T

erorističke napade na dva velika grada Sjedinjenih Američkih Država, koji su organizirani septembra 2001. godine u kojima su poginula ili ranjena nedužna | lica, kao muslimani oštro osu|ujemo. Tema ove knjige predstavlja činjenicu da jedna Božanska vjera apsolutno ne može biti izvor ovog vandalizma, a naročito činjenicu da u islamu nema mjesta teroru. Ova činjenica se sasvim jasno očituje kroz Kur'an, kao osnovni izvor islama, i kroz praksu, prvo Muhammeda, a. s., a onda i svih muslimanskih vladara koji su živjeli u historiji. | Ne smije se zaboraviti da je me|u ljudima poginulim u New Yorku ili u Washingtonu bilo onih koji vole Isaa, a. s., - kršćana, onih koji vole Musaa, a. s., - jevreja, a, isto tako, i muslimana. Nastranu oprost od strane Allaha, dž. š.! Ubijanje ovih nedužnih ljudi veliki je grijeh koji će rezultirati džehennemskim azabom! Vjernik, odnosno osoba koja u sebi nosi strah od Allaha, dž. š., ni pod kojim okolnostima ne može počiniti takvo nešto! | Vjera nare|uje ljubav, milost i mir. Što se tiče terora, on predstavlja suštu suprotnost vjeri; nemilosrdan je i zahtijeva prolijevanje krvi, ubijanje, bol! Prema tome, kada se traže akteri terora, ne treba ih tražiti u religioznosti već - u ateizmu. Nije bitno ime koje nose teroristi, nije bitno šta piše u njihovim ličnim kartama. Ako jedan čovjek bezdušno ubija nevine ljude, on je ateist, a nikako vjernik. Iz tog razloga, krajnje su pogrešni termini "islamski", "jevrejski" ili "kršćanski terorizam". U Božanskim vjerama apsolutno nema mjesta teroru! Naprotiv, akcije koje nazivamo terorom, odnosno ubistvo nevinog stanovništva, prema islamu, veliki su zločin, a muslimani su zaduženi da sprečavaju ove akcije i da uspostavljaju mir, spokojstvo i pravdu na Zemlji. U ovoj knjizi smo, u svjetlu kur'anskih ajeta i primjera iz historije, sa konkretnim činjenicama dokazali da se islam kategorično protivi i zabranjuje teror, da mu je cilj uspostavljanje mira i spokojstva.

| Autor, koji koristi pseudonim Harun Yahya, ro|en je 1956. godine u Ankari. Studirao je filozofiju na Istanbulskom, a umjetnost na Mimar-Sinan univerzitetu. Od ’80-ih godina naovamo napisao je niz djela iz oblasti vjere, nauke i politike. U fokusu većine njegovih studija je rušenje darvinizma i materijalizma: legendi koje se danas pokušavaju prezentirati pod plaštom nauke. Knjige Haruna Yahye usmjerene su ka širokoj čitalačkoj publici, bez obzira da li su oni muslimani ili ne, i bez obzira kojoj rasi i naciji oni pripadali. | Razlog koji se nalazi u pozadini toga je činjenica da su prire|ene samo sa jednim ciljem: podsticanje čitaoca na razmišljanje o temeljnim postavkama vjere, kao što su Božije postojanje i Njegova jedinost, te ukazivanje na neosnovanost i zabludjelost ateističkih sistema.

^ I T A O C U

Razlog {to smo u ovoj knjizi i u nizu na{ih drugih djela posebno mjesto posvetili porazu teorije evolucije je ~injenica da ova teorija predstavlja osnovu svih antivjerskih filozofija. Darvinizam, koji negira stvaranje, a samim time i Boga, bio je razlogom {to su mnogi ljudi izgubili vjeru u Boga ili {to su, u najmanju ruku, pali u sumnju. Prema tome, otkriti da je ova teorija jedna obmana je jedna veoma bitna du`nost koju nala`e iman. Ova zna~ajna zada}a mora doprijeti do svih ljudi. Odre|eni ~itaoci }e biti u prilici da mo`da pro~itaju samo jedno na{e djelo koje govori o obmanama vezanim za ovu teoriju. Zbog toga smo smatrali va`nim da u svim na{im knjigama odvojimo mjesta za ovu temu, pa makar to ponekad bilo samo i u vidu rezimea.

Drugo pitanje koje se mora naglasiti je vezano za sadr`aj ovih knjiga. Vjerska pitanja svih autorovih djela iznose se u svjetlu kur'anskih ajeta i pozivaju ljude na u~enje Allahovih ajeta i `ivot u skladu sa njihovim naredbama. Sve teme vezane za Allahove ajete iznose se na na~in koji kod ~itaoca ne ostavlja nikakvu sumnju, niti znak pitanja.

Blizak, jednostavan i te~an stil koji je prepoznatljiv u na{im djelima osigurava lak{e shvatanje kod ~italaca svih profila, od sedam do sedamdeset sedam godina. Ovim efektnim i jednostavnim izra`avanjem na{e knjige sasvim zaslu`eno dobivaju laskavi status "knjiga koje se ~itaju u jednom dahu". ^ak i ljudi koji zauzimaju kategori~an stav o pitanju odbijanja vjere ostaju pod utiskom ~injenica koje se iznose u na{im knjigama i apsolutno su u nemogu}nosti da zanije~u istinitost svega toga.

Ova knjiga kao i ostala autorova djela mogu se ~itati kako pojedina~no tako i u atmosferi uzajamne diskusije. Grupa ~italaca koja se `eli okoristiti ovom knjigom trebala bi je ~itati zajedno. Bit }e to neosporno korisno s pozicija me|usobnih izmjena znanja i iskustava.

Pored toga, u~estvovati u ~itanju i upoznavanju sa ovim knjigama koje su napisane samo radi postizanja Bo`ijeg zadovoljstva, tako|er, predstavljaju veliki hizmet. Umije}e dokazivanja i ubje|ivanja je krajnje jaka autorova osobenost koja je uo~ljiva u svim njegovim knjigama. Iz tog razloga, jedan od najefikasnijih metoda onih koji `ele objasniti vjeru je stimuliranje drugih na ~itanje knjiga ovog autora.

● Predstavljanje ostalih autorovih djela u zadnjem dijelu ove knjige ima svoje va`ne raz-

loge. Zahvaljuju}i tome, osoba koja uzme u ruke ovu knjigu vidjet }e da autor ima niz knjiga koje nose osobenosti koje smo malo~as naveli i otkrit }e kvalitete ove knjige, koju }ete, nadamo se, ~itati sa velikim zadovoljstvom. Uvjerit }ete se da se nalazite pred bogatim izvorom podataka o pitanju nesvakida{njih vjerskih i politi~kih tema kojima }ete se mo}i koristiti.

ISLAM PROKLINJE TEROR
Allah poziva u Ku}u mira i ukazuje na Pravi Put onome kome On ho}e. (Yunus, 25)

Prijevod sa turskog na bosanski: Enver Ibrahimkadi}

HARUN YAHYA
Sarajevo, 2003

HARUN YAHYA ● 3

BILJE[KA O AUTORU
Autor, koji koristi pseudonim Harun Yahya, ro|en je 1956. godine u Ankari. Nakon osnovnog i srednjeg obrazovanja koje je stekao u Ankari, {koluje se na Fakultetu primijenjenih umjetnosti na Mimar Sinan univerzitetu i na Filozofskom fakultetu Istanbulskog univerziteta. Od '80-ih godina naovamo napisao je niz djela iz oblasti vjere, nauke i politike, zna~ajna djela koja iznose neosnovanosti teorije evolucije, obmanjiva~ke metode evolucionista i mra~ne povezanosti darvinizma sa krvavim ideologijama. Pseudonim Harun Yahya nastao je kao spomen i izraz po{tovanja prema dvojici vjerovjesnika, Harunu i Jahji, a. s., koji su se borili protiv demantirane jevrejske misli. Simbolika autorovog kori{tenja Resulullahovog pe~ata na koricama knjiga je u vezi sa sadr`ajem ovih knjiga. Pe~at simbolizira Kur'an-i kerim kao posljednju Objavu Allaha, d`. {., i vjerovjesnika, Muhammeda, a. s., kao hatemu’l- enbijaa. Sva svoja djela autor je, tako|er, zasnovao na dva osnovna temelja: Kur'anu i sunnetu Muhammeda, a. s. Na taj na~in on ima za cilj da ka`e "posljednju rije~" koja }e, jednu po jednu, pobiti sve temeljne tvrdnje ateisti~ke filozofije i u potpunosti u{utkati ateisti~ke prigovore uperene protiv vjere. Resulullahov pe~at je kori{ten kao dova namjere da se ka`u ove "posljednje rije~i". Zajedni~ki cilj svih autorovih djela je {irenje kur'anskih informacija i saop}enja {irom Svijeta i na taj na~in podsticanje ljude na razmi{ljanje o temeljnim postavkama vjere, kao {to su Allahovo postojanje, Njegova jedinost i budu}i svijet (ahiret) i izno{enje neosnovanosti ateisti~kih sistema i njihove izopa~ene prakse. Upravo su veliku pa`nju na sebe privukla djela Haruna Yahye u mnogim zemljama {irom Svijeta od Indije do Amerike, od Engleske do Indonezije, od Poljske do Bosne i Hercegovine, od [panije do Brazila. Djela koja su prevedena na mnoge jezike poput engleskog, francuskog, njema~kog, bosanskog, talijanskog, {panskog, portugalskog, pakistanskog (urdu), arapskog, albanskog, ruskog, ujgurskog i indone`anskog prati {iroka ~itala~ka publika. Ova djela bila su povod da mnogi ljudi postanu vjernici, a i povodom da mnogi oja~aju svoje ve} postoje}e vjerovanje. Svako ko pro~ita i analizira ove knjige uo~it }e njihov prepoznatljiv stil pun mudrosti, jezgrovitosti, jednostavnosti i srda~nosti te njihov nau~ni i racionalni pristup. Djela nose odlike kategori~nosti i apsolutne nespornosti. Nemogu}e je da materijalisti~ku filozofiju, ateizam i sve ostale zalutale filozofije i gledi{ta ubudu}e iskreno brane oni koji pro~itaju i ozbiljno razmisle o temama

koje se obra|uju u njima. Ako, pak, budu branili, to mo`e biti samo emocionalna odbrana iz inata, s obzirom da su se oni kroz ova djela uvjerili da su u potpunosti pobijeni idejni oslonci ovih filozofija. Sve savremene ateisti~ke tendencije su idejno pora`ene u djelima Haruna Yahye. Nesumnjivo, ove karakteristike poti~u od izuzetno impresivnog stila i mudrosti Kur'ana. Sam pisac nije ponesen gordo{}u zbog svojih djela; jedina mu je namjera biti povod da ~itaoce usmjeri na Pravi, Allahov Put. Od ovih djela autor nema nikakve materijalne zarade. Nikakvu materijalnu zaradu nemaju ni svi ostali koji su uklju~eni u projekt publiciranja knjiga; od onih koji rade na kompjuterskoj obradi teksta i dizajna stranica i korica, do onih koji su uklju~eni u marketing i distribuciju. Jedini im je cilj da svojim hizmetom postignu Allahovo zadovoljstvo. Uzimaju}i u obzir ove ~injenice, proisti~e da je i podsticanje na ~itanje ovih djela, koja omogu}avaju da se vidi ono {to se prethodno nije vidjelo i koja su povod usmjeravanja na Pravi Put, tako|er jedan veoma zna~ajan hizmet. Umjesto preporu~ivanja ovih vrijednih knjiga, publikovati knjige koje mute ljudski razum, koje dovode do velikog misaonog nereda i koje su fiksirane generalnim iskustvom koje nema jak i prodoran utjecaj u domenu odbrane vjere i razbijanju sumnja bit }e razlog gubljenja vremena i truda. Sasvim je izvjesno da efikasnu odbranu vjere nemaju djela koja su usmjerena ka isklju~ivom nagla{avanju autorovog knji`evnog umije}a. Oni, pak, koji u aktualnom kontekstu gaje odre|ene sumnje, iz op}ih mi{ljenja ~italaca, gdje se sasvim jasno vidi efikasnost ovog hizmeta, njegov uspjeh i iskrenost, mo}i }e shvatiti da je pobijanje ateizma i {irenje kur'anskog morala jedini cilj djela Haruna Yahye. Tako|er se ne smije gubiti iz vida da je dominacija ateisti~ke misli osnovni povod velikih svjetskih nereda, tiranija i stradanja koja do`ivljavaju muslimani {irom Svijeta. A na~in da se ~ovje~anstvo oslobodi ovih neda}a le`i u pora`avanju ateisti~ke misli, izno{enje vjerskih fakata i prezentiranje kur'anskog morala na na~in na koji to ljudi mogu poimati i provoditi u praksi. Uzme li se u obzir okru`enje tiranije, intriga i anarhije, u koje se Svijet svakim danom sve vi{e nastoji uvu}i, postaje sasvim jasno da se ovaj hizmet mora obaviti {to je mogu}e br`e i efikasnije. U protivnom, mo`e biti veoma kasno. Djela Haruna Yahye, koja su u kontekstu ovog veoma bitnog hizmeta preuzela ulogu prethodnice, uz Bo`iju pomo}, bit }e povod da ljude u XXI stolje}u dovedu do mira i spokojstva koji su opisani u Kur'anu, do ~estitosti i pravde, do ljepota i blagodati.

HARUN YAHYA ● 5

Naslov originala: Islam Teroru Lanetler Autor: Harun Yahya Prijevod sa turskog: Enver Ibrahimkadi} Urednik: Ned`ad Lati} Lektor: D`emaludin Lati} Korektor: Emira D`ananovi} Design: Global Publishing I z a d a v a ~: Bosan~ica print

Z a i z d a v a ~a : Had`ib [i{i} Sarajevo, 2003.

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 297.1:323.285 YAHYA, Harun Islam proklinje teror / Harun Yahya ; prijevod sa turskog Enver Ibrahimkadi}. - Sarajevo : Bosan~ica print, 2003. - 147 str. : ilustr. ; 23.5 Prijevod djela: Islam teroru lanetler. - Harun Yahya. - Bibliografija: str. 146-147 ISBN 9958-650-12-6 COBISS/BH-ID 11799302

www.harunyahya.com

SADR@AJ
Uvod ...9 Izvor mira i sigurnosti: islamski moral ...15 Legalnost rata prema Kur'anu ...41 Pravo lice prakti~ara terora u ime vjere ...59 Stav islama prema zajednicama svetih knjiga ...83 Islam je donio mir i spokojstvo na Bliski Istok ...105 Korijeni terorizma: darvinizam i materijalizam ...119 Zaklju~ak: prijedlozi zapadnom svijetu ...143

HARUN YAHYA ● 7

One koji su vjerovali i dobra djela ~inili Milostivi }e, sigurno, voljenim u~initi. (Maryam, 96)
‹SLAM TERÖRÜ LANETLER ● 8

UVOD
eroristi~ke napade na dva velika grada Sjedinjenih Ameri~kih Dr`ava, koji su organizirani septembra 2001. godine u kojima su poginula ili ranjena nedu`na lica, kao musliman o{tro osu|ujem i izra`avam svoje sau~e{}e ameri~kom narodu. Ovi napadi su na svjetski dnevni rad iznijeli veoma bitno pitanje o stvarnim korijenima terorizma. Tim povodom je cijelom Svijetu saop}eno da je islam vjera mira i tolerancije i da islam ljudima nare|uje milost i pravdu. Niz svjetskih lidera, uglednih medijskih ku}a, televizija i radija javnosti su u mnogo prilika izlo`ili i objasnili da islam ni u kom slu~aju ne dopu{ta primjenu sile i da uvijek nare|uje mir me|u ljudima i narodima. Zapadni krugovi, koji neposredno analiziraju islam i koji su poznavaoci stvarnog islama koga je Allah, d`. {., naredio Kur'anom sasvim otvoreno su iznijeli ~injenicu da je apsolutno nemogu}e u istu ravnu dovesti islam i teror, i da Bo`anske religije ni na koji na~in ne dopu{taju upotrebu sile i nasilja. Tema ove knjige predstavlja ~injenicu da jedna Bo`anska vjera apso-

T

HARUN YAHYA ● 9

Allah zahtijeva da se sva~ije pravo po{tuje, dobro ~ini, i da se bli`njima udjeljuje, i razvrat i sve {to je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje. (An-Nahl, 90)

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 10

lutno ne mo`e biti izvor ovog vandalizma koga osu|ujemo, a naro~ito ~injenicu da u islamu nema mjesta teroru. Ova ~injenica se sasvim jasno o~ituje kroz Kur'an, kao osnovni izvor islama, i kroz praksu, prvo, Muhammeda, a. s., a onda i svih muslimanskih vladara koji su `ivjeli u historiji. Iz tog razloga }emo i u ovoj knjizi, u svjetlu kur'anskih ajeta i primjera iz historije, sa konkretnim ~injenicama dokazati da se islam kategori~no protivi i zabranjuje teror. Kao {to je poznato, stolje}ima se na razli~itim podru~jima Zemljine kugle de{avaju razli~ite teroristi~ke akcije. Odgovornost za ove akcije, koje se provode od razli~itih grupa i sa razli~itim ciljevima, ponekad preuzimaju komunisti~ke organizacije, ponekad fa{isti~ke, a ponekad i radikalne ili separatisti~ke grupe. Dok zemlje, poput Amerike, ~esto bivaju meta napada rasisti~kih i marginalnih teroristi~kih grupa, u evropskim zemljama se teroristi~ke akcije organiziraju od strane teroristi~kih grupa raznih profila. U Gr~koj 17. Novembar, RAF u Njema~koj, ETA u [paniji, u Njema~koj i neonacisti, Crvene brigade u Italiji i jo{ niz drugih organizacija svoje ciljeve nastoje ostvariti metodama terora i nasilja. One svirepo ubijaju bespomo}ne i one koji apsolutno ne snose nikakvu krivicu! Uporedo sa progresivnim i promjenljivim svjetskim trendovima pokazuju se promjene i raznolikost u metodama kojima se koriste teroristi~ke grupe; u svakodnevnom su porastu njihova mo} i utjecaj koje posti`u zahvaljuju}i mogu}nostima koje pru`a razvijena tehnologija. Polja i efekti teroristi~kog djelovanja naro~ito su oboga}eni kori{tenjem i utjecajem sredstava masovne komunikacije kao {to je internet. Pored organizacija zapadnih korijena, kao {to su organizacije u SAD-u i Evropi, postoje i teroristi~ke grupe koje su se pojavile na Bliskom istoku. Odgovornost za odre|ene teroristi~ke poduhvate, koji se de{avaju {irom Svijeta, preuzete su i realizirane od strane upravo ovih grupa. Me|utim, ovdje je potrebno naglasiti jednu veoma bitnu ~injenicu. To {to osobe, koje stoje iza ovih i sli~nih akcija, nose kr{}anska, muslimanska ili jevrejska imena odre|enim krugovima daju povoda za pogre{ne zaklju~ke i izno{enje tvrdnji koje su protivne Bo`anskim religijama. Ako teroristi i nose muslimansko ime, ako se i osje}aju kao takvi, njihovi se zlo~ini ne mogu nazivati "islamskim terorizmom". Isto tako, "kr{}anskim terorom" ne mogu se nazvati zlo~ini ~iji su po~initelji kr{}ani, a ni "jevrejskim terorom" zlo~ini iza kojih stoje jevreji, po{to je kao {to }emo vidjeti i u narednim poglavljima nemogu}e ubijanje nedu`nog `ivlja u ime neke Bo`anske religije. Ne smije se zaboraviti da je me|u ljudima poginulim u New Yorku ili u Washingtonu bilo onih koji vole Isaa, a. s., - kr{}ana, onih koji vole Musaa, a. s., jevreja, a, isto tako, i muslimana. Nastranu oprost od strane Allaha, d`. {.! Ubijanje ovih nedu`nih ljudi veliki je grijeh koji }e rezultirati d`ehennemskim azabom! Vjernik, odnosno osoba koja u sebi nosi strah od Allaha, d`. {., ni pod kojim okolnostima ne mo`e po~initi takvo ne{to!

HARUN YAHYA ● 11

Analiziranjem terorizma, njegove korijene treba tra`iti u ateizmu po{to vjerski moral nare|uje ljubav, milosr|e, oprost i mir, a teror je na strani nemilosrdnosti i nasilja, on zahtijeva prolijevanje krvi, ubistvo i nano{enje bola.

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 12

Bez obzira koliko tvrdili da pripadaju nekoj vjeri, izvr{ioci jednog ovakvog vandalizma to mogu po~initi jedino u cilju napada na tu vjeru! Njihov cilj mo`e biti ocrnjenje vjere u o~ima javnosti, odbijanje ljudi od vjere, izazivanje mr`nje i reakcije protiv vjernika! Prema tome, svaki napad "u ime vjere" na nevino pu~anstvo zapravo je atak na~injen i protiv vjere! Vjera nare|uje ljubav, milost i mir. [to se ti~e terora, on predstavlja su{tu suprotnost vjeri; nemilosrdan je i zahtijeva prolijevanje krvi, ubijanje, bol! Prema tome, kada se tra`e akteri terora, ne treba ih tra`iti u religioznosti ve} - u ateizmu. Temelje terora treba tra`iti me|u ljudima zavedenim idejama fa{izma, komunizma, rasizma, materijalizma! Nije bitno ime koje nose teroristi, nije bitno {ta pi{e u njihovim li~nim kartama. Ako jedan ~ovjek bezdu{no ubija nevine ljude, on je ateist, a nikako vjernik. To je monstrum, koji se ne boji Boga, ~iji je jedini cilj prolijevanje krvi i zadavanje boli. Iz tog razloga, krajnje su pogre{ni termini "islamski ", "jevrejski" ili "kr{}anski terorizam", po{to, u islamu, a ni u ostale dvije Bo`anske vjere, apsolutno nema mjesta teroru! Naprotiv, akcije koje nazivamo terorom, odnosno ubistvo nevinog stanovni{tva, prema islamu, veliki su zlo~in, a muslimani su zadu`eni da spre~avaju ove akcije i da uspostavljaju mir, spokojstvo i pravdu na Zemlji.

HARUN YAHYA ● 13

..."Jedite i pijte Allahove darove, i ne ~inite zlo po Zemlji nered prave}i!" (Al-Baqarah, 60).
‹SLAM TERÖRÜ LANETLER ● 14

IZVOR MIRA I SIGURNOSTI: ISLAMSKI MORAL S
asvim je mogu}e da jedan dio ljudi, koji tvrde da nastupaju u ime odre|ene vjere, pogre{no shvataju i primjenjuju tu vjeru. Iz tog razloga pogre{no je stvaranje mi{ljenja o toj vjeri na osnovu pona{anja tih ljudi. Najispravniji put za upoznavanje jedne vjere je analiziranje svetog izvora te vjere. Sveti izvor islama je Kur'an. Kur'anski moral se zasniva na ideji ljubavi, saosje}anja, milosti, poniznosti, po`rtvovanja, tolerancije i mira. Musliman koji u pravom smislu `ivi po na~elima ovakvog morala jeste osoba krajnje plemenita, smotrena, skromna, pravedna, povjerljiva i harmoni~na. To je osoba koja zra~i ljubavlju, po{tovanjem, spokojstvom i voljom za `ivljenjem.

HARUN YAHYA ● 15

Islam je vjera mira
Najop}enitije zna~enje terora je upotreba sile u politi~ke svrhe protiv ciljeva koji nisu vojni. Drugim rije~ima, meta terorizma je potpuno nevino civilno stanovni{tvo. Jedina njihova krivica je {to se, u o~ima terorista, oni nalaze "na drugoj strani". Zbog toga, tako|er, teror ima zna~enje primjene sile protiv nedu`nih ljudi, za {to ne postoji nikakvo moralno opravdanje. To je, poput zlo~ina Hitlera ili Staljina, "zlo~in protiv ~ovje~anstva".

U svijetu kome vodi terorizam preovladavaju nasilje, rat, sukob, haos, strah, zabrinutost, napetost, nespokojstvo, `alost i kavga...,

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 16

A u zajednici u kojoj `ivi islamski moral u gospodare mir, tolerancija, sporazum, oprost, ljubav, saosje}anje, uzajamno potpomaganje, po`rtvovanje i radost.

Kur'an je knjiga koje je objavljena kao uputa ljudima i u kojoj Allah, d`. {., nare|uje ljudima uzorno pona{anje i moral. A u osnovi ovog morala nalaze se ideje kao {to su ljubav, saosje}anje, tolerancija, pravda i milost. Rije~ 'islam' u arapskom jeziku dolazi u istom zna~enju kao i rije~ 'mir'. Islam je vjera koja je objavljena da ~ovje~anstvu pru`i `ivot pun spokojstva i mira, koji na Zemlji manifestira neograni~enu milost i saosje}anje Allaha, d`. {.. U kur'anskim ajetima pozivaju se ljudi u islamski moral kao model u kome }e na Zemlji mo}i za`ivjeti merhamet, saosje}anje, tolerancija i mir. U 208. ajetu poglavlja Baqarah ka`e se slijede}e: O, vjernici, `ivite svi u miru i ne idite stopama {ejtanovim; on vam je, zaista, nep rijatelj otvoreni. Kao {to se vidi iz navedenog ajeta, Allah, d`. {., saop}ava da se 'sigurnost' ljudi mo`e posti}i za`ivljavanjem kur'anskog morala. Prema kur'anskom moralu, musliman je zadu`en da se prema drugima, bili oni muslimani ili ne, pona{a lijepo i pravedno, da {titi slabe i nevine i da "spre~ava nered na Zemlji". Nered je svaki oblik anarhije i terora koji naru{avaju sigurnost, mir i spokojstvo ljudi na Zemlji. Kao {to se isti~e u jednom ajetu, "Allah ne voli nered!" (Al-Baqarah, 205).

HARUN YAHYA ● 17

A ubijanje nevinog ~ovjeka jedan je najve}ih primjera nereda. Allah, d`. {., ovu ~injenicu na slijede}i na~in obja{njava u Kur'anu: ... ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne ~ini - kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se ne~iji `ivot sa~uva - kao da je svim ljudima `ivot sa~uvao... (Al-Ma'ida, 32). Kao {to se vidi, ubistvom ~ak i jednog ~ovjeka, "koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne ~ini", ubica ~ini veliki zlo~in ravan ubistvu svih ljudi. U tom slu~aju, sasvim je o~ito koliko zlodjelo predstavljaju ubistva, masakri i "samoubila~ki napadi" koje provode teroristi. Ahiretski odgovor na ovo surovo lice terorizma Allah, d`. {., saop}ava na slijede}i na~in: A odgovarat }e oni koji ljude tla~e i bez ikakva osnova red na Zemlji remete; njih ~eka bolna patnja! (A{-[ura, 42). Sve ovo ukazuje na ~injenicu da je organiziranje teroristi~kih napada na nevino stanovni{tvo djelo koje u potpunoj opre~nosti sa islamom i da nijedan pravi musliman ne mo`e po~initi jedan takav zlo~in. Naprotiv, muslimani su zadu`eni da zaustave one koji se usude na takav zlo~in, da uklone "nered na Zemlji" i da svim ljudima donesu spokojstvo i sigurnost. Muslimani i islam su nespojivi sa terorom; oni su, ~ak, prepreka teroru i rje{enje za eliminisanje terora.

U 32. ajetu kur'anskog poglavlja Al-Ma'ida Allah, d`. {., saop}io je da onaj koji ubije jednu nevinu osobu "kao da je sve ljude poubijao". Dakle, nemilosrdno ubijanje ~ak i jedne osobe u potpunoj je opre~nosti sa kur'anskim moralom.

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 18

Allah je prokleo nered
Allah, d`. {., naredio je ljudima da se klonu zla; zabranio je nepravdu, nasilje, ubijanje, prolijevanje krvi. Oni koji se ne pridr`avaju ovih Allahovih naredbi okarakterizirani su u Kur'anu kao " o n i k o j i i d u s t o p a m a { e j t a n o v i m " i, sasvim jasno, zauzeli stav koji je Kur'an zabranio. Neki od niza kur'anskih ajeta o ovom pitanju su slijede}i:
A oni koji ne ispunjavaju du`nosti prema Allahu, iako su se na to ~vrsto obavezali, i kidaju ono {to je Allah naredio da se po{tuje, i ~ine nered na Zemlji - njih ~eka prokletstvo i najgore prebivali{te! (Ar-Ra'd, 25). ..."Jedite i pijte Allahove darove, i ne ~inite zlo po Zemlji nered prave}i! (Al-Baqarah, 60). I ne pravite nered na Zemlji kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela ~ine (AlA'raf, 56).

U velikoj zabludi su oni koji misle da }e stvaranjem nereda, ubijanjem nevinih ljudi, pobunom i tiranijom biti uspje{ni na Zemlji. To je zato {to je Allah, d`. {., zabranio svaki nered, a koji podrazumijeva i teror i surovost, i prokelo one koji ~ine ovakva nedjela, a u jednom ajetu poru~io da "Allah ne dopu{ta da djelo pokvarenjaka uspije" (Yunus, 81). Me|utim, danas se {irom Svijeta de{ava teror, masakr i genocid, nemilosrdno se ubijaju nevini ljudi, okrvavljene su zemlje ~iji su narodi vje{ta~kim razlozima dovedeni u poziciju me|usobnih neprijatelja. Ovi doga|aji, koji se de{avaju u zemljama koje posjeduju me|usobno veoma razli~itu historiju, kulturnu i socijalnu strukturu, mogu, u svakoj zemlji, imati odre|ene, sebi svojstvene razloge i izvore. Me|utim, sasvim je o~ito da je stvarni razlog udaljavanje od morala nare|enog u Kur'anu, a koji se zasniva na ljubavi, po{tovanju i toleranciji. Kao rezultat ateizma, formiraju se mase koje ne posjeduju strah od Boga i koje ne vjeruju u polaganje ra~una poslije smrti, koje misle da "ionako nikome ne}u polagati ra~un" i koje su, zbog toga, u stanju jednostavno po~initi svaku vrstu svireposti, nemoralnosti i ne~ovje~nosti. U Kur'anu je, tako|er, upozoreno na postojanje dvoli~nih ljudi koji nastupaju u ime Boga i vjere, ali organiziranih za ~injenje zlo~ina koje je Allah, d`. {., prokleo. U

HARUN YAHYA ● 19

Naizgled, mo`e postojati nekoliko razloga za teroristi~ke akcije koje su do danas odnijele mo`da stotinama hiljada `ivota. Me|utim, ne smije se gubiti iz vida da je stvarni razlog to {to su akteri ovih akcija daleko od uzornog morala koji nala`e vjera i {to oni ne posjeduju dovoljnu ili bilo kakvu bogobojaznost.

