BIBLOTEKA IZVOR

3
Urednik izdanja:

John Wilkes

Branko Kirigin

ILIRI
Prcvco
5

engleskog:

Nakladnik: LADS d.o.oSplit Za nakladnika: Ante Oman Strucna redaktura: Branko Kirigin Lektura: Mario Blagaic Tisak: KUPOLA d.o.o., Split CIP-Katalogizaeija u publikazaciji Sveucilisna knjiznica u Splitu 904 (398.7) 94 (398) 930.85 (398.7) WILLKES.J ohn IURI/John Wilkes/ preveo s engleskog/ Zivan Filippi.Split.Laus, 2000.- 340 str. ilustr.; 21 em -Biblioteka Izvor; 3 Prijevod djela: The Illyrians.- Bibliografija stI.289-340; i uz tekst.kazalo
ISBN 95~-190- 044-2 ISBN 95~-190- 044-2

Zivan Filippi

UDK

LADS
Split 2001.

PREDGOVOR Copyright © John Wilkes 1992
John Wilkes is hereby identified as author of this work in accordance with Section 77 of the Copyright, Designs and Patents Act 1988. First published 1992.

BLACK\VELL PUBLISHERS, Oxford, 1992

Svrha ove knjige je predstaviti, prema sadasnjern znanju, narode pennate antickom svijetu kao Iliri. Za posljednja dva desetljeca mnogo se radilo na poznatim pretpovijesnim i povijesnim nalazistima u Albaniji i bivsoj Jugoslaviji i doslo se do mnogo novih nalaza. Ovdje su biljeske uz tekst i popratna bibliografija zamisljeni samo kao vedic u nedavna izdanja. U tom pogledu potvrdujem svoj dug bibliografijama 0 Ilirima koje su sakupili Aleksandar Stipcevic i njegove kolege. Istrazivanje 0 podrijetlu i identitetu Ilira i dalje je pod utjecajem danasnje politike. To nije novost za taj dio Europe, ali posljednjih godina mnogo se dobilo otvorenim raspravama na simpoziju koji je organizirao AIojz Banac iz Sarajeva i na ilirskim kongresima u Albaniji, Stovise, u vremenu kada politicks ljmducnost jugoslavenskih naroda, kao i albanskog, izgleda tako nesigurna, praviino je da stranac iskaze priznanje znanstvenickom postenju mnogih kolega u tim zemljama koji su se suprotstavili mitovima i neistinama u pogledu daleke proslosti, a koji se upotrebljavaju u suvremenim politickim sukobirna. Zahvalan sam Urednicima i izdavacima na njihovom pozivu da dadem svoj doprinos ovoj biblioteci, kao i na njihovom strpljenju i obzirnosti zbog kasnjenja i odlaganja. Zahvalan sam i na podrsci i pornoci mojih londonskih kolega, Marka Hassalla i Richarda Reecea, koji su mi dopustili uzivati u gostoprimstvu British School u Ateni i upotrebljavati njenu izvrsnu biblioteku dva mjeseca pocetkom 1990. Kolege s podrucja bivse Jugoslavije i Albanije velikodusno su udovoljili mojim zahtjevima za

POPIS

KRATICA

ilustracijama. Sheppard Frere ljubazno je procitao dio teksta i ponudio mnoge korisne kritike i sugestije, kao sto je to uradilo i izdavacko i produkcijsko osoblje u izdavackoj kuci Blackwell. Takoder sam zahvalan svojoj kolegici Judith Higgens za pomoc i savjet u fazi korekture. Moja najveca zahvalnost, naznacena u posveti, ide mojoj obitelji, z : njihovo neiscrpno ohrabrenje i podrsku.

A ant. Hung. AArch. AI AJA JFA JHS JOAI JRGZM JRS LCL LF MAA MGH PZ Rev.Arch. SA SAZU SF SH VAHD VAMZ

ACtc'lAntique Academiae Scientisnun Hungaricse, Budapest Acta Archaeologica Acadcmiae Scientierum Archaeologia Iugoslavica, Beograd Inventaria Archaeologica (Corpus des ensembles archeologiques) Journal ot Field Archaeology, Boston Journal of Hellenic Studies, London Jshreshettc des Osterreichischcn Archseologischen Instituts,Wien Jahrbuch des Romisch-Gcrmenischen Zcntrslmuseurns Msuriz, Bonn Journal of Roman Studies, London Loeb Classical Library Listy Filologicke; Praha Muccdoniec Acta Archaeologica, Prilep Monumente Germeniac Histories, Berlin Priihistorische Zeitschritt. Berlin Revue Archeologique, Paris Studia Albanica, Tirana Slovenska akademija znanosti in umetnosti (Slovene Academy of Sciences and Arts), Ljubljana Studime Filologjike (Philological Studies), Tirana Studime Historike (Historical Studies), Tirana v}es17ik za arheologiju j historiju dalmatinsku (Bulletin d'srcheologic et d'histoire dalmate), Sp1it Vjesnik: Arheoloskog mtrzcja u Zagrebu (Bulletin of the Archaeological Museum in Zagreb), Zagreb

WMBH Wlv[BHL ZPE

Wissenschsttliche

Mitteilungen

sus Bosnien
des

und der Hercegovina,Wien Wisscnschuttliche Mitteilungen

ZA

Bosnisch-hcrzego winischen Lsndesm use1l111S, Sarajevo ~eifSclllift fur Pepyrologie und Epigraphik. Bonn Ziv« antiko (Aruiquitc Vivante), Skopje

Ilirske zemlje

DAOn..$!

AUTARIATAE

Kraljevstvo Ilira

KARTE
Ilirske zcmlje...................................... Pretpovijesni Iliri: Nalazista i kulture Kraljevsrvo Ilira Rimski Ilirik 9 10 11 12

Rimski Ilirik

1. DIO

POTRAGA ZA ILIRIMA

1

PONOVNO

OTKRICE

ILIRA

IstraZivanja

0

IJirima

Vise od tisucu godina prije dolaska Slavena u sestom stoljecu po. Kr., zemlje istocnog Jadrana bile su dom narodirna koje je anticki svijet poznavao kao llire. Njihovo podrucje obuhvacalo je veci dio onoga sto danas pripada juznim Slavenima, zajedno sa sjevernom i sredisnjom Albanijom. Oni su govorili jezikom od kojega gotovo nikakav trag nije prezivio, Iz mnogih imena ilirskih naroda i mjesta sacuvanih u grckim i rimskim zapisima, kako knjizevnim tako i epigrafskim, izvedeno je da je njihov jezik pripadao "obitelji" indoeuropskih jezika. Ne mozemo biti sigumi da je ijedan od tih naroda sebe stvamo nazivao Ilirima: za vecinu je skoro sigumo da nisu. Opcenito su Ilire prepoznavali s negativnog stajalista, da svakako nisu bili Kelti, Dacani iii Tracani, iii Grci ili Makedonci, njihovi susjedi na sjeveru, istoku i jugu.' Ne sarno da svi prezivjeli opisi Ilira i njihovog zivota proizlaze iz "vanjskih" izvora, vee, sto je jos gore za sud povijesti o njima, kao da se mnogi grcki i rimski pisci natjecu jedan s drugim u izrazavanju svog prezira i mrznje prema Ilirima. Iako su oni izbjegli sudbinu vjecne sramote koja je povezana s imenom njemackih Vandala, malo su bolje prosli u povijesnom zapisu.
I

Trbuhov ic 1971, Sripcevic 1986.

17

Kao "divljaci" i "barbari" na sjevemoj obodnici klasicnog sv~jeta, cak i danas Iliri se jedva spominju u biljeskama na dnu stramce u vecini verzija anticke povijesti, a jos cesce na njih se jednostavno ne obaziru. Citaoci kojima su poznati svjetovi stare Grcke i starog Rima vjerojatno ce ovdje naslutiti, i to s pravom, pok~saj. da se uspostavi ravnoteza povijesnog zapisa, pa makar t~ bilo 1 z~~g toga sto, kako dramaticar kaze, oni poznaju samo .1.e~n~verziju. Izgleda da se malo moze dobiti ako se pokusa stvonti shk~ 0 111rima koja ne bi usvojila perspektivu 0 njima kao narodima na obodnici mediteranskih svjetova Grcke i Rima. S druge strane, danas je manje prihvatljivo opisivati takva zemljopisno marginalna drustva prema kategorijama kao sto su "heleniziran", "djelomice heleniziran" i "romaniziran". Te etikete prenose simplicisticka poimanja 0 sirenju svake materijalne promjene i razvoja ~z naprednog sredista prema primitivnijoj periferiji, preko raz~ll~ direktnih i indirektnih dodira. Na srecu, dan as mozemo potrazm izlaz iz tako uskih zranica kroz sve vise arheoloskih dokaza 0 Ilirima i njihovom n~cinu ·zivota. To ne znaci da .~110z.emo t~rditi kako su arheolozi i drugi proucavatelji pretpovijesnih drustava liseni naklonosti prema tradicionalnim objasnjenjima promjene i razvoja, medu kojima sirenje i migracija nastavljaju uzi~at! ~osebnu povlasticu. Dok moramo prihvatiti da ce aute~tl.cm 1 ~v~obuhvatni prikaz 0 Ilirima ostati van dosega predvidive ~UdU.Cnosti, dokazi koji su sada dostupni opravdavaju ~rivr~~en:. 0pIS. Najbolje mozemo poceti priznavanjem napretka u istrazrvanjirna 0
v

Ilirima.2

Uza sve to sto se radnja Dvenseste no6Williama Shakespearea dogada u "gradu u Iliriji", tr~bala su pr~ei dva stol:jeca p~.ije nezo sto se to ime pojavilo na kart} Europe. U govorom 1Z Schonbr~nna, od 14. listopada 1809., veliko podrucje istocno od Jadran~ skog mora, ukljucujuci Karintiju (Korusku), istarski poluot~k 1 dalmatinsku obalu, Austrija je prepustila Napoleonskom t~hJ~nskom kraljevstvu, a te pokrajine dobile su ime Ilirske provincije.
z Salmon 19X(). (Rirnski prikazi Hira), Irmscher 19R(). (Iliri u klasicnoj ucenosti).

Pocetkom devetnaestog stoljeca doslo je do budenja sIavenskog nacionalnog osjecaja koji se poceo prenositi u politicke manifeste primjerene uspostavljenom poretku u Europi prema odredbama Beckog kongresa iz 1815. Na ilirsko ime pozivao se pokret slavenskih podanika Austro-Ugarskog carstva pod vladavinorn Habzburgovaca, sa sredistem u glavnom gradu Hrvatske Agramu, danasnjem Zagrebu. Tu je stalna prevlast madarskog jezika izazvala pokret medu "Ilirskim Slavenima", Slovencima na sjevero-zapadu oko Ljubljane (Laibach), Hrvatima i nezavisnim Srbima dalje na istoku, Iz tog osjecaja kulturne potlacenosti snazno su buknule tvrdnje 0 bliskirn vezama izrnedu starih Ilira i juznih ("jugo") Slavena, a njihov glavni zacetnik bio je Ljudevit Gaj i Ilirski pokret. Iako njihovi argumenti nisu imali potporu u znanstvenirn dokazirna, njihova rasirenost kao politickih parola probudila je osjecaj ilirske bastine iz daleke proslosti. Stovise, dogodilo se da su oko tog razdoblja, u srednjim desetljecima devetnaestog stoljeca, polozeni temelji tradiciji moderne historiografije i arheologije u ilirskim istrazivanjima. :l U Dalmaciji su renesansni povjesnicari i ljubitelji starine, poimence Marko Marulic (1450.-1524.), vee bili poceli s promatranjem i zapisivanjem obimnih starinskih rusevina. U sedamnaestom je stoljecu Vicko Prodic ukljucio zapis 0 ilirskim zrobnim humcima na Bracu u svoju kroniku povijesti otoka. U b . . Hrvatskoj i Dalrnaciji, austrijskom podrucju poslije poraza Napoleona, skupljanje i proucavanje starinskih rusevina pocelo je s osnivanjem arheoloskih muzeja u Splitu 1818,-21" Zadru 1830. i u hrvatskom glavnom gradu Zagrebu 1846. Prvi detaljan zapis 0 starim Ilirima pojavio se u Albanesischc Studien od J. G. Hahna, objavljenom u Jeni 1854., u kojemu je autor zastupao misljenje da su suvremeni Albanci potomci starih llira. U Austriji je formalno naznaceno carsko pokroviteljstvo nad arheologijom i starinskim spomenicima 1856. s uspostavljanjem II Becu Centralne komisije
za istrazivanje i ocuvanje umjetnickih i povijesnih spomenika. U

.I

Arheoloxki

muzej

Pula

19X()a (iztozba

0

Ilirxkorn

pokreru)

18

19

Zagrebu je ponovo uspostavljeno Hrvatsko arheolosko drustvo 1878. Otprilike u to vrijeme, neki od pionira ilirskih istrazivanja u Hrvatskoj poceli su svoje duge i plodne karij ere , Frane Bulic u Splitu, a u Zagrebu Sime Ljubic u Muzeju i Josip Brunsmid na Sveucilistu. U austrijskoj luci Trstu, britanski konzul Richard Burton dao je doprinos svojim istrazivanjem starinskih naselja na brezuljcima (gradine) i drugih pretpovijesnih rusevina na istarskorn poluotoku (vidi sliku 25), dok je 30 godina kasnije doslo do velike sinteze Carla Marchesettia. 4 Na Berlinskorn kongresu u ljeto 1878., velike sile Europe pokusale se rijesiti Istocno pitanje, posebice bijedno stanje krscanskih Slavena u europskim podrucjima otomanske Turske. Dodjeljivanjem Austriji nemimih pokrajina Bosne i Hercegovine, mozda se nije mnogo poboljsala sudbina slavenskog stanovnistva, ali su zato sredisnja podrucja starih Ilira bila otvorena za povijesna i arheoloska istrazivanja. Zivopisni prikaz arheologije novih austrijskih podrucja, protkan komentarima 0 politickim pitanjima toga vremena, moze se naci u djelima mladoga Arthura Evansa, kasnije poznatog po svojim iskopavanjima u Knosu, sredistu minojske civilizacije na Kreti u broncano doba. U kasno ljeto 1875., 25-godisnji Evans (vidi sliku 1) putovao je kroz Bosnu i Hercegovinu od Zagreba do Dubrovnika (Ragusa) na jadranskoj obali. Dok su on i njegov brat Lewis isli prerna jugu, stigla ih je vijest 0 ustanku krscanskih seljaka u Hercegovini i 0 zvjerstvima koje su pocinile neregulame postrojbe koje su poslane da ga uguse, Iako manjih razmjera od bugarskih zvjerstava sljedece godine, patnje juznoslavenskih seljaka, opisane u Evansovorn iskreno senzacionalistickom opisu grozote, proizvele su provalu gnjeva u Engleskoj. U pocetku je njegova ambicija bila otkriti zaboravljene i uzbudljive civilizacije, ali je njegova potraga za Ilirima ubrzo postala povezana sa zalaganjem za slobodu Slavena i u tom je pokretu on poceo igrati vodecu ulogu. Kao posebni izvjestitelj Manchester Gusrdians sa sjedistem u Ragusi od 1877., on je
1 Arthur John Evans 1878 (iz Joan Evans. Time and Chance, London, 1943)
" Burton 1X74" Murchesetti 1903,

20

izvjestavao nelaskavim izrazima 0 uspostavljanju austnjske vladavine poslije Berlinskog kongresa. Njegove neumjerene tvrdnje da carski rezim nije bio bolji od rezima muslimanskog Turcina, a u nekorn pogledu cak i gori, nisu naisle na velik odjek u Engleskoj. Godine 1881. objavio je prij atelj ski zapis 0 aktivnostima slavenskih otpadnika u obliznjim planinama pa je poslije kratkog vremena u zatvoru protjeran s austrijskog podrucja u travnju 1882. :; Iako je na kraju sramotno zavrsio, Evans je svoje godine boravka u Ragusi iskoristio za brojna putovanja po ilirskim zemljama, za skupljanje i proucavanje starina. Njegov rad "Antiquarian Researches in Illyricum", koje je u cetiri dijela objavilo Londonsko starinarsko drustvo u svorn casopisu Archecologie (1883-5), pokazalo se vrijedno truda zbog bogatstva inforrnacija i detaljnog promatranja iz prve ruke. Opisao je drustvo koje je uglavnom bilo odsjeceno od Europe gotovo pet stoljeca otomanske vladavine. Njegovi diskurzivni i ushiceni OPISI pretpovijesnih i klasicnih rusevina i starinskih obicaja suvremenih Slavena nisu bili sastavljeni u znanstvenickoj osami, vee usred karijere politickog novinarstva i agitacije. Postignuca Ilira u dalekoj proslosti posluzila su mu da bi svojim citaocima naglasio kako je tamno i represivnobilo doba turske vladavine. Iako je austrijski rezim u Bosni i Hercegovini bio ostro kritiziran zbog svog bescutnog nacina vladanja, on je preobrazio arheolosku sliku tih podrucja iz gotovo potpune tame poslije stoljeca turske vlasti u najbolje istrazivane predjele Europe. Napredak je otpoceo osnivanjem zemaljskog muzeja u Sarajevu (Bosnisch-Hercegovinische Landesmuseum). Ubrzo se otpocelo s nekoliko vecih projekata iskopavanja: neolitsko naselje u Butmiru blizu Sarajeva, veliko nalaziste humaka 1Z broncanog i zeljeznog doba na visoravni GJasinac u istocnoj Bosni, na zapadu groblje 1Z zeljeznog doba u Jezerinama blizu Bihaca u do1ini Une, kao i naselje sojenica na rijeci Savi u Donjoj Dolini. Rezultati i nalazi objavljeni su u muzejskorn Bulletinu (Glasnik) na srpskom, a na njemackom u svescima znanstvenih izvjestaja (Wissenschsttliche
s Wilkes 1976.

Mitteilungen sus Bosnian und der Herzegovina), koji su se pojavi1i izmedu 1893. j 1916. zajedno s nekoliko monografija 0 vecim nalazistima. Pored arheoloskih radova, ti svesci su ukljucivali i mnoga pionirska istrazivanja antropologa i etnologa koji su ugrabili priliku da rade na tom malo poznatom podrucju

Europe."
U bivsoj Jugoslaviji u drugoj polovini dvadesetog stoljeca doslo je do mnogo vaznih otkrica i brojnih izdanja knjiga koje se odnose na ilirsku proslost. Vecinu tog rada izvrsili su strucnjaci na sveucilistima i u nacionalnim muzejima Beograda, Zagreba, Skopja, Sarajeva i Ljubljane. Pored toga, spaseni su mnogi vazni dokazi koji bi se mozda bili izgubili prilikom gradnje i drugih razvojnih poduhvata da nije bilo vrlo zaposlenih sluzbi za zastitu spomenika po republikama. Nekoliko casopisa sto su vee dugo izlazili ponovo je obnovljeno poslije Drugog svjetskog rata i nastavljaju s objavljivanjem, ukljucujuci Glasnik sarajevskog muzeja i Vjesnik zagrebackog i splitskog muzeja. Nekoliko vaznih novih casopisa izdavale su nove drzavne akademije za znanstvena istrazivanja u Zagrebu, Ljubljani (slovenski casopis Arheoloski vestnik) i kasnije u Sarajevu. Tu je Center za bslksnoloske ispitivsufe Akademije znanosti Bosne i Hercegovine, pod nadahnutim vodstvom Alojza Benca, objavio Godisuiak; brojne monografije i sveobuhvatnu sintezu pretpovijesti juznoslavenskih naroda u nekoliko svezaka koja je blizu zavrsetka (Prethistoriia jugoslavenskih zemalja). Imajuci u vidu medunarodnu zajednicu, Jugoslavensko arheolosko drustvo objavljivalo je od 1954. Archacologicu Iugoslevicu koja sadrzi kratke izvjestaje 0 vecim novim nalazistima i vazna istrazivanja na engelskom, francuskom ili njemackom, a kasnije ju je slijedio Arhcoloski pregled s godisnjim sazecirna 0 nedavnim radovima na terenu. Isto tijelo je potaknulo niz monografija za veca iskapanja ili arheoloske sinteze. U vrijeme ovog pisanja postaje sve teze sporazumno izdavanje na. federalnoj razini, ali kvalitet
6 Sripcevic 1977a, 3-13; Munro 190() za izvjcstaj i 0 Sarajevxkorn kongresu iz 1X94.

iz prve ruke () radu u toku na tim loka literirna

22

23

arheoloskih objavljivanja ostaje visoka, osobito u bujici svezaka iz Sarajeva, dok se MaterijaJi godisnje konferencije Jugoslavenskog arheoloskog drustva nastavljaju pojavljivati. 7 U Albaniji je prvo sistematsko biljezenje 0 starinskim lokalitetima izvrsio prije prvog svjetskog rata Carl Patsch (1904), a kasnije su mu se pridruzili Camillo Praschniker i Arnold Schober (1919). Njihova topografska istrazivanja ostala su osnova suvremenih istrazivanja ilirskih lokaliteta, dok su se izmedu dva rata talijanske ekspedicije usmjeravale na klasicne lokalitete na obali, poimence Apoloniju gdje je s vecim iskapanjima upravljao Leon Rey. Nacionalna politika da se uspostavi veza izmedu suvremenih Albanaca i starinskih Ilira poticala je arheoloska istrazivanja poslije drugog svjetskog rata. Istrazivanja kako pretpovijesnih tako i klasicnih lokaliteta, koja su vee prilicno poodmakla u pedesetim i sezdesetim godinama, dobila su zamaha u sedamdesetim uslijed povecanog politickog zanimanja za albansku ilirsku bastinu. Od 1948. do 1976. istrazivanja Je provodio arheoloski i etnografski muzej u Tirani, kada je te godine Albanska akademija znanosti stvorila svoj Centar za arheoloska istrazivanja u Tirani sa sedam podrucnih ureda koji su pokrivali cijelu zemlju. Pored Nacionalnog muzeja u Tirani, veci muzeji su organizirani u Durresu, Apoloniji, Fieriu, Sarandi i Butrintu. Od 1971. sva veca arheoloska istrazivanja u Albaniji, ukljucujuci nekoliko konferencija i kolokvija kojima su prisustvovali strani strucnjaci, objavljeni su u casopisu Iliria, dok su mnoge djelatnosti Sluzbe za zastitu spomenika zabiljezene u Monumentet. x Dobrodosao napredak predstavlja objavljivanje opcih radova 0 Ilirirna, poimence onih Aleksandra Stipcevica, koja su se prvi put pojavila 1968. u jednom talijanskom izdanju, a kasnije Ll hrvatskoj (1974) i americkoj (1977) verziji. Vise tehnicko istrazivanje poljskog znanstvenika W. Pajakowskog dostupnije je
7

u njemackom izdanju objavljenom u Sarajevu (1980). U Albaniji se pojavilo nekoliko opcih radova medu koje valja ubrojiti zbornik Kongresa 0 Ilirima iz 1972., objav1jene u svescima 4-6 Ilirie. Veca edicija je Les Illyriens: apercus historiques (1985) koje je izdao Selim Islami, s ostalim suradnicima ukljucujuci S. Anamalia, M. Korkutia i doajena albanske arheologije, F. Prendia. Njemacka tehnologija pribavila je vise nego jedan vizualni zapis 0 albanskoj arheologiji: jedan je raskosno ilustriran katalog (izdao A. Eggebrecht) tiskan za izlozbu u Hildesheimu za vrijeme ljeta 1988., dok su spomenici albanske Ilirije dobro predstavljeni u vodicu Guntrama Kocha (1989).9 Tekuca verzija albanske teorije 0 njihovu ilirskom podrijetlu zasniva se na ideji potjecanja suvremenih Albanaca od ilirskog naroda nastalog vee u broncano doba i na zemljopisnom podrucju koje je istovjetno s onim sto ga nastanjuju danasnji govornici albanskog jezika u modernoj drzavi Albaniji i u jugoslavenskoj pokrajini Kosovo. Vodeci principi arheoloskog istrazivanja jesu sljedeci: iskopavanje pretpovijesnih grobnih humaka da bi se prikupili dokazi za pretpovijesne Ilire iz bazena Korce i da se jasnije odrede odnosi s pretpovijesnim kulturama Grcke, ltalije i Jugoslavije; razvoj ilirskih urbanih naselja u helenistickom razdoblju (cetvrto do drugo stoljece pr. Kr.) i njihov odnos s grckim kolonijama na obali: i istrazivanja kasnog rimskog i ranog srednjovjekovnog razdoblja da bi se prikazale veze izrnedu Ilira pod rimskom vladavinom i Albanaca, koji su se prvi put pojavili u drugoj polovini jedanaestog stoljeca.!" Stalni politicki sukobi izmedu Albanaca i jugoslavenskih Srba imali su znacajnog utjecaja na ilirska istrazivanja. Nije novost da se rasprave 0 etnickim srodstvima starih naroda na jugoistoku Europe povezuju s medusobnirn odbojnostima Srba, Bugara, Grka i Albanaca, ali pitanje Kosova postalo je ozbiljnije nego ikada otkad je prvi put postavljeno nakon rasp ada Otomanskog carstva.· PosIije prvog svjetskog rata to se je podrucje
9

Sada su zabiljeieni u Stipccviccvirn bibliografljama (1967, 1977b, 197X, 19Ma) i Skegro 198X. 8 Bibliografija z.a 1945-71 u Jubani 1972a i pregledu za 1945-86 u Cabanes 1981k.

Tukodcr

Clcrrnont-Ferrandski

kolokvij,

Cabanes 1<)87.

10

Budu 1984.

24

25

gibalo izmedu Albanije i Jugoslavije prema ravnotezi politike velikih sila, iako je ug1avnom ono osta1o pod jugoslavenskom kontrolom dok je stanovnistvo postajalo sve vise albansko. Iz tog razloga privuklo je paznju etnicko srodstvo Dardanaca, starih stanovnika Kosova, sjeveme Makedonije i juzne Srbije. Albanci ih smatraju Ilirima, etnicki homogenima s ostalima, dok srpsko stajaliste tvrdida Dardanci predstavljaju mjesavinu kako ilirskih t~ko i trackih elemenata. Postoji mala opasnost od trajne stete koju bi mogle prouzrociti argumenti u tim pravcima kada su dokazi povijesni ili epigrafski i kada ostaju u javnom posjedu, ali steta nastaje kada se arheoloski dokazi neprestano upotrebljavaju da bi jednu hipotezu poduprli drugom. Te rekonstrukcije pretpovijesti "kule od karata" prema jednom znanstveniku - iznenaduj~ce je tesko porusiti cak i dugo nakon sto se pokazalo da njihovi ternelji ne postoje. Slicni se problemi pojavljuju u pogledu naroda staroga Epira, koji je sada podijeljen izmedu Albanije i Grcke. NasupI~ot rasirenom 'misljenju da su govorili nekim oblikom grckoga, Albanci tvrde da su Epirani istovjetni s ostalim Ilirima. i I Ako ostavimo po strani neke od tema nadahnute modernom politikom, jos uvijek nam ostaje nekoliko podrucja vrijednih ispitivanja za koja treba mnogo novih dokaza, Tko su bili Iliri i koliko su vrijedne predlozene definicije Ilira na osnovi arheoloskih i lingvistickih dokaza, uzetih zajedno ili odvojeno? U kojoj su vezi Iliri bili s drugim stanovnicima podunavskih zemalja, Tracanima, Dako-Mezeji, italskim narodima, Grcima i Keltima preko njihove materijalne kulture i jezika? Sto se dogodilo s Ilirima pod rimskom vlasti i kako se na njih odrazio proces poznat kao romanizacija? Kakvu su vezu imali "ilirski carevi" u trecem i cetvrtom stoljecu po. Kr. s narodima koje je pokorio prvi rim ski car August? Da li postoje dokazi 0 prezivljenju domace ilirske kulture za vrijerne rimskoz i ranoz bizantskog razdoblja? Kakvi se tragovi Ilira mogu otkriti danas u
b" b

kulturi juznih Slavena i Albanaca? Prije nego sto pristupimo pre.t?~vijesnom podrijetlu Ilira i njihovoj evoluciji sve do petog stoijeca pr, Kr., moramo razmotriti zemlje u kojima su oni zivjeli, s obzirom da ilirski krajolici pokazuju nekoliko raznovrsnih obiljezja koja su nametnula . model zivljenja njihovim stanovnicima koji se uvelike razlikovao cak i od susjednih dijelova Europe.

Ilirski krajevP U ilirskim zemljan_:a prevladavaju ucinci najzadnje faze stvaranja planina u Europi. Siroke naslage natalozenog vapnenca, ilovace i pjescenjaka stvorene u razdoblju paleozoika izdigle su se u nizove slozenih udolina da bi stvorile alpske sustave reljefa. Na istoku se glavni alp ski sustav dijeli, sjeverni koji cini Karpate Ceske i Slovacke i Rumunije koji se udvajaju natrag kao bugarska Stara planina. Juzna grana nastavlja se prema jugoistoku, usporedo s Jadranskim morem, kao Dinarski sustav Hrvatske i onda u Albaniju i Grcku kao planinski niz Pind. Izmedu dva planinska sustava lezi velika Madarska ili Panonska nizina, koju dijele Bakonska brda, gdje se Dunav okrece prema jugu kod velikog zavoja sjeverno od Budimpeste, u manju sjeverozapadnu ravnicu (Kiss-Alfold) i veliku ravnicu (Nagy-Alfold) prema jugoistoku. Otjecanje s ovog podrucja je potpuno ka Dunavu, koji izlazi iz ravnice kod zdrijela Zeljezna vrata kroz Karpate istocno od Beograda. Najveca rijeka Europe, plevna od Ulma u juznoj Njemackoj, tece 1725 milja od svog izvora u Cmoj surni do svog usca u Crnom moru. Njene glavne pritoke proticu kroz vecinu ilirskih zemalja, od Julijskih Alpi na sjeverozapadu do Alpi sjeverne Albanije. Iz tog podrucja obi1ne zimske kise doprinose neprekinutom protoku, djelomice ponistavajuci ljetni maksimum snijegom koji se otapa s Alpa i ljetnim padavinama iz ravnica. U
12

11 Za albanski pog1ed Benea 1<)X7b () Islamiu

vidi Hadri 1976. et al. I <)l:{S.

a za srpski

odgovnr

M.Garasanin

19XO. i komentare Pr-i kaze povijesne geografije pribuvil i su Pounds 19()(). i Tu rn ock 10gX.

26

27

usporedbi s tim ogromnim sustavom, rijeke koje otjecu u Mediteran jesu beznacajne. Uzduz Jadranskog+mora, jedino su Drim i Neretva stalne rijeke, dok su ostale malo vise od sezonskih bujica, a cak su i one plovne za malo brodovlje same u svojem najdonjem toku. U isto vrijeme te manje jadranske rijeke vazne su jer pruzaju prolaz kroz neukrotivu zemlju, a najpoznatiji u tom pogledu je makedonski Vardar kao prolaz izmedu Egejskog i Dunavskog bazena. Put uzduz Neretve izrnedu Jadranskog mora i sredisnje Bosne nije lak ali se bjelodano upotrebljavao u pretpovijesna vremena. U Albaniji su rnediteranske rijeke svakako znacajnije. Tekuci uglavnom u pravcu sjeverozapada izmedu usporednih nizova, neke od vecih rijeka, ukljucujuci Drim, Mat i Shkumbin, sijeku poneka brda da bi dosle do mora vijugajuci kroz obalnu ravnieu. Najveci je sustav rijeke Drirn, koja kao Crni Drim (Drim i Zi) tece kroz duboku ravnieu sjeverozapadno do Kukesa, gdje rnu se pridruzuje BeE Drim iz bazena Metohije Sjedinjena rijeka tece zapadno kroz planine 2S milja kroz duboko zdrijelo, ali se na rubu ravnice dijeli na zapadni tok u Skadarsko jezero i mukotrpni juzni tok do mora u staru i modernu luku Lezha. Unutar zavoja Drima tece rijeka Mat sjeverozapadno kroz donji niz brda prije nego sto okrene na zapad da bi se probila kroz posljednji niz brda koji omeduju ravnicu. U sredisnjoj Albaniji Shkumbin se uzdize do blizu Ohridskog jezera i onda se okrece zapadno prema moru, dok Devoll, koji je jednom odvodio vode iz Prespanskog jezera i Ohridskog bazena, tece krivudavo slijedeci i presijecajuci nekoliko planinskih nizova. Nasuprot, juzniji Osum i Vijose teku prerna sjeveru usporedo s nizovima u svojim glavnim tokovima. Na eijelom tom podrucju dolazi do naglih promjena u karakteru rijeka tamo gdje se spaja planina s ravnicom. Tokovi postaju sporiji a vel ike kolicine naplavina obrubljuju rijeke, plave ravniee i dovode do cestih promjena toka medu malaricnirn mocvarama koje se isusuju za vrucih ljeta. Kredni vapnenei dinarskih nizova nisu ostro zakrivljeni i predstavljaju jedinstveno suhu povrsinu Iisenu raslinja na citavim
28

podrucjima. Oni cine najveci i najspektakularniji primjer krasnog oblikovanja tla. Razlikuju se tri podrucja: Julijske Alpe i Karavanke na sjeverozapadu; zapadna Dinara 40 do 70 milja siroka, pruzajuci se od Istre do Grcke i stnno se spustajuci na mnogim mjestima u Jadransk.o more, gdje je zaklanjaju dugacki i uski otoci koji pripadaju zakrivljenim ertama Dinarskog sustava; i istocna Dinara ispresijeeana dolinama rijeka koje kroz nju teku u Savu i Dunav, gdje se brezuljci blago spustaju u Panonsku ravnieu. Juzno od te ravnice i istocno od Dinarskog sustava lezi povrsina koju presijecaju dvije vece rijeke i njihove pritoke, Morava koja tece sjeverno prema Dunavu i Vardar (Axios) juzno prema Egejskom moru. To podrucje sadrzi mnogo ravnica i bazena, obicno s jezerskim lezistima, odvojeni visokim ali uglavnom izoliranim planinskim masama, poimence velikom Sal' planinom (2702 m). Kroz doline i bazene tog podrucja -prolazi nekoliko glavnih eestovnih pravaca izmedu Dunava i Mediterana, takozvani koridor Morava-Vardar. U Albaniji obalna ravniea, sjeverno od Shkumbina, Kavaje, juzno od njega Myzeqeja, prosiruje se prema sjeveru iz Cape Linguetta (Kepi Gjuhezes) vise od 100 milja do granice sa Crnom Gorom, poslje cega se obalna erta okrece prema sjeverozapadu a Dinarski nizovi priblizavaju se moru. Na nekim mjestima ravnica je preko 30 milja siroka, ali na drugim mjestima je prekinuta jer se brda spustaju na nekoliko milja od mora. Ravna i same nekoliko metara iznad morske razine, povrsina se sastoji uglavnom od slojeva pijeska i naplavina koje su naplavile rijeke na gore opisan nacin. U cjelini erta obale ide prema naprijed i prosirila se vise od tri milje od klasicnih vrernena. To podrucje uvijek je pruzalo odlicnu zimsku ispasu, ali sada se ekstenzivno iskoristava za navodnjavanje i uzgoj rize i pamuka. Glavna naselja razvila su se bilo kao obalne luke (Dunes i Vlora) bilo kao vazni gradovi na unutrasnjim rubovima (Shkoder, Tirana, Elbasan i Berat) ali rijetko izrnedu. U Hrvatskoj kras je posvuda blizu obale, najdramaticnije u nizu Velebita na sjeveru koji se spusta gotovo okomito u more. Osim sredisnje prostrane ravnice izmec1uZadra i Splita, nema znacajnih nizinskih podrucja koja hi granicila s morem sjeverno od ravnice rijeke Bojane kroz koju otjecu vode Skadarskog jezera
29

(Shkoder). Odavde do Neretve poneke male i izolirane povrsine rayne zemlje omogucile su nastanak naselja: Dubrovnik, Hercegnovi, Kotor, Budva i U1cinj. Iza ovog posljednjeg lezi bazen Skadarskog jezera u koje utjecu cmogorske rijeke Zeta i Moraca kroznaplavljenu ravnicu. Obalni nizovi se zatim prekidaju bazenom Neretve, koja je jedina rijeka sto presijeca krasno podrucje iz izvora koji lezi sjevemo od njega. Nakon sto tece kroz nekoliko bazena povezanih morskim tjesnacima, ta se rijeka ulijeva u more preko male delte. U Makarskoj, juzno od Splita, visoki nizovi povlace se u unutrasnjost, a vrlo uvucena obala sve do usca Zrmanje iza Zadra uvijek je bila gusto naseljena, osobito oko Kastelanskog zaljeva u kojem lezi Salona, najvece anticko naselje na tom podrucju i preteca srednjovjekovnogi modemog Splita (Spalato). Sjevemo od use a Krke, kod Sibenika uzdize se vapnenasta visoravan prema unutrasnjosti i sadrzi nekoliko pojaseva naplavIjenih bazena, koji su vee dugo naseljeni i kultivirani. Izmedu Zrmanje i vrha Kvamerskog zaljeva obala je ogoljena Velebitskim nizom, pa je cak i velika luka Rijeka na njegovom sjevemom kraju ogranicena na usku plosnatu prudinu izmedu planina i mora. Istarski poluotok oblikovan je uskom vapnenastom ravnicom povezanom s visim Julijskim krasom uzduz grube crte izmedu Trsta i Rijeke. Na zapadu i djelomice na istoku obalna podrucja nizine granice s morem. Iako prevladavaju karska obiljezja, i ima malo rijeka, niza nadmorska visina i visa vodena ploca obuzdavaju ostrije obrise Dinarskog podrucja, Iza obalne ravnice Albanije lezi pojas brda oblikovanih vecim dijelom naslagama 'natalozenog pjescenjaka, skriljevaca i vapnenca. Veci otpor vapnenca povrsinskom podrovavanju stvorio je strme grebene odvojene meksim, vise potkopanim brdima. Na sjeveru ta zona granici s rijekom Mat, ali dalje prema jugu Shkumbin se probija kroz nekoliko grebena u zdrijelima. Jos dalje prema jugu ta zona brda siri se na vise od 50 milja da bi dosegla obalu i sadrzi osam grebena sa strmim stranama koji se protezu usporedo s obalom, vecina od njih uzdizuci se do oko 1500 metara, iako niz Nemercke izmedu Vijose i Drinoa dostize 2486 metara. Na sjeveru doline se otkrivaju prema obalnoj ravnici

pruzajuci utociste vecim naseljima kao Gjirokastra, Tepeleni i Berat, Te doline pruzaju nekoliko putova prema jugu u znacajnoj suprotnosti sa sjevemom Albanijom gdje se planine uzdizu strmo iz ravnice da bi zakrcile prolaz prema unutrasnjosti. Taj kontrast doveo je i do vecih razlika u povijesnom razvitku izmedu sjeveme i juzne Albanije, razvode, koje ce, kao sto cemo vidjeti kasnije, oznaciti i juznu granicu ilirskih naroda. Iza tog sredisnjeg niza planina, visoka gorja istocne Albanije razdvojena su uskim prolazima sa strmim stranama Drima, Shkumbina, Devolla i Osuma. Na sjeveru se veliki luk Albanskih Alpi uzdize do oko 2500 metara, a izmedu njih su podrucja ljetne ispase i gotovo nepristupacne iako nastanjene doline. Na istoku od gomjeg Drima, visoka masa Koraba (2764 m) nije manje neprohodna. Izmedu tih masa poredana zdrijela i mali bazeni Cmog Drima nikada nisu predstavljali cestovni pravac u suvremenim vremenima. Juzno od Shkumbina brda su manje neprohodna i tu se nalazi nekoliko visoravni gdje je moguce obradivanje, Tu je postojanje poprecnih dolina omogucilo prolaz izmedu istoka i zap ada koji je iz toga razloga uvijek bio vrlo stratesko podrucje juznog Balkana. Podrucje jezera koje je opkoracilo albansko-jugoslavensku granicu sastoji se od nekoliko naplavljenih bazena, oblikovanih nanosima sjever-jug koji sadrze jezera: Ohrid, Prespa, i Mala Prespa, sva nekada mnogo veca nego sto su danas. Juzno od Ohrida prostrani bazen Korce nacickan je mocvarama i ostacima jezera, a slican manji bazen postoji oko Bilista juzno od jezera Prespa. Istocno i sjeveroistocno od albanskog visokog gorja lezi labirint rijecnih dolina i naplavljenih bazena, koje su isusile rijeke sto teku u svim pravcima. To podrucje, koje obuhvaca juznu Srbiju i Makedoniju, sadrzava u dolinama Morave, Vardara i Ibra neke od glavnih cestovnih pravaca izrnedu Mediterana i sredisnje Europe koji se upotrebljavaju od neolitskih vremena. Na zapad nema puta kroz Dinarsko podrucje sve do Julijske kraske visoravni na vrhu Jadrana. Taj kraj pripada Pelagonijskom masivu koji je ostao nedimut kasnijim alpskim uzdizanjem koje je proizvelo visoke planinske lance na istoku i zapadu, iako su

30

31

njegovi slojevi uvelike isprekidani i na njemu je doslo do vulkanske aktivnosti. Jezera koja su nekada ispunjavala bazene vee dugo su isusena, a uski kanali koji su nekada povezivali jezero s jezerom prave suvremeni model otjecanja vode. Tercijarni bazeni Vardarske doline oko Titovog Velesa i Skopja najveci su i najvazniji na podrucju. Prvi je vise brdovit i sadrzi grebene bez stabala koji se uzdizu do oko 700 metara, dok su naselja i obradivanje najvecim dijelom ograniceni na rijecnu dolinu. Rijeka tece izmedu dva bazena u zdrijelo koje slijedi zeljeznicka pruga, ali ne i moderna cesta. Povise, trokut Skopskog bazena vezuju isprekidane planine sastrmim stranama, ali je dostupan putovima iz tri smjera, sa sjeverozapada Vardarom koji tece iz Tetovskog bazena (vidi dolje), sa sjevera gdje ulazi cesta iz Kosova preko Kacanickog zdrijela i pritoke Lepenac izmedu masiva Sara i Skopske Crne Gore i sa sjeveroistoka uzduz rijeke Pcinje i Kumanovskog bazena do sustava Morave. Gornji tok Vardara cini luk koji zatvara masiv Jakupnicu (2540 m), iz kojega se grebeni Nidze i Kozuf sire prerna jugu i zatvaraju Bitolsko Prilepski bazen. On se proteze od sjevera prerna jugu vise od 60 milja a isusuje ga Crna reka, koja se, nakon sto je izasla iz juzne granice ravnice, udvaja natrag prerna sjeveroistocnom toku kroz podrucja planina da bi se pridruzila Vardaru ispod Titovog Velesa blizu starinskog peonskog glavnog grada Stobia (Gradsko). Iako mocvama na jednorn dijelu svoje povrsine, ta ravnica - starinska Pelagonija - hranila je brojno stanovnistvo od pretpovijesnih vrernena i sadrzi dva veca makedonska grada, Prilep i Bitolu (prije Monastir). Zapadno i sjeverozapadno od tog podrucja, u predjelima Ohrida i Tetova, prevladavaju nizovi sjever-jug Pindskog sustava, poirnence Sal' planina i njen juzni nastavak koji cine Korab, Bistra (2163 m) i Karaorman (2242 m). Zajedno oni stvaraju prepreku kretanju istok-zapad dugu vise of 100 milja. Istocno od Sara lezi otprilike usporedo Suva gora jugozapadno od Skopja, a nastavlja se kao nizovi Paklenska i Pelister, izmedu kojih leze (od juga na sjever) bazeni Prespe, Ohrida, Debra (na Crnom Drinu

ovoga posljednjeg isusuje gornji Vardar na sjeveru. Yeti dio bazena Ohrida i Prespe prekriven je jezerima koja jos uvijek na nekirn mjestirna dosezu do podnozja strmih planina. Ohridsko jezero, koje isusuje Drim na sjeveru, skupilo se i sada je oiviceno mocvarama, na primjer oko Struge na sjeveru. Prespa je 160 metara visa od Ohrida, od kojega je dijeli niz Galicica i nekada je otjecala prerna zapadu preko Male Prespe i albanskog Devolla ali njena razina vee se je odavna spustila tako da sada ne otjece u more. U isto su vrijeme njene zabiljezene promjene u razini prouzrocene otjecanjem u podzemne prolaze koji se rastvaraju u vapnencu Pinda. Za razliku od izoliranih bazena na sjeveru, Ohridski bazen oduvijek je bio vazno srediste juznog Balkana. Nekada posjed Enhelejaca, kroz koji je kasnije prolazila rimska Via Egnatia, bio je to polozaj jednog od ranih slavenskih naselja a potom neko vrijerne srediste Prvog bugarskog carstva. Blago uzdignuti teren povezanih bazena Kosova i Metohije oivicen je planinama sa strmim stranama uzduz isprekidanih slojeva. Na jugozapadu leze relativno niski nizovi (oko 1500 rn) sjeveroistocno od sjedinjenog Drima, na sjeveroistoku Koprivnik (2530 m) i Mokra gora (2155 m), dok na jugoistoku ide sjevema visoka gorja rnasiva Sar. Metohijski bazen isusuje Beli Drim koji izlazi kroz zdrijelo da bi se spojio s Crnim Drimom kod Kukesa u sjevernoj Albaniji. Dva brda koja odreduju Metohiju na istoku, Crnoljeva i Cicevica, nisu prepreka prometnoj vezi s Kosovskirn bazenom oko Pristine, koji je manji i vise izduzen. Njega isusuje Sitnica koja tece prema sjeveru i koja se pridruzuje Ibru, i samom pritoku Morave, kod Kosovske Mitrovice nasjevernom rubu bazena, gdje spojena rijeka tece kroz zdrijelo izmedu masiva Rogozna (1504 m) i Kopaonika (2017 m). Prema jugu ravnice, oko grada Urosevca, lezi povrsina izrnedu otjecajnih voda sustava Sitnica/Ibar i sustava Nerodimke, koje snabdijevaju Vardar preko Lepenca kod Kacanika, To je kljucna povrsina veceg prolaza sjever-jug izrnedu bazena gornjeg Vardara i Morave oko Nisa. Tu su na Kosovu Turci u naletu unistili srpske snage 1389, a u

izmedu nizova Jablanica i Strogovo), Kiceva i Gostivara-Tetova, a
32 33

kasnija vremena, podrucje oko Sandzaka i Novog Pazara bilo je predmet svade izmedu Austrije i Turske. Sjevemo od Kumanovskog bazena izvire Morava, ciji tok prema sjeveru povezuje niz malih bazena koji su nekada imali jezera. Kao Juzna Morava ta rijeka presijeca Rodopsku visoravan dugim zdrijelom koje povezuje Vranje i Priboj s velikim Leskovackim bazenom dugackim oko 25 milja. Odatle ona prelazi u jos dramaticnije zdrijelo da bi dosegla veliki Niski bazen, raskrsce sredisnjeg Balkana. Nakon jos jednog klanca kod Stalaca dolazi do susreta sa Zapadnom Moravom, koja takoder tece kroz nekoliko zdrijela povezujuci bazene Pozege, Cacka, Kraljeva i Krusevca. Sjedinjena rijeka prolazi onda kroz zadnji klanac u Rodopskom sustavu kod Bagrdana do zadnje velike doline gdje sada slabasni ostatak velike rijeke blago vijuga kroz mocvare do Dunava. Usprkos zdrijela i klanaca koje je trebalo zaobici kroz okolna brda, Morava sve do Leskovca bila je najomiljeniji pravac prema Egejskom moru. Zeljeznica i glavna modema cesta sada idu uzduz rijeke preko Vranja i Priboja i prelaze preko suhe doline u Kumanovski bazen a odatle dopiru do Vardara. Altemativni pravac, koji izbjegava zaobilazak Grdelicke klisure, slijedi Jablanicu iz Leskovackog bazena do Kosovskog bazena. Duzi, ali laksi zaobilazak, sasvim izbjegavajuci Juznu Moravu, slijedi Zapadnu Moravu do Kraljeva i zatim Ibar do Kosova, sto je pravac kojim danas ide zeljeznica i modema cesta. Povrsina istocno od Ibra, oko masiva Kopaonika jos je prekrivena gustom sumom hrasta i bukve. Nekoliko manjih bazena unutar te povrsine sadrze obradivu zemlju, ukljucujuci Prokuplje iz kojega otjece Toplicau Juznu Moravu, Gnjilane, 'odakle se uzdize Zapadna Morava, i dalje prema sjeveru, Malokosovski bazen. Neprekinuti sustav planina, visokih visoravni, dubokih dol ina i zivopisnih zdrijela siri se od sjeveme Albanije do vrha Jadrana u razmaku od skoro 450 milja. Postajuci sve siri i siri taj Dinarski sustav predstavlja gotovo nepremostivu prepreku izmedu Jadranskog mora i Panonske ravnice. Vee ina stijena je vapnenac iz trijasa i krednog doba i nema povrsinskog otjecanja, osim
34

rjeeica ponomica koje presijecaju ilovacno tlo bazena (poJje) prije nego sto isceznu ispod zemlje. Povrsina vapnenaste visoravni u krasu sasvim je suha i nema skupljanja crvenog tla koje bi zadrzalo makar krzljavo raslinje. Obradivanje je nemoguce, dok je putovanje po tom podrucju otezano nazupcanim grebenima prouzrocenim neujednacenim podrovavanjem. Najupadljivije povrsinske formacije su depresije (doline), gdje teska preostala ilovaca moze zadrzati otjecanje oborinskih voda. Te se depresije mogu povezati i stvoriti suhe doline, ali najznacajnije formacije su kraski bazeni iIi polja, ravna povrsina nap lavina izmedu grebena u koja se oborinska voda moze sezonski sakupiti i oblikovati jezero. Neka od visih polja ostaju suha, ali ona bliza obali na nizoj razini obicno imaju jezera nekoliko mjeseci u godini, dok je Skadarsko jezero ustvari polje, cija povrsina lezi ispod morske razine i neprestano je poplavljena. Te povrsine pruzaju jedino mjesto za stalna naselja u krasu, a vecina sela rasporedena su oko rubova. Prema sjeveroistoku Dinarskog sustava kras postaje isprekidan, prekinut koritima pjescanika i skriljevca. Dok crte reljefa slijede istu osovinu sjeverozapad-jugoistok, grebeni su siri i manje neprohodni, a povrsina zelenija s vecim sumama. Dolazi i do vise povrsinskog otjecanja u nekoliko vecih rijeka, koje presijecaju crte reljefa kroz duboke doline i zdrijela da bi povezali uske bazene obradive zemlje. Dinarsko podrucje bivse Jugoslavije jedno je od najnepristupacnijih terena u cijeloj Europi. Njegovi stanovnici nisu se nikada pokoravali sredisnjoj vlasti, jer prevladava lokalna privrzenost, a izlomljeni teren sprecava dodire cak i medu susjednim zajednicama. Iz istog razloga otpor osvajacu uvijek je bio odlucan. Bitke panonskih Ilira protiv Rimljana i Cmogoraca protiv Turaka ponovili su Jugoslaveni u drugom svjetskom ratu. Iza visokih kraskih visoravni i susjednih visokih planina lezi planinsko podrucje, gdje visine dosizu do izmedu 1300 i 1600 metara. Tu su doline sire i omogucuju laksi prolaz, dok su vee dugo naseljena glavna sredista: Sarajevo, Visegrad i Nevi Paza:r. Istocno od Drine, podrucje sirokih dol ina i zaobljenih brda zavrsava kod Golija planine (1883 m) i Ibarske doline. Na zapadu

