahmidskog neprijatelja u bitki koja je vođena u oblasti Kinnasrina. 217—21. Al-Harithov nasljednik bio je njegov sin-al--Mundhir.. Jakova Baradeja (Jacobus Ba-radaeus — Ya<qub al-Barda'i). ovaj posljednji zarobio je al-Harithova sina i pri-nio ga kao žrtvu al-'Uzzi. glavni grad lahmidskih neprijatelja. po svoj prihnr>ij C^hn^n-n lici Je u zemlji Gasan zavladala anarhija. On je na njegovu glavu stavio dragocjen dijadem sa još dragocjenijom krunom. Prilikom posvete jedne crkve u Huvarinu. 563. 88 PREDISLAMSKO DOBA jim rukama stotinu gasanidskih boraca koji su bili spremni na smrt i obukla ih. 529) za gospodara nad svim arapskim plemenima u Siriji i imenovao za patricija i filarha — najveći čin i najbliži položaj samom caru. 928. on je sa svoja dva sina posjetio Carigrad. vol. nije bilo dovoljno da se otkloni sumnja u izdajstvo carske stvari. p j Poslije al-Mundhira i al-Nu'mana. 1831). između Damaska i Palmire. F. izd. međutim. i slj. God. 24 Muruj. Možda je ovo bitka »Dan Halime«. Slično je prošao i njegov sin i nasljednik al-Nu'-man. koju spominje arapska tradicija. Annali delV Islam (Milan. Međutim. 314—16.al-Harith je osigurao postavljenje monofizitskog biskupa u Edesi. 435. i f~^ • • ' i • »• • • • i • i . god. Tako je revnostan u širenju vjere bio ovaj Jakov da je sirijska monofizitska crkva po njemu kasnije bila poznata kao jakobitska. 1850). Oko 544. >knj. cit. za prelata sirijskih Arapa. zbog čega su privremeno ohladile simpatije Bizanta prema njemu. RažL/U/CCt \Jft fcttOoU'/C' i • v * . on je bio uhvaćen i kao zarobljenik sproveden u Carigrad. Ovo. ipogl. 25 Al-Ma<arif. str. §§ 47 — 8. 28 Vidi Leone Caetani. Chronographia. 580. str. al-Mundhir se pokazao vatrenim zaštitnikom monofizitizma31. koja odgovara grčkoj Afroditi28. pogl. pored oklopa. Na arapski je titula jednostavno prevedena malik. str. Ona je prije bitke namirisala svo" Op. str. God. i Tiberije II primio ga je sa velikim počastima. Jaannes Malalas. koji se usudio da opljačka i opustoši bizantijski teritorij. III. 28 Prakopije. § 13. u plastove od bijelog platna29.al-Mundhira III. Veći dio al-Harithova dugog vladanja bio je ispunjen ratovanjima vođenim u službi bizantijskih interesa. Pojava beduinskog filarha ostavila je dubok utisak na carevu pratnju. Kao i njegov otac. Hali-ma je bila kćerka al-Harithova. 27 Brokoipije. L.

). str. prije nego je postao Muhamedov poeta lau-reatus (dvorski pjesnik). nije sigurno. de Boor (Leipzig. 32 John of Ephesus. 140—41. ikada postigli. . susjedi Bizantinaca. jedan je Beduin stao na njegov plašt i bivši kralj ga je udario po licu. Lahmidi. 385 (prev. babilonskim i grčkim pjevačima i muzičarima oba spola i o slobodnoj upotrebi vina35. Labid. <Iqd. C. vol. 31 John of Bphesus. 84. U jednom apokrifnom odlomku koji se njemu pripisuje34 imamo oduševljen prikaz raskoši i sjaja Jabalahova dvora. Ecclestiastical History.ida'. obnovio sirijskoarapski filarhat. Williaim Curetom. 314—15. 33 Ibn-<Abd-Rabihi. 29 rbn-Quitayt>ah. Istočni i južni obronci Haurana sačuvali su ruševine skoro tri stotine gradova i sela gdje se danas nalazi samo njih nekoliko. 251—2.licita plemena u Sirijskoj pustinji izabirala su sebi svoje vlastite poglavice. Medinski pjesnik Hassan ibn-Thabit (rod. Velik broj predislamskih arabljanskih pjesnika našli su u gasa-nidskim filarhima velikodušne mecene. ča. najmlađi među sedam pjesnika koji je sastavio čuveni »Mu'allaqat«. god. Kada se al-Nabighah al-Dhubyani posvadio sa lahmidskim kraljem. str. on je na dvoru sinova al-Haritha našao luku spasa. str.Mundhir • — ^B^H ^^^H^l^l HMBHH9 NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA 89 Kulturni stepen koji su dostigli Gasanidi. Da li je Heraklije prilikom ponovnog zauzeća Sirije 629. koji je tvrdio da je u srodstvu sa banu-Ghassan. 415 (tekst) — str. Arapski hroničari kao posljednjeg kralja gasanidske kuće spominju Jabalaha ibn-al-Ayhama. duž cijele istočne granice Sirije. vodovodi. 563). U njemu se govori i o mekanskim. na što se Jabalah odrekao islama i vratio u Carigrad33. U znamenitoj bitki na Jarmuku (636) ovaj se vladar borio na bizantijskoj strani protiv Arabljana. priča kaže. od mješavine arapskih. Al-Harithov sin al. i u svojoj antologiji dlwdn na više mjesta spominje taj događaj. Zauzećem Jeruzalema i Damaska (613— —14) od strane sasanidskog Khusrawa Parwiza. sirijskih i grčkih elemenata. Kuće od bazalta. str. Dok je obilazio Kabu u toku svog prvog hodočašća. str. 240. (Oxford. iad. Barune Smith (Ox?ord. razvila se naročita civilizacija. Pod njihovom upravom i u toku ranijeg rimskog perioda. 30 Theoiphaines. str. 1883). javna kupatila. trijumfalni lukovi. izgleda. ali je kasnije prigrlio islam. 284—5. pozorišta i crkve stajali su ondje ffdje danas nema ničega osim gole pustoši. str. palate. borio se na gasanid-skoj strani u bitki kod Halime. izd. posjetio je njihov dvor u svojoj mladosti. R. vol. Chronographia. I. zadan je posljednji udarac jafnidskoj dinastiji. I. abu-al-F. 1853). iisp. 1860). Kalif 'Urnar je naredio da se Jabalah ili podvrgne sličnom udarcu ruke Beduina ili da plati globu. prev. bez sumnje je bio viši nego što su njihovi rivali na perzijskom pograničnom području.

). Pripadalo je istočnoj sirijskoj (kasnije nestorijanskoj) crkvi i arapski ga pisci spominju pod imenom ibdd. pravi osnivač Lahmidskog Kraljevstva bio je 'Amr ibn-'Adi ibn-Nasr ibn-Rabl'ah ibn-Lakhm. Negdje početkom trećeg stoljeća n. 37 Isp. Potomak Imru'-al-Qaysa bio je al-Nu(man I al-A'war (jednooki. koja su sebe nazivala Tanukh i govorila da su jemenskog porijekla. Hira je postala glavni grad perzijske Arabije. Lahmidi . Al-Kha-warnaq je bio proglašen umjetničkim čudom. 4. mi počinjemo da Čvrsto stupamo na istorijsko tlo. Njihov privremeni logor u toku vremena ostao je zastalno u Hiri (od sirijskog herta. namijenjene za rezidenciju Bahramu Goru. ali prva ličnost koja je jasno ocrtana je Imru'-al-Qays I (-}. str. Međutim. e. čuvene tvrđave blizu Hire. Njemu se pripisuje izgradnja al-Khawarnaqa. Oni članovi Tanukh plemena koji su poslije došli u južni Liban i ispovijedali tajnu družijansku vjeru vuku svoje porijeklo od lahmid-skih kraljeva Hire37. Njihov dolazak možda se zbio u isto vrijeme sa nemirima koji su uslijedili poslije pada Arsacidskog Partskog Carstva i uspostavljanja sasanidske dinastije (226. On je ležao oko tri milje južno od Kufe. 15. 34 Abu-al-Faraij al-Isbahaini. veći broj takvih plemena. ću. e. Simeuna Stilitu. str. e. koji je želio da svoga sina odgoji na pustinjskom zdravom zraku. Al-Nu man je ostao paganin čitavog svog života i jedno vrijeme je progonio svoje hrišćanske podanike i priječio Arapima da posjećuju sv. tj. mada je u kasnijem dijelu svoga života . Urođeničko stanovništvo bilo je hrišćansko. Amr se smjestio u Hiri i učinio je svojom prijestonicom. 1928). XVI. Pleme Tanukh najprije je živjelo pod šatorima.328. koji se oženio Jadhimahovom robinjom. naročito u spajanju slova39. Tabari. Neki članovi Tanukh plemena su se kasnije pokrstili i stalno nastanili u sjevernoj Siriji. Hititi. vol. i kasniji istoričari su ga pripisivali nekom bizantijskom arhitektu koji je doživio sudbinu. -tako da niko ne bi nikada mogao konstrukciju ponoviti. S osnivanjem nasridske ili lahmidske dinastije u drugoj polovici trećeg stoljeć? n. nedaleko od starog Babilona.). god. Do nas je došio nekih dvadeset imena lahmidskih kraljeva. n. 770. čiji je epitaf najstariji protoarapski natpis do sada nađen. Kristovi sljedbenici30. n. proslavljen u poeziji i pričama. 1284—5). našao je prebivalište u plodnoj oblasti zapadno od Eufrata. str. 35 Među hrišćanskim familijama -koje danas žive u j-užnom Lifoanu ima nekih koje vuku porijeklo od Gasanida. 400—418). da je osuđen na smrt pošto je dovršio svoje djelo — omiljeni motiv u takvim pričama. logor). . sinu Yazdagirda I (399—420). I. 21. e. 06 Isp. vol. sin Jadhimahove sestre. zajedničku mnogim legendarnim arhitektima.Još od pamtivijeka bujice arabljanskih putnika običavale su teći duž istočne obale njihova Poluotoka do doline Tigrisa i Eufrata da bi se tamo naselile. The Origins oj the Druže People and Religion (New York. Pismo je jedna varijanta nabatejskog pisma i pokazuje mnoge znakove pre-laza ka kasnijem sjevernoarapskom pismu. al-Aghani (Bulaq. 90 PREDISLAMSKO DOBA Tradicija naziva Malika ibn-Fahm al-Azdija38 prvim poglavicom ovog arapskoga naselja u Iraku i njegova sina Jadhimaha al-Abrasha vazalom Ardashira.

sve dok nije našao u gasanid-skom al-Harithu41 više nego svoga takmaca. god. priznavao je u savremenim pjesnicima vođe javnog mišljenja i potencijalne propagatore. mada tiranin. Sam Simeun bio je Arapin i pustinjske mase hrlile su da vide čudan prizor ovog asketskog načina života na vrhu stupa. s nadimkom ibn-Hind (554—69. e. U lahmidskim analima njegova je vladavina najslavnija. 39 Diissaud. n. U prvoj polovini šestog stoljeća. žive u zemlju zakopao za vrijeme jedne pijanke Njegov sin i nasljednik 'Amr. okupili su se na njegovu dvoru. Najveći arabljanski pjesnici koji su tada živjeli. Pokrštavanje Hind' <Amrova maJka> bila Je hrišćanska prin1-ralievske ceza iz Gasana. također se pripisuje al-Nu'manu.pokazivao dosta raspoloženja prema hrišćanstvu. II. koga Arapi nazivaju ibn-Ma38 Pleme Azd i pleme Tanukh su se ujedinili u jedno pleme u Iraku. 'Amr je našao smrt od ruke svoga miljenika ibn-Kulthuma. Odatle izdašni darovi kojima su on i drugi patroni obasipali pjesnike. On je dva vesela druga. e.Drugi tvrde da je bila iz ple*j. n. Les Arabes en Syrie. 505 — 54). Podizanje al-Sadira. •* • -i • 1 počela da igra značajnu ulogu u savremenim događajima. nekoć ljubimca njegova oca. borio se na strani svog sasanidskog suveren« protiv Bizan-tinaca. Ma'-al-Sama' (nebeska voda) nadimak je njegove majke Marije ili Mawije. al-Harith ibn-Hillizah i 'Amr ibn-Kulthum (trojica od sedmorice slavnih pjesnika »Zlatnih oda«. kako priča kaže. u Hiri je vladao još jedan Mundhir. Da je među stanovništvom bilo hrišćana koji su ispovijedali istočno-sirijsku vjeru. ipak je bio velikodušni mecena pjesnika. 421. Al-Sadir i drugi lahmidski hirahs danas su samo imena. kao Tarafah ibn-al--'Abd. koji je na taj način osvetio nasilje koje je kralj počinio nad njegovom majkom. . str. 34 — 5. Tako je bio velik al-Mundhirov uticaj da je on mogao prisiliti perzijske svećenike da okrune Bahrama. • • NABATEJSKO 91 l I DRUGA MALA KRALJEVSTVA al-Sama'. tvrđave koja se u poeziji dovodi u vezu sa alKhawarnaqom i koja leži usred pustinje između Hire i Sirije40. Nijedno nije identifikovano. Njegovi upadi opustošili su zemlju sve do Antiohije. 418—62. Ona je osnovala manastir koji je ostao pošteđen sve do drugog islamskog stoljeća43. uprkos zahtjevima jednog moćnog pretendenta na prijesto. koji su često navraćali na njihove dvorove nadajući se da će vidjeti širenje svoga uticaja među Beduinima. pokazuju mnoge aluzije na biskupe u Hiri. Hira na vrhuncu mnći IflrUU* P°d l^'^^^To * ^ednikom al--Nundhirom I (ča. n. 40 Yaqut. od kojih je jedan živio još 410. .). al-Mundhir II (ča. Yaqut44 nam je sačuvao posvetni natpis. izuzev al--Khawarnaqa. God. mena Kindah. e. On se pokazao trnom na strani rimske Sirije. kao i ostali lahmidski i jafnidski vladari. god. vol. 375. Mu'allaqat).) Hira je „ . Na ovome natpisu Hind se naziva »Kristovom službenicom i majkom njegova roba ('Arnr) i kćerkom njegovih robova«. str. O ovome al-Mundhiru Knjiga pjesama al-Aghani** priča čudnu priču. 'Amr. god.

5:55. ograničava se na jedan pregled bitaka među sjevernim beduinskim plemenima u stoljeću koje prethodi hidžri i na kratak prikaz izvanjskih UOČI POJAVE ISLAMA . str. veliki monoteist Muhamed je objavio da nova vjera treba da zaboravi sve što se prije nje događalo. Sjedilačko stanovništvo Hidžaza i Nadžda nije razvilo svoju vlastitu kulturu. Isp. ni ma kakve objavljene knjige. Naziv jahiliyah obično se prevodi »vrijeme neznanja« ili »barbarstvo«. . ali uzet specifičnije. 1903. naročito od idolopoklonstva. I. U ovome oni nisu bili slični svojim susjedima i srodnicima Nabatejcima. a u stvari znači period u kome Arabija nije imala od boga objavljenih zakona. 1882. i ničiji veto nije dovoljno jak da izbriše prošlost. 319. str. nije dostigla visok stepen koji je dostigla arapska civilizacija Petre. može se objasniti time što je političkim interesima kraljeva Hire više odgovaralo da ostanu u prijateljskim odnosima sa Perzijom. ali malo krvoprolića. Riječ se pojavljuje više puta u Koranu (3:148. Što se nijedan član lahmidske dinastije nije pokazao prije ovog vremena sklon da prigrli hrišćanstvo. koja stoji nasuprot Perziji. u ogromnoj većini. Za razliku od Južnih Arabljana. POGLAVLJE VII HIDZAZ UOČI POJAVE ISLAMA U širim okvirima. Knj. vol. 48:26). islamski period. 86—8. 434—5.pogl. kojoj se najmanje protivila Perzija. bizantijsku vjeru. neukost i barbarizam ne mogu se ni u kom slučaju primijeniti na takvo kulturno i obrazovano društvo kakvo su razvili Južni Arabljani. Gasanidi i Lahmidi su bili južnoarabljanski kolonisti usred sirijskobizantijske i sirijsko-perzijske kulture. on obuhvata stoljeće koje neposredno prethodi pojavi islama. Ta'rlkh. Istorija Beduina uglavnom sadrži zabilješke i izvještaje o gerilskim ratovanjima. II. 460. §§ 45—8. al-Nuu'man je bio obraćen u hrišćanstvo i postao prvi i jedini hrišćanski lahmidski kralj. proteže od »stvaranja Adama« pa sve do poslanstva Muhamedova. ibn-Qutaybah. stanovnici Palmire bili su djelomično araPeriod jahiliyah HID2AZ 95 meizirani. koji se. Arapi Hire go41 Prokopi je. Malalas. Na-batejci i. Ipak. Pošto je bio odgojen u hrišćanskoj kući. 445.Kraj lahmidske dinastije vezan je za al-Nu'mana III abu-Qabu-sa (ča. sabejsko-himjaritski period. On je bio mecena slavnog pjesnika al-Nabighaha alDhubyanija prije nego je ovaj bio protjeran iz Hire. stanovnicima Palmire. u velikoj mjeri. stanovništvo Sjeverne Arabije je. nomadsko. str. koji se završava početkom šestog stoljeća nove ere. 2. 3. Arapska civilizacija Hire. koji seže do današnjih dana. Isfahani. arabljanska se istorija može podijeliti na tri glavne ere: 1. d slj. Ali ideje je teško ugušiti i zatrti. jdhiliyah period. ni ma kakva nadahnutog proroka. Ovo se kasnije tumačilo kao da njegove riječi sadrže javno prokletstvo svih predislamskih ideja i ideala. 17. Al-Nu'man je bio kršten i primljen u istočnosirijsku (nestori jansku) zajednicu. str. u izvjesnom smislu. str. Palmire i zemlje Gasan pod sirijsko-bizantijskim uticajem. 111. Naše proučavanje jdhillyah perioda. uključujući Hidžaz i Nadžd. 43 Taban. str. II. 580— 602). 42 Vol. na osnovu neke lažne optužbe. sina al-Mundhira IV. 44 Vol. u kojima je bilo mnogo iznenadnih upada i pljačkanja. Gasanidima i Lahmidima. 33:33. 709. XIX. Želeći žarko da svoj narod odbije od predislamskih vjerskih ideja. prema tome. nazivanim ayydm al-'Arab (dani Arabljana). kao što se ovdje upotrebljava.

Zahvaljujući njima. a iznad svega na pjesme. Mada je Beduin uvijek bio spreman na boj. Do . čiji su stanovnici u normalnim uslovima skoro skapavali od gladi i za koje je borbenost u životu bilo hronično duševno stanje. od kojih nijedna. Prema tome. Autentični pisani spomenici samo u neznatnoj mjeri osvjetljavaju jahiliyah period. obuhvata u širokom smislu sve stanovnike Poluotoka.konačnog se mira dolazilo intervencijom neke neutralne stranke. krvna osveta je postala jedna od najjačih vjersko-društvenih institucija u beduin-skom životu. Narodna memorija čuva stoljećima sjećanje na preživjele junake. oni su i te kako vrijedni. jugoistočno od Alepa (512). on je postao arapski jezik par ezcellence. ima isti utacaj na njegov život kao da je istinito.kulturnih uticaja koji su vršeni na sjedilačko stanovništvo Hidžaza i koji su pripremili pojavu islama. dakako. Zatim bi svađa nekolicine postala stvar čitave zajednice. nisu uvijek bili tako krvavi kako. god. ako je i neistinito. legende. koji u međunarodnim odnosima nisu odigrali značajniju ulogu sve dok nije na vidjelo došla islamska moć. kako se pretpostavlja. nije zabilježena prije drugog i trećeg stoljeća poslije hidžre. »Arablianski Ayyam al-'Arab su bila međuplemenska trvedani« nJa> ^oja su °bično nastajala zbog svađa oko stoke. Tok događaja svakog od ovih »dana«. ispaša i izvora. . Ona su pružala ogromne mogućnosti za pljačku i upade.) jesu natpisi iz Zabada. poslovice. 328. U užem značenju on uključuje Sjeverne Arabljane. ipak nije po svaku cijenu želio da bude ubijen. jer ono što jedan narod vjeruje. Pa ipak su ovi ayyam-dani bili sigurnosni ventili protiv mogućih prenaseljavanja u beduinskoj zemlji. Najprije bi se samo nekoliko ljudi međusobno sudarilo zbog neke granične svađe ili zbog lične l •• 96 PREDISLAMSKO DOBA uvrede. naročito ćemo imati na pameti sjeverno-arabljanski narod i jezik Korana. kao i sjeverni di-jalekat Hidžaza. Naši izvori za ovaj period. Na isti način. Naziv Arabljanin. ponekad. Pleme sa manje gubitaka plaća svome protivniku krvarinu za višak ubijenih. one govore. Jedina tri predislamska natpisa koja su do sada pronađena (pored protoarapskog natpsa Imru' al-Qaysa u Namari. Njegovi okršaji. ali pošto je ovaj posljednji postao sveti jezik islama i potpuno istisnuo južne dijalekte Jemena. kad od sada budemo govorili o Arablja-nima i arapskom jeziku. odvijao se nekako po istom obrascu. prema tome. zatim iz Harana u Ladži (568) i iz uimim-al-Džimala (iz istog stoljeća). kako je već objašnjeno. za pokazivanje golorukih junačkih podviga boraca zaraćenih plemena i za izmjenu jetkih satira od strane pjesnika i predstavnika zaraćenih stranaka. Sjeverni Arabljani nisu imali pisma skoro sve do Muhamedovih vremena. u kome Sjeverni Arab-Ijani nisu imali svoj sistem pisma. izvještaji o njima mogu čovjeka da zavedu da im povjeruje. ograničavaju se na tradiciju. naziv arapski označava himjaritsko-sabejski. Mada su ovi podaci tradicionalni i legendarni. uza sve to. dvije do četiri stotine godina poslije događaja o kojima. kako smo obaviješteni.

579. Sukob je izbio u drugoj polovini šestog stoljeća. s jedne. vol. Ahil arabljanskog herojskog doba.). istakao kao pjesnik i ratnik. i kobile zvane al--Ghabra'. nekoliko godina prije Prorokove seobe i njegovih sljedbenika u taj grad. koja je bila vlasništvo starice imenom Basus.. 2 Ihn-Isham. Prema legendarnoj istoriji Ayydma al-Arab. Kulavb ibn-Rabi'aha i njegova brata heroja-pjesnika Muhalhila (-f ča. Imena vođa na strani plemena Taghlib.). str. Ghatafan je bio. koji su nazvani tako jer su padali u vrijeme svetih mjeseci.Takav je bio dan Bu'ath1.str. koji se vodio krajem petog stoljeća n. str. 8 Grad Diyar-Bakr (Diianbekr) još uvijek nosi ime ovoga plemena. Basus rat Dahis dan Ništa manje nije slavan ni Dahis ni al-Ghabra'dan. IX. 525—615. vol. 162. Njezinu je devu bio ranio poglavica iz plemena Taghlib4. Ovaj Muhalhil je postao Žir romance Qissat al-Zir. s druge strane. str. Povod za rat dalo je nedolično držanje članova Dhubvan plemena na utrkivanju između konja zvanog Dahis._vol. ovaj se rat vodio četrdeset godina s uzajamnim upadima i pljačkama. 140—52. predak i jednih i drugih. koji je pripadao poglavici plemena 'Abs. Uticaj sjeverno-arapskog jezika Možda nijedan narod na svijetu ne pokazuje toliko entuzijazma i divljenja prema književnom izrazu i možda ni na jedan drugi narod ne djeluje toliko i pisana i . VII. • - HID2AZ 97 UOČI POJAVE ISLAMA (ca. e. 5 Aghani. e. 117—19. Ovaj je rat bio vođen između plemena 'Abs i njegovog po-bratimskog plemena Dhubvan u centralnoj Arabiji. Pričaju da je Muhamed kao mlad čovjek sudjelovao u jednoj od četiri bitke2. U danima al-Fi-jar (prestupa). i porodice Hawazin. Oba su plemena bila pokrštena i smatrala se potomcima Wa'ila. kao i ime Jassas ibn-Murraha na strani Bakr plemena još su uvijek svakidašnji razgovor u svim zemljama arapskog jezika. 150. str. kada je borba bila zabranjena. 95. malo poslije zaključenja Basus-mi-ra. 150. po predaji. Plamen rata su raspirivali pjesnici svojim podsticajima. n. aJhu-Tairumam. IV. str. vol. n. iz plemena Bakr. plemena Aws i Khazraj. str. e. 4 Aghdni. III. 531. II. između banu-Bakr3 i njihovih srodnika banu-Taghlib u sjeveroistočnoj Arabiji. vol. vol. str. Do sukoba je došlo samo zbog neke deve ženke. koja je još uvijek popularna. citirao Yaqut. Jedan od najranijih i najslavnijih među ovim beduinskim ratovima bio je Harb-alBasus. Bratoubilačka borba se završila oko 525. zahvaljujući zauzimanju al-Mundhira III iz Hire. Hamasaih. III. ali tek poslije potpune iscrpljenosti obiju strana. U ovome se ratu 'Antarah (ili 'Antar) ibn-Shaddad al-'Absi 1 Agham. koja je bila vlasništvo dhubvanskog šeika. . koji se vojevao između dva srodnička plemena iz Medine. 420—23. god. (Iqd. vođene su borbe između Prorokove porodice Quraysh i njihovih saveznika Kinanah. To je najpoznatiji događaj u paganskom periodu. i s intervalima nastavljan je nekoliko decenija i u islamskom periodu5.

Današnje slušaoce u Bagdadu. . pored vladanja lukom i jahačke vještine. n. »naišla na tri stvari. Rječitost. u islamskom periodu.1124) Majma' 6 Isp. nije bila dobro predstavljena u jahiliyah književnosti. (Cairo. Izuzev nekoliko magijskih. u jdhiliyah periodu. Arabljanski genealog.. U djelu al-Maydanija7 (-J. kao tri osnovna atributa »savršena čovjeka« (al-kamil). iako ih samo djelomično razumiju. 1310). rima. sposobnost snažnog i otmjenog izražavanja i u prozi i u poeziji. nije postojala nikakva naučna književnost. tj. muzika izazivaju kod njih efekat nečega što oni nazivaju »dopuštena magija« (sihr halal). al-Jahiz. napisanih u islamsko doba. izjavljuje stara arapska poslovica. Arabljani nisu stvorili ili razvili nikakvu vlastitu veliku umjetnost. Majmu'at Rasd'il (Cairo. vol. Njihova umjetnička priroda našla je izraza samo posredstvom govora. ruke Kineza i jezik Arapa«6. »Ljepota čovjeka«. izgleda. do nas je došlo sačuvano nekoliko poslovica. meteoroloških i medicinskih formula. vrši arapski. 1838 —43). Ove priče većinom obrađuju genealogije (ansab) i međuplemenske borbe i naprijed spomenute Arabljanske dane. npr. naročito. koje obuhvata jahiliyah period i traje otprilike od 525. prodoran i epigramski način govora. Ipak imamo nekoliko odlomaka. vjerovatno. u izvjesnoj mjeri. kćerka alKhussa. uglavnom legendi i predanja. I. 1324). Proza. Hajib ibn-Zurarah i Hind. izvjestan broj legendi i. Ritam. kao i govori držani ria klasičnom jeziku. Luqman Mudri (al-hakim). još bolje. 7 2 vo"l.izgovorena riječ kao na Arape. skupljeno i izdato. u čija su usta mnoge stare mudre izreke bile stavljene. <Jqd. koji ukazuju da potječu iz ranijih vremena. smatrane su. Teško da je ijedan jezik sposoban da izvrši tako neodoljiv uticaj na duše onih koji se njim služe kao što. Islam je u punoj mjeri iskoristio ovu jezičku crtu i ovu psihološku osobinu njegova naroda. Tipični Semiti. Arabum proverbia (Bonn. str. kasnija izreka. 41—3. Zahvaljujući svojoj naročitoj strukturi. 125. Ako se Grk ponosio svojim statuama i arhitekturom. kaže druga. e.« »Mudrost je«. Tradicija nam je ostavila imena velikog broja mudrih muževa i žena jdhillyah perioda. Damasku i Kairu može pokrenuti i uzbuditi do najveće mjere recitovanje pjesama koje oni polovično shvataju. trijumf jedne knjige. G. jer još nije u potpunosti bio razvijen sistem pisanja. god. Odatle i »natprirodni karakter« (V jaz) stila i kompozicije Korana. arapski se pokazao izvanredno prikladan za zbijen.. na koji se pozivaju muslimani kao na najjači argumenat u prilog istinitosti svoje vjere. prilično velik broj pjesama — što je sve kasnije. na mozak Franaka. Aktham ibn-Sayfi. Freytag. »počiva u izražajnoj sposobnosti njegova govora. str. trijumf jezika ili. Trijumf islama bio je. bio je ili Abisinac ili Hebrej. Poslovice pružaju dobar uvid u narodni mentalitet i iskustva. 7 — (storija arepa 98 PREDISLAMSKO DOBA al-Amthal i djelu al-Mufaddal al-Dabbija8 (+ 786) Amthal al-'Arab imamo primjere ove predislamske filozofske književnosti. Arabljanin je u svojoj odi (qasldah) i Hebrej u svom psalmu našao ljepši način da sebe izrazi. do 622. Herojsko doba Iz ner°Jskog doba arapske književnosti.

ča. Wustenfeld (Gottingen. Muhalhilu (+ ča. patio je od straha pred prazninom (horror vacui) i njegova fantazija nije imala poteškoće u savlađivanju pukotine i u ispunjavanjima praznina. Pjesma o goniču deve (huda') možda je bila druga. može sadržavati klicu istine. pripadao je plemenu Kindah. n. porijeklom Qahtani iz Južne Arabije. naročito među plemenima Taghlib ili Kindah. koja nastoji da objasni postanak poezije u pokušajima goniča deva da pjeva u taktu sa ritmičkim 8 2 vol. Rimovana proza koju upotrebljavaju proroštva i proroci (kuh-han). n. Ra jaz. koji se sastoji od četiri ili šest stopa u jednom retku. Koran pokazuje takav stil. P/rvi počeci arapske književnosti. odmah odavala potpunu zrelost. ali. (Constaintkiople.« Oda u klasičnom periodu U ovom herojskom dobu književnosti poezija je bila jedino sredstvo književnog izraza. sadrži najvrednije podatke o genealogijama. izdanja i modifikacije da se dovedu u sklad sa duhom islama10. njezina je poezija. »To je prvorođenče poezije«. i još smatraju. koji se pripisuju predislam-skim proročanstvima. 600. amir (prvak) pjesnika. kao i oni kasniji. e. Taha Husayn. a i današnji stihotvorci. kao i u većine drugih književnosti. 1915). usmenom predajom su bile prenošene s koljena na koljeno i konačno su u toku drugog i trećeg stoljeća hidžre zapisane.ča. on se općenito smatra najvećim. izgleda. e. sa svojim strogim. koje nosi naslov Kitab al-Aghani (knjiga pjesama). kako kaže arapska definicija. god. al-M-ufaddal ibn-Salainah (+ cd 920). smatrali su. Novija kritička ispitivan]a uspjela su da dokažu da su činjene brojne revizije. god. Mada je jedan od najstarijih pjesnika. C. 1854). 1300). 540. »čiji je otac rimovana proza (saj1). sinonimna je sa riječju sa'iq. n. 1927). pretpostavljaju dug razvojni period njegova umjetničkog izraza i urođenih jezičkih sposobnosti. pjevač. 531. n. pripisuje se da je prvi počeo sastavljati ove duge pjesme. Riječ hadi.). 9 Izd. Storey (Leyden. god. Na ovaj način on je uspio da nam da u većini primjera neisprekidano zapisivanje događaja od Adama ili. al-Adab al-Jahili (Cairo. m 99 HID2AZ UOČI POJAVE ISLAMA pokretima devina koraka. stare pjesničke proizvode kao modele nedostižnog savršenstva. e. al-Fakhir. gonič deva. Domaća arapska tradicija. F. za razliku od mnogih drugih književnosti. 'Amr ibn-Kulthum (-f. Izgleda da su najstarije sačuvane pjesme koje pjevaju o ratu al-Basus ispjevane nekih sto i trideset godina prije hidžre. od Ishmaela i Abraha-ma. Ibn-Duraydov spis Kitab al-Ishtiqaq9 i enciklopedijsko djelo abu-al-Faraj al-Isbahanija (ili Isfahanija + 967. Ove rane pjesme su se pamtile. izd. također su dospjeli do nas. Imru'-al-Qays (-J. u skromnijim granicama. bio je član plemena . Rani islamski pjesnici. Qasldah (oda) predstavljala je ne samo jedini nego i naj-savršeniji tip poetske kompozicije.kao i njegov brat arabljanski istoričar. Poezija Jedino na polju pjesničkog izraza osobito se odlikovao predislamski Arabljanin.). 10 Isp. vezani su za pojavu poezije. junaku Taghlib plemena u ratu Basus. na kraju krajeva. Ovdje su najljepše sposobnosti njegova talenta našle svoje polje stvaralaštva. Pjesnici iz sredine šestog stoljeća nikada nisu bili prevazi-đeni. međutim. Vrlo je vjerovatno da se oda razvila u vezi sa Arabljanskim danima. A. Primjeri rimovane proze.)> naprotiv. Te ode. e. a pjesma majka. razvio se iz rimovane proze i čini najstariji i najjednostavniji metar.). Beduinova ljubav prema poeziji bila je jedino njegovo kulturno pre-imućstvo. krutim pravilima. može se smatrati kao prvi stadij u razvoju poetskog oblika.

qasldah se već ravnala prema utvrđenom sistemu pravila. bio je održavan u toku svetih mjeseci kada su borbe bile zabranjene. ni ma kakvo dramsko djelo prvorazredne vrijednosti. Mada su govorili različitim dijalektima. I kada se prvi put pojavila na stranicama istorije. Među starim odama.Taghlib iz Rabi je. podudarali su se s periodom mira. i najzad u zbirci Kitab al-Aghdni od al-Isbahanija (+ 967). kako do najveće mjere uživaju u pjesmama koje pjevaju pjevačice. u predislamsko doba važio je u Arabiji kao neka vrsta Francuske akademije (Acade-mie francaise). vol. . prema tome. 100 PREDISLAMSKO DOBA koji su dolazili pjesnici-heroji da proslave svoje junačke podvige i da se natječu za priželjkivanu prvu nagradu. kako zastaju pred šatorima punim robe. Njihov se postanak ovako objašnjava: u Ukazu. U njoj prevladava lični i subjektivni elemenat. ipak nije učinjen nikakav pokušaj skupljanja oda u zbirku Mu(allaqat sve do kasnijeg umajadskog perioda. čuveni rapsodist. kažu. izabrao je. Kongres (suq). horizont ograničen. shva-tanje lokalno. Prva tri proljetna mjeseca. uobičajane govorne figure i isti izbor tema — a sve to ukazuje na dug razvojni period. u Sjevernoj Arabiji. izgleda. održavan je svake godine vašar.). po njenom sastavljaču al-Mufad-dal al-Dabbiju (+ ča. između Nakhlaha i Tajifa u Hidžazu. Zbirka je prevedena na većinu evropskih jezika12. ovi su pjesnici stvarali ode koje pokazuju isti literarni oblik. kako pijuckaju vino od datula. Predislamski rnesnik Pored čuvenih Sedam oda iz predislamske poe-z^e' m* imamo zbirku koja nosi naslov al-Mu-faddallyat13. Objekt našeg divljenja je češće pjesnik nego njegova poezija. II. Pjesnik je sticao slavu ovdje ili nigdje drugdje. u 'Ukazu. koji je živio sredinom osmog stoljeća. koje su sastavili slabiji umjetnici. . tzv. i da je bila napisana zlatnim slovima i obješena na zidovima Kabe11. nedostaje joj ona sveopća privlačnost. One se još uvijek cijene po čitavom arapskom svijetu kao remek-djela pjesničke kompozicije. na 11 Al-Suyuti. zajednički epiteti. al-Muzhir (Cairo. Bogata jakim emocijama. neka vrsta književnog kongresa. Pojavivši se kao Homer iznenadno i neočekivano. dhu-alHijjah i Muharram. Hammad al-Rawiyah. sličan kasnijem muslimanskom kalendaru. Prevedena na strani jezik. zatim imamo veći broj zbirki (diwans) i mnogo fragmenata i izvadaka u zbirci Dlwan alHamasah} koji je izdao abu-Tammam (+ ča. 845).: . 785). Mu'allaqat . a sadrži sto i dvadeset oda. tj. Tema joj je realistička. Arabljani nisu dali svoj nacionalni ep. Legenda kaže da je svaka od ovih oda bila nagrađena godišnjom nagradom na književnom skupu u 'Ukazu. sedam zlatnih oda među mnogim drugim i složio ih u posebnu grupu. Mada se tvrdi da je prvu odu koja je osvojila naklonost sudaca u Ukazu sastavio Imru'-al-Qais (+ ča. 540. bez sumnje. str. ona gubi na svojoj vrijednosti. Skup je pružao veliku priliku za izlaganje domaće robe i za trgovinu i razmjenu robnih artikala. 240. »Sedam mu(allaqat« (obješene) drže prvo mjesto. Možemo sebi lako dočarati kako sinovi pustinje u gomilama hrle na ove mirne godišnje skupove. Paganski arabljanski kalendar bio je mjesečev. Godišnji kongres. izražena jezikom snažnirrl i sažetim. qasidah svojim metričkim bogatstvom i stilskom dotjeranošću nadvisuje čak i Ilijadu i Odiseju. 1282). kao što su: stereotipni počeci. dhu-al-Qa'dah. oda je siromašna originalnošću ideja i slikanjem koje izaziva razmišljanje pa.

Satira (hi-ja'). pjesnik je bio dobro upućen u genealogiju i folklor. vod. On je u isto vrijeme bio i tvorac i prenosač javnog mišljenja. Kao istoričar i naučnik plemena. ima i istorijsku važnost kao izvorni materijal za proučavanje perioda u kome je nastalo. leži nadmoćnost plemena. Anne i Wilfrid S. To je znanje on primio od demona. Velikodušnost se očitovala u spremnosti na žrtve r -nje svoje deve prilikom dolaska gosta ili u korist siromašnih i be. pružale su neocjenjivo sredstvo publiciteta. 1921—4). 'Njegove pjesme. njegovu nadmoćnost u konjanicima. jedini podatak o savremenim događajima. Sa razvojem pjesničkog zvanja. IV. Srčanost se mjerila po broju preduzetih pljačkaških up"»da (sing. 23 : 7). str. 245 — 335. Njegove su pjesme mogle podići pleme na akciju na isti način kao što danas tirade demagoga to čine u političkoj borbi. bio je zadatak da razotkriva' te nedostatke i da ih izvrgava ruglu. C. Blutnt. . Odatle je i potekla mudra izreka: »Poezija je arabljanski nacionalni dnevnik (dlwan)«1*. 605. pjesnicima i brojevima?« uzvikuje pjesnik u zbirci al-Aghdni15. n. koje su bile učene napamet i prenošene s jednog jezika na drugi. (Oxford & Leyden. Njegove su usluge kao borca perom i novinara svoga vre12 Vidi William Jones. .ča. -. »Ko smije da osporava mome plemenu . 13 Izd. ghazw). inteligenciji i broju. svog naročitog shaytana (satana). U ove tri stvari. Dalje. Qatl al-lisdn (odsijecanje jezika) bila je neka vrsta formule koja se upotrebljavala kada je trebalo pjesnika podmititi ili izbjeći njegovu satiru.Arabljanski pjesnik (shčHr). 14 Balaam je bio tip primitivnog arabljanskog satiričara (Broj. vol. pjesnik je bio njezin istoričar i naučnik. ispašama i granicama. lojalnost i velikodušnost. Lyall. prema tome. prvobitno je bio čovjek koji je posjedovao znanje. Works (London. Dok je kao mladić čuvao deve . tako reći. 1799). pjesnik je dobivao različite funkcije.. vrlina) i 'i?*đ — čast17. prema tome. 3. ono je za nas. Ne uzimajući u obzir interes za poeziju i vrijednost njezine ljepote i otmjenosti. skriveno od običnog čovjeka. vol. U borbi je njegov jezik imao isto dejstvo kao herojstvo njegova naroda. što pokazuju pisane zabilješke dvorova u Hiri i Gasanu.' s i H . e. Kako je u poeziji predstavljen Beduinov karakter? Ideal arapske vrline kakvog odaje stara paganska poezija izražen je terminima muru'ah — muževnost (kasnije virtus. 101 HID2AZ UOČI POJAVE ISLAMA mena tražene uz kraljevske poklone. on je dobro poznavao dostignuća i prošasta ostvarenja njegovih članova. ^moćnih. bio je u tančine upoznat s njihovim pravima.. on održava veze sa nevidljivim silama i može svojim prokletstvom prouzrokovati nesreću neprijatelju.) ostalo je do aanašnjeg dana kao personifikacija beduinskog ideala gostoprimstva. god. njemu kao poznavaocu psiholoških slabosti i istorijskih neuspjeha rivalskih plemena. U miru on je mogao biti prijetnja javnom poretku svojim vatrenim podjarivanjima. Ime Hatima al-Ta'i (-f. staro pjesništvo. kao što mu i ime pokazuje. U stvari. J. 1903). Beduini su mjerili inteligenciju po poeziji. govornik i predstavnik svoje zajednice. vrlo se rano pojavila kao književni oblik u arapskoj poeziji14. The Seven Golden Odeš oj Pagan Ardbia (London. Sastavni elementi muru'ah bili su srčanost. bar ukoliko je imala naučnika. Pored toga što je bio prorok. Kao pjesnik. vojničkoj sili.

svoga oca, on je odjedanput zaklao tri deve da bi nahranio strance u prolazu, a ostatak im je podijelio. Z >g toga ga je otac otjerao od kuće18. Ime 'Antarah ibn-Shaddada al-'Absija (ča. 525—615), očigledno hrišćanina, kroz vjekove je služilo kao obrazac beduinskog heroizma i viteštva. Vitez, pjesnik, ratnik i ljubavnik, 'Antarah je u svom životu pokazao one crte koje su osobito cijenili sinovi pustinje. Njegovi junački podvizi, kao i ljubavne avanture sa njegovom djevoj15 Vol. VIII, str. 77. 18 Muzhir,_vol. II, str. 235. 17 O muru'ah i 'ird, vidi član<ke od Bishr Faresa u Encyclopaedie of Islam, Dod. 18 Ibn-Qutaybah, al-Shi'r w-al-Shu<ara', dzd. de Goeje (Leyden, 1904), str. 124.

102 PREDISLAMSKO DOBA kom 'Ablahom, čije je ime ovjekovječio u svojoj čuvenoj Mu'allaqah, postali su dio literarne baštine arapskog svijeta. 'Antarah je, međutim, bio porijeklom rob, sin jedne služavke Crnkinje. Njemu je dao slobodu njegov otac prilikom jednog sukoba sa neprijateljskim plemenom, u kojem je mladić odbio da aktivno učestvuje govoreći: »Rob se ne zna boriti; muža deva je njegovo zanimanje«. »Optuženice«, uz-viknu njegov otac, »ti si oslobođen«19. Neznaboštvo Sudeći po poeziji, neznabožački Beduin jahiliBeduina ^a^ Per^o<^a imao je vrlo slabu, skoro nikakvu vjeru. Za duhovne podsticaje on je pokazivao mlakost, čak i indiferentnost. Njegovo prilagođavanje vršenju vjerskih dužnosti bilo je odraz plemenske pasivnosti prema vjeri i njega je diktiralo konzervativno poštivanje tradicije. Nigdje ne nalazimo primjer istinske odanosti prema paganskom božanstvu. Priča koja se priča o Imru' al-Qaysu objašnjava ovu stvar. Na putu da osveti ubi-stvo svoga oca, on se zaustavio u hramu dhu-alKhalasah20 da upita za savjet proroštvo vučenjem ždrijeba pomoću strijele21. Pošto je tri puta izvukao' »izgubljeno«, on je zavitlao slomljene strijele na idola vičući: »Bezbožniče! Da je tvoj otac umoren, ti mi ne bi branio da ga osvetim!«22 Osim poetskih aluzija, naši glavni izvori za formiranje slike predislamskog neznaboštva mogu se naći u ostacima neznaboštva u islamu, u nekoliko anegdota i tradicija, ugrađenih u kasniju islamsku književnost i u al-Kalbijevu djelu (+ 819—20) al-Asndm (idoli). Neznabožac Arabljanin nije razvio nikakvu mitologiju, nikakvu komplikovanu teologiju i kosmogoniju koja bi se mogla porediti sa babilonskom. Beduinska vjera predstavlja najraniji i najprimitivniji oblik se-mitske vjere. Južnoarabljanski kultovi sa svojim astralnim crtama, ukrašenim hramovima, pomno izrađenim ritualom i žrtvama, predstavljaju viši i kasniji stepen razvoja, stepen do kojega je došlo sjedilačko stanovništvo. Isticanje kulta sunca u kulturnim zajednicama Petre i Palmire prećutno podrazumijeva zemljoradničku

državu, u kojoj je postojalo povezivanje između sunčevih zraka koje daju život i razvoja vegetacije. Beduinska vjera, kao i drugi oblici primitivne religije, u osnovi je animistička. Upadljiv kontrast između oaze i pustinje možda mu je pružao najraniju određenu koncepciju specifičnog božanstva. Duh obradive zemlje postao je dobrostivo božanstvo koje je trebalo da se brine za dobavljanje hrane; s druge strane, duh suhe i neplodne zemlje je zlonamjeran demon, koga se trebalo bojati23. 19 Aghdni, vol. VII, sir. 149—50; ibn-Qutaybah, str. 130. 20 Hram je stajao južno od Meke sedam dana hoda; njegovo božanstvo bio je bijeli kamen; al-Kalbi, al-Asndm, izd. Ahmad Zaki (Cairo, 1914), str. 34. 21 Vidi str. 105. Vračanje sa strijelama zabranjeno je u Koranu, 5 : 4, 92. 22 Aghdni, vol. VIII, str. 70. 23 Ar. taqwa, pobožmost, dolazi od 'korijena koji znači »biti oprezan«, »boj.ati se«. 103 HID2AZ UOČI POJAVE ISLAMA Čak i kada je formiran pojam o božanstvu, prirodni objekti, kao što su: drveće, izvori, pećine, kamenje, ostali su sveti objekti, jer su oni činili direktne posrednike pomoću kojih je vjernik mogao doći u direktan dodir sa božanstvom. Izvor u pustinji, sa svojom vodom koja je čistila od grijeha, liječila i život davala, vrlo rano je postao objekt štovanja. Svetost Zamzama, prema arabljanskim piscima, potječe još od predislamskih vremena, kada je on snabdijevao vodom Hagara i Ishmaela24. Yaqut25, a poslije njega i al-Qazwini26 govore o putnicima koji su sa vrela 'Urwah nosili vodu svojim rođacima i prijateljima i darivali je kao osobit dar. Pećine su postale svete zahvaljujući asocijaciji sa podzemnim božanstvima i silama. Takva je prvobitno bila pećina Ghabghab u Nikli, gdje su Arabljani prinosili žrtve al-'Uzzi27. Ba'l, koji je predstavljao duh izvorskih i podzemnih voda, vjerovatno je došao u Arabiju u isto vrijeme kada i palmino drvo. Riječ se održala u islamskom sistemu procjenjivanja, gdje je podvučena razlika između onog zemljišta koje Ba(l navodnjava (tj. zemljišta kojemu nije potrebno navodnjavanje) i zemljišta koje nebo navodnjava. Mišljenja o suncu Beduinsko astralno vjerovanje koncentrisalo se na mjesec, na čijem je svjetlu on napasao svoje stado. Kult mjeseca podrazumijeva pastirsko društvo, dok kult sunca predstavlja kasniji poljoprivredni stepen. U današnje vrijeme muslimani Beduini plemena Ruvvalah zamišljaju da njihovim životom upravlja mjesec, koji zgušćava vodenu paru, cijedi blagotvornu rosu na pašnjake i omogućava rastenje biljki. S druge strane, sunce bi htjelo, po njihovom mišljenju, uništiti Beduina, zajedno sa svim biljnim i životinjskim svijetom. Jedna karakteristična crta svih elemenata religijskog vjerovanja jest njihova tendencija da se čvrsto drže nekog oblika kada dostignu viši stepen razvoja. Tragovi toga pokazuju kompromis između ova dva stepena religijskog razvoja. Zato je Wadd (Koran, 71 : 22), bog mjeseca, stajao na čelu minejskog panteona. Ibn-Hisham28 i al--Tabari29 govore o svetoj palmi u Nadžranu. Pokloni su bili prineseni drvetu u obliku oružja, odjeće i platna, koji su bili vješani o njega. Dhat-Anwat30 (ono na što se stvari vješaju), koji su stanovnici Meke svake godine posjećivali, bio je, možda, identičan sa drvetom al-'Uzze u Nakli31. Četverouglasti kamen je predstavljao al-Lat u Tajifu32, a dhu-al-Sharu u Petri predstavljao je neotesan četvorou-glasti crni kamen koji je bio četiri stope visok a dvije širok. Većina ovih božanstava posjedovala su rezervisana ispasišta (hima). 24 Ifon-Isham, Sirah, str. 71. 25 Vol. I, str. 434. 200. 26 Ajd'ib al-Makhluqat, izd. F. Wiisteinfeld (Gottingen, 1849), str,

27 28 29 30 31 32 ' •

Kalbi, str. 18, 20; Yaqu>t, vol. III, str. 772—3. Sirah, str. 22. Vol. I, str. 922. Sirah, str. 844. Kalbi, str. 24—7. Ibid., str. 16.

.

.

PREDISLAMSKO DOBA jmn Beduin je naseljavao pustinju živim objektima životinjske prirode, koji su nazivani jinni ili demoni. Ovi se džini ne razlikuju od bogova toliko po svojoj prirodi koliko po svom odnosu prema čovjeku. Bogovi su, u cjelini, prijatelji, a džini neprijatelji. Ovi posljednji su, naravno, personifikacija fantastičnih predodžbi koje prouzrokuje strah pred pustinjom i njezinim divljim zvijerima. Bogovima pripadaju predjeli koje posjećuje čovjek, a džin je gospodar nepoznatih i neutrtih dijelova pustinje. Luđak (majnun) nije ništa drugo do čovjek opsjednut od džina. S islamom se broj džinova povećao, jer su tada neznabožačka božanstva degradirana na takva bića38. Alahove kćerke Do Sradsk°g stanovništva Hidžaza, a takvog je bilo samo sedamnaest postotaka, astralni stepeii neznaboštva dopro je rano. Al-!Uzza, al-Lat i Manah, tri Alahove kćerke, imale su svoja svetišta u zemlji koja je kasnije postala kolijevka islama. U momentu slabosti monoteistički Muhamed je bio doveden u iskušenje34 da prizna ova moćna božanstva Meke i Medine i da učini kompromis njima u prilog, ali kasnije, on je to opozvao i kažu da je objava prihvatila onaj oblik koji se sada nalazi u suri 53:19—2035. Kasniji su teolozi objašnjavali slučaj po principu stihova koji poništavaju i koji su poništeni, ndsikh i mansukh, pomoću kojih bog opoziva i mijenja objavljivanje svoje volje; rezultat ovoga je poništenje jednog stiha i njegovo zamjenjivanje drugim (Koran, 2:100). Al-Lat (od al-Ilahah božica) imala je svoja sveta (zabranjena) mjesta (hima i haram) blizu Tajifa, kamo su stanovnici Meke i drugih mjesta masovno išli na hodočašće i na prinošenje žrtava. Unutar tako ograđenog zemljišta nijedno stablo nije moglo biti posječeno, nijedna divljač ulovljena i nikakva ljudska krv prolivena. Životinjski i biljni život na tim mjestima uživao je nepovredivost božanstva koje se tu štovalo. Sličnog su porijekla bili gradovi utočišta u Izraelu. Herodot36 spominje božicu imenom Alilat među nabatejskim božanstvima. Al-'Uzza (najmoćnija, Venera, jutarnja zvijezda) imala je svoj kult u Nakhli, istočno od Meke. Prema al-Kalbiju37, njezin je idol bio najviše štovan među plemenom Quraysh, i Muhamed joj je kao mladić prinio jednu žrtvu. Njezino svetište činila su tri stabla. Ljudske žrtve su bile karakteristika njezina kulta. Ona je bila Gospa (Uzzay--an, kojoj je neki Južni Arabljanin žrtvovao zlatnu sliku za ozdravljenje svoje bolesne kćerke Amat-lUzzay-an38 (djevica 'Uzze). 'Abd-al-'Uzza bila je obljubljeno vlastito ime u vrijeme pojave islama. 33 Koran, 37 :158. 6 :100. 34 Isp. Koran, 22 : 51—2, 17 : 74—6. 35 Al-Baydawi, Anwdr al-Tanzll, izd. H. O. Flelscher, vol. I, (Leipzig, 1846),

str. 636—7; falbari, Tafslr al-Qur'dn, vol. XVII, str. 131. 36 Knj. III, pagl. 8. 37 Str. 18—19. 88 Nielsein, Hanđbuch, vol. I, str. 236.

vol.

XXVII,

str.

34.

i

slj.;

HID2AZ 105

UOČI

POJAVE

ISLAMA

Manah (od maniyah, predodređena sudbina) bila je božica sudbine39 i kao takva predstavljala je ranu fazu vjerskog života40. Njezino glavno svetište činio je Crni kamen u Kudajdu na putu između Meke i Jatriba (kasnije Medine), i ona je bila naročito popularna kod plemena Aws i Khazraj, koja su se bila okupila da pomognu Proroku na njegovoj sudbonosnoj hidžri iz Meke. Kao samostalno božanstvo, njezino ime, koje se dovodi u vezu sa dhu-al-Shara, pojavljuje se na nabatejskim natpisima Hidžra41. Do današnjeg dana svi arapski, pjesnici svaljuju sve nesreće na al-mandya ili al-dahr (vrijeme). Pošto je majčina krv više nego očeva činila prvobitnu rodbinsku vezu među Semitima i pošto je porodična organizacija bila najprije matrijarhalna, arabljanska božica je imala prednost nad bogom kao objektom kulta.

Mekanska Kaba Hubal (od aram. para, duh), očevidno glavno božanstvo Kabe, bilo je predstavljano u ljudskom obliku. Pored njega stajale su ritualne strijele, koje je vrač upotrebljavao za vračanje (kahin, od aram.). On je vukao ždrijeb pomoću njih. Tradicija kod ibnHishama42, koja govori da je 'Amr ibn-Luhayy donio ovaj idol iz Moaba ili Mezopotamije, možda ima jezgro istine utoliko što je očuvala uspomenu na aramejsko porijeklo božanstva43. Kada je Muhamed osvojio Meku, Hubal je doživio sudbinu ostalih idola i bio je uništen. Paganska Kaba, koja je postala islamski pala-dij ,bila je skromna, u obliku kocke sagrađena građevina (odatle joj ime), primitivna i jednostavna, prvobitno bez krova. Ona je služila kao sklonište za crni meteorit, koji je bio štovan kao fetiš. U vrijeme pojave islama građevinu je, možda god. 608, neki Abisinac obnovio od olupina neke bizantijske ili abisinske lađe koja je bila razbijena na obalama Crvenog mora44. Uobičajeno sveto zemljište (haram) prostiralo se okolo nje. Godišnja hodočašća su ovdje obavljana i prino-šene specijalne žrtve. Muslimanska tradicija tvrdi da je Kabu prvobitno sazidao Adam, prema nekom nebeskom prototipu, i da su je poslije općeg potopa ponovo sagradili Abraham i Ishmael43. Nadzor nad njom ostao je u rukama Ishmaelovih potomaka, sve do gordog plemena banu-Jurhum i, kasnije, do plemena banu-Khuza'ah, koji su od nje načinili kult idola i uzeli je u svoj posjed. Tada je došlo pleme Quraysh, koje je nastavilo da ide starim ishmaelitskim stopama. Dok je bio zauzet po39 Isp. Heb. Mžni, Iz., 65 :11. 40 Kalbi, str. 13. isp. Lidzbarski, Ephemeris, vol. III, 1909—15 41 Cooke, str. 217, 219; (Giessen, 1915), str. 85.

42

Sirah, str. 50. i slj. 43 Arapska riječ za idol, sanam, očigledno je adaptacija aramejsike riječi selem. 44 Isp. al-Azraqi, Akhbdr Makkah, izd. Wiistenfeld (Leipzig, 1858), str. 104—7; Ya'qubi, Ta'rikh, vol. II, str. 17—18 45 Korani, 2 :118—21. i

106 PREDISLAMSKO DOBA novnim zidanjem Kabe, Ishmael je primio od Gabrijela Crni kamen, koji se još uvijek nalazi na jugoistočnom uglu građevine. Gabrijel je Ishmaela uputio u hodočasničke ceremonije (hajj).

CRNI KAMEN KABE Alah (allah,, al-ilah,, bog) bio je glavno, mada ne jedino božanstvo Meke. Ime je vrlo staro. Susreće se na dva južnoarapska natpisa, od kojih je jedan minejski, nađen u Uli, a drugi sabejski. U većem broju lihjanitskih natpisa iz petog stoljeća pr. n. e. nalazi se u obliku HLH46. Lihjan, koji je očigledno dobio boga iz Sirije, bio je prvi centar kulta ovog božanstva u Arabiji. Ime se susreće kao Hallah u natpisima iz Safe, pet stoljeća prije pojave islama47, a također i na jednom predislamskom hrišćan-skom arapskom natpisu koji je nađen u umm-al-Džimalu, u Siriji. Ovaj natpis potječe iz šestog stoljeća48. Ime Muhamedovom ocu bilo je 'Abd-Allah ('Abdullah, rob ili štovalac Alahov). Koliko je Alah bio poštivan od predislamskih stanovnika Meke kao stvoritelj i vrhovni staratelj i onaj koga treba zazivati u časovima osobite opasnosti, može se zaključiti iz koranskih mjesta kao što su, npr., 31:24, 31; 6:137, 109; 10:23. Očigledno, on je bio plemensko božanstvo plemena Quraysh. 46 Winnett, str. 30. 47 Dussaoid, Les Arabes en Syrie, str. 141—2. 48 Ermo Littmanin, Zeitschrijt -filr Semitistik und verivandte Gebiete, vol. VII (1929), str. 197—204.

,

107 •:

Mada se nalazi u jednoj neprijaznoj i pustoj dolini s oporom i nezdravom klimom, ovo je svetište učinilo Meku u Hidžazu najvažnijim vjerskim centrom Sjeverne Arabije.

Druga paganska božanstva, kao što su Nasr49 (strvinar), 'Awf (velika ptica), imaju životinjska imena i sugeriraju totemsko porijeklo. Što se tiče zagrobnog života, nigdje u mjerodavnoj staroj literaturi ne nalazimo jasno i precizno izraženu misao o tome. Nekoliko nejasnih aluzija mogu se objasniti kao odjek hrišćanske dogme. Hedonistički arabljanski karakter previše je bio zaokupljen neposrednim životnim pitanjima, tako da nije posvetio mnogo razmišljanja onome što kasnije dolazi. Po riječima jednog starog pjesnika: Vrtimo se i motamo kroz život Da i bogat i ubog na kraju potraži mir pod zemljom, u praznoj, pločom pokrivenoj jami. Eto, tu ćemo naći stalni počinak50. Kako su Beduini posjećivali naseljene gradove u Hidžazu radi razmjene trgovinskih artikala, a naročito u toku četiri mjeseca »svetog primirja«, oni su se počeli upoznavati sa naprednijim gradskim vjerama i upućivati u ritualističke običaje Kabe i prinošenje žrtava. Deve i ovce bile su žrtvovane u Meki i kod raznog kamenja (ansab), na drugim mjestima, koje je smatrano idolima ili oltarima. U hodočašću nekom velikom svetištu gradskih Arabljana nalazio se najvažniji vjerski obred nomada. U »sveto primirje« je ulazilo ono što je u muslimanskom kalendaru postalo jedanaesti, dvanaesti i prvi mjesec svake godine (dhu-al-Qa'dah, dhu-al-Hijjah i Muharram), zajedno sa četvrtim mjesecom u sredini (Rajab). Prva tri bila su naročito ostavljena za vjerske dužnosti, a četvrti za trgovinu. Nekako zbog svog centralnog položaja, svog lakog pristupa i smještaja na glavnom karavanskom putu, koji je išao u pravcu sjever—jug, Hidžaz je pružao nenadmašive mogućnosti za vjersku, kao i za trgovinsku djelatnost. Eto, tako je nastao i njegov kongres-vašar u 'Ukazu i njegova Kaba. Tri arada HidžazaHidžaz, pusta zemlja koja stoji kao barijera J. / l \JI\JL\Jj\Ji 1J. tU/^Lt/CU'. ,, . ._ . . , . . —— , v i • • i i j, -7 (hijaz) između visoravni Nadzda i niskog obalnog područja koje se zove Tihamah (nizozemIje), mogao se pohvaliti samo sa tri grada: Tajifom i dva grada posestrime: Mekom i Medinom. Tajif, koji se ugnijezdio među sjenovitim drvećem na visini od oko 6.000 stopa i koji nazivaju »komadićem sirijske zemlje«, bio je, a još je i danas, ljetno odmaralište mekanske aristokratije. Burkhart, koji je posjetio grad u augustu god. 1814, izjavio je da je predjel na putu najslikovitiji i najljepši koji je on vidio poslije svoga odlaska iz Libana51. On proizvodi med, lubenice, banane, smokve, grožđe, 49 Koran, 71 : 23. 50 Abu-Tarnmam, str. 562; isp. Lyall, Translations, str. XXVII. 51 John L. Burokhard't, Trawels in Arabia (London, 1829), vol. I, str. 122. PREDISLAMSKO DOBA maslinu, breskve i šipke52. Njegove ruže bile su čuvene po ružinom uliu kojim su se snabdijevale parfimerije u Meki. Vinovu lozu, prema tradiciji, sačuvanoj u zbirci al-Aghani53, donijela je neka Jevrej-ka koia ie prve kaleme poklonila mjesnom poglavici. Njegovo vino, mada ie za njim bila velika potražnja, bilo je jeftinije od tuđinske rakije, proslavljene u arapskoj poeziji. Od svih mjesta na Poluotoku Tajif je bio najbliži koranskom opisu raja u suri 47:lt Meka Ime Meka, Ptolemejeva Macoraba54, dolazi od sabejskog Makuraba, što znači svetište. To ukazuje na činjenicu da njezino osnivanje treba povezati sa nekim vjerskim događajem, prema tome, ona je morala biti vjerski centar MEKA SA BRDA ABU-KUBEJSA, SA PLANINOM HIROM U POZADINI, 1908. god. mnogo prije Muhamedova rođenja. Ona leži u Tihami, u južnom Hi-džazu, nekih četrdeset i osam milja od Crvenog mora, u neplodnoj, stjenovitoj dolini koju Koran opisuje kao »nepogodnu za obi « Isp ibn-Battutah, Tuhjat al-Nuzzar, izd. i prev. C. Defremery i B. R. Sangumetti, 3. izd.','vol. I (Pariš, 1893), str. 304—5.

" Vol. IV, str. 75, II, 9—10. , „ A on " Geographia, izid. Nobbe, krnj. VI, pogl. 7, § 32.

HIDZAZ 109

UOČI

POJAVE

ISLAMA

nje« (14:40). Termometar u Meki može zabilježiti skoro nepodnošljivu vrućinu. Kada je čuveni arapski putnik ibn-Battutah55 iz Tan-džera pokušao da bos obiđe Kabu, nije mogao zbog »plamena« koji je izbijao iz kamenja. Još stariji od »mirodijskog puta« jug—sjever, koji prolazi kroz nju, ovaj grad je rano postao posrednička stanica među Maribom i Gazom. Od prirode skloni trgovinskim poslovima i naprednih shva-tanja, stanovnici Meke su vrlo rano svoj grad učinili središtem bogatstva. Jedan kara van iz Meke, koji je bio umiješan u okršaje u Badru (16. marta 624. god.), na povratku iz Gaze, po riječima al-Waqidija36, bio je sastavljen od hiljadu deva i nosio je robu u vrijednosti od pedeset hiljada arapskih dinara (oko 20.000 funti sterlinga). Pod vodstvom plemena Quraysh, čuvara Kabe, kojima se bez sumnje može pripisati da su od tog svetišta napravili nacionalno vjersko stjecište i od vašara u 'Ukazu trgovačko i duhovno zborište, bila je osigurana nadmoćnost Meke. Medina Jatrib (YTHRB na sabejskim natpisima, Jathri-pa kod Ptolemeja)57 ležala je nekih 300 milja sjeverno od Meke i priroda joj je bila mnogo naklonjenija nego njenoj južnoj sestri. Pored toga što je ležao na »mirodijskom putu« koji je povezivao Jernen sa Sirijom, grad je bio prava oaza, naročito pogodan za uzgoj datula. U rukama svojih jevrejskih stanovnika, plemena banu-Nadir i banu-Qurayzah, grad je postao vodeći poljoprivredni centar. Sudeći po vlastitim imenima i aramejskim riječima kojima su se služili u svom poljoprivrednom zanimanju, ovi su Jevreji morali biti u većini slučajeva judaizirana plemena arabljanske58 i ara-mejske loze, mada su jezgro mogli činiti Izraelci, koji su pobjegli iz Palestine u vrijeme njezinog pada pod rimsku vlast u prvom stoljeću naše ere. Možda su upravo ovi Jevreji, koji su govorili aramej-ski, bili ti koji su promijenili ime Jatrib u aramejsku Medintu. Tumačenje imena al-Madinah (Medina) kao »grad« (proroka) relativno je dosta kasno. Dva vodeća nejevrejska plemena bili su Aws i Khaz-raj, koji su porijeklom bili iz Jemena. Kulturni uticaji u HidžazuMada predislamski Hidžaz nije bio u vrtlogu svjetskih događaja, za njega se ne može tvrditi da je bio posve van njih. Njegova izolovanost je postmuhamedanska i datira od osme godine hidžre, u kojoj je Meka bila zauzeta, i dvadeset osmi redak devete sure bio objavljen59. U prvom stoljeću poslije Muhameda, međutim, ovdje, u njegovom rodnom mjestu, živio je veći broj hrišćanskih i jevrejskih liječnika, muzičara i trgovaca. 55 Vol. I, str. 281. 56 Al-Maghdzi, izd. Alfred van Kremer (Caloutta, 1855—6), str. 198. 57 Knj. VI, ipogfl. 7, § 31; varijanta Lathrippa. ss Ya'qubi, vol. II, str. 49, označava arapska plemena od ikojih su oni potekli. 59 Vidi str. 121; isp. Baydawi, vol. I, str. 383; Tabari, Tafsir, vol. X, str. 74. 110 PREDISLAMSKO DOBA

Ranija južnoarabljanska civilizacija nije mogla potpuno biti izbrisana. Ona je morala ostaviti nekih tragova kod svog sjevernog nasljednika. Natpis (542—3) Abrahe, koji govori o pucanju nasipa kod Mariba, počinje sljedećim riječima: »Snagom, milošću i blagoslovom Milosrdnog (Rahman-an) i njegova Mesije i svetog duha«60. Osobito je značajna riječ Rdhman-an, jer je njezin sjeverni ekvivalent al-Rahman kasnije postao vodeći atribut Alaha i jedno od njegovih imena u Koranu i u islamskoj teologiji. Devetnaestom surom dominira al-Rahman61. Mada je riječ u natpisu upotrijebljena za hrišćan-skog boga, očigledno je, ipak, da je pozajmljena od imena nekog starijeg južnoarabljanskog božanstva. Al-Rahim (milosrdni) također dolazi kao ime jednog božanstva (RHM) na predislamskim i sabejskim natpisima62. Jedan drugi južnoarapski natpis upotrebljava shirk, protiv koga je Muhamed snažno i vatreno propovijedao i koji se sastojao u kultu jednog Svevišnjeg boga, s kojim su u vezi bila druga manja božanstva. Na istom natpisu dolazi tehnički termin koji označava nevjerovanje, KFR, kao i u sjeveroarapskom63. . 2. Abisinija Semitsko stanovništvo jugozapadne obale Crvenog mora došlo je ovamo, kako smo već čuli, postepenom infiltracijom iz jugozapadne Arabije. Ovi Abisinci, kako su kasnije nazvani, formirali su važan dio velikog internacionalnog trgovinskog »trusta«, koji je pod vodstvom sabejsko-himjaritskim monopolizirao staru trgovinu mirodijama, čija je glavna arterija prolazila kroz Hidžaz. Otprilike pedeset godina prije Prorokova rođenja Abisinci su uspostavili svoju vlast u Jemenu, a u godini njegova rođenja, mi ih nalazimo na vratima Meke kako prijete uništenjem njezine dragocjene Kabe. Sama Meka bila je prebivalište jedne abisinske, vjerovatno hrišćanske, kolonije. Bilal64, kojemu je njegovo gromoglasno grlo donijelo jedinstvenu slavu tim što je postao Proro-kov mujezin, bio je abisinski crnac. Osvrti Korana na more i njegove oluje (sure 16:14, 10:23—4, 24:40), koje karakteriše neobična jasnoća i živopisnost, jesu odjek aktivnog morskog saobraćaja između Hi-džaza i Abisinije. Kada je još nejaka muslimanska zajednica bila teško pritisnuta od paganskog plemena Quraysh, ona se obratila, prije svih drugih zemalja, Abisiniji za utočište*5. 60 E. Glaser, Mitteilungen der vorderasiatischen Gesellschajt (Berlin, 1897), str. 390, 401; isp. Corpus inscriptionum Semiticamm, dio IV, t. I, str. 15—19. 61 Rahmančm se pojavljuje kao titula za hrlšćanskog boga na jednom jiužnoarapskom natpisu iz! (petog stoljeća. 62 Duissatud i Macler, Voyage archeologique, srtr. 95, I, 10; Dussaud, Arabes, str. 152—3. 63 J. H. Morditmann A D. H. Miiller u Wiener Zeitschrvft jiir die Kunde des Morgenlandes, vol. X (1896), str. 285—92. 64 Njegov grob se još nalazi u Damasku. 95 Takve arapske liječi etiopskog porijekla ikao burhan (dokaz), hawdrlyun (Hristovi učenici), jahannam (pakao, prvobitno hetar.), md'idah (sto), mdlak (anđeo, prvobitno hebr.), mihrdb (niša), minbar (propovjedaonica), mushai (sveta knjiga), shaytdn (satana) — ukazuju na hrišcanski abisinski uiticaj na muslimane Hidžaza. Al-Suyuti citira u pogl. 38. svoga djela al-Itgan (Cairo, 1925), vol. I, str. 135—41, 118 stranih riječi u Koranu. ^^B HIDZAZ 111 U stoljeću koje prethodi uspostavljanju islama, zaratustrovska Perzija se borila s Abisinijom za prevlast nad Jemenom. Upoznavanje sa vojnom perzijskom vještinom dolazilo je Arabljanima sa juga, a također i sa sjevera, kroz perzijsku Arabiju UOČI POJAVE ISLAMA

i njezinu prijestonicu Hiru. Tradicija kaže da je Per-zijanac Salman podučavao Proroka kako se kopaju rovovi za odbranu Medine66. Hirah, arapski satelit Perzije, bio je glavni kanal kroz koji su se ne samo perzijski kulturni uticaji nego, kasnije, i aramejsko-nesto-rijanski infiltrirali u Arabiju predmuhamedovskog doba. Kao što su ovi nestorijanci kasnije činili glavnu spojnicu između helenizma i rađajućeg islama, tako su oni sada vršili posredničku ulogu u prenošenju sjevernih kulturnih ideja aramejskih, perzijskih i helenističkih u srce paganske Arabije. 3. Perzija Isti takav uticaj koji su izvršili nestorijanci Hire na Arape, na perzijskoj granici izvršili su monofiziti Gasana na narod Hidžaza. Kroz četiri stoljeća prije islama ovi sirijanizirani Arapi dovodili su arapski svijet u dodir ne samo sa Sirijom nego i sa Bizantom. Ova_kva lična imena, kao što su: Dawud (David), Sulavman (Salamon), <Isa (Isus), nisu bila neobična među predislamskim Arabljanima. Ovaj sjeverni uticaj ipak ne bi trebalo precjenjivati, jer ni mo-nofizitska ni nestorijanska crkva nisu bile dovoljno vitalne da svoje vjerske ideje nakaleme na druge. Materijal koji je skupio Pere Che-ikho67 ne dokazuje u dovoljnoj mjeri da je hrišćanstvo pustilo dublje korijena igdje u Sjevernoj Arabiji; ipak on otkriva da su mnogi pred-islamski pjesnici bili upoznati sa savremenim hrišćanskim idejama i hrišćanskim terminima. Znatan broj aramejskih riječi prešao je u stari arapski rječnik68. 4. Gasan Jevreji D. Monoteizam koji je zahvatio Arabiju nije bio u potpunosti hrišćanskog tipa. Jevrejske kolonije su cvjetale u Medini i raznim oazama sjevernog Hidžaza69. AlJuma-hi (-f- 845) posvećuje jedan odjeljak svojih biografija70 jevrejskim pjesnicima iz Medine i njezine okoline. Al-Aghdni navodi veći broj 66 Vidi str. 120. Ar. firind (mač), jirdaws (raj, sur. 18 :107; 23 :11), sijjll (kamen, sur. 105:4), barzakh (zapreka, sur. 23:102; 55:20; 25:55), zanjabll (đumbir, sur. 76 :17, vidi str. 600), itd., perzijskog su porijekla. 67 Al-Nasrdnlyah wa-Addbuha, 2 pts. (Beiruit, 1912, 1919, 1923); Shu'ard' al-Nasrdnlyah, 2. vol. (BeS.rut, 1890). 68 Kanlsah i bl'ah (crkva), dumyah i surah (slika), qissls (monah), sadaqah (milostinja), ndtur (s/tražar), nlr (jaram), jadddn (jutro), qindll (svjetiljka, izvorno latinska candela) jesu primjeri. Latinski castrum dao je <u sirijskom qastra i u zapadnoaramejskom qasra, od čega je nastalo arapsko qasr (dvorac, palata), i ponovno bilo došlo u Evropu u obliku talijanskog cassero, španskog alcćsar. 69 Jibrll (Gabrijel), surah (objava, poglavlje), jabbar (najsilniji) — ukazuju na hebrejske riječi u .ara/pskom vokabularu. 7" Tabaqat al-Shu'ara', izd. J. Hell (Levden, 1916), str. 70—74. 112 PREDISLAMSKO DOBA

ievrejskih pjesnika iz Arabije. Ali jedini pouzdaniji jevrejski pjesnik koji nam je ostavio antologiju pjesama (diwdn) bio je al-Samaw' al (Samuel)71, iz Ablaka, blizu Tajme, savremenik Imru'-al-Qaysa. Njegova poezija, međutim, nema ničega čime bi se razlikovala od savre-menog paganskog tipa poezije, i, prema tome, judejstvo al-Samaw'a-lovo se is pravom dovodilo u pitanje. Pretpostavlja se da se judejstvo u Jemenu podiglo na rang državne vjere pod okriljem. dhu-Nuwas. Ukratko rečeno, može se sa sigurnošću tvrditi da je Hidžaz u stoljeću koje

prethodi Muhamedovu poslanstvu bio okružen duhovnim, vjerskim i materijalnim uticajima koji su se širili iz bizantij-skih, sirijskih (aramejskih), perzijskih i abisinskih centara i koji su, uglavnom, bili donošeni preko gasanidskih, lahmidskih i jemenskih kanala, ali se ne može tvrditi da je Hidžaz bio u takvom živom kontaktu sa višom civilizacijom sjevera da je mogao transformirati svoj domaći kulturni izgled. Kako hrišćanstvo nije našlo jačeg uporišta u Nadžranu, a judejstvo u Jemenu i Hidžazu, ni jedno ni drugo nije, izgleda, ostavilo neki jači utisak na duše sjevernih Arabljana. Ipak, ukorijenjeni paganizam Poluotoka, izgleda, došao je do tačke kada više nije mogao da zadovolji duhovne zahtjeve naroda i bio je odbačen od jedne nezadovoljne grupe, koja je razvila neke nejasne, monoteističke ideje i živjela pod imenom hanifa72. Umayyah ibn-abi-al-Salt (+ 624), po majci drugi rođak Prorokov, i Waraqah ibn-Naw-fal, bratučed Khadije, bili su takvi hanifi, mada više izvora govori da je Waraquah bio hrišćanin. Organizovani nacionalni život, koji se bio u Arabiji rano razvio na političkoj bazi, sada je bio potpuno razbijen. Na političkom polju vladala je anarhija, isto tako i na području religije. Pozornica je bila spremna, nastupio je psihološki momenat da se pojavi veliki vjerski i nacionalni vođa. 71 Dlwdn al-Samaw'al, 2. izd., iad. Cheikho (Beirut, 1920). 72 Pozajmica iz aramejskog preko nabatejskog; N. A. Faris i H. W. Glididen, Journal of the Palestine Oriental Society, vol. XIX (1930), str. l—13; isp. Arthu/r Jefferv, The Foreign Vocabulary of the Qur'an (Baroda, 1938), str. 112—15. Dalja arheološka i liingvistička istraživani ja možda će potvrditi važnost uticaja nalbatejsike kulture ne samo na islam nego i na irano hrišćanstvo. 8 — H^INIM m i m POGLAVLJE VIII MUHAMED, ALAHOV PROROK Godine 571. n. e. ili nekako oko te godine rodilo se u plemenu Quraysh u Meki dijete kojemu je njegova majka dala ime koje bi moglo zauvijek ostati nesigurno. Njegovo pleme ga je zvalo al--Amln1 (vjerni). To je, kako izgleda, bila počasna titula. Oblik njegova imena u Koranu (3:138, 33:40, 48:29, 47:2) glasi Muhammad2) i jednom (61:6) Ahmad. U širokim narodnim masama on je poznat pod imenom Muhamed (visoko hvaljeni). To ime, češće nego ijedno drugo, daju muškoj djeci. Djetetov otac Abdullah umro je prije njegova rođenja, a majka Aminah kada je njemu bilo oko šest godina. Zbog toga je odgoj dječaka pao na njegova djeda 'Abd-al-Muttaliba, a poslije djedove smrti tu je dužnost preuzo njegov stric abu-Talib. Quraysh Qusayy <Abd-Manaf rim đuttalib 'Abd-Shams Umayyah Al-'Abbas <Abdullah Abu-Talib MUHAMMAD l storija DIO II POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA arapa

Hast <Abd-al-] <Ali

18. str. Oženivši se u dvadeset i petoj godini života sa bogatom otmjenom udovicom Khadijom. 218 (833). Ya'qubi. m 116 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA pokušao da da pismeni izvještaj o njegovu životu bio je ibn. kada mu je bilo dvanaest godina. H. O svom pozivu i objavama Arabljanin Muhamed je uistinu imao isto toliko proračanskog koliko i svaki drugi hebrejski prorok Starog zavjeta. Muhamed nije tražio nikakve druge žene. Muhamed je čuo u pećini Ghar Hira'7 glas koji mu je naređivao: »Čitaj u ime svojega gospoda koji te je stvorio« itd8. pod dojmom velikih du ševnih uzbuđenja. samostalno je vodila trgovinske poslove. Muhamed. Postoji sudnji dan. e. Njegova biografija 0 Proroku sačuvana je samo u kasnijoj recenziji ibn-Hishama. Mada je Muhamed jedini od svjetskih proroka rođen u punom istorijskom svjetlu. mučnom ostvarivanju velikog zadatka koji ga je očekivao. II. koji su prouzrokovale sumnje 1 čežnje za istinom. koja je bila petnaest godina starija od njega. mi imamo samo nekoliko pouzdanih vijesti. koji su sada obezbjeđivali materijalno stanje Muhamedovo i o kojima u Koranu postoje potpuno sigurna obavještenja5. na što »su sašle« sljedeće riječi: »Ti. Tada je on često primjećivan kako se osamljuje i zadubljuje u razmišljanja unutar jedne male pećine (ghar) izvan Meke. t. Prvi put se na sirijskom spominje Muhamed u ne kom djelu iz sedmog stoljeća4. njegovim nastojanjima da se usavrši. koji si ogrnut plaštem! Ustani i opominji!«10 Glasovi su se izmjenjivali i ponekada dolazili kao »odjekivanje zvona« (salsalat al-jaras)11. 125. str. Ovo je bila njegova prva objava.Priča se da je Muhamed. njegov rani život nam je samo malo poznat.Ishaq. Muhamed stupa na sigurno tlo istorije. u surama iz Medine. dio IV. njegovom postepenom. Izvanredne nagrade u raju očekuju one koji vrše bozi je 3 Chronographia. IV. sir. jurnu kući sav uznemiren i zamoli ženu da stavi na njega neku pokrivku. H. On je tvorac svemira. 150 (767. koji je slijedio njegovom pozivu za proročan sku službu. O njegovoj borbi za život. . vol. U toku jednog od ovih perioda nespokojstva i nemira. Sve dok je ova žena snažnog i plemenitog karaktera živjela. Dovoljni prihodi. pratio svog strica i staratelja Abu-Taliba na jednom karavanskom putovanju u Siriju. poistovjećen sa glasom Jibrila (Gabrijela). na brežuljku zvanom Hira'6. kao udovica bogatog trgovca. 127. došla druga vizija. pa je uzela mladog Muhameda sebi u službu. davali su mu dosta slobodna vremena i omogućavali da se preda svojim vlastitim sklonostima. ali kasnije. 333. vol. Corpus inscriptionum Semiticarum. n. Khadijah je bila iz plemena Quraysh i. Prvi bizantijski hroničar koji je zabilježio neke činjenice o »saracenskom vladaru i lažnom proroku« bio je Teofan3 iz prvih godina devetog stoljeća. str. On je svemoćan. Nemamo nikakvih drugih izvora osim arapskih za Prorokov život i za rani period nastupajućeg isla ma.). Bog je jedan. Prvi koji je 1 Ibn-Hisham. II. 2 Ime se susreće na j'užmoarapskom natpisu. slili su se u jedan glas. Kada je poslije krat kog razmaka (jatrdh). Prorok je primio njegov poziv. koji je umro u Egiptu oko A. koji-je umro u Bagdadu oko A. Za vrijeme toga puta on je sreo nekog hrišćanskog monaha. kome je legenda dala ime Bahira. str. Mas-udi. Noć iza toga dana u kasnija vremena nazvana je »noć snage« (laylat al-qadrf i određena je za kraj ramazana (610). Sirah. 104.

jasne. 51:50. Njegove prve objave. je tutor bio. bile su kratke. 217—20. vjesnik i prorok (nabi) Alahov. Mir'at al-Haramayn (Cairo. trudeći se da svoje poslanstvo učini efektnim. Kada su novi članovi. 615. Vidi: Tor Andrae: Mohammed: sein Leben und sein Glaube (Gottingen. njihovim stopama pošle su još osamdeset i tri druge porodice. a malo kasnije umro je i abu-Talib. 10 Koran. 74 : l i slj. 67:26. I. str. prijeteći svojim slušaocima čak i neposrednom propašću. str. koji se divio Jevrejima i hrišćanima zato što imaju »pisanu knjigu«. panteona mnogobrojnih božanstava i centra panarabljanskog hodočašća. isp. Ibn-Hisham. vjerna Khadijah je umrla. 6 :1 i slj. Bilo je potrebno pribjeći stvarnim progonima. vol. koji je uporno odbijao da ih preda u ruke njihovih tlačitelja13.). čiji. 13 Ibn-Hisham. Rezultat ovih novih mjera je selidba u Abisiniju dvanaest mekanskih porodica. Ono što su oni smatrali herezom izgledalo je da se kosi sa najboljim ekonomskim interesima plemena Quraysh. jer je osjećao da je pozvan da ga izvrši kao vjesnik (rasul) Alahov. ALAHOV PROROK zapovijedi. propovijeda i objavljuje novu vijest. Muhamed je pridobio nekoliko obraćenika. pt. I. Objave su neprestano »silazile«. koji je bio hanif12. 97 :1. Ljudi su ga ismijavali. Mada on nikada nije ispovijedao islam. 136—9. Uskoro je 'Umar ibn-al-Khattab. I. Zato se Muhamed sada zaputi u svoj narod da podučava. 39. I. 1925). sure iz Meke. zahvaljujući uticaju svoga bratića Waraqah ibn-Nawfala. str. ismijavanja i zadirkivan ja. 146 (tekst) — str. 121. snažne i impresivne. str. Sources syriaques. 51). i slj. Isporedi Poziv Izaije.4 A. str. 8 Koran. među kojima je glavna bila porodica 'Uthmana ibn-(Affana. uvidio je da i njegov narod ne smije biti bez nje. bila je prva koja se odazvala njegovu pozivu. I. 175 (prev. uglavnom iz redova robova i nižih društvenih klasa. 50— 60. str. 6 Vi'di Ibrahlm Rif'at. Mingana. uprkos privremenog gubitka mnogih svojih privr-ženika. 1908). ostao je do kraja čvrst u odbrani svoga bratića. 143. ono 12 Isp. Khadijah. Muhamed se pokazao neustrašiv i smjelo je nastavio da propovijeda i da ub jedi van j ima obraća ljude od kulta mnogih krivih bogova u vjeru u jednog istinitog boga — Alaha. čuvara Ka-be. 93 : 6—9. vol. ibn-Sa^d. str. . 5 Sura. On. koji je predstavljao aristokratski i uticajni umajadski ogranak plemena Quraysh. MUHAMED. abu-Sufyan. 3. Oko tri godine prije hidžre. str. kojima su oni od strane članova plemena Quraysh bili nepoštedno izloženi. vol. počeli da popunjavaju redove vjernika. opisujući rajska uživanja i paklene strahote. God. tj. njegova žena. sada su se kao oružja borbe pokazala bezuspješna. 7 Al-Bukhari. Kao hvalilac Gospoda i savjetodavalac svoga naroda. On je postao nadhir (Ko-ran. ostao je nepokolebljiv. 1932). 11 Bukhari. koji je bio određen da odigra vodeću ulogu u osnivanju islamske države. vol. Međutim. I. To je bila suština njegovih prvih objava. 96 :1—5. Za vrijeme ovih teških dana progonstva. savjetodavalac i prorok sudbine. 1296). bio uključen u službu Alaha. U toku perioda koji prethodi hidžri pada i dramatična isrd'14. a strašna kazna u paklu očekuje one koji ih preziru. Iseljenici su našli utočište u zemlji hrišćanina Negusa. Nju su slijedili Muhamedov stričević Alija i njegov rođak abu-Bakr. živim i uzbudljivim. on mu se predao svom dušom. 2. 9 Koran. §ahlh (Bulaq. vol. Ir'osvetivši se novom pozivu. 11. L. Bar-Penkaye (Leipzig.

str. otprilike od sedamdeset i pet ljudi. koji su iščekivali mesiju. i smatrajući da je njegova stvar u njegovom rodnom gradu izgubljena.n Karan. Proroka postepeno zasjenjuje državnik. u Palestini. vol. postao je i ostao treći po svetosti grad. II. poslužio kao zemaljska stanica na MUHAMEDOVO PUTOVANJE KROZ NEBESKE SFERE Original u Džami. koji muslimani smatraju odmaralištem Buraqatrt. On ih je slijedio i tamo stigao 24. većinom iseljenika odigrala se u Badru. što je prethodilo njegovu penjanju (mi'raj) do sedmog neba. pokazala se prekretnicom u Muhamedovom životu. poslije Meke i Medine. H. str. Isla!m and the Divine Comedy. pozvalo ga je da se posve preseli u Jatrib (Medinu). očevidno utirali put kod svojih neznabožačkih zemljaka takvom pretendentu kakav je bio Muhamed.Khatlb. Bukhari. al. n. pogodivši na taj način najvitalniju tačku u životu te trgovinske metropole. sreli su se s Muhamedom na godišnjem skupu u Ukazu i zain-teresovali se za stvari o kojima je on govorio. Muhamed je dozvolio da dvije stotine njegovih sljedbenika izmaknu budnoj pažnji plemena Qura-ysh i da mirno umaknu u Medinu. dvadeset milja južno od Medine ramazana mjeseca 624. rodno mjesto njegove majke. Sumderlamd (London. vol. Yusuf u Zalaykha. Sedamnaest godina kasnije je kalif 'Umar odredio mjesečevu godinu (koja počinje sa 16. ne »bijeg«. Poslije dvije godine jedno izaslanstvo. II. 118 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA noćno putovanje kada je. Tako se odigrala čuvena negira (hijrah) — u stvari. e. 169—72. petnaesto stoljeće. Prorok bio u jednom trenutku prebačen iz Meke u Jeruzalem. julom). Vidovnjak i prorok u njemu sada ustupaju mjesto praktičnom političaru. 17:1. on je ušao u novo obitava-lište kao visoko cijenjen i ugledan poglavica. nekoliko Jatribita. god. str. MUHAMED. i zahvaljujući 15 Miguel Asin. Britski muzej. Petersburg. IV. Da je sjećanje na ovo noćno putovanje (al-Isra3) još životvorna i pokretna snaga u islamu. prev. 1318). pod vodstvom novog poglavice predusreli su jedan ljetni karavan na povratku iz Sirije u Meku. i jedan ga španski naučnik15 smatra prvobitnim izvorom Danteove Božanske komedije. 230. Koristeći se periodima »svetog primirja« i željni da pruže sredstva za život iseljenicima (muhajirun). god. Pošto je učinio uzaludno propagandističke putovanje u Tajif. ALAHOV PROROK . al-Baghawi. na kome je Muhamed putovao u pravcu neba. muslimani iz Medine. Bitka između pojačanog karavana iz Meke i Medinaca. vol. 1898—9). kao službeni početni datum muslimanske ere17. 156. Hidžra. Pošto je tom prilikom Jeruzalem. Vođa karavana abu-Sufyan naslutio je plan napada i poslao je ljude da traže pomoć iz Meke. U Medini su Jevreji. Or. uglavnom članova Khazraj plemena. Mishkat al-Masdblh (St. nadajući se da će na taj način osigurati sredstvo za smirenje neprijateljstava među zavađenim plemenima Aws i Khazraj. Oko 620. 119 ovom znamenitom putovanju. ovo čudesno putovanje još je uvijek omiljena tema u mističnim krugovima Perzije i Turske. septembra 622. svjedoči niz ozbiljnih nemira koji su se dogodili u augustu 1929. kažu. čiji je centar bio jevrejski Zid plača u Jeruzalemu. Uljepšavano kasnijim dodavanjima. 124—9. kojom se završava mekanski period a započinje medin-ski. u kojoj se odigrala hidžra.. nego plansko iseljenje brižno pripremano u toku dvije godine. Napuštajući kao prezren prorok svoje rodno mjesto. god. koji je već bio sveto mjesto za Jevreje i hrišćane. 1926). u muslimanskom svijetu. kri-latog konja sa licem žene i paunovim repom. Masablh alSunnah (Cairo. 4535. koji su se sada počeli zvati ansar (pomagači).

Po savjetu nekog perzijskog privrženika. •^^f'^-i MUHAMED. 53. XII . Ljuti na ovu novinu u ratnoj tehnici. 1256. H. 2480. Do sada je to bila vjera unutar države. Ramazan je utvrđen kao mjesec posta. Futuh. islam je prerastao u dno što je svijet uvijek priznavao da on jest — borbena državna zajednica. I. vol.(1922). 120 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA Zid hrabrom Prorokovom rukovođenju. banu-al-Nadlr24. IX. 8 :29—30. Godinu dana ranije Muhamed je iz Medine poslao u progonstvo drugo jevrejsko pleme. U toku ovog medinskog perioda postignuta je arabijanizacija. Badru i njegovim herojima. Salmana20. Mas'uđi. koja je na beduinsku mješavinu djelovala kao najne-viteškija stvar koju su oni ikada vidjeli. hodočašće 18 Al-Waqidi (+ 207/822—3) posvećuje više nego trećinu svog djela Maghazi. e. str. završila se potpunom pobjedom tri stotine muslimana oiad tisućom Mekanaca. Jevreji iz Kej bar a bili su protjerani iz svoje plodne oaze sjeverno od Medine god. poslije Badra. Dan. i na tom mjestu. (A. Tada.16 Možda od ar. kharuiaq od perz. str. Neznaboštvo se još jedanput svrstalo u redove protiv Alaha. opsjedaći su se poslije jednomjesečnog opsjedanja povukli. str. Muhamed je iskopao okolo cijele Medine jarak21. 11—75. naređeno je da se zovom sa minareta (ađhan) vjernici pozivaju na molitvu umjesto trubom i metalnom pločom. u Medini. štaviše ranili i samog Proroka. Novi Prorok je potpuno raskinuo sa judejstvom i hrišćanstvom. Car. God. 6 :10. 33 : 26—7. pričaju. Gubici i na jednoj i na drugoj strani iznosili su nekih dvadeset ljudi22. koje su sačinjavali Mekanci sa Beduinima i abisinski plaćenici. Subotu je zamijenio petak. str. ova bitka u Badru — Ghazwat Badr — postavila je temelje Muhamedovoj svjetovnoj vlasti. 20 Isp. Muhamed povede protiv Jevreja. 178—83. ali ne i posljednji neprijatelj islama koji je bio stavljen pred alternativu da izabere ili apostaziju ili smrt.. 3 :119. Iseljenici su se tada naselili na plantažama datula postavši na taj način bezvlasnici23. munja. Kada je opsada završena. 17 Tabari. raspravlja o ovoj bitki. Josef Horovitz u Der Islam. Današnji Palestinci nazivaju plača »al-Buraq«. 22 Koran. barq. pokazani u ovom prvom oružanom sukobu islama. ostali su njegova glavna karakteristika u svim kasnijim velikim osvajanjima. I. listina je da su Mekanci sljedeće godine (625) pod vodstvom abu-Sufyana osvetili u Uhudu svoj poraz. Pleme banu-Qurayzah bilo je prvi. 629. 33 :9—25. 627. Islam se 'oporavio i postepeno je iz de-fanzive prelazio u ofanzivu i njegovo širenje zauvijek je izgledalo osigurano. 21 Ar. 17—18 = Hitti. ona je postala nešto više od državne vjere — postala je sama država. 23 Koram. »zato što su bili na strani saveznika«. 19 Konan. 15 Isp. nacionalizacija islama. 8 :42—3. 7). 24 Baladhuri. vol. qiblah (pravac koga se treba pridržavati za vrijeme obavljanja molitve) zamijenjen je tako da je umjesto Jeruzalema25 uzeta Meka. n. Mada sama po sebi nevažna kao vojni okršaj18. Waqidi. str. probali su ponovo svoje mačeve sa Medincima. Sama pobjeda bila je protumačena kao božansko priznanje nove vjere19.. str. borbu koja se završila ubistvom šest stotina sposobnih ratnika njihovog vodećeg plemena banu-Qurayzah i protjerivanjem ostalih. str. 34—5. 121 ALAHOV PROROK . 353—6. Islam je izvojevao svoju prvu odlučnu vojnu pobjedu. vol. ali njihov trijumf nije bio dugotrajan. »saveznici« (al-ahzab). kandan (taapaiti) preko aramejskog. Duh stege i preziranje smrti.

3 vol. Baydawl. I. Prvi je bio Ludoviko di Vartema iz Bolonje31 god. Kako je morao biti velik broj Beduina koji su prigrlili novu vjeru. Ulazeći u njezino veliko svetište. i bez ijedne borbe zaključio mirovne ugovore sa hrišćanskim poglavicom Ajle (alAqabah) i jevrejskim plemenima u oazama Mak-na. J. Adhruh i al-Jarba' na jugu35. II. al-Rihlah al-Hijazlyah (Cairo. Muhamed je postavio posadu u Tabuku. 59. Vidi The Travels of Ludovico di Varthema in Egypt. 416. i slj. 1938). koji se kasnije nazvao jizyah. i slj. -7 Ibid.str. a među posljednjim bili su Englez Eldon Rater (Eldon Rutter)32 i Madžar Julije German (Julius Germanus)33. 2 vol. zauzeće Meke bilo je završeno. 1855—6). str. na granici Gasana. = Hitti. 35 Balfadh'UTi. Arabia Deserta and Arabia Felix. jer se islam zadovoljavao traženjem usmenog priznavanja vjere i plaćanja doprinosa za siromašne (zakah). 35—6 = Hitti. Khalid ibn-al-Walid i 'Amr ibn-al-'As ('Asi). s tim da plaćaju danak. Anvoar. str. God. 66. prev. Možda je otprilike u ovo vrijeme29 Muhamed proglasio teritorij oko Kabe zabranjenim svetim zemljištem (haram). nekako u ovo vrijeme bili su primljeni u članstvo velike vjere. pt. Stih je očigledno htio da zabrani samo politeistima da ne dolaze u blizinu Kabe u vrijeme godišnjih hodočašća. Muhamed povede hiljadu četiri stotine vjernika u svoje rodno mjesto i iznudi sporazum al-Hudaybiyah.10. krajem januara 630 (A. isp. 40 = Hitti. 47. predodređeni da postanu dva silna mača borbenog islama. Ovim sporazumom se praktično završio Muhamedov rat sa njegovim suplemenjacima iz plemena Quraysh. 1928).. str. Teško da se može s ovim isporediti ijedan trijumfalni ulazak u starim analima. 31 On je proglasio netačnom rasprostranjenu 'evropsku legendu da Muhamedovo tijelo visi u zraku negdje iznad Meke. vol. 32 The Holy Cities of Arabia. 9. 1863). 2r> Baladhuri. 1. koja se pripisuje 'Umaru. dsp. str. 1503. Plemena i pokrajine koji ranije nisu bili poslali . vol I. 628. najinteresantniji je bio ser Ričard Berton (Sir Richard Burton) (1853)34. H. a laži je nestalo!«27 Sa narodom se postupalo osobito velikodušno'28. može se nagađati iz izreke. 92. po kojemu su na jednak način bili tretirani Mekanci i muslimani26. . H. Ovim je aktom učinjen presedan koji je imao dalekosežne posljedice.u Kabu je ozakonjeno. a ono zbog vlastitih interesa. str. Muhamed je u komadiće slupao mnoge idole. London. 34 Personal Narrative of a Pilgrimage to el-Medinah and Meccah. Syria. str. kažu. (London. 3S Allah Akbar (Berlin. Tom je prilikom. XXXI. (London. Urođenici Jevreji i hrišćani uzeti su pod pokroviteljstvo islamske zajednice. 122 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA Ova 9. str. God. Koran 17 : 83. godina (630—31) naziva se »godina izaslanstva« (sanat al-wujud). Pričaju da ih je bilo tri stotine i šezdeset. Između ostalih_ članova ovoga plemena. i odlomak koji je kasnije u suri 9:28 bio objavljen bio je tumačen kao da zabranjuje svim nemuslimanima prilaz k njemu. 383. Plemena su se priključivala ukoliko ne iz uvjerenja. Jones (Hakluyt Society. vol. str. uzvikivao: »Istina se pojavila. 29 Ibn-Sa'd. 25. Za vrijeme te godine dolazila su izaslanstva u velikom broju iz bliza i iz daleka da iskažu svoju privrženost vladaru — Proroku. 99. »Beduini su sirovinski materijal islama«. A. Ovakvo tumačenje zabrane još je na snazi30. W. 30 Muhamimad Lafolb al-Batanuni. Poslije dvije godine. i slj. 8). koja je tek bila u začetku. 28 Waqidi. Samo petnaestorici Evropljana hrišćana do sada je uspjelo da vide dva sveta grada i da spasu svoje živote. 1329). str. 60—61. Bez sumnje. stir. a isto tako ozakonjeno je i ljubljenje Crnog kamena — predislamskog fetiša.

Unutar ove zajednice. juna 632. Kao takav. u principu braća. I na zenitu svoje slave. siročadima. Tri mjeseca poslije njegova povratka u Medinu. od nekoliko soba koje gledaju na dvorište i u koje se može pristupiti samo s te strane. u najmanju ruku. koja se sastojala. koga mu je rodila Marija. Činilo se da je Arabija. Protuzakonito je. koja se do tada nikada nije pokorila volji jednoga čovjeka. još i društvene i političke uredbe. Na taj je način. 2 :172. kao i mjesto zajedničkog kulta. Ljudi. god. umro je 8. Ova nova zajednica emigranata i privrženika bila je zasnovana na vjerskoj bazi kao Alahova zajednica (Ummat). 9 :60. koji je i sam nekoć bio ubogo siroče38. Vidi Robert Roiberte The Social Laws oi the Qoran (London. prema tome. sve vrijeme dok je živio.izaslanstva učinili su to sada. bez obzira na plemenska srodstva i stare prijateljske veze. bio je njegov zakoniti zamjenik i vladar na zemlji. ipak je njegov svakodnevni način života uspostavio norme kojih se danas pridržavaju milijuni ljudi i svjesno im podražavaju. Nova zajednica nije smjela imati klera. ratnim zarobljenicima i neprijateljima. bila zamijenjena novom. Nijednog čovjeka koga je bilo koji dio ljudske rase smatrao savršenim čovjekom nisu tako pedantno oponašali37. ni ma kakve centralne crkvene vlasti. G. veza zasnovana na plemenskom srodstvu. vršio i ovu zemaljsku vlast. izuzev Fatime. pored svojih duhovnih funkcija. 37 D. pored vjerskih odredbi o postu. isto kao i u danima kada je bio nepoznat i neslavan. bili sada. Ovo je bio njegov posljednji dolazak i zbog toga je i nazvan »oproštaj no hodočašće«. Njezino neznaboštvo uzmicalo je ispred plemenitije vjere i višeg morala. nijedno. Pleme Tayyi' poslalo je poslanike. postupanja sa robovima. poslušajte moje riječi i uzmite ih srcu! Znajte da je svaki musliman brat svakom drugom muslimanu i da ste vi sada jedno bratstvo. vidimo da ih je propisivao naročito dobrohotan čovjek. Medinskom periodu Prorokova života pripadaju duge i opširnije sure u Koranu. Ovo je bio prvi pokušaj u istoriji Arabije da se stvori jedna društvena organizacija više na vjerskoj nego na krvnoj bazi. Oni su dolazili iz Omana. imam. 218—19. trebao je . ALAHOV PROROK Iz medinske vjerske zajednice razvila se kasnije velika islamska država. na j glavni ja veza arapskog srodstva. tj. Neka vrsta islamskog mira (Pax Islamica) bila je uspostavljena u Arabiji. 24 :33. on je iznenada obolio i. Sto se tiče propisa u vezi sa postupanjima sa robovima. ni ma kakve hijerarhije. nije ga nadživjelo. Cesto se mogao vidjeti kako sam sebi krpi odjeću. Alah je bio personifikacija državne vrhovne vlasti. svi su. koje se tiču ženidbe i razvoda braka. Cijelo vrijeme bio je nadohvat svome narodu. druge zbog političkih razloga. Arabia (Oxford. Hogarth. za svakog od vas da prisvoji sebi išta što pripada njegovu bratu ukoliko mu taj brat nije to dao drage volje38. Muhamed je provodio skroman život u kući od ilovače. kao što se i dan-danas sastoje sve staromodne kuće u Arabiji i Siriji. žaleći se na strašnu glavobolju. 4 :40. 1925). Muhamed je. sklona da njom upravlja Muhamed i da se uključi u njegov novi plan. Desete muslimanske godine Muhamed je na čelu godišnjeg hodočašća trijumfalno ušao u svoju novu vjersku prijestonicu Meku. Muhamed je gorko oplakao gubitak svog mladog sina Ibrahima. slavne Alijine žene. On je uzeo oko dvanaest žena. Hadramauta i Jemena. Vođa molitve. Ono malo imovine što je ostavio smatrao je državnom svojinom. »Bez obzira da li ozbiljan ili beznačajan i nevrijedan.« 38 Koran. 93 :9. Ovo su Prorokove riječi u njegovom slavnom govoru prilikom »oproštajnog hodočašća«. koju svaki drugi državni vladar vrši. Njegov Prorok. davanju milostinje i molitvi. jednim potezom. hrišćanka Koptkinja. Između njih najviše je volio A'ishu. 1922). str. nejačadima i potlačenima. 123 MUHAMED. koje sadrže. vjerskom vezom. 52. mladu kćerku abu-Bakra. a to su isto učinila i plemena Hamdan i Kindah. Sa Khadijom je imao velik broj djece. Njezina džamija bila je njezin javni forum i vojničko vježbalište. neke iz ljubavi.

On je osnovao vjeru koja je u ogromnim prostranstvima zamijenila hrišćanstvo i judejstvo i koja još polaže pravo na privrženost jednog -dobrog dijela ljudske rase. Kontrast između starog i novog poretka živo je opisan apokrifnim riječima koje su stavljene u usta Ja'fara ibn--abi-Taliba. glasnika i tumača muslimanskih iseljenika u Abisiniji. str. vol. 969. da se držimo svojih porodica i da se uzdržavamo od činjenja zla i prolijevanja krvi. da lišavamo siročad njihovih zakonitih prava i da loše govorimo o nevinim ženama. III. 143. Na pjevanje. 41 Post je bio naređen u medinskom periodu. On nam 38 Ilbn-Hisham. 433—4. Koran. koji nemaju nikakve objave. Koraoi. 3 : 68—9. 2 :168. naredio da govorimo istinu. skoro izopćenici i izvanzakonici. 40 Isp. Ibn-Hisham. On nam je. 5 :92. 42 Koransko ummi (3 :19). da dajemo milostinju (zakah) i da postimo41. odanost i neporočnost mi priznajemo. Nalbatejci su imali jedno asntiibakhovsko božanstvo. a da odbacimo sve vrste kamenja i idole koje smo mi i naši preci umjesto njega štovali. u zemlji koja je dotle bila samo geografski pojam. Svi Arabljani koji su ostali neznabošci bili su van okrilja. zapovjedio da se molimo. koji smo štovali idole. 39 Karam.) i kockanje — pored žena arabljanskom srcu dva najdraža uživanja — uklonjeni su jednim stihom39. On nam je zabranio da činimo preljube. mnogo poslije abisinske migracije. Islam je zbrisao prošlost. Vino (khamr. Muhamedu ipak treba zahvaliti za knjigu koju danas osmina čovječanstva smatra za utjelovljenje svega znanja. ogrezli u nemoralu. tako da su jači među nama gutali slabije. što suni'tski (pravovjerni) muslimani tumače »nepismen«. Tako je bilo naše stanje sve dok među nas Alah nije poslao vjesnika. mudrosti i teologije. da krivo svjedočimo.takođe da bude glavnokomandujući u vojsci vjernika. On je položio temelje carstvu kojemu je bilo namijenjeno da u skoroj budućnosti obuhvati unutar svojih prostranih granica najljepše pokrajine tadašnjeg civilizovanog svijeta. Sam neuk čovjek42. objašnjava T®t>aird. Waqidi. Ja'far je rekao Negusu: Mi smo bili jahilivah narod. povrh toga. da vratimo drugima ono što im dugujemo. Kritički naučnici ističu da se u Koranu (7 :156. od aram. Iz Medine se islamski teokratski sistem vladavine proširio po cijeloj Arabiji i kasnije je rasprostranjen po većem dijelu zapadne Azije i sjeverne Afrike. str. On nam je. 219. 183. str. sitr. i njega jedinog štujemo. gledalo se prijekim okom. U toku kratkotrajnog ovozemnog smrtnog života Muhamed je. toao čovjeka među arabljaoiskim'politeis'tima. kojima je bilo naređeno da štite jedan drugoga protiv čitavog svijeta. koje je skoro jednako bilo privlačno. takođe. hranili se uginulim životinjama (mavtah)40. ostavljali svoje porodice i kršili ugovore o uzajamnoj zaštiti. isp. On je bio taj koji nas je okupio oko Alaha da ga ispovijedamo kao jedinoga. čije porijeklo mi znamo i čiju istinoljubivost. Tafslr. Medinska općina bila je u minijaturi kasnija islamska zajednica. 2 :179. 124 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA je naredio da štujemo jedino Alaha i da s njim ne dovodimo u vezu nijednog drugog. stvorio od bezizglednog i ne mnogo obećavajućeg materijala narod koji nikad prije nije bio ujedinjen. 62 : 2) izraz upotrebljava kao da je u opreč .

396. koji je primijetio da izumiru pamtioci (huffaz) Korana. koji je ranije bio Muhamed o v sekretar. ibn-Muqlah i ibn-'Isa. vol. koja su se razvila zbog nedostatka samoglasnika i dijakritičkih znakova3.. 2 Kažu da su ovaij primjerak -turske vlasti poklonile caru Vilimu II. Basru i Kufu. . l—10. Koran je Alahova riječ koja je Muhamedu preko Gabrijela upućena iz nekog prototipa koji se čuva u sedmom nebu (sur. prema tome. . naredio je da se njegovi razbacani dijelovi skupe. 235. istog Zavda za predsjednika revizione komisije. MateriaHs for the History oj the Text of the Koran (Levden. pit. 43:3. koja su. i slj. prema ortodoksnom mišljenju. I. Savremena nauka ipak misli da abu-Bakr nije nikad napravio službenu recenziju i smatra da je 'Uthman našao nekoliko prijesto-ničkih rukopisa u Arabiji. uz pomoć učenog ibn-Mujahida. na preporuku 'Umara. nastala zbog manjkave prirode kufijskog pisma. 'Uthman je proglasio ispravnim medinski kodeks i naredio da se svi drugi unište. Po muslimanskom mišljenju.nosti s ahl al-Jcitab (narodi pisana) i. 1902). kojih ima oko devedeset i pripadaju 1 Khatlb. m. nadahnut samo smisao nego i svaka riječ i svako slovo. Za vrijeme 'Uthmanova Kalifata (644—56) pojavila su se različita čitanja u tadašnjim tekstovima. str. Mekanske sure. in a • ?d^0$Mm W^ . 246. str. 343. VIII. 138. •limarove kćerke i jedne od Muhamedovih udovica. Hantwig Hirschfeld. sec. 8 Arthur Jefferv. * Vidi Baydawi. Siriji i Iraku sa različnim čitanjima. prema tome. treba da znači čovjeka nesposcona da čita sveta pisma nanije objavljenih vjera. Mishkah. Odlomci »sa rebara palminih listova i sa tablica od bijelog kamenja i iz duša ljudi«1 skupljeni su ujedno i sačinjen je tekst.. prema redu njihove dužine. Napravljene su tri kopije ovog teksta i poslate u tri vojna logora u Damask. Podjela sura (koranskih poglavlja) mehanička je. poslužio je kao osnova. 651. abuBakr. 51. isp. Konačan tekst su utvrdila dva vezira. god. II. • •'-S ' ' l 126 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA . Abu-Bakrov primjerak. IbnMujahid je priznao kanonskim sedam čitanja. vol. koji je tada bio na čuvanju kod Hafse. ALAHOVA KNJIGA Sljedeće godine poslije Muhamedove smrti. im . 309—10. str. str. dok su sve druge bile uništene. iz sure 25 :6 da se naslutiti da je Muhamed znao pisati arapska. 56:76—9. 'Uthman je zato postavio god. II. 933. Originalni rukopis nove verzije čuvan je u Medini2. 1937). Vida: Versajski ugovor. uglavnom.:->'• POGLAVLJE IX i • KORAN. Zadaća je povjerena Zayd ibn-Thabitu iz Medine. Nije. 85:21—2)4. New Researches into the Composition and Axegesis of the Koran (London.

. »koje su objavljene« (unzilat) u periodu pobjede. Pored toga. sur. svinjetinu i kockanje. Kritičari smatraju da odredbe koje se odnose na razvod braka (4:24. Sure 2. duhovnim ipretkom islama (sur. 4:3)5 više ograničavaju nego preporučuju praksu poligamije. Moj sije (čije se ime susreće u 34 različite sure). krađu. a sura 14 nosi njegovo ime). npr. koje se odnosi na ubistva. Abraham8 (spomenut oko sedamdeset puta u 25 različitih sura. 8 U medinskim surama Abraham postaje hanif. 20:7). ALAHOVA KNJIGA 127 realističan način. Od ličnosti Novog zavjeta jedino su istaknute Zaharija. 8 :5. 8 Stihovi u ovoj suri 'koji govore o svjetlosti odaju Zaratustrov uticaj. jasno aludira na Aleksandra. zatim . Talmudu i drugim nekanonskim jevrejskim djelima9. Salamon. one sadrže pravila koja zabranjuju vino. Dva posljednja imena se obično spominju zajedno. Dan. i druge dvije koje aludiraju na Aleksandra Velikog (Iskandar dhu-al-Qarnayn)7 i »Sedam spavača« — sve su one samo ukratko spomenute. Josip (kojemu je posvećena sura 12). Isus (Isa) i Marija. a kažnjavao grešnike. Kao »prijatelj« Jbožja. Saul.periodu borbe. Job i Jona (čije ime nosi sura 10). da poduče kako je bog u ranija vremena uvijek nagrađivao pravednike. Priča o Josipu ispričana je na vrlo interesantan i 5 Isp. u suri 246.. Marija. Oslobađanje robova je naročito naglašeno kao djelo koje se najviše sviđa bogu i smatra se kao okajanje mnogih grijeha. Ahasverov . nego da propovijedaju neku moralnu pouku. u Novom zavjetu (Jas. Između ličnosti Starog zavjeta osobito se ističu: Adam. imaju svoje paralele u midrašu. priča o Abrahamovu odazivu na poziv jednog istinitog boga (sur. Priča o stvaranju i padu Adamovu navodi se pet puta. građanskog i krivičnog prava.. njegovi atributi. On se smatra Miuhamedovim idealnim predšaisniilkoni. 70 : 29—30. a da su one koje govore o postupku sa robovima. Haman (Haman).). David. U njima su izložene teološke dogme i ritualni propisi koji se odnose na javnu molitvu. KORAN. 3 : 60). vatrene. oštre. 21:52 i slj. Cesto citiram bračni propisi (sur. osvetu. etičke dužnosti čovjeka i predstojeća plata. 7 Sur.finansijske i vojne uredbe u vezi sa davanjem milostinje (zakdh) i svetog rata (jihdd). brak i razvod. obilne riječima i bogate zakonodavnim materijalom.. Njihova svrha nije da ispričaju priču. Dnev. 16:73. Ilija. Ivan Krstitelj. lihvarenje. on se citira u Starom zavjetu (Iz. Isusova majka. većinom su kratke. Sve ove priče imaju didaktički cilj. 24:33) naj-humaniji dijelovi islamskog zakonodavstva. većinom su duge. 2:229) zaslužuju najveće zamjerke. 18 :82 i slj. 4 :124. Varijante ovog i drugih sličnih primjera. Ostale dvadeset i četiri sure. 40. Koran pokazuje više paralelizma sa prvih pet knjiga Starog zavjeta (Pentateuhom) nego i s jednim drugim dijelom Biblije. U stvari. hodočašće i svete mjesece. BI ješci stare rječitosti i proročanske iskre pojavljuju se ovdje-ondje u medinskim surama kao. 33:48. 3. koje se nazivaju medinske (blizu trećina čitavog sadržaja Korana). Ishmael. nasljedstvo i oslobođenje robova. veliki potop osam puta. gdje izgleda da je on obdaren božanskim (punomoćijem. 256. 41 :8. post. Noa. musliman (sur. Njihove omiljene teme su: postojanje jednoga boga.. također je kćerka 'Imrana i sestra Aaronova10.). »vlasnike slona«. Lot. 2 : 23) i Koranu (4 :124). Thamuda i Luqmana.. 21. 3 :61) i osnivačem Kabe (2 :118 i slj. 4 i 5 sadrže većinu ovog zakonodavnog materijala. preljub. 2. Skoro sve istorijske priče u Koranu imaju svoje paralele u Bibliji s izuzetkom nekoliko čisto arabljanskih priča koje se odnose na •Ada. usplamtjele po stilu i pune proročanskog duha. kao što je. siročadima i strancima (4:2. a Sodoma osam puta. Za najuzvišeni]e stihove Korana uzimaju se stihovi sure 2:172. npr.

Bevan i C. 7:38 i Mat. npr. U takvoj jednoj školi kakva je al-Azhar. javanski i kineski. sur. 9:27. i slova (323. sur. Mat.934). 4:28. pon. Yunus. urdu. 10 Sur. kada govori u kolijevci (sur. 10:72 i 2 Pet. 6:24. 3 :1. izl. i »svaka duša okušaće smrt« (sur. to je udžbenik iz kog praktično svaki musliman uči čitati arapski. 1928). 26:14. Osim službenog prevoda na turski jezik. 129—71. sur. Ps. 20:2 —17. Takvi stihovi kao što su oni koji govore »oko za oko« (sur. i sur. 2:7. Drugi koji imaju upadnu sličnost su sur. i sur. 18:20. uključujući perzijski. u kaden-cama i ritmičkim izmjenama glasa. sur: 36:53 i I Tim.621)14. 21:23—7). 11:41. jeste sluga Faraonov12. Mada je Koran najmlađi među epohalnim knjigama. 3:43). sur. marathi. sur.. Ovo neizmjerno poštovanje prema knjizi dostiglo je vrhunac u kasnijoj dogmi da je to »nestvorena riječ« božja. 3:41) i pravljenje ptica od kala (sur. Noah) i grčkog (npr. Jonah) nego direktno iz hebrejskog. 40 : 38. 24:4. sur. 7:36—53. 10:73. štaviše. odjek »Logos« teorije15. 24:50 i Zak. 23:3 i Mat. najveći muslimanski univerzitet na svijetu. koji on vrši kao osnova islama i kao najveći autoritet u duhovnim i etičkim stvarima. Vri jedno je napomenuti da vjerovatno arapski oblici imena ličnosti Starog zavjeta dolaze uglavnom više posredstvom sirijskog (npr. neautorizovanih. 4. 2:9. Vjerski uticaj. 16:28) očigledno predstavljaju stare se-mitske poslovice i izreke. Sa najvećom savješću su izbrojene riječi (77. uključujući i Injil al-Tufullyah. pravnu nauku i nauku uopće različitim aspektima jedne te iste stvari. 37:9. Jedini odlomak koji se može smatrati direktnim citatom je sura 21:105. isp. 5:49 i Knj. pon. sur.236). Zak. 6:7—9. ne postoji nijedan autorizovan muslimanski prevod na strane jezike. koja je snažna i živa riječ. 53:45 i I Sam. Ilyas. 21:104 i Iz. Sve u svemu. Siioger (Oxford. i »deva i igla« (sur. čija se kopija nalazi u kasnijim spisima Parsa. 53:49 i I Sam. 48:29 i Mark. Nuh. 4:8. 21:20 i Otkr. čitanje. Izvjesna čudesna djela koja se pripisuju djetetu Isusu. 56:8—56). 17. Njena najveća snaga leži u njezinim rimama i retorskoj snazi. 2:273 i Mat. naslikanoj četkom zamočenom u materijalističke boje (sur. 21:36. 3 :31—10. 2:6. 92:18 i Luk. on je najčitanija knjiga koja je ikada bila napisana. sur. 4:16.. 128 koje su izvršili muslimani na više jezika. 5:6—21. sur. izid. str. sur. ben-galski. jer pored njegove upotrebe u bogoštovlju. ova knjiga još važi kao osnov cijelog nastavnog plana. 42:19 i Gal. Koran postaje naučni priručnik. i »kuća sagrađena na pijesku« (sur. namijenjena je za čitanje naglas i mora se slušati u originalu da bi se mogla ocijeniti. 6:7. 17:23—40 i Izl. ima. sur. razgovor. 53:39—42 i Ezek. 19:24). međutim.« I dan-danas se može često vidjeti musliman kako s ulice diže komad papira i brižno ga meće u rupu u zidu da slučajno nije na njemu napisano Alahovo ime. »Neka ga niko ne dodirne ko nije čist16. zajedničke Hebrejima i Arapima. 2:5. Njegov književni uticaj može se . 11 Estera. 3:182 i Heb. Pošto muslimani smatraju teologiju.miljenik11. samo je jedna strana priče. između redaka napisanih slobodnih prevoda 6 Vidi The Legacy of Israel. podsjećaju na slična djela koja su zabilježena u Apokrifnim evanđeljima. 29:57. Sama slika mogla je nastati pod inspiracijom hrišćanskih minijatura i mozaika koji su predstavljali rajske vrtove s anđeoskim figurama. 6:3. Elias. Koran je preveden na nekih četrdeset jezika13. 9:110 i Mat 7:24—7). Anđeli su bili tumačeni kao da predstavljaju mladiće i djevojke. 19 :16—29. udžbenik za sticanje slobodnog obrazovanja. Ova knjiga. Njegova dužina iznosi četiri petine arapskog prevoda Novog zavjeta. R. Sama riječ Koran (Qur'an) znači glasno čitanje. Jedina očita paralela sa ma kojim sadrž€fjem svetih perzijskih knjiga može se naći u slici neba i pakla. E. ap. što se ni u kom prevodu ne može reprodukovati bez gubitka i oštećenja. Paralele između Matije i mekanskih sura izgleda da su naročito mnogobrojne. 12 Sur. stihovi (6. 39:30 i Mat. 28 :38. Komparativno proučavanje naprijed navedenih koranskih i biblijskih priča i takvih paralelnih odlomaka kao što su oni koji se ovdje navode ne odaje doslovnu ovisnost: sur: 2:44—58 i Djel.

Postepeno se islam razvio u neovisan i poseban vjerski sistem. 15 Isp. . • ISLAM. 1649. Najranije arapsko štampanje Korana izvršio je između 1485. ikoji je obezbijedio usluge trojice hrišćanstkih naučnika i jednog Arapina. i do danas je ostao. Njegova rimovana proza postala je norma koju svaki današnji konzervativni arapski pisac nastoji savjesno imitirati. u . .. ne osjeća nikakve poteškoće da razumije njegov pisani jezik. što sve sačinjava din (vjera)1.8. I stvarno. vjerske dužnosti). Marmaduka Piiktola (Pickthall) (1920) vrlo je uspio. Arabiji i Egiptu. ima mnogo srodnosti i s jednim i s drugim. 56 : 78. . . U Imdnu pojam boga zauzima na j uzvišeni je mjesto. U Muhamedovo vrijeme nije bilo nikakvog prvorazrednog proznog djela na arapskom. ikoji je preveden s arapskog originala. uzor proznog djela. U svojoj Božanskoj komediji Dante upućuje Muhameda u jedan od nižih slojeva pakla... koji je izrađen po uzoru na Koran. ihsan (pravična djela). Njegov jezik je ritmičan i pun retorike. VJERA POTClNJAVANJA VOLJI ALAHOVOJ POGLAVLJE X Od tri monoteističke vjere koje su se pojavile kod Semita. jednako kao i u Siriji. preko devedeset posto muslimanske teologije . i . Sejlov (Sale) prevod (1734. s druge strane.. . najraniji. 'ibadat (bogoštovni čini. jer se i u Iraku i u Maroku. Palmerov (1880) pokušava da ireprodukuje orijentalni okus. ali nije poetičan. Kaba i pleme Quraysh bili su odlučujući faktori ove nove orijentacije. Iv.«2 Iman sadrži vjeru u boga i njegove anđele. Njegova prva i najveća dogma je la ildha illa-lLdh. ipak. u Veneciji Aleksandar Raganini. U tretiranju osnova svoje vjere muslimanski teolozi prave razliku između iman (religijsko vjerovanje). I*T rovana njegove »knjige« i njegove vjesnike i u posljednji dan.ocijeniti pri pomisli da se samo zahvaljujući njemu razni dijalekti arapskog jezika nisu raspali u posebne jezike kao što je bio slučaj sa romanskim jezicima. 19 Sur. i 1499. hoteći da pobije islamsko vjerovanje. prema tome. Novi engleski prevod izvršen je da se zadovolje svi oni ikoji žele da se 'upoznaju sa 'turskim ispraz nostima«. (London) pod naslovom The Alcoran of Mahomet. 13 Prvi prevod na strani jezik izvršen je na latinska pad pokroviteljstvom Časnog Petra. 14 Ima i drugih brojanja. prevod je izvršio Sieur Du Ryer. klasični jezik. a.. Ričard Bel (Richard Bell) (1937—9) pokušava da da kritioko preuređenje stihova.. Posl. 1:1. ali je prevod izvršen sa francuskoga. Rodvelov (Rodwell) (1861) prevod ima hronološlki red sura. god. nema nijednog drugog boga osim Alaha. Na engleskom prvi prevod se pojavio god.) s arapskog originala je parafraza u kojoj se osjeća uticaj latinskog prevoda Maračija (Manracci) Refutatio Alcorani (1698). opata iz Klinija (ča. Dok danas Iračanin samo uz malu poteškoću potpuno razumije govor Marokanca. Koran je bio. sa svima onima »sijačima skandala i raskola«. 1141). svugdje vjerno čuva i njeguje. «Zakon božji (din) je islam. On. pa je po shvatanju mnogih srednjovjekovnih evropskih i orijentalnih hrišćana važio više kao heretička hrišćanska sekta nego kao posebna religija. islam Korana je na j karakteristični ja i bliža judejstvu Starog zavjeta nego hrišćanstvu Novog zavjeta. 22—30.

U svojoj nauci o anđelima islam daje najistaknutije mjesto Ga-brijelu (Jibril). On nije »stvoren«. 56:76—9. 6:59—62. 6:114—15). 97:1. 48:15. Svi ljudi i svi zli duhovi ne bi bili u stanju da u zajednici proizvedu nešto nalik na njega (17:90). što nije poznato kod sljedbenika drugih vjera. 2:27—8). U ovom nekompromisnom mo-noteizmu. 48:29). nepromjenljiv (2:256. 2:81) i »vjerni duh« (26:193). Pripisivanje mnoštva božanstvu Muhamedu je izgledalo najodvratnije djelo i u medinskim surama se politei-stima neprestano prijeti posljednjim sudom (28:62. Tonrey. Ne nudi nikakav nedostiživ ideal. posljednji iz dugog niza proroka čiji je on »žig« (33:40).). al-Shahrastani. Atributi (sijat) njegove moći i veličanstva zasjenjuju atribute njegove ljubavi (sur. 3 :17. 9:6. 2:100—101. 96—7. očigledno je bio čin koji je Muhamedu priskrbio naziv za novu vjeru4. I. leži glavna snaga islama. II izd. 49:14) vjera »potčinjavanja« i »predanja« volji Alahovoj. i slj. 7:157. Grijeh može biti ili moralni ili ritualni. 90. 17:107—8.govori o Alahu. 21:98. P — Istorija arapa 130 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA vedeset i devet bobaka. 44:2. str. 2 Koran. 85:21—2). Njegova je vjera prevashodno praktična. Kao vjesnik vrhovnog božanstva. skriptu4 C. Ona se ogleda u praktičnoj i djelotvornoj prirodi njezina osnivača. On ima devedeset i devet uzvišenih imena (al-asma' al-husna3. Druga dogma u Imanu govori o Muhamedu kao Alahovu vjesniku (rasul) (sur. str. 27. 11). prema tradiciji. 102. pokušaj žrtvovanja sina od strane oca. koji je izražen riječima aslama (sur. 16:3—17. i slj. Bog je najveća stvarnost.. 1842 —6. Potpune muslimanske brojanice (tespihe) imaju de1 Isp. posvećenje i »apostolsko nasljedstvo«. folkloru i narodnom vjerovanju. d slj. koji odgovaraju njegovim imenima. ona nema mističnih sakramenata ni svećeničke hijerarhije koja za sobom povlači rukopoloženje. 158). 3:25—7). . koji je takođe »duh svetosti« f!6:104. on odgovara Hermesu iz grčke mitologije. The Jewish Foundation of Islam (New York. al-Maqsad al-Asna. sur. on je sveznajući i svemogući (13:9—17. Svaki koranski citat uvijek ima za uvod »Alah kaže«. On sadrži konačnu objavu (sur. 7:179) i isto toliko atributa. vol. Ispovijedanje njegovog jedinstva dobi ja najpregnantniji izraz u suri 112. (Cairo. Po svojoj fonetskoj i grafičkoj reprodukciji i po svom jezičkom obliku Koran je identičan i podjednako vječan kao i njegov nebeski prototip (sur. 28:51. Po Muhamedovu mišljenju »sljedbenici objavljene knjige«. nosiocu objave (2:91)6. Najteži i jedini neoprostiv grjeh je shirk. u njoj ima malo teoloških zamršenih i zapletenih pitanja. on je prije svega postojao.. Od svih čudesa on je najveće. 46. Potčinjavanje Abrahama i njegova sina najvišoj kušnji. 116). 6:125. 3:1). C. str. Koran je Alahova riječ (kalam. Njegov prorok (7:156. Samoubi-stvo je rijetko u muslimanskim zemljama. 3 Al-Ghazzali. al-Milal w-al-Nihal. on je stvoritelj (sur. Međutim. On je jedini pravi bog. dodavanje i povezivanje drugih bogova s jednim pravim bogom (4:51. on je obdaren božanskim dahom. London. Muhamed je samo ljudsko biće čije je jedino čudo i'jdz Korana5. str. sur. Islam je (sur. 5:5. 59:23—24). 1324). i slj. 1933). izd. Masdblh. Baghawi. 12. Njegovi vjernici uživaju u svjesnom zadovoljstvu i pokoravanju volji božjoj. sa njegovim jasnim i zanosnim vjerovanjem u vrhovno upravljanje jednog transcendentalnog bića. isp. savjetodava-lac (35:22) svoga naroda. Po koranskom teološkom sistemu. prema tome je najveći. Cureton. 37:103).

L'Islam: croyances et institutions (Beirut. 7. 18:20) i na »neizbježni« (69:1—2). 9* 132 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA pedeset prilikom Muhamedove posjete na njegovom noćnom putovanju u sedmo nebo (sur. • Isp. str. kako je naslikan u Koranu. mada neki komentatori sure 98:5 zastupaju drugačije mišljenje. i str. sredina popodneva. prvi stub. str. Prema al-Bukhariju10. Ps. 10—14. Pet stubova' Vjerske dužnosti ('ibdddt) muslimana temelje se 1. Pogled na muslimanski svijet iz ptici je perspektive za vrijeme molitvenog sata (ne osvrćući se na razliku prouzrokovanu geografskom dužinom i širinom) pružio bi prizor jednog čitavog niza koncentričnih krugova vjernika kako se zrakasto širi od Kabe u Meki i pokriva površinu koja se neprestano širi od Sijera Leone do Kantona i od Tobolska do Kejptauna. I između ova dva događaja ove se riječi najčešće ponavljaju. Mada je preporučuje jedna ranija sura (87:15) i zahtijevaju izvjesne mekanske objave (11:116. al. str.. III (Cairo. 1925). 17:1). VJERA POTĆINJAVANJA ALAHU 131 raristi7. 10 Sahlh. Zajednička molitva (2:239) najkasnije je naređena. Termin za ritualnu molitvu. 6 Ova sura sadrži jedinu sigurnu tvrdnju da je Gabrijel bio posrednik objave. zadovoljavao usmenim ispovijedanjem vjere. a one su i posljednje koje se izgovaraju na čovjekovom grobu. al-Itqan f i (Ulum alQur'an (Cairo. 4:46. vol. One se javljaju i u mujezinovom pozivu na molitvu. 62. 55 :17. sažeto je izloženo u dvostrukoj koranskoj formuli la ildha illa-l-Ldh. 81 :19—20. podne. 5:9—9) nije bila ustanovljena sve do medinskog perioda. L.Fasl fi al-Milal w-al-Ahwa' w-al-Nihal. koji se više puta u jednom danu ponavlja sa vrha minareta. 8 Svitanje. Prihvati li se formula jednom i ponavlja li se. Molitva je drugi stub vjere. na »dan« (24:24—5. osoba je nominalno musliman. Sur. Koran. Lammens. ISLAM. d slj. vjere Ispovijedanje vjere (shahadah). 17:80—81. uglavnom. zahod sunca i smrkniuće. do pet molitava došlo se kompromisom nakon što je Alah zahtijevao 7 H. sa tjelesnim mukama i fizičkim uživanjima. saldh. vol. 17. hrišćani i Jevreji. post.. Knj. 85. 219. sur. Muhammadun rasulu-l-Ldh (nema boga do boga. 2 Molitva ^ vJernika muslimana se očekuje da pet puta8 dnevno okrene svoje lice prema Meki i da izgovori propisanu molitvu. str. aramejska je pozajmica. 30:16—17). Muhamed je Alahov vjesnik). 18 :23—33. pretpostavlja uskrsnuće tijela. al-Suyuti. vol. 4:46 izgleda da ukazuje da je ograničenje i kasnija zabrana . 13 :27—30. 17 :87—96. na »sat« (15:85. II. na »dan uskrsnuća« (22:5. I. isp. Ispovijedanje na tzv' Pet stubova (arkdn) islama. 24:57". 30:56). Islam se. nisu možda bili uvršteni u politeiste.5 Ljepotu njegove kompozicije čini njegov čudesni karakter. 82:17—18). Na to ukazuje njegova arapska ortografija (sa jednim wdw).. Najuzbudljiviji dijelovi Korana obrađuju eshatologiju. Stvarnost budućeg (zagrobnog) života istaknuta je čestim pozivanjem na »sudnji dan« (15:35—6. L. 116—25. 1926). 53 :5—7. Budući život. 1347). isp. morala je biti neorganizovana i neofici-jelna. Ovo su prve riječi koje dopru do ušiju muslimanskog novorođenčeta. 31:32). Čitava jedna sura (75) nosi naslov Uskrsnuće (al-qiydmah). Ako je molitva postojala prije islama. Vidi ibn-Hazm. ritualna molitva sa propisanim brojem od pet odvojenih i posebnih molitava na dan i potrebnim stanjem vjerske i ritualne čistoće (2:239. tj.

Tako je mjesto obavljanja molitve postalo »prvo vježbalište islama«. 50:38—9). 77 itd. U svom stereotipnom obliku molitva nije toliko traženje i ponizna molba11 koliko spominjanje Alahovog imena (62:9—10. nepropisanu i privatnu ili individualnu molitvu. ne treba brkati sa formalnom molitvom saldh. Zekat je čisto vjerska ustanova. ova je zajednička molitva morala imati velik značaj za gorde i individu-alistički nastrojene sinove pustinje.• •' . 2:192).: : l ' l • 133 ISLAM. Podnevna molitva u petak je jedina javna molitva (62:9. • vi i smatrana skoro isto što i pobožnost. koji je možda bio svet u predislamsko doba. Ona je u njima razvila smisao za društvenu jednakost i svijest solidarnosti. Za mladu islamsku državu skupljali su zekat regularni službenici i njim se rukovodilo iz centralne blagajne da bi se pomoglo siromašnim u zajednici. Mada se pokajnički post više puta propisuje u medinskim surama (58:5.. koja je dobrovoljna i podrazumijeva davanje milostinje uopće. mfi&jjjsm . ramazan kao mjesec posta spominje se samo jedanput (2:179—81). VJERA POTClNJAVANJA ALAHU manima. 2:216—17. J. U Koranu zekat se povezuje često sa saldh. Stojeći uspravno. Zekdt čini treći stub vjere. zekat se (vjerska milostinja.upotrebe vina moglo nastati zbog potrebe oslobađanja božje službe od pretjeranih nereda. jednostavnosti i redu on je nenadmašiv kao kolektivni bogoštovni običaj.."• :•:•-••:. 273—5) razvila u obavezno oporezivanje imovine. Vjernik treba da je u stanju zakonske čistoće (taharah). Taj naročiti mjesec. bez obzira koji je njegov maternji jezik. žito. Čak ni vojničke plate nisu se izuzimale. Jedna karakteristika službe u petak je khutbah (propovijed).. pod kojom se podrazumijeva milostinja pokupljena i razdijeljena jedino musli11 Ovu du'a'. Njezin osnovni princip odgovara porezu u naravi.v •. podizale džamije i podmirivali vladini troškovi (sur. •.. ali je obično u prosjeku iznosio dva i po postotka. 19:27. Kao disciplinska mjera. Ona je unaprijedila ono bratstvo zajednice vjernika kojim je vjera Muhamedova teoretski zamijenila krvna srodstva. koji su. 263—9. sur. 5:63) i obavezna je za sve odrasle muškarce. nego im je bilo dozvoljeno prodavati mirodije. 2:181) i dobijena bitka kod Badra. 9:60). koji se često ispoređuje s Očenašem.«. Naređuje se uzdržavanje od svake hrane i pića od svanuća do zalaska sunca (sur. Ovom bogoslužnom skupu su bili prauzor vjerski sastanci u jevrejskoj sinagogi. Ritualna molitva je zakonom određen čin koji vrše svi sa jednakim tjelesnim držanjem i pregibanjem koljena i s istim upravljanjem tijela prema istoku. u kojoj se posrednička molitva govori za vladara države. Njezin tačan iznos je varirao i određivao se u svakom pojedinom slučaju vjerskim zakonom fiqh. Po svom dostojanstvu. (9:5. južnoarabljanski trgovci morali plaćati svome bogu prije. Jednostavni i pun značenja jatihah.). bio je izabran zato što je u njemu prvi put Koran bio objavljen (sur. svrstani u redove u džamiji i slijedeći tačno i svjesno vodstvo imama. Nisu nepoznati u novije vrijeme slučajevi da su se vlade ili . 2:183). o T)avanie U početku propisana kao dobrovoljni čin Ijuba•-. koju govori predvodnik (imam). 2:40. Neke džamije imaju rezervi-sana mjesta za žene. vjernik musliman dnevno ponavlja oko dvadeset puta. 8:47). uključujući novac.-*.: . ali u njegovom kasnijem razvitku na njega je uticala hrišćanska nedjeljna služba božja. a upotreba arapskog jezika kao izražajnog sredstva za njega je neminovna. prema Pliniju12. 4:94. jer je to djelo koje nadilazi lične obaveze (najilah). Riječ zekat je aramejskog porijekla i mnogo je specifičnija od sadaqah. Zbog toga je ovo najčešće ponavljana formula koja je ikad izumljena. vjernici pružaju prizor koji uvijek ostavlja dubok utisak. Dvaput zaslužnija je svojevoljna ritualna molitva koja se obavlja noću (tahajjud 17:81. voće i robu. Kasnije. stoku. sa raspadanjem čisto islamske države. zekat je bio ponovo ostavljen savjesti muslimana.

Odmori (wuquj) su u zabačenim svetištima Arafe. naravno. str. Ibn-His-ham13 tvrdi da su članovi plemena Quraysh u jdhillyah periodu imali običaj da provedu svake godine mjesec dana na brdu Hira' čineći pokoru (tahannuth). 9:9). 'Umrah je manje putovanje u Meku i može se preduzeti individualno i u svako doba. Ceremonija bacanja kamena obavlja se na putu za dolinu Mina u Džamrat 'Akabi. 208. U Medini i prije uspostavljanja ramazana Muhamed je očigldno svetkovao deseti dan muharema ((dshurd') kao dan posta. lov i čupanje biljaka iz korijenja.) U početku to je mogao biti kult sunca. čije su ceremonije padale u vrijeme jesenjeg ekvinokcija i činile neku vrstu oproštaja s okrutnim gospodarenjem palećeg sunca i odavanja dobrodošlice gromovniku plodnosti Quzah. Sedme godine hidžre Muhamed je prihvatio i islamizirao prastare hodočasničke obrede koncen-trisavši ih u Kabu i 'Arafu. 18 'Arafah je dolina. str. pon. i tu očito u značenju »šutnje«. 34:22—3. Ovo je on preuzeo od Jevreja14. 16 :29. Pretpostavlja se da jedanput u životu svaki musliman oba spola koji može pri-ušiti sredstva u određeno doba godine preduzme svetu posjetu Meki. Poslije brijanja glave. Post 5 Hodočašće Hodočašće (hajj. str. Klanjem deve ili ovce ili koje druge rogate domaće životinje u Mini (Koran 22:34—7). 3:91. prema njihovoj (predaji. koji traje od sedmog do osmog dhu12 Kuj. koje leži nasuprot njemu15. slijedilo je hodočašće do Ka-be i 'Arafe u mjesecu dhu-al-Hijjah. l Sam. zatim. 96) jeste peti i posljednji stub islama. Pravi hajj zapravo počinje putem u Arafu16. 44. Hodočašće u sveta mjesta bilo je prastara semitska institucija17. Hodočasnik (hajj) ulazi u sveti ograđeni prostor kao muhrim (obučen u neobrubljenu haljinu) i obavi sedmerostruko obilaženje Kabe (tawaf) i sedmerostruki put (sa(y) između obližnjeg brežuljka al-Safa i uzvišenja Marwah. 2:192—6.. 15 Muslimana. 14 Bukhard. prema Rif<atovu djelu Mir'dt. što se slavi po čitavom muslimanskom svijetu kao (Id al-Adha (svetkovina klanja). naime. sur. 4. 32. Muzdalifi i Mini. 5:1—2. vol. 23:14. pored ovog što je propisano u vezi sa postom ramazana i drugog. Odjeci o njemu održali su se u Starom zavjetu. Zak. izl. XII. čitava se ceremonija formalno završava. poslije godišnjih vašara. Lev. odjeća (ihram) se odbacuje i ponovo se uzima ihlal (svjetovno stanje) Cijelo vrijeme dok je hodočasnik muhrim u posvećenom stanju. Nemamo nikakva dokaza praktikovanja posta u predislamskoj paganskoj Arabiji. ali je institucija. II. (Knj.narodne mase u muslimanskim zemljama služile nasiljima protiv vjernika koji nisu postili. kao što je seksualno općenje. koje se uvijek obavlja desetog dhu-al-Hijjah. I. U mekanskim surama riječ za post (sawm) dolazi samo jednom (19:27). i i • : 134 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA -al-Hijjah. U predislamskog doba u Sjevernoj Arabiji. 1:3. obavljaju ovu sa'y 'kao uspomenu na događaj kada je Hagar trčala 'tamo-amo sedam puita između ova dva uzvišenja tražeći izvor za svog žednog sina. 4:2. vol. 151—2. pogl. 17. ali dvije riječi često se upotrebljavaju naizmjenično. 13 Sirah. mora se pridržavati specijalnih odredbi koje mu zabranjuju prolijevanje krvi. U ovim obredima islam se najviše okoristio ostavštinom . on se mora uzdržavati. a 'Arafat brdo. bila uhvatila čvrst korijen među hrišćanima i Jevrejima (Mat.

izd. Neki idu pješice. 3. gospode ovoga doma! Izjavljujem da sam došao. Oprosti meni i mom ocu ako hoćeš. Svaka od ovih zemalja običavala je svake godine slati na čelu karavana mah. 886. Liberije. godinu tvrde da je te godine broj iznosio 620. fcako kažeš?« — na što je prva odgovorila: »Šuti. 18 Vol. Histoire des sultans mamlouks de l'Egypte (Pariš. izd. nosi deva 17 W. U eri hodočašća Hidžaz je dobivao glavne izvore svojih prihoda sve do otkrića naftonosnih izvora. upitala je sagovortnicu: »Da li zaista misliš da joj doneseš bocu. VJERA POTClNJAVANJA ALAHU koja se ne jaše nego vodi. Savremena predaja smatra da je sredinom trinaestog stoljeća ideja o mahmilu potekla od Shajar-al-Durre. broj hodočasnika popeo se na jedan milijun. 19(27). Riflatls priča da Beduin.. Međutim. Većina njih su muškarci. al-Suluk f i Ma'rifat Duwal al-Mulukt prev.« Kad je ovo čula druga Bedoiinka.280. EGIPATSKI I SIRIJSKI MAHMILI NA ODLASKU IZ MUZDILIFE U MINU. Sirije i Egipta. 1922). 80. str. M. A. kada danas obavlja svoje ritualno obilaženje Kabe. III. Četiri veća karavana su ipak iz Jemena. Kad nam jedanput da kišu. Ne reci da nisam došao. oni odrađuju svoj put u časnu Meku (al-Mukarramah) i presvijetli grad (al-Madmah alMunawwarah). vol. Službene statistike za 1958.000. 149—50. željni da pokažu svoju samostalnost i da dokažu svoja prava na zaštitu svetih mjesta.mil kao simbol svoje veličine. ja samo s njom zbijam šalu. ja joj neću donijeti ništa!« i H 135 ISLAM. str. Još od trinaestog stoljeća ove mahmile šalju muslimanske poglavice. 274. 276. L. oprosti mi uprkos tvojoj nesklonosti. Oni trguju. 6. Mahanil. odakle ih transportu ju na drugu stranu specijalnim brodovima. nekoliko ranih djela20 pripisuju ovaj običaj umajadskom vicekralj u Iraka. prose. II. Ma'arif. (al-Maqrizi. I. uvijek je u pokretu prema Istoku. str. ali ima i nekoliko žena i djece. potpuno je sigurno da je Mameluk Baybars (1260—77). oni koji prežive na kraju okrenu nekoj zapadnoj luci Crvenog mora. od Senegala. ja ću ti donijeti bocu imaslaca da ti namažeš svoju kosu. IV. 300. Bez obzira koja je od ove dvije priče tačna. 1904. str. I.naslijeđenom od predislamske Arabije. str. god. 1845). Posljednjih godina sirijski i egipatski karavani ističu se svojom veličanstvenošću i sjajem. str. Oook (London. markab (nosiljka) Ruwa/laha i starozavjetni kovčeg imaju isto staro semitsko porijeklo. drugi na devama. svoje hodočašće19. Inače. 21 Suyuti. Buldan. kako vidiš. Gaston Wiet (Cairo. godine 20 Ibn-Qutaybah. vol. Mahmil. Mnogi padaju na putu i smatraju se mučenicima. 68. ibn Rustah. Prosječan broj hadžija između dva svjetska rata godišnje je iznosio oko 172. i stalno brojčano raste kako se naprijed kreće.). 1957. jer sam ja obavio. str. Quatremere. 74. gospo Laylah! ako dadneš kišu našemu kraju da dobijemo mnogo hajra (ikhayir). Lectures on ihe Religion of the Semites. vol. Husn. isp. Iraka. žene jednog od posljednjih ajubidskih sultana. koji je slavio taj događaj sa naročitim svečanostima. raskošno ukrašenu nosiljku. Robertson Smith. . Yaqut. čuvenom al-Hajjaju (f 714. vol. ponavlja na govornom arapskom sljedeće riječi: »O. 1288). Nigerije. str. al-Kanz al-Madfun (Bulaq. ovaj običaj postavio na čvrste temelje21. 192. Egipat i Pakistan su poslali najveći broj hodočasnika. I <pt. 35. 35) slučajno je čuo Đeduinku ikako se obraća Kaibi na ovaj načini: »O. str. 19 Isti pisac (vol. God. al-Mawd{iz w-alLtibdr. S. 1). al-Suyuti. str.« Neprekidno polagano kretanje hodočasnika preko centralne Afrike.

i I ' S m - •' 11 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA Kroz vjekove je ova institucija služila kao jedan jači faktor objedinjavanja u islamu i kao najefikasnija zajednička veza među raznovrsnim vjernicima. Ona je prisiljavala skoro svakog sposobnog muslimana da jednom u životu preduzme taj put. Uticaj zbližavanja ovakvih skupova bratstava vjernika sa sve četiri strane svijeta teško se da precijeniti. On je davao priliku crncima, Berberima, Kinezima, Perzijancima, Sirijcima, Turcima i Arapima -- siromašnim i bogatim, visokim i niskim — da se zbratime i nađu na zajedničkim vjerskim osnovama. Od svih svjetskih vjera, izgleda, islam je u najvećoj mjeri uspio da poruši barijere rase, boje kože i nacionalnosti - - u najmanju ruku unutar granica svoje zajednice. Granica je povučena samo između vjernika i ostalog čovječanstva. Ovi hodočasnički skupovi su, bez sumnje, doprinijeli svoj udio u ostvarenju ovog rezultata. Dalje, oni su pružali izvanredne prilike za propagiranje sektaških ideja među narodima koji dolaze iz zemalja koje nisu zajedno povezane modernim sredstvima komunikacija i gdje još glas štampe nije živi glas. Takav pokret kao što je, npr., sanusi u sjevernoj Africi, odavde vuče svoje porijeklo, i svoje brzo rasprostranjenje treba da zahvali međusobnim razgovorima vođenim ovdje u Meki. Dužnost svetog rata (jihdd)2'2 (sur. 2:186 — 90) podignuta je na dostojanstvo šestog stuba, u najmanju ruku, od sekte haridžita. Njoj islam kao svjetska sila duguje svoju ekspanziju, kojoj se ne može naći ravna u istoriji. Jedna od glavnih dužnosti kalifa je da se brine da se ne potiskuje natrag geografski zid koji razdvaja dar al-Isldm (zemlju islama) od ddr-al--harb (ratna teritorija). Ova bipartitna podjela svijeta na prebivalište mira i prebivalište rata ima svoju paralelu u komunističkoj teoriji Sovjetske Rusije. Posljednjih godina, međutim, jihdd ima manje pristalica među muslimanskim svijetom, uglavnom zbog pocjepkanosti i neodlučnosti mnogih njegovih dijelova koji se nalaze pod uticajem raznih stranih vlada koje oni smatraju suviše jakim ili previše blagonaklonim da ih ne treba uklanjati. Posljednji takav poziv na opći ustanak protiv nemuslimana uputio je u jesen 1914. otomanski sul-tan-kalif Muhammad Rashad, ali se on potpuno neuspješno završio. Još jedan važan članak vjere je vjerovanje u božansku odluku o dobru i zlu (sur. 9:51; 3:139; 35:2), dominantan faktor muslimanske filozofije i postupaka kroz vjekove. Vjerske obaveze f'ibdđat), o kojima smo naprijed raspravljali, čine osnove islama. Međutim, one nisu jedine koje propisuje Koran. Raditi pravo (ihsdn) ima iza sebe isti autoritet. Odredbe privatnog, kao i javnog morala u muslimanskom svijetu sve su vjerskog karaktera. U osnovi, volja Alahova, kako je objavljena na usta Muhame-dova, odlučuje šta je pravedno (halal, dozvoljeno, zakonito), a šta krivo (haram, zabranjeno). U istorijskom razvoju vjere u Arabiji islam je prvi zahtijevao ličnu vjeru i lični moral (sur. 53:39 — 42; 31:32), na području etičkih principa on je mjesto plemenske zajed22 Teoretski nema svjetovnog rata u islamu. Sveti rat 137

HODOČASNICI OKOLO KABE OBAVLJAJU MOLITVU

SJEVEROISTOČNI POGLED NA KABU 138 niče, zasnovane na krvnom srodstvu, zamijenio moralnu vjersku zajednicu. Od svih ljudskih vrlina on najviše insistira na dobrotvorno-sti u obliku zekat. U odlomcima kao što su 2:172; 3:100, 106, 109:11; 4:40; 7:31, koji se mogu zgodno uporediti sa najboljim odlomcima Starog zavjeta (npr. Amos 5:23—4; Hoz. 6:6; Mik. 6:6—8), jasno su izloženi njegovi etički ideali.

POGLAVLJE XI PERIOD OSVAJANJA, EKSPANZIJE I KOLONIZACIJE 632—61. n. e. Ortodoksni kalifi: 1. 2. 3. 4. Abu Bakr <Umar 'Uthman Alija

632—34. 634—44. 644—56. 656—61.

U toku cijelog svog života Muhamed je lično vršio dužnost proroka, zakonodavca, vjerskog vođe, glavnog suca, vrhovnog komandanta armije i civilnog poglavice države. Sada je, međutim, Muhamed bio mrtav. Ko je trebao da bude njegov nasljednik, njegov khalifah (kalif) u svemu izuzev duhovne funkcije? Kao posljednji i najveći prorok koji je čovječanstvu izručio posljednju volju božju, očigledno, Muhamed nije mogao imati nikoga da ga naslijedi. Prorok nije ostavio nijedno muško dijete. Nadživjela ga je jedino kćerka Fatimah, Alijina žena. Kod Arabljana, međutim, položaj poglavice ili šeikat zapravo nije bio nasljedan; on je bio više izboran, jer se išlo linijom plemenskog starješmstva. Čak i da njegovi sinovi nisu umrli prije njega, problem ne bi bio riješen. Muhamed, međutim, nije jasno odredio nasljednika. Prema tome je kalifat prvi problem s kojim se islam morao suočiti. To je još uvijek goruće pitanje islama. U martu 1924, šesnaest mjeseci pošto su ukinuli sultanat, Turci kemalisti učinili su kraj i Otomanskom Kalifatu u Carigradu, koji je držao (Abdal-MajId II. Poslije toga bilo je sazivano nekoliko panislamskih kongresa u Kairu i Meki da odrede zakonitog Prorokova nasljednika, ali bez uspjeha. Po riječima glasovitog istoričara religija al-Shahrastanija (-f 1153)1: »Nijedno pitanje u islamu nije prouzrokovalo više krvoprolića od kalifata (imdmah)«. Kao i uvijek kada se ozbiljan problem stavi pred odluku narodnih masa, i sada, poslije Muhamedove smrti, pojavio se veći broj oprečnih stranaka. Na jednoj strani bile su izbjeglice (muhdji-run), koji su svoja prava temeljili na činjenici da oni pripadaju 1 Str. 12. . J

140 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

Prorokovu plemenu i da su oni bili prvi koji su priznali njegovo poslanstvo. Na drugoj su strani stajale pristalice iz Medine (Ansar), koji su tvrdili da bi zajedno Muhamed i islam u svojim prvim počecima propali da im oni nisu pružili utočište. Kasnije su se ove dvije stranke spojile i obrazovale stranku drugova (sahabah). Poslije toga došli su legitimisti (ashab al-nass w-al-talyin), koji su dozivali da Alah i Muhamed nisu mogli prepustiti zajednicu vjernika slučaju i hirovima izbornog tijela i, prema tome, morali su ostaviti jasne propise za njezino starješinstvo time što su odredili neko naročito lice da naslijedi Muhameda. Alija, Prorokov stričević, muž njegove preživjele jedinice kćerke i jedan od prva dva ili tri vjernika, bio je taj koji je na taj način određen i njegov jedini zakoniti nasljednik. Pošto je ova posljedna stranka bila protiv izbornog principa, ona se uporno oslanjala na božanske pravo upravljanja. Posljednja, ali ne i na j beznačajni ja došla je umajadska aristokrati ja plemena Quraysh. U njihovim su rukama bili vlast, moć i bogatstvo za vrijeme predislamskog perioda (oni su, međutim, najkasnije priznali islam), i oni su kasnije prisvajali pravo na nasljedstvo. Njihov poglavica abu-Sufvan bio je protiv Proroka, vođa opozicije sve do pada Meke. Prva je stranka trijumf ovala. Stari i pobožni abu-Bakr, proro-kov tast, i jedan među prvom trojicom ili četvoricom koji su u njega povjerovali primio je od skupljenih poglavica zakletvu vjernosti (bay'ah), možda prema ranije udešenom planu između njega, 'Umara ibn-al-Khattaba i abu-'Ubavdaha ibn-al-Jarraha. To je bio trijumvirat koji je bdio nad sudbinom novorođenog islama. Ortodoksni kalifat: patrijarhalno doba Abu-Bakr stoji na čelu liste četvorice ortodoksnih (rashidun) kalifa, koja još uključuje 'Umara, 'Uthmana i Aliju. Ovo je bio period u kojem sjaj Prorokova života nije prestajao da sipa svjetlo i uticaj na misli i djela kalifa. Sva četvorica bili su bliski drugovi i rođaci Prorokovi. Živjeli su svi u Medini, pozornici Prorokove posljednje duhovne službe, izuzev posljednjeg, Alije, koji je za svoju prijestonicu izabrao Kufu u Iraku. Arabija osvaja samu sebe Za vrijeme svog kratkotrajnog kalifatstva, abu--Bakr (632—4) bio je uglavnom zauzet tzv. riddah ratovima (secesionističkim ili apostat-skim). Prema pisanju arapskih hroničara, sva je Arabija van Hi-džaza, za koju se tvrdi da je prigrlila islam i priznala svjetovnu vlast Prorokovu, poslije njegove smrti otpala od novoorganizovane države i počela da slijedi veći broj lokalnih krivih proroka. Činjenica je da je zbog nedostatka komunikacija, potpunog odsustva organizovanih metoda misionarske aktivnosti i zbog kratkog vremena tek jedna trećina Poluotoka stvarno ispovijedala islam za vrijeme Prorokova života i priznavala njegovu vlast. Čak i Hidžaz, neposredna pozornica njegovih aktivnosti, nije bio islamiziran sve do jedne ili dvije godine OSVAJANJE, 141 prije njegove smrti. Izaslanici (wufud), za koje se govori da su došli da mu izraze privrženost, nisu mogli predstavljati cijelu Arabiju. Dovoljno je bilo u ono vrijeme da se jedno pleme smatra muslimanskim ako su samo njegove poglavice priznale islam. Mnogo takvih plemena u Jemenu, Jememi i u Omanu opiralo se da plaćaju Medini zekdt. Prorokova smrt dala im je povoda za ispriku da se aktivno odupru. Jedan od glavnih motiva bila je surev-njivost zbog sve veće hegemonije prijestonice EKSPANZIJA I KOLONIZACIJA

Hidžaza. Stare centrifugalne snage, karakteristične za arabljanski život, još su jedanput bile u punom dejstvu. Abu-Bakr je bio nepokolebljiv u svom insistiranju na bezuvjetnoj kapitulaciji »odmetnika« ili na vođenje rata do uništenja2. Kha-lid ibn-al-Walid bio je junak ovih ratova. U toku otprilike šest mjeseci on je kao glavnokomandujući prisilio plemena centralne Arabije na pokornost. Najprije je pokorio pleme Tayyr, zatim Asad i Gha-tafan, čiji je prorok Talhah podrugljivo nazvao muslimane Tulavhah, i, konačno, banu-Hanifah u Jememi, koji su se okupili pod zastavom nekog proroka, čije se ime Musavlimah podrugljivo pojavljuje u deminutivnom obliku u arapskim analima. Ovaj Musavlimah je pružio najogorčeniji otpor. On je ujedinio svoje vjerske i svjetovne interese sa Sajom, možda hrišćankom, koja je bila proročica i vračarica plemena banu-Tamim. Njom se on i oženio. Sa vojskom pod njegovom komandom od 40.000 ljudi, tako kažu, on je uništio dvije muslimanske vojske prije nego je došao Khalid sa trećom. I od ove treće, pobjedničke, Khalid je izgubio dosta recitovalaca Korana, tako da je bilo dovedeno u opasnost ovjekovječenje znanja svete knjige. Drugim bitkama komandovali su drugi muslimanski generali sa različitom ratnom srećom3 u Bahreinu, Omanu, Hadramautu i Jemenu, gdje je al-Aswad bio priznavan za proroka. Tako je većina riddah ratova vođena ne toliko da se silom zaustave otpadnici — ovo je stanovište i arapskih istoričara — koliko da se privedu u islam mnogi koji su do toga vremena bili van njegova stada. Sada je Poluotok, zahvaljujući maču Khalidovu, bio ujedinjen pod abu-Bakrom, Arabija je morala pobijediti samu sebe prije nego je pobijedila svijet. Postignuti uspjesi u ovim unutrašnjim borbama, koje su pretvorile Arabiju za nekoliko mjeseci poslije Prorokove smrti u oružani logor, morali su da traže nova ratna poprišta. Ovladanu tehniku organizovanog ratovanja trebalo je negdje primijeniti. Ratnički plemenski duh, sada ujedinjen u nominalno jedno zajedničko bratstvo, trebalo je da nađe nove puteve da se učvrsti. Dva dominantna događaja kasne antike su teutonske migracije, čiji J e rezultat bio propast starodrevnog Rimskog Carstva, i arapska osvajanja, koja su razorila Perzijsko Carstvo i do temelja uzdrmala bizantsku moć. Od ova dva, arapska osvajanja, čija je kulminacija bila osvajanje Španije, obilježavala su početak srednjeg vijeka4. Da je neko u prvoj trećini sedmog hrišćanskog stoljeća imao smjelosti da pro2 Baladhuri, str. 94, L. 14 = Hitti, str. 143, L 23. 3 Vida Baladhuri, str. 94—107 = Hitti, str. 143—62. 4 Henri Pirenne, Mahomet et Charlemagne, 7. izd. (Brussels, 1936). „HMKOJiA 142 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA TfT.'lA

rekne da će se u toku jednog decenija neka nenajavljena, nepredviđena sila iz do tada barbarske i malo poznate zemlje Arabije pojaviti i sručiti na dvije ondašnje svjetske sile, postati nasljednik sasanidske, a oteti od druge, tj. Bizantije, najljepše provincije, on bi, bez sumnje, bio proglašen luđakom. Ali, eto, to se upravo dogodilo. Poslije Prorokove smrti, izgleda, neplodna se Arabija pretvorila, tako reći, nekom magičnom silom u rasadište junaka kojima se teško i po broju i po kvalitetu može igdje_naći premac. Vojni pohodi Khalida ibn--al-Walida i 'Amra ibn-al-'Asa u Irak, Perziju, Siriju i Egipat spadaju u naj briljantni je podvige koji su ikada izvršeni u istoriji ratova i mogu se slobodno uporediti sa vojnama Napoleonovim, Hanibalo-vim i Aleksandrovim. Oslabljeno stanje suparnika Bizantinaca i Sasanida, jer su jedni protiv drugih u toku mnogih generacija vodili ubilačke ratove, teški porezi koje su ovi ratovi iziskivali, nametnuti građanima oba carstva, podrivali su duh lojalnosti. Ranija podjarmljivanja arabljan-skih plemena u Siriji i Mezopotamiji, a naročito duž granica, postojanje raskola u hrišćanskoj crkvi, koji je imao za posljedicu osnivanje monofizitskih zajednica u Siriji i Egiptu i nestorijanskih općina u Iraku i Perziji, zajedno sa progonima od strane ortodoksne crkve — sve je ovo utiralo put neočekivano brzom nadiranju arabljanskog oružja. Bizantinci su

zanemarili pogranične tvrđave. Poslije njihove pobjede kod Mute, u zemlji starih Moaba, nad odredom vojske koji je u septembru 629. bio poslao Prorok, Heraklije je prestao da šalje pomoć koju su redovno primala sirijsko-arapska plemena južno od Mrtvog mora i na putu Medina—Gaza5. Urođenici Semiti u Siriji i Palestini, kao i Hamiti u Egiptu gledali su u arabljanskim došljacima bliže srodnike nego što su bili njihovi omraženi tlačitelji i strani gospodari. U stvari, na muslimanska osvajanja može se gledati kao na ponovno vraćanje ranijih posjeda starom Bliskom istoku. Na podsti-caj islama Istok se sada budio i počeo ponovo učvršćivati poslije ti-sućugodišnje dominacije Zapada. Štaviše, porezi koje su tražili novi osvajači bili su manji nego oni koje su utjerivali stari gospodari, i pobijeđeni su sada mogli slobodnije i s manje ometanja obavljati svoje vjerske obrede. Što se tiče samih Arabljana oni su predstavljali svježu i snažnu rasu, raspaljenu novim entuzijazmom, prožetu željom za osvajanjima i ohrabrenu potpunim preziranjem smrti. To je sve u njih usadila nova vjera. Međutim, velik udio u naoko čudesnim uspjesima treba pripisati njihovoj primjeni vojne tehnike, prilagođene otvorenim stepama zapadne Azije i sjeverne Afrike, tj. upotrebi konjice i četa na devama, čime Rimljani nisu nikad temeljito ovladali. Ekonomski uzroci ekspanzije »Klerikalno« tumačenje islamskog pokreta, koje ističu islamski izvori, pravi od njega prevas-hodno vjerski pokret i neće da prizna da iza njega stoje ekonomski uzroci. Ovome slična i podjednako odbačena hi5 Teophanes, str. 335—6. OSVAJANJE, 143 poteza, koju zastupaju mnogi hrišćani, predstavlja arabljanske mu-slijfiane kako jednom rukom nude Koran, a drugom mač. Izvan Arab-Ijanskog poluotoka, a naročito u primjeru ahl al-kitdb (hrišćani i Jevreji), bio je treći i, sa stanovišta osvajača, poželjniji izbor, pored Korana i mača, — danak. »Ratujte ... s onim između ljudi koji su sljedbenici objavljene knjige. .. dok god ne plate danak, svi bez izuzetka, i dok ne budu poniženi.«6 Ovaj treći izbor bio je kasnije silom prilika ponuđen Zaratustrinim sljedbenicima i neznaboš-cima Berberima i Turcima. Kod svih ovih ekonomski interesi su po-tisli teoriju. Islam je pronašao nov bojni poklič, prikladnu parolu i stranačku lozinku. Ona je, bez sumnje, djelovala kao povezivajući i cementirajući posrednik kod heterogenih masa, koje do tada nikada nisu bile ujedinjene, i velikim dijelom ona je bila ta pokretna snaga. Nije lako objasniti osvajanje. Nije fanatizam, nego su ekonomske potrebe tjerale horde, koje su, u većini osvajačkih vojski bile regru-tovane redom od Beduina, daleko od granica njihova neplodnog prebivališta u bogate zemlje na sjeveru. Zelja da u zagrobnom životu stignu u raj mogla je tjerati neke, ali isto tako kod mnogih je bila jaka čežnja za udobnostima i raskošnim životom civilizovanih krajeva Plodnog polumjeseca. Ni stari arapski hroničari nisu u potpunosti odbacivali ekonomski aspekt u obrazlaganju osvajačkih pohoda kako su ih razradili Kaetani (Caetani)7, Beker (Becker)8 i drugi noviji naučnici. Al-Ba-ladhuri, najsposobniji istoričar osvajačkih ratova, izjavljuje da je, prilikom regrutovanja vojnika za sirijsku vojnu, abu-Bakr »pisao narodu Meke, Tajifa, Jemena i svima Arapima u Nadždu i Hidžazu pozivajući ih 'na sveti rat' i razbuktavajući u njima želju za njega i za plijen koji će dobiti od Grka«9. Rustam, perzijski vojskovođa koji je branio svoju zemlju protiv arapske invazije, dao je sljedeću primjedbu muslimanskom izaslaniku: »Čuo sam da su vas na ovo što sada činite prisilile samo oskudica i siromaštvo«10. Stih u pjesmi Ha-mdsah od abu-Tammama11 sažeto i jezgrovito je objasnio stvar: Ne, nisi se ti radi raja okanio života nomada, na to te je, mislim, nagnala želja za hljebom i datulama. EKSPANZIJA I KOLONIZACIJA

Gledana u vlastitim okvirima, islamska ekspanzija označava posljednju fazu u dugotrajnom procesu postepene infiltracije sa neplodnog juga u susjedni Plodni polumjesec. To je posljednja velika semitska migracija. .Svi su hroničari, gledajući na događaje osvajačkih ratova u svjetlu njihovih kasnijih razvoja, htjeli da im povjerujemo kako za uspjeh svih ovih vojni treba zahvaliti ostroumnosti prvih kalifa, naročito abu-Bakru i 'Umaru i njihovim unaprijed brižljivo razrađenim planovima. Međutim, istorija nam pokazuje samo malo slučajeva u • Sur. 9 : 29. 7 Annali, vol. II, str. 831—61. 8 U Cambridge Medieval History <New York, 1913), vol. II, ,pogl. XI. 9 Futuh, str. 107 = Haiti, str. 165. 10 Baladhuri, str. 236—7 = Hitti, str. 411—12. 11 Str. 795. 144 kojima su tok velikih događaja predvidjeli oni koji su ih započeli. Ove vojne daleko su od toga da su u potpunosti bile rezultat smišljenog i hladnog proračuna. Izgleda, one su počele kao pljačkaški pohodi koji su trebali da daju novog oduška ratničkom duhu plemena, kojima su sada bile zabranjene bratoubilačke borbe. Cilj ovih pohoda, u većini slučajeva, bio je pljačka, a ne osvajanje stalnih uporišta. Ovako izgrađen, plan je brzo izmakao kontroli onih koji su ga izradili. Pokret je dobivao sve više poleta kad su borci iz bitke u bitku izlazili pobjednici. Tek tada je započela sistematska borba i neizbježno je uslijedilo stvaranje arapskog carstva. Prema tome, njegovo stvaranje ne treba pripisivati ranijim planovima, nego logici neposrednih okolnosti. Klerikalno ili teološko stanovište, koje islamsku ekspanziju pripisuje božjoj providnosti, u stvari odgovara starozavjetnom tumačenju hebrejske istorije i tumačenjima srednjevjekovne filozofije hriš-ćanske istorije. Njegove osnovne filozofske postavke potpuno su krive. Termin islam može se upotrijebiti u tri značenja: u početku kao vjera, kasnije je islam postao država i, konačno, kultura. Za razliku od židovstva i starog budizma, islamska je religija pokazala isto toliko agresivnog, misionarskog duha koliko i hrišćanstvo. Islam, koji je osvojio sjeverne oblasti, nije bio islamska vjera, nego islamska država. Arabljani su provalili u jedan svijet, neočekivano za njega, kao članovi jedne nacionalne teokratije. Najprije je trijumfovalo arabljanstvo, a ne muhamedanstvo. Istom u drugom i trećem stoljeću muslimanske ere glavnina narodnih masa u Siriji, Mezopotamiji i Perziji ispovijeda Muhamedovu vjeru. Protekao je dug vremenski period između vojničkog osvajanja ovih oblasti i njihovog obraćenja na islam. I kada su njihovi narodi prigrlili novu vjeru, oni su to učinili u prvom redu radi vlastitih interesa — da bi izbjegli danak i izjednačili se sa vladajućom klasom. Što se tiče islama kao kulture, ona se sporo razvijala poslije vojničkih osvajanja kao supstrat sastavljen od jezgre i baštine sirijsko-aramejske, perzijske i helenističke civilizacije, koje su joj prethodile. S islamom je Bliski istok ne samo ponovo osvojio sve svoje ranije političko područje nego je i u oblasti kulture povratio svoju staru duhovnu nadmoćnost.

POGLAVLJE XII OSVOJENJE SIRIJE Skoro u isto vrijeme kada je Heraklije, novopozdravljeni oslobodilac hrišćanstva i obnovilac jedinstva Istočnog Carstva, ponovo u Jeruzalemu, koji je upravo bio opet oslobođen od Perzijanaca, postavljao istinski krst1, njegove su

trupe s druge strane rijeke Jordana javljale o napadu jedne arabljanske bande, koja je s malo poteškoća bila odbijena. Poprište sukoba bila je Muta, na granici Balke, na istoku južne krajnje granice Mrtvog mora. Vođa bande bio je Zayd ibnHarithah, Muhamedov posinak, koji je pod svojom komandom imao 3.000 ljudi2. U ovom pljačkaškom pohodu Zayd je izgubio život i naslijedio ga je, u vraćanju ostatka hametice razbijene vojske u Medinu, novi obraćenik Khalid ibn-al-Walid. Tobožnji cilj pljačkaškog pohoda bio je da se osveti mučenička smrt Prorokova izaslanika, koji je bio poslan gasanidskom poglavici u Busri. Pravi cilj, međutim, bio je da se osiguraju željeni Mashraflvah mačevi3, koji su bili proizvođeni u Muti i susjednim gradovima, da bi ih mogli upotrebljavati u predstojećem napadu na Meku. Događaj se, naravno, tumačio kao jedan od onih uobičajenih pljačkaških napada na koje su sjedilački narodi pograničnih predjela bili odavno navikli. Ali, stvarno, to je bila prva puška u borbi koja neće prestati sve dok gorda bizantijska prijestonica (god. 1453) ne bude pala pred posljednjim pobornicima islama i dok na zidovima naj veličanstveni je hrišćanske katedrale sv. Sofije Muhamedovo ime ne bude zamijenilo Kristovo. Okršaj u Muti bio je jedina vojna protiv Sirije za života Prorokova. Ekspedicija u Tabuk4, preduzeta sljedeće godine (A. H. 9/630), koju je on lično predvodio, završila se bez krvi, mada je njom dobi-jeno nekoliko jevrejskih i hrišćanskih oaza. Na završetku riddah ratova u jesen 633. tri odreda vojske, u svakom od njih nalazilo se otprilike 3.00C ljudi, koje su predvodili 1 14. septembar 629. slavi se još sa iknijesovLnria u Libanonu. 2 Tabari, vol. I, str. 1610. Isp. Theophanes, str. 336. 3 Sa Masharif al-Sha'm, tj. visoravni koje gledaju na Siriju. M. J. de Goeje, Memoires sur la conquete de la Syrie (Levden, 1900), str. 5. 4 WaqidL str. 425. i slj.; Baladhuri, str. 59 = Hitti, str. 92. 10 — Istorija arapa • • 146 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

'Amr ibn^-al-'As, Yazid ibn-abi-Sufyan i Shurahbll ibn-Hasanah5, krenula su u pravcu sjevera i započela operacije u južnoj i jugoistočnoj Siriji. Yazid je imao za zastavnika svog rođenog brata Mu'awiyu, kasnijeg proslavljenog osnivača umajadske dinastije. Yazid i Shurah-bil krenuli su direktno putem Tabuk-Ma'an, dok je 'Amr, koji je u slučaju ujedinjene akcije trebao da bude glavnokomandujući, krenuo obalnim putem via Ajla. Broj svakog odreda kasnije se popeo do nekih 7.500 ljudi. (Abu-Ubaydah ibn-al. Jarrah, koji je uskoro trebao da postane vrhovni vojskovođa, vjerovatno je stajao na čelu jednom pojačanju i krenuo je čuvenim hodočasničkim putem, koji je išao starijom saobraćajnicom od Medine do Damaska. U prvom sukobu kod Vadi al-Arabe, velikoj uvali južno od Mrtvog mora, Yazid je slavio trijumf nad Sergijem, palestinskim patricijem, čiji je glavni štab bio u Cezareji (Qaysariyah). Na povratku prema Gazi, ostatak od nekoliko tisuća bizantijskih trupa pod Sergijem bio je iznenada u Dathinu napadnut i skoro potpuno uništen (4. februara 634). U drugim mjestima prirodni položaj išao je u prilog Bizantinaca, i muslimanski napadači su bili zamarani čarkama. Heraklije, koji je porijeklom bio iz Edese (al-Ruha') i čije je šestogodišnje ratovanje očistilo Siriju i Egipat od Perzijanaca, požurio se iz Emese (Hims) da organizuje i pošalje na jug novu vojsku pod komandom svoga brata Teodora. U međuvremenu je abu-Bakr zapovjedio Khalidu ibn-al-Walidu, »Alahovu maču«6, koji je ratovao u Iraku na čelu nekih pet stotina r i d d a h veterana, zajedno sa plemenom banu-Shayban, potplemenom Bakr ibn-Wa;il, koje je živjelo na perzijskoj granici, da žurno pohita u pomoć njegovim vojskovođama na sirijskom frontu. Mada je to bio manji sukob i preduzet vjerovatno bez kalifova znanja, napad na Irak

hronološki se računa kao početak muslimanskih vojnih poduhvata. Međutim, sa stanovišta Medine i Hidžaza, susjedna je Sirija bila poprište glavnih događaja. Prije nego je abu-Bakr izdao naređenje, Hira u Iraku se predala Khalidu i njegovom savezniku al-Muthanna ibn-Harithahu, poglavici Shayban Beduina, uz nadoknadu od 60.000 dirhama. Ovaj grad, sa svojim arapskim hrišćanskim vladarčićem, bio je najranija islamska tečevina izvan Poluotoka i prva jabuka koja je pala sa perzijskog stabla. Ajn al-Tamr, utvrđeno mjesto u pustinji, sjeverozapadno od Kufe, također je zauzeta upravo prije glasovitog pohoda na Siriju. Khaliđo?; opasni pohod Khalidova maršruta kroz pustinju predstavlja mnoge istorijske i geografske probleme, jer su nam autori postavili različite pravce kretanja i sasvim oprečne datume7. Rekonstruisan na temelju kritičkog ispi5 Isp. al-Basrl, Futuh al-Shafm, izd. W. N. Lees (Calcutta, 1853—4), str. 8—11, 40—42.' 6 Waqidi, str. 402; ihn-'Asakir, al-Ta'rikh al-Kablr, iiad. <Abd-al-Qadir Badran, vol. V (Damascuis, 1332), str. 92, 102. 7 Isp. Baladhuri, str. 110—12; Ya'qubi, Ta'rlkh, vol. II, str. 150—51; Tabaci, vol. I, str. 2111—13, 2121—4; iibn-'Asakir, vol. I, str. 130; ibn-Athir, alKamil ji al-Ta'rikh, izd. C. J. Tarnbe>rg, vol. II (Leyden, 1867), str. 312—13.

Q // Qinnasrin\ * N A S R l N . 'Aimjiio jeru S VRI A showing The Junds or Military Districta English Milcs to 40

bo

Ro

100

IO1 KARTA SIRIJE SA VOJNIM OBLASTIMA (JUNDS) POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA tivanja svih izvora8, njegov je put možda započeo iz Hire (mart 634) i vodio je kroz pustinju u pravcu zapada do oaze Dumat9 al-Džandal (današnji Džauf), koji leži na po puta, na najlakšoj relaciji između Iraka i Sirije. Kad je jednom došao u Dumu, on je mogao nastaviti put kroz Vadi al-Sirhan (stari Batn al-Sirr) do Busre, prvog ulaza u Siriju; na putu, međutim, leže tvrđave. Zbog toga je Khalid udario sjeverozapadnim putem od Dume do Kurakira10, na istočnoj granici Vadi Sirhana, i odatle je krenuo pravo na sjever do Suwau, drugog ulaza u Siriju. To je put od pet dana kroz skoro bezvodnu pustinju. Neki Rafi' ibn-'Umayr iz Tayyi' plemena bio je vođa puta. Voda za vojsku bila je nošena u mješinama. Burazi starih deva, koje je kasnije trebalo klati za hranu, služili su kao rezervoari vode za konje12. Vojska, koja je u svemu brojila pet do osam stotina ljudi, ja-hala je na devama. Mali broj konja, koje je trebalo u borbi upotrebljavati, uporedo su vođeni. Na jednom mjestu Rafi', čije su oči tako zabliještile sunčeve zrake koje su se odbijale od pijeska, nije mogao vidjeti očekivani znak za vodu. Zato zamoli ljude da potraže bodljikav grm. (<awsaj). Dok su u blizini njega kopali, udarili su na vlažan pijesak, odakle je voda potekla na utjehu iznurene vojske.

Dramatski neočekivano poslije osamanaestodnevnog puta Khalid se pojavi u blizini Damaska (Dimashq), i to upravo u pozadini bizantijske vojske. Odavde je započeo sa svojim pljačkaškim ekspedicijama. U toku jedne od njih, on se sukobio i porazio gasanidske hrišć'anske snage kod Mardž Rahita13 na sam dan njihova Uskrsa. Odatle je Khalid nastavio svoje trijumfalno putovanje prema Busri (EskiSham ili Stari Damask). Ovdje mu je, očigledno, pošlo za rukom da se spoji sa drugim arabljanskim snagama. Posljedica toga bila je krvava pobjeda u Adž Nadajnu14 30. jula 634. godine, koja im je praktično otvorila cijelu Palestinu. Spajanjem snaga Khalid je preuzeo vrhovnu komandu nad ujedinjenom vojskom. Sada je započela sistematska borba. Busra, jedan od glavnih gasanidskih gradova, pala je bez velikog otpora. Fihl (ili Fahl, gr. Pella), istočno od Jordana, koji je gospodario njegovim prelazom, snašla je ista sudbina 23. januara 635. god. Put prema sirijskoj prijestonici Damasku bio je otvoren 25. februara 635. god. zbog potpunog rasula neprijatelja u Mardž al-Suffaru15. Poslije dvije nedjelje Khalid je stajao pred vratima grada, koji je bio čuven po predaji da je najstariji na svijetu, i sa čijih je zidina sv. Pavle bio spušten u kotarici one znamenite noći njegova bijega. Damask, koji je trebao da uskoro postane prijestonica islamskog carstva, predao se u septembru 635. god. poslije šestomje8 Alois Musil, Arabia Deserta (New Yor<k, 1927), str. 553—73. • Spomenuta u Knj. post., 25 :14, Iz., 21 :11. 10 Današnji Qulban Qaraqir1 11 Blizu današnjeg Sab( Biyara (sedam vrela), sjeveroistočno od Damaska. 12 Ashurbanipal spominje neprijatelje Arape, koji »rasparaju svoje deve koje jašu« da bi ugasili žeđ; Luckenbill, vol. II, § 827; Musil, Arabia Deserta, str. 570. 13 Gasanidsko polje oko 15 milja od Damaska, blizu 'Adhra'. 14 Ne Jannabateyn; vidi S. D. Goitein u Journal, American Oriental Society, vol. LXX (1950), str. 106. 15 Ravnica 20 milja južno od Damaska. 149 OSVOJENJE SIRIJE sečne opsade izdajstvom građanskih i crkvenih vlasti, u koje je bio upleten djed slavnog sv. Ivana, o kome ćemo slušati kasnije pod Umajadima. Ostavljeno na cjedilu od bizantijskog garnizona, civilno stanovništvo Damaska je kapituliralo. Uslovi su poslužili kao obrazac za buduće aranžmane s ostalim sirijskopalestinskim gradovima: U ime Alaha, sažaljivog i milostivog. Ovo će Khalid ibn-al-Walia učiniti stanovnicima Damaska ako u njega uđe: on im obećava sigurnost života, imovine i crkava. Gradski zdovi neće biti razrušeni, niti će ijedan musliman konačiti u njihovim kućama. Uz to, mi im poklanjamo Alahov ugovor i zaštitu njegova Proroka, kalifa i vjernika. Dok god budu plaćali porez, samo će ih očekivati dobro16. Porez je, očigledno, bio jedan dinar i jedan jarlb (mjera za pšenicu po svakoj glavi). Taj je iznos kasnije povećao 'Umar ibn-al--Khattab. Balabak, Hims, Harnih (Epiphania) i drugi gradovi padali su jedan za drugim, kao kegle u kuglani. Ništa nije stajalo na putu osvajačima koji su napredovali. »Narod Šajzara (Larissa) izašao je da ih dočeka u pratnji svirača na tamburinima i pjevača i duboko im se poklonio«17. Odlučna bitka U međuvremenu, Heraklije je skupio vojsku od r>f, Jn<rm„if,i nekih 50.000 vojnika i stavio je pod komandu lili JU,I IH,U,t\,U, i m l l t*, li v svoga brata Teodora, spreman da da odlučan otpor. Khalid je u međuvremenu napustio Hims, štaviše i Damask i druge strateške gradove i koncentrisao je oko 25.000 ljudi18 u dolini Jarmuka19, istočne pritoke rijeke Jordana. Mjeseci čarkanja dosegli su svoj vrhunac 20. augusta 636. god., na dan topao i pun oblaka od prašine20 koju je vjetar nosio na jedno od na j su vi j ih mjesta, koje su, bez sumnje, namjerno odabrali arabljanski komandanti. Pred strahovitim naletom sinova pustinje sva nastojanja bizantijskih trupa,

potpomognutih pjevanjem i molitvama njihovih svećenika i u prisustvu njihovih krstova21, ostala su bez uspjeha. Oni Bizantinci i njihovi jermenski i arapski plaćenici koji nisu bili na licu mjesta zaklani nemilosrdno su bili stjerani u strmo korito rijeke i dolinu Ruk-kad. Drugi, koji su uspjeli da pobjegnu preko rijeke, bili su tu skoro potpuno uništeni. Sam Teodor je pao, i carska vojska u neredu natjerana u paničan bijeg. Sudbina Sirije bila je odlučena. Jedna od najljepših provincija za Istočno Carstvo bila je zauvijek izgubljena. 16 Baladhuri, str. 121 = Hitti, str. 187. 17 Baladhuri, str. 131 = Hitti, str. 201—2. 18 Arapske procjene bizantijske armije na 100.000 do 240.000 i muslimanske armije na 40.000 isto su taiko neosnovane tkao i grčke. Isp. Michel le Svrien, Chronique, izd. J. B. Chabot, vol. IV (Pariš, 1910), str. 416; prev. Chabot, vol. II (Pariš, 1901), str. 421. 19 Blizu sastavaka Jarmuka i Rukkada. Ne treba ga brkati sa Jarmuthom Joz., 10 : 3, današnjim Khirbat Jarmukom, blizu Adlnadajna. 20 Vidi H. R. P. Diokson, The Arab of the Desert (London, 1949), str. 258—62. 21 Basri, str. 197; ihn-'Asakir, vol. I, str. 163. 150 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

»Zbogom, Sirijo! Kako izvanredno lijepu zemlju dobiva neprijatelj!«22 bile su Heraklijeve oproštajne riječi. Sada je došao na red administrator mirotvorac. Abu-lUbaydah, jedan od najpoštovanijih drugova i članova medinske teokratije i do sada zapovjednik jednog vojnog kontingenta na sirijskom frontu, postavljen je od 'Umara za generalnog guvernera i kalif ovog namjesnika da zauzme mjesto Khalida, prema kome je, izgleda, 'Umar potajno njegovao lično neraspoloženje. Abu-'Ubaydah je pratio Khalida na sjever. Na dalji ozbiljan otpor Arabljani nisu na svom putu nailazili sve dok nisu došli do prirodne granice Sirije, gorja Taurus, i bez ikakve teškoće su natrag vratili gradove koje su bili ranije osvojili. Pismo koje se pripisuje narodu Himsa tipičan je primjer osjećaja koje je domaće stanovništvo Sirije gajilo prema novim osvajačima. »Mi volimo vašu upravu-i sudove mnogo više nego stanje ugnjetavanja i tiraniju pod kojima smo do sada živjeli.«23 Spisku su ubrzo bili pridodani Antiohija, Alepo i ostali sjeverni gradovi. Kina-srin (Chalcis) bio je jedini grad s kojim su teško izašli na kraj. Na jugu su samo Jeruzalem i Cezareja, koju je bio duboko zahvatio duh helenizma, čvrsto držali svoja vrata zatvorena pred napadačem, prvi sve do 638. god., a druga do oktobra 640. god. Cezareja je primala pomoć morskim putem jer Arabljani nisu imali sredstava da je zaustave. Međutim, poslije sedmogodišnjeg pljačkanja i opsade sa prekidima, podlegla je pred napadom Mu'awiye, koji je bio potpomognut izdajstvom jednog Jevrejina unutar zidina. Između 633. i 640. god. sva je Sirija, od juga do sjevera, bila pokorena. Ovo »lako pokorenje«24 zemlje imalo je svoje specijalne razloge. Helenistička kultura, koja je došla u zemlju još onda kada ju je (332. pr. n. e.) osvojio Aleksandar, osjećala se samo na površini i ograničavala se na gradsko stanovništvo. Seosko stanovništvo ostalo je uvijek svjesno rasnih i kulturnih razlika između sebe i svojih gospodara. Ova rasna netrpeljivost između semitskog sirijskog stanovništva i grčkih gospodara povećavana je raskolničkim razlikama. Mo-nofizitska sirijska crkva učila je da Hrist ima samo jednu narav, a ne dvije (božansku i ljudsku), kako je formulisao sinod u Kalcedonu (451), što je prihvatila grčka crkva u Bizantiji. Hristološki Herakli-jev kompromis, promulgiran 638. god. na osnovu formule koju je de-finisao carigradski patrijarh Sergije25, imao je cilj da ne uzima u obzir pitanje prirode ili priroda Kristove

1. bez sumnje. 25 Sirijac j-alkobitske loze. bio je toliko impresioniran prostačkim izgledom i pohabanim odijelom svog arab-Ijanskog gosta da se. 11. 210. Uz pomoć sirijskih trupa. Kao i ostali vjerski kompromisi. Hims. okrenuo jednom od svojih pratilaca i na grčkom jeziku ovako primijetio: »Ovo je.18. pouzdanje u svoju vlastitu sudbinu. Iz Sirije su horde pojurile u Egipat. i da propiše uredbe za administraciju novoosvojenog područja. str. 116. što je još važnije. 211. vlast je prešla u ruke oštroumnog Mu'awiye. 24 Baladhuri. 126. str. područje južno od velike ravnice Ezdraelona (Mardž ibn--Amir). 179. koji je obuhvatao Galileju do Sirijske pustinje. L. Sa Sirijom kao bazom. Đorđiju i Azarbejdžan bilo je omogućeno. L. Veći dio sirijskog stanovništva ostao je privržen mo-nofizitizmu. pričaju. koja je ležala sjeverno od poprišta bitke na Jarmuku. gnusoba pustošna o kojoj je govorio Danijel prorok kada je stajao na svetom mjestu. str. Odatle ime monotelit za hrišća-nina koji je priznavao novu formulu. Administracija novog područja • Upravo prije pada Jeruzalema.000 njegovih vojnika. Tako brzo i lako sticanje toliko strateški važne oblasti od najjačeg vladara toga vremena pribavilo je novoj islamskoj sili prestiž u očima svijeta i. prodiranje u Jermeniju. 19 = Hitti. također ga je 'Umar posjetio. koga su nazvali »slatkorječivi branilac crkve«. Sirija je sada bila podijeljena na četiri vojne oblasti (sing. Sjevernu oblast Kinasrin kasnije je priključio umajadski kalif Yazld I. 137 = Hitti. da se posavjetuje sa vrhovnim zapovjednikom abu-'Ubaydahom. Njegovo ime još uvijek nose zapadna vrata Damaska.13 = Hitti. str. nego je isticao jedinstvo njegove volje (thelema). kao i pljačkaški pohodi i napadi u Malu Aziju koje je trebalo izvršiti u toku mnogo idućih godina. Kada je pao Jeruzalem. L. Dok je jeruzalemski patrijarh Sofronije. pokazivao starom kalifu sveta mjesta. krije se skriveno i napola izraženo osjećanje nacionalnosti. Španija. sitr. da se utvrdi status pokorenih. uistinu. Svrha njegova dolaska bila je da se proslavi pobjeda. str. str. • . i Filastin (Palestina). sjevernu Mezopotamiju. bila je u vremenu kraćem od jednog stoljeća od Prorokove smrti uključena u neprestano rastući krug islama. pokosila 20. To su bile Dimašk. 22. OSVOJENJE 151 SIRIJE jenu sirijsku crkvu. Mjesto toga on je imao za posljedicu stvaranje trećeg problema i nove stranke. 137. i poslije smrti njegova nasljednika Yazida. 1. koje su odgovarale rimskim i bizantijskim provincijama zatečenim u vrijeme okupacije. Iza ovog razvoja i upornog njihova pristajanja uz odvo22 Baladh-urd. kalif 'Umar je došao u vojni logor u Džabiji. a odatle trijumfalno krenule kroz ostali dio sjeverne Afrike. koga je on na taj položaj postavio mjesto Khalida poslije fcitke kod Jarmuka. str.osobe.13. 23 Baladhuri. jund). str. 17. al-Urdunn (Jordan). kažu. 193.«26 Uskoro je abu-'Ubavdah pao u Amuasu (ili (Amawas) kao žrtva epidemije koja je. 7. na najudaljenijem kraju Evrope. ni ovaj se nije svidio ortodoksima niti je zadovoljio disidente. 194.

Doček od strane aramejskih seljaka bio je isto tako srdačan kao i ranije pripremljeni doček sirijskih seljaka. i sve do poslije Prorokove smrti nije ni čuo za islam. Do tog vremena bitka na Jarmuku bila je dobivena i sudbina Sirije zapečaćena. U međuvremenu. Migine. CXIII (Pariš. 2194— 2201. god. A (ianciahir 'i među Arapa i naroda te doline postojale su intimne veze. bio samo beduinski poglavica. niti je na njega prešao. možda pozajmica iz Pahlaui.. Jeo ja znači »ndzija«. 2 'Iraq. Neustrašivi al-Muthanna preduzeo je nov pljačkaški upad u oktobru ili novembru sljedeće godine i zabilježio je nad perzijskim vojskovođom Mihranom pobjedu kod Buvaj-ba. Nihiiw*ml %-. Sofronije je možda bio marondtskog porijekla. i ovdje se dogodilo isto — svježa arabljanska plemena. nedaleko od Hire. Constantine Porphyrogenetus. administratorom Carstva. str. Tabari. P.e admirustrando imperio«. Sa(d je sa svojih 6. jednog od onih drugova kojemu je Muhamed. 60. Davno prije arapske vladavine nad dolinom dviju rijeka. . Zaratustrovci nisu njima kao hrišćanima bili mnogo skloni. 339. Semitski Iračani gledali su u iranskim gospodarima strance i osjećali su bliže srodstvo sa novim došljacima.000 ljudi prvi put omjerio snage kod Kadisije. on je ostavio irački front u rukama svoga beduin-skog saveznika alMuthanna ibn-Harithaha. str. međutim. šeika plemena banu-Shavban. -d° P o E .** H*MAD <q ^. 109. Dan (posljednji dan maja ili prvi dan juna 637) bio je neobično topal. T. 1864). novembra 634. 251—2.^ -. .»''fa*^ \ V''' PROVINCE OF FARIS POGLAVLJE XIII OSVOJEN JE IRAKA I PERZIJE Kada je Khalid god. na Eufratu. »D. 11:31. Al-Muthanna je. sa Perzijan-cem Rustamom. crna zemlja. odgovara ar.28 Theophanes. Baladhuri. History oj Assyria (New York. Patrologia Graeca. Stoljećima prije pojave islama male arapske poglavice i kraljevi živjeli su na iračkoarabljanskoj granici. A. One su se očitovale u sve jačem upoznavanju sa njenom kulturom i miješanjem pograničnih Beduina sa njezinim stanovništvom. 1Sawad. i to iz istih razloga. Olmstead. sličan onome na koji se bila bitka na Jarmuku. koje datiraju još iz rane babilonske ere. str. I. 634. kao vrhovnom komandantu obećao raj. Dan. III. Tamu je pravila prašina koju je nanosio vjetar.. Perzijanci su pripremali protivudar i uspjeli su da skoro unište arabljanske bande u bitki na mostu1 blizu Hire. izvršio svoj znameniti napad u pravcu zapada iz Hire. iz1 Preko Eufrata. upotrijebljena da se istaikne kontrast Arapskoj pustinji. u velikom broju počela su se doseljavati u tek osvojene oblasti. Rustam je bio ubijen.R . Kao i u Siriji poslije bitke na Jarmuku. vol. Primijenjena je ista taktika s istim rezultatima. vol. col. bez ikakvih veza sa Medinom ili Mekom. velika sasanidska armija natjerana u paničan bijeg i čitava plodna nizija Iraka2 zapadno od Tigrisa (Dijlah) ležala je otvorena pred napadačima. vol. 26. isp. 1927). na završetku bitke kod Badra. str. Zato je kalif 'Umar izabrao Sa'd ibn-abi-Waqqasa.str. 174. Yaqut. u J. namamijena novim ekonomskim pogodnostima. 154 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA S V^ \ I ''V<-.

otmjeni lukovi i raskošan namještaj i dekoracija — to je sve proslavljeno u kasnijoj arapskoj poeziji — stajalo je sada na raspolaganje Sa'du. bukvalno gradovi u koje su ulazili Seleucija i Kte sifon na obje strane Tigrisa nekih 20 milja jugoistočno od Bagdada. dospjeli su do Mausila (Mosul). V. bio je prirodno uziman mjesto soli i kao takav upotrebljavan za kuhanje5. str. zajedno sa carem. 114. nuđeno je u zamjenu za »bijelo« (al-baydd'} srebro)6. Iste godine bila se posljednja velika bitka kod Ni-havanda (blizu starog Ekbatana) sa nećakom Sa'adovim. Tada je bio otvoren put IRAKA I PERZIJE . 7 Baladhuri. koji je sada. i zauzeli ga. Još jedan uzaludan zastoj (krajem 637) u Džaluli. 244 = Hi-tti. Zabavne i poučne su neke anegdote utkane u arapske hronike. Čvrsti otpor nesemitskog stanovništva ko--načno je razbio 'Abdullah ibn-'Amir. započelo je sistematsko osvajanje carstva iz novoosnovane baze u Basri. kasnije Susijana. Fakhri. 134. vol. I. gdje je Sa'd sagradio jednu od prvih muhamedanskih bogomolja u Iraku. 641. koji oni do tada nikada nisu vidjeli. Sa'd je trijumfalno ušao u glavni grad. Poslije Farisa red je došao na veliku i udaljenu provinciju Kurasan. 114—15. Whitting (London. trebao je prije nego Ktesifon da postane glavni grad. Zauzimanje najvećeg kraljevskog grada u ovostranoj Aziji dovelo je sinove neplodne Arabije u direktan kontakt sa_raskošima i udobnostima tadašnjeg savremenog visokog društva. isp. bio ga je već napustio. al-Dinawari. Kada su nekog arabljanskog borca u Hiri grdili što je prodao samo za 1000 dirhama kćerku nekog plemića koja mu je kao dio plijena bila dopala. činio treću vojnu bazu za operacije protiv Irana. koji je bio nabujao od proljetnih poplava. blizu starije Hire. vol. str. koji je predvodio arabljanske snage. današnji Arabistan) bio je zauzet god. U međuvremenu Sasanid Yazdagird III i njegov carski dvor bježali su na sjever. J. Kamfor. blizu mjesta stare Ninive. Isp. III. perzijska pri-jestonica. 79. izvršen je napad na susjednu provinciju Pars (Faris. Poslije Kadisije i Madajina. str. Poduhvat je bio izvršen bez ikakvih gubitaka u vojsci i od muslimanskih hroničara pozdravljen je kao čudo. 6 Fakhri. Oni ga procjenjuju na devet bilijuna dirhama4. i cijeli je Irak ležao na koljenima ispred nogu osvajača. prev. Arapski hroničari pretjeruju u ekstravagantnim opisivanjima 'plijena i blaga zarobljenog tom prilikom. C. 649—509. zajedno sa Basrom i Kufom. nešto nepoznato u Arabiji. kraljevska palata sa prostranom salom za prijeme. 400. Rezultat te bitke bio je katastrofalan poraz posljednjih ostataka Yazdagirdove armije. izd. str. »Žuto« (al-safra' tj. 1947). al-Akhbdr al-Tiwal. II. OSVOJENJE 155 najveći uspjeh. koja je pošla pod zapovjedništvom 'Iyada ibn Ghanma iz sjeverne Sirije. 1888). Ovo je donijelo ekspediciji. 742—6. str. Sa karakterističnom žestinom i energijom on je krenuo naprijed i na jednom pogodnom gazu prešao je Tigris. Annali.str. 4 Tabari. str. 5 Ibn-al-Tiqtaqia. 640. izd. 2436. isp. itan-ial-Athlr. 392. Iwdn Kisra. 1895). 3 Arapski al-Mada'in. U međuvremenu. 115. koje bacaju svjetlost na stepen kulture dva naroda. Caetani. koji je zauzeo Istakhr (Persepolis). Derenbourg (Pariš. na granici perzijske visoravni. al-Fakhri. iz Basre i Kufe. E. Njegov garnizon. God. . Brzom kalifovom naredbom vojni logor u Kufi.Sljedeći Sa'dov cilj bio je Ktesifon (Ctesiphon)3. H. upravitelj Basre. str. na sjeveroistoku. zlato). vol. Guirgass (Leyden. U junu 637. iz Bahreina. str. str. prava Perzija)8 s istočne obale Perzijskog zaliva. on je odgovorio da »nije znao da postoji broj veći od deset stotina«7. glavni grad Farisa god. Kuzistan (stari Elam.

sada je prerasla u carstvo sa prostranstvom kakvo je imalo Aleksandrovo i kojemu je na čelu stajao . jedna druga. Dok je ova kolona arabljanskih trupa pod zapovjedništvom Sa'da operisala na istoku. Njegovom smrću sramno je završio posljednji vladar jednog carstva koje je cvjetalo sa prekidima nekih dvanaest stoljeća. 248—56. 219—20. Oni su stoljećima uživali svoju nacionalnu samostalnost 8 Perzijanci nazivaju svoju zemlju Iran. IV. str. Perzijanci su bili arijevci. Muslimansko je oružje naišlo na mnogo odlučniji otpor nego u Siriji. 65210.do Oksusa. njezina filozofija i medicina postale su zajednička svojina arapskog svijeta i osvojile sur osvajače. IV. II. str. VII. Napravljen najprije od trstike za smještaj vojnika i njihovih porodica. vol. str. operisala je na zapadu. stari duh pokorenog naroda ponovo se probudio i povratio svoj zanemareni jezik. mladi i nesretni Yazdagird. koja je u toku više od četiri stotine godina često ogledala svoje oružje sa Rimljanima. VII. 156 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA i predstavljali su dobro organizovanu vojničku silu. Sa'd ovdje podigne dvor po uzoru na kraljevsku paiatu u Ktesifonu. 50—53. God. mnogo učinila za razvoj šiit-ske sekte i za osnivanje fatimidske dinastije. str. vol. govorni narodni jezik. a ne Semiti. uključivši žene. djecu i robove. Samo njegov južni dio bila je provincija Pars (prebivalište njegove dvije najveće dinastije Akemenida i Sasanida). V. 10 Vidi Baladhuri. logor je zamijenio svoje kolibe kućama od nepečene cigle (ćerpiča). Vrata stare prijestonice bila su prenesena u novu. Ne obazirući se na 'Umarovo uporno traženje da se održava starinska jednostavnost. 418 = vol. On je uskoro prerastao u važnu metropolu. str. pod komandom još slavnijeg 'Amra ibn-al-'Asa. carstva koje se nije ponovo pojavilo za osamsto i više godina. kratko vrijeme poslije 643. Posljednji je vrhovima rastućeg Polumjeseca pripojio narode doline Nila i sjevernoafričke Berbere. Ovaj simbolički običaj stalno je praktiko-van na arapskom Istoku. 193—212. 640. 424. koji je dugi niz godina do temelja potresao Kalifat. vol. Perzija je dala velik udio u karmatijskom pokretu. str. str. 151—3 vol. (Iyad je probao da napadne bizantijsku Jermeniju. pao je kao žrtva gramzivosti jednog svog državljanina u kolibi nekog mlinara blizu Marva (perz. U toku sljedeća tri stoljeća arapske vladavine. Grci su izmijenili staru perzijsku riječ Pdrsa u Persis i upotreblja vali su je za čitavo kraljevstvo. Ona je. Za ovu početnu i nedovršenu pobjedu nad Perzijom trebao je jedan decenij. str. Caetani. IV. I. Međutim. 651. vol. Prividno vjerska.000—40. njezina književnost. 19—27. Vojni logor u Kufi postao je prijestonica novoosnovane oblasti. Caetani. arapski je postao službeni jezik. Marv)11. Neke od najsjajnijih zvijezda na duhovnom islamskom nebeskom svodu za vrijeme prva tri stoljeća njegovog postojanja bili su islamiziram Iranci. riznicom i nekoliko pratilaca. obalne oblasti Beludžistana. bježeći sa svojom krunom. ova oblast nije bila potpuno pokorena sve do god. str.! ekonomska. 453—4. Još god. vol. 9 Vidi Tafoari. dovelo je Arape do samih granica Indije. Michel le Syrien. vol. takođe. ali uglavnom politička. kojoj nema premca. karakteristična za Hidžaz. 2545—51. ova arabljan-ska ekspanzija. Pokorenjem Mukrana. Uporedo sa logorom u Basri. kao i govor obrazovanog društva i. jedna je ekspedicija pošla iz Sirije pod vodstvom Habiba ibn-Maslame. Njezina umjetnost. Međutim. 11 Isp.000 Arabljana. Kufa je ostala politički i duhovni centar arapske Mezopotamije sve dok Abasid al-Mansur nije sagradio nadaleko poznat grad Bagdad. u manjoj mjeri. koja je vladala Egiptom više od dva stoljeća. Otprilike četiri godine kasnije. i u borbama je moralo učestvovati nekih 35.

2 Ya<qubi. To je bio međunarodni put Starog svijeta koji je povezivao njegove najvažnije centre civilizacije4. str. 53. koji je u jdhilžyah periodu vodio u Egipat mnoge karavane i bio upoznat s njegovim gradovima i putovima1. Kambiz. međutim. Skizzen und Vorarbeiten. str. ali predosjećajući njezin nepovoljan sadržaj i sjećajući se 'Umarovih ranijih uputa koje su glasile: »Ako te sustigne moje pismo sa naređenjem da se vratiš iz Egipta prije nego što uđeš u ma koji njegov dio. koji je poslije ponovnog zauzimanja zemlje 631. Tražeći novo poprište na kome bi u zasjenak bacio svog proslavljenog rivala Khalida. zato što leži tako opasno blizu i Sirije i Hidžaza. priznanje zbog pokoren ja Palestine. Prvo utvrđeno mjesto na koje je udarila arabljanska kolona -i to sredinom januara 640 god. Bilbajs (varijante Bilbis. Kalifova poruka.Hakam. C. Kir (ar. vol. 1922). C. Balbls) sjeveroistočno od Kaira. rasle mimo svake kontrole. Sveta porodica. pričaju. koje nisu možda bile popravljene poslije skorašnje perzijske invazije (616) i okupacije. 1899). bio je ratoboran. 'Umar vratio u Medinu i savjetovao se s 'Uthmanom i drugim ličnostima koje su ukazivale na eventualne rizike i opasnosti. 158 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA pribavila mu je epitet »jedan od četiri arabljanska politička genija u islamu« (duhdt)3.sr. bile su sravnjene sa zemljom. str. jednomjesečnog otpora grad je pao i njegove utvrde. rječit i oštrouman. Put kojim je on išao sa svojih 4. Antioh. iskoristio je 'Umarovo prisustvo u Jeruzalemu da osigura njegov mlaki i ravnodušni pristanak za borbu protiv stare zemlje faraona. 168—9. Napoleon i Džemal Paša. sustigla je 'Amra upravo prije prelaska egipatsko-palestinske granice. WeUhausen. 'Amr ibn-al-'As.. ibn-<Abd-al. str. 93. koji je bio iz plemena Quraysh.5 . Iza njega je došao Babilon6. II. jaka tvrđava na drugoj strani otoka Raude na Nilu priječila je dalje napredovanje.bio je Farama (Pelusium). Poslije. Najzad. imao je 45 godina. Futuh Mi. vatren. izd. Uloga koju je on kasnije trebao da odigra u preotimanju Kalifata za svog pobratima Mu'awiyu 1 Ibn-'Abd-al-Hakam. od strane Heraklija vršio funkciju aleksardrij-skog patrijarha i carskog namjesnika . on je poslao glasnika da zaustavi napredovanje kolone. TRIPOLITANIJE I BARKE Strateški položaj Egipta. Ovaj 'Amr. isp. On je nastojao da reguliše tok bujice čije su pritoke. ali ako uđeš u zemlju prije primitka moga pisma. onda idi naprijed i usrdno moli Alaha za pomoć«2. Kada se. On je već stekao. povećavajući neprestano svoj broj i veličinu.kalif u Medini. otprilike. bogatstvo njegovog žitorodnog zemljišta. odmah se vrati natrag. Pokorenje Egipta prije bi ulazilo u period sistematskih borbi nego slučajnih pljačkaških pohoda. POGLAVLJE XIV POKORENJE EGIPTA. al-Muqawqis). a zatim su na red došli drugi. ključ u istočni Egipat. god. koje je učinilo zemlju žitnicom Carigrada. J. činjenica da je njegov glavni grad Alek-sandrija bio baza bizantijske flote i da je zemlja služila kao vrata u ostali dio sjevernoafričkog koridora — svi ovi razlozi natjerali su Arabljane da okrenu svoje lakome oči prema dolini Nila već u prvo vrijeme svoje ekspanzije. 56—7.000 jahača bio je ona ista utrta staza duž obale kojom je išao Abraham. VI. vol. Prolegomena zur dltesten Geschichte des Islams (Berlin. zapadno od Jordana. Aleksandar. (Amr nije htio otvoriti pismo sve dok nije stigao do Ariša (decembar 939). Torrey (New Haven.

Opet su bile ponovljene tri alternative. Kir je bio preneražen kad je primio delegaciju 3 Ibn-Hajair. Kada dođe vrijeme molitvi. ali bez uspjeha. sitr. 16 (Ap. str. Oni sjede samo na goloj zemlji. vol. koji su se trebali suprotstaviti Bizantincima. Izdajnik Kir potajno je tražio da potkupi opsjedače.. Uskoro su ona došla na čelu s al-Zubayrom ibn-al-'Awwamom. Imali su da biraju između tri uobičajene ponude: islam. Na taj se način arabljanska kolona popela otprilike na 10. 'Amr je napadao (Ayn Shams7 u julu 640. str.000 ljudi. 53. kojih je bilo oko 20. U međuvremenu se opsada Babilona bez prekida nastavljala. niti između gospodara i roba. Sljedeće riječi upućene Kirovim izaslanicima pokazuju kakav su utisak na njih učinili Arabljani: Mi smo se uvjerili da je to narod čiji svaki pojedinac više cijeni smrt od života. Kir je pristao da plati danak i pohitao je u Aleksandriju da uruči caru uslove mira. Oni se nisu svidjeli He-rakliju. 1902). al-7sabah fi Tamylz al-$ahabah. savladali su stražu i garnizon. isp. Butler. L. popevši se na zid Ijestvama. DONJI EGIPAT na karti su predstavljeni muslimanski gradovi i njihova osvajanja OAyn Shams (Heliopolis.u civilnoj administraciji. 3. sitari Heliopo-lis. str. a Kir je bio zatvoren u Babilonu.9. ibn-'Abd-al-Hakam. The Arab Conquest oj Egypt (Oxford. Arabljani su stezali obruč oko grada jer nisu imali nikakvih tehničkih ni mehaničkih sprava da prisile tvrđavu na predaju. koji je optužio svoga namjesnika zbog veleizdaje i poslao ga u progonstvo. danak i mač. Bizantijska vojska bila je hametice potučena. V (Cairo. J. skromnost od isticanja i nijednom od njih ovaj svijet ne pruža nikakve privlačnosti. str. 58. Moleći da se sastane u Raudi sa delegacijom s kojom će voditi mirovne pregovore. Oimstead. . 7 Dosloivno »izvor sunca«.000. svi peru svoje udove i ponizno obavljaju molitvu8. Ratni islamski poklič Allahu akbar (bog je najveći) pobjedonosno je odjekivao dvoranama tvrđave 6. KhallJ) English M i les 20 3° 4° 50 6m«ry Vilkcr Hi i 160 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA na čijem se čelu nalazio crnac 'Ubadah ibn-al-Samit. On (On) starozavjetni d glifskih natpisa. Njihov je vojskovođa (amlr) kao i svaki drugi između njih: nema razlike između nižih i viših. 5 Ovaj.000 ljudi. 65. proslavljenim drugom Prorokovim. 16. 8 Ibn-'Abd-al-Hakam. 1907). godine. 44—8. aprila 641. History of Palestine. kao i ostali datumi okupacije Egipta nisu sigurni. Teodor je pobjegao u Aleksandriju. 'Amr se ulogorio izvan Babilona čekajući povoljnu priliku i očekujući pojačanja. 637) kao datum okupacije Egipta. Na kraju sedmog mjeseca al-Zubayr je sa svojim drugovima uspio da ispuni jedan dio jarka i. OnJ Kanali (jedn. 2592. Tabari. izuzimajući garnizon koji je brojao oko 5. 245—7. Dok je opsjedao Babilon. niko joj se ne uklanja. vol. I. 4 V. izabrao je Rabi1 I. jedu samo na svojim koljenima. pohitao je u Babilon (Babilyun) sa svojim vrhovnim komandantom Au-gustalisom Teodorom i s trupama. B A. god. str.

Chronique de Jean. III. ali su. POKORENJE 161 čija u Gornji Egipat. 113—43. 213 = Hiitti. Na Arape iz pustinje ovaj prizor morao je. 10 Arapi su ga kasnije nazivali 'Arnud al-Sawari. Na drugoj se strani nalazila divna katedrala sv. Sa svježim pojačanjima iz Arabije. Naqyus. poslije Carigrada najljepši i najjači grad na svijetu. i slj. e. Suvuti. potpisao sporazum. 1883). >'Ja sam osvojio grad. Ostavivši kontingent vojske u pozadini. 41.Pošto je prisilio na predaju istočnu granicu Delte. vol. Ibn-'Abd-al-EIakaim. 336. izd. koja su njegovu vojsku povećala na oko 20. n. god. Kir. poslije čega je slijedio krvavi pokolj.000 ljudi. 'Amrov gvozdeni obruč počeo je stezati vrh. Nadajući se da će neovisno o Carigradu upravljati zemljom u korist Arabljana. Wiet. vol. današnji Šabšir) pao je 13. u stvari. koji se može nazvati aleksan-drijsjkim sporazumom.prevodom (Pariš. Maqrlzi. za koje su tvrdili da ih je podigla Kleopatra.000 ljetnikovaca sa 4. 450. vol. 'Amr je krčio sebi put natrag u Babilon i kasnije je preduzeo nekoliko pljačkaških ekspedi9 Baladhiurd. Ivan iz Nikiua. što se vidi sa Diokle cijanovog stupa još i damias. bez sumnje. bili djelo Tutmosa III (ča 1450. nikakvih neposrednih izvora za snabdijevanje ljudstva. Zotenberg. TRIPOLITANIJE I BARKE . str. a završio August. i brojem i opremom mnogo slabiji. 42. nekadašnji hram Caesarion11. u Babilonu 8. koji je značio predaju jedne od najljepših provincija Carstva u arabljanske ruke. EGIPTA. ratifikovao je sporazum. eveque de Nikiou.000 ljudi. novembra 641. ali ću se suzdržati od njegova opisivanja. god. Texte ćthiopien. i s pravom je smatran jednim od sedam čudesa svijeta12. str. Međutim. maja. koji je ponovo stekao milost. str. Mawa(iz. u kojem je nekad bio smješten Serapov hram i velika Aleksandrijska biblioteka. nisu imali nijedne lađe. Nikiu (ar. i slj. Dalje na zapad stajala su dva crvena obeliska od asuanskog granita. savremeni pisac. Grad je bio evakuisan u septembru 642. ostaviti isti utisak koji danas ostavlja na došljaka silueta današnjeg Njujorka sa svojim u nebo stršećim neboderima.) njega je na prijestolju naslijedio unuk Konstant II (Qustantin. III.«14 Kalif je počastio glasnika svoga komandanta hljebom i datulama i u Prorokovoj džamiji održao jednostavnu ali veličanstvenu službu zahvalnicu. Na jednoj se strani dizao visoki Serapeum10. Husn. 11 U arapskom Qaysarfyah. Napadači. str. još je bila daleko. Marka. 13 H. Vesele vijesti poslate su 'Umaru u Medinu sljedećim riječima. kao i četiri stotine mjesta za zabavu za kraljevsku porodicu. On je pristao da plaća stalan danak od dva dinara po odrasloj glavi i državni porez plativ u naravi pristajući da ne dozvoli bizantijskoj vojsci da se vrati i da pokuša da ponovno osvoji zemlju. sipajući po danu sunčeve zrake. ibn-'Abd-al-Haikam. biskup je s 'Amrom.). str.. 128. Poslije Heraklijeve smrti (februara 641. Car Konstant. Aleksandrija se ponosila svojim garnizonom. Dovoljno je reći da sam se u njemu dočepao 4. nejak i mlad.000 kupatila i 40. nikakvih opsadnih sprava. 61. 12 Vidi Maqrlzi. vrati se u Aleksandriju da zaključi mir. god. opisuje prvi poraz koji su pretrpjeli bespomoćni Arabljani pod udarcima katapulta sa visokih zidina13. koji je brojao nekih 50. a po noći svoje vlastito svjetlo. str. To su ona ista dva obeliska koji sada krase sjevernu obalu Temze (Embankment) u Londonu i centralni park u Njujorku. 'Amr se jednog jutra nađe pred naoko neosvojivom linijom zidova i kula koji su štitili egipatsku prijesto-nicu i glavnu luku. U njegovoj pozadini nalazila se glavnina snaga bi-zantijske mornarice koja je bila stacionirana u Aleksandriji. U pozadini se visoko dizao Far.000 Jevreja koji plaćaju lični porez. 43—5. sa . str. str. 641—68). Alek-sandrija (allskandarlyah). I. pr. koji je započela graditi Kleopatra u čast Juli ja Cezara.

današnji Suec. god. Međutim. 'Amr je sada očistio stari faraonski kanal. Saobrazno s 'Umarovom politikom. Ova sugestija je i/azvala onaj čuveni 'Amrov odgovor: »U tom slučaju moja bi dužnost bila da držim kravu za rogove dok je drugi muzu. 82. Mu'awiyah je zauzeo Kipar (Qubrus). prolazio kroz Heliopolis i povezivao Nil sjeverno od Babilona sa Kulzumom17. God. Zotenberg. . ili 669. morao još jedanput ranije (652) opljačkati EGIPTA. 17 Antička Klysma. bilo iz Egipta pod komandom Abdullaha ili iz Sirije pod komandom Mu'awiye. TRIPOLITANIJE I BARKE . Trajan je očistio kanal. ali se on zbog nemara poslije njegove vladavine zamuljio. Poslije dvije godine jedan od Mu(awiyinih kapetana opljačkao je otok Rod24. zbog unutarnjih nereda muslimani nisu uspjeli da iskoriste svoju pobjedu i da napreduju prema Carigradu. dobivši ime Fustat16. 99. Međutim. još od samih početaka dao je njihov biskup u Aleksandriji instrukcije da osvajačima ne pružaju nikakav otpor. Tu čast on dijeli sa Mu'awiyom. na Crvenom Moru18. upraviteljem Sirije. vol.25 sirijsko-egipatska flota. prema podacima ibn-'Abd--al-Hakama15 (+ 257 = 871). uglavnom radi pljačkanja. Kira je kasnije urođenička tradicija smatrala Antihristom. mjesto na kome je (Amr podigao svoj logor van Babilona postalo je nova prijestonica. 15 Str. 18 Isp. naravno. u najmanju ruku. sa dvadeset lađa natovarenih egipatskim 14 Ibn-'Abd-al-Haikam. Basre i Kufe u Iraku. egipatskim Kop tima. sada je Abdullah nastavio borbe u pravcu zapada i juga.Urođenicima. poznata na arapskom kao dhu-al-Sawari*6 (bitka jarbola). Siqilliyah) i da je opljačka. Godinama je Heraklije kušao da pomoću svog agenta Kira zabrani egipatsko (koptsko) bogoslužje i da silom nametne svoju novu monotelitsku doktrinu crkvi koja se tome odupirala. Njezin današnji oblik je rezultat čestih popravljanja i doziđivanja. IV. zauzet je sljedeće godine. 11 — Istorija arapa POKORENJE 163 Poslije pokorenja 'Uthman je želio da 'Amr ostane na čelu vojske. a da Abdullah bude finansijski administrator. jedna flota od 200 lađa usudila se da iz Aleksandrije dopre sve do Sicilije (Siqilliyah. pod komandom Mu(awiye i Abdullaha. Misr al-'Atiqah) ostao je prijestonica sve do Fatimida (969. koji je komandovao bitkom. God. God.. 649. isp. Ona pod tim imenom stoji još i danas. Fustat (stari Kairo. Da bi otvorio direktan vodeni put do svetih arabljanskih gradova. Aleksandrija je.str. koji nam je ostavio najraniji sačuvani izvještaj o pokoren ju Egipta. i odgovaralo je vojnim logorima Džabije u Siriji. Na taj je način izvojevana za islam prva pomorska bitka i prvi otok prisajedinjen muslimanskoj državi. Otok je. kada su oni sazidali svoj Kairo (al-Qahi-rah). str. preko biz.«23 Poslije toga je Abdullah ponovo postavljen za kalif ovog namjesnika. koji je pod nazivom Kalidž (kanal) 'Amira al-Mu'minina. Mas'uđi. prvu koja je podignuta u Egiptu (641—2). Pomorske operacije. njegovo najveće dostignuće bilo je njegovo učešće u osnivanju prve muslimanske mornarice. Zbog nemilosrdnih progona svećenstva koptske crkve. Aruad (Aradus). Poslije prisilnog rada od nekoliko mjeseci i prije 'limarove smrti 644. zapečatila je sudbinu bi-zantijske supremacije na moru27. 58—9. str. 668. uništila je bizantijsku mornaricu od oko 500 lađa nedaleko od likijske obale blizu Feniksa. 655. drugu važnu bizantijsku pomorsku bazu. tabor. 463. Ovome ne treba da se čudimo s obzirom na progone kojima su oni kao monofiziti bili izloženi od službene melkitske (kraljevske) crkve.). Car Konstant. glavnom cilju. God. grčkog — phossatun. 16 Latinski fossatum = logor. bile su uperene protiv Bizan-tinaca. 652. Ova bitka. Abdullah je odbio od Aleksandrije nadmoćniju grčku flotu. bila prvo brodogradilište egipatske f J ote. god. koja je bila suviše opasno blizu sirijskoj obali. koji se nalazi tik uz sirijsku obalu. Slabiji kao vojnik nego kao finansijski stručnjak. Uspio je da pomakne granice u oba pravca. jedva je bijegom spasao život. Ovdje je 'Amr podigao jednostavnu džamiju.

189—91. II. 'Uthman je i na neznabožačke Berbere proširio. vol. str. U isto vrijeme potpuna okupacija Aleksan-drije tjerala je na osvajanje novih provincija. 179. str.«30 'Uthman je odobrio Mu(awiyinu ekspediciju na Kipar nakon što mu je ovaj nekoliko puta •3 Ibn-'Abd-al-Hak-m. vol. svojom prijestonicom. Beoker. 'Abdullah je počeo pregovarati sa Nubijcima34. 543. str. 178. Encyclopaedia of Islam. njemu karakterističnom brzinom. 'Amr je. H. 'Umar je ovakve instrukcije slao 'Amru u Egipat: »Neka tebe i mene ne dijeli voda i nemoj se zalogoriti ni na jednom mjestu da kojega ja ne mogu doći na svom konju. Da su ove pomorske operacije vršene više protiv volje nego u saglasnosti sa medinskim kalifima. 152—3 = Ya<qubi. str. cl. 25 Isp. Predu-zimani su poduhvati i protiv Nubije (al-Nubah) na jugu. str. On je primio u podaništvo i berberska plemena Tripolitanije. Pad Egipta ostavio je bez odbrane bizantijske provincije koje s njim graniče na zapadu. 180. pa čak i u Sudan bila je u toku. 26 Ibn'Abd-al-Hakam. H. manje-više neprekidna. U Mu'awiyi i 'Abdullahu islam je našao svoje prve admirale29. str. " Isp. Stoljećima prije pojave islama. 31 32 33 84 Baladhuri. 351. . 375. i svojim stanovništvom izmiješanim od Libijaca i crnaca. Sa<d«. 375—6. samo pod uslovom da sa sobom uzme i svoju ženu31. -str. str. uključivši pleme Lawatah32. Baladhuri. II. 642. God. str. 379—81.' 28 Baladhuri. »'Abd-Allah B. iste privilegije koje su uživali zimi je. 235 = Hitti. Poslije prvog pada Aleksandrije i da bi zaštitio svoju pozadinu. U narednim stoljećima hrišćan-sko-nubijsko kraljevstvo sa Dongolom. infiltracija u Egipat. Njegov nasljednik 'Abdullah napredovao je kroz Tripolitaniju i pokorio je dio Ifriqiye. ir 164 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA isticao blizinu otoka. koja je sa svojim pašnjacima bila sličnija Arabiji i prikladnija od Egipta za nomadski način života. 30 Ya<qubl. 24 Baladhuri navodi jednu kasniju ekspediciju iz god. str. govori da je 'Umar pisao Sa'd ibn-abi-waqqasiu na iračkom moleći ga da ne dopusti da ijedno more bude između kalifa i muslimana. 235—6 = Hitti. Fakhri. 235—6. svjedoče značajni odlomci u ranim izvorima. str. 52 (672). sitr. str.neki od Mu'awiyinih komandanata28. 223 = Hitti. 237—8 = Hitti. str. str. isp. Hitti. 183. 114. str. čija mu je prijestonica Kartaga (Qartajannah) platila danak33. C. Baladhuri. 29 Pojedinosti o pomorskim operacijama ovoga perioda su na žalost u arapskim izvorima vrlo oskudne. str. doduše ne kao na kategoriju sljedbenika objavljene knjige (škrip turaristi). Ibn-'Abd-al-Hakam. jurnuo (642—3) na čelu svoje konjice prema zapadu do susjednog Pentapolisa i bez ikakva otpora zauzeo Barku. koji su u to vrijeme bili još daleko od pokorenja. ispriječilo se kao barijera daljem prodiranju islama na jug. A.

nasljednice Turske. služila su im novosagrađena sjedišta u Kufi i Basri3. Ovo stanje djelimične autonomije. Tabariji4 (za jordanski distrikt) i u Ludu (Lydda) i kasnije u Ramli za filastinski (palestinski) distrikt. prema tradiciji. 66 = Hitti. 14—15 (635—6) protjerao je sve Jevreje iz Kejbara2. uključujući i poresku obavezu koja se kasnije nazivala glavarina.POGLAVLJE XV UPRAVA U NOVIM POSJEDIMA Kako upravljati tako ogromnim novoosvojenim teritorij ama i kako prilagoditi nekodifikovane uredbe primitivnog arabljanskog društva potrebama golemog kozmopolitskog konglomerata koji živi pod vrlo različitim uslovima. 4 Današnja Tabarayyah = Tiberias. koji tradicija pripisuje 'Umaru. njima je bilo dozvoljeno da ostanu pod jurisdikcijom svojih vlastitih zakona. arabljanski muslimani nisu trebali da drže zemljišne posjede ili da ih obrađuju izvan Poluotoka. prema tome.ili (Amawas. između ostalog. str. Porez na zemlju bio je nerazdvojno vezan za zemlju kad god je zemlja bila smatrana fay'. J O 'Umarov ustav ^a P°^aznu tačku svoje političke doktrine 'Umar je uzeo da se na samom Poluotoku smije tolerisati samo muslimanska vjera. koji su sada svi bili muslimani. zadržale su arapske zemlje. bila je zadaća s kojom se sada suočavao islam. Kada je neki podanik prešao na islam. waqf. 2 Oaza na putu u Siriju oko 100 milja od Medine. U osvojenim oblastima su pokorenim narodima ostavljena njihova zanimanja i obrađivanje zemlje. 101—2. čiji će se članovi čuvati da ostanu čisti i nepomiješani — neka vrsta ratničke aristokrati je — odričući povlastice građanstva svim Nearabljanima. i abu-Yusuf. Prema tome. Imsu. međutim. Jedini izuzetak što se tiče fay' zemljišta bio je učinjen u onim oblastima čiji su se stanovnici. koju su kasnije priznavali turski sultani. 24 :13. o kojima nije razmišljao prvi zakonodavac. 166 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA tu su se oni nastanili u fustatskom i aleksandrijskom logoru. A. U Egip1 Vidi Waqidi. Maghdzi. koji su pobjegli u Siriju i Irak3. Oni su zauzimali niži status i bili su smatrani kao neka vrsta rezerve u korist muslimana (mdddat al-Mu-slimin)*. Zbog toga je on stavio potpuno van snage sve ranije ugovore1 i. <Amwas . str. i musliman ga je i dalje plaćao. za luslove koje je Prorok postavio. U Iraku. Lk. Amvasu. koji su sebi našli prebivalište u Jerihonu i drugim mjestima. Pošto su bili izvan okrilja muslimanskih zakona. Imajući to u vidu. H. arabljanski osvajači u Siriji najprije su živjeli u logorima: Džabiji. Kao zimije7. 1346). kao i hrišćane iz Nadžrana. morao je zauzimati podređen položaj prema onome koji je imao musliman Arabljanin. prema ovome primitivnom sistemu. Druga kardinalna tačka 'Umarove politike bilo je organizovanje Arabljana. kao glavna. stani Emaus. u jednu jedinstvenu vjersko-vojnu zajednicu. kao osnivača druge teo-kratije islama — neke vrste islamske utopije — kojoj ipak nije bilo suđeno da traje dugo. vlasništvo cijele muslimanske zajednice. tj. Tradicija njega predstavlja kao čovjeka koji ga je riješio i. Na samom Poluotoku urođenik koji je posjedovao zemlju plaćao je u naravi na nju desetinu ((ushr). str. oni su morali plaćati teške poreze. jer im je vjera zabranjivala služenje u muslimanskoj vojsci. 'Umar je bio prvi koji se prihvatio ovoga problema. bio oslobođen svih poreskih obaveza. 85—6. on nije. str. Kitdb al-Kharaj (Cairo. 391—2. pokoreni narodi su uživali zaštitu muslimana i nisu bili obavezni da obavljaju nikakvu vojničku dužnost. kakve su propisivali pojedini glavari njihovih vjerskih zajednica. svojevoljno predali arapskim . Čak i kad bi Nearapin prešao na islam. * Baladhuri.

Jr.pr. <n. Conversion and the Poli Tax-in Early Islam (Cambridge. Ši/raz u Fa. str. Posljednja je obično iznosila četiri dinara9 za imućne. dzd.risu i Borka asd al-Kejravian u sjevernoj Africi. rezultat dugogodišnje prakse. koji je 'Umar proglasio u saglasnosti sa mišljenjem svojih savjetnika između drugova10. a ikasiuje se tumačilo da su tu uklju čeni i sljedbenici Zoroastra i drugi. osim u slučajevima kada je neki od njih imao samostalne prihode. Pored toga pokoreni narodi bili su dužni da plaćaju druge vrste dažbina za izdržavanje muslimanskih trupa. str. obraćenik se izlagao novim obavezama. niti o ikakvom zakonodavnom aktu od strane 'Umara8. Od samog početka porez je varirao prema prirodi zemljišta i sistemu koji je preovladavao u tom kraju pod starom upravom. hrišoame i Sabijce (koji se ne smiju brkati sa Sabejciima). Zemlja. i tada više u značenju nagrade nego poreza na zemlju. Dennett. tj.s. gdje riječ ni u kom smislu nema pravnog značenja. 1896). bilo perzijska. Glavarina je plaćana paušalno i kao indeks nižeg statusa. Porez na zemlju je plaćan u ratama i u naravi od zemaljskih proizvoda i stoke. starci. U Koranu se sa riječju jizyah susrećemo samo jedanput u suri 9.a Jevreje. za srednju klasu dva. Mas. ke-raggd) u značenju poreza na zemlju nisu nastale u vrijeme drugog kalifa (634—44).. umobolni i neizlječivi bolesnici bili su od njih izuzeti. Umjesto glavarine. On nije ovisio o sticanju zemlje putem kapitulacije (sul-han) ili putem sile (<anwatan). bio da samo pokretna imovina i zarobljenici dobiveni kao ratni plijen sačinjavaju ghanimah11 i da pripadaju borcima kao i do toga vremena. obavezi plaćanja ze-kata (uboške rate). 7 Ili Ahl al-Dhimmah (narod zavjeta ili obaveze). 'Askar Mukram u Kuzistianu. prosjaci.29. međutim. Ovi nameti odnosili su se samo na tjelesno jake: žene. monasi (kaluđeri). U ovo rano doba ove dvije riječi su se uzajamno zamjenjivale i obje su značile porez uopće. 6 Yahya ibn-Adam. S druge strane. 27. svinja i zaklanih životinja. termin koji se primje njivao inajiprije samo . Juynboll (Leyden. Daniel C. prvobitni uslovi sklopljeni sa pokorenim narodima bili su skoro zaboravljeni u vrijeme kada su istoričari počeli da zapisuju događaje koje su oni tumačili u svjetlu kasnijih uslova i kasnijeg razvoja. Nisu se pravile razlike između dva oblika oporezivanja sadržanih u jizyah i khardj sve do vremena posljednjih Umajada. Kažu da je treći princip. a jedan dinar za siromašne. Kasnije razvoje. Takve su se oblasti nazivale dar al-sulh (teritorij kapitulacije). Kitdb al-Khardj. 12. djeca. choregia ili aram.na Ahl al-Khitab. Osvajanje putem kapitulacije ili putem sile koje se 5 U prvom muslimanskom stoljeću podignut je veći broj takvih vojničkih zimovinika. kao i sav novac primljen od podanika sačinjavali su fay'12 i pripadali su muslimanskoj zajednici kao U NOVIM POSJEDIMA . Na sličan način razlike između jizyah u značenju glavarina i khardj (od gr. on je sudjelovao u godišnjim prihodima i drugim povlasticama koje su mu pripadale kao muslimanu.. Sistem bizan-tijske provincijske uprave u Siriji i Egiptu proslijeđen je u Alahovo ime i nikakve radikalne promjene nisu uvedene u mašineriju lokalne administracije u ranijim perzijskim posjedima. UPRAVA 167 primjenjivalo za objašnjavanje razlike u oporezivanju prije je kasnija pravna fikcija nego pravi uzrok. Činjenica je da prvobitna uloga koju su prvi kalifi i rani muslimanski upravljači odigrali u nametanju poreza i administraciji finansija nije mogla biti velika. m. 1950). Oblik khardj dolazi takođe samo jedanput u Koranu (23:74). 8 Isjp. ova je tradicija pripisivala 'Umarovoj inicijativi. bilo da je bila bizantijska. ali nikada u obliku vina. ali ne i zemlja. Očigledno.osvajačima pod uslovom da im bude dozvoljeno da zadrže svoja zemljišta.

Svako pleme je imalo svoju zastavu. Već pod neposrednim 'Uma-rovim nasljednikom 'Uthmanom bilo je dozvoljeno sinovima Arabije da drže zemljišne posjede u novoosvojenim oblastima. cijela nacija. 168 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA diče. prethodnicu i zaštitnicu već je bila poznata u Muhamedovo vrijeme i odaje bizantijski i sasanid-ski uticaj. tj. Voiska Vojska je bila ummah. i što god je preostajalo poslije plaćanja zajedničkih troškova za administraciju i za vođenje rata. AlBaladhuri17 tvrdi da je 'Umar postavio jednog suca (gadi) za Damask i Jordan. carinarnica). koju je nosio najhrabriji među njima. a isto tako je obavljao i sudačke funkcije. al-Ahkam al-Sultdniyah. vol. 11 Detaljnija obavještenja o ghanimah i jay' vidi kod alMaward)i. srebrna jedkiica u arap skom novčanom sistemu. . zlatna novčana jedinica za vrijeme kalifata koja je bila teška oko 4 ginama. Khamis (pet) bio je termin koji se upotrebljavao za ovakvu vojnu jedinicu. 12 Prema sur. a osiguravao je vjerniku Nearabljaninu viši status nego što je bio status nevjernika. Da bi se mogla obaviti raspodjela. onda je on osnivač sudstva18. Enger (Bonn. 1853). koji su se kretali od 200— 600 dirhama. bilo je potrebno izvršiti popis stanovništva.000 ili 4. državi. Prorokove poro9 Od grčko-laitinskog denarius. a drugog za Hims i Kinasrin. Obrađivači zemljišta fay' i dalje su bili obavezni da plaćaju porez na zemlju čak i ako su prešli na islam.000 dirhama13. diram. tj. 21—32. abuYus. Svi ovakvi dohoci deponirani su u državnu blagajnu. otprilike 10 penija (19 US santima). čak i žene i djeca i klijenti15 bili su uvršteni u spisak i primali su godišnje prihode. prvi popis zabilježen u istoriji u svrhu raspodjele državnog dohotka. moralo se podijeliti među muslimane. 'A'ishah se nalazila na vrhu liste sa godišnjom potporom od 12.uf. dlwdn). III. koja se pripisuje 'Umaru. str. 8 :42. Međutim. Podjela vojske na centar. dirham (perz. ali svakako njegova prava vrijednost je varirala. 13 Ar. bila je očigledno preuzeta iz perzijskog sistema. U lUmarovo vrijeme dinar je bio jednak 10 dirhama. str. U ranijoj etapi vojskovođa koji je zauzeo izvjestan teritorij vršio je dužnost i predvodnika u molitvi.cjelini. Poslije Ahlal-Bayt. 212. Kako su odmicale godine. koji je prenosio vlast na svoje zamjenike ili vojskovođe. Nominalna njegova vrijednost bila je predratni fran cuski franak. . Konjica je štitila krila. dolazili su emigranti i pristalice. Ova institucija diwdn (odatle f r. Njezin amir ili glavni komandant bio je kalif u Medini. •Umarov vojno-komunistički ustav doveo je arabizam do prevlasti. Pri podjeli se čuvala plemenska jedinica. str. I. platno nataknuto na koplje. 217—45. tako je nestajalo arabljanske aristokrati je zbog prirasta Mawali stanovništva. kako tvrdi ibn-al-Tiqta-qa16 i kako pokazuje sama riječ (od perz. kasnije 12. ili državni spiskovi primitaka i izdataka. 10 Ibn-Sa'd. Minimum za običnog borca iznosio je 500—600 dirhama. izd. douane. svaki sa novčanom potporom prema prioritetu priznanja nove vjere. dva krila.od grčkog drachme). pt. Ako je to istina. samo jedna petina plijena pripadala je Alahu i Pro roku. M. ostale četiri petine pripadale su ratnicima koji su ga osigurali.000 dirhama prosječno dobivalo je godišnje svako lice iz ove kategorije14. on je bio previše vještački napravljen da bi izdržao iskušenje vremena. Oko 5. Na dnu se nalazila masa arabljanskih plemena svrstana u spisku prema službi u vojsci i poznavanju Korana. ti akciji.

Tokom cijelog perioda kalifata Sirijci. Arabljanski ratnik primao je veću nagradu nego njegov perzijski ili bizantijski takmac i bio je siguran u dio plijena. vol.ti. isto kao što su pokoreni Grci bili u odnosu na pobjednike Rimljane. Najbolji mačevi takođe su pra14 Ibn-Sa'd. I. Kasnije je koplje (harbah) uvedeno iz Abisinije. nego u njezinom višem moralu. str. II. bio savladan od pobijeđenog. Odbrambeno oružje bili su oklop i štit. zanatlije. Damasku. koju treba pripisati u prvom redu prebacivanju trupa na devama20.Govori se da je Pro-rokov znak bio orao (luqdb). u linijama i redovima i u zbijenim bojnim redovima. strijelu i praćku. Arabljani su došli u posjede ne samo geografskih površina nego i najranijih sjedišta civilizacije čitavog svijeta. Koplje i luk sa strijelom sačinjavali su dva glavna oružja. pt. 141 = Hitti. Neprijateljstva su započinjala pojedinačnim dvobojima istaknutih boraca. str. str. i u njezinoj zadivi j a vajućoj pokretljivosti. str. A pokazali su da imaju i te kako pohlepne apetite! Sa stalno izoštrenim osjećajem radoznalosti i sa skrivenim mogućnostima koje ranije nikada nisu bile u njima podstica-ne. III. kao i u snazi njezine izdržljivosti. pt. 450—51. 50—54. Mawardi. abuYusuf. zato im je i dato ime hindi. u upravi najraniji Arabljani nisu imali ništa u čemu su mogli podučavati. 343—4. Oni su bili još jedan primjer u kome je pobjednik. a svašta što su mogli da nauče. mawla. prilagođavaju i reprodukuju njihovo duhovno i estetsko nasljeđe. 27—8. 169 vljeni u Indiji. Egipćani i drugi. U umjetnosti i arhitekturi. u nauci i književnosti. Glavno oružje konjice bilo je koplje zvano rumh. 15 Mawdli. divili se i imitirali djelo arhitekta. Perzijanci. u saradnji sa svojim pokorenim narodima i uz njihovu pomoć. Njegov neodređen status stavljao ga je ispod muslimana Airabljanma. bez sumnje. 17 Str. 116. draguljara i fabrikanta. Služenje u vojsci nije bilo samo najplemenitije i na j privlačni je zanimanje u očima Alaha nego i najunosnije. koji bi istupili iz redova i pozivali na megdan. Prema tome. Nisibisu. koje su tako nazvane po Katu. 347—8. Pješadija je upotrebljavala luk. Mač je bio nošen u koricama. koju je odnjegovao pustinjski odgoj. 213—14. ni u svojoj fundamentalnoj strukturi. bili su glavni nosioci prosvjećivanja i nauke. čije su bambusove držalice proslavljene u arapskoj književnosti kao khai. Maward-i. počeli su da asimiliraju. faraonskih i asirsko-babilonskih vremena. Takozvana arapska civilizacija Osvajanjem Plodnog polumjeseca i teritorija Perzije i Egipta. str. u medicini. str. bilo hrišćani i Jev-reji. ni po svojim etničkim aspektima bilo arabljanska civilizacija. Jeruzalemu i Aleksandriji oni su gledali. Na taj su način sinovi pustinje postali baštinici onih drevnih kultura s njihovim dugim tradicijama koje su vukle porijeklo iz grčko-rimskih. Ede-si. a ponekad štit i mač. I. III. ovi muslimanski Arabljani. bilo da su bili muslimanski obraćenici. obali Bahreina. 16 Fakhri. ono što mi nazivamo »arapskom civilizacijom« nije ni u svojim začecima. str. 18 Ibn-Sa'd. vidjeli ih i osvojili. Čisto arab-Ijanski doprinos u njoj bio je u lingvističkom i donekle u vjerskom području. Baladhuri. Arapska ratna oprema bila je lakša od bizantijske19. 217. u filozofiji. koje su bile obješene o desno rame. U sve ove centre stare kulture oni su došli. isip. U Ktesifonu. doprinijela svoj udio. Tu se najprije gajio bambus i tamo je kasnije bio uvožen iz Indije. Snaga muslimanske arabljanske vojske nije počivala ni u nadmoćnosti njezina oružja ni u savršenstvu njezine organizacije. 202. iranskih. čemu je vjera. Arapsko-islamska . vol. str. Nearapin koji je prihvatio islam i priključio se nekom arapskom plemenu. Bojni poredak bio je primitivan. sing.

Na kraju samo jedne jedine generacije poslije Proroka muslimansko carstvo se proširilo od Oksusa do Male Sirte. izd. osvajač i pokoritelj Arabije. i slj. 237—9. 1924). Jednostavan i štedljiv u životu. samo jednu košulju i jedan ogrtač. to je bilo logičko nastavljanje rane semitske civilizacije Plodnog polumjeseca koju su započeli i razvijali Asiro-Babilonci. vol. za Umarove vlade. Abu-Bakr (632—4). koji je od njega bio stariji tri godine. njegov energični i talentovani nasljednik 'Umar (634—44). UPRAVA U NOVIM POSJEDIMA . Njegov besprijekorni karakter postao je primjer koji treba da slijede svi savjesni nasljednici. I. Njegovi lični kvaliteti i nepokolebljiva vjera u njegova zeta Muhameda. Feničani. bar neko vrijeme pošto je postao kalif. Međutim. 1286). I. 120—21. koje je dobilo svoj podsticaj gnuća ortodoksnih pod vladavinom abu-Bakra. 2. 131—2. -. 'Umarovo je ime. U jednom drugom smislu. 185. Bojio je bradu i hodao pognut23. I. Njega predstavljaju kao čovjeka vrlo lijepe tjelesne vanjštine. nastavio se izdržavati od trgovine i živio je cijelog svog života skromno i neupadljivo kao kakav beduinski šeik. III. str. 25 Ibn-Sa'd. III. pt. podupiranje pravde i jačanje i bezbjednost islama i Arabljana. Karakter i dosti Pokorenje svijeta. vol. On je imao. došlo je do privremenog zastoja za vladavine Alije. prema muslimanskoj tradiciji. Spavao je na postelji od palminog lišća i ništa ga drugo nije zanimalo do odbrana čistote vjere. Prvih šest mjeseci svoje kratke vladavine on je svaki dan putovao tamo i amo. živio je u patrijarhalnoj jednostavnosti. II. u ranom islamu poslije Muhame-dova najveće i zbog njegove pobožnosti. Usd al-Ghdbah fi Ma'rifat al-Sahabah (Cairo. Aramejci i He-breji. čiji je kalifat bio jako zamračen unutrašnjim nemirima. 128—32. 219. ibn-al-Athlr. iz Sunha (gdje je živio u skromnom kućanstvu sa svojom ženom Habibom) u prijestonicu Medinu. U njoj je svoju kulminaciju doživjelo jedinstvo mediteranske civilizacije zapadne Azije. vidi ibn-Sa'd. str. pt. čije su zakrpe padale u oči25. 157. 24 Ibid. 22 Obično se prevodi »istinoljubivi«. i nije primao nikakve plaće. vol. str. I. jake tjelesne konstrukcije i čela24. vol. muslimanski arabljanski Kalifat sada je izrastao u najjaču silu na svijetu. vol. koji je bio neobično visoka stasa. čine ga jednom od najatraktivnijih ličnosti iz prvih dana islama i pribavili su mu ime alSiddlq (vjernik)22. vol. str. Po prirodi bio je obdaren mnogo većom snagom i energijom nego što mu pripisuje savremena tradicija. str. 2:1 Ya'qubi. (London. A History of the Art of War in the Middle Ages.. Stvarno. III. I.-. 20 Upoređenje sa biza/ntdjsikom vojskom vidi Charles Oman. 170 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA sredstvo bio je arapski jezik. govore. str. jer država u to vrijeme nije imala skoro nikakvih prihoda'1. Arapska je književnost puna anegdota koje u zvi21 Ibn-Sa d. Iako je započeo iz ništa. pt. 208. str. vol. u sjevernoj Africi. a njezino izražajno 19 O arapskom oružju vidi ibn-Qutaybah. pravednosti i patrijarhalne jednostavnosti muslimanskim piscima ono je postalo idol i oni 'Umara predstavljaju kao personifikaciju svih vrlina koje treba da rese jednog kalifa.civilizacija bila je u svojoj srži helenizirana aramejska i iranska civilizacija koja se razvijala pod okriljem Kalifata. Sve državne poslove on je obavljao u dvorištu Prorokove džamije. III. str. a dostiglo vrhunac i. vitke građe i mršavog izgleda. tako da se nije moglo pomišljati na oalju ekspanziju. {Uyun.

Pošto je u nastupu gnjeva zadao veći broj udaraca jednom Beduinu koji je došao da traži pomoć protiv ugnjetača. vol. tvrdi da se prilikom njegove posjete Basri još u njezinoj džamiji čuvao 'Uthmanov primjerak Korana sa stranicom umrljanom krvlju na kojoj se nalazi sura 2 : 131. koji je pljunuo Muhamedu u lice i koga je Muhamed osudio. Ta'rikh al-Khamls (Cairo. ti si ga udario! Šta ćeš ti reći svome gospodu kada se pojaviš pred njim?27 Čovjek koji je odredio hidžru za početak muslimanske ere. on je postavio za upravitelja Kufe. str. vol. i slj. ali previše slab da se odupre nasrtljivim navaljivanjima svojih gramzljivih rođaka. kalif se ubrzo pokajao i molio Beduina da njemu zada isti broj udaraca. god. 41—5. vol. ser. čiji je uzrok bila njegova nepopularna administracija. str. našao je tragičnu i iznenadnu smrt na samom zenitu svoga života.. 30 Ibn-Hajar. 300. novembra 644. al-Nuwayiri. 1925). str. str. Ustanak su započeli u Kufi Alijini privrženici. 'Umar se povukao u svoju kuću sa sljedećim monologom: Sine al-Khattaba! Ti si bio niko i ništa i Alah te je podigao. koji je rukovodio osvajanjima velikih dijelova tada poznatog svijeta. međutim. 223^1. Sam kalif primao je poklone od svojih upravitelja ili njihovih pristalica. Nezadovoljstva. cit. II. IV. II. koji je bio 26 Diyarbakri. Talhah i al--Zubavr. 28 Tatoari. 31 Ibn-Battutah (+ 1377). koji su naročito bili jaki u Egiptu. str. uključujući i lijepu djevojku koju rnu je ponudio upravitelj Easre. str. ibn-Sa'd. vol. kada ga je 3. str. bio je također pobožan i dobronamjeran starac. 89—90. Mnoge važne službe preuzeli su Umajadi. 52. kasnijeg umajadskog kalifa. hrišćanin Perzijanac. bio si slab. koji je utemeljio državni popis i organizovao vlast novog carstva. II. vol. 172 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA . vol. Svog polubrata al-Walida ibn-'Uqbaha. poslao oko 500 pobunjenika u Medinu. 10—11. Ya'qubi. Mas<udi. 1302). Za njega pričaju da je smrtnom kaznom kaznio26 svoga sina zbog pijanstva i nemorala. ranije sekretara Prorokova. sfcr. 281. str. vol. VI (1838). Svoga brata po mlijeku 'Abdullaha. 61. on je odredio za nadzornika nad divanom (diwdn). I. III. 3. prema ibn-Sa'du.'257. usred skupa ljudi koji su se oko njega bili okupili. Vidi Quatremere. tekuća krv ranjenog kalifa zaustavila. Nihayat al-Arab. Alah te je ojačao. Ovaj posljednji. to je odbio. I. On ti je tada dao da upravljaš glavama svoga naroda i kada je jedan od njih došao da traži tvoju pomoć. str. 'Uthman. IV. vol. str. 6 :93. pt. koji je Alahovim riječima dao nepromjenljiv oblik i za čije su vladavine osvojeni Iran. koji se miješao u riječi objave29 i bio jedan između desetorice koje je Muhamed prognao prilikom zauzeća Meke. II. vol. raspirivala su trojica aspiranata na kalifat iz plemena Quraysh: Alija. On je u aprilu 655. Azarbejdžan i dijelovi Jermenije. vol. pt. Alah te je izveo na pravi put. on je postavio za upravitelja Egipta. gdje se. I. III. I. a svoga stričevića Marwana ibn-al-Hakama. Optužbe zbog nepotizma bile su vrlo česte. Baydawi. 2722—3. 183. zastranio si. vol. 44. 27 Ibn-ol-Athir op. str. IV (Cairo. Ustanici su zatvorili starog 80-godišnjaka u njegovu rezidenciju i dok je on čitao primjerak Korana31. god. IV.171 jezde kuju nepokolebljivi 'Umarov karakter. Journal asiatique. članovi kalifove porodice30. vol. 3—4. 29 Koran. oborio zatrovanim bodežom rob28.

str. Tako je pao prvi kalif čija je krv bila prolivena od muslimanske ruke (17. kuća je bila na juriš zauzeta. a zatim između Alije i novog pretendenta na prijesto Mu'awiye. u toku koje su strahopoštovanje. juna 632. 245. Trebalo je da on preuzme sve dužnosti i povlastice prorokove osim onih koje su se odnosile na njegovu proročansku službu — koja je prestala Mu-hamedovom smrću. i svete uspomene vezane za Medinu bili još uvijek aktivna živa snaga u životima Muhamedovih nasljednika. . 2 Ibid. I. čiji je alter ego bio i predvodio javnu molitvu za vrijeme posljednje Prorokove bolesti. juna 656). abu-Bakrov sin. koji je u ovom slučaju primijenjen na Abu-Bakra.str. al-Zubayra ibnal-'Awwama. 202. Sa'd ibn-abi-Waqqasa i 'Abd-al-Rahman ibn-'Awfa2. 'Umar. bio je skraćen1. pt. koji se pokazao previše dug i. osobitu titulu amlr al--mu'minin (zapovjednik vjernika). logični kandidat poslije abu-Bakra.. pobornika umajad-skih interesa. bio je određen od ovog posljednjeg za njegovog nasljednika i kažu da je najprije upotrebljavao titulu s oznakom khalifat khalifat (kalif kalifa) Rasul Allah. 38:25). 1 Ibn-Sa'd. Ni u jednom ni u drugom slučaju ne izgleda da ima ikakvo tehničko značenje ili da ukazuje da se odnosi na Muhamedova nasljednika. čiji je predstavnik bio i ubijeni 'Uthman. Talhah ibn-'Abdullaha. Drugome se kalifu (634—44) pripisuje da je prvi nosio. »miramolin« kod hrišćanskih srednjovjekovnih pisaca. pt. Muhammad. str. vol. provalio je unutra i podigao ubilačku ruku na njega32. kažu. završila se bujicama krvoprolića koje je izazvala borba za upražnjeni prijesto. možda on sam nije upotrebljavao kao titulu. 51. pt. Prije svoje smrti. njegov prijatelj i predčasnik. u koje su ušli najstariji i najistaknutiji živi drugovi. najprije između Alije i njegovih bliskih rivala Talhaha i al-Zubayra. III.priznao autentičnim. na kojem su sudjelovale one poglavice koje su bile prisutne u glavnom gradu Medini. prema tome. vol. i slj. vol. I. bio je određen za Muhamedova nasljednika 8. III. Obrazovanje ovog odbora. III. jedan između najranijih privrženika i najnepokolebljivijih prijatelja Muhameda. Naziv khalifah dolazi samo dva puta u Koranu (2:28. POGLAVLJE XVI BORBA IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE ZA KALIFSKI POLOŽAJ Izborni Kalifat Ab-Bakr. 'Umar je naimenovao odbor od šest izbornika: 'Ali ibn-abi-Taliba. u svojstvu glavnog komandanta muslimanske vojske. nazvanog al-Shura (vijeće). Naziv nasljednik Alahova glasnika — (khalifat Rasul Allah). koje je ulio Prorok. 'Uthman ibn-'Affana. Patrijarhalna epoha islama. godine nekom vrstom izbora. . pokazivalo je da je stara arabljanska ideja plemenskog poglavice odnijela pobjedu nad idejom nasljednog monarha. pod uvjetom da njegov sin ne bude izabran za nasljednika. v Ibn-Sa'd. I.

Alija je iz nove prijesto-irice Kufe započeo svoju upravu otpuštanjem većine provincijskih namjesnika koje je bio imenovao njegov predšasnik i prisiljavanjem na zakletvu vjernosti ostalih. Talhah i al-Zubayr. 'Uthman je predstavljao umajad-sku aristokratiju nasuprot dvojici svojih predšasnika. w-al-ta'ylns (narod božanskog zakona i odluka = : legitimisti). kako smo već vidjeli. decembra 656. Nijedan od ovih kalifa nije osnovao dinastiju. Praktično. »majka vjernika«. str. koji su odbili da priznaju Alijino pravo na nasljedstvo. uporno je dokazivala da su od početka Alah i njegov Prorok jasno odredili Aliju za jedinog legitimnog nasljednika. Alija je predusreo izvan Basre i porazio koaliciju u bitki koja se naziva »devina bitka«. 5 U devetoj ili desetoj -godini prema ibn-Hishamu. Mu(awiyah se pojavio kao osvetnik mučeničkog kalifa. koju je on predstavljao. On je bio prijazan. Stvar je ipak bila više nego IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE . A'ishah. Taktikom i rječitošću jednog Antonija on je nastojao da podstakne muslimanske osjećaje. To su bili. 15. Među njih nije računao Mu'awiyu 3 Shahrastana. Ona je bila poslata natrag u Medinu. Dinastički ratovi. on ju je sumnjičio zbog nevjerstva prema mužu sve dok Alah nije posredovao njoj u prilog putem objave (sur 24:11—20). tek su započeli. pobožan i hrabar. Stranka ahl al-nass. muž njegove ljubimice kćerke Fa-time. 6 Okolo al-Zubayrova groba izrastao je grad koji nosi njegovo ime. koji će potresati s vremena na vrijeme islam i pokatkada ga uzdrmati do samih temelja. koju je on najviše volio. prema devi na kojoj je A'ishah jahala. Mu'awiyah je nastojao da ga dovede u ovakav škripac: pokazati ubojice propisno postavljenog Prorokovog nasljednika ili se sam primiti sau-česništva. cijeli islamski svijet priznao je njegov dolazak na čelo Kalifata. otac jedina dva njegova živa muška potomka. ali da su ga prva tri kalifa prevarom lišili njegovog zakonitog položaja. Odbijajući zakletvu na vjernost Aliji.174 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA U slučaju trećeg kalifa 'Uthmana (644) opet su godine života odlučile njegov izbor nad Alijom. str. a taj bi ga akt diskvalifikovao kandidature za Kalifat. 9. Novi kalif je bio prvi stričević Muhamedov. juna 656. Tako se završio prvi. Mladolika A'ishah. prećutno je bila odobravala ustanak protiv 'Uthmana. g. dok je išla iza karavana svoga muža. koji su predstavljali mekansku stranku. Alijin Kalifat Alijin prvi problem bio je da se riješi dvojice svojih rivala na visoki položaj koji je on upravo bio preuzeo. Alija je bio proglašen za četvrtog kalifa u Prorokovoj džamiji u Medini 24. BORBA 175 ibn-abi-Sufyana. zato što je ona bila zborno mjesto pobunjenih ratnika. Oba Ali j ina rivala su poginula. On je velikodušno oplakao pale i sahranio ih sa svim počastima6. Prividno siguran na svom prijestolju. ali ne i posljednji sukob u kojem su u bojnim redovima stajali muslimani protiv muslimana. koja ga je pokušavala odbraniti7. 4 Al-Zubayrova (majka bila 'je sestra Prorokova oca. On je u džamiji u Damasku izložio krvlju okaljanu košulju smaknutog vladara i odrezane prste s ruke njegove žene Na'ile. mrzila je Aliju svom gorčinom povrijeđenog ponosa. A'ishah je bila zarobljena i s njom se postupalo vrlo obazrivo i na način koji odgovara dostojanstvu »prve žene-u zemlji. I Talhah i al-Zubayr4 imali su pristalice u Hidžazu i Iraku. ali se sada priključila redovima pobunjenika protiv Alije u Basri. koji su predstavljali emigrante. Poslije 'Uthmanova ubistva. jer jednom. koja se udala tako mlada5 da je donijela sa sobom igračke iz kuće svoga oca (abu-Bakra). 1001. Prorokova žena. namjesnika Sirije i rođaka 'Utmanova. al-Hasana i al--Husayna. i čovjek koji je drugi ili treći povjerovao u njegovu proročansku misiju.

vol. dvojica arbitara (sing hakam) održali su javni skup januara 659. smrtnih neprijatelja Umajada. 127—30. a ne putem oružja. 'Amr je izdao svoga kolegu i potvrdio Mu'awiyu. sklone su mišljenju da se u ovoj tradiciji odražavaju stanovišta iračke škole. str. bez sumnje. Neprijateljstva su prestala. a s Mu(awiyom da su bili njegovi Sirijci. kojima su prethodile studije Velhauzena (Wellhausen)12. Vidi str. Ovaj 'je gest bio protumačen kao znak da odluku treba tražiti prizivom na Koran. 220. dotoumenitu vidi Dinawari. jer nijedna strana nije željela da se prenaglo upušta u konačnu odluku. I. radilo se da li će Kufa ili Damask. svaki u pratnji 400 svjedoka. pobožna. Sam arbi-tražni postupak podigao ga je na položaj jednak onome koji je držao Alija. 9 Mas'udi. Što se tačno dešavalo na ovoj istorijskoj konferenciji. Ono je otuđilo simpatije prema njemu velikog broja njegovih pristalica. g. čiji je položaj tim postupkom bio umanjen na stepen običnog pretendenta. Pod zapovjedništvom Malika al-Ashtara. str. ustao i izjavio da je Kalifat njegova gospodara bez valjanosti. Presuda je. Mu(awiyin vojskovođa. na zapadnoj obali Eufrata. 391. istr. Mu'awiyah mu je suprotstavio 'Amra ibn-al-'Asa. 392—402. Iznenada su ugledani u zraku bačeni primjerci Korana. II. čovjeka. vol. Ya<qu!bi. postali su njegovi smrtni neprijatelji. Tek god. IV. Ovi haridžiti10 (separatisti). jula 657. u Adhruhu. 206^-8. kalif je imenovao za svoga predstavnika abu-Musu al-Ash'arija. Na ravnici Sifin. Po nagovoru svojih sljedbenika. naravno. ona je prelazila ne samo lične nego čak i porodične sukobe.str. južno od Rake. 8 O arbitražnom. napustio da se u nju više nikada ne vrati. Svaki naoružan pisanim dokumentom. Vjerovatno su oba suca svrgla oba vladara. Presuda sudaca lišila je Aliju stvarnog položaja. koji je bio nazvan političkim genijem Arapa9. str. najranija sekta islamska. Govorilo se da je Alijina vojska brojala 50. ali kada je stariji od dvojice.000 Iračana. Medina. dvije godine pošto je spuštena zavjesa na lakrdiju arbitražnog suda. god. Irak ili Sirija postati odlučujući faktor u islamskim stvarima. kako su bili nazivam. kritičke studije Pera La-mensa (Pere Lammens)11. Ova je škola cvjetala pod dinastijom Abasida. Prihvatanje principa arbitražnog suda pokazalo se katastrofalno po Aliju više nego u jednom pogledu. vtol. 158. Mu'awiyah nije imao kalifata sa koga ga je trebalo svrgnuti. . 189. ali slabo odana Alijinoj stvari. Međutim. Tabari. Alijine snage bile s_u nadomak pobjede kad je oštroumni i prepredeni 'Amr ibn-al-'As. 176 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA bjedniku«. Na . koji su bili prikačeni za koplja. bezazleni Alija prihvatio je Mu'awiyin prijedlog da se slučaj presudi arbitražom i da se tako poštedi muslimanska krv. Nedjeljama su trajali manji mlaki okršaji. str. Fakhri. abu-Musa. I protiv svog pravilnijeg mišljenja. str. On je bio samo namjesnik provincije. Mas'udi. na pola puta između Ma'ana i Petre. na glavnom karavanskom putu između Medine i Damaska. 10 Isp. glasila da bude »prema riječi Alaha«8 — ma šta to moglo značiti. kojoj pripada većina danas postojećih izvora. pribjegao lukavstvu. koji mu je davao punomoć za akciju. koju je Alija odmah poslije svoga ustoličenja god. U različitim izvorima se pojavljuju različite verzije10. Težište osvajanja prostranstava promijenilo je svoj gravitacioni centar na sjever. a taj je čin značio za Aliju gubitak. Konačna je bitka odigrana 26. U stvari.00015 diglo na oružje pod zapovjedništvom 'Abdullaha ibn-Wahb al-Rasibija. 137. Uzevši za svoje geslo la hukma lila li-l--Ldhu (presuda pripada jedinom Alahu). teško je ustanoviti. IV. Savremena tradicija govori da su se dva izabrana suca složila da svrgnu oba vladara i da na taj način otvore put »neočekivanom po7 Fakhri. stajale su konačno licem u lice jedna prema drugoj dvije armije. 661. Isp. njih se do 4. vol. str. dok je Mu'awiyu lišila samo fiktivnog zahtjeva koji on još nije smio javno podnijeti.lična. već je ispala iz kombinacije. 3340—60. 656. Mu'awiyah se u Jeruzalemu proglasio za kalifa. 125.

ovjekovječena je u riječima stiha koji se nalazio urezan u mnogim srednjevjekovnim arapskim mačevima: »La sayfa illa dhu-al Faqdri wa-la fata illa 'Ali = nijedan se mač ne može takmičiti sa dhu-al-Faqar i nijedan se mladi ratnik ne može usporediti s Alijom!« Kasniji pokret Fitydn. oko čijeg su se imena nagomilale mnogobrojne pjesme. On je bio crnomanjaste puti. Zotenberg. 1907). pogl. H. svoje prijateljice. Chronique de Tabari. prev. III. 246). postalo je jedno od velikih centara koje posjećuju islamski hodočasnici.rawxa' kod Yaquta. Neustrašiv u boju. rječit u razgovoru. 661. kada je Alija bio na putu za džamiju u Kufi. de Goeje (Leyden. međutim. II. koji je zapovjedio da se . Svojim šiitskim pristalicama četvrti kalif je ubrzo postao u prvom redu svetac sekte.njegovo tijelo stavi na neosedlanu devu i zakopa ondje gdje deva klekne. Isp.Asa16. g. pogl. 10 Isp. hitrina. vol.. koja se zarila do mozga. 15 12. 12 Daš arabische Reich und sein Sturz (Berlin. koji je na djelo bio podstaknut željom da osveti rođake neke žene. II. januara god. velikih crnih očiju. prema šiitsikoj tradiciji. on je postao uzor muslimanske plemenitosti i viteštva (jutuwah) i Salamon arapske predaje. Pusto mjesto blizu Kufe gdje je Alija sahranjen17. čija je svjetovna karijera praktično značila neuspjeh. Mjesto je držano u tajnosti sve dok nije na njega slučajno naišao Harun al-Rashid god. str. _ 13 Nazivaju se također Haruriyah. on je odjedanput ponovno dobio mnogo više nego što je za života izgubio. što sve zvuči suviše dramatično da bi moglo biti istinito.000 kod Shahrastanija. bilo je odabrano u saglasnosti sa željom umirućeg Alije. str. Njegova sablja dhu-al-Faqar (nož kralježnice). Prvi podrobniji izvještaj o grobu nalazi se kod ibn-Hawkala. srednjeg stasa18. rukovao je haridžit 'Abd-al-Rahman ibn--Muljam. 1902). ipak je on posjedovao kvalitete idealnog Arabljanina. Weir (Calcutta. velikodušan prema neprijateljima. mudar u savjetovanju. VII. 227.) i skoro ih hametice potukao. 706. II = The Arab Kingdom and its Fali. 12 :70. uzeli su Aliju za svog prvog Fata i uzor. njegove pristalice bezgrešnim i nepogrešivim. (Pariš. al-Masalik w-al-Mamalik. ekspeditivnost. Margaret G. odlučnost. Mada su mu nedostajale one crte koje čine vođu i državnika. 17 Mjesto. 1871). str. Pošto ga cijeli islamski svijet smatra mudrim i hrabrim. BORBA 177 današnji Mašhad 'Ali u Nadžafu. korpulentan. od Harura' (Ha. tj. Tradicija govori da je ovaj ibn Muljam bio jedan od tri saučesnika koji su se u Kabi zakleli i zasnovali plan da muslimansku zajednicu istog dana oslobode od tri štetna elementa: Alije. 3456. 1927)L pogl. str. Kao kanoniziram mučenik. izd. wali (prijatelj i namjesnik) Alaha. Mu'a-wiye i 'Amra ibnal-. vol. I. propovijedi i anegdote. 86. Mrtvi Alija se pokazao djelotvornijim od živog Alije. Oni su se. a mnoga fitjanska i derviška bratstva idealom i uzorom. str. 1872). ćelave glave sa gustom dugom bijelom bradom. 791. i slj. bio je udaren otrovnom sabljom u čelo. Dlnawari. str. str.obali kanala Nahravana Alija je napao njihov logor (659. a ekstremisti (Ghulah) između sebe su ga čak smatrali inkarnacijom božanstva. koji su bili sasječeni u bitki kod Nahravana. i slj. 130. 11 Etudes sur le regne du calife omaiyade Mo'dwiya Zer (Beyrut. nastavio IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE . upravo kao što je Muhamed bio prorok islama i Alahov vjesnik. slovice. Sabljom. ponovo dizali pod raznim nazivima i ostali su trn unutar Kalifata sve do abasidskog perioda. Koran. Rano izjutra 24. iskren prema prijateljima. Tabari. kojom je rukovao Prorok u znamenitoj bitki kod Badra. 14 Fakhri. on. 163. koji je prihvatio ceremonije i znakove koji podsjećaju na srednjevjekovno evropsko viteštvo i današnju skautsku organizaciju. vol. opreznost.

za nasljednika je imenovao svoga sina Yazida.je da vrši posmrtni uticaj skoro ravan onome koji hodočasnika koje još uvijek kuljaju njegovu grobu njegova sina al-Husayna. Poslije Uma-jadskog Kalifata (651— 750). Time je uveden princip nasljedstva u Kalifatu. Tanbih. Mase (mashhad) u Nadžafu i grobu šiija u obližnjoj Karbali. 1862). 174—5 = str. nego otomanskih Turaka u Carigradu (ča 1517—1924).) završio se period koji bi se mogao nazvati republikanskim periodom Kalifata. bio je jedini šiitski Kalifat od prvorazrednog značaja. čija je prijestonica bio Damask.. TerQuatremereova izdanja. Uma-jadski Kalifat bio je prva dinastija (mulk) u istoriji islama. U prvom redu bio je istican vojni položaj kalifa. 1284). i str. koji poslije toga nikada potpuno nije bio napušten. postavši na taj način osnivač dinastije. Ovo je. kalif je mogao i stvarno je predvodio vjersku službu i petkom održavao propovijedi (khutbah). do 1031. svrgla sultana--kalifa Muhameda VI i postavila za kalifa njegova stričevića Abd--al-Majida. glavnog sveca i mučenika dramsko predstavljanje njegova stradanja. 1858). bila služba koju je mogao vršiti i najniži među muslimanima. 376—7 12 — Utori ja arapa 178 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA »rasprodaja«). u Notices et extraits itd. njegova djela Kitdb al-'Ibar wa-Dlwdn al-Mubtada' w-al-Khabar (Cairo. 929. Muqaddamah. i glumi svake godine desetog smrt jednom mesiji može više Periodi velikih Kalifata Smrću Alijinom (661. međutim. vrhovnog zapovjednika vjernika (amlr al-mu(minin). I. On je započeo s abu-Bakrom (632). god. 424—6 u prevodu de Slainea. vrši sam veliki Prorok. svjedoče da koristiti od njegova života. Fiktiv-nost izbora bila je sačuvana u ceremoniji zvanoj bayah™ (bukvalno 13 Mas'uđi. Posljednji veliki islamski Kalifat nije bio arapski. odrekavši mu sultanat. str. trajao je od god. čije je sjedište bilo u Kairu. Još jedan Umajadski Kalifat u Kordovi (Qurtubah). 19 Ibn-Khaldun. tj. str. Kalifat. vol. Osnivač drugog Kalifata Uma jad Mu'awiyah. došao je Abasidski Kalifat u Bagdadu (750—1258). prvenstveno politički položaj Ovde se moramo čuvati opće zablude da je ka-Hfatstvo bilo vjerska funkcija. XIX (Pariš. U novembru 1922. U martu god. sam kalifat bio je ukinut20. 1924. U ovom slučaju upoređivanje sa vrhovnim poglavarstvom Svetog Rimskog Carstva i sa današnjim hrišćan-skim razlikovanjima sfera svjetovnih i vjerskih vlasti odvele bi nas na kriv put. Kao predvodnik javne molitve (imam). 297. na kojoj bi narodni glavari bukvalno ili figurativno uzeli ruku novog kalifa kao znak zakletve na vjernost. koje se muharema po čitavom šiitskom svijetu. XVI (Pariš. g. Fatimidski Kalifat (909—1171). vol. Četiri kalifa ove ere arapski istoričari nazivaju ortodoksnim kalifima (al-Rashidun). god. Velika narodna skupština u Ankari proglasila je Tursku republikom. iskusan čovjek. vol. u Španiji. 20 Priloženo irodoslovno stablo loze kalifa: Quraysh 'Abd-Manaf Hashim <Abd-al-Muttalib 'Abd-Shams Umayyah .

zdrava tijela i duše. ibn-Khaldun (+ 1506) u svojim čuvenim kritičkim uvodima23 i kasniji pisci koji zastupaju sunitsku (ortodoksnu) teoriju nabrajaju sljedeće kalifove kvalifikacije: mora biti član porodice Quraysh. ograničavaju funkciju Kalifata na Alijinu porodicu. d'Ohsson. 24 Shahrastami. cipele. BORBA 179 min Muhamedov nasljednik (khilafah) označavao je nasljedstvo državnog suvereniteta. 108—9. energiju i druge karakterne crte potrebne za odbranu carstva. mora osvojiti lojalnost zajednice nekim činom bay-'ah. mora biti muškarac i punoljetan. nije mogao imati nasljednika. Privilegije uključuju spominjanje kalifova imena petkom u khutbah i stavljanje njegova imena na novcima. carigradski Jermen bio je prvi koji je pustio u svijet ovu 21 Vidi Thomas W. Bagdadu i Kairu. nošenje Prorokova ogrtača burdah na važnim državnim svečanostima. str. Tek u posljednjoj polovini osamnaestog stoljeća preo vladalo je u Evropi mišljenje da je muslimanski kalif neka vrsta pape koji ima duhovnu juridikciju nad Muhamedovim sljedbenicima na čitavom svijetu. str. pečat. Odnos kalifa prema religiji nije prelazio granice njegove zaštite i odbrane religije. kažnjavanje zlodjela i dijeljenje pravde25. 164—5. prema sunitskoj školi. str. <l/mđat <Aqldat Ahl al-Sunnah.1058) u svojoj utopističkoj političkoj raspravi. kao Alahov glasnik (rasul). ibn-Khaldun. str. 25 Mawardi. U djelu Tableau general de l'empire othoman (Pariz 1788)27. str. IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE . 28—9. 929—1031. mora posjedovati hrabrost. koji je po njihovom mišljenju bio imenovan od Muhameda za njegovog zamjenika na osnovu božanske naredbe (nass) i čije su kvalifikacije prešle na njegove nasljednike. Medini i drugim centrima i van dohvata tekućih događaja u islamskim prijesto-mcama Damasku. 161. 22 Str. koji su živjeli uglavnom u Meki. U kalifove dužnosti. koje je Alah predodredio za ovaj visoki položaj24. Arnold. Muhamed kao prorok. 5—10. kao instrumenat objave. On je branio vjeru isto onako kao što se pretpostavljalo da to čini jedan evropski vladar. The Caliphate (Oxford 1924). ial-Na®afi. privilegije i funkcije za koje se smatralo da pripadaju kalifu. izd. Al--Mawardi22 (-J. Za izvršenje svega toga on je primjenjivao silu svog svjetovnog oružja21. ratovao protiv nezna-božaca i širio granice obitavališta islama Dar al-Isldm. lijepo iskonstruisali kvalifikacije. ubiranje poreza i upravljanje državnim fondovima. str. naprotiv. koji ne ističu toliko Kalifat koliko imamat. W. Kasnije su pravni teoretičari. Siije. za koje se tvrdilo da su bile Muhamedove26. 1843). 23 Muqaddamah.•Umar Hafsah <A'ishah+MUHAMED + Muhammad al-'Abbas KALIFI ABASIDI 750—1258. Cureton (London. 9—41.1310). On je gušio hereze. zub i dlaka. al-Na-safi (-f. spadaju: zaštita i odbrana vjere i teritorije islama (naročito dvaju svetih mjesta Meke i Medine al-haramayn) i u slučaju potrebe objava svetog rata (jihdd). postavljanje državnih službenika. 23—4. čuvanje takvih svetih relikvija kao što su štap. i i Uthman+Ruqayyah Fatimah+'Ali al-Hasam al-Husayn Imami FATIMIDSKI KALJFI 909—1171.

otrgao je Egipat od Ali-jinih nasljednika. 213.28 Kao posljednjom muslimanskim kalifima. otomainSkim sultanima povjereno je čuvanje ovog Ptrorokovog blaga (dhakha' ir Nabawlyah) koje je sultan Šalim god. ali je Irak proglasio al-Hasana. Poslije presude arbitražnog suda. Sa Turskom. Jedan negativno okarakterisan pokret koji je započeo u posljednjoj polovini prošlog stoljeća pod nazivom panislamizam (dl-Jami'ah al--islamiyah) vršio je naročita nastojanja da se zajedničkom akcijom suprotstavi hrišćanskim silama. 'Amr ibn-al-'As. 27 Vol. koje su do ovoga vremena uspjele da zagospodare nad većinom muslimanskih zemalja u Aziji i Africi. mada je to carstvo bilo nešto suženo. Otada se relikvije ^hranjene čuvaju u specijalnom paviljonu unutar tvrđave Grand Seraglio i štuju kao dragocjena odličja uzvišenog ikalifskog ranga. dok su se Meka i Medina ravnodušno i mlako odnosile prema predstavnicima Sufjanida. Njegovim dolaskom. Damask je postao glavni grad muslimanskog carstva. ' DIO III UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO POGLAVLJE XVII UMAJADSKI KALIFAT: MU'AWIYAH OSNIVA DINASTIJU Quraysh 'Abd-Manaf 'Abd-Shams Umayyah Hashim 'Abd-al-Muttalib Abu-al-'As Harb Al-Hakam 'Affan Abu-Sufyan l l l MARWAN <UTHMAN MU'AWIYAH l l Al-Harith Abu-Talib Abu-Lahab 'Abdullah + Aminah MUHAMMAD Al-'Abbas Hamzah Uklanjanje pretendenata na Kalifat MU(AWIYAH je bio proglašen za kalifa u Iliji (Jeruzalem) A. najstarijeg Aliji-nog i Fatiminog sina za legitimnog Alijinog nasljednika. 1517. 12« 180 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA zabludu. on je pretjerano isticao ekumenski karakter kalifata. H. donio u Carigrad na svom povratku s osvajanja Egipta. i slj. I. str. Mu'awiyina desna ruka. kao svojom centralom. prijestonica provincijske vlade. 40 (661)1. Oštroumni 'Abd-al-Hamid II iskoristio je ovu ideju da ojača svoj prestiž u očima evropskih sila. koji nisu priznavali .

str. koji mu je garan-tovao ogromnu novčanu svotu i godišnju rentu2. Ovaj se dramski komad svake godine daje u dva dijela. i pošto su odbili da se predaju. sin proslavljenog vojskovođe Sa'da ibn-abi-Waqqasa. Šiije su ovaj fatalni čin pripisali Mu'awiyi i na taj su način od al-Hasana napravili mučenika (shahld). II. IV. vol. i s tijelom je sahranili u Karbali. vol. Šiizam je rođen 10. odazivajući se na uporne i često ponavljane molbe Iračana. odbio je god. vol. 6 Ibn-Hajar. uputio se na čelu malobrojne pratnje sastavljene od rođaka u Kufu. vol. 216. 184 UMAJADSKO I II. čijeg je oca Ziyada u zgodan mo-menat Mu'awiyah priznao za svog brata. komandujući vojskom od 4. koja je brojala oko 200 ljudi. za njega kažu da je sklopio i razvrgnuo ništa manje nego sto brakova. II. koji je ukratko 2 Vidi ibn-Hajar. Njegov mlađi brat al-Husayn. Poslije kratkog vremena on je abdicirao u korist svog sposobnijeg rivala i povukao se u Medinu predavši se potpuno lagodnom i raskošnom životu. bili su usmjereni više na druga područja nego na državnu upravu. 4 Ya'qubi. U njoj je bila uključena svota od 5 milijuna dirhama iz blagajne u Kufi3. Al-Husaynova krv. str. 231. ABASIDSKO CARSTVO kod kuće u haremu nego na prijestolju. prema tome se i na njihov islam gledalo više kao na oportunistički nego kao na islam dubokog uvjerenja. nekih 25 milja sjeverozapadno od Kufe. Desetog muharema A. II. Ubaydullah. koji se kretao više 1 Tabari. postala je sjeme šiitske »crkve«. 266. vol. II. str. V. str. koji je takođe živio povučeno u Medini cijelo vrijeme Mu'awijine vladavine. koji su mu pribavili titulu velikog brakolomca (mitlčiq)s. toj godini (ča 669). jedan koji se zove Ashurd' (deseti dan) daje se u Kazimejnu (u blizini samog Bagdada) kao uspomena na bitku. Od sada je imamat kod Alijinog potomstva postao isto toliko dogma u šiitskom vjerovanju koliko i proročanska misija Muhamedova u Islamu. da prizna Mu'awiyina sina i nasljednika Yazida i. uz prihode jedne oblasti u Perziji za vrijeme cijelog njegovog života. 680. Mas'udi. u stvari »gospodara svih mučenika (sayyid)«. isp. a drugi četrdeset dana poslije desetog dana muharema u Karbali sa naslovom »Povratak glave«. 5 Ibn-'Asakir. možda otrovan4 zbog nekih haremskih intriga. vol. muharema. 3 Tabani. u Kar-bali. On je sada postavio predstraže na svim putevima koji vode iz Hidžaza u Irak. koju je on sam sebi odredio. 4. Glava je bila vraćena natrag alHusaynovoj sestri i sinu. 13. koji su njega proglasili za zakonitog kalifa poslije al-Hasana i Alije. Prorokov unuk je poslije teških mnogobrojnih rana pao mrtav i njegova glava bila je poslana Yazidu u Damask. str. 61 (10. sada je bio umajadski upravitelj Iraka. 17. L. H. šiije muslimani su zaveli praksu da svake godine slave prvih 10 dana muharema kao dane duboke žalosti i stvorili su dramski komad koji predstavlja njegovu »herojsku« borbu i stradanje. 14. UMAJADSKI 185 KALIFAT . Dlnawari. opkolio je al-Husayna sa njegovom beznačajnom "četom.000 vojnika. Interesi al-Hasana.Muhameda sve do pada Meke. on ih je sasjekao. koji su s njom otišli u Damask6. (tu je bio njegov harem i odani sljedbenici). Kao uspomenu na al-Husaynovo »mučeništvo«. oktobra 680) 'Umar. Mada je al-Hasan umro u 45. Na preduzi-manje takvih koraka nagovorio ga je Mu'awiyah. vol. str. Yawm Karbala' (dan Karbale) dao je šiijama bojni poklik. čak više nego krv njegova oca. 3. str. str. 21.

koja je potpomagala al-Zubayra. 32. Sve dok je moćni Mu'awiyah živio. al-Faifcihl. koga su zbog starosti i slabosti morali nositi u nosiljci cijelog puta. vođu stranke plemena Qays (sjevernoarabljanske). dobro poznat po svojoj lakoumnosti i rasipnosti. Azraqi. postao je tada osnivač mar-vanitskog ogranka umajadske dinastije. bio takođe dinastički. god. str. naslijedio na prijestolju. nije u Tajifu poslao svoga okrutnog vojskovođu al-Hajjaja. Jazidova slabašnog i boležljivog sina. 'Abdullah. Drugi građanski islamski rat. Al-Dahhak je 7 Tabari. Nad Damaskom. Međutim. On je na kraju i bio jedan od faktora koji je potkopao temelje umajadskoj dinastiji. 299. Priča o tri dana. Akhbdr Makkah. zaustavi 27. U drugom taboru sunije su dokazivale da je Yazld de facto vladar i da dovođenje u pitanje njegove vlasti čini veleizdaju koju treba kažnjavati smrću. F. gdje mu je bilo sjedište. u stvari je borba bila trougaona. II. Na putu je Muslim umro. koje je ubrzo uslijedilo s arabljanskog tla. Cijeli Hidžaz opredijelio se za 'Abdullaha. a Alahov dom izgledao je »kao iskidana prsa tugujućih žena«8. Kada ga je Yazid. neautentična je. 186 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO konačno bio poražen jula god. Egiptu i dijelovima Sirije. Kalbiti su bili Siro-Arapi koji su živjeli u Siriji prije hidžre i većinom bili pokrštenici. vol. Dok su ove operacije bile u toku. na čijem je svetom tlu ibn-al-Zubayr potražio utočište. gdje je njegov brat Mus'ab bio postavljen za njegova predstavnika. privremeno je bio zaustavljen. 'Abdullah se otvoreno izjasnio protiv novog kalifa i savjetovao je al-Husaynu da preduzme opasne korake koji su ovoga koštali života i sada je 'Abdullah ostao kao jedini pretendent na prijesto. novembra 683. koji se bezuspješno s Alijom otimao o Kalifat. Marwanov sin i nasljednik. stupila je u borbu 26. 1859). ibn-al Zubayr je bio proglašen za kalifa ne samo u Hidžazu. Ya'qubi. str. odmetništvo Hi-džaza pod rivalskim kalifom nastavljeno je sve dok 'Abd-al-Malik. koji je iz svojih katapulta obasuo kamenjem haram (svetu džamiju) Meke. Oni su čvrsto zahtijevali da šiije na ovu činjenicu ne smiju drugačije gledati. str. 8 faibari. U toku opsade samu Kabu zahvatio je požar i ona je do temelja izgorjela. jer treća stranka još nije bila eliminisana. koji je. 18. II.izražen u formuli »osveta al-Husayna«. al-Muntaqa fi Akhbdr ummal-Qura. Međutim. Poslije smrti njegova rivala i povlačenja neprijateljskih trupa. str. bojeći se nereda koji bi u Siriji mogli uslijediti. pak. koja se bila ulogorila na vulkanskoj ravnici Harah istočno od Medine. Wiistenfeld (Leipzig. koji su podupirali starog10 Umavada Marwana ibn-al-Hakama. 427. u kojoj se nalazilo mnogo sirijskih hrišćana. u Mardž Rahitu9 — drugi Sifin Uma jada — od svojih kalbitskih (uključujući i Jemence ili Južne Arabljane) protivnika. i izašla je pobjednik. str. 2220. i slj. operacije započete 24. Na čelu . i u svojstvu vrhovnog zapovjednika naslijedio ga je al-Husayn ibn-Numayr al-Sakuni7. nego i u Južnoj Arabiji. bar što se tiče Alijinih nasljednika. Marwan (684— 5). stričević 'Uth-mana i raniji njegov državni sekretar. u kojima je razularena damascenska soldateska pljačkala Prorokov grad. Sveti kamen se raspao na tri komada. 684. septembra. izd. Poslije toga je vojska otišla u Meku. Yazid je umro. i u Iraku. ovaj kalif je imenovao za svog privremenog namjesnika al-Dahhaka ibn-Qaysa al-Fihrija. U islamu je nastao veliki raskol i to neslaganje nikada kasnije nije bilo izglađeno. koji je vladao samo tri mjeseca i nije ostavio nasljednika11. Mada su Uma jadi za neko vrijeme bili sigurni u Kalifat. obično je važnije kako narod kao pokretačka sila u istoriji stvarno gleda na neki događaj nego kako treba da gleda na njega. Kaznena ekspedicija. stajao je mirno po strani u Medini. Yazld je odmah protiv nezadovoljnika u Medini poslao kaznenu ekspediciju. vol. koji je ranije bio učitelj. Aišin nećak i al-Zubayrov sin.. Ibn-al-Zubayr je (poslije povlačenja 'umajadske vojske ponovo sagradio Kabu. I. Njoj je na čelu stajao jednooki Muslim ibn-'Uqbah. a ibn-Numayr. On je"'našli jedio Mu'awiyu II (683). kao i prvi između Alije i Mu'awiye. avgusta 683. vol.

bili su vrlo slabo upoznati sa morem. vol. a njegovo tijelo. nakon što je na vješalima visilo neko vrijeme. prenijeli su kasniji umajadski vladari u Sur (Tyre)16. koji su predstavljali nove emigrante iz sjeverne Afrike i Kalba. a manje uticajem Poluotoka na vanjski svijet. koji su bili naviknuti na pomorski život. Poslije ovog poraza veći broj njih počeo je napuštati Meku i Medinu da bi se pridružili armijama koje su operisale u sjevernoj Africi. glavna snaga islama. 862. Vidi str. 201. Ovakva politika objašnjava. biti snabdjevena mornarima grčke i sirijske nacionalnosti. UMAJADSKI 187 KALIFAT tiv Bizantinaca. II. Moć pristalica (Ansar) bila je zauvijek skršena. dbn-'Asa.. II. ako ne od Muslima. na primjer. 14 tabari. pro9 Ravnica istočno od sela Mardž Adrae. str. vol. vol. koristeći se uspješno svojim katapultama12. ibn-al-Zubayr se hrabro. bez sumnje. . 852. str. 11 Priloženo rodoslovno stablo pokazuje sufjanidski ogranak umajadske dinastije u njezinom odnosu prema osnivaču marvanidskog ogranka: Umayyah Abu-al-'As Harb Al-Hakam ' l Abu-Sufyan 1) MU'AWIYAH (661—80 2) YAZID I (680—83) 3) MU'AWIYAH II (683—4) 4) MARWAN I (684—5) 12 Dlmavvari. 320—21. kćerke abu-Bakra i Aišine sestre. a to sigurno od al-Hajjaja. 845—8. II. koja je zadala konačan udarac (coup de grace) anti-Kalifatu. al-Hajjaj je započeo opsadu Meke. . Španiji i drugim ratnim poprištima. 13 Tabari. mogao je Mu'awiyah (661—80) da arapskog suverena upravi svoja nastojanja na sjevero-zapad. str. Arabljani Hidžaza. odatle dolazi engl. prema piscu al-Baladhuriju15. 304. bilo je predato njegovoj staroj majci. vol. nedaleko od Damaska. Ova su brodogradilišta možda dolazila odmah iza egipatskih u pomorskoj isto-riji islama. i strankama. 25. koji su uvijek bili nepokolebljive pristalice umajadgki'h iiinteresa. Vidi 'I/cd. Mas'udi. marta 692. str. Ove 'unutarnje svađe između Qays. Snaga matičnog »otoka« se bila istrošila.sirijske vojske. . riječ arsenal). Stranka Kaysa i Yamani igrale su važnu ulogu i u novijoj politici Libana i Sirije. bili su među događajima koji su ubrzali pad umajiadsike dinastije. . vol. Nadahnut pod-sticajima svoje junačke majke Esme13. . koja je trajala šest i po mjeseci. U Aki (Acre) on je brzo poslije osvojenja Sirije našao dobro opremljena bizantijska brodogradilišta (sing dar al-sina'ah. 10 Ya<qubi. str. Njegova je glava bila poslana u Damask14.str. vol. kojima se on poslužio u izgradnji muslimanske mornarice. 'Uthman je bio u potpunosti osvećen. velikih neprijatelja islama. . gdje su ostala do vremena Abasida.kir. Posliie sticanja nadmoćnosti nad protivničkim 1u<awiyah.str. ali beznadežno borio sve dok nije bio ubijen. 1. 262. V. Od sada istori ja Arabije počinje da se bavi više uticajem vanjskog svijeta na Poluotok.19. jer je 'Umarova politika bila da ne dozvoli nikome s mora da se umiješa između njega i njegovih vojskovođa. 320. Smrću ibn-al-Zubayra nestalo je posljednjeg pobornika stare vjere. Sirijska brodogradilišta. Ova je flota morala.

166. vol. 3409—10. ostatka prastarih patrijarhalnih vremena. Kasnije su umajadski kalifi. ibn-Jubayr. 19 Vidi Guy Le Strange. str. U ovome periodu je izvršen prodor u sjevernu Afriku. poslije 'Umara.zašto 'Umar nije htio da odobri Mu'avivi planiranu invaziju Kipra (Qubrus). 18 Ya'qubi. II. nenatrunjen arameizmima. vol. a nije baš rado ni on pristao na invaziju otoka. gdje su oni učili čisti arapski jezik22. str. 305. u Sirijsku pustinju (badiydh). Ona se kasnije razvila pod 'Abd-al-Malikom u dobro organizovan sistem koji je povezivao razne dijelove prostranog carstva. 258. kao vojni organizator Mu'awiyah nije među svojim savremenicima imao sebi ravna. Sergius)23. 118 = Hitti. Na istoku je iz Basre18 ostvareno potpuno pokoren je Kura-sana (663—71). 342. i drugi osnivač Kalifata. <Iqd.31. Mada se kao vojnik nikako nije mogao usporediti s Alijom. i slj. po kojoj je njezino beduinsko pleme tumaralo i u kojoj se mladi prestolonasljednik privikavao na lov. str. U obezb jeden ju svoga prijestolja i u proširenju granica islamskih posjeda Mu'awiyah se uglavnom oslanjao na Sirijce. str. pijenje vina i-pravljenje stihova. naročito u Palmirenu. Tabari. Rijeka Oksus bila je pređena i Bukara u dalekom Turkestanu bila je poharana (674). vol. u prvom redu. 188 UMA. Iz prividno haotičnog stanja on je uspio da stvori organizovano muslimansko društvo. koji je odigrao vodeću ulogu u izdajničkoj predaji Damaska u vrijeme arapske invazije. mada ih možda ona nije nikad sastavljala. kasnije nasljednika Mu'awiy-ina. i gdje takođe nisu bili izloženi gradskim zarazama koje su često napadale gradove. uključujući 'Abd-al-Malika i AlWalida II. Mansur ibn-Sarjun (gr. I.. isp. koji su sada prelazili na gradski način života. str. Na taj je način Mu'awiyah postao ne samo otac dinastije nego. Između mnogih drugih /ofia on je izabrao za svoju ljubimicu Siro-Arapkinju Kalbitkinju iz plemena banu-Bahdal. imenom Mavsunu. vol. Istoričari mu pripisuju da je bio prvi u islamu koji je utemeljio matični ured i da se prvi 15 Str. bio je potomak odlične . morali osjećati21. što. koji su bili ponajviše Jemenci.. teška jahanja. treba zahvaliti 'Uqbahu ibn--Nafiju. str. Mu'awiyina vladavina posvjedočila je ne samo učvršćenje nego i proširenje kalifatskih teritorija. izražavaju osjećaje nostalgije. 181. 1890). Baladhuri. Arapski hroničari ističu duh lojalnosti koji je narod Sirije gajio prema svom novom poglavaru19. On je od sirovog materijala od koga je uglavnom bila sastavljena njegova sirijska armija iskovao prvorazrednu i discipliniranu silu čuvenu u islamskoj ratnoj tehnici. Oslobodio je vojnu mašineriju njene arhaične plemenske organizacije. II. 'Uthmanova žena.TADSKO I ABASIDSKO CARSTVO počeo interesirati za poštansku službu nl-bariđ20. nastavljajući tradiciju. 80. . Palestine under the Moslems (Boston. V. gradili seoske dvorce na granici Sirijske pustinje. koje su nazivali »al-Badiyah«. Sirijska pustinja (bddiyah) od sada je postala7 škola umajad-skih prinčeva. isp. Tek je 'Umarov nasljednik 'Uthman konačno bio nagovoren da popusti. . Dokinuo je mnoge tradicionalne crte u administraciji i na ranijim bizantijskim okvirima izgradio čvrstu i dobro organizovanu državu. koju su mnogi Beduini. str. Maysun je bila jakobitska hrišćanka. Ona je često vodila svoga sina Jazida. izuzev novih muslimanskih imigranata iz Hi'džaza. str. 410. Mas'udi. Njezino prisustvo bilo je neoboriv dokaz da je Kipar blizu i da se lako može zauzeti. Mu'awiyu je morala pratiti njegova žena (649)17. kao i njezina predšasnica Na'ilah. 17 Vidi str. I prema kalif ovom naređenju. koja je takođe pripadala plemenu Kalb. 1907). koja je s prezirom gledala na dvorski život u Damasku i čeznula za slobodom pustinje Stihovi koji se ni oj pripisuju. 1. str. vol. koji su još bili u većini hrišćani i na Širo-Arape. 207. 104. Rihlah (Leyden. 19 Tabari.

str. još jedan nerazdvojni Yazidov drug iz mladosti. 307. ibn-Ut-hal. vol. Theophanes. on je u Kalifat uveo princip nasljedstva. Taj ga je položaj činio apsolutnim vladarom istočnog dijela carstva. a zatim od ostalih glavnih gradova carstva. 356. koji je u mladosti bio nerazdvojan drug Yazldov. Njegova čelična mišica čvrsto je držala Basru.hrišćanske porodice. Arapima iz Hire. 228. 24 Ibn-'Asakir. Jakobiti i Ma-roniti obraćali su se kalifu u vjerskim razmiricama26. Mas'udi. 203. Poslije smrti Al-Mughire. U jednom kritičnom momentu Mu'awiyah je priznao Ziyada za svog zakonitog brata29. str. bio je razvijen osjećaj političkog lukavstva (finesse politique). i Ziyaduibn-AbIhu. vladaru nezadovoljne Basre. Reich. bio je također hrišćanin. kalif na vlasti bi proglasio za svoga nasljednika jednog između svojih sinova ili rođaka koga je on smatrao najsposobnijim i tražio bi unaprijed za njega zakletvu vjernosti. Ovaj dvorski pjesnik običavao je ulaziti u kalif ovu palatu sa krstom. UMAJADSKI 189 Kada je 679. koji se njihao o njegovu vratu. Njega je Mu(awiyah imenovao finan-sijskim upraviteljem provincije Hims24 — imenovanje jednog hriš-ćanina na tako visok položaj nema presedana u muslimanskim analima25. 11 Abu-al-Fida'. 365. njegovo apsolutno vladanje samim sobom KALIFAT . Wellhausen. njemu je dodijeljena čast upravitelja Kufe. 28 Wellhausen. u prvom redu 'Arnru ibn-al--'Asu. I. L. Ziyadu je najprije bilo ime ibn-Abih zbog sumnje koja je bacala sjenku na autentičnost njegova oca. 306. smatra izmišljenim izvještaj o ovom postavljenju. namjesniku plodnog Egipta. 25 Ya'qubi. i bio je prijatelj sv. Umajadski poeta laureatus (službeni dvorski pjesnik) al-Akh-tal... najprije od prijestonice. upravitelju buntovne Kufe. god. Ovaj je položaj smatran u arapskoj vladi najvažnijim odmah iza položaja vrhovnog vojnog komandanta. Kod Mu'awiye. čijih je nekoliko članova zauzimalo položaj finansijskih državnih kontrolira u vrijeme posljednjih bizantijskih vladara. 293. isp. str. 265. Nicholson. njegova najveća vrlina bio je hilm39. str. možda više nego kod i jednog drugog kalifa. pripadao je Taghlib hrišćanima. . V. vol. 85. vidi str. Za njega Teo-fan27 tvrdi da je čak ponovo sagradio hrišćansku crkvu u Edesi. str. II. Veliki udio u uspjehu kalifa Mu(awiye treba pripisati njegovim saradnicima kojima je on bio okružen. 239. vol.000 ljudi koji su vršili izvidničku i policijsku službu. I. 30. Ivan (Yuhanna) Damascenski. Unuk ovoga Mansura bio je slavni sv. I on je recitovao svoje pjesme. Njegova je majka bila robinja i prostitutka u Tajifu. 20 Fakhri. u kojima je uživao mladi muslimanski kalif i njegova pratnja. 312. 205. 148. Tanblh. Ziyad je pružio veliku pomoć svome bratu u njegovu Kalifatu. 80. vol. 302. njegova sporost prelaženja u ljutnju. on je samovoljno vladao i nemilosrdno tragao za svakim ko se usudio pokazati naklonost prema Alijinim potomcima ili klevetati Mu'awiyu. II. uključujući Arabiju i Perziju. održavao intimne odnose. 1 'Iqd. 84. vidi Tabari. među kojima i Abasidi. kojom je nastojao razoružati neprijatelja i osramotiti opoziciju. zatim al-Mughirahu ibn-Shu'ba-hu. 195. Uz pomoć izvježbane tjelesne garde od 4. Mu(awiyah imenovao svoga sina Yazlda za svog nasljednika28 i naredio izaslanstvima iz provincija da dođu i polože zakletvu vjernosti. vol. 28 O brkanju imena ovog ooveka s imenom njegova sina Sarjun ibin-Mansura u arapskim hronikaima. koja je bila razrušena u jednom zemljotresu. Literary History. Prema njegovim arapskim biografima. koga su se poslije pridržavale vodeće muslimanske dinastije. Držeći se ovoga presedana. centar šiizma. istr. Reich. Njegova razborita blagost. Ova su trojica sa svojim vladarom Mu'awiyom sačinjavali četiri politička genija (duhdt) arapskih muslimana. Ivana. str. str. ona neobična sposobnost pribjegavanja sili samo u slučajevima kada je sila bila apsolutno potrebna i primjenjivanje mirnih sredstava u svim drugim slučajevima. str. str. 27 Str. Kalifov liječnik. str. Ziyad je bio Alijin pristalica. Mu'awiyin otac. S njom je abu-Sufyan.

174—7. a kada je oni olabave. 145. Mas<udi. V. našao je za korisno da sklopi1 primirje (658. (sarlr al--mulk)36. 70. 190 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO soki položaj nego meni. al-Qalqashandi. II. 1914). vol. da je al-Hasan ispuni32. kada je oni zatežu. II. i slj. mada ih je vrlo malo u tom uspjelo. vol. 30 Fakhri. odmah iza toga porez je bio uskraćen. Mu'awiyi nije pokazao naklonosti veći broj istoričara čija su djela došla do nas. II. 6. pronicljivosti i državničke sposobnosti koju su mnogi pokušavali nadmašiti37. Tabairi. niti bičem ondje gdje je dovoljan moj jezik. ibn-'Asakir. vol. koju je već bio potpisao Mu'awiyah. 229. 33 Ibn-Khaldun. str. »gdje je dovoljan moj bič. vol. str. I. koji su ga optuživali da je sekularizirao islam i promijenio proročanski. Svojim umajadskim nasljednicima on je u ama-net ostavio primjer blagosti. vol. str. str. isp. <Iqd. 37 Mas'udi. Prvi je takođe ustanovio kraljevski prijesto. napadaju njegovu pobožnost. Glavni cilj ovih pljačkaških upada na . Kad bih ja bio siguran u tvoju veću sposobnost da ćeš ispuniti dužnosti koje pred tobom stoje. str. ja je zatežem. str. 10. 29 Dlnawari. POGLAVLJE XVIII NEPRIJATELJSKI ODNOSI SA BIZANTINCIMA Dok se Mu'awiyah osjećao još nesigurnim na svom novom položaju i dok je imao pune ruke posla u domaćim poslovima. str. Stav istoričara odražava stav puritanaca. 217. uglavnom sastavljeni u periodu Abasida ili pod uticajem šiija. vol. Još se posjećuje Mu<awiyin grob u groblju /al-/Bab al-Saghlr u Damasku. i sa više oduševljenja i upornosti vršen je pritisak i s kopna i s mora na bizantijske posjede nego i od jednog drugog Mu'awiyinog neposrednog nasljednika.«31 Ovo što slijedi. 32 Tabari. kalifat Jchildfat al~nubu'ah u svjetovnu vlast. str. 265. 69—70. 5. str. 34 Ya'qubi. str. vol. 169. tj. Tabari. 36 Ibn-Khaldun. Kao njegova svjetovna ostvarenja oni naročito ističu maqsurah34. Sirijska tradicija. str. str. vol. str. »Ja se ne služim mačem«. V. govori o njemu kao o dobrom muslimanu. 410. str. a za pravog Ara-pina ova titula bila je toliko odvratna da se davala skoro isključivo vlastodršcima Nearapima. On je propovijed u petak (khutbah) čitao sjedeći u stolici35. 78. Oni u njemu gledaju prvog islamskog kralja (malik). IV (CaLro. koje ti daje više prava na taj vi28 Mas'udi. str. Arapski anali. Muqaddamah. ili 659) s carem Konstantom II (641—68) uz plaćanje godišnjeg poreza. (Ikd. $ubh al-A sha. teokratski. str. Međutim. 35 Ibn-al-'Ibri. 283. Uprkos njegovih mnogih visokih kvaliteta. vol. raulk33. ja bih se tebi bez ikakva ustezanja zakleo na lojalnost. II. Muqaddamah. neku vrstu stana unutar džamije. Ya qubi. II. a uzgred ga se dotiče i al-Baladhuri2. On nije bio samo prvi nego i jedan od najboljih arapskih kraljeva. 232—3. II. V. 304. str. 81 Ya'qdbi. međutim koja je sačuvana kod ibn-'Asakira. Sada pitaj što želiš. koji spominje Teofan1. 20. neću dozvoliti da se ona prekine. vol. II. Ako ima samo jedna dlaka koja me povezuje sa mojim bližnjim. rezervisanu isključivo za kalif ovu upotrebu. energije. II. Dlnawari. 69—73. 188. Dva puta je Mu'awiyah ispružio svoju snažnu mišicu protiv same neprijateljske prijestonice. za njega tvrde da je izjavljivao.« U pismo je stavljena blanketa. 397. 257. vol. V. vol. Tabari. L. kopija je pisma za koje se pretpostavlja da ga je on uputio al-Hasanu prilikom njegove abdikacije: »Ja to dopuštam zbog krvnog srodstva. ja je labavim. vol. str. str.ostavljali su ga u svim prilikama gospodarom situacije. vol. str.

Ono se za vrijeme Abasida smanjilo tako da je zahvatalo samo zemljište od Aulasa. Arapi se ipak nisu do kraja okoristili pobjedom i udarili na Carigrad. do Tarza. koje se zvalo thughur*. 34 (655). dok je još za vrijeme 'Uthmanove vladavine upravitelj Sirije bio Mu'awiyah. Masisu (Mopsu-estia) i Maraš (Germanicia). Njhova je glavna energija bila upravljena na istok i zapad.teritoriju Rimljana. sjevernog zemljišta. Ova se bitka pokazala kao drugi Jarmuk. Tri puta su umajadske snage napadale Carigrad. On je bio udaljen direktnom linijom od Bosfora samo 450 milja. Mada su kasnije seldžučki i otomanski Turci uveli Malu Aziju u političku sferu islama. Ipak Arapi nisu nikad uspjeli da se stalno učvrste u Maloj Aziji. Postepeno su ove racije postale uobičajeni svakogodišnji Ijetnji sukobi i imale su za cilj održanje fizičke sposobnosti i dobre uvježbanosti armije. Melitene). Heraklijev sin. Ova utvrđenja sa svojom okolinom nazivana su lawasim. poznat pod imenom Kilikijska vrata. ipak ni u jednom njezinom dijelu nikada arapski jezik nije uspio da zavlada. Inače bi istorija arapsko-bizantijskih odnosa u Maloj Aziji. Pod Umajadima i Abasidima skoro za svaku stopu vođena je više puta ogorčena borba. izgleda. na obali Sredozemnog mora pored Tarza. Linija koja je štitila Mezopotamiju na sjeveroistoku zvala se al-thughur al-Jazariyah. U dugom lancu muslimanskih utvrda. bio je manje posjećivan. Već A. služio je kao vojna baza za arapske upade u grčke posjede. vjerovatno bila drugačija. 347. 192 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO strateških vojnih puteva ili na ulazima uskih planinskih prelaza. ona linija koja je štitila Siriju nazivana je al-thughur al-Sha'mlyahs. 2 Str. Na sjeveru. 'awd-sim su. 245. 1. 159. koje su se pružale od Malatje (ili Malatiyah. i zabilježila prvu veliku pomorsku pobjedu islamskog oružja. To su bile jedine prilike kada su Širo-Arapi uspjeli da dođu do trostrukog zida moćne prijestonice. duž linija najslabijeg otpora. str. koji je dominirao južnim ulazom čuvenog prolaza preko Taura. Arapi su pretvorili pomorsku bitku u bitku prsa u prsa. On je vodio od Maraša na sjever do Abulustej-na6. na Eufratu4. Njezino bazično stanovništvo od najranijih vremena. Međutim. grčku mornaricu kojoj je na čelu stajao car Konstant II. Ovu pomorsku bitku spominju arapski hro-ničari kao dhu (ili dhat) al-Sawari (bitka jarbola)8. počevši još od Hetita. za razliku od vanjskog. značila unutrašnju južnu liniju tvrđava. kod gornjeg Eufrata. i zbog drugih građanskih pratećih nereda. u zajednici s egipatskom flotom pod komandom 'Abdullaha ibn-abi-Sarha. bio je naravno dobivanje plijena. H. u užem smislu. Malu Aziju (Bildd al Rum). Tarz. povezavši svaku arapsku lađu za neki bizantijski plovni objekat9. I = Hitti. blizu obale Sredozemnog mora. unutar vojnih granica. bile su smještene jedinice na raskršćima 1 Str. do Sumejsata (Samosata). pa čak i preko Helespon-ta. prema tome da li je ratna plima opadala ili se dizala. na likijskoj obali. možda zbog ubistva 'Uthmana. koje se zbilo u ovo vrijeme. i jedva da ima u Aziji i jedne zemlje čije je tlo toliko nakvašeno krvlju. predusrela u Feniksu (današnji Fi-nike). priroda je za vječna vremena prikovala visoke lance gorja Taura i Anti-Taura kao pograničnu crtu i čini se da se arapski jezik zamrzao na njihovim južnim obroncima. Al-Ta-bari11 opisuje da je morska voda bila zasićena ljudskom krvlju. i njezina se klima pokazala previše oštra da arapska civilizacija duboko usadi svoje korijenje u njezino tlo. Bizantijske snage su bile do nogu potučene10. H. 49 (669) pod ko- . uvijek je bilo nesemitsko. uključujući Adanu. Prvi puta su je napali A. Ova arapska pogranična područja činila su »ničiju zemlju« i njihova su utvrđenja vrlo često prelazila iz ruke u ruku. njegova je flota pod komandom Busr ibn-abi-Artaha7. mada ih je mogla primamljivati i mutna panorama Carigrada. Drugi prolaz kojim se mogao preći planinski masiv Taura ležao je na sjeveroistoku i zvao se Darb al-Hadath. koja se nazirala daleko u pozadini. međutim.

na otoku Riziku17. A History of the Later Roman Empire (London 1899) vol. isp.str. 19. Prema legendi. i slj. što je. Eastern Caliphate. pronašao je sirijski izbjeglica iz Damaska imenom Kali-nik. 4 Baladhuni. str. On je poslužio kao komandno mjesto za armiju u napadu. a u isto vrijeme to je bio odgovor onim puritancima koji su prijekim okom gledali na Yazidovo namjeravano preuzimanje nasljedstva od vladajućeg kalifa. očigledno. Arapski izvještaji o ovim bitkama su vrlo konfuzni. str. sedmogodišnjem ratu16 (54—60/674— 80). 163. Yazlda je pozvao njegov otac da pomogne u kopnenoj bitki Fadalahu ibn-'Ubaydu al-Ansariju. 345—6. 11 Vol. Le Stramge. Njegov je grob uskoro postao svetinja i za hrišćanske Grke. .arapsko al-Bustan. 11. Ovu vrlo zapaljivu smjesu. 52. 183. 'str. Opsada koju su Yazid i Fadalah započeli u proljeće 669. obustavljena je u ljetu iste godine. 5 = Kitti. Pretpostavlja se da je upotreba grčke vatre spasla grad. II. 4 Istaikhri. za koje se\ govori da je bilo bogato čemipresovim -drvetom od koga su se mogli praviti jarboli (sawari). I. . 4. 1905). str. str. I. 18—19. Carigrad je imao novog energičnog cara Konstantina IV (668—85). kao godinu njegove smrti. B. Guy Le Strange. koji je prezimio (668—9) u Kalcedonu (azijsko predgrađe Carigrada). 10 Theophanes. 310. 133. Bizantijsko ime bilo je Ablastha. str. 8 Ili prema imenu samog mjesta. 128. 15 Ibn-Sa'd. NEPRIJATELJSKI ODNOSI SA BIZANTINCIMA mandom prestolonasljednika Yazida. a u drugom kćerka Jabalaha ibn-alAyhama. A. grčko Arabissus. vol. 16 Vidi J. ibn-Haj<ar.3 Isp. 189—90. kasnije . pravi legendarni junak borbe bio je stari abu-Ayyub al-Ansari. str. 23—24. Čuvši da se u jednom šatoru Vialazi kćerka kralja Ruma. str. Drugi napad na Carigrad izveden je u tzv. II. l slj. Međutim. str. Buri.. Yazld se uputi u izvanredan podvig da se dokopa kćerke gasanidskog kralja. 93—4. XVI. koji se povodi za 12 Tabari. god. »otok Aruad«18 kod arapskih hroničara. 50. koji su do njega hodočastili u vrijeme suše da bi izmolili kišu15. 7 Ibn-'Abd-al-Hakam. 6 Yaqut. -str. 2868. Yazid se istakao smjfelošću i hrabrošću pod zidinama Carigrada i stekao je titulu jata al-(Arab (mladi šampion i heroj Arapa). za njim se povodi Tabari vol III str. Arapi su osigurali pomorsku bazu u Mramornom moru.koji su se nalazili na lađama koje su 'učestvovale u borbi. Prorokov zastavnik. III. >isp. 67—8. str. Oba pisca stavljaju god. 153. Ova se epizoda može uporediti s epizodom otkrivanja svetog koplja u Antiohiji od strane prvih krstaša. U zbirci Aghani13 se govori da šti se naizmjenično čuli glasni podvici iz dva suprotna šatora čim bi Arapi ili Bizantinci napredovali u borbi. Agapije iz Manbidža19. 2. 332. U toku opsade abu-Ayyub je umro od dizenterije i bio je sahranjen ispred zidina Carigrada. str. H. 9 Ibn-'Abd-al-Hakam. Grčki izvještaji opširno govore o razornom dejstvu ove vatre na neprijateljskim lađama. The Lands of the Enstern Caliphate (CambrLdge. Na taj je način Medinac postao svetac triju nacija. sitr. 5 Baladhuri. vol. 33. koji se uglavnom vodio zmeđu dvije flote pred Carigradom. vol. koja gori i na vodi. str. 3 Vol. vol. god. čiji su borci bili prvi koji su ikada bacili poglede na Carigrad12. ili zbog velikog broja jarbola . pt. Za vrijeme opsade Carigrada 1453. I. odakle su neprijateljstva preduzimana svakog proljeća. 190. 27. koji je ukonačio Muhameda u Medini prilikom hidžre14 i čija je prisutnost u Yazidovoj vojsci bila poželjnija više zbog sreće koju bi ona mogla donijeti nego zbog njegove vojne vrijednosti. str. br. str. od strane Turaka grob je na čudesan način pronađen pomoću svijetle-ćih zraka i na licu mjesta sazidana je džamija. 86.

ogiiiSH?• u^iuĐodiocern nrišćanstva od neznabožačke Perzije. isp. od augusta 716. VIII. Oni su jedini doplovili do sirijske luke. str. do septembra 71721. . naredbi novog kalifa 'Umara ibn-'Abd-al-'AzIza (717—20) on se morao pa-koriti. vojnik niskog sirijskog porijekla iz Maraša. 236 = Hitti. 163. Rod je bio ponovo zauzet 717—18. 23 Tabari. str. Na povratku kući oluja je završila djelo koje su započeli m-zantinci.nwan«. Priča kaže da je on upotrijebio devet stotina deva za odvoženje materijala. ako smijemo povjerovati Teo-fanu26. pt. 1716. 492. č nerakliiske din jc njega pj. samo je pet bilo pošteđeno. koji je poznavao arapski tako dobro kao i grčki25. Oni su bili snabdjeveni naftom i specijalnom artiljerijom za opsadu22. odakle im je dolazila pomoć. br. u Patrologia Orientalis (Pariš. izd. koja je bila najgrozniji arapski napad. Bury.17 Theophanes. na kome je podignuta Baktashi tekija (taklyah) sa džamijom. U toku kasnije bitke (740. 401. Od 1. ističe da su Bizantijci stalno upotrebljavali grčku vatru i da su je oni prvi upotrijebili u ratne svrhe. pod imenom Sayyid Ghazi. 3. Međutim. 672) i Krete (Iqritish. najbolje je poznata zbog mnogih opisa koji o njoj postoje. 2. odlučni Maslamah. vol. 22 Kitab al-<Uyun w-al-Hadd'iq. Čitamo skoro o svakogodišnjim ljetnim upadima (sd'tfah). str. 3. Samo još jednom prilikom poslije ovoga usudila se pojaviti leđna arapska vojska na . Kasnije su opet otok zar. 25 Kitab al-(Uyun. vol. Arapske armade je nestalo. Smrću Mu'awiyinom (680) arapska se flota povukla iz Bosfora i voda Egejskog mora. II. vioil. a poslije dvije godine ostaci nekadašnjeg njegovog čuvenog Kolosa bili su prodani u staro gvožđe nekom trgovcu. 25. nadmudrio Maslamu i spasao prijestonicu. 8 Tabari. Opsjedalo se i s kopna i s mora. Maslamah. str. II. de Goeje (Leyden. izd. br. str. još se vidi blizu Eski-Šara (srednjevjekovni Dorvlae-um). mada nijedan od njih nije bio od neke osobite važnosti sve do kalifovanja Sulavmana (715—17). kuga i neobično žestoka zima također su imali udjela. str. 24. Glad. U vezi s ovom opsadom imamo istorijski podatak o lancu koji je priječio napadajućoj floti put u Zlatni rog. str. Sirijski osnivač isaurijske di20 Bala<dhur. Ova znamenita opsada. Njegov grob. nije popuštao. str. 236 = Hitti. Ranije su ga jednom prilikom (G54) Arapi opustošili.i. 375. 376. Drugu i posljednju veliku opsadu Carigrada izvršio je pod Sulavmanovom vladavinom njegov brat. str. A. str. 19 »Kitab al-'U. VIII. U tradiciji al-Battal je postao jedan od nacionalnih turskih heroja. a opsjedači su bili pojačani s egipatskih lađa. ali s tim nisu nipošto prestali napadi na »rimsku teritoriju«. 1346. Predstojnik Maslamine garde 'Abdullah alBattal naročito se istakao i dobio je titulu pobornika islama. 674). Najzad je car Leo Isaurijac (717—40). 1871). Smrt kalifova u Siriji nije ga zastrašila da nastavi opsadu. II. međutim. Sulavman je sebe smatrao ličnošću koju spominje savremeni hadis (hadith) da će kalif koji bude nosio Prorokovo ime osvojiti Carigrad. 74. vol. II. 395 399. str. str. Čuvena grčka vatra i napadi Bugara činiliNsu pustoš u redovima napadača. 1912). Baladhuri.zeli arapski pustolovi iz Španije. 26 Str. 21 Tabari. god)23 on je bio ubijen.800 plovnih objekata. pt. 353—4. U ovaj period ulazi i privremena okupacija otoka Roda (Rudis20. Vasiliev. 2. vol. 24 Mas'udi. vol. 13 — Istoči ja ar*pa UMAJADSKO i ABASIDSKO CARSTVO 194 Teofanom. On je još jedan primjer »glasovitog muslimana kome su hriš-ćani podigli spomenik u jednoj od svojih crkava«24.pt.

o ovom događaju. izd. Amedros (Beyrut. 1. str. 196 skom caru zbog njegova odustajanja da pomaže ovog unutrašnjeg neprijatelja. izd. Kitdb al-Bulddn. bilj. !fl Ibn-al-Faqih (al-Hamiaidhanii). 985. !8 Ibn-Khuirdadhbih. Mu'awiyah je pristao da plaća teški godišnji danak bizantij!7 Ibn-Taghri-Birdi.8 = HitU. 1. i Abd-al-Malik. str. 31. Oko god. »Konstantinov grad« neće ponox~o vidieti muslimansku arnii= ju pod svojim zidinama sedam narednih stoljeća. 453. 31 YaqQ't govori o zgradi al-Balat. Balađhuri. To je bio narod neutvrđenog porijekla koji je živio napola samostalnim nacionalnim životom u tvrdavicarna Lukama (Amanus). izd. o džamiji-18 u Abi-dosu (Abdus) i o njegovu ulazu na konju u crkvu sv. 1885). snabdijevali su neregularne trupe i bili trn za Arape u arapskom Kalifatu u Siriji. To 1e bilo ondalcada SP "Haran. vol. da je bila u upotrebi u vrijeme Sayf-ail-Dawlaha al-Hamdanija (944—67). ipak je ostavila mnoge legendarne uspomene.dogled Carigradu. 1899). i kada je carica Irena požurila da skloni mir pristavši da plaća danak. Na arapsko-bizantijakoj granici ioni su formirali »mjedeni zid«32 za odbranu Male Azije. 12—13. naziva mjesto Andalus. br. F. 247. 2. 145. Popper (Berkeley. 32 Theophanes. 30 Str. o njegovu podizanju česme58. str. I. uključujući priče o gradnji džamije kalifova brata u Carigradu--. god. 364. str. Oko 689. 11. Vidi ibn-al-Qalanisi. 1909—12). al-Masalik w-al-Mamalik. Drugi su ostali i sačinjavali su jedan od elemenata koji je ušao u sastav maronitske zajednice. preuzeli barjak vjere Muhase ova odlučna i energična ekspedicija Maslarne završila neuspješno kao i ona koja joj je prethodila. 374. on je obećao da će bizantijski pas morati podići pored svoga dvora na Hipodromu (mavdddn} speciialnu zgradu u koju će ući (muslimanske) ugledne ličnosti i plemići kada on nadne u ropstvo«31. izd. koja još živi u sjevernom Libanu. O etimologiji riječi balat vidi str. I. vol. II. str. . 709. sin kalifa al-Mahdija: ulogorio u Skutarima (Hrizopolis) god. pogreškom mjesto Abdus. str. maziva grad imenom Andus. str. sve -dok nisu rnon= goloidni Turci. de Goeje (Leyden.govori ) fatimidskom khutbah koji je govoren u džamiji. POGLAVLJE XIX VRHUNAC UMAJADSKE MOĆI . str. 104. II. H.28.27—8. Mas'udi. Pišući god. str. U maime-luokom periodu postojala je tradicija o džamiji. 40. 782. al-Nujum al-Zahirah ji Muluk Misr w-<al-Qahirah. Dhayl Ta'iikh Dimashg. ai-Maqdisi30 mogao je reći ovo: »Kada je Maslamah ibn-'Abd-al-Malik upao u rimsku zemllu i prodro na njezinu teritoriju. de Goeje (Leyden. gdje su postali pomorci. slijedeći presedan Mu'awiym33. Ovi Džaradžime (nepravilnije Džuradžime). kako su ih također nazivali Arapi. 160. Na kraju je većina napadača napustila Siriju na-stanivši se u unutarnjim provincijama ili na obali Male Azije. str. 68. Yaqut. I. prihvatio je nove uslove koje mu je tražio car i pristao da plaća nedjeljno Džaradži-mima tisuću dinara. Justinijan II još jedanput je pustio rnardaitske gorštake na Siriju. 317. 1. Mardaiti Jedan faktor koji je zaustavio penetraciju arapske politike prema zapadu bila je aktivnost nnscanskih mardaita (pobunjenika) u službi bizantijske države. 11. 15. 1. W. 666. među kojima su bili Maro-niti. vioil. novi rasni elernenat. 1908). pt. kojemu je takođe pristao da plaća danak. njihove bande su prodrle u srce Libana i postale jezgro oko koga su se okupljale mnoge izbjeglice i nezadovoljnici. Sofije. 147. vol.

razvoja poštanske službe i podizanja takvih spomenika kao što je Kupola na Stijeni u Jeruzalemu -. a znajte da sam ja taj koji će to učiniti. čiji su narodi bili »raskolnici i licemjeri«3. morao se suočiti sa neprijateljima na raznim frontovima. ponovno osvojen je i pacifikacija sjeverne Afrike. Proklamacija njegove politike jasnim riječima već je u samom početku pokazala Iračanima da se on neće služiti blagim metodama u radu sa tako nelojalnim narodom. osnivača marvanidskog ogranka umajad-ske dinastije. čija je kopija bio. *. . njegov vatreni govor spadaju među najdramatičnije i najpopularnije epizode ispričane u arapskoj književnosti. njegovo drsko penjanje na propovjedaonicu i skidanje teškog turbana koji je pokfivao njegovo lice. 'Abd-al-Malik ga je pozvao da izvrši sličan zadatak u buntovnom i nezadovoljnom Iraku. naslijedio je njegov sin (Abd-al-Malik (685—705). i Muse ibn--Nusavra. Taj prostor teško da je u antičko doba zauzimala jedna država. a u novije vrijeme nadmašili su ga samo Britansko i Rusko Carstvo. koji su ga naslijedili1. Ovom slavnom periodu pripada pokorenje Transoksijane. 198 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Energični potkralj: Izvanredna vojna dostignuća u toku ove dvije . Al-Walid se pokazao dostojan nasljednik svoga sposobnog oca. na zapadu. Ova je era bila svjedok nacionalizacije i arabizacije. vi ćete me upoznati« govornik je nastavio: »Narode Kufe! Ja sam uvjeren da gledam glave zrele za sječu. Iznenadan dolazak prerušenog al-Hajjaja u čuvenu džamiju u Kufi u pratnji samo dvanaestorice jahača na devama. pružajući se od obala Atlanskog okeana i Pirineja do Inda i granica Kine. Iraka. administracije i uvođenja prvog čisto arapskog novca. koji se drmao. Sulayman (715—17). Ovdje su Alijine pristalice i haradžiti neprestano pravili nerede Umajadima. bio je sin 'Abd-alMalikova brata <Abd-al-<AzIza. 'Abd-al-Malik je bio opkoljen mnogim neprijateljima i. god. Pod vladavinom 'Abd-al-Malika i vladavinom njegova četiri sina. Perzije i Egipta pod 'Umarom i 'Uthmanom označavala kraj prve etape u istoriji muslimanskih osvajanja. U toku dvije godine al-Hajjaj je umirio Hidžaz i s njim zajedno Jemen pa čak i Jamamu. Kad skinem s glave turban. . Yazld II (720—24) i Hlsham (724— 743). kao i njegov veliki predšasnik Mu'awiyah. s nadimkom »otac kraljeva«. mladi učitelj iz Tajifa2 u Hidžazu. Dok je okupacija Sirije.trećem najsvetijem svetištu islama. kao i zauzimanje najveće evropske zemlje koju su ikad Arapi držali — Spanije.*•:=• vladavine vezu se za imena al-Hajjaja ibn-Yusufa al-Thaqafija.da vidim krv između turbana i brada.MARWANA (683—5).«4. Čini mi se . i u decembru 694. 1 Al-Walid (705—15). koji je prekinuo sinovsko nasljeđe. 'Umar (717—20). godini opasnog pretendenta na prijesto 'Abdullaha ibn-Zubayra. dinastija u Damasku došla je do vrhunca svoje moći i slave. . koji je odložio pero i prihvatio se mača da bi pružio pomoć umajadskom prijestolu. na istoku. koje je obuhvatalo ne samo cjelokupan islamski svijet nego i njegove novoosvojene oblasti. bio je postavljen za upravitelja Arabije nakon što je porazio (692) u svojoj 31. on je predao svome sinu al-Walidu učvršćeno i umireno carstvo. kada je umro krajem drugog decenija. Pošto je započeo svoj govor citirajući stihove nekog starog pjesnika: »Ja sam onaj koji rastjeruje tamu i diže se u visine. Ovaj posljednji je devet godina imao titulu i vlast kalifa. na istoku. Al-Hajjiaj. druga etapa je počela pod 'Abd-al-Malikom i Al-Walidom. Za vrijeme vlade al--Walida i Hishama islamsko carstvo doživjelo je najveću svoju ekspanziju. Ipak. Prilikom stupanja na vlast i u toku prve decenije svoga kali-f o van ja.

đ °P E R S I SHASH (TASHKANĆ) K A R M A N MUK R/A N ARGHANAH PROVINCIJE 200 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO OKSUSA A I DZAKSARTESA Bez obzira da li su bile opravdane ili neopravdane mjere koje je al-Hajjaj preduzeo. str.Uistinu. 7 Dl. 195. Tabari. II. 'Abd-al R. 320—22. ili 699) stanovnike Azrakisa8. Njegova slijepa vjera u sirijske trupe. predstavljaju kao krvoločnog tiranina. str. 1123.Basre i Kufe10.ysi -K H U R A S A N atv) Nihiwu-. Tabari. sirijski al-Hajjajov garnizon držao je u pokornosti sav ovaj teritorij. vol. -str. Oni su pod vodstvom Qatarija ibn-al-Fuja'e uspjeli da se domognu vlasti nad Karmanom9. str. plodni sastavljač tradicija i visoko cijenjen drug Prorokov. koji je u vrijeme Prorokovo i (Amra ibn-al-'Asa bio samo nominalno doveden u sferu islama. pravog pravcatog Nerona. vol. 1122—3. 218. Mas'udi. 854—5. 215—16. 326. 326. kao i njegova neokaljana lojalnost prema stvari Uma jada nisu znali ni za kakve granice. potomak stare kraljevske loze Kindah i upravitelj Sidžistana. ibn-Dyrayid. vol. 382.ahman ibn-Muhammad ibn-al-Ash ath. vol. Ya'qubi. str. koje je obuhvatalo Irak i Perziju. str. vol. Jedan od njih. Vasita (središnji). II. str. isp. str. 2 Ibn-Rustah. 295. koji su od svih haridžita bili najopasniji za muslimansko jedinstva. 6 ibn-al-'Ibri. Kamil. 216.nawari. Tanblh. str. str. II. 4 M'Uhsinrad. N. VII. str. 294. V. istoričari najradije pišu o njegovoj proždrljivosti i bezbožnosti7. Farisom i drugim istočnim provincijama. 3 Ya'qubi. vol. str. Mas<udi. str. Čak i Anas ibn-Malik. vol. koji je kasnije . II. Ishtiqaq. str. Mas'udi. ifon-'Asakir. vol. V. Pored njegove krvoločnosti. Na suprotnoj obali Perzijskog zaliva Oman je. na čijem se čelu nalazio alMuhallab ibn-abi-Sufrah. koji je bio optužen zbog simpatija prema opoziciji. IV. Mas<udi. Njega arapski istoričari. praktično su istrijebili (698. sada bio potpuno uključen u umajadsko kraljevstvo. nijedna šija tako snažna da on do nje nije došao. vol. on je uspio da uspostavi red kako medu buntovnim stanovnicima Basre i Kufe tako i na čitavoj teritoriji svog prostranog namjesništva. 5 Tabari. Iz njegove novosagrađene prijestonice na zapadnoj obali Tigrisa. vol. str. upravitelj Iraka sma-knuo 120. nijedna se glava nije pokazala toliko moćna da je ne-milo^srdni umajadski namjesnik nije smrskao. isp.000 života6. V. 318. Njegove vojskovođe. 81. str. treba napomenuti da su oni većinom bili šiije ili sunije i da su pisali za vrijeme vladavine Abasida. II. Akhbdr. koji je tako nazvan zbog središnjeg položaja između dva ključna grada Iraka . morao je oko vrata nositi ovratnik sa namjesnikovim pečatom5 Govori se da je ovaj. 187. energični namjesnik se tada osjećao slobodan da ovlasti svoje vojskovođe da izvrše dalju penetraciju u pravcu istoka. Kada je umirio i dobro zaokružio svoje upravno područje.

Shahrastani. 7. koji je on držao kao al-Hajjajov potčinjeni. str. Neustrašivi muslimanski vojskovođa zapali slike vla-titom rukom. rasadišta islama u centralnoj Aziji. II. 1125—6. turskog kralja Kabula (današnji Avganistan). Vol. Yaqut. stir. ali su njegovi podvizi bili blijedi u poređenju sa podvizima Qutaybe ibn---Muslima i Muhammada ibn-al-Qasima alThaqafija. isto što su bili Marv i Nejsabur (perz. Tanblh. kao i provincija Kvarizm uskoro postanu centri arapske kulture. koja je bila nazvana »vojskom pauna«13. 881—2. 'Abd-al-Rahma-nova vojna na čelu tako veličanstveno opremljene vojske. IV. čiji su privrženici očekivali da će na mjestu biti uništen onaj ko se usudi njih oskvrnuti. 423. god. .s n možda 12 Iranci. 263. Reich.uspostavivši na taj način nominalnu muslimansku upravu u oblastima koje su do najskorijih vremena bile poznate kao centralni azijski kanati. »Zunbll« je bila titula. ali je. specijalno u Farganu. vol. U nizu izvanrednih bojeva Qu-taybah je ponovo osvojio (705) Donji Tukaristan sa njegovom prije-stonicom Balkom (gr. Na isti način bio je razoren i Ognjeni hram u Bukari. kada su pristali na ustupak da kao muslimani ne plaćaju nikakva danka.000 klijenata. 1290—91. Str.poveo strašnu pobunu protiv al-Hajjajove vlasti. mada ne istorijski pograničnu liniju između »Irana i Turana«. veći broj ljudi nije prigrlio nove vjere sve do kalifatstva pobožnog 'Umara II (717—20). Taj je čin imao za posljedicu da je velik broj ljudi prešao na islam17. vol.s druge strane rijeke« Sada je pod upravom Walidovom preden Ok-sus16. 3. Za prijestonicu je odabrao Marv. očigledno. str. Tako je trebalo da Bukara i Samarkand. str. II. on je pod svojom komandom u Kurasanu. isp. Grad je samo gomila ruševina. str. bio je poslan (699—700) protiv Zun-bila (nepravilnije je Rutbll)11. zauzeo Bukaru u Sugdu (Sogdiana) i okolno zemljište i potčinio je (710— 12) Samarkand (također u Sugdu) i Kvarizm (današnja Kiva) na zapadu. on je vodio ekspediciju u provincije oko rijeke Jaksartesa. Balk. str. imao 40. Baktra). . zeta al-Haj-jajova. dana. Na preporuku al-Hajjajovu. Godine 713— 15. Al-Tabari18 i drugi govore da je Qutaybah osvojio (715) Kašgar. Prema al-Baladhuriju14 i al-Tabariju15. Tabani. vol. i da je dopro do same Kine. 13 1 Yaqut. između naroda koji govore perzijski i naroda koji govore turski. i uspostavljeno je s druge strane rijeke stalno muslimansko uporište. tj. Wellh?iuse. koji je -naueaveo svi sljedbenici van ikaridžitske sekte nevjernici i osuđeni na smrt sa ženama i djecom. doživjela je potpun uspjeh. koji je do sada činio uobičajenu. Jaksartes je više nego Oksus činio prirodnu političku i rasnu granicu između Iranaca i Turaka i prelaz preko njega značio je prvi direktan izazov od strane islama mongoloidnim narodima i budistima. U Samarkandu je Qutaybah naišao na veći broj idola. IV. Skoro svi podanici ovoga i drugih kraljeva centralne Azije bili su dinastije i vojska bili su uglavnom turski. koji je odbio da plaća uobičajeni danak12.n. Međutim.000 arapskih trupa iz Basre. Qutaybah je bio postavljen za upravitelja Kurasana 704. Mas'udi.000 iz Kufe i 7. str.nl po svom prvom vođi Nafi' ibn-al-Aziraqu. VRHUNAC UMAJADSKE MOĆI Osvajanja >. da su svojim Tako nazva. 144. Ovi su 'kraljevi bili Perzijanci. 314. br. Ili Ki'nman. Nishapur) u Kurasanu. 89—90. u kineskom Turkestanu. Bukara i Samarkand imali su budističke manastire.

Džejhuin. a njima je vjerovatno bila ostavljena cdvilina administracija. 751. u kome je bila Budina statua (ar. izuzev Turkestana sa njegovih 15 ili više milijuna muslimana. Džejhun mjesto Oksa. God. 711— 12. 18 Vol. koji su kasnije bili judaizirani. god. 20 Domaći vladari Samarkanda. U prvom dijelu svoje vladavine i dok se ibn-al-Zubayr borio za Kalifat. A. Kvanizma i Šaša bili su možda preko ženidbenih veza iu rodbinskim odnosima sa fcaniom ili kaikanom zapadnih 202 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Tako je Transoksijana (ma wara' al-nahr. koja je također bila stara.ova tradicija naslućivanje kasnijeg osvajanja od strane Nasra ibn-Sayyara i njegovih nasljednika19. Napad na Khazare i Hune god. Osvajanja su se proširila (god. mjesta čuvenog Budinog svetišta. ni bizantijski front nije bio potpuno zanemaren. II. 19 H. 11. u južnom Pendžabu. 476—74. na čelu ogromne vojske. Permanentno je uspostavljen kontakt između semitskog islama i indijskog budizma.000 Sirijaca. vol. Kasnije ćemo opširno obrađivati značajni udio koji su odigrali ovi novi članovi u islamu. 737. pokorio Sind. Budd) »visoka 40 lakata«21. kao i Kaš-gar i Taškand na sjeveru postali su i ostali najistočnija granica ka--lifata. većinu teritorija koji je ranije pregazio Qutaybah. Arapi su zauzeli Šaš (Taškend). Međutim. koje su zarobili. Napredujući 710. i 740. Tek 1947. 10 Današnji Amu Darja. Gibb u Bulletin of the School of Oriental Studies. Osvajanja Indije Protiv Bizantinaca . post. Ovoga je Nasra postavio kalif Hisham (724—43) za prvog upravitelja Transoksijane i vjerovatno je ponovo osvojio između 738. ovaj al-Haj-jajov zet pokorio je Mukran. R. Među ovdje zauzetim gradovima bilo je morsko pristanište Dajbul. str. To su adaptacije starozavjetnih rijeka Gibana i Pizona. 1275. London Institution. Tako su pogranične indijske provincije zauvijek islamizirane. u kojoj je bilo 6. forsirano je prošao kroz teritorij koji se danas naziva Beludžistan i god. kada je započela nova invazija pcd vodstvom Mahmuda iz Gazne. 70/689—90) »tiraninu Rimljana«. str. god. isto kao što je sjevernije uspostavljen kontakt sa turskom kulturom. donju dolinu i deltu rijeke Inda (Sindhu). 713) na sjever sve do Multana. Prava Kina. Na taj su način definitivno učvrstili prevlast islama u centralnoj Aziji tako da je Kinezi više nisu osporavali20. Al-Hajjaj je obećao upravu nad Kinom svome vojskovođi. koje se stalno širilo. 2 : 13. stvorena je nova muslimanska država Pakistan. ostao je bezuspješan. koji prvi od njih dvojice stupi na kinesko tlo. Ovo je dovelo do stalne okupacije Sinda i južnog Pendžaba. bez obzira bio to al-Thaqafi ili Qutaybah.. H. god. sjeveroistočno od Samarkanda. čiji je . II (1921). i per. str. nikada nije ušla u sferu islama. koliko ima danas. 421. 17 Baladhiiri. s druge strane Kavkaza. i Nirun (današnji Hajdarabad). 'Abd-al-Malik je slijedio presedan Mu'awiye22 i plaćao danak (A. Arapski otpravnici koje je postavio Qutaybah u osvojenim provincijama bili su samo vojni nadzornici i ubirači poreza koji su obavljali funkcije uporedo s urođeničkim vladarima. a Sejhun mjesto njegova pobratima rijeke Jaksartesa (Sir Darja). ono što leži s druge strane rijeke) najzad bila uključena u carstvo kalifa. gdje su napadači zatekli ogromno mnoštvo hodočasnika. ar. ali je ostatak Indije ostao nedirnut sve do kraja desetog stoljeća. Sind na jugu.Dok su *e °ve ™™ o^racije odvijale na isto-ku. Druga kolona na istočnom ratnom poprištu u međuvremenu se kretala prema jugu pod zapovjedništvom Muhammada ibn-al-Qasima. Knj. Islamski svijet time je bio doveden u životni kontakt sa novim rasnim elementom i novom mongolskom kulturom. nijedan od njih nije nikada prešao granicu Kine.

kao što su činili i kraljevi Fargane. 692. 17—19. 346. Nestašica namirnica i napadi Bugara prisilili su Arape da se povuku poslije jednogodišnjeg opsjedanja23. str. Vidi ibn-Kh>urdadh'bih. God. V. shdh i dihkdn.Granica kraljevstva Ghaznawida p<L»^?"OS J 204 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO kasnije kraljevstvo Ghaznawida sa vječnim neprijateljem. Sve do vladavine Hassan ibn-al-Nu'mana al-Ghassanija (ča 693 — 700) nije se stalo na kraj bizantijskoj vlasti i berberskom otporu. str. 479. prodro u Liban. 1314 — 17. Tabari. II. Osvajanja u sjevernoj Africi i juaozapadnoj Evrovi ' Osvajanja na zapadnom frontu pod vodstvom Muse ikn-Nusayra i njegovih vojskovođa bila su isto ^^ slavna i spektakularna kao i osva-Jan3a koja su na istoku vršili al-Hajjaj i njegove vojskovođe. str. najvažnija tvrđava u Kapadokiji. ibn-ail-Athlr. god. str. Arapi su primjeinjivaM termin »Turčin« svakom neperzijskom narodu sjevero-isto&nio od rijeke Oksa* 21 Ya'qu!bi. za koga tradicija tvrdi da je išao naprijed sve dok valovi Atlantskog okeana nisu zaustavili njegova konja. 39—40. Maslamah. Ovo je drugi put da je bizantijska prijestonica bila opsjedana od arapske vojske (v. 22 Vidi str.26. gore str. pošto je prolaz u Zlatni rog bio zatvoren jednim lancem. u današnjem Alžiru. a oko 707. Jermenija. II. II. imada se oni pojavljuju u arapskim Astorijama sa takvim perzijskim titulama kao što su khuddh.predstavnik. INDIJA karta predstavlja muslimanska osvajanja i . <vol. Tjana (al-Tuwanah). ali potpuno osvajanje toga teritorija nije bilo preduzdmano sve dok nije Mu'awiyin namjesnik 'Uqbah ibn-Nafi' osnovao Kejravan 670. str. Uskoro poslije pokoren ja Egipta (640 — 43) pljačkaški pohodi su preneseni dalje na zapad. hrišćanin Jarajimah iz Lukama. poginuo je mučeničkom smrću (683. 386 — 99. ikojd je stanovao u Samarikcindu. Zahvaljujući izdaji. . u Afriku (Ifriqiyah)25. koje je sada predvodila neka proročica (ar. Njemu je Kejravan služio kao baza za operacije protiv berberskih plemena.. bila je zauzeta. ali se armada morala usidriti u blizini zidina grada na Mramornom moru i Bosforu. preduzeo je svoju znamenitu opsadu Carigrada (august 716 — septembar 717). Pošto je zauzeo Sard i Pergam. kasnije je iskoristila Ibn-al-Zubayrov poraz i pobunila se. neprijateljstva su nastavljena Turaka. vol. Baladhuri. Ya'qubi. vol. 196). Justinijan II bio je poražen u blizini Kilikijskog Sevastopolja. . Muslimanska armija. . Tek tada je bio slobodan da nastavi bitku protiv Berbera. 160. god. 'Uqbah. god. također je nosio perzijsku titulu ikhshld.) blizu Bis-kre. str. istr. 195. Ali kada se unutarnji politički horizont raščistio. bila je snabdjevena artiljerijom za opsadu. 644—5.) i iz drugih primorskih gradova. gdje je njegov grob postao nacionalna svetinja. koja je prešla Dardanele kod Abidosa. ali je kasnije ponovo pokorena24. ko23 Vidi Theophaines. Vladar Sagdijafte. vol. U kooperaciji sa muslimanskom flotom Hassan je potisnuo Bizantince iz Kartage (698. Čak i tada je arapsko uporište u Africi (Ifrlqiyah) bilo tako nesigurno da je ubrzo poslije (Uqbahove smrti njegov nasljednik morao evakuisati teritorij. kao što smo ranije čuli. koja je vršila neobično jak uticaj na svoje sljedbenike. koju je Mu'awiyi zauzeo Habib ibn-Maslamah al-Fihri još god. kahinah)27.

God. i slj. Nije sigurno da je oina pripadala jevrejskom plemenu. star. R. Na taj se način krv osvajača obogatila svježim etničkim osobinama. VII. 447 i slj. vol. 711. Arapi su preuzeli naziv od Rimljana i dali ga istočnom dijelu Barbarske Zemlje (Barbariia). Isp. vrlo rado uspostavili prisne odnose sa svojim hamitskim rođacima. ibn-'Idhari. iznad svih. Musa. 8 — 9. str. Baladhuiri. 'Ciprijan i. karijoan. Poslije zauzimanja više gradova u južnoj Galiji. Naziv Maghrolb je rezervisan za zapadni dio. pod kojim je uprava oblasti. str. izd. VRHUNAC 205 načno je ova junakinja poražena i ubijena blizu jednog izvora koji i danas nosi njezino ime Bir-al-Kahinah. Hassana. dok je islam našao novo uporište u svom usponu prema svjetskoj supremaciji. Vjerovatno zajedno s arapskim oblikom došao je od latinske riječi barbari. 20 — 24. Pljačkaški se pohod pretvorio u osvajanje Iberskog poluotoka (al--Andalus) (niže str. dlbn-Khaldun. Oni su pripadali hamitskoj grani bijele rase. U vrijeme muslimanskih osvajanja većina Berbera na uskom pojasu plodnog zemljišta koje graniči sa morem bili su hrišćani. Rezultat njegov bilo je prisajedinjenje muslimanskom svijetu najvećeg evropskog teritorija koji su oni ikada držali. UMAJADSKE MOĆI . Berber Tariq. = Hitti. čiji je otac (zajedno sa djedom ibn-Ishaqa. 25 Tačnije nego »Ifrfqiyah«. str. 24. put je bio otvoren za osvajanje susjednog jugozapadnog dijela Evrope. U ovoj oblasti su Tertulijan.smatra da je naš naziv »Berber« došao od araips'ke riječi Barbar. Dozy (Leyden. Pošto je Musa pokorio sjevernu afričku obalu sve do Atlantika30. Danas se pod terminom Ifrlqiyah podrazumijeva cijeli afrički kontinent. U svagdanjoj upotrebi termin barbari se upotrebljavao u latiniziranim gradovima Afrike za .sve urođeno stanovništvo koje mije prihvatilo latin-aki jezik. str. kojom se upravljalo iz Kejravana. odatle kod nas karasvan. i slj. i u praistorijska vremena možda su činili jednu porodicu sa Semitima29. Berberima. 28 Od per. str. koji su kolonizirali dijelove sjeverne Afrike i u Kartagi postali opasan takmac Rimljanima. 229. Augustin postali prvaci među ranim hriš-ćanskim očima. Ovo je predstavljalo posljednji i najrevolucionarniji među većim vojnim pohodima Arapa. sv. Ovo je dovelo islam konačno u stalan kontakt sa još jednom rasnom grupom. postala neovisna o Egiptu i potpala direktno pod Kalifat u Damasku. 322. 29 Općenito se . ponovnog osvajača i pokoritelja Afrike (Ifriqiyah).). I. Naprotiv. 1848). preduzeo je dalekosežan korak prešavši Španiju u svrhu pljačkanja. Punskim jezikom se govorilo na selima skoro do muslimanskih osvajanja. I. napredovanje Arapa i Berbera zaustavio je 28 Drugi tvrde da je on bio Lahmid ili Jemenit. proširio je granice svoje provincije do Tandžera (Tangier). ibn-Idhari. Inače na narod nije duboko uticala rimska civilizacija. 27 Baladhiuri. vol. 230. semitski su Arapi. srodnici starih Feničana. Ovo objašnjava naoko neobjašnjivo čudo kako je islam poarapio jezik i islamizirao vjeru ovih napola barbarskih hordi i iskoristio ih je kao svježa pojačanja u borbama za dalja osvajanja. Štaviše.24 Baladhuiri. oslobođeni rob i Musin komandant. al-Bayan al-Mughrib fi Akhbar al-Maghrib. str. 205. koja je grčkog porijekla. naslijedio je čuveni Musa ibn-Nusayr. arapski je jezik stekao bogato područje za širenje. sv. vol. jer su Rimljani i Bizantinci uglavnom živjeli u priobalnim gradovima i predstavljali su kulturu koja je bila sasvim tuđa mentalitetu ovih nomadskih i polunomadskih Sjevernoafrikanaca. Prorokova biografa) bio jedan od hrišćanskih zarobljenika koji su pali u ruke Khalidu ibn al-Walidu dok su proučavali evanđelje u crkvi u Ajn Tamru lAyn al-Tamr28. islam je bio naročito atraktivan za narod kakvi su bili Berberi na ovom kulturnom nivou.

30

Ibn-'Abd-al-Hakam, str. 203—5.

^J^'^pv^^HH l Conguests under Uuhammnđ and frst Caliph. 622-634 Carstvo KALIFA oko 750 god ine seconrt and lh"d Cnl'phs. 634-650 tne U>»oyvaas to ol-Ha/V l. 661-715 «mo". 115-nr and h>s Juccesso« (a 750 VRHUNAC 207 Karlo Martel 732. god. između Tura i Poatjea. Ova tačka označava sjeverozapadnu granicu arapske penetracije. God. 732. obilježavala je prvu stogodišnjicu Prorokove smrti. Zaustavimo se na ovoj povoljnoj tački istorije i geografije da pregledamo opću situaciju. Sto godina poslije smrti osnivača islama njegovi sljedbenici bili su gospodari carstva većega nego što je bilo Rimsko na svom vrhuncu, carstva koje se pružalo od Biskajskog zaliva do Inda i granica Kine i od Aralskog jezera do donjih slapova Nila, i ime Proroka — sina Arabije udruženo s imenom moćnog Alaha dozivalo se pet puta na dan sa tisuća minareta razasutih po jugozapadnoj Evropi, sjevernoj Africi, zapadnoj i centralnoj Aziji. Damask, u koji je, prema tradiciji, mladi Muhamed oklijevao ući jer je želio samo jednom ući u raj, postao je glavni grad ovog ogromnog carstva31. U srcu grada, opkoljenog poput bisera u smaragdu pojasom svojih vrtova, stajala je blistava palata Uma jada, s koje se pružao pogled na bogatu ravnicu što se sterala na jugozapad sve do brda Hermona32 - - sa njegovim vrhom pokrivenim vječitim snijegom. Bilo joj je ime Al-Khadra33 (zelena). Njezin graditelj bio je glavom Mu'awiyah, osnivač dinastije, i stajala je pored džamije Umajada, koju je Al-Walid bio nedavno ukrasio i učinio draguljem arhitekture. Ona i danas privlači ljubitelje ljepote. U dvorani za prijeme četvorougaono sjedište, pokriveno bogato izvezenim jastucima, služilo je "kao kalif ov prijesto, na kojem je za vrijeme zvaničnih audijencija skrštenih nogu sjedio kalif, obučen u raskošno nabrano odijelo. Njemu nadesno stajali su njegovi rođaci po ocu prema starosnom redu, a nalijevo, isto tako, rođaci po majci34. Dvorani, pjesnici i molioci stajali su pozadi. Zvaničnije audijencije su se održavale u čuvenoj džamiji Umajada, koja je još i danas jedna od najveličan-stvenijih bogomolja na svijetu. U takvom ambijentu morao je al--Walid (drugi kažu Sulavman, koji je bio upravo zasjeo na prijesto), primiti Musu ibn-Nusayra i Tariqa, osvajača Španije, sa neslućenim bogatstvom i ogromnom pratnjom zarobljenika35, u kojoj su se nalazili članovi plavokose gotske kraljevske kuće. Ako bi i jedna jedina epizoda mogla poslužiti kao primjer za vrhunac umajadske slave, onda je to ova. Nacionalizacija argave Arabizacija države pod 'Abd-al-Malikom i al-Walidom sastojala se u pr/omjeni jezika državnih knjiga (diwan) koja je u Damasku obavljena sa grčkog na arapski jezik i u Iraku i istočnim provincijama sa pahlaui jezika na 31 O drugim tradicijama' .koje veličaju Damasik viiidi iibn-'Asaiki'r, vol. I, str. 46. i slj. f- Al-Jabal al-Shaykh, sjedoglavo brdo. _33 Ibn-Jubayr, str. 269, L. 3; »al-Qubbah al Khadra«, zelena kupola, u Aghani, vol. 6, str. 159. 34 Aghani, vol. IV, istr. 80. 35 Prema Maqqariju, Najh al-Tlb min Ghusn al-Andalus al-Ra^ib, 30.000, izd. Do>zy, Wright et al. (Leyden, 1855), vol. I, str. 144; isp. ibn-al-Athlr, vol. IV, str. 448. UMAJADSKE MOĆI

208 UMAJADSKO I ABAS1DSKO CARSTVO

arapski i u kovanju novog arapskog novca. Sa promjenom jezika nastupila je, naravno, i promjena osoblja. Rani osvajači, porijeklom neposredno iz pustinje, nisu poznavali knjigovodstvo i finansije, pa su, prema tome, morali zadržati u državnoj blagajni u Siriji činovnike koji su se služili grčkim pismom, a u Iraku i Perziji stručnjake koji su upotrebljavali perzijsko pismo. Međutim, sada se situacija promijenila. Bez sumnje, neki službenici koji nisu bili Arapi, a koji su do ovoga vremena savladali arapski jezk, bili su zadržani kao sto je bio zadržan i stari sistem. Prelaz je morao biti spor. On je započeo pod vladavinom <Abd-al-Malika i nastavljen je za vrijeme vladavine njegova nasljednika. Ovo je možda razlog zašto neki stručnjaci pripisuju promjenu ocu, a drugi sinu36. To je bio korak dobro planirane politike i nije bio preduzet zbog onog beznačajnog razloga koji navodi al-Baladhuri - - mokrenja grčkog činovnika u mastionicu37. U Iraku i istočnim potčinjenim teritorij ama ovu promjenu započeo je, očigledno, čuveni al-Hajjaj. U predislamsko doba u Hidžazu je bio u opticaju rimski i perzijski novac, zajedno sa nekoliko srebrnih himjaritskih novčanica, na kojima je bila utisnuta atička sova. 'Umar, Mu'awiyah i drugi rani kalifi zadovoljili su se stranom valutom koja je već bila u opticaj u3 s i možda su u izvjesnim slučajevima u nju utiskivali izvjesne nat-

IMITACIJA U ZLATU BIZANTIJSKOG NOVCA S ARAPSKIM NATPISOM Na prednjoj strani su zadržane slike Heraklija, Heraklija Konstantina i Herakleonada, a na stražnjoj preinačen bizantijski krst. Nije dat nikakav kovnički znak. piše iz Korana. Nekoliko zlatnih i srebrnih komada bilo je skovano prije vremena 'Abd al-Malika, ali to su bile imitacije bizantijskih i perzijskih tipova. (Abdal-Malik je kovao u Damasku god. 695. prve zlatne dinare i srebrne dirhame, koje su bile čisto arapske39. Njegov zamjenik u Iraku al-Hajjaj sljedeće godine je kovao srebrni novac u Kufi40. Pored toga što je uveo čisto islamski novac i arabizirao administraciju carstva, 'Abd-al-Malik je uspostavio redovnu poštansku službu41 služeći se novim smjenama zaprega konja za prevoz putnika 36 Baladhuri, str. 193, 300—301; Maw>ardi, str. 349—50; llqd, vol. II, str. 322. 37 Str. 193 = HLtti, str. 301. 38 Baladhuri, str. 465—6. 89 Tabari, vol. II, str. 939; Baladhuri, str. 240. 40 Yaqut, Buldan, vol. IV, str. 886. 41 Al-'Umari, al-Ta-rvf bi-al-Mustalah al-Sharif (Cairo, 1312), str. 185. VRHUNAC 209 UMAJADSKE MOCl

i pošiljki između Damaska i provincijskih glavnih gradova. U prvom redu, poštanska služba bila je određena da udovolji potrebama državnih službenika i njihove prepiske i, među ostalim dužnostima, poštari su morali obavještavati kalifa o svim važnijim događajima na svojim teritorijama.

Finansijske i druge reforme U vezi sa novčanim promjenama treba obratiti pažnju i na finansijske i administrativne reforme koje su se zbile u ovo vrijeme. U principu, nijedan musliman, bez obzira na nacionalnost, nije bio obavezan da plaća nijednu vrstu poreza izuzev zekata ili pomoći za uboge, mada je često u praksi ovaj privilegij bio ograničavan samo na muslimane Arabljane. Koristeći se ovom teorijom, mnogi obraćenici na islam, naročito oni iz Iraka i Kurasana, tada su počeli da napuštaju sela, gdje su radili kao zemljoradnici, i da se skupljaju po gradovima nadajući se da će na taj način biti uvršteni u vojne redove kao mawali (klijenti)42. Ovo je značilo za državnu blagajnu dvostruk gubitak, jer

Slika: •ABD-AL-MALIKOV BAKRENI NOVAC Na prednjoj strani nalazi se njegova slika i njegovo ime, a na stražnjoj znak 3> na četiri stepenice, zajedno sa shahddah, i ime kovnice Bala-'bakk. Imitacija bizantijskog novca. su im zbog njihova prelaza na islam porezi bili znatno reducirani i, nakon što bi postali vojnici, oni su sticali pravo na specijalne pomoći. Al-Hajjaj je preduzeo potrebne mjere da vrati takve ljude na njihova seoska imanja43 i ponovo im je nametnuo visoke poreze koje su plaćali prije prelaska na islam, a koji su uključivali ekvivalent zemljarine (kharaj) i glavarine (jizyah). On je čak prisilio i Arape koji su bili stekli vlasništvo na kharaj zemljišta da plaćaju uobičajenu zemljarinu. Kalif 'Umar II (717—20) pokušao je da ukloni nezadovoljstvo koje je zbog toga uslijedilo među mnogim muslimanima. On je ponovo na snagu doveo stari princip svog ranijeg imenjaka, prema kojemu musliman, bez obzira da li je Arapin ili maivla, ne mora plaćati nikakva poreza, ali je ostao na tome da su kharaj zemljišta su42 Ova riječ, koja je kasnije značila slobodnjake, u ovo vrijeme niije imala značenje inferiornosti. 43 Mubarrad, str. 286. H — Istorija arap« 210 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

vlasništvo muslimanske zajednice44. Na taj način on je poslije godine A. H. 100 (718—19) zabranio Arapima i muslimanima prodaju kha-raj zemljišta i izjavio da će se, ukoliko vlasnik takvog zemljišta promijeni vjeru, njegova svojina vratiti seoskoj zajednici i da će je on moći upotrebljavati kao zakupac. Mada su 'Umara vodile najbolje namjere, njegova politika nije bila uspješna. Ona je umanjila državne prihode i povećala broj klijenata u gradovima45. Mnogi su Berberi i Perzijanci prigrlili islam da bi mogli uživati novčane privilegije koje su im na taj način bile davane. U kasnijoj praksi prihvaćen je al-Hajjajev sistem, sa manjim modifikacijama. Tek tada je povučena razlika između jizyah, tereta koji »otpada prilikom pristupanja u islam«, i kharaj, koji ne otpada. Pošto je jizyah bio relativno malena stavka, državna je blagajna nastavila da prima svoj glavni prihod od kharčija i na kraju nije pretrpjela znatne štete. Druge kulturne i agrikulturne reforme pripisuju se okretnosti i energiji al-Hajjajevoj. On je iskopao veliki broj kanala i obnovio veliki kanal između

Tigrisa i Eufrata. Isušivao je i obrađivao poplavljena i neobradiva zemljišta. Mnogo je doprinio razvoju dijakritičkih znakova u arapskoj ortografiji da bi se lakše uočila razlika između slično pisanih slova, npr. ba', ta' i thd, dal i đhal. Isto tako podupirao je i adaptaciju vokalskih znakova prema sirijskim znakovima, npr. dammah (u), fathah (a) i kasrah, (i), ubačenih iznad ili ispod konsonanata46. U ovoj ortografskoj reformi njega je vukla želja da spriječi greške u recitaciji svetog teksta, čiju je kritičku reviziju, očigledno, on bio pripremio. On, koji je bio započeo život kao učitelj, nikada se nije prestao interesovati za književnost i govor-ništvo. Značajno je njegovo mecenatstvo nad poezijom i naukom. Beduinski satiričar Jarir, koji je sa svojim rivalima alFarazdaqom i al-Akthtalom, sačinjavao pjesnički trijumvirat umajadskog perioda, bio je njegov panegiričar i dvorski pjesnik kalifa 'Umara. Njegov lični liječnik bio je hrišćanin imenom Tayadhuq47. »Rob Thaqif'ov«, a taj su mu nadimak dali irački neprijatelji, umro je u Vasitu juna mjeseca 714. god. u 53. godini ostavivši iza sebe ime koje je, bez sumnje, jedno od najvećih u analima islama. Arhitektonski Među značajnim dostignućima ovog perioda bi-Domenici su mn°S1 arhitektonski spomenici, od kojih su se neki očuvali do današnjeg dana. U Palestini je kalif Sulavman sagradio na ruševinama starijeg grada grad 44 Ibn Sa«d, vol. V, str. 262, 277; ibn-'Asakir, vol. IV, str. 80; Ya<qubi, vol. II, str. 362; ibn-al-Jawzi, Slrat 'Umar ibn-^Abd-al-Azlz (Cako, 1331), str. 88—9. 45 Ibn-al-Jawzi, str. 99—100. 46 Ibn-Khallikan, Wafayat al-A(ydn (Cairo, 1299), vol. I, str. 220—21 = de Slane, Ibn-Khallikan's, Biographical Dictionary (Pariš, 1843), vol. I, str. 359— 60; isp. Suvuti, Itqan, vol. II str. 171; Theodor Noldeke, Geschichte des Qorans (Gottingeri, 1860), str. 305—9; isp. G. C. Miles, Journal, Near East Studies, vol. VIII (1948), str. 236-^2. 47 Ili Tiyadhuq, gr. Theodocus, Ibn-al-'Ibri, str. 194. VRHUNAC 211 Ramlu48, koji je učinio svojom rezidencijom. Ostaci njegove palate mogli su se vidjeti sve do prvog svjetskog rata, a minaret njegove Bijele džamije (ona je iza Umajadske džamije u Damasku i Kupole na Stijeni u Jeruzalemu postala treće vodeće svetište Sirije), koji su nanovo podigli Mameluci u prvoj polovini XIV stoljeća, još stoji. Sa Sulavmanom je carska prijestonica prestala da bude i prebivalište kalifa. Hisham je stanovao u Rusafi, rimskoj naseobini blizu Rake49. God. 691. 'Abd-al-Malik je u Jeruzalemu podigao veličanstvenu Kupolu na Stijeni (Qubbat al-Sakhrah) (nju Evropljani nepravilno nazivaju »'Umarova džamija«) da bi ovamo skrenuo hodočasnike iz Meke, koju je držao njegov takmac Ibn-al-Zubayr. Da je 'Abd--al-Malik bio graditelj, svjedoči kufijski natpis oko kupole, koji je još očuvan. Poslije više od jednog stoljeća građevinu je restaurirao abasidski kalif al-Ma'mun (813—33), koji je beskrupulozno stavio svoje ime mjesto 'Abd-al-Malikovog, ali je nesvjesno zaboravio da promijeni datum50. Abasidski arhitekt je sasvim blizu umetnuo slova novog imena, nagomilavši ih na uskom prostoru koji je prvobitno zauzimalo ime 'Abd-alMalika51. Tik do Kupole i na južnom dijelu svetog zemljišta 'Abd-al-Malik je podigao još jednu džamiju, vje-rovatno na mjestu nekadašnje crkve. Prema lokalnom običaju, ova se džamija naziva Al-Masjid al-Aqsa (udaljenija džamija)52, ali se naziv upotrebljava i u općenitijem značenju da bi se označio čitav skup svetih zgrada na tom prostoru. Al-Haram al-Sharif (plemenito svetište) još je jedno ime za ovaj skup, samo ne tako sveto kao dva harama, Meke i Medine. UMAJADSKE MOĆI

Ipak je najveći umajadski graditelj bio al-Walid, sin 'Abd-al--Malikov, čija je vladavina bila relativno mirna i uspješna. Tako je velika bila ljubav ovog kalifa prema građenju da su za vrijeme njegove vladavine na svakom većem skupu ljudi u Damasku kao glavna tema razgovora bile lijepe građevine, kao što je za vrijeme 'Umara ibn-'Abd-al-'Aziza bilo kuharsko umijeće53. Ovaj al-Walid, koji je živio samo 40 godina, proširio je i uljepšao veliku džamiju u Meki54, prepravio džamiju u Medini, u Siriji podigao veći broj škola i bogomolja i darivao institucije za gubavce, hrome i slijepe55. Možda je on bio prvi vladar u srednjem vijeku koji je zidao bolnice za lica oboljela od hroničnih bolesti i mnoge lazarete, koji su kasnije bili podizani u velikom broju na Zapadu po ugledu na muslimanske 1 Baladhuiri, str. 143 = Hitti, str. 220. 49 Drugi ga identifikuju sa Hayr al-Sharki, istočno od Palmire. 50 U sadašnjem obliku natpis glasi: SAGRADIO JE OVU KUPOLU SLUGA BO2JI -ABD/ULLAH AL-IMAM AL-MA'MUN KO/MANDANT VJER NIKA GODINE SEDAMDESET I DRUGE. — NEKA MU BOG BUDE MILO STIV I NEKA MU IDE NA RUKU! AMEN. 51 De Vogiie, Le Temple de Jerusalem (Pariš, 1864), str. 85—6; on je prvi otkrio falsifikat. 52 U Koranna, 17 : 7, malaizi se aluzija na njezino mjesto. AlBuraq se tu zaustavio. Fakhri, str. 173, 'tvrdi da je al-Walid graditelj al-Aqsa džamije. 58 Fakhri, str. 173; Tabari, vol. II, str. 1272—-3. 54 Baladhuri, str. 47 = Hitti, str. 76. 55 Tabari, vol. II, str. 1271; ibn-al-Paqih, str. 106—7. 212 UNTAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

obrasce56. Sa crkve u Balabaku al-Walid je uklonio kupolu sa pozlaćenim mjedom, koju je postavio na džamiju svoga oca u Jeruzalemu. Njegovo najveće ostvarenje bilo je pretvaranje katedrale sv. Ivana Krstitelja u Damasku, koju je on oteo od svojih hrišćanskih podanika, u jednu od najveličanstveni]ih bogomolja na svijetu. Ova Umajadska džamija se još uvijek smatra četvrtom najsvetijom bogomoljom islama poslije tri harama, Meke, Medine i Jeruzalema. Prije al-Walida muslimani su imali sa hrišćanskim vlasnicima udjela u svetištu. Da bi se opravdalo otimanje, kasnija je tradicija tvrdila da je istočni dio grada bio zauzet silom, a zapadni kapitulacijom, i da su se dva muslimanska kontingenta, jedan ne znajući šta je drugi uradio, srela u prijestoničkoj katedrali. Katedrala je stajala na mjestu ranijeg rimskog hrama, skoro u centru grada. Iznad gornje grede južnog portala svetišta, koje je kasnije sazidano, još se može pročitati stari natpis na grčkom jeziku: »Tvoje kraljevstvo, Hriste," vječno je i tvoja se vlast proteže kroz sva pokoljenja«57. O ostalim kalifima umajadske slave ovoga doba malo se šta može reći, izuzev o 'Umaru Drugom (717—20) i Hishamu. 'Umar je bio potpuno pod uticajem teologa i vjekovima je uživao ugled zbog svoje pobožnosti i asketizma, koji su u potpunoj oprečnosti sa na-

BIZANTIJSKI UTEG KOJI JE LEGALIZOVAO AL-WALID Na prednjoj strani nosi krst sa natpisom T B, kufijski natpis, u kome stoji da ga .ie kalif wuqiyahs. Možda je ovo najstariji muslimanski

(+ 715). tj. dvije unci je, a na poleđini priznao kao ekvivalent za dva natpis do sada nađen.

vodnom bezbožnošću umajadske vladavine. U stvari, on je bio svetac među Umajadima. Za kasniju tradiciju, koja je iščekivala poslanika (mdb'uth) da se pojavi svake stote godine da bi obnovio islam, on je postao taj poslati »na čelu« drugog stoljeća (A. H. 100), isto kao što je al-Shafi'i stajao »na čelu« trećeg. Njegov nam biograf58 priča da je 'Umar nosio odijelo puno zakrpa i da se tako slobodno kretao među svojim podanicima da je stranac, kada je došao k njemu s kakvom molbom, teško mogao raspoznati kalifa. Kada je jedan njegov agent pisao da će njegove finansijske reforme u prilog novih obra56 Isp. Hitti, cl. »Chivalry: Arabic«, Encyclopaedia of Social Sciences. 57 Isp. Ps., 145 :13; Heb., l : 8. 58 Ibn-al-Jawzi, -str. 173—4, 145. i slj.

VRHUNAC 213

UMAJADSKE

MOĆI

ćenika isprazniti državnu blagajnu, 'Umar je ovako odgovorio: »Tako mi Alaha, sretan bih bio kada bih vidio da su svi postali muslimani, jer bismo ja i ti morali obrađivati zemlju svojim vlastitim rukama da bismo sebi zaradili izdržavanje«59. 'Umar je prekinuo s praksom, koja je bila zavedena u vrijeme Mu(awiyje, da proklinje Aliju sa propovjedaonice za vrijeme molitve u petak60. Pobožnost Umarova, koji je umro u 39. godini, spasla je njegov grob od obeščašćenja koje su doživjeli od Abasida drugi grobovi prethodne dinastije. Sa Hishamom (724—43), četvrtim 'Abd-al-Malikovim sinom, došao je kraj umajadskom zlatnom vijeku. Poslije Mu'avive i 'Abd-al-Malika, Hishama su s pravom arapski stručnjaci smatrali trećim i posljednjim državnikom umajadske dinastije61. Kada je njegov mladi sin Mu'aviyah, predak španskih Umajada, pao s konja dok je lovio i bio ubijen, tumačenje očevo bilo je ovako: »Ja sam ga uzgojio za Kalifat, a on tjera lisicu«62. Njegov je upravitelj u Iraku Khalid ibn-'Abdullah al-Qasri, pod čijom je upravom ova oblast cvjetala zahvaljujući naročitim tehničkim radovima Hassana al-Nabatija na isušivanju, prisvojio višak od 13,000.000 dirhama nakon što je spiskao državni dohodak koji je bio tri puta veći od te sume63. Kasnije je Khalida stigla ista sudbina koja je zadesila i ostale slične njemu. On je bio uhvaćen 738. god., zatočen i mučen. Od njega je traženo da položi račun o državnom novcu i da ga vrati. Njegov je slučaj samo jedna od ilustracija rđave administracije i korupcije u državi, koja je pomogla da se potkopa umajadski prijesto i učini ga lakim plijenom abasidskih takmaca. 59 Ibid. str. 99—100. Kitab al-lUyun w-al-Hada'iq f i Akhbar alHaqd'iq, izd. de Goeje (Leyden, 1865) str. 4. 60 Fakhri, str. 176. 61 Mas'udi, vol. V, str. 479; disip. Ya<qubi, vol. II, str. 393; ibnQutaybaih, Ma<arif, str. 185; abu-al-Fida', vol. I, str. 216; Kitab al-'Uyun, str. 69. 12 Tabairi, vol. II, str. 1738—9. 63 Tabairi, vol. II, str. 1642; Ya<qubi, vol. II, str. 387. POGLAVLJE XX POLITIČKA ADMINISTRACIJA I SOCIJALNE PRILIKE POD UMAJADIMA Administrativne podjele carstva za vrijeme vladavine Uma jada, pa čak i Abasida, uglavnom su odgovarale provincijama prethodnog Bizantijskog i Perzijskog Carstva. One su obuhvatale: 1) Siriju—Palestinu; 2) Kufu, uključujući i Irak; 3) Basru sa Perzijom, Sidžista-nom, Kurasanom, Bahreinom, Omanom i možda Nadždom i Jarna-mom; 4) Jermeniju; 5) Hidžaz; 6) Karman i pogranične oblasti Indije; 7) Egipat; 8) Afriku (Ifriqiyah); 9) Jemen i ostatak Južne Arabije*. Postepeno su pravljene kombinacije, čiji je rezultat bio formiranje pet potkraljevstava. Mu'awiyah je uključio Basru i Kufu u potkra-Ijevstvo2 Iraka,

koje je obuhvatalo najveći dio Perzije i istočne Arabije, i za svoju prijestonicu uzeo je Kufu. Kasnije je potkralj Iraka morao da ima jednog zamjenika, upravitelja za Kurasan i Transoksijanu, koji je obično živio u Marvu, a drugi je upravljao Sindom i Pendžabom. Na sličan način bili su ujedinjeni u dru^o potkralj evstvo Hidžaz, Jemen i centralna Arabija. Džazira (sjeverni dio zemlje između Tigrisa i Eufrata), sa Jermenijom, Azarbejdžanom i dijelovima istočne Male Azije, sačinjavala je treće potkralj evstvo. Od donjeg i Gornjeg Egipta obrazovano je četvrto. Afrika (Ifriqiyah), koja je obuhvatala sjevernu Afriku zapadno od Egipta, Španiju, Siciliju i druge susjedne otoke, sačinjavala je četvrto potkralj evstvo sa sjedištem vlade u Kejravanu. Tri posebna službenika sada su, po pravilu, obavljala trostruku vladinu funkciju: političku administraciju, ubiranje poreza i vjersku upravu. Obično je potkralj (amir, sahib) imenovao svog agenta, per-fekta famil), nad nekom posebnom oblašću i jednostavno bi proslijedio njegovo ime kalifu. U toku vladavine Hishama (724—43) vidimo da novoimenovani upravitelj Jermenije i Azerbejdžana rezidira u Damasku i šalje tarno akreditovanog zastupnika (nd'ib) kao svoga zamje1 Isip. Lbn-Khaldun, vol. III, str. 4, 10, 15, 17, 134—41; Alfred von Kremer, Culturgeschichte des Orients unter den Chalifen, vol. I (Vienna, 1875), str. 162—3. 2 Ya'qubi, vol. II, str. 272. SOCIJALNE 215 nika. Potkralj je imao punu odgovornost nad političkom i vojnom administracijom u svojoj provinciji, ali vrlo često prihodi su bili povjeravani naročitom službeniku sdhib al-khardj koji je bio direktno odgovoran kalifu. Mu'awiyah je vjerovatno prvi postavio takvog službenika, koga je poslao u Kufu3. Ranije je uprava neke provincije u muslimanskom carstvu u prvom redu značila njezinu finansijsku administraciju. Državni prihodi su dolazili iz istih izvora kao i za vrijeme ortodoksnih kalifa. Glavni prihodi su dolazili od pokorenih naroda. Provincije su podmirivale sve troškove lokalne administracije, državnih anuiteta, vojničkih plata i različitih drugih službi iz mjesnog dohotka i samo je ostatak odlazio u kalif ovu blagajnu. Mu<awiyina mjera da odbije otprilike 2 1/2% od fiksiranih godišnjih prihoda muslimana4 za zekat ima puno sličnosti sa porezom na prihod u modernoj državi. Pravosuđe je imalo posla samo sa muslimanima, jer su nemusli-mani potpadali pod autonomiju svojih vjerskih poglavara. Ova činjenica objašnjava zašto je bilo sudaca samo u velikim gradovima. Prorok i raniji kalifi lično su dijelili pravdu. To isto činili su njihove vojskovođe i prefekti u provincijama, jer još nisu bile izdiferencirane različite vladine funkcije. Prve prave pravne službenike u provincijama postavljali su upravitelji. Za vladavine Abasida najčešće je kalif sam vršio postavljenje. Tradicija, međutim, tvrdi da je 'Umar postavio nad Egiptom suca (gadi) još A. H. 23 (643)5. Poslije 661. god. u toj se zemlji susrećemo sa redovnim smjenjivanjem sudaca. Oni su uvijek bili popunjavani iz redova klase jaqih, čiji su članovi bili dobro upućeni u Koran i muslimansku tradiciju. Pored donošenja odluka u pravnim slučajevima, oni su upravljali dobrotvornim fun-dacijama (waqf) i imanjima siročadi i slaboumnika. Otkrivši da su neka pisma sa njegovim potpisom bila falsifiko-vana, Mu'awiyah je osnovao protokol6, neku vrstu sudske kancelarije, čija je dužnost bila da sastavlja i da kao službeni dokumenat pohranjuje po jednu kopiju svakog pisma prije nego bi se original zapečatio i otpremio. Do vremena 'Abd-al-Malika Uma jadi su već imali dobro uređen-državni arhiv u Damasku7. Umajadska armija bila je po svojoj općoj orga-VOJIM organizacija nizaciji uređena po uzoru na bizantijsku vojsku. Podijeljena je bila na pet skupina: centar, dva krila, prethodnicu i zaštitnicu. Formacija joj PRILIKE POD UMAJADIMA

je oduvijek bila u redovima. Ovoga općeg plana su se pridržavali sve do posljednjeg kalifa Marwana II 3 Tbn-KhaldOn, vol. III, istr. 4, 1.24. 4 Ya'qubi, vol. II, str. 276, 1.10. 5 Al-Kindl, Kitab al-Wuldh, izd. R. _Guest (Beirut, 1908), str. 300—301. Vidi talkođe ibn-Qutaybah, 'Uyun al-Akhbar, vol. I, str. 61. 6 Dlwan al-khdtim, »kancelarija za pečate«, Tabaci, vol. II, str. 205—6; Fakhri, str. 149. 7 Mas'udi, vol. V, str. 239. SOCIJALNE 217 tako da se silom ispražnjavao upotrebom sredstava za povraćanje15. Yazid II je pokazivao toliku ljubav prema dvjema svojLn pjevači-cama Sallami i Hababi da se mladi vatreni kalif, kada se ova posljednja udavila zrnom grožđa koje joj je on nestašno bć~io u usta, sekirao i izjedao sve do svoje smrti1'*. U piću ih je, me 'utim, sve nadvisio njegov sin al-Walid II (743—4), nepopravljivi jvzuzdanae, za koga se priča da je neprestano plivao u bazenu vina, koje bi on običavao toliko gutati da bi se površina bazena znatno spustila17. Za al-Wal!da se priča da je jednog dana otvorio Koran ; kada su mu se oči zaustavile na riječima >^i svaki tvrdoglavac i buntovnik bio je uništen«18, on je izbušio na komade svojim lukorn i strijelom svetu knjigu, dok je u međuvremenu izazovno ponavij ?o dva stiha koja je on lično sastavio19. Ovaj je kalif provodio vrijeme u svojim pustinjskim tvrđavama. Jedna od njih stajala je u blizini Karjatejna, na sredini između Damaska i Palmire. Zbirka Aghani-0 nam je sačuvala izvještaj nekog očevica o jednoj njegovoj terevenki. Kao i uvijek, pijanka je bila praćena plesom, pjesmama i muzikom. U momentima kada bi kalif bio jedan od onih koji su zadržali razumno samopoštovanje, on bi se zaklonio iza zavjese koja ga je odvajala od gostiju. Inače, kao što je bio slučaj sa al-Walidom, on bi se s ostalim zabavljao na ravnoj nozi21. Ovim svečanostima, ipak, nije potpuno nedostajala kulturna crta. One su, bez sumnje, podsticale razvoj poezije, muzike i estetske strane života i nisu uvijek bile samo orgije. Među bezazleni je i otmjenije zabave koje su zaokupljale interes kalifa i njihovih dvorjana spadao je lov, konjske utrke i kockanje. Polo, koji je postao obljubljen sport za vladavine Abasida, možda je bio uveden iz Perzije pred kraj umajadskog perioda. I borba pijetlova u to vrijeme bila je česta. Lov je bio sport koji se rano razvio u Arabiji, i u njemu se u prvo vrijeme isključivo upotrebljavao saluki pas (saluqi, iz Saluka u Jemenu). Čita je (jahd) stupio na scenu kasnije. Legenda govori da je Kulavb ibn-Rabi'ah, junak basus rata, bio prvi Arabljanin koji ga je upotrijebio za lov. Perzijanci i Indijci su mnogo prije Arabljana dresirali ovu životinju za lov. Yazid I, Mu'awiyin sin, bio je prvi veliki lovac u islamu i prvi koji je naučio čitu da jaše na sapima konja. On je kitio svoje lovačke kerove zlatnim lancima i svakom pojedinom dodjeljivao posebnog roba-Osobito popularne bile su konjske utrke za vrijeme vladavine Uma15 Većina naših izvora o veselijoj strani kalifskog života dolazi iz djela Aghani, u prvom redu literarnog djela i sličnih knjiga, što se ne smije shvatiti previše bukvalno. Aghani, vol. I, str. 3, daje ovo mjerilo za izbor podataka: »elegancija koja se dopada gledaocu i zabavlja shišaoca«. 19 Kitdb al-'Uyun (1865), str. 40—41; isp. Aghani, vol. XIII, str. 165. 17 Al-Nawaji, Halbat al-Kumayt (Cairo, 1299), str. 98. 1S Sur. 14 : 18. ' 19 Aghani, vol. VI, str. 125. 20 Vol. II, str. 72. 21 Al-Jahiz, al-Taj fi Akhlaq al-Muluk, izd. Ahrnad Zaki, (Cairo, 1914), str. 32. PRILIKE POD UMAJADIMA

22

Fakhri, str. 76.

218 jada. Al-Walid, sin (Abd-al-Malikov, bio je među prvim kalifima koji je zaveo i potpomagao utrke23. Njegov brat i nasljednik Sujavman upravo je bio završio pripreme oko nacionalnog natjecanja u konjskom utrkivanju kada ga je zadesila smrt24. U jednom utrkivanju, koje je organizovao njihov brat Hisham, broj takmičara iz kraljevske i drugih štala popeo se na 4.000, »slične paralele nema ni u pred-islamskim ni islamskim analima«25. Kćerka ljubimica ovoga kalifa držala je konje radi trka26. Žene kraljevske kuće uživale su relativno velik stepen slobode. Mekanski pjesnik abu-Dahbal al-Jumahi nije se premišljao da upućuje ljubavne pjesme Atiki, lijepoj Mu'awiyinoj kćerki, čiji je pogled uhvatio kroz podignut veo iza zavjese kada je bila na hodočašću i koju je on kasnije pratio do prijestonice njezina oca. Kalif je na kraju morao »presjeći jezik pjesnikov« ponudivši mu novčanu pomoć i našavši mu prikladnu ženu27. Jedan drugi pjesnik, lijepi Waddah al-Yaman, usuđivao se da izjavljuje ljubav jednoj ženi al--Wallda I u Damasku uprkos prijetnjama kalifovim, ali je svoju smjelost platio glavom28. Uticaj koji je na svog muža — kalifa Abd--al-Malika — vršila njegova oštroumna i lijepa Atika, unuka Mu'a-wiyina, može ilustrovati priča koja govori kako je ona zatvorila svoja vrata kada je bila ljuta na kalifa i odbila da ih otvori sve dok nije dvoranin ljubimac plačući došao i lažno rekao da je jedan od njezina dva sina ubio drugoga i da kalif namjerava da pogubi brato-ubicu29. Haremski sistem, sa pomoćnom pratnjom eunuha, izgleda da nije bio potpuno uveden sve do vremena Walida II30. Prvi eunusi bili su uglavnom Grci i vjerovatno su bili udomaćeni u arapskom svijetu po ugledu na bizantijske uzore31. Priiestonica ^a sigurn°šću se može uzeti da Damask nije mnogo promijenio svoj opći način života i svoj karakter od onih vremena kada je bio prijestonica Uma jada. I tada, kao i danas, u uskim prekrivenim ulicama može se vidjeti stanovnik Damaska u širokim čakširama, sa crvenim šiljatim mestvama i ogromnim turbanom kako se sudara sa crnoputim Beduinom obučenim u široku, komotnu odjeću povrh koje su se nalazile kufiyah (jagluk) i <iqal (uzica) i kako se povremeno susreće s Evropljaninom obučenim na evropski način (Ifranji)32. Ovdje-ondje mogao se vidjeti kakav bogat aristokrat iz Damaska kako jaše na konju zaogrnut 23 Mas'udi, vol. VI, str. 13—17. 24 Ibn-al-Jawzi, Slrat 'Umar, str. 56. 25 Mas'udi, vol. V, str. 466. 26 Kitab al-'Uyun (1865), str. 69, 1.12. 27 Aghani, vol. VI, str. 158—61. 28 Ibid., str. 36. i slj., vol. XI, str. 49. 29 Mas'udi, vol. V, str. 273—5. 30 Aghani, vol. IV, str. 78—9. 31 J. B. Bury, The Imperial Administrative System in the Ninth Century (.London, 1911), str. 120. i slj.; Charles Diehl, Byzance: grandeur et decadence (Pariš, 1919), str. 154. 32 Franak, riječ koja -se upotrebi j a vala za sve Evropljane; naročito .uobi čajena za vrijeme krstaških ratova. DANAŠNJI DAMASK, GLEDAN SA SALIHIJE 220 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

bijelom svilom, 'aba', i oboružan mačem ili kopljem. Nekoliko žena, i to sve pod žarom, prelaze preko ulice, ostale kradomice vire kroz rešetke svojih domova, koji su se nadvili nad pijace i javne trgove. Prodavači šerbeta i slatkiša deru

se iz svega glasa nadvikujući se sa neprestanom grupom prolaznika i mnoštvom magaraca i deva natovarenih raznim pustinjskim proizvodima. Atmosfera grada je prepuna svakovrsnih mirisa koje je u stanju da osjeti čulo mirisa. Kao i u ostalim gradovima, Arabljani su živjeli, odvojeno u svojim četvrtima, u svojim plemenskim zajednicama. U Damasku, Him-su, Alepu (Halab) i drugim gradovima još uvijek su dobro obilježene ove četvrti (harahs). Kapija svake kuće otvarala se s ulice u dvorište, na čijem je središtu obično stajalo veliko korito za vodu za koje je bila pričvršćena cijev. Iz nje je s vremena na vrijeme sukljao mlaz vode kao iz prskalice. Pored korita raslo je narandžino ili limunovo stablo. Sobe su bile okolo dvorišta, koje je u većim kućama bilo snabdjeveno trijemom. Vječna slava pripada plemenu banu--TJmayyah što su snabdijeli Damask vodovodom, koji nije imao premca u savremenom Orijentu i koji još uvijek funkcioniše. Kanal Nahr--Yazid nosi i danas Yazldovo ime. Njega je ovaj Mu'awiyin sin prokopao od Barade ili, još vjerovatnije, on ga je proširio33 da bi usavršio navodnjavanje Gute. Ova bogata oaza van Damaska, sa raskošnim vrtovima, duguje svoje postojanje kanalu Baradi. Pored Nahr-Yazida, Barada šalje četiri druga rukavca ili kanala, koji donose plodnost i šire svježinu svuda po gradu. Stanovništvo po čitavom carstvu bilo je podijeljeno na četiri društvene klase. Najvišoj su, prirodno, pripadali vladajući muslimani, kojima je na čelu stajao kalif o v dvor i aristokrati ja arabljanskih osvajača. Ne može se sa tačnošću ustanoviti kako je brojna bila ova klasa. Za vladavine al-Walida I broj godišnjih potpora dodjeljivan arabljanskim muslimanima u Damasku i njegovoj oblasti (jund) penjao se na 45.00034. Za vlade Marwarfa I, Hims i njegova oblast bilježila je 20.000 potpora. Broj obraćenih muslimana nije mogao biti velik prije restrikcija koje je nametnuo 'Umar II. Mada je prijestonica Kalifata mogla do kraja umajadskog perioda odavati izgled muslimanskog grada, Sirija, uzeta u cjelini, ostala je sve do trećeg muslimanskog stoljeća* u velikoj mjeri hrišćanska. Maleni gradovi i sela, a naročito brdoviti predjeli - - uvijek prebivalište izgubljenih pozicija — sačuvali su svoje urođene crte i stare kulturne obrasce. U stvari, Liban je poslije okupacije tokom vijekova vjerski ostao hrišćanski, a jezički sirijski. Okupacijom je završena samo fizička borba; vjerski, rasni, socijalni i, nadasve, jezički sukobi tek su bili započeli. 33 Vidi Istakhri, str. 59; isp. H. Sauvaire, »Description de Đamas: Oyoun et — T.awarikh, par Mohammad ebn Chaker«, Journal asiatique, ser. 9, vol. VII (1896), str. 400. 34 Vidi H. Lammens, La Syrie: precis hiatorique (Beirut, 1921), vol. I, str. 119—20. Društvo SOCIJALNE 221 Kliienti Odmah iza arabljanskih muslimana dolazili su neomuslimani, koji su, bilo silom bilo iz uvjerenja, ispovijedali islam i, prema tome, bar u teoriji ako ne i u praksi, bila su im dostupna sva prava islamskog građanstva. Ovdje se arapski šovinizam, koji se suprotstavljao teorijskim pravima, pokazao previše jak u ostvarivanju tih prava. Nema sumnje da su praktično u toku cijelog umajadskog perioda zemljoradnici, bez obzira da li su bili vjernici ili nevjernici, prisiljavam da plaćaju zemljarinu, kharaj. Nema nikakva dokaza za masovno prelaženje na islam u provincijama sve do oštrih mjera kakve su pre-duzeli 'Umar II i Abasid Mutawakkil II (847—61). U Egiptu je otpor prema novoj vjeri bio uvijek najslabiji. Dohodak te_zemlje bio je sveden sa 14 milijuna dinara, u vrijeme 'Amr-ibn-al-'Asa, na 5 milijuna, u vrijeme Mu'awiye, i kasnije na 4, pod Abasidom Harunom al Rašidom (786—809)35. U Iraku on je opao sa 100,000.000 pod 'limarom ibn-al-Khattabom, na 40,000.000, u vrijeme (Abd-al-Mali-ka36. Jedan od uzroka opadanja državnih dohodaka, bez sumnje, bilo je prelaženje na islam. Za vrijeme vladavine ranih Abasida, PRILIKE POD UMAJADIMA

koji još žive u močvarnoj oblasti ušća Eufrata. vol. takvih pokreta kakav je u Iraku bio šiitski ili u Perziji haridžitski. str. u mnogo slučajeva. mač ili danak. U početku ograničen na sljedbenike objavljene knjige ahl al--kitab37 iz Korana koji su došli pod islamsku vlast. neznabošce Harana i paganske Berbere. izuzev u slučajevima kada je i musliman bio upleten. Među na j ne tolerantni je rane muslimane spadali su neki obraćenici sa hrišćanske i judejske vjere. Taj ih je položaj gorko vrijeđao.Egipćani. a djelimičrio i aristokratskim vezama sa banu-Ghassan. da ih je Muhamed smatrao 35 Al-Ya'qubi. izd. po ovim mjestima iz Korana. tolerisani status su kasnije muslimani proširili i na Zaratustrove obožavaoce vatre (Majus). Sabejci. koje se graničilo sa fanatizmom. Bitni dijelovi ovog sistema bili su na snazi sve do otomanskog perioda i mandatnih režima u Iraku. U takvim nepristupačnim oblastima kao što je Liban hri-šćani su uvijek ostali nadmoćni i prkosili su čak i 'Abd-al-Maliku kada su umajadski kalifi bili na vrhuncu svoje moći38. The Preaching o/ Islam. naravno. 81. 2. takozvanim hrišćanima sv. Kitdb al-Bulddn. W. ahl al-dhimmah. pokazali u pogledu vjere »veći kraljevi od samog kralja« i njihovo oduševljenje za novu vjeru. Ipak isu se neki od njih. spominju se tri puta u Koranu (2:59. čije je pristalice. Čim su nadmašili muslimanske Arabljane na intelektualnom polju^ odmah su se počeli s njima boriti za političko vodstvo. Svuda u Siriji se sa hrišćanima postupalo dobro za vrijeme Umajada do vladavine pobožnog 'Umara II. Međusobnim ženidbama sa pokorenim življem oni su bili ti koji su oslabili arabljansku krv i na kraju učinili taj elemenat neupadljivim u mješavini različitih rasnih nasljednih osobina. (London. s kojima su muslimani sklopili savez. Ovo priznanje tolerisanih vjera. 222 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO vjernicima u pravog boga. T. Siriji i Palestini. Zimi je Treću klasu sačinjavali su članovi tolerisanih sekti. prvi posvetili naučnim studijama i lijepim umjetnostima. 1892). oni koji su ispovijedali objavljene vjere. Jevreji i Sabijci. Zbog svoje izuzetne svetosti. Bakr. bila je glavna Muhamedova politička novina i. Ova činjenica objašnjava njihovo podupiranje. jer su oni predstavljali dužu kulturnu tradiciju. 22:17). naime da je Walid I na smrt osudio poglavara hrišćanskih Arapa plemena ba-iiu-Taghlib zato što je odbio da prizna islam39. u velikoj mjeri vjersku trpeljivost. 277. ovaj svijet bio je praktično podložan svojim duhovnim poglavarima. Ivana. Mu'awiyina je žena bila hrišćanka. stvarno je ustupio mjesto probitačnosti. u najvećoj mjeri. koji su bili identični sa Mandej-cima. Taghlib i drugim hrišćanskim plemenima. II. Mada nisu bili sljedbenici objavljenih vjera i prema tome su stvarno bili van zaštitne domene. tzv. Čitamo samo o jednom upadljivom izuzetku. izd. gonilo ih je da progone nemuslimane. radije nego samo prva dva. kao što se često događa. kao što su bili i njegov pjesnik. Ya'qu/bi. U ovakvom položaju zimije su uživale. Unutar muslimanskog društva ovi su se klijenti. Amold. tj. Kako smo već čuli. 339. Ondje gdje mač islama nije bio dovoljno dug da dohvati sve glave. I u stvarima građanskog krivičnog sudskog postupka. str. perzijskim sljedbenicima Zaratustre i sjevernoafričkim Berberima muslimanski okupatori su ponudili tri izbora: islam. ovi novoobraćeni muslimani činili su najniži sloj muslimanskog društva. 38 Isp. str. 5:73. Čak i u Egiptu Kopti su se više puta dizali protiv svojih . izuzev plaćanja poreza na zemlju i glavarine. muslimanski zakon se nije mogao primijeniti na njih. trebalo razoružati i natjerati da plaćaju danak kao nadoknadu za muslimansku zaštitu. hrišćand. de Goeje (Leyden. lični liječnik i sekretar finansija. Izgledalo bi. 1913). Reducirani na položaj klijenata (mawali). Perzijanci i Jermenci koji su prigrlili islam počeli su brojčano nadmaši vati muslimane arabljanskog porijekla. treba je zahvaliti poštovanju koje je Prorok pokazivao prema Bibliji.

ibn-al-Jawzi. Khitat (Bulaq. 'Umar je bio prvi kalif i jedini Umajad koji je nametnuo hrišćanskim podanicima ponižavajuća ograničavanja — mjere koje se krivo pripisuju njegovu ranijem imenjaku i pradjedu po materi. zvani saqaHbah45. str. 178—80. vol. str. upravitelj Iraka za vladavine Hishama. U te redove su ulazile i žene i djeca ukoliko nisu bili otkupljeni. od špan-skog esclavo. dok su turski robovi bili cijenjeni samo po 600 dinara po glavi. 100—101. Robovi a nu društvene ljestvice stajali su robovi44. Da se mnoge od ovih zakonskih odredbi nisu dugo održale na snazi. 9 : 29. 73. »'Umarov ugovor«. da jašu bez sedla ili samo na samarima. Kharaj. drugi. str. Prema islamskom zakonu. Maqrlzi. Vjersko pravo zabranjivalo je muslimanu da liši slobode svoga isto vjernika. 2 : 99 103. ako bi musliman ubio hrišćanina. I. On je davao hrišćanima i Jevre-jima povlastice da podižu bogomolje i imenovao je Zaratustrine sljedbenike državnim službenicima. da ne podižu bogomolje i da glasno ne govore svoje molitve. al-Ibshlhi. Islam je zadržao stari semitski robovski sistem. da oblače naročita odijela sa kožnim pojasima. I Jevreji su vjerovatno bili obuhvaćeni nekim od ovih restrikcija i bili su isključeni iz državnih službi42. Prema njegovom dekretu. 196. Neki robovi iz istočne i centralne Afrike bili su crnci. 39 Aghdni. 438—9. sagradio crkvu u Kufi da bi ugodio svojoj majci43.str. str. smatralo se isto tako robom. Španski robovi. 37 Sur. Sirat 'Umor. Uskoro je trgovina robljem postala vrlo živa i unosna u svim muslimanskim zemljama. zabilježen je u više oblika41. 42 Abu-Yusuf. 1270). zabrana nošenja turbana. 100. H. Ovaj tzv.muslimanskih gospodara prije nego su konačno podlegli za vrijeme vladavine Abasida al-Ma'muna (813—33)40. dok se potomak roba sa slobodnom ženom smatrao slobodnjakom. 96. X. koštali su svaki oko tisuću dinara. ali on je znatno poboljšao položaj roba. koji prećutno podrazumijeva 'Umara I. dibn-'Asakiir. II. koja je bila hrišćanka. 81. I. dok su opet oni sa Bliskog istoka ili iz istočne i južne Evrope bili bijeli. ili sa ma kojim drugim čovjekom izuzev njezina gospodara. »Umarou Slava 'Umara II ne leži samo u njegovoj pouaovor« božnosti ili u oslobođenju od poreza koji su bili nametnuti novoobraćenim muslimanima. on bi se samo novčano kažnjavao i svjedočenje hrišćanina protiv muslimana na sudu nije bilo punovažno. 151—2. vol. 99. str. iz Fargane i kineskog Turke-stana. str. vol. SOCIJALNE 223 'Umaru I. . ali slobodu nije obećavalo robu tuđincu ako bi prigrlio islam. većinom u kasnijim izvorima. 497. 3 : 62—65 itd. str. 152—3. Lammens u Journal asiatique. 1314). Robovi su u prvim danima islama popunjavani iz redova ratnih zarobljenika. potomstvo robinje sa drugim robom. 9. bili su žuti. pa i sa njezinim gospodarom u slučaju da on ne prizna očinstvo djeteta. 117. 38 Vidi str. Naj-upadnije odredbe koje potiču od ovog umajadskog kalifa bile su isključivanje hrišćana iz državnih službi. svjedoči činjenica da je Khalid ibn-'Abudullah al-Qasri. Njegove odredbe pretpostavljaju uže međusobne veze muslimana i hrišćana nego što su bile moguće u prvim danima okupacije. 40 Kindi. čiju je zakonitost priznavao i Stari zavjet. Robovi su bili i kupovani ili hvatani prilikom pljačkaških pohoda. al-Mustatraj (Cairo. vol. traženje od njih da šišaju pramene kose na čelu. Predodžba o broju robova koji bi preplavijali muslimansko carstvo poslije uspješnih osvajanja može se dobiti iz ovakvih pretjeranih 41 Ibn-'Abd-al-Hakam. PRILIKE POD UMAJADIMA . IV (1894). ser. 116. str. vol.

vol. IV. Mekanska škola svoju slavu duguje 'Abdullahu ibn-al-'Abbasu. str. U slučajevima kada je patron umro bez nasljednika. inače su posjedovali mamluk 48 Ibiđ. 339—40. vol. on je dobivao status klijenta u odnosu na svog ranijeg gospodara. str. 45 Isti termin Arapi su upotrebljavali za Slovene. 474. sada svoga patrona. 448. vol. <ablđ). Kao tradicionalist. kao i one koji su prikupljali pravne i ritualne uredbe. Qutaybini zarobljenici samo iz Sogdijane brojali su 100. Prorokovu stričeviću i pretku abasidskih kalifa. 'abd (pl. Meka i Medina Mirni život Medine> k°3u Je Prva muslimanska zajednica učinila svetištem. I. Ona je njegovom smrću postajala slobodna. između ostale svoje pokretne imovine. Tritton. str. vol. Kada je rob stekao slobodu. V. dlbn-al-Athir. naročito ako su orni. str. 1930). i slj. 51 Mas'udi. (Cairo. mamdlik). 22. vol.'Iqd. 50 Aghdni. od kojih je jednu petinu poslao al-Walidu4(i. IV. položaj konkubine time je bio samo podignut na status majke djece (umm-walad). naročito ako su orni. The Caliphs and their non-Muslim Subjects (Oxford. dok se njihov brak smatrao nezakonitim. str. trgovina robljem je. 454. sa nadimkom abu-al-'Abbas (t ča 688). A. Vidii: Jurji Zaydan. bez sumnje. Čuveni mekanski pjesnik ljubavnih pjesama 'Umar ibn-abi-Rabi'ah (-fča 719) imao je mnogo više od 70 robova50. čiji je rezultat bio stapanje Arabljana i stranaca. 44 Ar. V. čij>a je zibirka sačuvana u djelu Mitsnađ Ahmada ihn-lijanibala. U procesu miješanja.000 nevinih djevojaka47. str. 47 Ibn-al-Athtr. S. 46 Mas'udi. 44 Ar. vol. vol. vol. 5—35. privlačio je tobožnje naučnike koji su se posvetili izučavanju spomenika njezine svete prošlosti. 224 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO brojki kakve su sljedeće: Miisa ibn-Nusayr zarobio je 300. str. <abiđ). Str. Vidi str. 148. vol. 302 = de Slane. međutim. Al-Zubayr ibn-al-'Avvam ostavio je u nasljedstvo. vol. 53 Mas'udi. prema tome. Nije bilo ništa neobično za jednog umajadskog velikaša da drži pratnju od oko tisuću robova. III dzd. a od gotskog plemstva u Španiji on je zarobio 30. U bitki kod Sifina običnog vojnika u sirijskoj armiji očekivalo je od jednog do deset robova51. IV. 49. str. Između gospodara i robinje bio je dopušten konkubinat. 37. I. čovjeku kome su se svi divili zbog njegova po46 Maqqari. Grad. 485. vol. . str. tisuću muških i ženskih robova49. Djeca iz takve bračne zajednice pripadala su gospodaru i. str. <abđ <jpl. Na oslobađanje robova je uvijek gledano kao na dobro djelo (qurbah) koje je davalo prava gospodaru da očekuje specijalnu nagradu na drugom svijetu.. klijent je nasljeđivao njegovu imovinu. koji je čuvao Prorokov grob postao je na taj način prvi centar islamske tradicije koji se pod takvim ljudima kao što su bili Anas ibnMalik (f između 709 i 711) i 'Abdullah ibn-'Umar ibn-al--Khattab (t 693) razvio u prvorazredan naučni centar. I. 254—5. on se smatra (pouzda nijim nego iibn-Malik. I. bili su slobodna. inače su (posjedovali mamluk (pl. str. 387. 1922). Ta'rlkh alTamaddun al-Islami.000 lica48. 52 Najstariji sin drugog kalifa. IV.000 ljudi u Africi (Ifriqiyah). 254. odigrala izvanredno važnu ulogu. str. vol. IV. II. 43 Ibn-Khalliikan. koju njezin muž-gospodar nije mogao niti prodati niti napustiti.

IV. onda brojanjem55«. napuštenu prijestonicu Arabije. titula prvobitno rezervisain/a za potomke Alije i Fatime. str. uživali privilegije da su mogli svoje gornje odijelo objesiti o vješalice — vjerovatno je to bila novina za Hidžaz — prije nego bi se dali na igranje šaha. Oni su se razvili u centre svjetskog uživanja i veselja i u postojbinu svjetovne arapske muzike i pjesme. Medina se dičila za vrijeme vladavine prvih Marwanida gordom ljepoticom Sayyidom58 Sukaynom (f 735). Što je život u dva grada postajao raskošniji. zajedno sa njezinom ljubavi za pjesmu i pjevanje. str. 311. držala je korak. isp. 197. kada je dva puta bio uvjeravan da svota iznosi »100 tisuća i još pet puta toliko«. vol. 58 »Gospođa«. evo sad smo upravo primili ogromnu sumu novca. kao i njezina posestrima Medina.000 dirhama! Kalif je posumnjao u mogućnost tako velike svote i. Sukavnah je bila poznata po svojim šalama i podvalama59. prefinjen ukus i dovitljivost učinili su je arbitrom mode. Kakav kontrast onim starim vremenima kada je opunomoćenik kalifa 'Umara stigao iz Bahre-ina tvrdeći da nosi porez koji se penje do 500. tritrakta. ležali zavaljeni na četvorougaonim dušecima ili jastucima udišući goruće miomirise i srčući iz srebrnih pehara rumena sirijska vina. III. velik broj novih bogataša (nouweaux riches) sjatio se ovamo. 197. u kojima su vrvjele sluge i robovi. pt. Ljubavna poezija. sada su se vraćali mnogi od onih koji su željeli da se drže po strani od buke političkog života i bili željni da nesmetano uživaju u velikom blagostanju koje su im osvajački ratovi donijeli. vol. XXI. snabdijevajući njihove stanare svakovrsnim luksuzom53. razuzdanost i neumjerenost su sve više uzimale maha54. S ovim sve većim porastom bogatstva dva sveta grada svakim danom su gubila na svetosti. prema kazivanju. pa je dobio zavidan naziv hibr al-ummah (mudrac zajednice). a ako ne. str. U Meki je osnovana neka vrsta kluba čiji su pokrovitelji bili gosti. U Medinu. on je dozvao narod i objavio im: »Ljudi. 57 Jbid. Grube šale. str. XXI. koja je bila jedna od naj-zapaženijih žena toga doba. Kuće na zlu glasu (buyut al-qiydn) cvjetale su u Medini. Moderna kritika ga je ipak razotkrila kao prvorazrednog falsifikatora hadisa. koji je uživao nacionalnu slavu57. a izvan njega vile. koji su. Za vladavine Umajada dva su grada Hidžaza potpuno izmijenila svoj izgled. mi ćemo svakom pojedinom dati njegov dio vagom. kocki ili na čitanje50. 216. I.. vol. koje su se cijenile i u visokom . vol. ljepote i književnosti u okolini svetih gradova. Unutar grada dizale su se palate. 55 Ibn-Sa <d. pravne nauke i zbog njegove okretnosti i vještine tumačenja Korana. 54 Aghdni. uporedo sa novim razvojem. str. Dok su ove robinje pjevale i svirale nježne melodije za uživanje i zabavu svojih bogatih gospodara i gostiju. kćerkom mučenički ubijenog al-Husayna i Alijinom unukom. i njezin šarm. U Medinu su u sve većem broju hrlile perzijske i bizantijske robinje pjevačice (qiyčin). obučeni u šarena odijela.SOCIJALNE 225 PRILIKE POD UMAJADIMA zna van ja svjetovne i svete tradicije. I Meka je. 58 Aghani. ovi su. 52. čiji su pokrovitelji bili ljudi ranga jednog pjesnika al-Fa-razdaqa. Ako želite. 15 — Istorija arapa 226 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Sukaynin visoki položaj i učenost. Po vodeći se za primjerom al-Hasana i al-Husayna. privlačila ljubitelje zabave i uživanja. Hodočasnici iz čitavog muslimanskog svijeta svake su godine donosili ogromne svote novca.

da odloži javnu vjersku službu dok ona obavi posljednji od sedam propisanih ophoda oko Kabe. ali ga je zbog toga smijenio sa te dužnosti kalif (Abd. str. vol. izvršio. 377. str. 113. vol. 65 Ibiđ. 63 I&p. Ovo je pažljivi glavar. 168—72. 61 Ibn-Khallilkan. čuvenom ljetnom odmaralištu Meke i Medine. Muhamedove žene miljenice. vol. iako nije izvršio polni snošaj poslije vjenčanja s njom. kao i danas. koji se takođe bio vjenčao sa Sukavnom (za njega govore da je svakoj u miraz dao milijun dirhama)67 pozvao na odgovornost što nikad ne pokriva svoje lice. U nekoliko slučajeva ona je iskoristila potpunu slobodu polnog akta kao uslov za ženidbu. str. vol. str. str. 103. 101. koji su se zanosili ljepotom ove žene za duže ili kraće vrijeme. Frizura d la Sukavnah (turrdh Sukaynlyah)&i bila je popularna među ljudima i kasnije ju je strogo zabranio puritanski kalif 'Umar II62. Velikaši tih gradova bili su svjedoci mnogih upadljivih scena i epizoda u čijem je centru bila mlada 'A'išah bint-Talhah. XIV. 66 Ibn-Sa'd. ibn-Qutaybah. 164-^5. Niko nije mogao odbiti nikakve usluge za koje bi se ona zauzela. VIII. vol. Kada ju je njezin drugi 59 Aghdni. đtr. XIV. VIII.. vol.. čiji je brat bio sklopio brak sa Sukavnom. Sirija je vjerovatno bila na zlu glasu zbog muha. SOCIJALNE 227 PRILIKE POD UMAJADIMA 15* muž Musab ibn al-Zubayr. str. 165. Ova Talhahova kćerka. 101—2.al--Malik65. našli su njezinu sluškinju kako drži muhu60. ona mu je ovako odgovorila: »Pošto je bog. str. vol. Ove su tri osobine Arapi najviše cijenili kod žene. koji je ona uvijek oživljavala i razveseljavala svojim duhovitim šalama. ilustruje događaj kada je ona natjerala jednog starog perzijskog šeika da sjedne u košaru s jajima i da zakvoca kao kvočka da bi razveselila goste koji su upravo prispijevali. I.str. Divni skupovi pjesnika i pravnika u njezinoj rezidenciji održavali su neku vrstu salona. 122. vol. koju je ona na sebi svojstven način dotjerivala. 94. 54. vol. Kada je šef sa svojim ađutantom stigao u žurbi. I. vol. star. njezina majka bila je kćerka ibn-Bakra i sestra Aiše. 342. ibn-Khallikan. str. 'A'ishah se samo tri puta udavala66. XIV. Mo/a'riJ. Njezina pojava u javnosti bila je mnogo impresivnija nego Sukavnina64. vol. 64 Aghani. 349. zamolila je predvodnika ceremonije. 166. X. XVII. Aghani. val. koji je takođe bio glavar grada. 109—10. X. pored plemenita roda. str. Aišin otac bio je istaknuti Prorokov drug. vol. 62 Aghani. . I tada. Drugom prilikom ona je poručila šefu policije da je neki Sirijac provalio u njezine odaje. 122 88 Ibid. III. XIV. 289—90. svojom kosom. Naročito se ponosila svojim precima. naravno. str. XVII.društvu toga vremena. oni bi se jedva mogli izbrojati na prste dviju ruku63. 97. njihove liste ikod iibn-Sa'ida. III. vol. Kada je jednom bila na hadžu u Meki. Sto se tiče kasnijih muževa. JG Ždja da ]Judi SledaJu tu ljepotu\ po 67 Aghani. str. svojom kćerkom. 377. Sukavnah je imala jednu rivalku u Tajifu. posjedovala je neobičnu ljepotu i veselu i živahnu narav. 60. . koju je voljela da kiti draguljima. 80 Aghani. neka bude blagoslovljen i uzvLn stavio *1 ^^ m°Ja. str.

Bez obzira na svoju raniju nacionalnost. kada govorimo 0 »arapskoj medicini «ili »arapskoj filozofiji« ili »arapskoj matema tici«.POGLAVLJE XXI DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA Osvajači iz pustinje nisu sa sobom ponijeli u zemlje koje su osvojili nikakvu naučnu baštinu. srušio se prvobitni visoki zid koji je ranije razdvajao Arabljane od drugih ne-arapskih naroda. niti ma kakvu kulturnu tradiciju. sirijske i perzijske kulture. Egipćani ili Arabljani. kao i arapskih dijalekata djelimično odgovoran za oživljavanje ovakvog lingvističkog interesa.hillyah. a djelimično i od njih samih. ljubavi i poezije. Sirijci. bez obzira na njegovo rasno porijeklo. A zaista su se pokazali sposobnim učenicima za sticanje znanja! Kratki vremenski razmak između umajadskog perioda i doba ja. Egiptu. filozofija i matematika nužno produkti arabljanskog duha ili da su to produkti koje je razvio narod koji živi na Arabljanskom poluotoku. Basra1 i Kufa. Kufa. sigurno je imalo svoje korijene u ovom prethodnom periodu grčke. Za Basru. pod Uma jadima postali centri pjesme i muzike. lakhmidskog glavnog grada. Nacionalnost muslimana se povukla u pozadinu. u prvom redu. Međutim. Čim su Perzijanci. kao što smo ranije aramatika čuli' bili su u P°četku vojni logori sagrađeni po naređenju kalifa 'Umara 17. Zahvaljujući povoljnom geografskom položaju. Ovo je jedna od najznačajnijih činjenica u istoriji islamske civilizacije. Iraku. dva grada posestrime ubrzo su se razvila u bogate i gusto naseljene gradove od preko sto tisuća duša. sjeme je tada zasijano i drvo znanja. kažu da je do 50. koji su htjeli proučavati Koran da bi mogli zauzeti položaje u vladi i saobraćati s osvajačima. Basra i Kufa Arapska ^va ^va S^avna iračka grada. Ovdje na pograničnom području Perzije udareni su temelji proučavanju arapskog jezika i gramatike. mi pri tome ne mislimo da su medicinske nauke. tako su se dva grada blizanca u Iraku. koje je dalje nastavljeno. kako građanski tako i vanjski. prema tome. sada se Muhamedov sljedbenik izjašnjavao kao Arapin. za potrebe stranaca obraćenika. 2IVOT ZA VRIJEME UMAJADA . Prema tome. Pored toga je i jaz koji je neprestano bivao veći između klasičnog jezika Korana i svakodnevnog govornog jezika zbog iskvarenih natruha i unošenja iz sirijskog. muslimanske godine (638)2. Perziji oni su se kao učenici našli pred nogama naroda koje su pokorili. perzijskog i drugih jezika. hrišćani. aramejskih.000 (!) kanala3. Umajadsko se doba. Kopti. Jevreji 1 muslimani i koji su materiju za svoje knjige mogli uzimati iz grčkih. nego da je to naučno blago koje su u cjelini pohranili u knjige napisane arap skim jezikom ljudi koji su uglavnom živjeli u periodu Kalifata i sami bili Perzijanci.000 stanovnika. U Siriji. trgovini i imigracijama. koje je procvjetalo punim cvatom za vrijeme vladavine ranih Abasida u Bagdadu. iz koje se pod Umajadima upravljalo Kurasanom. muslimanske godine (670) imala 300. Meka i Medina. Odsada se naziva Arapinom svaki onaj koji je ispovijedao islam i govorio i pisao arapskim jezikom. uglavnom može nazvati dobom inkubacije. podignuta je nedaleko od ruševina starog Babilona i u izvjesnom smislu postala je baštinica njegove susjetkinje Hire. Prvi su podsticaji došli iz želje da se izađe u susret jezičkim potrebama novih konvertita. Berberi i ostali jatomice prigrlili islam i počeli s Arabljanima sklapati brakove. Sirijci. nesređene društvene i ekonomske prilike u muslimanskom svijetu — sve je ovo govorilo protiv mogućnosti duhovnog razvoja u ovom ranom periodu. mnogi ratovi. DUHOVNI 229 Kao što su dva grada posestrime. a da je nešto kasnije u njoj bilo 120. razvili u toku ovog perioda u središta najživlje duhovne aktivnosti u muslimanskom svijetu. indo-perzijskih i drugih izvora. ranija Alijina prijestonica.

Današnja Basira leži šest milja sjeveroistočno od starog grada. glagol i parti-kulu i rekao mu da na tom principu zasnuje čitavu raspravu«. I. Objašnjenje porijekla većine vjerskih pokreta unutar islama treba tražiti kod al-Basrija. Prema čuvenom biografu ibnKhallikanu4. mi znamo za vrlo mali broj tradicionalista i pravnika iz ovog perioda. ali ne sasvim. str. Arapska gramatika ipak pokazuje spor i dug razvoj i nosi upadljive znakove uticaja grčke logike. a koji su se nastanili u Kufi za vrijeme kalifatstva 'Uthmana. direktno ili preko Talmuda i drugih posrednika.Kufa je možda sagrađena godinu ali dvije poslije Basre. Ovo je on uspješno obavio.ča 793) sastavio je prvi sistematski udžbenik arapske gramatike. Kitab al-'Ayn. »Alija je postavio al-Du(aliju ovo pravilo: jezik se dijeli na tri vrste riječi — imenicu. pa je jednom prilikom njegova žena napravila ovakvu primjedbu: »Tako mi Alaha. Koran i predaja dali su osnove na kojima su sazdani teologija i pravo (jiqh). 322—3. kome se pripisuje 848 predaja8. ne može se sa sigurnošću ustanoviti u kolikoj je mjeri ono to učinilo. koja su se do današnjih dana održala na snazi. jedna predaja je djelo ili izreka koja se pripisuje Proroku ili jednom od njegovih drugova. Ovaj posljednji. 1 Eng. . str. ibn-Hawqal. tako da niko toga dana nije ostao u džamiji da prisustvuje popodnevnoj molitvi i da je predvodi — »događaj kome nema presedana u istoriji islama«7. bez sumnje je uticalo na umajadsko zakonodavstvo. Među njima najpoznatiji su bili al-Hasan alBasri i ibn-Shihab al-Zuhri (•]. Među proslavljenim članovima koji se smatraju autoritetima muslimanske predaje. I. 3 Istekhri. vol. 429—30 = de Slane. Doprinosi kolebljivih i neortodoksnih Kufanaca (od kojih su mnogi bili šiije ili Alijini sljedbenici) arapskoj filologiji i muslimanskoj naucf bili su skoro. koji je umro oko 780. lice i naličje svetog zakona. ove su tvoje knjige za mene gore nego što bi mi mogle biti tri žene — rivalke5«. Rimsko pravo. šta-više i mutaziliti ga smatraju svojim sljedbenikom. IV. Kada bi davao obavještenja o Proroku. još jedan naučnik iz Basre. 230 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Vjerska tradicija Proučavanje Korana i potrebe njegova tuma-i vjersko pravo čenJa dovele su do proučavanja srodnih naučnih grana: filologije i leksikografije.. 663. jer se vjerovalo da je on lično poznavao sedamdesetoricu onih koji su sudjelovali u bitki kod Badra. Zahvaljujući rivalstvu naučnika. Al-Khalilu. međutim. Yaqut. iz ova dva tabora. kao i do proučavanja naj karakteristični je muslimanske literarne djelatnosti — izučavanja predaja (hadlth. Kod sufija se tokom mnogih stoljeća osjećao uticaj njegove asketske pobožnosti.Prema tome. oktobra 728. Njegov učenik Perzijanac Sibawayh (-f.742). Po shvatanju modernih pravnih stručnjaka. nije bio puki slučaj da je legendarni osnivač arapske gramatike abu-al-Aswad al-Du'ali (f 688) živio u Basri. bio je crnokosi i tankonogi 'Abdullah ibn-Mas'ud (ča 653). jer do nas nije došla skoro nikakva literatura o njima. str. U stvari. Zato se ne treba čuditi što je čitavo stanovništvo Basre listom pohrlilo na njegov pogreb u petak 10. koji je dokazivao da je potomak plemena Prorokova. str. str. koji je prvi sastavio arapski rječnik. lučio znoj iz čela i izražavao se hotimično oprezno i . vol. god. Bassora. god. Po svom stručnom značenju. Ona je poslije postala osnov svim domaćim proučavanjima ovoga predmeta. ibn-Mas<ud bi se tresao. 159. uvijek je bio tako duboko zaokupljen svojini studijama da uopće nije pokazivao interesa ni za kakve svjetovne stvari. 80. 4 Vol. Poslije al-Du-'alija došao je al-Khalll ibn-Ahmad. bukvalno »pripovijetka«). ortodoksne sunije6 neumorno citiraju njegove pobožne izreke. AlBasri se visoko cijeni kao prenosač predaje. koja je poznata po svom počasnom nazivu al-Kitdb (knjiga). biografi pripisuju pronalazak arapske prozodije i njezinih pravila. onoliko briljantni koliko i doprinosi njihovih susjeda iz Basre. rodile su se dvije priznate škole arapske gramatike i književnosti. pravo u islamu stoji u užoj vezi sa religijom nego sa pravnom naukom.

str. izd. Wuste!nfeld (Gottinigen. vol. 2. I. Fliigel (Leipzsig. 13 Al-Tljdn f i Muluk Himyar (Haydairabad. ili. I pored toga. II. izd. 311 — 489). 1347). 8 Ibn-Sa d. 1872). vol. 89. vol. ova dva iračka grada dostigla su najviši uspon u intelektualnim nastojanjima i dostignućima. Njih je on po pamćenju govorio. I. 232 ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . IV. 8 Al-Nawawi Tahđhib al-Asmd'. sa dodatkom (str. njega je kalif (Abd-al-Malik poslao u naročitu misiju bizantijskom caru u Carigrad. str. vol. počela je u obliku predaje (hadith). str. Pod Abasidima. U svom kasnijem razvoju iračke škole usmene predaje i pravne nauke nisu potpale pod uticaj starih konzervativnih tradicija. str. 7 Ibn-KhalM!kan. 436. izvor krivog obavještavanja o predIstoriografija 10 Al-Saniiani. isp. abu-al-Fida'. čiji počeci padaju u ovo vrijeme. kao što ćemo vidjeti kasnije. postao je jedan od glavnih obavještajnih izvora. a da nije nijedan redak zabilježio. 370. 223. 1912). 110—11.26. 150. istr. 215—16. radije. vol. III. vol. s naslovom »Aikhbar (AbId«. Jedna od njih Kitab al-Muluk a-Akhbdr al-Mddin (knjiga kraljeva i istorija starih) bila je mnogo čitana u vrijeme istoričara al-Mas'udi-ja12 (f 956). čija se vjerodostojnost dovodi u veliko pitanje. opći sud moderne kritike sasvim je povoljan kad je u pitanju njegova vjerodostojnost. F. str. od 'Abida. pt. jemenski Jevrejin perzijskog porijekla. al-Ansab. Drugi koji je bio upućen »u nauku o počecima« ({ilm al-awd'il) bio je Wahb ibn-Munabbih (-f. Među prvim istaknutim pripovjedačima priča bio je polulegendarni Južni Arabljanin 'Abid ((Ubayd) ibn-Sharyah. koji je možda ispovijedao islam i jedan od onih čija su djela nedavno bila objavljena13. koji se na poziv Mu'avija zaputio u Damask da obavijesti kalifa »o prvim kraljevima Arabljana i o njihovim rasama«11. iad.Khallikain. fol. str. Po svjedočanstvu samoga Sha'bija. 357. Wahb. br. 1. 11 Al-Nadlm. ibn-Khalliikan.u Sani ča 728). DUHOVNI 231 ibn-Sharahil al-Sha'bi (t ča 728).oklijevajući da ne bi što netačno prenio9. ilbn-. G. str. I. 'Abid je za svoga kraljevskog patrona sastavio veći broj knjiga iz svoje struke. I. kao što se dogodilo sa školama Hidžaza. Najistaknutiji među al-Sha'bijevim učenicima bio je veliki abu-Hanlfah. 365. Za njega se govorilo da je slušao usmene predaje otprilike od 150 drugova10. To je bila jedna od najranijih naučnih grana kojom su se bavili arapski muslimani. 228. Str. Isto se tako među kufanskim tradicionalistima isticao 'Amir 5 Ibn-Khallikain. II. jedan od mnogih Južnih Arabljana koji se istakao u prvim danima islama. Želja prvih kalifa da brižljivo ispitaju djela ranijih kraljeva i vladara. interes vjernika za skupljanje priča'o Proroku i njegovim drugovima — te su priče postale osnova kasnijim knjigama o biografijama (sirah) i osvajanjima (maghdzi) — potreba utvrđivanja genealoškog srodstva svakog pojedinog arabljanskog muslimana da bi se mogla odrediti svota za potporu koju je on primao iz državne blagajne. isp. razjašnjavanje odlomaka u arapskoj poeziji i identifikacija lica i mjesta citiranih u vjerskim knjigama. želja pokorenih naroda da zabilježe prošasta dostignuća svojih rasa kao protivtežu arapskom šovinizmu — sve je ovo dalo podsticaja za isto-rijsko istraživanje. 12 Vol. 334 recto. 6 Vidi str. Margoliouth (Leyden. 89. 1842 —7). al-Fihrist. Arapska istoriografija.

str. koji je jedno vrijeme naginjao učenju o slobodi volje. odmetnici) bili su tako nazvani zbog njihovog fundamentalnog učenja da onaj ko počini smrtni grijeh (kablrah) raskršćava sa redovima vjernika. pored oba ova jezika. H Sur. 42 : 26. 106—7. 19 Ibn-al-'Ibri. u Himsu). ali ne postaje nevjernik. 5. I. Ma ari/. Mada je pisao na grčkom. VII. Još treba pomenuti Ka'b al-Ahbara (Ka b rabina. vol. poznate pod nazivom Mu tazilah. str. H. str. Ya<qubi. 2493—4. vol. U umajadskom periodu možemo također otkriti početke mnogih religioznofilozofskih pokreta koji će kasnije uzdrmati islam do samih temelja.':\zd. koliko su raširene bile njihove ideje. Ovo učenje o slobodi volje jedno vrijeme propovijedala je grupa nazvana kadariti (od qadar — snaga). koji je prešao na islam za vrijeme jednog od prva dva kalifata. isp. 98. 523. . ipt. sa nadimkom Zlatojezični (Chrvsorrhoas). II. osnivač čuvene racionalističke škole. 362. zbog toga što bi ovakvi pojmovi uništili jedinstvo božje. DUHOVNI 233 Sv. 33. 234. vol. III. Ritter (Istanbul. nego Sirijac. str. 22. Osnovnom učenju o slobodi volje mutaziliti su dodali još jedno: odricanje bogu koegzistencije njegovih božanskih atributa. 54 :49 itd. 619 15 Vidi Nawawi. str. do. i odaju hrišćanski grčki uticaj. Ovaj racionalistički pokret uživao je osobit ugled za vrijeme Abasida. str.str. On je zadržao svoj položaj za vrijeme ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . Firaq al-Shl'ah.. Th. Isp. II. Ivan iz Damaska Jedan od glavnih zastupnika čijim su posredstvom u ovo vrijeme hrišćanska nauka i grčka filozofija našle svoj put u islam bio je sveti Ivan Damascenski (Joannes Damascenus). str. 1848). str. 1924). Odatle i počinje omiljeni naziv koji su sebi davali mutaziliti: »pobornici pravde i jedinstva«. Ivan nije bio Grk. 1B Mas uđi. str. IbnHazm. One su uvrštene u arapsku istorijsku predaju. također jemenskog Jevrejina. Kitdb al-Mawakif. 156. 11 Ibn-Khalliikan. vol. . VI. Mukhtasar al-Farq baijn al-Firaq. vol. može se najbolje zaključiti iz činjenice da su dvojica od umajadskih kalifa. kao što ćemo kasnije vidjeti. vol. Soerensen (Leipzig. veliki broj talmudskih priča konačno je ušao u muslimansku usmenu predaju. a to je učenje postalo druga glavna tačka mutazilitskog vjerovanja. Njegov djed Mansur ibn-Sarjun bio je finansijski upravnik u Damasku u vrijeme njegove okupacije od strane Arapa i prećutno je odobravao damascenskom biskupu predaju grada. On zauziVna središnje mjesto između ove dvojice1".UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO islamskoj Južnoj Arabiji i stranim zemljama14. Shahrastand. bili kadariti19. On je i djelovao kao učitelj i savjetnik na dvoru Mu'a-wiyinom kada je ovaj bio još upravitelj Sirije15. str. alNawbakhti. 402. VII. koja je vrlo jako istaknuta u Koranu18. izd. 1931). naročito al-Ma'muna (813—33). ibn-Munabbiha i drugih jevrejskih obraćenika. još i arapski. al-Baghdadi. Mutaziliti (separatisti.-31. Kadariti predstavljaju reakciju protiv strogog islamskog učenja o predestinaciji kao posljedici božanske svemoći. Nawawi. Tabari.652 ili 654. 17 Isip. izd. str. str. III. Na taj je način Ka'b postao najraniji izvor za jevrejsko-muslimansku usmenu predaju. III. Uxul al-Dln (Istanbul. str. 15 : 21. U duhovnoj djelatnosti Bagdad je započeo ondje gdje su završili Basra i Kufa.sir. 3 : 25—26. koja je stajala u opoziciji džabritima (od jabr — prisiljavanje)17. 'ibnQutaybah. al-Iji. 355. kao što su moć. vol. -f. vol. 43 : 10. 190. koji je u kući govorio aramejski i znao je. mudrost i život. ibn-Sa'd. str. Kadariti su bili najranija filozofska škola islama i. 219. U prvoj polovini osmog stoljeća živio je u Basri neki Wasil ibn-'Ata (-f. 1928).748). Mu awiyah II i Yazid III.. kao što je njegov raniji imenjak iz Antiohije bio nazvan Zlatousti. Hitti (Cairo. 334. Wasil je bio učenik al-Hasana al-Basrija. Posredstvom Ka'ba.

murdžiije nisu htjeli da u ukinuću vjerskog zakona. pisac polemika i kodifikator bizantijske umjetnosti on se izdiže kao naročit crkveni ukras za vrijeme kalifata. Najistaknutiji predstavnik umjerenoga krila ove škole bio je veliki bogoslov abu-Hanlfah (f 767). ali ne tako važna. 234 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO islama. Kao mladić. Nazvani su tako po ibn-lbadu-3 (druga polovina prvog muslimanskog stoljeća). nekoć njegove pristalice. 1931). Još preciznije. Ivana nalazi se dijalog sa »Saracenom« o božanstvu Kristovu i slobodi ljudske volje. proglašen svecem i od latinske i od grčke crkve. kada se povukao u pobožni i asketski život u manastiru sv. međutim. Tripolitaniji i Omanu. Naqd al-'Ilm w-al-'Ulama' (Cairo. jedan od dva neprijateljska tabora na koja se rascijepio rani islam u pitanju Kalifata. teolog. Srednjovjekovna priča o Barlaamu i Jozafatu. Vjerovatno je sam Ivan vodio mnogo takvih rasprava u prisustvu kalifa. Kao himnolog. preko latinskog. pravnik. 305. koje su izvršili umajadski kalifi. Murdžiije gll-e Šiije. 22 Ibn-al-Jawzi. 21 Str. Danas oni žive kao jedna manja grupica pod imenom Ibadije (obično Abaditi). najtolerantnijem među haridžitskim osnivačima vjerskih podgrupa. koja se pojavila u umajadskom periodu bili su mur-džiije. koji je trebalo da bude apologija hrišćanstva. XLIX (Rnussels. U Fihristu-1 se spominje Kitab al Budd (Budina knjiga) i Kitab Budasaf. Među djelima sv. gledaju opravdan razlog odricanja toj dinastiji dužnog priznavanja vjernosti kao stvarnim (de factoj vođama islama. Oni su do-kinuli i sufijska bratstva. Sabe blizu Jeruzalema. možda najčuvenijoj religioznoj romansi srednjeg vijeka. Ivanu tradicija pripisuje priču o asketi Barlaamu i hinduskom princu Jozafatu. Tako je Buda dva puta postao hrišćanski svetac. Sv. odakle su kasnije prešli u Zan-zibar. Ivan je drugovao sa Mu a-wiyinim sinom Yazldo>m i al-Akhtalom naslijedio je svoga oca u ovoj najvažnijoj službi arapske vlade. 276—312. str. Uopće. 1340). mada može izgledati čudno. Jedna druga sekta. 102. demokratski princip 20 Paulus Peetrus u Annalecta Bollandiana vol. koji je osnovao prvu od četiri ortodoksne škole pravne islamske nauke. Ovdje je umro oko 748. koji je pod imenom Jozafat (ili Joazaf). Kasnije su uspjeli da zabrane kult svetaca i lokalna hodočašća za njih vezana. U nastojanju da sačuvaju prvobitni. str. Ivan Damascenski se smatra najvećim i posljednjim teološkim piscem istočne crkve. . puritanski haradžije su bili ti koji su prouzrokovali rijeke krvi u toku tri prva muslimanska stoljeća. Ovi opasni Alijini protivnici. a sama ona je očigledno prevod sa pahlaui jezika koji je izvršen poslije smrti sv. Moderni kritičari priznaju da je ova priča hrišćanska verzija jedne epizode iz Budina života. čiji se glavni vjerski princip zasnivao na neosuđivan ju (irjd') onih vjernika koji čine grijehe i u neproglašavanju njih za nevjernike24. Ivana20. god. oni su predstavljali i prvu vjersko-političku sektu. Za sljedbenike ove doktrine dovoljna je bila činjenica da su Umajadi bili po imenu muslimani. 'Uthman i Alija. Nije teško otkriti njegov uticaj na formiranje kadaritske škole. kao i Mu'awiyah bili su sluge božje i jedino im bog mora suditi. da kalif mora biti član njihova plemena22. više puta su se s oružjem u ruci dizali protiv povlastica datih članovima plemena Quraysh. došla je u arapski. Raštrkani su posvuda po Alžiru. Haridžiti Haridžiti su bili najranija filozofska škola u islamu. priručnik za ravnanje hrišćanima u njihovim diskusijama sa muslimanima. On je ovaj položaj držao sve do kalifata Hishama (724—43). murdžijitsko učenje išlo je u prilog toleranciji. tj.muslimanske vladavine i Ivanov ga je otac naslijedio u službi. grčkog i đurđijanskog. U crkvenoj književnosti himne koje je on sastavio (neke se od njih još uvijek nalaze u protestantskim crkvenim pjesmaricama) označavaju svojom ljepotom najveće dostignuće hrišćanskih crkvenih pjesnika.

36:11) ni u kakvom tehničkom značenju obično se prknijenj. str. i do današnjeg dana Perzija. društvenih. predvodnik spasenja. ekonomskih. 108—9. Ijd. Hitti. Šiije hoće još jednog posrednika u ličnosti imama25. tj. op. Termin. bez sumnje je bila odraz mesijanske i sličnih ideja. postepeno su se predavala pod okrilje šiijama kao predstavnicima opozicije novom poretku. jedinog boga« i »Vjerujem u objavu Korana. Prema toj teoriji. koji je prešao na islam za vrijeme 'Utmanova Kalifata i zbunjivao Aliju svojim pretjeranim obožavanjem postavši na taj način osnivač ekstremnog šiizma31. snabdjeven tajanstvenom snagom koja na njega prelazi sa njegova predšasnika27. koja se kasnije razvila i pretpostavljala očekivanje spasitelja koji će otvoriti jednu novu eru slobode i blagostanja. i slj. str. koji je od boga određen za tu najvišu dužnost. DUHOVNI 235 Institucija imamata bila je produkt teokratske opozicije prema svjetovnoj koncepciji vlasti. 2IVOT ZA VRIJEME UMAJADA . Mas'udi. Mnoga krivovjerja. koja su se u prvom stoljeću islama pojavila i koja su u svojoj suštini bila prekriveni protest protiv pobjedonosne vjere Arabljana.« 23 Shahrastani. a koliko. 24 Isp. kao nosilac dijela božanskog bića. str. nusajrije i njima slični. Baghdadi. On je duhovni i vjerski vođa. vol. preko Fatime i Alije. Zagonetni 'Abdullah ibn-Saba. Za njih Alija i svi kasniji imami predstavljaju neprekidnu božansku objavu u ljudskom liku. druži. Jedna kasnija ultrašiitska sekta smatrala je da je Gabrijel zamijenio Muhameda mjesto Alije30.uje ina lice koje u kanonskim službama pokazuje mitualne pokrete. Riječima »Vjerujem u Alaha. Upornost kojom šiije brane svoj glavni članak vjere u Aliju i njegove sinove kao jedine prave imame slična je upornosti kojom katolička crkva brani dogmu u vezi sa Petrom i njegovim nasljednicima. U početku. Teško je sa sigurnošću utvrditi koliko šiije u svom začetku i u svojoj kasnijoj evoluciji duguju perzijskim učenjima. Ismailije. on je daleko iznad ina kog drugog ljudskog bića i uživa bezgrešnost (ismah)2*. političkih i vjerskih. ikoji ne dolazi u Koranu (2 f 118. 25 Od arap. I. kao i svjetovni. koji nema početka u vječnosti« štije su još dodale: »Vjerujem da je od Alaha naročito odabran imam. ibn-HaZm. sa svojih 15 milijuna. 25:74. la 'poslije njega kalifi i njihovi delegati vršili su ovu dužnost. Unutar same šiitske zajednice razvio se skoro neograničen broj manjih sekta. imam je jedini zakoniti poglavar muslimanske zajednice. Biaighdadi. str. str. Kao takav. str. jer je u početku on bio određen da primi otkrovenje. 89. judejskohrišćanskim idejama. Razni članovi »prorokove kuće« (ahl albayt. bio je jemenski Jevrejin. Muqaddamah. I gnosticizam je. bili su izdanci šiitske sekte. 15:79.dobili su definitivan oblik za vrijeme umajadske vladavine. 87—8. vol. o kojima ćemo kasnije govoriti. 70. bez sumnje. cit. dzd. str. kar-mati. str. 356. 122—3. str. On je izravni potomak Muhamedov. ostala je bastion ši-ija32. 296. II. Alija i njegovi potomci) postali su prirodni centar atrakcije za sve vrste rionkonformista i nezadovoljnika. Tada je nastao imamat i do današnjeg dana to je ostala glavna tačka koja razdvaja sunije (ortodoksne) od šiija. " Shahrastani. utjelovljenjem samog boga29. Prorok. 26 Za ovo gledište vidi liji. opet. koji je posrednik između boga i čovjeka. imao dosta udjela u razvoju koncepcije imamata. Osnivač islama objavio je Koran. voditi. 100. 159—60.. koja je oprečna gledištima Sunija20. zbog ove božanske i sjajne suštastvenosti. Od svih zemalja islama Irak se pokazao kao najplodnije tlo za rasađivanje Alijine nauke. Ibn-Khaldun. Ekstremisti među šiijama išli su tako daleko da su smatrali imama. i ona je do današnjih dana ostala njihova na j karakteristični ja crta. U svim ovim stvarima šiitsko vjerovanje stoji u opreci sa sunitskim. Hipoteza Mahdi. korijena koji znači prednjačiti.

a završila s ibnal-'Amidom«37. jasno pokazuje činjenica da slavni period osvajanja i ekspanzije nije inspirisao nijednog pjesnika iz »naroda pjesnika«. koja odaje perzijski uticaj. Goldziher u Der Islam. 31 Iji. 238—15. Stupanjem na vlast svjetovnih Umajada stare veze sa boginjama vi33 Ifca-al-Jawzi.. III (1912). Perzijski književni uticaj može se otkriti u mnogim mudrim izrekama i poslovicama koje se pripisuju Aliji. Ovaj iz-vještačeni stil postao je obrazac kasnijim generacijama pisaca. i slj. Omiljena arapska izreka je glasila »da je vještina sastavljanja pisama (inshd') započela s 'Abd-al-Hamidom. U doba koje nije znalo ni za kakva specijalna sredstva propagande govorništvo je poslužilo kao izvanredan kanal za širenje ideja i raspaliivanje osjećaja. Poezija Najveći napredak na duhovnom polju za vrijeme Umajada zabilježen je.000 <u Libaaiu i Siriji.000 šiija. 408. 21 i str. ibn-iall-Javvzi. i slj..000. . Hitti. vol. al-Bayan. 400 i slj.poznati pad limenom matawilah (tj. 29 Vidi str. Str. 1926).000. str. 231—52. IV. 236 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Kao nikada dotada. 350. pisaru. str. 32 U svemu danas ima oko 50. str. njegovom vojskovođi al--Ahnafu (krivonogi)38 ibn-Qaysu (f poslije 687). sekretaru posljednjih umajadskih kalifa. gdje su poznati pod imenom zejdi. 121—6.sve ovo spada u najvrednije književno blago koje je do nas došlo iz tog ranog doba34. i slj. bez sumnje. Da pojava islama nije pogodovala kraljici muza. vol. 47. I. vol. Govorništvo Domsivanie Politička korespondencija za vrijeme ortodoksnih kalifa odlikovala se kratkoćom i tačnošću tako da skoro ne postoji nikakva službena nota koja bi sadržavala više od nekoliko redaka35. 218. I (Cairo.28 Imunost od ikrivog mišljenja i griješenja pripisuju u različitim stepenima suniti samo . vol. <Iqd.. koje je on govorio u prisustvu kalifa 'Umara ibn-'Abd al-'Aziza (njih je sačuvao njegov biograf33). istr. od kojih oko osamnaest milijuna živd u Iranu. str. četiri iu Jemenu. str. II. 157. str. u toku umajadskog perioda bilo je njegovano nekoliko oblika javnog go-vorništva. II. gdje su . 2—25. -f.728). Jedan od njegovih naziva bio je »arabljanski mudrac« (ha/dm/'9. str.750). koji je uživao ugled u predislamsko doba. vol. tri u Ira'ku. Ibn-Hazm. čak i Akthamu ibn--Savfiju. vol. vojskovođe su pribjegavale k njemu kao sredstvu za podsticanje ratničkog duha među trupama. na području pjesničkog stvaralaštva. pristalice /Alijine/). među kojima su ismiaiiliti. 'Abd-al-Hamidu al-Katibu (tj. naročito Muhamedu. otmjenom frazeologijom. str. ratnički i rodoljubivi govori Zij^ada ibn Abiha i vatrenog al-Hajjaja -. 177.000. druži. al-Jahiz.prorocima. broje u svemu otprilike 60. Iji. 30 Baghdadi. koje je dostiglo takav stepen savršenstva kao nikada kasnije. str. Isp. nusejri. Visoko moralni Alijini govori sa rimama i mudrim izrekama. <Uyun al-Akhbdr. izd. 343. Khatlb se njim služio kao vjerskim instrumentom petkom u podnevnim propovijedima. 103—4. Naqd. a upraviteljima provincija ono je bilo potrebno za usađivanje patriotskih osjećaja u srce njihovih podanika. jazidi i Ali-ilahi. 34 Vidi ibn-Qutaybah. Sirah. besjede askete al-Ha-sana al-Basrija (-f. II. Ultrašijitske sekto. sedam u Indiji. Ibn Khallikan30 pripisuje uvođenje kitnja-stog i razvučenog stila sa njegovom konvencionalnom. oko 14 pro cenata svih muslimana.

Za glavnog predstavnika škole Poluotoka uzima se 'Umar ibn--abi Rabi'ah40 (f ča 719).28. 216. i napola mitski Majnun Layla45. koja je pripadala istom plemenu44. svi upućeni njegovoj dragani Buthavni. str. 'Umar ibn. Sh'ir. vol. I. 45 Aghdni. 1935—9). vol. I. 1901—9). 1283). Vi. koja je odgovarala na njegovu ljubav. On se. 42 Ibn-Qutaybah. XV. str. Ma an/. Mahnit od očaja. str. 1. II. čije je prvobitno ime. Iz ovog ljubavnog preludija (nasib) ranih arapskih qasldah i pod uticajem perzijskih pjesnika i po ugledu na njih razvila se arapska lirska poezija. 2. (Leipzig. prema stereotipnim osjećajima drugih pjesnika kasnijeg doba43. I. vol. 41 Aghani. hrišćanskog plemena jemenskog porijekla. 77— 110. prema predaji. Ovaj prvak erotske poezije. I. (Beirut. str. 40 Njegov Dlwan. kao i takvim mještankama ljepoticama kakva je bila Sukavnah42. ipak ni za jednog od njih se ne može reći da se specijalno bavio ljubavnom poezijom (ghazal). vol. str. 63. 260—68. Dok je 'Umar predstavnik slobodne ljubavi u poeziji. prema primitivnoj uzbuđenosti Imru' al-Qaysa. Palgrave. Tako je Majnun Layla postao junak bezbrojnih arapskih. Vidi Jahiz. bio je bezbožan član plemena Quraysh.Udhrah. isp. vol. Jezikom punim strasti i izabranim riječima on je ovjekovječio svoje osjećaje prema lijepom spolu. str. vol. str. str. on bi dolazio k sebi47. 38C—91. str. Prvi put se u punom sjaju na arapskom jeziku pojavljuje pjesnik ljubavnih pjesama. 44 Vidi_Ibn-Qutaybah. 80—699. vol. str. bilo Qays ibn. 172. Za obresce vidi Qalqashandi. perzijskih i turskih romansi koje veličaju moć besmrtne ljubavi. 169. i slj. njegov savremenik Jarmi (t 701) iz banu-. i. Sh'ir. Vol. čiji je glavni posao bio izjavljivanje ljubavi lijepim ženama koje su išle na hadž u Meku i Medinu. vol. Tabari. koje je živjelo u Hidžazu.al-Mulawwah4(i. Vidi ibn-Qutaybah. H. vol. Qays je proveo ostatak svoga života lutajući polunag po brdima i dolinama svoga rodnog Nadžda pjevajući o ljepoti svoje dragane i izgarajući od čežnje za njezinim pogledom. Jamilovi stihovi.str. bio je lirski pjesnik. Svježina i otmjenost njegova stiha stoje u očitom kontrastu. 1872). ali se morala udati za drugoga da bi udovoljila svome ocu. str. Subh. mno-'ge pjesme koje se pripisuju imenima Jamlla i Majnuna nisu oni sastavili. II. 73. Essays on Eastern Questions (London. 39 Ibn-Qutaybah.ežnošću kakvoj nema premca u tom periodu. Bayan. prema legendi do ludila (odatle njegov nadimak majnun) zanosio ženom iz istog plemena imenom Layla. O njegovom životu i djelima vidi Jibrš'il Jabbur. Slično ovome Jamilu al-'Udhriju. str. Zbog njihove estetske vrijednosti i jednostavnog neafektiranog jezika mnogi arapski pjesnici su komponovali melodije za njih. G. Vezir Rukna-al-Dawlaha Buvejhida. isp.-abi-Rabl<ah. vol. pjevanja i poezije ponovno su uspostavljene. II. stavlja njegovu smrt otprilike A. str. Mas'udi. Aghani. s druge. 349. Samo kada bi se spomenulo njezino ime. 153. odišu takvom jvj. str. izd. 43 Vidi W. Fawdi al-Wafayat (Bulaq. Baydn. 279. str. sir. vol. Bez sumnje. 38 Jahiz. »Ovidije Arabije«. Paul Schwarz. Ma'drif. 2. pristajao je uz čistu i bezazlenu ljubav platonskog tipa. VII. 35 36 37 172. Aghani. Dok su mnogi predislamski pjesnici kao uvode pred duge pjesme (gasidahs) običavali stavljati po nekoliko stihova erotskog karaktera. vol. VI. 81. 438—9. citiran od ibn-Khallikana. 'Str. 148. s jedne strane. ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . 32. vol. 46 Al-Ku'tubi. I. nego su prvobitno bile balade i narodne pjesme. 550. dovoljno bogat41. DUHOVNI 237 na. 58.

Hrišćanin Al-Akhtal branio je interese Umajada protiv teokratske stranke52. 358—62. 297—8.. vol. str. 49 Fihrist. ča 713—72)49. 1903). s. a na čelu prijestoničke škole al-Akhtal (t ča 640—ča 710). vidi njegov Dlwdn. str. U ovaj bi period ulazio i prvi pokušaj sakupljanja stare predislamske poezije. III. gdje je ispričana anegdota da bi ilustrovala njegovu odanost religiji. ratnog zarobljenika50. vol. 287. 294. str. 54 Ibn-Qutaybah. Boucher (Pariš. str. Kao odgovor na pitanje al-Walida II. pojavilo se pod pokroviteljstvom Uma-jada i političko pjesništvo. bio zadovoljan i zapovjedio je da se recitatoru isplati 100. str. 53 Ibid. str. iap.000 dirhama51. VII. 292. i arapski je govorio stranim akcentom. koje su inače poznate i pod nazivom Mu'allaqat. Za primjere njegovih panegirika vidi njegov Dlwan (Cairo. V. Ma'arif. XVIII. 52 Ibn-Qu<tayibah. 91. Na čelu provincijske pjesničke škole za vrijeme umajadske vladavine stajali su al-Farazdaq (f ča 640—732) i Jarlr (f ča 729). vol. str. Svojim panegiricama. 137—8. Sva trojica su rođeni i vaspitani u Iraku. Al-Akhtal je uvijek bio na strani prvoga. prenosač.900 qasldah. ihn-Qutaybah. ali je u arapskim analima ostao čuven zbog svoje fenomenalne memorije. Jarlr. 347. bio je dvorski pjesnik al-Hajjaja54. str. Josaph Hell. Ovaj pjesnički trio drži prvo mjesto i arapska kritika poslije njih nije našla nikoga koji bi se s njima mogao usporediti. svakako. passim. I. vol. str.tr. on se ponudio da samo iz pjesama jahiliyah doba recitira najmanje sto različitih oda koje su se rimovale na svako slovo alfabeta. DUHOVNI 239 ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . Hammadova velika zasluga je. 50 Ibn-Quitaybah. Prva se prilika pružila kada je Miskin-al--Darimi molio da sastavi i u javnosti pjeva stihove u spomen nai-menovanja Yazida za kalifa48. str. str. str. Shi'r. izd. Vidi (lqd. Nakon što je lično i od opunomoćenog zastupnika čuo 2. Hammad je rođen u Kufi od oca Davlamija (Perzijanca). III. i njegova čuvena zbirka Zlatne ode. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Pored ljubavne poezije. Aghani vol. 301—4. 612—28.47 238 Ibn-Qutaybah. na kojima počiva njihova slava više nego na njihovim satirama. 136—46 = de Slane. III. R. kažu. 164—5. str. str. Oni su bili satiričari i panegiričari. 55 O njemu vidi Aghani. vol. O Farazdakijevim panegiricima u čast njegovih pa trona kalifa. 1875). 71—2. Daš Leben des Farazdak (Leipzig. I. Shi'r. al-Walid je. vol. najbolje ilustruju riječi utjehe upućene njegovoj gravidnoj ženi kada je jurnula da dodirne odijelo biskupa u prolazu a uspjela da dotakne samo rep magarca na kome je on jahao: »Između njega i magarčeva repa nema nikakve razlike!«56 48 Aghani. 1313).. I. Shi'r. Al--Farazdaq55 i Jarlr često su napadali jedan drugoga najoštrijim i najpogrdnijim riječima. str. ovi su pjesnici vršili istu funkciju koju danas vrši stranačka štampa. 51 Ibn-Khalliikain. XIX. najveći satiričar toga doba. Toga se poduhvata prihvatio Hammad al-Rawiyah (tj. 56 Aghani. vol. ibn-Khalllkan. Neobuzdani al-Farazdaq bio je dvorski pjesnik 'Abd-al-Malika i njegovih sinova al-Walida Sulavmana53 i Yazlda. vol. vol. str. vtol. 186—97. Kako se hrišćanstvo slabo doimalo srca bezbožnog vinopije Akhtala. VIII. 2—52. 268. 183. ibn-Khailikan.

god. pa su zato čuvani i prenošeni na kasnija pokoljenja. II. Nekoliko recepata. koji su liječenje svodili na upotrebu meda. 11. Husn. potpomagala je džamije. str. vol. kao tutora sinovima Abd-al-Malika. vol. Vrijednost plivanja povećalo je bavljenje na obalama Sredozemnog mora.pt. Margoliouith. I. str. al Udabd'. vol. Značajne su instrukcije koje je on službeno dao njihovom tutoru: »Neka prve lekcije iz morala usade u njihove pameti mržnju prema svim vrstama zabava kojima je začetnik đavo. Bayant vol. V. Dozna-jemo da je u drugom muslimanskom stoljeću čak jedan Beduin u Basri vodio školu u kojoj se školarina plaćala64. Već je 17. . bddiyahj služila je kao neka vrsta škole u koju su oni slali svoje mlade sinove da steknu znanje čistog arapskog jezika i da se obuče u poeziji. Prvim umajadskim vladarima sirijska pustinja. Baydn. Tutor sinova ovoga kalifa primio je od njihova oca ovakve naloge: »Uči ih plivanju i privikavaj ih da ne spavaju dugo«58. VI. pažnja prema ženama i ispunjavanje svečano datih obećanja. 7 i slj. 165. 60 Ibn-al-J<awzi. 257—8. obično hrišćanin ili klijent. izdržljivost u vrijeme teškoća (sabr). str. str.. str. Tamo je poslao Mu'awiyah svoga sina i budućeg nasljednika Yazlda. »dvovrsna: jedna se odnosi na vjeru. isp. 59 Yaqut. 91. 240 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Nauka »Nauka je«. Oni su nazivani »Prorokovim lijekovima«. (Levdan. str. 58 Mubarrad. Mu'jam. Aghani. 1907). str. 25—6. 6—7. II. 'Umar II pozivao je na strogu odgovornost svoju djecu ako bi se ogriješila o pravila arapske gramatike. Javnost.Q^ • To doba nije poznavalo neki sistematski i organizovan odgoj. gostoljubivost. vol. vol. III. Javnost je smatrala obrazovanim onoga ko je znao čitati i pisati na svom maternjem jeziku. 239. I.« Medicina na Poluotoku uistinu je bila vrlo primitivna. izd. vol. vol. 11. Vidi Jahiz. a druga na tijelo (tj. VI. kakvi izbijaju iz mnogih mjesta u književnosti. Kkidi. s>tr. 1. 11. Prema tome. 64 Yaqut. Udaba'. Etički i odgojni ideali. _57 Ibn-Sa'd. velikodušnost. Mnoge od ovih osobina poznaćemo kao vrline koje su bile visoko cijenjene u životu Beduina. str. najraniji učitelji u islamu bili su tumači Korana (qur-rd'). str. bili su se uvriježili u tradiciju. Sirah. Čitamo da je u Kufi neki al-Dahhak ibn-Muzahim62 (f 723) držao osnovnu školu (kuttdb) i da nije naplaćivao školarine63. Takav se čovjek naziva al-kamil. isp. 63 Ibn-Sa'd. želeći da osigura bilo kakvu vrstu odgoja. 61 Suvuti. pa je čak bio sklon da primjenjuje tjelesnu kaznu59. 2. savršen57. a koji se odnose na ovaj predmet. vol.10—11. 89. bili su srčanost. postao je stalna figura na dvoru. 77. 'Umar II poslao je za glavnog suca u Egipat Yazlda ibn-abiHabiba (j 746). Arapi kažu pripisujući pri tom riječi Proroku. 309.05 prezrivo govori o ovoj vrsti medicine izjavljujući da je Prorok bio poslan da podučava zakone i vjerske principe prije nego liječenje. Wuldh. (638) kalif 'Umar poslao takve učitelje na sve strane i naredio narodu da se s njima sastaju petkom u džamijama. čojstvo (muru'ah). služiti se lukom i strijelom i plivati. Poslije 'Abd al-Malikovih vremena tutor ili učitelj (mu'addib). 9. 175. u kojima su davane pouke uglavnom iz Korana i hadisa. I. . poštivanje prava i obaveza susjedske druželjubivosti (jiwar). str. 134. str. običnog puštanja krvi i puštanja krvi kupicama. Kritički ibn-Khaldun u svom čuvenom djelu Muqad-riaraah. Priznati lijekovi miješali su se sa magičnim radnjama i talismanima protiv uroka. 82 Spominje ga i Jahiz. medicina). 210. Govore da je on bio prvi koji se istakao u Egiptu i kao učitelj61. iza kojih dolazi srdžba božja«60. KJ8—43.

prenio medicinsku školu u Antiohiju i Haran73. jedna od nekoliko nauka u kojoj su Arapi kasnije dali značajne doprinose. Mu'awiyin liječnik69. koji se pripisuje aktivnosti Khalida. I. hrišćanin. vol. Sačuvani su neki Tayadhuqovi aforizmi. str. Miiller (Cairo. i s njim ćemo se zanimati kada budemo obrađivali period Abasida. dosadašnji rezultati ispitivanja i istraživanja nisu u stanju da nam pruže dovoljno podataka. Za kalifa alWalida govore da je prvi odvajao lica oboljela od lepre i da se naročito brinuo za njihovo liječenje72. Moderna je nauka isto tako osporila autentičnost astrološkim i alhemijskim raspravama koje se pripisuju Ja'faru al-Sadiqu (700—765)7(i. Najnesretnija činjenica o duhovnom životu za vrijeme vladavine Umajada leži upravo u tome što nisu ostali nikakvi vidljivi tragovi u obliku dokumenata iz kojih bismo mi mogli o njemu donijeti ocjenu. Qifti. liječnik al-Hajjaja70. str. jedna je od disciplina koja se rano razvila. isp. 66 Ibn-abi Usavbi'ah. I. A. vol. 121. Tahdhlb. vol. ona je mogla postojati samo u Jemenu. Htifcama. str. str. Uyuu al-Anbd'fi Ta bogat al-Atibba'. Za 'Umara II kažu da je iz Aleksandrije. II. Alhemija Alhemija. 68 Ibn-abi-Usayibi'iah. medicine i astrologije. 593. međutim. Mada se ispostavilo da je ovo legendaran podatak75.. bio je prvi u islamu koji je prevodio iz grčkih i koptskih knjiga stvari iz alhe-mije. 72 Ibid. gdje je grčka tradicija bila živa. str. DUHOVNI 241 ili 708). vol. U vrijeme arapske okupacije zapadne Azije. 109. kao i medicina. god. Arhitektura ^^° Je *kad kilo samonikle arabljanske arhitekture. 67 Ibn-al-'Ibri. 776. a djelomično i na perzijskim izvorima. koji je živio u prvim danima Manvana ibn al-Hakama. str. I. Jevrejski liječnik perzijskog porijekla Masarjawayh iz Basre. Na čelu liste arabljanskih liječnika u prvom islamskom stoljeću stoji al-Harith ibn-Kaladah (-f. Taban. preveo je (683) sa sirijiskog na arapski jezik jednu raspravu o medicini koju je najprije napisao na grčkom neki hrišćanski svećenik imenom Ahrun71 u Aleksandriji. viai str. 161. S imenom ovog umajadskog velikaša legenda povezuje ime čuvenog Jabira ibn-Hayyana (u latinskim knjigama Geber). 1196. Al-Harith je bio prvi školovan čovjek na Poluotoku i stekao je počasnu titulu »doktor Arabljana«07. str. 116. i Tayadhuq. vol. Alijinu potomku i jednom od dvanaest šiitskih imama77. 116. str. Jabir je. sin drugog umajadskog kalifa i »filozof (haklm) Marvanida«. str. živio kasnije. Nikada umjetnost Južne Arabije nije mogla ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA .25—6.. očigledno Grk. Khalid (f 704 65 Str. 73 Ibn-abi-Usaybi'ah. 113. 70 Ibid. čija je majka bila Prorokova tetka po materi08. str. 412. 71 Ibn-al-'Ibri. ibn-al-'Ibri. 156—7. U vještini liječenja. Nawawi. ipak je on značajan jer ukazuje na istinu da su Arapi svoje naučno znanje crpli iz starijih grčkih izvora i da su prve podstreke dobivali odatle. 69 Itana!bi-Us>ayibi'ah.Naučna se arapska medicina temelji poglavito na grčkim.. Dvorski liječnici Umajada pripadali su ovoj grupi. 195.ča 634) iz Tajifa. koji je studirao u Perziji66. 192. njega je naslijedio njegov sin al-Nadr. str. 11. prema Fihristu74 (najstariji i najbolji informativni izvor). izd. ali što se toga tiče. 1882). 156. 211. grčka nauka više nije bila živa snaga. Među njima se osobito isticao ibn-Uthal. I. To je prije bila tradicija u rukama praktičara i komentatora koji su pisali na grčkom ili sirijskom jeziku. i tako ovome čovjeku pripada naziv autora prvog naučnog djela na jeziku islama. ali nije sačuvana nijedna od tri ili četiri knjige koje se njemu pripisuju. kao što je bio običaj. str.

581. masjid. Hajji Khalfah. koju predstavljaju zgrade sazidane od ćerpiča. 300. str. I. izd. bez ikakva krova. Cfa(/ar Alsadiq. slučajem sudbine po--stala je opći prototip zborne džamije u prvom stoljeću islama. Ova se džamija sastojala od nenatkrivenog dvorišta. palate sa stubovima i svodovima i svetišta Palmire. 49—50. Arabische Alchemisten.igrati veću ulogu u životu sjevernog dijela Poluotoka. Možda se ne može navesti jasniji primjer koji bi bolje ilustrovao uzajaman uticaj islama i njegovih susjeda nego što je džamija. Fluegel. živopisne odaje udubljene u p ješko vite šarene grebene u Petri. 53. više nego svetište u Meki. hram se nalazio pod otvorenim nebom. bila je djelo nekog drvodjelje. sa susjednih zgrada produžio ravan krov da bi pokrio cijelo otvoreno Džamija u Medini DŽAMIJA U MEKI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . Grobnice uklesane u stijeni u Madajinu Salihu (stari Hidžr). koje je bilo ograđeno zidom od ćerpiča78. Kashf al-Zunun 'an Asdmi al-Kutub w-alFunun. Ona ne zna za dekoraciju i ornamentiku i odgovara samo najnužnijim čovjekovim potrebama. 78 Ibn-Hisham. Na taj je način džamija (mošeja od ar. koptskog hrišćanina. koji je za nju upotrijebio spašeno drvo jedne bizantijske lađe nastradale u brodolomu koju su kasnije valovi izbacili na obalu u Džudi. II (Leipzig. 1924). za primitivnu arhitekturu. u s DUHOVNI 243 ma. Sergija u Rusafi — svi oni zaista odaju velik 74 Str. Ruska. 1842). vol. koja se nalazila i u Muhamedovo vrijeme. 128. 16 — Istorija arapa 242 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO stepen umjetničke tehnike. Jednostavna Muhamedova džamija u Medini. abn-Khailldikan. pokrivene ravnim krovom od palminog lišća pomiješanog s ilovačom. 604. ali koji na jedinstven način izražava duh nove vjere. Ka-ba. vol. Čak i nacionalno svjetište Hidžaza. 185 = de Slane. Arabische Alchemisten. str. Ovdje je šator bio obično prebivalište. i slj. mjesto gdje se pada na koljena) predstavnica istorijskog razvoja islamske civilizacije u njegovim me-đurasnim i međunarodnim odnosima. vol. 77 J. str. 354. takve crkve kao što je ona veličanstvena koju je gasanidski filarh al-Mundir ibn-al-Harith obnovio na grobu mučenika sv. nije ništa drugo 'do primitivna građevina kockastog oblika. dok je pustinjski pijesak služio za grobnicu. Ona građevina. kao što i danas još uvijek zna. str. II. I. 1837). 242. III (London. vol. str. I. ali je ta tehnika posuđena i. Stanovnik rijetke oaze znao je. str. 336—7. 317. Kasnije je Prorok. 1924). 8. Chdlid Ibn Jazid Ibn Mu'dwija (Heidelberg. 76 Fihrist. helenizira ma u so građevna naouovopbuđena dsa nastoji da utisne UNUTRAŠNJOST KUPOLE NA STIJENI umjetnostima. der Sechste Imam (Heidelberg. za zaštitu od sunca. 75 Julius Ruska. str. str. 1.25.

str. licem okrenuti prema zidu. 331. Bezold (Giessen. vjernici su se svrstavali u paralelne redove. Wiistenfeld. I. Da li je Prorok našao za potrebno da u svojoj džamiji podigne neku spravu koja bi pokazivala pravac (mihrab) molitve (qib-lah). Becker pokazao je rđa je minbar prvobitno bila izdignuta stolica ili prijesto koji je upotrebljavao vladar i da ga ne treba povezivati sa bogoštovljem. sirijsko-egipatska. koji se često naziva i maurski ili magribski. 81 Ibn-S'ad. indijska. nakon što je razmatrao mogućnost upotrebe drvenog igonga (naqils). Ibn-S"ad. str. Mjesto njega kasnije je postavljena mala platforma sa tri 79 Baladhuri. U Egiptu su lokalni Kopti pridodali mnogo dekorativnih motiva. mi imamo u najjednostavnijim oblicima skoro sve osnovne elemente zborne džamije — dvorište. Geschichte der Stadt Medina (Gottingen. H. proizvela je tokom vremena umjetnost koja se nazivala različitim imenima: saracenska. U Siriji je muslimanska arhitektura stajala pod uti-cajem ranijeg postojećeg hrišćanskog sirijsko-bizantijskog stila. pt. str. i 4. koja se zasnivala na sasanidskim i starim hal-dejskim i asirskim stilovima. 63. C. Bukhari. muslimanska i muhamedanska84. 3—5. str. 106—7. Theodor Noldeke. u svakom pojedinom slučaju bio je onaj koji je preovladavao u dotičnoj oblasti. 6. str. vol. vol. unaokolo ograđeno trskom. 7. Palmin trupac pričvršćen za tlo najprije je služio kao Prorokova propovjedaonica (minbar)*0. I. 80 U Orientalische Studien. koja nosi jasna obilježja hindu stila. I. 3. U Kini je džamija skoro potpuno kopija budističkog hrama. I. Građevinski materijal. primijenjena na vjerske potrebe muslimanske zajednice. koji su ovim prethodili. 1906). Ova tehnika. Kasnije je od ilovače i ćerpiča 82 Ibn-S'aid. španska i sjevernoafrička. pt. i slj. C. jad. koji je služio kao zimovnik za vojsku. a kasnije u pravcu Meke82. koji su se zasnivali na ranijoj domaćoj tradiciji. F. . 16' UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO stepenice od tamarike po ugledu na obične platforme u sirijskim crkvama. koja se ugledala na grčko-rimske i domaće uzore. prema tome. nije sigurno. Buikhari. zatim domaćeg i rimskih stilova.. On je osnovao i sam grad. isp. što je još bitnije. fcao što je običaj u hirišćanskim crkvama. str. Kasnije napredovanje Arabljana u obliku lepeze kroz zapadnu Aziju i sjevernu Afriku učinilo ih je vlasnicima bezbroja dobro sačuvanih i ruiniranih građevina koje su predstavljale visoK umjetnički razvoj i. vol. Tako se postepeno razvio velik broj posebnih i jasno obilježenih škola arapske umjetnosti: 1.dvorište. pt. Ova bogomolja bila je najprije otvoreno mjesto. 2. vol. najprije u pravcu Jeruzalema. I. na kojoj je on stajao dok je oslovljavao skup81. koja pokazuje domaći hrišćanski i vizigotski uticaj. kako pokazuje džamija u Medini. 1860). Sa vrha ravnog krova Abisinac Bilal svojim gromkim glasom pozivao je vjernike na molitvu83. 107. 9. U Mezopotamiji i Perziji na nju su uticali nestorijanski i sasanidski oblici. Dok su izgovarali svoje molitve. arabljanska. Prve džamije u provincijama Prvu džamiju u jednoj pokorenoj zemlji podigao je u Basri 'Utbah ibn-Ghazwan (637 ili 638). to im je omogućilo nadzor nad živim tehničkim znanjem i vještinom koje su naslijedili članovi pokorenih rasa iz prohujalih vremena. Ovdje. iračko-perzijska. neku vrstu krova za zaštitu vjernika i propovjedaonicu. II. vol. 2. cigli ili ilovači. vol. 2. 83 Jednu ili dvije godine poslije idolaskia u Medinu Prorok se odlučio na adhan kao formalni poziv na molitvu. bez obzira da li se radi o kamenu. modificirana prema lokalnim uslovima različitih oblasti. Krov se sastojao od palminih debala koja su služila kao potporni stubovi za krov napravljen od palminog lišća i blata79. I. str. str.

84 Današnji se miuslimiani protive upotrebi ovoga termina zbog njegove uporednosti sa terminom hrišćanin. 12.pt. Kažu. jer oni nisu. 'Amr sagradio prvu islamsku bogomolju u Africi. Ovdje je god. 117. str. Mihrab. U ostalim pojedinostima džamija je bila u skladu sa tipom džamije kakvu je Muhamed slučajno planirao u Medini.. da je crkva" u Himsu u isto vrijeme služila i kao džamija i kao crkva93. podigao je drugi vojni logor. I. Vollers ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA Baladhuri. III. 642. jednostavan četverokut bez ikakve niše (mihrab). vol. Sa'd ibnabi-Waqqas upotrijebio je za bogomolju presvo-đenu dvoranu Iwan perzijskog cara91. str. Malo se šta zna o Alijinoj džamiji u Kufi podignutoj oko 656. str. IV. 323—4. Yaqut. U Ma-dajinu. Str. str. 213. vol. vol. 109. II. mada ima autora koji govore da je to učinio Mu(awiyah95. Bulddn. koja je. Tabari. II. 11. vol. IV. 149. Što se tiče njezinih ranijih prepravki. Ziyad. bila je kao i ostale. MaqdLz:i. Maqdizi. Yaqut. kasniji je dodatak opremljenosti džamije. Sljedeća važna džamija bila je džamija 'Uqbaha ibn-Nafi'a u Kejravanu (670—75). a kasnije od ilovače i ćerpiča86. Poslije njega ta je džamija stajala kao jedno od najvećih svetišta islama. stare građevine su im poslužile za džamije. I. Njegovi nasljednici više puta su obnavljali džamiju. U onim slučajevima gdje su se muslimani učvrstili u već postojećim gradovima. str. str. vol. 642. 125. 156.a Kristove vjernike. udubina ili niša u zidu džamije koja pokazuje pravac molitve. 1.16—17. 17. U svom prvobitnom obliku 'Amrova džamija. 247. Treći važni logor islama bio je logor 'Amra ibn-al-'Asa u Fu-statu (stari Kairo). a posljednji put ju je obnovio Aghlabid Zivadat-Allah (817— 38). ibn-Battutah. II. koju je posjetio 1184. 'Umarov upravitelj. str. 350. str. DUHOVNI 245 (libn) podigao zgradu abu Musa al-Ash'ari. str. str. Nisu ostali nikakvi tragovi ove građevine u Basri. god. 272. 80. kako sami tvrde. vol. kao i džamija u Fustatu. 62. 2443.30. str. 1. 1893). 899—900. Džamija u Medini očigledno je bila vol. Kufu. str. str. str. 1. 248. str. Baladh'uri. Kao i u Basri. . kojii se upotrebljava z. 1. Šuvuti.i (Bulaq). Muhamedovi vjernici.2. 'Amr ju je kasnije snabdio propovjedaonicom. . Yaqut. (Uqbah je započeo sa džamijom i vladinom zgradom kao centrima i oko njih je grupisao ostale zgrade za stanovanje naroda90. str. Hus'n. vojskovođa Sa'd ibn-abiWaqqas. čuveni andaluzijski putnik ibn-Jubayr87. Mu'awiyin zamjenik. okupator. Istakhri. međutim. ili 639. 2489. Uvođenje ove novine obično se pripisuje Al Walidu i njegovom upravitelju 'Umaru ibn-<Abd-alAzizu94. Ivana92. 2451. >ibn-Juhayr. 61. džamija je u početku bila otvoren trg sa zidovima od trske. str. koja bi označavala pravac molitve. 262. al-Intisdr li-Wasitat (Iqd al-Amsar. I. vol. II. Yaqut. Maqrizi. U Damasku je Walid I prepravio u džamiju crkvu sv. ibn-Hawka'l. 346—7. Tabari. ugledajući se u sasanidske obrasce. Ibn-al-Faqih. god. I. (Bulaq. str. vol. IV. 638. str. 211—12. 591. sa jednostavnom džamijom kao njegovim centrom. ibn-Duqimaq. i bez ikakva minareta (mi'dhanah). Maqrlz. 271. od koje isto tako nije ostao nikakav trag88. vidi Yaqut. vol. izd. Tik do džamije stajala je upraviteljeva rezidencija (dar alimdrah). str. bila vojni logor. koji je krov džamije pokrio travom85. ponovo je sagradio ovu džamiju sa stubovima. koju mu je sagradio i poklonio hrišćan-ski nubijski kralj89. On je preuzet od crkve. God. vol.

str. Aghani. str. Stadt. 116. Muslimanski minareti građeni su po ugledu na tradicionalne oblike tornjeva crkava svake pojedine zemlje u kojoj su podizani. a najglavniji je bio — zaštita kalifove ličnosti poislije haridžitskog atentata na kalifa97. 2. 98 Isp. Jr. Muqaddamah. 1. isp. 8—9. koji su se neprestano mijenjali. jest maqsurah. str. mjesec i pet planetakoje su tada bile poznate104 Jeruzalem je zbog svoje povezanosti sa Biblijom. vol. U Egiptu su minareti tokom mnogih stoljeća zidani samo od cigle. vol. 108. čuvenom umajadskom graditelju al-Walidu možda treba pripisati mnoge minarete na džamijama Sirije i Hidžaza. 1. I. vrlo rano dobio svetište. Vidi str. 75. I. pt. 229. The Civilization o/ Babylonia and Assyria (Philladelphia. 97 Dirnawari. ali ipak on nije bio jedini oblik minareta koji se razvio. 203.str. libn-Battutah. i kao prvi qiblah islama105 i kao tradicionalno mjesto u kome se Muhamed zaustavio na svom čuvenom noćnom putu u nebo. II. vidi Koran.6. koji potječe iz IX stoljeća. Sirijski četverouglasti minaret od kamena bio je najstariji islamski minaret i služio je kao prototip drugim. Kao i mihrab. 1. Muslimanski toranj minaret u Iraku u Samari na Tigrisu. Kao takav on je počeo poprimati razne oblike dekoracije kojim su ga vjernici obasipali i zbog toga se može smatrati mjerilom određivanja kvaliteta stilova u islamskoj dekorativnoj umjetnosti. 11. Ovdje je minaret preuzeo oblik domaće sahat-kule ili njezinog nasljednika crkvenog tornja. sitr. u Basri džamiju je snabdio minaretom od kamena Mu'awiyin upravitelj Zivad102. str. II. 32). Mihrab je vrlo brzo postao općenita pojava u svim džamijama i. str. 571. vol. koje uživa osobitu svetost u očima svih ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . 138. . 103 Wu9tenfeld. vol. 272. 99 Maqdisi. 105 Ibn-S'ad. 348. Ivana. str. 248. str. 3. 104 Morris Jastrow. str. II. str. koji je bio četverouglast". zbog koje se obično krivica svaljuje na Mu'awiyu96. I. Kažu da je u Egipat uveo minaret Mu'awiyin upravitelj. Njezino uvođenje pravdalo se različitim razlozima. 1915). 224—6. zadržao je najveći stepen svetosti. 20) Hi 'Uthmanu (Magrlzi. 182. 247. 16 =: Hitti. ibn-Battutiah. Međutim. 2 :136. Profana inovacija u džamiji. 11. 102 Baladhuri. Taban. koji je snabdio minaretom sva četiri ugla 'Amrove džamije u Fustatu101.246 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO prva koja je dobila mihrab. vol. 100 Ibn-al-FaqIh. i neki autori misle da je čuveni Aleksandrijski svjetionik Faros izvršio izvjestan arhitektonski uticaj na njihovu gradnju. vol. U Iraku. ibn-Khalidun. ogradom odijeljen dio u unutrašnjosti džamije. prema tome. 3465.. str. DUHOVNI 247 la) sa sedam njegovih spratova.8—9. 6. 101 Maqr!zi. Al-Walidov upravitelj (Umar uveo je ovu novinu na džamiji u Medini103. vol. naročito minaretima 'u sjevernoj Africi i Španiji. Maqsuru su očigledno upotrebljavali kalifi u svrhu povlačenja i odmaranja ili u svrhu razmišljanja98. podsjeća na stari asirski ziggurat (stepeničasta ku98 Ya'qubi. Oni predstavljaju sunce. koji je bio rezervisan za kalifa. str. . I. Jedan od najranijh izvora100 koji spominju minaret na Umajad-skoj džamiji u Damasku izričito tvrdi da je to bio crkveni toranj (natur) koji je pripadao katedrali sv. vol. 379—80.str. Drugi ga pripisuju Manvanu dibn-alHafeimu (Baladhuri. str. Poslije njega minareti su bili sve brojniji. str. XVII. Sirija je. str. kao hrišćanski oltar. Umajadi su uveli i minaret. isp. 376—7. prvobitna domovina minareta.

vol. i slj. Najstariji njezin opis ostavio je ibn al-Faqih113. 112 Ifon-al-Athir. Kada je "Abd-al Malik osjetio potrebu za jednom centralnom bogomoljom koja bi bacila u zasjenak crkvu Sv. naročito poslije strašnog zemljotresa 1016. Rezultat je bio arhitektonski spomenik izvanredne ljepote koji je ljepotom jedva prevazišao ijedan drugi spomenik ma gdje na svijetu. Kufijski natpis oko Kupole. 628. str. paganske. kalif 'Umar posjetio grad. vol. 334. 37. Kupola na stijeni KUPOLA NA STIJENI I KUPOLA VERIGA DUHOVNI 249 2IVOT ZA VRIJEME UMAJADA Džamija Aqsa .112. ipak je u glavnim crtama sačuvala svoj prvobitni oblik i zbog toga je najraniji muslimanski sačuvani spomenik. Džamija stoji na jednom od najsvetijih mjesta na zemlji. Briggs. str. vol. 211. 1924). Mada je građevina pretrpjela izvjesne promjene i opravke. 109 Vidi str.muslimana106. na istom mjestu u Jeruzalemu Kupolu na stijeni. 110 U Arapskom muzeju u Kairu nailazi se u groblju starog Kaira nađeni nadgrobni spomenik koji nosi koifijski natpis datiran A. Ovdje je izvršeno radikalno odstupanje od dotadašnjih obrazaca. Vidi Hasan Muhammad al-Hawari u al-Hilal. god. IX. M. (Abd al-Malik je upotrebio materijal od hrišćanskih zgrada koje su tu stajale prije nego ih je razorio i oštetio Kozroes II god. mjestu svetom za jevrejske. Upotrijebljen je mozaik i primijenjeni su drugi dekorativni motivi. 614. al-Maqdisi114. S. vjerovatno je on podigao jednostavnu bogomolju od drveta ili od cigle na Moriji brežuljku. 311. 107 Maqđisi. kojoj je nepravilno dat naziv »'Umarova džamija«. str. 106 O Jeruzalemu too poprištu sudnjeg dana vidi Nuwayri. gdje je nekoć stajao Salamonov hram. Muhammadan Architecture in Egypt and Palestine (Oxford. sir. god. Kada je god. 1179—91. I. god. a kasnije neznabožačko svetište i hrišćanska crkva. H. koja je tada bila u rukama antikalifa 'Abdullaha ibn-al-Zubayra i da bi od nje odvratio bujice hodočasnika108. groba111. Kupola je napravljena prema kupoli 'katedrale u Busri. On je uposlio domaće majstore. 111 Maqdisi. 169—71. 31/651—2. sagradio je 691. 209. 114 Str. Isp. hriš-ćanske i muslimanske zajednice i koje tradicija smatra mjestom gdje je Abraham namjeravao žrtvovati svoga sina Izaka. jedan je od najstarijih islamskih postojećih natpisa110. vol. čiji je jedan dio kasnije falsifikovao kalif al-Ma'mun109. 113 Str. XXXVIII (1930). 159. koji ga je napisao negdje oko 903. 2'a muslimane je Kupola na stijeni više nego mjesto koje pobuđuje arhitektonski interes i predstavlja umjetničku vrijednost — to je živi simbol njihove vjere. od kojih su neki vjerovatno bili bizantijskog porijekla. str. 159. 100—101. 108 Ya'qubi. kao i kupola koja je trebalo da nadvisi lijepu crkvu Sv. str. II. str. Poslije njega opisao ju je oko 985. groba107 i takmičila se sa džamijom u Meki.

koji služi kao svjetionik. pt. 374. 121 Str. prvi put 1069. Nedavno otkriveni papirusi pokazuju da su materijal i stručni radnici bili dobavljani iz Egipta120. str. 1932). Dva južna minareta nalaze se na mjestu starih crkvenih tornjeva koji su pripadali bazilici118. van Berchem. Abasid al-Mansur. 117 Među đa. kao što smo čuli ranije. One iste slike koje je kasnije premazao neki pobožni kalif ponovo su otkrivene god.'Abd al-Malikov sin Al. koje su podigli mnogi kalifi. vol. str. Ta'b-ari. Walld. zapo-sjeo je mjesto na kome se nalazila bazilika u Damasku posvećena sv. Ovdje se može dobro vidjeti svod u obliku konjske potpkovice. Na njima je bilo predstavljeno drveće i gradovi. Ponovo je Aqsu poslije zemljotresa podigao oko 771. Teško se da sa sigurnošću tvrditi koliko je hrišćanske građevine sačuvano u al-Walidovoj džamiji. derviški manastiri (sing. taklyah ili zawiyah) i javne česme (sing. god. Naziv alMasjid al--Aqsa. sigurno je sagradio al-Walid i on je postao model za slične građevine u Siriji. takođe su djelo kalifa. K. 158. koju su u devetom stoljeću preinačili Aglabidi. Kao i za Kupolu na stijeni. 1930). 118 Isip. kao i grčke mehaničare. uposlio perzijske i indijske majstore. U strogom smislu riječi. govori o njezinim zlatnim mozaicima i dragom kamenju. 116 Str. 274. str. I. međutim sjeverni minaret. II. vol. Dekoracije s vinjetama poslužile su kao model za vinjete velike kejravanske džamije. Ona je stajala na tom mjestu sve dok je nije srušio Kozroes. II (1911). isp. Tri lađe i poprečna lađa. Džamija Umajada God' ..našnjjm glavnim džamijama Alepa. I.ruta ima nekih koje su u prošlosti bile crkve. 122 E. 1187. vol. 202.795' . str. 593. 1194. koji je kako smo obaviješteni. Ivanu i tu sagradio ogromnu džamiju koja se kasnije nazvala džamija Umajada117.Kupola na stijeni je svetište kome kao bogomolja služi džamija Aqsa. Bell. str. UMAJADSKA DŽAMIJA U DAMASKU DUHOVNI 251 molitvu (mihrab). str. de Lorey i M. Les mosalques de la mosquee Omayyades d Damas (Pariš. Mada je ova Umajadska džamija bila tri puta spaljena. ibn-'Asakir. Geograf al-Maqdisi121. Zatim ju je ponovo za potrebe islama prepravio Salah al-Din (Saladin) god. 57. 119 Maqdisi. A. 119—20. vol. str. koju je bio podigao Justinijan. i za nju najraniji opisi potječu iz pera ibn-al-Faqiha115 i al-Maq-disija116. Creswell. To je najstariji sačuvani čisto islamski minaret.. 1928122. 120 H. god. str. vidi tafcođe Istakhri. naziv Aqsa se upotrebljava za džamiju koju je sagradio <Abd--al-Malik nedaleko od Kupole. koje mu je poslao bizantijski car119. Taj prostor obuhvata površinu od nekih 34 jutra. 261. upotrebljava se u arapskoj literaturi u općem smislu i uključuje cio niz svetih zgrada u koji ulaze sama Kupola. grobovi. Kasnije su je preinačili krstaši. II. drugi put od Tamerlana ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . Za njezinu izgradnju koristile su se ruševine crkve sv. iznad koje se diže velika kupola sa svojim mozaicima. Zidovi su bili raskošno ukrašeni mramorom i mozaicima. a bili su takođe ispisani lijepi natpisi. 168—9. koji je posjetio džamiju u drugoj polovini desetog stoljeća. str. U ovoj džamiji nalazimo prvu pojavu polukružne niše za 115 Str. C. I (Oxford. 100. u Der Islam. Yaqut. 157. ibnJubayr. 326. Early Muslim Archi Do ture. Marije. Himsa i Bej. sjevernoj Africi i Španiji. počevši od 'Abd--al-Malika do otomanskog sultana Sulejmana Veličanstvenog. sabil). ibn-Rustah.

Ibn-al-Athir. Gertrude L. izuzev religijskog. U periodu između izgradnje prve primitivne bogomolje u Medini i dvije raskošne džamije u Jeruzalemu i Damasku evolucija muslimanske zborne džamije (jama ah) bila je potpuno završena. uvijek bila nešto više od obične zgrade za molitve. 290. II. Baladhuri. niša. takođe su zadovoljene i ritualne potrebe podizanjem minareta. u Vasitu. 360. FASADA AL-MUSHATT %^fell. Ovdje je Ya-zld. 207. kao i gasanidski upravitelji prije njih imali su dvorce na selu izuzev Mu'awiye i 'Abd-al-Malika. Yaqut. 198. str. koja se nalazila tik uz džamiju. Ruševine jedne palate koju danas nazivaju al-Ukhaydir nalaze se blizu Ayn al-Tamra. Njegov sin al-Walid II. Zborna džamija je. str. Ya<qubi. 128 predio Yaqut. Tanblh.-— '• '*&*? ''"f:' 3 /w Jm* ?'*&% y"A* i:r*^ QUSAYR 'AMRAH SA JUGOISTOKA 254 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO . sjajem i ukrasima koji upozoravaju svijet da i sljedbenici nove vjere ni u čem ne zaostaju za onim koji se mole u veličanstvenim hrišćanskim katedralama. Jedva da je ijedan od njih živio u Damasku. 591 124 činjale 12. Među njima su najglav-nije pustinjske palate koje su podigli velikaši kalifske porodice. 'Abd al-Malikov sin. Nju smatraju četvrtim svetištem islama (vidi str. Bell. IV. godine. i posljednji put 1893. treba primijetiti. ali nije sigurno da li oni pripadaju arhitekturi posljednjih Umajada ili prvih Abasida127. al-Qubbah al-Khadra'126. Političke potrebe zadovoljene su veličanstvenošću plana. Palate: Na Qusayr 'Amrah svim drugim arhitektonskim područjima. ili sagradio ili prepravio palatu zvanu Mu-waqqar128. U samom glavnom gradu nije ostalo ništa od sjaja palate Khadra'125. str. Na jugojazadnom kraju Pustinje ima još više ostataka. Al-Balqa'. I. Međutim. str. str. Umajadi su ostavili samo nekoliko spomenika. V. vol. a isto tako pokrivenog prilaza. 211).1400. ibn-'Asakir. vol. 1914). kraljevske rezidencije. 687. str. Mas'udi. Palače and Mosque at Ukhaidir (Oxford. čijih se nekoliko ostataka još vidi. vol. Takođe ne postoje nikakvi tragovi al-Hajjajove rezidencije istog naziva.5 Ihn-al-Faqih. 224. str. Većina kalifa. ipak je u mašti muslimana uvijek zadržala mjesto četvrtog svjetskog čuda123. god. 167. Vidi str. propovjedaonice i vanjskih česama za pranje. po rubovima Sirijske pustinje na mnogo mjesta nalaze se ostaci palata koje su ranije bile ili rimske tvrđave na granici (limes) koje su popravljali i preinačavali umajadski arhitekti ili druge koje su podigli ovi isti arhitekti prema bizantijskim i perzijskim obrascima. bio je južni istočne jordanske oblasti i obuhvatao je stari Moab. Fizičke potrebe zajednice sada su znatno zadovoljene izgradnjom pokrivenog prostora. 322. vol. ona služi kao dvorana za opće skupljanje i kao politički i odgojni forum124. str. 106. gdje je palata stajala. Nedavne velike pobune protiv evropskih vlasti u Siriji i Egiptu zapo-su u džamij s/kim -skupovima ipetkom. na istočnoj strani Sirijske pustinje. str.

»Mschatta«.ski. vol.koji je bio odan lovu i manje bezazlenim zabavama. uključujući samog kalifa Wallda i Roderika. str. castellum. Skoro svi dekorativni motivi u islamskoj umjetnosti crpljeni su iz biljnog carstva ili iz geometrijskih figura. Strzygowski. sami Arabljani nisu imali razvijenog osjećaja ni za plastiku ni za slikarstvo. Die Provincia Arabia. 135 Recitacija himne ikoja počinje sa »Labbcu/fca« (evo ime ovdje). vol. najpoznatija palata ove grupe je Qusayr (mali zamak) 'Amrah. 95.pt. II (S'trasibuirg. Druge simboličke slike predstavljaju Pobjedu. 1743. . posljednjeg vizigotskog kralja Španije. I Textband (Wiemna. XXV (1904). Ipak. B. a iznad treće »Chos-roes« (na grčkom). na što jasno ukazuju i ostaci njihove umjetnosti na Poluotoku i književni opisi njihovih bogomolja. Brunnow i S. Schulz i J.. Na slikama je očigledan sasanidski uticaj. str. 129 Od la't. To je prva građevina u ovoj oblasti koja je arheolozima pala u oči. str. Domas/zew. str. Na zidovima ovog trans jordanskog ljetnikovca i kupališta Uma jada nalaze se slike šest kraljeva. Filozofiju. Uspjehe kasnijih vjekova postignute na ovom polju najbolje posve-dočuje naziv »arabeska«. DUHOVNI 255 Najranije ilustracije muslimanske slikarske umjetnosti su freske Qusayr 'Amre. vol. koja leži istočno od Jordana u pravoj liniji od sjevernog kraja Mrtvog mora. Jahrbuch der koniglich-preussischen Kunstsammlungen. 1905). koji je možda sagradio između 712. držao je susjedni Kastal129 i Azrak130. 133 J?wsejr 'Amra und andere Schlosser ostlich von Moab. VII. 134 Bukhari. Međutim. v. 1097). u kome se govori da je Prorok izjavio da slikare na dan suda treba najstrože kazniti134. 131 Bed'uinski (izgovor Mshaitta. Muslimanska umjetnost bila je u svom postanku eklektička u motivima i načinu izvođenja. 1902). Ovaj zamak. Bukhari. mada ih nalazimo u nekoliko slučajeva na palatama i u knjigama. vol. god. ima direktnu potvrdu u jednom hadisu. Istom ovome kalifu al-Walidu II pripisuje se gradnja druge jedne palate u ovoj oblasti koju danas nazivaju al-Mushatta (al-Mashta)131. Al Walld I. 105—70. koji je posljedica beskompromisnog monoteizma Korana i njegove zabrane idolopoklonstva. 130 Taban. I (Wiemna. d slj. vol. koji se daje ovom stilu dekoracije u većini evropskih jezika. str. Zbog toga se nigdje u džamijama ne nalaze slike ljudskih bića. zimovnik. 205—373. Kusejr 'Amra. Veličanstveno izrezbarena fasada ovog prekrasnog dvorca danas se nalazi u Muzeju cara Fridriha u Berlinu132. Ime je vjerovatno novijeg datuma. ali se razvijala pod okriljem islama i naročito je prilagođena zahtjevima muslimanske vjere. jer u arapskoj književnosti o njemu ne nalazimo ni traga. Musil. II. str. vol. tvrđava. IV. 132 Isp. o čemu će biti govora i sljedećem odsjeku. Naziv musawwirun (portretisti) može se primijeniti također i na vajare. koje ukazuju na izradu hrišćanskih slikara. 61. Musil je smatrao graditeljem ial-Waiida II. Slikarstvo Većina islamskih teologa zastupala je mišljenje da je predstavljanje ljudi i životinja posebno pravo božje. i svakog onoga ko se usudio da se ovim poslom zanima smatrali su bogohulnikom. dva rimska garnizonska mjesta u Trans-jordaniji. 5. R. ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . Građevina je ostala nedovršena zbog srnrti kalifa graditelja. Iznad druge dvije slike nalaze se natpi'si »Qaysar« (Cezar) i »Najashi« (Negus). i u većini slučajeva ona je produkt umjetničkog genija pokorenih naroda. Izvanredno uspjelo zidno slikarstvo čini ovu građevinu naročito značajnom. II. Yaqut. Ovaj neprijateljski stav prema figuralnoj umjetnosti. E. otkrio je za nauku Alojz Musil133 1898. 135. str. i 715. god.

vol.započela je onda kada je jedan od osnivača rase Mudar ibn-Ma'add137 pao sa deve i. Južni Arabljani su. VIII. slomivši ruku. drveni duvački instrument koji se u perzijskom jeziku zove ndy (vertikalna svirala). o kojima se vrlo malo zna. str. 140 <Iqd. Nekako u Prorokove vrijeme počeli su se ispoljavati strani uticaj i. zajedno sa nazivom. imali svoje vlastite tipove pjesama i muzičkih instrumenata138. Muhamedovo žigosanje pjesnika147 nije bilo upravljeno protiv njih kao pjesnika. III. muzičare i zabavljače. očigledno. ratničke. očigledno su sastavljene u svrhu pjevanja146. bez sumnje. On je najjednostavniji poetski metar. doveo 'Abdul-lah ibn-al-Zubayr radi prepravljanja Kabe143. VIII. 'Hudd' — prema legendi u al-Mas<udija136 -. Većina predislamskih pjesnika je. Veći broj aktova prikazuje plesače. U jednoj sceni iz lova naslikan je lav kako napada divljeg magarca. Nigdje drugdje u muslimanskom svijetu zidno slikarstvo nije sačuvano u tako odličnom stamju. vol. palme sa grozdovima plodova. 93. 141 Za njega se misli da je to onaj ikoji se spominje u sur. »lute«). -92. Mas<udi. 138 Mas'udl. Prorok je mogao gledati s negodovanjem na muziku i zbog toga što je ona bila povezana sa paganskim . Za njega govore da ju je prvi put vidio u rukama perzijskih radnika koje je u Arabiju god. koju su stanovnici Hidžaza preuzeli od njih. o moja ruko!). lovor i pustinjske ptice. 137 Isp. uz tekstove svojih pjesama odmah stvarala i melodije za njih. uglavnom je zadržano u recitacijama (tajwld) Korana. 93—4. VIII. prvi oblik pjevanja. Tragovi primitivnih vjerskih himni još se čuvaju u vrsti tal-biyah135 hodočasničkih ceremonija. str. II. 237. Neke elegije u kojima čuvenog junaka Sakhra oplakuje njegova sestra al-Khansa'. vinova lo-za. liječnik i pjesnik — pjevač čije su se paganske recitacije takmičile sa Muhamedovim otkrivenjima osvajanju naklonosti puka142. 175. vol. Farmera144. Gasanidski velikaši držali su horove grčkih pjevačica. frula (qassabah. Ornamentiku sačinjavaju draperija. Lah-midi Hire imali su perzijsku drvenu lutnju ("ud. 142 Mas'udi. istr. karavanska pjesma hudd' bila je njihova omiljena pjesma i. To se lijepo ritmički podudaralo sa koračanjem deve i održavalo je u pokretu. i zbirka Aghani145. str. Oni su takođe poznavali kožnatu lutnju (raiz-har)uo. počeo svojim lijepim glasom vikati »Ya-yadah! Ya-yadah!« (o moja ruko. nego kao zastupnika i zagovaratelja paganstva. većina profesionalnih pjevača iz perioda jahiliyah bile su žene. Kasnije je na sličan način bio preuzet. nije sigurno da li je ta tradicija sačinjavala i dio baštine Sjevernih Arabljana. ili pjevanje pjesama. vol. str. po njihovom mišljenju. odatle eng. 684. sačuvala nam je imena nekih od n]ih. koja također sadrži pjesme (pjesmarica). Inshad. VIII. -u I Dn. Natpisa su većinom arapski sa nekoliko imena na grčkom. Muzika U predislamsko doba Arabljani su imali razne tipove pjesama: karavanske. Očigledno. Glavni instrumenti predislamskih stanovnika Hidžaza bili su četverouglasti tamburin (duff). 139 Aghdni. koji se upotrebljavao u karavanskim pjesmama. 93. lišće koje raste iz vaza. Međutim. međutim. l : 20. Jedna tradicija govori da je ovaj instrumenat iz Hire141 uvezao u Meku alNadr ibn-al-Harith ibn-Kaladah. Ovaj je poklik stvorio metar r a jaz. mizmar)™9. 256 UMAJADSKO I ABAS1DSKO CARSTVO uveo perzijsku lutnju. kako su to pokazali istraživački radovi Henriha G. »Almodad«. gassabah) i svirala od trske ili oboe (zamr.Istooriju i Poeziju. Druga jedna tradicija tvrdi da je ibn-Surayj (f ča 726) 136 Vol. str. 31 :5—6. i prema tome muslimana Arabljana. vjerske i ljubavne. savremenica Prorokova i proslavljena kao najveća pjesnikinja Arapa. vol.

IV. ženskonje. berberski melez. Husaynove kćerke. 178. 26 : 224—6. Većina muslimanskih pravnih stručnjaka i teologa nepovoljno se izražava o muzici. A. a veselje je njihovo čedo«149. 7. str. J. Umjetničko i otmjeno pjevanje. koji je bio smatran za oca islamske pjesme. 24—5. Vidi Nirwayiiu. Tada je tek upoznata harmonija između glasa i instrumenta.obredima. Ibn--Suravj bio je oslobođeni rob. 489. uhvatio je u Hidžazu dubok korijen. ono što arapski pisci nazivaju al-ghind' al-mutqan ili al-raqiq. 145 Vol. 171. 173. za njega kažu da je upotrebljavao palicu prilikom dirigovanja muzičkih izvedbi. Za Sa'ida se govori da je bio prvi mekanski muzičar i možda najveći za vrijeme vladavine Umajada. 144 U Journal Royal Asiatic Society (1929). Druga dva bili su ibn-Muhriz (f ča 715). čim je iščezao prvi strah koji je ulio islam. čiji je popularni naziv »arapski cimbalist (sannaj)«155. Ma'bad je kao pjevač putovao po cijeloj Arabiji. sud narodnih masa bolje je izražen u izreci: »Vino je tijelo. X. 1929).. Tuways je ostavio podmla-dak učenika. str. koga je kao Su-kayninog roba podučavao ibn-Suray154 i koji je odmah poslije svog drugog učitelja dostigao zavidan stepen jednog od četiri velika islamska pjevača. i Ma'-bad (f 643). Farmer. str. str. prvog kalifa koji je pokazao naklonost prema bogatstvu i raskoši. 136. I. medinski mulat. perzijskog porijekla. ljudi koji su bojili ruke i podržavali ženske manire. Takav čovjek bio je Tuways (mali paun. 98. Nihdyah.. 1927). tj. naročito za vrijeme 'Uthmana. VIII. 132—5.Walida I. Među čestim posjetiocima njenih koncerata mogao se vidjeti i pjesnik ljubavnih pjesama 'Umar ibn-abi-Rabi'ah. i slj. 632—710) iz Medine. i slj. IV. str. A HanđbooJc of Ealrly Muhammadan Tradition lLeyden. tj. 140. klijenta Salda ibn-Misjaha (ili Musi-jaha. Drugi njegov učenik bio je al-Gharid153. Prije nego se nastanio u glavnom gradu. mada stvarno nije grešna (haram). tendencije socijalnih promjena u Hidžazu okrenule su se prema estetskoj strani. Uskoro. str. str. Među pjevačicama prve generacije (qiydn) Jamilah (-f. 147 Sur. dok nekolicina gleda na nju kao na umjetnost koja s religioznog gledišta ne zaslužuje pohvalu (makruh). onaj visoko razvijen vid muzike u kojemu se uz melodiju pjesme primjenjuje ritam (iqa<). sin nekog Turčina. među kojima je bio glavni ibn-Surayj (ča 634—726). str. Očigledno. 173. vol.ča 720). na čijem je čelu stajao Tuways. koga ubrajaju među četiri velika islamska pjevača151. Osim što tradicija njemu pripisuje uvođenje perzijske lutnje. Međutim. Jedan hadis govori kako je on izjavio da je muzički instrumenat đavolov mujezin koji poziva ljude da se njemu mole148. str. str. str. str. 150 Aghani. bili su strani oslobođeni robovi. on je jedan od onih ljudi koji je i sistematizovao arabljansku muzičku teoriju i praksu klasičnih vremena. 146 Aghani. važila je za kraljicu muzičke umjetnosti137. medinska slobodnjakinja. Među svoje učenike ona je ubrajala Hababu i Sal2IVOT ZA VRIJEME UMAJADA . II. 48. Njezin stan je bio atraktivni centar vodećih muzičara i pjevača Meke i Medine. DUHOVNI 257 Prva generacija muslimanskih pjevača. vol. vol. muzika duša. i slj. vol. Arabian Music. str. Uživao je zaštitu čuvene ljepotice Sukayne. 149 Nawaji. od kojih su mnogi bili njeni učenici. 143 Aghani. koji je bio osobit ljubimac na dvorovima al. Među svoje učitelje on je ubrajao mekanskog crnca. 3. Yazida II i al Walida II156. val. 148 Vidi Nuwayini. Profesionalni muški muzičari pojavljuju se prvi put pod nadimkom mukhannathun. Wenstock. Pretpostavlja se da je Tuways uveo ritam u arapsku muziku i da je prvi pjevao na tom jeziku uz pratnju instrumenta tamburina150. A History of Arabian Music to the XIIIth Century (London. XIII. f ča 714). da je putovao u Sinju i Perziju i da je prvi na arapski preveo bizantijske i perzijske pjesme152. 170. 119. vol. neki je osuđuju u svim njezinim vidovima.

obučen u najljepše odijelo i udvarajući se ženama putnicama. Kao takve. vol. starješine iračkih pjevača. Udarne instrumente predstavljao je četverouglasti tam-burin. 'Abd-al-Malik je uzeo pod svoje okrilje ibn-Misjaha iz hidža-ske škole. koja je preko Hire uvedena iz Perzije. Prilikom posjete Hidžazu hrišćanina Hunavna al-Hirija. I. skupilo se toliko mnoštvo slušalaca u Su-kavninoj rezidenciji da ga čuju da se trijem u kojem su stajali srušio. str. Walld II. Gharld znači »dobar pjevač«. gdje su bili primljeni s velikim počastima. do ovog vremena je djelomično zamijenila domaću lutnju od kože. vol. 158 Ibid. 135. kao zabranjenim zabavama (malahi) i uzalud su citirali Prorokove hadise koji takve zabave ubrajaju među najmoćnija sredstva kojima đavo zavodi ljude. 157 Ibid. Yazid II. Među duvačkim instrumentima nalazila se frula (qasabah) i svirala od trske (mizmar) i rog (buq). zaštitnik umjetnosti. koji su svi bili obučeni u svečana odijela i jahali bogato opremljene konje158. i slj.. Njegov sin al-Walid. Bujica se više nije mogla zaustaviti. str. vol. VII. 19. str. 155 Ibid. Sveto hodočašće. III. ljubimice Yazlda II.. I. tako da je i čuveni umjetnik u toj nesreći našao smrt159. 151. vol. str. I. On je uveo u praksu održavanje veličanstvenih svečanosti u kalifskoj palati kojima je glavna crta bila vino i pjesma.. 84. 154 Aghani. Hisham je postao zaštitnik Hunavna iz Hire. Povremeni koncerti i veličanstvene muzičke priredbe održavane u domovima aristokrati je privlačili su gomile diletanata. VII. što je kasnije postalo nerazdvojno od carskih veselica. štaviše da one unapređuju uglađenost društvenog života i da oplemenjuju odnose između dva spola163. uveo je pjevanje i muzičke instrumente na dvoru u Damasku164. vol. veliki ljubitelj veselog života i . Lutnja od drveta. umjetničkim izvedbama svoje Hababe i Sallame165 ponovo je poeziji i muzici vratio njihov položaj koji su zauzimale u društvenom životu. 99—100. 153 Njegovo prvo ime bilo je Abd-al-Malik. Upoznavši notni sistem. Muze su bile toliko sklone javnom mišljenju da takvi napadi nisu imali nikakva efekta. str. pjesnika i muzičara. predstavnik pjesničkog duha ovoga doba. Uzalud su se konzervativci i ulema tome protivili. povezujući muziku i pjevanje sa pijenjem vina i kockanjem. oni su ga usmenim putem pre151 Aghani. za vrijeme umajadske vladavine postale rasadišta pjesme i muzičke škole visokog ranga161. a još više Medina. i slj. koji su naročito voljele žene. sa svim glasovitim ličnostima koje su dolazile iz različitih krajeva muslimanskog svijeta. 98. Zbirka Aghani nam je ostavila opis jednog paradnog hodočašća u kojem je 'Umar ibn-abi-Rabi'ah. lično kompozitor. doboš (tabl) i cimbali ili kasta-njeti (sunuj). muzika i pjevanje ne idu za tim da kvare ljude. Aghani je krcata stihovima kojima je bila pridodata melodija još za vrijeme Uma jada. pozvao je ibn-Suravja i Ma'bada u glavni grad. one su snabdijevale dvor u Damasku sve većim brojem talenata. a ipak ni jedna jedina nota nije do nas došla sačuvana.. U njegovom društvu nalazio se ibnSurayj. nasljednik strogog i puritanskog 'Umara. imao glavnu ulogu. neka vrsta psaltera. Drugi omiljen žičani instrumenat bila je mi* za fah. Drugi uma-jadski kalif Yazid I. Obo-žavaoci pjesme mogli su citirati isto tako značajne Prorokove riječi162 i sasvim dobro dokazivati da poezija. pružalo je muzičarima i pjevačima Hi-džaza priliku da pokažu svoje umijeće. 158 Ibid. Kruna Jamiline blistave karijere bilo je njezino impozantno hodočašće u Meku na čelu veličanstvene povorke pjevača i pjevačica. 124. str. koji je pjevanjem 'Umarovih stihova odvraćao pažnju hadžija od vršenja njihovih ritualnih propisa160.. 17 — Istorija arapa UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO nosili s jedne generacije na drugu.lamu. obožavalaca i prijatelja. 152 Ibid. str. zbog čega se potpuno izgubio. vol. Oni su uveli običaj da prilikom ovakvih specijalnih događaja presretaju karavane i da na putu priređuju priredbe. Tako su Meka.

kojim se završava dinastija. sada je bio potpuno razvijen. vol. 4. str. str. MARWAN II 12. vol. Yazld III (744. 238. Za vrijeme vladavine posljednjih Uma jada toliko je bilo rasprostranjeno njegovanje muzičke umjetnosti da je ono dalo njihovim neprijateljima. Ihya' Ulum al-Dln (Cako. medu 159 Aghani. pokazali su se nesposobnim. 1874. vol. VT. Četiri njegova nasljednika. str. god. str. VI. Nawaji. vol. II. AL-WALlD II (744—50) (744) (744) (743—4) Rodoslovno stablo genealoških odnosa marvanidsMh kalifa umajadske dinastije Arapski stručnjaci visoko cijene Hishama i. str. 262 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA na vladaj ućoj klasi bile su više nego simptomatične za opću moralnu iskvarenost. Čak i prije Hishama II zavladala je moda da kalif. Njegova se vladavina poklapala sa cvjetanjem muzike u dva posestrimska grada Hidžaza. ljudi su se počeli odavati raskošnom životu. . str. s pravom ga uvrštavaju odmah iza Mu'awiye i 'Abd-al-Malika i smatraju ga trećim i posljednjim državnikom banu-Umayyah. 1334). Ya'qubi. 403. 164 Aghani. 162 Gtoazzali. star. 127. II. _237. Karakteristični poroci civilizacije. aba-sidskoj stranci. vol. vol. izuzev Marwana II. str. Eunuški sistem. II. 306. Vidi str.. isp. 404. vol.) bio je prvi islamski kalif koga je rodila majka robinja1. MARWAN I (683—5) 5. kako smo ranije čuli. 17* STRANE S AQSA DŽAMIJOM U POZADI ^BRANJENI PROSTOR SA SJEVEROZAPAD. i slj. 168 Ibid. kao što je primjerom pokazao Yazid II. POGLAVLJE XXII SLABLJENJE I PROPAST UMAJADSKE DINASTIJE 4. 401. snažne argumente u propagandi da potkopaju kuću •» bezbožnih uzurpatora «. str. 177—9. DUHOVNI 259 kojima je bio i čuveni Ma'bad166. 2 Ya'quhi. vol. vol. 156—7. 165 Mas'Uidi. Njegova dva nasljednika tako-đe su bili sinovi majki koje su bile oslobođene robinje2. srdačno je dočekao na svom dvoru veliki zbor muzičara — pjevača. naročito vino. 31—2. vol. 163 <Iqđ. Zbog sve većeg priliva bogatstva i držanja ogromnog broja robova. provodi vrijeme u lovu i uz čašu vina i da se više zanima muzikom i poezijom nego Koranom i državnim poslovima. žene i pjesma. V. II. vol.sam svirač na lutnji i kompozitor pjesama. II. IBRAHIM 11. Mas'ud'i. I. 160 Ibid. Takve ljage 1 Tabari. str. Ni sama vladaj uća dinastija nije se više mogla ponositi čistotom arabljanske krvi. iako nisu bili raskalašeni i izrodi. str. 'ABD-AL-MALIK (685—705) ~1 14. str. 181 <Iqđ. V. III. 70. vol. koji je omogućavao haremsku instituciju. XVI. 102. i slj. vol. Mas'udi.. str. III. . str. 225—6. YAZID III 13. 446.

bilo je svršen čin. prema imenu vodeće porodice. obično su se sjevernoarabljanska plemena grupisala protiv južnoarabljanskih. U drugom dijelu umajadske vladavine izgledalo je da je kalif prije stranački vođa neke grupe nego vladar ujedinjenog carstva. kao i granicama Sahare. 1852). sklopio je brak sa Kalbitkinjom. Pleme Qays je ljubomorno odbilo da prizna njegova nasljednika Mu(awiyu II i izjasnilo se za pseu-dokalifa ibn al-Zubayra. nekoliko godina prolijevala krv zato što je jedan Mudarit otkinuo list vinove loze iz dvorišta nekog Jemenita3. Svugdje. Počevši s 'Uthmanom. koje su sada stupile u otvorene međusobne borbe i pokazale se kao moćan faktor u zaustavljanju napredovanja muslimanskog I PROPAST UMAJADSKE DRŽAVE . One su izazvale stvaranje dviju političkih stranaka. Usmjeravanje muslimanskog svijeta zbog ovog arapskog dualizma između plemena Qays i Jemenita. koji se u knjizi Postanja naziva Joktan (10:25 i slj). SLABLJENJE 263 Jemenitima. prema tome. uglavnom su bili kolonisti iz Basre i prema tome bili su većinom Sjeverni Arabljani. a to isto činio je al-Walid II. gdje su duž rijeke Tigrisa osnovala Diyar Rabi'ah (koloniju plemena Rabi'ah) i Divar Mudar (koloniju Mudar plemena) duž rijeke Eufrata. na obalama Sicilije. koji su dokazivali da potječu od Ishmaela i nazivali se Adnani. Arapi Ku-rasana. 1853). Najvažniji položaj u banu-Mudar držala je porodica Qays. dinastički duh. da se u dalekoj Murciji. opet. U sirijskoj jemenskoj stranci najvažniju ulogu igralo je pleme Kalb. Yazid II. Druga plemena koja su se nastanila u Siriji porijeklom su bila iz Južne Arabije i. kao i Qutaybe. Sjeverni Arabljani. Al-Walidov brat Sulayman bio je sklon * O 'arapskim ipdemenima vidi ibn-Durajnd. nikad se nisu potpuno stopili sa Južnim Arabljanima. tu je istu ulogu igralo pleme Tamim. Njegov sin i nasljednik Yazld. U drugim oblastima pleme Qays se nazivalo Nizariti ili Ma'additi3.zaslijepili su sinove pustinje i počeli su da iscrpljuju vitalnu snagu mladog arapskog društva. Tokom vremena pleme Qays je postalo glavna jezgra jedne političke stranke. počeo se sve više i više afirmisati. koji je do sada bio suzbijan i sprečavan. Pričaju. One veze pomoću kojih je islam uspio da privremeno zaustavi centrifugalne snage. plemenski duh i razmirice (asablydh) ponovo su se počeli javljati. u Španiji. koji se pojavljuju i pod drugim imenima. Yazid III oslanjao se na jemensko oružje kada je otimao prijesto iz ruku svoga predšasnika al-Wal!da II. osvajača Indije. podigao je sirijski pri-jesto zahvaljujući jemenskim mišicama. Svjesni neke duboke ukorijenjene rasne razlike. latentne u društvenom životu. u glavnom gradu kao i u provincijama. Qavs motiv Stara tipična slabost arabljanskog društvenog Jemena života sa jako naglašenom individualističkom crtom. kako smo obaviješteni4. Bez obzira pod kakvim su imenom istupala ova plemena. F. Odlučna pobjeda Kalbita nad plemenom Qays kod Mardž Rahita (684) osigurala je prijesto Marwanu. međutim. Genealogische Tobellen der arabischen Stamme (Gottingen. U Kurasanu je jemenska partija bila poznata pod nazivom Azdita. ocu marvanidskog ogranka umajadske dinastije. koji je bio organizovan na širim razmjerama. Mu(awiyah. sjeveroistočne perzijske provincije. na obalama rijeke Inda. Ono je ubrzalo pad dinastije i njegove loše posljedice će se ispoljiti u kasnijim godinama i u nadaleko odvojenim mjestima. Wustenleld. Oblast Damaska bila je jednom poprište krvavih dvogodišnjih borbi samo zato. Ishtiqaq. Sjeverna arabljanska plemena iselila su se prije islama u Irak. koju je pleme Qays igralo u oblasti Eufrata. nazivali su se Jemeniti. pod-jarmljivača centralne Azije. Pod al-Walidom I moć plemena Qays dostigla je svoj vrhunac uz pomoć al-Hajjaja i njegova stričevića Muhammada. i Register zu den genealogischen Tabellen der arabischen Stdmmen (Gottingen. osnivač umajadske dinastije. počele su tada slabiti. čija je majka Maysun pripadala Kalbitima jemenske stranke. osjećale su se pradjedovske razmirice. što je neki Ma'addit ukrao lubenicu iz jemenske bašte. koji su vukli porijeklo od Qahtana. a Jemeniti druge. pod uticajem svoje majke Mudarit-kinje. štitio je pleme Qays.

Iskoristivši kao branioci prave vjere sveopće nezadovoljstvo i pometnju. Baydn. Njihova iskrena odanost Pro-rokovim potomcima učinila ih je žarištem narodnih simpatija. Alijine pristalice Abasidski Još je jedna destruktivna sila stupila u dejpretendenti stvo. oni su pametno isticali prava porodice Hashima na prijesto. U Iraku. vol. koja se u početku zasnivala na nezadovoljstvu zbog oduzimanja nacionalne nezavisnosti toj zemlji. Odanost naroda vladaru postala je jedini siguran dokaz vjernosti dinastiji. 334—5. str. Svi ovi manevri. Pitanje nasljedstva 264 UMAJADSKO l ABASIDSKO CARSTVO vlastitog sina. međutim Abasidi su sebe uvrštavali u članove hašimitskog ogranka plemena Quraysh i. (Abd-al-Malik je učinio ono najprirodnije. jer su nam poznate ogorčene borbe koje su se vodile između dvije stranke u prvoj . i 'Abd-al-Malik — imali za neposredne nasljednike svoje sinove. U samim sunitskim redovima pijetisti su optuživali kalife zbog svjetovnog duha i zanemarivanja koranskog i tradicionalnog prava i posvuda su bili spremni da vjerskim sredstvima pomognu svaku opoziciju koja bi se pojavila. Al-Walid je. Marwan I. U Libanu i Palestini posljedice tih razmirica osjećale su se doskora. potomci Prorokovog strica al-Abbasa ibn-'Abd-al-Muttaliba ibn-Hashima. nisu ni u najmanjoj mjeri doveli do stabilnosti i kontinuiteta režima. bližim Prorokovim rođacima nego što su bili članovi banu-Umayyah8. opet. vol. Yazld I. Od 14 umajadskih kalifa samo su četvorica — Mu'awijah I. 5 Ibn-'Idharii. gdje je stanovništvo do sada u većini prigrlilo šiizam. počeli su da prisvajaju pravo na prijesto. ali u stvari strateški blizu karavanskog puta i . 306. prema tome. II. sada je poprimila religijske boje. str. opozicija sirijskoj upravi. koje je ležalo na jugu Mrtvog mora. naravno. Mu'awijah je započeo pametnu i dalekosežnu politiku imenovavši svoga sina za nasljednika. Već komplikovan problem učinjen je još komplikovanijim zbog presedana kada je osnivač marvanid-skog ogranka odredio za svoga nasljednika sina (Abd-alMalika. međutim. Kada je došao na vlast. Siije su smatrale članove ove porodice u prvom redu potomcima Alijinim. str. Pokušao je da nasljedstvo1 sa svoga brata 'Abd-al-Aziza prenese na svog sina al-Walida. U zajednici s Alijinim pristalicama.polovini osamnaestog stoljeća. U njihovom su se taboru okupljali mnogi nezadovoljnici koji su zbog političkih. 14. uzalud nastojao da liši svoga brata Sulavmana njegovih prava u korist svog 4 Abu-al-Fida'. potomci al-'Abbasa su uskoro postali pobornici i vođe an-tiumajadskog pokreta. a u međuvremenu je odredio svog drugog sina Su-lavmana drugim kandidatom na prijesto7. 84. II. Za svoj glavni štab i sjedište propagande oni su odabrali malo selo imenom Humejma. 6 Ya'qubi. str. 7 Ibid.. Odmetnici šiije. vol. sada su postali aktivniji nego ikada ranije. ekonomskih ili društvenih razloga bili nezadovoljni upravom banu-Umayyah. II. Ono je naoči izgledalo bezazleno i daleko od ostalog svijeta. koji se nikad nisu pomirili sa vladavinom »umajadskih uzurpatora« i koji im nikad nisu oprostili nepravdu učinjenu Aliji i al-Husaynu. poslije koga je trebalo da dođe njegov drugi sin 'Abd-al-'AzIz6. zastarjeli arabljan-ski plemenski princip seniorstva u nasljedstvu uvijek je bio u konfliktu sa prirodnim željama vladara oca da vrhovnu vlast preda svome sinu. Nedostatak ma kakvih određenih i čvrstih pravila hereditarnog nasljedstva na kalifski prijesto prouzrokovao je nacionalne nemire velikih razmjera.oružja u Francuskoj i u slabljenju Andaluzijskog Kalifata. Abasidi.

Musil. Opstanku umajadske dinastije bližio se posljednji čas kad je obrazovana koalicija između šiitskih. međutim. a sada amblem Abasida). izbila je dugo pripremana pobuna kada je abasidski predstavnik u Kurasanu abu-Muslim. Međutim. Yaqut. 356—7. Pod njegovim vodstvom revolucionarni islam suprotstavio se postojećem poretku simulirajući teokratske ideale i obećavajući da će povratiti ortodoksni islam. učinio je fatalnu grešku tim što je prenio ne samo svoju rezidenciju nego i vladu u Haran.raskrsnica9 hodočasničkih puteva. 1926). vol. imali su dobrih razloga da budu nezadovoljni. str. I PROPAST UMAJADSKE DR2AVE . str. stalni zakleti neprijatelji postojećeg poretka. star. koga je pomagalo pleme Qays. a posebno perzijski. i koji su bili poprimili razmjere građanskog rata. umajadski upravitelj Kurasana. 9. Spaniju. •Abdullah l MU^AMMAD Hashim l l 'Abd-al-Miuttaliib Abu-Talib •Ali. mjesto toga. perzijski slobodnjak. Pored Sirijaca. 34. Ovdje je bila postavljena pozornica najranijeg i najpodmuklijeg propagandističkog pokreta u političkoj istoriji islama. sada /su stupila u otvorenu pobunu13. jer je kod kuće bio zauzet ugušivanjem ustanka koji se iz Palestine širio u Hims. III. Na čelo koalicije stavio se abual-'Abbas. bili su prije iranski seljaci i klijenti nego Arapi11. Yazidom III i Ibrahimom. Prorokova strica. vol. Na čelu plemena Azd (Jemeniti) on je ušao u prijestonicu Marv. SLABLJENJE 265 Kurasanci Nearabljanski muslimani uopće. tražio od Marwana II pomoć. i džepne mape. Tabari. Među ovakvim nezadovoljnim no-voobraćenicima šiitsko-abasidsko sjeme našlo je plodno tlo. Northern Hegćz (New Voilk. Fakhri. vol. šiitska se nauka raširila po Perziji i uhvatila duboko korijenje naročito u sjeveroistočnoj provinciji Kurasanu. 192—3. juna 747. kurasanskih i abasidskih snaga. jače snage stupile su u dejstvo. koji je u to vrijeme bio mnogo veći nego danas. otuđivši na taj način od sebe simpatije svih Sirijaca. glavnog oslonca umajadske moći. čovjek nepoznata porijekla10. nije odgovarao na njegove molbe. str. U jednom patetičnom pismu on se poslužo poezijom12. šukununuk al-'Abbasa. Pod maskom šiitskog islama počeo je oživljavati iranijanizam. II. Tu su činjenicu priznavali i sami Arabljani. 56—61. razvio crni barjak (prvobitni Muhamedov barjak. Ne samo da im nije data očekivana ekonomska i socijalna jednakost s arabljanskim muslimanima nego su. Većina njegovih pristalica.-f Fatimah AL-'ABBAS 9 Ya'qubi. Uzalud je Nasr ibn Sayyar. Marwan. 342. Yazid je situaciju još više pogoršao tim što je podupirao kadaritsku nauku. mada je svojom ličnom energijom i sposobnošću nadvisivao svoje neposredne predšasnike. god. Još ih je više činila nezadovoljnim svjesnost da oni predstavljaju viši i stariji stupanj kulture. koju su plaćali nemuslimani. bili i degradirani na položaj klijenata i nisu uvijek bili izuzeti od glavarine. II. koji je uvijek bio lojalan prema Alijinoj stvari. U Perziji su donekle već bile pripremile put azd-mudarske razmirice. Iz Iraka. u Mezopotamiji. koje su častoljubivi aspiranti na kalifski prijesto iskoristili pod dvojicom njegovih pred-šasnika. str. Ibrahim se stavio na čelo jemenskoj stranci. Marwan II. međutim. koju su ovi posljednji iskoristili u svoju korist. i irački haridžije. koje su neprestano obnavljali Arapi. To su bili nemiri slični onim starim trvenjima između plemena Qays i Jemenita.

god. str. Jedino je bilo potrebno opsjedati Damask. kako priča al-Masludi18. Tri godine je 60-godišnji kalif. Pokrivši mrtve i umiruće kožnim pokrivačima. odolijevao napadima šiitskih i haridžitskih ustanika i pokazao se sposobnim vojskovođom. u abu-Futrus. al-IskaVidardrai/In. II. vol.'. S€yfoold (Ham burg. sa neprijateljskim snagama. skrovišta abu al-'Abbasa. i slj.00016 ljudi on se uputio iz Harana i sreo se (januara 750. Fakhri. vol. vol. god. Svugdje je ispred crnog abasidskog barjaka uzmicao bijeli barjak Umajada i njihovih saveznika. 17 Takođe Abusir. str. 417—18. 1 Tabari. koji se ustanicima predao bez većeg otpora. Odlučan udarac Poslije pada prijestonice Kurasana Marva. Vidi str. Literary History. 77. Njemu se kao vojnom organizatoru ovih borbi pripisuje promjena vojne taktike. C. Svi njezini glavni gradovi. Izgaranje za pobjedom i očekivanje povoljnog ishoda borbe nisu više bili na strani sirijske armije. 184. Tabari. VI. str.najzapadniju islamsku provinciju. slijedio je god. III. 27— 33. Međutim. pad glavnog grada Iraka Kufe. Marwan se odlučio na zadnji očajnički potez. Njega su uhvatili (5. str. možda Busir al-Malaq u Fajumu. II. uveo sistem kohorti (karadls). augusta 756) u egipatskom gradu Busiru17 (Busiris) i ubili izvan crkve. str. 749. str. 216. i slj. 181. poslani su abu al-'Abbasu. manje jedinice koje su bile zbijenije. Iz Palestine je 'Abdullah poslao jedan odred u potjeru za odbjeglim kalifom. str. II. str. Poslije bitke kod Žaba. Ovdje je u glavnoj džamiji u četvrtak 30. ali zato mnogo pokretljivije. 16 Tabari. 47 (isp. bilo je isuviše kasno da se popravi opća situacija. 186. kojima je na čelu stajao 'Abdullah ibn-'Ali. 13 Tabani. 18 Vol. F. vol. vol. III. VI. tj. 194. oktobra 749. Njihov vojskovođa 'Abdullah pribjegavao je svim potrebnim mjerama kako bi u korijenu istrijebio neprijateljski ogranak dinastije svojih rođaka. jedan za drugim. i njezin je poraz bio neminovan. On je njih 80 pozvao na svečani ručak 25. str. pritoke Tigrisa. Sa 12. On je mjesto borbe u redovima (sitfuf). mučile su prastare razmirice. 1943—9. i slj. iad.) na lijevoj obali Velikog Žaba. str. str. juna 750. prakse koja se dovodi u vezu sa Prorokovom ratnom taktikom. u kojoj je bio potražio utočište. 1953.'359. Ndcholson. Sirija se našla na koljenima pred abasidskim pobjednicima. javno izražena zakletva na vjernost abu-al-'Abbasu kao kalifu15. vol. Siyar al-Batarikah. Tabari. 15 Ya'qubi. ali se i gorda prijestonica poslije nekoliko dana predala 26. Vidi Savvirus ibn-al-M>uqaffa'. Dinastiji banu-Umayah otkucavao je posljednji čas. 98. Mas<udii. 45). 1912). str. Na taj je način ustoličen na prijesto prvi abasidski kalif. 12 Fakhri. III. str. blizu Jafe. Njegova glava i kalifska obilježja. 49—50. str. 266 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO prije svog stupanja na prijesto za svoju upornost i izdržljvost u ratu dobio nadimak Marwan al-Himar (magarac)14. stric novog kalifa. 251. Dlnawiairi. i u toku veselja dao da se svi pogube. koji je 10 Isp. Još i danas pokazuju tu njegov grob. on i njegovi oficiri nastavili su da se časte uz prat14 Fakhri. Sada su Abasidi započeli politiku istrebljivanja umajadske dinastije. aprila 750. 87. stari Antipatris na rijeci Audži. vol. SLABLJENJE 267 I PROPAST UMAJADSKE DR2AVE . otvorili su svoje kapije 'Abdullahu i kurasanskim trupama. str. god.

POGLAVLJE XXIII USTOLIČENJE DINASTIJE ABASIDA Treći čin velike političke drame islama počinje sa kalifom abu-al-'Abbasom (750 — 54) kao protagonistom te drame.. 88. vol. na granici Perzije. vol. dok je tijelo Hishama bilo izvađeno iz grobnice u Rusafi.16. str. str. isp. str. Taj mu je nadimak kasnije ostao. Theophanes. IV. sve je bilo uzaludno.priču o Jehuovu istrebljenju Ahabove kuće (2 Car. Mrtvo tijelo Sulay-mana bilo je iskopano u Dabiku. 20 Ibn-Khaldun.nju ljudskih jecaja i grcanja19. prvi abasidski kalif govorio je o sebi kao o krvoloku al-sajfah1. vol. lilbn-ail-Athlr. 92—6. koji je bio potrebni . U svojoj inauguralnoj besjedi khutbah. Smrtni ostaci kalifa pokopanih u Damasku. de Goeje i de Jo'ng. vol. vol. mada su nekoliko puta s oružjem pokušali da povrate staru slavu. održanoj godinu dana ranije u džamiji u Kufi. Klijenti su bili emancipirani. 707. 1925. 1320. 85. 427—8. izd. Mas<uđi. Abasidska vladavina nazvala je sebe dawlah23. 204. Ispored/i . Staru čistokrvnu arabljansku aristokrati ju zamijenila je oficirska hijerarhija. gdje je uspio da uspostavi novu slavnu dinastiju Uma-jada. Ibid. Vidi Fakhri. Aghdni. Dramatično bjekstvo mladog abd-al-Rahmana ibn-Mu(awiye ibn-Hisha-ma u Španiju. Irak je pozornica. vol. gdje je nađeno balzamovano i. Fakhri. 1871). 21 Mas'udi. I dan-danas se mogu čuti u Siriji muslimani koji govore o predstojećem dolasku Mu'awiyinog potomka. vol. 11. val. Mubarrad. Lammens. II. 19 Ya''qubi. isp. iranijanizam je trijumfalno naprijed kročio. spada u kasnije poglavlje. pošto su mu udarili 80 udaraca šibama. Prvi put se u istoriji islama pored kalifova divana stavljao kožom presvučen sto. V. Od Kurasanaca je obrazovana kalifova tjelesna garda i Perzijanci su zauzeli glavne položaje u vladi. 391—408. H. pod vidom internacionalnog islama. 471. po nalogu 'Abdullaha ekshumirani i oskrvnavljivani. 115. str. Njihova posljednja nada bio je dugo očekivani Sufvani22. 161—62). bilo je u pepeo spaljeno21. postala je nova prijestonica. vol. 76. Jedino je izbjegao oskvrnavljenje grob pobožnog 'Umara II. 1000. Yaqut.9. IV. Yai<quibi.. islam je i dalje živio i. III. str. 22 Taban. str. Umajad-ski pad značio je mnogo više od ovoga. 17. str.. Čak ni mrtvi nisu smjeli izbjeći okrutnoj kazni koju su im određivali Abasidi. 203—4. Sa padom Uma jada nestalo je sirijske slave i njezinoj je hegemoniji došao kraj. vol. str. Aghdni. Cairo. 23 Tabari. str. II. Stari arabljanski muslimani i novi strani obraćenici počeli su se miješati i postepeno pretapati jedni u druge. Šiije su smatrale da su osvećeni. str. VI. str. izd. od kojih su neki »tražili utočište u utrobi zemlje«20. 120. II. Sirijci su prekasno uvidjeli da je gravitacioni centar islama ostavio njihovu zemlju i pomjerio se na istok i. IV. . Ovo je bilo zlokobno. novom erom. 425—6. Uhode i agenti poslani su po cijelom muslimanskom svijetu da tragaju za odbjeglim potomcima svrgnute dinastije. V. III. vol. 427. vol. str. str. Iračani su se oslobodili sirijskog starateljstva. koja je za vrijeme Kalifata bila regrutovana iz svih slojeva najrazličitijih rasa. . Etudes sur le siecle des Omayyades (Beyrut. str. a u stvari to i jest bila nova era. ibn-Miskawayh. Kufa. Arabljan-stva je nestalo. str. Pravi arapski period u isto-riji islama sada je prošao i prva čisto arapska faza islamskog carstva počela je da se rapidno bliži svome kraju. 1. neke vrste mesija. koji je trebao da dođe i oslobodi ih jarma njihovih iračkih ugnjetača. jer se nastupajuća dinastija u sprovođenju svoje politike mnogo više nego prethodne oslanjala na silu. vol. 9 :14—34) i uništenje Maimelulka u Egiptu od Muhaimmada Alije (Jurjl Zavdan. str. 526. str. 161. 329—30. bili su.str.str. Tajdrib al-Umam waTa'dqub al-Himam. 3. Ta'rikh Misr al-Hadith. 1930). XVI. II (Leydem. Kinasrinu i drugim mjestima. str.

Na njemu je dželat obavljao svoje poslove. str. Al-MANSUR (754—75) Rodoslovno stablo na kojem su prikazani rodbinski odnosi između Abasida i Muhameda Bilo je i drugih razlika. Vjerska promjena zapravo bila je očiglednija nego stvarna. Kao znak vjerskog karaktera svoje uzvišene službe. Wasit.20. 3 Tabari. 750. str. Spanija i sjeverna Afrika. 2 Iz rodoslovnog stabla na sljedećoj strani jasno se vide rodbinski odnosi između Abasida d Muhameda. i'bn-al-Athlr. vol. da bude konačno predana Isusu ('Isa). 1. str. Mesiji3. koja je za vrijeme umajadske vladavine pomogla da potkopa javno povjerenje. Od samog početka radilo se na tome da vlast zauvijek ostane u rukama Abasida. uspostavljenje teokratske države mjesto svjetovne (mulk). Dobro organizovana propagandna mašinerija. Oman. V. Sind. IH. Ovaj alSaffčih postao je utemeljitelj najslavnije i najdugotrajnije islamske dinastije. U jednom pogledu postojala je bitna razlika: umajadsko carstvo imalo je arapski karakter. Al-SAFFAH (750—54) 2. odolijevao je DINASTIJE ABASIDA . 33. V. suprotno svom umajadskom predšasniku. Od njih je on tražio savjete kad su bili u pitanju državni poslovi. bagvol. 318. Hashim 'Attfullah l MUHAMMAD Abu-Talib ! 'Ali Al-<Abbas l •Abdullah Al-IJasan Muhammad 1. Abasidski Kalifat poprimio izgled pobožnosti i simulirao religioznost. koga je on istisnuo. 36. 4 Vidi str. 441.dodatak carskog prijestola. a abasidsko internacionalni. Prvi put u svojoj istoriji Kalifat nije imao iste granice s islamom. kalif je sada na svečanim prilikama i u vrijeme molitve u petak oblačio ogrtač (burdah) koji je nekoć nosio njegov daleki rođak. Mada je. treće poslije ortodoksne (Rdshi-dun) i umajadske. Kasnije je širena teorija da će nestati čitavog svijeta ukoliko se obori ovaj Kalifat4. On je bio okružen ljudima upućenim u vjersko pravo čiji je mecena on bio. do 1258. umajadska prijestonica Iraka. Priznavanje od strane Egipta bilo je više nominalno nego realno. ibn-al-Athk. USTOLIČENJE 269 dadski kalif je isto tako bio svjetovnjački nastrojen kao i damaščan-ski. tj. Abasidsko carstvo bilo je neomuslimansko. kakva je bila uma-jadska. vol. U vrijeme njezinog ostvarenja pobjedu Abasida su uglavnom svi pozdravili kao početak istinskog shvatanja Kalifata. str. sada je razumno usmjerena na to da naklonost javnosti veže čvrsto uz Abaside. pa čak i Kurasan5 nisu u potpunosti priznavali novog kalifa. 316. III. Prorok2. vol. u kome su Arapi bili samo jedna komponenta među velikim brojem rasa. Nasljednici abu al-'Abbasa vladali su sa prekidima od god.

pravi osnivač dinastije Njegov brat i nasljednik abu Ja'f. osobito zbog nasilja izvršenih nad njezinom dinastičkom kućom. koja je pokušala da poistovjećuje kalifa sa bogom. 373. • Dl<nawari. ali ga je u novembru 754. str. borio se za kalifski položaj sa svojim bratićem. III. odsječena glava blizu buntovničke Kufe i poslata kalifu14. sa nadimkom Al-Nafs alZakiyah (čista duša). Mjesto je danas sasvim pusto. Iz istih razloga nije htio uzeti i Basru. kojom je skoro samostalno upravljao. 338.jedanaest mjeseci6. abu-Muslim je bio nagovoren da se sa svoga puta svrati u posjetu kalifovu dvoru.ar (754—75). Alijine pristalice nisu nikad prestale da vrše destruktivan uticaj na državnu politiku islama i neprestano su tvrdili da su njihovi imami naslijedili •Abd-al-Muttalib 'Abdullah MUHAMMAD Abu-Talib Al-<Abbas (predak abasidskih kalifa) FATIMAH + <ALI Al-Hasan Al-Hasan 'Abdullah . 372—3. bila je okrutno ugušena. koji je sada uzeo počasni naziv al-Mansur (bogom obdareni pobjednik). jer su za zakonite kalife. vol. II. str. Na povratku u svoju provinciju Kurasan. Al-Mansur. vol. On je novu 5 Dimaw)ara. oni priznavali Alijine i Fatimine potomke. na sjeveru Iraka. Svih 35 kalifa koji su poslije njega vladali bili su njegovi direktni potomci. oko koje je svuda bila voda. Abasidsko-pro-Alijin savez. god. čijem su maču Abasidi dugovali svoj dolazak na prijesto poslije 'Abdullaha. str. Rawandiyah. Tabani. Njegov stric 'Abdullah. Jedna čudna nova sekta perzijskih ekstremista. str. mada i najneskrupuloznijih od svih Abasida. Muhammad je bio obješen 6. Al-Saffah je umro od malih boginja u novopodignutoj prijestonici. str. str. 87—8. nije mogao dugo nadživjeti pad toga neprijatelja. II. III. Odmah poslije pobjede kod Nasibina došao je na red sam abu-Muslim. a pored toga njezin južni položaj činio ju je nezgodnom da postane centar države. junak kod Žaba. 270 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO dinastiju postavio na čvršće noge nego al-Saffah. 434. vol. Dinawari. vol. decembra 762. 367—72. vol. Sirija je bila u stalnim nemirima. bio je napadnut dok je bio u audijenciji kod kalifa i mučki ubijen11. Tabani. str. pokazao se jednim od najvećih. Pobuna nezadovoljnih šiija. abuMuslim potukao kod Nasibina (Nisibis). ibn-aJ-Athir. str. Ibrahlmu je 14. Hasanov praunuk13. 7 Ya(qubi. 429. • Ya<qubd. Osjećajući se nesigurnim u kolebljivoj i pro-Alijinoj Kufi. koju su predvodili Ibrahim i njegov brat Muhammad. Ona ga je pokopala svojim ruševinama10. Kurasanski vođa. V. rano u svojoj 30-toj godini9. imame. koji je bio učvršćen jedino osjećajem zajedničke mržnje protiv moćnog neprijatelja. koji je za vrijeme vladavine al-Saffaha bio upravitelj Sirije. nemilosrdno je ugušena (75812). Za nepomirljive Alijine pristalice abasidski kalifi bili su uzurpatori. februara 763. al--Saffah je sazidao dvorsku rezidenciju al-Hishimiyah7 (prema Has-himu. One Ali-jine pristalice koji su naivno smatrali da se Abasidi bore za njihovu stvar uskoro su se razočarali. 61—6. u Medini. god. Poslije sedmogodišnjeg zatočen ja on je svečano sproveden u kuću čiji su temelji namjerno bili sazidani na soli. starom pretku porodice) u Anbaru8. 8 Na lijevoj strani Eufra/ta.

245—65. III. Jermenije i okolnih zemalja. Kalifova vojska doprla je sve do naftonosnih izvora u Bakuu18 i na njih je udaren porez. vol. U stara doba na tome mjestu ležalo je sasanidsko selo istog imena22. jedini izuzetak činila je sjeverna Afrika. Tako je još jedanput veći dio islamskog carstva bio konsolidovan. Ponovo su uspostavljene oborene pogranične tvrđave (thughur) Malatja (Melitene). str. Pored toga. 436. U Španiji je abasidski kalif našao u Umajadu 'Abd-al-Rahmanu (čija je majka kao i al-Mansurova16 bila Berberka-robinja) više nego običnog rivala. vol. str. god. dta-al-Athir. gdje je stvarno samostalno vladala neka porodica visokih funkcionera propalog Sasanid-skog Carstva. Ya'qu>bi. U Kurasanu su ugušeni ustanci koje su podigli Sunbad (Sinbadh Magian 755) i Ustadhsls (767—815. 16 Ya'qubi. 105—17. 189— 203. Perzija. koji će nam dovesti sve što daje Sirija. vođeni duže od jednog stoljeća. u stvari. gdje se kalifova vlast nije pružala dalje od Kejravana. VI. vol. Baghdadi.. koje znači »dat od boga«. vol. 26. 368—9. udario je kamen temeljac svojoj novoj prijestonici Bagdadu. 354—8. 129—33.. 37. koji je imao svoju rezidenciju u al-Salam Hašimiji. 762. DINASTIJE ABASIDA . Mas'udi. Prvi je htio da osveti abu-Muslima. Ibid. str. kao i prehrambene produkte Mezopotamije. Dalje. pokoren je Kandahar (al-Qunduhar). III. Dlnawari. tu je Eufrat. atr. Al Mansurovi su generali u svom pljačkaškom pohodu. str. IH. došli sve do Kašmira (ar-Qashmir). Dlnawari. Raka i 15 Jajari. i slj.Al-Husayn IBRAHIM (+ 763) MUHAMMAD (+ 762) Alij ini potomci 10 11 Tabari. i Masisa. vol. 119—20. gdje je nađena Budina statua bila porušena20. vol. III. II. Iz Basre je poslata flota u deltu Inda da kazni gusare koji su se usudili da opljačkaju Džudu. vol. koji su. Mas'udii. 315—16. 381. 376—8. 12 Talbairi. 54. USTOLIČENJE 271 u velikoj mjeri mudrost i neku vrstu naročitog božanskog nadahnuća koje im je u amanet ostavio Prorok. u Maloj Jermeniji. »izvanredno pogodno za vojnički logor. str. vol. Madinat Al-Mansur. sa prekidima. Tom prilikom je privremeno anketiran19 brdoviti Tabaristan. između Kufe i Hire21. u vidu pljačkaških pohoda na obližnja uporišta. str. Al-Mansur se zaustavio na tom mjestu nakon što je pretražio velik broj drugih. izd. 13 Vidi gornje rodoslovno stablo. str. V. u kojoj su se jaki nacionalistički osjećaji miješali sa starim Zaratustrinim i ma-zdakiijtskim vjerskim idejama. u Kilikiji17. str. str. južno od Kaspijskog mora (Bahr al-Khazar). koji će nas povezivati sa zemljama sve do Kine i donijeti k nama sve što daju mora. Na indijskoj granici. VI. on je ponovo preduzeo. ovdje je Tigris. 441—2. Kada je kalif čvrsto uhvatio u svoje ruke situaciju u zemlji. str. vol. 330. 191. ubitačne pogranične ratove protiv vječnih zapadnih neprijatelja Bi-zantinaca. Hitti. među ostalim mjestima. Ma<arif. Ravand je taio grad blizu Isbahain<a. 14 Tabari. str. II. str. str. najzad je bila privremeno umirena. pozornici legendarnih avantura koje je Shahrazad divno opisao u Hiljadu i jednoj noći. »jer je«. ibn-Qutayibah. prema njegovim riječima. bogate prostrane doline sjeveroistočno od Himalaja.

276. Kao da je iznikao na poziv čarobnjačkog štapića. 238. sa dvostrukim zidovima od cigle. dok je cigla bila pravljena na licu mjesta. Ya'qubi. Ta'rikh Baghdad. IV. zvanično ime koje je al-Mansur dao svome gradu. Zidovi su imali četvera vrata s jednakim rastojanjem. koja je bila namijenjena kalif ovom sinu. Mas'udi. Yaqut. str. str. str. Bulddn. Buldan. str. visokim 20 stopa. prestolonasljedniku al-Mahdiju. vol. str. Babilona. 237.000 arhitekata. dostigao visok ugled i sjaj kojemu nema premca u srednjem vijeku. I. 73. vol. I. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO susjedne zemlje«23. 25. str. 272. i izjavljuje »da su muslimani i suviše bistri da bi povjerovali takvim fabrikacijama«27. str. str. Bttldan. I. 66—7. 445.883. vol. Na taj je način čitav masiv činio koncentrične krugove s kalif ovom palatom. 183^i. I. primjećuje da je statua neminovno uvijek pokazivala isti pravac. Ibid. I (Cairo. vol. 684—5. i poslije mnogih igara sud23 Tabori. vol. 238. str. Mansur >e utrošio nekih 4. vol. II. str. 25 Tabari. str. svoju porodicu i kurasansku tjelesnu gardu u svakom slučaju se pokazao povoljan. 294 = Hitti. koji je brzo otkrio zabludu. 1931). str. dubokim jarkom i trećim unutarnjim zidom. . dalje na sjever. 26 Khatlb. Madlnat al-Salam (grad mira). Yaqut. str. I. vol. Mezopotamije i drugih krajeva carstva25. Baladhuri. 683. 457. vol. 1. str. Ya'qubi. Momenat u kome je al-Mansur počeo graditi ovu vojničku postaju za sebe. zbog čega se nazivao Okrugli grad (al-mudawwarah). Yaqut. Kupola dvorane za prijeme. 27 Vol. III. Baladhuri. značaj a. Kasnija tradicija stavila je na njezin vrh statuu konjanika s kopljem u ruci. 69—70. III. zanatlija i radnika koji su bili dovedeni iz Sirije. Ona je nazvana Qasr al-Khuld (palata vječnosti) zato što se pretpostavljalo da se njezini vrtovi mogu takmičiti sa vrtovima raja (Koran. str. 477. vol. u onoj istoj dolini u kojoj su našle mjesta neke od najmoćnijih prijestonica starog svijeta. II. 28 Yaqut. koji je bio završen u roku od četiri godine. Tabari. koje je u vrijeme opasnosti pokazivalo iz kojega bi se pravca mogao očekivati neprijatelj26. III.000 dirhama24 i zaposlio je oko 100. Ya<quM. 24 Al-Khatlb (al-Baghdadi). po kojoj je palata dobila naziv.. Ya'qubi. str. Za nekoliko godina grad se razvio u središte obrta i trgovine i postao važan politički centar internacionalnog. str. 235. Khatlb. 683. ležao je na zapadnoj obali rijeke Tigrisa. vol. vol. dizala se u visinu od 130 stopa. od kojih su se četiri glavne ceste. I. I. 446—7. Ninive. Yaqut. Khattb. koja se zbog pozlaćenog ulaza nazivala Zlatna vrata (bab al-dhahabj ili Zelena kupola fal-qubbah al-khadrd'). str. koji je opasivao centralni prostor. vol. II. treću palatu nazvanu al-Rusafah (uzdignut put). Susjedne ruševine sasanidske prijestonice Ktesifona poslužile su kao kamenolom za novi grad i snabdijevale su ga građevinskim materijalom. vol. ovaj al-Mansurov grad naslijedio je moć i ugled Ktesifona. zrakasto razilazile kao žbice na kolskim kotačima na četiri strane carstva. On je po obliku bio okrugao. U izgradnju svoga grada. str. 5. 21 22 272 Ya'qubi. str. Pored palate stajala je velika džamija. 67—8. kako je predskazao dvorski astrolog28. str. koje su polazile iz centra kruga. Prije svoje smrti al-Mansur je na obalama Tigrisa izvan gradskih zidina sazidao još jednu palatu.17 18 19 20 449. izuzev možda Carigrada. str. 326. jer je bila nalik na balčak sablje. 25:16—17) i. što je značilo da je opasnost od neprijatelja uvijek prijetila gradu. Ura i drugih prijestonica starog Orijenta. vol.

perzijske pjesme. izgleda. str. Khalid je bio u vrlo dobrim odnosima s al-Saffahom. 391. čija je. God. 31 Ibn-al-Faqih. perzijske ljubavnice. Imao je više od 60 godina. nego ministar u kasnijem značenju riječi. vol. tako da je njegovu kćerku odnjegovala žena ranijeg kalifa. str. 30 Isp. 290. I. kćerka bila odgojena od Khalidove žene32. slijedili njegovi podanici29. oktobra 775. str. 35 Isp. 705. Perzijska vezirska Pofl al-Mansurom se prvi put pojavljuje u porodica islamskom upravnom sistemu perzijsko zvanje vezirat. Fakhri. Tanblh. str. zarobio u Balku. gdje je wazir možda upotrijebio em za al-Haimdani u istom smislu kao u suri 20 :30. naravno. U starosti se istakao prilikom zauzimanja jedne bizantijske tvrđave34. Njegov otac bio je barrnak. str. Već u prvo vrijeme abašidske vladavine Khalid je postavljen za šefa finansijskog odsjeka (diwdn al-kharaj). 840. 34 Tabani. IV. 14. Yaquit. 32 Tabaci. Samo na dva područja Arabljanin je ostao pri svom. III. ibn-al-Athlr. visok čovjek. II. str. 818. vol. 765. On je bio mršav. str. on nije bio vezir35. 371. ali je on potajno bio sahranjen u sasvim drugom grobu da ga nijedan neprijatelj %ie bi mogao naći i obeščastiti36. vol. VI. crne puti i tanke brade37. Pričaju da je al-Mansur prvi prihvatio karakteristično perzijsko pokrivalo glave (pl. III. str. Ovdje su kalifi obrazovali vladu po obrascu sasanidskog kosroizma. nedavno je ponovo oživio postavši glavni grad novog iračkog kraljevstva pod pravim arabljanskim kraljem Fejsalom. on je preuzeo upravu nad Tabarista-nom. Tanblh. tj. 340. 33 Ibn-al-Faqih. Kalifat je. III. str. 13. VI. Tabari. vol. 36 Ibn-al-Athlr.USTOLIČENJE 273 DINASTIJE ABASIDA bine. u više je prilika bio kalif o v savjetnik i osnivač istaknute porodice vezira. u čemu su ga. god. Mas'iidi. on je » Tabani. gdje je ugušio opasan ustanak33. Novi lokalitet otvorio je put idejama s Istoka. 314. svećenički poglavar u jednom budističkom manastiru li istom mjestu31. opet. Islam je ostao državna vjera i arapski jezik je i dalje ostao službeni jezik državne administracije. str. treba upozoriti. Perzijski uticaj. Khalidova majka bila je ratna zarobljenica koju je Qutaybah ibn-Muslim god. Na jednom hodočasničkom pohodu al-Mansur je blizu Meke umro 7. Str. u stvari. 497. ovaj službenik perzijskog porijekla. Mada. 37 Tabari. 206. 1181. Ibn-Khallikan. vol. vol. perzijska vina'i žene. 211. II. bio višeo živi javan je iranskog despotizma a manje arabljanskog šeikata. izgladio je grube crte primitivnog arabljanskog života i utro put novoj eri. vol. 341. Postepeno su sebi krčili put perzijske titule. Arapski islam potpao je pod perzijski uticaj. Khalid ibn-Barmak prvi je držao to visoko zvanje30. vol. Sto grobova bilo je iskopano za njega u blizini svetog grada. u stvari. str. 18 — Istorija a^apa 274 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO . str. 322—4. kao i perzijske ideje i misli. Mas'udu. Kako je bio neprijatne ćudi i krutih manira. vol. qalanis). str. koju karakteriše njegovanje nauke i drugih plemenitih zanimanja.

676. arapski istoričari smatraju Barmakide osnivačima staleža koji oni nazivaju »ljudi od pera« (ahl al-qalam). str. Al-Fadlu se pripisuje uvođenje svjetiljki u džamijama za vrijeme mjeseca ramazana. Mas'udi. 775—85) povjerio je odgoj svoga sina Haruna. dok je 38 Ya'qi3bi. vezirom sa neograničenom vlašću. Bak/an. palate i namještaj. Međutim. za koju govore da je samo u novcu.18—19. Kasnije je. vol. str. str. al-Mansurovom nasljedniku. Baladhuri. T'abari. 674—6. 201. i govori se da treba zahvaliti njegovom dugom vratu što je uvedelna moda nošenja visokih ovratnika42. koji je umro 805. -str. I ono što su smatrali da treba dati klijentima. vol. 223—4. Fakhri. str. 185. 28. Khalidovu sinu Yahyi. 40 Vidi Tatari. vol. str.38. str. str. međutim. imenovao je Barmakida. 44 'Iqd. III. Kitdb al-'Uyun. 3. 48 TabaVi. str. VI. 387—94. 288. str. Šiitski Barmakidi postajali su suviše moćni za energičnog i odlučnog Haruna (786 —809). 645. Najprije je god. 803. 676—7. 520. 363. III. DINASTIJE ABASIDA . koga je bila sakrila^ u Meki45. str. str.000 (dinara). literarnih i spisateljskih sposobnosti41. Njihova velikodušnost bila je poslovična. na čijem kalifskom svodu nisu mogla biti dva sunca. ne uzimajući u obzir zemljišne posjede. I. Davao je ton modi. 41 fabari. II. bio ubijen 70-godišnjak Ja'far. vol. III. Ovi Barmakidi su imali palate u istočnom Bagdadu. otkrio da mu je ona rodila sina. III. iznosila 30. došlo je vrijeme da se kalif oslobodi ovog perzijskog tutorstva. Mas'udi. Na taj je način nestalo čuvene porodice koju je zasnovao Khalid al-Barmaki i ona se više nikada nije pojavila. Zgrade su se sa prostranim baštama nalazile pored rijeke Tigrisa. 11. a dvije polovine njegova tijela na druga dva mosta44. a izreka »darežljiv kao Ja'far«39 poredba je koju svugdje u arapskom svijetu svi razumiju. vol. bila je konf iskovana46. jer se sumnjalo u njegovu moralnost43. Kao razlog ovog ubistva istoričari obično navode da mu je kalif kao prijatelj iznmladih dana dozvolio da se samo formalno oženi njegovom ljubimicom sestrom al-'Abbasom. II. str. Kada je Harun poslije kratke vladavine svoga brata al-Hadija (785—6) postao kalif. 49 (Zqd. Isp. vol. vol. 89 Vidi ibn-Khallikan. pt. ibn-Khaldun. zahvaljujući njemu. On je. god. vol. Njegov otac Yahya nije odobravao intimno drugovanje Ja'farovo sa kalifom Harunom. bio više nego literat. 843. III. god. 680. Članovi porodice Barmakida nagomilali su bajoslovno blago. 306—8. I danas u svim zemljama gdje se govori arapski riječ barmaki se upotrebljava kao sinonim velikodušnog čovjeka. Njegova odrubljena glava bila je nabijena na kolac na jednom mostu u Bagdadu. III. USTOLIČENJE 275 bio na svetom hadžu. vol. 28. vol. " Jahiz. Uglavnom. vol. VI. do 803. Ovdje je Ja'farova palata al-Ja(fari postala jezgro velike grupe veličanstvenih rezidencija u koje se kasnije nastanio al-Ma'mun i pretvorio ih u kalifsku palatu (dar al-khilafah). III. Starac Yahya i al-Fadl umrli su u zatočenju. međutim. al-Mahdi (god.. i slj. džamija i drugih javnih radova izvedeni su zahvaljujući inicijativi i izdašnom pomaganju Barmakida. III. vol. panegiričarima i svojim pristalicama bilo je dovoljno da njihove ljubimce učini bogatim. 45 Tabari. Yahya. Velik broj kanala40. str. vol. str. gdje su živjeli raskošnim životom.izrazit kontrast kalifima koji su poslije njega došli. isto kao što su Uma-jadi išli stopama svoga pretka Mu'awiye. i njegova dva sina al-Fadl i Ja'far u stvari su upravljali carstvom od 786. oni su svi nekoliko vjekova slijedili njegovu politiku. 361. str. Ja'far je stekao veliku slavu zbog svog govorničkog dara. Iza ograde nalazile su se manje građevine unutar svojih ograda. Najzad. Sva porodična imovina. koga je još s poštovanjem nazivao »ocem«.

1867). Al-Amln (809) 7. i Harun al Rašid. a osobito u danima Haruna al-Rašida i njegova sina al-Ma'muna. Od njih dvojice Harun je. Uvid u postepeno zadobijanje moći i napretka Abasidskog kalifata na vrhuncu njegove slave najbolje se može dobiti iz ispitivanja njihovih odnosa sa stranim državama. na istoku. Prijateljske uzajamne odnose koji su vladali između ova dva vladara podsticali su. po redu kalifa. P. abasidska dinastija je stekla slavu u narodnoj mašti i postala najslavnija u istoriji islama. 71. proučavanja dvorskog i aristokratskog 1 Lata'if al-Ma'arif. izd. i devetog. Al-Mu'ta?im (833) 9. Al-Ma'mun 813) 8. Al-Man§ur (754) 3. ovoj dvojici istaknutih kalifa. Al-Mutawakkil (847> Abasidska dinastija. str. Al-Mahdi (775) 2. potpuno propala i došla u ruke Mongola 1258. al-Mu'tadid (892—902) »zatvarač«. Karlo Veliki održavao je prijateljske odnose sa Harunom jer se nadao da bi mogao u njemu naći saveznika protiv neprijateljski raspoloženog Bizanta. dostigla je svoj najsjajniji period političkog i duhovnog života odmah poslije dolaska na vlast.POGLAVLJE XXIV ZLATNI VIJEK ABASIDA Al-'Abbas 1. 37. lični interesi. Al-Saffahi (750) 2. a Harun je želio da iskoristi Karla Velikog protiv svojih rivala i smrtnih neprijatelja susjednih Umajada u Španiji. alMa'mun »središnja ličnost«. na zapadu. de Jong (Leyden. koji su uspjeli da osnuju moćnu i VIJEK ABASIDA . Odnosi sa Francima U devetom vijeku pojavila su se u međunarodnim odnosima dva velika vladara: Karlo Veliki. Poslije al-Wathiqa država počinje propadati. kao i druge u muslimanskoj istoriji. bio moćniji i predstavljao je višu kulturu. Bagdadski Kalifat. Al-Hadi (785) 5. bez sumnje. u prvom redu. koji su osnovali al-Saffah i al-Mansur. doživio je svoj zenit u periodu između vladavine trećeg kalifa al-Mahdija. Al-Rashld (786) C. Zahvaljujući. al-Wathiqa. ZLATNI 277 života u prijestonici Bagdadu i letimičnog pregleda jedinstvenog duhovnog buđenja koje je dostiglo svoj vrhunac za vrijeme vladavine al-Ma'muna. 4. Al-Wathiq (842) 10. naravno. god. dok najzad nije za vrijeme kalifovanja al-Musta'sima. Prema tome. nije daleko od istorijske istine izreka koju citira sastavljač zbirke pjesama alTha'alibi1 (f 1038) da je među abasidskim kalifima al--Mansur bio »otvarač«.

5 Vol. 123—4 4 Vidi str. Od njih četiri samo je u dvije bila izvršena opsada grada: jedanput je to učinio Yazid (49/669). Međutim. To je omogućilo Konstantinu V (741-75) da pomakne granice Carstva dalje na istok. obnovio je »sveti rat« protiv Bi-zantinaca i izveo jedan sjajan i uspješan napad na samu neprijateljsku prijestonicu. prvi abasidski kalif. Pertzii i F. govori o sedam. * »Annales regni Francomm«. koji je lično poznavao Karla Velikog i ponekad se izdaje za njegova sekretara. sto. potpuno šute muslimanski autori. koja su se pružala od Sirije do Jermenije. prema kojemu se obavezala da će u polugodišnjim ratama plaćati danak od 70. koji su. nema ni riječi o pomenutom događaju.naprednu državu.. 43 (Hamovar. ko-mandovao je poduhvatom.000 do 90. odnosno o devet. Ovaj se izvještaj zasniva na kraljevskim analima (Annales royales)3. groba4. 1923). Jedan drugi izvor6 konstatuje da je Harunov sin al-Ma'-mun primio naročito bogat dar od svog savremenika »rimskog kralja«. koji. 15— 39. u stvari. Fawat. koja je upravljala mjesto sina Konstantina VI. koji je s ostalim darovima došao iz Bagdada. 11. izmijenjani između 797. Ovo je bilo posljednji put da je neprijateljska arapska armija stajala ispred zidina gorde prijestonice. Takođe se sumnja u tvrdnju da su uz Harunov pristanak Karlu Velikom predati ključeve crkve Sv. a drugi put Maslamah (98/716). prema pisanju zapadnih pisaca. Turska tradicija. Isp. 459. str.12—13. 1895). vol. U toku ove borbe Harun se tako istakao da mu je otac dao počasni naziv al-Rašid (pošteniskren) i odredio ga za drugog legitimnog nasljednika na prijesto. G. izd. bila je prisiljena da traži mir i da zaključi veoma ponižavajući sporazum. Oni dalje govore o jednom komplikova-nom časovniku. Vie de Charle Magne. str. pripovijeda da su se jednom prilikom poslanici velikog kralja Zapada vratili kući »od perzijskog kralja Aarona« sa bogatim darovima. đtr. '/qd5 navodi više slučajeva prepiske između umajadskih kalifa i bizantijskih careva. dok se suprotna bizantijska linija pomicala naprijed. u izmjeni većeg broja izaslanstava i poklona. U . god. * Eginard. njegov mladi sin i kasnije nasljednik. znači napravu za mjerenje vremena pomoću vode i odnosi se na izvještaj o darivanju sata. prema kazivanju. Dok se aluzije prave na druge diplomatske i kurtoazne izmjene. Čudno je što o ovim poslanstvima i poklonima. izmišljen. I. Muslimanska pogranična linija utvrđenja (thughuT). Bile su svega četiri ekspedicije koje su doprle do Carigrada. God. izd. miomirisi i slon2. vol. k°Ja Je traiala duže od Jedn°g stoljeća. međutim. L. Al-Mahdi. a možda i do samog Carigrada. * Kuttitbi. Seances et travaux. kao i mnoge druge sitne istorijske pojedinosti. Kunze u Scriptores rerum Germanicarum. Od njih se dvije pripisuju Harunu. 2 (1919). Unutarnje razmirice koje su uznemirivale arapsku državu imale su za posljedicu premještanje pri-jestonice u udaljeni Bagdad. str. Uzajamni srdačni odnosi našli su izraza. 278 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Odnosi sa Borbu između Kalifata i Bizantijskog Carstva. Halphen (Pariš. 197—8. 47. možda Mihajla II. 114. poslije njegiova starijeg brata Muse al-Hadija. obnovio je treći kalif al-Mahdi (775—85). 782. podatak da je Harun poslao orgulje Karlu Velikom jest. Louis Brehier u Chambre de Commerce de Marseille. H. 574. U njemu se dalje govori o jednoj delegaciji »indijskog kralja« koja je Harunu donijela vrijedne darove i bila primljena sa velikom pompom. Harun. među kojima su se nalazile tkanine. Irena. 307. Prve tri uputili su umajadski kalifi Mu'awiyah i Sulavman11. Congres frangais de Syrie.000 dinara10. Priča seo čigled-no zasniva na krivom prevodu u izvorima izraza (clepsydra). ali ti sukobi nisu bili tako česti i uspješni. duž cijelog graničnog područja Male Azije i Jermenije7. i 806. I. fasc.8 arapske snage su doprle do Bosfora9. Jedan franački pisac. povlačila se unazad. i prev.

vol. Ohaibot. Razjaren od ljutnje. godine. izd. 55. pit. pokušaj nije uspio u cijelosti. Charles Diehl. 15. prodrla u srce >.. vol. str. B. učinjen je samo jedan ozbiljan pokušaj da se osigura uporište s druge strane gorja Taura. 1928). III {Pariš. ali su se vratile kada su primile alarmirajuće vijesti o vojnoj zavjeri u zemlji. »snabdjevena bolje nego ijedna druga vojska ranijih kalifa16«. 695. koja je ležala pored Eufrata i dominirala sirijskom granicom. koju je on svmgnuo sa pnijestola. str. nametanje sramotnog danka na samog cara i na svakog člana njegova kućanstva15. str. Teofilu je već jednom prijetila opasnost s Istoka kada je al-Ma'mun. pored udaranja poreza. On je bio arapskog porijekla. Što se tiče odgovora. I. Od Haruna. Ragozin. Miohel le Svrien. To je pokušao al-Mu!ta-sim 838.rimske zemlje« i privremeno bila zauzela Amorij (Amorio>n. bila je posljednji vladar iiz dsauirijske ili sirijske dinastije (717 — 802). preduzeo nekoliko ratnih pohoda. 291. III. vol. 2 Vasiliev. 3. uputio je poslanike u Veneciju franačkom kralju i na umajadski dvor u Spaniji da traže pomoć. 8 Kitab al-'Uyun. ZLATNI 279 koje je sklopila carica. III. Vjeran svojim riječima. Vasiliev. Harunov sin. prev. 287. može se smatrati. koji . sto. ar. označavaju najvišu tačku do koje se uspela abasidska država. Rimljaninu psu. 9 Teofan. prav. rodno mjesto osnivača vladajuće dinastije17. On j>e sa svojim nasljednicima stajao na čelu ikonoklastiSkog pokreta. stavlja ekspediciju u 163 (780 n. U ovim ekspedicijama on je opustošio Malu Aziju. Kulminacija njihova bilo je zauzimanje Herakleje (ar. koju je osnovao Leon III (717 — 41). 1905). koji je pisao 'god. str. Hiraqlah) i Tjane (alTuwanah) 806. Nikeforu. 478. One su naročito cvjetale za vrijeme krstaških ratova. 504. lično komandovao bitkom. 192. god. gospodara vjernika. Salam14. Tadašnji car Teofil (829—42). str. I (Madisom. str. Poslije 806.saracensfciim istomišljenikom«. Mada je al-Mu'tasimova ogromna vojska. str. 405.-B. 10 Tabari. tvoje će ga oči morati gledati. 503 — 4) u 165. Ammuriyah). god. Irena. Irena (797 — 802). god. 486) iu 164. sine đaurke majke. Ovaj događaj i datum u vladavini Haruna al-Rašida. S.Arabljanskim noćima i drugim arapskim viteškim romansama muslimanske ekspedicije protiv Carigrada čine sadržajnu tematiku koja je jako uljepšana. str. Očekivalo se da će arapske snage nastupati prema Carigradu. al-Rašid zatraži pero i mastilo i na poleđini omalovažavajućeg pisma napiše ove riječi: U ime boga milostivog i dobrostivog. (tvrdi (str. A. History of the Byzantine Empire.). koji je odbio uslove ugovora 7 A. možda potomak Gasanida Jabale. G. vol. Chronicle. bila je »prva žena u bizantijskoj istoriji koja je sa punom vlašću upravljala državom«12. vol. 456) da je Hairuin napredovao sve do Hrisopolisa. naziva Leona ». sltr. ali je našao smrt (833) u blizini Tarza. Harun je odmah iz svoje omiljene rezidencije u gradu Raki. Ives (Priniceton. J. 13 Niqfur tt arapskim izvorima. bojeći se da ne izgubi prijestonicu. III. Poslije al-Mu'tasima Arapi nisu više VIJEK ABASIDA . Nju je naslijedio Nikefor I13 (802 — 11). Znaj da sam pročitao tvoje pismo. tada al-Ra-šida. da mu vrati plaćeni danak. Teofan. koja je prigrabila prijesto. Yai<qubi (vol. 278. History of the Byzantine Empire. pa je čak zahtijevao od kalifa. i. 813. II. e. 11 Vidi str. 1925). a tvoje ga uši neće morati slušati.nosi tragove muslimanskog uticaja. a Tabari (vol. Tabari. koji je ležao na mjestu današnjega Skutari (Uskudar).

npr. Mada nije bilo prošlo ni pola stoljeća. 337—52.preduzimali nijednu ozbiljnu ofanzivu protiv Bizanta. vol. 386—7. Hamdanidi u Alepu. niti se dogodio duboko na neprijateljskom tlu. str. eunuhe i specijalne službenike. koja je oko glave nosila vrpcu iskićenu draguljima da bi pokrila neki nedostatak na svom čelu. sa trajanjem od 60 dana. kćerkom svoga vezira alHasana ibn-Sahla. dok je treći.. sada su postali kudikamo manje važni faktori. str. Ona je davala ton modi otmjenog društva i prva je počela da ukrašava cipele dragim kamenjem20. Diniawar. Ni u jednom slučaju sukob nije imao nekog većeg značaja. latila se oružja protiv Bizanta rizikujući Kalifat. On je počinjao 10. 696. preduziman u ljeto. zavjesama i minderlucima. vol. III. sa mnogim dogradama za hareme. 14. Na svadbenoj svečanosti kalifa al-Ma'muna. Mas'uidii. vol. Njegov sjaj išao je uporedo sa blagostanjem carstva kome je bio glavni grad. str. . vjenčavao sa 18. Unutrašnje slabljenje muslimanske države počelo se odražavati i na njezinim odnosima sa vanjskim državama. god. str. tako da je u arapskoj . 1. str. Jedna od manjih dinastija. prema tradiciji. str. 696. prijemi stranih izaslanstava. III. Kitdb al-Kharaj. Zubavdah. podnosila je na stolu samo zlatno i srebrno posuđe ukrašeno draguljima. Ya<qufbi. 519. kažu. 1. žena i stričevićka kalifova. utrošena je bajoslovna suma novca. izd. Međutim. 17 Michel le Svriein. str. 523. 15 Ibid. 1236. koji su u ranijim islamskim borbama igrali značajnu ulogu. Bagdad je do toga vremena iz ništa izrastao u svjetski centar bajoslovnog bogatstva i političkog značaja i postao jedini grad koji se mogao takmičiti s Carigradom. potrošila je tri milijuna dinara. zauzimala je jednu trećinu okruglog grada. 709—10.i. hodočašća. Onim njegovim nasljednicima koji su preko granice slali armije više je bilo stalo do pljačkanja nego do osvajanja. . vol. Osobit utisak ostavljala je dvorana za prijeme sa svojim ćilimima. najboljim stvarima koje je Orijent mogao proizvesti. Takvi su upadi dobro dolazili za odr14 Tabari. vol. de Goeje (Levden. Vrpcu a la lUlayyah brzo su prihvatili kao ukras savremene mode22. kćerki al-Mahdija i Harunovoj polusestri. kao što su bili. U te troškove bili su uključeni i izdaci za izgradnju vodovoda kojim se Meka snabdijevala vodom iz izvora udaljenog 25 milja21. II. Jedan arapski geograf18 tvrdi da je tada bila zavedena praksa da se tri puta godišnje vrše pljačkaški upadi: jedan zimi/ koji je bio ili krajem februara ili prvih dana marta..str. jula. godišnjom Buranom23. kada se on 825. Samo na jedno sveto hodočašće. svadbe. 280 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO žavanje oružanih snaga u pripravnosti i donosili su unosan plijen. 19 Tabari. 259. Ipak je tokom cijelog devetog stoljeća svake godine skoro redovno dolazilo na istočnoj granici do neprijateljskih sukoba. Zubavdah je imala rivalku u lijepoj (Ulayyi. dvorsko bogatstvo i raskoš zablistali bi u punom sjaju. II. str. ustoličenje kalifa. započinjao je 10. 72. maja i trajao 30 dana. Kraljevska palata. koja je došla do izražaja oko sredine desetog stoljeća. jednako kao i njenom mužu pripisuju aureolu slave i otmjenosti. Naročito o svečanim prilikama. prvobitni nacionalni arapski motiv i u velikoj mjeri religiozne pobude. Nekadašnja slava Bagdada Istorija i legenda se slažu da je najsjajniji period bagdadske istorije bio za vrijeme kalifova-nja Haruna al-Rašida 786—809). III. 18 Qu>damah. U to je vrijeme Bagdad postao »grad koji nije imao premca na čitavom svijetu«19. drugi u proljeće. O tome ćemo čuti kasnije. kojoj kasnije generacije. 1889). doduše ne tako važnih.

144—5. 73. <str. str. 82 Aghdni. vol. Kuglice od moška. prisni al-Rašidov drug i njegov saučesnik u mnogim noćnim avanturama. IX. vol. vol. Max Achloessinger. I. Siyat i ibn-Jami' vodili su popis imena pjevača i muzičara. 73. u kojoj se nalazilo vještačko stablo od srebra i zlata. izd. vol. 1081—4. plesače. Dvije stotine svijeća na svijećnjaku od ambre pretvarali su noć u dan. Kalifova pratnja je brojala 160. kalif al--Muqtadir primio je u svojoj palati sa velikim svečanostima i pompom izaslanike mladog bizantijskog cara Konstantina VII.500 bilo pozlaćeno. str. II. U paradi je išlo 100 lavova.000 nagrade koje je od kalifa do tada Ibrahim primio28. 27 Balađhiuri. B (Jerusalem. Boirokhardt. muzičare. vol. 298—9. 1. Osobit utisak na njih je ostavila Dvorana stabla (dar al-shajarah). str. 65—6. šaljivdžije. od kojih je 12. 83. 917. Tanblh. bile su prosipane na kraljevske prinčeve i druge dostojanstvenike24. 196. o kome ibn-al-Athir29 nije imao ništa pohvalno da zabilježi.000.književnosti taj. vol. vol. I. 279. profesionalnom pjevaču.000 dinara zato što je otpjevao nekoliko stihova od abu--Nuwasa. VII. Mas'uđi. vol. God. 119.000. -str. jedne je večeri kalif al-Amin (809—13) predao svome ujaku Ibrahimu ibn al-Mahdiju. 296. str. 28 Khatlb. 71. 1938). 20 Mas'uđi. 28 Aghani. 7.000 dir24 Taibari.000 komada bisera iste veličine. (ibn-al-Athir. vol. II. druga na lava. str. str. str. vol. Latd<if. Izaslanici su sa takvim strahopoštovanjem i divljenjem gledali na sve ovo da su najprije komornikov. libn-Khalliikain. 100—5. a zatim vezirov kabinet smatrali kraljevskom salom za prijeme. treća na orla. str. 73—4. I. Jedna od ovih lađa ličila je na dupina. očigledno. poput magneta privlačila je u prijestonicu pjesnike. Yaqut. 23 Njoj je bilo deset 'godina ikada se zaručila za al-Ma'muna. Yaqut. vol. Vidi str. oJbnKh. Ibrahim al-Mawsili. U bašti su se divili vještački zakržljalim palmama. str. Al-Amin. a u kalifovoj palati visilo je. str. Oni su sjedili ria^ zlatnom minderu. I. po kojem su bili posuti biseri i safiri. oslobođeni rob. pored 22. III. Muqadammah. str. pjevače. najviši ideal islamskih velikodostojnika (beau ideal). 25 Mas'udi. VIJEK ABASIDA . čija je zadaća. vol. VI. Travels.000 zavjesa. vol. Na stranicama zbirke alAghani ima mnoštvo poučnih anegdota iz kojih nije teško otkriti srž istine. Tha'alibi. VIII. u kojima su se nalazile kartice sa nazivima imanja ili roba ili nekog drugog sličnog poklona. str.događaj dugo živio kao jedna od nezaboravnih ekstravagantnosti toga perioda.000 serdžaza. _str. vol. l.000 eunuha crnaca i bijelaca i 700 komornika. zainteresovati i zabaviti27. iznos od 300. ZLATNI 281 nog poslužavnika 1. ostavio nam je nezaboravne opise šarolikog dvorskog života ovog slavnog perioda. Ansab al-Ashraf. IX.000 drama i u čijim su granama bile smještene ptice od istih skupocjenih metala tako napravljene da su pomoću automatskih naprava mogle cvrkutati. Darežljiva ruka Harunova i njegovih neposrednih nasljednika. Priča se da je prilikom svadbe na bračni par prosuto iz zlatw Khatlb. koje je dao da se naprave za svoja društva na Tigrisu. dresere pasa i pijevaca i druge koji su mogli razveseliti. str. str.alli-kan. 21 Isp. 166. 337. Ovaj iznos je povećao na 20. 193. libn-Khalduin. Svaka od njih koštala je 3. 38. 520—21. vol. abu-al-Fida'. Pjesnik abu-Nuwas. IV. koje je bilo teško 500. str. II. imao je velik broj specijalnih čamaca izgrađenih u obliku životinja. Prema jednoj priči.000 konjanika i pješaka. koje su pod stručnim gajenjem davale rijetke vrste datula26. bila izmjena i oslobađanje ratnih zarobljenika25.

U zbirci Agfhani31 čitamo o jednoj zanimljivoj igranci koja je trajala cijelu noć. 289. Abasidsku prijestonicu. činovnici.000. iz istočne Afrike slonovača. Taibari. str. dvorski službenici. Članovi hašimitskog plemena. VI. vol. VI. koji su bili miljama dugi. Carske provincije slale su karavanima ili morem VIJEK ABASLDA . Nije trebalo dugo vremena da se grad podigne i postane ponovo trgovinski i kulturni centar. str. 349—50. svila i mošak. 34 Mas'udi. 207. str. U njoj je velik broj lijepih mladih plesačica skladno izvodio ritmičke plesove uz mirne zvuke muzike.000. nije bilo lako uništiti. vol. Duž njegovih riječnih gatova.. čiju je imovinu prilikom njegove smrti konfiskovao alRašid. primali su redovno velike plate iz državne blagajne sve dok tu praksu nije dokinuo kalif al-Mu'tasim (833—42)3:s Za al-Rašidovu majku al-Khay-zuranu govore da je imala prihod od 160. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO hama30. lazurni kamen. 33 lap. zlatna prašina i robovi crnci. Među njima je bilo ratnih lađa i raznih vrsta čamaca za razonodu. Ne čujemo više o Okruglom gradu. 16. III. kao i ostali trabanti kalif ovog kućanstva živjeli su na visokoj i raskošnoj nozi. str. atr. XVI. i ostali članovi abasidske kalif ske kuće: veziri. a njegov pogodni geografski položaj činio ga je transportnim centrom.000 dirhama od nekretnina35. Na gradske pijace dolazio je iz Kine porculan. kojemu su Abasidi pripadali. god. 951—3. koji je takođe sebi prisvajao pravo na prijesto alMa'mun pobjedonosno ušao u Bagdad. Neki Muhammad ibn-Sulayman. Kada je 819. O svakidašnjem životu običnog građanina u Bagdadu i osjećanjima koja su potresala dušu čovjeka s ulice nalazimo u izvorima vrlo malo podataka izuzev možda pjesnička djela askete abu al-'Ata-hiye. 32 Vol. vosak. da bi objasnio stvar uzvanicama.29 282 Vol. na što je poslužitelj dodao da je 150 jezika u zdjeli koštalo preko tisuću dirhama. Lata«if. str. iz turskih zemalja u centralnoj Aziji rubini. prirodnog nasljednika niza proslavljenih metropola koje su cvjetale u dolini TigrisEufrat. Za prodaju kineske robe bile su određene specijalne pijace. iz Skandinavije i Rusije med. 31 Vol. Sva tadašnja mjesta označena na karti bila su mu pristupačna. minerali i boje. počevši od kineskih džunki do domaćih splavova od naduvane ovci je kože. 138—9. XVI. sličnih današ80 Ibiđ. tkanine i robovi. Ugledavši se na svog gospodara. pred kalifa bila donesena zdjela sa ribom u kojoj su režnjici bili neobično maleni. počevši od Ura i Babilona sve do Ktesifona. Njihovo pjevanje prihvatili su svi koji su igranci prisustvovali. Kao kalif. Tha'alibi. mnogo toga ostaje što izaziva naše iznenađenje. koja je bila prvobitno sagrađena za Ja'fara al-Barmakija na istočnoj strani rijeke. ZLATNI 283 njim. str. I kada se oduzme sjaj kojim je orijentalna priča i mašta protkala raskoš dvorskog života u Bagdadu. primijetio da su režnjici riblji jezici.000 dirhama34.000 dirhama u novcu i dnevni prihod od 100. Nije se mnogo razlikovao ni život Barmakida od života kojim ®u živjeli članovi kalifova kućanstva. Domaćin je. Nju je lično predvodio sam kalif al-Amln. 85 Ibiđ. razne vrste krzna i robovi bijelci. al-Ma'mun je sebi uzeo za rezidenciju palatu Ja'fari. poslije višegodišnjeg građanskog rata protiv starijeg brata al-Amina (koga je otac bio odredio sebi za nasljednika) i protiv strica Ibrahima ibn al-Mahdija. koji su plovili do Mosula. 206. ležalo je usidreno na stotine lađa. Al-Mas'udi32 pripovijeda da je prilikom jednog ručka. koji je Ibrahim priredio u čast svoga brata al--Rašida. ostavio je 50. iz Indije i Malajskog arhipelaga mirodije. našao je veliki dio grada u ruševinama.

najbolje komentare neoplatonika i većine . kao što je to običaj i danas. passim. I. tako je i u Iraku prigrlio istu civilizaciju koja se razvijala pod perzijskim uticajem. I. učitelji. dragulje.svoje domaće proizvode: Egipat rižu. Ovo buđenje treba zahvaliti. Eastern Caliphate. pa je uskoro postao. Ibn-Khallikan42 nam je ostavio detaljan opis dnevnih poslova člana jednog učenog bratstva Hunavn ibn-Ishaq. pisci i si. 41 Vol. Bulddn. ukoliko osjeti želju za svježim voćem. 284 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Pobjeda muslimanskog oružja za vrijeme al--Mahdijeva i al-Rašidova Kalifata nad okorjelim bizantijskim neprijateljem mnogo je doprinijela ugledu i slavi ovog perioda. str. sirijskog i grčkog. bio je ogroman broj rukopisa koji su obrađivali i takve predmete kao što su hipnotizam. s>tr. 317 i slj. djelomično indo-perzijskom i sirijskom. mirise i povrće36). Evrope i Afrike tkanine. u velikoj mjeri. ponio je sa sobom iz pustinje dubok smisao za intelektualna saznanja. Članovi svakog zanata i trgovine imali su svoje dućane na istoj pijaci fsugj40. Finske39. Al-Khatib37 posvećuje čitav odsjek u svojoj istoriji bagdadskim mostovima. on oblači laku haljinu.38 Gomile arapskog kovanog novca nedavno nađene u udaljenim mjestima sjevernih zemalja: Rusije. staklene kuglice. 39 Muzej u Helsinkiju dima mnogo takvih novaca. žito i platno. koji se obično sastoji od supe. 312. korisnik i baštinik starijih kulturnijih naroda koje je on pobijedio ili se s njima na bojnom polju sukobio. Švedske i Njemačke svjedoče o nadaleko rasprostranjenoj trgovinskoj djelatnosti muslimana u ovom i kasnijem periodu. 75 godina poslije osnutka bagdadskog Kalifata narodi koji su govorili arapski imali su prevode glavnih filozofskih djela Aristotela. 246. metalna ogledala. a jedan drugi njegovim kanalima (anhdr). Ovaj je period značajan zbog velikog broja prevoda na arapski jezik sa perzijskog. nezasitljiv apetit za učenje i mnogo latentnih sposobnosti. — pod okriljem al-Ma'muna počeli su da igraju vidnu ulogu. 40 Ya'qubi. 87 Vol. 36 Vidi Le Strange.str. sanskrita. Vidi str. popije četiri funte starog vina. leži i ponekad spava. ni književnosti. jede komadić dvopeka. 111—17. Arabija brokat. Iz Bagdada i drugih izvoznih centara arapski su trgovci prevozili do Dalekog istoka. jer je raskošan način života učinio ovaj period popularnim u istoriji i pripovijetki. Kao što je u Siriji prihvatio već postojeću aramejsku civilizaciju koja je bila pod uticajem kasnije grčke kulture.. bisere i oružje. tuđinskim uticajima. Stručnjaci -liječnici. 321. pravnici. 298. Monotoniju uličnog života s vremena na vrijeme prekidao je slučajni prolazak svatova ili povorke prilikom sunećenja. Trgovci su igrali glavnu ulogu u muslimanskoj zajednici. kao što smo ranije čuli. Hunavna najprije vidimo poslije dnevnog jahanja u javnom kupatilu. Izašavši iz kupatila. Zatim opet legne da spava i kad se probudi. Arabljanski musliman. debele piletine i kruha. koje čine jednu od najbolje poznatih priča u zbirci Hiljadu i jedna noć. Perzija svilu. gdje ga posluga polijeva vodom. 41 Str. 315. ni filozofije. jede dunje i sirijske jabuke. gutanje mača i žvakanje stakla41. 18 Vidi str. žonglerstvo. koji nije imao skoro nikakve vlastite ni nauke. neku vrstu popisa postojećih arapskih djela. ali ono što je učinilo ovaj period naročito slavnim u svjetskoj istoriji. natenane pije neko piće. jeste činjenica da je on*bio svjedok najznačajnijeg islamskog duhovnog buđenja i da je on jedan od najvažnijih perioda u cijeloj istoriji ljudske misli i kulture. koji pokazuje da su naučnici u to vrijeme bili visoko cijenjeni. davno je utvrđeno da se baziraju na stvarnim izvještajima o putovanjima koja su preduzimali muslimanski trgovci. Još u vrijeme kada je al-Nadim pisao svoj monumentalni spis al-Fihrist. a najviše helenskom. Poslije popodnevnog odmora on zapali mirise da se nakadi i zapovijeda da mu se donese ručak. Sirija metalnu robu i voće. Saobraćaj između istočne i zapadne strane omogućavala su tri pon-tonska mosta slična današnjim bagdadskim mostovima. . Za avanture mornara Sind-bada. uza što. mirodije itd.

vol. Najranije književno djelo na arapskom jeziku koje je do nas došlo jeste Kalllah wa Dimnah (priče Bidpaia). VI. a u isto vrijeme dao je svoj doprinos. Oko A. 268. jer su i sanskritski original i perzijski prevod izgubljeni. Tabaqat al-Umam. koji je odisao duhom pustinje i nosio pečat arabljanskog nacionalizma. hebrejski. Islam je. Arapi nazivaju indijskim (Hirtđi)47. Prema tome je arapski prevod postao osnova za sve postojeće prevode. str. VIII. uglavnom sa francuskog d engleskog. bila napajana iz jedne te iste rijeke. str. Yaqu't. zajedno s igrom šaha. On je. više nego nauka i filozofija. Perzija Samo u umjetnosti i lijepoj književnosti Perzija je mogla dati svoj originalni doprinos.medicinskih spisa Galena. Mas'udi. izgubio mnogo od svog izvornog karaktera. kojih ima oko 40. za vrijeme vladavine Anusharwana (631—78). 44 Jj>a<id ibn-Atomad (al-Qadi al-Andaluai). Arapskim naučnicima trebalo je samo nekoliko decenija da usvoje ono što su Grci stoljećima razvijali. Cheikho (Beirut. Duhovno buđenje T j. str. u devetom stoljeću. kojim je bilo obdareno iransko stanovništvo Perzije. Fenikiji. koja se naziva Siddhanta (ar. još dok su živjeli pustinjskim 43 Od kraja devetnaestog stoljeća 'novi arapski svijet suočen je isa sličnim pariadom prevođenja. naročito na području filozofije. U kulturnom životu semifekih Arabljana osjećala se jaka potreba za estetskim temperamentom. Babiloniji. treba napomenuti. prema kojoj treba upraviti poglede prilikom molitve. Kasnije. koje je namijenjeno da u obliku životinjskih basni da vladarima pouke o VIJEK ABASIDA . preuzeo važno mjesto u srednjovjekovnom kulturnom jedinstvu. Među ostalim prevodima astronomskih djela ovoga vremena ističu se prevodi al-Fadla ibn-Nawbakhta45 (ča 815).• Indija je vrlo rano poslužila kao izvor inspiracija. koji je prevodio sa perzijskog na arapski. Njih. 290—91. lizd. vol. L. To je pre-vod sa pahlaui jezika (srednji perzijski). ali sve do ovog vremena nije bilo preduzimano nikakvo naučno istraživanje o njima. međutim. 49—50. 1912). Sind-hind). književnosti i matematike. koji je kasnije postao prvi muslimanski astronom44. Islam je podsti-cao izučavanje astronomije jer je ona omogućavala određivanje pravca prema Kabi. 154 (771) jedan indijski putnik donio je u Bagdad raspravu o astronomiji. koji je također prevod sa sanskrita. ZLATNI 285 životom. Mi ćemo kasnije vidjeti kako su Arapi u Španiji i Siciliji ovu istu rijeku ponovo skrenuli u Evropu. Judeji i. razvijala pod perzijskim uticajem. međutim. etiopski i ma-lajski. Ova je kultura. Pored perzijskog uticaja na arapsku umjetnost. Čuveni al-Khwarizmi (f ča 850) zasnovao je svoje nadaleko poznate astronomske tablice (zlj) na al-Fazarijevom djelu i objedinio indijski i grčki astronomski sistem. primajući glavne crte helenske i perzijske kulture. Nju je po Mansurovom naređenju preveo Muhammad ibn--Ibrahim al-Fazari (f između 796. koje je povezivalo južnu Evropu sa Bliskim istokom. pored evropskih jezika. Isti indijski putnik također je sa sobom donio i jednu matematičku raspravu koja je omogućila da islamski svijet prihvati brojke koje su u Evropi poznate pod nazivom arapske. Uđaba'. a isto tako naučnih perzijskih i indijskih djela43. mada se opširan sadržaj djela može još naći istumačen u proširenom obliku u Pančatantri. decimalni sistem. H. i 806). i književnost se arapska. glavnog bibliotekara al-Rašidova46. Arapski prevod je naročito važan. uključujući u taj broj. turski. Ovo djelo. rijeke čiji su izvori bili u starom Egiptu. Original je donesen u Perziju iz Indije. gdje je ona pomogla buđenju evropske renesanse. interesovale zvijezde. Čak i na islandskom postoji prevod toga djela. oni su svi tekli prema Grčkoj i poslije se vratili na Istok u obliku helenizma. Arabljane su. Indijci su dali još jedan važan doprinos arapskoj matematičkoj nauci.

266—9. on bi odgovarao da više voli biti u društvu svojih otaca. God. 765. Jurjisov sin Bakhtishu' (f 801) bio je glavni liječnik bagdadske bolnice za vrijeme al-Rašidove vlade. 1816). 1364. 1888). 274. Oheilkho's (Beiirut. 286 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO starog arapskog stila. 1306. pa je on iz Džundi-Šapura50 pozvao nesto-rijanca Jurjisa51 (Dorđe) ibn-Bakhtishuha (t ča 771). preveo je na arapski ibn al-Muqaffa(48. Mjesto 45 Perz. I. Arapska literarna djela. Aleksandrija. Zanimanje naukom. Sabi'ah ili Sabi'un)™\ Antiohija. koja je u toku šest ili sedam generacija. rađena je po perzijskim izvorima. U vrijeme arapskih osvajanja Plodnog polumjeseca duhovna baština Grčke nesumnjivo je bila najdragocjenije blago do koga su Arapi došli. Kihalll <alYaziji's. al-<7qđ al-Farld i alTurtushijevo djelo Siraj dl Muluk*9 puna su aluzija na ranije indo-perzijske izvore. god. vol. 48 Fihrist. 2. imenovan privatnim kalif ovim liječnikom53. jedna od mnogih starih grčkih kolonija. robinju. HI. 48 O štampanim izdanjima Kalllah wa-Dimnah vidi Svlvester de Sacv's (Pariš. iibn-Khallikan. starješinu tamošnje bolnice. str. sjedište paganskih Sirijaca. s obzirom na njegov stil. 318 (gdje ime dolazi u obliku Nlbakht ili Navbakht). Jurjis je uskoro zadobio kalifove povjerenje i postavljen je za dvorskog liječnika. T'ak'ar<i> vol. str. odsječan i sažet. sa mnogim usponima i padovima. obraćenik na islam. koji je snažan. nazvan prema svom osnivaču Sasanidu Sha- . Ibn-Baktishu' postao je u Bagdadu osnivač slavne porodice. bio spaljen. Jundavsabur. 118. O i>bn-al-Muqaffi vidi Fihrist. (Beinut. Haran. Grad. 1289. god. od histerične paralize pretvarajući se da je hoće u javnosti svući. Bakhtishuov sin Jibril (Gabrijel) uspio je da izliječi al-Rašidovu ljubimicu. Nauka se te institucije zasnivala na staroj grčkoj tradiciji. to znači dva i po stoljeća. 47 Vidi str. Džundi-Šapur bio je poznat po svojoj medicinskoj i filozofskoj akademiji. Edesa (al-Ruha'). ponovo ištampan u štamparija Bulšq. naročito kada je riječ o dvorskom ceremonijalu. nawbakht. HMKO. u velikoj mjeri se ponovo javio uglačan i neprirodan način izražavanja kakav je vladao za vrijeme Sasanida. kalif al-Mansur obolio je od stomačne bolesti koja je zbunila njegove liječnike. umjetničko djelo i poslije njega će se u arapskoj prozi abasidskog perioda vidni tragovi perzijskog stila osjećati u pretjeranoj eleganciji. kao što su al-Aghd-ni. koju je oko 555. 517 i slj. glavni centar hrišćanskih Sirijaca. izd. ditd. koji su se u devetom stoljeću i poslije njega izdavali za Sabejce (ar. 317. oblicima vladavine i istoriji. jer se sumnjalo u ortodoksnost njegove vjere. bez obzira da li se oni nalaze u raju ili u paklu52*. 1905).upravljanju državom. L. držala skoro stalan monopol nad dvorskom medicinskom praksom. Zato se helenizam pokazao najvitalnijim od svih stranih uticaja u arapskom životu. u raskošnom i slikovitom prikazivanju i u kitnjastom izražavanju. Ibn al-Muqaffin prevod je. filozofiji. 50 Ar. kao i draguljski i drugi zanati. Kada ga je kalif pozivao da pređe na islam. osnovao veliki Anusharwan. 1249. Arapska istoriografija. ali je jezik na kome se predavalo bio aramejski. u ono doba smatralo se isključivim monopolom jedne porodice i prenošeno je s oca na sina. zara-tustrovac. mada je ostao vjeran svojoj hrišćanskoj vjeri. dobra sreća. Mnogi 'članovi ove porodice listakli su se u nauci o zvijezdama. str. kako ćemo kasnije vidjeti. On je ča 757. str. Zbog toga je 805. stjecište istočne i zapadne 49 Objavljeno u Kairu.

n. Jevreji i skorašnji obraćenici na islam. 58 Odatle sljedeće arapske riječi: arithmatlqi {aritmetika). Do ovog vremena. 213—15. koji su najprije prevodili na sirijski. u prvom redu iz Amo-rija i Ankire55 (Ankare). Racionalističke tendencije ovog kalifa i njegovo pristajanje uz mutazilitsku doktrinu.purai I. Razni pljačkaški upadi u »zemlju Rimljana«. Pošto je većina prevodilaca bila aramejskog (sirijskog) porijekla. str. iprema ikojem je d dobio ime. ikoju iibn-abi-Usavlbi'iah smatra sirijskom 'riječju. »Bakht«. postali su na taj način najjača veza između helenizma i islama i. 51 Isp. <str. pagani i. Helenizam je morao proći kroz sirijske prevode prije nego je našao pristup u arapske duše. gdje su ne samo crkvene nego i naučne i filozofske studije bile njegovane — svi ti gradovi služili su kao centri iz kojih se helenizam širio na sve strane. grčkih rukopisa. vol. vol. 296. 53 Ibn-al-'Ibri. koji se u mnogim pogledima pokazao najvažnijom obrazovnom ustanovom poslije osnivanja Aleksandrijlskog muzeja u prvoj polovini trećeg stoljeća pr. 52 Ibn-al-'Ibri. u jugozapadnoj Perziji. 226—7. str. 54 Vidi str. u paihlaiuiu glasi »bokht« i znači »oslobodio je«. prema tome. Qifji. 486. 134—5. Pošto Arabljani nisu znali grčki. i bezbroj manastira u Siriji i Mezopotamiji. koje je naročito preduzimao Harun. str. U slučajevima teških odlomaka. u Bagdadu svoju čuvenu Bayt al-Hikmah (kuća mudrosti). ibn-ail-'Ibri. Helenizam ZLATNI 287 filozofije. 57 Str. vršili su sporadične prevode grčkih djela hrišćani. koja znaiči »sluga«. kojih je bilo mnogo. 830. za njim se doslovno povodi ibn-abiUsaybi<ah. god. Autor djela Fihrist57 to izražava na taj način što mu se Aristotel prikazuje u snu i uvjerava ga da nema nikakve razlike između razuma i vjerskog zakona. među kojima i Euklida56. Abasidska era prevođenja trajala je poslije 750. a poslije sa sirijskog na arapski jezik. stajao je na mjestu današnjeg sela Šahabad u Kuzistanu. I. Ya(qubi. 55 Ar. 56 Ibn-Khaldun. gotovo čitavo stoljeće. mnoga grčka djela bila su najprije prevedena na aramejski (sirijski). Jermencu. Tako bi prezime značilo »Isus je oslobodio«. 243. Muqaddamah. između ostalih zaplijenjenih stvari. pribjegavalo se prostoj transkripciji s izvjesnim adaptacijama58. str. Al-Ma'munu pripisuju odašiljanje izaslanika caru Leonu. prevađala se riječ po riječ. 326. e. Kažu da je sam Mansur kao odgovor na svoju molbu primio od bizantijskog cara veći broj knjiga. Rukovodeći se svojim političkim principima. u prvo vrijeme bili su ovisni o pre-vodima. Ovi sirijski nestorijanci. str. str. Fihrist. 215. koje su za njih vršili njihovi podanici Jevreji. 125. imali su za posljedicu donošenje. koja je naučavala da se vjerski tekstovi moraju podudarati sa zdravim razumom. nestorijanski hrišćani. što !bi moglo značiti »Shapurov logor«. akademije i prevodilačkog biroa. u prvom redu. 401. a tek onda s aramejskog na arapski. dovele su ga da traži dokaze za svoje stavove u filozofskim djelima Grka. Grčki uticaj dostigao je svoju kulminaciju za vrijeme al-Ma'-munove vlade. str. čak u Carigrad radi traženja grčkih djela. Anqirah. I. neovisno jedni o drugim. Al-Ma'mun i njegovi neposredni nasljednici sav ovaj posao povjerili su uglavnom novoosnovanoj akademiji. jumatrlya (geo VIJEK ABASIDA . neku vrstu kombinacije biblioteke. najraniji orijentalni prenosioci grčke kulture velikom dijelu sadašnjeg svijeta. Na mjestima gdje se nije mogla naći ekvivalentna arapska riječ ili gdje se nije razumio grčki termin. al-Ma'mun je osnovao god.

naučne su grane koje su poslužile kao polazna tačka na ovom putovanju duhovnih otkrića.. 1928).) i Ptolemej (živio u prvoj polovini drugog hrišćanskog stoljeća). njegov prevod na arapski. jedan od najvećih naučnika i najplemenitijih karaktera toga doba. Mafatlh al-<Ulum. nije uspostavljen nikakav bliži kontakt između arapskog duha i grčke drame. Fihrist. al-Mahdijev astrolog. svaki bi tada bio pametniji od Aristotela«66. i. grčke poezije i grčke istorije. 176. iz Ruhe (-f. čiji su zastupnici bili Euklid (živio ča 300. Euklidovi Elementi i Almagest. uglavnom iz područja medicine. muslqi (muzika). a za jednog drugog patrona Ptole-mejev (Quadri partitum61. 380. Homerovu Ilijadu djelomično je na sirijski preveo Thawafil (Teoiil) ibn-Tuma. vol. str. koje je kalif donio iz Ankire i Amorija65. svi ovi raniji prevodi nisu dobro rađeni i morali su biti podvrgnuti reviziji i preradi za vrijeme vlade al-Rašida i al-Ma'muna. 150—51. e. 227. n. nestorijanski hrišćanin iz Hire. i kao mladić vršio je službu liječničkog pomoćnika kod liječnika ibn59 Ibn-al-'Ibri. str. ili Mesue Major (Stainijii). Jedan od pionira prevodilaca sa grčkog bio je abu-Yahya ibn-al-Batriq (f-između 796—806). str. tj. Prevodioci Hunavn ibn Ishaa Seik (P°glavica) prevodilaca. . za koga tvrde da je za al-Rašida preveo izvjesne rukopise. 1895). vol. ZLATNI VIJEK ABASIDA . pr. QLfti. pr.). Na tom području i dalje je suvereno vladao perzijski uticaj. možda su u isto vrijeme prevedeni.785)59. ibn-abi-Usaybi<aih. I. Isp. 62 Y. najzad grčka filozofija. e. T-r • i -rt — /-r • . arapski al-Majisti ili alMijisti (izvorno od gr. učenik Jibrila ibn-Bakhtishua i učitelj Hanayna ibn-Ishaqa. 288 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Prevodioci na arapski nisu se interesevali za grčka djela literarnog tipa. e. maghnatls (magnet). U prvom redu grčka medicina. jakobitski liječnik koji je živio na dvoru fatknidsfeog 'kalifa ail-Hakirna u Kairu i umro 1015. G. zatim grčka matematika i srodne nauke. Kolso/iZ Ikhwdn izd. on mu je ovako odgovorio. Očigledno. i slj. . 63 Vol. »Ako bi se glupost od koje ti boluješ preobrazila u inteligenciju i podijelila među stotinu kratko vi-dih ljudi. ikslr (eliksir). 220.857). jailsajah (filozofija). megiste. 61 Fihrist. da . • živa ju. str.. ibrlz (čisto zlato).bi se razli kovao od Mesue Mlađega (Masawayh al-Mariidlni). str. koju su izložili Ga-len (f ča 200. 291. 175. maronit. str. Prema tome. 41. Hunayn je bio 'ibadi. I. kakvu su začeli Platon i Aristotel i objasnili neoplatoničari. n. 65Ibn-al-'Ibri.)60. najveća). ali očigledno ckugi korak nije izvršen kao u drugim slučajevima. izd. str. n.a'qubi. sirijski hrišćanin Yuhanna (Yahya) ibn-Masawayh64 (-}. tj. passim. Khayr-al-DJn al-Zirikl (Cairo. Yuhanna je bio u službi kod al-Rašidova nasljednika. 273. indeks. Kada ga je jednom prilikom neki dvorski ljubimac uvrijedio. n. 60 Ibid. van Vloten (Levden. Vidi abu-'Abdullafa a>l-Khwartizmd. asturlab (astrolab). str. bio je Hunayn ibn-Ishaq (Joanmtms.metrija). urghun (organ). za koga tvrde da je za al-Mansura preveo važnija djela Galena i Hipokrata (živio ča 436. veliko Ptolemej evo astronomsko djelo62. ako je podatak o tome kod al-Mas udija63 ispravan. e.) i Pavle iz Egine (živio ča 650. athlr (eter). jighrdflyah (. 809—73).geografi!ja). Iz ovog ranijeg perioda je i drugi prevodilac. kako ga Arapi na11 II l ILI U 7 fr frU fv AoifrUvJ . passim. str 64 U latinskom Mesue (Mesua). VIII.

str. e. 295. 249. 87 Ibn-al-'Ibri. kopirao ga je Qifti. 71 On je također pire veo sa perzijskog na arapski. str. I.) vidi Hitrti. Od mnogih djela koja se pripisuju njemu neka. str. vol. 203. I. a njegove kolege drugi dio posla. dječak sa suzama u očima napusti službu kod Masawayha. n. treba pripisati ovoj dvojici njegovih pomoćnika i drugim naučnicima i članovima njegove škole. I. vol. pri88 Fihrist. ali se svojski preda učenju grčkog jezika. 1. u razne grčke pokrajine u potragu za rukopisima. Pretpostavlja se da je između ostalih stvari Hunayn izvršio pripremne radove oko prevođenja Galena. koje je on podučavao. str. 79 Qifti. 89 S nadimkom al-A<sam ziato što je bio sakat u ruku. 42. dok su bili u službi sinova ibn-Shakira. koje sadrži deset od šesnaest kanonskih Galenovih knjiga. str. 188—9. koji je bio bolji poznavalac arapskog jezika73 i proslavio se kao bolji prevodilac Aristotelovih djela. JSTs 1075. str. 1938). kakvi su.. 298. npr. Catalog of the Garrett Collection oj Arabic Manuscripts (Princeton. 74 Ibid. str. e. str. najprije preveo otac sa grčkog na sirijski. 187—8. Fizike (Tabi'iyat) i djela Magna Moralia (K. 1. Sedam knjiga Galenove anatomije u grčkom originalu je izgubljeno. str. Ibn-ab.). 248. očigledno. mali mjesečno oko 500 dinara (250 funti sterlinga) i da mu je al--Ma'mun u zlatu plaćao težinu knjiga koje je prevodio. Ali on nije postigao najveću slavu kao prevodilac. str. 38. bez sumnje. Aristotelovo djelo Hermeneutica je.. 297. god. 76 Qifti. I. n. a koje nosi datum 572. 185. str. ibiđ. On je poslije toga stupio u službu Jibrila ibn-Bakhtishua.. 297. vol. Hipokrata i Dioskorida (živio ča 50. str. U mnogim slučajevima Hunayn je. str. prevođenje sa sirijskog na arapski72. 77 Ibn-abi-Usaybii(ah. 78 O rukopisu još jednog djela al-$ind'ah al-Saghirah. ali su. Njega su kasnije poslala tri visokoobrazovana sina Muse ibn-Shakira. Hunaynove prevodilačke sposobnosti može potvrditi izvještaj da su on i drugi prevodioci. str. ibn-abi-U§aybi<ah. 116 = de Slane. 246. 58 Ibn-Khallikan. bili 'Isa-ibn-Yahya70 i Musa ibn-Khalid71. koji su se samostalno bavili istraživačkim radom. vol. nego kao liječnik-praktičar kada ga je kalif al-Mutawakkil (847—61) . Poslije je ovaj kalif imenovao Hunavna nadzornikom biblioteke svoje akademije i u tom svojstvu Hunayn je vodio nadzor nad cijelim prevodilačkim radom. 244. Qifti. Faris i Abd-al-Malik. str. 252. a zatim je izvršio prevod sa sirijskog na arapski sin Ishaq. u kome je imao za saradnike svoga sina Ishaqa68 i svog nećaka Hubaysha ibn--al-Hasana69.. izvršio prevod sa grčkog na sirijski. 87. 250. 99. str.iUsaybd'ah. Fihrist. Do nas nije došao Hunaynov arapski prevod Starog zavjeta sa grčkog izdanja Septuaginte79. ibn-al-'Ibrd. str. 94—5. a takođe i Platonove Države (Siyasah)7* i Aristotelovih Kategorija (Maqulat)''*. srećom. I.289 -Masawayha. 19 — Istorlio 3")Dfl 290 1928). str.hulqlyat)™. 28. 72 Fihrist. ličnog liječnika kalifa al-Ma'muna.. 5. 73 Fihrist. (1176. vol. 70 Fihrist. str. 75 Ibid. 80. ostale sačuvane u arapskom prevodu78. npr. Shvativši kao izazov jednu pogrdnu primjedbu svoga šefa da narod Hire nema ništa zajedničkoga sa medicinom i da bi za njega bolje bilo da je napusti i zaposli se u mjenjačnici novca na pijaci67. Između ovih radova svakako njegov najveći je doprinos prevod sa grčkog na sirijski i arapski skoro cijelog Galenovog naučnog opusa77.

)85. Moja vjera naređuje da činimo dobro i našim neprijateljima. 177. 327. ZLATNI 291 VIJEK ABASIDA Thabita je u njegovom velikom radu naslijedio njegov sin Si-nan (f 943). Njemu se općenito pripisuje da je prvi preveo Eukli-dove Elemente i Ptolemejevo djelo Almagest.Upravo kao što je Hunavn stajao na čelu ne-Ourrah storijanske grupe prevodilaca. svaki se liječnik zakleo da neće nikome davati smrtonosne lijekove«8i Za Hunayna ibn-Ishaqa al-clbadija ibn-al-'Ibri i al-Qifti kažu da je »izvor znanja i rudnik vrline«. ibn-al-'Ibni. 251. pr. Oni su vršili ispravke na ranijim prevodima. Vidi str. e. vol. šta ga je sprečavalo da ne spravlja smrtonosni otrov. I. 139. 80 Ibn-<abi-U§aytbi<iah. str. str. vol. on je mirno odgovorio: »Ja sam svoju vještinu učio samo za dobrotvorne svrhe i ni za šta drugo«80. Thabit i njegovi učenici živjeli su u ovoj sredini. tako je Thabit ibn-Qurrah83 (ča 836—901) bio na čelu druge grupe. Ovi Sabijci štovali su zvijezde pa su zato od pamtivijeka mnogo interesa pokazivali za astronomiju i matematiku. 83 Njego vio dgelo al-Dhakhlrah ji 'lim al-fibb izdao je G. I. Thabit ibn. vol. 81 Ibn-al-'Ibri. Thabit je. 82 L. str. štaviše i za »jednog od najvećih umova i najboljih karaktera s kojim se susrećemo u istoriji« (une des plus belles intelligences et un des plus beaux caracteres que l'on rencontre dans l'histoire«82. 29«. čije prvo ime abu-'Abdullah Muhammad (ibnJabir ibn-Sinan) ukazuje da je on prešao na islam. I. pr. e.imenovao svojim privatnim liječnikom. npr. a Lekler (Leklerc) proglašava ga za »najveću figuru IX stoljeća« la plus grande figure du IXe siecle). počiva na njegovim originalnim radovima iz područja astronomije. Međutim. koija ise popunjavala iz redova paganskih Sabijaca84 u Haranu (stari grad Carrhae). str. str. ss Fihrist. Haranijanska škola matematičkih i astronomskih prevodilaca za predšasnike je imala al-Hajjaja ibn-Yusufa ibn-Matara (živio između 786. Njemu se pripisuje prevođenje većeg dijela grčkih matematičkih i astronomskih djela. a koliko tek više našim prijateljima.) i Apolonija iz Perge (r.. revidirao raniji Hu-naynov prevod Euklida86. Kada su ga ponovo priveli kalifu i ovaj mu zaprijetio smrću. 1876). Očigledno je da je on izvršio pripreme za dva prevoda prvog djela. Al-Battanijeva slava. str. njegova dva unuka Thabit (f 973)88 i Ibrahim (t 946)89 i jedan njegov praunuk abu-al-Faraj90. n. Za vrijeme al-Mutawakkilove vladavine njihov je grad postao sjedište filozofske i medicinske škole koja je ranije bila prenesena iz Aleksandrije u Antiohiju. Kad ga je zatim upitao kalif. jer se on nije bavio prevodilačkim radom. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO u stvari pseudo-Sabijci. s« IbnKhallikan. naime. Svi su se oni istakli kao prevodioci i naučnici. On je našao patrona u kalifu al-Mu'tadidu (892—902) i ubrzo postao njegov lični prijatelj i gost njegova stola87. <!lb. 267. koji ga je uvjeravao da je samo htio provjeriti njegovu Ijekarsku neporočnost. str. i 833). Hunavn je odgovorio: »Dvije stvari: moje vjersko uvjerenje i moja profesija. Histoire de la medicine arabe (Pariš. n. Lecleirc. Pored toga. 251—2. Albategnius ili Albatenius kod latinskih autora). Moja je profesija osnovana za dobrobit čovječanstva i radi samo za njihovu olakšicu i -ozdravljenje. 262. osudio na jednogodišnje zatočen je zato što je odbio da uz veliku nagradu spravi otrov za jednog kalif ovog neprijatelja. poslije Thabita najveće sabijsko ime je al-Battani (f 929. Njegov patron ga je. 187—8. vol. . međutim. 87 ibn-aibd-Usaybi'ah. I. među koje treba ubrojiti djela Arhimeda (•f212. Sobni (Cairo.

ali njegovi rezultati nisu zadovoljili. Posredstvom Avicene (ibn-Sina) i Averroesa (ibnRushd). pored Arapske gramatike. Jer. bila su neautentična). 57—9. arapski se svijet upoznao sa neoplatonskim teorijama i misticizmom. ili 998) pokušao je kasnije da izvrši adaptaciju ovog djela. 428. Ovaj položaj on je zadržao sve do današnjeg dana. 88 Ibid. ispoljio uticaj neoplatonizma. 295. 12 Fihrist. a poslije njega alQifti98 citiraju ništa manje nego 100 88 Ibid. platonizam i aristotelijanizam prokrčili su sebi put u latinski jezik i izvršili presudan uticaj na srednjoevropski skolasticizam. str. 267—8. 265. U drugoj polovini desetog stoljeća javili su se jakobitski ili mo-nofizitski prevodioci. 893. 19* 292 UMAJADSKO I ABAS1DSKO CARSTVO djela koja pripisuju »grčkom filozofu«. 224—6. izjavio je jednom prilikom piscu djela Fihrist96 da on za dan i noć prepiše prosječno 100 listova.. slobodno se može reći da su sva postojeća Aristotelova djela (mnoga od njih. Fihrist94 donosi listu od 34 njegova originalna djela. zahvaljujući u prvom redu njihovu uticaju. kao i Porfirijev Isagoge (Uvod). prije nego je Hunavn pripremio svoj prevod. hrišćanin iz Balabaka. prema savremenim izvorima. 95 Fihrist. uskoro su postali.. str. 57. mučili su se kako će napisati svoja imena. a umro je u Bagdadu 974. I. On je bio najveći muslimanski astronom i matematičar. I'sp. I. hasib znači »mate matičar«. Naročito se u sufizmu. koji je rođen u Takritu god. Sve se ovo događalo dok Evropa skoro ništa nije znala o grčkoj misli i nauci. Osim toga. 34. Još jedan kasniji prevodilac matematičkih i filozofskih djela bio je Qusta ibn-Luqa (f ča 922). 94 Str. str. Do desetog stoljeća arapski jezik. str. 245—6. sa jednog ranijeg sirijskog prevoda. čiji su predstavnici bili Yahya ibn-'Adi. 288. str. o čemu ćemo raspravljati u jednom kasnijem poglavlju. 226. Jakobitski autori zanimali su se revidiranjem postojećih izdanja Aristotelovih djela ili pripremanjem novih prevoda. Qiftf. Abu-al-Wafa' Muhammad al-Buzjani al-Hasib93 (940—97. 264. a poslije Muhameda prevashodno jezik objave i vjere. i slj. 90 Oifja. str. Yahya. str. u koji je u arapskom prevodu ulazila Ari-. 272. str. muslimanskom misticizmu. str. 93 Buzdžan u Kuhistanu bio je njegovo rodno mjesto. 98 Str. 98 Str. str. 262—^3. prirodno. Poslije ovog dugog i plodnog perioda prevođenja u toku vladavine prvih Abasida slijedio je period originalnih doprinosa. 235—6. Qift-i. Isp. postala dostupna arapskom čitaocu. Prvi pokušaj prevođenja djela Almagest učinio je još za vlade Yahye ibn-Khalida ibn-Barmaka92 al-Rašidov vezir. i abu-'Ali 'Isa ibn-Zur'ah iz Bagdada (f 1008)95. njihovi savremenici na Zapadu Karlo Veliki i njegova vlastela. koji je postao nadbiskup svoje crkve. Al-Hajjajov prevod čuvenog astronomskog djela Almagest izvršen je 829— 30. str. 264. Prije nego što se završio period prevođenja. Fihrist. temelj humanističkih studija islama. str.jedno za al-Rašida i drugo za al-Ma'muna91. vol. dibn-aibi-Usaybi(aJi. god. Qiftd.stotelova Retorika i Poetika. Ibn-abi-Usavbi'ah97. 91 Fihrist. 97 Vol. koji je u predislamskom periodu bio samo jezik poezije. Muslimani su prihvatili mišljenje neoplatonskih komentatora da je Aristotelovo i Platonovo učenje (Aflatun) u suštini isto. str. d slj. preobrazio se na čudan i jedinstven način u gipko sredstvo . Aristotelov logički Organon. dok su se al-Rašid i al-Ma'mun zadubljivali u grčku i perzijsku filozofiju. kako ćemo kasnije vidjeti.

koga je opet naslijedio njegov sin al-Mahdi2. vol. 2 Vidi Ya<qulbi. On je podijelio carstvo između njih dvojice. i si.za izražavanje naučne misli i prenošenje najuzvišenijih filozofskih ideja. a stvarno je i prenosio vršenje svoje civilne vlasti na vezira (wazlr). izvor sve vlasti. ali je to isticanje u kasnijim godinama raslo u obrnutoj proporciji sa njihovom stvarnom moći.. Poslije ogorčene borbe. str. 437. svoj ih vojnih funkcija na vojskovođu (amir). Poslije tih vremena narodi Iraka. a na poleđini izvrnuto OFFA REX. a vršen je. VII. str. Osmi kalif al-Mu'tasim bi-Allah (833—42) i svi ostali kalifi abasidske dinastije koji su poslije njega došli uzimali su počasne titule koje su ih dovodile u vezu s Alahom. sve do Španije. dtr. 472. Harun je odredio svoga najstarijeg sina al-Amlna za svog prvog. Ovim je titulama najprije bio počašćen al-Mutawwakkil (847—61)1. duž cijele sjeverne Afrike. On je mogao. IMITACIJA ARAPSKOG DINARA IZ 157 (774 n. II. III. a njemu je nasljednik bio njegov brat Harun al-Rašid8. sudačke na suca (qadi). uvijek donosio posljednju odluku u državnim stvarima. Iskoristivši narodnu reakciju protiv bezbožničkog stava posljednjih Uma jada. Iza al-Mahdija je došao njegov najstariji sin al-Hadi. i si. U međuvremenu on se učvrstio kao jezik diplomatije i uglađenog saobraćaja od centralne Azije.. u najmanju ruku u teoriji. Vladajući kalif je obično za svog nasljednika određivao jednog od svojih sinova prema kojem je pokazivao osobitu naklonost ili ga smatrao sposobnim. Al-Saffah je imenovao svoga brata al-Mansura. 261—2. ANGLOSAKSONSKI ZLATNI NOVAC. ostavivši al-Ma'1 Mas'uda. Aba-sidi su s početka isticali religiozni karakter i dostojanstvo svoje funkcije kao imamata. 523. str. al-Ma'mun je preoteo . za drugog nasljednika. 3 Fakhri. Pogrešno postavljen princip nasljedstva. vol. str. 236. koji su zasnovali uma-jadski kalifi. međutim. e. koji je bio darovitiji. vol. prihvatila je s istim rđavim posljedicama i dinastija Abasida i ostala mu vjerna kroz čitav tok svoje vladavine. U svom vladarskom držanju i ponašanju prvi su se bagdadski kalifi držali perzijskih manira. One su zadržane sve do posljednjeg otomanskog kalifa. koja se završila ubistvom al-Amina (septembar 813). ili nekog od svojih rođaka koga je držao najkompetentnijim za taj položaj.). koji je bio. 278. Na prednjoj strani stoji napisano shahddah.. a svog mlađeg sina. 294 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO munu vlast nad Kurasanom sa Marvom kao prijestonicom4. Sirije i Palestine. Alžira i Maroka svoje najljepše misli izražavali su jezikom Arabljana.. Kalif je. Tunisa. Fakhri. POGLAVLJE XXV ABASIDSKA DRŽAVA Abasidski kalif Na čelu države stajao je kalif. U periodu slabljenja njihovi podanici počeli su da ih obasipaju takvim ekstravagantnim titulama kao što su khallfat Alldh (božji kalif) i kasnije žili Alldh'ala al-ard (božja sjena na zemlji). zatim Egipta. Rabati.

str. Goitein u Islamic Culture. Athdr al-Uwal fi Tartlb ail-Duwal (Cairo. po položaju je odmah dolazio vezir (wazir). jula 817. Malo prije svoje smrti al-Ma'mun je zapostavio svoga sina al--'Abbasa i odredio za svog nasljednika njegova brata al-Mu'tasima. Fakhri. . Mas-udi. U aktu :nii\n kalif al-Nasir (1180— 1225) postavlja novog vezira imamo izvanredno dobar dokumenat za teoriju »božanskog prava« prenošenja vlasti na opunomoćenika: Muhammad ibn-Barz al-Qummi je naš zastupnik na cijeloj našoj zemlji i kod svih naših podanika.847). i slj. str. onaj ko ne sluša našeg vezira. nas sluša. Njegov je uticaj. koje su služile za mučenje. šest godina poslije smrti svoga predsasnika. Zato onaj ko njega sluša. uče^tvo^ao je u velikoj mjeri u uživanjima haremskog života. 292. al-Ma'mun nije uspio ući u prijestonicu carstva. Gubitak imanja često je bio popraćen gubitkom života. neograničeni) i tanfidh (samo s izvršnom vlašću. Na bagdadskom dvoru nalazio se i dželat. Vezir je vršio službu u ime kalifa kao njegov alter ego (drugi ja). 380—92. god. razjareni stanovnici Bagdada izabrali su za kalifa. al-Ma'munova ujaka Ibrahlma ibn-al-Mahdija. To isto je običavao učiniti upravitelj s imovinom potčinjenih službenika i privatnih građana. 500. II. str. str. čija je dužnost bila da pred kalifa uvodi akreditovane poslanike i dostojanstvenike. a i kalif je 4 Ya<qubi. Ličnosti kalif ovoj dodjeljivao se dvorski komornik (hajib). Tanbih. Sve do 819. Al-Mu'tasima je naslijedio njegov sin al-Wathiq -f. samo su šestorici bili neposredni nasljednici njihovi sinovi.ne sluša ni nas. a bog će onome ko ga ne sluša dati da uđe u pakleni oganj6Jednako kao i kod Barmakida. XVI. Četiri godine kasnije. On je postavljao i uklanjao upravitelje i suce.. koji je bio istaknuta dvorska ličnost. vol.. čak je i svoj položaj po principu nasljeđa prenosio na druge. bio veliki. 255—63. boga sluša. Nadsvođene podzemne prostorije. čija je vladavina trajala skoro dva i po stoljeća (750— 991). str. Bio je običaj da vezir konfiskuje imovinu upravitelja koji više nije bio u milosti. Međutim. Ovaj su položaj kasnije držali Buvejhidi. s kojim se završava slavni abasidski period. ograničeni). Vezir s ograničenom vlašću nije^ preduzimao ništa na svoju ruku. ne sluša ni boga. i dželat je (obje funkcije su perzijski importi). god. 5 Isp. Od 24 kalifa. Poslije^ kalifovanja al-Muqtadira (908—32) vezira je istisnuo amir al-umard'. Na kraju je osnovan naročit »konfiskacioni biro«8 kao redovno vladino odjeljenje. D. kada se on ogr-nuo zelenim šiitskim ogrtačem mjesto crnim abasidskim i odredio za zakonitog nasljednika Ali j inog pristalicu 'Ali al-Ridu. koja je bila na strani sinovljevoj. pojavljuju se prvi put u arapskoj istoriji. zapovjednik nad zapovjednicima. a bog će dati onome ko njega sluša da uđe u raj..Kalifat. imao je veliku moć i kao kalifov velikodostojnik. naravno. Mjesečna vezi-rova plata za vrijeme kalifovanja alMu'tadida iznosila je tisuću dinara. 62. teoretski naravno. postao prijeko potreban pratilac abasid-skog prijestolja. Al-Mawardi9 i drugi pravni teoretičari razlikuju dvije vrste vezirata: tafwld (sa punom vlašću. S. (1942). str. Uz dvorskog astrologa. Ovaj visoki položaj stajao je pod uticaj em perzijske tradicije5. ABASIDSKA DRŽAVA 295 opet kažnjavao istom kaznom svrgnutog vezira7. nego je svoje dužnosti svodio na izvršavanje kalif ovih naređenja i na pokoravanje njegovim instrukcijama. ifbn-al-'Ajbbaiais. u sa-glasnosti sa kalifom. 6 Fakhri. vezir je često bio svemoćan. 205. yezir Poslije kalifa. a ko ne sluša nas. a ko nas sluša. Na taj način on je ubrzao pobunu armije. 1295). 345. vol. Vezir sa neograničenom vlašću imao je u svim stvarima suverenu vlast izuzev u postavljanju svoga nasljednika.

kod Qudamaha. predsjedavao je savkancelariia Jetu' čiJi su članOvi bili šefovi raznih državnih odjeljenja. jedini zakonit porez obavezan za svakog muslimana. trgovinsku robu i druge oblike imovine koji su se mogli povećavati bilo prirodnim prirastom bilo investiranjem. uključujući zlato i srebro. ali je njihov položaj uvijek bio podređen pravom veziru. v»l. Ibn--Khurdadhbih16 nabraja velik broj stavaka iz kojih možemo izračunati da je porez Sauada u novcu i naravi iznosio 78. drugi. U kasnijim vremenima jizyah je odgovarao al-badal al-'askari (Kletvenički danak). cesta. Sačuvana su tri takva izvještaja: najstariji.000. ne uračunavajući ono što je plaćeno u naravi. međutim.340 dirhama17.000. 1904). 0 Do ovog vremena diferencijacija između jizyah d khafrdj jasno je -bila zacrtana. Pod Abasidima je državna mašinerija postala mnogo komplikovanija nego ranije. a čitavog carstva 299. 59:7).850.000. naročito u poreskom sistemu i sudskoj administraciji. robovima i sužnjima. kako smo ranije čuli. Drugi glavni izvori državnih prihoda bili su porezi stranih neprijatelja. i o opadanju dohodaka za vrijeme narednih stoljeća. a iz cijelog carstva 388. VI. Muslimani. bile su ostavljene savjesti svakog pojedinog čovjeka. zadržan je.000 dirhama15. stara Babilonija). Kurasan 28.000 . nisu plaćali glavarinu.724.000. Pošto su vladi najviše briga zadavale finansije. str. 8 Isp. 37. Prema ibn-Khaldu-nu12. novac od primirja. UMAJADSKO I ABAS1DSKO CARSTVO poznat pod imenom faj/' (isp. 9 Str.800. 33—47. 19—20. kao i u vrijeme Umajada.Poreska Vezir.200. U izvore državnih prihoda ulazio je zekat. Iz zaključnih računa Qudamaha14 može se zaključiti da je prihod u novcu i u naravi iz Sauada iznosio 130. održavanje džamija. nema dovoljno podataka u razasutim zabilješkama koje bi nam mogle garantovati konačne rezultate. Sav ovaj prihod u ovo vrijeme bio je 7 Iibn-al-Aithir. izd. mostova i za opće dobro muslimanske zajednice11. siročadi. iz Sirije — Palestine.846. Kalif ga je upotrebljavao za plaćanje trupa. uključujući i Hims. mal. pp-reski biro (dlwdn al-kharaj). koji se često naziva »nadziratelj poreza«. malu i sličnim stvarima. H. Sirije — Palestine18 29. kod ibn-Khalduna.000. Različiti izvještaji o državnim prihodima koji su do nas došli iz vremena abasidske vladavine svjedoče o velikom blagostanju koje je vladalo u prvom stoljeću te vladavine.34019.860. iz Kurasana 37. dobrovoljcima svetog rata. obaviješteni da se prilikom smrti al-Mansura u centralnoj blagajni nalazila svota od 600. i dalje je bio istaknuta ličnost u kalifovoj vladi. iznosio je u vrijeme al-Ma'muna 27. kao što znamo odranije. Koran. mada je veći red vladao u državnim poslovima. koji prikazuje dohotke u prvoj polovini trećeg muslimanskog stoljeća. porez na zemlju (kharaj)10 i desetine ubirane na robu vlasnika nemuslimana koja se uvozila na muslimanski teritorij.350 dirhama Ovdje su uključeni i porezi u naravi. Kurasana i potčinjenih teritorija 44. Zekat se plaćao na obradivu zemlju.000 dirhama.000. Od svih ovih pojedinosti porez na zemlju donosio je najveći prihod i činio je glavni izvor prihoda od nevjernika. zlato i srebro.000 dirhama. Hilal ai-§abd'. Sirija — Palestina13 14. godišnji zemljišni porez koji je u novcu platio Sauad (donji Irak.319.500. pokretnine. 167. Sto se tiče rashoda.040. isključujući poreze u naravi. glavarina od podanika nemuslimana (jizyah). Ponekad su ti šefovi bili designirani veziri.929. Sav novac skupljen od vjernika bio je izdavan iz centralne blagajne kao pomoć vjernicima: ubogim.291. omogućavali kalifima da žive na velikoj nozi. za prihode nešto kasnijih godina. str. uključujući i Aleksandriju. sve ove provincije carstva 331. iz Egipta.265.000.000 dinara i Egipat 23. Službeni poreznici vodili su brigu o zemlji. Mi smo. Šef toga odjeljenja. Tuhfat al-Umara' f i Ta'rlkh al-Wuzara'.000. međutim. koji govori o prihodu pod al-Ma'munom. strancima.000. 306.000. koji su Otomani iznuđavali od nemuslipianskih podanika za oslobađanje od vojne službe. možda pod al-Mu'tasimom. ili finansijsko odjeljenje (bayt al-mal) kao najvažnija ustanova. i treći. kod ibn Khurdadhbiha. F. jer su. u stvari veliki vezir. Amedroz (Beirut. 15. Vidi str.

i nadgledanje zakonom propisanih mjera javnog morala . i slj. policijsko i poštansko odjeljenje. str. po pravilu. 22 Tha( alibi. str. 249. III. političke dokumente i carska naređenja i diplome. u njoj je bilo preko 900. Ovaj je presedan revnosno slijedio 'Umar II24. Huart. 376. I. koja je izdavala sva službena pisma. Damasik. 376. Ona je osnovana još za vrijeme vladavine Uma jada. koja je imala vojne činove i. Al-Mawardi26 ubraja. Tamaddun. Jordana i Palestine dati su globaOino u sumi od 1. abasidska vlada imala je glavnu kontrolu za pregled računa (diwdn al--zimdm). str. Isip. jer je on vršio nadzor nad pijacama i javnim moralom. str.227. 1875). Hims.000 dinara22. Kada je umro al-Rašid. vol. II.00021. str. a u kasnijim vremenima pokatkad i u rangu vezira.000. vol.000.095. Njegovi nasljednici al-Hadi.456. gdje joj je udaren temelj na evropskom tlu25. Stvarno. npr. između ostalih interesantnih dužnosti ovog prefekta policije. 15 Samo u novcu 8. 18 Porezi Rinasrdna. čija je zadaća bila da ispravlja slučajeve pogrešno donesenih presuda u administrativnom i političkom odjeljenju. jer al-Mawardi23 govori da je 'Abd-al-Malik bio prvi kalif koji je jedan dan posvećivao naročito saslušavanju priziva i žalbi svojih podanika.000 dinara. 18 Klinasrin i drugi pogranični gradovi. uključujući dragulje. vol. Qudamah. Policijlskom odjeljenju (dlwdn al-shurtah) stajao je na čelu visoki službenik koji se zvao sahib al-shurtah. Histoire des Arabes. Ovu je praksu očigledno preuzeo i abasidski kalif al-Mahdi. 12 Muqaddamah. str. I (Wienna.800 dirhama. 61. bila je dobro plaćena. i slj. vol. Jordan i Palestina. Ailfred w>n Kremer. 72. vol. bdijenje nad održavanjem javnog morala i sprečavanje djela zakonom zabranjenih. 764. iznosila je 100. 21 Tabani. lihvarstva i javne prodaje vina. Harun. 20 Mas'udi. i slj. VI. 18 Passim. 14 Kharaj. Huart. 5. Damaska. kao i ostali koji su iza njih došli ovakve su žalbe saslušavali na javnim skupovima. al-Ma'mun. kartanja. libn-Knuo-dadbih. O&iito je da ibn-Khaldunova lista. nadzor nad ispravnim plaćanjem zakonito sklopljenih zajmova (mada on nije imao sudske vlasti).840 dirhama. U njegovu je dužnost spadalo nadgledanje ispravnosti utega i mjera u trgovini. unije mi jasna ni tačna. 237^52.000. 233. a bio je šef policije i dvorske tjelesne garde. str.dirhama i 14. namještaj i nekretnine. 17 Samo u novcu Oko 8. dopisno odjeljenje ili kancelariju za otpravljanje pisama (dlwdn al-tawkl'). str. on daje različite brojke na različitim mjestima i na njegovim listama suma se ne silaže sa navedenim podacima na (pojedinim mjestima. I. Svaki veći grad imao je svoju policiju.000 dinara20. koju je osnovao al-Mahdi. 19 Zaydan. upravu za nadziranje žalbi. 11 Mawairdi. 239. vol. al-Muhtadi (869—70) bio je posljednji kalif koji je praktikovao ovaj običaj. str. kao i druge dvije. str. 366. ABASIDSKA DR2AVA 297 Druge vladine ustanove Pored poreskog biroa. Uprava za nadziranje žalbi (diwan al-nazar f i al-mazdlim) bila je neka vrsta apelacionog suda ili vrhovnog suda. 356. Isp. Nor-manski kralj Rođer II (1130—54) uveo je ovu instituciju na Siciliji. 150—51. str. Lata'if. str. Culturgeschichte des Orients unter den Chalifen. Šef municipalne policije nazivao se muhtasib. a prilikom smrti al-Muktafija (908) državna imovina.

doduše. U njemu je kurasanska državna cesta bila najvažnija arterija. Tuš. diad. brzi konj. Isp. Storia dei Musulmani di Sicilia. str. ar. vol. teretna konj. Culturgeschichte. Ona je išla u pravcu sjeveroistoka kroz Hamadan. vol. 27 Diwan al-baiid. u Kuzistanu. Do današnjeg dana perzijski poštanski putevi. Druga glavna cesta vodila je iz Bagdada. Prvi zapisani primjer ovoga metoda odnosi se na javljanje al-Mu'tasimu 0 hvatanju pobunjenika Babika (Babak). 298 UMAJADSKO I ABASlriSKO CARSTVO na novoj bazi. koji se iz carske prijestonice granao na sve strane. 24 Mawairdi. I.33. Jedan od njihovih vođa bio je ibn-Khurdadhbih (f ča 912). niz Tigris. za kalifa al-Mu'tamida u Džibalu (stara Medija). čiji se šef naziva sahib al-baild. Isto tako. Nejsabur.geografski stručnjaci ilslkoristili su ove poštanske priručnike za sastavljanje svojih djela. al-Bayhaqi. Barid je bio upotrebljavan za prevoz novopostavljenih upravitelja u njihove provincije i za transporte trupa s njihovom vojnom opremom31. III (Catanaa.između dva spola i kažnjavanje svih onih koji su svoje sijede brade bojili u crno da bi se na taj način udvorili ženama. Ya'qubi. baSrld je. izd. Svaki provincijski glavni grad bio je snabdjeven poštanskim uredom. 8 :10. Isp. birdan. čiji je centar Tihran (Teheran). čiji se al-Masalik w-al-Mamdlik. str. a sistemi relejnih stanica nalazili su se na ovim cestama. NalMino. zasnovan na materijalu državnih arhiva. poglavice Khurrami32 sekte god. Mada je njezina primarna zadaća bila da služi interesima države. ar. moralo je biti stotine ovakvih relejnih puteva. Bu-karu. bio je prvi koji se zainteresovao za poštansku službu. koji leži u blizini starog Raja. Publika se mogla poštom koristiti uz plaćanje zamašne sume novaca. 525. Prvi arapski . a al-Walid se njom koristio u svrhu svojih građevinskih radova. str. poštanska institucija je u ograničenoj mjeri. Upotrebljavani su trenirani golubovi za prenošenje pisama. 417—18. vol. 367. semitska riječ koja oema veze sa laitinsfeom riječju veredus. 1 odatle do Širaza u Farisu. Isp. Iz glavnih gradova su se od glavne ceste odvajale sporedne u pravcu sjevera i juga. trgovcima i hadžijama i poslužili su kasnije kao osnova za geografska istraživanja._ 131. str. str. str. obavljala i prenošenje privatne korespondencije28. u Siriji i Arabiji upotrebljavane su deve30. Est. 'Abd al-Malik ju je proširio na čitavo carstvo. koji su pokazivali razne stanice i udaljenosti među njima. 46. 452. 25 M. 1902). Marv. U Perziji su vršene smjene mula i konja. Ceste su spajale prijestonicu sa vodećim centrima carstva29. 431. Isfahanii. Isp. F. 26 Str. poštanski ured. možda. baština je ranijeg Perzijskog Carstva. Ovi planovi stajali su pri ruci putnicima. Ovaj razrađeni sistem. Samarkand i povezivala Bagdad sa pograničnim gradovima Jaksartesa i granicama Kine. Među Umajadima Mu'awijah. On je lično bio sahib al-barid. Istoričari tvrde da je Harunov savjetnik Barmakid Yahya organizovao poštansku službu 23 Str. birdhawn. SS?. i slj. 420. vol. kako smo vidjeli.. 1937—9). 131. al-Mahasin w-al-Masawi'. Sudeći po svemu. 39. Sohwally (Giessen. II. pokazao kao važan izvor za istorijsku topografiju. Značajna crta abasidske vladavine bilo je poštansko odjeljenje27. I. kroz Vasid i Basru do Ahvaza. od ove su se ceste odvajale u pravcu istoka i zapada ogranci koji su povezivali gradove na njoj sa . Glavna pošta u Bagdadu imala je planove puteva čitavog carstva. Amari. idu istom stazom. str. dlbn-al-Athlr. Raj. Ta'rlkh. von Kremer. iperz.

373—4. koji su iz Bagdada mogli odabrati hadžijski put do Meke kroz Kufu i Basru. 30 Isp. 342. Na sjeverozapadu Bagdad je bio povezan sa Damaskom i drugim sirijskim gradovima preko Anbara i Rake. Boundaries i rasrto- 300 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO vanskim svratištima. Fihrist. Provincijski šefovi pošta obavještavali su njega ili direktno kalifa o ponašanju i radu državnih činovnika u svojim provincijama. koji su djelovali kao detektivi..V ''•HADRAMAWT%' (Deveto stoljeće) Na karti su predstavljene glavne provincije. U jednom kasnijem izvoru do nas je došao takav izvještaj podnesen al-Mutawakillu protiv upravitelja Bagdada. BILAD AL-RUM phdid J«ndi-.. 32 Tako (nazvan po oblasti u Perziji gdje je. VI. vol. VI. 38 Mas'udi. str. VII. possim. nadglednik pošta i obavještajne službe. torbare i putnike. NeM od njih poricali su da je aibu-Muslim mrtav i prediskazivali su njegov povratak da širi pravdu na svijetu. Zato je njegova puna titula bilo sdhib al-barld w-al--akhbar35. uključujući i samog upravitelja. On je bio šef špijunaže. najzad.. U ovom svojstvu on je radio kao glavni nadzornik i direktni povjerljivi predstavnik centralne vlade.. Amidom (Diyar Bakr) i pograničnim utvrđenjima. očigledno. Naročito je »zemlja Rimljana« bila puna aba-sidskih uhoda oba spola. 29 Ibn-Klhurdadbah. sa kurasanskom arterijom. str. 81 Ibid. 162. i slj.drugim naseljenim centrima i. imao je još jednu važnu funkciju. Glavni direktor pošta. pored brige oko carske pošte i nadzora nad raznim drugim poštanskim ustanovama. vol. glavni putevi janja jednodnevnih putovanja (Prosjek jednodnevnog putovanja šest ili sedam morskih milja) English Mile« o loo 200 300 400 500 -~.11—12. • M A K R A N ABBASIDSKI KALIFAT Sn'i' .. vol. 11. str. 5—6. zabavlja od podne do mraka na štetu državnih poslova«36 Al-Mansur je u špijunske svrhe upotrebljavao trgovce. To isto činili su al-Rašid i drugi kalifi37. Po ovim su cestama putovale mnogobrojne hadžije. kojoj je sva poštanska služba bila podvrgnuta. vol. Za al--Ma'muna govore da je u svojoj obavještajnoj službi u Bagdadu imao oko 1. VI. izd. kako se u izvještaju kaže. Mas'udd. 93. 126—7. Baghdadli. . str. Treći glavni put povezivao je Bagdad sa Mausilom (Mosul). 11.700 starijih žena. vol.——. 186. On je sa hadžiluka u Meku sa sobom doveo lijepu robinju »s kojom se. IV.'— Roađs . str. libn-al-Aithlr. skloništima i cisternama. str. Takvi hanovi duž karavanskih cesta bili su podignuti već u vrijeme 'Umara II34. putnike i liječnike. Za usluživanje hadžija i drugih putnika glavne ceste bile su načičkane kara88 Mas'udii. 49. sekta maštala toao rezultat pogibije čuvenog aboi^Muslima al-Khurasanija. Hititi. koji su bili prerušeni u trgovce. Str.

498. To se sve. izd. 85 Qudamah. prema teoriji muslimanskog prava.16. 39 Ibn-Khallikan. Vlast suca druge klase. 40 Mawairdi. pored dnevnog sljedovanja. Nemu-slimani. Za vladavine prvog abasidskog kalifa prosječna plata pješadijskog vojnika. bila je ograničena u samom aktu postavljenja od strane kalifa. 1. 161. str. 273. mentalno sposoban. Str. pod strogom disciplinom i podvrgnutu redovnoj instruktaži i vojnoj obuci. al-kali. jer su bile na vladinom platnom spisku. koje je u muslimanskoj zajednici uvijek smatrano vjerskom dužnošću. postavljanju sudskih zamjenika (sing na'ib) u raznim provincijama i predsjedavanju pod izvjesnim uslo-vima zbornoj molitvi u petak. ABASIDSKA 301 DRŽAVA wardi41 razlikuje dva tipa sudačke službe: prvi. 184. I'lam al-Nas (Cairo. po kome je ona specijalna i ograničena (khassah). str. zdravog vida i sluha i dobro verziran u pravnim propisima40.14. str. 567. U najranijoj istoriji ove institucije provincijske suce postavljao je upravitelj. u stvarima građanskog prava bili sa pod jurisdikcijom svojih crkvenih poglavara i činovnika. Prvi koji je primio naziv qadi al-kudah bio je čuveni abu--Yusuf (t ča 798). tj. Miskawayh. vezira ili upravitelja43. 1297). Aghdni. čije su jedinice bile raspoređene po plemenima ili oblastima. XV. u upravljanju vjerskim fundacijama. 512. 37 lap. Nawawi. koji su primali dnevna sljedovanja dok su bili na dužnosti. 514. ako se radilo o Bagdadu. Članovi tjelesne garde primali su veću platu i bili opremljeni boljim oružjem i uniformama. dobro orga-nizovanu. III. vol. odmjeravanju kazne prestupnicima seri jatskog (vjerskog) prava. 107—11. abasidski kalif ili njegov vezir povjeravao je jednom članu bogoslovskog staleža (jakih).000 dirhama. naravno. slobodan građanin. 39 Atlldd. ali u četvrtom muslimanskom stoljeću ovi su suci bili zamjenici glavnog kadije u Bagdadu. Vojna organizacija Arapski Kalifat nikada nije držao veliku stajaću vojsku u strogom smislu riječi. koji je na taj način postajao qadi (sudac)38 ili. po kome je vlast sveobuhvatna i apsolutna f'dmmah mutlaqah). neporočna vladanja. Jedan kasniji izvor42 govori da se mjesečna plata suca Egipta penjala na 4. qazi. 334 = de Slane. kao što je ranije rečeno. umobolnim i nad maloljetnicima. de Goeje i de Jong. V. vol.Sudska administracija Dijeljenje pravde. Dobrovoljci su bili regrutovani od Beduina. u objavljivanju skrbništva nad siročadi. str. str. koje su bile u stalnoj aktivnoj službi. IV. vol. Glavne dužnosti kadije prvog tipa sastojale su se u izglađivanju pravnih slučajeva. odnosilo samo na šerijatsko (vjersko) pravo. od njih šest dolazi u službenim britskim dokumentima qađi. punoljetan. Kalifova tjelesna garda (haraš) predstavljala je jedine regularne trupe i činila jezgro oko koga su se okupljale druge skupine pod vlastitim starješinama. vjere muslimanske. qadi al-quđah (glavni sudac). 38 Transkriboviano u najmanje trinaest različitih načina. vol. Tahdhlb. iznosila je . nazivale su se murtaziqah (redovno plaćene). >9tr. morao je biti muškarac. seljaka. 36. Al-Ma94 Ibn-al-Athlr. kazi. str. Sudac. kathi. str. kao i od gradskog stanovništva. 466. koji je službovao za vrijeme kalifovanja al-Mah-dija i njegova dva sina al-Hadija i Haruna39. 44. uz to plaćenici i avanturisti i vojnici općih regrutovanja. čađi. 468. onoga koji je imao specijalno i ograničeno ovlaštenje. 234.44 (dobrovoljci). i drugi. 1. Druge su se zvale mutatcmJiin'ah. Regularne trupe (jund).

str. str. mačevima i štitovima. Poslije smrti alMuntasira (861—2) ovi su Turci počeli da igraju ulogu pretorijanske garde i da vrše odlučujući uticaj na državnu politiku. Od arapskih vojnika bile su sastavljene dvije divizije: jedna od Sjevernih Arabljana. Za vrijeme abasidske vladavine. Njega kopira iibn-al-Athir. koji su vodili brigu oko mašina za opsjedanje. 4.14—15. a običnom radniku otprilike trećinu dirhama47. Novi obraćenici na islam vezali su se za neko arabljansko pleme kao klijenti i na taj su način činili dio vojne organizacije toga plemena. uključujući katapulte. Tabani. 830. grupa od 10 ljudi nalazila se pod komandom 'ari/a . Suyuti. 43 Isp. naoružani kopljima. pratili su vojsku. 1. 322. 117—25. Tat>ari. III. pratile su vojsku kada je bila na bojištu. vol. Po rimsko-bizantijskom običaju. al-Mu-sta'ina i drugih abasidskih kalifa. koji su nosili uniforme otporne protiv vatre i bacali zapaljiv materijal na neprijatelja50. u velikoj mjeri bila je sastavljena od kurasanskih trupa. strijelci (rami-yah) i konjanici (jursan). oko pasa. Richard Gottheil u Revue des etudes ethnographiques (1908). 260. Ova nova carska tjelesna garda ubrzo je postala strah i trepet cijelog^av-nog grada. 7—8. II. god. Redovnu vojsku za vrijeme prvih Abasida činili su pješaci (har-biydh)*s. za vrijeme al-Nasira (1180—1225). str. za vrijeme al-Ma'muna. a druga od Južnih Arabljana. 867. 100.17—18. str.14. kada je carstvo bilo na vrhuncu svoga sjaja. 46 Kada se al^Ma'muin borio isa svojim hrastom. 302 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO dirhamu. koje su nosile deve. man-gonele i ovnove. Al-Mutawakil je zaveo praksu da se mač nosi na perzijski način. V. 1. kao što smo vidjeli ranije. biva nam jasno kako je relativno dobro bila plaćena vojnička karijera. ibnKhaldun. 1008. Obično se tvrdi da je Harum uveo ovu novinu i da je uporno zahtijevao da se ratna tehnika zasniva na naučnim osnovama. 44 Ili muttawwi<ah. Za vrijeme al-Ma'muna. vol. vol. 45 Tabari. 11. Al-Mu'tasim je dodao novu diviziju sastavljenu od Turaka. str. čija je pješadija godišnje primala samo 240 dirhama46.godišnje 960 dirhama45. a ne na arapski način. jemenska. ibn-Sabir alManjaniqi. koja. koji je živio kasnije. vol. i drugih krajeva centralne Azije52. Inženjeri. kažu. vol. 385—93. A kad se sjetimo da je al-Mansur plaćao nadzornom graditelju prilikom izgradnje Bagdada samo jednu 41 42 Str. str. 11. preko ramena49. 41. 11. III. ostavio je nedovršeno djelo koje obrađuje ratnu vještinu u svim njezinim detaljima51. arabljan-ski elemenat je izgubio svoju vojnu premoć. Za vrijeme prvih kalifa tjelesna garda. Svakom korpusu strijelaca pridodano je odjeljenje bacača nafte (naffatun). mudaritska. koji su nosili kacige i oklope i bili naoružani dugim kopljima i bojnim sjekirama. III. Takav jedan inženjer. kalif je morao da sagradi novi grad Samaru. dok je konjanik dobi jao dva puta veću sumu. Husn. Poljske bolnice i ambulante u obliku nosila. prvobitno njegovih robova iz Fargane. III. iračka je vojska brojala 125. i slj. kamo je prenio sjedište vlade. vol. jaka sila vojne mašinerije. i 836. a konjica dva puta toliko.. duguje svoj uspon više perzijskom nego arapskom oružju. str. jednako kao i političku. str. on je morao da ponovo vrati cijenu od 960 dirhama. jer je vjerovatno i njegov brat plaćao isti toliki iznos.000 vojnika.

ovaj je neprijatelj postajao sve manje i manje opasan. 53 Ibn-Khaldun. I. III. vol. str. vol. III. Khuda Bulkhsh. III. po mišljenju jednog novijeg naučnika55.23. 1. voil. vol.17. U to vrijeme postao je običaj da upravitelji i vojskovođe dobivaju kao darove gradove i oblasti nad kojima su oni apsolutistički vladali. koji je obuhvatao 10 bataljona. 245. 452. ABASIDSKA 303 činjavalo je kohortu (kurdus). 275. 1. Isp. U toku čitavog prvog stoljeća sama egzistencija abasidskog Kalifata je ovisila o jakoj i zadovoljnoj vojsci. str. str. vol. Tokom desetog stoljeća. VI. 1799. 238. 52 Mas'udii. 118. ifon^haldun. 11. III. 70.20. 49 Ibn-Khaldun. Sljedeći odlomak cara Kon-stantina Porfirogeneta57 (913—59) opisuje utiske koje su ostavili Arapi na svoje bizantijske neprijatelje: »Oni su jaki i ratoborni. XVII. dok pri njegovom kraju Bizantincima nije pošlo za rukom da stalno preduzimaju ofanzive i zaprijete samom Damasku i Bagdadu. str. 48 Spomenut od Tabori']®. Na čelu korpusa od 10. Kasnije je al-Muqtadir (908—32) započeo sa politikom davanja u zakup provincije upraviteljima ili vojnim komandantima. III. »učinile Saracene desetog stoljeća opasnim neprijateljima. vol. Fon Kremer54 je rekonstruisao realnu sliku arapske armije toga vremena dok se ona nalazila u maršu. Ovo je posij alo sjeme feudalnog vojničkog sistema. i slj. str. vol. Perziji i centralnoj Aziji nego i za preduzimanje agresivnih ratova protiv Bizantinaca. vol. u vrijeme rata. kao što je djelo o vojnoj taktici koje je sastavio car Nikefor Foka (963—9). 1. a ne iz ispražnjene carske blagajne. vol. str.7. grupa od 50 pod komandom khallje. str. Ipak je očigledno da su Bizantinci vidjeli u Arapima. vol. str. a više takvih četa sa47 Khaflb. koje su doprinijele rušenju potrebnih uslova za održavanje morala i zajedničkog borbenog duha (esprit de corps). Tijelo od 100 vojnika činilo je četu ili eskadru. str. desetaru).. »Dvije su stvari«. Slabljenje abasidske vojne sile počelo je onda kada je al-Muta-wakkil uveo strane jedinice. str.000 ljudi. međutim. 998.« Ali to nije bilo sve. — njihov broj i njihova izvanredna sposobnost pokreta. Tabari. I. koja nije bila samo upotrebljavana za ugušivanje pobuna u Siriji. III. U raspravi o vojnoj taktici koja se pripisuje caru Leonu VI Mudrom56 (886—912) piše ovo: »Od svih (barbarskih) nacija oni (Saraceni) su najlukaviji i najmudriji u svojim vojnim operacijama«. Oni ne jašu konje.(koji je odgovarao dekurionu. koje su oni opremali i izdržavali. svoje najljuće i najopasnije neprijatelje. koje oni nazivaju nevjernicima i barbarima. 50 Aghani. 299. a grupa od 100 pod komandom ga'ida (koji je odgovarao centurionu — kapetanu)53. 326. vol. Oni su trebali da plaćaju svoje trupe iz lokalnih fondova. koji se dalje razvijao pod vladavinom Seldžuka.« Iz izvještaja u ovim i drugim bizantijskim izvorima. Mas'udi. nego deve. jasno se vidi da arapski borci nisu voljeli hladno i kišovito vrijeme. VII. stupali su pod njegovom zastavom s određenim brojem trupa. 51 Ibn-KhaUikan. str. str. ibnKhaldun. str. nemoguće ih je istjerati. The DR2AVA . stajao je amlr (general).'III. 260. 26. plaćajući seldžučkom sultanu godišnji danak i. III. 227—9 = S. Tatari. da im je obično nedostajala potrebna disciplina da uspostave ponovo razbijenu liniju i da je njihova pješadija bila uglavnom samo jedna pljačkaška rulja nesposobna kao" borbena mašina. 397. Za vlade buvejhidskog režima vojnici su primali subvencije u obliku zemlje mjesto u gotovu novcu. vol. str. 45. vol. pa ako samo jedna tisuća njih zauzmu logor. Orient 54 Culturgeschichte.

under the Caliphs (Galauitta, 1920), str. 333—6. 55 Omain, Art o/ War, 'drugo izd., vol. I, str. 209. Patrologia vol. CVII. 56 »Itectica« Graeca, Comtituitio XVIII, par. 123, u Migne,

87 »De admiinlistranidio imperio«, ipogl. XV, u Migne, Patrologia Graeca, vol. CXUI. 304 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Upravitelj Abasidi nisu izvršili radikalnu izmjenu umajadske podjele carstva na provincije kojima su upravljali upravitelji (sing. amlr ili 'amilj. Ova se podjela temeljila na ranijim bizantijskim i perzijskim uzorima. Abasidska lista provincija s vremena na vrijeme se mijenjala i politička podjela ne mora uvijek da odgovara geografskoj podjeli kakvu su nam sačuvala djela al-Istakhrija, ibn-Hawqala, ibn al-Faqiha i druga slična. Izgleda da su glavne provincije za vrijeme prvih abasidskih kalifa bile sljedeće: 1) Afrika, zapadno od Libijske pustinje zajedno sa Sicilijom; 2) Egipat; 3) Sirija i Palestina, koje su ponekad bile odvojene; 4) Hidžaz i Jamama (centralna Arabija); 5) Jemen ili Južna Arabija53; 6) Bahrein i Oman, sa svojim glavnim gradom Basrom u Iraku; 7) Saud, ili Irak (donja Mezopotamija), čiji su vodeći gradovi poslije Bagdada bili Kufa i Vasit; 8) Džazira (tj. otok, bolje poluotok, stara Asirija), čiji je glavni grad bio Mausil (Mosul); 9) Azerbejdžan, čiji su glavni gradovi bili Ardabil, Tibris i Maraga; 10) Džibal (planina, stara Medija), koja se kasnije nazvala Irak Adžami (Perzijski Irak)59, čiji su glavni gradovi bili Hamazan (stara Ekbatana), Raj i Išbahan (Isfahan, Ispahan); 11) Kuzistan sa glavnim gradovima Ahvazom i Tu~ starom60; 12) Faris, čiji je glavni grad bio Širaz; 13J Karman, čiji današnji glavni grad nosi isto ime; 14) Mukran, koji je obuhvatao današnji Beludžistan i prostirao se do brdovitog zemljišta koje se diže iznad doline Inda; 15) Sidžistan, ili Sistan, čiji je glavni grad bio Zarandž; 16—20) Kuhistan, Kunis, Tabaristan, Džurdžan i Jermenija; 21) Kurasan, u koji je ulazio teritorij koji danas čini sjeverni dio Av-ganistana i čiji su vodeći gradovi bili Nejsabur, Marv, Harat (Herat) i Balk; 22) Kvarizm, čija je prva prijestonica bio Kat; 23) Sugd (stara Sogdijana), između Oksusa i Jaksartesa, sa dva čuvena grada, Eukarom i Šamarkandom; (24 itd.) Fargana, Šaš (današnji Taškent) i druge turske zemlje61. Otomanski turski vilajeti u zapadnoj Aziji geografski odgovaraju, treba primijetiti, starim arapskim provincijama. Uprkos svim nastojanjima glavnog grada carstva, decentralizacija je bila neizbježna posljedica tako ogromnog prostranstva sa teškim sredstvima međusobnih komunikacija. U svim lokalnim poslovima upravitelj je težio da postane vrhovna vlast i da svoju službu učini nasljednom. U teoriji on je držao ovaj položaj dok se sviđao veziru, koji je preporučivao njegovo imenovanje kalifu, a sa te službe je odlazio kada bi vezir bio uklonjen. Kao i u slučaju vezirata, al--Mawardi62 razlikuje dvije vrste upraviteljske vlasti: prvu, tzv. ima-rah'ammah (opći emirat), u kojoj je službenik imao vrhovnu upravu 58 O ovih pet provalncija često se govori 'kao o aqdUm-almaghrib, zapad/ne provincije, da bi se ulkazalo na razliku od ostalih provincija, o kojima se govori kao aqal!m-al-mashriq, istočne provincije. 59 Da bi se napravila razlika od al-'Iraqa al-<Arabi (Arabljanski Irak), tj. Donja Mezopotamija. 60 Perzijanci su ga zvali Shustar ili Shushtar. 61 Isp. popis provincija dat ovdje sa popisom u Le Strange, Easterm

Caliphate, str. l—9; Zavdšn, Kremer, Culturgeschichte, vol. I, str. 184. «2 Str. 47—54. ABASIDSKA 305 DR2AVA

Tamađđun,

vol.

II,

str.

37—44;

von

u vojničkim stvarima, pravo imenovanja i nadzora u pravosuđu, ubiranje poreza, održavanje javnog reda, čuvanje državne vjere od inovacija, upravljanje policijskim snagama i predvođenje javnih molitava u petak; druga je vrsta bila ograničenijeg tipa (khassah, specijalna), u kojoj upravitelj nije imao jurisdikcije nad sucima i porezima. Međutim, čitava ova podjela, u velikoj mjeri, bila je teoretska pošto je vlast provincijskog upravitelja rasla u direktnoj proporciji sa ličnom sposobnošću upravitelja, slabošću kalifa i udaljenosti od glavnog grada federacije. Lokalni prihodi svake provincije skoro u svakom slučaju korišćeni su za pokrivanje vladinih troškova te provincije. Ako su troškovi bili manji od lokalnih prihoda, upravitelj je višak slao u kalifsku blagajnu. Sudska administracija bila je u rukama provincijskog kadije, kojemu je pri ruci stajao veći broj zamjenika smještenih u raznim manjim jedinicama provincije. 20 — litorlfa arapa

POGLAVLJE XXVI ABASIDSKO DRUŠTVO Prvobitni plemenski sistem, osnovni obrazac arabljanske društvene organizacije, potpuno se raspao za vladavine Abasida, koji svoj prijesto duguju stranim elementima. Sami kalifi u takvim stvarima kao što su izbor žena i majki svoje djece nisu pridavali nikakvu važnost arabljanskoj krvi. Među abasidskim kalifima samo su trojica bili sinovi slobodnih majki: abu-al-'Abbas, Al-Mahdi i al-Amm1. Od njih se samo ovaj posljednji mogao podičiti da mu oba roditelja potječu od Prorokove porodice2. Među Uma jadima je dvanaesti kalif Yazid III bio prvi, čija majka nije bila arapske krvi. Ali, u najmanju ruku, moglo se pretpostavljati da je ona potomak posljednjeg perzijskog cara Yazdagirda, jer je bila zarobljena kod Ku-tejbaha u Sogdijani i na poklon data kalifu al-Walidu od al-Hajjaja. Među Abasidima je al-Mansurova majka bila robinja Berberka, al-Ma'munova robinja Perzijanka, al-Wathiqova i al-Muhtadijeva bile su Grkinje, alMuntasirova bila je Grko-Abisinka, al-Musta(inova Slovenka (saqlablyah), alMuktafijeva, kao i al-Muqtadirova bile su turske robinje, a al-Mustadijeva bila je Jermenka3. Harunova majka, još jedna tuđinka robinja, bila je slavna alKhayžuran, prva žena koja je izvršila značajan uticaj na politiku abasidskih kalifa4. Poligamija, konkubinat i trgovina robljem pokazali su se vrlo efikasnim metodama u postizanju fuzije Arabljana sa njihovim pot-činjenim narodima. Dok se čisti arabljanski elemenat povlačio u pozadinu, Nearapi, polutani i sinovi oslobođenih žena počeli su da zauzimaju njihove položaje. Uskoro je arabljansku aristokratiju zamijenila hijerarhija službenika koji su predstavljali razne narode, u prvom redu pretežno Perzijance, a kasnije Turke. Jedan pjesnik dao je oduška gordom arabljanskom osjećaju kad je pjevao: 1 Tha'alibi, Lata'if, str. 75. 2 Taban, vol. III, str. 937, 11.12—13. 8 Vdidi Tha'aMM, str. 75—7; Mas'udi, passim.

4 Za ulogu za koju su mjiu sumnjičili da je odigrala u smrti svoga sina kalifa al-Hadaija i oiko nasljeđa njezinog drugog sina ljubimca al-Rašida, vidi Taibairi, vol. III, str. 569. i slj. Njega kopira dibn-al-Athk, vol. VI, str. 67. i stj. Isp. Mas'udii, vol. VI, str. 282—3. ABASIDSKO 307 DRUŠTVO

Sinova priležnica među nama je ogroman broj; O bože, vodi me u zemlju gdje kopilad neće gledat pogled

Na nesreću, arapski istoričari koncentrisali su sav svoj interes na stvari oko kalifa i oko političkih događaja, a ostavili su neadekvatnu sliku društvenog i ekonomskog života običnog svijeta onoga vremena. Iz sporadičnih, slučajnih mjesta u njihovim djelima, najviše iz literarnih izvora i iz običnog života današnjeg konzervativnog muslimanskog Orijenta moguće je rekonstruisati tu sliku u općim potezima.

Domaći život

Žena u ranom periodu abasidske vladavine uživala je isto toliko slobode koliko njezina uma-jadska sestra. Međutim, pri kraju desetog stoljeća, za vrijeme Bu-vejhida, sistem strogog odvajanja i apsolutnog odjeljivanja spolova postao je općenita pojava. Čitamo ne samo o ženama u visokim krugovima tog ranog perioda koje su se istakle i vršile znatan uticaj u državnim poslovima — kakva je bila al-Khayzuran, alMahdijeva žena i al-Rašidova majka; Ulayyah, al-Mahdijeva kćerka; Zubavdah, alRašidova žena i al-Aminova majka; Buran, al-Ma'munova žena — nego i o arapskim djevojkama koje su išle u rat i komando vale tru-^ parna, sastavljale pjesme i takmičile se sa muškarcima u književnim poslovima ili koje su razveseljavale i zabavljale društvo svojim duhovitim dosjetkama, muzičkim talentima i pjevačkim izvedbama. Takva je bila 'Ubavdah al-Tanburiyah (tj. djevojka s tamburom), koja je stekla nacionalnu slavu u danima al-Mu'tasima kao ljepotica, pjevačica i sviračica6. U periodu slabljenja, koji karakterišu prekomjerni konkubinati, labav seksualni moral i odavanje raskoši, položaj žene je pao vrlo nisko, kako vidimo iz Arabljanskih noći. Tu je žena predstavljena kao oličenje lukavstva i spletkarenja i kao riznica svih niskih osjećanja i nedostojnih misli. U izvanrednom pismu saučešća nekom svom prijatelju koji je izgubio kćerku abu-Bakr al-Khwarizmi (t ča 993 ili 1002), prvi pisac koji je ostavio zbirku literarne korespondencije, tvrdi: »Mi živimo u doba u kojem bi svaki od nas stekao najboljeg zeta ako bi grobu dao svoju kćerku za ženu«7. Skoro općenito je u islamu ženidba smatrana pozitivnom dužnošću, a i njezino zanemarivanje izloženo je žestokim prijekorima, a rađanje djece, naročito sinova, smatrano je osobitom darom božjim. Prva dužnost žene bila je služenje mužu, briga za djecu i vođenje kućanstva. U slobodnom vremenu ona je prela i tkala. U modi je bilo pokrivanje glave, što je zavela Ulayyah, polusestra alRašidova. Očigledno, radilo se o kapi koja je imala oblik kupole, oko čijeg se dna nalazio kolut koji se mogao iskititi draguljima. Među drugim 5 Muibairad, str. 302. 6 Aghdni, vol. XIX, str. 134—7. 20 7 Rasa'il (Carigrad, 1297), str. 20. 308

UMAJADSKO

I

ABASIDSKO

CARSTVO

predmetima ženskog nakita bile su alke za noge (sing. khalkhal) i narukvice (asdwir). Muško se odijelo do danas vrlo malo izmijenilo. Uobičajeno pokrivalo glave bio je visok crn fes qalansuwa, napravljen od klobu-čine (filoa) ili vune. Uveo ga je al-Mansur8. Široke šal vare (saraivil), perzijskog porijekla9, košulja, prsluk, kratak kaput (qujtan)w i vanjski ogrtač f'aba' ili jubbdh)n kompletirali su mušku odjeću12. Vjerski naučnici, držeći se instrukcija abu-Yusufa, istaknutog suca al-Ra-šidova, nosili su posebne crne turbane i ogrtače sing taylasdn)ls. Sudeći po erotskim izrazima pjesnika ovoga vremena, čini se da rani arabljanski ideali ženske ljepote nisu pretrpjeli značajnije izmjene. Al-Nuwayri posvećuje dosta velik dio jednog sveska svoje književne enciklopedije citatima koji opisuju ove tjelesne čari14. Stas žene treba da je kao bambus (khayzurdn) među biljkama, njezino lice da je okruglo kao pun mjesec, njezina kosa tamnija od noći, njezini obrazi da su bijeli i crveni sa mladežom koji je nalik na kaplju ambre na tanjiru od alabastera, njezine oči duboko crne bez ikakvog dodatka antimona (kuhl) i velike kao u divljeg jelena, njezini očni kapci dremovni i malaksali (saqlm), njezina usta mala sa zubima bijelim kao niz bisera u koralu, njezine grudi kao mogranj, njeni kukovi široki, a njezini prsti šiljasti sa vrhovima obojenim žutocrvenom knom (hinna'). Najupadljiviji dio namještaja tada je postao diwan, ležaj koji se pružao duž tri strane sobe. Visoka sjedala u obliku stolica uvedena su još za vrijeme ranije dinastije, ali jastuci, koji su se stavljali na male četverouglaste madrace (ar. matrah), prostrte po podu, na kojima je čovjek mogao udobno podvinutih nogu sjediti, ostali su u modi. Rukama tkani ćilimi pokrivali su pod. Hrana je servirana na velikim okruglim tepsijama od bakra, koje su se stavljale na nizak sto (siniju) ispred divana ili na jastuke na podu. U bogataškim kućama tepsije su bile od srebra, a drveni sto bio je optočen ebano-vinom, sedefima ili oklopom kornjače — sličan onima koji se i danas proizvode u Damasku. Ovaj isti svijet, koji je nekoć s uživanjem jeo škorpione, kukce i lasice kao luksuznu hranu15, koji je rižu smatrao 8 Vidi str. 273. Crveni fes farbush, koji se još nosi u muslimanskim zemljama, savremeni je dao nošnje. • Jšhiz, Bayan, vol. III, str. 9; R. P. A. Dozy, Dictionnaire detaille des noms des vetements (Amsterdam, 1845), str. 203—4. 10 Dozy, str. 16(2—3. 11 Ova arapska riječ prodrla je iz špamskoiga, gdje je nalazimo u jedinom rječniku diz idruge polovine desetog stoljeća, u ostale romanske jezike i oda/tle prešla u englesfci i idiruge germanske i slovenske jezike. U engleskom ona je ostavila interesantnu preživjelu riječ »gibbet«, koja znači »vješaila«. 12 Ovaj stil nošnje još oponašaju starije generacije u Iitoanu i Siriji. 13 Ibn-Khallikan, vol. III, str. 334. = de Slane, vol. IV, str. 273; Aghani, vol. V, str. 109, 11.23—4, vol. VI, str. 69, 1.23; dibn-abiUsaybi'<aih, vol. II, str. 4, 1.23. 14 Nihayah, vol. II, str. 18 l slj. Za ilustraciju bogatstva arapskog jezika u terminima koji opisuju žene vidi ibn-Qayyim al-Jawz!yah, Akhb&r al-Nisd' (Cairo, 1319), str. 119. i slj. 15 Ibn-Khallikan, Muqalddamah, str. 170.

ABASIDSKO

DRUŠTVO

309 otrovnim jelom16 i istanjen hljeb upotrebljavao za pisaći materijal17, već u ovo vrijeme je izoštrio svoj gastronomski ukus za poslastice civilizovanog svijeta, uključujući takva perzijska jela kao što su bila, npr., uveliko traženi lonac sikbdj i jako zaslađena jela faludhaj. Njihova su se perad tada kljukala nerazbijenim orasima, bademima i mlijekom. Ljeti su se kuće rashlađivale ledom18. Servirana su bila bezalkoholna pića u obliku šerbeta19, spravljena od zašećerene vode začinjene ekstraktima ljubičica, banana, ružica i dudova. Naravno, to nije bilo jedino piće. Kafa nije bila u modi sve do XV stoljeća20, a i duvan je bio nepoznat prije otkrića Novog svijeta. Jedan pisac21 koji je živio u drugoj polovini IX i na početku X stoljeća ostavio nam je djelo u kojem je namjeravao izložiti osjećanja i manire kulturnog čovjeka (zarif), džentlemena toga vremena. On ima učtivo vladanje (adab), muške vrline (muru'dh), elegantne manire (zarf), on se uzdržava od šale, održava drugarstvo sa pravim drugovima, visoko cijeni istinu, vrlo je savjestan u ispunjavanju zadate riječi, čuva tajne, oblači čisto i nezakrpljeno odijelo, za stolom uzima male zalogaje, razgovara i smije se malo, polako žvaće hranu i ne oblizuje prste, izbjegava bijeli i crveni luk, ne upotrebljava čačkalicu u nužniku i kupatilu, na javnim skupovima i na ulici. Uživanje alkoholnih pića bilo je uobičajeno i u društvu i privatno. Sudeći po bezbrojnim pričama o bančenju u djelima kao što su Aghani i Arabljanske noći i po brojnim pjevanim pjesmama i poeziji u slavu vina (khamriydt) od razvratnika abu-Nuwasa (t ča 810), jednodnevnog kalifa ibn al-Mu'tazza (f 908) i sličnih pjesnika, prohibicija, jedna od osobitih crta muslimanske religije, nije u to vrijeme strože zabranjivala alkohol nego što je to učinio amandman Ustava Sjedinjenih Država u XVIII stoljeću. Ni sami kalifi, kao ni veziri, velikaši i suci nisu obraćali nikakvu pažnju na ovu zabranu22. Naučnici, pjesnici, pjevači i muzičari bili su naročito traženi kao članovi pijanki. Ova praksa, koja je perzijskog porijekla23, postala je ustaljena institucija za vrijeme abasidskog režima i iz nje su se razvile profesionalne pijanice za vrijeme al-Rašida. I drugi kalifi, pored ovoga, kao npr. al-Hadi, al-Amin, al-Ma'mun, al-Mu'tasim, al--Wathiq, al-Mutawakkil, odavali su se piću. Al-Mansur i al-Muhtadi bili su protiv opijanja. Doista, al-Nawaji24 je često očajan gdje da 16 Lbn-al-FaqIh, str. 187—8. 17 Ibn-Khaldun, str. 144. Isp. str. 154. 18 Ibn~abi-Usaybi<ah, vol. I, đtr. 139—40. Str. 82—3. citiraju iz jedinog ranijeg (izvora uputu »kako se može stvrdnuti voda 6ak i u junu ili julu«. 19 Od ar. sharbah, piće. Naša iriječ »sirup« dolaizi od srodne iraječi shdrdb. 20 Uvedena u Južnu Arabiju u XIV stoljeću, kafa je postala (udomaćena u Meki .rano u petnaestom i u prvoj dekadi šesnaestog stoljeća; bila je najprije poznata u Kairu, preko sufija iz Jemena, ikoji isu je upotrebljavali u džamiji Azhar da bi izazvali potrebnu budnost za noćne molitve. Vidi str. 34. Inhaliranje dima od zapaljenih trava u svrhu liječenja dli, možda, rada uživanja praktikovano je prije Otkrića Amerike. 21 Al-Washshd', Kitdb al-Muwashsha, izd. R. 1886), str. l, 12, 33, 37, 124, 125, 129—31, 142. 12 Vidi Nuwayri, Nihdyah, vol. IV, sitr. 92. d slj. 23 Jahiz, Taj, str. 23, 72; Nawaji, Hcilbah, str. 26. 24 Str. 99, 11. 24—7. 310 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Briinnow (Levden,

nade mjesta u svojoj knjizi za sve kalife, vezire i sekretare koji su se odavali uživanju ovog zabranjenog pića. Khamr, koji se pravio od datula, bio je najomiljenije piće. Ibn-Khaldun tvrdi da su ličnosti kao što su bili al-Rašid i al-Ma'mun pili samo nabidh25, piće koje se spravljalo u vodi od iscijeđenog grožđa, grožđica i datula i dozvoljavali su da sok samo malo uzavre. U najmanju ruku, pravnička muslimanska škola hanafita smatrala je ovu vrstu pića legalnom u izvjesnim okolnostima. Sam Muhamed je pio to piće, naročito ako nije bilo starije od dva dana26. Vesele sjedeljke, na kojima je glavnu ulogu igrala »kćerka vinove loze« i pjesma, bile su vrlo uobičajene. Na ovim pijankama (sing. majlis al-shirabj27 domaćini i gosti bi nakadili svoje brade cimetom i parfemom od ruža pa bi oblačili naročita odijela kričavih boja (thiyab al-munadamah). Soba bi se namirisala ambrom i agavi-nim drvetom, koji bi se zapalili u kadionici. Pjevačice, koje su učestvovale u ovakvim skupovima, bile su obično robinje labava karaktera, kako pokazuju mnoge priče28. One isu bile najozbiljnija prijetnja za moral omladine toga doba29. Opis jedne kuće u Kufi za vrijeme vladavine kalifa al-Mansura, u kojoj je glavnu ulogu igrala plavokosa Sallamah al-Zarqa', podsjeća vrlo mnogo na kafanu sa pjevačicama (čaje chantant)30. Svjetovnjacima je bio slobodan pristup u hrišćanske manastire zbog vina i u specijalne krčme, koje su držali uglavnom Jevreji. Hrišćani i Jevreji bili su u to vrijeme »potajni prodavači alkoholnih pića«. Kupatila »Čistoća je dio vjere« -- tako govori Proročanska tradicija, koja je još u ustima svakog čovjeka u muslimanskim zemljama. Arabija nije imala nikakvih kupatila, kako znamo, prije Muhameda. Za njega, opet, govore da je imao predrasude protiv njih i da je dozvoljavao ljudima da ih posjećuju samo u svrhu čistoće i da pri tom moraju biti odjeveni. Međutim, u vrijeme koje mi proučavamo, javna kupatila (hammam) postala su popularna ne samo radi obrednog pranja i higijenskih razloga nego i radi razonode i uživanja. Ženama je bila dozvoljena njihova upotreba u naročito određene dane. Prema al-Khatibu31, Bagdad se u vrijeme kalifovanja al-Muqtadira (908—32) mogao ponositi sa nekih 25 Muqaddamah, str. 16. Khamr je termiiin ikoji se upotrebljava u Koranu (5 :92—3) za zabranjeno piće. Najprije činjenica, da u Prorokovo vrijeme niije Ibilo u Medini niikalkva khamr od grožđa (piće njezinih stanovnika -sprav ljalo se od datula) pružila je priliku "tumačima da pokažu svoju oštrouranost i ingenioznost; drugo, ovti 'sotaotvi me lustoisnu dok ine prođe izvjesno vrijeme ukoliko se ne podvrgnu sipeoisjalnim .metodama. Vidi 'Iqđ, vol. III, stor. 405— 14. 26 Mishkah, vol. II, str. 172—3; ibn-Hanbal, Musnad (Kairo, 1313), vol. I, str. 240, 287, 320; Bulkhari, vol. VI, str. 232. 27 Nawaji, str. 38. 28 Aghani, vol. XI, str. 98—9, vol. XVIII, str. 182—9. 29 Washsha',str. 92. i slj. »o Aghani, vol. XIII, str. 128. i slj. Isp. Nuwairi, vol. V, str. 72. i slj. 31 Ta'rlkh, vol. I, str. 118—19.

ABASIDSKO 311

DRUŠTVO

27.000 javnih kupatila, a u druga vremena čak sa 60.00032. Ove, kao i većina drugih brojki u arapskim izvorima, izgleda, jako su preuveličane. Al-Ya'qubi33 napominje broj od 10.000 odmah poslije osnivanja Bagdada. Maurski putnik ibnBattutah34, koji je posjetio Bagdad 1327. god., našao je u svakom od 13 kvartova

koji sačinjavaju njegovu zapadnu stranu dva do tri kupatila izvanredno lijepe izrade. Svako od njih bilo je snabdjeveno tekućom toplom i hladnom vodom. I tada kao i danas kupatila su imala više soba. Njihov pod bio je od mozaika, a unutarnji zidovi bili su prekriveni mramornim pločama. Ove su se sobe nalazile oko velike centralne sobe. U unutrašnjoj sobi, nad kojom se dizala kupola, bilo je mnoštvo malih okruglih ostaklenih otvora za primanje svjetlosti. Ona je bila zagrijavana parom, koja se dizala iz mlaza vruće vode. Voda je šikljala iz bazena na sredini sobe. Vanjske bi sobe služile za leškarenje, okrepu i osvježen je pićem. Zabave Sportovi, kao i lijepe umjetnosti, tokom istorije bili su više pratioci indoevropske nego semitske civilizacije. Bavljenje njima zahtijeva fizički napor radi njih samih, a to sinove Arabije s utilitarističkim temperamentom i toplom klimom ruje nikako privlačilo. Za vrijeme Kalifata izvjesne kućne igre postale su popularne. Već smo spomenuli neku vrstu kluba u vrijeme Uma jada, koji je bio opremljen sredstvima za igranje šaha, triktraha i kocki. Tvrde da je, pored uvođenja nekih drugih novih stvari, al-Rašid bio prvi abasid-ski kalif koji je igrao i propagirao igru šaha35. Šah (ar. shitranj, prvobitno riječ iz sanskrita), porijeklom indijska igra36, ubrzo je, isti-snuvši kocke, postao omiljena kućna zabava aristokrati je. Pretpostavlja se da je ovaj kalif među ostalim poklonima Karlu Velikom poslao i ploču šaha, isto što je učinio kasnije za krstaških ratova Starac sa Gore sv. Luju. Među drugim igrama koje su se igrale na ploči, bio je triktrah (nard), takođe indijskog porijekla37. Značajno mjesto u popisu izvanjskih sportova zauzimali su streljaštvo, polo (jukan, od pers. shawgan38, savijen štap), lopta i maljice (sawlajdn, pel-mel, neka vrsta kroketa ili hokeja), mačevanje, bacanje koplja (jarid), konjske trke i, iznad svega, lov. Među svojstvima za ulazak u prisno drugovanje sa kalifom al-Jahizom39 zahtijevala su se sljedeća: strijeljanje, lov, igranje lopte i šaha. U svim ovim sportovima drug je mogao nadvisiti svoga gospodara bez ikakva straha da će se on uvrijediti. Između kalifa koji su naročito voljeli polo bio je al-Mu'tasim. Njegov vrhovni komandant al-Afshin, koji je bio 8Z Ibid., str. 117. 33 Buldan, str. 250, 11.9—10, isp. str. 254, 11.8—9. 34 Vol. II, ®tr. 105—7. 85 Mas'udi, -vol. VIII, str. 296. M Ibid., vol. I, str. 159—61. 37 Ibid., str. 157—8. 88 Igp. »chicane«, ime dato istaroj igri u Laniguedocu i ina drugim mjestima, igru koja se igra ina nogama sa batićem i tvrdom drvenom loptom. 89 Taj, str. 72. Za ostala svojstva vidi Niawajd, sitr. 25. i slj. 312 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Turčin, odbio je jednom prilikom da igra protiv njega jer nije htio da bude protiv pretpostavljenog vjerskog poglavice ni u igri40. Spominje se i jedna igra loptom u kojoj se upotrebljavao širok komad drveta (tabtabj41. Zar to nije mogao biti tenis u svojoj početnoj fazi?42 Al-Mas'udi43 nam je sačuvao opis jedne konjske trke u Raki u kojoj je al-Rašidov konj dobio prvu nagradu na osobito zadovoljstvo samog kalifa, koji je promatrao trku. U djelu 'Jqd41 nalazimo velik broj pjesama u kojima se opisuju i veličaju konji koji su dobili nagrade. Opklade, kako doznajemo iz istog izvora, činile su trke življim. Za vrijeme vladavine Abasida, isto kao i za vladavine njihovih predšasnika, lov je bio omiljena vankućna zabava kalifa i velikaša. Al-Amin je naročito volio da lovi lavove45. Jedan njegov brat našao je smrt u hajci na divlje svinje46. I abu-Muslim al-Khurasani i al--Mu'tasim voljeli su da love sa lovačkim leopardom. Velik broj arapskih knjiga iz ovog ranog perioda koje obrađuju lov, postavljanje

zamki i lov sa sokolima svjedoče o velikom interesu koji je vladao za te sportove. Lov sa sokolima i jastrebovima bio je uveden u Arabiju iz Perzije, kao što pokazuje arapski rječnik koji se odnosi na ove sportove. Oni su postali naročito popularni u kasnijem periodu Kalifata47 i u periodu krstaških ratova48. Još se praktikuje lov sa sokolima (bdz) ili sa kopcem (bashiq) u Perziji, Iraku, Deir al-Zuru i alavitskoj oblasti Sirije na potpuno isti način kakav je opisan u Arabljanskim noćima, U lovu na gazele ili antilope, zečeve, jarebice, divlje guske, patke i qata (vrsta Iještarke) upotrebljavali su se kopči i sokoli, i kada se radilo o krupnoj divljači, lovcima su pomagali kerovi. Prvu stvar koju je morao učiniti muslimanski lovac kada bi ulovio životinju, bilo je da joj odreže vrat, u protivnom njezino meso bilo je protuzakonito49. U nekim prilikama bi lovačko društvo pravilo krugove (halqdh) opkoljavajući i zatvarajući na jednom mjestu svu divljač koja bi se tu našla. Al-Mu tasim je sagradio zid u obliku konjske potkove, koji je svojim dvjema krajnjim tačkama dodirivao Tiggris, i upotrebljavao je haj kace, koji su divljač tjerali unutra tako 40 Ibn-al-'Abbas, Athar al-Uwal, str. 130. 41 Mas'udi, vol. VIII, str. 296, 1. 2. Isp. Athar, str. 129, 11. 3—4. 42 Obično se pretpostavlja da je riječ »tenis« došla od francuske riječi tenez — obratiti pažnju. Možda dolazi od »Tiraiis«, arapskog imena egipatskog grada u Delti, poznatog u srednjem vijeku po svojim lanenim tkaninama koje su se možda upotrebljavale u pravljenju lopti za igranje tenisa,. Vidi Mnicokn D. Whitmain, Tennis: Origins and Mysteries (New York, 1932), str. 24—32. 43 Vol. VI, istr. 348—9. 44 Vol. I, str. 63—5. 45 Mas'udi, vol. VI, str. 432—3. 46 Aghani, vol. IX, str. 97, 11. 27—9. 47 Fihrist, str. 315, d ibn-Khallikan, vol. II, str. 172, vol. III, str. 209, spominju veći broj arapskih .knjiga o lovu i sokolarstvu. 48 O jednoj od najranijih irasprava ovog predmeta na arapskom vidi Usamah ibn-Muindiq, Kitab al-I'tibdr, izd. Hitti (Bninceton, 1930), str. 191— 226; prev. Hitti, An Arab-Syrian Gentleman and Warrior (New York, 1929), str. 221—54. 49 Koran, 2 : 168, 5:4, 16 : 116. ABASIDSKO 313 da bi je zatvarali između zida i rijeke50. I al-Mus'tasim se koristio taktikom opkoljavanja u lovu, a to isto činili su i Seldžuci51. Između ostalih kasnijih kalifa al-Mustanjid (1160—70) organizovao je veći broj lovačkih družina. Neki kalifi i vladari držali su divlje zvijeri, kao lavove i tigrove, da bi utjerali strah u srca svojih podanika i posjetilaca52, drugi su držali pse i pripitomljene majmune. Sin Muq-tadirova vezira, koji je imao rezidenciju u Kairu i nalazio se na visoku položaju u vladi, u slobodno vrijeme rado je skupljao zmije, škorpione i druge otrovne životinje, o kojima se on naročito starao i držao ih u posebnoj zgradi blizu svoje rezidencije53. Robovi ^a vrnu društvene ljestvice stajao je kalif i njegova porodica, vladini službenici, potomci hašimitskog plemena i trabanti svih ovih grupa. U ovu zadnju klasu možemo uvrstiti vojnike i gardiste, prijatelje ljubimce i prisne drugove, kao i klijente i robove. DRUŠTVO

Sva je posluga uglavnom bila sastavljena od robova. Oni su popunjavani iz redova nemuslimanskih naroda. Njih su ili silom hvatali ili zarobljavali u ratu ili su kupovani u vrijeme mira. Neki su bili crnci, drugi Turci, a treći su bili bijelci. Robovi bijelci (mamdlik) bili isu uglavnom Grci i Sloveni, Jermeni i Berberi. Neki su robovi bili eunusi (khisiydn), pa su bili u službi harema. Drugi, koji su se nazivali ghilman, mogli su također biti eunusi. Oni su kod svojih gospodara imali specijalne povlastice, nosili su bogate i atraktivne uni-- forme i često su se poput žena dotjerivali i parfemisali svoje tijelo. Čitamo o instituciji ghilman za vrijeme al-Rašidova režima54. Očigledno, al-Amin je bio prvi koji je, povodeći se za perzijskim presedanom, ustanovio u arapskom svijetu ghilman radi zadovoljavanja neprirodnih seksualnih odnosa55 Jedan sudac za vrijeme vlade al-Ma'munove imao je 400 takvih mladića56. Pjesnici, kao na primjer abu-Nuwas, nisu smatrali nedostojnim svoje časti da javno daju odu-ška svojim perverznim strastima i upute »svojim golobradim dječacima« ljubavne izlive svojih pjesničkih umotvorina. so Fakhri, str. 73—4. 51 Athar al-Uwal, str. 135. 52 Fakhri, str. 30; <Iqd, vol. I, str. 198, 11. 4. i slj. 53 Kutuibi, vol. I, str. 134—5. 54 Tabari, vol. III, str. 669; isto kod ibn-.al-AthIra, vol. VI, str. 120. 55 tabaci, vol. III, str. 950; kopira ga ibn-al-Athlr, vol. VI, str. 205. 56 Mas'udd, vol. VII, str. 47. 57 Aghdni, vol. XV, str. 80, citira ga Nuwayri, vol. V, str. 889. Djevojke (jawari) robinje upotrebljavane su kao pjevačice, plesačice i konkubine. Neke od njih imale su znatan uticaj na svoje gospodare, kalife. Takva je bila dhat-al-Khal (ona sa mladežom), koju je al-Rašid kupio za 70.000 dirhama, ali ju je u nastupu ljubomore poklonio jednom svom slugi. Pošto se alRašid zakleo da će joj jednog dana udovoljiti molbi, bez obzira na prirodu molbe, kažu, kalif je ostao vjeran svom obećanju i za sedam narednih godina imenovao je njezina muža za upravitelja nad Farisom57. Da p.i ga odviknula od

314 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

jedne druge pjevačice s kojom se on počeo vezati, al-Rašidova žena Zubavdah poklonila je svom mužu 10 djevojaka, od kojih je jedna postala al-Ma'munova majka, a druga al-Mu'tasimova58. Priča o Ta-waddudi, lijepoj i talentovanoj robinji u zbirci Hiljadu i jedna noć (noći 473—62), koju je al-Rašid htio kupiti za 100.000 dinara kada je na ispitu pred njegovim naučnicima odnijela pobjedu iz medicine, prava, astronomije, filozofije, muzike i matematike, da ne spominjemo retoriku, gramatiku, poeziju, istoriju i Koran, — jasno pokazuje kako su neke od ovih djevojaka morale biti visoko obrazovane. Al-Aminov doprinos haremskom sistemu sastojao se u osnivanju družine ženskih paževa, čije su članice šišale kosu, oblačile se kao dječaci i nosile svilene turbane. Ova novina uskoro je postala popularna i u višim i u nižim društvenim slojevima59. Jedan očevidac pripovijeda da je prilikom posjete na Cvjetnu nedjelju kod al-Ma'muna našao dvadeset Grkinja djevojaka, koje su bile okićene i dotjerane. One su plesale sa zlatnim krstovima oko vratova i maslinovim grančicama i palminim listovima u rukama. Podjela 3.000 dinara među plesačice dala je čitavoj svečanosti grandiozan završetak60. Predstava o velikom uticaju robova može se dobiti iz visokih brojki na kalif ovom dvoru koje pisci donose. Znamo da je u al-Muq-tadirovoj palati (908—32) živjelo 11.000 grčkih i sudanskih eunuha61. Al-Mutavakkil je, prema jednom izvještaju, imao 4.000 konkubina. Sa svima on je održavao bračne veze62. Jednom prilikom ovaj je kalif od nekog svog vojskovođe primio na poklon 200 robova63. Bio je običaj da upravitelji i vojskovođe šalju poklone kalifu i veziru. To su obično bile djevojke ili dobijene ili iznuđene od podanika64. Propusti su se smatrali znakom pobune. Al-Ma'mun je smislio plan da kao poklone pošalje neke od

svojih povjerljivih robova očekujući da će oni raditi kao njegove uhode kod sumnjivih primalaca i da će ih u slučaju potrebe likvidirati65. Ekonomski život: trgovina pbi*an j^k sačinjavao je gornji društveni sloj, J1 ie dolazio odmah iza aristokratije^ — tu su bili literati, beletristi, učenjaci, umjetnici, trgovci, zanatlije i stručnjaci — i niža klasa, u koju je ulazila velika većina naroda i bila sastavljena od ratara, stočara i seoskog svijeta koji su predstavljali domaće urođeničko stanovništvo i koji su sada uživali status zimija. U sljedećem poglavlju raspravi jaćemo na široj osnovi o klasi intelektualaca. Ovdje je dovoljno konstatovati da opći kulturni nivo u periodu abasidske dinastije nije nipošto bio nizak. 58 59 Aghdni, vol. XVI, str. 137. Mas'udd, vol. VIII, str. 299.

60 Aghani, vol. XIX, đtr. 138—9. 81 Fdkhri, str. 352. 62 Mas'udi, vol. VII, str. 276. 63 Ibid., vol. VII, str. 281. 64 Ibn-al-AthLr, vol. VII, str. 211—12; T^bari, vol. III, str. 627, kopira ga ibn-ial-Athlr, vol. VI, Str. 86. 65 (Jqd, vol. I, str. 196.

ABASIDSKO 315

DRUŠTVO

Ogromno prostranstvo carstva i visok stepen koji je civilizacija dostigla tražili su ekstenzivnu internacionalnu trgovinu. Prvi trgovci bili su hrišćani, Jevreji66 i zaratustrovci, ali mjesto njih kasnije su u velikom broju došli muslimani i Arapi, koji nisu potcjenjivali trgovinu kao što su to činili sa zemljoradnjom. Luke, kao što su Bagdad, Basra, Siraf67, Kairo i Aleksandrija. uskoro su se razvile u aktivne centre kopnene i pomorske trgovine. Muslimanski trgovci su se usuđivali ići prema istoku sve do Kine, u koju se, prema arapskoj tradiciji, već za vrijeme drugoga aba-sidskog kalifa al-Mansura68 dolazilo iz Basre. Najraniji arapski izvor koji govori o arapskim i perzijskim komunikacijama s Indijom i Kinom jest izvještaj sa putovanja Sulavmana al-Tajira (trgovac) i drugih muslimanskih trgovaca u trećem muslimanskom stoljeću69. Ta se trgovina odnosila na svilu, najraniji dragocjeni poklon Kine Zapadu. Ona se dovozila »velikim svilenim putem«70. Taj put je išao kroz Samarkand i kineski Turkestan. Tu oblast današnji civilizovani svijet manje posjećuje nego ijednu drugu naseljenu zemlju. Roba je obično prenošena smjenom karavana; vrlo malo karavana je prelazilo cijelu razdaljinu. Diplomatski odnosi su, međutim, sigurno bili uspostavljeni prije dolaska arapskih trgovaca. Legenda kaže da je Prorok kao svog izaslanika poslao u Kinu Sa'da ibn-abi-Waqqasa, osvajača Perzije. U Kantonu se još štuje »grob Sa'da«. Neki natpisi na starim kineskim spomenicima koji se odnose na islam u Kini sigurno su falsifikati, nastali kao plod vjerskog ponosa71. Do sredine osmog stoljeća izmijenjano je nekoliko poslaristava. U kineskim pisanim spomenicima toga stoljeća amlr al-rnu'minin se naziva hanmi-mimo-ni; abu--al-'Abbas, prvi abasidski kalif, A-bo-lo-ba; a Harun A-lun. U vrijeme ovih kalifa veći broj muslimana nastanio se u Kini. U prvo se vrijeme ovakvi muslimani pojavljuju pod imenom Ta-shih72, a kasnije pod imenom Hui-Hui (muhamedanci)73. Izgleda, Marko Polo prvi spominje Saracene u Kini74.

I. Termin je očigledno perzijaniziran oblik riječi Tayyi'. vunene tkanine.000. 1910). mirodije. Jedan neobrazovan mlinar u Basri i Bagdadu mogao je sebi priuštiti da u ime milostinje svaki dan među siromahe razdijeli sto dinara. Svaki trgovac iz Basre. oni su uvozili. 89 Silsilat al-Taioan/ch /sic. bilo je poprište nekakve trgovinske razmjene. pokrivača za sofe (od ar. kamfor i svilu iz daleke Azije i slonovu kost. Po . pamučnih i vunenih tkanina. 170. str. LX (1929). zbog svoje blizine sa perzijskim centrima i naprednim gradovima Samar-kandom i Bukarom i njihovom pozadinom. 1922). Tisuću godina prije de Lesepsa (de Lesiseps) arapski kalif Harun 66 Vidi -ibn-KhuTdadbih. 70. U Sirafu je kuća prosječnog trgovca stajala preko deset tisuća dinara. današnja Tazi. Langles (Pariš.000 dinara njegove imovine. 1811). arapsikog plemena.000 dinara78. Prema zapadu su muslimanski trgovci doprli do Maroka i Spa-nije. str.str. Trgovinska aktivnost ne bi mogla uzeti tako široke razmjere da se nije temeljila na široko razgranatej domaćoj industriji i zemljoradnji. Narod Siraf a ti Omaina (Mas'udi. str. . Arapin. prev. Ručna industrija cvjetala je u raznim dijelovima carstva. koji je ostao bogat i onda kada je al-Muqtadir konfisko-vao 16. 73 Isp. istr. mada je u desetom stoljeću zabilježena živa kopnena trgovina sa narodima u oblasti rijeke Volge prema sjeveru. kao i drugih predmeta namještaja i kuhinjskih potrepština. 72 Iz pahlaui Tdjik. 74 O muslimanskim naseobinama u Koreji (al-Shlla) vidi ibnKhurdadbih. and its Spread Westward (New Yonk. Crno more takođe je bilo negostoprimljivo za nju. Mnogi perzijski i irački razboji proizvodili su ćilime i tekstil. Muslimanski trgovci nosili su sa sobom datule. str.000. 5—36. 177—91. Čarter. ebanovinu i robove crnce iz Afrike. a neke i preko trideset tisuća. izd.000. Voyage du marchand orobe Sulayman en Inde et en Chine (Pariš. formirali Ujedinjene Države Indonezije. Kasnije ga je al-Mu'tasim imenovao svojim vezirom77. brokata (dibaj). 85./. a alIstakhri79 je čuo za jednoga koji je na lađi proveo četrdeset godina. 68 Is. ćilima. Isaac Mason u Journal of the North-China Branch of the Royal Asiatic Societyt vol. 1949. Arapska trgovina na Sredozemnom moru ipak nije nikada igrala značajniju ulogu. na kome su bile u zlatu utkane slike svih vrsta ptica. Al-Musta'inova majka kupila je za 130. čije su oči bile izrađene od rubina i drugog dragog kamenja80. vol. Marshall Broomhall. G. pamuk. 70 Thomas F. Kaspijsko more. II. Mnogi su se pomorski trgovci cijenili na 4. 316 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO se zanosio mišlju da prokopa kanal kroz Suecki tjesnac75. između ostale robe. satena. i slj. 1925).000 dirhama jedan specijalno za nju izrađen ćilim. 42—78. Islam in China (London. Neka predstava o bogatstvu koje su nagomilali Rotšildi i Rok-feleri toga doba može se steći po slučaju bagdadskog draguljara ibn--al-Jassasa. sujjah) i jastuke. str. On je bio prvi član porodice istaknutih trgovaca draguljima76.Muslimanski su trgovci sigurno prvi donijeli islam na otoke koji su god. 153—4. 71 Vddi Paul Pellk>t u Journal asiatique (1913). koji su zbog svojih visokih kvaliteta bili osobito cijenjeni. svilenih. U zapadnoj Aziji ona je uglavnom bila koncentrisana na izradu serdžada. Neki trgovci iz Sirafa »proveli su svoje živote na vodi«. čije su lađe prenosile robu u udaljene krajeve svijeta. imao je godišnji prihod viši od milijun dirhama. Ferrand. The Invention of Printing in China. čelične alatke i staklenu robu. *7 Grad 01 Peraiji u Perzijskom zalivu. 281—2) bili su među najbolje poznatim moreplovcima ranog abasidđkog perioda. vol. šećer. Međutim.

I. 1. IV. 1. 82 83 84 85 Istakhiri. 1. ćilime. 79. U Tustaru i Sušu. sokole. istr. Tkanina je prvobitno bila pravljena u Damasku. str. Potpunu sliku razvoja industrije i trgovine u Transoksijani možemo dobiti iz popisa izložene robe iz raznih gradova koji nam je ostavio alMaqdisi85. I. Kurasan i Jermenija bili su čuveni po svojim prostirkama. 198. 225. razne vrste mesa. 822. 46. kao i fabrika za izradu zavjesa od svilene pređe (khazz). Yaqut.13. str. kao i ogrtači od svilene pređe bili su posvuda poznati. III. 426. vol. str.jednoj četvrti u Bagdadu nazvanoj prema "Attabu. II. str. veliko trgovinsko središte ranog srednjeg vijeka. 79 Str. brokati i svečana odijela — znak odličja na Istoku82. Stare industrijske umjetnosti faraonskog vremena još su živjele u oslabljenom obliku u rukotvorinama Kopta. On sadrži sljedeće artikle: sapun. str. kao i svilene tanke tkanine tzv. gaze i brokati. Maqdisi. Pod nazivom »taffeta« evropske gospođe u srednjem vijeku kupovale su u domaćim dućanima perzijsko svileno platno toftah. str. koji se upotrebljava na Zapadu za prugaste ili šarene mačke. U Širazu su rađeni prugasti vuneni ogrtači. 76 Kutubi. 11. 153. . 261. igle. 402. 80 Ibshlhi. Isp. 139. str. ogrtače od filca. Ovakvi produkti bili su poznati pod nazivom tiraz (od perz. 648. 433. 442—3. str. vezovi. 88 Spominje ga liibn-Battutah. jantar. u Kuzistanu83 (stara Suzijana). 98—9. I. Italiji i drugim evropskim zemljama. mačeve. zavjesama i pokrivačima sofa i jastuka. lukove. 22 (gdje je krivo napisano). koje su nosile nazive dimiyati (po Dimjatu).) i na njima su bili izvezeni ime ili inicijali sultana ili kalifa. vol. 77 Fakhri. vaze. 407—9. 177. gdje su za kraljevsku kuću bili izrađivani ćilimi. Tavadž. makaze. krzno. 130. Maqdisi. 81 Spominje ga MaqdM.20. Lata'if. Ona se tu najprije izrađivala u dvanaestom stoljeću. Industrija ABASIDSKO 317 DRUŠTVO skim nazivom tabi postala je popularna u Francuskoj. koje se još nose pod nazivom kuflyah. med. 321—2. bile su posvuda u svijetu poznate i u Perziji oponašane. Stolovi. 603. Maqdisi. nalazio se velik broj čuvenih fabrika za vezenje na damastu84 zlatnih figura. 78 Istakhri. dobila je ime prugasta tkanina 'attdbi81. bakrene lampe. str. 1. 127. I danas ta riječ živi u obliku »tabby«. lampe. str. Egipatske tkanine. Arapi u Španiji su je imitirali i pod trgovin75 Mas-udi. II. Str. Fasa i drugi gradovi Farisa ponosili su se velikim brojem prvoklasnih fabrika. 443. koji je bio njezin najistaknutiji građanin. Kufa je proizvodila svilu i djelomično svilene marame za glavu. Njihove tkanine od devine i kozije dlake. vol. str. 201. 882. umajadskom velikašu. 95. 415. Buldan. 86 Yaqut. bilo je naročito poznato po molitvenim ćilimima. 323—6. 5. dablqi (po Dabiku) i tinnlsi (po Tinisu)86. zemljano posuđe. kuhinjske potrepštine bile su pravljene u Siriji i Egiptu. U centralnoj Aziji Bu-kara. odatle joj ime. ibn-Hawqal. Vidi str. noževe. I. svijećnjaci. Maqddsi. sofe. str. 569. vol. 144. 297. 16—17. 87 Tha'alibi.str. slovenske i turske robove itd. str. 138. str. str. robu od kositra. I. vol. ibn-Hawqal. . vol. vol. str. str. str. vol. vol. 323.

nije imao premca91.3—4. Jedan od najpoznatijih dragulja u arapskoj istoriji je veliki rubin. god. str. koji je iz Kine polovinom osmog stoljeća uvezen u Samarkand90. Proizvodile su se različite vrste papira. (1450—55) uticala na brz razvitak narodnog prosvjećivanja. rubini. koji su Turci zarobili 704. visili su u džamijama i palatama. koja je stara kao Elamiti i Asirci. kojim se Evropa i Amerika danas izdašno služe. 92 William Wright. koji je nekoć bio svojina nekolicine perzijskih monarha. Naziv qdshdni8S (kolokvijalno qlshdni i qdshi). koji je pohranjen u Britskom muzeju. Stakleni fenjeri. naziva Gharib al-Hadlth. davan je četverouglastim i hek-sagonalnim pločicama. smaragdi i dijamanti naročito su bili obljubljeni na kalif skom dvoru. 91 Tha'alibi. od bijelog do šarenog. rjeđe crvena i žuta. Prije svršetka toga stoljeća u Bagdadu je podignuta prva fabrika papira.. bilo je poslovično zbog svoje bistrine i prozirnosti87. ili ranije. safiri. Pisao ga je abu-'Ubayd al-Qasim ibn-Sallam (t 837). Iz muslimanske Španije i Italije industrija papira je. A. Naročito zaslužuje da se spomene industrija pisaćeg papira. god. Qash§in.Staklo iz Sidona. Maqdisi. Za Samaru i druge gradove tvrde da su unapređivali industriju papira. De Cultu Imaginum. 15. Bulddn. 1875—83). Raznim vrstama svojih različito obojenih i išaranih stakala sirijska je roba poslije krstaških vojni postala preteča obojenog stakla u evropskim katedralama. god. koje su se upotrebljavale za unutrašnju i vanjsku dekoraciju zgrada. bio je štampan (1294) ina kineskom i arapsikom jeziku u Tibrizu. 866) i čuva se u Univerzitetskoj biblioteci u Lajdenu92. 90 Viidi Friedrich Hirth. Draguljarska umjetnost je takođe doživjela svoj procvat. vol. Ova umjetnost. Al-Mu'tasimu se pripisuje podizanje nove fabrike sapuna i stakla u Bagdadu. jednom od najra nijih mjesta u muslimanskom cvijetu pultem ksilografije. na kojima su bili ispisani natpisi u različitim bojama. str. koja je poslije egipatske bila najstarija industrija stakla u istoriji. 877). VI. Harunova je sestra. tirkizno plava. 376. nosila dragulje na 89 Ar. datiran mjeseca Habr I. Damask je bio centar posvuda poznate mozaičke i qdshdni industrije. The Palaeographical Society. 252 (novembar 13-decembar 12. 264 (novembar 11 — decembar 10. a datiran je mjeseca dhu-al-Qaldah. kornalin i oniks našli svoje obožavaoce u nižim društvenim klasama. I. Staklene i metalne vaze sirijske izrade bile su u velikoj potražnji kao potrebni i luksuzni predmeti. dok su tirkiz.000 dinara94. sa kasnijim pronalaskom štampe pokretnog tipa. zelena. IV. Egipat je imao svoju fabriku oko 900. H. god. 126.. H. Postepeno su podizane i druge fabrike za izradu papira. također kineskog porijekla. Tira i sirijskih gradova. ostatak stare feničke industrije. 326. na kome je Harun utisnuo svoje ime nakon što ga je kupio za 40. A. 93 Theodorus iabu Kurra. Arendzein . Preo-vladale su ove boje: indigo plava. prema tradiciji. izd. Smatralo se da papir iz Samarkanda. Papirni novac. Najraniji dokumenat koji je napisao jedan hrišćan-ski pisac jest teološka rasprava abu-Qurre 93 (t ča 820).000. I. Rubin je bio tako velik i sjajan da je >>tamnu prostoriju u koju bi noću bio stavljen osvjetljavao kao svjetiljka«. Chinesische Studien (Minhen i LajpcLg. Biseri. str. Vidi str. 318 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO koji je izveden od Kašana89 u Mediji. nekada sa figurama običnog cvijeća. str. Oriental Series (London. Maroko oko 1100. živjela je u Damasku sve do druge polovine osamnaestog stoljeća. ipl. u dvanaestom i trinaestom stoljeću. gdje je. Yaqut. konačno prokrčila put u hrišćansku Evropu. Najstariji arapski doku-menat pisan na papiru koji je došao do nas jeste onaj koji se. kako smo već čuli. 259—71. vol. i prev. 1890). Španija oko 1150. 11.

lazuliti i azuriti dolazili su iz Trans-oksijane103. 101. Za al-Muqtafija tvrde da je ostavio dragulja i parfema u vrijednosti od 20. str. od iperz. 184. i slj. 96 Tha'alibi. 16. str. U glavne rudne izvore carstva. III. 353. Tirkiz *iz Nejsabura. 184. Isip. a isto tako poznatog »jedinstvenog bisera«. dok su svi kalifi prije njega upotrebljavali srebrne nakite. III. i drugog dragog kamenja. str. 3.12. »Jedinstvena biser« također spominje ibn-5awqal. str. 1)8 Muqaddamah. 100 Vidi str. 108 Ibid. Lata'if. 94 Mas'udli. Jedan od posljednjih kalifa koji je posjedovao mnogo dragulja bio je al-Muqtadir (908—32). 144—5. možda »galenit«.000 dirhama za kutiju koja je bila napravljena od dragog kamenja. bio je prvi koji se pojavljivao na konju sa ratnom opremom od zlata i zlatnim sedlom. 1897). Smatrano je da je jednom banketu koji je priredio al-Muttawakil po raskoši bio ravan jedino onaj koji je priređen na al-Ma'munovoj svadbi. . str. kuhl. čiji je rudnik u drugoj polovini desetog stoljeća godišnje iznajmljivan za 758. dolazi preko lat. str. str. 110. str. konačno. vol. 11. al-Multazz (866—9). željezo sa planine Libanon108. smola i katran iz Fargane112. 99 Vol. str. 109 Istaikhri. 101. kao i »azure«. 105 Maqdisi. vol. 104 Ibn-al-FaqIh.. str. 110 Maqdisd. 108 Ibiđ. bitumen i nafta iz Đor-đije. 38. . 1. VII.000. ™ Ibid. antimon iz blizine Isbahana109. Prema al-Mas'udiju". 602. k. Isp. a njegova žena ih je stavljala na obuću. koji je bio težak tri mithqalsa (mi-skala). ar. 15. jer »nad ta dva banketa u islamu nije bilo trećega97. 1. 376.. str.. Fakhri. Muqaddamaht str.. str. 72. 72—3. »LaizuM«. trinaesti abasidski kalif. Rubini. u Memoirs of the Asiatic Society of Bengal. Maqdisi. str. 20. azbest iz Transkosi-jane111 i živa. 101.(Borim. mramor i sumpor iz Sirije i Palestine110).000 dinara96. 352. E. Tha'alibi. 1.. 326. Tabari. 303. str. 95 Taban. 341 n. VII. 101 Fakhri. lazhuward. str. U ostalo rudno blago ulazili su kaolin i mramor iz Tibriza. 703. kornalin iz Sane107. str. 97 Ibid. Na njemu je jelo bilo posluživano na zlatnim stolovima i poslužavnicima koji su bili ukrašeni dragim kamenjem. str. Iz iste provincije dobivao se mramor i živa102. 103 Ibid. koji tvrdi da Abasidi nisu mogli provoditi raskošan način života. 315. citira ga abn-KhaJidun. ali je ponuda bila odbijena95.720 dirhama106.. vol. ldzaward i. koji je konfisko-vao imovinu osnivača najbogatije draguljarske kuće u Bagdadu100 i došao u posjed čuvenog crvenog al-Harunovog rubina. koji su omogućivali draguljarsku industriju. Stapleton et al. 401—2. od ar. dtr. str. dopušta prekomjerno razmetanje zlatom i draguljima na al-Ma'munovoj svadbenoj svečanosti98. DRUŠTVO vol.000. str. 203. 15. 102 Maqdisi. str.str. biseri iz Bahreina105. S52--3. ABASIDSKO 319 kapi. vidi H. Čak i ibn-Khaldun. koje je on sve spiskao101.. 206. 7. Yahya ibn-Khalid Bar-makid je jednom prilikom ponudio nekom bagdadskom trgovcu 7. VIII (1927). ulazilo je zlato i srebro iz Kurasana. str. olovo i srebro iz Karmana104.

303. Ipak treba primijetiti da se lice naplavljenog Sauada znatno izmijenilo od abasidskih vremena i da su i Tigris i Eufrat mnogo izmijenili svoje tokove tokom istorije.2. bn-9awkal. najbogatiji poslije Egipta u cijelom carstvu. Tigris). i slj. 111. pamuk i lan. str. Qudama>h. 451.. 1. U Iraku.. Irrigation o/ Mesopotamia (London. »Description of Mesopotamia and Baghdad«. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Zemljoradnja Zemljoradnja je dobila stalan podstrek za vrijeme režima prvih Abasida u prvom redu zato što se njihova prijestonica nalazila na najpogodnijem mjestu. spajao je u Bagdadu Eufrat sa Tigrisom. str. koji je ulazio u Tigris iznad Madajina. Khatib. 241. kanalu sa zavojima. Drugi manje važni kanali bili su Nahr al-Silah. XVII i slj. Ta'rlkh. vol. str. str. kao i u Egiptu glavna je zadaća bila održavati u redu stari sistem kanala. a njegovo je ime dato novom kanalu. str. ABASIDSKO DRUŠTVO . str. njegov je izvještaj isticao potrebu čišćenja starih vodenih puteva radije nego otvaranje novih118. 114 O ovim kanalima vidi Istakhri.str. Niže dviju rijeka nalazio se Nahr Kutha i Velika Šarah115. 165—6. zatim. bilo da se radilo o starim. 166. 91. 3. str. Maqdisi. Napuštena imanja i porušena sela u raznim dijelovima carstva bila su postepeno dovođena u prvašnje stanje i obnavljana. naplavlje-noj ravnici koja je općenito poznata pod imenom Sauad. čiji se položaj pod novim režimom donekle popravio. str. koji je tekao u Tigris ispod Madajina114. 124. 115 Yaqut. Još jedan kanal Dujavl (deminutiv od Dijlah. ponovo otvorenim ili o sasvim novim. 11. Arapski geografi govore o kalifima »kako prokopavaju ili otvaraju rijeke« i onda kada se u većini slučajeva radilo samo o ponovnom prokopavanju i ponovnom otvaranju kanala koji su postojali još u babilonsko doba. str. i tradicionalni položaj Edenske bašte bili su predmet naročite pažnje centralne vlade. riža. vol. pšenica. 555. datule. isto kod ibn-Hawkala. str. str. pošto se od njega odvojio vrelik broj rukavaca116. Donji krajevi doline Tigris—Eufrat. 377—8. 291 = Hitti. 1. 118 Istakhri. odakle se odvajao veliki broj irigacionih kanala.. str. zato što su oni uvidjeli da je zemljoradnja glavni izvor državnih prihoda i. kojii je napisao oko god. koji je polazio od Tigrisa ispod Kadisije i ponovo se s njim spajao dalje na jugu. Jedan od glavnih ogranaka kanala Nahr 'Isa bio je Šarah. 118 William Willoooks. II. Osobito je bio bogat južni dio naplavljene doline Sauada. koji je prokopao al-Mahdi u Vasitu117. III. činili su zaista »pravu mrežu«113 Prvi veliki kanal poznat pod nazivom Nahr 'Isa. 117 Baladliuri.111 112 320 Ibid. str. nazvan po nekom al-Mansurovom rođaku koji ga je ponovo iskopao na sjeverozapadu kod Anbara.13—15. 118 Istakhri. zato što je obrada zemlje bila potpuno u rukama domaćeg stanovništva. 1917). koji je prvobitno spajao Tigris s Eufratom. 900. 85. II a slj. 362. najzad. I. 77—8. kod G'uya Le Strainigea. Drugi veliki poprečni kanal bio je Nahr Sarsar. Kanali od Eufrata. Prije prvog svjetskog rata. str. 84—5. Royal Asiatic Society (1895). Glavni proizvodi Iraka bili su ječam. vol. Treći je bio Nahr al-Malik (»kraljeva rijeka«). . str. 255—315. Journal. postao je zamuljen do desetog stoljeća. ibn-Serapion (Suhrab). ibn-HaAVikal. kada je otomanska vlada opunomoćila ser Viljema Vilkoka (sir Wiliam Willcocks) da prouči irigacioni problem Iraka. sezam. Yaqut.

751. n. 123 Yaqut. 121 Istaikhni. pokazao je da je on davao jedan od najvećih zemljišnih prihoda (kha-rdj) carstva. vol. laymun. ruku. koji su se pružali od Basre u pravcu jugoistoka122. I. Transoksijanu i Sidžistan i bio isto tako veliki rezervoar ljudstva. većina voća i povrća koje sada uspijeva u zapadnoj Aziji bilo je poznato u to vrijeme. I. bademi. abu-sufayr. i slj. izuzev rnanga. s>tr. »Lemon« (limun) je ar. breskve. domovina je Indija ili Malaja. bila je. mogranji. Lubenice su se izvozile iz Kvarizma na dvorove al-Ma'muna i alWatiqa u olovnim kutijama zapakovanim u ledu. paradajza i sličnih biljki koje su uvezene u novije vrijeme iz Novog svijeta i udaljenih evropskih kolonija. Maqdlsd. str. Druga su tri bila Šib Ba-van (bavanski klanac u Farisu). Po ugledu na plantaže šećerne trske u Farisu i Ah vazu127. Na taj je način prokrčio sebi put na Zapad ovaj slatki artikl. 128 Ar. krastavci. ruža i bosiok (rayhdn).321 gdje je gaj eno u velikim količinama voće i povrće i toplog i hladnog pojasa. između Samarkanda i Bukare. jedan od »četiri zemaljska raja«. 129. 478. odakle se u ovo vrijeme raširila po zapadnoj Aziji i susjednim zemljama sredozemnog bazena i vjerovatno posredstvom Arapa u Spaniji i Evropi126. od per. str. Biljka potječe iz Kine. str. 124 Za etimologiju riječi vidi str. prava bašta121. što je u per. koji je možda bengalskog porijekla. 126 Ovo je gorka vrsta. grožđe. vrtovi Ubale kanala. teška. krumpira. 11. ali su odvojeno ušle u evropske jezike. U ovim su vrtovima uspijevale razne vrste voća. narang. 160. 1. qandi. 555. 600). qandah. sa njihovim poznatim rafinerijama. str. rotkve. smokve. početkom desetog stoljeća. 321. šećerne trske. 81. npr. sukkar. Svaki komad takvog voća bi se prodavao u Bagdadu za 700 dirhama125. Politički. modrih patlidžana. 107. Cvjećarstvo je takođe njegovano ne samo u malim kućnim vrtovima oko raspjevanih česama. str. 81. per. narandže. On je poslije postao prijeko potreban sastojak dnevne ishrane civilizovanog čovjeka. i voćnjaci (ghiitah) Damaska123. nego je u velikim količinama uzgajano i u trgovinske svrhe. Narandži. masline. str. odnosno »nairandža« dolazi <preko španskog od arapske riječi ndranj. narandži. vol. str. odgovara arapskom qanah. Zemlja oko Bukare. 117—18. i inaša riječ »orainge«. . datule. str. Pregled prihoda. limun (vidi str. 3S4. modri patlidžani. »Čame« je također semitsikoig porijekla. III. qand. 125 Tha'allbi. šljive. 322 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Vrtlarstvo se nije samo ograničavalo na voće i povrće. isto kod ibn-ttavvkaila. vol. II. Ovdje se. divlje kafe i takvog cvijeća kao što su ruže i ljubičice uspijevalo je svuda. zajedno sa četrunom i limunom. o kojem je ranije raspravljano119. 6. isp. naročito za vlade Samanida. kaj sije124. »cainidy« dolazi od iar. 120 Ya'qubi. vol. povrća i cvijeća. 127 Thia'aliibi. 97. on je obuhvatao neko vrijeme. isto 'kod ibn-Hawkala. nalazio Vadi al-Sughd (dolina Sog-dijana). 4. iz kojih je prskala i u mlazovima se rasipala voda. Engl. po sudu arapskih geografa. lapuha. str. Kurasan se takmičio s Irakom i Egiptom u proizvodnji agrikul-turnih proizvoda. Veliko obilje oraha. ar. Pravljenje mirisa ili mirisavih ulja od ruža. odakle su poslije krstaši donijeli šećernu trsku i šećer128 u Evropu. str. U stvari. 122 Istaikhni. 119 Str. kasnije su podignute slične na sirijskoj obali. jabuke. limunovi. Nije onda čudo kada čujemo da se o njemu u prisustvu kalifa al-Ma'muna govorilo kao »o cijelom carstvu«120.15— 16. u najmanju. 355.

Između ovih. koja je glavna mirisava biljka na svijetu. koji su sada bili reducirani na položaj zimi ja. mak i šaf ranika. svako od nas dvoje. Zimije' Zemljoradnička klasa. Jevrerji i Sabijci. str. Svi su ovi sada bili tretirani jednako kao i oni s kojima je bio sklopljen ugovor o vjerskoj toleranciji. crkvene i druge strukovne položaje.000 flaša mirisavog ulja spravljenog od crvene ruže. i na Zaratustrine sljedbenike. (u 11. str. i datulom. Šira-zu. 133 Suvuti. 22. najbolje pokazuje veći broj napisanih knjiga o biljkama. palminog cvijeta. koje se dobivalo iz crvenih ruža129. Husn. proširio se. Po mišljenju obrazovane robinje Tawaddude. Istakhri. Shdpur) i njegova dolina proizvodili su deset čuvenih vrsta mirisavih ulja ili pomasti koje su se dobivale od ljubičica. Ružina vodica iz Džura izvozila se na istok sve do Kine i na zapad sve do Magriba130. izgleda. 134 Ali Laylah wa-Laylah (Hiljadu i jedna noć). Isp. a žuta ruža od znoja al-Buraqa«135. mirte. Druge vrste cvijeća na velikoj cijeni bile su: narcis. koje se može uzeti kao mjerilo javnog mišljenja između desetog i dvanaestog stoljeća. ekstrakt ljubičice bio je najomiljeniji u islamskom svijetu. U seoskim mjestima i na svojim seoskim imanjima ovi su se zimije držali svojih starih kulturnih obrazaca i sačuvali svoje maternje jezike: aramejski i sirijski u Siriji i Iraku. među koje spadaju i prevodi 129 U iSiniji se crvene ruže još zovu ward juri. koje nosi naslov al-Fi-Idhah al-Nabatlyah. koja je sačinjavala većihrišćani nu stanovništva carstva i njegov glavni izvor prihoda. kako smo ranije čuli. 132 Maqdlsi. a endivija (cikorija) najbolje povrće134. 219. vol. »sa mirtom. 235. Vi'di Bdward W.narandži. tvrdi jedna proročanska predaja. Čak i u gradovima su hrišćani i Jevreji držali važne finansijske. 236. Cijela oblalst Džura ili Firuzabada u Farisu bila je poznata po mirisavom ulju (ar. i slj. Džuru i u drugim gradovima. 131 Tha'alUbi. prema tome. koja je glavna hrana svijeta. 'itrj. III). 443. ABASIDSKO DRUŠTVO sa grčkog koje nabraja Fihristlss. Između cvijeća. Mnogi od onih koji su prešli na islam preselili su se u gradove. lapuha. Sa riječima: »Ja sam kralj sultana. karanfil. Faris je uvrštavao u zemljišni porez (kharaj) 30. mogranj i četrun najbolje voće. II. u koje su ulazili hrišćaini. II. vol. tj. 865. str. Arapin je smatrao bavljenje zemljoradnjom zanimanjem koje ne odgovara njegovu dostojanstvu. ljubičica i drugih vrsta cvijeća naročito je bilo rasprostranjeno u Damasku. al-Muttawakil je monopolizirao uzgajanje ruža samo za svoje uživanje i u njegovo se vrijeme taj cvijet mogao vidjeti samo u njegovoj palati136. II. dostojan je jedan drugoga«. Status autohtonih stanovnika — zimija. sa klasom pšenice. kažu. nos. Međutim. str. 242. str. I (London. vol. bijelog ljiljana. haranske sabejce i druge. crvena od znoja Gabrijela. Thousand and one Nights. a ruža je kraljica mirisavog cvijeća. Visoko mišljenje naroda o ruži našlo je svog oduška u tradiciji koja se pripisuje Muhamedu: »Bijela je ruža postala od mog znoja u noći mog noćnog putovanja (mi'rdj). jasmin. bili su autohtoni stanovnici zemlje. Husn. vol. Ovo je često dovodilo do otvorene ljubomore od strane muslimanskog življa i nalazilo oduška u službenim zakonskim odredbama. koje su svake godine otpremane kalifu u Bagdad131. »Adam je strovaljen iz raja sa tri stvari«. narcisa. pogl. irisa (perunike). Suyuti. JSfs 453. isa N-avvajii. 135 Suvuti. 152—3. manihejce. Kako je velik interes vladao za zemljoradnju. vol. 245. limunovog i narandžinog cvijeta132. ruže i ljubičice su najbolji miomirisi. 213. 180 Ibn-Hawkal. sljedbenika objavljene knjige. Lane. 236. slatkog mažurana. koja je glavna voćka na svijetu»m. str. ruža je bila najpopularnija. str. Ruža i ljubičica imale su takmaca u mirti. zatim nekoliko knjiga o ružinom ulju139 i podmetnuto djelo ibn-Wahshiyahu. str. str. što pokazuju riječi koje se stavljaju Proroku u usta: »Preimućstvo ekstrakta ljubičica iznad ekstrakta drugog cvijeća slično je mom preimućstvu nad ostalim stvorenjima«133. II. iranski u Perziji i koptski u Egiptu. Sabur (perz. 1839). 864. str. 137 Suvuti. 109—10. .

. 317. jer su Jevreji i hriš138 Str. Stroge odredbe protiv zimija dobile su svoj vrhunac za vrijeme vladavine al-Mutawakkila. vol. 141. da j.. 1. vol. ispisani na dvoru uz pomoć al-Muta-wakkila. bile su držane i u prisustvu Abasida. jahati samo mule i magarce. i mi nalazimo al-Jahiza (t 869). kao što ih i Koran optužuje14'5. sin osvajača Egipta. 11. 1. 882—942). god. 27—8. Isto tako do nas je došla i čuvena rasprava al-Kindija145. čitamo i o hrišćanskim vezirima u drugoj polovini devetog stoljeća. 781.9—10. God.12. i 854. 140 Tabari. prvi važni arapski prevod Starog zavjeta bio je Sa'ida al--Fayyumija (Saadia Gaon.252. očigledno. poravnati svoje grobove sa zemljom. zbog čega je naišao na negodovanje gledalaca150. npr.najveći dio ovog diskri-minatornog zakonodavstva ostao je samo »na papiru« jer nije bio desi jedno primjenjivan. III. 61. održao nestorijanski patrijarh Timotije u odbranu hrišćanstva pod al-Mahdijem144. zbog čega im se više ne može vjerovati. Staviše. Ona obiluje citatima iz Biblije. Ima podataka iz kojih se može dokazati da su već u drugoj polovini sedmog stoljeća dijelovi Biblije prevedeni na arapski ili sa sirijskog ili sa grčke Septuaginte. 78. koji je naredio hrišćanima i Jev-rejima da oblače posebna odijela i isključio ih iz javnih službi bio je pobožni Umajad 'Umar II. kako smo već čuli. vol. koji na stražnjem unkašu moraju biti obilježeni sa dvije na mogranj nalik kugle141. sličnih onima koje su bile priređivane u prisustvu Mu'awiye i 'Abd-al-Malika. čiji se ugovor često krivo pripisivao 'Uma-ru I. Znamo. Vjerske diskusije 'Alije al-Tabarija (t ča 854) u njegovu djelu Kitab al-Dln w-al-DawlahU6 poluslužbena odbrana i tumačenje islama. Jahiz. pred al-Ma'munom o zaslugama islama i hrašćanstva. zapovjedio je članovima tole-risanih sekti da nose propisano odijelo140. a drugu na prsa. 21' 324 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO ćani jednom izopačili tekst Biblije. 141 Tabari. Do nas je došao tekst jedne apologije koju je god. Jedna druga ozbiljna pravna nesposobnost od koje su zimije trpjele bila je odluka muslimanskih pravnika toga perioda da se svjedočenje hrišćanina i Jevrejina protiv muslimana ne može prihvatiti. str. koji je 850. 807. i to na drvenim samarima. koji je do današnjeg dana ostao prevod Jevreja koji govore arapski. zabilježio da je 'Abdullah. str. Ovi su prevodi izazvali interes kod muslimana u spornim tačkama. Veći broj vjerskih diskusija. ibn-al-Athlr. III. uprkos ovih restrikcija. Baydn. Isto tako. 79. u 'Abdun ibnSa'idu. str. za vrijeme Kalifata u cijelosti uživali u velikoj mjeri vjersku snošljivost. 142 Isip. str. on je naredio da se sruše sve crkve u pograničnim oblastima. 11. Iz više slučajeva može se zaključiti da su hrišćani. Stari i Novi zavjet su postojali u više nego u jednom prevodu na arapskom147. 79. u čiju je čast u Bagdadu javno pred svijetom ustao jedan kadija. čitao knjigu Danijela. kao i one koje su podignute poslije muslimanske okupacije. 23. Prvi kalif.e neki Ahrnad ibn-'Abdullah ibri-Salam prejv^o Bibliju ina araplski već u vrijeme Harunova kalifo-vanja148. koji je pisao odgovore hrišćanima. str. str. staviti dvije žute zakrpe na odjeću svojih robova. umjereno i bez strasti. 83. Međutim. 1419. bio prvi koji je ponovo na snagu stavio neke stare mjere. nositi odijelo žute boje kao med. Al-Muttaki (940—44) imao je za . H. jednu na leđa. VI. iz Egipta. Između Abasida Harun je. među mnogim drugim. str. str. 139 Fihrist. vol. A.16. I. koja je sigurno savremeni izvještaj o vjerskim raspravljanjima držanim oko 819. 11. Al-Tabari149 je pod god. Posljednji kalif koji je u pooštrenom obliku obnovio neprijateljske mjere protiv zimi ja bio je Fatimid al-Hakim (996—1021). naredio da hrišćani i Jevreji moraju na svoje kuće prikovati drvene slike đavola. god. U vrijeme kada je al-Nadim pisao svoje djelo Fihrist (988). Zbog ove posebne odjeće zimije su dobile epitet »sumnjivi«142. 712—13. 1389—#3. To je rasprava izložena bez Ijutine.3. očigledno sirijskog ili njegovog ranog arapskog prevoda.

Duž uske obale zapadno od Egipta hrišćanstvo je imalo svoje sljedbenike među Berberima. 5 :16—18. koje su odgovarale njihovim plemenskim podjelama. str. bili su pripadnici nestorijan-ske crkve. Mingaina u Bulletin of the John Rylands Library. str. Susrećemo se sa slučajevima kako su neki muslimani odbijali da im ljube ruke. 2 :70. al-Faraj ba'd al-Shiddah (Cairo. . 1885). 1923).. str. jatha-liq) imao je pravo da boravi u Bagdadu. I nubijska crkva bila je jakobitska i priznavala je primat aleksandrijskog patrijarha. kao što smo ranije rekli. II. vol. 137—298. vol. izdao al-Muktafi154 baca novo svjetlo na srdačne odnose koji su vladali između službenog islama i službenog hrišćanstva toga perioda. Svaki od njih je pod svoj'om jurisdikcijom imao dva ili tri biskupa. 149 Vol. 146 Izđ. nedaleko od glavnog grada. koja se nazivala Dayr al-Rum155 (rimski ili hrišćanski manastir). 12 (Mainchester.. da prenese svoju rezidenciju u Bagdad156 Glavna politička optužba protiv jakobita bila je da oni gaje simpatije prema Bizantincima. Mausila i Nasibina (Nasibis). vol. 22.. katolikos je uspio da nagovori kalifa da spriječi jakobitskog patrijarha. kako znamo. 412. 148 Ibid.str. 399. 1870). ne uzimajući u obzir manastire na zapadnom dijelu grada. Udaba'. str. II (CalLro d Oxford. sitr. Nestori janski patrijarh ili katolikos (iskvareno u arapskom jdthillq. Mingamia (Oairo. 149. prev. 153 §abi'. 912—13. među kojima su bili nadbiskupi Basre. izd. . Vidi Miskawayh. 151 Al-Tanukhi. A. Pod jurisdikcijom katolikosa bilo je sedam nadbiskupa. (London. Nedavno objavljena povelja o zaštiti nestorijanaca koju je 1138. Egipatski Kop ti. Oko patrijarhove rezidencije. 152 Nasr ibn-Harun 'bio je buvejhidski vezir. 2. str. The Boo/c of Religion and Empire (Manchesiteir. Nestorijanci su bili jači u Iraku. a isto tako i jedan od buvejhidskih kalifa152 al-Mu'tadid (892—902) imao je za šefa ratne kancelarije hrišćanina153. 23. a taj su privilegij jakobiti uvijek uzalud tražili. 259. Mangolioaith. Mingaina. Tajarib al-Umam. Izabrani patrijarh primao je in-vestituru od kalifa. Yaqut158 nabraja šest manastira samo u istočnom Bagdadu. Možda je ovo samo djelomičan prevod. God. čije je sjedište bilo u Anti-ohiji. Wuzard'. dtzd. II. nastao je u Bagdadu kvart zvanJDar al-Rum (boravište Rimljana). 1928). jakobiti su imali manastir u Bagdadu157 i nadbiskupiju u Tahritu. Većina kalifovih ličnih liječnika. 144 A. II. ali je najveći dio stanovništva u unutrašnjosti imao svoje lokalne vjere. Međutim.vezira hrišćanina151. 408. 14? Fihrist. koji ga je priznavao za službenog glavara svih hrišćana u carstvu. 1904). 95. Njihovi sljedbenici su nazivani jakobiti i nestorijanci.1915). 145 Risdlat 'Abd-al-Maslh (London. str. Ovi hrišćanski visoki 143 Sur. pripadali su jakobit-skoj vjerskoj zajednici. 150 Yaqut. vol. Nestoriianci Hrišćanski podanici abasidskih kalifa u većini slučajeva pripadali su dvjema sirijskim crkvama koje su se smatrale heterodoksnim. ABASIDSKO 325 DRUŠTVO službenici dobivali su uobičajena obilježja časti. 1922).

Saeki. Mingana u Bulletin John Rylands Library. bila je bogato iskićena zlatom i srebrom. naime »hrišćana svetog Tome« u Malabaru na jugozapadnoj obali. God. 985. 1721). Za vrijeme mnogih kalifa. 127—33. str. naročito za vrijeme al-Mu'tadida (892—902). Isto kao što je katolikos vršio u izvjesnoj mjeri jurisdikciju nad svima hrišćanima u carstvu. hrišćanstvo toga vremena pokazuje znakove agresivne crkve koja šalje svoje misionare sve do Indije i Kine. al-Maqdisi163 je našao da su većinom mjenjači i bankari u Siriji bili Jevreji. god. u stvari kao glavar svih Jevreja. koja je sama Sabijci169 arapskih pisaca. 158 Pod ddyr. kuće i bogate plantaže. Na putu za jedan prijem kod kalifa on se pojavio u svilenoj odori. Glavna. U samom Bagdadu Jevreji su imali poveliku koloniju164. Njih je bilo manje i nisu predstavljali takav problem. str. . Bibliotheca Orientalis. resh gdlutha. kao uspomena na imena i rad šezdeset sedmorice nestori janskih misionara161. koji je podignut 781. Al-Nadim159 donosi jedan interesantan razgovor sa nekim misionarom koji se vratio iz Kine. Zahvaljujući njoj. 18. tako je i egzilarh vršio nad svojim vjerskim jednomišljenicima. 10. 349. Benjamin živim boj ama i opisuje vti|soko poštovanje koje je pbog vjernosti prema bagdadskom Kalifatu uživao poglavar babilonskih Jevreja kao Davidov potomak i glava jevrejske zajednice (aram. 159 Str.-stvarni sekta. Jevreji su u cijelosti bolje živjeli nego hrišćani. vol. koja je bila obložena raznobojnim mramorom. 157 Yaqut. 156 O monofizi'tskim d jakobitskim patrijarsima vidi Assemani (alSam'ani). koji je uzvikivao: »Napravite prolaz našem gospodaru. 5 : 16. a pratila ga je konjanička pratnja. i to uprkos mnogih nepoželjnih primjedbi o njima u Koranu162. zasužnjeni princ167 ili egzilarh). 2 : 70—73. str. II (Rome. Kao jedan od »zaštićenih« naroda. 155 Yaqut. koja se održala u dobrom stanju sve do pada grada. koji je posjetio koloniju oko god. 162 Sur. The Nestorian Documents and Relics in China (Tokoo. 326 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Kini. Jevreji Sabijci Mandejci168. vol. S njim se on sreo u hrišćan-skom kvartu160 u Bagdadu. 10 (1926). II. Čuveni nadgrobni spomenik Sian Fu. 1. 662. 66—9. II. 1169.Jedna od najznačajnijih crta hrišćanstva pod kalifima bila je njegova jaka vitalnost. našao je u njoj deset rabinskih škola i dvadeset i tri sinagoge166. vol. na glavi je nosio turban sa kojega su odsijevali dragulji. bili su judejsko-hrišćanska 161 Vidi P. vol. sinu Davidovu!«. Po svemu izgleda da je »zasužnjeni princ« živio u obilju i da je posjedovao vrtove. čitamo da je više Jevreja u prije-stonici i provincijama bilo na vrlo odgovornim državnim položajima. 662. ikoji izdavač Fliigel u svojim bilješkama krivo uzima za Carigrad. 160 Dar al-Rum. i slj. u 154 A. svjedoče o evanđeoskoj revnosti istočne sirijske crkve za vrijeme muslimanskog Kalifata. zajedno sa priključenjem hrišćanske crkve u Indiji. a većina činovnika i liječnika hrišćani. Sigurno je dokazano da postojeće pismo Mongolaca i Mandžuraca direktno potječe od sirijskog alfabeta kakav su upotrebljavali nestorijanci. Bulddn. 1937). Y. str. Ispred njega je svečano koračao glasnik. Benjamin iz Tudele165.

mino. vol. 184 Yaqut.god. str. 1054. 126. e. u njih su se ubrajali mughtasilah (oni koji se peru). 112. A. Tumačilo se da se naziv »Sabijci« može pridrugi Magijci i dualisti 170 Nepravilan je previd NaZaireni. prije ženidbe i o različitim drugim prilikama. Tri puta se spominju u Koranu. slng. Petersburg. prev. Oni su živjeli u donjim ravnicama Babilonije i kao vjerska sekta vuku porijeklo još iz prvog stoljeća nove ere. U današnjem Bagdadu Sabijce predstavljaju tako zvani amdrah izrađivači srebrnog posuđa tzv. Oni su za vrijeme muslimanskog upravljanja uzeli ime »Sabijci« da bi se koristili privilegij ama koje im je dopuštao Koran. 340. (St. zasluge na duhovnom polju i naučne usluge nekih njihovih istaknutih članova pomogli su im da dobiju zaštitu muslimana174. ABASIDSKO 327 sebe nazivala Nasoraie d'Yahya. nasorijanci170 (tj. Oni su živjeli u močvarama donjeg Iraka. Mandejci su obred krštenja vršili poslije rođenja. 171 Str. Chwolsohn. pr. imenom velikog naroda u jugozapadnoj Arabija. sdkta je bila gnostička. Bez sumnje. Mas'udi.nebeski. zbqg čega ih krivo današnji svijet naziva hrišćani sv. IV. znata. str. II. Od ovih babilonskih Sabijaca potpuno se razlikuju pseudo-Sa-bijci iz Harana173. što je mnogo vjeiro-vaitnije. str. Već smo govorili o Thabitu ibn-Qurri i o drugim velikim haranskim DRUŠTVO . onaj ikojd uronjuje. Die Ssabier und der Ssabismus. kada su Mongoli uništili njihov posljednji hram. Ivana (Krstitelja). 169 Ar. 165 The Itinerary of Rabbi Benjamin of Tudela. posvećuje njima cijeli odsjek. 100—105. Zaratustrijevci (Majus). 1856). bili su oibožavaoci zvijezda. Pripadnici ove zajednice. Pošto žive u blizini rijeka. 174 Fihrist. 1. vol. mina' obrade172. str. d izd. opservanti) sv. Arapski pisci brkaju ove dvije sekte.11. Prema Fihristu171. i 586. vol. Ivana. 168 Ova je riječ izvedena iz laraonejske riječi yada<. Njihov jezik je mandejski dijalekat aramejskog jezika i njihovo je pismo potpuno slično nabatejskom i palmirenskom. 173 Mas'udi. Ovi babilonski Sa-bijdi stekli su status zimi ja i muslimani ih svrstavaju u »zaštićene« sekte. 183. Asher. nisu po Muhamedovom mišljenju mogli biti uvršteni među sljedbenike objavljene knjige. To im je ime i poslije ostalo. koja broji oko pet tisuća duša. 302. . 167 Možda su maki od bagdadskih Jevreja potomci onih Jevreja koje je Nalbukodomosor odveo u progonstvo . ili Sabi'un. I (London i Berlin. 597. riječ nema nikakve veze sa Saba'. tj. str. u stvari. 176 Za detaljnije podatke o Sabejcima vidi D. Ali u hadisima i kod muslimanskih pravnika oni se tretiraju kao takvi. koje samo jedanput spominje Koran (22:17). str. 172 Od perz. lee Drugi savremerai putnici 'nabrajaju samo tri škole. njega citira Usaybi'ah. hrišćaind. 272. n. i ova čudna sekta i dalje je živjela u samoj blizini glavnog sjedišta Kalifata sve do polovine trinaestog stoljeća. I. IV. 1840). $dbi' od mandaičkiog (airamej/slki) Sabi'. $abi'ah. vol. 61—71.163 Str. 2 vol. 220—21. vol. Haranski Sabijca. Prvobitno prebivalište ove i drugih baptističkih zajednica možda je bila Palestina. sasvim je razumljivo što je bitna i na j karakteristični ja crta njihove vjerske prakse krštenje uranjanjem u tekuću vodu (imei-zija). 175 Ibid. još i danas žive u barovitim krajevima blizu Basre.. str.

III. str. Među ostalim sabejskim učenim glavama bili su abu-Ishaq ibn-Hilal alSabi'. današnji Faris. 180 Tabarl.. I. čiji je staratelj bio osuđen na smrt kao zindiq.imr. V. alhemičar. Perzijanac Mani (umro 273. str. Manihejci. 519—20. Poslije okupacije. kako smo čuli ranije. 1932). islamizacija carstva Takozvana »muslimanska osvajanja«. 188. str. koja su uglavnom izvršena za vrijeme ortodoksnih kalifa. Zaratustrijanizam je dao islamu velik broj istaknutih konvertita. 46. str. Vidi str. sekretar i al--Mutiha (946—74) i al-Tajiha (974—91). Shahrastani. Za noviju obradu toga pitanja vidi A. Brovvne. ibn--Wahshiyah (živio ča 900). vršili su na Muhamedove sljedbenike osobitu fascinirajuću moć. a posebno manihejske. Čini se da su ipak mnogi manihejci. 499. izgleda. 181 Ibid. 1902). Williams Jackson.) i njegovo učenje. jer su bile sasvim beznačajne da privuku pažnju javnosti. 184 Vidi Tabari. 4 :116—20. str. Mada Koran185 ne daje nikakva prava štovateljima idola. al-Mahdi je u Alepu180 na krst razapeo veći broj kriptomanihejaca i u toku posljednje dvije godine svoje vladavine zaveo je u Bagdadu inkviziciju protiv njih181. i slj. 178 Ime izvedeno od Pars (Fars).mo o maminejcima. Izvjesne faze rane islamske teologije bile su ili reakcija protiv dualizma ili imitacija njegovih stavova. vol. ili 274. vol. str. G. I. On je uvidio da je nemoguće istrijebiti pa-ganstvo u Indiji. Thabitova sina Sinana kalif al-Qahir je prisilio da pređe na islam175. najraniji među njima bio je ibn-al-Muqaffa(. i slj. n. 185 Sur. bila su. astronom.astronomima. pobjede koje su arapski nacionalisti izvojevali arapskim oru177 Mas'udii. 885—6. 66 : 9. 327 i slj. str.. 780. str. koji je bic^. vol. I. ostali na životu. vol. 21 : 98—100. jer vidimo da su i al-Mahdi i al-Hadi preduzimali stroge mjere protiv tendencija u tom pravcu. E.. Zaratustrijance i danas u Indiji predstavljaju Parsi178. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO mijeniti i na njih. Indiji i provincijama istočno od Perzije177. i Ya'qubi. 182 Ibid. Researches in Manichaeism (New York. 180—82. a možda i Jabir ibn-Hayyan. među kojima su Fihrist. Shahrastani. 588. al-Battani. e. Čak i posljednji umajadski kalif. kako je ranije primijećeno. pa čak i komunistički maz-dakiti184. 166—72. U kasnijoj upotrebi zindlq je počeo označavati svaiku osobu liberalnijih pogleda. 86. 159—60. slobodan diuh. Isp. iss Arapslki izvori. zaratustrijanizam. str. tobožnji autor djela o nabatejskoj zemljoradnji. jesu imeđu inajstarijiim i najboljim izvorima koje . n. . 92. vol. Browne. -str. (od pahlauii zandlk) ina svakog muslimana čije vjerske ideje pokazuju osobine perzijskih 'dogmatskih pojmova općenito. Al-Hadi je nastavio progone svoga predšasnika182. učinili su neophodnim da se status zimija protegne na sve stanovnike Irana. bio je osumnjičen kao manihejac179. IV. 192. kasnije su stekli status tolerisane zajednice. I (New Yoirk. 155.str. čiji su preci emigrirali iz Perzije u prvoj četvrtini osmog stoljeća. Isp. I al-Rašid je isto tako imenovao naročitog službenika da rukovodi inkvizicijom protiv ovakvih duali-sta183. n. A literary History of Persia. vol. ABASIDSKO DRUŠTVO . i dalje je postojao i njegovi ognjeni hramovi ostali su ne samo u iranskim provincijama nego i u Iraku. koje su u prvo vrijeme muslimani zamjenjivali sa hrišćanima ili zaratustrijancima. praktični islam prešutno je trpio manje zajednice u sjevernoj Africi i centralnoj Aziji. Politički razlozi i svrsishodnost. 8. str. u stvari. 548—51. God. 897. državna religija. Posljednja trojica ispovijedali su islam176.

qab'ail plemena) mogu zahvaliti svoj prelazak na Maurima. Stanovništvo sjevernog Iraka u prvoj polovini desetog stoljeća još je bilo. Plodni polumjesec i sjeveroistočnu Afriku. izd. 27—8. ali zemlje. koje je al--Mahdi zatekao blizu Alepa. str. čija je crkva. proces prelaženja u svom normalnom razvoju bio je postupniji i mirniji.000 njezinog stanovništva pripadnici su Zaratustrove religije. J. 133 = vol. Obraćenje Berbera i sjevernih Afrikanaca na islam. Berberi su činili jezgro oružanih snaga koje su dovršile osvajanje zapadne Afrike i pokorile Španiju. I danas oko 9. eto. isto tako. vol. i prev. 330 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO neki alžirski Kabili islam andaluzijskini Granade 1492. Netolerantno zakonodavstvo al-Rašida i al-Mutawakkila bez sumnje je uticalo na ove prelaze. Dozy i M. P. god. Kir-sch (Leipzig. 1789). započeo je bez nekog naročitog uspjeha 'Uqbah nakon što je osnovao Kej ravan 670. G. Pet tisuća hrišćana banu-Tanukh. str. kako smo ranije vidjeli. str. koje je prešlo na hrišćanstvo polovinom šestog stoljeća. 315. 126. Mnogi su se prelasci. još lakše islamiziran nego druge zemlje. Izbjegavanje plaćanja ponižavajućeg nameta i drugih pravnih nesposobnosti. Međutim. Chronicon Syriacum. ali po svojim osobinama hriš-ćansko. kao što je bila Sirija. Sifat al-Maghrib. Egipat. još je bilo hrišćansko u dvanaestom stoljeću188. 396. 1864—66). 1. Relations et commerce de l'Afrique septentrionale (Pards. Njegovo koptsko stanovništvo danas predstavlja neznatnu manjinu. tj. pobjedu islama kao religije. 32 (prev. Pobjeda arapskog •jezika arapskog (od ar. i slj. Arnold.9. I. Bruns d G. kasnije je. bez sumnje. 189 Ibn-Battutah. muslimansko po imenu.329 žjem. vol. mada je bio neizbježan. Perzija nije prešla na islam sve do trećeg stoljeća poslije njezinog uključenja u arapsko carstvo. zbili u isto vrijeme sa prvim vojničkim osvajanjima. dala ortodoksnom hrišćanstvu više istaknutih boraca. 134—5. str. U toku prvog stoljeća abasidske vladavine osvajanja su stupila u svoju drugu fazu. i dalje su davale izgled hrišćanske zemlje u toku cijele umajadske vladavine. a nekoć ih je bilo pet stotina. Preaching. IV.). Međutim. i prev. koji je vrlo lako prigrlio hrišćanstvo u četvrtom stoljeću. po mišljenju ibn al-Faq!ha187. mada 186 Ibn-al-'Ibri. osiguranje društvenog ugleda ili političkog uticaja i uživanje većih sloboština i bezbjednosti. 188 Al-Idrisi. i u njihovoj zemlji tri stoljeća poslije arapske okupacije nalazimo oko četrdeset biskupija190. 187 Bulddn. 27 (tekst) = str. Ovdje je islam slavio svoj konačni trijumf tek u dvanaestom stoljeću. koji su protjerani iz Anda-luzije poslije pada Treča eta?a u nizu osvajanja bila je jezika nad domaćim jezicima pokorepobjeda . odazvali su se njegovu naređenju i prigrlili islam186. U toku ove faze većina stanovništva carstva prešla je na novu vjeru. to su bili motivi koji su ljude tjerali na prelaske. J. 1886). izd. Ono je privedeno kraju u sljedećem stoljeću na taj način što su Berberi uvršteni u muslimansku vojsku jer im je stavljeno u izgled učestvovanje u podjeli plijena. Lični interesi su ga diktirali. de Goeje (Leyden. Situacija se sada ipak počela primjetno mijenjati. god. str. Slučajevi individualnih i kolektivnih prisilnih prelazaka povećali su njihov broj. Oni su vojnički i politički podjarmili Perziju. pa čak i u drugoj polovini četrnaestog189. kao stalnu bazu svojih operacija i centar islamskog uticaja. Nubijsko Kraljevstvo. str. i»o ?>e jyjas Latrie. str. Na planini Liban do današnjeg dana u većini je ostalo hriš-ćansko stanovništvo. II (tekst). R.

U medicini i filozofiji njihov originalni doprinos nije bio tako vidljiv kao u al-hemiji. Nije uvijek jasno povučena demarkaciona linija između prevedenog i originalnog djela. lakši. vol. Iako ga je nestalo. Arapi nisu samo asimilirali perzijsku nauku i klasičnu baštinu Grčke nego su ih i prilagodili svojim specifičnim potrebama i načinu mišljenja. astronomiji. Sada ćemo nastaviti da idemo tragom tog kulturnog pokreta. filologiji i lingvistici oni su kao Arapi i muslimani produžili svoj originalni način mišljenja i istraživanja.nih naroda. Prvi. U Iraku i Siriji prelaz sa jednog semitskog jezika. U Perziji je malo poslije vojničke okupacije arapski postao jezik nauke i viših društvenih slojeva. aramejski je ipak ostavio u govornom arapskom nesumnjivih tragova. Na ovom području borbe pokorene rase su dale najsnažniji otpor. u Kairu. Ipak u zabačenim krajevima. U ovim uslovima mali je napredak učinjen na području anatomske nauke. rukoipis. arapski. Perzije i Indije našla početkom devetog stoljeća nova kulturna središta u Bagdadu. god. naravno. matematici i geografiji. teologiji. 178. Ona su učinila arapski jezik. Liban sa brojčano nadmoćnim hrišćanskim stanovništvom. prenošeni su. hrišćanin i učenik Jibrila ibn-Bakhtishuha. liječnik. . da se odreknu lojalnosti svom političkom glavaru. dobio je bitku prije nego arapski govorni jezik. svijet bi jednako bio siromašan kao da nisu nikada bila ostvarena. Iz pera ibn-Masawayha imamo najstariju sistematsku raspravu o oftalmologiji koja postoji na arapskom2. Ovo se dogodilo najkasnije i najsporije. str.1. koje je u velikoj mjeri u toku nekoliko stoljeća arapski duh izmijenio. Mnogi su prevodioci bili doprinosioci. s kojim se može porediti samo Aleksandrija u ranija vremena. Arapski kao jezik nauke. izuzev možda u proučavanju anatomske strukture oka. Njihovi prevodi. I. Knjiga s naslovom al-'Ashr 1 Ibn-abi-Usayibi'ah. jedan se primjerak nalazi u biblioteci Tay\mur Paše. drugii u Lenjingradu. U pravu. jer da su za kasnija pokoljenja propala Aristotelova.ka). domaći sirijski jezik očajnički je odolijevao i zadržao se sve do najnovijih vremena. od kojih je jedan kao poklon alMu(tasimu 4ošao iz Nubije 836. Takav je slučaj s Yuhannom ibn-Masawayhom (777—857) i Hunavnom ibn-Ishaqom (809—73). koji su naročito vidljivi u rječniku. Galenova i Ptolemejeva naučna istraživanja. Baisri i Kufi. jednako je važno kao i originalno stvaralaštvo. treba istaći. Potpuna pobjeda arapskog kao jezika svakidašnjeg saobraćaja izvojevana je tek u drugoj polovini abasidske dinastije. Rasprostranjenost očnih oboljenja u sunčanoj klimi Iraka i drugih muslintfanskih zemalja privukla je rano pažnju liječnika na ovaj predmet. al-Lughat rtl-Samlyah (BeLrut. POGLAVLJE XXVII NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI Poslije epohe (ča 750—850) o kojoj je bilo govora u poglavlju XXIV došla je epoha stvaralačke aktivnosti. aramejskog. Spanije i Sicilije i oni su postavili temelje onim naučnim obrascima koji su dominirali srednjovjekovnom evropskom mišlju. 191 Hittl. kakav je npr. akcentu i gramatičkoj strukturi191. na drugi. 2 Daghal al-(Ayn (poremećaj o. U prethodnom poglavlju vidjeli smo kako su svježa kulturna strujanja iz Bizant!je. Sirijski se još govori u Maluli i dva druga sela u Anti-Libanu. 30—46. sa stanovišta istorije kulture. One su bile spremnije. A prenošenje. sprovodnikom islamske civilizacije. zajedno sa mnogim novim doprinosima. 1922). kada nije uspio da dobije ljudska bića za seciranje. u Evropu preko Sirije. koji se nikada ranije nije upotrebljavao u naučne svrhe. bio je. ali nikada nije uspio da trajno istisne iranski govor. pa čak i svoje vjere nego svoga jezika. str. kao što je često slučaj. pribjegao je sekciji majmuna.

Arapski interes za liječničku nauku temeljio se na proročanskoj tradiciji. 222. U jedanaestom stoljeću pojavile su se putujuće klinike. jpt. U Sina-novim nastojanjima da liječničku profesiju podigne na naučni stepen i u njegovoj brizi za što efikasnije vođenje bagdadske bolnice leži glavna njegova zasluga. U Kairu je otvorena prva bolnica za vrijeme ibn-Tuluna9 oko 872. al-Ma'muna i Barmakida i za koga se govori da je nagomilao bogatstvo od 88. Preko 860 ovakvih ljudi u Bagdadu je položilo ispit i glavni se grad oslobodio nadriljekara i šarlatana6. otac arapske alhemije. a istu toliku svotu za asistiranje prilikom polugodišnjeg čišćenja kalif ovih crijeva. od kojih je posljednji živio u drugoj polovini jedanaestog stoljeća. vol. god. koja je nauku uopće podijelila na dvije grane: teologiju i medicinu. str. god. 143. NAPREDAK 333 imale su specijalna odjeljenja za žene. 193—4. I. Kao privatni al-Rašidov liječnik. tako se i od liječnika tražilo podvrgavanje ispitu. podigao je Ha-run al-Rašid na početku devetog stoljeća..abi-U?aybi'<ah. 99.000 dirhama4. Ta je institucija postojala sve do petnaestog stoljeća. bolestan + stan. pokazuje da je liječnički poziv bio unosan. Nešto kasnije podignute su trideset i četiri bolnice po čitavom muslimanskom svijetu. str. str. str. Bakhtlshuhova porodica dala je šest ili sedam generacija istaknutih liječnika. 191. Liječnik je u isto vrijeme bio metafizičar. mjesto. ali po jeziku NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . tvrde. 6 Ibn-abi-Usavbi'ah. Muslimanske bolnice 3 Max Meyerhof (Cairo. Već u vrijeme al-Ma'muna i al-Mu'tasima farmaceuti su se morali podvrgavati nekoj vrsti ispita5. Sinan je or-ganizovao štab liječnika koji su išli sa lijekovima od mjesta do mjesta i pružali pomoć oboljelom narodu. filozof i mudrac i naziv hakim bio je bez razlike primjenjivan na njega u svim ovim svojstvima. <s'tr.000 dirhama za dva puštanja krvi. 7 Ibn-. prvu u islamu. Slučaj nestorijanca Jibril ibn-Bakhtishuha (t ča 830). 4 Qdfti. ' Ibn-Duqmaq. Najpoznatiji pisci na polju medicinske nauke. koja nije bila poznata drugom svijetu u to doba. koja se pripisuje njegovu učeniku Hunaynu ibn-Ishaqu. Kao i od apotekara. god. imitirajući perzijske bolnice. Ovu bolnicu. Neke su bile opremljene medicinskim biblotekama. Qlfti. vol. Po naređenju al-Muqtadirovu čestitog vezira 'Alije ibn-'Ise. Arapi su u ovo vrijeme znatno unaprijedili upotrebu lijekova u kurativne svrhe. Qifti. 221. primao godišnje 100. 1928). ijdzah) samo onima koji na ispitu zadovolje. koji je bio dvorski liječnik al-Rašida. Napisali su nekoliko farmakoloških rasprava. 8 Perz. str. 5 Ibiđ. otvarali najranije apotekarske škole i sastavljali prve spiskove lijekova i način njihove upotrebe. Drugi su liječnici svakodnevno posjećivali tamnice7. na što ukazuje i arapska riječ blmdristdn8. koji su se pojavili odmah poslije epohe velikih prevodilaca. bili su po narodnosti Perzijanoi. koji je živio oko 770. 188—9. str. Na njima su održavani kursevi iz medicine. Prva među njima bila je ona koju je sastavio čuveni Jabir ibn-Hayyan. Jibril je. Oni su osnivali prve apoteke. Ove činjenice pokazuju veliki interes za javnu higijenu. a svaka je imala svoj vlastiti dispanzer.800. Zbog jednog nesavjesnog liječenja al-Muqtadir je 931. I. blmar.Medicina 332 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Maqdldt f i al-(Ayn (deset rasprava o oku). nedavno je objavljena s engleskim prevodom3 kao najraniji postojeći udžbenik oftalmologije. IV. naredio Sinanu ibn-Thabitu ibn-Qurri da podvrgne ispitu sve liječnike praktičare i da izda svjedočanstvo (sing.

Smatra se da je on pronašao seton (provlačni otvor u hirurgiji). »Ralbban« u ime svoga oca. 850. koji je na njegovom mjestu sazidao svoju vlastitu bolniiiou. Latinski prevod ovoga djela (Liber Almansoris) najprije je objavljen u Milanu 80-tih godina petnaestog stoljeća. vol. 'Ali ibn-Sahl Rabban al-Tabari? koji je. str. očevidno je sirijski oblik za »naš učitelj«. str. isp. Vidi također Fihrist. Od njegovih monografija najbolje je poznata rasprava o malim i velikim boginjama (al-J udari w-al-Hasbah). al-Razi. U njemu nalazimo prvi klinički izvještaj o malim boginjama15. vol. Arabian Medicin (Cambridge.str. 'Ali al-Tabari Abu-Bakr Muhammad ibn-Zakariya' al-Razi (Rhazes. 124—5 = Boofc oj Religion. povješao je komade mesa na različita mjesta i odabrao je ono mjesto gdje je meso pokazivalo najmanje znakove truljenja13. sitr. Odabirajuci novi položaj za veliku bolnicu12 u Bagdadu. 44.25. a kasnije i na nekoliko drugih novih jezika. ono je al-Raziju pribavilo slavu jednog od . što je navelo naučnike 'da misle da je on ibio jevrejskog porijekla.Arapi: 'Ali al-Tabari. koje je 10 Str. Poslije Alije živio je istaknuti teolog — filozof i liječnik al-Razi. Jedno od njegovih glavnih djela o alhemiji Kitdb al-Asrar (knjiga tajni). preveo je na latinski istaknuti prevodilac Gerard iz Kremone (t 1187). Portreti al--Razija i ibn-Slne ukrašavaju veliku halu Medicinske škole Univerziteta u Parizu. nedaleko od Tihrana (Teherana). 865—925) nazvan je tako po mjestu rođenja. U ovome se djelu u izvjesnoj mjeri nalazi i materijal iz filozofije i astronomije. II. 14 Str. 11 Edward G. . al-Razi je napisao za Mansura ibn-Ishaka al-Sa-manija iz Sidžistana monumentalno djelo u deset svezaka. ibn-Rhallilkain. str. prema buvejhidskom vladaru (Adiud~al-Dawlah. On je možda bio »najveći i najoriginalniji od svih muslimanskih liječnika i najproduktivniji kao pisac«11. Ono se bazira na grčkim i hindu izvorima. Za vrijeme vladavine al-Mutavakkila on je prešao na islam i postao lični kalifov liječnik.živio sredinom devetog stoljeća. Fihrist1* nabraja listu od sto i trinaest većih i dvadeset i osam manjih al-Razijevih djela. Od njih dvanaest tretiraju pitanja iz alhemije.kada ga naziiivaij'U »Al-'Aduidi«. kao što Alija objašnjava u svom uvodu djela Firdaws al-Hikmah /i al-Tibb. Al-Razi 334 UMAJADSKO i ABASIDSKO CARSTVO nazvano po njegovom patronu Kitab al-Tibb al-Mansuri. 147. Muhamimad Z. napisao svoje djelo Firdaws al-Hikmah (raj mudrosti). Pošto je bilo prevedeno na latinski u Veneciji (1565). §iddlqi (Berlin. 'Ali ibn-al-'Abbas al-Majusi i ibn-Slna. 1921). 13 Ibn-abi-Usaybi'aih. 299—302. Za vrijeme njegove uprave on je god. Dok je još živio u Perziji. I. bio je najprije hrišćanin iz Tabaristana. 1928). Ono je postalo glavni izvor hemijskog znanja sve dok ga nisu u četrnaestom stoljeću zamijenila Jabirova (Geberova) djela. 296. dzd. 503. pričaju. U djelu pod naslovom De spi-ritibus et corporibus citira ga Rođer Bejkn (Roger Bacon). kako sam tvrdi u svom djelu Kitdb alDln i kako pokazuje i ime njegova oca10. 1. To je najranije djelo ove vrste L potpuno se ispravno smatra uresom arapske medicinske literature. 12 Kasniji pisoi nemaju pravo . Njegovi dijelovi nedavno su prevedem na njemački i francuski. u kojoj je on bio glavni liječnik. Browne. nakon što je prošlo kroz mnoge izdavačke ruke. To je jedan od najstarijih priručnika medicine. glavnog grada današnje Perzije. Raju. 309—10.

str. 16 lbn-a'bi-Usayibi'ah. U njemu je ukratko izloženo sve znanje o medicini koje su Arapi u to vrijeme bili preuzeli od Grka. Kao što sam naslov pokazuje. 1486. t 994). Između ovih. dod. Njegov naučni opus obuhvata sistematizaciju znanja njegova vremena. 'Ali ibn-al-'Abbas (Haly Abbas. Arapi ga nazivaju alshaykh al-ra'is. njegov najpoznatiji pjesnički proizvod je podulja oda koja opisuje »silazak duše iz viših sfera u tijelo«. teologije. vol. Kako su ova al-Razijeva djela iz područja medicine bila štampana u doba dok je štamparska tehnika bila još u povojima.) vidi Hitti. Rođen je u blizini Bukare i proveo je cijeli svoj život u istočnom dijelu muslimanskog svijeta. on je njezino ovaploćenje. koje je najprije4279. A. koji je vladao od 949-8316. geometrije. bilo je sažetije nego al-Hawi i marljivo je proučavano sve dok ga nije zamijenio ibn-Slnino djelo al-Qdnun. Ostali se nazivi njegovih djela penju na devedeset i devet i obrađuju predmete iz područja filozofije. preveo na latinski pod pokroviteljstvom Karla I Anžuvinca liječnik Faraj ben-Salim. ona su stoljećima vršila značajan uticaj na umove latinskog Zapada. ovaj muslimanski naučnik perzijskog porijekla gutao je. može se reći. Najbolji dijelovi djela al-Malaki posvećeni su dijetetici i lijekovima. Liber regius). Pošto je bio obdaren izvanrednom sposobnošću da apsorbira i zadrži u sebi primljeno znanje. Posljednje izdanje izašlo je u Veneciji 1542. O . na što ukazuje njegovo posljednje ime al-Majusi (Magijac). prema tome. Catalogr oj Arabic Manuscripts. A Treatise on the Small-Pox and Measles -(London. astronomije. AlQifti19 nabraja samo dvadeset i jedno veće i dvadeset i četiri manja djela ibnSme. Corneliuis Van Dyek (London. 17 Qifti. 232. str. no. čiji je naziv Kdmil al-Sind(ah al-Tibblyah.potpunom rukopisu datiranom 586 (1190 n. filologije i umjetnosti. NAPREDAK 335 kao filozof. Među njegovim originalnim doprinosima su i elementarni pojmovi o kapilarnom sistemu i dokaz da prilikom poroda dijete ne izlazi samo od sebe nego da ga potiskuju muskularna skupljanja materice. filozofom. Među njegovim naučnim djelima dva vodeća su Kitab al-Shtfa' (knjiga liječenja). 1848). Al-Majusi Ibn-Slna Najslavnije ime u arapskim medicinskim analima poslije imena al-Razijeva jest ime ibn-Sine (latinski Avicenna. gdje još uvijek pokazuju njegov grob. Ipak je njegovo najvažnije djelo bilo al-Hdwi (opsežna knjiga). prev. e.najsmjelijih originalnih mislilaca i najvećih kliničara ne samo islama nego i cijelog srednjeg vijeka. 18 Također nazvan aZ-mu(allim al-thdni. »šeik i prvak« (naučenjaka)18. Pod naslovom Continens štampano je više puta poslije god. a tome su dodati i novi doprinosi. Da upotrijebimo njegovo prvo ime — Abu-'Ali al-Husayn bio je sin ismailije 'Abdullaha. »plemenito blago koje obuhvata medicinsku nauku i praksu«17. sadržaje knjiga kraljevske biblioteke i već u dvadeset i prvoj godini bio je u situaciji da se pojavi kao pisac. Arapska je nauka s ovim liječnikom. preko jevrejskog Aven Sina. 1872). Faris and 'Abd-al-Malik. filozofska NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . tako reći. ovo je djelo trebalo da bude enciklopedijsko u granicama medicinskih informacija. str. koje je on napisao za velikog Buvejhida 'Aduda-al-Dawlaha Fannu Khushrawa. filologom i pjesnikom došla do svoje kulminacije i. Perzijanaca i Indusa. i Berrut. sicilski Jevrejin. Imao je sreću da kao mlad čovjek liječi samanidskog sultana iz Bukare Nuha ibn--Mansura (976—97) i. istakao se kao pisac djela al-Kitdb al-Malaki (kraljevska knjiga. Greennill. u početku zaratustrovac. 980—1037). Ovo djelo. koju još i danas mladi studenti na arapskom Istoku uče napamet. drugi učitelj (poslije Aristotela). I. Sahranjen je u Hamazanu. 232. Qifti. 236—7. 1866. data mu je povlastica da se služi čuvenom vladarevom bibliotekom. I. W. medicine. Al-Razi ima više veze sa medicinom od ibn-Sine. ali je zato ibn-Sina jači 15 Izd.

prvobitno hrišćanin25. sastavljen prema djelu Taqwim al-Sihhah. Filozofiia ^a Arape Je filozofija (falsafah) značila pozna- . str. i postalo je udžbenik za medicinsko obrazovanje u evropskim školama. Djelo ibn-Jazlaha bilo je prevedeno na latinski u Štrasburu 1532. Po riječima dr 19 Str. koje je došlo do nas u potpunom originalnom obliku. Od dvanaestog do sedamnaestog stoljeća ovo je djelo služilo kao glavni priručnik medicinske nauke na Zapadu. 21 O. A treatise on the Canon of Medicine of Avicenna (London. prema tome. 273—4. Došlo je do nas u rukopisu. ono je. najpoznatiji arapski okulist (kahhdl). ibn-Butlan26. vol. koji je napisao medicinski iz d pod naslovom Taqwlm al-Abdan fi Tadblr al-Insan (tablice tijela s obzirom na fizičko ustrojstvo čovjekovo). 336 tJMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Oslera22. Arapski tekst djela Qanun bio je objavljen u Rimu 1593. 453—8. iibr^aibi-Usay!bicaih. Cameron Gruner. zahvaljujući svome enciklopedijskom sadržaju. star. F '. 18— 20. To je prvo arapsko djelo ove vrste. 20 prvo izdanje priručsndika djela al-Shijd' pojavilo se 'kao dodatak ovome djelu. to je jedna od najranijih arapskih knjiga koja je ušla u štampu20. Geschichte der arabischen Literatur. Nema mnogo godina da su neki njegovi dijelovi prevedeni na engleski21. a i danas se povremeno upotrebljava na muslimanskom Istoku. nadglednik štale al-Mu'tadida (892—902). 418. često miješa s njegovim. koji se čuva u Britskom muzeju27. vol. _stol ječe i po poslije dvorskog liječnika al-Mu'tamida. U njemu je povučena razlika između mediastinitisa i pleuritisa. i. Među manjim umovima na medicinskom području može se spomenuti (Ali-ibn-'Isa (Jesu Haly). Od trideset i dva srednjovjekovna arapska djela o oftalmologiji njegovo djelo Tadhkirat al-Kahhalin^ (bilješka za okuliste). Hrišćanin 'Ali živio je u Bagdadu u prvoj polovini jedanaestog stoljeća. Ono daje naučnu dijagnozu ankvlostomiasisa i pripisuje ga intesti-nalnom crvu. ibn-iKhaJliikan. On je umro u Antiohiji oko 1063. vol. str. koja predstavlja kona-čnu'kodifikaciju grčko-arapske medicinske nauke. Čari Brookelmann. god.enciklopedija bazirana na Aristotelovoj tradiciji. koji je sastavio raspravu o vještim jahanja (al-Furusiydh wa-Shiyat al-Khayl). llsa ibn-'Ali23. I (Weimar. I. 1930). Kada je ovo djelo pod naslovom Canon u dvanaestom stoljeću na latinski preveo Gerard iz Kremone. Posljednjih trideset godina petnaestog stoljeća ono je doživjelo petnaest latinskih izdanja i jedno hebrejsko. U njemu se nalazi nekoliko osnovnih elemenata o veterinarstvu. svakako je najstarije i najvrednije. Tadhkirah brižno i savjesno opisuje sto i trideset očnih oboljenja. ono je važilo za »medicinsku bibliju duže nego ijedno drugo djelo«. ono priznaje infektivnu prirodu sušice i širenje bolesti putem vode i tla. Posljednji liječnik koga u ovoj seriji treba spomenuti jeste Ya'qub ibn-akhiHizam. zauzelo prvo mjesto u medicinskoj literaturi toga doba. U Taqwlmu bolesti su poredane onako kako se zvijezde redaju u astronomskim tablicama.gezla. Prevedeno je jedanput na hebrejski i dva puta na latinski i još se upotrebljava na Istoku. čije se ime. Još jedan drugorazredni liječnik bio je ibn-Jazlah (Bengesla. Samo dvije rasprave ibn-Masawayha i Hunavna ibn-Ishaqa vremenski prethode njemu. II. Popis lijekova u njemu iznosi oko sedam stotina i šezdeset lijekova. Isp. t 1100). al--Razija i al-Majusija. koje je napisao jedan drugi hrišćanski doktor. 1898). zatim al-Qanun }i al-Tibb. istisnuvši djela Galena. sistematskom rasporedu i filozofskom planu. u kojoj se zapažaju uticaji neoplatonizma i muslimanske teologije.

Qtifti. str. možda sina Ya'qubova. On je bio astrolog. slj. 26 Hitti. d. Al-Ghazali je. nalazio se na granici između filozofije i vjere. 247. koji su odgovarali sholastičnim piscima hriš-ćanske Evrope. modificirana prema idejama pokorenih naroda i drugim istočnjačkim uticajima i prilagođena mentalnim sklonostima islama i izražena arapskim jezikom. poput neoplatoničara. alhemist. U suštini. Al-Kindi. I. kao što su Galenova predstavljala medicinsku nauku. . dijalektičari). 203. Njegovo glavno djelo o geometrijskoj i fiziološkoj optici.. Wood. većina njih je izgubljena. III. koji se pojavio pod naslovom De aspectibus. str. i zato su bili nazivani tim imenom. ali. bio teolog i o njemu ćemo kasnije raspravljati. naravno. str. I. vol. uključujući prevode Gerarda iz Kremone. Casey A. dok su za one filozofe čiji je sistem bio uslovljen subordinacijom objavljenoj vjeri. 27 Fihrist. Al-Kindi je bio više nego filozof. str. 255. na nesreću. al-Farabija i ibn-Sine. da spoji Platonove i Aristotelove poglede. u prvom redu. nego u arapskom originalu. spominje nekog ibn-akhi-Hizama. str. vol. 214—16. izlagali su svoje teorije u obliku teorema. str. Grčka filozofija i medicina značile su. Kao pripadnici islama. Od al-Kindijevih spisa više njih je došlo u latinskim pre-vodima. Preveo. ibn-Khallikan. 23 Fihrist. sve što je Zapad posjedovao. Al-Kindi Al-Fdrabi Usklađivanje grčke filozofije s islamom. ali ne s arapskog originala. uticao je na Rođera Bejkna (Roger Bacon). Njemu se pripisuje dvjesta šezdeset i pet djela. mnogo se upotrebljavalo i na Istoku i na Zapadu. Ritmičko pjevanje ili menzuralna muzika.vanje pravog uzroka stvari kakve su one u svojoj suštini utoliko ukoliko ih je moguće utvrditi ljudskim sposobnostima. str. 315. 365. s druge strane. 98. Postepeno je kalam počeo da označava teologiju. str. Al-Kindijeve tri ili četiri rasprave o teoriji muzike najranija su arapska djela koja pokazuju uti-caj grčkih pisaca na taj predmet. Arapi su držali da su Koran i islamska teologija zbir vjerskih zakona i iskustava. Njegovo čisto arabljansko porijeklo pribavilo mu je naziv »arapski filozof« i. on je bio prvi i posljednji ariš totelovac u istočnom Kalifatu koji je bio punokrvni potomak arabljanske rase. Arapi su mislili da su Aristotelova djela predstavljala potpunu kodifikaciju grčke filozofske nauke. On je nastojao. Latinski prevod toga djela. 241. vol. I.. 22 Williaim Osler. 1922). optičar i muzički teoretičar. The Tadhkirat of Ali ibn Isa (CMcago. NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI Njihov originalni doprinos. Qifti. Muta-kallimun (dijalektičari). prema tome. str. njihova filozofija bila je grčka. d slj. prema tome. rođen je u Kufi oko polovine devetog stoljeća i živio je u Bagdadu. Najveća imena na polju rane arapske filozofije bila su al-Kindija. sve dok ga nije istislo veće djelo ibn-al-Haythama. ifon-aibd-Usavbi'afa. 255. U jednoj od ovih rasprava al-Kindi opisuje ritam (iqd') kao sastavni dio arapske muzike. moralo je biti poznato muslimanima nekoliko stoljeća prije nego je uvedeno u hrišćansku Evropu28. zasnovano na Euklidovoj Optici u Teonovoj recenziji. oni ostavljali naziv mutakallimun ili ahl al-kalam (govornici. 25 Ibid. 294. koje je . 1936). ibn-abi-Usaybi(ah. vol. abu-Yusuf Ya'qub ibn-Ishaq. vol. Arab-Syrian Gentleman. str. s jedne. U svom filozofskom sistemu al-Kindi je eklektičar. i filozofije i medicine. 24 Itan-iabi-UsaybiiIah. str. The Evolution of Modem Medicine (New Haven. zaista. 297. a mutakallim je postao sinonim za teologa. Smatrao je da je neopitagorejska matematika postavila osnove nauci uopće. U toku vremena arapski su autori počeli da primjenjuju riječ falastfah ili hukamd' (filozofi ili mudraci) na one svoje filozofe čije teorije nije ograničavala i određivala vjera. I.

Ibn-Sina je. Cilj zajednice u njegovoj idealnoj državi jest sreća svakog pojedinog građanina. I (Leyden. Pored velikog broja komentara o Aristotelu i o drugim grčkim filozof ima. al-Farabi je pisao razna psihološka. Pored obrade muzike u dva njegova kompendija o naukama. zahvaljujući proučavanju njegovih spisa i imitiranju njegova stila. str. Po sudu ibn-Khallikana34. god. II. II. niži od njih. sec. N. P. 31 Objavljeno u Kairu. od kojih je glavno Kitdb al-Miisiqi al-Kabir (Velika muzička knjiga)32. 542. Muhammad ibn-Muhammad ibn-Tarkhan abu-Nasr al-Farabi29 (Alpharabius) rođen je u Transoksijani. služe službenici. O njemu smo već raspravljali u vezi sa medicinskim radnicima. Catalog oj Arabic Manuscripts. U stvari. a njih opet slušaju drugi. I. uključujući čak i same vratare33. 1895). vol. međutim. a također i Dieterici u Philosophie der Araber. . 134. 22 — Istorija arapa 338 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO kog hrišćanskog liječnika i nekog hrišćanskog prevodioca u Bagdadu. 1323. U svojim filozofskim pogledima on se mnogo naslanjao na al-Farabija.. izlaže svoju ideju o idealnoj državi — gradu. Vladara. on posvećuje tri veća djela ovome predmetu. Obrazovanje je dobio od ne28 Vidi str. vol.započeo Arap al-Kindi. Hitti. sibr. da je iz njihovih očiju izmamljivao suze i da ih je uspavljivao. koji odgovara srcu. 277. Faris and (Abd-al-Mailiik. Za njega govore da je u prisustvu svoga patrona Sayfa-al-Dawlaha mogao svirati u lutnju tako dobro da i e slušaoce natjerivao da se grohotom smiju. pod uticajem Platonove Republike i Aristotelove Politike. od kojih su najpoznatija Risdlat Fusus al-Hikam30 (poslanica koja sadrži bisere mudrosti) i Risdlah f i Ara' Ahl al-Ma-cLlnah al-Fddilah (poslanica o mišljenjima naroda gornjega grada)-1. 66—83. U posljednjoj poslanici i u svom djelu alSiyasah (Siyasdt) al-Mada-niyah (politička ekonomija) al-Farabi. 2. pit. La musique arabe. Na tone. no. doživjevši blizu osamdeset godina. »nijedan musliman nije nikada na području filozofskih nauka dostigao al-Farabija. str. 32 Izvodi od J. čarobnog naučnika i odličnog muzičara. XIV (Lejnden. preveo Rodolphe d'Erlainger. Živio je kao sufija u Alepu na raskošnom dvoru Sayfa-al-Dawlaha al-Hamdanija. Landa objavljeni su u Actes du sixieme congres International des orientalistes. koji ga je također preveo pod naslovom Der Musterstaat von Aliarabi (Leyden. vol. bio je neke vrste sin-kretizam platonizma. Chr. Al-Farabijevi drugi spisi odaju ga kao besprijekornog liječnika i matematičara. Stare napjeve koji se njemu pripisuju još uvijek pjevaju maw-lawi derviši. Ihn-abi-Usaybi'ah. Umro je u Damasku 950. njega drže za najvećeg od svih arapskih teoretičara. odmah iza Sta-glrićanina. analogan ljudskom tijelu. 1885). XVI (Levden. koju on zamišlja kao jedan hijerarhijski organizam. 29 Iz Faraba iu Turkestaniu. Njegov filozofski sistem. ibn-Sina se uputio u filozofiju i svojim djelima koristio je nauci«. al-Farabi (Pariš. 1930—35). 100— 168. i pribavio mu je zavidan naziv »drugi učitelj« (al-mu'aUim al-thdnij. Poslije al-Farabi ja najvažnija djela o teoriji muzike napisao je na arapskom Ibn-Sina (t 1037). Qifti. politička i metafizička djela. vol. bio taj koji je sve sisteme grčke filozofije 80 Objavio Fridrich Dieterioi u sivom djelu Die Philosophie der Araber im IX und X Jahrhundert n. 1900). 1984. nastavio je Turčin al--Farabi i na Istoku ga je dovršio Perzijanac ibn-Slna. čiji vladar treba da je i moralno i intelektualno savršen. aristotelijanizma i sufizma. koji se može rekonstruisati iz više njegovih rasprava o Platonu i Aristotelu. 1890).

180. naročito Filonov. 37 Dieterici je izdao i preveo velik dio teksta u svom djelu Die Philosophie der Araber. Iskrena braća (Ikhwan). Zbirka njihovih poslanica Rasa'il37. Abu-Hayyan al-Tawhidi (t 1023)41. 5. ser. I (1910). sir. vol.4—0. Vjerovatno je naziv uzet iz priče o golubu grivnjašu iz djela Kalilah wa-Dimnah. možda ismailitskim programom i bili su protivnici postojećeg političkog poretka. Prvih pedeset i jedna poslanica postupno služe kao uvod posljednjoj. u kojoj se priča35 kako je grupa životinja izbjegla zamkama lovca zato što su jedne prema drugima bile iskreni prijatelji (ikhwdn al-safa')36. str. Ona za saradnike ima nekakva nejasna i opskurna imena. on je pohađao s#-stanke udruženja. 307. koji su oni. nije tačan. vol. Oko polovine četvrtog muslimanskog stoljeća (ča 970) u Basri je cvjetala jedna interesantna eklektička škola narodne filozofije. 16 vol. 1. II. vol. str. 39 M. »the brethren of puri(ty«. 41 Isp. 11. viol.15. etici. 499 = de Slane. str.18—20. namjeravali srušiti tim što bi potkopali savremeni narodni duhovni sistem i religijska vjerovanja. 1884). I. Zbog toga se pojavljuje ne jasnoća koja obavija njihovu djelatnost i njihovo članstvo. 470. sa Raso'il. 1906).str. filozofiji. Na al-Ghazzalija su znatno uticali spisi Iskrene braće38. C. (Caiiiro. Goldziher u Der Islam. geografiji. str. 42 Al-Subki. vol. 3. Defremery u Journal asiatique. vol. 104. 11. str. (Leipzdg i Leyden. Zahvaljujući njemu. Yaqut. vol. 40 Vidi njegov Dlwdn: Siqt al~Zand. II. 1928). 35 I. bio je učenik ako ne aktivni član ovoga bratstva. str. . čuveni mu'tazilit.8—12. Poslanica ima pedeset i dvije i one raspravljaju o matematici. grčki filozofski sistem. koja se naslanjala na pitagorovski filozofski sistem. Ihyd'. Posljednje orijenta'liao izdanje je izdanje Kayr-al-Dlna al-Ziriklija. 34 Vol. str. muzici. uređena na enciklopedijski način. II. astronomiji. Ili. 4 vol. a njih je brižljivo upotrebljavao i Rashid al-Din Sinan ibn-Sulavman. vol. 22—6. 5—6. koji su se održavali petkom40. Tabaqat al-Shafi<lyah al-Kubra (Cairo. Kada je u Bagdadu bio abu al-'Ala' alMa'arri. izd. »les freres de la [purlite«. 38 Isp. V. Jezik poslanica pokazuje da je arapski u ovo vrijeme već bio dorastao da izražava naučnu misao u na j različiti j im njezinim aspektima. 112. Poznata je pod nazivom Ikhwan al-Safa' (iskrena braća). vol. str. đtr.38 Ibn-Khalliikan. spojio se s islamom. poglavica asasina u Siriji39. Shakdr Shuqayr (Beiiruit. str. Ibn-Khallikan. očigledno. V (1855). koja je zbir svih nauka. veliki sirijski pjesnik—filozof. 254. IV. obuhvatajući zbir cjelokupnog znanja za koje se pretpostavljalo da ga je obrazovan čovjek toga vremena trebalo da stekne. II. osnovali su ne samo filozofsko nego i religiozno-političko udruženje s ultrašiitskim. koji je s al-Rawandijem (f 915) i s al-Ma'arri j em (f 1057) obrazovao trijumvirat arhiheretika u islamu42. Iskrena braća NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI 340 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO . 1858—1859). došla je do nas. Udabd'. 36 Iz ovog bi . str. 501. 381.izgledalo da uobičajeni prevađ. 339 kodificiram svojom ingenioznošću i stavio ih na razumljiv način na raspolaganje obrazovanom muslimanskom svijetu. koji su imali ogranak u Bagdadu. 11. 262. »dae lauiteren Rriider« »čista braća«.

Rano u devetom stoljeću u Džundejsaburu (jugoistočna Perzija) bila su vršena prva redovna osmatranja (rasd) dosta tačnim instrumentima. kako pokazuje arapski naziv (asturldb). 1010 (1601—2 n. str. unazadno pomicanje ekvinokcija.500 milja. 342 . 'lim al-Falak (Caiiro. H. Grčki elementi.Astronomija i Naučno proučavanje astronomije u islamu je matematika započeto. Isp. koje je u Bagdad doneseno 771. One su postale osnov za druga djela na Istoku i na Zapadu. poslije dva stoljeća. kao što smo već čuli. Uz svoju Kuću mudrosti (Bayt al-Hik-mah) al-Ma'mun je u Bagdadu u blizini Shamasivah vrata podigao astronomsku opservatoriju pod rukovodstvom obraćenika Jevrejina Sinda ibn-'Alije i Yahye ibn-abi-Mansura (t 830 ili 831)43. Prema ovome računu. god. koji je živio u Bagdadu i Damasku prije 830. opseg bi Zemlje iznosio 20. 212 (827—8). Naličje. 46 Fihrist. napravio po grčkom uzoru. Među onima koji su sudjelovali u ovoj operaciji bili su sinovi Muse ibn-Shakira i možda al-Khwarizmi. astrolaba. A.400 milja. uskoro su dodate u prevedenom obliku (zlj). god. a preveo ih na latinski 1126. špan-ski astronom Maslamah al-Majriti (f. Nallinio. 1. Sa'id.2/3 arapskih milja — vrlo tačan rezultat. Poslije jednog ranog prevoda Ptolemejeva djela Almagest slijedila su druga dva mlađa: prvo je dovršio al-Hajjaj ibn-Matar god. Ovoj opservatoriji al-Ma'mun je uskoro dodao još jednu na planini Kasi junu. koje je preveo Hunavn ibn-Ishaq.44. 44 C. art. njezin opseg pod pretpostavkom da je ona okrugla. Te arapske astronomske tablice zamijenile su sve 43 Fihrist. Ovdje su kalifovi astronomi »ne samo vršili sistematska osmatranja nebeskih kretanja nego su i s izvanredno tačnim rezultatima provjeravali sve osnovne elemente Almagesta: zastranjivanje ekliptike. a njezin promjer 6. bio je Ibrahim al-Fazari (t ča 777)46. a drugo. 105—6. 45 Ibn-al-^Ibri. str. Najraniju raspravu o ovome instrumentu napisao je 'Ali ibn-'Isa al--Asturlabi (proizvođač astrolaba). Pahlaui tablice (zik). 281. 50—51. a takođe i u blizini Palmire pokazala su da dužina jednog stepena merdijana iznosi 56. Sindhind). dijala i globusa. Cilj ovoga bio je da se odredi veličina Zemlje. 275. revidirao je Thabit ibn-Qurrah (t 901). str. str. 273. sastavljene u toku sasanidskog perioda. Encyclopaedia oj Islam. Ar.). bez sumnje. sjeverno od Eufrata. koji na tom mjestu prelazi stvarnu dužinu stepena oko 2877 stopa47. izvan Damaska45. Tabaqdt. On ga je. 47 Nallino. Al-Ma'munovi astronomi izvršili su jednu od najdelikatnijih geodetskih operacija — mjerenje dužine jednog zemaljskog stepena. Ono je kasnijim naučnicima poslužilo kao model. čije je tablice (zlj) revidirao. 1911). Astronomska oprema se u tom periodu sastojala od kvadranta. »Astrcnoimjr«. Njega je na arapski preveo Mu-hammad ibnIbrahim al-Fazari. dužinu sunčeve godine itd. po vremenskom redoslijedu posljednji. str. Lice 2. godine. 237. H. Abelard iz Batha. i slj. Mjerenja obavljena na ravnici Sin-džara. falak (nebeska sfera) možda je babilonska riječ. str. po važnosti su bili prvi.ča 1007). Prvi musliman koji je napravio astrolab. A. pod uticajem indijskog djela Siddhanta (ar. ASTROLAB IZ GODINE A. e.

U arapskom je sačuvano pod različitim nazivima51. 20—21. str. sina slavnog Mahmuda. vol. II. 861. 207. 1135. 97. ibn-al-<Ibri. 279. Nallino (Rome. A. čije se djelo al-Kawdkib al-Thabitah (nepomične zvijezde) ubraja među remek-djela opservatorijske astronomije. II. 236.UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO svoje grčke i indijske prethodnice i počele su se upotrebljavati čak i u Kini. Al-Battani je bio originalan istraživač. Dokazao je mogućnost nekih godišnjih pomračenja Sunca i odredio sa većom tačnošću zastranjivanje ekliptike i iznio originalne teorije o određivanju vidljivosti mladog mjeseca55. 51 Vidi Hiitti. M> 967. god. Na dvoru još jednog Buvejhida Rukn-al-Dawlaha (932—76). jednu raspravu iz oblasti astronomije. koji je god. vol. Qifti. I. aa njim se povodi Qifti. vršio je osmatranja i proučavanja u Raki. Catalog oj Arabic Manuscripts. Ivan Seviljski i Gerard Kremonski. VI (1932). str. IX. 56 Ibn-ab. Pored Ma'munove opservatorije. u njihovoj kući u Bagdadu. za svog patrona Mas'uda. Drugi su astronomi vršili sistematska izučavanja neba u Širazu. 50 Ibn-al-'Ibri. i 918. predgrađe Kvarizma. str. . 1899). str. kojom su upravljala tri sina Muse ibn-Shakira (850—70). koji je govorio turski. Nejsaburu i Samarkandu. NAPREDAK 343 islama na području prirodnih nauka. str. str. gdje su zajedno radili 'Abd al-Rahman al-Sufi (t 986). izvana). 282. porijeklom Sabijac iz Harana i nesumnjivo najveći astronom svoje narodnosti i svoga vremena i jedan od najvećih u cijelom islamu. d'bnKhallilkan. 55 Njegovo aatroniamsko djelo al-Zij al-$abi' izdao je C. Drugi istaknuti astronom ovoga perioda bio je abu al-'Abbas Ahmad48 alFarghani (Alfraganus) iz Fargane u Transoksijani. 49 Ibn-abi-Usavibi'iah. 508—9. a također i na hebrejski.i-U32yibi'ah. 53 Qifti. 266. iz Raja. str. 78. str. Al-Battani Al-Blruni ^ avganistanskom gradu Gazni živio je abu-al-Rayhan Muhammad ibn-Ahmad al-Biruni5(i (973—1048). koji se smatra na j originalni j im i najdubljim naučnikom 48 »Muhamimad« u Fihristu. 324—5. đibn-'al-Athlr. vol. 279. radila je još jedna. Ovdje je ovaj arapski pisac perzijskog porijekla. str.koji stoji nasuprot strani 534. 52 Fihrist. koji je utvrdio zastranjenja ekliptike i riješio jedan Arhimedov problem koji dovodi do jedna-čine trećeg stepena. Njegovo prezime je izvedeno od Birun (perz. Buvejhidski sultan Sharaf al-Dawlah (982—9) osnovao je još jednu u svojoj bagdadskoj rezidenciji. nosi njegovo ime »al-Bayruni«. vol. nadzirao u ime al-Mutawakkila podizanje nilskog vodo-mjera u Fustatu49. Al-Farghanijevo glavno djelo al-Mudkh. str. koja nosi naslov al-Qdnun al-Mas^udi fi NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . god. Fihrist. 396. 286. Ahmad al-Saghani (t 991) i abu al-Wafa' (f 997)52. živio je abu-Ja'far alKhazin iz Kurasana53. 283. str. Između 877. mada auto graf naslovne strane jednog iruikopisa repnoduikovčinog u Isla'mic Culture. napisao 1030. vol. Faris sad (Abd-al-Malik. hebrejski i sirijski. On je na više mjesta osporio Ptolemeja i poboljšao izračunavanje orbita mjeseca i nekih drugih planeta. abu-'Abdullah Muham-mad ibn-Jabir al-Battani54 (Albatenius). str.il ila'Ilm Ha'i/at al-Aflak50 preveli su na latinski god. a pored toga znao perzijski. str. 54 Fihrist.

Al-Biruni. Ovaj posljednji u 3. str. u blizini jezera Urmije. U ovoj opservatoriji je Nasir-al-Din sastavio nove astronomske tablice nazvane al-Zlj al-Il--Khani. koje uglavnom raspravlja o kalendarima i erama starih naroda. 344 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO rije. Za obavljanje reforme starog perzijskog kalendara on je u svoju novu opservatoriju pozvao čuvenog 'Umara al-Khayyama60.000 svezaka (?).azwini. prvog IlKhana63. 60 Puno arapsko ime aibu-al-Fath 'Umar tiibn-lbrahlm al-Khayyamii (onaj koji pravi šatore). Krenkow u Majallat al-Majma'. Većinu ovih knjiga opljačkale su mongolske armije iz Sirije. u čast Hulagua. 2 vol. danstaom i arapskom prevodu. kao perzijski pjesnik61 i slobodni mislilac. Vrlo malo ljudi zna da je on bio prvorazredan matematičar i astronom.pojavio u francuskom. F. Sachau (London. E. god. u prvom redu. i 1048. njemačkom. boravio je u Indiji58 i bio očaran indijskom filozofijom. E. Sachau (London. prev. 243—4. 58 Vidi njegov izvještaj Tahqlq Ma li-al-Hind. Iste godine on je napisao kratak katekizam geometrije. Athdr. zidni kvadrant i sunčev obruč.330 godina griješi za jedan dan. (ponovo štampano. On je osnovao god. građenje velike Maraghah opservato57 Izd. koji je rođen u Nejsaburu između 1038. Iraka i Perzije. Sachau (Leipzig. str. 1878). Sachau (London. ubrajajući i sijamske blizance59. 388. 467 (1074—5) u Raju ili u Nejsaburu opservatoriju u kojoj je u građanski kalendar bila uvedena važna reforma koja se zasnivala na tačnom određivanju dužine tropske godine. 1887). čak i u Kini. kao i opis mnogih čudovišta. Među njima se nalazila prstenasta kugla. Q. astronomije i astrologije sa naslovom al-Tafhlm li-Awd'il Sind'at al-Tanjim. čiji je prvi upravnik bio čuveni Nasir-al-DIn al-Tusi62 (t 1274). 1859). 1879).al-Hay'ah w-al-Nujum. nagovje-štenje da je dolina Inda morala biti u stara vremena morski bazen ispunjen nanosima. gdje je i umro 1123—4. koje je prvi na engleski preveo FiitzGerald (London. dok al--Khayyamov vjerovatno griješi u nekih 5. str.. 1910). 1888). U ovim djelima al-Biruni razborito raspravlja o tadašnjoj spornoj teoriji rotacije Zemlje oko njezine osi i dolazi do tačnih određivanja geografske širine i dužine. talijiainis'kom. koju je takođe podigao Hulagu. izd. Instrumentima ove opservatorije mnogi su se divili. U njezinoj blizini nalazila se biblioteka. Za nju kažu da je imala 400. Hulagu je započeo (1259). 59 U jedinom njegovom još neobjavljenom djelu susrećemo se sa prvim pomentom čaja u djelu ikoje nije ikinesko. Tablice su bile poznate po cijeloj Aziji. 'Umar je svijetu poznat. koji je bio šiija s agno-stičkim sklonostima. vol. god. 'Umar al-Khayydm Od seldžučkih sultana je Jalal al-Dln Malik-shah potpomagao astronomske studije. London.000 godina za jedan dan. aritmetike. On je mnogo tačniji od gregorijanskog kalendara. Među njegovim naučnim doprinosima su objašnjenje funk-cionisanja prirodnih izvora pomoću hidrostatičkog principa. 61 Njegov Rubalyat (ikvaitrine). O njegovu životu vidi Qifti. Godinu dana nakon što je razorio Bagdad. posljednji između abasidskih astronoma — filozofa. kasnije se . . prev. 318. Istraživanja al-Khayyama i njegovih saradnika imala su za rezultat stvaranje kalendara koji je nazvan po njegovom patronu al-Ta'rikh al-Jaldli. Temelji ove kratkovjeke opservatorije još se vide. XIII (1935). Njegovo prvo djelo bilo je al-Athar al-Bdqiyahtan al-Qurun al-Khaliyah57.

bilj. najistaknutija ličnost bio je abu-Ma'shar (f 886). str. i »oipher« (nula). čije djelo al-Muqni'fi al-Hisdb alHindi (dokazivač hinduskog računanja) objašnjava dijeljenje razlomaka i vađenje kvadratnog i kub-nog korijena skoro na najsavremeniji način. upotrebljavali su slova alfabeta hisab aljummal. NAPREDAK 345 vilno Karkhi. str. arapski matematičari i astronomi su bili spori u prihvatanju ovog ingenioznog hinduskog pronalaska. U ovom posljednjem. 61 Fihrist. I (Pariš. al-Fazariju.. Više muslimanskih djela o astronomiji bilo je prevedeno u toku vremena na latinski. 9. brojke 'su bile poznate nekom Sirijcu u 'manastiru u Kinasrinu god. Još u jedanaestom stoljeću nalazimo abu-Bakra Muhammada al-Karajija (nepra62 Ibn-al-'Ibri. Četiri njegova djela preveli su na latinski u dvanaestom stoljeću Ivan Se-viljski i Adelard iz Batha. u arapskom originalu izgubljeno. 442. XVI (1910). Ovaj al-Khwarizmi67 Muhammad ibn-Musa (780—ča. 662. upotrebljavao je indij-' ske brojke. drugih događaja u životu i smrti svih stvari. i 874) možda su proširile njihovu upotrebu svuda u arapskom svijetu. li iprev. str. iriijeoi koja zinaai »empty« (prazan). na žalost.matematike. 10. vol. izd. al-Tawdrlkh. koje se naziva Hisab al-Jabr w-al-Muqabalah (račun integriranja i jednačina). vol. VI (1931): str. i 1029) da piše u svom djelu al-Kafi ji al-Hisdb (dovoljna količina u aritmetici) sve brojke slovima. Prema jednom siriiljisikom izvioru koji Gitara F. Jedan od najvećih naučnih umova islama. naročito u Španiji. prevodiocu hinduskih djela. (gdje ime dolazi 'kao Naslr-al-Dln). povodeći se za starom semitskom i grčkom praksom. si/r. str. U dvanaestom stoljeću preveo ga je na latinski NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . koja je došla u engleski iz nekog talijanskog oblika. Takođe. vol. Ona su odigrala odlučujuću ulogu u razvoju nauke u hrišćanskoj Evropi. koje je poznato samo u prevodu. I »zero« (mula). Osim svoje fantastične vjere u uticaj zvijezda kao uzrok rođenja. od kojih su neke već ranije bili upotrijebili Neobabilonci. on je u većoj mjeri izvršio snažan uticaj na matematičku misao nego ijedan drugi srednjovjekovni pisac. kao što je prije njega učinio al-Khwarizmi. 1836). d slj. Tablice al-Khwarizmija i Habasha al-Hasiba (t između 867. str. 324.. al-Khwarizmi je napisao najstarije djelo o aritmetici. i slj. I. Ahmad al-Nasawi66 (-f. 323—8. To je njegovo glavno djelo. On je bio rodom iz Balka. Osim što je sastavio najstarije astronomske tablice68.ča. To je prevod sanskr. Njega kao izvor najčešće citiraju pisci hrišćanskog srednjeg vijeka i pod imenom Albumasar on je u ikonografiji predstavljan kao prorok. Nau u Journal asiatique. Astrologija Arapske brojke Istom hinduskom naučniku koji je donio na al--Mansurov dvor astronomsko djelo Sindhind pripisuje se i uvođenje hinduske aritmetičke nauke sa njezinim numeričkim sistemom (koji se na arapskom zove Hindi). 277.U astrologiji. Taj zakon on je objasnio u jednoj raspravi na osnovu odnosa dizanja i spuštanja Mjeseca. sluškinji astronomije. kao i uvođenje oznake za nulu65. a živio je u Bagdadu64. f između 1019. 63 Vidi str. dato je nešto više od 800 primjera. u Kurasanu. 225. dolaze od ar. bilježi ipojaivu arapskih brojki i nule rano u sedmom hrišćanslkom stoljeću u IndiO'kini mirnoga prije njihove pojave u pravoj Indiji. Rashid-al-D!n Fadl-Ailah. Quatremere ikao Histoire des Mongols de la Perse. 850) bio je glavna ličnost u ranijoj isto-riji arapske. ali je. koja se pojavila u engleskom oko 200 godina ranije. on je napisao najstarije djelo o algebri. Coedes >u Bulletin School of Oriental Studies. abu-Ma'shar je prenio u Evropu zakon plime i odjeke. 65 G. Međutim. 198—9. vol. ibn-Kballikan. Jami'. ser. 500. Prema tome. Drugi. 1040). pripada zasluga što je islam upoznao s hinduskim načinom označavanja brojeva.

pt. a zajedno s njom i samo njezino ime. Tome istraživanju on je posvetio svu svoju energiju. pet tipova kvadratnih jednačina. Jabir je radio pod pretpostavkom da se neplemeniti metali. pronađen je njegov laboratorij i iz njega su iskopani stupa i veliki komad zlata. 68 Vidi Fihrist. 70 prev. str. npr. 69 »A'ugrim«. 67 Kviarizm. čija talijanska rasprava o matematici iz 1307. mogu pretvoriti u zlato i u srebro pomoću jedne misteriozne supsk. Daoud S.'jnce. gvožđe i bakar. sadrži. iz Medine. kao i Leonardova djela. A Treatise on the Astrolabe. koji je živio u Kufi oko 776. gdje je on rođen. Arapi su dali najveće naučne doprinose u oblasti hernije. Njegovim djelima treba zahvaliti i uvođenje na Zapad arapskog načina obilježavanja brojeva. Iako su bili tačni 66 Iz Naše . god.Gerard Kremonski. vol. koja označava značajan napredak od al-Khwarizmijeve algebre. kod Češera (Ćhaucera). 274. olovo.) i magiser Jakob iz Firence. sadrži geometrijska i algebarska rješenja jednačina drugog stepena i jednu izvrsnu podjelu jednačina. Leonarod Fibonaći iz Pize (f poslije 1240 god. Među kasnijim matematičarima na koje je uticao al-Khwarizmi bili su 'Umar al-Khayyam. Kitab al- . str. koje su se nalazile u djelima muslimanskih matematičara. Po vodeći se za svojim egipatskim i grčom predšasnicima. Ovo al-Kwarizmijevo djelo upotrebljavalo se sve do šesnaestog stoljeća kao glavni matematički udžbenik na evropskim univerzitetima i. § 7 i § 8. zahvaljujući njemu. 1364. 286. Is>p. U oblast hernije i drugih prirodnih nauka Arapi su uveli stvarne eksperimente. 237. Al-Khwarizmi AI hernija Poslije njihovih uspjeha na području ljekarija. The Algebra o/ Omar Khayyam (New Yonk. koji su prema njemu nazvani algorizmi69. Ka'sir. zemlja na donjem toku rijeke Amu-Darja (stari Ofcs'us). Arapima ipak nije pošlo za rukom da stvore svoje vlastite hipoteze. Najslabija tačka u njihovom intelektualnom oboružanju leži u tome što nisu umjeli da izvuku stvarne naučne zaključke i izrade konačan sistem. Al-Khayyamova algebra70.u KJuriaisanu. god. 346 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO u posmatranju pojava i marljivi u prikupljanju činjenica. On je jasnije nego ijedan drugi raniji alhemičar priznavao i konstatovao važnost vršenja eksperimenata i učinio je u herniji znatan napredak kako na teoretskom tako i na praktičnom polju. Otac arapske alhemije71 bio je Jabir ibn-Hayyan72 (Geben). tj. današnja je Kiva. i'bn-al<Iibri. Objavljeno je pet od ovih djela koja se pripisuju Jabiru. 1932). kada je bila popravljana jedna ulica u Kufi. nedvosmislen napredak ispred grčkih maglovitih i nejasnih osmatranja. Poslije al-Razija (-f 925) on je najveći naučnik na području srednjovjekovne hemijske nauke. kalaj. naziva ga alMajusii.704) i šesti imam Ja'far aj.-Sadiq (f 765). ikoju citira Qifti. I. u Evropi je uvedena algebarska nauka. potomak nekog Magijca. »augrym«. Tabani. III. Oko dva stoljeća poslije njegove smrti. Legenda govori da su njegovi učitelji bili umajadski princ Khalid ibn-Yazid ibn-Mu'awiyah (-f. str. str. među kojima Kitab al--Rahmah (knjiga milosrđa). astronomije i matematike. Zapadna tradicija njemu pripisuje pronalazak više hemijskih spojeva koji se ne spominju u dvadeset i dva sačuvana arapska djela koja nose njegovo ime73.

najvećim doprinosom starog indoevropskog svijeta i da na taj način otvori hriš-ćanskoj Evropi put prema novim pogledima78.koja se preko ©rčkog oblika vraća ma egipatsku riječ sa značenjem »cm«. većinom kolekcije imena i epiteta koje su Arapi . I (Cairo. Današnji muslimani. vol. pjesnik— državnik. taj najveći doprinos starog semitskog svijeta. Poslije abasidskog perioda zapravo ni u jednoj grani čiste ili prirodne nauke nije učinjen nikakav vidljiv napredak. Međutim-. 160—61. istaći da srednjovjekovnom islamu pripada vječna slava što je uspio da prvi put u isto-riji ljudske misli dovede u sklad i izmiri monoteizam. kako ćemo kasnije vidjeti. neosnovana je tvrdnja da je on znao kako se spravljaju sirove sumporne i dušikove kiseline i kako se. najuticajnije hemijske rasprave i u Evropi i Aziji. Poštovanje starine. sitr. Ipak su djela koja se njemu pripisuju bila. 354 —6. Vidi Faius Kraus. 73 Hajji Khalfaih. Kasniji muslimanski hemičari pozdravljaju ibn-Hayyana kao svog učitelja. čija su d jela. poslije četrnaestog stoljeća. Arapski pisci kVji pišu o životinjskom carstvu bili su^u prvom redu književnici. Jabir je modificirao Aristotelovu teoriju o sastojcima metala. prema drogama pori jeklom je iz 'jaižnoarapskog plemena al-Aad. Tughrd'i znači »ikancelar«. tako da je njegova teorija bila na snazi sa neznatnim promjenama sve do početka nove hemijske nauke u osamnaestom stoljeću. ako bi se oslanjali na svoje knjige. Fihrist. sa grčkom filozofijom. sputavalo je okovima arapski duh. NAPREDAK 347 NAUKE I KNJIŽEVNOSTI ziku. koji je živio u drugoj polovini trinaestog stoljeća75.Tajml1 (knjiga koncentracije) i al-Zi'baq al-Sh. Oni su i dalje ispitivali dvije alhemijske varke: kamen mudraca76 i eliksir77 života. 74 Čuven po svojoj pjesma Ldmlyat al-'Ajam. 72 Govore čita je bio Saibejac . međutim. Jabir ibn Hayydn. . 3—170. npr. Neki njegovi doprinosi su neosporni. koji je pisao na arapskom je71 Ova riječ potječe od <ar.i kasnije postao šiija. sublimacije. Na području prirodnih nauka najmanje uspjeha postigli su Ara-pf u zoologiji. 1121). Treba. imali bi čak manje nego njihovi daleki preci u jedanaestom stoljeću. str. Njih se on tek sada počinje da oslobađa. taljenja i kristalizacije. Jabir naučno opisuje dvije glavne hemijske operacije: oksidaciju i redukciju. koja se proturaju pod njegovim imenom. Čak i najbolji među njima. navodno. Uglavnom. str. i abu-al-Qasim al-'Iraqi. matematici. sa njezinim tradicijama i vjerskim i naučnim. 1943). I. filozofiji. str. i slj. lice koje potpisuje na voihu državnih akata elegantni Iki'tnjaati daraz Ikojii sadrži lime i titulu vladara koji izdaje dakumenat Ibn-Khailikain. njemu krivo pripisuje. passim.arqi (knjiga o istočnoj živi). odi koja se za Nearape rimuje ma 1. Očigledno je da se ogromna većina od stotinu postojećih alhemijskih djela na arapskom i latinskom jeziku. dok su španski muslimani dali odličnet doprinose u botanici. vol. citira dvadeset !i sedam djela. On je unaprijedio metode isparivanja. Perzijanac al-Tug-hra'i74 (f ča. riječi al-klmiyd'. U medicini. botanici i drugim disciplinama došlo se do izvjesne tačke i onda je uslijedio zastoj. one miješaju sa solju i na taj način proizvodi carska voda (aqua regia). 284. vrlo su malo unaprijedili njegove metode. Qifti.

III. Levd della Vida (Levdein. vol. npr. Al-TIfashi raspravlja o dvadeset i četiri draga kamena: o njihovom porijeklu.davali životinjama. i na Egipćanina al-Damirija (t 1405) — njih dvo75 Vidi IJaj'jd Khalfah. str. Ipak je najpoznatija Azhar al-Afkar fi Javoahir alAhjdr (cvijeće misli o dragom kamenju). Njegova originalnost. izd. U njima se nabrajaju njegove pasmine. Od ovih je najstarija rasprava 'Utarida ibn-Muhammada al-Ha-siba (mogućs al-Katiba)85 iz devetog stoljeća. cijeni. Ono se razvilo skoro do naučnog stepena. Opuscula Arabica1 (Levden^ 1859). donose nazivi dijelova njegova tijela. uticaj al-Jahiza kao radikalnog teologa i pisca je veći. opisuju njegove boje i određuju njegova poželjna i nepoželjna svojstva79.. V. Rasprave o draguljima U mineralogiji. alKalbi. vol. Međutim. i bio je jedan od najproduktivnijih i najčešće citiranih naučnika u arapskoj literaturi83. bukvalno »crveni sumpor«. djela pjesnika. al-ikslr. str. 1849). 79 Vidi al-Asma'l. lizvonno grčka riječ. izd. 348 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO jica obrađivali su zoologiju kao granu filologije i literature. 80 Njegovo glavno djelo je 'Aja'ib al-Mukhluqat wa-Ghard'ib alMawjudat (čudesa stvaranja i oudinositi positojianja). _1928). izvršila je svoj naučni . čistoći. koji je pisao na arapskom. na perzijskog kozmografa al-Qazw!nija (t 1283). u kome pisac citira Aristotela. izid. Veći broj naročitih monografija napisan je o ovoj životinji. Wiistenfeld (Gottimigen. sadrži klice kasnijih teorija o evoluciji. Ovo djelo. 78 Vidi str. Interesova-nje za konja čini vidljivu iznimku. Al-Da-miri je najveći arapski zoolog81. August Haffner (Vdenina. Asmd' Khayl al-<Arab wa-Fursdniha. 47. citira samo arapske izvore. f 868—9). On je osnovao mutazilitsku sektu. Njegov al-(Ilm al-Muktasab fi Zira<at al-Dhahab (znanje stečeno u vezi s obradom zlata) 'izdao je i spoenglezio E. Astrologija. god. Holmyard (Pariš. Njihova ljubav prema dragom kamenju i njihov interes za tajne kvalitete minerala objašnjava postojanje velikog broja rasprava o draguljima. J. Institucija svetog hadža. Očigledan je njegov uticaj na kasnije zoologe. postavljanje džamija u pravcu Meke i potreba određivanja pravca Kabe u vrijeme molitve dali su vjerski podstrek muslimanskom izučavanju geografske nauke. vol. 218. Nasab al-Khayl ji al-Jdhiliyah w-al-Isldm d al-'Arabi. Arapi su učinili neznatan napredak. izuzev Plinija i neautentične Aristotelove rasprave o draguljima. preko pedeset. 78 Al-kibrlt al-ahmar. koje su napisali arapski pisci. VI. medicinskim i magijskim vrijednostima i. 304. koji je živio u Basri i čiji je Kita b al-Hayawdn (knjiga o životinjama) više teološkog i folklorističkog nego biološkog karaktera. 1923). str. koja je do danas ostala sačuvana. 523. ali njegova odvratna ružnoća natjerala je kalifa al-Mutawakkila da promijeni svoje mišljenje i da ga ne imenuje vaspitačem svojim sinovima84. koja je bila u tijesnoj vezi s al-hemijom. Al-Jahiz Jedan od prvih predstavnika zooloških i antropoloških nauka bio je abu-'Uthman 'Amr ibn--Bahr al-Jahiz (buljooki. Čuveni al-Biruni je skoro sa potpunom tačnošću odredio specifičnu težinu osamnaest dragih kamenova i metala. dosjetka. adaptaciji i životinjskoj psihologiji. G. ibn-Durayd <u William Woght. 77 Od ar. geografiji. koju je napisao Shihab al-Din al-Tifashi86. Kitab al-Khayl. Al-Jahiz je znao kako se putem suhe destilacije dobiva amonijak od životinjskih otpadaka. 1895). koja je iziskivala određivanje geografskih širina i dužina svih mjesta na zemlji. satira i učenost učinili su ga vrlo poznatim. Ta su djela obično osvjetljavana citatima iz. On je umro u Kairu 1253. koja nosi njegovo ime82.

Njegovo djelo Mcna/i1 al-Ahjar (upotreba dragog kamenja) čuva se u rukopisnom obliku u Biiblik»trieque NaitAonale. Uzevši Ptolemejevu Geografiju za obrazac. 851. Njega je god. 86 lad. Jayakara (London. To je iskvaren naziv indijskog grada Udža-jini (Ožene u Ptolemejevoj Geografiji). kako pokazuje abu-al-Fida'. 'na engleski od A. Naročito su bili zapaženi prevodi Ya'quba ibn-Ishaqa al-Kindija prije 874. II. prvi arapski geografi su donijeli iz Indije ideju o postojanju centra svijeta. koju je on u zajednici sa šezdeset drugih naučnika napravio na nagovor al-Ma'muna. I i vol. 1906. i jedino su bili zaustavljeni u svom napredovanju na zapad zbog strašnih voda »Tamnog mora« (Atlantika). ostavio nam je prvi arapski opis Kine i 81 Njegov Hat/at al-Hayaioan (životinjski život) nekoliko je puta štampan u Kairu. 117—18. (talijanski) Antaniio Baineri (Biscia) (Florence. I. HiitJti. na istok. i kopnenim i vodenim putem dospjeli su do otoka Zanzibara i najudaljenijih obala Afrike. Muslimanski trgovci između sedmog i devetog stoljeća doprli su do Kine. u kojima su putopisi zauzimali znatno mjesto. iprev. Iz ovog i sličnih prikaza razvile su se priče koje su postepeno grupisale oko imena Sinbada mornara. Uz al-Khwarizmijevo djelo nalazila se »slika zemlje«. 44. To je prva geografska karta neba i svijeta u islamu. To je meridijan otoka koji se sada zovu Kanar-ski otoci. S. narodni interes za udaljene zemlje i druge narode. u blizini Pripeta. 85 Fihrist. Veći dio toga izvještaja reprodukovao je Yaqut u svom monumentalnom geografskom rječniku Mu'jam al-Bulddn. pit. 921. 84 Ibn-Khallilkan. Ne 27753. 901. Ovaj arin oni su locirali na ekvatoru. Geografija NAPREDAK 349 priobalnih oblasti Indije. izd. str. čije je putovanje na Daleki istok opisao anonimni pisac god. 108—9. 278. str. 83 Yaqut. Al-Mas'udi90. 82 Baghdadi. koje je poslužilo kao osnov za kasnija djela i dalo podstreka geografskim studijama i pisanju originalnih rasprava. od E. naravno. služio se ovom kartom. koji je živio u prvoj polovini desetog stoljeća. 1908). Prve samostalne geografske rasprave na arapskom jeziku pisane su u obliku itinerara. str. koji su oni nazivali arin91. Grčke preteče »Vrh svijeta« U međuvremenu.uticaj. Isp. str. 87 Silsilat al-Tawarlkh. G. 75—8. i prev. koji je prebivao duž rijeke Volge. Muslimanski geografi su uglavnom broj ili geografsku dužinu od prvog meridijana koji upotrebljava Ptolemej. na sjever. de Slane. gdje se nalazila astronomska opservatorija. probili se u Rusiju. čuveni Khwa-rižmi je napisao svoje djelo Surat al-Ard89 (slika zemlje). 1893—5). al-Muqtadir poslao bugarskom kralju. pritoke Dnjepra. izd. II. na jug. Najraniji pouzdani izvještaj je onaj koji je napisao Ahmad ibn-Fadlan ibn-Hammad. Pretpostavljalo se da na njezinom meridijanu leži »kupola svijeta«92 ili »vrh«. geografska karta. Ptolemejeva Geografija bila je nekoliko puta prevođena na arapski ili direktno sa grčkog ili indirektno sa sirijskog. Pariš. vol. VI. str. Al-Mas'udi88 govori o muslimanskim trgovcima među vje-rovatno slovenskim plemenima al-Dir. Izvještaji trgovaca koji su se vraćali podsticali su. nalbriaija preiko 120 'knjiga uz njegova pera. i Thabita ibn-Qurre. 1818). koji je umro god. između krajnjih tačaka istoka i zapada. Lanigles. vol. prev. Renaudot NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . Oni su smatrali da je prvi zapadni meridijan udaljen 90° iod mitskog mjesta. u Perzijskom zalivu. Sulavman govori o otisku prstiju kao potpisu u Kini87. Catdilogue des manusčrits arabes (Pariš. Sulavman al-Tajir (trgovac) iz Si-rafa. Sve do četrnaestog stoljeća al-Khwarizmijeva geografija vršila je uticaj na muslimanske pisce. vol. god.

započeo je seriju svojim djelom al-Ma-sdlik w-al-Mamdlik93. 26. Sistem čiji su autori al-Balkhi i al-Istakhri nije uzimao u obzir zemlje van islama. porijeklom Perzijanac. al-Maqdisi i kasniji geografski pisci. koji je rođen u Istakhru (Persepolis). 95 Izd. de Goeje (Deyden. Ovo djelo. tako nazvan po rodnom mjestu. str. 375. i tekst je u velikoj mjeri opis priloženih karata. 903. koju često citiraju al-Maqdisi i Yaqut. Uzayn. 1885). AlIstakhri. opsežnu geografiju. 376. str. J. 80. Reina<u<d i de Slatne. 308. 1926). Istoj ovoj školi pripada originalni je djelo al-Maqdisija (ili al-Muqaddasi). 22. 1. 11. živio je oko 950. Sidži-stana i Indije i između 985—6. itd. Hans v. nazvano tako zato što je on bio rođen u Jeruzalemu (Bayt al-Maqdis).. vol. 99 Vol. III. o organizaciji poštanske službe i o oporezivanju svake pojedine oblasti. Ovaj je geograf posjetio sve islamske zemlje izuzev Španije. II. 1892). Blruni. de Goeje (Leyden. sastavio je izvještaj o svojim dva93 Izd. napisao je djelo Kitdb alBulddn95 (knjiga o zemljama). 225. de Goeje >(Leyden.17. i slj. de Goeje (Leyden. čije se prvo izdanje pojavilo oko god 846.(London. 156—7. 182. Al-Istakhri je drugi pisac koji spominje vjetrenjače (u Sidžistanu). u kome raspravlja o podjeli Kalifata na provincije. u kojem je na nov način izlagao gradivo s osobitim naglašavanjem topografskih i ekonomskih detalja. dovršio je svoje djelo al-Khardj. 22. II. 90 Vol. abu-al-Fdda'. šiija ibn-Wadih alYa'qubi94. ali je kasnije prešao na islam i služio kao knjigovođa državnih prihoda u centralnoj administraciji u Bagdadu. Udhayn. Iste te godine ibn-al-Faqih al-Hamadhani. str. koje je naročito važno zbog svoje istorijske topografije. star. Ahbar as-$in wa-l-Hind. Ibn-Rustah. ibn-Hawqal (živio 943—77). 158. 98 Izd. Perzijanac. 64. str. Književni geografi Veliki araPski geografi koji su sistematski obrađivali geografiju ne pojavljuju se prije al-Istakhrija. koji je putovao sve do Španije. eto:. Napisao je djelo Masdlik al-Mamdlik98 s obojenim geografskim kartama svake zemlje. izd. str. ibn-Hawqala i al-Maqdisija sredinom četvrtog muslimanskog stoljeća. On je živio na samanidskom dvoru. 19. 1. dovršio je svoj spis Kitdb al-Bulddn97.2. 11. i prev. ibn-Rustah sastavio je oko god. Njegovi predstavnici su bili i sami putnici. Na molbu alIstakhrija. Yaqut. Jedan drugi arapski geograf. 891—2. God. 1891—2). str. god. PetersbuTg. 1870). Tariblh. revidirao je geografske karte i tekst svoje geografije. 376. 1866). Sauvaget (Pariš. Ibn-Hawqal je kasnije cijelu knjigu preradio i izdao pod svojim imenom s naslovom al-Masdlik-w-al-MamdlikW().8—12. . lizd. Za objašnjenje vidi Dimai3hqd. str. Mas'udi. Nukhbat al-Dalhr fi 'Ajd'ib al-Barr w-al-Bahr (St. 1733). de Goeje (Leyden. str. II. 89 lad. abin-Hustah. ia/bu-al-Fida'. Uskoro poslije 928. al-Mas'udi" ih je prvi spomenuo. godine. upotrebljavali su ibn-al-Faqih. đtr. str. 350 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Ibn-Khurdadhbih (f ča 912). Njegovo se djelo nije sačuvalo. Ovo je djelo razrađivanje geografskog sistema koji je zasnovao abu-Zayd al-Balkhi (t 934). 17. djelo al-Alldq al-Nafisahg6 (skupocjene torbe putnih zaliha). koji je bio porijeklom hrišćanin. 97 Izd. ibn-alHawqal. koji je živio u Jermeniji i Kurasanu. •8 Izd. Qudamah. Mžik (Leopzig. Tahqlq. str. direktor pošta i obavještajne službe u Džibalu (Medija). 11 Varijante UjjaAn. 94 Al-'Abbasi. 92 Qubat al-ard. 1889). 88 Vol. 1948).

103 Izd. 1219—20. etnografiji i prirodnim naukama. J. Jawhar (drag1! kamen). Ovaj Mu'jam. 6 vol. koji je rođen od grčkih roditelja u Maloj Aziji. d slj. po kojoj obradive zemlje postaju pustinja. a ujedno i pisac važnog rječnika književnika Mu'jam al--Udaba'. 3. D. vol. Zikikli. u Alepu. pustinjske zemlje postaju obradive. među kojima približno ispravna teorija uzroka plime i oseke. 10. on ga je nekoliko godina zapošljavao kao budućeg trgovačkog pomoćnika i najzad mu poklonio slobodu. Pred kraj abasidskog perioda živio je najveći među istočnim muslimanskim geografima. Književna islamska geografija nije ostavila nikakav direktan uticaj na srednjovjekovnu misao pošto djela ovih geografa nisu našla prevodilaca na latinski. u kojem su imena mjesta poredana alfabetskim redom. IV. Bobovima su često davana imena dragocjenih stvari. III. H. i dužina zemaljskog stepena. 162 = de Slane. (Leyden. de Goeje (Leyden. 1873). str. koji također pripadaju ovome dobu104. 104 Izd. 1886—73). str. kupio je u Bagdadu neki trgovac iz Harne (odatle mu nadimak al-Hamawi). de Goe-je (Leyden. lap. vol. a mora se mijeniaju u stepe ili planine. vol. 4. Wu3tenfeld.100 Izd. Pošto mu je dao dobar odgoj. str. U mineraloškom dijelu svojih poslanica iskrena braća (Ikhivan al-Safa'). Prvi nacrt njegova geografskog rječnika izvršen je u Mausdlu 1224. (Leipzig. druga veraijia. koji je živio u ovom periodu. 2 val. 102 Vidi str. 80. NAPREDAK 351 desetogodišnjim putovanjima u jednom prijatnom djelu Ahsan al-Ta-qaslm fi Ma'rifat al-Aqalim101 (najbolja klasifikacija za upoznavanje predjela). II. koje sadrži mnogo vrijednih i novih podataka. str. 1877). Yaqut je putovao od mjesta do mjesta prepisujući i prodajući rukopise. morao je da bježi ispred tatarske invazije u Kvarizm «potpuno nag. Izvjesni aspekti astronomske geografije. koju je izradio abu-Macshar. L/u'lu' (biser). našli su put na Zapad. i važne podatke o istoriji. 1938—9). izd. H. Tanblh. U istom periodu živio je jemenski geograf i arheolog al-Hasan ibn-Ahmad alHamdani. prava je enciklopedija. F. 1884—91). izradili su teoriju kozmičkih ciklusa. 105 Riječ znači »iruibim«. Mladog Yaquta. 62. koji je često bio citiran na prethodnim stranicama. O svjetskom putniku al-Mas'udiju. $urat al-Ard. gdje je on umro. ova posljednja. Da bi se mogao izdržavati. 107 Ibn-Khallikain. kakav treba da bude kada se digne iz grobne prašine na dan uskrsnuća«107. zahvaljujući prevodu al-Farghanijeva djela o astronomiji. Mas'udi. god. bilj. Miiller. a konačna redakcija je završena 1228. Ya-qut150 ibn-'Abdullah al-Hamawi (1179—1229). govorićemo u vezi s istoričarima. 2 vol. 106 Izd. Yaqut NAUKE I KNJIŽEVNOSTI 352 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO . pisac geografskog rječnika Mu'jam al-Buldan106. pored cijelog fonda geografskog znanja toga doba. npr. God. stepe se pretvaraju u mora. (Leyden. Kramers. Na sličan su način i fragmenti geografske grčke nauke koji su bili uzeti iz djela Aristotela i Ptolemeja preko Arapa ponovo 101 Izd. koja sadrži. koji je umro (945) u tamnici u Sani i čija dva djela al-Iklil102 i Sijat Jazirat al-'Arab103 znače vrijedan doprinos našem poznavanju predislamske i islamske Arabije.

326. čiji je Futuh Misr wa-Akhbdruhan7 najraniji postojeći dokumenat o osvajanju Egipta. NAPREDAK 353 slimanskih osvajanja bili su Egipćanin ibn-'Abd-al-Hakam (t 870-71). Prvi pravi istoričari NAUKE I KNJI2EVNOSTI . (Levden i Berlin. Vidi ibn-Khallikan. u Kairu112. 111 lad. 115 Ibn-Khallikan. pa je na taj način završio eru u kojoj je monografija bila tipičan oblik istorijskih djela. vol.bili doneseni na Zapad. al-Zarqalija iz Toleda i al-Idrisija iz Palerma raspravi jace se u poglavlju o Spa-niji i Siciliji. koji je umro u Bagdadu oko 767. 109 Od ovih je majpoemiaitiji Kitab al-Asnam. 95—8. Istoka. prodro je na Zapad preko španskih i sicilskih kanala. tablice zvijezda i horoskope i tumačenje skrovitog značenja u riječima svetih knjiga pomoću Aristotelovih komentara. Iz pera ibn--Sa'da. Khalid ibn-al-Walid u Ajn al-Tamru u Iraku110. 282. Yaquta i drugih istorijskih pisaca. II. Od onih koji su sastavljeni za vrijeme Uma jada sačuvano je malo. i. Najveći dio naučnog materijala. naročito u obliku geografskih karata svijeta. sjeverne Afrike i Španije. obadva iz Medine. 1387. na geografiju provincija. 633. 110 Ibn-Khallikan. najzad djela drugih pisaca.. 9 vol. vol. imamo prvu veliku knjigu klasificiranih biografija116 koja sadrži skice života Prorokova. 113 Sastavio ibn-Qadi Shuhbah god. Primarni interes latinskog Zapada za arapske knjige imao je za cilj pripremanje kalendara. Od sto dvadeset i devet djela koja se u Fihristu10* pripisuju njemu. samo su tri došla do nas109. vol. 118 Izd. gdje je jedna zemlja uzeta kao jedinica i gdje su prikazani odnosi između narodnog života i fizičke okoline. Istorioaraiija Veći dio naJraniJih istorijskih spisa koji su sačuvani na arapskom jeziku datiraju iz abasidskog perioda. 1904—28). i poznat je kao sekretar al-Wa-qidija115. Međutim. II. 114 Izd. 520. Prorokova biografija Muhammada ibn-Ishaqa iz Medine. čiji se djed Vašar nalazio među hrišćanskom djecom koju je zarobio god. Prvi sadržaji. zatim djela al-Waqidija114 (t 822—3). str. koji je umro u Bagdadu 845. sudanske Afrike i stepskih predjela Rusije. došla je do nas samo u kasnijoj recenziji ibn-Ishama111. 1856). najzad. zatim na tačno izrađenu kartografiju. (Gottingem. bilo da se radilo d astronomskom. Wiistemifelid. I. Zatim su došla djela koja obrađuju rane ratove i islamska osvajanja: Maghazi Muse ibn-'Uqbe113 (t 758). Dva vodeća istoričara mu108 Str. 324— 6. Al-Baladhuri je bio prvi koji je dao naj cjelokupni ju zbirku priča o osvajanjima raznih gradova i zemalja. god. II. vol. 1914). izd. str. O doprinosima al-Bitrujija iz Kordove. Prvo djelo bazirano na vjerskoj predaji jest Sir at Rasul Alldh. i Perzijanac Ahmad ibn-Yahya al-Baladhuri (t 892).. koja se gomilala oko imena i života Prorokova. Sachau i dr. Ono što je prodrlo odnosilo se u prvom redu na deskriptivnu geografiju Dalekog istoka. von Kremer (Calcutta. njegovih drugova i njihovih nasljednika (al-tabrun) sve do njegovih vremena. Na području predislamske istorije osobito se istakao Hisham al-Kalbi iz Kufe (f 819). god. koji je umro 834. 112 Ibn-Khaliiikain. astrološ-kom ili geografskom materijalu. 1858—60). Ahmad ZaM (Cako. Ova biografija ibn--Ishaqa. sitr. Ipak najveći dio doprinosa arapskih geografa nije prodro na Zapad. koji je pisao arapski. 2 vol. str. izvaci iz ostalih mogu se naći u citatima kod al-Tabarija. kao što smo ranije čuli. crpeni su iz usmenih legendi i anegdota koje su se odnosile na predislamsko doba i iz vjerske tradicije. Njegova glavna djela bila su Futuh al-Bulddnlls i Ansdb al-Ashrdfiig (knjiga plemićkih loza).

drugi dio F. Vladimir Guirgass (Leyden. 1922). F. brdovitom kraju Perzije. Ovoj vrsti tehnike bio je cilj da razvije tačnost. bez sumnje. 47 Tahnri Slava abu-Ja'fara Muhammada ibn-Jarira al-Tabarija (838—923). prvi dio. istori-čar je događaje vrlo malo analizirao. međutim. od kojih su. Među prvim pravim istoričarima bio je ibn-Qutaybah. I. C. koji je bio i filozof i liječnik. Nawiawi. 1938). dva najveća al-Tabari i al-Mas'udi. nakon što je napisao istoriju Kitab al--Ma'drif122 (knjiga znanja). IV B (Jerusalem. još i nekoliko literarnih i 117 Izd. 1883). Udabd'. Mairgoitten (New York. S. Ahhvardt. Tah-đhlb. Miskawayh. Tomrey (New Haven. opća istorija sa perzijskog stanovišta. 1850). The Origins o/ the Islamic State (New York. koji je radio u Isbahanu. 23 — Istorija arapa 354 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO filoloških. 124 Izd. 369 (979—80). Ibn Qutaybah je umro u Bagdadu god. Pisanje isto-rije svijeta. H.Sada je vrijeme bilo zrelo za pisanje prvih istorijskih djela zasnovanih na legendama. H. Nju je na arapski preveo ibn-al--Muqafa< (t 757) pod naslovom Siyar Muluk al-(Ajam. oslanja se na jevrejsko-hrišćansku tradiciju. zapravo priručnik istorije. Charles C. Svaki je događaj ispričan riječima očevidaca ili savremenika i prenesen je do posljednjeg pripovjedača. vol. 77—8. Drugi veliki istoričar perzijskog porijekla bio je Miskawayh127 (t 1030). čiji je kompendij opće istorije125. 78. 961. fol. str. Drugi je bio njegov savremenik abu-Hamfah Ahmad ibn-Dawud al-Dinawari123 (t 895). str. W. XI (Greiswald. Yaqut. ispoređivao i donosio zaključke o njima. Oba su bila iranskog porijekla i napisali su. koji je bio na vi okom položaju na dvoru Buvejhida "Adud al-Dawle i koji je napisao opću istoriju128. Ovoj grupi pripada Hamzah ai-Isfahani. gdje je umro ča. koji je živio u Isbahanu (Isfahan) i Dinavaru (u perzijskom Iraku). počiva na njegovoj izvanredno dobro sastavljenoj i tačnoj istoriji Ta-rlkh al-Rusul loal-Muluk129 . Ansab. de Goeje (Leyden. 120 Vidi str. koja dopire do A. Hitti. Očigledno. i dalje je bio metod stereotipne islamske tradicije120. str. predajama. uvrštava se u prve redove muslimanskih istoričara. podvrgavao kritici. koja je tražila strogo datiranje događaja prema mjesecima i danima. biografijama. U isto vrijeme živio je geograf i istoričar ibn-Wadih al--Ya'qubi. 443a. vol. o vjeri u neporočnost svakog obavještajca više nego o kritičkom ispitivanju samog događaja. 1936). Max Schlos&inger. god. Izuzev korišćenja ličnog suda u izboru izvora i u rasporedu podataka. vol. 771. pored istorijskih djela. sačuvao staru i neizopačenu šiitsku predaju. koja je mogla dati takva djela kao što je pahlaui jezikom napisano djelo Khudhdy-ndmah (knjiga kraljeva). V (Jerusalem. Goitein. duž južne obale Kaspijskog mora. genealogijama i pričama. 118 Izd. 123 Vidi Fihrist. i čiji su prilično kritički anali126 bili poznati relativno rano u novijoj Evropi. kao obrazac služila im je perzijska istoriografija. koja se završava sa A. čije je pravo ime Muhammad ibn-Muslim al-Dmawari121. 889. 1883). 258 (872). Njegovo glavno djelo bilo je al-Akhbdr al-Tiwdl12* (duge priče). 1916). 358. prev. Sam'ani. 123—7. Međutim. vol. Metod izlaganja. D. 1866). 121 Vidi Fihrist. u kojoj su rani događaji samo preludij za istoriju islama. 1924). Wu9tenfeld (Gdttiingen. a to je sam autor. str. koji je rođen u Tabaristanu. autentičnost ispričanog događaja obično je ovisila o kontinuitetu ovoga lanca (isndd). posredstvom jednog čitavog lanca obavještajaca. 122 Izd. 119 Izd.

izd. koji je pripadao racionalističkoj školi mutazilita. 88. Margolioirth. koje ga je odvelo iz njegova rodnog mjesta Bagdada136 u skoro sve zemlje Azije. (Leyden. al-Mas'udi je u djelu al-Tanbih w-al-Ishrafm ukratko izložio svoju filozofiju istorije i prirode i učenje savremenih filozofa NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . 4 vol. 1848).fi Akhbar al-Bashar. al-Waqidija. god. Qilti. S.n. Siriju i Egipat133. Na početku svoje istorije on tvrdi da je sada kopno ondje gdje je nekada bilo more. prev. ili da je more gdje je bilo kopno. na latinski Gottwaldt (Laiipzig.. alTabari je pribavljao podatke za svoju istoriju iz usmene tradicije. 130 Jami' al-Bayan ji TajFsfr al-Qur'a. A. Prije svoje smrti u Fustatu 956. 131 Vidi njegov Ta'rlkh. Yaqut. kao što su bila djela ibn--Ishaqa. Jednom prilikom on je bio prisiljen da proda rukave svoje košulje da bi za izdržavanje mogao kupiti kruha. 2 vol. 2 vol. U ovom enciklopedijskom istorijsko-geografskom djelu autor je sa naučničkom sveobu-hvatnošću i radoznalošću proširio svoja istraživanja i izvan tipično muslimanskih tema na istoriju indo-perzijsku. 1879—1901). str. Aimedros. F. koje je do nas došlo u izvodu Muruj al-Dhahab wa-Ma<ddin al-Jawhar137 (zlatne livade i rudnici dragulja). ibn-al-Athir i abu-al-Fida'. 1914—21). 129 Izd. pa čak i u Zanzibar. Njegovo monumentalno djelo opće istorije. kao i na njegovom komentaru Korana130. 1844). kao i Mi-skawayh. abu al-Fida'131 (1273—1331) i al-Dhahabi132 (1274—1348) poslije njega. Houtsona. Pored toga što se koristio postojećim literarnim izvorima. M. (Oxford. 2 val. (Oxford. koje se također zove al-Mukhtasar . Ona govori da je al-Tabari u toku četrdeset godina običavao pisati svaki dan po četrdeset araka134. 126 Ta'rlkh Sini Muluk al-Ard w-al-Aribiya'. U svom komentaru. (Havdarabad. izid. prvo potpuno djelo te vrste na arapskom jeziku. On je bio jedan od prvih koji se poslužio istorijskorn anegdotom. Taj su metod kasnije slijedili ibn-Khaldun i manji istoričari. 128 Tajdrib al-Umam. al-Kalbija. 30 vol. H. ibn-al-Athir. kraljeva i naroda. Posljednji decenij svoga života on je proveo u Siriji i Egiptu pabirčeći materijal za svoje djelo od trideset i jednog sveska. 331. 312 (915). započeo je među Arapima tematski metod pisanja istorije. 1323—9). Pričaju da je original al-Tabarijeve istorije bio deset puta duži od sačuvanog izdanja. prvobitno napisanom na široj osnovi. Mjesto da grupiše događaje po godinama. (Leyden. D. Irak. Th. Iz narodne predaje može se dobiti predstava o njegovoj marljivosti i entuzijazmu prema nauci. vol. Njegova putovanja u potrazi 125 Ta'rlkh. II. Istim analitičkim metodom poslužio se al-Waqidi i drugi prije njega. 127 Neispipavoiije »ibn-Misikaway«. 1883). (Bulaq. E. Njegov spis je postao standardno djelo prema kome su pisali kasniji komentatori Korana. Gottwaldt (Leipzig. on ih je grupisao oko dinastija. izd. (Consten'tiinople. ibn-Sa'da i ibn al-Muqafe i nekoliko istorijskih prevoda sa perzijskog. The Experiences of the Naitions. koju je on sakupljao na svojim putovanjima. U stvari. str. prev. Njegov omiljeni metod izlaganja događaja jest metod vjerske tradicije isnad. svrstavajući ih postupno prema godinama hidžre. al-Tabari reda događaje hronološki. 182 Vidi njegov Duwal al-Isldm. NAPREDAK 355 za skupljanjem znanja išla su kroz Perziju. koga nazivaju »Herodotom Arapa«. To je sve rezultat prirodnih sila. I. Mladi al-Mas[udi. isto tako poslužilo je kao izvor kasnijim istoričarima kao što je Misqawayh. Kao i većina muslimanskih istoričara. 1921). preduzeo je uobičajeno naučničko putovanje »u potražnji za naukom«. i iz predavanja šeika kod kojih je studirao u Bagdadu i drugim duhovnim centrima. 1286). njegova istorija počinje sa stvaranjem svijeta i ide do A. de Goeje i dr. 15 vol. 2 vol. 1337). rimsku i jevrejsku. Al-Mas'udi Abu-al-Hasan 'Ali al-Mascudi135.(anali apostola i kraljeva). on je skupio ne samo najraniju nego i najopsežniju zbirku egzegetskih tradicija.

kao i njihovih stručnih kolega ostala su nepristupačna srednjovjekovnim zapadnim čitaocima. Isp. vol. u osamdeset svezaka biografije istaknutih ljudi koji su imali veze sa njegovim rodnim mjestom Damaskom145. filologija i lingvistika. Ibn-Khallikan. matematičarima i alhemistima. de Goeje (Levden. predaja. i poslije Miskawayha (t 1030). str. I. 141 Izd. opću istoriju od stvaranja svijeta do 1256144. Većina naučnika na ovom području bili su arapskog porijekla. 138 Isp. a ibn-'Asakir (f 1177) prikazao je. 1867—74). 1280). V. napisao je. 140 Rođen u Džazinaitu ibn-Omaru ma Tigirisu. Teoloaiia Sada dolazimo do onih duhovnih aktivnosti za koje su Arapi pokazivali osobite sklonosti i kao Arapi i kao muslimani. III (Pariš. C.500 biografija Prorokovih drugova. 148. 424. U novije vrijeme mnogi su prevedeni na evropske jezike ili djelomično ili u cijelosti. Najveći filozof al-Farabi bio je musliman. u grubim crtama. 136 Fihrist nema pravo ikada govori za njega da potječe iz Magriba. 142 5 vol. živio je u Mausiilu. Ibn-al-Athir je napisao još jedno važno djelo Usci al-GhabahU2 (lavovi guštare). koji je rođen u Bagdadu i čiji je otac bio turski rob. nasuprot liječnicima. 144 Izdanje u izvodima i previod *u Recueil des historiens des croisades: historiens orientaux. Yaqut. VI. Među tim naukama u prvom redu bile su teologija. bio je isto tako musliman«. 138 Izd. kao i lingvističkog izučavanja. u prvom stoljeću. 134 Yaqut. biljki i životinja139. najveći geograf i enciklopedist al-Mas'udi bio je musliman. vol. o kojima je maločas bilo govora. u Damasku povoda teološkim teorijama koje su dovele do pojave murdžijitske i kadaritske filozofske škole149. Veze sa hrišćanstvom dale su. 8. prvi musliman koji je sastavio. Mir'at al-Zaman fi Tarikh al-Ayyam. Toimberg. Sarton146 s entuzijazmom izjavljuje: »Glavnu zadaću čovječanstva izvršili su muslimani. Njegov savremenik Šib t ibn-al-Jaw138 Fihrist. vol. 1907). vol. str. II. najveći matematičari Abu Kamil147 i Ibrahim ibn Sinan148 bili su takođe muslimani. Kao i većina drugog blaga istorijske i geografske nauke napisanog na stranom jeziku. 1893—4). Pažnju i interes muslimanskih Arapa privukle su sasvim rano one grane nauke koje proizlaze iz religioznih pobuda. rječnik nacionalnih biografija.o stepenima između minerala. Ovo ipak ne znači da arapski pisci nisu ništa doprinijeli društvenim naukama. Rasd'il. među ostalim djelima. al-Tabari. str. 143 Ovo prezime on baštini od svog djeda po materi^ dbn-al-Jawzija (t 1201). Period koji obraduje krstaške ratove originalan je rad. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO zi143 (1186—1257). 13 vol. 247—S. 35—6. pravna nauka. (Levden. Arapska istoriografija dostigla je svoj vrhunac u djelima al-Ta-barija i al-Mas'udija. koji se mogu usporediti sa pogledima Plinijevim. 135 Potomak 'Abdullaha iibn-Mas'uda. 234. (Gata). str. 'Izz-al-Din ibn-al-Athir140 (f 1160—1234) sažeo je u svom djelu alKamil ft al-Ta'rlkhul (potpuna knjiga hronika) al-Tabari-jevo djelo i produžio izlaganje događaja do 1231. jevrejskog i perzijskog porijekla. reprodukovao je u faksimilu James R. i prev. 1884). djela al-Tabarija. str. 137 Izd. mogli bismo tako nazvati. 9 vol. Ocjenjujući njihov rad u ovoj i drugim disciplinama. počela je naglo opadati. Prije njega Yaqut je izdao rječnik književnika. Bt. de Meyinard i de Courteille. Potreba da se shvati i objasni Koran ubrzo je postala osnov intenzivnog teološkog. Jeweit/t {Chiaaigo. Ikhwan. astronomima. zbornik od 7. . al-Mas(udija i ibn-Athlra. J. Oni su mahom bili sirijskog. vol. Ovom kasnom abasidskom periodu pripada glavni sudac Sirije ibn-Khallikan (t 1282). 1861—77). (Pariš. najveći istoričar.

149 O drugim muslimanskim sektama raspravljaće se u idiućem poglavlju. iz Egipta. Ovi Muhamedovi suneti (sunnah) prenošeni su najprije usmenim putem. na primjer. mada i tu svi prenosači ne mogu izbjeći sumnju. izreke i prećutna odobravanja (taqrir) Prorokova kao najvažniji naučni izvor. 772. 230. U hadisu govori Muhamed.000 predaja koje je on izmislio154. U hadisu je samo smisao nadahnut. a zatim u hadisu. bio je upoređivan s onim ko ga je izgubio u svetom ratu. Njegova kvadratura parabole je niauijednositavnija od svih kvadratura koje >soi napravljene prti je pronalaska integralnog računa. preduzimao je duga i mučna putovanja kroz ogromna prostranstva Kalifata. U toku prva dva i po stoljeća poslije Muhameda zapisi o njegovim izrekama i djelima umnožili su se i po broju i po opširnosti. Oprečno šiijama. Prorokovi su hadisi ipak izvršili isto tako velik uticaj na razvoj islamske misli. izdali lAbd^al-Qadir Badran d Ahmad <Uibayd (Daimasous. mnogo veća vjerodostojnost pridaje se medinskoj školi tradicija nego školi u Kufi. Povrh toga. vol. Prorokov drug i najrevnosniji propagator njegovih riječi i 150 Etimološki zoači »običaj«. Kad god bi nastala neka nesuglasica — vjerska. Abu-Hurayrah. Ovakva putovanja (al-rihlah f i talab al-'ilm)153 bila su slavljena kao djela savršene pobožnosti. 624. 151 Vidi str. Ova se riječ upotrebljava u neko liko tehničkih značenja. ibn-abi-al-'Awja' priznao je da je kolalo 4. zatim su. Prije svog pogubljenja u Kufi god. 148 Unuk Thabita ibn-Qurre živio je 908—46. tobožnji naučnik. onaj ko bi izgubio život u ovakvim opasnostima. u drugom stoljeću. Mada nemaju istu kanonsku vrijednost kao Koran.us Al-Ta'rlkh al-Kablr. ova se riječ upotrebljava za teoriju i praksu cjelokupne muslimanske zajednice. bez obzira da li su one bile stvarne ili izmišljene. kao i teologije na prvom se mjestu nalaze u Koranu. goruće pitanje prevlasti između Arapa i Nearapa — ovi i slični slučajevi pružali su široke mogućnosti za falsifikovanje hadisa i uticali su na njihovo rasprostranjivanje. Općenito. U prvom redu u potrazi za tom naukom. — svaka je stranka nastojala da nađe svjedočanstvo za svoje stanovište u Prorokovej riječi ili odluci. Političko rivalstvo između Alije i abu-Bakra. dobili čvrst oblik u pisanim hadisima. 1329—51) iprvdh sedam volumena. politička ili sociološka. falsifikovanje hadisa imalo je i trgovinsku korist i mnogi su se učitelji time bogatili. Nauka hadisa Za P°k°žn°g muslimana nauka hadisa ubrzo je postala nauka par excellence152. 152 Vidi kod Bukharija poglavlje o <ilm. Prema tome je hadis vjerodostojan zapis nekog Proroko-vog djela ili neke njegove izreke. vol. NAPREDAK 357 Odmah poslije svetog Korana stajali su suneti150. borba između Mu'awiye i Alije. Osnovi pravne nauke (ftqh). i slj. »praksa«. U još širem smislu ovaj se termin može upotrijebiti i za vjerodostojan zapis djela ili izreke ma kog od Prorokovih drugova i nasljednika151. ikoji je u početku desetog stoljeća dovršio al-Khwarizmioevu lalgebm. tj. 147 Shuja1 ibn-Aslam. str. u odzivu na čuvenu Pro-rokovu izreku »Tražite nauku makar ona bila u Kini«. 146 Introduction to the History of Science. str. 19. a u Koranu Alah. I. Između svih naroda muslimani su jedini koji su razvili nauku ('Um) iz mnoštva svojih vjerskih tradicija (hadlihs). djela. 1927). u Koranu su nadahnuti i smisao i riječ. NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . neprijateljstva između Abasida i Uma jada. I (Baltimore.

koje su poslije toga vremena postale standardne. na molitve. Svaki potpuni hadis se sastoji od dva dijela: redoslijeda preno-sača (isnad) i teksta (matn). dbn-KhaMun. Tafrlkh. bez sumnje. Isabah.300 hadisa155. III. Tekst dolazi iza redoslijeda i treba da *je u direktnom govoru: A mi je pričao (haddaiha) da je njemu B pričao. 157 Vidi ibn-'Asakir. (Bulšq.000 šeika u toku šesnaestogodišnjeg rada i putovanja po Perziji. 161 Ibn-Khallikan.210 hadisa. koji je rekao . vol. »otac mačića«. on se ovako pravdao: »Mi. Zakletva njome je valjana isto kao da se neko zakleo samim Koranom.153 vidi iiibn-Khaldun. 476. Iraku. a 'Abdullah ibn-'Umar ibn-alKhattab 1. npr.). 55. Njegova je zbirka stekla skoro karakter svetinje. 1296).275160 predaja.. vol.000 predaja. Aiša je prenijela 2. On je primio veliku čašu vina koju mu je ponudio neki hrišćanin i kada mu je bilo spomenuto da je ovo zabranjeno piće koje je kupio rob hrišćanin od nekakva Jevrejina. str._ 165. VII. Siriji. 159 Al-Jamv al-$ahlh. 158 N. navodno. 68—9. On je njih razvrstao po predmetnoj materiji. str. Anas ibn-Malik 2. 8 vol. str. str. 141. zadovoljavajuće (hasan) i nepouzdane (đa'vf)157. 93. hodočašća i sveti rat. 154 Tabani. pit. na temelju svjedočanstva jednog Jevrejina? Alaha mi. Al-Bukhari. 17. na osnovu svjedočanstva C. prenio je preko 5. iss Nawajii. 370. AlBukhari je imao običaj da obavi ritualno pranje i molitvu prije nego bi zapisao neki hadis161. vol. i slj. vol. 95—6.awawi. The Traditions of Islam (Oxford. Trebamo li onda vjerovati hrišćaninu. Alfred Guillaoune. IM Nawawi. Egiptu. 18. mnogi krišom bili umetnuti poslije njegove smrti među njegove autentične. smatramo za autoritete takve ljude kao što su Sufyan ibn-Uyaynah i Yazid ibn-Harun. na temelju svjedočanstva njegova roba. dobio ije Zbog svoje Ijuibavi prema mačkama. 164. 155 Ibn-Hajar. prenosači. str.286. 358 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO djela. vol. ibn-Qutaybah. ja sam ga popio samo zato jer je i njegov prenosač (isnad) nepouzdan«158.630156. str. 3: Isp. Muqaddamah. Hiitti. Na svim ovim područjima kritika je bila obično izvanjska. str. i na mogućnost da oni čine jedan neprekidan lanac koji vodi sve do Proroka. str. Šest kanonskih U trecem muslimanskom stoljeću izvršena je kniiaa kompilacija raznih zbirki hadisa u šest knjiga. Ma'drif. Hidžazu. koje je skupio od 1. 37t. Odmah iza Korana ova je knjiga izvršila najveći uticaj na muslimanske duše. vol. NAPREDAK 359 NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . koji mu priznaju mjesto odmah iza Muhameda. odabrao je od 600. najbolje pokazuje primjer jednog prenosača. str. str. Muqaddamdh. IV. Do kakvih smiješnih ekstrema ova izvanjska kritika može dovesti. 201. Na osnovu ovakve kritike hadisi su razvrstani na autentične (sahlh. 358. koji je bio Per-zijanac. Od tih »šest knjiga« prva i najautoritativnija je knjiga Muhammada ibn-Isma'ila al-Bukharija (810—70)159. str. na osnovu svjedočanstva E. str. koji su u isto vrijeme bili jamci. str. str. 231. Grob njezina autora u Samarkandu još uvijek posjećuju hodočasnici. 2. Halbah. Ista je formula upotrebljavana u istoriografiji i u filozofskoj literaturi. jer se ograničavala na uzimanje u obzir ugleda prenosača.. na osnovu svjedočanstva D. iz!d. VI. II. od kojih su. ibn-Sa'd. ijega kopira ibn-alAthlr. Baghdadi. nekih 7. Naziv »abu-H>urayrah«. II. 1924).

Kod abuDawuda163 jedan redak iz Očenaša stavljen je Muhamedu u usta. ili kako treba čistiti zube čačkalicom — »pravilno« sa stanovišta Prorokove prakse. Uskoro je postalo jasno da ove zakonske odredbe nisu dovoljne da pokriju sve slučajeve — građanske. jedanput je pohvalio »onoga ko daje milostinju samo u samoći. kome se pripisuju mnoge od ovih pobožnih i poučnih izreka. anegdota. naročito sure druga i četvrta. 167 Bukvalno »put do . zvanim usul (korijeni. kako se može vidjeti sa stranica Danteova djela. u strogo legisla-tivne mogu se uvrstiti. I. Na taj je način . autentična zbirka.000 stihova u Koranu. krivične. 1280). po~ svjedočanstvu abu-Hurayre. S njim se Zapad vrlo rano upoznao. Fikh je bila nauka putem koje je vjersko pravo islama (sharl'ah)167. Kod alBukharija104 i Muslima165. Sunan ibn-Maje iz Kazvina (f 886) i Sunan al-Nasa'ija koji je umro u Meki god. 182 Razna dadanja ovih 'djela. 164 Vol. samo oko dvije stotine.pojila«. Poslije Rimljana Arapi su jedini srednjovjekovni narod koji je gajio pravnu nauku i. književnost hadisa snabdijevala je muslimansku zajednicu apostolskim uputama i primjerima koji su se odnosili na cijeli niz čovjekovih dužnosti. građanske i zakonske obaveze (mu'amalat) i kazne (<uqubat). 331. koje su objavljene u Koranu i razrađene u hadisima. književnost hadisa je poslužila kao prenosno sredstvo mudrih izreka. iako su im preno-sači (isndd) bili pokatkad različiti. štampana ili liitogra-fisana su u Egiptu i Indiji. tako da njegova ljevica ne zna što radi njegova desnica«. prenesene kasnijim generacijama. Pravna nauka 360 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Od 6. Zahvaljujući njemu. Pored objašnjenja i dopunjavanja Korana. kako su ga oni nazivali. Dalje. Na njega je uticao također i grčko-rimski sistem. Iza ovih »dviju autentičnih knjiga« dolaze četiri druge koje su muslimani podigli na rang kanonskih knjiga. u prvom se redu bazirao na Koranu i sunetima (tj. Sadržaj Muslimova Sahlha skoro je identičan sa sadržajem al-Bukharijeve zbirke.: na koji način treba rezati lubenicu prije nego što će se jesti. str. str. Noćno putovanje. Ništa nije moglo bolje ilustrirati opću prijemijivost i gostoljubivost islama kao sistema. vol. Ove zapovijedi obuhvata ju naredbe koje se odnose na ritual i bogoštovlje ((ibadat). II. II. prema tome. »pravi put kajl treba slijediti«. stvorio svoj samostalni sistem. 1319). 101. Zato se pojavila potreba za teoretisanjem (spekulacijom). političke i finansijske — koji bi se mogli pojaviti i koji su se stvarno pojavljivali u novim uslovima i različitim okolnostima s kojima su se sukobljavali u Siriji. ili otprilike toliko. »mudrost«. vol. tj. 105. Muhamed.Al-Bukharijev korpus hadisa našao je rivala u zbirci Muslima ibn-al-Hajjaja (f 875) iz Nejsabura. analogna dedukcija. 55 (Delhi. cijelokupan zbir Alahovih zapovijedi. 166 Bukvalno »znanje«. sveopći pristanak. str. 163 (Gaaro. npr. u hadisima je naslikano slikovito nadugo i naširoko. tj. hadisima). . parabola i čudesa — koji se svi pripisuju Muhamedu — iz različitih svjetovnih i vjerskih izvora. od kojih većina dolaze u medinskom dijelu. Iraku i drugim pokorenim teritorij ama. U nauci hadisa muslimanska kuća našla je svoju domaću literaturu i muslimanska zajednica svoj Talmud. i ijma'. Njihov sistem. uključujući i Novi zavjet. To su Sunan abu-Dawuda iz Basre (f 888).ali nijedno kritično. o kojem određeno govori jedan jedini redak Korana (17:1). 915162. Tome djelu islam je dao isti naslov al-Sahih. fiqh166. Ispitivanjima prenosača nisu izmakla čak ni takva beznačajna pitanja kao što su. nastala su dva osnovna principa: qiyas. osnovni principi). Jami' al-Tir-midhija (t ča 892).

Ona je službeno bila priznata na teritoriji propalog Otoman168 Shahnastanil. mada se često i njemu pribjegavalo. odmah iza kompendija Zayda ibn-Alije176 (f 743). On je umro u Kairu.. koja je pridavala naročitu važnost hadisu169. čije je djelo alMuwatta175 (poravnata staza). Između liberalne iračke i konzervativne medinske škole pojavila se jedna koja je tvrdila da je pronašla zlatnu sredinu s tim što je prihvatila teoretisanje (spekulaciju) s izvjesnim rezervama. navodno bolje upoznat sa Prorokovim životom i načinom njegova mišljenja. koji je pripadao porodici Quraysh. pravne fikcije. ukratko izlaže veliku povelju (Magna charta) islamskih zakonskih osnova: / Muhamed: »Kako ćeš odlučiti kada se pojavi kakvo pitanje?« Mu'adh: »Prema Alahovoj knjizi.« Muhamed: »A ako i tu ništa ne nađeš?« Mu'adh: »Tada ću se poslužiti svojim vlastitim rasuđivanjem«1^. ibn-Kha'likan. vol. 372. Ovo je šafijitska škola. pored Korana i tradicije: analogiju i saglasnost mišljenja. u Indiji i u centralnoj Aziji. Po zanimanju je bio trgovac. i do današnjeg dana preovladava u sjevernoj Africi izuzev u donjem Egiptu i u istočnoj Arabiji. Uz njegovu školu prišla je skoro polovina svijeta sunitskog islama. str. 1346). str. njegovog zamjenika u svojstvu kadije u Jemenu. NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI skog Carstva. On je također insistirao na pravu »izbora« (prioriteta) (istihsan)172. 170 Fihrist. studirao je kod Malika u Medini. zapravo al-Nu'man ibn-Thabit. Abu-Hanifah zapravo nije uveo.muslimanska pravna nauka dobila dva nova izvora. gdje je njegov grob na podnožju Mukatama još uvijek cilj hodočasnika. Jedan od njih. najveće i na j tolerantni je škole islama. ni on nije imao namjere da osniva neku pravnu školu (mađhhab/obred). fon Kremer je smatra »najvišim i najuzvišenijim dostignućem koje je islam bio kadar postići«173. bio je Malik ibn-Anas (ča. Četiri ortodoksne Vođa ira6ke škole> koii 3e insistirao na pravnom -kO7e teoretisanju (spekulaciji). sa svojih 1700 pravnih tradicija. god. Rođen u Gazi (767). najstariji sačuvan korpus muslimanskog prava. Jedan tradicionalni razgovor. al-Awza<ija (t 774) i al-Zahirija177 (815—83). Umro je 767. Kao sistem religiozno-pravne misli. abu-Yusuf (t 798). on nije nikada podignut na rang petog osnovnog principa. mada ga je jako isticao. istočnoj Africi. pa ipak je abu-Hanifah postao osnivač najranije. 155. a živio je u Kufi i Bagdadu. obalnim predjelima Indije i istočne Indije. sitr. dpriincip opće koristi) malikitske škole i ra?y često se tretiraju kao sinonimii qiyds (analogija). Palestini. za koji tradicija tvrdi da je vođen između Proroka i Mu'ad-ha ibn-Jabala. Što se tiče privatnoga suda (ra'y). al-Shafi'i. Vođa medinske škole. do tzv. Ovo monumentalno djelo. 74. III. Muqaddamah. 172 Istihsdn hamafitske škole. jeste kodifikacija suneta i skica prvih formula saglasnosti mišljenja (ijma'j koje je vladalo u Medini i postalo pravilo malikitske škole. str. Svoju nauku prenosio je svojim učenicima usmenim putem. princip analogne dedukcije. na zapadu i jugu Arabije. 201. 160—61. bio je abu-Hanifah. kako mi danas kažemo. Kao ni njegov takmac Malik iz Medine. ali je ipak postao prvi i najuticajniji pravnik islama. koja vodi. Ova je škola istisnula iz Magriba i Andaluzije dva manja sistema. čiji je osnivač bio Muhammad ibn-Idris al-Shafi'i. ibn-Khaldun. Poslije abu-Hanife i Malika pravno-teološke studije toliko su se razvile i od svih nauka su se u arapskom svijetu najviše njegovale. na odstupanju od analogije na temelju pravičnosti. sačuvao nam je u svom djelu Kitab al-Kharaj171 glavne tačke učenja svoga učitelja. 171 (Cairo. 715— —95)174. Abu-Ha-nifah je bio unuk nekog perzijskoga roba170. istislah. str. Njezinih pristalica ima oko .« Muhamed: »A ako u njoj ništa ne nađeš?« Mu'adh: »Prema sunetima Alahovog vjesnika. 169 Ibid. nasuprot medinskoj školi. ali glavna mjesta njegove aktivnosti bili su Bagdad i Kairo178. Šafijitska škola još vlada u Donjem Egiptu.

Ovo pokazuje kakvu je moć imao na javno mi173 Culturgeschichte. proglašen je svetim »vulgata« tekst Korana. izd. VI. litografske reprodukcije Korana su ozakonjene. ibn-Khalliikan. str. Malika i al-Shafi'ija.šest kanonskih knjiga hadisa.000 tradicija Musnadlsl. koji se neprestano mijenja. Posljednja od četiri škole. vol. prava da dalje tumači Koran i sunete ili da stvara novo mišljenje primjenjivanjem analogije. Potomstvo je štovalo njegov grob kao grob nekog sveca i iz počasti dalo mu je istu titulu. vol. II. vol. U zajednici koja ne priznaje nikakvu crkvu. str. koje je omogućilo njezinim članovima da prilagode svoje institucije i vjerovanje raznim novim situacijama u svijetu.. bila podijelila. Mada je njegovo učenje našlo veoma darovitog prota gonistu >u ibn-Hazmiu iz Kordove (994—1064). Mada ga je al-Ma'mun podvrgao inkviziciji (mihnah) i stavio u okove. Udabd'. god. prisustvovalo 800. 180 Ibn-Khallikan. 41. 178 Yaqut. priznato je . ibn-Hanbal je uporno i odlučno odbijao da opozove svoje učenje i nije dozvoljavao nikakve modifikacije u tradicionalnom obliku vjere179. vol. nikakav kler i nikakvu centralnu vlast. II. sunitskoj zajednici zauvijek su bila zatvorena vrata ijtihdda. str. 367. 50. '4 Isp. Sa četiri naprijed navedene škole. str. kojom je obdarilo i Hanifu. Vlidi također njegov al-Mudawwanah alKubra (Cairo.000 nasuprot 180. I. str. ipak se nije održalo.000 žena. 312). Neki orijentalisti vide rimski uticaj ne samo u nekim poreskim uredbama nego također. vol. čudesa Prorokova su prihvaćena. koji su osposobljeni da rade kao predstavnici u ime uzvišenog i sakrivenog ima-mp i da tumače njegove ideje.000. Međutim. str. 175 Delhi. ibn-Khallikan. Palestini i Egiptu.000. koje su iskristalisale tradicionalnu dogmu i sve što je potrebno za doktrmalni i pravni razvoj. 855.000 muškaraca i 60. Zahvaljujući ovome principu. 177 Dawud ibn-Khalaf al-Isbahaini (ibn-Khallikan.000 malikita i 5. 1302. preuzima važnu ulogu. muslimanska je zajednica našla vrlo korisno teološko sredstvo.000 hanbalita. 28. međutim.000. Griffini (Milan. jest hanbalitska. l slj. str. Dug islamskog pravnog sistema rimsko-bizantijskom pravu. koji je u tančine razradio alShafi'i. al-Mu'tasim šibao i zatvarao. d slj. učeniku al-Shafi'ija i predstavniku beskompromisnog pristajanja uz slovo hadisa.000 hanafita. II. 179 Ibn-Asakir. U principu saglasnosti mišljenja (ijma1). 16 vol. Njemu oni suprotstavljaju apsolutnu vlast i sud nepogrešivih imama. naravno. koje je stoljećima bilo vladalo u Siriji. u . Dugo je vremena zbirka od preko 28. koja se njemu pripisuje. u Bagdadu180. što je mnogo važnije. 1919). poštovanje i priznavanje javnog mišljenja. Treba naglasiti da šiije imaju svoju vlastitu školu i da ne priznaju princip saglasnosti mišljenja (ijmd'). I. Računa se da je njegovu sprovodu. potomaka Alijinih. 176 Majmu' al-Fiqh. uživala osobit ugled.000. 215—16. hanbalitska škola ne može se pohvaliti nekim većim brojem pristalica van Vehabija. još nije postao predmet izučavanja koji on od kompetentnih ljudi zaslužuje. Ibn-Hanbalov konzerva-tizam služio je kao bedem ortodoksnosti u Bagdadu protiv mutazilit-skih inovacija. Ona je dobila naziv po Ahmadu ibnHanbalu. vol. izuzev šiija. 1323). šiije još imaju svoje učene ljude (mujtahids). s na dimkom al-Zahiri zato što je smatrao jedino doslovno značenje (zdhir) Korana i hadiza autoritativnim. vol.105. u koje se cijela muslimanska zajednica. I. 362 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO šljenje ovaj nepokolebljivi pobornik ortodoksnosti. Danas. a od otomanskih kalifa nije se kao uslov tražilo da budu članovi plemena Quraysh. 201. 497. imam. Ta'rlkh. E.

apsolutne dužnosti (fard). čiji je Tahdhlb al-AkhlaqlS7 najbolje etičko djelo strogo filozofskog ili neoplatonskog tipa koje je sastavio jedan musliman. osjeća se u astrološkom. 2. Ova grčka djela. 757). njihovo izvršenje povlači kaznu.laqj183. vol. Justinijanov Kodeks je priznavao metod analogijske dedukcije i privatnog mišljenja. NAPREDAK 363 upravljaju njegovim bračnim i građanskim odnosima. olakšanje postizanja zemaljske sreće. Jedan drugi tip etičkih djela je filozofskog karaktera. politiku i društvo. Druge. Klasifikacija se takođe zasniva na analizi 183 Vidi Hajji Khalfah. (CaiTO. smjelost. Braća pokazuju osobit entuzijazam za Hrista i Sokrata kao primjere moralnih ljudi. čine temelje arapske moralne filozofije ('Um al-akhlaq). hvale vrijedna ili zaslužena djela (mustahabb). U svim ovim muslimanskim moralnim folozofijama sa divljenjem se govori o izvjesnim vrlinama.principijelnim pitanjima i metodologiji. Najvažniji predstavnik ove škole bio je istoričar Miskawayh. tri druga tipa. etičko držanje dobi ja svoje sankcije i zabrane od vjerskog zakonodavstva. 493. 1313). Ona se zasnivaju uglavnom na indijsko--perzijskim anegdotama. Etika Propisi vjerskog prava (sharl'ah). str. mada su mnogobrojni. a za šiije Alija savršeni ljudi. One obuhvata ju djela čije se izvršenje nagrađuje. 4. koja su pravno indiferentna. širokogrudnost i spretnost u saobraćaju i poslovanju. dozvoljena djela (jd'hiz. 182 Ibn-Khallikan. kada je u ovom mjestu u punom jeku vladala škola rimskog prava. opet. ali se i ne kažnjavaju. vol. koji veliča umjerenost. koji je radio u Bejrutu182 još u šestom stoljeću. čiji je cilj bio. bogata mudrim izrekama Proroka. gdje je malo trebalo da njegov sistem postane peta škola. u krajnjoj liniji. prodaji i drugim trgovinskim odnosima. mubah). Iznenađuje činjenica da se rimski uticaj ne osjeća jače u sistemu Sirijca alAwza(ija (t 774). zabranjena djela (haram). Treći tip etike može se nazvati mistično-psihološki. kao i njegovih drugova. može se uzeti-kao obrazac ovoga tipa. npr. Ona se. kao i njegovim odnosima sa nemuslimanima. metafizičko-psihološkom teoretisanju karakteristični depozit grčke etike. o kojima smo maločas raspravljali. a neizvršenje se ne kažnjava. Njegovi predstavnici su bili al-Ghazzali i razni sufijski autori o kojima ćemo raspravljati u jednom narednom poglavlju. ra-binske i talmudske kanale. Spis ibn al-Muqafe Al-Durrah al-Vatlmah18* (pogubljen ča. O porocima se govori kao o bolestima duše koje moralni filozof liječi kao što liječnik liječi bolesti. a propust zakonom kažnjava. poslovicama i mudrim izrekama. zadovoljstvu i istrajnosti. 200—205. Postoje. NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . ona se ne odobravaju. Više djela raspravlja o moralnom vladanju i oplemenjivanju duha i društvenom ponašanju fadabj. 5. u najmanju ruku. ipak ne iscrpljuju sav materijal u arapskoj literaturi koji se dotiče morala fakh. još je popularna kao udžbenik u egipatskim i sirijskim školama. čiji je prototip Aristotelova Nihomahova etika. Oni 181 6 vol. čije se izvršenje nagrađuje. koje se odnose na starateljstvo i oporuku. regulišu čitav muslimanski život u stvarima koje se odnose na vjeru. I. str. Slična popularna moralna filozofija nalazi se u basnama i poslovicama Luqmana. o odricanju. Etički spisi zasnovani na Koranu i tradiciji. Sva ljudska djela podijeljena su na pet pravnih kategorija: 1. mada su za sunije Muhamed. arapskog Ezopa. Također u poslanicama Iskrene braće. 3. iznajmljivanja i posuđivanja mogle su proći kroz judejske. djela koja zaslužuju osudu i prekor (makruh). od kojih je deveta posvećena moralu (akhldq). Neke bizantijske uredbe mogle su ostaviti uticaj na islamske propise o kupovini. kao i Platonov i Aristotelov. Etička rasprava čuvenog teoretičara ustavnosti u Bagdadu al-Mawardija (f 1058)185. I. oslanjaju na Aristotela preko neopla-toničara i neopitagorovaca. Prema tome. koja su preveli pod naslovom Kitdb al--Akhlaq Hunayn i ili njegov sin Ishaq186.

189 Leksikograf. 933. ni jedino od njih nije kritično. V. Pokret je uzeo naziv Shu'ublvah (koji pripada nearapskim narodima). Dok je ovaj pokret među haridžijama i šiijama poprimio dinastičke i političke oblike. Udabd'. među kojima su bili al-Jahiz188. vol. čiji je rječnik191. ibn-Qutaybah i al-Baladhuri. 1292). razvio se interesantan pokret. čiji je cilj bio borba protiv duha superiornosti koji su muslimani arabljanskog porijekla. i»o u svom djelu Muqađdamah. povlačeći za sobom herezu i zindlqism. Njegov cilj je bio da usadi u srca bratstvo i jednakost svih muslimana. poslužio kao obrazac kasnijim leksikografima.. tako da svaka sposobnost ima svoju vrlinu i svoj porok. 1854. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO raznih sposobnosti duše. On je napisao protiv Shu'ubive Kitab al~Ishtiqdq. 192 Ydqut. leksikografija i gramatika. Ono što mi nazivamo »arapskom književnošću« u tolikoj je mjeri arabljanska u kolikoj je latinska književnost srednjeg vijeka bila talijanska. 15. str. koji je bio dika i ponos hamdanindskog dvora u Alepu i čija glavna zasluga počiva na filozofskoj obradi filologije. 1925). U prvim stoljećima abasidske vladavine među pokorenim rasama. u svoje su redove uvrstili neke najistaknutije naučnike koji nisu arapskog porijekla. NAPREDAK 365 NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . lingvistika. 9. 252. Književnost Lijepa književnost Arapska književnost. 2 vol. Više Shakib Arislan (Oairo). Pobornici nearapske stvari bili su takve vođe kao što su al-Biruni i Hamzah al-Isfahani. ibn-Du-rayd189. Čak i takve discipline kao filologija. bio je sin grčkog roba193. str.. poglavicom (šeikom) literata Basre. prema jednom retku iz Korana (49:13). vol. (Bulaq. 477—9. str. bio je Turčin iz Faraba192. kairskih izdanja. . U vezi s ovim prijepornim pitanjima napisani su neki najraniji originalni radovi arapske književnosti. al-Dunya w-al-Dln. stvarnog ili prisvajanog.184 185 186 187 364 Izd.belles-lettres (adab). 'ibn-. II. urnro u Bagdadu god. a među nekim Perzijancima vjerske. naročito među Perzijancima. Adab Isp. vol. Wustenfeld (Gottingein. 1008). (Caliro. 16. ipak se kod pristalica Shu'u-biyah ispoljio uglavnom u obliku literarnih polemika. Njegov savremenik ibn-Jinni (t 1002). Njezini pisci bili su ljudi najrazličitijeg etničkog porijekla190 i u svojoj cjelini ona predstavlja prije trajni spomenik jedne civilizacije nego jednog naroda. 266.Kheldun ima poglavlje s naslovom »Većina učenih ljudi u iLslamu bili su Neairabljanii«. koje su po svom postanku i duhu u prvom redu bile arabljanske i u kojima su Arapi dali svoj glavni originalni doprinos. Al-Jawhari (t ča. 191 Sihah. kao i neke druge ličnosti perzijskog porijekla. Fihrist. izd. d slj. počela je sa al-Jahizom (t 878—9). u užem smislu lijepa književnost . poredan alfabetskim redom završnih korijenskih glasova riječi. dok je arapsku stranu predstavljalo više Arabljana. III. str. duboko ispoljavali.str. Oni su ismijavali arapske pretenzije na intelektualnu superiornost i prisvajali su za Nearape superiornost u poeziji i literaturi. 193 Jbiđ. izd. i dostigla je svoju kulminaciju u četvrtom i petom muslimanskom stoljeću u 38 Bayan.

lutali od mjesta do mjesta. posljednjeg umajadskog kalifa. 1867—98). 1889). 68. a Andaluzijac al-Hakam II poslao mu je istu sumu. direktni potomak Marwana. a Goridi je objavio indeks (Leyden. U svom djelu Mugaddamah199 ibn-Khaldun s pravom naziva to djelo -arapskom knjigom« i »neophodnim pomoćnim sredstvom studenata lijepe književnosti«. da stil bude što neprirodniji i kićeniji. Bruinnow je izdano vol. 522. čije je djelo Magamat197 bilo više od sedam stoljeća smatrano kao glavna riznica. Karakteristična crta proznih spisa ovog perioda je tendencija. čiji su mnogi članovi. vol. Zaista. oštrog i jednostavnog načina izražavanja. str. potpuno je nestalo. 1888). U ovim maqamdt(ima) al-Haririja i drugih pisaca ima mnogo više važnijih stvari od elegantnog oblika i retoričkih anegdota. koji je bio karakterističan za raniju književnost. al-Tha(ali-bija194 iz Nejsabura (961—1038) i al-Haririja (1054—1122). Njega je gajio književni proletarijat. 2 vol. Njegovo najpoznaitiije djelo je Yatlmat al-Dahr. I. Rane talijanske i španske priče različitog i pikaresknog tipa pokazuju očite srodnosti s arapskom maqamah. (London. 196 Ibn-Khallikan. Njega je zamijenio uglačan i elegantan stil. 366 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO prijeko potreban izvor za proučavanje muslimanske civilizacije. tzv. prev. 2 vol. 197 Izid. Cijeli period karakteriše dominacija humanističkih studija nad čisto naučnim. To je bio prirodni razvoj rimovane proze i kitnjaste dikcije kakvu su njegovali ibn-Durayd i raniji stilisti. 1900). Muhammad 'Abduh (Beiruit. Od vremena al-Hamadhanija i al-Haririja. gdje je napisao svoj Kitdb al-Aghdni198 (knjiga pjesama). bogat brižljivo dotjeranim komparacijama i krcat rimama. Badi' al-Zaman (čudo vremena) al-Hamadhani smatra se začetnikom književnog izraza maqamah (skup). mada većina čitalaca smatra to jedinom značajnom crtom. maqdmah. u arapskoj književnosti se pojavio najveći književni istoričar abu-al-Faraj al-Isbahani. U ovom periodu pojavio se i jedan nov oblik književnog izraza. Njegov patron iz Alepa Sayf al-Dawlah al-Ham-dani poklonio je autoru tisuću zlatnika kao nagradu za ovo djelo200. (Dama&ous.'l. koji je bio neka vrsta dramske anegdote u čijem izlaganju pisac podređuje sadržaj obliku i naročito se trudi da pokaže svoju pjesničku sposobnost. ibn-KhaJliikan. na engleski Thomas Chenery i F. vol. 1285). Jedrog. 1847—53). (Pariš. Sama anegdota često je upotrijebljena kao suptilan i indirektan način za kritiku postojećeg društvenog poretka i za izvlačenje neke zdrave moralne pouke. 198 20 vol. Al-Hamadhanijevo djelo195 poslužilo je kao obrazac al-Haririju iz Basre196. maqdmah 3e postala najsavršeniji oblik književnog i dramskog predstavljanja u arapskom jeziku. lizd. Abu-al-Faraj živio je u Alepu. 'ainitologfijja savremenih pjesnika. pravu riznicu poezije i književnosti i 194 Ime znači krznar. 4 vol. Za nekog buvej-hidskog vezira al-Sahiba ibn-'Abbada (t 995) pričaju da je običavao na . spremni da stupe u borbu zbog lingvističkih prijepornih pitanja i gramatičkih izraza i da ogledaju svoje poetske oštrice u kakvoj beznačajnoj stvari samo da bi stekli naklonost bogatih mecena. Steingaas.djelima Badi' al-Zamana al-Hamadhanija (969—1008). de Sacy. 21 (Leyden. U duhovnom pogledu to je ipak bio period opadanja. takav oblik kompozicije kao što je maqamah nije mogao biti tvorevina jednog čovjeka. 897—967). koja je bila posljedica perzijskog uticaja. književnog arapskog jezika. odmah iza Korana. učenost i govornički dar. zbog toga što se samostalno nisu mogli izdržavati. 195 Maqamat. jeziku na kome nikada nije napisana prava drama. 1302). Prije nego se maqdmah razvila. ili al-Isfahani (ča. str. (Bulaq.

1. S. Prevod Džona Pejna (John Payne)208. str. (1835) i 1279. Popraćen je vrijednim i bogatim komentarom. Uprkos tome. str. Hans v. i sir. Izd. 11. H. str. kraljica Estera205 ispričala Harunu al-Rašidu u Kairu u toku četrnaestog stoljeća hrišćanske ere. (Pariš. Kako je vrijeme odmicalo. egipatskih i sličnih izvora. I. (Lon don. str. Noći su prokrčile sebi put u sve glavne evropske i azijske jezike i smatraju se najpopularnijim djelom arapske književnosti na Zapadu. 3 vol. bila je perzijsko djelo Hazdr Hafsdna (hiljadu priča). najbolji u Engleskoj. sve je knjige ostavio i od tada je nosio samo ovu knjigu201. zaplet i nomenklaturu glavnih junaka i junakinja. s ilustracijama E. Predislamska poezija herojskog doba perioda jdhillyah dala je obrasce pjesnicima umajadske dinastije. utvrdila su zvam i oni arapski tekst. 688. 90. 1882—4). hebrejskih. međutim.putovanje povesti trideset deva natovarenih knjigama. uključujući Shahra-zadu. tisp. napravljen je u Iraku prvi nacrt onoga što je kasnije postalo Alf Laylah wa-Laylah^. 304. Poole. S. 1839—41). poezija se pokazala najkonzervativnijom od svih arapskih NAUKE I KNJI2EVN OSTI . str. Mas'uđi. koje je sadržavalo više priča indijskog porijekla Al-Jahshiyari je dodao druge priče od lokalnih pripovjedača204. 202 Buluq izdanja' A. i nastoji da ga nadmaši na taj način što pokušava da svom prevodu da orijentalni okus originala. vol. -'" Ibn-Khallikain. 1926). nešto prije desetog stoljeća. str. Revidirao E. Pošto ih je najprije na francuski preveo Galan (Galland)206. 1911 Str. doduše nepotpun. izvršio je Edvard Viljem Lein (Edward William Lane«207. 207 3 vol. vol. 304. vol. I. 1859). U toku stoljeća uzimane su orijentalne narodne pripovijetke svih vrsta. u čije su vrijeme pjesnici živjeli i od kojih se očekivalo da će ih slaviti i veličati. ali tačan. II. ibn-Khalliikan. 11. 1251. 2UB 12 vol. vol. — sve je to davalo znakove da bi poezija mogla napustiti stare utrte klasične staze i razviti nove oblike poetskog izraza. vršena su dodavanja iz mnogobrojnih indijskih. Tabari. a kada je. izd. 12—13. str. 200 Yaqut. 3 vol. 11. koji je pripremio al-Jahshiyari203 (t 942). I. Tek za vrijeme kasnijih Mameluka Noći su dobile svoj konačni oblik. U zbirci Ajsana treba tražiti opći nacrt. izuzev u poetskom dijelu. Prvi engleski važniji prevod. 205 Fihrist. Osnova ovoga nacrta. II.16. Ser Ričard F. potpun je. 487. 208 9 vol. Isp. Mžik (Leipzig. 133. Berton (Sir Richard F. ali bez komentara. vol. Arabljanske noći NAPREDAK 367 Burton)209 u svom prevodu ugledao se uglavnom na Pejna. Poole. vol. dobio samo jedan primjerak djela al-Aghdni. 1883). i doživio je više izdanja. I.(Hiljadu i jedna noć). Njihov heterogeni karakter dao je inspiraciju duhovitim riječima jednog modernog kritičara koji je rekao za Arabljanske noći da su to perzijske priče koje je. 204 Fihrist. str. (London. 1704—17). 203 Bolje poznat po svome Kitdb al-Wuzara' w-alKuttab. 1. Nekoliko izdanja kasnije. i kudikamo su popularnije tamo nego na samom muslimanskom Istoku. koji je gajio novi režim banu al--'Abbasa. U ovom periodu. 689. prema uzoru Bude. (London. čije su imitacije starih oda pjesnici abasidskog perioda smatrali klasičnim. koji su uglavnom dolazili iz Perzije i mecenatstvo kalifa. IV. Licemjerni duh. V. (London. strani kulturni i religiozni uticaji. 150. Dvor Haruna al-Rašida snabdio ih je vilikim brojem humorističkih anegdota i ljubavnih romansi. grčkih.

III. ismijavao svoga vezira. kao i njegove pjesme u slavu vina (kham-riyat). ibn-Qutaybah.000 dirhama. 828). 47—53. XVIII. Provincije. str. (London i »Benares«. ibn-Qutaybah. međutim. vol. Aghdni. ibn-Khallikan. Čak i novi arapski stihotvorci iz Kaira. abu-Nuwas212 (f 810). 501—25. On je u muslimanskom svijetu par-exellence lirik i pjesnik vinskih pjesama. ali vjerovatnije je da je to bilo zbog njegova zindlqizma. Shi'r. bacaju interesantno svjetlo na savremeni aristokratski život213. Ime abu-Nuwasa živi do današnjeg dana u arapskom svijetu kao sinonim za lakrdijaša (klovna). (t ča 845) i abu-al-'Ala'.umjetnosti. str. vol. izd. gdje je on živio. I. vol. 157. čije oči oni još uvijek upoređuju s očima divljih krava (maha) Osim u poeziji. 212 Al-Hasan ibn-Haini. Abu-Tammam je bio dvorski pjesnik u Bagdadu. Upravo kao što je duhoviti i razuzdani abu-Nuwas predstavljao lakšu stranu dvorskog života. str. III. 1885—8).217. Bashshar ibnBurd: Shi'ruhu wa-Akhbdruhu (Cairo. str. 211 Vidi zbirku ikoju je izdao Ahmad H. meditacijama o smrti. bio pogubljen zato što je. Bashshar. Duša ovog potomka beduinskog plemena 'Anazah bunila se protiv lakomislenog života velikaša u Bagdadu. koji je pod al-Mahdijem 783. upola Per-zijanac. Mada mu je Harun doznačio godišnju platu od 50. viol. tj. str. 2—8. erotskom izrazu i u elegantnoj dikciji. 1925). prisni prijatelj Haruna i al-Amma i pjesnik u čijim su pjesmama ljubav i vino našli najbolji izraz. koji je držao vinaru u Damasku. 22. koji su ovu vrstu gajili mnogo prije Arapa. Kroz vjekove ona nije prestala da odiše duhom pustinje. odnjegovale su za vrijeme abasidske vladavine velik broj prvorazrednih pjesnika. Aghdni. isto toliko počiva na njegovoj kompilaciji zbirke pjesama Diwan al-Hamasah. god. Jedan drugi raniji predstavnik nove škole bio je. 213 Vidi njegov Dlwan. on je ipak navukao odijelo derviša i pjevao takve asketske i religiozne pjesme (zuhdlyat) koje su mu obezbijedile naziv oca arapske religiozne poezije215. možda je pravo — naročito u svojim bračnim propisima — jedino područje u kojemu su stari pustinjski elementi uspjeli da se neprekidno održe. prema nekim izvorima. 19—73. bunio se protiv arhajskih formula stare poezije211. Abu-Tammamov otac. liibn-Khallikan. bio je hrišćanin imenom Tha-dus (Thaddaios). Mnoge pjesme o ljepoti dječaka. tako je njegov asketski savremenik abu-al-'Atahivah214 (748 ča. To je ime sin promijenio u Aws kada je prešao na islam216. Mahmud Wasif (Caliro. str. koji je jednom zahvaljivao Alahu što ga je stvorio slijepim »tako da ja ne moram gledati ono što mrzim«210. među kojima su najslavniji bili abu-Tammam. koje nisu prestale da oduševljavaju one koji čitaju i piju. Ghazal abu-Nuwasa. 1898). koje je gajio obični čovjek religioznog duha. zanimanjem grnčar. koje se pripisuju ovome raskalašenom ljubimcu abasidskog dvora. 240. Poezija 368 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO naest stihova. Shi'r. naročito Sirija. vol. koje slave junašvvo u borbi. Najraniji predstavnik novog stila u poeziji bio je slijepi Perzija-nac Bashshar ibn-Burd. koliko i na . I. str. str. Damaska i Bagdada ne osjećaju neumjesnim da svoje ode započnu isticanjem pustinjskih logorovanja (citlal) svojih dragana. 476—9. oponašaju obrasce perzijskih pjesnika. 210 Aghdni. vol. fad-Qirmi. kratke ljubavne pjesme koje sadrže od pet do pet209 16 vol. zaratustri-jevskih ili manihejskih tajnih učenja. dao oduška pesimističkim. On je stvarno imao malo takmaca u ljubavnim osjećajima. VI. Njegova slava.

126— 83. 219 Fotografska indeksima od (Leyđen. Mas'udi. I. bila je uz to naročito subjektivna i provincijska po svojemu karakteru. 1909). 217 Izd. 1889). str. 1847—51). (Botnn. ibn-Khallikan. vol. vol. 8 Izd. Poezija abasidskog perioda. 147—67. 1828). Zbirka pjesama Hamasah219. ali nemoćna da se izdigne iznad vremena i mjesta da bi zadobila položaj vanvremenskog i vanteritorijalnog proizvoda muza. đibn-Khallikan. sto. vol. VI. VII. Ovaj Dlwan krije bisere arapske poezije. 1887). zaostaje za svojim uzorom. 240—50. koju je on napisao prema abu-Tammamovoj zbirci. koje pjevaju o istoj temi. e. slično arapskoj poeziji drugih perioda. vol. vol. XV. pripada drugom dvorskom pjesniku imenom al-Buhturi (820—97). O njegovu životu vida. nalazi se u Biblioteci Univerziteta u Edinburgu. VII. NAPREDAK 369 njegovom djelu Diwan21s. str. H. NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . 215 Vidi njegov Dlwdn (Beirut. 99—108. Njegova zbirka. 216 Vidi Aghani. puna lokalne boje. Mecenatstvo koje su kalifi Abasidi. — srapa .). 214 Isma'il ibn-al-Qasim. str. za koje se često govorilo da su karakteristika arapske poezije. Aghani. 125—30. ne samo da je učinilo panegirik (madih) naročito popularnim oblikom poetskih sastava nego je i pjesnike natjerivalo da ponižavaju svoju umjetnost. Shahln <AtIyah (Beirut. vol. Mas'udi. 214—18. ibao Ash'ar al-Hamasah Erevtag (Borni. I. koji je datiran A. 333—40.NAJSTARIJE PREDSTAVLJANJE CARSKOG REZA iz al-Birunijevog djela al-Athar al-Baqiyah. 707 (1037—8 n. kojima su se oni koristili kao pane-giričarima. str. Rukopis. III. 81—7. dopunjeno komen tarom u 2. Geyera i Margolioutha reprodukcija s 94-. njihovi veziri i upravitelji provincija ukazivali pjesnicima. vol. str. a rezultat je bio lažan sjaj i prazne bombastične fraze. str. vol.

XVIII. Ideal aristokratskog odgoja može se vidjeti iz instrukcija koje je al--Rašid dao učitelju svoga sina al-Amina: Nemoj biti strog do te mjere da ugušiš njegove sposobnosti ili dotle popustljiv da se on sav preda lijenosti i privikne na nju. Jer. zar vreteno nije bilo središte ženskog 1 Isp. kako se jasno vidi iz citiranog teksta. međutim nije postojala nikakva veća želja da ih vode dalje po cvjetnom i trnovitom putu nauke. Očigledno. koji su ih podučavali u vjeronauci. očeva je dužnost bila da ga uči »izreku« (al-kalimah): La ilaha illa-l-Lah (nema boga izuzev Alaha). Ghazzali. Tek tada je započinjao njego formalni odgoj1. lijepoj književnosti i vještini sastavljanja stihova. Učitelj bi davao priznato svjedočanstvo (ijdzah) onim učenicima koji su kod njega s uspjehom završili propisani nastavni plan. Osnovna škola Osnovna škola (kuttab) bila je pripojena džamiji ukoliko to nije bila sama džamija. Kada je djetetu bilo šest godina. Izreka »gluplji od učitelja osnovne škole«8 ušla je u poslovicu. U izvjesnim slučajevima učenicima se daje potpun ili djelomičan odmor kad neki od njih uspije da savlada jedan odsjek Korana. str. 1194. Ispravljaj ga što više možeš svojom blagošću i strpljivošću. ibnSina govori o »traženju pomoći ruke« kao spasonosnog sredstva u vaspitačevu poslu. Vrlo često su ovi učitelji bili stranog porijekla. I. jer je jednom mladom učeniku izbijeno oko3. U centru njezinog nastavnog plana bio je Koran. a ponekad faqlh zbog njegova teološkog obrazovanja. Prilikom posjete Damasku god.« Ne traži nikakva savjeta od učitelja. u poglavlju o roditeljskom postupanju sa djecom. učitelji višeg stepena bili su uglavnom visoko cijenjeni. Šiba se smatrala potrebnim dijelom učiteljeva pribora i. opominjala je jedna omiljena stara izreka. Nisu ni danas. bila je odobreno sredstvo za kažnjavanje kalifove djece. Uporedo sa čitanjem i pisanjem učenici su učili arapsku gramatiku. u muslimanskim zemljama rijetki slični prizori priređeni u čast učenika koji su napamet naučili Koran. oni su bili organizovani u neku vrstu cehova. Jednom prilikom parada je imala tragičan završetak. Jedan sudac za vrijeme al-Ma'munove vladavine otišao je tako daleko da je odbio da prizna svjedočenja učitelja kao zadovoljavajući dokaz na sudu. vol. međutim. čobana i onih koji mnogo sjede sa ženama. priče o Proroku — naročito hadise u vezi sa Muhamedom. U svojoj raspravi o . Međutim. ali ne pjesme erotskog karaktera. 2 Str.POGLAVLJE XXVIII PROSVJETA Odgoj djeteta počinjao je kod kuće. 8 Aghani. On je zauzimao dosta nizak položaj u društvu. 272. Čim je dijete moglo govoriti. U djelu Risdlat al-Siydsah6. 101. U arapskoj književnosti postoji čitav niz anegdota o učitelju kao neznalici i glupaku.<7. 83. Uporedo sa čitanjem išlo je i pisanje. ono je m6ralo obavljati ritualne molitve. Učenici koji su se istakli u osnovnim školama u Bagdadu bili su nagrađivani na taj način što bi u paradi prolazili na devama kroz gradske ulice. str. nego iz svjetovne poezije. PROSVJETA 371 zanimanja?4 Djeca bogataša imala su privatne učitelje (sing. a stanovništvo bi ih obasipalo bademima. — osnovne principe aritmetike i pjesme. Djevojke su bile rado primane na sve vrste vjerskih pouka nižeg stepena koje su one mogle umno pratiti. jer bi čin brisanja Alahovog imena mogao nauditi njegovu ugledu. vol. U toku cijelog toka učenja osobita se važnost pridavala vježbanju memorije. na kraju krajeva. koji je služio kao udžbenik u nastavi čitanja. mu'ad-dib). Učitelj u osnovnoj školi zvao se mu'allim. ali pribjegni sili i strogosti ukoliko on ne odgovoriš. lhyd'. ibn-Jubayr2 je zabilježio da pismene vježbe učenika nisu bile iz Korana.

Nju je osnovao god. 475— 6. 6 Izđ. 1065—7. ova je ustanova vršila funkciju akademije i javne biblioteke. Predavač je pod sobom imao dva ili više korepetitora (sing. vol. Mubarrad. U poglavlju o učenju. služile kao centri za izučavanje medicinskih studija. možda kao sredstva da se dodvore stanovništvu. Studenti su imali svu opskrbu u ovoj akademiji i mnogi od njih dobi jal L su stipendije. naročito za izučavanje šafijidskog učenja i ortodoksnog ašari sistema. 1177. 150. koji je pisao 1203. Više prosvjetne ustanove Prva istaknutija ustanova višeg školstva u islamu bio je Bayt al-Hikmah (kuća mudrosti). Vidi Ghazzali. IbnJubayr17 je jednom prilikom posjetio predavanje koje je poslije podnevnih molitava održao glavni profesor. Opserva4 Isip. 3. The Contribution of the Arabs to Education (New York. I. 8 Loc.« Al-Zarnujijeva rasprava o odgoju je najpoznatija između dvadesetak drugih arapskih rasprava. kao i Buvejhidi i drugi nearapski sultani. koju je u svojoj prijestonici osnovao al-Ma'mun (830). str. U njoj su Koran i staro pjesništvo činili okosnicu humanističkih studija film al-adab) upravo kao što su klasici bili na zapadnim univerzitetima kasnije. 7 Jahiz. mu'Iđ ponavljač)16. 1. ne ostavivši nikakvih nasljednika1'0. Pored toga što je služila kao prevodilački biro. 1838). koji je bio naimenovan. prva prava akademija u islamu11. prosvjetitelj Nizam-alMulk. 5 Mas'uđi.. bile su i škole za učenje astronomije isto kao što su bolnice. po svoj prilici. 1074. str. vol. 14—19. 1926). str. koja je opskrbljivala svoje studente životnim namirnicama i postala obrazac kasnijim institucijama višeg školstva. takmičili su se međusobno u pomaganju i unapređivanju umjetnosti i višeg školstva. citirajući staru izreku koja se pripisuje Aliji: »Ja sam rob onoga koji me je naučio samo jedno jedincato slovo. Baydn. ali nije mogao vršiti dužnost sve do kalifove potvrde. posvećuje jedan odsjek osobitom poštovanju koje učenik treba da ima prema učiteljskom pozivu. Nizamlvah je služila kao teološki seminar (madrasah). 372 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO torije koje su podignute u ovo vrijeme. Muqaddamah. 9 Ta'llm al-Muta)<allim Tarlq al-Ta<allum. 67—76. Ibn-alAthir14 navodi slučaj jednog predavača (mudarris). ibn-Khaldun. čija je dužnost bila da poslije časa ponovo pročita predavanje i da ga objasni manje obdarenim učenicima. koje su se prvi put u ovom periodu počele pojavljivati. u srednjem vijeku. str. al-Ghazzali je predavao četiri godine (1091—5)18. bila je Nizamlyah. koju je država priznavala. treba imati na pamtti. može se utvrditi iz grubog postupka priređenog jednom predstavniku dvora kada je bio došao da zapečati vrata sobe u kojoj je ranije stanovao učenik koji je umro god. str. 321—2. Međutim. IX (1906). str. dok su studenti sjedili na stolicama i obasipali ga sve do večernje molitve pismenim i usmenim pitanjima. perzijski vezir seldžučkih sultana Alp Arslana i Malikshaha i patron 'Umara al--Khavjama. od kojih je većina sačuvana u rukopisu10. Seldžuci. C. Totah. VI. Nizamivah je bila teološka ustanova. I. koje mu . 8—11. Caspari (Leipzig.pedagogiji al-Zarnuji9. vol. vol. Luwls Ma'luf u al-Mashriq. Uz nju se nalazila i opservatorija. cit. Da su studenti njegovali u izvjesnoj mjeri duh zajednice (esprit de corps). 173. Tvrdi se da su. Očigledno je u jedno vrijeme bio postavljen samo jedan predavač15. koja nosi naziv Nizamiyah. koji su uzurpirali vrhovnu vlast u islamu. Predavač je stajao na uzvišenom mjestu (platformi). izvjesne pojedinosti njezine organizacije kopirali rani evropski univerziteti1-. izd. 10 Popis vidi kod Khalil A. str. str. U ovoj školi. god.

rucara alBaladhurija .00025. poludjeli. od per. 123. Ovo objašnjava velik broj takvih institucija o kojima govore putnici.000 predaja. on je ozbiljno odgovorio da su on i njegovi drugovi pili ekstrakt anakardije. al-Munqidh min al-Qalal (Caiiro. Kada je usred smijeha cijelog razreda bio upitan za objašnjenje. 13 Ibn-al-Athir. otprilike dvije godine pošto je Timur Lang (Tamerlane) osvojio Bagdad. koji ju je sagradio 1234. 1838). 15 Ibn-al-Athir. Al-Nizamiyah je preživjela katastrofu koja je snašla glavni grad prilikom njegovog pada u ruke Hulagua 1258. od čega su svi. al-Ghazzali zastupa mišljenje da je prenošenje znanja cilj odgoja i ističe potrebu podsticanja moralne svijesti učenika. služi kao muzej i njih dvije jedini su preživjeli spomenici iz abasidskih vremena. izuzev njega. Pored Nizamlve u Bagdadu. 430. U svim ovim višim teološkim ustanovama nauka o predaji činila je osnov nastavnog plana. kako nam ih je prenio ibn-Khallikan20. prev. 1929). str. ostavio nam je detaljan opis građevine. 14 Vol. seldžučkom se vezru pripisuje osnivanje više drugih seminara u Nejsaburu i drugim gradovima carstva. koji je tada pod Salahom al-Dinom doživljavao svoj zlatni vijek. 29—30. XI. XI. 100. god. 276 12 Reuben Levy. da bi izoštrila svoje pamćenje. str. mora da su se do fenomenalnih granica razvile retentivne sposobnosti — ako smijemo vjerovati izvorima. 219—20. str. str. jednom ispila tako veliku dozu ekstrakta iz jezgri anakardije21 da je jedan od njih potpuno izgubio pamet i došao nag u učionicu. str. (engl. 18 Ibn-Khallikan.) G. dok je nije na kraju zajedno sa njezinom mlađom sestrom alMustansiriyom. 435. Hammer—Purgstall (Vienna. str. str.000. U ono vrijeme. u Mausilu više od šest. Potreba učenja napamet bila je osobito isticana. vol. Ibn-Jubayr24 nabrojio je u Bagdadu oko trideset škola. kao seminar za četiri ortodoksne škole. kada nije bilo nikakvih dnevnika niti ma kakvih drugih podsjetnika. 193. sada pod upravom za zaštitu starina kao i al-Qasr (pa-lata) al-'Abbdsi. Athdr. 1329). 43—9. III. Isp. god. Al-Ghazzali je stekao naziv hujjat al-Islam (autoritet islama) zato što je naučio napamet 300. jer je on jedini uspio da sačuva zdravu pamet. oko dvadeset. potpuno nestalo. balddhur. str. Medrese tipa Nizamiye podizane su sada po Kurasanu. da je grupa studenata. A Baghdad Chronicle (Cam. I. vol.bri. Zgrada je imala na ulazu sat (bez sumnje tip klepsidre). PROSVJETA 373 drugim eminentnim učiteljima ove škole bio je Bana' al-Din. 156—7.. a pored toga imala je bolnicu i biblioteku. Husn. vol. II.je poslužilo kao uvod njegovu djelu Ihydn9. Al-Mustansirlyah je dobila svoj naziv po imenu pretposljednjeg kalifa al-Mustansira22. 19 Vol. Qazwlini. koji u svojim zapamćenjima govori. III. Iraku i Siriji. Ovo zdanje. Za Ahmada ibn-Hanbala govore da ih je znao napamet 1. god. Osnivanje medrese u islamu se uvijek smatralo zaslužnim djelom. Među 11 Vidi Suyuti.dge. Scherer (Beirut. Al-Bukhari je bio podvrgnut ispitu da odredi za stotinu predaja u kojima je čitav niz prenosača (isndd) -° Vol. Za slavnog isto. Salah al-Dinov (Saladinov) biograf. god. vol. 115. 16 Vidi ibn-Khallikan. i prav. str. koji je posjetio Bagdad 1327. Isto tako je preživjela i kasnije tatarske invazije. str. u Himsu samo jednu. 246. baladur. 17 Str. X. 1933). izd. G. str. u Damasku. Na taj način on je postao prvi pisac u islamu koji je problem odgoja doveo u organski odnos sa dubokim etičkim sistemom. 21 Ar. Ayyuhal al-Walad. Ibn-Battutah23. bila je opremljena kupatilima i kuhinjama. Prije Salah al-Dina on je bio najveći patron višeg obrazovanja u islamu. 1393. II. i slj. vol.

24 Str. vol. str. str. str. 324. str. Biblioteke Džamije su služile i kao spremišta knjiga. vol. str. Kada bi putnik došao u neki novi grad. filozofije. str. 287. 258. PROSVJETA 375 teke. — Sve je to on lijepo po pamćenju uspio da razmrsi26. Pjesnici su se sa prenosačima takmičili u memorisanju. ali su one bile smještene u kući jednog njegova. 28. Na ovim skupovima nije se raspravljalo samo o religioznim nego i o lingvističkim i pjesničkim temama31.. 432. sadržavale su kolekcije iz područja logike. al-Mutanabbi' nije više vidio razloga da kupuje knjigu. vol. IV. Mausil je imao prije sredine desetog stoljeća . II. 136. VI. god. str. I. koje su osnovali dostojanstvenici ili bogataši kao polujavne ustanove.1—2. str. 11. 28 Maqdlsi. podučavao razne predmete29. vol. 317. 30 Str. 229. Između ostalih. vol. halqah) ili skupove f sing. I. 236. gdje je on svako jutro. Pričaju se anegdote slične prirode da bi se potvrdio neobičan dar pamćenja abu-Tammama i al-Ma'arrija. XVIII. istoričar al-Khatib al-Baghdadi (1002—71) ostavio je oporukom svoje knjige »kao waqj (neotuđivo dobro) muslimanima«. 205. 11.11. str. 22 Abu-al-Fiida'. Ovaj putujući geograf desetog stoljeća našao je u svojoj domovini Palestini i u Siriji. 179. U prisustvu nekoliko prvih kalifa često su održavana pjesnička natjecanja. džamijske biblioteke su postale osobito bogate religijskom literaturom. 1. Imam al-Shafi'i predsjedavao je tak-kvom jednom kružoku (halqah) u 'Amrovoj džamiji u Fustatu. str. Svaki musliman imao je slobodan pristup na takva predavanja u džamijama. 230—31. prijatelj a34. Egiptu i Farisu mnoge kružoke (sing.14—16. sve do svoje smrti 820. 11. majlis) koji su se okupljali u džamijama oko tumača Korana faglhs i književnika28. vol. 32 Aghani. u periodu abasidske vladavine. on se mogao zaputiti u zbornu džamiju siguran da će moći prisustvovati čitanju badisa. str.20. 1. 23 Vol. II. 1. Husn. 439. 101. 374 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO jedne predaje bio pridodat uz tekst (matn) drugih. Takvim raspravama dugujemo nekoliko sačuvanih djela33. vjerske rasprave i književni sastanci. Ibn-Hawqal30 spominje slične skupove u Sidžistanu. 383. 182. Pošto je pozajmio primjerak neke knjige od knjižara. Naučnici i ljudi od ugleda nisu imali nikakvih poteškoća u pogledu pristupa čak i u privatne zbirke. Odatle njegovo prezime Baladhuri. 283. 108—9. koja su se okupljala u kućama aristokratije i kulturnih društava i nosila naziv majalis al-adab3'2 (književni saloni). Uđaba'. str. str. Ovi skupovi počeli su se javljati rano. 34 Yaqut. Obrazovanje odraslih Odgoj odraslih nigdje nije bio obavljan sistematski. 25 Ibn-Khallikan. 1. str. I. poglavito književnih. Druge biblio26 Ibn-Khallikan.govore da je umro zbog toga što je pio sok od anakardije (kašu orah). vol. 1.20.8. 33 Vidi str. str. 29 Yaqut. Zahvaljujući poklonima i zadužbinama.14—16. III. Ovi džamijski skupovi podsjećaju na jedan drugi tip zatvorenih društava. Evo šta nam kaže al-Maqdisi27 kada je posjetio udaljeni Sus. VI. 252. 179. 31 Yšqut. IV. Suyuti. vol. jer je njezin sadržaj već bio pohranjen u njegovom pamćenju. str. Ona su ostala sve do jedanaestog stoljeća produžna škola islama. vol. ali su zato džamije u skoro svim muslimanskim gradovima služile kao važni obrazovni centri. vol.10. 135. astronomije i drugih nauka-55.

vol.biblioteku koju je sagradio jedan njegov građanin. kao i njihove današnje nasljednice u Kairu i Damasku. Biblioteke su služile za sastanke. V. koji su svoje prodavaonice iskorištavali ne samo kao spremišta knjiga i radnje nego i kao centre za književne diskusije. god. 245. bili su kasnije saprati i ponovo prodati42. Mnoge od ovih prodavnica. Iz Samarkanda je industrija ubrzo prešla u Irak.Str. bez sumnje. vol. Knjižare se kao trgovinske i obrazovne institucije pojavljuju već u prvo vrijeme abasidske vladavine. 3« Maqdlsi. 467. 41 Str. Oni su bili zavedeni u katalog. napisani na pergameni i opljačkani u građanskom ratu između al-Amlna i al-Ma'muna. Vidi također Yaqut. ali je ubrzo industrija papira davala domaći proizvod. Yaqut je utrošio tri godine u skupljanju materijala za svoj geografski rječnik u bibliotekama Marva i Kvarizma. 40. 449. lanenih i konopijanih krpa43.. Stara arapska riječ za papir kdghad možda je kineskog porijekla i preko perzijskog ušla je u arapski jezik. 39 Yaqut. među kojima su se nalazile pergamene. dovoljno velike da posluju kao centri za vještake i bibliofile. Sami knjižari često su bili kaiigrafi. str. mjesto pergamene počeo je u državnim uredima upotrebljavati papir45. kineski papir i svici od kože. prepisivači i ljudi od pera. 37 Maqdisi. prva fabrika papira osnovana je u Bagdadu44. zbog približavanja mongolskih horda Chingiz Khana. egipatski papirusi. odakle je pobjegao 1220. U istom stoljeću je Basra imala biblioteku. II. ati Yaqut. Oni su zauzimali vidno mjesto u društvu. Poslije početka trećeg stoljeća male količine kineskog papira bile su uvezene u Irak. U Raju u isto vrijeme bila je »kuća knjiga«. str. koje su sve bile kon-centrisane u jednoj ulici. vještinu proizvođenja papira od lana. V. čijemu katalogu možda imamo da zahvalimo očuvanje učenog i značajnog djela al-Fihrist. Na svakome je stajalo napisano ime pisara. 376 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Obični pisaći materijal bila je pergamena ili papirus sve do početka trećeg muslimanskog stoljeća. 315. vol. posvjedočeno zabilješkama učenjaka od pet do šest generacija. bio je očigledno i sam bibliotekar ili prodavalac knjiga. Yaqut je započeo svoju karijeru kao službenik kod jednog prodavaoca knjiga. za naučne diskusije i raspre. koji je naredio da se sve ove biblioteke spale. str. . II. 413. u kojoj se nalazilo toliko rukopisa da se moglo natovariti preko četiri stotine deva. Biblioteka (khizdnat al-kutub) koju je u Širazu osnovao Buvejhid 'Addud al-Dawlah (977—82) imala je knjige svrstane u policama i zavedene u katalozima i njom je rukovodilo stručno osoblje37. U ovome djelu41 čitamo o jednom iračkom bibliofilu u čijem je velikom kovčegu bilo pohranjeno ogromno blago rukopisa. prema planu tvornica u . koji je imao devet svezaka39. Kao što smo već istakli. str. čiji je snivač davao stipendije naučnim radnicima koji su u njoj radili38. Al-Nadim (t 995). str. 420. bile su tek male daščare pored džamija.. Na zahtjev Barmakida al-Fadla ibn-Yahye. vol. Neki zvanični dokumenti. koji se također zove al-Warraq (trgovac pisaćim potrepštinama). str. koji je bio upravitelj Kurasana 794. Njegov brat Ja'far. gdje je studentima na raspolaganju stajao besplatno čak i papir36. Drugi muslimanski gradovi. Knjižare 35 Kao ilustraciju toga vidi ibid. neki kineski ratni zarobljenici su najprije u Samarkand donijeli godine 751. god. Harunov vezir. ali su neke bile. Al-Ya'qubi40 tvrdi da se prijestonica u njegovo vrijeme (891) ponosila sa preko sto prodavnica knjiga.

mnogo je bolji papir izrađivan u takvim sirijskim gradovima kao što je bio Tripolis48. Vidi str. počeli su podizati svoje vlastite fabrike. chartes. Khitat. gdje ih bog pohranjuje i odakle se one penju u 18 Fihrist. str. 1. Njihovo je mjesto srce. izd. II. str. Venera. fantaziju i pamćenje (retenciju). 474. II. Međutim. a dva bubrega prepredenosti. 318. 338. ali nije lako odrediti opći kulturni nivo širih narodnih masa. 352. Čovjek ima tristo i šezdeset vena. 40. Civilizattion o/ Babylonia. Stomak je prebivalište svih bolesti. PROSVJETA 377 mozak. . Vidi Y'a(qubd. II. Papir Opći kulturni Općenito je poznato da je za vrijeme prvih Abanjk sida postojala elita visoko obrazovanih ljudi. 236—7. zemlje. Yaqut je sačuvao priču o izgladnjelom naučniku u Bagdadu koji se skanjuje da proda svoje knjige čak i onda kada mu je kćerka oboljela50. 41.8. 21. Zadnjih pet su oni koji su bili poznati Asiroiima i Babiloncima. 11. U vrijeme alMaqdisijevo47 još je uvijek samarkandski proizvod smatran najljepšim. 2. izd. 50 Val. Turkestan down to the Mongol Invasion. 438—61) mogu se uzeti kao pokazatelj stepena znanja koji je dostigao kulturan čovjek poslije Haruna i dalje sve do dvanaestog stoljeća. 1881). Muqaddamah. 48 W. str. Wiet. a hrana je izvor zdravlja. 21. 855). GOD. 261. Odgovori koje daje obrazovana robinja Tawaddud na pitanja mudraca u Hiljadu i jednoj noći (br. 12. Jedne su urođene. vol. str. 44 Ibn-Khaldun. Iz zapadne Azije industrija papira je krajem devetog stoljeća prokrčila sebi put do Delte u Egiptu. 47 Str. Merkur. 326. Ima sedam planeta: Sunce. dzd. str. kojemu su pluća ventilatori. vatre i zraka. Do kraja desetog stoljeća papir je u čitavom muslimanskom svijetu potpuno istisnuo papirus i pergamenu. str. 48 Nasix-i-Khusraw. 23. jedanaestom. 45 Maqrlzi. vol. Qadqa'&hain1di. 49 Skig. prev. str. Glava ima pet svojstava: osjećaj. (Oxford. Jupiter i Saturn51. str. U Tihami su podigli domaću fabriku za izradu papira od povrćnih vlakanaca46. NA GLAVI IMA NISKU KAPU SASANIDSKOG TIPA. d prev. 51 Isti planeti Ptolemejeva sistema. druge stečene. imaginaciju. Jastrow. Prema Tawaddudi. Stomak leži ispred srca. SREBRNI NOVAC SA PORTRETOM AL-MUTAWAKKILA (IZ KOJI IMA DVOŠILJASTU BRADU. od gr. u sljedećem stoljeću. 475—6. 48 Vidi Fihrist. volju. 38—9. 34.Samarkandu. str. On je sastavljen od četiri elementa: vode. Qalqashandi. Jetra su sjedište samilosti. str. Mars. Charles Schefer (Pariš. Fihrist. I. girtas. vol. 13. Sefer Nameh. Mjesec. Barthold. str. 1928). dvjesta i četrdeset kostiju i pet čula. slezena smijeha. umne sposobnosti su dvovrsne. odakle je veći broj gradova dugo vremena izvozio u zemlje sa grčkim jezikom papirus pod nazivom qardtlsi9) kao pisaći materijal. tekst str. _Iap. Isp. str.

Arhitektura Od arhitektonskih spomenika koji su nekoć ukrašavali grad al-Ma'muna i al-Rašida nije ostalo ni traga. DEVETO HRIŠCANSKO STOLJEĆE Zlatna kapija (bab-al-dhahab). vol. koji je obnovio Bagdad kao prijestonicu poslije Samare.e-rovatnoćom datum nijednoj ruševini iz doba Abasida koja je sagrađena prije kalifovanja alMu'tasima (833—42). str. 5 IbnHal-Athir. koju je podigao osnivač Bagdada. od Buvejhidske palate nazvane po imenu al-Mu'izza al-Dawle al-Mu'izzivah. ali nije pokazao osobitu sposobnost za usklađivanje i objedinjavanje raznih dijelova u veliku jedinstvenu cjelinu. a naročito u slikarstvu. od palate Plejada (al-thurayya). vol. i njegova sina al-Mutawakkila (847—861).000 dinara7. potrošio 400. koje se zvalo Sala stabla (dar al-shajarah) zbog zlatnog i STEPENICASTE KULE. od jedinstvenog zdanja al-Muqtadira (908— 32). 256. sagrađene za prestolonasljednika al-Mahdija1.000. u arhitekturi. zatim od palata Barmakida u Šamasiji-. koja je koštala 1. on nije u tom ranom periodu dostigao neki" viši stepen napretka. Izvan glavnog grada ne može se utvrditi ni sa najmanjom v. 3 Mas'udi. I. 82—3. koju je dovršio njegov sin al-Muktafi (902—8). dok dvije naj veličanstveni je preživjele islamske građevine. osnivača Samare. str. IX. graditelja nezine velike džamije6. Ni ovdje ni u džamiji u abu-Dulafu (takođe iz sredine devetog stoljeća). Ova je palata bila razorena dva stoljeća kasnije. str. vol. I.000 dinara5 — od svih ovih i mnogih drugih sličnih građevina nije ostalo nikakvih tragova koji bi nam mogli dati neki uvid u njihov nekadašnji sjaj i raskoš. blizu Samare. dok je konačno pustošenje grada izvršio god. Od kalifske palate. Semit. sitr. a najzad su pri1 Al-Khatib (al-Baghdadi). Međutim. ili Zelene kupole (al-qubbah al-kha-dra'). 2 Jedna od fistoonlih četvntii Bagdada. i slj. 4 Khatib. datiraju iz umajadskog perioda. i od susjedne palate nazvane Kruna (al-taj*). na koju je alMu'tadid (892—902). Ova zborna džamija. nisu nađeni nikakvi tragovi molitvene niše (mihrab) u LIJEPIH UMJETNOSTI .POGLAVLJE XXIX U svojoj umjetnosti. ispo-Ijio je jako razumijevanje za pojedinačno i za subjektivno i istančan smisao za detalj. Hulagu. 116. U toku građanskih ratova između al-Amina i al-Ma'muna vršena su strašna uništavanja. bila je pravokutna i mnogi lukovi njezinih prozora ukazuju na indijski uti-caj.000 dinara3. ali nije kasnije ostao na istom mjestu kao što je učinio u naukama poslije desetog stoljeća. ZIGGURAT HRAMA ANU-ADAD U AŠURU (REKONSTRUKCIJA) srebrnog stabla koje je stajalo u jezeru. kao i u svojoj poeziji Arapin. nazvane TORANJ 380 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO MALWIYAH VELIKE DŽAMIJE U SAMARI. VIII. 1258. džamija Umajađa u Damasku i Kupola na stijeni u Jeruzalemu. isto tako i od njegove Palate vječnosti (qasr alkhuld) i Rusafe palate. koja je koštala 700. RAZVOJ 381 rodne sile učinile da se danas skoro ne mogu identifikovati ni mjesta na kojima je većina ovih palata stajala. 99. vol.

LIJEPIH UMJETNOSTI . polukružnim svodovima.zidu qiblah. Ovu kulu uzeo je ibn-Tulun (876—9). str. koje pokazuju jasne tragove bizantijsko-sirijske umjetnosti. Slikarstvo Neprijateljski stav teologa prema svim oblicima figuralne umjetnosti10 nije zaustavio njezin razvoj u skladu sa načelima islama. kao i scenama iz lova. Izgleda da je zid mihrdb sirijski pronalazak jer je. str. A. U toku sasanidske dinastije (226—641) razvio se izrazit tip perzijske arhitekture s ovalnim i eliptičnim kupolama. po svoj prilici. atr. građen prema apsidi hrišćanske crkve8. 1912). Moslem Architecture. 245. u kojoj se po treći put u Egiptu pojavljuje oštri luk. isip. zupčastim grudobranima. Preostali ostaci iz aba-sidskog perioda. Edinburgh University Lihrary. 54. Maqdisi. koji je analogan staroj babilonskoj stepeničastoj kuli (ziggurat)9. uglačanim zidnim ciglama i krovovima pokrivenim metalom. koja je mogla služiti kao vjetrokaz. da je al-Amin imao na Tigrisu izletničke čamce načinjene u obliku lavova. 8 Eruiest T. 9 Str. 10 Vidi str. RAZVOJ 383 i golim ženskim figurama. Vidi str. Mi smo već napomenuli da je al-Mansur stavio na kupolu svoje palate figuru konjanika. orlova i dupina i da je al-Muqtadir imao zlatno i srebrno stablo sa osamnaest grana zasađeno u jednom velikom bazenu u svojoj palati. Ovaj stari minaret sa svojim spiralnim vanjskim stepeništem još postoji pod imenom Malwlyah (savijena). Na obje strane bazena stajale su statue petnaest konjanika. 7 Yaqut. potječu iz osmog stoljeća. koji se nalaze u Raki i u Samari.edan od najmoćnijih faktora u oblikovanju abasidske umjetnosti. vol. Richmand. prema zidu velike džamije u Samari. 623 to 1516 (London. u prvom redu perzijske. 10. 254.al-Tawarlkh od Rashlda al-Dlna iz god. Izvana. Možda je to bilo djelo hrišćanskih majstora. MONAH BAHIRA PRIZNAJE PROROČANSKU MUHAMEDOVU MISIJU Original u rukopisu djela Jami. Ovaj je tip postao . dizao se toranj. Arabic N° 20. H. str. obučenih u bro-kat i naoružanih kopljima. Graditelj Samare (836) kalif al-Mu'tasim ukrasio je zidove svoje paiate u tom gradu na isti način kao zidove Qusayr Amre freskama 0 Ya'qubi. 17. kao što ni izričita zabrana vina u Koranu nije nametnula prohibiciju u islamskom društvu. 710 (1210—11). spiralnim tornjevima. koja je u suprotnosti sa građevinama iz perioda Umajada. Bnnist Herzfeld. Njegov drugi nasljednik al-Mutawakkil. Oni odaju karakteristične crte azijske arhitekture. pod kojim je ova privremena prijestonica1 dostigla svoj vrhunac11. koji se nisu kolebali da među mnoge oblike uvrste i sliku crkve sa kaluđerima12. 246. Erster vorlaufiger Bericht uber die Ausgrabungen von Samarra (Berlin. prema prepravljenoj džamiji 'Amra (827) i Nilskom vodomjeru (861). za izradu zidnih dekoracija svoje palate uposlio je bizantijske slikare. III. 260. Bulđan. str. 1926). koji su stalno bili u pokretu kao da su u borbi. za obrazac minareta svoje džamije. 122.

iz dekoracija knjiga. pa su ih krstaši i drugi zapadnjaci. H. Rukopis iz A. (Berlin. U bojadi-sanju upotrebljavala se stipsa da bi stvrdla mnoge boje.000. U ilustraciji minijatura pokatkad se ogleda manihejski uti-caj15. Ali preovladavajuće mišljenje da ovu produkciju treba pripisati nekonformističkim tendencijama šiija nije prihvatljivo zbog toga što šiije nisu bili toliko nadmoćni u Perziji da bi postali državna vjera sve do dolaska safa-nidske dinastije god. pls. Uprkos štetnom stavu pravnika koji se u drugom i trećem muslimanskom stoljeću iskristalisao protiv klasičnih umjetnosti i slikarstva. vol. koju su vjerovatno mogli izraPRIZOR IZ AL-HARIRJA. Za taj predmet tako je malo bilo interesa. 12 Ernst Herzfeld. 315—18. 266—7. 13 Mas'udi. Zahvaljujući njihovim nastojanjima. III. MAQAMAH 19 Bolesnika. 384 UMAJADSKO l ABASIDSKO CARSTVO naestog stoljeća. d Yaqut. nijedno nije sačuvano.U islamu je slikarstvo bilo uvučeno u službu vjere dosta kasno i nije nikada postalo njezin sluga kao što je bilo u budizmu i hrišćaii-stvu. Perzija. što su pokazala Arnoldova14 naučna istraživanja. Muslimansko se vjersko slikarstvo. 1502. Tkanje čilima ovdje je još u doba egipatskih faraona bilo naročito razvijeno. morali su najprije da upošljavaju jakobitske i nestorijanske slikare. 1005 (sada se čuva u Lenjin-gradu). kojima je bilo malo stalo da se osvrću na učenje svojih teologa.000 dirhama. Ilustrovanih književnih djela nemamo prije trinaestog i dvanaestog hrišćanskog stoljeća. Najstariji ilustrovani arapski rukopis koji je do nas ostao sačuvan jest alSufijeva astronomija iz god. vuče svoje porijeklo iz umjetnosti orijentalnih hrišćanskih crkava. kojd misli da su oni 'koštali Mutawakkila 294. preko perzijskih kanala. str. na nesreću. str. čiji se sin nalazi iza njegove glave. očigledno. Te minijature otkrivaju umjetnike koji su radili pod uticajem tradicija crpljenih iz hrišćanskog izvora ili su sami bili hrišćani. str. koja nije prevaziđena ni u jednoj drugoj umjetničkoj muslimanskoj grani17. bile su visoko cijenjene u Evropi. LXI. vol. kao i geometrijske i epigrafske figure. Die Malereien von Samarra. ne pojavljuje u svom punom zamahu sve do početka četr11 O njegovim zgradama raspravlja Ya'qubi. LKIII. Ovakvi muslimani. proizvodi muslimanskih ručnih razboja u Egiptu i Siriji. 734 (1334) u Nacionalnoj biblioteci u Beču diti nestorijanci. U keramici. I. u prvom redu jakobitske i nestori-janske. 17—18. međutim. drugoj umjetnosti koja je bila stara koliko i Egipat i Suza. Industrijske umjetnosti Još od najranijih vremena Perzijanci su se pokazali majstorima dekorativnih šara i boja. 1927). Izgleda da su mnoge slike Buraqa uzele za svoj pro-torip. sve dok sami muslimani nisu našli vremena da odgoje svoje samostalne slikare. On je na kineskom dvoru13 vidio sliku Prorokovu. Ukrašene svilene tkanine. islamske industrijske umjetnosti dostigle su visok stepen savršenosti. Ono. dostigle su ljepotu dekorativnog stila. grnčari i majstori . reprodukcije ljudskih i životinjskih oblika i raznih vrsta biljaka. Od nekoliko arapskih djela koja obrađuju istoriju islamskih slikara. Najranije predstavljanje Proroka na slici zabilježio je jedan arapski putnik posljednjih godina devetog stoljeća. Scene iz lova i bašta bile su omiljele šare na serdžazama. posjećuju njegovi prijatelji. birali za umotavanje svetačkih relikvija. sa svojini starim indo-iranskim instinktima i tradicijama. iznad svih tkanina. grčke kentaure ili krilate zvijeri sa ljudskom glavom starih Asiraca. To su rukopisi Kalllah wa-Dimnah> al--Haririjev Maqamat i al-Agfhani16. naročito je bila plodna u proizvodnji ovakvih samostalnih slikara.

str. Fakhri. 25 — (storija arapa . 21 Ibn-Khallikan. 89. Kaligraf je imao mnogo uzvišeniji i cjenjeniji položaj od slikara. 472. Posljednji pisar abasidskog perioda koji se istakao svojom umjetnošću bio je Yaqut al-Musta'simi. pa čak i onda kada bi pero stavio u badrljak odsječene desnice20. II. str. 119. Kaligrafija 18 Vidii Qalq>ashandii. slikara i bakrorezaca. postala religijski simboli. Arapska istorijska i literarna djela sačuvala su nam s osobitim pijetetom imena više kaligrafa. Britskog muzeja i Arapskog muzeja u Kairu nalaze se osobito lijepi primjerci tanjira. str. vidi Bulletin de l'Institut d'Egypte. i slj.8—10. str. Damasku i Bejrutu ima hrišćanske i muslimanske predstavnike. 430. vol. VII. arapska slova bila su podesna za dekorativne svrhe i postala su snažni motivi u islamskoj umjetnosti. 1928). Arabic Palaeography (Gairo. III. 22 Vidi B. 31. (London. Thomas W. vrčeva i svjetiljki za kućnu i džamijsku upotrebu iz Samare i Fustata. 20 Ibn-Khallikan. III. str. Bolje nego išta drugo. Udaba'. Kašanska cigla (qashani). vol. Yaqut. bila je u osobitoj modi zajedno sa mozaičkim radovima u izvanjskoj i unutrašnjoj dekoraciji zgrade. 1929). koji je tokom stoljeća dobio metalnu glazuru pre-livajućih duginih boja. str. i slj. vol. ibn-Muq-lah (886— 940). štaviše. Ona su. Potpuno je bila islamska i njezin uticaj na slikarstvo bio je vrlo primjetan. koju su iz Damaska uvozili u Perziju. 96:4). 5. dvorski kaligraf posljednjeg abasidskog kalifa. i slj. str. Ona se prvi put pojavila u drugom ili trećem muslimanskom stoljeću i ubrzo je postala najcjenjenija umjetnost18. 19 Fihrist. vol. proces emajliranja i pozlate bio je usavršen. 3—4. Kaligrafska umjetnost. 1926).. pogl.. 11. XXVIII (Cairo. Anraold i Adolf Grohman. prema čijemu je imenu stil Yaquti dobio svoj naziv. III. On je i pored toga mogao lijepo pisati lijevom rukom. vaza. čiji veliki ugled počiva na njezinoj zadaći ovjekovječavanja riječi božje. 370—71. Kaligraf i ja je možda jedina arapska umjetnost koja danas u Carigradu. II. abasidski vezir. Naročito u An-tiohiji. Yaquit. sir. Kairu. vol. vol. 36—7. t 834). naslikani sa vrlo blistavim sjajem. koji je živio pod al-Ma'munom i usavršio stil koji nosi njegovo ime. RAZVOJ 385 LIJEPIH UMJETNOSTI srednjem vijeku.metalne obrade i dalje su izrađivali predmete izvanredne ljepote kojima nije bilo premca u 14 Painting in Islam (Oxford. 1—5. sol ja. 2. našla je odobrenje u Koranu (68:1. i slj. str. koja se nije mogla izraziti putem predstavljanja živih bića. 16 O prorakovoj minijaturi iz 1217/18. str. Sudeći po sačuvanim obrascima Ya-qutove22 kaligrafske vještine. dok su prećutno prešla preko imena arhitekata. njihovi umjetnički kvaliteti ne zaslužuju visoku ocjenu. Čak i vladari su nastojali da steknu vjerske zasluge prepisivanjem Korana. vol. 150. Njihove produkcije nadvisuju ljepotom i elegancijom sva umjetnička djela ove vrste koju su stari ikada proizveli. 268. Među osnivačima arapske kaligrafije bili su al-Rayhani19 (Rihani. Među pohranjenim blagom Luvra. ibn-al-Bawwab21 (f 1022 ili 1032). kome je ruku odsjekao kalif al-Radi. Nuwayri. Les oris musulmans (Pariš. Alepu i Damasku i u takvim feničkim gradovima kao što je Tir. str. 17 Gaston Mignon. ukrašena konvencionalnim cvijećem. pl. 15 Isp. V. kao i drugih čuvenih kaligrafa ovoga doba. vol. Morditz. sin vratara bagdadske kalifske dvorane za primanje i pronalazača stila muhaqqaq. The Islamic Book. Putem nje je musliman tražio oduška svojoj estetskoj prirodi. II. 368. 1946). 1905).

III. On je pozvao i pod svoje okrilje uzeo Siyat23 iz Meke (739—86). I ovdje je slikarska umjetnost nestorijanaca i jakobita očigledno bila glavni uticajni faktor. V. vol. vol. 26 <Iqd. str. Oni su priskrbljivali materijal za bezbroj fantastičnih anegdota koje su 23 Abd'ullah ibn-Wabb. vol. str. 28 Vol. potomak jedne plemićke perzijske porodice25. Muslimanski pozlatar (mudhahhib). po važnosti je bio odmah iza njega. u Arabljanskim noćima. 27 Aghdni. i slj. pripadniku plemena Quraysh i pastorku Siy-ata. VI. 4. ibn-KhaFaikan. ali je ibn-Jami' imao najslađi glas«28. što citira Nuwayrd. str. VI. Dok je al-Ma'mu-nova vojska opsjedala Bagdad. Aghdni. koji je sladak koliko god ga vi kušali«29). str. vol. I.000 dirhama. darovao mu 150.ni. On je prvi davao takt dirigentskom palicom26 i mogao je među trideset sviračica lutnje otkriti djevojku i reći joj da zategne drugu žicu raštimanog instrumenta27. 14. 289. govore. Dok je još bio mlad. slobodnjak Khuiza'ae. Za jedan od njih. »čije je pjevanje više zagrijavalo prozeble nego toplo kupatilo«24). Njegov sin al-Amin priredio je istu takvu zabavu na kojoj je i muško i žensko osoblje palate plesalo do zore32. str. S(* (Iqd. 8. cit. 24 Agha. Isp. Otmjeni i sjajni al-Rašidov dvor potpomagao je muziku i pjevanje. Fihrist. Abasid al-Mahdi je započeo gdje je posljednji Uma jad završio. 29 Loc. Isp. kao što je činio i sa naukom i umjetnošću u tolikoj mjeri da je postao centar divnih skupova muzičkih zvijezda30. koji je poslije svoga učitelja postao patrijarh klasične muzike. vol. iznosio je 100. 7. 240. dobio je ovaj odgovor: »Kako ja mogu opisati med. Muzika Negativan stav pravnika prema muzici isto je tako ostao bez efekta u Bagdadu kao što je i ranije bio slučaj u Damasku. bio je kidnapovan izvan Mausila i za vrijeme svoga zatočen ja naučio je nekoliko hajdučkih pjesama. vol. Dvije tisuće takvih pjevača učestvovalo* je na jednom muzičkom festivalu pod kalif ovim pokroviteljstvom. »Ibrahim je bio najveći i najsvestraniji muzičar. Ibrahim je imao sebi neravnog takmaca u ibn-Jamiju. Na njemu su plaćeni muzičari živjeli u društvu muških i ženskih robova pjevača. str.386 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Ne samo kaligrafija nego i druge njoj srodne umjetnosti.000 dirhama i doznačio mu mjesečnu platu od 10. RAZVOJ 387 ovjekovječene na stranicama djela Aghani31. L. 239. Poslije Korana ova se umjetnost proširila i na profane rukopise. str. Aghdni. str. 239. koji je dobio za otpjevanu pjesmu. LIJEPIH UMJETNOSTI . koja je dostigla najveći stepen razvoja u periodu Sel-džuka i Mameluka. za svog prisnog druga. Kada je Harun pitao svog najdražeg dvorskog pjevača za mišljenje o ibn-Jamiju. Za vrijeme vladavine posljednjih Abasida započeta je umjetnost ukrašavanja knjiga i ilustro-vanja Korana. IV. 12. 257. Kasnije je al-Rašid uzeo Ibrahima sebi u službu. koji se ubrzo pojavio iza kaligrafa. 25 Fihrist. upotreba boja i ilustracije i knjigovezačka vještina duguju postanak i cvjetanje svom odnosu sa svetom knjigom. Nihayah i. vol. vol. str. 'Iqd. Od svog patrona umjetnik je primao povremene poklone. 320. Po ocjeni djela 'Iqd. iznad svega. IV. Ibrahim. III. 41.4—5. Nuwayird. al-Amin je patetično sjedio u svojoj palati na Tigrisu i slušao pjesme svojih ljubimica pjevačica33. VI. III. i njegova učenika Ibrahima al-Mawsilija (742—804). str.000 dirhama. str. str. 140. vol. 11.

prvaka muzičara svoga doba36. Odmah su se baklje počele da miču tamo-amo na bagdadskim ulicama u rukama naroda koji je želio da čuje majstora-pjevača35. Ishaq je riješio problem na taj način što je djevojci dao slobodu i njom se oženio38. 35 Aghani.000 dinara glasnik upravitelja iz Kurasana. Al--Wathiq (842— 7). Ibrahimov učenik. ova »ikmjiiga pjesama« je također ^storija muzike od. koju je izvježbao Ishaq. koji je također preveo Galenovo djelo pod naslovom Kitdb al-Sawt (De voće). glasnik upravitelja Egipta ponudio je 30. vol. vol. VIII. bio je prvi kalif muzičar. 114. 20. 25' 388 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO mač za Kalifat. koji je svirao na lutnji i komponovao stotinu melodija40. nagradio sa 100. najvećeg muzičkog tiistaničara koga je dala arapska nacija.000 dinara34 i dodijelio mu počasno mjesto do kalifa. 140 —41. dala je nekoliko istaknutih lutnjista. dobro upućeni u savremene naučne grane. pjevale sakrivene iza zavjesa. Od svih Abasida Ibrahim ibn-alMahdi. sitr. qaynah). XXI. Dva takva Aristotelova djela preveo je na arapski. violu (rabat). Mukhariqa je otkupila jedna pjevačica koja" ga je čula kako u očevoj mesari svojim snažnim i lijepim glasom izvikuje meso. 36 Vidi ibn^KhalMkan. znali su veliki broj stihova i prijatnih anegdota. str. li slj. Araibian Music. Poslije njega al-Muntasir (861—2) i al-Mu'taz (866—9) pokazali su nešto pjesničkog i muzičkog talenta41. u čijem je prisustvu geograf ibn-Khurdadhbih održao svoj govor o muzici i plesu. str. i slj. Nuway. Al-Ma'mun i al-Mutawakkil za druga pri čai?i imali su Ishaqa ibn-Ibrahlma al-Mawsilija (767—850).se pripisuju dva prevedena djela na arapski. vol. str. al-Ma'munov tak31 Pored toga što je to obavještajna riznica o skoro svakoj fazi arapskog društvenog života. vol. 1. Poslije svoga oca. On je tvrdio. Dok je još bio mlad. vol. Iza njih su dolazile pjevačice (sing. bili su više nego muzičari. V. stekao je najveću slavu kao muzičar-pjevač89. vol. koje su. Takve su djevojke postale potreban ukras harema i njihovo držanje i obrazovanje razvilo se u vrlo unosan posao. koji su od svih instrumenata najviše voljeli lutnju. pjevača i kompozitora. V. važan doprinos za naše poznavanje njihova stanja u ono doba42. . str. Isp. koji su stekli neumrlu slavu kao kalifovi drugovi. 226. 37 Fairmer. a za tu sumu natjecao se i izaslanik bizantijskog cara. On ga je oslobodio. Kao svestran muzičar.. 32 Vidi str. 426—30. Među mnogim grčkim djelima prevedenim u zlatno doba Abasida bilo ih je malo koja su obrađivala naučnu teoriju muzike. Bili su pjevači. Nihayah. Ishaq je predstavnik duha klasične arapske muzike. str.Drugi al-Rašidov štićenik bio je Mukhariq (f ča 845). više nego kuća u Damasku. bio je »najveći muzičar koga je islam dao«37.000 dinara. 125. Međutim. Kasnije je on prešao u Harunovo vlasništvo. 33 Mas'udu. i slj. Nju je povisio na 40. I. Jedne večeri on je otišao na Tigris i počeo da pjeva. Oni su bili nadareni neobično jakom dosjetijivošću i retentivnim pamćenjem. da mu jinn došaptava melodije. čuveni nestorijanski liječnik Hunavn ibn-Ishaq (809—73). 281. pod naslovom Kitdb al-Masd'il (Problemata) i Kitdb ft al-Nafs (De animaj43. 237—8. 52. Euklidu . 34 Aghani. kao što su tvrdili i njegov otac i Ziryab. 38 Fakhri. 307. Aghani.) upotrebljavali su izvođači nižeg ranga. Kitdb al-Nagham (knjiga melodija). predislaonsMih dama do vremena injezliinia auitora al-Isfahanija (897—967).ri. str. Kalifova kuća u Bagdadu. VI. Nuwiayirti. 276—9. XXI.. Oni su bili šefovi instrumentalista (sing. Za jednu. str. jedini pravi muzičar bio je kalif alMu'tamid (870—92). po pravilu. kompozitori pjesnici i naučnici. Harunov brat i god. Ovi i drugi virtuozi vedrih dana. Fihrist. IV. 817. vol. str. str. str. vol. darib).

65. iz Damaska. kasnije musiqa (muzika) i počela se primjenjivati na teoretske aspekte nauke. str. sa svojom notacijom i svoja dva sastavna elementa nagham (melodijske ljestvice) i . III. Pored toga što je pisao komentare o raznim izgubljenim Eu-klidovim djelima. vol. Iz ovih i drugih grčkih djela arapski su pisci sticali svoja prva znanja o muzici i upoznavali se sa fizičkim i fiziološkim gledištima teorije tona. 45 Fihrist. raspravu o muzici. str. II. e. i drugi tehnički termini grčkog porijekla sada se pojavljuju u arapskom. poznat po svom djelu Kitdb al-Iqa< (ritam)45. Orgulje su. Ne samo al-Kindi nego više prvaka muslimanskih filozofa i liječnika bili su također muzički teoretičari. str. Aristotelov sin. ali praktična strana. abu-al-Majd ibn-abi-al-Hakam (f 1180). koji je skraćivao ranija djela i uvrstio u svoje djelo al-Shifa'. izd.. kao i djela ibn-Rushda (t 1198) bila su prevedena na latinski i postala su udžbenici muzike u zapadnoj Evropi. vol. njega citira N>uwayrti. n.1037). ostavivši samo za praktičnu umjetnost stari arapski termin ghind'. Njegova djela. sitr. 88—103. str. 336. bio je najveći pisac teorije muzike u srednjem vijeku. 163. 42 Mas'udi. očigledno. Na Zapadu je. str. str. str. muzika odigrala tako važnu ulogu u ritualu sufijskih bratstava. To je ujedno najranije i najpoznatije djelo o muzici koje je prevedeno na latinski. 12. U jednom od njih nalazimo prvu sigurnu upotrebu nota kod Arapa. vol. str. 43 Možda ga je preveo Huoaynov sin Ishaq (f 910). 48 Ibid.. import iz Bizanta. Od ovih je Kitdb al-Musiqi al-Kabir51 uživao najveći ugled na Istoku. Thomas Arnold d Alfired Guillaiume (Oxford. 199. Arapska muzika. koji je bio u službi Salaha al-Dina49.950). 41 Niuwayiri. vol. Iskrena braća (deseto stoljeće). 198. prema tome crpljena je od Grka. Qifti. međutim. 47 Rasa'il. Dva konstruktora orgulja živjela su u dvanaestom stoljeću. str. 44 Fihrist. kako su pokazala Farmerova48 ispitivanja. 270. i abu-Zakariva' Yahya al-Bayasi. VIII. kako je ranije istaknuto. i Kitdb al-Qdnun (canon)44. 163. »MaMc« u The Legacy of Islam. Qltdr (gitara) i urghun (orgulje). 155. IV. koji je živio u drugoj polovini devetog stoljeća. Originali većine ovih rasprava na nesreću su izgubljeni. a Nikomah. str. vi»l. Al-Farabi (-j. 266. 1931). 49 Ibn-ia(bi-IJsaybi(ah. iz četvrtog stoljeća pr. kao nazivi instrumenata. Al-Kindiju se pripisuje šest djela. IV. po djelu Kitdb al-Muslqi al--Kabir (opus major o muzici)46. str. 48 Arabian Music. vol. VIII. imala je čisto arabljanske obrasce. i djela ibn-SIne (-f. Al-Razi (865—925) napisao je. izvršio snažan uticaj njegov priručnik nauka Ihsa' al--'Ulum52 (De scientiis). 40 Aghdni. 153. str. nose najranije tragove grčkog uti-caja. Može se reći da je. str. od kojih su neki očigledno bili muzički teoretičari. koji se do taca bio upotrebljavao i za pjevanje i za muziku. Tabani. Nekako u ovo vrijeme posuđena je iz grčkog riječ muslqi. Naučno-matematička strana arapske muzike. on je sastavio tri originalna djela. u prvom redu. zahvaljujući al-Gazzalijevu (f 1111) apologetskom spisu al-sama' (muzika i pjevanje)53. i slj. 1030. i slj. u najmanju ruku. 200—201. lično savršen svirač lutnje. uvrstili su muziku u granu matematike i slavili Pitagoru kao osnivača te teorije47. »• Ibn-Khallikain.pseudo-Euklidovo djelo. jedno takvo djelo koje navodi ibn-abi-Husaybi'ah50. I. Pored spisa al-Farabija. vol. I.. Muzički teoretičari RAZVOJ 389 LIJEPIH UMJETNOSTI Vodeća ličnost muzičkih pisaca poslije grčke škole bio je filozof al-Kindi. vol. bio je. Aristoksen. i slj. "G9.

50 51 52 53 Vol. čiji je interes za filozofiju dao novom učenju status državne vjere. 1112—16. al-Ma'mun. vol. izdao zloglasni edikt da nijedan kadija koji nije potpisao učenje o stvaranju Korana ne može zauzimati sudački položaj ili biti imenovan na novi. Ihya'. identična reprodukcija nebeskog originala2. traju u nekom obliku do današnjeg daha. razvio jedan racio-nalistički ogranak koji je produktima ljudskog uma pridavao apsolutnu vrijednost nad Koranom. Umajad Isham (724—43) naredio je da se pogubi al-Ja'd ibn-Dirham zato što je učio da je Koran stvoren4. Taibari. I. u svom postojećem obliku u arapskom jeziku. i slj. 3 Kopija njegovih naređenja sačuvana je kod Ta^anija. inkvizicijski sud. vol. vol. 1. 1139. 2 Vidi str. POGLAVLJE XXX MUSLIMANSKE SEKTE Nešto duže smo se zadržali na dva i po stoljeća abasidskog perioda (750— 1000) zato što je ovo period u kome se formirala muslimanska civilizacija i dobila onaj svoj specifični pečat koji je zadržan do današnjeg dana. 320. I. vol. 26. Kasnije se. 125. u književnosti i humanističkim naukama islam je danas stvarno ono isto što je bio prije devet stoljeća. Muslimanska Ovo niJe bil° Prvi Put da Je islam ProSonio heinkvizicija rezu. i nijedan današnji čovjek ne može pravilno tumačiti nekoliko sačuvanih djela o klasičnoj muzici ili potpuno razumjeti značenje njihovih starih oznaka ritma i /iji-hovu naučnu terminologiju. 833. isto tako dao je da se ubije Ghavlan al-Dimash-qi (iz Damaska) što je zastupao učenje o slobodi volje5. Među ovim školama vjerske sekte su najvažnije. 238. znamenitu proklamaciju.str. U teologiji i pravu. U -isto vrijeme on je ustanovio mihnah. Na podsticaj svoga mutazilitskog suca ibn. izdao je god 827. Čak su i suci morali proći kroz to iskušenje. 1931). III. str. ali jaki ritmom. u kojoj je izložio da je dogma »o stvaranju (khalq) Korana« u opreci s ortodoksnim učenjem da je Koran. Ova nova dogma »o stvaranju Korana« uskoro je postala kamen spoticanja u muslimanskom vjerovanju. prema tome je samo usmenim putem prenesena i na kraju izgubljena. 338. 38—45. Arapski napjevi su danas oskudni melodikom.al-Duwada1. 'Uthman Muharrunad AmLn (Cairo. str. prirodnim naukama i filozofiji. radi istrage i osude onih koji su poricali njegovu dogmu3. str. II. Izd. koje su se tada razvile. i slj. međutim. Njegove filozofske škole. pokret za 1 Vidi iibn-Khallikan. str.iqa< (ritam). Mnogim od tih termina možda treba tražiti porijeklo u Perziji i Indiji. I al-Mahdi i al-Hadi su na SEKTE . Tako je. III. MUSLIMANSKE 391 koji se pretpostavljalo da brani slobodu misli postao strašan instru-menat njenog ugušivanja. čudnom ironijom sudbine. . Kalif je god. Vidi str. Racionalizam prema Pokret mutazilita započet je kao strog puriortodoksnosti tanski pokret koji je isticao da će učenje da je Koran nestvorena i vječna riječ božja riješiti spor oko njegova jedinstva.

Tako je on postao. Al-Ash'ariju se pripisuje uvođenje formule bila fcay/ (bez modaliteta. str. kadarit koji je naginjao indijskoj školi. Međutim. Baghdadi. III. Al-Ghazzali Al-Ghazzali14 (lat. 10 Vttdi Shahrasitani. Prva i glavna žrtva inkvizicijskog suda (mihnah) bio je Ahmad ibn-Hanbal7. uza sva druga svoja dostignuća. V. bio je abu-al-Hasan 'Ali--alAsh'ari iz Bagdada (-f. 392 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO životu promijenio svoj stav13 i protiv svojih ranijih učitelja služio se u svojim polemikama istim oružjem logičke i filozofske argumentacije koju su oni uveli i dalje razvijali. Baghdadli. IV. II. Seldžučki vezir osnovao je čuveni seminar Nizamivah s namjerom da propagira Ash'arijev teološki sistem. Međutim. 54. Tabani. izd. S. 1733.« On je počeo kao učenik mutazilitskog teologa al-Jubba'ija12 (f 915—16). izd. -str. vol. čije hrabro i nepokolebljivo zastupanje stvari konzervativne ortodoksnosti čini jednu od sjajnih stranica u njezinoj isto-riji. 5 Ibid. Drugi rani vođa bio je Mu'ammar ibn-'Abbšd al-Sulami10 (f ča 835). H.935—6)11. str. Baghdadli. god. Nyberg (Cairo. 7 Talbani. podsjeća na učenje Anaksagore. Njegov sistem. al-Mu-tawakkil se potpuno okrenuo protiv mutazilita i ponovo uspostavio staru dogmu. 1131. Ritter (Consitantiinople. Među vođama mutazilitske škole ovoga perioda bio je al-Nazzam (•f ča 845). Prevlast ašaritskog ?°vjek kome se pripisuje odbacivanje mutazi«istema litskih teorija na osnovu teoloških dokaza i ponovno uspostavljanje ortodoksnog učenja. bez sumnje najveći . isto kao što je bilo i u srednjovjekovnom hriš-ćanskom životu. str. 848. i osnivač skolastičke teologije u islamu (kalam). i slj. Al-Nazzam je ubrajao među svoje učenike enciklopedistu al-Jahiza iz Basre (t 668—9)9. u drugoj godini svoga kalifovanja. 196—7. koje je poslije postalo baština sunitskog islama. 148. »bili podigli visoko glave. ali je njihovoj dominanciji došao kraj kada je bog poslao al-Ashcarija._ str. str. Ovaj »šeik mutazilita« nastojao je da zaustavi perzijske dualističke tendencije u islamu i proglasio je da je sumnja prvi apsolutni uslov spoznaje8. Poslije njega skolastički pokušaji da se izmiri vjerska nauka sa grčkom filozofskom mišlju postali su najglavnija crta muslimanskog duhovnog života. str. str. • Vidi str. Međutim. str. prema kojoj se od ljudi očekivalo da prihvate antropomorfičke izraze u Koranu bez ikakvih traženih ili datih objašnjenja. vol. uvjetovanosti). potomak izabranog suca abu--Muse. indeks. i slj. 1929). 46—8. 155—278. 65—75. H. 197. azd. 328.krst prikovali velik broj heretika (zindlq)6. vol. 1925). str. 121.. Shahrasitani. istr. 11 Vidi njegov Maqdldt al-Isldmlyln. 8 O injegiovtiim »herezama« vliđi Shahrastani. ovaj al-Ma'munov inkvizicijski sud (mihnah) bio je prva sistematska inkvizicija koja se odnosila na herezu i najraniji formalan pokušaj da se ona iskorijeni. vol. al-Ash'ari je u kasnijem 4 Itan-al-Athlr. 109—10. al-iKhayyat. Algazel). đtr. Ovaj novi princip poslužio je kao ugušivač slobode misli i naučnog istraživanja. 102—9. 12 Vidi Shahnastami. »Mutaziliti su« po riječima jednog pobožnog muslimana. 37—42. Kitdb al-Intisdr. 9 Ibn-IJazm. str.. Progon ortodoksa nastavljen je i pod al-Ma'munova dva nasljednika. u glavnim potezima. Hitti.

ako se poslije Muhameda mogao pojaviti prorok. ali je ubrzo postao sufija. on je potpuno prekinuo sa prošlošću. indirektno. 14 Od ghazzal (prelac). 1091. nijednog zahirita a da nisam zaželio da uđem u srž njegova literalizma (bukvalnog tumačenja). u Kurasanu. međutim. neispravmije al-Ghazali. Al--Ghazzali je bio taj koji je utvrdio konačan oblik ašaritskog učenja i učvrstio njegove tvrdnje za opću nauku islama. on se vratio u Bagdad da propovijeda i podučava. 12—13. Poslije otprilike dvadeset godina provedenih u povučenosti u različitim mjestima. i.. ja sam stalno ispitivao svaku dogmu ili vjerovanje. Kao derviš. god. sitr. Skolastički kolstur.. MUSLIMANSKE 393 SEKTE se ponovo vratio na sufizam poslije strašne duševne borbe. kasnije na Paskala uticale su ideje al-Ghazzalija. koja su slična ovome. VII (1927). Auto biografski dio ovog djela skoro se slaže s iskiu&tvima sv. a njegova ortodoksnost prožela je islamsku nauku. 18—22.19. kao npr. 1909). hrišćanstvo . Misticizam ovoga djela ulio je život u pravnu nauku. uključujući i dvije godine provedene u samoći u Siriji i na svetom hodočašću. Field. Evo njegovih riječi: Još dok nisam imao ni dvadeset godina (sada mi je preko pedeset). on je bio postavljen za predavača u Nizamivi u Bagdadu. ortodoksna teorija došla je do svog vrhunca. Ova su djela bila djelomično prevedena na latinski prije 1150. koji je od svih muslimanskih mislilaca bio najbliži hrišćanskom učenju. God. str. U njemu i u drugim djelima. Poslije četiri godine on 13 Fihrist. nijednog teologa-dijalektičara (mutakallim) a da nisam nastojao da provjerim cilj njegove dijalektike ili teologije.islamski teolog i jedan od njegovih najplemenitijih i najoriginalni]ih mislilaca. On je upotrijebio grčku dijalektiku da bi osnovao jedan pragmatičan sistem i učinio je filozofiju prijatnim zanimanjem ortodoksne škole teologa. i izvršila su znatan uticaj na jevrejske i hrišćanske skolastike. Schmoldens (Pariš. on je lutao od mjesta do mjesta uživajući mir i zadovoljstvo u srcu i duši. gdje je postao skeptik. jednog od najvećih hrišćanskih teologa. islam je zadržao do današnjeg dana. pošao je stopama „ al-Ash'arija. koja ga je i fizički i moralno potpuno skrhala. nijednog asketu a da nisam pokušao da se zadubem u porijeklo njegova asketizma. On je proživljavao u svojim religioznim doživljajima sve duhovne faze kroz koje je prošao islam.. Intelektualizam ga je iznevjerio. Muslimani kažu. al-Iqtisad fi al-I'tiqad20. Na Tomu Akvinskog. neki nagon i temperament koji je bog u mene usadio bez moje voljet Al-Ghazzali je započeo svoj život kao ortodoks. Dumcan B. to je mogao biti samo al-Ghazzali. 1842). Takva je bila neugasiva žeđ moje duše za ispitivanjem od najranije moje mladosti. nijednog sufiju a da me nije vukla vruća želja da uđem u tajne sufizma. izd. Ovaj »crkveni otac islamske vjeroispovijesti« postao je od toga vremena odlučujući autoritet sunitske ortodoksnosti. 181. 16 Al-Munqidh min al-Dalal. nijednog filozofais a da nisam osjetio vruću želju da naučim suštinu njegove filozofije. gdje je i umro 1111. The Conjessions oj Al Ghazzali (London. Fdtihat al-'Ulum18. Ova su djela oduzela vjerskom zakonu (ftqh) njegov visoki položaj koji je uzurpirao. Nijednog batinita nisam nikada sreo a da nisam poželio da ispitam njegov ezotericizam. Muhammad dibn-abi-Shanab u Majallat al-Majma'. vol. isip. Tahdjut al-Falasifah. C. u Tušu. str. i dok mu još nije bilo ni dvadeset godina. Abu-Hamid al-Ghazzali rođen je 1058. str. Augustina. nijednog ateistu heretika (zindiq) a da nisam pomnjivo ispitao uzroke njegova smjelog ateizma i zin-dlqizm. A. Ovdje je napisao svoje remek-djelo Ihyd' (Ulum al-Din11 (oživljavanje vjerskih nauka). Macdonald u Journal Royal Asiatic Society (1902). Isp. koji su izradili alAsh'ari i al-Ghazzali. 15 Neoplatoniist. 224—6. str. 4—5.

ča 777) može se uzeti kao tip ovog ranog kvijetističkog asketizma (zuhd). Vjerska služba bratstva. Još ima nekoliko izdanja. potpuno se približava mona-škim redovima. Sufijsko bratstvo (tariqah)22 (pravi put) koje se razvilo u trinaestom stoljeću. Muslimanski misticizam predstavlja reakciju protiv intelektualizma islama i Korana i formalizma. Asketizam Naziv sufi pojavljuje se prvi put u arapskoj literaturi sredinom devetog stoljeća. viol. 394 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Pristalice sufizma su u početku provodile asketski. 1334). 4:96. 45—8. suf. 1327). bio je čuveni okultist Jabir ibnHayyan (živ. Sufijske eshatološke tradicije s antihristom25 ukazuju da je bratstvima pristupio velik broj novih članova između novih obraćenika na islam iz starijih monoteističkih vjera. prvi je kročio naprijed. koja je očigledno napisana prema priči o Budi27. Sufizam 17 Četiri -vol. što u hrišćanstvu odgovara odnosu između klera i početnika. dok je posljednji ostao na istom mjestu. Njegov savremenik Ibrahlm ibn-Adham iz Balka (-f. naročito u vrijeme protestantskog odmetništva. jer je bog dovoljan zaštitnik. Prvi čovjek kome je dat naziv suji. 19 Izd. preporučuju one »koji se vraćaju bogu« i ističu one »koji polažu svoje uzdanje u boga. 18 (Cairo. Kao i ostali islamski pokreti. i to prema kasnijoj tradiciji. ča 776). M. za koju se ortodoksni islam nije nikada zalagao. direktnu svijest božanskog prisustva. njegovu osnovu treba tražiti u ljudskim aspiracijama ka ličnom i direktnom približavanju božanstvu i vjerskoj istini i njegovom jačem doživljavanju božanstva.« Muhame-dov odnos prema bogu ima mističan aspekt. uprkos apokrifnoj tradiciji »da nema monaštva (rah-baniyah) u islamu«. koji je u se usisao mnoge elemente hrišćanstva. koji osuđuju »lakomost za slučajnim blagom ovoga svijeta«. (Cairo. 9:113. vuna. koji je ispovijedao svoju vlastitu asketsku doktrinu. U Koranu ima u obilju stihova kao što su npr. On se tu primjenjuje na izvjesnu klasu asketa26. kakav su obično praktikovali hrišćanski monasi. koji se razvio kao posljedica toga. 21 Od iar. jeste jedini pomno izrađen ritual u islamu i odaje kao svoj izvor hrišćanske litanije24. njegovo je obraćenje . Sufizam21 je oblik misticizma u islamu. i sufizam vuče svoje porijeklo iz Korana i hadisa. 1927). Theodor Noldeke u Zeitschrtft der deutschen morgenIdndischen Gesellscha/t. 33:47. koja se zove dhikr23. gnosticizma i budizma i prošao kroz mistične teozofske i panteističke etape. koji je za vrijeme lova čuo neki misteriozan glas kako ga opominje da on nije stvoren za takve ciljeve. Prema jednoj drugoj priči. 1322). To nije toliko skup doktrina koliko način mišljenja i osjećanja na vjerskom području. međutim u toku drugog islamskog stoljeća i poslije njega oni su se razvili u jedan sinkretički pokret. Na to je kraljević s jahao s konja i zau-u vi jek napustio stazu svjetovnog sjaja i potpuno se posvetio asketskom životu i pobožnosti. od kojih su prihvatili i ideju o celibatu. neoplatonizma. Ibrahlm se pojavljuje kao kraljev sin. uglavnom kontemplativan život. sa magistrom (shaykh) i iskušenicima (murid). 20 Drugo flzd. Psihološki.je uspjelo da prekine sa skolastikom. Od toga vremena su se Zapad i Istok razišli. Njegove pristalice uzele su za odjeću vunene materijale (suf) povodeći se za hrisćanskim monasima. 48 (1894). Praksa meditiranja u samoći i dugih bdijenja također pokazuje uticaj sirijskog monaškog života. str. Zato su pristalice sufizma smatrale sebe pravim tumačima ezoteričkog učenja Prorokova kakvo je sačuvano u ha-disima. naime. U sufijskoj legendi o njegovu obraćenju. Bouyges (Beyj*it. (Cairo. 'kao oznaka uzimanja vunene odjeće priMlkom prihvatanja mističnog života.

II. str. Teozofija Od spekulativnog misticizma sufizam je prešao na teozofiju. 25 Al-Maslh al-Dajjdl. vol. 13 :1—18. Kutubi. kao i helenističkih ideja. MUSLIMANSKE 395 SEKTE Misticizam Pod uticajem hrišćanskih. 26 Jahiz. str. Ma'ruf a. bio cilj hodočašća u Yakutovo vrijeme29. 23 Sjećanje na ime božje i njegovo spominjanje. sur. od ar. Njegov grob u Bagdadu. al-Risalah (Cairo. Rev. gdje je sufizam imao svoju prvu organizaciju. čiji je grob u Daraji. muslimanski asketizam postao je u drugom muslimanskom stoljeću mističan. Mat. 24:24. 46 :29 i slj. suprotno spoznaji boga ((ilm) putem razuma ili pasivnim pristankom priznate tradicije. Ali prvi član mističke sufijske škole. Str. 27 T. bio je Ma'ruf al-Karkhi. 132. vol. blizu Damaska. koji je umro 815. član bagdadske škole. ekstazom (wajd). i u vrijeme al-Qushay-rija31 (-j. 28 Vlidli ibn-'Asaklr. presudan je bio helenistički uticaj. Meshlha Daggdla. potomak nubijskih roditelja33. str. na lijevoj strani obale Tigrisa. al-Qushavni. 24 Reynold Nicholson. Tu je živio od rada svojih ruku. Pristalice sufizma. uglavnom. pristalice su ga počele smatrati više nekim emocionalnim sredstvom koje čisti ljudsku dušu. 33—41. jedino *postoji bog. tj. 233. str. Na taj način ljubav postaje bitni osnov misticizma. 22 Sur. Za ovaj prelaz. Duka iu Journal Royal Asiatic Society (1904). tako da ona može spoznati i ljubiti boga i s njim se ujediniti. vol. 3—5. 1914). Al-Mas'udi34 govori da je dhu-al-Nun običavao tumarati između porušenih spomenika svoje uže domovine Egipta u nastojanju da dešifrira misteriozne figure kao ključ za nestale antičke nauke. I. koji je umro u Džizi (Gizeh) god. On je začetnik učenja da se prava spoznaja boga postiže samo jednim sredstvom. str. 1284). Ova sufijska spoznaja (ma'rifah) boga neki je oblik vjerske spoznaje postignut unutarnjim svjetlom duše svakog pojedinca. Panteizam . Nauku o spoznaji započeo je abu-Sulayman al-Darani (f 849— 50). koji je porijeklom bio hrišćaniin ili Sabijac30. Ibrahlm je na se stavio odijelo od kostrijeti i odao se lutajućem životu28. Dan. 9—10. smatraju ovog asketu začetnikom svoje doktrine. Isp. Bog je vječna ljepota i ljubav je put koji vodi do njega. nego sredstvom kojim se zadobija njegova nagrada na drugom svijetu. još je veliko stjecište hodočasnika. Prema mističkom učenju. Egipćanin). Dhu-al-Nun je dao sufizmu stalan oblik. Glavni zastupnik sufijske teozofije bio je dhu al-Nun32 al-Misri (tj. 167—96. 10. Kada ga je prosjak uvjerio da je potpuno zadovoljan. njihovoj asketskoj školi. Bayan. I.1074) molitva na njemu smatrana je sigurnim lijekom za ozdravljenje bolesnika. i slj.rezultat posmatranja sa prozora njegove palate nekakva prosjaka koji se zadovoljavao obrokom bajata kruha umočenog u vodu i začinjenog običnom soli. godine. koji se zbio u periodu prevođenja sa grčkog. opisuju kaio čovjeka nadahnuta bogom i štovana kao sveca. Oni njega ubrajaju među svoje prve qutbs (stožere svemira) i uvijek proprate spominjanje njegova imena zazivom »neka bog posveti njegovu dušu« ('sirr)'«. koja se suprotstavila.'li : 36. The Mystics of Islam (London. Poslije prihvatanja sufizma Ibrahlm je otputovao u Siriju. 860.

261. 40 QusJiayiii. Dhu-al-Numovo pravo ime bilo je Thawban abu-al-Fay$ ibn-Ibrahim. str. u najmanju ruku. II. 80. Isp. 34 Vol. To je bio Egipćanin Ibn--al-Farid. 24—5. 35 Vol. 3. 1922). . 429. Baibanger (Heddelberg. vol. 1894). Ipak upravo na području filozofskog sufizma arapska pisana književnost može prisvajati dva najveća uma koja je islam ikada dao. Drugi je jedan Perzijanac. al-H'UijwIrli. str. a monasi heretici (zindlq). 11. Kada ti vidiš mene. Hujwlni. u Koranu primijenjen na Janu. vidiš nas obadva. I. koje opisuje al-Jahiz36. aibu-Yaz!d. u Damasku. a to su al-Farabi i alGhazzali. str. bili su mistici. 21 :87. budistički monasi ili njihovi imitatori37. koju je on namjeravao da rezerviše za krug novoko-optiranin članova. str. Vidi Qushayiri. A. 401—2. čiji je grob na podnožju brda Kasijun. Hujwlri. prev. 1925). 39 Ibn-Khialllkara. II. šiban i izložen ruglu. Nioholsan (Leyden. 24. danas uključen u veliku džamiju koja nosi njegovo ime. Vorlesungen uber den Islam. 12. čiji je djed bio Magijac. Kashf al-Mahjub. izd. III. bili su ili indijski sveci (sadhus). jedan 29 Buldan. 128—30. str. Njegovu mističku teoriju objašnjavaju sljedeći stihovi: Ja sam onaj koga ja volim. 160. str. IV. str. kao što su bili al-Gazzali i al-Junayd iz Bagdada (t 919)40. a zatim pogubljen i spaljen od abasidske inkvizicije zato što je izjavio »ja sam istina« (tj. str. ibn-'Arabi je nastojao da sufizam učini naukom. 100. bio god. 536. koja je zapravo izvanredna himna božjoj ljubavi.39 Al-Hallaj ev grob stoji i danas u zapadnom Bagdadu i štuje se kao grob sveca. str. Njemu treba pripisati rasprostranjene panteističke ideje da je sve bog. str. možda je uveo doktrinu f and' (samouništa-vanja). vol. Suprotno od ortodoksnih sufija. čije je remek-djelo jedna duga oda (sa rimom na slovo tj41. str. Hafiz i al-Rumi. vod. 65—132. 32 »Riblji čovjek«. I.Korak od teozofije do panteizma nije bio težak i učinjen je uglavnom pod indijsko-iranskim uticajem. str. 199—266. S druge strane. R. izd. skoro potpuno Nichodson. 518. Djelo Aghdni35 nam je sačuvalo. F. La Passion d'al-Halldj: martyr mystique de l'Islam (Pariš. str. 17—18. 1181—1235. sitr. 33 Qushayri. izid. vod. str. 396 opis očigledno budističkog pogleda na život. prev. a onaj koga ja volim jest ja. 146—7. al-Hallaj (grebenar). 88 Turski izgiovor ar. Nicholson. koja je vjerovatno odbljesak budističke nirvane. bog). Studies in Islamic Mysticism (Camibodge. 1921). vol. Sur. 27—8. 41 Dlwan. 30 Isp. Perzijanac Bavazld38 al-Bistami (f 875). Amln Khuri. sbr. Ovaj posljednji je izmirio sufizam. A. 37 Ignaz Goldziher. npr. 992. koji je obilovao mnogim neortodoksnim običajima s islamom i nakalemio misticizam na njegov intelektualizam. ti vidiš njega: a kada vidiš njega. str. 88 Hayawan. Sa'di. Ipak najveći sufijski monist i panteist bio je Muhyi-al--Dln ibn-'Arabi (1165— 1240) iz Španije. 31 Risalah. str. (Beirut. II. Mistička poezija i -filozofija Na području mističke poezije Arapi su dali samo jedno veliko ime. Studies. Lomiš Massignon. R. 10. Mi smo dvije duše koje stanuju u istom tijelu. 114. Njegovo pribijanje na krst učinilo ga je velikim sufijskim mučenikom. skoro svi perzijski prvorazredni pjesnici. 1911). ibnKhallikan.

1273. Mali kružoci učenika i sljedbenika okupljali su se oko neke ličnosti ili uspomene na nekog nadobudnog učitelja. Njihov red grupiše se oko velikog perzijskog pjesnika Jalal-al-Dm al-Riimija.. Današnje bratstvo sanusi. na čijim marginalijama se nalazi 78 (propovijedi al-Jllanija >pod naslovom Futuh al-Ghayb. u slučaju al-Hallaja. 398 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO pagira celibat. koje je osnovao 'Ali al-Shadhili (-f. alRumi je dao važno mjesto muzici u ceremonijama svoga reda. kao što su gutanje užarene žeravice. prelazeći u svom sufizmu od asketskog kvi-jetizma do panteističkog antinomijanizma. Druga razna samostalna bratstva razvila su se u raznim zemljama u različito vrijeme. Qawanin Hikdm alIshrdq (Damascuis. D. čiji je centar u Tanti. 43 O ovome vidi abu-al-Mawah>iib al-Shadhiili. Vodeće domaće bratstvo u Egiptu je ahmadiyah. S. klasično Iconium) god. koje je osnovao Iračanin Ahmad al-Rifa'i (t 1183). npr. Marokanski islam je karakterističan po mnogo većem broju svetačkih kultova nego što je možda slučaj i u jednoj drugoj zemlji. općenito poznati kao derviši koji se okreću.1258). čiji članovi. sttr. U Africi su najjače vjersko bratstvo šadiliti43. Međutim. jedan od najtolerantnijih i najdobrotvornijih. kao i vjerskim ciljevima. mogu da izvode čudnovate majstorije. U Turskoj je jedan od najjačih redova imenom baktashi. uključujući Alžir. nazvano prema Ah-madu al-Badawiju (f 1276). nazvano tako prema Per-zijancu 'Abd al-Qadiru al-Jilaniju ili al-Jiliju (1077—1166)42. kao i članovi drugih bratstava. Red je uvijek za starješinu imao nekoga od njegovih potomaka koji su živjeli u Kuniji. postajao središte kulta i glavno prebivalište njegova reda prerastalo je u svetište svetačkog kulta. Starješina je uživao privilegij da novog sultana Turske opaše mačem. Bahjat al-Asrar (Cairo. Čini se da on prije predstavlja jednu sektu nego su-fijsko bratstvo. živih zmija i stakla ili da probadaju igle i noževe kroz tijelo. Suprotno općoj muslimanskoj praksi. 1309). osnovao je 1837. Zatim slijede mawlawiti. čije se glavno sjedište nalazi u oazi Kufre. i sada tvrdi da ima sljedbenika po čitavom islamskom svijetu. Alžirac šeik al-Sanusi i potpuno se razlikuje od malo prije spomenutih redova zato što je to državno uređenje sa političkim i vojnim. a naročito je jako u Maroku i Tunisu i ima manje ogranke sa specijalnim imenima. koji je umro u Kuniji (Konieh. takva orga-nizovana tijela bila su lokalna po svojoj provenijenciji i nisu bila trajnog karaktera. god. Jurji. koji je živio u Bagdadu. Javu i Gvineju. O nje govim čudesima Viidi Shajtanav^fi. Red. 1938). Margoliouth lu Journal Royal Asiatic Sodety (1907). štuje Aliju i pokazuje tragove hrišćanskog uticaja u svojoj teologiji. Drugo bratstvo po redu starosti bilo je rifaitsko. U većini slučajeva osnivač reda lično je. Prvo bratstvo (tarlqah) osnovano na ovakvim principima bilo je kadaritsko. obdaren i snabdijeven božanskom ili polubožan-skom moći. a ranije i Džagbubu.MUSLIMANSKE 397 SEKTE Bratstva ^a Prv^ P6* islamskih stoljeća onaj oblik vjerskog doživljaja koji se naziva sufizam bazirao se skoro potpuno na individualnoj osnovi. pro42 Najbolja postojeća 'biografija je kod al-Dhahabija »Tafalkh al-Islam«. poznat zbog svojih veza sa janjičarima. 1304). prev. Pred kraj dvanaestog hrišćanskog stoljeća počela su se udruživati trajna udruženja. Ovaj red. 267—310. Illumination in Islamic Mysticism (Pirinceitexn. Edwand J. koji je stao na čvrste noge oko 1500. .

a ne direktno iz Indije. 25. Kada su je upitali da li mrzi đavola. 45 O kritici kojiu dage jedan ortodoksni musliman vidi ibn-alJavvzi. da je zazivanje svetaca idolopoklonički oblik kulta zbog filozofskog izmirenja kulta svetaca s ortodoksnim principima. Naqd. sufije su možda preuzeli od istočnih hrišćanskih crkava. derviški redovi te zemlje sačuvali su tragove šamanizma. 164.Pored toga što su baštinici starijih vjera Male Azije. opominjući ljude na pokoru. Brojanice Pored toga što su začetnici jednog oblika monaštva i rituala45. Kult svetaca nije nigdje u Koranu naišao na odobravanje. XXI (1890). Kada mu je jedanput neki kritičar zamjerio upotrebu takve jedne novotarije. koje u isto vrijeme služe i kao socijalne ustanove. žive u naročitim stanovima zvanim taklyah. osim prema njemu«50. koji su prvi Turci sa sobom donijeli iz centralne Azije. Ona je odbila da se uda. 48 Quishayri. još i treću klasu učlanjenih svjetovnjaka. poklonio joj je slobodu. Prvi put u arapskoj književnosti brojanice pominje dvorski pjesnik abu-Nuwas (f ča. od . Uskoro je postala uvažen vođa »mističkog načina života«. Rabi'ah je odgovorila: »Moja ljubav prema bogu ne ostavlja ni najmanje mjesta mojoj mržnji đavola. ona je bila pro-data u ropstvo.« Kada ju je Prorok za vrijeme sna pitao da li ga voli. 108. Vorlesungen. ženi mistiku plemenita života i divnog karaktera. dragovoljno siromaštvo i potpunu predaju (taiuakkul) u ruke božije. potreban. koje je indijskog porijekla. ona je odgovorila: »Moja ljubav prema bogu toliko me je obuzela da uopće u meni nema mjesta za mržnju ni protiv koga ili za ljubav i prema kome. On se pojavio. sveti strah.an. prvo mjesto na listi svetaca. uprkos dobra glasa koji on uživa zbog svoje svetosti. pored starijih članova i novaka. 508. koji se moraju pokoravati naredbama starješine reda. ibn-Quitaybah. 46 Igmaz Goldziher ai Revue de l'histoire des religions. prijatelj boziji). str. str. ibn-Junayd je ovako odgovorio: »Neću napustiti stazu koja me je dovela do boga«48. vol.par. Oni su. povodeći se za hrišćanskom praksom. Od toga vremena Rabi'ah je postala »svetica par ex-cellence u sunitskoj hagiologiji«. 47 Dlwan. SEKTE .na primjer. Kult svetaca Sufizam je. Njima. osim toga. treba pripisati rasprostranje-nje brojanica (subhah) među muslimanima46. strpljivost. Iako u islamu nema formalne kanonizacije. Dok je još bila mlada. koji se obično nazivaju derviši44. 1. MUSLIMANSKE 399 nepristrani sufije su zastupali princip potpune jednakosti među oba pola49. Članovi. i slj. str. provodila je pravi svetački i asketski život. koje je uglavnom uslijedilo kao posljedica sufijskog uticaja. Čuveni mistik al-Junayd (t 910) iz Bagdada upotrebljavao ih je kao sredstvo za dospijevanje u stanje ekstaze. iz Basre. 295—300. sinamaš. istr. 262. Kada je u pitanje došao rang među »Alahovim prijateljima«. ali kada je njezin gospodar vidio oko nje sjajne zrake dok je obavljala svoje molitve. 44 Ar. 1. prosjak. . započeo i popularisao kult svetaca. zajedničkog i Sunijama i Šiijama. str. daruilsh. sufije su doprinijeli islamu i na drugim područjima. u katoličku crkvu. Isp. zahvalnost. kao odgovor na mistički poziv da zadovolji potrebu pre-mošćenja jaza između boga i čovjeka u islamskoj teologiji. narodno priznanje zasnovano na činjenju čudesa (kardmat) proglašava nekog za sveca (wali. Danas samo puritanski vehabije izbjegavaju brojanice smatrajući ih novotarijama (bid'ah). str. dali Rabiji al-'Adawiyi (ča 717—81). zdwiyah ili ribat. Bratstvo može imati.2.18. To je funkcija koju džamija ne uspijeva izvršiti. očigledno. al-Shi'r. Sufijski redovi predstavljaju jedinu crkvenu organizaciju u islamu. Za vrijeme krstaških ratova brojanice su doprle i na Zapad. Do dvanaestog stoljeća nestalo je prvobitnog mišljenja. Ovo sredstvo pobožnosti. 810)47.

God. 1029. -Ali-al-Rida63 (818). Ta molitva jasno svjedoči koliki dug duguje sufijska teozofija neoplatonizmu i hrišćanstvu52. Suprotno od sunitskog kalifa. bili su potomci Husaynovi. nonkon-formisti. vol. Qut al-Qulub (Caliro. Aliju. II. mada su bili važan faktor u dovođenju na prijesto prvih na štetu drugih. Rabi'ah the Mystic alnd her FellowSaints in Islam (Gaimibiidige. " 51 Abu-Talib (al-Makki). NidDolson. 325. 111—12. II (Cairo. ne samo da smije na spol jasni način ispovijedati oblik vladaj uče vjere nego da to i mora činiti radi zaštite ne samo sebe nego i svojih isto-vjernika58. 67. kojima su pristalice dvanaestorice (Ithna lAsharlyah. nastavili su otvoreno i pod plastom (taqlyah) da priznaju svoju privrženost onome kome su je bili dužni iskazivati walayah). kalif al-Qadir je iz svoje bagdadske džamije istjerao 49 Abu Niu'ayim (f 1038) posvećuje ženama sufijama i svecima jedan odsjek svog opsežnog dijela Hilyat al-Awliyd' wal-Tabaqdt al-Asfiya'. Suprotno sunitskoj i sufijskoj nauci. šiije su učile da se sigurnost vjere može dobiti samo iz poduka onoga imama koji stoji pod božjom zaštitom protiv zablude i grijeha. str. 54 T-'akhri. jedan od onih ljubitelja boga koji je bio pogubljen kao heretik u Alepu po naređenju potkralja al-Malika al-Zahira i njegova oca Salaha al--Dina. I (Leyden. naime imamu.Drugom prilikom ona je izjavila: »Ja nisam služila bogu iz straha prema njemu . 62 Louis Masisigmon. šiitski imam je naslijedio od Muhameda ne samo svjetovnu vlast nego i pravo da tumači zakon. čija je loza još slavnija. Od ove devetorice za četvoricu se govori da su redom bili otrovani: Ja'far (765). 39—79. njihova prvog imama. pokazala se kasnije potpuno beskorisnom. koji je 850. u Medini. str. Više o Rabiji nailazi se ikod Majngaret Samiith. U tome svojstvu on je bio nepogrešiv učitelj i njegovoj nepogrešivosti (<ismah)59 šiije su dodale božanski dar bezgrešnosti60. nego samo iz ljubavi prema njemu i iz čežnje za njim«51. 83. nastavio raniju praksu proganjanja šiija. A. tj. Tada je on razgranao svoje ogranke. str. koji je bio još više štovan54. Recueil de teztes inedits concernant l'histoire de la mystique en pays d'Islam (Pariš.. isitr. 302—3. VII.. vol. . 'Alije al-Ride53. 53 Ya'qubi. Ubrzo je došao al-Muta-wakkil. str. Zbog tih postupaka navukao je na se vječitu mržnju šiija. naslijedio je njegov sin al-Hasan. Posljednjih devet od dvanaest imama. vol. da vjernik. III. Tome su oni pridodali još jednu tačku. glavnina šiija) prisezali vjernost. koji su odigrali odlučnu ulogu u istoriji islama i Kalifata. 50 Farid-tal-Dln 'Attair. str. 1928). Legitimnost licemjerja kao etičkog principa već su ranije priznavali haridžije57. 400 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO vođu šiija i na njegovo mjesto postavio suniju53. 544—5. 1929). str. Vjerski pokret Šiija dobio je svoj konačni oblik pod Abasidima. R. 1933).. koji je išao čak dotle da je nosio odijelo njihove zelene boje i proglašavao se zakonitim nasljednikom jednog od njihovih imama. On je razorio Alijin grob u Nadžafu i al-Husaynov u Karbali. Ovo sveopće neprijateljstvo navelo je šiije da usvoje princip licemjerstva (taqiyah)56. oslobađanje od vjerskih obaveza pod pritiskom ili prijetnjom ozljeda. ali su ga šiije učinile svojom fundamentalnom dogmom. 1932). vol. šiije. zatim drugi njegov sin al-Husayn61. mada ne uvijek neherojskih pobuna protiv vladajućeg poretka.. 1905). tj. Tadhkirat al-Awliya'. vol. Naklonost al-Ma'muna. Mas'udi. kad god se nađe u situaciji u kojoj su njegovi protivnici nadmoćni. Musa62 (799). Jednu uzbudljivu molitvu izgovorio je al-Suhrawardi. Kao sljedbenici Alijini. nisu se osjećali ništa bolje pod režimom Abasida nego pod režimom Umajada. u Bagdadu. koji je vukao porijeklo od Alije. ili iz ljubavi prema raju . izd. Iako su bili ugušivana manjina i izvršioci neuspješnih.

koji je preminuo pet godina prije svoga oca. Vorlesungen. 278. Baghdadii. Pristalice dvanaestorice nisu bili jedina grupa među šiijama pri-vrženicima imamata. odnosno sayyid (gospodin). 1. 6. koja se djelomično bazira na neoplatonizmu. 1502. izd. 84—5. Od toga vremena šah se jednostavno smatra zamjenikom (locum tenens) skrivenog imama. ali na ovom mjestu su se razilazili. U njihovoj gnostičkoj kozmogoniji. Firaq al-Shl'ah. u Bagdadu. str. I. Prema jednoj predaji. Va'fara al-Sadiqa. ibnIJazm. 57 Shahrastani. vol. U pravo vrijeme on će se pojaviti kao Mahdi (koga bog vodi) da ponovo uspostavi pravi islam. 80 Shahrastani. Sharifi Meke. str. Ova je sekta svodila broj vidljivih imama na sedam i. al-Nawbaikh. str. vol. oni u svojoj eshatologiji ne ističu njegovu važnost niti ga zovu mahdi65. str. da ovlada čitavim svijetom i da objavi kratki milenij prije kraja svih stvari. Mugaddamah. Većina šiija pomirila se sa promjenom i ostali su vjerni imamatu Muse alKazima. 551. čiji je potomak bio sunitski irački kralj Faysal. zajednica biće podijeljena na sedamdeset i tri«66. str. 499. 81 Isp. Baghdadii. vol. Od ovih sekta mnoge su bile ogranci šiija. 60—61. 277—9. 138. »strah«. 88 Ya'qulbi.7. Hititi. str. str. str. ali kada je doznao za Isma'ilovu neumjerenost. 92. vol. U Perziji su Safavidi god. imenujući za sedmog i posljednjeg imama Yalfarova najstarijeg sina Isma'ila (t 760) radije nego njegova brata Musu._sitr.15. vol. i što imaju pravo da nose zeleni turban. Jedna druga grupa slagala se sa pristalicama dvanaestorice u pitanju nasljedstva sve do šestog imama. kao i u starom Pitagorinom. a mujtahids (viši teolozi) njegovim predstavnicima i posrednicima sa ljudima. 84 Shahrastani. 577. bili su nazivani pristalice sedmorice (Sab'i-yah). Usul. Ja'far je odredio za svog nasljednika Isma'ila. vol. Isma'il je postao skriveni Mahdi67.ti. 108—9. str. Pristalice sedmorice »dijelili su na periode« sve istorijske događaje prema ovome broju. 128. ovaj dvanaesti « Ibn-al-Athlr. Koram. ibn-KhiaLdun. MUSLIMANSKE SEKTE imam uvijek je bio »gospodar vremena« (qd'im al-zaman). Na taj je način imam-mahdl dogma postala bitni dio šiitskog vjerovanja. 104—5. Budući da je mladi dvanaesti imam Muhammad »nestao« (264/878) u jami velike džamije u Samari ne ostavivši iza sebe potomka. predstavljaju lozu najstarijeg Fatiminog sina. I. str. 88 Goldziher. Ibn-Khalduin. broj sedam dobio je karakter svetosti. IX. Dok sunije stvarno očekuju budućeg obnavljača vjere. koji je tvrdio da je potomak sedmog imama Muse al-Kazima. Kao takvog. 59 Vidi str. isp. Pećina (sirdab) se još ptokazsuije među ruševinaona Saimaire. 1. I danas ona čini glavnu razdvajajuću crtu između šiitskog i sunitskog islama. str. koji su se također nazivali ismailije. Yai'quibi. Hellmut Riitter (Conistanitkiiople. ibn-Ktoallilkan. promijenio je svoju odluku u prilog drugog sina Muse.u Tušu. izd. Drugi su pali boreći se protiv vlasti kalifa ili od ruke dželata.. 56 Doslovno »oprez«. moja. a na isto toliko i hrišćani. 3 :2. 203. 1931). i Muhammad al-Yawad (835). njega smatraju imunim od smrti i u jednom privremenom stanju skrivenosti (ghaybah). str. Muhamed je jednom prilikom rekao: »Izraelićani su bili podijeljeni na sedamdeset ili sedamdeset i dvije sekte. Muqaddamah. 93. postavili dvanaestog šiiju. koji je na taj način postao sedmi po redu od dvanaest vidljivih imama. )Str. II. prema tome. II. on je postao »skriveni (mustatir)« ili »očekivani muntazar) imam«64. bilo je sedam stepeni emanacije . kao i sharffi Maroka. 81 Bezbrojni potomci Al-Haisanovi i al-Husaynpvi raziiikiujiu se od ostalih muslimana titulama sharlf (plemić). Mada skriven. Drugi koji su tvrdili da imam kao nepogrešivo biće ne može nauditi svom položaju takvom stvari kao što je opijanje vinom. 248. str. 166. međutim. U ismailitskom sistemu. Tlo šiija se pokazalo vrlo plodno za razvoj krivovjerja. IV. ostali su lojalni Isma'ilu. Za ove pristalice sedmorice.

f Ča 712. MUSA AL-KAZIM. 15. f 669. str. đa'i)68. Ismailije 26 — Istorijo arapa 402 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO ova svaka dva proroka zakonodavca oni su uvrstili sedmoricu nijemih (sing. + 760. ezoterički). Zayd 5. Petar i Alija. hujjah) i običnih misionara (sing. Hitti. -ALI AL-HADI. se istine može doći otkrivanjem unutrašnjeg značenja. ibnKhalduo. svrstana u nizove od sedam do dvanaest. propagandnih vođa (sing. str. JA'FAR AL-SADIQ. Baghdadi. Između 65 Vidi 'rodoslovno tstablo na sljedećoj stranici. koji su krstarili po čitavom islamskom svijetu propovijedajući nauku poznatu pod imenom batin69 (unutrašnji. od kojih je prvi bio »utemeljenje« (asas). f 731. f 878. 11. str. samit). f 765. Paralelno s njima išla je još jedna niža hijerarhija. 3.(proisticanja): 1) bog. 5. izld. 2) sveopći um ('aql). 67 Navvibaikhti. 7) svijet zemlje i čovjeka. f 818. AL-HUSAYN. f661 2. Muqaddamah. f 799. čiji je vanjski oblik (zahir samo koprena namijenjena da čuva tu istinu od očiju neupućenih Mirno i oprezno. <ALI AL-RIPA. 9. Abraham. 66 Ibn-al-Jawzi. AL-HASAN. Aron. ndtiq): Adam. 4) iskonska materija. Hitti. Mojsije. L 'ALI. str. AL-HASAN AL-'ASKARI. 107—8. Prema njihovim neorganizo-vanim filozofskim školama (ortodoksni muslimani zvali su ih batini je). MUHAMMAD AL-MUNTAZAR (al-Mahdi). 57—8. Noa. MUHAMMAD AL-BAQIR. 19—20. f 874. 3. f 868. Isma'il. 6) vrijeme. izd. Rodoslovlje koje pokazuje rodbinske odnose dvanaestorice imama I Batiniie Ismailije su organizovali jedno od najpodmuklijih i najdjelotvornijih sredstava po