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 20

jednom ajetu se govori o grupi od "devet osoba" koja je "zaklinjanjem najte`om zakletvom" kovala plan za ubijanje Pejgambera:
U gradu je bilo devet osoba koje su ne red nego nered ~inile. "Zakunite se najte`om zakletvom" - reko{e - "da }emo no}u njega i porodicu njegovu ubiti, a onda njegovom najbli`em krvnom srodniku re}i: 'Mi nismo prisustvovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu govorimo!'" I smi{ljali su spletke, ali smo ih Mi kaznili onda kad se nisu nadali (AnNaml, 48-50).

Kao {to nam ukazuje i slu~aj saop}en u navedenim ajetima, to {to se "u ime Boga" pojavljuju odre|eni ljudi, {to se ~ak "zaklinju Allahovim imenom", {to, dakle, koriste rije~i koje ih predstavljaju kao "vjernike" ne zna~i i da te osobe ~ine djelo koje je u skladu sa vjerom. Naprotiv, mogu ~initi djela koja su u apsolutnoj opre~nosti sa Allahovim odobrenjem i vjerskim moralom. Mjerilo u ovom kontekstu su njihova djela. Ako su njihova djela "ne red nego nered", znajte da te osobe ne mogu biti pravi vjernici i njihov cilj, isto tako, nije slu`enje vjeri. Apsolutno je nemogu}e da osoba koja posjeduje strah od svoga Gospodara, Allaha, d`. {., i koja je poimala islamski moral bude na strani nereda i da se na|e u sli~nim djelima. Iz tog razloga, rje{enje terora je u stvarnom islamu. Kada se objasni uzorni moral saop}en u Kur'anu, onda ljudi ne}e biti na strani i u savezu sa grupama ~iji je cilj stvaranje okru`enja neprijateljstva, rata i haosa. To je zato {to je Allah, d`. {., u Kur'anu ljudima zabranio nered:
^im se neki od njih do~epa polo`aja, nastoji napraviti na Zemlji nered, ni{te}i usjeve i stoku. - A Allah ne voli nered! A kada mu se rekne: "Boj se Allaha!" - on onda iz inada grije{i. Njemu je dosta d`ehennem, a on je, doista, grozno boravi{te! (Al-Baqarah, 205-206).

Kao {to se razumije i iz navedenih ajeta, sasvim je nemogu}e da }e osoba koja se boji Allaha, d`. {., ~ak i progledati kroz prste pokretu koji predstavlja i najmanju {tetu i opasnost za njegovu zemlju, narod, za ~ovje~anstvo. Misle}i da nikome ne}e polagati ra~un za svoja djela, osoba koja ne vjeruje u Allaha, d`. {., i Sudnji dan sasvim jednostavno mo`e podle}i izvr{enju svakog zla. Da bi se spasilo od nesre}e zvane teror, koja je sve prisutnija u na{e vrijeme, prvenstveno je potrebno, putem obrazovanja, uni{titi izopa~ena u~enja, koja se iznose u ime vjere, i pou~iti ljude stvarnom kur'anskom moralu i strahu od Allaha, d`. {.

HARUN YAHYA ● 21

Odgovornost vjernika

O

sobe koje se ne obaziru na zbivanja u Svijetu koja se direktno njih ne ti~u su siro-

ma{ne za poimanje po`rtvovanosti, bratstva, ~estitosti i odgovornosti, koje se posti`u vjerom. Tokom `ivota jedino propu{taju prilike i, neobavije{teni o opasnostima sa kojima je suo~eno ~ovje~anstvo, nastoje zadovoljiti svoje prohtjeve i strasti. Me|utim, Allah, d`. {., u Kur'anu, kao dopustljiv isti~e moral koji uvijek rezultira blagostanjem, koji je u vezi sa doga|anjima u okolini i koji ljude poziva i vodi na Pravi Put. U jednom kur'anskom ajetu je na slijede}i na~in povu~ena paralela izme|u onih koji ne predstavljaju nikakvu korist za zajednicu i onih koji pozivaju na pravedno postupanje: Allah vam navodi kao primjer dvojicu ljudi od kojih je jedan gluhonijem, koji ni{ta nema i koji je na teretu gospodaru svome, - kud god ga po{alje, nikakva dobra ne donese. Da li je on ravan onome koji tra`i da se pravedno postupa, a i sam je na Pravom Putu? (An-Nahl, 76). Kao {to se razumije i iz navedenog ajeta, sasvim je sigurno da }e od velike koristi za zajednicu u kojoj se nalazi biti onaj "koji tra`i da se pravedno postupa, a i sam je na Pravom Putu", koji je privr`en svojoj vjeri, koji se boji Boga, pridaje zna~aj moralnim vrijednostima, koji s ushi}enjem slu`i narodu i ~ovje~anstvu. Zbog toga je krajnje bitno da se ljudi upoznaju sa istinskom vjerom i da `ive prema normama morala saop}enih u Kur'anu. Ljude koji `ive ovim izvrsnim moralom Kur'an definira na slijede}i na~in: One koji }e, ako im damo vlast na Zemlji, namaz obavljati i milostinju udjeljivati i koji }e tra`iti da se ~ine dobra djela, a odvra}ati od nevaljalih - a Allahu se na kraju sve vra}a (Al-Had`d`, 41).

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 22

Allah, d`. {., nare|uje dobro~instvo
Musliman je osoba koja se pridr`ava Allahovih naredbi, koja pedantno radi na o`ivotvorenju kur'anskog morala, uljep{ava svijet, privre|uje, kojom gospodari mir i spokojstvo. Njen cilj je ~injenje dobra i ljepote ljudima. U suri Al-Qasas to se saop}ava na slijede}i na~in:

Oni koji bez dvoumljenja na meti dr`e civilno `ivlje i djecu trebali bi razmi{ljati o slijede}em: [ta je ovo dijete skrivilo? Zlostavljanje ovih nevinih ljudi djelo je za koje se ne}e mo}i polo`iti ra~un pred Allahom, d`. {.

HARUN YAHYA ● 23

...~ini drugima dobro, kao {to je Allah tebi dobro u~inio, i ne ~ini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered ~ine (Al-Qasas, 77).

Cilj osobe koja je u{la u vjeru islam je postizanje Allahovog zadovoljstva, milosti i D`enneta, a radi toga ona mora poduzeti krajnje odlu~ne i ozbiljne korake i napore, a moral sa kojim }e Allah, d`. {., biti zadovoljan, mora posti}i jo{ u toku ovosvjetskog `ivota. Najvidljivije odlike ovog morala su merhamet, saosje}anje, pravda, ~estitost, skromnost, tolerancija, nesebi~nost i strpljenje. Mu'min se na lijep na~in odnosi prema drugima, natje~e se u dobro~instvu, ~ini dobro~instvo i po`rtvovan je. Allah, d`. {., na slijede}i se na~in obra}a u kur'anskim ajetima: Mi smo nebesa i Zemlju i ono {to je izme|u njih mudro stvorili. ^as o`ivljenja }e zacijelo do}i, zato ti velikodu{no oprosti! (Al-Hid`r, 85).
...A roditeljima dobro~instvo ~inite, i ro|acima, i siro~adi, i siromasima, i kom{ija-

Ljubav, milosr|e, me|usobno potpomaganje, saosje}anje, tolerancija i pra{tanje najzna~ajnije su odlike koje je ljudima podario islamski moral. Apsolutno je nemogu}e da teror, nasilje i sukob na|u plodno tlo u dru{tvima u kojima je u istinskom smislu rije~i za`ivio ovaj moral.

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 24

ma, bli`njim, i kom{ijama daljnjim, i drugovima, i putnicima, i onima koji su u va{em posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvali{u (An-Nisa', 36). ...Jedni drugima poma`ite u dobro~instvu i ~estitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah stra{no ka`njava! (Al-Ma'ida, 2).

Kao {to se i saop}ava u navedenim ajetima, od vjernika se tra`i da se lijepo odnose prema ljudima, da se me|usobno poma`u u dobro~instvima i da ne ~ine nered. Onome ko ~ini dobro~instvo saop}ava se radosna vijest da }e "...biti deseterostruko nagra|en", a rije~ima "...ko uradi hr|avo djelo bit }e samo prema zasluzi ka`njen, i ne}e im se u~initi nepravda" (Al-An'am, 160) upozoravaju se oni koji su na krivom i lo{em putu. Allah, d`. {., u Svojoj Knjizi ljudima Se predstavio kao "Onaj koji zna {ta je u srci ma va{im" i naredio im da se "klonu svakog zla". U tom slu~aju, sasvim je izvjesno da }e osoba koja nosi ime "musliman", koje dolazi u zna~enju "onaj koji je predan Allahu, d`. {.", biti osoba koja }e se boriti za uklanjanje terora. Musliman ne mo`e biti ravnodu{an na ono {to se de{ava u njegovom okru`enju i apsolutno ne mo`e biti ponesen logikom "`ivjela zmija koja me ne dira". To je zato {to se on predao Allahu, d`. {., na Njegovom je Putu i predstavnik dobro~instva. U tom slu~aju, ne mo`e biti neosjetljiv prema teroru i tiraniji koja se de{ava. U biti, musliman je najve}i neprijatelj terora koji ubija nevine ljude, koji nisu po~inili nikakav zlo~in. Vjera islam je protiv svakog terora i spre~ava teror u samom po~etku, dok je, dakle, jo{ u fazi ideje. Nare|uje vladanje mira i pravde me|u ljudima i ~uva ljude od smutnje, anarhije i nereda.

Kur'anski moral zahtijeva pravdu
Istinska pravda, koju Allah, d`. {., opisuje u Kur'anu, nare|uje pravedno vladanje me|u ljudima bez obzira kojoj rasi i naciji oni pripadali, za{titu ljudskih prava, apsolutno nepristajanje na tiraniju, stajanje na strani potla~enog u odnosu na tla~itelja. Ova pravda zahtijeva vi{esmjerno procjenjivanje doga|aja, bezpredrasudno razmi{ljanje, neutralnost, pravi~nost, toleranciju, milost i saosje}anje. Na primjer, osoba koja ne uspijeva hladnokrvno pristupiti odre|enom slu~aju, koja podlegne uzbu|enju i osje}ajima, ostat }e pod utjecajem ovih emocija. Me|utim, osoba koja pravi~no vlada sve individualne misli i osje}aje odla`e ustranu, zauzima put po mjerilima kur'anskog morala, apsolutno je nepopustljiva u pravi~nosti i po{tenju, u svakoj

HARUN YAHYA ● 25

situaciji i pod svim okolnostima je na strani pravde. Ljudi bi morali posjedovati takav moral da, umjesto svojih interesa, prvenstveno misle na suprotnu stranu; trebali bi biti pravedni ~ak i ako bi to bilo nau{trb samih njih. U jednom kur'anskom ajetu Allah, d`. {., nala`e neizostavnu pravednost pa makar to bilo i na na{u {tetu ili na {tetu na{ih bli`njih:
O, vjernici, budite uvijek pravedni, svjedo~ite Allaha radi, pa i na svoju {tetu ili na {tetu roditelja i ro|aka, bio on bogat ili siroma{an, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti - kako ne biste bili nepravedni! A ako budete kri vo svjedo~ili ili svjedo~enje izbjegavali - pa, Allah zaista zna ono {to radite! (AnNisa', 135).

Osoba koja osje}a strah prema svome Gospodaru i koja je svjesna polaganja ra~una na Sudnjem danu pona{a se pravi~no kako bi pridobila Bo`ije zadovoljstvo. Zna da }e na Sudnjem danu odgovarati za sve ono {to uradi, izgovori ili pomisli i da }e mu neizostavno biti uzvra}eno. U Kur'anu je besprijekorno opisana pravda, vjernicima je saop}eno kako }e se odnositi prema doga|ajima sa kojima se susre}u i kako }e provoditi pravi~nost. Za vjernike je to velika olak{ica i rahmet od Allaha, d`. {. Iz tog razloga vjernici su zadu`eni i za postizanje Allahovog zadovoljstva, a i za potpuno provo|enje pravde me|u ljudima kako bi mogli `ivjeti spokojno, sigurno i u miru. Pravda koju nare|uje Kur'an podjednako se primjenjuje me|u svim ljudima, bez obzira na njihov jezik, vjeru, rasu i etni~ke korijene. Pravda definirana u Kur'anu ne mijenja se prema mjestu, vremenu i ljudima. Zbog svoje rase i boje ko`e, ljudi se danas {irom Svijeta susre}u sa okrutnim i nepravednim opho|enjem. Me|utim, u Kur'anu se "me|usobno upoznavanje ljudi" isti~e kao jedna od mudrosti stvaranja razli~itih naroda i plemena. Razli~iti narodi i plemena, koji su svi Allahovi robovi, trebaju se me|usobno upoznavati, odnosno, upoznavati se sa razli~itim kulturama, jezicima, dostignu}ima, obi~ajima i tradicijama. Jedan od ciljeva postojanja razli~itih rasa i naroda je stvaranje jedne kulturne raznolikosti, a nikako povod za sukob i rat. Ova raznolikost je jedna ljepota Allahovog stvaranja. Kao {to ne stvara nikakvu nadmo}, isto tako se ne mo`e okarakterizirati ni kao neki nedostatak to {to je neko ve}eg, a neko ni`eg rasta, to {to je ne~ija ko`a `ute, a ne~ija bijele boje. Sve to je stvoreno velikom Allahovom voljom i mudro{}u. Me|utim, sve ove razlike nemaju nikakvog zna~aja kod Allaha, d`. {. Svaki vjernik veoma dobro zna da je jedina superiornost superiornost u bogobojaznos-

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 26

ti i u vjeri u Allaha, d`. {., (iman). Ovu ~injenicu Allah, d`. {., na slijede}i na~in saop}ava u kur'anskom poglavlju Al-Hud`urat:
O, ljudi, Mi vas od jednog ~ovjeka i jedne `ene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se naj vi{e boji. Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ni{ta! (Al-Hud`urat, 13).

Kao {to se i saop}ava u navedenom ajetu, razli~itost u porijeklu ljudi nema nikakav zna~aj. Nazor pravednosti koju nala`e Allah, d`. {., zahtijeva jedan tolerantan, ravnopravan i mirnoljubiv odnos prema svim ljudima, bez obzira na njihovo porijeklo i razlike bilo koje vrste.

HARUN YAHYA ● 27

Mr`nja koja se osje}a prema nekim ljudima vjernika ne smije udaljiti od pravednosti
Jedan od faktora koji ~ovjeka mogu onemogu}iti u pravednom dono{enju odluke, razmi{ljanju zdravim razumom i u racionalnom pona{anju je gnjev ili mr`nja koja se osje}a prema doti~noj osobi ili zajednici. Ovo je stanovi{te koje je danas veoma prisutno u ateisti~kim dru{tvima. Ljudi su veoma jednostavno u stanju po~initi svaku vrstu nepravde i nemoralnosti prema osobi koju do`ivljavaju kao opozicionara. Na ovu osobu svaljuju zlo~ine koje ona nije po~inila, pa ~ak i ako znaju da je nevina ustanju su svjedo~iti protiv nje. Ne pojavljuju se iako imaju argumente koji }e dokazati njenu nevinost. [tavi{e, kod aktualnih osoba }e se pobuditi velika radost ukoliko ovu osobu zadesi neka velika nevolja, do`ivi nepravdu ili neku okrutnost. A njihova najve}a zabrinutost je pobjeda pravde i ustanovljavanje nevinosti ove osobe. Upravo zbog svih ovih razloga veoma je te{ko postizanje povjerenja me|u ljudima u ateisti~kim i neupu}enim dru{tvima. Svi `ive u nespokojstvu da }e svakog trenutka do`ivjeti neku neprijatnost od druge osobe. A u ishodu me|usobnog gubitka povjerenja vremenom se gube humane odlike kao {to je uzajamno pomaganje, tolerancija, saosje}anje, merhamet, bratski odnosi; ljudi se po~inju me|usobno mrziti. Me|utim, na odluke iskrenog vjernika apsolutno ne mogu utjecati emocije koje on osje}a prema odre|enoj osobi ili dru{tvu. Bez obzira o koliko nemoralnoj osobi je rije~, bez obzira na njen neprijateljski odnos i stav, odla`u}i ustranu sve svoje negativne emocije, iskreni vjernik, u trenutku dono{enja odluke, postupa pravedno, pravedno donosi odluku i preporu~uje pravednost. Ono {to osje}a prema toj osobi ne mo`e nadja~ati njegov razum i savjest. Savjest mu nala`e da se uvijek pridr`ava Allahovih naredbi i preporuka i da nikada ne ~ini ustupke od uzornog morala - zato {to je to naredba vjernicima koju je Allah, d`. {., saop}io u Kur'anu. U kur'anskom poglavlju Al-Ma'ida ka`e se slijede}e:
O, vjernici, du`nosti prema Allahu izvr{avajte, i pravedno svjedo~ite! Neka vas mr`nja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni bude te! Pravedni budite, to je najbli`e ~estitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono {to ~inite! (Al-Ma'ida, 8).

Kao {to se zaklju~uje iz navedenog ajeta, kur'anski moral zahtijeva jedan prave-

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 28

Da Gospodar tvoj ho}e, a Zemlji bi doista bili svi vjernici. Pa za{to onda ti da nagoni{ ljude da budu vjernici? (Yunus, 99)

dan stav. Osoba koja iskreno vjeruje u postojanje svoga Gospodara veoma dobro zna da }e jedino pravednim postupanjem zaslu`iti Allahovo zadovoljstvo. Osim toga, svako ko se osvjedo~i u njegov uzoran moral vjerovat }e toj osobi, osje}at }e se prijatno u njenom prisustvu, mirne savjesti mu mo`e povjeriti svaku odgovornost i zadu`enje. Prema ovakvoj osobi se ~ak i njeni neprijatelji odnose sa po{tovanjem. [tavi{e, ovakvo pona{anje vjernika mo`e poslu`iti kao primjer i povod nevjernicima da promijene svoje ateisti~ko opredjeljenje.

Islam brani slobodu mi{ljenja
Islam, vjera koja sasvim jasno osigurava i pod svoju za{titu uzima slobodu misli i slobodu `ivljenja donio je naredbe koje zabranjuju i onemogu}avaju napetosti me|u ljudima, nesporazume, negativno pri~anje jednih o drugima, a ~ak i odre|ena mi{ljenja (sumnje). Kao {to se kategori~ki suprotstavlja teroru i surovostima, islam je, isto tako, zabranio provo|enje i najmanje idejne presije:
U vjeri nema prisiljavanja - Pravi Put se jasno razlikuje od zablude!... (Al-Baqarah, 256). Ti pou~avaj - tvoje je da pou~ava{, ti vlasti nad njima nema{! (Al-Ga{iyah, 2122).

Prisiljavanje ljudi na vjeru ili izvr{avanje propisa koje nala`e ta vjera u suprot-

HARUN YAHYA ● 29

Muslimani su du`ni da, bez obzira na njihovu vjeru, prema drugima budu tolerantni, samilosni, pravedni i milosrdni.

nosti je sa su{tinom i duhom islama. Prema islamu, iskrena vjera mogu}a je jedino slobodnom voljom i savje{}u. Naravno, muslimani se me|usobno mogu upozoravati i podsticati na izvr{enje moralnih obaveza koje su nalo`ene u Kur'anu. Obja{njavati ljudima kur'anski moral i pozivanje na Pravi Put najljep{im rije~ima obaveza je kojom su zadu`eni svi vjernici. Vjernici ljepote Allahove vjere obja{njavaju u svjetlu kur'anskog ajeta "...na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj..." (AnNahl, 125), ali se, isto tako, pona{aju svjesni ajeta: "Ti nisi du`an da ih na Pravi Put izvede{, Allah izvodi na Pravi Put onoga koga On ho}e..." (Al-Baqarah, 272). Nikako ne ~ine prisilu; nad ljudima ne primjenjuju ni materijalne, a niti duhovne presije. Ili, ~ine}i im neku ovosvjetsku privilegiju, ne}e usmjeravati druge na izvr{enje vjerskih propisa. Kada na svoj poziv dobiju negativan odgovor, vjernici odgovaraju, tako|er, u svjetlu Kur'ana: "Vama - va{a vjera, a meni - moja!" (Al-Kafirun, 6). U svijetu u kome `ivimo nalaze ljudske zajednice poput kr{}ana, jevreja, budista, hindusa, ateista, deista, idolopoklonika, koji posjeduju veoma razli~ita vjerska uvjerenja. Muslimani, koji `ive u jednom ovakvom svijetu, du`ni su da se prema drugima, bez obzira na njihovo vjersko uvjerenje, odnose tolerantno, miroljubivo, pravedno i humano. Pozivati u Allahovu vjeru lijepim rije~ima, miroljubivo i tolerantno, odgovornost je kojom su zadu`eni vjernici. Da li }e to biti prihva}eno ili ne}e, da li }e se vjerovati ili ne}e, odluka je koja pripada drugoj strani. Prisiljavati nekoga na vje-

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 30

rovanje, raditi na tome da se ne{to nazor prihvati djelo je koje je u suprotnosti sa kur'anskim moralom. Allah, d`. {., je na slijede}i na~in u Kur'anu upozorio vjernike:
Da Gospodar tvoj ho}e, na Zemlji bi doista bili svi vjernici. Pa za{to onda ti da nagoni{ ljude da budu vjernici? (Yunus, 99). Mi dobro znamo {ta oni govore; ti ih ne mo`e{ prisiliti, nego podsjeti Kur'anom onoga koji se prijetnje Moje boji! (Qaf, 45).

Dru{tveni model u kome se ljudi prisiljavaju na vjerske obrede apsolutno je u suprotnosti sa islamom - po{to su vjera i vjerski obredi u direktnoj vezi sa Allahom, d`. {., i imaju vrijednost jedino kada ih ~ovjek izvr{ava svojom voljom. Ako jedan sistem prisiljava ljude na vjeru i izvr{avanje vjerskih propisa, u tom slu~aju ljudi to mogu izvr{avati samo zato {to se boje tog sistema. A ono {to je prihvatljivo sa aspekta vjere je do`ivljavanje vjere radi postizanja Allahovog zadovoljstva i u okolnostima apsolutno slobodne savjesti. Historija islama puna je primjera tolerantnog pona{anja muslimanskih vladara koji su prema svim vjerama iskazivali po{tovanje i koji su svojim rukama uspostavljali slobodu misli. Na primjer, engleski misionar Thomas Arnold, koji je radio u slu`bi indijske vlade, na slijede}i na~in obja{njava islamsku odliku slobodoljublja:
...Ni{ta se nije ~ulo ni o inicijativi prisiljavanja nemuslimana da postanu muslimani, a ni o provo|enju nasilja sa ciljem ukidanja kr{}anstva. Da su halife doz-

Jevreji koji nisu promijenili svoju vjeru 1492. g. protjerani su iz [panije, a taj vandalizam odvijao se pod dirigentskom palicom Isabelle i Ferdinanda, koji se vide na slici gore. A zemlja koja je prihvatila protjerane jevreje bila je Osmanlijska imperija, koja je poznata po tolerantnoj i pravednoj vlasti.

HARUN YAHYA ● 31

volile provo|enje jedne od ovih dviju alternativa, sasvim jednostavno su mogli iskorijeniti kr{}anstvo iz svojih zemalja, kao {to su Ferdinand i Izabella iskorijenili islam u [paniji, kao {to je Louis XIV u Francuskoj protestantizam smatrao zlo~inom i kao {to je jevrejima tokom 350 godina bio zabranjen ulazak u Englesku. Zbog toga {to je okrenula le|a zajedni~kim vjerskim aktivnostima sa svim ostalim podru~jima kr{}anskog svijeta, nije se mogla ni poduzeti nikakva inicijativa za pomo} isto~noj crkvi Azije od strane aktualnog dijela kr{}anskog svijeta koji ju je smatrao jednim od ateisti~kih zajednica. Prema tome, to {to je isto~na crkva nastavila svoje aktivno postojanje do dana{njih dana jedan je od jakih dokaza da su vlasti, koje su slijedile Muhammeda, pokazivale jedan tolerantan vid uprave naspram kr{}ana.
1

Allah, d`. {., zabranio je ubijanje nevinih ljudi
Ubiti nevinog ~ovjek jedan je od najve}i grijeha prema Kur'anu:
... Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne ~ini - kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se ne~iji `ivot sa~uva - kao da je svim ljudima `ivot sa~uvao. Na{i poslanici su im jasne doka ze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prela zili (Al-Ma'ida, 32). I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji one koje je Allah zab ranio ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludni~e; - a ko to radi, is kusit }e kaznu! (Al-Furqan, 68).

Kao {to se vidi iz navedenih ajeta, velikom kaznom se prijeti osobama koje ubiju nevinog ~ovjeka. Allah, d`. {., upozorava da je ubistvo samo jedne osobe zlo~in ravan ubistvu cijelog ~ovje~anstva. Ne postoji mogu}nost da ~ovjek koji ~uva granice koje je uspostavio Allah, d`. {., ne samo da ubije hiljade nevinih ljudi, ve} da na{kodi ~ak i jednoj osobi. Oni koji misle da }e bje`anjem od ovosvjetske pravde izbje}i odgovornost apsolutno ne}e mo}i pobje}i od polaganja ra~una poslije smrti, na Ahiretu, pred Allahom, d`. {. Upravo iz tog razloga vjernici, koji znaju da }e za sva svoja djela odgovarati nakon smrti pred svojim Gospodarom, pokazuju veliku pedantnost u izvr{avanju Allahovih naredbi i o~uvanju granica izme|u dobra i zla.

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 32

Allah, d`. {., nare|uje vjernicima saosje}ajnost i milosr|e
U kur'anskim ajetima na slijede}i se na~in obja{njava moral muslimana:
A uz to da je od onih koji vjeruju, koji jedni drugima izdr`ljivost preporu~uju i koji jedni drugima milosr|e preporu~uju; oni }e biti - sretnici! (Al-Balad, 17-18).

Jedna od najbitnijih odlika morala koji Allah, d`. {., tra`i od Svojih robova kako bi postigli spas na Danu odgovornosti, kako bi se domogli Njegove milosti i D`enneta je, kako se vidi i iz navednog ajeta, biti jedan od onih "koji jedni drugima milosr|e preporu~uju."

HARUN YAHYA ● 33

Dok islamski moral ima za cilj `ivot ispunjen mirom, sig urno{}u, ljubavlju i rado{}u...,

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 34

Stvarni izvor milosr|a je ljubav prema Allahovu, d`. {. Ljubav koju vjernik osje}a prema svome Gospodaru biva povodom za osje}anje topline u srcu prema bi}ima koja je On stvorio. Onaj koji voli Allaha, d`. {., osje}a iskrenu ljubav i bliskost sa Njegovim stvorenjima. Zbog ove sna`ne ljubavi i privr`enosti Gospodaru, Koji je Stvoritelj i njega, a i svih ostalih ljudi, prema svim ostalim se odnosi na lijep na~in, u svjetlu onoga {to je nare|eno u Kur'anu. Zahvaljuju}i o`ivotvorenju ovog uzornog morala, pojavljuje se istinsko milosr|e. Ovaj model saosje}ajnog i nesebi~nog morala, ispunjenog ljubavlju, na slijede}i na~in opisuje se u kur'anskim ajetima:
Neka se ~estiti i imu}ni me|u vama ne zaklinju da vi{e ne}e pomagati ro|ake i si romahe, i one koji su na Allahovu Putu rodni kraj svoj napustili; neka im oproste i ne zamjere! Zar vam ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah pra{ta i samilostan je (An-Nur, 22).

... terorizam `udi za tipom dru{tva u kome }e gospodariti nasilje, strah, nespokojstvo, tuga i haos.

HARUN YAHYA ● 35

I onima koji su Medinu za `ivljenje izabrali i domom prave vjere jo{ prije njih je u~inili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato {to im se daje, ne osje}aju, i vi{e vole njima nego sebi, mada im je i samima pot rebno. A oni koji se u{~uvaju lakomosti, oni }e, sigurno, uspjeti (Al-Ha{r, 9). Oni koji vjeruju i isele se, i bore se na Allahovom Putu, i oni koji daju skloni{te i poma`u - oni su, zbilja, pravi vjernici - njih ~eka oprost i obilje plemenito (Al-Anfal, 74). I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobro ~instvo ~inite, i ro|acima, i siro~adi, i siromasima, i kom{ijama bli`njim, i kom{ijama daljnjim, i drugovima, i putnicima, i onima koji su u va{em posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvali{u (An-Nisa', 36). Zekjat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima ~ija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezadu`enima, i u svrhe na Allahovom Putu, i putniku. Allah je odredio tako! - A Allah sve zna i mudar je (AtTawba, 60).