35

lezi nekoliko visoravni, ukljucujuci i veliko pretpovijesno srediste Glasinac, koje dosezu do Sarajevskog bazena, nekada velikog jezera i oivicena na jugozapadu isprekidanorn ertom planinskih nizova Vranica (2112 m) i Bjelasnica (2067 m). To podrucje je zemljopisno srediste Bosne i izvor rijeke Bosne koja cini osovinu bazena sve do Zeniee, gdje rijeka ulazi u zavojit klanae izmedu vulkanskih rnasiva sjeveme Bosne. Sljedeca rijeka na zapadu je Vrbas koja izvire na zapadnim padinama Vraniee. Poslije sirokog i visokog Bugojnskog bazena rijeka ulazi u zdrijelo, s dramatskim vodopadorn kod Jajea, sve do Banje Luke. To gusto posumljeno podrucje cinilo je u srednjem vijeku jezgru kratkotrajne nezavisne drzave Bosne i kasnije Srbije. Pored drva, koje se izvan zdrijela moze otplaviti niz vece rijeke, to podrucje bogato je lezistima mineral a, ukljucujuCi olovo, srebro i zeljeznu rudacu, od cega se vecina iskoristava jos od rimskih vremena. Glavni istocni nastavak Alpskog sustava su Karavanke, planinski greben sa strmirn stranama koji dostize 2000 metara i dijeli bazen gomje Drave oko Klagenfurta od bazena gomje Save oko Ljubljane. Taj greben, kojega presijeea nekoliko planinskih prolaza, poirnenee Wurzen i Ljubelj, zavrsava u visokim Savinskim planinama, ali erta reljefa se nastavlja u Panonsku ravnieu s nekim manjim brdima iznad Maribora na Dravi. Gomji tok Save slijedi dolinu koja se nastavlja istocno od Furlanija, gdje je isusuje Tagliamento, i onda skrece prerna jugozapadu u Ljubljanski bazen, dugacak oko 30 milja. Nekoliko malih brda, ali sa strmim stranama, izdizu se iz te ravnice, a oko jednoga od njih smjesten je grad Ljubljana, osnovan kao rimska kolonija Emona iako nastanjeno podrucje barem od kasnog broncanog doba. Na istoku se uzdize vapnenasta visoravan, na nekim mjestima do iznad 1000 rnetara, ali je presijeeaju Sava, Krka i drugi pritoci. Tek je u suvremenim vremenima Savsko zdrijelo kroz to podrucje postalo prometni pravae, zeljeznicki po eijeloj svojoj duzini, a djelomiee i eestovni. Sjevemo od Karavanki, rijeka Drava izvire u austrijskom Visokom Tauemu, a kod Maribora izranja iz zdrijela kroz visoravan Pohorja u siroki bazen oko Ptuja, koji se nalazi na lokalitetu rimske tvrdave i veteranske kolonije. Kasnije joj se 36

pridruzuje Mura, koja tece iz predjela Prekomurja, nesto ispod Varazdina. Sa svojim blagim reljefom i sirokim naplavljenim dolinarna, to podrucje predstavlja prijelaz iz visokih Alpskih planina prema Panonskoj ravnici, koja uglavnom lezi ispod 150 metara izohipse i koju isusuje Dunav i njegova dva glavna pritoka, Tisa i Sava. Dio ravniee, koji lezi juzno od Drave, povijesno je podrucje Slavonije, kroz koju prolazi dvostruka erta brda, od sjeverozapada prema jugoistoku. Juzni niz pocinje s brdima sjevemo od Zagreb a, koja se tu i tamo uzdizu iznad 1000 metara, dok dalje prema istoku erta se nastavlja s nesto malo nizim brdima Moslavackorn gorom i Psunjem. Sjevemi niz pocinje s Kalnikom i siri se prema istoku da bi oblikovao Papuk i Ravnu goru koji djelomiee zatvaraju bazen Slavonske Pozege. Oko 70 milja istocno od tog podrucja uski niz Fruske gore (539 m) posumljen je na sjevemoj strani i spusta se strmo u Dunav, ali su se blaze juzne padine uvijek obradivale i izdrzavale velika sela vinogradima. Laporske visoravni koje se uzdizu iz ravniea izmedu vecih rijeka do visine iznad 60 metara po svoj su priliei oblikovane vjetrom nanesenim naslagama sa sjeveroistoka. Ima malo povrsinskog otjeeanja i moraju se duboko kopati bunari. Iako je zemlja plodna i intenzivno se obraduje u nekim predjelima, na primjer oko Vukovara, u ravnieama Backe i Banata, naselja se obicno smjestaju oko rubova. Stari tereijami bazeni oko Drave i Save bili su prekriveni masama taloga snesenim s Alpa. Sada obje rijeke tromo vijugaju, s mnogim prekidima i povremenim promjenama toka. Obje se izlijevaju sve do pet milja od korita, a obrubljuju ih terase sto se uzdizu do njihovih pripadajucih ravnica Podravine i Posavine. Tu su naselja podignuta dosta daleko od rijeke s livadama koje dopiru do obale, a polja se sire po dolini. Ilirske zemlje obdarene su raznim vrstarna klime. Sjeverne ravniee i planine imaju hladne zime i kratka vruca ljeta kontinentalne klime, dok obala uziva mnogo povoljniji rezim vrucih ljeta i blagih vlaznih zima. Za vrijeme zime vecina ravniea i planina imaju temeperature ispod nule, iako su snjezne oborine relativno neznatne, osim prema Jadranu. Na obali se snijeg rijetko

37

vida, osim na uzvisinama. Ljetne temperature su posvuda visoke, osobito u kraskim udubinama blizu Jadranskog mora i u naplavnim bazenima Makedonije, iako je cak i tu znacajno nocno rashladenje. Kisa na to podrucje dolazi nosena zapadnim vjetrovima i prema tome je ima vise na planinskom zapadu i jugoistoku, s oko 1200 do 2000 mm, nego u podrucjima dalje prema istoku, kao sto je koridor Morava-Vardar s oko 750 mm. Mediteran prima najveci dio svojih oborina za vrijeme jeseni i u rano proljece, a ravniee u kasno proljece i ranu jesen. U pogledu vjetrova ilirski krajevi osjecaju posljediee svoga polozaja s obje strane graniee izmedu mediteranskog i kontinentalnog sustava. Visok pritisak u srednjoj Europi i nizi pritisak na Mediteranu proizvodi poznatu zimsku buru (bora), hladni suhi vjetar koji siba po Jadranu od Istre do Albanije. Moze postati velika opasnost za tamosnje stanovnike, posebice za brodove na vezu, a potpuno moze unistiti stabla i raslinje, osobito na sjevemom Jadranu. Slicne posljediee proizvodi Vardarae koji puse niz rijeku Vardar za vrijeme zime, hladan i suh poput bure, ali mnogo manje zestok. Osim na suhom krasu prema Jadranu i na laporskim visoravnima oko Dunava, ilirski krajevi su uglavnom prekriveni stablima, iako ih je dobar dio posjecen ljudskom djelatnoscu od pretpovijesnih vremena. Prema Mediteranu makija je karakteristican pokrov i predstavlja spoj grmlja otpomog prema susi, a to se grmlje prosirilo izrnedu planina i obale. Na visim razinama one moze prerasti u bjelogoricnu sumu. Tamo gdje se zadrzalo nesto tla u vapnenackom krasu, moze se razviti rijetka suma stabala sa sirokim listovima, ukljucujuci grab i razne vrste hrasta, a prema sjeveru kraske povrsine gusce su prekrivene hrastom i bukvom. Unutrasnje planine Bosne i Stare Srbije gusto su posumljene hrastom i bukvom, sto je .veliko prirodno bogatstvo koje se vee dugo slabo iskoristava. U Makedoniji suma je sada ogranicena na vise grebene i visoravni, ali se bjelodano nikada nije prosirila do naplavnih ravnica. Prema sjeveru, predjeli poput Sumadije, cije ime znaci "sumovita zemlja", sada su uglavnom ocisceni za obradivanje. Malo se stabala moze vidjeti po ravnicama, osim
38

neposjecene sume vrba i jablana koje prekrivaju vlazno tlo blizu rijeka. U ejelini su ilirski krajevi najsiromasniji tlom od svih podrucja mediteranske Europe. Kada ga ima, onda one potjece od stijena i opcenito je plitko s malo humusa. Kraski vapnenac jedva moze primiti nesto ilovace, ali naplavina, iako lose isusena, prekriva bazene. Obradivanje naplavljenh lezista u ravnicama Albanije zahtijeva navodnjavanje u vrucim ljetima. Neke doline sadrze obradiva tla, ali mnoge su uske a tlo je prekriveno kamenitim naslagama. U nekim visinskim bazenima planinskog i jezerskog podrucja naplavljena lezista i ona isusenih jezera proizveli su tlo visoke kvalitete, iako su to sarno manji dijelovi bazena Ohrida, Korcea, Debra i Kukesa. Sumovito tlo pojasa nizih brda na sjeveru od visokih planina nudi bolju priliku za obradivanje, dok se vecina nedavnih laporastih i naplavljenih lezista u ravnicama danas uvelike obraduje. Ujedinjena drzava juznih Slavena, proglasena 1. prosinca 1918, obuhvatila je sve ilirske krajeve osim Albanije, gdje se zadrzala granicna erta s Croom Gorom kako je bila odredena 1913. Pretezno albansko podrucje Kosova takoder je pripalo Jugoslaviji. U to vrijeme Albanija nije bila u prilici istrajati na svojim zahtjevima, dok su Jugoslaveni zeljeli dobiti i samu sjevernu Albaniju radi lakseg prolaza do Jadrana. Na sjeverozapadu graniea s Italijom nije predstavljala manji problem radi toga sto je odrazavala suprotstavljene potrebe stanovnika koji su u starinskim vremenima nastanjivali ilirske kraske visoravni i ljudi u ravnicama sjeveroistocne Italije. Istocna obala Jadrana stoljecima je bila pod talijanskim utjeeajem. _Do Napoleona veci njen dio pripadao je Venecijanskoj Republici, a 1815. presla je pod austrijsku vladavinu. Tajni pakt iz 1915. obecavao je veci dio obale i otoka Italiji, ali je u konacnom sporazumu Italija dobila sarno istarski poluotok, ukljucujuci luke Trst i Pulu, i dalje prema jugu Zadar i neke manje otoke. Talijansko nezadovoljstvo usredsredilo se na Fiume (Rijeka), talijansku luku u hrvatskom zaledu, koju su 1919. osvojili u svom pohodu talijanski nacionalisti. Nakon sto ju je Rapalski ugovor (1920) proglasio

39

slobodnim gradom, Fiume je kasnije pripojena Italiji pod Musolinijem (1924), ostavljajuci sarno istocno predgrade Susak kao sasvim neprimjerenu jadransku luku za sjeverozapadnu Jugoslaviju. Poslije drugog svjetskog rata priznata je jugoslavenska potreba za primjerenom jadranskom lukom, zajedno s gotovo cijelom Istrom i Julijskim Alpama. Na zalost, Trst joj se uskratio i potpuno umjetna granicna crta od Gorice na Isonzou do Kopra (Capodistria), deset milja iza obale, ostavila je nekad veliku luku Trst lisenu svog prirodnog zaleda. Uzduz dalmatinske obale svi talijanski posjedi dodijeljeni su Jugoslaviji, sto je bio prvi slucaj od kraja Rimskog carstva da je to citavo podrucje ujedinjeno s unutrasnjosti. Budenje albanskog nacionalizma u kasnom devetnaestom stoljecu nije toliko pobudila zelja za slobodom, koliko strah da ce se Albanija podijeliti izmedu velike Grcke i velike Srbije. Oprli su se posezanjima Crnogoraca, sankcioniranima Berlinskim kongresom iz 1878., dok je njihovo neprijateljstvo prema sve opresivnijem turskom rezimu doslo do vrhunca u pobuni iz 1912., koja je dove1a do deklaracije 0 albanskoj nezavisnosti prije kraja te godine. Grci i Slaveni nisu se mirili s novom drzavom, a ovi drugi su zeljeli spojiti Srbiju s Jadranom preko ceste iz Ohrida. Crnogorci su imali svoje planove sa sjeverom, dok su Grci bili vise nego voljni uzeti juznu Albaniju s njenim velikim brojem pravoslavnog stanovnistva. S druge strane Jadrana, Italija .Ie podrzavala novu drzavu, predvidajuci samosvjesno velike izglede za povecanim utjecajem preko Jadrana. Iako su se velike sile slozile, albanska nezavisnost ostala je neizvjesnom sve do 1920, kada ju je formalno priznala Italija, koja .Ie zadrzala u svom posjedu mali otok Sazani (Saseno) u zaljevu Vlora (Valona). Kosovo i Metohija, koje su Turci 1912. bili spremni ukljuciti u svoju ponudu za autonomnom albanskom pokrajinom, prepusteni su naposljetku Jugoslaviji 1920. Za vrijeme drugog svjetskog rata Albanci su zadobili formalno kontrolu nad tim podrucjem dok je bilo pod talijanskom vlasti, ali su je bez protesta prepustili 1945, usprkos albanskoj vecini, Prekid odnosa izmedu Jugosiavije i

ostalog komunistickog bloka 1948. oznacen je obnovljenim neprijateljstvom prema Jugoslavenima, sto je u ocima vecine Albanaca bio zadovoljavajuci povratak na prirodno stanje stvari. U vrijeme pisanja stare su svade jos jednom dosegle krizno stanje. Federalna Jugoslavija nalazi se pred raspadom, dok teznju Kosova za autonomijom, iIi cak nezavisnost, gusi sve vise nacionalisticka srpska republika. Bojno polje tog sukoba prosiruje se sa?a na podrucje pretpovijesti. Dugovjecna albanska tvrdnja 0 neprekinutom potjecanju od starih Ilira sada su popr~ceni argumentima da su Kosovo i Metohija cinili dijelove stannske ilirske domovine, koja se treba prirodno spojiti s ostatkom Albanije.

40

41

2

PRETPOVIJESNI

ILIRI

Ilirsko podrifetlo: kameao

j

broncsno doba'

Najranije svjedocanstvo covjekove prisutnosti u ilirskim kraj~vim~ su kamene sjekire i razbiveni oblutci koji su se upotrebIJa:a~l ~ao alat za rezanje. Na drugim mjestima Europe ti predmeti smjestaju se ~ 200,000-1 O~,OOO godina pro Kr. u stariji paleolitik. To su, I?edutlm: sarno ,~astrka?i nalazi i najraniji tragovi upotrebe dolaze 1Z nekohko pecma koje su se koristile u prekidima kroz mnogo tisuca godina. U Cmoj Gori pronaslo se da Crvena stijena u. Petrovi~ima blizu Niksica sadrzi 9 metara nanosa u Kojima je bio 31 sloj s 15 "kulturnih horizonata". Pronaslo se vise od 23.000 kamenih predmeta koji na sebi nose znakove razbijanja iIi rad~. U sloju 24 (brojeci od vrha gdje najzadnji horizont pripada broncanom dobu) postojao je interglacijalni sloj koji bi se mozlo smjestiti u Zadnje interglacijalno doba, to jest prije nadolaska velikih alpskih ledenih pokrova 200,000 do 100,000 godina pro Kr. Ispod ovog sloja otkriveni su kremeni odbitci izradeni levalloisianskom tehnikom, industrije protomousterianskog i mousterianskog tipa. Pripecak iz kraja Zadnjeg interglacijalnog doba (65,000 godina pI. Kr.), u strmoj obali od pjescanika iznad pritoka rijeke Drave kod Krapine, nedaleko Zagreba, ima sloj od 8 metara, a donjih 6 metara je zacepljeno starijim stalazmitskim talozenjem. Oko 600 komada ljudskih kostiju ukljucivalo je
Prapovijest Albanije: Prendi 1982, 1988, Korkuri 1983b i Cabanes 1986; bivse Jugoxlavije: Novak et al. 1971, Alexander 1972. Benne et al. 1979a-c, 1983.
1

ostatke od barem 13 muskaraca, zena i djece. Njihovi zubi nazn~cavali su slicnost s neandertalskim covjekom, ali su u d~glm pogledi~a <:misliCili modemom covjeku (homo sapiens). Njihovo crude bilo Je od kremena i drugih lokalnih stijena.' Iz mladeg paleolitika (c. 40,000-8000 godina pI. Kr.) nikakve kosti modemog covjeka nisu jos ugledale svjetlo dana, ali njegov~ prisutnost potvrdena je na nekoliko mjesta nalazima kamemh nozeva. Poznati lokaliteti poistovjeceni su s zlavnim podjelama na zapadnoeuropski peleolitik, aurignacien, gravettien i magdalenien, ali dosad je malo znanstvenih datuma dobiveno upotrebom karbona 14. Opci karakter tih industrija navodi na veze sa sjeveroistokom, naime s Madarskom i zapadnom Rumunjskom. U Crvenoj stijeni pronaden je najrasprostranjeniji i najstariji aurignacien, zajedno s ostacima crvenog jelena, divlje stoke i koza. Aurignacienske i gravettienske industrije prisutne su u ravnicama i u sjevemoj Bosni (Kamen, Doboj, Grabovca brdo, Luscici, Usova i Visoko brdo), opcenito se povezuju s lovom na mamute. U pecinama koje je rani covjek upotrebljavao u tim krajevima nema slika ili ureza, iako bi se mozda neke mogle naci u podrucjima koja treba jos potpunije istraziti. Izgledi su povecani nalazima urezima na stijeni kod Lipaca, blizu Risna i Morinja u Kotorskom zaljevu u Cmoj Gori. Predmeti ukljucuju jelene i neke geometrijske (podpravokutne) oblike. Urezi kod Lipaca zasad su jedinstvene na balkanskom podrucju i ne zna se otkad potjecu.' Mezolitik ili srednje kameno doba (c. 8000-c.6000 godina pr. Kr.) nastavio je tradicijom lova, skupljanja hrane i ribarenja koje se ~azvilo u paleolitiku, a promjene u stilu zivljenja pocele su tek pojavom obradivanja zemlje i izgradnjom naselja, sto karakterizira neolitik ili novo kameno doba. Za vrijeme postglacijalnih vremena, krajevi istocno od Jadrana poceli su poprimati obiljezja i izgled kakve danas imaju. Kako su se ledeni pokrovi uzduz porjecja Jadran-Dunav poceli topiti, bjelogoricna stabla pocela su prekrivati ravnice i brda, dok se travnati pokrov sirio ravnicarskim krajevima Dunavskog bazena, gdje su rasle zitarice, ukljucujuci psenicu, jecam, zob i raz, koje je covjek
1
3

Crvena Stijena: Basler 1971 i Basler et al. 1975; Krapina: Alexander 1972. Jadransko podrucjc: Basler 1983; Lipci. Pusic 1971, takoc1er Brodar
lovni kompleks u Sloveniji).

i Brodar

191(3

(aurignacienxki

42

43

kasnije pripitomio. Po sumama i planinama boravile su zivotinje koje su jos uvijek tipicne za to podrucje, jelen, divlja stoka, svinje i koze." Zajednice obradivaca zemlje najprije su se pojavile u krajevima izmedu Jadrana i Dunava u kontekstu Starcevacke kulture (c. 6000-4500 godina pr. Kr.), a nazvane po lokalitetu na Dunavu, malo mze od Beograda. To su zasad najranije zemljoradnicke grupe poznate sjeverno od Vardarske doline, i opcenito se nisu sirile van ravnica oko Beograda, to znaci sjeverne Srbije, Banata i Vojvodine. Neka naselja te kulture nadena su u istocnoj Bosni kod gornje Tuzle, Obre sjeverno od Sarajeva, Varosi, kao i u Vucedolu u Hrvatskoj (vidi sliku 2). U sjevernoj Albaniji otkriven je rani neolitik uzduz srednjeg toka Crnog Drima kod Burima, dalje uzvodno kod Rajce, i u kasnijoj fazi, kod Kolsha blizu Kukesa kod stjecista Drima. U srednjoj Albaniji, lokaliteti kod Blaza u dolini Mat i u bazenu Korce slicni su

\

-,
58;

jadranskom neolitiku, otkrivenom kod Smilicica blizu Zadra. Ti lokaliteti su bjelodano bili dobro izabrani i bili su nastanjeni neprekidno tisucama godina. Kako su natalozeni ostaci oblikovali umjetni zemljani brezuljak iIi "tel", naslagani slojevi omogucili su arheolozima da stvore slozene kronologije, ne sarno za pojedinacne lokalitete vee i relevantne za mnoge druge. Iz njih se je deduciralo "sirenje" ili "napredovanje" zemljoradnickih metoda, u obliku sporog pokreta prema sjeveru, srednjem Dunavu, sto je dovelo do povecanja stanovnistva i sto je ili uklonilo, iIi uklopilo starije zajednice lovaca i sakupljaca.' Gospodarstvo tih neolitskih zemljoradnickih "tel'i-lokaliteta predstavljalo je mjesavinu uzgajanja zitarica, pripitomljavanja zivotinja, lova i ribolova. Kultura je ukljucivala psenicu, jecam, proso i grah; stoku su cinili svinja, ovca i koza. Alat je ukljucivao karneno orude, sjekire i tesle, sa sirokim tankim orudima kao sto su strugala i srpovi. Obsidian, prirodno vulkanski oblik stakla dobiven iz Madarske, takoder se upotrebljavao za orude, Kosti su davale materijal za igle, zlice, spatule, a glina se mijesila i pekla za utege tkalackih stanova i zavoje vretena. Ljudske i zivotinjske figurice napravljene iz gline slicne su onima pronadenima u Grckoj i Maloj Aziji, Imaju valjkasti oblik, bez udova, a giava je naznacena sarno urezima za detalje crta Iica. Glavni dokazi za prepoznavanje uzastopnih faza i veza tih ranih zemljoradnickih zajednica jesu u rucno izradenom posudu od pecene gline u raznim oblicima, ukrasenom otiscima prstiju, vrpcama i urezanim crtama. Juzno od porjecja zemljoradnicke metode doprle su do juzne jadranske obale sredinom sestog milenija. Keramicko posude s urezanim i otisnutim ukrasima otkriveno s kamenim orudem pronadeno je na mnogim lokalitetima po dalmatinskoj obali i otocima. Na velikom nalazistu kod Smilicica blizu Zadra, okruzena jarkom, otkrivena je impresso keramika slicna onoj u juznoj Italiji, a slicna keramika
Srpski neoIitik: Srejovic 19XX;Gornja Tuzla: Covi6 1971a; Obre: Benac 1973; Yaros: Benae 1971e; Vucedol: Schmidt 1945; takoder Divostin: McPherron i Srejovic 1988. Alrnanski lokaliteti: Korkuti 19X7.
5

2 Rekonstrukcija eneolitskog naselja Vucedol (Alexander 1972, prema Schmidt 1945, 19)

44

45

pronadena je na jadranskim otocima Cresu, Krku i Malom Losinju u Kvarnerskom zaljevu i na kopnu u pecinama velebitskih planina." Sljedeca faza neolitske zemljoradnicke ere na srednjem toku Dunava dobila je ime po lokalitetu Vinca, koji se takoder nalazi na Dunavu ispod Beograda. Vincanska kultura (c. 4500 4000 godina pro Kr.) oko juznog ruba Dunavskog bazena oznacava sirenje zemljoradnje na brda i doline na jug i zapad prema planinama i Jadranu. Mijesano gospodarstvo zasnovano na zitaricama i uzgoju stoke u toj kulturi bilo je slicno sa Starcevom, ali se razIikuje po keramici koja pokazuje vise raznolikosti oblika i ukrasa. Ti oblici ukljucuju zdjele, kako s kosim, tako i s pravilnim stranama, s tri iii cetiri noge, "oltare", iii stolove, sa supljim nogarima i lonce ukrasene likovima zivotinja. Ukrasi se sastoje od ulastenih crteza i urezanih pravilnih i vijugavih oblika. Uza say svoj dojam novine koji daje taj materijaI, nema dokaza da neka nalazista Vinca predstavljaju bilo kakvu imigraciju u krajeve zapadno i istocno od srednjeg toka Dunava. Uzduz jadranske obale nove zemljoradnicke zajednice razlikuju se po svojoj obojenoj keramici. Ona pokazuje slicnosti s keramikom u Grckoj i Italiji kao i s podrucjem Trsta (kultura Vlasko). Dobila je ime Danilska kultura po dugo nastanjenom brdskom naselju Danilo Gornje blizu Sibenika, gdje ostaci ukljucuju 24 kolibe s podovima djelomice poplocanim kamenom. Postojala je vrlo aktivna tradicija izrade kamena, dok se keramika dijeli na dva tipa, oslikane posude s vezama prema Italiji i ulasteno posude sa spiralnim i vijugavim motivima. Danilska naselja brojna su uz obalu i na otocima, osobito na Hvaru, ali se nisu sirila prema unutrasnjosti. Ne postoje tragovi rane zemljoradnje po planinama i visokim dolinama Bosne iii Crne Gore. U Albaniji je srednji neolitik bio otkriven na nalazistima Cakran na donjem Vijose i u Dunarecu u bazenu Korce. Najuze veze postojale su, po svoj
6

prilici, s Danilskom kulturom dalmatinskog Jadrana i s ranom fazom Kaknja (Obre) u Bosni, kao i s nekim grupama u juznoj Italiji." Iako se metalni predmeti doista povremeno pojavljuju medu orudem neolitskih zemljoradnickih zajednica, osobito u Bosni i na Jadranu, poznavanje obrade metala i upotreba oruda od metala dosli su kasno na zapadni Balkan. Sirenje bakra i bronce bio je polagani proces: jedva da je bio dovrsen oko 2000. godine pr. Kr., pa cak i tada, i u iducim stoljecima upotreba metala ogranicila se na nekoliko jednostavnih oblika oruda. lako se 0 tome jos uvijek mnogo raspravlja, postoji misljenje nekih arheologa da je sirenje metal a u podunavskim krajevima pratila velika seoba novih naroda u to podrucje iz stepa zapadne Azije i podrucja Crnog mora. Stovise, mnogi vjeruju da je to bila jedina veca seoba stanovnistva u to podrucje, dok su kasnije Egejske seobe koje su oznacile kraj broncanog doba (1200. godina pro Kr.) bile puko pomicanje zajednica Balkana i donjeg Podunavlja prema Egeju i Bliskom istoku. Tri faze broncanog doba na zapadnom Balkanu, rano broncano 1900/1800-1600/1500 pr. Kr., srednje broncano 1600/1500-c.1300 pr. Kr. i kasno broncano do 1200 pr. Kr., kao da su kasnije i manje slozene verzije od onih u Podunavlju, istocnom Balkanu i Karpatima, a sve su dostigle pun razvoj do pred kraja treceg milenija. Arheolozi dan as vjeruju da se postupno oblikovanje lokalnih kultura i etnickih grupa, za koje se prosuduje da ih predstavljaju, odigralo za vrijeme posljednje faze kamenog doba (eneolitik), i da su ih novopridoslice s istoka prije ucvrstile, nego olabavile. Takoder se smatra, iako ne neosporno, da su te novopridoslice govorile indoeuropskim jezicima, Simbioza izmedu tih i postojecih zajednica dovela je do, kako ih danas nazivamo, oblikovanja glavnih plemenskih grupa palaeo-balkanskih naroda. Na temelju toga misli se da se moze zasnivati hipoteza 0 neprekinutom slijedu nastanjivanja od ranog broncanog doba sve do prvih povijesnih zapisa 0 balkanskim
7

Jadranski 19H4 (dolina

neolitik: Cetine).

Batovic

1971a

(Srnilicic),

1976a,

Mirosavljevic

1971 (Cres).

Rapanic

Vlasko: Barfield 1971, 53-4; Danilo: Korkuti i Andrea 1975; Dunavec: Korkuti

Korosec 1975.

1958;

Hvar:

Novak

1955.

1971;

Cakran:

46

47

narodima. U tom su izjednacenju glavne podrucne grupe, odredene obiljezjima njihove materijalne kulture, poistovjecene s povijesnim grupama, tako da Istocno balkansko broncano doba predstavlja Tracane, Balkano-dunavsko "proto Dako-Mezeji", a Zapadno balkansko Ilire. S Na zapadnom Balkanu ima malo nalaza koji bi se mogli povezati stirn "proto-Ilirima'' sto su upotrebljavali broncu, osim u zapadnoj Srbiji i istocnoj Bosni. Stovise, sa znacajnim izuzetkom Poda blizu Bugojna u gornjoj dolini Vrbasa, nista nije poznato 0 njihovim naseljima. Nekoliko naselja po brdima ot:kriveno je u zapadnoj Srbiji, ali glavni dokazi dolaze iz grobova, koji se obicno sastoje od malog broja grobnih humaka (tumuli). U istocnoj Bosni u grobljima Belotica i Bele Crkve utvrdeni su obredi pokapanja s kosturima u kamenim skrinjama i sa spaljenim kostima u zarama. Metalno orude se u ovim nekropolama pojavljuje zajedno s kamenim. Vecina nalaza pripada potpuno razvijenom srednjem broncanom dobu. Slicni su grobovi otkriveni na glasinackoj visoravni istocno od Sarajeva, gdje se za neke grobne humke zna da su ostali u upotrebi od pocetka broncanog doba. Tu je pokapanje dominantni obred. Metalni predmeti nadeni na tim nalazistima po svoj su prilici srednjoeuropskog podrijetla i ostaju u upotrebi sve do zeljeznog doba. Te zajednice iz broncanog doba prepoznate su kao preci povijesnih Ilira." Izvan zapadne Srbije i istocne Bosne nije mnogo poznato o zajednicama koje su upotrebljavale metal. Predmeti od metala pojavljuju se u utvrdenim neolitskim naseljima u Butmiru i Lisicicima i u nekim pecinama na Hvaru (Grapceva i Zelena pecina), gdje su sjekire-pijuci, sjekire-cekici, dlijet:a i plosnate sjekire bile u upotrebi oko 2000 godine pr. Kr. Dojam kontinuiteta od kamenog doba do metalnog doba stjece se i u pecinskom naselju u Hrustovaci u dolini Sane i u otvorenom naselju Debelo brdo iznad Sarajeva, koje je izgradilo bed erne ot:prilike u to vrijeme. Keramika, koja se ovdje upot:rebljavala, pokazuje slicnosti s onom
M. Garasanin 1982a. 1988a. Pod. Bugojno: Covic 1971b. 1975b; Belotic i Bela Crkva: D. i M. Garasanin 1971b; Glasinac: Benac i Covic 1956. Covic 1980-1.
8 9

kod zajednica sto su upotrebljavale metal u dolinama Save i Drave (Vucedolska i Slavonska kultura), kao i, iako u manjoj mjeri , s keramikom iz hvarskih pecina, Izrazito obiljezje broncanog doba jest praksa podizanja grobnih hum aka od zemije ili kamenja iznad grobova pojedinaca. To je pratio slozeni obred, naznacen krugovima kamenja i polozajem dragocjenih predmeta, kao sto su borbene sjekire i bodezi. U Albaniji je prva kultura koja je upotrebljavala metal (Halkolitik, 2600-2100 pro Kr.) zastupljena u prvom i drugom stupnju u Maliqu u bazenu Korce (vidi sliku 3). Rane kuce bile su podignute na hrastovim sipovima, a kasnije su gradene direktno na zemlji sa zidovima od snopova trske. Orude je bilo iz kremena, glacanog kamena, od kosti, rogova i gline (utezi za ribarske mreze) a takoder su koristene bakarne sjekire, koplja, igle i udice. Postoje veze s drugim balkanskim nalazistima tog razdoblja, poimence s Bubnjem u juznoj Srbiji i Krivodolom u Bugarskoj, a ima i nekih slicnosti i s nalazistima u Makedoniji. Albanski arheolozi naglasavaju bitan domaci karakter te kulture, u kojoj se otkrilo da su ranije tradicije nastavljene cak i u novijim fazama, koje su bile povezane s nov om vladajucom klasom dose 1· 'ka. 10 jem Taj prilicno jasan prikaz razvoja ranih zemljoradnickih kultura, koje su upotrebijavale obradene kamene alatke i potom uzlavnom uvezeno metalno orude, zavrsava se sa srednjom fazom broncanog doba (1600/1500-c.1300 pr. Kr.). Promjena se oznacava nedvojbenom sposobnoscu naroda, koji neki prepoznaju kao "proto-Iliri" , koji su iskoristavali bogata mineralna nalazista Bosne i Slovenije, prvenstveno bakar, kositar i zlato. Tehnika upotrebe kalupa od dva iIi tri dijela, zatim lijevanja, kovanja i kaljenja postali su uobicajeni, Ostave radnog alata i ingota svjedoce 0 strucnom kovacu, a ostave gotove metalne robe 0 djelatnosti putujuceg trgovca. Dotad su jadranska obala i zalede bili daleko od glavnih sredista zemljoradnika sto su upotrebljavali kamen i od mjesta odakle je pocelo sirenje metala. Ravnoteza se sada mijenja u tom smislu sto je dalmatinska obala povezana
b 10 Butmir: Munro 1900. 189-217; Lisicici: Benac 1971a; Dalrnacija: Marovic 1976a. 1981; Maliq: Prendi 1977-lL

48

49

Siika 4. Pokspanic

II

humcims sa srcdisnfim grobom

II

Pzhoku, Albunita

Slika 3. Ostaci ncolitskih sajenica u Msliqu, Aibanija

mor~kirr: putev.ima s ltalijom i Egejem. Predmeti iz bronce koji odr~a~~u dodire s Egejem ukljucuju dvostruke sjekire, bodeze, rapire 1 mgote u obliku minijatume volovke koze dok se veze sa sjeverom mogu vidjeti u bodezu s trapezastim balcakom s otoka Osora i brosevima iz Unesica blizu Sibenika. Nekoliko uvezenih predmeta iz mikenskog brocnaog doba u juznoj Grckoj, ukljucujuci

jedan mac i nesto keramike na Hvaru, mogu predstavljati pomorsku trgovinu, Sredina drugog milenija mozda je bila pocetak trgovine jantarskim predmetima duz Jadrana, od juzne obale Baltika preko Vistule, Slovacke i oko istocnih Alp! do vrha Jadrana. Relativno iznenadno sirenje vanjskih dodira mozda se odrazava u velikom mnostvu oruzja na obalama Jadrana. II U Albaniji dokazi iz srednjeg i kasnijeg broncanog doba (c. 2000-1200 pr. Kr.) dolaze uglavnom sa Maliqa i iz drugih nalazista u bazenu Korce i iz doline Mat na sjeverozapadu. U Maliqu je doslo do prekida kontinuiteta s ranijim kulturama, koje neki povezuju s dolaskom naroda koji su govorili indoeuropske jezike u bazenu Korce. Njihova pojava naznacena je keramikom s vrpcastim ukrasima, a slijedio ju je proces stapanja s postojecim zajednicama. To je razdoblje svjedokom pocetaka pokapanja u grobnim humcima u Pazhoku u dolini Devoll (vidi sliku 4) i malo kasnije u Barcu u bazenu Korce. Smatra se da srednje broncano doba (poistovjeceno s fazom Maliq Illc) predstav lja razdobije "ucvrscenja" i prisutno je takoder u pecini Nezir u dolini Mat. U to su doba vanjske veze pretezno s egejskim kulturama, odakle uvezeni predmeti predstavljaju maceve, bodeze, vrhove koplja, nozeve i srpove. Razliciti i elegantni oblici keramike kasnog broncanog doba (Maliq IUd; petnaesto-dvanaesto stoljece pro Kr.) ukraseni su crvenom i oker bojom u geometrijskim motivima,
11

Batovic 19!Wa.

50

koje albanski arheolozi nazivaju "devollska roba" i vjeruju da su se upotrebljavali nepromijenjeni sve do kraja zeljeznog doba. Sira distribucija ove robe u Makedoniji i Epiru osnova je za misljenje o kretanju ilirskih naroda prema jugu i istoku. Velika kolicina broncanih predmeta iz grobnih humaka, od kojih su neki stalno u upotrebi nekoliko stoljeca, ukljucuje neke domace tipove, osobito sjekire tipa "Skodran" nadene u sjevemoj Albaniji, zajedno s uvezenim dvojnim sjekirarna i macevima. Kasnije ce ti egejski oblici biti zamijenjeni sjevernim tipovima, medu Kojima se nalaze rupicaste sjekire i macevi s jezicastom drskom." Upravo kao sto anticki pisci nisu mogli otkriti nikakvo zadovoljavajuce opce objasnjenje za podrijetlo Ilira, tako i vecina suvremenih znanstvenika, iako sada posjeduje veliku kolicinu arheoloskih i lingvistickih dokaza, moze uvjerljivo potvrditi sarno da Iliri nisu bili homogena etnicka cjelina, iako to danas zestoko osporavaju povjesnicari i arheolozi koji rade u okviru modeme Albanije. Shvacanja koja su se nekada sirila 0 "proto-Ilirima", kao narodu indoeuropskog podrijetla koji je jednom bio siroko rasprostranjen po Europi,· bila su uvijek, u najboljem slucaju, nedokazana, a danas su opcenito odbacena. U dvadesetim i tridesetim godinama dvadesetog stoljeca, vjerovanje u postojanje europskog temelja sada iscezlih llira bila je privlacna zamisao onima koji su htjeli naglasiti cisto arijsko podrijetlo nordijskih naroda Europe. U drugom pravcu, danas se osjeca povecana skepticnost prema teorijama 0 direktnom ilirskom ukljucenju u seobu novih naroda u Grcku krajem drugog milenija pr. Kr. Slicno su danas mnogi odbacili jednostavno poistovjecenje europskih Ilira s Umfield kulturom kasnog broncanog doba srednje Europe. Bas to izjednacenje proizlazi iz "panilirskih" teorija koje su iznosili, pocetkom ovog stoljeca, filolozi sto su smatrali da su otkrili tragove ilirskog jezika rastrkane po lingvistickoj karti Europe. 13 Arheolozi iz Sarajeva, poimence A. Benac i B. Covic, napravili su mnogo oprezniju rekonstrukciju ilirskog podrijetla iIi
Dolina Matt (Burrel): Kurti 1983; Pazhok: Bodinaku 1982; Bare: Andrea 1976b, 1977-g; Nezir: Andrea 1985, Prendi 1984 (sjekire). 13 Ilirska etnogeneza: Korkuti 1982, Prendi 1985b.
12

"etnogeneze". Oslanjajuci se na relativno obilje pretpovijesnih ostataka u Bosni i susjednim podrucjima, oni smatraju da je za vrijeme broncanog doba doslo do postupne "ilirizacije" naroda koji su se smjestili u krajevima izmedu Save i Jadrana. Kako njihova domovina lezi postrance od glavnog pravca seobe preko jugoistocne Europe, kretanje naroda na kraju broncanog doba imalo je na njih relativno malog utjecaja. S druge strane, drzi se da se poceci zeljeznog doba oko 1000 pr. Kr. podudaraju s nastajanjem povijesnih ilirskih naroda. Ta hipoteza, zasnovana na velikom mnostvu dokaza, dobro iskopanih i cjelovito analiziranih, ima impresivnu unutrasnju dosljednost i izgleda da prevladava medu znanstvenim krugovima. S druge strane, njena vrijednost za ilirsko podrijetlo kao cjelinu ogranicena je, najmanje zbog toga sto uvelike zanemaruje mnoge dodire i pretpostavljena medusobna djelovanja izmedu Ilira i drugih kultura, osobito mediteranskih. Stovise, teorija "Bosna u sredistu" ne pruza objasnjenje za podrijetlo razlika izmedu naroda povijesno naznacenih kao Iliri, kao onih izmedu Libuma na sjeverozapadu i "pravih Ilira" na jugoistoku, tamo gdje se danas nalazi Cma Gora i sjevema Albanija. Medutim, jednako je tesko prihvatiti stanoviste da su takve razlike nastale uglavnom zbog prezivljenja naroda sa starijom kulturom kasnije usvojenih u obitelji Ilira koji su govorili indoeuropskim jezicima. Sadasnje teorije 0 ilirskoj etnogenezi ne mogu, a da ne impresioniraju tezinom svojih arheoloskih dokaza. Ali samo materijalni ostaci ne mogu nikada ispricati cijelu pricu i mogu odvesti na krivi put. Takoder, iako je istina da su panilirske teorije odbacene, pitanja koja su prouzrocila njihovo oblikovanje jos uvijek ostaju: postoje tragovi ilirskih imena i odredena povijesna tradicija koja govori 0 prisutnosti ilirskih naroda u dijelovirna Europe van granica njihovih povijesnih postojbina, kao i u Maloj Aziji. Problem je sto ce se uciniti od tih nalaza. Opcenito se jezicni dokazi za Hire u Grckoj, Maloj Aziji i Italiji jos moraju protumaciti. U slucaju Italije, ne postoji sarno svjedocanstvo imena iz knjizevnih izvora i. natpisi, vee i naznake u arheoloskim dokazima da je doslo do seobe naroda preko Jadrana u Italiju za vrijeme prvog stoljeca prvog milenija (1000-900 pr. Kr.). Svejedno se teoriji ilirske migracije preko Jadrana usprotivio A.
53

52

I

Bena~, k~j~ t~:di d~yirski je~icni i materijalni ostaci u ltaliji ne mor.aju bIb. msta vise, nego ishod nekoliko stoljeca trgovackog dod~ra. U. cjelini, rusil~~ki utjecaj kasnijeg istrazivanja na ranija uopcav~nJa.~ pogled~ Inra treba promatrati kao korak naprijed. Za pret~ovjesmcare ostaje problem kako sastaviti valjani plan analize s kojom ce se pristupiti nastajanju Ilira.14

su pod dubokim utjecajem italskih kultura, osobito u dijelovima Slovenije (Donja Kranjska). Nekada se mislilo da je invazija "Trako-Kimerijana'', koji su bili konjanici i jurili su na kolima s dva tocka, iz pravca Cmog mora, utjecala na zapadni Balkan pocetkom zeljeznog doba, ali u to se danas sumnja. S druge strane, sirenjem akamenidske Perzije na juzni Balkan mogu se objasniti, vjeruje se, znacajne kultume promjene iz toz ~ . b pravca za vrijeme sestog i ranog petog stoljeca." Od prvih iskapanja krajem devetnaestoz (;:) stoljeca ,t? zruna Glasinac bila je najpoznatija od zajednica u kasno broncano i rano zeljezno doba na zapadnom Balkanu. Njihovo srediste je visoravan Glasinae istocno od Sarajeva, ali se kompleks materijalne kulture sada prosiruje i ukljucuje nalazista u zapadnoj Srbiji oko Uzica (Razana, Kriva Reka, Godljevo, Strpei, Pilatovici i druge) i u sjevernoj Crnoj Gori (Gotovusa i Barakovae). Povezane s Glasincom su i grupe oko Sarajeva (Debelo Brdo, Zlatiste i Sobunar), u sjeveroistocnoj Bosni (Dvorovi blizu Bjeljina), u Srbiji (Sabac, Mramorae, Umcari, Novi Pazar i drugi) , u sjevemoj Albaniji (Mat, Burrel, Cinamak, Kushi i drugi) i susjednom juznom Jadranu (Gubaviea blizu Mostara, Radirnlja, Plana, Kacanj, Mosko, Ljubomir, Glogovik i drugi). Tipicno glasinacko naselje je utvrdeni vrh brda (vidi sliku Sa), od kojih se nijedan jos nije potpuno ispitao. Grobovi se sastoje od kostura ispod zemljanih tumula obrubljeni kamenim krugovima od oko deset metara promjera i cesto sadrze dva do cetiri groba (vidi sliku 5b). Sve do sestog stoljeca tumuli se grade u grupama od oko deset, ali se kasnije broj povecava. Vece grobniee sadrze sredisnji grob okruzen grubim kamenima, s naknadnim ukopima uokolo, van kamenog ogradenog prostora i opcenito su usmjereni u smjeru istok-zapad. U grobovima su cesto bogati nalazi, ali sadrzaj je razlicit, Prisutnost odredenih kolicina oruzja oznacuje vladajucu klasu ratnika (vidi
A..

Iliri u zeljezno dobs'" Pet stoljeca izmedu kasnog zeljeznog doba (1300/1200 pr. Kr.) i sredine osmog stoljeca svjedocili su ne samo 0 sirenju upotrebe zeljeza i obrade zeljeza, vee su za Grcku i susjedne zem1je znacili pocetak pisane povijesti, kada su se imena i dogadaji ocuvali, a opisi naroda i mjesta su po prvi put zabiljezeni. U istom je razdoblju doslo do seoba naroda prema jugu u Makedoniju, Greku i Malu Aziju iz pravca Dunava i juznog Balkana. Godine 1200-1050 pr. Kr., za vrijeme kojih je u Grckoj doslo do napustanja mikenskih utvrda i pocetka klasicnih gradova-drzava, obiljezeni su kod Ilira bogatom materijalnom kulturom i dodirima s egejskim svijetom. Te veze su se prekinule i tek su se ponovo uspostavile oko 800 pr. Kr. Za vrijeme ranog zeljeznog doba (sredina osmog do sredine cetvrtog stoljeca pr. Kr.) ili Hallstatta (imenovanom po nalazistu b1izu Sa1zburga u Austriji), prve faze ilirske povijesti, glavni vanjski utjeeaji dolazili su iz egejske Grcke i sjeveme Italije (Bolonja i Este). Iako su se sirili posvuda, od sedmog stoljeca nadalje, Grci su imali relativno malo utjecaja na materijalnu kulturu juznih Ilira (Bosna, Srbija, Cma Gora, Albanija) sve do sirenja Makedonije u cervrtom stoljecu. Sasvim suprotno, zajedniee u Hrvatskoj, Sloveniji i zapadnoj Bosni bile
~~ Stvaranje !lira: Benac 1964, 1976, M. Garasanin 1988a; I1iri u j. Iraliji: Benac 1988. Rano zeljczno doba u bivsoj Jugoslaviji: Covi6 i Gabrovec 1971, M. Garasanin 1982b, Vasi~ 191,3, Ben,acet al. 1987, C;abrovec 1964·5, 1966a (Slovenija), Vasic 1977 (kronologija), Jevtic 1'183 (loncarija). U Albaniji: Prendi 1'I75a, 1985a, Hammond 19S2a.
~O

16

Etruscanski urjecaj: Stare 1975.

54

55

___ o

SO 111

()

15

m (b)

o

--Iwolwwiw.!1n

50

::::

,,::'- :: .....

-

·';-:;;;};;?;~gA':..;,,:;:'({::iX:'::{·::':~:::\::-o o
IwI IwI M1 ...
". II J

111\ \ \

50

iwf

SO
I
In

m

(c)

Slika5 (a) Tlocrti naselja na visoravni Glasinac

(b) Knezcvski grob na Glasincu (Ilijsk; Huma.k II) (c) Bronceni oklopi za goljenice iz grobova u Glasincu

(d) IzgJed broda urczen na broncanom oklopu iz Glssinca

slike 5c i 5d). Povecanje grobova s kremiranim ostacima za vrijeme kasnog sestog i ranog petog stoljeca moze odrazavati raspad plemens~e strukture i promjenu u postojecem religijskom vjerovanju." Bez nekih vecih prekida, pocevsi od razvijenog (srednjeg) broncanog doba, naselja i odgovarajuci grobovi postojali su u Glasincu sve do kasnog cetvrtog stoljeca. Procjenjuje se da se na vrhuncu njegova procvata od osmog do sestog stoljeca stanovnistvo tog podrucja povecalo faktorom sedam. Pojava dornace vladajuce elite, koja se nazire prema grobovima sto sadrze ekskluzivne uvozne predmete, oznacava koncentraciju moci u istocnoj Bosni koja se moze usporediti s onom, koja se pojavila oko stoljeca kasnije u Sloveniji, Mozda su vladari Glasinca, za vrijeme sestog stoljeca, sirili svoju moe u nekoliko pravaca. Svejedno, sam Glasinac ostao je van direktnog dodira s grckim svijetom, i nasao se tako u izolaciji koja je, mozda, ubrzala njegov pad poslije ranog petog stoljeca, Naglo opadanje broja grobova prije kraja cetvrtog stoljeca, kao da oznacava opcu pustos, vjerojatno naznacenu odlaskom cijelih grupa prema svijetu Grcke i Makedonije, koje su se sve vise sirile.

Iskapanje tumula u sjevemoj i sredisnjoj Albaniji pruzilo je znacajne dokaze za najjuznije Hire. Podrucje koje je Grcima bilo poznato kao Illyris lezi izmedu Jezera i Jadrana, i ukljucivalo je doline Cmog i sjedinjenog Drima, Mati, Shkumbina i Semana i obalnu ravnicu juzno sve do rijeke Vijose. Vecina grobnica u ravnici Zadrime oko donjeg Fana i Mati sadrze pojedinacne grobove ratnika s brojnim oruzjem. U groblju Burrel postoji 80 tumula tog tipa. Po obiljezju i sadrzaju ti grobovi mogu se usporediti s onima na Glasincu i nema sumnje da su postojale neke veze izmedu te dvije grupe, iako priroda te veze ostaje predmet rasprave izmedu jugoslavenskih i albanskih arheologa. Grobovi se nastavljaju sve do cervrtog stoljeca, iako se po broju smanjuju. Sve do kraja sestog stoljeca, obilje oruzja, ukljucujuci koplja, zakrivljene maceve, nozeve, borbene sjekire i., u nekoliko slucaja, broncane prsne oklope, kacige i oklope za goljenice, svjedoci 0 moci ramieke klase. Njihov nakit i broncani brosevi takoder su slicni onima pronadenim u glasinackima grobovima. Groblja tumula istrazivala su se u dolini Drima izmedu Debra i Kukesa, osobito kod Cinamaka (67 tumula), Kenetea (vidi sliku 6) i Krume. Nekoliko osobin a njihove gradnje, ukljucujuci postavljanje groba unutar kamenih ploca; rituala, kao sto je razbijanje lonaca po povrsini tumula; i sadrzaja, ukljucujuci i sklonost prema jantarskim ukrasima, povezuju te zajednice s onima u dolini Mat na zapadu. Najraniji tumuli datiraju iz kasnog broncanog doba, a neki su se nastavili sve do cetvrtog stoljeca. S tim su grupama povezane one, cija groblja tumula s kremiranim ostacima leze preko jugoslavenske granice u juznom Kosovu (Dibicak blizu Suve Reke i Romaja blizu Prizrena). ciji se zeljezno oruzje, salice s dvije rucke i ukrasi lose kvalitete mogu usporediti s onima iz grobova u Keneteu i Krumi. U isto se vrijeme grobovi u Zadrimeu i Matu razlikuju od onih u dolini Drima, koji su se isto nastavili do cetvrtog stoljeca, po upotrebi zeljeza za oruzje, ali bronce za ukrase. U ovom zadnjem slucaju zeljezo se upotrebljava za obje svrhe, dok se srebme igle nalaze u grobovima iz kasnog sestog stoljeca."
18 Prapovijesni turnu li u S. Albaniji: Kurt; 19R5, 1987 (Burrel), 1971, 1976a (Mat), Hoti 1982 (Bardhoc), Juhan; 1982 (Krurna), 1983 (Kenete): 1I Kosovu: Juhan; 1985, 1986a, SlavkovicDjuri 1964 (Suva Reb), Djuric, GJ;;:;;" ; Todorovic 1975 (Rornaja): u Crnoj Gori: Parovic-

17

Glusinacka

kultura:

Benac i COYi" 1957, Coyic

1979, Govedarica

197R.

58

59

tocku materijalne kulture. Raniji od dva tumula (29 m promjera)
sadrzavao je pet kremiranih ostataka u zarama i mnogo skeletnih ukopa u rovovima, od koji su neki bili oblozeni kamenom. Otkrilo se mnogo oruzja, rnedu kojim macevi, koplja, strijele, nozevi i tesle, dok ukrasi ukljucuju broncane narukvice, derdane i privjeske, koji se mogu dobrano usporediti s onima sa juznog Kosova i Glasinca. Jedno je misljenje da ti grobovi pripadaju vladajucoj dinastiji iz osmog stoljeca koja se preselila iz podrucja Glasinac na sjever. Takoder, stirn rezimom mogu biti povezani kompleksi utvrda koje brane ulaz u ravnicu Korce, koje su albanski arheolozi smjestiliu deveto i osmo stoljece. Njima pripadaju utvrde Symize i Bellovode na zapadu, Bilisht na jugu i grupa oko Trena na istoku, koja kontrolira "Vucji prolaz" (Gryke e Ujkut) i vodi do Malog Prespanskog jezera. U drugom tumulusu u Kucu i Ziu, nastali oko sredine sedmog stoljeca, u 18 grobova ima malo oruzja i nema "glasinackog " nakita. Neste keramike je napravljeno rucno u domacim oblicima, ali vecina je izradena pomocu vitla i oponasa grcke oblike. Takoder je pronadena keramika iz Grcke te dva primjerka zlatnih plocica privezanih preko Iica umrlog. Znacajne razlike ,izmedu grobova u dva tumula u Kucu i Ziu predstavljaju razliku u materijalnoj kulturi izmedu vladajuce dinastije podrijet-lom iz sjevemog Glasinca i one s juznim vezama, koja je vladala do izvjesnog vremena poslije sredine sestog stoljeca, Prema jed-noj rekonstrukciji (Hammond), postoje dokazi za ilirsku dinastiju koju je zamijenio haonijski rezim iz sjevemog Epira." Zajednice na istocnim i jugoistocnim granicama glasinackog okruga ostaju malo poznate. U juznoj Srbiji i na Kosovu zajednice iz ranog zeljeznog doba prepoznaju se po "ravnim" grobovima-zarama, a datirane su uglavnom u osmo stoljece, Nekropole u Gomjoj Brnjici, Gomjoj Strazavi, Donjoj Toponici (koja se nastavlja do sedmog stoljeca), Karagac i druge predstavljaju posebnu grupu (Donja Bmjica). Pogrebne zare bile su prekrivene
Lokalireti 1I xredisnjoj Albaniji: Bodinaku 1975, 1982 (Pazhok); Andrea 1975 (Bare), 1976h, 1977-X(Kuc i Zi), 1976a (kultura u bazenu-Korce); Korkuti 1971,1973, 1976 (trenske urvrde).
19

Sl1kn 6. Grobovipod liumkom u Kenete, Albanija

U sredisnjoj je Albaniji groblje od 25 tumula u Pazhoku otpocelo u kasno broncano doba (c. 1300 pr. Kr.) ali se, izgleda, prestalo koristiti oko 700. pr.Kr., iako mnoge njegove tumule jos treba istraziti. Dalje prema istoku u bazenu Korce, koji lezi juzno od Jezera, veliki tumuli u Barcu (promjera 41 metar) sadrzavali su prvobitne grobove kasnog broncanog doba. Nakon znacajnog prekida grobovi su se poceli smjestati u humke i nastavili jos oko tri stoljeca do oko 850. pr. Kr. Dosad je bilo otkriveno skoro 200 grobova, koji su prije predstavljali brojnu vladajucu elitu, nego nasljedstvo pojedinacne dinastije. Raniji grobovi sadrzavali su nakit i ukrase od zlata i bronce, ranu verziju naocarastih fibula i keramiku ukrasenu okruglim drskama i bradavicama, takozvanu devollsku robu. Grobovi u Barcu sadrze znacajno manje oruzja, nego oni u dolinama Mati i Drima. Izgleda da su oni kao cjelina uze povezani s grupom grobova nekoliko milja juzno u Kucu i Ziu u Glasinac-Mati bazenu Korce, koji dosad pretstavlja najjuzniju
Pcsikan 1976 (Kolar). Pusi.:' 1976 (Kotor), Lekovic 1980 (Njegosi), Srejovic 1980-1 (Lisijevo polje).

60

61

ka~enim plocama, iznad kojih se, u slucajevima kasnijih ukopa, podizao humak od zemlje. Ta groblja predstavljaju, izgleda, zajednice koje su se razvile iz ranijih lokalnih grupa i pokazuju male znakove vanjskih dodira. Dalje prema jugu otkrila se jos jedna lokalna grupa na juznom Kosovu oko Suve Reke u bazenu Topluge sjevemo od Prizrena, gdje su poznate gradine Belacevac i Hisar i groblje sa kremiranim pokojnicima u Sirokom. Naselja i groblja ove grupe, koja pokazuje slicnosti s onima iz doline Cmog Drima, bila su u upotrebi izmedu osmog i petog stoljeca." U sjevemoj Srbiji, brdovita zemlja juzno od Beograda dala je nekoliko ostava i grobova iz kasnog osmog i sedmog stoljeca (Rudovci, Barajevo, Rodisic, Zirovnica, Rozanci, Rtanj, Aljudov Manastirica itd.). Njihov sadrzaj usporedivao se s onim iz grobova s druge strane Dunava u jugozapadnoj Transilvaniji (Bilvanesti-Vint), Wallachia (Balta Verde i Gura Padinei), takoder i u Bugarskoj (Drzhanica). Istocno od rijeke Morave, grobovi pod humkama, koji sadrze kako inhumirane tako i kremirane ostatke iz kasnog sedmog i sestog stoljeca, bili su prepoznati kao grupa iz sredista koje je obradivalo metal u Zlotu, pecinskom nalazistu u istocnoj Srbiji (Vrtiste, Vranovo, Duh, Konopnica). Popratna cmo-izgorena keramika pripadala je, izgleda, Basarapskoj tradiciji jugozapadne Rumunjske, koja se siri u sjeverozapadnu Srbiju i Slavoniju. Igle karakteristicne za zlotsku grupu pojavljuju se na nekoliko nalazista u sjevero-zapadnoj Bugarskoj, uglavnom zapadno od rijeke Iskar. Prisutnost oba pogrebna rituala ispod tumula, protumacena je kao ishod domace tradicije (kremiranje) sto je bilo pomijesano s pogrebnim obicajima koji potjecu iz podrucja Glasinca i juznije." Iskopane su velike kolicine materijala iz grobova na predjelima sto su granicila s ilirskim krajevima na jugoistoku, povijesnim podrucjima Pelagonije oko BitoIe, Peonije oko Stipa, zajedno sa srednjim dijelom vardarske do line (Axios), sjevemo od
20 Srejovic 1971 (Donja Brnjica), 1973 (Karagan, Trbuhovic i Trbuhovic 1970 (Donja Toponica), Ercegovic-Pavlovic i Kostic 1988 (j. Srbija). 21 Vasic 1972, Dumitrescu 1976 (Besarabija), Kosoric 1976 (drinski bazen), Srojic 19R6 (moravski bazen).

I

zdrijela Demir Kapije, povijesnim Lihnidom oko Ohrida i u Dardaniji oko Skopja u gomjem bazenu Vardara. Medu mnogim tumulima koji postoje u Pelagoniji, jedino su se Visoi dosad potpuno istrazili. Sredisnji grob, postavljen u smjeru zapad-istok, obrubIjen i prekriven kamenjem, bio je okruzen tucetima radijalno postavljenih slicnih grobova, Postoje i drugi tumuli, datirani u osmo stoljece, cije je podrij~tIo iz glasinackog podrucja. U plodnom predjelu Peonije o~o Stipa, groblja pod tumulima iz ranog zeljeznog doba (Orlovi Cuki, Gomo Pole blizu Star Karaormana, Radanje, Kunovi CUki, Donje Orizare i drugi) imaju sredisnji grob obrubljen kamenjem, okruzen drugima u radijalnom obliku, dok keramicki oblici takoder ukazuju na veze sa sjeverom i sjeverozapadom." Pojava grobova pod tumulima u Pelagoniji i Peoniji, koji su po svoj prilici usko povezani s glasinackim predjelom, protumacila se kao dokaz za privremenu ilirsku prevlast nad tim podrucjima. Upotrijebivsi odlomak iz Strabonovog opisa Makedonije (kojega sada nema u njegovoj Geografiji), Hammond je pronasao dokaze za privremenu ilirsku prevlast nad tom zemljom. Svjedocanstvo za prisutnost I1ira jesu grobovi iz osmog stoljeca, otkriveni na velikoj nekropoli u Vergini, na rijeci Ha1iacmon uz obalnu ravnicu Makedonije, koji sadrze naocalaste fibule, dijademe, broncane pojasne plocice i, sve do sredine sedmog stoljeca, brojna kopIja (cesto u parovima) i broncane privjeske. Obiljezavajuci relativno nazadovanje u materijalnom bogatstvu, te novopridoslice sa sjevera mogu predstavljati nasilnu promjenu vladajuce klase. IIirska prisutnost otkrila se takoder u tumulima Pelagonije (Visoi i Prilep) u Eordeja (Pateli), uzduz donjeg toka Vardara (Aksiupolis, Devdelpa i Causica) te u Peoniji. Ovdje broncani privjesci, derdani i dugmad iz Radanje i Orlovi Cuka i nacini pokapanja poklapaju se s onima u Visoi, a ilirska se prisutnost na tom podrucju nastavila do kraja sedmog stoljeca. Ta ilirska prevlast kojaje trajala neprekidno od oko 850. do oko 650. pr.

Vasic 1976, Mikulcic 1966, 1971 (Pclugonija), Sirnoska i Sanev 1976 (sredisnja Pclagonija). Pasic-Vincit 1970 (Orlova Cuka), D. Garasanin 1976 (Ratlanje), Kitanoski 1983 (pogrebni obredi u Pelagoniji).

62

63

Kr. u razlicitim je vremenima obuhvatila vecinu sjevemih i zapad-

nih podrucja anticke Makedonije." Dokazi za rano zeljezno doba u podrucjima zapadno od Glasinca mali su po kolicini i nejednaki po rasprostranjenosti. U sredisnjoj i zapadnoj Bosni, Hercegovini i sredisnjoj Dalmaciji nije istrazeno nijedno vece naselje iz tog razdoblja, s izuzetkorn Poda blizu Bugojna u dolini Vrbasa (vidi sliku 7). Ovo naselje na vrhu brda bilo je nastanjeno od srednjeg broncanog do kasnog zeljeznog doba i pruzilo je izvanredne dokaze 0 pravilnom rasporedu ulica i kuca jos od desetog do osmog stoljeca. U zapadnoj Hercegovini postoji dovoljno zajednickoga u materijalu iz razdoblja od sestog do cetrvtog stoljeca sa vise nalazista tako da se moze utvrditi posebna grupa (Gorica, Crvenica, Posusje, Postranje, Zagvozd, Grude, Drinovci, Petrovici-Rakitno) zajedno sa

N

I

-.-.-.--

_.--

-

-.-.

- ._.- .-.-.--_._._ ..

Stonom na pocetku poluotoka Peljesca i nalazimma na otocima, Bracu (Vicja Luka) i Korculi (Blato). Iako tim podrucjem prevladavaju brojna utvrdena naselja (gradine), vecina dosad pronadenih dokaza dolazi is "ravnih" grobova izgradenih od kamenih ploca, Kako oni cesto sadrze vise od jednog ukopa, bjelodano je da su to bile obiteljske grobnice. Kremiranje se pojavljuje u Gorici (po kojoj je imenovana ta grupa) blizu sjeveroistocnog ruba Imotskog polja. Najizrazitije obiljezje Gericke grupe jest mnostvo oruzja, osobito zeljeznih kopalja, zakrivljenih kratkih maceva i nozeva, mnogi kasniji oblici "grcko-ilirskih'' sljemova te nekoliko uvezenih knemida (Ston, Zagvozd i Vicja Luka). Prije sestog stoljeca ovo je bila uglavnom lokalna grupa, koja je kasnije bjelodano povecala svoju moe i procvat dodirima s grckirn Jadranom i juznom Italijom, omogucujuci sirenje na jug prema obali i otocima." U materijalnim podacima 0 sjeverozapadnoj Bosni, ukljuCUJUCI srednji tok Save i donje tokove njenih glavnih pritoka (Sana-Una, Vrbas i Bosna), prevladavaju u rano zeljezno doba vee a naselja i pripadajuca im groblja u Donjoj Dolini na Savi blizu Bosanske Gradiske i pored Sanskog Mosta medu bogatim nalazistina zeljezne rudace oko donjeg toka Sane. Donja Dolina pocela je kao naselje na sojenicama na rijeci, ali do kasnog zeljeznog doba rijecne naslage i ostaci stanovanja podigli su to nalaziste iznad razine vode, pa su sojenice zamijenjene. Naselje je bilo okruzeno drvenom ogradomoblozenom blatom. Pravokutne knee sastojale su se obicno od tri sobe, jedna s ognjistem od pecene gline (vidi sliku 8a). Kuce su bile povezane izdignutim drvenim setnicama pravilnog rasporeda tako da su oblikovale uske ulice. Ravno groblje uzduz nastambi na stupovima sadrzavalo je kosture polozene u drvene sanduke iIi direktno u zemlju (vidi sliku 8b). Naselje u Donjoj Dolini trajalo je od sedmog do prvog stoljeca pr. Kr., pa cak i duze, ako je bilo direktan nastavak

SJika 7. Tlocrt naselja 11abrezulfku u Podu, Bugojno (kasnije faza)

23

Hammond 1970, 1972 pogo 14, 1982a; Georgiev 19n (kumanovski grob).

24 Zapadna Bosna: Covic 1971b (Pod, Bugojno), Benec 1971d (Zecovi, Prijedor), Covic 19612 (Crvenica, Duvno); gorii'ka grupa; Covi" 1975c (Virina), Marovic 1961-2, 1963-5 (Brae), 1979 (dolina Cetine), I9X1 (Brae), Protic I985 (Vis). Radmilli 1970 (Lastovo).

64

65

\l
\1

II

EI
,l~:::,:;-·"'::::~--·¥c-,:.,._-::::

""" _i6 8

...."m;Q"':lI'::''!:--·---~-----;.:=-: ..

••

..:

ei!

+-.:"._ -;-;... -;10
m

::::::"JJ=

c.

o

2

4

Siika 8. (a) Tlocrt i lzgied kucs u DonjojDoiini

obliznje Gomje Doline, koja pripada panonskoj Umfield kulturi, a nastanjena je od dvanaestog stoljeca. Mozda su klimatske promjene prouzrocile napustanje tog naselja, a neki od stanovnika mozda su se preselili, da bi se nastanili na sojenickom naselju uz rub rijeke. Ali, tek se krajem sedmog stoljeca to sasvim beznacajno naselje uz rijeku preobrazilo u znacajno srediste trgovine za sjeverozapadni Balkan, oznaceno pojavom egzoticnih predmeta iz tako udaljenih kultura, kao sto je Grcka i sjevema Italija. Bez sumnje, njegov je polozaj na glavnoj plovnoj rijeci doprinio tom uzletu, ali se uspon do istaknute trgovacke vaznosti moze vjerojatno objasniti pojavom uveliko obogacene vladajuce klase na zapadu u Sloveniji i na istoku i jugoistoku na podrucju Glasinca. Da li je iii nije Donja Dolina i sarna bila srediste jedne od tih novih sila, tesko je reci, osobito zbog njene relativne izoliranosti. S druge strane, prisutnost dobro naoruzanih ratnika u njenoj zajednici moze naznaciti izvjestan stupanj neovisnosti. Iako Donja Dolina nije napustena sve do rimskih vremena, njena trgovacka

.V-.~VQf7.~O' Vv VQ'Q tJ II A A
6.'Vb-<t4,c

.::tGC''''

o
..

§~ ~~ r;E~

!)J

Siika8. (b) Zenski grob u Danjaj Doluu s uvccanim predmetima

66

67

vaznost nestala je, izgleda, isto tako brzo kako se i pojavila, za vrijeme cetvrtog stoljeca, kada su mnoge promjene, ukljucujuci i keltske seobe, poremetile trgovacke obrasce na daljinu, koji su se vee bili uspostavili oko dva stoljeca." U Sanskom Mostu pronadene su kuce s ognjistima uzduz rijeke Sane. Nasle su se i okrugle peci zajedno s predmetima za taljenje i kovanje zeljeza, sto je bjelodano bila glavna djelatnost u naselju. Obliznje "ravno" groblje sadrzavalo je kostume grobove i zare sa spaijenim ostacima, ove posljednje vjerojatno kasnijeg datuma, s nekoliko poredanih grobova prekrivenih kamenjem. Keramiku, slicnu onoj u Donjoj Dolini, cine salice s jednom iii dvije rucke i zdjele, ali kasnije zare za spaljene ostatke, velike i bikonicne, slicne su onima u grobljima dalje na zapad oko Bihaca u dolini Une. Nakit iz grobova u Sanskom Mostu mjesavina su, izgleda, slovenskog tipa (fibule, pojasne kopce i narukvice), i zapadno bosanskih (japodskih) tipova (pribadace, broncani diskovi, ceone trake te ukrasena broncana dugmad). Oruzje otkriveno u Sanskom Mostu cine zeljezna koplja i jednosjekli kratki macevi. Pronadeni su, takoder, dvosjekli grcki mac i dva para knemida, takoder uvezeni. Vecina grobova potjece iz petog i cetvrtog stoljeca i, uzeta kao cjelina, materijalna kultura odrazava, izgleda, grupu lokalnog podrijetla, iako oponasaju neke slovenske oblike. Za pretpostavku 0 dolasku novih ljudi sa sjevera uzeta je promjena u pogrebnom obredu - od inhumacije u kremaciju, slicna onoj koja se primijetila u Glasincu i na drugim mjestima." Znacajno otkrice bilo je groblje uz brdsku utvrdu Kaptol blizu Pozege, u dolini okruzenoj niskim brdima, u podrucju Slavonije izrnedu srednjeg i donjeg toka Drave i Save. Pronadeni su tumuli iz ranog zeljeznog doba sa kamenom sobom u kojoj se nalazilo do pet grobova sa spaljenim ostacima u zarama ili bez njih. Uglacana cma keramika, uglavnom u bikonicnim oblicima, ima urezane geometrijske ukrase s dodacima, kao sto su glave zivotinja. Pored zeljeznih kopalja i borbenih sjekira nasle su se

uvezene kacige, korintski tip i rana verzija "grcko-ilirske" kacige, kao i par knemida, za koje se moze pretpostaviti da su dosli na to nalaziste preko Donje Deline, jer postoji uska slicnost u materijalu sa ta dva nalazista. Kaptolski grobovi pripadaju postojanoj lokaInoj ratnickoj eliti iz sestog stoljeca, slicno onima na podrucju Glasinca, iako su ovdje konji bili vazniji, ako je suditi po nalazima konjskih zvala i druge opreme otkrivenih u grobnicama." Istocno od kaptolske grupe, prepoznata je veca zajednica iz ranog zeljeznog doba u podrucju 'oko usca Drave i Save, ukljucujuci i predio Srijema, sjevemu Srbiju i banatsku ravnicu preko Dunava u podrucju Vojvodine. Ta je grupa, izgleda, bila povezana s basarapskom, imenovanom po nalazistu na Dunavu blizu Calafata u jugoistocnoj Rumunjskoj, cija se osobita keramika pojavljuje u mnogim naseljima unutar navedenog podrucja. Najznacajniji nalazi potjecu sa dva veca brezuljka-utvrde koje su istrazene: Bosut, blizu Save zapadno od Sremske Mitrovice blizu usca rijeke Bosut, i Gomolove, veceg naselja nalik na "tel", takodel' na lijevoj obali Save, nekoliko milja nizvodno od Mitrovice. Velika iskopavanja tu su otkrila dugo koristena naselja nastala oko ~sredine osmog stoljeca s velikim kucama koje sadrze oltare od pecene gline. Mozda je nekada postojala uska veza izmedu bosut-gomolovske i basa-rapske grupe, ali izgleda da se do sestog stoljeca smanjila, kada lokalna obiljezja u keramici postaju prepoznatljiva. Materijalna kultura tih naselja bilaje sasvim drugacija od zajednica koje predstavljaju velika groblja sa zarama oko Dalja, blizu usca Drave, koja su kasniji nastavak kulture Umfield s prijelaza iz broncanog u zeljezno doba, iako nijedno od tih naselja jos nije istrazeno. U tom je kraju, izgleda, iznenadna i siroka rasprostranjenost broncane konjske orme iz kasnog osmog i sedmog stoljeca bila protumacena kao dokaz za invaziju grupa konjanika iz pravca Cmog mora i juzne Rusije, takozvanih TrakoKimerana. Sve se vise, izgleda, sumnja u stvamost te invazije i neki strucnjaci sada vise vole jednostavnija objasnjenja: da je
Vejvoda i Mirnik 1'171, 1'173 (Kaptol), Vinski-Gasparini !978.

25 26

Donja Dolina: Truhelka 1'104 i 1'10'1,Marie 1964a. Fiala Itlyy (Sanski Most), Marie lY71b (Vis, Drventa).
27

68

69

sirenjem upotrebe zeljeza doslo do povecanja upotrebe konja u

ravnicama."
Daleko najveca kolicina materijalnih dokaza za rano zeIjezno doba u ilirskim krajevima dolazi sa sjeverozapada, iz zapadne Hrvatske ukljucujuci sjevemi Jadran i istarski poluotok, te Slovenije u sjeverozapadnim Alpama. U Ravnim Kotarima oko Zadra na Jadranu, izrnedu rijeka Krke i Zrmanje otkriveno je u grobljima i naseljima izobilje materijalne kulture povijesnih Libuma. Naselja ukljucuju nalazista na vrhu brezuljka, kao sto su Radovin i Bribir, koji su, kao i ostali koje treba jos istraziti, bili kasnije utvrdeni zidovima od pritesanog kamena, a u rimsko doba bili su formalno ustrojeni kao samoupravni gradovi. Druga nalazista na obali, poput Zadra i Nina, takoder ce se kasnije razviti u rimske gradove. Za naselja Radovin i Nin utvrdeno je da imaju kamene obrambene zidove i kuce od kamena, poredane u redovirna usporedno s bedemima i sa sredisnjim otvorenim prostorom. Inhumacija je, izgleda, bila najuobicajeniji pogrebni obred s kosturima postavljenim u zgrcenorn polozaju u grobovima koji su katkada obrubljeni kamenim plocama. Velike keramicke posude cesto su se upotrebljavale za pokapanje djece. Vecina grobova bila je na "ravnim" grobljima, ali je zabiljezeno i nekoliko tumula, od kojih su neki sadrzavali nekoliko grobova. U usporedbi s drugim grupama, Libumska keramika relativno je malo poznata, jer se rijetko nalazi u grobovima. Postoje odredene kolicine uvezene robe, ukljucujuci daunijske iz juzne Italije, nesto helenisticke i male kolicine klasicne grcke. Glavne nalaze predstavlja nakit, na temelju cega je Batovic mogao ustvrditi razvijenu kronologiju za libumsku materijalnu kulturu. Nasuprot, oruzje je gotovo nepoznato, osim nekih broncanih dvosjeklih maceva 1Z osmog stoIjeca iz Nina. Izgleda da postoji kontinuitet sest glavnih faza razvoja od devetog stoljeca do rimskog doba."
Brukner 1971, Tasic 1972 (Gornolova), Medovic 1978 (kronologija), Tasic 19S5 (ernicki idenriteti). 29 Liburni: Batovic 1965, 1976b, 1970 (Nin), 1968, 197 I b (Radovin), 19S0b (Bribir), 1976c (jadranske veze), Cus-Rukonit 1980-1 .(Osor).
28

Iza velebitskih planina uzduz obale izmedu Libumije i Istre, visoka ravnica Like pokazala se izuzetno bogatom nalazima iz zeljeznog doba, za koje se moze smatrati da predstav ljaju materijalnu kulturu povijesnih Japoda. Nekoliko vecih groblja, osobito ona u Prozoru i Kompolju, dala su mnoge nalaze, dok su nekoliko naselja (Vrebac i Mali Obljaj), zajedno sa pecinskirn nalazistima utvrdeni i djelomice istrazeni. Brezuljci-utvrde bili su zasticeni zidinama od kamenih blokova i od zemlje i sadrzavali su pravokutne knee. Postoje kako "ravna", tako i groblja tumula, a ova prva su cesca s kosturima, polozenim u grobove obrubljene kamenjem. Kremacija se vee sirila u taj kraj u osmom stoljecu, a do cetvrtog postala je prevladavajuci obred, kako sa zarama, tako i bez njih. Kronologija japodske materijalne kulture, kao i u slucaju njihovih libumskih susjeda na jugu, zasnovana je na nakitu, prije nego na keramici. Izgleda da su dodiri zajednica iz Like s Jadranom prelazili preko Liburna, ali kada se njihova moe smanjila, mozda su postali blizi dodiri sa sjevemom Italijom. Do tog vremena licki Japodi bjelodano su se prebacili preko Velebita da bi kontrolirali obalu izmedu Zrmanje i Istre. U cetvrtcm stoIjecu su se ocito prosirili prema sjeveru da bi zavladali podrucjem Vinice u Donjoj Carnioli - Dolenjska. Na istoku dolina Une oko Bihaca dosla je pod japodsku kontrolu u petom stoljecu. Neki rani grobovi iz osmog i sedmog stoljeca pokazuju blize usporedbe s gmpama dalje na istok u Bosni i Hercegovini, ali krajem petog stoljeca grobovi u vecirn grobljima u Jezerinama, Golubicu i Ribicu, u stalnoj upotrebi sve do rimskog razdoblja, pokazuju kulturno jedinstvo s Likom. Krajem cetvrtog stoljeca, one sto se s razumnom sizurnoscu moze utvrditi, jest da je materijalna kultura povijesnih Ja~oda postala jedna od glavnih grupa na zapadnom Balkanu, prostiruci se od rijeke Zrmanje na jugu do Kupe na sjeveru i od Jadrana do doline Une.:"

30 Japodi: Drechslcr-Bizic 1975b, 19511(Vrebac), 1961, 1966, 1971 (Kompolje), 1972-3 (Prozor), 1975.. (Osik-Gospic), Marie 1971a (dolina Une), 1975a (istocna grunica), ~a(hmsky 1895 (Jezerine), Rudimsky et ul. 1897 (Ripac), Raunig 1971it (Golubic ), 19X()-1(Ripac).

70

71

Dolina Krke oko Novog Mesta, u Sloveniji poznata kao Dolenska (prije Donja Camiola - Kranjska), podrucje je izuzetno bogate .materijalne kulture ranog zeljeznog doba, a ima svoje posebno obiljezje, Kasnije se Dolenjska, izgleda, prosirila prema zapadu u kraj Gomje Camiole - Gorenjska oko Ljubljane. Glavno naselje na tom podrucju, jedino koje je dosad otkopano, lezi u Sticni u brdima izmedu Novog Mesta i Ljubljane i bilo je stalno nastanjeno od osmog stoljeca do rimskog razdoblja. Povrsina od oko 800 za 400 metara ogradena je zidom u nekoliko faza izgradenim od neklesanih vapnenackih blokova (do 3 za 1,5 m) i sa zemljom i malim kamenjem izmedu, iza cega stoji zemljani bedem. Prvobitni obrambeni bedemi Sticne bili su kasnije u petom i sestom stoljecu preoblikovani. U vrijeme kada se uspostavljalo naselje Sticna, javljaju se i grobovi pod tumulima, koji zamjenjuju groblja umfieldske kulture od desetog do osmog stoljeca. Danas se mnogo raspravlja 0 tome sto predstavlja ta promjena. U sedmom i sestom stoljecu pojavljuju se veliki tumuli s inhumiranim pokojnicima radijalno rasp oredenim oko praznog sredista, ogradeni kamenim plocama ili u drvenim kovcezima iIi jednostavno polozeni na zemlju. Slicnost izmedu tih grobova i onih u Bosni i Makedoniji poduprla je hipotezu 0 seobi u Camiolu (Kranjska) s jugoistoka, sto je bilo povezano s eksploatacijom mineral a kojima obiluje to podrucje. Inhumirani grobovi su vecim dijelom ograniceni na dolenjski kraj. Izgleda da postoji cvrsto uvjerenje da su to doseljenici iz Bosne, ali nazalost postoji isuvise mnogo praznina u arheoloskim podacima podrucja koje se istrazuje, ada bi se ista mogio sa sigurnoscu tvrditi." Rana keramika Dolenjske grupe ubrzo se oslobada umfieldske tradicije, kako se pocinju pojavljivati novi oblici na postamentima. Zatim je uslijedila moda oponasanja metalnih posuda, s okomitim i vodoravnim rebrima. Uvezena keramika iz venetske sjeveroistocne Italije takoder je doprla do tog podrucja,
31 Dolenjska grupa (Donja Carniola): Archeoloska najdixca Slovenije (inventar i karta Iokalitetu ), Frey 1966, Gabrovcc 1964-5, 1966a. Dular 19!Q (loncariju), 19!D (Crnomelj), Frey i Gabrovec 1969. Gabrovec, Frey i Folriny 1970, Gabrovec 1975 (Sticna), Wells 197X (Sticna), 19l\O (Magdalenska gora), Knez 1978, 19S0b (Novo Mesto), Pus 1982-3 (Ljubljana). Pahic 1973 (slovenska Drava).

zajedno s robom iz Apulije i Grcke (Atika), Od kasnog sedmog stoljeca dolenjska kultura odlikuje se obiljem metalnih posuda, ukljucujuci kablice, situle (kablice za vodu za ritual ispijanja vina), kotlove, vrceve s poklopcem itd. Mnogo je od tih metalnih radova proizvedeno na domacem tlu, zadovoljavajuci vel ike zahtjeve vladajuce klase. Ukrasavanje metalnih posuda i drugih predmeta razvilo se u znacajnu zbirku stilova, poznatih danas kao umjetnost Situla, koja je dosegla svoj puni razvoj u Dolenjskoj u petom stoljecu, kada se u grobovima pojavljuju brojni primjeri situla s figuralnim ukrasima. Izgleda da podrijetlo stila umjetnosti Situla lezi dalje na zapadu medu Venetima, gdje su najraniji primjeri datirani u kasno sedmo stoljece. Moguce je preseljenje radionica iz tog podrucja u Dolenjskoj do kojega je doslo zbog promjena u sjevemoj Italiji. Ovdje je glad za tradicionalnom modom za motivima na metalnim posudama ustupala mjesto ukusu za profinjenijim i elegantnijim proizvodima Grka i Etruscana. Stari stil mozda je pogodovao vladarima u Dolenjskoj, direktan, jednostavan i jasan u odrazavanju njihova nacina zivota. Ako su radionice otkrivene u takvim mjestima kao sto su Vace, Magdalenska Gora i Novo Mesto bile radionice zanatlija obucenih kod Veneta, onda je ono, sto je mozda bio slucajan poduhvat, postao velik uspjeh. Stil Situla postaje istaknuto obiljezje dolenjske kulture (vidi sliku 9), koju prepoznajemo medu raznovrsnim metalnim predmetima: osobito na pojasnim kopcama, koricama maceva, brosevima i privjescima. Velike kolicine oruzja i nesto oklopa takoder su osobine dolenjske kulture. Najcesca sukoplja i sjekire s rupom, a ima i nekoliko lukovaI strijela. Kacige se nalaze u grobovima u razdoblju od osmog do cetvrtog stoljeca. U sedmom stoljecu pojavljuju se razne lokalne varijante kaciga u obliku zdjela, napravljene od koze, ojacane broncanim cavlima. One su kasnije zamijenjene italskim oblicima, napravljenim od komada bronce skovanih zajedno, zamijenjenim kasnije tipom dvostrukog sljemena. U petom se stoljecu pojavljuje mnogo trajniji tip italske kacige nazvane po nalazistu u Negauu (sada Negova), na rijeci

72

73

Slika 9. (a) Grobni hwnak u Slicni u Slovenljj; Iskopavsnja 1964. Slika 9. (b) Prizori ne situli iz Va(,~a

Muri blizu Gomje Radgone u sjeveroistocnoj Sloveniji, koji su bili dugo vremena u upotrebi na sirokom podrucju. Primjeri broncanog oklopa za tijelo nadeni u grobovima u Sticni i Novom Mestu bili su uvezeni i datiraju se u kasno sedmo stoljece. Ukrasena konjska orma takoder je cesta u Dolenjskoj s primjerima ostruga koje se pojavljuju u petom stoljecu." Postojeca kronologija i analiza dolenjske kulture i njenih izdanaka uvelike je zasnovana na radu arheologa Gabrovca. Prema toj shemi, prva faza, koja traje od sredine osmog stoljeca do sredine sedmog stoljeca.oznacena je podudarnoscu obrade zeljeza i grobova tumula s keramikom i nakitom domacih oblika. Od sedmog

do cetvrtog stoljeca povecava se italski utjecaj, a domaca ratnicka elita pokazuje sve vece materijalno blagostanje koje odrazava sirenje njene moci nad susjednim zajednicama. Na vrhuncu njihova blagostanja, u petom stoljecu, vojnicka uloga postaje manje istaknuta u korist prikaza elite, koja se odaje uzicima na podlozi cvrstog politickog uspona. To se posebice zakljucilo na temelju uocenih promjena u umjetnosti Situla, gdje teme bitaka i ratnici ustupaju mjesto uzicima lova i ugodnim zabavama, kao sto su banketi, muzicki i atletski festivali. Zlatno doba ubrzo je proslo i za vrijeme ranog cervrtog stoljeca nastala su velika groblja s ratnickim grobovima, ali zakljucuje se da su krajem cetvrtog stoljeca to podrucje osvojili Kelti i na njemu se nastanili."
Dolenjska povijest: Frey 19XX, Terzan ]9XS.
j

Gabrovec 1971 (kronologija), Gabrovec ]973, Petru 1973, Mason

Urnjetnost Situla: Knez 1976, 19XOa,19X3.

74

75

Siika 9. (c) Broncsni poklopac situle iz Sticne

Brdovito podrucje koje se siri prema jugozapadu od Donje Camiole prema Istri, poznato kao Notranjska (unutrasnja Carniola), dalo je nekoliko vaznih nalazista iz zeljeznog doba, osobito pecinsko svetiste u Skocjanu (Sv. Kanzian), iako nijedno nalaziste nije jos pruzilo dokaze za stalno naselje od Hallstatta (rano zeljezno doba) do La Tenea (kasno zeljezno doba). U ostavi metala i ravnom groblju u Skocjanu nalaze se fibule, zdjele, kacige i koplja, koja u izvjesnom pogledu slice onima iz Dolenjske i iz Sv. Luc2je. Slicni nalazi takoder su pronadeni u grobljima u Socerbu i Stanjelu. Naselje na vrhu brda u Smihelu ima tri pripadajuca ravna groblja, jedno iz osmog-sedmog stoljeca, dok druga imaju uglavnom grobove iz cetvrtog stoljeca, Materijal iz groblja u Kriznoj gori, iz osmog-sedmog stoljeca, razlikuje se od onoga u ostaloj Notranjskoj i ima izvjesnih

slicnosti s lickom grupom, dok cinjenica da trecina grobova sadrzi kosture predstavlja, izgleda, jos jednu naznaku povezanosti sa zajednicama dalje prema jugu. Pretpostavlja se da su promjene u grobljima na tom podrucju poslije sedmog stoljeca bile prouzrocene prevlascu dolenjske grupe. Slicno se moze reci da je ponovna pojava domace neovisnosti, nakon pada moci dolenjske grupe, znacila ponovnu pojavu vecih groblja u cetvrtom stoljecu." Zajednice zeljeznog doba na istarskom poluotoku na vrhu Jadrana poznate su po nekoliko nalazista, gdje nalazi govore da se ovdje oblikovala jedinstvena kultuma grupa u cetvrtom stoljecu. Njena tipicna utvrdena naselja na vrhovima brda pocela su se graditi vee u broncano doba. Ti castellieri, kako ih u lstri zovu, cesto okruzuju dva ili tri vrha, s jednim ili sa vise bedema na stranama koje nisu prirodno zasticene. Razlikuju se uvelike po polozaju i po fizickim obiljezjima: neke su uz more, a neke na visini do oko 700 metara; neke imaju povrsinu od nekoliko stotina cervomih metara, a neke tvore kompleks od nekoliko cetvomih kilometara. Sadrzavale su pravokutne kuce od drva i gline. Pokapanje se odvijalo na ravnim grobljima uz kremaciju, u zarama, ali nekada bez njih, u kamenom oivicenu grobu koji je katkada bio pokriven. Ogradne suhozidine odredivale su obiteljske cestice zemlje namijenjene za grobove. Mrtvi su se kremirali s odjecorn i nakitom na sebi. Rijetki su grobovi s kosturima. Posebno obiljezje istarske materijalne kulture jesu reljefi i skulpture iz Nezakcija na istocnoj obali. Tu jedan knezevski grob nagovjestava da su prethodnici kraljeva, koji su tamo vladali u tree em i drugom stoljecu, vee u petom imali viast u rukama. Treba jos mnogo toga da bi se razumjela istarska kultura zeljeznog doba, a objavljivanje nekih od vecih arheoloskih zbirki pomoci ce u tom pogledu. Malo je sumnje da je ono sto je u osnovi bilo proizvod domace evolucije za vrijeme nekoliko stoljeca, bitno izmijenjeno italskim utjecajem od sestog do cetvrtog stoljeca. Podrijetlo nekih elemenata mozda lezi u utjecaju panonske umfieldske kuIture na domace grupe iz broncanog doba, od kojih neka obiljezja, osobito izgled

J4

Notranjska grupa: Gustin 1973 (kronologija),

Urleb 1973 (Krizna gora),

76

77

grobova, keramicki ukrasi te nedostatak fibula, traju sve do prvih italskih utjecaja. Kao posljedica svega toga, Istra je postala dio jednoobraznijeg kompleksa oko Jadrana, pod italskom prevlascu, koji je ukljucivao Libumiju i Liku.35 U alpskoj dolini rijeke Soce ili Isonzo nekoliko velikih nekropola, ukljucujuci i Sv. Luciju, ima vise od 7000 grobova, a zajedno cine posebnu grupu.Ona pripadaju stanovnicima u naseIjima na vrhu brda, a 0 njima se jos uvijek malo zna. Grobovi su bili obrubljeni i prekriveni kamenim plocama i sadrzavali su kremirane ostatke umrlih, koji su nosili odjecu i nakit. Grobovi sadrze keramiku, metaine posude i nakit, ali nemaju oruzja. Socanska grupa tvorila je, izgleda, Iokalnu kulturu, ponesto izoliranu u jugozapadnim Aipama, a ona se radikalno izmijenila italskim utjecajem tijekom sedmog stoljeca. Izgleda da je taj razvoj bio povezan s uspostavom udaljenih trgovackih putova izmedu Mediterana i Balkana. Sv. Lucija lezi na glavnom raskrizju tih pravaca i tu je doslo do daleko najvece koncentracije grobova. Italska roba nije sarno bila omiljena na istoku, vee se tame vrlo vjerojatno i proizvodila. Razvijalo se novo gospodarstvo s naglaskom na trgovinu i zanate. Stanovnistvo se sve vise okuplja u nekoliko velikih sredista, kao sto su Sv. Lucija i Kobarid, dok su druga mjesta, poput Tolmina, gdje su pronadene pravokutne kuce na kamenim temeljima, bila napustena. Uloga Sv. Lucije, kao sredista bogatih trgovaca, povecavala se za vrijeme kasnog sestog i petog stoljeca, razdoblja kojemu pripadaju najbogatiji grobovi na tom podrucju. U isto vrijeme, raznovrsni predmeti, pronadeni u skoro istovremenim grobovima u nekropoli, govore, mozda, 0 ekonomskom raslojavanju unutar stanovnistva, s bog atom manjinom medu mnostvom siromasnih. Politicke promjene u cetvrtom stoljecu bjelodano su poremetile trgovacke mreze 0 Kojima je ovisilo naselje njegovo blagostanje."
35

Ovo poglavlje opisalo je ukratko 20 ili nesto vise grupa, definiranih materijalnim ostacima, koje su zauzimale ilirske zemlje za vrijeme ranog zeljeznog doba (osmo do cetvrto stoljece). Iz navedenoga se ne moze razabrati osnova zajasna odredenja Ilira, bilo kao kompaktne cjeline preko arheoloskih dokaza, iIi preko bilo kakve dosljednosti u ritualnim iIi svakodnevnim obicajima medu vise razlicitih kultumih grupa. U isto vrijeme mogu se izvuci neki zakljucci u pogledu podrijetla i razvoja. Nekoliko grupa, osobito one u Istri, Liburniji, sjevemoj i juznoj Srbiji, sredisnjoj Bosni i Dalmaciji, vee su se bile oblikovale prije pocetka tog razdoblja, ali je prosperitet u rano zeljezno doba unio nestabilnost u tradicionalnu mrezu drustvenih odnosa i pad se nazirao vee prije kraja sedmog stoljeca. Pojavile su se nove grupe, osobito one na Glasincu i u Dolenjskoj (donja Carniola), koje su preko iskoristavanja kvalitete zeljeza sakupile bogatstvo u stoci, stvorile utvrdena naselja. Njihove elite prepoznaju se po grobovima bogatim oruzjem i nakitom i koja sadrze uvoz iz Italije i Grcke. Novi vladari podrzavali su trgovinu na daljinu sa sjedistima u mjestima, kao sto su to Donja Dolina i Sv. Lucija. U grobnim humcima mozemo sada prepoznati rastucu prevlast mocnih poglavica s njihovim naoruzanim sijedbenicima, kao sto su oni u Glasincu (Ilijak i Osovo) i Dolenjskoj (Sticna i Novo Mesto). Do petog stoljeca, moe tih vladara, utemeljena na plemenskoj povezanosti, dostigla je vrhunac, ali je u sljedecem stoljecu doslo do pada, buduci da su novi obIici sredisnje vlasti koji su se razvili u susjednim zemljama, uzrokovali pad plemenskih struktura.

Isrra: Bacic 1970 (utvrde),

Kucar 1979 (berumsko

groblje),

Socanska grupa (Isonzo): 1984-5 (Sv. Lucija), Svoljsak dokazi).
36

kacige).

Gabrovec i Svoljsak 1983, Terzan, Lo Schiavo 1976 (Most na Soci), 1973 (Tolmin), Bartosiwicz

Mladin 1974 (broncane ..
I

posude i
v

Trampuz-OreI 1985 (faunalni

78

79

3

ILIRSKI

NAZIVI

Ilirski fezik' Iako, osim imena, nista od njega nije prezivjelo, ilirski jezik igrao je vidnu ulogu u nekoliko teorija u pogledu sirenja indo-europskih jezika u Europu. U kasnom devetnaestom stoljecu imena osoba i mjesta, koje su zabiljezili anticki pisani izvori, kao i ona na natpisima, uvjerila su neke znanstvenike da su oni. koji su govorili ilirskim jezikom, bili nekada rasireni po srednjoj i istocnoj Europi, Balkanskom poluotoku, Maloj Aziji i jugoistocnoj Italiji. U ranom dvadesetom stoljecu pouzdano se smatralo da je ilirski jezik glavni temelj indoeuropskog, iz kojega su se kasnije razvile cijele obitelji europskih jezika. Teorije takve vrste cvjetale su u vremenu u kojemu su arheolozi uzivali vece samopouzdanje. Vecina je bila voljna prihvatiti misljenje da je pojava novoga jezika nekako povezana sa seobom cijelih zajednica, sto se najbolje ilustrira povijesno dokumentiranirn seobama Kelta izrnedu petog i treceg stoljeca pr. Kr., kao i s barbarskim najezdama na Rimsko carstvo izrnedu treceg i sestog stoljeca po. Kr. Mnogi ios uvijek smatraju da je moguce otkriti tragove najezda Indoeuropljana u materijalnoj kulturi ovog iii onog podrucja. Sto se tice Balkana, vee nekoliko desetljeca vazi teorija da su seobe novih naroda u Europu iz pravca Azije oko pocetka broncnog doba (prije 2000. pr. Kr.) oznacile dolazak i
1

sirenje nosioea indoeuropskog jezika. Ozbiljni problemi se pojavljuju s tom i slicnim teorijama kada se pocne ispitivati proees evolueije i komadanja koji je proizveo povijesno potvrdene jezike Balkana unutar razdoblja od sarno tisucu godina. 0 tom pitanju raspravlja se nedavno u potieajnoj i izazovnoj knjizi Colina Renfrewa (1987). Iako je tesko izbjeci dojmove 0 najezdama i migraeijama u raspravi 0 ilirskom jeziku i njegovu podrijetlu, postoje jasni znaei da stari poznati krajobraz europske lingvisticke i arheoloske evolucije postaje ogoljen, gubi pouzdanost u obima predmetima. Na ovom stupnju moze biti korisno povuci graniee ilirske zemlje onako kako su oznacene onomastickim dokazima, to jest imenima osoba, ljudi i mjesta zabiljezenim u grckim i rimskim izvorima, kao sto ih je izlozio I. I. Russu (1969). Juzna graniea pocinje na obali sredisnje Albanije i prolazi na kopno u bivsu Jugoslaviju da bi ukljucila Jezersko podrucje, skopski bazen i predio Kosovo-Metohija, Zatim ona okrece prema sjeveru, da bi slijedila ertu zapadno od rijeke Morave do blizine Beograda na Dunavu. Na sjeveru obuhvacene su doline Save i Drave te predjeli sjevemo od Drave koji se sire u praveu jezera Balaton u zapadnoj Madarskoj. Odatle erta polazi prema jugozapadu, zaobilazeci jugoistocne Alpe, da bi se srela s Jadranom u Istri. Naposljetku obuhvacene su anticke regije Kalabrije i Apulije u jugoistocnoj Italiji. Pored rasirenosti ilirskih osobnih imena i imena mjesta, mesapski jezik, zabiljezen na vise od 300 natpisa u izvjesnom pogledu slican je balkanskom ilirskom. Ta veza odrazava se i u materijalnoj kulturi obje obale na juznom Jadranu. Arheolozi su zakljucili da je postojala faza ilirske migraeije u Italiju rano u prvom mileniju pr. Kr., ne sarno na jug vee i sjevemije iz Libumije u Picenum. Obazrivije stajaliste govori da se razvila bitna razlika izmedu dva jezika do povijesnih vremena, iako se je mesapski, mozda, razvio kao grana ilirskog, iii radije "predilirskog". Iz tog razloga problem mesapskog jezika bolje je

0 ilirskom jeziku, irnenirna i etirnologiji: Crossland 19X2, Polorne 19t;2, Russu 1969, Sase! J'J77a, Rendic-Miocevic 1956, Katie;" 1976a, 1'J76b, 19XO,1984,

80

81

razmatrati kao odvojen entitet unutar ranih jezika Italije, prije nego kao produzetak balkanske ilirske provincije.i Grci su imali rijec za govorenje ilirskim (illUlizien) i priznavali su ga kao jezik, razlicit od grckog. Kao sto je sacuvano u Strabonovoj Geografiji, grcka tradicija prepoznavala je Hire kao narod (ethnos), razlicit od Makedonaca i Tracana, kao i od Grka. S druge strane, grcki izvori su sve sarno ne jasni, kada je u pitanju razlika izmedu Ilira i stanovnika Epira: "Epirski" kao politicki ili etnicki izraz nije bjelodano bio u upotrebi prije cetvrtog stoljeca pr. Kr., a fraza "epirski narodi" znaci sarno "narodi na kopnu", to jest videni s otoka Korkire, gdje su se Grei najprije naselili u tom podrucju. Jos se ne moze utvrditi da su postojali narodi na sjeverozapadu kopnene Grcke, koji su govorili jezikom koji nije bio ni ilirski, ni grcki. Kada Strabon spominje "bilingvalni" narod iza planinskog zapada Makedonije, pretpostavka je da su jezici koji su se tame govorili bili grcki i ilirski. Anticki pisei ne govore nam gotovo nista 0 ilirskom jeziku, iako nema sumnje da se on nastavia govoriti dobrano u rimskom razdoblju. Oni navode nekoliko autenticnih ilirskih rijeci, osobito "rhinos" za "maglu'', "sabaius" ili "sabaia", domaca verzija piva i "sybina" za lovacko koplje. Proucavanja ilirskog jezika moraju i dalje ovisiti 0 velikom broju atributivih imena, plemenskih, osobnih i zemljopisnih, sacuvanima u antickim knjizevnim i epigrafskim izvorima.' Novija proucavanja ilirskih imena zapocela su stvaranjem kataloga zemljopisnih (1925) i osobnih (1929) imena koja je sakupio H. Krahe, a prema modelu rjecnika keltskih imena sto ga je sastavio Alfred Holder (1896-1914). Njih su slijedile studije 0 ilirskim imenima Krahea (1955-8), Antona Mayera (1957-59) i 1. 1. Russua (1969). Nova era pocela je analizom venetskih imena Jurgena Untermanna (1961), koji je odredio drugaciji lingvisticki identitet venetskih ljudi. Taj pionirski rad na domacem odredenju oponasale su, najcesce uspjesno, kasnije studije imena drugih ilir0 granicama !lira: Marie 1964b, Degmedzic 1967 (arheoloski i knjizevni dokazi), Katicic 1977a (Panonci), Ilievski 1975 (Grcka), Suit 1967a (Istra), Simone 1972. 1976 (Mesapski ), 1986, Pisani 1976, Marin 1977 (!liri u Italiji). ) Crossland 1982.
2

skih grupa. Katalog i analiza osobnih imena iz rimske provincije Dalmacije, sto ih je napisao Geza Alfoldy (1964, 1965 i 1969) ostaju temeljni radovi i mogu se usporediti s djelima Andrasa M6esya 0 Panoniji (1959) i Meziji Superior (1970). Duje Rendic-Miocevic objavio je nekoliko studija imena iz podrucja Delmata, na srednjem Jadranu oko Splita, osobito sa lokalnog sredista u Rideru (Danilo) blizu Sibenika. a Fanuli Papazoglu (1978) dugujemo vrijedno istrazivanje etnickih osobitosti Dardanaea prema sacuvanim imenima. Mozda su najznacajniji doprinos djela Radoslava Katicica. Slijedeci smjernice Untermannove studije venetskih imena, Katicic (1962. 1963) odredio je dvije "onomasticke provincije" medu Ilirima. Juzna provincija obuhvaca anticku Illyris u srednjoj i juznoj Albaniji, srediste ilirskog kraljevstva oko Skadarskog jezera i jadransku obalu sa zaledem do i iza doline Neretve. Srednja dalmatinsko-panonska provincija lezi dalje prema sjeveru i dosta je veca po povrsini, Na sjeverozapadu lezi venetska provincija, obuhvacajuci Liburne, istarski poluotok i predio Ljubljane u Sloveniji iza Julijskih Alpi, Dvije ilirske onomasticke provincije odredene su gotovo iskljucivo rasprostranjenoscu osobnih imena. Medu juznim "pravim" Ilirima javljaju se imena: Epikad, Temus (zensko ime), Geneije (na grckom Genthios), Pines (ili Pinnius), Monounije (zabiljezeno na novcima), Grabaei (plemensko irne), Verzo i Zanatis. Srednja dalmatinsko-panonska provincija pokazuje vecu raznolikost imena, od kojih ona karakteristicna za to podrucje jesu: Andes (m.) /Andia (2.), Baezus/Baezo, Bubant-Iettus, Paio, Panes, Panto (m.)/pantia (z), Pinsus, Plares, Sinus, Stataria, Stennas, Suttis i Vendo. Provineija koju odreduju ta imena obuhvaca jadransku obalu izmedu rijeka Titus (Krka) i Hippius (Cetina), zapadnu, sredisnju i juznu Bosnu, dolinu srednje i gomje Une i licku ravnieu. Na istoku obuhvaca, takoder predio (Sandzak) Novog Pazara i zapadnu Srbiju. Postoji izvjesno preklapanje izmedu te tri provincije (venetska i dvije ilirske). Tako je ime Bato ucestalo kako medu juznim Ilirirna, tako i na dalmatinskojobali, u zapadnoj i sredisnjoj Bosni i dalje na sjever u Panoniji. Verzo se javlja u Saloni, a i u
83

82

zapadnoj Bosni. Dio irnena ilirskog kralja Skerdilaida javljaju se u istocnoj Bosni kao Laidus, a medu Delmatima u Rideru kao Laedicalius i L(a)edietis. Slicno sredisnja provincija ukljucuje imena koja imaju siru disperziju: korijen od Aplis/Aplo javlja se i u Libumiji i u Istri, gdje je on dio imena Magaplinus. Ime Beusas, genitiv Beusantis, koje postoji medu Delmatima, usporedivalo se s mesapskim Bosat, s Buzetiusom medu Japodima i s panonskim Busio. Imena Daza, Dasius i Dazomenus povezivala su se s Dasmenus om u Panoniji i s Dazosom u juznoj Italiji. Znacenje tih vjerojatnih podudamosti tesko je odrediti: niti unutrasnje veze izmedu tri glavne ilirske onornasticke provincije, niti veze izmedu njih i drugih predjela ne naznacuju vise nego to, da su jezici kojima su govorili ljudi u ilirskim krajevima bili na neki nacin povezani, ako ne i posve zajednicki. Premda ih povijesni izvori prepoznaju kao odvojene, postojala je, bez sumnje, uska povezanost izmedu Libuma i Veneta, od distribucije specificnih imena s korijenom -hosti- u Hostiducis (genitiv), ili -vols/volt- u Volsetis (gen.), Volso, Volsonus, Voltimesis (gen.) i Voltis(s)a. lmena mjesta u ilirskim krajevima malo pridonose nasern poznavanju ilirskog jezika. Sufiks -ona, na primjer, Aenona (Nin), Blandona (juzna Liburnija), Emona (Ljubljana), Narona (Vid) , Scardona (Skradin blizu Sibenika). Salona (Solin blizu Splita), samo oznacavaju da su ilirska imena mjesta slijedila osnovnu indoeuropsku konfiguraciju. lndoeuropske karakteristike u tvorbi osobnih imena ukljucuju derivaciju zenskih imena na -on, na primjer, muski Aplis/Aplinis sa zen skim Aplo/Aplonis, iii s upotrebom prefiksa epi- u Epikad, razlicite derivacije na -nt i -menos u Dasant-, Dasmenos, i upotrebu brojeva kao osobnih imena, Tritonus/Tritano, Sestus /Sextus/Sesto. Naposljetku, mnogo se raspravljalo 0 utjecaju keltskog na ilirsku nomenklaturu, ali su pripisivanja pojedinih imena daleko od sigumog. Medu Japodima, imena Iaritus, Matera, Nonntio i Sinus pripisuju se keltskom utjecaju, kao i Sarnus, Sinus, Vepus medu Delmatima. Imena mjesta koja sadrze element -dunum, na primjer, Noviodunum

na Savi, Carrodunum na Dravi i Singidunum (Beograd) na Dunavu, predstavljaju dokaz za keltsko prodiranje u to podrucje." Znacajan dodatak riznici ilirskih imena dosao je sa nekropola u blizini grcke kolonije Dirahij (Durres-Drac), Mnogo stotina grobova imalo je svoje nadgrobne spomenike s ispisanim imenima jos uvijek na svom mjestu, jednostavne cilindricne stecke, ukrasene, a nekada i ne, jednostavnom kitom lovora i ispisane, vecinom na grckom, jednim jedinim imenom i patronimom umrlog. Medu imenima dosad poznatim nalaze se: Andena (z.), Antis'(z., dva primjera), Batina, Batouna, Boiken, Breigos, Brykos, Genthios, Dazzaios/Dazos (dva prirnjera) , Epe(n)tinus (iz mjesta Epetium, Stobrec uz more juzno od Splita), Epikad (deset
primjera), Epidamno, Zaimina, Isnthena, Koreta, Lydra, Mallika,

Monounios, Pladomenus, Plator (pet primjera), Platoura, Scodrina, Strabainos, Syrrnas, Syra, Sychos, Tadus, Tata, Teutaia (cetiri primjeraj/Temiteuta. Novi dodaci popisu su juznoilirska imena: Andena CAndia), Plaios/Plaianus/Plaia, a takoder Scodrina od ilirskog glavnog grada Skodra, pridjevni oblik koji se pojavljuje na lokalnom novcu. Poznata juznoilirska imena su: Genthi?s, Cillanus, Epikad, Laidas, Laidon i Teutaia, a ona nova na pOplSU su: Billena, Isnthena, Mallika i Strabainos.' S takvom velikom riznicom ilirskih imena moguce je razmatrati etimologije i veze s drugim indoeuropskim jezicima od kojih ima vise podataka. Tako izgleda opce prihvaceno da ime ilirske kraljice Teute iz treceg stoljeca pro Kr. potjece od teutana, sto znaci "kraljica". Slicno, Gencije, posljednji od ilirskih kraljeva, kojega su porazili Rimljani 168. pr. Kr., bio je povezan s imenicom, u svom latinskom obliku ge~s, gentis, sto znaci "klasa" ili "srodstvo" i primjereno je vodi takve gmpe. To su iznimke i jos se nisu pronasle zadovoljavajuce etimologije, cak ni za najodlicnija ilirska imena. Mnogo je teze pitanje kako se ilirski uklapa u porodicu indoeuropskih jezika. Kao cjelina ona se dijeli na zapadnu grupu
4

5

Polome 19X2. Toci 1965, 1970, 1976, 1986, Simone 1977.

84

85

(gennanski, venetski, ilirski, keltski, italski i grcki) i na istocnu grupu (balticki, slavenski, albanski, tracki, frigijski, annenski, iran ski i indijski). Razlika se utvrduje prema konsonantu "s" u ovoj grupi i "ch", "h", iIi "k" u drugoj, a dvije grupe se prepoznaju po rijecima za broj 100, centum u latinskom i sstem u staroiranskom, iako su naknadna otkrica dovela u sumnju takvu zemljopisnu odvojenost. Jedno objasnjenje ne pripisuje ovu razliku razdvajanju nekog lingvistickog obiteljskog stabla, vee mehanizmu promjene od "ks" u "s" u sredisnjem podrucju, dok stariji oblici ostaju nepromijenjeni na periferiji. U slucaju ilirskog problem se, izgleda, umnozava: ako, kao sto neki tvrde, ilirski pripada ne centum grupi vee satem grupi, zajednicka etimologija Gencija i gens mora se odbaciti. Ne postoje dokazi da ilirski u stvari pripada sstem grupi, ali tvrdnja da pripada, kljucna je za tvrdnju da suvremeni albanski potice iz ilirskog. Dosad se jos nije predlozila zadovoljavajuca shema za analizu ilirskih imena. Uobicajeno ime Bato mozda potjece iz istoga korijena kao latinski battuere, sto znaci "udariti'', ili je isto tako vjerojatno da potjece iz korijena * bha "reci" ili "kazati", 1atinski fad. Povezanost uobicajenog i1irskog imena Epikad i korijena *kad, sto znaci "izvanredan" iii "koji se dobro razvija" na sanskrtu i grckom, odricu oni koji su skloni pripisivati ilirskom satem podrijetlo, koje voli rijeci kao sto su "unistenje", "lisen necega", "brz, vatren" i "ostar, hrabar". Tesko je pronaci ikakav napredak u tvrdnjama te vrste. Dok se neki znanstvenici s mukom trude u smjestanju ilirskog u ovu ili onu grupu, postoje naznake da su neka neslaganja medu tim dvjema indoeuropskim grupama, koja su se nekada smatrala konacnirn, nastala ustvari u mnogo kasnijoj fazi razvoja jezika. Na kraju, najjaci dokaz za povezanost izmedu ilirskog i albanskog mora biti nekoliko direktnih podudamosti u rjecnickom blagu, koja se cesto navode."

Ilirska imena Daljnja izdvajanja ilirskih onomastickih provincija, koja je predlozio Geza Alfoldy za podrucje koje je ukljuceno u kasniju rimsku provinciju Dalmaciju, obuhvacaju vecinu povijesnih ilirskih krajeva. Odredio je pet glavnih grupa: (1) "pravi" Iliri juzno od rijeke Neretve i prosirujuci se juzno od provineijske granice s Makedonijom na rijeci Drimu da bi ukljucili lllyris sjeveme i sredisnje Albanije; (2) brojni Delmati, po kojima je ta provineija dobila ime, koji su nastanjivali srednju jadransku obalu izmedu "pravih" Ilira i Liburna; (3) venetski Libumi na sjeverozapadnom Jadranu; (4) Japodi, koji su stanovali sjevemo od Delmata i iza Liburna, gdje imena otkrivaju mijesavinu venetskih, keltskih i ilirskih elemenata; i (5) panonske narode na sjeveru provincije, u Bosni. sjevemoj Cmoj Gori i zapadnoj Srbiji. Alfoldyeva poistovjecenja imena s tim grupama, od koji su neke bile poznate tek od vremena rimskog osvajanja, osporio je R. Katicic. On odbaeuje odvajanje panonske onomasticke provincije od provincije Delmatae, jer je broj irnena na kojima se one zasniva isuvise mali, dok ima mnogo toga zajednickoga u distribuciji imena medu njima. Isto tako dvoji se 0 Alfoldyevim poistovjecivanjima i tumacenjima keltskih imena medu Japodima i na istoku od panonske onomasticke provincije, Prema Katicicu, ucestalost keltskih osobnih imena u tim podrucjima manje je dokaz za mijesano "ilirsko-keltsko" doma~e stanovnistvo, ili za keltski element koji je prezivio nakon seoba lZ cetvrtoz stoljeca pr. Kr., koliko je to posljediea seoba u rimsko 7 doba povezanim s vojnom sluzbom 1 postupcima romamzacije, Tipicna imena medu (l) "pravim" Ilirima prema Alfoldyu su: Annaeus/Annaius, Epikad, Epidius, Pines, Plare(n)s, Tatta, Temeia, Zanatis i Ziraeus. Druga imena, manje poznata, ali koja takoder potjecu, po svoj prilici, 1Z tog podrucja su: Agi~s, Blodus, Boria, Glavus, Laedio, Laiscus, Madena, Posantio, Pravaius, Scerdis, Teuda, Zorata. Manja grupa pronadena na tom podrucju potjece, izgleda, iz sredisnje dalmatinske provincije:
b .., •. 7

6

Polorne 19X9.

191!2, Cirnochowski

1970. Za neke

ilirske

etirnologije,

Stanko

1987a-b.

1988a-b, Alfoldy 1904a, KatiCic 1964.

86

87

Bato, Dasius, Dazas, Ditus, Messor i Verzo. Nekoliko imena, koja su ucestala u gomjoj neretvanskoj dolini oko Konjica, su, izgleda, keltskog podrijetla: Boio, Bricussa, Iacus, Mallaius i Mascelio sto se cini da nalazi potvrdu u keltskom nacinu oblacenja na reljefnim nadgrobnim spomenicima. Alfoldy smatra da ta keltska komponenta proistjece, mozda, iz utjecaja keltskih seoba na podrucje ilirskih Autarijata, ali sada izgleda da oni nisu zivjeli tamo, vee nize prema jugu, izmedu "pravih Ilira" oko Skadarskog jezera i Dardanaea na Kosovu. Na cijelom tom podrucju imenska formula sastoji se od jednog osobnog imena s ocevim imenom (patronimik) u genitivu. x Izmedu "pravih Ilira" i Libuma, (2) Delmati imaju slicnu karakteristicnu grupu imena. Njihov kraj izuzetno je bogat u onomastickirn dokazima, sa stotinama domacih imena zabiljezenih u Rideru (Danilo blizu Sibenika). Karakteristicna imena ukljucuju: Aplis/Apludus/Apurus/Aplus/Aplius, Baezo, Beusas, Curbania, Cursulavia, Iato, Lavineia, Ledrus, Mesor, Paio/Paiio, Panes/Panias/Panius (Pantus'Zj/Panentius, Pant(h)ia /Panto (z.), Pinsus, Pladomenus, Platino, Samuntio, Seio/Seiio, Statanius/Staticus/Stato /Status, Sestus/Sextus/Sexto, Tito, Tizius, Tritus, Var(r)o. Medu Delmatima pojavljuju se i druga imena cije podrijetlo lezi izvan njihova podrucja. Libumski element nazire se u imenima: Acenica, Clevata, Darmocus. Germanicus (domaci korijen Gennanus/Germus, s karakteristicnim venetskim zavrsetkom -icusy, Labrieo, Lunnicus, Melandrica, Turus. Druga grupa imena uobicajena je medu Panoncima i, iako su neka nadena u juznoj ilirskoj provinciji, njihovo podrijetlo je u Panoniji: Bardurius, Bato, Carrius, Dasantilla, Dasas/Dazas, Dasto, Plator/Platino, Seenobarus, Verzo/ Verzulus. Neka od njih mogu se nab medu Ilirima, koji su se nastanili daleko u rudarskom podrucju provincije Dacije, u Albums Maioru. Medu juznim Ilirima prisutna su imena: Boria, Epikad, Laedicalius, Loiscus, Pines i Tato, medu Japodima Diteio i Ve(n)do, a
Katicic 1963b, J 966a.

nekoliko imena je keltskog podrijetla: Kabaletus, Litus, Nantanius, Samus, Sinus, Sisimbrius i Vepus. Imenske fonnule su kod Delmata raznovrsnije, nego one medu juznim Ilirima, iako je jedno ime s patronimikom rasireno. U zapadnim predjelima Delmata (od kojih su neki jos uvijek pripadali Libumima do ne puno prije rimskog osvajanja) prosirila se, izgleda, iz Libumije formula s dva imena u ista podrucja u kojima su nadena i liburnska imena. Najucestaliji oblik je osobno ime s porodicnim imenom i s patronimikom, na primjer, Plator Carvius Batonis (filius) ili Aplis Lunnieus Triti f(ilius). Lokalna varijanta, izgleda da ima porodicno ime ukljuceno u patronimsku formulu: Platino Platoris Tizi filia, "Platino, kci Platora Tiza"." Jezik Veneta (3) bolje je dokumentiran, nego oni u ilirskim krajevima ili blizu njih. Dokazi su sadrzani u vise od 300 natpisa, vecinu iz vecih naselja Atestea i Pataviuma (Padova), zajedno sa svetistem blizu Lagole di Calalzo na gomjem toku Piave i jos jednim u Gurina-Alpama blizu Kotschacha, na krajnjoj strani prijelaza Plocken u dolini Gail. Nalazi pojedinacnih natpisa prosiruju se na Istru i preko Julijskih Alpi. Natpisi su kratki i slijede slicnu fonnulu posveta raznim bozanstvima i epitafe na nadgrobnim spomenieima i funeralnim zarama. Dovoljno je tog jezika i rijeci prezivjelo da bi se utvrdilo kako je venetski sjeverozapadni indoeuropski dijalekt u nekoliko tocaka podudaran s latinskim. Podrucje rasprostranjenosti venetskih natpisa nalazi se na zapadnom dijelu, gdje su venetska imena ucestala na natpisima iz rimskog razdoblja. Taj prostor obuhvaca Istru, predio Emone (Ljubljana) i libumsku obalu i otoke juzno do rijeke Titus (Krka). Rezistar venetskih osobnih imena ukljucuje nekoliko rimskih I::> .' porodicnih imena (gens) sa svrsetkom na -icus, -ocus, -mus, -iacus, -arius, -anius i vanus, kao i porodicna i osobna imena koja zavrsavaju na -avus. Pojedinacna imena su Aecius/Axius, Cantius, Carminius, Appuleius, A vitus, Tutor, Barbius, Boniatus, Cervius, Cusonius, Dasimius, Dasant-, Finnius, Laetus, Lucanus, Lucillus,
9

Rendic-Miocevic

1948, 1956, 1976a.

88

89

Muttius, Mulvius, Oaetus, Oppius, P1aetorius, Regius, Veitor, Titius, Turus, Voltiomnos i Volumnius.!" S onu stranu pro1aza istocnih A1pi imena na natpisima u predjelu Norika u rimskom razdoblju uglavnom su keltska, i izgleda da je do toga doslo keltskim seobama u to podrucje poslije 400. pr. Kr. Jos uvijek postoji problem identiteta pretkeltskih stanovnika tog velikog podrucja, koje ukljucuje vecinu dunavskog bazena iznad dunavskog zavoja. Ono malo dokaza sto ima naznacuje da su oni, mozda, barem na juznom podrucju, bili Veneti i Iliri panonsko-dalmatinske grupe. Venetski natpisi otkriveni su urezani na licima stijena i na pokretnim broncanim posvetama, vjerojatno iz drugog stoljeca pr. Kr. Latinski natpisi iz rimskog razdoblja oznacuju prezivljenje venetskog elementa u dolinama gomje Drau, donje lsel i gomje Moll. Stovise, neka plemenska i zemljopisna imena na istom podrucju: Laianci, Aguntum, Saevates i Sebatum, ocito nisu keltskog podrijetla. Materijalni dokazi nisu uvjerljivi, ali nisu u sukobu s poimanjem venetskih prezitaka. Oni doista mogu biti Kami, u rimska vremena narod ogranicen na sjeveroistocnu Italiju, ali koji se u ranija vremena prosirio daleko k istocnim Alpama. U rimskom razdoblju venetska komponenta jos je uvijek bila jaka u predjelu Ljubljane (Ig), gdje su, pored nekih imena keltskog podrijetla, ucestala sljedeca venetsko-istarska imena: Ampo, Fronton, Lucius, Pletor, Plotius, Plunco, Rega i imena stvorena od korijena Volt-. Moguce je da je narod kojega je Plinije Stariji imenovao Catali negdje na tom podrucju bio povezan s istarskim Katarima iz predjela Tergestea (Trst) i mozda predstavlja prezivjele Venete oko Ljubljane. lme Kami sacuvalo se u Camioli, kasnije ime za dio onoga sto je danasSlovenija, austrijskoj provinciji Carinthiji (Karnten), Mons Carantanusu (Ulrichsberg blizu Virunuma), i ranom srednjovjekovnom sredistu Carantum (Kamburg), i vjerojatno u

imenu norickog naselja i kasnije rimske tvrdave Camuntum na srednjem Dunavu nizvodno od Beca." lmena (3) Liburna iskazuju njihovo venetsko obiljezje, s takvim korijenima kao sto su Vols-IV olt- i zavrsecima -icus i -ocus, sto ih razdvajaju od jadranskih Ilira: Acaica, Aetor, Boninus, Cliticus, Colatina, Curticus, Darmo, Dumma, Hosprolis), Hostiducis (gen.), Hostiices, Lambicus, Malavicus, Marica, Menda, Moicus, Oclatinus, Oeplus, Opia, Opiavus, Oplica, Oplus, Plaetor, Patalius, Recus, Suioca, Tarnis, Toruca, Trosius, Vadica, Velsounus, Verica, Viniocus, Volaesa, Volscus, Volsetis, Volso, Volsonus, Volsounus, Volsus, Voltimesis, Vol(l)tis(s)a, Zuprieus. lime Turus, cesto medu Liburnima, ali nadeno i medu Delmatirna i Japodima, jest liburnsko-venetskog podrijetla. Vecina tih imena nepoznata je medu istocnim i juznim susjedima Liburna, osim u nekoliko granicih predjela. Pored toga, manja grupa imena iskljucivo je, izgleda, liburnskog, prije nego opcenito venetskog podrijetla, jer nisu ucestala u drugim venetskim ili ilirskim krajevima: Aeia, Barcinus, Buzetius, Caminis (gen.), Ceunus, Clausus, Granpi (...), laefus, Lastimeis, Mamaester, Psinus, Picusus, Tetenus, Vesclevesis (gen.) i Virno. Odvojeni identitet Libuma oznacen je takoder imenskom formulom. Jedno ime uz patronimik, uobicajeno medu Ilirima, medu Libumima je rijetko. U podrucju gdje se rimska troimena formula (prsenomen, nomen gentile i cognomen, na primjer, Caius Julius Caesar) prosirila dosta ranije, pojavljuje se domaca dvoimena formula u nekoliko varijanti. Formula s osobnim imenom uz porodicno ime pronadena je u juznoj Libumiji (Ravni Kotari), dok ona s osobnim imenom uz porodicno ime i patronimik nalazi se po cijeloj libumskoj teritoriji, na primjer: Avita Suioea Vesclevesis, Velsouna Suioca Vesclevesis f(ilia), Avita Aquillia L(uei) f(ilia), Volsouna Oplica Pl(a)etoris fCilia) i Vendo Verica Triti fCihus).12 (4) Japodi su zivjeli iza Libuma u brdima i sumama juzne Hrvatske i zapadne Bosne. Njihovi onomasticki dokazi su mijeAlfokly 1974 (venerski u Noricurnu). Untermann 1970.

10

Untermann 1961.

11 12

90

91

savina, s nekim tipicno ilirskim imenima: Ditius, Ditueio, Ditus, Pantadienus, Plator, Platurius, Sestenius, Sestus, Tatonia, Teuda, Tritus i ~endes. yeCina je ucestala u istocnim dijelovima nji~ovog kraja, OS~?ltO oko Bihaca u dolini Une. Imena vjerojatno hburnskog podrijetla su: Turranius, Turrinius i Turus, sto moze oznaciti, zajedno s dokazima 0 imenskoj formuli, venetski ele~ent medu Japodima. Grupa irnena, koju je Alfoldy prepoznao da je keltskog podrijetla: Ammida, Andes, Iaritus, Matera, Maxa Mellito, Muntanus, Nantia, Nonntio, Pannanicus, Poia, Sarius' Se~eca, Si~u, Silus i Sinus prosirena je po cijelom japodsko~ kraju. Manju grupu, ogranicenu na njihov kraj, treba promatrati kao tipicno japodsku: Anadrus, Deidmu, Dennaia, Loantius ~ufantius, Stennas/Stennato i Vandano. Alfoldyev popis keltskil~ Im~na osporio je Katicic, te je odbacio osam od 16 (Andes, Iaritus, Maxa, Muntanus, Parmanicus, Sarius, Sinus i Silus). Cetiri imena prihvacena su kao definitivno keltska: Nantia. Nonntio Po~a i Sicu. Mellito ima elemenata grckog i keltskog, dok ostaj~ upitne keltske asocijacije Ammide, Matere i Senece. Katicic tvrdi da ta keltska imena ne tvore dokaz za prezivjeli keltski element u etnicki pomijesanim Japodima, kako su ih opisali anticki pisci, vee su posljedica vanjskih dodira i imigracije romaniziranih Kelta tijekom dva prva stoljeca po. Kr. Fonnule japodskih imena jedno su ime ili jedno ime uz patronimik. Dvoimena domaca formula venetskog tipa pronadena je tamo, gdje je prvo od imena sluzilo kao prezime na rimski nacin, ucestalo uglavnom oko Bihaca i u Lici, na primjer Secundus Turrinius filius, Sestus Platorius Triti f(ilius). !3 (5) Panonski narodi zauzimali su velik dio predjela sjeverno od Delmata, sireci se preko rimskih provincija Dalmacije i Panonije, obuhvacajuci bosanske doline, dijelove dolina Save i Drave i od Japoda na sjeverozapadu do Makedonije na jugoistoku. Tipicna imena panonskih Ilira, prema Alfoldyu, cesta su i medu Delmatima: Bate, Dasas, Liccaius i Scenobarbus. Imena koja potjecu od Delmata ili juznih Ilira su Carvus, Laidus, Plator,
13

Temans, Teuta, Varro i Verzo. Manja grupa ogranicena je na sjeveroistocne Panonce: Arbo, Arsa (moguce Tracanin), Call 0, Daetor, Iauletis (gen.), Proradus i Vietis (gen.). Katicic osporava Alfoldyevu onornasticku provinciju, s razloga sto dokaz od cetiri razlicita imena nije dovoljan. Bato nije znacajno ogranicen na Panonce, a izgleda da se ne manje moze pripisati Delmatima i juznim Ilirima. Slicno su Dasas/Dasius i Scenobarbus takoder ucestali medu Delmatima, a jedino ogranicena rasirenost Liccaiusa oznacava osebujno panonsko-ilirsko ime. Zalazuci se za jedinstvo dalmatinsko-panonske onomasticke provincije, Katicic primjecuje da Alfoldy navodi cetiri panonska imena, sedam delmatskih i pet od juznih Ilira. Ali sarno jedno od njih je sasvim sigumo panonsko, dva su delmatska i tri od juznih Ilira, naznacujuci da predlozena razdioba izmedu Delmata i Panonaca nije valjana. Dvoimena formula nadena je medu Panoncima, a nekoliko poznatih primjera oko Pljevalja u sjevernoj Cmoj Gori ne moraju biti domaceg podrijetla (vidi nize). Vecina su oblikovana s jednim imenom uz patronimik, na primjer, Teuta Vietis i Bato Liccai f(ilius). Medu Panoncima unutar rimske Dalmacije, zapadne grupe, ukljucujuci Mezeje i Dezitijate, pokazuju malo vanjskih dodira, i to s Delmatima neposredno na jugu, iako su po Alfoldyevu misljenju te dvije grupe sasvim odvojene, a mnoga imena medu potonjima potpuno su nepoznata medu Panoncima. To je u znacajnoj suprotnosti s mnogo raznolikijom slikom medu jugoistocnim Panoncima, osobito s podrucjem Pirusta, gdje je, pored panonskih imena, ukljucujuci etnicko Pirusta i Scirto, zabiljezena znacajna grupa imena vanjskog podrijetla. 13 Prisutnost Ilira u keltskoj provinciji Norik-Panonija najvecim je dijelom neznatna. Ne postoje osnove za jednostavno izjednacenje, nekada uvelike prihvaceno, da je stanovnistvo pretkeltskog halstatskog zeljeznog doba u istocnim Alpama i sjevemo od njih, govorilo ilirskim, sto je nesto savrsenija
M6csy 1967.

KatiCic, 1',)65, Rendic-Miocevic 1975a.
13

92

93

"panilirska" teorija, sada odbacena. Upitno je da li mali broj ilirskih osobnih imena na jugu i jugoistoku od keltske provincije znaci bilo kakvo etnicko prezivljavanje iz doba prije keltske migraeije u cetvrtom stoljecu pr. Kr. U isto vrijeme, primjecuje se da se u tim istim podrucjima s najmanjom promjenom nastavila tradicija materijalne kulture iz ranijeg hallstattskog zeljeznog doba sve do rimskog razdoblja. Vecina ilirskih osobnih imena i nekoliko imena mjesta ucestala su u rijetko nastanjenim rubovima Carintije. Ona, mozda, predstavljaju ostatke ilirskog stanovnistva rstjeranog iz plodnog podrucja na jugozapadu u panonsko-dalmatinskom podrucju, s kojim su povezana ilirska imena Norika. S druge strane, seobe naroda za vrijeme rimske ere mogu objasniti rasprostranjenost Panonaea i Delmata, osobito u tako bogatom rudarskom podrucju kakvo su istocne Alpe. 14 U rimskoj Panoniji, Latobiei i Varciani, koji su zivjeli istocno od venetskih Katara u dolini gomje Save, bili su Kelti, ali su Colapiani iz doline Colapisa (Kulpa) bili Iliri (sjevemi Panonci), s imenima poput Lieeaius, Bato, Cralus, Lirus i Plassarus. Nekoliko zabiljezenih imena za druge grupe u dolini Save pripada juznijoj panonsko-dalmatinskoj grupi, ilirskim Jasima pripada Seenus, Breueima Seilus Bato, Blaedarus, Dasmenus, Dasius, Surco, Sassaius, Lieeaius i Lensus, a Amantima i Skordiseima oko Sirmijuma pripada Tereo i Preeio, Dases i Dasmenus. Izgleda da se u vrijeme rimskih osvajanja ilirski narodi nisu mogli nab sjevemo od rijeke Drave. Vecina ljudi u sjevemoj Panoniji ima keltska irnena, osim grupe panonskih Ilira, Bato, Breueus, Dases, Dasmenus, Lieeo, Lieeaius itd, na sjeverozapadu oko Brigetija. Oni vjerojatno predstavljaju narod nazvan Azalima, a to su Iliri nrebaceni tamo iz juzne Panonije za vrijeme osvajackih ratova pod Augustom i nastanjeni izmedu dvije keltske grupe, Boii na zapadu i Eravisei na istoku. 15

Oko srednje Drine i zapadne Morave onomasticki dokazi navjescuju znacajan keltski element medu stanovnistvom, potvrden takoder nadgrobnim spomenieima s keltskim simbolima i nacinima oblacenja. Alfoldy je otkrio potomke keltskih Skordisea koji su nekada prevladavali u sredisnjem Balkanu. Broj ilirskih imena u tom podrueju, Genthena, Tatta, Dasius i Thana malen je u usporedbi s keltskim: Aioia, Andetia, Baeta, Bidna, Catta, Dussona, Enena, Iaca, Madusa, Matisa, Nindia, Sarnus, Seius, Totia i mozda Pinenta. Ako su Skordisei doista zadrzali svoje keltsko obiljezje u rimskoj eri, ilirski element moze predstavljati stapanje grupa iz postojeceg domaceg stanovnistva. Alfoldyev popis od 15 keltskih imena medu Skordiscima Katicic je bezocno sasjekao. Jedino se za tri, Catta, Iaca i Totia prosuduje da su sigumo keltska, s jos moguca cetiri: Aioia, Bidna, Matisa i Nindia. Sest: Andetia, Baeta, Dussona, Enena, Madusa i Pinenta da nisu, dok Samus i Seius da jesu iii keltska, iIi sjevemoilirska. Ta keltska prisutnost oko srednje Drine i Morave, ne predstavlja, po Katicicevom misljenju, keltski prezitak Skordiska, vee prije posljedicu dodira s keltskim svijetom nakon rimskih osvajanja. Fanula Papazoglu (1978) razmatrala je da li su Skordisci bili keltski iIi ilirski narod. To ispitivanje odmah se u pocetku suocava sa zbrkom kod antickih pisaea. Tradicija, koju je prenio Strabon, naziva ih Keltima, upucujuci na njihova osvajanja Grcke i juznog Balkana u trecem stoljecu pro Kr. Drugi ih opisuju kao Ilire, a jedan od njih kao Tracane. Appian ukljucuje Skordiske u ono, sto bi mogla biti kasna verzija grckog mira 0 ilirskoj genezi. Stovise, da bi stvari postale jos nesigurnijima, izgleda da postoji stvarna sumnja u pogledu toga da Ii su Skordisci, cije je ime, izgleda, ilirskog podrijetla, ikada bili stvamo odvojen narod, ili prije neka mijesana grupa Kelta i Ilira stvorena za vrijeme i poslije seoba u trecern stoljecu. To bi objasnilo njihove ceste i iznenadne promjene krajeva tijekom tri stoljeca njihove povijesti, sto je posljediea oseilaeija u njihovim politickim odnosima sa susjednim narodima sredisnjeg Balkana. Sigurno, pokusaji da se sastavi

14 15

Alfoldy 1974 (lliri u Noricumu) Katicic I 966b (Kelti u Sloveniji)

94

9S

suvisla povijest iii identitet tog naroda, spajajuci pomirujuci pisane izvore, rijetko su se pokazali vrijedni truda." Primjena onomastickih dokaza na tu materiju izazvala je, po svoj prilici, nove probleme. Kao sto smo vidjeli, Katicic je doveo u sumnju Alfoldyevo prepoznavanje keltskih imena, uglavnom zenskih, iz zapadne Drine, zapadne Morave i planine Kosmaj juzno od Beograda, kao i tvrdnju istog znanstvenika da su muska djeca primala rimska imena, dok su ilirska i keltska tradicionalna imena bila sacuvana za djevojcice. Po misljenju Papazogluove materijalni dokazi su presudni za postojanje predrimskog keltskog stanovnistva uzduz juzne obale Dunava izmedu usca Drave kod Murse i usca Timoka u istocnoj Srbiji, a one predstavlja povijesne Skordiske. Takoder postoji nekoliko keltskih imena mjesta u tom podrucju: Cornacum, Cuccium, Bononia, Malara, Cusum, Acumincum, Rittium, Burgeni, Taurunum, Singidunum, Tricomium, Vinceia, Viminacium, Lederata, Pincum, Taliatae i Egeta. Cak je i tu slika posve nejasna: na primjer ime Pincum (Veliko Gradiste blizu ulaza u dunavsko zdrijelo) smatra se keltskim, ilirskim iii trackim imenom u svakom od glavnih referentnih djela za te jezike, a smatra se da nekoliko drugih na popisu pripada vise nego jednom jeziku. Mozda ce biti najbolje da teski problem utvrdivanja identiteta Skordiska zavrsimo sazetkom Papazogluove studije zasnovane na povijesnim, lingvistickim i materijalnim dokazima. Skordisi su bili ratnicki nastrojena keltska grupa cija se brojcana snaga nije povecala cak ni u razdoblju kada su vladali sredisnjim Balkanom. Njihovo srediste bila je obala Dunava izmedu Drave i dunavskog zdrijela, a koju su povrsinu nastavili nastanjivati poslije glavnih poraza od Rimljana i Dacana. Cak su i tu bili pomijesani sa starijim slojevima Ilira, Dacana i Tracana, a jedini dio njihova kraja, gdje je keltsko stanovnistvo bilo vjerojatno u vecini, bila je dolina donje Morave. Prezitak keltskih Skordiska izvan rijeke Dunava nemoguce je ocijeniti pomocu bilo kakvih raznolikih dokaza sto su danas dostupni, iako je seoba u rimskom raz-

doblju vjerojatnije objasnjenje za nekoliko zabiljezenih keltskih imena. Dokazi osobnih imena ukazuju na nedomaci element u stanovnistvu rnedu panonskim Ilirima sjeverne Crne Gore oko Pljevalja i Prijepolja. Izuzev nekih imena trackog podrijetla, Bessus i Teres, i nekih keltskih imena, Arvus, Belzeius, Cambrius, Iaritus, Lautus, Madussa i Argurianus (iii tracko iii keltsko), jedina ime juznoilirskog podrijetla je Plares. S druge strane, postoje mnoga karakteristicna za Delmate, na primjer, Carvanius, Germanus, Lavianus, Panto, Pinsus, Pladomenus, Stataria, Testo, Tritto, Vendo i Vezaiius. Veza s Delmatima potvrduje se, izgleda, prisutnoscu dvoimene formule, koju su usvojile neke zapadne grupe Delmata od Liburna, na primjer: Cato Stataria, Tu(r)i f(ilia). Ta formula prezivljava u rimskoj eri kada neki oslobodeni domorodci dobijaju dva obiteljska imena: P. Ael(ius) Pladome(nus) Carvanius, Aurelia Titulla Arguriana, Aurelia Titulla Cambria i Titus Aurelije Severns Celsianus. To podrucje udaljeno je od postojbine Delmata i njihova prisutnost moze se objasniti kao posljedica masovnog protjerivanja s Jadrana da bi se smjestili novi rimski doseljenici. Podrucja na koja su preseljeni mozda su se izabrala uslijed znatne depopulacije do koje je doslo tijekom zavrsnih faza rimskih osvajanja." Uzduz istocnih oboda postojbine Ilira postoji siroko podrucje ispremijesanosti iii "dodirna zona" izmedu imena ilirskog i trackog podrijetla, protezuci se od Dunava ispod Beograda dolje zapadno od doline Morave do Vardara i sjeveme granice Makedonije. Broj zabiljezenih domacih imena u tom podrucju nije velik. Imena ilirskog i trackog podrijetla ucestala su u rudarskom kraju planine Kosmaj juzno od Beograda, a postoji druga grupa imena na metohijskom podrucju Dardanije. Domaca imena rimskih vojnika unovacenih u drugom stoljecu po. Kr, iz Scupia (Skopje) na jugu i Ratiarie (Archar) na Dunavu ukljucuju nekoliko imena panonsko-ilirskog podrijetla, na primjer: Dassius i
Alfoldy 1964a (Delmati u sjevernoj Crnoj Gori).

16

Alfiildy 19Mb, Katiei': 1965. Papazoglu 19?9.

17

96

97

Andio, ali su poznata tracka imena: Bitus, Sinna, Dolens, Drigissa, Mucco, Auluzon, Mucatral i Daizo u vecini. Ilirska komponenta jace je naglasena u Dardaniji, ukljucujuci Das(s)ius, Scerviaedus i Andia, ali nadena su i tracka imena: Sita i Nanea. Mnogo se raspravljalo da li su Dardanci ilirski ili tracki narod i jedno stajaliste govori da je to podrucje bilo prvobitno nastanjeno Tracanima, koji su tada bili kroz dugo razdoblje izlozeni direktnom dodiru s Ilirima." Etnicku pripanost Dardanaca, iz cijeg se imena, govori se, izvodi modema albanska rijec za "krusku" (dardhe), a na temelju podataka 0 imenima iz njihovog kraja analizirala je Papazoglu. Pisani izvori biljeze dardanska imena za tri ljekovite biljke. Iz knjige Materia Medica Pedaniusa Dioscuridesa, rimskog vojnog lijecnika iz Anazarbusa u Kilikiji, koji je zivio u doba Nerona, doznajemo da se gentians nazivala aloitis a sristolocbeia makra iii klemstitis (pelin, biljka koja olaksava rodenje djeteta) nazivala i sopitis. Od jednog drugog pisca doznajemo da je cacaJia bila dardansko ime za Mercurislis tomentosa ("kosmati" Merkur). Ona se pojavljuje i kao osobno ime na carskom ediktu izdanomu Viminaciumu na Dunavu 294. po. Kr. Zabiljezena imena dardanskih voda za vrijeme makedonskih i rimskih ratova, Longar, Bato i Monunije, cija je kci Etuta bila udata za ilirskog kralja Gencija, sva su ilirska. Domaca imena na rimskim nadgrobnim spomenieima iz drugog i treceg stoljeca neravnomjemo su rasporedena po dardanskom teritoriju, gdje je nekoliko podrucja potpuno bez podataka. Ilirska imena u dardanskom podrucju jesu: Andio, Andinus, Annus, Ana, Catulla (?), Cinna, Citto, Dasius (cetiri primjera)/Dassius (sedam primjera) , Dicco, Epikad, Epicaris, Messius/Messa, Plannius, Scerviaedus, Tata/Tatta, Times (tri primjera) , Turanius, Turelius (dva primjera) , Vanno (dva primj era) , Varanus (dva primjera) , Varanilla i Varidius. Tracka imena ukljucuju: Auluporis, Auluzon, Bithus (tri primjera), Celsus (dva primjera),Celsinus, Daizo, Delus, Dida, Dinenti11a, Dizas, Dizo (dva primjera) , Dolens, Eptaikenthos, Ettela,
16

Dardanska imena: Mocsy 1974. Papazoglu 197X. Takoder Mirdita 19X1. Petrova 1983-4.

Mania, Murco (tri primjeraj/Moca, Mucatralis, Mucatus, Teres (tri primjera), Toreula i Tzitzis. Sto se tice raspostranjenosti, tracka imena nadena su uglavnom u istocnoj Dardaniji, od Scupia do Naissusa (Nis) i u Remesiani, iako ima i nesto ilirskih imena. Potonja potpuno prevladavaju u zapadnim podrucjima: Pristina-Mitrovica (Kosovo) i Prizren-Pec, dok su tracka imena odsutna. Znacenje takvog stanja stvari razlicito se tumacilo, od pojmova "tracanizacije" (djelomice) postojeceg ilirskog stanovnistva do upravo suprotnog. U prilog ovome posljednjem moze biti uska podudarnost ilirskih imena u Dardaniji s onima juznih "pravih" Ilira njima na zapadu, ukljucujuci imena i dardanskih vladara: Longar, Bato, Monunije i Etuta i ona na kasnijim epitafima, Epikad, Scerviaedus, Tuta, Times i Cinna. Druga dardanska imena povezana su sa srednjodalmatinskom grupom, kako ju je odredio Katicic, na primjer: Andius/Andia, Andinus, Annus/Ana, Dasius i Plannius. Svejedno to ostavlja izvjestan broj neusporedivih dardanskih imena izvan tog podrucja, ukljucujuci: Ambia, Blicites, Bubita, Cocaius, Ettela, Maema, Mescena, Mesta, Mornonia, Nanea (cetiri primjera), Ninis, Pasades, Pitta, Romma, Sausa i Utinadius. Ona cine da bilo kakva fina razdioba dardanskog onomasticnog materijala bude manje uvjerljivom i govore da je Dardanee bolje promatrati kao zasebnu onomasticku provinciju. Nisu manji problemi ni u pogledu imena mjesta na tom podrucju, gdje se provlace slicne tvrdnje 0 ilirskom i track om podrijetlu. Od ukupno 20, jedino su cetiri. Naissus, Remesiana, Scupi i Margus, u svakom slucaju tracka, a osam ilirska: Anausaro, Arribantion, Draudac, Gabuleum, Creveni, Scardus, Samuntum i U1cinium (?). Te dvije grupe rasporedene su na nacin slican za osobna imena, track a uglavnom na istoku i ilirska uglavnom, ali ne sasvim, na zapadu. Kako modema znanost postaje skepticnija prema jednostavnim teorijama 0 tome kako je dolazilo do promjene u dalekoj proslosti, tako su se i srodnosti prapovijesnih i povijesnih tvorbi otkrivale kao lazne ili iluzorne. Zamisao 0 vecim neizdifereneiranim narodima kao sto su Kelti, Dacani, Tracani i Iliri jos uvijek
99

98

ostaje korisna kao opci pristup, dok pokusaji da se tocnije odrede te grupe vode ka pomutnji i raslojavanju. Takvo stanje stvari postalo je jos naglasenije, kako nove metode i tehnike omogucuju arheolozima da usmjere vecu pozomost prema lokalno odredivim grupama unutar sve veceg obilja materijalnih dokaza. U slucaju Ilira, teznja suvremenih povijesnih i lingvistickih istrazivanja jest odrediti Ilire kao ime koje su Grci dali grupi naroda koji govore indoeuropski u Albaniji i Cmoj Gori. Na sjeveru od njih postojali su drugi narodi, nastanjeni izmec1u Jadrana i doline Drave, koji su govorili jezik slican onome "pravih" Ilira, na koje se primijenjivale ilirsko ime, zajedno s rimskim zemljopisnim izrazom Illyricum u godinama prije osvajanja, ali koje se opcenito odrec1ivalo kao Delmate i Panonce. Izvan njih, venetski narodi sjeveroistocne Italije, sjevemog Jadrana i istocnih Alpi, koje su anticki pisci ponekad ukljucivali u Ilire, svojim se jezikom izdvajaju iz te dvije glavne ilirske grupe.

II. DIO

GRCKlILIRI

100

4

SUSJEDI

GRKA

Jadrsnski Iliri
Za vladavine cara Antonija Pija (138-161 po. Kr.) - vrhunac Rimskog carstva - jedan visi cinovnik povukao se iz carske sluzbe i posvetio je svoje slobodno vrijeme sastavljajuci knjigu na grckom 0 usponu Rima u svjetsko carstvo. Rad je bio sastavljen prema raznim nacijama i narodima koje je Rim porazio i prikljucio sebi, a jedno poglavlje pod naslovom Illyrike; govori 0 Ilirima. Appian iz Aleksandrije bio je obozavalac Rimskog carstva i bio je najsretniji kada je pripovijedao 0 ratovima i pobjedama koje su vodili njegovom stvaranju. Drustvene i politicke teme uglavnom su mu manje lezale ili mu ih je bilo teze zabiljeziti, a to pokazuje i njegov kratki odlomak 0 Ilirima. Ipak, radovi Appiana vazan su izvor za godine oblikovanja Rimskog carstva, iako su oni dobili taj status zahvaljujuci tome sto su gotovo u cjelini sacuvani dok su radovi bolje obavijestenih povjesnicara izgubljeni. IllYlike pocinju opisom ilirskih krajeva i podrijetla Ilira:
Grci nazivaju Ilirima one narodc koji su zivjeli S onu strsnu Mskcdonijc i Trskife, od Haonije i Tesportife do rifek« Dunava. To .Ie duzins te zemlje, dok .Ie njena .{Ji]IJa od Mskcdorufe j planina Trakifc do Panorujo i Jadrsns j podnozfs Alpi. To .Ie. kaZll GrCJ: etodnevno putovanje po siruu j tridesetodnevno uzduz. p Rimljani su gore prikazanu zemljll izmjeriJi sest tisuca stadija po dllZi]]i (750 rimskih milia) j oko tisucu i dvfesto stadfja (150 rimskih miiis) po sirini.
(Illyrike 1)

103

Kazu da je zemlja nazvana po Illyriusu. sinu PoIifema; jer kik!op Polifem j njegova zena Galatea imali su tri sins; Celtuss, Iliyriusa i Gslass. koji su sc svi isclili iz SiciIije j vlsdsli nsd nsrodims ko]: su po njima dobili imens, Keltima, Ilirims, Gallina. To mi izgleda najpribvatljivijom od brojnib mitologiis medu mnogim nerodima. IlJyrius je imao sest sinovs, Enchelcusa, Aumricusa, Dsrdsnuss. Mscduss, Taulesa i Perrheebusa, tskoder kcerkc, Psrtho, Dsortho, Dassaro i druge. Od njih Sll potekli Teulanti. Perehcbi, Enhele,ji; Autsrijati, Dardani, Partcni, Dassrcti i Daorsi. Autsrieus je imao sine Psrmoniuse, ili Paeona, a ovajje opct imso sinove. Scordiscusa i Triosliuss. iz koji): Sll tskodcr potekli narodi sa slicrum imcnims. Ali te stvsri ostsvit ell po strsni za one ko.F
prouca vajll daleku proslost.

(Illyrike 2)

Jos uvijek se rasprav1ja kako je doslo do toga da se ime Ilir primjenjuje na mnoge razlicite narode, kao sto u gornjem tekstu naznacuje Apijan, kao i drugi pisci u slicnim djelima. Siroko prihvaceno objasnjenje da je nekada Iliri bilo ime sarno jednog naroda za kojega se zna da je zauzimao mali i tocno odredeni dio juzne jadranske obale, oko Skadarskog jezera s obje strane moderne granice izmedu sadasnje A1banije i jugoslavenske erne Gore. Apianova mitoloska genealogija Ilira odrazava upotrebu tog imena kao generickog izraza za razlicite narode unutar prilicno dobro odredene, ali mnogo vece povrsine, zapadnog Balkana izmedu srednjeg Dunava i Jadrana. Kljucni dokaz za Hire, kao ime pojedinacnog naroda na jugu, nalazi se u Prirodoznsnstvu (Naturalis Histories Plinija Starijeg, sastavljenoj u srednjim desetljecima prvog stoljeca po. Kr. On imenuje "Prave Ilire" (Lllyrii proprio dicti) medu lokalnim zajednicama rimske Dalmacije (NH 3.144). Bjelodano je da su to bili prvi narod koji su Grci upoznali, sto je prouzrokovalo da se njihovo ime primjenjuje na druge narode sa slicnim jezikom i obicajima.' Apianov opis ilirskih krajeva biljezi juznu granicu s Haonijom i Tesprotijom, gdje je drevni Epir zapocinjao juzno od rijeke Aous (Vijose). Zemlja neposredno na sjeveru, izmedu obale i visokih planina, bila je poznata klasicnim Grcima kao Illyris, a
l

nastanjivalo ju je nekoliko naroda, ciji se eponimni preci pojav1juju u Apianovoj, gore navedenoj, ilirskoj genealogiji. Taulanti, koji su potekli od Taulusa, nastanjivali su dolinu Mati i zalede grcke kolonije Epidamna, kasniji Dirahij (danasnji Drac). Iza njih nastanjivali su se Enhelejci oko gornjeg Drima i Ohridskog jezera, dok su sredinu i gornju dolinu rijeke Genusus (Shkumbin) nastanjivali Partini, koji su potekli od Parthe, kceri TIlyriusa. Iz toga se zakljucilo da, ako su se prvi grcki dodiri s narodom nazvanim Iliri dogodili kada su ovi boravili oko Skadarskog jezera, to jest, sjeverno od Taulanta i Partina, onda mora da je kasnije doslo do seobe i1irskog naroda prema jugozapadu u podrucje koje su nekada nastanjivali stanovnici sto su govorili grckim. Postoji, mozda, izvjesna podudarnost izmedu tog spekulativnog ilirskog sirenja s jugozapadnom seobom naroda sto su upotrebljavali zeljezo u prvom mileniju pr. Kr.2 Na juznom Balkanu, teritorijalno odredenje drevnih naroda nije manje tesko nego sto se pokazalo s suvremenim nacionalnim drzavama koje su se stvorile iz Otomanskog carstva i to iz slicnih razloga. U podrucjima gdje je velik dio stanovnistva bio naviknut na sezonske seobe, napredak u njihovoj materijalnoj kulturi proizlazio je ugIavnom iz njihova dodira s putujucim narodima, a poimanje granice cesto moze biti od malog znacaja, bilo u politickom iii materijalnom smislu. Takvo stanje stvari bjelodano je ne sarno u nejasnim opisima ilirskih naroda koje su don osili grcki pisci, vee i u granicama izmedu Grka i ne-Grka u tom pravcu. Tako Herodot (4.49), pisuci u Ateni oko sredine petog stoljeca, misli, izgleda, 0 vecoj Iliriji, koja se siri do Veneta i u unutrasnjosti do srpske Morave (njegova Angros u zemlji Autarijata). Taj opis uklapa se sasvim tocno u onomasticke dokaze i mozda se zasniva na izvjestajima trgovaca kojima je bilo poznato ilirsko podrucje, Ipak grcki svijet kao cjelina malo je znao

Pajakowski 1980.

Hammond

191';2a,

104

105

o tim udaljenijim Ilirima i od otprilike sredine cetvrtog stoljeca pr. Kr. prevladava, izgleda, mnogo uza definicija.' Najraniji prezivjeli zapis 0 ilirskim narodima moze se naci u knjizi Periplus iIi Opis obalnog puts, u prikazu u smjeru kazaljki na satu morskog puta po Jadranu sastavljenog oko sredine cervrtog stoljeca pr. Kr. Ime i podrijetlo njegova autora nisu poznati, iako je pogresna tradicija pripisivala to djelo Scylaxu iz Karijadne, slavnom pomorcu koji je oplovio Indijski ocean i rijeku Indus za perzijskog kralja Dariusa krajem sestog stoljeca. To jadransko putovanje opisano je u 14 poglavlja, zapocinjuci iz juzne Italije: J4 Poslije Luksnije nsrod Japiga prostire se sve do plsnine Orion, koja lezi II Jadrsnu. Putovenfe llZ obalu Japiga traje sese dana i sest noci. 1ma, ustvari i Grka koji zive II Japigiji i njihovi gradovi su: Herscles, Metepontum, Tsrent i Iuks Hidrunt ns obsli unutsr Jonskog ili Jadranskog mora. 15 Poslife plaaiae Orion i Japiga doJazi narod Ssmniti, kOJ] sc protczu od Tirenskog mora do Jsdrsns. Putovsnje uz ssmnitske zemlie trefe dva dana i fednu noc. 16 Poslife Samnita doJazi narod Umbra, gdje Jezi grad Ankorui. Tsj nsrod stujc Diomede kao posljedicu blagodati koje od njegB prime i oni odrzsvsju Diomedov hram. Putovsaje duz Umbrije trsje dVB dans i .1ednu noc. . 17 Poslije umbrijskog nsroda doiazc Tireni: oni se protezu od dBfje strsne Tirenskog mora do Jsdrans. U nfihovof zemlfi lezi grcki grad Spina i rijeks Spines a putufe se uzvodno do grada dvadeset stadije. Putovenje od grada Pise do tog istog mjests trsjo tri dana. 18 SljedeCi poslije Tirens .Ie keltski narod, koji je zaostao poslije keltskog pohoda i koji zeuzimsju malo podrucic koje se siri do Isdrane. Na tom mjestu pocinfe vrh Jedrsns. 19 Poslije Kelts doJazi narod Veneta, u cijqi zemlji .Ie rijeka Eridan. Tu putovanje trsjo feden dan.

20 Poslifc Veneta je rijeka Ister. Ova rijek« tskoder utfece u Pontus Euxinus, gledefuci u praveu Egipta. Obalno putovanje uzduz istarskog kraja traje dan i noc. 21 Poslije Istrafe narod Libuma. Na podrucju tog naroda nalaze se sljedeCi obalni gradovi: Lias, Idssss, Attienites, Dyyrta. Ampsi, Osi, Pedetse, Hemioni (= Alos, Tsrsatica, Senites, Dyyrta, Lopsi. Ortopeletse, Hegini). Tim narodima vlsdsle su zene, koje su supruge slobodnih Ifudi, ali .live u divljem braku s vlastitim robovima i s ljudima iz susjednih krajeva. Ispred obsle Jeze otoci, od kojih mogu zabifjeziti sljcdeca imens (fer ima mnogo drugih kojs nemsju nikakva imens): otok Istris 310 stadija dug i 120 stadi_;~l sirok, Elektridi i Mentoridi su veliki otoci. Onda dolazi (rijeks) Catarbates. Putovsnje usdue obsle Libuma trsjc dva dana. 22 Poslije Liburna dolazi ilirski narod Iliri nastanjuju moisku obalu sve do Haonife, koia leB nssuprot Korkire, Alkinojcvs otoks. Tamo .Ie smjesten grcki grad nazvan Heraklejs s Iukom. Tamo stanuju Iototszi, barbarski narodi po imcnu Hersstamni. Bulini i Hili, koji su susjedi Bulins. Ts] narod govori da je Hila, Herkulov sin, zivio s njima. Oni su berbsrski narod koii zauzima poluotok malo manji od Pcloponeze. Bulini su takoder iliiski narod Putovanje uzduz obsle Bulina sve do njeke Nesta trsfejedsn dan. 23 Nesti. Poslije riiekc Nesta slijedi putovsnje oko zaljevc1koji sc zove Manijski i ono trsjc jedan dan. Unutar zaljeva leze otoei Protem, Krsteje i Olinta. Rezdalfine medu njima fe (?8 ili 12) stsdija ili manje i oni leze u praveu Pharosa i Isse. Prvi je sada Pharos grcki otok c1 drugi Isss, ana oba se nalaze gd1d gradovi. Prije nego se dode do rifeke Naron, siroki krak kopna pruza se duboko u more. Postoji otok blizu obalnog podrucia nazvan Melita, a drugi fedan blizu njega nazvan je Cma Koikirs, gdje se zemlje prosiruje iz obslc u dvs rts, slijedsn od njih gleda u praveu rijekc Naron. Korkirs lezi dvsdcset stadijs od Melito, a osam od kopnene obsle. 24 Meni. Poslije Ncsts fe rijek» Naron. Prolaz II tfesnsce rijek« fe nesmetan. Doists troveslarke i teretni brodovi plove sve do trgovackog neselja koje Jezi sjevemo osamdeset stadija od mora. Nsrod koji tamo zivi su Msni, koji su po rssi Iliri.

3

Cabanes

19X8a.

106

107

U unutrasnjosti, nalazi se veliko fezero, koje se prostire od trgovackog naselja sve do Autarijata, a to je jedan ilirski narod Na jezeru je otok od jedne stotine i dvadeset sladija, koji je osobito pogodan za poljodjelstvo. Rijek» Naron tece dalje iz tog jezers. Od Narona do rijeke Arion je dan putovanja. Zatim od rijeke Arion (do l~jeke Rhizon) putovanje je pola dana. Nedaleko ~ieke Rhizon su stijene Kadma i Hannonije i svetiste. Od rijeke Rbizon do Bouthoe je (pola dana putovanja, kao i do Rhizona) trgovacko nasefje. 25 Enhelejci. Enhelejci su ilirski narod, koji nastanjuju zemlju poslije Rhizona. Od Bouthoe do Epidamna, grckog grada, putovanje treje dan i noc, po kopnu tri dana. 26 Taulanti. Taulanti su ilirski narod, u c{joj zemlji .Ie grad Epidamn. Rijeka po imenu Palamno ieee pored grada. Onda od Epidamna do Apolonije, grckog grada, putovanje pjesk» trsje dva dana. Apolonija lezi pedeset stadija od mora, a rijeka Aias tece pored grada. Od Apolonije do Amantia razdaljina fe 320 stadiis. Od Amantie vise unutar Jonskog zaljeva je grad Orik. Putovanje do mora pred 0111.:a osamdeset stadiie, iz .Ie Amante sezdosct. Sa svims njima na jugu grsnice Atintani, ispod Orika i Haonije sve do Dodone. Oko tog podrucfa fe Keraunsks gora u Epiru, a blizu fe mali otok, po imenu Sason. Odatle do Orika putovanje je trecine dana. 27 To su ilirski narodi, koii sc prostiru od Bulina do te tocke. Otvor Jonskog zaljeva Si1i se izmedu Kcrsunskib gora i japigijskog poluotoka. A do grada Hidrunt od Kersunskib gora put preko mora .Ie oko pet stotina stadif«. Ovdfe fc ulaz u zaljev, a ono sto lezi unutar njegll zove se Jonski zafjev. Na Jadrsnu postoje mnoge luke: Jsdrsnski i Jonski zaljev su jedan te isti" U toj prezivjeloj verziji Opisa obalnog puta, koje se pripisuje Skilaku, ima zabuna, kasnijih umetaka i cistih pogresaka. Ipak taj prvi autenticni prikaz Jadrana navodi imena nekoliko ilirskih naroda na obali sve do rijeke Aous (Vijose). Njihova sjevema gra4 Scylusic Carysndcnsis Periplus muris ad litoru hubitat« Europue el Asiue et Lybiue. GGM sv.L, str. 15-96 (grcki leks! x latinskom verzijom).

nica bila je rijeka Katabates, iza koje su bili nastanjeni Liburni, Istri i (V)eneti, koji nisu ukljuceni medu ilirske narode. Na osnovi tog dokumenta, zajedno s obavjestenjima od drugih pisaca, moguce je rekonstruirati politicki zemljopis istocnog Jadrana kakav je bio poznat grckorn svijetu oko sredine cetvrtog stoljeca pr. Kr. U kasnijem radu istog karaktera, Obalno putovanje (Periegesis) koje se pripisuje Skimnu, a sastavljeno je krajem drugog stoljeca pro Kr., uza definicija Ilira iskljucuje Buline i Rile, tako da ilirski kraj pocinje na obaIi oko Sibenika, sjevemo od Splita. U prethodnom stoljecu, geograf Eratosten pomakao je granice Ilira prema sjeverozapadu do Neretve, ali je iskljucio Neste koji su zivjeli oko rijeke Nestos (Cetina). Te definicije Ilira mozda su akademske sve do oko 200. pr. Kr. kada je Ilirija oznacavala kraljevstvo na juznom Jadranu. Do kasnijeg prosirenja Ilirije/Illyricuma na sve zemlje izmedu Jadrana i Dunava doslo je tek u rimsko doba.' Pocinjuci na jugu, prvi Iliri blizu obale bili su Byllioni iza rijeke Aous u zaledu Apolonije. Njihovo naselje na brdu razvilo se kasnije u grad Byllis, u Gradistu na desnoj obali Aousa. Identitet i lokacija Atintania/Antintani ostaje problem. Jedno nedavno objasnjenje je, da su, ustvari, postojaIe dvije grope toga imena, Atintani u Epiru i ilirski Atintani u predjeIu Cermenike, sjevemo od Elbasana. Drugo jedno stajaliste locira Atintane medu brda na desnoj obali Aousa u Mallakastri sjevemo, od Tepelana, i, mozda, sve tame do predjela Skrapara. To ih postavlja u kljucni strateski polozaj na pravcu izmedu Jadrana i Tesalija preko prolaza Metsovo ili u Makedoniju preko bazena Kerce, Nije jasno je Ii ili nije, zajednistvo (koinon) ilirskih Bylliona potvrdeno poslije 232. pr. Kr., pripadalo tim Atintanima, koji su prema Tukididu bili povezani s Molosanima. Njihovo glavno naselje u Gradistu zadobilo je gradsko obiljezje sredinom treceg stoljeca." Taulanti su bili grupa koja je u razlicita vremena vladala vecim dijelom ravnice izmedu Aousa i Drima. Ilirski Taulanti iz
5 Anonyrni (Scyrnni Chii lit fertur) Orbis Descriptio, GGM sv. 1 str. 196-237 (0 Jadranu, retci 369-443). 6 Atintani: Hammond 1967b, 1n9 (dva naroda), Papazoglu 197(k (protiv podjele); Bylliones: N.Ceka 1984, 1987a, 1987b.

108

109

Epidarnna bili su ti koji su zivjeli u Apoloniji prije dolaska grckih kolonista oko 600. pr. Kr. Grci su ih jednom pozvali da osvoje Epidamn, nakon sto su ih odbacili Libumi. Medu grupama koje su, mozda, pripadale Taulantima, poznatim Grcima po njihovoj metodi pripravljanja medovine, bili su Abri, koje pisac iz sestog stoljeca Hekatej imenuje kao susjede Kelidonima, "1 judi mapuzevima", koji su, mozda, zivjeli na njihovim sjevemim granicama prema dolinama Mati ili Drima.' Iza obale Iliri su granicili s Haonjanima, epirotskim narodom od kojega su Deksari iii Dasareti bili najsjevemije i granicili su s ilirskim Enhelejcima, "ljudima-jeguljama", cije ime ukazuje na lokaciju blizu Ohridskog jezera. Prema Polibiju (5.108), Dasareti su posjedovali nekoliko gradova, iako nijedan nije JOs konacno lociran, ukljucujuci Pelion, Antipatreiu (vjerojatno Berat), Krisondum, Gertous ili Gerous i Creonion. Livijeva uputa na "Piruste od Dasarata" (45.26) u drugom stoljecu pr. Kr. moze biti pogreska u rukopisu: Pirusti su bili nastanjeni nesto sjevemije u Bosni i istocnoj Cmoj Gori i bili su medu posljednjim Ilirima, koji su se pokorili Rimljanima. Sjeverno od Dasarata, u srednjoj i gomjoj dolini Genususa, bilo je podrucje ilirskih Partina, koji su, vjerojatno, bili dio Taulanta, dok se nisu po prvi puta pojavili kao rimski saveznici u trecern stoljecu pr. Kr.8 Predio Lihnidskog jezera (Ohrid), koje obiluje ribom, lezi na uskoj tocci jadransko-egejskog razvoda i kroz njega prolazi ne sarno glavni istocno-zapadni pravac, vee i onaj izmedu sjevera i juga. To je bio kraj Enhelejaca, ciji su vladari tvrdili da potjecu od junaka Kadma. Govorilo se za njega da je dosao iz Fenikije, stigao u Grcku i poslije mnogih pustolovina, osnovao je Tebu i njome vladao zajedno sa svojom zenom Harmonijom. Kasnije su se pridruzili Enhelejcima, koji su tada bili u ratu s Ilirima, ali koji su culi prorocanstvo da ce pobjeda biti njihova ako prime Kadma za kralja. Nakon sto se to dogodilo kao sto je i prorokovano, Kadmo
7

i Harmonija vladali su nad njima i osnovali grad Bouthoe (Budva) i Lihnid (Ohrid). Na kraju ih je Zeus pretvorio u zmajeve i poslao u Elidu, dok je njegov sin Illyrius iii Polydorus naslijedio njegovo prijestolje. Periplus smjesta Enhelejce na obalu istocno od Taulanta i njima pripisuje Bouthoe, na obali blizu Kotorskog zaljeva, koji se takoder spominje u legendi 0 Kadmu. Ako su se Taulanti prosirili sjevemo u dolinu Mati, Enhelejci su, mozda, kontrolirali donji Drim i ravnicu oko Skodre. Na ovom je mjestu Periplus, kakav je do nas dosao, nejasan u pogledu rijeke Naron, danasnje Neretve, i Ariona, koji mora biti drevni Drilon, albanski Drim. U toj je stvari izgleda najbolje slijediti objasnjenje M, Suica da je jezero u stvari Skadarsko jezero, u koje je Drim utjecao i iz kojega je istjecao u razlicita vremena u povijesti. Ako to prihvatimo, onda izgleda mogucim smjestiti Autarijate s onu stranu jezera i sjeverno od donjeg Drima, sto izgleda puno logicnije, nego mnogo dalje na sjever u pIanine oko gomje Neretve." S Enhelejcima na donjem Drimu i Crnim Drimom gore do izvora u Ohridu, njihovi sjeverni susjedi morali su biti Autarijati, a zivjeli su s onu stranu planina, koje sada dijele sjevemu Albaniju od Jugoslavije. Ono sto grcki izvori govore 0 tom udaljenom narodu, jedva je nesto vise od anegdote. Ostaje dvojbeno da 1i su ili ne Ardijejci vee zauzimali obalu izmedu Skadarskog jezera i Neretve. Uspon na vlast na Jadranu tih susjeda Autarijata ukljucivalo bi pripajanje nekoliko manjih grupa koje su zabiljezene u tom podrucju, ukljucujuci i Labeate, koji su, izgleda, zadrzali svoj osobeni identitet do ranog rimskog razdoblja. Ilirski Manijci nastanjivali su donju Neretvu na dugom uskom zaljevu kojeg oblikuje sjevema strana poluotoka Peljesca, i po njima se zaljev zvao Manijskim. Njima na sjeveru, Nesti su zauzimali obalu i zalede oko Nesta (Cetine). Delmati su kasnije zauzeli taj kraj, ali njihovo ime se ne pojavljuje sve do drugog stoljeca pr. K.J.. Nasuprot Nesta na kopnu, prostirali su se veci dalma9

Hammond 1966. Abri i Cheliodones: Hekatej, PGrH;;'! Aristotel, 0 neobicnim vijcstimu 22 (LCL sv. 14, SIr,246), 8 Hammond 1966, 19mb, 606-7,

sv.

I,

FI OO-l;

taulantski

rned: Kuticic J 977b, Suic 1953, Papuzoglu 1<)63. 197S. Martinovic 1966,

110

111

tinski otoei, Melite (Mljet), Crna Korkira (Korcula), koja lezi blizu vrha Peljesca, i zatim Pharos (Hvar) i Issa (Vis). U Krateji mozemo uociti ime Brattia (Brae), a u 01inti ime Solentia (Solta), koja lezi blize kopnu nasuprot Splita. Ako je rijeka Katabates, koja oznacuje juznu granieu Liburna, Krka, antickj Titus, koja utjece u Jadran kroz Prokljansko jezero blizu Sibenika, onda na kratkom komadu obale izmedu njega i Nestusa (Cetina) treba smjestiti neke manje ilirske grupe, kao sto su Bulini, Hierastamni i Hili. Izgleda da ne postoji veza izmedu njih i Delmata, koji su kasnije prevladavali u tom podrucju, ne spominje, jos uvijek ni Salona na vrhu velikog zaljeva ili pak Tragurium (Trogir) i Epetium (Stobrec), koji su nekada bili u posjedu grcke kolonije Issa. Hili su dobili svoje ime od Hila, mitskog sina Herakla, a to je ime ostalo do rimskih vremena, kao ime Hilicki poluotok na obali juzno od Sibenika, s rtom koji je takoder povezan s kultom junaka Diomeda. Ime Bulini, mozda, dolazi od Bu1inija, mjesta negdje na tom podrucju prema Peutingerovoj karti, kasnoj rimskoj eestovnoj karti koja je prezivjela u srednjovjekovnoj kopiji, a otkrio ju je u sesnaestom stoljecu Conrad Peutinger. Malo je sumnje da su te manje ilirske zajednice, koje su bile pojedinacno poznate u cetvrtom stoljecu, Delmati kasnije prikljucili sebi. To je slucaj s Culieima, Mentorima, Syopiima i Hithmitima, koja na tom podrucju popisuje Hekatej iz Mileta iz sestog stoljeca i s Ismenima i Mentorima, koje u drugom stoljecu pI. Kr. spominje Periegesis.t" Hekatej smjesta Liburne u najvisi dio ladranskog za-Ijeva. Prema Periplu, oni su zivjeli na sjevroistocnom 1 adranu izmedu Ilira i Istra, gdje vecinu obale zatvara prema unutrasnjosti planina Velebit, a smora je zatvaraju otoci dalmatinskog arhipelaga. Liburnsko ime preslo je, izgleda, u opcu upotrebu od vrernena kada su oni vladali ne sarno cijelom dalmatinskom obalom, vee su za neko vrijeme drzali Korkiru (Krf) iz kojega su ih izbaeili u osmom stoljecu doseljeni Korincani. Liburnska pomorska
J()

prevlast, ili talasokracija, podsjeca ·na povijesnu tradiciju iz vremena kada su se narodi, izgleda, selili preko Jadrana s istoka na zapad, iz Liburnije u Piceum i iz IIirije u Mesapiju i Japigiju. Iskrivljeni popis imena na liburnskoj obali u Periplusu odnosi se na sljedeca imena: Tarsatica (Trsat blizu Rijeke), Lopsica (Sv. Juraj) , Senia (Senj) i Ortopula (Stinica), svi u sjevernom dijelu povijesne Liburnije. Poteskoca tu je da se takvim tumacenjem cini nuznim poistovjecenje rijeke Katabates sa Znnanjom (anticka Tedanius), sjeverno od Zadra, a time se postavlja juznu granicu Liburna dalje na sjever, sto kasnije nije nikad bio slucaj. Druga, a uvjerljivija rekonstrukcija, navodi Apsyratae, danasnje otoke Cres i Mali Losinj u Kvarneru, Alypsoi, a kasnije Lopsica, medu sjeverne Liburne, kao i neka od vecih naselja u ravnici iza Zadra, ukljucujuci Nedinum (Nadin), Aenona (Nin) i Jader (Zadar). U tom slucaju Katabates, u prijevodu "onaj koji stnno pada" , je Krka, koja je oznacavala granicu izmedu Liburna i Dalmata u helenisticko i rirnsko doba. Naposljetku, dugotrajna podudarnost izmedu vrha Jadrana i trgovine jantarom, objasnjava ime Elektrida (od elektron, grcka rijec za jantar) za neke otoke Kvarnerskog zaljeva, ukljucujuci Cres, Krk i Mali Losinj. Mentori, kako ih nazvaju Hekatej i drugi pisci, mogu oznaciti druge otoke, kao sto su Rab (anticka Arba) iIi Pag (Gissa). Objasnjenje, da je Istarski poluotok otok od oko 40 za 15 milja, nije netipicna pogreska

Peripluss."

.

Uza sve svoje nejasnoce, Periplus ne ostavlja sumnju da su kopneni narodi izmedu Jadrana i Save bili, ako ne sasvim nepoznati, u neredovitom dodiru s grckim svijetom cetvrtog stoljeca pr. Kr. Moguca navodenja Hekateja na Japode, koji su zauzimali licku ravnicu iza Velebita, - "Japygia grad u Italiji i u Iliriji" - ne mijenja tu sliku. Malo je bilo toga, -izuzev jantara, sto bi privuklo Grke prema liburnskoj obali gornjeg Jadrana, cak ako bismo smatrali pretjeranim primjedbu jednog gradanina klasicne Atene da je pomisao na slanje broda u Jadran cista ludost. Nepoznavanje
11

Suit 1955. Hekatej,FGrHist sv.I, str. 20, F93-6.

Suit 1955.

112

113

gomjeg Jadrana vidi se i u nasiroko rasprostranjenoj prici da je jedan rukavac Dunava uticao u njega, pa da je 'prema tome bilo moguce ploviti izmedu Crnog mora i Jadrana. Ta prica je nastala radi slicnosti u imenu izmedu jadranske Istre i Istera, grcko ime za (donji) Dunav, kako su ga Grci poznavali na prostoru Crnog mora. Stirn je bilo povezano i vjerovanje da je postojao kanal izmeciu vrha Jadrana i Crnog mora, sto je naveo Teopomp, povjesnicar iz cetvrtog stoljeca pro Kr., od kojega je to kopirao Skimno s Hija, kome se pripisuje Obslno putovanje, a do toga vremena ta je prica postala utkana u mitove 0 junacima. Ta verzija, ustvari, govori 0 rukavcu Dunava koji ulazi u Jadran. To je i pozadina za jednu verziju povratka Argonauta, uz Dunav i Savu da bi usli u Jadran preko rijeke Po, sto se pojavljuje u pjesmi Apolonija Rocianina iz treceg stoljeca. Uspomena na Absirta, ubijenog polubrata Medeje, slavila se davanjem njegova imena jednom otoku na sjevernom Jadranu, dok druga prica govori da su Olcinium (Ulcinj), na obali Crne Gore blizu Skadarskog jezera, osnovali progonjeni Kolhidani.12 Fantasticna prica 0 povratnom putovanju Argonauta podsjeca na putovanja Grka u dalekoj proslosti, koji su se upustali u pustolovine van poznatih granica njihovog svijeta. Prica da bi se oni vratili preko dalekog Jadrana mozda se izvodi iz poznate trase trgovackih puteva sa sredisnjom Europom. Slicna se osnova moze sugerirati za Herodotovu pricu (4.33) 0 hiperborejskim darovima: "Prema Delanima, Hiperborejci su donijeli u Skitiju neke svete darove zamotane u psenicnu slamu, a odatle su ih preuze1i susjedni narodi jedan po jedan sve prema zapadu, do Jadrana. Odatle su nosili na jug, a prvi Grci, koji su ih primili, bili su Dodonci" (prema Dodoni, poznatom svetistu Zeusa u Epiru). Moze se otkriti nesto od mehanizma prapovijesne trgovine po nacinu na koji su ti darovi, koji su mogli biti komadi jantara narnijenjeni Apolonu iz Dela, prelazili iz jedne grupe u drugu na njihovim putovanjima.
Beaumont J 936, Katicic 1970, I 976c, Hekatej, FGrHf,tsv, 1, str.20, F97 (Japygiu).

Mozda se jos neko putovanje krilo iza pnce 0 izdajnickom Trojancu Antenoru, koji je otputovao u Jadran poslije pada Troje i tamo osnovao nekoliko gradova. Jedna ga tradicija povezuje sa Crnom Korkirom (Korculom), Jos jedna, koja je vee bila poznata u vrijeme dramaticara ofokla iz petog stoljeca, govori 0 porijeklu (V)eneta od (H)eneta iz Male Azije, a koja je bila pozadina jedne druge price da je Antenor, koji ih je odveo u Trakiju, zatim otputovao prema vrhu Jadrana i osnovao grad Patavium (Padova)." Klasicni Grci trebali su sarno putovati na kratku razdaljinu prema sjeveru ili sjeverozapadu, da bi se nasli u zemlji koja je bila udaljena i strana. Ubrzo nakon sto bi mornar krenuo prema sjeveru iz Korintskog zaljeva, kratko bi ga putovanje dovelo do rijeke Ahel, gdje je zavrsavao grcki svijet. Van toga, grcke zajednice u Akarnaniji i oko Ambracijskog zaljeva bile su predstraze u barbarskom svijetu. Jos dalje na sjever, Tesportija, bila je daleka zemlja na kraju svijeta, pa cak nije bilo lako dostupno ni cuveno Zeusovo prorociste u Dodoni medu Molosanima. Grcki pisci, poput Tukidida, gledali su na "kopno" (epeiros) s vidika Korkire, sa svojom korintskom kolonijom koja gleda preko tjesnaca. Za obrazovanog Atenjanina, narod te zemlje zivio je na stari primitivan nacin, iako se na taj nacin gledalo i na Etoljane, koji, premda Grci, jos nisu dosli do civiliziranog urbanog nacina zivota. Iza Korkire nije bilo gradova-drzava (poJeis), vee sarno plemena (ethne), kao sto su bili Haonjani. Malo ih je razumjelo njihove jezike, zivjeli su u neutvrdenim selima, jeli nekuhanu hranu i znali nesto malo 0 vinovoj lozi. Iako mora da je tijekom stoljeca postala dostupna mnogo tocnijih informacija, mnogi r:!s~i su se zadovoljavali takvim opisom Tukidida. Za Efora, kO,J1je pisao u cetvrtom stoljecu pr. Kr., Akarnanija je bila kraj Grcke u tom pravcu."

12

13
14

Katicic

J 9RX (Anterior).

J 989 (Diorncd).

Cabanes 19XXa,

114

115

Kao sto smo vee vidjeIi, Periplus postavija juznu granieu Ilira oko Apolonije, gdje je pocinjala Haonija, ali ne nudi nikakve etnicke odlike za nekoliko grupa naroda izmedu Ilira i Grka, ukljucujuci Haonjane, Tesprote, Casopane i Molosane. Iako se Polibijeve dvojbe 0 tome da li su Etolei bili doista Grei (18.1,5) mogu odbaeiti kao pristrano stajaliste Ahejaea iz gomje klase prema suparnickoj sili, izgleda da postoji neprekinuta tradieija jos od vremena Homera da su Grei zavrsavali s Akarnanjanima, a barbari pocimali s Tesprotima. Prema Plutarhu, koji je potieao iz Heroneje u Beociji, Grei koji su zivjeli sjevemo od Akrokeranije (Rt Linguetta/Kep Gjuhezes) bili su prognaniei. Ipak postoje, izgleda, dokazi da su ti narodi iz Epira izmedu Akamanije i Ilirije doista govorili jezikom slicnirn grckim, iako to osporavaju Albanci koji bi zeljeli da oni budu Iliri. S te tocke gledista, upotreba grckoga, kao govora tih naroda do sredine cetvrtog stoljeca, bila je kao stranog sluzbenog jezika, sto ga je upotrebljavao kralj (370-368 pro Kr.) Molosana za dva dekreta u Dodoni. Mozda jos vise govori 0 njihovom neilirskom karakteru to, sto su Molosani visokog roda sudjelovali na velikim atletskim festivalima Grka, a taj poziv nikada nije bio upucen Ilirima."

Grci medu Ilirima Puni razvoj materijalne kulture s upotrebom zeljeza medu ilirskim narodima u osmom stoljecu pro Kr. podudara se s pocetkom dugotrajnih dod ira s egejskim civilizaeijama arhajske i klasicne Grcke. Intenzivna upotreba zeljezne rudace i vladanje tehnikama izrade zeljeza vodili su gospodarskim i drustvenim promjenama. Razmjena dobara izmedu razlicitih grupa povecala se u obimu i bila je katalizator u stvaranju plemenskih grupa, sa sve vecom svijescu kolektivnog identiteta pod jedinim vladarima. Kasnije faze te kulture oznacene su bogatim grobovima vladara. Pored italskih veza, tragovi arhajskog grckog utjeeaja mogu se naci u
15

nekim ukrasima, osobito kod ratnickih seena na poznatoj situli iz Vaca, Na zapadnom i sredisnjem Balkanu razvijeno zeljezno doba medu Ilirima jos se uvijek uocava uglavnom preko sadrzaja tumula na glasinackoj visoravni, gdje je vee odavno uocen ustrajni konzervatizam ilirskih pogrebnih tradicija. Osebujni predmeti te kulture jesu fibule s dvostrukim lukom, narukviee i zeljezno oruzje, osobito macevi, sjekire, stitovi itd. Ljubav prema jantaru, perlama, kolajnama i privjeseima bjelodano je bila uobicajena medu Ilirima i cesto se navodi kao istaknuto obiljezje njihovih pogrebnih grupa. Vrhunae te kulture ocit je u bogatim grobovima iz sestog i petog stoljeca, kada su se princevi i prineeze njihovih ratnickih elita pokapali odjeveni u punom sjaju, sa zlatnim i srebrenim pojasevima i narukvicama, kopljima, razlicitom keramikom, nakitom, ukosnieama i privjescima. Obiljezje nekih od tih grobova je prisutnost visokokvalitetne keramike, metalne robe i nakita grckoga podrijetla. Pored toga, postoje drugi predmeti slicnog karaktera, koji su, mozda, bili rad grckih zanatlija, ali ciji obliei i ukras daju naslutiti da su bili posebno izradeni po ukusu Ilira i drugih "barbara". Mnogo se godinama raspravljalo 0 toj grupi predmeta. Neki su znanstveniei tvrdili da su oni rad ilirskih zanatlija koji su oponasali grcku modu i iz toga poimanja potekla je zamisao 0 "grcko-ilirskoj" materijalnoj kulturi sestog i petog stoljeca pr.
Kr.16

Glavna nalazista grckog izvoza u ilirska podrucja jesu sljedeca: Ateniea (knezevski grobovi kasnog sestog/ranog petog stoljeca pr. Kr. s jonskim staklom, staklenom pastom, jantamim perlama i atickom plocicom na kojoj je prikazan divlji medvjed); Glasinae (juznoitalski arhajski predmeti, broncane zdjele, jonska keramika, klasicni (vjerojatno aticki) metalni radovi, oklop i ukrasi); Novi Pazar (velika ostava darova: zlatni i srebreni nakit, derdani i aticka keramika); Kacanj (ratnicki grobovi iz kasnog sestog do ranog petog stoljeca s atickorn keramikom, grcko16

Cabanes 1988a, 31 (moloski dekreti).

Mano-Zissi 1973. Popovic 1975, Parovic-Pesikan 1985, 1986.

116

117

-ilirskim kacigama i srebrenim nakitom); Ljubomir (ratnicki grobovi s atickom keramikom iz petog stoljeca, ukosnicama i brosevirna); Mramorac (grobovi sa srebmim pojasevirna i narukvicarna s ukrasom u grckom stilu, moguce kasno sesto stoljece); Umcari (grobovi sa srebrenim pojasima, iglama, brosevima itd. s grckim ukrasom); Razana (groblje oko 500. pro Kr. koje sadrzi grcko-ilirsku kacigu); Bela Crkva (grob s minijatumim loncicima koji oponasaju grcke oblike kasnog petog stoljeca); Sremska Mitrovica ("brod"-nausnice i zlatna ogrlica, moguce jonska iz oko 500. pro Kr.); Siroko (ostaci naselja s grckom keramikom i nakitom); Batinci (zlatni pojasi s ukrasima u grckom stilu); Tuzla (grobovi s "grcko-ilirskim" predmetima, derdani od staklene mase, igle); Josanicka banja (helenisticka keramika, ukljucujuci megarske zdjele, u naselju). Medu najjuznijim ilirskim zajednicama nekoliko groblja dalo je neke od najpoznatijih dokaza za tu grcko-ilirsku kulturu. Svakako najpoznatiji su grobovi u Trebenistu blizu Ohridskog jezera, gdje se mnogo raspravljalo 0 sadrzaju knezevskih grobova otkad su pronadeni prvi nalazi za vrijeme prvog svjetskog rata, osobito zlatne maske i sandale. Grcki uvoz naden u grobnicama, koje se sastoje od relativno skromnih hum aka iz otprilike sredine sestog stoljeca i nekih kasnijih humaka, ukljucuje jonske i druge broncane tronosce, broncani krater, hidriju, postolje kandelabra, lekiti, kilikse, filigranski nakit, srebrene broseve, staklene amfore j minijature. Druga nalazista na istom podrucju su sljedeca: Saraj, Brod blizu Bitolja (grcka keramika ili domaca oponasanja vjerojatno korintskih oblika iz sedmog stoljeca), Visoi blizu Bitolja (dvije grupe humaka, Visoi 1. s grckom kerarnikom i nakitom, Visoi II. kasnije kremacije s nalazima slicnim Trebenistu); Radoliste blizu Ohridskog jezera (grobnica s grckim uvozom iz kasnog sestog. i ranog petog stoljeca, igle, brosevi, broncane posude, nausnice i grcko-ilirska kaciga iz druge polovice sestog stoljeca); Karaorman u Peoniji blizu Stipa (sest grobnica s grckom slikanom keramikom, s jednim grckim novcem iz oko 480. pro Kr.); Trebenisko Kale (grobnice iz cetvrtog do drugog stoljeca s keramikom helenistickih oblika i nakitom) i Demir
118

Kapija, davno uspostavljeno naselje na Vardaru juzno od Stobija u Peoniji na ulazu u klisuru (grcka keramika iz petog do cetvrtog stoljeca u naselju Makedonaca i Grka)." Mozemo sarno nagadati kojim su nacinima i kojim putovirna ti grcki predmeti dospjeli u bogate ilirske grobnice. Moze biti da je u nekom razdoblju postojao kopneni put iz pravca Male Azije j Cmog mora i smatra se da je Herodotov prikaz Dunavskog bazena imao za podlogu obavijest jonskih trgovaca koji su polazili u unutrasnjost iz Istra blizu delte Dunava. Takoder se raspravljalo o dosegu trgovackih veza krajem petog stoljeca iz pravca Jadrana i juzne Italije. Sigumo je da se prijem grckih skupocjenih dobara kod ilirske elite ogranicava na sesto i peto stoljece, uglavnom od druge polovice sestog do ranih godina petog. Poslije sredine petog stoljeca, grcki uvezeni predmeti, osim nekoliko iznimaka, ne mogu se vise naci u ilirskim grobnicama i jedino tumuli iz Glasinca pruzaju dokaze za stalni prijem grckih uvezenih predmeta. Helenisticki proizvodi od cetvrtog do drugog stoljeca ogramcavaju se uglavnom na podrucja koja granice s Makedonijom, a nema gotovo nista iz predjela koji se nalaze dalje prema sjeveru. Kratkotrajnost te grcko-ilirske veze moze se objasniti s dva cimbenika: nestankom vlasti domacih vladara medu Ilirima i promjenom ravnoteze politicke vlasti u Grckoj. Cinjenica da znacajan dio uvezenih predmeta ima aticko ili jonsko podrijetlo navodi na pomisao da je prestanak trgovine s Ilirima bio povezan s padom atenske moci poslije sredine petog stoljeca i s kasnijim izbijanjem Peloponeskog rata sa Spartom i njenim saveznicama. U kasnijem razdoblju glavni pravac grckog prodiranja isao je preko Jadrana j juzne Italije.1x . Ako se prihvati takva rekonstrukcija, ostaje problem onoga sto se naziva "grcko-ilirska kultura". Nekoliko tipova predmeta koji se nalaze u slicnom kontekstu kao grcki uvezeni predmeti
17 Parovic-Pesikan 1964; Trebenisre: Filow 1927, veuc 1933, Popovic 1956, Lahtov 1955; Novi Pazar: Mano-Zissi i Popovic 1969. 1& Lisicar 1973, Batovic 1984 (korintska loncarija), Petrie 1980 (apulski uvoz), Glogovic 1979 (juznoralijanski u lstri), Mann 1976b, 1986 (trgovacki pravci u j. Iliriji), Parovic-Pexikan 1985: 6 (loncarski uvoz u Bosni), Vuckovic-Todorovic 1973 (I. Jugoslavija), Bousquet 1974 (tetovski epitaf), Parovic-Pesikan 1978 (narpis iz sestog stoljeca u Lipljanu).

119

klasificiraju se ili kao grcki proizvodi posebno proizvedeni za ilirski ukus ili kao proizvodi ilirskih radionica koje blisko oponasaju grcke uzorke. Predmet 0 kojemu se, mozda, najvise raspravljalo jest broncana "grcko-ilirska" kaciga bez stitnika za nos. Datirane u kasno sesto i peto stoljece, nalazimo ih niz jadransku obalu cak do Albanije i na podrucju Ohrida. Podrijetlo im se trazilo u ranom peloponeskom, vjerojatno, korintskom, tipu koji je naden u Olimpiji i datiran oko 700-640. pro Kr. Kaciga iz Canosse u juznoj Italiji navela je neke na pomisao da je promet tim kaeigama mozda povezan stirn podrucjem. Izgleda malo vjerojatnim da je ta vrlo osebujna kaeiga bila domaci proizvod rastrkanih radionica, vee je, kao sto naznacava njena rasirenost, to bio tip posebiee proizveden za sjeverne ratnike i rnozda se je odnosio na neki vid ilirske placenicke sluzbe. Ista nesigumost nastavlja se u pogledu nekoliko izoliranih nalaza ranih grckih predmeta iz zapadnog Balkana, kao sto su bronc ani trkaci iz Prizrena i iz Albanije, menada iz Tetova na gornjem Vardaru i lijepi broncani kovani predmet, vjerojatno peloponeski rad, iz Vranista blizu Bele Palanke u Srbiji, koji se datiraju u eru prestiznih uvezenih predmeta, u kasno sesto i rano peto stoljece. l~ Misli se da su i razni nakiti i ukrasi vjerojatno domaci proizvodi koji oponasaju grcki uzorak, osobito dvostruke "omega" igle, lucne fibule i srebrene narukviee sa zavrsecima u obliku puzeve glave. Oni su se postavljali pored grckih uvezenih predmeta u knezevske grobovima i obicno se prepoznaju po slabijoj proizvodnoj tehniei. Takvi su vrlo raznoliki predmeti u Trebenistu, ali nasli su se i u velikom groblju u Budvi na Jadranu i meau Japodima u Kompolju u Liei. Moze se vrlo lako desiti da su zlatne maske, rukaviee i sandale u Trebenistu, kao i zlatni i srebreni ukrasi na pojasu sa iskucanim ukrasima, ukljucujuci grcke motive kao sto su palmete, domace tvorevine za ilirski ukus, ma-

19

Greko-ilirskc kucige: Murovic 1,)76b, Vasic 1')82-3, Andreou 1985, Osmani 1988; oruzju: Vasic 1,)82a, Purovic-Pesikan 1982 (grcka machaira), Vasic 19!{3 (broncane poxude ), Vasiliev 1983 (prijevoz bronce).

kar bile radene prema grckom uzorku. Ono sto se pojavljuje kao uspjesna simbioza u materijalnoj kulturi izmedu Grka i ilirskih vladara moze se usporediti sa slicnim odnosom koje smo vee utvrdili za isto razdoblje u drugim krajevima Europe, osobito s Keltirna na sjeverozapadu, koji su granicili s visoko stvaralackim mediteranskim kulturama Grcke i juzne Italije. Razmetanje s egzoticnim ukrasima i sjajnom odjecom i nakitom posluzit ce kao naglasavanje statusa domace elite, koja je kontrolirala izvore bogatstva, izvozne sirovine ukljucujuci metalne rudace, drvo, kozu i zitarice, zajedno s robovima i placenicima, sto je sve donijelo skupocjenu robu u vladarevu tvrdavu a kasnije i u grobove njegove obitelji u dalekoj Iliriji. Dragocjeni uvezeni predmeti bili su lijepi ukrasi na odjeci i pribor za bankete i ispijanje vina u velikom stilu, a mnogi od tih predmeta bili su prepusteni zaboravu grobniee. Teske je prosuditi koliko su zajednickoga imali ilirski vladari s njihovim suvremenieima u zapadnoj Europi, ali izvan svake je sumnje njihov zajednicki ukus za predmete napadno ukrasene u grckorn stilu." Greima se opcenito nije riskiralo zivjeti medu Ilirima i, s dvije znacajne iznimke, njihova naselja dosla su kasno i nisu se jako razvila. Sjevemo od Korintskog zaljeva oni su, izgleda, imali malo utjecaja na krajeve zapadno od Pinda. Kako putnik putuje u smjeru zapada preko planinskog hrbata Grcke, nailazi na znacajne promjene u klimi i raslinju: temperature su opcenito nize, a zimske oborine su velike i dugotrajne, stvarajuci prave rijeke sa stalnim tokom. Sume su rjede i ispasa je izvrsna. Seoba stada vrsi se oko velikih sezonskih svetkovina Sv. Jurja (23. travnja) i Sv. Demetrija (23. listopada). U tom su svijetu meso i mlijeko vazni za ishranu. Zene imaju znacajniju ulogu nego u svijetu klasicnog polisa na istoku, a velika porodiea ostaje osnovna jediniea drustva. Ne postoji nista sto bi se na politickoj razini moglo usporediti sa zatvorenim i integriranim polisom, vee je to labavija i rasprsenija federacija grupa koje pripadaju jednom plemenu. Suoceni s
2G

Parovic-Pesikun

1983 (apulski

i erruscunski

izvoz u jadransko

zulede).

120

121

takvim drustvom i drugacijim nacinom zivota, grcki pisei se ubrzo odlucuju etiketirati ih "razbojnici" ili "gusari". Cak i poslije stoljeca relativno stabilna dodira, Grei su malo uzimali u obzir promjene koje su se dogodile medu tim narodima, gdje su cak i gradska naselja koja su nastajala pod njihovim utjeeajem jos uvijek zadrzala obiljezje planinskih utvrda." Ako ispustimo takve price, kao onu 0 naselju Oriku u Valonskom zaljevu od Eubejaea nakon Trojanskog rata, prvo zabiljezeno grcko napredovanje u praveu Ilira ucinili su Korincani. Godine 733. pr. Kr. Hersikrat, clan vladajuceg klana Bakhiada u Korintu, utemeljio je naselje na Korkiri (Krfu), koje je sluzilo kao glavna polazna tocka na putovanju izmedu Grcke i zapada. Nakon sto su izbaeili neke Eritrejee iz Eubeje i neke Libume sa sjevemog Jadrana, Korincani su ubrzo napredovali. Sljedece sirenje korintskog earstva zbilo se stoljece kasnije, kada je zajednicki pohod iz Korinta i Korkire zasnovao na ilirskom kopnu koloniju Epidamn na rtu Dirahiju, po kojemu je kasnije i grad dobio ime." Zajedno s Apolonijom koja se nalazi juznije, novo naselje donijelo je pod grcku kontrolu kratki morski prijelaz prema juznoj Italiji, koji je stoljecima bio presudan na glavnom praveu preko juznog Balkana. Kasnije su ga Rimljani izgradili i dali ime Via Egnatia. Ta naselja takoder ce osigurati kontrolu pravea u unutrasnjost i pristup nalazistima srebra u tom kraju. Povjesnicar Apijan nudi nam mit 0 osnivanju kolonije, kao digresiju u opisu rimskog gradanskog rata izmedu Pompeja i Cezara 48. pro Kr.:
Neki vjcrufu da jt: Dirahij isto sto i Epidsmno
ushfod s{iedde

podrucia.

krafja Gerifons), Zbog osnivsca jer ima Dirsku, vee zalo

skJopio je s njim sevez, a za uzvrst dobio je dio njegova loga gradani Dirahija smatraju Herskis fedrum od nfiaovih udjela u njihovCJ_j zemiji, ne da bi iskazali nepostovsnic preme sto sc jos vis~e ponose Hersklom kao bogom. Oni kazll ds je u

bitci Hcraklo greskom ubio Jonija, sina Diraka, i. nskon sta fc podigao nedgrabni bumak, becioje tifclo II more tako da sc ono ruizove po njernu. U kssnifern su razdoblfu Bdgi, kada su se vratili iz Frigije, osvojiii grad i ohliznje podrucje, zatim su ga Tsulsnti, jedan ilirski nsrod, preuzeli od njih, a Libumi, jos fcdsn ilirski narod. preuzeli su ga od Tauisnta. Oni su obicsvali previt: p{iaekaske pohodc protiv svofih susfeda u vrlo brzim brodovuns. Rimiim) zovu brze lade Iiburnams zbog toga sto su lade s kofims Sll se oni prvi put ogledali bile iz Libumije. Oni kCJ_jeu Libumi izbacili iz Dirahija dobili su pomoc od s Korkirsne, gospodara mora, i potfersl: Libume. Korkirani Sll se S niims pomijesali i iz toga razloga na grad se gledalo kao riagreku Iuku. Ali ~ierujuej ds im ]c ime pod Iosom zviiezdom; Korkirsni su promiicruli ime i nazvafi ga Epidsmno preme gornjem gradu. a Tukidid ga tskoder naziva tim imenom, aliie na krsju pobiicdito staro imc i ssds sc zove Dirslu]. (Gradanski rat 2.39)

pogreske.

Bsrbsrski krsl] toga podrucfs po imenu Epidsmno, izgradio jt: grad ns obafi i imcnovao ga ie po sebi. Dirsk; sin njt:gove keeri i, kako sc vferovslo, Posefdons, Iuku fc pridodso gradu i nszvso ga Dirshi]. Kada su Diiuka napala nfegov« brace; Hcrsklo, koii se vrscao iz Eli/reie (odsklc jt: odvukao volove
21 22

Cabanes 1988a. Hammond I982b, Myrto 1986, N.Ceka 1972.1976, Petrova 19S0.

llirski element u toj grckoj koloniji iskazuje se, izgleda, prilozima u ranim grobljima, u Kojima je nadena korintska keramika iz sedmog i sestog stoljeca zajedno s lokalnim zarama za kremirane ostatke. Uzastopna izmjena vlasti Taulanata i Liburna u povijesnim izvorima mozda predstavlja seobu ilirskih naroda prema jugu u rano zeljezno doba od oko 1000. pr. Kr. ka podrucju poznatom kao Il1yris. Prisutnost Briga u Epidamnu u Apianovom prikazu potvrduju, izgleda, i drugi izvori, ukljucujuci Obalno putovanje, koje se pripisuje Skimnu iz Hija i Strabonova Geografija. Nije prezivio nijedankasniji izvor 0 njihovoj prisutnosti na tom podrucju, niti se moze uspostaviti bilo kakva veza s Brigima iz Trakije, za koje se pretpostavlja da su potomci Kserksove vojske, i koji su se pojavili ceriri stoljeca kasnije u vojsei M. Bruta za vrijeme pohoda na Filipij. Naselje Epidamno postalo je bogato trgovacko srediste i danas ostaje glavna luka (Drac) toga kraja. Doznajemo da je njegov ustav bio oligarhijski i da mnogi njegovi stanovniei nisu bili gradani. U sestom stoljecu

122

123

grad je ustanovio vlastiti trezor u Olimpiji. Tukididov prikaz unutrasnjih sukoba (stasis) tijekom 430-ih godina pr. Kr. bjelodano pokazuje da to nije bila prva neprilika takve vrsti u koloniji. U bitci za vlast izmedu demokrata i aristokrata, koje je podrzavala Korkira, Taulanti su nastavili igrati glavnu ulogu u poslovima grada. Kada su demokrati zavladali, njihovi su se protivniei obratili Ilirima za pomoc, Oni su opsjeli grad velikirn snagama 435. godine i ucinili veliku stetu gradskorn gospodarstvu zauzirnajuci obliznji kraj." Druga grcka naseobina na ilirskom kopnu bila je Apolonija, prema tradieiji utemeljena 588. pr. Kr, na rtu iznad usca rijeke Aous (Vijose), deset stadija od rijeke i 50 od mora. Ona Iezi blizu graniee izmedu Ilirije i Epira i, mozda je bila utemeljena kako bi se osigurala kontrolu Ilira na tom podrucju. Govori se da je oko 600. pr. Kr. Korint odgovorio na ilirski poziv i poslao 200 doseljenika u vee postojecu trgovacku postaju. Drugi su ih slijedili, osobito iz Korkire. Za tu se kolonijugovorilo da je nazvana Gilaceija po njenorn osnivacu Korincaninu Gilaku, ali je kasnije dobila ime prema Apolonu. Po svoj su priliei grcka i ilirska zajedniea nekoliko stoljeca zivjele odvojeno. Taj se dojarn dobija uvidom u grobove, koji su sasvim razliciti, jedni s uvezenom keramikorn, drugi koji pokazuju stariju tradieiju grobnih humaka i obredne inhumaeije. Bogatstvo Apolonije u sestom i petorn stoljecu pr. Kr. bilo je zasnovano na stoei, koja je imala bogatu ispasu u blizini. Izuzetno bogatstvo podrucja Apolonije odrzavalo je vrlo uski oligarhijski rezim, koji je opisao Aristotel ne mogavsi utvrditi nikakvog traga demokraeije u gradu, gdje je manjina slobodnih ljudi kontrolirala vecinu koja nije bila rodena kao slobodna. Povlasteni su bjelodanc bili potomci prvobitnih kolonista, dok njihovi podaniei nisu bili uhvaceni iii kupljeni robovi, vee prije domace stanovnistvo tog podrucja sa
Anamali l07(), Bakhuizen l0X6; groblja: Dhirna 10X5a, Myrto 10X4, Tatari 10X7. Hidri 10}(3;proizvodnja loncarije: Hidri 10X6, 10XX,Tatari 1077 -x (domaci), D' Andrea 10X6 (izvoz): tukoder Tutari 10X5 (gradnja), 10XX (helenisticka kuca), Zeqo 10X6 (prikazi na kamenu i terakotama).
23

statusom sluga integriranih u vrlo uspjesno gospodarstvo

toga

grada."
Epidamno Apolonija stoljecima su bile glavne luke za promet izmedu Grcke, zapadnog Balkana i srednjeg Dunava. U helenistickorn razdoblju one su bile strateske baze za vojne ambieije kraljeva Epira i Makedonije, a pritom osobito Apolonija, kao glavne luke gdje su se iskreavale rimske vojske. Apolonija je medu Rimljanima dobila ugled kao srediste viseg obrazovanja i mozda je bila polazna tocka Via Egnaeije. Do drugog i prvog stoljeca pro Kr. kovani novae ta dva grada nasiroko je cirkulirao u srednjem Dunavskom bazenu, sluzeci bjelodano kao prikladna srebma moneta za trgovce i trgoveima robljem. Vecina ostataka Epidamna/Dirahija lezi ispod danasnjeg grada Draca, glavne luke Albanije, koja nastavlja njegovu bogatu tradiciju. Apolonija, nasuprot, izgubila je svoju luku kako se promijenio tok njeke, a ostaei helenistickog i rimskog grada stoje usamljene na brdu Pojani. Nije poznata nijedna grcka naseobina utemeljena na kopnu sjeverno od Epidamna/Dirahija. Sjevemo od rijeke Drima, ni obala ni zalede nisu bili pogodni za stalnu naseobinu, iako su Grci nesumnjivo zivjeli i trgovali na nekoliko mjesta. Tri formalno uspostavljene kolonije bile su sve na otocima, Cma Korkira (Korcula), Issa (Vis) i Pharos (Hvar). Na suprotnoj obali do line rijeke Po naselja Spina i Adria, koja su evjetala u petom i cetvrtom stoljecu kao eiljevi morske trgovine na veliku razdaljinu iz Fokeje i Egine, poprimila su nesto od obiljezja kolonijalnih naseobina. U materijalnom smislu trgovina izmedu Grcke i gomjeg Jadrana sastojala se u pribavljanju soli, zita i stoke, za sto su Grci nudili vino, keramiku i metalnu robu."

24 Beaumont 1052, Blavatsky 1Y66 (osnivanje), 1971, Anarnali 1970, Bakhuizen 1986; groblja: Mano 1976a, 1977-X, Korkuti 1981 (pretkr.lonijalni tumuli), Nemeskeri i Dhima 1088 (rasna mjcsavina u groblju), Bereti 1977-8. 108X (triportsko zauzece), Yreka 19XX(helanisticka cmo glaz.irana). 25 Nikolanci 1976a, Braccesi 1977. Bakhuizen 1987, Woodhead 1970 (Dionizije Sirakuski).

124

125

Rano u sestom stoljecu doseljeniei iz Knida u Maloj Aziji nastanili su se na dalmatinskom otoku Cmoj Korkiri (Korcula), nazvanom tako po njegovom gustom raslinju, da bi ga se razlikovale od njegovog veceg imenjaka dalje na jugu. Stanovniei ove druge Korkire pomogli su tom pothvatu nakon sto su Knidani spasili 300 djecaka od neprijateljski raspolozenog Periandra, tiranina iz Korinta. Doseljeniei su dali ime svojoj koloniji po zemlji svojih dobrocinitelja. Naseobina nije jos otkrivena, ali lezi iii na zapadu iIi na sjeveroistoku na uskom kanalu prema poluotoku Peljescu, tame gdje danasnji grad Korcula ima dvije izvrsne luke. Neki kovani novci s natpisom Korkira mozda pripadaju toj naseobini, ali izgleda da taj pothvat nije uspio, a poznato je da je taj otok primio barem jos jednu naseobinu, vjerojatno u trecem stoljecu pr. Kr. Lokalni Iliri ne zauzimaju nikakvo mjesto u prici 0 koIoniji na Cmoj Korkiri, ali oni su svakako zauzimali vazno mjesto u ranoj povijesti kolonije utemeljenoj 385. pr. Kr. na otoku Pharosu (Hvar) s egejskog otoka Parosa, poznatog po svom mramoru. Prema tradieionalnom nacinu prihvatili su upute prorocista, ali su doseljeniei primili mnogo opipljiviju pomoc od Dionizija, ambieioznog vladara Sirakuze, koji je otprilike u isto vrijeme organizirao ilirski napad na Molosane u Epiru. Diodorov opis govori da je on vee bio poslao koloniju u Jadran i osnovao "grad po imenu Lissos". Parani na Hvaru ubrzo su upali u poteskoce s domorodeima i trebali su pomoc od tiranina.
Tc godine Psrsni koji Sll se nsstsnili as Hvsru dopustili Sll prethodmrn barbarskim stsnovnicims da ostsnu nedimutims U dobro utvrdcnom mfestu. dok Sll oni ssmi izgradlli svoj grad pokrsf mora i ogradili ga zidinarns. Kasnije Sll sc raniji stsnovnici raz!jutili zbog prisustva Grka i pozvsli Ilire, koji Sll ziT}di as kopnu nssuprot. Ovi su prcsli ns Hvsr u veiikom broju maIih brodove, i s vojskom od vise od dcset tisucs, ubili mnoge Grke i ucinil: mnogo steto. Mcdutim, Dionizijcv zapovjednik iz Lissoss doplovio je s veiikim brojcm trovcslsrki protiv ilirskih Iakih brodovs i, nskon sto je neke potopio a druge zsrobio, ubio je vise od per tisuca barbara, a uzeo oko dvije tisucc kao zsrobifenikc. (Diodor
15.14)"

Treca grcka kolonija u tom sredisnjem dijelu dalmatinske obale bila je Issa, na sjevemoj strani otoka Visa. Nista nije zabiIjezeno 0 njenom osnivanju, ali kovani novci i unutrasnja organizaeija (zabiljezena na natpisima) govore da je to bila sirakuska naseobina. Pojavljuje se i misljenje da je s tog mjesta, a ne iz Lissosa daleko na jug na uscu Drima dosla pomoc Greima u Pharosu, jer Issa je udaljena sarno 25 milja. Putovanje iz Lissosa bilo bi vise od deset puta duze, ali bi posada u Lissosu bolje odgovarala Dionizijevoj shemi, koja ukljucuje Ilire i Molosane. Mnogo stabilniji odnos s domacirn Ilirima vidi se na kamenoj ploci, koja biljezi detalje 0 naseobini iz Isse na Crnoj Korkiri. Na tom dokumentu, koji se datira u trece stoljece pr. Kr., navode se Iliri Pullus i Dazus, dok veci dio teksta navodi dodjeljivanje zemlje pojedinim obiteljima, kako unutar tako ivan zidina naseobine, koje su grupirane u tradieionalna dorska "plemena'': Dimani, Hili i Pamfili." Nekoliko natpisa i neki novei iskovani na dornacem tlu s ogranicenom eirkulaeijom svjedoce 0 prezivljenju grckih naseobina Pharosa i Isse, iako je sarno ova druga, izgleda, zadrzala svoju neovisnost dok se nisu pojavili Rimljani 229. pr. Kr. Pharos je potpao pod ilirsku dinastiju Agrona, iako pod vladavinom lokalnog Demetrija Hvaranina. Sjediste kolonije bio je Stari Grad, zasticena luka na sjeveroistoku otoka. Gotovo cervrtaste zidine leze ispod danasnjeg grada, blizu plodne ravniee prema Jelsi. Razdijeljenost u pravokutnu mrezu puteva i staza u vrijeme prve kolonizaeije, mozda je prouzrokovalo da je prvobitni sklad s Ilirima prerastao u neprijateljstvo. Gotovo pravokutna obzidana povrsina Isse sadrzavala je planirani grad s usporednim ulicama. Nedavna otkrica ukljucuju znatan niz grobova iz helenistickog razdoblja, koji sadrze grcku keramiku s nekim nadgrobnim natpisima na kamenu koji su jos uvijek na svom prvobitnom poloD. Renclic-Miocevic 19XO (Corcyra Nigra). Camhi, Kirigin i Marin 1981, Kir-ig.in i Marin

19X5 (nekropola u Issi ), Zaninovic 197X, 19X4b (utvrde na brdu nu Hvaru ). Kirigin i Popovic 19XX(grcka kula izvidnica). Migotti 19R6 (helenisticka loncarija na Hvaru), Margette 1971, D, Rendic-Miocevic J 97()a (issejska kolonija na Korculi),

126

127

zaju. Otprilike u to vrijeme, prve polovice drugog stoljeca pro Kr., Issa je, izgleda, pocela potpadati pod rimski utjecaj i posjedovala je barem dvije naseobine na obliznjem kopnu u Traguriumu (Trogir) i Epetiumu (Stobrec), ana objema su nadeni grcki ostaci. Kada su Delmati zaprijetili tim mjestima, poziv Rimu iz Isse doyeo je do prvog sukoba izmedu Rimljana i tog snaznog naroda. Issa i Pharos mogu zahvaliti svoj opstanak vlastitim resursima. Mozda je Issa imala koristi od trgovine na daljinu, iako vise kao pogodna luka nego kao srediste za trgovinu s narodima na kopnu." Iako su bili daleko od svoje grcke postojbine, dvije su kolonije zadrzale veze sa svojom domovinom. Pharos je jednom prilikom trazio od svoje metropole "podrsku i popravak". Ipak se dobija utisak izoliranosti i postepene propasti, na sto upucuje Plinijev navod 0 "izblijedjelom pamcenju na mnoge grcke naseobine i jake gradove" (NH3.144) u Iliriji.

5

NEPRIJATELJI

MAKEDONIJE

Krsljevi osvajaCi:Filip, Alekssndsr i Pi?
Iliri su se prvi put pojavili u zapisima 0 grckoj povijesti ne mnogo prije nego sto je Nikijskim mirom zavrsila prva faza Peloponeskog rata 42l. pr. Kr. Prije nego sto je Atena dozivjela poraz u Deliumu 424. pr. Kr., Sparta je bila poslala vojsku na celu s Brasidom da pomogne makedonskom kralju Perdiki i drugim protivnicima Atene. U pocetku su Spartanci izbjegavali mijesanje u Makedoncev rat s Arhabejom, sinom Bromera, vladara Lyncusa (Linkesta), ali su se 423. pridruzili pohodu koji je zavrsio sramotnim povlacenjem Makedonaca i savrseno srnisljenirn spasavanjem Spartanaca. Nakon pocetnog uspjeha protiv Arhabeja, Perdika je nagovorio svoje saveznike da sacekaju dolazak ilirskih placenika. Oni su se medutim opredijelili da se pridruze vojsci Arhabeja i, kako primjecuje povjesnicar Tukidid, "strah koji su sirili svojim ratnickim umijecem naveo je obje strane na pomisao da je najbolje povuci se''. Kada su se Spartanci napokon nasli na sigurnom, poceli su krasti opskrbu makedonske vojske, prouzrokujuci tako prekid saveza izmedu kralja i Spartanaca. Povjesnicar opisuje kako spartan ski zapovjednik bodri svoje ljude da bi im podigao moral, iako je i sam vidno potresen strahovitim izgledom novoga neprijatelja:
1

Nikolanci 1'168-'1 (korintska loncarija na Issi), 1'I76a, 1'176b (uvoz iz Male Azije). 1'ISO (natpix), DiRendic-Mioce vic 1'170b. 1'l76b (kovani novae),
27

Za prikaze cetvrtog i petog stoljeca, Cabanes 1'18Sa, Hammond 1'166, Hammond i Griffith 1'17'1.Hammond i Walbank I 'I8 s.

128

129

Oni mogu preplesiti one s bujnom msstom, oni ulijevaju strah kad su u masi, njihova glasna rika je ncpodnosijive, a sjaj njihovs oruzfs u zraku izgleda prijctece. Ali kada dode do pravog boja s protivnikom koji se cvrsto drzi, oni nisu 0110sto izgledaju. 011inemsju previlnog reds, koji bi ih posramio ako nepuste svoje polozaje kada ih sc pritisnc. Njima su bijeg i nspad jednako casni i ne polazu nikaksv ispit hrsbrosti. Njihov ncovisni nscin ratovanja ostavlja izliku za svakoga tko hoce pobfeci. (4.126f

Snazan i, izgleda, stabilan rezim medu juznim Ilirima prvi put se pojavio za bume vladavine Aminta m. (393-370/369. pI. Kr.), oca Filipa II. To oznacava pocetak uzastopnih ratova, koji su se zavrsili tek rimskim uplitanjem i krajem makedonske monarhije dva stoljeca kasnije. Prezivjeli opisi nepotpuni su i na nekim mjestirna proturjecni, iako je opci tok dogadaja jasan. Sicilijanac Diodor (oko 30. pI. Kr.), koji vjerojatno slijedi grckog pisea iz cetvrtog stoljeca Efora, opisuje katastrofalan napad Ilira 393/2 pI. Kr.:
Iliri, koji su nspsli Mskedoniju, istjerali su Aminta, Filipovog oca iz 11jegove zemlje. Nspustsjud nsdu da cc se vrstiti 11aprijestolje, 011je nsrodu Olinte dsrovso svoju zemlju kojaje graniCiIa s nfihovom. Neko vrijcme bioje izgubio svoje krsljevstvo, ali su ga ubrzoponovo usloliCili Tessici i vladao je dvadeset i cetir: godine. Neki govore ds je nskon protferivsnfs Aminta nad Mskedon-cims dv[je godine vlsdao Argej ida je Aminta povrstio svofc krsljevstvo 11ak0J1 tog razdoblja. (14.92,3)

tiranin poslao je 2000 vojnika i 500 oklopa za Molosane s kojirna su se Iliri uhvatili u kostac i ubili ih, tvrdi se, vise od 15000, povukavsi se tek kada je spartanska vojska dosla upomoc Epiranima. Taj dogadaj potvrduje bjelodano razvoj ilirske snage na sjeverozapadnirn obroncima grckog svijeta, iako, kada su poduzeli slican napad 25 godina kasnije, moloski kraIj Ariba evakuirao je svoje neratno stanovnistvo i dao Ilirima naslutiti da su irn njegovi krajevi otvoreni. Strategija se pokazala ispravnorn i Molosani su navalili na Ilire, opterecene opljackanom roborn, oduzeli im sve i protjerali ih.:l

Diodorov prikaz gotovo identicne ilirske provale deset godina kasnije opcenito se smatra pogresnim udvajanjem, ali to je daleko od pouzdanoga. Sigumo ne bi bilo netipicno za Ilire da ponove provale i iskoriste svoju pobjedu na isti nacin poslije razmaka od nekoliko godina. Govori se da su Iliri, izmedu dva osvajanja Makedonije, izvrsili napad na Epir 385/4 pI. Kr. Poticatelj je bio, smatra se, Dioniz iz Sirakuze, zeljan da se umijesa u Jadran, tom prilikorn u podrsci Alketu, izgnanom kralju Molosana, Sieilijanski
2

Godine 370. pr. Kr. vrijedni Aminta umro je u staroj dobi, nakon sto je ponovo uspostavio svoje kraljevstvo poslije poraza s Ilirirna. Njegov brak s Euridikorn iz Linkeste dao je na svijet tri sina i kci. Naslijedio ga je njegov najstariji sin putem izbora, ali vladavina Aleksandra, za koga se kaze da je potkupio Hire i izrucio svoga brata Filipa kao taoea, bila je kratkoga vijeka, Za vrijeme pohoda 368. ili 367. ubio ga je rodak Ptolomej, kojega je opet svladao kraljev mladi brat Perdika. Perdika je urnro pocetkom 359. prilikorn strahovitog poraza od Ilira, sto nije bilo prvi put da se on borio protiv njih. Vise od 4000 Makedonaea bilo je ubijeno "a ostali, zahvaceni panikom, postavsi strahovito preplaseni pred ilirskorn vojskorn, izgubili su volju za nastavkorn rata" (Diodor 16.2, 8-9). Mozda je prikaz velicine tog poraza bio pretjeran da bi se kasnije uvecalo postignuce Filipovo, ali izgleda da su jos jednom Iliri doveli Makedoniju blizu propasti, kada su tom kraljevstvu prijetili jos Peonci, Tracani, Halkidani i Atenjani." Filipova pobjeda nad Ilirima rano za njegove vladavine pokazala se odlucnom za sigurnost Makedonije. Nakon sto se sporazumio s Atenom 359. i sredio Peonee pocetkom sljedece godine, novi kralj usredotocio je sve svoje snage protiv llira. Upao je u njihovo podrucje sa 600 konjanika i 10000 pjesaka i odbaeio
Hammond j Griffith 1979, 172-5 (nema dupliranja), Diodor Sicilsk i 14.,92 (393/2 pr. Kr.), 15.2 (360/359 pr. Kr.). 4 Justin 7.5 (Aleksandar), Dodor Sicilski 16.2, Hammond i Griffith 1979, 188.
3

Hammond 1972, 104-7.

130

131

ponudu ilirskog vladara Bardilisa za sporazumom na osnovi status quoa, zahtijevajuci umjesto toga izrucenje svih makedonskih gradova koje su drzali u svojim rukama. Bardilis se upustio u bitku sa snagom koja je bila ravna Filipovoj. Iliri su napravili obrambeni cetverokut i doslo je do duge bitke s teskim zrtvama dok makedonska konjiea nije probila obranu, a ilirski gubiei bili su, kazu, 7000. Makedonija je sada kontrolirala eijelo podrucje sve do Lihnidskog jezera (Ohrid) i zadobila je isto tako dobar polozaj za napad na Ilire kao sto su ga oni nekada imali za osvajanja Makedonije. Bila je to slavna pobjeda. Iako je nesto obavijesti 0 Bardilisu pruzio suvremeni povjesnicar Teopomp i drugi pisci, nitko njegov rezirn ne poistovjecuje s bilo kojim drugim narodom ili plemenom osim s Ilirima. Govori se da se u velikoj biei s Filipom borio na konju u dobi od 90 godina, a nema nagovjestaja da nije prezivio sukob. On je bio, govori se, podrijetlom ug1jenar koji je zgmuo bogatstvo i zasnovao dinastiju, dijeleci opljackanu robu od vojnih pohoda kojima je upravljao. Nema nicega zapisanoga, sto bi loeiralo sjediste njegove moci, osim cinjenice da je Filipova pobjeda 358. pr. Kr. zadobila kontrolu nad Linkestom. Kasnija Filipova pobjeda nad Kleitom, BardiIisovim sinom svela je ovoga na status klijenta, a to se, mozda postiglo bitkama protiv Dardanaca. U tom slucaju Bardilisovo prijestolje moze se smjestiti medu juzne Dardanee iz Kosova i Metohije, odakle se njegova moe sirila prema jugozapadu sve do Molosana, juzno do Linketisa i, u kratkim razdobljima, jugozapadno ukljucujuci Makedo•• <; l11Ju.Filip II. ubrzo je ponovo bio u ratu s Ilirima, iako bjelodana ne s onima s kojima je v1adao Bardilis. Diodor nas obavjestava da su se 356. pr. Kr. kraljevi Tracana, Peonaca i Ilira udruzili da bi se suprotstavili rastucoj snazi Makedonije, koja je vee porazila svakoga od njih. Filip je krenuo prije nego sto su savezniei mogli ujediniti svoje snage i "unio uzas medu njih i prisi1io ih da udruze svoje snage s Makedoneima". Koaliciju su bje5

lodano smislili Atenjani, a imena ukljucenih vladara, ilirskog Graba, peonskog Lipeja i trackog Cetriporisa, sacuvana su u jednom atenskom dekretu koji potvrduje savez. Kasnije su se, kao povoljnepodudarnosti, prizivale pobjeda nad Ilirima 356. pr. Kr., koju je postigao Parmenije u velikoj bici, kao i pobjeda kra1jevskih kola na OIimpijskim igrama, i povezivale su se s datumom kada je roden Aleksandar Veliki. Nije vjerojatno da su Grabovi Iliri bili podaniei Bardilisa koji je porazen sarno dvije godine ranije, iako su neki mislili da je Grab bio njegov sin i nasljednik. Po njegovu imenu naslucuje se izvjesna veza s Grabaeima, manjem ilirskom narodu koji je zivio na juznom Jadranu blizu Skadarskog jezera. Godine 344/3. pr. Kr., prema Diodoru: "Filip je od svoga oea naslijedio svadu s Ilirima i nije nasao nacina da je izgladi. Stoga je provalio u Iliriju velikom snagom, unistio krajolik, zauzeo mnoge gradove i vratio se u Makedoniju natovaren ratnim plijenom" (16.69, 7). Neke detalje daje nam Didim, aleksandrijski tumac Demostenovih filipika iz prvog stoljeca pr. Kr., koji biljezi da od mnogih rana koje je Filip zadobio, jednu su mu nanijeli Tribali (339 pr. Kr.), a drugu je zadobio u jednom ranijem pohodu protiv Ilira. Tom prilikom kralj je progonio ilirskog Pleurata, kada su pali kao zrtve Hipostrat, sin Amintov i 150 elitnih clanova udruge. Zatim, povjesnicar Justin sazima u jednu jedinu recenicu opis ilirskog rata koji on smjesta izmedu 346. i kraja 343. pr. Kr. Neprijatelji su navedeni kao: "Dardani i drugi susjedni narodi" koje je Filip porazio i zarobio "na prijevaru". Naposljetku, pod godinom 336/5. pr. Kr., u kontekstu nevolja koje su vodile Pauzanijevom ubojstvu Filipa, Diodor biljezi da, "dok je Filip bio zauzet bitkom protiv Pleurata, kralja Ilira, Pauzanija, jedan od kraljevih tjelohranitelja, isprijecio se je preda nj, primajuci na svoje tijelo sve udarce usmjerene prema kralju, i tako je poginuo" (16.93,6). Iz tih nepovezanih dokaza moze se saciniti slika 0 nizu sracunatih prep ada koji su imali za cilj da se osigura ilirsko zalede

14_

Papazoglu 1961 (Heraclea Lyncestis), Diodor Sicilski 16.4, Hammond i Griffith 1979,213-

132

133

Makedonije, prije planiranog pohoda protiv perzijskog kralja, kako bi se najbolji dio vojske prebacio u Aziju. fi Prvo iskazivanje izuzetnog vojnickog talenta Aleksandra, sina Filipa II., poprimilo je oblik spektakularnog pohoda kroz Balkan, u kojemu su se u potpunosti iskusale snaga i pokretljivost vojske koju je naslijedio od svog oca. U proljece 335. pr. Kr., u go-dini nakon Filipove smrti, jedan ratni pohod krenuo je na sjever iz Amfipolja, i nakon sto je uklonio bilo kakav tracki otpor, presao je preko Haemusa (Stara planina) da bi napao Tribale na desnoj obali donjeg toka Dunava. Nakon bitke u kojoj je ubijeno 300 Tracana, Aleksandar je premostio rijeku i porazio Gete. Tribali su se tada i fonnalno pokorili i medu onima koji su dosli iskazati postovanje bili su "Kelti iz Jonskog zaljeva" koji su zivjeli "u dalekoj zemlji u koju je bilo tesko prodrijeti", vjerojatno krajevi izmedu vrha Jadrana i srednjeg Dunava. Izrazi prijateljstva bili su obostrani, iako su Kelti dali jasno do znanja da im Makedonci ne ulijevaju strahopostovanje. Zatim su uslijedile neprilike s Ilirima. Kada je vojska u povratku dosla do Peonije, Aleksandar je primio vijest da se Kleit, Bardilisov sin, digao na oruzje i da ga je podrzavao Glauk od Taulanata na njegovu pohodu prema Jadranu, kao i da Autarijati planiraju uhvatiti u zasjedu njegovu vojsku. Aleksandar nije znao nista ili vrlo malo 0 tom narodu, ali ga je njegov saveznicki Agrianski kralj Langar uvjeravao da se od njih ne treba puno bojati. S Aleksandrovim dopustenjem on ih je napao i nanio im teske gubitke, ali je umro prije negoli je mogao uzivati u obecanoj nagradi. U tom trenutku Iliri su odlucili izvrsiti napad na Makedoniju, prije nego sto se Aleksandar i njegova vojska vrate sa Dunava. Vijest 0

Slika 10. Grob usjecen u stijenu

II

SeJce e Poshtme, Albania

Diodor Sicilski 16.22 (356 pr. Kr.), Plutarh, Alcksundnr 3. Justin 12.16 (rodenje Aleksandra), Ixocrat, Filip. 2 J, Demosren Hlipike J.48 (350 pc. Kr.), Olyntbiac 1.13 (349 pro Kr.), Diodor Sicilski 16.69,3 (344/3 pr. Kr.), Didim komentnri Demostcnovih tilipik» Kol. 12,64, Justin 8.6. Diodor Sicilski 16.93 (336/5 pr.Kr.). Hammond 1966,245-6, Hammond i Griffith 1979,46974, Hammond 198 I, Hatzopoulos 1987, Tronson 1984 (ienidba Filipa II s Ilirkorn Audatom).
6

Filipovoj smrti potakla je sjeverne narode na djelovanje: "Iliri, Tracani, Dardanci i druga barbarska plemena sumnjive i nevjerne prirode, koje se nije nikada moglo drzati na uzdi na bilo koji nacin ako su se pobunila u isto vrijeme" (Justin 11.1,6), Aleksandar je napredovao sa svojom vojskom sve do rijeke Erigon (Cma Reka) do Peliona, gdje je Kleit dosao da bi sacekao Glauka i Taulante. Mjesto je bilo dobro zasticeno iokruzeno zapovjednickim tornjevirna, koje su drzale Kleitove postrojbe. Moguca lokacija je izolirano naselje na brdu Gorice u ravnici Poloske blizu rijeke Devoll, koja ima helenisticke i kasnije utvrde i bjelodano je bila sredisnje mjesto u tom dijelu Dasaretije, u bazenu Kerce juzno od Ohrida. Nedavno su albanski arheolozi identificirali Pelion s ostacima u Selce e Posthmeu na gornjem toku Shkumbina. Tu su najznacajniji ostaci grupa grobnica sa dvoranama i arhitektonskim fasadama uklesanim u stijeni (vidi sliku 10). Njihovo knezevsko oblijezje navodi na usporedbu s poznatim kraljevskim grobnicama u Vergini u Makedoniji, a to se djelomice ustvrdilo prema sadrzaju jedne od njih. Arian je opisao Aleksandrov ilirski pohod, Make-

134

donei su stigli prije Glauka i Taulanata, ali Iliri, nakon sto su zrtvovali tri djecaka, tri djevojcice i tri ema ovna, ucinili su lazni napad. Kada su se Makedonei takoder poceli kretati, oni su napustili svoje obrambene polozaje i pobjegli u Pelion, ostavljajuci ritualne zrtve tamo gdje su pale. Dan nakon sto je Aleksandar otpoceo sa svojom blokadom, stigli su Glauk i njegova velika vojska, vjerojatno sa Zap ada .preko prelaza Tsangon. Aleksandar je tada izvukao svoje brojno slabije snage iz opasnog polozaja i, koristeci se u potpunosti diseiplinom i uvjezbanosti makedonske vojske, koje joj je nametnuo njegov otae, uspio je poraziti kako Kleita tako i Glauka. Aleksandrova bitka vodila se ne u Iliriji, vee u Dasaretiji, ravniei juzno od Ohrida, iako je to podrucje vee dugo vremena bilo pod ilirskom kontrolom, bivajuci otvoreno za napad kako sa sjevera, tako i sa zapada. Arian je cijelu epizodu ispricao kao dokaz Aleksandrove genijalnosti opcenito, kojom je izvjezbana vojska preplasila, nadmudrila i ponizila Ilire svojim spojem oklopne pjesadije (falanga) i teske konjiee ciji je juris, na pravom tlu, bio nezaustavljiv. Ipak, zapovjednik koji bi izgubio zivce, mogao je lako izgubiti cijelu svoju vojsku protiv visoko pokretne lagane pjesadije i konjice Ilira. Izmaknuce i pobjeda Aleksandra i njegove vojske navela je Ilire, ili barem neke od njih, na pomisao koliko se toga promijenilo otkad su oni spustili Makedoniju na koljena pred sarno 50 godina." Glauk od Taulanata, iako ga je Aleksandar porazio 335. pr. Kr., prezivio je vise od jedne generaeije i jos je uvijek vladao 302. pr, Kr. Godine 317. pro Kr., sest godina nakon Aleksandrove smrti i, nakon sto je vlast u Makedoniji presla u ruke nernilosrdnog Kasandra, Glauk je ponudio azil maloljetnom Piru, nakon izbacivanja njegova oea Aeeida s prijestolja Molosana. Maloljetnog princa prepustili su brizi Glaukove zene Beroje, koja je i sama bila molosanska princeza. Kasander, koji je zelio zauzeti Epir, razljutio se tim poduhvatom i ponudio je da ce platiti 200 talenta za Pira, ali ponuda je bila odbijena. Tri godine kasnije Kasander je dosao na zapad, porazio Glauka i zauzeo Dirahij i
Ariun Anabasis 1.1-6. Hammond 1974a. 1977, Bosworth 19X1 (opovrgavajuci Iokaciju Pe( 1jliona, Hammond i Walbank 19XX,39-49. Selce e Posthme: N.Ceka 1976, Manastirli 1976.
7

Apoloniju na granicama svoga podrucja, Poslije jos tri godine, 312. pr. Kr., Korkira je vratila ta dva grada i predala Dirahij Glauku, iako je on sada bio vezan ugovorom da ne smije napadati saveznike Makedonije. Pir je rastao siguran medu Taulantima i oko pet godina kasnije, nakon smrti Alketa, kralja Epira, Glauk je jumuo prema jugu i postavio na prijestolje 12-godisnjeg Pira. Godine 303/2. PI'. Kr. Pir je dosao na dvor Glauka, koji je tada vee bio, vjerojatno njegov otae usvojitelj, da bi prisustvovao vjencanju jednog od njegovih sinova." Prvih 20 godina nemimi i energicni mladi vladar Epira bio je jako ukljucen u bitkama Aleksandrovih nasljednika. Godine 301. pr. Kr. on se istaknuto borio u velikoj biei kod Ipsa u Maloj Aziji na strani Antigona, kada je koalicija suparnika konacno porazila sredisnju vlast u Aleksandrovom earstvu. Kasnije je pokusao zadobiti kontrolu nad samom Makedonijom, gdje su mnogi vojniei vidjeli u njemu novog Aleksandra. Jednom se borio protiv svoga sogora Demetrija, Antigonovog sina, u jednoj bitei. Kada je konacno dobio Makedoniju, njegov rezim trajao je, kazu, sarno sedam mjeseci (287. pr. Kr.), jer su Makedonei vise voljeli svoga staroga general a Lisimaha. Kad se vratio nazad u Epir, on je svoje ambieije ustremio prema zapadu, sto ga je donijelo u znamenit sukob s rastucom snagom Rima na talijanskom poluotoku. Vladavina Pira, koji je umro 272. pr. Kr., uza sve njegove pustolovine van domovine, dovela je njegovo kraljevstvo u Epiru u mocni polozaj na zapadu Grcke i Makedonije. Veze s njegovim susjedima ojacane su zenidbenim vezama. Jedna od njegovih zena bila je Birkena, kci Bardilisa, sina Kleita (od Dardanaea?) kojega je porazio Aleksandar. Taj savez mozda je kopnenim Dardancima osigurao prolaz na sjever, dok su njegove veze s Taulantima mozda pomogle u njegovim poduhvatima. Izgleda bjelodano da je neko vrijeme Pir rnogao pripojiti krajeve Taulanta na sjevemoj obalnoj ravniei Albanije, kao i kljucnu luku Dirahij. A mozda se

8

Diodor Sicil sk i 19.67, Polijen 4.11 (314 pr. Kr.), Diodor Sicibki lY.74 i 7X (313 pr. Kr.), Hammond i Walbank 19XX,154-5.

136

137

je napredovanje nastavilo dalje na sjever da bi ukljucilo predio oko Skadarskog jezera, sredista kasnijeg ilirskog kraljevstva." Vise od stoljeca ratovanja s Makedonijom i Epirom dove10 je jadranske Ilire izmedu Epira i rijeke Neretve u direktan i trajan dodir s grckim svijetom. One su vodile vecim promjenama u drustvenom i gospodarskom zivotu tog kraja, a neke od njih mogu se danas jasnije promatrati zahvaljujuci materijalnim dokazima koje su sakupili jugoslavenski i albanski arheolozi. Promjene u pastoralnom gospodarstvu stanovnistva, koje je zivjelo u selima, dovele su do povecanja stanovnistva i do vise naselja zasnovanih na zemljisnom gospodarstvu, pomazuci tako razvoj sredisnje vlasti, na prvom mjestu kraljeve. Rast gradova probudio je zahtjev za vecorn politickom autonomijom, sto je dovelo do pritiska na tradicionalne plemenske strukture. Po nekima, dokazi potvrduju duhovnu akulturaciju s gradskim zivotom prema helenistickom uzorku. U isto vrijeme malo je znakova, cak kada je rimsko osvajanje dokrajcilo tu eru ilirskog razvoja, da su se razvila istinska urbana drustva. Ilirska lojalnost na strani je tradicionalnih likova poglavica i plemena (ethnos). Prema povijesnim izvorima, postoji opci dojam da je to bilo razdoblje razvoja ilirskog stanovnistva. Njihovi napadi dolazili su cesto i s velikom snagom. Pritisak takvog razvoja na pastoral no gospodarstvo znacilo je okretanje prema poljodjelstvu, kao nacinu da se povecaju izvori za uzdrzavanje. U slucaju gornje Makedonije, gdje su bili slicni uvjeti, Filip je natjerao cijele zajednice da napuste brda i da se spuste u ravnicu i tako je povecao vlastitu moe, kao i gospodarsku osnovu kraljevstva. U nekim ilirskim podrucjima moguce je pratiti prerastanje nekih sela u vee a lokalna sredista za obranu, trzista i religiju, ustvari u mali, lokalni grad. Teske je odmjeriti sirenje poljodjelstva medu juzne Ilire, koji su neizbjezno ograniceni na male povrsine obradive zemlje. Mozda sposobnost Ilira da se bore kao dobro naoruzani hoploti, kao sto je to bio slucaj protiv Molosana 385/4. pro Kr., oznacava povecanje ilirskog seljastva.!"
9
10

Malo znamo 0 ilirskom drustvu u cetvrtom i trecem stoljecu pr. Kr. Pojavljivali su se u ratu kao slobodni ratnici pod njihovirn vodama iii pod nekim vladarem, kao Bardilisom iii Glaukom. Kod njih ne postoje znakovi posjedovanja robova po klasicnom uzorku. Mnogo se raspravljalo 0 podacima 0 robovima Dardanaca ili 0 "helotima" Ardijejaca. To nisu bili zatvorenici koje se izvozilo za prodaju na trznicama robova helenistickog svijeta, vee prije vee ovisni clanovi zajednice koji su, s vremena na vrijeme, cak sudjelovali u ratnim pohodima. Podanicko stanovnistvo u Apoloniji pripadalo je bjelodano lokalnim zajednicama, koje su obradivale polja sto su pripadala oligarhiji u koloniji. Mozda se je kasnije, preko kolonija u Apoloniji i Epidamnu, razvio pravi promet robova, sto moze biti i objasnjenje za rasirenost njihovog kovanog novca po Balkanu u drugom i prvom stoljecu pr. Kr. Za vrijeme treceg stoljeca vijesti 0 oslobadanju (manumisija) robova poe eli su se ispisivati u kamenu u Apoloniji, Klosu, Bilisu i Buthrotumu. Kao i u drugim drustvima, status vode odredivao se brojem ratnika koji su ga slijedili. Pokoravanje visem autoritetu, kao sto je kralj, provodilo se preko kolektivne lojalnosti plemena svom poglavaru. Zauzvrat, on je priznavao izvor svoje snage time, sto im je nudio sigurnost i zastitu kada su ih trebali. Polibije nam predstavlja sliku drustva u ilirskom kraljevstvu, kao seljacke pjesadije koja se bori pod aristokratskim vlasnicima (poJydynastae), od kojih je svaki kontrolirao po jedan grad unutar kraljevstva. Ustrajnost starih plemenskih veza odrazava se, izgleda, upotrebom tradicionalnih tumula sve do krscanske ere. Tu poglavar jos uvijek lezi u sredistu, dok njegovi sljedbenici pocivaju oko njega. Mozemo zamisliti da je takav raspored drustva zasnovan na mnogim naseljima na brdu koja su dobila obrambene zidove krajem cetvrtog stoljeca pr. Kr. U Gajtanu blizu Skadra, povrsina od skoro pet hektara okruzena je zidinama od neobradenog kamena, ali su unutrasnje strukture bile sarno kolibe od drva i gline. Takvo mjesto bjelodano je stvorio domaci vladar uglavnom kao skloniste

Cabanes 1976, Franke 1955. Hammond Cabanes I YXXa, I X5·YO.

1966.

138

139

i malo je dokaza da bi se kazalo kako je to prva faza prave urbanizacije, koju je kasnije prekinulo strano osvajanje." Stoka je ostala glavni proizvod Ilira. Njihova ovcetina ubrzo je stekla ugled kod Rimljana, dok je kralj Pir vee bio dobio mjesto u prirucnicima za svoje metode uzgoja stoke. Proizvodile su se i odredene kolicine zitariea iako ne postoje nacini da se one izmjere, osim prema rekvizieijama u vrijeme rata, osobito za pohoda na Dirahij za vrijeme gradanskog rata izmedu Cezara i Pompeja. Ilirski vinogradi nisu uzivali velik ugled medu Grcima i Rimljanima, iako postoji zanimljiva mogucnost da je vitikultura podrucja Bordeauxa proistekla iz ilirskog Dirahija. Pozadina rimskog upada u Iliriju 229. pr. Kr. bila je djelomice pitanje trgovine. U to vrijeme talijanski trgovei bili su aktivni uzduz ilirske obale, dok osnivanje rimske kolonije u Brindiziju 244. pr. Kr. oznacuje zanimanje za kratki prijelaz preko Jadrana. Drvo iz ilirskog zaleda cijenilo se sve do srednjovjekovnog i modemog vremena, posebice za brodove, ali i kao izvor ogrjeva. Ako izuzmemo takve osnovne proizvode kao sto su tkanina i alpski sir, koji se vani cijene, juzni Iliri malo su iii gotovo nista proizvodili dok razvoj gradova nije potaknuo uvodenje novih tehnika, kamenu gradnju, cigle, proizvodnju erijepa i keramike, kao i obradu metala. Dosad se nista ne zna 0 lijevanju srebra, tako da lokacija Damastion, sa svojom izuzetnom kovnieom srebra, ostaje tajna. Vjerojatno je negdje na sjeveru ili sjeveroistoku od Ohrida. Niti jos ima ikakvog dokaza za iskoristavanje lezista bakra u dolini Shkumbina. Lezista asfalta (Ad Picaris na antickim eestovnim kartama) u unutrasnjosti od Apolonije iskoristavala su se za vrijerne grckog i rimskog razdoblja, iako jos treba pronaci mjesta eksploatacije. Speeijalizirana proizvodnja keramike u Iliriji pocinje oponasanjern juznoitalskih oblika u Dirahiju, gdje su se u drugom stoljecu pr. Kr. proizvodile "rnegarske" zdjele s kalupiranim ukrasima. Tamo se domaca proizvodnja pecenja i pecacenja erijepa siri na sjever sve do Shkumbina. Glavno srediste proizvodnje bila je Apolonija, ali druga sredista ukljucuju: Gurezeze, Dimale (Krotine), Klos, Byllis i Margellic, ali imena na pecatima su grcka prije nego ilirska. U bazenu Korce i na otoku Sv. Ahilej na jezeru
11

Mala Prespa pronadene su velike posude za spremanje zitarica s pecatima. Amfore s pecatima rodskog podrijetla (220-180. pr. Kr.) mogu biti znacajan dokaz za trgovinu na daljinu, ali ostaje nejasno tko su bili potrosaci u tom razdoblju." Nije poznata niti jedna ilirska kovniea novea prije nego sto je kralj Monunije kovao svoj novae u Dirahiju ( vidi sliku 11), a slijedio ga je Mitil oko deset godina kasnije. Datum kovanja prvog novea Skodre opcenito se povezuje s makedonskim osvajanjem oko 213. pro Kr. do sredine treceg stoljeca, bolje je odbaeiti uglavnom zbog toga jer se ne zna da su ijedan novcic iskovali ilirski vladari kasnijeg razdoblja kao sto su Agron, Teuta, Seerdilaid itd. Otprilike 230. pr. Kr., kada je izblijedila prevlast Epira, novae je eirkulirao oko doline donjeg Aousa, iz Byllisa, Amantije, Olimpije i drugih mjesta, iako nikada u takvim kolicinama da bi mogao doseci one iz dvije obalne kolonije. Rani novei iz Skodre su mali bronc ani predmeti namijenjeni lokalnoj upotrebi, ali je glavna lokalna valuta bila zasnovana na srebrenjaeima iz vecih sredista, Dirahija, Apolonije i Epira. U Ilirskom kraljevstvu, autenticni se lokalni kovani novae pojavljuje tek u drugom stoljecu pr. Kr. u doba kralja Gencija."

Slika 11. Srebmi novcic kralja Monouniusa iskovan promjers 21 mm

U

Dirahiju;

12

13

Cabanes 1988a, 190-7

Cabanes 1988a, 197-204, Dibra 1981 (ostava sjekira, motika i srpova blizu Skodra). Cabanes 1988a, 204-7. Cirkulacija kovanog novca: Gjoncegaj 1984a (Korkira), (Epir), 1986 (drugi), 1976b (cirkulacija bylliskog novca).

1984b

140

141

"Ilirski grad" bio je glavni predmet istrazivanja u suvremenoj Albaniji, ukljucujuci studije 0 podrijetlu, razvoju, politickoj i drustvenoj organizaciji i odnosima sa susjednim podrucjima, kao i uspostavi vanjskih satelitskih utvrda u granicnim podrucjima Ilirije i Epira. Prva izgradnja utvrda datira se sada u peto stoljece pr. Kr., i oznacena je kao "pred" iii "proto" urbana faza, kako je utvrdeno istrazivanjima u Gajtanu oko tri milje jugoistocno od Skadra. Povrsina od oko cetiri do pet hektara bila je okruzena kamenim zidinama oko 3.5 .metra sirokim od neobradena kamena, ali sa dva lica kamenja dobro slozenih, a izrnedu njih je manje kamenje. U toj fazi nije bilo kula, a najvise je bilo jedno do dvoje vrata (vidi slike 12<1i 12b). Pronadeno je vise 0J dvadeset nalazista s obrambenim zidovima podigutim na ovaj nacin, ukljucujuci jednostavna sklonista kao sto su Tren i Ventrok u bazenu Korce, Ganjolle blizu Gajtana i slozeni obrambeni kompleksi poput Gajtana, Skadar, Marsheja, Lissos, faza I. i faza II., Zgerdhesha faza 1. i Osanica 1. i II. 14

Rane urvrde: Prendi 1976a. N.Ceka 1977-8, 1983, 1985a, 1986, Karaiskaj 1976, 1977, 1977-8b (Marshej blizu Skodra): tipologija: Zheku 1977-8, 1980, Korkuti 1973, 1976, Islarni 1976b, 1984, Jubani 1972h, (Gejtani)m Jubani i N.Ceka 1971 (Rosuje), 1986b (Kodra e Pazarit), Fistani 1983 (Kratue blizu Skadra ), Lera 1975 (Symize blizu Korcea). Crna Gora: Mijovic i Kovacevic 1975 (dovodeci u pitanje albansku kronologiju), Parovic-Pesikan 1980 (zalede Risna), 1977-8 (Kotorski zaljev). 0 jadranskim naseobarna, Suit 1975.
14

142

143

00

o

o

o

CJ

=

o

"""-=::J

100 m.

Stvaranje pravih urbanih sredista odigralo se u najjuznijim okruzima Ilirije, koji granice s Haonijom i dolinom Aousa (Vijose), prije kraja petog stoljeca pr. Kr., ali ta faza nije dostignuta na sjeveru, to jest u dolini Mati i bazenu Skadra, do oko stoljeca kasnije. Vjeruje se da su se ilirski gradovi poslije 350. pro Kr. uspostavili u Lissosu (Ljesa) i Skadru i u unutrasnjosti u Antipatreji (Berat) i takoder u Selce e Poshtmeu u dolini Shkumbina, pretpostavljenoj lokaciji za Pelion. Mozda se najznacajniji razvoj dogodio u Byllisu, prebivalistu Biliona (vidi slike 13a i l3b), gdje je ranija naseobina na vrhu brda u Klosu na njihovoj gramci bila zamijenjena novom naseobinom na susjednom brdu koja je poprimila istaknuto obiljezje helenistickog i kasnije rimskog grada. Obrambena povrsina nekih ilirskih gradova dostize 30-40 hektara s perimetralnim zidinama pojacanim cetvrtastim ili katkada okruglim kulama, kao sto su one koje su se sacuvale u Lissosu (vidi nize). Vrata su takoder bila dobro zasticena na nacin prikladan da se odupru helenistickim artiljerijskim inovacijama koje se upotrebljavaju u opsadnom ratovanju. To podrucje urbanog razvoja znacajno je po prvoj izgradnji javnih zgrada, koje ce u Byllisu kasnije ukljuciti kazaliste, stadion i dvostruki portik, a sve je izradeno slozenim blokovima obradenog kamenja. U nekoliko glavnih naseobina nedavno su otkrivene gradevine izrazito urbanog obiljezja. Urbano obiljezje Byllisa bjelodana je od sredine treceg stoljeca pr. Kr., okruzeno lancem utvrda koje stite podrucje neovisne zajednice (koinon) Biliona: Gurzeze, Margellic, Rabie, Matohasanaj. Sve su one izgradene od pravilno obradenih kamenih blokova, s utvrdama iz kasnog cetvrtog ili ranog treceg stoljeca pr. Kr., slicnim onim dalje na jug u Epiru

SlJka 13. (a) T1oCJ1 Bylhsa, Grudesht. Albamja

(b) Tlocrt Bylliss, sredisl1je podrucje
144 145

"Gemma Augustea ". Augusta u prisutnosti barbara - Ilira nakon K,: Naturhistorisch es

U gornjem dijelu prikazuje glorifikaciju Tiberiia i Rome, a u donjem pokoravanje Batonova ustanka. Potjece iz 1. st. posl. Museum, Bee.

Ulomak reljefa iz Zaostroga s prikazom plesaca i frulaca. Visina 36 em. duzina 46 em, a datira s kraja III. iii pocetka IV st. Cuva se u Zaostrogu.

Detalj sredisnjeg

friza situle iz Vaca.

Broncani kipic ilirskog ratnika iz Vaca, Slovenija. Visok 6,4 em, VII sf. pi: Kr. Narodni muz ej Ljubljana.

uporebljavaju U opsadnorn ratovanju. To podrucje urbanog razvoja znacajno je po prvoj izgradnji javnih zgrada, koje ce U Byllisu kasnije ukljuciti kazaliste, stadion i dvostruki portik, a sve je izradeno slozenim blokovirna obradenog karnenja. U nekoliko glavnih na-eobina nedavno su otkrivene gradevine izrazito urbanog obiljezja. Urbano obiljezje Byllisa bjelodana je od sredine treceg stoljeca pr. Kr., okruzeno lancern utvrda koje stite podrucje neovisne zajednice (koinon) Biliona: Gurzeze, Margellic, Rabie, Matohasanaj. Sve su one izgradene od pravilno obradenih kamenih blokova, s utvrdama iz kasnog cetvrtog iii ranog treceg stoljeca pr. Kr, slicnim onim dalje na jug u Epiru. Dalje prema sjeveru, masivne utvrde u Beratu (Antipatreji ili Bargulium) pripadaju, mozda, eri izvorne epirske vladavine prije 230. pr. Kr. Lociranje Dimala (ili Dimallum), naseobina na podrucju Partina, u Krotine, zapadno od Berata, vezano je uz crijep sa zigom DIMALLITA1~ (na grckom). Iako je utvrdena povrsina manja od 15 hektara, postojala je barem jedna zgrada javnog karaktera - portik dugacak preko 30 metara sa sedam nisa, koje, izgleda, oponasaju slicne gradevine u Apoloniji. U Zgerdheshu (vidi slike 14a i 14b), jugozapadno od Kruje, postoje utvrde slicne onima u Gajtanu, -datirane u sesto iIi peto stoljece pro Kr. Uvezena apulska keramika pojavljuje se krajem cetvrtog stoljeca, ali bedemi od klesanog kamena pripadaju u kasnije razdeblje. Izuzev polukruzne strukture u donjem dijelu grada, nisu poznate nikakve druge jayne gradevine u tom naselju od deset hektara, koje se identificira ~l Albanopolisom iz Ptolomejeve Geografije. Studije dobro sacuvanih bederna u Acrolissosu i Lissosu daju naslutiti da je Acrolissos prvi izgraden i to u kasnom cetrvtom stoljecu. U prvom stoljecu pro Kr. doslo je do vece rekonstrukcije Lissosa, kada su grublji blokovi bili zamijenjeni glatkim i usko poredanim kamenjem. Jos se nisu mogle pronaci strukture unutar grada. Funkcija Lissosa (vidi slike 15a, ISb i ISc) blizu usca Drima bila je da stiti prometni pravac prema unutrasnjosti i da pruzi sigurno sidriste ilirskim brodovirna. Malo je poznato 0 ilirskoj Skodri, uglavnom zbog toga, sto je tvrdava Rozafat ostala u upotrebi do suvremenih vremena. Slicno se danas moze vidjeti vrlo malo tragova ilirskih utvrda u Meteonu

I()(I

"=--=-=-=-.dl III a)

Sliks 14. (a) TlocrttvrdsveZgcrdhcsh,AJbanija (b) Zidine s kuJama zapadnog dijeJa Zgerdhesha
b)

148

(Medun), Olcinumu (Ulcinj) i Rhizonu (Risan). U drug om stoljecu po. Kr. domorodci Rimskog Risinium, koji se je uzdigao do zapovjednika vojske u Africi, prisjeca se "aecijskih zidova" svoga ilirskog doma, aludirajuci, mozda, na Eaka iz Egine koji je pomagao Apolonu i Posejdonu u gradnji trojanskih zidina. Jos se nista ne izvjestava 0 naseobini u Selce e Poshtmeu, kandidatu za lokaciju Peliona, i zasad nema sigume lokacije za Uscanu, strate ski smjestenu glavnu naseobinu ilirskih Penesta." Brzi prijelaz na izvjestan oblik urbanizacije medu juznim Ilirima, za vrijeme kasnog cetvrtog i ranog treceg stoljeca pr. Kr., odgovara dosta bolje istrazenom razvoju na jugu u Epiru. Pitanje je da Ii je taj razvoj kod Ilira bio direktna posljedica vanjskog poticaja, pogotovo molosanskog Epira u vrijeme Pira, i da li postoji bilo kakva lokalna evolucija koja bi opravdala upotrebu termina kao sto su "pred" ili "proto" urbani. To se moze rijesiti jedino sistematskim iskapanjima u unutrasnjosti tih naseobina, sto se dosad jos nije pokusalo. Ono podataka sto sada imamo govori 0 negativnom zakljucku, tako da izgleda vjerojatnim da su mnoga grubo utvrdena mjesta na brdu bila sklonista za pastire i stada na ispasi 'ili za stanovnike tamosnjih sela u ravnici i stoga nije vjerojatno da ce dati dokaza za stalno nastanjenje.

Kelti, Autarijati i Dardani "Dolazak Kelta" vee je dugo vremena prihvatljiva teza za arheologe koji se hvataju u kostac s ogromnom kolicinom materijala iz tog podrucja, a njena siroka primjena na srednju i juznu Europu
Urbani razvoj: N.Ceka 1985b, Cabanes 1988b, Anamali I 976b. Lissos: Prendi i Zheku 1971, 1972, 19116,Zheku 1974, 1976, Prendi 1981 (natpisi): Skadar: Hoxha 19R7 (osraci iz broncanog doba): Bernt: Bace 1971, Spahiu 1975, 1983; Selcc: N.Ceka 1972; Byllis/Klos: Papajani 1976a, 1979 (kazaliste), Yreka 1987 (Gurzeze blizu Cakrana); Dimale: Hammond 19611, Dautaj 1972 (pecuti na cigli), 1976a, 1976b (gospodarstvo), 191\4a (kovani novae), 1984b (Sine), 19116(po litick a organizacija); Zgerdhesh: Islarni J 972b, 1975, Papajani 1977. Takoder Lahi 19XX (Beltoje blizu Skadra), N.Ceka 1975b (utvrde na Amantiniju), Anamaii 1972, Prendi i Budina 1972 (Irmuj, Gramsh), Islarni 1970 (Xibri, podrucje Mati), Anamali 1975 (Podgradec), Budinu 1985 (Antigoneja). Bace 1974 (Kanine), 1975 (Zaljev Vlore ), 1979, Beret; 1985 (Triport), N.Ceka 19117c(Margellic), Jubani i N.Ceka 1971 (Rosuje ).
15

Slik« 15 (a) Tlocrt Lissoss, Lezha, AJbanija (b) Tlocrt jugozapadmh vrata u Lissosu (e) Bedemi i gJavna vrata srcdnjeg grada, Lissos

151

imala je direktnog utjecaja na odredivanje granica i identiteta ilirskih naroda, poimence u predjelu srednjog Dunava i njegovih glavnih pritoka. Prema povijesnim i onomastickim dokazima opcenito je prihvaceno 'da je u dijelovima toga podrucja, ukljucujuci istocne Alpe, srednji Dunav i doline Save i Drave, vecina stanovnika govorila keltski. Ali kako su oni tamo dosli i sto se dogodilo, ako se uopce sto dogodilo, s "postojecim stanovnistvom" pitanja su koja cekaju svoje odgovore. Sredisnja i dugotrajna hipoteza medu arheolozima jest da se dolazak naroda koji su govorili keltski u nekoliko podrucja sjevemo od Alpa podudara s prijelaznom tockom iz ranije u kasniju fazu europskog zeljeznog doba, sto doista i jest slucaj. To doba, nazvano prema Hallstattu u istocnim Alpama nedaleko od Salzburga, zavrsilo se oko 400. pr. Kr., a zamijenilo ga je La Tene, po naseobini pokraj jezera u Svicarskoj, poznatoj po svojim krivolinijskim nefiguralnim ukrasima, cesto opisanim kao "keltska" umjetnost. U kasnom drugom i ranom prvom stoljecu obje kulture stopile su se u jedinstvenu verziju La Tene po vecini Europe sjeverno od Alpa." Ptolomejeva povijest Aleksandrovih pohoda zabiljezila je da je, nakon njegove sjajne pobjede na Dunavu 335. pr. Kr., doslo keltsko poslanstvo zatraziti prijateljstvo od mladog kralja. Svrha te anegdote, kao sto su je ponovno prepricali Arian i geograf Strabon, bila je pokazati kako su ti Ijudi, "koji su zivjeli tamo daleko u zernlji u koju nije bilo lako prodrijeti'', rekli Aleksandru da se oni nisu najvise bojali njega, vee nebo koje im pada na glavu. Aleksandar, premda uvrijeden, odobrio im je savez i poslao poslanike kuci. Oni su dosli sa zapada, "oko Jadrana" u Ptolomejevoj verziji koju je sacuvao Strabon (7.3, 8) iIi prema Arianu "ziveci u Jonskom zaljevu" (1.4,6). Iako je tocno da Periplus locira neke Kelte na sjevemu jadransku obalu Italije, vjerojatnije je da su oni dosli iz sjeverozapadnog Balkana ili cak iz istocnih Alpi i srednjog Dunava. Dolazak Kelta u to podrucje u
Gustin lYX4. Jovanovic i Popovic '1 'IS I, Todorovic P. Popovic 1Y7X (uporreba novca), (Celje).
16

rano cetvrto stoljece naznacava se u Justinovorn izvjestaju, zasnovanim na keltskoj tradiciji u radu Pompeja Troga (Knjiga 24). Otprilike krajem petog stoljeca nekih 300.000 Kelta preslo je u svojim seobama Alpe i opljackalo Rim, dok je ostatak, pustoseci na veliko, dosao do jadranske obale i nastanio se u Panoniji. Oni su zagospodarili Panoncima i mnogo godina nastavili su ratovati sa susjednim narodima." Povjesnicar iz cetvrtog stoljeca, Teopomp, mogao bi biti izvor za prikaz borbe izmedu Kelta i Ilira, koje je prosjecni Grk jednako mrzio, gdje su jedni postigli pobjedu prenoseci na druge smrtnu muku jake dijareje:
Kada su Kelti napali. sa znsnjem (ilirske) ncumjcrenosti. naredili su svojim vofnicima da pripreme hranu u svojim saton111astoje rnogucc raskosniju i onde dajcy' doda.ju ncku vrst Iiokovitc travc koia ima moe ds isprazni i ocisti criievs. Kadajc to proradilo Kelti su se vrstili i mnoge zsrobili ipobili, dok su se drug; ssnu bacili u rijeku uslijod nepodnosljive boli (Teopomp, citiran od Ateneja 10.60)

U verziji price koju je Polijen ukljucio u zbirku Varki (7.42), Iliri o kojima se radilo bili su Autarijati, koje su Kelti namamili, hineci bijeg, da kusaju zatrovanu hranu u njihovim satorima. Ipak to je cesta prica i mozda ju je Teopomp smatrao prikladnom za Ilire, poznate po njihovoj ljubavi prema hrani i picu, mozda kao okvirni materijal za njegov prikaz pobjede Filipa II. nad Ilirima 359/8. Ako se to ikada dogodilo vjerojatan datum za tu epizodu je rano crtvrto stoljece. IX Autarijati su bili najudaljeniji ilirski narod u eri Filipa i Aleksandra, i dobar dio sto se 0 granici s mastom. Mozda je jedini pouzdan dokaz (od direktnog svjedoka Ptolomeja) da su Autarijati na Aleksandrovu vojsku za vrijeme mars a prema
17

poznat Grcima njima zapisalo zapis u Ariana planirali napad domovini 335.

IYX7 (Sj. Hrvatska),

IY1l4 (bibliografiju), Knez 19X3 (Novo

Majnaric-Pandzic Mesto), Bolta 1'166

18

M.Garasanin 1<J70, Gavela 1975a. Papazoglu 197X.

152

153

pr. Kr. To bi se podudaralo i s tradicijom koju ponavlja Strabon da su oni "jednom bili najveci i najsnazniji !liri". Druga anegdota, koja je vjerojatno takoder potekla iz Grcke u cetvrtom stoljecu pr. Kr., opisuje dugotrajnu zavadu izmedu Autarijata i Ardijejaca za posjedovanje izvora soli u blizini zajednicke granice. Voda, koja je svakog proljeca istjecala iz podnozja velike planine, davala je odlicnu sol ishlapljivanjem za nekoliko dana, s kojom su onda hranili stoku. Nalaziste, koje se ne navodi u izvorima, i koje se danas ne moze lako 1 ocirati , (rnozda u Orahovici u dolini gomje Neretve), bilo je daleko u unutrasnjosti i omogucilo je Ardijejcima da ne moraju uvoziti sol pa tako nisu imali mnogo dodira s drugim narodima. Postojao je sporazum izrnedu dva naroda da izlucuju sol u izmjenicnim godinama, ali kada se to poremetilo, izbio je rat. Slika 0 Ardijejcima, koji borave daleko od mora i od drugih naroda, ne podudara se s njihovim kasnijim ugledom zbog njihove djelatnosti na moru i mozda se odnosi na razdoblje prije nego sto su zauzeli barem dio obale izmedu Neretve i Drima. Cak i onda, Apian primjecuje da su Ardijejci, iako mocni na moru, na kraju dozivjeli unistenje od Autarijata "koji su bili najbolji na kopnu", iako su i oni imali velike gubitke." Uzeti zajedno, razumni izvori lociraju Autarijate u unutrasnjosti od Ardijejaca i Skadarskog jezera, prosirujuci se na istok prema Dardanima i na sjever, ili prije na sjevroistok prema Tribalima. U modem a bi vremena njihovo podrucje ukljucivalo doline Lima i Tare (mozda nekako povezane s njihovim imenom) iza planina sjeveme Albanije, i takoder zapadne Morave, sto predstavlja podrucje Balkana koje su drevni geografi jedva i poznavali. Primamljivo bi bilo poistovjetiti te Autarijate, sto je vjerojatno opce ime za cijelu grupu malih naroda poznatih kasnije po njihovim pojedinacnim imenima, s narodima glasinacke kulture u istocnoj Bosni, gdje se tradicija pokapanja u tumule nastavi1a skoro neprekinuto sve od broncanog doba. U ranoj (Hallstatt) fazi zeljeznog doba slicna domaca kultura tumula
19 Aristotel, 0 neobicnim vijcsrima. I3S (LCL 14. 30S-1O). Strabo 7.5, II, Apian, Iliiryk«: 3, Mozdu su izvor soli bile "Slane Vode " blizu Orahovice, nekoliko milja sjeverno od Konjica 1I doiini gornje Nererve, Patsch 1922.43 biljekka 4,

izmedu Drine i Morave prosirila se, izgleda, istocno u Srbiju krajem petog stoljeca pr. Kr. To mozda predstavlja sirenje Autarijata na racun Tribala, dok ih nisu kasnije svladali, kako primjecuje Strabon, keltski Skordisci u ranom trecem stoljecu pr. Kr. Slicno, uspon Ardijejaca na obali i Dardana u unutrasnjosti, prati pad i raslojavanje Autarijata. U pogiedu materijalnih ostataka, knezevski grobovi iz ranog petog stoljeca pr. Kr. sadrzani u dva tumula (35 i oko 70 metara u promjeru) u Atenici blizu Cacka u zapadnoj Srbiji mozda su pripadali ilirskim Autarijatima u vrijeme procvata prije keltskih seoba (vidi slike 16a i 16b). Manji grobni humak sadrzavao je sredisnji grob ispod odsjecenog cunja otucenoga kamenja i drugi grob blizu oboda ispod slicne kamene gradevine. Veci humak sadrzavao je sarno sredisnji grob u grobnici, sagradenoj od pravokutnih ploca. Sva tri tijela bila su kremirana izvan tumula ispred groba, a ostaci rasuti po grobu. Ispred podija veceg tumula bila je sagradeno spremiste za zrtvu mladih zivotinja ukljucujuci psa, divIjeg medvjeda i diviju svinju i tri vola (vidi sliku 16c). Prema mnogim derdanima i privjescima od stakla i jantara, s glavarna ptica i ovnova, zlatnim i srebrenim aplikama, dugmetima i srebmom brosu zakljucilo se da su manji tumulusi sadrzavali zen ski grobni humak. Grobni humak sadrzavao je zeljezne tockove pogrebnih kola, koji su se pokapali zajedno s lesom. Sadrzaj drugog groba bio je slican, ali je ukljucivao i oruzje, koplje, broncane strijele i aticku zlatnu plocu ukrasenu likom medvjeda, a pripadala je bez sumnje muskom djetetu. Oba grobna humka ukljucivla su loncariju i metalne predmete grckoga (vjerojatno jonskoga) podrijetla. Veci tumul sadrzavao je muski grobni humak sa slicnim sadrzajem, ali je jos ukljucivao mac, broncane strijele, konjsku ormu i ostatke kola. Medu grckim uvozom bio je jonski vrc i nekoliko broncanih ploca za odjecu slicnog podrijetla i rucka bodeza od kosti. Taj izolirani grobni humak vjerojatno jedne jedine obitelji postavljen na istaknutom mjestu u sirokoj dolini zapadne Morave govori 0 osobi visokog

154

155

polozaja koja je mogla sebi dopustiti da joj se u grobnicu postave predmeti velike vrijednosti." Godine 1957., godinu prije nego sto su otkriveni atenicki grobovi, doslo je do spektaku1arnog nalaza predmeta iz istog razdob1ja ispod jedne srednjovjekovne crkve u Novom Pazaru, sto lezi na jednom pritoku Ibra na granici Bosne i Srbije. Hrastova skrinja ojacana zeljezom (1.85 m za 0.85 m), sakrivena u jami vise od dva metra dubokoj, sadrzavala je lijepu zbirku nakita i odjevnih ukrasa. Nisu pronadeni nikakvi tragovi kremacije iii ostataka kostiju i moguce je da je to prije primjer skrivenog blaga, nego polozenih predmeta u grob, iako, kada se bolje razrnotri, vjerojatniji je kontekst pokapanja. Pored grcke loncarije, broncanih posuda i gore spomenutog nakita, sadrzaj skrinje ukljucivao je one sto neki arheolozi smatraju tipicnim domacim proizvodima, medu kojima zlatni pojas, nausnice, zlatni, srebmi i bronc ani brosevi i izrezani komadi jantara. Predmeti koji se mogu nazvati "grcko-ilirskim" ukljucivali su broncano cjedilo za vino, zlatne grudne naprsnike, pregace i ploce (pteryges) i vise od 1000 privjesaka iz zlatnih plocica u raznim oblicima. Obiljezje ukrasa i odsustvo oruzja govore 0 haljinama u regalijama nekoliko ilirskih princeza, ali su i muskarci nosi1i pojaseve, naprsnike i neke broseve. Ostaje zagonetkom sto predstavlja novopazarska ostava, ali je najvjerojatnije to bilo obiteljsko blago jednog ilirskog vladara sa izrazenirn ukusom za grcki uvoz najvise kvalitete." Autarijati su imali nesrecu da ih je iz njihove postojbine protjerala zablja kuga od zaba koje su jos neizlezene pale s neba, prema prici koja je privuk1a znatizelju nekoliko drevnih pisaca. Evo Heraklidove verzije, koji je bio egipatski drzavni sluzbenik oko 170. pr. Kr.:
Negdjc 1I Pconifi j Dardaniji zabc su padaJe iz nebs poput kise i bilo Ih je tako mnogo, da Sll ih bile pune kuc« i ulicc. U prvih nekoliko dana {judi SlI neksko

fa podnosili unistevefuci ih i zatvarajuci kuce. Ali kako se time n{je rusts postigio, a i nfihav: Ionci za kuhanje napunili su sc zabama, koje su se onda kuhaJe i pekle s hranom, niti se je mogia pit: voda, niti su ijudi mogii zakoracIti po tiu zbog njihovog mnostva, i kako je smrsd od crknutih stvorcnjs postao nepodnosijiv, {judi su nspustili svoju postofbinu (Heraklid, frag. 3, FHG SV. 3 str. 168).

Iz te uzasne price ne moze se izvuci nikakav smisao, ali se pouzdana izvjestava da se taj narod iselio iz svoje postojbine u cetvrtom stoljecu pr. Kr. Godine 310. pr. Kr. bili su u Peoniji, gdje su umalo postigli pobjedu nad kraljem Audoleonom kada

Slik« 16. (e) Tlocrti humaka u Atenici, Srbi]»
20

Duknic i Jovanovic I966a, 1966b (Atenica), Zotovic 1972 (Krernni. ilirsko groblje blizu Uzicu). 19i\4 (Pilarovic blizu Pozege), 1987 (grobnica blizu Priboja u dolini Lima). 21 Mano-Zissi i Popovic 1969 (Novi Pazar).

156

157

c)

l.\:~~L::::::::':~~::·!;·:::
-1

~-~m.

0

1

2

Slika 16. (b) Kameni grab u Humku I. (e) Tlocrt :lrfvenickihpovr.fina

II

Atcnici

u Humku II. u Atenici

mu je Kasandar dosao u pomoc, a Iliri su se, zajedno sa svojim obiteljima, brojeci ukupno 20.000., naselili na planini Orbel, u istocnoj Peoniji na granici s Makedonijom i Trakijom. Njihova seoba pripisivala se zabljoj kugi (zajedno s misjom), ali je zlokobni Kasandar postupao s njima na realan nacin, pokusavajuci ih, na tipicno makedonski nacin, iskoristiti protiv sjevemih susjeda svoga podrucja. Mozda je u pozadini prijetnje od zaba i drugih zivotinja postojala stvarna opasnost od Kelta, koji su tada prodirali na juzni Balkan. Izvjestava se da se je Kasandar doista borio protiv Kelta u Trakiji, mozda da odbaci pokusaj napada na Makedoniju. Prica, da su patnje ilirskih Autarijata bile kazna bozanskog Apolona iz Delfa zbog toga sto su se oni pridruzili napadu na njegovo svetiste 279. pr. Kr., bez sumnje je plod maste onih koji zele pronaci uzroke za sve patnje Ilira u tom razdoblju. Keltski pritisak mozda je razlog za rasprsivanje drugih grupa Autarijata, kao onih 2.000 koji su sluzili u vojsci Lizimaha, za vrijeme zime 302/1. pr. Kr., koji je presao "jednookorn" Antigonu. Mozda je njihova placenicka sluzba otpocela kada je Lizimah poveo pohode protiv Getaja na donjem Dunavu. Kakva god bila pozadina tih dogadaja, ime Autarijata iscezava iz povijesnih zapisa otprilike krajem. cetvrtog stoljeca, iako nema nikakvog materijalnog dokaza iz njihove postojbine koji bi naznacavao bilo kakvu iznenadnu iii dramatsku promjenu." Geografu Strabonu dugujemo jedinstveno dvosmislen opis Dardana: "oni su tako krajnje divlji da kopaju nastambe ispod svojih brda balege i tamo zive. Ali opet s druge strane imaju smisao za glazbu i uvijek sviraju na glazbenim instrumentima, kako na flauti tako i na harfi" (7.5, 7). Iako su i dalje nejasni njihovo podrucje i etnicke povezanosti, Dardani su nekoliko stoljeca bili trajno prisutni medu narodima sredisnjeg Balkana, "najcvrsci i najstalniji etnicki element u podrucju u kojem je sve bilo izlozeno stalnim promjenama", kao sto kaze jugoslavenski znanstvenik Fanula Papazoglu. Dok su jednom mocni Autarijati iscezli mnogo prije rimskog osvajanja, a Tribali, Skordisci i Mezeji sveli se na beznacajne brojeve, jedino su Dardani istrajali.
22 Papazoglu J 970a, Kasandar i Autarijati: Diodor Sicilski 20. J 9; Justin J 5.2; Orosius, Historia 3.23, 26; Delfi: Apian, lllyrike 4; Antigon: Diodor Sici lski 20.1 13.

158

159

Ponizni Ijubitelji glazbe, Dardani, u njihovim dalekim dolinama s onu stranu Makedonije, povezuju se u grckom i rirnskom svijetu s narodom istoga imena koji je zivio u sjeverozapadnoj Maloj Aziji i koji je dao svoje ime pokrajini Dardaniji iz koje se je izvelo moderno ime Dardaneli. Druge podudarnosti etnickih imena podrzavaju primisli 0 vezi izmedu Balkana i Male Azije, kao sto su Misijci u Maloj Aziji koji odgovaraju Mezejcima na Balkanu i Frigijci koji odgovaraju Brigijcima. Danasnje objasnjenje navodi kao vjerojatan kontekst veliku seobu naroda krajem broncanog doba (oko 1200. pr. Kr.), kada su neke vee uspostavljene sile oko istocne Makedonije do-zivjele napade "morskih naroda''. U rimskom vremenu priroda veze izmedu balkanskih i azijskih Dardana postala je mnogo osjetljivija stvar. Tada se veza objasnjavala seobom u suprotnom praveu: izvjesni Dardan, koji je vladao nad mnogim plemenima u Maloj Aziji, bio je odgovoran za naseljavanje Dardana, zapadno od Tracana. Tradieija je govorila da je taj Dardan bio utemeljiteljem trojanske vladajuce kuce, sto je dosta vazno kada uzmemo u obzir da su vladari nekih od velikih sila antike, ukljucujuci Epir, Makedoniju i Rim, svojatali trojansko podrijetlo. Ali ako Dardan i njegov narod potjecu od balkanskog naroda, onda zbunjuje njihov izrazito sirovi nacin zivota. Prihvacena verzija je da su Dardani srodan narod Trojancima koji su u njihovom novom obitavalistu degenerirali u stanje barbarstva" lake su neko vrijeme bili podvrgnuti viasti Epira, Dardani su zadrzali neovisnost koju je kasnije nacela Makedonija a konacno su je dokinuli Rimljani. lzgleda vjerojatnim da je ilirski Kleit, kojega je Aleksandar porazio, bio vladar Dardana. Poslije 335. pr. Kr. 0 njima se nista vise ne izvjestava, pa cak ni kada su se susjedni Peonei pobunili 322. pr. Kr. poslije Aleksandrove smrti, do 284. pr. Kr. kada je Lizimah ugrabio kontrolu nad Makedonijom i Peonijom, kada je Ariston, sin kralja Audoleona,
23

uslijed obmane, morae naci utociste medu Dardanima. Nedugo poslije smrti Lizimaha 281. pro Kr., velike snage Kelta prodrle su na jug kroz sredisnji Balkan i kasne 280. ili rane 279. pobijedile vojsku Makedonije pod zapovjednistvom Ptolomeja Kerauna. Za vrijeme svoje kratke vladavine on je naisao na otpor Ptolomeja, sina Lizimaha, kojemu je pomogao Monunije, kralj Ilira. Jedna ispisana bronc ana kaeiga, pronadena blizu Ohrida, mozda je pripadala vojniku tog vladara (vidi sliku 17). On je, mozda, pripadao Dardanima, jer je kasniji vladar tog naroda nosio isto irne, iako je to slucaj i u starim trackim podrucjima Lizirnaha. Nije sigumo da je on isti Monunije koji je ponudio pomoc protiv Kelta Ptolomeju Keraunu. Ta gesta je s prezirom odbacena, kao da bi sinovi Aleksandrovih pobjednickih vojnika trebali pomoc od takvih kao sto su Dardani, cak kad ih je doslo i 20.000 naoruzanih. Odgovor dardanskog kralja predvidio je propast Makedonije. Makedonski novae koji nosi ime Monunije mogao bi biti dokaz za prohtjeve dardanskog vladara prema tom kraljevstvu, mozda u vrijeme zbrke nakon keltske invazije. Nije niti sigurno da li je to bio isti vladar, koji je savladao Taulante i kovao novae Dirahija s natpisom kralj Monunije." Mozda su napadi nekada poslusnih sjevemih susjeda pospijesili brzu propast Epira nakon smrti Pira 272. pI. Kr. Poznato je da je Aleksandar II. vodio ilirski rat protiv Mitla, ciji novei iz Dirahija nose kraljevski naslov. Po svoj priliei je Mitl bio nasljednik Monunija i vladar sve mocnijih Dardana, prije nego same lokalni poglavar. Dok su Dardani mozda zadobili kontrolu nad Taulantima, izgleda da su tada glavni pravei njihova sirenja bili prema istoku i sjeveru, protiv Peonije i u doline Morave i Nisave protiv Tribala. Za razliku od Makedonije, Dardani su, izgleda, malo patili zbog prolaza Kelta kroz njihove zemlje, iako su se na njihovu podrucju Lonovije i Lutarije odvojili od glavnih snaga i krenuli protiv Trakije, dok je ostatak pod Brennusom

0 Durdancirnu: Papazoglu IlJ7X. 131 i dulje , Srejovic IlJ73 (xtvarunje ): naseobine: Mikulcic IlJ73. Mirdita IlJ75. MiGarasanin IlJ75a.

24

Polijen 4.12,3 (Audoleon);

Justin 24. lJ-ll. Pornpej Trog Prol. 24 (Monunius).

160

161

Slika 17. Broncans kaCiga s natpisom "Od kralja Monounija"

nastavio prema jugu u Makedoni ju i Grcku. Dardani lllSU oklijevali napasti kada su se vratili na sjever poslije poraza, lutajuci po okolini iscrpljeni gladu i hladnocom." Gotovo cijelu jednu generaciju nema zapisa 0 djelovanju Dardana iIi bilo kojih drugih sjevemjaka u pravcu Makedonije,
25

osim sumnjive epizode u ranom razdoblju duge vladavine Antigona Gonate. Prema kasnijim dokazima, izgleda da je to bilo razdoblje oporavka i ucvrscenja na sjevemim granicama Makedonije, ukljucujuci gradnju novih utvrda, kula-izvidnica i drugih obrambenih gradevina koje rijetko privlace pozomost povjesnicara, Dardani su ponovo postali prijetnja za vladavine Demetrije II. (240/39-229. pro Kr.), kada su osvojili Peoniju i izvojevali pobjedu protiv makedonskog kralja malo prije njegove smrti. Longar, prvi koji je imenovan vladarom Dardana, vodio .le napad. Dogadaji u tom podrucju poceli su tada igrati vecu ulogu u zivotu Grcke i Makedonije jer je bilo vjerojatno da ce prijetnja sa sjevera navesti Antigonide da napuste bilo kakav, vee zapoceti poduhvat u Grckoj i pozuriti kuci." Antigon Doson, regent u prvom desetljecu vladavine Demetrijeva sina Filipa V., pripisivao je sebi pobjedu nad Dardanirna, "koji su likovali poslije smrti Demetrija''. Dio Peonije bio je pripojen Makedoniji, a osnovana je Antigoneja na rijeci Aksiju, glavnom pravcu prodora sa sjevera. Godine 222. pr. Kr. Doson je izvojevao poznatu pobjedu nad Spartancima u Selasiji, ali je nakon nekoliko dana pozurio kuci, kada je stigla vijest da su Iliri napali njegovo kraljevstvo i da ga pljackaju. Prema Polibiju nasao ih je jos uvijek u svojoj zemlji i prisilio ih je na bitku koju je dobio, ali toliko se naprezao dovikujuci ohrabrenja svojim postrojbama, da sir-mu pukli krvni sudovi i smrtno se je razbolio. Izgleda vjerojatnim da su ti Iliri stigli 1Z Dardanije, jer su se Dardani opet isticali u napadima na Makedoniju u prvim godinama jedinstvene vladavine Filipa V. Za vrijeme Socijalnog rata protiv Etolaca i Spartanaca (220-217. pr. Kr.), "Dardani, i svi susjedni narodi koji su gajili trajnu mrznju prema Makedoncu, prezirali su Filipovu mladost i stalno su ga izazivali (Justin 29.1). Polibije opisuje ono sto je morala biti tipicna epizoda u tim godinama. Godine 219. Filip je bio u Akamaniji na sjeverozapadu Grcke, kada je stigla vijest da su Dardani prikupili snage za napad, pretpostavljajuci da je on bio na putu za Peloponez. Kada je Filip dosao u svoj glavni grad Pelu
26

Prelaz Kelra: Livije 38.16, Pausanije 10.19,7; povlacenje: Justin 24.8, Diodor Sicilski 22.9.

Pompej Trog 2S, Livije 31.28, Justin 2S.3, 4.

162

163

vidio je da su Dardani saznali za njegov povratak i opozvali napad, omogucujuci Filipu da posalje rano kuci .svoje Ijude radi jesenske berbe voca, Dvije godine kasnije, Filip je odlucio prvi napasti i osvojio je Bylazoru, "najveci grad u Peoniji, vrlo pogodno smjesten na prolazu iz Dardanije u Makedoniju" (Polibije 5.97). Taj polozaj, vjerojatno suvremeni Titov Veles na rijeci Vardar, vlada gornjim ulazom u veliki zavoj i, ne manje vaznim praveem prema jugozapadu u Pelagoniju preko doline Babune i preko Babunskog prolaza iIi uzduz doline Raec i preko Pletvarskog prolaza u Prilep. Osvajanje Bylazore i, pretpostavlja se, postavljanje posade u njoj brzo je dokrajcilo, izgleda, dardanske provale i moze se usporediti sa Filipovim (ll.) zauzimanjem i osvajanjem Lihnida, prije stoljece i po nakon njegove pobjede nad Bardilisom. Kako je Makedonija konacno dobivala ono, sto bi se moglo nazvati mirom na njenoj sjevernoj granici, Filip, Iliri i Grci poceli su svoju pozornost okretati prema zapadu, gdje se odigravala velika bitka u Italiji izmedu Rimljana i Kartazana pod Hanibalom." Cak ce i rimski saveznici, koji su se osjetili napustenima kada su Rimljani sklopili -mir s Filipom 205. pr. Kr., biti iznenadeni brzinom kojom ce se vratiti na to podrucje jednom, kada se rat izmedu Hanibala i Kartage zavrsi. Filip je iskoristio primirje i njegovim ambicioznim planovima u pravcu Male Azije nisu vise stajale na putu neprilike na njegovim sjevernim granicama. Kada su se Rimljani vratili u Iliriju 200. pro Kr. pod iskusnim zapovjednikom P. Sulpicije Galbom, oni su ocekivali podrsku od svojih prijasnjih saveznika. Ovi su se poceli pojavljivati u rimskom stozeru u Dassaretiju. Od Dardana dosao je Bato, sin Longara, koji se jednom borio protiv Filipova oca, Demetrija ll. Rimski zapovjednik rekao im je da ce zatraziti njihovu pomoc kada njegova vojska ude u Makedoniju." Kralj je predvidio da ce rimska erta napada biti u do1ini Erigona i bio je odlucan da zastiti svoje bokove od upada rimskih
Filip V i Dardani: Hammond i Walbank MikuICic 1976 (Bylazora). 28 Livije 31.2X (Bato, sin Longara). 19XX. Polibije 2.70 (Doson), 4.66 (219 pr.K), 5.97.

saveznika, Etolaca na jugu i Dardana na sjeveru. Naredio je svome sinu Perseju da blokira prolaz (vjerojatno prolaz Debreste preko doline Treske), koji vodi u Pelagoniju. Kada su Rimljani krenuli, Filip je pozvao postrojbe pod Persejom, a poraz njegove konjice kod Otoloba na rijeci Erigon, iako nije bio veci udes, bio je ishod hazardne igre nakon sto je doznao da su Iliri i Dardani presli prolaze s jakim snagama i da su vee bili u Makedoniji. Iako su napadi bili uskladeni, najvise stete ucinili su Dardani. Kada ih je Filipov zapovjednik Atenagora pokusao uhvatiti u zasjedi na njihovu putu kuci, oni su se oporavili od ucinka iznenadnog napada i stvorili su redovan poredak jedinica, te vodili bitku u kojoj nijedna strana nije mogla tvrditi da je pobjednica. Kasnije je neke Dardane ubila ili ranila makedonska konjica, ali nije bilo zarobljenika, jer "te postrojbe ne napustaju spontano svoje redove vee cuvaju zbijeni poredak kako u borbi tako i u povlacenju'' (Livije 31.43). Ta epizoda pokazuje koliko su Dardani bili pod utjecajem vojnickih tradicija helenskog svijeta. Dvije godine kasnije, jedan rimski general, koji se obracao svojim postrojbama u predvecerje njihove pobjede nad Filipom u Kinoskefali, podsjetio ih je da se oni ne bore protiv Aleksandrovih Makedonaca, vee jedino protiv onih koji su prije malo vremena bili zrtve Dardana. Vijest 0 rimskoj pobjedi jos je jednom privukla Dardane u dolinu Vardara, ali ih je Filip uhvatio i porazio blizu peonskog glavnog grada Stobija s vojskom, koju je na brzinu unovacio u gradovima svoga kraljevstva. Makedonci su nastavili drzati Bylazoru i, preko nje Peoniju, ciji su povratak Dardani jos uvijek zahtijevali 30 godina kasnije, poslije jos jedne vece rimske pobjede." U kasnijim godinama svoje vladavine Filip V. poduzeo je ofenzivu protiv svojih sjevernih susjeda, uglavnom protiv Dardana. Rimska verzija dogadaja govori da je u njenoj pozadini lezala osveta prema Rimljanima, cak do te mjere da se planirao nevjerojatan pohod preko Balkana u Italiju. Iako je vecina prica u

29

Livije 31.3X-41; 33.19 (poslije Kinoskefale).

164

165

pogledu Filipovih ciljeva bila mastanje njegovih neprijatelja u Grckoj, izgleda mogucim, da je Filip shvatio kako bi se Rim mogao ugroziti na podrucju gdje je Italija najslabija, upadom preko Julijskih Alpi na sjeveroistoku. U pozadini rastuceg nepovjerenja i sumnjicenja, mozda su obje strane postale svjesne dugackog, ali ne i nemoguceg pravca preko Balkana, niz Moravu do podrucja Beograda, onda zapadno uz dolinu Save. Mozda su tih godina, izmedu drugog i treceg rata Rima i Makedonije, istocni i zapadni pristupi ilirskim zemljama postali poznati grckom i rimskom svijetu, iako ce proci vise od jednog i po stoljeca prije nego, za vrijeme Augustovog principata, rimska vojska prijede Dunavski bazen. Dok je bio u pohodu u Trakiji 184. pro Kr., Filip je poslao agente da "potaknu barbare uzduz rijeke Dunava na moguci prodor u Italiju (Livije 39.35). Dvije godine kasnije, Filip je sa zadovoljstvom doznao da su Bastami prihvatili njegov savez i nudili su princezu za udaju za jednog od njegovih sinova Perseja. Taj zastrasujuci narod, bjelodano gennanskog podrijetla, zivio je s druge strane donjeg Dunava, ali je cesto bio voljan sudjelovati u pohodima daleko od svoje postojbine. Sljedece godine vidimo kako Filip osniva novi grad na rijeci Erigon, koji je nazvan Perseis u cast njegovog najstarijeg sina, a u isto vrijeme naredio je masovno premjestanje iz Peonije, gdje je on onda napunio gradove s "Tracanima i drugim barbarima, za koje je smatrao da ce mu biti Iojalniji u nadolazecem trenutku opasnosti" (Polibije 23.10), to jest u ratu s Rimom. Tri godine kasnije, izvjestava se, nakon sto je sakupio vojsku u Sobiju i krenuo protiv trackih Media, uputio se je prema planinama Haemus jer je povjerovao u pricu da se s vrha mogu vidjeti Cmo more, Jadran: Dunav i Alpe: "ako bi to sve imao pred ocima, mislio je, to ne bi imalo malu tezinu u odredivanju njegove strategije u ratu s .. Rimom (L'IVIJe 4021) .30 .
• It

U stvari, Filipova uloga namijenjena Bastamima vise se ticala sigumosti Makedonije: oni su trebali izbaciti Dardane i preuzeti njihovu domovinu. To je bio tipicno nemilosrdan, a ipak realan plan, a kasnije su ga Rimljani vise nego jednom oponasali u podunavskim zemljama. Rimljani, iii prije neki od njih, mozda su povjerovali pricama da Bastame na njihovom putu u Italiju prate Skordisci s kojima su bili u srodstvu i kroz cije zemlje prolazi njihov pravac kretanja. Da bi prebacio Bastame u Dardaniju, kralj se morao podvrci velikim neprilikama i troskovima da bi omogucio siguran prolaz preko zemlje Tracana. Oni su napustili svoju zemlju poslije mnogo oklijevanja, ali su dosli sarno do Amfipolja, kada .ie, u Ijeto 179. pr. Kr., stigla vijest da je kralj Filip umro. Ubrzo je doslo do neprilika s Tracanima i Bastami su se povukli u Donucu (mozda Rila), visoku planinu u zapadnoj Trakiji. Nakon daljnjih okrsaja neki su se odlucili vratiti kuci i uputili su se prema Apoloniji i Mesembriji na cmomorskoj obali Trakije, ali ostatak, pod zapovjednistvom Klondika, pozurio je prema Dardaniji i poceo je izbacivati stanovnistvo u sukladnosti s njihovim sporazumom s umrlim kraljem. Tada je doslo do velikog rata. Dardani, suoceni u pocetku ne sarno s napadima Bastarna, vee i Skordiska i Tracana, optuzili su za taj napad novoga kralja Perseja i zatrazili pomoc od Rimljana. Kralj je odricao bilo kakvu odgovomost, a Rimljani su mu bili skloni povjerovati, sasvin: svjesni da u tom pogledu oni ionako mogu malo uciniti, Dardani suou pocetku bili zatoceni u svojim -uporistima, ali su izdrzali dok saveznici Bastama nisu otisli, a onda su navalili. Detalji nisu zabiljezeni, ali su Dardani bjelodano izbacili napadace, sto se vidi iz price da su 175. pr. Kr. Bastami izgubili mnogo ljudi i konja dok su prelazili preko zaledenog Dunava i da je medu prezivjelima bio Klondik, koji je bio poveo narod u Dardaniju cetiri godine ranije i, koji ce se pojaviti ponovo sest godina kasnije sa svojim ljudima u Makedoniji kao moguci saveznik protiv Rimljana."
31

30 Filip i Bastarni: Hammond i Walbank 1988,469·70. Livije 39.35 (J84 pr. Kr.), 40.S (J82 pr. Kr.), 39.53 (Perseis).

naseobina

Livije 40.57-8, 41.19 (176. pro Kr.), Polibije 25.6 (J77/6. pr. Kr.). Mozdu je makedons~a 1I Isar-Marvinci (,?=Idnmene) bila razorena u tom ratu, Sokolovska 1979-82,

166

167

Ako se prihvati mogucnost da bi Makedonija mogla poduzeti osvajanje Italije kopnenim pravcem kroz zemlju Ilira, izgleda da su neki vjerovali da bi Rim sa svoje strane mogao doci u Makedoniju iz pravca sjeveme Italije. To je jedino razumno objasnjenje za ponasanje G. Kasije Longina, rimskog konzula iz 171. pr. Kr. koji je bio poslan da nadgleda rimske interese u sjeveroistocnoj Italiji. Senat je primio zahtjev od nedavno utemeljene kolonije, Akvileje za pomoc u odbrani od neprijateljskih Histra i Ilira. Senatori su bili ozlojedeni sto je konzul napustio svoju provinciju, namjeravao neovlasteno preci u drugu, vodio svoju vojsku opasnim pravcem kroz zemlje stranih naroda i ostavio Italiju izlozenu napadima iz svih pravaca. Neprilike s Akvilejom su se zaboravile, kada su tri senatora poslana da kazu konzulu da ne smije napasti nijedan narod, ako Senat nije vee njemu objavio rat. Sljedece godine vidimo kako Senat prima ljutite prituzbe protiv Kasija, od Gala, Kama, Histra i Japoda. Izgleda da su se konzul i njegova vojska uputili u Makedoniju dosta mirljubivo, ali su se onda vratili ubijajuci, paleci i pljackajuci u svim pravcima. Senat je odbacio svaku odgovomost za takvo ponasanje i izjavio da nikada ne bi dopustio taj pohod da je za njega znao. Alije prijasnji konzul sada bio vojnicki tribun s vojskom u Makedoniji, a kako ga se nije moglo optuziti zbog tih prituzaba u njegovoj odsutnosti, Senat nije mogao uciniti nista vise, vee obecati posteni proces, ako ga bude optuzio po povratku iz njegove aktivne sluzbe, U meduvremenu, Senat je umirio ojadene narode prikladnim poklonima, ukljucujuci 2.000 asa u gotovu za svakoga od poslanika a za Cincibila, princa Gala i njegova brata koji je dosao kao poslanik, dvije ogrlice od pet funti tezine od obradenog zlata, pet srebrnih zdjela od 20 funti, dva konja s ukrasenorn ormom za glavu i grudi, zajedno s konjusarima, konjickim oruzjem i vojnickim odorama i odjecom za princeve pomocnike, kako slobodnjake tako i robove. Gali, koje je Kasije uznemiravao, opisani su kao oni koji zive "preko Alpa" i vjerojatno je da su to Kelti preko Julijskih Alpa, iza Kara i
Sokolovska i Mikulcic 1'JX5. 0 kopncnom napadu na Italiju iz pravca razrnicljali Mitridat sa Pontu i, navodno, dacki kraij Burebista 4'1 pr. Kr. Balkana kasnije su

Histra i sjevemo od Japoda. Iz tog podrucja potjece, mozda, i galski poglavar Balan, koji je sljedece godine dosao u Rim ponuditi pomoc protiv Makedonije. On je takoder primio darove, zlatnu ogrlicu od dvije funte, konja s ukrasenorn ormom i konjickim oruzjem.F Za vrijeme duge vladavine Filipa V. postoje znakovi da su Makedonci stvarali obrambeni plan da zadrze podalje Dardance i druge "vjecne neprijatelje". Zasnivao se na utvrdenjima sa stalnim posadama: Bylazora na Vardaru/Axiusu, Sintis, vjerojatno, negdje prema zapadu (mozda oko Kiceva ili Gostivara) i Perseis na rijeci Erigon (Crna Reka). Cijele su se povrsine iza tih mjesta cistile od stanovnistva i sistematski unistavale da bi se napad i povlacenje ucinili sto riskantnijima. U tree em ratu izmedu Rima i Makedonije doznajemo 0 poslanstvu iz Perseysa ilirskom Genciju rano 169. pr. Kr., koje je napustilo Stuberru na gomjem Erigonu za Skodru i "presli preko planine Scard, putujuci kroz takozvanu ilirsku pustinju, iz koje su nekoliko godina ranije Makedonci raselili stanovnistvo, da bi Dardancima otezali da napadnu Iliriju i Makedoniju. Njhovo putovanje kroz to podrucje bilo je popraceno velikim tegobama" (Polibije 28.8r Zajedno s tim tvrdavama i opustosenim kordonima izgleda bjelodano da depopulacija Peonije i naseljavanje Tracana u njoj nema nikakve veze s prijetecim ratom protiv Rima, vee je to bio jos jedan element u obrani Makedonije. Kada je rat zapoceo 171. pr. Kr., Persej je jos uvijek smatrao vrijednim nanijeti preventivni udarac Dardancima, "s prezirom prema rimskoj moci i kao skretanje pozornosti'', govorilo se (Plutarh, Emilife Paulo 9). On je, kazu, ubio mnoge od njih i vratio se s velikom kolicinom opljackane robe. Zbog toga, kao i zbog sada dobro uspostavljenog lanca obrambenih utvrda, izgleda da Dardani nisu imali nikakvog ucesca u ratu koji ce okoncati vladavinu makedonskih kraljeva."

32

33

Livije 41.1-7,43.1 i 5. Hammond i Walbank I'JXX, Sokolovska l'Jn (Demir Kapija), Mikulcic I'JXS (Stobi). Papazoglu 1'J70b, Hatzopoulos I'JX7 (nat pis iz Oleveniu blizu Bitolja, biljezeci mekedonsku pobjedu nad Dardancima sa strane Filipa II. ili V.)

168

169

6

ILIRSKO

KRALJEVSTVO

Nova sila ns Jsdrsnu

1

Vidjeli smo kako su od kraja petog stoljeca vladari juznih Ilira mogli iskoristiti razdoblja slabosti u Makedoniji i Epiru, kao na primjer Bardilis, voda Dardanaca i Glauk, voda Taulanta. Pod Filipom, Aleksandrom i Pirom struja se je okrenula i Iliri su bili ne sarno odbaceni, vee i svedeni na status podanika. Dinastija Antigonida u Makedoniji, iz treceg stoljeca pro Kr. bila je sve prije nego slaba, ali su je vise nego jednom neprilike na sjevemoj granici omele u njenim naporima da zadrzi vlast u Grckoj. Danas postoji dojam, iako je to mozda sarno dojam, da je i medu Ilirima, a ne sarno Dardancima, doslo do novog i trajnijeg politickog poretka. Najpoznatiji takav primjer jest uspon nove sile utemeljene na Ardijejcima, ilirskom narodu na juznoj jadranskoj obali, koji su bili dobro smjesteni da bi mogli iskoristiti propadanje Epira poslije smrti Pira. Agron, sin Pleuratov, pripadao je vladajucoj kuci Ardijejaca: "Agron je b.i.okral~ to~ dijela Ilirije koji granici s Jadranskim morem, nad kojim su imali vlast Pira i njegovi nasljednici. Kasnije je on osvojio dio Epira, a takoder i Korkiru, Epidamn i Pharos jedan po jedan i u njima uspostavio posade" (Apian, If/pike 7). Nova sila raspolagala je najmocnijom vojskom, kako na kopnu tako i na moru, od svih
1 Hammond i Walbank 19XX, Hammond 196X (229-205 pro Kr.), Wilkes 1969, May 1946 (217-167 pr. Kr.), Islami 1974,1976", Cabanes 19X6.

vladara koji su prije njega vladali u Iliriji", obavjestava nas Polibije (2.2). Iliri su upotrebljavali lemb, mali i brzi ratni brod s jednim redom vesala koji je mogao nositi 50 vojnika pored veslaca. Napadi morem s Jadrana bili su, vjerojatno, uobicajena prijetnja sjeveroistocnim Grcima. Novina je bila, medutim, upotreba kopnene vojske, koja je nastupala poslije i koristila pobjede sto ih je izvojevala mornarica.' Godine 234. pr. Kr. kraljevsko nasljedstvo u Epiru dovrsilo se i uspostavljena je savezna republika. Na jugu se je zapadni dio Akamanije odvojio od tog ustrojstva. Etolci su ubrzo zaprijetili njihovoj nezavisnosti i poceli zauzimati podrucje oko Ambracijskog zaljeva, ukljucujuci i Pirov stari glavni grad, Ambraciju, sto je Epirocane prisililo da uspostave novo srediste u Foinikiji. Opsjednuti u Medionu, Akamanci su trazili pomoc od Demetrija II. iz Makedonije, koji je vecim dijelom svoje vladavine bio u ratu sa Savezom Etolaca i Ahejaca. Kao odgovor na taj zahtjev, kralj je doveo na pozomicu Agrona i njegove Hire. Polibije opisuje ilirski napad koji je izveden 232. ili 231. pr. Kr.:
Stotinu lemba s 500 ljudi na njima otplovilo je do Median? Ispustajuci sidro II ZOFU.skrcali Sll se brzo j potsfice. Onda Sll se poredali u poredak koji je bio i uobicsjen u nfihovof zem{ii i nspredovsli SII II nckoliko boini prema ctolskim crtams. Etoici su bili osupnuti neocckivsnoscu i hrabroscu log potezs; ali ani su bili dugo nadshnuti drskom samopouzdanoscu, a irnajuci puna pouzdanje u vlsstitc snagc, bili su daleko ad malodusnosti. 011i su ipred svojit: crta oe rsvnici postaviii vee! dio pjesadije u oklopu j konficu, a s Iskom pfessdijom pozurili su zauzeii ncku uzvismu ispred svog iogora. kojll.it' priroda llci1111.1 iako brsnfivom. Medutim, jedan jedini napad [lira, ciji im .ic braj i zgusnuti poredak davao neodoifivu snsgu, omogucio imje da restjcrsju lako naoruzsnc postrofbe i prisilio je konficu kois je bila S nfim« na isto] razini d« sc povucc medu piesc'ldfiu 1I oklopu. Ali [lin; buduci da su bili na viscm tlu, i Ih7p,1dajuCi s njega dole na etolske postrojbc razvijene po rsvnici, opkolili su ih bez poteskocs. Medioni su se pridruzili bitci nsdiruci iz grads j nspsdsfuci EtoIce. Taka SII Iliri. nakon :;;/0 su ubili vclik bro] a jO.5 vise ih zsrobili. a postal/51 i
2

Hammond 196X (Agronovo kra1jevstvn).

170

171

gospodarima llJihovog oru~ia i opreme i nakon sto su izvrsil: nsrcdbc svoga kralja, prcnijcl: su svoju prtijagu j oststak ratnog plijen« na svoje brodovc i odmah se uputiliprems vlsstitojzemiji. (Polibije 2.3)

Poraz Etolaca, poznatih po njihovoj pobjedi nad osvajackim Galima pred jednu generaciju, prouzrokovao je zaprepastenje u Grckoj, Agron je bio izvan sebe od ushicenja, kada su se njegovi brodovi vratili i kada je doznao za pobjedu svojih zapovjednika. Kralj je tada tako mnogo pio slaveci pobjedu, govori se, da su te i "slicne neumjerenosti" dovele do upale porebrice koja ga je ubila u nekoliko dana.' Ilirski uspjeh nastavio se je kada je zapovjednistvo preslo na Agronovu udovicu Teutu, koja je pojedinacnim brodovima dala odobrenje za opcu pljacku, Godine 231. pr. Kr. momarica i vojska napale su Elidu i Meseniju na Peloponezu. Na putu kuci zaustavili su se zbog zaliha u Foiniki u Epiru, koja im je, kao nagradu, izrucila posadu od 800 galskih placenika. Epirani, koji bjelodano nisu bili ukljuceni u nedavne dogadaje, brzo su sakupili vojsku da bi oslobodili grad. Vijest, da ilirski Skerdilaidi prodiru prema jugu kroz prolaz Antigoneja, nagnala je Epirane da dio svojih snaga posalju prema sjeveru, da bi osigurali grad. U Foiniki su Epirani postali nemami i Iliri su uspjeli po noci napustiti grad, prijeci rijeku nakon sto su obnovili drveni most, koji su napadaci bili djelomice razrusili i zauzeti dobar polozaj da bi izazvali borbu, koju su uspjeli dobiti sljedeceg dana. Tada su se povecali razmjeri ratovanja. Epirani su vee zatrazili pomoc od grckih saveza, dok su Iliri, nakon sto su se pridruzili snagama pod Skerdilaidima, napredovali u unutrasnjost prema Halikranmumu (u ravnici modeme Ionannine). Tu su se pripremali zapodjenuti boj sa Savezom i odabirali su dobro mjesto, kada je stiglo naredenje za povlacenjem od kraljice Teute, pod izgovorom da su neki Iliri presli na stranu Dardanaca. Sporazumjeli su se za primirje, Foinike je vracena uz odredenu cijenu, zajedno sa zatvorenicima slobodnjacima. Robove i plijen stavili su na
3

brodove, dok je vojska pod Skerdilaidima krenula sjevemo preko prijelaza u Antigoneju. Stalni ilirski uspjesi bili su jos jedan udarac za Grke: "Vidjevsi najsigumije smjesten i najmocniji grad Epir tako neocekivano sveden na ropstvo, oni su se svi poceli osjecati zabrinuto, ne sarno za svoje vlasnistvo u nezasticenim selima, kao u prijasnja vremena, vee za sigumost vlastitih osoba i gradova" (Polibije 2.6). Epirani su zapecatili prihvacanje ilirske pobjede saljuci poslanike Teuti, koji su joj obecali suradnju i neprijateljstvo prema Savezu. Teuta je bila razdragana koristima od pohoda. Foinike je bila najbogatije mjesto u Epiru i srediste sve vece trgovine s Italijom. Ilirsko mijesanje u tu trgovinu dovelo je po prvi put rimske snage na Jadran." Cak i prije rata protiv Kartage (264-241. pro Kr.), nakon kojega su zadobili kontrolu nad Sicilijom, Rimljani su bili svjesni opasnosti za jadransku obalu Italije od nap ada smora. Godine 246. rimski gradani naselili su koloniju u Brindiziju, da bi nadgledali Jonski zaljev. "Od neznanih vremena Iliri su napadali i pljackali brodove koji su plovili iz Italije" (Polibije 2.8,1). Za vrijeme njihove okupacije Foinike, izvjestan broj ilirskih brodova privatnih vlasnika oruzano je napadao talijanske trgovce. Toliko ih je mnogo bilo opljackano, pobijeno ili zarobljeno da je rimski Senat, nakon sto je zanemarivao ranije prituzbe, shvatio da se nesto mora uciniti, Polibije (2.8) nam daje sumnjivo zivopisni prikaz rimskog izaslanstva kraljici Teuti, sto je bila verzija dogadaja, koja je imala za cilj da opravda rimsku invaziju Ilirije. Vodila su je braea L. i Gn. Komukani. Po dolasku, nash su Teutu kako slavi kraj pobune u Iliriji i zaposlenu opsadom grckog otoka Isse (Vis), "zadnjeg grada koji je izdrzao". Kada su se izaslanici zalili na uvrede Rimljanima, Teuta je obecala da im nikakve kraljevske snage nece naskoditi, ali je rekla da se osjeca nesposobnom prekinuti tradiciju privatnog gusarstva. Jedan od izaslanika izgubio je zivce i obecao je "da ce poboljsati odnose izmedu vladara i podanika u Iliriji". Kraljica je to saslusala sa "zenskom strascu i nerazumnim bijesom" i naredila je da se drski
4

Hammond 1967b, 591 i 595 i d.

Dell 1967b (ilirski motivi 230. pro Kr.).

172

173

izaslanik ubije na njegovom povratnom putovanju. Ta vijest navela je Rimljane da se pripreme za rat: legije su se unovacile i sakupila flota, a doslo je i do opceg zgrazanja "zbog kraljicina krsenja zakona medu nacijama".' Izgleda da je rimska invazija Ilirije 229. pr. Kr. zatekla Teutu i Ilire potpuno nespremne. Cim je vrijeme to omogucilo, kraljica je naredila pomorski pohod prema jugu, cak veci nego oni iz prethodnih godina, a vecina brodova uputila se u napad na Korkiru. Neki su se iskrcali u Epidamn, usli u grad da se snabdiju hranom i vodom, sa sakrivenim oruzjem i gotovo su ga osvojili. Ali su ih odbacili poslije bitke, a nemarni gradani "dobili su tako korisnu lekciju za ubuduce" (Polibije 2.9,6). Ti su se brodovi tada pridruzili glavnim ilriskim snagama u opsadi Korkire. Korkirani, zajedno s Apolonijom i Epidamnom, zatrazili su pomoc od Saveza iz Grcke. Iliri su napali sa deset ahejskih brodova, ojacani sa sedam brodova Akarnanaca, u vodama otoka Paksa juzno od Korkire. Boljom taktikom Iliri su zarobili cetiri troveslarke i potopili peteroveslarku, dok je ostatak Grka uspio pobjeci. Korkira se predala, a osvojila ju je posada pod zapovjednistvom Demetrija s otoka Pharosa (Hvar). Glavne ilirske snage otplovili su prema sjeveru za jos jedan napad na Epidamn. Iliri su tako zagospodarili gotovo cijelom obalnom crtom sjeverno od Korintskog zaljeva, ukljucujuci i morske pravce do Sicilije i Italije preko Korkire." Rimski konzul Gn. Fulvije bio je planirao otploviti sa svojih 200 brodova da bi razbio opsadu. Cak kad je saznao da se otok predao, jos uvijek je plovio tamo, nakon sto .le vee stupio u tajne pregovore s Demetrijom, koji je pao u nemilost Teute. Tako je Korkira pozdravila Rimljane i s pristankom Demetrija, predala posadu. Grad je postao "prijatelj Rima" i otad ce se oslanjati na rim sku zastitu od Ilira. Demetrije je onda sluzio kao savjetnik rimskim zapovjednicima za ostatak rata. U meduvremenu je konzul A. Postumije doveo vojsku od 20.000 pjesaka i 2.000 konjanika preko Brindizija do Apolonije, koja se tada pridruzila
5 6

rimskom savezu. Flota pod Fulvijem dosla je do Apolonije i dvije su se snage uputile u pravcu Epidamna, natjeravsi Hire da napuste opsadu i rasprse svoje snage. Grad je primljen pod rimsku zastitu i vojska je tada krenula u unutrasnjost medu ilirske narode u zaledu. Tu su Rimljani primili delegacije mnogih naroda, ukljucujuci Atintane i Partine, i prihvatili njihovu formalnu predaju. Na moru je razbijena blokada Isse i grad je takoder primljen pod rimsku zastitu. Kako su se Rimljani priblizavali sredisnjim ilirskim zemljama, naisli su na odlucniji otpor. Flota je krenula prema sjeveru i napala ilirske obalne gradove, u jednom od kojih je, neprepoznatoj Nutriji, Rim izgubio magistrata Republike (quaestOlj i nekoliko vojnih tribuna, iako su predusreli 20 brodova natovarenih plijenom. Opsjedatelji Isse pobjegli su u Arbo (nije prepoznat), a sarna kraljica se povukla u Rhizon (Risan), u Kotorski zaljev. Rimljani su odlucili da su dosta postigli i neprijateljstva su prestala. Konzuli su predali Iliriju Demetriju i povukli flotu i vojsku u Epidamn, odakle se veci dio vratio u Italiju pod Fulvijem. Nakon sto je prikupio 40 brodova i neke saveznicke postrojbe u tom podrucju, drugi konzul ostao je s druge strane Jadrana, da bi pazio na ilirske Ardijejce i narode pod rimskom zastitom. Prije kraja zime, Teutini izaslanici pojavili su se u Rimu i zakljucen je ugovor. Prema njegovim odredbama kraljica ce napustiti Illyris, osim nekoliko mjesta, i obecala je da nece ploviti juzno od Lissosa na uscu Drima s vise od dva breda, pa cak i onda nenaoruzana. Odredbe sporazuma prenijele su se Savezu u Grckoj, gdje su bile dobro primljene jer "Iliri nisu bili neprijatelji ovog ili onog naroda vee neprijatelji svih podjednako" (Polibije 2.12). Tako je zavrsio prvi rimski poduhvat protiv Ilira.' Iliri su bili prisiljeni povuci se sa svih podrucja koja su osvojili u posljednje vrijeme istocno od Drima. Rimljani su zadobili kontrolu nad strateskim lukama Epidamnu, Apoloniji i Korkiri. U zaledu nekoliko ilirskih naroda dobilo je tada status rimskih podanika, kao sto je sigurno bio slucaj s Partinima u dolini Genususa (Shkumbin) i s Atintatima dalje na jug. Stovise,
Pulibije 2.11-12. Apiun, lIIyrike 8, Cassius Din 12 frg 49. N.Ceka 1970 (Partini).

Postoje nepodudarenosti izmedu predrimskih verzija Apjana i Polibija, Hammond 1968,5-6. Polibije 2.9-10,

174

175

ne sarno da se Ardijejci nisu mogii kretati po volji po kopnu i moru u Epir i zapadnu Grcku - kao 230. pr. Kr. kada se na pozomici pojavio Skerdilaid da bi se okoristio lakim plijenom Foinike - vee im je bio odsjecen i unutrasnji pravac prema Makedoniji, njihovom zastitniku i savezniku protiv grckog Saveza. Mnogo se raspravljalo do koje su mjere Rimljani imali na umu Makedoniju, ako su je uopce i imali, kada su pravili svoj razmjestaj poslije ilirskog rata. Mozda i nisu vodili toliko mnogo racuna 0 nedavnim dogadajima koji su ukljucivali Makedoniju, lIire i Grke. S njihove strane, Makedonci mora da su bili svjesni cinjenice da Rimljani sada kontroliraju gIavni pravac prema Jadranu i da su okoncali ilirsku kontrolu Dassareta. Makedonija nije uopce sudjelovala u 'dogadajima iz 229. pro Kr. Dotad su Antigonidi pokazivali malo zanimanja za Jadran i kada su se mogli pokrenuti upomoc ilirskom savezniku, njihovo kraljevstvo se upravo odmaralo od posljedica dardanskog napada. x Desetljece poslije 229. pro Kr. bilo je svjedokom obnavljanja ilirske moci pod Demetrijem Hvaraninom, koji je naslijedio Teutu i ozenio Triteutu, majku kralja djeteta Pinesa. Obnovio se i savez s Makedonijom, kojoj se vratila sreca pod regentom Antigonom Dosonom. Godine 222. pro Kr. ilirski korpus od 1600. ljudi istaknuo se pod zapovjednistvom Demetrija u Sellasiji, gdje su Makedonoci dobili odlucnu bitku nad Spartancima. Prije toga, kada je Rim bio zauzet u ratu protiv keltskih naroda oko rijeke Po u sjevemoj Italiji (225-222. pro Kr.), govori se da je odvojio Atintane od rimskog saveza i prekrsivsi sporazum iz 228. pr. Kr., otplovio juzno od Lissosa i odao se gusarstvu. Rimljani su takoder sumnjali da Demetrije ima neku vrst nagodbe s Histrima na vrhu Jadrana, koji su napadali rimske brodove za opskrbu. To su bjelodano bili ti "gusari" koje je rimska flota napala 221. pro Kr. (Apian, Illyrike 8). U rano ljeto te godine, kadaje napetost porasla u Grckoj, kada je Makedonija sklopila sporazum s Ahejskim savezom protiv Etolskog saveza, Iliri su napali na svoj tradicionalan nacin. Demetrije i Skerdilaid (vjerojatno isti onaj
Hammond 1969 (zernljopis rimskc naseobine); rimski motivi: Dell 1967a, 1970b, Levi 1973.

koji je zapovijedao kopnenom vojskom deset godina ranije) otplovili su juzno od Lissosa s 90 ilirskih ratnih brodova (lemba): Nakon sto im je propao napad na Pil u zapadnom Peloponezu, om su razdvojili svoje snage, Demtrije pokusavajuci pljackati Kiklade, d~k se njegov kolega vratio na sjever. Po uplovljavanju u Naupact s 40 brodova, Skerdilaida je ohrabri? njegov ..sogo~ Aminas, kralj Arhamana, da se pridruzi Etolcima u nJlh?~~j planiranoj najezdi na Arhaju. U meduvremenu, nazad u lIl~jl: Demetrije ie nastavio s bitkama i cijelu sljedecu zimu, napadajuci i osvajaju6i rimske saveznicke gradove u Iliriji. Rimljani, koj~ se dotad nisu obazirali na djelovanja svog prethodnog saveznika, odlucili su da luke na obali Ilirije moraju otad biti sigume, imajuci u vidu prijetnju jos jednog rata s Kartagom." .. . . Za razliku od Teute 229. pr. Kr., Dernetrije se pnprermo za rimsku najezdu. On je postavio posadu u Dimal.u (Dimallu~), tvrdavi u zaledu Apolonije, potukao svoje suparnike na drugim mjestima i iskrcao 6000 svoji najboljih snaga na s~om ro?non: otoku Pharosu. Kao i prije, oba godisnja konzula pratila su rimski pohod, ali vodecu ulogu igrao je Emil~je P~uIo, koji poginut~ u velikom rimskom porazu kod Kane tn godine kasnije. N akon sto je shvatio da je Dimale kljucan za I?emetrij~~u m~t u ton: podrucju, konzul se pripremio da ga opsJed~e, ~h je U~PIO zau~etl ga na juris poslije sedam dana. Kao posljedica, S~l ~radoVl. u okruzenju zatrazili su rimsku zastitu, a svaki Je ??blO odgova~ajuce uvjete. Tada su Rimljani krenuli protiv De~e~Ja ,na njegovu otoku Pharosu, a on je ocekivao napa? s~oJ~m jakim snaaama obilnim zalihama i ratnim materijalom iza jakih utvrda. Da izbjegao dugotrajnu opsadu, Emilije je odlucio ris~irati j.os jedan frontalni napad. Voj sku je pomakao. s kopna ~ sumovlt~ predjele otoka, dok je malu snagu brodovlja poslao a,a namarm Demetrija iz njegovih utvrda. Ta se strategija pokazala ispravnom i kada se je glavnina rimske vojske pojavila iz d~gog _pravca na otoku lIiri su bili prisiljeni upustiti se u bitku odsjeceni od svoga grada: Demetrije je napustio s~?je snag~ ~koj~ s~ se u~rzo predale) i pobjegao u Makedoniju, u sluzbi koje Je kasnije

=

hi

8

9

Dell 1967b, 1970, Hammond 1961:i,

176

177

poginuo, boreci se hrabro. Rimljani su razorili utvrde Pharosa i prije kraja ljeta Emilije je bio nazad u Rimu, primajuci cestitke za dobro uraden posao. Bile su ukljonjene sve prijetnje rimskoj vlasti u Iliriku, sacuvani svi dobici iz prvog rata, a nad vladarima Ilirije uspostavljena su stara ogranicenja kretanja. Demetrijova karijera dovodila je Rim i Makedoniju sve blize sukobu. On se mozda doista vratio u Iliriju, gdje su ga napale druge rimske snage, iako je rezim, tada potvrdenog kraija Pinesa, bio ostavljen netaknut. Nasuprot, Skerdilaid, koji je takoder bio saveznik Filipa Makedonskog, uspio je izbjeci bilo kakav zaplet s Rimljanima, iako je njegova podrska Makedoniji protiv Etolaca 218. pr. Kr. bila pod stalnim "spletkama i sukobima" koje su prouzrocili vladari raznih gradova. Godine 217. pr. Kr. Hanibal je porazio Rimljane kod jezera Trasimene, a njegova vojska je kasnije krenuia preko jadranske obale ltalije, najprije u Picenum, a kasnije u Apuliju. To je obnovilo rimsku zabrinutost u pogledu stanja stvari na Jadranu. U svom prvom direktnom dodiru s Makedonijom trazili su izrucenje Demetrija, dok su Pinesu naredili da plati dugove ili "danak", vjerojatno neku vrstu odstete nametnutu poslije zadnjeg rata. Taj zahtjev Rimljana odbijen je i nije zabiljezen nikakav njihov odgovor. U tom trenutku Skardilaid je obustavio svoju podrsku Filipu, smatrajuci da je obecana pomoc bila u zaostatku. On je uputio 15 brodova, toboze da prikupe i prate otplatu, ali kod Leuke juzno od Korkire njegove snage ubile su dva Filipova korintska prijatelja i zarobili njihova cetiri broda. Tada su otplovili prema jugu i poceli pljackati brodovlje oko Rta Maleje na juznom Peloponezu. Kao odgovor Filip je pripremio jake pomorske snage, 12 palubnih brodova, osam otvorenih plovila i 30 laganih barki nazvanih "hemioliae", koje su se punom brzinom ustremile prema jugu da se obracunaju s Ilirima. Tada je Skerdilaid napao Makedoniju kopnenim putem: osvojivsi uporiste u Dassaretu, on je opljackao Pissaeurn u makedonskoj Pelagoniji i poharao nekoliko granicnih podrucja Filipova kraljevstva. Prije zirne Filip je osvojio predio Lihnida, presijecajuci direktnu crtu iz Ilirije, i prosirio svoju viast na Dassarete, sto ga je dovelo do direktnog dodira s rimskim sticenicima u Iliriji, Izvjestava se da je Filip vee razmisljao 0
J()

napadu na Jadran i mogucu najezdu na Italiju, na sto ga je nukao njegov saveznik Demetrije. Da bi .to uradio, trebao je osigurati bazu na Jadranu, luku poput Epidamna ili Apolonije, a to nije bilo moguce, osim ako u Jadran ne uplovi s flotom. Tamo bi se onda suocio ne sarno s Skerddilaidovim lembima, vee i s jacim brodovima rimske mornaice." Godine 216. pr. Kr. Filip je otplovio prema Jadranu sa 100 viastitih lemba, koje su u Makedoniji sagradili ilirski brodograditelji prethodne zime. Saznavsi da je rimska flota u vodarna zapadne Sicilije, on je prosao pored Korkire, prividno se upravljajuci prema Apoloniji. Blizu usca Aousa saznao je da rimska flota zuri u Apoloniju, da bi podrzala Skerdilaida. Konacno se FiIipov brzi povratak, kada je plovio bez pres tanka dva dana i nob da bi dosao do Kefalonije, pokazao kao ozbiljna pogreska, jer je u stvari bilo sarno deset rimskih brodova, koji su poslani da osokole Skerdilaida, nakon sto je on izvijestio 0 Filipovim pomorskim pripremama i molio za rimsku pomoc, "Da Filip nije pobjegao od tih brodova u takvoj panici, on bi imao najbolje izglede da ostvari svoje ambicije u Iliriji" (Polibije 5.110). To je bio suvremeni sud 0 toj zgodi. 215. Filip je zakljucio formalni ugovor s Hanibalom: ako bi Kartaga zakljucila mir s Rimom ne bi bilo rata s Makedonijom; Rim bi prepustio kontrolu Korkire, Apolonije, Epidamna, Pharosa, Dimala, nad Partinima i Atintanima; Dernetrije i njegovi saveznici ponovo bi dosli na vlast u Pharosu i na drugim podrucjima pod rimskom kontrolom. Rim je odgovorio sidrenjem flote u Tarentu da bi cuvala obalu i pazila na Makedonce. Godine 214. pr. Kr., svjestan da njegov nov} saveznik zadrzava Rimljane u Tarentu, Filip je krenuo s jos vecom odlucnoscu nego sto je to pokazao pred dvije godine. Njegova flota od 120 lemba pokusala je osvojiti Apoloniju, ali kako im to nije uspjelo na brzinu, krenuli su prerna jugu da osvoje Orik, koji nije imao ni utvrda ni potrebnog ljudstva. Rimski zapovjednik, M.Valerije Levin, nakon sto je postavio posadu od 2.000 ljudi u Apoloniji, krenuo je prema jugu sa svojirn ratnirn brodovima i nekoliko legionara ukrcanih u brodove za prijevoz, te ponovo zadobio Orik, jer je Filipova slaba posada pruzila samo simbolican otpor. Tada je Levin doznao da ce Apolonija uskoro
Polibije 595,101 i lOS. Hammond 196:-\.

10

Polibije

3.IS-19,

Apian, Jl1yrike S:Cassius

Din 12 frg, 53.

178

179

popustiti pred makedonskom opsadom i poslao je 2.000 ljudi na ratnim brodovima u usee rijeke Aous. Pod prefektom Nevijem Cristom oni su napravili zaokret i uspjeli uti u grad po noci pravcem nepoznatim opsjedateljima. Sljedece noci, rimske postrojbe i gradani, nakon sto su shvatili opce stanje opustenosti u makedonskoj vojsci, umarsirali su u neprijateljski logor i bili bi dosli do kraljevskog satora, da nije pokolj ljudi blizu ulaza podigao uzbunu. Izvjestava se da ih je 3.000 bilo uhvacenih i ubijenih. Logor je bio opljackan, a gradani su preuzeli opsadnu opremu za vlastitu upotrebu u slucaju buduceg napada. Sve drugo, od vrijednosti, urucili su Rimljanima. Levin je pokrenuo svoje brodove na usee Aousa da bi blokirao Filipov bijeg morem. Kralj se izvukao na suho, zapalio svoje brodove i marsirao prema postojbini "s vojskom, koja je vecim dijelom ostala bez oruzja i opreme" (Livije 24.40, 17), dok su Valerije i flota prezimili u Oriku. Ilirija je bila svjedokom prvog direktnog sukoba izmedu Rima i Makedonije, koji je zavrsio potpunim porazom Makedonije." Usprkos tom porazu Filip je ustrajao u svojim naporima na sjeveroistoku i u sljedece dvije godine uspio je odvojiti Partine i Atintane od rimskog saveza. Godine 213. iii 212. krenuo je u srediste Ilirije i zaposjeo uporista u Lissosu i Acrolissusu na donjem Drimu. Taj uspjeh privukao je jos vise ilirsku podrsku, Izgleda da je neugodan Skerdilaidov rezim bio svladan, dok je Filip zadobio pomorsku bazu na Jadranu iz koje je mogao ne same ugrozavati rimsku Italiju, vee i odrzavati direktan dodir s Hanibalom u Italiji. Rimski odgovor bio je sporazum s etolskim Savezom, kojemu su bili pozvani da se pridruze i drugi, ukljucujuci Skerdilaida i njegovog sina Pleurata. Rim je obecao 25 peteroveslarki, da bi. podrzao kopnena djelovanja svojih saveznika: na sjeveru sve do Korkire sva pokretna opljackana dobra bit ce rimski plijen. Tim prosirenjem rata na Grcku u povijesti Ilirije i !lira prevladavaju sukobi izmedu Rima i Makedonije. Medutim, u tom trenutku svi ti problemi bili su

Rimljanima sarno privremeno odvracanje od njihovih napora protiv Hanibala i Kartage." Oko jednog stoljeca kraljevstvo Ilira bilo je manja, ali postojana sila na obodnici helenskog svijeta. Nepoznato je da je ijedan grcki pisac ozbiljno proucio !lire u njihovoj postojbini i one sto se 0 njima prenosi cesto je malo vise od besmislica, kao sto je ona od helenskog povjesnicara Aleksandra 0 Iliru Dandou koji je dozivio 500 godina, a da nije posenilio. Grcki pisci - poimence suvremeni povjesnicar Polibije - opisuju ilirske vladare, osobito kraljicu Teutu, kao zrtve svoga iracionalnog ponasanja i ubilackih poriva. U svjetlu takvih predrasuda, tesko je napraviti bilo kakvu valjanu usporedbu izmedu ustanova ilirskog kraljevstva i onih poznatijih sila oko Mediterana, Makedonije, Pergama, Sirije itd. Monarhija je bila nasljedna, sto je razvidno iz dolaska na prijesto djeteta Pinesa poslije Agrona (c. 230. pro Kr.). Kontrola je bila u rukama Agronove udovice Teute, iako nije bila Pinesova majka, i zatim u Demetrija Hvaranina, koji je ozenio Triteutu, majku djeteta kralja. Vojno zapovjednistvo bilo je u rukama Skerdilaida, moguce Agronovog brata, ali vazna uloga zena, cak i u jednom poligamnom drustvu, moze se usporediti s njihovom ulogom u helenistickim dinastijama. Poput kraljeva Makedonije i Epira, ilirski vladari ugovarali su slijed zenidbi kao sredstvo da se zapecate savezi s drugim silama." Moe ardijejske dinastije pocivala je na tvrdavama oko Skadarskog jezera, poimence: Lissos, Skodra, Meteon (Medun) i druge na obali, ukljucujuci Bouthoe (Budva), Olcinium (Ulcinj) i Rhizon (Risan) u Kotorskom zaljevu. Dvojbeno je da li su, osim za privremenih uspjeha u doba rata, ilirski kraljevi ikada imali stvarnu vlast juzno od Lissosa, gdje su obalne ravnice, koje su obilovale zitom i ispasom, ostale pod kontrolom Dirahija i Apolonije. Pomorstvo je skrenulo pozomost grckog svijeta na Ilire, zapravo njihovi gusarski napadi lembima, koji iako nisu bili
13 Filipova osvajanja u Illiriji: Polibije X.14- 14b (Lissos, Dassaretae, Uscana), Livije 29.12 (Dimale, Partini i Atintani). 1·!.Ceka 1971 (ostava novca iz c. 213. pr. Kr.), Lissos : Prendi

1975b,
12

19X 1.

Polibije 5.109- 10, Livije 24.40. Budina 1976b (Orik).

14

Papazoglu 1967, 1986 (ilirski "politarsi" 229-205 pr. Kr.), Walbank 1976.

180

181

prikladni za trgovacki teret, bili su vrlo pogodni za odvlacenje opljackane robe i zatvorenika. U grckom svijetu gusarstvo je vee dugo vremena bilo poznat i uvelike prihvacen rizik. Svojim zdruzenim snagama, gusari - poimence oni sa Krete - mogli su se pokazati korisnim saveznicima i neke poznate sile nisu ih oklijevale upotrijebiti. Kao sto smo vidjeli, Iliri su se navikli pomagati kraljevima Makedonije, ako su im uvjeti bili povoljni. Rimska verzija povijesti, koja je nastala u tom razdoblju, uvelike je prenaglasavala stvamu odgovomost Ilira za, kao sto je izgledalo, stalnu opasnost od gusarstva na Jadranu. Na kopnu su helenske sile uvelike upotreb1javale placenike. Poput Tracana na istoku, Iliri su takoder bili vazan izvor vojnicke zive sile i cesto su sluzili kao odvojeni kontingenti pod vlastitim vodama. Mozda su vojske Makedona i Pergama novacile pojedince, ali nije zabiljezeno da je ijedan bio na nekom zapovjednickom polozaju u tom razdoblju. 15 Neste od materijalne kulture podanika ilirskih kraljeva otkrilo se u sadrzaju groblja iz kasnog treceg i drugog stoljeca pr. Kr., iskopanih 1956-8. u Velim Ledinama, Gostilj, na brdovitom predjelu koji granici s Skadarskim jezerom (vidi sliku 18). 131 grobnica sadrzavala je 136 grobova, vecinom pojedinih odraslih osoba, zajedno s drugih 19 grobova onih, cije se podrijetlo razlikovalo od ostalih. Grobovi nisu bili simetricno poredani, niti je bilo ikakve vanjske naznake 0 njihovom postojanju, osim dva groba koja su bila uzdignuta, nakon sto je pogreb vee bio izvrsen, Predmeti u grobovima, pored ispruzenih leseva, ukljucivali su darove u hrani i picu i male vrceve, koji su vjerojatno sadrzavali parfem. Posude su imale grcki oblik i vecina je bila juznoitalskog tipa, dok mnogi broncani i srebrni brosevi pripadaju tipu srednjeg La Tena. Muski grobovi sadrzavali su sarno broseve s dvostrukom kopcom, zenski grobovi s jednostrukom. Medu nekoliko novca bili su primjeri iz Skodre, prije i za vrijeme vladavine Gencija, zajedno s nekim iz razdoblja

o

~m.

2

4

Slika 18. Tlocrt groblja u Gostiiju, Cma Gora

poslije njegova svrgnuca 168. pI'. Kr. Tri srebrne pojasne plocice i jedna broncana, dobro poznatog "grcko-ilirskog" tipa, bile su ukrasene likovima ratnika i magijskim simbolima."

Rimsld ssvez i osvajanje
Rimski savez s Etolcima protiv Makedonije ohrabrit ce rnakedonske neprijatelje da potraze neposrednu korist, dok ce njezine saveznike natjerati da razmisle 0 cvrstini svoje lojalnosti kralju.
16

15

Torr IX'15, 115-16 (lembi).

Basler 1'172, takoder Ylli 1976 (Leshnje, Skraper), Korkuti 1972 (Gajtan blizu Skodre).

182

183

Godine 210. pr. Kr. Filip je navalio na neke od najjuznijih ilirskih zajednica u zaledu Apolonije. Godine 208. pr. Kr. Filipovu posadu u Lihnidu izdao je njen zapovjednik lokalnom vodi Eropu, koji je nastavio s pozivanjem Dardana u to podrucje. Kada su dosli do makedonske ravnice, kralj je bio prisiljen prestati sa svojim djelovanjem u Grckoj. Slican slijed dogadaja dogodio se sljedece godine i Dardani su tada postali takva prijetnja makedonskim ratnim naporima u Grckoj, da su mozda Rimljani potaknuli njihove akcije, upotrebljavajuci svoje saveznike u lliriji kao posrednike. Tada se sve promijenilo kada je kralj sklopio odvojeni mir s Etolcima, a sljedece godine s Rimljanima, nakon sto su oni s vojskom usli u Illyris iz baze u Apoloniji. Barem nekoliko godina Filip je mogao okrenuti svoje snage protiv svojih vjecnih neprijatelja na sjeveru, Ilira, Dardanaca i Tracana." I Skerdilaid i njegov sin Pleurat navode se medu strankama u miru iz 205. pr. Kr., ali vee 200. pr. Kr. Pleurat je vladao sam u Iliriji, kada se pojavio u rimskom stozeru u Dassaretu nudeci pomoc u pohodu, protiv Makedonije. Rimski konzul Galba odbio je ponudu, ali je obecao da ce zatraziti ilirsku pomoc kada njegova vojska bude u Makedoniji. Iako se izvjestava kako je Pleurat barem jedanput navalio na zemlje Filipa Y., njegov doprinos rimskoj pobjedi iz 197. pr. Kr. bio je, izgleda, minimalan. Svejedno je kralj bio nagraden posjedovanjem strateskog Lihnidskoga kraja, koji je bio u makedonskim rukama gotovo dva stoljeca, kao takoder i kontrolu nad Partinirna, prijasnjim rimskim saveznicima u dolini Shkumbiana. To je pod ilirsku kontrolu dovelo put u Makedoniju sa zapada, ali rimska namjera prije je bila da uskrate kontrolu Makedoniji, nego da pokazu svoje postovanje prema Pleuratu. Bilo kako bilo, ilirski kralj postao je poznat po onome sto je dobio zbog lojalnosti prema Rimljanima: "zauzvrat sto nije cinio nista ucinili su ga najvecim vladarem Ilira'' (Polibije 21.23). Pleuratu su dozvolili da pljacka obalu Etolije sa 60 lemba u sljedecem nizu ratova 189. pr. Kr., ali po zavrsetku neprijateljstava nije dobio nikakva podrucja, Svejedno se 20 godina kralj Ilirije koristio neprijateljstvima

izmedu Rima i Makedonije, ali za njegova nasljednika stvari ce krenuti u sasvim drugom pravcu. IS . enuti Godine 181. pro Kr. lojalnog Pleurata naslijedio je njegov sin Gencije. Obala i zalede juzno od Drima ostali su pod rimskom kontrolom i nista se He zna kako je ilirsko kraljevstvo iskoristavalo podrucja koja su mu kao nagrada dodijeljena 197. pr. Kr., ako ih je uopce iskoristavalo, poimence Lihnidskoga podrucja oko Ohrida. Umjesto toga Iliri su krenuli da povecaju svoju vlast nad srodnim narodima na zapadu. Od otoka, grcki grad Issa zadrzao je neku vrstu neovisnosti pod rimskom zastitom, ali je Pharos ostao ilirskim posjedom. Na kopnu Delmati i Daorsi bili su neko vrijeme podanici, ali izvjestava se da su se Delmati ubrzo oslobodili poslije dolaska Gencija na prijestolje. Ilirska snaga lezala je u njihovom brodovlju, a njihovi prepadi na brodove na Jadranu jos jednom su pobudili rimsko zanimanje za to podrucje. Godine 180. pr. Kr. rimski pretor, odgovoran za obalnu zastitu, stigao je u Brindiziju, jer je nekoliko Gencijevih brodova bilo uhvaceno u gusarenju. Izaslanstvo u Iliriju nije uspjelo pronaci kralja, ali je pretor otkrio da su Rimljane i Italce zadrzali kao taoce na Korkiri (Korculi u Dalmaciji prije nego na Krfu). Nema izvjestaja 0 ishodu tog dogadaja i mozda je Senat prihvatio Gencijevu tvrdnju da su optuzbe bile neosnovane. Deset godina kasnije, kada je Rim bio zahvacen ratnom groznicom protiv Perseja iz Makedonije, Issa je optuzila Gencija da priprema rat s kraljem i tada je ilirskim izaslanicima odbijeno saslusanje u Senatu. Umjesto toga, Rimljani su zarobili 54 ilirska lemba na sidristu u luci Epidamna. U predvecerje rata rimski izaslanik poslan je u Iliriju da podsjeti kralja na njegovo formalno prijateljstvo s rimskom Republikom. Nista nije zabiljezeno 0 odnosima izmedu Gencijevih Ilira i Dardanaca, oba rimska saveznika u prethodnom ratu protiv Makedonije. Postoji izvjestaj da je 169. pr. Kr. Gencije dao ubiti svoga brata Platora, jer bi ga

17

Livije 2Y.12, Hammond I Y6~L

18 Pleurat i Rim: Livije 31.2X, 33.34, 3l-L7; Polibije 17.47,21.11 odnosi 200-1oX pr. Kr.J.

i 21. Dell 1977 (rimsko-ilirski

184

185

njegov plan da ozeni Etutu, kci dardanskog poglavara Monunija, ucinio isuvise mocnim i stoga je on sam ozenio princezu. 19 Godine 170. pro Kr. rimska vojska dvaput nije uspjela uti u Makedoniju iz pravca Tesalije, pa je Persej iskoristio predah da napadne Ilire iz baze u Stuberti, u ndi, izvjestava se, da nagovori Gencija da postane njegov saveznik. Godine 170/169. pro Kr. Persej je izveo uspjesan napad na ilirsku Peneste i osvojio njihov glavni grad Uscanu (mozda Debar na Drimu ili Kicevo na pritoci Vardara). 0 tom narodu se inace nista drugo ne zapisuje, ali izgleda da ih nema razloga povezivati s podanickom klasom stanovnistva u Tesaliji, znanom pod istim imenom. Prethodnog su ljeta rimske snage, sa sjedistem u Lihnidu, poslije pocetnog neuspjeha, osvojile Uscanu uz pomoc ilirskih saveznika i protjerali makedonsku posadu grckih placenika. Persej je ponovo osvojio to mjesto uz malo teskoca, zajedno s nekoliko drugih rimskih postaja u tom podrucju, ukljucujuci Oanej na rijeci Arat, koji je kontrolirao cestu koja je isla prema zapadu do Gencijeva kraljevstva medu Labeate oko Skodre. U tom trenutku Persej je poslao svoje prvo izaslanstvo Genciju, koje se sastojalo od ilirskog izbjeglice Pleurata, zbog njegovog vladanja ilirskim jezikom i Makedonca Adeja iz Bereje. Oni su nash Genciju u Lissosu i obavijestili ga 0 Persejevim uspjesima protiv Rimljana i Dardanaca i njegovoj nedavnoj zimskoj pobjedi nad Penastima. Ilir je odgovorio da mu nije nedostajalo volje da se bori protiv Rimljana, nego sarno novca. U tom pogledu to izaslanstvo. niti drugo koje je ubrzo poslano iz Stuberre, nije dalo nikakvo obecanje. U meduvremenu, rimskom zapovjedniku nije uspjelo ponovo osvojiti Uscanu, vee je uzeo taoce medu onim Penestima koji su izrazili svoju lojalnost, kao i medu Partinima dalje na zapadu, medu kojima su se njegove postrojbe stacionirale za vrijeme zime. Persej je nastavio svojim naporima da ukljuci Gencija u rat, po mogucnosti, govorilo se, uz nikakav izdatak iz njegove blagajne. Ilirski izbjeglica Pleurat podigao je 1000 cr.

pjesaka i 200 konjanika medu Penestima, koji su se 169. pro Kr. s uspjehom borili uz Makedonce osobito u obrani Kasandreje. 20 Rimska invazija Makedonije 168. pr. Kr. prisilila je kralja da obeca pomoc Genciju, ciji bi se brodovi mogli upotrijebiti u napadu na Rimljane. Spomenula se svota od 300 talenta i Persej je poslao svog pratioca Pantauha da se dogovori. U Meteonu su se dogovorili oko svote, a Gencije je prihvatio zakletvu kralja. Poslao je Olimpiona s delegacijom da pokupi novae, i ugovor je zakljucen uz odredeni obred u Diumu u termanickom zaljevu. Izbrojeno je 300 talent a iz kraljevske blagajne u Peli i Ilirima se dopustilo da ih obiljeze vlastitim zigom. Predujam od deset talenta proslijedio se za Iliriju i kad je Pentauh to izrucio, izvrsili su na kralja pritisak da pocne s neprijateljstvima protiv Rimljana. Kada je Gencije zarobio dva rimska izaslanika, koja je poslao Apije Klaudije u Lihnid, Persej je otpozvao ostatak pomoci u uvjerenju da je Gencije sada njegov saveznik, pa sto bude." Apija Klaudija naslijedio je u Lihnidu pretor L. Anicije Gal, kojemu je dodijeljena odgovomost za operacije protiv Gencija, Izgleda da su Iliri planirali jedan od svojih uobicajenih pohoda s vojskom i momaricom u pravcu Epidamna, i u Lissosu se sakupila vojska od 15.000. Nakon sto je odvojio 1000 pjesaka i 50 konjanika, pod zapovjednistvom svog poJubrata Kavarancija da se obracuna s Kavima, inace nepoznatim, Gencije je napredovao prema jugu pet milja i nastavio je napadati Bassaniju, grad pod rimskom kontrolom. Anicije je bio stacioniran u Apoloniji, gdje je, pored rimskih snaga, bilo 2000 pjesaka i 200 konjanika od Partina, kojima su zapovijedali vode Epikad i Algal. Ono sto se dalje dogodilo nedostaje u zapisima, ali izgleda da su Rimljani porazili ilirsku momaricu, koja je poslana da napadne pravce opskrbe i prica se zavrsava s Gencijern opkoljenim u Skodri koji se nada da ce ga Karavancije izbaviti. Kada se kralj konacno predao pretoru, rimska vojska umarsirala je na sjevemi kraj jezera gdje je u Meteonu zarobila Gencijevu kraljicu Etlevu, njegova brata Karavancija i njegove sinove Skerdilaida i Pleurata i
20 Livije 43. J X·19 (Uscana i Oaneurn), Hammond 1966 i 1972,43 f. (= Kicevo), Frasheri 1975 (Uscana = Debar/Dibra), Kaca 19S J (podrucje Dibre ), Polibije 2~.X-9 (izaslanstvo Genciju). 21 Livije 44.23 (ugovor u Diumu), Polibije 29.2

19

Livije 40.42 (I SO pr. Kr.), 42.26 (172 pro Kr.) i 4X; Polibije 29.13.
).

Livije 44.30

(bratoubojstvo

186

187

oslobodila zarobljene rimske izaslanike. Gencija su zarobili i poslali u Rim. Anicije, ostavljajuci Gabinija da zapovijeda u Skodri, a G. Licinija da kontrolira Rhizon i Olcinium, krenuo je s vojskom prema jugu da napadne makedonske posjede u Epiru. Cijeli pohod trajao je sarno 30 dana." Na kraju sezone, nakon sto je ulogorio vojsku u zimsku vojarnu, Anicije se vratio u Iliriju, gdje je pet punomocnika iz Rima doslo do Skodre. Sve vode na podrucjima na kojima su se odvijale operacije, sazvane su da cuju sto su odlucili Senat i rimski narod. Iliri ce dobiti svoju slobodu i Anicije je poceo povlaciti posade iz svih gradova, citadela i uporista. Ne sarno sloboda, vee i izuzece od danka dodijeljeni su Issi, Taulantima, Pirustima i Dasaretima, kao i narodu Rhizona i 01ciniuma jer su se svi oni pridruzili rimskoj strani, dok je Gencije bio jos neporazen. Slicno je i Daorsima dodijeljeno izuzece od placanja danka, jer su napustili Karavancija i s oruzjem presli Rimljanima. Pola takse koje su prije placali kralju, bilo je nametnuto Skodrenima, Dassarenima, Selepitanima i ostalim Ilirima. Naposljetku, slijedeci primjer rimske organizacije porazene Makedonije, Ilirija je bila podijeljena u tri provincije. Lokacija prve nije jasna, ali je vjerojatno bila na jugu oko Lissosa, druga je bila Labeatis, oko jezera, a treca lezi na obali oko Rhizona, Acruviuma i Olciniuma." Broncani novae slicnoga tipa, koji su izdali Lissos i Labeati (slika 19c) mozda pripada prvoj i drugoj od tih provincija, dok onaj Daorsa, iskovan po svoj prilici u Osanicima, moguce da pripada trecoj. Slavlje pretorove pobjede nad Gencijem i Ilirima odigralo se u veljaci 167. pr. Kr., ali je donekle bilo u sjeni golemog spektakla nakon pobjede Emilija Paula nad Makedoncima, kojemu su Rimljani bili svjedocima prethodnog prosinca. Kako su mnogi primijetili, sve je bilo na nizoj razini, ali jos uvijek prilicno za slavlje potpune pobjede na kopnu i moru nad Ilirima, neprijateljern, koji je bio samouvjeren na svom podrucju i u svojim utvrdama. U pobjednickoj povorci nosili su se vojnicki
Livije 44.30-2. Livije 45.26. l-l.Ceka 1984, Hammond i Walbank 1988.

barjaci Ilira, kraljevsko pokucstvo, 27 funti zlata, 19 srebra, 13.000 denara i 120.000 ilirskih srebrenih novcica. Ispred Anicijevih kola vodili su Gencija, njegova brata, njegovu zenu i djecu i nekoliko vodecih Ilira. Izdasne nagrade placene su saveznicima i floti, istih 45 denara, koliko se dalo rimskim gradanima koji su sluzili u tom pohodu. Vojnici su bili dobrog raspolozenja za vrijeme slavlja, a 0 njihovu zapovjedniku pjevale su se mnoge pjesme. Pored zlata i srebra, plijen se sastojao od 20 milijuna sestercija za drzavnu blagajnu. Senat je odredio da Gencije i njegova porodica budu zatoceni u Spoletu, ali kada su se njegovi gradani bunili, prebacili su ih u Iguvium u Umbriji. Narodima Korkire, Apolonije i Dirahija (Epidamn) darovano je 220 zarobljenih ilirskih lemba." Znacajna naznaka helenskog utjecaja na Ilire nalazi se u novcu kojeg su kovali u 3. i 2. .stoljecu pr. Kr, Slicnoga su obiljezja kao oni novci koje su grcka naselja na jadranskoj obali kovala od cetvrtog stoljeca nadalje. Njihova ogranicena cirkulacija navodi na zakljucak da su bili namijenjeni trgovini s domacim Ilirima, prije nego s ostatkom grckog svijeta. "Grcko-ilirski'' novci su obicno mali, grube izrade u bronci (srebro je rijetko, osobito prema sjeveru). Prednja strana obicno ima sliku bozanstva ili katkada v1adara, s bozanskim oznakama - kao sto su toljaga, Heraklov luk i strijela - na nalicju. Drugi tipovi nalicja ukljucuju poznate proizvode, zito, vino i loncarske posude, zivotinje poput koza, jelena i sma, slike plovidbe, ukljucujuci i trgovce. Srebrni i broncani novci Dirahija i Apolonije ucestali su u velikim brojevima ne sarno uzduz obale, vee i daleko u unutrasnjosti, osobito od kasnog petog stoljeca pro Kr., dok nije prestala proizvodnja oko 100. pr. Kr. Cirkulacija novca iz Damastiona ukljucivala je Dardaniju (Metohijui dolinu Morave) i iza njih, a na zapadu juznu jadransku obalu od Skodre do Splita. Taj raspored govori 0 modelu trgovine medu juznim Ilirima, koja je bila manje usmjerena prema jugu (gdje su novci rijetki) nego prema sredisnjem Balkanu. To nadopunjuje arheoloske dokaze za
24

22 23

Anicijcva pobjeda: Inscriptiones Italiuc XIII. din 1, str, 81 i 566. Livije 45.43.

188

189

prekid u trgovackim vezama izmedu Ilira i grckog svijeta poslije sredine petog stoljeca pr. Kr.25 Jedan od prvih kovanih novaea, sto su ga izdali jadranski Grei, obavijen je odredenim velom tajne. Grad po imenu Herakleia kovao je broncane novee po sirakuskorn standardu, koji je lokalno eirkulirao u cetvrtom stoljecu pr. Kr., ali lokaeiju tog grada treba jos pronaci. Najcesce se danas govori 0 predjelu oko Splita i 0 otoku Korculi. Slicno, izgleda da su se negdje na otoku Hvaru proizvodili novei sa natpisom DIM iii DI, od kojih su mnogi bili prekovani novei drugih gradova. Novei kolonije Pharos na istoimenome otoku i Isse na otoku Visu svjedocili su 0 odredenoj domacoj samoupravi. Poznati su srebmi i broncani primjerci sa Pharosa u apoenima od jednog eijelog, pola, cetvrtine i sestine. Otprilike 16 tipova isejskog novea pocinje sredinom cervrtog stoljeca serijom "Ionio", sto je ili ime domaceg junaka iIi suvremenog vladara, ako nije uputa na osobu po kojemu je nazvan Jonski zaljev. 26 Prvi ilirski vladari, za koje se zna da su kovali novae, bili su kralj Monunije i njegov nasljednik Mitl, u ranom trecem stoljecu pr. Kr. Najproduktivniji bio je Geneije, cija je blagajna od 120.000 komada srebmjaka, kao sto smo gore vidjeli, prenesena u Rim poslije njegovog poraza 168. pr. Kr. Dvije njegove kovnice locirane su u Skodri i Lissosu, a njegovi su se novei kovali i u Dirahiju, Tu se kraljevski naslov ne pojavljuje na srebmom noveu, a ime Geneije, koje nije neobicno u Dirahiju, mozda ne pripada kralju nego lokalnom magistratu, iako je zabiljezeno oko 30 do 40 primjeraka bronee s natpisom "od kralja Gencija", Novei u Lissosu, s grckim natpisom "LISSIT AN" (vidi sliku 19a). pocinju s neovisnim izdanjima pod makedonskim utjeeajem (c. 211-197. pr. Kr.), a slijede ih izdanja Geneija s galijom na nalicju (vidi sliku 19b) i treca serija iz razdoblja poslije kraljeva uklanjanja. Novei iz Skodre rasporeduju se u tri slicne grupe, prva
25

i treca s natpisom "SKODRI-NON" (vidi sliku 1ge) i druga s "od kralja Geneija". Novei Geneija su relativno rijetki u usporedbi s onima inace nepoznatog "Ballaiosa" ili "kralja Ballaiosa" (vidi sliku 19d), koji je, izgleda, vladao poslije 168. pro Kr. u starom uporistu kraljiee Teute, Rhizonu (Risan). Njegovi srebrni primjerei su rijetki, ali se broncani novci, bez kraljevskog nasl ova, mogu naci u Hvaru, kako pojedinacno tako i u ostavama, a u Rhizonu u raznim serijama, koje nose kraljevski naslov, Novee Ballaiosa na siroko su falsifieirani u tom podrucju, ponekad tako grubo da su nerazgovjetni. Rhizon je takoder proizvodio srebrne i broncane novee, od koji su neki prikazivali makedonski stir, koji se datira oko 211-197. pr. Kr. Dva druga novea ilirskih naroda smjestaju se u razdoblje poslije 168. pr. Kr. Daorsi su proizvodili one s natpisom DAORSON, s galijom na nalicju. Oni su zrvjen oko Sto1ca, blizu doline Neretve u Hereegovini, a njihova tvrdava u Osanicima pokazuje znakove grckog utjecaja. Naposljetku, novci s natpisom "LABIA TAN" proizvodili su Labeati iz Laeusa Labeatisa (Skadarsko jezero) (vidi sliku 1ge) i, poput ranijih primjeraka iz Skodre, nose na nalicju galiju, tu tradicionalnu sliku helenisticke Ilirije. 27

Dukat i Mimik 1976, H.Ceka 1972a, 1972b (oxtava Bakerr iz c. 20() pr. Kr.). D.RencJit-Miocevic 1970a (Ionio), 1976b, Bonacic-Mandinic 19X7 (Pharos).

26

27 Monunije: D.Rendic-Miocevic 19X1, Picard 1986; Gencije: Islarni 1972c. I·LCek" 1976b (portret), D.Reodic-Miocevic 1972-3; Lisxitani: Jubani 1972c, H.Ceka 1976b, takoder ; natpis "redon" na novcirna iz Lissoxu, Papazoglu 1974 (osobno irne ), DiRendic-Miocevic 19X5(ilirski heroj); Labiaran: H.Ceka 1984, Franke 1976 (kovanjc novca); Balaj: Dukat i Mirnik 1976, Visona 19X5 (u Italiji): Daorsi: Marie 197\1e.

190

191

I

j

d)

b)

e)

Slika 19. (a) Broncsni novae Lissosa: G1ava Artemide (avers), grom i nstpis LISSIT AN (revers), 2. stoljece prije Krista; promjer 12 mm (b) Broncani novae ilirskog kraIja Gencijs (Gentius): ilirsk« bozics sa sirokim ses"irom (avers), ilirski brod inatpis GENTH (revers), 180.-168. prijc Krista;
promjcr 20 mm

S1ika 19. (c) Bronc ani novci Skodre: Zeusovs glav,/ (avers), i1irski brod s ruupisorn SKODRINON (revers), II stoljeee prije Krista; 17mm (d) Bronc ani novae kraIja BaIJaiosa;promjer J 6 mm (e) Broncani novcic Labeata: i1irska bozica sa sirokim sesirom (avers), Jirski brod s dupinom i nstpis LABIA TAN (revers), II stoljeee prifc Krista; promjer
20111111

192

193

III. DIO

RIMS

KI

ILIRI

7

ILIRIK

Dslmatiaski i panonski Iliii Do sredine drugog stoljeca pr. Kr., Rimljani su dovoljno poznavali Ilire i njihovu zemlju da nisu zeljeli riskirati velike vojske u potrazi za slav om. Mozda su postigli kontrolu nad jadranskom obalom krajem tog stoljeca, ali trebalo je jos prodrijeti u unutrasnjost, Sve dok August nije odlucio stacionirati legije oko obodnice Cars tva, nije ucinjen napor da se osigura kopneni pravac kroz panonske Ilire, izmedu Italije i Istoka. To se moglo uraditi sarno uz veliku cijenu i ne prije, nego sto je pobuna u Iliriku dovela Augustov rezim do ruba propasti. Mozemo poceti s venetskim narodima, Venetima, Kamima, Histrima i Libumima, ciji ih je jezik odvajao od ostalih Ilira. Veneti, po kojima se nazvala pokrajina i grad Venecija, bili su poznati grckom pjesniku Alkmanu u kasnom sedmom stoljecu po njihovoj Ijubavi prema konjima. Oni su nastanjivali ravnicu izrnedu Alpa i usca Padua (Po), koju je na zapadu cinio Athesis (Adige), ana istoku Piavis (Piave) iii Tilavent, gdje su granicili s Kamima. Prema Polibiju (2.17) Veneti su bili drevni narod, ali kako su bili povezani, ako su uopce i bili, s Venetima iz juzne Bretanje ili sa slavenskim Venedima iIi Venetima (Wendi), koje Tacit locira na juznom Baltiku, nije poznato. Njihovo ime povezalo ih je s Henetima ili Enetima iz Paflagonije u sjevemoj
196

Maloj Aziji, poimence u prici 0 tome, kako je trojanski junak Antenor pobjegao u pokrajinu Venetiju, gdje je osnovao grad Patavium (Padova), rodno mjesto povjesnicara Livija. Ne postoji zapis 0 bilo kakvu sukobu izmedu Rimljana i Veneta. Od samog pocetka njihovi su se interesi, izgleda, podudarali, jer su Rimljani dosli u neprijateljski dodir sa susjedima Veneta u desetljecu prije drugog punskog rata. Veneti odaju dojam postojanog nizinskog naroda s uspostavljenim naseobinama u Opitergiju (Oderzo), Tarvisiumu (Treviso), Montebelluni, Acelumu (Asolo) i Altinumu, pored vecih naselja u Atesteu (Este) i Pataviumu (Padova). Ostaci njihove materijalne kulture poznati su arheolozima kao kultura Este, prema otkricima na lokalitetu Atestea. U Padovi, koja je poput Estea bila neutvrdena naseobina, locirani su ostaci koliba ispod sloja od pet metara mulja, od kojih su neke bile zasticene branom od deb ala stabala. Zidovi su bili oblijepljeni ilovacom, podovi i ognjista takoder su bili napravljeni od ilovace, povise kojih su bili postavljeni stalci od ilovace ili od metala. Njihova groblja, u kojima se obred pokapanja vrsio u zari unutar kamene skrinjice iIi velikog vrca, sadrze mnoge predmete. U petom stoljecu i kasnije neki grobovi bili su oznaceni kamenim spomenicima ispisanim venetskim pismom. Sadrzaj grobova otkriva malo naznaka 0 drustvenim razlikaroa: vecina su, izgleda, imala dovoljan broj osobnih potrepstina i opreme zajedno s izborom loncarskih posuda.' Kami su nastanjivali veliki luk istocnih Alpi (Alpes Carnicae, kasnije Julijske) izmedu Retije i Histrije i, prema Ptolomeju, pruzali su se prema ravnici Venetije, Na obali su kasnije rimske kolonije u Akvileji, Konkordiji i Tergesteu (Trst) i, prema unutrasnjosti, Forum Julii (Cividale di Friuli), sve bile smjestene na njihovu podrucju, Natpisi na venetskom pismu, datirani u drugo stoljece pro Kr., i osobna imena na latinskim napisima, potvrduju prisutnost venetskog stanovnistva u istocnim Alpama i Carinthiji, koja je zadrzala svoj identitet u rimskim vremenima.
1

Barfield I Y71, 116-26, Untermann

1971i, Karouskova-Soper

1983 (castellieri),

197

Kami nisu cesti u zapisima 0 rimskim ratovima i njihovo se ime jedva spominje u zapisu () napadima na koloniju, smjestenu u Akvileji 181. pro Kr. Pola stoljeca kasnije, Kami se nalaze medu narodima "prisiljenima da sidu s planina", koji se imenuju na spomeniku podignutom blizu Akvileje konzulu iz 129. pr. Kr., C. Semproniju Tuditanu, iako tom prilikom glavni neprijatelj nisu bili Kami, vee prije Japodi, nihovi susjedi na jugoistoku." Histri, kako su ih opcenito poznavali, nastanjivali su istarski poluotok. Strabon (7.5, 3) i Apian (Dlyrike 8) opisuju ih kao Hire, ali njihov jezik bio je srodan jeziku Veneta i Kama, a razlikovao se od ostalih Ilira. Na zapadu je granica njihovog podrucja mogla biti rijeka Formio, juzno od Tergestea (Trsta), ili Timav dalje na zapad. Na istoku su se mogli protegnuti do Kvamerskog (Quamero) zaljeva. Kao cjelina, Istra nije plodna, ali njeno stjenovito tlo proizvodi dobre masline, a kvaliteta njenog ulja racuna se medu najboljima. Najbolja luka bila je Pol a (Pula), na zapadnoj obali blizu najjuznijeg rta poluotoka. Izmedu nje i Tergestea lezi Parentij (Porec), koji je, poput Pule, bio kasnije mjesto rimske kolonije, i A(e)gida (Koper). Na istocnoj obali, izmedu Arsije (Rasa) i juznog "Rta Pola" (Promunturium Polaticum), bio je Nezakcij i manje istarske naseobine Mutila i Faverija. Izvan jugozapadne obale, otocici Pullaria (Brijuni) bili su zasticena obitavalista mocnika od rimskih vremena.' Zajedno s Ilirima i Liburnima, Histri se pojavljuju u Livijevoj povijesti kao poznati gusari, ali je prva zabiljezena akcija protiv njih uslijedila 221. pr. Kr. Optuzili su ih da su napadali rimske brodove za opskrbu i da djeluju u suglasnosti s Demetrijem Hvaraninom, koji je tada vladao u Iliriji. Pohod pod zapovjednistvom oba godisnja konzula bio je uspjesan, ali nista se detaljnije ne biljezi 0 ishodu. Od 186. pr. Kr. Rimljani su bili u
2

dodiru s Galima, s onu stranu Julijskih Alpi. lake je ta razmjena bila najvecim dijelom prijateljska, Rimljani su sumnjali da Kelti imaju planove sa sjeveroistocnom Italijom, gdje su neki vee poceli graditi utvrdene naseobine (opidum). Godine 183. pr. Kr. Rimljani su ih uspjeli razoriti i, cak su tvrdili, da su razoruzali 12.000 keltskih ratnika bez borbe. Kada su se Kelti zalili, rekli su im da ce im vratiti imovinu, ako se sloze da podu kuci. Izaslanstvo visih senatora preslo je Alpe i sklopljen je mir. To je Rimljanima omogucilo da osiguraju to podrucjetime, sto su naselili koloniju u Akvileji medu Kamima, i kada je to ucinjeno 181. pr. Kr. upute vojsku protiv Histra, sto je dvije godine ranije namjeravao uciniti konzul Klaudije Marcel. Godine 178. pr. Kr. konzul Manlije Vulson umarsirao je u Istru i izgubio legiju u Tergesteu, ali sljedece godine, s flOtOID stacioniranom na uscu Timava, kralj Epulo bio je porazen kod Nezakcija. Grad je bio osvojen i razoren, kao i Mutila i Faverija: "cijela Histria bila je pacificirana i svi su se okolni narodi formalno predali i izrucili danak" (Livije 41.10-11). Usprkos tim pobjedama, polozaj kolonije bio je daleko od sigurnog i, 171. pr. Kr. Akvileja je zatrazila rimsku pomoc da bi dovrsila svoje obrambene polozaje prije napada Kama i Histra. Histri su bili ukljuceni i u operacijama C. Sempronija Tuditana, konzula iz 129. pr. Kr., protiv Japoda." Cetvrti od naroda koji su govorili venetskim jezikom oko vrha Jadrana bili su Libumi, koji su zauzimali obalu i otoke izmedu Istre i rijeke Titus (Krka) i koji su Grcima bili poznati barem od osmog stoljeca pr. Kr. Dok su ih u ranijim vremenima Riml iani smatrali gusarima, Grci su nasli da se prema putnicima ponasaju gostoljubivo. Plodnost njihovih stada je predmet rasprave, iako iz rimskog izvora saznajemo da se od njihove vune nisu mogle izradivati mekane rukavice. Spoj pomorskog i pastirskog zivota moze, izgleda, objasniti neka obiljezja libumskog drustva koja su privukla pozomost starinskih pisaca, poimence u prvom stoljecu pr. Kr. ucenog rimskog pisca Romana Varona,
4

Gabrovec 1966a (etnicke grupe u Sloveniji), 1966b (naseobine), Gustin 1978 (utvrde), Valle 1983 (Carnium/Kranj); Kami i Taurisci: Alfoldy 1966, Petru 1968, Frey i Gabrovec 1969 (Sticna), Inscripriones Italiae XlII din 3, str. 73. br. 90 (Sempronije Tuditan). 3 Suit 1967a (granica na Timavu); predrirnska naseobina: Gnirs 1925, Bacic 1970. Mihovilic 1979 (Mcdulin).

Rimski pohodi: Apian Illyrike 8. Livije 39.55 (181 pro Kr.); 40.18 i 26; 41.1-5 Kr.). Sernpronije Tuditan (biljesku 2 gore).

j

8-13 (178 pr.

198

199

koji je posjedovao znanje iz prve ruke 0 tom podrucju, Za liburnske zene postojala je neuobicajena sloboda i jedan grcki pisae izvjestava da su drustvom vladale zene. To su bile zene slobodnih Ijudi, koje su obicavale zivjeti u divljem braku s vlastitim robovima i s muskarcima iz okolnih predjela. Varon izvjestava 0 spolnoj slobodi dozvoljenoj neudatim zenama, a jedan suvremenik opisuje komunisticki nacin odgajanja djeee. Liburni su svoje zene zajednicki posjedovali, kaze se, a djeea su se zajedno odgajala do dobi od pet godina. Kada bi imalo osam godina, svako bi dijete dobilo oea prema fizickoj slicnosti, Taj je neobicni drustveni poredak trajao i u rimska vremena, kada se jedna rodbinska grupa (cognatio), koja vuce podrijetlo po zenskoj lozi, pojavljuje na latinskom epitafu," Liburni se pojavljuju medu narodima s gusarskim navikama koje Livije imenuje u 301. pro Kr., ali izgleda da je dugo vremena proslo, prije nego sto su se Rimljani umijesali u njihova djelovanja. Rimljani su vee bili usvojili njihov naert broda, libuma, s niskom slobodnom palubom za ratove protiv Kartage, smatrajuci ga boljim od visokih galija s palubnom ogradom. Liburni su osjetili djelovanja Sempronija Tuditana 129. pr. Kr. Doznajemo od Plinija (NH 3.129) da je na spomeniku podignutom tom generalu bila zapisana razdaljina "od Akvileje do rijeke Titus, 2000 stadija" (oko 250 milja). Kraj njihove snage na moru, i stirn njihove nezavisnosti, dosao je skoro stoljece kasnije, kada je Oktavijanov admiral Agripa zarobio njihove brodove 35. pr. Kr. Cetiri godine kasnije, mozda su liburnski brodovi odigrali vecu ulogu u porazu Kleopatrine mornarice u odlucnoj bitei kod Akeija na sjeverozapadu Grcke." Glavne naseobine Liburna leze na jugu njihovog podrucja, u obalnoj ravnici oko Jadera (Zadar), izmedu rijeka Tedaniusa (Zrmanja) i Titusa (Krka). Izgleda da se liburnsko ime tek kasnije prosirilo na manje naseobine uzduz obale na sjeveru prema Istri,
5 Pseudo-Skimno 422 (gostoljubivi), 371 (plodne ovce), Plinije NH 8.191 (vuna), Varon De Re Rustics 2.10.9 (sloboda zena), Pseudo-Skilak pogL21 (vladavina zena), Nicola iz Damaska FGrHist sv, 2A str. 384 F!03d (odgoj djece), AlfOldy 1961. 1963 (cognario). 6

poslije cetvrtog stoljeca pr. Kr. Liburnski posjedi od tog vremena ukljucuju i otoke Kvamera: Curictae (Krk) , Arba (Rab), Apsyrtides (Cres-Losinj) i Gissa (Pag). Sredinom prvog stoljeca oni su poceli prepustati svoje podrucje svojim susjedima na jugu, Delmatima. Izgleda da su Liburni, nakon sto su jednom kontrolirali Jadran sve dolje do Krfa, stoljecima postupno potiskivani prema sjeveru, sto je vjerojatno ishod pritiska novih ilirskih grupa, ukljucujuci Ardijejee i Delmate, koji su se kretali prema Jadranu. Najpotpunije istrazena : predrimska naseobina jest Beretinova gradina u Radovinu, 15 milja sjeverozapadno od Zadra. Povrsina na vrhu brda (205 za 185 m) bila je nastanjena vise iIi manje stalno kroz zeljezno doba i rimsko razdoblje, da bi naposljetku bila napustena u sestom stoljecu po. Kr. U predrimska vremena deset pravokutnih kuca bilo je postavljeno u krug, oko obodniee. Kasnije su dobile krovove i druga poboljsanja, ali opci plan nije promijenjen. Veliko nalaziste ukljucivalo je grcke posude za cuvanje namirnica, erno sjajne posude i profinjenu loncariju iz Apu-lije. Zidine naseobine stalno su se popravljale, a ranija fortifikaeija od suhozida ozbukane u rimska vremena. Nisu nadeni nikakvi tragovi spomenicke iIi jayne arhitekture." Obalu i zalede sredisnje Dalmacije sve do iza dinarskih planina nastanjivali su Delmati, po kojima je nazvana rimska provincija Dalmacija, a njihovo vlastito ime potjece iz glavne naseobine Delminija blizu Duvna. S onu stranu Dinare, Delmati su zauzimali ravnice Livna, Glamoca i Duvna, a izmedu visokih planina i obale, ravnice Sinja i Imotskog i doline Cikole i Cetine. Strabon (7.5, 5) opisuje kako ta planina Adrion, dijeli njihovu zernlju u dva dijela, jedan koji gleda prema moru, drugi na drugu stranu. Njihova prisutnost na jadranskoj obali moze biti ishod seobe prema jugu, mozda indirektno prouzrocene utjecajem keltskih seoba na panonske Hire. Dokazi imena navode na

Panciera

1956 (libuma).

Libumske naseobine: Batovic 1968 (Radovin), 1974 (Jagodnja), 1978 (Bribir), Mendufic 1985 (Bribirsko grobljc), Matejcic 1968 (Rabsko groblje), Brusic 1976, 1978 (podrucje Sibeniku), Cace 1988 (opidum na otoku Murteru, Chapman i Shiel 1988 (model naseobina).
7

200

201

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful