You are on page 1of 503

FILIP HITI

ISTORIJA ARAPA
OD NAJSTARIJIH VREMENA DO DANAS
DRUGO FOTOTIPSKO IZDANJE
S engleskog preveo PETAR PEJČINOVIĆ
„HMKOJlA TECJlA"-IHttII

Naslov originala PHILIP K. HITTI
HISTORY OF THE ARABS
FROM THE EARLIEST TIMES TO THE PRESENT
Eighth Edition
LONDON
MACMILLAN AND CO LTD New York - St. Martin's press 1964.
'

Pogovor Prof. dr Sulejman Grozdanić
Registar sa transliteracijom Prof. dr Srđan Janković
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine,
Sarajevo
953+930.85(=927)
HITTI, Philip K.
Istorija Arapa od najstarijih vremena do danas / Filip Hiti ; s engleskog
preveo Petar Pejčinović ; [pogovor Sulejman Grozdanić]. — 2. fototipsko izd. -
Sarajevo : „Veselin Masleša", 1988. - 748 str. : ilustr. ; 20 cm. -(Biblioteka
Posebna izdanja „Veselin Masleša")
Prevod djela: Historv of the Arabs from the earliest times to the present Philip
K. Hitti. - Povodom drugog izdanja: str. 681-683. - Registar.
ISBN 86-21-00231-0 I. HITI, Filip
Inv. br.

Od Ibrahima Rif ata, »Mir'at al-Haramavn« ZAVJESA NA VRATIMA
KABE U MEKI Na njoj se nalaze natpisi koranskih sura l, 106 i 112
Najuočljiviji natpis iznad središta je prvi dio sure 48, stih 27
(Fronitispi-s)

Posljednje tri godine u arapskom svijetu karakterišu političke prilike
istorijskog značaja. Mauretanija i Alžir su se oslobodili Francuske, Kuvajt — uz
izvjesna ograničenja — Britanije. Sirija je raskinula s Ujedinjenom Arapskom
Republikom, a poslije nje je to isto učinio Jemen. Političke promjene su obično
odraz društvenih i €:konomskih poremećaja i ponekad izazivaju njihovu reakciju.
I doista, čitavo ovo područje bilo je i ostaje u prelaznom stanju.
U ovom izdanju nastojali smo da damo prostora napomenama — doduše one su
kratke — u vezi s ovim važnim promjenama u nadi da će one povećati korisnost ove
knjige i studentima i običnom čitaocu. U međuvremenu smo iskoristili priliku da
razjasnimo neka nejasna mjesta i da ispravimo dosad neprimijećene pogreške u
tekstu, napomenama i geografskim kartama.
Decembar, 1962. P. K. H,

PREDGOVOR SEDMOM IZDANJU

Veliki interes za arapske narode i zemlje — mjeren prostorom koji mu ustupa
dnevna štampa — kao i interes naučnika koji potvrđuje velik broj izdatih knjiga,
još uvijek raste. U toku posljednje Četiri godine, poslije štampanja šestog
izdanja, pojavilo se više djela koja obrađuju istoriju, kulturu, književnost i
razne aspekte života Arabljana i naroda koji govore arapskim jezikom nego možda
i u jednom drugom vremenski odgovarajućem periodu čitavog njihovog postojanja.
Za pojavu ovako velikog broja djela karakteristična je činjenica da su većinu i
napisali Arapi na arapskom jeziku.
Autor se, međutim, trudio da ide ukorak sa napredovanjem u istraživanjima na
ovom području. On je također s vremena na vrijeme preduzimao putovanja u sve
veće zemlje o kojima se govori u knjizi. Za sve vrijeme on je imao na umu
mogućnosti popravljanja njezina sadržaja.
Kao i u ranijim izdanjima, statistički i drugi podaci koji su zastarjeli
ispravljeni su prema današnjem stanju stvari. Nova izdanja knjiga koja se navode
u napomenama zamijenila su stara, netačno dati podaci su ispravljeni. Velika je
pažnja posvećena svim sugesti-jma profesora, naučnika i čitalaca sa svih strana
svijeta u vezi sa

poboljšanjem sadržaja. Nadajmo se da će rezultat te pažnje povećati vrijednost i
pojačati korisnost knjige kao udžbenika i općeg priručnika.
Mart, 1962. P. K. H.
PREDGOVOR ŠESTOM IZDANJU
Kao i u ranijim izdanjima — izuzevši peto — promjene se u šestom izdanju
uglavnom tiču ispravaka štamparskih grešaka i manjih omaški. Izvjesne
konstatacije i navedena literatura pretrpjele su promjene zahvaljujući novim
istraživačkim radovima. Dužna pažnja poklonjena je recenzijama knjige u naučnim
časopisima, među kojima recenzije prevoda djela, u prvom redu na arapski,
španski i urdu. Interesovanje naučnika za narode koji govore arapskim jezikom i
za njihove zemlje znatno je poraslo i na Istoku i na Zapadu u toku posljednjih
nekoliko godina tako da promjene koje je zahtijevalo ovo izdanje prevazilaze
promjene prethodnog. Samo je malo strana ostalo bar u nečem nepopravljeno.
Radikalne promjene odnose se na predislamska kraljevstva Južne Arabije (str. 64—
67), gdje su nedavno izvršena nova naučna istraživanja. Na više geografskih
karata dodata su nova imena koja se spominju u tekstu, dok su na karti str. 616
granice nanovo određene.
Što se tiče petog izdanja, glavna se promjena ticala dodavanja novog, VI,
dijela, koji nosi naslov »Pod otomanskom upravom«. Taj dio dopunjava istoriju
Arapa do današnjih dana.
Pisac izražava svoju zahvalnost naučnicima, kolegama, čitaocima i
prijateljima (kojih ima mnogo da bi se mogli nabrojati), svima dakle, koji su mu
lično i velikodušno saopštili svoje poglede i sugestije radi popravljanja kako
bi knjiga što bolje koristila.
Novembar, 1955. P. K. H.
PREDGOVOR PETOM IZDANJU
Kao odgovor na molbe kritičara i čitalaca, ovo je izdanje obogaćeno dodatkom
VI dijela, »Pod otomanskom upravom«. Na taj je način u glavnim crtama izložena
istorija sve do današnjih dana. U ovom svom novom dijelu koristio sam se
kritikom kolege prof. Luisa V. Tomasa (Lewis V. Thomas), a i ranijim izdanim
kritikama nekolicine drugih kritičara, od kojih je najduža bila kritika
profesora Ri-čarda N. Fraja (Richard N. Frye) u časopisu Speculum, vol. XXIV
(1949), str. 582-7. Među mnogim naučnicima koji su dali nove sugestije i
kritičke primjedbe naročito treba spomenuti Ričarda Daunara (Richard W. Downar)
i Hauarda Rida (Hovvard A. Reed).
Više je geografskih karata revidirano. Karta na str. 23 (Muslimanski svijet)
data je da bi odgovarala današnjem stanju; a karta na str. 448 ponovo je
nacrtana i na njoj su ucrtana mjesta sa karte koja se prvobitno nalazila na str.
522 originala.
Jul, 1950. P K. H.

PREDGOVOR ČETVRTOM IZDANJU

U ovom sam se izdanju okoristio svježim izučavanjima sa kojim sam se u
posljednje vrijeme zanimao u vezi sa pripremanjem isto-rije Sirije i Libana, kao
i svojim posjetama koje sam ljeta god. 1946. i 1947. učinio skoro svima zemljama
arapskog muslimanskog Istoka. Dok sam bio u Su'uđi Arabiji, imao sam priliku da
razgovaram sa Tomom Bargerom (Thomas C. Barger) o rezultatima premjeravanja
zemljišta koje je vršilo Arapsko-američko petrolejske društvo. Rezultat
razgovora doveo je do revizije više paragrafa koji obrađuju geografiju te
zemlje.
Kao i ranije, sugestije naučnika, profesora i čitalaca s raznih strana
svijeta uticale su na ispravljanje većeg broja odlomaka u tekstu. Naročito treba
istaći doprinos diplomiranog studenta moga seminara Harija Hazarda (Harrv W.
Hazard). Nije bez značaja spomenuti da najnoviji datumi koji obilježavaju
objavljivanje više arapskih tekstova citiranih u napomenama pripadaju
muslimanskom kalendaru, koji počinje sa 622. god. i čija je godina mjesečeva.
April, 1948. P. K. H.
• .
PREDGOVOR TREĆEM IZDANJU
Pripremajući ovo izdanje, uzeo sam u obzir sve dostupne ocjene i prikaze
drugog izdanja, kao i privatna saopštenja stručnjaka, profesora i drugih
čitalaca ove knjige. Potpuno su iskorišteni rezultati najnovijih istraživanja
koji su se pojavili u naučnim časopisima i novim publikacijama. Rezultat toga je
više ispravaka unutrašnjeg protivurječja i manjih grešaka i razjašnjenja
izvjesnih nejasnih mjesta u tekstu. Napomenama je posvećena posebna pažnja
uvrštenjem dodatka nedavno objavljenih izvora i podsjetnika i stavljanjem novih
kritičkih izdanja mjesto ranijih zastarjelih. U vezi s ovim mora se napomenuti
da je dat pun naslov, uključivši i ime autora, kao i njegova izdanja, kad god se
neko djelo citira prvi put. U daljim citatima naslov je skraćen. Kada je u
tekstu u kratkim crtama navedena biografija nekog arapskog pisca i kada se
spominju njegova veća djela, ona su obično data punim naslovom, pored koga je
naveden i postojeći naučni prevod nekog zapadnoevropskog jezika, a naročito ako
je u pitanju engleski jezik.
Treće izdanje, kao i prethodna dva, duguje mnogo mojim diplomiranim
studentima i članovima Ljetnog seminara arapskih i semit-skih studija.
April, 1942. P. K. H.
PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU
U ovome izdanju nastojao sam izložiti materijal prema suvremenom stanju
nauke i provesti nužne ispravke. Dužna pažnja obra-ćena je kritičkim
komentarima, bez obzira da li su oni privatno saop-šteni ili objavljeni u
recenzijama, među kojima je najopsežnija re-

cenzija profesora Đorđa Levi dela Vida (George Levi della Vida) u časopisu
Journal of the American Oriental Society, vol. 59 (1939). U napomene su uvršteni
izvjesni podaci izabranih bibliografija, koji sU prvobitno trebalo da budu
dodati svakom poglavlju knjige.
Od ličnosti koje su doprinijele prvom izdanju dali su svoje doprinose i
ovome izdanju dr Eduard J. Jurji i dr Nabih A. Faris. Od mojih diplomiranih
studenata Džordž F. Hurani (George F. Hourani) dao mi je izvjesne sugestije o
bizantijskim odnosima, a Floris L. Fer-verda (Floris L. Ferwerda obrađivao je sa
mnom rekonstrukciju dviju geografskih karata. Dr Niki (A. R. Nykl), iz Madrida,
čitao je poglavlje o Spaniji.
Svima njima od srca zahvaljujem na uslugama, a svojoj ženi na saradnji.
Septembar, 1939. P. K. H.
PREDGOVOR PRVOM IZDANJU
Ovo je skroman pokušaj da se izloži istorija Arabljana i naroda koji govore-
arapskim jezikom, od najranijih vremena pa sve do oto-manskog osvajanja, prvih
decenija šesnaestog stoljeća. On predstavlja mnogogodišnje proučavanje i
predavanja na Kolumbija univerzitetu, Američkom univerzitetu u Bejrutu i
Prinston (Princeton) univerzitetu. Njezin je cilj da zadovolji potrebe naučnika
i obrazovanih laika. Područje koje ona zahvata tako je opširno da autor mora
priznati da se nije u svakom dijelu služio svojim samostalnim istraživanjima.
Prema tome, on je na mjestima morao usvojiti rezultate istraživanja drugih

naučnika na Istoku i na Zapadu, kojima bi zahvalnost bila očitije izražena da su
se izabrane bibliografije pridodate svakom poglavlju rukopisa pojavile u
štampanoj knjizi.
Dok je knjiga bila u pripremi, izvjesna su njezina poglavlja bila data na
kritiku raznim autorima. Među onima koji su dali značajne doprinose jesu: prof.
Olmsted (Olmstead, A. T.) s Univerziteta u Ci-kagu, dr Valter Raj t (Walter L.
Wright), Jr., sada predsjednik Ro-bert kolidža u Carigradu, dr Kosti Zurej k (dr
Gosti Zurayq), s Američkog univerziteta u Bejrutu, Liban i dvojica mojih kolega,
prof. Henrv Savidž (Henrv L. Savage) i prof. Albert Elzasser (Elsasser), s
Engleskog odjeljenja.
Rukopis ovoga djela bio je u toku nekoliko godina osnov mojih predavanja i
znatm je obogaćen sugestijama i kritikama mojih studenata. Među ovim naročito
treba spomenuti Džordža Majlsa (George Miles), sada u Raju, J. Juri ja, sada u
Bagdadu, Harolda Glidena (Harodld W. Glidden), Ričarda Stara (Richard F. S.
Starr) i Nabiha A. Farisa iz Jeruzalema. Dr Faris učinio mi je još uslugu time
što je sarađivao u skiciranju geografskih karata, što je čitao reviziju rukopisa
i što je sastavio indeks.
Svoj ovoj gospodi, kao i svojoj ženi, koja je sarađivala u preku-
cavanju rukopisa i predložila više ispravaka, od srca se zahvaljujem.
Corlear Bay Club
Lake Ch'amplain, New York P. K. H.

SADRŽAJ

DIO I
PREDISLAMSKO DOBA POGLAVLJE I

Str.

ARAPI KAO SEMITI: ARABIJA KOLIJEVKA SEMITSKE RASE 22
Zahtijevamo interesovanje za nas — Nova istraživanja — Etničko srodstvo: Semiti
— Arabija, kolijevka Semita
POGLAVLJE II
ARABLJANSKI POLUOTOK 30
Pozornica događaja — Klimatski u/slovi — Vegetacija — Datula — Fauna — Arapski
konj — Deva
POGLAVLJE III
ŽIVOT BEDUINA 38
Nomad — Pljačkaški pohodi (razzia) — Religioznost — Rod — <AsabIyah — Šeik

POGLAVLJE IV PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA

44

Južni Arabljami — 1. Veze s Egiptom — Sinajsiki bakar — Tamjan — 2. Veze sa
Sumercdma i Babiloncima — 3. Asinska penetracija — 4. Neobabilonske i perzijiske
veze: Tayma' — 5. Veze sa Hebrejima — Biblijske veze: starozavjetne aluzije — 6.
U klasičnoj književnosti — Rimska ekspedicija — Zemlja mirisa — Zlato

POGLAVLJE V SABEJSKE I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE

61

Južni Arabljaini kao trgovca — Južnoarapskd natpisi — 1. Sabejsko Kraljevstvo —
Nasip u Maritm — 2. Minejsko Kraljevstvo — 3. Kataban i Hadramaut
— 4. Prvo Hamjani/teko Kraljevstvo — Semitsko porijeklo Abrisinaca — Tvr
đava Ghumdan — Rimljainti istiskuju Arafoljane iz1 pomorske trgovine — 5. Dru
go Himjaritsko Kraljevstvo — Hrišćanstvo i judejstvo u Jemenu — Period
abisinske vladavine — Pucanje nasipa u Mariibu — Perzijska period
POGLAVLJE VI

NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA SJEVERNE I CENTRALNE
ARABUE 77
1. Nabatejci — Sinajisiko porijeklo pisma — Petra — 2. Palmirena — Odaynath i
Zenobia — 3. Gasanidi — Sirijsko-Arapsko Kraljevstvo na svom vrhuncu
— Al-Haraithov sin al-Mundhir — Pad bamu-Ghasisan — 4. Lahmidi — Hira na
vrhuncu svoje moći — Pokrštavanje kraljevske porodice — 5. Kindah

POGLAVLJE VII HIDŽAZ UOČI POJAVE ISLAMA

94

Period jahillvah — »Arabljanski dani« — Basus rat — Dahds'dan — Uticaj
sjevernoarapskog jezika — Herojsko doba — Poezija — Oda u klasičnom pe-

Str.
riodu — M'U<aillaqat — Predislaimisiki pjesnik — Kako je u poeziji beduinski
karakter predstavljen — Neznaboštvo Beduina — Mišljenja o sunou — Jinn — Alahove
kćerke — Mekaniska Kaba — Alah — Tri grada Hidžaza: Taif — Meka
— Medina — Kultiurdi uticaji u Hidžazu: 1. Saba' — 2. Abisinija — 3. Perzija
— 4. Gasan — 5. Jevreji
DIO II POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

POGLAVLJE VIII MUHAMED, ALAHOV PROROK
POGLAVLJE IX KORAN, ALAHOVA KNJIGA
POGLAVLJE X ISLAM, VJERA POTClNJAVANJA VOLJI ALAHOVOJ

115
125
129

Dogme i vjerovanja — Pet stubova: 1. Ispovijedanje vjere — 2. Molitva -3.
Davanje milostinje — 4. Post — 5. Hodočašće — Sveti rat

POGLAVLJE XI PERIOD OSVAJANJA, EKSPANZIJE I
KOLONIZACIJE 632—61. N. E.
Ortodoksni kalifat: patrijarhalno doba — Arabija osvaja samu sebe -nomski uzroci
ekspanzije

139
Eko-

145
Khalidov opasni pohod — Odlučna bitka na Jarmuku — Administracija novog područja
POGLAVLJE XIII
OSVOJENJE IRAKA I PERZIJE
POGLAVLJE XIV
POKORENJE EGIPTA, TRIPOLITANIJE I BARKE — Aleksandrijska
biblioteka
POGLAVLJE XV
UPRAVA U NOVIM POSJEDIMA
157
165
153
•Umarov ustav — Vojska — Takozvana arapska civilizacija — Karakter i dostignuća
orbodoksrvih kalifa
POGLAVLJE XVI BORBA IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYAHA ZA
KALIFSKI POLOŽAJ 173
Izborni Kalifat — Alijin Kalifat — Period velikih Kalifata — Kalifat,
prvenstveno po'litički položaj
DIO III UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO
POGLAVLJE XVII

UMAJADSKI KALIFAT: MU'AWIYAH OSNIVA DINASTIJU 183
Uklanjanje pretendenata na Kalifat — Mu<awiyah, uzor arapskog suverena

Str. 191
POGLAVLJE XVIII
NEPRIJATELJSKI ODNOSI SA BIZANTINCIMA
Mardaiti
POGLAVLJE XIX VRHUNAC UMAJADSKE MOĆI
197
Energični potkralj: al-Hajjaj — Osvajanja »s druge strane rijeke« — Osvajanja
Inddje — Protiv Bizantijaca — Osvajanja u sjevernoj Africi i jugozapadnoj Evropi
— Nacionalizacija države — Finansijske i druge reforme — Arhitektonski
'spomenici
POGLAVLJE XX POLITIČKA ADMINISTRACIJA I SOCIJALNE PRILIKE
POD UMA JADIMA 214
Vojna organizacija — Život na dvoru — Prijestonica — Društvo — Klijenti —
Zii'mije — »<Umarov ugovor« — Robovi — Medina i Meka

POGLAVLJE XXI DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA

223

Basra i Kufa — Arapska gramatika — Vjerska tradicija i vjersko pravo —
Istoriografija — Sv. Ivan iz Damaska — Haradžije — Murdži'ije — Siije —
Govorniištvo — Dopisivanje — Poezija — Odgoj — Nauka — Alhemija1 — Arhitektura —
Džamija u Medini — Prve džamije u provincijama — Kupola na Stijeni — Džamija
Aqsa — Džamija Umajada — Palate: Qusayr <Amrah -Slikarstvo — Muzika

POGLAVLJE XXII SLABLJENJE I PROPAST UMAJADSKE DINASTIJE

261

Kajs protiv Jemena — Pitanje nasljedstva — Alijine pristalice — Abasiidski
pretendenti — Kurasanci — Odlučan udarac

268
Perzijska vezirska
POGLAVLJE XXIII USTOLIČENJE DINASTIJE ABASIDA
Al-Mansur, pravi osnivač dinastije — Madlnat al-Salam porodica
POGLAVLJE XXIV
ZLATNI VIJEK ABASIDA 276
Odnosu sa Francima — Odnosi sa Bizantijom — Nekadašnja slava Bagdada -Duhovno
buđenje — Indija — Perzija — Helenizam — Prevodioci — Hunayn ibn-Ishaq — Thabdt
ibn-Qurraih
POGLAVLJE XXV
ABASIDSKA DRŽAVA 293
Abasiidski kaldf — Vezir — Poreska kancelarija — Druge vladine ustanove — Sudska
administracija — Vojna organizacija — Upravitelj
POGLAVLJE XXVI
ABASIDSKO DRUŠTVO 306
Domaći živoit — Kupatila — Zabave — Robovi — Ekonomski žiivot: trgovina
— Industrija — Zemljoradnja — Zimije: hrišćani — Nestorijanci — Jevreji —
Sabejci — Magijci i drugi dualisti — Islamizacija carstva — Pobjeda arapskog
jezika
POGLAVLJE XXVII
NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI 331
Medicama — <AiH al-Tafoa/rd — Al-Razi — Al-MaJusa — Ibn-Slna — Filozofija
— Al-Kindi — Al- Farabi — Iskrena braća — Astronomija i matematika — Al-
-Battani — Al-Blruni — <Umar al-Khayyam — Astrologija — Arapske brojke

— Al-Khwarizmi — Alhemija — Al-Jahfiz — Rasprave o draguljima — Geo
grafija — Grčke preteče — »Vrh svijeta« — Književni geografi — Yaqut -
Istortograflija — Prvi pravi isk>rdčari — Al-Tabairi — Al-Mas<udi — Teologija
— Nauka hadisa — Šest kanonskih knjiga — Pravna nauka — Četiri ortodok
sne škole — Etika — Knjliževnost — Lijepa književnost — Arabljanske noći —
Poezija

POGLAVLJE XXVIII PROSVJETA

370

Osnovna škola — Više prosvjetne ustanove — Obrazovanje odraslih — Biblioteke —
Knjižare — Papir — Opći kulturni nivo
POGLAVLJE XXIX
RAZVOJ LIJEPIH UMJETNOSTI 378
Arhitektura — Slikarstvo — Industfijsike umjetnosti — Kaligrafija — Muzika
— Muzički teoretičari
POGLAVLJE XXX
MUSLIMANSKE SEKTE 390
Racionalizam prema ortodoksnosti — Muslimanska inkvizicija — Prevlast aša-
ritakog sistema — Al-Ghazzali — Sufizam — Asketizam — Mlilsticizam — Teozofija —
Paniteizam — Mistička poezija i filozofija — Bratstva — Brojanice
— Kult svetaca — Šiije — Ismailije — Batinije — Karmatije — Asasini —
Nusajrije — Druga šiitska krivovjerja
POGLAVLJE XXXI
RASPARCAVANJE KALIFATA: MALE DINASTIJE NA ZAPADU 409
1. U Španiji — 2. Idrisidi — 3. Aglafoidi — 4. Tulunidi — Javni radovi — 5.
Ikšidiidi — Eunuh crnac — 6. Hamdanidi — Književni procvat — Upadi u »zemlju
Rimljana«
POGLAVLJE XXXII
RAZNE DINASTIJE NA ISTOKU 419
1. Tahirddi — 2. Safaridi — 3. Samanidi — 4. Gaznavidd — Mahmud iz Gazne
— Carska garda — Robovski rat — Amlr al-umara* na Vlasti — 5. Dinastija
Buvejhida — Adud al-Daw!ah — 6. SeLdžucd — Tughril na vlasti — Alp
Arslan — Vrhunac seldžučke moći — Slavni vezir: Nazam al-Mulk — Raspa
danje seldžučkog carsltva — Ravnodušni stav Bagdada prema krstašima — Ša
hovi Kvarizma — Ulazak Chinglz Khana

POGLAVLJA XXXIII PROPAST ABASIDSKOG KALIFATA Hulagu u Bagdadu —
Posljednji borci islama
DIO IV ARAPI U EVROPI: ŠPANU A I SICILIJA
POGLAVLJE XXXIV OSVOJENJE ŠPANIJE

439
447

Razorenje Gotskog Kraljevstva — Musa prelazi tjesnac — Trijumfalna povorka —
Musa gubi milost — Objašnjenje okupacije — S druge strane Pirineja -Bitka kod
Tura — Građanski ratovi — Emirat

POGLAVLJE XXXV UMAJADSKI EMIRAT U ŠPANIJI

457

Dramatičan bijeg — Osvajanje Kordove — Konsolidacija i pacifikacija muslimanske
Španije — Izazov Karlu Velikom — Samostalni emirat — Postupanje sa kršćanima —
Otpadnici u vojsci

POGLAVLJE XXXVI GRAĐANSKI NEMIRI — Takmičenje za mučeničku smrt
»Pokolj u jami«
Ustanci u provincijama — Ibn-Hafsun

Str.
463
Flora i Eulogije —

POGLAVLJE XXXVII UMAJADSKI KALIFAT U KORDOVI Kalif 'Abd-al-Rahman al-
Nasir — Al-Zahra'

470

POGLAVLJE XXXVIII
POLITIČKE, EKONOMSKE I OBRAZOVNE INSTITUCIJE 476
Kordova — Vladine ustanove — Industrija — Zemljoradnja — Trgovina — Kalif u svom
šija ju — Rad na prosvjećivanju — Diktatura Amirida — Slom umajadske moći

POGLAVLJE XXXIX MALE DRŽAVICE: PAD GRANADE

486

Sevilj'ski Abadidi — Al-Mu'tamid — Murabiti — Novac — Progoni — Nazovi -Arapi —
Sid Izazivač — Pad murabita — Muvahidli — Osnivač muvahidske dinastije — Al-
Mansur — Banu-Na§r — Alhambra — Posljednji dani Granade — Progon moitiska

POGLAVLJE XL DUHOVNI DOPRINOSI

504

Jezik i književnost — Poeziija — Muvas'hshahs — Prosvjeta — Knjiige — Papir
— Lsitoiiografija — Geografija — Putovanja — Uticaj na Zapad — Astrono
mija i matematika — Botanika i medicina — Ibn-al-Baytar — Medicina •--
Al-Zahrawi — Ibn-Zuhr — Prenošenje u Evropu — Filozofija — Ben-Gablrol
— Jbn-Bajjah — Ibn-Rusihd — Ibn-Maymun — Ibn-<Arabi, mistik — Toledo,
prevodilački centar
POGLAVLJE XLI
UMJETNOST I ARHITEKTURA 533
Sporedne umjetnosti — Keramika — Tekstil — Slonovača — Arhitektura — Alhambra —
Svod — Muzika — Uticaj u Evropi
POGLAVLJE XLII
NA SICILIJI 543
Osvajanje — U Italiji — Preko Alpa — Povlačenje iz Italije — Sicilioski emirat —
Noirmansko osvajanje — Arapsko-normanska kultura — Al-Idrisi — Fridrih II —
Mjesto Sicilije u prenošenju naučne misli — Preko Italije
DIO V
POSLJEDNJA SREDNJOVJEKOVNA MUSLIMANSKA DRŽAVA

POGLAVLJE XLIII ŠIITSKI KALIFAT U EGIPTU: FATIMIDI

557

Ismailitsika propaganda — Zagonetni Sa«id — Prvi Fatimid — Mornarica —
Zapovjednik Jawhar — Fatimiidi na vrhuncu svoje moći — Umno poremećeni kalif —
Opadanje — Pad

POGLAVLJE XLIV ŽIVOT U FATIMIDSKOM EGIPTU

Str. 564

Visoko društvo — Administracija — Napredak nauke i književnosti — Hiam nauke —
Aisitronomija i optika — Kraljevska biblioteka — Umjetnost i arhitektura —
Dekorativne i industrijske umjetnosti

POGLAVLJE XLV VOJNI DODIRI IZMEĐU ISTOKA I ZAPADA:
KRSTAŠKI RATOVI

571

Sirijska Seldžucd — Kompleksnost uzroka i motiva — 1. Period osvajanja —
Bizantinca ponovo osvajaju Malu Aziju — Prva latinska kneževina — Oslobođenje
Antliohije — Osvajanje Jeruzalema — Talijanske flote oslobađaju morske luke —
Boldvin I, jeruzalemski kralj — Osnivanje treće franačke kneževine — Međusobni
društveni odnosi — 2. Muisllimanska reakcija: Zangidi i Nunidi -Pojava Saladdma
— Hiittin — Opsada Ake — 3. Period malih građanskih ratova: Ajubidii — Prilike u
franačkom taboru — Egipat, centar interesa — Sveti Luj — Ajubidi se povlače
ispred Mamektka — Posljednji udarci: Baybars — Qa-lawun — Aka

POGLAVLJE XLVI KULTURNI DODIRI

594

Doprinosi Nurida — Ajubidski doprinosi — U nauci i filozofiji — U književnosti —
U vojnoj tehnici — Barut — U arhitektuiri — Zemljoradnja i industrija — Dolapi —
Trgovina — Kompas — Miješanje rasa

POGLAVLJE XLVII MAMELUCI, POSLJEDNJA DINASTIJA
ARAPSKOG SVIJETA

605

Osnivanje dinastije — Bahri i Burji Mameluci — Odbijanje Ajubida i Tatara —
Baybars — Slučaj sa kaliflima — Qalawun i Mongoli — Njegova bolnica — Al-Ashraf
— Odbijanje Mongola — Egipat na svom kulturnom zenitu — .Glad i kuga — Pad Bahri
ja

POGLAVLJE XLVIII DUHOVNE I UMJETNIČKE DJELATNOSTI

615

Naučna doprinos — Medicina — Jevrejski liječnici — Očna oboljenja — Isto-rija
medicine — Društvene nauke: biografija — Istorija — Islami'stika i lin-gvfetika
— Pripovijedanje — Igra sjenka — Arhitektura — Umjetnost — Ilustracija —
Raskošni život

POGLAVLJE XLIX KRAJ MAMELUCKE VLADAVINE

624

Obilježja Burji sultana — Očajna ekonomska situacija — Gubitak indijske trgovine
— Monumentalni spomenici — Odnosi s drugim državama — Osvajanje Kipra — Timur —
Timurddi — Otomanski Turci — Safavidi — Odlučna bitka kod Mardž Dabika —
Zauzimanje Egipta — Otomanski kalifat

POGLAVLJE L ARAPSKE ZEMLJE KAO TURSKE PROVINCIJE

637

Sjeverna Afrika — Gusarske države — Sjaj i raskoš Carigrada — Otomanska kultura
— ImperijailMičke tendencije — Inherentni elementa slabosti — Gubitak sjeverno
afričkih zemalja

POGLAVLJE LI EGIPAT I ARAPSKI POLUMJESEC

Str. 647

Mameluci ostaju na upravi -- Proglašenje <Ali Beya sultanom -- Napolepn
Bonaparta — Muhammad <Ali: osnivač novog Egipta — Sirija — Administracija
provincija — Ekonomsko slabljenje -- Fakhr al-Din, libansiki emir prosvjetitelj
— Azmi u Siriji — Palestina ima svoje diktatore — Bashir al-Shihabi —
Internacionalno priznanje autonomije Libana -- Trak — Arabija — Veha-bije — Ibn-
Su<ud — Duhovna 'aktivnost

POGLAVLJE LII IZMJENA ULOGA: UTICAJ ZAPADA

673

Kulturna penetracija: Egipat — Sirija i Liban — Politička penetracija —
Britanska okupacija Egipta — Francuski i britanski mandati — Egipatski
reformator — Nacionalizam — Težnja ka ujedinjenju
SPISAK ILUSTRACIJA

Frontispis
Zavjesa na vratima Kabe u Meki
Sabejski topovi
Staroegipatska predstavljanja Arabljana
Semerkhet, šesti kralj prve dinastije, udara poglavicu Nomada
Tamjanovo stablo i Mahri berač
Ruševine Nakab-al-Hadžara i dva retka natpisa kojii je omogućio
Evropi prvi uvid u južnoarapske natpise
Tabela pisama, koja sadrži i klinasto pismo Ra's al-Shamraha
Himjaritski srebrni novac
HimjaoiftsM srebrni novac
Petra: Kraljevska palata
Petra: Dayr
Palmira: Kolonada i trijumfalni slavoluk
Nabatejsfei bronzani novac
Crni kamen Kaibe
Meka sa brda abu-Kubejsa
Muhamedovo putovanje kroz nebeske sfere
Egipatski i sirijski mahmili na svom odlasku iz Muzdalife u Minu,
1904. godine
Hodočasnici okolo Kabe obavljaju molitvu u petak, 1908.
Sjeveroistočni pogled na Kabu, 1908.
Imitacija u zlatu bizantijskog novca s arapskim natpisom
<Abd-al-MaiMkov bakreni novac
BizantijsM uteg koji je legalizovao al-Wal!d (f 715)
Današnja Damask gledan sa Salihije
Unutrašnjost Kupole na stijeni
Džamija u Meki gledana s istoka
Kupola na stijeni i Kupola Veriga
Umajadska džamija u Damasku
Fasada al-MusHatte
Qusayr 'Amrah sa jugoistoka
Zabranjen prostor sa sjeverozapadne strane s Aq§a džamijom u pozadini
Anglosaksonski zlatni novac, imitacija a/rapsikog dinara iz 774. god.

kaligrafski amblem Sulejmana Veličanstvenog. 45 47 48 49 63 66 67 69 85 93 106 108 118 135 137 137 208 209 212 219 242 243 248 250 252 253 260 292 341 368 378 379 380 382 383 409 2 — (storija arspa „HMKOJlA Str. 1251. ziggurat hrama Anu-Adad u Ašuru (rekonstrukcija) Monah Bahira priznaje proročansku Muhamedovu misiju Prizor iz al-Harlnija. Sevilja 539 Palatinska kapela u Palermu 548 Arapska geografska karta svijeta 551 Krunidbena plašt Rođera II sa kufiijsfcim natpoisom na polukružnoj ivici 554 Qal<at al-Shaqif (Belfort) 585 Franački dinar kovan u AM giod. 23 Arabija — geografska karta tla 32 Arabija klasičnih pisaca 57 Ptolemejeva karta Sretne Arabije (Arabia Felix) 60 Stara Arabija — narodi. deveto hrišćansko stoljeće Stepeničaste kule. Granada 532 Izrezbaren sandučić od slonove kosti 535 Unutrašnjost velike koirdovske džamije 536 Svečana sala za ambasadore u Alkazaru. osnivač novog Egipta 651 Novac Mahmuda II 652 Novac Sulavmana I 654 Fakhr-al-Dln al-Ma<ni II. god. 1010 (1601—2 n. e. maqamah 19 Dinar Ahmada ibn-Tuluiia. Alhambra. e. mjesta i putevii (sa kasnijim glavnim muslimanskim gradovima) 74 Sjeverna arabljanska kraljevstva prije islama (sa kasnijim glavnim muslimanskim gradovima) Karta Sirije sa vojnim oblastima (Jumds) 147 . kojii nosi njegovo 'ime 642 Novac <AM Beya 649 Mfuhammad 'Ali. novi egipatski reformator 677 SPISAK GEOGRAFSKIH KARATA Muslimanski svijet oko 1950. n. 881. Mbanski emir 1590—1635 657 Novac 'Abd-al-Maglda I 661 Muhammad 'Abduh. današnji Tartus) 601 Dinar mamelučkih Baybarsa 604 Qa'it Bayeva medresa. 593 Stara tvrđava u Alepu 595 Unutrašnjost krstaške crkve Notre Dame u Antartusu (Tortosa.) Najstarije predstavljanje carskog reza Srebrni novac sa portretom al-Mutawakkila Toranj Maiwlyah velike džamije u Samari. Današnja Alhambra i Granada 499 Paviljon u dvoru lavova.Astrolaib iz godine A. H. Kaino (spoljašnost) 628 Qa'it Bayeva medresa. Misr. Kairo (unutrašnjost) 630 Zastava Otomanskiog Carstva 637 Tughra.

ča. Arabljanski poluotok je odnjegovao one narode koji su kasnije migrirali u Plodni polumjesec i poslije toga postali istorijski Babilonci. ča. Asirci.Irak. 1140 Mamelučko kraljevstvo sredinom četrnaestog stoljeća Otomansko Carstvo na svom vrhuncu. deveto stoljeće Ptaiinejski poluotok u devetom stoljeću Pirinejskli poluotok sredinom dvanaestog stoljeća 471 Maroko pod Muvahidima 494 Karta Sicilije i južne Italije na kojoj je predstavljena muslimanska okupacija Islam i hrišoansitvo uoči krstaškiih. To je zemlja koja zaprema otprilike četvrtinu površine Evrope. trećinu prostora Sjedinjenih Američkih Država. Kao vjerovatno izvorno sjedište čistog semitizma. kojoj i danas ukazuje svoju odanost više od tri stotine milijuna . i. i tu je ponikla islamska vjera. Feničani i Hebreji. ča. hrišćanstva — zajedno sa početkom onih crta koje su se kasnije razvile u dobro ocrtan semitski karakter. Kuziistan i ddio Džazire 152 Karta Donjeg Egipta na kojoj su predstavljeni okupacija i muslimanski gradovi Provincije Oksusa i Džaksartesa 199 Karta Indije na kojoj je predstavljena muslimanska okupacija i kasnije kraljevstvo Gaznavida Carstvo kalifa. 750 Abasddski Kalifat. U srednjem vijeku u Arabiji je iznikao narod koji je zagospodario na većem dijelu tadašnjeg kulturnog svijeta. ratova 572 Krstaške države u Siriji. Mi počinjemo doznavati više. relativno govoreći. 1550 Povodom drugog izdanja Registar imena i pojmova 685 POGLAVLJE I Zahtijevamo više Nijednoj od svih zemalja koje se svojom veli- interesovanjaza nas činom mogu uporediti s Arabijom i nijednom od svih naroda koji su blizu Arapima po isto- rijskom interesu i važnosti u novije vrijeme nije poklonjeno tako malo pažnje i proučavanja kao što je Arabiji i Arapima. a ipak ono što se o njoj zna izvan svakog je omjera s onim što se o njoj ne zna. Kao vjerovatna kolijevka semitske porodice. o arktičkim i antarktičkim predjelima nego što je to slučaj sa većim dijelom Arabije. sljedstveno tome. pjesko-vito tlo Poluotoka je pravo mjesto na kome treba tražiti početne elemente judejstva.

•PACIFIC l N D l A N . Oni se nalaze i danas. astronomije i geografije. rimsku. koje su prvi put otkrivene god. republikom i poslije šest godina ujedinio se sa republikom Sirijom. ne izuzimajući helensku. najviše se upotrebljava na svijetu. Egipat. 31. kao i velik broj turskih. ali oni i danas još postoje. 56. str. pa čak i u fizički tip više tuđinaca nego 22 PREDISLAMSKO DOBA ijedna druga rasa prije i poslije nje. bilj. 1904). Svaki osmi čovjek današnjeg svijeta je Mu-hamedov sljedbenik i muslimanski poziv na molitvu odjekuje kroz skoro čitava dvadeset četiri sata svakog dana obuhvatajući veći dio zemaljske kugle u svoj topli pojas. Njim se služi perzijski. anglosaksonsku ili rusku«1. Jezici Zapadne Evrope nose još uvijek pečat njegova uticaja u brojnim pozajmicama iz njega. Nijedan narod u srednjem vijeku nije toliko doprinio ljudskom napretku kao Arab-Ijani i narodi koji govore arapski2. U toku mnogih stoljeća u srednjem vijeku to je bio jezik nauke i kulture i napredne misli cijelog civili-zovanog svijeta. ali ih više nema. proglasio se god. 1952. Njegovo pismo. Poslije prvog svjetskog rata ovi su se narodi počeli nacionalno buditi i sada su postigli samostalnost. treća je i posljednja jednobožačka vjera. Od Maroka do Indonezije islam je bio i ostao do današnjeg dana živa snaga i putokaz u životu milijunima ljudskog roda. Sve tri su produkt jednog duhovnog života. Arapski jezik je danas sredstvo svakodnevnog sporazumijevanja nekih osamdeset milijuna ljudi. Prvi put poslije pojave islama najveći dio Arabljanskog poluotoka je konsolidovan pod jednom vladavinom Su'uđi ja. Hogarth. medicine. Istorijski. berberskih i malajskih jezika. semitskog života. Feničani. * O razlici između Arabljana i Arapa (naroda koji govore arapski). kao što su se i u prošlosti nalazili. odmah iza latinskog. jezik. njihov međunarodni posrednički položaj je i te kako važan u presudnoj borbi u hladnom ratu između Istoka i Zapada. u središtu najveće arterije svjetske trgovine. kako se upotrebljava u ovoj knjizi vidi str. Haldejci. carstva većeg nego što je bilo Rimsko kada je bilo na svom vrhuncu. urdu. oni su na isti način uticali i asimilirali glavne crte grčko-rimske kulture. Muslimanski vjernik mogao bi sa vrlo malo skrupula potpisati većinu dogmi hriš-ćanske vjere. 1932. i kasnije su vršili posredničku ulogu prenoseći mnoge od ovih intelektualnih uticaja u srednjovjekovnu Evropu. nafte. Postojali su nekada Hetiti. u zemlji Nila i na istočnoj obali Mediterana. i od svih vjera ona im je najbliža i najsrodnija. čiji je konačni rezultat bio buđenje zapadnog svijeta i njegovo stupanje na put nove renesanse. kojoj nema presedana. čiji je glavni grad Damask nekoć 1 D. istorije. oni su »asimilirali u svoju vjeru. na strategijski najvažnijem geografskom položaju. Arabljani i narodi koji govore arapski bili su. Uopće. Babilonci. Arapi nisu samo podigli carstvo nego su i izgradili kulturu. Vjera Arabljana. 7. avganistanski. G. Baš-tinici stare civilizacije koja je cvjetala na obalama Tigrisa i Eufrata. Ime Arapa ovijeno je aureolom koja pripada svijetu osvajača. religije. Između devetog i dvanaestog stoljeća na arapskom jeziku napisano je više nego i na jednom drugom jeziku djela iz područja filozofije. U toku jednog stoljeća poslije svoje pojave oni su postali gospodari carstva koje se prostiralo od obale Atlantskog okeana do granica Kine. poslije jevrejske i hrišćanske vjeroispovijesti. U ovom periodu ekspanzije.ljudi koji predstavljaju sve rase i mnogo različitih klimatskih oblasti. Na njihovom se tlu nalaze najveće svjetske zalihe tekuće energije. The Penetration oj Arabia (New York. pošto se duži period nalazio pod monarhijom. ona je izdanak ovih dviju.

Ukupan broj stanovnika obla- sti u tisućama 129 Muslimani. poslije dvije godine poslao je tamo Engleza Vili jama Giforda Palgrejva (William Gifford Palgrave). Hašimitsko Kraljevstvo Jordana. Herodot spominje njezinu zapadnu obalu. 1845. bio je prvi ponovo otkriven. Jedini drugi Evropljanin kome se do god. U svrhu lingvističkih proučavanja Nadžd je god. predjel najbolje poznat klasičnoj Evropi. Do današnjeg dana samo nekolicini Evropljana. Švajcarac. a Libija talijanski jaram između 1950—1960. posjetio je kao hodočasnik sveta mjesta pod imenom al-Hajj 'Abdullah. U sjevernoj Africi su Maroko. trgovci. i zajedno s njom formirao Ujedinjenu Arapsku Republiku. koji su ostavili pisane zabilješke. a zatim ukinuo monarhiju i proglasio se republikom. *Vidi Registar na kraju knjige. Pioniri su bili avanturisti. srednjovjekovna i nova Evropa su u prvo vrijeme zaboravile najvećim dijelom Arabiju i morale su je u novije vrijeme ponovo otkrivati. 1885—6. poslije povlačenja svojih trupa iz Libana god. kasnije. Liban je prvi prihvatio republikanski oblik vladavine.•* Muslimani (u Africi) kao voj-**** nici. god. čuven kao prevodilac Arabljanskih noći. Nova istraživanja Klasična Evropa je poznavala Južnu Arabiju: među ostalim. Preovlađivaju muslimani Muslimani sačinjavanju velike manjine •. 1860. uspjelo je da prodru u ovu južnu pjeskovitu oblast. Mjesta koja je on posjetio teško da je poslije iko bolje od njega opisao.•. Johan Ludvig Burkhart (Johann Ludwig Burckhardt). 1949. Feniks. trgovci. hrišćanski misionari. God. Burton). politički emisari i naučni istraživači. 1811. do Nadžda. Irak je najprije ustoličio kralja u Bagdadu (poslije abasidskih vremena bio je bez kralja). Berton (Sir Richard F.MUSLIMANSKI SVIJET oko 1950. bio je istražen najkasnije. posjetio mladi finsko-švedski naučnik Džordž August Valin (George Augustus Wallin). član naučne ekspedicije koju je uputio danski kralj 1761. u svrhu obavljanja nekoliko čudnih zadataka. i pod imenom Ibrahim ibn-'Abdullah* posjetio je Meku i Medinu. doprla je god. uključujući i Hidžaz. 1925. tražeći novu sferu uticaja u centralnoj Arabiji. ser Ričard F. Jemen. pružila prilika da proučava Meku u njezinom normalnom životu bio je lajdenski profesor Snouk (Sno-uck) Hurgronje. u Libanu. Napoleon III. god. Lejdi Ana Blant (Lady Anne Blunt). boravio u Zahli. Transjordanija i dio Palestine obrazovali su god. 1879. u oblasti u tisućama 24 PREDISLAMSKO DOBA bio sjedište slavnog umajadskog carstva. Sjeverni dio Poluotoka. mada je geografski bliži Evropi. jedna Od dvije Evropljanke koje su prodrle u Sjevernu Arabiju. 1853. god. kao član jezuitskog reda. francuski i britanski oficiri dodijeljeni egipatskim ekspedicijama između god. Grci i Rimljani najviše su se interesovali zato što su Južni Arabljani živjeli u zemlji bogatoj tamjanom i mirodijama i što su služili kao posrednici na tržištima Indije i Somalije. Mauretanija i Alžir stresli francuski. Prvi naučnik koji je u novije vrijeme opisao ovu zemlju bio je Karsten Nibur (Carsten Niebuhr). koji je u njoj proveo god. Palgrejv je tvrdio da je prevalio više prostora južno od Nadžda nego je to u stvari učinio. ptica Arabije. Međutim. u Južnoj Arabiji. Tunis. ponovo se rađa. za naučni svijet je otkrio Petru. i 1836. God. 1812. Burkhartov muslimanski grob danas se nalazi u velikom kairskom groblju. koji je bio porijeklom Jevrejin i koji je u to vrijeme. ARAPI KAO SEMITI . misionari itd.

Islam je. Etničko srodstvo: Semiti Od dva preživjela predstavnika semitskog naroda.25 uključujući i potražnju arapskih konja. kao što je bio slučaj u Indiji. Francuz Jozef Halevi (Joseph Halevv). nadopunjenih nedavno dešifrovanim himjaritskim materijalom i zabilješkama novijih putnika i istraživača čine naše glavne izvore za poznavanje stare Arabije. otkrio je 1869—70. Seven Pillars of Wis-dom (Sedam stubova mudrosti) T. god. između 1882. u svom prvobitnom obliku logički najviši stupanj semitske religije. koji se specijalizirao za sjeverne oblasti. Lorensa (Lawrence) pozdravljeno je u književnosti prvog svjetskog rata kao djelo naročite vrijednosti. koji je. premda sa stanovišta književnosti najmlađi u semitskoj grupi. koji je intervjuisao sve kraljeve Poluotoka. Himjaritske natpise. također. al-Hajj 'Abdullaha. E. i austrijski Jevrejin Eduard Glazer (Glaser). Ovaj »otok« pruža skoro jedinstven primjer neprekidne povezanosti između stanovništva i tla. god. B. nisu uopće semitske. Bogata. Da li su ikada na tom području vršene imigracije u kojima su u naizmjeničnim tala-sima jedni kolonisti protjerivali i ugušivali druge. »Otok Arapa«. socijalnom i lingvističkom pogledu. koji su nam pružili prvu priliku da čujemo šta su Južni Arabljani imali da kažu o sebi. Razlozi koji čine arabljanske Arape. Njegove zabilješke s putovanja Travels in Arabia Deserta (Putovanja po pustinjskoj Arabiji) postale su klasično djelo engleske književnosti. Na li? ti najnovijih putnika nalazi se Libanac—Amerikanac Amin (Ameen) Rihani. . prerušen u jevrejskog prosjaka iz Jeruzalema. kao i Eldon Ra-ter (Rutter). ipak je sačuvao više svojstava matičnog semitskog jezika — uključujući i fleksiju — nego hebrejski i drugi srodni jezici semitske grupe. Englez. Al--Rub' al-Khali i svjetsku javnost upoznao sa jednim od najvećih pustih prostranstava na svjetskoj geografskoj karti. najboljim predstavnicima semitske porodice. To su upravo karakteristike po kojima 26 PREDISLAMSKO DOBA se Jevreji razlikuju od semitskog tipa i očevidno predstavljaju crtu stečenu ranim ženidbama između Hitita-Hurijana i Hebreja3. sporadične grčke i latinske zabilješke i mali broj obavještenja sačuvanih na hijero-glifima i klinastom pismu u analima faraona i asirsko-babilonskih kraljeva. Arabljani su u većoj mjeri nego Jevreji sačuvali karakteristične fizičke crte i duhovna obilježja semitske porodice. JNTjihov jezik. a to i jest otok sa tri strane okružen vodom. Filbija (Philbv). pošavši od Hufufa. uključujući i izbo-čen nos. i to zbog velike rasprostranjenosti Jevreja na ovim kontinentima. (vidi str. a sa četvrte pijeskom. »Semitske crte«. Doti (Charles M. prvi put prokrstario velikom Južnom arabljanskom pustinjom. godine. Doughti) prokrstario je Sjevernom Arabijom kao »Nasranv« (hrišćanin) i kao »Engleysy«. 1875. Etnička či-stota je nagrada na j nezahvalni je i najizolovanije okoline kakvu pruža centralna Arabija. S njegovom avanturom može se mjeriti avantura H. koji je u januaru 1931. Među posljednjim istraživačima može se spomenuti Čeho- slovak Alojz Musil. J. 63). ali skorašnja i ne baš potpuno autentična islamska literatura na arapskom. naročito nomade. psihološkom. God. na koje se često ukazuje. U Evropi i Americi riječ »Semit« počela je da dobiva prvenstveno oznaku jevrej-stva. januara 1932. 7. St. Zbog toga je on najbolji put za proučavanje semitskih jezika. u biološkom. blizu Perzijskog zaliva. i 1894. treba tražiti u njihovoj geografskoj izolaciji i u potpunoj monotoniji pustinjskog života. Čarlz M. Naročito se treba osvrnuti na smjeli podvig Bertrama Tomasa (Tho-masa). mladog engleskog orijentaliste. koji je posjetio Meku i Medinu 1925—1926. Arabljani nazivaju svoju postojbinu Jazlrat al-'Arab. proputovao Rub' od istoka do zapada u toku devedeset dana.

Semitic and Hamitic Origins (PhiladelpMa. nauka više ne prihvata. Amorita.- Babilonaca. str. tako su otkrili upečatljive crte sličnosti. suvišak mora tražiti slobodan . Bertram Thomas u The Near East and India (Londoin. počevši od sredine četvrtog milenij uma prije naše ere. Ispitivanje društvenih institucija i religijskih vjerovanja.prije nego što su se izdiferencirali. da su se poslije 2500. s obzirom na njihovu ukupnu snagu. L --i j i 31. vidimo da u Siriji. . Međutim. postoje dva glagolska oblika — perfekt i imperfekt. Arabljana i Abisinaca -. Sitr. Gelfo. Feničana. Amoriti i Kanaaniti (uključujući i Feničane) naselili u Siriji. Zaključak je neizbježan: preci ovih različitih naroda . Riječ Semit u Starom zavjetu dolazi prema latinskom prevodu Vulgate od Shema. Raithjens u Journal asiatique. 69—70 4 Isp. Ne znamo također ni za jednog upadača koji je uspio da prodre kroz p ješko vite barijere i koji je sebi osigurao stalno uporište u ovoj zemlji. o tome nam istorija nije ostavila nikakav pisani spomenik. Kada se stanovništvo toliko namnoži da ga zemlja više ne može izdržavati. pr. Asiraca. 85—7. 516—19. Hurrians and Subarians. smatraju da je istočna Afrika njihova prvobitna postojbina. n.. Aramejaca. glagolska konjugacija se ravna po istom obrascu. (Post. CCXV.Grčkoj. Italiji. 1934). . sjetićemo se da su. prema tome. živa imaginacija. 1928). br. aramejskog. brojevi i neki nazivi udova tijela.. god. Lingvističko srodstvo je. među kojima lične zamjenice. Ignace J. Zahvaljujući de-šifrovanju klinastog pisma sredinom devetnaestog stoljeća i komparativnom izučavanju asirsko-babilonskog. pod uticajem tradicija Starog zavjeta. 141—55. Semiti potječu od najstarijeg Nojevog sina i da su. . str. Ko su onda Semiti? Ako pogledamo lingvističku kartu zapadne Azije. hebrejskog. skoro su svuda jednaki. (Ćhicago. Engleskoj i Sjedinjenim Američkim Državama. morali su jedno vrijeme živjeti na istom mjestu kao jedan narod. 10 : 1. a da su se oko 1500. arapskog i etiopskog jezika. Afrička teorija nameće više pitanja nego što daje odgovora. a to je naopak red sociološkog zakona u istorijsko vrijeme. Ima ih ko- oermta . imenice koje označavaju krvno srodstvo. rasno homogeni. C. a Hebreji u Palestini. pravoj Arabiji i Iraku danas žive narodi koji govore arapski. tvrde da im je Mezopotamija pružila prvobitno prebivalište.) Tradicionalno objašnjenje da tzv. izgledaju najvjerovatniji. Hebreja. I. god. dokazi u prilog Arabljanskog poluotoka. Barton. Haldejaca. uzimajući u obzir puno etničko srodstvo između Semita i Hamita. Izvjesni elementi vokabulara. pr. Ovu periferiju opasuje more. Ara-mejci naselili u Siriji. . došlo se do spoznaje da ovi jezici imaju upadne crte sličnosti i da su. . Vjerodostojnost mezopotamijske teorije obara činjenica što ona pretpostavlja prelaz naroda sa zemljoradničkog na nomadski razvojni stepen. srodni. Palestini. jasno istaknuta individualnost i izrazita crta okrutnosti. Površina Arabije je najvećim dijelom pustinja s uskim rubom naseljive zemlje okolo periferije. Sve do devetnaestog stoljeća ni narodi srednjeg ni narodi novog vijeka nisu znali da su svi ovi narodi bili međusobno u bliskom srodstvu. ARAPI KAO SEMITI 27 čija koja jasno ukazuje na jedinstvenost tipa. Narod Arabije je stvarno ostao isti u svim istorijskim vjekovima4.je ^e bila Prvobitna postojbina ovog naroda? 1°" * Naučnici su iznosili različite teorije. drugi. e. samo jedna od manifesta- 3 George A. prema tome. 1944). Asirci i kasnije Haldejci živjeli u Tigro- eufratskoj dolini. Ako u mislima pređemo staru istoriju. prema tome. Arabim koliievka Gd. l (1929). uspoređivanje fizičkih crta naroda koji su govorili ovim jezicima isto. Svaki od ovih jezika je u glagolskoj osnovi trokorisonantan. n. str. e. Babilonci (koji su se najprije zvali Akadi po njihovom glavnom gradu Akadu (Agada). Ovaj su tip karakterizirali dubok vjerski instinkt. Nov.

Oko sredine trećeg milenij uma pr. postajala prenapučena do te tačke da je preplavljen je bilo neizbježno. e. Šumerci su bili nesemitski narod. god. Vjerovatnije je. n. Babilonci su nam ostavili u nasljedstvo luk i svod (možda sumerskog porijekla). n. zatim bi mnogo više njih krenulo na put. C. &tr. n. god. Do koje se visine njihova civilizacija. Masovno preseljavanje ljudskih zajednica iz pastirskih pustinjskih predjela u poljoprivredna područja obična je pojava na Bliskom istoku i pruža vrlo važan . Nabatejci su se učvrstili sjeveroistočno od Sinajskog poluotoka. međutim. koji. čovječanstva (isp. otkrili svijetu jasnu ideju o jednom bogu. Šumerci5.7 Ovu posljednju migraciju. nego. jedna semitska migracija krenula je ovim ili se zaputila istočnim afričkim putem u pravcu sjevera. Taj se sistem sastojao od dvadeset i dva znaka. zahvaljujući rimskom uticaju. i rezultat ovog stapanja su istorijski Egipćani. Leonard Woolley. da su ovi semitski pokreti u svojim početnim stadijima bili sličniji evropskim migracijama u Novi svijet: nekoliko bi se osoba pokrenulo. sjeverna Afrika. U sastav Amorita ulaze Hana- 5 Isp. str. Međutim. dok ne bi narodnu masu obuzela opća želja za seobom. pr. niti napolje zbog mora — ta je barijera u to vrijeme bila skoro neprobojna. Feničani su bili prvi narod koji je upotrebljavao isključivo glasovni sistem pisanja.) i priobalni narod koji su Grci nazivali Feničanima. prije svih drugih naroda. ovaj se suvi-šak ne može širiti unutar zbog pustinje. Oko 500. i 1200. kao moćan rezervoar. naročito u kotlina-stu Siriju (CSele- Siria)6. Komparativno ispitivanje naprijed navedenih događaja navelo je neke semitiste na mišljenje da je Arabija u jednakim ciklusima od otprilike tisuću godina. Ovi su Egipćani dali osnovne elemente našoj civilizaciji. 80). štaviše.. 28 PREDISLAMSKO DOBA aniti (koji su zauzeli zapadnu Siriju i Palestinu poslije 2500. u kojoj je već bila naseljena visoko civilizovana zajednica. Španija i Perzija i dijelovi centralne Azije. e. n. pr. god. natapanje zemlje. pr. e. Ovi naučnici imaju običaj da govore o migracijama u obliku »talasa«. zatim da je njihov jezik najsličniji jeziku za koji naučnici smatraju da je bio prvobitan oblik. Tada je taj suvišak obično nalazio jedan otvoren put na zapadnoj obali Poluotoka koji je vodio u pravcu sjevera i koji se račvao na Sinajskom poluotoku do plodne doline Nila. osnivača eufratske civilizacije. i njihov monoteizam je postao izvor hrišćanskoj i islamskoj vjeri. iznad svega. Između 1500. e. dijele slavu da su položili temelje našoj kulturnoj baštini. njihova glavnog grada usječenog u stijenu.prostor. Skoro u isto vrijeme odvijala se druga paralelna migracija istočnim putem u pravcu sjevera i učvrstila se u Tigro-eufratskoj dolini. poslije podigla. a Aramejci (Sirijci) na sjever. U toku njezinog odvijanja bedem je pukao i nisu bile poplavljene samo zemlje Plodnog polumjeseca. g. Hebreji su. zidanje kuća i stanovanje u njima. drugi bi ih slijedili. Sedmo stoljeće n. Oni su prvi sazidali građevine od kamena i pronašli sunčev kalendar. učvrstila se na samom kraju teritorije ranijeg hamit-skog stanovništva Egipta. Oko 3500. pismo. 5—6. Nadalje. može se procijeniti po veličanstvenim ruševinama Petre. Palestinu. citiraju kao istorijski dokaz pristalice teorije da je Arabija bila postojbina Semita. još jedna migracija dovela je Amorite u Plodni polumjesec. Semiti su ušli u dolinu kao barbarski nomadi. n. doživjelo je novu i posljednju migraciju pod zastavom islama. Među ostalim novinama. a. zajedno s Egipćanima. Miješanje dviju rasa ovdje je dalo Babilonce. 1929). On se s pravom naziva najvećim pronalaskom. oni potkrepljuju svoju teoriju dokazima da su Arabljani sačuvali čistije semitske karakteristike i da se one kod njih manifestuju izrazitije nego i kod jednog drugog člana rasne grupe. i Egipat. e. ali su naučili od Sumeraca. koja se dogodila u jeku istorije. The Sumerians (Oxford. oblast koja čini ilik između vrha Perzijskog zaliva i jugoistočnog ugla Sredozemnog mora. e. pr. Hebreji su prodrli u južnu Siriju. kola s točkovima i sistem težina i mjera.

između dva Libanona. Proces kojim se jedan manje-više selilački narod naturi narodu ukorijenjenom na zemljištu ima obično za posljedicu da upadači u izvjesnoj mjeri asimiliraju glavne crte ranije postojeće civilizacije i da u se prime izvjesnu količinu krvi. U slučaju starih Egipćana razvio se semitsko- hamitski jezik. u najmanju ruku jezik književnosti. dok je semitski prototip. Graig (New York. broji otprilike šest i po milijuna stanovnika. sa nekim drugim članom bijele rase. Hamitima. prasemitskog (Ursemitisch).000 kvadratnih milja procjenjuje se samo na dvanaest milijuna stanovnika. a na asirsko-babilonski. npr. 27. prev. U ranija vremena atlantski zapadni vjetrovi. današnji al-Biqa<. mada se njegove jezičke osobine mogu zaključiti po nekim crtama koje su zajedničke jezicima iz njega razvijenim.000 kvadratnih milja. s izuzetkom što jedan oblik latinskog jezika. koji je bio samo govorni jezik. Paralelu možemo naći u odnosu romanskih jezika prema latinskom. POGLAVLJE II ARABLJANSKI POLUOTOK Pozornica Arabija je jugozapadni azijski poluotok. Iz ove su zajednice oni koji su kasnije bili nazvani Semitima prešli na Arabljanski poluotok. ARAPI KAO SEMITI 29 među sjedilačkog stanovništva. mora da su dopirali s kišom do Arabije i u toku jednog dijela ledenog doba ova pustinjska . sačinjavali jednu zajednicu negdje u istočnoj Africi. Kuvajt.027. u prastara vremena. koji sada donose kišu na sirijsko-palestinske visoravni. • Barton. 18—22. Oman i Maskat. za nas bi bilo teško uvrstiti narod doline u Semite. ima više lingvističko nego etnološko značenje. koji ih pokušavaju istisnuti. i dan-da-nas živi. Geolozi govore da je tlo Arabije nekoć činilo prirodno nastavljanje Sahare (koje je sada odijeljeno od nje dolinom rijeke Nila i velikom provalijom Crvenog mora) i pjeskovitog pojasa koji prolazi preko Azije kroz centralnu Perziju i pustinju Gobi. čija je istorija u izvjesnoj mjeri borba iz- 9 Udubena. Imigracija i kolonizacija su. aramejski. Prema ovome bi Afrika bila vjerovatna postojbina semitsko-hamit- ska. Jemen četiri milijuna. 1907). Treba primijetiti u vezi s ovim migracijama da se skoro u svakom slučaju semitski jezik održao na životu. str.. možda u Bab al-Mandab8. Cjelo- kupan broj njezinog stanovništva na prostoru od 1. kako je lijepo rečeno. a Arabija kolijevka i centar distribucije semitskog naroda. trucijalni šei-kati. sa površinom (izuzimajući Rub' al-Kali) od 597. Ovo se tačno dogodilo na starom Bliskom istoku. Da je. blaži oblik invazije. Prihvatanje mišljenja da je Arabija — Nadžd ili Jemen — postojbina i distribucioni centar semitskih naroda ne isključuje mogućnost da su oni nekada ranije. najve- doa dam ^ P°luot°k n& geografskoj karti svijeta. prema tome. Su'udi Arabija. kotlinasta Sirija. James A. Katar. južnoarapski. The History of Babylonia and Assyria. potpuno izumro. 7 Hugo Winckler. Plodni polumjesec je poprište semitske civilizacije. ali skoro nikada da posve iskorijene urođeničko stanovništvo. feničanski. i nomadskih Arabljana. str. Ovo je odlučujući faktor. u Mezopotamiji aglutinacioni sumerski jezik ostao na životu. etiopski i arapski treba gledati kao na dijalekte koji su se razvili iz jednog zajedničkog jezika.putokaz za razumijevanje njegove duge i bogate istorije. hebrejski. Termin »Semit«. koje se već bilo nastanilo u Plodnom polumjesecu. Aden i adenski protektorat ostalo. i mi ne možemo sasvim lako uključiti Egipćane u Semite.

2. »ničijom zemljom« Arabije. na jugu1. koja ga pokrije zelenim ćilimom i preobrazi u raj za deve i ovce nomadskih Beduina. ali je u ljetno doba ova oblast bez daška života. Na starijim geografskim kartama al-Dahna' je obično označena kao al-Rub' al-Khali (prazna četvrt). u pravcu Crvenog mora. Njegov planinski lanac Sammar ima najveći vrh od crvenog granita Adžu. ona obiluje ispašama. do Rab al-Khalija. i koji pokriva ogromna prostranstva sjeverne Arabije. suha. Nadžd. Južni dio Mezopotamijske pustinje obično se naziva Badijat al-Irak ili Samaua. Al-Dahna' (crvena zemlja). opisu jući velik luk prema jugoistoku i pokrivajući razdaljinu od preko šest stotina milja. Landeskundliche Ergebnisse (Hamburg. Među prvim od malog broja Evropljana koji su uspjeli da prokrstare Nu- fudom jesu Francuz Alzašanin Šari Iber (Charles Huber) (1878). Tomas ga je za pedeset i osam dana prokrstario od Arabljanskog mora do Perzijskog zali- va. strše vrhovi Džabal Akhdara u visinu od 9. koje u svojoj unutrašnjosti kriju podzemne vode. Sjeverna granica je slabo određena. stjenovita korita rijeka (wa-di) još svjedoče o erozivnim snagama kišnih voda koje su nekoć kroz njih tekle. Arabija nije bila nikada nenastanjena zbog zaleđivanja. doista. gdje se more godišnje povlačilo od obale prosječno 72 stope. Sudarabiens-Reise. Sara u Hidžazu dostiže visinu od 10. Arapsko-američka Ojl-kompanija (Ara- bian American Oil Companv) obilježila je njegovih 250. kao i Mezopotamijska. ima prosječnu visinu od 1 Najviša izmjerena tačfca: Čari Raithjens i Hermam v. na jugu. zemlja se uglavnom sastoji od pustinje i stepe. i preko 12. Njegova kičma je gorje koje ide paralelno sa zapadnom obalom i diže se do visine od preko 9. Blunt) (1879) i štrazburški orijentalist Julije Ojting (Julius Euting) (1883).550 stopa. Pošto se ledeni pokrov nije nikada pružao južno od velikih brda u Maloj Aziji. strmenito i kratko. na sjeveru. ddrah) okruglaste ravnice između brežuljaka pokrivene pijeskom. koje privuku Beduine i njihovu stoku u toku nekoliko mjeseci godišnje. U Omanu. na sjeveru. Mada je suh. Veliki Nufud. dune. oivičene su nižijom Tihamah-sa. Poluotok se spušta od zapada prema Perzijskom zalivu i mezo-potamijskoj depresiji. Njezin se zapadni dio nekad naziva Ahkaf (zem ljište duna). Od ove rptenjače je padanje prema istoku postepeno i dugo. Badijat al-Sam.000 stopa u Midija-nu. Ako se izuzmu planine i visije o kojima smo upravo govorili. a nekad i al-dahnd'. Stepe su (sing. ARABLJANSKI POLUOTOK 31 2500 stopa. Za njih postoji klasični termin al-bd- diyah. III.područja vjerovatno su bila vrlo dobro nastanjeni pašnjaci. izuzev slučajne oaze.336 u Jemenu.000 stopa. Tzv. sjeverna centralna visoravan. Sirijska pustinja. Blant (Wilfrif S. na istočnoj obali. pruža se od velikog Nufda.900 stopa. 1934). najvećim dijelom su stepe.000 kvadrat nih milja na svojim geografskim kartama. formirajući upadljiv izuzetak od općeg površinskog nagiba tla prema istoku. Iza obalne nizije dižu se na sve tri strane gorja različitih visina. područje bijelog i crvenkastog pijeska koji vje tar nanosi na pješčane humke. Prije Bertrama Tomasa (Bertram Thomas)2 nijedan se Evropljanin nije usudio prokrstariti Rub' al-Khalijem. Geološki je. str. vol. en gleski diplomata i pjesnik Wilfrid S. Razlikuju se tri vrste pustinjskog tla: 1. Wissmamji. Na putu je naišao na pojavu pijeska koji pjeva i otkrio »jezero . Južni dio Sirijske pustinje u običnom se govoru naziva al- Hamad. al-Nu- fud dobiva u toku nekih zima dovoljno kiše. Njezina duboka. ali se može uzeti jedna imaginarna crta povučena u pravcu istoka od vrha zaliva 'Akabe na Crvenom moru do Eufrata. 2. Kad u al-Dahni padnu sezonske kiše. cijela sirijsko-me-zopotamijska pustinja dio Arabije. površina crvenog pijeska. visok 5. a prema zapadu. Južne strane Poluotoka. tzv.

koje omogućuju sistematsku obradu zemlje. Većinu ovih plodnih područja obrađivali su Jevreji u vrijeme proroka. Okean na jugu. Oman. Ova korita služe i u druge svrhe: ona određuju puteve karavanima i . Srednja godišnja temperatura u niziji Hidžaza bliža je 90° F nego 80° F. ona ima mrežu stjenovitih dubokih korita (wadi).Arabia Felix: Across the Empty Quarter oj Arabia (New Yonk. Posljed- . U Nadždu je vapnenac uglavnom ARABLJANSKI POLUOTOK 33 dugo vremena na površini. koja ima srednju godišnju temperaturu malo iznad 70° F. Brdo Šammar sastavljeno je od granita i bazaltnih stijena. Izvjesne oaze. Medina. kakve su npr. 1932). 1866—73). koja odvode bujice kad nastupe kiše. Al-Baladhuri4 posvećuje čitavo poglavlje poplavama (suyul) u Meki. e. 3 Mu'jam al-Bulđan. Arabija se ne može pohvaliti nijednom značajnijom rijekom koja ne presušuje i koja dospijeva do mora. Osvježavajući i ugodni istočni vjetar (al-saba) uvijek je bio omiljena tema arabljanskih pjesnika. Arabija je jedna od na j su vi j ih i najtoplijih zemalja. PREDISLAMSKO DOBA 32 32 nj a vulkanska erupcija koju je zabilježio jedan arapski istoričar dogodila se 1256. Hudajda (Hodeida) i Maskat (Muscat). koje su odigrale značajnu ulogu u ranoj istoriji islama. Mada je stisnuta između mora na istoku i na zapadu. dakako.slane vode«. površina valovite i napukle lave koja pokriva pješ čenjak. koje traju možda i po dvije i tri godine. izd. donosi kiše. zdravija je nego njezina posestrima Meka na jugu. Pet šestina stanovništva u Hidžazu su nomadi. u čijim se donjim slojevima nalazi vode u izobilju. sušne sezone. indeks. Površinu Hadramauta karakterišu duboko utonule doline. F. 3. ostavlja vrlo malo vlage u unutrašnjosti. Yaqut3 navodi trideset ovakvih harraha. Wiistenfeld (LeLpzig. koji sezonski provaljuje u zemlju. Na obali se nalaze i druga plodna područja. Jedino u Jemenu i Asiru ima dovoljno periodičnih kiša. preko 7. god. i zbog toga jedan od najzdravijih i najljepših gradova Poluotoka. Ovdje-ondje nalaze se slučajni i uski pojase vi pijeska.000 stopa je iznad mora. Naročito je topao i vlažan Juddah (Jedda). ali raštrkana. Vulkanska područja ovog tipa nalaze se u obilju u zapadnim i centralnim predjelima Poluotoka koji se pružaju na sjever sve do istočnog Haurana. Do toga vremena naše znanje o stravičnoj i misterioznoj pustinji bilo je jednako znanju geografa desetog stoljeća. danas su bez ikakva značaja. najistočnija pokrajina. ima dovoljnu količinu kiše. najveće među njima pokrivaju površinu od nekih deset kvadratnih milja. Nijedna od njenih rijeka nije plovna. Ovdje *se trajna vegetacija nalazi u dražesnim dolinama na udaljenosti od oko dvjesta milja od obale. Umjesto sistema rijeka. n. količine vode su suviše male da bi prekinule klimatski kontinuitet afričko-azijskih beskišnih kontinentalnih masa. Harrah. U sjevernom Hidžazu su izolovane oaze. Vahabi zemlja. ali vruć pustinjski vjetar (samum). Obradivo zemljište i upotrebljivo za obradu Unutar ovog pustinjskog i stepskog obruča leži u sredini uzdignuta jezgra Nadžd. u stvari rukavac Perzijskog zaliva na jugu Katara. Fadak (sada al-Ha'it). moderna prijestonica Jemena. jedina mjesta podesna za život sjedilačkog stanovništva. Poslije ovih kiša počne se ukazivati oskudna pašnjačka pustinjska flora. Sana. ne predstavljaju nikakvu novinu. Kratkotrajne kišne oluje izvanredne žestine znaju da za/5ese Meku i Medinu i pokatkad prijete da unište samu Kabu. kolijevci islama. U Hidžazu.

Petermamn. Pšenica raste u Jemenu i u nekim oazama. vol. str. Karakterističan proizvod Asira je gumiarabika. vol. tamjanoivo drvo. među kojima i aihl (metljika) i ghada. čije zrno daje brašno koje se upotrebljava za kašu (poridž). Jedna druga vrsta. pt. Ona daje najrasprostranjeniji i nadasve najcjenjeniji plod. str. Mraz je rašireniji. Hitti. 82—l Klimatski uslovi (storija arapa 34 PREDISLAMSKO DOBA Crvenog mora. e. The Origins of the Islamic State (New York. Vino (khamr). Nabih A. još uspijeva. 1585. Vegetacija Suhoća atmosfere i salinitet tla koče svaku mogućnost bogatijeg i bujnijeg raslinstva. koji prolazi koritom Vadi al-Sirhan i ide duž obale 4 Futuh al-Buldan. 118. Proso (dhurah) uspijeva u nekim predjelima.hodočasnicima. gdje snijeg skoro svake zime pada. Na visijama. iad. 53—5. 138. knj. VIII. Phillip K. Najranija vijest o ovom »vinu islama« nalazi se u spisima šesnaestog stoljeća8. Al-Istakhri5. 1870). i iz Sirije. iad. 7.. talh. bila je rakija koja se uvozila iz Haurana i Libana. de Goeje (Leyden. Maslina. Datula ARABLJANSKI POLUOTOK 35 . Glavni kopneni putevi su iz Mezopotamije. koji opasuju skoro cijeli Poluotok. prev. Ovim mjestima Glazer7 pridodaje još planinu Hadur al-Shaykh u Jemenu. 43. str. 12—13. II. a naročito u Mahri. izd. mnogo se uzgaja u Tajifu i daje alkoholno piće koje se zove nabidh al-zablb. al-Sandah (Cairo. 1886). Od pojave islama hodočašća su postala glavne spone između Arabije i vanjskog svijeta. zahvalititi Nabatejcima i Jevrejima. i mnogo traženu gomoljiku senu (al-sana). (Pariš. Pustinja proizvodi i samh. Drugi pfodukti arapskih oaza su: šipci. koja daje drveni ugljen izvanrednog kvaliteta. preko Burajde u Nadždu. str. koje se pružaju paralelno sa južnom. kaj si je._ Faris (Princeton. koja je uvezena iz Sirije poslije četvrtog stoljeća n. 19. 1937?). jabuke. i zaobilaze prostor između tzv. prev. lubenice i banane. kroz centralne oaze. 412. o kojem pjevaju arapski pjesnici. str. brdu blizu Tajifa. 32 (Gotha. Prva zabilješka o kafi iz pera jednog evropskog pisca datira iz god. Al-Ham-dani6 spominje smrznutu vodu u San'i. gdje se voda mrzne. koje je igralo glavnu ulogu u ranom trgovinskom životu Južne Arabije. a pirinač u Omanu i Hasi. plod par excellence (tamr). str. narandže. nije poznata u Hidžazu. Od domaćih biljki vinova loza. Mitteilungen aus Justus Perthes geographischer Anstalt. čija je domovina Sirija. 8 Al-Iklll. Ječam se gaji za konje. 7 Kod A. Na samom Poluotoku su putevi ili obalni. koji idu koritom Vadi al-Rummah. De Goeje (L. Za prenošenje ovog voća sa sjevera treba. str. izuzev de-5 Masdlik al-Mamattfc. 1866).eyden. Kultura kafe. limuni. 8 Vidi al-Jaziri kod de Sacy. I. daje gumiarabiku. i slj. geograf desetog stoljeća. Chrestomatie arabe. i slj. obalom. str. šećerna trska. bademi. Rihlah fi Bildd al-<Arab. Od pustinjskog drveća nalazi se nekoliko vrsta akacija. govori samo o jednom mjestu u Hidžazu. al-'Azm. 1916). uvedena je u četrnaestom stoljeću u Južnu Arabiju iz Abisinije. 2 dzd. možda. 1826). Među arabljanskom florom datula drži prvo mjesto. Zajedno sa mlijekom ona čini glavni artikal dnevnog beduinskog jelovnika i. po kojoj je sada Jemen čuven. 1940). Prazne Četvrti. Hi-džaz je bogat datulama.. vidi također Nazih M. I. ili ga presijecaju sa jugozapada u pravcu sjeveroistoka.

Lo-rens (Lawrence)13 govori s užasom o svojim iskustvima sa zmijama u Vadi al-Sirhan. 1954). izdržljivosti. gdje je ostavio trajne tragove u svojim berberskim i andaluzijskim potomcima17.'l02. Uyun al-Akhbdr (Cairo. Arab l jonski konj 36 PREDISLAMSKO DOBA ga je Fidija ovjekovječio na Partenonu. 209—13. vjerovatno oslanjajući se na autoritet svoga prijatelja Elija Gala. koja je išla na osvajanje Grčke. U Kserksovoj vojsci. negdje istočno od Kaspijskog mora. 1936). str. Majmuna ima u Jemenu. rimskog vojskovođe. poriče postojanje konja na poluotoku. I ova kraljica arabljanskih stabala vjerovatno je uvezena sa sjevera.vinog mesa. e. Seven Pillars of Wisdom (New York. ukazuju na pozajmice od sjevernih Semita. gdje je palma bila glavni objekat koji je rano privukao čovjeka u te krajeve. Muhamed. Arapske riječi u Nadždu i Hidžazu koje se odnose na zemljoradnju. poslije hidžre. Najobičnije su ptice pupavac (hudhud). a ne kao jahač konja. kako kažu. str. Arapski pisci navode sto vrsta datula u Medini i okolo nje. i preko njih je došla u zapadnu Aziju dvije tisuće godina pr. akkar (orač) itd. nije bila poznata ranijim Semitima. Lawrence. Fauna Iako je konj postao slavan u islamskoj literaturi. Za vrijeme krstaških ratova engleski je konj miješanjem s arapskim poprimio nove krvne osobine. sokoli. houbara). Meinertahagen.'Smatra se da se velike najezde skakavaca pojavljuju svake sedme godine. Strabon16. koga često navode stari pjesnici Poluotoka. naročito Aramejaca. asirsko-babi-lonskim i ranim perzijskim pisanim spomenicima Arabljanin se pojavljuje kao jahač deva. npr. droplje (hubara. ovca i koza. obični pas čuvar. Među ptice grabljivice mogu se ubrojiti: orlovi (<uqdb). jedina je njegova tvrda hrana9. slavuj. Ova životinja. arabljanski čistokrvni konj (kuhaylan) postao je na Zapadu ideal prema kome su stvarana mišljenja o dobroj pasmini konja. ipak je on kasno uveden u staru Arabiju. 269—70. Čuven po svojoj fizičkoj ljepoti. hijene. palmu. II. vol. a kasnije su je u velikom broju uvozili Kasiti i Hetiti. Lav. Iz Sirije je prije početka naše ere uvezen u Arabiju. gdje • Vidi ibn-Qutayibah. III. sada je izumro. leopardi (sing. Pustinja obiluje skakavcima.. n. po kojoj je Nadžd osobito čuven. U egipatskim. Vrana ima u velikom broju. 10 Suyuti. Pripitomili su je dosta rano. Pričaju da je iz Egipta mazgu donio. vukovi. n. vol. Govore da je Prorok naredio: »Poštuj svoju tetku. pr. koja je proslavljena u arapskoj literaturi pod nazivom al-qata12. 11 Vidi str. magarac. . osobito kada su isprženi i posoljeni. U osmom stoljeću Arapi su ga prenijeli u Evropu preko Španije. Deva je više nego konj predstavljala u danku koji su asirski osvajači iznuđivali od »Urba«14. san je svakog Beduina. Hiksi (Hyksos) prenijeli su konja iz Sirije u Egipat. mačka. Od domaćih životinja glavne su deva. koje Beduin rado jede. tj. Nufud se može najviše podičiti viperom (zmijom otrovnicom) sa roščićima. koja je napravljena od iste zemlje kao i Adam«10. iz Mezopotamije. u Arabiju. Od gmizavaca. Husn al-Muhddarah (Cairo. jastrebovi i sove. vodu i datule. a Lidijci iz Male Azije u Grčku. Arapi su jahali deve15. 1930). gdje je imao najbolje uslove da očuva svoju čistokrvnost bez bojazni da se pomiješa s drugim vrstama. ševa. inteligenciji i dirljivoj odanosti prema svom gospodaru. Kiselo piće od datule nabidh mnogo se traži. The Birds o/ Arabia (Edimburgh. e. lisice i gušteri (naročito al-dabb). golub i jedna vrsta jarebice. 18 T.. johd). 255. koji je bio upao još 24. koji je više volio da jaše na njoj nego na konju. indoevropski nomadski pastiri. Posjedovati »dvije crne stvari« (al-aswadan). hrt (saluqi). Od njezinih istucanih koštica prave se kolačići. 12 Vidi R. str. beri (natopljen samo kišom)11. E.. namir). g. Životinjske carstvo predstavljaju pantere (sing. koji su svakodnevna hrana deva. 1321).

13. Koran. 52. narodu deve. otkako je počela eksploatacija petrolejskih polja 1933. 17 William R. 1929). 1928. Nov. 86. 123.ma uspjeha gdje ga deva ima. 368. široka područja rada povezana sa petrolejskom industrijom postala su kudikamo najveći izvori prihoda. 518. 24 : 64 izgleda da su prvi pisani spomenici o rasprostranjenoj upotrebi ove životinje20. transportno sredstvo i predmet zamjene. pravi sebi šator od njezine dlake. čije izdržavanje predstavlja problem za čovjeka pustinje. Deva je nomadov hranitelj.« Današnji Beduini uživaju da se o njima govori kao o ahl al-ba'ir. § 8. pokriva se njezinom kožom. Ali. On se upotrebljava u sportovima: u utrkama (jarld). Musil19 na- 14 Vidi str. cijena krvi. U arapskom šatoru danas u slučaju nestašice vode. Historiae. Deva iz sjeverozapadne Arabije. znači biti bogat. e. njegov i otac i majka. 15 Herodotus. njegov drugi ja (alter ego). bogatstvo šeika. Njegova glavna vrijednost leži u tome što on omogućava Beduinu potrebnu brzinu za njegove uspješne pljačkaške pohode (ghazw). isp. Arabljanska deva je u stanju da bez vode putuje zimi otprilike po dvadeset i pet. god. Za kalifa 'Umara se govori da je rekao: »Samo ondje Arapin . Knj. pogl. 361. I. rudnici soli nekih područja i industrija deva bili glavni izvori dohotka. Miraz mlade nevjeste. tekućina se da piti. str. gospodar se neće ni pomaći. Ona je Beduinov nerazdruživ drug. Njezino đubre on upotrebljava za ogrev. 18 U Zeitschrift der deutschen morgerddndischen Gesellschaft. Brown. ARABLJANSKI POLUOTOK 37 vodi da nema skoro nijednog člana u plemenu Ruwalah da nije nekom prilikom pio vode iz devinog buraga.. n. a s tim se brojem može takmičiti jedino broj sinonima koji se upotrebljavaju za mač. i slj. Post. The Horse oj the Desert (New York. str. ako djeca s plačem traže da piju vode. 1928). 6 : 5. Da citiramo neobično jak izraz Špren-gera (Sprenger)18: »Beduin je devin parazit. U prošlosti su lov na bisere u Omanu i u oblasti Perzijskog zaliva. a ljeti po pet dana. knj. Bez nje se pustinja kao naseljiv kraj ne bi ni mogla zamisliti. dobitak na kockanju (maysir). (pogl. sud. kao i konj. majmuni Hase i deve Omana uživaju svjetski glas. 54. L. Petrolejska polja Hase ubrajaju se u najbogatija na svijetu.najkorisnija. VII. tonj. Za njega je deva više nego »lađa pustinje«. ona je osobit dar Alaha (isp. U Arabiji je konj luksuzna životinja. Bertram Thomas 01 The Near East and India. 4. Ako se deva napila vode prije jednog ili dva dana. XVI. sve se to procjenjuje cijenom deve. 19 The Manners and Customs of the Rivala Bedouins (New York. str.. §§ 2 & 26. Imati konja. a tim i prednost nad njima. Deva Ako je konj najplemenitija životinja koju je čovjek uspio pripitomiti. Konji Nadžda. 16 : 5—8). U Egipat . isp. Ulogu koju je deva odigrala u ekonomiji arapskog života najbolje pokazuje činjenica koja govori da arapski jezik posjeduje blizu tisuću naziva za brojne pasmine i stepene uzrasta deve. s nomadske tačke gledišta deva je svakako. dovedena je u Palestinu i Siriju prilikom invazije Midijanaca u jedanaestom stoljeću pr. Deva je bila jedan od faktora koji je omogućio rana islamska osvajanja jer je svojim gospodarima osiguravala veću pokretljivost nego što su je imali sjedilački narodi. XLV (1891). hajkama i lovu. str. U slučaju nužde ili se stara deva ubije ili joj se gurne štap niz grlo kako bi se izazvalo povraćanje vode.« Poluotok ostaje glavni uzgojni centar deva na svijetu. on se gosti njezinim mesom. ali će zato izliti i posljednju kap u vedro i staviti je pred svog konja. koji je porijeklom američka životinja. On pije njezino mlijeko mjesto vo-de( koju štedi za stoku). a mokraću kao sredstvo za jačanje kose i kao lijek. 16 Geographia.

lov i pljačka čine njegovo glavno zanimanje i. ima izvjesne zajedničke crte s morem. deva i palma čine trijumvirat. to su jedina zanimanja dostojna čovjeka. e. Ona je čuvar njegove svete tradicije. on bi prestao biti no- 2IVOT BEDUINA 39 rnad. Zemljoradnja i sve vrste trgovine i zanata su ispod njegova dostojanstva.je došla s asirskim osvajanjem u sedmom stoljeću pr. kao tip. On predstavlja najbolju adaptaciju ljudskog života u uslovima pustinje. i to putem sile — iznenadnim upadima. U zajednici sa pijeskom oni sačinjavaju četiri velika glumca u drami njenog postojanja. koji je vrhovni gospodar. Nomad na svaki način hoće da iznudi od svog bolje situiranog susjeda ona prirodna bogatstva koja njemu nedostaju. Izvjesno gradsko stanovništvo. Po-. 61. on još uvijek živi kako su njegovi preci živjeli. str.. Oskudica vode. Shodno dvostrukoj prirodi zemljišta. Akcije i reakcije između gradskog i pustinjskog stanovništva obrazlažu se urgentnim i egoističnim diktatima samoodržanja. Anatomski. (New Yoric. 20 Isp. po njegovom shvatanju. Caravan: the Story of the Middle East. 1951). Beduin nije nikakav Ciganin koji besciljno luta samo radi lutanja. uzgoj konja. n. Pustinja. Krv sjedilačkog stanovnišva se na taj način neprestano osvježava nomadskom lozom. POGLAVLJE III ŽIVOT BEDUINA . Demarkaciona linija između selilačkog i sjedilačkog stanovništva ne da se oštro povući. Njegov kulturni lik uvijek je bio isti. Ako bi se i kad bi se oslobodio svoje okoline. evolucija ne nalaze se među zakonima kojima se on brzo pokorava. neprohodni pu-tevi i nestašica životnih namirnica — u normalno vrijeme sve sami neprijatelji — u vrijeme opasnosti pokazuju se kao odani i nepokolebljivi prijatelji. Kontinuitet. u šatorima od kozjih i devinih dlaka. on tamo odlazi da traži ispašu. danas je ono isto što je bio jučer i što će biti sutra. kostiju i mišića. Zato se ne treba mnogo čuditi što je Arabljanin rijetko savijao svoju šiju pod tuđinski jaram. Nomadstvo je isto toliko na nauci zasnovan način života u N uf udu koliko industrijalizam u Detroitu ili Mančesteru. Nad svim što živi u pustinji Beduin. Nomad. Promjena. koje je jedno vrijeme bilo beduinsko još odaje svoje nomadsko porijeklo. nesnosne vrućine. ili mirnim metodama — razmjenom. dok su ostali Beduini po svom ustrojstvu i načinu života gradsko stanovništvo. i napasa svoje ovce i koze na isti način i na istim ispasištima. Gdje god nađe zelenog zemljišta. On je kopneni gusar ili posrednik. monotonija i neplodnost njegova pustinjskog zavičaja vjerno se odražavaju na beduinskoj fizičkoj i mentalnoj strukturi. a u sjevernu Afriku s islamskom invazijom u sedmom stoljeću n. Svome stanovniku pustinja je više nego njegov zavičaj. Mršavost i neplodnost njegova tla pokazuju se na . ali u neplodnim pustinjama Beduin je uvijek ostao isti1. Coon. e. u »kućama od dlake«. Otporan prema prodiranju egzotičnih ideja i običaja. ili u isto vrijeme i jedno i drugo. stanovni- Nomaa c^ Arabije se dijele na d^ije glavne grupe: no- madske Beduine i sjedilačko stanovništvo. gdje Beduin igra ulogu gusara. zaštitnik čistote njegova jezika i krvi i njegova prva i najistaknutija odbrambena linija protiv prodiranja izvanjskog svijeta. Carleton S. on je klupko nerava. Gajenje ovaca i deva i. napredak. U Plodnom polumjesecu carstva su dolazila i prolazila. stoji i polunomadski i kvazigradski stepen. u manjoj mjeri.

bavila su se njim bez ikakvih skrupula. razdvajaju stanovništvo pustinje na zaraćena plemena. vol. Al-Qutami. neumorno su pjevali pohvale u čast gostoprimstva. Slabije pleme ili sjedilačko naselje na pograničnom području može kupiti zaštitu na taj način što plaća jačem plemenu ono što se danas naziva khiiwah. Prvi osnovi semitske vjere razvili su se u oazama više nego na pjeskovitom zemljištu i kon-centrisali su se na kamenje i izvore. koja je poznata sa slika. novinari svojih dana. Ljute borbe oko vode i ispaše. koje se uz hamdsah (junaštvo i entuzijazam) i muru'ah (muževnost)4 smatra jednom od najvećih vrlina rase. Princip gostoprimstva. u Starom zavjetu. molio je neki Beduin. i Bethela. npr. pjesnik ranijeg umajadskog perioda. 89. Vjera se zaista vrlo slabo nastanila u Beduinovom srcu. ipak. Hlače se ne nose. preteče Crnog kamena i Zam-zama. a i obuća je rijetka. diydfah (gostoljubivost). suprotnost ovim vrlinama. 2 Abu-Dawud. Disciplina. u granicama njegovih načela o prijateljstvu.r\Jib 11*1 i i • j • i i . dostiglo 3e zbog eko- nomskih i društvenih uslova pustinjskog života. Individualizam. gdje je borbenost hronično duševno stanje. pa i svog vlastitog brata ako nemamo nikog drugog do brata da pljačkamo!«3 U Su'udi Arabiji pljačke su sada protivuzakonite. Njegova svakodnevna hrana su datule i nekakva smjesa od brašna ili prženo žito sa vodom ili mlijekom. Njegova odjeća je isto tako oskudna kao i njegova ishrana: duga košulja (thawb) sa pojasom i lepršava gornja haljina ('oba'). i ghazw je neka vrsta nacionalnog sporta — krv se ne smije prolijevati izuzev u slučajevima krajnje nužde. u izvjesnoj mjeri. opet. U pustinjskoj zemlji. I. Ono počiva na temeljima ekonomske strukture beduinskog stočarskog društva. Mada je Beduin strašan kao neprijatelj. i • i i (razzia) oblikom banditizma. Po sudu Korana (9 : 98). On više voli pasivno podnošenje nego ma kakav pokušaj da promijeni stanje u kome se nalazi. Ove pojmove pljačkanja (ghazw) i njegovu terminologiju prenijeli su Arabljani u islamska osvajanja. pljačkanje spada u jedno od nekoliko muških zanimanja. poštivanje reda i autoriteta nisu idoli pustinjskog života. Žilavost i izdržljivost (sabr) izgleda da su njegove najveće vrline. a ruka svakog čovjeka protiv njega. stepen nacionalne institucije. ipak.njegovom vanjskom izgledu. 1280). Glavu pokriva šal (kufiyah). ustaljenih običaja i časti nego i uvreda samog boga. Sunan (Cairo. koje se inače srna- JL l / U-L-fv l* o rv C fJ\JI t/\. I hrišćanska plemena. međutim. Pliačkaški Dohodi Pljačkanje (ghazw. bez obzira na teškoću svoje sudbine. Ghaziv. u nekoj mjeri ublažava zla i štete koje nanosi ghazw. »smiluj se meni i Muhamedu i više nikome osim nama!«2 Još od Ishmaelovih vremena ruka Arabljanina bila je protiv svakog čovjeka. banu-Tag-hlib. 40 PREDISLAMSKO DOBA takvog života: »Naše je zanimanje da pljačkamo neprijatelja. zajednička svijest o bespomoćnosti pred krutom i zloćudnom prirodom razvija osjećaje potrebe jedne svete dužnosti: dužnosti gostoprimstva. koje su glavni uzroci sukoba. str. Odbiti gostu tu predusretlji-vost u zemlji gdje nema nikakvih svratišta i hotela ili mu naškoditi pošto si ga primio kao gosta gaženje je ne samo. koji drži uzica ('iqdl). pomaže ograničavanju broja grla za prehranu. on je lojalan i velikodušan prijatelj. koje mu omogućuju da ostane živ ondje gdje sve ostalo ugiba. druga karakteristična crta. u islamu. Pasivnost je.. »pustinjski Arabljani su . »Gospode«. a još manje da u sebi razvije ideale privrženosti zajednici dobara dalje od onih koja pripadaju plemenu. svog susjeda. tako je duboko ukorijenjena da Beduin nikada nije bio u stanju da se digne do dostojanstva društvenog bića internacionalnog tipa. Shodno pravilima lova. istinskog zaštitnika. Predislamski pjesnici. mada on stvarno ne povećava ukupan iznos raspoloživih namirnica. izrazio je u dva stiha pokretački princip 1 Glavna crta iihn-Su'iudovih ekonomskih i društvenih reformi je (kolo nizacija nomada na jednom zemljištu. razzia).

. U slučaju da pobjegne. 171. Svaki šator predstavlja porodicu. »Banu« (djeca) naziv je koji oni stavljaju ispred svog zajedničkog imena. Iginaz Goldziher. Taghlib. i svaki č]an roda može ga otkupiti svojim vlastitim životom. rodovsko srodstvo može i pojedinac steći sudjelovanjem u hrani nekog člana ili sisanjem nekoliko kapi njegove krvi. 'Asabivah 'Asablyah je duh roda. što dokazuje slučaj basus rata između plemena banu-Bakr i banu-Taghlib. Gora nesreća ne može zadesiti Beduina od gubitka plemenske pripadnosti. izaziva krv. pjevao je pjesnik. mada podvlače da su i ekonomski razlozi morali uticati na mnoge od ovih događaja. 4 Isp. koja su igrala važnu ulogu u istoriji i čiji potomci još žive u zemljama koje govore arapskim jezikom. On ima status vanzakonika. u zemlji gdje su tu-đinac i neprijatelj sinonim.najokorjeliji u svome nevjerstvu i licemjerstvu«. »njegovo pravo na svoje članove toliko 6 Knj. jednako je bespomoćan kao i čovjek koji u feudalnoj Engleskoj nema zemlje. Nekada se prihvata otkup krvi (diyah). a učenici koji su vezani za džamiju u Meki ili za ma koju drugu džamiju nazivaju se »(Njegovi) susjedi« (sing. bili su konfederacije sjevernih arabljanskih plemena. Šator i predmeti njegova skromnog kućanstva su individualna svojina. ali voda. Ezekijel. podvrgavaju se vlasti samo jednog poglavice — starijeg člana roda i služe se istim bojnim poklikom. prema primitivnim zakonima pustinje. fiktivno ili stvarno. Ako rob stekne slobodu. Freytag (Bonn. Mada je to u prvom redu stvar porijekla. stvara užu vezu u plemenskoj organizaciji. pa na taj način postaje njegov klijent (mawla). on je bez zaštite i sigurnosti. str. Jednako i cijeli slabiji rod može da zatraži zaštitu jačeg roda ili plemena i da. Ta'rikh Najd (Beirut. Ash'dr al-Hamasah. Religioznost Rodovsko uređenje je osnov beduinskog društva. Do današnjeg dana o hodočasnicima Meke se govori kao o »gostima Alaha«. Herodot6 govori o ovom prastarom obredu posvojenja. skup šatora čini hayy. Stranac može tražiti takvo srodstvo i u tom slučaju naziva se štićenik (dakhll). str. 44 : 7. izid. Analogan običaj u vjeri omogućuje strancu da postane čvrsto vezan uz službu svetišta7 i da tako postane štićenik božji. Krvno 3 Abu-Tarmmam. Ženska imena nekih rodova pokazuju tragove ranijeg matrijarhalnog sistema. Muhammedanische Studien. 8. Veći broj srodničkih rodova grupisanih zajedno smatraju sebe potomcima iste krvi. str 13. »Budi privržen plemenu«. 7 Isp. u njemu nestane. On podrazumijeva bez- uslovnu privrženost članovima roda i općenito odgovora patriotizmu vatrenog. Krv. pt. konačno. mujdwir). ispaše i obradiva zemlja su zajednička svojina plemena. Krvna neprijateljstva mogu trajati po četrdeset godina. šovinističkog tipa. I (Halle. 2IVOT BEDUINA 41 srodstvo. 928). on često uviđa da je u njegovom interesu da zadrži veze sa porodicom svog ranijeg gospodara. itd. Čovjek bez plemenske pripadnosti. Ako član roda počini ubistvo unutar svoga roda. Kroničari ističu da su u predislamsko doba u cijelom ayyam al- lArab krvne razmirice bili motivi ovih međuplemenskih borbi. pogl. 5 Ameen Ribani. 233. Ghatafan. ustanovljena je krvna osveta. TayyP. Do današnjega dana oni samo ustima izražavaju poštovanje prema Proroku5. 1889). članovi jednog hayya čine rod (qawm). Smatra se da je u prvom redu najbliži rođak pozvan da na se preuzme odgovornost. niko ga neće braniti. on postaje vanzakonik (tarid). Ako je ubistvo izvršeno izvan roda. ni. Nikakva se druga kazna ne priznaje osim osvete. 1828).

Rod predstavlja njegov titularni poglavica šeik. Sposobnost asimiliranja drugih kultura. Seik nije kao njegov moderni poznati holivud-ski imenjak. On je dijelio vojsku na jedinice. vojnim i drugim stvarima zajedničkog interesa. koje su stoljećima bile neiskorišćene. treba pripisati u velikoj mjeri . pretpostavlja da je rod ili pleme. Jedan Hammurabi se pojavljuje u Babilonu. Arabljanin je isto tako aristokratičan kao i demokratičan. općenito. čije se upravljanje očituje u davanju trezvenih savjeta. Društvo u kome on živi gleda na sve jednako.42 PREDISLAMSKO DOBA je jako da može natjerati muža da ostavi svoju ženu«". Spomenici su podignuti. kao oni u Petri. izd. on je stariji član plemena. Islam je potpuno iskoristio plemenski sistem u vojne svrhe. Vrijeme trajanja njegove vlasti ovisi o naklonosti izbornog tijela. šeik nije apsolutni gospodar. Nesocijalne i individualističke crte lasabiyah nikad nisu bile izbrisane iz arapskog karaktera. na svoje plemenito porijeklo (nasab). kojemu skoro nema premca. koji je sastavljen od starješina pojedinih porodica. koje su se zasnivale na plemenskim osnovama. također je izrazita crta djece pustinje. 3. manje sretan i kudikamo niži. a ona ipak imala slobodu da bira muža i da ga napusti ako je rđavo s njome postupao. a specijalno Beduin. čini se. uživala je i još uvijek uživa izvjesnu mjeru slobode koja se uskraćuje njezinoj sjedilačkoj sestri. Od svih naroda jedino su Arabljani podigli genealogiju na stepen nauke. na svoj mač i svoga konja. Godine života i lične kvalifikacije odlučuju u izboru. Naslov malik (kralj) Arabljani nikad nisu upotrebljavali. u velikodušnosti i odvažnosti. On neizmjerno voli neobično duge genealogije i vrlo često dovodi svoju lozu u vezu s Adamom. Beduinka. Wright (Leipzig. smještao je koloniste u osvojenim zemljama po plemenima i postupao sa novoobraćenicima iz pokorenih naroda kao sa klijentima. a specijalno o romaniziranim i perzijaniziranim dinastijama Gasana i Hire. iznad svega. Ovaj neisko-rjenljivi partikularizam u rodu. bez obzira da li se radi o Beduinki predislamskoj ili islamskoj. sa beduinskog egzaltiranog stanovišta. a to je naglašeni individualizam člana roda. pa su se i poslije pojave islama dalje razvijale i ostale odlučujući faktori koji su doveli do raspadanja i konačne propasti raznih islamskih država. U sudskim. Sposobnosti. W. On opći sa svojim šeikom na ravnoj nozi. Civi-lizovan čovjek je. u kojem je muž bio gospodar. Za njega je arab-Ijanska nacija najplemenitija od svih nacija (ajkhar al-umam). i smatra svaki drugi rod ili pleme svojom legitimnom žrtvom ili objektom pljačke i umorstva. već prema slučaju. Kraljevi banu-Kindah bili su jedini izuzetak od ovog pravila. On gleda na sebe kao na utjelovljenje savršenog obrasca stvaranja. neovisna i apsolutna. on se mora konzultovati sa plemenskim savjetom. a. 229. izuzev kada se radilo o stranim vladarima. jedan Mojsije na Sinaju. al-Kamil. jedna Zenobija u Palmiri. Plodni polumjesec pruža priliku za to. Ona je živjela u poligamij-skoj porodici i pod baal ženidbenim sistemom. Fenomenalan procvat ranog islama. Arabljanin je vrlo ponosan na čistotu svoje krvi. iznenada se bude vlastitim pobudama i 8 Al-Mubarrad. jedinica sama za sebe. jedan Filip Arap u Rimu ili jedan Harun-al-Rašid u Bagdadu. star. Arabljanin. koji još izazivaju divljenje svijeta. 1864). L. rođeni je demokrata. na svoj govor i poeziju. 2IVOT BEDUINA 43 razvijaju se u dinamičku snagu. ako se pruži prilika.

izd. 2 D. str. sjedilački. ara-bizirani Arapi (mustvribah) stanovnici su Hidžaza. Južni Arabljani su se prvi istakli i razvili svoju vlastitu civilizaciju. 3. D. koji su. II (Chicago. Ancient Records o/ Assyria and Babylonia. Međutim. koji svi vuku porijeklo od 'Adnana — . 32. par excellence arapskim. str. koji vuku porijeklo od Qahtana (Joktana iz Starog zavjeta) i predstavljaju starosjedilačku lozu. Među ove posljednje ulaze i stanovnici Nadžda i centralne Arabije. Genealozi. nomadi koji žive u »kućama od dlake«. obično dalje dijele preživjele 1 Carleton S. u Hidžazu i Nadždu. III. Prirodna istorija. I (Leyden. sabejskim ili him-jaritskim. Sjeverni Arabljani se nisu pojavili na svjetskoj pozornici sve do pojave islama. i i i • za sve stanovnika Poluotoka. 408. 1927). knj. tj. uključujući Thamud.latentnim snagama Beduina. Arabljaruski Arapi ('oribah). brahikefalne (kratkoglave) crte lica sa- širokom vilicom i orlovskim nosom. -i . Oni sebe najprije dijele na dvije grupe: izumrle (ba'idah). Oni su poznati klasičnim piscima kao »Tamudaei«3. Pretpostavlja se da su Aditi živjeli u starom Hadramautu. Naba-tejci i Palmirci. 8 Plinije. pt. VI. pisanim klinastim pismom. 246. po riječima kalifa 'Umara. Južni se služe nekim svojim starim semitskim jezikom. 1939). Nadžda. SABEJSKI TIPOVI 46 PREDISLAMSKO DOBA Arabljane na dvije etničke porodice: arabljanske Arape ('oribah) i arabizirane Arape (musta'ribah). pogl. opet. bez obzira na geografski smještaj. 1904). The Races od Europe (New York. Coon. Liuckenbill. Thamud je bio istorijski narod koji se spominje u analima Sargona II2. vol. Oni na sjeveru govore jezikom Korana. Južni imaju vrlo mnogo obalnih elemenata. T asm i Jadis i preživjele (baqiyah). uglavnom. Sjećanje i svjesnost ovih nacionalnih razlika među Arabljanima odražava se u njihovim tradicionalnim genealogijama. možda morskim putem1. s kojima je vrlo srodan etiopski. 403—4. uglavnom. Ovaj je elemenat unesen u Južnu Arabiju sa sjeveroistoka. Hadramautu i duž susjedne obale. 9 Ibn-Sa'd. Eduard Saohau. naseljeni u Jemenu. POGLAVLJE IV PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA Arahl™™ Mi smo do sada upotrebljavali naziv Arabljani filliUlIliliL -i -i-. 'Ad — i jedni i drugi poznati iz Korana —. 118. ravnim obrazima i bujnom kosom. što je karakteristično za armenoidni tip (Hetite i He-breje). kako oni sami o sebi govore jesu Jemeniti. I jedni i drugi su doliho-kefalni (dugoglavi) članovi mediteranske rase. L. Sjeverni Arabljani su. §§ 17. Geografska podijeljenost zemlje neprekidnom pustinjom na sjeverne i južne dijelove tačno odgovara podjeli naroda koji u njima žive. Sada moramo praviti razliku između Južnih i Sjevernih Arabljana. Kitdb al-Tabaqat al-Kablr. »snabdijevali islam sirovinskim materijalom«9. vol. Južni Arabljani su.

g. i vezana je. nasuprot zavoju Nila blizu Tebe.).jednog od potomaka Ishmaila — i oni su »naturalizovani« u zemlji. približuje joj se na jugu kod Bab al-Mandaba. sa sredinom zapadne Arabije trećim putem. e.) dom i obrijanom gornjom usnom. Gasanidi iz istočne Sirije i Lahmidi Hire i Iraka bili su južnjaci koji su se nastanili na sjeveru. bili su jemenitskog porijekla. (amu. pa čak i onda kada je islam prividno ujedinio arabljanski 1. Jedan raniji reljef. Pripadala je primorskom tipu.prvi internacionalni veliki put koji je čovjek upotrebljavao — odvajao se krak u pravcu jugoistoka do ovih bakarnih i tirkiskih sinajskih rudnika. koji se nalaze u riječnom koritu Vadi Maghare. Ovo su najranije slike Arabljana koje postoje. Vjerovatno se tu radi o Južnom Arabljaninu. bilo teritorija jedne ili obiju rijeka. Jaz između dvije arabljanske porodice nije se nikad mogao premostiti. 1900. Arabljanski poluotok se utisnuo između dva najranija kulturna centra: Egipta i Babilonije. Njezina kultura je u svojoj srži bila autohtona. koji je obilježen kao »azijat«. Stanovnici Medine. a Poluotok leži između njega i zapada. sa dugom. Riječ Beduin (egipat. ali period velike eksploatacije započeo je sa Snefruom (ča 2720. Za vrijeme dvanaeste egipatske dinastije (ča 2000— 1788 pr. Ovaj posljednji put bio je glavna centralna spojnica. Njezini jugoistočni narodi bili su možda narodi koji su djelovali kao posrednici između Egipta. i spaja se sa Crvenim morem u Kusajru. Ovaj kanal. na komadu slonove kosti izrađen portret tipičnog armeno- idnog Semita. n. s komadom platna oko bokova. možda je bio treće kulturno žarište. preko kojega prolazi kopneni put. U jednom kraljevskom grobu prve dinastije u Abidosu. pokazuje ispijenog beduinskog poglavicu. koji je pripadao istoj dinastiji. nomad. obnovili su Ptolemejevići. Afrika dodiruje Arabiju na sjeveru na Sinajskom poluotoku. našao je Petri (Petrie) god. Mada se Arabija nije nalazila unutar domašaja kulturnog područja riječnih dolina. Mezopotamije i Pendžaba — tri žarišna centra najranije trgovine — i oni su dali svoje ime velikom moru koje se između njih prostire. blizu današnjeg grada Tura. ipak se ona nije mogla oteti njihovom uticaju. koji upravo hoće da mu svojim buzdovanom razbije lubanju. . Sinajski bakar Egipat se interesovao za Sinaj zbog njegova bakra i rudnika tirkiza. na razdaljini od samo petnaest milja. pr. ali njegova porodica Quraysh pripadala je plemenu Nizari sjeverne loze. pr. šiljatom bra- STAROEGIPATSKA PREDSTAVLJANJA ARABLJANA (Ča 2000. e. koji je preteča Sueckog kanala. n. Faraoni prve dinastije stavili su u pogon rudnike Poluotoka. u Indiji. kako se ponizno ulaguje egipatskom zarobijivaču. koji su pohitali u pomoć Proroku u vrijeme njegove hidžre. U predaji o Qahtanu i "Adnanu leži reminiscencija na diferencijaciju između Južnih i Sjevernih Arabljana. koji ide riječnim koritom Vadi al-Hammamat.) kanal povrh Bilbajsa povezivao je Nil sa Crvenim morem. e. Pendžab. n. na južnom dijelu Poluotoka. Veze s Egiptom Kao debeo klin. Njega su ponovo otvorili kalifi i bio je u upotrebi sve do otkrića (1497) puta u Indiju oko Rta dobre nade. Prastara podjela i dalje je kao uvijek ostala jedna od izrazitih crta. Još u preddinastičko doba sinajski nomadi izvozili su PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA 47 svoje vrijedne produkte u Egipat. Od velikog puta koji je spajao Egipat sa Sirijom i Palestinom i odatle dopirao do ostalog dijela Plodnog polumjeseca i Male Azije -. odnosno 1500. na zapadu. iz treće dinastije.

a sada pokrajina na obali. ranije grad. POGLAVICU NOMADA UDARA Hadramaut5. n. 10 :26. n. Zafar je još glavni centar njegove trgovine. možda Senusertu I (1980 —1935. vol. na afričkoj obali. e. ne treba brkati sa Zafarom u unutrašnjosti Jemena. TAMJANOVO STABLO I MAHRF BERAČ 50 PREDISLAMSKO DOBA u Hadramautu i drugim dijelovima Južne Arabije.« Pošto su ovo bili i produkti Jemena u jugozapadnoj Arabiji. Južna je Arabija došla u uže veze s Egiptom kada je on uspostavio trgovinske veze sa Pun-tom i Nubijom. e. Buldan. 102. Kada je Nubija bila podjarmljena i Punt (današnja Somalija) uključen u trgovinsku sferu Egipatskog Carstva. Glavna atrakcija za Egipćane u Južnoj Arabiji bio je tamjan. vjerovatno afričke strane Crvenog mora. Zafar. Kao i u stara vremena. u koji je u stara vremena spadalo i primorje Mahra i Šihr6. Yaqut. Ovaj Zafar. odatle »olibanum«) još uvijek uspijeva 5 IJasarmaweth Knj. pr. mirišljave gume. pr. može se vjerovati da su Egipćani upotrebljavali naziv »Punt« za zemlju na obje strane Bab al-Mandaba.) iz iste zemlje uobičajen tovar »slonove kosti. . n. pogl. pr. kao osvajaču naroda z\rabljanskog zaliva. III. ipost. učinivši taj centralni put najvažnijom vezom sa Južnom Arabijom. Stari Egipćani nisu bili jedini narod koji je pokazivao trgovinske interese u Arabiji. Novo mu je ime Zufar i on se nalazi pod nominalnom upravom sultana 'Omana. Trgovina tamjanom sa Južnom Arabijom išla je kroz riječno korito Vadi' al-Hammamat. prva slavna žena u istoriji. 7 lap. SEMERKHET.) kako vodi prvu pomorsku ekspediciju morskim putem do zemlje koja proizvodi tamjan. smola i aromatično drveće. Možda je i zlato došlo iz Arabije. a njime je taj dio Arabije bio naročito bogat. donijeli su (1479.) iz dvanaeste dinastije. 6 U kasnijoj i novijoj 'upotrebi ime al-Shihr upotrebljavalo se za čitavo obalno područje tamjana. koji je ležao na južnoj obali. koji je bio glavni grad Himjarita7. pr. vjerovatno do Somalije. e. mnoge su ekspedicije bile poduzete u ona mjesta kako bi se dobila »izmirna«. PREDISLAMSKO DOBA likom mumifikacije (balzamiranja). panterskog krzna i robova. ali već za vrijeme pete dinastije nalazimo Sahura (2553— 2541. II. bio je glavni centar. e. n. trgovinski centar zemlje tamjana. str. uključujući Mahrah i Zafar. koji su oni visoko cijenili zbog njegove upotrebe u hramovima i pri- Tamjan 4 Knj. 576—7. Izaslanici njezina nasljednika Thutmosa III. Tamjan ('luban. bio je čuvena zemlja tamjana.). Glavni rivali u trgovini mirodija i minerala bili su narodi Babilonije. Napoleo-na staroga Egipta. Herodot4 govori o Sesostridu. ŠESTI KRALJ PRVE DINASTIJE.Azijat) igra značajnu ulogu u ranim egipatskim analima i u nekim slučajevima odnosi se na nomade oko Egipta i izvan prave Arabije. Takvu jednu ekspediciju u Punt preduzela je Hatshepsut (ča 1500. ebanovine. Osamnaesta dinastija držala je flotu u Crvenom moru.

opustošio i vatrom zapalio. njegov kraljevski grad. Prvi centar za snabdijevanje sumerskim bakrom.200 konjanika. Tiglath--Pileser III (745—727. Na dioritskoj statui Narama-Sina (ča. 9 Luckenbill. govori nam o svojoj ekspediciji za nabavku kamena i drveta za svoj hram iz Magana i Melukhke. sabejskog poglavice. Les inscriptions de Sumer et d'Akkad (Pariš. Arabljanina. pr. 1. e.000 vojnika Hadad-ezera iz Arama (? Damask). n. »Primorje« klinastih natpisa bilo je. osnivač Drugog Asirskog Carstva. najranijim metalom koji je otkriven i upotrebljavan u industriji. možda. bio je možda u Omanu. ja sam razorio. god. Sargon II (722—705. između drugih. pr. n. I. Ova su plemena očigledno živjela na Sinajskom poluotoku i u pustinji na sjeveroistoku10.).. osvajač Karhemiša i Samarije.. pr. i od ostalih kraljeva Egipta i pustinje »zlato. 1. vol. n.«9 *) Titula starih sumeranskih i asirskih vladara. Njegovi ljetopisi bilježe da su mu 728. planinske . u toku asirskog perioda. pripovijeda da je sedme godine svoga kraljevanja pokorio. smješteno u pravoj Arabiji i obuhvatalo je zapadnu obalu Perzijskog zaliva sve do otoka Bahreina (starog Dilmuna) i. prema jednoj novijoj teoriji. prev. ali su kasnije. arabljanskog šeika. imenom Samsi (Shams ili Shamsi. i plemena Tamud (Thamud iz Korana) i Ibadid. Zabibi. \h). U isto vrijeme on je primio od kraljice Arabije Samsi. n. sjeverno od Hamaha. »koji žive u pustinji i ne priznaju ni visokog ni niskog službenika«.). Sukob se dogodio 854. str. 1. n. bila prenesena na druga udaljena mjesta na Sinajskom poluotoku i istočnoj Africi. U želji da osigura glavne trgovinske puteve koji prolaze kroz prostrano Asirsko Carstvo i koji se stječu na Mediteranu. 20. Na taj je način Tiglath- Pileser III bio prvi koji je nametnuo svoj jaram Arabljanima. e. PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA 51 Izgleda vrlo prikladno da ime prvog Arabljamna u pisanoj istoriji treba povezati sa devom. Nabopolassar je bio kralj Primorja prije nego je postao kralj Babilona. Nu-fud na zapadu sve do Akabe. pr. e.2. i uništio ih. pr.i.). devama i u mirodijama. e. 2171. pleme Mas . 239. g.dadao još jednu kraljicu Ariba. možda nekom starom minejskom kolonijom na karavanskom putu.. koji je vodio ekspediciju protiv ara- mejskog kralja Damaska i njegovih saveznika Ahaba i Junduba. Sumerci i Akadi. Ova dva sumerska imena mjesta Magan i Melukhka očigledno su se najprije upotrebljavala za izvjesne oblasti u istočnoj i centralnoj Arabiji. 3 Asirska ^a Prvim sigurnim spomenom Arabljana susre- nenetraciia ćemo se na 3ednom natpisu asirskog Shalmane- sera III. od It'amare (Yatha'-amar). već su se do četvrtog milenija prije naše ere zbližili sa svojim susjedima zapadne oblasti (Amurru) i bili su u stanju da sa njima saobraćaju kopnenim i vodenim putevima. Treće godine svoga kraljevanja on je iznudio plaća" je danka od kraljice »Aribi« zemlje. pr.).000 deva Gindibu'. a označava »božjeg« zamjenika (prim. Devete godine on je i. unuka i nasljednika Sargona (prvo veliko ime u semitskoj istoriji). čitamo da je on osvojio Magan i porazio njegova vladara Manijuma8. Evo rijeci Shalmanesera: »Karkar. Rano stanovništvo te oblasti. u Karkaru. Na ovim klinastim natpisima imamo prve pisane istorijske spomenike za jedno mjesto u Arabiji i za jedan arabljanski narod. Thureau-Dangin. grad Temai (Tayma') i Sab'ai (Sa-bejci) poslali danak u zlatu. 1905). n. Gudea (ča 2350. § 611. 8 Isp.. e.200 kola. e.). sumerski patesi*) iz Lagasa. poveo je više vojni protiv Sirije i rjezine okoline. Etimološki se »Magan« ne može poistovetiti s arapskim »Ma1-an«. Veze sa Sumercima i Babiloncima Istočna je Arabija graničila sa Mezopotamijom. imenom jedne oaze u sjevernom Hidžazu (sada u Transjorda-niji). a ostatak deportirao u Samariju11. 238. F.

sklopila je savez sa buntovnim Babiloncima protiv asirskog gospodstva. pr. koja je također bila i svećenica. II. Sennacherib. n. 11 Duokenbil. čiji se vrhovni štab nalazio u Palmireni. »da bi spasao život. napustio svoj logor i. na jugozapadu Arabije. boje za obrve. vol. tamjan. Na svom čuvenom pohodu (670) osvajanja Egipta. Očigledno. god. imenom Telkhunu (Te'elkhu-nu). a vjerovatno i kao saveznicima u zajedničkoj borbi protiv divljih nomada Sjeverne Arabije. god. ugušio pobunu na čijem je čelu bio Uaite'. § 17. koji se u ovim pohodima spominju. str. konje i deve kao njihov danak12. str. 10 Ditlef Nielsen. I. poglavica plemena Qedar (asir-ski Kidri). Esarhaddon je oko 676.) je zarobio Uaite'a i njegove vojske poslije jedne žestoke bitke. ali da se krilate zmije nalaze samo u Arabiji. od koga je. drago kamenje. presretali karavane na putevima i primali pomoć i potporu iz Egipta i Babilonije. drago kamenje. Mada ih Asirci s pravom zovu Rimljanima starog svijeta. Mi čitamo stvarno o četiri ratna pohoda koje su preduzeli Sargon II. Na Sinaju su starozavjetni Midijanci. § 18. pod imenom Dumat-al-Džan-dal. prah od antimona. pr. Njih su podbadali na ustanak i Egipat i Babilonija. koji su stalno pustošili asirske pokrajine u Siriji. Esarhaddon i Ashurbanipal da kazne nepobjedive Beduine. 75. Kraljica. koja je kasnije. n. sin i nasljednik Hazaela. koji je istovetan sa Kariba-ilom sa natpisa13. »Urbi«. Die altarabische Kultur (Kopenhagen. kako sam Sennacherib tvrdi. 4. Nju je potpomagao Hazael. I. i slj. sve vrste trava. Prave Sabejce. potpali pod asirsko gospodstvo. Sennacherib je pokorio »Adumu. bježeći sam. Asirci su samo nominalno mogli podjarmiti oaze i nekoliko plemena Sjeverne Arabije. n. vol. 1927). a ne Nabatejci. Izaija (30 : 6) u svom »tovaru« južne stoke spominje »guje i krilate ognjene zmajeve«. e. II. U asirskim se analima često spominju arabljanske poglavice »kako ljube noge« kraljevima Ninive i kako im. e. i odnio je u Ninivu lokalne bogove i samu kraljicu. prinose zlato. Handbuch der altarabischen Altertumskunde. tvrđavu Arabije«. nikad nije podjarmila Niniva. Ako je tako. onda »danak« o kome govore Asirci mogli bi biti samo dobrovoljni pokloni koje su ovi arabljanski vladari poklanjali asirskim kraljevima kao sebi ravnim. Slično je i njegov nasljednik Kari-ba-jl iz Sabe. Ovaj It'amara iz Sabe bio je očigledno jedan od Yatha'-amara koji nose kraljevsku titulu mukar-rib na južnoarapskim natpisima. e. Oko 688. 12 Duokenbill. II. Handbuch. koji je. umakao u udaljene (krajeve)«14. među ostalim poklonima. pr. Neobabilonske i perzijske veze: Tayma' Među sjevernim naseljima u ovom periodu je Tayma' (Tema i Te-ma-a s asirsko- babilonskih pisanih spomenika) došla do osobitog značaja kao pokrajinska rezidencija Nabonida (556-539.proizvode.). § 946. 14 Luckenbill. slonovu kost i javorove sjeme (?). gdje one na okupu zajedno žive«. vol. vol. Na svom devetom ratnom pohodu protiv arabljanskih plemena Ashurbanipal (668— 626. odigrala značajnu ulogu. Adumu je oaza u Sjevernoj Arabiji. 13 Nielsen. . strašnog Asirca toliko je iscrpla užasna oskudica pustinje Sjeverne Arabije da je vidio »dvoglave zmije« i druge strašne gmizavce koji su »udarali krilima«15. Hero-dot16 uvjerava da se »ljutice nalaze na svim dijelovima svijeta. morali su biti u prvom redu Beduini. 65. jer su jedni i drugi bili neprijateljski raspoloženi prema Asiriji. vol. 52 PREDISLAMSKO DOBA Beduini su bili glavna smetnja Asirskom Carstvu. morao biti jugozapadni Arabljanin. posljednjeg kralja Haldejaca. deve i magarce. primao danak. Sinajski poluotok i Sjeverna Arabija. u toku islamskih osvajanja. a njihova zemlja »Aribi« morala je biti Sirijsko- mezopotamijska pustinja.

a ispod njega stoji njegov svećenik koji je uzdigao nadgrobnu ploču. Nabonidus str.. jednostavan i strog. Ofir. i zemlji istočno od njega. dok su njegov sin (tj. prema riječima klinastog natpisa. 17 R. prošao je kroz Sjevernu Arabiju i sklopio savez s njezinim narodom dok je bio na osvajačkom pohodu protiv Egipta.) u ruke Perzijanaca. 9 : 27—8. skoro sva imena Ezavovih sinova (Knj. Yahu (Yahweh.pogl. koji su oni baštinili od pustinjskih predaka. vol. Njegov se kult sastojao od pustinjskih svetkovina i žrtava paljenica od stoke23. 106—7. e. Govoreći o Dariju.« Kamen iz Tayme. koje je od vremena Tiglath- Pilesera III (747-727. bili su uočljivi još dugo pošto su se nastanili među urođenicima Kanaanitima i postali civilizovani. Neka starozavjetna hebrejska imena su arapska. Veze sa Hebrejima Geografski su Hebreji bili najbliži susjedi Arabljanima. Herodot18 primjećuje ovo: »Arabljane Perzijanci nikad nisu podjarmili. Dnev. devete. n. Na njihovom putu iz Egipta u Palestinu oko 1225. Kronika tvrdi da je Nabonid bio u »al Temi« sedme. 19 G. l : 35—7). Tragovi plemenskog života.. odakle je Hiramova i Salamonova flota dovozila zlato. Hebrejsko Kraljevstvo na vrhuncu svoje moći obuhvatalo je i Sinajski poluotok.. U Midijanu. Hebreji su1 ušli u Palestinu kao nomadi. pogl. Njegovo prebivalište bio je šator i njegov ritual nije bio bogzna kako pomno izrađen. južnom dijelu Sinaja. Novo božanstvo je predstavljeno na asirski način. 1903).) zapremalo Siriju i dio Sjeverne Arabije.. Treće godine svoga kraljevanja Nabonid je. II. sklopljen je savez s bogom. desete i jedanaeste godine svoga kraljevanja. srodni semitski jezici. 88. and Belshazzar (New Haven. Doughertjr.Haldejci su postali baštinici Asirskog Carstva. n. Hebrejski i arapski su. PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA God. On datira iz petog stoljeća pr. »ubio vladara Teme« i učvrstio svoju vlast u oazi17. Kambiz. pr. pobrinuo za novčani prilog novom hramu i odredio nasljedno svećenstvo19. Jehova) očigledno je bio midijansko ili sjevernoarabljansko plemensko božanstvo. e. Mojsije se oženio Arabljankom. npr. Dnev. 525. § 558. Osnovi hebrejske vjere. povrh toga. sin i nasljednik osnivača Perzijskog Carstva. napisan je na aramejskom.. 195—6. 36:10—14. . 1. 1929). Južni Arabljanin bi imao samo malo poteškoća da razumije prvi stih Knjige postanka na hebrejskom21. post. e. kćerkom midijanskog svećenika22.. On je bio pustinjski bog. a rasno im najsrodniji. 19 Knj. Belshazzar) i vojnici bili u Babiloniji. Cooke. sada je deponovan u Luvru. 10 : 11. pr. . A Text-Book of North-Semitic Inscriptions (Oxford. 18 Knj. pr. III. Car. hebrejska (Rachel) plemena boravila su na Sinaju i Nufudu oko 40 godina. i na njemu je zabilježeno kako je novo božanstvo Salm iz Hadžama donio u Taymu neki svećenik koji se. Ibid. 109. P.. Najznačajnija zabilješka u literaturi klinastog pisma ove arabljanske oaze nalazi se u hronici koja govori o padu Babilona (539. n. Reminiscencije na pustinjsko porijeklo Hebreja u starom Zavjetu su veoma brojne20. e. drvo almagino i drago kamenje (1. Na njemu se nalazi jedan od najvrednijih semitskih natpisa koji su ikada nađeni. A. 5. 2.. Jehovinog štovatelja koji je Mojsija poučio u novoj vjeri. str. kao što smo ranije čuli. III. upućuju na prve početke u pustinji. 15 Isp. Salamon je imao svoju kraljevsku flotu u zalivu 'Akaba. koji je Huber (1883) kupio. n. kako najnovija istraživanja pokazuju.

. god. i 586. 13 : 20. Nekako u vrijeme Nehemije25.. i trgovinski artikli koji se tu spominju upravo su oni koje bismo mi očekivali među proizvodima Arabije. Više od jednog stoljeća poslije Salarnona (873—849. U trgovačkom poglavlju Ezekijela (+ poslije 752. e. Od četiri najpoznatija kraljevstva stare Arabije. 2 :19. n. mada je teško sagledati kako su udaljeni Sabej-ci i »Arabljani... 15.20 Hoz.. 17) govori o jednom južnoarabljanskom poduhvatu protiv J ude koji se završio gubitkom sinova.) Jehoshafat je još držao vlast nad Elathom (Ezion- geber. D. Dnev. Ma'ina. Jer.. mogli izvršiti takav upad. 26 : 7) borili su se protiv Mineja u oazi Ma'in (današnja Ma-(an) i okolo nje. n. Kroničar (2. Hadramauta i Katabana. 2:2. e. Do Jobova vremena (22 : 24) Ofir je postao sinonim za zemlju koja proizvodi zlato. 4 : 41) i prije njega Uzziah (2. e. Proročka karijera Jeremijina pada između 626. zastrašujući sjaj moga veličanstva nadjačao je njega. koje je doveo da utvrdi Jeruzalem. e. Dnev. i slj. pr. e. praksa slična današnjoj praksi Beduina. ukazuje da su oni brijali svoje glave osim jednog čuperka na vrhu. 1934). str. i slj. 22 Knj. III (1926). pr. 3:2.. 12 : 10. uzgajanjem stoke. jer 2.. U Koranu se a'rab upotrebljava za Beduine.. Drug. iz. Etimološki. 14 : 22). § 240. a Urbi (Arapi) i<njegove plaćeničke (?) trupe. Arapi i nomadi su sinonimi. n. 54 PREDISLAMSKO DOBA 9 : 10). 1924). današnja 'Akaba) i nad trgovačkim putevima koji tuda prolaze i primao danak od Arabljana. Iz 21 retka ovog poglavlja (27) mi doznajemo da su se Arabljani šestog vijeka pr. bez ika- kva odnosa na njegovu nacionalnost.. n. 3:1 18 : 10—12.. pr. n.). kao što se još i danas zanimaju. e. i kod Jer. Hezekija (1. 3 :18. pr. tj. The Relations between Arabs and Israelites (London.. Govoreći o svom trećem ratnom pohodu. Dnev. koju su prodavali susjednim doseljenicima. n.'Prvi siguran primjer upotrebe ove riječi u značenju vlastite imenice u Bibliji nalazimo kod Jer. Do trećeg stoljeća pr. 32 :10. 25 Neh. e. tj. 25 : 23 (američko revidirano izdanje). ser. 701) protiv Sirije i Palestine. 21 : 13.. napustili su ga«21. sredinom petog stoljeća pr. n. Car. Uzziah (792—740. Dnev. koji je bio upravio (god. 21 : 16 spominje »Arabljane koji su bili blizu Etiopljana«. vol. Kraljevi na koje se tu misli po svoj prilici su šeici Sjeverne Arabije i Sirijske pustinje. Dnev. 9 :10. Br. prva se tri — a to su bila ona koja su nešta značila — spominju u Starom zavjetu. U ovom značenju hebrejski <Ereb je upotrijebljen kod Iz. Moritz u Zeitschrift jiir die Alttestamentliche Wissenschajt. 10 :35—6. Arapin je semitska riječ sa znače- srarozavjetne aluzije ^Qm »Pustinja« ili njezin stanovnik. II. Biblijske veze. PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA 55 .. Montgomery. itd. 21 B. 81. također se jasno vidi da su oni tada bili opće poznati po drumskom razbojništvu. iz. naziv se počeo upotrebljavati za svakog stanovnika Poluotoka. U drugoj knjizi Mak. vol. Iz Jer. 5:1. zalk.. 8. Jevreji su počeli da gledaju na svoje jugoistočne susjede kao na neprijatelje. Margoliouth..) Arabija se dovodi u vezu sa Kedrom. ne dajući mjesta nikakvoj sumnji da su narod na koji pisac misli jugozapadni Arabljani. Sabe. Sabejci. Sennacherib izjavljuje: »Sto se tiče Hezekije. zanimali.. Arabia and the Bible (Philadelphia. 17 : 11). str. 4:7. s. bio je možda Zafar u Omanu.. S. e.. n. 3 : 2. 21 : 16. 23 Knj. žena i blaga kralja Jehorama (848— 844.) vratio je Elath natrag Judi i ponovo je sagradio grad (2. svoj kraljevski grad. »koji su mu dogonili stoku« (2. 25 : 24: »kraljevi Arabije«. Jer. pr. n. Vidi James A. koji su bili blizu Etiopljana«. 24 Loidkenbill. 149.tr.

. Mudrošću je jedini Sala-mon nadvisio ovo pleme (I Car. čija se knjiga smatra remek-djelom i mudrosti i poezije. koja je donijela mudrom izraelskom kralju poklone jedinstvene vrijednosti. Job. 25 : 14). 29 : 1. iz plemena Ishmaela (Knj. Ona je imala svoju istoriju prije pojave islama i može se primijeniti na druge narode osim na Arabljane i Arape31.. vjerovatno nije mogla imati svoj vrhovni štab ni u Jemenu ni u Etiopiji.. U užem smislu. Jud.Sabe (arapski Bilqis). Br. 56 PREDISLAMSKO DOBA još u devetom stoljeću. 3 : 23. koji jedan drugog nadopunjuju. bila je. ili kao dodatak ili kao antiteza. kako ga nazivaju engleski prevodi (Knj. 30 Isp. kao što pokazuje oblik njegova imena (Iyyob. II. 10 : 10. 31 : 1). 29 Izvjesna vanjska pomoćna sredstva biblijske hebrejske poezije. . Iz. kaiko se može vidjeti 'kod Joba. »narod istoka«. 12. Arabljanka iz plemena Kedar. 27 Luckenlbill. 2. 25 : 13). »Qedem« i »Bene Qedem« Starog zavjeta. 31 :11. 25 : 23. Dedan (ar. 21 : 13. možda. Sheba (ar. Jer. a ne Jevrejin. Knj. čija je ljepota ovjekovječena u Pjesmi koja se pripisuje Salamonu (6 : 13. kraljica od.. Ezek. bili su možda Beduini iz Sjeverne arabljanske pustinje prije nego magi iz Perzije. s onim kod Duqmana. l : 5. u sjevernom dijelu Poluotoka bio vrhovni štab Sabejaca. l : 3). Šunammitska djevica. post. Arabiju i Arabljane. I Car. e. post. pogl. termini znače zemlju i Beduine istočno od Palestine. Kedar (hebr. 4 : 30).. koji su išli za zvijezdom u Jeruzalem. a mjesto radnje njegove knjige Sjeverna Arabija29. Palmirena s oblašću jugoistočno od Damaska bila je njihovo prebivalište. 23 : 7. Dodatak knjizi Poslovica sadrži mudre izreke30 Agura. »djeca istoka«. »Kidri« iz asir-skih anala27 i »Cedrei«28 klasične književnosti. Koran. Ako je bila istorijska ličnost. vol.. 30 : 1). bio je Arapin. Riječ »Saracen« dolazi od istog ovog arapskog korijena i jedna je od nekoliko riječi arapskog porijekla koje se susreću u staroengleskom jeziku. Job. »mudraci s istoka« (Mat. 6 : 19. Ova se riječ upotrebljavala 28 Vidi također Iz. karakteristične za Južnu Arabiju (I Car..2 : 1).. koji spominje Ezekijel26. 6 : 33.) jemenski kraljevi počinju igrati neku ulogu na natpisima. n. §§ 820 i 869. post. ar. l : 3). sina Jakehovina (Posl. slična su arapskim pje sničkim pomoćnim sredstvima: u oba slučaja stih je kuplet sastavljen od dva dijela. u širem smislu. današnja je (Ula. U srednjem vijeku hebrejska gramatika se obrađivala po obrascu arapske gramatike. Ezek. i Lemuela (Posl. 11 : 14.. Knj. Saba') dovodi se u vezu sa Temom (Ta-yma'). itd. spominju se »Agareni (sinovi Agara = Hagar.. Ayyiib). Ishmaeliti ili Sjeverni Arablja-ni). isp. Kod Baruha. tj. Tek dva stoljeća poslije Salamonovog doba (ča 1000. Davdan). uklju čujući paralelizam. 25 : 4. Neko vrijeme je tu. . Dnev... Na vrhuncu svoje trgovinske moći Sabejci su očigledno imali pod svojom kontrolom transportne puteve koji su vodili kroz Hidžaz u pravcu sjevera do mediteranskih luka i osnivali su kolonije duž ovih puteva. U Job. 21 :16.nego u jednom od sa-bejskih mjesta i garnizona na sjeveru karavanskog puta. odgovara arapskom sharq i sharqiyun (istok i istočnjaci).. koji traže mudrost na zemlji«. oaza u sjevernom Hidžazu.. bio je poglavica Bene-Qedema (Job 1:3). »istok«.. V. Job.. na koji se misli i koji se više puta spominje u Starom zavjetu (Iz. Prema tome. Imena ovih dviju osoba susreću se u nekom obliku u izvjesnim minejskim i drugim starim južnoarapskim natpisima. 9 : 9). pr. pisac najljepše poezije koju je stari semitski svijet proizveo. dvojice kraljeva iz Masse. 25 :13. gospodarili su nad Sjevernom Arabijom.. Qedar). 28 Plinije.

Mak. »Chatramotitae« (narod Hadramauta). spominje Nabatejce kao takve. »Homeritae« (Himjariti). Arabia Petraea i Arabia Deserta. U vrijeme apostola Pavla Na-batejsko Kraljevstvo se pružalo sve do Damaska. 400 n. »Sce- nitae« (stanovnici šatora — Beduini). e. Sirije. Arabljani u Djel. u koju se Pavle povukao (Gal. Pokušao sam upotrebljavati »arabljanski« za stanovnika Poluotoka. U književnosti poslije progonstva riječ Arapin obično označava Nabatejca (2. Herodot37 (ča. u ovom slučaju južnog primorja. Nabatejci. Marcijan (ča. e. Arabia Deserta (pustinjska Arabija) obuhvatala je Sirijsko-mezopotamijsku pustinju (Bddiyah). 6 U klasičnoj Arabija i Arabljani bili su poznati Grcima i književnosti Rimljanima. Srednjevjekovna je zabluda da je ona obuhvatala samo Jemen. Prva je označavala samostalnu Arabiju. Ovakva podjela odgovarala je tripartitnoj političkoj podjeli zemlje u prvom hrišćanskom stoljeću. koji je pisao u drugoj polovini četvrtog stoljeća n. Klasični pisci dijelili su zemlju na Arabia Felix. po svoj prilici. druga podređenu Rimu. »saracenska arhitektura« itd. Ami-jan Marcelin35. prema tome. tj. Arabija. Arabia Petraea (stjenovita Arabija) koncentrisala se uglavnom na Sinaj i Nabatejsko Kraljevstvo. 5 : 39).) slijedi" ga u jednoj zabilješci ARABIJA KLASIČNIH PISACA . južno od Hidžaza. a treća onu kojom je nominalno djelomično vladala Partija. Oblast se nazivala Jemen zato što je ležala na desnoj strani. Prva knjiga Makabeja.. čija je unutrašnjost u to vrijeme bila vrlo malo poznata. n. PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA 57 bi java naziv »Saraceni«. 1927). Eshil38 prvi u grčkoj književnosti spominje Arape. Njezini stanovnici bili su posrednici na južnim morima. »Nabataei« (Nabatejci). možda je pokušaj da se prevede ar. e. srednjovjekovnog al-Shihra) — svi se ovi pojavljuju u grčkim i rimskim •geografijama d istorijama. Wilfred H. 9 : 35. yaman (desni) pobrkan s yumn (sreća). tj. pr. »Catabaned« (Ka- tabaniti). Ptolemej:J4. 32 »Sabaei« (Sabejci).. a »arapski« za ma koje lice koje govori arapski. kao što su njihovi srodnici Feničani ranije vršili istu ulogu na Mediteranu. Mak.. tj. Schoff (Philadelphia. Sam naziv. bez sumnje bio je neki pustinjski predjel u nabatejskoj oblasti. »Minaei« (Minejci). koji znači »sretan«. primorja. naročito aiko se rada o muslimanu. koja je ležala na lijevoj strani ili na sjeveru32. Zemlja je ležala na putu za Indiju i Kinu i proizvodila je trgovinske artikle koji su bili visoko cijenjeni na zapadnim tržištima.) iz Herakleje33. iprev. ne upotrebljavaju se. l : 17). kojemu je Petra bila glavni grad. »Sa- chalitae« (stanovnici Sahila. bili su. koji je živio u prvoj polovini drugog stoljeća naše ere. Arabia Felix (sretna Arabija) obuhvatala je ostali dio Arabljanskog poluotoka. ap.. upotre- 31 U ovom djelu. rodom iz Antiohije. »Omanitae« ('Umaniti). § 1.. 33 Periplus of the Outer Sea. 484 —425. termini kao što su »istorija Saracena«. »saracenska umjetnost«. poistovetuje Saracene sa scenitskim Arapima.7a. Njegovo pisanje se odnosi na nekog istaknutog arabljanskog oficira u Kserksovoj vojsci. oblast najbolje poznatu Evropi. Prije Marcijana.. Musli mani nerado iprihvataju termin »muhamedanac«. spominje Saracene. 5 : 8. nasuprot al-Sha'm. 2:11. 1.

sabejska prijeistonica. The Decline and Fali oj the Roman Empire. str. g. Ova posljednja karakteristika naročito je padala u oči zapadnim piscima. pogl. A. To. Zatim se povukla na obalu Crvenog mora i pre-vezla na egipatsku obalu. 319. si. Tako se sramno završio prvi. n. Krajnja tačka do koje su Rimljani u Arabiji došli bila je »Mariaba«. knj. :)3 Rerum gestarum. Za povratak joj je trebalo šezdeset dana. I. nije bio Ma'rib. 43 Knj. al-<Iqđ al-Fariđ (Cairo. 4. Rimska Iako su Rimljani bili gospodari svijeta. 320. koju je bila ranije osvojila. njezin je cilj bio da zauzme one transportne puteve koji su bili u rukama Južnih Arabljana i da Rimljanima za iskorištavanje otvori prirodna bogatstva Jemena. knj. § 27. 38 Ećhvard Gibbon. vol.) tvrdi da Arabljani »visoko cijene i štuju svoju slobodu«. 1898). koji je bio u službi Nabatejaca«43. vojni pohod većeg značaja koji se ikada usudila jedna evropska sila da preduzme u unutrašnjost Arabije. XVI. Slobodarski karakter arabljanskog naroda bio je predmet divljenja 1 pohvala pisaca evropskih naroda još od najstarijih vremena sve do dana Gibonovih (Gibbon)38. 1887). n. XXII. 4. g.) — Strabonova izvora — do Rimljanina Plinija (+ 79. Diodor Sikul40 (druga polovina prvog stoljeća pr. I. indijskih i kineskih izaslanika. od Grka Eratostena (+ ča 196. Da su Arabljani sami bili svjesni svoje superiornosti. U svojoj Geografiji41 Strabon (+ 24. koju je predvodio iz Egipta njegov prefekt Elije Gal 24. 58 PREDISLAMSKO DOBA 0 Arabljanima u Kserksovoj vojsci. ipak ekspedicija im niJe usPJel° da Arabljanima nametnu svoj jaram. izd. e. pogl. ipogl. § 23. 17. desetkovana armija se vratila natrag u »Negranu« (Nadžran). doživjela je potpun neuspjeh. i koju su potpomagali njegovi nabatejski saveznici. To je zemlja tamjana i drugih mirodija. n. Carolius F. može se zaključiti iz prepirke koju je vodila arapska delegacija sa Perzijancem Kozroem (Chosroes) u prisustvu bizantijskih. 1302). § 69. 125. Bury (London. II (Leipzig. koji su očigledno bili iz istočnog Egipta. § 5.000 ljudi. pogl. B. 36 Perzijanci. 34 Geographia. izd. Nobbe. pr. ipogl. a u istinu i posljednji. vol. istoričar ekspedicije i lični prijatelj Galov. Po općem priznanju. § 13. knj. možda. nego Mari jama na jugoistoku. § 11. U toku te prepirke arapska delegacija je najrječitije i najsnažnije istakla sve osobine kojima se njihov narod odlikovao3". 40 Bibliotheca historica. 37 Knj. e. ®tr. Čuveni grčki geograf Strabon. pogl. Njezin narod voli slobodu i uživa u njoj. n. J. svaljuje krivnju zbog mnogih nedaća na izdajstvo njenog vođe »Sileja. 39 Ibn-'Abd-Rabbiibi.). e. tvrdi da su Arabljani bili jedini narod koji nije poslao svoje izaslanike Aleksandru.). pr. 41 Knj. 15. vol. VII. Poslije jednomjesečne penetracije u pravcu juga. pogl. Čuvena ekspedicija cara Augusta od 10. e. pozivajući se na autoritet nekog ranijeg Grka. koji je bio skovao plan »da Arabiju učini prijestonicom svoga Carstva«42. I. § 3. Za klasične pisce. V. § 2. 42 Knj. XXIII. Arabija je zemlja basnoslovnog bogatstva i raskoši. e. V. PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA 59 . XVI. kuj. n. II. koju im je njihova prirodna okolina pružala. 6. XVI.

izd. Druge dragocjene mrvice informacija kriju se u pisanim spomenicima grčkih i latinskih pisaca. § 25. I za njega je Južna Arabija »zemlja mirisa«46. 51 Knj. Indiji i tako je strog bio monopol. | j. kasiju. koje su se nalazile duž zapadne obale Poluotoka. 153—4. Al-Maqdi-si54 i al-Hamdani55 (deseto stoljeće) posvećuju svaki po paragraf rudama Arabije naročito ističući njezino zlato. Strabon56 govori da u Južnoj Arabiji prevladava jedan tip poliandrije u kojem se nekoliko braće žene istom ženom. očigledno. XVI. 50 Knj. 52 Kini VI. Baefii fl. 30. skaču čovjeku do pasa«47. Velik broj njih visi oko svakog drveta45«. XVI. 32. Tako su ljubomorno trgovci čuvali tajne ostalih izvora u Abisiniji. H. Strabon51 spominje gradove »ukrašene lijepim hramovima i palatama«. također ističe ovu karakteristiku zemlje49 i dodaje u vezi s drugim stvarima da su Sabejci »najpoznatiji od svih arabljanskih plemena zbog svoga tamjana«50. 46 Knj. malo kritičniji nego preveć lakovjerni »otac istorije«. 56 Knj. Na ove klasične pisce ostavilo je snažan utisak bogatstvo Južnih Arabljana. § 1. XVI. 4. g. Diodor53 tvrdi da je u Arabiji bilo rudnika tako čistog zlata da ga nije trebalo taliti. izd. 1877). 4. 4. 107. na osnovu svjedočanstva Eli ja Gala. XVI.pogl. izmirnu. Plinije52. . § 19. od Midijana do Jemena. to potvrđuje. Drveće koje rađa tamjanom čuvaju krilate zmije. Grci i Rimljani su. 1884). osobito zlatne. i u izvjesnim količinama u centralnim dijelovima zemlje. n. ali njezine »zmije. § 25. 32. 113.--J Sa''"^ X CALAPE PTOLEMEJEVA mapa SRETNE ARABIJE H. cimet i mirišljavu smolu tamne boje . II. pogl. pogl. koji u svojoj Prirodnoj istoriji (knj. _50. Geograf Strabon je. ipogl. RSAE.fat Jazlra't al-'Arab. VI) u kratkim crtama iznosi rimsko poznavanje istočnih zemalja do 70..Zemlja mirisa Za Herodota44 »čitava Arabija odiše najugodnijim mirisom«. III. 58 Knj.. 55 ?i. §§ 2—3. pogl. e. pretpostavljali da su svi robni artikli kojim je Arabija trgovala bili domaći proizvodi zemlje. On 44 Knj. pogl. Jasno je da je Hadra-roaut u to vrijeme bio par excellence zemlja tamjana. pogl. pedalj duge. Muller (Leyden. međutim. III. 45 Knj. opet. pogl. sto:. II. male veličine i šarene boje. . skoro isto tako bile su cijenjene rudne naslage. čije je tlo također mirisavo. 47 Knj. 101—2. po kojem najstariji po dobi postaje poglavica. pogfl. VI. jer je ona »jedina zemlja koja proizvodi tamjan. 4. str. D. pogl. Diodor Sikul48 ponavlja isto mišljenje o Arabiji kao o zemlji koja proizvodi mirodije. 54 Ahsan al-Taqaslm. 48 Knj. pogl. de Goeje (Leyden. su tamjan i mirodije bili proizvodi po kojima je zemlja bila čuvena. Plinije. 49. XII.fontes NUBARC/'l<|«<fOCO/plta* i-„ . °a>' g S 5 03 i' ** . § 3. da narod živi u rodoskvrnjenju i da se održava zakon primogeniture. 49 Knj.

. mačevi iz Indije.) opći pogled na tržište »Muze«. n.?T ^g ^' o w< o-' O Ji3 C <-< C o 3 »rj1 03 O- s-ge-s-g^B- S' ?r 3 » E2 b 03 03 03 2- s 5. n. Autor djela The Periplus of the Erythraean Sea* (Plovidba oko Crvenog mora) ostavio nam je (50—60. e. za koju je Aleksandrov admiral Nearh tvrdio da je teoretski moguća. izvezene. Schoff (New York. a drugih napravljenih po lokalnoj modi. devine trave. roblje. muslina. e. IX. vrpca različitih boja. pokrivača (ne brojnih). U grčkoj literaturi prvi put ih spominje Teofrast (-f 288. god. Jugozapadni ugao Poluotoka bio je rana postojbina Sabejaca. Među ovim osobito se isticao tamjan. izmirna i drugi miomirisi far ornata) koji su se upotrebljavali kao začini hrani ili za kađenje na dvorskim ceremonijama i crkvenim obredima. Prev. nekih jednostavnih. Preko nje su na svom putu za zapadna tržišta prolazili visoko cijenjeni produkti: biseri iz Perzijskog zaliva. Ovdje su se proizvodile mirodije.Oni igraju značajnu ulogu u kasnim klinastim natpisima. W. odjeće arabljanskog stila sa rukavima.) u djelu Historia plantarum (Istorija biljaka)1. majmuni. zlato i nojevo perje iz Etiopije. sve su to bili odlučujući faktori u njezinom razvoju. šafranove boje. slonova kost. današnje Moke (Mocha): Roba koja se ovdje uvozi sastoji se od grimiznog mekog i grubog platna. grebene i luke. e.- POGLAVLJE V SABEJSKE I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE Južni Arabliani Sabejci su bili prvi Arabljani koji su zakoračili kao traovci na pra? civilizaciJe. najvredniji trgovinski artikal stare trgovine. § 24.* ?1* C N 'Tj » J± ?? a. pogl. svila iz Kine. Plovidba oko Arabije. 1912). njezina blizina moru i njezin strateški položaj na putu za Indiju. pr. protkane zlatom. § 2. od ogrtača. H. na koju se često navraća kiša. O A O M o' a 03 O 2. ne baš mnogo od vina i pšenice. Sabejci su bili Feničani južnog mora. savladali su njegove podmukle monsune i na taj način monopolizirali njegovu trgovinu u toku 1250 godina pr. Za grčke i rimske 1 Krnj. jednostavne. Oni su poznavali njegove puteve. l vrp . začini. n. obične.CTQ *»' 3 o GTQ era ^3 3 2 NJ W 3 P ^ 2 • . Plodnost te sretne zemlje. 62 . mirisavih pomasti u umjerenoj količini. tkanine. IV. za njih je bila stvarnost.

(5) m grobne natpise. ipak. izd. n. iz po-lulegendarnih predaja. Duž ovoga puta. Nalbih A.. koji obavještavaju o nekoj bitki ili objavljuju neku pobjedu. The Antiquities of South Arabia (Princeton. sklon kvaru. o »jednom karavanu Ishmaelita«. Muhifob-al-Dln al-Khatlb (Cairo. napisane na stubovima ulaza. sa lošim mjestima za ukotvijavanje. Južnoarapski Osvajanja su Južni Arabljani vršili radi trgo- natvisi vine i prometa. koji je osobito bogat tamjanom. svojstvene ovom moru. Sva ova domaća južnoarabljan-ska književnost. sačuvanih u islamskoj literaturi. istorijskih zapisa ili strogo literarnih proizvoda. Knj. ali više od svega. Faris (Prinicetoin. koji je dolazio »iz Gileada sa svojim devama. gdje se spajao sa glavnom trgovinskom arterijom. naročito njegovom sjevernom dijelu.). 1938). VIII. Kratak pregled njihove istorije može se skicirati iz takvih aluzija kakve smo gore naveli. dzd. e. Iz Hadramauta.. n. Svaki materijal. 2. Najraniji nađeni natpisi su bustrofedon-ski i potječu iz sedmog ili osmog stoljeća pr. X. Prirodne plovidbene teškoće. e. (2) arhitektonske. 1879—81). e. balzamom i izmirnom«. podignut je bio veći broj sabejskih kolonija. g. koji igraju značajnu ulogu u asirskim i hebrejskim pisanim spomenicima. Die Burgen und Schlosser Siidarabiens nach dem Iklll des Hamddnl. koja je bez luka.PREDISLAMSKO DOBA vodiče zemlja tamjana bila je »brdovita i nepristupačna«2. n. SABEJSKA I DRUGE DR2AVE JU2 ARABIJE 63 naredbe. 1368). (4) redarstvene 3 Erythraean Sea. koje su se stavljale u hramovima i bile posvećene Almaqi (Ilmuqah). 4 Ibid. epigrafska. koji se nalaze na grobovima. »skopčana je s opasnostima duž čitave obale Arabije. H. Mtiller. na obali srednjeg Egipta. al-Hamda-nija5 (+ 945. »Plovidba«. god. natjerale su Sabejce da otvore kopnene puteve između Jemena i Sirije duž zapadne obale Poluotoka. Siriju i Mezopotamiju. . a nalaze se u starim semitskim i grčko-rimskim spisima. Jedna kratka istorijska zabil ješka sačuvana je u Knj. sabejski glavni grad. jedan karavanski put vodio je u Ma'rib. n.). § 20. Kraljevstva koja su oni podigli nisu bila vojničke države. Kroz Crveno more vodio je glavni pomorski put od Bab al-Man-daba do Vadi al- Hammamata. post. koji se nalaze na zidovima hramova i drugim javnim zgradama da proslave uspomenu graditelja ili darovaoca građevine. iz lokalnih izvora koji su postali pristupačni uglavnom zahvaljujući otkrićima Halevija i Glazera. 5 Knj. Od osobitog je značaja ekoliko pravnih dokumenata koji odaju dug ustavni razvoj. 1940). god.) i al-Himyarija (+ 1177. potpuno je propao. koji je išao s juga na sjever. 'Athtaru i Shamsu. prema djelu Periplus4. natovarenim mirodijama. Natpisi se mogu podijeliti na sljedeće grupe: (1) votivne (zavjetne). § 29. 37:25. naročito iz djela Wahb ibn-Munabbiha (+ u Sani. pts. Oni su vodili kroz Meku i Petru i račvali se na sjevernom kraju za Egipat. Iz njih su. e. urezane na bron-zanim pločicama. Sirijski ogranak izlazi na Sredozemno more kod Gaze (Ghazzah). (Beč. koji je bio upotrebljavan za zapisivanje poslovnih transakcija. D. nepristupačna zbog velikih valova i puna užasa u svakom pogledu. možda. izložena vjetrovima. (3) istorijske. ča 728. sačuvana je na metalu i kamenu. potekli Sabejci.

rano odvajanje od sinajskog pisma. Jozef Halevi. Između god. 1837. pr. iz Halea. m m i . Wellsted). Ova simetrična pravolinijska slova (al--musnad) ukazuju na dug razvoj6. glagolskoj konjugaciji. m ' • . rizikujući svoj život. • . engleski mornarički oficir. južnoarapski ili mineo-sabejski jezik (koji se također naziva himjaritski) ima dvadeset i devet slova u svom alfabetu. . 1882. koje.. donio je kopije 685 natpisa iz tr 3set i sedam različitih lokaliteta. Eatrancc on *<hich is the follavnng Inccripuon From "Journal of tkt Royal Geographical Socitt?" (1837) Ulaz na kome se nalazi sljedeći natpis: Ruševine Nakab-al-Hadžara i dva retka natpisa koji je omogućio Evropi prvi uvid u južnoarapske natpise.). Karsten Nibur (Carsten Niebuhr) prvi j( Dbjavio (1772) postojanje južnoarapskih natpisa. opet.000 takvih natpisa. U svemu. S. Arno (Th. čini spojnicu između feničkog pisma i njegovog egipatskog pretka. Slova pokazuju. e. U tvorbi imenica. e. dio IV (Pariš.) posjeti Nadžran u Jemenu (1869—70). po svoj prilici. n. mi danas posjedujemo oko 4. Kao što pokazuju natpisi. prepisao je 1843. i 1894. Njegovo pismo. g. od kojih neki još nisu objavljeni do • anas. 1837. oko šezdeset natpisa. sastoji se samo od konsonanata. i slj. koji je otkrio ruševine Mariba. i g ' m s . i Gesenius (1841). Velsted (James R. n. objavio je jedan dio natpisa Nakab al-Ha-džara i ovo je otvorilo Evropi drugi uvid u južnoarabljanske pisane dokumente. Džejmz R. god. Dešifrovanje je završio Emil Rediger (Emil Rodiger). ličnim zamjenicama i vokabularu 6 Za olbrasce pogledaj Corpus inscriptionum Semiticarum. od kojih neki potječu čak iz sedmog stoljeća pr. Arnaud). S. na kojim? je pronašao oko 2000 natpisa. . Eduard Uazer je preduzeo četiri naučne ekspedicije u Jemen. god. prvi Evropljanin koji je poslije Elija Gala (24. god. 1889. Th. kao i ostali slični oblici semitskih pisama.

Ry<dkmans u Bulletin. e. Nasip na Maribu U drugom periodu Sabejskog Kraljevstva (ča 610. Dva rana sabejska mukarriba Yatha(-amar i Kariba-il navode se u kraljevskim asirskim analima Sargona II i Sennacheriba9 i vjerovatno su vladali posljednjih godina osmog i prvih godina sedmog stoljeća. i slj. n. e. Mukarrib8 je bio naziv za svećenika — kralja koji je bio na čelu države. str. vol. a završila su kao svjetovna kraljevstva. 1.. 51. biblijska Sheba. Oba su kraljevstva počela kao teokratske forme vladavine. god. in Bulletin. u Suk 'Ukazu godišnja paganska hodočašća u Kabu i trgovinske veze sa Mekom ubrzale su proces zamjene.) izgleda da vladar više nije imao svećenički karakter. udaljen nekih šezdeset milja isto- 7 Isp.. Književni skupovi (sajmovi) na sjeveru. str. on ima nepravilnu množinu. pr. str. južnoarapski je formalno nestao i sjevernoarapski ga je zamijenio. jedan od ranijih mukarriba. nastanjeno je selo od sto duša. Winett. u jemenskoj oblasti. 1955). Na drugom jednom natpisu zabilježene su pobjedonosne vojne Kariba-il Watara (ča 450. Qataban and Sheba (New YoHk. koje se sada nazivaju al-Kharibah. NieLsen Handbuch. do 105. Akadski. e. 73 (1939). Na jednom natpisu piše da je zid koji opasuje građevinu sagradio Yada'-il. American Schools of Oriental Research. Sabejsko Kraljevstvo Prva veća kraljevstva koja se daju razabrati u tami južnoarabljanske starine bila su Sabejsko i Minejsko kraljevstvo. Marib. F. i slj. 610. .). do trećeg prethrišćanskog stoljeća7. južnoarapski i etiopski predstavljaju u izvjesnom smislu stariji oblik se-mitskog govora. pr. 64. prema učenju arabologa koji zastupaju donju (ili kratku) hronologiju. I. br. G.. 29—56. bila je prijestonica Sabe. pr. V. pr. 10 Ahmed Fakhry. Sirwah. minejski-period od oko 700. koji je prvi uzeo naziv »MLK (kralj) Sabe«.' : i 64 PREDISLAMSKO DOBA južnoarapski ima izvjesnih sličnosti s akadskim (asirsko-babilonskim) i etiopskim (abisinskim). (Cairo. Jacques Ryckmans. učinivši susjeda. 9 Vidi str. e. i slj.. Ona su jedan dugi vremenski period svoje istorije zajedno cvjetala. School oj Oriental and African Studies. do 115. npr. nesigurna vokalizaolja. pr. An Archaeological Journey to Yemen. pr. S opadanjem jemenske kulture. vol. n. 8 MKRB. Sabejski period. n. L'Institution monarchique en Arabie meridionale avant l'Islam (Louvaki. Minejsko Kraljevstvo. Sabejci su bili najistaknutiji ogranak cijele južnoarabljanske porodice. Za najnovija istraživanja vidi Wendell PihiUiflas. koja je bila udaljena dan hoda od Mariba. e. XIV (1952). str. Na vrhuncu svoje moći kraljevi Sabe proširili su hegemoniju na čitavu Južnu Arabiju. i. njihova prvobitna postojbina. 3—9. n. 1952). sa promjenom u kraljevskoj tituli oko god. svojim vazalom. n. str. vol. e. Njezina glavna građevina bila je hram boga mjeseca Almaqe10. pružao se od oko 750. 1951). Saba. Međutim.. 257. I. U njezinim ruševinama. n. što je karakteristično i za sjevernoarapski i etiopski. nalazila se južno od Nadžrana.

. UJ v a VA ^ * . nician Ra's •al-Shamrah Later Greek Latio Arabic H <^y h ^ i— ^— k^_^ ^ ^ A A 1 n D o n 3 3 »- h B * «? T A r r CG C ^L. = TT a: .Sinaitic South Arabic Phoe. J vb 9 rS A u. v.H H ^> A jjj. /\ D 3 * vv AA ^ e E Jb — 0 o f *»- K FV J = 0) X j..

.. * <f? ^ ? •^ ft 5 l tf + h \ 7* *>- K .^ L J /VVV 3 v y ^ r M f "S.. 0 © * <s> . s 1 *! >*- H N o CP t*?> X f Ti Y z X <s> 0 o 0 ^ A o 0 t W ...e H c . oJ 9 1 o *" 5^ 1 ci TU \..

900 stopa iznad mora. Ovaj je grad ležao 3. postao je tada prijestonica. Prvi među njima bili su Arno'.. Al-Hamdani u svom djelu IkHl11 spominje tri tvrđavice u Maribu. KOJA SADRŽI I KLINASTO PISMO RA'S AL-SHAMRAHA 5 — l storija arapa 66 PREDISLAMSKO DOBA čno od Sane. Halevi i Glazer. Posjetilo ga je samo nekoliko Evropljana. To je bilo stjecište trgovinskih puteva koje je povezivalo zemlje tamjana sa mediteranskim lukama. naročito Gazom. ali građevina po kojoj je grad osobito . ir .. • • • vy> GGL * "PTf X 9 Q o 0 ć?Q 5) ^ &>- P R ^ <^x> J J w <T>-Ž- $ S irU" H- X X >- T T 0 TABELA PISAMA.»v.0 13) )= r P <J Q A i1! a /t.

15 Buldan. Rezbarije u ruševinama hrama u Hazmu. sjeveroistočno od Sane). 1870. str. Stariji dijelovi nasipa bili su sazidani sredinom sedmog prethrišćanskog stoljeća. Me'in. 2. iad. Kataban se nalazio istočno . Gottwaldt. i kada je bilo na vrhuncu svoje moći. Me'un. n. III (Pariš. obuhvatalo je najveći dio Južne Arabije. Minejski natpisi blizu 'Ule16 i TabOka svjedoče o postojanju više kolonija u ovoj oblasti koje su služile kao skladišta i relejne stanice. al-Hamdani. u Jemenu. 2. str. u značenju izvor-voda. važnoj naseobini na sjevernom trgovinskom putu. samo sa dijalekt-skim razlikama. n. na Hadramaut području Katabana i Hadramauta nastale su dvije važne države.bio čuven bio je veliki nasip Sadd Ma'rib12. koje su bile simboli bogova. 1844). Ime je sačuvano u današnjem mjestu Ma'an (jugoistočno od Petre.•"- • • SABEJSKA I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE 67 3. sjeverozapadno od Mariba. a poslije njega al-Mas'udi13. 126.'. 13 Muruj al-Dhahab. al-Isfaha-ni14 i Yaqut15 smatraju da je nasip gradio Luqman ibn-'Ad. pt. koje su bile čuvarice hramova. god. e. otkriva nam jedno miroljubivo društvo. plesačice. e.• • . i prev. str. predstavljaju obješene posude. vol. e. god. očigledno držani u svetim parkovima. Vjerska metropola Yathll. 12 Za opis ruševina vidi . 16 Lihjanitska prijestonica oko 500—300. Međutim. n. str. zmije. . IV. (Leipzig. Kataban i Osim Minejskog i Sabejskog Kraljevstva. minejskim natpisima nalaze se Kataban-ski kraljevski natpisi i nekoliko tekstova iz Hadramauta. 453. iad. pr. i slj. vol. 1864). ' . Ovo značajno djelo tehnike. provincijskom glavnom gradu Džaufa. koje je daleko napredovalo ne samo u trgovini nego također i u tehničkim dostignućima.) i Abrahe Abisinca (god. takođe u južnom Džaufu. možda vinske žrtve. 11 Faris. neka mitska ličnost. 45. Prvobitni arapski oblik Ma'an (biblijski Ma'on. i nojevi. Natpisi govore da su glavni graditelji nasipa bili Summralav Yanuf i njegov sin Yatha'-amar Bayyin i navode da su obnove vršene u vrijeme Sha-rahbi-Il Ya'fura (449—450. str. m . koju je posjetio Halevi god. Među tzv.al-'Azm. kao ime mjesta) poslije je vokaliziran u Ma'ln. 383. 14 Ta'rikh Sini Muluk al-Ard w-al-Anbiyd'. sadašnji je Barakiš. Vidi str. 55. - ' .). de Meyinard and de Courteille. Mine j ci su govorili istim jezikom kao i kasniji Sabejci. Minejsko Kraljevstvo Minejsko Kraljevstvo je cvjetalo u Džaufu. današnji je Ma'in (u južnom Džaufu. 366. 50. gazele i druge žrtvene životinje. zajedno s ostalim javnim sabejskim građevinama. Minejska prijestonica Kar-nau.

e. koje je trajalo otprilike sve do god. n. god. koji je kobno završio. G. i slj. B. oko sredine petog stoljeća n. Les noms propres sud-semitiques.). Kasnije je ravdan postao poznat kao Kataban. a zatim kod Plinija. Sephar. čiji je glavni grad bio Šabvah (klasični Sabota). 1947). 36. Knj. St. god. stali su baštinici minejsko-sabejske kulture i trgovine. e. stvorili kulturu koju možda urođenici crnci ne bi mogli nikada ostvariti. 2. n. čiji se natpisi nalaze od Sjeverne Arabije sve do Etiopije. do kraja prvog stoljeća n. H. Monarhija Kataban17. e. n. S vremena na vrijeme ova su kraljevstva bila pod sabejskom i minejskom hegemonijom. bio je glavni grad himjaritske dinastije. Semitsko porijeklo Abisinaca Još jedan važan događaj u prvom dijelu ovoga perioda bilo je naseljavanje arabljanskih kolonista iz Jemena i Hadramauta u »zemlju Kuš«. poleđina: muška glava sa natpisom koji glasi: KRB'L WTR (Kariba-ilu Watar) Ča 50. Arapski istoričari nisu ništa znali o ovim narodima. Sa riječju »Homeritae« susrećemo se najprije u djelu The Periplus of the Erythraean Sea (oko 60. Strabonov »Ilasaruis«. Njihov je jezik. Za listu kraljeva vidi kod Miiller. 10 : 30). Branje tamjana. n. On je istisnuo sabejski Marib i minejski Qarnaw. Preseljavanje južnoarabljanskih plemena. Duž cijele obale istočne Afrike bilo je infuzija . Phillips. Philby. na kraju.. e. bilo je još uvijek izvor najvećih prihoda. Plinijeve zabilješke o zemljoradnji potvrđuju bunari. koje se vrlo često spominju na natpisima. str. prodro je sve do Marijame. (narodna tradicija ovaj događaj veže sa pucanjem velikog nasipa kod Mariba). Him-jariti su bili bliski rođaci Sabe jaca i kao najmlađa grana te loze po- HIMJARITSKI SREBRNI NOVAC Prednja strana: muška glava sa moncgramom. koje se smatralo religioznim činom. nasipi. možda je imalo za rezultat povećanje ranijih južnoarabljanskih naselja u Abisiniji. cisterne. Prvo Himjarit-sko Kraljevstvo Od 115. I (Louvain. n. str. 17 Isp. Ovo obilježava početak prvog Himjarit-skog Kraljevstva. str. pod Elijem Galom. The Background of Islam (Alexandria. a Hadramaut otprilike ondje gdje je i danas. m • : PREDISLAMSKO DOBA Zafar (klasični Sapphar i Saphar. vol. Njegove ruševine mogu se još vidjeti na vrhu jednog okruglog brijega blizu današnjeg grada Jarima. Zbog toga se o ovoj civilizaciji govori kao o himjaritskoj. 247. god. 143—4. 1934). pt. bio isti kao i jezik Sabe jaca i Mine jaca prije njih. čitava oblast došla je pod vlast novih gospodara koji su vukli porijeklo od plemena Himvar sa jugozapadnih visoravni. čiji je glavni grad bio Tamna' (sada Kuhlan). Die Burgen. trajala je otprilike od 400—50. 60—67. otprilike sto milja sjeveroistočno od Moke na cesti za Sanu. koje je odvelo neke u Siriju i Irak.. n.. jest Ili-shariha Yahdub sa natpisa. Oni su organizovali trgovinu mirodijama i preduzimali zapanjujuće javne radove. pr. e. str. Za vrijeme ovog himjaritskog perioda rimski vojni odred. gdje su položili temelje Abisinskom Kraljevstvu i civilizaciji i. Rvckmans. pr. 300. u stvari. koji je bio vladar u to vrijeme. e. 4. grad u unutrašnjosti. U vrijeme pisanja djela The Periplus kralj mu je bio Kariba-il Watar (Charibael u Periplusu). J. e. post. trajala je od sredine petog stoljeća pr.od Adena. a monarhija Hadramaut. e. mada kraljevska titula ostaje »kralj Sabe i dhu-Raydana«.

e. Četiri su fasade bile napravljene od kamenja različite boje. koje je izgradila jedna zapadna sila i koje su stajale pod komandom njezinih podanika. obilježava prekretnicu daljeg razvoja trgovine. stoljeću pr. l. e. Rimljani istiskuju U tokuv OVOS Prv°g himjaritskog perioda vrhu-Arabliane iz po- nac JuznoarablJanske moći već je bio prošao. imala je dvadeset spratova. kako ga prikazuju natpisi. SABEJSKA I DRUGE DRŽAVE JU2NE ARABIJE gQ Kralj se u prvom himjaritskom periodu pojavljuje kao feudalni gospodar sa rezidencijom u utvrđenom dvorcu. e. na čijem je obrazu sabejsko slovo n u n. povo-deći se za njim. predstavljajući pojave od kojih se mnoge mogu naći i drugdje. e. koji je zavijao kad god bi vjetar duvao. e. stoljeća pr.arabljanske krvi daleko prije islamske invazije. Gradski Him-jariti su smatrali potrebnim da kao zaštitnu mjeru protiv beduinskih upada podignu dobro utvrđene palate.. Pored novaca. pripisuje se najslavnija tvrđava u »zemlji tvrđava«. Južni pomorski put. Bio je sazidan od granita. Još prije ovog doba njega je ugrožavao Aleksandar. Tvrđava. vol. porfira i mramora. Kralj je smjestio svoj dvor na najgornjem spratu. Neki stariji novci nose glavu Atene i pokazuju da su Južni Arabljani stajali pod uticajem atenskih obrazaca već u četvrtom stoljeću prije naše ere. podjelu na kaste i na feudalnu aristokrati ju i monarhiju. god. n. kako je Jemen bio nazivan. U jednoj pjesmi al-Hamdani spominje oblake kao turban Ghumdana. ili 2. Semitski se genij kroz takav jedan kanal nigdje ne pokazuje. Istokom na lađama. Novac pripada 3. Ghumdan u Sani. pripadaju prvom stoljeću poslije nove ere. prvobitne jezgre kasnije Abisinije. a i Yaqut. srebrni i bakarni novac sa svojom slikom na jednoj strani i sovom (amblem Atene) ili volujskom glavom na drugoj. ostao je u rukama Arab-Ijana skoro do prvog stoljeća n. predstavlja čudnu mješavinu starog plemenskog sistema. Tvrđava Jednom drugom Ili-sharihu (Lisharhu ibn- Ghumdan Yahsubu kod Yaquta)18 iz prvog stoljeća poslije n. a imitacija je starog atičkog tipa iz 4. 811. mada je ona u njihovo doba bila samo gigantska ruševina. prvi pisani spomenik organizovane trgovine s HIMJARITSKI SREBRNI NOVAC Prednja strana: glava Atene. čiji je krov bio pokriven kamenom pločom koja je bila tako prozirna da se kroz nju moglo vidjeti nebo i potpuno uočiti razlika između vrane i sokola. oni su prosperirali. a mramor kao njegov pojas. III. ali koje su sve skupa jedinstvene. od kojih je svaki bio visok deset lakata — to je prvi neboder u pisanoj istoriji. Počeci Kraljevstva Aksuma (Axum).). Njihov zadatak se sastojao u skupljanju proizvoda vlastite zemlje. prema opisu ovih geografa. Društveno uređenje sabejsko-himjaritske zajednice. 8. Al-Hamdani. The Periplus o/ the Erytrhaean Sea (Plovidba oko Crvenog mora) — (50—60. Domaća umjetnost nam pokazuje duboku starost. Građevina se bila održala sve do pojave islama i vje-rovatno je srušena u toku borbi koje su učvrstile islamsko gospodstvo nad Jemenom. bio je izvor beskrajnih trvenja između Partskog i Rimskog Carstva. Veliki kopneni put kroz Plodni polumjesec. međutim. str. morske trgovine Sve 1dok su Jemeniti držali monopol nad pomorskom trgovinom Crvenog mora. zajedno sa proizvodima istočne Afrike i Indije i u njihovom prenošenju na devama prema sjeveru iz . On je vlasnik zemlje i izdaje zlatni. Na svakom kamenom uglu stajao je mjedeni lav. 18 Buldan. u Jemenu se povremeno iskopaju bronzane figure helenističke i sasanidske izrade. ostavili su nam detaljne opise Ghumdana. koji je povezivao Evropu s Indijom. n. ali sada je kontrola nad njim izmicala iz njihovih ruku. n. na poleđini: sova sa maslinovom grančicom i polumjesecom.

Abisinci. naročito tamjanu i izmirni. Ulaz Ptolemej e ve trgovačke mornarice u vode koje dijele Egipat od Arabije značio je početak kraja za himjaritsku trgovinsku aktivnost. Palmira i sjeverozapadna Mezopotamija. 291—5.) ponovo je otvorio kanal Nil—Crveno more. Posljednjih godina vladavine Ptolemej evića neki Grk ili Rimljanin. U međuvremenu oni su ljubomorni je čuvali kontrolu nad putevima. očigledno nezadovoljni raspodjelom dobiti koju su im njihovi istočni susjedi doznačivali. 22 Isip. trgovinske artikle za koje su zapadnjaci mislili da su arabljan-skog porijekla. mirise i mirodije. prije nekih sedamnaest stoljeća. padale 'su u kandže rimske vučice. nastavio je njihovu politiku u pomorskom takmičenju protiv Arabljana i nastojao je svim silama da oslobodi Egipat od trgovinske zavisnosti Jemena. karike u lancu. U vrijeme Plinija rimski su se građani već žalili na visoke cijene koje su iznuđivali južnoarabljanski trgovci za robu koju je Rim morao plaćati u gotovom novcu. i zato su zajedno učestvovale u prosperitetu koji im je ta trgovina do-"nosila. knj. George F. Međutim. XVI. n. e. uključujući tu indijske produkte: cimet i biber. Petra. jer je mogao da ponudi vrlo malo trgovinskih artikala koje su oni željeli21. Kada je Egipat pod Ptolemejevićima još jedanput postao svjetska sila. SABEJSKA I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE 71 Ekonomsko propadanje povlačilo je za sobom. preko Meke. politički slom. koji je osvojio Egipat od Ptolemejevića oko polovine prvog stoljeća pr. Pošto se kod zapadnih naroda sve više i više razvijao ukus za orijentalnu nošnju. počeli su sada da traže savez s Rimljanima. Ptolemej II (285—246. koji su doprinijeli konačnoj propasti arab-Ijanskog monopola. 21 Plinije. a zatim Palmira. Strabon20 piše da za put jednog karavana od »Mineje do Elane« (Aka-ba) treba sedamdeset dana. bio iskopao Sesostrid. Kolumba ptolemejevićke trgovine. n. Primjerom ovog Hipala. izgledalo da transportovanju morem treba dati prednost. sada se čitava situacija počela mijenjati. XII. Arab-Ijani su počeli dizati cijenu svojim proizvodima. u Siriju i Egipat. i povisivati carinu na stranu robu koja je prolazila kroz njihove ruke.. 18 Vidi Karan. Ulazak rimskog brodovlja u Indijski okean značio je smrt za južnoarabljansko blagostanje22. Houranii u Journal of Near Eastern Studies. 'pogl. XI (1952). kao i uvijek. uputio se u tajne morskih puteva izloženih opasnostima i periodičnim promjenama monsuna i trijumfalno se vratio u Aleksandriju sa tovarom mnogo traženih i visoko cijenjenih artikala. Rim. . pošli su i drugi. postale su partneri u ovom trgovinskom sistemu. Međutim. prvo što su oni pokušali bilo je da se sa Južnim Arabljanima takmiče za prevlast na moru. punu korist od ovog značajnog otkrića periodičnosti monsuna i direktnog morskog puta u Indiju nisu ljudi izvukli sve dok Rim nije ovladao Egiptom. a zatim preko Egipatske pustinje do Tebe ili niz Nil do Memfisa. § 4. 41. koji je najprije. 20 Knj. Odatle njihovo poslovično blago.70 PREDISLAMSKO DOBA Mariba. 34 :17—18. pogl. put je išao cijelo vrijeme ili duž Crvenog mora do kanala koji se spajao sa jednim od istočnih rukavaca rijeke Nila ili kroz južni dio Crvenog mora do Vadi al-Hammamata. pak. možda u abisinskoj pomorskoj službi. e. str. pr. Petra. Jedna po jedna. 4. Kopneni put kroz Hidžaz bio je načičkan himjaritskim postajama19. vol. jer su na taj način izbjegavali opasnosti Crvenog mora. Ako je.

Jednom ranije. Salha i Tihame«. Ovo nije bilo prvi put ili da su jedino tada Abisinci provalili u Arabiju. Nadžran. n. god. koja je bila njegova žena. Još god. Stvarni motiv koji se krio iza poslanstva ulazio je u sferu međunarodne politike toga doba. prema ovim legendama. Mora da je rano prodrlo u Sjevernu Arabiju. stajao je na čelu Panteona. poznat u Hadramautu kao Sin. Uz ovu titulu uskoro je dodavan dodatak »i njihovih Arabljana koji su u planinama i Tihami«. Himjara. I.5. 356. u koji je hrišćanstvo monofizitske sekte. pod vodstvom Teofila Inda. prigrlio je novu vjeru oko 500. bio je treći član trojstva. čujemo za nekog Mar Petra. navodno. Handbuch. Tubba' je kraljevska titula koja se održala u islamskoj književnosti. Jedan drugi bio je abu-Karib As'ad Kamil. e. e. 'Umar. Njega su zamišljali kao muško božanstvo i nalazio se ispred božice sunca Shamse. u drugom i trećem stoljeću nove ere. Ya'qub iz Sarudža (4~ 521) uputio je na sirijskom jeziku jedno utješno pismo hrišćanima u Nadžranu. Vidi Nielsen. Sjevernoarabljanski M Tj. prvo hrišćansko poslanstvo u Južnu Arabiju o kome čitamo poslao je car Koostancije god. str. uveo sveti čovjek iz Sirije imenom Faymiyun (Phemion). za koga kažu da je pokorio Perziju. g. 104. Poslije invazije iz Abisinije. Raj dana. što je imalo za posljedicu kratku abisinsku vladavinu (ča 340—78). n. god. možda je bio drugo ime za božicu sunca. Hadramauta i Jemenata«. koga je bio zarobio jedan arapski. 72 PREDISLAMSKO DOBA al-Lat. koji je. koji se spominje u Koranu. e. bježeći od progona. Hrišćanstvo monofizitskog tipa počelo se infiltrirati sa sjevera. Iz ovog nebeskog para proizašla su mnoga druga nebeska tijela koja su bila smatrana božanskim. možda kao posljedica okupacije Palestine i razorenja Jeruzalema od strane Tita 70. e. Minejcima pod nazivom Wadd (ljubav ili ljubavnik. Mjesec. n. Hadramaut. Također je judejstvo u Jemenu bilo vrlo rašireno u vrijeme Drugog Himjaritskog Kraljevstva. Abi-kariba As'ad (ča 385—420. Ibn-Hisham24 i al- Tabari25 ostavili su nam priču o ovome asketi. poslije prešao na jevrejsku vjeru. Sirijski misionari. n. e. otac). međutim. Sudeći po sačuvanim imenima. Teofil je uspio da sazida crkvu u Adenu i još dvije u zemlji Himjarita. dobio svoje ime po njemu.). Ovaj kasniji himjaritski period značajan je zbog uvođenja hrišćanske i židovske vjere u Jemen. po pričanju. e. za koga se misli da je pod svoju vlast pokorio svu oblast do Samarkanda. feničkoj 'Ashtart). južni arabljanski vladari imaju titulu »kralj Sabe. arijevca. Hrišćanstvo i Suština vjere Južne Arabije bio je planetarni iudeistvo u zvjezdani sistem u kojem je prevladavao kult Jemenu boga mjeseca. Drugo Him-jaritsko Kraljevstvo Oko 300. njihov sin. koja odgovara babilonskoj božici Ishtar. Tada je Jemenat (Yamanah) mogao obuhvatiti čitavu južnu primorsku obalu. 'Athtar (Venera. možda su ušli u Jemen u jedno nama nepoznato vrijeme. n. protjerao je (635—6. e. dhu- Rajdana. n. biskupa Sane u Jemenu. Habašaha23. Tihamah je bila obala Crvenog mora zapadno od Sane. Drugi kalif.) u Irak od njih one koji nisu prigrlili islam28. vjerovatno su uspjeli da uspostave privremenu vlast nad dijelovima Južne Arabije. karavan i doveo u Nadžran. Ticao se rivalstva između Rimskog i Perzijskog Carstva oko uticajnih sfera u Južnoj Arabiji. n. Uspomena na posljednjeg i danas se živo čuva u arapskim avanturističkim baladama. To znači da je do ovog vremena Hadramaut izgubio svoju samostalnost. Devetorica himjaritskih kraljeva ovog perioda poznati su nam sa natpisa. još u rano doba. Na aksumskim natpisima iz sredine četvrtog stoljeća abisinski vladar tvrdi da je »kralj Aksuma. naročito iz Sirije. On je.. domaći himjaritski kraljevi ponovo su uzeli svoju drugu titulu i držali su svoje položaje sve do otprilike 525. većina Jevreja u Arabiji mora da su bili prije . Među himjaritskim kraljevima najpoznatiji je bio kasnijim arapskim legendama neki Shammar Yarash. Sabe j cima kao Almaqah (bog koji daje zdravlje?) i Katabancima kao 'Amm (stric). vol. 840.

ekklesia crkva). jednu od najveličanstvenijih katedrala toga vremena. ovaj se incident dogodio upravo u godini Prorokova rođenja 570. str. prema arapskoj tradiciji. priznati aksumski potkralj. Futuh. Katedrala. a s njim je završen i period nezavisnosti Jemena. 101—2. Wustenfeld (Gottangen. i 571. god. 1924). iz kojih se nikada više nije pomolio«. Pričaju da je Negus poslao preko Crvenog mora u Arabiju. Abisinoi su izašli kao pobjednici 523. a isto tako i onih koji su prebivali pored puteva koji su vodili u grad. kao što vladavine se ces^° događa. al-Qullays. Abrahah. jer je hodočašće bilo izvor velikih prihoda onima koji su stanovali u gradu u koji su hodačasnici dolazili. prema kojoj su dva arabljan-ska nevjernika Fuqaym plemena. 1858). I. 66 = Hitti. očigledno. 85:4)27. vol. I (Leyden. god. uspomena na ovo ekonomsko-vjersko takmičenje ovjekovječena je u lokalnoj tradiciji. ali su. 919— 25. jer je u to vrijeme bi-zantijski car smatran zaštitnikom hrišćana u čitavom svijetu. oskvrnuli katedralu u Sani uoči same svetkovine. godina slona. Na samom početku šestog stoljeća hebrejska je vjera bila uhvatila tako jak korijen u Jemenu da je posljednji himjaritski kralj dhu-Nuwas (potomak Tubba' As'ad Kamila) bio Jevrejin. 26 Baladhuri. ćo 575. jer je on predstavljao hrišćansku silu blizu prizora nemira. 1881—2). Skoro svih sto tisuća Jevreja iz Jemena poslije 1948. na štetu hidžaskog svetišta. de Goeje. Daws dhu--Thalaban (ili Thu'-luban) preživio je. 70. (sur. istočno od Adena. Ovome se jevrejskom monarhu pripisuje čuveni pokolj hrišćana u Nadžranu. ostali kao osvajači. prema tome. Prema al-Tabariju29. stvarno. imali uspjeha. Tako je završio posljednji himjaritski monarh. U ovoj posijednoj vojni vojskovođa je bio Abrahah (varijanta Abrahama). Sve što je ostalo od slavne uspomene stare himjaritske dinastije.požidovljeni Aramejci i Arabljani nego Abrahamovi potomci. iz koje su njihovi preci mnogo ranije emigrirali na afričke obale. 20—22. u oktobru 523. preseljeno je u Izrael. koji do tada nikada nisu vidjeli . str. str. Bizantija je tražila da pomoću Abisinije dovede arabljanska plemena pod svoj uticaj i da ih 24 Strah. od grč. ali se kasnije posvadio sa svojim komandantom i preuzeo vrhovno zapovjedništvo. Period abisinske Abisinci su došli kao pomagači. dhu- Nuwas »podbode svoga konja. sada prijestonici. povezao domaće hrišćane s omrznutom vladavinom hrišćanskih Abisinaca. ulazi u splet internacionalne politike toga vremena. Car je pisao abisinskom Negusu (Najashi) (sa natpisa Kaleb Ela Asbeha). Om su po- stali kolonisti30 i upravljali su zemljom od 525.000 ljudi. natjera ga u morske valove. centru hodočašća na sjeveru. pod vodstvom nekog Arvata. sazidao je u Sani. 165. Rivalstvo među južnoarabljanskim obraćenicima dvaju novou-vedenih monoteističkih religija dovelo je do aktivnih neprijateljstava. SABEJSKA I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE 73 upotrijebi protiv Perzije28. 25 Ta'rikh al-Rusul.. Origins. The Book o/ the Himyarites (Lund. Ta se godina naziva 'dm al-fil. Vidi str. str. Ova vojna. Time su oni dali povoda Abra-hi da preduzme kaznenu ekspediciju protiv Meke. On je najprije bio oficir pod Aryatom. 27 Vidi Axel Moberg. god. koju arabljanski pisci nazivaju al-Qalis (al-Qulays. koji je predstavljao nacionalističke težnje. Hrišćanski Abisinci su očigledno namjeravali da zemlju obrate u hrišćanstvo i da stvore takmaca paganskoj Meki. god. i zamolio pomoć od Justina I. Očigledno je dhu-Nuwas. pripadnici kulta Kabe. prema slonu koji je pratio Abrahu na njegovom pohodu u pravcu sjevera. U osnivanju južnog vjerskog svetišta koje bi privlačilo ogromne mase svijeta. izd. danas još živi u imenu jednog opskurnog plemena Himvar. i ponovo 525. abisinski gospodari su. bizantijskog cara. od koje se danas vidi samo mjesto. izd. On je napravio ogroman utisak na Arabljane Hidžaza. napravljena je od ruševina staroga Mariba. Prema priči.

možda. I. izd. tada je građevina restaurirana. arapska mašta počela je. tumačiti kao sintetiziranu i dramatizovanu priču jedne duge istorije ekonomskih i socioloških uzroka koji su doveli do . . Kasnije. banu-Tayyi'. koji cpisuje jedno pucanje nasipa. blagostanja i nacionalnog života. stavlja tragični događaj četiristo god.knj.. u Siriji. »sitnog kamenja« (sijjll) u Koranu81. gdje su oni postali bedem rimske uprave. i engl. Ruševine ovoga nasipa vidljive su i danas. I danas ima u Siriji porodica koje svoj dolazak u zemlju dovode u vezu s ovim događajem. g. kao posljedica ulaska rimskog brodovlja u Crveno more i pojave razornog uticaja novih vjera i kasnijeg podvrgavanja tuđinskoj vlasti. Abisinska je vojska nastradala od malih boginja.ail-Tabari. Posljednja katastrofa na koju Koran aludira (34:15) vjerovatno se dogodila poslije 542. kada je voda provalila nasip. jer događaj stavlja u doba abisinskih kraljeva. Jedan južnoarapski natpis (datum odgovara god. gdje je veći broj južnoarap- skih natpisa nedavno otkopan. 450. god. I. str. pogl. mjesta i putevi (sa glavnim muslimanskim gradovima kasnijih vremena) English Miles O 100 200 JOO 4OO ARABLJANSKA PLEMENA na pomolu islama n* 7*> . vol. Pleme banu-Ghassan odabralo je godinu pucanja nasipa kao polaznu tačku računanja svoje ere38. n. I. §§ 2.slona. propadanja koje je nastupilo. 30 Prokopije.) datiran od Abrahaha. koje je prouzrokovala velika poplava32. STARA ARABIJA narodi. H. Legendu o »pucanju nasipa« — kasnije je ona to i postala — treba. e. Sirah. n. ali Yaqut34 je bliži istini. prije pojave islama. B. §§ 9—12. 31 105 :1—3. knj. Istorija ratova. e. 36. str. Zbog jednog ranijeg pucanja nasipa izvršena je seoba plemena banu-Ghassan u oblast Haurana. 1329). XXX. Dewing (London. Kindah i druga velika i snažna plemena u sjevernoj i centralnoj Arabiji tvrde da su arabljanskog porijekla. Pucanju nasipa u Abrahahovo vrijeme prethodilo je jedno drugo. Međutim. i prije 570. koji posvećuje osmu knjigu svojih anala (završeni 951. 6. str. Al-Isfahani33. kako smo već ranije čuli. Tafslr al-Qur'an (Bul§q. n. e. 20. prev. pogl. 927—8. zemljoradnje37.) himjaritskim kraljevima. 29 Vol. 28 Prokopije. na osnovu ovog neobično značajnog događaja — velike poplave i pucanja nasipa. 20. Vida . 542—3. i plemena banu-Lakhm u oblast Hire. 193. otkrio je i objavio Glazer35. ibn-Hisham.X?Vt A f-v fl AI-Kufaho^ Glavni put (cesta) _ Vadi (korito rijeke) "MAl-'Ula Hadaqan<f SOUTHERN AL-JAWF SABEJSKA I DRUGE DRŽAVE JU2NE ARABIJE 75 u ovaJ period treba uvrstiti i znameniti doga- L • i • • ' • »T • ^ • -i -i • i • • v u Maribu đaj ^J1 Je ovjekovječen u islamskoj književ- nosti kao »pucanje velikog nasipa« u Maribu. Pored plemena Ghassan i Tanukh u Siriji i Iraku. da objašnjava stoljetni proces propadanja i izumiranja južnoarabljanske trgovine. 1904).

a Aksum je radio kao neslužbeni agent Bizanta. 83 Op. arapski pripovjedači narodnih priča još i danas prepričavaju po kafanama u Kairu. koja je priječila penetraciju svjetskih sila. 86 Al-Mas'udi. kako tradicija kaže. uglavnom. 34 Buldan. pošto su bile prerađivane i dotjerivane u Egiptu u toku četrnaestog stoljeća. u Sayf ibn-dhi-Yazanu. na sasanidskom dvoru u Madajinu (Seleucija-Ktesifont). str. prema tradiciji. 37 O teoriji . tražio. Jevrejski i paganski Arabljani bili su. de Goeje (Ley. PREDISLAMSKO DOBA Nacionalni pokret da se oslobodi Jemen od abi-sinskog gospodstva našao je svog heroja. Badhan. vol. Buldan. str. i južni Arabljani su uvidjeli da su samo zamijenili jednog gospodara drugim. Južna Arabija je na taj način služila kao prolaz kroz koji su ove sile našle sebi put na Poluotok. arapski kralj Hire predstavio perzijskom suverenu Kisri Anushar-wanu. šeste godine poslije hidžre. god. III. 384. U ovoj tradiciji mi smo sačuvali jedno jasno sjećanje na rivalstvo dviju sila na obje strane Arabije — Zaratustrinu Perziju i hriš-ćansku Abisiniju (potpomognutu od Bizanta) da naslijede svoga susjeda. 360—488. prigrlio je islam. Sudbina svijeta bila je tada. Arabljanski hrišćani bili su na strani Bizanta i tražili su iz Carigrada zaštitu i pomoć. navodili da je pacov srušio kamen koji pedeset ljudi nije moglo s mjesta pomaknuti i na taj je način prouzrokovao rušenje cijelog nasipa. Od sada će tok arab-Ijanske istorije teći sjevernim kanalima i Hidžaz će u državnim poslovima zamijeniti Jemen. Northern Ne$d (New York. str.klimatskog sušenja nema nikakvih dovoljnih dokaza iu isto- rijsko vrijeme. Muzayqiya' (Amr ibn-'Amir Ma'-al-Sa-ma') bio je. Kao odgovor na Savfove molbe. Uspješno ratovanje (sirah) Sayfa našlo je mjesta u arapskim pričama. Izgledalo je da su hroni-čari38. uskoro je Jemen postao perzijsko namjesništvo. str. koja je. izd. mrtvo Južno Arabljansko Kraljevstvo. isp. 628. 370—71. 202. bila u ruševinama za vrijeme abisinskog gospodstva. centar interesa na Poluotoku otišao je dalje na sjever. zatim. dok su jevrejska i paganska naslanjan ja na Perziju pružila ovoj posljednjoj njezine šanse. IV. str. u rukama hrišćanskih Bizanti-naca i mazdejskih Perzijanaca. Mas'udi. Bejrutu i Bagdadu. 1928). na strani Perzijanaca i nadali su se pomoći iz Ktesifon-ta. Međutim. peti perzijski satrap u Jemenu. Yaqut. prema tome. očigledno. Muruj. vladar u čije je vrijeme pacov izvršio ovo značajno i epohalno djelo. vol. u prijateljskim vezama sa Bizantijom. str. Sayf je. Sa Sirijsko-arabljanskom pustinjom na sjeveru. pomoć iz Carigrada protiv Abisinije. Sa rađanjem ove nove vjere. u jednom potomku stare himjaritske kraljevske loze. pošto na prvi pogled nisu mogli precizno da ocijene zamjetljivu suštinu stvarnih uzroka. Njega je. opet. Sayf je za prijestonicu odabrao staru tvrđavu Ghumdan. osam stotina ljudi pod vodstvom Wahraza (ili Wahriza) i oni su razbili abi-sinski garnizon u Jemenu i oslobodili zemlju od omraženog afričkog gospodstva. 304—19. cit. str. 126. jer je ona bila hrišćanska država i. 1897). IV. prema tradiciji. 34 :15. 32 Koran. Alois Muisil. Najprije je zaveden sistem zajedničke uprave sa Sayfom kao titularnim poglavicom.disintegracije i konačne propasti južnoarabljanskog društva i kao kristalizaciju rezultata dugog perioda propadanja u jedan jedinstven događaj. 85 U Mitteilungen der vordera-siatischen Gesellschaft (Berlin. perzijski car posla 575.den. 88 Mas'udi. vol. God. 383. Simpatije urođenika hrišćana Arabljana prema Bizantu služile su kao klin za abisinsku intervenciju. str. Kitdb al-Tanblh. koje. ali naravno nije uspio. Perzijski period POGLAVLJE VI . 1893). 383.

e. 49 :16. god.: i s • i : . 2.' 'UMAN V> ISULAVM S SJEVERNA ARABLJANSKA KRALJEVSTVA prije islama (sa glavnim muslimanskim gradovima kasnijih vremena) English Miles O IOO 2OO JOO 4OO - . § 1. Stari grad. Ndbatejci /G*WtV. o t\naybar i Medina X . 1.•'. e. u toku predislamske ere se razvilo nekoliko malih država na sjevernim i centralnim dijelovima Poluotoka. Starine. n.. pr. Niabaitai.NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA SJEVERNE I CENTRALNE ARABIJE Nezavisno od južnoarabljanskih kraljev stava.. 36 : 20. Ni one nisu bile ni u kom pogledu. n. e. Nabatejci su iz svoje metropole Petre zaposjeli susjedni teritorij. pogl.). 42:11.. 4. pre-vod je hebrejske riječi Sela1. Najranija među njima bilo je Nabatejsko Kraljevstvo. • • . Ne čitamo ni o kakvoj asirskoj vojni upravljenoj protiv Nabate-jaca. n. grčka riječ koja znači pećina. a današnji je naziv Vadi Musa (Mojsijeva dolina). Jer. e. pruža danas prizor ogromne užarene nekropole usječene u stijenu iz čijih se pješčanih naslaga odsijevaju skoro sve dugine boje. jer oni tada nisu bili na glavnom putu prema zapadu. militarističke. nisu očigledno Nalbatejci. koji je ležao na jednom suhom platou visokom tri tisuće stopa. 2 Knj. 3 :4. asir. Naibaitu. isto kao i onih na jugu. 14:73. § 7. došli su Nabatejci (al-Anbat. Rano u šestom stoljeću pr. Petra je bila saobraćajni čvor na karavanskom putu između Sabe i Mediterana. potomci Ezava). Predšasnici Edomita u ovoj »zemlji Seira« bili su Koriti-(Hurris)2. ni u svom začetku ni u svom razvoju. 25 :12. Car.. klasični Naba-taei)1 kao nomadska plemena iz oblasti koja se danas zove Trans jor-danija i nastanili se u zemlji Edomita (Idumejci. 14 : 6. oni su bili dovoljno jaki da se odupru dvjema ekspedicijama koje je protiv njih poslao Antigen.. Dnev.. IV. 3 Isp. zasnivala se uglavnom na trgovini. 7. U toku četiri stotine godina. Ob. počevši od kraja četvrtog stoljeća pr.. 4 Vidi Josip Flavi'je. pogl. NABATEJSKO i DRUGA MALA KRALJEVSTVA 79 . Oko 312. Snaga ovih sjevernih arapskih država. 16:1. i 2. Al-Raqim4 je odgovarajuća arapska riječ. od kojih su kasnije oteli grad Petru.. Petra. fcnj.". n. koju spominje Izaija. Aleksandrov nasljednik na sirijskom kraljevskom 1 Habr. Prve detaljnije vijesti o ranoj istoriji Nabatejaca potječu od Dio-dora Sikula (+ poslije 57. post. pr. Nebay6th.

Za vrijeme kralja Harithatha (al-Harith. n. I. ali pogreške učinjene na aramejskim spomenicima. kako tamošnji natpisi svjedoče. g. U to su vrijeme prvi put kovani kraljevski novci. n. pogl. 9 Jevrejski rat. i da se pobjedonosno povrate na »stijenu«5. Mal-chus I) da ga snabdije konjicom za aleksandrijski rat. XIV. koji je.. u istočnom Hauranu. III. ča. 216. e. i 2. do 40. e. koga Josip8 spominje kao »kralja Arabije« s kojim su Herod i njegov otac sklopili prijateljstvo. oni su upotrebljavali pismo svojih sjevernih susjeda Aramejaca. e. Josip je (-f ča 95. g. e. odaju arapski kao maternji jezik sastavljača natpisa. e. razvilo se u trećem stoljeću n. 8 Starine. god. Taj je naziv upotrebljavan prije nego je pismo bilo pronađeno. U vrijeme Krista Nabatejsko Kraljevstvo se pružalo na sjever sve do Damaska. g. pr. Kor. 5:25. § 1. 87—62. Julije Cezar je 47.). pr. n. Njegov nasljednik. lahmidskog kralja Hire. God. g. ča. tražio od Malikua (Malik. Današnji se Huwaytat Beduini smatraju potomcima Nabatejaca. g. Od nabatejske književnosti do nas je došla jedino epigrafska književnost.. g. Za njega je Arabija značila nabatejsku državu koja je dopirala na istok do Eufrata. u nedostatku arapskog pisma u starija vremena. 80 PREDISLAMSKO DOBA zika Korana i današnjeg arapskog.) do posljednjeg samostalnog vladara Rabblla II (70—106. čiji je glavni grad bila Petra. Hidžr (Mada'in Salih). 7 Vidi listu kod Cooke. koje su do nas došle. 105. arapskog je- 5 Diodor. pr.). Are-tas III. n. Obadaš III. § 2. Ovo nabatejsko kurzivno pismo. Mak. pr. poslao 1. e. e. n. n. pr. 6 2. 87. od Harithatha I (169. u sjevernom Hidzazu. ali je on za njih zainteresovan samo zato jer su oni graničili sa Hebrejima. U 1. uzeto od aramejskog. Jedan od najstarijih arapskih natpisa je iz Namare. Imena svih nabatejskih vladara. koji je oko 67. e. nama su poznata7.). North-Semitic Inscriptions. e.prijestolju. koji potječe iz 328. On se nalazio kao epitaf na grobu Imru'-al-Qaysa. u pismo sjevernoarapskog jezika.) Nabatejci su prvi put došli u tješnji kontakt sa Rimljanima. Aramejskim jezikom služili su se kao jezikom nauke. e. knj. 4. (pogl. Nabatejci su poistovjećeni s Arabljanima. pr. e. n. Mak. bio je vladar za čije su vladavine Rimljani poslali ekspediciju u Arabiju. § 1. arapska vlastita imena i upotreba takvih arapskih izraza kao što su ghayr (ne isti). Malchus ili Malichus (ar. knj. za razliku od uglastog kufi (kufijskog) pisma. pr. knj. Jevrejski rat. Diodor19 spominje jedno njihovo pismo koje su oni napisali Antigonu »sirijskim slovima«.). e. Harithath III oteo iz ruku Seleukida (ča. n. §§ 94 :7.. 14. n.) glavni naš informativni izvor za Nabatejce.000 konjanika i 5. 14. kraj. knj. nalazila se na vrhuncu svoje moći za vrijeme Harithatha IV (9. str. 'Obidath ('Ubavdah.000 pješaka kao pomoć Titu u njegovu napadu na Jeruzalem. Naskhi pismo je skoro isključivo upotrebljavano u Koranu i u ranijim službenim dokumentima. n. Stjenovita Arabija (Arabia Petraea). e. i sljedeće godine njihova teritorija postala je regularna rimska provincija. Oni su tada bili unutar uticajne sfere Ptolemejevića. vjerovatno je u prvom stoljeću naše ere bio uključen u Nabatejsko Kraljevstvo. n. čije ime potječe od Kufe. n. bili su oba Nabatejci. i Malchus9 (Malchus II. 11 :32. zajedno sa dolinastom Sirijom (Coele-Svria). car Trajan je učinio kraj nabatejskoj autonomiji. pogl.). Malik). Sinajsko porijeklo pisma . Mada su se Nabatejci služili u svakidašnjem govoru arapskim govorom. e. 28—9. g. e. knj. Kasnije su postali saveznici Rima i nominalno su uzeli učešća u invaziji Arabije. Poslije Diodora. 40—70. Ono se naročito transformiralo u okruglo naskhi pismo. Jedan etnarh (knez) Harithatha IV nastojao je da zatvori u Damasku Pavla6. 5:8. n. koju je predvodio Gal 24. spomenicima i na novcima. n. XIX.

Spomenike su pisali sinajski radnici u rudnicima tirkiza i datiraju. uzeo iz hijeroglifa znak za volujsku glavu (ne obraćajući pažnju na to šta »volujska glava« u egipatskom jeziku znači) i nazvao je u svom jeziku znak imenom volujske glave — aleph. ibiđ. upotrijebio ovaj znak za glas a. gdje je imalo svoj neovisan razvoj i bilo upotrebljavano od Minejaca možda još 1200. Charles Virolleaud. njegova su slova odnesena u sjevernu Siriju i tu su se iz njih razvili postojeći klinasti znakovi. On je smatrao da je taj natpis jedan od najranijih feničkih natpisa. n. i tako dalje. n. bilo je glasovno i semitsko i. koje je nedavno otkriveno. Ovi su spomenici otkriveni u Sarablt al-Kha-dimu i prebačeni su u Kairski muzej. Byblos). n. možda. možda ogranak Thamuda. kao i dedanitski i lihjanit-ska natpisi iz 'Ule u sjevernom Hidžazu (tzv. g. naročito iz Hidžra i Taj me (iz petog stoljeća pr. Natpisi iz Safe su najsjeverniji južnoarabljanski pisani spomenici koji su nađeni. čiji se drugi razvojni stepen vidi na Safa-grafitima. Ovo pismo. bilo prebačeno na sjever do feničke obale. nisu potpuno određene. n. koji je pronašao Monte (Montet). U novije vrijeme dugo su naučnici priznavali da su Feničani bili prvi narod koji je upotrebljavao isključivo glasovni sistem slova. str. koje Plinije14 spominje pod imenom Lechieni. 285—97.Sinajski poluotok. ali je jaz između ova dva sistema uvijek izgledao velik. NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA 81 Natpisi nađeni u vulkanskoj oblasti Safa u Hauranu. Istorijske veze među tri sjeverna naroda koji su se služili ovim sličnim pismima. god. e. najstarije spomenike glasovnog pisma koji su ikad pronađeni. isto kao što je kasnije sa trgovinom prešlo Grcima da bi postalo matično pismo svih evropskih pisama. njegova slova nisu bila posuđena iz ranijih sumero-akadskih slova. kao što pokazuju Ra's al-Shamrah tablice iz kasnog petnaestog stoljeća11. n. Lihjaniti. ili kasnije12. Južno arapsko pismo takođe se očuvalo u etiopskom. Isti je postupak primijenio na znak za »kuću«. 11 F. mada je pisano pisaljkom na tablicama od gline. nazvavši ga beth. XIX.. iz 1850. predstavljaju svojom epigrafijom sporedne oblike južnoarap-skog pisma13. koje su Arapi prodavali Feničanima. pogl. Njihova prijestonica Daydan bila je nekoć minejska kolonija na velikom trgovinskom putu preko koje je prelazila roba iz Jemena i . s druge strane. po principu akrofonije. str. i thamudski spisi iz iste oblasti.. preneseno u Južnu Arabiju. U njemu je sinajskom pismu dat oblik klinastih znakova. i blizu poprišta objavljivanja Deset zapovijedi božjih. grč. išlo je i pismo. pr. bili su stari narod. — nekih osam stoljeća prije ahiramskog natpisa iz Džubajla (stari Gebal. . safaitskim. i upotrijebio ga za glas b. protoarapski) od sedmog do trećeg stoljeća pr. to Knj. kako se vidi. Tada je. e. iu Syria. Međutim. s jedne strane. e. e. e. u toku nekoliko posljednjih godina pružio nam je. Sada dolazi sinajsko pismo da premosti taj jaz. Sohaeffer. i da im je u početku kao osnova za njihov sistem moralo poslužiti egipatsko hijeroglifsko pismo. do četvrtog stoljeća naše ere). koji datiraju otprilike iz 100. jezik svih ovih natpisa je sjevernoarapski. Sinajski Semit je. 96. Poslije rasprostranjen ja sinajskog pisma. A. Učinjeno je mnogo pokušaja da se dešifruju. 304—10 : •. vol. X (1929). koji se samo malo razlikuje od dobro poznatog klasičnog arapskog. Sa trgovinom tirkiza. pr. koji leži tik uz nabatejsku postojbinu. možda. na primjer. Thamudski grafiti su razvojni stepen lihjanitskog pisma. g. Sinajsko porijeklo pisma objašnjava kako je ono moglo biti. i kako je. lihjanitskim i thamudskim.

Petra je izgubila svoj privilegovani položaj. Mine j ska. 3—14. VI. 57—73. civilizacija izvršila je kasnije velik uticaj na kasniju lihjanitsku kulturu. 15 Vidi: Eduard Glaser. i kao bog vina preuzeo je neke crte od Dionisa-Baka. Neobične ruševine Petre još privlače mnoge turiste i sačinjavaju važan izvor prihoda današnjoj državi Transjordaniji. 53. ukazuju na naprednu predislamsku civilizaciju o kojoj se vrlo malo zna15. Skizze der Geschichte und Geographie Arabiens (Berlin. gospod Share) dovodio u vezu sa vinovom lozom. tj. str. . zapada i juga. str. nekoć thamudski grad. god. 12 Isp. 1907).). (pogl. Voyages archeologique au $afa et dans le Djebel et Druz (Pariš. Grad je bio jedino mjesto između Jordana i Centralne Arabije gdje je ne samo vode bilo u izobilju nego kamo je ona uvijek svojom bistrinom primamljivala. među kojima se nalaze i grobovi ukrašeni skulpturama u visokom reljefu. F. e. koji su je smatrali tampon-državom protiv Parta. Allat. vijugav klanac. izgleda da su Lihjaniti držali važan nabatejski centar Hidžr (današnji Mada'in Salih). Jaussen i Savignac. bio je sa svih strana opkoljen strmim i skoro neprohodnim liticama. str. kao i nabatejska. str. Mission Archeologique en Arabie (Pariš. Les Arabes en Syrie avant l'Islam (Pariš. 1909). zatim. 1901). Kasnije se Dushara (dhu-Shara. Macler. kada je pomorski put za Indiju postajao sve poznatiji rimskim mornarima. i nabatejska država počela je da opada. koja je bila štovana u obliku crnog četvorouglastog kamena. 1890). i — (storija ara pa • i 82 PETRA. bio neosvojiv. 250—91. kada je trgovina u pravcu jug-sjever skretala dalje na istok držeći se kasnijeg hodočasničkog putaida-našnje hidžaske željeznice. i u njega se ulazilo kroz uzak. 14 Knj. II. Wiinmett. vol. Poslije pada Petre (105. kada je karavanski put od istoka na zapad postepeno bio skretan u sjevernije krajeve sa centrom u Palmiri. 98—127. 1937). 32. koju Herodot16 poistovjećuje sa boginjom Afroditom Uranijom. s istoka. n. bila je glavno žensko božanstvo. Poslije potčinjavanja grada 105. Dussaud i F. str. zbog pohlepe i kratkovidosti Trajanove. Tako su Nabatejci stvorili važnu kariku u lancu trgovine. Ruševine 'Ule. godine. Petra Petra je doživjela svoj najveći prosperitet i blagostanje u prvom stoljeću naše ere pod pokroviteljstvom Rimljana. koja je bila uvezena u zemlju Nabatejaca u toku helenističkog perioda. 13 Rene Dussaud. Usječen u tvrdu stijenu. U toku prva dva stoljeća nove ere. KRALJEVSKA PALATA PETRA: DAYR NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA 83 Petra je imala neku vrstu Kabe sa Dusharom (Dusares). koji se nalazio ispred Panteona. od koje je Južna Arabija živjela. V. Ovdje su Južni Arabljani na svojim karavanskim putevima u pravcu sjevera dobivali svježe zaprege deva i nove goniče. Grad je sa tri strane.Indije u mediteranske luke. A Study of the Lihyanite and Thamudic Inscriptions (Toronto.

koju je sazidao Salomon. 274—279. 89 : 6).. vol. Ezek. predstavljaju njezine stanovnike kao predstavnike trgovine19.stjenovita Arabija (Arabia Petraea). i novi putevi koji su se počeli u velikoj mjeri upotrebljavati poslije prvog stoljeća naše ere. Tadmor (ranije semitsko ime Palmire) mora da je bilo vrlo staro naselje. Partskog i Rimskog. 'RM. Njezin geografski položaj i obilne količine svježe i mineralnih voda uticali su da je ona postala stjecište ne samo za istočnu i zapadnu nego i za trgovinu koja je išla iz Južne Arabije u pravcu jug-sjever. U toku drugog i trećeg stoljeća naše ere ova pustinjska metropola postala je jedan od najbogatijih gradova na Bliskom istoku. sigurnost Palmire je ovisila o držanju ravnoteže između njih i od ko-rišćenja neutralnosti18. Kako je bila locirana između dva takmaca carstva. pr. Hebrejski hroničar (2. 18 Knj.. 47 :19. Kao rezultat Hadrijano-ve posjete god. grad je dobio ime Hadriana Palmyra. n. 308. n.) Palmira i o njoj ovisni gradovi postali su rimski vazali. 1100. god. Prvi autentičan pomen grada odnosi se na događaj kada je Marko Antonije. n.. Arapski pripovjedači narodnih priča bili su toliko impresionirani njezinim ruševinama da su njezin postanak pripisivali džinu (demonu) koji ju je. Septimije Sever je pretvorio Palmiru i o njoj ovisne gradove u provincijske gradove Carstva. jest Iram iz Korana (sur. 19 Cooke. i od toga vremena Petra je ostala skoro bez istorije više vjekova17. Na početku trećeg stoljeća Palmira je dobila status kolonije. 9 :18. e. To je grad Palmira (ar. dvadeset i pet milja istočno od Akabe. 21. jer je citirano pod imenom Tadmar Amurru20 na jednom natpisu Tiglath-Pilesera I (ča. međutim. n. str. 8. i I i 84 PREDISLAMSKO DOBA Izgleda da u lokalnoj tradiciji ne postoji uspomena kada su se Arabljani domogli Palmire. ipogl. 130. e. U to je vrijeme Palmira već bila važan trgovinski centar između Rimskog i Partskog Carstva. i tada mora da je uživala administrativnu . g. 9. 2 Palmirena Novi uslovi. I. n. kako su oni vjerovali. knj. koje je prouzrokovalo osvajanje Mezopotamije od strane Parta. U vrijeme cara Hadrijana (117—138. n. e. pogl. čije današnje ruševine spadaju među najznamenitije i najmanje proučene ostatke antike. sagradio za cara Salamona. pobrkali su ga sa Tamarom u Idumeji. »Poglavica karavana« i »poglavica pijace« sa natpisa. e. pod imenom Provincia Arabia.. e. 42—41. doveli su u prvi red grad koji je ležao u jednoj oazi u sredini Sirijske pustinje i od toga vremena postao čuven svuda po svijetu. god. 20 Luokenbill. Dnev.) u sastav Rimskog Carstva. V. §§ 287. 8 :4) i grčki prevodilac prve Car. e. 48 :28. Njezin najraniji domaći natpis datira iz god. Isp. 18 Plinije. jer nalazimo dekrete koji se odnose na njegove carine izdate 17. pr. Grad je morao doći pod rimsku političku sferu u ranom carskom periodu. Tadmur). III. uzaludno pokušavao da se dočepa njezinog bogatstva.). 17 Nedavno identifikovano nabatejsko naselje. bila je uključena (106. pr.

n. U dugotrajnoj borbi između Rimljana i Sa-sanida. na što se žurno vratio u grad. Rimljani su priznavali stratešku važnost grada. izdao je novac na kome nije bila glava cara Aurelijana. Udhavnah) nije istjerao iz Sirije Shapura I. ona je prisvojila titulu kraljice Istoka i jedno vrijeme prkosila Rimskom Carstvu. ar. odakle su rimski garnizoni 270. . n. Čak i u Kalcedonu (Chal- PALMIRA: KOLONADA I TRIJUMFALNI SLAVOLUK 86 PREDISLAMSKO DOBA cedon). Nakite slavnog hrama Sunca (Bel) on je prenio u novi hram. grč. Njezin uspjeh na bojnom polju treba uglavnom pripisati dvojici njezinih vojskovođa. Poslije četiri godine (266—7) Odavnath i njegov najstariji sin bili su izdajnički iz potaje ubijeni u Himsu (Emesa). potpuno razorio njegove zidine i uništio njegova dobra. Odavnathova lijepa i slavoljubiva žena Zenobia (aram. koji su (god. Njezine pobjedonosne vojske iste godine su zauzele Aleksandriju. na suprotnoj strani Bizanta. koji je podigao u Rimu bogu suncu Istoka kao sjećanje na svoju slavnu pobjedu. Grad je ostavljen u ruševinama. možda na nagovor Rima. postala je istinski nasljednik Petre. Odaynath i Zenobia Stanovnici Palmire nisu se isticali kao ratnici sve dok njihov poglavica Odavnath (Odenathus. Palmira je bila na vrhuncu svoga sjaja između 130. g. Gorda arapska kraljica u očajanju je pobjegla na brzoj devi u pustinju. palmirski poglavica držao je stranu Rimljana i postavljen je god 262. ušao je u Palmiru. g. Međunarodna trgovina išla je preko nje na istok sve do Kine i. To je značilo da je vrhovna vlast nad Malom Azijom i Egiptom bila u njegovim rukama nominalna. on je porazio Zabdu i u proljeće 272. ar. Odavnath je progonio Shapura do samih zidina njegove prijestonice Ktesifonta (al-Mada'in).samostalnost. e. ali je uskoro zarobljena i dovedena u zlatnim lancima pred pobjednikova kola da bi uveličala njegov trijumfalni ulazak u Rim. Upravljajući mjesto svog mladog sina Wahb-Allatha (poklon al-Lata. takođe Zaynab) pokazala se kao dostojna nasljednica. koji je 260. Athenodorus). Bath--Zabbay. Na putu u svoj glavni grad Aurelijan je bio obaviješten o ustanku u Palmiri. g. koji je tada bio proglašen za egipatskog kralja. kao grad koji je svoj postanak vezao za karavansku trgovinu. god. zarobio cara Valerijana i osvojio veći dio Sirije. i 270. Na taj je način Palmira postala prijestonica zapadne Azije. drugi grad Carstva. Zabbavu i Zabdi. ona je pokušala da vojnim putem uspostavi svoju vlast. a njezin maloljetni sin. možda. e. Muškom energijom ona je pomakla granice svoga Kraljevstva tako da mu je pripojila Egipat i veliki dio Male Azije. n. 226) naslijedili Parte. za carskog namjesnika Istoka (dux Orientis). Aurelijan se na kraju trgnuo. Većina spomenika sa natpisima pripada ovom periodu. bili odbačeni sve do Ankare (Ancyra). samo sa nominalnim priznavanjem rimskog gospodstva. Jermenijom. jer je njihova cesta iz Damaska do Eufrata vodila kroz nju. Sjevernom Arabijom i. Stanovnici Palmire su sada počeli svojim imenima dodavati rimska. e. U bitki kod Antiohije. al- Zabba'. jer je ovaj počeo sumnjati u njegovu lojalnost. Tako se završila slavna i meteorska slava Palmire. Car Galijen mu je predao počasnu titulu imperatora i priznao ga za vrhovnog komandanta rimskih legija na Istoku. poslije koje je uslijedila bitka blizu Himsa. stvarno u istom stanju u kakvom je danas. a stvarna nad Sirijom.

sirijskih i partskih (iranskih) elemenata. Kao i ostala arabljanska plemena u Plodnom polumjesecu. mada je bilo lokalna varijanta monofizitskog učenja. dostiglo je najveću važnost u toku šestog stoljeća naše ere.abu--al-Fida'-'2 tvrdi. prve Arabljane koji su osnovali kraljevstvo u Siriji i učvrstili se u oblastima jugoistočno od Damaska. §§ 672. kako. Busra (Bostra) u Hauranu i drugi gasanidski gradovi postali su baštinici pustinjskog grada. Sa više od dvadeset drugih irnena božanstava susrećemo se u Palmiri. u Džaulanu (Gaula-nitis). Yamani pleme svrglo je pleme Salih. Da su stanovnici Palmire bili arabljanskog porijekla. vol. Pretpostavlja se da je ovo pleme pobjeglo iz Jemena u Hauran21 i u Balku krajem trećeg hrišćanskog stoljeća. kraljevstvo Lahmida. Kako su se nalazili u blizini Bizantijskog Carstva. str. Sirijsko. Pred kraj petog stoljeća došli su u sferu bizantijskog političkog uticaja i služili su kao tampon-država da zaustavljaju provale beduinskih hordi. Hamzah al-Isfaha- 21 Asirski ?[auraniu (isp. očigledno je iz vlastitih imena i čestih susreta s arapskim riječima na njihovim aramej-skim natpisima. služeći na taj način istoj svrsi kojoj danas služi Transjordanija pod Britancima. koji je bio sličan nabatejskom i egipatsko-aramej-skom. 3 Gasanidi Gasanidi tvrde da potječu od jednog starog juž- noarabljanskog plemena kojemu je ranije stajao na čelu (Amr Muzayqiya' ibn-'Amir Ma'-al-Sama'. vol. prihvatili su aramejski jezik Sirije a da ipak nisu ostavili svoj maternji arapski. Luckenbill. kao što je taj grad nekoć bio baštinik Petre. i kao ilustracija kulturnog uspona do kojeg se pustinjski Arabljani mogu popeti kada im se pruže pogodne okolnosti. Tokom vremena banu-Ghassan su se pokrstili i postali Sirijci. . koje su bile karakteristične za vjeru Sjevernih Arabljana. 1286). -r-r— -n T-r ••< -r f 1 1 • U ovom stoljeću al-Harith II ibn-Jabalah iz Gasana (ča. koju smo već proučili. Baal Shamin (gospodar neba) igrao je veliku ulogu na zavjetnim natpisima. 529 — 69) i al-Mundhir III ibn-Ma'-al-Sama' iz Hire (Alamundarus bizantijskih istorija.Arapsko ^Kraljevstvo na ' Gasanidsko Kraljevstvo. Njihova je vjera imala izrazito sunčeve crte. trgovinski promet je tražio i našao druge puteve. I. T_ . NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA 87 ni23 tvrdi da je imala trideset i dva. 821). biblijski Bashan. Palmirska civilizacija bila je interesantna mješavina grčkih. klasični Auranitis. Smatra se da je Jafnah. stajao je na čelu Panteona. babilonskog porijekla. Jezik kojim su oni govorili bio je dijalekat zapadnog aramejskog jezika. a neko vrijeme bila je locirana u Džilliku26. osnovao dinastiju koja je. poslije rušenja nasipa kod Mariba. Ovaj al-Harith (s nadimkom al- A'raj. Njegova se istorija može provjeriti i u grčkim izvorima27. imala trideset i jednog vladara. a al-Mas'udi24 i ibn-Qutaybah25 samo jedanaest vladara. poslije je možda postala stalna u Džabiji. kod arapskih hro-ničara) prvo je autentično ime i kudikamo najznačajnija ličnost u jafnidskim analima. Ovi brojevi pokazuju kako je arapskim hro-ničarima ostala nejasna istorija Jafnida. kao što je slučaj i s nabatejskom civilizacijom. Značajna je ne samo za sebe nego. koje se. . -f 554) ističu se u arapskoj isto-riji. 76—7. . hromi. ipak podudaralo s njihovim političkim interesima. Njihova prijestonica je najprije bio pokretni logor. na sjevernom kraju velikog prometnog puta koji je povezivao Marib sa Damaskom. oni su na taj način postali dvojezični. 22 Ta'rikh (Carigrad. Sa padom kratkotrajnog Palmirenskog kraljevstva. kao i njegov rival i srodnik u Hiri. I. Za nagradu što je savladao svog opasnog lahmidskog rivala . sin 'Amra. Bel. Gasanidi su prigrlili jedan oblik hrišćanstva.

i slj. 28. kralj. str. pored oklopa. al-Mundhir se pokazao vatrenim zaštitnikom monofizitizma31. Iste godine al-Mundhir je uspješno opljačkao i zapalio Hiru32. Međutim. i f~^ • • ' i • »• • • • i • i . Veći dio al-Harithova dugog vladanja bio je ispunjen ratovanjima vođenim u službi bizantijskih interesa. međutim. str. a kao posljedica toga uslijedila je otvorena pobuna od strane Gasanida. koji se usudio da opljačka i opustoši bizantijski teritorij. Za vrijeme boravka u Carigradu. p j Poslije al-Mundhira i al-Nu'mana. 314—16. god. on je sa svoja dva sina posjetio Carigrad. po svoj pri- hnr>ij C^hn^n-n lici Je u zemlji Gasan zavladala anarhija. za prelata sirijskih Arapa. izd.al-Mundhira III. zbog koje je njegov otac prije njega bio optuživan. Ona je prije bitke namirisala svo- " Op. II. God. deset godina kasnije al-Harith se osvetio i pogubio svog lahmidskog neprijatelja u bitki koja je vođena u oblasti Kinnasrina. vol. Raž- L/U/CCt \Jft fcttOoU'/C' i • v * . u bitki sa al-Mundhirom III. III. Chronographia. 217—21. 115—22. izd. također Alamundarus u bizantij-skim hronikama. koja odgovara grčkoj Afroditi28. Dindorf (Boon. Kao i njegov otac. 17. Tako je revnostan u širenju vjere bio ovaj Jakov da je sirijska monofizitska crkva po njemu kasnije bila poznata kao jakobitska. ovaj posljednji zarobio je al-Harithova sina i pri-nio ga kao žrtvu al-'Uzzi. 88 PREDISLAMSKO DOBA jim rukama stotinu gasanidskih boraca koji su bili spremni na smrt i obukla ih. 1831). Al-Harithov nasljednik bio je njegov sin-al--Mundhir. On je na njegovu glavu stavio dragocjen dijadem sa još dragocjenijom krunom. str. str. vol. Pojava beduinskog filarha ostavila je dubok utisak na carevu pratnju. Oko 544. I. >knj.. Jaannes Malalas. Slično je prošao i njegov sin i nasljednik al-Nu'-man. Na arapski je titula jednostavno prevedena malik. F. 529) za gospodara nad svim arapskim plemenima u Siriji i imenovao za patricija i filarha — najveći čin i najbliži položaj samom caru. Annali delV Islam (Milan. 580. Wustenfeld (Gottingen. 563. u plastove od bijelog platna29. Hali-ma je bila kćerka al-Harithova. 28 Vidi Leone Caetani. glavni grad lahmidskih neprijatelja. Prilikom posvete jedne crkve u Huvarinu. 24 Muruj. §§ 47 — 8. 25 Al-Ma<arif. pogl. bizantijski car Justinijan ga je postavio (god. III. L. § 13. Jakova Baradeja (Jacobus Ba-radaeus — Ya<qub al-Barda'i). 1910). I on je bio sproveden u Carigrad. str. Možda je ovo bitka »Dan Halime«. cit. ipogl. između Damaska i Palmire. Kasnije je bio zatočen na Siciliji. 27 Brokoipije. God. Knj. al-Harith je posjetio Justinijanov dvor u Carigradu30. on je bio uhvaćen i kao zarobljenik sproveden u Carigrad. 28 Prakopije. 461. 435. nije bilo dovoljno da se otkloni sumnja u izdajstvo carske stvari. koju spominje arapska tradicija. zbog čega su privremeno ohladile simpatije Bizanta prema njemu. i Tiberije II primio ga je sa velikim počastima. 1850). 928. Ovo.al-Harith je osigurao postavljenje monofizitskog biskupa u Edesi.

84. Dok je obilazio Kabu u toku svog prvog hodočašća. prev. I. iad. Al-Harithov sin al. on je na dvoru sinova al-Haritha našao luku spasa. 140—41. Da li je Heraklije prilikom ponovnog zauzeća Sirije 629. I. Barune Smith (Ox?ord. 1883). Kalif 'Urnar je naredio da se Jabalah ili podvrgne sličnom udarcu ruke Beduina ili da plati globu. C. izgleda. god. str. ča. priča kaže. str. iisp. 31 John of Bphesus. str. sirijskih i grčkih elemenata. U jednom apokrifnom odlomku koji se njemu pripisuje34 imamo oduševljen prikaz raskoši i sjaja Jabalahova dvora. 30 Theoiphaines. 33 Ibn-<Abd-Rabihi. str. U znamenitoj bitki na Jarmuku (636) ovaj se vladar borio na bizantijskoj strani protiv Arabljana. Arapski hroničari kao posljednjeg kralja gasanidske kuće spominju Jabalaha ibn-al-Ayhama. trijumfalni lukovi. nije sigurno. na što se Jabalah odrekao islama i vratio u Carigrad33. javna kupatila. vodovodi. ikada postigli. (Oxford. ali je kasnije prigrlio islam. Istočni i južni obronci Haurana sačuvali su ruševine skoro tri stotine gradova i sela gdje se danas nalazi samo njih nekoliko.ida'. izd. 32 John of Ephesus. . Kuće od bazalta. Williaim Curetom. abu-al-F. vol. babilonskim i grčkim pjevačima i muzičarima oba spola i o slobodnoj upotrebi vina35. razvila se naročita civilizacija. Kada se al-Nabighah al-Dhubyani posvadio sa lahmidskim kraljem. susjedi Bizantinaca. jedan je Beduin stao na njegov plašt i bivši kralj ga je udario po licu. palate. R. Lahmidi. posjetio je njihov dvor u svojoj mladosti. Zauzećem Jeruzalema i Damaska (613— —14) od strane sasanidskog Khusrawa Parwiza. str. 29 rbn-Quitayt>ah. Labid. i u svojoj antologiji dlwdn na više mjesta spominje taj događaj. 1853). prije nego je postao Muhamedov poeta lau-reatus (dvorski pjesnik). 385 (prev. vol. najmlađi među sedam pjesnika koji je sastavio čuveni »Mu'allaqat«. <Iqd. Ecclestiastical History. Pod njihovom upravom i u toku ranijeg rimskog perioda. str.). str. od mješavine arapskih.Mundhir • — ^B^H ^^^H^l^l HMBHH9 NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA 89 Kulturni stepen koji su dostigli Gasanidi. 1860). 251—2. duž cijele istočne granice Sirije. Medinski pjesnik Hassan ibn-Thabit (rod. 240. bez sumnje je bio viši nego što su njihovi rivali na perzijskom pograničnom području. koji je tvrdio da je u srodstvu sa banu-Ghassan. licita plemena u Sirijskoj pustinji izabirala su sebi svoje vlastite poglavice. zadan je posljednji udarac jafnidskoj dinastiji. Velik broj predislamskih arabljanskih pjesnika našli su u gasa-nidskim filarhima velikodušne mecene. Chronographia. pozorišta i crkve stajali su ondje ffdje danas nema ničega osim gole pustoši. U njemu se govori i o mekanskim. 314—15. 563). obnovio sirijsko- arapski filarhat. de Boor (Leipzig. 284—5. 415 (tekst) — str. borio se na gasanid-skoj strani u bitki kod Halime.

zajedničku mnogim legendarnim arhitektima. al-Aghani (Bulaq. mi počinjemo da Čvrsto stupamo na istorijsko tlo. Urođeničko stanovništvo bilo je hrišćansko. Oni članovi Tanukh plemena koji su poslije došli u južni Liban i ispovijedali tajnu družijansku vjeru vuku svoje porijeklo od lahmid-skih kraljeva Hire37. S osnivanjem nasridske ili lahmidske dinastije u drugoj polovici trećeg stoljeć? n. 15. Njemu se pripisuje izgradnja al-Khawarnaqa. našao je prebivalište u plodnoj oblasti zapadno od Eufrata.). XVI.). Pleme Tanukh najprije je živjelo pod šatorima. logor).Još od pamtivijeka bujice arabljanskih putnika običavale su teći duž istočne obale njihova Poluotoka do doline Tigrisa i Eufrata da bi se tamo naselile. nedaleko od starog Babilona. e. Tabari. Njihov dolazak možda se zbio u isto vrijeme sa nemirima koji su uslijedili poslije pada Arsacidskog Partskog Carstva i uspostavljanja sasanidske dinastije (226. Neki članovi Tanukh plemena su se kasnije pokrstili i stalno nastanili u sjevernoj Siriji. veći broj takvih plemena. vol. Pripadalo je istočnoj sirijskoj (kasnije nestorijanskoj) crkvi i arapski ga pisci spominju pod imenom ibdd. e. sinu Yazdagirda I (399—420). čiji je epitaf najstariji protoarapski natpis do sada nađen. pravi osnivač Lahmidskog Kraljevstva bio je 'Amr ibn-'Adi ibn-Nasr ibn-Rabl'ah ibn-Lakhm. Do nas je došio nekih dvadeset imena lahmidskih kraljeva. . Lahmidi . čuvene tvrđave blizu Hire. Njihov privremeni logor u toku vremena ostao je zastalno u Hiri (od sirijskog herta. 34 Abu-al-Faraij al-Isbahaini. On je ležao oko tri milje južno od Kufe. Hira je postala glavni grad perzijske Arabije. The Origins oj the Druže People and Religion (New York. 4. str. 1284—5). 21. str. str. ali prva ličnost koja je jasno ocrtana je Imru'-al-Qays I (-}. Kristovi sljedbenici30. god. sin Jadhimahove sestre. mada je u kasnijem dijelu svoga života . naročito u spajanju slova39. koja su sebe nazivala Tanukh i govorila da su jemenskog porijekla. koji se oženio Jadhimahovom robinjom. 90 PREDISLAMSKO DOBA Tradicija naziva Malika ibn-Fahm al-Azdija38 prvim poglavicom ovog arapskoga naselja u Iraku i njegova sina Jadhimaha al-Abrasha vazalom Ardashira. Simeuna Stilitu. koji je želio da svoga sina odgoji na pustinjskom zdravom zraku. Al-Kha-warnaq je bio proglašen umjetničkim čudom. ću. e. e. Al-Nu man je ostao paganin čitavog svog života i jedno vrijeme je progonio svoje hrišćanske podanike i priječio Arapima da posjećuju sv. vol. Amr se smjestio u Hiri i učinio je svojom prijestonicom.328. 1928). tj. Potomak Imru'-al-Qaysa bio je al-Nu(man I al-A'war (jednooki. 400—418). Negdje početkom trećeg stoljeća n. Hititi. namijenjene za rezidenciju Bahramu Goru. 770. proslavljen u poeziji i pričama. Međutim. Pismo je jedna varijanta nabatejskog pisma i pokazuje mnoge znakove pre-laza ka kasnijem sjevernoarapskom pismu. -tako da niko ne bi nikada mogao konstrukciju ponoviti. 06 Isp. 35 Među hrišćanskim familijama -koje danas žive u j-užnom Lifoanu ima nekih koje vuku porijeklo od Gasanida. da je osuđen na smrt pošto je dovršio svoje djelo — omiljeni motiv u takvim pričama. n. 37 Isp. n. I. i kasniji istoričari su ga pripisivali nekom bizantijskom arhitektu koji je doživio sudbinu.

. 421. sve dok nije našao u gasanid-skom al-Harithu41 više nego svoga takmaca. 505 — 54). n. e. mena Kindah. al-Mundhir II (ča. 418—62. On je dva vesela druga.Drugi tvrde da je bila iz ple- *j. u Hiri je vladao još jedan Mundhir. Mu'allaqat). e. nekoć ljubimca njegova oca. O ovome al-Mundhiru Knjiga pjesama al-Aghani** priča čudnu priču. koji je na taj način osvetio nasilje koje je kralj počinio nad njegovom majkom. 'Amr je našao smrt od ruke svoga miljenika ibn-Kulthuma. e.pokazivao dosta raspoloženja prema hrišćanstvu. Al-Sadir i drugi lahmidski hirahs danas su samo imena. od kojih je jedan živio još 410. al-Harith ibn-Hillizah i 'Amr ibn-Kulthum (trojica od sedmorice slavnih pjesnika »Zlatnih oda«. također se pripisuje al-Nu'manu.) Hira je „ . 375. On se pokazao trnom na strani rimske Sirije. god. God. 34 — 5.). Yaqut44 nam je sačuvao posvetni natpis. Ma'-al-Sama' (nebeska voda) nadimak je njegove majke Marije ili Mawije. vol. U lahmidskim analima njegova je vladavina najslavnija. Podizanje al-Sadira. Najveći arabljanski pjesnici koji su tada živjeli. okupili su se na njegovu dvoru. •* • -i • 1 počela da igra značajnu ulogu u savremenim događajima. mada tiranin. Na ovome natpisu Hind se naziva »Kristovom službenicom i majkom njegova roba ('Arnr) i kćerkom njegovih robova«. U prvoj polovini šestog stoljeća. II. str. Tako je bio velik al-Mundhirov uticaj da je on mogao prisiliti perzijske svećenike da okrune Bahrama. kako priča kaže. god. žive u zemlju zakopao za vrijeme jedne pijanke Njegov sin i nasljednik 'Amr. koga Arapi nazivaju ibn-Ma- 38 Pleme Azd i pleme Tanukh su se ujedinili u jedno pleme u Iraku. • • NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA 91 l al-Sama'. Njegovi upadi opustošili su zemlju sve do Antiohije. Pokrštavanje Hind' <Amrova maJka> bila Je hrišćanska prin- 1-ralievske ceza iz Gasana. priznavao je u savremenim pjesnicima vođe javnog mišljenja i potencijalne propagatore. Odatle izdašni darovi kojima su on i drugi patroni obasipali pjesnike. 40 Yaqut. s nadimkom ibn-Hind (554—69. 'Amr. god. kao i ostali lahmidski i jafnidski vladari. 39 Diissaud. Nijedno nije identifikovano. Sam Simeun bio je Arapin i pustinjske mase hrlile su da vide čudan prizor ovog asketskog načina života na vrhu stupa. kao Tarafah ibn-al--'Abd. Hira na vrhuncu mnći IflrUU* P°d l^'^^^To * ^ednikom al--Nundhirom I (ča. str. Da je među stanovništvom bilo hrišćana koji su ispovijedali istočno-sirijsku vjeru. pokazuju mnoge aluzije na biskupe u Hiri. . tvrđave koja se u poeziji dovodi u vezu sa al- Khawarnaqom i koja leži usred pustinje između Hire i Sirije40. izuzev al--Khawarnaqa. Ona je osnovala manastir koji je ostao pošteđen sve do drugog islamskog stoljeća43. Les Arabes en Syrie. n. borio se na strani svog sasanidskog suveren« protiv Bizan-tinaca. ipak je bio velikodušni mecena pjesnika. n. koji su često navraćali na njihove dvorove nadajući se da će vidjeti širenje svoga uticaja među Beduinima. uprkos zahtjevima jednog moćnog pretendenta na prijesto.

II. Ta'rlkh. Na-batejci i. 1882. str. ograničava se na jedan pregled bitaka među sjevernim beduinskim plemenima u stoljeću koje prethodi hidžri i na kratak prikaz izvanjskih . str. Pošto je bio odgojen u hrišćanskoj kući. sina al-Mundhira IV. nazivanim ayydm al-'Arab (dani Arabljana). Što se nijedan član lahmidske dinastije nije pokazao prije ovog vremena sklon da prigrli hrišćanstvo. koja stoji nasuprot Perziji. 43 Taban. 86—8. 48:26). naročito od idolopoklonstva. Želeći žarko da svoj narod odbije od predislamskih vjerskih ideja. a u stvari znači period u kome Arabija nije imala od boga objavljenih zakona. u ogromnoj većini. Ali ideje je teško ugušiti i zatrti. stanovnici Palmire bili su djelomično ara- Period jahiliyah HID2AZ UOČI POJAVE ISLAMA 95 meizirani. ibn-Qutaybah. 5:55. al-Nuu'man je bio obraćen u hrišćanstvo i postao prvi i jedini hrišćanski lahmidski kralj. neukost i barbarizam ne mogu se ni u kom slučaju primijeniti na takvo kulturno i obrazovano društvo kakvo su razvili Južni Arabljani. Riječ se pojavljuje više puta u Koranu (3:148. Naše proučavanje jdhillyah perioda. 42 Vol. 434—5. može se objasniti time što je političkim interesima kraljeva Hire više odgovaralo da ostanu u prijateljskim odnosima sa Perzijom. ali uzet specifičnije. proteže od »stvaranja Adama« pa sve do poslanstva Muhamedova.pogl. Isp. koji se završava početkom šestog stoljeća nove ere. XIX. On je bio mecena slavnog pjesnika al-Nabighaha al- Dhubyanija prije nego je ovaj bio protjeran iz Hire. koji seže do današnjih dana. 1903. veliki monoteist Muhamed je objavio da nova vjera treba da zaboravi sve što se prije nje događalo. i ničiji veto nije dovoljno jak da izbriše prošlost. stanovnicima Palmire. str. Istorija Beduina uglavnom sadrži zabilješke i izvještaje o gerilskim ratovanjima. 460. koji se. u velikoj mjeri. Ipak. jdhiliyah period. Naziv jahiliyah obično se prevodi »vrijeme neznanja« ili »barbarstvo«. islamski period. Knj. str. Ovo se kasnije tumačilo kao da njegove riječi sadrže javno prokletstvo svih predislamskih ideja i ideala. Al-Nu'man je bio kršten i primljen u istočnosirijsku (nestori jansku) zajednicu. Sjedilačko stanovništvo Hidžaza i Nadžda nije razvilo svoju vlastitu kulturu. u kojima je bilo mnogo iznenadnih upada i pljačkanja. Arapska civilizacija Hire. Gasanidi i Lahmidi su bili južnoarabljanski kolonisti usred sirijsko- bizantijske i sirijsko-perzijske kulture. 2. kao što se ovdje upotrebljava. Gasanidima i Lahmidima. ni ma kakva nadahnutog proroka. 580— 602). sabejsko-himjaritski period. prema tome. §§ 45—8. on obuhvata stoljeće koje neposredno prethodi pojavi islama. 33:33. bizantijsku vjeru. ni ma kakve objavljene knjige. stanovništvo Sjeverne Arabije je. Arapi Hire go- 41 Prokopi je. 3. 445. nomadsko. uključujući Hidžaz i Nadžd. Palmire i zemlje Gasan pod sirijsko-bizantijskim uticajem. na osnovu neke lažne optužbe. 17. nije dostigla visok stepen koji je dostigla arapska civilizacija Petre. d slj. u izvjesnom smislu. I. str. 111. 319. ali malo krvoprolića. Isfahani. vol. POGLAVLJE VII HIDZAZ UOČI POJAVE ISLAMA U širim okvirima. arabljanska se istorija može podijeliti na tri glavne ere: 1. str. 44 Vol. Kraj lahmidske dinastije vezan je za al-Nu'mana III abu-Qabu-sa (ča. U ovome oni nisu bili slični svojim susjedima i srodnicima Nabatejcima. Malalas. II. kojoj se najmanje protivila Perzija. Za razliku od Južnih Arabljana. . 709.

Ona su pružala ogromne mogućnosti za pljačku i upade. Naši izvori za ovaj period. krvna osveta je postala jedna od najjačih vjersko-društvenih institucija u beduin-skom životu. ograničavaju se na tradiciju. legende. kako smo obaviješteni. zatim iz Harana u Ladži (568) i iz uimim-al-Džimala (iz istog stoljeća). kao i sjeverni di-jalekat Hidžaza. Najprije bi se samo nekoliko ljudi međusobno sudarilo zbog neke granične svađe ili zbog lične l •• 96 PREDISLAMSKO DOBA uvrede. izvještaji o njima mogu čovjeka da zavedu da im povjeruje. Zatim bi svađa nekolicine postala stvar čitave zajednice. jer ono što jedan narod vjeruje. ima isti utacaj na njegov život kao da je istinito. čiji su stanovnici u normalnim uslovima skoro skapavali od gladi i za koje je borbenost u životu bilo hronično duševno stanje. Pa ipak su ovi ayyam-dani bili sigurnosni ventili protiv mogućih prenaseljavanja u beduinskoj zemlji. obuhvata u širokom smislu sve stanovnike Poluotoka. Tok događaja svakog od ovih »dana«. dakako. naziv arapski označava himjaritsko-sabejski. on je postao arapski jezik par ezcellence. kad od sada budemo govorili o Arablja-nima i arapskom jeziku.kulturnih uticaja koji su vršeni na sjedilačko stanovništvo Hidžaza i koji su pripremili pojavu islama. oni su i te kako vrijedni.konačnog se mira dolazilo intervencijom neke neutralne stranke. one govore. Narodna memorija čuva stoljećima sjećanje na preživjele junake. »Arablianski Ayyam al-'Arab su bila međuplemenska trve- dani« nJa> ^oja su °bično nastajala zbog svađa oko stoke. U užem značenju on uključuje Sjeverne Arabljane. Mada je Beduin uvijek bio spreman na boj. ipak nije po svaku cijenu želio da bude ubijen. Mada su ovi podaci tradicionalni i legendarni. . god. 328. Na isti način. a iznad svega na pjesme.) jesu natpisi iz Zabada. Zahvaljujući njima. ako je i neistinito. Autentični pisani spomenici samo u neznatnoj mjeri osvjetljavaju jahiliyah period. prema tome. ali pošto je ovaj posljednji postao sveti jezik islama i potpuno istisnuo južne dijalekte Jemena. Sjeverni Arabljani nisu imali pisma skoro sve do Muhamedovih vremena. koji u međunarodnim odnosima nisu odigrali značajniju ulogu sve dok nije na vidjelo došla islamska moć. Pleme sa manje gubitaka plaća svome protivniku krvarinu za višak ubijenih. za pokazivanje golorukih junačkih podviga boraca zaraćenih plemena i za izmjenu jetkih satira od strane pjesnika i predstavnika zaraćenih stranaka. uza sve to. Naziv Arabljanin. Prema tome. u kome Sjeverni Arab-Ijani nisu imali svoj sistem pisma. Njegovi okršaji. Do . naročito ćemo imati na pameti sjeverno-arabljanski narod i jezik Korana. dvije do četiri stotine godina poslije događaja o kojima. nije zabilježena prije drugog i trećeg stoljeća poslije hidžre. poslovice. kako je već objašnjeno. ispaša i izvora. kako se pretpostavlja. jugoistočno od Alepa (512). odvijao se nekako po istom obrascu. od kojih nijedna. ponekad. nisu uvijek bili tako krvavi kako. Jedina tri predislamska natpisa koja su do sada pronađena (pored protoarapskog natpsa Imru' al-Qaysa u Namari.

n. 8 Grad Diyar-Bakr (Diianbekr) još uvijek nosi ime ovoga plemena. između banu-Bakr3 i njihovih srodnika banu-Taghlib u sjeveroistočnoj Arabiji. 150. koji je pripadao poglavici plemena 'Abs. str. str. n. predak i jednih i drugih. vol. s jedne. Plamen rata su raspirivali pjesnici svojim podsticajima. Jedan od najranijih i najslavnijih među ovim beduinskim ratovima bio je Harb-al- Basus. Sukob je izbio u drugoj polovini šestog stoljeća. Ahil arabljanskog herojskog doba. • - HID2AZ UOČI POJAVE ISLAMA 97 (ca. e. IX. 579. vol. 531. 525—615.. Oba su plemena bila pokrštena i smatrala se potomcima Wa'ila. str. Prema legendarnoj istoriji Ayydma al-Arab. i kobile zvane al--Ghabra'. . vol. 5 Aghani. III. Ghatafan je bio. VII. str. istakao kao pjesnik i ratnik. koja je još uvijek popularna. i s intervalima nastavljan je nekoliko decenija i u islamskom periodu5. 95. i porodice Hawazin. Takav je bio dan Bu'ath1. nekoliko godina prije Prorokove seobe i njegovih sljedbenika u taj grad. Kulavb ibn-Rabi'aha i njegova brata heroja-pjesnika Muhalhila (-f ča. e. god. koja je bila vlasništvo dhubvanskog šeika. s druge strane. ali tek poslije potpune iscrpljenosti obiju strana. iz plemena Bakr. Ovaj je rat bio vođen između plemena 'Abs i njegovog po-bratimskog plemena Dhubvan u centralnoj Arabiji. vol. koja je bila vlasništvo starice imenom Basus. zahvaljujući zauzimanju al-Mundhira III iz Hire. Imena vođa na strani plemena Taghlib. III. str. koji se vojevao između dva srodnička plemena iz Medine. Bratoubilačka borba se završila oko 525. aJhu-Tairumam. kao i ime Jassas ibn-Murraha na strani Bakr plemena još su uvijek svakidašnji razgovor u svim zemljama arapskog jezika. plemena Aws i Khazraj. 117—19. vol. vođene su borbe između Prorokove porodice Quraysh i njihovih saveznika Kinanah. Basus rat Dahis dan Ništa manje nije slavan ni Dahis ni al-Ghabra'- dan.str.). koji su nazvani tako jer su padali u vrijeme svetih mjeseci. II. 2 Ihn-Isham. 162. ovaj se rat vodio četrdeset godina s uzajamnim upadima i pljačkama. (Iqd.). U ovome se ratu 'Antarah (ili 'Antar) ibn-Shaddad al-'Absi 1 Agham. Hamasaih. 150. Do sukoba je došlo samo zbog neke deve ženke. Povod za rat dalo je nedolično držanje članova Dhubvan plemena na utrkivanju između konja zvanog Dahis. IV. citirao Yaqut._vol. po predaji. To je najpoznatiji događaj u paganskom periodu. 140—52. 4 Aghdni. kada je borba bila zabranjena. 420—23. Njezinu je devu bio ranio poglavica iz plemena Taghlib4. e. malo poslije zaključenja Basus-mi-ra. str. U danima al-Fi-jar (prestupa). Uticaj sjeverno-arapskog jezika Možda nijedan narod na svijetu ne pokazuje toliko entuzijazma i divljenja prema književnom izrazu i možda ni na jedan drugi narod ne djeluje toliko i pisana i . str. Pričaju da je Muhamed kao mlad čovjek sudjelovao u jednoj od četiri bitke2. koji se vodio krajem petog stoljeća n. Ovaj Muhalhil je postao Žir romance Qissat al-Zir.

prodoran i epigramski način govora. Zahvaljujući svojoj naročitoj strukturi. vjerovatno. e.izgovorena riječ kao na Arape. koje obuhvata jahiliyah period i traje otprilike od 525. 125.. Ako se Grk ponosio svojim statuama i arhitekturom. Luqman Mudri (al-hakim). Arabljani nisu stvorili ili razvili nikakvu vlastitu veliku umjetnost. »počiva u izražajnoj sposobnosti njegova govora. god. »naišla na tri stvari. iako ih samo djelomično razumiju. još bolje. u islamskom periodu. Freytag. str. napisanih u islamsko doba. uglavnom legendi i predanja. G. Ove priče većinom obrađuju genealogije (ansab) i međuplemenske borbe i naprijed spomenute Arabljanske dane. muzika izazivaju kod njih efekat nečega što oni nazivaju »dopuštena magija« (sihr halal). Aktham ibn-Sayfi. 7 2 vo"l. u jdhiliyah periodu. 1838 —43).1124) Majma' 6 Isp. Hajib ibn-Zurarah i Hind. Tradicija nam je ostavila imena velikog broja mudrih muževa i žena jdhillyah perioda. sposobnost snažnog i otmjenog izražavanja i u prozi i u poeziji. str. Proza. vol. kao tri osnovna atributa »savršena čovjeka« (al-kamil). smatrane su. Poslovice pružaju dobar uvid u narodni mentalitet i iskustva. rima. Tipični Semiti. na mozak Franaka. jer još nije u potpunosti bio razvijen sistem pisanja. pored vladanja lukom i jahačke vještine. al-Jahiz. koji ukazuju da potječu iz ranijih vremena. do nas je došlo sačuvano nekoliko poslovica. Arabum proverbia (Bonn. I. bio je ili Abisinac ili Hebrej. kćerka al- Khussa. Ritam. Trijumf islama bio je. ruke Kineza i jezik Arapa«6. izvjestan broj legendi i. Islam je u punoj mjeri iskoristio ovu jezičku crtu i ovu psihološku osobinu njegova naroda. izjavljuje stara arapska poslovica. Njihova umjetnička priroda našla je izraza samo posredstvom govora. u čija su usta mnoge stare mudre izreke bile stavljene. do 622. kao i govori držani ria klasičnom jeziku. arapski se pokazao izvanredno prikladan za zbijen.. U djelu al-Maydanija7 (-J. 7 — (storija arepa 98 PREDISLAMSKO DOBA al-Amthal i djelu al-Mufaddal al-Dabbija8 (+ 786) Amthal al-'Arab imamo primjere ove predislamske filozofske književnosti. Odatle i »natprirodni karakter« (V jaz) stila i kompozicije Korana. Arabljanski genealog. Arabljanin je u svojoj odi (qasldah) i Hebrej u svom psalmu našao ljepši način da sebe izrazi. Damasku i Kairu može pokrenuti i uzbuditi do najveće mjere recitovanje pjesama koje oni polovično shvataju. nije bila dobro predstavljena u jahiliyah književnosti. u izvjesnoj mjeri. naročito. npr. vrši arapski. trijumf jezika ili. Majmu'at Rasd'il (Cairo. <Jqd. 1310). »Ljepota čovjeka«. trijumf jedne knjige. 41—3. Današnje slušaoce u Bagdadu. Ipak imamo nekoliko odlomaka. izgleda. tj. Herojsko doba Iz ner°Jskog doba arapske književnosti. kasnija izreka. kaže druga. 1324). nije postojala nikakva naučna književnost. skupljeno i izdato. Izuzev nekoliko magijskih. na koji se pozivaju muslimani kao na najjači argumenat u prilog istinitosti svoje vjere. n. Rječitost. Teško da je ijedan jezik sposoban da izvrši tako neodoljiv uticaj na duše onih koji se njim služe kao što. .« »Mudrost je«. meteoroloških i medicinskih formula. (Cairo. prilično velik broj pjesama — što je sve kasnije.

kao i u većine drugih književnosti. od Ishmaela i Abraha-ma. stare pjesničke proizvode kao modele nedostižnog savršenstva. pripisuje se da je prvi počeo sastavljati ove duge pjesme. e. Taha Husayn. krutim pravilima. n.). kako kaže arapska definicija. pretpostavljaju dug razvojni period njegova umjetničkog izraza i urođenih jezičkih sposobnosti. Primjeri rimovane proze. ali. n. junaku Taghlib plemena u ratu Basus. pjevač. za razliku od mnogih drugih književnosti. amir (prvak) pjesnika. god. Novija kritička ispitivan]a uspjela su da dokažu da su činjene brojne revizije. gonič deva. A. al-Adab al-Jahili (Cairo. 1300). Ibn-Duraydov spis Kitab al-Ishtiqaq9 i enciklopedijsko djelo abu-al-Faraj al-Isbahanija (ili Isfahanija + 967. 531. može se smatrati kao prvi stadij u razvoju poetskog oblika.ča. Riječ hadi. 600. (Constaintkiople. usmenom predajom su bile prenošene s koljena na koljeno i konačno su u toku drugog i trećeg stoljeća hidžre zapisane. Na ovaj način on je uspio da nam da u većini primjera neisprekidano zapisivanje događaja od Adama ili. međutim. Rimovana proza koju upotrebljavaju proroštva i proroci (kuh-han). sa svojim strogim. »To je prvorođenče poezije«. 540. Pjesnici iz sredine šestog stoljeća nikada nisu bili prevazi-đeni. Te ode.). Ovdje su najljepše sposobnosti njegova talenta našle svoje polje stvaralaštva. al-M-ufaddal ibn-Salainah (+ cd 920). porijeklom Qahtani iz Južne Arabije.)> naprotiv. m 99 HID2AZ UOČI POJAVE ISLAMA pokretima devina koraka. Poezija Jedino na polju pjesničkog izraza osobito se odlikovao predislamski Arabljanin. kao i oni kasniji. koje nosi naslov Kitab al-Aghani (knjiga pjesama). 1927). F. smatrali su. Mada je jedan od najstarijih pjesnika.kao i njegov brat arabljanski istoričar. izdanja i modifikacije da se dovedu u sklad sa duhom islama10. n. on se općenito smatra najvećim.ča. 1854).). a pjesma majka. Domaća arapska tradicija. koji se sastoji od četiri ili šest stopa u jednom retku. Imru'-al-Qays (-J. god. naročito među plemenima Taghlib ili Kindah. u skromnijim granicama. a i današnji stihotvorci. izgleda. njezina je poezija. Beduinova ljubav prema poeziji bila je jedino njegovo kulturno pre-imućstvo. vezani su za pojavu poezije. 1915). 'Amr ibn-Kulthum (-f. Ove rane pjesme su se pamtile. Pjesma o goniču deve (huda') možda je bila druga. koja nastoji da objasni postanak poezije u pokušajima goniča deva da pjeva u taktu sa ritmičkim 8 2 vol. Ra jaz. sinonimna je sa riječju sa'iq. također su dospjeli do nas. sadrži najvrednije podatke o genealogijama. 10 Isp. Wustenfeld (Gottingen. pripadao je plemenu Kindah. Koran pokazuje takav stil. Rani islamski pjesnici. Vrlo je vjerovatno da se oda razvila u vezi sa Arabljanskim danima. bio je član plemena . C. koji se pripisuju predislam-skim proročanstvima. e. P/rvi počeci arapske književnosti. n. na kraju krajeva. razvio se iz rimovane proze i čini najstariji i najjednostavniji metar. Storey (Leyden. može sadržavati klicu istine. Qasldah (oda) predstavljala je ne samo jedini nego i naj-savršeniji tip poetske kompozicije. e. al-Fakhir. Izgleda da su najstarije sačuvane pjesme koje pjevaju o ratu al-Basus ispjevane nekih sto i trideset godina prije hidžre. i još smatraju. e. »čiji je otac rimovana proza (saj1). god. patio je od straha pred prazninom (horror vacui) i njegova fantazija nije imala poteškoće u savlađivanju pukotine i u ispunjavanjima praznina. 9 Izd. odmah odavala potpunu zrelost. Muhalhilu (+ ča.« Oda u klasičnom periodu U ovom herojskom dobu književnosti poezija je bila jedino sredstvo književnog izraza. izd.

U njoj prevladava lični i subjektivni elemenat. Bogata jakim emocijama. vol. ona gubi na svojoj vrijednosti. Možemo sebi lako dočarati kako sinovi pustinje u gomilama hrle na ove mirne godišnje skupove. . dhu-al-Qa'dah. dhu-al- Hijjah i Muharram. izgleda. kako do najveće mjere uživaju u pjesmama koje pjevaju pjevačice. a sadrži sto i dvadeset oda. Godišnji kongres. koji je živio sredinom osmog stoljeća. Mada su govorili različitim dijalektima. neka vrsta književnog kongresa. 540. kako zastaju pred šatorima punim robe. Prevedena na strani jezik. . zatim imamo veći broj zbirki (diwans) i mnogo fragmenata i izvadaka u zbirci Dlwan al- Hamasah} koji je izdao abu-Tammam (+ ča. Mada se tvrdi da je prvu odu koja je osvojila naklonost sudaca u Ukazu sastavio Imru'-al-Qais (+ ča. sedam zlatnih oda među mnogim drugim i složio ih u posebnu grupu. zajednički epiteti. kako pijuckaju vino od datula. bio je održavan u toku svetih mjeseci kada su borbe bile zabranjene. u 'Ukazu. »Sedam mu(allaqat« (obješene) drže prvo mjesto. 785). po njenom sastavljaču al-Mufad-dal al-Dabbiju (+ ča. Među starim odama. Pojavivši se kao Homer iznenadno i neočekivano. Njihov se postanak ovako objašnjava: u Ukazu. podudarali su se s periodom mira. 1282). tj. Tema joj je realistička. oda je siromašna originalnošću ideja i slikanjem koje izaziva razmišljanje pa. II. Hammad al-Rawiyah. Paganski arabljanski kalendar bio je mjesečev. čuveni rapsodist. kao što su: stereotipni počeci. uobičajane govorne figure i isti izbor tema — a sve to ukazuje na dug razvojni period. I kada se prvi put pojavila na stranicama istorije. Prva tri proljetna mjeseca. 100 PREDISLAMSKO DOBA koji su dolazili pjesnici-heroji da proslave svoje junačke podvige i da se natječu za priželjkivanu prvu nagradu. tzv. održavan je svake godine vašar. 845). Skup je pružao veliku priliku za izlaganje domaće robe i za trgovinu i razmjenu robnih artikala. i da je bila napisana zlatnim slovima i obješena na zidovima Kabe11. al-Muzhir (Cairo. i najzad u zbirci Kitab al-Aghdni od al-Isbahanija (+ 967). izražena jezikom snažnirrl i sažetim. Pjesnik je sticao slavu ovdje ili nigdje drugdje. Predislamski rnesnik Pored čuvenih Sedam oda iz predislamske poe-z^e' m* imamo zbirku koja nosi naslov al-Mu-faddallyat13.). u Sjevernoj Arabiji. ipak nije učinjen nikakav pokušaj skupljanja oda u zbirku Mu(allaqat sve do kasnijeg umajadskog perioda. horizont ograničen. Arabljani nisu dali svoj nacionalni ep. ovi su pjesnici stvarali ode koje pokazuju isti literarni oblik. bez sumnje. izabrao je. prema tome. Zbirka je prevedena na većinu evropskih jezika12. Objekt našeg divljenja je češće pjesnik nego njegova poezija.Taghlib iz Rabi je. qasldah se već ravnala prema utvrđenom sistemu pravila. sličan kasnijem muslimanskom kalendaru. koje su sastavili slabiji umjetnici. nedostaje joj ona sveopća privlačnost.: . Legenda kaže da je svaka od ovih oda bila nagrađena godišnjom nagradom na književnom skupu u 'Ukazu. kažu. One se još uvijek cijene po čitavom arapskom svijetu kao remek-djela pjesničke kompozicije. str. 240. ni ma kakvo dramsko djelo prvorazredne vrijednosti. Mu'allaqat . u predislamsko doba važio je u Arabiji kao neka vrsta Francuske akademije (Acade-mie francaise). shva-tanje lokalno. na 11 Al-Suyuti. Kongres (suq). qasidah svojim metričkim bogatstvom i stilskom dotjeranošću nadvisuje čak i Ilijadu i Odiseju. između Nakhlaha i Tajifa u Hidžazu.

23 : 7). Anne i Wilfrid S. pjesnicima i brojevima?« uzvikuje pjesnik u zbirci al-Aghdni15. 13 Izd. vrlina) i 'i?*đ — čast17. prema tome. Lyall. Dok je kao mladić čuvao deve . U miru on je mogao biti prijetnja javnom poretku svojim vatrenim podjarivanjima. Njegove su pjesme mogle podići pleme na akciju na isti način kao što danas tirade demagoga to čine u političkoj borbi. koje su bile učene napamet i prenošene s jednog jezika na drugi. str. Velikodušnost se očitovala u spremnosti na žrtve r -nje svoje deve prilikom dolaska gosta ili u korist siromašnih i be. U stvari.. njegovu nadmoćnost u konjanicima. skriveno od običnog čovjeka. vol. vod. Sa razvojem pjesničkog zvanja. C. Pored toga što je bio prorok. kao što mu i ime pokazuje. Kao pjesnik. Ime Hatima al-Ta'i (-f. (Oxford & Leyden. 14 Balaam je bio tip primitivnog arabljanskog satiričara (Broj. ispašama i granicama. 605. inteligenciji i broju. Qatl al-lisdn (odsijecanje jezika) bila je neka vrsta formule koja se upotrebljavala kada je trebalo pjesnika podmititi ili izbjeći njegovu satiru. tako reći. vojničkoj sili. staro pjesništvo. Arabljanski pjesnik (shčHr). pjesnik je bio dobro upućen u genealogiju i folklor. što pokazuju pisane zabilješke dvorova u Hiri i Gasanu. ^moćnih.) ostalo je do aanašnjeg dana kao personifikacija beduinskog ideala gostoprimstva. 245 — 335. Works (London. leži nadmoćnost plemena. Ne uzimajući u obzir interes za poeziju i vrijednost njezine ljepote i otmjenosti. Njegove su usluge kao borca perom i novinara svoga vre- 12 Vidi William Jones. »Ko smije da osporava mome plemenu . ono je za nas. ghazw). Blutnt. On je u isto vrijeme bio i tvorac i prenosač javnog mišljenja. 101 HID2AZ UOČI POJAVE ISLAMA mena tražene uz kraljevske poklone. Dalje. 1921—4). Sastavni elementi muru'ah bili su srčanost. Beduini su mjerili inteligenciju po poeziji. IV. n. 3. -. U ove tri stvari.' s i H . Kako je u poeziji predstavljen Beduinov karakter? Ideal arapske vrline kakvog odaje stara paganska poezija izražen je terminima muru'ah — muževnost (kasnije virtus. U borbi je njegov jezik imao isto dejstvo kao herojstvo njegova naroda. ima i istorijsku važnost kao izvorni materijal za proučavanje perioda u kome je nastalo. on je dobro poznavao dostignuća i pro- šasta ostvarenja njegovih članova. vrlo se rano pojavila kao književni oblik u arapskoj poeziji14. J. e. god. pružale su neocjenjivo sredstvo publiciteta. 'Njegove pjesme. bio je zadatak da razotkriva' te nedostatke i da ih izvrgava ruglu. To je znanje on primio od demona. . govornik i predstavnik svoje zajednice. bar ukoliko je imala naučnika. on održava veze sa nevidljivim silama i može svojim prokletstvom prouzrokovati nesreću neprijatelju. njemu kao poznavaocu psiholoških slabosti i istorijskih neuspjeha rivalskih plemena. Kao istoričar i naučnik plemena. bio je u tančine upoznat s njihovim pravima. vol. The Seven Golden Odeš oj Pagan Ardbia (London. lojalnost i velikodušnost. jedini podatak o savremenim događajima. prvobitno je bio čovjek koji je posjedovao znanje. pjesnik je dobivao različite funkcije. 1799). svog naročitog shaytana (satana). 1903). Odatle je i potekla mudra izreka: »Poezija je arabljanski nacionalni dnevnik (dlwan)«1*..ča. Srčanost se mjerila po broju preduzetih pljačkaških up"»da (sing. prema tome. . pjesnik je bio njezin istoričar i naučnik. Satira (hi-ja').

svoga oca, on je odjedanput zaklao tri deve da bi nahranio strance u prolazu, a
ostatak im je podijelio. Z >g toga ga je otac otjerao od kuće18.
Ime 'Antarah ibn-Shaddada al-'Absija (ča. 525—615), očigledno hrišćanina,
kroz vjekove je služilo kao obrazac beduinskog heroizma i viteštva. Vitez,
pjesnik, ratnik i ljubavnik, 'Antarah je u svom životu pokazao one crte koje su
osobito cijenili sinovi pustinje. Njegovi junački podvizi, kao i ljubavne
avanture sa njegovom djevoj-
15 Vol. VIII, str. 77.
18 Muzhir,_vol. II, str. 235.
17 O muru'ah i 'ird, vidi član<ke od Bishr Faresa u
Encyclopaedie of
Islam, Dod.
18 Ibn-Qutaybah, al-Shi'r w-al-Shu<ara', dzd. de Goeje
(Leyden, 1904),
str. 124.

102

PREDISLAMSKO DOBA

kom 'Ablahom, čije je ime ovjekovječio u svojoj čuvenoj Mu'allaqah, postali su
dio literarne baštine arapskog svijeta. 'Antarah je, međutim, bio porijeklom
rob, sin jedne služavke Crnkinje. Njemu je dao slobodu njegov otac prilikom
jednog sukoba sa neprijateljskim plemenom, u kojem je mladić odbio da aktivno
učestvuje govoreći: »Rob se ne zna boriti; muža deva je njegovo zanimanje«.
»Optuženice«, uz-viknu njegov otac, »ti si oslobođen«19.
Neznaboštvo Sudeći po poeziji, neznabožački Beduin jahili-
Beduina ^a^ Per^o<^a imao je vrlo slabu, skoro nikakvu
vjeru. Za duhovne podsticaje on je pokazivao
mlakost, čak i indiferentnost. Njegovo prilagođavanje vršenju vjerskih dužnosti
bilo je odraz plemenske pasivnosti prema vjeri i njega je diktiralo
konzervativno poštivanje tradicije. Nigdje ne nalazimo primjer istinske odanosti
prema paganskom božanstvu. Priča koja se priča o Imru' al-Qaysu objašnjava ovu
stvar. Na putu da osveti ubi-stvo svoga oca, on se zaustavio u hramu dhu-al-
Khalasah20 da upita za savjet proroštvo vučenjem ždrijeba pomoću strijele21.
Pošto je tri puta izvukao' »izgubljeno«, on je zavitlao slomljene strijele na
idola vičući: »Bezbožniče! Da je tvoj otac umoren, ti mi ne bi branio da ga
osvetim!«22
Osim poetskih aluzija, naši glavni izvori za formiranje slike predislamskog
neznaboštva mogu se naći u ostacima neznaboštva u islamu, u nekoliko anegdota i
tradicija, ugrađenih u kasniju islamsku književnost i u al-Kalbijevu djelu (+
819—20) al-Asndm (idoli). Neznabožac Arabljanin nije razvio nikakvu mitologiju,
nikakvu komplikovanu teologiju i kosmogoniju koja bi se mogla porediti sa
babilonskom.
Beduinska vjera predstavlja najraniji i najprimitivniji oblik se-mitske
vjere. Južnoarabljanski kultovi sa svojim astralnim crtama, ukrašenim hramovima,
pomno izrađenim ritualom i žrtvama, predstavljaju viši i kasniji stepen razvoja,
stepen do kojega je došlo sjedilačko stanovništvo. Isticanje kulta sunca u
kulturnim zajednicama Petre i Palmire prećutno podrazumijeva zemljoradničku

državu, u kojoj je postojalo povezivanje između sunčevih zraka koje daju život i
razvoja vegetacije.
Beduinska vjera, kao i drugi oblici primitivne religije, u osnovi je
animistička. Upadljiv kontrast između oaze i pustinje možda mu je pružao
najraniju određenu koncepciju specifičnog božanstva. Duh obradive zemlje postao
je dobrostivo božanstvo koje je trebalo da se brine za dobavljanje hrane; s
druge strane, duh suhe i neplodne zemlje je zlonamjeran demon, koga se trebalo
bojati23.
19 Aghdni, vol. VII, sir. 149—50; ibn-Qutaybah, str. 130.
20 Hram je stajao južno od Meke sedam dana hoda; njegovo
božanstvo
bio je bijeli kamen; al-Kalbi, al-Asndm, izd. Ahmad Zaki (Cairo, 1914), str. 34.
21 Vidi str. 105. Vračanje sa strijelama zabranjeno je u Koranu, 5 : 4, 92.
22 Aghdni, vol. VIII, str. 70.
23 Ar. taqwa, pobožmost, dolazi od 'korijena koji znači
»biti oprezan«,
»boj.ati se«.

103
HID2AZ UOČI POJAVE ISLAMA
Čak i kada je formiran pojam o božanstvu, prirodni objekti, kao što su:
drveće, izvori, pećine, kamenje, ostali su sveti objekti, jer su oni činili
direktne posrednike pomoću kojih je vjernik mogao doći u direktan dodir sa
božanstvom. Izvor u pustinji, sa svojom vodom koja je čistila od grijeha,
liječila i život davala, vrlo rano je postao objekt štovanja. Svetost Zamzama,
prema arabljanskim piscima, potječe još od predislamskih vremena, kada je on
snabdijevao vodom Hagara i Ishmaela24. Yaqut25, a poslije njega i al-Qazwini26
govore o putnicima koji su sa vrela 'Urwah nosili vodu svojim rođacima i
prijateljima i darivali je kao osobit dar. Pećine su postale svete zahvaljujući
asocijaciji sa podzemnim božanstvima i silama. Takva je prvobitno bila pećina
Ghabghab u Nikli, gdje su Arabljani prinosili žrtve al-'Uzzi27. Ba'l, koji je
predstavljao duh izvorskih i podzemnih voda, vjerovatno je došao u Arabiju u
isto vrijeme kada i palmino drvo. Riječ se održala u islamskom sistemu
procjenjivanja, gdje je podvučena razlika između onog zemljišta koje Ba(l
navodnjava (tj. zemljišta kojemu nije potrebno navodnjavanje) i zemljišta koje
nebo navodnjava.
Mišljenja o suncu
Beduinsko astralno vjerovanje koncentrisalo se na mjesec, na čijem je svjetlu on
napasao svoje stado. Kult mjeseca podrazumijeva pastirsko društvo, dok kult
sunca predstavlja kasniji poljoprivredni stepen. U današnje vrijeme muslimani
Beduini plemena Ruvvalah zamišljaju da njihovim životom upravlja mjesec, koji
zgušćava vodenu paru, cijedi blagotvornu rosu na pašnjake i omogućava rastenje
biljki. S druge strane, sunce bi htjelo, po njihovom mišljenju, uništiti
Beduina, zajedno sa svim biljnim i životinjskim svijetom.
Jedna karakteristična crta svih elemenata religijskog vjerovanja jest
njihova tendencija da se čvrsto drže nekog oblika kada dostignu viši stepen
razvoja. Tragovi toga pokazuju kompromis između ova dva stepena religijskog
razvoja. Zato je Wadd (Koran, 71 : 22), bog mjeseca, stajao na čelu minejskog
panteona. Ibn-Hisham28 i al--Tabari29 govore o svetoj palmi u Nadžranu. Pokloni
su bili prineseni drvetu u obliku oružja, odjeće i platna, koji su bili vješani
o njega. Dhat-Anwat30 (ono na što se stvari vješaju), koji su stanovnici Meke
svake godine posjećivali, bio je, možda, identičan sa drvetom al-'Uzze u
Nakli31. Četverouglasti kamen je predstavljao al-Lat u Tajifu32, a dhu-al-Sharu
u Petri predstavljao je neotesan četvorou-glasti crni kamen koji je bio četiri
stope visok a dvije širok. Većina ovih božanstava posjedovala su rezervisana
ispasišta (hima).
24 Ifon-Isham, Sirah, str. 71.
25 Vol. I, str. 434.
200.
26 Ajd'ib al-Makhluqat, izd. F. Wiisteinfeld (Gottingen, 1849), str,

27 Kalbi, str. 18, 20; Yaqu>t, vol. III, str. 772—3.
28 Sirah, str. 22.
29 Vol. I, str. 922.
30 Sirah, str. 844.
31 Kalbi, str. 24—7.
32 Ibid., str. 16.

' •

.

.

PREDISLAMSKO DOBA
jmn Beduin je naseljavao pustinju živim objektima
životinjske prirode, koji su nazivani jinni ili demoni.
Ovi se džini ne razlikuju od bogova toliko po svojoj prirodi koliko po svom
odnosu prema čovjeku. Bogovi su, u cjelini, prijatelji, a džini neprijatelji.
Ovi posljednji su, naravno, personifikacija fantastičnih predodžbi koje
prouzrokuje strah pred pustinjom i njezinim divljim zvijerima. Bogovima
pripadaju predjeli koje posjećuje čovjek, a džin je gospodar nepoznatih i
neutrtih dijelova pustinje. Luđak (majnun) nije ništa drugo do čovjek opsjednut
od džina. S islamom se broj džinova povećao, jer su tada neznabožačka božanstva
degradirana na takva bića38.
Alahove kćerke Do Sradsk°g stanovništva Hidžaza, a takvog je bilo samo
sedamnaest postotaka, astralni stepeii
neznaboštva dopro je rano. Al-!Uzza, al-Lat i Manah, tri Alahove kćerke, imale
su svoja svetišta u zemlji koja je kasnije postala kolijevka islama. U momentu
slabosti monoteistički Muhamed je bio doveden u iskušenje34 da prizna ova moćna
božanstva Meke i Medine i da učini kompromis njima u prilog, ali kasnije, on je
to opozvao i kažu da je objava prihvatila onaj oblik koji se sada nalazi u suri
53:19—2035. Kasniji su teolozi objašnjavali slučaj po principu stihova koji
poništavaju i koji su poništeni, ndsikh i mansukh, pomoću kojih bog opoziva i
mijenja objavljivanje svoje volje; rezultat ovoga je poništenje jednog stiha i
njegovo zamjenjivanje drugim (Koran, 2:100). Al-Lat (od al-Ilahah božica) imala
je svoja sveta (zabranjena) mjesta (hima i haram) blizu Tajifa, kamo su
stanovnici Meke i drugih mjesta masovno išli na hodočašće i na prinošenje
žrtava. Unutar tako ograđenog zemljišta nijedno stablo nije moglo biti
posječeno, nijedna divljač ulovljena i nikakva ljudska krv prolivena.
Životinjski i biljni život na tim mjestima uživao je nepovredivost božanstva
koje se tu štovalo. Sličnog su porijekla bili gradovi utočišta u Izraelu.
Herodot36 spominje božicu imenom Alilat među nabatejskim božanstvima.
Al-'Uzza (najmoćnija, Venera, jutarnja zvijezda) imala je svoj kult u
Nakhli, istočno od Meke. Prema al-Kalbiju37, njezin je idol bio najviše štovan
među plemenom Quraysh, i Muhamed joj je kao mladić prinio jednu žrtvu. Njezino
svetište činila su tri stabla. Ljudske žrtve su bile karakteristika njezina
kulta. Ona je bila Gospa (Uzzay--an, kojoj je neki Južni Arabljanin žrtvovao
zlatnu sliku za ozdravljenje svoje bolesne kćerke Amat-lUzzay-an38 (djevica
'Uzze). 'Abd-al-'Uzza bila je obljubljeno vlastito ime u vrijeme pojave islama.
33 Koran, 37 :158. 6 :100.
34 Isp. Koran, 22 : 51—2, 17 : 74—6.
35 Al-Baydawi, Anwdr al-Tanzll, izd. H. O. Flelscher, vol. I,
(Leipzig, 1846),

str. 636—7; falbari, Tafslr al-Qur'dn, vol. XXVII, str. 34. i slj.;
vol. XVII,
str. 131.
36 Knj. III, pagl. 8.
37 Str. 18—19.
88 Nielsein, Hanđbuch, vol. I, str. 236.

HID2AZ UOČI POJAVE ISLAMA

105

Manah (od maniyah, predodređena sudbina) bila je božica sudbine39 i kao
takva predstavljala je ranu fazu vjerskog života40. Njezino glavno svetište
činio je Crni kamen u Kudajdu na putu između Meke i Jatriba (kasnije Medine), i
ona je bila naročito popularna kod plemena Aws i Khazraj, koja su se bila
okupila da pomognu Proroku na njegovoj sudbonosnoj hidžri iz Meke. Kao
samostalno božanstvo, njezino ime, koje se dovodi u vezu sa dhu-al-Shara,
pojavljuje se na nabatejskim natpisima Hidžra41. Do današnjeg dana svi arapski,
pjesnici svaljuju sve nesreće na al-mandya ili al-dahr (vrijeme).
Pošto je majčina krv više nego očeva činila prvobitnu rodbinsku vezu među
Semitima i pošto je porodična organizacija bila najprije matrijarhalna,
arabljanska božica je imala prednost nad bogom kao objektom kulta.

Mekanska Kaba Hubal (od aram. para, duh), očevidno glavno božanstvo Kabe,
bilo je predstavljano u ljudskom
obliku. Pored njega stajale su ritualne strijele, koje je vrač upotrebljavao za
vračanje (kahin, od aram.). On je vukao ždrijeb pomoću njih. Tradicija kod ibn-
Hishama42, koja govori da je 'Amr ibn-Luhayy donio ovaj idol iz Moaba ili
Mezopotamije, možda ima jezgro istine utoliko što je očuvala uspomenu na
aramejsko porijeklo božanstva43. Kada je Muhamed osvojio Meku, Hubal je doživio
sudbinu ostalih idola i bio je uništen. Paganska Kaba, koja je postala islamski
pala-dij ,bila je skromna, u obliku kocke sagrađena građevina (odatle joj ime),
primitivna i jednostavna, prvobitno bez krova. Ona je služila kao sklonište za
crni meteorit, koji je bio štovan kao fetiš. U vrijeme pojave islama građevinu
je, možda god. 608, neki Abisinac obnovio od olupina neke bizantijske ili
abisinske lađe koja je bila razbijena na obalama Crvenog mora44. Uobičajeno
sveto zemljište (haram) prostiralo se okolo nje. Godišnja hodočašća su ovdje
obavljana i prino-šene specijalne žrtve.
Muslimanska tradicija tvrdi da je Kabu prvobitno sazidao Adam, prema nekom
nebeskom prototipu, i da su je poslije općeg potopa ponovo sagradili Abraham i
Ishmael43. Nadzor nad njom ostao je u rukama Ishmaelovih potomaka, sve do gordog
plemena banu-Jurhum i, kasnije, do plemena banu-Khuza'ah, koji su od nje
načinili kult idola i uzeli je u svoj posjed. Tada je došlo pleme Quraysh, koje
je nastavilo da ide starim ishmaelitskim stopama. Dok je bio zauzet po-
39 Isp. Heb. Mžni, Iz., 65 :11.
40 Kalbi, str. 13.
isp. Lidzbarski, Ephemeris, vol. III, 1909—15
41 Cooke, str. 217, 219;
(Giessen, 1915), str. 85.

42 Sirah, str. 50. i slj.
43 Arapska riječ za idol, sanam, očigledno je adaptacija
aramejsike riječi
selem.
44 Isp. al-Azraqi, Akhbdr Makkah, izd. Wiistenfeld
(Leipzig, 1858),
str. 104—7; Ya'qubi, Ta'rikh, vol. II, str. 17—18
45 Korani, 2 :118—21.

i

106

PREDISLAMSKO DOBA

novnim zidanjem Kabe, Ishmael je primio od Gabrijela Crni kamen, koji se još
uvijek nalazi na jugoistočnom uglu građevine. Gabrijel je Ishmaela uputio u
hodočasničke ceremonije (hajj).

CRNI KAMEN KABE
Alah (allah,, al-ilah,, bog) bio je glavno, mada ne jedino božanstvo Meke. Ime
je vrlo staro. Susreće se na dva južnoarapska natpisa, od kojih je jedan
minejski, nađen u Uli, a drugi sabejski. U većem broju lihjanitskih natpisa iz
petog stoljeća pr. n. e. nalazi se u obliku HLH46. Lihjan, koji je očigledno
dobio boga iz Sirije, bio je prvi centar kulta ovog božanstva u Arabiji. Ime se
susreće kao Hallah u natpisima iz Safe, pet stoljeća prije pojave islama47, a
također i na jednom predislamskom hrišćan-skom arapskom natpisu koji je nađen u
umm-al-Džimalu, u Siriji. Ovaj natpis potječe iz šestog stoljeća48. Ime
Muhamedovom ocu bilo je 'Abd-Allah ('Abdullah, rob ili štovalac Alahov). Koliko
je Alah bio poštivan od predislamskih stanovnika Meke kao stvoritelj i vrhovni
staratelj i onaj koga treba zazivati u časovima osobite opasnosti, može se
zaključiti iz koranskih mjesta kao što su, npr., 31:24, 31; 6:137, 109; 10:23.
Očigledno, on je bio plemensko božanstvo plemena Quraysh.
46 Winnett, str. 30.
47 Dussaoid, Les Arabes en Syrie, str. 141—2.
48 Ermo Littmanin, Zeitschrijt -filr Semitistik und
verivandte Gebiete,
vol. VII (1929), str. 197—204.

,

107

•:
Mada se nalazi u jednoj neprijaznoj i pustoj dolini s oporom i nezdravom
klimom, ovo je svetište učinilo Meku u Hidžazu najvažnijim vjerskim centrom
Sjeverne Arabije.

Druga paganska božanstva, kao što su Nasr49 (strvinar), 'Awf (velika ptica),
imaju životinjska imena i sugeriraju totemsko porijeklo. Što se tiče zagrobnog
života, nigdje u mjerodavnoj staroj literaturi ne nalazimo jasno i precizno
izraženu misao o tome. Nekoliko nejasnih aluzija mogu se objasniti kao odjek
hrišćanske dogme. Hedonistički arabljanski karakter previše je bio zaokupljen
neposrednim životnim pitanjima, tako da nije posvetio mnogo razmišljanja onome
što kasnije dolazi. Po riječima jednog starog pjesnika:
Vrtimo se i motamo kroz život
Da i bogat i ubog na kraju potraži mir
pod zemljom, u praznoj, pločom pokrivenoj jami.
Eto, tu ćemo naći stalni počinak50.
Kako su Beduini posjećivali naseljene gradove u Hidžazu radi razmjene
trgovinskih artikala, a naročito u toku četiri mjeseca »svetog primirja«, oni su
se počeli upoznavati sa naprednijim gradskim vjerama i upućivati u ritualističke
običaje Kabe i prinošenje žrtava. Deve i ovce bile su žrtvovane u Meki i kod
raznog kamenja (ansab), na drugim mjestima, koje je smatrano idolima ili
oltarima. U hodočašću nekom velikom svetištu gradskih Arabljana nalazio se
najvažniji vjerski obred nomada. U »sveto primirje« je ulazilo ono što je u
muslimanskom kalendaru postalo jedanaesti, dvanaesti i prvi mjesec svake godine
(dhu-al-Qa'dah, dhu-al-Hijjah i Muharram), zajedno sa četvrtim mjesecom u
sredini (Rajab). Prva tri bila su naročito ostavljena za vjerske dužnosti, a
četvrti za trgovinu. Nekako zbog svog centralnog položaja, svog lakog pristupa i
smještaja na glavnom karavanskom putu, koji je išao u pravcu sjever—jug, Hidžaz
je pružao nenadmašive mogućnosti za vjersku, kao i za trgovinsku djelatnost.
Eto, tako je nastao i njegov kongres-vašar u 'Ukazu i njegova Kaba.
Tri arada Hidžaza- Hidžaz, pusta zemlja koja stoji kao barijera
J. / l \JI\JL\Jj\Ji 1J. tU/^Lt/CU'. ,, . ._ . . , .
. —— , v i • • i i
j, -7 (hijaz) između visoravni Nadzda i niskog obal-
nog područja koje se zove Tihamah (nizozem-
Ije), mogao se pohvaliti samo sa tri grada: Tajifom i dva grada posestrime:
Mekom i Medinom.
Tajif, koji se ugnijezdio među sjenovitim drvećem na visini od oko 6.000
stopa i koji nazivaju »komadićem sirijske zemlje«, bio je, a još je i danas,
ljetno odmaralište mekanske aristokratije. Burkhart, koji je posjetio grad u
augustu god. 1814, izjavio je da je predjel na putu najslikovitiji i najljepši
koji je on vidio poslije svoga odlaska iz Libana51. On proizvodi med, lubenice,
banane, smokve, grožđe,
49 Koran, 71 : 23.
50 Abu-Tarnmam, str. 562; isp. Lyall, Translations, str. XXVII.
51 John L. Burokhard't, Trawels in Arabia (London, 1829), vol. I, str. 122.

PREDISLAMSKO DOBA
maslinu, breskve i šipke52. Njegove ruže bile su čuvene po ružinom uliu kojim su
se snabdijevale parfimerije u Meki. Vinovu lozu, prema tradiciji, sačuvanoj u
zbirci al-Aghani53, donijela je neka Jevrej-ka koia ie prve kaleme poklonila
mjesnom poglavici. Njegovo vino, mada ie za njim bila velika potražnja, bilo je
jeftinije od tuđinske rakije, proslavljene u arapskoj poeziji. Od svih mjesta na
Poluotoku Tajif je bio najbliži koranskom opisu raja u suri 47:lt

Meka
Ime Meka, Ptolemejeva Macoraba54, dolazi od sabejskog Makuraba, što znači
svetište. To ukazuje na činjenicu da njezino osnivanje treba povezati sa nekim
vjerskim događajem, prema tome, ona je morala biti vjerski centar

MEKA SA BRDA ABU-KUBEJSA, SA PLANINOM HIROM U POZADINI, 1908. god.
mnogo prije Muhamedova rođenja. Ona leži u Tihami, u južnom Hi-džazu, nekih
četrdeset i osam milja od Crvenog mora, u neplodnoj, stjenovitoj dolini koju
Koran opisuje kao »nepogodnu za obi
« Isp ibn-Battutah, Tuhjat al-Nuzzar, izd. i prev. C. Defremery i B. R.
Sangumetti, 3. izd.','vol. I (Pariš, 1893), str. 304—5.

" Vol. IV, str. 75, II, 9—10. , „ A on
" Geographia, izid. Nobbe, krnj. VI, pogl. 7, § 32.

HIDZAZ UOČI POJAVE ISLAMA

109

nje« (14:40). Termometar u Meki može zabilježiti skoro nepodnošljivu vrućinu.
Kada je čuveni arapski putnik ibn-Battutah55 iz Tan-džera pokušao da bos obiđe
Kabu, nije mogao zbog »plamena« koji je izbijao iz kamenja.
Još stariji od »mirodijskog puta« jug—sjever, koji prolazi kroz nju, ovaj
grad je rano postao posrednička stanica među Maribom i Gazom. Od prirode skloni
trgovinskim poslovima i naprednih shva-tanja, stanovnici Meke su vrlo rano svoj
grad učinili središtem bogatstva. Jedan kara van iz Meke, koji je bio umiješan u
okršaje u Badru (16. marta 624. god.), na povratku iz Gaze, po riječima al-Wa-
qidija36, bio je sastavljen od hiljadu deva i nosio je robu u vrijednosti od
pedeset hiljada arapskih dinara (oko 20.000 funti sterlinga). Pod vodstvom
plemena Quraysh, čuvara Kabe, kojima se bez sumnje može pripisati da su od tog
svetišta napravili nacionalno vjersko stjecište i od vašara u 'Ukazu trgovačko i
duhovno zborište, bila je osigurana nadmoćnost Meke.
Medina
Jatrib (YTHRB na sabejskim natpisima, Jathri-pa kod Ptolemeja)57 ležala je nekih
300 milja sjeverno od Meke i priroda joj je bila mnogo naklonjenija nego njenoj
južnoj sestri. Pored toga što je ležao na »mirodijskom putu« koji je povezivao
Jernen sa Sirijom, grad je bio prava oaza, naročito pogodan za uzgoj datula. U
rukama svojih jevrejskih stanovnika, plemena banu-Nadir i banu-Qurayzah, grad je
postao vodeći poljoprivredni centar. Sudeći po vlastitim imenima i aramejskim
riječima kojima su se služili u svom poljoprivrednom zanimanju, ovi su Jevreji
morali biti u većini slučajeva judaizirana plemena arabljanske58 i ara-mejske
loze, mada su jezgro mogli činiti Izraelci, koji su pobjegli iz Palestine u
vrijeme njezinog pada pod rimsku vlast u prvom stoljeću naše ere. Možda su
upravo ovi Jevreji, koji su govorili aramej-ski, bili ti koji su promijenili ime
Jatrib u aramejsku Medintu. Tumačenje imena al-Madinah (Medina) kao »grad«
(proroka) relativno je dosta kasno. Dva vodeća nejevrejska plemena bili su Aws i
Khaz-raj, koji su porijeklom bili iz Jemena.

Kulturni uticaji u Hidžazu-
Mada predislamski Hidžaz nije bio u vrtlogu svjetskih događaja, za njega se ne
može tvrditi da je bio posve van njih. Njegova izolovanost je postmuhamedanska i
datira od osme godine hidžre, u kojoj je Meka bila zauzeta, i dvadeset osmi
redak devete sure bio objavljen59. U prvom stoljeću poslije Muhameda, međutim,
ovdje, u njegovom rodnom mjestu, živio je veći broj hrišćanskih i jevrejskih
liječnika, muzičara i trgovaca.
55 Vol. I, str. 281.
56 Al-Maghdzi, izd. Alfred van Kremer (Caloutta, 1855—6), str. 198.
57 Knj. VI, ipogfl. 7, § 31; varijanta Lathrippa.
ss Ya'qubi, vol. II, str. 49, označava arapska plemena od ikojih su oni
potekli.
59 Vidi str. 121; isp. Baydawi, vol. I, str. 383; Tabari, Tafsir, vol. X, str.
74.

110

PREDISLAMSKO DOBA

Ranija južnoarabljanska civilizacija nije mogla potpuno biti izbrisana. Ona
je morala ostaviti nekih tragova kod svog sjevernog nasljednika. Natpis (542—3)
Abrahe, koji govori o pucanju nasipa kod Mariba, počinje sljedećim riječima:
»Snagom, milošću i blagoslovom Milosrdnog (Rahman-an) i njegova Mesije i svetog
duha«60. Osobito je značajna riječ Rdhman-an, jer je njezin sjeverni ekvivalent
al-Rahman kasnije postao vodeći atribut Alaha i jedno od njegovih imena u Koranu
i u islamskoj teologiji. Devetnaestom surom dominira al-Rahman61. Mada je riječ
u natpisu upotrijebljena za hrišćan-skog boga, očigledno je, ipak, da je
pozajmljena od imena nekog starijeg južnoarabljanskog božanstva. Al-Rahim
(milosrdni) također dolazi kao ime jednog božanstva (RHM) na predislamskim i
sabejskim natpisima62. Jedan drugi južnoarapski natpis upotrebljava shirk,
protiv koga je Muhamed snažno i vatreno propovijedao i koji se sastojao u kultu
jednog Svevišnjeg boga, s kojim su u vezi bila druga manja božanstva. Na istom
natpisu dolazi tehnički termin koji označava nevjerovanje, KFR, kao i u
sjeveroarapskom63.

.
2. Abisinija
Semitsko stanovništvo jugozapadne obale Crvenog mora došlo je ovamo, kako smo
već čuli, postepenom infiltracijom iz jugozapadne Arabije. Ovi Abisinci, kako su
kasnije nazvani, formirali su važan dio velikog internacionalnog trgovinskog
»trusta«, koji je pod vodstvom sabejsko-himjaritskim monopolizirao staru
trgovinu mirodijama, čija je glavna arterija prolazila kroz Hidžaz. Otprilike
pedeset godina prije Prorokova rođenja Abisinci su uspostavili svoju vlast u
Jemenu, a u godini njegova rođenja, mi ih nalazimo na vratima Meke kako prijete
uništenjem njezine dragocjene Kabe. Sama Meka bila je prebivalište jedne abi-
sinske, vjerovatno hrišćanske, kolonije. Bilal64, kojemu je njegovo gromoglasno
grlo donijelo jedinstvenu slavu tim što je postao Proro-kov mujezin, bio je
abisinski crnac. Osvrti Korana na more i njegove oluje (sure 16:14, 10:23—4,
24:40), koje karakteriše neobična jasnoća i živopisnost, jesu odjek aktivnog
morskog saobraćaja između Hi-džaza i Abisinije. Kada je još nejaka muslimanska
zajednica bila teško pritisnuta od paganskog plemena Quraysh, ona se obratila,
prije svih drugih zemalja, Abisiniji za utočište*5.
60 E. Glaser, Mitteilungen der vorderasiatischen Gesellschajt
(Berlin, 1897),
str. 390, 401; isp. Corpus inscriptionum Semiticamm, dio IV, t. I, str. 15—19.
61 Rahmančm se pojavljuje kao titula za hrlšćanskog boga na jednom
jiužnoarapskom natpisu iz! (petog stoljeća.
62 Duissatud i Macler, Voyage archeologique, srtr. 95, I, 10;
Dussaud, Arabes,
str. 152—3.
63 J. H. Morditmann A D. H. Miiller u Wiener Zeitschrvft jiir die
Kunde
des Morgenlandes, vol. X (1896), str. 285—92.
64 Njegov grob se još nalazi u Damasku.
95 Takve arapske liječi etiopskog porijekla ikao burhan (dokaz),
hawdrlyun (Hristovi učenici), jahannam (pakao, prvobitno hetar.), md'idah (sto),
mdlak (anđeo, prvobitno hebr.), mihrdb (niša), minbar (propovjedaonica), mushai
(sveta knjiga), shaytdn (satana) — ukazuju na hrišcanski abisinski uiticaj na
muslimane Hidžaza. Al-Suyuti citira u pogl. 38. svoga djela al-Itgan (Cairo,
1925), vol. I, str. 135—41, 118 stranih riječi u Koranu.
^^B

HIDZAZ UOČI POJAVE ISLAMA

111

U stoljeću koje prethodi uspostavljanju islama, zaratustrovska Perzija se borila
s Abisinijom za prevlast nad Jemenom. Upoznavanje sa vojnom perzijskom vještinom
dolazilo je Arabljanima sa juga, a također i sa sjevera, kroz perzijsku Arabiju

i njezinu prijestonicu Hiru. Tradicija kaže da je Per-zijanac Salman podučavao
Proroka kako se kopaju rovovi za odbranu Medine66.
Hirah, arapski satelit Perzije, bio je glavni kanal kroz koji su se ne samo
perzijski kulturni uticaji nego, kasnije, i aramejsko-nesto-rijanski
infiltrirali u Arabiju predmuhamedovskog doba. Kao što su ovi nestorijanci
kasnije činili glavnu spojnicu između helenizma i rađajućeg islama, tako su oni
sada vršili posredničku ulogu u prenošenju sjevernih kulturnih ideja aramejskih,
perzijskih i helenističkih u srce paganske Arabije.
3. Perzija
Isti takav uticaj koji su izvršili nestorijanci Hire na Arape, na perzijskoj
granici izvršili su monofiziti Gasana na narod Hidžaza. Kroz četiri stoljeća
prije islama ovi sirijanizirani Arapi dovodili su arapski svijet u dodir ne samo
sa Sirijom nego i sa Bizantom. Ova_kva lična imena, kao što su: Dawud (David),
Sulavman (Salamon), <Isa (Isus), nisu bila neobična među predislamskim
Arabljanima.
Ovaj sjeverni uticaj ipak ne bi trebalo precjenjivati, jer ni mo-nofizitska
ni nestorijanska crkva nisu bile dovoljno vitalne da svoje vjerske ideje
nakaleme na druge. Materijal koji je skupio Pere Che-ikho67 ne dokazuje u
dovoljnoj mjeri da je hrišćanstvo pustilo dublje korijena igdje u Sjevernoj
Arabiji; ipak on otkriva da su mnogi pred-islamski pjesnici bili upoznati sa
savremenim hrišćanskim idejama i hrišćanskim terminima. Znatan broj aramejskih
riječi prešao je u stari arapski rječnik68.
4. Gasan

Jevreji
D.
Monoteizam koji je zahvatio Arabiju nije bio u potpunosti hrišćanskog tipa.
Jevrejske kolonije su cvjetale u Medini i raznim oazama sjevernog Hidžaza69. Al-
Juma-hi (-f- 845) posvećuje jedan odjeljak svojih biografija70 jevrejskim
pjesnicima iz Medine i njezine okoline. Al-Aghdni navodi veći broj
66 Vidi str. 120. Ar. firind (mač), jirdaws (raj, sur. 18 :107;
23 :11), sijjll
(kamen, sur. 105:4), barzakh (zapreka, sur. 23:102; 55:20; 25:55), zanjabll
(đumbir, sur. 76 :17, vidi str. 600), itd., perzijskog su porijekla.
67 Al-Nasrdnlyah wa-Addbuha, 2 pts. (Beiruit, 1912, 1919, 1923);
Shu'ard'
al-Nasrdnlyah, 2. vol. (BeS.rut, 1890).
68 Kanlsah i bl'ah (crkva), dumyah i surah (slika), qissls
(monah), sadaqah
(milostinja), ndtur (s/tražar), nlr (jaram), jadddn (jutro),
qindll (svjetiljka,
izvorno latinska candela) jesu primjeri. Latinski castrum dao je <u sirijskom
qastra i u zapadnoaramejskom qasra, od čega je nastalo arapsko qasr (dvorac,
palata), i ponovno bilo došlo u Evropu u obliku talijanskog cassero, španskog
alcćsar.
69 Jibrll (Gabrijel), surah (objava, poglavlje), jabbar
(najsilniji) — ukazuju
na hebrejske riječi u .ara/pskom vokabularu.
7" Tabaqat al-Shu'ara', izd. J. Hell (Levden, 1916), str. 70—74.

112

PREDISLAMSKO DOBA

ievrejskih pjesnika iz Arabije. Ali jedini pouzdaniji jevrejski pjesnik koji nam
je ostavio antologiju pjesama (diwdn) bio je al-Samaw' al (Samuel)71, iz Ablaka,
blizu Tajme, savremenik Imru'-al-Qaysa. Njegova poezija, međutim, nema ničega
čime bi se razlikovala od savre-menog paganskog tipa poezije, i, prema tome,
judejstvo al-Samaw'a-lovo se is pravom dovodilo u pitanje. Pretpostavlja se da
se judejstvo u Jemenu podiglo na rang državne vjere pod okriljem. dhu-Nuwas.
Ukratko rečeno, može se sa sigurnošću tvrditi da je Hidžaz u stoljeću koje

prethodi Muhamedovu poslanstvu bio okružen duhovnim, vjerskim i materijalnim
uticajima koji su se širili iz bizantij-skih, sirijskih (aramejskih), perzijskih
i abisinskih centara i koji su, uglavnom, bili donošeni preko gasanidskih,
lahmidskih i jemenskih kanala, ali se ne može tvrditi da je Hidžaz bio u takvom
živom kontaktu sa višom civilizacijom sjevera da je mogao transformirati svoj
domaći kulturni izgled. Kako hrišćanstvo nije našlo jačeg uporišta u Nadžranu, a
judejstvo u Jemenu i Hidžazu, ni jedno ni drugo nije, izgleda, ostavilo neki
jači utisak na duše sjevernih Arabljana. Ipak, ukorijenjeni paganizam Poluotoka,
izgleda, došao je do tačke kada više nije mogao da zadovolji duhovne zahtjeve
naroda i bio je odbačen od jedne nezadovoljne grupe, koja je razvila neke
nejasne, monoteističke ideje i živjela pod imenom hanifa72. Umayyah ibn-abi-al--
Salt (+ 624), po majci drugi rođak Prorokov, i Waraqah ibn-Naw-fal, bratučed
Khadije, bili su takvi hanifi, mada više izvora govori da je Waraquah bio
hrišćanin. Organizovani nacionalni život, koji se bio u Arabiji rano razvio na
političkoj bazi, sada je bio potpuno razbijen. Na političkom polju vladala je
anarhija, isto tako i na području religije. Pozornica je bila spremna, nastupio
je psihološki momenat da se pojavi veliki vjerski i nacionalni vođa.

71 Dlwdn al-Samaw'al, 2. izd., iad. Cheikho (Beirut, 1920).
72 Pozajmica iz aramejskog preko nabatejskog; N. A. Faris i H. W.
Glididen,
Journal of the Palestine Oriental Society, vol. XIX (1930), str. l—13; isp.
Arthu/r
Jefferv, The Foreign Vocabulary of the Qur'an (Baroda, 1938), str. 112—15.
Dalja arheološka i liingvistička istraživani ja možda će potvrditi važnost
uticaja
nalbatejsike kulture ne samo na islam nego i na irano hrišćanstvo.

DIO II POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA
8 — l storija arapa

H^INIM

m i

m

POGLAVLJE VIII
MUHAMED, ALAHOV PROROK
Godine 571. n. e. ili nekako oko te godine rodilo se u plemenu Quraysh u
Meki dijete kojemu je njegova majka dala ime koje bi moglo zauvijek ostati
nesigurno. Njegovo pleme ga je zvalo al--Amln1 (vjerni). To je, kako izgleda,
bila počasna titula. Oblik njegova imena u Koranu (3:138, 33:40, 48:29, 47:2)
glasi Muhammad2) i jednom (61:6) Ahmad. U širokim narodnim masama on je poznat
pod imenom Muhamed (visoko hvaljeni). To ime, češće nego ijedno drugo, daju
muškoj djeci. Djetetov otac Abdullah umro je prije njegova rođenja, a majka
Aminah kada je njemu bilo oko šest godina. Zbog toga je odgoj dječaka pao na
njegova djeda 'Abd-al-Muttaliba, a poslije djedove smrti tu je dužnost preuzo
njegov stric abu-Talib.
Quraysh

Qusayy <Abd-Manaf
rim đuttalib
'Abd-Shams Hast
Umayyah <Abd-al-]

Al-'Abbas <Abdullah Abu-Talib MUHAMMAD <Ali

pod dojmom velikih du ševnih uzbuđenja. Prorok je primio njegov poziv. 18. pa je uzela mladog Muhameda sebi u službu. Izvanredne nagrade u raju očekuju one koji vrše bozi je 3 Chronographia. jurnu kući sav uznemiren i zamoli ženu da stavi na njega neku pokrivku. koji su prouzrokovale sumnje 1 čežnje za istinom. dio IV. na što »su sašle« sljedeće riječi: »Ti. kao udovica bogatog trgovca. Ovo je bila njegova prva objava. t. str. Priča se da je Muhamed. 218 (833). sir. . Muhamed nije tražio nikakve druge žene. Oženivši se u dvadeset i petoj godini života sa bogatom otmjenom udovicom Khadijom. Mada je Muhamed jedini od svjetskih proroka rođen u punom istorijskom svjetlu. u surama iz Medine. njegovim nastojanjima da se usavrši. n. 104. Za vrijeme toga puta on je sreo nekog hrišćanskog monaha. e. Prvi koji je 1 Ibn-Hisham. slili su se u jedan glas. On je tvorac svemira. ali kasnije. pratio svog strica i staratelja Abu-Taliba na jednom karavanskom putovanju u Siriju. II. Sirah. II. vol. samostalno je vodila trgovinske poslove. vol. koji je slijedio njegovom pozivu za proročan sku službu. koja je bila petnaest godina starija od njega. na brežuljku zvanom Hira'6. 150 (767. kada mu je bilo dvanaest godina. Njegova biografija 0 Proroku sačuvana je samo u kasnijoj recenziji ibn-Hishama. Kada je poslije krat kog razmaka (jatrdh). Sve dok je ova žena snažnog i plemenitog karaktera živjela. mi imamo samo nekoliko pouzdanih vijesti. 333. 127. Bog je jedan. Nemamo nikakvih drugih izvora osim arapskih za Prorokov život i za rani period nastupajućeg isla ma. On je svemoćan. kome je legenda dala ime Bahira. str. Prvi put se na sirijskom spominje Muhamed u ne kom djelu iz sedmog stoljeća4. m 116 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA pokušao da da pismeni izvještaj o njegovu životu bio je ibn. Muhamed stupa na sigurno tlo istorije. O njegovoj borbi za život.Ishaq. H.). mučnom ostvarivanju velikog zadatka koji ga je očekivao. Noć iza toga dana u kasnija vremena nazvana je »noć snage« (laylat al-qadrf i određena je za kraj ramazana (610). Dovoljni prihodi. došla druga vizija. koji su sada obezbjeđivali materijalno stanje Muhamedovo i o kojima u Koranu postoje potpuno sigurna obavještenja5. koji je umro u Egiptu oko A. Postoji sudnji dan. H. Tada je on često primjećivan kako se osamljuje i zadubljuje u razmišljanja unutar jedne male pećine (ghar) izvan Meke. davali su mu dosta slobodna vremena i omogućavali da se preda svojim vlastitim sklonostima. IV. Corpus inscriptionum Semi- ticarum. njegovom postepenom. njegov rani život nam je samo malo poznat. O svom pozivu i objavama Arabljanin Muhamed je uistinu imao isto toliko proračanskog koliko i svaki drugi hebrejski prorok Starog zavjeta. Prvi bizantijski hroničar koji je zabilježio neke činjenice o »sa- racenskom vladaru i lažnom proroku« bio je Teofan3 iz prvih godina devetog stoljeća. str. str. Muhamed je čuo u pećini Ghar Hira'7 glas koji mu je naređivao: »Čitaj u ime svojega gospoda koji te je stvorio« itd8. koji-je umro u Bagdadu oko A. 125. Khadijah je bila iz plemena Quraysh i. U toku jednog od ovih perioda nespokojstva i nemira. Mas-udi. Ya'qubi. koji si ogrnut plaštem! Ustani i opominji!«10 Glasovi su se izmjenjivali i ponekada dolazili kao »odjekivanje zvona« (salsalat al-jaras)11. poistovjećen sa glasom Jibrila (Gabrijela). 2 Ime se susreće na j'užmoarapskom natpisu. Muhamed.

). a strašna kazna u paklu očekuje one koji ih preziru. Muhamed je pridobio nekoliko obraćenika. počeli da popunjavaju redove vjernika. On je postao nadhir (Ko-ran. I. čiji. 51:50. 136—9. Zato se Muhamed sada zaputi u svoj narod da podučava. ostao je do kraja čvrst u odbrani svoga bratića. opisujući rajska uživanja i paklene strahote. Ir'osvetivši se novom pozivu. koji je predstavljao aristokratski i uticajni umajadski ogranak plemena Quraysh. uglavnom iz redova robova i nižih društvenih klasa. Mir'at al-Haramayn (Cairo. koji se divio Jevrejima i hrišćanima zato što imaju »pisanu knjigu«. 6 :1 i slj. 50— 60. MUHAMED. trudeći se da svoje poslanstvo učini efektnim. 9 Koran. 121. a malo kasnije umro je i abu-Talib. 3. on mu se predao svom dušom. vol. ismijavanja i zadirkivan ja. 10 Koran. Rezultat ovih novih mjera je selidba u Abisiniju dvanaest mekanskih porodica. Muhamed se pokazao neustrašiv i smjelo je nastavio da propovijeda i da ub jedi van j ima obraća ljude od kulta mnogih krivih bogova u vjeru u jednog istinitog boga — Alaha. koji je uporno odbijao da ih preda u ruke njihovih tlačitelja13. str. savjetodavalac i prorok sudbine. vol. uvidio je da i njegov narod ne smije biti bez nje. 217—20. vol. živim i uzbudljivim. 175 (prev. 8 Koran. snažne i impresivne. 1296). Uskoro je 'Umar ibn-al-Khattab. str. među kojima je glavna bila porodica 'Uthmana ibn-(Affana. Khadijah. prijeteći svojim slušaocima čak i neposrednom propašću. pt. Objave su neprestano »silazile«. . str. Nju su slijedili Muhamedov stričević Alija i njegov rođak abu-Bakr. 5 Sura. kojima su oni od strane članova plemena Quraysh bili nepoštedno izloženi. Mada on nikada nije ispovijedao islam. str. je tutor bio. isp. Isporedi Poziv Izaije. Oko tri godine prije hidžre. Kada su novi članovi. I. Kao hvalilac Gospoda i savjetodavalac svoga naroda. 39. Ljudi su ga ismijavali. To je bila suština njegovih prvih objava. 6 Vi'di Ibrahlm Rif'at. vjerna Khadijah je umrla. abu-Sufyan. propovijeda i objavljuje novu vijest. vol. ibn-Sa^d. 13 Ibn-Hisham. str. bile su kratke. bila je prva koja se odazvala njegovu pozivu. U toku perioda koji prethodi hidžri pada i dramatična isrd'14. I. 2. sure iz Meke. Iseljenici su našli utočište u zemlji hrišćanina Negusa. Sources syriaques. L. zahvaljujući uticaju svoga bratića Waraqah ibn-Nawfala. I. koji je bio hanif12. 97 :1. čuvara Ka-be. bio uključen u službu Alaha. 11. panteona mnogobrojnih božanstava i centra panarabljanskog hodočašća. 143. 1932). §ahlh (Bulaq. tj. Mingana. Bilo je potrebno pribjeći stvarnim progonima. i slj. 1908). I. 1925). ostao je nepokolebljiv. njegova žena. Međutim. God. 7 Al-Bukhari. 96 :1—5. ALAHOV PROROK zapovijedi. 74 : l i slj. koji je bio određen da odigra vodeću ulogu u osnivanju islamske države. 11 Bukhari. Njegove prve objave. jer je osjećao da je pozvan da ga izvrši kao vjesnik (rasul) Alahov. 51). vjesnik i prorok (nabi) Alahov. jasne. On. 67:26. str. 93 : 6—9. I. ono 12 Isp. 615. Bar-Penkaye (Leipzig. str. Za vrijeme ovih teških dana progonstva. Ibn-Hisham. str. Vidi: Tor Andrae: Mohammed: sein Leben und sein Glaube (Gottingen. sada su se kao oružja borbe pokazala bezuspješna. vol. njihovim stopama pošle su još osamdeset i tri druge porodice. 4 A. 146 (tekst) — str. Ono što su oni smatrali herezom izgledalo je da se kosi sa najboljim ekonomskim interesima plemena Quraysh. uprkos privremenog gubitka mnogih svojih privr-ženika.

nekoliko Jatribita. ALAHOV PROROK 119 ovom znamenitom putovanju. On ih je slijedio i tamo stigao 24. Britski muzej. al-Baghawi. H. kojom se završava mekanski period a započinje medin-ski. str. poslužio kao zemaljska stanica na MUHAMEDOVO PUTOVANJE KROZ NEBESKE SFERE Original u Džami. II. Muhamed je dozvolio da dvije stotine njegovih sljedbenika izmaknu budnoj pažnji plemena Qura-ysh i da mirno umaknu u Medinu. 17:1. Oko 620. čiji je centar bio jevrejski Zid plača u Jeruzalemu. on je ušao u novo obitava-lište kao visoko cijenjen i ugledan poglavica. II. Poslije dvije godine jedno izaslanstvo. Vođa karavana abu-Sufyan naslutio je plan napada i poslao je ljude da traže pomoć iz Meke. god. očevidno utirali put kod svojih neznabožačkih zemljaka takvom pretendentu kakav je bio Muhamed. 1898—9). otprilike od sedamdeset i pet ljudi. na kome je Muhamed putovao u pravcu neba. 124—9. Bitka između pojačanog karavana iz Meke i Medinaca. n. julom). nego plansko iseljenje brižno pripremano u toku dvije godine.. n Karan. Tako se odigrala čuvena negira (hijrah) — u stvari. i jedan ga španski naučnik15 smatra prvobitnim izvorom Danteove Božanske komedije. ne »bijeg«. uglavnom članova Khazraj plemena. 118 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA noćno putovanje kada je. ovo čudesno putovanje još je uvijek omiljena tema u mističnim krugovima Perzije i Turske. koji je već bio sveto mjesto za Jevreje i hrišćane. nadajući se da će na taj način osigurati sredstvo za smirenje neprijateljstava među zavađenim plemenima Aws i Khazraj. 169—72. postao je i ostao treći po svetosti grad. koji muslimani smatraju odmaralištem Buraqatrt. str. Pošto je tom prilikom Jeruzalem. Sumderlamd (London. pokazala se prekretnicom u Muhamedovom životu. Prorok bio u jednom trenutku prebačen iz Meke u Jeruzalem. prev. dvadeset milja južno od Medine ramazana mjeseca 624. u kojoj se odigrala hidžra. kao službeni početni datum muslimanske ere17. svjedoči niz ozbiljnih nemira koji su se dogodili u augustu 1929. god. kažu. Pošto je učinio uzaludno propagandističke putovanje u Tajif. Masablh al- Sunnah (Cairo. Bukhari. rodno mjesto njegove majke. Or. muslimani iz Medine. septembra 622. vol. koji su se sada počeli zvati ansar (pomagači).Khatlb. pod vodstvom novog poglavice predusreli su jedan ljetni karavan na povratku iz Sirije u Meku. i zahvaljujući 15 Miguel Asin. većinom iseljenika odigrala se u Badru. Da je sjećanje na ovo noćno putovanje (al-Isra3) još životvorna i pokretna snaga u islamu. petnaesto stoljeće. Napuštajući kao prezren prorok svoje rodno mjesto. Petersburg. U Medini su Jevreji. kri-latog konja sa licem žene i paunovim repom. 156. vol. pogodivši na taj način najvitalniju tačku u životu te trgovinske metropole. poslije Meke i Medine. u muslimanskom svijetu. str. god. al. Vidovnjak i prorok u njemu sada ustupaju mjesto praktičnom političaru. u Palestini. i smatrajući da je njegova stvar u njegovom rodnom gradu izgubljena. 230. Yusuf u Zalaykha. vol. Uljepšavano kasnijim dodavanjima. 1926). sreli su se s Muhamedom na godišnjem skupu u Ukazu i zain-teresovali se za stvari o kojima je on govorio. 4535. MUHAMED. Mishkat al-Masdblh (St. . Sedamnaest godina kasnije je kalif 'Umar odredio mjesečevu godinu (koja počinje sa 16. Koristeći se periodima »svetog primirja« i željni da pruže sredstva za život iseljenicima (muhajirun). koji su iščekivali mesiju. Isla!m and the Divine Comedy. što je prethodilo njegovu penjanju (mi'raj) do sedmog neba. e. pozvalo ga je da se posve preseli u Jatrib (Medinu). Hidžra. 1318). Proroka postepeno zasjenjuje državnik. IV.

hodočašće 18 Al-Waqidi (+ 207/822—3) posvećuje više nego trećinu svog djela Maghazi. 7). ALAHOV PROROK 121 . naređeno je da se zovom sa minareta (ađhan) vjernici pozivaju na molitvu umjesto trubom i metalnom pločom. Sama pobjeda bila je protumačena kao božansko priznanje nove vjere19. Do sada je to bila vjera unutar države. koje su sačinjavali Mekanci sa Beduinima i abisinski plaćenici.. 6 :10. 178—83.(1922). Muhamed je iskopao okolo cijele Medine jarak21. poslije Badra. Mada sama po sebi nevažna kao vojni okršaj18. opsjedaći su se poslije jednomjesečnog opsjedanja povukli. qiblah (pravac koga se treba pridržavati za vrijeme obavljanja molitve) zamijenjen je tako da je umjesto Jeruzalema25 uzeta Meka. barq. kharuiaq od perz. 17—18 = Hitti. Novi Prorok je potpuno raskinuo sa judejstvom i hrišćanstvom.. 8 :29—30. Današnji Palestinci nazivaju Zid plača »al-Buraq«. 22 Koran. 353—6. e. štaviše ranili i samog Proroka. u Medini. I. Josef Horovitz u Der Islam. God. str. 20 Isp. ali njihov trijumf nije bio dugotrajan. probali su ponovo svoje mačeve sa Medincima. 33 : 26—7. 21 Ar. str. koja je na beduinsku mješavinu djelovala kao najne-viteškija stvar koju su oni ikada vidjeli. str. str. Pleme banu-Qurayzah bilo je prvi. str. 19 Konan. 15 Isp. »saveznici« (al-ahzab). Tada. 17 Tabari. 24 Baladhuri. ostali su njegova glavna karakteristika u svim kasnijim velikim osvajanjima. Jevreji iz Kej bar a bili su protjerani iz svoje plodne oaze sjeverno od Medine god. Dan. listina je da su Mekanci sljedeće godine (625) pod vodstvom abu-Sufyana osvetili u Uhudu svoj poraz. 629. Salmana20. ova bitka u Badru — Ghazwat Badr — postavila je temelje Muhamedovoj svjetovnoj vlasti. (A. »zato što su bili na strani saveznika«. pričaju. 2480. Futuh. Neznaboštvo se još jedanput svrstalo u redove protiv Alaha. banu-al-Nadlr24. Car. 23 Koram. I. raspravlja o ovoj bitki. 1256. munja. i na tom mjestu. Ramazan je utvrđen kao mjesec posta. 53. kandan (taapaiti) preko aramejskog. vol. nacionalizacija islama. Gubici i na jednoj i na drugoj strani iznosili su nekih dvadeset ljudi22. Badru i njegovim herojima. Iseljenici su se tada naselili na plantažama datula postavši na taj način bezvlasnici23. 34—5. ona je postala nešto više od državne vjere — postala je sama država. vol. Subotu je zamijenio petak. Waqidi. borbu koja se završila ubistvom šest stotina sposobnih ratnika njihovog vodećeg plemena banu-Qurayzah i protjerivanjem ostalih. 33 :9—25. 627. vol. Ljuti na ovu novinu u ratnoj tehnici. Muhamed povede protiv Jevreja. str. •^^f'^-i MUHAMED. 3 :119. Kada je opsada završena. 8 :42—3. završila se potpunom pobjedom tri stotine muslimana oiad tisućom Mekanaca. H. XII . str. Mas'uđi. Islam je izvojevao svoju prvu odlučnu vojnu pobjedu. Islam se 'oporavio i postepeno je iz de-fanzive prelazio u ofanzivu i njegovo širenje zauvijek je izgledalo osigurano. Po savjetu nekog perzijskog privrženika. Duh stege i preziranje smrti. 120 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA hrabrom Prorokovom rukovođenju. ali ne i posljednji neprijatelj islama koji je bio stavljen pred alternativu da izabere ili apostaziju ili smrt. IX. pokazani u ovom prvom oružanom sukobu islama. 16 Možda od ar. U toku ovog medinskog perioda postignuta je arabijanizacija. islam je prerastao u dno što je svijet uvijek priznavao da on jest — borbena državna zajednica. Godinu dana ranije Muhamed je iz Medine poslao u progonstvo drugo jevrejsko pleme. n. 11—75.

a među posljednjim bili su Englez Eldon Rater (Eldon Rutter)32 i Madžar Julije German (Julius Germanus)33. Bez sumnje. Adhruh i al-Jarba' na jugu35. A. s tim da plaćaju danak. 1. Syria. W. str. vol. koja je tek bila u začetku. 29 Ibn-Sa'd. (London. krajem januara 630 (A. »Beduini su sirovinski materijal islama«. Baydawl. II. 383. 2r> Baladhuri. 628. koja se pripisuje 'Umaru. 60—61. koji se kasnije nazvao jizyah. str. 1863). Plemena su se priključivala ukoliko ne iz uvjerenja. God. 25. 122 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA Ova 9. 40 = Hitti. 59. I. Koran 17 : 83. = Hitti. Khalid ibn-al-Walid i 'Amr ibn-al-'As ('Asi). 3 vol. a isto tako ozakonjeno je i ljubljenje Crnog kamena — predislamskog fetiša. po kojemu su na jednak način bili tretirani Mekanci i muslimani26. uzvikivao: »Istina se pojavila. nekako u ovo vrijeme bili su primljeni u članstvo velike vjere. 416. Jones (Hakluyt Society. 9. Prvi je bio Ludoviko di Vartema iz Bolonje31 god. Ovakvo tumačenje zabrane još je na snazi30. 3S Allah Akbar (Berlin. str. 35 Balfadh'UTi. Anvoar. kažu. Ovim je aktom učinjen presedan koji je imao dalekosežne posljedice. dsp. str. 47.. J. 35—6 = Hitti. 32 The Holy Cities of Arabia. pt. Kako je morao biti velik broj Beduina koji su prigrlili novu vjeru. a laži je nestalo!«27 Sa narodom se postupalo osobito velikodušno'28. i slj. Muhamed je postavio posadu u Tabuku. H. i slj. Tom je prilikom. H. str. al-Rihlah al-Hijazlyah (Cairo. 30 Muhamimad Lafolb al-Batanuni. 1503. str. Stih je očigledno htio da zabrani samo politeistima da ne dolaze u blizinu Kabe u vrijeme godišnjih hodočašća.str. jer se islam zadovoljavao traženjem usmenog priznavanja vjere i plaćanja doprinosa za siromašne (zakah). 1938). Muhamed povede hiljadu četiri stotine vjernika u svoje rodno mjesto i iznudi sporazum al-Hudaybiyah. London. Pričaju da ih je bilo tri stotine i šezdeset. str. i odlomak koji je kasnije u suri 9:28 bio objavljen bio je tumačen kao da zabranjuje svim nemuslimanima prilaz k njemu. str. 1855—6). Muhamed je u komadiće slupao mnoge idole. 8). 99. Teško da se može s ovim isporediti ijedan trijumfalni ulazak u starim analima. 31 On je proglasio netačnom rasprostranjenu 'evropsku legendu da Muha- medovo tijelo visi u zraku negdje iznad Meke. Između ostalih_ članova ovoga plemena. Ovim sporazumom se praktično završio Muhamedov rat sa njegovim suplemenjacima iz plemena Quraysh. 2 vol. -7 Ibid. stir. godina (630—31) naziva se »godina izaslanstva« (sanat al-wujud). Samo petnaestorici Evropljana hrišćana do sada je uspjelo da vide dva sveta grada i da spasu svoje živote. (London. i bez ijedne borbe zaključio mirovne ugovore sa hrišćanskim poglavicom Ajle (al- Aqabah) i jevrejskim plemenima u oazama Mak-na. Poslije dvije godine. 66. isp. i slj. 34 Personal Narrative of a Pilgrimage to el-Medinah and Meccah. XXXI. Urođenici Jevreji i hrišćani uzeti su pod pokroviteljstvo islamske zajednice. a ono zbog vlastitih interesa.10. vol I. na granici Gasana.u Kabu je ozakonjeno. Za vrijeme te godine dolazila su izaslanstva u velikom broju iz bliza i iz daleka da iskažu svoju privrženost vladaru — Proroku. God. 1329). zauzeće Meke bilo je završeno. 28 Waqidi. Možda je otprilike u ovo vrijeme29 Muhamed proglasio teritorij oko Kabe zabranjenim svetim zemljištem (haram). najinteresantniji je bio ser Ričard Berton (Sir Richard Burton) (1853)34. može se nagađati iz izreke. prev. 1928). Vidi The Travels of Ludovico di Varthema in Egypt. vol. str. Ulazeći u njezino veliko svetište. Arabia Deserta and Arabia Felix. Plemena i pokrajine koji ranije nisu bili poslali . 92. predodređeni da postanu dva silna mača borbenog islama. .

još i društvene i političke uredbe. vršio i ovu zemaljsku vlast. Medinskom periodu Prorokova života pripadaju duge i opširnije sure u Koranu. Nova zajednica nije smjela imati klera. isto kao i u danima kada je bio nepoznat i neslavan.izaslanstva učinili su to sada. neke iz ljubavi. Hogarth. Sto se tiče propisa u vezi sa postupanjima sa robovima. koje sadrže. Desete muslimanske godine Muhamed je na čelu godišnjeg hodočašća trijumfalno ušao u svoju novu vjersku prijestonicu Meku. Ova nova zajednica emigranata i privrženika bila je zasnovana na vjerskoj bazi kao Alahova zajednica (Ummat). za svakog od vas da prisvoji sebi išta što pripada njegovu bratu ukoliko mu taj brat nije to dao drage volje38. str. Vođa molitve. od nekoliko soba koje gledaju na dvorište i u koje se može pristupiti samo s te strane. nije ga nadživjelo. Hadramauta i Jemena. Protuzakonito je. Kao takav. Ljudi. na j glavni ja veza arapskog srodstva. jednim potezom. »Bez obzira da li ozbiljan ili beznačajan i nevrijedan. god. ipak je njegov svakodnevni način života uspostavio norme kojih se danas pridržavaju milijuni ljudi i svjesno im podražavaju. nijedno. Muhamed je provodio skroman život u kući od ilovače. imam. Cijelo vrijeme bio je nadohvat svome narodu. Nijednog čovjeka koga je bilo koji dio ljudske rase smatrao savršenim čovjekom nisu tako pedantno oponašali37. 52. hrišćanka Koptkinja. Muhamed je gorko oplakao gubitak svog mladog sina Ibrahima. 218—19. G. 1925). pored svojih duhovnih funkcija. Činilo se da je Arabija. bio je njegov zakoniti zamjenik i vladar na zemlji. Neka vrsta islamskog mira (Pax Islamica) bila je uspostavljena u Arabiji. Arabia (Oxford. sklona da njom upravlja Muhamed i da se uključi u njegov novi plan. Između njih najviše je volio A'ishu. 2 :172. ALAHOV PROROK Iz medinske vjerske zajednice razvila se kasnije velika islamska država. 24 :33. poslušajte moje riječi i uzmite ih srcu! Znajte da je svaki musliman brat svakom drugom muslimanu i da ste vi sada jedno bratstvo. koje se tiču ženidbe i razvoda braka. Njegov Prorok. umro je 8. bez obzira na plemenska srodstva i stare prijateljske veze. veza zasnovana na plemenskom srodstvu. siročadima. koja se do tada nikada nije pokorila volji jednoga čovjeka. Na taj je način. Ovo su Prorokove riječi u njegovom slavnom govoru prilikom »oproštajnog hodočašća«. prema tome. I na zenitu svoje slave. izuzev Fatime. trebao je . davanju milostinje i molitvi. 123 MUHAMED. Pleme Tayyi' poslalo je poslanike. ni ma kakve centralne crkvene vlasti. kao što se i dan-danas sastoje sve staromodne kuće u Arabiji i Siriji. svi su. koji je i sam nekoć bio ubogo siroče38. nejačadima i potlačenima. Ono malo imovine što je ostavio smatrao je državnom svojinom. Njezina džamija bila je njezin javni forum i vojničko vježbalište. Muhamed je. sve vrijeme dok je živio. On je uzeo oko dvanaest žena. Oni su dolazili iz Omana. bila zamijenjena novom. Unutar ove zajednice. ratnim zarobljenicima i neprijateljima. koja se sastojala. juna 632. tj. bili sada. Ovo je bio njegov posljednji dolazak i zbog toga je i nazvan »oproštaj no hodočašće«. postupanja sa robovima. a to su isto učinila i plemena Hamdan i Kindah. 9 :60.« 38 Koran. 93 :9. 4 :40. Vidi Robert Roiberte The Social Laws oi the Qoran (London. vjerskom vezom. pored vjerskih odredbi o postu. vidimo da ih je propisivao naročito dobrohotan čovjek. ni ma kakve hijerarhije. Tri mjeseca poslije njegova povratka u Medinu. u najmanju ruku. mladu kćerku abu-Bakra. 1922). Sa Khadijom je imao velik broj djece. koju svaki drugi državni vladar vrši. koga mu je rodila Marija. Cesto se mogao vidjeti kako sam sebi krpi odjeću. u principu braća. kao i mjesto zajedničkog kulta. Njezino neznaboštvo uzmicalo je ispred plemenitije vjere i višeg morala. 37 D. Alah je bio personifikacija državne vrhovne vlasti. on je iznenada obolio i. žaleći se na strašnu glavobolju. slavne Alijine žene. druge zbog političkih razloga. Ovo je bio prvi pokušaj u istoriji Arabije da se stvori jedna društvena organizacija više na vjerskoj nego na krvnoj bazi.

3 : 68—9. povrh toga. Koran. koji nemaju nikakve objave. Svi Arabljani koji su ostali neznabošci bili su van okrilja. str. čije porijeklo mi znamo i čiju istinoljubivost. III. koji smo štovali idole. 39 Karam. sitr. i njega jedinog štujemo. koje je skoro jednako bilo privlačno. 2 :168. 5 :92. Tako je bilo naše stanje sve dok među nas Alah nije poslao vjesnika. 62 : 2) izraz upotrebljava kao da je u opreč . Ja'far je rekao Negusu: Mi smo bili jahilivah narod. Nalbatejci su imali jedno asntiibakhovsko božanstvo. ostavljali svoje porodice i kršili ugovore o uzajamnoj zaštiti. da lišavamo siročad njihovih zakonitih prava i da loše govorimo o nevinim ženama. 143. ogrezli u nemoralu. 219. 41 Post je bio naređen u medinskom periodu. Kritički naučnici ističu da se u Koranu (7 :156. Islam je zbrisao prošlost. odanost i neporočnost mi priznajemo. skoro izopćenici i izvanzakonici. kojima je bilo naređeno da štite jedan drugoga protiv čitavog svijeta. isp. Tafslr. 183. od aram. što suni'tski (pravovjerni) muslimani tumače »nepismen«. On je bio taj koji nas je okupio oko Alaha da ga ispovijedamo kao jedinoga. a da odbacimo sve vrste kamenja i idole koje smo mi i naši preci umjesto njega štovali. On je osnovao vjeru koja je u ogromnim prostranstvima zamijenila hrišćanstvo i judejstvo i koja još polaže pravo na privrženost jednog -dobrog dijela ljudske rase. On je položio temelje carstvu kojemu je bilo namijenjeno da u skoroj budućnosti obuhvati unutar svojih prostranih granica najljepše pokrajine tadašnjeg civilizovanog svijeta. Koraoi. Iz Medine se islamski teokratski sistem vladavine proširio po cijeloj Arabiji i kasnije je rasprostranjen po većem dijelu zapadne Azije i sjeverne Afrike. 124 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA je naredio da štujemo jedino Alaha i da s njim ne dovodimo u vezu nijednog drugog. 42 Koransko ummi (3 :19). tako da su jači među nama gutali slabije. Vino (khamr. u zemlji koja je dotle bila samo geografski pojam. stvorio od bezizglednog i ne mnogo obećavajućeg materijala narod koji nikad prije nije bio ujedinjen.takođe da bude glavnokomandujući u vojsci vjernika. naredio da govorimo istinu. mnogo poslije abisinske migracije. On nam 38 Ilbn-Hisham. 969. toao čovjeka među arabljaoiskim'politeis'tima. Na pjevanje. On nam je. vol. Muhamedu ipak treba zahvaliti za knjigu koju danas osmina čovječanstva smatra za utjelovljenje svega znanja. 433—4. mudrosti i teologije. gledalo se prijekim okom. Waqidi. Sam neuk čovjek42. On nam je. Medinska općina bila je u minijaturi kasnija islamska zajednica. hranili se uginulim životinjama (mavtah)40. da vratimo drugima ono što im dugujemo. 2 :179.) i kockanje — pored žena arabljanskom srcu dva najdraža uživanja — uklonjeni su jednim stihom39. str. Ibn-Hisham. zapovjedio da se molimo. On nam je zabranio da činimo preljube. da se držimo svojih porodica i da se uzdržavamo od činjenja zla i prolijevanja krvi. da dajemo milostinju (zakah) i da postimo41. takođe. 40 Isp. U toku kratkotrajnog ovozemnog smrtnog života Muhamed je. str. Kontrast između starog i novog poretka živo je opisan apokrifnim riječima koje su stavljene u usta Ja'fara ibn--abi-Taliba. da krivo svjedočimo. objašnjava T®t>aird. glasnika i tumača muslimanskih iseljenika u Abisiniji.

Odlomci »sa rebara palminih listova i sa tablica od bijelog kamenja i iz duša ljudi«1 skupljeni su ujedno i sačinjen je tekst. • •'-S ' ' l 126 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA . str. 'Uthman je zato postavio god. prema tome. treba da znači čovjeka nesposcona da čita sveta pisma nanije objavljenih vjera. 343. sec. . isp. 43:3. 1937). poslužio je kao osnova. . koja su se razvila zbog nedostatka samoglasnika i dijakritičkih znakova3. i slj.. Basru i Kufu. str. vol. 85:21—2)4. l—10. 235. koja su. 51. 138. istog Zavda za predsjednika revizione komisije. Vida: Versajski ugovor. kojih ima oko devedeset i pripadaju 1 Khatlb. Hantwig Hirschfeld. dok su sve druge bile uništene. prema ortodoksnom mišljenju. 'Uthman je proglasio ispravnim medinski kodeks i naredio da se svi drugi unište. koji je primijetio da izumiru pamtioci (huffaz) Korana. VIII. MateriaHs for the History oj the Text of the Koran (Levden. Koran je Alahova riječ koja je Muhamedu preko Gabrijela upućena iz nekog prototipa koji se čuva u sedmom nebu (sur. 651. Za vrijeme 'Uthmanova Kalifata (644—56) pojavila su se različita čitanja u tadašnjim tekstovima. Podjela sura (koranskih poglavlja) mehanička je. Konačan tekst su utvrdila dva vezira. II.:->'• POGLAVLJE IX i • KORAN. in a • ?d^0$Mm W^ . prema redu njihove dužine. na preporuku 'Umara. Mekanske sure. New Researches into the Composition and Axegesis of the Koran (London. I.. Savremena nauka ipak misli da abu-Bakr nije nikad napravio službenu recenziju i smatra da je 'Uthman našao nekoliko prijesto-ničkih rukopisa u Arabiji. nastala zbog manjkave prirode kufijskog pisma. Zadaća je povjerena Zayd ibn-Thabitu iz Medine. * Vidi Baydawi. II. Nije. vol. koji je tada bio na čuvanju kod Hafse. god. str. iz sure 25 :6 da se naslutiti da je Muhamed znao pisati arapska. koji je ranije bio Muhamed o v sekretar. uglavnom. str. ALAHOVA KNJIGA Sljedeće godine poslije Muhamedove smrti. m. 1902). ibn-Muqlah i ibn-'Isa. Originalni rukopis nove verzije čuvan je u Medini2. nadahnut samo smisao nego i svaka riječ i svako slovo. 396. Po muslimanskom mišljenju. abu- Bakr. naredio je da se njegovi razbacani dijelovi skupe. Napravljene su tri kopije ovog teksta i poslate u tri vojna logora u Damask. Mishkah.nosti s ahl al-Jcitab (narodi pisana) i. 309—10. . •limarove kćerke i jedne od Muhamedovih udovica. 246. im . Ibn- Mujahid je priznao kanonskim sedam čitanja. Siriji i Iraku sa različnim čitanjima. prema tome. Abu-Bakrov primjerak. 2 Kažu da su ovaij primjerak -turske vlasti poklonile caru Vilimu II. pit. 56:76—9. uz pomoć učenog ibn-Mujahida. 933. 8 Arthur Jefferv.

one sadrže pravila koja zabranjuju vino. 4:3)5 više ograničavaju nego preporučuju praksu poligamije. KORAN. Moj sije (čije se ime susreće u 34 različite sure). 21. njegovi atributi. on se citira u Starom zavjetu (Iz. zatim . također je kćerka 'Imrana i sestra Aaronova10. 18 :82 i slj. Job i Jona (čije ime nosi sura 10). oštre. Od ličnosti Novog zavjeta jedino su istaknute Zaharija. usplamtjele po stilu i pune proročanskog duha. Talmudu i drugim nekanonskim jevrejskim djelima9.. 33:48. 8 U medinskim surama Abraham postaje hanif. 4 :124. Salamon. Josip (kojemu je posvećena sura 12). kao što je. Priča o Josipu ispričana je na vrlo interesantan i 5 Isp. krađu.. post. »vlasnike slona«. ALAHOVA KNJIGA 127 realističan način. siročadima i strancima (4:2. većinom su kratke. duhovnim ipretkom islama (sur. 40. npr. a sura 14 nosi njegovo ime). 8 :5. Ilija. u suri 246. Cesto citiram bračni propisi (sur. priča o Abrahamovu odazivu na poziv jednog istinitog boga (sur. U stvari. Ostale dvadeset i četiri sure. imaju svoje paralele u midrašu. BI ješci stare rječitosti i proročanske iskre pojavljuju se ovdje-ondje u medinskim surama kao. npr. nasljedstvo i oslobođenje robova. 8 Stihovi u ovoj suri 'koji govore o svjetlosti odaju Zaratustrov uticaj. sur. Njihove omiljene teme su: postojanje jednoga boga. etičke dužnosti čovjeka i predstojeća plata. građanskog i krivičnog prava. osvetu. koje se nazivaju medinske (blizu trećina čitavog sadržaja Korana). Dva posljednja imena se obično spominju zajedno. Oslobađanje robova je naročito naglašeno kao djelo koje se najviše sviđa bogu i smatra se kao okajanje mnogih grijeha. nego da propovijedaju neku moralnu pouku. musliman (sur.). Njihova svrha nije da ispričaju priču. a kažnjavao grešnike. svinjetinu i kockanje. lihvarenje. da poduče kako je bog u ranija vremena uvijek nagrađivao pravednike. preljub. Kritičari smatraju da odredbe koje se odnose na razvod braka (4:24. Koran pokazuje više paralelizma sa prvih pet knjiga Starog zavjeta (Pentateuhom) nego i s jednim drugim dijelom Biblije.. 70 : 29—30. Sure 2. Thamuda i Luqmana. 4 i 5 sadrže većinu ovog zakonodavnog materijala. 2.finansijske i vojne uredbe u vezi sa davanjem milostinje (zakdh) i svetog rata (jihdd). koje se odnosi na ubistva. Između ličnosti Starog zavjeta osobito se ističu: Adam. u Novom zavjetu (Jas. Dan. Isusova majka. veliki potop osam puta.). Marija. 2 : 23) i Koranu (4 :124). jasno aludira na Aleksandra. Dnev. 3. 256. 7 Sur. 21:52 i slj. 20:7).periodu borbe. Ishmael.. a Sodoma osam puta. Za najuzvišeni]e stihove Korana uzimaju se stihovi sure 2:172. Kao »prijatelj« Jbožja. David. većinom su duge. On se smatra Miuhamedovim idealnim predšaisniilkoni.. gdje izgleda da je on obdaren božanskim (punomoćijem. Ahasverov . hodočašće i svete mjesece. Ivan Krstitelj. Saul. vatrene. 16:73. obilne riječima i bogate zakonodavnim materijalom. 2:229) zaslužuju najveće zamjerke. 3 :61) i osnivačem Kabe (2 :118 i slj. Priča o stvaranju i padu Adamovu navodi se pet puta. »koje su objavljene« (unzilat) u periodu pobjede. Haman (Haman). Skoro sve istorijske priče u Koranu imaju svoje paralele u Bibliji s izuzetkom nekoliko čisto arabljanskih priča koje se odnose na •Ada. Noa. 3 : 60). U njima su izložene teološke dogme i ritualni propisi koji se odnose na javnu molitvu. i druge dvije koje aludiraju na Aleksandra Velikog (Iskandar dhu-al-Qarnayn)7 i »Sedam spavača« — sve su one samo ukratko spomenute. Pored toga. 41 :8. a da su one koje govore o postupku sa robovima.. Isus (Isa) i Marija. Lot. Abraham8 (spomenut oko sedamdeset puta u 25 različitih sura. brak i razvod. Varijante ovog i drugih sličnih primjera. Sve ove priče imaju didaktički cilj. 24:33) naj-humaniji dijelovi islamskog zakonodavstva.

Njena najveća snaga leži u njezinim rimama i retorskoj snazi. to je udžbenik iz kog praktično svaki musliman uči čitati arapski. samo je jedna strana priče. jeste sluga Faraonov12. i slova (323. Koran je preveden na nekih četrdeset jezika13. jer pored njegove upotrebe u bogoštovlju. zajedničke Hebrejima i Arapima. 21:104 i Iz. 28 :38. Paralele između Matije i mekanskih sura izgleda da su naročito mnogobrojne. Noah) i grčkog (npr. uključujući perzijski. 19:24). čitanje. u kaden-cama i ritmičkim izmjenama glasa. 4:8. štaviše. 92:18 i Luk. stihovi (6. koja je snažna i živa riječ.« I dan-danas se može često vidjeti musliman kako s ulice diže komad papira i brižno ga meće u rupu u zidu da slučajno nije na njemu napisano Alahovo ime. sur. Zak. Pošto muslimani smatraju teologiju. Bevan i C. »Neka ga niko ne dodirne ko nije čist16. Jonah) nego direktno iz hebrejskog. pon. Sa najvećom savješću su izbrojene riječi (77. 56:8—56). Drugi koji imaju upadnu sličnost su sur. 10:73. i sur.. naslikanoj četkom zamočenom u materijalističke boje (sur. namijenjena je za čitanje naglas i mora se slušati u originalu da bi se mogla ocijeniti. Sama slika mogla je nastati pod inspiracijom hrišćanskih minijatura i mozaika koji su predstavljali rajske vrtove s anđeoskim figurama. 2:7. Nuh. 11:41. Vjerski uticaj. 128 koje su izvršili muslimani na više jezika. 17:23—40 i Izl. 9:27. 37:9. sur. 23:3 i Mat. razgovor. sur. 21:20 i Otkr. Elias. 2:6. Yunus. str. sur. ne postoji nijedan autorizovan muslimanski prevod na strane jezike. 10:72 i 2 Pet. Koran postaje naučni priručnik. Osim službenog prevoda na turski jezik. 2:9. 5:49 i Knj. 39:30 i Mat. 5:6—21. npr. između redaka napisanih slobodnih prevoda 6 Vidi The Legacy of Israel. najveći muslimanski univerzitet na svijetu. 9:110 i Mat 7:24—7). 129—71. sur. podsjećaju na slična djela koja su zabilježena u Apokrifnim evanđeljima. Mat. 21:23—7). udžbenik za sticanje slobodnog obrazovanja. 53:45 i I Sam. 26:14. 4:16. 1928). Ovo neizmjerno poštovanje prema knjizi dostiglo je vrhunac u kasnijoj dogmi da je to »nestvorena riječ« božja. i »svaka duša okušaće smrt« (sur. 19 :16—29. 53:39—42 i Ezek. 7:36—53. i sur. 3 :1. 11 Estera. Anđeli su bili tumačeni kao da predstavljaju mladiće i djevojke. 4. 4:28. Njegov književni uticaj može se . Sama riječ Koran (Qur'an) znači glasno čitanje. Ps. urdu. Ova knjiga. što se ni u kom prevodu ne može reprodukovati bez gubitka i oštećenja. sur. sur. sur. koji on vrši kao osnova islama i kao najveći autoritet u duhovnim i etičkim stvarima. 3 :31—10. 6:7. odjek »Logos« teorije15. čija se kopija nalazi u kasnijim spisima Parsa. Njegova dužina iznosi četiri petine arapskog prevoda Novog zavjeta. R.236). 21:36. Siioger (Oxford. 24:50 i Zak. i »kuća sagrađena na pijesku« (sur. isp. marathi. on je najčitanija knjiga koja je ikada bila napisana. neautorizovanih. Takvi stihovi kao što su oni koji govore »oko za oko« (sur. 2:273 i Mat. Vri jedno je napomenuti da vjerovatno arapski oblici imena ličnosti Starog zavjeta dolaze uglavnom više posredstvom sirijskog (npr. 18:20. 7:38 i Mat. izl.621)14. Jedini odlomak koji se može smatrati direktnim citatom je sura 21:105. ben-galski.934). međutim. 10 Sur. 6:7—9. sur. ap. pon. sur. 17. 3:43). Izvjesna čudesna djela koja se pripisuju djetetu Isusu. Komparativno proučavanje naprijed navedenih koranskih i biblijskih priča i takvih paralelnih odlomaka kao što su oni koji se ovdje navode ne odaje doslovnu ovisnost: sur: 2:44—58 i Djel. Sve u svemu. 53:49 i I Sam. pravnu nauku i nauku uopće različitim aspektima jedne te iste stvari. 6:3. E. Ilyas. 3:182 i Heb. kada govori u kolijevci (sur. uključujući i Injil al-Tufullyah.. sur: 36:53 i I Tim. i »deva i igla« (sur. sur. 16:28) očigledno predstavljaju stare se-mitske poslovice i izreke. 20:2 —17.miljenik11. izid. Mada je Koran najmlađi među epohalnim knjigama. 48:29 i Mark. 24:4. 2:5. ima. 29:57. Jedina očita paralela sa ma kojim sadrž€fjem svetih perzijskih knjiga može se naći u slici neba i pakla. 3:41) i pravljenje ptica od kala (sur. 42:19 i Gal. U takvoj jednoj školi kakva je al-Azhar. javanski i kineski. 40 : 38. 12 Sur. ova knjiga još važi kao osnov cijelog nastavnog plana. 6:24.

Novi engleski prevod izvršen je da se zadovolje svi oni ikoji žele da se 'upoznaju sa 'turskim ispraz nostima«. hoteći da pobije islamsko vjerovanje. sa svima onima »sijačima skandala i raskola«. On. U svojoj Božanskoj komediji Dante upućuje Muhameda u jedan od nižih slojeva pakla. Rodvelov (Rodwell) (1861) prevod ima hronološlki red sura. Na engleskom prvi prevod se pojavio god. Kaba i pleme Quraysh bili su odlučujući faktori ove nove orijentacije. prevod je izvršio Sieur Du Ryer. i do danas je ostao. 1141).. uzor proznog djela. I stvarno. . Koran je bio. • ISLAM. . u Veneciji Aleksandar Raganini. preko devedeset posto muslimanske teologije . 1:1. svugdje vjerno čuva i njeguje. s druge strane. 15 Isp.. klasični jezik. Njegov jezik je ritmičan i pun retorike. U Imdnu pojam boga zauzima na j uzvišeni je mjesto. Posl. Njegova prva i najveća dogma je la ildha illa-l- Ldh. 1649... U tretiranju osnova svoje vjere muslimanski teolozi prave razliku između iman (religijsko vjerovanje). Iv. . i 1499. nema nijednog drugog boga osim Alaha. 'ibadat (bogoštovni čini. Arabiji i Egiptu. što sve sačinjava din (vjera)1. (London) pod naslovom The Alcoran of Mahomet. 13 Prvi prevod na strani jezik izvršen je na latinska pad pokroviteljstvom Časnog Petra. jer se i u Iraku i u Maroku. .) s arapskog originala je parafraza u kojoj se osjeća uticaj latinskog prevoda Maračija (Manracci) Refutatio Alcorani (1698). Marmaduka Piiktola (Pickthall) (1920) vrlo je uspio. najraniji. 22—30. U Muhamedovo vrijeme nije bilo nikakvog prvorazrednog proznog djela na arapskom. pa je po shvatanju mnogih srednjovjekovnih evropskih i orijentalnih hrišćana važio više kao heretička hrišćanska sekta nego kao posebna religija. vjerske dužnosti). prema tome. Ričard Bel (Richard Bell) (1937—9) pokušava da da kritioko preuređenje stihova. ipak. jednako kao i u Siriji.«2 Iman sadrži vjeru u boga i njegove anđele. u . god. Najranije arapsko štampanje Korana izvršio je između 1485. Dok danas Iračanin samo uz malu poteškoću potpuno razumije govor Marokanca. Postepeno se islam razvio u neovisan i poseban vjerski sistem. koji je izrađen po uzoru na Koran. i . a.. 19 Sur. opata iz Klinija (ča. VJERA POTClNJAVANJA VOLJI ALAHOVOJ POGLAVLJE X Od tri monoteističke vjere koje su se pojavile kod Semita. Njegova rimovana proza postala je norma koju svaki današnji konzervativni arapski pisac nastoji savjesno imitirati.. «Zakon božji (din) je islam. ne osjeća nikakve poteškoće da razumije njegov pisani jezik. Sejlov (Sale) prevod (1734.ocijeniti pri pomisli da se samo zahvaljujući njemu razni dijalekti arapskog jezika nisu raspali u posebne jezike kao što je bio slučaj sa romanskim jezicima. Palmerov (1880) pokušava da ireprodukuje orijentalni okus. I*T rovana njegove »knjige« i njegove vjesnike i u posljed- nji dan. ikoji je preveden s arapskog originala. ihsan (pravična djela). . islam Korana je na j karakteristični ja i bliža judejstvu Starog zavjeta nego hrišćanstvu Novog zavjeta. 14 Ima i drugih brojanja. ali nije poetičan. 56 : 78. ikoji je obezbijedio usluge trojice hrišćanstkih naučnika i jednog Arapina. ali je prevod izvršen sa francuskoga. ima mnogo srodnosti i s jednim i s drugim.8.

koji odgovaraju njegovim imenima. 7:179) i isto toliko atributa. skriptu- 4 C. 27. očigledno je bio čin koji je Muhamedu priskrbio naziv za novu vjeru4. Islam je (sur. 2 Koran.). Muhamed je samo ljudsko biće čije je jedino čudo i'jdz Korana5. . al-Milal w-al-Nihal. 7:157. savjetodava-lac (35:22) svoga naroda. str. Od svih čudesa on je najveće. On sadrži konačnu objavu (sur. 3:1). 12. str. 3 :17. 37:103). Masdblh. Po svojoj fonetskoj i grafičkoj reprodukciji i po svom jezičkom obliku Koran je identičan i podjednako vječan kao i njegov nebeski prototip (sur. Ne nudi nikakav nedostiživ ideal. Samoubi-stvo je rijetko u muslimanskim zemljama. isp. on je obdaren božanskim dahom. Njegova je vjera prevashodno praktična. 96—7. 1324). 49:14) vjera »potčinjavanja« i »predanja« volji Alahovoj. u njoj ima malo teoloških zamršenih i zapletenih pitanja. Atributi (sijat) njegove moći i veličanstva zasjenjuju atribute njegove ljubavi (sur. Potpune muslimanske brojanice (tespihe) imaju de- 1 Isp. On ima devedeset i devet uzvišenih imena (al-asma' al-husna3. sa njegovim jasnim i zanosnim vjerovanjem u vrhovno upravljanje jednog transcendentalnog bića. Svaki koranski citat uvijek ima za uvod »Alah kaže«. 6:59—62. (Cairo. C. sur. i slj. 5:5. P — Istorija arapa 130 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA vedeset i devet bobaka. 11). posvećenje i »apostolsko nasljedstvo«. koji je takođe »duh svetosti« f!6:104. 17:107—8. 90. 97:1. 3 Al-Ghazzali. nepromjenljiv (2:256. 158). str. I. Po koranskom teološkom sistemu. prema tome je najveći. 3:25—7). On je jedini pravi bog. Njegovi vjernici uživaju u svjesnom zadovoljstvu i pokoravanju volji božjoj. 2:100—101. što nije poznato kod sljedbenika drugih vjera.govori o Alahu.. ona nema mističnih sakramenata ni svećeničke hijerarhije koja za sobom povlači rukopoloženje. 16:3—17. on je prije svega postojao. 85:21—2). Grijeh može biti ili moralni ili ritualni. 6:125. al-Maqsad al-Asna. Svi ljudi i svi zli duhovi ne bi bili u stanju da u zajednici proizvedu nešto nalik na njega (17:90). 48:29). 59:23—24). 6:114—15). U svojoj nauci o anđelima islam daje najistaknutije mjesto Ga-brijelu (Jibril). 1933). koji je izražen riječima aslama (sur. prema tradiciji. 9:6. 46. Cureton. Najteži i jedini neoprostiv grjeh je shirk.. Međutim. 116). 2:81) i »vjerni duh« (26:193). Druga dogma u Imanu govori o Muhamedu kao Alahovu vjesniku (rasul) (sur. Po Muhamedovu mišljenju »sljedbenici objavljene knjige«. on odgovara Hermesu iz grčke mitologije. Koran je Alahova riječ (kalam. 48:15. folkloru i narodnom vjerovanju. dodavanje i povezivanje drugih bogova s jednim pravim bogom (4:51. str. U ovom nekompromisnom mo-noteizmu. 28:51. i slj. Tonrey. 21:98. Baghawi. 56:76—9. II izd. posljednji iz dugog niza proroka čiji je on »žig« (33:40). Kao vjesnik vrhovnog božanstva. on je sveznajući i svemogući (13:9—17. leži glavna snaga islama. Bog je najveća stvarnost. Ispovijedanje njegovog jedinstva dobi ja najpregnantniji izraz u suri 112. nosiocu objave (2:91)6. 1842 —6. al-Shahrastani. Njegov prorok (7:156. pokušaj žrtvovanja sina od strane oca. i slj. 102. sur. Potčinjavanje Abrahama i njegova sina najvišoj kušnji. on je stvoritelj (sur. London. vol. The Jewish Foundation of Islam (New York. izd. 44:2. Pripisivanje mnoštva božanstvu Muhamedu je izgledalo najodvratnije djelo i u medinskim surama se politei-stima neprestano prijeti posljednjim sudom (28:62. On nije »stvoren«. d slj. 2:27—8). Ona se ogleda u praktičnoj i djelotvornoj prirodi njezina osnivača.

Islam se. vjere Ispovijedanje vjere (shahadah). 9* 132 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA pedeset prilikom Muhamedove posjete na njegovom noćnom putovanju u sedmo nebo (sur. kako je naslikan u Koranu. Pogled na muslimanski svijet iz ptici je perspektive za vrijeme molitvenog sata (ne osvrćući se na razliku prouzrokovanu geografskom dužinom i širinom) pružio bi prizor jednog čitavog niza koncentričnih krugova vjernika kako se zrakasto širi od Kabe u Meki i pokriva površinu koja se neprestano širi od Sijera Leone do Kantona i od Tobolska do Kejptauna. 8 Svitanje. L. na »sat« (15:85. Molitva je drugi stub vjere. 5:9—9) nije bila ustanovljena sve do medinskog perioda. prvi stub. vol. str. I između ova dva događaja ove se riječi najčešće ponavljaju.Fasl fi al-Milal w-al-Ahwa' w-al- -Nihal. • Isp. 31:32). vol. 17:1). 85. Lammens. hrišćani i Jevreji. vol. Ovo su prve riječi koje dopru do ušiju muslimanskog novorođenčeta. Vidi ibn-Hazm. pretpostavlja uskrsnuće tijela. str. sa tjelesnim mukama i fizičkim uživanjima. sur. Stvarnost budućeg (zagrobnog) života istaknuta je čestim pozivanjem na »sudnji dan« (15:35—6. aramejska je pozajmica. 55 :17. III (Cairo. Muhammadun rasulu-l-Ldh (nema boga do boga. VJERA POTĆINJAVANJA ALAHU 131 raristi7. Ps. al. 82:17—18). sažeto je izloženo u dvostrukoj koranskoj formuli la ildha illa-l-Ldh. na »dan« (24:24—5. al-Itqan f i (Ulum al- Qur'an (Cairo. One se javljaju i u mujezinovom pozivu na molitvu. Prema al-Bukhariju10. uglavnom. Mada je preporučuje jedna ranija sura (87:15) i zahtijevaju izvjesne mekanske objave (11:116. Prihvati li se formula jednom i ponavlja li se. 10 Sahlh. 219. 17:80—81. 10—14. 17. 62. Budući život. Sur. tj. do pet molitava došlo se kompromisom nakon što je Alah zahtijevao 7 H. Pet stubova' Vjerske dužnosti ('ibdddt) muslimana temelje se 1. 1925). 1926). podne. 13 :27—30. II. 30:56). Knj. 2 Molitva ^ vJernika muslimana se očekuje da pet puta8 dnevno okrene svoje lice prema Meki i da izgovori propisanu molitvu. a one su i posljednje koje se izgovaraju na čovjekovom grobu. mada neki komentatori sure 98:5 zastupaju drugačije mišljenje. ritualna molitva sa propisanim brojem od pet odvojenih i posebnih molitava na dan i potrebnim stanjem vjerske i ritualne čistoće (2:239. ISLAM. 6 Ova sura sadrži jedinu sigurnu tvrdnju da je Gabrijel bio posrednik objave. 4:46 izgleda da ukazuje da je ograničenje i kasnija zabrana . 5 Ljepotu njegove kompozicije čini njegov čudesni karakter.. str. osoba je nominalno musliman. 53 :5—7. Koran. saldh. Ako je molitva postojala prije islama. 18:20) i na »neizbježni« (69:1—2).. Čitava jedna sura (75) nosi naslov Uskrsnuće (al-qiydmah). 24:57". nisu možda bili uvršteni u politeiste. L'Islam: croyances et institutions (Beirut. zahod sunca i smrkniuće. post. sredina popodneva. isp. morala je biti neorganizovana i neofici-jelna. 116—25. Termin za ritualnu molitvu. 81 :19—20. d slj. Na to ukazuje njegova arapska ortografija (sa jednim wdw). Najuzbudljiviji dijelovi Korana obrađuju eshatologiju. na »dan uskrsnuća« (22:5. koji se više puta u jednom danu ponavlja sa vrha minareta. 30:16—17). i str. 7. I. Muhamed je Alahov vjesnik). str. 4:46. 18 :23—33. 1347). isp. al-Suyuti. 17 :87—96. L.. Zajednička molitva (2:239) najkasnije je naređena. zadovoljavao usmenim ispovijedanjem vjere. Ispovijedanje na tzv' Pet stubova (arkdn) islama.

Taj naročiti mjesec. Za mladu islamsku državu skupljali su zekat regularni službenici i njim se rukovodilo iz centralne blagajne da bi se pomoglo siromašnim u zajednici. vjernici pružaju prizor koji uvijek ostavlja dubok utisak. VJERA POTClNJAVANJA ALAHU manima. ali je obično u prosjeku iznosio dva i po postotka. Tako je mjesto obavljanja molitve postalo »prvo vježbalište islama«. 19:27. Po svom dostojanstvu. sa raspadanjem čisto islamske države. 2:192). vjernik musliman dnevno ponavlja oko dvadeset puta. 4:94. voće i robu. 2:216—17. U svom stereotipnom obliku molitva nije toliko traženje i ponizna molba11 koliko spominjanje Alahovog imena (62:9—10.v •. 5:63) i obavezna je za sve odrasle muškarce. Ona je unaprijedila ono bratstvo zajednice vjernika kojim je vjera Muhamedova teoretski zamijenila krvna srodstva. koji se često ispoređuje s Očenašem. ova je zajednička molitva morala imati velik značaj za gorde i individu-alistički nastrojene sinove pustinje. pod kojom se podrazumijeva milostinja pokupljena i razdijeljena jedino musli- 11 Ovu du'a'. bez obzira koji je njegov maternji jezik. 50:38—9). 263—9. jednostavnosti i redu on je nenadmašiv kao kolektivni bogoštovni običaj. koji je možda bio svet u predislamsko doba. Ona je u njima razvila smisao za društvenu jednakost i svijest solidarnosti. uključujući novac.«. Zbog toga je ovo najčešće ponavljana formula koja je ikad izumljena. 2:40. sur. nepropisanu i privatnu ili individualnu molitvu. Mada se pokajnički post više puta propisuje u medinskim surama (58:5. koja je dobrovoljna i podrazumijeva davanje milostinje uopće.-*. a upotreba arapskog jezika kao izražajnog sredstva za njega je neminovna. • •' . (9:5. 8:47). Zekat je čisto vjerska ustanova. Njezin osnovni princip odgovara porezu u naravi. Nisu nepoznati u novije vrijeme slučajevi da su se vlade ili . Jedna karakteristika službe u petak je khutbah (propovijed). o T)avanie U početku propisana kao dobrovoljni čin Ijuba- •-. svrstani u redove u džamiji i slijedeći tačno i svjesno vodstvo imama. Riječ zekat je aramejskog porijekla i mnogo je specifičnija od sadaqah. 77 itd. zekat je bio ponovo ostavljen savjesti muslimana. 273—5) razvila u obavezno oporezivanje imovine. Kasnije.: . Zekdt čini treći stub vjere. mfi&jjjsm . Ovom bogoslužnom skupu su bili prauzor vjerski sastanci u jevrejskoj sinagogi. 2:183). koju govori predvodnik (imam). 9:60). koji su.. • vi i smatrana skoro isto što i pobožnost. Vjernik treba da je u stanju zakonske čistoće (taharah). Neke džamije imaju rezervi-sana mjesta za žene.. prema Pliniju12. Stojeći uspravno. u kojoj se posrednička molitva govori za vladara države. Naređuje se uzdržavanje od svake hrane i pića od svanuća do zalaska sunca (sur. Njezin tačan iznos je varirao i određivao se u svakom pojedinom slučaju vjerskim zakonom fiqh.). Čak ni vojničke plate nisu se izuzimale. jer je to djelo koje nadilazi lične obaveze (najilah). Jednostavni i pun značenja jatihah. stoku. J. žito. U Koranu zekat se povezuje često sa saldh.. ramazan kao mjesec posta spominje se samo jedanput (2:179—81). podizale džamije i podmirivali vladini troškovi (sur. ne treba brkati sa formalnom molitvom saldh. 2:181) i dobijena bitka kod Badra.."• :•:•-••:. •.. ali u njegovom kasnijem razvitku na njega je uticala hrišćanska nedjeljna služba božja. zekat se (vjerska milostinja. Ritualna molitva je zakonom određen čin koji vrše svi sa jednakim tjelesnim držanjem i pregibanjem koljena i s istim upravljanjem tijela prema istoku. Dvaput zaslužnija je svojevoljna ritualna molitva koja se obavlja noću (tahajjud 17:81.upotrebe vina moglo nastati zbog potrebe oslobađanja božje službe od pretjeranih nereda. južnoarabljanski trgovci morali plaćati svome bogu prije. Podnevna molitva u petak je jedina javna molitva (62:9.: : l ' l • 133 ISLAM. Kao disciplinska mjera. bio je izabran zato što je u njemu prvi put Koran bio objavljen (sur. nego im je bilo dozvoljeno prodavati mirodije.

4. koji traje od sedmog do osmog dhu- 12 Kuj. Pretpostavlja se da jedanput u životu svaki musliman oba spola koji može pri-ušiti sredstva u određeno doba godine preduzme svetu posjetu Meki. vol. U ovim obredima islam se najviše okoristio ostavštinom . prema njihovoj (predaji. čitava se ceremonija formalno završava. naime. 208. vol. on se mora uzdržavati. (Knj. Odjeci o njemu održali su se u Starom zavjetu. prema Rif<atovu djelu Mir'dt. izl. poslije godišnjih vašara.narodne mase u muslimanskim zemljama služile nasiljima protiv vjernika koji nisu postili. Pravi hajj zapravo počinje putem u Arafu16. pored ovog što je propisano u vezi sa postom ramazana i drugog. 13 Sirah. lov i čupanje biljaka iz korijenja. II. Nemamo nikakva dokaza praktikovanja posta u predislamskoj paganskoj Arabiji. pogl. 4:2. 2:192—6. a 'Arafat brdo. Odmori (wuquj) su u zabačenim svetištima Arafe. str. bila uhvatila čvrst korijen među hrišćanima i Jevrejima (Mat. 5:1—2. obavljaju ovu sa'y 'kao uspomenu na događaj kada je Hagar trčala 'tamo-amo sedam puita između ova dva uzvišenja tražeći izvor za svog žednog sina. zatim. koje se uvijek obavlja desetog dhu-al-Hijjah. 3:91. Muzdalifi i Mini. Zak. XII. Poslije brijanja glave. 151—2. kao što je seksualno općenje. str.) U početku to je mogao biti kult sunca. i tu očito u značenju »šutnje«. 9:9). Hodočašće u sveta mjesta bilo je prastara semitska institucija17. Lev. sur. U predislamskog doba u Sjevernoj Arabiji. 17. 15 Muslimana. Sedme godine hidžre Muhamed je prihvatio i islamizirao prastare hodočasničke obrede koncen-trisavši ih u Kabu i 'Arafu. ali je institucija. Klanjem deve ili ovce ili koje druge rogate domaće životinje u Mini (Koran 22:34—7). Hodočasnik (hajj) ulazi u sveti ograđeni prostor kao muhrim (obučen u neobrubljenu haljinu) i obavi sedmerostruko obilaženje Kabe (tawaf) i sedmerostruki put (sa(y) između obližnjeg brežuljka al-Safa i uzvišenja Marwah. koje leži nasuprot njemu15. 23:14. 32. 'Umrah je manje putovanje u Meku i može se preduzeti individualno i u svako doba. Post 5 Hodočašće Hodočašće (hajj. čije su ceremonije padale u vrijeme jesenjeg ekvinokcija i činile neku vrstu oproštaja s okrutnim gospodarenjem palećeg sunca i odavanja dobrodošlice gromovniku plodnosti Quzah. odjeća (ihram) se odbacuje i ponovo se uzima ihlal (svjetovno stanje) Cijelo vrijeme dok je hodočasnik muhrim u posvećenom stanju. 44. l Sam.. što se slavi po čitavom muslimanskom svijetu kao (Id al-Adha (svetkovina klanja). 1:3. 34:22—3. 16 :29. i : i • 134 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA -al-Hijjah. U Medini i prije uspostavljanja ramazana Muhamed je očigldno svetkovao deseti dan muharema ((dshurd') kao dan posta. 18 'Arafah je dolina. pon. Ovo je on preuzeo od Jevreja14. str. 14 Bukhard. ali dvije riječi često se upotrebljavaju naizmjenično. U mekanskim surama riječ za post (sawm) dolazi samo jednom (19:27). I. naravno. mora se pridržavati specijalnih odredbi koje mu zabranjuju prolijevanje krvi. Ceremonija bacanja kamena obavlja se na putu za dolinu Mina u Džamrat 'Akabi. slijedilo je hodočašće do Ka-be i 'Arafe u mjesecu dhu-al-Hijjah. 96) jeste peti i posljednji stub islama. Ibn-His-ham13 tvrdi da su članovi plemena Quraysh u jdhillyah periodu imali običaj da provedu svake godine mjesec dana na brdu Hira' čineći pokoru (tahannuth).

1922). 300. Svaka od ovih zemalja običavala je svake godine slati na čelu karavana mah. Prosječan broj hadžija između dva svjetska rata godišnje je iznosio oko 172. Robertson Smith. I. str. od Senegala. VJERA POTClNJAVANJA ALAHU koja se ne jaše nego vodi. Egipat i Pakistan su poslali najveći broj hodočasnika. Histoire des sultans mamlouks de l'Egypte (Pariš. str. jer sam ja obavio. str. 3. izd. ja samo s njom zbijam šalu. broj hodočasnika popeo se na jedan milijun. 1288). Oprosti meni i mom ocu ako hoćeš. uvijek je u pokretu prema Istoku. Službene statistike za 1958. str.. A.« Kad je ovo čula druga Bedoiinka.). nekoliko ranih djela20 pripisuju ovaj običaj umajadskom vicekralj u Iraka. al-Kanz al-Madfun (Bulaq. I <pt. IV. str. Kad nam jedanput da kišu. 276. 21 Suyuti. 6. koji je slavio taj događaj sa naročitim svečanostima. str. L. 35) slučajno je čuo Đeduinku ikako se obraća Kaibi na ovaj načini: »O. 149—50. II.280. Neki idu pješice. Riflatls priča da Beduin. 19 Isti pisac (vol. Četiri veća karavana su ipak iz Jemena. potpuno je sigurno da je Mameluk Bay- bars (1260—77). Lectures on ihe Religion of the Semites. god. raskošno ukrašenu nosiljku. vol. Oook (London. godine 20 Ibn-Qutaybah. 74. str. žene jednog od posljednjih ajubidskih sultana. U eri hodočašća Hidžaz je dobivao glavne izvore svojih prihoda sve do otkrića naftonosnih izvora. ja joj neću donijeti ništa!« i H 135 ISLAM. oni koji prežive na kraju okrenu nekoj zapadnoj luci Crvenog mora. kada danas obavlja svoje ritualno obilaženje Kabe. ibn Rustah. Bez obzira koja je od ove dvije priče tačna. Mahmil. upitala je sagovortnicu: »Da li zaista misliš da joj doneseš bocu. 68. 886. 18 Vol. (al-Maqrizi. Sirije i Egipta. 192. Inače. prose. drugi na devama. al-Suluk f i Ma'rifat Duwal al-Mulukt prev. Gaston Wiet (Cairo. Ma'arif. nosi deva 17 W. vol. 274. God. kako vidiš. gospode ovoga doma! Izjavljujem da sam došao. fcako kažeš?« — na što je prva odgovorila: »Šuti.« Neprekidno polagano kretanje hodočasnika preko centralne Afrike. gospo Laylah! ako dadneš kišu našemu kraju da dobijemo mnogo hajra (ikhayir). al-Suyuti. Nigerije. 19(27). Međutim. Mahanil.000. str. svoje hodočašće19. i stalno brojčano raste kako se naprijed kreće. oni odrađuju svoj put u časnu Meku (al-Mukarramah) i presvijetli grad (al-Madmah al- Munawwarah). vol. Buldan. Iraka. str. Posljednjih godina sirijski i egipatski karavani ističu se svojom veličanstvenošću i sjajem. Mnogi padaju na putu i smatraju se mučenicima. ponavlja na govornom arapskom sljedeće riječi: »O. ovaj običaj postavio na čvrste temelje21. izd. 1845). oprosti mi uprkos tvojoj nesklonosti. S. III. EGIPATSKI I SIRIJSKI MAHMILI NA ODLASKU IZ MUZDILIFE U MINU. Savremena predaja smatra da je sredinom trinaestog stoljeća ideja o mahmilu potekla od Shajar-al-Durre. 1957. vol. 80.naslijeđenom od predislamske Arabije. odakle ih transportu ju na drugu stranu specijalnim brodovima. str. Još od trinaestog stoljeća ove mahmile šalju muslimanske poglavice. željni da pokažu svoju samostalnost i da dokažu svoja prava na zaštitu svetih mjesta. Većina njih su muškarci. M. 1904. ja ću ti donijeti bocu imaslaca da ti namažeš svoju kosu. . 35. Liberije. I. Oni trguju. godinu tvrde da je te godine broj iznosio 620. ali ima i nekoliko žena i djece. Quatremere. al-Mawd{iz w-al- Ltibdr. isp. Ne reci da nisam došao.mil kao simbol svoje veličine. 1). Yaqut. čuvenom al-Hajjaju (f 714. Husn. markab (nosiljka) Ruwa/laha i starozavjetni kovčeg imaju isto staro semitsko porijeklo.

i I ' S
m

- •' 11

POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA
Kroz vjekove je ova institucija služila kao jedan jači faktor objedinjavanja
u islamu i kao najefikasnija zajednička veza među raznovrsnim vjernicima. Ona je
prisiljavala skoro svakog sposobnog muslimana da jednom u životu preduzme taj
put. Uticaj zbližavanja ovakvih skupova bratstava vjernika sa sve četiri strane
svijeta teško se da precijeniti. On je davao priliku crncima, Berberima,
Kinezima, Perzijancima, Sirijcima, Turcima i Arapima -- siromašnim i bogatim,
visokim i niskim — da se zbratime i nađu na zajedničkim vjerskim osnovama. Od
svih svjetskih vjera, izgleda, islam je u najvećoj mjeri uspio da poruši
barijere rase, boje kože i nacionalnosti - - u najmanju ruku unutar granica
svoje zajednice. Granica je povučena samo između vjernika i ostalog
čovječanstva. Ovi hodočasnički skupovi su, bez sumnje, doprinijeli svoj udio u
ostvarenju ovog rezultata. Dalje, oni su pružali izvanredne prilike za
propagiranje sektaških ideja među narodima koji dolaze iz zemalja koje nisu
zajedno povezane modernim sredstvima komunikacija i gdje još glas štampe nije
živi glas. Takav pokret kao što je, npr., sanusi u sjevernoj Africi, odavde vuče
svoje porijeklo, i svoje brzo rasprostranjenje treba da zahvali međusobnim
razgovorima vođenim ovdje u Meki.
Dužnost svetog rata (jihdd)2'2 (sur. 2:186 — 90) podignuta je na dostojanstvo
šestog stuba, u najmanju ruku, od sekte haridžita. Njoj islam kao svjetska sila
duguje svoju ekspanziju, kojoj se ne može naći ravna u istoriji. Jedna od
glavnih dužnosti kalifa je da se brine da se ne potiskuje natrag geografski zid
koji razdvaja dar al-Isldm (zemlju islama) od ddr-al--harb (ratna teritorija).
Ova bipartitna podjela svijeta na prebivalište mira i prebivalište rata ima
svoju paralelu u komunističkoj teoriji Sovjetske Rusije. Posljednjih godina,
međutim, jihdd ima manje pristalica među muslimanskim svijetom, uglavnom zbog
pocjepkanosti i neodlučnosti mnogih njegovih dijelova koji se nalaze pod
uticajem raznih stranih vlada koje oni smatraju suviše jakim ili previše
blagonaklonim da ih ne treba uklanjati. Posljednji takav poziv na opći ustanak
protiv nemuslimana uputio je u jesen 1914. otomanski sul-tan-kalif Muhammad
Rashad, ali se on potpuno neuspješno završio.
Još jedan važan članak vjere je vjerovanje u božansku odluku o dobru i zlu
(sur. 9:51; 3:139; 35:2), dominantan faktor muslimanske filozofije i postupaka
kroz vjekove.
Vjerske obaveze f'ibdđat), o kojima smo naprijed raspravljali, čine osnove
islama. Međutim, one nisu jedine koje propisuje Koran. Raditi pravo (ihsdn) ima
iza sebe isti autoritet. Odredbe privatnog, kao i javnog morala u muslimanskom
svijetu sve su vjerskog karaktera. U osnovi, volja Alahova, kako je objavljena
na usta Muhame-dova, odlučuje šta je pravedno (halal, dozvoljeno, zakonito), a
šta krivo (haram, zabranjeno). U istorijskom razvoju vjere u Arabiji islam je
prvi zahtijevao ličnu vjeru i lični moral (sur. 53:39 — 42; 31:32), na području
etičkih principa on je mjesto plemenske zajed-
22 Teoretski nema svjetovnog rata u islamu.
Sveti rat

137

HODOČASNICI OKOLO KABE OBAVLJAJU MOLITVU

SJEVEROISTOČNI POGLED NA KABU

138
niče, zasnovane na krvnom srodstvu, zamijenio moralnu vjersku zajednicu. Od svih
ljudskih vrlina on najviše insistira na dobrotvorno-sti u obliku zekat. U
odlomcima kao što su 2:172; 3:100, 106, 109:11; 4:40; 7:31, koji se mogu zgodno
uporediti sa najboljim odlomcima Starog zavjeta (npr. Amos 5:23—4; Hoz. 6:6;
Mik. 6:6—8), jasno su izloženi njegovi etički ideali.

POGLAVLJE XI
PERIOD OSVAJANJA, EKSPANZIJE I KOLONIZACIJE
632—61. n. e.
Ortodoksni kalifi:

1. Abu Bakr
2. <Umar
3. 'Uthman
4. Alija

632—34. 634—44. 644—56. 656—61.

U toku cijelog svog života Muhamed je lično vršio dužnost proroka,
zakonodavca, vjerskog vođe, glavnog suca, vrhovnog komandanta armije i civilnog
poglavice države. Sada je, međutim, Muhamed bio mrtav. Ko je trebao da bude
njegov nasljednik, njegov khalifah (kalif) u svemu izuzev duhovne funkcije? Kao
posljednji i najveći prorok koji je čovječanstvu izručio posljednju volju božju,
očigledno, Muhamed nije mogao imati nikoga da ga naslijedi.
Prorok nije ostavio nijedno muško dijete. Nadživjela ga je jedino kćerka
Fatimah, Alijina žena. Kod Arabljana, međutim, položaj poglavice ili šeikat
zapravo nije bio nasljedan; on je bio više izboran, jer se išlo linijom
plemenskog starješmstva. Čak i da njegovi sinovi nisu umrli prije njega, problem
ne bi bio riješen. Muhamed, međutim, nije jasno odredio nasljednika. Prema tome
je kalifat prvi problem s kojim se islam morao suočiti. To je još uvijek goruće
pitanje islama. U martu 1924, šesnaest mjeseci pošto su ukinuli sultanat, Turci
kemalisti učinili su kraj i Otomanskom Kalifatu u Carigradu, koji je držao (Abd-
al-MajId II. Poslije toga bilo je sazivano nekoliko panislamskih kongresa u
Kairu i Meki da odrede zakonitog Prorokova nasljednika, ali bez uspjeha. Po
riječima glasovitog istoričara religija al-Shahrastanija (-f 1153)1: »Nijedno
pitanje u islamu nije prouzrokovalo više krvoprolića od kalifata (imdmah)«.
Kao i uvijek kada se ozbiljan problem stavi pred odluku narodnih masa, i
sada, poslije Muhamedove smrti, pojavio se veći broj oprečnih stranaka. Na
jednoj strani bile su izbjeglice (muhdji-run), koji su svoja prava temeljili na
činjenici da oni pripadaju
1 Str. 12.

. J

140

POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

Prorokovu plemenu i da su oni bili prvi koji su priznali njegovo poslanstvo. Na
drugoj su strani stajale pristalice iz Medine (Ansar), koji su tvrdili da bi
zajedno Muhamed i islam u svojim prvim počecima propali da im oni nisu pružili
utočište. Kasnije su se ove dvije stranke spojile i obrazovale stranku drugova
(sahabah). Poslije toga došli su legitimisti (ashab al-nass w-al-talyin), koji
su dozivali da Alah i Muhamed nisu mogli prepustiti zajednicu vjernika slučaju i
hirovima izbornog tijela i, prema tome, morali su ostaviti jasne propise za
njezino starješinstvo time što su odredili neko naročito lice da naslijedi
Muhameda. Alija, Prorokov stričević, muž njegove preživjele jedinice kćerke i
jedan od prva dva ili tri vjernika, bio je taj koji je na taj način određen i
njegov jedini zakoniti nasljednik. Pošto je ova posljedna stranka bila protiv
izbornog principa, ona se uporno oslanjala na božanske pravo upravljanja.
Posljednja, ali ne i na j beznačajni ja došla je umajadska aristokrati ja
plemena Quraysh. U njihovim su rukama bili vlast, moć i bogatstvo za vrijeme
predislamskog perioda (oni su, međutim, najkasnije priznali islam), i oni su
kasnije prisvajali pravo na nasljedstvo. Njihov poglavica abu-Sufvan bio je
protiv Proroka, vođa opozicije sve do pada Meke.
Prva je stranka trijumf ovala. Stari i pobožni abu-Bakr, proro-kov tast, i
jedan među prvom trojicom ili četvoricom koji su u njega povjerovali primio je
od skupljenih poglavica zakletvu vjernosti (bay'ah), možda prema ranije udešenom
planu između njega, 'Umara ibn-al-Khattaba i abu-'Ubavdaha ibn-al-Jarraha. To je
bio trijumvirat koji je bdio nad sudbinom novorođenog islama.

Ortodoksni kalifat: patrijarhalno doba
Abu-Bakr stoji na čelu liste četvorice ortodoksnih (rashidun) kalifa, koja još
uključuje 'Umara, 'Uthmana i Aliju. Ovo je bio period u kojem sjaj Prorokova
života nije prestajao da sipa svjetlo i uticaj na misli i djela kalifa. Sva
četvorica bili su bliski drugovi i rođaci Prorokovi. Živjeli su svi u Medini,
pozornici Prorokove posljednje duhovne službe, izuzev posljednjeg, Alije, koji
je za svoju prijestonicu izabrao Kufu u Iraku.

Arabija osvaja samu sebe
Za vrijeme svog kratkotrajnog kalifatstva, abu--Bakr (632—4) bio je uglavnom
zauzet tzv. riddah ratovima (secesionističkim ili apostat-skim). Prema pisanju
arapskih hroničara, sva je Arabija van Hi-džaza, za koju se tvrdi da je
prigrlila islam i priznala svjetovnu vlast Prorokovu, poslije njegove smrti
otpala od novoorganizovane države i počela da slijedi veći broj lokalnih krivih
proroka. Činjenica je da je zbog nedostatka komunikacija, potpunog odsustva
organizovanih metoda misionarske aktivnosti i zbog kratkog vremena tek jedna
trećina Poluotoka stvarno ispovijedala islam za vrijeme Prorokova života i
priznavala njegovu vlast. Čak i Hidžaz, neposredna pozornica njegovih
aktivnosti, nije bio islamiziran sve do jedne ili dvije godine

OSVAJANJE, EKSPANZIJA I KOLONIZACIJA

141

prije njegove smrti. Izaslanici (wufud), za koje se govori da su došli da mu
izraze privrženost, nisu mogli predstavljati cijelu Arabiju. Dovoljno je bilo u
ono vrijeme da se jedno pleme smatra muslimanskim ako su samo njegove poglavice
priznale islam.
Mnogo takvih plemena u Jemenu, Jememi i u Omanu opiralo se da plaćaju Medini
zekdt. Prorokova smrt dala im je povoda za ispriku da se aktivno odupru. Jedan
od glavnih motiva bila je surev-njivost zbog sve veće hegemonije prijestonice

Hidžaza. Stare centrifugalne snage, karakteristične za arabljanski život, još su
jedanput bile u punom dejstvu.
Abu-Bakr je bio nepokolebljiv u svom insistiranju na bezuvjetnoj
kapitulaciji »odmetnika« ili na vođenje rata do uništenja2. Kha-lid ibn-al-Walid
bio je junak ovih ratova. U toku otprilike šest mjeseci on je kao
glavnokomandujući prisilio plemena centralne Arabije na pokornost. Najprije je
pokorio pleme Tayyr, zatim Asad i Gha-tafan, čiji je prorok Talhah podrugljivo
nazvao muslimane Tulavhah, i, konačno, banu-Hanifah u Jememi, koji su se okupili
pod zastavom nekog proroka, čije se ime Musavlimah podrugljivo pojavljuje u
deminutivnom obliku u arapskim analima. Ovaj Musavlimah je pružio najogorčeniji
otpor. On je ujedinio svoje vjerske i svjetovne interese sa Sajom, možda
hrišćankom, koja je bila proročica i vračarica plemena banu-Tamim. Njom se on i
oženio. Sa vojskom pod njegovom komandom od 40.000 ljudi, tako kažu, on je
uništio dvije muslimanske vojske prije nego je došao Khalid sa trećom. I od ove
treće, pobjedničke, Khalid je izgubio dosta recitovalaca Korana, tako da je bilo
dovedeno u opasnost ovjekovječenje znanja svete knjige. Drugim bitkama
komandovali su drugi muslimanski generali sa različitom ratnom srećom3 u
Bahreinu, Omanu, Hadramautu i Jemenu, gdje je al-Aswad bio priznavan za proroka.
Tako je većina riddah ratova vođena ne toliko da se silom zaustave otpadnici —
ovo je stanovište i arapskih istoričara — koliko da se privedu u islam mnogi
koji su do toga vremena bili van njegova stada.
Sada je Poluotok, zahvaljujući maču Khalidovu, bio ujedinjen pod abu-Bakrom,
Arabija je morala pobijediti samu sebe prije nego je pobijedila svijet.
Postignuti uspjesi u ovim unutrašnjim borbama, koje su pretvorile Arabiju za
nekoliko mjeseci poslije Prorokove smrti u oružani logor, morali su da traže
nova ratna poprišta. Ovladanu tehniku organizovanog ratovanja trebalo je negdje
primijeniti. Ratnički plemenski duh, sada ujedinjen u nominalno jedno zajedničko
bratstvo, trebalo je da nađe nove puteve da se učvrsti. Dva dominantna događaja
kasne antike su teutonske migracije, čiji J e rezultat bio propast starodrevnog
Rimskog Carstva, i arapska osvajanja, koja su razorila Perzijsko Carstvo i do
temelja uzdrmala bizantsku moć. Od ova dva, arapska osvajanja, čija je
kulminacija bila osvajanje Španije, obilježavala su početak srednjeg vijeka4. Da
je neko u prvoj trećini sedmog hrišćanskog stoljeća imao smjelosti da pro-
2 Baladhuri, str. 94, L. 14 = Hitti, str. 143, L 23.
3 Vida Baladhuri, str. 94—107 = Hitti, str. 143—62.
4 Henri Pirenne, Mahomet et Charlemagne, 7. izd. (Brussels, 1936).

„HMKOJiA TfT.'lA

142

POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

rekne da će se u toku jednog decenija neka nenajavljena, nepredviđena sila iz do
tada barbarske i malo poznate zemlje Arabije pojaviti i sručiti na dvije
ondašnje svjetske sile, postati nasljednik sasanidske, a oteti od druge, tj.
Bizantije, najljepše provincije, on bi, bez sumnje, bio proglašen luđakom. Ali,
eto, to se upravo dogodilo. Poslije Prorokove smrti, izgleda, neplodna se
Arabija pretvorila, tako reći, nekom magičnom silom u rasadište junaka kojima se
teško i po broju i po kvalitetu može igdje_naći premac. Vojni pohodi Khalida
ibn--al-Walida i 'Amra ibn-al-'Asa u Irak, Perziju, Siriju i Egipat spadaju u
naj briljantni je podvige koji su ikada izvršeni u istoriji ratova i mogu se
slobodno uporediti sa vojnama Napoleonovim, Hanibalo-vim i Aleksandrovim.
Oslabljeno stanje suparnika Bizantinaca i Sasanida, jer su jedni protiv
drugih u toku mnogih generacija vodili ubilačke ratove, teški porezi koje su ovi
ratovi iziskivali, nametnuti građanima oba carstva, podrivali su duh lojalnosti.
Ranija podjarmljivanja arabljan-skih plemena u Siriji i Mezopotamiji, a naročito
duž granica, postojanje raskola u hrišćanskoj crkvi, koji je imao za posljedicu
osnivanje monofizitskih zajednica u Siriji i Egiptu i nestorijanskih općina u
Iraku i Perziji, zajedno sa progonima od strane ortodoksne crkve — sve je ovo
utiralo put neočekivano brzom nadiranju arabljanskog oružja. Bizantinci su

zanemarili pogranične tvrđave. Poslije njihove pobjede kod Mute, u zemlji starih
Moaba, nad odredom vojske koji je u septembru 629. bio poslao Prorok, Heraklije
je prestao da šalje pomoć koju su redovno primala sirijsko-arapska plemena južno
od Mrtvog mora i na putu Medina—Gaza5. Urođenici Semiti u Siriji i Palestini,
kao i Hamiti u Egiptu gledali su u arabljanskim došljacima bliže srodnike nego
što su bili njihovi omraženi tlačitelji i strani gospodari. U stvari, na
muslimanska osvajanja može se gledati kao na ponovno vraćanje ranijih posjeda
starom Bliskom istoku. Na podsti-caj islama Istok se sada budio i počeo ponovo
učvršćivati poslije ti-sućugodišnje dominacije Zapada. Štaviše, porezi koje su
tražili novi osvajači bili su manji nego oni koje su utjerivali stari gospodari,
i pobijeđeni su sada mogli slobodnije i s manje ometanja obavljati svoje vjerske
obrede. Što se tiče samih Arabljana oni su predstavljali svježu i snažnu rasu,
raspaljenu novim entuzijazmom, prožetu željom za osvajanjima i ohrabrenu
potpunim preziranjem smrti. To je sve u njih usadila nova vjera. Međutim, velik
udio u naoko čudesnim uspjesima treba pripisati njihovoj primjeni vojne tehnike,
prilagođene otvorenim stepama zapadne Azije i sjeverne Afrike, tj. upotrebi
konjice i četa na devama, čime Rimljani nisu nikad temeljito ovladali.

Ekonomski uzroci ekspanzije
»Klerikalno« tumačenje islamskog pokreta, koje ističu islamski izvori, pravi od
njega prevas-hodno vjerski pokret i neće da prizna da iza njega stoje ekonomski
uzroci. Ovome slična i podjednako odbačena hi-

5 Teophanes, str. 335—6.

OSVAJANJE, EKSPANZIJA I KOLONIZACIJA

143

poteza, koju zastupaju mnogi hrišćani, predstavlja arabljanske mu-slijfiane kako
jednom rukom nude Koran, a drugom mač. Izvan Arab-Ijanskog poluotoka, a naročito
u primjeru ahl al-kitdb (hrišćani i Jevreji), bio je treći i, sa stanovišta
osvajača, poželjniji izbor, pored Korana i mača, — danak. »Ratujte ... s onim
između ljudi koji su sljedbenici objavljene knjige. .. dok god ne plate danak,
svi bez izuzetka, i dok ne budu poniženi.«6 Ovaj treći izbor bio je kasnije
silom prilika ponuđen Zaratustrinim sljedbenicima i neznaboš-cima Berberima i
Turcima. Kod svih ovih ekonomski interesi su po-tisli teoriju. Islam je pronašao
nov bojni poklič, prikladnu parolu i stranačku lozinku. Ona je, bez sumnje,
djelovala kao povezivajući i cementirajući posrednik kod heterogenih masa, koje
do tada nikada nisu bile ujedinjene, i velikim dijelom ona je bila ta pokretna
snaga. Nije lako objasniti osvajanje. Nije fanatizam, nego su ekonomske potrebe
tjerale horde, koje su, u većini osvajačkih vojski bile regru-tovane redom od
Beduina, daleko od granica njihova neplodnog prebivališta u bogate zemlje na
sjeveru. Zelja da u zagrobnom životu stignu u raj mogla je tjerati neke, ali
isto tako kod mnogih je bila jaka čežnja za udobnostima i raskošnim životom
civilizovanih krajeva Plodnog polumjeseca.
Ni stari arapski hroničari nisu u potpunosti odbacivali ekonomski aspekt u
obrazlaganju osvajačkih pohoda kako su ih razradili Kaetani (Caetani)7, Beker
(Becker)8 i drugi noviji naučnici. Al-Ba-ladhuri, najsposobniji istoričar
osvajačkih ratova, izjavljuje da je, prilikom regrutovanja vojnika za sirijsku
vojnu, abu-Bakr »pisao narodu Meke, Tajifa, Jemena i svima Arapima u Nadždu i
Hidžazu pozivajući ih 'na sveti rat' i razbuktavajući u njima želju za njega i
za plijen koji će dobiti od Grka«9. Rustam, perzijski vojskovođa koji je branio
svoju zemlju protiv arapske invazije, dao je sljedeću primjedbu muslimanskom
izaslaniku: »Čuo sam da su vas na ovo što sada činite prisilile samo oskudica i
siromaštvo«10. Stih u pjesmi Ha-mdsah od abu-Tammama11 sažeto i jezgrovito je
objasnio stvar:
Ne, nisi se ti radi raja okanio života nomada,
na to te je, mislim, nagnala želja za hljebom i datulama.

Gledana u vlastitim okvirima, islamska ekspanzija označava posljednju fazu u
dugotrajnom procesu postepene infiltracije sa neplodnog juga u susjedni Plodni
polumjesec. To je posljednja velika semitska migracija.
.Svi su hroničari, gledajući na događaje osvajačkih ratova u svjetlu
njihovih kasnijih razvoja, htjeli da im povjerujemo kako za uspjeh svih ovih
vojni treba zahvaliti ostroumnosti prvih kalifa, naročito abu-Bakru i 'Umaru i
njihovim unaprijed brižljivo razrađenim planovima. Međutim, istorija nam
pokazuje samo malo slučajeva u
• Sur. 9 : 29.
7 Annali, vol. II, str. 831—61.
8 U Cambridge Medieval History <New York, 1913), vol. II, ,pogl. XI.
9 Futuh, str. 107 = Haiti, str. 165.
10 Baladhuri, str. 236—7 = Hitti, str. 411—12.
11 Str. 795.

144
kojima su tok velikih događaja predvidjeli oni koji su ih započeli. Ove vojne
daleko su od toga da su u potpunosti bile rezultat smišljenog i hladnog
proračuna. Izgleda, one su počele kao pljačkaški pohodi koji su trebali da daju
novog oduška ratničkom duhu plemena, kojima su sada bile zabranjene
bratoubilačke borbe. Cilj ovih pohoda, u većini slučajeva, bio je pljačka, a ne
osvajanje stalnih uporišta. Ovako izgrađen, plan je brzo izmakao kontroli onih
koji su ga izradili. Pokret je dobivao sve više poleta kad su borci iz bitke u
bitku izlazili pobjednici. Tek tada je započela sistematska borba i neizbježno
je uslijedilo stvaranje arapskog carstva. Prema tome, njegovo stvaranje ne treba
pripisivati ranijim planovima, nego logici neposrednih okolnosti.
Klerikalno ili teološko stanovište, koje islamsku ekspanziju pripisuje
božjoj providnosti, u stvari odgovara starozavjetnom tumačenju hebrejske
istorije i tumačenjima srednjevjekovne filozofije hriš-ćanske istorije. Njegove
osnovne filozofske postavke potpuno su krive. Termin islam može se upotrijebiti
u tri značenja: u početku kao vjera, kasnije je islam postao država i, konačno,
kultura. Za razliku od židovstva i starog budizma, islamska je religija pokazala
isto toliko agresivnog, misionarskog duha koliko i hrišćanstvo. Islam, koji je
osvojio sjeverne oblasti, nije bio islamska vjera, nego islamska država.
Arabljani su provalili u jedan svijet, neočekivano za njega, kao članovi jedne
nacionalne teokratije. Najprije je trijumfovalo arabljanstvo, a ne
muhamedanstvo. Istom u drugom i trećem stoljeću muslimanske ere glavnina
narodnih masa u Siriji, Mezopotamiji i Perziji ispovijeda Muhamedovu vjeru.
Protekao je dug vremenski period između vojničkog osvajanja ovih oblasti i
njihovog obraćenja na islam. I kada su njihovi narodi prigrlili novu vjeru, oni
su to učinili u prvom redu radi vlastitih interesa — da bi izbjegli danak i
izjednačili se sa vladajućom klasom. Što se tiče islama kao kulture, ona se
sporo razvijala poslije vojničkih osvajanja kao supstrat sastavljen od jezgre i
baštine sirijsko-aramejske, perzijske i helenističke civilizacije, koje su joj
prethodile. S islamom je Bliski istok ne samo ponovo osvojio sve svoje ranije
političko područje nego je i u oblasti kulture povratio svoju staru duhovnu
nadmoćnost.

POGLAVLJE XII
OSVOJENJE SIRIJE

Skoro u isto vrijeme kada je Heraklije, novopozdravljeni oslobodilac
hrišćanstva i obnovilac jedinstva Istočnog Carstva, ponovo u Jeruzalemu, koji je
upravo bio opet oslobođen od Perzijanaca, postavljao istinski krst1, njegove su

trupe s druge strane rijeke Jordana javljale o napadu jedne arabljanske bande,
koja je s malo poteškoća bila odbijena. Poprište sukoba bila je Muta, na granici
Balke, na istoku južne krajnje granice Mrtvog mora. Vođa bande bio je Zayd ibn-
Harithah, Muhamedov posinak, koji je pod svojom komandom imao 3.000 ljudi2. U
ovom pljačkaškom pohodu Zayd je izgubio život i naslijedio ga je, u vraćanju
ostatka hametice razbijene vojske u Medinu, novi obraćenik Khalid ibn-al-Walid.
Tobožnji cilj pljačkaškog pohoda bio je da se osveti mučenička smrt Prorokova
izaslanika, koji je bio poslan gasanidskom poglavici u Busri. Pravi cilj,
međutim, bio je da se osiguraju željeni Mashraflvah mačevi3, koji su bili
proizvođeni u Muti i susjednim gradovima, da bi ih mogli upotrebljavati u
predstojećem napadu na Meku. Događaj se, naravno, tumačio kao jedan od onih
uobičajenih pljačkaških napada na koje su sjedilački narodi pograničnih predjela
bili odavno navikli. Ali, stvarno, to je bila prva puška u borbi koja neće
prestati sve dok gorda bizantijska prijestonica (god. 1453) ne bude pala pred
posljednjim pobornicima islama i dok na zidovima naj veličanstveni je hrišćanske
katedrale sv. Sofije Muhamedovo ime ne bude zamijenilo Kristovo.
Okršaj u Muti bio je jedina vojna protiv Sirije za života Prorokova.
Ekspedicija u Tabuk4, preduzeta sljedeće godine (A. H. 9/630), koju je on lično
predvodio, završila se bez krvi, mada je njom dobi-jeno nekoliko jevrejskih i
hrišćanskih oaza.
Na završetku riddah ratova u jesen 633. tri odreda vojske, u svakom od njih
nalazilo se otprilike 3.00C ljudi, koje su predvodili
1 14. septembar 629. slavi se još sa iknijesovLnria u Libanonu.
2 Tabari, vol. I, str. 1610. Isp. Theophanes, str. 336.
3 Sa Masharif al-Sha'm, tj. visoravni koje gledaju na Siriju. M. J.
de
Goeje, Memoires sur la conquete de la Syrie (Levden, 1900), str. 5.
4 WaqidL str. 425. i slj.; Baladhuri, str. 59 = Hitti, str. 92.
10 — Istorija arapa


146

POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

'Amr ibn^-al-'As, Yazid ibn-abi-Sufyan i Shurahbll ibn-Hasanah5, krenula su u
pravcu sjevera i započela operacije u južnoj i jugoistočnoj Siriji. Yazid je
imao za zastavnika svog rođenog brata Mu'awiyu, kasnijeg proslavljenog osnivača
umajadske dinastije. Yazid i Shurah-bil krenuli su direktno putem Tabuk-Ma'an,
dok je 'Amr, koji je u slučaju ujedinjene akcije trebao da bude
glavnokomandujući, krenuo obalnim putem via Ajla. Broj svakog odreda kasnije se
popeo do nekih 7.500 ljudi. (Abu-Ubaydah ibn-al. Jarrah, koji je uskoro trebao
da postane vrhovni vojskovođa, vjerovatno je stajao na čelu jednom pojačanju i
krenuo je čuvenim hodočasničkim putem, koji je išao starijom saobraćajnicom od
Medine do Damaska.
U prvom sukobu kod Vadi al-Arabe, velikoj uvali južno od Mrtvog mora, Yazid
je slavio trijumf nad Sergijem, palestinskim patricijem, čiji je glavni štab bio
u Cezareji (Qaysariyah). Na povratku prema Gazi, ostatak od nekoliko tisuća
bizantijskih trupa pod Sergijem bio je iznenada u Dathinu napadnut i skoro
potpuno uništen (4. februara 634). U drugim mjestima prirodni položaj išao je u
prilog Bizantinaca, i muslimanski napadači su bili zamarani čarkama. Heraklije,
koji je porijeklom bio iz Edese (al-Ruha') i čije je šestogodišnje ratovanje
očistilo Siriju i Egipat od Perzijanaca, požurio se iz Emese (Hims) da
organizuje i pošalje na jug novu vojsku pod komandom svoga brata Teodora. U
međuvremenu je abu-Bakr zapovjedio Khalidu ibn-al-Walidu, »Alahovu maču«6, koji
je ratovao u Iraku na čelu nekih pet stotina r i d d a h veterana, zajedno sa
plemenom banu-Shayban, potplemenom Bakr ibn-Wa;il, koje je živjelo na perzijskoj
granici, da žurno pohita u pomoć njegovim vojskovođama na sirijskom frontu. Mada
je to bio manji sukob i preduzet vjerovatno bez kalifova znanja, napad na Irak

hronološki se računa kao početak muslimanskih vojnih poduhvata. Međutim, sa
stanovišta Medine i Hidžaza, susjedna je Sirija bila poprište glavnih događaja.
Prije nego je abu-Bakr izdao naređenje, Hira u Iraku se predala Khalidu i
njegovom savezniku al-Muthanna ibn-Harithahu, poglavici Shayban Beduina, uz
nadoknadu od 60.000 dirhama. Ovaj grad, sa svojim arapskim hrišćanskim
vladarčićem, bio je najranija islamska tečevina izvan Poluotoka i prva jabuka
koja je pala sa perzijskog stabla. Ajn al-Tamr, utvrđeno mjesto u pustinji,
sjeverozapadno od Kufe, također je zauzeta upravo prije glasovitog pohoda na
Siriju.

Khaliđo?; opasni pohod
Khalidova maršruta kroz pustinju predstavlja mnoge istorijske i geografske
probleme, jer su nam autori postavili različite pravce kretanja i sasvim oprečne
datume7. Rekonstruisan na temelju kritičkog ispi-
5 Isp. al-Basrl, Futuh al-Shafm, izd. W. N. Lees
(Calcutta, 1853—4),
str. 8—11, 40—42.'
6 Waqidi, str. 402; ihn-'Asakir, al-Ta'rikh al-Kablr, iiad.
<Abd-al-Qadir
Badran, vol. V (Damascuis, 1332), str. 92, 102.
7 Isp. Baladhuri, str. 110—12; Ya'qubi, Ta'rlkh, vol. II, str. 150—51;
Tabaci,
vol. I, str. 2111—13, 2121—4; iibn-'Asakir, vol. I, str. 130; ibn-Athir, al-
Kamil
ji al-Ta'rikh, izd. C. J. Tarnbe>rg, vol. II (Leyden, 1867), str. 312—13.

Q // Qinnasrin\
* N A S R l N
. 'Aimjiio jeru
S VRI A
showing
The Junds or Military Districta
English Milcs to 40 bo Ro 100

IO1

KARTA SIRIJE SA VOJNIM OBLASTIMA (JUNDS)

POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA
tivanja svih izvora8, njegov je put možda započeo iz Hire (mart 634) i vodio je
kroz pustinju u pravcu zapada do oaze Dumat9 al-Džandal (današnji Džauf), koji
leži na po puta, na najlakšoj relaciji između Iraka i Sirije. Kad je jednom
došao u Dumu, on je mogao nastaviti put kroz Vadi al-Sirhan (stari Batn al-Sirr)
do Busre, prvog ulaza u Siriju; na putu, međutim, leže tvrđave. Zbog toga je
Khalid udario sjeverozapadnim putem od Dume do Kurakira10, na istočnoj granici
Vadi Sirhana, i odatle je krenuo pravo na sjever do Suwau, drugog ulaza u
Siriju. To je put od pet dana kroz skoro bezvodnu pustinju. Neki Rafi'
ibn-'Umayr iz Tayyi' plemena bio je vođa puta. Voda za vojsku bila je nošena u
mješinama. Burazi starih deva, koje je kasnije trebalo klati za hranu, služili
su kao rezervoari vode za konje12. Vojska, koja je u svemu brojila pet do osam
stotina ljudi, ja-hala je na devama. Mali broj konja, koje je trebalo u borbi
upotrebljavati, uporedo su vođeni. Na jednom mjestu Rafi', čije su oči tako
zabliještile sunčeve zrake koje su se odbijale od pijeska, nije mogao vidjeti
očekivani znak za vodu. Zato zamoli ljude da potraže bodljikav grm. (<awsaj).
Dok su u blizini njega kopali, udarili su na vlažan pijesak, odakle je voda
potekla na utjehu iznurene vojske.

Dramatski neočekivano poslije osamanaestodnevnog puta Khalid se pojavi u
blizini Damaska (Dimashq), i to upravo u pozadini bizantijske vojske. Odavde je
započeo sa svojim pljačkaškim ekspedicijama. U toku jedne od njih, on se sukobio
i porazio gasanidske hrišć'anske snage kod Mardž Rahita13 na sam dan njihova
Uskrsa. Odatle je Khalid nastavio svoje trijumfalno putovanje prema Busri (Eski-
Sham ili Stari Damask). Ovdje mu je, očigledno, pošlo za rukom da se spoji sa
drugim arabljanskim snagama. Posljedica toga bila je krvava pobjeda u Adž
Nadajnu14 30. jula 634. godine, koja im je praktično otvorila cijelu Palestinu.
Spajanjem snaga Khalid je preuzeo vrhovnu komandu nad ujedinjenom vojskom. Sada
je započela sistematska borba. Busra, jedan od glavnih gasanidskih gradova, pala
je bez velikog otpora. Fihl (ili Fahl, gr. Pella), istočno od Jordana, koji je
gospodario njegovim prelazom, snašla je ista sudbina 23. januara 635. god. Put
prema sirijskoj prijestonici Damasku bio je otvoren 25. februara 635. god. zbog
potpunog rasula neprijatelja u Mardž al-Suffaru15. Poslije dvije nedjelje Khalid
je stajao pred vratima grada, koji je bio čuven po predaji da je najstariji na
svijetu, i sa čijih je zidina sv. Pavle bio spušten u kotarici one znamenite
noći njegova bijega. Damask, koji je trebao da uskoro postane prijestonica
islamskog carstva, predao se u septembru 635. god. poslije šestomje-
8 Alois Musil, Arabia Deserta (New Yor<k, 1927), str. 553—73. • Spomenuta u Knj.
post., 25 :14, Iz., 21 :11.
10 Današnji Qulban Qaraqir1
11 Blizu današnjeg Sab( Biyara (sedam vrela), sjeveroistočno od Damaska.
12 Ashurbanipal spominje neprijatelje Arape, koji »rasparaju svoje deve
koje jašu« da bi ugasili žeđ; Luckenbill, vol. II, § 827; Musil, Arabia Deserta,
str. 570.
13 Gasanidsko polje oko 15 milja od Damaska, blizu 'Adhra'.
14 Ne Jannabateyn; vidi S. D. Goitein u Journal,
American Oriental
Society, vol. LXX (1950), str. 106.
15 Ravnica 20 milja južno od Damaska.

149
OSVOJENJE SIRIJE
sečne opsade izdajstvom građanskih i crkvenih vlasti, u koje je bio upleten djed
slavnog sv. Ivana, o kome ćemo slušati kasnije pod Umajadima. Ostavljeno na
cjedilu od bizantijskog garnizona, civilno stanovništvo Damaska je kapituliralo.
Uslovi su poslužili kao obrazac za buduće aranžmane s ostalim sirijsko-
palestinskim gradovima:
U ime Alaha, sažaljivog i milostivog. Ovo će Khalid ibn-al-Walia učiniti
stanovnicima Damaska ako u njega uđe: on im obećava sigurnost života, imovine i
crkava. Gradski zdovi neće biti razrušeni, niti će ijedan musliman konačiti u
njihovim kućama. Uz to, mi im poklanjamo Alahov ugovor i zaštitu njegova
Proroka, kalifa i vjernika. Dok god budu plaćali porez, samo će ih očekivati
dobro16.
Porez je, očigledno, bio jedan dinar i jedan jarlb (mjera za pšenicu po
svakoj glavi). Taj je iznos kasnije povećao 'Umar ibn-al--Khattab. Balabak,
Hims, Harnih (Epiphania) i drugi gradovi padali su jedan za drugim, kao kegle u
kuglani. Ništa nije stajalo na putu osvajačima koji su napredovali. »Narod
Šajzara (Larissa) izašao je da ih dočeka u pratnji svirača na tamburinima i
pjevača i duboko im se poklonio«17.
Odlučna bitka U međuvremenu, Heraklije je skupio vojsku od
r>f, Jn<rm„if,i nekih 50.000 vojnika i stavio je pod komandu
lili JU,I IH,U,t\,U, i m l l t*, li v
svoga brata Teodora, spreman da da odlučan
otpor. Khalid je u međuvremenu napustio Hims, štaviše i Damask i druge strateške
gradove i koncentrisao je oko 25.000 ljudi18 u dolini Jarmuka19, istočne pritoke
rijeke Jordana. Mjeseci čarkanja dosegli su svoj vrhunac 20. augusta 636. god.,
na dan topao i pun oblaka od prašine20 koju je vjetar nosio na jedno od na j su
vi j ih mjesta, koje su, bez sumnje, namjerno odabrali arabljanski komandanti.
Pred strahovitim naletom sinova pustinje sva nastojanja bizantijskih trupa,

potpomognutih pjevanjem i molitvama njihovih svećenika i u prisustvu njihovih
krstova21, ostala su bez uspjeha. Oni Bizantinci i njihovi jermenski i arapski
plaćenici koji nisu bili na licu mjesta zaklani nemilosrdno su bili stjerani u
strmo korito rijeke i dolinu Ruk-kad. Drugi, koji su uspjeli da pobjegnu preko
rijeke, bili su tu skoro potpuno uništeni. Sam Teodor je pao, i carska vojska u
neredu natjerana u paničan bijeg. Sudbina Sirije bila je odlučena. Jedna od
najljepših provincija za Istočno Carstvo bila je zauvijek izgubljena.
16 Baladhuri, str. 121 = Hitti, str. 187.
17 Baladhuri, str. 131 = Hitti, str. 201—2.
18 Arapske procjene bizantijske armije na 100.000 do 240.000 i
muslimanske
armije na 40.000 isto su taiko neosnovane tkao i grčke. Isp. Michel le Svrien,
Chronique, izd. J. B. Chabot, vol. IV (Pariš, 1910), str. 416;
prev. Chabot,
vol. II (Pariš, 1901), str. 421.
19 Blizu sastavaka Jarmuka i Rukkada. Ne treba ga brkati sa Jarmuthom
Joz., 10 : 3, današnjim Khirbat Jarmukom, blizu Adlnadajna.
20 Vidi H. R. P. Diokson, The Arab of the
Desert (London, 1949),
str. 258—62.
21 Basri, str. 197; ihn-'Asakir, vol. I, str. 163.

150

POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

»Zbogom, Sirijo! Kako izvanredno lijepu zemlju dobiva neprijatelj!«22 bile
su Heraklijeve oproštajne riječi.
Sada je došao na red administrator mirotvorac. Abu-lUbaydah, jedan od
najpoštovanijih drugova i članova medinske teokratije i do sada zapovjednik
jednog vojnog kontingenta na sirijskom frontu, postavljen je od 'Umara za
generalnog guvernera i kalif ovog namjesnika da zauzme mjesto Khalida, prema
kome je, izgleda, 'Umar potajno njegovao lično neraspoloženje. Abu-'Ubaydah je
pratio Khalida na sjever. Na dalji ozbiljan otpor Arabljani nisu na svom putu
nailazili sve dok nisu došli do prirodne granice Sirije, gorja Taurus, i bez
ikakve teškoće su natrag vratili gradove koje su bili ranije osvojili. Pismo
koje se pripisuje narodu Himsa tipičan je primjer osjećaja koje je domaće
stanovništvo Sirije gajilo prema novim osvajačima. »Mi volimo vašu upravu-i
sudove mnogo više nego stanje ugnjetavanja i tiraniju pod kojima smo do sada
živjeli.«23 Spisku su ubrzo bili pridodani Antiohija, Alepo i ostali sjeverni
gradovi. Kina-srin (Chalcis) bio je jedini grad s kojim su teško izašli na kraj.
Na jugu su samo Jeruzalem i Cezareja, koju je bio duboko zahvatio duh helenizma,
čvrsto držali svoja vrata zatvorena pred napadačem, prvi sve do 638. god., a
druga do oktobra 640. god. Cezareja je primala pomoć morskim putem jer Arabljani
nisu imali sredstava da je zaustave. Međutim, poslije sedmogodišnjeg pljačkanja
i opsade sa prekidima, podlegla je pred napadom Mu'awiye, koji je bio
potpomognut izdajstvom jednog Jevrejina unutar zidina. Između 633. i 640. god.
sva je Sirija, od juga do sjevera, bila pokorena.
Ovo »lako pokorenje«24 zemlje imalo je svoje specijalne razloge.
Helenistička kultura, koja je došla u zemlju još onda kada ju je (332. pr. n.
e.) osvojio Aleksandar, osjećala se samo na površini i ograničavala se na
gradsko stanovništvo. Seosko stanovništvo ostalo je uvijek svjesno rasnih i
kulturnih razlika između sebe i svojih gospodara. Ova rasna netrpeljivost između
semitskog sirijskog stanovništva i grčkih gospodara povećavana je raskolničkim
razlikama. Mo-nofizitska sirijska crkva učila je da Hrist ima samo jednu narav,
a ne dvije (božansku i ljudsku), kako je formulisao sinod u Kalcedonu (451), što
je prihvatila grčka crkva u Bizantiji. Hristološki Herakli-jev kompromis,
promulgiran 638. god. na osnovu formule koju je de-finisao carigradski patrijarh
Sergije25, imao je cilj da ne uzima u obzir pitanje prirode ili priroda Kristove

126. 137. bez sumnje. 11. 1. str. pokosila 20.osobe. 7. nego je isticao jedinstvo njegove volje (thelema). Tako brzo i lako sticanje toliko strateški važne oblasti od najjačeg vladara toga vremena pribavilo je novoj islamskoj sili prestiž u očima svijeta i. al-Urdunn (Jordan). Španija. kalif 'Umar je došao u vojni logor u Džabiji. kao i pljačkaški pohodi i napadi u Malu Aziju koje je trebalo izvršiti u toku mnogo idućih godina. str. To su bile Dimašk. bio je toliko impresioniran prostačkim izgledom i pohabanim odijelom svog arab-Ijanskog gosta da se. prodiranje u Jermeniju. Iza ovog razvoja i upornog njihova pristajanja uz odvo- 22 Baladh-urd. Hims. str. pričaju. 24 Baladhuri. L. koje su odgovarale rimskim i bizantijskim provincijama zatečenim u vrijeme okupacije. Kao i ostali vjerski kompromisi. str. • . str.13 = Hitti. kažu. 25 Sirijac j-alkobitske loze.18. da se posavjetuje sa vrhovnim zapovjednikom abu-'Ubaydahom. str. OSVOJENJE SIRIJE 151 jenu sirijsku crkvu. vlast je prešla u ruke oštroumnog Mu'awiye. 194.13. jund). i Filastin (Palestina). što je još važnije. koga su nazvali »slatkorječivi branilac crkve«. 23 Baladhuri. Svrha njegova dolaska bila je da se proslavi pobjeda. a odatle trijumfalno krenule kroz ostali dio sjeverne Afrike. str. pokazivao starom kalifu sveta mjesta. i poslije smrti njegova nasljednika Yazida. Veći dio sirijskog stanovništva ostao je privržen mo-nofizitizmu. 211. Sirija je sada bila podijeljena na četiri vojne oblasti (sing. 22. bila je u vremenu kraćem od jednog stoljeća od Prorokove smrti uključena u neprestano rastući krug islama. pouzdanje u svoju vlastitu sudbinu. da se utvrdi status pokorenih. sitr.«26 Uskoro je abu-'Ubavdah pao u Amuasu (ili (Amawas) kao žrtva epidemije koja je. 137 = Hitti. krije se skriveno i napola izraženo osjećanje nacionalnosti. 210. koja je ležala sjeverno od poprišta bitke na Jarmuku. Uz pomoć sirijskih trupa. ni ovaj se nije svidio ortodoksima niti je zadovoljio disidente. gnusoba pu- stošna o kojoj je govorio Danijel prorok kada je stajao na svetom mjestu. uistinu. Odatle ime monotelit za hrišća-nina koji je priznavao novu formulu. Administracija novog područja • Upravo prije pada Jeruzalema. sjevernu Mezopotamiju. str. Sa Sirijom kao bazom. 179. 17. Njegovo ime još uvijek nose zapadna vrata Damaska. Sjevernu oblast Kinasrin kasnije je priključio umajadski kalif Yazld I. Đorđiju i Azarbejdžan bilo je omogućeno. 193. L. na najudaljenijem kraju Evrope. Iz Sirije su horde pojurile u Egipat. koga je on na taj položaj postavio mjesto Khalida poslije fcitke kod Jarmuka. okrenuo jednom od svojih pratilaca i na grčkom jeziku ovako primijetio: »Ovo je. Mjesto toga on je imao za posljedicu stvaranje trećeg problema i nove stranke. 19 = Hitti. i da propiše uredbe za administraciju novoosvojenog područja. područje južno od velike ravnice Ezdraelona (Mardž ibn--Amir).000 njegovih vojnika. L. 116. Dok je jeruzalemski patrijarh Sofronije. također ga je 'Umar posjetio. 1. Kada je pao Jeruzalem. koji je obuhvatao Galileju do Sirijske pustinje.

Baladhuri. Do tog vremena bitka na Jarmuku bila je dobivena i sudbina Sirije zapečaćena. kao vrhovnom komandantu obećao raj. Zaratustrovci nisu njima kao hrišćanima bili mnogo skloni. P. 28 Theophanes. col. međutim. administratorom Carstva. Nihiiw*ml %-. . str. na završetku bitke kod Badra. 109. Neustrašivi al-Muthanna preduzeo je nov pljačkaški upad u oktobru ili novembru sljedeće godine i zabilježio je nad perzijskim vojskovođom Mihranom pobjedu kod Buvaj-ba. 634. vol. Sa(d je sa svojih 6. Al-Muthanna je. on je ostavio irački front u rukama svoga beduin-skog saveznika al- Muthanna ibn-Harithaha. možda pozajmica iz Pahlaui. History oj Assyria (New York. bio samo beduinski poglavica. isp. i to iz istih razloga.R S I A (ianciahir . Yaqut. 1927). 1Sawad. i ovdje se dogodilo isto — svježa arabljanska plemena. 339. namamijena novim ekonomskim pogodnostima. na Eufratu. T. Dan. sa Perzijan-cem Rustamom.** H*MAD <q ^.str. jednog od onih drugova kojemu je Muhamed. Constantine Porphyrogenetus..000 ljudi prvi put omjerio snage kod Kadisije. CXIII (Pariš. Tamu je pravila prašina koju je nanosio vjetar. Dan (posljednji dan maja ili prvi dan juna 637) bio je neobično topal. 26. 2194— 2201. Zato je kalif 'Umar izabrao Sa'd ibn-abi-Waqqasa. Doček od strane aramejskih seljaka bio je isto tako srdačan kao i ranije pripremljeni doček sirijskih seljaka. niti je na njega prešao.^ \ ''V<-. velika sasanidska armija natjerana u paničan bijeg i čitava plodna nizija Iraka2 zapadno od Tigrisa (Dijlah) ležala je otvorena pred napadačima. 1864). nedaleko od Hire. str.»''fa*^ \ V''' V^ PROVINCE OF FARIS POGLAVLJE XIII OSVOJEN JE IRAKA I PERZIJE Kada je Khalid god. Semitski Iračani gledali su u iranskim gospodarima strance i osjećali su bliže srodstvo sa novim došljacima. iz- 1 Preko Eufrata.. odgovara ar. bez ikakvih veza sa Medinom ili Mekom. šeika plemena banu-Shavban. III. 251—2. U međuvremenu. vol. A. »D. i sve do poslije Prorokove smrti nije ni čuo za islam. 2 'Iraq. izvršio svoj znameniti napad u pravcu zapada iz Hire. Rustam je bio ubijen. . str. Patrologia Graeca. Olmstead. novembra 634. u J. I. Primijenjena je ista taktika s istim rezultatima. 174. Sofronije je možda bio marondtskog porijekla.e admirustrando imperio«. -d° P o E . str. crna zemlja. Perzijanci su pripremali protivudar i uspjeli su da skoro unište arabljanske bande u bitki na mostu1 blizu Hire. upotrijebljena da se istaikne kontrast Arapskoj pustinji. Davno prije arapske vladavine nad dolinom dviju rijeka. Jeo ja znači »ndzija«. koje datiraju još iz rane babilonske ere. sličan onome na koji se bila bitka na Jarmuku. 60. 'i -. Tabari. Kao i u Siriji poslije bitke na Jarmuku. 11:31. vol. One su se očitovale u sve jačem upoznavanju sa njenom kulturom i miješanjem pograničnih Beduina sa njezinim stanovništvom. u velikom broju počela su se doseljavati u tek osvojene oblasti. god. 154 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA među Arapa i naroda te doline postojale su intimne veze. Stoljećima prije pojave islama male arapske poglavice i kraljevi živjeli su na iračko- arabljanskoj granici. Migine.

J. Isp. blizu mjesta stare Ninive. str. str. upravitelj Basre. činio treću vojnu bazu za operacije protiv Irana. perzijska pri-jestonica. U junu 637. blizu starije Hire. I. str. nuđeno je u zamjenu za »bijelo« (al-baydd'} srebro)6. 1947). i cijeli je Irak ležao na koljenima ispred nogu osvajača. nešto nepoznato u Arabiji. str. Poduhvat je bio izvršen bez ikakvih gubitaka u vojsci i od muslimanskih hroničara pozdravljen je kao čudo. bukvalno gradovi u koje su ulazili Seleucija i Kte sifon na obje strane Tigrisa nekih 20 milja jugoistočno od Bagdada. II. str. Poslije Kadisije i Madajina. koji oni do tada nikada nisu vidjeli. str. započelo je sistematsko osvajanje carstva iz novoosnovane baze u Basri. 114—15. 641. 114. zlato). Guirgass (Leyden. 7 Baladhuri. izvršen je napad na susjednu provinciju Pars (Faris. Annali. Njegov garnizon. otmjeni lukovi i raskošan namještaj i dekoracija — to je sve proslavljeno u kasnijoj arapskoj poeziji — stajalo je sada na raspolaganje Sa'du. H. Poslije Farisa red je došao na veliku i udaljenu provinciju Kurasan. U međuvremenu Sasanid Yazdagird III i njegov carski dvor bježali su na sjever. koji je bio nabujao od proljetnih poplava. itan-ial-Athlr. iz Bahreina. 79. 1895). prev. 392. gdje je Sa'd sagradio jednu od prvih muhamedanskih bogomolja u Iraku. vol. Ovo je donijelo ekspediciji. isp. 134. prava Perzija)8 s istočne obale Perzijskog zaliva. God. koji je predvodio arabljanske snage. »Žuto« (al-safra' tj. 5 Ibn-al-Tiqtaqia. zajedno sa Basrom i Kufom. Zabavne i poučne su neke anegdote utkane u arapske hronike. Whitting (London. Brzom kalifovom naredbom vojni logor u Kufi. Sa karakterističnom žestinom i energijom on je krenuo naprijed i na jednom pogodnom gazu prešao je Tigris. Derenbourg (Pariš. Iwdn Kisra. C. E. glavni grad Farisa god. koje bacaju svjetlost na stepen kulture dva naroda. kasnije Susijana. 1888). trebao je prije nego Ktesifon da postane glavni grad. Arapski hroni- čari pretjeruju u ekstravagantnim opisivanjima 'plijena i blaga zarobljenog tom prilikom. na sjeveroistoku. Iste godine bila se posljednja velika bitka kod Ni-havanda (blizu starog Ekbatana) sa nećakom Sa'adovim. Još jedan uzaludan zastoj (krajem 637) u Džaluli. Kuzistan (stari Elam. 244 = Hi-tti. 640. 742—6. Caetani. i zauzeli ga. Tada je bio otvoren put . isp. koja je pošla pod zapovjedništvom 'Iyada ibn Ghanma iz sjeverne Sirije. OSVOJENJE IRAKA I PERZIJE 155 najveći uspjeh. bio ga je već napustio. al-Akhbdr al-Tiwal. Oni ga procjenjuju na devet bilijuna dirhama4. Kada su nekog arabljanskog borca u Hiri grdili što je prodao samo za 1000 dirhama kćerku nekog plemića koja mu je kao dio plijena bila dopala. 6 Fakhri. 400. al-Fakhri. vol. Sljedeći Sa'dov cilj bio je Ktesifon (Ctesiphon)3. dospjeli su do Mausila (Mosul). iz Basre i Kufe. bio je prirodno uziman mjesto soli i kao takav upotrebljavan za kuhanje5. Fakhri. Sa'd je trijumfalno ušao u glavni grad. . V. str. al-Dinawari. kraljevska palata sa prostranom salom za prijeme. U međuvremenu. 649—509. III. Kamfor. on je odgovorio da »nije znao da postoji broj veći od deset stotina«7. na granici perzijske visoravni.str. koji je sada. 4 Tabari. izd. 2436. str. str. koji je zauzeo Istakhr (Persepolis). zajedno sa carem. izd. 3 Arapski al-Mada'in. vol. Čvrsti otpor nesemitskog stanovništva ko--načno je razbio 'Abdullah ibn-'Amir. današnji Arabistan) bio je zauzet god. Rezultat te bitke bio je katastrofalan poraz posljednjih ostataka Yazdagirdove armije. 115. Zauzimanje najvećeg kraljevskog grada u ovostranoj Aziji dovelo je sinove neplodne Arabije u direktan kontakt sa_raskošima i udobnostima tadašnjeg savremenog visokog društva.

bježeći sa svojom krunom. Posljednji je vrhovima rastućeg Polumjeseca pripojio narode doline Nila i sjevernoafričke Berbere. riznicom i nekoliko pratilaca. Još god. takođe.! ekonomska. 418 = vol. IV. 156 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA i predstavljali su dobro organizovanu vojničku silu. VII. Prividno vjerska. Za ovu početnu i nedovršenu pobjedu nad Perzijom trebao je jedan decenij. vol. a ne Semiti. str. 248—56. str. djecu i robove. Međutim. Caetani. Caetani. Oni su stoljećima uživali svoju nacionalnu samostalnost 8 Perzijanci nazivaju svoju zemlju Iran. jedna je ekspedicija pošla iz Sirije pod vodstvom Habiba ibn-Maslame. Kufa je ostala politički i duhovni centar arapske Mezopotamije sve dok Abasid al-Mansur nije sagradio nadaleko poznat grad Bagdad. Njegovom smrću sramno je završio posljednji vladar jednog carstva koje je cvjetalo sa prekidima nekih dvanaest stoljeća. On je uskoro prerastao u važnu metropolu. Grci su izmijenili staru perzijsku riječ Pdrsa u Persis i upotreblja vali su je za čitavo kraljevstvo. uključivši žene. Njezina umjetnost. dovelo je Arape do samih granica Indije. logor je zamijenio svoje kolibe kućama od nepečene cigle (ćerpiča).000 Arabljana. Muslimansko je oružje naišlo na mnogo odlučniji otpor nego u Siriji. (Iyad je probao da napadne bizantijsku Jermeniju. str. str. ali uglavnom politička. Michel le Syrien. IV. arapski je postao službeni jezik. kao i govor obrazovanog društva i. mnogo učinila za razvoj šiit-ske sekte i za osnivanje fatimidske dinastije. njezina filozofija i medicina postale su zajednička svojina arapskog svijeta i osvojile sur osvajače. kojoj nema premca. Uporedo sa logorom u Basri. 651. Dok je ova kolona arabljanskih trupa pod zapovjedništvom Sa'da operisala na istoku. Ona je. Perzijanci su bili arijevci. Sa'd ovdje podigne dvor po uzoru na kraljevsku paiatu u Ktesifonu. njezina književnost. koja je vladala Egiptom više od dva stoljeća. carstva koje se nije ponovo pojavilo za osamsto i više godina. Međutim. Otprilike četiri godine kasnije. vol. 65210. Samo njegov južni dio bila je provincija Pars (prebivalište njegove dvije najveće dinastije Akemenida i Sasanida). Pokorenjem Mukrana. koja je u toku više od četiri stotine godina često ogledala svoje oružje sa Rimljanima. 2545—51. Neke od najsjajnijih zvijezda na duhovnom islamskom nebeskom svodu za vrijeme prva tri stoljeća njegovog postojanja bili su islamiziram Iranci. vol. ova oblast nije bila potpuno pokorena sve do god. str. pod komandom još slavnijeg 'Amra ibn-al-'Asa. 151—3 vol.000—40. pao je kao žrtva gramzivosti jednog svog državljanina u kolibi nekog mlinara blizu Marva (perz. str. God. kratko vrijeme poslije 643. 193—212. 9 Vidi Tafoari. operisala je na zapadu. karakteristična za Hidžaz. II. 50—53. Vrata stare prijestonice bila su prenesena u novu. U toku sljedeća tri stoljeća arapske vladavine. obalne oblasti Beludžistana. str. 640. IV. Ne obazirući se na 'Umarovo uporno traženje da se održava starinska jednostavnost. i u borbama je moralo učestvovati nekih 35. vol. I. 424. 19—27. stari duh pokorenog naroda ponovo se probudio i povratio svoj zanemareni jezik. 11 Isp. jedna druga. Vojni logor u Kufi postao je prijestonica novoosnovane oblasti. Napravljen najprije od trstike za smještaj vojnika i njihovih porodica. u manjoj mjeri. Perzija je dala velik udio u karmatijskom pokretu. vol. mladi i nesretni Yazdagird. sada je prerasla u carstvo sa prostranstvom kakvo je imalo Aleksandrovo i kojemu je na čelu stajao . govorni narodni jezik. V. Ovaj simbolički običaj stalno je praktiko-van na arapskom Istoku.do Oksusa. str. 219—20. ova arabljan-ska ekspanzija. koji je dugi niz godina do temelja potresao Kalifat. 10 Vidi Baladhuri. vol. str. Marv)11. VII. 453—4.

on je poslao glasnika da zaustavi napredovanje kolone. međutim. 158 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA pribavila mu je epitet »jedan od četiri arabljanska politička genija u islamu« (duhdt)3. (Amr nije htio otvoriti pismo sve dok nije stigao do Ariša (decembar 939). isp. vatren. On je već stekao.bio je Farama (Pelusium). god. 'Amr ibn-al-'As. činjenica da je njegov glavni grad Alek-sandrija bio baza bizantijske flote i da je zemlja služila kao vrata u ostali dio sjevernoafričkog koridora — svi ovi razlozi natjerali su Arabljane da okrenu svoje lakome oči prema dolini Nila već u prvo vrijeme svoje ekspanzije. onda idi naprijed i usrdno moli Alaha za pomoć«2. Balbls) sjeveroistočno od Kaira. bio je ratoboran. 2 Ya<qubi. Napoleon i Džemal Paša. Poslije. WeU- hausen. Prolegomena zur dltesten Geschichte des Islams (Berlin. ibn-<Abd-al. 56—7. vol. priznanje zbog pokoren ja Palestine. str. Pokorenje Egipta prije bi ulazilo u period sistematskih borbi nego slučajnih pljačkaških pohoda. 168—9. 'Umar vratio u Medinu i savjetovao se s 'Uthmanom i drugim ličnostima koje su ukazivale na eventualne rizike i opasnosti. Bilbajs (varijante Bilbis. ali ako uđeš u zemlju prije primitka moga pisma. Sveta porodica. pričaju. koje nisu možda bile popravljene poslije skorašnje perzijske invazije (616) i okupacije. iskoristio je 'Umarovo prisustvo u Jeruzalemu da osigura njegov mlaki i ravnodušni pristanak za borbu protiv stare zemlje faraona. II. C. jaka tvrđava na drugoj strani otoka Raude na Nilu priječila je dalje napredovanje. VI. koji je poslije ponovnog zauzimanja zemlje 631. Antioh. Uloga koju je on kasnije trebao da odigra u preotimanju Kalifata za svog pobratima Mu'awiyu 1 Ibn-'Abd-al-Hakam. 1899). str. Ovaj 'Amr. Kalifova poruka. koje je učinilo zemlju žitnicom Carigrada. Iza njega je došao Babilon6. ali predosjećajući njezin nepovoljan sadržaj i sjećajući se 'Umarovih ranijih uputa koje su glasile: »Ako te sustigne moje pismo sa naređenjem da se vratiš iz Egipta prije nego što uđeš u ma koji njegov dio. 53. zapadno od Jordana.kalif u Medini. odmah se vrati natrag. str.sr. bile su sravnjene sa zemljom. Futuh Mi. POGLAVLJE XIV POKORENJE EGIPTA. Prvo utvrđeno mjesto na koje je udarila arabljanska kolona -i to sredinom januara 640 god. 93. izd. ključ u istočni Egipat. On je nastojao da reguliše tok bujice čije su pritoke. imao je 45 godina. Torrey (New Haven. rasle mimo svake kontrole. J. Aleksandar. str. sustigla je 'Amra upravo prije prelaska egipatsko-palestinske granice.. od strane Heraklija vršio funkciju aleksardrij-skog patrijarha i carskog namjesnika . Kambiz. bogatstvo njegovog žitorodnog zemljišta.Hakam. koji je u jdhilžyah periodu vodio u Egipat mnoge karavane i bio upoznat s njegovim gradovima i putovima1. Put kojim je on išao sa svojih 4. TRIPOLITANIJE I BARKE Strateški položaj Egipta. rječit i oštrouman. vol. jednomjesečnog otpora grad je pao i njegove utvrde. 1922). al-Muqawqis). Skizzen und Vorarbeiten. Kir (ar. To je bio međunarodni put Starog svijeta koji je povezivao njegove najvažnije centre civilizacije4. povećavajući neprestano svoj broj i veličinu. zato što leži tako opasno blizu i Sirije i Hidžaza. Najzad.000 jahača bio je ona ista utrta staza duž obale kojom je išao Abraham.5 . koji je bio iz plemena Quraysh. C. Tražeći novo poprište na kome bi u zasjenak bacio svog proslavljenog rivala Khalida. Kada se. otprilike. a zatim su na red došli drugi.

jedu samo na svojim koljenima. 3. DONJI EGIPAT na karti su predstavljeni muslimanski gradovi i njihova osvajanja OAyn Shams (Heliopolis. Opet su bile ponovljene tri alternative. OnJ Kanali (jedn. On (On) starozavjetni d glifskih natpisa. 44—8. Butler. niti između gospodara i roba. isp. koji je optužio svoga namjesnika zbog veleizdaje i poslao ga u progonstvo. str. 637) kao datum okupacije Egipta. The Arab Conquest oj Egypt (Oxford.000 ljudi. godine. 53. koji su se trebali suprotstaviti Bizantincima. 5 Ovaj.u civilnoj administraciji. . 1902).9.000 ljudi. 1907). str. al-7sabah fi Tamylz al-$ahabah. sitr. kojih je bilo oko 20. 'Amr je napadao (Ayn Shams7 u julu 640. izuzimajući garnizon koji je brojao oko 5. str. 16. izabrao je Rabi1 I. Na kraju sedmog mjeseca al-Zubayr je sa svojim drugovima uspio da ispuni jedan dio jarka i. Na taj se način arabljanska kolona popela otprilike na 10. Imali su da biraju između tri uobičajene ponude: islam. Izdajnik Kir potajno je tražio da potkupi opsjedače. B A. skromnost od isticanja i nijednom od njih ovaj svijet ne pruža nikakve privlačnosti. Njihov je vojskovođa (amlr) kao i svaki drugi između njih: nema razlike između nižih i viših. 245—7. a Kir je bio zatvoren u Babilonu. kao i ostali datumi okupacije Egipta nisu sigurni. Uskoro su ona došla na čelu s al-Zubayrom ibn-al-'Awwamom. 7 Dosloivno »izvor sunca«. 'Amr se ulogorio izvan Babilona čekajući povoljnu priliku i očekujući pojačanja. V (Cairo. aprila 641. danak i mač. sitari Heliopo-lis. I. god. Kir je pristao da plati danak i pohitao je u Aleksandriju da uruči caru uslove mira. Oimstead. str. svi peru svoje udove i ponizno obavljaju molitvu8. proslavljenim drugom Prorokovim. vol. Oni sjede samo na goloj zemlji. popevši se na zid Ijestvama. History of Palestine. ibn-'Abd-al-Hakam. ali bez uspjeha. savladali su stražu i garnizon. 8 Ibn-'Abd-al-Hakam. L. Dok je opsjedao Babilon. Bizantijska vojska bila je hametice potučena. Kir je bio preneražen kad je primio delegaciju 3 Ibn-Hajair. 2592. vol. Tabari. Sljedeće riječi upućene Kirovim izaslanicima pokazuju kakav su utisak na njih učinili Arabljani: Mi smo se uvjerili da je to narod čiji svaki pojedinac više cijeni smrt od života. niko joj se ne uklanja.. 58. J. 65.000. KhallJ) English M i les 20 3° 4° 50 6m«ry Vilkcr Hi i 160 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA na čijem se čelu nalazio crnac 'Ubadah ibn-al-Samit. 4 V. Teodor je pobjegao u Aleksandriju. Kada dođe vrijeme molitvi. Moleći da se sastane u Raudi sa delegacijom s kojom će voditi mirovne pregovore. 16 (Ap. U međuvremenu se opsada Babilona bez prekida nastavljala. Arabljani su stezali obruč oko grada jer nisu imali nikakvih tehničkih ni mehaničkih sprava da prisile tvrđavu na predaju. Ratni islamski poklič Allahu akbar (bog je najveći) pobjedonosno je odjekivao dvoranama tvrđave 6. Oni se nisu svidjeli He-rakliju. pohitao je u Babilon (Babilyun) sa svojim vrhovnim komandantom Au-gustalisom Teodorom i s trupama. str.

koji je započela graditi Kleopatra u čast Juli ja Cezara.prevodom (Pariš. opisuje prvi poraz koji su pretrpjeli bespomoćni Arabljani pod udarcima katapulta sa visokih zidina13. 13 H. Ostavivši kontingent vojske u pozadini. 10 Arapi su ga kasnije nazivali 'Arnud al-Sawari. 12 Vidi Maqrlzi. str. ratifikovao je sporazum. Na jednoj se strani dizao visoki Serapeum10. još je bila daleko. 61. sipajući po danu sunčeve zrake. pr. 1883). današnji Šabšir) pao je 13. ali ću se suzdržati od njegova opisivanja. 336. što se vidi sa Diokle cijanovog stupa još i damias. TRIPOLITANIJE I BARKE 161 čija u Gornji Egipat. Sa svježim pojačanjima iz Arabije. Na Arape iz pustinje ovaj prizor morao je. nikakvih opsadnih sprava. god. nisu imali nijedne lađe.000 kupatila i 40. u stvari. i slj. bez sumnje. Maqrlzi. Nikiu (ar. Wiet. za koje su tvrdili da ih je podigla Kleopatra.000 Jevreja koji plaćaju lični porez. sa . Napadači. str. bili djelo Tutmosa III (ča 1450. koji je ponovo stekao milost. ibn-'Abd-al-Haikam. 41. Grad je bio evakuisan u septembru 642. Ibn-'Abd-al-EIakaim. Alek-sandrija (al- lskandarlyah). god. Car Konstant. 42. str. III. Dalje na zapad stajala su dva crvena obeliska od asuanskog granita. 213 = Hiitti. 43—5. biskup je s 'Amrom. 'Amr je krčio sebi put natrag u Babilon i kasnije je preduzeo nekoliko pljačkaških ekspedi- 9 Baladhiurd. i s pravom je smatran jednim od sedam čudesa svijeta12. i slj. a po noći svoje vlastito svjetlo. U pozadini se visoko dizao Far. eveque de Nikiou. vrati se u Aleksandriju da zaključi mir. poslije čega je slijedio krvavi pokolj. savremeni pisac. Pošto je prisilio na predaju istočnu granicu Delte. ali su. Marka. 128. nekadašnji hram Caesarion11. n.000 ljudi. str. str.). i brojem i opremom mnogo slabiji.«14 Kalif je počastio glasnika svoga komandanta hljebom i datulama i u Prorokovoj džamiji održao jednostavnu ali veličanstvenu službu zahvalnicu. koji je značio predaju jedne od najljepših provincija Carstva u arabljanske ruke. Ivan iz Nikiua. ostaviti isti utisak koji danas ostavlja na došljaka silueta današnjeg Njujorka sa svojim u nebo stršećim neboderima. U njegovoj pozadini nalazila se glavnina snaga bi-zantijske mornarice koja je bila stacionirana u Aleksandriji. On je pristao da plaća stalan danak od dva dinara po odrasloj glavi i državni porez plativ u naravi pristajući da ne dozvoli bizantijskoj vojsci da se vrati i da pokuša da ponovno osvoji zemlju. nejak i mlad. nikakvih neposrednih izvora za snabdijevanje ljudstva. izd. e. maja. Texte ćthiopien. . I. koja su njegovu vojsku povećala na oko 20. god. Naqyus. 450. Suvuti. potpisao sporazum. 113—43. vol. Na drugoj se strani nalazila divna katedrala sv. Međutim. Poslije Heraklijeve smrti (februara 641. III. Dovoljno je reći da sam se u njemu dočepao 4. koji se može nazvati aleksan-drijsjkim sporazumom. Nadajući se da će neovisno o Carigradu upravljati zemljom u korist Arabljana..000 ljetnikovaca sa 4. kao i četiri stotine mjesta za zabavu za kraljevsku porodicu. Mawa(iz. str. >'Ja sam osvojio grad. koji je brojao nekih 50.) njega je na prijestolju naslijedio unuk Konstant II (Qustantin. vol. poslije Carigrada najljepši i najjači grad na svijetu. Zotenberg.000 ljudi. 'Amrov gvozdeni obruč počeo je stezati vrh. 641—68). To su ona ista dva obeliska koji sada krase sjevernu obalu Temze (Embankment) u Londonu i centralni park u Njujorku. Chronique de Jean. Husn. Vesele vijesti poslate su 'Umaru u Medinu sljedećim riječima. str. POKORENJE EGIPTA. vol. u kojem je nekad bio smješten Serapov hram i velika Aleksandrijska biblioteka. 11 U arapskom Qaysarfyah. str. novembra 641. a završio August. 'Amr se jednog jutra nađe pred naoko neosvojivom linijom zidova i kula koji su štitili egipatsku prijesto-nicu i glavnu luku. u Babilonu 8. Aleksandrija se ponosila svojim garnizonom. Kir.

Siqilliyah) i da je opljačka. bile su uperene protiv Bizan-tinaca. Urođenicima. God. Mas'uđi. egipatskim Kop tima. god. Na taj je način izvojevana za islam prva pomorska bitka i prvi otok prisajedinjen muslimanskoj državi. glavnom cilju. Uspio je da pomakne granice u oba pravca.str. 82. . na Crvenom Moru18. njegovo najveće dostignuće bilo je njegovo učešće u osnivanju prve muslimanske mornarice. a da Abdullah bude finansijski administrator. Aleksandrija je. Njezin današnji oblik je rezultat čestih popravljanja i dozi- đivanja.25 sirijsko-egipatska flota. koja je bila suviše opasno blizu sirijskoj obali. 18 Isp. zauzet je sljedeće godine. dobivši ime Fustat16. morao još jedanput ranije (652) opljačkati . grčkog — phossatun. 463. Abdullah je odbio od Aleksandrije nadmoćniju grčku flotu. Zotenberg. God. prema podacima ibn-'Abd--al-Hakama15 (+ 257 = 871). kada su oni sazidali svoj Kairo (al-Qahi-rah). Ovome ne treba da se čudimo s obzirom na progone kojima su oni kao monofiziti bili izloženi od službene melkitske (kraljevske) crkve. naravno. Da bi otvorio direktan vodeni put do svetih arabljanskih gradova. uništila je bizantijsku mornaricu od oko 500 lađa nedaleko od likijske obale blizu Feniksa. Pomorske operacije. ili 669. prolazio kroz Heliopolis i povezivao Nil sjeverno od Babilona sa Kulzumom17. Poslije dvije godine jedan od Mu(awiyinih kapetana opljačkao je otok Rod24. poznata na arapskom kao dhu-al-Sawari*6 (bitka jarbola). ali se on zbog nemara poslije njegove vladavine zamuljio. bila prvo brodogradilište egipatske f J ote.). bilo iz Egipta pod komandom Abdullaha ili iz Sirije pod komandom Mu'awiye. 16 Latinski fossatum = logor. 652. Tu čast on dijeli sa Mu'awiyom. u najmanju ruku. današnji Suec. God. Slabiji kao vojnik nego kao finansijski stručnjak. sada je Abdullah nastavio borbe u pravcu zapada i juga. 99. Trajan je očistio kanal. Mu'awiyah je zauzeo Kipar (Qubrus). IV. Ova bitka. Basre i Kufe u Iraku. 668. Poslije prisilnog rada od nekoliko mjeseci i prije 'limarove smrti 644. TRIPOLITANIJE I BARKE 163 Poslije pokorenja 'Uthman je želio da 'Amr ostane na čelu vojske. 655. vol.«23 Poslije toga je Abdullah ponovo postavljen za kalif ovog namjesnika. upraviteljem Sirije. drugu važnu bizantijsku pomorsku bazu. 15 Str.. koji nam je ostavio najraniji sačuvani izvještaj o pokoren ju Egipta. str. Ovdje je 'Amr podigao jednostavnu džamiju. uglavnom radi pljačkanja. tabor. koji se nalazi tik uz sirijsku obalu. Međutim. koji je pod nazivom Kalidž (kanal) 'Amira al-Mu'minina. Otok je. pod komandom Mu(awiye i Abdullaha. Aruad (Aradus). jedna flota od 200 lađa usudila se da iz Aleksandrije dopre sve do Sicilije (Siqilliyah. još od samih početaka dao je njihov biskup u Aleksandriji instrukcije da osvajačima ne pružaju nikakav otpor. 17 Antička Klysma. Kira je kasnije urođenička tradicija smatrala Antihristom. 11 — Istorija arapa POKORENJE EGIPTA. koji je komandovao bitkom. zbog unutarnjih nereda muslimani nisu uspjeli da iskoriste svoju pobjedu i da napreduju prema Carigradu. 'Amr je sada očistio stari faraonski kanal. i odgovaralo je vojnim logorima Džabije u Siriji. mjesto na kome je (Amr podigao svoj logor van Babilona postalo je nova prijestonica. god. 649. 58—9. Ova sugestija je i/azvala onaj čuveni 'Amrov odgovor: »U tom slučaju moja bi dužnost bila da držim kravu za rogove dok je drugi muzu. sa dvadeset lađa natovarenih egipatskim 14 Ibn-'Abd-al-Haikam. str. prvu koja je podignuta u Egiptu (641—2). God. zapečatila je sudbinu bi-zantijske supremacije na moru27. jedva je bijegom spasao život. Saobrazno s 'Umarovom politikom. Međutim. Godinama je Heraklije kušao da pomoću svog agenta Kira zabrani egipatsko (koptsko) bogoslužje i da silom nametne svoju novu monotelitsku doktrinu crkvi koja se tome odupirala. Car Konstant. Misr al-'Atiqah) ostao je prijestonica sve do Fatimida (969. preko biz. Ona pod tim imenom stoji još i danas. isp. Fustat (stari Kairo. Zbog nemilosrdnih progona svećenstva koptske crkve.

'Abdullah je počeo pregovarati sa Nubijcima34. cl. str. koji su u to vrijeme bili još daleko od pokorenja. str.neki od Mu'awiyinih komandanata28. uključivši pleme Lawatah32. H. 375. str. »'Abd-Allah B. njemu karakterističnom brzinom. Beoker. 152—3 = Hitti. 24 Baladhuri navodi jednu kasniju ekspediciju iz god. Encyclopaedia of Islam. str. svjedoče značajni odlomci u ranim izvorima. str. samo pod uslovom da sa sobom uzme i svoju ženu31.«30 'Uthman je odobrio Mu(awiyinu ekspediciju na Kipar nakon što mu je ovaj nekoliko puta •3 Ibn-'Abd-al-Hak-m. str. 33 Ibn-'Abd-al-Hakam. II. A. 189—91. str. koja je sa svojim pašnjacima bila sličnija Arabiji i prikladnija od Egipta za nomadski način života. Poslije prvog pada Aleksandrije i da bi zaštitio svoju pozadinu. čija mu je prijestonica Kartaga (Qartajannah) platila danak33. manje-više neprekidna. iste privilegije koje su uživali zimi je. isp. " Isp. Sa<d«. On je primio u podaništvo i berberska plemena Tripolitanije. II. U Mu'awiyi i 'Abdullahu islam je našao svoje prve admirale29. pa čak i u Sudan bila je u toku. 235—6. Pad Egipta ostavio je bez odbrane bizantijske provincije koje s njim graniče na zapadu. 642. 183. 114. govori da je 'Umar pisao Sa'd ibn-abi-waqqasiu na iračkom moleći ga da ne dopusti da ijedno more bude između kalifa i muslimana. God. 32 Ya<qubi. 52 (672). vol.' 28 Baladhuri. str. H. 351. i svojim stanovništvom izmiješanim od Libijaca i crnaca. 379—81. 31 Baladhuri. doduše ne kao na kategoriju sljedbenika objavljene knjige (škrip turaristi). U narednim stoljećima hrišćan-sko-nubijsko kraljevstvo sa Dongolom. U isto vrijeme potpuna okupacija Aleksan-drije tjerala je na osvajanje novih provincija. str. vol. str. str. 235—6 = Hitti. 180. ir 164 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA isticao blizinu otoka. 179. 'Uthman je i na neznabožačke Berbere proširio. 84 Baladhuri. 237—8 = Hitti. Baladhuri. svojom prijestonicom. str. 'Umar je ovakve instrukcije slao 'Amru u Egipat: »Neka tebe i mene ne dijeli voda i nemoj se zalogoriti ni na jednom mjestu da kojega ja ne mogu doći na svom konju. Predu-zimani su poduhvati i protiv Nubije (al-Nubah) na jugu. str. -str. 543. 25 Isp. 30 Ya<qubl. 178. ispriječilo se kao barijera daljem prodiranju islama na jug. 223 = Hitti. 29 Pojedinosti o pomorskim operacijama ovoga perioda su na žalost u arapskim izvorima vrlo oskudne. Stoljećima prije pojave islama. sitr. Fakhri. Njegov nasljednik 'Abdullah napredovao je kroz Tripolitaniju i pokorio je dio Ifriqiye. str. 'Amr je. C. Da su ove pomorske operacije vršene više protiv volje nego u saglasnosti sa medinskim kalifima. 235 = Hitti. str. 26 Ibn'Abd-al-Hakam. jurnuo (642—3) na čelu svoje konjice prema zapadu do susjednog Pentapolisa i bez ikakva otpora zauzeo Barku. 375—6. infiltracija u Egipat. .

Prema tome. 101—2. i musliman ga je i dalje plaćao. Lk. Oni su zauzimali niži status i bili su smatrani kao neka vrsta rezerve u korist muslimana (mdddat al-Mu-slimin)*. Imajući to u vidu. str. između ostalog. Tradicija njega predstavlja kao čovjeka koji ga je riješio i. Kao zimije7. Kada je neki podanik prešao na islam. koji su sada svi bili muslimani. * Baladhuri. koji su sebi našli prebivalište u Jerihonu i drugim mjestima. str. Porez na zemlju bio je nerazdvojno vezan za zemlju kad god je zemlja bila smatrana fay'. bio oslobođen svih poreskih obaveza. 4 Današnja Tabarayyah = Tiberias. Zbog toga je on stavio potpuno van snage sve ranije ugovore1 i. služila su im novosagrađena sjedišta u Kufi i Basri3. nasljednice Turske. u jednu jedinstvenu vjersko-vojnu zajednicu. kao i hrišćane iz Nadžrana. Druga kardinalna tačka 'Umarove politike bilo je organizovanje Arabljana. Tabariji4 (za jordanski distrikt) i u Ludu (Lydda) i kasnije u Ramli za filastinski (palestinski) distrikt. U Egip- 1 Vidi Waqidi. str. prema tradiciji. 24 :13. uključujući i poresku obavezu koja se kasnije nazivala glavarina. kao osnivača druge teo-kratije islama — neke vrste islamske utopije — kojoj ipak nije bilo suđeno da traje dugo. 14—15 (635—6) protjerao je sve Jevreje iz Kejbara2. zadržale su arapske zemlje. prema ovome primitivnom sistemu. A. pokoreni narodi su uživali zaštitu muslimana i nisu bili obavezni da obavljaju nikakvu vojničku dužnost. H. koji su pobjegli u Siriju i Irak3. arabljanski muslimani nisu trebali da drže zemljišne posjede ili da ih obrađuju izvan Poluotoka. 'Umar je bio prvi koji se prihvatio ovoga problema. jer im je vjera zabranjivala služenje u muslimanskoj vojsci. 166 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA tu su se oni nastanili u fustatskom i aleksandrijskom logoru.POGLAVLJE XV UPRAVA U NOVIM POSJEDIMA Kako upravljati tako ogromnim novoosvojenim teritorij ama i kako prilagoditi nekodifikovane uredbe primitivnog arabljanskog društva potrebama golemog kozmopolitskog konglomerata koji živi pod vrlo različitim uslovima. 66 = Hitti. čiji će se članovi čuvati da ostanu čisti i nepomiješani — neka vrsta ratničke aristokrati je — odričući povlastice građanstva svim Nearabljanima. J O 'Umarov ustav ^a P°^aznu tačku svoje političke doktrine 'Umar je uzeo da se na samom Poluotoku smije tole- risati samo muslimanska vjera. waqf. arabljanski osvajači u Siriji najprije su živjeli u logorima: Džabiji. morao je zauzimati podređen položaj prema onome koji je imao musliman Arabljanin. 391—2. oni su morali plaćati teške poreze. bila je zadaća s kojom se sada suočavao islam. koji tradicija pripisuje 'Umaru. njima je bilo dozvoljeno da ostanu pod jurisdikcijom svojih vlastitih zakona. prema tome. vlasništvo cijele muslimanske zajednice. U Iraku. Na samom Poluotoku urođenik koji je posjedovao zemlju plaćao je u naravi na nju desetinu ((ushr). koju su kasnije priznavali turski sultani. <Amwas .ili (Amawas. stani Emaus. tj. 2 Oaza na putu u Siriju oko 100 milja od Medine. Kitdb al-Kharaj (Cairo. U osvojenim oblastima su pokorenim narodima ostavljena njihova zanimanja i obrađivanje zemlje. on nije. Pošto su bili izvan okrilja muslimanskih zakona. 1346). kakve su propisivali pojedini glavari njihovih vjerskih zajednica. str. za luslove koje je Prorok postavio. 85—6. kao glavna. Maghdzi. Jedini izuzetak što se tiče fay' zemljišta bio je učinjen u onim oblastima čiji su se stanovnici. i abu-Yusuf. Ovo stanje djelimične autonomije. svojevoljno predali arapskim . međutim. Čak i kad bi Nearapin prešao na islam. Imsu. o kojima nije razmišljao prvi zakonodavac. Amvasu.

starci. Sistem bizan-tijske provincijske uprave u Siriji i Egiptu proslijeđen je u Alahovo ime i nikakve radikalne promjene nisu uvedene u mašineriju lokalne administracije u ranijim perzijskim posjedima. Oblik khardj dolazi takođe samo jedanput u Koranu (23:74).na Ahl al-Khitab. Conversion and the Poli Tax-in Early Islam (Cambridge. Juynboll (Leyden. 'Askar Mukram u Kuzistianu. Ovi nameti odnosili su se samo na tjelesno jake: žene. on je sudjelovao u godišnjim prihodima i drugim povlasticama koje su mu pripadale kao muslimanu. Osvajanje putem kapitulacije ili putem sile koje se 5 U prvom muslimanskom stoljeću podignut je veći broj takvih vojničkih zimovinika. gdje riječ ni u kom smislu nema pravnog značenja. U Koranu se sa riječju jizyah susrećemo samo jedanput u suri 9. obraćenik se izlagao novim obavezama. međutim. UPRAVA U NOVIM POSJEDIMA 167 primjenjivalo za objašnjavanje razlike u oporezivanju prije je kasnija pravna fikcija nego pravi uzrok. bio da samo pokretna imovina i zarobljenici dobiveni kao ratni plijen sačinjavaju ghanimah11 i da pripadaju borcima kao i do toga vremena.a Jevreje. monasi (kaluđeri). U ovo rano doba ove dvije riječi su se uzajamno zamjenjivale i obje su značile porez uopće.risu i Borka asd al-Kejravian u sjevernoj Africi. str. ali ne i zemlja. rezultat dugogodišnje prakse. 6 Yahya ibn-Adam. 8 Isjp. Glavarina je plaćana paušalno i kao indeks nižeg statusa. prvobitni uslovi sklopljeni sa pokorenim narodima bili su skoro zaboravljeni u vrijeme kada su istoričari počeli da zapisuju događaje koje su oni tumačili u svjetlu kasnijih uslova i kasnijeg razvoja. ali nikada u obliku vina. 7 Ili Ahl al-Dhimmah (narod zavjeta ili obaveze).pr. djeca. str. Činjenica je da prvobitna uloga koju su prvi kalifi i rani muslimanski upravljači odigrali u nametanju poreza i administraciji finansija nije mogla biti velika. i tada više u značenju nagrade nego poreza na zemlju. termin koji se primje njivao inajiprije samo . tj. Kitdb al-Khardj. Jr. prosjaci..osvajačima pod uslovom da im bude dozvoljeno da zadrže svoja zemljišta. m. 27. bilo perzijska. Nisu se pravile razlike između dva oblika oporezivanja sadržanih u jizyah i khardj sve do vremena posljednjih Umajada. Očigledno. ova je tradicija pripisivala 'Umarovoj inicijativi. hrišoame i Sabijce (koji se ne smiju brkati sa Sabejciima). Posljednja je obično iznosila četiri dinara9 za imućne. S druge strane. niti o ikakvom zakonodavnom aktu od strane 'Umara8.. kao i sav novac primljen od podanika sačinjavali su fay'12 i pripadali su muslimanskoj zajednici kao . Od samog početka porez je varirao prema prirodi zemljišta i sistemu koji je preovladavao u tom kraju pod starom upravom. bilo da je bila bizantijska. Takve su se oblasti nazivale dar al-sulh (teritorij kapitulacije). Zemlja. <n. Porez na zemlju je plaćan u ratama i u naravi od zemaljskih proizvoda i stoke. Ši/raz u Fa. dzd. Na sličan način razlike između jizyah u značenju glavarina i khardj (od gr. Dennett. choregia ili aram. ke-raggd) u značenju poreza na zemlju nisu nastale u vrijeme drugog kalifa (634—44). a ikasiuje se tumačilo da su tu uklju čeni i sljedbenici Zoroastra i drugi. Kasnije razvoje.s. a jedan dinar za siromašne. Pored toga pokoreni narodi bili su dužni da plaćaju druge vrste dažbina za izdržavanje muslimanskih trupa. Kažu da je treći princip. Umjesto glavarine. osim u slučajevima kada je neki od njih imao samostalne prihode. koji je 'Umar proglasio u saglasnosti sa mišljenjem svojih savjetnika između drugova10. 1896). svinja i zaklanih životinja. On nije ovisio o sticanju zemlje putem kapitulacije (sul-han) ili putem sile (<anwatan). obavezi plaćanja ze-kata (uboške rate). Daniel C. 1950). umobolni i neizlječivi bolesnici bili su od njih izuzeti. Mas. za srednju klasu dva. 12.29.

moralo se podijeliti među muslimane. vol. ali svakako njegova prava vrijednost je varirala. kasnije 12. . str. a osiguravao je vjerniku Nearabljaninu viši status nego što je bio status nevjernika. Međutim. Prorokove poro- 9 Od grčko-laitinskog denarius. bila je očigledno preuzeta iz perzijskog sistema. abu- Yus. 21—32. diram. otprilike 10 penija (19 US santima). 212. Svi ovakvi dohoci deponirani su u državnu blagajnu. Minimum za običnog borca iznosio je 500—600 dirhama. dva krila. 10 Ibn-Sa'd.000 ili 4. Na dnu se nalazila masa arabljanskih plemena svrstana u spisku prema službi u vojsci i poznavanju Korana. ti akciji. Kako su odmicale godine. 'A'ishah se nalazila na vrhu liste sa godišnjom potporom od 12. kako tvrdi ibn-al-Tiqta-qa16 i kako pokazuje sama riječ (od perz. tj. a drugog za Hims i Kinasrin. srebrna jedkiica u arap skom novčanom sistemu. I. al- -Ahkam al-Sultdniyah.uf. tj. ostale četiri petine pripadale su ratnicima koji su ga osigurali. Ova institucija diwdn (odatle f r. Obrađivači zemljišta fay' i dalje su bili obavezni da plaćaju porez na zemlju čak i ako su prešli na islam. izd. Khamis (pet) bio je termin koji se upotrebljavao za ovakvu vojnu jedinicu. carinarnica). koja se pripisuje 'Umaru. koji su se kretali od 200— 600 dirhama. Voiska Vojska je bila ummah. 12 Prema sur. a isto tako je obavljao i sudačke funkcije. dlwdn). Al- Baladhuri17 tvrdi da je 'Umar postavio jednog suca (gadi) za Damask i Jordan. državi. str. M. pt.000 dirhama prosječno dobivalo je godišnje svako lice iz ove kategorije14. Njezin amir ili glavni komandant bio je kalif u Medini. str. on je bio previše vještački napravljen da bi izdržao iskušenje vremena. Pri podjeli se čuvala plemenska jedinica.od grčkog drachme). ili državni spiskovi primitaka i izdataka. prethodnicu i zaštitnicu već je bila poznata u Muhamedovo vrijeme i odaje bizantijski i sasanid-ski uticaj. čak i žene i djeca i klijenti15 bili su uvršteni u spisak i primali su godišnje prihode. koju je nosio najhrabriji među njima. samo jedna petina plijena pripadala je Alahu i Pro roku. III. Enger (Bonn. tako je nestajalo arabljanske aristokrati je zbog prirasta Mawali stanovništva. dirham (perz. 168 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA diče. U ranijoj etapi vojskovođa koji je zauzeo izvjestan teritorij vršio je dužnost i predvodnika u molitvi.cjelini. Već pod neposrednim 'Uma-rovim nasljednikom 'Uthmanom bilo je dozvoljeno sinovima Arabije da drže zemljišne posjede u novoosvojenim oblastima. Da bi se mogla obaviti raspodjela. Podjela vojske na centar. bilo je potrebno izvršiti popis stanovništva. i što god je preostajalo poslije plaćanja zajedničkih troškova za administraciju i za vođenje rata. koji je prenosio vlast na svoje zamjenike ili vojskovođe. douane. 13 Ar. svaki sa novčanom potporom prema prioritetu priznanja nove vjere. 8 :42. Konjica je štitila krila. U lUmarovo vrijeme dinar je bio jednak 10 dirhama. onda je on osnivač sudstva18. zlatna novčana jedinica za vrijeme kalifata koja je bila teška oko 4 ginama. Nominalna njegova vrijednost bila je predratni fran cuski franak. 11 Detaljnija obavještenja o ghanimah i jay' vidi kod al- Maward)i. 1853). Oko 5. cijela nacija. Svako pleme je imalo svoju zastavu.000 dirhama13. prvi popis zabilježen u istoriji u svrhu raspodjele državnog dohotka. Poslije Ahl- al-Bayt. platno nataknuto na koplje. •Umarov vojno-komunistički ustav doveo je arabizam do prevlasti. dolazili su emigranti i pristalice. . Ako je to istina. 217—45.

Arabljani su došli u posjede ne samo geografskih površina nego i najranijih sjedišta civilizacije čitavog svijeta. divili se i imitirali djelo arhitekta. kao i u snazi njezine izdržljivosti. ni po svojim etničkim aspektima bilo arabljanska civilizacija. abu- Yusuf. bili su glavni nosioci prosvjećivanja i nauke. str. str. 213—14. Služenje u vojsci nije bilo samo najplemenitije i na j privlačni je zanimanje u očima Alaha nego i najunosnije. ono što mi nazivamo »arapskom civilizacijom« nije ni u svojim začecima. str. 18 Ibn-Sa'd. 27—8. bilo da su bili muslimanski obraćenici. iranskih. 16 Fakhri. Bojni poredak bio je primitivan. str. str. I. Nearapin koji je prihvatio islam i priključio se nekom arapskom plemenu. Tokom cijelog perioda kalifata Sirijci. Mawardi. bez sumnje. bio savladan od pobijeđenog. isip. Odbrambeno oružje bili su oklop i štit. 116. 17 Str. u saradnji sa svojim pokorenim narodima i uz njihovu pomoć. III. koju treba pripisati u prvom redu prebacivanju trupa na devama20. vidjeli ih i osvojili. 343—4. Perzijanci. Maward-i. u linijama i redovima i u zbijenim bojnim redovima. koji bi istupili iz redova i pozivali na megdan. Njegov neodređen status stavljao ga je ispod muslimana Airabljanma. mawla. Kasnije je koplje (harbah) uvedeno iz Abisinije. zanatlije. Najbolji mačevi takođe su pra- 14 Ibn-Sa'd. počeli su da asimiliraju. str. isto kao što su pokoreni Grci bili u odnosu na pobjednike Rimljane. 15 Mawdli. Arapsko-islamska . faraonskih i asirsko-babilonskih vremena. zato im je i dato ime hindi. Arabljanski ratnik primao je veću nagradu nego njegov perzijski ili bizantijski takmac i bio je siguran u dio plijena. Ede-si. koju je odnjegovao pustinjski odgoj. pt. Egipćani i drugi. 202. Čisto arab-Ijanski doprinos u njoj bio je u lingvističkom i donekle u vjerskom području. vol. u upravi najraniji Arabljani nisu imali ništa u čemu su mogli podučavati. Mač je bio nošen u koricama. prilagođavaju i reprodukuju njihovo duhovno i estetsko nasljeđe. A pokazali su da imaju i te kako pohlepne apetite! Sa stalno izoštrenim osjećajem radoznalosti i sa skrivenim mogućnostima koje ranije nikada nisu bile u njima podstica-ne. 347—8. i u njezinoj zadivi j a vajućoj pokretljivosti. čije su bambusove držalice proslavljene u arapskoj književnosti kao khai. 50—54. ni u svojoj fundamentalnoj strukturi. str. Na taj su način sinovi pustinje postali baštinici onih drevnih kultura s njihovim dugim tradicijama koje su vukle porijeklo iz grčko-rimskih. Oni su bili još jedan primjer u kome je pobjednik. ovi muslimanski Arabljani. 169 vljeni u Indiji. a ponekad štit i mač. II. sing. vol. Nisibisu. Neprijateljstva su započinjala pojedinačnim dvobojima istaknutih boraca. str. Jeruzalemu i Aleksandriji oni su gledali. 450—51. Koplje i luk sa strijelom sačinjavali su dva glavna oružja. Glavno oružje konjice bilo je koplje zvano rumh. Snaga muslimanske arabljanske vojske nije počivala ni u nadmoćnosti njezina oružja ni u savršenstvu njezine organizacije.Govori se da je Pro-rokov znak bio orao (luqdb). u medicini. bilo hrišćani i Jev-reji. Damasku. u filozofiji. nego u njezinom višem moralu. I. 141 = Hitti. 217.ti. koje su tako nazvane po Katu. U sve ove centre stare kulture oni su došli. draguljara i fabrikanta. strijelu i praćku. Tu se najprije gajio bambus i tamo je kasnije bio uvožen iz Indije. Pješadija je upotrebljavala luk. Arapska ratna oprema bila je lakša od bizantijske19. pt. U Ktesifonu. obali Bahreina. U umjetnosti i arhitekturi. doprinijela svoj udio. a svašta što su mogli da nauče. Baladhuri. Takozvana arapska civilizacija Osvajanjem Plodnog polumjeseca i teritorija Perzije i Egipta. Prema tome. čemu je vjera. III. koje su bile obješene o desno rame. u nauci i književnosti.

Međutim. str. pt. u ranom islamu poslije Muhame-dova najveće i zbog njegove pobožnosti. vol. str. 131—2. 2:1 Ya'qubi. Njegovi lični kvaliteti i nepokolebljiva vjera u njegova zeta Muhameda. I. I. Stvarno. čiji je kalifat bio jako zamračen unutrašnjim nemirima. Iako je započeo iz ništa. 22 Obično se prevodi »istinoljubivi«.-. a dostiglo vrhunac i. Usd al-Ghdbah fi Ma'rifat al-Sahabah (Cairo. str. 20 Upoređenje sa biza/ntdjsikom vojskom vidi Charles Oman. osvajač i pokoritelj Arabije. bar neko vrijeme pošto je postao kalif. koje je dobilo svoj podsticaj gnuća ortodoksnih pod vladavinom abu-Bakra. Aramejci i He-breji. 208. i nije primao nikakve plaće. III. jer država u to vrijeme nije imala skoro nikakvih prihoda'1. Bojio je bradu i hodao pognut23. u sjevernoj Africi. i slj. III. vol. III. vitke građe i mršavog izgleda. muslimanski arabljanski Kalifat sada je izrastao u najjaču silu na svijetu. III. U njoj je svoju kulminaciju doživjelo jedinstvo mediteranske civilizacije zapadne Azije. Njega predstavljaju kao čovjeka vrlo lijepe tjelesne vanjštine. Feničani. vol. to je bilo logičko nastavljanje rane semitske civilizacije Plodnog polumjeseca koju su započeli i razvijali Asiro-Babilonci. Po prirodi bio je obdaren mnogo većom snagom i energijom nego što mu pripisuje savremena tradicija. Arapska je književnost puna anegdota koje u zvi- 21 Ibn-Sa d. došlo je do privremenog za- stoja za vladavine Alije. 1924). 24 Ibid. 185. podupiranje pravde i jačanje i bezbjednost islama i Arabljana. vol. čine ga jednom od najatraktivnijih ličnosti iz prvih dana islama i pribavili su mu ime al- Siddlq (vjernik)22. pravednosti i patrijarhalne jednostavnosti muslimanskim piscima ono je postalo idol i oni 'Umara predstavljaju kao personifikaciju svih vrlina koje treba da rese jednog kalifa. a njezino izražajno 19 O arapskom oružju vidi ibn-Qutaybah. str.civilizacija bila je u svojoj srži helenizirana aramejska i iranska civilizacija koja se razvijala pod okriljem Kalifata. samo jednu košulju i jedan ogrtač. str. Karakter i dosti Pokorenje svijeta. 128—32. 1286). I. 237—9. Prvih šest mjeseci svoje kratke vladavine on je svaki dan putovao tamo i amo. koji je od njega bio stariji tri godine. I. -. jake tjelesne konstrukcije i čela24. A History of the Art of War in the Middle Ages. govore. {Uyun. prema muslimanskoj tradiciji. Spavao je na postelji od palminog lišća i ništa ga drugo nije zanimalo do odbrana čistote vjere. iz Sunha (gdje je živio u skromnom kućanstvu sa svojom ženom Habibom) u prijestonicu Medinu. 219. (London. vidi ibn-Sa'd. pt. izd. str. vol.. U jednom drugom smislu. 25 Ibn-Sa'd. za Umarove vlade. On je imao. pt. Njegov besprijekorni karakter postao je primjer koji treba da slijede svi savjesni nasljednici. 2. koji je bio neobično visoka stasa. I. Abu-Bakr (632—4). str. živio je u patrijarhalnoj jednostavnosti. vol. str. 170 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA sredstvo bio je arapski jezik. Jednostavan i štedljiv u životu. čije su zakrpe padale u oči25. ibn-al-Athlr. nastavio se izdržavati od trgovine i živio je cijelog svog života skromno i neupadljivo kao kakav beduinski šeik. 120—21. njegov energični i talentovani nasljednik 'Umar (634—44). II. Na kraju samo jedne jedine generacije poslije Proroka muslimansko carstvo se proširilo od Oksusa do Male Sirte. 'Umarovo je ime. tako da se nije moglo pomišljati na oalju ekspanziju. UPRAVA U NOVIM POSJEDIMA . 157. Sve državne poslove on je obavljao u dvorištu Prorokove džamije. vol.

tekuća krv ranjenog kalifa zaustavila. vol. Optužbe zbog nepotizma bile su vrlo česte. str. on je postavio za upravitelja Egipta. bio si slab. Svog polubrata al-Walida ibn-'Uqbaha. str. On je u aprilu 655. I. kada ga je 3. prema ibn-Sa'du. koji je bio 26 Diyarbakri. 172 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA . 10—11. vol. koji su naročito bili jaki u Egiptu. Pošto je u nastupu gnjeva zadao veći broj udaraca jednom Beduinu koji je došao da traži pomoć protiv ugnjetača. II. ser. on je odredio za nadzornika nad divanom (diwdn). koji se miješao u riječi objave29 i bio jedan između desetorice koje je Muhamed prognao prilikom zauzeća Meke. II. 2722—3. I. sfcr. 281. 3—4.171 jezde kuju nepokolebljivi 'Umarov karakter. 31 Ibn-Battutah (+ 1377). str. IV (Cairo. oborio zatrovanim bodežom rob28. cit. Ta'rikh al-Khamls (Cairo. bio je također pobožan i dobronamjeran starac. VI (1838). on je postavio za upravitelja Kufe. koji je Alahovim riječima dao nepromjenljiv oblik i za čije su vladavine osvojeni Iran. III. Za njega pričaju da je smrtnom kaznom kaznio26 svoga sina zbog pijanstva i nemorala. vol. On ti je tada dao da upravljaš glavama svoga naroda i kada je jedan od njih došao da traži tvoju pomoć. našao je tragičnu i iznenadnu smrt na samom zenitu svoga života. usred skupa ljudi koji su se oko njega bili okupili. to je odbio. Ya'qubi. ti si ga udario! Šta ćeš ti reći svome gospodu kada se pojaviš pred njim?27 Čovjek koji je odredio hidžru za početak muslimanske ere. vol. 44. a svoga stričevića Marwana ibn-al-Hakama. 300. pt. hrišćanin Perzijanac. str. 61. vol. 52. 'Umar se povukao u svoju kuću sa sljedećim monologom: Sine al-Khattaba! Ti si bio niko i ništa i Alah te je podigao. Ustanak su započeli u Kufi Alijini privrženici. god. 3. Vidi Quatremere. 6 :93. članovi kalifove porodice30. vol. II. IV. Journal asiatique.. str. 'Uthman. Ustanici su zatvorili starog 80-godišnjaka u njegovu rezidenciju i dok je on čitao primjerak Korana31. IV. Mas<udi. ali previše slab da se odupre nasrtljivim navaljivanjima svojih gramzljivih rođaka. i slj. Alah te je izveo na pravi put. 1302). zastranio si. 183. koji je utemeljio državni popis i organizovao vlast novog carstva. Azarbejdžan i dijelovi Jermenije. 29 Koran. koji je pljunuo Muhamedu u lice i koga je Muhamed osudio. 28 Tatoari. Nezadovoljstva. I. novembra 644. ranije sekretara Prorokova. Ovaj posljednji. kasnijeg umajadskog kalifa. I. raspirivala su trojica aspiranata na kalifat iz plemena Quraysh: Alija. 27 Ibn-ol-Athir op. IV. međutim. 223^1. Nihayat al-Arab. Svoga brata po mlijeku 'Abdullaha. kalif se ubrzo pokajao i molio Beduina da njemu zada isti broj udaraca. 89—90. str. str. vol. god. poslao oko 500 pobunjenika u Medinu.'257. Mnoge važne službe preuzeli su Umajadi. vol. čiji je uzrok bila njegova nepopularna administracija. koji je rukovodio osvajanjima velikih dijelova tada poznatog svijeta. vol. II. 1925). str. str. uključujući i lijepu djevojku koju rnu je ponudio upravitelj Easre. str. vol. tvrdi da se prilikom njegove posjete Basri još u njezinoj džamiji čuvao 'Uthmanov primjerak Korana sa stranicom umrljanom krvlju na kojoj se nalazi sura 2 : 131. III. ibn-Sa'd. 41—5. al-Nuwayiri. Alah te je ojačao. vol. Baydawi. str. Sam kalif primao je poklone od svojih upravitelja ili njihovih pristalica. gdje se. vol. pt. 30 Ibn-Hajar. Talhah i al--Zubavr.

Prije svoje smrti. str. juna 656). III. završila se bujicama krvoprolića koje je izazvala borba za upražnjeni prijesto. koji se pokazao previše dug i. pobornika umajad-skih interesa. njegov prijatelj i predčasnik. kuća je bila na juriš zauzeta. kažu. Ni u jednom ni u drugom slučaju ne izgleda da ima ikakvo tehničko značenje ili da ukazuje da se odnosi na Muhamedova nasljednika. Naziv nasljednik Alahova glasnika — (khalifat Rasul Allah). pod uvjetom da njegov sin ne bude izabran za nasljednika. Tako je pao prvi kalif čija je krv bila prolivena od muslimanske ruke (17. I. al-Zubayra ibn- al-'Awwama. u toku koje su strahopoštovanje. pt. logični kandidat poslije abu-Bakra. vol. pt. 2 Ibid. III. 'Umar je naimenovao odbor od šest izbornika: 'Ali ibn-abi-Taliba. a zatim između Alije i novog pretendenta na prijesto Mu'awiye.str. 51. koje je ulio Prorok. POGLAVLJE XVI BORBA IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE ZA KALIFSKI POLOŽAJ Izborni Kalifat Ab-Bakr. Sa'd ibn-abi-Waqqasa i 'Abd-al-Rahman ibn-'Awfa2. jedan između najranijih privrženika i najnepokolebljivijih prijatelja Muhameda. 1 Ibn-Sa'd. Talhah ibn-'Abdullaha. na kojem su sudjelovale one poglavice koje su bile prisutne u glavnom gradu Medini. čiji je alter ego bio i predvodio javnu molitvu za vrijeme posljednje Prorokove bolesti. čiji je predstavnik bio i ubijeni 'Uthman. I. i svete uspomene vezane za Medinu bili još uvijek aktivna živa snaga u životima Muhamedovih nasljednika. osobitu titulu amlr al--mu'minin (zapovjednik vjernika). Obrazovanje ovog odbora. bio je određen za Muhamedova nasljednika 8. Drugome se kalifu (634—44) pripisuje da je prvi nosio. Muhammad. vol. koji je u ovom slučaju primijenjen na Abu-Bakra. vol. 'Umar. 'Uthman ibn-'Affana. možda on sam nije upotrebljavao kao titulu. I. abu-Bakrov sin. 202. Trebalo je da on preuzme sve dužnosti i povlastice prorokove osim onih koje su se odnosile na njegovu proročansku službu — koja je prestala Mu-hamedovom smrću.. Patrijarhalna epoha islama. bio je određen od ovog posljednjeg za njegovog nasljednika i kažu da je najprije upotrebljavao titulu s oznakom khalifat khalifat (kalif kalifa) Rasul Allah. 245. v Ibn-Sa'd. provalio je unutra i podigao ubilačku ruku na njega32. najprije između Alije i njegovih bliskih rivala Talhaha i al-Zubayra. . pt. . pokazivalo je da je stara arabljanska ideja plemenskog poglavice odnijela pobjedu nad idejom nasljednog monarha. Naziv khalifah dolazi samo dva puta u Koranu (2:28.priznao autentičnim. str. i slj. 38:25). III. u koje su ušli najstariji i najistaknutiji živi drugovi. prema tome. bio je skraćen1. juna 632. godine nekom vrstom izbora. u svojstvu glavnog komandanta muslimanske vojske. nazvanog al-Shura (vijeće). »miramolin« kod hrišćanskih srednjovjekovnih pisaca.

'Uthman je predstavljao umajad-sku aristokratiju nasuprot dvojici svojih predšasnika. Oba Ali j ina rivala su poginula. str. Talhah i al-Zubayr. BORBA IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE 175 ibn-abi-Sufyana. Mladolika A'ishah. Alija je iz nove prijesto-irice Kufe započeo svoju upravu otpuštanjem većine provincijskih namjesnika koje je bio imenovao njegov predšasnik i prisiljavanjem na zakletvu vjernosti ostalih. On je velikodušno oplakao pale i sahranio ih sa svim počastima6. koji su odbili da priznaju Alijino pravo na nasljedstvo. Mu'a- wiyah je nastojao da ga dovede u ovakav škripac: pokazati ubojice propisno postavljenog Prorokovog nasljednika ili se sam primiti sau-česništva. prećutno je bila odobravala ustanak protiv 'Uthmana. tek su započeli. koji su predstavljali emigrante. cijeli islamski svijet priznao je njegov dolazak na čelo Kalifata. »majka vjernika«. g. uporno je dokazivala da su od početka Alah i njegov Prorok jasno odredili Aliju za jedinog legitimnog nasljednika. Novi kalif je bio prvi stričević Muhamedov. mrzila je Aliju svom gorčinom povrijeđenog ponosa. 9. 6 Okolo al-Zubayrova groba izrastao je grad koji nosi njegovo ime. koja ga je pokušavala odbraniti7. I Talhah i al-Zubayr4 imali su pristalice u Hidžazu i Iraku. Među njih nije računao Mu'awiyu 3 Shahrastana. Stvar je ipak bila više nego . decembra 656. Ona je bila poslata natrag u Medinu. i čovjek koji je drugi ili treći povjerovao u njegovu proročansku misiju. Dinastički ratovi. On je u džamiji u Damasku izložio krvlju okaljanu košulju smaknutog vladara i odrezane prste s ruke njegove žene Na'ile.174 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA U slučaju trećeg kalifa 'Uthmana (644) opet su godine života odlučile njegov izbor nad Alijom. Prorokova žena. Alija je bio proglašen za četvrtog kalifa u Prorokovoj džamiji u Medini 24. Taktikom i rječitošću jednog Antonija on je nastojao da podstakne muslimanske osjećaje. Nijedan od ovih kalifa nije osnovao dinastiju. w-al-ta'ylns (narod božanskog zakona i odluka = : legitimi- sti). A'ishah. 4 Al-Zubayrova (majka bila 'je sestra Prorokova oca. koji će potresati s vremena na vrijeme islam i pokatkada ga uzdrmati do samih temelja. Mu(awiyah se pojavio kao osvetnik mučeničkog kalifa. ali se sada priključila redovima pobunjenika protiv Alije u Basri. on ju je sumnjičio zbog nevjerstva prema mužu sve dok Alah nije posredovao njoj u prilog putem objave (sur 24:11—20). ali ne i posljednji sukob u kojem su u bojnim redovima stajali muslimani protiv muslimana. A'ishah je bila zarobljena i s njom se postupalo vrlo obazrivo i na način koji odgovara dostojanstvu »prve žene-u zemlji. On je bio prijazan. al-Hasana i al--Husayna. zato što je ona bila zborno mjesto pobunjenih ratnika. Alija je predusreo izvan Basre i porazio koaliciju u bitki koja se naziva »devina bitka«. Stranka ahl al-nass. ali da su ga prva tri kalifa prevarom lišili njegovog zakonitog položaja. a taj bi ga akt diskvalifikovao kandidature za Kalifat. prema devi na kojoj je A'ishah jahala. dok je išla iza karavana svoga muža. koji su predstavljali mekansku stranku. koju je on predstavljao. namjesnika Sirije i rođaka 'Utmanova. Praktično. otac jedina dva njegova živa muška potomka. Tako se završio prvi. Prividno siguran na svom prijestolju. koja se udala tako mlada5 da je donijela sa sobom igračke iz kuće svoga oca (abu-Bakra). Alijin Kalifat Alijin prvi problem bio je da se riješi dvojice svojih rivala na visoki položaj koji je on upravo bio preuzeo. To su bili. 15. Poslije 'Uthmanova ubistva. Odbijajući zakletvu na vjernost Aliji. jer jednom. pobožan i hrabar. str. 1001. koju je on najviše volio. muž njegove ljubimice kćerke Fa-time. kako smo već vidjeli. 5 U devetoj ili desetoj -godini prema ibn-Hishamu. juna 656.

3340—60. 10 Isp. Sam arbi-tražni postupak podigao ga je na položaj jednak onome koji je držao Alija. Mu'awiyah nije imao kalifata sa koga ga je trebalo svrgnuti. Po nagovoru svojih sljedbenika. Nedjeljama su trajali manji mlaki okršaji. Svaki naoružan pisanim dokumentom. sklone su mišljenju da se u ovoj tradiciji odražavaju stanovišta iračke škole. Alijine snage bile s_u nadomak pobjede kad je oštroumni i prepredeni 'Amr ibn-al-'As.000 Iračana. II. kako su bili nazivam. smrtnih neprijatelja Umajada. kalif je imenovao za svoga predstavnika abu-Musu al-Ash'arija. glasila da bude »prema riječi Alaha«8 — ma šta to moglo značiti. 125. IV. a taj je čin značio za Aliju gubitak. ali kada je stariji od dvojice. Tabari. na zapadnoj obali Eufrata. Savremena tradicija govori da su se dva izabrana suca složila da svrgnu oba vladara i da na taj način otvore put »neočekivanom po- 7 Fakhri. U različitim izvorima se pojavljuju različite verzije10. Irak ili Sirija postati odlučujući faktor u islamskim stvarima. 9 Mas'udi. dvojica arbitara (sing hakam) održali su javni skup januara 659. ona je prelazila ne samo lične nego čak i porodične sukobe. 189. g. koju je Alija odmah poslije svoga ustoličenja god. ustao i izjavio da je Kalifat njegova gospodara bez valjanosti. napustio da se u nju više nikada ne vrati. str. Ovi haridžiti10 (separatisti). Presuda je. Fakhri. koji mu je davao punomoć za akciju. str. 220. . a ne putem oružja.str. str. Ya<qu!bi. Na ravnici Sifin. Pod zapovjedništvom Malika al-Ashtara. vol. vol. stajale su konačno licem u lice jedna prema drugoj dvije armije. Mu'awiyah mu je suprotstavio 'Amra ibn-al-'Asa. na glavnom karavanskom putu između Medine i Damaska. pribjegao lukavstvu. svaki u pratnji 400 svjedoka. Presuda sudaca lišila je Aliju stvarnog položaja. Vidi str. 392—402. Iznenada su ugledani u zraku bačeni primjerci Korana. teško je ustanoviti. dotoumenitu vidi Dinawari. Ono je otuđilo simpatije prema njemu velikog broja njegovih pristalica. a s Mu(awiyom da su bili njegovi Sirijci. Vjerovatno su oba suca svrgla oba vladara. Ova je škola cvjetala pod dinastijom Abasida. 8 O arbitražnom. Govorilo se da je Alijina vojska brojala 50. istr. god. Što se tačno dešavalo na ovoj istorijskoj konferenciji. Mu(awiyin vojskovođa. vol. Međutim. Tek god. njih se do 4. 'Amr je izdao svoga kolegu i potvrdio Mu'awiyu. 391. U stvari. kojima su prethodile studije Velhauzena (Wellhausen)12. I. čiji je položaj tim postupkom bio umanjen na stepen običnog pretendenta. abu-Musa.lična. Medina. Konačna je bitka odigrana 26. Ovaj 'je gest bio protumačen kao znak da odluku treba tražiti prizivom na Koran. 656. bez sumnje. na pola puta između Ma'ana i Petre. 206^-8. 158. IV. vtol. str. str. kojoj pripada većina danas postojećih izvora. 137. 176 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA bjedniku«. jula 657. Mas'udi. u Adhruhu. čovjeka. koji su bili prikačeni za koplja. Prihvatanje principa arbitražnog suda pokazalo se katastrofalno po Aliju više nego u jednom pogledu. I protiv svog pravilnijeg mišljenja. On je bio samo namjesnik provincije. 661. pobožna. ali slabo odana Alijinoj stvari. najranija sekta islamska. postali su njegovi smrtni neprijatelji. južno od Rake. str. jer nijedna strana nije željela da se prenaglo upušta u konačnu odluku. Mu'awiyah se u Jeruzalemu proglasio za kalifa. koji je bio nazvan političkim genijem Arapa9. kritičke studije Pera La-mensa (Pere Lammens)11. već je ispala iz kombinacije. dvije godine pošto je spuštena zavjesa na lakrdiju arbitražnog suda. radilo se da li će Kufa ili Damask. Težište osvajanja prostranstava promijenilo je svoj gravitacioni centar na sjever. 127—30. Neprijateljstva su prestala. Uzevši za svoje geslo la hukma lila li-l--Ldhu (presuda pripada jedinom Alahu). Na . Isp. naravno. bezazleni Alija prihvatio je Mu'awiyin prijedlog da se slučaj presudi arbitražom i da se tako poštedi muslimanska krv.00015 diglo na oružje pod zapovjedništvom 'Abdullaha ibn-Wahb al-Rasibija. dok je Mu'awiyu lišila samo fiktivnog zahtjeva koji on još nije smio javno podnijeti.

str. odlučnost. a ekstremisti (Ghulah) između sebe su ga čak smatrali inkarnacijom božanstva. Isp. on. njegove pristalice bezgrešnim i nepogrešivim. 12 Daš arabische Reich und sein Sturz (Berlin. međutim. prema šiitsikoj tradiciji. 1871).000 kod Shahrastanija. od Harura' (Ha.. g. 227. Prvi podrobniji izvještaj o grobu nalazi se kod ibn-Hawkala. H. Rano izjutra 24. vol. 130. Svojim šiitskim pristalicama četvrti kalif je ubrzo postao u prvom redu svetac sekte. koji je na djelo bio podstaknut željom da osveti rođake neke žene. Pošto ga cijeli islamski svijet smatra mudrim i hrabrim. wali (prijatelj i namjesnik) Alaha. VII. kada je Alija bio na putu za džamiju u Kufi. Oni su se. propovijedi i anegdote. Tabari. uzeli su Aliju za svog prvog Fata i uzor. On je bio crnomanjaste puti. al-Masalik w-al-Mamalik. bio je udaren otrovnom sabljom u čelo. hitrina. opreznost. Dlnawari. 1927)L pogl. Kao kanoniziram mučenik. postalo je jedno od velikih centara koje posjećuju islamski hodočasnici. 1872). Margaret G. 3456.) i skoro ih hametice potukao. izd. de Goeje (Leyden. pogl. oko čijeg su se imena nagomilale mnogobrojne pjesme. on je postao uzor muslimanske plemenitosti i viteštva (jutuwah) i Salamon arapske predaje. _ 13 Nazivaju se također Haruriyah. 791. str.Asa16. Sabljom. Pusto mjesto blizu Kufe gdje je Alija sahranjen17. II = The Arab Kingdom and its Fali. vol. Mada su mu nedostajale one crte koje čine vođu i državnika. Chronique de Tabari. rukovao je haridžit 'Abd-al-Rahman ibn--Muljam. korpulentan. str. 1902). pogl. 661. BORBA IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE 177 današnji Mašhad 'Ali u Nadžafu. 706. 1907). II. rječit u razgovoru. januara god. str. nastavio . Mrtvi Alija se pokazao djelotvornijim od živog Alije. Mjesto je držano u tajnosti sve dok nije na njega slučajno naišao Harun al-Rashid god. koji je prihvatio ceremonije i znakove koji podsjećaju na srednjevjekovno evropsko viteštvo i današnju skautsku organizaciju. upravo kao što je Muhamed bio prorok islama i Alahov vjesnik. mudar u savjetovanju. III.obali kanala Nahravana Alija je napao njihov logor (659. ovjekovječena je u riječima stiha koji se nalazio urezan u mnogim srednjevjekovnim arapskim mačevima: »La sayfa illa dhu-al Faqdri wa-la fata illa 'Ali = nijedan se mač ne može takmičiti sa dhu-al-Faqar i nijedan se mladi ratnik ne može usporediti s Alijom!« Kasniji pokret Fitydn. iskren prema prijateljima. ipak je on posjedovao kvalitete idealnog Arabljanina.njegovo tijelo stavi na neosed- lanu devu i zakopa ondje gdje deva klekne. velikih crnih očiju. velikodušan prema neprijateljima. 14 Fakhri. što sve zvuči suviše dramatično da bi moglo biti istinito. tj. i slj. 15 12. 12 :70. čija je svjetovna karijera praktično značila neuspjeh. Zotenberg. koji je zapovjedio da se . srednjeg stasa18. kojom je rukovao Prorok u znamenitoj bitki kod Badra. ćelave glave sa gustom dugom bijelom bradom. 246).rawxa' kod Yaquta. slovice. koji su bili sasječeni u bitki kod Nahravana. str. 86. Njegova sablja dhu-al-Faqar (nož kralježnice). koja se zarila do mozga. II. Tradicija govori da je ovaj ibn Muljam bio jedan od tri saučesnika koji su se u Kabi zakleli i zasnovali plan da muslimansku zajednicu istog dana oslobode od tri štetna elementa: Alije. 11 Etudes sur le regne du calife omaiyade Mo'dwiya Zer (Beyrut. ponovo dizali pod raznim nazivima i ostali su trn unutar Kalifata sve do abasidskog perioda. Neustrašiv u boju. Koran. Weir (Calcutta. (Pariš. str. 163. Mu'a-wiye i 'Amra ibn- al-. 17 Mjesto. i slj. a mnoga fitjanska i derviška bratstva idealom i uzorom. svoje prijateljice. prev. str. 10 Isp. on je odjedanput ponovno dobio mnogo više nego što je za života izgubio. I. vol. ekspeditivnost. bilo je odabrano u saglasnosti sa željom umirućeg Alije.

Kalifat. 929. i dramsko predstavljanje njegova stradanja. Ter- Quatremereova izdanja. iskusan čovjek. koje se glumi svake godine desetog muharema po čitavom šiitskom svijetu. g. čije je sjedište bilo u Kairu. Kao predvodnik javne molitve (imam). 424—6 u prevodu de Slainea. Još jedan Umajadski Kalifat u Kordovi (Qurtubah). 20 Priloženo irodoslovno stablo loze kalifa: Quraysh 'Abd-Manaf Hashim <Abd-al-Muttalib 'Abd-Shams Umayyah . Uma-jadski Kalifat bio je prva dinastija (mulk) u istoriji islama. god. do 1031. sam kalifat bio je ukinut20. Ovo je. vol. Periodi velikih Kalifata Smrću Alijinom (661. Mase hodočasnika koje još uvijek kuljaju njegovu grobu (mashhad) u Nadžafu i grobu njegova sina al-Husayna. koji poslije toga nikada potpuno nije bio napušten. 297. bila služba koju je mogao vršiti i najniži među muslimanima. god. vol.. njegova djela Kitdb al-'Ibar wa-Dlwdn al-Mubtada' w-al-Khabar (Cairo. Velika narodna skupština u Ankari proglasila je Tursku republikom. trajao je od god. svjedoče da smrt jednom mesiji može više koristiti od njegova života. Fiktiv-nost izbora bila je sačuvana u ceremoniji zvanoj bayah™ (bukvalno 13 Mas'uđi. u Notices et extraits itd. I. U prvom redu bio je istican vojni položaj kalifa. Poslije Uma-jadskog Kalifata (651— 750). bio je jedini šiitski Kalifat od prvorazrednog značaja. tj. Fatimidski Kalifat (909—1171). 376—7 12 — Utori ja arapa 178 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA »rasprodaja«). Tanbih. za nasljednika je imenovao svoga sina Yazida. U novembru 1922. U ovom slučaju upoređivanje sa vrhovnim poglavarstvom Svetog Rimskog Carstva i sa današnjim hrišćan-skim razlikovanjima sfera svjetovnih i vjerskih vlasti odvele bi nas na kriv put. U martu god. Time je uveden princip nasljedstva u Kalifatu. čija je prijestonica bio Damask.je da vrši posmrtni uticaj skoro ravan onome koji vrši sam veliki Prorok. došao je Abasidski Kalifat u Bagdadu (750—1258). Osnivač drugog Kalifata Uma jad Mu'awiyah. međutim. str. 174—5 = str. vrhovnog zapovjednika vjernika (amlr al-mu(minin). On je započeo s abu-Bakrom (632).) završio se period koji bi se mogao nazvati republikanskim periodom Kalifata. XIX (Pariš. glavnog sveca i mučenika šiija u obližnjoj Karbali. postavši na taj način osnivač dinastije. 1862). Posljednji veliki islamski Kalifat nije bio arapski. nego otomanskih Turaka u Carigradu (ča 1517—1924). odrekavši mu sultanat. 19 Ibn-Khaldun. 1924. prvenstveno politički položaj Ovde se moramo čuvati opće zablude da je ka-Hfatstvo bilo vjerska funkcija. str. 1284). na kojoj bi narodni glavari bukvalno ili figurativno uzeli ruku novog kalifa kao znak zakletve na vjernost. Četiri kalifa ove ere arapski istoričari nazivaju ortodoksnim kalifima (al-Rashidun). XVI (Pariš. vol. kalif je mogao i stvarno je predvodio vjersku službu i petkom održavao propovijedi (khutbah). Muqaddamah. svrgla sultana--kalifa Muhameda VI i postavila za kalifa njegova stričevića Abd--al-Majida. 1858). i str. u Španiji.

str. kao instrumenat objave. zub i dlaka. <l/mđat <Aqldat Ahl al-Sunnah. ratovao protiv nezna-božaca i širio granice obitavališta islama Dar al-Isldm. carigradski Jermen bio je prvi koji je pustio u svijet ovu 21 Vidi Thomas W. zdrava tijela i duše. U kalifove dužnosti. U djelu Tableau general de l'empire othoman (Pariz 1788)27. Muhamed kao prorok. 161.1310). 5—10. str. ibn-Khaldun. Za izvršenje svega toga on je primjenjivao silu svog svjetovnog oružja21. energiju i druge karakterne crte potrebne za odbranu carstva. 108—9. izd. ubiranje poreza i upravljanje državnim fondovima. prema sunitskoj školi. 22 Str. Siije. koje je Alah predodredio za ovaj visoki položaj24. ibn-Khaldun (+ 1506) u svojim čuvenim kritičkim uvodima23 i kasniji pisci koji zastupaju sunitsku (ortodoksnu) teoriju nabrajaju sljedeće kalifove kvalifikacije: mora biti član porodice Quraysh. 929—1031. ograničavaju funkciju Kalifata na Alijinu porodicu. Bagdadu i Kairu. lijepo iskonstruisali kvalifikacije. Medini i drugim centrima i van dohvata tekućih događaja u islamskim prijesto-mcama Damasku. nošenje Prorokova ogrtača burdah na važnim državnim svečanostima. Odnos kalifa prema religiji nije prelazio granice njegove zaštite i odbrane religije. kažnjavanje zlodjela i dijeljenje pravde25. Privilegije uključuju spominjanje kalifova imena petkom u khutbah i stavljanje njegova imena na novcima. On je gušio hereze. privilegije i funkcije za koje se smatralo da pripadaju kalifu. BORBA IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE 179 min Muhamedov nasljednik (khilafah) označavao je nasljedstvo državnog suvereniteta. Al--Mawardi22 (-J. str. postavljanje državnih službenika. mora osvojiti lojalnost zajednice nekim činom bay-'ah. Arnold. pečat. ial-Na®afi. koji su živjeli uglavnom u Meki. i i Uthman+Ruqayyah Fatimah+'Ali al-Hasam al-Husayn Imami FATIMIDSKI KALJFI 909—1171. str.1058) u svojoj utopističkoj političkoj raspravi. za koje se tvrdilo da su bile Muhamedove26. mora posjedovati hrabrost. mora biti muškarac i punoljetan. The Caliphate (Oxford 1924). W. koji ne ističu toliko Kalifat koliko imamat. 24 Shahrastami. kao Alahov glasnik (rasul). Tek u posljednjoj polovini osamnaestog stoljeća preo vladalo je u Evropi mišljenje da je muslimanski kalif neka vrsta pape koji ima duhovnu juridikciju nad Muhamedovim sljedbenicima na čitavom svijetu. cipele. naprotiv. On je branio vjeru isto onako kao što se pretpostavljalo da to čini jedan evropski vladar. d'Ohsson. 1843). koji je po njihovom mišljenju bio imenovan od Muhameda za njegovog zamjenika na osnovu božanske naredbe (nass) i čije su kvalifikacije prešle na njegove nasljednike. 9—41. Kasnije su pravni teoretičari. spadaju: zaštita i odbrana vjere i teritorije islama (naročito dvaju svetih mjesta Meke i Medine al-haramayn) i u slučaju potrebe objava svetog rata (jihdd). Cureton (London. 23—4. 28—9. al-Na-safi (-f. str.•Umar Hafsah <A'ishah+MUHAMED + Muhammad al-'Abbas KALIFI ABASIDI 750—1258. 23 Muqaddamah. 164—5. nije mogao imati nasljednika. . str. čuvanje takvih svetih relikvija kao što su štap. 25 Mawardi.

Otada se relikvije ^hranjene čuvaju u specijalnom paviljonu unutar tvrđave Grand Seraglio i štuju kao dragocjena odličja uzvišenog ikalifskog ranga. 27 Vol. prijestonica provincijske vlade. Mu'awiyina desna ruka. Damask je postao glavni grad muslimanskog carstva. on je pretjerano isticao ekumenski karakter kalifata. 28 Kao posljednjom muslimanskim kalifima. 213. otrgao je Egipat od Ali-jinih nasljednika. H. Oštroumni 'Abd-al-Hamid II iskoristio je ovu ideju da ojača svoj prestiž u očima evropskih sila. 12« 180 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA zabludu. Sa Turskom. Jedan negativno okarakterisan pokret koji je započeo u posljednjoj polovini prošlog stoljeća pod nazivom panislamizam (dl-Jami'ah al--islamiyah) vršio je naročita nastojanja da se zajedničkom akcijom suprotstavi hrišćanskim silama. najstarijeg Aliji-nog i Fatiminog sina za legitimnog Alijinog nasljednika. mada je to carstvo bilo nešto suženo. donio u Carigrad na svom povratku s osvajanja Egipta. otomainSkim sultanima povjereno je čuvanje ovog Ptrorokovog blaga (dhakha' ir Nabawlyah) koje je sultan Šalim god. 'Amr ibn-al-'As. str. I. i slj. kao svojom centralom. 1517. ali je Irak proglasio al-Hasana. koji nisu priznavali . Poslije presude arbitražnog suda. ' DIO III UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO POGLAVLJE XVII UMAJADSKI KALIFAT: MU'AWIYAH OSNIVA DINASTIJU Quraysh 'Abd-Manaf 'Abd-Shams Umayyah Hashim 'Abd-al-Muttalib Abu-al-'As Harb Al-Hakam 'Affan Abu-Sufyan l l l MARWAN <UTHMAN MU'AWIYAH l l Al-Harith Abu-Talib Abu-Lahab 'Abdullah + Aminah Al-'Abbas Hamzah MUHAMMAD Uklanjanje pretendenata na Kalifat MU(AWIYAH je bio proglašen za kalifa u Iliji (Jeruzalem) A. Njegovim dolaskom. dok su se Meka i Medina ravnodušno i mlako odnosile prema predstavnicima Sufjanida. 40 (661)1. koje su do ovoga vremena uspjele da zagospodare nad većinom muslimanskih zemalja u Aziji i Africi.

vol. 21. Šiizam je rođen 10. V. 680. Dlnawari. isp. II. komandujući vojskom od 4. 3 Tabani. 6 Ibn-Hajar. str. oktobra 680) 'Umar. možda otrovan4 zbog nekih haremskih intriga. koji je ukratko 2 Vidi ibn-Hajar. 17. muharema. uz prihode jedne oblasti u Perziji za vrijeme cijelog njegovog života. Šiije su ovaj fatalni čin pripisali Mu'awiyi i na taj su način od al-Hasana napravili mučenika (shahld). Prorokov unuk je poslije teških mnogobrojnih rana pao mrtav i njegova glava bila je poslana Yazidu u Damask. opkolio je al-Husayna sa njegovom beznačajnom "četom. odbio je god. prema tome se i na njihov islam gledalo više kao na oportunistički nego kao na islam dubokog uvjerenja. Interesi al-Hasana. II. str. 184 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO kod kuće u haremu nego na prijestolju. vol. čak više nego krv njegova oca.Muhameda sve do pada Meke. u stvari »gospodara svih mučenika (sayyid)«. On je sada postavio predstraže na svim putevima koji vode iz Hidžaza u Irak. koji su s njom otišli u Damask6. bili su usmjereni više na druga područja nego na državnu upravu. za njega kažu da je sklopio i razvrgnuo ništa manje nego sto brakova. Njegov mlađi brat al-Husayn. H. str. Poslije kratkog vremena on je abdicirao u korist svog sposobnijeg rivala i povukao se u Medinu predavši se potpuno lagodnom i raskošnom životu.000 vojnika. (tu je bio njegov harem i odani sljedbenici). Desetog muharema A. 61 (10. šiije muslimani su zaveli praksu da svake godine slave prvih 10 dana muharema kao dane duboke žalosti i stvorili su dramski komad koji predstavlja njegovu »herojsku« borbu i stradanje. str. 5 Ibn-'Asakir. Mas'udi. koji je takođe živio povučeno u Medini cijelo vrijeme Mu'awijine vladavine. 13. 4. vol. čijeg je oca Ziyada u zgodan mo-menat Mu'awiyah priznao za svog brata. on ih je sasjekao. koji se kretao više 1 Tabari. Yawm Karbala' (dan Karbale) dao je šiijama bojni poklik. Ubaydullah. 231. vol. koju je on sam sebi odredio. UMAJADSKI KALIFAT 185 . uputio se na čelu malobrojne pratnje sastavljene od rođaka u Kufu. jedan koji se zove Ashurd' (deseti dan) daje se u Kazimejnu (u blizini samog Bagdada) kao uspomena na bitku. da prizna Mu'awiyina sina i nasljednika Yazida i. a drugi četrdeset dana poslije desetog dana muharema u Karbali sa naslovom »Povratak glave«. 14. vol. Glava je bila vraćena natrag al- Husaynovoj sestri i sinu. 3. Kao uspomenu na al-Husaynovo »mučeništvo«. sada je bio umajadski upravitelj Iraka. str. vol. vol. 266. odazivajući se na uporne i često ponavljane molbe Iračana. U njoj je bila uključena svota od 5 milijuna dirhama iz blagajne u Kufi3. Na preduzi-manje takvih koraka nagovorio ga je Mu'awiyah. 4 Ya'qubi. koja je brojala oko 200 ljudi. str. 216. koji mu je garan-tovao ogromnu novčanu svotu i godišnju rentu2. Al-Husaynova krv. IV. sin proslavljenog vojskovođe Sa'da ibn-abi-Waqqasa. Od sada je imamat kod Alijinog potomstva postao isto toliko dogma u šiitskom vjerovanju koliko i proročanska misija Muhamedova u Islamu. i s tijelom je sahranili u Karbali. koji su mu pribavili titulu velikog brakolomca (mitlčiq)s. L. str. Ovaj se dramski komad svake godine daje u dva dijela. toj godini (ča 669). postala je sjeme šiitske »crkve«. Mada je al-Hasan umro u 45. i pošto su odbili da se predaju. II. II. II. u Kar-bali. nekih 25 milja sjeverozapadno od Kufe. koji su njega proglasili za zakonitog kalifa poslije al-Hasana i Alije. str.

Marwan (684— 5).. Yazid je umro. na čijem je svetom tlu ibn-al-Zubayr potražio utočište. str. Oni su čvrsto zahtijevali da šiije na ovu činjenicu ne smiju drugačije gledati. u kojoj se nalazilo mnogo sirijskih hrišćana. 32. Egiptu i dijelovima Sirije. 1859). 186 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO konačno bio poražen jula god. str. koji je ranije bio učitelj. Kalbiti su bili Siro-Arapi koji su živjeli u Siriji prije hidžre i većinom bili pokrštenici. koga su zbog starosti i slabosti morali nositi u nosiljci cijelog puta. stričević 'Uth-mana i raniji njegov državni sekretar. novembra 683. 'Abdullah. Nad Damaskom. str. al-Muntaqa fi Akhbdr umm- al-Qura. koji je vladao samo tri mjeseca i nije ostavio nasljednika11. al-Faifcihl. koji su podupirali starog10 Umavada Marwana ibn-al-Hakama. kao i prvi između Alije i Mu'awiye. Drugi građanski islamski rat. II. vol. 18. koja se bila ulogorila na vulkanskoj ravnici Harah istočno od Medine. Ibn-al-Zubayr je (poslije povlačenja 'umajadske vojske ponovo sagradio Kabu. gdje mu je bilo sjedište. 299. i u svojstvu vrhovnog zapovjednika naslijedio ga je al-Husayn ibn-Numayr al-Sakuni7. i slj. nego i u Južnoj Arabiji. Međutim. nije u Tajifu poslao svoga okrutnog vojskovođu al-Hajjaja. Akhbdr Makkah. septembra. vođu stranke plemena Qays (sje- vernoarabljanske). On je na kraju i bio jedan od faktora koji je potkopao temelje umajadskoj dinastiji. i izašla je pobjednik. Poslije toga je vojska otišla u Meku. neautentična je. Na čelu . naslijedio na prijestolju. Mada su Uma jadi za neko vrijeme bili sigurni u Kalifat. operacije započete 24. F. Kaznena ekspedicija. u kojima je razularena damascenska soldateska pljačkala Prorokov grad. odmetništvo Hi-džaza pod rivalskim kalifom nastavljeno je sve dok 'Abd-al-Malik. 2220. postao je tada osnivač mar-vanitskog ogranka umajadske dinastije. 427. stajao je mirno po strani u Medini. Poslije smrti njegova rivala i povlačenja neprijateljskih trupa. koja je potpomagala al-Zubayra. Wiistenfeld (Leipzig. koji je. god. vol. jer treća stranka još nije bila eliminisana. 8 faibari. obično je važnije kako narod kao pokretačka sila u istoriji stvarno gleda na neki događaj nego kako treba da gleda na njega.izražen u formuli »osveta al-Husayna«. dobro poznat po svojoj lakoumnosti i rasipnosti. u Mardž Rahitu9 — drugi Sifin Uma jada — od svojih kalbitskih (uključujući i Jemence ili Južne Arabljane) protivnika. koji se bezuspješno s Alijom otimao o Kalifat. U drugom taboru sunije su dokazivale da je Yazld de facto vladar i da dovođenje u pitanje njegove vlasti čini veleizdaju koju treba kažnjavati smrću. I. Cijeli Hidžaz opredijelio se za 'Abdullaha. Na putu je Muslim umro. Sveti kamen se raspao na tri komada. bio takođe dinastički. Azraqi. Međutim. Priča o tri dana. U toku opsade samu Kabu zahvatio je požar i ona je do temelja izgorjela. koji je iz svojih katapulta obasuo kamenjem haram (svetu džamiju) Meke. Ya'qubi. Sve dok je moćni Mu'awiyah živio. zaustavi 27. Jazidova slabašnog i boležljivog sina. gdje je njegov brat Mus'ab bio postavljen za njegova predstavnika. Kada ga je Yazid. Marwanov sin i nasljednik. avgusta 683. 684. i u Iraku. 'Abdullah se otvoreno izjasnio protiv novog kalifa i savjetovao je al-Husaynu da preduzme opasne korake koji su ovoga koštali života i sada je 'Abdullah ostao kao jedini pretendent na prijesto. izd. koje je ubrzo uslijedilo s arabljanskog tla. Njoj je na čelu stajao jednooki Muslim ibn-'Uqbah. str. bar što se tiče Alijinih nasljednika. stupila je u borbu 26. a Alahov dom izgledao je »kao iskidana prsa tugujućih žena«8. privremeno je bio zaustavljen. ovaj kalif je imenovao za svog privremenog namjesnika al-Dahhaka ibn-Qaysa al-Fihrija. ibn-al Zubayr je bio proglašen za kalifa ne samo u Hidžazu. a ibn-Numayr. II. vol. str. Al-Dahhak je 7 Tabari. Yazld je odmah protiv nezadovoljnika u Medini poslao kaznenu ekspediciju. bojeći se nereda koji bi u Siriji mogli uslijediti. pak. u stvari je borba bila trougaona. Dok su ove operacije bile u toku. On je"'našli jedio Mu'awiyu II (683). U islamu je nastao veliki raskol i to neslaganje nikada kasnije nije bilo izglađeno. Aišin nećak i al-Zubayrov sin.

vol. 320—21. 11 Priloženo rodoslovno stablo pokazuje sufjanidski ogranak umajadske dinastije u njezinom odnosu prema osnivaču marvanidskog ogranka: Umayyah Abu-al-'As Harb Al-Hakam ' l Abu-Sufyan 1) MU'AWIYAH (661—80 2) YAZID I (680—83) 3) MU'AWIYAH II (683—4) 4) MARWAN I (684—5) 12 Dlmavvari. na primjer. a to sigurno od al-Hajjaja. II. str. a njegovo tijelo. Ova su brodogradilišta možda dolazila odmah iza egipatskih u pomorskoj isto-riji islama. odatle dolazi engl. Mas'udi. mogao je Mu'awiyah (661—80) da arapskog suverena upravi svoja nastojanja na sjevero-zapad. Ova je flota morala. i strankama. Ove 'unutarnje svađe između Qays. dbn-'Asa. 845—8. 862. II. ibn-al-Zubayr se hrabro. str. 1. II. Smrću ibn-al-Zubayra nestalo je posljednjeg pobornika stare vjere. Arabljani Hidžaza. koji su predstavljali nove emigrante iz sjeverne Afrike i Kalba. 13 Tabari. 320. bili su vrlo slabo upoznati sa morem. glavna snaga islama. 10 Ya<qubi. Ovakva politika objašnjava. Vidi str. 14 tabari. vol. koja je trajala šest i po mjeseci. str. vol. 201. 304. vol. al-Hajjaj je započeo opsadu Meke. 852. Sirijska brodogradilišta. pro- 9 Ravnica istočno od sela Mardž Adrae.19. Poslije ovog poraza veći broj njih počeo je napuštati Meku i Medinu da bi se pridružili armijama koje su operisale u sjevernoj Africi. bez sumnje. koji su uvijek bili nepokolebljive pristalice umajadgki'h iiinteresa. Vidi 'I/cd. ali beznadežno borio sve dok nije bio ubijen. Posliie sticanja nadmoćnosti nad protivničkim 1u<awiyah. . UMAJADSKI KALIFAT 187 tiv Bizantinaca. . Snaga matičnog »otoka« se bila istrošila. Njegova je glava bila poslana u Damask14. bili su među događajima koji su ubrzali pad umajiadsike dinastije. str. V. Stranka Kaysa i Yamani igrale su važnu ulogu i u novijoj politici Libana i Sirije. vol. 'Uthman je bio u potpunosti osvećen.. velikih neprijatelja islama. riječ arsenal). .kir. . jer je 'Umarova politika bila da ne dozvoli nikome s mora da se umiješa između njega i njegovih vojskovođa.sirijske vojske. Moć pristalica (Ansar) bila je zauvijek skršena.str. Španiji i drugim ratnim poprištima. 262. ako ne od Muslima. koji su bili naviknuti na pomorski život. nedaleko od Damaska. str. nakon što je na vješalima visilo neko vrijeme. prenijeli su kasniji umajadski vladari u Sur (Tyre)16. marta 692. vol. . Od sada istori ja Arabije počinje da se bavi više uticajem vanjskog svijeta na Poluotok. U Aki (Acre) on je brzo poslije osvojenja Sirije našao dobro opremljena bizantijska brodogradilišta (sing dar al-sina'ah. Nadahnut pod-sticajima svoje junačke majke Esme13. a manje uticajem Poluotoka na vanjski svijet. koja je zadala konačan udarac (coup de grace) anti-Kalifatu. kojima se on poslužio u izgradnji muslimanske mornarice. kćerke abu-Bakra i Aišine sestre. koristeći se uspješno svojim katapultama12. . gdje su ostala do vremena Abasida.str. biti snabdjevena mornarima grčke i sirijske nacionalnosti. bilo je predato njegovoj staroj majci. 25. prema piscu al-Baladhuriju15.

1. u prvom redu. u Sirijsku pustinju (badiydh). 19 Vidi Guy Le Strange. str. 80. Arapski hroničari ističu duh lojalnosti koji je narod Sirije gajio prema svom novom poglavaru19. . Mada se kao vojnik nikako nije mogao usporediti s Alijom. a nije baš rado ni on pristao na invaziju otoka. Ona se kasnije razvila pod 'Abd-al-Malikom u dobro organizovan sistem koji je povezivao razne dijelove prostranog carstva. Dokinuo je mnoge tradicionalne crte u administraciji i na ranijim bizantijskim okvirima izgradio čvrstu i dobro organizovanu državu. str. ostatka prastarih patrijarhalnih vremena. vol. morali osjećati21. koja je s prezirom gledala na dvorski život u Damasku i čeznula za slobodom pustinje Stihovi koji se ni oj pripisuju. 104. 181. uključujući 'Abd-al-Malika i Al- Walida II. str. 207. i slj. . koji su bili ponajviše Jemenci. izuzev novih muslimanskih imigranata iz Hi'džaza. vol. On je od sirovog materijala od koga je uglavnom bila sastavljena njegova sirijska armija iskovao prvorazrednu i discipliniranu silu čuvenu u islamskoj ratnoj tehnici. koji su još bili u većini hrišćani i na Širo-Arape. 19 Tabari. kao i njezina predšasnica Na'ilah. Rijeka Oksus bila je pređena i Bukara u dalekom Turkestanu bila je poharana (674). Palestine under the Moslems (Boston. Tek je 'Umarov nasljednik 'Uthman konačno bio nagovoren da popusti. II. koje su nazivali »al-Badiyah«. vol. 17 Vidi str. teška jahanja. 305. str. 410. ibn-Jubayr. str. Maysun je bila jakobitska hrišćanka. izražavaju osjećaje nostalgije. Kasnije su umajadski kalifi. Mu'awiyu je morala pratiti njegova žena (649)17.. <Iqd. što. naročito u Palmirenu. gradili seoske dvorce na granici Sirijske pustinje. Oslobodio je vojnu mašineriju njene arhaične plemenske organizacije. Rihlah (Leyden. bio je potomak odlične . nastavljajući tradiciju. str. kao vojni organizator Mu'awiyah nije među svojim savreme- nicima imao sebi ravna.31. 3409—10. 'Uthmanova žena. U ovome periodu je izvršen prodor u sjevernu Afriku. I. 166. str.zašto 'Umar nije htio da odobri Mu'avivi planiranu invaziju Kipra (Qubrus). poslije 'Umara. 188 UMA. vol. i gdje takođe nisu bili izloženi gradskim zarazama koje su često napadale gradove. 258. koji je odigrao vodeću ulogu u izdajničkoj predaji Damaska u vrijeme arapske invazije. treba zahvaliti 'Uqbahu ibn--Nafiju. Istoričari mu pripisuju da je bio prvi u islamu koji je utemeljio matični ured i da se prvi 15 Str. Sergius)23. V. Na taj je način Mu'awiyah postao ne samo otac dinastije nego. imenom Mavsunu. isp. Na istoku je iz Basre18 ostvareno potpuno pokoren je Kura-sana (663—71). 1890). 342. kasnije nasljednika Mu'awiy-ina.. pijenje vina i-pravljenje stihova. U obezb jeden ju svoga prijestolja i u proširenju granica islamskih posjeda Mu'awiyah se uglavnom oslanjao na Sirijce. koja je takođe pripadala plemenu Kalb. Mu'awiyina vladavina posvjedočila je ne samo učvršćenje nego i proširenje kalifatskih teritorija. Ona je često vodila svoga sina Jazida. Sirijska pustinja (bddiyah) od sada je postala7 škola umajad-skih prinčeva. str.TADSKO I ABASIDSKO CARSTVO počeo interesirati za poštansku službu nl-bariđ20. Mansur ibn-Sarjun (gr. Baladhuri. 118 = Hitti. 1907). koju su mnogi Beduini. Između mnogih drugih /ofia on je izabrao za svoju ljubimicu Siro-Arapkinju Kalbitkinju iz plemena banu-Bahdal. II. 18 Ya'qubi. Mas'udi. Tabari. str. isp. nenatrunjen ara- meizmima. Njezino prisustvo bilo je neoboriv dokaz da je Kipar blizu i da se lako može zauzeti. Iz prividno haotičnog stanja on je uspio da stvori organizovano muslimansko društvo. gdje su oni učili čisti arapski jezik22. mada ih možda ona nije nikad sastavljala. i drugi osnivač Kalifata. vol. po kojoj je njezino beduinsko pleme tumaralo i u kojoj se mladi prestolonasljednik privikavao na lov. I prema kalif ovom naređenju. koji su sada prelazili na gradski način života.

356. koji se njihao o njegovu vratu. 195. vol. str. . 307. centar šiizma. 25 Ya'qubi. Umajadski poeta laureatus (službeni dvorski pjesnik) al-Akh-tal. Ovaj dvorski pjesnik običavao je ulaziti u kalif ovu palatu sa krstom. 1 'Iqd. Arapima iz Hire. koji je u mladosti bio nerazdvojan drug Yazldov. upravitelju buntovne Kufe. kalif na vlasti bi proglasio za svoga nasljednika jednog između svojih sinova ili rođaka koga je on smatrao najsposobnijim i tražio bi unaprijed za njega zakletvu vjernosti. i Ziyadu- ibn-AbIhu. 30. 228. 306. str. Njega je Mu(awiyah imenovao finan-sijskim upraviteljem provincije Hims24 — imenovanje jednog hriš-ćanina na tako visok položaj nema presedana u muslimanskim analima25. 24 Ibn-'Asakir. 11 Abu-al-Fida'. Držeći se ovoga presedana. V. vidi str. S njom je abu-Sufyan. Taj ga je položaj činio apsolutnim vladarom istočnog dijela carstva. str. i bio je prijatelj sv. Njegova razborita blagost. str. u prvom redu 'Arnru ibn-al--'Asu. kojom je nastojao razoružati neprijatelja i osramotiti opoziciju. Nicholson. najprije od prijestonice. pripadao je Taghlib hrišćanima. Ziyadu je najprije bilo ime ibn-Abih zbog sumnje koja je bacala sjenku na autentičnost njegova oca. Literary History. među kojima i Abasidi. 203. vol. bio je razvijen osjećaj političkog lukavstva (finesse politique). II. str. uključujući Arabiju i Perziju. 28 O brkanju imena ovog ooveka s imenom njegova sina Sarjun ibin-- Mansura u arapskim hronikaima. U jednom kritičnom momentu Mu'awiyah je priznao Ziyada za svog zakonitog brata29. Ovaj je položaj smatran u arapskoj vladi najvažnijim odmah iza položaja vrhovnog vojnog komandanta. Kalifov liječnik.. II. možda više nego kod i jednog drugog kalifa. Jakobiti i Ma-roniti obraćali su se kalifu u vjerskim razmiricama26. ona neobična sposobnost pribjegavanja sili samo u slučajevima kada je sila bila apsolutno potrebna i primjenjivanje mirnih sredstava u svim drugim slučajevima. 84. str. u kojima je uživao mladi muslimanski kalif i njegova pratnja. namjesniku plodnog Egipta.000 ljudi koji su vršili izvidničku i policijsku službu. Ziyad je bio Alijin pristalica. 239. 302. L. 27 Str. Za njega Teo-fan27 tvrdi da je čak ponovo sagradio hrišćansku crkvu u Edesi. vol. I. a zatim od ostalih glavnih gradova carstva. Ivan (Yuhanna) Damascenski. 148. Prema njegovim arapskim biografima. str. on je samovoljno vladao i nemilosrdno tragao za svakim ko se usudio pokazati naklonost prema Alijinim potomcima ili klevetati Mu'awiyu. 85. još jedan nerazdvojni Yazidov drug iz mladosti. Mas'udi. Uz pomoć izvježbane tjelesne garde od 4. str.. Mu(awiyah imenovao svoga sina Yazlda za svog nasljednika28 i naredio izaslanstvima iz provincija da dođu i polože zakletvu vjernosti. str. koga su se poslije pridržavale vodeće muslimanske dinastije. 365. održavao intimne odnose. Ivana. Wellhausen. Ziyad je pružio veliku pomoć svome bratu u njegovu Kalifatu. 20 Fakhri. Mu'awiyin otac. I. vidi Tabari. Njegova čelična mišica čvrsto je držala Basru. 28 Wellhausen. ibn-Ut-hal. smatra izmišljenim izvještaj o ovom postavljenju. on je u Kalifat uveo princip nasljedstva. Theophanes. vol. I on je recitovao svoje pjesme. 312. njegova najveća vrlina bio je hilm39. 293. njegova sporost prelaženja u ljutnju. isp. Veliki udio u uspjehu kalifa Mu(awiye treba pripisati njegovim saradnicima kojima je on bio okružen. zatim al-Mughirahu ibn-Shu'ba-hu. god. čijih je nekoliko članova zauzimalo položaj finansijskih državnih kontrolira u vrijeme posljednjih bizantijskih vladara. 80. njemu je dodijeljena čast upravitelja Kufe. vol. njegovo apsolutno vladanje samim sobom . Reich. str. Unuk ovoga Mansura bio je slavni sv. Reich. 265. UMAJADSKI KALIFAT 189 Kada je 679. 205. Poslije smrti Al-- Mughire. Njegova je majka bila robinja i prostitutka u Tajifu. vladaru nezadovoljne Basre. bio je također hrišćanin. Kod Mu'awiye. Tanblh. Ova su trojica sa svojim vladarom Mu'awiyom sačinjavali četiri politička genija (duhdt) arapskih muslimana. istr. koja je bila razrušena u jednom zemljotresu.hrišćanske porodice.

190 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO soki položaj nego meni. neku vrstu stana unutar džamije. str. II. 217. II. II. 34 Ya'qubi. Sirijska tradicija. Uprkos njegovih mnogih visokih kvaliteta. 70. V. Tabari. IV (CaLro. ili 659) s carem Konstantom II (641—68) uz plaćanje godišnjeg poreza. govori o njemu kao o dobrom muslimanu. Dva puta je Mu'awiyah ispružio svoju snažnu mišicu protiv same neprijateljske prijestonice. Stav istoričara odražava stav puritanaca. raulk33. ibn-'Asakir. 174—7. Dlnawari. ja je labavim. 1914). i slj. str. isp. str. vol. str. a uzgred ga se dotiče i al-Baladhuri2. II. V. $ubh al-A sha. Muqaddamah. Tabairi. L. str. odmah iza toga porez je bio uskraćen. Kad bih ja bio siguran u tvoju veću sposobnost da ćeš ispuniti dužnosti koje pred tobom stoje. Mas<udi. str. koji su ga optuživali da je sekularizirao islam i promijenio proročanski. I.«31 Ovo što slijedi. str. koju je već bio potpisao Mu'awiyah. str. neću dozvoliti da se ona prekine. Svojim umajadskim nasljednicima on je u ama-net ostavio primjer blagosti. 188. 36 Ibn-Khaldun. str. 257. str. 30 Fakhri. tj. Međutim. Ya qubi. a za pravog Ara-pina ova titula bila je toliko odvratna da se davala skoro isključivo vlastodršcima Nearapima. POGLAVLJE XVIII NEPRIJATELJSKI ODNOSI SA BIZANTINCIMA Dok se Mu'awiyah osjećao još nesigurnim na svom novom položaju i dok je imao pune ruke posla u domaćim poslovima. II. našao je za korisno da sklopi1 primirje (658. vol. 81 Ya'qdbi. 229. V. 5. Mu'awiyi nije pokazao naklonosti veći broj istoričara čija su djela došla do nas. mada ih je vrlo malo u tom uspjelo. On nije bio samo prvi nego i jedan od najboljih arapskih kraljeva. ja bih se tebi bez ikakva ustezanja zakleo na lojalnost. vol.ostavljali su ga u svim prilikama gospodarom situacije. <Iqd. uglavnom sastavljeni u periodu Abasida ili pod uticajem šiija. 32 Tabari. 20. vol. vol. 33 Ibn-Khaldun. vol. 6. str. 265. str. 78. V. kalifat Jchildfat al~nubu'ah u svjetovnu vlast. str. 69—73. (Ikd. Oni u njemu gledaju prvog islamskog kralja (malik). (sarlr al--mulk)36. 169. a kada je oni olabave. str. vol. koje ti daje više prava na taj vi- 28 Mas'udi. »gdje je dovoljan moj bič. 232—3. ja je zatežem. za njega tvrde da je izjavljivao. vol. 145. 10. str. »Ja se ne služim mačem«. Prvi je takođe ustanovio kraljevski prijesto. Arapski anali. 37 Mas'udi. pronicljivosti i državničke sposobnosti koju su mnogi pokušavali nadmašiti37. II. vol. međutim koja je sačuvana kod ibn-'Asakira. str. 304. Glavni cilj ovih pljačkaških upada na . str. 29 Dlnawari. teokratski. 283. vol. vol. 69—70. Ako ima samo jedna dlaka koja me povezuje sa mojim bližnjim. 397. energije. al-Qalqashandi. Tabari. str. 410. vol. niti bičem ondje gdje je dovoljan moj jezik. Muqaddamah. Sada pitaj što želiš. II.« U pismo je stavljena blanketa. On je propovijed u petak (khutbah) čitao sjedeći u stolici35. kada je oni zatežu. kopija je pisma za koje se pretpostavlja da ga je on uputio al-Hasanu prilikom njegove abdikacije: »Ja to dopuštam zbog krvnog srodstva. Kao njegova svjetovna ostvarenja oni naročito ističu maqsu- rah34. Još se posjećuje Mu<awiyin grob u groblju /al-/Bab al-Saghlr u Damasku. da je al-Hasan ispuni32. str. II. napadaju njegovu pobožnost. str. 35 Ibn-al-'Ibri. rezervisanu isključivo za kalif ovu upotrebu. i sa više oduševljenja i upornosti vršen je pritisak i s kopna i s mora na bizantijske posjede nego i od jednog drugog Mu'awiyinog neposrednog nasljednika. koji spominje Teofan1. vol. vol.

Arapi se ipak nisu do kraja okoristili pobjedom i udarili na Carigrad. koji je dominirao južnim ulazom čuvenog prolaza preko Taura. prema tome da li je ratna plima opadala ili se dizala. bio je naravno dobivanje plijena. Ova arapska pogranična područja činila su »ničiju zemlju« i njihova su utvrđenja vrlo često prelazila iz ruke u ruku. sjevernog zemljišta. koje se zvalo thughur*. Na sjeveru. možda zbog ubistva 'Uthmana. Bizantijske snage su bile do nogu potučene10. priroda je za vječna vremena prikovala visoke lance gorja Taura i Anti-Taura kao pograničnu crtu i čini se da se arapski jezik zamrzao na njihovim južnim obroncima. str. Već A. Inače bi istorija arapsko-bizantijskih odnosa u Maloj Aziji. U dugom lancu muslimanskih utvrda. počevši još od Hetita. Linija koja je štitila Mezopotamiju na sjeveroistoku zvala se al-thughur al-Jazariyah. vjerovatno bila drugačija. na obali Sredozemnog mora pored Tarza. 347. u užem smislu. Pod Umajadima i Abasidima skoro za svaku stopu vođena je više puta ogorčena borba. duž linija najslabijeg otpora. na likijskoj obali. predusrela u Feniksu (današnji Fi-nike). Ova se bitka pokazala kao drugi Jarmuk. 34 (655). 159. međutim. grčku mornaricu kojoj je na čelu stajao car Konstant II. Ono se za vrijeme Abasida smanjilo tako da je zahvatalo samo zemljište od Aulasa. bile su smještene jedinice na raskršćima 1 Str. 49 (669) pod ko- . koja se nazirala daleko u pozadini. njegova je flota pod komandom Busr ibn-abi-Artaha7. H. na Eufratu4. Mada su kasnije seldžučki i otomanski Turci uveli Malu Aziju u političku sferu islama. Al-Ta-bari11 opisuje da je morska voda bila zasićena ljudskom krvlju. Masisu (Mopsu-estia) i Maraš (Germanicia). značila unutrašnju južnu liniju tvrđava. poznat pod imenom Kilikijska vrata. H. pa čak i preko Helespon-ta. i zabilježila prvu veliku pomorsku pobjedu islamskog oružja. On je vodio od Maraša na sjever do Abulustej-na6. unutar vojnih granica. povezavši svaku arapsku lađu za neki bizantijski plovni objekat9. Heraklijev sin. 1. bio je manje posjećivan. 2 Str. i zbog drugih građanskih pratećih nereda. I = Hitti. do Tarza. koje se zbilo u ovo vrijeme. kod gornjeg Eufrata. mada ih je mogla primamljivati i mutna panorama Carigrada. To su bile jedine prilike kada su Širo-Arapi uspjeli da dođu do trostrukog zida moćne prijestonice. Njhova je glavna energija bila upravljena na istok i zapad. dok je još za vrijeme 'Uthmanove vladavine upravitelj Sirije bio Mu'awiyah. 'awd-sim su. ona linija koja je štitila Siriju nazivana je al-thughur al-Sha'mlyahs. za razliku od vanjskog. Ovu pomorsku bitku spominju arapski hro-ničari kao dhu (ili dhat) al-Sawari (bitka jarbola)8. koje su se pružale od Malatje (ili Malatiyah. On je bio udaljen direktnom linijom od Bosfora samo 450 milja. Melitene). Drugi prolaz kojim se mogao preći planinski masiv Taura ležao je na sjeveroistoku i zvao se Darb al-Hadath. i jedva da ima u Aziji i jedne zemlje čije je tlo toliko nakvašeno krvlju. blizu obale Sredozemnog mora. Tarz. i njezina se klima pokazala previše oštra da arapska civilizacija duboko usadi svoje korijenje u njezino tlo. Ipak Arapi nisu nikad uspjeli da se stalno učvrste u Maloj Aziji. ipak ni u jednom njezinom dijelu nikada arapski jezik nije uspio da zavlada. do Sumejsata (Samosata). izgleda. Ova utvrđenja sa svojom okolinom nazivana su lawasim.teritoriju Rimljana. uvijek je bilo nesemitsko. uključujući Adanu. Malu Aziju (Bildd al Rum). služio je kao vojna baza za arapske upade u grčke posjede. Arapi su pretvorili pomorsku bitku u bitku prsa u prsa. u zajednici s egipatskom flotom pod komandom 'Abdullaha ibn-abi-Sarha. Prvi puta su je napali A. Njezino bazično stanovništvo od najranijih vremena. Međutim. 245. Tri puta su umajadske snage napadale Carigrad. Postepeno su ove racije postale uobičajeni svako- godišnji Ijetnji sukobi i imale su za cilj održanje fizičke sposobnosti i dobre uvježbanosti armije. 192 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO strateških vojnih puteva ili na ulazima uskih planinskih prelaza.

Yazld se uputi u izvanredan podvig da se dokopa kćerke gasanidskog kralja. što je. I. -str. Drugi napad na Carigrad izveden je u tzv. 93—4.str. a u isto vrijeme to je bio odgovor onim puritancima koji su prijekim okom gledali na Yazidovo namjeravano preuzimanje nasljedstva od vladajućeg kalifa. 128. kao godinu njegove smrti. Oba pisca stavljaju god. >isp. 163.arapsko al-Bustan. 11. Prorokov zastavnik. Pretpostavlja se da je upotreba grčke vatre spasla grad. str. Arapski izvještaji o ovim bitkama su vrlo konfuzni. 4 Istaikhri. koji se uglavnom vodio zmeđu dvije flote pred Carigradom. NEPRIJATELJSKI ODNOSI SA BIZANTINCIMA mandom prestolonasljednika Yazida. vol. 7 Ibn-'Abd-al-Hakam. str. 'str. 67—8. A. I. br. 86. i slj. Arapi su osigurali pomorsku bazu u Mramornom moru. 332. 1905). XVI. 15 Ibn-Sa'd. vol. str. On je poslužio kao komandno mjesto za armiju u napadu. na otoku Riziku17. . I. Čuvši da se u jednom šatoru Vialazi kćerka kralja Ruma. za koje se\ govori da je bilo bogato čemipresovim -drvetom od koga su se mogli praviti jarboli (sawari). B. Bizantijsko ime bilo je Ablastha. od strane Turaka grob je na čudesan način pronađen pomoću svijetle-ćih zraka i na licu mjesta sazidana je džamija. sedmogodišnjem ratu16 (54—60/674— 80). Guy Le Strange. Yazlda je pozvao njegov otac da pomogne u kopnenoj bitki Fadalahu ibn-'Ubaydu al-Ansariju. 27. The Lands of the Enstern Caliphate (CambrLdge. Buri. 3 Vol. Opsada koju su Yazid i Fadalah započeli u proljeće 669. vol. Prema legendi. 3 Isp. str. Yazid se istakao smjfelošću i hrabrošću pod zidinama Carigrada i stekao je titulu jata al-(Arab (mladi šampion i heroj Arapa). str. str. Njegov je grob uskoro postao svetinja i za hrišćanske Grke. Grčki izvještaji opširno govore o razornom dejstvu ove vatre na neprijateljskim lađama. 9 Ibn-'Abd-al-Hakam. U toku opsade abu-Ayyub je umro od dizenterije i bio je sahranjen ispred zidina Carigrada. sitr. očigledno. pravi legendarni junak borbe bio je stari abu-Ayyub al-Ansari. Eastern Caliphate. odakle su neprijateljstva preduzimana svakog proljeća. 310. 11 Vol. II. Za vrijeme opsade Carigrada 1453. 8 Ili prema imenu samog mjesta. Na taj je način Medinac postao svetac triju nacija. str. god. 190. ibn-Haj<ar. »otok Aruad«18 kod arapskih hroničara. 33. pronašao je sirijski izbjeglica iz Damaska imenom Kali-nik. grčko Arabissus. 183. isp. 4. H. Ova se epizoda može uporediti s epizodom otkrivanja svetog koplja u Antiohiji od strane prvih krstaša. 52. 10 Theophanes. Carigrad je imao novog energičnog cara Konstantina IV (668—85). 5 = Kitti. 16 Vidi J. koji je ukonačio Muhameda u Medini prilikom hidžre14 i čija je prisutnost u Yazidovoj vojsci bila poželjnija više zbog sreće koju bi ona mogla donijeti nego zbog njegove vojne vrijednosti. str. koji se povodi za 12 Tabari. ili zbog velikog broja jarbola . obustavljena je u ljetu iste godine. 6 Yaqut. 50. 23—24. pt. . 18—19. 19. str. kasnije . za njim se povodi Tabari vol III str. str.koji su se nalazili na lađama koje su 'učestvovale u borbi. koji su do njega hodočastili u vrijeme suše da bi izmolili kišu15. 5 Baladhuri. koji je prezimio (668—9) u Kalcedonu (azijsko predgrađe Carigrada). III. 345—6. Agapije iz Manbidža19. A History of the Later Roman Empire (London 1899) vol. 189—90. vol. čiji su borci bili prvi koji su ikada bacili poglede na Carigrad12. str. Le Stramge. 153. a u drugom kćerka Jabalaha ibn-al- Ayhama. U zbirci Aghani13 se govori da šti se naizmjenično čuli glasni podvici iz dva suprotna šatora čim bi Arapi ili Bizantinci napredovali u borbi. Međutim. str. 4 Baladhuni. 2. 133. koja gori i na vodi. 2868. god. II. l slj.. Ovu vrlo zapaljivu smjesu. str.

ako smijemo povjerovati Teo-fanu26. do septembra 71721. Sirijski osnivač isaurijske di- 20 Bala<dhur. č nerakliiske din jc njega pj. 401. U vezi s ovom opsadom imamo istorijski podatak o lancu koji je priječio napadajućoj floti put u Zlatni rog. str. najbolje je poznata zbog mnogih opisa koji o njoj postoje. vol. Ranije su ga jednom prilikom (G54) Arapi opustošili. vojnik niskog sirijskog porijekla iz Maraša. 1871). str. U ovaj period ulazi i privremena okupacija otoka Roda (Rudis20. 492. U toku kasnije bitke (740. Na povratku kući oluja je završila djelo koje su započeli m-zantinci. Kasnije su opet otok zar. kuga i neobično žestoka zima također su imali udjela. Međutim. izd. . Bury. Baladhuri. 22 Kitab al-<Uyun w-al-Hadd'iq. još se vidi blizu Eski-Šara (srednjevjekovni Dorvlae-um). vol. A. Čuvena grčka vatra i napadi Bugara činiliNsu pustoš u redovima napadača. Njegov grob. 1716. koji je poznavao arapski tako dobro kao i grčki25. II. nije popuštao. odakle im je dolazila pomoć. od augusta 716. vol. 376. II. samo je pet bilo pošteđeno. izd. god)23 on je bio ubijen. Oni su bili snabdjeveni naftom i specijalnom artiljerijom za opsadu22. 353—4. mada nijedan od njih nije bio od neke osobite važnosti sve do kalifovanja Sulavmana (715—17). 19 »Kitab al-'U. međutim. Samo još jednom prilikom poslije ovoga usudila se pojaviti leđna arapska vojska na . a opsjedači su bili pojačani s egipatskih lađa. ističe da su Bizantijci stalno upotrebljavali grčku vatru i da su je oni prvi upotrijebili u ratne svrhe. str. na kome je podignuta Baktashi tekija (taklyah) sa džamijom. 1912). str. u Patrologia Orientalis (Pariš. 672) i Krete (Iqritish. 674). naredbi novog kalifa 'Umara ibn-'Abd-al-'AzIza (717—20) on se morao pa-koriti. VIII. Arapske armade je nestalo.zeli arapski pustolovi iz Španije. Glad. br. pt.ogiiiSH?• u^iuĐodiocern nrišćanstva od neznabožačke Perzije. odlučni Maslamah. 2. 24 Mas'udi. 74. 375. nadmudrio Maslamu i spasao prijestonicu.nwan«. Opsjedalo se i s kopna i s mora. II. Rod je bio ponovo zauzet 717—18.pt. vol. str. str. Maslamah. Vasiliev. Od 1. On je još jedan primjer »glasovitog muslimana kome su hriš-ćani podigli spomenik u jednoj od svojih crkava«24. 26 Str. 395 399. II. str. Čitamo skoro o svakogodišnjim ljetnim upadima (sd'tfah). Sulavman je sebe smatrao ličnošću koju spominje savremeni hadis (hadith) da će kalif koji bude nosio Prorokovo ime osvojiti Carigrad. pt. ali s tim nisu nipošto prestali napadi na »rimsku teritoriju«. 3. vol. str. 13 — Istoči ja ar*pa UMAJADSKO i ABASIDSKO CARSTVO 194 Teofanom. vioil.17 Theophanes. VIII. Najzad je car Leo Isaurijac (717—40). br. str. U tradiciji al-Battal je postao jedan od nacionalnih turskih heroja. 1346. isp. pod imenom Sayyid Ghazi. 23 Tabari. 8 Tabari.800 plovnih objekata. a poslije dvije godine ostaci nekadašnjeg njegovog čuvenog Kolosa bili su prodani u staro gvožđe nekom trgovcu. Oni su jedini doplovili do sirijske luke. 25 Kitab al-(Uyun. 2. str.i. Priča kaže da je on upotrijebio devet stotina deva za odvoženje materijala. Smrću Mu'awiyinom (680) arapska se flota povukla iz Bosfora i voda Egejskog mora. 3. 236 = Hitti. Smrt kalifova u Siriji nije ga zastrašila da nastavi opsadu. 236 = Hitti. str. 25. Drugu i posljednju veliku opsadu Carigrada izvršio je pod Sulavmanovom vladavinom njegov brat. str. Ova znamenita opsada. 24. Predstojnik Maslamine garde 'Abdullah al- Battal naročito se istakao i dobio je titulu pobornika islama. koja je bila najgrozniji arapski napad. 163. de Goeje (Leyden. 21 Tabari.

al-Masalik w-al-Mamalik. str. maziva grad imenom Andus. Mu'awiyah je pristao da plaća teški godišnji danak bizantij- !7 Ibn-Taghri-Birdi.28. To 1e bilo ondalcada SP "Haran. pt. i kada je carica Irena požurila da skloni mir pristavši da plaća danak. To je bio narod neutvrđenog porijekla koji je živio napola samostalnim nacionalnim životom u tvrdavicarna Lukama (Amanus). 1. Mas'udi. . str. Ovi Džaradžime (nepravilnije Džuradžime). Drugi su ostali i sačinjavali su jedan od elemenata koji je ušao u sastav maronitske zajednice. 1899). 160. Sofije. POGLAVLJE XIX VRHUNAC UMAJADSKE MOĆI . O etimologiji riječi balat vidi str. de Goeje (Leyden. 317. str. slijedeći presedan Mu'awiym33. Amedros (Beyrut. 1. 11. među kojima su bili Maro-niti. o džamiji-18 u Abi-dosu (Abdus) i o njegovu ulazu na konju u crkvu sv. Pišući god. 15. !8 Ibn-Khuirdadhbih. god.dogled Carigradu. H. !fl Ibn-al-Faqih (al-Hamiaidhanii). 12—13. naziva mjesto Andalus. 68. F. 364. Yaqut. 1909—12). 782. 104. 1885). W. novi rasni elernenat. 11. U maime-luokom periodu postojala je tradicija o džamiji. sin kalifa al-Mahdija: ulogorio u Skutarima (Hrizopolis) god.8 = HitU. vol. str. 145. 1908). br. 1. Vidi ibn-al-Qalanisi. str. izd. 374. on je obećao da će bizantijski pas morati podići pored svoga dvora na Hipodromu (mavdddn} speciialnu zgradu u koju će ući (muslimanske) ugledne ličnosti i plemići kada on nadne u ropstvo«31.27—8. I. vol. njihove bande su prodrle u srce Libana i postale jezgro oko koga su se okupljale mnoge izbjeglice i nezadovoljnici. 31 YaqQ't govori o zgradi al-Balat. str. 2. 40. Popper (Berkeley. 247. izd. 31. vioil. str. o njegovu podizanju česme58. bilj. sve -dok nisu rnon= goloidni Turci. al-Nujum al-Zahirah ji Muluk Misr w-<al-Qahirah. 709. »Konstantinov grad« neće ponox~o vidieti muslimansku arnii= ju pod svojim zidinama sedam narednih stoljeća. Balađhuri. str. o ovom događaju. Mardaiti Jedan faktor koji je zaustavio penetraciju arapske politike prema zapadu bila je aktivnost nnscanskih mardaita (pobunjenika) u službi bizantijske države. ai-Maqdisi30 mogao je reći ovo: »Kada je Maslamah ibn-'Abd-al-Malik upao u rimsku zemllu i prodro na njezinu teritoriju. str. ipak je ostavila mnoge legendarne uspomene. prihvatio je nove uslove koje mu je tražio car i pristao da plaća nedjeljno Džaradži-mima tisuću dinara. str. i Abd-al-Malik. snabdijevali su neregularne trupe i bili trn za Arape u arapskom Kalifatu u Siriji. kojemu je takođe pristao da plaća danak. izd. kako su ih također nazivali Arapi. 985. de Goeje (Leyden. 196 skom caru zbog njegova odustajanja da pomaže ovog unutrašnjeg neprijatelja. izd. gdje su postali pomorci. 147. 666. 453. I. Oko 689.govori ) fatimidskom khutbah koji je govoren u džamiji. Oko god. uključujući priče o gradnji džamije kalifova brata u Carigradu--. 30 Str. pogreškom mjesto Abdus. 32 Theophanes. koja još živi u sjevernom Libanu. vol. Na arapsko-bizantijakoj granici ioni su formirali »mjedeni zid«32 za odbranu Male Azije. preuzeli barjak vjere Muha- se ova odlučna i energična ekspedicija Maslarne završila neuspješno kao i ona koja joj je prethodila. Kitdb al-Bulddn. II. Dhayl Ta'iikh Dimashg. Na kraju je većina napadača napustila Siriju na-stanivši se u unutarnjim provincijama ili na obali Male Azije. da je bila u upotrebi u vrijeme Sayf-ail-Dawlaha al-Hamdanija (944—67). II. I. Justinijan II još jedanput je pustio rnardaitske gorštake na Siriju. 1.

njegovo drsko penjanje na propovjedaonicu i skidanje teškog turbana koji je pokfivao njegovo lice. Kad skinem s glave turban. koje je obuhvatalo ne samo cjelokupan islamski svijet nego i njegove novoosvojene oblasti.*•:=• vladavine vezu se za imena al-Hajjaja ibn- -Yusufa al-Thaqafija. 1 Al-Walid (705—15). Dok je okupacija Sirije. administracije i uvođenja prvog čisto arapskog novca. kao i zauzimanje najveće evropske zemlje koju su ikad Arapi držali — Spanije. Proklamacija njegove politike jasnim riječima već je u samom početku pokazala Iračanima da se on neće služiti blagim metodama u radu sa tako nelojalnim narodom. druga etapa je počela pod 'Abd-al-Malikom i Al-Walidom. čija je kopija bio. Iraka. mladi učitelj iz Tajifa2 u Hidžazu.da vidim krv između turbana i brada. Yazld II (720—24) i Hlsham (724— 743).«4. Ovdje su Alijine pristalice i haradžiti neprestano pravili nerede Umajadima. na zapadu. Iznenadan dolazak prerušenog al-Hajjaja u čuvenu džamiju u Kufi u pratnji samo dvanaestorice jahača na devama. *. Ovaj posljednji je devet godina imao titulu i vlast kalifa. i Muse ibn--Nusavra. naslijedio je njegov sin (Abd-al-Malik (685—705). Ovom slavnom periodu pripada pokorenje Transoksijane. koji su ga naslijedili1. Čini mi se . 'Umar (717—20). Al-Walid se pokazao dostojan nasljednik svoga sposobnog oca. godini opasnog pretendenta na prijesto 'Abdullaha ibn-Zubayra. Taj prostor teško da je u antičko doba zauzimala jedna država. . osnivača marvanidskog ogranka umajad-ske dinastije. Pod vladavinom 'Abd-al-Malika i vladavinom njegova četiri sina. . na istoku. Pošto je započeo svoj govor citirajući stihove nekog starog pjesnika: »Ja sam onaj koji rastjeruje tamu i diže se u visine. s nadimkom »otac kraljeva«. Ipak. 198 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Energični potkralj: Izvanredna vojna dostignuća u toku ove dvije . koji je odložio pero i prihvatio se mača da bi pružio pomoć umajadskom prijestolu. kada je umro krajem drugog decenija. Za vrijeme vlade al--Walida i Hishama islamsko carstvo doživjelo je najveću svoju ekspanziju. 'Abd-al-Malik ga je pozvao da izvrši sličan zadatak u buntovnom i nezadovoljnom Iraku. morao se suočiti sa neprijateljima na raznim frontovima. bio je postavljen za upravitelja Arabije nakon što je porazio (692) u svojoj 31. čiji su narodi bili »raskolnici i licemjeri«3. a u novije vrijeme nadmašili su ga samo Britansko i Rusko Carstvo.trećem najsvetijem svetištu islama. pružajući se od obala Atlanskog okeana i Pirineja do Inda i granica Kine. a znajte da sam ja taj koji će to učiniti. Al-Hajjiaj. vi ćete me upoznati« govornik je nastavio: »Narode Kufe! Ja sam uvjeren da gledam glave zrele za sječu. on je predao svome sinu al-Walidu učvršćeno i umireno carstvo. ponovno osvojen je i pacifikacija sjeverne Afrike. koji se drmao. Ova je era bila svjedok nacionalizacije i arabizacije. Sulayman (715—17). na istoku. kao i njegov veliki predšasnik Mu'awiyah. Perzije i Egipta pod 'Umarom i 'Uthmanom označavala kraj prve etape u istoriji muslimanskih osvajanja. razvoja poštanske službe i podizanja takvih spomenika kao što je Kupola na Stijeni u Jeruzalemu -. bio je sin 'Abd-al- Malikova brata <Abd-al-<AzIza. dinastija u Damasku došla je do vrhunca svoje moći i slave. koji je prekinuo sinovsko nasljeđe. U toku dvije godine al-Hajjaj je umirio Hidžaz i s njim zajedno Jemen pa čak i Jamamu. i u decembru 694. MARWANA (683—5). 'Abd-al-Malik je bio opkoljen mnogim neprijateljima i. . njegov vatreni govor spadaju među najdramatičnije i najpopularnije epizode ispričane u arapskoj književnosti. Prilikom stupanja na vlast i u toku prve decenije svoga kali-f o van ja. god.

isp. pravog pravcatog Nerona. Na suprotnoj obali Perzijskog zaliva Oman je. IV. koje je obuhvatalo Irak i Perziju. str. Čak i Anas ibn-Malik. VII. str. potomak stare kraljevske loze Kindah i upravitelj Sidžistana. Mas<udi. Kada je umirio i dobro zaokružio svoje upravno područje. Oni su pod vodstvom Qatarija ibn-al-Fuja'e uspjeli da se domognu vlasti nad Kar- manom9. sada bio potpuno uključen u umajadsko kraljevstvo. ifon-'Asakir. na čijem se čelu nalazio al- Muhallab ibn-abi-Sufrah. Njegove vojskovođe. V. praktično su istrijebili (698. Jedan od njih. Njega arapski istoričari. 195. str. ili 699) stanovnike Azrakisa8. 218. V. Farisom i drugim istočnim provincijama. II. Uistinu. 5 Tabari. str. Pored njegove krvoločnosti. Njegova slijepa vjera u sirijske trupe. on je uspio da uspostavi red kako medu buntovnim stanovnicima Basre i Kufe tako i na čitavoj teritoriji svog prostranog namjesništva.Basre i Kufe10. 1122—3. 215—16. koji je u vrijeme Prorokovo i (Amra ibn-al-'Asa bio samo nominalno doveden u sferu islama. 7 Dl. str. Tabari. 318.000 života6. koji je bio optužen zbog simpatija prema opoziciji. str. istoričari najradije pišu o njegovoj proždrljivosti i bezbožnosti7. str. 216. vol. str. ibn-Dyrayid. predstavljaju kao krvoločnog tiranina. vol. Tanblh. Ishtiqaq. II. Ya'qubi. Tabari. vol. 81. str. str. str. str. vol. 382. kao i njegova neokaljana lojalnost prema stvari Uma jada nisu znali ni za kakve granice. II. vol. 2 Ibn-Rustah. 187. Kamil.ahman ibn-Muhammad ibn-al-Ash ath. sirijski al-Hajjajov garnizon držao je u pokornosti sav ovaj teritorij. nijedna šija tako snažna da on do nje nije došao. Vasita (središnji). str. isp. 320—22. Mas'udi. koji je tako nazvan zbog središnjeg položaja između dva ključna grada Iraka . 4 M'Uhsinrad. upravitelj Iraka sma-knuo 120. 'Abd-al R. nijedna se glava nije pokazala toliko moćna da je ne-milo^srdni umajadski namjesnik nije smrskao. II. 295. vol. N. vol. koji je kasnije . vol. treba napomenuti da su oni većinom bili šiije ili sunije i da su pisali za vrijeme vladavine Abasida. vol. energični namjesnik se tada osjećao slobodan da ovlasti svoje vojskovođe da izvrše dalju penetraciju u pravcu istoka. 326. Mas<udi. 326. Iz njegove novosagrađene prijestonice na zapadnoj obali Tigrisa. str. 1123. koji su od svih haridžita bili najopasniji za muslimansko jedinstva. -str.đ °P E R S I A SHASH (TASHKANĆ) K A R M A N MUK R/A N ARGHANAH PROVINCIJE OKSUSA I DZAKSARTESA 200 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Bez obzira da li su bile opravdane ili neopravdane mjere koje je al-Hajjaj preduzeo. plodni sastavljač tradicija i visoko cijenjen drug Prorokov.ysi -K H U R A S A N atv) Nihiwu-. Mas'udi. 6 ibn-al-'Ibri. 854—5. vol. 3 Ya'qubi.nawari. V. str. 294. Akhbdr. II. morao je oko vrata nositi ovratnik sa namjesnikovim pečatom5 Govori se da je ovaj.

isp. da su svojim Tako nazva. kada su pristali na ustupak da kao muslimani ne plaćaju nikakva danka. str.poveo strašnu pobunu protiv al-Hajjajove vlasti. dana. Mas'udi. rasadišta islama u centralnoj Aziji. 13 1 Yaqut.s n možda 12 Iranci. 263. Shahrastani. IV. Tako je trebalo da Bukara i Samarkand. IV. Wellh?iuse. Međutim. isto što su bili Marv i Nejsabur (perz. Nishapur) u Kurasanu. . Baktra). Jaksartes je više nego Oksus činio prirodnu političku i rasnu granicu između Iranaca i Turaka i prelaz preko njega značio je prvi direktan izazov od strane islama mongoloidnim narodima i budistima. Skoro svi podanici ovoga i drugih kraljeva centralne Azije bili su dinastije i vojska bili su uglavnom turski. god. Na isti način bio je razoren i Ognjeni hram u Bukari. Ili Ki'nman. Neustrašivi muslimanski vojskovođa zapali slike vla-titom rukom. ali je. 'Abd-al-Rahma-nova vojna na čelu tako veličanstveno opremljene vojske. u kineskom Turkestanu. »Zunbll« je bila titula. str. koja je bila nazvana »vojskom pauna«13. Yaqut. čiji su privrženici očekivali da će na mjestu biti uništen onaj ko se usudi njih oskvrnuti. str. U nizu izvanrednih bojeva Qu-taybah je ponovo osvojio (705) Donji Tukaristan sa njegovom prije-stonicom Balkom (gr. br. 89—90. Godine 713— 15. Tabani. 314. Reich. str. i uspostavljeno je s druge strane rijeke stalno muslimansko uporište. doživjela je potpun uspjeh. Na preporuku al-Hajjajovu. vol. Taj je čin imao za posljedicu da je velik broj ljudi prešao na islam17. tj. 7. koji je on držao kao al-Hajjajov potčinjeni. bio je poslan (699—700) protiv Zun-bila (nepravilnije je Rutbll)11.000 arapskih trupa iz Basre. 144. i da je dopro do same Kine. turskog kralja Kabula (današnji Av- ganistan). 423. Al-Tabari18 i drugi govore da je Qutaybah osvojio (715) Kašgar. on je pod svojom komandom u Kurasanu. koji je do sada činio uobičajenu. Ovi su 'kraljevi bili Perzijanci. U Samarkandu je Qutaybah naišao na veći broj idola. Bukara i Samarkand imali su budističke manastire. str. str.s druge strane rijeke« Sada je pod upravom Walidovom preden Ok-sus16. zeta al-Haj-jajova. 1125—6. ali su njegovi podvizi bili blijedi u poređenju sa podvizima Qutaybe ibn---Muslima i Muhammada ibn-al-Qasima al- Thaqafija. 881—2. imao 40. Prema al-Baladhuriju14 i al-Tabariju15. vol.n.uspostavivši na taj način nominalnu muslimansku upravu u oblastima koje su do najskorijih vremena bile poznate kao centralni azijski kanati. specijalno u Farganu. Za prijestonicu je odabrao Marv. zauzeo Bukaru u Sugdu (Sogdiana) i okolno zemljište i potčinio je (710— 12) Samarkand (također u Sugdu) i Kvarizm (današnja Kiva) na zapadu. kao i provincija Kvarizm uskoro postanu centri arapske kulture. II. Grad je samo gomila ruševina. stir. Tanblh. II. Balk. . on je vodio ekspediciju u provincije oko rijeke Jaksartesa. očigledno. veći broj ljudi nije prigrlio nove vjere sve do kalifatstva pobožnog 'Umara II (717—20).nl po svom prvom vođi Nafi' ibn-al-Aziraqu. mada ne istorijski pograničnu liniju između »Irana i Turana«. 1290—91. Vol. između naroda koji govore perzijski i naroda koji govore turski. Str. VRHUNAC UMAJADSKE MOĆI Osvajanja >. 3.000 iz Kufe i 7. koji je odbio da plaća uobičajeni danak12. koji je -naueaveo svi sljedbenici van ikaridžitske sekte nevjernici i osuđeni na smrt sa ženama i djecom.000 klijenata. vol. Qutaybah je bio postavljen za upravitelja Kurasana 704.

post. 751. s druge strane Kavkaza. Međutim. i Nirun (današnji Hajdarabad). ostao je bezuspješan. Ovoga je Nasra postavio kalif Hisham (724—43) za prvog upravitelja Transoksijane i vjerovatno je ponovo osvojio između 738. Budd) »visoka 40 lakata«21. Na taj su način definitivno učvrstili prevlast islama u centralnoj Aziji tako da je Kinezi više nisu osporavali20. bez obzira bio to al-Thaqafi ili Qutaybah. 11. Kasnije ćemo opširno obrađivati značajni udio koji su odigrali ovi novi članovi u islamu. 476—74.000 Sirijaca. II. str. Osvajanja Indije Protiv Bizantinaca . str. 70/689—90) »tiraninu Rimljana«. U prvom dijelu svoje vladavine i dok se ibn-al-Zubayr borio za Kalifat. koje su zarobili. Knj. 737. 'Abd-al-Malik je slijedio presedan Mu'awiye22 i plaćao danak (A. koji prvi od njih dvojice stupi na kinesko tlo. Arapi su zauzeli Šaš (Taškend). God. kao i Kaš-gar i Taškand na sjeveru postali su i ostali najistočnija granica ka--lifata. god. u južnom Pendžabu. mjesta čuvenog Budinog svetišta. pokorio Sind. Al-Hajjaj je obećao upravu nad Kinom svome vojskovođi. 20 Domaći vladari Samarkanda. Sind na jugu. Permanentno je uspostavljen kontakt između semitskog islama i indijskog budizma. vol. 421. str. Među ovdje zauzetim gradovima bilo je morsko pristanište Dajbul. ovaj al-Haj-jajov zet pokorio je Mukran. u kome je bila Budina statua (ar. donju dolinu i deltu rijeke Inda (Sindhu). i per. Džejhuin. 10 Današnji Amu Darja. R. 17 Baladhiiri. Gibb u Bulletin of the School of Oriental Studies. H.ova tradicija naslućivanje kasnijeg osvajanja od strane Nasra ibn-Sayyara i njegovih nasljednika19. II (1921). Tek 1947. ar. Prava Kina. god. 18 Vol. 19 H. a Sejhun mjesto njegova pobratima rijeke Jaksartesa (Sir Darja). čiji je . i 740. 1275. Arapski otpravnici koje je postavio Qutaybah u osvojenim provincijama bili su samo vojni nadzornici i ubirači poreza koji su obavljali funkcije uporedo s urođeničkim vladarima. Džejhun mjesto Oksa. Osvajanja su se proširila (god. u kojoj je bilo 6. koja je također bila stara. A. nikada nije ušla u sferu islama. stvorena je nova muslimanska država Pakistan. London Institution.Dok su *e °ve ™™ o^racije odvijale na isto-ku. kada je započela nova invazija pcd vodstvom Mahmuda iz Gazne. ali je ostatak Indije ostao nedirnut sve do kraja desetog stoljeća. a njima je vjerovatno bila ostavljena cdvilina administracija. koje se stalno širilo. 713) na sjever sve do Multana. ono što leži s druge strane rijeke) najzad bila uključena u carstvo kalifa. Kvanizma i Šaša bili su možda preko ženidbenih veza iu rodbinskim odnosima sa fcaniom ili kaikanom zapadnih 202 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Tako je Transoksijana (ma wara' al-nahr. izuzev Turkestana sa njegovih 15 ili više milijuna muslimana. To su adaptacije starozavjetnih rijeka Gibana i Pizona. Ovo je dovelo do stalne okupacije Sinda i južnog Pendžaba. Napredujući 710. koliko ima danas. ni bizantijski front nije bio potpuno zanemaren. koji su kasnije bili judaizirani.. Druga kolona na istočnom ratnom poprištu u međuvremenu se kretala prema jugu pod zapovjedništvom Muhammada ibn-al-Qasima. sjeveroistočno od Samarkanda. 2 : 13. većinu teritorija koji je ranije pregazio Qutaybah. 711— 12. Islamski svijet time je bio doveden u životni kontakt sa novim rasnim elementom i novom mongolskom kulturom. Napad na Khazare i Hune god. god. Tako su pogranične indijske provincije zauvijek islamizirane. na čelu ogromne vojske. isto kao što je sjevernije uspostavljen kontakt sa turskom kulturom. forsirano je prošao kroz teritorij koji se danas naziva Beludžistan i god. gdje su napadači zatekli ogromno mnoštvo hodočasnika. nijedan od njih nije nikada prešao granicu Kine.

također je nosio perzijsku titulu ikhshld. str. II. u Afriku (Ifriqiyah)25. Sve do vladavine Hassan ibn-al-Nu'mana al-Ghassanija (ča 693 — 700) nije se stalo na kraj bizantijskoj vlasti i berberskom otporu. Ali kada se unutarnji politički horizont raščistio. koju je Mu'awiyi zauzeo Habib ibn-Maslamah al-Fihri još god. II. 644—5.. a oko 707. 39—40. 22 Vidi str. za koga tradicija tvrdi da je išao naprijed sve dok valovi Atlantskog okeana nisu zaustavili njegova konja. bila je zauzeta. Jermenija. istr. God. kao što smo ranije čuli. kahinah)27.Granica kraljevstva Ghaznawida p<L»^?"OS J 204 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO sa vječnim neprijateljem. vol. ko- 23 Vidi Theophaines.) i iz drugih primorskih gradova. Ovo je drugi put da je bizantijska prijestonica bila opsjedana od arapske vojske (v. gdje je njegov grob postao nacionalna svetinja.kao što su činili i kraljevi Fargane. Njemu je Kejravan služio kao baza za operacije protiv berberskih plemena. 346. imada se oni pojavljuju u arapskim Astorijama sa takvim perzijskim titulama kao što su khuddh. Baladhuri.) blizu Bis-kre. str. Tek tada je bio slobodan da nastavi bitku protiv Berbera. Čak i tada je arapsko uporište u Africi (Ifrlqiyah) bilo tako nesigurno da je ubrzo poslije (Uqbahove smrti njegov nasljednik morao evakuisati teritorij. kasnije je iskoristila Ibn-al-Zubayrov poraz i pobunila se. . Osvajanja u sjevernoj Africi i juaozapadnoj Evrovi ' Osvajanja na zapadnom frontu pod vodstvom Muse ikn-Nusayra i njegovih vojskovođa bila su isto ^^ slavna i spektakularna kao i osva-Jan3a koja su na istoku vršili al-Hajjaj i njegove vojskovođe. Justinijan II bio je poražen u blizini Kilikijskog Sevastopolja. Vladar Sagdijafte.26. str. shdh i dihkdn. Vidi ibn-Kh>urdadh'bih. koje je sada predvodila neka proročica (ar. koja je prešla Dardanele kod Abidosa. . 1314 — 17. 17—19. ikojd je stanovao u Samarikcindu. gore str. 386 — 99. najvažnija tvrđava u Kapadokiji. ali potpuno osvajanje toga teritorija nije bilo preduzdmano sve dok nije Mu'awiyin namjesnik 'Uqbah ibn-Nafi' osnovao Kejravan 670. U kooperaciji sa muslimanskom flotom Hassan je potisnuo Bizantince iz Kartage (698. poginuo je mučeničkom smrću (683. neprijateljstva su nastavljena Turaka. Uskoro poslije pokoren ja Egipta (640 — 43) pljačkaški pohodi su preneseni dalje na zapad. 'Uqbah. Tabari. ali je kasnije ponovo pokorena24. Nestašica namirnica i napadi Bugara prisilili su Arape da se povuku poslije jednogodišnjeg opsjedanja23. bila je snabdjevena artiljerijom za opsadu. Pošto je zauzeo Sard i Pergam. god. str. Muslimanska armija. 195. Zahvaljujući izdaji. <vol. 479.predstavnik. pošto je prolaz u Zlatni rog bio zatvoren jednim lancem. Maslamah. vol. hrišćanin Jarajimah iz Lukama. str. u današnjem Alžiru. god. 196). Ya'qubi. Tjana (al-Tuwanah). 160. . V. vol. preduzeo je svoju znamenitu opsadu Carigrada (august 716 — septembar 717). INDIJA karta predstavlja muslimanska osvajanja i kasnije kraljevstvo Ghaznawida . str. 692. koja je vršila neobično jak uticaj na svoje sljedbenike. Arapi su primjeinjivaM termin »Turčin« svakom neperzijskom narodu sjevero-- isto&nio od rijeke Oksa* 21 Ya'qu!bi. II. . god. prodro u Liban. ali se armada morala usidriti u blizini zidina grada na Mramornom moru i Bosforu. ibn-ail-Athlr.

Vjerovatno zajedno s arapskim oblikom došao je od latinske riječi barbari. I. i u praistorijska vremena možda su činili jednu porodicu sa Semitima29. str. str. U ovoj oblasti su Tertulijan. Berberima. str. preduzeo je dalekosežan korak prešavši Španiju u svrhu pljačkanja. 25 Tačnije nego »Ifrfqiyah«. . R. Pljačkaški se pohod pretvorio u osvajanje Iberskog poluotoka (al--Andalus) (niže str. izd. Isp. Naprotiv.smatra da je naš naziv »Berber« došao od araips'ke riječi Barbar. vrlo rado uspostavili prisne odnose sa svojim hamitskim rođacima. 29 Općenito se . vol. sv. proširio je granice svoje provincije do Tandžera (Tangier). Nije sigurno da je oina pripadala jevrejskom plemenu. napredovanje Arapa i Berbera zaustavio je 28 Drugi tvrde da je on bio Lahmid ili Jemenit. sv. star.). Poslije zauzimanja više gradova u južnoj Galiji. U vrijeme muslimanskih osvajanja većina Berbera na uskom pojasu plodnog zemljišta koje graniči sa morem bili su hrišćani. 322. dok je islam našao novo uporište u svom usponu prema svjetskoj supremaciji. semitski su Arapi. koja je grčkog porijekla. Pošto je Musa pokorio sjevernu afričku obalu sve do Atlantika30. str. Naziv Maghrolb je rezervisan za zapadni dio. koji su kolonizirali dijelove sjeverne Afrike i u Kartagi postali opasan takmac Rimljanima. put je bio otvoren za osvajanje susjednog jugozapadnog dijela Evrope. VII. 24. I. Arapi su preuzeli naziv od Rimljana i dali ga istočnom dijelu Barbarske Zemlje (Barbariia). al-Bayan al-Mughrib fi Akhbar al-Maghrib. 8 — 9. Musa. Baladhuiri. Dozy (Leyden. postala neovisna o Egiptu i potpala direktno pod Kalifat u Damasku. str. čiji je otac (zajedno sa djedom ibn-Ishaqa. Na taj se način krv osvajača obogatila svježim etničkim osobinama. odatle kod nas karasvan. vol. str.sve urođeno stanovništvo koje mije prihvatilo latin-aki jezik. 1848). Danas se pod terminom Ifrlqiyah podrazumijeva cijeli afrički kontinent. jer su Rimljani i Bizantinci uglavnom živjeli u priobalnim gradovima i predstavljali su kulturu koja je bila sasvim tuđa mentalitetu ovih nomadskih i polunomadskih Sjevernoafrikanaca. naslijedio je čuveni Musa ibn-Nusayr.24 Baladhuiri. = Hitti. VRHUNAC UMAJADSKE MOĆI 205 načno je ova junakinja poražena i ubijena blizu jednog izvora koji i danas nosi njezino ime Bir-al-Kahinah. dlbn-Khaldun. Oni su pripadali hamitskoj grani bijele rase. Ovo je predstavljalo posljednji i najrevolucionarniji među većim vojnim pohodima Arapa. ponovnog osvajača i pokoritelja Afrike (Ifriqiyah). 229. Ovo je dovelo islam konačno u stalan kontakt sa još jednom rasnom grupom. ibn-Idhari. U svagdanjoj upotrebi termin barbari se upotrebljavao u latiniziranim gradovima Afrike za . islam je bio naročito atraktivan za narod kakvi su bili Berberi na ovom kulturnom nivou. srodnici starih Feničana. pod kojim je uprava oblasti. karijoan. 205. 28 Od per. vol. 'Ciprijan i. God. Ovo objašnjava naoko neobjašnjivo čudo kako je islam poarapio jezik i islamizirao vjeru ovih napola barbarskih hordi i iskoristio ih je kao svježa pojačanja u borbama za dalja osvajanja. i slj. arapski je jezik stekao bogato područje za širenje. Berber Tariq. i slj. oslobođeni rob i Musin komandant. 711. Punskim jezikom se govorilo na selima skoro do muslimanskih osvajanja. ibn-'Idhari. Hassana. Augustin postali prvaci među ranim hriš-ćanskim očima. Inače na narod nije duboko uticala rimska civilizacija. Prorokova biografa) bio jedan od hrišćanskih zarobljenika koji su pali u ruke Khalidu ibn al-Walidu dok su proučavali evanđelje u crkvi u Ajn Tamru lAyn al-Tamr28. 27 Baladhiuri. iznad svih. kojom se upravljalo iz Kejravana. Rezultat njegov bilo je prisajedinjenje muslimanskom svijetu najvećeg evropskog teritorija koji su oni ikada držali. 447 i slj. 230. Štaviše. 20 — 24.

30 Ibn-'Abd-al-Hakam, str. 203—5.

^J^'^pv^^HH
l
Conguests under Uuhammnđ and frst Caliph. 622-634
Carstvo KALIFA oko 750 god
ine seconrt and lh"d Cnl'phs. 634-650 tne U>»oyvaas to ol-Ha/V l. 661-715
«mo". 115-nr and h>s Juccesso« (a 750

VRHUNAC UMAJADSKE MOĆI

207

Karlo Martel 732. god. između Tura i Poatjea. Ova tačka označava sjeverozapadnu
granicu arapske penetracije.
God. 732. obilježavala je prvu stogodišnjicu Prorokove smrti. Zaustavimo se
na ovoj povoljnoj tački istorije i geografije da pregledamo opću situaciju. Sto
godina poslije smrti osnivača islama njegovi sljedbenici bili su gospodari
carstva većega nego što je bilo Rimsko na svom vrhuncu, carstva koje se pružalo
od Biskajskog zaliva do Inda i granica Kine i od Aralskog jezera do donjih
slapova Nila, i ime Proroka — sina Arabije udruženo s imenom moćnog Alaha
dozivalo se pet puta na dan sa tisuća minareta razasutih po jugozapadnoj Evropi,
sjevernoj Africi, zapadnoj i centralnoj Aziji. Damask, u koji je, prema
tradiciji, mladi Muhamed oklijevao ući jer je želio samo jednom ući u raj,
postao je glavni grad ovog ogromnog carstva31. U srcu grada, opkoljenog poput
bisera u smaragdu pojasom svojih vrtova, stajala je blistava palata Uma jada, s
koje se pružao pogled na bogatu ravnicu što se sterala na jugozapad sve do brda
Hermona32 - - sa njegovim vrhom pokrivenim vječitim snijegom. Bilo joj je ime
Al-Khadra33 (zelena). Njezin graditelj bio je glavom Mu'awiyah, osnivač
dinastije, i stajala je pored džamije Umajada, koju je Al-Walid bio nedavno
ukrasio i učinio draguljem arhitekture. Ona i danas privlači ljubitelje ljepote.
U dvorani za prijeme četvorougaono sjedište, pokriveno bogato izvezenim
jastucima, služilo je "kao kalif ov prijesto, na kojem je za vrijeme zvaničnih
audijencija skrštenih nogu sjedio kalif, obučen u raskošno nabrano odijelo.
Njemu nadesno stajali su njegovi rođaci po ocu prema starosnom redu, a nalijevo,
isto tako, rođaci po majci34. Dvorani, pjesnici i molioci stajali su pozadi.
Zvaničnije audijencije su se održavale u čuvenoj džamiji Umajada, koja je još i
danas jedna od najveličan-stvenijih bogomolja na svijetu. U takvom ambijentu
morao je al--Walid (drugi kažu Sulavman, koji je bio upravo zasjeo na prijesto),
primiti Musu ibn-Nusayra i Tariqa, osvajača Španije, sa neslućenim bogatstvom i
ogromnom pratnjom zarobljenika35, u kojoj su se nalazili članovi plavokose
gotske kraljevske kuće. Ako bi i jedna jedina epizoda mogla poslužiti kao
primjer za vrhunac umajadske slave, onda je to ova.
Nacionalizacija
argave Arabizacija države pod 'Abd-al-Malikom i al-
-Walidom sastojala se u pr/omjeni jezika državnih knjiga
(diwan) koja je u Damasku obavljena sa grčkog na arapski jezik i u Iraku i
istočnim provincijama sa pahlaui jezika na
31 O drugim tradicijama' .koje veličaju Damasik viiidi
iibn-'Asaiki'r, vol. I, str. 46. i slj.
f- Al-Jabal al-Shaykh, sjedoglavo brdo.
_33 Ibn-Jubayr, str. 269, L. 3; »al-Qubbah al Khadra«, zelena
kupola, u Aghani, vol. 6, str. 159.
34 Aghani, vol. IV, istr. 80.
35 Prema Maqqariju, Najh al-Tlb min Ghusn al-Andalus al-Ra^ib,
30.000,
izd. Do>zy, Wright et al. (Leyden, 1855), vol. I, str. 144; isp. ibn-al-Athlr,
vol. IV,
str. 448.

208

UMAJADSKO I ABAS1DSKO CARSTVO

arapski i u kovanju novog arapskog novca. Sa promjenom jezika nastupila je,
naravno, i promjena osoblja. Rani osvajači, porijeklom neposredno iz pustinje,
nisu poznavali knjigovodstvo i finansije, pa su, prema tome, morali zadržati u
državnoj blagajni u Siriji činovnike koji su se služili grčkim pismom, a u Iraku
i Perziji stručnjake koji su upotrebljavali perzijsko pismo. Međutim, sada se
situacija promijenila. Bez sumnje, neki službenici koji nisu bili Arapi, a koji
su do ovoga vremena savladali arapski jezk, bili su zadržani kao sto je bio
zadržan i stari sistem. Prelaz je morao biti spor. On je započeo pod vladavinom
<Abd-al-Malika i nastavljen je za vrijeme vladavine njegova nasljednika. Ovo je
možda razlog zašto neki stručnjaci pripisuju promjenu ocu, a drugi sinu36. To je
bio korak dobro planirane politike i nije bio preduzet zbog onog beznačajnog
razloga koji navodi al-Baladhuri - - mokrenja grčkog činovnika u mastionicu37. U
Iraku i istočnim potčinjenim teritorij ama ovu promjenu započeo je, očigledno,
čuveni al-Hajjaj.
U predislamsko doba u Hidžazu je bio u opticaju rimski i perzijski novac,
zajedno sa nekoliko srebrnih himjaritskih novčanica, na kojima je bila utisnuta
atička sova. 'Umar, Mu'awiyah i drugi rani kalifi zadovoljili su se stranom
valutom koja je već bila u opticaj u3 s i možda su u izvjesnim slučajevima u nju
utiskivali izvjesne nat-

IMITACIJA U ZLATU BIZANTIJSKOG NOVCA S ARAPSKIM NATPISOM
Na prednjoj strani su zadržane slike Heraklija, Heraklija Konstantina i
Herakleonada, a na stražnjoj preinačen bizantijski krst. Nije dat nikakav kov-
nički znak.
piše iz Korana. Nekoliko zlatnih i srebrnih komada bilo je skovano prije vremena
'Abd al-Malika, ali to su bile imitacije bizantijskih i perzijskih tipova. (Abd-
al-Malik je kovao u Damasku god. 695. prve zlatne dinare i srebrne dirhame, koje
su bile čisto arapske39. Njegov zamjenik u Iraku al-Hajjaj sljedeće godine je
kovao srebrni novac u Kufi40.
Pored toga što je uveo čisto islamski novac i arabizirao administraciju
carstva, 'Abd-al-Malik je uspostavio redovnu poštansku službu41 služeći se novim
smjenama zaprega konja za prevoz putnika
36 Baladhuri, str. 193, 300—301; Maw>ardi, str. 349—50; llqd, vol. II, str.
322.
37 Str. 193 = HLtti, str. 301.
38 Baladhuri, str. 465—6.
89 Tabari, vol. II, str. 939; Baladhuri, str. 240.
40 Yaqut, Buldan, vol. IV, str. 886.
41 Al-'Umari, al-Ta-rvf bi-al-Mustalah al-Sharif (Cairo, 1312),
str. 185.

VRHUNAC UMAJADSKE MOCl

209

i pošiljki između Damaska i provincijskih glavnih gradova. U prvom redu,
poštanska služba bila je određena da udovolji potrebama državnih službenika i
njihove prepiske i, među ostalim dužnostima, poštari su morali obavještavati
kalifa o svim važnijim događajima na svojim teritorijama.

Finansijske i druge reforme
U vezi sa novčanim promjenama treba obratiti pažnju i na finansijske i
administrativne reforme koje su se zbile u ovo vrijeme. U principu, nijedan
musliman, bez obzira na nacionalnost, nije bio obavezan da plaća nijednu vrstu
poreza izuzev zekata ili pomoći za uboge, mada je često u praksi ovaj privilegij
bio ograničavan samo na muslimane Arabljane. Koristeći se ovom teorijom, mnogi
obraćenici na islam, naročito oni iz Iraka i Kurasana, tada su počeli da
napuštaju sela, gdje su radili kao zemljoradnici, i da se skupljaju po gradovima
nadajući se da će na taj način biti uvršteni u vojne redove kao mawali
(klijenti)42. Ovo je značilo za državnu blagajnu dvostruk gubitak, jer

Slika:

•ABD-AL-MALIKOV BAKRENI NOVAC

Na prednjoj strani nalazi se njegova slika i njegovo ime, a na stražnjoj
znak 3> na četiri stepenice, zajedno sa shahddah, i ime kovnice Bala-'bakk.
Imitacija bizantijskog novca.
su im zbog njihova prelaza na islam porezi bili znatno reducirani i, nakon što
bi postali vojnici, oni su sticali pravo na specijalne pomoći. Al-Hajjaj je
preduzeo potrebne mjere da vrati takve ljude na njihova seoska imanja43 i ponovo
im je nametnuo visoke poreze koje su plaćali prije prelaska na islam, a koji su
uključivali ekvivalent zemljarine (kharaj) i glavarine (jizyah). On je čak
prisilio i Arape koji su bili stekli vlasništvo na kharaj zemljišta da plaćaju
uobičajenu zemljarinu.
Kalif 'Umar II (717—20) pokušao je da ukloni nezadovoljstvo koje je zbog
toga uslijedilo među mnogim muslimanima. On je ponovo na snagu doveo stari
princip svog ranijeg imenjaka, prema kojemu musliman, bez obzira da li je Arapin
ili maivla, ne mora plaćati nikakva poreza, ali je ostao na tome da su kharaj
zemljišta su-
42 Ova riječ, koja je kasnije značila slobodnjake, u ovo vrijeme
niije imala
značenje inferiornosti.
43 Mubarrad, str. 286.
H — Istorija arap«

210

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

vlasništvo muslimanske zajednice44. Na taj način on je poslije godine A. H. 100
(718—19) zabranio Arapima i muslimanima prodaju kha-raj zemljišta i izjavio da
će se, ukoliko vlasnik takvog zemljišta promijeni vjeru, njegova svojina vratiti
seoskoj zajednici i da će je on moći upotrebljavati kao zakupac.
Mada su 'Umara vodile najbolje namjere, njegova politika nije bila
uspješna. Ona je umanjila državne prihode i povećala broj klijenata u
gradovima45. Mnogi su Berberi i Perzijanci prigrlili islam da bi mogli uživati
novčane privilegije koje su im na taj način bile davane. U kasnijoj praksi
prihvaćen je al-Hajjajev sistem, sa manjim modifikacijama. Tek tada je povučena
razlika između jizyah, tereta koji »otpada prilikom pristupanja u islam«, i
kharaj, koji ne otpada. Pošto je jizyah bio relativno malena stavka, državna je
blagajna nastavila da prima svoj glavni prihod od kharčija i na kraju nije
pretrpjela znatne štete.
Druge kulturne i agrikulturne reforme pripisuju se okretnosti i energiji
al-Hajjajevoj. On je iskopao veliki broj kanala i obnovio veliki kanal između

Tigrisa i Eufrata. Isušivao je i obrađivao poplavljena i neobradiva zemljišta.
Mnogo je doprinio razvoju dijakritičkih znakova u arapskoj ortografiji da bi se
lakše uočila razlika između slično pisanih slova, npr. ba', ta' i thd, dal i
đhal. Isto tako podupirao je i adaptaciju vokalskih znakova prema sirijskim
znakovima, npr. dammah (u), fathah (a) i kasrah, (i), ubačenih iznad ili ispod
konsonanata46. U ovoj ortografskoj reformi njega je vukla želja da spriječi
greške u recitaciji svetog teksta, čiju je kritičku reviziju, očigledno, on bio
pripremio. On, koji je bio započeo život kao učitelj, nikada se nije prestao
interesovati za književnost i govor-ništvo. Značajno je njegovo mecenatstvo nad
poezijom i naukom. Beduinski satiričar Jarir, koji je sa svojim rivalima al-
Farazdaqom i al-Akthtalom, sačinjavao pjesnički trijumvirat umajadskog perioda,
bio je njegov panegiričar i dvorski pjesnik kalifa 'Umara. Njegov lični liječnik
bio je hrišćanin imenom Tayadhuq47. »Rob Thaqif'ov«, a taj su mu nadimak dali
irački neprijatelji, umro je u Vasitu juna mjeseca 714. god. u 53. godini
ostavivši iza sebe ime koje je, bez sumnje, jedno od najvećih u analima islama.
Arhitektonski Među značajnim dostignućima ovog perioda bi-
-Domenici su mn°S1 arhitektonski spomenici, od kojih
su se neki očuvali do današnjeg dana. U Palestini je kalif
Sulavman sagradio na ruševinama starijeg grada grad
44 Ibn Sa«d, vol. V, str. 262, 277; ibn-'Asakir, vol. IV, str.
80; Ya<qubi,
vol. II, str. 362; ibn-al-Jawzi, Slrat 'Umar ibn-^Abd-al-Azlz
(Cako, 1331),
str. 88—9.
45 Ibn-al-Jawzi, str. 99—100.
46 Ibn-Khallikan, Wafayat al-A(ydn (Cairo, 1299), vol. I, str.
220—21 = de
Slane, Ibn-Khallikan's, Biographical Dictionary (Pariš, 1843), vol. I, str. 359—
60;
isp. Suvuti, Itqan, vol. II str. 171; Theodor Noldeke, Geschichte des Qorans
(Gottingeri, 1860), str. 305—9; isp. G. C. Miles, Journal, Near East
Studies,
vol. VIII (1948), str. 236-^2.
47 Ili Tiyadhuq, gr. Theodocus, Ibn-al-'Ibri, str. 194.

VRHUNAC UMAJADSKE MOĆI

211

Ramlu48, koji je učinio svojom rezidencijom. Ostaci njegove palate mogli su se
vidjeti sve do prvog svjetskog rata, a minaret njegove Bijele džamije (ona je
iza Umajadske džamije u Damasku i Kupole na Stijeni u Jeruzalemu postala treće
vodeće svetište Sirije), koji su nanovo podigli Mameluci u prvoj polovini XIV
stoljeća, još stoji. Sa Sulavmanom je carska prijestonica prestala da bude i
prebivalište kalifa. Hisham je stanovao u Rusafi, rimskoj naseobini blizu
Rake49. God. 691. 'Abd-al-Malik je u Jeruzalemu podigao veličanstvenu Kupolu na
Stijeni (Qubbat al-Sakhrah) (nju Evropljani nepravilno nazivaju »'Umarova
džamija«) da bi ovamo skrenuo hodočasnike iz Meke, koju je držao njegov takmac
Ibn-al-Zubayr. Da je 'Abd--al-Malik bio graditelj, svjedoči kufijski natpis oko
kupole, koji je još očuvan. Poslije više od jednog stoljeća građevinu je
restaurirao abasidski kalif al-Ma'mun (813—33), koji je beskrupulozno stavio
svoje ime mjesto 'Abd-al-Malikovog, ali je nesvjesno zaboravio da promijeni
datum50. Abasidski arhitekt je sasvim blizu umetnuo slova novog imena,
nagomilavši ih na uskom prostoru koji je prvobitno zauzimalo ime 'Abd-al-
Malika51. Tik do Kupole i na južnom dijelu svetog zemljišta 'Abd-al-Malik je
podigao još jednu džamiju, vje-rovatno na mjestu nekadašnje crkve. Prema
lokalnom običaju, ova se džamija naziva Al-Masjid al-Aqsa (udaljenija
džamija)52, ali se naziv upotrebljava i u općenitijem značenju da bi se označio
čitav skup svetih zgrada na tom prostoru. Al-Haram al-Sharif (plemenito
svetište) još je jedno ime za ovaj skup, samo ne tako sveto kao dva harama, Meke
i Medine.

Ipak je najveći umajadski graditelj bio al-Walid, sin 'Abd-al--Malikov, čija
je vladavina bila relativno mirna i uspješna. Tako je velika bila ljubav ovog
kalifa prema građenju da su za vrijeme njegove vladavine na svakom većem skupu
ljudi u Damasku kao glavna tema razgovora bile lijepe građevine, kao što je za
vrijeme 'Umara ibn-'Abd-al-'Aziza bilo kuharsko umijeće53. Ovaj al-Walid, koji
je živio samo 40 godina, proširio je i uljepšao veliku džamiju u Meki54,
prepravio džamiju u Medini, u Siriji podigao veći broj škola i bogomolja i
darivao institucije za gubavce, hrome i slijepe55. Možda je on bio prvi vladar u
srednjem vijeku koji je zidao bolnice za lica oboljela od hroničnih bolesti i
mnoge lazarete, koji su kasnije bili podizani u velikom broju na Zapadu po
ugledu na muslimanske
1 Baladhuiri, str. 143 = Hitti, str. 220.
49 Drugi ga identifikuju sa Hayr al-Sharki, istočno od Palmire.
50 U sadašnjem obliku natpis glasi: SAGRADIO JE OVU
KUPOLU
SLUGA BO2JI -ABD/ULLAH AL-IMAM AL-MA'MUN KO/MANDANT VJER
NIKA GODINE SEDAMDESET I DRUGE. — NEKA MU BOG BUDE MILO
STIV I NEKA MU IDE NA RUKU! AMEN.
51 De Vogiie, Le Temple de Jerusalem (Pariš, 1864), str. 85—6; on je
prvi
otkrio falsifikat.
52 U Koranna, 17 : 7, malaizi se aluzija na njezino mjesto. Al-
Buraq se tu
zaustavio. Fakhri, str. 173, 'tvrdi da je al-Walid graditelj al-Aqsa džamije.
58 Fakhri, str. 173; Tabari, vol. II, str. 1272—-3.
54 Baladhuri, str. 47 = Hitti, str. 76.
55 Tabari, vol. II, str. 1271; ibn-al-Paqih, str. 106—7.

212

UNTAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

obrasce56. Sa crkve u Balabaku al-Walid je uklonio kupolu sa pozlaćenim mjedom,
koju je postavio na džamiju svoga oca u Jeruzalemu. Njegovo najveće ostvarenje
bilo je pretvaranje katedrale sv. Ivana Krstitelja u Damasku, koju je on oteo od
svojih hrišćanskih podanika, u jednu od najveličanstveni]ih bogomolja na
svijetu. Ova Umajadska džamija se još uvijek smatra četvrtom najsvetijom
bogomoljom islama poslije tri harama, Meke, Medine i Jeruzalema. Prije al-Walida
muslimani su imali sa hrišćanskim vlasnicima udjela u svetištu. Da bi se
opravdalo otimanje, kasnija je tradicija tvrdila da je istočni dio grada bio
zauzet silom, a zapadni kapitulacijom, i da su se dva muslimanska kontingenta,
jedan ne znajući šta je drugi uradio, srela u prijestoničkoj katedrali.
Katedrala je stajala na mjestu ranijeg rimskog hrama, skoro u centru grada.
Iznad gornje grede južnog portala svetišta, koje je kasnije sazidano, još se
može pročitati stari natpis na grčkom jeziku: »Tvoje kraljevstvo, Hriste,"
vječno je i tvoja se vlast proteže kroz sva pokoljenja«57.
O ostalim kalifima umajadske slave ovoga doba malo se šta može reći, izuzev
o 'Umaru Drugom (717—20) i Hishamu. 'Umar je bio potpuno pod uticajem teologa i
vjekovima je uživao ugled zbog svoje pobožnosti i asketizma, koji su u potpunoj
oprečnosti sa na-

BIZANTIJSKI UTEG KOJI JE LEGALIZOVAO AL-WALID (+ 715).
Na prednjoj strani nosi krst sa natpisom T B, tj. dvije unci je, a na poleđini
kufijski natpis, u kome stoji da ga .ie kalif priznao kao ekvivalent za dva
wuqiyahs. Možda je ovo najstariji muslimanski natpis do sada nađen.

vodnom bezbožnošću umajadske vladavine. U stvari, on je bio svetac među
Umajadima. Za kasniju tradiciju, koja je iščekivala poslanika (mdb'uth) da se
pojavi svake stote godine da bi obnovio islam, on je postao taj poslati »na
čelu« drugog stoljeća (A. H. 100), isto kao što je al-Shafi'i stajao »na čelu«
trećeg. Njegov nam biograf58 priča da je 'Umar nosio odijelo puno zakrpa i da se
tako slobodno kretao među svojim podanicima da je stranac, kada je došao k njemu
s kakvom molbom, teško mogao raspoznati kalifa. Kada je jedan njegov agent pisao
da će njegove finansijske reforme u prilog novih obra-
56 Isp. Hitti, cl. »Chivalry: Arabic«, Encyclopaedia of Social Sciences.
57 Isp. Ps., 145 :13; Heb., l : 8.
58
Ibn-al-Jawzi, -str. 173—4, 145. i slj.

VRHUNAC UMAJADSKE MOĆI

213

ćenika isprazniti državnu blagajnu, 'Umar je ovako odgovorio: »Tako mi Alaha,
sretan bih bio kada bih vidio da su svi postali muslimani, jer bismo ja i ti
morali obrađivati zemlju svojim vlastitim rukama da bismo sebi zaradili
izdržavanje«59. 'Umar je prekinuo s praksom, koja je bila zavedena u vrijeme
Mu(awiyje, da proklinje Aliju sa propovjedaonice za vrijeme molitve u petak60.
Pobožnost Umarova, koji je umro u 39. godini, spasla je njegov grob od obeščaš-
ćenja koje su doživjeli od Abasida drugi grobovi prethodne dinastije. Sa
Hishamom (724—43), četvrtim 'Abd-al-Malikovim sinom, došao je kraj umajadskom
zlatnom vijeku. Poslije Mu'avive i 'Abd-al-Malika, Hishama su s pravom arapski
stručnjaci smatrali trećim i posljednjim državnikom umajadske dinastije61. Kada
je njegov mladi sin Mu'aviyah, predak španskih Umajada, pao s konja dok je lovio
i bio ubijen, tumačenje očevo bilo je ovako: »Ja sam ga uzgojio za Kalifat, a on
tjera lisicu«62. Njegov je upravitelj u Iraku Khalid ibn-'Abdullah al-Qasri, pod
čijom je upravom ova oblast cvjetala zahvaljujući naročitim tehničkim radovima
Hassana al-Nabatija na isušivanju, prisvojio višak od 13,000.000 dirhama nakon
što je spiskao državni dohodak koji je bio tri puta veći od te sume63. Kasnije
je Khalida stigla ista sudbina koja je zadesila i ostale slične njemu. On je bio
uhvaćen 738. god., zatočen i mučen. Od njega je traženo da položi račun o
državnom novcu i da ga vrati. Njegov je slučaj samo jedna od ilustracija rđave
administracije i korupcije u državi, koja je pomogla da se potkopa umajadski
prijesto i učini ga lakim plijenom abasidskih takmaca.

59 Ibid. str. 99—100. Kitab al-lUyun w-al-Hada'iq f i Akhbar al-
Haqd'iq,
izd. de Goeje (Leyden, 1865) str. 4.
60 Fakhri, str. 176.
61 Mas'udi, vol. V, str. 479; disip. Ya<qubi, vol. II, str. 393; ibn-
Qutaybaih,
Ma<arif, str. 185; abu-al-Fida', vol. I, str. 216; Kitab al-'Uyun, str. 69.
12 Tabairi, vol. II, str. 1738—9.
63 Tabairi, vol. II, str. 1642; Ya<qubi, vol. II, str. 387.

POGLAVLJE XX
POLITIČKA ADMINISTRACIJA I SOCIJALNE PRILIKE POD UMAJADIMA
Administrativne podjele carstva za vrijeme vladavine Uma jada, pa čak i
Abasida, uglavnom su odgovarale provincijama prethodnog Bizantijskog i
Perzijskog Carstva. One su obuhvatale: 1) Siriju—Palestinu; 2) Kufu, uključujući
i Irak; 3) Basru sa Perzijom, Sidžista-nom, Kurasanom, Bahreinom, Omanom i možda
Nadždom i Jarna-mom; 4) Jermeniju; 5) Hidžaz; 6) Karman i pogranične oblasti
Indije; 7) Egipat; 8) Afriku (Ifriqiyah); 9) Jemen i ostatak Južne Arabije*.
Postepeno su pravljene kombinacije, čiji je rezultat bio formiranje pet
potkraljevstava. Mu'awiyah je uključio Basru i Kufu u potkra-Ijevstvo2 Iraka,

koje je obuhvatalo najveći dio Perzije i istočne Arabije, i za svoju
prijestonicu uzeo je Kufu. Kasnije je potkralj Iraka morao da ima jednog
zamjenika, upravitelja za Kurasan i Transoksijanu, koji je obično živio u Marvu,
a drugi je upravljao Sindom i Pendžabom. Na sličan način bili su ujedinjeni u
dru^o potkralj evstvo Hidžaz, Jemen i centralna Arabija. Džazira (sjeverni dio
zemlje između Tigrisa i Eufrata), sa Jermenijom, Azarbejdžanom i dijelovima
istočne Male Azije, sačinjavala je treće potkralj evstvo. Od donjeg i Gornjeg
Egipta obrazovano je četvrto. Afrika (Ifriqiyah), koja je obuhvatala sjevernu
Afriku zapadno od Egipta, Španiju, Siciliju i druge susjedne otoke, sačinjavala
je četvrto potkralj evstvo sa sjedištem vlade u Kejravanu.
Tri posebna službenika sada su, po pravilu, obavljala trostruku vladinu
funkciju: političku administraciju, ubiranje poreza i vjersku upravu. Obično je
potkralj (amir, sahib) imenovao svog agenta, per-fekta famil), nad nekom
posebnom oblašću i jednostavno bi proslijedio njegovo ime kalifu. U toku
vladavine Hishama (724—43) vidimo da novoimenovani upravitelj Jermenije i
Azerbejdžana rezidira u Damasku i šalje tarno akreditovanog zastupnika (nd'ib)
kao svoga zamje-
1 Isip. Lbn-Khaldun, vol. III, str. 4, 10, 15, 17, 134—41; Alfred von
Kremer,
Culturgeschichte des Orients unter den Chalifen, vol. I (Vienn-
a, 1875),
str. 162—3.
2 Ya'qubi, vol. II, str. 272.

SOCIJALNE PRILIKE POD UMAJADIMA

215

nika. Potkralj je imao punu odgovornost nad političkom i vojnom administracijom
u svojoj provinciji, ali vrlo često prihodi su bili povjeravani naročitom
službeniku sdhib al-khardj koji je bio direktno odgovoran kalifu. Mu'awiyah je
vjerovatno prvi postavio takvog službenika, koga je poslao u Kufu3. Ranije je
uprava neke provincije u muslimanskom carstvu u prvom redu značila njezinu
finansijsku administraciju.
Državni prihodi su dolazili iz istih izvora kao i za vrijeme ortodoksnih
kalifa. Glavni prihodi su dolazili od pokorenih naroda. Provincije su
podmirivale sve troškove lokalne administracije, državnih anuiteta, vojničkih
plata i različitih drugih službi iz mjesnog dohotka i samo je ostatak odlazio u
kalif ovu blagajnu. Mu<awiyina mjera da odbije otprilike 2 1/2% od fiksiranih
godišnjih prihoda muslimana4 za zekat ima puno sličnosti sa porezom na prihod u
modernoj državi.
Pravosuđe je imalo posla samo sa muslimanima, jer su nemusli-mani potpadali
pod autonomiju svojih vjerskih poglavara. Ova činjenica objašnjava zašto je bilo
sudaca samo u velikim gradovima. Prorok i raniji kalifi lično su dijelili
pravdu. To isto činili su njihove vojskovođe i prefekti u provincijama, jer još
nisu bile izdiferencirane različite vladine funkcije. Prve prave pravne
službenike u provincijama postavljali su upravitelji. Za vladavine Abasida
najčešće je kalif sam vršio postavljenje. Tradicija, međutim, tvrdi da je 'Umar
postavio nad Egiptom suca (gadi) još A. H. 23 (643)5. Poslije 661. god. u toj se
zemlji susrećemo sa redovnim smjenjivanjem sudaca. Oni su uvijek bili
popunjavani iz redova klase jaqih, čiji su članovi bili dobro upućeni u Koran i
muslimansku tradiciju. Pored donošenja odluka u pravnim slučajevima, oni su
upravljali dobrotvornim fun-dacijama (waqf) i imanjima siročadi i slaboumnika.
Otkrivši da su neka pisma sa njegovim potpisom bila falsifiko-vana,
Mu'awiyah je osnovao protokol6, neku vrstu sudske kancelarije, čija je dužnost
bila da sastavlja i da kao službeni dokumenat pohranjuje po jednu kopiju svakog
pisma prije nego bi se original zapečatio i otpremio. Do vremena 'Abd-al-Malika
Uma jadi su već imali dobro uređen-državni arhiv u Damasku7.
Umajadska armija bila je po svojoj općoj orga-VOJIM
organizacija nizaciji uređena po uzoru na bizantijsku vojsku. Podijeljena je
bila na pet skupina: centar, dva krila, prethodnicu i zaštitnicu. Formacija joj

je oduvijek bila u redovima. Ovoga općeg plana su se pridržavali sve do
posljednjeg kalifa Marwana II
3 Tbn-KhaldOn, vol. III, istr. 4, 1.24.
4 Ya'qubi, vol. II, str. 276, 1.10.
5 Al-Kindl, Kitab al-Wuldh, izd. R. _Guest (Beirut, 1908),
str. 300—301.
Vidi talkođe ibn-Qutaybah, 'Uyun al-Akhbar, vol. I, str. 61.
6 Dlwan al-khdtim, »kancelarija za pečate«, Tabaci, vol. II, str.
205—6;
Fakhri, str. 149.
7 Mas'udi, vol. V, str. 239.

SOCIJALNE PRILIKE POD UMAJADIMA

217

tako da se silom ispražnjavao upotrebom sredstava za povraćanje15. Yazid II je
pokazivao toliku ljubav prema dvjema svojLn pjevači-cama Sallami i Hababi da se
mladi vatreni kalif, kada se ova posljednja udavila zrnom grožđa koje joj je on
nestašno bć~io u usta, sekirao i izjedao sve do svoje smrti1'*. U piću ih je, me
'utim, sve nadvisio njegov sin al-Walid II (743—4), nepopravljivi jvzuzdanae, za
koga se priča da je neprestano plivao u bazenu vina, koje bi on običavao toliko
gutati da bi se površina bazena znatno spustila17. Za al-Wal!da se priča da je
jednog dana otvorio Koran ; kada su mu se oči zaustavile na riječima >^i svaki
tvrdoglavac i buntovnik bio je uništen«18, on je izbušio na komade svojim lukorn
i strijelom svetu knjigu, dok je u međuvremenu izazovno ponavij ?o dva stiha
koja je on lično sastavio19.
Ovaj je kalif provodio vrijeme u svojim pustinjskim tvrđavama. Jedna od njih
stajala je u blizini Karjatejna, na sredini između Damaska i Palmire. Zbirka
Aghani-0 nam je sačuvala izvještaj nekog očevica o jednoj njegovoj terevenki.
Kao i uvijek, pijanka je bila praćena plesom, pjesmama i muzikom. U momentima
kada bi kalif bio jedan od onih koji su zadržali razumno samopoštovanje, on bi
se zaklonio iza zavjese koja ga je odvajala od gostiju. Inače, kao što je bio
slučaj sa al-Walidom, on bi se s ostalim zabavljao na ravnoj nozi21.
Ovim svečanostima, ipak, nije potpuno nedostajala kulturna crta. One su, bez
sumnje, podsticale razvoj poezije, muzike i estetske strane života i nisu uvijek
bile samo orgije.
Među bezazleni je i otmjenije zabave koje su zaokupljale interes kalifa i
njihovih dvorjana spadao je lov, konjske utrke i kockanje. Polo, koji je postao
obljubljen sport za vladavine Abasida, možda je bio uveden iz Perzije pred kraj
umajadskog perioda. I borba pijetlova u to vrijeme bila je česta. Lov je bio
sport koji se rano razvio u Arabiji, i u njemu se u prvo vrijeme isključivo
upotrebljavao saluki pas (saluqi, iz Saluka u Jemenu). Čita je (jahd) stupio na
scenu kasnije. Legenda govori da je Kulavb ibn-Rabi'ah, junak basus rata, bio
prvi Arabljanin koji ga je upotrijebio za lov. Perzijanci i Indijci su mnogo
prije Arabljana dresirali ovu životinju za lov. Yazid I, Mu'awiyin sin, bio je
prvi veliki lovac u islamu i prvi koji je naučio čitu da jaše na sapima konja.
On je kitio svoje lovačke kerove zlatnim lancima i svakom pojedinom dodjeljivao
posebnog roba-Osobito popularne bile su konjske utrke za vrijeme vladavine Uma-
15 Većina naših izvora o veselijoj strani kalifskog života dolazi iz
djela Aghani, u prvom redu literarnog djela i sličnih knjiga, što se ne smije
shvatiti previše bukvalno. Aghani, vol. I, str. 3, daje ovo mjerilo za izbor
podataka: »elegancija koja se dopada gledaocu i zabavlja shišaoca«.
19 Kitdb al-'Uyun (1865), str. 40—41; isp. Aghani, vol. XIII, str. 165.
17 Al-Nawaji, Halbat al-Kumayt (Cairo, 1299), str. 98.
1S Sur. 14 : 18. '
19 Aghani, vol. VI, str. 125.
20 Vol. II, str. 72.
21 Al-Jahiz, al-Taj fi Akhlaq al-Muluk, izd. Ahrnad Zaki, (Cairo,
1914),
str. 32.

22 Fakhri, str. 76.

218
jada. Al-Walid, sin (Abd-al-Malikov, bio je među prvim kalifima koji je zaveo i
potpomagao utrke23. Njegov brat i nasljednik Sujavman upravo je bio završio
pripreme oko nacionalnog natjecanja u konjskom utrkivanju kada ga je zadesila
smrt24. U jednom utrkivanju, koje je organizovao njihov brat Hisham, broj
takmičara iz kraljevske i drugih štala popeo se na 4.000, »slične paralele nema
ni u pred-islamskim ni islamskim analima«25. Kćerka ljubimica ovoga kalifa
držala je konje radi trka26.
Žene kraljevske kuće uživale su relativno velik stepen slobode. Mekanski
pjesnik abu-Dahbal al-Jumahi nije se premišljao da upućuje ljubavne pjesme
Atiki, lijepoj Mu'awiyinoj kćerki, čiji je pogled uhvatio kroz podignut veo iza
zavjese kada je bila na hodočašću i koju je on kasnije pratio do prijestonice
njezina oca. Kalif je na kraju morao »presjeći jezik pjesnikov« ponudivši mu
novčanu pomoć i našavši mu prikladnu ženu27. Jedan drugi pjesnik, lijepi Waddah
al-Yaman, usuđivao se da izjavljuje ljubav jednoj ženi al--Wallda I u Damasku
uprkos prijetnjama kalifovim, ali je svoju smjelost platio glavom28. Uticaj koji
je na svog muža — kalifa Abd--al-Malika — vršila njegova oštroumna i lijepa
Atika, unuka Mu'a-wiyina, može ilustrovati priča koja govori kako je ona
zatvorila svoja vrata kada je bila ljuta na kalifa i odbila da ih otvori sve dok
nije dvoranin ljubimac plačući došao i lažno rekao da je jedan od njezina dva
sina ubio drugoga i da kalif namjerava da pogubi brato-ubicu29. Haremski sistem,
sa pomoćnom pratnjom eunuha, izgleda da nije bio potpuno uveden sve do vremena
Walida II30. Prvi eunusi bili su uglavnom Grci i vjerovatno su bili udomaćeni u
arapskom svijetu po ugledu na bizantijske uzore31.
Priiestonica ^a sigurn°šću se može uzeti da Damask nije mnogo promijenio
svoj opći način života i svoj
karakter od onih vremena kada je bio prijestonica Uma jada. I tada, kao i danas,
u uskim prekrivenim ulicama može se vidjeti stanovnik Damaska u širokim
čakširama, sa crvenim šiljatim mestvama i ogromnim turbanom kako se sudara sa
crnoputim Beduinom obučenim u široku, komotnu odjeću povrh koje su se nalazile
kufiyah (jagluk) i <iqal (uzica) i kako se povremeno susreće s Evropljaninom
obučenim na evropski način (Ifranji)32. Ovdje-ondje mogao se vidjeti kakav bogat
aristokrat iz Damaska kako jaše na konju zaogrnut
23 Mas'udi, vol. VI, str. 13—17.
24 Ibn-al-Jawzi, Slrat 'Umar, str. 56.
25 Mas'udi, vol. V, str. 466.
26 Kitab al-'Uyun (1865), str. 69, 1.12.
27 Aghani, vol. VI, str. 158—61.
28 Ibid., str. 36. i slj., vol. XI, str. 49.
29 Mas'udi, vol. V, str. 273—5.
30 Aghani, vol. IV, str. 78—9.
31 J. B. Bury, The Imperial Administrative System in the Ninth
Century
(.London, 1911), str. 120. i slj.; Charles Diehl, Byzance: grandeur et decadence
(Pariš, 1919), str. 154.
32 Franak, riječ koja -se upotrebi j a vala za sve Evropljane;
naročito .uobi
čajena za vrijeme krstaških ratova.

DANAŠNJI DAMASK, GLEDAN SA SALIHIJE

220

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

bijelom svilom, 'aba', i oboružan mačem ili kopljem. Nekoliko žena, i to sve pod
žarom, prelaze preko ulice, ostale kradomice vire kroz rešetke svojih domova,
koji su se nadvili nad pijace i javne trgove. Prodavači šerbeta i slatkiša deru

se iz svega glasa nadvikujući se sa neprestanom grupom prolaznika i mnoštvom
magaraca i deva natovarenih raznim pustinjskim proizvodima. Atmosfera grada je
prepuna svakovrsnih mirisa koje je u stanju da osjeti čulo mirisa.
Kao i u ostalim gradovima, Arabljani su živjeli, odvojeno u svojim
četvrtima, u svojim plemenskim zajednicama. U Damasku, Him-su, Alepu (Halab) i
drugim gradovima još uvijek su dobro obilježene ove četvrti (harahs). Kapija
svake kuće otvarala se s ulice u dvorište, na čijem je središtu obično stajalo
veliko korito za vodu za koje je bila pričvršćena cijev. Iz nje je s vremena na
vrijeme sukljao mlaz vode kao iz prskalice. Pored korita raslo je narandžino ili
limunovo stablo. Sobe su bile okolo dvorišta, koje je u većim kućama bilo
snabdjeveno trijemom. Vječna slava pripada plemenu banu--TJmayyah što su
snabdijeli Damask vodovodom, koji nije imao premca u savremenom Orijentu i koji
još uvijek funkcioniše. Kanal Nahr--Yazid nosi i danas Yazldovo ime. Njega je
ovaj Mu'awiyin sin prokopao od Barade ili, još vjerovatnije, on ga je proširio33
da bi usavršio navodnjavanje Gute. Ova bogata oaza van Damaska, sa raskošnim
vrtovima, duguje svoje postojanje kanalu Baradi. Pored Nahr-Yazida, Barada šalje
četiri druga rukavca ili kanala, koji donose plodnost i šire svježinu svuda po
gradu.
Stanovništvo po čitavom carstvu bilo je podijeljeno na četiri društvene klase.
Najvišoj su, prirodno, pripadali vladajući muslimani, kojima je na čelu stajao
kalif o v dvor i aristokrati ja arabljanskih osvajača. Ne može se sa tačnošću
ustanoviti kako je brojna bila ova klasa. Za vladavine al-Walida I broj
godišnjih potpora dodjeljivan arabljanskim muslimanima u Damasku i njegovoj
oblasti (jund) penjao se na 45.00034. Za vlade Marwarfa I, Hims i njegova oblast
bilježila je 20.000 potpora. Broj obraćenih muslimana nije mogao biti velik
prije restrikcija koje je nametnuo 'Umar II. Mada je prijestonica Kalifata mogla
do kraja umajadskog perioda odavati izgled muslimanskog grada, Sirija, uzeta u
cjelini, ostala je sve do trećeg muslimanskog stoljeća* u velikoj mjeri
hrišćanska. Maleni gradovi i sela, a naročito brdoviti predjeli - - uvijek
prebivalište izgubljenih pozicija — sačuvali su svoje urođene crte i stare
kulturne obrasce. U stvari, Liban je poslije okupacije tokom vijekova vjerski
ostao hrišćanski, a jezički sirijski. Okupacijom je završena samo fizička borba;
vjerski, rasni, socijalni i, nadasve, jezički sukobi tek su bili započeli.
33 Vidi Istakhri, str. 59; isp. H. Sauvaire, »Description de
Đamas: Oyoun
et — T.awarikh, par Mohammad ebn Chaker«, Journal asiatique, ser. 9, vol. VII
(1896), str. 400.
34 Vidi H. Lammens, La Syrie: precis hiatorique
(Beirut, 1921), vol. I,
str. 119—20.
Društvo

SOCIJALNE PRILIKE POD UMAJADIMA

221

Kliienti Odmah iza arabljanskih muslimana dolazili su
neomuslimani, koji su, bilo silom bilo iz uvjerenja,
ispovijedali islam i, prema tome, bar u teoriji ako ne i u praksi, bila su im
dostupna sva prava islamskog građanstva. Ovdje se arapski šovinizam, koji se
suprotstavljao teorijskim pravima, pokazao previše jak u ostvarivanju tih prava.
Nema sumnje da su praktično u toku cijelog umajadskog perioda zemljoradnici, bez
obzira da li su bili vjernici ili nevjernici, prisiljavam da plaćaju zemljarinu,
kharaj. Nema nikakva dokaza za masovno prelaženje na islam u provincijama sve do
oštrih mjera kakve su pre-duzeli 'Umar II i Abasid Mutawakkil II (847—61). U
Egiptu je otpor prema novoj vjeri bio uvijek najslabiji. Dohodak te_zemlje bio
je sveden sa 14 milijuna dinara, u vrijeme 'Amr-ibn-al-'Asa, na 5 milijuna, u
vrijeme Mu'awiye, i kasnije na 4, pod Abasidom Harunom al Rašidom (786—809)35. U
Iraku on je opao sa 100,000.000 pod 'limarom ibn-al-Khattabom, na 40,000.000, u
vrijeme (Abd-al-Mali-ka36. Jedan od uzroka opadanja državnih dohodaka, bez
sumnje, bilo je prelaženje na islam. Za vrijeme vladavine ranih Abasida,

stvarno je ustupio mjesto probitačnosti. izd. Taj ih je položaj gorko vrijeđao. naravno. bila je glavna Muhamedova politička novina i. U ovakvom položaju zimije su uživale. Čak i u Egiptu Kopti su se više puta dizali protiv svojih . 339. Amold. takvih pokreta kakav je u Iraku bio šiitski ili u Perziji haridžitski. Ya'qu/bi. u mnogo slučajeva. str. da ih je Muhamed smatrao 35 Al-Ya'qubi. ahl al-dhimmah. Kitdb al-Bulddn. 38 Isp. Bakr. trebalo razoružati i natjerati da plaćaju danak kao nadoknadu za muslimansku zaštitu. perzijskim sljedbenicima Zaratustre i sjevernoafričkim Berberima muslimanski okupatori su ponudili tri izbora: islam. Među na j ne tolerantni je rane muslimane spadali su neki obraćenici sa hrišćanske i judejske vjere. tj. Reducirani na položaj klijenata (mawali). Međusobnim ženidbama sa pokorenim življem oni su bili ti koji su oslabili arabljansku krv i na kraju učinili taj elemenat neupadljivim u mješavini različitih rasnih nasljednih osobina. prvi posvetili naučnim studijama i lijepim umjetnostima. treba je zahvaliti poštovanju koje je Prorok pokazivao prema Bibliji. str. W. oni koji su ispovijedali objavljene vjere. Čim su nadmašili muslimanske Arabljane na intelektualnom polju^ odmah su se počeli s njima boriti za političko vodstvo. izd. po ovim mjestima iz Korana. a djelimičrio i aristokratskim vezama sa banu-Ghassan. str. Ova činjenica objašnjava njihovo podupiranje. Zbog svoje izuzetne svetosti. izuzev u slučajevima kada je i musliman bio upleten. Izgledalo bi. Unutar muslimanskog društva ovi su se klijenti. radije nego samo prva dva. 81. muslimanski zakon se nije mogao primijeniti na njih. kao što su bili i njegov pjesnik. koje se graničilo sa fanatizmom. Ondje gdje mač islama nije bio dovoljno dug da dohvati sve glave. koji još žive u močvarnoj oblasti ušća Eufrata. ovi novoobraćeni muslimani činili su najniži sloj muslimanskog društva. koji su bili identični sa Mandej-cima. Jevreji i Sabijci. 222 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO vjernicima u pravog boga. 2. u najvećoj mjeri. neznabošce Harana i paganske Berbere. takozvanim hrišćanima sv. u velikoj mjeri vjersku trpeljivost. II. 1913). Perzijanci i Jermenci koji su prigrlili islam počeli su brojčano nadmaši vati muslimane arabljanskog porijekla. The Preaching o/ Islam. Čitamo samo o jednom upadljivom izuzetku. 1892). 277. T. naime da je Walid I na smrt osudio poglavara hrišćanskih Arapa plemena ba-iiu-Taghlib zato što je odbio da prizna islam39. pokazali u pogledu vjere »veći kraljevi od samog kralja« i njihovo oduševljenje za novu vjeru. vol. Ovo priznanje tolerisanih vjera. Taghlib i drugim hrišćanskim plemenima. spominju se tri puta u Koranu (2:59.Egipćani. U početku ograničen na sljedbenike objavljene knjige ahl al--kitab37 iz Korana koji su došli pod islamsku vlast. izuzev plaćanja poreza na zemlju i glavarine. I u stvarima građanskog krivičnog sudskog postupka. U takvim nepristupačnim oblastima kao što je Liban hri-šćani su uvijek ostali nadmoćni i prkosili su čak i 'Abd-al-Maliku kada su umajadski kalifi bili na vrhuncu svoje moći38. kao što se često događa. (London. 22:17). de Goeje (Leyden. tzv. s kojima su muslimani sklopili savez. Bitni dijelovi ovog sistema bili su na snazi sve do otomanskog perioda i mandatnih režima u Iraku. hrišćand. Mu'awiyina je žena bila hrišćanka. Sabejci. mač ili danak. gonilo ih je da progone nemuslimane. Ivana. Mada nisu bili sljedbenici objavljenih vjera i prema tome su stvarno bili van zaštitne domene. jer su oni predstavljali dužu kulturnu tradiciju. lični liječnik i sekretar finansija. tolerisani status su kasnije muslimani proširili i na Zaratustrove obožavaoce vatre (Majus). Zimi je Treću klasu sačinjavali su članovi tolerisanih sekti. 5:73. Kako smo već čuli. Svuda u Siriji se sa hrišćanima postupalo dobro za vrijeme Umajada do vladavine pobožnog 'Umara II. čije je pristalice. Siriji i Palestini. ovaj svijet bio je praktično podložan svojim duhovnim poglavarima. Ipak isu se neki od njih.

438—9. I. Lammens u Journal asiatique. 99. ako bi musliman ubio hrišćanina. str. X. Robovi a nu društvene ljestvice stajali su robovi44. 100—101. 3 : 62—65 itd. ibn-al-Jawzi. vol. Uskoro je trgovina robljem postala vrlo živa i unosna u svim muslimanskim zemljama. . 73. 117. traženje od njih da šišaju pramene kose na čelu. dok se potomak roba sa slobodnom ženom smatrao slobodnjakom. 196. Španski robovi. 37 Sur. 9 : 29. da jašu bez sedla ili samo na samarima. iz Fargane i kineskog Turke-stana. Predodžba o broju robova koji bi preplavijali muslimansko carstvo poslije uspješnih osvajanja može se dobiti iz ovakvih pretjeranih 41 Ibn-'Abd-al-Hakam. zvani saqaHbah45. U te redove su ulazile i žene i djeca ukoliko nisu bili otkupljeni. ser. koji prećutno podrazumijeva 'Umara I. str. IV (1894). str. Neki robovi iz istočne i centralne Afrike bili su crnci. Khitat (Bulaq.str. I. 'Umar je bio prvi kalif i jedini Umajad koji je nametnuo hrišćanskim podanicima ponižavajuća ograničavanja — mjere koje se krivo pripisuju njegovu ranijem imenjaku i pradjedu po materi. vol. str. On je davao hrišćanima i Jevre-jima povlastice da podižu bogomolje i imenovao je Zaratustrine sljedbenike državnim službenicima. vol. Njegove odredbe pretpostavljaju uže međusobne veze muslimana i hrišćana nego što su bile moguće u prvim danima okupacije. da oblače naročita odijela sa kožnim pojasima. 1314). str. Robovi su bili i kupovani ili hvatani prilikom pljačkaških pohoda. zabilježen je u više oblika41. vol. SOCIJALNE PRILIKE POD UMAJADIMA 223 'Umaru I. 497. 2 : 99 103. bili su žuti. I Jevreji su vjerovatno bili obuhvaćeni nekim od ovih restrikcija i bili su isključeni iz državnih službi42. koja je bila hrišćanka. 116. Islam je zadržao stari semitski robovski sistem. »'Umarov ugovor«. Maqrlzi. 151—2. H. str. čiju je zakonitost priznavao i Stari zavjet. 40 Kindi. potomstvo robinje sa drugim robom. ili sa ma kojim drugim čovjekom izuzev njezina gospodara. Ovaj tzv. Prema islamskom zakonu. vol. 178—80. ali on je znatno poboljšao položaj roba. koštali su svaki oko tisuću dinara. 1270). Sirat 'Umor. Naj-upadnije odredbe koje potiču od ovog umajadskog kalifa bile su isključivanje hrišćana iz državnih službi. 81. Da se mnoge od ovih zakonskih odredbi nisu dugo održale na snazi. II. al-Ibshlhi. 96. ali slobodu nije obećavalo robu tuđincu ako bi prigrlio islam. 38 Vidi str. 39 Aghdni. 100. većinom u kasnijim izvorima. Prema njegovom dekretu. 152—3. . od špan-skog esclavo. pa i sa njezinim gospodarom u slučaju da on ne prizna očinstvo djeteta. sagradio crkvu u Kufi da bi ugodio svojoj majci43. svjedoči činjenica da je Khalid ibn-'Abudullah al-Qasri. drugi. upravitelj Iraka za vladavine Hishama. da ne podižu bogomolje i da glasno ne govore svoje molitve. dok su opet oni sa Bliskog istoka ili iz istočne i južne Evrope bili bijeli. zabrana nošenja turbana. Vjersko pravo zabranjivalo je muslimanu da liši slobode svoga isto vjernika. »Umarou Slava 'Umara II ne leži samo u njegovoj po- uaovor« božnosti ili u oslobođenju od poreza koji su bili nametnuti novoobraćenim muslimanima.muslimanskih gospodara prije nego su konačno podlegli za vrijeme vladavine Abasida al-Ma'muna (813—33)40. on bi se samo novčano kažnjavao i svjedočenje hrišćanina protiv muslimana na sudu nije bilo punovažno. Robovi su u prvim danima islama popunjavani iz redova ratnih zarobljenika. dok su turski robovi bili cijenjeni samo po 600 dinara po glavi. 9. smatralo se isto tako robom. str. str. al-Mustatraj (Cairo. Kharaj. dibn-'Asakiir. 42 Abu-Yusuf.

III dzd. vol. str. I. odigrala izvanredno važnu ulogu. 448. (Cairo. 387.. položaj konkubine time je bio samo podignut na status majke djece (umm-walad). 1930). Vidi str. i slj. Vidii: Jurji Zaydan. Prorokovu stričeviću i pretku abasidskih kalifa. IV. I. naročito ako su orni. 5—35. Meka i Medina Mirni život Medine> k°3u Je Prva muslimanska zajednica učinila svetištem. on je dobivao status klijenta u odnosu na svog ranijeg gospodara.000 ljudi u Africi (Ifriqiyah). 1922). str. str. IV. naročito ako su orni. U procesu miješanja. klijent je nasljeđivao njegovu imovinu. 339—40. Između gospodara i robinje bio je dopušten konkubinat. str. trgovina robljem je. vol. vol. tisuću muških i ženskih robova49. dok se njihov brak smatrao nezakonitim. U bitki kod Sifina običnog vojnika u sirijskoj armiji očekivalo je od jednog do deset robova51. čiji je rezultat bio stapanje Arabljana i stranaca. 47 Ibn-al-Athtr. vol. vol. str. Grad. 45 Isti termin Arapi su upotrebljavali za Slovene. <abiđ). IV.000 nevinih djevojaka47. bili su slobodna. 224 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO brojki kakve su sljedeće: Miisa ibn-Nusayr zarobio je 300. 148. od kojih je jednu petinu poslao al-Walidu4(i. 51 Mas'udi. vol. čovjeku kome su se svi divili zbog njegova po- 46 Maqqari. IV.000 lica48. str. koju njezin muž-gospodar nije mogao niti prodati niti napustiti. sada svoga patrona. The Caliphs and their non-Muslim Subjects (Oxford. Qutaybini zarobljenici samo iz Sogdijane brojali su 100. Mekanska škola svoju slavu duguje 'Abdullahu ibn-al-'Abbasu. vol. 53 Mas'udi. A. str. V. S. prema tome. 'abd (pl. 44 Ar. 37. međutim. kao i one koji su prikupljali pravne i ritualne uredbe. čij>a je zibirka sačuvana u djelu Mitsnađ Ahmada ihn-lijanibala. <ablđ). sa nadimkom abu-al-'Abbas (t ča 688). Al-Zubayr ibn-al-'Avvam ostavio je u nasljedstvo. 52 Najstariji sin drugog kalifa. 46 Mas'udi. a od gotskog plemstva u Španiji on je zarobio 30. 43 Ibn-Khalliikan. Nije bilo ništa neobično za jednog umajadskog velikaša da drži pratnju od oko tisuću robova. vol. I. koji je čuvao Prorokov grob postao je na taj način prvi centar islamske tradicije koji se pod takvim ljudima kao što su bili Anas ibn- Malik (f između 709 i 711) i 'Abdullah ibn-'Umar ibn-al--Khattab (t 693) razvio u prvorazredan naučni centar. str. V. 49. Djeca iz takve bračne zajednice pripadala su gospodaru i. vol. privlačio je tobožnje naučnike koji su se posvetili izučavanju spomenika njezine svete prošlosti. Na oslobađanje robova je uvijek gledano kao na dobro djelo (qurbah) koje je davalo prava gospodaru da očekuje specijalnu nagradu na drugom svijetu. IV. str. bez sumnje. on se smatra (pouzda nijim nego iibn-Malik. str. Ona je njegovom smrću postajala slobodna. inače su (posjedovali mamluk (pl. Ta'rlkh al- Tamaddun al-Islami. Str. Tritton. inače su posjedovali mamluk 48 Ibiđ. 302 = de Slane. . str. U slučajevima kada je patron umro bez nasljednika. Kao tradicionalist. Čuveni mekanski pjesnik ljubavnih pjesama 'Umar ibn-abi-Rabi'ah (-f- ča 719) imao je mnogo više od 70 robova50. II. 474. 22. dlbn-al-Athir. 44 Ar. 454. 50 Aghdni. I. 485. mamdlik). str. između ostale svoje pokretne imovine. 254—5. vol. <abđ <jpl. vol. vol.'Iqd. Kada je rob stekao slobodu. 254.

U Meki je osnovana neka vrsta kluba čiji su pokrovitelji bili gosti. 311. XXI. razuzdanost i neumjerenost su sve više uzimale maha54. kćerkom mučenički ubijenog al-Husayna i Alijinom unukom. prema kazivanju. snabdijevajući njihove stanare svakovrsnim luksuzom53. I Meka je. evo sad smo upravo primili ogromnu sumu novca. IV. čiji su pokrovitelji bili ljudi ranga jednog pjesnika al-Fa-razdaqa. Kakav kontrast onim starim vremenima kada je opunomoćenik kalifa 'Umara stigao iz Bahre-ina tvrdeći da nosi porez koji se penje do 500. Ako želite. vol. a izvan njega vile.. vol. Medina se dičila za vrijeme vladavine prvih Marwanida gordom ljepoticom Sayyidom58 Sukaynom (f 735). str. i njezin šarm. 54 Aghdni. kao i njezina posestrima Medina. Oni su se razvili u centre svjetskog uživanja i veselja i u postojbinu svjetovne arapske muzike i pjesme. pravne nauke i zbog njegove okretnosti i vještine tumačenja Korana. koji su. III. str. 57 Jbid. 58 Aghani.SOCIJALNE PRILIKE POD UMAJADIMA 225 zna van ja svjetovne i svete tradicije. u kojima su vrvjele sluge i robovi.000 dirhama! Kalif je posumnjao u mogućnost tako velike svote i. uporedo sa novim razvojem. on je dozvao narod i objavio im: »Ljudi. ljepote i književnosti u okolini svetih gradova. onda brojanjem55«. 15 — Istorija arapa 226 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Sukaynin visoki položaj i učenost. I. kada je dva puta bio uvjeravan da svota iznosi »100 tisuća i još pet puta toliko«. str. U Medinu. držala je korak. str. velik broj novih bogataša (nouweaux riches) sjatio se ovamo. S ovim sve većim porastom bogatstva dva sveta grada svakim danom su gubila na svetosti. Hodočasnici iz čitavog muslimanskog svijeta svake su godine donosili ogromne svote novca. ovi su. Unutar grada dizale su se palate. zajedno sa njezinom ljubavi za pjesmu i pjevanje. Moderna kritika ga je ipak razotkrila kao prvorazrednog falsifikatora hadisa. tritrakta. Kuće na zlu glasu (buyut al-qiydn) cvjetale su u Medini. vol. napuštenu prijestonicu Arabije. koje su se cijenile i u visokom . kocki ili na čitanje50. pa je dobio zavidan naziv hibr al-ummah (mudrac zajednice). titula prvobitno rezervisain/a za potomke Alije i Fatime. XXI. isp. Grube šale. 197. 197. ležali zavaljeni na četvorougaonim dušecima ili jastucima udišući goruće miomirise i srčući iz srebrnih pehara rumena sirijska vina. pt. Po vodeći se za primjerom al-Hasana i al-Husayna. vol. Za vladavine Umajada dva su grada Hidžaza potpuno izmijenila svoj izgled. privlačila ljubitelje zabave i uživanja. U Medinu su u sve većem broju hrlile perzijske i bizantijske robinje pjevačice (qiyčin). 55 Ibn-Sa <d. Što je život u dva grada postajao raskošniji. Dok su ove robinje pjevale i svirale nježne melodije za uživanje i zabavu svojih bogatih gospodara i gostiju. uživali privilegije da su mogli svoje gornje odijelo objesiti o vješalice — vjerovatno je to bila novina za Hidžaz — prije nego bi se dali na igranje šaha. 52. koji je uživao nacionalnu slavu57. 58 »Gospođa«. koja je bila jedna od naj-zapaženijih žena toga doba. str. Sukavnah je bila poznata po svojim šalama i podvalama59. Ljubavna poezija. mi ćemo svakom pojedinom dati njegov dio vagom. prefinjen ukus i dovitljivost učinili su je arbitrom mode. 216. a ako ne. sada su se vraćali mnogi od onih koji su željeli da se drže po strani od buke političkog života i bili željni da nesmetano uživaju u velikom blagostanju koje su im osvajački ratovi donijeli. obučeni u šarena odijela.

vol. 113. vol. str. Muhamedove žene miljenice. Kada je šef sa svojim ađutantom stigao u žurbi. koji se takođe bio vjenčao sa Sukavnom (za njega govore da je svakoj u miraz dao milijun dirhama)67 pozvao na odgovornost što nikad ne pokriva svoje lice. da odloži javnu vjersku službu dok ona obavi posljednji od sedam propisanih ophoda oko Kabe. 'A'ishah se samo tri puta udavala66. njezina majka bila je kćerka ibn-Bakra i sestra Aiše. 166. . vol. Aghani. 103. 377. str. 122 88 Ibid. III. pored plemenita roda. XIV. str. 94. đtr. str. ibn-Qutaybah.al--Malik65. 109—10. čiji je brat bio sklopio brak sa Sukavnom. posjedovala je neobičnu ljepotu i veselu i živahnu narav. I tada. svojom kćerkom. 101—2. kao i danas. koji je ona uvijek oživljavala i razveseljavala svojim duhovitim šalama. vol. Sto se tiče kasnijih muževa. XIV. val. vol. 342. Njezina pojava u javnosti bila je mnogo impresivnija nego Sukavnina64. vol. svojom kosom. str. str. Ova Talhahova kćerka. vol. X. 97. str. ibn-Khallikan. . vol. koji je takođe bio glavar grada. čuvenom ljetnom odmaralištu Meke i Medine. izvršio. I. VIII. 101. 164-^5. vol. Sukavnah je imala jednu rivalku u Tajifu. koju je voljela da kiti draguljima. ona mu je ovako odgovorila: »Pošto je bog. 65 Ibiđ. str. 168—72. oni bi se jedva mogli izbrojati na prste dviju ruku63. X. ilustruje događaj kada je ona natjerala jednog starog perzijskog šeika da sjedne u košaru s jajima i da zakvoca kao kvočka da bi razveselila goste koji su upravo prispijevali. 289—90. Divni skupovi pjesnika i pravnika u njezinoj rezidenciji održavali su neku vrstu salona.. koju je ona na sebi svojstven način dotjerivala. 122.str. vol. Ovo je pažljivi glavar. Aišin otac bio je istaknuti Prorokov drug. str. vol.. ali ga je zbog toga smijenio sa te dužnosti kalif (Abd. neka bude blagoslovljen i uzvLn stavio *1 ^^ m°Ja. zamolila je predvodnika ceremonije. VIII. str. 63 I&p. 54. Sirija je vjerovatno bila na zlu glasu zbog muha. Ove su tri osobine Arapi najviše cijenili kod žene. Naročito se ponosila svojim precima. U nekoliko slučajeva ona je iskoristila potpunu slobodu polnog akta kao uslov za ženidbu. str. III. 80 Aghani. iako nije izvršio polni snošaj poslije vjenčanja s njom. 60. star. koji su se zanosili ljepotom ove žene za duže ili kraće vrijeme. njihove liste ikod iibn-Sa'ida. vol. str. Drugom prilikom ona je poručila šefu policije da je neki Sirijac provalio u njezine odaje. 62 Aghani. XIV. 349. 64 Aghani. SOCIJALNE PRILIKE POD UMAJADIMA 227 15* muž Musab ibn al-Zubayr. Kada ju je njezin drugi 59 Aghdni.društvu toga vremena. 165. Frizura d la Sukavnah (turrdh Sukaynlyah)&i bila je popularna među ljudima i kasnije ju je strogo zabranio puritanski kalif 'Umar II62. našli su njezinu sluškinju kako drži muhu60. 66 Ibn-Sa'd. I. 377. Mo/a'riJ. Velikaši tih gradova bili su svjedoci mnogih upadljivih scena i epizoda u čijem je centru bila mlada 'A'išah bint-Talhah. Kada je jednom bila na hadžu u Meki. 61 Ibn-Khallilkan. XVII. naravno. XIV. vol. Niko nije mogao odbiti nikakve usluge za koje bi se ona zauzela. XVII. JG Ždja da ]Judi SledaJu tu ljepotu\ po 67 Aghani.

podignuta je nedaleko od ruševina starog Babilona i u izvjesnom smislu postala je baštinica njegove susjetkinje Hire. razvili u toku ovog perioda u središta najživlje duhovne aktivnosti u muslimanskom svijetu. Sirijci. kažu da je do 50.000 stanovnika. dva grada posestrime ubrzo su se razvila u bogate i gusto naseljene gradove od preko sto tisuća duša. nesređene društvene i ekonomske prilike u muslimanskom svijetu — sve je ovo govorilo protiv mogućnosti duhovnog razvoja u ovom ranom periodu. sirijske i perzijske kulture. Egiptu.000 (!) kanala3. koje je dalje nastavljeno. Nacionalnost muslimana se povukla u pozadinu. Čim su Perzijanci. perzijskog i drugih jezika. Umajadsko se doba. ljubavi i poezije. nego da je to naučno blago koje su u cjelini pohranili u knjige napisane arap skim jezikom ljudi koji su uglavnom živjeli u periodu Kalifata i sami bili Perzijanci. Basra i Kufa Arapska ^va ^va S^avna iračka grada. Zahvaljujući povoljnom geografskom položaju. filozofija i matematika nužno produkti arabljanskog duha ili da su to produkti koje je razvio narod koji živi na Arabljanskom poluotoku. Ba- sra1 i Kufa. prema tome. Ovdje na pograničnom području Perzije udareni su temelji proučavanju arapskog jezika i gramatike. A zaista su se pokazali sposobnim učenicima za sticanje znanja! Kratki vremenski razmak između umajadskog perioda i doba ja. kao što smo ranije aramatika čuli' bili su u P°četku vojni logori sagrađeni po naređenju kalifa 'Umara 17. bez obzira na njegovo rasno porijeklo. . za potrebe stranaca obraćenika. kao i arapskih dijalekata djelimično odgovoran za oživljavanje ovakvog lingvističkog interesa. muslimanske godine (670) imala 300. hrišćani. pod Uma jadima postali centri pjesme i muzike. Kufa. DUHOVNI 2IVOT ZA VRIJEME UMAJADA 229 Kao što su dva grada posestrime. u prvom redu. mnogi ratovi. tako su se dva grada blizanca u Iraku. sigurno je imalo svoje korijene u ovom prethodnom periodu grčke. Meka i Medina. Berberi i ostali jatomice prigrlili islam i počeli s Arabljanima sklapati brakove. Odsada se naziva Arapinom svaki onaj koji je ispovijedao islam i govorio i pisao arapskim jezikom. Ovo je jedna od najznačajnijih činjenica u istoriji islamske civilizacije. Jevreji 1 muslimani i koji su materiju za svoje knjige mogli uzimati iz grčkih. kako građanski tako i vanjski. iz koje se pod Umajadima upravljalo Kurasanom. trgovini i imigracijama. ranija Alijina prijestonica. koji su htjeli proučavati Koran da bi mogli zauzeti položaje u vladi i saobraćati s osvajačima. Iraku. Za Basru. a da je nešto kasnije u njoj bilo 120. Perziji oni su se kao učenici našli pred nogama naroda koje su pokorili. Kopti.POGLAVLJE XXI DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA Osvajači iz pustinje nisu sa sobom ponijeli u zemlje koje su osvojili nikakvu naučnu baštinu. Međutim. lakhmidskog glavnog grada. U Siriji. sjeme je tada zasijano i drvo znanja. muslimanske godine (638)2. uglavnom može nazvati dobom inkubacije. Sirijci. indo-perzijskih i drugih izvora. srušio se prvobitni visoki zid koji je ranije razdvajao Arabljane od drugih ne-arapskih naroda. Bez obzira na svoju raniju nacionalnost. Egipćani ili Arabljani. koje je pro- cvjetalo punim cvatom za vrijeme vladavine ranih Abasida u Bagdadu. sada se Muhamedov sljedbenik izjašnjavao kao Arapin. niti ma kakvu kulturnu tradiciju. mi pri tome ne mislimo da su medicinske nauke. a djelimično i od njih samih. Prema tome. kada govorimo 0 »arapskoj medicini «ili »arapskoj filozofiji« ili »arapskoj matema tici«.hillyah. aramejskih. Prvi su podsticaji došli iz želje da se izađe u susret jezičkim potrebama novih konvertita. Pored toga je i jaz koji je neprestano bivao veći između klasičnog jezika Korana i svakodnevnog govornog jezika zbog iskvarenih natruha i unošenja iz sirijskog.

ibn-Mas<ud bi se tresao. 159.ča 793) sastavio je prvi sistematski udžbenik arapske gramatike. 80. 429—30 = de Slane.. pa je jednom prilikom njegova žena napravila ovakvu primjedbu: »Tako mi Alaha. str. god. Arapska gramatika ipak pokazuje spor i dug razvoj i nosi upadljive znakove uticaja grčke logike. bukvalno »pripovijetka«).742). Među proslavljenim članovima koji se smatraju autoritetima muslimanske predaje. vol. 4 Vol. Rimsko pravo. ne može se sa sigurnošću ustanoviti u kolikoj je mjeri ono to učinilo. biografi pripisuju pronalazak arapske prozodije i njezinih pravila. Kitab al-'Ayn. Prema tome. vol. ibn-Hawqal. Po svom stručnom značenju. iz ova dva tabora. . Prema čuvenom biografu ibn- Khallikanu4. I. mi znamo za vrlo mali broj tradicionalista i pravnika iz ovog perioda. 3 Istekhri. IV. Bassora. još jedan naučnik iz Basre. uvijek je bio tako duboko zaokupljen svojini studijama da uopće nije pokazivao interesa ni za kakve svjetovne stvari. Ovo je on uspješno obavio. a koji su se nastanili u Kufi za vrijeme kalifatstva 'Uthmana. Doprinosi kolebljivih i neortodoksnih Kufanaca (od kojih su mnogi bili šiije ili Alijini sljedbenici) arapskoj filologiji i muslimanskoj naucf bili su skoro. Po shvatanju modernih pravnih stručnjaka. tako da niko toga dana nije ostao u džamiji da prisustvuje popodnevnoj molitvi i da je predvodi — »događaj kome nema presedana u istoriji islama«7. Današnja Basira leži šest milja sjeveroistočno od starog grada. kome se pripisuje 848 predaja8. ortodoksne sunije6 neumorno citiraju njegove pobožne izreke. 1 Eng. jer se vjerovalo da je on lično poznavao sedamdesetoricu onih koji su sudjelovali u bitki kod Badra. koja je poznata po svom počasnom nazivu al-Kitdb (knjiga). glagol i parti-kulu i rekao mu da na tom principu zasnuje čitavu raspravu«. Njegov učenik Perzijanac Sibawayh (-f. ove su tvoje knjige za mene gore nego što bi mi mogle biti tri žene — rivalke5«. kao i do proučavanja naj karakteristični je muslimanske literarne djelatnosti — izučavanja predaja (hadlth. Kod sufija se tokom mnogih stoljeća osjećao uticaj njegove asketske pobožnosti. međutim. rodile su se dvije priznate škole arapske gramatike i književnosti. onoliko briljantni koliko i doprinosi njihovih susjeda iz Basre. koji je umro oko 780. 663. direktno ili preko Talmuda i drugih posrednika. str. 230 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Vjerska tradicija Proučavanje Korana i potrebe njegova tuma-i vjersko pravo čenJa dovele su do proučavanja srodnih naučnih grana: filologije i leksikografije. Među njima najpoznatiji su bili al-Hasan al- Basri i ibn-Shihab al-Zuhri (•]. Kada bi davao obavještenja o Proroku. koji je dokazivao da je potomak plemena Prorokova. »Alija je postavio al-Du(aliju ovo pravilo: jezik se dijeli na tri vrste riječi — imenicu. Al-Khalilu. lice i naličje svetog zakona. bio je crnokosi i tankonogi 'Abdullah ibn-Mas'ud (ča 653). Koran i predaja dali su osnove na kojima su sazdani teologija i pravo (jiqh). nije bio puki slučaj da je legendarni osnivač arapske gramatike abu-al-Aswad al-Du'ali (f 688) živio u Basri. Objašnjenje porijekla većine vjerskih pokreta unutar islama treba tražiti kod al-Basrija. str. Poslije al-Du-'alija došao je al-Khalll ibn-Ahmad. I. Ovaj posljednji. Zato se ne treba čuditi što je čitavo stanovništvo Basre listom pohrlilo na njegov pogreb u petak 10. Zahvaljujući rivalstvu naučnika. Al- Basri se visoko cijeni kao prenosač predaje. jedna predaja je djelo ili izreka koja se pripisuje Proroku ili jednom od njegovih drugova.Kufa je možda sagrađena godinu ali dvije poslije Basre. bez sumnje je uticalo na umajadsko zakonodavstvo. pravo u islamu stoji u užoj vezi sa religijom nego sa pravnom naukom. 322—3. lučio znoj iz čela i izražavao se hotimično oprezno i . Yaqut. jer do nas nije došla skoro nikakva literatura o njima. koja su se do današnjih dana održala na snazi. Ona je poslije postala osnov svim domaćim proučavanjima ovoga predmeta. str. god. U stvari. oktobra 728. ali ne sasvim. šta-više i mutaziliti ga smatraju svojim sljedbenikom. koji je prvi sastavio arapski rječnik. str.

str. radije. želja pokorenih naroda da zabilježe prošasta dostignuća svojih rasa kao protivtežu arapskom šovinizmu — sve je ovo dalo podsticaja za isto-rijsko istraživanje. vol. Fliigel (Leipzsig. izvor krivog obavještavanja o pred- Istoriografija 10 Al-Saniiani. 228. I pored toga. ibn-Khalliikan. 365. G. Pod Abasidima. čiji počeci padaju u ovo vrijeme. al-Fihrist. 370. sa dodatkom (str. str. Drugi koji je bio upućen »u nauku o počecima« ({ilm al-awd'il) bio je Wahb ibn-Munabbih (-f. str. razjašnjavanje odlomaka u arapskoj poeziji i identifikacija lica i mjesta citiranih u vjerskim knjigama. vol. njega je kalif (Abd-al-Malik poslao u naročitu misiju bizantijskom caru u Carigrad. al-Ansab. I. 6 Vidi str. interes vjernika za skupljanje priča'o Proroku i njegovim drugovima — te su priče postale osnova kasnijim knjigama o biografijama (sirah) i osvajanjima (maghdzi) — potreba utvrđivanja genealoškog srodstva svakog pojedinog arabljanskog muslimana da bi se mogla odrediti svota za potporu koju je on primao iz državne blagajne. Želja prvih kalifa da brižljivo ispitaju djela ranijih kraljeva i vladara. Njih je on po pamćenju govorio. U svom kasnijem razvoju iračke škole usmene predaje i pravne nauke nisu potpale pod uticaj starih konzervativnih tradicija. koji se na poziv Mu'avija zaputio u Damask da obavijesti kalifa »o prvim kraljevima Arabljana i o njihovim rasama«11. Za njega se govorilo da je slušao usmene predaje otprilike od 150 drugova10. opći sud moderne kritike sasvim je povoljan kad je u pitanju njegova vjerodostojnost. 'Abid je za svoga kraljevskog patrona sastavio veći broj knjiga iz svoje struke. počela je u obliku predaje (hadith). str. 8 Al-Nawawi Tahđhib al-Asmd'. isp. kao što se dogodilo sa školama Hidžaza. 223. 110—11. a da nije nijedan redak zabilježio. ova dva iračka grada dostigla su najviši uspon u intelektualnim nastojanjima i dostignućima. kao što ćemo vidjeti kasnije. 13 Al-Tljdn f i Muluk Himyar (Haydairabad. 89. abu-al-Fida'. 1912). 1842 —7). pt. str. DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA 231 ibn-Sharahil al-Sha'bi (t ča 728). vol. 1347). Str. 8 Ibn-Sa d. čija se vjerodostojnost dovodi u veliko pitanje. istr. 12 Vol. 7 Ibn-KhalM!kan.26. 89. Najistaknutiji među al-Sha'bijevim učenicima bio je veliki abu-Hanlfah. fol. III.oklijevajući da ne bi što netačno prenio9. iad. jedan od mnogih Južnih Arabljana koji se istakao u prvim danima islama. 1872). Margoliouth (Leyden. 232 . 215—16. od 'Abida. 357. vol. str. koji je možda ispovijedao islam i jedan od onih čija su djela nedavno bila objavljena13. Arapska istoriografija. isp. I. II. 311 — 489). izd. F. ili.Khallikain. 150. 334 recto. Po svjedočanstvu samoga Sha'bija. Wahb. I.u Sani ča 728). I. II. 1. ilbn-. s naslovom »Aikhbar (AbId«. Isto se tako među kufanskim tradicionalistima isticao 'Amir 5 Ibn-Khallikain. izd. str. br. 11 Al-Nadlm. To je bila jedna od najranijih naučnih grana kojom su se bavili arapski muslimani. IV. 436. jemenski Jevrejin perzijskog porijekla. vol. Jedna od njih Kitab al-Muluk a-Akhbdr al-Mddin (knjiga kraljeva i istorija starih) bila je mnogo čitana u vrijeme istoričara al-Mas'udi-ja12 (f 956). Wuste!nfeld (Gottinigen. 2. Među prvim istaknutim pripovjedačima priča bio je polulegendarni Južni Arabljanin 'Abid ((Ubayd) ibn-Sharyah. vol. postao je jedan od glavnih obavještajnih izvora.

zbog toga što bi ovakvi pojmovi uništili jedinstvo božje. do. 1848). Shahrastand.652 ili 654. naročito al-Ma'muna (813—33). str.UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO islamskoj Južnoj Arabiji i stranim zemljama14. str. H Sur. str. ibn-Munabbiha i drugih jevrejskih obraćenika. Kadariti su bili najranija filozofska škola islama i. vol. 5. također jemenskog Jevrejina. III. Uxul al-Dln (Istanbul. On je i djelovao kao učitelj i savjetnik na dvoru Mu'a-wiyinom kada je ovaj bio još upravitelj Sirije15. 98. veliki broj talmudskih priča konačno je ušao u muslimansku usmenu predaju. nego Sirijac. Ivan iz Damaska Jedan od glavnih zastupnika čijim su posredstvom u ovo vrijeme hrišćanska nauka i grčka filozofija našle svoj put u islam bio je sveti Ivan Damascenski (Joannes Damascenus). Ya<qubi. Osnovnom učenju o slobodi volje mutaziliti su dodali još jedno: odricanje bogu koegzistencije njegovih božanskih atributa. Nawawi. II. U umajadskom periodu možemo također otkriti početke mnogih religiozno- filozofskih pokreta koji će kasnije uzdrmati islam do samih temelja. izd. Ovaj racionalistički pokret uživao je osobit ugled za vrijeme Abasida. Ivan nije bio Grk. mudrost i život. 523. može se najbolje zaključiti iz činjenice da su dvojica od umajadskih kalifa.-31. Mu awiyah II i Yazid III. Hitti (Cairo. Firaq al-Shl'ah. 106—7..':\zd. III. 15 : 21. 156. str. vol. str. Odatle i počinje omiljeni naziv koji su sebi davali mutaziliti: »pobornici pravde i jedinstva«. 334. 54 :49 itd. kao što ćemo kasnije vidjeti. Mada je pisao na grčkom. 1924). 190. 3 : 25—26. I. Soerensen (Leipzig. H. još i arapski. pored oba ova jezika. Tabari. One su uvrštene u arapsku istorijsku predaju. Kitdb al-Mawakif. 1928). koja je stajala u opoziciji džabritima (od jabr — prisiljavanje)17. i odaju hrišćanski grčki uticaj. 'ibn- Qutaybah. al- Nawbakhti. Kadariti predstavljaju reakciju protiv strogog islamskog učenja o predestinaciji kao posljedici božanske svemoći. III. Wasil je bio učenik al-Hasana al-Basrija. VII. str. odmetnici) bili su tako nazvani zbog njihovog fundamentalnog učenja da onaj ko počini smrtni grijeh (kablrah) raskršćava sa redovima vjernika. 355. Mutaziliti (separatisti. VI.. -f. bili kadariti19. 11 Ibn-Khalliikan. vol. 362. a to je učenje postalo druga glavna tačka mutazilitskog vjerovanja. Na taj je način Ka'b postao najraniji izvor za jevrejsko-muslimansku usmenu predaju. izd. 1B Mas uđi. Th. poznate pod nazivom Mu tazilah. Ovo učenje o slobodi volje jedno vrijeme propovijedala je grupa nazvana kadariti (od qadar — snaga). 402. Isp.sir. II. str. koja je vrlo jako istaknuta u Koranu18. koliko su raširene bile njihove ideje. 1931). kao što je njegov raniji imenjak iz Antiohije bio nazvan Zlatousti. ibn-Sa'd. 219. al-Iji. al-Baghdadi. 17 Isip. str. vol. 43 : 10. Mukhtasar al-Farq baijn al-Firaq. str. U prvoj polovini osmog stoljeća živio je u Basri neki Wasil ibn-'Ata (-f. 42 : 26. str. Ma ari/. str. str. U duhovnoj djelatnosti Bagdad je započeo ondje gdje su završili Basra i Kufa. DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA 233 Sv. koji je prešao na islam za vrijeme jednog od prva dva kalifata. 22. u Himsu). On zauziVna središnje mjesto između ove dvojice1". vol. str. Ibn- Hazm. Posredstvom Ka'ba. Ritter (Istanbul. koji je u kući govorio aramejski i znao je. On je zadržao svoj položaj za vrijeme . str.748). ali ne postaje nevjernik. 619 15 Vidi Nawawi. osnivač čuvene racionalističke škole. VII. 33. . kao što su moć. Još treba pomenuti Ka'b al-Ahbara (Ka b rabina. koji je jedno vrijeme naginjao učenju o slobodi volje.str. vol. vol. sa nadimkom Zlatojezični (Chrvsorrhoas). vol. . 234. Njegov djed Mansur ibn-Sarjun bio je finansijski upravnik u Damasku u vrijeme njegove okupacije od strane Arapa i prećutno je odobravao damascenskom biskupu predaju grada. 2493—4. 19 Ibn-al-'Ibri. ipt. isp.

Ivan Damascenski se smatra najvećim i posljednjim teološkim piscem istočne crkve. Još preciznije.muslimanske vladavine i Ivanov ga je otac naslijedio u službi. kao i Mu'awiyah bili su sluge božje i jedino im bog mora suditi. preko latinskog. koji je trebalo da bude apologija hrišćanstva. tj. Nije teško otkriti njegov uticaj na formiranje kadaritske škole. jedan od dva neprijateljska tabora na ko- ja se rascijepio rani islam u pitanju Kalifata. 'Uthman i Alija. Haridžiti Haridžiti su bili najranija filozofska škola u islamu. Vjerovatno je sam Ivan vodio mnogo takvih rasprava u prisustvu kalifa. 305. Za sljedbenike ove doktrine dovoljna je bila činjenica da su Umajadi bili po imenu muslimani. kada se povukao u pobožni i asketski život u manastiru sv. Kasnije su uspjeli da zabrane kult svetaca i lokalna hodočašća za njih vezana. Uopće. Tripolitaniji i Omanu. najtolerantnijem među haridžitskim osnivačima vjerskih podgrupa. Ivana nalazi se dijalog sa »Saracenom« o božanstvu Kristovu i slobodi ljudske volje. čiji se glavni vjerski princip zasnivao na neosuđivan ju (irjd') onih vjernika koji čine grijehe i u neproglašavanju njih za nevjernike24. Sv. gledaju opravdan razlog odricanja toj dinastiji dužnog priznavanja vjernosti kao stvarnim (de factoj vođama islama. a sama ona je očigledno prevod sa pahlaui jezika koji je izvršen poslije smrti sv. Danas oni žive kao jedna manja grupica pod imenom Ibadije (obično Abaditi). pravnik. U Fihristu-1 se spominje Kitab al Budd (Budina knjiga) i Kitab Budasaf. možda najčuvenijoj religioznoj romansi srednjeg vijeka. Ivanu tradicija pripisuje priču o asketi Barlaamu i hinduskom princu Jozafatu. Tako je Buda dva puta postao hrišćanski svetac. koje su izvršili umajadski kalifi. Ovi opasni Alijini protivnici. Oni su do-kinuli i sufijska bratstva. . nekoć njegove pristalice. 234 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO islama. U crkvenoj književnosti himne koje je on sastavio (neke se od njih još uvijek nalaze u protestantskim crkvenim pjesmaricama) označavaju svojom ljepotom najveće dostignuće hrišćanskih crkvenih pjesnika. koji je osnovao prvu od četiri ortodoksne škole pravne islamske nauke. Ovdje je umro oko 748. str. oni su predstavljali i prvu vjersko-političku sektu. Raštrkani su posvuda po Alžiru. Nazvani su tako po ibn-lbadu-3 (druga polovina prvog muslimanskog stoljeća). Murdžiije gll-e Šiije. došla je u arapski. Kao mladić. Srednjovjekovna priča o Barlaamu i Jozafatu. demokratski princip 20 Paulus Peetrus u Annalecta Bollandiana vol. Naqd al-'Ilm w-al-'Ulama' (Cairo. pisac polemika i kodifikator bizantijske umjetnosti on se izdiže kao naročit crkveni ukras za vrijeme kalifata. više puta su se s oružjem u ruci dizali protiv povlastica datih članovima plemena Quraysh. Najistaknutiji predstavnik umjerenoga krila ove škole bio je veliki bogoslov abu-Hanlfah (f 767). teolog. str. da kalif mora biti član njihova plemena22. puritanski haradžije su bili ti koji su prouzrokovali rijeke krvi u toku tri prva muslimanska stoljeća. XLIX (Rnussels. 1340). odakle su kasnije prešli u Zan-zibar. Sabe blizu Jeruzalema. Ivan je drugovao sa Mu a-wiyinim sinom Yazldo>m i al-Akhtalom naslijedio je svoga oca u ovoj najvažnijoj službi arapske vlade. U nastojanju da sačuvaju prvobitni. grčkog i đurđijanskog. mada može izgledati čudno. Jedna druga sekta. 21 Str. 1931). Moderni kritičari priznaju da je ova priča hrišćanska verzija jedne epizode iz Budina života. proglašen svecem i od latinske i od grčke crkve. 102. 22 Ibn-al-Jawzi. murdžiije nisu htjeli da u ukinuću vjerskog zakona. koji je pod imenom Jozafat (ili Joazaf). Ivana20. Kao himnolog. murdžijitsko učenje išlo je u prilog toleranciji. koja se pojavila u umajadskom periodu bili su mur-džiije. međutim. ali ne tako važna. 276—312. priručnik za ravnanje hrišćanima u njihovim diskusijama sa muslimanima. On je ovaj položaj držao sve do kalifata Hishama (724—43). Među djelima sv. god.

II.« 23 Shahrastani. . ostala je bastion ši-ija32. Ibn-Khaldun. Tada je nastao imamat i do današnjeg dana to je ostala glavna tačka koja razdvaja sunije (ortodoksne) od šiija. koji je prešao na islam za vrijeme 'Utmanova Kalifata i zbunjivao Aliju svojim pretjeranim obožavanjem postavši na taj način osnivač ekstremnog šiizma31. koja je oprečna gledištima Sunija20. tj. jer je u početku on bio određen da primi otkrovenje. koja se kasnije razvila i pretpostavljala očekivanje spasitelja koji će otvoriti jednu novu eru slobode i blagostanja. i do današnjeg dana Perzija. Baghdadi. str. Mas'udi. 356. koji nema početka u vječnosti« štije su još dodale: »Vjerujem da je od Alaha naročito odabran imam. str. Prema toj teoriji. 26 Za ovo gledište vidi liji. sa svojih 15 milijuna. str. Termin. Kao takav. Biaighdadi. bez sumnje.. korijena koji znači prednjačiti. Zagonetni 'Abdullah ibn-Saba. ikoji ne dolazi u Koranu (2 f 118. društvenih. bez sumnje je bila odraz mesijanske i sličnih ideja. druži. i slj. On je duhovni i vjerski vođa. 25 Od arap. kar-mati. 15:79. Ekstremisti među šiijama išli su tako daleko da su smatrali imama. U početku. Mnoga krivovjerja. koja su se u prvom stoljeću islama pojavila i koja su u svojoj suštini bila prekriveni protest protiv pobjedonosne vjere Arabljana. la 'poslije njega kalifi i njihovi delegati vršili su ovu dužnost. Upornost kojom šiije brane svoj glavni članak vjere u Aliju i njegove sinove kao jedine prave imame slična je upornosti kojom katolička crkva brani dogmu u vezi sa Petrom i njegovim nasljednicima. U svim ovim stvarima šiitsko vjerovanje stoji u opreci sa sunitskim. imam je jedini zakoniti poglavar muslimanske zajednice. Alija i njegovi potomci) postali su prirodni centar atrakcije za sve vrste rionkonformista i nezadovoljnika. 24 Isp. o kojima ćemo kasnije govoriti. nusajrije i njima slični. jedinog boga« i »Vjerujem u objavu Korana. Prorok. Hitti. Teško je sa sigurnošću utvrditi koliko šiije u svom začetku i u svojoj kasnijoj evoluciji duguju perzijskim učenjima. predvodnik spasenja. Od svih zemalja islama Irak se pokazao kao najplodnije tlo za rasađivanje Alijine nauke. 87—8. 89. postepeno su se predavala pod okrilje šiijama kao predstavnicima opozicije novom poretku. dzd. Razni članovi »prorokove kuće« (ahl al- bayt. kao i svjetovni. 70. i ona je do današnjih dana ostala njihova na j karakteristični ja crta. DUHOVNI 2IVOT ZA VRIJEME UMAJADA 235 Institucija imamata bila je produkt teokratske opozicije prema svjetovnoj koncepciji vlasti. str. 108—9. Unutar same šiitske zajednice razvio se skoro neograničen broj manjih sekta. op. vol. judejsko- hrišćanskim idejama. snabdjeven tajanstvenom snagom koja na njega prelazi sa njegova predšasnika27. 159—60. Ismailije. " Shahrastani. ekonomskih. Ijd. str. 36:11) ni u kakvom tehničkom značenju obično se prknijenj. str. Riječima »Vjerujem u Alaha. opet. vol. 25:74. zbog ove božanske i sjajne suštastvenosti. 122—3. 296. on je daleko iznad ina kog drugog ljudskog bića i uživa bezgrešnost (ismah)2*. bili su izdanci šiitske sekte. str. ibn-HaZm. koji je od boga određen za tu najvišu dužnost. Jedna kasnija ultrašiitska sekta smatrala je da je Gabrijel zamijenio Muhameda mjesto Alije30. a koliko. Hipoteza Mahdi. preko Fatime i Alije. bio je jemenski Jevrejin. političkih i vjerskih.uje ina lice koje u kanonskim službama pokazuje mitualne pokrete. Šiije hoće još jednog posrednika u ličnosti imama25. I. I gnosticizam je. voditi. cit.dobili su definitivan oblik za vrijeme umajadske vladavine. Muqaddamah. Za njih Alija i svi kasniji imami predstavljaju neprekidnu božansku objavu u ljudskom liku. koji je posrednik između boga i čovjeka. imao dosta udjela u razvoju koncepcije imamata. str. str. On je izravni potomak Muhamedov. utjelovljenjem samog boga29. Osnivač islama objavio je Koran. 100. kao nosilac dijela božanskog bića.

Iji. nusejri. jasno pokazuje činjenica da slavni period osvajanja i ekspanzije nije inspirisao nijednog pjesnika iz »naroda pjesnika«. broje u svemu otprilike 60. sedam u Indiji. 350. al-Bayan. četiri iu Jemenu. vol. Stupanjem na vlast svjetovnih Umajada stare veze sa boginjama vi- 33 Ifca-al-Jawzi. 400 i slj. 31 Iji. 28 Imunost od ikrivog mišljenja i griješenja pripisuju u različitim stepe- nima suniti samo . 47. a završila s ibn- al-'Amidom«37.750). U doba koje nije znalo ni za kakva specijalna sredstva propagande govorništvo je poslužilo kao izvanredan kanal za širenje ideja i raspaliivanje osjećaja.728). -f. Da pojava islama nije pogodovala kraljici muza. 21 i str. Poezija Najveći napredak na duhovnom polju za vrije- me Umajada zabilježen je. a upraviteljima provincija ono je bilo potrebno za usađivanje patriotskih osjećaja u srce njihovih podanika. besjede askete al-Ha-sana al-Basrija (-f. str. 32 U svemu danas ima oko 50. vol. Ultrašijitske sekto. Perzijski književni uticaj može se otkriti u mnogim mudrim izrekama i poslovicama koje se pripisuju Aliji.. koja odaje perzijski uticaj. II. i slj. gdje su . Ibn-Hazm. i slj. 231—52. 'Abd-al-Hamidu al-Katibu (tj. ibn-iall-Javvzi. koje je dostiglo takav stepen savršenstva kao nikada kasnije.000. Sirah.. njegovom vojskovođi al--Ahnafu (krivonogi)38 ibn-Qaysu (f poslije 687). I. I (Cairo. 29 Vidi str. Khatlb se njim služio kao vjerskim instrumentom petkom u podnevnim propovijedima. koje je on govorio u prisustvu kalifa 'Umara ibn-'Abd al-'Aziza (njih je sačuvao njegov biograf33). Visoko moralni Alijini govori sa rimama i mudrim izrekama. str. 408. Goldziher u Der Islam. u toku umajadskog perioda bilo je njegovano nekoliko oblika javnog go-vorništva. od kojih oko osamnaest milijuna živd u Iranu.000 <u Libaaiu i Siriji. Hitti. II. i slj. ratnički i rodoljubivi govori Zij^ada ibn Abiha i vatrenog al-Hajjaja -. Govorništvo Domsivanie Politička korespondencija za vrijeme ortodoks- nih kalifa odlikovala se kratkoćom i tačnošću tako da skoro ne postoji nikakva službena nota koja bi sadržavala više od nekoliko redaka35. 218. vol.000 šiija. 103—4. vol. 30 Baghdadi.prorocima. pisaru. pristalice /Alijine/). 236 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Kao nikada dotada.sve ovo spada u najvrednije književno blago koje je do nas došlo iz tog ranog doba34. str. jazidi i Ali-ilahi. vol. 2—25.poznati pad limenom matawilah (tj. među kojima su ismiaiiliti. str. 343. koji je uživao ugled u predislamsko doba. Ibn Khallikan30 pripisuje uvođenje kitnja-stog i razvučenog stila sa njegovom konvencionalnom. str. druži. bez sumnje. Ovaj iz-vještačeni stil postao je obrazac kasnijim generacijama pisaca.000. 157. II. tri u Ira'ku. oko 14 pro cenata svih muslimana. 34 Vidi ibn-Qutaybah. 121—6. naročito Muhamedu. str. Str. IV. vol. . izd. vojskovođe su pribjegavale k njemu kao sredstvu za podsticanje ratničkog duha među trupama. str.000.. na području pjesničkog stvaralaštva. str. <Uyun al-Akhbdr. otmjenom frazeologijom. III (1912). čak i Akthamu ibn--Savfiju. istr. 238—15. sekretaru posljednjih umajadskih kalifa. gdje su poznati pod imenom zejdi. al-Jahiz. str. 1926). <Iqd. 177. Omiljena arapska izreka je glasila »da je vještina sastavljanja pisama (inshd') započela s 'Abd-al-Hamidom. Isp. Naqd. Jedan od njegovih naziva bio je »arabljanski mudrac« (ha/dm/'9.

izd. . Essays on Eastern Questions (London. 73. XV. vol. I. vol. vol. prema stereotipnim osjećajima drugih pjesnika kasnijeg doba43. i slj. H. vol. prema legendi do ludila (odatle njegov nadimak majnun) zanosio ženom iz istog plemena imenom Layla. vol. Dok su mnogi predislamski pjesnici kao uvode pred duge pjesme (gasidahs) običavali stavljati po nekoliko stihova erotskog karaktera. hrišćanskog plemena jemenskog porijekla. 58.-abi-Rabl<ah. Vidi Jahiz. 2. perzijskih i turskih romansi koje veličaju moć besmrtne ljubavi. Baydn. koja je odgovarala na njegovu ljubav. str. s druge. str. Svježina i otmjenost njegova stiha stoje u očitom kontrastu. Vi. i napola mitski Majnun Layla45. 550. Jezikom punim strasti i izabranim riječima on je ovjekovječio svoje osjećaje prema lijepom spolu. str. 35 Za obresce vidi Qalqashandi. Tabari. str. svi upućeni njegovoj dragani Buthavni. vol. I. bio je lirski pjesnik. on bi dolazio k sebi47. vol. koja je pripadala istom plemenu44. njegov savremenik Jarmi (t 701) iz banu-. 41 Aghani. Ma an/. vol. Samo kada bi se spomenulo njezino ime. Jamilovi stihovi. isp. isp. mno-'ge pjesme koje se pripisuju imenima Jamlla i Majnuna nisu oni sastavili. 36 Vol. (Beirut. O njegovom životu i djelima vidi Jibrš'il Jabbur. vol. 279. str. VI. 438—9. 38C—91. dovoljno bogat41. 148. Fawdi al-Wafayat (Bulaq. pjevanja i poezije ponovno su uspostavljene. str. citiran od ibn-Khallikana. str. 38 Jahiz. 77— 110. 46 Al-Ku'tubi. 44 Vidi_Ibn-Qutaybah. 349. 260—68. čiji je glavni posao bio izjavljivanje ljubavi lijepim ženama koje su išle na hadž u Meku i Medinu. Slično ovome Jamilu al-'Udhriju. I. 32. 216. II. 169. Bayan. »Ovidije Arabije«. Bez sumnje. 40 Njegov Dlwan.Udhrah. I. 80—699. vol. str.str. 1872). str. Za glavnog predstavnika škole Poluotoka uzima se 'Umar ibn--abi Rabi'ah40 (f ča 719). prema primitivnoj uzbuđenosti Imru' al-Qaysa. Palgrave. Zbog njihove estetske vrijednosti i jednostavnog neafektiranog jezika mnogi arapski pjesnici su komponovali melodije za njih. 'Umar ibn. 42 Ibn-Qutaybah. (Leipzig.ežnošću kakvoj nema premca u tom periodu. Mahnit od očaja. DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA 237 na. koje je živjelo u Hidžazu. ipak ni za jednog od njih se ne može reći da se specijalno bavio ljubavnom poezijom (ghazal). prema predaji. sir. str. 63. VII. vol. str. II. Sh'ir. Ovaj prvak erotske poezije. I. Dok je 'Umar predstavnik slobodne ljubavi u poeziji. Vidi ibn-Qutaybah. str. 37 Vezir Rukna-al-Dawlaha Buvejhida. Qays je proveo ostatak svoga života lutajući polunag po brdima i dolinama svoga rodnog Nadžda pjevajući o ljepoti svoje dragane i izgarajući od čežnje za njezinim pogledom. str. Iz ovog ljubavnog preludija (nasib) ranih arapskih qasldah i pod uticajem perzijskih pjesnika i po ugledu na njih razvila se arapska lirska poezija. Tako je Majnun Layla postao junak bezbrojnih arapskih. str. 39 Ibn-Qutaybah. vol. Mas'udi. 1283). 1. čije je prvobitno ime. nego su prvobitno bile balade i narodne pjesme. 153. 172. 2. 'Str.al-Mulawwah4(i. Paul Schwarz. str. i. 1935—9). G. Sh'ir. odišu takvom jvj. 43 Vidi W. Prvi put se u punom sjaju na arapskom jeziku pojavljuje pjesnik ljubavnih pjesama. s jedne strane. 45 Aghdni. bilo Qays ibn. Subh. II.28. vol. 81. stavlja njegovu smrt otprilike A. ali se morala udati za drugoga da bi udovoljila svome ocu. Aghani. bio je bezbožan član plemena Quraysh. Ma'drif. 1901—9). Aghani. pristajao je uz čistu i bezazlenu ljubav platonskog tipa. kao i takvim mještankama ljepoticama kakva je bila Sukavnah42. On se. 172.

ibn-Khailikan. vol. gdje je ispričana anegdota da bi ilustrovala njegovu odanost religiji. Shi'r. vtol. 238 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Pored ljubavne poezije. vol. Sva trojica su rođeni i vaspitani u Iraku. 347. pojavilo se pod pokroviteljstvom Uma-jada i političko pjesništvo. Aghani vol. III.47 Ibn-Qutaybah. III. vol. i arapski je govorio stranim akcentom.. 164—5. str. na kojima počiva njihova slava više nego na njihovim satirama.tr. XIX. vol. I. ali je u arapskim analima ostao čuven zbog svoje fenomenalne memorije. 54 Ibn-Qutaybah. iap. Svojim panegiricama. str. 1875). svakako. 71—2. Shi'r. Nakon što je lično i od opunomoćenog zastupnika čuo 2. Neobuzdani al-Farazdaq bio je dvorski pjesnik 'Abd-al-Malika i njegovih sinova al-Walida Sulavmana53 i Yazlda. 358—62. kažu. VIII. 294. I. ovi su pjesnici vršili istu funkciju koju danas vrši stranačka štampa. 1903). I. 136—46 = de Slane. Oni su bili satiričari i panegiričari. VII. Shi'r.000 dirhama51. XVIII. V. 612—28. Jarlr. vol. passim. Za primjere njegovih panegirika vidi njegov Dlwan (Cairo. vol. najbolje ilustruju riječi utjehe upućene njegovoj gravidnoj ženi kada je jurnula da dodirne odijelo biskupa u prolazu a uspjela da dotakne samo rep magarca na kome je on jahao: »Između njega i magarčeva repa nema nikakve razlike!«56 48 Aghani. str. s. DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA 239 . str. Vidi (lqd. Boucher (Pariš. R. i njegova čuvena zbirka Zlatne ode. str. 186—97. 183. Josaph Hell. str. 1313). Ma'arif. 292. ibn-Khalllkan. ča 713—72)49. bio zadovoljan i zapovjedio je da se recitatoru isplati 100. ratnog zarobljenika50. Hrišćanin Al-Akhtal branio je interese Umajada protiv teokratske stranke52. Kao odgovor na pitanje al-Walida II. Prva se prilika pružila kada je Miskin-al--Darimi molio da sastavi i u javnosti pjeva stihove u spomen nai-menovanja Yazida za kalifa48. str. bio je dvorski pjesnik al-Hajjaja54. str. str. 50 Ibn-Quitaybah. U ovaj bi period ulazio i prvi pokušaj sakupljanja stare predislamske poezije. Toga se poduhvata prihvatio Hammad al-Rawiyah (tj. 91. Al-Akhtal je uvijek bio na strani prvoga. 2—52. III. str. prenosač. 56 Aghani. ihn-Qutaybah. str. 49 Fihrist. al-Walid je. Al--Farazdaq55 i Jarlr često su napadali jedan drugoga najoštrijim i najpogrdnijim riječima. Hammadova velika zasluga je. Kako se hrišćanstvo slabo doimalo srca bezbožnog vinopije Akhtala. str. Na čelu provincijske pjesničke škole za vrijeme umajadske vladavine stajali su al-Farazdaq (f ča 640—732) i Jarlr (f ča 729). Hammad je rođen u Kufi od oca Davlamija (Perzijanca). 268. Daš Leben des Farazdak (Leipzig. on se ponudio da samo iz pjesama jahiliyah doba recitira najmanje sto različitih oda koje su se rimovale na svako slovo alfabeta.. 52 Ibn-Qu<tayibah. najveći satiričar toga doba. str.900 qasldah. 137—8. str. O Farazdakijevim panegiricima u čast njegovih pa trona kalifa. izd. 55 O njemu vidi Aghani. Ovaj pjesnički trio drži prvo mjesto i arapska kritika poslije njih nije našla nikoga koji bi se s njima mogao usporediti. a na čelu prijestoničke škole al-Akhtal (t ča 640—ča 710). 51 Ibn-Khalliikain. vidi njegov Dlwdn. koje su inače poznate i pod nazivom Mu'allaqat. vol. 53 Ibid. str. 287. 301—4. str. vol. vol. 297—8.

str. str. II.05 prezrivo govori o ovoj vrsti medicine izjavljujući da je Prorok bio poslan da podučava zakone i vjerske principe prije nego liječenje. Značajne su instrukcije koje je on službeno dao njihovom tutoru: »Neka prve lekcije iz morala usade u njihove pameti mržnju prema svim vrstama zabava kojima je začetnik đavo. vol. običnog puštanja krvi i puštanja krvi kupicama. Etički i odgojni ideali. Tamo je poslao Mu'awiyah svoga sina i budućeg nasljednika Yazlda. II. Javnost. 165. 60 Ibn-al-J<awzi. al Udabd'. 11. 2. Već je 17. VI. 1907). 175. Javnost je smatrala obrazovanim onoga ko je znao čitati i pisati na svom maternjem jeziku. str. 6—7. Vrijednost plivanja povećalo je bavljenje na obalama Sredozemnog mora. obično hrišćanin ili klijent. 11. s>tr. 89. koji su liječenje svodili na upotrebu meda. 25—6. 309. 'Umar II pozivao je na strogu odgovornost svoju djecu ako bi se ogriješila o pravila arapske gramatike. služiti se lukom i strijelom i plivati. vol. Kkidi. 58 Mubarrad. vol. Poslije 'Abd al-Malikovih vremena tutor ili učitelj (mu'addib). pa su zato čuvani i prenošeni na kasnija pokoljenja.. . 91. velikodušnost. a koji se odnose na ovaj predmet. Aghani. str. izdržljivost u vrijeme teškoća (sabr). pažnja prema ženama i ispunjavanje svečano datih obećanja. 63 Ibn-Sa'd. Prema tome. (Levdan. a druga na tijelo (tj. str. Bayant vol. str. Udaba'. čojstvo (muru'ah). Mu'jam. kakvi izbijaju iz mnogih mjesta u književnosti. _57 Ibn-Sa'd. Mnoge od ovih osobina poznaćemo kao vrline koje su bile visoko cijenjene u životu Beduina. bili su se uvriježili u tradiciju. vol. . 257—8. bddiyahj služila je kao neka vrsta škole u koju su oni slali svoje mlade sinove da steknu znanje čistog arapskog jezika i da se obuče u poeziji. gostoljubivost. isp. III. bili su srčanost. (638) kalif 'Umar poslao takve učitelje na sve strane i naredio narodu da se s njima sastaju petkom u džamijama. Priznati lijekovi miješali su se sa magičnim radnjama i talismanima protiv uroka. Vidi Jahiz. vol. Baydn. u kojima su davane pouke uglavnom iz Korana i hadisa. vol.« Medicina na Poluotoku uistinu je bila vrlo primitivna. 9. Margoliouith. str. str. Oni su nazivani »Prorokovim lijekovima«. isp. Takav se čovjek naziva al-kamil. 'Umar II poslao je za glavnog suca u Egipat Yazlda ibn-abi- Habiba (j 746). Čitamo da je u Kufi neki al-Dahhak ibn-Muzahim62 (f 723) držao osnovnu školu (kuttdb) i da nije naplaćivao školarine63. 64 Yaqut. medicina). kao tutora sinovima Abd-al-Malika. KJ8—43. 82 Spominje ga i Jahiz. iza kojih dolazi srdžba božja«60. 77. najraniji učitelji u islamu bili su tumači Korana (qur-rd'). Sirah. 61 Suvuti. Dozna-jemo da je u drugom muslimanskom stoljeću čak jedan Beduin u Basri vodio školu u kojoj se školarina plaćala64. VI. poštivanje prava i obaveza susjedske druželjubivosti (jiwar). 210. vol.pt. potpomagala je džamije. Arapi kažu pripisujući pri tom riječi Proroku. Kritički ibn-Khaldun u svom čuvenom djelu Muqad-riaraah. I. V. god. izd. 239. Husn.10—11. savršen57. I. Prvim umajadskim vladarima sirijska pustinja.Q^ • To doba nije poznavalo neki sistematski i or- ganizovan odgoj. 240 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Nauka »Nauka je«. Wuldh. str. 1. želeći da osigura bilo kakvu vrstu odgoja. pa je čak bio sklon da primjenjuje tjelesnu kaznu59. str. vol. 59 Yaqut. 11. 134. Tutor sinova ovoga kalifa primio je od njihova oca ovakve naloge: »Uči ih plivanju i privikavaj ih da ne spavaju dugo«58. Nekoliko recepata. Govore da je on bio prvi koji se istakao u Egiptu i kao učitelj61. str. 7 i slj. I. postao je stalna figura na dvoru. »dvovrsna: jedna se odnosi na vjeru.

1882). medicine i astrologije. Al-Harith je bio prvi školovan čovjek na Poluotoku i stekao je počasnu titulu »doktor Arabljana«07. i tako ovome čovjeku pripada naziv autora prvog naučnog djela na jeziku islama. A. 69 Itana!bi-Us>ayibi'ah. 593. živio kasnije. 71 Ibn-al-'Ibri. liječnik al-Hajjaja70. vol. god. Mu'awiyin liječnik69. njega je naslijedio njegov sin al-Nadr. Htifcama. str. Dvorski liječnici Umajada pripadali su ovoj grupi. str. međutim. S imenom ovog umajadskog velikaša legenda povezuje ime čuvenog Jabira ibn-Hayyana (u latinskim knjigama Geber). prenio medicinsku školu u Antiohiju i Haran73. Mada se ispostavilo da je ovo legendaran podatak75. str. dosadašnji rezultati ispitivanja i istraživanja nisu u stanju da nam pruže dovoljno podataka. jedna od nekoliko nauka u kojoj su Arapi kasnije dali značajne doprinose. preveo je (683) sa sirijiskog na arapski jezik jednu raspravu o medicini koju je najprije napisao na grčkom neki hrišćanski svećenik imenom Ahrun71 u Aleksandriji. 1196. Moderna je nauka isto tako osporila autentičnost astrološkim i alhemijskim raspravama koje se pripisuju Ja'faru al-Sadiqu (700—765)7(i. str. koji je studirao u Perziji66. 66 Ibn-abi Usavbi'ah. 412. koji se pripisuje aktivnosti Khalida. očigledno Grk. Qifti. I. 161. ona je mogla postojati samo u Jemenu.25—6. vol.. vol. U vrijeme arapske okupacije zapadne Azije. Khalid (f 704 65 Str. a djelomično i na perzijskim izvorima. Miiller (Cairo. 73 Ibn-abi-Usaybi'ah. grčka nauka više nije bila živa snaga. vol. 211. 68 Ibn-abi-Usayibi'iah. Tahdhlb. Jevrejski liječnik perzijskog porijekla Masarjawayh iz Basre. To je prije bila tradicija u rukama praktičara i komentatora koji su pisali na grčkom ili sirijskom jeziku. Jabir je. I. 195. 156. Taban. ipak je on značajan jer ukazuje na istinu da su Arapi svoje naučno znanje crpli iz starijih grčkih izvora i da su prve podstreke dobivali odatle. 776. kao što je bio običaj. Alijinu potomku i jednom od dvanaest šiitskih imama77. gdje je grčka tradicija bila živa. str. II. 72 Ibid. kao i medicina. 109. 116. 156—7. viai str. Za kalifa al- Walida govore da je prvi odvajao lica oboljela od lepre i da se naročito brinuo za njihovo liječenje72. Naučna se arapska medicina temelji poglavito na grčkim. 192. Za 'Umara II kažu da je iz Aleksandrije. i s njim ćemo se zanimati kada budemo obrađivali period Abasida. 113. isp. Sačuvani su neki Tayadhuqovi aforizmi. str. 67 Ibn-al-'Ibri. jedna je od disciplina koja se rano razvila. Među njima se osobito isticao ibn-Uthal. i Tayadhuq. str. ibn-al-'Ibri. DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA 241 ili 708). Nikada umjetnost Južne Arabije nije mogla . 121. Najnesretnija činjenica o duhovnom životu za vrijeme vladavine Umajada leži upravo u tome što nisu ostali nikakvi vidljivi tragovi u obliku dokumenata iz kojih bismo mi mogli o njemu donijeti ocjenu. Uyuu al-Anbd'fi Ta bogat al-Atibba'. 11. koji je živio u prvim danima Manvana ibn al-Hakama. I. str.ča 634) iz Tajifa.. str. sin drugog umajadskog kalifa i »filozof (haklm) Marvanida«. Na čelu liste arabljanskih liječnika u prvom islamskom stoljeću stoji al-Harith ibn-Kaladah (-f. Arhitektura ^^° Je *kad kilo samonikle arabljanske arhi- tekture. I. str. Alhemija Alhemija. bio je prvi u islamu koji je prevodio iz grčkih i koptskih knjiga stvari iz alhe-mije. izd. prema Fihristu74 (najstariji i najbolji informativni izvor). vol. ali nije sačuvana nijedna od tri ili četiri knjige koje se njemu pripisuju. Nawawi. hrišćanin. str. str. čija je majka bila Prorokova tetka po materi08. 116. U vještini liječenja. ali što se toga tiče.. 70 Ibid.

Možda se ne može navesti jasniji primjer koji bi bolje ilustrovao uzajaman uticaj islama i njegovih susjeda nego što je džamija. ali je ta tehnika posuđena i. više nego svetište u Meki. I. 78 Ibn-Hisham. 1924). II (Leipzig. Ona ne zna za dekoraciju i ornamentiku i odgovara samo najnužnijim čovjekovim potrebama. vol.25. I. Ova se džamija sastojala od nenatkrivenog dvorišta. 242. koje je bilo ograđeno zidom od ćerpiča78. 76 Fihrist. Fluegel. za primitivnu arhitekturu. koptskog hrišćanina. 8. Stanovnik rijetke oaze znao je. u s DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA 243 ma. str. Ona građevina. str. 49—50. 128. 77 J. der Sechste Imam (Heidelberg. živopisne odaje udubljene u p ješko vite šarene grebene u Petri. str. Kashf al-Zunun 'an Asdmi al-Kutub w-al- Funun. str. kao što i danas još uvijek zna. ali koji na jedinstven način izražava duh nove vjere. za zaštitu od sunca. Arabische Alchemisten. bila je djelo nekog drvodjelje. Na taj je način džamija (mošeja od ar. Cfa(/ar Alsadiq. dok je pustinjski pijesak služio za grobnicu. vol. Arabische Alchemisten. 53. abn-Khailldikan. pokrivene ravnim krovom od palminog lišća pomiješanog s ilovačom. izd. Chdlid Ibn Jazid Ibn Mu'dwija (Heidelberg. Ruska. str. nije ništa drugo 'do primitivna građevina kockastog oblika. Čak i nacionalno svjetište Hidžaza. i slj. 1842). 336—7. bez ikakva krova. Grobnice uklesane u stijeni u Madajinu Salihu (stari Hidžr). 354. 300. koja se nalazila i u Muhamedovo vrijeme. Jednostavna Muhamedova džamija u Medini. vol.igrati veću ulogu u životu sjevernog dijela Poluotoka. 1924). koji je za nju upotrijebio spašeno drvo jedne bizantijske lađe nastradale u brodolomu koju su kasnije valovi izbacili na obalu u Džudi. 581. Hajji Khalfah. I. slučajem sudbine po--stala je opći prototip zborne džamije u prvom stoljeću islama. Ovdje je šator bio obično prebivalište. masjid. II. vol. str. Ka-ba. 75 Julius Ruska. 1837). Sergija u Rusafi — svi oni zaista odaju velik 74 Str. 604. Kasnije je Prorok. helenizira ma u so građevna naouovopbuđena dsa nastoji da utisne UNUTRAŠNJOST KUPOLE NA STIJENI umjetnostima. 185 = de Slane. sa susjednih zgrada produžio ravan krov da bi pokrio cijelo otvoreno Džamija u Medini DŽAMIJA U MEKI . III (London. palate sa stubovima i svodovima i svetišta Palmire. 16 — Istorija arapa 242 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO stepen umjetničke tehnike. str. hram se nalazio pod otvorenim nebom. koju predstavljaju zgrade sazidane od ćerpiča. mjesto gdje se pada na koljena) predstavnica istorijskog razvoja islamske civilizacije u njegovim me-đurasnim i međunarodnim odnosima. 317. 1. str. takve crkve kao što je ona veličanstvena koju je gasanidski filarh al-Mundir ibn-al-Harith obnovio na grobu mučenika sv.

H. On je osnovao i sam grad. str. licem okrenuti prema zidu. . što je još bitnije. koji se često naziva i maurski ili magribski. 107. 9. bez obzira da li se radi o kamenu. proizvela je tokom vremena umjetnost koja se nazivala različitim imenima: saracenska. 16' UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO stepenice od tamarike po ugledu na obične platforme u sirijskim crkvama. 331. vjernici su se svrstavali u paralelne redove. C. I. iračko-perzijska. isp. str. Kasnije je od ilovače i ćerpiča 82 Ibn-S'aid. vol. 80 U Orientalische Studien. I. koji je služio kao zimovnik za vojsku. Ovdje. 2. pt. sirijsko-egipatska. Krov se sastojao od palminih debala koja su služila kao potporni stubovi za krov napravljen od palminog lišća i blata79. jad. 1906). u svakom pojedinom slučaju bio je onaj koji je preovladavao u dotičnoj oblasti. 63. indijska. modificirana prema lokalnim uslovima različitih oblasti. Palmin trupac pričvršćen za tlo najprije je služio kao Prorokova propovjedaonica (minbar)*0. i slj. Ibn-S"ad. Sa vrha ravnog krova Abisinac Bilal svojim gromkim glasom pozivao je vjernike na molitvu83. U Kini je džamija skoro potpuno kopija budističkog hrama. F. 81 Ibn-S'ad. 3. Prve džamije u provincijama Prvu džamiju u jednoj pokorenoj zemlji podigao je u Basri 'Utbah ibn-Ghazwan (637 ili 638). nakon što je razmatrao mogućnost upotrebe drvenog igonga (naqils). muslimanska i muhamedanska84. Mjesto njega kasnije je postavljena mala platforma sa tri 79 Baladhuri. arabljanska. prema tome. U Mezopotamiji i Perziji na nju su uticali nestorijanski i sasanidski oblici. 106—7. nije sigurno. unaokolo ograđeno trskom. str. 2. Ova tehnika. Geschichte der Stadt Medina (Gottingen. i 4. Dok su izgovarali svoje molitve. primijenjena na vjerske potrebe muslimanske zajednice. str. neku vrstu krova za zaštitu vjernika i propovjedaonicu. C. vol. fcao što je običaj u hirišćanskim crkvama. vol. španska i sjevernoafrička. I. Becker pokazao je rđa je minbar prvobitno bila izdignuta stolica ili prijesto koji je upotrebljavao vladar i da ga ne treba povezivati sa bogoštovljem. 83 Jednu ili dvije godine poslije idolaskia u Medinu Prorok se odlučio na adhan kao formalni poziv na molitvu. I. koja se zasnivala na sasanidskim i starim hal-dejskim i asirskim stilovima. Bezold (Giessen. a kasnije u pravcu Meke82. koja pokazuje domaći hrišćanski i vizigotski uticaj. Kasnije napredovanje Arabljana u obliku lepeze kroz zapadnu Aziju i sjevernu Afriku učinilo ih je vlasnicima bezbroja dobro sačuvanih i ruiniranih građevina koje su predstavljale visoK umjetnički razvoj i.dvorište. 7. 1860). Buikhari. str. pt. mi imamo u najjednostavnijim oblicima skoro sve osnovne elemente zborne džamije — dvorište. kako pokazuje džamija u Medini. Wiistenfeld. zatim domaćeg i rimskih stilova. str. koja nosi jasna obilježja hindu stila. Tako se postepeno razvio velik broj posebnih i jasno obilježenih škola arapske umjetnosti: 1. 3—5. vol.. Ova bogomolja bila je najprije otvoreno mjesto. U Egiptu su lokalni Kopti pridodali mnogo dekorativnih motiva. 2. to im je omogućilo nadzor nad živim tehničkim znanjem i vještinom koje su naslijedili članovi pokorenih rasa iz prohujalih vremena. koja se ugledala na grčko-rimske i domaće uzore. str. Theodor Noldeke. najprije u pravcu Jeruzalema. I. 6. str. koji su se zasnivali na ranijoj domaćoj tradiciji. pt. cigli ili ilovači. Da li je Prorok našao za potrebno da u svojoj džamiji podigne neku spravu koja bi pokazivala pravac (mihrab) molitve (qib-lah). vol. Građevinski materijal. II. I. Bukhari. U Siriji je muslimanska arhitektura stajala pod uti-cajem ranijeg postojećeg hrišćanskog sirijsko-bizantijskog stila. na kojoj je on stajao dok je oslovljavao skup81. koji su ovim prethodili. vol.

248. 109. (Bulaq. Yaqut. 'Umarov upravitelj. Malo se šta zna o Alijinoj džamiji u Kufi podignutoj oko 656. IV. Uvođenje ove novine obično se pripisuje Al Walidu i njegovom upravitelju 'Umaru ibn-<Abd-al- Azizu94. Što se tiče njezinih ranijih prepravki. a posljednji put ju je obnovio Aghlabid Zivadat-Allah (817— 38). IV. str. Istakhri. str. 346—7. 213. 2451. ibn-Battutah. vol. vol. Bulddn. Hus'n. jer oni nisu. kako sami tvrde. str. str. Tik do džamije stajala je upraviteljeva rezidencija (dar al- imdrah). od koje isto tako nije ostao nikakav trag88. Tabari. str. Str. Yaqut. ibn-Hawka'l. 1. III. udubina ili niša u zidu džamije koja pokazuje pravac molitve. Kao i u Basri. Poslije njega ta je džamija stajala kao jedno od najvećih svetišta islama. 638. izd. 272. 12. vol. 899—900. MaqdLz:i. Treći važni logor islama bio je logor 'Amra ibn-al-'Asa u Fu-statu (stari Kairo). Vollers Baladhuri. str. str. 2443. 211—12. vol.16—17. str. 62. Sa'd ibn- abi-Waqqas upotrijebio je za bogomolju presvo-đenu dvoranu Iwan perzijskog cara91. . U svom prvobitnom obliku 'Amrova džamija. str. >ibn-Juhayr. str. Ibn-al-Faqih.pt. 1. ili 639. Yaqut.2. 642. str. IV. 61.i (Bulaq). . vojskovođa Sa'd ibn-abi- Waqqas. vol. vol. I. Sljedeća važna džamija bila je džamija 'Uqbaha ibn-Nafi'a u Kejravanu (670—75). podigao je drugi vojni logor. koju mu je sagradio i poklonio hrišćan-ski nubijski kralj89. 149. God. str. kasniji je dodatak opremljenosti džamije. kao i džamija u Fustatu. koji je krov džamije pokrio travom85. Džamija u Medini očigledno je bila vol. str. jednostavan četverokut bez ikakve niše (mihrab). koja je. 11. DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA 245 (libn) podigao zgradu abu Musa al-Ash'ari. kojii se upotrebljava z. str. koju je posjetio 1184. str. str. 125. sa jednostavnom džamijom kao njegovim centrom. (Uqbah je započeo sa džamijom i vladinom zgradom kao centrima i oko njih je grupisao ostale zgrade za stanovanje naroda90. mada ima autora koji govore da je to učinio Mu(awiyah95. okupator. 17. Kažu. vol. čuveni andaluzijski putnik ibn-Jubayr87. U Ma-dajinu. 'Amr sagradio prvu islamsku bogomolju u Africi. 84 Današnji se miuslimiani protive upotrebi ovoga termina zbog njegove uporednosti sa terminom hrišćanin. 1. I. Muhamedovi vjernici. 80. 1. 'Amr ju je kasnije snabdio propovjedaonicom. U Damasku je Walid I prepravio u džamiju crkvu sv. džamija je u početku bila otvoren trg sa zidovima od trske. II. 247. 117. I. 591. 271. On je preuzet od crkve. str. Ovdje je god. 262. 2489. str. str. vol.. koja bi označavala pravac molitve.a Kristove vjernike. Ivana92. a kasnije od ilovače i ćerpiča86. Maqrizi. 350. ibn-Duqimaq. stare građevine su im poslužile za džamije. Yaqut. vol. Maqdizi. U ostalim pojedinostima džamija je bila u skladu sa tipom džamije kakvu je Muhamed slučajno planirao u Medini. međutim. Baladh'uri. Maqrlz. U onim slučajevima gdje su se muslimani učvrstili u već postojećim gradovima. 642. I. god. ponovo je sagradio ovu džamiju sa stubovima.30. Ziyad. ugledajući se u sasanidske obrasce. vol. vidi Yaqut. god. i bez ikakva minareta (mi'dhanah). bila vojni logor. da je crkva" u Himsu u isto vrijeme služila i kao džamija i kao crkva93. 1893). Mihrab. Mu'awiyin zamjenik. Tabari. II. al-Intisdr li-Wasitat (Iqd al-Amsar. str. II. Kufu. Njegovi nasljednici više puta su obnavljali džamiju. Nisu ostali nikakvi tragovi ove građevine u Basri. Šuvuti. 323—4. bila je kao i ostale. II. 156.

. Kao i mihrab. 272. str. . Sirija je. 1. 16 =: Hitti. U Iraku. koje uživa osobitu svetost u očima svih .6. 101 Maqr!zi. 1. sitr. Umajadi su uveli i minaret. i kao prvi qiblah islama105 i kao tradicionalno mjesto u kome se Muhamed zaustavio na svom čuvenom noćnom putu u nebo. 1915). Drugi ga pripisuju Manvanu dibn-al- Hafeimu (Baladhuri. Profana inovacija u džamiji. 138. Jr. ibn-Khalidun. str. str. Maqsuru su očigledno upotrebljavali kalifi u svrhu povlačenja i odmaranja ili u svrhu razmišljanja98. vol. str. Jedan od najranijh izvora100 koji spominju minaret na Umajad-skoj džamiji u Damasku izričito tvrdi da je to bio crkveni toranj (natur) koji je pripadao katedrali sv. vol. Muslimanski toranj minaret u Iraku u Samari na Tigrisu. 379—80. 11. naročito minaretima 'u sjevernoj Africi i Španiji. a najglavniji je bio — zaštita kalifove ličnosti poislije haridžitskog atentata na kalifa97. II. zbog koje se obično krivica svaljuje na Mu'awiyu96. isp. str. Kažu da je u Egipat uveo minaret Mu'awiyin upravitelj. čuvenom umajadskom graditelju al-Walidu možda treba pripisati mnoge minarete na džamijama Sirije i Hidžaza. Poslije njega minareti su bili sve brojniji. str. 3. I. DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA 247 la) sa sedam njegovih spratova. 3465. 376—7. str. vol. i neki autori misle da je čuveni Aleksandrijski svjetionik Faros izvršio izvjestan arhitektonski uticaj na njihovu gradnju. str. str. Međutim. ogradom odijeljen dio u unutrašnjosti džamije. 100 Ibn-al-FaqIh. 102 Baladhuri. ali ipak on nije bio jedini oblik minareta koji se razvio. koji je bio rezervisan za kalifa. koji potječe iz IX stoljeća. prema tome. 182. 229. prvobitna domovina minareta. 248. vol. vidi Koran. koji je snabdio minaretom sva četiri ugla 'Amrove džamije u Fustatu101. str. zadržao je najveći stepen svetosti. 1.str. libn-Battutah. Njezino uvođenje pravdalo se različitim razlozima. Mihrab je vrlo brzo postao općenita pojava u svim džamijama i. Oni predstavljaju sunce. ibn-Battutiah. str. vol. 32). 108. . 20) Hi 'Uthmanu (Magrlzi. kao hrišćanski oltar. u Basri džamiju je snabdio minaretom od kamena Mu'awiyin upravitelj Zivad102. II. vol. podsjeća na stari asirski ziggurat (stepeničasta ku- 98 Ya'qubi. 75. 103 Wu9tenfeld. I. 98 Isp. 247.8—9. 2 :136. I. Ovdje je minaret preuzeo oblik domaće sahat-kule ili njezinog nasljednika crkvenog tornja. vrlo rano dobio svetište. Sirijski četverouglasti minaret od kamena bio je najstariji islamski minaret i služio je kao prototip drugim. The Civilization o/ Babylonia and Assyria (Philla- delphia. 11. 116. Muqaddamah. Ivana. str. 348. mjesec i pet planeta- koje su tada bile poznate104 Jeruzalem je zbog svoje povezanosti sa Biblijom. 97 Dirnawari.str. Muslimanski minareti građeni su po ugledu na tradicionalne oblike tornjeva crkava svake pojedine zemlje u kojoj su podizani. 6. 105 Ibn-S'ad. 104 Morris Jastrow. Al-Walidov upravitelj (Umar uveo je ovu novinu na džamiji u Medini103. 571. str. I. vol. II. 203. vol. 2. 99 Maqdisi. koji su se neprestano mijenjali. Stadt. isp. Vidi str.246 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO prva koja je dobila mihrab. str. Kao takav on je počeo poprimati razne oblike dekoracije kojim su ga vjernici obasipali i zbog toga se može smatrati mjerilom određivanja kvaliteta stilova u islamskoj dekorativnoj umjetnosti. 224—6. Aghani. U Egiptu su minareti tokom mnogih stoljeća zidani samo od cigle. pt. jest maqsurah. XVII. 8—9. koji je bio četverouglast". Taban.

koja je tada bila u rukama antikalifa 'Abdullaha ibn-al-Zubayra i da bi od nje odvratio bujice hodočasnika108. vjerovatno je on podigao jednostavnu bogomolju od drveta ili od cigle na Moriji brežuljku. 311. kojoj je nepravilno dat naziv »'Umarova džamija«. ipak je u glavnim crtama sačuvala svoj prvobitni oblik i zbog toga je najraniji muslimanski sačuvani spomenik. II. vol. (Abd al-Malik je upotrebio materijal od hrišćanskih zgrada koje su tu stajale prije nego ih je razorio i oštetio Kozroes II god. Vidi Hasan Muhammad al-Hawari u al-Hilal. Isp. str. 109 Vidi str. XXXVIII (1930). čiji je jedan dio kasnije falsifikovao kalif al-Ma'mun109. 1179—91. H. groba111. god. god. vol. mjestu svetom za jevrejske. 211. 169—71. Kupola je napravljena prema kupoli 'katedrale u Busri. str. 114 Str. 628. 37. I. Briggs. 159. str. Kada je "Abd-al Malik osjetio potrebu za jednom centralnom bogomoljom koja bi bacila u zasjenak crkvu Sv. paganske. str. hriš-ćanske i muslimanske zajednice i koje tradicija smatra mjestom gdje je Abraham namjeravao žrtvovati svoga sina Izaka. kalif 'Umar posjetio grad. sir. kao i kupola koja je trebalo da nadvisi lijepu crkvu Sv. str. 2'a muslimane je Kupola na stijeni više nego mjesto koje pobuđuje arhitektonski interes i predstavlja umjetničku vrijednost — to je živi simbol njihove vjere. 107 Maqđisi. 334. 31/651—2. 106 O Jeruzalemu too poprištu sudnjeg dana vidi Nuwayri.muslimana106. IX. str. 110 U Arapskom muzeju u Kairu nailazi se u groblju starog Kaira nađeni nadgrobni spomenik koji nosi koifijski natpis datiran A. vol. Rezultat je bio arhitektonski spomenik izvanredne ljepote koji je ljepotom jedva prevazišao ijedan drugi spomenik ma gdje na svijetu. naročito poslije strašnog zemljotresa 1016. Džamija stoji na jednom od najsvetijih mjesta na zemlji. Mada je građevina pretrpjela izvjesne promjene i opravke. al-Maqdisi114. 159. a kasnije neznabožačko svetište i hrišćanska crkva. 111 Maqdisi. 100—101. koji ga je napisao negdje oko 903. Kupola na stijeni KUPOLA NA STIJENI I KUPOLA VERIGA DUHOVNI 2IVOT ZA VRIJEME UMAJADA 249 Džamija Aqsa . M. 113 Str. 614. Ovdje je izvršeno radikalno odstupanje od dotadašnjih obrazaca. Kada je god. vol.112. Najstariji njezin opis ostavio je ibn al-Faqih113. Upotrijebljen je mozaik i primijenjeni su drugi dekorativni motivi. god. 112 Ifon-al-Athir. groba107 i takmičila se sa džamijom u Meki. 108 Ya'qubi. 209. Poslije njega opisao ju je oko 985. sagradio je 691. i slj. jedan je od najstarijih islamskih postojećih natpisa110. na istom mjestu u Jeruzalemu Kupolu na stijeni. Muhammadan Architecture in Egypt and Palestine (Oxford. S. gdje je nekoć stajao Salamonov hram. od kojih su neki vjerovatno bili bizantijskog porijekla. On je uposlio domaće majstore. 1924). Kufijski natpis oko Kupole.

koji je kako smo obaviješteni. Creswell. isp. sabil). Zatim ju je ponovo za potrebe islama prepravio Salah al-Din (Saladin) god. zapo-sjeo je mjesto na kome se nalazila bazilika u Damasku posvećena sv. Ivanu i tu sagradio ogromnu džamiju koja se kasnije nazvala džamija Umajada117. upotrebljava se u arapskoj literaturi u općem smislu i uključuje cio niz svetih zgrada u koji ulaze sama Kupola. kao i grčke mehaničare.ruta ima nekih koje su u prošlosti bile crkve. str. koji služi kao svjetionik. Walld. I. počevši od 'Abd--al-Malika do otomanskog sultana Sulejmana Veličanstvenog. 1930). Tri lađe i poprečna lađa. Les mosalques de la mosquee Omayyades d Damas (Pariš. Džamija Umajada God' .'Abd al-Malikov sin Al. A. 593. 119 Maqdisi. II (1911). 1932). god.našnjjm glavnim džamijama Alepa. vol. de Lorey i M. Ona je stajala na tom mjestu sve dok je nije srušio Kozroes. Ponovo je Aqsu poslije zemljotresa podigao oko 771. kao što smo čuli ranije. II. a bili su takođe ispisani lijepi natpisi. 158.. naziv Aqsa se upotrebljava za džamiju koju je sagradio <Abd--al-Malik nedaleko od Kupole. Za njezinu izgradnju koristile su se ruševine crkve sv. koje su podigli mnogi kalifi. vol. K. vol. i za nju najraniji opisi potječu iz pera ibn-al-Faqiha115 i al-Maq-disija116. C. One iste slike koje je kasnije premazao neki pobožni kalif ponovo su otkrivene god. str. drugi put od Tamerlana . međutim sjeverni minaret. Abasid al-Mansur. koju su u devetom stoljeću preinačili Aglabidi. Teško se da sa sigurnošću tvrditi koliko je hrišćanske građevine sačuvano u al-Walidovoj džamiji. pt. Nedavno otkriveni papirusi pokazuju da su materijal i stručni radnici bili dobavljani iz Egipta120. 119—20. Naziv al- Masjid al--Aqsa. str. 116 Str. ibn-Rustah. iznad koje se diže velika kupola sa svojim mozaicima. II. 120 H. Taj prostor obuhvata površinu od nekih 34 jutra. Zidovi su bili raskošno ukrašeni mramorom i mozaicima. 122 E. 326. str. U strogom smislu riječi. Bell. I (Oxford. str. Ta'b-ari. 168—9. derviški manastiri (sing. 202. Kao i za Kupolu na stijeni. I. 57.795' . 118 Isip. taklyah ili zawiyah) i javne česme (sing. sigurno je sagradio al-Walid i on je postao model za slične građevine u Siriji. sjevernoj Africi i Španiji. Dekoracije s vinjetama poslužile su kao model za vinjete velike kejravanske džamije. str. Geograf al-Maqdisi121. 1194. 1187. Ovdje se može dobro vidjeti svod u obliku konjske potpkovice. 1928122.. uposlio perzijske i indijske majstore. 261. vol. 157.Kupola na stijeni je svetište kome kao bogomolja služi džamija Aqsa. str. Dva južna minareta nalaze se na mjestu starih crkvenih tornjeva koji su pripadali bazilici118. ibn-'Asakir. UMAJADSKA DŽAMIJA U DAMASKU DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA 251 molitvu (mihrab). Himsa i Bej. Kasnije su je preinačili krstaši. Marije. Early Muslim Archi Do ture. van Berchem. Na njima je bilo predstavljeno drveće i gradovi. 274. 100. 117 Među đa. govori o njezinim zlatnim mozaicima i dragom kamenju. U ovoj džamiji nalazimo prvu pojavu polukružne niše za 115 Str. 121 Str. str. koje mu je poslao bizantijski car119. To je najstariji sačuvani čisto islamski minaret. koju je bio podigao Justinijan. Mada je ova Umajadska džamija bila tri puta spaljena. ibn- Jubayr. vidi tafcođe Istakhri. u Der Islam. koji je posjetio džamiju u drugoj polovini desetog stoljeća. Yaqut. 374. str. prvi put 1069. grobovi. god. takođe su djelo kalifa.

godine. str. I. vol. Međutim. Zborna džamija je. str. Ruševine jedne palate koju danas nazivaju al-Ukhaydir nalaze se blizu Ayn al-Tamra. Al-Balqa'. koja se nalazila tik uz džamiju. vol. i posljednji put 1893. Političke potrebe zadovoljene su veličanstvenošću plana. str. Nedavne velike pobune protiv evropskih vlasti u Siriji i Egiptu zapo-su u džamij s/kim -skupovima ipetkom. Većina kalifa. 207. Tanblh. str. propovjedaonice i vanjskih česama za pranje. 128 predio Yaqut. Palače and Mosque at Ukhaidir (Oxford. gdje je palata stajala. 290. takođe su zadovoljene i ritualne potrebe podizanjem minareta. vol. 198. god. Jedva da je ijedan od njih živio u Damasku. Nju smatraju četvrtim svetištem islama (vidi str. bio je južni istočne jordanske oblasti i obuhvatao je stari Moab. str. 106. FASADA AL-MUSHATT %^fell. čijih se nekoliko ostataka još vidi. ali nije sigurno da li oni pripadaju arhitekturi posljednjih Umajada ili prvih Abasida127. str. U periodu između izgradnje prve primitivne bogomolje u Medini i dvije raskošne džamije u Jeruzalemu i Damasku evolucija muslimanske zborne džamije (jama ah) bila je potpuno završena. 224. po rubovima Sirijske pustinje na mnogo mjesta nalaze se ostaci palata koje su ranije bile ili rimske tvrđave na granici (limes) koje su popravljali i preinačavali umajadski arhitekti ili druge koje su podigli ovi isti arhitekti prema bizantijskim i perzijskim obrascima. ipak je u mašti muslimana uvijek zadržala mjesto četvrtog svjetskog čuda123. na istočnoj strani Sirijske pustinje. sjajem i ukrasima koji upozoravaju svijet da i sljedbenici nove vjere ni u čem ne zaostaju za onim koji se mole u veličanstvenim hrišćanskim katedralama. Ya<qubi. str. Baladhuri. 687. Njegov sin al-Walid II. ili sagradio ili prepravio palatu zvanu Mu-waqqar128. uvijek bila nešto više od obične zgrade za molitve. Fizičke potrebe zajednice sada su znatno zadovoljene izgradnjom pokrivenog prostora. V. 322. Qusayr 'Amrah izuzev religijskog. vol.-— '• '*&*? ''"f:' 3 /w Jm* ?'*&% y"A* i. al-Qubbah al-Khadra'126. Ibn-al-Athir. II. ibn-'Asakir. str. kao i gasanidski upravitelji prije njih imali su dvorce na selu izuzev Mu'awiye i 'Abd-al-Malika. Bell. :r*^ QUSAYR 'AMRAH SA JUGOISTOKA 254 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO .5 Ihn-al-Faqih. Palate: Na svim drugim arhitektonskim područjima. 'Abd al-Malikov sin. IV. Na jugojazadnom kraju Pustinje ima još više ostataka. Mas'udi. treba primijetiti. a isto tako pokrivenog prilaza. u Vasitu. Među njima su najglav-nije pustinjske palate koje su podigli velikaši kalifske porodice. Gertrude L. 360. 591 124 činjale 12. niša.1400. Yaqut. 211). 1914). 167. U samom glavnom gradu nije ostalo ništa od sjaja palate Khadra'125. Takođe ne postoje nikakvi tragovi al-Hajjajove rezidencije istog naziva. kraljevske rezidencije. Ovdje je Ya-zld. Vidi str. Umajadi su ostavili samo nekoliko spomenika. str. ona služi kao dvorana za opće skupljanje i kao politički i odgojni forum124.

. 132 Isp. ima direktnu potvrdu u jednom hadisu. 105—70. E. mada ih nalazimo u nekoliko slučajeva na palatama i u knjigama. 135 Recitacija himne ikoja počinje sa »Labbcu/fca« (evo ime ovdje). zimovnik. vol. sami Arabljani nisu imali razvijenog osjećaja ni za plastiku ni za slikarstvo. koji je možda sagradio između 712. str. R. To je prva građevina u ovoj oblasti koja je arheolozima pala u oči. »Mschatta«. castellum. koje ukazuju na izradu hrišćanskih slikara. otkrio je za nauku Alojz Musil133 1898. dva rimska garnizonska mjesta u Trans-jordaniji. str. Međutim. 205—373. v. koji se daje ovom stilu dekoracije u većini evropskih jezika. Brunnow i S. Domas/zew. str. Kusejr 'Amra.pt. vol.koji je bio odan lovu i manje bezazlenim zabavama. i svakog onoga ko se usudio da se ovim poslom zanima smatrali su bogohulnikom. Uspjehe kasnijih vjekova postignute na ovom polju najbolje posve-dočuje naziv »arabeska«. Bukhari. 1902). . 131 Bed'uinski (izgovor Mshaitta. I Textband (Wiemna. i u većini slučajeva ona je produkt umjetničkog genija pokorenih naroda. Zbog toga se nigdje u džamijama ne nalaze slike ljudskih bića. koji je posljedica beskompromisnog monoteizma Korana i njegove zabrane idolopoklonstva. Musil. VII. 61. II. Jahrbuch der koniglich-preussischen Kunstsammlungen. 134 Bukhari. 95. držao je susjedni Kastal129 i Azrak130. 133 J?wsejr 'Amra und andere Schlosser ostlich von Moab. ali se razvijala pod okriljem islama i naročito je prilagođena zahtjevima muslimanske vjere. Izvanredno uspjelo zidno slikarstvo čini ovu građevinu naročito značajnom. Ovaj neprijateljski stav prema figuralnoj umjetnosti. str. Musil je smatrao graditeljem ial-Waiida II. a iznad treće »Chos-roes« (na grčkom). Die Provincia Arabia. vol. IV. Filozofiju.ski. u kome se govori da je Prorok izjavio da slikare na dan suda treba najstrože kazniti134. 129 Od la't. Istom ovome kalifu al-Walidu II pripisuje se gradnja druge jedne palate u ovoj oblasti koju danas nazivaju al-Mushatta (al-Mashta)131. Naziv musawwirun (portretisti) može se primijeniti također i na vajare. II (S'trasibuirg. Strzygowski. uključujući samog kalifa Wallda i Roderika. najpoznatija palata ove grupe je Qusayr (mali zamak) 'Amrah. str. Ovaj zamak. XXV (1904). Druge simboličke slike predstavljaju Pobjedu. Na zidovima ovog trans jordanskog ljetnikovca i kupališta Uma jada nalaze se slike šest kraljeva. 1097). vol. Slikarstvo Većina islamskih teologa zastupala je mišljenje da je predstavljanje ljudi i životinja posebno pravo božje. DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA 255 Najranije ilustracije muslimanske slikarske umjetnosti su freske Qusayr 'Amre. Ipak. 135. 5. o čemu će biti govora i sljedećem odsjeku. Iznad druge dvije slike nalaze se natpi'si »Qaysar« (Cezar) i »Najashi« (Negus). str. posljednjeg vizigotskog kralja Španije. Na slikama je očigledan sasanidski uticaj. B. na što jasno ukazuju i ostaci njihove umjetnosti na Poluotoku i književni opisi njihovih bogomolja. 1905). Al Walld I. Ime je vjerovatno novijeg datuma. 1743. vol. I (Wiemna. Schulz i J. tvrđava. jer u arapskoj književnosti o njemu ne nalazimo ni traga. Muslimanska umjetnost bila je u svom postanku eklektička u motivima i načinu izvođenja. d slj. vol. Građevina je ostala nedovršena zbog srnrti kalifa graditelja. II. koja leži istočno od Jordana u pravoj liniji od sjevernog kraja Mrtvog mora. Skoro svi dekorativni motivi u islamskoj umjetnosti crpljeni su iz biljnog carstva ili iz geometrijskih figura. . Yaqut. 130 Taban. god. god. str. i 715. Veličanstveno izrezbarena fasada ovog prekrasnog dvorca danas se nalazi u Muzeju cara Fridriha u Berlinu132.

Oni su takođe poznavali kožnatu lutnju (raiz-har)uo. Glavni instrumenti predislamskih stanovnika Hidžaza bili su četverouglasti tamburin (duff). VIII. Veći broj aktova prikazuje plesače. On je najjednostavniji poetski metar. l : 20. uz tekstove svojih pjesama odmah stvarala i melodije za njih. po njihovom mišljenju. koja također sadrži pjesme (pjesmarica). »Almodad«. ili pjevanje pjesama. vol. mizmar)™9. Očigledno. Ornamentiku sačinjavaju draperija. Kasnije je na sličan način bio preuzet. ratničke. liječnik i pjesnik — pjevač čije su se paganske recitacije takmičile sa Muhamedovim otkrivenjima osvajanju naklonosti puka142. 142 Mas'udi. savremenica Prorokova i proslavljena kao najveća pjesnikinja Arapa. nego kao zastupnika i zagovaratelja paganstva. vol. III. str. str. 137 Isp. Za njega govore da ju je prvi put vidio u rukama perzijskih radnika koje je u Arabiju god. U jednoj sceni iz lova naslikan je lav kako napada divljeg magarca. Međutim. karavanska pjesma hudd' bila je njihova omiljena pjesma i. očigledno su sastavljene u svrhu pjevanja146. o kojima se vrlo malo zna. nije sigurno da li je ta tradicija sačinjavala i dio baštine Sjevernih Arabljana. 141 Za njega se misli da je to onaj ikoji se spominje u sur. 139 Aghdni. str. 140 <Iqd. 684. Gasanidski velikaši držali su horove grčkih pjevačica. istr. 93. većina profesionalnih pjevača iz perioda jahiliyah bile su žene. uglavnom je zadržano u recitacijama (tajwld) Korana. vjerske i ljubavne. Lah-midi Hire imali su perzijsku drvenu lutnju ("ud. slomivši ruku. imali svoje vlastite tipove pjesama i muzičkih instrumenata138. -92. sačuvala nam je imena nekih od n]ih. o moja ruko!). 93—4. vol. 175. To se lijepo ritmički podudaralo sa koračanjem deve i održavalo je u pokretu. međutim. Muzika U predislamsko doba Arabljani su imali razne tipove pjesama: karavanske. drveni duvački instrument koji se u perzijskom jeziku zove ndy (vertikalna svirala). Farmera144. Druga jedna tradicija tvrdi da je ibn-Surayj (f ča 726) 136 Vol.Istooriju i Poeziju. VIII. Neke elegije u kojima čuvenog junaka Sakhra oplakuje njegova sestra al-Khansa'. Mas<udi. Nigdje drugdje u muslimanskom svijetu zidno slikarstvo nije sačuvano u tako odličnom stamju. 138 Mas'udl. vol. Inshad. očigledno. -u I Dn. VIII. odatle eng. Jedna tradicija govori da je ovaj instrumenat iz Hire141 uvezao u Meku al- Nadr ibn-al-Harith ibn-Kaladah. vinova lo-za. i prema tome muslimana Arabljana. str. vol. Nekako u Prorokove vrijeme počeli su se ispoljavati strani uticaj i.započela je onda kada je jedan od osnivača rase Mudar ibn-Ma'add137 pao sa deve i. koju su stanovnici Hidžaza preuzeli od njih. 31 :5—6. str. lovor i pustinjske ptice. VIII. koji se upotrebljavao u karavanskim pjesmama. frula (qassabah. II. zajedno sa nazivom. 256 UMAJADSKO I ABAS1DSKO CARSTVO uveo perzijsku lutnju. 237. prvi oblik pjevanja. »lute«). doveo 'Abdul-lah ibn-al-Zubayr radi prepravljanja Kabe143. lišće koje raste iz vaza. Prorok je mogao gledati s negodovanjem na muziku i zbog toga što je ona bila povezana sa paganskim . palme sa grozdovima plodova. Ovaj je poklik stvorio metar r a jaz. gassabah) i svirala od trske ili oboe (zamr. Tragovi primitivnih vjerskih himni još se čuvaju u vrsti tal-biyah135 hodočasničkih ceremonija. Muhamedovo žigosanje pjesnika147 nije bilo upravljeno protiv njih kao pjesnika. Južni Arabljani su. počeo svojim lijepim glasom vikati »Ya-yadah! Ya-yadah!« (o moja ruko. kako su to pokazali istraživački radovi Henriha G. bez sumnje. muzičare i zabavljače. Natpisa su većinom arapski sa nekoliko imena na grčkom. 'Hudd' — prema legendi u al-Mas<udija136 -. 93. Većina predislamskih pjesnika je. i zbirka Aghani145.

obredima. ljudi koji su bojili ruke i podržavali ženske manire.. Profesionalni muški muzičari pojavljuju se prvi put pod nadimkom mukhannathun. 1927).. 489. Za Sa'ida se govori da je bio prvi mekanski muzičar i možda najveći za vrijeme vladavine Umajada. str. važila je za kraljicu muzičke umjetnosti137. 140. i Ma'-bad (f 643). koga ubrajaju među četiri velika islamska pjevača151. klijenta Salda ibn-Misjaha (ili Musi-jaha. str. a veselje je njihovo čedo«149. za njega kažu da je upotrebljavao palicu prilikom dirigovanja muzičkih izvedbi. Uživao je zaštitu čuvene ljepotice Sukayne. Među čestim posjetiocima njenih koncerata mogao se vidjeti i pjesnik ljubavnih pjesama 'Umar ibn-abi-Rabi'ah. 132—5. Uskoro. II. 147 Sur. Husaynove kćerke. koga je kao Su-kayninog roba podučavao ibn-Suray154 i koji je odmah poslije svog drugog učitelja dostigao zavidan stepen jednog od četiri velika islamska pjevača. čim je iščezao prvi strah koji je ulio islam. Wenstock. među kojima je bio glavni ibn-Surayj (ča 634—726). X. 149 Nawaji. Takav čovjek bio je Tuways (mali paun. 146 Aghani. IV. 173. 632—710) iz Medine. A. str. Farmer. onaj visoko razvijen vid muzike u kojemu se uz melodiju pjesme primjenjuje ritam (iqa<). f ča 714). str. Prije nego se nastanio u glavnom gradu. str. A HanđbooJc of Ealrly Muhammadan Tradition lLeyden. Ibn--Suravj bio je oslobođeni rob. Arabian Music. perzijskog porijekla. od kojih su mnogi bili njeni učenici. 148 Vidi Nuwayini. str. Njezin stan je bio atraktivni centar vodećih muzičara i pjevača Meke i Medine. Vidi Nirwayiiu. IV. i slj. Druga dva bili su ibn-Muhriz (f ča 715). 24—5. mada stvarno nije grešna (haram). čiji je popularni naziv »arapski cimbalist (sannaj)«155. 170. 143 Aghani. str. 1929). str. Među svoje učitelje on je ubrajao mekanskog crnca. VIII. I. da je putovao u Sinju i Perziju i da je prvi na arapski preveo bizantijske i perzijske pjesme152. 3. vol. Većina muslimanskih pravnih stručnjaka i teologa nepovoljno se izražava o muzici. 7. vol. Jedan hadis govori kako je on izjavio da je muzički instrumenat đavolov mujezin koji poziva ljude da se njemu mole148. ženskonje. Pretpostavlja se da je Tuways uveo ritam u arapsku muziku i da je prvi pjevao na tom jeziku uz pratnju instrumenta tamburina150. sud narodnih masa bolje je izražen u izreci: »Vino je tijelo. i slj. Očigledno. str. val. vol. na čijem je čelu stajao Tuways. bili su strani oslobođeni robovi. Među svoje učenike ona je ubrajala Hababu i Sal- . ono što arapski pisci nazivaju al-ghind' al-mutqan ili al-raqiq. str. 144 U Journal Royal Asiatic Society (1929). Nihdyah. 171. vol. 178. 150 Aghani. Među pjevačicama prve generacije (qiydn) Jamilah (-f. sin nekog Turčina. Ma'bad je kao pjevač putovao po cijeloj Arabiji. 119. Osim što tradicija njemu pripisuje uvođenje perzijske lutnje. str. XIII. koji je bio osobit ljubimac na dvorovima al. tendencije socijalnih promjena u Hidžazu okrenule su se prema estetskoj strani. vol. medinski mulat. 136. naročito za vrijeme 'Uthmana. Drugi njegov učenik bio je al-Gharid153. J.Walida I. neki je osuđuju u svim njezinim vidovima. 48.ča 720). muzika duša. A History of Arabian Music to the XIIIth Century (London. koji je bio smatran za oca islamske pjesme. Međutim. Tuways je ostavio podmla-dak učenika. Umjetničko i otmjeno pjevanje. 145 Vol. medinska slobodnjakinja. uhvatio je u Hidžazu dubok korijen. Yazida II i al Walida II156. DUHOVNI 2IVOT ZA VRIJEME UMAJADA 257 Prva generacija muslimanskih pjevača. 98. i slj. on je jedan od onih ljudi koji je i sistematizo- vao arabljansku muzičku teoriju i praksu klasičnih vremena. dok nekolicina gleda na nju kao na umjetnost koja s religioznog gledišta ne zaslužuje pohvalu (makruh). prvog kalifa koji je pokazao naklonost prema bogatstvu i raskoši. tj. Tada je tek upoznata harmonija između glasa i instrumenta. berberski melez. str. tj. 173. str. 26 : 224—6.

koji su svi bili obučeni u svečana odijela i jahali bogato opremljene konje158. skupilo se toliko mnoštvo slušalaca u Su-kavninoj rezidenciji da ga čuju da se trijem u kojem su stajali srušio.. Upoznavši notni sistem. str. VII. koji su naročito voljele žene. zaštitnik umjetnosti. umjetničkim izvedbama svoje Hababe i Sallame165 ponovo je poeziji i muzici vratio njihov položaj koji su zauzimale u društvenom životu. 19. pružalo je muzičarima i pjevačima Hi-džaza priliku da pokažu svoje umijeće. vol. Udarne instrumente predstavljao je četverouglasti tam-burin. za vrijeme umajadske vladavine postale rasadišta pjesme i muzičke škole visokog ranga161.. str. Bujica se više nije mogla zaustaviti. one su snabdijevale dvor u Damasku sve većim brojem talenata. vol. predstavnik pjesničkog duha ovoga doba. neka vrsta psaltera. a još više Medina. Aghani je krcata stihovima kojima je bila pridodata melodija još za vrijeme Uma jada.. 158 Ibid. obučen u najljepše odijelo i udvarajući se ženama putnicama. 154 Aghani. lično kompozitor. str.. 157 Ibid. Povremeni koncerti i veličanstvene muzičke priredbe održavane u domovima aristokrati je privlačili su gomile diletanata.. Sveto hodočašće. VII. 98. ljubimice Yazlda II. Među duvačkim instrumentima nalazila se frula (qasabah) i svirala od trske (mizmar) i rog (buq). I. str. 151. muzika i pjevanje ne idu za tim da kvare ljude. 17 — Istorija arapa UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO nosili s jedne generacije na drugu. što je kasnije postalo nerazdvojno od carskih veselica. Yazid II. Tako su Meka. starješine iračkih pjevača. i slj. 'Abd-al-Malik je uzeo pod svoje okrilje ibn-Misjaha iz hidža-ske škole. tako da je i čuveni umjetnik u toj nesreći našao smrt159. Gharld znači »dobar pjevač«. imao glavnu ulogu. Prilikom posjete Hidžazu hrišćanina Hunavna al-Hirija. Zbirka Aghani nam je ostavila opis jednog paradnog hodočašća u kojem je 'Umar ibn-abi-Rabi'ah. do ovog vremena je djelomično zamijenila domaću lutnju od kože. zbog čega se potpuno izgubio. vol. uveo je pjevanje i muzičke instrumente na dvoru u Damasku164. 158 Ibid. 155 Ibid. str. Kao takve. pjesnika i muzičara. povezujući muziku i pjevanje sa pijenjem vina i kockanjem. pozvao je ibn-Suravja i Ma'bada u glavni grad. U njegovom društvu nalazio se ibn- Surayj. str. obožavalaca i prijatelja. gdje su bili primljeni s velikim počastima. vol. nasljednik strogog i puritanskog 'Umara. Muze su bile toliko sklone javnom mišljenju da takvi napadi nisu imali nikakva efekta. Drugi omiljen žičani instrumenat bila je mi* za fah. 84. koji je pjevanjem 'Umarovih stihova odvraćao pažnju hadžija od vršenja njihovih ritualnih propisa160. Lutnja od drveta. 152 Ibid. Obo-žavaoci pjesme mogli su citirati isto tako značajne Prorokove riječi162 i sasvim dobro dokazivati da poezija. III. vol. a ipak ni jedna jedina nota nije do nas došla sačuvana. kao zabranjenim zabavama (malahi) i uzalud su citirali Prorokove hadise koji takve zabave ubrajaju među najmoćnija sredstva kojima đavo zavodi ljude. Njegov sin al-Walid. 135. Hisham je postao zaštitnik Hunavna iz Hire. On je uveo u praksu održavanje veličanstvenih svečanosti u kalifskoj palati kojima je glavna crta bila vino i pjesma.lamu. veliki ljubitelj veselog života i . I. Uzalud su se konzervativci i ulema tome protivili. Oni su uveli običaj da prilikom ovakvih specijalnih događaja presretaju karavane i da na putu priređuju priredbe. 99—100. štaviše da one unapređuju uglađenost društvenog života i da oplemenjuju odnose između dva spola163. Drugi uma-jadski kalif Yazid I. oni su ga usmenim putem pre- 151 Aghani. i slj. sa svim glasovitim ličnostima koje su dolazile iz različitih krajeva muslimanskog svijeta. str. koja je preko Hire uvedena iz Perzije. Kruna Jamiline blistave karijere bilo je njezino impozantno hodočašće u Meku na čelu veličanstvene povorke pjevača i pjevačica. doboš (tabl) i cimbali ili kasta-njeti (sunuj). 124. 153 Njegovo prvo ime bilo je Abd-al-Malik. I. vol. Walld II.

Takve ljage 1 Tabari. III. str. 17* STRANE S AQSA DŽAMIJOM U POZADI ^BRANJENI PROSTOR SA SJEVEROZAPAD. YAZID III 13. Četiri njegova nasljednika. Ihya' Ulum al-Dln (Cako. 446. vol. . vol. DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA 259 kojima je bio i čuveni Ma'bad166.sam svirač na lutnji i kompozitor pjesama. II. Ni sama vladaj uća dinastija nije se više mogla ponositi čistotom arabljanske krvi. II. MARWAN II 12. . srdačno je dočekao na svom dvoru veliki zbor muzičara — pjevača. god. 181 <Iqđ. star.) bio je prvi islamski kalif koga je rodila majka robinja1. vol. naročito vino. s pravom ga uvrštavaju odmah iza Mu'awiye i 'Abd-al-Malika i smatraju ga trećim i posljednjim državnikom banu-Umayyah. koji je omogućavao haremsku instituciju. snažne argumente u propagandi da potkopaju kuću •» bezbožnih uzurpatora «. II. V.. Zbog sve većeg priliva bogatstva i držanja ogromnog broja robova. 102. Mas'udi. žene i pjesma. sada je bio potpuno razvijen. Eunuški sistem. Ya'qubi. vol. str. 156—7. I. Vidi str. str. i slj. Za vrijeme vladavine posljednjih Uma jada toliko je bilo rasprostranjeno njegovanje muzičke umjetnosti da je ono dalo njihovim neprijateljima. vol. 168 Ibid. 306. str. vol. V. izuzev Marwana II. str. 403. Mas'ud'i. str. 31—2. 70. 177—9. 165 Mas'Uidi.. 164 Aghani. 162 Gtoazzali. 238. vol. Yazld III (744. 127. AL-WALlD II (744—50) (744) (744) (743—4) Rodoslovno stablo genealoških odnosa marvanidsMh kalifa umajadske dinastije Arapski stručnjaci visoko cijene Hishama i. vol. str. medu 159 Aghani. 'ABD-AL-MALIK (685—705) ~1 14. isp. 262 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO na vladaj ućoj klasi bile su više nego simptomatične za opću moralnu iskvarenost. kao što je primjerom pokazao Yazid II. str. VI. aba-sidskoj stranci. iako nisu bili raskalašeni i izrodi. kojim se završava dinastija. str. Njegova se vladavina poklapala sa cvjetanjem muzike u dva posestrimska grada Hidžaza. Čak i prije Hishama II zavladala je moda da kalif. vol. VT. MARWAN I (683—5) 5. 225—6. Nawaji. Karakteristični poroci civilizacije. pokazali su se nesposobnim. II. str. XVI. i slj. provodi vrijeme u lovu i uz čašu vina i da se više zanima muzikom i poezijom nego Koranom i državnim poslovima. 401. vol. II. str. 404. str. 1874. vol. 4. str. 1334). POGLAVLJE XXII SLABLJENJE I PROPAST UMAJADSKE DINASTIJE 4. kako smo ranije čuli. 163 <Iqđ. IBRAHIM 11. Njegova dva nasljednika tako-đe su bili sinovi majki koje su bile oslobođene robinje2. vol. ljudi su se počeli odavati raskošnom životu. _237. 2 Ya'quhi. 160 Ibid. vol. III.

čija je majka Maysun pripadala Kalbitima jemenske stranke. kao i granicama Sahare. U Kurasanu je jemenska partija bila poznata pod nazivom Azdita. Yazid III oslanjao se na jemensko oružje kada je otimao prijesto iz ruku svoga predšasnika al-Wal!da II. sjeveroistočne perzijske provincije. 1852). bilo je svršen čin. Pleme Qays je ljubomorno odbilo da prizna njegova nasljednika Mu(awiyu II i izjasnilo se za pseu-dokalifa ibn al-Zubayra. koji se u knjizi Postanja naziva Joktan (10:25 i slj). osnivač umajadske dinastije. uglavnom su bili kolonisti iz Basre i prema tome bili su većinom Sjeverni Arabljani. nekoliko godina prolijevala krv zato što je jedan Mudarit otkinuo list vinove loze iz dvorišta nekog Jemenita3. sklopio je brak sa Kalbitkinjom. nazivali su se Jemeniti. Počevši s 'Uthmanom. a to isto činio je al-Walid II. što je neki Ma'addit ukrao lubenicu iz jemenske bašte. Njegov sin i nasljednik Yazld. koji je do sada bio suzbijan i sprečavan. štitio je pleme Qays. koji je bio organizovan na širim razmjerama. Pričaju. koji su vukli porijeklo od Qahtana. opet. da se u dalekoj Murciji. počeo se sve više i više afirmisati. kako smo obaviješteni4. Pod al-Walidom I moć plemena Qays dostigla je svoj vrhunac uz pomoć al-Hajjaja i njegova stričevića Muhammada. U drugim oblastima pleme Qays se nazivalo Nizariti ili Ma'additi3. Tokom vremena pleme Qays je postalo glavna jezgra jedne političke stranke. međutim. gdje su duž rijeke Tigrisa osnovala Diyar Rabi'ah (koloniju plemena Rabi'ah) i Divar Mudar (koloniju Mudar plemena) duž rijeke Eufrata. ocu marvanidskog ogranka umajadske dinastije. Ono je ubrzalo pad dinastije i njegove loše posljedice će se ispoljiti u kasnijim godinama i u nadaleko odvojenim mjestima. Usmjeravanje muslimanskog svijeta zbog ovog arapskog dualizma između plemena Qays i Jemenita. koju je pleme Qays igralo u oblasti Eufrata. i Register zu den genealogischen Tabellen der arabischen Stdmmen (Gottingen. Ge- nealogische Tobellen der arabischen Stamme (Gottingen. Svjesni neke duboke ukorijenjene rasne razlike. koji se pojavljuju i pod drugim imenima. One veze pomoću kojih je islam uspio da privremeno zaustavi centrifugalne snage. Bez obzira pod kakvim su imenom istupala ova plemena. nikad se nisu potpuno stopili sa Južnim Arabljanima. Al-Walidov brat Sulayman bio je sklon * O 'arapskim ipdemenima vidi ibn-Durajnd. Najvažniji položaj u banu-Mudar držala je porodica Qays. prema imenu vodeće porodice.zaslijepili su sinove pustinje i počeli su da iscrpljuju vitalnu snagu mladog arapskog društva. koje su sada stupile u otvorene međusobne borbe i pokazale se kao moćan faktor u zaustavljanju napredovanja muslimanskog . Qavs motiv Stara tipična slabost arabljanskog društvenog Jemena života sa jako naglašenom individualističkom crtom. dinastički duh. prema tome. pod-jarmljivača centralne Azije. Arapi Ku-rasana. Svugdje. Sjeverni Arabljani. Oblast Damaska bila je jednom poprište krvavih dvogodišnjih borbi samo zato. koji su dokazivali da potječu od Ishmaela i nazivali se Adnani. kao i Qutaybe. Druga plemena koja su se nastanila u Siriji porijeklom su bila iz Južne Arabije i. u Španiji. počele su tada slabiti. SLABLJENJE I PROPAST UMAJADSKE DRŽAVE 263 Jemenitima. U drugom dijelu umajadske vladavine izgledalo je da je kalif prije stranački vođa neke grupe nego vladar ujedinjenog carstva. u glavnom gradu kao i u provincijama. a Jemeniti druge. podigao je sirijski pri-jesto zahvaljujući jemenskim mišicama. osjećale su se pradjedovske razmirice. na obalama Sicilije. Mu(awiyah. F. Odlučna pobjeda Kalbita nad plemenom Qays kod Mardž Rahita (684) osigurala je prijesto Marwanu. tu je istu ulogu igralo pleme Tamim. Wustenleld. na obalama rijeke Inda. latentne u društvenom životu. osvajača Indije. plemenski duh i razmirice (asablydh) ponovo su se počeli javljati. pod uticajem svoje majke Mudarit-kinje. Ishtiqaq. obično su se sjevernoarabljanska plemena grupisala protiv južnoarabljanskih. Yazid II. Sjeverna arabljanska plemena iselila su se prije islama u Irak. One su izazvale stvaranje dviju političkih stranaka. U sirijskoj jemenskoj stranci najvažniju ulogu igralo je pleme Kalb. 1853).

str. Pitanje nasljedstva 264 UMAJADSKO l ABASIDSKO CARSTVO vlastitog sina. koje je ležalo na jugu Mrtvog mora. Svi ovi manevri. koja se u početku zasnivala na nezadovoljstvu zbog oduzimanja nacionalne nezavisnosti toj zemlji. Od 14 umajadskih kalifa samo su četvorica — Mu'awijah I.oružja u Francuskoj i u slabljenju Andaluzijskog Kalifata. Iskoristivši kao branioci prave vjere sveopće nezadovoljstvo i pometnju. jer su nam poznate ogorčene borbe koje su se vodile između dvije stranke u prvoj . bližim Prorokovim rođacima nego što su bili članovi banu-Umayyah8. Već komplikovan problem učinjen je još komplikovanijim zbog presedana kada je osnivač marvanid-skog ogranka odredio za svoga nasljednika sina (Abd-al- Malika. Mu'awijah je započeo pametnu i dalekosežnu politiku imenovavši svoga sina za nasljednika. potomci al-'Abbasa su uskoro postali pobornici i vođe an-tiumajadskog pokreta. U zajednici s Alijinim pristalicama. vol. Pokušao je da nasljedstvo1 sa svoga brata 'Abd-al-Aziza prenese na svog sina al-Walida. potomci Prorokovog strica al- -Abbasa ibn-'Abd-al-Muttaliba ibn-Hashima. Nedostatak ma kakvih određenih i čvrstih pravila hereditarnog nasljedstva na kalifski prijesto prouzrokovao je nacionalne nemire velikih razmjera. 14. U Iraku. Njihova iskrena odanost Pro-rokovim potomcima učinila ih je žarištem narodnih simpatija.polovini osamnaestog stoljeća. uzalud nastojao da liši svoga brata Sulavmana njegovih prava u korist svog 4 Abu-al-Fida'. Marwan I. U samim sunitskim redovima pijetisti su optuživali kalife zbog svjetovnog duha i zanemarivanja koranskog i tradicionalnog prava i posvuda su bili spremni da vjerskim sredstvima pomognu svaku opoziciju koja bi se pojavila. sada je poprimila religijske boje. 84. oni su pametno isticali prava porodice Hashima na prijesto. Yazld I. U njihovom su se taboru okupljali mnogi nezadovoljnici koji su zbog političkih. 6 Ya'qubi. opet. međutim Abasidi su sebe uvrštavali u članove hašimitskog ogranka plemena Quraysh i. prema tome. Za svoj glavni štab i sjedište propagande oni su odabrali malo selo imenom Humejma. 306. gdje je stanovništvo do sada u većini prigrlilo šiizam. ekonomskih ili društvenih razloga bili nezadovoljni upravom banu-Umayyah. 334—5. str. Ono je naoči izgledalo bezazleno i daleko od ostalog svijeta. Kada je došao na vlast. II. i 'Abd-al-Malik — imali za neposredne nasljednike svoje sinove. Odmetnici šiije.. vol. zastarjeli arabljan-ski plemenski princip seniorstva u nasljedstvu uvijek je bio u konfliktu sa prirodnim željama vladara oca da vrhovnu vlast preda svome sinu. Alijine pristalice Abasidski Još je jedna destruktivna sila stupila u dej- pretendenti stvo. 5 Ibn-'Idharii. poslije koga je trebalo da dođe njegov drugi sin 'Abd-al-'AzIz6. međutim. sada su postali aktivniji nego ikada ranije. Abasidi. str. (Abd-al-Malik je učinio ono najprirodnije. ali u stvari strateški blizu karavanskog puta i . Odanost naroda vladaru postala je jedini siguran dokaz vjernosti dinastiji. Baydn. II. naravno. Siije su smatrale članove ove porodice u prvom redu potomcima Alijinim. 7 Ibid. U Libanu i Palestini posljedice tih razmirica osjećale su se doskora. vol. nisu ni u najmanjoj mjeri doveli do stabilnosti i kontinuiteta režima. Al-Walid je. počeli su da prisvajaju pravo na prijesto. a u međuvremenu je odredio svog drugog sina Su-lavmana drugim kandidatom na prijesto7. koji se nikad nisu pomirili sa vladavinom »umajadskih uzurpatora« i koji im nikad nisu oprostili nepravdu učinjenu Aliji i al-Husaynu. II. opozicija sirijskoj upravi. str.

i koji su bili poprimili razmjere građanskog rata. i irački haridžije. mjesto toga. god.-f Fatimah AL-'ABBAS 9 Ya'qubi. 1926). Yazid je situaciju još više pogoršao tim što je podupirao kadaritsku nauku. koje su neprestano obnavljali Arapi. Spaniju. bili i degradirani na položaj klijenata i nisu uvijek bili izuzeti od glavarine. bili su prije iranski seljaci i klijenti nego Arapi11. . Još ih je više činila nezadovoljnim svjesnost da oni predstavljaju viši i stariji stupanj kulture. Yaqut. Ovdje je bila postavljena pozornica najranijeg i najpodmuklijeg propagandističkog pokreta u političkoj istoriji islama. perzijski slobodnjak. šukununuk al-'Abbasa. str. šiitska se nauka raširila po Perziji i uhvatila duboko korijenje naročito u sjeveroistočnoj provinciji Kurasanu. izbila je dugo pripremana pobuna kada je abasidski predstavnik u Kurasanu abu-Muslim. koji je u to vrijeme bio mnogo veći nego danas. Tu su činjenicu priznavali i sami Arabljani. i džepne mape. 34. vol. juna 747. jer je kod kuće bio zauzet ugušivanjem ustanka koji se iz Palestine širio u Hims. Na čelo koalicije stavio se abu- al-'Abbas. u Mezopotamiji. međutim. To su bili nemiri slični onim starim trvenjima između plemena Qays i Jemenita. nije odgovarao na njegove molbe. međutim. umajadski upravitelj Kurasana. 356—7. a posebno per- zijski. Prorokova strica. vol. otuđivši na taj način od sebe simpatije svih Sirijaca. Iz Iraka. tražio od Marwana II pomoć. Tabari. sada /su stupila u otvorenu pobunu13. Marwan II. Pored Sirijaca. 342. Među ovakvim nezadovoljnim no-voobraćenicima šiitsko-abasidsko sjeme našlo je plodno tlo. jače snage stupile su u dejstvo. imali su dobrih razloga da budu nezadovoljni. Ne samo da im nije data očekivana ekonomska i socijalna jednakost s arabljanskim muslimanima nego su. vol. 56—61. koje su častoljubivi aspiranti na kalifski prijesto iskoristili pod dvojicom njegovih pred-šasnika. II. razvio crni barjak (prvobitni Muhamedov barjak. glavnog oslonca umajadske moći. mada je svojom ličnom energijom i sposobnošću nadvisivao svoje neposredne predšasnike. čovjek nepoznata porijekla10. U jednom patetičnom pismu on se poslužo poezijom12. Musil. Northern Hegćz (New Voilk. Yazidom III i Ibrahimom. Uzalud je Nasr ibn Sayyar. str. koga je pomagalo pleme Qays. II. kurasanskih i abasidskih snaga. a sada amblem Abasida). str. stalni zakleti neprijatelji postojećeg poretka. Međutim. str. Opstanku umajadske dinastije bližio se posljednji čas kad je obrazovana koalicija između šiitskih. koju su ovi posljednji iskoristili u svoju korist. 9.raskrsnica9 hodočasničkih puteva. star. koju su plaćali nemuslimani. učinio je fatalnu grešku tim što je prenio ne samo svoju rezidenciju nego i vladu u Haran. 192—3. Ibrahim se stavio na čelo jemenskoj stranci. •Abdullah l MU^AMMAD Hashim l 'Abd-al-Miuttaliib l Abu-Talib •Ali. Marwan. Na čelu plemena Azd (Jemeniti) on je ušao u prijestonicu Marv. U Perziji su donekle već bile pripremile put azd-mudarske razmirice. Pod maskom šiitskog islama počeo je oživljavati iranijanizam. Većina njegovih pristalica. Fakhri. Pod njegovim vodstvom revolucionarni islam suprotstavio se postojećem poretku simulirajući teokratske ideale i obećavajući da će povratiti ortodoksni islam. III. koji je uvijek bio lojalan prema Alijinoj stvari. SLABLJENJE I PROPAST UMAJADSKE DR2AVE 265 Kurasanci Nearabljanski muslimani uopće.

Mas<udii. 1912). kako priča al-Masludi18. i slj. Odlučan udarac Poslije pada prijestonice Kurasana Marva. 251. odolijevao napadima šiitskih i haridžitskih ustanika i pokazao se sposobnim vojskovođom. 749. sa neprijateljskim snagama. 184. skrovišta abu al-'Abbasa. 216. vol. str. poslani su abu al-'Abbasu.'. iad. str. Svugdje je ispred crnog abasidskog barjaka uzmicao bijeli barjak Umajada i njihovih saveznika. str. Jedino je bilo potrebno opsjedati Damask. str. 27— 33. 181. vol. Poslije bitke kod Žaba. Sada su Abasidi započeli politiku istrebljivanja umajadske dinastije. Dinastiji banu-Umayah otkucavao je posljednji čas. Njega su uhvatili (5. Njemu se kao vojnom organizatoru ovih borbi pripisuje promjena vojne taktike. Međutim. i slj. Literary History. tj. i njezin je poraz bio neminovan. 49—50. 1953. Siyar al-Batarikah. III. 13 Tabani. prakse koja se dovodi u vezu sa Prorokovom ratnom taktikom. Ovdje je u glavnoj džamiji u četvrtak 30. III. 47 (isp. Na taj je način ustoličen na prijesto prvi abasidski kalif. i u toku veselja dao da se svi pogube. str. Izgaranje za pobjedom i očekivanje povoljnog ishoda borbe nisu više bili na strani sirijske armije. str. koji je 10 Isp. vol. Sa 12.) na lijevoj obali Velikog Žaba.najzapadniju islamsku provinciju. 18 Vol. Vidi str. Vidi Savvirus ibn- -al-M>uqaffa'. aprila 750. str. 12 Fakhri. 16 Tabari. Iz Palestine je 'Abdullah poslao jedan odred u potjeru za odbjeglim kalifom. C. str. slijedio je god. blizu Jafe. 186. stric novog kalifa. kojima je na čelu stajao 'Abdullah ibn-'Ali. III. SLABLJENJE I PROPAST UMAJADSKE DR2AVE 267 . 417—18. II. on i njegovi oficiri nastavili su da se časte uz prat- 14 Fakhri. str. II. 1943—9. str. VI. 45). Tri godine je 60-godišnji kalif. možda Busir al-Malaq u Fajumu. Tabari. VI. oktobra 749. pad glavnog grada Iraka Ku- fe. manje jedinice koje su bile zbijenije. 266 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO prije svog stupanja na prijesto za svoju upornost i izdržljvost u ratu dobio nadimak Marwan al-Himar (magarac)14. Još i danas pokazuju tu njegov grob. 1 Tabari. pritoke Tigrisa. vol. 17 Takođe Abusir. Pokrivši mrtve i umiruće kožnim pokrivačima. vol.'359. Tabari. str. On je njih 80 pozvao na svečani ručak 25. Ndcholson.00016 ljudi on se uputio iz Harana i sreo se (januara 750. str. jedan za drugim. Njegova glava i kalifska obilježja. str. Svi njezini glavni gradovi. 87. u kojoj je bio potražio utočište. juna 750. u abu-Futrus. Marwan se odlučio na zadnji očajnički potez. Sirija se našla na koljenima pred abasidskim pobjednicima. ali se i gorda prijestonica poslije nekoliko dana predala 26. Fakhri. 194. ali zato mnogo pokretljivije. Njihov vojskovođa 'Abdullah pribjegavao je svim potrebnim mjerama kako bi u korijenu istrijebio neprijateljski ogranak dinastije svojih rođaka. god. stari Antipatris na rijeci Audži. bilo je isuviše kasno da se popravi opća situacija. augusta 756) u egipatskom gradu Busiru17 (Busiris) i ubili izvan crkve. uveo sistem kohorti (karadls). god. II. koji se ustanicima predao bez većeg otpora. vol. S€yfoold (Ham burg. Dlnawiairi. otvorili su svoje kapije 'Abdullahu i kurasanskim trupama. 15 Ya'qubi. str. On je mjesto borbe u redovima (sitfuf). al-IskaVidardrai/In. vol. god. mučile su prastare razmirice. F. 77. javno izražena zakletva na vjernost abu-al-'Abbasu kao kalifu15. 98. i slj. str.

Aghdni. II. lilbn-ail-Athlr. 1. 92—6. str. 85. IV. de Goeje i de Jo'ng. Vidi Fakhri. I dan-danas se mogu čuti u Siriji muslimani koji govore o predstojećem dolasku Mu'awiyinog potomka. str.nju ljudskih jecaja i grcanja19. Iračani su se oslobodili sirijskog starateljstva. sve je bilo uzaludno. spada u kasnije poglavlje. 22 Taban. jer se nastupajuća dinastija u sprovođenju svoje politike mnogo više nego prethodne oslanjala na silu. ibn-Miskawayh. vol. Klijenti su bili emancipirani. II (Leydem. 9 :14—34) i uništenje Maimelulka u Egiptu od Muhaimmada Alije (Jurjl Zavdan. . po nalogu 'Abdullaha ekshumirani i oskrvnavljivani. pod vidom internacionalnog islama. Fakhri. Etudes sur le siecle des Omayyades (Beyrut. vol. 88. 707. Mrtvo tijelo Sulay-mana bilo je iskopano u Dabiku. Staru čistokrvnu arabljansku aristokrati ju zamijenila je oficirska hijerarhija. vol. Yai<quibi. Umajad-ski pad značio je mnogo više od ovoga. gdje je uspio da uspostavi novu slavnu dinastiju Uma-jada. str. 1871). koji je trebao da dođe i oslobodi ih jarma njihovih iračkih ugnjetača. 17. 391—408.. vol. str. str. Kinasrinu i drugim mjestima. Sirijci su prekasno uvidjeli da je gravitacioni centar islama ostavio njihovu zemlju i pomjerio se na istok i. str. 526. 427—8. 1930). str.9. str. Njihova posljednja nada bio je dugo očekivani Sufvani22. koja je za vrijeme Kalifata bila regrutovana iz svih slojeva naj- različitijih rasa.priču o Jehuovu istrebljenju Ahabove kuće (2 Car. 425—6. Irak je pozornica. vol. Čak ni mrtvi nisu smjeli izbjeći okrutnoj kazni koju su im određivali Abasidi. str. Od Kurasanaca je obrazovana kalifova tjelesna garda i Perzijanci su zauzeli glavne položaje u vladi. pošto su mu udarili 80 udaraca šibama. novom erom. II. str. Prvi put se u istoriji islama pored kalifova divana stavljao kožom presvučen sto. Dramatično bjekstvo mladog abd-al-Rahmana ibn-Mu(awiye ibn-Hisha-ma u Španiju. V.str. vol. Mubarrad. izd. str. 120. izd. III. VI. održanoj godinu dana ranije u džamiji u Kufi. str. Pravi arapski period u isto-riji islama sada je prošao i prva čisto arapska faza islamskog carstva počela je da se rapidno bliži svome kraju. vol. 427. Stari arabljanski muslimani i novi strani obraćenici počeli su se miješati i postepeno pretapati jedni u druge. Mas<uđi. vol. str. vol. 21 Mas'udi. Ispored/i . iranijanizam je trijumfalno naprijed kročio. 1320. Uhode i agenti poslani su po cijelom muslimanskom svijetu da tragaju za odbjeglim potomcima svrgnute dinastije. dok je tijelo Hishama bilo izvađeno iz grobnice u Rusafi. 19 Ya''qubi. Arabljan-stva je nestalo. neke vrste mesija.. val. vol. II. POGLAVLJE XXIII USTOLIČENJE DINASTIJE ABASIDA Treći čin velike političke drame islama počinje sa kalifom abu-al-'Abbasom (750 — 54) kao protagonistom te drame. U svojoj inauguralnoj besjedi khutbah. Taj mu je nadimak kasnije ostao.str. bilo je u pepeo spaljeno21. 204. prvi abasidski kalif govorio je o sebi kao o krvoloku al-sajfah1. Kufa. H. 471. str. Lammens. a u stvari to i jest bila nova era. IV. XVI. Aghdni. bili su. str. III. Ta'rikh Misr al-Hadith. 203—4. 329—30. 23 Tabari.. koji je bio potrebni . isp. mada su nekoliko puta s oružjem pokušali da povrate staru slavu. Abasidska vladavina nazvala je sebe dawlah23. str. Ibid. Šiije su smatrale da su osvećeni. gdje je nađeno balzamovano i. str. Ovo je bilo zlokobno. . 3. islam je i dalje živio i. na granici Perzije. Tajdrib al-Umam wa- Ta'dqub al-Himam. od kojih su neki »tražili utočište u utrobi zemlje«20. Jedino je izbjegao oskvrnavljenje grob pobožnog 'Umara II. 20 Ibn-Khaldun. 161. str. 1000. Yaqut. isp. postala je nova prijestonica. Cairo. 1925. 161—62).16. Sa padom Uma jada nestalo je sirijske slave i njezinoj je hegemoniji došao kraj. vol. 76. 115. 11. V. vol. IV. Theophanes. Smrtni ostaci kalifa pokopanih u Damasku.

Od samog početka radilo se na tome da vlast zauvijek ostane u rukama Abasida. pa čak i Kurasan5 nisu u potpunosti priznavali novog kalifa. 33. treće poslije ortodoksne (Rdshi-dun) i umajadske. 2 Iz rodoslovnog stabla na sljedećoj strani jasno se vide rodbinski odnosi između Abasida d Muhameda. Priznavanje od strane Egipta bilo je više nominalno nego realno. do 1258. Mada je. 318. USTOLIČENJE DINASTIJE ABASIDA 269 dadski kalif je isto tako bio svjetovnjački nastrojen kao i damaščan-ski. u kome su Arapi bili samo jedna komponenta među velikim brojem rasa. Hashim 'Attfullah l MUHAMMAD Abu-Talib ! 'Ali Al-<Abbas l •Abdullah Al-IJasan Muhammad 1. uspostavljenje teokratske države mjesto svjetovne (mulk). 1. umajadska prijestonica Iraka. V. 441. Al-MANSUR (754—75) Rodoslovno stablo na kojem su prikazani rodbinski odnosi između Abasida i Muhameda Bilo je i drugih razlika. Na njemu je dželat obavljao svoje poslove. koja je za vrijeme umajadske vladavine pomogla da potkopa javno povjerenje. Ovaj al- Saffčih postao je utemeljitelj najslavnije i najdugotrajnije islamske dinastije. U vrijeme njezinog ostvarenja pobjedu Abasida su uglavnom svi pozdravili kao početak istinskog shvatanja Kalifata. suprotno svom umajadskom predšasniku. On je bio okružen ljudima upućenim u vjersko pravo čiji je mecena on bio. str.20. Oman. koga je on istisnuo. 3 Tabari. Al-SAFFAH (750—54) 2. 316. Kao znak vjerskog karaktera svoje uzvišene službe. vol.dodatak carskog prijestola. Dobro organizovana propagandna mašinerija. a abasidsko internacionalni. Abasidsko carstvo bilo je neomuslimansko. Kasnije je širena teorija da će nestati čitavog svijeta ukoliko se obori ovaj Kalifat4. IH. str. Wasit. str. ibn-al-Athk. i'bn-al-Athlr. Od njih je on tražio savjete kad su bili u pitanju državni poslovi. Vjerska promjena zapravo bila je očiglednija nego stvarna. III. sada je razumno usmjerena na to da naklonost javnosti veže čvrsto uz Abaside. vol. tj. Spanija i sjeverna Afrika. Prvi put u svojoj istoriji Kalifat nije imao iste granice s islamom. vol. kalif je sada na svečanim prilikama i u vrijeme molitve u petak oblačio ogrtač (burdah) koji je nekoć nosio njegov daleki rođak. bag- vol. kakva je bila uma-jadska. odolijevao je . da bude konačno predana Isusu ('Isa). 36. V. Prorok2. Mesiji3. 4 Vidi str. 750. U jednom pogledu postojala je bitna razlika: umajadsko carstvo imalo je arapski karakter. Abasidski Kalifat poprimio izgled pobožnosti i simulirao religioznost. Sind. str. Nasljednici abu al-'Abbasa vladali su sa prekidima od god.

osobito zbog nasilja izvršenih nad njezinom dinastičkom kućom. Jedna čudna nova sekta perzijskih ekstremista. odsječena glava blizu buntovničke Kufe i poslata kalifu14. god. 429. rano u svojoj 30-toj godini9. Alijine pristalice nisu nikad prestale da vrše destruktivan uticaj na državnu politiku islama i neprestano su tvrdili da su njihovi imami naslijedili •Abd-al-Muttalib 'Abdullah MUHAMMAD Abu-Talib Al-<Abbas (predak abasidskih kalifa) FATIMAH + <ALI Al-Hasan Al-Hasan 'Abdullah . Njegov stric 'Abdullah. str. 270 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO dinastiju postavio na čvršće noge nego al-Saffah. On je novu 5 Dimaw)ara. str. Tabani. Sirija je bila u stalnim nemirima. Za nepomirljive Ali- jine pristalice abasidski kalifi bili su uzurpatori. Abasidsko-pro-Alijin savez. čijem su maču Abasidi dugovali svoj dolazak na prijesto poslije 'Abdullaha. II. jer su za zakonite kalife. Osjećajući se nesigurnim u kolebljivoj i pro-Alijinoj Kufi. Muhammad je bio obješen 6.jedanaest mjeseci6. 373. II. 372—3. Ona ga je pokopala svojim ruševinama10. 434. junak kod Žaba. 8 Na lijevoj strani Eufra/ta. pravi osnivač dinastije Njegov brat i nasljednik abu Ja'f. Kurasanski vođa. Poslije sedmogodišnjeg zatočen ja on je svečano sproveden u kuću čiji su temelji namjerno bili sazidani na soli. Tabani. bio je napadnut dok je bio u audijenciji kod kalifa i mučki ubijen11. Na povratku u svoju provinciju Kurasan. a pored toga njezin južni položaj činio ju je nezgodnom da postane centar države. Svih 35 kalifa koji su poslije njega vladali bili su njegovi direktni potomci. decembra 762. vol. Hasanov praunuk13. ali ga je u novembru 754. pokazao se jednim od najvećih. vol. str. 61—6. abu-Muslim je bio nagovoren da se sa svoga puta svrati u posjetu kalifovu dvoru. str. V. Odmah poslije pobjede kod Nasibina došao je na red sam abu-Muslim. III. abu- Muslim potukao kod Nasibina (Nisibis). koja je pokušala da poistovjećuje kalifa sa bogom. • Ya<qubd. 7 Ya(qubi. Al-Saffah je umro od malih boginja u novopodignutoj prijestonici. koji je za vrijeme vladavine al-Saffaha bio upravitelj Sirije. koju su predvodili Ibrahim i njegov brat Muhammad. borio se za kalifski položaj sa svojim bratićem. na sjeveru Iraka. One Ali-jine pristalice koji su naivno smatrali da se Abasidi bore za njihovu stvar uskoro su se razočarali. koji je bio učvršćen jedino osjećajem zajedničke mržnje protiv moćnog neprijatelja. bila je okrutno ugušena. nije mogao dugo nadživjeti pad toga neprijatelja. str. 87—8. kojom je skoro samostalno upravljao. Ibrahlmu je 14. ibn-aJ-Athir. nemilosrdno je ugušena (75812). oko koje je svuda bila voda. 338. al--Saffah je sazidao dvorsku rezidenciju al-Hishimiyah7 (prema Has-himu. vol. u Medini. Rawandiyah.ar (754—75). str. Dinawari. sa nadimkom Al-Nafs al- Zakiyah (čista duša). oni priznavali Alijine i Fatimine potomke. 367—72. koji je sada uzeo počasni naziv al-Mansur (bogom obdareni pobjednik). Iz istih razloga nije htio uzeti i Basru. vol. februara 763. mada i najneskrupuloznijih od svih Abasida. III. str. • Dl<nawari. Al-Mansur. god. Mjesto je danas sasvim pusto. vol. starom pretku porodice) u Anbaru8. imame. Pobuna nezadovoljnih šiija. str.

Mas'udi. Madinat Al-Mansur. Hitti. vol. VI. 245—65. 12 Talbairi. god. Prvi je htio da osveti abu-Muslima. 191. . Ya'qu>bi. vol. tu je Eufrat. on je ponovo preduzeo. Al Mansurovi su generali u svom pljačkaškom pohodu. Al-Mansur se zaustavio na tom mjestu nakon što je pretražio velik broj drugih. 105—17. Na indijskoj granici.. Kada je kalif čvrsto uhvatio u svoje ruke situaciju u zemlji. pokoren je Kandahar (al-Qunduhar). 315—16. IH. str. Raka i 15 Jajari. Ravand je taio grad blizu Isbahain<a. 37. pozornici legendarnih avantura koje je Shahrazad divno opisao u Hiljadu i jednoj noći. str. prema njegovim riječima. koji je imao svoju rezidenciju u al-Salam Hašimiji.Al-Husayn IBRAHIM (+ 763) MUHAMMAD (+ 762) Alij ini potomci 10 Tabari. Dlnawari. 762. ibn-Qutayibah. koji će nam dovesti sve što daje Sirija. Ponovo su uspostavljene oborene pogranične tvrđave (thughur) Malatja (Melitene). 14 Tabari. V. najzad je bila privremeno umirena. str. 16 Ya'qubi. vol. gdje se kalifova vlast nije pružala dalje od Kejravana. III. USTOLIČENJE DINASTIJE ABASIDA 271 u velikoj mjeri mudrost i neku vrstu naročitog božanskog nadahnuća koje im je u amanet ostavio Prorok. Ma<arif. vol. II. U stara doba na tome mjestu ležalo je sasanidsko selo istog imena22. 354—8. gdje je stvarno samostalno vladala neka porodica visokih funkcionera propalog Sasanid-skog Carstva. U Kurasanu su ugušeni ustanci koje su podigli Sunbad (Sinbadh Magian 755) i Ustadhsls (767—815. vol. bogate prostrane doline sjeveroistočno od Himalaja. Baghdadi. 119—20. uda- rio je kamen temeljac svojoj novoj prijestonici Bagdadu. str. 11 Ibid. »izvanredno pogodno za vojnički logor. Perzija. Mas'udii. 381.. Tako je još jedanput veći dio islamskog carstva bio konsolidovan. u kojoj su se jaki nacionalistički osjećaji miješali sa starim Zaratustrinim i ma-zdakiijtskim vjerskim idejama. III. atr. vol. 330. III. južno od Kaspijskog mora (Bahr al-Khazar). II. Pored toga. dta- -al-Athir. u stvari. vol. u Kilikiji17. Iz Basre je poslata flota u deltu Inda da kazni gusare koji su se usudili da opljačkaju Džudu. vol. 189— 203. str. U Španiji je abasidski kalif našao u Umajadu 'Abd-al-Rahmanu (čija je majka kao i al-Mansurova16 bila Berberka-robinja) više nego običnog rivala. 376—8. 436. str. između Kufe i Hire21. gdje je nađena Budina statua bila porušena20. »jer je«. Kalifova vojska doprla je sve do naftonosnih izvora u Bakuu18 i na njih je udaren porez. ubitačne pogranične ratove protiv vječnih zapadnih neprijatelja Bi-zantinaca. 441—2. vođeni duže od jednog stoljeća. 13 Vidi gornje rodoslovno stablo. 26. VI. u vidu pljačkaških pohoda na obližnja uporišta. str. koji su. ovdje je Tigris. 129—33. koji će nas povezivati sa zemljama sve do Kine i donijeti k nama sve što daju mora. među ostalim mjestima. u Maloj Jermeniji. Tom prilikom je privremeno anketiran19 brdoviti Tabaristan. i slj. str. vol. 368—9. i Masisa. sa prekidima. Jermenije i okolnih zemalja. str. Dalje. str. izd. str. jedini izuzetak činila je sjeverna Afrika. str. koje znači »dat od boga«. str. kao i prehrambene produkte Mezopotamije. Dlnawari. 54. došli sve do Kašmira (ar-Qashmir).

449. str. vol. 19 Ya'qubi. dalje na sjever. Pored palate stajala je velika džamija. Yaqut. 237. str. vol. I (Cairo. Ura i drugih prijestonica starog Orijenta. 22 Ibid. Prije svoje smrti al-Mansur je na obalama Tigrisa izvan gradskih zidina sazidao još jednu palatu. IV. I. . 28 Yaqut. 73. 25:16—17) i. 294 = Hitti. str. Ta'rikh Baghdad. 238. visokim 20 stopa. str. 238. koji je brzo otkrio zabludu. zbog čega se nazivao Okrugli grad (al-mudawwarah). Bttldan. Bulddn. i poslije mnogih igara sud- 23 Tabori. 20 Baladhuri. sa dvostrukim zidovima od cigle. str. svoju porodicu i kurasansku tjelesnu gardu u svakom slučaju se pokazao povoljan. od kojih su se četiri glavne ceste. vol. III. koja se zbog pozlaćenog ulaza nazivala Zlatna vrata (bab al-dhahabj ili Zelena kupola fal-qubbah al-khadrd'). str. vol. 326. Momenat u kome je al-Mansur počeo graditi ovu vojničku postaju za sebe. Mansur >e utrošio nekih 4. koja je bila namijenjena kalif ovom sinu. 235. 272 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO susjedne zemlje«23. koji je opasivao centralni prostor. U izgradnju svoga grada. str. 683. 272. ovaj al-Mansurov grad naslijedio je moć i ugled Ktesifona.. str. što je značilo da je opasnost od neprijatelja uvijek prijetila gradu. zanatlija i radnika koji su bili dovedeni iz Sirije. str.000 arhitekata. str. koje su polazile iz centra kruga. vol. str. str. 69—70. Yaqut. Baladhuri. II. Tabari. I. dubokim jarkom i trećim unutarnjim zidom. Ninive. I. Buldan. 5. vol. Kao da je iznikao na poziv čarobnjačkog štapića. po kojoj je palata dobila naziv. II. 457. str. Kasnija tradicija stavila je na njezin vrh statuu konjanika s kopljem u ruci. 276. vol. str. Na taj je način čitav masiv činio koncentrične krugove s kalif ovom palatom. str. 21 Ya'qubi. vol. vol. 67—8. vol. dizala se u visinu od 130 stopa. vol. dostigao visok ugled i sjaj kojemu nema premca u srednjem vijeku. 183^i. str. III. 683. str. 18 Mas'udi.17 Ya'qubi. izuzev možda Carigrada. I. vol. 27 Vol. 1. Ya'qubi. 446—7. Babilona. vol. u onoj istoj dolini u kojoj su našle mjesta neke od najmoćnijih prijestonica starog svijeta. Kupola dvorane za prijeme. I. On je po obliku bio okrugao. zrakasto razilazile kao žbice na kolskim kotačima na četiri strane carstva. dok je cigla bila pravljena na licu mjesta. primjećuje da je statua neminovno uvijek pokazivala isti pravac. jer je bila nalik na balčak sablje. prestolonasljedniku al-Mahdiju. koje je u vrijeme opasnosti pokazivalo iz kojega bi se pravca mogao očekivati neprijatelj26. 26 Khatlb. koji je bio završen u roku od četiri godine. Yaqut. 477. str. I. Mezopotamije i drugih krajeva carstva25. str. Ya<quM.883. vol. Zidovi su imali četvera vrata s jednakim rastojanjem. kako je predskazao dvorski astrolog28. Yaqut. str. III. Susjedne ruševine sasanidske prijestonice Ktesifona poslužile su kao kamenolom za novi grad i snabdijevale su ga građevinskim materijalom. Khatlb. str. str. značaj a. i izjavljuje »da su muslimani i suviše bistri da bi povjerovali takvim fabrikacijama«27. Za nekoliko godina grad se razvio u središte obrta i trgovine i postao važan politički centar internacionalnog. 1931).000 dirhama24 i zaposlio je oko 100. treću palatu nazvanu al-Rusafah (uzdignut put). Khattb. 66—7. Madlnat al-Salam (grad mira). ležao je na zapadnoj obali rijeke Tigrisa. 445. 684—5. zvanično ime koje je al-Mansur dao svome gradu. II. Ona je nazvana Qasr al-Khuld (palata vječnosti) zato što se pretpostavljalo da se njezini vrtovi mogu takmičiti sa vrtovima raja (Koran. 25. I. 24 Al-Khatlb (al-Baghdadi). 25 Tabari.

III. Imao je više od 60 godina. str. crne puti i tanke brade37. vol. zarobio u Balku. u stvari. oktobra 775. 290. 322—4. opet. Mas'udu. tako da je njegovu kćerku odnjegovala žena ranijeg kalifa. Kako je bio neprijatne ćudi i krutih manira. Postepeno su sebi krčili put perzijske titule. On je bio mršav. I. Već u prvo vrijeme abašidske vladavine Khalid je postavljen za šefa finansijskog odsjeka (diwdn al-kharaj). 33 Ibn-al-Faqih. izgleda. naravno. nedavno je ponovo oživio postavši glavni grad novog iračkog kraljevstva pod pravim arabljanskim kraljem Fejsalom. str. Fakhri. Arapski islam potpao je pod perzijski uticaj. ovaj službenik perzijskog porijekla. Mas'iidi. 341. vol. Yaquit. visok čovjek. 818. Perzijska vezirska Pofl al-Mansurom se prvi put pojavljuje u porodica islamskom upravnom sistemu perzijsko zvanje vezirat. ali je on potajno bio sahranjen u sasvim drugom grobu da ga nijedan neprijatelj %ie bi mogao naći i obeščastiti36. U starosti se istakao prilikom zauzimanja jedne bizantijske tvrđave34. Khalid ibn-Barmak prvi je držao to visoko zvanje30. vol. izgladio je grube crte primitivnog arabljanskog života i utro put novoj eri. 211. VI. kao i perzijske ideje i misli. vol. Tanblh. God. qalanis). Islam je ostao državna vjera i arapski jezik je i dalje ostao službeni jezik državne administracije. 14. 32 Tabaci. Samo na dva područja Arabljanin je ostao pri svom. str. II. perzijske pjesme. gdje je wazir možda upotrijebio em za al-Haimdani u istom smislu kao u suri 20 :30. Khalid je bio u vrlo dobrim odnosima s al-Saffahom. 314. 497. 36 Ibn-al-Athlr. 13. nego ministar u kasnijem značenju riječi. 206. Khalidova majka bila je ratna zarobljenica koju je Qutaybah ibn-Muslim god. str. III. u čemu su ga. Tabari. Perzijski uticaj. Mada. 705. 31 Ibn-al-Faqih. god. svećenički poglavar u jednom budističkom manastiru li istom mjestu31. gdje je ugušio opasan ustanak33. vol. 371. 765. bio višeo živi javan je iranskog despotizma a manje arabljanskog šeikata. Sto grobova bilo je iskopano za njega u blizini svetog grada.USTOLIČENJE DINASTIJE ABASIDA 273 bine. treba upozoriti. on nije bio vezir35. str. 34 Tabani. Na jednom hodočasničkom pohodu al-Mansur je blizu Meke umro 7. slijedili njegovi podanici29. str. str. 35 Isp. 1181. kćerka bila odgojena od Khalidove žene32. Ibn-Khallikan. u stvari. on je » Tabani. 840. Kalifat je. Pričaju da je al-Mansur prvi prihvatio karakteristično perzijsko pokrivalo glave (pl. str. str. VI. Njegov otac bio je barrnak. 340. str. 30 Isp. str. perzijske ljubavnice. IV. vol. ibn-al-Athlr. str. Ovdje su kalifi obrazovali vladu po obrascu sasanidskog kosroizma. 37 Tabari. III. čija je. 391. perzijska vina'i žene. u više je prilika bio kalif o v savjetnik i osnivač istaknute porodice vezira. tj. II. vol. on je preuzeo upravu nad Tabarista-nom. str. Tanblh. 18 — Istorija a^apa 274 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO . Novi lokalitet otvorio je put idejama s Istoka. vol. Str. koju karakteriše njegovanje nauke i drugih plemenitih zanimanja. vol.

Ja'far je stekao veliku slavu zbog svog govorničkog dara. Zgrade su se sa prostranim baštama nalazile pored rijeke Tigrisa. Yahya. str. -str.676. vezirom sa neograničenom vlašću. Na taj je način nestalo čuvene porodice koju je zasnovao Khalid al-Barmaki i ona se više nikada nije pojavila. al-Mahdi (god. Kada je Harun poslije kratke vladavine svoga brata al-Hadija (785—6) postao kalif. 28.18—19. 674—6. a dvije polovine njegova tijela na druga dva mosta44. ne uzimajući u obzir zemljišne posjede. bio više nego literat. vol. 89 Vidi ibn-Khallikan. 775—85) povjerio je odgoj svoga sina Haruna. vol. On je. 201. 28. Kao razlog ovog ubistva istoričari obično navode da mu je kalif kao prijatelj iznmladih dana dozvolio da se samo formalno oženi njegovom ljubimicom sestrom al-'Abbasom. str. palate i namještaj. Davao je ton modi. otkrio da mu je ona rodila sina. vol. Khalidovu sinu Yahyi. 803. koga je bila sakrila^ u Meki45. imenovao je Barmakida. 520. Međutim. Najzad. Al-Fadlu se pripisuje uvođenje svjetiljki u džamijama za vrijeme mjeseca ramazana. 48 TabaVi. str. za koju govore da je samo u novcu. str. 361. III. Isp. I. str. 11. III. Njegova odrubljena glava bila je nabijena na kolac na jednom mostu u Bagdadu. str. USTOLIČENJE DINASTIJE ABASIDA 275 bio na svetom hadžu. I danas u svim zemljama gdje se govori arapski riječ barmaki se upotrebljava kao sinonim velikodušnog čovjeka. gdje su živjeli raskošnim životom. Mas'udi. bio ubijen 70-godišnjak Ja'far. III. I ono što su smatrali da treba dati klijentima. Članovi porodice Barmakida nagomilali su bajoslovno blago. 645. 49 (Zqd. bila je konf iskovana46. do 803. i njegova dva sina al-Fadl i Ja'far u stvari su upravljali carstvom od 786. VI. vol. Ovi Barmakidi su imali palate u istočnom Bagdadu. 40 Vidi Tatari. panegiričarima i svojim pristalicama bilo je dovoljno da njihove ljubimce učini bogatim. god. al-Mansurovom nasljedniku. 843. koga je još s poštovanjem nazivao »ocem«. vol. str. 41 fabari. str.000 (dinara). džamija i drugih javnih radova izvedeni su zahvaljujući inicijativi i izdašnom pomaganju Barmakida. koji je umro 805. Mas'udi. oni su svi nekoliko vjekova slijedili njegovu politiku. vol. III. II. zahvaljujući njemu. Šiitski Barmakidi postajali su suviše moćni za energičnog i odlučnog Haruna (786 —809). T'abari. arapski istoričari smatraju Barmakide osnivačima staleža koji oni nazivaju »ljudi od pera« (ahl al-qalam). str.izrazit kontrast kalifima koji su poslije njega došli. isto kao što su Uma-jadi išli stopama svoga pretka Mu'awiye. vol. iznosila 30. Uglavnom. III. 3. Bak/an. god. Njihova velikodušnost bila je poslovična. i govori se da treba zahvaliti njegovom dugom vratu što je uvedelna moda nošenja visokih ovratnika42. 288. došlo je vrijeme da se kalif oslobodi ovog perzijskog tutorstva. str. 387—94. 676—7. vol. " Jahiz. VI. Najprije je god. vol. III. a izreka »darežljiv kao Ja'far«39 poredba je koju svugdje u arapskom svijetu svi razumiju. vol.38. i slj. na čijem kalifskom svodu nisu mogla biti dva sunca. str. jer se sumnjalo u njegovu moralnost43. II. III. međutim. vol. Njegov otac Yahya nije odobravao intimno drugovanje Ja'farovo sa kalifom Harunom. vol. Iza ograde nalazile su se manje građevine unutar svojih ograda. 45 Tabari. literarnih i spisateljskih sposobnosti41. vol. Baladhuri. Ovdje je Ja'farova palata al-Ja(fari postala jezgro velike grupe veličanstvenih rezidencija u koje se kasnije nastanio al-Ma'mun i pretvorio ih u kalifsku palatu (dar al-khilafah). Starac Yahya i al-Fadl umrli su u zatočenju. Sva porodična imovina. III. str. Kasnije je. međutim. 306—8. 185. pt. . 44 'Iqd. dok je 38 Ya'qi3bi. str. ibn-Khaldun. Kitdb al-'Uyun. Velik broj kanala40. 363. str. 680. Fakhri.. str. 223—4.

Od njih dvojice Harun je. Al-Wathiq (842) 10. Al-Mu'ta?im (833) 9. Poslije al-Wathiqa država počinje propadati. lični interesi. P. Al-Man§ur (754) 3. Prema tome. de Jong (Leyden. Karlo Veliki održavao je prijateljske odnose sa Harunom jer se nadao da bi mogao u njemu naći saveznika protiv neprijateljski raspoloženog Bizanta. i Harun al Rašid. doživio je svoj zenit u periodu između vladavine trećeg kalifa al-Mahdija. Odnosi sa Francima U devetom vijeku pojavila su se u međunarodnim odnosima dva velika vladara: Karlo Veliki. al- Ma'mun »središnja ličnost«. Uvid u postepeno zadobijanje moći i napretka Abasidskog kalifata na vrhuncu njegove slave najbolje se može dobiti iz ispitivanja njihovih odnosa sa stranim državama. nije daleko od istorijske istine izreka koju citira sastavljač zbirke pjesama al- Tha'alibi1 (f 1038) da je među abasidskim kalifima al--Mansur bio »otvarač«. 4. po redu kalifa. Al-Amln (809) 7. dostigla je svoj najsjajniji period političkog i duhovnog života odmah poslije dolaska na vlast. ZLATNI VIJEK ABASIDA 277 života u prijestonici Bagdadu i letimičnog pregleda jedinstvenog duhovnog buđenja koje je dostiglo svoj vrhunac za vrijeme vladavine al-Ma'muna. potpuno propala i došla u ruke Mongola 1258. ovoj dvojici istaknutih kalifa. dok najzad nije za vrijeme kalifovanja al-Musta'sima. Al-Mahdi (775) 2.POGLAVLJE XXIV ZLATNI VIJEK ABASIDA Al-'Abbas 1. naravno. al-Wathiqa. u prvom redu. koji su osnovali al-Saffah i al-Mansur. na istoku. Al-Saffahi (750) 2. 1867). abasidska dinastija je stekla slavu u narodnoj mašti i postala najslavnija u istoriji islama. god. na zapadu. 71. koji su uspjeli da osnuju moćnu i . Prijateljske uzajamne odnose koji su vladali između ova dva vladara podsticali su. a osobito u danima Haruna al-Rašida i njegova sina al-Ma'muna. izd. Al-Mutawakkil (847> Abasidska dinastija. i devetog. 37. Zahvaljujući. Al-Rashld (786) C. bez sumnje. proučavanja dvorskog i aristokratskog 1 Lata'if al-Ma'arif. bio moćniji i predstavljao je višu kulturu. Bagdadski Kalifat. al-Mu'tadid (892—902) »zatvarač«. Al-Ma'mun 813) 8. kao i druge u muslimanskoj istoriji. str. Al-Hadi (785) 5. a Harun je želio da iskoristi Karla Velikog protiv svojih rivala i smrtnih neprijatelja susjednih Umajada u Španiji.

Dok se aluzije prave na druge diplomatske i kurtoazne izmjene. a možda i do samog Carigrada. pripovijeda da su se jednom prilikom poslanici velikog kralja Zapada vratili kući »od perzijskog kralja Aarona« sa bogatim darovima. Od njih četiri samo je u dvije bila izvršena opsada grada: jedanput je to učinio Yazid (49/669). 782. Harun. Priča seo čigled-no zasniva na krivom prevodu u izvorima izraza (clepsydra). Ovo je bilo posljednji put da je neprijateljska arapska armija stajala ispred zidina gorde prijestonice. duž cijelog graničnog područja Male Azije i Jermenije7. 1895). u stvari. njegov mladi sin i kasnije nasljednik. bila je prisiljena da traži mir i da zaključi veoma ponižavajući sporazum. međutim. miomirisi i slon2. god. 5 Vol. 11. i prev.. 459. Isp. Čudno je što o ovim poslanstvima i poklonima. nema ni riječi o pomenutom događaju. 278 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Odnosi sa Borbu između Kalifata i Bizantijskog Carstva. * »Annales regni Francomm«. kao i mnoge druge sitne istorijske pojedinosti. str. i 806. Pertzii i F. k°Ja Je traiala duže od Jedn°g stoljeća. str. Ovaj se izvještaj zasniva na kraljevskim analima (Annales royales)3. Unutarnje razmirice koje su uznemirivale arapsku državu imale su za posljedicu premještanje pri-jestonice u udaljeni Bagdad. str. Irena.8 arapske snage su doprle do Bosfora9. groba4. * Kuttitbi. 574. Takođe se sumnja u tvrdnju da su uz Harunov pristanak Karlu Velikom predati ključeve crkve Sv. u izmjeni većeg broja izaslanstava i poklona. koji su. koji je lično poznavao Karla Velikog i ponekad se izdaje za njegova sekretara. I. među kojima su se nalazile tkanine. H. znači napravu za mjerenje vremena pomoću vode i odnosi se na izvještaj o darivanju sata. prema kojemu se obavezala da će u polugodišnjim ratama plaćati danak od 70. a drugi put Maslamah (98/716). Uzajamni srdačni odnosi našli su izraza. vol. koji. Al-Mahdi. Seances et travaux. koji je s ostalim darovima došao iz Bagdada. Međutim. 43 (Hamovar. ali ti sukobi nisu bili tako česti i uspješni. prema pisanju zapadnih pisaca. koja je upravljala mjesto sina Konstantina VI. obnovio je treći kalif al-Mahdi (775—85). 123—4 4 Vidi str. potpuno šute muslimanski autori.naprednu državu. prvi abasidski kalif. 1923). govori o sedam. fasc. 114. možda Mihajla II. U toku ove borbe Harun se tako istakao da mu je otac dao počasni naziv al-Rašid (pošten- iskren) i odredio ga za drugog legitimnog nasljednika na prijesto.12—13. Fawat. Kunze u Scriptores rerum Germanicarum. prema kazivanju. Od njih se dvije pripisuju Harunu. Halphen (Pariš. I.000 dinara10. U . Congres frangais de Syrie. 15— 39. G. dok se suprotna bizantijska linija pomicala naprijed. Louis Brehier u Chambre de Commerce de Mar- seille.000 do 90. 47. Vie de Charle Magne. 197—8. đtr. L. '/qd5 navodi više slučajeva prepiske između umajadskih kalifa i bizantijskih careva. Turska tradicija. koja su se pružala od Sirije do Jermenije. Muslimanska pogranična linija utvrđenja (thughuT). Oni dalje govore o jednom komplikova-nom časovniku. 2 (1919). vol. ko-mandovao je poduhvatom. To je omogućilo Konstantinu V (741-75) da pomakne granice Carstva dalje na istok. U njemu se dalje govori o jednoj delegaciji »indijskog kralja« koja je Harunu donijela vrijedne darove i bila primljena sa velikom pompom. poslije njegiova starijeg brata Muse al-Hadija. sto. izmijenjani između 797. obnovio je »sveti rat« protiv Bi-zantinaca i izveo jedan sjajan i uspješan napad na samu neprijateljsku prijestonicu. povlačila se unazad. odnosno o devet. izd. God. Prve tri uputili su umajadski kalifi Mu'awiyah i Sulavman11. 307. izd. Jedan franački pisac. * Eginard. Bile su svega četiri ekspedicije koje su doprle do Carigrada. izmišljen. Jedan drugi izvor6 konstatuje da je Harunov sin al-Ma'-mun primio naročito bogat dar od svog savremenika »rimskog kralja«. podatak da je Harun poslao orgulje Karlu Velikom jest.

e. str. rodno mjesto osnivača vladajuće dinastije17. vol. III. Mada je al-Mu'tasimova ogromna vojska. Ohaibot. Očekivalo se da će arapske snage nastupati prema Carigradu. al-Rašid zatraži pero i mastilo i na poleđini omalovažavajućeg pisma napiše ove riječi: U ime boga milostivog i dobrostivog. da mu vrati plaćeni danak. str. 55. Poslije 806. 1905).). vol. Teofan. učinjen je samo jedan ozbiljan pokušaj da se osigura uporište s druge strane gorja Taura. koju je osnovao Leon III (717 — 41). vol.Arabljanskim noćima i drugim arapskim viteškim romansama muslimanske ekspedicije protiv Carigrada čine sadržajnu tematiku koja je jako uljepšana. koju je on svmgnuo sa pnijestola. III {Pariš. 10 Tabari.saracensfciim istomišljenikom«. Hiraqlah) i Tjane (al- Tuwanah) 806. str. vol. može se smatrati. Charles Diehl. sine đaurke majke. 15. tada al-Ra-šida. naziva Leona ». 278. preduzeo nekoliko ratnih pohoda.-B. Ammuriyah). ar. 8 Kitab al-'Uyun. A.. str. bila je »prva žena u bizantijskoj istoriji koja je sa punom vlašću upravljala državom«12. To je pokušao al-Mu!ta-sim 838. Vjeran svojim riječima. One su naročito cvjetale za vrijeme krstaških ratova. nametanje sramotnog danka na samog cara i na svakog člana njegova kućanstva15. I (Madisom. Irena. 3. Znaj da sam pročitao tvoje pismo. a Tabari (vol. 478. History of the Byzantine Empire. ZLATNI VIJEK ABASIDA 279 koje je sklopila carica. pokušaj nije uspio u cijelosti. I. On j>e sa svojim nasljednicima stajao na čelu ikonoklastiSkog pokreta. On je bio arapskog porijekla. uputio je poslanike u Veneciju franačkom kralju i na umajadski dvor u Spaniji da traže pomoć. gospodara vjernika. »snabdjevena bolje nego ijedna druga vojska ranijih kalifa16«. Kulminacija njihova bilo je zauzimanje Herakleje (ar. Razjaren od ljutnje. G. god. koji je ležao na mjestu današnjega Skutari (Uskudar). god. Tabari. 503 — 4) u 165. str. Ives (Priniceton. str. Tadašnji car Teofil (829—42). 486) iu 164. 9 Teofan. 13 Niqfur tt arapskim izvorima. Ragozin. izd. 2 Vasiliev. Rimljaninu psu. Harunov sin. ali je našao smrt (833) u blizini Tarza. koji je pisao 'god. 291. 695. 813. 1928). Što se tiče odgovora. Chronicle. pored udaranja poreza. prev. 405. 287. možda potomak Gasanida Jabale. godine. Salam14. prodrla u srce >.rimske zemlje« i privremeno bila zauzela Amorij (Amorio>n. (tvrdi (str. History of the Byzantine Empire. Irena (797 — 802). U ovim ekspedicijama on je opustošio Malu Aziju. Poslije al-Mu'tasima Arapi nisu više .nosi tragove muslimanskog uticaja. Yai<qubi (vol. tvoje će ga oči morati gledati. lično komandovao bitkom. 1925). Vasiliev. J. pit. str. koji . Od Haruna. a tvoje ga uši neće morati slušati. III. koja je ležala pored Eufrata i dominirala sirijskom granicom. B. Teofilu je već jednom prijetila opasnost s Istoka kada je al-Ma'mun. 504. označavaju najvišu tačku do koje se uspela abasidska država. ali su se vratile kada su primile alarmirajuće vijesti o vojnoj zavjeri u zemlji. III. koja je prigrabila prijesto. Nikeforu. vol. Harun je odmah iz svoje omiljene rezidencije u gradu Raki. prav. S. i. 11 Vidi str. Miohel le Svrien. 456) da je Hairuin napredovao sve do Hrisopolisa. 192. sto. Ovaj događaj i datum u vladavini Haruna al-Rašida. pa je čak zahtijevao od kalifa. str. bojeći se da ne izgubi prijestonicu. Nju je naslijedio Nikefor I13 (802 — 11). god. koji je odbio uslove ugovora 7 A. sltr. bila je posljednji vladar iiz dsauirijske ili sirijske dinastije (717 — 802). stavlja ekspediciju u 163 (780 n. II.

519. Jedan arapski geograf18 tvrdi da je tada bila zavedena praksa da se tri puta godišnje vrše pljačkaški upadi: jedan zimi/ koji je bio ili krajem februara ili prvih dana marta. Mas'uidii. vol. Takvi su upadi dobro dolazili za odr- 14 Tabari.. kojoj kasnije generacije. 696. Njegov sjaj išao je uporedo sa blagostanjem carstva kome je bio glavni grad. najboljim stvarima koje je Orijent mogao proizvesti. 15 Ibid. sa trajanjem od 60 dana. niti se dogodio duboko na neprijateljskom tlu. tako da je u arapskoj . 14. kada se on 825. koja je došla do izražaja oko sredine desetog stoljeća. str. Mada nije bilo prošlo ni pola stoljeća. Onim njegovim nasljednicima koji su preko granice slali armije više je bilo stalo do pljačkanja nego do osvajanja. Jedna od manjih dinastija. prema tradiciji. sa mnogim dogradama za hareme.i. god. Samo na jedno sveto hodočašće. 337—52. eunuhe i specijalne službenike. de Goeje (Levden. Ona je davala ton modi otmjenog društva i prva je počela da ukrašava cipele dragim kamenjem20. On je počinjao 10. 259. 280 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO žavanje oružanih snaga u pripravnosti i donosili su unosan plijen. izd. Vrpcu a la lUlayyah brzo su prihvatili kao ukras savremene mode22. vol. O tome ćemo čuti kasnije. 19 Tabari. Unutrašnje slabljenje muslimanske države počelo se odražavati i na njezinim odnosima sa vanjskim državama. III. dvorsko bogatstvo i raskoš zablistali bi u punom sjaju. .. vol. prijemi stranih izaslanstava. str. str. zavjesama i minderlucima. Hamdanidi u Alepu.preduzimali nijednu ozbiljnu ofanzivu protiv Bizanta. koji su u ranijim islamskim borbama igrali značajnu ulogu. Kitdb al-Kharaj. str. Na svadbenoj svečanosti kalifa al-Ma'muna. 696. započinjao je 10. zauzimala je jednu trećinu okruglog grada. Bagdad je do toga vremena iz ništa izrastao u svjetski centar bajoslovnog bogatstva i političkog značaja i postao jedini grad koji se mogao takmičiti s Carigradom. npr. U to je vrijeme Bagdad postao »grad koji nije imao premca na čitavom svijetu«19. dok je treći. II. Zubavdah. Osobit utisak ostavljala je dvorana za prijeme sa svojim ćilimima. prvobitni nacionalni arapski motiv i u velikoj mjeri religiozne pobude. 1889). preduziman u ljeto. Ya<qufbi. godišnjom Buranom23. hodočašća. 72. Kraljevska palata. 1236. 17 Michel le Svriein. doduše ne tako važnih. vol. kćerki al-Mahdija i Harunovoj polusestri. vjenčavao sa 18. II. 709—10. 523. koja je oko glave nosila vrpcu iskićenu draguljima da bi pokrila neki nedostatak na svom čelu. str. Ipak je tokom cijelog devetog stoljeća svake godine skoro redovno dolazilo na istočnoj granici do neprijateljskih sukoba. vol. latila se oružja protiv Bizanta rizikujući Kalifat. Nekadašnja slava Bagdada Istorija i legenda se slažu da je najsjajniji period bagdadske istorije bio za vrijeme kalifova-nja Haruna al-Rašida 786—809). III. Međutim. žena i stričevićka kalifova. utrošena je bajoslovna suma novca. Diniawar. kažu. Ni u jednom slučaju sukob nije imao nekog većeg značaja. maja i trajao 30 dana. 18 Qu>damah. kćerkom svoga vezira al- Hasana ibn-Sahla. jednako kao i njenom mužu pripisuju aureolu slave i otmjenosti. str. potrošila je tri milijuna dinara. 386—7. Naročito o svečanim prilikama.str. Zubavdah je imala rivalku u lijepoj (Ulayyi. podnosila je na stolu samo zlatno i srebrno posuđe ukrašeno draguljima. 1. kao što su bili. III. drugi u proljeće. str. str. sada su postali kudikamo manje važni faktori. . svadbe. ustoličenje kalifa. jula. U te troškove bili su uključeni i izdaci za izgradnju vodovoda kojim se Meka snabdijevala vodom iz izvora udaljenog 25 milja21. 1.

Oni su sjedili ria^ zlatnom minderu.000 dir- 24 Taibari. 279. I. Yaqut. vol. muzičare. Prema jednoj priči. 337. izd. od kojih je 12. U bašti su se divili vještački zakržljalim palmama. str. Ovaj iznos je povećao na 20. str. Ansab al-Ashraf. vol. Svaka od njih koštala je 3. I. Kuglice od moška. Tha'alibi. vol. Na stranicama zbirke al- Aghani ima mnoštvo poučnih anegdota iz kojih nije teško otkriti srž istine. imao je velik broj specijalnih čamaca izgrađenih u obliku životinja. Yaqut. IX. 296. 83. Priča se da je prilikom svadbe na bračni par prosuto iz zlat- w Khatlb. VI. 38. u kojoj se nalazilo vještačko stablo od srebra i zlata. 520—21. kalif al--Muqtadir primio je u svojoj palati sa velikim svečanostima i pompom izaslanike mladog bizantijskog cara Konstantina VII.000 komada bisera iste veličine. Max Achloessinger. _str. Mas'uđi. I. vol. Darežljiva ruka Harunova i njegovih neposrednih nasljednika. vol.alli-kan. str. U paradi je išlo 100 lavova. Kalifova pratnja je brojala 160. IV.000 serdžaza. str. IX.000 drama i u čijim su granama bile smještene ptice od istih skupocjenih metala tako napravljene da su pomoću automatskih naprava mogle cvrkutati. 25 Mas'udi. oJbn- Kh. 65—6. 7. plesače. vol. II. Vidi str. 298—9. str. jedne je večeri kalif al-Amin (809—13) predao svome ujaku Ibrahimu ibn al-Mahdiju. 1081—4. Siyat i ibn-Jami' vodili su popis imena pjevača i muzičara. bila izmjena i oslobađanje ratnih zarobljenika25.književnosti taj.000. druga na lava. najviši ideal islamskih velikodostojnika (beau ideal). vol. III. II. 23 Njoj je bilo deset 'godina ikada se zaručila za al-Ma'muna. 73.500 bilo pozlaćeno. libn-Khalduin. -str. Boirokhardt. str. 21 Isp. 20 Mas'uđi. Pjesnik abu-Nuwas. treća na orla.000. 28 Aghani. u kojima su se nalazile kartice sa nazivima imanja ili roba ili nekog drugog sličnog poklona. o kome ibn-al-Athir29 nije imao ništa pohvalno da zabilježi. libn-Khalliikain. str. očigledno. 73—4. koje su pod stručnim gajenjem davale rijetke vrste datula26. vol. Jedna od ovih lađa ličila je na dupina. po kojem su bili posuti biseri i safiri. . koje je bilo teško 500. Muqadammah. prisni al-Rašidov drug i njegov saučesnik u mnogim noćnim avanturama. vol. vol. str. str. B (Jeru- salem. <str. 71. vol. 1. (ibn-al-Athir. oslobođeni rob. Ibrahim al-Mawsili. koje je dao da se naprave za svoja društva na Tigrisu.događaj dugo živio kao jedna od nezaboravnih ekstravagantnosti toga perioda. 73. Dvije stotine svijeća na svijećnjaku od ambre pretvarali su noć u dan. vol. str. Osobit utisak na njih je ostavila Dvorana stabla (dar al-shajarah). ostavio nam je nezaboravne opise šarolikog dvorskog života ovog slavnog perioda. 144—5. čija je zadaća. pored 22. pjevače. Izaslanici su sa takvim strahopoštovanjem i divljenjem gledali na sve ovo da su najprije komornikov. profesionalnom pjevaču. I. God. a zatim vezirov kabinet smatrali kraljevskom salom za prijeme. VIII. II. 100—5. str.000 zavjesa. str. dresere pasa i pijevaca i druge koji su mogli razveseliti.000 konjanika i pješaka. bile su prosipane na kraljevske prinčeve i druge dostojanstvenike24. Tanblh. vol. vol. l. abu-al-Fida'. 27 Balađhiuri. 119. vol. Travels. iznos od 300. str. poput magneta privlačila je u prijestonicu pjesnike.000 dinara zato što je otpjevao nekoliko stihova od abu--Nuwasa. 82 Aghdni. VII. za- interesovati i zabaviti27. 1938).000 nagrade koje je od kalifa do tada Ibrahim primio28. str. 28 Khatlb. 193. šaljivdžije. Latd<if. 196. ZLATNI VIJEK ABASIDA 281 nog poslužavnika 1.000 eunuha crnaca i bijelaca i 700 komornika. str. 166. 917. Al-Amin. a u kalifovoj palati visilo je.

a njegov pogodni geografski položaj činio ga je transportnim centrom. koji je takođe sebi prisvajao pravo na prijesto al- Ma'mun pobjedonosno ušao u Bagdad. III. XVI. i ostali članovi abasidske kalif ske kuće: veziri. kao i ostali trabanti kalif ovog kućanstva živjeli su na visokoj i raskošnoj nozi. ležalo je usidreno na stotine lađa. Abasidsku prijestonicu.. počevši od kineskih džunki do domaćih splavova od naduvane ovci je kože. Nije trebalo dugo vremena da se grad podigne i postane ponovo trgovinski i kulturni centar. ZLATNI VIJEK ABASLDA 283 njim. primijetio da su režnjici riblji jezici. Neki Muhammad ibn-Sulayman. 32 Vol. al-Ma'mun je sebi uzeo za rezidenciju palatu Ja'fari. U njoj je velik broj lijepih mladih plesačica skladno izvodio ritmičke plesove uz mirne zvuke muzike. 16. str. počevši od Ura i Babilona sve do Ktesifona. Carske provincije slale su karavanima ili morem . zlatna prašina i robovi crnci. 34 Mas'udi. lazurni kamen. XVI. 207. str. Njihovo pjevanje prihvatili su svi koji su igranci prisustvovali. 85 Ibiđ. koji su plovili do Mosula. 138—9. 349—50. Među njima je bilo ratnih lađa i raznih vrsta čamaca za razonodu. iz Skandinavije i Rusije med. 31 Vol. str. 33 lap. koja je bila prvobitno sagrađena za Ja'fara al-Barmakija na istočnoj strani rijeke. Za prodaju kineske robe bile su određene specijalne pijace. Taibari.000 dirhama od nekretnina35.000 dirhama34. Kada je 819. prirodnog nasljednika niza proslavljenih metropola koje su cvjetale u dolini Tigris- Eufrat. Duž njegovih riječnih gatova. Članovi hašimitskog plemena. Tha'alibi. na što je poslužitelj dodao da je 150 jezika u zdjeli koštalo preko tisuću dirhama.000 dirhama u novcu i dnevni prihod od 100. dvorski službenici. ostavio je 50. U zbirci Agfhani31 čitamo o jednoj zanimljivoj igranci koja je trajala cijelu noć. nije bilo lako uništiti. VI. Ugledavši se na svog gospodara. atr. mnogo toga ostaje što izaziva naše iznenađenje. 282 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO hama30. svila i mošak.000. našao je veliki dio grada u ruševinama. 951—3. vol. sličnih današ- 80 Ibiđ. Na gradske pijace dolazio je iz Kine porculan. pred kalifa bila donesena zdjela sa ribom u kojoj su režnjici bili neobično maleni. čiju je imovinu prilikom njegove smrti konfiskovao al- Rašid. da bi objasnio stvar uzvanicama. kojemu su Abasidi pripadali. Lata«if. minerali i boje. tkanine i robovi. Ne čujemo više o Okruglom gradu.29 Vol. vol. VI. poslije višegodišnjeg građanskog rata protiv starijeg brata al-Amina (koga je otac bio odredio sebi za nasljednika) i protiv strica Ibrahima ibn al-Mahdija. I kada se oduzme sjaj kojim je orijentalna priča i mašta protkala raskoš dvorskog života u Bagdadu. činovnici. koji su bili miljama dugi. iz turskih zemalja u centralnoj Aziji rubini. 206. primali su redovno velike plate iz državne blagajne sve dok tu praksu nije dokinuo kalif al-Mu'tasim (833—42)3:s Za al-Rašidovu majku al-Khay-zuranu govore da je imala prihod od 160. razne vrste krzna i robovi bijelci. Nije se mnogo razlikovao ni život Barmakida od života kojim ®u živjeli članovi kalifova kućanstva. god. Domaćin je. Nju je lično predvodio sam kalif al-Amln. O svakidašnjem životu običnog građanina u Bagdadu i osjećanjima koja su potresala dušu čovjeka s ulice nalazimo u izvorima vrlo malo podataka izuzev možda pjesnička djela askete abu al-'Ata-hiye. Sva tadašnja mjesta označena na karti bila su mu pristupačna. koji je Ibrahim priredio u čast svoga brata al--Rašida. Kao kalif. vosak. iz Indije i Malajskog arhipelaga mirodije. str. 289. iz istočne Afrike slonovača.000. str. Al-Mas'udi32 pripovijeda da je prilikom jednog ručka. str.

ponio je sa sobom iz pustinje dubok smisao za intelektualna saznanja. ali ono što je učinilo ovaj period naročito slavnim u svjetskoj istoriji. najbolje komentare neoplatonika i većine . Eastern Caliphate. jede komadić dvopeka. Ovo buđenje treba zahvaliti. . 317 i slj. 315. 40 Ya'qubi. Vidi str. Evrope i Afrike tkanine. koji se obično sastoji od supe. sanskrita. I. 41 Vol. koji nije imao skoro nikakve vlastite ni nauke. Arabija brokat. 41 Str. staklene kuglice. on oblači laku haljinu. učitelji. jede dunje i sirijske jabuke. neku vrstu popisa postojećih arapskih djela. Iz Bagdada i drugih izvoznih centara arapski su trgovci prevozili do Dalekog istoka.. Trgovci su igrali glavnu ulogu u muslimanskoj zajednici. 298. ukoliko osjeti želju za svježim voćem. tako je i u Iraku prigrlio istu civilizaciju koja se razvijala pod perzijskim uticajem. kao što je to običaj i danas. passim. Hunavna najprije vidimo poslije dnevnog jahanja u javnom kupatilu. natenane pije neko piće. bio je ogroman broj rukopisa koji su obrađivali i takve predmete kao što su hipnotizam. dragulje. jer je raskošan način života učinio ovaj period popularnim u istoriji i pripovijetki. I. Zatim opet legne da spava i kad se probudi. koje čine jednu od najbolje poznatih priča u zbirci Hiljadu i jedna noć. Bulddn. leži i ponekad spava. mirise i povrće36). s>tr. 312. mirodije itd. a najviše helenskom. popije četiri funte starog vina. Al-Khatib37 posvećuje čitav odsjek u svojoj istoriji bagdadskim mostovima. koji pokazuje da su naučnici u to vrijeme bili visoko cijenjeni. Arabljanski musliman. Izašavši iz kupatila. Monotoniju uličnog života s vremena na vrijeme prekidao je slučajni prolazak svatova ili povorke prilikom sunećenja. — pod okriljem al-Ma'muna počeli su da igraju vidnu ulogu. Poslije popodnevnog odmora on zapali mirise da se nakadi i zapovijeda da mu se donese ručak. ni filozofije.str. Švedske i Njemačke svjedoče o nadaleko rasprostranjenoj trgovinskoj djelatnosti muslimana u ovom i kasnijem periodu. tuđinskim uticajima. bisere i oružje. Stručnjaci -- liječnici. korisnik i baštinik starijih kulturnijih naroda koje je on pobijedio ili se s njima na bojnom polju sukobio. gutanje mača i žvakanje stakla41. Još u vrijeme kada je al-Nadim pisao svoj monumentalni spis al-Fihrist. davno je utvrđeno da se baziraju na stvarnim izvještajima o putovanjima koja su preduzimali muslimanski trgovci. Ibn-Khallikan42 nam je ostavio detaljan opis dnevnih poslova člana jednog učenog bratstva Hunavn ibn-Ishaq. metalna ogledala. a jedan drugi njegovim kanalima (anhdr). ni književnosti. Finske39. djelomično indo-perzijskom i sirijskom. pravnici. 284 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Pobjeda muslimanskog oružja za vrijeme al--Mahdijeva i al-Rašidova Kalifata nad okorjelim bizantijskim neprijateljem mnogo je doprinijela ugledu i slavi ovog perioda. debele piletine i kruha. žonglerstvo. 246. sirijskog i grčkog. 321. pa je uskoro postao. Saobraćaj između istočne i zapadne strane omogućavala su tri pon-tonska mosta slična današnjim bagdadskim mostovima. Sirija metalnu robu i voće. 18 Vidi str. gdje ga posluga polijeva vodom. kao što smo ranije čuli. Ovaj je period značajan zbog velikog broja prevoda na arapski jezik sa perzijskog. žito i platno. Perzija svilu. str. 87 Vol.svoje domaće proizvode: Egipat rižu. pisci i si.38 Gomile arapskog kovanog novca nedavno nađene u udaljenim mjestima sjevernih zemalja: Rusije. 75 godina poslije osnutka bagdadskog Kalifata narodi koji su govorili arapski imali su prevode glavnih filozofskih djela Aristotela. uza što. 39 Muzej u Helsinkiju dima mnogo takvih novaca. Za avanture mornara Sind-bada. 111—17. Kao što je u Siriji prihvatio već postojeću aramejsku civilizaciju koja je bila pod uticajem kasnije grčke kulture. 36 Vidi Le Strange. nezasitljiv apetit za učenje i mnogo latentnih sposobnosti. Članovi svakog zanata i trgovine imali su svoje dućane na istoj pijaci fsugj40. jeste činjenica da je on*bio svjedok najznačajnijeg islamskog duhovnog buđenja i da je on jedan od najvažnijih perioda u cijeloj istoriji ljudske misli i kulture. u velikoj mjeri.

jer su i sanskritski original i perzijski prevod izgubljeni. rijeke čiji su izvori bili u starom Egiptu. koji je također prevod sa sanskrita. a u isto vrijeme dao je svoj doprinos. Arabljane su. Arapi nazivaju indijskim (Hirtđi)47. izgubio mnogo od svog izvornog karaktera. Duhovno buđenje T j. koje je namijenjeno da u obliku životinjskih basni da vladarima pouke o .• Indija je vrlo rano poslužila kao izvor inspira- cija. koji je kasnije postao prvi muslimanski astronom44. pored evropskih jezika. vol. L. 154 (771) jedan indijski putnik donio je u Bagdad raspravu o astronomiji. preuzeo važno mjesto u srednjovjekovnom kulturnom jedinstvu. 290—91. Indijci su dali još jedan važan doprinos arapskoj matematičkoj nauci. vol. Judeji i. koja se naziva Siddhanta (ar. primajući glavne crte helenske i perzijske kulture. U kulturnom životu semifekih Arabljana osjećala se jaka potreba za estetskim temperamentom.medicinskih spisa Galena. Ova je kultura. str. glavnog bibliotekara al-Rašidova46. On je. Tabaqat al-Umam. Original je donesen u Perziju iz Indije. Čuveni al-Khwarizmi (f ča 850) zasnovao je svoje nadaleko poznate astronomske tablice (zlj) na al-Fazarijevom djelu i objedinio indijski i grčki astronomski sistem. Islam je podsti-cao izučavanje astronomije jer je ona omogućavala određivanje pravca prema Kabi. koji je odisao duhom pustinje i nosio pečat arabljanskog nacionalizma. koje je povezivalo južnu Evropu sa Bliskim istokom. Isti indijski putnik također je sa sobom donio i jednu matematičku raspravu koja je omogućila da islamski svijet prihvati brojke koje su u Evropi poznate pod nazivom arapske. Perzija Samo u umjetnosti i lijepoj književnosti Perzija je mogla dati svoj originalni doprinos. bila napajana iz jedne te iste rijeke. i književnost se arapska. Yaqu't. VI. Pored perzijskog uticaja na arapsku umjetnost. decimalni sistem. interesovale zvijezde. za vrijeme vladavine Anusharwana (631—78). više nego nauka i filozofija. hebrejski. međutim. Njih. Fenikiji. Arapskim naučnicima trebalo je samo nekoliko decenija da usvoje ono što su Grci stoljećima razvijali. Babiloniji. str. uključujući u taj broj. Uđaba'. Islam je. lizd. 49—50. kojih ima oko 40. gdje je ona pomogla buđenju evropske renesanse. prema kojoj treba upraviti poglede prilikom molitve. Mas'udi. i 806). Kasnije. Među ostalim prevodima astronomskih djela ovoga vremena ističu se prevodi al-Fadla ibn-Nawbakhta45 (ča 815). Arapski prevod je naročito važan. u devetom stoljeću. a isto tako naučnih perzijskih i indijskih djela43. Najranije književno djelo na arapskom jeziku koje je do nas došlo jeste Kalllah wa Dimnah (priče Bidpaia). H. koji je prevodio sa perzijskog na arapski. etiopski i ma-lajski. Prema tome je arapski prevod postao osnova za sve postojeće prevode. Nju je po Mansurovom naređenju preveo Muhammad ibn--Ibrahim al-Fazari (f između 796. ZLATNI VIJEK ABASIDA 285 životom. međutim. Oko A. turski. ali sve do ovog vremena nije bilo preduzimano nikakvo naučno istraživanje o njima. 268. kojim je bilo obdareno iransko stanovništvo Perzije. Mi ćemo kasnije vidjeti kako su Arapi u Španiji i Siciliji ovu istu rijeku ponovo skrenuli u Evropu. mada se opširan sadržaj djela može još naći istumačen u proširenom obliku u Pančatantri. VIII. Čak i na islandskom postoji prevod toga djela. 44 Jj>a<id ibn-Atomad (al-Qadi al-Andaluai). 1912). oni su svi tekli prema Grčkoj i poslije se vratili na Istok u obliku hele- nizma. uglavnom sa francuskog d engleskog. Cheikho (Beirut. još dok su živjeli pustinjskim 43 Od kraja devetnaestog stoljeća 'novi arapski svijet suočen je isa sličnim pariadom prevođenja. zajedno s igrom šaha. str. Ovo djelo. književnosti i matematike. razvijala pod perzijskim uticajem. naročito na području filozofije. Sind-hind). To je pre-vod sa pahlaui jezika (srednji perzijski). treba napomenuti.

filozofiji. u raskošnom i slikovitom prikazivanju i u kitnjastom izražavanju. Mjesto 45 Perz. Kada ga je kalif pozivao da pređe na islam. On je ča 757. 1306. ponovo ištampan u štamparija Bulšq. 1364. kalif al-Mansur obolio je od stomačne bolesti koja je zbunila njegove liječnike. osnovao veliki Anusharwan. Zbog toga je 805. 1816). Nauka se te institucije zasnivala na staroj grčkoj tradiciji. str. U vrijeme arapskih osvajanja Plodnog polumjeseca duhovna baština Grčke nesumnjivo je bila najdragocjenije blago do koga su Arapi došli. Aleksandrija. Jurjisov sin Bakhtishu' (f 801) bio je glavni liječnik bagdadske bolnice za vrijeme al-Rašidove vlade. god. kao što su al-Aghd-ni. koju je oko 555. Bakhtishuov sin Jibril (Gabrijel) uspio je da izliječi al-Rašidovu ljubimicu. T'ak'ar<i> vol. ditd. Jundavsabur. Haran. Zanimanje naukom. O i>bn-al-Muqaffi vidi Fihrist. ali je jezik na kome se predavalo bio aramejski. starješinu tamošnje bolnice. on bi odgovarao da više voli biti u društvu svojih otaca. 517 i slj. 1249. od histerične paralize pretvarajući se da je hoće u javnosti svući. robinju. iibn-Khallikan. god. 47 Vidi str. Džundi-Šapur bio je poznat po svojoj medicinskoj i filozofskoj akademiji. str. bio spaljen. 266—9. koji je snažan. Oheilkho's (Beiirut. L. bez obzira da li se oni nalaze u raju ili u paklu52*. držala skoro stalan monopol nad dvorskom medicinskom praksom. 317. sa mnogim usponima i padovima. to znači dva i po stoljeća. kako ćemo kasnije vidjeti. 274. imenovan privatnim kalif ovim liječnikom53. Zato se helenizam pokazao najvitalnijim od svih stranih uticaja u arapskom životu. Ibn-Baktishu' postao je u Bagdadu osnivač slavne porodice. odsječan i sažet. Kihalll <al- Yaziji's. izd. naročito kada je riječ o dvorskom ceremonijalu. u velikoj mjeri se ponovo javio uglačan i neprirodan način izražavanja kakav je vladao za vrijeme Sasanida. 1289. Edesa (al-Ruha'). al-<7qđ al-Farld i al- Turtushijevo djelo Siraj dl Muluk*9 puna su aluzija na ranije indo-perzijske izvore. 2. Grad. umjetničko djelo i poslije njega će se u arapskoj prozi abasidskog perioda vidni tragovi perzijskog stila osjećati u pretjeranoj eleganciji. God. Arapska literarna djela. jer se sumnjalo u ortodoksnost njegove vjere. koji su se u devetom stoljeću i poslije njega izdavali za Sabejce (ar. 48 Fihrist. Mnogi 'članovi ove porodice listakli su se u nauci o zvijezdama. mada je ostao vjeran svojoj hrišćanskoj vjeri. 50 Ar. koja je u toku šest ili sedam generacija. zara-tustrovac. Arapska istoriografija. pa je on iz Džundi-Šapura50 pozvao nesto-rijanca Jurjisa51 (Dorđe) ibn-Bakhtishuha (t ča 771).upravljanju državom. sjedište paganskih Sirijaca. Sabi'ah ili Sabi'un)™\ Antiohija. 765. str. str. kao i draguljski i drugi zanati. obraćenik na islam. I. u ono doba smatralo se isključivim monopolom jedne porodice i prenošeno je s oca na sina. dobra sreća. 1888). jedna od mnogih starih grčkih kolonija. 286 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO starog arapskog stila. 318 (gdje ime dolazi u obliku Nlbakht ili Navbakht). nazvan prema svom osnivaču Sasanidu Sha- . s obzirom na njegov stil. glavni centar hrišćanskih Sirijaca. nawbakht. vol. Jurjis je uskoro zadobio kalifove povjerenje i postavljen je za dvorskog liječnika. HI. rađena je po perzijskim izvorima. stjecište istočne i zapadne 49 Objavljeno u Kairu. oblicima vladavine i istoriji. Ibn al-Muqaffin prevod je. 118. HMKO. 1905). 48 O štampanim izdanjima Kalllah wa-Dimnah vidi Svlvester de Sacv's (Pariš. preveo je na arapski ibn al-Muqaffa(48. (Beinut.

213—15. vršili su sporadične prevode grčkih djela hrišćani. Autor djela Fihrist57 to izražava na taj način što mu se Aristotel prikazuje u snu i uvjerava ga da nema nikakve razlike između razuma i vjerskog zakona. al-Ma'mun je osnovao god. 401. Qifji. nestorijanski hrišćani.purai I. str. koja je naučavala da se vjerski tekstovi moraju podudarati sa zdravim razumom. najraniji orijentalni prenosioci grčke kulture velikom dijelu sadašnjeg svijeta. a tek onda s aramejskog na arapski. Jevreji i skorašnji obraćenici na islam. postali su na taj način najjača veza između helenizma i islama i. Na mjestima gdje se nije mogla naći ekvivalentna arapska riječ ili gdje se nije razumio grčki termin. dovele su ga da traži dokaze za svoje stavove u filozofskim djelima Grka. 125. stajao je na mjestu današnjeg sela Šahabad u Kuzistanu. Al-Ma'munu pripisuju odašiljanje izaslanika caru Leonu. Anqirah. prevađala se riječ po riječ. i bezbroj manastira u Siriji i Mezopotamiji. Ya(qubi. grčkih rukopisa. u prvom redu. Racionalističke tendencije ovog kalifa i njegovo pristajanje uz mutazilitsku doktrinu. prema tome. pribjegavalo se prostoj transkripciji s izvjesnim adaptacijama58. koje su za njih vršili njihovi podanici Jevreji. za njim se doslovno povodi ibn-abi- Usaybi<ah. jumatrlya (geo . 56 Ibn-Khaldun. čak u Carigrad radi traženja grčkih djela. Pošto je većina prevodilaca bila aramejskog (sirijskog) porijekla. Ovi sirijski nestorijanci. U slučajevima teških odlomaka. 58 Odatle sljedeće arapske riječi: arithmatlqi {aritmetika). Helenizam ZLATNI VIJEK ABASIDA 287 filozofije. ikoju iibn-abi- -Usavlbi'iah smatra sirijskom 'riječju. 54 Vidi str. akademije i prevodilačkog biroa. str. str. što !bi moglo značiti »Shapurov logor«. 830. u jugozapadnoj Perziji. 134—5. a poslije sa sirijskog na arapski jezik. str. između ostalih zaplijenjenih stvari. <str. n. kojih je bilo mnogo. Abasidska era prevođenja trajala je poslije 750. str. vol. mnoga grčka djela bila su najprije prevedena na aramejski (sirijski). pagani i. I. Kažu da je sam Mansur kao odgovor na svoju molbu primio od bizantijskog cara veći broj knjiga. 55 Ar. koji se u mnogim pogledima pokazao najvažnijom obrazovnom ustanovom poslije osnivanja Aleksandrijlskog muzeja u prvoj polovini trećeg stoljeća pr. Do ovog vremena. Grčki uticaj dostigao je svoju kulminaciju za vrijeme al-Ma'-munove vlade. 52 Ibn-al-'Ibri. koji su najprije prevodili na sirijski. god. gotovo čitavo stoljeće. e. neovisno jedni o drugim. »Bakht«. među kojima i Euklida56. imali su za posljedicu donošenje. Fihrist. 57 Str. ibn-ail-'Ibri. 53 Ibn-al-'Ibri. vol. gdje su ne samo crkvene nego i naučne i filozofske studije bile njegovane — svi ti gradovi služili su kao centri iz kojih se helenizam širio na sve strane. Helenizam je morao proći kroz sirijske prevode prije nego je našao pristup u arapske duše. 226—7. str. iprema ikojem je d dobio ime. Tako bi prezime značilo »Isus je oslobodio«. Pošto Arabljani nisu znali grčki. str. u Bagdadu svoju čuvenu Bayt al-Hikmah (kuća mudrosti). koje je naročito preduzimao Harun. 296. u prvo vrijeme bili su ovisni o pre-vodima. Muqaddamah. Rukovodeći se svojim političkim principima. I. Al-Ma'mun i njegovi neposredni nasljednici sav ovaj posao povjerili su uglavnom novoosnovanoj akademiji. koja znaiči »sluga«. 486. 215. Razni pljačkaški upadi u »zemlju Rimljana«. 51 Isp. u paihlaiuiu glasi »bokht« i znači »oslobodio je«. u prvom redu iz Amo-rija i Ankire55 (Ankare). neku vrstu kombinacije biblioteke. 326. Jermencu. 243.

. Khayr-al-DJn al-Zirikl (Cairo. pr. pr. G. 380. n. i. 60 Ibid. Euklidovi Elementi i Almagest. Kolso/iZ Ikhwdn izd. • živa ju. ikslr (eliksir). tj. kako ga Arapi na- 11 II l ILI U 7 fr frU fv AoifrUvJ . učenik Jibrila ibn-Bakhtishua i učitelj Hanayna ibn-Ishaqa. jedan od najvećih naučnika i najplemenitijih karaktera toga doba. e. jighrdflyah (.). U prvom redu grčka medicina. e. n. Prema tome. str. . Isp. vol. 227. 291. str. nije uspostavljen nikakav bliži kontakt između arapskog duha i grčke drame. Vidi abu-'Abdullafa a>l-Khwartizmd. Jedan od pionira prevodilaca sa grčkog bio je abu-Yahya ibn-al-Batriq (f-između 796—806). sirijski hrišćanin Yuhanna (Ya- hya) ibn-Masawayh64 (-}. Yuhanna je bio u službi kod al-Rašidova nasljednika. svaki bi tada bio pametniji od Aristotela«66. ibn-abi-Usaybi<aih. 62 Y. zatim grčka matematika i srodne nauke. str. 61 Fihrist. naučne su grane koje su poslužile kao polazna tačka na ovom putovanju duhovnih otkrića.bi se razli kovao od Mesue Mlađega (Masawayh al-Mariidlni). QLfti.785)59. I. al-Mahdijev astrolog. vol.metrija). str. 220. VIII. 150—51. za koga tvrde da je za al-Rašida preveo izvjesne rukopise. možda su u isto vrijeme prevedeni. 63 Vol. ibrlz (čisto zlato). jakobitski liječnik koji je živio na dvoru fatknidsfeog 'kalifa ail-Hakirna u Kairu i umro 1015. ako je podatak o tome kod al-Mas udija63 ispravan. urghun (organ). . str. 65Ibn-al-'Ibri. da . za koga tvrde da je za al-Mansura preveo važnija djela Galena i Hi- pokrata (živio ča 436. nestorijanski hrišćanin iz Hire.) i Pavle iz Egine (živio ča 650. grčke poezije i grčke istorije. maghnatls (magnet). koju su izložili Ga-len (f ča 200. passim. 1895). 288 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Prevodioci na arapski nisu se interesevali za grčka djela literarnog tipa. str. 176. str 64 U latinskom Mesue (Mesua). muslqi (muzika). str. Iz ovog ranijeg perioda je i drugi prevodilac. iz Ruhe (-f. kakvu su začeli Platon i Aristotel i objasnili neoplatoničari.) i Ptolemej (živio u prvoj polovini drugog hrišćanskog stoljeća). maronit. n. 41. koje je kalif donio iz Ankire i Amorija65. megiste.a'qubi. 809—73). Na tom području i dalje je suvereno vladao perzijski uticaj. a za jednog drugog patrona Ptole-mejev (Quadri partitum61..857). ZLATNI VIJEK ABASIDA . »Ako bi se glupost od koje ti boluješ preobrazila u inteligenciju i podijelila među stotinu kratko vi-dih ljudi. veliko Ptolemej evo astronomsko djelo62. athlr (eter). e. Hunayn je bio 'ibadi. arapski al-Majisti ili al- Mijisti (izvorno od gr. bio je Hunayn ibn-Ishaq (Joanmtms. čiji su zastupnici bili Euklid (živio ča 300. i kao mladić vršio je službu liječničkog pomoćnika kod liječnika ibn- 59 Ibn-al-'Ibri. uglavnom iz područja medicine. Fihrist. Očigledno. T-r • i -rt — /-r • .)60. ali očigledno ckugi korak nije izvršen kao u drugim slučajevima. jailsajah (filozofija). n. najveća). 1928). najzad grčka filozofija. 273. e. I. asturlab (astrolab). indeks. ili Mesue Major (Stainijii). tj. Mafatlh al-<Ulum. i slj. njegov pre- vod na arapski. Prevodioci Hunavn ibn Ishaa Seik (P°glavica) prevodilaca. 175. Homerovu Ilijadu djelomično je na sirijski preveo Thawafil (Teoiil) ibn-Tuma. passim.geografi!ja). on mu je ovako odgovorio. str. izd. Kada ga je jednom prilikom neki dvorski ljubimac uvrijedio. van Vloten (Levden. svi ovi raniji prevodi nisu dobro rađeni i morali su biti podvrgnuti reviziji i preradi za vrijeme vlade al-Rašida i al-Ma'muna.

Hunaynove prevodilačke sposobnosti može potvrditi izvještaj da su on i drugi prevodioci.. u kome je imao za saradnike svoga sina Ishaqa68 i svog nećaka Hubaysha ibn--al-Hasana69. vol. str. Pretpostavlja se da je između ostalih stvari Hunayn izvršio pripremne radove oko prevođenja Galena. nego kao liječnik-praktičar kada ga je kalif al-Mutawakkil (847—61) . JSTs 1075. ličnog liječnika kalifa al-Ma'muna. Između ovih radova svakako njegov najveći je doprinos prevod sa grčkog na sirijski i arapski skoro cijelog Galenovog naučnog opusa77. 248. srećom. Fihrist. 38. bez sumnje. n.289 -Masawayha. 80. najprije preveo otac sa grčkog na sirijski. str. 297. 203. Njega su kasnije poslala tri visokoobrazovana sina Muse ibn-Shakira. 87. I. 99. I. Fizike (Tabi'iyat) i djela Magna Moralia (K. 249. 5. ibn-al-'Ibrd.i- Usaybd'ah. str. str. Poslije je ovaj kalif imenovao Hunavna nadzornikom biblioteke svoje akademije i u tom svojstvu Hunayn je vodio nadzor nad cijelim prevodilačkim radom. 297. vol. 78 O rukopisu još jednog djela al-$ind'ah al-Saghirah. 42. npr. 87 Ibn-al-'Ibri.. str. ali su. e. ostale sačuvane u arapskom prevodu78. vol. ibiđ. 246. a njegove kolege drugi dio posla. 75 Ibid. 1. koji su se samostalno bavili istraživačkim radom. 185. str. str. ali se svojski preda učenju grčkog jezika. 187—8. Catalog of the Garrett Collection oj Arabic Manuscripts (Princeton. 298. a zatim je izvršio prevod sa sirijskog na arapski sin Ishaq. Ibn-ab. str. str. str. e.hulqlyat)™. str. str. Od mnogih djela koja se pripisuju njemu neka.. I. npr. 77 Ibn-abi-Usaybii(ah. 250. vol. 94—5. a koje nosi datum 572. Shvativši kao izazov jednu pogrdnu primjedbu svoga šefa da narod Hire nema ništa zajedničkoga sa medicinom i da bi za njega bolje bilo da je napusti i zaposli se u mjenjačnici novca na pijaci67. 28. str. Faris i Abd-al-Malik. str. U mnogim slučajevima Hunayn je. 252. 116 = de Slane. str. On je poslije toga stupio u službu Jibrila ibn-Bakhtishua. bili 'Isa-ibn-Yahya70 i Musa ibn-Khalid71. str. 58 Ibn-Khallikan. koje je on podučavao. u razne grčke pokrajine u potragu za rukopisima. 74 Ibid. dječak sa suzama u očima napusti službu kod Masawayha. koje sadrži deset od šesnaest kanonskih Galenovih knjiga. kakvi su. 19 — Istorlio 3")Dfl 290 1928). 71 On je također pire veo sa perzijskog na arapski.). 76 Qifti. 1938). 89 S nadimkom al-A<sam ziato što je bio sakat u ruku. I. pri- 88 Fihrist. prevođenje sa sirijskog na arapski72.. (1176. a takođe i Platonove Države (Siyasah)7* i Aristotelovih Kategorija (Maqulat)''*. 79 Qifti. Sedam knjiga Galenove anatomije u grčkom originalu je izgubljeno. dok su bili u službi sinova ibn-Shakira. god. 72 Fihrist. n.. mali mjesečno oko 500 dinara (250 funti sterlinga) i da mu je al--Ma'mun u zlatu plaćao težinu knjiga koje je prevodio. str. 1. I. kopirao ga je Qifti. Do nas nije došao Hunaynov arapski prevod Starog zavjeta sa grčkog izdanja Septuaginte79. očigledno. koji je bio bolji poznavalac arapskog jezika73 i proslavio se kao bolji prevodilac Aristotelovih djela. ibn-abi-U§aybi<ah. vol. 188—9.) vidi Hitrti. 70 Fihrist. Ali on nije postigao najveću slavu kao prevodilac. str. izvršio prevod sa grčkog na sirijski. Hi- pokrata i Dioskorida (živio ča 50. treba pripisati ovoj dvojici njegovih pomoćnika i drugim naučnicima i članovima njegove škole. 244. Aristotelovo djelo Hermeneutica je. Qifti. str. 295. 73 Fihrist.

str. Očigledno je da je on izvršio pripreme za dva prevoda prvog djela. on je mirno odgovorio: »Ja sam svoju vještinu učio samo za dobrotvorne svrhe i ni za šta drugo«80. vol. njegova dva unuka Thabit (f 973)88 i Ibrahim (t 946)89 i jedan njegov praunuk abu-al-Faraj90. Njemu se pripisuje prevođenje većeg dijela grčkih matematičkih i astronomskih djela. I. 177. ss Fihrist. osudio na jednogodišnje zatočen je zato što je odbio da uz veliku nagradu spravi otrov za jednog kalif ovog neprijatelja. Međutim. n. 327. Hunavn je odgovorio: »Dvije stvari: moje vjersko uvjerenje i moja profesija. a Lekler (Leklerc) proglašava ga za »najveću figuru IX stoljeća« la plus grande figure du IXe siecle). . Al-Battanijeva slava. Moja je profesija osnovana za dobrobit čovječanstva i radi samo za njihovu olakšicu i -ozdravljenje. šta ga je sprečavalo da ne spravlja smrtonosni otrov. str. počiva na njegovim originalnim radovima iz područja astronomije. Kada su ga ponovo priveli kalifu i ovaj mu zaprijetio smrću. Ovi Sabijci štovali su zvijezde pa su zato od pamtivijeka mnogo interesa pokazivali za astronomiju i matematiku. Oni su vršili ispravke na ranijim prevodima. n. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO u stvari pseudo-Sabijci. koija ise popunjavala iz redova paganskih Sabijaca84 u Haranu (stari grad Carrhae). Sobni (Cairo. Pored toga. Albategnius ili Albatenius kod latinskih autora). pr. Svi su se oni istakli kao prevodioci i naučnici. Thabit i njegovi učenici živjeli su u ovoj sredini. e. Kad ga je zatim upitao kalif. a koliko tek više našim prijateljima. međutim. poslije Thabita najveće sabijsko ime je al-Battani (f 929. 139. Thabit je. među koje treba ubrojiti djela Arhimeda (•f- 212. vol. str. revidirao raniji Hu-naynov prevod Euklida86. ZLATNI VIJEK ABASIDA 291 Thabita je u njegovom velikom radu naslijedio njegov sin Si-nan (f 943). pr. 29«. naime. vol. Moja vjera naređuje da činimo dobro i našim neprijateljima. jer se on nije bavio prevodilačkim radom. 187—8. 82 L. 267. str. 83 Njego vio dgelo al-Dhakhlrah ji 'lim al-fibb izdao je G.)85. čije prvo ime abu-'Abdullah Muhammad (ibn- Jabir ibn-Sinan) ukazuje da je on prešao na islam. 251. Vidi str. svaki se liječnik zakleo da neće nikome davati smrtonosne lijekove«8i Za Hunayna ibn-Ishaqa al-clbadija ibn-al-'Ibri i al-Qifti kažu da je »izvor znanja i rudnik vrline«. str. Haranijanska škola matematičkih i astronomskih prevodilaca za predšasnike je imala al-Hajjaja ibn-Yusufa ibn-Matara (živio između 786. 87 ibn-aibd-Usaybi'ah. s« Ibn- Khallikan. 251—2.) i Apolonija iz Perge (r. 81 Ibn-al-'Ibri. I. 1876). tako je Thabit ibn-Qurrah83 (ča 836—901) bio na čelu druge grupe. <!lb. Lecleirc. Za vrijeme al-Mutawakkilove vladavine njihov je grad postao sjedište filozofske i medicinske škole koja je ranije bila prenesena iz Aleksandrije u Antiohiju. npr. vol. koji ga je uvjeravao da je samo htio provjeriti njegovu Ijekarsku neporočnost. str. On je našao patrona u kalifu al-Mu'tadidu (892—902) i ubrzo postao njegov lični prijatelj i gost njegova stola87.imenovao svojim privatnim liječnikom. Njemu se općenito pripisuje da je prvi preveo Eukli-dove Elemente i Ptolemejevo djelo Almagest. I. Njegov patron ga je. 262. str. Thabit ibn. i 833). Histoire de la medicine arabe (Pariš.Upravo kao što je Hunavn stajao na čelu ne- -Ourrah storijanske grupe prevodilaca. štaviše i za »jednog od najvećih umova i najboljih karaktera s kojim se susrećemo u istoriji« (une des plus belles intelligences et un des plus beaux caracteres que l'on rencontre dans l'histoire«82. 80 Ibn-<abi-U§aytbi<iah. I.. ibn-al-'Ibni. e.

Abu-al-Wafa' Muhammad al-Buzjani al-Hasib93 (940—97. 88 Ibid. I. Al-Hajjajov prevod čuvenog astronomskog djela Almagest izvršen je 829— 30. d slj. postala dostupna arapskom čitaocu. 91 Fihrist. 267—8. a poslije Muhameda prevashodno jezik objave i vjere. 262—^3. 34. 12 Fihrist. Fihrist. str. Posredstvom Avicene (ibn-Sina) i Averroesa (ibn- Rushd). Ovaj položaj on je zadržao sve do današnjeg dana. Qift-i. str. sa jednog ranijeg sirijskog prevoda. preobrazio se na čudan i jedinstven način u gipko sredstvo . 90 Oifja. I'sp. Jer. str. i slj. slobodno se može reći da su sva postojeća Aristotelova djela (mnoga od njih. 98 Str. kako ćemo kasnije vidjeti. str. temelj humanističkih studija islama. zahvaljujući u prvom redu njihovu uticaju. str. koji je postao nadbiskup svoje crkve. kao i Porfirijev Isagoge (Uvod). ali njegovi rezultati nisu zadovoljili. 265. 272. str. 57—9. 264. I. str. 264. prema savremenim izvorima. str. Aristotelov logički Organon. 295. Qiftf. pored Arapske gramatike. Poslije ovog dugog i plodnog perioda prevođenja u toku vladavine prvih Abasida slijedio je period originalnih doprinosa. i abu-'Ali 'Isa ibn-Zur'ah iz Bagdada (f 1008)95. dibn-aibi-Usaybi(aJi. Naročito se u sufizmu.stotelova Retorika i Poetika. 57. 95 Fihrist. hrišćanin iz Balabaka. str. Još jedan kasniji prevodilac matematičkih i filozofskih djela bio je Qusta ibn-Luqa (f ča 922). o čemu ćemo raspravljati u jednom kasnijem poglavlju. Osim toga. prirodno. str. 893. muslimanskom misticizmu. 97 Vol. Ibn-abi-Usavbi'ah97. str. koji je rođen u Takritu god. a umro je u Bagdadu 974. koji je u predislamskom periodu bio samo jezik poezije. 94 Str. On je bio najveći muslimanski astronom i matematičar. dok su se al-Rašid i al-Ma'mun zadubljivali u grčku i perzijsku filozofiju. mučili su se kako će napisati svoja imena..jedno za al-Rašida i drugo za al-Ma'muna91. Muslimani su prihvatili mišljenje neoplatonskih komentatora da je Aristotelovo i Platonovo učenje (Aflatun) u suštini isto. Qiftd. 93 Buzdžan u Kuhistanu bio je njegovo rodno mjesto. bila su neautentična). a poslije njega al- Qifti98 citiraju ništa manje nego 100 88 Ibid. prije nego je Hunavn pripremio svoj prevod. U drugoj polovini desetog stoljeća javili su se jakobitski ili mo-nofizitski prevodioci. Prije nego što se završio period prevođenja. ili 998) pokušao je kasnije da izvrši adaptaciju ovog djela. Jakobitski autori zanimali su se revidiranjem postojećih izdanja Aristotelovih djela ili pripremanjem novih prevoda. platonizam i aristotelijanizam prokrčili su sebi put u latinski jezik i izvršili presudan uticaj na srednjoevropski skolasticizam. 19* 292 UMAJADSKO I ABAS1DSKO CARSTVO djela koja pripisuju »grčkom filozofu«. izjavio je jednom prilikom piscu djela Fihrist96 da on za dan i noć prepiše prosječno 100 listova. ispoljio uticaj neoplatonizma. str. 245—6. vol. Sve se ovo događalo dok Evropa skoro ništa nije znala o grčkoj misli i nauci. 288. njihovi savremenici na Zapadu Karlo Veliki i njegova vlastela. uskoro su postali. čiji su predstavnici bili Yahya ibn-'Adi. 428. str. 98 Str. 226. Prvi pokušaj prevođenja djela Almagest učinio je još za vlade Yahye ibn-Khalida ibn-Barmaka92 al-Rašidov vezir. 235—6. hasib znači »mate matičar«. Yahya. u koji je u arapskom prevodu ulazila Ari-. Do desetog stoljeća arapski jezik. 224—6. arapski se svijet upoznao sa neoplatonskim teorijama i misticizmom. god. Fihrist94 donosi listu od 34 njegova originalna djela.. Isp.

One su zadržane sve do posljednjeg otomanskog kalifa. ili nekog od svojih rođaka koga je držao najkompetentnijim za taj položaj. vol. ali je to isticanje u kasnijim godinama raslo u obrnutoj proporciji sa njihovom stvarnom moći. Fakhri. vol. Osmi kalif al-Mu'tasim bi-Allah (833—42) i svi ostali kalifi abasidske dinastije koji su poslije njega došli uzimali su počasne titule koje su ih dovodile u vezu s Alahom. a svog mlađeg sina. POGLAVLJE XXV ABASIDSKA DRŽAVA Abasidski kalif Na čelu države stajao je kalif. Aba-sidi su s početka isticali religiozni karakter i dostojanstvo svoje funkcije kao imamata. Tunisa. Poslije tih vremena narodi Iraka. koji je bio. 294 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO munu vlast nad Kurasanom sa Marvom kao prijestonicom4. e. 3 Fakhri. vol. a stvarno je i prenosio vršenje svoje civilne vlasti na vezira (wazlr). a na poleđini izvrnuto OFFA REX. II. a njemu je nasljednik bio njegov brat Harun al-Rašid8. i si. On je podijelio carstvo između njih dvojice. Al-Saffah je imenovao svoga brata al-Mansura. ostavivši al-Ma'- 1 Mas'uda. sve do Španije. međutim. zatim Egipta. Pogrešno postavljen princip nasljedstva. IMITACIJA ARAPSKOG DINARA IZ 157 (774 n.. a vršen je. 472. Rabati. ANGLOSAKSONSKI ZLATNI NOVAC. str. dtr. Vladajući kalif je obično za svog nasljednika određivao jednog od svojih sinova prema kojem je pokazivao osobitu naklonost ili ga smatrao sposobnim. On je mogao. 2 Vidi Ya<qulbi. al-Ma'mun je preoteo . duž cijele sjeverne Afrike. str.). Poslije ogorčene borbe. III. za drugog nasljednika.. koji su zasnovali uma-jadski kalifi. Kalif je. U međuvremenu on se učvrstio kao jezik diplomatije i uglađenog saobraćaja od centralne Azije. sudačke na suca (qadi). U svom vladarskom držanju i ponašanju prvi su se bagdadski kalifi držali perzijskih manira. koja se završila ubistvom al-Amina (septembar 813). svoj ih vojnih funkcija na vojskovođu (amir). u najmanju ruku u teoriji. prihvatila je s istim rđavim posljedicama i dinastija Abasida i ostala mu vjerna kroz čitav tok svoje vladavine. str. Alžira i Maroka svoje najljepše misli izražavali su jezikom Arabljana. 437. koji je bio darovitiji. U periodu slabljenja njihovi podanici počeli su da ih obasipaju takvim ekstravagantnim titulama kao što su khallfat Alldh (božji kalif) i kasnije žili Alldh'ala al-ard (božja sjena na zemlji). izvor sve vlasti.. uvijek donosio posljednju odluku u državnim stvarima. koga je opet naslijedio njegov sin al-Mahdi2. i si. Iskoristivši narodnu reakciju protiv bezbožničkog stava posljednjih Uma jada. 523. Ovim je titulama najprije bio počašćen al-Mutawwakkil (847—61)1. Na prednjoj strani stoji napisano shahddah.za izražavanje naučne misli i prenošenje najuzvišenijih filozofskih ideja. str. 278. Iza al-Mahdija je došao njegov najstariji sin al-Hadi. Harun je odredio svoga najstarijeg sina al-Amlna za svog prvog. VII. Sirije i Palestine. 236.. 261—2.

Vezir s ograničenom vlašću nije^ preduzimao ništa na svoju ruku. a bog će dati onome ko njega sluša da uđe u raj. Na kraju je osnovan naročit »konfiskacioni biro«8 kao redovno vladino odjeljenje. Vezir sa neograničenom vlašću imao je u svim stvarima suverenu vlast izuzev u postavljanju svoga nasljednika. 5 Isp.ne sluša ni nas. vol. str. koji je bio istaknuta dvorska ličnost. Gubitak imanja često je bio popraćen gubitkom života. . koje su služile za mučenje. samo su šestorici bili neposredni nasljednici njihovi sinovi. nas sluša.. teoretski naravno. Međutim. ne sluša ni boga. god. po položaju je odmah dolazio ve- zir (wazir). 1295). postao prijeko potreban pratilac abasid-skog prijestolja. ABASIDSKA DRŽAVA 295 opet kažnjavao istom kaznom svrgnutog vezira7. Goitein u Islamic Culture. (1942). 345. 255—63. jula 817. naravno. a ko ne sluša nas. Vezir je vršio službu u ime kalifa kao njegov alter ego (drugi ja). Nadsvođene podzemne prostorije. Njegov je uticaj. Na bagdadskom dvoru nalazio se i dželat. Uz dvorskog astrologa. 292. god. ograničeni). zapovjednik nad zapovjednicima. str. D. To isto je običavao učiniti upravitelj s imovinom potčinjenih službenika i privatnih građana. s kojim se završava slavni abasidski period. imao je veliku moć i kao kalifov velikodostojnik. 380—92. Mas-udi. čija je dužnost bila da pred kalifa uvodi akreditovane poslanike i dostojanstvenike. neograničeni) i tanfidh (samo s izvršnom vlašću. a i kalif je 4 Ya<qubi. vezir je često bio svemoćan. Sve do 819. i dželat je (obje funkcije su perzijski importi). Od 24 kalifa.847).Kalifat. čija je vladavina trajala skoro dva i po stoljeća (750— 991). 62. uče^tvo^ao je u velikoj mjeri u uživanjima haremskog života. str. bio veliki. str. koja je bila na strani sinovljevoj. Al-Mu'tasima je naslijedio njegov sin al-Wathiq -f. razjareni stanovnici Bagdada izabrali su za kalifa. pojavljuju se prvi put u arapskoj istoriji. On je postavljao i uklanjao upravitelje i suce. kada se on ogr-nuo zelenim šiitskim ogrtačem mjesto crnim abasidskim i odredio za zakonitog nasljednika Ali j inog pristalicu 'Ali al-Ridu. II. nego je svoje dužnosti svodio na izvršavanje kalif ovih naređenja i na pokoravanje njegovim instrukcijama. Zato onaj ko njega sluša. i slj. yezir Poslije kalifa. Poslije^ kalifovanja al-Muqtadira (908—32) vezira je istisnuo amir al-umard'. Ovaj visoki položaj stajao je pod uticaj em perzijske tradicije5. 500. šest godina poslije smrti svoga predsasnika. vol. Četiri godine kasnije. u sa-glasnosti sa kalifom. str. 205. Bio je običaj da vezir konfiskuje imovinu upravitelja koji više nije bio u milosti.. a bog će onome ko ga ne sluša dati da uđe u pakleni oganj6- Jednako kao i kod Barmakida. Na taj način on je ubrzao pobunu armije. Ličnosti kalif ovoj dodjeljivao se dvorski komornik (hajib). U aktu :nii\n kalif al-Nasir (1180— 1225) postavlja novog vezira imamo izvanredno dobar dokumenat za teoriju »božanskog prava« prenošenja vlasti na opunomoćenika: Muhammad ibn-Barz al-Qummi je naš zastupnik na cijeloj našoj zemlji i kod svih naših podanika. Al-Mawardi9 i drugi pravni teoretičari razlikuju dvije vrste vezirata: tafwld (sa punom vlašću. Mjesečna vezi-rova plata za vrijeme kalifovanja al- Mu'tadida iznosila je tisuću dinara. str.. S. onaj ko ne sluša našeg vezira. 6 Fakhri. ifbn-al-'Ajbbaiais. čak je i svoj položaj po principu nasljeđa prenosio na druge. boga sluša. Fakhri. a ko nas sluša. Tanbih. al-Ma'mun nije uspio ući u prijestonicu carstva. Ovaj su položaj kasnije držali Buvejhidi. Malo prije svoje smrti al-Ma'mun je zapostavio svoga sina al--'Abbasa i odredio za svog nasljednika njegova brata al-Mu'tasima. al-Ma'munova ujaka Ibrahlma ibn-al-Mahdija. XVI. Athdr al-Uwal fi Tartlb ail-Duwal (Cairo.

isključujući poreze u naravi.000. za prihode nešto kasnijih godina. Amedroz (Beirut.500. mal.724. kako smo ranije čuli.000. 8 Isp. možda pod al-Mu'tasimom. Sav novac skupljen od vjernika bio je izdavan iz centralne blagajne kao pomoć vjernicima: ubogim. obaviješteni da se prilikom smrti al-Mansura u centralnoj blagajni nalazila svota od 600. koji govori o prihodu pod al-Ma'munom. VI. pokretnine. iznosio je u vrijeme al-Ma'muna 27. međutim. Muslimani.000 dirhama.846. Iz zaključnih računa Qudamaha14 može se zaključiti da je prihod u novcu i u naravi iz Sauada iznosio 130. 33—47. Ponekad su ti šefovi bili designirani veziri. uključujući i Aleksandriju.000.000 dinara i Egipat 23. strancima. 1904). ali je njihov položaj uvijek bio podređen pravom veziru. ili finansijsko odjeljenje (bayt al-mal) kao najvažnija ustanova. str. a iz cijelog carstva 388. koji se često naziva »nadziratelj poreza«. 0 Do ovog vremena diferencijacija između jizyah d khafrdj jasno je -bila zacrtana. pp-reski biro (dlwdn al-kharaj). omogućavali kalifima da žive na velikoj nozi. Sto se tiče rashoda. kao što znamo odranije. uključujući i Hims. ne uračunavajući ono što je plaćeno u naravi. v»l. naročito u poreskom sistemu i sudskoj administraciji. Pošto su vladi najviše briga zadavale finansije. Koran. kod ibn-Khalduna. kao i u vrijeme Umajada. Službeni poreznici vodili su brigu o zemlji. kod ibn Khurdadhbiha.000. glavarina od podanika nemuslimana (jizyah). i o opadanju dohodaka za vrijeme narednih stoljeća. 306. novac od primirja. trgovinsku robu i druge oblike imovine koji su se mogli povećavati bilo prirodnim prirastom bilo investiranjem. iz Kurasana 37.265. Ibn--Khurdadhbih16 nabraja velik broj stavaka iz kojih možemo izračunati da je porez Sauada u novcu i naravi iznosio 78.291. 19—20. koji su Otomani iznuđavali od nemuslipianskih podanika za oslobađanje od vojne službe. bile su ostavljene savjesti svakog pojedinog čovjeka. međutim. iz Sirije — Palestine.34019. Kalif ga je upotrebljavao za plaćanje trupa. u stvari veliki vezir. Pod Abasidima je državna mašinerija postala mnogo komplikovanija nego ranije. U kasnijim vremenima jizyah je odgovarao al-badal al-'askari (Kletvenički danak).Poreska Vezir.000 dirhama. robovima i sužnjima. F. mostova i za opće dobro muslimanske zajednice11. Različiti izvještaji o državnim prihodima koji su do nas došli iz vremena abasidske vladavine svjedoče o velikom blagostanju koje je vladalo u prvom stoljeću te vladavine.000. Hilal ai-§abd'. koji prikazuje dohotke u prvoj polovini trećeg muslimanskog stoljeća. nema dovoljno podataka u razasutim zabilješkama koje bi nam mogle garantovati konačne rezultate. Šef toga odjeljenja. zlato i srebro. 59:7).929. predsjedavao je sav- kancelariia Jetu' čiJi su članOvi bili šefovi raznih državnih odjeljenja.319. str. zadržan je.000.340 dirhama17. Sirije — Palestine18 29. Sirija — Palestina13 14. izd. a čitavog carstva 299. održavanje džamija. jer su. 167. dobrovoljcima svetog rata. Sav ovaj prihod u ovo vrijeme bio je 7 Iibn-al-Aithir. cesta. godišnji zemljišni porez koji je u novcu platio Sauad (donji Irak.850.000 . Kurasan 28. kod Qudamaha. jedini zakonit porez obavezan za svakog muslimana.800. uključujući zlato i srebro. mada je veći red vladao u državnim poslovima. Sačuvana su tri takva izvještaja: najstariji. 9 Str. Drugi glavni izvori državnih prihoda bili su porezi stranih neprijatelja. H.200. malu i sličnim stvarima. porez na zemlju (kharaj)10 i desetine ubirane na robu vlasnika nemuslimana koja se uvozila na muslimanski teritorij. Kurasana i potčinjenih teritorija 44. Prema ibn-Khaldu-nu12. stara Babilonija). Od svih ovih pojedinosti porez na zemlju donosio je najveći prihod i činio je glavni izvor prihoda od nevjernika. Mi smo. 15.000.000. drugi. 37. i dalje je bio istaknuta ličnost u kalifovoj vladi. UMAJADSKO I ABAS1DSKO CARSTVO poznat pod imenom faj/' (isp.860. iz Egipta. siročadi.000. i treći. sve ove provincije carstva 331. U izvore državnih prihoda ulazio je zekat.350 dirhama Ovdje su uključeni i porezi u naravi. nisu plaćali glavarinu.040.000. Vidi str. Tuhfat al-Umara' f i Ta'rlkh al-Wuzara'.000 dirhama15. Zekat se plaćao na obradivu zemlju.

str. on daje različite brojke na različitim mjestima i na njegovim listama suma se ne silaže sa navedenim podacima na (pojedinim mjestima. bila je dobro plaćena. 764.456.000. al-Muhtadi (869—70) bio je posljednji kalif koji je praktikovao ovaj običaj. Harun. 17 Samo u novcu Oko 8. a bio je šef policije i dvorske tjelesne garde. Histoire des Arabes. gdje joj je udaren temelj na evropskom tlu25. 18 Klinasrin i drugi pogranični gradovi. Hims. policijsko i poštansko odjeljenje. Isip. uključujući dragulje. 14 Kharaj. Stvarno.800 dirhama. u njoj je bilo preko 900. a u kasnijim vremenima pokatkad i u rangu vezira. 239. 11 Mawairdi. političke dokumente i carska naređenja i diplome. II. Culturgeschichte des Orients unter den Chalifen. O&iito je da ibn-Khaldunova lista. 18 Passim. bdijenje nad održavanjem javnog morala i sprečavanje djela zakonom zabranjenih. I (Wienna. jer je on vršio nadzor nad pijacama i javnim moralom. Uprava za nadziranje žalbi (diwan al-nazar f i al-mazdlim) bila je neka vrsta apelacionog suda ili vrhovnog suda. iznosila je 100. Huart. Damaska. vol. vol. str.000. str. a prilikom smrti al-Muktafija (908) državna imovina. i slj. Ovaj je presedan revnosno slijedio 'Umar II24. str. 12 Muqaddamah. str. Ailfred w>n Kremer. abasidska vlada imala je glavnu kontrolu za pregled računa (diwdn al--zimdm).000 dinara20. kao i druge dvije. unije mi jasna ni tačna. npr. str.840 dirhama. i nadgledanje zakonom propisanih mjera javnog morala . III. lihvarstva i javne prodaje vina. između ostalih interesantnih dužnosti ovog prefekta policije. al-Ma'mun. 61. 376. Huart. str. 20 Mas'udi. 233. 376. i slj. vol. I. Ona je osnovana još za vrijeme vladavine Uma jada. kao i ostali koji su iza njih došli ovakve su žalbe saslušavali na javnim skupovima. Qudamah. Jordana i Palestine dati su globaOino u sumi od 1. ABASIDSKA DR2AVA 297 Druge vladine ustanove Pored poreskog biroa. po pravilu. Nor-manski kralj Rođer II (1130—54) uveo je ovu instituciju na Siciliji. 21 Tabani. upravu za nadziranje žalbi. 22 Tha( alibi.095. Policijlskom odjeljenju (dlwdn al-shurtah) stajao je na čelu visoki službenik koji se zvao sahib al-shurtah. Isp. koju je osnovao al-Mahdi. 72. Ovu je praksu očigledno preuzeo i abasidski kalif al-Mahdi. namještaj i nekretnine.000 dinara22. Jordan i Palestina. str. 19 Zaydan.000 dinara. vol. Lata'if. Al-Mawardi26 ubraja. čija je zadaća bila da ispravlja slučajeve pogrešno donesenih presuda u administrativnom i političkom odjeljenju.dirhama i 14. str. 18 Porezi Rinasrdna. libn-Knuo-dadbih. str. jer al-Mawardi23 govori da je 'Abd-al-Malik bio prvi kalif koji je jedan dan posvećivao naročito saslušavanju priziva i žalbi svojih podanika.227. vol. 5.00021. 366. Šef municipalne policije nazivao se muhtasib. dopisno odjeljenje ili kancelariju za otpravljanje pisama (dlwdn al-tawkl'). Tamaddun. nadzor nad ispravnim plaćanjem zakonito sklopljenih zajmova (mada on nije imao sudske vlasti). VI. i slj. 356. U njegovu je dužnost spadalo nadgledanje ispravnosti utega i mjera u trgovini. str. 15 Samo u novcu 8. 150—51. I. vol. 249. Svaki veći grad imao je svoju policiju. Kada je umro al-Rašid. 237^52. koja je izdavala sva službena pisma.000. Damasik. str. koja je imala vojne činove i. 1875). Njegovi nasljednici al-Hadi. kartanja.

III (Catanaa. Bu-karu. Ona je išla u pravcu sjeveroistoka kroz Hamadan. čiji je centar Tihran (Teheran). iperz. i slj. Isp. Istoričari tvrde da je Harunov savjetnik Barmakid Yahya organizovao poštansku službu 23 Str. baSrld je. Značajna crta abasidske vladavine bilo je poštansko odjeljenje27. On je lično bio sahib al-barid. čiji se šef naziva sahib al-baild. Ceste su spajale prijestonicu sa vodećim centrima carstva29. Druga glavna cesta vodila je iz Bagdada. poštanski ured. Iz glavnih gradova su se od glavne ceste odvajale sporedne u pravcu sjevera i juga.. NalMino. Culturgeschichte. Tuš. koji leži u blizini starog Raja. Sudeći po svemu. kroz Vasid i Basru do Ahvaza. al-Bayhaqi. 26 Str. Raj. Sohwally (Giessen. Isfahanii. čiji se al-Masalik w-al-Mamdlik. teretna konj. str. 431. I. 417—18. Isp.geografski stručnjaci ilslkoristili su ove poštanske priručnike za sastavljanje svojih djela. Nejsabur. baština je ranijeg Perzijskog Carstva. birdhawn. vol. trgovcima i hadžijama i poslužili su kasnije kao osnova za geografska istraživanja. von Kremer. 39. 1937—9).između dva spola i kažnjavanje svih onih koji su svoje sijede brade bojili u crno da bi se na taj način udvorili ženama. Marv. F. vol. Ya'qubi. Jedan od njihovih vođa bio je ibn-Khurdadhbih (f ča 912). Do današnjeg dana perzijski poštanski putevi. Amari. ar. Svaki provincijski glavni grad bio je snabdjeven poštanskim uredom. SS?. str. II. 525. kako smo vidjeli. 24 Mawairdi. U Perziji su vršene smjene mula i konja. Glavna pošta u Bagdadu imala je planove puteva čitavog carstva. za kalifa al-Mu'tamida u Džibalu (stara Medija). pokazao kao važan izvor za istorijsku topografiju. str. niz Tigris. diad. obavljala i prenošenje privatne korespondencije28. vol. 8 :10. 298 UMAJADSKO I ABASlriSKO CARSTVO na novoj bazi. Mada je njezina primarna zadaća bila da služi interesima države. Isp._ 131. Est. a sistemi relejnih stanica nalazili su se na ovim cestama. U njemu je kurasanska državna cesta bila najvažnija arterija. str. 27 Diwan al-baiid. 420. u Kuzistanu. od ove su se ceste odvajale u pravcu istoka i zapada ogranci koji su povezivali gradove na njoj sa . dlbn-al-Athlr. a al-Walid se njom koristio u svrhu svojih građevinskih radova. zasnovan na materijalu državnih arhiva. Barid je bio upotrebljavan za prevoz novopostavljenih upravitelja u njihove provincije i za transporte trupa s njihovom vojnom opremom31. brzi konj. Među Umajadima Mu'awijah. Ovi planovi stajali su pri ruci putnicima. str. str. 1902). 25 M. izd. birdan. doduše. Isto tako. ar.33. vol. Publika se mogla poštom koristiti uz plaćanje zamašne sume novaca. I. 46. al-Mahasin w-al-Masawi'. Storia dei Musulmani di Sicilia. Ta'rlkh. Samarkand i povezivala Bagdad sa pograničnim gradovima Jaksartesa i granicama Kine. 131. u Siriji i Arabiji upotrebljavane su deve30. poglavice Khurrami32 sekte god. Prvi arapski . 1 odatle do Širaza u Farisu. Upotrebljavani su trenirani golubovi za prenošenje pisama. poštanska institucija je u ograničenoj mjeri. Ovaj razrađeni sistem. 452. bio je prvi koji se zainteresovao za poštansku službu. semitska riječ koja oema veze sa laitinsfeom riječju veredus. str. 367. Prvi zapisani primjer ovoga metoda odnosi se na javljanje al-Mu'tasimu 0 hvatanju pobunjenika Babika (Babak). koji se iz carske prijestonice granao na sve strane. 'Abd al-Malik ju je proširio na čitavo carstvo. Isp. idu istom stazom. moralo je biti stotine ovakvih relejnih puteva. koji su pokazivali razne stanice i udaljenosti među njima. možda.

koji su djelovali kao detektivi. Treći glavni put povezivao je Bagdad sa Mausilom (Mosul). VI. 5—6. glavni putevi i rasrto- janja jednodnevnih putovanja (Prosjek jednodnevnog putovanja šest ili sedam morskih milja) English Mile« o loo 200 300 400 500 -~. 342. VI. On je sa hadžiluka u Meku sa sobom doveo lijepu robinju »s kojom se. 32 Tako (nazvan po oblasti u Perziji gdje je. str.. str. 49.. 162. očigledno. On je bio šef špijunaže. skloništima i cisternama. libn-al-Aithlr. vol. vol. Hititi.drugim naseljenim centrima i.——. najzad. Baghdadli. Boundaries 300 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO vanskim svratištima. To isto činili su al-Rašid i drugi kalifi37. vol. Po ovim su cestama putovale mnogobrojne hadžije. 11. Zato je njegova puna titula bilo sdhib al-barld w-al--akhbar35. koji su iz Bagdada mogli odabrati hadžijski put do Meke kroz Kufu i Basru. str. U jednom kasnijem izvoru do nas je došao takav izvještaj podnesen al-Mutawakillu protiv upravitelja Bagdada. Amidom (Diyar Bakr) i pograničnim utvrđenjima...700 starijih žena. IV. 93. 373—4. Na sjeverozapadu Bagdad je bio povezan sa Damaskom i drugim sirijskim gradovima preko Anbara i Rake. str. BILAD AL-RUM phdid J«ndi-. 30 Isp. . putnike i liječnike. Mas'udd. kojoj je sva poštanska služba bila podvrgnuta. VI. torbare i putnike. i slj. Glavni direktor pošta. VII. str. NeM od njih poricali su da je aibu-Muslim mrtav i prediskazivali su njegov povratak da širi pravdu na svijetu. Naročito je »zemlja Rimljana« bila puna aba-sidskih uhoda oba spola. izd. possim. Str. 81 Ibid. koji su bili prerušeni u trgovce. kako se u izvještaju kaže. Takvi hanovi duž karavanskih cesta bili su podignuti već u vrijeme 'Umara II34. uključujući i samog upravitelja.'— Roađs . Za al--Ma'muna govore da je u svojoj obavještajnoj službi u Bagdadu imao oko 1. sekta maštala toao rezultat pogibije čuvenog aboi^Muslima al-Khurasanija. sa kurasanskom arterijom.V ''•HADRAMAWT%' (Deveto stoljeće) Na karti su predstavljene glavne provincije. imao je još jednu važnu funkciju. 29 Ibn-Klhurdadbah. vol. str. 126—7.11—12. zabavlja od podne do mraka na štetu državnih poslova«36 Al-Mansur je u špijunske svrhe upotrebljavao trgovce. 38 Mas'udi. Fihrist.. 11. pored brige oko carske pošte i nadzora nad raznim drugim poštanskim ustanovama. Provincijski šefovi pošta obavještavali su njega ili direktno kalifa o ponašanju i radu državnih činovnika u svojim provincijama. nadglednik pošta i obavještajne službe. U ovom svojstvu on je radio kao glavni nadzornik i direktni povjerljivi predstavnik centralne vlade. 186. vol. • M A K R A N ABBASIDSKI KALIFAT Sn'i' . Za usluži- vanje hadžija i drugih putnika glavne ceste bile su načičkane kara- 88 Mas'udii.

Članovi tjelesne garde primali su veću platu i bili opremljeni boljim oružjem i uniformama. vol. ABASIDSKA DRŽAVA 301 wardi41 razlikuje dva tipa sudačke službe: prvi. u objavljivanju skrbništva nad siročadi. Tahdhlb. po kome je ona specijalna i ograničena (khassah). ali u četvrtom muslimanskom stoljeću ovi su suci bili zamjenici glavnog kadije u Bagdadu. Nemu-slimani. de Goeje i de Jong. iznosila je . Glavne dužnosti kadije prvog tipa sastojale su se u izglađivanju pravnih slučajeva. Dobrovoljci su bili regrutovani od Beduina.000 dirhama. XV. 514. 334 = de Slane. 1. kao i od gradskog stanovništva. III. 39 Ibn-Khallikan. onoga koji je imao specijalno i ograničeno ovlaštenje. 1297). morao je biti muškarac. Vojna organizacija Arapski Kalifat nikada nije držao veliku stajaću vojsku u strogom smislu riječi. 512. prema teoriji muslimanskog prava. mentalno sposoban. 161. abasidski kalif ili njegov vezir povjeravao je jednom članu bogoslovskog staleža (jakih). Miskawayh. qazi. po kome je vlast sveobuhvatna i apsolutna f'dmmah mutlaqah). slobodan građanin. i drugi. str. 234. 567. str. u upravljanju vjerskim fundacijama. vol.Sudska administracija Dijeljenje pravde. qadi al-quđah (glavni sudac). al-kali. 38 Transkriboviano u najmanje trinaest različitih načina. čađi. punoljetan. Vlast suca druge klase. 85 Qudamah.44 (dobrovoljci). neporočna vladanja. I'lam al-Nas (Cairo. vol. u stvarima građanskog prava bili sa pod jurisdikcijom svojih crkvenih poglavara i činovnika. 498. odmjeravanju kazne prestupnicima seri jatskog (vjerskog) prava. postavljanju sudskih zamjenika (sing na'ib) u raznim provincijama i predsjedavanju pod izvjesnim uslo-vima zbornoj molitvi u petak. koji je na taj način postajao qadi (sudac)38 ili. 273. umobolnim i nad maloljetnicima. vjere muslimanske. 1. vol. Kalifova tjelesna garda (haraš) predstavljala je jedine regularne trupe i činila jezgro oko koga su se okupljale druge skupine pod vlastitim starješinama. bila je ograničena u samom aktu postavljenja od strane kalifa. Aghdni. To se sve. zdravog vida i sluha i dobro verziran u pravnim propisima40. uz to plaćenici i avanturisti i vojnici općih regrutovanja. Prvi koji je primio naziv qadi al-kudah bio je čuveni abu--Yusuf (t ča 798).14. str.16. IV. odnosilo samo na šerijatsko (vjersko) pravo. naravno. koje je u muslimanskoj zajednici uvijek smatrano vjerskom dužnošću. Druge su se zvale mutatcmJiin'ah. 44. 468. >9tr. kazi. kao što je ranije rečeno. izd. 39 Atlldd. vezira ili upravitelja43. koji su primali dnevna sljedovanja dok su bili na dužnosti. koje su bile u stalnoj aktivnoj službi. Jedan kasniji izvor42 govori da se mjesečna plata suca Egipta penjala na 4. Nawawi. 37 lap. 466. ako se radilo o Bagdadu. Za vladavine prvog abasidskog kalifa prosječna plata pješadijskog vojnika. 107—11. tj. U najranijoj istoriji ove institucije provincijske suce postavljao je upravitelj. str. čije su jedinice bile raspoređene po plemenima ili oblastima. pod strogom disciplinom i podvrgnutu redovnoj instruktaži i vojnoj obuci. jer su bile na vladinom platnom spisku. Str. Regularne trupe (jund). 184. Sudac. kathi. 36. seljaka. koji je službovao za vrijeme kalifovanja al-Mah-dija i njegova dva sina al-Hadija i Haruna39. od njih šest dolazi u službenim britskim dokumentima qađi. str. V. nazivale su se murtaziqah (redovno plaćene). str. 40 Mawairdi. pored dnevnog sljedovanja. str. dobro orga-nizovanu. Al-Ma- 94 Ibn-al-Athlr.

godišnje 960 dirhama45. mudaritska. i drugih krajeva centralne Azije52. Za vrijeme abasidske vladavine. str. preko ramena49. kamo je prenio sjedište vlade. 45 Tabari. III. u velikoj mjeri bila je sastavljena od kurasanskih trupa. a druga od Južnih Arabljana. god. str. za vrijeme al-Ma'muna. a konjica dva puta toliko. oko pasa. 1. Richard Gottheil u Revue des etudes ethnographiques (1908). 44 Ili muttawwi<ah. 100. Inženjeri. III. vol. str. 1. i slj. 11. a ne na arapski način. 1008. Redovnu vojsku za vrijeme prvih Abasida činili su pješaci (har-biydh)*s. 11. koji su nosili kacige i oklope i bili naoružani dugim kopljima i bojnim sjekirama. koji je živio kasnije. 260. Takav jedan inženjer. arabljan-ski elemenat je izgubio svoju vojnu premoć.14—15. Poslije smrti al- Muntasira (861—2) ovi su Turci počeli da igraju ulogu pretorijanske garde i da vrše odlučujući uticaj na državnu politiku. 117—25. III. jer je vjerovatno i njegov brat plaćao isti toliki iznos. pratile su vojsku kada je bila na bojištu. za vrijeme al-Nasira (1180—1225).14. vol. koji su vodili brigu oko mašina za opsjedanje. grupa od 10 ljudi nalazila se pod komandom 'ari/a . mačevima i štitovima. Tat>ari. str. str. jaka sila vojne mašinerije. kalif je morao da sagradi novi grad Samaru. 385—93. Poljske bolnice i ambulante u obliku nosila. Obično se tvrdi da je Harum uveo ovu novinu i da je uporno zahtijevao da se ratna tehnika zasniva na naučnim osnovama. jednako kao i političku. 43 Isp. al-Mu-sta'ina i drugih abasidskih kalifa. 4. kao što smo vidjeli ranije. 867. str. Po rimsko-bizantijskom običaju. ostavio je nedovršeno djelo koje obrađuje ratnu vještinu u svim njezinim detaljima51. A kad se sjetimo da je al-Mansur plaćao nadzornom graditelju prilikom izgradnje Bagdada samo jednu 41 Str. Ova nova carska tjelesna garda ubrzo je postala strah i trepet cijelog^av-nog grada. koja. Za vrijeme prvih kalifa tjelesna garda. ibn-Sabir al- Manjaniqi.000 vojnika. kažu. Al-Mutawakil je zaveo praksu da se mač nosi na perzijski način. 11. Al-Mu'tasim je dodao novu diviziju sastavljenu od Turaka. 41. Za vrijeme al-Ma'muna. 302 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO dirhamu. str. 42 Suyuti.17—18. kada je carstvo bilo na vrhuncu svoga sjaja. III. Njega kopira iibn-al-Athir. prvobitno njegovih robova iz Fargane. Svakom korpusu strijelaca pridodano je odjeljenje bacača nafte (naffatun). Od arapskih vojnika bile su sastavljene dvije divizije: jedna od Sjevernih Arabljana. on je morao da ponovo vrati cijenu od 960 dirhama. vol. 830. i 836. 322. 46 Kada se al^Ma'muin borio isa svojim hrastom. man-gonele i ovnove. biva nam jasno kako je relativno dobro bila plaćena vojnička karijera. naoružani kopljima. iračka je vojska brojala 125. jemenska. ibn- Khaldun. vol. koje su nosile deve.. V. vol. duguje svoj uspon više perzijskom nego arapskom oružju. a običnom radniku otprilike trećinu dirhama47. vol. 7—8. Husn. II. uključujući katapulte. Tabani. pratili su vojsku. dok je konjanik dobi jao dva puta veću sumu. strijelci (rami-yah) i konjanici (jursan). str. čija je pješadija godišnje primala samo 240 dirhama46. koji su nosili uniforme otporne protiv vatre i bacali zapaljiv materijal na neprijatelja50. Novi obraćenici na islam vezali su se za neko arabljansko pleme kao klijenti i na taj su način činili dio vojne organizacije toga plemena.

245. Tokom desetog stoljeća. vol. 452. nego deve. 299. voil. U toku čitavog prvog stoljeća sama egzistencija abasidskog Kalifata je ovisila o jakoj i zadovoljnoj vojsci. koji se dalje razvijao pod vladavinom Seldžuka. 70. str. 1. vol. koje su oni opremali i izdržavali. 11. VI. pa ako samo jedna tisuća njih zauzmu logor. 52 Mas'udii. III. stajao je amlr (general). a više takvih četa sa- 47 Khaflb. 397. vol. Oni ne jašu konje. 48 Spomenut od Tabori']®. III. 1. Ipak je očigledno da su Bizantinci vidjeli u Arapima. 26. kao što je djelo o vojnoj taktici koje je sastavio car Nikefor Foka (963—9). po mišljenju jednog novijeg naučnika55. plaćajući seldžučkom sultanu godišnji danak i. vol. 49 Ibn-Khaldun. koje oni nazivaju nevjernicima i barbarima. Tijelo od 100 vojnika činilo je četu ili eskadru. 260.« Ali to nije bilo sve. Fon Kremer54 je rekonstruisao realnu sliku arapske armije toga vremena dok se ona nalazila u maršu. str. I. str. str. str. Mas'udi. Kasnije je al-Muqtadir (908—32) započeo sa politikom davanja u zakup provincije upraviteljima ili vojnim komandantima. 238.17. vol. a ne iz ispražnjene carske blagajne. str. a grupa od 100 pod komandom ga'ida (koji je odgovarao centurionu — kapetanu)53. U to vrijeme postao je običaj da upravitelji i vojskovođe dobivaju kao darove gradove i oblasti nad kojima su oni apsolutistički vladali. i slj. Khuda Bulkhsh. Sljedeći odlomak cara Kon-stantina Porfirogeneta57 (913—59) opisuje utiske koje su ostavili Arapi na svoje bizantijske neprijatelje: »Oni su jaki i ratoborni. III. jasno se vidi da arapski borci nisu voljeli hladno i kišovito vrijeme. koja nije bila samo upotrebljavana za ugušivanje pobuna u Siriji.'III. ABASIDSKA DR2AVA 303 činjavalo je kohortu (kurdus). U raspravi o vojnoj taktici koja se pripisuje caru Leonu VI Mudrom56 (886—912) piše ovo: »Od svih (barbarskih) nacija oni (Saraceni) su najlukaviji i najmudriji u svojim vojnim operacijama«. str. III.20. str. str. nemoguće ih je istjerati. 1799.. 53 Ibn-Khaldun. koje su doprinijele rušenju potrebnih uslova za održavanje morala i zajedničkog borbenog duha (esprit de corps). vol. »učinile Saracene desetog stoljeća opasnim neprijateljima. stupali su pod njegovom zastavom s određenim brojem trupa. grupa od 50 pod komandom khallje. Za vlade buvejhidskog režima vojnici su primali subvencije u obliku zemlje mjesto u gotovu novcu. Na čelu korpusa od 10. III.(koji je odgovarao dekurionu. »Dvije su stvari«. koji je obuhvatao 10 bataljona. 1.« Iz izvještaja u ovim i drugim bizantijskim izvorima. str. vol. VII.000 ljudi. 51 Ibn-KhaUikan. dok pri njegovom kraju Bizantincima nije pošlo za rukom da stalno preduzimaju ofanzive i zaprijete samom Damasku i Bagdadu. u vrijeme rata. vol. str. Tatari. 50 Aghani. Oni su trebali da plaćaju svoje trupe iz lokalnih fondova.7. vol.23. svoje najljuće i najopasnije neprijatelje. ibn- Khaldun. III. III. str. vol. 54 Culturgeschichte. desetaru). 275. vol. ovaj je neprijatelj postajao sve manje i manje opasan. 326. Perziji i centralnoj Aziji nego i za preduzimanje agresivnih ratova protiv Bizantinaca. Isp. 45. ifon^haldun. — njihov broj i njihova izvanredna sposobnost pokreta. str. Slabljenje abasidske vojne sile počelo je onda kada je al-Muta-wakkil uveo strane jedinice. Ovo je posij alo sjeme feudalnog vojničkog sistema. The Orient . vol. da im je obično nedostajala potrebna disciplina da uspostave ponovo razbijenu liniju i da je njihova pješadija bila uglavnom samo jedna pljačkaška rulja nesposobna kao" borbena mašina. Tabari. 227—9 = S. 998. str. 118. međutim. I. XVII.

under the Caliphs (Galauitta, 1920), str. 333—6.
55 Omain, Art o/ War, 'drugo izd., vol. I, str. 209.

56 »Itectica« Comtituitio XVIII, par. 123, u Migne,
Patrologia Graeca,
vol. CVII.

87 »De admiinlistranidio imperio«, ipogl. XV, u Migne, Patrologia
Graeca, vol. CXUI.

304

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Upravitelj Abasidi nisu izvršili radikalnu izmjenu uma-
jadske podjele carstva na provincije kojima su
upravljali upravitelji (sing. amlr ili 'amilj. Ova se podjela temeljila na
ranijim bizantijskim i perzijskim uzorima. Abasidska lista provincija s vremena
na vrijeme se mijenjala i politička podjela ne mora uvijek da odgovara
geografskoj podjeli kakvu su nam sačuvala djela al-Istakhrija, ibn-Hawqala, ibn
al-Faqiha i druga slična. Izgleda da su glavne provincije za vrijeme prvih
abasidskih kalifa bile sljedeće: 1) Afrika, zapadno od Libijske pustinje zajedno
sa Sicilijom; 2) Egipat; 3) Sirija i Palestina, koje su ponekad bile odvojene;
4) Hidžaz i Jamama (centralna Arabija); 5) Jemen ili Južna Arabija53; 6) Bahrein
i Oman, sa svojim glavnim gradom Basrom u Iraku; 7) Saud, ili Irak (donja
Mezopotamija), čiji su vodeći gradovi poslije Bagdada bili Kufa i Vasit; 8)
Džazira (tj. otok, bolje poluotok, stara Asirija), čiji je glavni grad bio
Mausil (Mosul); 9) Azerbejdžan, čiji su glavni gradovi bili Ardabil, Tibris i
Maraga; 10) Džibal (planina, stara Medija), koja se kasnije nazvala Irak Adžami
(Perzijski Irak)59, čiji su glavni gradovi bili Hamazan (stara Ekbatana), Raj i
Išbahan (Isfahan, Ispahan); 11) Kuzistan sa glavnim gradovima Ahvazom i Tu~
starom60; 12) Faris, čiji je glavni grad bio Širaz; 13J Karman, čiji današnji
glavni grad nosi isto ime; 14) Mukran, koji je obuhvatao današnji Beludžistan i
prostirao se do brdovitog zemljišta koje se diže iznad doline Inda; 15)
Sidžistan, ili Sistan, čiji je glavni grad bio Zarandž; 16—20) Kuhistan, Kunis,
Tabaristan, Džurdžan i Jermenija; 21) Kurasan, u koji je ulazio teritorij koji
danas čini sjeverni dio Av-ganistana i čiji su vodeći gradovi bili Nejsabur,
Marv, Harat (Herat) i Balk; 22) Kvarizm, čija je prva prijestonica bio Kat; 23)
Sugd (stara Sogdijana), između Oksusa i Jaksartesa, sa dva čuvena grada, Eu-
karom i Šamarkandom; (24 itd.) Fargana, Šaš (današnji Taškent) i druge turske
zemlje61. Otomanski turski vilajeti u zapadnoj Aziji geografski odgovaraju,
treba primijetiti, starim arapskim provincijama.
Uprkos svim nastojanjima glavnog grada carstva, decentralizacija je bila
neizbježna posljedica tako ogromnog prostranstva sa teškim sredstvima međusobnih
komunikacija. U svim lokalnim poslovima upravitelj je težio da postane vrhovna
vlast i da svoju službu učini nasljednom. U teoriji on je držao ovaj položaj dok
se sviđao veziru, koji je preporučivao njegovo imenovanje kalifu, a sa te službe
je odlazio kada bi vezir bio uklonjen. Kao i u slučaju vezirata, al--Mawardi62
razlikuje dvije vrste upraviteljske vlasti: prvu, tzv. ima-rah'ammah (opći
emirat), u kojoj je službenik imao vrhovnu upravu
58 O ovih pet provalncija često se govori 'kao o aqdUm-al-
maghrib, zapad/ne
provincije, da bi se ulkazalo na razliku od ostalih provincija, o kojima se
govori kao aqal!m-al-mashriq, istočne provincije.
59 Da bi se napravila razlika od al-'Iraqa al-<Arabi (Arabljanski
Irak),
tj. Donja Mezopotamija.
60 Perzijanci su ga zvali Shustar ili Shushtar.
61 Isp. popis provincija dat ovdje sa popisom u Le Strange, Easterm

Caliphate, str. l—9; Zavdšn, Tamađđun, vol. II, str. 37—44; von
Kremer,
Culturgeschichte, vol. I, str. 184.
«2 Str. 47—54.

ABASIDSKA DR2AVA

305

u vojničkim stvarima, pravo imenovanja i nadzora u pravosuđu, ubiranje poreza,
održavanje javnog reda, čuvanje državne vjere od inovacija, upravljanje
policijskim snagama i predvođenje javnih molitava u petak; druga je vrsta bila
ograničenijeg tipa (khassah, specijalna), u kojoj upravitelj nije imao
jurisdikcije nad sucima i porezima. Međutim, čitava ova podjela, u velikoj
mjeri, bila je teoretska pošto je vlast provincijskog upravitelja rasla u
direktnoj proporciji sa ličnom sposobnošću upravitelja, slabošću kalifa i
udaljenosti od glavnog grada federacije. Lokalni prihodi svake provincije skoro
u svakom slučaju korišćeni su za pokrivanje vladinih troškova te provincije. Ako
su troškovi bili manji od lokalnih prihoda, upravitelj je višak slao u kalifsku
blagajnu. Sudska administracija bila je u rukama provincijskog kadije, kojemu je
pri ruci stajao veći broj zamjenika smještenih u raznim manjim jedinicama
provincije.

20 — litorlfa arapa

POGLAVLJE XXVI

ABASIDSKO DRUŠTVO
Prvobitni plemenski sistem, osnovni obrazac arabljanske društvene
organizacije, potpuno se raspao za vladavine Abasida, koji svoj prijesto duguju
stranim elementima. Sami kalifi u takvim stvarima kao što su izbor žena i majki
svoje djece nisu pridavali nikakvu važnost arabljanskoj krvi. Među abasidskim
kalifima samo su trojica bili sinovi slobodnih majki: abu-al-'Abbas, Al-Mahdi i
al-Amm1. Od njih se samo ovaj posljednji mogao podičiti da mu oba roditelja
potječu od Prorokove porodice2. Među Uma jadima je dvanaesti kalif Yazid III bio
prvi, čija majka nije bila arapske krvi. Ali, u najmanju ruku, moglo se
pretpostavljati da je ona potomak posljednjeg perzijskog cara Yazdagirda, jer je
bila zarobljena kod Ku-tejbaha u Sogdijani i na poklon data kalifu al-Walidu od
al-Hajjaja. Među Abasidima je al-Mansurova majka bila robinja Berberka, al--
Ma'munova robinja Perzijanka, al-Wathiqova i al-Muhtadijeva bile su Grkinje, al-
Muntasirova bila je Grko-Abisinka, al-Musta(inova Slovenka (saqlablyah), al-
Muktafijeva, kao i al-Muqtadirova bile su turske robinje, a al-Mustadijeva bila
je Jermenka3. Harunova majka, još jedna tuđinka robinja, bila je slavna al-
Khayžuran, prva žena koja je izvršila značajan uticaj na politiku abasidskih
kalifa4.
Poligamija, konkubinat i trgovina robljem pokazali su se vrlo efikasnim
metodama u postizanju fuzije Arabljana sa njihovim pot-činjenim narodima. Dok se
čisti arabljanski elemenat povlačio u pozadinu, Nearapi, polutani i sinovi
oslobođenih žena počeli su da zauzimaju njihove položaje. Uskoro je arabljansku
aristokratiju zamijenila hijerarhija službenika koji su predstavljali razne
narode, u prvom redu pretežno Perzijance, a kasnije Turke. Jedan pjesnik dao je
oduška gordom arabljanskom osjećaju kad je pjevao:
1 Tha'alibi, Lata'if, str. 75.
2 Taban, vol. III, str. 937, 11.12—13.
8 Vdidi Tha'aMM, str. 75—7; Mas'udi, passim.

4 Za ulogu za koju su mjiu sumnjičili da je odigrala u smrti svoga sina
kalifa al-Hadaija i oiko nasljeđa njezinog drugog sina ljubimca al-Rašida, vidi
Taibairi, vol. III, str. 569. i slj. Njega kopira dibn-al-Athk, vol. VI, str.
67. i stj. Isp. Mas'udii, vol. VI, str. 282—3.

ABASIDSKO DRUŠTVO

307

Sinova priležnica među nama je ogroman broj; O bože, vodi me u zemlju gdje
kopilad neće gledat pogled

Na nesreću, arapski istoričari koncentrisali su sav svoj interes na stvari
oko kalifa i oko političkih događaja, a ostavili su neadekvatnu sliku društvenog
i ekonomskog života običnog svijeta onoga vremena. Iz sporadičnih, slučajnih
mjesta u njihovim djelima, najviše iz literarnih izvora i iz običnog života
današnjeg konzervativnog muslimanskog Orijenta moguće je rekonstruisati tu sliku
u općim potezima.

Domaći život Žena u ranom periodu abasidske vladavine uži-
vala je isto toliko slobode koliko njezina uma-jadska
sestra. Međutim, pri kraju desetog stoljeća, za vrijeme Bu-vejhida, sistem
strogog odvajanja i apsolutnog odjeljivanja spolova postao je općenita pojava.
Čitamo ne samo o ženama u visokim krugovima tog ranog perioda koje su se istakle
i vršile znatan uticaj u državnim poslovima — kakva je bila al-Khayzuran, al-
Mahdijeva žena i al-Rašidova majka; Ulayyah, al-Mahdijeva kćerka; Zubavdah, al-
Rašidova žena i al-Aminova majka; Buran, al-Ma'munova žena — nego i o arapskim
djevojkama koje su išle u rat i komando vale tru-^ parna, sastavljale pjesme i
takmičile se sa muškarcima u književnim poslovima ili koje su razveseljavale i
zabavljale društvo svojim duhovitim dosjetkama, muzičkim talentima i pjevačkim
izvedbama. Takva je bila 'Ubavdah al-Tanburiyah (tj. djevojka s tamburom), koja
je stekla nacionalnu slavu u danima al-Mu'tasima kao ljepotica, pjevačica i
sviračica6.
U periodu slabljenja, koji karakterišu prekomjerni konkubinati, labav
seksualni moral i odavanje raskoši, položaj žene je pao vrlo nisko, kako vidimo
iz Arabljanskih noći. Tu je žena predstavljena kao oličenje lukavstva i
spletkarenja i kao riznica svih niskih osjećanja i nedostojnih misli. U
izvanrednom pismu saučešća nekom svom prijatelju koji je izgubio kćerku abu-Bakr
al-Khwarizmi (t ča 993 ili 1002), prvi pisac koji je ostavio zbirku literarne
korespondencije, tvrdi: »Mi živimo u doba u kojem bi svaki od nas stekao
najboljeg zeta ako bi grobu dao svoju kćerku za ženu«7.
Skoro općenito je u islamu ženidba smatrana pozitivnom dužnošću, a i njezino
zanemarivanje izloženo je žestokim prijekorima, a rađanje djece, naročito
sinova, smatrano je osobitom darom božjim. Prva dužnost žene bila je služenje
mužu, briga za djecu i vođenje kućanstva. U slobodnom vremenu ona je prela i
tkala. U modi je bilo pokrivanje glave, što je zavela Ulayyah, polusestra al-
Rašidova. Očigledno, radilo se o kapi koja je imala oblik kupole, oko čijeg se
dna nalazio kolut koji se mogao iskititi draguljima. Među drugim
5 Muibairad, str. 302.
6 Aghdni, vol. XIX, str. 134—7.
20
7 Rasa'il (Carigrad, 1297), str. 20.

308

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

predmetima ženskog nakita bile su alke za noge (sing. khalkhal) i narukvice
(asdwir).
Muško se odijelo do danas vrlo malo izmijenilo. Uobičajeno pokrivalo glave
bio je visok crn fes qalansuwa, napravljen od klobu-čine (filoa) ili vune. Uveo
ga je al-Mansur8. Široke šal vare (saraivil), perzijskog porijekla9, košulja,
prsluk, kratak kaput (qujtan)w i vanjski ogrtač f'aba' ili jubbdh)n kompletirali
su mušku odjeću12. Vjerski naučnici, držeći se instrukcija abu-Yusufa,
istaknutog suca al-Ra-šidova, nosili su posebne crne turbane i ogrtače sing
taylasdn)ls.
Sudeći po erotskim izrazima pjesnika ovoga vremena, čini se da rani
arabljanski ideali ženske ljepote nisu pretrpjeli značajnije izmjene. Al-Nuwayri
posvećuje dosta velik dio jednog sveska svoje književne enciklopedije citatima
koji opisuju ove tjelesne čari14. Stas žene treba da je kao bambus (khayzurdn)
među biljkama, njezino lice da je okruglo kao pun mjesec, njezina kosa tamnija
od noći, njezini obrazi da su bijeli i crveni sa mladežom koji je nalik na
kaplju ambre na tanjiru od alabastera, njezine oči duboko crne bez ikakvog
dodatka antimona (kuhl) i velike kao u divljeg jelena, njezini očni kapci
dremovni i malaksali (saqlm), njezina usta mala sa zubima bijelim kao niz bisera
u koralu, njezine grudi kao mogranj, njeni kukovi široki, a njezini prsti
šiljasti sa vrhovima obojenim žutocrvenom knom (hinna').
Najupadljiviji dio namještaja tada je postao diwan, ležaj koji se pružao duž
tri strane sobe. Visoka sjedala u obliku stolica uvedena su još za vrijeme
ranije dinastije, ali jastuci, koji su se stavljali na male četverouglaste
madrace (ar. matrah), prostrte po podu, na kojima je čovjek mogao udobno
podvinutih nogu sjediti, ostali su u modi. Rukama tkani ćilimi pokrivali su pod.
Hrana je servirana na velikim okruglim tepsijama od bakra, koje su se stavljale
na nizak sto (siniju) ispred divana ili na jastuke na podu. U bogataškim kućama
tepsije su bile od srebra, a drveni sto bio je optočen ebano-vinom, sedefima ili
oklopom kornjače — sličan onima koji se i danas proizvode u Damasku. Ovaj isti
svijet, koji je nekoć s uživanjem jeo škorpione, kukce i lasice kao luksuznu
hranu15, koji je rižu smatrao
8 Vidi str. 273. Crveni fes farbush, koji se još nosi u muslimanskim
zemljama, savremeni je dao nošnje.
• Jšhiz, Bayan, vol. III, str. 9; R. P. A. Dozy, Dictionnaire detaille des
noms des vetements (Amsterdam, 1845), str. 203—4.
10 Dozy, str. 16(2—3.
11 Ova arapska riječ prodrla je iz špamskoiga, gdje je nalazimo u
jedinom
rječniku diz idruge polovine desetog stoljeća, u ostale romanske jezike i
oda/tle
prešla u englesfci i idiruge germanske i slovenske jezike. U engleskom ona je
ostavila interesantnu preživjelu riječ »gibbet«, koja znači »vješaila«.
12 Ovaj stil nošnje još oponašaju starije generacije u Iitoanu i Siriji.
13 Ibn-Khallikan, vol. III, str. 334. = de Slane, vol. IV, str. 273;
Aghani,
vol. V, str. 109, 11.23—4, vol. VI, str. 69, 1.23; dibn-abi-
Usaybi'<aih, vol. II,
str. 4, 1.23.
14 Nihayah, vol. II, str. 18 l slj. Za ilustraciju bogatstva arapskog
jezika
u terminima koji opisuju žene vidi ibn-Qayyim al-Jawz!yah, Akhb&r al-Nisd'
(Cairo, 1319), str. 119. i slj.
15 Ibn-Khallikan, Muqalddamah, str. 170.

ABASIDSKO DRUŠTVO

309

otrovnim jelom16 i istanjen hljeb upotrebljavao za pisaći materijal17, već u ovo
vrijeme je izoštrio svoj gastronomski ukus za poslastice civilizovanog svijeta,
uključujući takva perzijska jela kao što su bila, npr., uveliko traženi lonac
sikbdj i jako zaslađena jela faludhaj. Njihova su se perad tada kljukala
nerazbijenim orasima, bademima i mlijekom. Ljeti su se kuće rashlađivale
ledom18. Servirana su bila bezalkoholna pića u obliku šerbeta19, spravljena od
zašećerene vode začinjene ekstraktima ljubičica, banana, ružica i dudova.
Naravno, to nije bilo jedino piće. Kafa nije bila u modi sve do XV stoljeća20, a
i duvan je bio nepoznat prije otkrića Novog svijeta. Jedan pisac21 koji je živio
u drugoj polovini IX i na početku X stoljeća ostavio nam je djelo u kojem je
namjeravao izložiti osjećanja i manire kulturnog čovjeka (zarif), džentlemena
toga vremena. On ima učtivo vladanje (adab), muške vrline (muru'dh), elegantne
manire (zarf), on se uzdržava od šale, održava drugarstvo sa pravim drugovima,
visoko cijeni istinu, vrlo je savjestan u ispunjavanju zadate riječi, čuva
tajne, oblači čisto i nezakrpljeno odijelo, za stolom uzima male zalogaje,
razgovara i smije se malo, polako žvaće hranu i ne oblizuje prste, izbjegava
bijeli i crveni luk, ne upotrebljava čačkalicu u nužniku i kupatilu, na javnim
skupovima i na ulici.
Uživanje alkoholnih pića bilo je uobičajeno i u društvu i privatno. Sudeći
po bezbrojnim pričama o bančenju u djelima kao što su Aghani i Arabljanske noći
i po brojnim pjevanim pjesmama i poeziji u slavu vina (khamriydt) od razvratnika
abu-Nuwasa (t ča 810), jednodnevnog kalifa ibn al-Mu'tazza (f 908) i sličnih
pjesnika, prohibicija, jedna od osobitih crta muslimanske religije, nije u to
vrijeme strože zabranjivala alkohol nego što je to učinio amandman Ustava
Sjedinjenih Država u XVIII stoljeću. Ni sami kalifi, kao ni veziri, velikaši i
suci nisu obraćali nikakvu pažnju na ovu zabranu22. Naučnici, pjesnici, pjevači
i muzičari bili su naročito traženi kao članovi pijanki. Ova praksa, koja je
perzijskog porijekla23, postala je ustaljena institucija za vrijeme abasidskog
režima i iz nje su se razvile profesionalne pijanice za vrijeme al-Rašida. I
drugi kalifi, pored ovoga, kao npr. al-Hadi, al-Amin, al-Ma'mun, al-Mu'tasim,
al--Wathiq, al-Mutawakkil, odavali su se piću. Al-Mansur i al-Muhtadi bili su
protiv opijanja. Doista, al-Nawaji24 je često očajan gdje da
16 Lbn-al-FaqIh, str. 187—8.
17 Ibn-Khaldun, str. 144. Isp. str. 154.
18 Ibn~abi-Usaybi<ah, vol. I, đtr. 139—40. Str. 82—3. citiraju
iz jedinog
ranijeg (izvora uputu »kako se može stvrdnuti voda 6ak i u junu ili julu«.
19 Od ar. sharbah, piće. Naša iriječ »sirup« dolaizi od srodne iraječi
shdrdb.
20 Uvedena u Južnu Arabiju u XIV stoljeću, kafa je postala (udomaćena
u Meki .rano u petnaestom i u prvoj dekadi šesnaestog stoljeća; bila je najprije
poznata u Kairu, preko sufija iz Jemena, ikoji isu je upotrebljavali u džamiji
Azhar da bi izazvali potrebnu budnost za noćne molitve. Vidi str. 34. Inhali-
ranje dima od zapaljenih trava u svrhu liječenja dli, možda, rada uživanja
praktikovano je prije Otkrića Amerike.

21 Al-Washshd', Kitdb al-Muwashsha, izd. R. Briinnow (Levden,
1886),
str. l, 12, 33, 37, 124, 125, 129—31, 142.
12 Vidi Nuwayri, Nihdyah, vol. IV, sitr. 92. d slj.
23 Jahiz, Taj, str. 23, 72; Nawaji, Hcilbah, str. 26.
24 Str. 99, 11. 24—7.

310

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

nade mjesta u svojoj knjizi za sve kalife, vezire i sekretare koji su se odavali
uživanju ovog zabranjenog pića. Khamr, koji se pravio od datula, bio je
najomiljenije piće. Ibn-Khaldun tvrdi da su ličnosti kao što su bili al-Rašid i
al-Ma'mun pili samo nabidh25, piće koje se spravljalo u vodi od iscijeđenog
grožđa, grožđica i datula i dozvoljavali su da sok samo malo uzavre. U najmanju
ruku, pravnička muslimanska škola hanafita smatrala je ovu vrstu pića legalnom u
izvjesnim okolnostima. Sam Muhamed je pio to piće, naročito ako nije bilo
starije od dva dana26.
Vesele sjedeljke, na kojima je glavnu ulogu igrala »kćerka vinove loze« i
pjesma, bile su vrlo uobičajene. Na ovim pijankama (sing. majlis al-shirabj27
domaćini i gosti bi nakadili svoje brade cimetom i parfemom od ruža pa bi
oblačili naročita odijela kričavih boja (thiyab al-munadamah). Soba bi se
namirisala ambrom i agavi-nim drvetom, koji bi se zapalili u kadionici.
Pjevačice, koje su učestvovale u ovakvim skupovima, bile su obično robinje
labava karaktera, kako pokazuju mnoge priče28. One isu bile najozbiljnija
prijetnja za moral omladine toga doba29. Opis jedne kuće u Kufi za vrijeme
vladavine kalifa al-Mansura, u kojoj je glavnu ulogu igrala plavokosa Sallamah
al-Zarqa', podsjeća vrlo mnogo na kafanu sa pjevačicama (čaje chantant)30.
Svjetovnjacima je bio slobodan pristup u hrišćanske manastire zbog vina i u
specijalne krčme, koje su držali uglavnom Jevreji. Hrišćani i Jevreji bili su u
to vrijeme »potajni prodavači alkoholnih pića«.

Kupatila
»Čistoća je dio vjere« -- tako govori Proročanska tradicija, koja je još u
ustima svakog čovjeka u muslimanskim zemljama. Arabija nije imala nikakvih
kupatila, kako znamo, prije Muhameda. Za njega, opet, govore da je imao
predrasude protiv njih i da je dozvoljavao ljudima da ih posjećuju samo u svrhu
čistoće i da pri tom moraju biti odjeveni. Međutim, u vrijeme koje mi
proučavamo, javna kupatila (hammam) postala su popularna ne samo radi obrednog
pranja i higijenskih razloga nego i radi razonode i uživanja. Ženama je bila
dozvoljena njihova upotreba u naročito određene dane. Prema al-Khatibu31, Bagdad
se u vrijeme kalifovanja al-Muqtadira (908—32) mogao ponositi sa nekih
25 Muqaddamah, str. 16. Khamr je termiiin ikoji se upotrebljava u
Koranu
(5 :92—3) za zabranjeno piće. Najprije činjenica, da u Prorokovo vrijeme
niije Ibilo u Medini niikalkva khamr od grožđa (piće njezinih stanovnika -sprav
ljalo se od datula) pružila je priliku "tumačima da pokažu svoju oštrouranost
i ingenioznost; drugo, ovti 'sotaotvi me lustoisnu dok ine prođe izvjesno
vrijeme
ukoliko se ne podvrgnu sipeoisjalnim .metodama. Vidi 'Iqđ, vol. III, stor. 405—
14.
26 Mishkah, vol. II, str. 172—3; ibn-Hanbal, Musnad (Kairo,
1313), vol. I,
str. 240, 287, 320; Bulkhari, vol. VI, str. 232.
27 Nawaji, str. 38.
28 Aghani, vol. XI, str. 98—9, vol. XVIII, str. 182—9.
29 Washsha',str. 92. i slj.
»o Aghani, vol. XIII, str. 128. i slj. Isp. Nuwairi, vol. V, str. 72. i slj. 31
Ta'rlkh, vol. I, str. 118—19.

ABASIDSKO DRUŠTVO

311

27.000 javnih kupatila, a u druga vremena čak sa 60.00032. Ove, kao i većina
drugih brojki u arapskim izvorima, izgleda, jako su preuveličane. Al-Ya'qubi33
napominje broj od 10.000 odmah poslije osnivanja Bagdada. Maurski putnik ibn-
Battutah34, koji je posjetio Bagdad 1327. god., našao je u svakom od 13 kvartova

koji sačinjavaju njegovu zapadnu stranu dva do tri kupatila izvanredno lijepe
izrade. Svako od njih bilo je snabdjeveno tekućom toplom i hladnom vodom. I tada
kao i danas kupatila su imala više soba. Njihov pod bio je od mozaika, a
unutarnji zidovi bili su prekriveni mramornim pločama. Ove su se sobe nalazile
oko velike centralne sobe. U unutrašnjoj sobi, nad kojom se dizala kupola, bilo
je mnoštvo malih okruglih ostaklenih otvora za primanje svjetlosti. Ona je bila
zagrijavana parom, koja se dizala iz mlaza vruće vode. Voda je šikljala iz
bazena na sredini sobe. Vanjske bi sobe služile za leškarenje, okrepu i osvježen
je pićem.
Zabave Sportovi, kao i lijepe umjetnosti, tokom istorije
bili su više pratioci indoevropske nego semitske
civilizacije. Bavljenje njima zahtijeva fizički napor radi njih samih, a to
sinove Arabije s utilitarističkim temperamentom i toplom klimom ruje nikako
privlačilo.
Za vrijeme Kalifata izvjesne kućne igre postale su popularne. Već smo
spomenuli neku vrstu kluba u vrijeme Uma jada, koji je bio opremljen sredstvima
za igranje šaha, triktraha i kocki. Tvrde da je, pored uvođenja nekih drugih
novih stvari, al-Rašid bio prvi abasid-ski kalif koji je igrao i propagirao igru
šaha35. Šah (ar. shitranj, prvobitno riječ iz sanskrita), porijeklom indijska
igra36, ubrzo je, isti-snuvši kocke, postao omiljena kućna zabava aristokrati
je. Pretpostavlja se da je ovaj kalif među ostalim poklonima Karlu Velikom
poslao i ploču šaha, isto što je učinio kasnije za krstaških ratova Starac sa
Gore sv. Luju. Među drugim igrama koje su se igrale na ploči, bio je triktrah
(nard), takođe indijskog porijekla37.
Značajno mjesto u popisu izvanjskih sportova zauzimali su streljaštvo, polo
(jukan, od pers. shawgan38, savijen štap), lopta i maljice (sawlajdn, pel-mel,
neka vrsta kroketa ili hokeja), mačevanje, bacanje koplja (jarid), konjske trke
i, iznad svega, lov. Među svojstvima za ulazak u prisno drugovanje sa kalifom
al-Jahizom39 zahtijevala su se sljedeća: strijeljanje, lov, igranje lopte i
šaha. U svim ovim sportovima drug je mogao nadvisiti svoga gospodara bez ikakva
straha da će se on uvrijediti. Između kalifa koji su naročito voljeli polo bio
je al-Mu'tasim. Njegov vrhovni komandant al-Afshin, koji je bio
8Z Ibid., str. 117.
33 Buldan, str. 250, 11.9—10, isp. str. 254, 11.8—9.
34 Vol. II, ®tr. 105—7.
85 Mas'udi, -vol. VIII, str. 296. M Ibid., vol. I, str. 159—61. 37 Ibid., str.
157—8.
88 Igp. »chicane«, ime dato istaroj igri u Laniguedocu i ina
drugim mjestima,
igru koja se igra ina nogama sa batićem i tvrdom drvenom loptom.
89 Taj, str. 72. Za ostala svojstva vidi Niawajd, sitr. 25. i slj.

312

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Turčin, odbio je jednom prilikom da igra protiv njega jer nije htio da bude
protiv pretpostavljenog vjerskog poglavice ni u igri40. Spominje se i jedna igra
loptom u kojoj se upotrebljavao širok komad drveta (tabtabj41. Zar to nije mogao
biti tenis u svojoj početnoj fazi?42 Al-Mas'udi43 nam je sačuvao opis jedne
konjske trke u Raki u kojoj je al-Rašidov konj dobio prvu nagradu na osobito
zadovoljstvo samog kalifa, koji je promatrao trku. U djelu 'Jqd41 nalazimo velik
broj pjesama u kojima se opisuju i veličaju konji koji su dobili nagrade.
Opklade, kako doznajemo iz istog izvora, činile su trke življim.
Za vrijeme vladavine Abasida, isto kao i za vladavine njihovih predšasnika,
lov je bio omiljena vankućna zabava kalifa i velikaša. Al-Amin je naročito volio
da lovi lavove45. Jedan njegov brat našao je smrt u hajci na divlje svinje46. I
abu-Muslim al-Khurasani i al--Mu'tasim voljeli su da love sa lovačkim leopardom.
Velik broj arapskih knjiga iz ovog ranog perioda koje obrađuju lov, postavljanje

zamki i lov sa sokolima svjedoče o velikom interesu koji je vladao za te
sportove.
Lov sa sokolima i jastrebovima bio je uveden u Arabiju iz Perzije, kao što
pokazuje arapski rječnik koji se odnosi na ove sportove. Oni su postali naročito
popularni u kasnijem periodu Kalifata47 i u periodu krstaških ratova48. Još se
praktikuje lov sa sokolima (bdz) ili sa kopcem (bashiq) u Perziji, Iraku, Deir
al-Zuru i alavitskoj oblasti Sirije na potpuno isti način kakav je opisan u
Arabljanskim noćima, U lovu na gazele ili antilope, zečeve, jarebice, divlje
guske, patke i qata (vrsta Iještarke) upotrebljavali su se kopči i sokoli, i
kada se radilo o krupnoj divljači, lovcima su pomagali kerovi. Prvu stvar koju
je morao učiniti muslimanski lovac kada bi ulovio životinju, bilo je da joj
odreže vrat, u protivnom njezino meso bilo je protuzakonito49. U nekim prilikama
bi lovačko društvo pravilo krugove (halqdh) opkoljavajući i zatvarajući na
jednom mjestu svu divljač koja bi se tu našla. Al-Mu tasim je sagradio zid u
obliku konjske potkove, koji je svojim dvjema krajnjim tačkama dodirivao Tig-
gris, i upotrebljavao je haj kace, koji su divljač tjerali unutra tako
40 Ibn-al-'Abbas, Athar al-Uwal, str. 130.
41 Mas'udi, vol. VIII, str. 296, 1. 2. Isp. Athar, str. 129, 11. 3—4.
42 Obično se pretpostavlja da je riječ »tenis« došla od francuske
riječi
tenez — obratiti pažnju. Možda dolazi od »Tiraiis«, arapskog imena egipatskog
grada u Delti, poznatog u srednjem vijeku po svojim lanenim tkaninama koje
su se možda upotrebljavale u pravljenju lopti za igranje tenisa,. Vidi Mnicokn
D. Whitmain, Tennis: Origins and Mysteries (New York, 1932), str. 24—32.
43 Vol. VI, istr. 348—9.
44 Vol. I, str. 63—5.
45 Mas'udi, vol. VI, str. 432—3.
46 Aghani, vol. IX, str. 97, 11. 27—9.
47 Fihrist, str. 315, d ibn-Khallikan, vol. II, str. 172,
vol. III, str. 209,
spominju veći broj arapskih .knjiga o lovu i sokolarstvu.
48 O jednoj od najranijih irasprava ovog predmeta na
arapskom vidi
Usamah ibn-Muindiq, Kitab al-I'tibdr, izd. Hitti (Bninceton, 1930), str. 191—
226;
prev. Hitti, An Arab-Syrian Gentleman and Warrior (New York,
1929),
str. 221—54.
49 Koran, 2 : 168, 5:4, 16 : 116.

ABASIDSKO DRUŠTVO

313

da bi je zatvarali između zida i rijeke50. I al-Mus'tasim se koristio taktikom
opkoljavanja u lovu, a to isto činili su i Seldžuci51. Između ostalih kasnijih
kalifa al-Mustanjid (1160—70) organizovao je veći broj lovačkih družina. Neki
kalifi i vladari držali su divlje zvijeri, kao lavove i tigrove, da bi utjerali
strah u srca svojih podanika i posjetilaca52, drugi su držali pse i
pripitomljene majmune. Sin Muq-tadirova vezira, koji je imao rezidenciju u Kairu
i nalazio se na visoku položaju u vladi, u slobodno vrijeme rado je skupljao
zmije, škorpione i druge otrovne životinje, o kojima se on naročito starao i
držao ih u posebnoj zgradi blizu svoje rezidencije53.

Robovi ^a vrnu društvene ljestvice stajao je kalif i
njegova porodica, vladini službenici, potomci
hašimitskog plemena i trabanti svih ovih grupa. U ovu zadnju klasu možemo
uvrstiti vojnike i gardiste, prijatelje ljubimce i prisne drugove, kao i
klijente i robove.

Sva je posluga uglavnom bila sastavljena od robova. Oni su popunjavani iz
redova nemuslimanskih naroda. Njih su ili silom hvatali ili zarobljavali u ratu
ili su kupovani u vrijeme mira. Neki su bili crnci, drugi Turci, a treći su bili
bijelci. Robovi bijelci (mamdlik) bili isu uglavnom Grci i Sloveni, Jermeni i
Berberi. Neki su robovi bili eunusi (khisiydn), pa su bili u službi harema.
Drugi, koji su se nazivali ghilman, mogli su također biti eunusi. Oni su kod
svojih gospodara imali specijalne povlastice, nosili su bogate i atraktivne
uni-- forme i često su se poput žena dotjerivali i parfemisali svoje tijelo.
Čitamo o instituciji ghilman za vrijeme al-Rašidova režima54. Očigledno, al-Amin
je bio prvi koji je, povodeći se za perzijskim presedanom, ustanovio u arapskom
svijetu ghilman radi zadovoljavanja neprirodnih seksualnih odnosa55 Jedan sudac
za vrijeme vlade al-Ma'munove imao je 400 takvih mladića56. Pjesnici, kao na
primjer abu-Nuwas, nisu smatrali nedostojnim svoje časti da javno daju odu-ška
svojim perverznim strastima i upute »svojim golobradim dječacima« ljubavne
izlive svojih pjesničkih umotvorina.
so Fakhri, str. 73—4.
51 Athar al-Uwal, str. 135.
52 Fakhri, str. 30; <Iqd, vol. I, str. 198, 11. 4. i slj.
53 Kutuibi, vol. I, str. 134—5.
54 Tabari, vol. III, str. 669; isto kod ibn-.al-AthIra, vol. VI, str. 120.
55 tabaci, vol. III, str. 950; kopira ga ibn-al-Athlr, vol. VI, str. 205.
56 Mas'udd, vol. VII, str. 47.
57 Aghdni, vol. XV, str. 80, citira ga Nuwayri, vol. V, str. 889.
Djevojke (jawari) robinje upotrebljavane su kao pjevačice, plesačice i
konkubine. Neke od njih imale su znatan uticaj na svoje gospodare, kalife. Takva
je bila dhat-al-Khal (ona sa mladežom), koju je al-Rašid kupio za 70.000
dirhama, ali ju je u nastupu ljubomore poklonio jednom svom slugi. Pošto se al-
Rašid zakleo da će joj jednog dana udovoljiti molbi, bez obzira na prirodu
molbe, kažu, kalif je ostao vjeran svom obećanju i za sedam narednih godina
imenovao je njezina muža za upravitelja nad Farisom57. Da p.i ga odviknula od

314

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

jedne druge pjevačice s kojom se on počeo vezati, al-Rašidova žena Zubavdah
poklonila je svom mužu 10 djevojaka, od kojih je jedna postala al-Ma'munova
majka, a druga al-Mu'tasimova58. Priča o Ta-waddudi, lijepoj i talentovanoj
robinji u zbirci Hiljadu i jedna noć (noći 473—62), koju je al-Rašid htio kupiti
za 100.000 dinara kada je na ispitu pred njegovim naučnicima odnijela pobjedu iz
medicine, prava, astronomije, filozofije, muzike i matematike, da ne spominjemo
retoriku, gramatiku, poeziju, istoriju i Koran, — jasno pokazuje kako su neke od
ovih djevojaka morale biti visoko obrazovane. Al-Aminov doprinos haremskom
sistemu sastojao se u osnivanju družine ženskih paževa, čije su članice šišale
kosu, oblačile se kao dječaci i nosile svilene turbane. Ova novina uskoro je
postala popularna i u višim i u nižim društvenim slojevima59. Jedan očevidac
pripovijeda da je prilikom posjete na Cvjetnu nedjelju kod al-Ma'muna našao
dvadeset Grkinja djevojaka, koje su bile okićene i dotjerane. One su plesale sa
zlatnim krstovima oko vratova i maslinovim grančicama i palminim listovima u
rukama. Podjela 3.000 dinara među plesačice dala je čitavoj svečanosti
grandiozan završetak60.
Predstava o velikom uticaju robova može se dobiti iz visokih brojki na kalif
ovom dvoru koje pisci donose. Znamo da je u al-Muq-tadirovoj palati (908—32)
živjelo 11.000 grčkih i sudanskih eunuha61. Al-Mutavakkil je, prema jednom
izvještaju, imao 4.000 konkubina. Sa svima on je održavao bračne veze62. Jednom
prilikom ovaj je kalif od nekog svog vojskovođe primio na poklon 200 robova63.
Bio je običaj da upravitelji i vojskovođe šalju poklone kalifu i veziru. To su
obično bile djevojke ili dobijene ili iznuđene od podanika64. Propusti su se
smatrali znakom pobune. Al-Ma'mun je smislio plan da kao poklone pošalje neke od

svojih povjerljivih robova očekujući da će oni raditi kao njegove uhode kod
sumnjivih primalaca i da će ih u slučaju potrebe likvidirati65.

Ekonomski život: trgovina
pbi*an j^k sačinjavao je gornji društveni sloj, J1 ie dolazio odmah iza
aristokratije^ — tu su
bili literati, beletristi, učenjaci, umjetnici, trgovci,
zanatlije i stručnjaci — i niža klasa, u koju je ulazila velika većina naroda i
bila sastavljena od ratara, stočara i seoskog svijeta koji su predstavljali
domaće urođeničko stanovništvo i koji su sada uživali status zimija. U sljedećem
poglavlju raspravi jaćemo na široj osnovi o klasi intelektualaca. Ovdje je
dovoljno konstatovati da opći kulturni nivo u periodu abasidske dinastije nije
nipošto bio nizak.

58 Aghdni, vol. XVI, str. 137.
59 Mas'udd, vol. VIII, str. 299.

60 Aghani, vol. XIX, đtr. 138—9.
81 Fdkhri, str. 352.
62 Mas'udi, vol. VII, str. 276.
63 Ibid., vol. VII, str. 281.
64 Ibn-al-AthLr, vol. VII, str. 211—12; T^bari, vol. III, str.
627, kopira ga
ibn-ial-Athlr, vol. VI, Str. 86.
65 (Jqd, vol. I, str. 196.

ABASIDSKO DRUŠTVO

315

Ogromno prostranstvo carstva i visok stepen koji je civilizacija dostigla
tražili su ekstenzivnu internacionalnu trgovinu. Prvi trgovci bili su hrišćani,
Jevreji66 i zaratustrovci, ali mjesto njih kasnije su u velikom broju došli
muslimani i Arapi, koji nisu potcjenjivali trgovinu kao što su to činili sa
zemljoradnjom. Luke, kao što su Bagdad, Basra, Siraf67, Kairo i Aleksandrija.
uskoro su se razvile u aktivne centre kopnene i pomorske trgovine.
Muslimanski trgovci su se usuđivali ići prema istoku sve do Kine, u koju se,
prema arapskoj tradiciji, već za vrijeme drugoga aba-sidskog kalifa al-Mansura68
dolazilo iz Basre. Najraniji arapski izvor koji govori o arapskim i perzijskim
komunikacijama s Indijom i Kinom jest izvještaj sa putovanja Sulavmana al-Tajira
(trgovac) i drugih muslimanskih trgovaca u trećem muslimanskom stoljeću69. Ta se
trgovina odnosila na svilu, najraniji dragocjeni poklon Kine Zapadu. Ona se
dovozila »velikim svilenim putem«70. Taj put je išao kroz Samarkand i kineski
Turkestan. Tu oblast današnji civilizovani svijet manje posjećuje nego ijednu
drugu naseljenu zemlju. Roba je obično prenošena smjenom karavana; vrlo malo
karavana je prelazilo cijelu razdaljinu. Diplomatski odnosi su, međutim, sigurno
bili uspostavljeni prije dolaska arapskih trgovaca. Legenda kaže da je Prorok
kao svog izaslanika poslao u Kinu Sa'da ibn-abi-Waqqasa, osvajača Perzije. U
Kantonu se još štuje »grob Sa'da«. Neki natpisi na starim kineskim spomenicima
koji se odnose na islam u Kini sigurno su falsifikati, nastali kao plod vjerskog
ponosa71. Do sredine osmog stoljeća izmijenjano je nekoliko poslaristava. U
kineskim pisanim spomenicima toga stoljeća amlr al-rnu'minin se naziva hanmi-mi-
mo-ni; abu--al-'Abbas, prvi abasidski kalif, A-bo-lo-ba; a Harun A-lun. U
vrijeme ovih kalifa veći broj muslimana nastanio se u Kini. U prvo se vrijeme
ovakvi muslimani pojavljuju pod imenom Ta-shih72, a kasnije pod imenom Hui-Hui
(muhamedanci)73. Izgleda, Marko Polo prvi spominje Saracene u Kini74.

I. sujjah) i jastuke. Al-Musta'inova majka kupila je za 130. mirodije. Termin je očigledno perzi- janiziran oblik riječi Tayyi'. Neki trgovci iz Sirafa »proveli su svoje živote na vodi«. kamfor i svilu iz daleke Azije i slonovu kost. čije su lađe prenosile robu u udaljene krajeve svijeta. Arapin.000 dinara78. Međutim. prev. and its Spread Westward (New Yonk. arapsikog plemena. . 316 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO se zanosio mišlju da prokopa kanal kroz Suecki tjesnac75. brokata (dibaj). današnja Tazi. 1925). G. imao je godišnji prihod viši od milijun dirhama. II. kao i drugih predmeta namještaja i kuhinjskih potrepština. 1949. Crno more takođe je bilo negostoprimljivo za nju. zbog svoje blizine sa perzijskim centrima i naprednim gradovima Samar-kandom i Bukarom i njihovom pozadinom. vol. Voyage du marchand orobe Sulayman en Inde et en Chine (Pariš. čije su oči bile izrađene od rubina i drugog dragog kamenja80. Narod Siraf a ti Omaina (Mas'udi. čelične alatke i staklenu robu.000.str. 42—78. 1910). pamuk. 153—4.000. U zapadnoj Aziji ona je uglavnom bila koncentrisana na izradu serdžada. svilenih. 177—91. 89 Silsilat al-Taioan/ch /sic. 73 Isp. The Invention of Printing in China. 85. Prema zapadu su muslimanski trgovci doprli do Maroka i Spa-nije. 68 Is. pamučnih i vunenih tkanina. koji su zbog svojih visokih kvaliteta bili osobito cijenjeni. Ručna industrija cvjetala je u raznim dijelovima carstva. Svaki trgovac iz Basre. 5—36.000 dinara njegove imovine. 74 O muslimanskim naseobinama u Koreji (al-Shlla) vidi ibn- Khurdadbih. *7 Grad 01 Peraiji u Perzijskom zalivu. Kasnije ga je al-Mu'tasim imenovao svojim vezirom77. šećer. 1811). izd. Tisuću godina prije de Lesepsa (de Lesiseps) arapski kalif Harun 66 Vidi -ibn-KhuTdadbih. str. i slj. oni su uvozili. Isaac Mason u Journal of the North-China Branch of the Royal Asiatic Societyt vol. Ferrand. vol.000. Mnogi perzijski i irački razboji proizvodili su ćilime i tekstil. Trgovinska aktivnost ne bi mogla uzeti tako široke razmjere da se nije temeljila na široko razgranatej domaćoj industriji i zemljoradnji. bilo je poprište nekakve trgovinske razmjene. LX (1929). koji je ostao bogat i onda kada je al-Muqtadir konfisko-vao 16. 70 Thomas F./. satena.000 dirhama jedan specijalno za nju izrađen ćilim. vunene tkanine. Muslimanski trgovci nosili su sa sobom datule. 71 Vddi Paul Pellk>t u Journal asiatique (1913). On je bio prvi član porodice istaknutih trgovaca draguljima76. 70. str. U Sirafu je kuća prosječnog trgovca stajala preko deset tisuća dinara. 170. Po . Arapska trgovina na Sredozemnom moru ipak nije nikada igrala značajniju ulogu. a al- Istakhri79 je čuo za jednoga koji je na lađi proveo četrdeset godina. istr. 1922). Kaspijsko more. Islam in China (London. 281—2) bili su među najbolje poznatim moreplovcima ranog aba- sidđkog perioda. između ostale robe. Jedan neobrazovan mlinar u Basri i Bagdadu mogao je sebi priuštiti da u ime milostinje svaki dan među siromahe razdijeli sto dinara. 72 Iz pahlaui Tdjik. a neke i preko trideset tisuća. str. pokrivača za sofe (od ar. ćilima. str. ebanovinu i robove crnce iz Afrike. Mnogi su se pomorski trgovci cijenili na 4. Langles (Pariš. mada je u desetom stoljeću zabilježena živa kopnena trgovina sa narodima u oblasti rijeke Volge prema sjeveru.Muslimanski su trgovci sigurno prvi donijeli islam na otoke koji su god. na kome su bile u zlatu utkane slike svih vrsta ptica. formirali Ujedinjene Države Indonezije. Marshall Broomhall. Čarter. str. Neka predstava o bogatstvu koje su nagomilali Rotšildi i Rok-feleri toga doba može se steći po slučaju bagdadskog draguljara ibn--al-Jassasa.

84 Tkanina je prvobitno bila pravljena u Damasku. str. vol. Italiji i drugim evropskim zemljama. Fasa i drugi gradovi Farisa ponosili su se velikim brojem prvoklasnih fabrika. gdje su za kraljevsku kuću bili izrađivani ćilimi. Isp. str. zavjesama i pokrivačima sofa i jastuka. veliko trgovinsko središte ranog srednjeg vijeka. 127.) i na njima su bili izvezeni ime ili inicijali sultana ili kalifa. 88 Spominje ga liibn-Battutah. 1. bile su posvuda u svijetu poznate i u Perziji oponašane. mačeve. 87 Tha'alibi. III. zemljano posuđe. noževe. 138. Kurasan i Jermenija bili su čuveni po svojim prostirkama. istr. 1. Tavadž. 79 Str. str. koje su nosile nazive dimiyati (po Dimjatu). gaze i brokati. Arapi u Španiji su je imitirali i pod trgovin- 75 Mas-udi. 83 Maqdisi. str. nalazio se velik broj čuvenih fabrika za vezenje na damastu84 zlatnih figura. 22 (gdje je krivo napisano). brokati i svečana odijela — znak odličja na Istoku82. Maqddsi. u Kuzistanu83 (stara Suzijana). Vidi str. dablqi (po Dabiku) i tinnlsi (po Tinisu)86. str. slovenske i turske robove itd. vol. Ona se tu najprije izrađivala u dvanaestom stoljeću. 198. str. 569. robu od kositra. ogrtače od filca. 95. str. 297. Kufa je proizvodila svilu i djelomično svilene marame za glavu. I. 85 Str. 415. str. koji je bio njezin najistaknutiji građanin. ćilime. dobila je ime prugasta tkanina 'attdbi81. 139. Stolovi. 323. . 603. 443. kao i svilene tanke tkanine tzv. vol. med. krzno. 86 Yaqut. str. IV.13. 1. vaze. bakrene lampe. 82 Istakhiri. U Tustaru i Sušu. Potpunu sliku razvoja industrije i trgovine u Transoksijani možemo dobiti iz popisa izložene robe iz raznih gradova koji nam je ostavio al- Maqdisi85. Maqdisi. 407—9. Yaqut. 98—9. 79. bilo je naročito poznato po molitvenim ćilimima. 225. umajadskom velikašu. lukove. vezovi. kao i fabrika za izradu zavjesa od svilene pređe (khazz). 77 Fakhri. str. Lata'if. str. 81 Spominje ga MaqdM. razne vrste mesa. 261. U centralnoj Aziji Bu-kara. str. 80 Ibshlhi. I. sofe. . kuhinjske potrepštine bile su pravljene u Siriji i Egiptu. vol. odatle joj ime. str. Buldan.20. koje se još nose pod nazivom kuflyah. igle. 5. 201. On sadrži sljedeće artikle: sapun. lampe. vol. 76 Kutubi. 323—6. sokole. 402. 648. II. Stare industrijske umjetnosti faraonskog vremena još su živjele u oslabljenom obliku u rukotvorinama Kopta. 144. 1. str. 177. I danas ta riječ živi u obliku »tabby«. ibn-Hawqal. makaze. str. 321—2. I. 426.str. Maqdisi. 153. vol. 11. 882. str. 433. Pod nazivom »taffeta« evropske gospođe u srednjem vijeku kupovale su u domaćim dućanima perzijsko svileno platno toftah. str. vol. ibn-Hawqal. 46. 78 Istakhri. I. str. 130. svijećnjaci. Industrija ABASIDSKO DRUŠTVO 317 skim nazivom tabi postala je popularna u Francuskoj. jantar. Njihove tkanine od devine i kozije dlake. 442—3. vol.jednoj četvrti u Bagdadu nazvanoj prema "Attabu. vol. 822. koji se upotrebljava na Zapadu za prugaste ili šarene mačke. U Širazu su rađeni prugasti vuneni ogrtači. Egipatske tkanine. Ovakvi produkti bili su poznati pod nazivom tiraz (od perz. 16—17. kao i ogrtači od svilene pređe bili su posvuda poznati. I. II.

Chinesische Studien (Minhen i LajpcLg. H. god. Proizvodile su se različite vrste papira. Rubin je bio tako velik i sjajan da je >>tamnu prostoriju u koju bi noću bio stavljen osvjetljavao kao svjetiljka«. 1890). koji je nekoć bio svojina nekolicine perzijskih monarha. IV. 326. ipl. Biseri. konačno prokrčila put u hrišćansku Evropu. Oriental Series (London. Tira i sirijskih gradova.. Draguljarska umjetnost je takođe doživjela svoj procvat. živjela je u Damasku sve do druge polovine osamnaestog stoljeća. Papirni novac. Najraniji dokumenat koji je napisao jedan hrišćan-ski pisac jest teološka rasprava abu-Qurre 93 (t ča 820). Iz muslimanske Španije i Italije industrija papira je. naziva Gharib al-Hadlth. H. nije imao premca91. koji su Turci zarobili 704. Bulddn. gdje je. na kojima su bili ispisani natpisi u različitim bojama. ostatak stare feničke industrije. koje su se upotrebljavale za unutrašnju i vanjsku dekoraciju zgrada. 91 Tha'alibi. rubini. De Cultu Imaginum. Naziv qdshdni8S (kolokvijalno qlshdni i qdshi). Vidi str. 252 (novembar 13-decembar 12. Maroko oko 1100. 264 (novembar 11 — decembar 10. Damask je bio centar posvuda poznate mozaičke i qdshdni industrije. 11. god. Raznim vrstama svojih različito obojenih i išaranih stakala sirijska je roba poslije krstaških vojni postala preteča obojenog stakla u evropskim katedralama. Yaqut. Ova umjetnost. koja je poslije egipatske bila najstarija industrija stakla u istoriji. Al-Mu'tasimu se pripisuje podizanje nove fabrike sapuna i stakla u Bagdadu. kornalin i oniks našli svoje obožavaoce u nižim društvenim klasama. 318 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO koji je izveden od Kašana89 u Mediji. Stakleni fenjeri. str. Pisao ga je abu-'Ubayd al-Qasim ibn-Sallam (t 837). Jedan od najpoznatijih dragulja u arapskoj istoriji je veliki rubin. str. Smatralo se da papir iz Samarkanda.000 dinara94. Postepeno su podizane i druge fabrike za izradu papira. i prev. Maqdisi. The Palaeographical Society. bio je štampan (1294) ina kineskom i arapsikom jeziku u Tibrizu.3—4. str. zelena. Prije svršetka toga stoljeća u Bagdadu je podignuta prva fabrika papira. a datiran je mjeseca dhu-al-Qaldah. koji je iz Kine polovinom osmog stoljeća uvezen u Samarkand90.000. I. od bijelog do šarenog. prema tradiciji. god. 15. Španija oko 1150. Staklo iz Sidona. god. 92 William Wright. Najstariji arapski doku-menat pisan na papiru koji je došao do nas jeste onaj koji se. nekada sa figurama običnog cvijeća. (1450—55) uticala na brz razvitak narodnog prosvjećivanja. bilo je poslovično zbog svoje bistrine i prozirnosti87. 877). tirkizno plava. dok su tirkiz. također kineskog porijekla. Staklene i metalne vaze sirijske izrade bile su u velikoj potražnji kao potrebni i luksuzni predmeti. vol. vol. Harunova je sestra. sa kasnijim pronalaskom štampe pokretnog tipa. 1875—83). 259—71. 376. safiri. koji je pohranjen u Britskom muzeju. jednom od najra nijih mjesta u muslimanskom cvijetu pultem ksilografije. Qash§in. VI. str. u dvanaestom i trinaestom stoljeću. nosila dragulje na 89 Ar. Preo-vladale su ove boje: indigo plava. koja je stara kao Elamiti i Asirci. na kome je Harun utisnuo svoje ime nakon što ga je kupio za 40. 866) i čuva se u Univerzitetskoj biblioteci u Lajdenu92. ili ranije. A. datiran mjeseca Habr I. Egipat je imao svoju fabriku oko 900. kako smo već čuli. visili su u džamijama i palatama. 93 Theodorus iabu Kurra. 90 Viidi Friedrich Hirth. A. Za Samaru i druge gradove tvrde da su unapređivali industriju papira. rjeđe crvena i žuta. davan je četverouglastim i hek-sagonalnim pločicama. 126. izd. smaragdi i dijamanti naročito su bili obljubljeni na kalif skom dvoru. Arendzein . I. kojim se Evropa i Amerika danas izdašno služe.. Naročito zaslužuje da se spomene industrija pisaćeg papira.

101. U glavne rudne izvore carstva. azbest iz Transkosi-jane111 i živa. 184. Na njemu je jelo bilo posluživano na zlatnim stolovima i poslužavnicima koji su bili ukrašeni dragim kamenjem. str. 97 Ibid. Tirkiz *iz Nejsabura. i drugog dragog kamenja. 1)8 Muqaddamah. E. koje je on sve spiskao101.12. 108 Ibiđ.000 dirhama za kutiju koja je bila napravljena od dragog kamenja. ulazilo je zlato i srebro iz Kurasana. bitumen i nafta iz Đor-đije.000. 16. Fakhri. 7. ar. Muqaddamaht str.. mramor i sumpor iz Sirije i Palestine110). 315. 15. 184. možda »galenit«. trinaesti abasidski kalif.. ABASIDSKO DRUŠTVO 319 kapi. 110. 99 Vol. antimon iz blizine Isbahana109. Lata'if. III. vol. dopušta prekomjerno razmetanje zlatom i draguljima na al-Ma'munovoj svadbenoj svečanosti98. ldzaward i. »LaizuM«. 103 Ibid. str. str.. al-Multazz (866—9). str. a isto tako poznatog »jedinstvenog bisera«. 203. 104 Ibn-al-FaqIh. čiji je rudnik u drugoj polovini desetog stoljeća godišnje iznajmljivan za 758. str. željezo sa planine Libanon108. str. 15. kuhl. str.000 dinara96. 11. . koji su omogućivali draguljarsku industriju. 72—3. 1897). i slj. ali je ponuda bila odbijena95. Stapleton et al. ™ Ibid. konačno. 703. str. 1. k. . 303. VII. dok su svi kalifi prije njega upotrebljavali srebrne nakite. »Jedinstvena biser« također spominje ibn-5awqal. 206. Tha'alibi. 1. 94 Mas'udli. 96 Tha'alibi. 353. str. VIII (1927). lazhuward. 602. 1. str. olovo i srebro iz Karmana104. VII.. biseri iz Bahreina105. Prema al-Mas'udiju". 341 n. bio je prvi koji se pojavljivao na konju sa ratnom opremom od zlata i zlatnim sedlom. vol. str. 102 Maqdisi. jer »nad ta dva banketa u islamu nije bilo trećega97. Smatrano je da je jednom banketu koji je priredio al-Muttawakil po raskoši bio ravan jedino onaj koji je priređen na al-Ma'munovoj svadbi. vol.(Borim. str. 100 Vidi str. 109 Istaikhri.. III. U ostalo rudno blago ulazili su kaolin i mramor iz Tibriza. od iperz. 110 Maqdisd. Za al-Muqtafija tvrde da je ostavio dragulja i parfema u vrijednosti od 20. 376. Čak i ibn-Khaldun. dtr.720 dirhama106. str. str.str. Iz iste provincije dobivao se mramor i živa102. a njegova žena ih je stavljala na obuću.. 144—5. 38. vidi H. koji je bio težak tri mithqalsa (mi-skala). 352. str. str. 105 Maqdisi. Rubini.. dolazi preko lat. 108 Ibid.000. Jedan od posljednjih kalifa koji je posjedovao mnogo dragulja bio je al-Muqtadir (908—32). koji je konfisko-vao imovinu osnivača najbogatije draguljarske kuće u Bagdadu100 i došao u posjed čuvenog crvenog al-Harunovog rubina. str. u Memoirs of the Asiatic Society of Bengal. str. 95 Taban. Maqdisi. 101. str. kornalin iz Sane107. koji tvrdi da Abasidi nisu mogli provoditi raskošan način života. str. 101. 326. smola i katran iz Fargane112. lazuliti i azuriti dolazili su iz Trans-oksijane103. Isp. S52--3. Isip. 3. 20. 101 Fakhri. kao i »azure«. vol. citira ga abn-KhaJidun. 72. od ar. Tabari. Yahya ibn-Khalid Bar-makid je jednom prilikom ponudio nekom bagdadskom trgovcu 7. str. 401—2.

zatim. str. 555. str. 117 Baladliuri. 451. »Description of Mesopotamia and Baghdad«. str. Journal. 112 bn-9awkal. činili su zaista »pravu mrežu«113 Prvi veliki kanal poznat pod nazivom Nahr 'Isa. Drugi manje važni kanali bili su Nahr al-Silah. 124. U Iraku. naplavlje-noj ravnici koja je općenito poznata pod imenom Sauad.13—15.. datule.. koji je prokopao al-Mahdi u Vasitu117. njegov je izvještaj isticao potrebu čišćenja starih vodenih puteva radije nego otvaranje novih118. odakle se odvajao veliki broj irigacionih kanala. Napuštena imanja i porušena sela u raznim dijelovima carstva bila su postepeno dovođena u prvašnje stanje i obnavljana.2. Royal Asiatic Society (1895). II a slj. bilo da se radilo o starim. str. kojii je napisao oko god. str. Ipak treba primijetiti da se lice naplavljenog Sauada znatno izmijenilo od abasidskih vremena i da su i Tigris i Eufrat mnogo izmijenili svoje tokove tokom istorije. pšenica. 303. Glavni proizvodi Iraka bili su ječam. 241. i tradicionalni položaj Edenske bašte bili su predmet naročite pažnje centralne vlade. 291 = Hitti. koji je tekao u Tigris ispod Madajina114.. čiji se položaj pod novim režimom donekle popravio. Jedan od glavnih ogranaka kanala Nahr 'Isa bio je Šarah. 84—5. 114 O ovim kanalima vidi Istakhri. ABASIDSKO DRUŠTVO . riža. Ta'rlkh. Qudama>h. str. zato što je obrada zemlje bila potpuno u rukama domaćeg stanovništva. Kanali od Eufrata. kao i u Egiptu glavna je zadaća bila održavati u redu stari sistem kanala. vol. str. pamuk i lan. 255—315. str. 118 Istakhri. postao je zamuljen do desetog stoljeća. XVII i slj. 900. sezam. 166. Drugi veliki poprečni kanal bio je Nahr Sarsar. str. 11.111 Ibid. Irrigation o/ Mesopotamia (London. kod G'uya Le Strainigea. spajao je u Bagdadu Eufrat sa Tigrisom. vol. a njegovo je ime dato novom kanalu. Treći je bio Nahr al-Malik (»kraljeva rijeka«). i slj. 1. ponovo otvorenim ili o sasvim novim. Još jedan kanal Dujavl (deminutiv od Dijlah. 377—8. isto kod ibn-Hawkala. Arapski geografi govore o kalifima »kako prokopavaju ili otvaraju rijeke« i onda kada se u većini slučajeva radilo samo o ponovnom prokopavanju i ponovnom otvaranju kanala koji su postojali još u babilonsko doba. 118 Istakhri. 1. najzad. zato što su oni uvidjeli da je zemljoradnja glavni izvor državnih prihoda i. 85. str. nazvan po nekom al-Mansurovom rođaku koji ga je ponovo iskopao na sjeverozapadu kod Anbara. I. Donji krajevi doline Tigris—Eufrat. ibn-HaAVikal. III. koji je prvobitno spajao Tigris s Eufratom. koji je polazio od Tigrisa ispod Kadisije i ponovo se s njim spajao dalje na jugu. Maqdisi. Niže dviju rijeka nalazio se Nahr Kutha i Velika Šarah115. 91. 165—6. kanalu sa zavojima. . str. Tigris). str. 362. Osobito je bio bogat južni dio naplavljene doline Sauada. koji je ulazio u Tigris iznad Madajina. str. vol.str. 118 William Willoooks. Khatib. ibn-Serapion (Suhrab). str. 1917). 115 Yaqut. najbogatiji poslije Egipta u cijelom carstvu. kada je otomanska vlada opunomoćila ser Viljema Vilkoka (sir Wiliam Willcocks) da prouči irigacioni problem Iraka. 77—8. II. str. Prije prvog svjetskog rata. pošto se od njega odvojio vrelik broj rukavaca116. 3. Yaqut. 320 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Zemljoradnja Zemljoradnja je dobila stalan podstrek za vrije- me režima prvih Abasida u prvom redu zato što se njihova prijestonica nalazila na najpogodnijem mjestu. 111.

322 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Vrtlarstvo se nije samo ograničavalo na voće i povrće. Cvjećarstvo je takođe njegovano ne samo u malim kućnim vrtovima oko raspjevanih česama. per. Svaki komad takvog voća bi se prodavao u Bagdadu za 700 dirhama125. sa njihovim poznatim rafinerijama. krumpira. 751. masline. on je obuhvatao neko vrijeme. U stvari. i voćnjaci (ghiitah) Damaska123. Pravljenje mirisa ili mirisavih ulja od ruža. paradajza i sličnih biljki koje su uvezene u novije vrijeme iz Novog svijeta i udaljenih evropskih kolonija. povrća i cvijeća. u najmanju. 478. nalazio Vadi al-Sughd (dolina Sog-dijana). pokazao je da je on davao jedan od najvećih zemljišnih prihoda (kha-rdj) carstva. 107. mogranji. 1. »Lemon« (limun) je ar. vol. Na taj je način prokrčio sebi put na Zapad ovaj slatki artikl. str. abu-sufayr. Lubenice su se izvozile iz Kvarizma na dvorove al-Ma'muna i al- Watiqa u olovnim kutijama zapakovanim u ledu. 122 Istaikhni. s>tr. narandže. šećerne trske. 119 Str. narandži. npr. ali su odvojeno ušle u evropske jezike. nego je u velikim količinama uzgajano i u trgovinske svrhe. koji su se pružali od Basre u pravcu jugoistoka122. od per. odakle su poslije krstaši donijeli šećernu trsku i šećer128 u Evropu. bila je. kaj sije124. str. 81. divlje kafe i takvog cvijeća kao što su ruže i ljubičice uspijevalo je svuda. 129. Ovdje se. lapuha. naročito za vlade Samanida. qandi. . str. str. ruža i bosiok (rayhdn). 125 Tha'allbi. početkom desetog stoljeća. prava bašta121. šljive. U ovim su vrtovima uspijevale razne vrste voća. 126 Ovo je gorka vrsta. odnosno »nairandža« dolazi <preko španskog od arapske riječi ndranj. 355. Po ugledu na plantaže šećerne trske u Farisu i Ah vazu127. zajedno sa četrunom i limunom. datule.321 gdje je gaj eno u velikim količinama voće i povrće i toplog i hladnog pojasa. str. jabuke. Veliko obilje oraha. str. II. Druga su tri bila Šib Ba-van (bavanski klanac u Farisu). Politički. 117—18. 97. između Samarkanda i Bukare. isto kod ibn-ttavvkaila. grožđe. 121 Istaikhni. 600). breskve. što je u per. Maqdlsd. krastavci. Kurasan se takmičio s Irakom i Egiptom u proizvodnji agrikul-turnih proizvoda. 127 Thia'aliibi. i inaša riječ »orainge«. 128 Ar. isp. rotkve. 120 Ya'qubi. Narandži. narang. iz kojih je prskala i u mlazovima se rasipala voda. str. 81. po sudu arapskih geografa. III. Biljka potječe iz Kine. kasnije su podignute slične na sirijskoj obali. o kojem je ranije raspravljano119. Transoksijanu i Sidžistan i bio isto tako veliki rezervoar ljudstva. vol. modri patlidžani. »cainidy« dolazi od iar. limunovi. izuzev rnanga. modrih patlidžana.15— 16. isto 'kod ibn-Hawkala. Nije onda čudo kada čujemo da se o njemu u prisustvu kalifa al-Ma'muna govorilo kao »o cijelom carstvu«120. jedan od »četiri zemaljska raja«. 3S4. 160. Zemlja oko Bukare. odgovara arapskom qanah. smokve. 123 Yaqut. n. limun (vidi str. koji je možda bengalskog porijekla. laymun. 124 Za etimologiju riječi vidi str. I. bademi. ruku. 321. i slj. teška. str. str. vol. qand. većina voća i povrća koje sada uspijeva u zapadnoj Aziji bilo je poznato u to vrijeme. Pregled prihoda. str. domovina je Indija ili Malaja. vrtovi Ubale kanala. »Čame« je također semitsikoig porijekla. 6. ar. 555. vol. qandah. Engl. I. On je poslije postao prijeko potreban sastojak dnevne ishrane civilizovanog čovjeka. 11. 4. odakle se u ovo vrijeme raširila po zapadnoj Aziji i susjednim zemljama sredozemnog bazena i vjerovatno posredstvom Arapa u Spaniji i Evropi126. sukkar.

vol. 443. mogranj i četrun najbolje voće. Kako je velik interes vladao za zemljoradnju. Istakhri. III). Sabur (perz. 213. vol. koje se dobivalo iz crvenih ruža129. među koje spadaju i prevodi 129 U iSiniji se crvene ruže još zovu ward juri. str. Ružina vodica iz Džura izvozila se na istok sve do Kine i na zapad sve do Magriba130. Mnogi od onih koji su prešli na islam preselili su se u gradove. limunovog i narandžinog cvijeta132. vol. Status autohtonih stanovnika — zimija. 235. 180 Ibn-Hawkal. karanfil. dostojan je jedan drugoga«. lapuha. str. II. 137 Suvuti. str. slatkog mažurana. 865. bijelog ljiljana. »Adam je strovaljen iz raja sa tri stvari«. haranske sabejce i druge. str. Visoko mišljenje naroda o ruži našlo je svog oduška u tradiciji koja se pripisuje Muhamedu: »Bijela je ruža postala od mog znoja u noći mog noćnog putovanja (mi'rdj). a žuta ruža od znoja al-Buraqa«135. i datulom. Džuru i u drugim gradovima. str. 'itrj. kako smo ranije čuli. narcisa. što pokazuju riječi koje se stavljaju Proroku u usta: »Preimućstvo ekstrakta ljubičica iznad ekstrakta drugog cvijeća slično je mom preimućstvu nad ostalim stvorenjima«133. JSfs 453. kažu. Između cvijeća. pogl. isa N-avvajii. manihejce. 245. mak i šaf ranika. 135 Suvuti. i na Zaratustrine sljedbenike. koji su sada bili reducirani na položaj zimi ja. Isp. tvrdi jedna proročanska predaja. koje nosi naslov al-Fi-Idhah al-Nabatlyah. al-Muttawakil je monopolizirao uzgajanje ruža samo za svoje uživanje i u njegovo se vrijeme taj cvijet mogao vidjeti samo u njegovoj palati136. koje se može uzeti kao mjerilo javnog mišljenja između desetog i dvanaestog stoljeća. ABASIDSKO DRUŠTVO sa grčkog koje nabraja Fihristlss. Cijela oblalst Džura ili Firuzabada u Farisu bila je poznata po mirisavom ulju (ar. 109—10. 236. koja je glavna voćka na svijetu»m. Međutim. koja je glavna hrana svijeta. jasmin. Shdpur) i njegova dolina proizvodili su deset čuvenih vrsta mirisavih ulja ili pomasti koje su se dobivale od ljubičica. crvena od znoja Gabrijela. U seoskim mjestima i na svojim seoskim imanjima ovi su se zimije držali svojih starih kulturnih obrazaca i sačuvali svoje maternje jezike: aramejski i sirijski u Siriji i Iraku. 219. koja je glavna mirisava biljka na svijetu. Thousand and one Nights. str. Arapin je smatrao bavljenje zemljoradnjom zanimanjem koje ne odgovara njegovu dostojanstvu. str. 1839). 134 Ali Laylah wa-Laylah (Hiljadu i jedna noć). str. Sa riječima: »Ja sam kralj sultana. vol. 236. ljubičica i drugih vrsta cvijeća naročito je bilo rasprostranjeno u Damasku. iranski u Perziji i koptski u Egiptu. 864. 132 Maqdlsi. a endivija (cikorija) najbolje povrće134. koje su svake godine otpremane kalifu u Bagdad131. Jevrerji i Sabijci. ruže i ljubičice su najbolji miomirisi. nos. 22. zatim nekoliko knjiga o ružinom ulju139 i podmetnuto djelo ibn-Wahshiyahu. izgleda. Husn. Lane. prema tome. str. 152—3. vol. u koje su ulazili hrišćaini. Faris je uvrštavao u zemljišni porez (kharaj) 30. I (London. Husn. koja je sačinjavala veći- hrišćani nu stanovništva carstva i njegov glavni izvor prihoda. proširio se. Suyuti. 131 Tha'alUbi. ekstrakt ljubičice bio je najomiljeniji u islamskom svijetu. str. sa klasom pšenice. sljedbenika objavljene knjige. 133 Suvuti. crkvene i druge strukovne položaje. Šira-zu. ruža je bila najpopularnija. Ovo je često dovodilo do otvorene ljubomore od strane muslimanskog življa i nalazilo oduška u službenim zakonskim odredbama.000 flaša mirisavog ulja spravljenog od crvene ruže. Između ovih. . irisa (perunike). najbolje pokazuje veći broj napisanih knjiga o biljkama. palminog cvijeta. II. Svi su ovi sada bili tretirani jednako kao i oni s kojima je bio sklopljen ugovor o vjerskoj toleranciji. »sa mirtom. tj. Čak i u gradovima su hrišćani i Jevreji držali važne finansijske. mirte. II. Zimije' Zemljoradnička klasa. a ruža je kraljica mirisavog cvijeća. svako od nas dvoje. Ruža i ljubičica imale su takmaca u mirti. Vi'di Bdward W. Druge vrste cvijeća na velikoj cijeni bile su: narcis. II. i slj. bili su autohtoni stanovnici zemlje.narandži. (u 11. Po mišljenju obrazovane robinje Tawaddude. 242.

Ona obiluje citatima iz Biblije. iz Egipta. 21' 324 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO ćani jednom izopačili tekst Biblije. 27—8. poravnati svoje grobove sa zemljom. str. i to na drvenim samarima. 712—13. vol. zbog čega je naišao na negodovanje gledalaca150. očigledno sirijskog ili njegovog ranog arapskog prevoda. god. Jedna druga ozbiljna pravna nesposobnost od koje su zimije trpjele bila je odluka muslimanskih pravnika toga perioda da se svjedočenje hrišćanina i Jevrejina protiv muslimana ne može prihvatiti. 61. bile su držane i u prisustvu Abasida. on je naredio da se sruše sve crkve u pograničnim oblastima. čitao knjigu Danijela. Veći broj vjerskih diskusija. 1. kako smo već čuli. kao i one koje su podignute poslije muslimanske okupacije. i 854. 1419. vol.12. koji je pisao odgovore hrišćanima. Al-Muttaki (940—44) imao je za . Do nas je došao tekst jedne apologije koju je god. ispisani na dvoru uz pomoć al-Muta-wakkila. staviti dvije žute zakrpe na odjeću svojih robova. jednu na leđa. god. Iz više slučajeva može se zaključiti da su hrišćani. održao nestorijanski patrijarh Timotije u odbranu hrišćanstva pod al-Mahdijem144. koji je do današnjeg dana ostao prevod Jevreja koji govore arapski. 11. Međutim. sin osvajača Egipta. vol. prvi važni arapski prevod Starog zavjeta bio je Sa'ida al--Fayyumija (Saadia Gaon. U vrijeme kada je al-Nadim pisao svoje djelo Fihrist (988). 140 Tabari.najveći dio ovog diskri-minatornog zakonodavstva ostao je samo »na papiru« jer nije bio desi jedno primjenjivan. str.. 1389—#3. da j. str. Zbog ove posebne odjeće zimije su dobile epitet »sumnjivi«142. 78. za vrijeme Kalifata u cijelosti uživali u velikoj mjeri vjersku snošljivost. Stari i Novi zavjet su postojali u više nego u jednom prevodu na arapskom147. Znamo. i mi nalazimo al-Jahiza (t 869). str. 882—942). koja je sigurno savremeni izvještaj o vjerskim raspravljanjima držanim oko 819. III. npr. kao što ih i Koran optužuje14'5. Stroge odredbe protiv zimija dobile su svoj vrhunac za vrijeme vladavine al-Mutawakkila. 317. God. očigledno. To je rasprava izložena bez Ijutine. Ovi su prevodi izazvali interes kod muslimana u spornim tačkama. jer su Jevreji i hriš- 138 Str. u čiju je čast u Bagdadu javno pred svijetom ustao jedan kadija. koji je naredio hrišćanima i Jev-rejima da oblače posebna odijela i isključio ih iz javnih službi bio je pobožni Umajad 'Umar II. među mnogim drugim. 83. III. str.9—10. str. zbog čega im se više ne može vjerovati. Prvi kalif. VI. I. 781. sličnih onima koje su bile priređivane u prisustvu Mu'awiye i 'Abd-al-Malika.252. jahati samo mule i magarce. ibn-al-Athlr. str. a drugu na prsa. Ima podataka iz kojih se može dokazati da su već u drugoj polovini sedmog stoljeća dijelovi Biblije prevedeni na arapski ili sa sirijskog ili sa grčke Septuaginte. 807. koji je 850. čiji se ugovor često krivo pripisivao 'Uma-ru I. 142 Isip. Između Abasida Harun je. 1. A.e neki Ahrnad ibn-'Abdullah ibri-Salam prejv^o Bibliju ina araplski već u vrijeme Harunova kalifo-vanja148. u 'Abdun ibn- Sa'idu. uprkos ovih restrikcija. 23. Baydn.3. zapovjedio je članovima tole-risanih sekti da nose propisano odijelo140. 139 Fihrist. umjereno i bez strasti. Vjerske diskusije 'Alije al-Tabarija (t ča 854) u njegovu djelu Kitab al-Dln w-al-DawlahU6 poluslužbena odbrana i tumačenje islama. 79. čitamo i o hrišćanskim vezirima u drugoj polovini devetog stoljeća. Isto tako do nas je došla i čuvena rasprava al-Kindija145. vol. Posljednji kalif koji je u pooštrenom obliku obnovio neprijateljske mjere protiv zimi ja bio je Fatimid al-Hakim (996—1021). 11. bio prvi koji je ponovo na snagu stavio neke stare mjere. koji na stražnjem unkašu moraju biti obilježeni sa dvije na mogranj nalik kugle141.. Al-Tabari149 je pod god. Staviše. 141 Tabari. str.16. pred al-Ma'munom o zaslugama islama i hrašćanstva. Isto tako. 141. 79. 11. nositi odijelo žute boje kao med. H. zabilježio da je 'Abdullah. naredio da hrišćani i Jevreji moraju na svoje kuće prikovati drvene slike đavola. Jahiz.

153 §abi'. 408. 14? Fihrist. Možda je ovo samo djelomičan prevod. 150 Yaqut.str. II. Mingamia (Oairo. ali je najveći dio stanovništva u unutrašnjosti imao svoje lokalne vjere. Nedavno objavljena povelja o zaštiti nestorijanaca koju je 1138. izd. 2.. Međutim. Izabrani patrijarh primao je in-vestituru od kalifa. Nestori janski patrijarh ili katolikos (iskvareno u arapskom jdthillq. 151 Al-Tanukhi. vol. 137—298. pripadali su jakobit-skoj vjerskoj zajednici. The Boo/c of Religion and Empire (Manchesiteir. 145 Risdlat 'Abd-al-Maslh (London. sitr. prev. kao što smo ranije rekli. 95. str. Udaba'. dtzd. 12 (Main- chester. koje su odgovarale njihovim plemenskim podjelama. Mausila i Nasibina (Nasibis). 148 Ibid. 149 Vol. II. Mangolioaith. 412. koji ga je priznavao za službenog glavara svih hrišćana u carstvu. Tajarib al-Umam. Wuzard'. 1904). vol. 5 :16—18. Duž uske obale zapadno od Egipta hrišćanstvo je imalo svoje sljedbenike među Berberima.vezira hrišćanina151. Većina kalifovih ličnih liječnika. 912—13. I nubijska crkva bila je jakobitska i priznavala je primat aleksandrijskog patrijarha. 152 Nasr ibn-Harun 'bio je buvejhidski vezir. 2 :70.. čije je sjedište bilo u Anti-ohiji. vol. Pod jurisdikcijom ka- tolikosa bilo je sedam nadbiskupa. nedaleko od glavnog grada. Ovi hrišćanski visoki 143 Sur. 149. Oko patrijarhove rezidencije. jatha-liq) imao je pravo da boravi u Bagdadu. ABASIDSKO DRUŠTVO 325 službenici dobivali su uobičajena obilježja časti. 399. 1922). Njihovi sljedbenici su nazivani jakobiti i nestorijanci. ne uzimajući u obzir manastire na zapadnom dijelu grada. Egipatski Kop ti. II. koja se nazivala Dayr al-Rum155 (rimski ili hrišćanski manastir). (London. Nestorijanci su bili jači u Iraku. God. . str. 22. 1928). str. Svaki od njih je pod svoj'om jurisdikcijom imao dva ili tri biskupa. vol. među kojima su bili nadbiskupi Basre. Susrećemo se sa slučajevima kako su neki muslimani odbijali da im ljube ruke. 146 Izđ. nastao je u Bagdadu kvart zvanJDar al-Rum (boravište Rimljana). kako znamo. jakobiti su imali manastir u Bagdadu157 i nadbiskupiju u Tahritu. Vidi Miskawayh. 23. 1923). al-Faraj ba'd al-Shiddah (Cairo.. Mingaina. Yaqut158 nabraja šest manastira samo u istočnom Bagdadu. izdao al-Muktafi154 baca novo svjetlo na srdačne odnose koji su vladali između službenog islama i službenog hrišćanstva toga perioda. 144 A. II (CalLro d Oxford. 1870).1915). . bili su pripadnici nestorijan-ske crkve. A. da prenese svoju rezidenciju u Bagdad156 Glavna politička optužba protiv jakobita bila je da oni gaje simpatije prema Bizantincima. Mingaina u Bulletin of the John Rylands Library. str. katolikos je uspio da nagovori kalifa da spriječi jakobitskog patrijarha. a isto tako i jedan od buvejhidskih kalifa152 al-Mu'tadid (892—902) imao je za šefa ratne kancelarije hrišćanina153. 1885). Nestoriianci Hrišćanski podanici abasidskih kalifa u većini slučajeva pripadali su dvjema sirijskim crkvama koje su se smatrale heterodoksnim. str. a taj su privilegij jakobiti uvijek uzalud tražili. 259. str.

a većina činovnika i liječnika hrišćani. Saeki. II. koja se održala u dobrom stanju sve do pada grada. svjedoče o evanđeoskoj revnosti istočne sirijske crkve za vrijeme muslimanskog Kalifata. II (Rome. Po svemu izgleda da je »zasužnjeni princ« živio u obilju i da je posjedovao vrtove. Isto kao što je katolikos vršio u izvjesnoj mjeri jurisdikciju nad svima hrišćanima u carstvu. 156 O monofizi'tskim d jakobitskim patrijarsima vidi Assemani (al- Sam'ani). resh gdlutha. 662. našao je u njoj deset rabinskih škola i dvadeset i tri sinagoge166. vol. God. Zahvaljujući njoj. koji je posjetio koloniju oko god. al-Maqdisi163 je našao da su većinom mjenjači i bankari u Siriji bili Jevreji. Mingana u Bulletin John Rylands Library. str. Sigurno je dokazano da postojeće pismo Mongolaca i Mandžuraca direktno potječe od sirijskog alfabeta kakav su upotrebljavali nestorijanci. str. Kao jedan od »zaštićenih« naroda. . ikoji izdavač Fliigel u svojim bilješkama krivo uzima za Carigrad. 155 Yaqut. kao uspomena na imena i rad šezdeset sedmorice nestori janskih misionara161. Bibliotheca Orientalis. 159 Str. kuće i bogate plantaže. Benjamin iz Tudele165. 5 : 16. 18. 10. vol. vol. sinu Davidovu!«. naime »hrišćana svetog Tome« u Malabaru na jugozapadnoj obali. u stvari kao glavar svih Jevreja. 127—33. Glavna. vol. 985. Jevreji su u cijelosti bolje živjeli nego hrišćani. Za vrijeme mnogih kalifa. naročito za vrijeme al-Mu'tadida (892—902). koja je bila obložena raznobojnim mramorom. tako je i egzilarh vršio nad svojim vjerskim jednomišljenicima. 162 Sur. hrišćanstvo toga vremena pokazuje znakove agresivne crkve koja šalje svoje misionare sve do Indije i Kine. na glavi je nosio turban sa kojega su odsijevali dragulji. Bulddn. koji je podignut 781. u 154 A. 349. str. 1937). S njim se on sreo u hrišćan-skom kvartu160 u Bagdadu. 662. 1721). 160 Dar al-Rum. 2 : 70—73.-stvarni Sabijci169 arapskih pisaca. 1. bili su judejsko-hrišćanska sekta. 158 Pod ddyr. 66—9. bila je bogato iskićena zlatom i srebrom. Njih je bilo manje i nisu predstavljali takav problem. i slj. koja je sama 161 Vidi P. koji je uzvikivao: »Napravite prolaz našem gospodaru. str. U samom Bagdadu Jevreji su imali poveliku koloniju164. Y. 157 Yaqut. 10 (1926). Jedna od najznačajnijih crta hrišćanstva pod kalifima bila je njegova jaka vitalnost. zajedno sa priključenjem hrišćanske crkve u Indiji. Na putu za jedan prijem kod kalifa on se pojavio u svilenoj odori. god. čitamo da je više Jevreja u prije-stonici i provincijama bilo na vrlo odgovornim državnim položajima. II. zasužnjeni princ167 ili egzilarh). Čuveni nadgrobni spomenik Sian Fu. 326 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Kini. Ispred njega je svečano koračao glasnik. i to uprkos mnogih nepoželjnih primjedbi o njima u Koranu162. Jevreji Sabijci Mandejci168. Benjamin živim boj ama i opisuje vti|soko poštovanje koje je pbog vjernosti prema bagdadskom Kalifatu uživao poglavar babilonskih Jevreja kao Davidov potomak i glava jevrejske zajednice (aram. a pratila ga je konjanička pratnja. The Nestorian Documents and Relics in China (Tokoo. 1169. Al-Nadim159 donosi jedan interesantan razgovor sa nekim misionarom koji se vratio iz Kine.

prije ženidbe i o različitim drugim prilikama. vol. 1856). 220—21. Petersburg. imenom velikog naroda u jugozapadnoj Arabija. 176 Za detaljnije podatke o Sabejcima vidi D. i ova čudna sekta i dalje je živjela u samoj blizini glavnog sjedišta Kalifata sve do polovine trinaestog stoljeća. 2 vol. $dbi' od mandaičkiog (airamej/slki) Sabi'. Oni su živjeli u močvarama donjeg Iraka. I (London i Berlin. Ivana (Krstitelja). d izd. Haranski Sabijca. 1054. vol. Bez sumnje. Oni su za vrijeme muslimanskog upravljanja uzeli ime »Sabijci« da bi se koristili privilegij ama koje im je dopuštao Koran. str. sdkta je bila gnostička. 302. 165 The Itinerary of Rabbi Benjamin of Tudela. 167 Možda su maki od bagdadskih Jevreja potomci onih Jevreja koje je Nalbukodomosor odveo u progonstvo . Prvobitno prebivalište ove i drugih baptističkih zajednica možda je bila Palestina. tj. Arapski pisci brkaju ove dvije sekte. opservanti) sv. u stvari. Već smo govorili o Thabitu ibn-Qurri i o drugim velikim haranskim . Njihov jezik je mandejski dijalekat aramejskog jezika i njihovo je pismo potpuno slično nabatejskom i palmirenskom. koje samo jedanput spominje Koran (22:17). Prema Fihristu171. 1840). Pripadnici ove zajednice. $abi'ah. bili su oibožavaoci zvijezda. str. str. 184 Yaqut. 169 Ar. nasorijanci170 (tj. IV. ili Sabi'un. Oni su živjeli u donjim ravnicama Babilonije i kao vjerska sekta vuku porijeklo još iz prvog stoljeća nove ere. Mas'udi. str. zasluge na duhovnom polju i naučne usluge nekih njihovih istaknutih članova pomogli su im da dobiju zaštitu muslimana174. ABASIDSKO DRUŠTVO 327 sebe nazivala Nasoraie d'Yahya. (St. njega citira Usaybi'ah. vol.11. riječ nema nikakve veze sa Saba'. 597. i 586. Die Ssabier und der Ssabismus. To im je ime i poslije ostalo. n. I.god.163 Str. Tumačilo se da se naziv »Sabijci« može pri- drugi Magijci i dualisti 170 Nepravilan je previd NaZaireni. 100—105. 272. A. hrišćaind.. 340. str. nisu po Muhamedovom mišljenju mogli biti uvršteni među sljedbenike objavljene knjige. znata. slng. posvećuje njima cijeli odsjek. Chwolsohn. 112. zbqg čega ih krivo današnji svijet naziva hrišćani sv. 173 Mas'udi. što je mnogo vjeiro-vaitnije. vol. Ivana. 1. 168 Ova je riječ izvedena iz laraonejske riječi yada<. IV. mina' obrade172. 174 Fihrist. onaj ikojd uronjuje. koja broji oko pet tisuća duša. pr. Ovi babilonski Sa-bijdi stekli su status zimi ja i muslimani ih svrstavaju u »zaštićene« sekte. e. U današnjem Bagdadu Sabijce predstavljaju tako zvani amdrah izrađivači srebrnog posuđa tzv. još i danas žive u barovitim krajevima blizu Basre. vol. 126. Tri puta se spominju u Koranu. str. II. 61—71. str. 175 Ibid. 172 Od perz. mino. prev. Ali u hadisima i kod muslimanskih pravnika oni se tretiraju kao takvi. Asher. Od ovih babilonskih Sabijaca potpuno se razlikuju pseudo-Sa-bijci iz Harana173. lee Drugi savremerai putnici 'nabrajaju samo tri škole. 171 Str. sasvim je razumljivo što je bitna i na j karakteristični ja crta njihove vjerske prakse krštenje uranjanjem u tekuću vodu (imei-zija). Mandejci su obred krštenja vršili poslije rođenja.nebeski. kada su Mongoli uništili njihov posljednji hram. u njih su se ubrajali mughtasilah (oni koji se peru). Pošto žive u blizini rijeka. Zaratustrijevci (Majus). . 183.

IV. Browne. vol. str. Mada Koran185 ne daje nikakva prava štovateljima idola. sekretar i al--Mutiha (946—74) i al-Tajiha (974—91). God. i slj. 92. kasnije su stekli status tolerisane zajednice. 548—51. 178 Ime izvedeno od Pars (Fars). 46. E. 8. str. bila su. vol.str. 181 Ibid. Thabitova sina Sinana kalif al-Qahir je prisilio da pređe na islam175. I. G. 499. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO mijeniti i na njih. kako je ranije primijećeno.imr.astronomima. Čini se da su ipak mnogi manihejci. 4 :116—20. al-Mahdi je u Alepu180 na krst razapeo veći broj kriptomanihejaca i u toku posljednje dvije godine svoje vladavine zaveo je u Bagdadu inkviziciju protiv njih181. On je uvidio da je nemoguće istrijebiti pa-ganstvo u Indiji. vol. 182 Ibid. str. str. 897. Poslije okupacije. n. današnji Faris. ibn--Wahshiyah (živio ča 900). Al-Hadi je nastavio progone svoga predšasnika182. str.) i njegovo učenje. Perzijanac Mani (umro 273. U kasnijoj upotrebi zindlq je počeo označavati svaiku osobu liberalnijih pogleda. Isp. Politički razlozi i svrsishodnost. vol. a posebno manihejske. vol. jer vidimo da su i al-Mahdi i al-Hadi preduzimali stroge mjere protiv tendencija u tom pravcu. bio je osumnjičen kao manihejac179. Brovvne. 21 : 98—100. Manihejci.. izgleda. III. Među ostalim sabejskim učenim glavama bili su abu-Ishaq ibn-Hilal al- Sabi'. jer su bile sasvim beznačajne da privuku pažnju javnosti. Indiji i provincijama istočno od Perzije177. Izvjesne faze rane islamske teologije bile su ili reakcija protiv dualizma ili imitacija njegovih stavova. 184 Vidi Tabari. i Ya'qubi. alhemičar.. 159—60. ostali na životu. učinili su neophodnim da se status zimija protegne na sve stanovnike Irana. str. Williams Jackson. 519—20. i dalje je postojao i njegovi ognjeni hramovi ostali su ne samo u iranskim provincijama nego i u Iraku.. I. I al-Rašid je isto tako imenovao naročitog službenika da rukovodi inkvizicijom protiv ovakvih duali-sta183. u stvari. 588. str. n. I. kako smo čuli ranije. 155. n. V. Posljednja trojica ispovijedali su islam176. 780. Zaratustrijanizam je dao islamu velik broj istaknutih konvertita. 185 Sur. Isp. 86. Researches in Manichaeism (New York. 192. 327 i slj. Shahrastani. državna religija. pobjede koje su arapski nacionalisti izvojevali arapskim oru- 177 Mas'udii. praktični islam prešutno je trpio manje zajednice u sjevernoj Africi i centralnoj Aziji. I (New Yoirk. str. (od pahlauii zandlk) ina svakog muslimana čije vjerske ideje pokazuju osobine perzijskih 'dogmatskih pojmova općenito. str. A literary History of Persia. pa čak i komunistički maz-dakiti184. čiji su preci emigrirali iz Perzije u prvoj četvrtini osmog stoljeća. al-Battani. Zaratustrijance i danas u Indiji predstavljaju Parsi178. ABASIDSKO DRUŠTVO .mo o maminejcima. slobodan diuh. astronom. islamizacija carstva Takozvana »muslimanska osvajanja«. iss Arapslki izvori. str. koje su u prvo vrijeme muslimani zamjenjivali sa hrišćanima ili zaratustrijancima. i slj. . -str. 180—82. vol. koja su uglavnom izvršena za vrijeme ortodoksnih kalifa. zaratustrijanizam. Čak i posljednji umajadski kalif. 1902). vršili su na Muhamedove sljedbenike osobitu fascinirajuću moć. koji je bic^. jesu imeđu inajstarijiim i najboljim izvorima koje . 180 Tabarl. 188. tobožnji autor djela o nabatejskoj zemljoradnji. ili 274. najraniji među njima bio je ibn-al-Muqaffa(. Shahrastani. 885—6. Vidi str. čiji je staratelj bio osuđen na smrt kao zindiq. 1932). 166—72. među kojima su Fihrist. Za noviju obradu toga pitanja vidi A. a možda i Jabir ibn-Hayyan. e. 66 : 9.

27—8. isto tako. 133 = vol. Egipat. 315. god. i»o ?>e jyjas Latrie. bez sumnje. po mišljenju ibn al-Faq!ha187. koji je vrlo lako prigrlio hrišćanstvo u četvrtom stoljeću. još lakše islamiziran nego druge zemlje. Njegovo koptsko stanovništvo danas predstavlja neznatnu manjinu. str.). izd. koji su protjerani iz Anda-luzije poslije pada Granade 1492. Pobjeda arapskog Treča eta?a u nizu osvajanja bila je pobjeda •jezika arapskog jezika nad domaćim jezicima pokore- . mada je bio neizbježan. 188 Al-Idrisi. 1789). i prev. R.000 njezinog stanovništva pripadnici su Zaratustrove religije. 134—5. 187 Bulddn. str. eto. Bruns d G. proces prelaženja u svom normalnom razvoju bio je postupniji i mirniji. ali po svojim osobinama hriš-ćansko. I danas oko 9. I. ali zemlje. Na planini Liban do današnjeg dana u većini je ostalo hriš-ćansko stanovništvo. to su bili motivi koji su ljude tjerali na prelaske. Sifat al-Maghrib. Situacija se sada ipak počela primjetno mijenjati. još je bilo hrišćansko u dvanaestom stoljeću188. Arnold. Stanovništvo sjevernog Iraka u prvoj polovini desetog stoljeća još je bilo. osiguranje društvenog ugleda ili političkog uticaja i uživanje većih sloboština i bezbjednosti. Netolerantno zakonodavstvo al-Rašida i al-Mutawakkila bez sumnje je uticalo na ove prelaze. Ovdje je islam slavio svoj konačni trijumf tek u dvanaestom stoljeću. Obraćenje Berbera i sjevernih Afrikanaca na islam. 27 (tekst) = str. 32 (prev. Slučajevi individualnih i kolektivnih prisilnih prelazaka povećali su njihov broj. 330 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO neki alžirski Kabili (od ar. izd. dala ortodoksnom hrišćanstvu više istaknutih boraca. kasnije je. Oni su vojnički i politički podjarmili Perziju. i prev. pobjedu islama kao religije. str. U toku ove faze većina stanovništva carstva prešla je na novu vjeru. zbili u isto vrijeme sa prvim vojničkim osvajanjima. a nekoć ih je bilo pet stotina. P. odazvali su se njegovu naređenju i prigrlili islam186. Preaching. Plodni polumjesec i sjeveroistočnu Afriku. Ono je privedeno kraju u sljedećem stoljeću na taj način što su Berberi uvršteni u muslimansku vojsku jer im je stavljeno u izgled učestvovanje u podjeli plijena. Kir-sch (Leipzig. čija je crkva. Međutim. Relations et commerce de l'Afrique septentrionale (Pards. i u njihovoj zemlji tri stoljeća poslije arapske okupacije nalazimo oko četrdeset biskupija190. 1. muslimansko po imenu. str. Chronicon Syriacum. i dalje su davale izgled hrišćanske zemlje u toku cijele umajadske vladavine. pa čak i u drugoj polovini četrnaestog189.9. Međutim. 126. 396. kao stalnu bazu svojih operacija i centar islamskog uticaja. Perzija nije prešla na islam sve do trećeg stoljeća poslije njezinog uključenja u arapsko carstvo. Lični interesi su ga diktirali. vol. qab'ail plemena) mogu zahvaliti svoj prelazak na islam andaluzijskini Maurima. IV. vol. J. str. Berberi su činili jezgro oružanih snaga koje su dovršile osvajanje zapadne Afrike i pokorile Španiju. mada 186 Ibn-al-'Ibri. G.329 žjem. kao što je bila Sirija. str. J. str. 1886). Mnogi su se prelasci. Izbjegavanje plaćanja ponižavajućeg nameta i drugih pravnih nesposobnosti. koje je al--Mahdi zatekao blizu Alepa. II (tekst). tj. Pet tisuća hrišćana banu-Tanukh. i slj. 1864—66). 189 Ibn-Battutah. U toku prvog stoljeća abasidske vladavine osvajanja su stupila u svoju drugu fazu. god. Nubijsko Kraljevstvo. kako smo ranije vidjeli. započeo je bez nekog naročitog uspjeha 'Uqbah nakon što je osnovao Kej ravan 670. Dozy i M. koje je prešlo na hrišćanstvo polovinom šestog stoljeća. de Goeje (Leyden.

U ovim uslovima mali je napredak učinjen na području anatomske nauke. koje je u velikoj mjeri u toku nekoliko stoljeća arapski duh izmijenio. One su bile spremnije. Rasprostranjenost očnih oboljenja u sunčanoj klimi Iraka i drugih mu- slintfanskih zemalja privukla je rano pažnju liječnika na ovaj predmet. u Kairu. rukoipis. Ona su učinila arapski jezik. aramejski je ipak ostavio u govornom arapskom nesumnjivih tragova. Galenova i Ptolemejeva naučna istraživanja. str. arapski. Sada ćemo nastaviti da idemo tragom tog kulturnog pokreta. koji se nikada ranije nije upotrebljavao u naučne svrhe. ali nikada nije uspio da trajno istisne iranski govor. Iako ga je nestalo. drugii u Lenjingradu. god. Ovo se dogodilo najkasnije i najsporije. da se odreknu lojalnosti svom političkom glavaru. svijet bi jednako bio siromašan kao da nisu nikada bila ostvarena. POGLAVLJE XXVII NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI Poslije epohe (ča 750—850) o kojoj je bilo govora u poglavlju XXIV došla je epoha stvaralačke aktivnosti. lakši. dobio je bitku prije nego arapski govorni jezik. pa čak i svoje vjere nego svoga jezika. kada nije uspio da dobije ljudska bića za seciranje. na drugi. s kojim se može porediti samo Aleksandrija u ranija vremena. filologiji i lingvistici oni su kao Arapi i muslimani produžili svoj originalni način mišljenja i istraživanja. 1922). Knjiga s naslovom al-'Ashr 1 Ibn-abi-Usayibi'ah. al-Lughat rtl-Samlyah (BeLrut. sa stanovišta istorije kulture. Takav je slučaj s Yuhannom ibn-Ma- sawayhom (777—857) i Hunavnom ibn-Ishaqom (809—73). jedan se primjerak nalazi u biblioteci Tay\mur Paše. I. U prethodnom poglavlju vidjeli smo kako su svježa kulturna strujanja iz Bizant!je. Potpuna pobjeda arapskog kao jezika svakidašnjeg saobraćaja izvojevana je tek u drugoj polovini abasidske dinastije. Na ovom području borbe pokorene rase su dale najsnažniji otpor. astronomiji. Arapski kao jezik nauke. u Evropu preko Sirije. A prenošenje. Liban sa brojčano nadmoćnim hrišćanskim stanovništvom. sprovodnikom islamske civilizacije. 30—46. Mnogi su prevodioci bili doprinosioci. 178. kao što je često slučaj. 191 Hittl. domaći sirijski jezik očajnički je odolijevao i zadržao se sve do najnovijih vremena. prenošeni su. Iz pera ibn-Masawayha imamo najstariju sistematsku raspravu o oftalmologiji koja postoji na arapskom2.ka). aramejskog. Ipak u zabačenim krajevima. Spanije i Sicilije i oni su postavili temelje onim naučnim obrascima koji su dominirali srednjovjekovnom evropskom mišlju. kakav je npr. vol. str. izuzev možda u proučavanju anatomske strukture oka. Prvi. Perzije i Indije našla početkom devetog stoljeća nova kulturna središta u Bagdadu. akcentu i gramatičkoj strukturi191. nih naroda. matematici i geografiji. U medicini i filozofiji njihov originalni doprinos nije bio tako vidljiv kao u al-hemiji. U pravu. jednako je važno kao i originalno stvaralaštvo. Arapi nisu samo asimilirali perzijsku nauku i klasičnu baštinu Grčke nego su ih i prilagodili svojim specifičnim potrebama i načinu mišljenja. liječnik. naravno. Sirijski se još govori u Maluli i dva druga sela u Anti-Libanu. koji su naročito vidljivi u rječniku. bio je. U Iraku i Siriji prelaz sa jednog semitskog jezika. U Perziji je malo poslije vojničke okupacije arapski postao jezik nauke i viših društvenih slojeva. . jer da su za kasnija pokoljenja propala Aristotelova. od kojih je jedan kao poklon al- Mu(tasimu 4ošao iz Nubije 836. Nije uvijek jasno povučena demarkaciona linija između prevedenog i originalnog djela. hrišćanin i učenik Jibrila ibn-Bakhtishuha. 2 Daghal al-(Ayn (poremećaj o. Njihovi prevodi.1. Baisri i Kufi. treba istaći. zajedno sa mnogim novim doprinosima. pribjegao je sekciji majmuna. teologiji.

I. Arapi su u ovo vrijeme znatno unaprijedili upotrebu lijekova u kurativne svrhe. 191. a istu toliku svotu za asistiranje prilikom polugodišnjeg čišćenja kalif ovih crijeva. a svaka je imala svoj vlastiti dispanzer. IV. str. ijdzah) samo onima koji na ispitu zadovolje. <s'tr. 1928). otac arapske alhemije. otvarali najranije apotekarske škole i sastavljali prve spiskove lijekova i način njihove upotrebe. I. Sinan je or-ganizovao štab liječnika koji su išli sa lijekovima od mjesta do mjesta i pružali pomoć oboljelom narodu. 7 Ibn-. koji je živio oko 770. Najpoznatiji pisci na polju medicinske nauke. koji su se pojavili odmah poslije epohe velikih prevodilaca. str. Slučaj nestorijanca Jibril ibn-Bakhtishuha (t ča 830). Na njima su održavani kursevi iz medicine. Bakhtlshuhova porodica dala je šest ili sedam generacija istaknutih liječnika. 222. na što ukazuje i arapska riječ blmdristdn8.000 dirhama4. 99. koji je bio dvorski liječnik al-Rašida. tako se i od liječnika tražilo podvrgavanje ispitu. str. vol. str. Nešto kasnije podignute su trideset i četiri bolnice po čitavom muslimanskom svijetu. NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI 333 imale su specijalna odjeljenja za žene. Neke su bile opremljene medicinskim biblotekama. imitirajući perzijske bolnice. tvrde. 143. 5 Ibiđ. primao godišnje 100. Ta je institucija postojala sve do petnaestog stoljeća. Prva među njima bila je ona koju je sastavio čuveni Jabir ibn-Hayyan. Preko 860 ovakvih ljudi u Bagdadu je položilo ispit i glavni se grad oslobodio nadriljekara i šarlatana6. Zbog jednog nesavjesnog liječenja al-Muqtadir je 931. mjesto. Muslimanske bolnice 3 Max Meyerhof (Cairo. naredio Sinanu ibn-Thabitu ibn-Qurri da podvrgne ispitu sve liječnike praktičare i da izda svjedočanstvo (sing. U jedanaestom stoljeću pojavile su se putujuće klinike. Oni su osnivali prve apoteke. 193—4. pokazuje da je liječnički poziv bio unosan. koja nije bila poznata drugom svijetu u to doba. jpt. U Sina-novim nastojanjima da liječničku profesiju podigne na naučni stepen i u njegovoj brizi za što efikasnije vođenje bagdadske bolnice leži glavna njegova zasluga. Jibril je.Medicina 332 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Maqdldt f i al-(Ayn (deset rasprava o oku). prvu u islamu. bili su po narodnosti Perzijanoi. Qlfti. U Kairu je otvorena prva bolnica za vrijeme ibn-Tuluna9 oko 872. Qifti. koja se pripisuje njegovu učeniku Hunaynu ibn-Ishaqu. god. Već u vrijeme al-Ma'muna i al-Mu'tasima farmaceuti su se morali podvrgavati nekoj vrsti ispita5. Po naređenju al-Muqtadirovu čestitog vezira 'Alije ibn-'Ise. blmar. Ovu bolnicu. god. nedavno je objavljena s engleskim prevodom3 kao najraniji postojeći udžbenik oftalmologije. 6 Ibn-abi-Usavbi'ah. vol. god. 221. al-Ma'muna i Barmakida i za koga se govori da je nagomilao bogatstvo od 88. Ove činjenice pokazuju veliki interes za javnu higijenu.. Kao i od apotekara. 188—9. str. podigao je Ha-run al-Rašid na početku devetog stoljeća. Drugi su liječnici svakodnevno posjećivali tamnice7.800. ali po jeziku . str. od kojih je posljednji živio u drugoj polovini jedanaestog stoljeća. 8 Perz.abi-U?aybi'<ah. Napisali su nekoliko farmakoloških rasprava. 4 Qdfti. filozof i mudrac i naziv hakim bio je bez razlike primjenjivan na njega u svim ovim svojstvima.000 dirhama za dva puštanja krvi. Liječnik je u isto vrijeme bio metafizičar. Kao privatni al-Rašidov liječnik. Arapski interes za liječničku nauku temeljio se na proročanskoj tradiciji. bolestan + stan. ' Ibn-Duqmaq. koja je nauku uopće podijelila na dvije grane: teologiju i medicinu.

13 Ibn-abi-Usaybi'aih. Arabian Medicin (Cambridge.str. II. Za vrijeme njegove uprave on je god. isp. 1. Njegovi dijelovi nedavno su prevedem na njemački i francuski. Al-Razi 334 UMAJADSKO i ABASIDSKO CARSTVO nazvano po njegovom patronu Kitab al-Tibb al-Mansuri. Od njegovih monografija najbolje je poznata rasprava o malim i velikim boginjama (al-J udari w-al-Hasbah). nakon što je prošlo kroz mnoge izdavačke ruke. al-Razi je napisao za Mansura ibn-Ishaka al-Sa-manija iz Sidžistana monumentalno djelo u deset svezaka. sitr. To je jedan od najstarijih priručnika medicine.živio sredinom devetog stoljeća. 12 Kasniji pisoi nemaju pravo .kada ga naziiivaij'U »Al-'Aduidi«. kako sam tvrdi u svom djelu Kitdb al- Dln i kako pokazuje i ime njegova oca10. Dok je još živio u Perziji. koji je na njegovom mjestu sazidao svoju vlastitu bolniiiou. 865—925) nazvan je tako po mjestu rođenja. vol. U ovome se djelu u izvjesnoj mjeri nalazi i materijal iz filozofije i astronomije. napisao svoje djelo Firdaws al-Hikmah (raj mudrosti). koje je 10 Str. Smatra se da je on pronašao seton (provlačni otvor u hirurgiji). al-Razi. 1928). 309—10. 124—5 = Boofc oj Religion. Od njih dvanaest tretiraju pitanja iz alhemije. »Ralbban« u ime svoga oca. bio je najprije hrišćanin iz Tabaristana. 1921). preveo je na latinski istaknuti prevodilac Gerard iz Kremone (t 1187). U njemu nalazimo prvi klinički izvještaj o malim boginjama15. Browne. dzd. povješao je komade mesa na različita mjesta i odabrao je ono mjesto gdje je meso pokazivalo najmanje znakove truljenja13. Pošto je bilo prevedeno na latinski u Veneciji (1565). u kojoj je on bio glavni liječnik. ibn-Rhallilkain. nedaleko od Tihrana (Teherana). ono je al-Raziju pribavilo slavu jednog od . kao što Alija objašnjava u svom uvodu djela Firdaws al-Hikmah /i al-Tibb. glavnog grada današnje Perzije. 299—302. U djelu pod naslovom De spi-ritibus et corporibus citira ga Rođer Bejkn (Roger Bacon). 44. §iddlqi (Berlin. Jedno od njegovih glavnih djela o alhemiji Kitdb al-Asrar (knjiga tajni). str. 147. Odabirajuci novi položaj za veliku bolnicu12 u Bagdadu.25. Muhamimad Z. str. 296. Poslije Alije živio je istaknuti teolog — filozof i liječnik al-Razi. str. Vidi također Fihrist. a kasnije i na nekoliko drugih novih jezika. prema buvej- hidskom vladaru (Adiud~al-Dawlah. 'Ali al-Tabari Abu-Bakr Muhammad ibn-Zakariya' al-Razi (Rhazes. 'Ali ibn-Sahl Rabban al-Tabari? koji je. 'Ali ibn-al-'Abbas al-Majusi i ibn-Slna. Fihrist1* nabraja listu od sto i trinaest većih i dvadeset i osam manjih al-Razijevih djela. 850. vol. Ono se bazira na grčkim i hindu izvorima. Latinski prevod ovoga djela (Liber Almansoris) najprije je objavljen u Milanu 80-tih godina petnaestog stoljeća. I. 503. 11 Edward G. očevidno je sirijski oblik za »naš učitelj«.Arapi: 'Ali al-Tabari. što je navelo naučnike 'da misle da je on ibio jevrejskog porijekla. On je možda bio »najveći i najoriginalniji od svih muslimanskih liječnika i najproduktivniji kao pisac«11. Za vrijeme vladavine al-Mutavakkila on je prešao na islam i postao lični kalifov liječnik. 14 Str. Portreti al--Razija i ibn-Slne ukrašavaju veliku halu Medicinske škole Univerziteta u Parizu. pričaju. . To je najranije djelo ove vrste L potpuno se ispravno smatra uresom arapske medicinske literature. Raju. Ono je postalo glavni izvor hemijskog znanja sve dok ga nisu u četrnaestom stoljeću zamijenila Jabirova (Geberova) djela.

I. koje je on napisao za velikog Buvejhida 'Aduda-al-Dawlaha Fannu Khushrawa. no. A Treatise on the Small-Pox and Measles -(London.najsmjelijih originalnih mislilaca i najvećih kliničara ne samo islama nego i cijelog srednjeg vijeka. Da upotrijebimo njegovo prvo ime — Abu-'Ali al-Husayn bio je sin ismailije 'Abdullaha. 236—7. bilo je sažetije nego al-Hawi i marljivo je proučavano sve dok ga nije zamijenio ibn-Slnino djelo al-Qdnun. filozofska . 232. str. str. e. ovaj muslimanski naučnik perzijskog porijekla gutao je. U njemu je ukratko izloženo sve znanje o medicini koje su Arapi u to vrijeme bili preuzeli od Grka. prev. Qifti. geometrije. Al- Qifti19 nabraja samo dvadeset i jedno veće i dvadeset i četiri manja djela ibn- Sme. NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI 335 kao filozof. ovo je djelo trebalo da bude enciklopedijsko u granicama medicinskih informacija. Al-Razi ima više veze sa medicinom od ibn-Sine. 1866. Između ovih. Pošto je bio obdaren izvanrednom sposobnošću da apsorbira i zadrži u sebi primljeno znanje. Sahranjen je u Hamazanu. u početku zaratustrovac. 232. »plemenito blago koje obuhvata medicinsku nauku i praksu«17. Posljednje izdanje izašlo je u Veneciji 1542. drugi učitelj (poslije Aristotela). astronomije. t 994). data mu je povlastica da se služi čuvenom vladarevom bibliotekom. on je njezino ovaploćenje. 18 Također nazvan aZ-mu(allim al-thdni. koji je vladao od 949-8316. 'Ali ibn-al-'Abbas (Haly Abbas. koju još i danas mladi studenti na arapskom Istoku uče napamet. na što ukazuje njegovo posljednje ime al-Majusi (Magijac). Kao što sam naslov pokazuje. teologije. a tome su dodati i novi doprinosi. ona su stoljećima vršila značajan uticaj na umove latinskog Zapada. sadržaje knjiga kraljevske biblioteke i već u dvadeset i prvoj godini bio je u situaciji da se pojavi kao pisac. Pod naslovom Continens štampano je više puta poslije god. vol. tako reći. O . može se reći. Al-Majusi Ibn-Slna Najslavnije ime u arapskim medicinskim ana- lima poslije imena al-Razijeva jest ime ibn-Sine (latinski Avicenna.) vidi Hitti. 17 Qifti. Ipak je njegovo najvažnije djelo bilo al-Hdwi (opsežna knjiga). 16 lbn-a'bi-Usayibi'ah. Liber regius). čiji je naziv Kdmil al-Sind(ah al-Tibblyah. ali je zato ibn-Sina jači 15 Izd. Greennill. filozofom. medicine. Corneliuis Van Dyek (London. Perzijanaca i Indusa. Ovo djelo. Imao je sreću da kao mlad čovjek liječi samanidskog sultana iz Bukare Nuha ibn--Mansura (976—97) i. Catalogr oj Arabic Manuscripts. Faris and 'Abd-al-Malik. Rođen je u blizini Bukare i proveo je cijeli svoj život u istočnom dijelu muslimanskog svijeta. i Berrut. str. preko jevrejskog Aven Sina. preveo na latinski pod pokroviteljstvom Karla I Anžuvinca liječnik Faraj ben-Salim. koje je najprije4279. Arapi ga nazivaju al- shaykh al-ra'is. 1486. Arapska je nauka s ovim liječnikom. njegov najpoznatiji pjesnički proizvod je podulja oda koja opisuje »silazak duše iz viših sfera u tijelo«. filologom i pjesnikom došla do svoje kulminacije i. 1872). W.potpunom rukopisu datiranom 586 (1190 n. Kako su ova al-Razijeva djela iz područja medicine bila štampana u doba dok je štamparska tehnika bila još u povojima. prema tome. A. gdje još uvijek pokazuju njegov grob. »šeik i prvak« (naučenjaka)18. Među njegovim naučnim djelima dva vodeća su Kitab al-Shtfa' (knjiga liječenja). istakao se kao pisac djela al-Kitdb al-Malaki (kraljevska knjiga. I. Njegov naučni opus obuhvata sistematizaciju znanja njegova vremena. Najbolji dijelovi djela al-Malaki posvećeni su dijetetici i lijekovima. sicilski Jevrejin. Među njegovim originalnim doprinosima su i elementarni pojmovi o kapilarnom sistemu i dokaz da prilikom poroda dijete ne izlazi samo od sebe nego da ga potiskuju muskularna skupljanja materice. dod. 980—1037). filologije i umjetnosti. 1848). Ostali se nazivi njegovih djela penju na devedeset i devet i obrađuju predmete iz područja filozofije.

često miješa s njegovim. ono priznaje infektivnu prirodu sušice i širenje bolesti putem vode i tla. zahvaljujući svome enciklopedijskom sadržaju. llsa ibn-'Ali23. 21 O. 20 prvo izdanje priručsndika djela al-Shijd' pojavilo se 'kao dodatak ovome djelu. Kada je ovo djelo pod naslovom Canon u dvanaestom stoljeću na latinski preveo Gerard iz Kremone. Nema mnogo godina da su neki njegovi dijelovi prevedeni na engleski21. nadglednik štale al-Mu'tadida (892—902). vol. _stol ječe i po poslije dvorskog liječnika al-Mu'tamida. Od dvanaestog do sedamnaestog stoljeća ovo je djelo služilo kao glavni priručnik medicinske nauke na Zapadu. Filozofiia ^a Arape Je filozofija (falsafah) značila pozna- . 336 tJMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Oslera22. 273—4. Ono daje naučnu dijagnozu ankvlostomiasisa i pripisuje ga intesti-nalnom crvu. ono je važilo za »medicinsku bibliju duže nego ijedno drugo djelo«. Arapski tekst djela Qanun bio je objavljen u Rimu 1593. I. svakako je najstarije i najvrednije. Cameron Gruner. koji se čuva u Britskom muzeju27. star. Hrišćanin 'Ali živio je u Bagdadu u prvoj polovini jedanaestog stoljeća. 418. istisnuvši djela Galena. Tadhkirah brižno i savjesno opisuje sto i trideset očnih oboljenja. god. 1898). prvobitno hrišćanin25. On je umro u Antiohiji oko 1063. a i danas se povremeno upotrebljava na muslimanskom Istoku. ibn-iKhaJliikan. Posljednji liječnik koga u ovoj seriji treba spomenuti jeste Ya'qub ibn-akhi- Hizam. u kojoj se zapažaju uticaji neoplatonizma i muslimanske teologije. Samo dvije rasprave ibn-Masawayha i Hunavna ibn-Ishaqa vremenski prethode njemu. i. zauzelo prvo mjesto u medicinskoj literaturi toga doba. Čari Brookelmann. U Taqwlmu bolesti su poredane onako kako se zvijezde redaju u astronomskim tablicama. Među manjim umovima na medicinskom području može se spomenuti (Ali-ibn-'Isa (Jesu Haly). ibn-Butlan26. Došlo je do nas u rukopisu. Prevedeno je jedanput na hebrejski i dva puta na latinski i još se upotrebljava na Istoku.gezla. II. vol. i postalo je udžbenik za medicinsko obrazovanje u evropskim školama. Geschichte der arabischen Literatur. str. koje je napisao jedan drugi hrišćanski doktor. koji je sastavio raspravu o vještim jahanja (al-Furusiydh wa-Shiyat al-Khayl). To je prvo arapsko djelo ove vrste.enciklopedija bazirana na Aristotelovoj tradiciji. koja predstavlja kona-čnu'kodifikaciju grčko-arapske medicinske nauke. Posljednjih trideset godina petnaestog stoljeća ono je doživjelo petnaest latinskih izdanja i jedno hebrejsko. Popis lijekova u njemu iznosi oko sedam stotina i šezdeset lijekova. koje je došlo do nas u potpunom originalnom obliku. al--Razija i al-Majusija. vol. I (Weimar. Od trideset i dva srednjovjekovna arapska djela o oftalmologiji njegovo djelo Tadhkirat al-Kahhalin^ (bilješka za okuliste). sistematskom rasporedu i filozofskom planu. U njemu se nalazi nekoliko osnovnih elemenata o veterinarstvu. 18— 20. Isp. 453—8. to je jedna od najranijih arapskih knjiga koja je ušla u štampu20. čije se ime. t 1100). str. zatim al-Qanun }i al-Tibb. iibr^aibi-Usay!bicaih. najpoznatiji arapski okulist (kahhdl). sastavljen prema djelu Taqwim al-Sihhah. prema tome. Još jedan drugorazredni liječnik bio je ibn-Jazlah (Bengesla. 1930). U njemu je povučena razlika između mediastinitisa i pleuritisa. Djelo ibn-Jazlaha bilo je prevedeno na latinski u Štrasburu 1532. ono je. A treatise on the Canon of Medicine of Avicenna (London. F '. koji je napisao medicinski iz d pod naslovom Taqwlm al-Abdan fi Tadblr al-Insan (tablice tijela s obzirom na fizičko ustrojstvo čovjekovo). Po riječima dr 19 Str.

III. 255. str. uticao je na Rođera Bejkna (Roger Bacon). prema tome. on je bio prvi i posljednji ariš tote- lovac u istočnom Kalifatu koji je bio punokrvni potomak arabljanske rase. s jedne. Arab-Syrian Gentleman. dok su za one filozofe čiji je sistem bio uslovljen subordinacijom objavljenoj vjeri. vol. s druge strane. 365. poput neoplatoničara. abu-Yusuf Ya'qub ibn-Ishaq. vol. str. I. On je nastojao. On je bio astrolog. Arapi su držali da su Koran i islamska teologija zbir vjerskih zakona i iskustava.Qtifti. 255. u prvom redu. Njemu se pripisuje dvjesta šezdeset i pet djela. Njegovo glavno djelo o geometrijskoj i fiziološkoj optici. da spoji Platonove i Aristotelove poglede. d. 22 Williaim Osler. Al-Kindi Al-Fdrabi Usklađivanje grčke filozofije s islamom. I. sve dok ga nije istislo veće djelo ibn-al-Haythama. Al-Ghazali je. U toku vremena arapski su autori počeli da primjenjuju riječ falastfah ili hukamd' (filozofi ili mudraci) na one svoje filozofe čije teorije nije ograničavala i određivala vjera. vol. 27 Fihrist. 1922). možda sina Ya'qubova. The Tadhkirat of Ali ibn Isa (CMcago. str. . koje je . spominje nekog ibn-akhi-Hizama. 241. koji su odgovarali sholastičnim piscima hriš-ćanske Evrope. 214—16. 297. NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI Njihov originalni doprinos. uključujući prevode Gerarda iz Kremone. al-Farabija i ibn-Sine.. str. prema tome. U svom filozofskom sistemu al-Kindi je eklektičar. d slj. str. Al-Kindi. ali. mnogo se upotrebljavalo i na Istoku i na Zapadu. U suštini. njihova filozofija bila je grčka. nego u arapskom originalu. zasnovano na Euklidovoj Optici u Teonovoj recenziji. i filozofije i medicine. Grčka filozofija i medicina značile su. 26 Hitti. na nesreću. str. ali ne s arapskog originala. Al-Kindi je bio više nego filozof. ibn-abi-Usaybi(ah. str. koji se pojavio pod naslovom De aspectibus. 1936). oni ostavljali naziv mutakallimun ili ahl al-kalam (govornici. str. The Evolution of Modem Medicine (New Haven. Kao pripadnici islama. Od al-Kindijevih spisa više njih je došlo u latinskim pre-vodima. Ritmičko pjevanje ili menzuralna muzika. optičar i muzički teoretičar. a mutakallim je postao sinonim za teologa. str. Preveo. slj. I. rođen je u Kufi oko polovine devetog stoljeća i živio je u Bagdadu. Qifti. 98. vol. bio teolog i o njemu ćemo kasnije raspravljati.. alhemist. 25 Ibid. Casey A. Muta-kallimun (dijalektičari). Njegovo čisto arabljansko porijeklo pribavilo mu je naziv »arapski filozof« i. Postepeno je kalam počeo da označava teologiju. vol. i zato su bili nazivani tim imenom. 294. I. Najveća imena na polju rane arapske filozofije bila su al-Kindija. Smatrao je da je neopitagorejska matematika postavila osnove nauci uopće. nalazio se na granici između filozofije i vjere. ibn-Khallikan. moralo je biti poznato muslimanima nekoliko stoljeća prije nego je uvedeno u hrišćansku Evropu28. većina njih je izgubljena. Al-Kindijeve tri ili četiri rasprave o teoriji muzike najranija su arapska djela koja pokazuju uti-caj grčkih pisaca na taj predmet. ifon-aibd-Usavbi'afa. Arapi su mislili da su Aristotelova djela predstavljala potpunu kodifikaciju grčke filozofske nauke. dijalektičari). 315. str. zaista. 203. str. U jednoj od ovih rasprava al-Kindi opisuje ritam (iqd') kao sastavni dio arapske muzike. Latinski prevod toga djela. modificirana prema idejama pokorenih naroda i drugim istočnjačkim uticajima i prilagođena mentalnim sklonostima islama i izražena arapskim jezikom. 247. 23 Fihrist. vanje pravog uzroka stvari kakve su one u svojoj suštini utoliko ukoliko ih je moguće utvrditi ljudskim sposobnostima. sve što je Zapad posjedovao. kao što su Galenova predstavljala medicinsku nauku. izlagali su svoje teorije u obliku teorema. naravno. Wood. 24 Itan-iabi-UsaybiiIah.

vol. 2. 29 Iz Faraba iu Turkestaniu. započeo Arap al-Kindi. Pored velikog broja komentara o Aristotelu i o drugim grčkim filozof ima. sec. zahvaljujući proučavanju njegovih spisa i imitiranju njegova stila. njega drže za najvećeg od svih arapskih teoretičara. 32 Izvodi od J. Vladara. P. Za njega govore da je u prisustvu svoga patrona Sayfa-al-Dawlaha mogao svirati u lutnju tako dobro da i e slušaoce natjerivao da se grohotom smiju. I. od kojih su najpoznatija Risdlat Fusus al-Hikam30 (poslanica koja sadrži bisere mudrosti) i Risdlah f i Ara' Ahl al-Ma-cLlnah al-Fddilah (poslanica o mišljenjima naroda gornjega grada)-1. Na tone. no. Stare napjeve koji se njemu pripisuju još uvijek pjevaju maw-lawi derviši. Hitti. da je iz njihovih očiju izmamljivao suze i da ih je uspavljivao. pit. II. Landa objavljeni su u Actes du sixieme congres International des orientalistes. koji se može rekonstruisati iz više njegovih rasprava o Platonu i Aristotelu. bio je neke vrste sin-kretizam platonizma. 66—83. sibr. doživjevši blizu osamdeset godina. XVI (Levden. aristotelijanizma i sufizma. U stvari. Qifti. Faris and (Abd-al-Mailiik. bio taj koji je sve sisteme grčke filozofije 80 Objavio Fridrich Dieterioi u sivom djelu Die Philosophie der Araber im IX und X Jahrhundert n. Poslije al-Farabi ja najvažnija djela o teoriji muzike napisao je na arapskom Ibn-Sina (t 1037). al-Farabi je pisao razna psihološka. Ihn-abi-Usaybi'ah. 1984. Cilj zajednice u njegovoj idealnoj državi jest sreća svakog pojedinog građanina. . XIV (Lejnden. 100— 168. čarobnog naučnika i odličnog muzičara. ibn-Sina se uputio u filozofiju i svojim djelima koristio je nauci«. 134. pod uticajem Platonove Republike i Aristotelove Politike. 31 Objavljeno u Kairu. koju on zamišlja kao jedan hijerarhijski organizam. on posvećuje tri veća djela ovome predmetu. Obrazovanje je dobio od ne- 28 Vidi str. a također i Dieterici u Philosophie der Araber. a njih opet slušaju drugi. čiji vladar treba da je i moralno i intelektualno savršen. Umro je u Damasku 950. al-Farabi (Pariš. N. Po sudu ibn-Khallikana34. str. odmah iza Sta-glrićanina. I (Leyden. 1930—35). str. izlaže svoju ideju o idealnoj državi — gradu. 1900). vol. 1890). Živio je kao sufija u Alepu na raskošnom dvoru Sayfa-al-Dawlaha al-Hamdanija. Catalog oj Arabic Manu- scripts. analogan ljudskom tijelu. Muhammad ibn-Muhammad ibn-Tarkhan abu-Nasr al-Farabi29 (Alpharabius) rođen je u Transoksijani. 1323. i pribavio mu je zavidan naziv »drugi učitelj« (al-mu'aUim al-thdnij. međutim. 22 — Istorija arapa 338 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO kog hrišćanskog liječnika i nekog hrišćanskog prevodioca u Bagdadu. niži od njih. 1895). vol. od kojih je glavno Kitdb al-Miisiqi al-Kabir (Velika muzička knjiga)32. služe službenici. politička i metafizička djela. Chr. Njegov filozofski sistem.. Al-Farabijevi drugi spisi odaju ga kao besprijekornog liječnika i matematičara. 277. preveo Rodolphe d'Erlainger. II. vol. 542. La musique arabe. U svojim filozofskim pogledima on se mnogo naslanjao na al-Farabija. 1885). Ibn-Sina je. Pored obrade muzike u dva njegova kompendija o naukama. koji odgovara srcu. nastavio je Turčin al--Farabi i na Istoku ga je dovršio Perzijanac ibn-Slna. »nijedan musliman nije nikada na području filozofskih nauka dostigao al-Farabija. uključujući čak i same vratare33. U posljednjoj poslanici i u svom djelu al- Siyasah (Siyasdt) al-Mada-niyah (politička ekonomija) al-Farabi. koji ga je također preveo pod naslovom Der Muster- staat von Aliarabi (Leyden. god. O njemu smo već raspravljali u vezi sa medicinskim radnicima.

5—6. geografiji. Jezik poslanica pokazuje da je arapski u ovo vrijeme već bio dorastao da izražava naučnu misao u na j različiti j im njezinim aspektima. 501. vol. 381. Abu-Hayyan al-Tawhidi (t 1023)41. Posljednje orijenta'liao izdanje je izdanje Kayr-al-Dlna al-Ziriklija. »les freres de la [purlite«. Poznata je pod nazivom Ikhwan al-Safa' (iskrena braća). I. Ili. str. Yaqut. koji su oni. ser. vol. Oko polovine četvrtog muslimanskog stoljeća (ča 970) u Basri je cvjetala jedna interesantna eklektička škola narodne filozofije. koji su imali ogranak u Bagdadu. koji su se održavali petkom40. filozofiji. C. str. nije tačan. II. osnovali su ne samo filozofsko nego i religiozno-političko udruženje s ultrašiitskim. Tabaqat al-Shafi<lyah al-Kubra (Cairo. str. str.izgledalo da uobičajeni prevađ. str. 1884). 42 Al-Subki. Poslanica ima pedeset i dvije i one raspravljaju o matematici. možda ismailitskim programom i bili su protivnici postojećeg političkog poretka. etici. str. 5. 470. vol. 1928). on je pohađao s#-stanke udruženja. muzici.8—12. sir. V. vol. astronomiji. 22—6.38 Ibn-Khalliikan. 180. 499 = de Slane. Na al-Ghazzalija su znatno uticali spisi Iskrene braće38. (Leipzdg i Leyden.18—20. Zahvaljujući njemu. uređena na enciklopedijski način. 16 vol. sa Raso'il. Udabd'. vol. I (1910). 11. poglavica asasina u Siriji39. II. 262. Vjerovatno je naziv uzet iz priče o golubu grivnjašu iz djela Kalilah wa-Dimnah. 38 Isp. II. vol. 254. došla je do nas. . 40 Vidi njegov Dlwdn: Siqt al~Zand. obuhvatajući zbir cjelokupnog znanja za koje se pretpostavljalo da ga je obrazovan čovjek toga vremena trebalo da stekne. 34 Vol. viol. spojio se s islamom. Iskrena braća NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI 340 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO . 104. bio je učenik ako ne aktivni član ovoga bratstva. Ibn-Khallikan. Ona za saradnike ima nekakva nejasna i opskurna imena.15. veliki sirijski pjesnik—filozof. 35 I. očigledno. Zbog toga se pojavljuje ne jasnoća koja obavija njihovu djelatnost i njihovo članstvo. 1. 39 M. Ihyd'. Kada je u Bagdadu bio abu al-'Ala' al- Ma'arri. Zbirka njihovih poslanica Rasa'il37. Shakdr Shuqayr (Beiiruit. u kojoj se priča35 kako je grupa životinja izbjegla zamkama lovca zato što su jedne prema drugima bile iskreni prijatelji (ikhwdn al-safa')36. đtr. 112. 37 Dieterici je izdao i preveo velik dio teksta u svom djelu Die Philo- sophie der Araber. vol. namjeravali srušiti tim što bi potkopali savremeni narodni duhovni sistem i religijska vjerovanja. 36 Iz ovog bi . 11. 4 vol. Iskrena braća (Ikhwan). »dae lauiteren Rriider« »čista braća«. 11. IV. Defremery u Journal asiatique. 1906). Goldziher u Der Islam. koja se naslanjala na pitagorovski filozofski sistem. str. II. str. vol. 1858—1859). čuveni mu'tazilit. 307. str. koji je s al-Rawandijem (f 915) i s al-Ma'arri j em (f 1057) obrazovao trijumvirat arhiheretika u islamu42. V (1855). Prvih pedeset i jedna poslanica postupno služe kao uvod posljednjoj. 3.4—0. grčki filozofski sistem. a njih je brižljivo upotrebljavao i Rashid al-Din Sinan ibn-- Sulavman.str. koja je zbir svih nauka. 41 Isp. str. 339 kodificiram svojom ingenioznošću i stavio ih na razumljiv način na raspolaganje obrazovanom muslimanskom svijetu. (Caiiiro. naročito Filonov. izd. »the brethren of puri(ty«.

Poslije jednog ranog prevoda Ptolemejeva djela Almagest slijedila su druga dva mlađa: prvo je dovršio al-Hajjaj ibn-Matar god. a preveo ih na latinski 1126. Rano u devetom stoljeću u Džundejsaburu (jugoistočna Perzija) bila su vršena prva redovna osmatranja (rasd) dosta tačnim instrumentima. 1. dijala i globusa. Sa'id. bez sumnje.2/3 arapskih milja — vrlo tačan rezultat. str.ča 1007).Astronomija i Naučno proučavanje astronomije u islamu je matematika započeto. godine.400 milja.). 105—6. koji na tom mjestu prelazi stvarnu dužinu stepena oko 2877 stopa47. 47 Nallino. Prema ovome računu. str. Cilj ovoga bio je da se odredi veličina Zemlje. 212 (827—8). Lice 2. H. izvan Damaska45. poslije dva stoljeća. Grčki elementi. art. A. 273. god. 46 Fihrist. dužinu sunčeve godine itd. a takođe i u blizini Palmire pokazala su da dužina jednog stepena merdijana iznosi 56. »Astrcnoimjr«. uskoro su dodate u prevedenom obliku (zlj).500 milja. 1911). str. opseg bi Zemlje iznosio 20. A. Među onima koji su sudjelovali u ovoj operaciji bili su sinovi Muse ibn-Shakira i možda al-Khwarizmi. Isp. str. a njezin promjer 6. kako pokazuje arapski naziv (asturldb). Encyclopaedia oj Islam. koje je u Bagdad doneseno 771. Njega je na arapski preveo Mu-hammad ibn- Ibrahim al-Fazari. bio je Ibrahim al-Fazari (t ča 777)46. e. god. Te arapske astronomske tablice zamijenile su sve 43 Fihrist. a drugo. str. Nallinio. Mjerenja obavljena na ravnici Sin-džara. 281. 44 C. falak (nebeska sfera) možda je babilonska riječ. Ar. 237. pod uticajem indijskog djela Siddhanta (ar. Ono je kasnijim naučnicima poslužilo kao model. njezin opseg pod pretpostavkom da je ona okrugla. On ga je. Tabaqdt. Ovdje su kalifovi astronomi »ne samo vršili sistematska osmatranja nebeskih kretanja nego su i s izvanredno tačnim rezultatima provjeravali sve osnovne elemente Almagesta: zastranjivanje ekliptike. 'lim al-Falak (Caiiro. Al-Ma'munovi astronomi izvršili su jednu od najdelikatnijih geodetskih operacija — mjerenje dužine jednog zemaljskog stepena. Pahlaui tablice (zik). po vremenskom redoslijedu posljednji. Astronomska oprema se u tom periodu sastojala od kvadranta. čije je tablice (zlj) revidirao. One su postale osnov za druga djela na Istoku i na Zapadu. 50—51.44. Sindhind). astrolaba. H. 275. sjeverno od Eufrata. Naličje. kao što smo već čuli. revidirao je Thabit ibn-Qurrah (t 901). špan-ski astronom Maslamah al-Majriti (- f. 45 Ibn-al-^Ibri. koji je živio u Bagdadu i Damasku prije 830. sastavljene u toku sasanidskog perioda. Prvi musliman koji je napravio astrolab. napravio po grčkom uzoru. 1010 (1601—2 n. i slj. Uz svoju Kuću mudrosti (Bayt al-Hik-mah) al-Ma'mun je u Bagdadu u blizini Shamasivah vrata podigao astronomsku opservatoriju pod rukovodstvom obraćenika Jevrejina Sinda ibn-'Alije i Yahye ibn-abi-Mansura (t 830 ili 831)43. unazadno pomicanje ekvinokcija. koje je preveo Hunavn ibn-Ishaq. Najraniju raspravu o ovome instrumentu napisao je 'Ali ibn-'Isa al--Asturlabi (proizvođač astrolaba). po važnosti su bili prvi. Ovoj opservatoriji al-Ma'mun je uskoro dodao još jednu na planini Kasi junu. str. Abelard iz Batha. ASTROLAB IZ GODINE A. 342 .

kojom su upravljala tri sina Muse ibn-Shakira (850—70).il ila'Ilm Ha'i/at al-Aflak50 preveli su na latinski god. jednu raspravu iz oblasti astronomije. ibn-al-<Ibri. nosi njegovo ime »al-Bayruni«. Qifti. 282. porijeklom Sabijac iz Harana i nesumnjivo najveći astronom svoje narodnosti i svoga vremena i jedan od najvećih u cijelom islamu. god. 508—9. d'bn- Khallilkan. Ahmad al-Saghani (t 991) i abu al-Wafa' (f 997)52. NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI 343 islama na području prirodnih nauka. koji je utvrdio zastranjenja ekliptike i riješio jedan Arhimedov problem koji dovodi do jedna-čine trećeg stepena. a također i na hebrejski. Buvejhidski sultan Sharaf al-Dawlah (982—9) osnovao je još jednu u svojoj bagdadskoj rezidenciji.i-U32yibi'ah. vršio je osmatranja i proučavanja u Raki. abu-'Abdullah Muham-mad ibn-Jabir al-Battani54 (Albatenius). str. radila je još jedna. str. Na dvoru još jednog Buvejhida Rukn-al-Dawlaha (932—76). 279. 279. str. i 918. str. str. 53 Qifti. Al-Battani Al-Blruni ^ avganistanskom gradu Gazni živio je abu-al- -Rayhan Muhammad ibn-Ahmad al-Biruni5(i (973—1048). koji je god. 52 Fihrist. 55 Njegovo aatroniamsko djelo al-Zij al-$abi' izdao je C. a pored toga znao perzijski. izvana). sina slavnog Mahmuda. 78. predgrađe Kvarizma. 236. 49 Ibn-abi-Usavibi'iah. . čije se djelo al-Kawdkib al-Thabitah (nepomične zvijezde) ubraja među remek-djela opservatorijske astronomije. Catalog oj Arabic Manuscripts. Fihrist. str. IX. 51 Vidi Hiitti. Nallino (Rome. iz Raja. Ivan Seviljski i Gerard Kremonski. 1899). koji se smatra na j originalni j im i najdubljim naučnikom 48 »Muhamimad« u Fihristu. str. đibn-'al-Athlr. Nejsaburu i Samarkandu. za svog patrona Mas'uda. Između 877. 56 Ibn-ab. Drugi su astronomi vršili sistematska izučavanja neba u Širazu. I. Dokazao je mogućnost nekih godišnjih pomračenja Sunca i odredio sa većom tačnošću zastranjivanje ekliptike i iznio originalne teorije o određivanju vidljivosti mladog mjeseca55. 283. U arapskom je sačuvano pod različitim nazivima51. vol. mada auto graf naslovne strane jednog iruikopisa repnoduikovčinog u Isla'mic Culture. u njihovoj kući u Bagdadu. 266. god. Ovdje je ovaj arapski pisac perzijskog porijekla. živio je abu-Ja'far al- Khazin iz Kurasana53. koji je govorio turski. hebrejski i sirijski. vol. Al-Battani je bio originalan istraživač. A. vol. vol.koji stoji nasuprot strani 534. 1135. str. Al-Farghanijevo glavno djelo al-Mudkh. 54 Fihrist. Njegovo prezime je izvedeno od Birun (perz. M> 967. 286. nadzirao u ime al-Mutawakkila podizanje nilskog vodo-mjera u Fustatu49. 396. Faris sad (Abd-al-Malik. 50 Ibn-al-'Ibri. str. napisao 1030. 324—5. II. str. 20—21. vol. Pored Ma'munove opservatorije. gdje su zajedno radili 'Abd al-Rahman al-Sufi (t 986). str. On je na više mjesta osporio Ptolemeja i poboljšao izračunavanje orbita mjeseca i nekih drugih planeta. 861. Drugi istaknuti astronom ovoga perioda bio je abu al-'Abbas Ahmad48 al- Farghani (Alfraganus) iz Fargane u Transoksijani. VI (1932). str. 207. aa njim se povodi Qifti. str. koja nosi naslov al-Qdnun al-Mas^udi fi . 97.UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO svoje grčke i indijske prethodnice i počele su se upotrebljavati čak i u Kini. II.

E. Iste godine on je napisao kratak katekizam geometrije. 1888). U ovim djelima al-Biruni razborito raspravlja o tadašnjoj spornoj teoriji rotacije Zemlje oko njezine osi i dolazi do tačnih određivanja geografske širine i dužine. XIII (1935). Iraka i Perzije. 60 Puno arapsko ime aibu-al-Fath 'Umar tiibn-lbrahlm al-Khayyamii (onaj koji pravi šatore). prev. Tablice su bile poznate po cijeloj Aziji. koje je prvi na engleski preveo Fiitz- Gerald (London. Instrumentima ove opservatorije mnogi su se divili. 1887). Za obavljanje reforme starog perzijskog kalendara on je u svoju novu opservatoriju pozvao čuvenog 'Umara al-Khayyama60. London. Al-Biruni. Athdr. građenje velike Maraghah opservato- 57 Izd. 388. F. god. O njegovu životu vidi Qifti. kao perzijski pjesnik61 i slobodni mislilac. On je mnogo tačniji od gregorijanskog kalendara. Sachau (London.pojavio u francuskom. talijiainis'kom. zidni kvadrant i sunčev obruč. 'Umar al-Khayydm Od seldžučkih sultana je Jalal al-Dln Malik-shah potpomagao astronomske studije. 59 U jedinom njegovom još neobjavljenom djelu susrećemo se sa prvim pomentom čaja u djelu ikoje nije ikinesko. 1859). U njezinoj blizini nalazila se biblioteka.000 godina za jedan dan. Među njegovim naučnim doprinosima su objašnjenje funk-cionisanja prirodnih izvora pomoću hidrostatičkog principa.al-Hay'ah w-al-Nujum. ubrajajući i sijamske blizance59. Temelji ove kratkovjeke opservatorije još se vide. Istraživanja al-Khayyama i njegovih saradnika imala su za rezultat stvaranje kalendara koji je nazvan po njegovom patronu al-Ta'rikh al-Jaldli. čiji je prvi upravnik bio čuveni Nasir-al-DIn al-Tusi62 (t 1274). E. koju je takođe podigao Hulagu. 1878). 1910).000 svezaka (?). str. Sachau (London. Vrlo malo ljudi zna da je on bio prvorazredan matematičar i astronom. Godinu dana nakon što je razorio Bagdad. god. Hulagu je započeo (1259). 58 Vidi njegov izvještaj Tahqlq Ma li-al-Hind. 243—4. koji je rođen u Nejsaburu između 1038. kao i opis mnogih čudovišta. kasnije se . gdje je i umro 1123—4.. astronomije i astrologije sa naslovom al-Tafhlm li-Awd'il Sind'at al-Tanjim. i 1048. njemačkom. Sachau (Leipzig. prev. u čast Hulagua.330 godina griješi za jedan dan. Za nju kažu da je imala 400. U ovoj opservatoriji je Nasir-al-Din sastavio nove astronomske tablice nazvane al-Zlj al-Il--Khani. 344 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO rije. izd. Većinu ovih knjiga opljačkale su mongolske armije iz Sirije. vol. Ovaj posljednji u 3. Među njima se nalazila prstenasta kugla. 1879). prvog Il- Khana63. 'Umar je svijetu poznat. boravio je u Indiji58 i bio očaran indijskom filozofijom. str.azwini. 318. Q. nagovje-štenje da je dolina Inda morala biti u stara vremena morski bazen ispunjen nanosima. 2 vol. koji je bio šiija s agno-stičkim sklonostima. u blizini jezera Urmije. Njegovo prvo djelo bilo je al-Athar al-Bdqiyahtan al-Qurun al-Khali- yah57. 61 Njegov Rubalyat (ikvaitrine). (ponovo štampano. str. čak i u Kini. aritmetike. koje uglavnom raspravlja o kalendarima i erama starih naroda. u prvom redu. On je osnovao god. 467 (1074—5) u Raju ili u Nejsaburu opservatoriju u kojoj je u građanski kalendar bila uvedena važna reforma koja se zasnivala na tačnom određivanju dužine tropske godine. danstaom i arapskom prevodu. Krenkow u Majallat al-Majma'. posljednji između abasidskih astronoma — filozofa. dok al--Khayyamov vjerovatno griješi u nekih 5. . Sachau (London.

str. 1040). Jami'. vol. Drugi. 10. I (Pariš. Astrologija Arapske brojke Istom hinduskom naučniku koji je donio na al--Mansurov dvor astronomsko djelo Sindhind pripisuje se i uvođenje hinduske aritmetičke nauke sa njezinim numeričkim sistemom (koji se na arapskom zove Hindi). 198—9. Nau u Journal asiatique. pripada zasluga što je islam upoznao s hinduskim načinom označavanja brojeva. koja se pojavila u engleskom oko 200 godina ranije. Ona su odigrala odlučujuću ulogu u razvoju nauke u hrišćanskoj Evropi. u Kurasanu. Rashid-al-D!n Fadl-Ailah. str. Ovaj al-Khwarizmi67 Muhammad ibn-Musa (780—ča. Četiri njegova djela preveli su na latinski u dvanaestom stoljeću Ivan Se-viljski i Adelard iz Batha. čije djelo al-Muqni'fi al-Hisdb al- Hindi (dokazivač hinduskog računanja) objašnjava dijeljenje razlomaka i vađenje kvadratnog i kub-nog korijena skoro na najsavremeniji način. iriijeoi koja zinaai »empty« (prazan). str. Taj zakon on je objasnio u jednoj raspravi na osnovu odnosa dizanja i spuštanja Mjeseca. (gdje ime dolazi 'kao Naslr-al-Dln). od kojih su neke već ranije bili upotrijebili Neobabilonci. 442. To je prevod sanskr. na žalost. koja je došla u engleski iz nekog talijanskog oblika. Međutim. ibn-Kballikan. dolaze od ar. abu-Ma'shar je prenio u Evropu zakon plime i odjeke. U dvanaestom stoljeću preveo ga je na latinski . brojke 'su bile poznate nekom Sirijcu u 'manastiru u Kinasrinu god.. i 874) možda su proširile njihovu upotrebu svuda u arapskom svijetu.. Jedan od najvećih naučnih umova islama. d slj. al-Tawdrlkh. Još u jedanaestom stoljeću nalazimo abu-Bakra Muhammada al-Karajija (nepra- 62 Ibn-al-'Ibri. str. upotrebljavali su slova alfabeta hisab al- jummal. i slj. 850) bio je glavna ličnost u ranijoj isto-riji arapske. sluškinji astronomije. 61 Fihrist. vol. Takođe. NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI 345 vilno Karkhi. bilježi ipojaivu arapskih brojki i nule rano u sedmom hrišćanslkom stoljeću u IndiO'kini mirnoga prije njihove pojave u pravoj Indiji. To je njegovo glavno djelo. Prema tome. arapski matematičari i astronomi su bili spori u prihvatanju ovog ingenioznog hinduskog pronalaska.matematike. Više muslimanskih djela o astronomiji bilo je prevedeno u toku vremena na latinski. Coedes >u Bulletin School of Oriental Studies. 324. i »oipher« (nula). VI (1931): str. Osim što je sastavio najstarije astronomske tablice68. 662. 323—8. Njega kao izvor najčešće citiraju pisci hrišćanskog srednjeg vijeka i pod imenom Albumasar on je u ikonografiji predstavljan kao prorok.ča. al-Fazariju.U astrologiji. U ovom posljednjem. najistaknutija ličnost bio je abu-Ma'shar (f 886). 225. a živio je u Bagdadu64. Tablice al-Khwarizmija i Habasha al-Hasiba (t između 867. dato je nešto više od 800 primjera. naročito u Španiji. li iprev. drugih događaja u životu i smrti svih stvari. I. f između 1019. kao što je prije njega učinio al-Khwarizmi. upotrebljavao je indij-' ske brojke. koje se naziva Hisab al-Jabr w-al-Muqabalah (račun integriranja i jednačina). 9. on je napisao najstarije djelo o algebri. i 1029) da piše u svom djelu al-Kafi ji al-Hisdb (dovoljna količina u aritmetici) sve brojke slovima. al-Khwarizmi je napisao najstarije djelo o aritmetici. vol. povodeći se za starom semitskom i grčkom praksom. prevodiocu hinduskih djela. izd. Quatremere ikao Histoire des Mongols de la Perse. On je bio rodom iz Balka. bilj. koje je poznato samo u prevodu. I »zero« (mula). XVI (1910). Osim svoje fantastične vjere u uticaj zvijezda kao uzrok rođenja. 500. u arapskom originalu izgubljeno. 1836). 277. kao i uvođenje oznake za nulu65. 63 Vidi str. vol. Ahmad al-Nasawi66 (-f. Prema jednom siriiljisikom izvioru koji Gitara F. 65 G. ser. on je u većoj mjeri izvršio snažan uticaj na matematičku misao nego ijedan drugi srednjovjekovni pisac. str. si/r. ali je.

) i magiser Jakob iz Firence. kalaj.'jnce. 68 Vidi Fihrist. kod Češera (Ćhaucera). Objavljeno je pet od ovih djela koja se pripisuju Jabiru. str. 237. Među kasnijim matematičarima na koje je uticao al-Khwarizmi bili su 'Umar al-Khayyam. kada je bila popravljana jedna ulica u Kufi. Daoud S. i'bn-al- <Iibri. vol. zahvaljujući njemu. olovo. III. Po vodeći se za svojim egipatskim i grčom predšasnicima. god. Is>p. koji je živio u Kufi oko 776.Gerard Kremonski. Arapi su dali najveće naučne doprinose u oblasti hernije. naziva ga al- Majusii. Kitab al- . a zajedno s njom i samo njezino ime.u KJuriaisanu. god. mogu pretvoriti u zlato i u srebro pomoću jedne misteriozne supsk. § 7 i § 8. Tabani. 286. zemlja na donjem toku rijeke Amu-Darja (stari Ofcs'us). The Algebra o/ Omar Khayyam (New Yonk. astronomije i matematike. Arapima ipak nije pošlo za rukom da stvore svoje vlastite hipoteze. Iako su bili tačni 66 Iz Naše . str. tj. koje su se nalazile u djelima muslimanskih matematičara. Al-Khwarizmi AI hernija Poslije njihovih uspjeha na području ljekarija. I. On je jasnije nego ijedan drugi raniji alhemičar priznavao i konstatovao važnost vršenja eksperimenata i učinio je u herniji znatan napredak kako na teoretskom tako i na praktičnom polju. pt. 274. Ovo al-Kwarizmijevo djelo upotrebljavalo se sve do šesnaestog stoljeća kao glavni matematički udžbenik na evropskim univerzitetima i. ikoju citira Qifti. čija talijanska rasprava o matematici iz 1307. sadrži geometrijska i algebarska rješenja jednačina drugog stepena i jednu izvrsnu podjelu jednačina. 346 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO u posmatranju pojava i marljivi u prikupljanju činjenica. Legenda govori da su njegovi učitelji bili umajadski princ Khalid ibn-Yazid ibn-Mu'awiyah (-f. koja označava značajan napredak od al-- Khwarizmijeve algebre. npr. Njegovim djelima treba zahvaliti i uvođenje na Zapad arapskog načina obilježavanja brojeva.-Sadiq (f 765). nedvosmislen napredak ispred grčkih maglovitih i nejasnih osmatranja. među kojima Kitab al--Rahmah (knjiga milosrđa). kao i Leonardova djela. 70 prev.704) i šesti imam Ja'far aj. gdje je on rođen. Jabir je radio pod pretpostavkom da se neplemeniti metali. gvožđe i bakar. str. 67 Kviarizm. Oko dva stoljeća poslije njegove smrti. »augrym«. Al-Khayyamova algebra70. pronađen je njegov laboratorij i iz njega su iskopani stupa i veliki komad zlata. Poslije al-Razija (-f 925) on je najveći naučnik na području srednjovjekovne hemijske nauke. U oblast hernije i drugih prirodnih nauka Arapi su uveli stvarne eksperimente. Leonarod Fibonaći iz Pize (f poslije 1240 god. Tome istraživanju on je posvetio svu svoju energiju. iz Medine. sadrži. Zapadna tradicija njemu pripisuje pronalazak više hemijskih spojeva koji se ne spominju u dvadeset i dva sačuvana arapska djela koja nose njegovo ime73. koji su prema njemu nazvani algorizmi69. potomak nekog Magijca. 69 »A'ugrim«. pet tipova kvadratnih jednačina. Najslabija tačka u njihovom intelektualnom oboružanju leži u tome što nisu umjeli da izvuku stvarne naučne zaključke i izrade konačan sistem. str. 1932). Ka'sir. A Treatise on the Astro- labe. današnja je Kiva. u Evropi je uvedena algebarska nauka. 1364. Otac arapske alhemije71 bio je Jabir ibn-Hayyan72 (Geben).

sa grčkom filozofijom. passim. . i slj. taj najveći doprinos starog semitskog svijeta. koji je pisao na arapskom je- 71 Ova riječ potječe od <ar. koja se proturaju pod njegovim imenom.Tajml1 (knjiga koncentracije) i al-Zi'baq al-Sh. Uglavnom. Neki njegovi doprinosi su neosporni. 284. filozofiji. Jabir ibn Hayydn. Međutim-. 72 Govore čita je bio Saibejac .arqi (knjiga o istočnoj živi). Njih se on tek sada počinje da oslobađa. pjesnik— državnik.koja se preko ©rčkog oblika vraća ma egipatsku riječ sa značenjem »cm«. botanici i drugim disciplinama došlo se do izvjesne tačke i onda je uslijedio zastoj. međutim. 1943). Fihrist. Očigledno je da se ogromna većina od stotinu postojećih alhemijskih djela na arapskom i latinskom jeziku. Perzijanac al-Tug-hra'i74 (f ča. Čak i najbolji među njima. 74 Čuven po svojoj pjesma Ldmlyat al-'Ajam. vrlo su malo unaprijedili njegove metode. Tughrd'i znači »ikancelar«. citira dvadeset !i sedam djela. Vidi Faius Kraus. str. Qifti. lice koje potpisuje na voihu državnih akata elegantni Iki'tnjaati daraz Ikojii sadrži lime i titulu vladara koji izdaje dakumenat Ibn-Khailikain. 73 Hajji Khalfaih. većinom kolekcije imena i epiteta koje su Arapi . I (Cairo. sublimacije. njemu krivo pripisuje. imali bi čak manje nego njihovi daleki preci u jedanaestom stoljeću. Na području prirodnih nauka najmanje uspjeha postigli su Ara-pf u zoologiji. riječi al-klmiyd'. koji je živio u drugoj polovini trinaestog stoljeća75. Ipak su djela koja se njemu pripisuju bila. 160—61. tako da je njegova teorija bila na snazi sa neznatnim promjenama sve do početka nove hemijske nauke u osamnaestom stoljeću. čija su d jela. Poštovanje starine. sa njezinim tradicijama i vjerskim i naučnim. neosnovana je tvrdnja da je on znao kako se spravljaju sirove sumporne i dušikove kiseline i kako se.i kasnije postao šiija. On je unaprijedio metode isparivanja. najvećim doprinosom starog indoevropskog svijeta i da na taj način otvori hriš-ćanskoj Evropi put prema novim pogledima78. istaći da srednjovjekovnom islamu pripada vječna slava što je uspio da prvi put u isto-riji ljudske misli dovede u sklad i izmiri monoteizam. Treba. poslije četrnaestog stoljeća. Jabir naučno opisuje dvije glavne hemijske operacije: oksidaciju i redukciju. U medicini. Poslije abasidskog perioda zapravo ni u jednoj grani čiste ili prirodne nauke nije učinjen nikakav vidljiv napredak. vol. str. dok su španski muslimani dali odličnet doprinose u botanici. vol. i abu-al-Qasim al-'Iraqi. sitr. 354 —6. odi koja se za Nearape rimuje ma 1. npr. ako bi se oslanjali na svoje knjige. Arapski pisci kVji pišu o životinjskom carstvu bili su^u prvom redu književnici. sputavalo je okovima arapski duh. 3—170. Današnji muslimani. kako ćemo kasnije vidjeti. matematici. navodno. najuticajnije hemijske rasprave i u Evropi i Aziji. Jabir je modificirao Aristotelovu teoriju o sastojcima metala. 1121). one miješaju sa solju i na taj način proizvodi carska voda (aqua regia). NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI 347 ziku. taljenja i kristalizacije. prema drogama pori jeklom je iz 'jaižnoarapskog plemena al-Aad. I. Oni su i dalje ispitivali dvije alhemijske varke: kamen mudraca76 i eliksir77 života. Kasniji muslimanski hemičari pozdravljaju ibn-Hayyana kao svog učitelja. str.

u kome pisac citira Aristotela. Institucija svetog hadža. Ipak je najpoznatija Azhar al-Afkar fi Javoahir al- Ahjdr (cvijeće misli o dragom kamenju). Ovo djelo. Čuveni al-Biruni je skoro sa potpunom tačnošću odredio specifičnu težinu osamnaest dragih kamenova i metala. izvršila je svoj naučni . cijeni. 78 Al-kibrlt al-ahmar. al- Kalbi. koji je živio u Basri i čiji je Kita b al-Hayawdn (knjiga o životinjama) više teološkog i folklorističkog nego biološkog karaktera. Njegov al-(Ilm al-Muktasab fi Zira<at al-Dhahab (znanje stečeno u vezi s obradom zlata) 'izdao je i spoenglezio E. Međutim. V. 1895). Holmyard (Pariš. koji je pisao na arapskom. satira i učenost učinili su ga vrlo poznatim. god. Al-Jahiz Jedan od prvih predstavnika zooloških i antro- poloških nauka bio je abu-'Uthman 'Amr ibn--Bahr al-Jahiz (buljooki.davali životinjama. U njima se nabrajaju njegove pasmine. i na Egipćanina al-Damirija (t 1405) — njih dvo- 75 Vidi IJaj'jd Khalfah. lizvonno grčka riječ. Rasprave o draguljima U mineralogiji. Njegova originalnost. opisuju njegove boje i određuju njegova poželjna i nepoželjna svojstva79. i bio je jedan od najproduktivnijih i najčešće citiranih naučnika u arapskoj literaturi83. On je umro u Kairu 1253. adaptaciji i životinjskoj psihologiji. na perzijskog kozmografa al-Qazw!nija (t 1283). f 868—9). Veći broj naročitih monografija napisan je o ovoj životinji. Al-TIfashi raspravlja o dvadeset i četiri draga kamena: o njihovom porijeklu. Al-Jahiz je znao kako se putem suhe destilacije dobiva amonijak od životinjskih otpadaka. Očigledan je njegov uticaj na kasnije zoologe. August Haffner (Vdenina. izuzev Plinija i neautentične Aristotelove rasprave o draguljima. vol. 523. čistoći. J. koja je iziskivala određivanje geografskih širina i dužina svih mjesta na zemlji. III. uticaj al-Jahiza kao radikalnog teologa i pisca je veći. koju je napisao Shihab al-Din al-- Tifashi86. str. preko pedeset. 80 Njegovo glavno djelo je 'Aja'ib al-Mukhluqat wa-Ghard'ib al- Mawjudat (čudesa stvaranja i oudinositi positojianja). str. geografiji. 218. Nasab al-Khayl ji al-Jdhiliyah w-al-Isldm d al-'Arabi. On je osnovao mutazilitsku sektu. Od ovih je najstarija rasprava 'Utarida ibn-Muhammada al-Ha-siba (mogućs al-Katiba)85 iz devetog stoljeća. al-ikslr. 304. Interesova-nje za konja čini vidljivu iznimku. 77 Od ar. koja je do danas ostala sačuvana. Levd della Vida (Levdein. Astrologija. donose nazivi dijelova njegova tijela. Asmd' Khayl al-<Arab wa-Fursdniha. 78 Vidi str. _1928). izd. medicinskim i magijskim vrijednostima i. 1849). G. ali njegova odvratna ružnoća natjerala je kalifa al-Mutawakkila da promijeni svoje mišljenje i da ga ne imenuje vaspitačem svojim sinovima84. 47. sadrži klice kasnijih teorija o evoluciji. npr. citira samo arapske izvore. ibn-Durayd <u William Woght. 1923). Ono se razvilo skoro do naučnog stepena.. Kitab al-Khayl. Arapi su učinili neznatan napredak. koje su napisali arapski pisci. izid. Al-Da-miri je najveći arapski zoolog81. vol. Njihova ljubav prema dragom kamenju i njihov interes za tajne kvalitete minerala objašnjava postojanje velikog broja rasprava o draguljima. Wiistenfeld (Gottimigen. 79 Vidi al-Asma'l. VI. koja nosi njegovo ime82. Opuscula Arabica1 (Levden^ 1859). postavljanje džamija u pravcu Meke i potreba određivanja pravca Kabe u vrijeme molitve dali su vjerski podstrek muslimanskom izučavanju geografske nauke. dosjetka. Ta su djela obično osvjetljavana citatima iz. str. djela pjesnika. koja je bila u tijesnoj vezi s al-hemijom. bukvalno »crveni sumpor«. izd. 348 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO jica obrađivali su zoologiju kao granu filologije i literature. vol.

u Perzijskom zalivu. 1893—5). Al-Mas'udi90. 85 Fihrist. Sulavman al-Tajir (trgovac) iz Si-rafa. Prve samostalne geografske rasprave na arapskom jeziku pisane su u obliku itinerara. Oni su smatrali da je prvi zapadni meridijan udaljen 90° iod mitskog mjesta. god. 1906. koji su oni nazivali arin91. koji je živio u prvoj polovini desetog stoljeća. To je meridijan otoka koji se sada zovu Kanar-ski otoci. 278. Iz ovog i sličnih prikaza razvile su se priče koje su postepeno grupisale oko imena Sinbada mornara. I. Grčke preteče »Vrh svijeta« U međuvremenu. de Slane. str. II. od E. koje je poslužilo kao osnov za kasnija djela i dalo podstreka geografskim studijama i pisanju originalnih rasprava. (talijanski) Antaniio Baineri (Biscia) (Florence. 84 Ibn-Khallilkan. izd. pritoke Dnjepra. 44. služio se ovom kartom. u kojima su putopisi zauzimali znatno mjesto. na sjever. Muslimanski trgovci između sedmog i devetog stoljeća doprli su do Kine. na jug. Ne 27753. kako pokazuje abu-al-Fida'. To je prva geografska karta neba i svijeta u islamu. Njegovo djelo Mcna/i1 al-Ahjar (upotreba dragog kamenja) čuva se u rukopisnom obliku u Biiblik»trieque NaitAonale. čije je putovanje na Daleki istok opisao anonimni pisac god. 851. HiitJti. Isp. S. u blizini Pripeta. Ptolemejeva Geografija bila je nekoliko puta prevođena na arapski ili direktno sa grčkog ili indirektno sa sirijskog. koji je prebivao duž rijeke Volge. i prev. Muslimanski geografi su uglavnom broj ili geografsku dužinu od prvog meridijana koji upotrebljava Ptolemej. 82 Baghdadi. iprev. Izvještaji trgovaca koji su se vraćali podsticali su. str. 1908). Sulavman govori o otisku prstiju kao potpisu u Kini87.uticaj. Uzevši Ptolemejevu Geografiju za obrazac. Al-Mas'udi88 govori o muslimanskim trgovcima među vje-rovatno slovenskim plemenima al-Dir. G. 901. al-Muqtadir poslao bugarskom kralju. geografska karta. Sve do četrnaestog stoljeća al-Khwarizmijeva geografija vršila je uticaj na muslimanske pisce. Ovaj arin oni su locirali na ekvatoru. VI. Uz al-Khwarizmijevo djelo nalazila se »slika zemlje«. prvi arapski geografi su do- nijeli iz Indije ideju o postojanju centra svijeta. 1818). To je iskvaren naziv indijskog grada Udža-jini (Ožene u Ptolemejevoj Geografiji). str. i Thabita ibn-Qurre. između krajnjih tačaka istoka i zapada. izd. vol. i kopnenim i vodenim putem dospjeli su do otoka Zanzibara i najudaljenijih obala Afrike. Najraniji pouzdani izvještaj je onaj koji je napisao Ahmad ibn-Fadlan ibn-Hammad. Njega je god. Pariš. str. koju je on u zajednici sa šezdeset drugih naučnika napravio na nagovor al-Ma'muna. koji je umro god. vol. str. 86 lad. Veći dio toga izvještaja reprodukovao je Yaqut u svom monumentalnom geografskom rječniku Mu'jam al-- Bulddn. II. naravno. I i vol. 108—9. Lanigles. Jayakara (London. 87 Silsilat al-Tawarlkh. i jedino su bili zaustavljeni u svom napredovanju na zapad zbog strašnih voda »Tamnog mora« (Atlantika). nalbriaija preiko 120 'knjiga uz njegova pera. pit. čuveni Khwa-rižmi je napisao svoje djelo Surat al-Ard89 (slika zemlje). probili se u Rusiju. na istok. 'na engleski od A. gdje se nalazila astronomska opservatorija. narodni interes za udaljene zemlje i druge narode. ostavio nam je prvi arapski opis Kine i 81 Njegov Hat/at al-Hayaioan (životinjski život) nekoliko je puta štampan u Kairu. vol. Renaudot . 117—18. 83 Yaqut. Pretpostavljalo se da na njezinom meridijanu leži »kupola svijeta«92 ili »vrh«. Naročito su bili zapaženi prevodi Ya'quba ibn-Ishaqa al-Kindija prije 874. Geografija NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI 349 priobalnih oblasti Indije. prev. 75—8. Catdilogue des manusčrits arabes (Pariš. 921.

80. Hans v. Ovaj je geograf posjetio sve islamske zemlje izuzev Španije. u kojem je na nov način izlagao gradivo s osobitim naglašavanjem topografskih i ekonomskih detalja. 182. str. al-Mas'udi" ih je prvi spomenuo. 1885). Mas'udi. Za objašnjenje vidi Dimai3hqd. Uzayn. str. ibn-Rustah sastavio je oko god. str. 17. upotrebljavali su ibn-al-Faqih. Yaqut.8—12. živio je oko 950. Književni geografi Veliki araPski geografi koji su sistematski obrađivali geografiju ne pojavljuju se prije al-Istak- hrija. čije se prvo izdanje pojavilo oko god 846. 19. 350 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Ibn-Khurdadhbih (f ča 912). Udhayn. Al-Istakhri je drugi pisac koji spominje vjetrenjače (u Sidžistanu). u kome raspravlja o podjeli Kalifata na provincije. 22. 376. sastavio je izvještaj o svojim dva- 93 Izd. str. 156—7. 92 Qubat al-ard. de Goeje (Leyden. PetersbuTg. i slj. koji je bio porijeklom hrišćanin. itd. Ovo je djelo razrađivanje geografskog sistema koji je zasnovao abu-Zayd al-Balkhi (t 934). koji je živio u Jermeniji i Kurasanu. 94 Al-'Abbasi. djelo al-Alldq al-Nafisahg6 (skupocjene torbe putnih zaliha). ali je kasnije prešao na islam i služio kao knjigovođa državnih prihoda u centralnoj administraciji u Bagdadu. God.2. dovršio je svoj spis Kitdb al-Bulddn97. revidirao je geografske karte i tekst svoje geografije. 1733). koje je naročito važno zbog svoje istorijske topografije. 891—2. 11 Varijante UjjaAn. Tahqlq. 158. . ibn-Hawqal (živio 943—77). Njegovi predstavnici su bili i sami putnici. Perzijanac. o organizaciji poštanske službe i o oporezivanju svake pojedine oblasti. godine. tako nazvan po rodnom mjestu. i prev. Iste te godine ibn-al-Faqih al-Hamadhani. 308. 903. str. On je živio na samanidskom dvoru. 95 Izd. 1891—2). dovršio je svoje djelo al-Khardj. 99 Vol. Sistem čiji su autori al-Balkhi i al-Istakhri nije uzimao u obzir zemlje van islama. II. Ibn-Rustah. Sidži-stana i Indije i između 985—6. direktor pošta i obavještajne službe u Džibalu (Medija). Tariblh. Ovo djelo. abin-Hustah. šiija ibn-Wadih al- Ya'qubi94. Al- Istakhri. de Goeje >(Leyden. 89 lad. II. 1. izd. de Goeje (Leyden. al-Maqdisi i kasniji geografski pisci. napisao je djelo Kitdb al- Bulddn95 (knjiga o zemljama). de Goeje (Leyden. 225. 1926). de Goeje (Deyden. ia/bu-al-Fida'. 375. Napisao je djelo Masdlik al-Mamdlik98 s obojenim geografskim kartama svake zemlje. str. Na molbu al- Istakhrija. 1870). i tekst je u velikoj mjeri opis priloženih karata. 1892).17. Reina<u<d i de Slatne. vol. Sauvaget (Pariš. koji je rođen u Istakhru (Persepolis). eto:. Blruni. II. 26. str. opsežnu geografiju. 22. J. Nukhbat al-Dalhr fi 'Ajd'ib al-Barr w-al-Bahr (St. porijeklom Perzijanac. ibn-Hawqala i al-Maqdisija sredinom četvrtog muslimanskog stoljeća. 88 Vol. god.. 11. 90 Vol. str. 1. Uskoro poslije 928. nazvano tako zato što je on bio rođen u Jeruzalemu (Bayt al-Maqdis). Njegovo se djelo nije sačuvalo. 1889). koji je putovao sve do Španije. Ahbar as-$in wa-l-Hind.(London. str. abu-al-Fdda'. Jedan drugi arapski geograf. 97 Izd. str. Istoj ovoj školi pripada originalni je djelo al-Maqdisija (ili al-Muqaddasi). 1866). •8 Izd. ibn-al- Hawqal. 11. 1948). lizd. 64. započeo je seriju svojim djelom al-Ma-sdlik w-al-Mamdlik93. Mžik (Leopzig. Ibn-Hawqal je kasnije cijelu knjigu preradio i izdao pod svojim imenom s naslovom al-Masdlik-w-al-MamdlikW(). III. star. 98 Izd. Qudamah. koju često citiraju al-Maqdisi i Yaqut. 376. đtr.

NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI 351 desetogodišnjim putovanjima u jednom prijatnom djelu Ahsan al-Ta-qaslm fi Ma'rifat al-Aqalim101 (najbolja klasifikacija za upoznavanje predjela). L/u'lu' (biser). (Leipzig. bilj. Izvjesni aspekti astronomske geografije. a ujedno i pisac važnog rječnika književnika Mu'jam al--Udaba'. 1219—20. pored cijelog fonda geografskog znanja toga doba. pisac geografskog rječnika Mu'jam al-Buldan106. pustinjske zemlje postaju obradive. etnografiji i prirodnim naukama. F. de Goeje (Leyden. 104 Izd. 1886—73). a mora se mijeniaju u stepe ili planine. npr. lap. koji je umro (945) u tamnici u Sani i čija dva djela al-Iklil102 i Sijat Jazirat al-'Arab103 znače vrijedan doprinos našem poznavanju predislamske i islamske Arabije. god. ova posljednja. Zikikli. druga veraijia. gdje je on umro. $urat al-Ard. (Leyden. vol. Da bi se mogao izdržavati. 3. po kojoj obradive zemlje postaju pustinja. H. III. Na sličan su način i fragmenti geografske grčke nauke koji su bili uzeti iz djela Aristotela i Ptolemeja preko Arapa ponovo 101 Izd. u kojem su imena mjesta poredana alfabetskim redom. on ga je nekoliko godina zapošljavao kao budućeg trgovačkog pomoćnika i najzad mu poklonio slobodu. 103 Izd. vol. str. str. Bobovima su često davana imena dragocjenih stvari. Mas'udi. izradili su teoriju kozmičkih ciklusa. zahvaljujući prevodu al-Farghanijeva djela o astronomiji. God. Književna islamska geografija nije ostavila nikakav direktan uticaj na srednjovjekovnu misao pošto djela ovih geografa nisu našla prevodilaca na latinski. H. 10. stepe se pretvaraju u mora. 162 = de Slane. koje sadrži mnogo vrijednih i novih podataka. koju je izradio abu-Macshar. vol. Prvi nacrt njegova geografskog rječnika izvršen je u Mausdlu 1224. Kramers. (Leyden. a konačna redakcija je završena 1228. kakav treba da bude kada se digne iz grobne prašine na dan uskrsnuća«107. koji je često bio citiran na prethodnim stranicama. 102 Vidi str. 1938—9). de Goe-je (Leyden. d slj. govorićemo u vezi s istoričarima. 1884—91). 105 Riječ znači »iruibim«. D. Wu3tenfeld. O svjetskom putniku al-Mas'udiju. Yaqut je putovao od mjesta do mjesta prepisujući i prodajući rukopise. U mineraloškom dijelu svojih poslanica iskrena braća (Ikhivan al-Safa'). i važne podatke o istoriji. koji je rođen od grčkih roditelja u Maloj Aziji. 2 val. Tanblh. 80. koji također pripadaju ovome dobu104. u Alepu. Ya-qut150 ibn-'Abdullah al-Hamawi (1179—1229). str. 107 Ibn-Khallikain. 4. U istom periodu živio je jemenski geograf i arheolog al-Hasan ibn-Ahmad al- Hamdani. str. našli su put na Zapad. koja sadrži. Jawhar (drag1! kamen). 62. 1873). Yaqut 352 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO . prava je enciklopedija. 100 Izd. 2 vol. J. IV. 106 Izd. izd. koji je živio u ovom periodu. Pošto mu je dao dobar odgoj. Miiller. Mladog Yaquta. i dužina zemaljskog stepena. 1877). Ovaj Mu'jam. među kojima približno ispravna teorija uzroka plime i oseke. Pred kraj abasidskog perioda živio je najveći među istočnim muslimanskim geografima. kupio je u Bagdadu neki trgovac iz Harne (odatle mu nadimak al-Hamawi). II. morao je da bježi ispred tatarske invazije u Kvarizm «potpuno nag. 6 vol.

str. II. sitr. 282. u Kairu112. 1387. Na području predislamske istorije osobito se istakao Hisham al-Kalbi iz Kufe (f 819). 95—8. 109 Od ovih je majpoemiaitiji Kitab al-Asnam. tablice zvijezda i horoskope i tumačenje skrovitog značenja u riječima svetih knjiga pomoću Aristotelovih komentara. Yaquta i drugih istorijskih pisaca. vol.bili doneseni na Zapad. gdje je jedna zemlja uzeta kao jedinica i gdje su prikazani odnosi između narodnog života i fizičke okoline. II. Khalid ibn-al-Walid u Ajn al-Tamru u Iraku110. i. naročito u obliku geografskih karata svijeta. Ova biografija ibn--Ishaqa. Najveći dio naučnog materijala.. 2 vol. sjeverne Afrike i Španije. Prvo djelo bazirano na vjerskoj predaji jest Sir at Rasul Alldh. Ipak najveći dio doprinosa arapskih geografa nije prodro na Zapad. na geografiju provincija. Wiistemifelid. 1914). čiji je Futuh Misr wa-Akhbdruhan7 najraniji postojeći dokumenat o osvajanju Egipta. koja se gomilala oko imena i života Prorokova. Sachau i dr. koji je umro u Bagdadu 845. al-Zarqalija iz Toleda i al-Idrisija iz Palerma raspravi jace se u poglavlju o Spa-niji i Siciliji. samo su tri došla do nas109. vol. 520. NAPREDAK NAUKE I KNJI2EVNOSTI 353 slimanskih osvajanja bili su Egipćanin ibn-'Abd-al-Hakam (t 870-71). 9 vol. 115 Ibn-Khallikan. bilo da se radilo d astronomskom. 1858—60). pa je na taj način završio eru u kojoj je monografija bila tipičan oblik istorijskih djela. obadva iz Medine. 324— 6. Ahmad ZaM (Cako. zatim djela al-Waqidija114 (t 822—3). I. koji je umro 834. koji je pisao arapski. najzad. njegovih drugova i njihovih nasljednika (al-tabrun) sve do njegovih vremena. imamo prvu veliku knjigu klasificiranih biografija116 koja sadrži skice života Prorokova. došla je do nas samo u kasnijoj recenziji ibn-Ishama111. Međutim. Vidi ibn-Khallikan. 118 Izd. i Perzijanac Ahmad ibn-Yahya al-Baladhuri (t 892). 110 Ibn-Khallikan. O doprinosima al-Bitrujija iz Kordove. kao što smo ranije čuli. 113 Sastavio ibn-Qadi Shuhbah god. prodro je na Zapad preko španskih i sicilskih kanala. von Kremer (Calcutta. Dva vodeća istoričara mu- 108 Str. str. str. Prvi pravi istoričari . 111 lad. zatim na tačno izrađenu kartografiju. 633. sudanske Afrike i stepskih predjela Rusije. 1904—28). izd. 1856). II. 112 Ibn-Khaliiikain. astrološ-kom ili geografskom materijalu. 326. čiji se djed Vašar nalazio među hrišćanskom djecom koju je zarobio god. vol. Al-Baladhuri je bio prvi koji je dao naj cjelokupni ju zbirku priča o osvajanjima raznih gradova i zemalja. Prorokova biografija Muhammada ibn-Ishaqa iz Medine. Primarni interes latinskog Zapada za arapske knjige imao je za cilj pripremanje kalendara. Ono što je prodrlo odnosilo se u prvom redu na deskriptivnu geografiju Dalekog istoka. god. Iz pera ibn--Sa'da. Istorioaraiija Veći dio naJraniJih istorijskih spisa koji su sa- čuvani na arapskom jeziku datiraju iz abasid- skog perioda.. 114 Izd. (Levden i Berlin. i poznat je kao sekretar al-Wa-qidija115. Od onih koji su sastavljeni za vrijeme Uma jada sačuvano je malo. crpeni su iz usmenih legendi i anegdota koje su se odnosile na predislamsko doba i iz vjerske tradicije. vol. Zatim su došla djela koja obrađuju rane ratove i islamska osvajanja: Maghazi Muse ibn-'Uqbe113 (t 758). koji je umro u Bagdadu oko 767. najzad djela drugih pisaca. (Gottingem. Prvi sadržaji. izvaci iz ostalih mogu se naći u citatima kod al-Tabarija. Od sto dvadeset i devet djela koja se u Fihristu10* pripisuju njemu. Istoka. god. Njegova glavna djela bila su Futuh al-Bulddnlls i Ansdb al-Ashrdfiig (knjiga plemićkih loza).

fol. Ahhvardt. Charles C. predajama. Ovoj grupi pripada Hamzah ai-Isfahani. W. 358. Vladimir Guirgass (Leyden. čije je pravo ime Muhammad ibn-Muslim al-Dmawari121. biografijama. I. Tah-đhlb. dva najveća al-Tabari i al-Mas'udi. prvi dio. koja je mogla dati takva djela kao što je pahlaui jezikom napisano djelo Khudhdy-ndmah (knjiga kraljeva). koja dopire do A. uvrštava se u prve redove muslimanskih istoričara. posredstvom jednog čitavog lanca obavještajaca. zapravo priručnik istorije. koji je živio u Isbahanu (Isfahan) i Dinavaru (u perzijskom Iraku). str. koji je bio na vi okom položaju na dvoru Buvejhida "Adud al-Dawle i koji je napisao opću istoriju128. bez sumnje. 771. 47 Tahnri Slava abu-Ja'fara Muhammada ibn-Jarira al- -Tabarija (838—923). F. god. 123 Vidi Fihrist. od kojih su. koja se završava sa A. vol. vol. Ansab. str. 119 Izd. 258 (872). 369 (979—80). prev. Yaqut. V (Jerusalem. čiji je kompendij opće istorije125. 78. počiva na njegovoj izvanredno dobro sastavljenoj i tačnoj istoriji Ta-rlkh al-Rusul loal-Muluk129 . Nawiawi. XI (Greiswald. Pisanje isto-rije svijeta. kao obrazac služila im je perzijska istoriografija. Drugi je bio njegov savremenik abu-Hamfah Ahmad ibn-Dawud al-Dinawari123 (t 895). 1924). opća istorija sa perzijskog stanovišta. a to je sam autor. 1883). 23 — Istorija arapa 354 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO filoloških. 122 Izd. istori-čar je događaje vrlo malo analizirao. H. gdje je umro ča. oslanja se na jevrejsko-hrišćansku tradiciju. 1883). Očigledno. podvrgavao kritici. koji je rođen u Tabarista- nu. Sam'ani. sačuvao staru i neizopačenu šiitsku predaju. vol. Mairgoitten (New York. 1916). D. Tomrey (New Haven. 443a. C. pored istorijskih djela. 1936). nakon što je napisao istoriju Kitab al--Ma'drif122 (knjiga znanja). genealogijama i pričama. IV B (Jerusalem. međutim. Goitein. 124 Izd. U isto vrijeme živio je geograf i istoričar ibn-Wadih al--Ya'qubi. koji je bio i filozof i liječnik. de Goeje (Leyden. str. Međutim. koja je tražila strogo datiranje događaja prema mjesecima i danima. S. Među prvim pravim istoričarima bio je ibn-Qutaybah. Wu9tenfeld (Gdttiingen. 1938). Miskawayh. str. 961. 1850). duž južne obale Kaspijskog mora. Nju je na arapski preveo ibn-al--Muqafa< (t 757) pod naslovom Siyar Muluk al-(Ajam. o vjeri u neporočnost svakog obavještajca više nego o kritičkom ispitivanju samog događaja. 121 Vidi Fihrist. Drugi veliki istoričar perzijskog porijekla bio je Miskawayh127 (t 1030). 120 Vidi str. 1866). koji je radio u Isbahanu.Sada je vrijeme bilo zrelo za pisanje prvih istorijskih djela zasnovanih na legendama. brdovitom kraju Perzije. ispoređivao i donosio zaključke o njima. Udabd'. i čiji su prilično kritički anali126 bili poznati relativno rano u novijoj Evropi. Izuzev korišćenja ličnog suda u izboru izvora i u rasporedu podataka. 123—7. Njegovo glavno djelo bilo je al-Akhbdr al-Tiwdl12* (duge priče). Svaki je događaj ispričan riječima očevidaca ili savremenika i prenesen je do posljednjeg pripovjedača. drugi dio F. Metod izlaganja. još i nekoliko literarnih i 117 Izd. 889. 77—8. Oba su bila iranskog porijekla i napisali su. Hitti. vol. i dalje je bio metod stereotipne islamske tradicije120. H. Ovoj vrsti tehnike bio je cilj da razvije tačnost. The Origins o/ the Islamic State (New York. Ibn Qutaybah je umro u Bagdadu god. autentičnost ispričanog događaja obično je ovisila o kontinuitetu ovoga lanca (isndd). u kojoj su rani događaji samo preludij za istoriju islama. 1922). 118 Izd. Max Schlos&inger.

30 vol. II. 88. I. Njegovo monumentalno djelo opće istorije. Aimedros. U ovom enciklopedijskom istorijsko-geografskom djelu autor je sa naučničkom sveobu-hvatnošću i radoznalošću proširio svoja istraživanja i izvan tipično muslimanskih tema na istoriju indo-perzijsku. on ih je grupisao oko dinastija. On je bio jedan od prvih koji se poslužio istorijskorn anegdotom.n. To je sve rezultat prirodnih sila. Posljednji decenij svoga života on je proveo u Siriji i Egiptu pabirčeći materijal za svoje djelo od trideset i jednog sveska. kraljeva i naroda. str. al- Tabari je pribavljao podatke za svoju istoriju iz usmene tradicije. 1914—21). (Havdarabad. Istim analitičkim metodom poslužio se al-Waqidi i drugi prije njega. 129 Izd. svrstavajući ih postupno prema godinama hidžre. 1883). prvobitno napisanom na široj osnovi. Taj su metod kasnije slijedili ibn-Khaldun i manji istoričari. prvo potpuno djelo te vrste na arapskom jeziku. prev.(anali apostola i kraljeva). 1323—9). ili da je more gdje je bilo kopno. (Oxford. ibn-al-Athir. 2 vol. god. Pričaju da je original al-Tabarijeve istorije bio deset puta duži od sačuvanog izdanja. 131 Vidi njegov Ta'rlkh. pa čak i u Zanzibar. započeo je među Arapima tematski metod pisanja istorije. (Oxford. kao i Mi-skawayh. rimsku i jevrejsku. E. izd. Yaqut. H. Njegov spis je postao standardno djelo prema kome su pisali kasniji komentatori Korana. 2 vol. 1286). koje ga je odvelo iz njegova rodnog mjesta Bagdada136 u skoro sve zemlje Azije. Mjesto da grupiše događaje po godinama. 1844).. Njegova putovanja u potrazi 125 Ta'rlkh. (Consten'tiinople. F. abu al-Fida'131 (1273—1331) i al-Dhahabi132 (1274—1348) poslije njega. str. Qilti. Kao i većina muslimanskih istoričara. 4 vol. U svom komentaru. ibn-al-Athir i abu-al-Fida'. al-Tabari reda događaje hronološki. Siriju i Egipat133. 331. kao i na njegovom komentaru Korana130. 130 Jami' al-Bayan ji TajFsfr al-Qur'a. ibn-Sa'da i ibn al-Muqafe i nekoliko istorijskih prevoda sa perzijskog. A. 182 Vidi njegov Duwal al-Isldm. i iz predavanja šeika kod kojih je studirao u Bagdadu i drugim duhovnim centrima. on je skupio ne samo najraniju nego i najopsežniju zbirku egzegetskih tradicija. de Goeje i dr. al-Kalbija. Irak. Houtsona. 2 val. koju je on sakupljao na svojim putovanjima. njegova istorija počinje sa stvaranjem svijeta i ide do A. koga nazivaju »Herodotom Arapa«. Gottwaldt (Leipzig. 127 Neispipavoiije »ibn-Misikaway«. 128 Tajdrib al-Umam. 312 (915). koji je pripadao racionalističkoj školi mutazilita. (Bulaq. al-Waqidija. Ona govori da je al-Tabari u toku četrdeset godina običavao pisati svaki dan po četrdeset araka134. vol. Mladi al-Mas[udi. koje je do nas došlo u izvodu Muruj al-Dhahab wa-Ma<ddin al-Jawhar137 (zlatne livade i rudnici dragulja). M. (Leyden. izd. Al-Mas'udi Abu-al-Hasan 'Ali al-Mascudi135. U stvari. Iz narodne predaje može se dobiti predstava o njegovoj marljivosti i entuzijazmu prema nauci. izid. D. S. 2 vol. Njegov omiljeni metod izlaganja događaja jest metod vj