Ovaj uzorni moral vjernika koji je opisan u navedenim ajetima proisti~e iz njihove duboke i iskrene ljubavi koju osje}aju prema Allahu, d`. {. A zbog ove privr`enosti oni pedantno primjenjuju kur'anski moral koji je naredio njihov Gospodar. Zbog milosr|a i u~injene pomo}i vjernici nikoga ne namjeravaju ostaviti pod dugom i ne o~ekuju naknadu ~ak ni koliko izraz zahvalnosti. Ono {to oni postavljaju kao istinski cilj je da svojim uzornim moralom postignu Allahovo zadovoljstvo po{to su svjesni da }e za svoja djela odgovarati na Sudnjem danu. U nizu kur'anskih ajeta saop}ava se da }e svjesno neizvr{avanje ovih Allahovih odredaba rezultirati d`ehennemskim patnjama na budu}em svijetu:
"[ta vas je u Sekar dovelo?" "Nismo" - re}i }e - "bili od onih koji su namaz obavljali i od onih koji su siromahe hranili! (Al-Muddassir, 42-44). "Dr`ite ga i u okove okujte, zatim ga samo u vatri pr`ite, a onda ga u sind`ire se damdeset lakata duge ve`ite, jer on u Allaha Velikog nije vjerovao i da se nahrani nevoljnik - nije nagovarao!'' (Al-Haqqa, 30-34).

Allah, d`. {., u odre|enim ajetima na slijede}i na~in saop}ava da su poricanje onog svijeta i nepodsticanje na pomaganje siroma{nih razlozi dono{enja ove odluke na Ahiretu:

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 36

Islamski moral nare|uje za{titu, potpomaganje i dobro~instvo prema siroma{nim i sirotim.

Zna{ li ti onoga koji onaj svijet pori~e? Pa to je onaj koji grubo odbija siro~e, i koji da se nahrani siromah - ne podsti~e! (Al-Ma'un, 1-3). I da se puki siromah nahrani - jedan drugog ne nagovarate! (Al-Fad`r, 18).

Kao {to se vidi i u navedenim ajetima, musliman opisan u Kur'anu odlikovan je krajnjom saosje}ajno{}u i milosr|em. Neosporno je da osoba koja posjeduje ovakav moral ne}e odobriti teror, jedno vandalisti~ko djelovanje usmjereno prema nevinom stanovni{tvu. U biti, karakterna struktura terorista u apsolutnoj je opre~nosti sa kur'anskim moralom. Terorist je nemilosrdna osoba koja na svijet gleda sa mr`njom i zlobom i koja vapi za ubistvom, ru{enjem i prolijevanjem krvi. [to se ti~e muslimana, odgojenog u moralu koji nala`e Kur'an, on svima pristupa sa ljubavlju koju nala`e islam; s po{tovanjem se odnosi ~ak i prema idejama sa kojima se ne sla`e; u zategnutim situacijama uvijek je popustljiv, onaj koji smanjuje tenzije i koji pokazuje uravnote`enost i hladnokrvnost. A u dru{tvu formiranom od ovakvih jedinki vladat }e jedna civilizacija razvijenija od zemalja koje se danas isti~u kao najmodernije dr`ave, preovladavat }e jedan visoki socijalni moral, radost, spokojstvo, pravda, sigurnost, izobilje i beri}et.

HARUN YAHYA ● 37

Allah, d`. {., nare|uje toleranciju i pra{tanje
Ideja "tolerancije i pra{tanja, koja je izra`ena u 199. ajetu kur'anskog poglavlja Al-A'raf, "ti sa svakim - lijepo!...", predstavlja jednu od temeljnih normi islama. Obrati li se pa`nja na historiju islama, sasvim jasno }e se vidjeti kako su muslimani u djelo provodili ovu bitnu odliku kur'anskog morala. Kao {to }emo vidjeti i u narednim poglavljima, u svakoj ta~ki do koje su dopirali muslimani su formirali jedno slobodno i tolerantno okru`enje. U miru i spokojstvu i pod istim krovom osigurali su `ivljenje naroda koji su im, u pogledu vjere, jezika i kulture, bili su{ta suprotnost; onima koji su im bili pot~injeni dali su mir i spokojstvo. Jedan od najbitnijih razloga zbog kojih je stolje}ima uspjela ostati na nogama Osmanlijska imperija, koja se prostirala na velikoj geografskoj povr{ini, bilo je o`ivotvorenje tolerancije i razumijevanja koje je nalagao islam. Muslimani, koji su stolje}ima bili poznati po svojoj to-

U zajednicama u kojima `ivi islamski moral zajedno je mogu}e vidjeti i crkve i d`amije i sinagoge. Ovaj prizor na kome se na istom mjestu nalaze bogomolje sve tri Bo`anske vjere rezultat je tolerancije, pravde i miroljubivog pristupa u islamskom moralu.

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 38

leranciji i saosje}ajnosti, uvijek su bili najmilosrdniji i najpravedniji ljudi svog vremena. U ovoj vi{enacionalnoj strukturi sve etni~ke grupe slobodno su `ivjele i provodile svoje vjerske odredbe i obi~aje, {tavi{e, imali su pravo na `ivot prema pravu svojih vjera. Tolerancija, koja je u istinskom smislu svojstvena muslimanima, cijelom svijetu donosi mir i blagostanje jedino ukoliko se primjenjuje u svjetlu kur'anskih naredbi. Upravo se ajetom: "Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa }e ti du{manin tvoj odjednom prisni prijatelj postati" (Fussilat, 34) u Kur'anu skre}e pa`nja na ovu odliku. Allah, d`. {., je u kur'anskim ajetima saop}io da je oprost uvijek bolji, a ajetom: "Nepravda se mo`e uzvratiti istom mjerom, a onoga koji oprosti i izmiri se Allah }e nagraditi; On, uistinu, ne voli one koji nepravdu ~ine" (A{-[ura, 40) obradovao je velikom nagradom vjernike koji posjeduju ovaj moral. A u drugom ajetu Allah, d`. {., na slijede}i na~in opisuje vjernike: "Za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srd`bu savla|uju i ljudima pra{taju - a Allah voli one koji dobra djela ~ine" (Ali 'Imran, 134) Allah, d`. {., je u Kur'anu saop}io da je bolje oprostiti ~ak i kada vam neko na~ini nepravdu. Ajet koji govori o ovom pitanju glasi:
...I ti }e{ kod njih, osim malo njih, neprestano na vjerolomstvo nailaziti, ali im oprosti i ne karaj ih! - Allah, uistinu, voli one koji ~ine dobro (Al-Ma'ida, 13).

Sve ovo pokazuje da su moralne vrline koje savjetuje Kur'an vrline koje }e ljudima donijeti mir, spokojstvo i pravdu. [to se ti~e barbarizma koji se trenutno nalazi na dnevnom redu cijelog Svijeta i koji se zove "teror", on je djelo neznalica koji u biti nemaju nikakve veze sa vjerom. Kulturno rje{enje koje }e se primijeniti protiv pojedinaca i grupa koje svoje vandalizme nastoje ogrnuti pla{tom vjere je podu~avanje javnosti istinskom kur'anskom moralu. Drugim rije~ima, islam i kur'anski moral nije teroristi~ka podr{ka i povod za terorizam; naprotiv, to je lijek koje }e Zemlju spasiti od teroristi~ke nevolje.

HARUN YAHYA ● 39

...Allah je prema ljudima zaista vrlo blag i milostiv (Al-Baqara, 143).
‹SLAM TERÖRÜ LANETLER ● 40

LEGALNOST RATA PREMA KUR'ANU

P
ralnim granicama.

rema Kur'anu, rat je "nepo`eljna nu`nost" kojoj se

pribjegava jedino u nu`di i koji se neizostavno mora voditi u odre|enim humanim i moU jednom kur'anskom ajetu saop}ava se da su nevjernici oni koji izazivaju rat na Zemlji, a da Allah, d`. {., ne daje pristanak na rat:
...Kad god poku{aju potpaliti ratnu vatru, Allah je ugasi. Oni nastoje na Zemlji smutnju praviti, a Allah ne voli smutljivce (Al-Ma'ida, 64).

U bilo kojem nesporazumu vjernici moraju ~ekati dok rat ne postane nu`an, dakle, u rat trebaju u}i u slu~aju napada druge strane i

HARUN YAHYA ● 41

kada nestane druge alternative osim rata. Ova situacija se na slijede}i na~in saop}ava u Kur'anu: "...Ako vas napadnu, onda ih ubijajte! - neka takva bude kazna za nevjer nike! A ako se pro|u - pa, Allah zaista pra{ta i samilostan je" (Al-Baqarah, 191-192). Dakle, vjernici su zadu`eni da ~ekaju da suprotna strana ne{to poduzme, da preferiraju mir i sporazum, da ratuju jedino s ciljem odbrane u slu~aju napada sa druge strane. Obratimo li pa`nju i na `ivot Muhammeda, a. s., mo}i }emo uo~iti da je rat jedan metod kome se pribjegava jedino u slu~aju nu`de i u cilju odbrane. Objava Kur'ana trajala je dvadeset i tri godine. Prvih trinaest godina trajanja Objave muslimani su kao manjina `ivjeli u Mekki, u jednom idolopokloni~kom sistemu, gdje su svakodnevno bili izlo`eni veoma velikim presijama. Velikom broju muslimana ~injene su fizi~ke torture, neki su ubijeni, mnogima su oplja~kane ku}e i imovina, konstantno su nailazili na uvrede i prijetnje. Unato~ tome, muslimani su nastavili `ivjeti bez posezanja za silom, a idolopoklonike su stalno pozivali na mir. Na kraju, kada su idolopokloni~ke presije dosegle ta~ku nepodno{ljivosti, preseljenjem u Yesrib (koji je kasnije nazvan Medina), gdje je vladala slobodnija i prijateljska atmosfera, muslimani su formirali svoju upravu. ^ak i nakon {to su formirali

Trenutni izgled Medine, grada u kome su, nakon seobe, Muhammed, a. s., i muslimani uspostavili svoju vlast.

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 42

svoje politi~ko ustrojstvo, nisu se upu{tali u rat protiv agresivnih idolopoklonika Mekke. Me|utim, nakon {to je objavljen slijede}i ajet, Muhammed, a. s., izdao je naredbu svojim ashabima da se pripremaju za rat:
Dopu{ta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato {to im se nasilje ~ini - a Allah ih je, doista, kadar pomo}i onima koji su ni krivi ni du`ni iz zavi~aja svo ga prognani samo zato {to su govorili: "Gospodar na{ je Allah!"... (Al-Had`d`, 39-40).

Ukratko, Allah, d`. {., je muslimanima dozvolio rat zato {to su bili izlo`eni presiji i tiraniji. Drugim rije~ima, rat koji se dozvoljava je jedino rat u cilju odbrane. A u drugim ajetima se upozoravaju muslimani da izbjegavaju nepotrebno provociranje i nepotrebnu upotrebu sile:
I borite se na Allahovom Putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpo ~injite borbu! - Allah, doista, ne voli one koji zapodijevaju kavgu (Al-Baqarah, 190).

Nakon objave ovog ajeta dogodili su se ratovi izme|u muslimana i Arapa idolopoklonika. Me|utim, ni u jednom od tih ratova muslimani nisu strana koja je izazvala rat. [tavi{e, prihvatanjem jednog mirovnog sporazuma (sporazum na Hudejbijji) u kojem je pristao na niz zahtjeva idolopoklonika, Muhammed, a. s., osigurao je mir i atmosferu sigurnosti i izgradio jedan socijalni sklop u kome }e se sa idolopoklonicima `ivjeti u miru. Idolopoklonici su, opet, bili strana koja je naru{ila sporazum i koja je bila povod za po~etak novog ratnog stanja. Me|utim, u ishodu brzog porasta broja muslimana, muslimanska vojska postala je toliko jaka da joj se Arapi idolopoklonici nisu mogli oduprijeti, kada je Muhammed, a. s., sa ovom vojskom krenuo i osvojio Mekku. Prilikom ovog pohoda nije bilo nikakvog prolijevanja krvi; nijednoj osobi nije na~injeno ~ak ni najmanje zlo i neprijatnost. Da je htio, Muhammed, a. s., mogao se osvetiti idolopokloni~kim liderima osvojenog grada. Me|utim, nije dirao ni jednog od njih i, opra{taju}i im, ostavio ih slobodne u njihovom vjerovanju. Odu{evljeni ovako visokim moralom i karakterom, mu{rici }e kasnije samovoljno prihvatiti islam. Ne samo prilikom osvajanja Mekke, prilikom svih ratova i osvajanja za vrijeme Muhammeda, a. s., veoma pedantno su {ti}ena prava nevinih i bespomo}nih. Na ovo veoma bitno pitanje Muhammed, a. s., ~esto je podsje}ao vjernike, a svojim djelima

HARUN YAHYA ● 43

im to i prakti~no pokazivao. Tako se u jednom hadisu obratio vjernicima koji su krenuli u rat: "Idite u pohod u skladu sa Resulullahovom vjerom! Me|utim, starce, `ene i djecu ne dirajte! Budite od onih koji su blagonakloni i milostivi. Allah, d`. {., voli iskrene." O tome kakav stav muslimani moraju zauzeti ~ak i kada su u direktnom ratu, Muhammed, a. s., u drugom hadisu isti~e slijede}im rije~ima:
"Djecu ne ubijajte! Ne usu|ujte se dirati one koji obavljaju molitvu u svojim crkvama! Ne ubijajte `ene i ostarjele! Ne palite i ne sijecite drve}e! Ni ku}e ne ru{ite!"
2

Ova umjerena i miroljubiva politika Muhammeda, a. s., proisti~e iz temelja isla-

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 44

Kaba, koju svake godine posjeti gotovo dva miliona muslimana iz cijelog Svijeta, simbol je mira i tolerancije islama.

ma koje je Allah, d`. {., saop}io u Kur'anu. Allah, d`. {., u Kur'anu nare|uje vjernicima da se lijepo postupa i prema onima koji nisu muslimani:
Allah vam ne zabranjuje da ~inite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavi~aja va{eg ne izgone - Allah, za -

HARUN YAHYA ● 45

ista, voli one koji su pravi~ni - ali vam zabranjuje da prijateljujete sa onima ko ji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavi~aja va{eg izgone i koji poma`u da budete prognani... (Al-Mumtahina, 8-9).

Navedeni ajeti odre|uju odnos muslimana prema nemuslimanima: Musliman bi se prema svim nemuslimanima trebao odnositi lijepo, samo ne bi trebao tra`iti prijatelja u onome ko pokazuje neprijateljstvo prema islamu. Ako bi ovi {to pokazuju neprijateljstvo napali muslimane i ako bi to bilo povod za rat, muslimani bi taj rat trebali voditi na jedan pravedan na~in i u granicama ljudskosti. Zabranjen je barbarizam svake vrste, nepotrebna upotreba sile i nepravedno zlostavljanje. U drugom kur'anskom ajetu Allah, d`. {., upozorava vjernike o ovom pitanju i saop}ava im da ih mr`nja koju osje}aju prema neprijateljima nikako ne navede na nepravednost:
O, vjernici, du`nosti prema Allahu izvr{avajte, i pravedno svjedo~ite! Neka vas mr`nja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni bude te! Pravedni budite, to je najbli`e ~estitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono {to ~inite! (Al-Ma'ida, 8).

Zna~enje d`ihada
Drugi veoma bitan pojam koji se, u skladu sa temom koju obra|ujemo, mora razjasniti je i pojam d`ihada. Doslovan prijevod rije~i d`ihad je trud, napor, naprezanje. Dakle, prema islamu, vr{iti d`ihad ima zna~enje truditi se, naprezati se. Muhammed, a. s., saop}io je da je "najve}i d`ihad onaj koji se vodi protiv svoga nefsa". Nefs podrazumijeva egoisti~ke strasti i pohlepu. Kada analiziramo rije~ d`ihad u kontekstu kur'anskog morala, onda d`ihad dolazi u zna~enju idejne borbe za uspostavu pravde, mira i jednakosti, koja se vodi protiv onih koji tiraniziraju narod, pona{aju se nepravedno, koji primjenjuju torture i mu~enje, koji kr{e najlegitimnija ljudska prava. Isto tako, u punom smislu rije~i, d`ihad je i svaka nau~na borba koja se vodi protiv ateisti~kih i antivjerskih ideja. Pored ovakvog idejnog i duhovnog zna~enja, u d`ihad se ubraja i rat, kao fizi~ki na~in borbe. Me|utim, ovaj rat mora biti vr{en na na~in kako smo to prethodno opisali, ograni~en i s ciljem odbrane. A kori{tenje termina d`ihad za opisivanje terora, odnosno upotrebu sile protiv nevinih ljudi velika je nepravda i zabluda!
3

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 46

Samoubistvo je ~in zabranjen Kur'anom
Drugo zna~ajno pitanje koje se na dnevnom redu pojavilo tako|er nakon posljednjeg teroristi~kog napada koji se dogodio u Americi vezano je za samoubila~ke napade. Odre|eni ljudi koji posjeduju iskrivljena saznanja o islamu na~inili su krajnje pogre{na saop}enja u smislu da ova miroljubiva vjera dopu{ta samoubila~ke napade. Me|utim, kao ubistvo drugih ljudi, i samoubistvo je ~in koji je, tako|er, u suprotnosti s islamom. Rije~ima "...i ne ubijajte se!" (An-Nisa', 29) Allah, d`. {., sasvim jasno je zabranio samoubistvo. Po islamu, samoubistvo je kategori~ki zabranjeno, bez obzira na okolnosti pod kojima se to dogodilo.

Jedan od osnovnih ciljeva teroristi~kih akcija - poput bomba{kih napada i podmetanja po`ara jeste stvaranje straha, zabrinutosti, nesigurnosti i panike u narodu.

HARUN YAHYA ● 47

...I ne ubijajte se (ne izvr{avajte samoubistvo)! Allah je, doista, prema vama milostiv (An-Nisa', 29).

Izvr{enje samoubistva, a prema tome i samoubila~kog napada - zajedno sa tim napadom okon~ati i `ivote hiljada nevinih ljudi - nije u skladu sa islamskim moralom. Allah, d`. {., u Kur'anu je zabranio samoubistvo! Iz tog razloga, apsolutno je nemogu}e da jedno ovakvo djelo po~ini osoba koja tvrdi da vjeruje u Allaha, d`. {., i da se pridr`ava kur'anskih zapovijesti. Ovo mogu po~initi jedino oni koji pogre{no poznaju islam, koji su neobavije{teni o istinskom kur'anskom moralu, koji ne koriste svoj razum i savjest, koji su pod utjecajem ateisti~ke ideologije, ~iji su mozgovi isprani osje}ajem mr`nje i osvete. I svi bismo se trebali usprotiviti ovakvim akcijama!

Milosr|e, tolerancija i humanizam kroz historiju islama
Rezimiramo li ~injenice koje smo do sada iznijeli, mo`emo re}i da je islamska politi~ka doktrina (odnosno islamski stav i principi u kontekstu politi~kih pitanja) krajnje umjerena i miroljubiva. Ova ~injenicu prihvataju i mnogi histori~ari i teolozi nemuslimani. Jedna od ovih osoba je i biv{a monahinja i stru~njak za bliskoisto~nu historiju, engleska histori~arka Karen Armstrong. U djelu Holy War (Sveti rat), u kome analizira historiju tri velike Bo`anske vjere, Armstrong iznosi slijede}i komentar o ovom pitanju:
Rije~ islam u arapskom jeziku potje~e od istog korijena kao i rije~ mir, a Kur'an

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 48

proklinje rat kao jedno anormalno stanje koje je opre~no Bo`ijoj `elji. (...) Islam ne odobrava agresorski rat, odnosno rat koji je usmjeren ka uni{tenju suprotne strane. (...) Islam prihvata da je rat neophodan i, u odre|enim situacijama, smatra ga kao pozitivnu du`nost radi suzbijanja tiranije i surovosti. (Me|utim), Kur'an pou~ava da rat treba biti ograni~en i da se, {to je mogu}e vi{e, vodi na jedan human na~in. Ne samo protiv Mekkelija, ~ine}i savez sa lokalnim jevrejskim plemenima, Muhammed je, u isto vrijeme, bio prisiljen boriti se i protiv kr{}anskih plemena u Siriji, koja su planirala napad na njih. Me|utim, to opet nije rezultiralo zaklju~kom da je on prokleo "Ehl-i Kitab" (kr{}ane i jevreje). Njegovi muslimani su bili u situaciji da se brane, me|utim, nisu se upu{tali u sveti rat protiv neprijatelja njihove vjere. Kada je kao komandanta muslimanske vojske u rat protiv kr{}ana poslao Zubejda, svoga slugu koga je oslobodio, Muhammed mu je naredio da se na Bo`ijem Putu bore hrabro, ali na jedan ljudski, human na~in. Naredio mu je da ne smiju uzmeniravati sve}enike, kalu|ere ili monahinje i da ne smiju dirati nejake koji ne ratuju. Nikakvo krvoproli}e ne smije se provoditi nad civilima, ne smije se posje}i ~ak ni jedno jedino drvo i ni{ta se ne smije ru{iti...
4

Halife, koje su do{le nakon Muhammeda, a. s., u osvojenim zemljama su tako|er uspostavljali atmosferu mira i sigurnosti kako za lokalno stanovni{tvo, tako i za novoprido{le. Prvi halifa hazreti Ebu Bekr je prilikom pohoda na Siriju izdao jednu direktivu. Milosrdan i tolerantan poredak koji je tra`io da se uspostavi na osvojenim teritorijama predstavljao je uzoran primjer kur'anskog morala. Ta direktiva glasi:
Ljudi, dajem vam deset pravila koja }ete sr~ano primjenjivati: Nemojte izdati i ne skre}ite sa Pravog Puta! Ne ubijajte djecu, `ene i starce! Ne palite i ne uni{tavajte stabla hurme i ne sijecite stabla bilo kojeg vo}a! Ne ubijajte deve, a ni bilo {ta iz stada..! Nai}i }ete na one koji su svoj `ivot posvetili onosvjetskim poslovima i ostavite ih u njihovim osamljenostima! Susrest }ete se sa onima koji nude razli~ita jela; jedite, ali ne zaboravite spomenuti Allahovo ime!
5

A hazreti Omer, koji je preuzeo hilafet nakon hazreti Ebu Bekra i koji je poznat po toleranciji, milosr|u i pravdi, sa lokalnim stanovni{tvom osvojenih dr`ava na~inio je razli~ite sporazume koji predstavljaju primjere pravednosti i tolerancije. U Emannami (Dokument o sigurnosti) koju je dao Kr{}anima Jerusalema i Ludda, hazreti Omer je, npr.,

HARUN YAHYA ● 49

dao garancije da se ne}e ru{iti crkve i da se muslimani ne}e moliti u njima. Iste su bile i garancije ponu|ene kr{}anima Lahma. Emannama data drugom nasturijanskom patriku I{uayhebu (650.-660.) nakon osvajanja Medine tako|er je sadr`avala garancije da se crkve ne}e ru{iti, da se nijedna zgrada ne}e rekonstruirati u d`amiju. Hazreti Omer ostao je dosljedan svim ovim sporazumima i garancijama. Pismo koje je tre}i nasturijanski patrik poslao svome prijatelju veoma je zna~ajno zbog toga {to se milosr|e i tolerancija muslimanskih lidera prema Ehl-i kitabijama saop}ava iz pera jednog kr{}ana: Uop}e nas nisu uznemiravali (...) ovi Arapi koji su se predali Allahovoj volji. Oni su se doista s po{tovanjem odnosili prema na{oj vjeri, vjerskim slu`benicima, prema na{im crkvama i manastirima...
7 6

Ovi dokumenti o za{titi koje je davao hazreti. Omer pokazuju nam kakvu toleranciju mo`e posjedovati vjernik ukoliko `ivi moralom koji je opisan u Kur'anu:
Ova Emannama zna~ila je za{titu vjere, `ivota, crkava i sinagoga za sve individue lokalnog stanovni{tva, zdrave i bolesne, dobre i lo{e. Kao {to ne}e biti ru{ene, crkve ne}e biti ni naseljavane i ne}e im ni{ta faliti. Nikome od naroda se ne}e na~initi ni najmanje zlo. Stavke ovog dokumenta (...) obaveze su halifa i vjernika.
8

Svi ovi primjeri primjena su pravde koju je Allah, d`. {., u Kur'anu naredio vjernicima. U jednom ajetu, Allah, d`. {., ka`e slijede}e:
Allah vam zapovijeda da odgovorne slu`be onima koji su ih dostojni povjerava te i kada ljudima sudite da pravi~no sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! - A Allah doista sve ~uje i vidi! (An-Nisa', 58).

A jedan od misionerskih lidera anglikanske crkve, Canon Taylor, u jednom svom referatu na slijede}i na~in iznio je ljepote koje nala`e Kur'an:
... Odredio je du`nosti kao {to su klanjanje namaza, post i ~injenje dobra. Bacio je ustranu izvje{ta~ene vrline koje su neiskrene i nestvarne, podvale i lakomislenosti na~injene u ime vjere, moralne emocije koje se raznim na~inima mogu iskrivljeno tuma~iti i me|usobno protuslovne rije~i onih koji raspravljaju o teologiji. Zarobljenicima je ulio nadu u slobodu, ~ovje~anstvu bratske emocije i potvrdio fundamentalne ~injenice ljudske prirode.
9

Pogre{no ubje|enje da su u osvojenim zemljama muslimani nasilno vr{ili islamizaciju pobija se ~ak i od strane zapadnih analiti~ara; svi potvr|uju pravedan i tole-

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 50

Mir, sigurnost i toleranciju, koja je u vrijeme muslimanske vlasti vladala u Jerusalemu, danas je nadomjestio rat i sukob.

rantan odnos muslimana prema drugima. Ovu ~injenicu na slijede}i na~in isti~e zapadni analiti~ar L. Browne:
... Neosporne ~injenice dokumentiraju temeljnu neosnovanost tvrdnji kr{}anskog porijekla koje govore o tome da su, pod prijetnjom ma~a, u osvojenim zemljama muslimani narod utjerivali u islam. (...) Dinami~ni faktor u pozadini osva-

HARUN YAHYA ● 51

janja bilo je njihovo islamsko bratstvo kojim su pozivali narod. (...) A obim ovog bratstva se, sa primaocima islama, {irio poput lavine.
10

Svi muslimanski vladari, koji su tokom historije upravljali {irokim podru~jem, nastavili su se krajnje tolerantno i s po{tovanjem odnositi prema stanovni{tvu drugih vjeroispovijesti. I jevreji i kr{}ani su krajnje slobodno i sigurno `ivjeli u islamskim zemljama. Islamska pravda i tolerancija vladala je, tako|er, i u periodu Seld`u~ke i Osmanlijske imperije. U svojoj knjizi The Preaching of Islam engleski analiti~ar Sir Thomas Arnold na slijede}i na~in obja{njava kako su, zbog ovakvog seld`u~kog stava, kr{}ani `eljeli u}i pod njihovu upravu:
"Ovaj osje}aj da je vjerski `ivot siguran pod islamskom upravom bio je povodom da maloazijski (anadolski) kr{}ani toga vremena do~ekaju Seld_uke u svojstvu spasilaca. (...) [tavi{e, s nadom u spas od despotizma Bizantijske imperije, stanovnici malih mjesta u Maloj Aziji su, u vrijeme Mihaila VIII (1261.1282.), pozvali Turke da zauzmu njihove kasabe. Mnogi od njih, bogati ili siroma{ni, usudili su se, ~ak, na seobu u teritorije koje su se tada nalazile pod kontrolom Turaka."
11

Melik{ah, koji se nalazio na vlasti u najsjajnijem periodu Seld_u~ke imperije, sa velikom tolerancijom i milosr|em pristupao je narodu osvojenih teritorija, a u ishodu toga taj narod ga je spominjao sa velikom ljubavlju i po{tovanjem. Svi nepristrasni histori~ari iskreno isti~u Melik{ahovo pravedno i tolerantno vladanje. Njegova tolerancija stvorila je ljubav prema njemu i u srcima naroda svetih Knjiga (ehl-i kitab). [tavi{e, iz tog razloga su mnogi gradovi, na na~in rijetko sretan u historiji, svojevoljno prihvatali da u|u pod upravu Melik{aha. U sje}anjima sve}enika Odo de Diogloa, pripadnika manastira St. Denis, koji je u drugim krsta{kim pohodima u~estvovao kao specijalni pisar Louisa VII, koja su uvr{tena u aktualnoj knjizi Sir Thomasa Arnolda, sasvim otvoreno se obja{njava kako su se muslimani pravedno odnosili prema svima, bez obzira ko kojoj vjeri pripadao:
"Da, nakon one bijede i nesre}e koju su vidjeli, u srca muslimana Turaka nije u{ao osje}aj sa`aljenja i stanje preostale povorke kri`ara bilo bi mnogo tragi~nije. Turci su lije~ili rane ovih jadnika, dare`ljivo su hranili siroma{ne me|u njima i rije{ili ih njihovih nevolja. [tavi{e, odre|eni muslimani su otkupili francus-

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 52

ki novac, koga su Bizantinci trikovima i pod prijetnjom iskam~ili od hodo~asnika, i podijelili ga siroma{nim hodo~asnicima. Ovakvi za{titni~ki odnosi onih koji su bili druge vjere i postupci Bizantinaca, istovjernika koji su ih upo{ljavali u napornim poslovima, tukli ih i varali, bili su takva prilika za razmi{ljanje kr{}anskih hodo~asnika da su mnogi od njih svojevoljno prihvatili vjeru muslimana koji su ih spasili."
12

Ovi redovi ispisani od strane histori~ara iznose da su muslimanski vladari, koji su posjedovali islamski moral, vladali tolerancijom, milosr|em i pravdom. Historija Osmanlijske imperije, koja je stolje}ima slala nizam (regularna vojska u Osmanlijskoj imperiji - op. prev.) na tri kontinenta je, isto tako, puna primjera tolerancije. Nastanjivanje jevreja, koji su u [paniji i Portugalu, od strane katoli~kih vlasti, bili izlo`eni pokolju i progonu, na teritoriji koja se nalazila pod Osmanlijskom upravom, u vrijeme sultana Bajazita II, veoma je efektan primjer tolerancije koju je nametnuo islamski moral. Katoli~ki kraljevi, koji su u tom periodu vladali velikim dijelom {panske teritorije, velike su presije vr{ili nad jevrejima koji su prethodno mirno `ivjeli pod muslimanskom upravom Endeluzije. Dok su u Endeluziji u miru `ivje-

Veliki broj kri`arskih vojnika i lidera ostalo je zbunjeno muslimanskim pravednim, tolerantnim, milosrdnim i dobrotvornim moralom, od koga nisu odustajali ~ak ni u toku rata, a to svoje odu{evljenje jasno su izrazili u sje}anjima koja su naknadno pisali. Na slici gore naslikan je prizor iz Drugih kri`arskih pohoda koje je realizirao Louis VII.

HARUN YAHYA ● 53

Posljednja muslimanska uprava u [paniji sru{ena je 1492. g., a to podru~je su zauzeli kralj Ferdinanda i kraljica Isabella. Na slici gore: detalj osvajanja grada.

li zajedno muslimani, kr{}ani i jevreji, katoli~ki kraljevi su preduzeli akciju nasilnog pokr{tavanja cijele zemlje i s tim ciljem po~eli su vr{iti presije nad jevrejima, a protiv muslimana krenuli u otvoreni rat. Na kraju, 1492. godine, hem je sru{ena posljednja uprava muslimana, koji su bili stjerani na podru~je Granade na jugu [panije, i izvr{en u`asan pokolj muslimana, hem su iz zemlje protjerani jevreji koji su odbili pokr{tavanje. Tako je dio ovih protjeranih jevreja uto~i{te potra`ilo i na{lo na teritoriji koja se nalazila pod upravom Osmanlija. Osmanlijska mornarica pod komandom Kemal Reisa svojim brodovima je na osmanlijsku zemlju prevozila protjerane jevreje i muslimane koji su se uspjeli spasiti od pokolja. Sultan Bajazit II, koji je u historiji poznat po svojoj velikoj pobo`nosti, ove je izmu~ene jevreje, koji su u prolje}e 1492. protjerani iz [panije, nastanio na odre|ena

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 54

mjesta svoje imperije, a naro~ito na podru~ja Soluna, koji se sada nalazi pod gr~kom upravom, Edirna, Livadiye i Tirhale, koje se nalaze u blizini Egriboza. Velika ve}ina od oko 25.000 jevreja, koji danas `ive na podru~ju Turske potomci su upravo ovih jevreja, iseljenika iz [panije. Vjeru i obi~aje koje su prije petsto godina donijeli sa sobom prilagodili su turskim uvjetima i, sa svojim {kolama, bolnicama, stara~kim domovima, kulturnim institucijama i novinama, vode jedan miran `ivot. Kao {to me|u njima ima trgovaca i poslovnih ljudi, postoje i oni sa razli~itim zanimanjima od stru~njaka u tehni~kim pitanjima, kao {to je arhitektura, do ekonomske propagande. Pored toga, postoje i intelektualni krugovi nau~nika i umjetnika raznih profila. Dok u mnogim evropskim zemljama jevrejske zajednice stolje}ima `ive u strahu od antisemitskih rasisti~kih napada, jevreji u Turskoj `ive u jednom krajnjem miru. ^ak je samo ova ~injenica dovoljna da se mo`e ustanoviti poimanje tolerancije i pravde koju nala`e islam. Saosje}ajnost i tolerancija, koju vidimo kod sultana Bajazita II, va`i i za sve ostale osmanlijske sultane. Osvajanjem Istanbula, sultan Mehmed je i jevrejima i kr{}anima u gradu priznao pravo na slobodu `ivljenja. U jednom od svojih djela, u

Pobo`ni i bogobojazni sultan Bajazit II primio je jevreje, koji su brodovima dolazili na osmanlijsku teritoriju, i osigurao im sve uvjete kako bi mogli slobodno ispovijedati svoju vjeru.

HARUN YAHYA ● 55

kontekstu muslimanskog tolerantnog i pravednog vladanja, Andre Miquel, koji je poznat po vrijednim djelima o islamskom svijetu, ka`e slijede}e:
Kr{}anska populacija bila je pod veoma dobro organiziranim re`imom koga oni nisu mogli na}i u vrijeme bizantijske i latinske uprave. Nisu bili izlo`eni nikakvoj tiraniji. Naprotiv, imperija, a naro~ito Istanbul, bila je skloni{te {panskih jevreja koji su u [paniji bili izlo`eni raznim torturama.
13

I u muslimanskim dr`avama prije Osmanlija nemuslimanima su tako|er bila priznata velika prava. Profesor teologije i me|unarodnih odnosa na Georgetown univerzitetu John L. Esposito na slijede}i na~in isti~e da su jevreji i kr{}ani, koji su kroz historiju do{li pod upravu muslimanskih dr`ava, nailazili na veliku toleranciju:
Za mnoge nemuslimanske zajednice koje su egzistirale na bizantijskoj i perzijs-

I za nemuslimanski narod koji je tokom dugog niza godina bio izlo`en tiraniji bizantijske i latinske dr`ave, osvajanje Istanbula od strane sultana Fatiha Mehmeda zna~ilo je slobodu `ivljenja.

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 56

Sultan Fatih Mehmed priznao je {iroka prava patrijar{iji, koja je prvi put autonomiju dobila za vrijeme Turaka. Na slici: sultan Fatih Mehmed u trenutku primanja patrika.

koj zemlji i kojima su ina~e upravljali strani vladari, islamski re`im je zna~io promjenu vlasti, ali ovi novi vladari su, u ve}ini slu~ajeva, bili popustljiviji i tolerantniji. Na kraju, ve}ina ovih zajednica posjedovala je vi{e autonomije i ve}inom su pla}ali manje poreze. (...) Ispostavilo se da je islam jedna tolerantnija vjera, koja je jevrejima i lokalnim kr{}anima pru`ila znatno vi{e vjerskih sloboda.
14

Kao {to se razumije i iz ovog komentara, muslimani nikada kroz historiju nisu bili "oni koji stvaraju nered"; naprotiv, u sva podru~ja, koja su osvojili, svim ljudima, bez obzira na naciju i vjeroispovijest, donosili su pravdu i mir. U skladu sa Allahovom naredbom: "I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobro~instvo ~inite, i ro|acima, i siro~adi, i siromasima, i kom{ijama bli`njim, i kom{ijama daljnjim, i drugovima, i putnicima, i onima koji su u va{em posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvali{u" (An-Nisa', 36) prema svim ljudima su se odnosili na najljep{i na~in. Ukratko, osnovu kur'anskog morala ~ine postupci ispunjeni prijateljstvom me|u ljudima, bratstvom, mirom i saosje}anjem i, sa ovim superiornim odlikama, islam ima za cilj osloba|anje Zemlje od nereda. Kur'anske odredbe i njihovo primjenjivanje kroz historiju od strane muslimana toliko je o~ito da ne dopu{ta nikakvu raspravu o tome. (Radi detaljnijih podataka v. Pravda i tolerancija u Kur'anu, Harun Yahya, Kultur Yayincilik, 2000.)

HARUN YAHYA ● 57

Bit }e sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogobo{tvom ne mije{aju... (Al-An'am, 82).
‹SLAM TERÖRÜ LANETLER ● 58

PRAVO LICE IZVR[ILACA TERORA U IME VJERE ^
injenice koje smo do sada naveli pokazuju da je organiziranje teroristi~kih akcija protiv nevinog stanovni{tva djelo koje je apsolutno opre~no vjerskom moralu. Nijedan iskren musliman ne mo`e po~initi jedan ovakav zlo~in. Naprotiv, muslimani su zadu`eni da zaustave po~inioce ovog zlo~ina, da uklone "nered na Zemlji" i da svim ljudima donesu mir i sigurnost. Islam se ne mo`e stavljati u istu poziciju sa terorom; naprotiv, islam je vjera koja suzbija i koja je rje{enje protiv terora. Ne mo`e postojati "kr{}anski", "jevrejski" ili "islamski teror". Upravo, pogleda li se na strukturu osobe koja prakticira aktualni teror, jasno se ispostavlja da je teror jedan socijalni, a ne vjerski fakat.

HARUN YAHYA ● 59

Kri`ari - barbari koji su naru{avali svoju vjeru
Istinska poruka jedne vjere ili nekog drugog idejnog sistema ponekad se mo`e sasvim iskriviti od strane njenih navodnih pristalica. Kri`ari, koji predstavljaju jedan mra~ni period historije kr{}anstva, dobar su primjer toga. Kri`ari su bili evropski kr{}ani koji su, radi osvajanja Svete zemlje (okolina Palestine), krajem XI st. krenuli iz Evrope. Imali su, navodno, vjerski cilj, me|utim, donosili su vandalizam i strah u sva mjesta kroz koja su prolazili. Kao {to }emo detaljnije vidjeti u narednim poglavljima, ~inili su masovne pokolje civila, oplja~kali su mnoga sela i gradove. A kada su osvojili Jerusalem, u kome su pod muslimanskom upravom u miru `ivjeli muslimani, jevreji i pravoslavni kr{}ani, po~inili su veliko krvoproli}e i pokolj. Odsijecaju}i im glave, barbarski su pobili jevreje i muslimane. "Pobili su sve Arape i Turke na koje su nai{li (...) poklali su sve i mu{karce i `ene!" slijede}i na~in opisao je ovaj vandalizam:
Desile su se fantasti~ni prizori koje je vrijedjelo vidjeti. Neki od na{ih ljudi - a to su bili oni najmilosrdniji - sjekli su du{manima glave. Neki su ih ga|ali i obarali strijelama, a neki su ih `ive bacali u vatru, mu~ili ih dugotrajnim ubijanjem. Ulice grada bile su pune odsje~enih glava, ruku i nogu, tako da je bilo veoma te{ko i}i ulicom a da se ne spotakne{ i padne{. Sve to, me|utim, nije ni{ta u pore|enju sa onim {to se desilo u Solomonovom hramu. [ta se tamo desilo?! Ako vam ka`em istinu, mo`da }e vam te{ko biti povjerovati u to! Mogu re}i samo da je nivo krvi u hramu dosezao do iznad koljena na{ih ljudi!
17 16 15

- zapisao je jedan histori~ar. Jedan od kri`ara, Raymond of Aguiles, "hvale}i se", na

Gore navedenim metodama kri`arska vojska je u toku dva dana svirepo pobila 40 hiljada muslimana. Kri`arski barbarizam bio je razuzdan do tih granica da su, u toku ~etvrtih kri`arskih pohoda, oplja~kali Istanbul, grad u kome su `ivjeli njihovi istovjernici. Nisu se ustezali ~ak ni od nasilnog otimanja zlata iz crkava. Neosporno je da je sav ovaj barbarizam opre~an kr{}anskoj politi~koj doktrini. Zato {to je u biti kr{}anstvo, kako se isti~e u Novom zavjetu, "poruka ljubavi". U Evan|elju po Mateju stoji da je Krist rekao svojim pristalicama: "...Ljubite neprija telje, molite za one koji vas progone" (Evan|elje po Mateju, 5/44). A u Evan|elju po Luki saop}ava se da je Krist rekao: "Onomu tko te udari po jednom obrazu pru`i i dru gi..." (Evan|elje po Luki, 6/29) Ni na jednom mjestu u Novom zavjetu nema nijedne

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 60

U svim mjestima u koja je u{la kri`arska vojska provodila je velike pokolje; ubijali su civile i oplja~kali niz gradova.

HARUN YAHYA ● 61

odredbe koja bi ozakonila nasilje, a nezamislivo je ozakonjenje ubijanja nevinih ljudi. Pojam "pokolja nevine dje~ice" u Novom zavjetu spominje se u slu~aju kada je okrutni jevrejski kralj Herod poku{ao ubiti Krista dok je jo{ bio tek ro|ena beba. Dobro, kada je kr{}anstvo jedna vjera ljubavi, koja uop}e ne dozvoljava nasilje, kako se desilo da su kr{}anski kri`ari po~inili najve}i vandalizam u historiji? Najve}i razlog toga je {to su kri`ari bili jedna banda, sastavljena od neukih ljudi za koje se mo`e re}i da su bili "ljudi sa dna". U pogre{nom smjeru su povedene mase koje gotovo ni{ta nisu znale o svojoj vjeri, koje u svom `ivotu nikada nisu pro~itale, a mo`da ~ak ni vidjele Novi zavjet i koje su bile neobavije{tene o moralnim kriterijima kr{}anstva. Jedna grupa, koja je nastupila u ime vjere, pojavila se sa neistinom, sa kri`arskim sloganom "Tako Bog `eli" i za sobom u barbarizam povukla ove neuke mase. Djela koja vjera kategori~no zabranjuje o`ivotvorili su kroz {iroke mase ovom obmanjiva~kom metodom. Treba skrenuti pa`nju da su isto~ni kr{}ani, koji su u kulturnom pogledu u tom periodu bili na daleko vi{em nivou, Bizantinci npr., bili daleko humaniji od kri`ara. Prije dolaska kri`ara, a i nakon njihovog odlaska, pravoslavni kr{}ani vodili su jedan zajedni~ki i miran `ivot sa muslimanima. Prema komentatoru BBC televizije, Terry Johnsu, odlaskom kri`ara sa Bliskog istoka "ponovo je zapo~eo civilizirani `ivot i pripadnici tri vjere su se opet vratili zajedni~kom `ivotu u Jerusalemu."
18

Kri`arska vojska, koja je 12. septembra 1204. g. u{la u Istanbul, oplja~kala je grad svojih istovjernika, a skidali su ~ak i zlato sa crkava.

Primjer kri`ara ukazuje na jednu generalnu ~injenicu: ako su sljedbenici neke ideje daleko od civilizacije, u idejnom smislu nedovoljno razvijeni, ako su to "nepismeni" ljudi, tada je veoma visoka sklonost ka nasilju. Ova ~injenica va`i i za ideologije koje nisu vjerske. Svi komunisti~ki pokreti u Svijetu pristalice su nasilja, ali naj-

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 62

brutalniji i najkrvo`edniji od svih komunista bili su Crveni kmeri, koji su se pojavili u Kambod`i- zato {to su oni bili najnepismeniji i najneobrazovaniji komunisti. Kao {to neobrazovani ljudi do ludila dovode ideju koja zagovara silu, isto tako se i u ideju koja se protivi nasilju (u vjeru, npr.) mo`e umije{ati nasilje. I u islamskom svijetu su se desili primjeri toga.

Karakter beduina prema Kur'anu
U vrijeme Muhammeda, a. s., u Arabiji su postojale dvije osnovne socijalne strukture: gra|ani i beduini. U gradovima Arabije vladala je kultura koja je bila prili~no napredna za uvjete toga vremena. Trgova~ke veze su ove gradove povezivale sa vanjskim svijetom, i to je pove}avalo "duhovni horizont" gradskih Arapa. Posjedovali su kulturu odijevanja, zanimali su se za knji`evnost, a osobito za poeziju. [to se ti~e beduina, oni su bili nomadska plemena nastanjena u pustinji koja su posjedovala veoma zaostalu kulturu. Apsolutno su bili neobavije{teni o de{avanjima iz oblasti umjetnosti i knji`evnosti. Imali su grub karakter, koji je imao veze sa veoma o{trim pustinjskim uvjetima u kojima su `ivjeli. Islam se rodio i razvio me|u stanovnicima Mekke, koja je predstavljala jedan od najva`nijih gradova Poluotoka. Me|utim, {irenjem islama, sva arabijska plemena su ga postepeno prihvatala. Me|u ovim plemenima bili su i beduini. Ali, postojao je jedan problem u vezi sa njima: njihov kulturni i intelektualni nivo bio je sasvim nedovoljan za poimanje islamskih dubina. Njihovo stanje se na slijede}i na~in iznosi u jednom kur'anskom ajetu:
Beduini su najve}i nevjernici i najgori licemjeri, i razumljivo je {to ne poznaju propise koje Allah Svome Poslaniku objavljuje. A Allah sve zna i mudar je (AtTawba, 97).

Beduini, odnosno socijalne grupe koje su "najve}i nevjernici i najgori licemjeri" i koji su podesni za nepriznavanje granica, postali su u vrijeme Muhammeda, a. s., dio islamskog svijeta. Me|utim, u kasnijim periodima oni su po~eli predstavljati problem u islamskom svijetu. Primjer toga je sekta harid`ija, koja se razvila me|u beduinima. Osnovna je odlika ove izopa~ene sekte, koja je, zbog toga {to su iza{li izvan sunnitskog u~enja, poznata pod imenom harid`ije - pobunjenici, ta da su pripadnici ove sekte krajnje o{tri, brutalni i fanati~ni. Potpunim iskrivljavanjem stvarnih zna~enja odre|enih ajeta, harid`ije, koje ne posjeduju nikakvo shvatanje u kontekstu

HARUN YAHYA ● 63

Beduinske zajednice u vrijeme Muhammeda, a. s., bile su nomadska plemena koja su `ivjela u pustinji. U te{kim pustinjskim uvjetima beduini su poprimili grube i sirove karakterne linije.

kvaliteta kur'anskog morala i sr`i islama, zapodjenule su rat protiv svih muslimana koji ne pripadaju njima. [tavi{e, organizirali su i "teroristi~ke" akcije. Jedan od najbliskijih ashaba Muhammeda, a. s., koga je on prozvao "vratima grada znanja", hazreti Alija, ubijen je no`em prilikom napada koga je organizirao jedan harid`ija. A u potonjim periodima islama razvila se jo{ jedna surova organizacija poznata pod imenom ha{ha{iti. Bila je to teroristi~ka organizacija sastavljena od militanata koje je, jednostavnim sloganima i obe}anjima, bilo lahko zavesti, koji nisu posjedovali nikakav uvid u bit i dubine islama i koji su, zbog svoje nepismenosti, zra~ili fanatizmom. Drugim rije~ima, kako god su kri`ari u potpunosti iskrivili stvarnu poruku kr{}anstva i tuma~ili je kao doktrinu vandalizma, i odre|ene nastrane grupe koje su se pojavile u islamskom svijetu tako|er su pribjegle brutalnostima proisteklim pogre{nim tuma~enjima islama. Njihova zajedni~ka strana je {to su to, kako Kur'an ka`e, "beduini", odnosno nepismeni, nekulturni, konzervativni ljudi opake i grube prirode. Vandalizam kome su pribjegavali rezultat je ove njihove socijalne strukture, a nikako produkt vjere za koju tvrde da joj pripadaju.

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 64

Teroristi su nemilosrdni, jedini cilj im je uni{tenje

O

sniva~ ruskog anarhizma Michael Bakunjin i njegov u~enik Nachayev na slijede}i na~in definira-

ju idealnog terorista: Idealni terorist je osoba koja je prekinula sve zakonite i moralne odnose sa legalnim poretkom i svim institucijama civiliziranog svijeta. (...) Priznaju samo jednu nauku: uni{tenje.
19

Kao {to je razumljivo iz ovih rije~i Bakunjina i Nachayeva, teroristi su osobe koje su prekinule sve veze sa svim institucijama, i materijalnim i duhovnim, koje, prema tome, negiraju sve moralne vrijednosti i koje ove institucije do`ivljavaju kao smetnju i neprijatelja. A u jednoj drugoj izjavi Bakunjin je rekao da bi "terorist trebao imati samo jedan cilj - nemilosrdno uni{tenje! (...) Uzimaju}i u obzir ovaj cilj, morao bi uvijek, neumorno i hladnokrvno, biti spreman na smrt i na svojeru~no ubijanje onih koji ga spre~avaju u tome!" Portret terorista se slijede}im re~enicama skicira u Revolucionarnom priru~niku, knjizi koja se smatra nekom vrstom priru~nika terorizma: ...Revolucionar, prema kome se grubo postupa, trebao bi, tako|er, biti grub prema drugima zanemaruju}i pritom ljubav, zahvalnost, pa ~ak i dostojanstvo. Mora jedino znati za hladnu po`udnost revolucionarne misije, ~ija }e mu realizacija donijeti zadovoljstvo, dra` i nagradu. solutno suprotnoj strani u odnosu na islam koji se zasniva na miru, toleranciji i ljubavi. Po{to Allah, d`. {., ajetom "O, vjernici, `ivite svi u miru i ne idite stopama {ejtanovim; on vam je, zaista, neprijatelj otvoreni!" (Al-Baqarah, 208) saop}ava da je mir jedini spas za ljude, a da je, suprotno tome - dakle, rat i sukob - slije|enje {ejtanovog puta.
20

Ove rije~i sasvim jasno razotkrivaju mra~nu stranu terorizma i pokazuju da je teror na ap-

Michael Bakunin

HARUN YAHYA ● 65

Teroristi~ka psihologija masa

D

ruga zna~ajna odlika terorista je ~injenica da se oni pona{aju u skladu sa duhom mase. U ovoj

masi gubi se individualna misao i izbor, svi se usmjeravaju ka jednom cilju. Osobe koje se pona{aju u duhu mase u stanju su uraditi ono {to, u biti, ne bi mogli kada su sami; nastupaju nesvjesno i beskarakterno. Niz nepismenih i nerazboritih ljudi, koji su u mnogim zemljama {irom Svijeta uklju~eni u teroristi~ke grupe, ne znaju}i ~ak ni {ta ni radi ~ega rade, pod utjecajem slogana i mase, zapadaju u jednu emocionalnu histeriju; u euforiji masovne psihologije upli}e se u zlo~ine mase koje, u biti, samovoljno ne bi po~inio. U trenutku se mo`e preobratiti u ubicu okrvavljenih ruku, agresivnog demonstratora, u terorista koji je u stanju po~initi krajnje neljudska djela. Kada u|e u teroristi~ku grupu, osoba koja, kada je sama, djeluje pokorno i smireno, u stanju je izazvati po`ar, bezrazlo`no napasti prolaznika, oplja~kati poslovni lokal, izvr{iti masovni pokolj; u stanju je da, ~ak, sam sebe baci u smrt. Predaje se instrukcijama koje se daju u grupi i, ponesen snagom koju dobija od mase, bez razmi{ljanja izvr{ava ono {to mu se naredi. Ve}ina onih koji u~estvuju u teroristi~kim akcijama, zbog utjecaja masovne psihologije, a i zbog toga {to posjeduju slabu volju i savjest, dolaze u stanje «razuzdanog» stada. Ovakve osobe bivaju podlo`ne provokaciji, netolerantne su i ne priznaju nikakva pravila. Neispravnost ove «psihologije mase» i potrebu djelovanja u skladu svog razuma i volje na slijede}i na~in se saop}ava u jednom kur'anskom ajetu: Ne povodi se za onim {to ne zna{! I sluh, i vid, i razum, za sve to }e se, zaista, odgovarati! (AlIsra', 36).

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 66

Jedan od izvora terorizma: fanatizam Tre}eg svijeta
Historijski primjeri koje smo do sada naveli prili~no su rasvjetljavaju}i u kontekstu razumijevanja potpuno irealnog pojma, koji u posljednje vrijeme zaokuplja pa`nju svjetske javnosti i koji se definira kao navodni "islamski teror" - po{to oni koji, nastupaju}i u ime islama, i danas vr{e teror ili ga podr`avaju - a oni predstavljaju veoma neznatnu manjinu u islamskom svijetu - djeluju u skladu sa "karakterom beduina", a nikako u skladu sa u~enjem islama. Ni na koji na~in ne shvataju sr` islama. Islam, koji je vjera mira i pravde, nastoje staviti u slu`bu barbarizma koji proisti~e iz njihove socijalne i kulturne strukture. A {to se ti~e izvora ovog barbarizma, on le`i u nerazboritosti osoba koje ne uspijevaju pojmiti ljubav prema ljudima, a {to mo`emo definirati kao "fanatizam Tre}eg svijeta". ^injenica je da su muslimani {irom islamskog svijeta posljednjih nekoliko stolje}a izlo`eni okrutnosti od strane zapadnih snaga ili njihovih "produ`enih ruku". Kolonizatorske evropske zemlje, lokalni kolonizatori (Izrael, npr.) ili nasilni~ki lokalni re`imi potpomognuti od strane Zapada po~inili su veliki zulum nad muslimanskim narodima. Me|utim, to je stanje koje su muslimani morali shvatiti, analizirati ga i na njega reagirati u svjetlu Kur'ana, koji nikada ne dopu{ta praksu "tiranijom protiv tiranije". Naprotiv, kur'anskim ajetima Allah, d`. {., nare|uje muslimanima da "na zlo uzvra}aju dobrim":
Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa }e ti du{manin tvoj odjednom pris ni prijatelj postati (Fussilat, 34).

Neosporno je da muslimani imaju legitimno pravo da pokazuju otpor prema zulumu koji se vr{i nad njima, da osje}aju netrpeljivost prema po~iniocima toga. Me|utim, to nikako ne bi trebalo biti povod za slijepu mr`nju i nepravedno neprijateljstvo. O ovom pitanju Allah, d`. {., upozorava vjernike rije~ima "...I neka vas mr`nja koju prema nekim ljudima nosite, zato {to su vam sprije~ili pristup ^asnome hramu, nikako ne navede da ih napadnete! Jedni drugima poma`ite u dobro~instvu i ~estitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah stra{no ka`njava!" (Al-Ma'ida, 2).

HARUN YAHYA ● 67

Prema tome, nastupaju}i sa tvrdnjom o "predstavljanju mu~eni~kog naroda", vr{iti teror nad nevinim `ivljem drugih naroda - nema nikakve veze sa islamom. Drugo pitanje koje je ovdje potrebno naglasiti je da je za zulum i presiju zapadnih sila prema muslimanima, o kojima smo malo~as govorili, odgovoran materijalizam, koji je u XIX st. preovladao tom civilizacijom, ateisti~ke filozofije i ideologije, a nikako cijeli Zapad. Evropski kolonijalizam nije izrastao iz kr{}anskog morala, naprotiv, izrastao je iz ateisti~ke struje koja se suprotstavljala ovom moralu, a svoje najve}e vandalizme ostvarila je podr{kom socijal-darvinisti~ke ideologije XIX st. Kao {to i danas u zapadnom svijetu jo{ postoje elementi surovosti, smutnje i konflikta, postoji isto tako i jedna miroljubiva, dobronamjerna i pravedna kultura, koja svoje nadahnu}e crpi osobito iz kr{}anstva. Zapravo, temeljno idejno razila`enje u Svijetu nije izme|u islama i Zapada, ve} izme|u antivjerskih struja (materijalista, ateista, darvinista i sl.) i vjernika (vjernika Zapada, a i vjernika islamskog svijeta). Drugi pokazatelj da fanatizam Tre}eg svijeta nema nikakve veze sa islamom je ~injenica da se ovaj fanatizam do skore pro{losti poistovje}ivao sa komunisti~kom ideologijom. Kao {to je ve} poznato, teroristi~ke akcije, sli~ne onima koje se danas organiziraju protiv Zapada, 60-ih i 70-ih godina realizirane su od strane komunisti~kih organizacija koje su veliku podr{ku u`ivale od strane Sovjetskog Saveza. Uporedo sa nestankom utjecaja komunisti~ke ideologije, jedan dio socijalnih struktura, koje su porodile aktualne organizacije, nastoje koristiti islam. Ovaj "vandalizam ogrnut pla{tom vjere", koga `ele formirati dodavanjem odre|enih islamskih pojmova i simbola na stare komunisti~ke ideje, u biti je apsolutno opre~an moralnim vrijednostima koje predstavljaju sr` islama. Posljednja stvar koju treba naglasiti u kontekstu ovog pitanja je ~injenica da islam ne pripada nikakvom narodu ili odre|enoj geografiji. Islam je posljednja vjera koju je Allah, d`. {., objavio ~ovjeku kao vodilju i upu}ena je cijelom ~ovje~anstvu. Muslimani su zadu`eni da svoju vjeru pravde objasne i predstave svim narodima svih kultura i da srca tih ljudi pridobiju za nju. Prema tome, protiv grupa ili pojedinaca koji pribjegavaju teroru nastupaju}i u ime islama, koji formiraju nasilni~ke re`ime i koji, umjesto reda, stvaraju nered postoji jedno jedino rje{enje: predstavljanje i izno{enje islamskog morala; njegovo razumijevanje i za`ivljavanje od strane {irokih masa.

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 68

Jedna od teroristi~kih metoda je stvaranje panike i straha u narodu
edna od najbitnijih odlika terorizma je proizvoljan odabir cilja ili `rtve. A ovakav odabir cilja je jedan od najbitnijih razloga za {irenje straha - zato {to to zna~i da se niko ne mo`e osje}ati sigurno. Ako ve} ne postoji nikakav specijalan razlog da bilo ko bude meta, tada niko ne mo`e biti siguran. Potencijalna meta, isto tako, ni{ta ne mo`e uraditi da bi se za{titila - po{to terorist presu|uje po svojim pravilima i djeluje na mjestima i u vremenu koje sam odredi. A to pokazuje voluntaristi~ko pona{anje i nemogu}nost prethodnog predvi|anja akcija politi~kog terora.

J

Teroristi~ke organizacije svoje ciljeve nasumce odabiraju prilikom ubistva ili ranjavanja nevinog i bespomo}nog civilnog `ivlja. Autenti~an primjer toga je eksplozija nervnog gasa u Japanu, u tokijskom metrou 20. marta 1995. g.

HARUN YAHYA ● 69

Opasnost radikalizma
Uporedo sa pojmom terora koga obra|ujemo u ovoj knjizi, drugo pitanje koje se tako|er mora obraditi je i pojam radikalizma. Radikalizam dolazi u zna~enju stava u politici i umjetnosti koji tra`i dosljedno, temeljito i nepokolebivo provo|enje postavljenih zakona, odluka i principa. Radikalima se nazivaju prista{e radikalizma, odnosno oni koji idu za temeljitim promjenama i koji u tom smislu koriste o{tre, surove, a ponekad i agresivne metode. Kao i u svim ostalim prilikama, i u ovom slu~aju bi muslimanima trebao jedino Kur'an slu`iti kao kriterijum. A pogledamo li u Kur'an, vidjet }emo da se stav, koga definiramo radikalizmom, ni u kom slu~aju ne podudara sa stavovima koje Allah, d`. {., nare|uje vjernicima. Kada opisuje vjernike, Allah, d`. {., ih predstavlja kao one koji su blagih rije~i, koji izbjegavaju sva|u i sukob, koji umjereno i prijateljski pristupaju ~ak i onima koji izgledaju kao najve}i protivnici, kao one koji posjeduju nje`an karakter. Jedan od primjera koji }e nam, kad je rije~ o radikalizmu, poslu`iti kao putokaz je nare|enje "Blagim rije~ima govorite", koje je Allah, d`. {., izdao Musau i Harunu, a. s., kada im je zapovijedio da idu kod faraona:
"Idite faraonu, on se, doista, osilio, pa mu blagim rije~ima govorite, ne bi li raz mislio ili se pobojao!" (Ta-Ha, 43-44).

Firaun je nevjernik koji je u svom vremenu i{ao najdalje u tiraniji i nasilju. Negirao je postojanje Boga i sam sebe proglasio bo`anstvom. [tavi{e, bio je despot koji je prema vjernicima (sinovima Israilovim) primjenjivao stra{nu svirepost i pokolje. Me|utim, kada se ide ~ak i jednom ~ovjeku koji je toliki neprijatelj, Allah, d`. {., svojim poslanicima nare|uje "Govorite mu blagim rije~ima". Obrati li se pa`nja na metodu na koju upu}uje Allah, d`. {., vidjet }e se da se ovdje insistira na uspostavljanju dijaloga na jedan umjeren na~in, a nikako nije rije~ o sukobu kori{tenjem podbadaju}ih rije~i, razjaruju}ih slogana i uzbudljivih protestnih demonstracija. Ostali odre|eni primjeri koji }e se muslimanima pokazati kao putokaz u komuniciranju mogu se na}i i u dijalogu izme|u [uajba, a. s., i nevjerni~kog naroda. Kur'an nas na slijede}i na~in obavje{tava o ovom dijalogu:
I Medjenu - brata njihova [uajba. "O, narode moj,"- govorio je on - "Allahu se

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 70

Allah vam zapovijeda da odgovorne slu`be onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite, da pravi~no sudite. Uistinu je divan Allahov savjet!... (An-Nisa', 58).

HARUN YAHYA ● 71

klanjajte, vi drugog Boga osim Njega nemate, i krivo na litru i na kantaru ne mjerite! Vidim da u obilju `ivite i bojim se da vas jednog dana ne zadesi kazna, pa da svi nastradate! O, narode moj! Pravo mjerite i na litru i na kantaru i ne zakidajte ljudima stvari njihove i ne ~inite zlo po Zemlji prave}i nered. Bolje vam je ono {to Allah ostavlja kao dozvoljeno, ako ho}ete da budete vjer nici; a ja nisam va{ ~uvar." "O, [uajbe," - govorili su oni - "da li vjera tvoja tra`i od tebe da napustimo ono ~emu su se preci na{i klanjali ili da ne postupamo sa imanjima na{im onako ka ko nam je volja? Ti si, zapravo, blage naravi i zreo ~ovjek!" "O, narode moj,"- govorio je on - ''shvatite da je meni jasno ko je Gospodar moj i da mi je On dao svega u obilju. Ja ne `elim ~initi ono {to vama zabranjujem; jedino `elim u~initi dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obra}am!'' (Hud, 84-88).

Analizira li se ovaj dijalog, vidjet }e se da je [uajb, a. s., svoj narod pozivao u vjeru u Allaha, d`. {., i na uzoran moral i da je, pri tome, koristio krajnje umjeren i skroman stil komuniciranja. Odre|ene mudrosti koje se spominju u navedenim ajetima mo`emo obazlo`iti na slijede}i na~in: * "Ja nisam va{ ~uvar" - ovim rije~ima [uajb, a. s., svom narodu isti~e da on nad njima ne `eli uspostaviti nikakvu vlast; da nema tu namjeru, ve} im samo saop}ava istine kojima ga je podu~io Allah, d`. {. * "Ti si, zapravo, blage naravi i zreo ~ovjek!" - ove rije~i koje su nevjernici koristili za [uajba pokazuju da je on bio krajnje umjeren, blag i uljudan i da su to veoma vidljive odlike koje prihvataju ~ak i nevjernici. Nevjernici priznaju da je [uajb, a. s., re{id, zreo, razuman i jedan krajnje umjeren ~ovjek. Analiziranjem kur'anskih ajeta, vidi se da je umjerenost, blagost i tolerantnost u opho|enju zajedni~ka odlika svih Bo`ijih poslanika. Allah, d`. {., Ibrahima, a. s., opisuje rije~ima: "Ibrahim je doista bio pun sa`aljenja i obazriv" (At-Tawba, 114). A ajet koji opisuje moral posljednjeg Bo`ijeg poslanika, Muhammeda, a. s., glasi:
Samo Allahovom milo{}u ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjeg li bi se iz tvoje blizine... (Ali 'Imran, 159).

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 72

Jedna vidljiva odlika radikalizma je "srditost u na~inu komuniciranja". Ovaj stil se na veoma vidljiv na~in o~ituje kroz govor, pisanje i demonstriranje pristalica radikalizma. Me|utim, srditost nije svojstvo i odlika iskrenog muslimana. Opisuju}i vjernike, Allah, d`. {., u Kur'anu koristi slijede}e rije~i: "Za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srd`bu savla|uju i ljudima pra{taju - a Allah voli one koji dobra djela ~ine" (Ali 'Imran, 134). Ina~e, ne postoji ni situacija koja bi od muslimana zahtijevala da pribjegavaju srditom na~inu u komuniciranju. Jedina `elja koju bi jedan musliman trebao tra`iti od drugih ljudi je da vjeruju u Boga i da `ive uzornim moralom. A to biva mogu}e jedino ako Allah, d`. {., i njih uputi na Pravi Put. [to god mi uradili, koliko god ljudima obja{njavali istinu, srca su u Allahovim rukama. Na ovu veoma bitnu ~injenicu Allah, d`. {., vjernicima skre}e pa`nju slijede}im ajetom: "... A zar ne znaju vjernici da bi Allah, kad bi samo htio, sve ljude na Pravi Put uputio..." (Ar-Ra'd, 31). Drugi ajet, koji tako|er isti~e istu ~injenicu, glasi:
Da Gospodar tvoj ho}e, na Zemlji bi doista bili svi vjernici. Pa za{to onda ti da nagoni{ ljude da budu vjernici? (Yunus, 99).

Zato je du`nost jednog vjernika da obja{njava Istinu i da ljude poziva u tu istinu, na Pravi Put. Da li }e to oni prihvatiti ili ne}e, pitanje je koje je u potpunosti prepu{teno njihovoj savjesti. I ovu ~injenicu Allah, d`. {., isti~e u Kur'anu saop}avaju}i da "u vjeri nema prisiljavanja":
U vjeru nema prisiljavanja - Pravi Put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u {ejtana, a vjeruje u Allaha - dr`i se za naj~vr{}u vezu, koja se ne}e pre kinuti. - A Allah sve ~uje i zna! (Al-Baqarah, 256).

Prema tome, ne mo`e se vr{iti nikakva prisila ni da nemuslimani prime islam i postanu muslimani, a ni prisila da se oni koji su muslimani klonu grijeha i izvr{avaju du`nosti koje im vjera nala`e. U tom smislu mo`e se jedino dati savjet. Obra}aju}i se Muhammedu, a. s., Allah, d`. {., u odre|enim ajetima saop}ava da on, a samim tim i svi iskreni muslimani, ne smije vr{iti prisilu:
Mi dobro znamo {ta oni govore; ti ih ne mo`e{ prisiliti, nego podsjeti Kur'anom onoga koji se prijetnje Moje boji! (Qaf, 45).

HARUN YAHYA ● 73

Ubijanje ljudi i uni{tavanje okoline za teroriste predstavlja jedan "na~in `ivljenja", a prolijevanje krvi za njih predstavlja nasladu i cilj. Zato oni mogu nemilosrdno pucati na nevine stanovnike, baciti bombu na malu djecu, dizati zgrade u zrak...

Reci: "O, ljudi, Istina vam dolazi od Gospodara va{eg, i onaj ko se uputi Pravim Putem - uputio se za svoje dobro, a onaj ko krene stranputicom, krenuo je na svoju {tetu, a ja nisam va{ odvjetnik!" (Yunus, 108).

Muslimani, isto tako, ne mogu biti ni radikali s obzirom da su zadu`eni da pozivaju na Pravi Put, da ne vr{e pritisak na ljude i da ih ne prisiljavaju ni na {to i da se ~ak i najve}im bezdu{nicima obra}aju "blagim rije~ima". Radikalizam brani i primjenjuje sve ono {to je suprotno svim ovim odlikama koje smo naveli. U biti, radikalizam je izvanislamski politi~ki stav i idejna tendencija koja je u islamski svijet u{la naknadno. Upravo, analiziraju li se socijalni fakti koji se definiraju pod pojmom radikalizma, vidjet }e se da je to jedna zbirka metoda koje su, zapravo, ranije kori{tene od strane komunista i da je to jedan izraz "`ara paganskog" (Al-Fath, 26) koji, zapravo, nema nikakvog mjesta u islamu. Svi muslimani moraju se dr`ati daleko od ovog o{trog, srditog i konfliktnog na~ina komuniciranja, koji je opre~an kur'anskom duhu i su{tini, a umjesto toga moraju usvojiti umjereni, blagi, tolerantni, smireni i saosje}ajni stil koga je Allah, d`. {., opisao u Kur'anu. Svojom zrelo{}u, tolerancijom, umjereno{}u, ponizno{}u i du{evnim mirom muslimani bi trebali biti uzor cijelom svijetu; trebali bi ostale zapanjiti sobom, a, prema tome, i islamskim moralom. Trebali bi, ne samo u ovim ve} i u drugim

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 74

oblastima, kao {to su nau~ni, kulturni, umjetni~ki, estetski, izra`avati i na najljep{i na~in `ivjeti islam, a simbolizirati svijet. I obja{njenje islama i put borbe protiv ideja koje su u opre~nosti sa islamom prolazi kroz ove navedene predstave. U narednom ajetu Allah, d`. {., na jedan sasvim jasan na~in saop}ava stil koji musliman treba koristiti prilikom pozivanja na Pravi Put:
Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljep{i na~in raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s Puta Njegova, i On zna one koji su na Pravom Putu (An-Nahl, 125).

Psihologija terora i njezine metode
Pojam terora ima {iri obim zna~enja od onoga koji se koristi u svakodnevnom jeziku. Generalno, teror u dana{njem jeziku predstavlja oru`anu borbu koju, u principu, vode radikalne grupe. Teror doslovno zna~i izazivanje straha, zastra{ivanje . Me|utim, ovo izazivanje straha i zastra{ivanje je prili~no velikog obima i predstavlja stanje straha i nasilja, stanje koje se odra`ava u svim sferama ljudskog `ivota. Teror sadr`i jedan sistemati~an i pove}an strah radi nametanja ljudima odre|ene ideje i postupaka te sve vrste nasilja koje bi pobudile strah. Me|utim, cilj prema kome je usmjeren teror, u svakom slu~aju, direktno ili indirektno, bivaju civili. Teroristi~ke organizacije koriste se terorom da bi na svoju stranu pridobile javnost; ra~unaju da }e zadavanjem straha posti}i mo}, a sa tom snagom javnost ili, u ve}ini slu~ajeva, jedan dio javnosti pridobiti na svoju stranu. Vrsta terora o kome up-

HARUN YAHYA ● 75

ravo govorimo je ono {to se prvo poima pri spominjanju rije~i teror, a generalno se oslovljava kao desni~arski teror. Me|utim, postoji jo{ i teror koji je vidljiv u zemljama Tre}eg svijeta i koga primjenjuju diktatorski re`imi. Logika koja je ovdje vidljiva zapravo nije ni{ta drugo do makro praksa logike ljevi~arskog terora. Kadar koji posjeduje vlast ili diktator je tla~itelj; vlast koristi jedino radi li~nih interesa i zbog toga je sukobljen sa razli~itim dru{tvenim opozicijama. U tom slu~aju, da bi dokazao da je ja~i od opozicije, aktualni re`im koristi istu formulu: primjenjuje teror da bi ga se narod bojao. A taj strah mu osigurava mo}. Teroristi~ke organizacije isti~u da im je, u skladu sa ideologijom koju zastupaju, cilj uklanjanje uprave i vlasti, za koju smatraju da stvara tiraniju i nepravdu i, na taj na~in, uspostavu jednog sretnog i pravednog na~ina `ivota. Me|utim, to uop}e nije realan pristup. Za one koji posjeduju ovakvo shvatanje, Allah, d`. {., ka`e slijede}e u prvim ajetima sure Al-Baqarah:
Kada im se ka`e: "Ne remetite red na Zemlji!" - odgovaraju: "Mi samo red us postavljamo!" Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opa`aju (Al-Baqarah, 1112).

Ubijanje ljudi za teroriste predstavlja oblik `ivljenja. Bezdu{no su u stanju pucati na nevine ljude, baciti bombu na malu i sasvim nedu`nu dje~icu. Prolijevanje krvi njima zna~i nasladu, nasladu i cilj. Izlaze iz ljudskosti i pretvaraju se u razjarene divlje `ivotinje. Ukoliko se me|u njima pojavi neko ko pokazuje i najmanji osje}aj milosti, odmah ga izbacuju iz stroja progla{avaju}i ga kukavicom ili izdajicom. Ina~e, u ve}ini slu~ajeva oni se i me|usobno oru`ano obra~unavaju i organiziraju se me|usobne krvave ~istke unutar razli~itih frakcija. Kao {to se vidi, terorizam nije ni{ta drugo do jedan satanski vulkan koji bljuje krv. Ko god da podr{ku ovom kolu vandalizma, daje podr{ku jednom satanisti~kom sistemu. Nikoga ne bi smjelo zavarati to {to teroristi koriste vjerske pojmove, {to djeluju pod vjerskim simbolima. Teroristi, koji se na taj na~in zaogr}u la`nim pla{tom vjere, ~ine dva zlo~ina. Prije svega, zbog toga {to izazivaju krvoproli}e, a potom {to, predstavljaju}i da to ~ine u ime vjere, ~ine jednu antivjersku propagandu. Kao {to smo i ranije naveli, vjera i teror dva su apsolutno opre~na stajali{ta. Kao svoj put, terorizam se opredjeljuje za agresivnost, ubijanje, rat, zadavanje bola, tira-

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 76

Pored fizi~kih {teta koje ~ine ljudima, jedan od najbitnijih ciljeva terorista je i psihi~ko uni{tavanje naroda. Nemogu}e je da istinski vjernici budu teroristi, oni koji u narod siju strah, bezna|e i tugu, po{to, suprotno terorizmu, vjerski moral zahtijeva ulaganje napora na za`ivljavanju ljubavi, mira, sigurnosti, saosje}anja, radosti i nade.

HARUN YAHYA ● 77

Ubijanje nevinih i bespomo}nih ljudi prema kur'anskom moralu predstavlja najgori vid zuluma. Allah, d`. {., zabranjuje teror i svaku smutnju, a proklinje one koji se bave tim djelima.

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 78

niziranje... Me|utim, prema Kur'anu, sve to predstavlja zulum. Allah, d`. {., nare|uje mir, dogovor, ~injenje dobra i dovo|enje u red me|uljudskih odnosa. Saop}ava nam da zabranjuje teror i svaku vrstu nereda i da proklinje one koji se nalaze u akcijama ove vrste:
A oni koji ne ispunjavaju du`nosti prema Allahu, iako su se na to ~vrsto obave zali, i kidaju ono {to je Allah naredio da se po{tuje, i ~ine nered na Zemlji - njih ~eka prokletstvo i najgore prebivali{te! (Ar-Ra'd, 25).

Temeljna karakteristika onih koji se nalaze u terorizmu, koji su se, na neki na~in, upleli u ovaj zulum jeste da su oni daleko od straha od Allaha, d`. {., i ljubavi prema Njemu, da imaju okamenjena srca i jedno bolesno duhovno stanje. Allah, d`. {., u Kur'anu na slijede}i na~in spominje ljude ovog karaktera:
I ne slu{aj nijednog krivokletnika, prezrena, klevetnika, onoga koji tu|e rije~i prenosi, {krtca, nasilnika, velikog grije{nika, surova i, osim toga, u tu|e pleme uljeza! (Al-Qalam, 10-13).

Neopravdano nasilje i agresivnost tako|er su djela koja Allah, d`. {., zabranjuje. U islamu su, dakle, zabranjena ova djela, koja se danas karakteriziraju kao teror i anarhija:
Reci: "Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i grijehe, i neopravda no nasilje, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite ono {to ne znate!" (Al-A'raf, 33).

HARUN YAHYA ● 79

...Bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono {to ~inite! (Al-Ma'ida, 8).

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 80

Akcije nasilja teroristi koriste kao svoj osnovni propagandni metod
kcije nasilja teroristi vide kao jedan na~in propagande svojih organizacija. Dakle, ubijanje nevinih ljudi, plja~ka banke, atentat, kidnapiranje ljudi, bomba{ki napad - za terorista predstavljaju svojevrsnu propagandu i metod borbe. Ovaj stav, koji se mo`e rezimirati kao "samo jednom akcijom u jednom danu osigurati ve}u propagandu od miliona saop}enja", iznosi teroristi~ku privr`enost nasilju. Mentalitet, koji je daleko od svih humanih osje}aja, saosje}anja, milosr|a, sporazuma i tolerancije podr{ku mo`e imati jedino u onim zajednicama koje su daleko od kur'anskog morala i u kojima su utjecajne antivjerske i ateisti~ke ideologije. Iz tog razloga, uklanjanje aktualnog mra~nog na~ina razmi{ljanja i mentaliteta mogu}e je jedino {irokim za`ivljavanjem kur'anskog morala u javnosti.

A

Teror izgleda kao propagandni mehanizam odre|enih organizacija. Cilj im je nano{enje {tete ili uni{tenje ljudi i njihova vlasni{tva. Aktualne organizacije misle da na taj na~in pove}avaju svoj utjecaj i mo}.

HARUN YAHYA ● 81

Allah poziva u Ku}u mira i ukazuje na Pravi Put onome kome On ho}e (Yunus, 25).

STAV ISLAMA PREMA ZAJEDNICAMA SVETIH KNJIGA

P

aralelno sa savremenim pitanjem terora, druga

veoma zna~ajna tema koja je do{la na dnevni red svjetske javnosti je odnos izme|u islama i Zapada. Kao {to je ve} poznato, odre|eni analiti~ari su '90-ih iznijeli da se Svijet nalazi pred jednim sukobom islam-Zapad. Upravo je to i glavna tema poznate teze i djela Samuela Huntingtona Sukob civilizacija. Me|utim, ova teza zasniva se na utopisti~kom scenariju koji proisti~e iz pretjeranog utjecaja odre|enih neukih i radikalnih elemenata u objema civilizacijama. U principu, ne mo`e postojati sukob izme|u islamske i zapadne civilizacije, po{to je jevrejskokr{}ansko uvjerenje, koje ~ini temelje zapadne civilizacije, u skladu i savezu sa islamom, a nikako u sukobu.

U Kur'anu se jevreji i kr{}ani nazivaju "zajednicama svetih Knjiga" (ehl-i kitab). Razlog tome je {to su pristalice obje ove vjere pot~injene svetim Knjigama koje je objavio Allah, d`. {. A {to se ti~e islamskog stava prema ovim zajednicama, on je krajnje tolerantan i pravedan. Pravedni islamski stav prema ehl-i kitabu formiran je jo{ u periodu ra|anja islama. Kao {to je poznato, muslimani su u tom periodu bili u poziciji manjine koja je, pod presijama i torturama idolopoklonika, u Mekki nastojala o~uvati svoju vjeru. Zbog ja~ine ovih presija neki muslimani su donijeli odluku o napu{tanju Mekke i tra`enju azila kod pravednijih vladara. Muhammed, a. s., rekao im je da uto~i{te potra`e kod etiopskog kralja Ned`a{ija, koji je bio kr{}anin. Kada su do{li u Etiopiju, muslimani, koji su poslu{ali ovaj savjet, zatekli su jednu krajnje pravednu vlast koja ih je primila ljubazno i s po{tovanjem. Kralj Ned`a{i odbio je zahtjeve idolopokloni~kih izaslanika koji su tra`ili izru~enje muslimana, a muslimanima saop}io da slobodno mogu `ivjeti u njegovoj zemlji. Ovakvo kr{}ansko pona{anje, koje se zasniva na idejama saosje}ajnosti, milosr|a i pravi~nosti, ~injenica je na koju je Allah, d`. {., skrenuo pa`nju u Kur'anu:
... i svakako }e{ na}i da su vjernicima najbli`i prijatelji oni koji govore: "Mi smo kr{}ani" - zato {to me|u njima ima sve}enika i monaha i {to se oni ne ohole (AlMa'ida, 82).

Zajedni~ko vjerovanje i vrijednosti muslimana i ehl-i kitaba
Kr{}ansko i muslimansko vjerovanje zajedni~ko je u mnogo pravaca. Na isti na~in i jevrejstvo sa islamom dijeli dosta zajedni~kih vjerovanja. Kur'anskim ajetom "...Mi vjerujemo u ono {to se objavljuje nama i u ono {to je objavljeno vama, a na{ Bog i va{ Bog jeste - jedan, i mi se Njemu pokoravamo" (Al-'Ankabut, 46) Allah, d`. {., isti~e da su muslimani i ehl-i kitab saglasni u vjeri u Boga. Pristalice sve tri vjere: * vjeruju da je Bog cijeli Kosmos stvorio iz ni~ega i da Svojom neograni~enom mo}u gospodari cijelom materijom; * vjeruju da je Bog, na jedan ~udotvoran na~in, stvorio `iva bi}a i ~ovjeka i da ~ovjek posjeduje du{u koju mu je Bog udahnuo;

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 84

Kr{}ani i jevreji su u Kur'anu oslovljeni kao "ehl-i kitab". U Kur'anu se, isto tako, nare|uje izra`avanje po{tovanja, ljubavi, milosr|a i bliskosti prema ehl-i kitabijama. Pristalice obiju ovih vjera vjeruju u Knjige koje je Bog objavio i brane iste moralne vrijednosti kao i muslimani.

* vjeruju u pro`ivljenje nakon smrti, raj i pakao, u postojanje meleka (an|ela), te da je Bog na{e `ivote zasnovao na sudbini; * vjeruju da je kroz historiju Bog ljudima poslao niz vjerovjesnika kao {to su Nuh, Ibrahim, Ishak, Yusuf, Davud, a. s., a muslimani vole sve ove vjerovjesnike. U jednom kur'anskom ajetu se na slijede}i na~in prenosi da muslimani ne prave nikakva razdvajanja me|u vjerovjesnicima:
Poslanik vjeruje u ono {to mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: "Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih!" I oni govore: "^ujemo i p o k o r a v a m o s e ; o p r o s t i n a m , G o s p o d a r u n a { ; T e b i } e m o s e v r a t i t i ! " (AlBaqarah, 285).

HARUN YAHYA ● 85

Ne samo u pitanjima vjere, ehl-i kitab su u skladu sa muslimanima i u pitanjima moralnih vrijednosti. U savremenom svijetu, u kome se veoma brzo {iri nemoralnost poput prostitucije, homoseksualizma i droge i model sebi~nih, koristoljubivih i nemilosrdnih ljudi, ehl-i kitab i muslimani vjeruju u zajedni~ke vrline: ~estitost, ~ednost, poniznost, nesebi~nost, saosje}ajnost, milosr|e, ljubav...

Pored muslimana, i pristalice ehl-i kitaba danas vode borbu protiv amoralnih pojava koje sve vi{e uzimaju maha, kao {to je prostitucija, narkomanija i homoseksualizam, a, isto tako, odlike, poput ~ednosti, po{tenja i po`rtvovanosti, pristalice sve tri vjere prihvataju kao najve}e moralne vrline.

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 86

Zajedni~ki neprijatelji muslimana i ehl-i kitaba
Druga bitna ~injenica koja zbli`ava kr{}anstvo, jevrejstvo i islam jesu ateisti~ke filozofije, koje su veoma utjecajne u savremenom svijetu, i nesre}e koje one prouzrokuju. Me|u najpoznatijim ateisti~kim ideologijama koje su ~ovje~anstvu zadale najve}e nevolje mo`emo navesti idejne struje kao {to su materijalizam, komunizam, fa{izam, anarhizam, rasizam, nihilizam i egzistencijalizam. Obmanjeni njihovim falsificiranim dijagnozama o evoluciji, dru{tvu i ~ovjeku, obmanjuju}im definicijama i ilustracijama, veliki broj ljudi je izgubio svoju vjeru ili pao u sumnju. [tavi{e, ove ideologije su ljude, zajednice i narode odvele u velike krize, sukobe i ratove i ~ovje~anstvu donijele velike katastrofe. I u surovostima, nevoljama i krizama, koje ~ovje~anstvo jo{ pre`ivljava, veliki udio imaju ove ideologije. Negiranjem kreacionizma (stvaranja) i postojanja Allaha, d`. {., aktualne ideologije zasnivaju se na zajedni~koj osnovi, na Darvinovoj teoriji evolucije, koja, navodno, predstavlja jednu nau~nu postavku. Darvinizam predstavlja temelj ili osnovu ateisti~kih filozofija. Ova teorija tvrdi da `iva bi}a evoluiraju zahvaljuju}i slu~ajnostima i borbi za opstanak. Prema tome, najbitnija pouka koju je darvinizam dao ~ovjeku je da "nije odgovoran ni pred kim, da je za svoj `ivot zahvalan slu~ajnostima, da se mora boriti da bi opstao i da, radi toga, u slu~aju potrebe, treba drugoga satrati. Ovaj svijet je svijet sukoba i interesa." Socijalne poruke koje daju darvinisti~ki pojmovi poput "prirodne selekcije", "borbe za opstanak" i "opstanak jakih" upravo su ovi savjeti. Ovakvo poimanje morala upu}uje ljude na sebi~nost, koristoljubivost, nemilosrdnost i surovost, a uni{tava kvalitete kao {to su saosje}ajnost, milosr|e, nesebi~nost i skromnost. Sve to, isto tako, predstavlja kao jedan od neophodnih "`ivotnih zakona". Nesumnjivo je da su ova darvinisti~ka podu~avanja u potpunoj opre~nosti sa vjerovanjima ehl-i kitaba i kur'anskim porukama. Prema tome, darvinisti~ko u~enje predstavlja osnovu jednog svijeta koji je, tako|er, u direktnoj opoziciji sve trima vjerama. Naspram ove ~injenice, ehl-i kitab, koji vjeruju u Boga i prihvataju uzoran moral kome On podu~ava, i muslimani trebaju sklopiti me|usobni savez. Pristalice sve tri ove vjere moraju zajedni~kim snagama cijelom Svijetu objasniti zablude darvinizma, koji ina~e ne posjeduje nikakvo nau~no upori{te i koji se nastoji odr`ati u `ivotu samo zbog

HARUN YAHYA ● 87

toga {to on predstavlja temeljnu podr{ku materijalisti~koj filozofiji. Zajedni~kim snagama bi trebali voditi idejnu borbu protiv moralne degeneracije i svih ostalih destruktivnih ideologija (komunizma, fa{izma, rasizma) koje svoju inspiraciju nalaze u ateizmu. U slu~aju realizacije toga, Svijetom }e u veoma kratkom roku zavladati mir, sigurnost i pravda.

Ateisti~ke ideologije poput fa{izma, komunizma i masonizma tokom historije ~ovje~anstvu su donijele nevolje i katastrofe, a dru{tva podu~ile silnoj mr`nji.

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 88

U modelu `ivota koji je ~ovje~anstvu ponudio darvinizam postoji kavga i mr`nja. Vjeruje se da je napredak zajednice mogu} jedino postojanjem sukoba. Me|utim, historija je pokazala da je ovakva praksa ~ovje~anstvu priredila samo katastrofu.

HARUN YAHYA ● 89

Antisemitizam je rasizam koji je potpuno opre~an islamu
Antisemitizam, odnosno rasisti~ka mr`nja prema jevrejima, tako|er je jedna od ideologija koja je usmjerena protiv mira i sigurnosti nevinih ljudi i koja ugro`ava mir savremenog Svijeta. Antisemitizam je svoj rukopis ostavio iza velikih katastrofa XX st. Nesumnjivo, najstra{nija od ovih katastrofa je tiranija i pokolji koje su nacisti po~inili prema jevrejima. Pored toga, u nizu zemalja {irom Svijeta, veliki broj autoritarnih re`ima je na

Tiranija, koja je kroz historiju primjenjivana protiv jevreja i koja se zasniva na temeljima rasizma, u apsolutnoj je opre~nosti sa islamom. Ali, protivljenje koje se danas izra`ava prema agresivnosti izraelske dr`ave i njenom dr`avnom teroru sasvim je prirodno i opravdano. Me|utim, tiraniziranje nevinog jevrejskog naroda i njegove male djece djelo je koje je neprihvatljivo iskrenim muslimanima.

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 90

ni{anu imao jevreje, nad kojima su po~inili zulum. Organizacije koje imaju fa{isti~ku ideologiju organizirale su krvave napade ili druge vidove uznemiravanja jevreja, a primjeri toga vidljivi su i u dana{nje vrijeme. Dobro, a kakav stav bi muslimani trebali imati prema antisemizmu? Odgovor je sasvim jasan: Kao i protiv svih ostalih rasisti~kih ideologija, musli mani bi se trebali suprotstaviti i antisemitizmu, boriti se protiv ove ideologije mr`nje i, kao i slu~aji svih drugih zajednica, trebali bi stati i u odbranu prava jevreja. Bilo u Izraelu ili u dijaspori, muslimani bi jevrejima trebali priznati prava na slobodan `ivot, slobodu vjeroispovijesti, za{titu identiteta i pravo na izra`avanje. Muslimani danas, sasvim opravdano, osu|uju agresorsku, bezdu{nu i tiransku politiku izraelske dr`ave. Me|utim, naravno da se zbog cionisti~kih zlo~ina ne mogu osu|ivati nevini jevreji (ra~unaju}i i izraelske dr`avljane). Nikada ne osu|ivati cijelu zajednicu, odvajati pravo od krivoga i zalime od nevinih naredbe su koje se naro~ito isti~u u Kur'anu. Nakon {to su obja{njeni grijesi jevreja i kr{}ana koji su postupali suprotno Bo`ijim naredbama, u Kur'anu se na slijede}i na~in govori o uzornom morali ostalih pojedinih jevreja i kr{}ana:
Ali, nisu svi oni isti. Ima ispravnih sljedbenika Knjige koji posvuno} Allahove ajete ~itaju i mole se; Oni u Allaha i u onaj svijet vjeruju i tra`e da se ~ine dobra djela, a od nevaljalih odvra}aju i jedva ~ekaju da u~ine dobro~instvo; oni su ~estiti; bilo kakvo dobro da urade, bit }e za njeg nagra|eni. - A Allah dobro zna one koji se Njega boje! (Ali 'Imran, 113-115).

Prema tome, to {to, kao muslimani, reagiramo i osu|ujemo agresivnu politiku Izraela i dr`avni teror ove dr`ave ne mo`e imati nikakve sli~nosti sa antisemitizmom. Aspekt kojem se mi suprotstavljamo u slu~aju Izraela je njegova zvani~na ideologija koju predstavlja cionizam kao jedna rasisti~ka ideologija. U principu, antisemitizam je paganska ideologija i ne mo`e se braniti od strane bilo koga ko vjeruje u Bo`anske vjere. Antisemit je neprijatelj i Ibrahima, a. s., i Musaa, a. s., a i Davuda, a. s., a to su ~estiti ljudi i pejgamberi koje je Allah, d`. {., odabrao i zadu`io da budu primjer ostalima. I ostali rasizmi poput antisemitizma (kao {to je neprijateljstvo prema crncima i sl.) tako|er su izopa~enosti koje proisti~u iz sujevjerja i raznih ideologija koje su izvan Bo`anskih vjera. [tavi{e, kada se analiziraju antisemitizam i ostali primjeri rasizma, sasvim

HARUN YAHYA ● 91

otvoreno }e se vidjeti da oni zastupaju i brane ideju i socijalni model koji je potpuno opre~an kur'anskom moralu. Ilustracije radi, u korijenima antisemitizma vidljivi su osje}aji mr`nje, nasilja i nemilosrdnosti. Antisemit mo`e biti toliko bezdu{an da podr`ava ubijanje i tiraniziranje jevreja, bez razlike bili oni `ene, djeca ili starci. Me|utim, kur'anski moral podu~ava i upu}uje na ljubav, saosje}anje i milosr|e me|u ljudima. Muslimanima se nare|uje da ~ak i prema neprijateljima budu pravedni i samilosni. S druge strane, antisemiti i drugi rasisti protive se miroljubivoj koegzistenciji onih koji potje~u iz razli~itih etni~kih korijena ili onih sa razli~itim vjerskim uvjerenjem. (Na primjer, nacisti, koji su njema~ki rasisti, i cionisti, kao jevrejski rasisti, usprotivili su se koegzistenciji jevreja i Nijemaca. Obje ove strane prihvatali su koegzistenciju kao degeneraciju svoje rase.) Me|utim,

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 92

Kako za sebe same, muslimani, isto tako, `ele da i jevreji i kr{}ani `ive mirno, da, me|usobnim iskazivanjem ljubavi, bliskosti, po{tovanja i saosje}anja, `ive u stalnoj solidarnosti kako bi svoje molitve i humane zadatke mogli ispunjavati u miroljubivom okru`enju.

kao {to smo i ranije istakli, u islamu ne postoji takva diferencija. Kao {to se me|u rasama ne pravi ni najmanja razlika, isto tako se u 13. ajetu sure Al-Hud`urat podsti~e na miroljubivu koegzistenciju ljudi razli~itog uvjerenja.

Prema Kur'anu, muslimani, jevreji i kr{}ani trebali bi `ivjeti u prijateljstvu
Kr{}ani i jevreji, koji se u Kur'anu spominju kao ehl-i kitab (zajednice svetih Knjiga), ljudi su koji vjeruju u jednog Boga i koji podlije`u odredbama koje dolaze od Njega. A to ih ~ini bliskim muslimanima. U Kur'anu se pravi zna~ajna razlika izme|u ehl-i kitaba i mnogobo`aca. Ovo je naro~ito bitno i sa aspekta socijalnog `ivota. Ilustracije radi, za mnogobo{ce se ka`e: "O, vjernici, mnogobo{ci su sama pogan, i neka vi{e ne dolaze na had` Svetome hramu poslije ovogodi{njeg had`a" (At-Tawba, 28) - po{to su mnogobo{ci ljudi koji ne priznaju nikakvo Bo`ansko pravilo, koji nemaju nikakve moralne kriterijume i koji su spremni na svaku vrstu poganosti i nastranosti. Me|utim, ehl-i kitabije posjeduju odre|ene moralne kriterijume zasnovane na temeljima Bo`ije Objave, posjeduju pojmove zabranjenog i dozvoljenog. Muslimanima su dozvoljena jela koja pripremaju ''oni kojima je data Knjiga''. Isto tako, muslimanima istina, samo pod odre|enim uvjetima i u odre|enim okolnostima je dozvoljeno sklapanje braka sa njihovim `enama. Ajet koji govori o tome glasi:

HARUN YAHYA ● 93

Od sada vam se dozvoljavaju sva lijepa jela; i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga, i va{a jela su njima dozvoljena; i ~estite vjernice su vam dozvoljene, i ~estite k}eri onih kojima je data Knjiga prije vas, kad im vjen~ane darove njihove dadete s namjerom da se s njima o`enite, a ne da s njima blud ~inite i da ih za prilje`nice uzimate. A onaj ko otpadne od prave vjere - uzalud }e mu biti djela njegova i on }e, na onome svijetu, nastradati (Al-Ma'ida, 5).

Ove odredbe, odnosno to {to se, u ishodu braka, izme|u muslimana i ehl-i kitabija mogu formirati rodbinske veze, i to {to obje strane mogu prihvatati me|usobne pozive na objedovanje, pokazuje da su to temelji koji osiguravaju formiranje srda~nih me|uljudskih odnosa i jednog mirnog zajedni~kog `ivota. Dok se Kur'anom preporu~uje ovaj umjereni i tolerantni stav, nezamislivo je da muslimani posjeduju ne{to {to je opre~no tome. Postupci Muhammeda, a. s., prema ehl-i kitabijama sadr`e, tako|er, veoma lijepe primjere pravednosti i tolerancije. Ilustracije radi, jedna od ta~aka sporazuma na~injenog sa kr{}anskim narodom Ned`ran sa juga Arapskog poluotoka glasila je: @ivoti Ned`ranlija i onih {to su u njihovoj pratnji, njihova imovina, vjera, porodice, crkve i sve ono {to posjeduju stavit }e se pod za{titu Allaha, d`. {., i Allahovog Poslanika.
21

Ovaj i sli~ni sporazumi Muhammeda, a. s., bili su povod objave narednog ajeta i miroljubivog su`ivota ehl-i kitabija i muslimana:
One koji su vjerovali, pa i one koji su bili Jevreji, kr{}ani i Sabijci - one koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela ~inili - doista ~eka nagrada od Gospodara njihova; ni~ega se oni ne}e bojati i ni za ~im ne}e tugovati! (AlBaqarah, 62).

Medinska povelja, koju je Muhammed, a. s., potpisao sa kr{}anskim, jevrejskim i mnogobo`a~kim zajednicama, jedan je od najzna~ajnijih sporazuma koji predstavlja primjer pravednosti i tolerancije. Ova povelja, koja je sa~injena 622. g. nakon hid`re muslimana u Medinu, a kao odgovor na zahtjeve zajednica koje posjeduju razli~ita vjerovanja, sastavljen je pod rukovodstvom Muhammeda, a. s., i stupio na snagu kao pisani pravni sporazum. A u ishodu toga, zajednice razli~itih rasa i sa razli~itim vjeroispovijestima, koje su do tada gajile neprijateljstvo jedne prema drugima, dobile su priliku da zasnuju zajedni~ki

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 94

Prema ehl-i kitabu se, u vrijeme Muhammeda, a. s., primjenjivala jedna pravedna i tolerantna politika.

`ivot. Putem ovog sporazuma Muhammed, a. s., pokazao je da se me|u nepomirljivim zajednicama - koje su se, u svakoj prilici, me|usobno napadale - mogu okon~ati sukobi i da sporazumno mogu zajedno `ivjeti. Prema Medinskoj povelji, svi su bili slobodni da, bez ikakve presije, odaberu vjeru, da slobodno naprave politi~ki ili filozofski odabir. Povelja je pru_ala mogu}nost formiranja zajednice ljudi koji imaju svoj stav i koji su bili slobodni u primjeni svog prava. Me|utim, niko ne}e {tititi i stati iza onoga ko po~ini prijestup! Strane potpisnice sporazuma me|usobno }e se pomagati, bit }e podr{ka jedni drugima i pod za{titom Muhammeda, a. s. Me|usobni nesporazumi me|u stranama izlo`it }e se Allahovom Poslaniku. Sporazum koji je pripremljen po nalogu Muhammeda, a. s., na jedan postepen na~in, primjenjivan je od 622. do 632. g. Ovim dokumentom prevazi|ene su strukture plemenskog tipa koje su se zasnivale na krvnim i rodbinskim vezama; formirali su zajednicu udru`ivanjem ljudi razli~itog geografskog, kulturnog i etni~kog porijekla. Medinskom poveljom osigurana je veoma {iroka vjerska sloboda.

HARUN YAHYA ● 95

Prema manastirima, crkvama i sinagogama mora se osje}ati po{tovanje
Druga zna~ajna ~injenica koju saznajemo iz Kur'ana je da se muslimani s krajnjim po{tovanjem moraju odnositi prema kr{}anskim i jevrejskim bogomoljama. U Kur'anu se i bogomolje ehl-i kitabija, manastiri, crkve i sinagoge, spominju kao mjesta u kojima se spominje Bo`ije ime i koja se nalaze pod Allahovom za{titom:
...A da Allah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili poru{eni manastiri, i crkve, i havre, a i d`amije u kojime se mnogo spominje Allahovo ime. A Allah }e sigurno pomo}i one koji vjeru Njegovu poma`u - ta Allah je zaista mo}an i silan! (AlHad`d`, 40)

Navedeni ajet pokazuje da se svaki musliman sa po{tovanjem treba odnositi prema bogomoljama ehl-i kitabija i da ih treba {tititi. U biti, Allah, d`. {., u Kur'anu nare|uje muslimanima da ni prema kojem narodu ne gaje mr`nju. U nizu ajeta se nare|uje pravedan odnos i prema idolopoklonicima. Zaista, kao {to je uradio sa ehl-i kitabijama, radi osiguranja dru{tvenog poretka, Muhammed, a. s., na~inio je odre|ene sporazume i sa idolopoklonicima. Prema njima se uvijek odnosio pravedno i njihovi zahtjevi za za{titu prihvatani su od strane Muhammeda, a. s. Ovaj zahtjev za azil podrazumijevao je, tako|er, i zahtjev za Muhammedom, a. s., za{titu od mogu}nosti bilo kakve nepravde ili napada. Veliki broj nemuslimana i idolopoklonika je u toku `ivota Muhammeda, a. s., od njega tra`io uto~i{te, a, izlaze}i ususret njihovim zahtjevima, on im je osiguravao za{titu, po{to je u kur'anskoj suri AtTawba Allah, d`. {., naredio da prihvati njihove zahtjeve kada mu se idolopoklonici obrate za azil. Spomenuti ajet glasi:
Ako te neki od mnogobo`aca zamoli za za{titu, ti ga za{titi da bi saslu{ao Allahove rije~i, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega... (At-Tawba, 6)

Kr{}ani i jevreji su ehl-i kitab, odnosno pot~injeni su Knjigama koje im je Allah, d`. {., objavio. Posjeduju pojmove ispravno - pogre{no, dozvoljeno - zabranjeno. Znaju da }e polagati ra~un pred Bogom, uva`avaju i vole Njegove poslanike. Sve ove ~injenice ukazuju da muslimani bez pote{ko}a mogu koegzistirati sa sljedbenicima svetih Knjiga (ehl-i kitab).

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 96

D`amije, crkve i sinagoge su mjesta u kojima se spominje Bo`ije ime i gdje se obavljaju molitve. Allah, d`. {., u Kur'anu skre}e pa`nju na po{tivanje svih ovih mjesta molitve i potrebu njihova odr`avanja.

HARUN YAHYA ● 97

Okupljanje oko ''jedne zajedni~ke Rije~i''
U kontekstu ehl-i kitaba, Allah, d`. {., u Kur'anu izdaje nare|enje muslimanima: pozivati na "okupljanje oko jedne zajedni~ke Rije~i'':
Reci: "O, sljedbenici Knjige, do|ite da se okupimo oko jedne Rije~i i nama i vama zajedni~ke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne dr`imo!"... (Ali 'Imran, 64).

Upravo je to poziv koga mi upu}ujemo kr{}anima i jevrejima: do|ite da se, kao ljudi koji vjeruju u Boga i koji se pokoravaju Njegovim objavama, okupimo oko zajedni~ke Rije~i, tj. vjere: svi zajedno volimo Boga, na{eg Stvoritelja i Gospodara,

Kraj svim zlo~initeljstvima do}i }e ujedinjenjem svih vjernika, i muslimana i kr{}ana i jevreja, i njihovim usmjeravanjem ka Bogu.

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 98

Svi vjernici bi se trebali moliti jedni za druge i biti u slozi.

HARUN YAHYA ● 99

SABAH, 15.9.2001

TÜRKIYE, 16.9.2001

STAR, 18.9.2001
Nakon zlo~ina~kog napada na New York i Washington, pripadnici razli~itih jezika i vjera zajedno su se molili Bogu.

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 100

RADIKAL, 25. 9. 2001

AKIT, 28. 9. 2001

AK[AM, 21. 9. 2001

pokoravajmo se Njegovim naredbama i molimo se da nas Bog jo{ vi{e pribli`i Istini. Kada se muslimani, kr{}ani i jevreji na ovaj na~in okupe oko zajedni~ke Rije~i, kada shvate da su prijatelji jedni drugima, a ne neprijatelji, kada vide da im je istinski neprijatelj ateizam, Svijet }e tada biti jedno sasvim druk~ije podru~je. U slu~aju da se nau~na borba protiv ateisti~kih ideja vodi saosje}anjem, ljubavlju i pod svjetlom nauke, prestali bi stoljetni sukobi, neprijateljstva, mr`nja, strahovi i teroristi~ke akcije i uspostavila bi se nova civilizacija, koja bi bila zasnovana na "zajedni~koj Rije~i", na ljubavi, po{tovanju i miru.

HARUN YAHYA ● 101

Postoje odre|ene zna~ajne ~injenice koje muslimani moraju imati u vidu. Ne smiju zaboraviti da su sasvim jasni kriteriji kojima nas Allah, d`. {., o razli~iPapa za vrijeme posjete "Zidu pla~a" i Romano Prodi, predsjednik komisije EU, u trenutku govora prilikom posjete Islamskom centru u Briselu – poruke me|uvjerskog prijateljstva i solidarnosti

tim vjerama i narodima pou~ava u Kur'anu, a ti su: * Kur'an zabranjuje svaku vrstu rasizma; * u Kur'anu se na-

re|uje da se, sve dok prema islamu i muslimanima ne budu zauzimali neprijateljski stav, prema razli~itim vjerama odnosimo krajnje umjereno i prijateljski. Sasvim je jasna ~injenica da jevreji imaju niz pogre{aka koje se kritiziraju, na koje se skre}e pa`nja i na koje se upozorava u Kur'anu. O~igledni su tako|er i zlo~ini protiv ~ovje~anstva koje danas vr{i Izrael. Me|utim, sve to ne bi smjelo biti povod da muslimani osje}aju mr`nju prema jevrejima. Zlo~ini koje su, zbog cionisti~ke ideologije, po~inili i koje i danas ~ini jedan dio jevreja, ne smiju se pripisati istinskoj jevrejskoj vjeri i njezinom narodu. Drugi temeljni aspekt kome smo podu~eni opet u Kur'anu je da ne iznosimo pre-

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 102

sudu prema nekome zato {to pripada nekoj rasi, naciji ili vjeri. U svakoj ljudskoj zajednici nalaze se i oni koji su dobri i oni koji su lo{i. U Kur'anu se skre}e pa`nja na ovu diferenciju. Ilustracije radi, nakon isticanja da je jedan dio ehl-i kitabija ustao protiv Boga i da je "u zlu svaku mjeru prekora~io", skre}e se pa`nja i na izuzetke od toga pa se ka`e:
Ali, nisu svi oni isti. Ima ispravnih sljedbenika Knjige koji posvuno} Allahove ajete ~itaju i mole se; Oni u Allaha i u onaj svijet vjeruju i tra`e da se ~ine dobra djela, a od nevaljalih odvra}aju i jedva ~ekaju da u~ine dobro~instvo; - oni su ~estiti; bilo kakvo dobro da urade, bit }e za nj nagra|eni. - A Allah dobro zna one koji se Njega boje! (Ali 'Imran, 113-115).

A u drugom ajetu se ka`e: "Mi smo svakom narodu poslanika poslali: "Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!" I bilo je me|u njima onih kojima je Allah na Pravi Put ukazao, a i onih koji su zaslu`ili da ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu da vidite kako su zavr{ili oni koji su poslanike u la` utjerivali" (An-Nahl, 36). Svim svojim poslanicima Allah, d`. {., objavio je da je Bog samo jedan, i da sve molitve, robovanje i pokornost trebaju biti usmjereni jedino prema Njemu. Me|utim, neki od onih kojima su slati poslanici i Knjige na{li su Pravi Put, a neki su ostali na stranputici. Dok su neki ljudi na strani dobra, drugi se odlu~uju za put smutnji. To je jedan Allahov zakon. I vjernici bi trebali posjedovati ovakav nadzor; ne bi smjeli gubiti iz vida da, kao {to u svakoj vjeri mogu postojati iskreni vjernici uzornog morala koji se boje Boga, isto tako, mogu postojati i oni koji su daleko od morala koji nala`e vjera. Nadamo se i `elimo osnivanje jednog svjetskog poretka u kome }e sve rasisti~ke stranputice biti napu{tene, gdje }e, bez obzira na rasu i vjeru, svi ljudi mo}i zajedno `ivjeti u miru, gdje }e svi biti po{tovani i sa za{ti}enim pravima. Nema sumnje, udru`ivanjem vjernika i idejnom borbom protiv svih ateisti~kih ideologija osigurat }e se `eljeni mir i sigurnost. Allah, d`. {., u svojim ajetima ka`e slijede}e:
Nevjernici jedni druge naslje|uju. Ne postupite li tako, nastat }e smutnja na Zemlji i nered veliki! (Al-Anfal, 73). A za{to je me|u narodima prije vas bilo samo malo ~estitih, koji su branili da se na Zemlji nered ~ini, koje smo Mi spasili! A oni koji su zlo radili odavali su se onome u ~emu su u`ivali, i grije{nici su postali! (Hud, 116).

HARUN YAHYA ● 103

Ko u~ini dobro djelo dobit }e veliku nagradu za njega... (An-Naml, 89).

ISLAM JE DONIO MIR I SIGURNOST NA BLISKI ISTOK

A

naliziramo li povijest, vidjet }emo da su na teritoriji na

kojoj su vladali muslimanski vladari uvijek preovladavali mir, tolerancija i sigurnost. Praksa koju je Muhammed, a. s., primjenjivao u toku svog `ivota na osvojenim podru~jima veoma je bitan primjer toga. Me|utim, pravedni vladari koji su do{li nakon Muhammeda, a. s., koji nisu odstupali od kur'anskog morala i koji su slijedili put svoga Poslanika tako|er su uspjeli formirati dru{tveno ustrojstvo ispunjeno mirom i sigurno{}u. Pravda, ~estitost i po{tenje, koji su opisani u Kur'anu, preovladavali su i u vremenu ovih vladara, a takav vid vladavine poslu`io je kao uzor potonjim pokoljenjima. Jerusalem i Palestina, podru~je na kome su `ivjele sve tri vjere, tako|er je veoma bitan primjer sa aspekta prosperiteta i sigurnosti koje

muslimani donose uspostavom svoje vlasti. U posljednjih 1400 godina muslimani su u Jerusalem i Palestinu uvijek donosili i uspostavljali mir.

Mir i pravda koju je u Palestini uspostavio Omer, r. a.
Sve do 71. godine n. e. Jerusalem je bio jevrejska prijestolnica. Me|utim, te godine rimska vojska organizirala je siloviti napad protiv jevreja, a nakon velikog vandalizma protjerali su ih sa tog podru~ja. Dok je za jevreje po~eo period dijaspore, Jerusalem i okolina do{li su u stanje napu{tene zemlje. Me|utim, nakon {to je, u vrijeme imperatora Konstantina, Rimska imperija prihvatila kr{}anstvo, Jerusalem je ponovo postao ta~ka interesiranja. Kr{}anski Rimljani izgradili su crkve u Jerusalemu, a ukinuli zabranu jevrejskog povratka i nastanjivanja u tom podru~ju. Palestina je do VII st. ostala kao Rimska (Bizantijska) zemlja. To podru~je su jedno kratko vrijeme u svojim rukama dr`ali Perzijanci, ali ga je potom Bizantija ponovo preuzela. A najve}a prekretnica u historiji Palestine bila je 637. g., kada ju je osvojila muslimanska vojska. Ovo osvajanje zna~ilo je uspostavu mira i sigurnosti u Palestini, koja je bila popri{te stoljetnih ratova, protjerivanja, plja~ki i pokolja, koja je veoma ~esto mijenjala vladare razli~itih vjeroispovijesti i gdje je svaka promjena vlasti zna~ila nove vandalizme. Islamska dominacija predstavljala je po~etak jedne ere u kojoj }e razli~ite vjere mo}i zajedno `ivjeti u Palestini. Palestinu je osvojio Omer, r. a., drugi halifa nakon Muhammeda, a. s. Njegov ulazak u Jerusalem i izuzetna tolerancija, zrelost i uljudnost, koje je nakon toga pokazao prema razli~itim vjerama koje su tu `ivjele, bili su vijesnici po~etka lijepe ere. U svojoj knjizi Holly War (Sveti rat), engleski histori~ar i stru~njak za Bliski Istok, Karen Armstrong, na slijede}i na~in je opisao hazreti Omerovo osvajanje Jerusalema:
Halifa Omer je u Jerusalem u{ao na bijeloj devi, a pored njega je bio gr~ki upravnik grada, nadsve{tenik Sophronius. Halifa je prvo zamolio da ga odvedu na Brdo Hrama (mjesto poru{enog hrama Sulejmana, a. s.), gdje je njegov prijatelj Muhammed ~inio No}no putovanje (Mi'rad`). Tu se sageo i pomolio (prou~io dovu). Nadsve{tenik je ovaj prizor posmatrao sa velikom prestravljeno{}u... Mislio je da su mu se ve} primakli posljednji dani. Potom je halifa Omer izrazio `elju da vidi kr{}anske hramove, i ba{ kada je bio u crkvi Holy Sepulchre (Sveti

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 106

grob), do{lo je vrijeme namaza. Nadsve{tenik ga je uljudno pozvao da u toj crkvi obavi svoju molitvu, me|utim, halifa Omer pristojno je odbio ovaj poziv. Objasnio je da }e, u slu~aju da tu klanja namaz, neki muslimani kasnije tu, u znak sje}anja na ovaj slu~aj, htjeti sagraditi d`amiju, a to bi moglo zna~iti ru{enje crkve Sveti grob. Zbog toga je Halifa izi{ao iz crkve i na mjestu malo podalje od nje obavio svoju molitvu. Upravo se na tom mjestu, ta~no naspram crkve Sveti grob, danas nalazi mala d`amija izgra|ena u znak sje}anja na halifu Omera. A druga, velika d`amija halife Omera izgra|ena je ta~no na Brdu Hrama. Kr{}ani su godinama ovaj prostor, gdje su se nalazile ru{evine jevrejskog Hrama koristili kao gradsko smetlji{te. Halifa je svojeru~no pomagao muslimananima u ~i{}enju ovog sme}a, a izgradnjom dva hrama na tom mjestu muslimani su nastanili islam u tre}i sveti islamski grad.
22

Kada je do{ao u Jerusalem, halifa Omer, r. a., kao rezultat muslimanske tolerancije, sa jerusalemskim patrikom potpisao je slijede}i sporazum:

Hazreti Omerova d`amija i Mesd`idu'l Aksa u pozadini

HARUN YAHYA ● 107

Emannama (Dokument o sigurnosti) data narodu Ilye (Jerusalema) od strane Omera, Allahovog roba i emir-ul-mu'minina, Emir-ul Mu'minin garantira da }e biti za{ti}eni `ivoti i imeci cijelog naroda, i bolesnog i zdravog. U isto vrijeme, garantiram da se ne}e dirati njihove bogomolje, kri`evi i vjere. Kao {to se crkve ne}e mo}i ru{iti, isto tako se ne}e mo}i pretvarati ni u prebivali{ta. Prava koja su prije posjedovali bit }e im doslovno za{ti}ena. Niti }e onome {to posjeduju biti na~injena neka {teta, a niti }e im se vr{iti bilo kakav pritisak u vezi sa vjerom. Niko od njih ni na koji na~in ne}e biti o{te}en... Allah, Njegovi pejgamberi, sahabije i mu'mini svjedoci su ovog sporazuma. Potpis: Omer b. Hattab.
23

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 108

Ukratko, zajedno sa muslimanima u Jerusalem i u cijelu Palestinu do{la je i civilizacija. Umjesto brutalnih i barbarskih uvjerenja, koja nisu bila izraz po{tovanja prema svetim vrijednostima druge strane i koja su ljude inspirirala na me|usobne pokolje samo zbog razli~itih uvjerenja, zavladala je pravedna, tolerantna i umjerena islamska kultura. Nakon hazreti Omerovog osvajanja, u Palestini su muslimani, jevreji i kr{}ani stolje}ima `ivjeli u miru i sigurnosti. Muslimani nisu nastojali da bilo koga prisilom primoraju na islamiziranje, me|utim, odre|eni nemuslimani, koji su u islamu prepoznali istinu i istinske vrline, svojevoljno su pre{li u islam. Ovaj mir i sigurnost u Palestini trajao je sve dok se teritorija nalazila pod islamskom vladavinom. Me|utim, krajem XI st. tom teritorijom je zavladala nova snaga i na civiliziranu palestinsku zemlju donijela nevi|eni barbarizam i divlja{tvo. Ti barbari bili su kri`ari.

Kri`aski vandalizam
Dok su narodi sve tri velike vjere u miru i sigurnosti `ivjeli u Palestini, evropski kri{}ani su donijeli odluku o organiziranju jednog "kri`arskog" pohoda. Pozivom pape Urbana II upu}enom sa Vije}a u Clermontu 27. novembra 1095. g., pod geslom "spa{avanja Svete zemlje od muslimana", a, zapravo, radi preuzimanja legendarnog bogatstva Istoka, preko sto hiljada ljudi iz cijele Evrope zaputilo se prema Palestini. Nakon dugog i iscrpnog puta i niza plja~ki i pokolja koje su po~inili nad muslimanima, 1099. g. su stigli do Jerusalema. Nakon dugog okru`enja grada, koje je trajalo oko pet sedmica, grad je pao. Kri`ari su u{li u nj i pokazali vandalizam koji se rijetko susre}e u povijesti. Kao {to smo ve} ranije istakli, izvr{ili su stra{an pokolj; svi muslimani i jevreji u gradu posje~eni su sabljom!

U vrijeme Osmanlijske imperije pripadnici sve tri vjere u Jerusalemu su `ivjeli u me|usobnoj toleranciji i miru.

HARUN YAHYA ● 109

Za vrijeme kri`arskih pohoda, muslimani i jevreji, koji su `ivjeli u Jerusalemu, bili su podvrgnuti velikim pokoljima.

Palestinski mir i sigurnost, koji su do tada trajali od hazreti Omera, r. a., okon~ani su kri`arskim vandalizmom. Ga`enjem svih moralnih kriterija kr{}anstva, koje predstavlja vjeru ljubavi i milosr|a, kri`ari su, navodno u ime te vjere, primjenjivali teror.

Salahuddin Ejjubijeva pravednost
Barbarska kri`arska vojska je za svoju prijestolnicu odabrala Jerusalem i osnovala Latinsko kraljevstvo ~ije su se granice su se protezale od Palestine do Antakije. Me|utim, `ivot ovog kraljevstva ne}e biti dugog vijeka. Salahuddin Ejjubi, koji je sve muslimanske emirate Bliskog istoka ujedinio pod zastavom d`ihada, u Hittinskom ratu 1187. g. porazio je cijelu kri`arsku vojsku. Nakon rata, dva komandatna kri`arske vojske, Reynauld of Chatillon i kralj Guy, dovedeni su pred Salahuddina Ejjubiju. On je smrtnom kaznom presudio Reynauldu of Chatillonu, koji se prethodno proslavio nevi|enim vandalizmom nad muslimanima, me|utim, na slobodu je pu{ten kralj Guy, koji nije po~inio iste zlo~ine. Jo{ jednom je palestinska zemlja vidjela {ta zna~i pravednost. Neposredno nakon Hittina - ta~no na dan Mirad`a kada je Muhammed, a. s., u toku jedne no}i preveden iz Mekke u Jerusalem - Salahuddin Ejjubi je, ulaskom u Jerusalem, oslobodio grad koji se osamdeset i osam godina nalazio pod kri`arskom okupacijom.

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 110

Kada su zauzeli Jerusalem, kri`ari su pobili sve muslimane i zbog toga su ovaj put sa strahom o~ekivali da }e isti vandalizam Salahuddin Ejjubi po~initi nad njima. Me|utim, Salahuddin nijednog kr{}anina u gradu nije dirnuo. [tavi{e, samo je naredio da latinski kr{}ani (katolici) napuste grad, a ortodoksi, koji nisu bili kri`ari, mogli su nastaviti `ivjeti u gradu i moliti se onako kako im to njihova vjera nala`e. Ovo drugo muslimansko osvajanje Jerusalema engleski histori~ar Karen Armstrong opisuje na slijede}i na~in:
Drugog novembra 1187. g. Salahuddin i njegova vojska su u Jerusalem u{li kao osvaja~i; narednih osam stotina godina to }e biti muslimanski grad. (...) Salahuddin je odr`ao rije~ (da ne}e izvr{iti pokolj) koju je prethodno dao kr{}anima i grad je zauzeo u svjetlu visokih islamskih principa. Izbjegao je sli jede}i Kur'an nasilje, i nije ustao na osvetu za pokolj iz 1099. g. Nije ubijen ni jedan kr{}anin, nije po~injena ni jedna plja~ka! A fidija, koja se tra`ila za osloba|anje zarobljenika, bila je krajnje niska. (...) Ve}ina zarobljenika, kao {to je nare|eno Kur'anom, oslobo|ena je bez pla}anja fidije. (...) Salahuddinov brat ElAdil zatra`io je da se oko hiljadu zarobljenika da u njegovu slu`bu, a kasnije kada je vidio da su u `alosnom stanju - bez naknade ih je sve pustio na slobodu.

O, vjernici, budite uvijek pravedni, svjedo~ite Allaha radi, pa i na svoju {tetu ili na {tetu roditelja i ro|aka, bio on bogat ili siroma{an, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti - kako ne biste bili nepravedni... (An-Nisa', 135).

HARUN YAHYA ● 111

(...) Imu}ni gradski kr{}ani spakovali su svoje vrijedne stvari i na brzinu napustili grad, me|utim, novac kojim su oni raspolagali bio je vi{e nego dovoljan za otkup svih ratnih zaroljenika u gradu. Nadsve}enik Heraclius je, kao i svi drugi, platio fidiju od deset dinara, a potom, sa kolima napunjenim dragocjenostima, napustio grad.
24

Ukratko, Salahuddin Ejjubi i muslimani pod njegovom komandom su se prema kr{}anima odnosili krajnje pravedno i milosrdno; {tavi{e, prema njima su pokazivali vi{e milosr|a nego {to su to ~inili njihovi lideri. Ne samo kr{}ani, muslimanskim osvajanjem Jerusalema i jevreji su dobili mir i sigurnost. Poznati {panski jevrejski pjesnik Yuda al-Harizi, koji je grad posjetio nakon {to su njime zavladali muslimani, svoje emocije je na slijede}i na~in opisao u jednom svome djelu:
Bog je odlu~io da Sveto mjesto ne ostane u rukama sinova Esavovih i upozorio je princa sinova Ismailovih, du{u Salahuddinovu, hrabru i dostojanstvenu osobu. On je sa svojom vojskom osvojio Yera{alayim i saop}io da }e prihvatiti sve sinove Efraimove. Sada `ivimo pod okriljem mira...
25

Izvan Jerusalema, u ostalim gradovima Palestine tako|er je vladao kri`arski vandalizam i muslimanska pravednost. Richard the Lionheart (Richard lavljeg srca), koji se u engleskoj historiji predstavlja kao veliki junak, 1191. g. u tvr|avi Akra nitkovski je poklao 3000 muslimana me|u kojima je bilo i mnogo `ena i djece. Iako su bili svjedoci ovog vandalizma, muslimani nikada nisu pribjegli kori{tenju istih metoda. U skladu sa Allahovom odredbom "...jedni drugima poma`ite u dobro~instvu i ~estitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu..." (Al-Ma'ida, 2), prema nevinim civilima muslimani nikada nisu primjenjivali silu. Nepotrebnu surovost nisu upotrebljavali ~ak ni prema kri`arskoj vojsci koju su porazili. Kri`arski vandalizam i muslimanska pravednost koja je do{la nakon toga jo{ jednom je pokazala jednu historijsku ~injenicu: vlast koja je uspostavljena na prin cipima islama pru`ala je priliku miroljubive koegzistencije razli~itih vjera. Ova ~injenica se nastavljala dokazivati tokom sedam stolje}a nakon Salahuddina Ejjubija, a naro~ito u vrijeme Osmanlijske imperije.

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 112

U tvr|avi Akra kralj Richard pobio je 3000 muslimana, me|u kojima je bilo i `ena i djece.

Pravedna i tolerantna vlast Osmanlijske imperije
Uporedo sa sultan Javuz Selimovim osvajanjem Jerusalema i okolice 1514. g., u Palestini po~inje osmanlijska vlast koja }e trajati gotovo ~etiri stotine godina. Ovaj period }e, kao i u svim ostalim oblastima pod vla{}u Osmanlija, i u Palestini osigurati mir, prosperitet i "miroljubivu koegzistenciju razli~itih vjera". Osmanlijskom imperijom upravljalo se poretkom zvanim "sistem nacije", ~ija je osnovna odlika pru`anje mogu}nosti ljudima razli~itih vjerovanja da `ive u skladu sa svojim vjerovanjem, pa ~ak i u skladu sa svojim pravom. Kr{}ani i jevreji, koji se u Kur'anu spominju kao "ehl-i kitab", na osmanlijskoj teritoriji na{li su toleranciju, sigurnost i slobodu. Najve}i razlog tome je {to, unato~ tome {to je to bila islamska dr`ava kojom su upravljali muslimani, Osmanlijska imperija nije imala cilj da nasilno islamizira svoje podanike. Naprotiv, osmanlijska dr`ava je imala cilj da osigura sigurnost i mir i za nemuslimane; da njima vladaju pravedno i na na~in da budu zadovoljni islamskom upravom.

HARUN YAHYA ● 113

Iako je bila muslimanska zemlja, Osmanlijska imperija je svim svojim podanicima priznala pravo na slobodu vjeroispovijesti. Zbog toga je u osmanlijskoj zemlji uvijek vladalo okru`enje miroljubivosti i sigurnosti. Kao {to se vidi i na ovoj slici u skladu sa islamskim moralom, poma`u}i siroma{ne, {titili su ljude bez obzira kojoj vjeri i rasi oni pripadali.

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 114

I danas je u odre|enim zemljama vidljiva nepodno{ljivost, koja je, unato~ tome {to su pripadnici iste vjere, u XVI i XVII st. vladala me|u katolicima i protestantima. Nevina djeca u ovim sukobima trpe najve}u {tetu.

Me|utim, ostale velike svjetske sile iz tog perioda posjedovale su daleko nemilosrdniji pristup; nasilni~ko i netolerantno poimanje vlasti. [panska kraljevina nije mogla podnijeti postojanje muslimana i jevreja na poluotoku Iber, gdje je provela velike brutalnosti protiv obiju ovih zajednica. Samo zbog toga {to su jevreji, u nizu drugih evropskih zemalja vr{ile su se velike presije na jevreje (zatvarani su, npr. u getaa), ponekad su bili na meti masovnih pokolja. Kr{}ani su ~ak i me|usobno iskazivali nepodno{ljivost; sukobi izme|u katolika i protestanata su tokom XVI i XVII st. pretvorili Evropu u more krvi. "Tridesetgodi{nji ratovi", koji su se vodili od 1618. do 1648. g., u osnovi su bili rezultat sukoba katolika i protestanata. U ishodu ovog rata, srednja Evropa je gotovo bila pretvorena u ru{evine, a samo u Njema~koj stradala je jedna tre}ina od ukupne populacije od petnaest miliona.

HARUN YAHYA ● 115

ZAMAN, 30.8.2000.

TÜRKIYE, 15.4.1995.

Put za postizanje mira na Bliskom Istoku i u cijelom Svijetu je primjena tolerantnog, pomirljivog i pravednog osmanlijskog modela, koji se zasniva na temeljima kur'anskog morala.

U ovom okru`enju, nesumnjivo je bitna ~injenica da je vlast koju su uspostavili Osmanlije bila krajnje humana. Veliki broj histori~ara i politologa skre}e pa`nju na ovu ~injenicu. Jedan od njih je i profesor na Columbia univezitetu dr. Edward Said, u Svijetu priznati stru~njak za Bliski Istok. U jednom intervjuu objavljenom u izraelskom dnevniku Ha'aretz, Edward Said, koji je porijeklom jerusalemski kr{}anin i koji radi na ameri~kim univerzitetima, predlo`io je "osmanlijski sistem nacija" kao put za uspostavu trajnog mira na Bliskom Istoku: Kako god u arapskom svijetu mogu `ivjeti ostale nacionalne manjine, isto tako je

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 116

Dr. Edward Said, stru~njak za Bliski Istok

(me|u Arapima) mogu} i `ivot jevrejske manjine. (...) To je veoma dobro funkcioniralo pod vla{}u Osmanlijske imperije. Njihov sistem izgleda mnogo humaniji od sistema koje sada imamo.
26

Historija pokazuje da je islam jedini vjerski sistem koji Bliskom istoku nudi pravedan, tolerantan i blag na~in uprave. Do danas nije prevazi|ena "Pax Ottomana" (Osmanlijski mir), koja je okon~ana povla~enjem Osmanlija iz ovog regiona. Prema tome, put za postizanje mira na Bliskom istoku je za`ivljavanje osmanlijskog modela tolerantnosti i pomirljivosti, kao {to podu~ava kur'anski moral. Po{to je islam put mira, tolerancije i sigurnosti i eliminacija svake vrste surovosti sukoba, rata i terora.

HARUN YAHYA ● 117

...Allah je milostiv prema Svojim robovima (Ali 'Imran, 30).

KORIJENI TERORIZMA: DARVINIZAM I MATERIJALIZAM

V

eliki broj ljudi smatra da je teoriju evolucije prvi iznio

Charles Darwin; da je to teorija koja se zasniva na nau~nim dokazima, opa`anjima i opitima. Me|utim, kao {to Darwin nije prvi idejni otac teorije evolucije, isto tako nau~ni dokazi nisu platforma na kojoj se ova teorija zasniva. Ta teorija nije ni{ta drugo do jedno idejno prilago|avanje prirodi materijalisti~ke filozofije, odnosno jedne anti~ke dogme. I danas se ta teorija, unato~ tome {to ne postoje nau~na otkri}a koja bi je podr`ala, slijepo brani samo zahvaljuju}i materijalisti~koj filozofiji. Ovaj fanatizam priredio je ~ovje~anstvu mnogo velikih neda}a po{to je, uporedo sa {irenjem darvinizma i materijalisti~ke filozofije, koja

je u darvinizmu na{la svoje upori{te, promijenjen i odgovor na pitanje {ta je ~ovjek. Ljudi koji su svojim stanovi{tem da je ~ovjek bi}e koje je stvorio Bog i koje treba `ivjeti prema uzornom moralu kojem ga je On podu~io davali odgovor na aktualno pitanje podlegli su paradoksalnoj ideji da je ~ovjek ''`ivotinja koja je postala uz pomo} slu~ajnosti i koja se razvila zahvaljuju}i borbi za opstanak". [to se ti~e fakture ove velike zablude, ona }e biti veoma te{ka. Vandalisti~ke ideologije poput rasizma, fa{izma, komunizma i niza drugih barbarskih i konfliktnih pogleda na svijet na{li su svoje upori{te u ovoj zabludi. U ovom poglavlju analizirat }emo neda}e koje je darvinizam nanio ~ovje~anstvu i iznijet }emo povezanost darvinizma sa terorizmom, jednim od najbitnijih globalnih pitanja dana{njice.

Darvinisti~ka la`: "@ivot je sukob"
Razvijaju}i svoju teoriju, Darwin je krenuo od slijede}e temeljne pretpostavke: "Razvoj `ivih bi}a u vezi je sa prirodnom borbom za opstanak. U ovoj borbi pobje|uju oni koji su ja~i. [to se ti~e slabih, oni su osu|eni na nestanak!" Prema Darwinu, u prirodi je uvijek prisutna jedna bespo{tedna borba za `ivot, jedan stalni sukob. Jaki uvijek pobje|uju nejake i na taj na~in omogu}avaju svoj razvoj. A podnaslov u njegovoj knjizi Porijeklo vrsta rezimirao je ovo njegovo mi{ljenje: "Porijeklo vrsta u borbi za opstanak i prirodnoj selekciji putem odr`anja superiornih rasa". [tavi{e, Darwin je iznio tezu da je "borba za opstanak" prisutna i me|u ljudskim rasama. Prema ovoj nerealnoj tvrdnji, "superiorne rase" bivale su nadmo}nije u ovoj borbi. Darwin smatra da su superiorne rase bili evropski bijelci. [to se ti~e azijskih ili afri~kih rasa, one su ''zaostale u borbi za opstanak.'' Upu{taju}i se jo{ dalje, Darwin je nastupio sa tvrdnjom da }e, potpunim porazom u "borbi za opstanak", u skoroj budu}nosti ove rase nestati sa lica Zemlje:
"U skoroj budu}nosti, koja mo`da ne}e potrajati ni stolje}ima, rase civiliziranih ljudi u potpunosti }e sa lica Zemlje izbrisati divlje rase i prije}i na njihova podru~ja. S druge strane, ~ovjekoliki majmuni }e (...), isto tako, nesumnjivo, biti eliminirani. Na taj na~in do}i }e do {irenja praznine izme|u ~ovjeka i njegovog najbli`eg srodnika. Zahvaljuju}i tome, opstat }e rase koje su ~ak civiliziranije od

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 120

trenutnih evropskih rasa i majmuni babunske vrste koji su zaostaliji ~ak i od dana{njih crnaca, australskih domorodaca i gorila."

Indijski antropolog Lalita Vidyarthi na slijede}i na~in obrazla`e na~in na koji je rasizam Darwinove teorije evolucije nametnut socijalnim naukama: "Darwinovu tvrdnju o 'opstanku najja~ih' sa velikim odu{evljenjem do~ekali su sociolozi koji vjeruju da je ljudsko pokoljenje pro{lo kroz jedan proces kulturne evolucije i da se na najvi{em stepenu nalazi civilizacija bijelog ~ovjeka. U ishodu toga, veliki broj zapadnih nau~nika iz druge polovine XIX st. vatreno su prihvatili rasizam."

Darwinov izvor inspiracije: Malthusova teorija nemilosrdnosti
Darwinov izvor inspiracije u aktualnom kontekstu bila je knjiga An Essay on the

Principle of Population (Jedan esej o principima populacije) engleskog ekonomista
Thomasa Malthusa. Malthus je prora~unao da se ljudska populacija enormno brzo pove}ava ukoliko se ne kontrolira. On smatra da su neda}e poput ratova, gladi i bolesti vode}i faktori koji ljudsku populaciju dr`e pod kontrolom. Ukratko, prema ovoj vandalisti~koj tvrdnji, da bi odre|eni ljudi mogli `ivjeti, drugi moraju umrijeti. Postojanje ovdje zna~i "konstantni rat". Malthusove ideje su u XIX st. prihvatile relativno {iroke mase. Te okrutne ideje naro~ito su prihvatali vi{i slojevi evropskih intelektualaca. U tekstu "Nau~na pozadina nacizma" na slijede}i se na~in iznosi zna~aj koji je Evropa XIX st. pridavala Malthusovim idejama o populaciji:
"^lanovi vladaju}eg stale`a u Evropi u prvoj polovini XIX st. su se sastali kako bi raspravljali o novootkrivenom 'problemu porasta populacije' i razradili metode primjene Malthusovih ideja
Thomas Malthus

radi pove}anja smrtnosti siroma{nih.

HARUN YAHYA ● 121

Zaklju~ak do kojeg su do{li ukratko je glasio: "Umjesto preporu~ivanja ~isto}e, siroma{ne trebamo podsticati na njihove potpuno suprotne navike. Ulice u na{im gradovima trebamo praviti u`im, natrpati u ku}e {to vi{e ljudi i trebamo raditi na {irenju kuge. Sela u na{im zemljama trebamo podizati u blizini staja}ih voda, podsticati na `ivot na mo~varnom zemlji{tu..."

U ishodu ove okrutne prakse, prema Malthusu, jaki }e, u borbi za opstanak, uni{titi one slabe pa }e se i na taj na~in uravnote`iti enormni porast populacije. U Engleskoj se u XIX st. doista primjenjivao aktualni program "uni{tenja siroma{nih". Osnovan je industrijski poredak u kome su djeca od 8 do 9 godina po 16 sati dnevno upo{ljavana u rudnicima uglja i prilikom ~ega ih je hiljadama umrlo zbog lo{ih uvjeta rada. "Borba za `ivot", koju je Malthus teoretski smatrao neophodnom, u Engleskoj je milionima siroma{nih priredila `ivot put patnji.

Primjena teze "borbe za opstanak", koju je Malthus smatrao neophodnom, u XIX st. je maloj djeci i siroma{nima u Engleskoj donijela nevi|ene patnje. Me|utim, primjena kur'anskog morala ljudima donosi `ivot ispunjen prosperitetom i ljepotama.

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 122

Pod utiskom upravo ovih ideja, Darwin je "borbu za `ivot" primijenio na cijelu prirodu i iznio tvrdnju po kojoj }e u ovoj borbi za opstanak pobje|ivati oni koji budu jaki i koji su se najbolje prilagodili uvjetima sredine. [tavi{e, tvrdio je da je aktualna borba za opstanak jedan legitiman i nepromjenljiv zakon prirode. Negiranjem stvaranja, pozivao je ljude na napu{tanje vjerskih uvjerenja i na taj na~in na meti imao sve moralne kriterije koji bi mogli biti prepreka nemilosrdnoj "borbi za `ivot". Ra~un za {irenje ovih irelanih ideja, koje pojedince usmjeravaju ka bezdu{nosti i surovosti, ~ovje~anstvo }e kobno platiti u XX st.

Uloga darvinizma u pripremama za Prvi svjetski rat
Uporedo sa preovladavanjem darvinizma u evropskoj kulturi, ideja "borbe za opstanak" tako|er je po~ela pokazivati svoj utjecaj. Prvenstveno su evropske kolonijalne dr`ave stanovni{tvo koloniziranih dr`ava predstavljale kao "rase zaostale u evoluciji", a u svemu tome pozivale su se na darvinizam koji im je slu`io kao opravdanje za postizanje legaliteta zlo~ina koje su ~inile. [to se ti~e najkrvavijeg politi~kog utjecaja darvinizma, on se ogleda u Prvom svjetskom ratu, koji je izbio 1914. g. U svojoj dokumentarnoj knjizi

Europe Since 1870 (Evropa od 1870.)
poznati engleski profesor historije James Joll obja{njava da je jedan od faktora koji su priredili Prvi svjetski rat bila vjera u darvinisti~ke ideje koja je u tom periodu bila prisutna kod evropskih vlastodr`aca. Ilustracije radi, glavnokomanduju}i austro-ugarske vojske general F r a n z Baron Conrad von Hoetzendorff pisao je slijede}e u svojim sje}anjima nakon rata:
''Religije koje u prvi plan iznose ljubav prema ~ovjeku, moralna u~enja i
Knjiga Evropa od 1870. engleskog profesora historije Jamesa Jolla

(sli~ne) filozofske doktrine ponekad su

HARUN YAHYA ● 123

doista u stanju oslabiti ljudsku borbu za opstanak. Me|utim, nikada ne}e uspjeti u~initi da ova borba ne bude reaktivna snaga svijeta. (...) Velika katastrofa svjetskog rata realizirala se u potpunom skladu sa ovim velikim principom. Ovaj rat, koji je formiran temeljnom snagom `ivota ljudi i dr`ava, jedan je prirodni zakon, isti kao teret groma koji se mora isprazniti.''

Nije te{ko shvatiti za{to je Conrad, koji je posjedovao jednu ovakvu ideolo{ku vodilju, povukao Austro-Ugarsku na zapo~injanje rata. Ovakve ideje nisu bile ograni~ene samo na vojna lica tog vremena. Kurt Riezler, li~ni savjetnik i bliski prijatelj njema~kog kancelara Theobalda von Bethman-Hollwega, 1914. g. pisao je slijede}e:
''Apsolutno i vje~no neprijateljstvo postoji u prirodi me|uljudskih odnosa. Permanentna mr`nja koju vidimo svugdje (...) ne proisti~e iz iskvarenosti ljudske prirode; naprotiv, to postoji u biti izvora prirode i `ivota!''

A jedan od generala iz Prvog svjetskog rata Friedrich von Bernardi na slijede}i na~in je na~inio paralelu izme|u rata i prirodnih zakona borbe:
''Rat je jedna prirodna potreba, neopodan koliko i sukob elemenata u prirodi; u biolo{kom smislu daje umjesne rezultate po{to su ti rezultati u vezi sa temeljnim odlikama bi}a!''

Kao {to se da zaklju~iti, Prvi svjetski rat zapo~eo je zahvaljuju}i evropskim misliocima, generalima i vlastodr{cima, koji su prolijevanje krvi, zadavanje i trpljenje bola do`ivljavali kao svojevrstan "prosperitet" i koji su to smatrali stati~nim "zakonom prirode". A ideolo{ka osnova koja je, u osnovi pogre{nim aktualnim idejama, cijelo ovo pokoljenje odvela u katastrofu nije bilo ni{ta drugo do Darwinovi pojmovi "borbe za opstanak" i "superiorne nacije". Prvi svjetski rat iza sebe ostavio je osam miliona mrtvih, stotine poru{enih gradova, milione ranjenih, sakatih, nezbrinutih i nezaposlenih. Osnova i nacisti~kog, Drugog svjetskog rata, koji je po~eo dvadeset i jednu godinu nakon ovog rata i koji je iza sebe ostavio oko pedeset i pet miliona `rtava, tako|er se zasnivao na darvinizmu.

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 124

Prvi svjetski rat, koji je okon~an smr}u i ranjavanjem miliona ljudi i ru{enjem gradova, izbio je zbog vlasti i mislilaca koji su prihvatili darvinizam, a, prema tome, i tvrdnje da je prolijevanje krvi glavni put ka prosperitetu.

HARUN YAHYA ● 125

Fa{izam: put koji je trasirao darvinizam
Podupiru}i rasizam u XIX st., darvinizam je formirao temelje i jedne ideologije koja }e se pojaviti i razviti u XX st. i koja }e cijeli svijet zaviti u crno: nacizma. Nacisti~ki ideolozi tako|er su bili pod velikim utjecajem darvinizma. Analizira li se ova ideologija, koju je uobli~io Adolf Hitler i Alfred Rosenberg, uo~it }e se pojmovi koje je na desetine puta Darwin ponavljao u svojoj knjizi Porijeklo vrsta kao {to su "prirodna selekcija", "selektivno razmno`avanje", "me|urasna borba za opstanak"... Ime svojoj poznatoj knjizi (Mein Kampf) Hitler je dao tako|er inspiriran darvinisti~kim principom da je `ivot arena sukoba i da nadmo}niji u ovoj borbi ostaju u `ivotu. U knjizi se naro~ito osvrnuo na me|urasni sukob i rekao slijede}e:
''U ishodu nove rasne hijerarhije, koju }e priroda sama od sebe oformiti, historija }e donijeti jednu jedinstvenu imperiju.''

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 126

Fa{izam, koji se idejno zasniva na darvinizmu, prouzro~io je smrt miliona ljudi. Ova ideologija vandalizma u krv je zalila mnoge gradove, ~ije su ulice ostale preplavljene le{evima.

HARUN YAHYA ● 127

A na poznatom nirnber{kom mitingu 1933. g. iznio je da "visoke rase vladaju niskim rasama" i da je to ''pravo vidljivo u prirodi i jedino logi~no pravo.'' Da su nacisti bili pod utjecajem Darwina ~injenica je koju su danas prihvatili gotovo svi histori~ari, stru~njaci o aktualnom pitanju. Ovu ~injenicu na slijede}i na~in iznosi Peter Chrips, autor knjige The Rise of Fascism (Uspon fa{izma):
''Kada je prvi put obznanio svoju teoriju da je ~ovjek evoluirao od majmuna, Charles Darwin je postao predmet ismijavanja, me|utim, kasnije su to prihvatile {iroke mase. Darwinove teorije nacisti su (...) koristili kako bi opravdali rat i rasizam!''

Histori~ar Hickman na slijede}i na~in saop}ava da je Hitler bio pod utjecajem darvinizma:
''Hitler je bio okorjeli evolucionist. Bilo kakve da su dubine njegove psihoze, knjiga Mein Kampf iznosi jednu seriju evolucionisti~kih ideja, a posebno mjesto ustupljeno je borbi za opstanak i idejama o ubijanju slabih radi postizanja ''naprednog'' dru{tva.''

Hitler, koji je nastupio sa ovim idejama, gurnuo je svijet u nevi|eni vandalizam. Veoma veliki broj politi~kih ili etni~kih grupa, predvo|enih jevrejima, podvrgnuti su strahovitim surovostima i pokoljima u nacisti~kim logorima. Drugi svjetski rat, koji je po~eo nacisti~kim agresijama, odnio je u smrt pedeset i pet miliona ljudskih `ivota! U pozadini ove najve}e katastrofe koja je zabilje`ena u historiji ~ovje~anstva nalazio se darvinisti~ki pojam "borbe za opstanak".

Nacisti~ka tiranija prouzrokovala smrt miliona nevinih ljudi i maloljetne djece ili `ivota u strahu.

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 128

Drugi svjetski rat iza sebe je ostavio desetine miliona mrtvih i ranjenih, desetine miliona gladnih, bez ognji{ta i neza{ti}enih; stotine poru{enih gradova i upropa{tenih dr`avnih ekonomija.

HARUN YAHYA ● 129

Krvavi savez: darvinizam i komunizam
Dok su se na desnom krilu socijaldarvinizma nalazili fa{isti, na lijevom krilu stajali su komunisti. Me|u najvatrenijim braniteljima Darwinove teorije komunisti su uvijek zauzimali zna~ajno mjesto. Ova veza izme|u darvinizma i komunizma prote`e se do samih utemeljiva~a oba ova izma. Osniva~i komunizma, Marx i Engels, pro~itali su Darwinovu knjigu Porijeklo vrsta neposredno nakon njenog izla`enja iz {tampe i ostali odu{evljeni njegovim "dijalekti~ko-materijalisti~kim" pristupom u knjizi. Me|usobno dopisivanje Marxa i Engelsa pokazuje da su oni Darwinovu teoriju smatrali "temeljem komunizma sa aspekta prirodnih nauka". U knjizi Dijalektika prirode, koju je napisao pod utjecajem Darwina, Engels je izrekao niz pohvala na ra~un Darwina, a u poglavlju "Uloga rada u prijelazu iz majmuna u ~ovjeka" nastojao je i sam dati svojevrstan doprinos teoriji evolucije. Svi ruski komunisti koji su slijedili Marxa i Engelsa, kao {to su Plekhanov, Lenjin, Trocky i Staljin, prihvatili su Darwinovu teoriju evolucije. Plekhanov, koji se smatra osniva~em ruskog komunizma, poznat je po rije~ima: " M a r k s i z a m j e p r i m j e n a darvinizma u dru{tvenim naukama!" A {to se ti~e Trockog, on je davao izjave poput one da je darvinizam ''najve}a pobjeda dijalekti~kog materijalizma". U formiranju komunisti~kog kadra veliku ulogu imalo je Darwinovo obrazovanje. Ilustracije radi, Staljin, koji je prethodno bio sve}enik, zahvaljuju}i Darwinovim knjigama, postao je ateista. Tu ~injenicu bilje`e histori~ari. A Mao, koji je komunisti~ki re`im uspostavio u Kini i koji je pobio milione ljudi, otvoreno je isticao da se filozofski oslonac sistema koga je uspostavio, "temelj kineskog socijalizma'' zasniva na Darwinu i njegovoj teoriji evolucije. Utjecaj darvinizma na Maoa i kineski komunizam veoma detaljno obja{njava histori~ar sa Harvardskog univerziteta James Reeve Pusey u svojoj analiti~koj knjizi China and Charles Darwin (Kina i Charles Darwin). Ukratko, izme|u teorije evolucije i komunizma postoji jedna neraskidiva veza. Tvrdnjom da su `iva bi}a produkt slu~ajnosti teorija evolucije osigurala je navodno nau~nu podr{ku ateizmu. Komunizam, kao apsolutno ateisti~ka ideologija, zbog toga je, tako|er, neizbje`no vezan za darvinizam. [tavi{e, isti~u}i da je razvoj u prirodi mogu}

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 130

Komunisti~ki lideri, od kojih je svaki bio okorjeli darvinist, stavili su svoj potpis ispod jedne mra~ne epohe historije, na godine koje su, zahvaljuju}i njima, protekle u patnjama i tiraniji.

jedino zahvaljuju}i sukobu (odnosno "borbi za opstanak"), teorija evolucije podr`ava pojam "dijalekti~kog sukoba", koji se nalazi u osnovi komunizma. Mnogo bolje }e biti mogu}e shvatiti dimenzije nesre}e koju je Svijetu donio darvinizam ako se uzme u obzir da je komunisti~ki "dijalekti~ki sukob" jedna "ma{ina zlo~ina", koja je tokom XX st. pobila oko 120 miliona ljudi!

Dijalekti~ki sukob ne razvija ve} ru{i dru{tvo
Kao {to smo ve} naglasili isti~u}i teoriju po kojoj sukob izme|u `ivih bi}a doprinosi njihovom razvoju, darvinizam je osigurao jednu navodno nau~nu va`nost filozofije "dijalekti~kog materijalizma". Kao {to se razumije iz samog imena, dijalekti~ki materijalizam zasniva se na

HARUN YAHYA ● 131

Komunisti, koji su darvinisti~ki pojam "sukoba" primijenili na "sukob klasa", pokolje i prolijevanje krvi prihvatili su kao osnovni metod nametanja svoje ideologije.

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 132

pojmu sukoba. Osniva~ ove filozofije, Marx, rekao je da "uslu~aju da nema suprotnosti i sukoba, sve bi ostalo onako kako je bilo u svom prvobitnom obliku". A govore}i da je "sila trudna jednim novim dru{tvom, a babica svakog starog dru{tva", Marx je, radi prosperiteta, ljude pozvao na upotrebu sile, na rat i prolijevanje krvi! I Lenjin, koji predstavlja prvog politi~kog realizatora Marxovih teorija, pokli~em P "Prosperitet je borba suprotnosti", branio je teoriju po kojoj ljudi opre~nih mi{ljenja moraju biti u stalnoj borbi. [tavi{e, Lenjin je ~esto isticao da se ova borba mo`e voditi jedino prolijevanjem krvi, odnosno terorom. Jo{ 1906. g., dakle jedanaest godina prije bolj{evi~ke revolucije, Lenjin je, u ~asopisu Proleteri, iznio teroristi~ke metode koje je on prihvatio:
''Akcija za koju se mi zala`emo je oru`ana borba; ovu borbu realiziraju pojedinci i male grupe. Dok jedan dio pripada revolucionarnim organizacijama, ostali dijelovi (ve}ina u odre|enim dijelovima Rusije) nisu vezani ni za koju revolucionarnu organizaciju. Oru`ana borba je usmjerena ka dva razli~ita cilja, koji u potpunosti moraju odvojiti jedan od drugog. Kao prvo, ova borba ima za cilj izvr{avanje atentata na pojedince, lidere, vojne i policijske slu`benike, a kao drugo, konfiskovati vladin izvor prihoda, a i izvore prihoda privatnih lica! Dio konfiskovanog novca i}i }e u partijsku kasu, dio za cilj specijalnog naoru`avanja i priprema za ustanak, a dio za `ivotne tro{kove u~esnika u borbi koju definiramo!''

Jedna od najo~itijih ideologija koje su se u XX st. suprotstavljale komunizmu bila je fa{izam. Zanimljivo je, me|utim, da je fa{izam, koji se isti~e kao opre~nost komunizmu, branio pojam sukoba u najmanju ruku koliko i komunizam. Dok su komunisti vjerovali u potrebu "sukoba klasa", fa{isti su samo promijenili ovu sferu sukoba i lansirali pojam "sukoba izme|u rasa i nacija". Na primjer, jedan od najzna~ajnijih idejnih izvora nacizma i vode}ih rasista, njema~ki histori~ar Heinrich von Treitschke, pisao je da se nacije ''mogu razvijati jedino surovim rivalstvom koje sli~i na Darwinovu borbu za opstanak..." [to se ti~e Hitlera, on je, inspiriran Darwinovim poimanjem sukoba, rekao slijede}e:
''Priroda je jedan rat izme|u jakih i slabih, apsolutna pobjeda jakih nad slabima!

HARUN YAHYA ● 133

Da to nije tako, u prirodi bi dolazilo do jedne stalne devijacije. (...) Oni {to `ive moraju se boriti! Na ovom svijetu, u kome je stalno prisutan jedan ratni zakon `ivota, pravo na `ivot ne posjeduje onaj ko ne `eli ratovati!''

[to se ti~e slike koju su u XX st. formirale ove dvije sociodarvinisti~ke ideologije, koje vjeruju da je, za ja~anje i razvoj dru{tva, neophodan rat, sukob, kavga i prolijevanje krvi, ona je sasvim o~ita. Zbog ove ideologije umrlo je na desetine miliona nevinih ljudi; na desetine miliona ih je ranjeno ili osaka}eno; dr`avne ekonomije su propale; prihodi koji su se trebali odvojiti za zdravlje, nauku, tehnologiju, obrazovanje i umjetnost prvenstveno su kori{teni za naoru`anje, a potom za zalije~ivanje rana koje su nanesene upravo tim oru`jem te za ponovnu izgradnju poru{enih gradova. U historiji se sasvim jasno pokazalo da sukob, kavga i teror ne doprinose razvoju dru{tva, ve}, naprotiv, njegovom nazatku i propasti. Naravno da su u svijetu prisutne opre~nosti. Kako god u prirodi postoje svjetlost i tama, dan i no}, toplo i hladno, suprotnosti postoje i u idejama i praksama. Me|utim, idejne opre~nosti i razila`enja ne zahtijevaju sukob! Naprotiv, ukoliko se suprotnostima pristupi tolerantno, miroljubivo, s razumijevanjem, s ljubavlju, saosje}ajno i milosrdno, pojavit }e se niz ljepota. ^ovjek koji svaku ideju uporedi sa drugom jo{ vi{e razvija svoju ideju ili je upotpunjuje uvi|aju}i njezine nedostatke. Kroz izlaganje ljudi koji brane opre~ne stavove mo`e se vr{iti razmjena ideja ili davati produktivne kritike. Me|utim, to mogu ostvariti samo oni koji se dr`e normi kur'anskog morala, koji su iskreni, miroljubivi i skromni. Velika je tiranija i bezdu{nost ubiti ili zadavati bol nekome zbog toga {to on brani druga~iju ideju, {to je pristalica druge vjere ili {to potje~e od razli~ite rase. Samo zbog toga su se tokom historije nasmrt me|usobno borili i nemilosrdno ubijali sinovi iste zemlje. Ili, ljudi razli~ite rase ili nacije ~inili su krvoproli}a ne odvajaju}i `ene i djecu! A sve te vandalizme u stanju je po~initi jedino onaj koji ~ovjeka sa suprotne strane vidi samo kao naprednu `ivotinju, koji mu ne pridaje zna~aj dostojan ~ovjeka i koji ne vjeruje da }e pred Bogom polagati ra~un za svoja djela. Najljep{i i najispravniji stav koji se treba zauzeti prema opre~nim idejama istaknut je u Kur'anu. Idejna razmimoila`enja de{avala su se tokom povijesti, a najpoznatiji primjer toga je slu~aj Musaa, a. s., i faraona koji je `ivio u istom periodu. Unato~ faraonovoj opakosti i agresivnosti, Allah, d`. {., zadu`io je Musaa, a. s., da ga pozove na Pravi Put, a metod kojim }e se koristiti saop}io je na slijede}i na~in:

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 134

To {to u prirodi postoje suprotnosti ne smije biti povod za sukob i kavgu me|u ljudima. Uzajamnim po{tovanjem, ljubavlju i tolerancijom mogu}e je posti}i pomirenje me|u suprotnostima. Dok kur'anski moral ljudima nudi `ivot u miru i radosti, dijalekti~ki sukob ljudima donosi jednu neprestanu nesre}u, katastrofu i smrt.

HARUN YAHYA ● 135

"Idite faraonu, on se, doista, osilio, pa mu blagim rije~ima govorite ne bi li razmislio ili se pobojao!" (Ta-Ha, 43-44).

Pridr`avaju}i se Allahovih naredbi, Musa, a. s., na{iroko je faraonu objasnio vjeru i strpljivo mu iznio sve teme kako bi onemogu}io njegov ateizam i tiraniju prema narodu. Na njegov ovako uzoran moral i strpljenje faraon je odgovorio jednim agresivnim stavom rekav{i da }e ubiti i njega i sve one koji slijede njegove ideje. Me|utim, u ishodu njegovog ovakvog stava, faraon nije iza{ao kao pobjednik. Pobijedili su Musa, a. s., i njegove pristalice. Kao {to i ovaj primjer pokazuje, pobjeda ili razvoj jedne ideje ne posti`e se sukobom, ratom ili agresivno{}u. Doga|anja izme|u Musaa, a. s., i faraona na neki na~in predstavljaju si`e povijesti; primjer koji pokazuje da pobje|uju pristalice miroljubivosti i pravde, a nikako pristalice sukoba i tiranije. Uzoran moral uvijek biva nagra|en i na ovom, a i na budu}em svijetu.

Darvinizam i terorizam
Kao {to smo i do sada vidjeli, darvinizam predstavlja temelj razli~itih opakih ideologija koje su u XX st, svijetu priredile najkrvavije katastrofe. I, pozivaju}i se na darvinizam, ove ideologije su podr`avale "rat ili sukob sa onima koji ne pripadaju njima", {tavi{e, prihvatile su to kao svoje najbitnije metode. Sasvim je o~ita ~injenica da su u Svijetu prisutne razli~ite vjere, razli~iti pogledi na svijet, razli~ite filozofije, i krajnje je prirodno da ove razli~ite ideje posjeduju me|usobno razli~ite odlike. Me|utim, ove ideje mogu se ocijeniti na dva me|usobno razli~ita na~ina. 1) Prema neistomi{ljenicima se mo`e izra`avati po{tovanje, mo`e se raditi na uspostavi dijaloga sa njima i slijediti jedan "human" metod, a to je metod koji je u skladu sa kur'anskim moralom. 2) Sa neistomi{ljenicima se mo`e sukobljavati, zametati kavga, mo`e se izabrati put postizanja presti`a nau{trb neistomi{ljenicima, odnosno mo`e se postupati "`ivotinjski" i brutalno. A to je materijalisti~ki ili ateisti~ki metod! Katastrofa zvana terorizam nije ni{ta drugo do ovo drugo stajali{te, pristup ili odnos prema neistomi{ljenicima. Analiziramo li razlike izme|u ove dvije solucije, vidjet }emo da je krajnje utje-

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 136

cajna darvinisti~ka poduka da je ~ovjek ''`ivotinja u konfliktu". Mo`da ve}ina pojedinaca ili grupa koje su se opredijelile za put konflikta nemaju pojma o darvinizmu i principima ove ideologije. Me|utim, na kraju, oni ipak prihvataju jedno stajali{te koje po~iva na darvinizmu. Ono {to ih utvr|uje u njihovom stavu su slogani koji se u principu zasnivaju na darvinizmu, kao {to su "Na ovom svijetu opstaju jaki", "Velika riba guta malu ribu", "Ratobornost je vrlina"... Odstranite darvinizam i ovi slogani postat }e

Me|u ljudima ili zajednicama mogu postojati odre|ena idejna razila`enja i neslaganja. Me|utim, rje{enje ovih nesuglasica nikada ne smije biti rat, kavga ili sukob. Sva razila`enja bi se, kao {to je saop}eno u Kur'anu, trebala rije{iti obostranim stpljenjem, tolerancijom, saosje}anjem i razumijevanjem.

HARUN YAHYA ● 137

bezna~ajni i isprazni. Zapravo, uklanjanjem darvinizma, vi{e ne}e biti ni konfliktnih svjetonazora. Tri Bo`anske vjere (kr{}anstvo, judaizam i islam), u koje vjeruje veliki broj ljudi na Zemlji, protive se konfliktu. Sve tri ove vjere imaju za cilj osiguranje mira i sigurnosti na Zemlji, protive se ubijanju nevinih ljudi, primjeni tiranije i tortura. Konflikt i nasilje prihvataju se kao anormalna i nepo`eljna djela, koja su opre~na moralu kojeg

Jedini na~in da se narednim pokoljenima u emanet ostavi jedan sretan i miran `ivot u blagostanju je formiranje zajednica u kojima je ostvaren kur'anski moral.

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 138

je Bog odredio za ~ovjeka. Me|utim, i konflikt i nasilje darvinizam vidi i isti~e kao nu`ne, prirodne, ispravne i legalne pojmove. Zato, ukoliko se neko pojavi i pribjegava teroru u ime islama, kr{}anstva ili judaizma, koriste}i se simbolima i pojmovima tih vjera, znajte da taj nije ni musliman, ni kr{}anin, ni jevrej. U stvarnosti, on mo`e biti samo socijaldarvinist. Skriven pod pla{tom vjere, on ne mo`e posjedovati iskrenu vjeru. Ako i tvrdi da djeluje u slu`bi vjere, u biti, on je neprijatelj vjere i vjernika - zbog toga {to svirepo ~ini zlodjelo koje je vjera striktno zabranila, i to na na~in da u o~ima javnosti stvara odbojnost i neprijateljsto prema vjeri. Prema tome, temelji nevolje zvane teror, koja je obavila cijeli Svijet, skriveni su u ateizmu, koji je u savremenom dobu definiran kao materijalizam i darvinizam, a ne u bilo kojoj Bo`anskoj vjeri.

Svaki ~ovjek koji `eli mir i sigurnost treba uo~iti opasnost darvinizma
Kada se bori sa bilo kojim problemom, najbitnije je da se uo~i i otkloni korijen, stvarni izvor tog problema. Ilustracije radi, bilo koliko da se uredi i o~isti okolina smetlji{ta koje okolo {iri neprijatne mirise, to smetlji{te }e nastaviti sa {irenjem smrada. Sve mjere predostro`nosti bit }e relativne i kratkotrajne. Rje{enje je u ~i{}enju izvora smrada, u potpunoj eliminaciji smetlji{ta. Prema tome, efektno i trajno rje{enje u borbi protiv terorizma nije rad na pojedina~nom traganju i onesposobljavanju terorista. Da bi se Svijet mogao osloboditi od terorizma, potrebno je prvenstveno ustanoviti i uni{titi izvor koji inspirira teroriste, a to su nastrane ljudske ideologije i obrazovanje u njihovom duhu. Danas se gotovo u svim zemljama Svijeta u {kolama izu~ava darvinizma kao jedna nau~na grana. Omladina se ne podu~ava pogledu po kom je Bog stvorio ljude, da su oni bi}a koja posjeduju du{u, razum i savjest, da }e, nakon smrti, pred Bogom polagati ra~un, da }e Bogu odgovarati za sve ono {to su uradili na ovom svijetu i da }e prema tome biti vje~no smje{teni u D`ennet ili D`ehennem. Naprotiv, podu~avaju se besmislici da su oni nekontrolirana bi}a nastala u ishodu slu~ajnosti, da su njihovi preci `ivotinje i da }e jedino uz pomo} konfrontacije i rata biti superiorniji i uspjeti ostati u `ivotu.

HARUN YAHYA ● 139

Allah zahtijeva da se sva~ije pravo po{tuje i dobro ~ini, i da se bli`njima udjeljuje, a razvrat i sve {to je odvratno i nasilje zabranjuje... (An-Nahl, 90).

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 140

A nakon ove etape veoma je jednostavno isprati mozak onih koji su tokom svog {kolskog `ivota uzimali ovakve poduke, dovesti ih u stanje neprijatelja ~ovje~anstva i na~initi ih toliko bezdu{nim da budu u stanju ubijati i nevinu dje~icu. Omladinu koja je primila ovakvu naobrazbu u svoje redove veoma jednostavno mo`e privu}i svaka izopa~ena ideologija, uvu}i je u djela opre~na razumu i savjesti, a svakovrsnu izopa~enost i surovost prikazati im kao zna~ajne ciljeve. Komunisti~ke, fa{isti~ke i rasisti~ke teroristi~ke grupe, koje su u posljednjem stolje}u harale Svijetom, produkti su ovog sistema obrazovanja! A druga velika {teta ovog sistema obrazovanja je nastojanje da se, odstranjivanjem vjere iz obrazovanja, vjera ograni~i na neuko stanovni{tvo. Dok se "obrazovani" ateiziraju darvinisti~ko-materijalisti~kim podukama, dotle vjera ostaje u svijesti ''neukih i neobrazovanih''. U tom slu~aju, stvara se atmosfera povoljna za {irenje praznovjerja; utjecajni postaju oni koji, u ime vjere, iznose ideje koje su apsolutno opre~ne vjeri. Posljednja zbivanja sasvim su o~it primjer ove postavke. Nijedan ~ovjek koji se boji Allaha, d`. {. i koji zna da }e na Ahiretu polagati ra~un za sve ono {to je uradio nikada ne}e u~initi ni{ta {to bi prouzrokovalo smrt i ranjavanje hiljada nevinih ljudi, ni{ta {to bi hiljadama nevine dje~ice na~inilo siro~adima. Takva osoba zna da }e za svaku osobu kojoj je nanesena {teta ponaosob polagati ra~un pred Allahom, d`. {., i da }e za svaku od njih biti ka`njen nesnosnim d`ehennemskim azabom. Na kraju, rje{enje je u odbacivanju darvinisti~ko-materijalisti~kog obrazovanja, koje predstavlja primarni izvor terora, i obrazovanje omladine prema nastavnom programu koji je prire|en u skladu sa istinskim nau~nim otkri}ima te podu~avanje bogobojaznosti, razumnom i savjesnom pona{anju. U ishodu toga nastat }e zajednice formirane od miroljubivih, povjerljivih, tolerantnih i milosrdnih pojedinaca, kakve je Allah, d`. {., opisao i istakao u Kur'anu.

HARUN YAHYA ● 141

On robu Svome objavljuje jasne ajete da bi vas iz tmina na svjetlo izveo... (Al-Hadid, 9).

ZAKLJU^AK: PRIJEDLOZI ZAPADNOM SVIJETU

Z
rje{enja ovog problema.

apadni svijet danas opravdano je zabrinut i u prob-

lemima sa organizacijama koje teror koriste kao na~in komuniciranja. Sasvim je o~ito da sve aktere terora i one koji stoje iza njih treba kazniti po mjeri me|unarodne pravde i prava. Me|utim, od svega toga najbitnija je dugoro~na strategija koju treba voditi radi trajnog Dosada{nja analiza pokazuje da je teror zlo~in protiv ~ovje~nosti i da uop}e nema mjesta ni u jednoj Bo`anskoj vjeri, da je neosnovan i izmi{ljen pojam "islamskog terorizma" koji je u poslijednje vrijeme veoma prisutan u svjetskoj javnosti. To nam osigurava zna~ajne kutove posmatranja: 1) Naravno da je zapadni svijet, a naro~ito SAD, u pravu i da }e preduzeti

najo{trije mjere protiv terorizma. Me|utim, na jedan sasvim jasan na~in trebali bi iznijeti da, kako god to nije rat protiv bilo koje vjere i njenih pristalica, to nije ni rat protiv islama i muslimana; naprotiv, trebali bi biti odre|eniji i iznijeti da je to jedna mjera predostro`nosti u korist islama. Po svaku cijenu bi se trebao onemogu}iti opasni scenario "sukoba civilizacija", koji je prezentiran '90-ih godina. Me|u civilizacijama bi trebala za`ivjeti tolerancija i mir, a ne sukob i rat. 2) Trebalo bi se podr`ati razumijevanje islamskih zajednica i razvoj istinskog islama, koji predstavlja vjeru ljubavi, prijateljstva, mira i bratstva. Prisilna sekularizacija nije rje{enje koje se treba koristiti protiv radikalnih frakcija u islamskim zemljama; naprotiv, takva politika }e mase usmjeriti ka ve}oj reakciji. Rje{enje je u razumijevanju istinskog islama, odnosno asimilacija pojmova koje nala`e kur'anski moral, kao {to su ljudska prava, demokracija, sloboda, uzoran moral, nauka, umjetnost, estetika i {irenje islamskog modela koji nudi radost `ivljenja. 3) Izvor terora je neukost i fanatizam, a rje{enje toga je obrazovanje. Krugovima koji gaje simpatije prema teroru trebalo bi se objasniti da je to djelo koje je u apsolutnoj opre~nosti sa islamom, da, naprotiv, tako nanose {tetu islamu, muslimanima i cijelom ~ovje~anstvu te bi se, radi osloba|anja od barbarizma, te osobe trebale obrazovati. Ameri~ka podr{ka jedne ovakve obrazovne politike dat }e veoma pozitivne rezultate. 4) Istina, ameri~ka vanjska politika je u posljednjoj deceniji muslimane {irom Svijeta za{titila od razli~itih vandalizama i pokolja. Trogodi{nje srpske pokolje u Bosni mogu}e je bilo zaustaviti jedino nakon ameri~kog uplitanja u taj konflikt, nakon ~ega je potpisan trajni mirovni sporazum. Na isti na~in, ameri~kom intervencijom, od srpskog terora za{ti}eni su i Albanci, kosovski muslimani. Zna~ajnim sankcijama SAD je obuzdala ruske napade na ~e~enske civile, koji su dostizali dimenziju genocida. Intenzivnijim nastavkom i obja{njavanjem ove politike muslimanima {irom Svijeta nepotrebne predrasude o Americi i zapadnom svijetu bi se trebale eliminirati. 5) Protiv terora koji proisti~e iz komunizma, fa{izma, rasizma i ostalih ateisti~ko-materijalisti~kih ideologija, isto tako, trebala bi se razraditi dugoro~na kulturna rje{enja. Darvinisti~ka i materijalisti~ka misao danas predstavlja osnovu obrazovnog sistema mnogih savremenih zemalja {irom Svijeta. Me|utim, kao {to smo

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 144

prethodno naglasili, darvinizam je nastrana ideologija koja ~ovjeka do`ivljava kao konstantno sukobljavaju}u `ivotinju, koja vjeruje da }e ~ovjek mo}i napredovati jedino uz pomo} sukoba i rata i koja predstavlja osnovu terorizma svake vrste. Darvinizam koji zastupa ideju da }e jedino jaki opstati i koji rat do`ivljava kao vrlinu sli~i na veliku mo~varu koja ve} decenijama cijeli Svijet gu{i u nevoljama. Zato, pored zakonskih i sigurnosnih predostro`nosti, prilikom obra~una sa terorom potrebno je zapo~eti i jednu veliku obrazovnu kampanju u cijelom Svijetu. U osnovi tog obrazovanja trebalo bi biti izlaganje stvarnog lica obmana darvinizma i materijalizma i podu~avanje primjernom moralu koga je Bog odredio ~ovjeku. @eljeni mir i prosperitet osigurat }e se jedino {irokim za`ivljavanjem ljepota morala kojeg nala`e vjera. Nemogu}e je eliminirati ovu nevolju ako se ne isu{i mo~vara iz koje ona izrasta. Za o~ekivati je da }e ovakve mjere biti od pomo}i u osloba|anju od terora i ostalih fanati~nih, nemilosrdnih i divljih sustava. Amerika, koja se predstavlja kao "nacija pod Bo`ijom blagonaklono{}u", svojom kr{}anskom kulturom u biti je prijatelj muslimana. Svra}aju}i pa`nju na ovu ~injenicu, Allah, d`. {., u Kur'anu za kr{}ane ka`e: "...i svakako }e{ na}i da su vjernicima najbli`i prijatelji oni koji govore: "Mi smo kr{}ani" zato {to me|u njima ima sve}enika i monaha i {to se oni ne ohole" (Al-Ma'ida, 82). Nerazumijevanjem ove ~injenice u povijesti su se pojavljivale neuke grupe (npr. kri`ari) koje su izazivale sukob izme|u ove dvije vjere. Da se isti scenario ne bi ponovio, potrebna je uspostava saveza izme|u istinskih kr{}ana i istinskih muslimana. Razvoj situacije nakon tragi~nih zbivanja u Americi upu}uje na ~injenicu da je posijano sjeme ovog saveza! Ovaj vandalisti~ki teroristi~ki akt rezultirao je pokretanjem procesa pribli`avanja izme|u muslimana i kr{}ana, bio je povod da veliki broj kr{}ana zapo~ne ozbiljnije istra`ivanje islama i da muslimani krenu u znatno ozbiljnije napore u obja{njavanju istinskog islamskog morala opisanog u Kur'anu. Cijeli ovaj slijed doga|aja ima kvalitet jedne radosne vijesti - da }e se ljudi pobli`e upoznati sa islamskim moralom i da }e se osloboditi predrasuda koje su do danas imali. Dvadeset i prvo stolje}e bit }e stolje}e u kome }e se, ako Bog da, shvatiti da je islamski moral jedini put koji }e ~ovje~anstvu donijeti `eljeni mir i sigurnost.

HARUN YAHYA ● 145

BILJE[KE
1 Thomas W. Arnold, The Preaching of Islam: The History of the Propagation of the Muslim Faith, Lahor, Ashraf Press, 1961, str. 56-57, Islam Kültür Atlasi, Ismail Rai el-Faruki, Luis Lamia el-Faruki, prijevod: Mustafa Okan KibarogluZerrin Kibaroglu, Inkilab Yayinlari, 1997, str. 221 2 Ramuz El Ehadis, tom 1, 84/8 3 Ibid, tom 1, 76/12 4 Karen Armstrong, Holy War, MacMillian London Limited, 1988, str. 25 5 Majid Khoduri, Islam'da Savas ve Baris, Fener Yayinlari, Istanbul, 1998, str. 123; Taberi, Tarih I, 1850 6 Hamidullah, Mecmuatü'l-Vesaik, 195-197 7 Frend, 289; Hamidullah, Islam Peygamberi, II. 920; Levent Öztürk, Asr-i Saadetten Haçli Seferlerine Kadar Islam Toplumunda Hiristiyanlar, Iz Yayincilik, istanbul, 1998, str. 55 8 Yrd. Doç. Dr. Orhan Atalay, Dogu-Bati Kaynaklarinda Birlikte Yasama, Gazeteciler ve Yazarlar Vakfi Yayinlari, Istanbul, 1999, str. 95; Hamidullah, El-Vesaik, str. 380-381, No: 358 9 History of Latin Christianity, tom II, str. 216-217, Islam Kültür Atlasi, Ismail Rai el-Faruki, Luis Lamia el-Faruki, prijevod: Mustafa Okan Kibaroglu-Zerrin Kibaroglu, Inkilab Yayinlari, 1997, str. 222 10 L. Browne, The Prospects of Islam, str. 11-15, str. 269-270 11 Yesevizade, Sevgi Peygamberi, Hakikati Arayis Nesriyati, Ankara, 1996, str. 272-273; Sir Thomas Arnold, The Preaching of Islam, str. 97; Finlay: 4A History of Greece, III, 358-9; J. H. Krause: "Die Byzantiner des Mitte latters", Halle, 1869, str. 276 12 Osman Turan, Türk Dünya Nizaminin Milli, Islami ve Insani Esaslari, tom 2, str. 138 13 F. Emecen, K. Beydilli, M. Ipsirli, M.A. Aydin, I. Ortayli, A. Özcan, B.

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 146

Yediyildiz, M. Kütükoglu, Osmanli Devleti ve Medeniyeti Tarihi, Islam Tarih, Sanat ve Kültür Arastirma Merkezi, Istanbul, 1994, str. 467 14 John L. Esposito, The Islamic Threat: Myth or Reality, Oxford University Press, New York, 1992, str. 39 15 Geste Francorum, or the Deeds of the Franks and the Other Pilgrims to Jerusalem, trans. Rosalind Hill, London, 1962, str. 91 16 August C. Krey, The First Crusade: The Accounts of Eye-Witnesses and Participants, Pinceton & London, 1921, str. 261 17 Ibid, str. 262 18 Alan Ereira, David Wallace, Crusades: Terry Johns Tell the Dramatic Story of Battle for Holy Land, BBC World Wide Ltd., 1995. 19 http://www.teror.gen.tr/turkce/propaganda/eleman/ozellikler.html 20 http://www.teror.gen.tr/turkce/propaganda/eleman/ozellikler.html 21 Majid Khoduri, Islam'da Savas ve Baris, Fener Yayinlari, Istanbul, 1998, str. 209-210 22 Karen Armstrong, Holy War, MacMillan, London, 1988, str. 30-31 23 Rapor, Ibn Abdulhakem'in Fütuh Misir ve Ahbaruha'sindan alinmis, P.K. Hitti de oradan History of Arabs adli eserine iktibas etmistir. (Londra: Macmillan, 1950) str. 163. Islam Kültür Atlasi, Ismail Rai el-Faruki, Luis Lamia el-Faruki, prijevod: Mustafa Okan 24 Karen Armstrong, Holy War, str. 185 25 Bernard Lewis, Islam Dünyasinda Yahudiler, Imge Kitabevi, Istanbul, 1996, Yahudi Ansiklopedisi, tom 1, Yusuf Besalel, Gözlem Gazetecilik Basin ve Yayin AS, 2001, str. 246 26 18.8.2000, Ha'aretz; MiddleEast.Org, August 2000

HARUN YAHYA ● 147

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful