Šarl Pero BAJKE

USPAVANA LJEPOTICA Živjeli jednom jedan kralj i kraljica i bili su veoma žalosni što nisu imali djece, tako žalosni da se to ne može ni ispričati. Obilazili su sve ljekovite banje na svijetu, zavjetovali se, išli na hodočašća, sve su pokušali, ali ništa nije pomoglo. Najzad, kraljica ipak rodi kćer. Održa se velika svečanost na dan njenog krštenja, a kao kume maloj princezi bjehu pozvane sve vile koje su se mogle naći u kraljevini, a našlo ih se sedam, da bi je svaka od njih darivala, kao što je u to doba bio vilinski običaj. To je trebalo da doprinese da mala princeza postigne sva moguća savršenstva. Pošto se obavi svečano krštenje, sve se zvanice vratiše u kraljev dvor, gdje je vilama priređena velika gozba. Pred svakom vilom se nalazio lijep pribor za jelo, sa skupocjenom kutijom od suvog zlata, u kojoj su bili kašika, viljuška i nož od zlata, ukrašeni dijamantima i rubinima. Ali kad zauzeše mjesta za stolom, u dvoranu uđe i jedna stara vila koju nisu zvali na krštenje, jer se više od pedeset godina bila zatvorila u neku kulu, iz koje nikako nije izlazila, pa su svi mislili da je već umrla ili da je začarana. Kralj naredi da joj donesu pribor za jelo, ali joj nisu mogli pokloniti kutiju od suvog zlata, kakva je data ostalim vilama, jer je bilo izrađeno svega sedam kutija za sedam vila. Stara vila pomisli da je preziru i poče nešto da gunđa kroz zube. Jedna mlađa vila, koja je sjedjela kraj nje, čula ju je kako prijeti, pa se pobojala da bi ona prilikom darivanja mogla učiniti neku pakost mladoj princezi. Čim ustadoše od stola, mlada vila se sakri iza zavjese kako bi mogla govoriti posljednja i po mogućstvu popraviti zlo koje stara vila bude učinila. I tada vile počeše da darivaju princezu. Najmlađa je vila obdari da bude najljepše stvorenje na svijetu, ona za njom – da bude veoma oštroumna, treća – da sve što čini, čini ljupko; četvrta – da divno pleše; peta – da pjeva kao slavuj; šesta – da savršeno svira na svakom instrumentu. Kad dođe red na ovu staru vilu, ona reče klimajući glavom, više od zlobe nego od starosti, da će se princeza ubosti u ruku vretenom i da će od toga umrijeti. Zbog ovakvog strašnog dara svi prisutni uzdrhtaše i nije bilo toga koji ne zaplaka. U tom času se pojavi iza zavjese mlada vila i glasno izgovori ove riječi: – Utješite se kralju i kraljice, vaša kći neće od toga umrijeti; istina je da ja nemam toliko snage da princezu potpuno oslobodim onoga što joj je namijenila stara vila; princeza će se doista ubosti vretenom, ali umjesto da umre od toga, ona će samo pasti u dubok san koji će trajati sto godina i iz koga će je probuditi jedan mladi kraljević. Kralj, da bi pokušao da spriječi nesreću koju je predskazala stara vila, objavi naredbu da u njegovoj kraljevini bude pogubljen svako ko se usudi da prede vretenom ili da drži vreteno u kući. Nakon petnaest ili šesnaest godina, dok su se kralj i kraljica nalazili u jednom od svojih
1

ljetnikovaca, dogodi se da se mlada princeza, obilazeći čitav zamak i idući iz odaje u odaju, popne na vrh jedne kule, gdje je u jednom sobičku sjedjela neka starica i prela na preslici. Ova dobra žena nije čula za kraljevu zabranu da se prede vretenom. – Šta radite, dobra bako? – zapita princeza. – Predem, kćeri moja – odgovori joj starica, koja nije poznavala princezu. – O, kako je to divno! – uskliknu princeza. – Kako vi to radite? Dajte da i ja pokušam! Tek što je uzela vreteno u ruke, kako je bila živahna i pomalo nesmotrena, što su joj uostalom vile bile dosudile, ona ubode ruku vretenom i onesvijesti se. Dobra starica se nađe u velikoj neprilici, pa poče dozivati u pomoć: dotrčaše sa svih strana, princezu su polivali vodom, raskopčali joj haljinu, pljeskali po rukama, trljali su joj sljepoočnice nekom mirisnom vodicom, ali je ništa nije moglo osvijestiti. Tada se kralj, koji se popeo gore kad je čuo graju, prisjetio vilinskog predskazanja, pa smatrajući da se to moralo dogoditi jer su vile tako htjele, naredi da se princeza smjesti u jednu od najljepših odaja zamka i da se položi u postelju, ukrašenu srebrom i zlatom. Bila je nalik na anđela, toliko je bila lijepa; pošto je bila samo u nesvijesti, zadržale su se žive boje na njenom licu; samo su joj oči bile sklopljene, ali se čulo kako lagano diše, što je bio znak da nije mrtva. Kralj zapovijedi da princezu ostave da mirno spava dok ne dođe čas kad će se probuditi. Onoj dobroj vili, koja joj je spasla život osudivši je da spava sto godina i sada bila u vilinskom carstvu, udaljenom dvadeset milja, kad je princezu zadesila nesreća, odmah poslaše jednog patuljka u čizmama od sedam milja (to su bile čizme koje u jedan mah prelaze sedam milja) da je izvijesti o ovoj nesreći. Vila je odmah krenula na put i stigla za jedan sat u vatrenim kočijama koje su vukli zmajevi. Kralj joj pomože da izađe iz kočija. Ona odobri sve ono što je kralj već bio preduzeo, ali pošto je ona bila veoma vidovita, pomisli da će princeza biti u velikoj neprilici kad se probudi i opazi da je sasvim sama u ovom starom zamku, i evo šta uradi: Dotače svojim čarobnim štapićem sve živo što se tu nađe (izuzev kralja i kraljice): guvernante, dvorkinje, sobarice, vlastelu, oficire, sluge, kuhare, sudopere, glasonoše, stražare, skutonoše, lakeje; dodirnu štapićem i sve konje u konjušnicama, zajedno s konjušarima, pse čuvare u dvorištu, pa i princezino malo psetance, koje se nalazilo pored nje u postelji. Čim ih je dotakla, oni zaspaše s tim da se ne probude do onog trenutka dok se ne probudi njihova gospodarica, kako bi svi bili spremni da joj se nađu na usluzi kad joj zatreba. Čak i ražnjevi na ognjištu, nanizani fazanima i jarebicama, zaspaše, a zaspa i vatra. Sve se to dogodi za jedan tren, jer vile nisu spore u svome poslu. Zatim kralj i kraljica poljubiše svoje drago čedo, ne probudivši ga, i izdadoše naredbu da niko ne smije prići zamku. Uostalom, ova zabrana nije ni bila nužna, jer malo zatim izniknu oko čitavog parka tako mnogo visokog i niskog drveća, međusobno isprepletenog šiblja i trnja, da nijedan čovjek ili životinja ne bi mogli tuda proći; vidjeli su se samo vrhovi kula na zamku, i to samo iz daljine. Sigurno je vila uplela svoje prste u to da princezu dok spava ne bi uznemiravali radoznalci. Poslije sto godina, sin kralja koji je tada vladao a koji nije pripadao rodu uspavane princeze, loveći u tome kraju, zapita kakve se to kule vide iznad one velike i guste šume. Odgovoriše mu prema onome što su slušali: jedni rekoše da je to neki stari zamak u kojem se javljaju aveti, drugi
2

pa stade uvjeravati princezu da je voli više od samog sebe. da bi mogao proći. Jedna dvorkinja. Violine i 3 . neki stojeći a neki sjedeći. koje takođe spavahu. mladi kraljević naumi da rasvijetli ovu priču. nije bilo mnogo rječitosti. Oni su pričali puna četiri sata. Uđe u dvoranu za stražu. a dvorile su ih princezine sluge. Kraljević. svu pozlaćenu. poče se pred njim uklanjati drveće. Međutim. glad je počela da ih muči. kraljeviću? Suviše sam vas dugo čekala. On ipak nastavi put: mlad i zaljubljen princ uvijek je hrabar. koji ugleda na kraju jedne široke staze i iznenadi se kad vidje da ga iz njegove svite niko ne prati. ona je bila raskošno odjevena. gdje vidje najljepši prizor koji se ikad mogao vidjeti: na jednoj postelji. Sav ustreptao i zadivljen. jer izgleda (iako priča o tome ništa ne kaže) da ju je vila za vrijeme tog dugačkog sna obdarila da sanja lijepe snove. ne znade kako da iskaže svoju radost i zahvalnost.da vještice iz ovog kraja igraju u njemu vrzino kolo. Čuvši to. reče princezi da je večera na stolu. I tada se. i glasno hrkali. reče: – Jeste li vi to. Najzad ude u jednu odaju. po rošavim nosevima i rumenim licima stražara. koji svu djecu koju pohvata odnese u zamak i tamo ih u slast pojede. Kraljević pomože princezi da ustane. On se uputi prema zamku. princeza probudi i posmatrajući ga nježnim pogledom. najljepša na svijetu. Prođe još neke odaje gdje nađe vlastelu i dvorkinje. Kraljević je bio u nedoumici. Tek što je ušao u šumu. Ona će tu spavati punih sto godina i iz sna će je probuditi onaj kraljević kome je ona namijenjena. kad jedan stariji seljak reče: – Moj kneže. ali je zato bilo mnogo ljubavi. Većina je ipak mislila da u zamku živi ljudožder. jer on jedini ima moć da se probije kroz gustu šumu. ima više od pedeset godina kako sam slušao od svoga oca da se u tom zamku nalazi princeza. a pošto svi nisu bili zaljubljeni. ali joj ne reče da su takve haljine s visokim okovratnicima nosile bake. a pred njegovim očima se ukaza slika smrti iako su to bila ispružena tijela ljudi i životinja koji izgledahu mrtvi. a još više načinom na koji su bile izgovorene. što ne treba da nas čudi: ona je imala vremena da razmišlja o onome što će mu reći. gdje su stražari bili postrojeni s puškom o ramenu. kakvim nije pristojno gledati mladića koji se prvi put vidi. Kraljević nije bio tako spretan u govoru kao princeza. a po njihovim peharima u kojima je ostala pokoja kap vina. ali su zbog toga još više uživali u njemu. ležala je princeza. jer je ona i pored svoje staromodne haljine bila prekrasna. šiblje i trnje. Govor im je bio zbrkan. koja je bila strašno gladna. pa podstaknut ljubavlju. On uđe u prostrano prednje dvorište i ono što ugleda moglo je u prvi mah da mu zaledi krv u žilama. jer se drveće sklapalo ponovo čim bi on prošao. Međutim. gdje večeraše. čiji su zastori bili razmaknuti. sa princezom se probudi i čitav zamak: svi su bili zaokupljeni svojim poslom. Vladala je duboka tišina. ode da vidi u čemu je stvar. Kraljević prođe kroz jedno veliko dvorište popločano mramorom i pope se uz stepenice. jasno se vidjelo da su zaspali pijući. očaran ovim njenim riječima. Niko ne može da pođe za ljudožderom. a još nisu ispričali ni polovinu od onoga što su imali jedno drugom da kažu. Odoše u dvoranu s ogledalima. a i samoljubljem. a iz nje je zračila blistava i božanstvena ljepota. kraljević se približi njenoj postelji i pade na koljena pred njom. kojoj je moglo biti petnaest ili šesnaest godina. kraljević se uvjeri da oni ipak samo spavaju. pošto već bijaše došao kraj čarolijama.

Dan. ne gubeći ni časa. poslije dvije godine i kad kraljević postade gospodar. Malo su spavali. ode i ona tamo i jedne večeri reče svom glavnom dvorjaninu: – Hoću da sutra za ručak pojedem malu Zoru. bila je uvjerena da on ima neku ljubav. u njen zamak. a imao je tek tri godine. Čim kralj ode. Nekoliko dana kasnije. Ode da potraži unuka i nađe ga s mačem u ruci kako draži jednog majmuna. kraljević ne htjede da joj išta kaže. Poslije osam dana. On ga odnese svojoj ženi. svoju ženu. zalutao u šumi i da je prespavao u kolibi nekog ugljara. njegov otac. a kralj se njome oženio zbog njenog velikog bogatstva. Ali kad umrije kralj. Na dvoru se čak govorkalo da je sklona ljudožderstvu i da se jedva suzdržavala da se ne baci na djecu. gdje je njegov otac bio uznemiren zbog njegovog odsustva. Kraljević je proživio s princezom više od dvije pune godine i oni su imali dvoje djece. Nešto kasnije. od kojih prvo. bi nazvana Zora. I odmah poslije večere. jer je bio ljepši od sestre.. – To je moja naredba! – reče ona (a to izgovori glasom ljudožderke.flaute su svirale lijepe pjesme. On ostade u boju čitavo to ljeto. on javno objavi svoju ženidbu i s velikim slavljem ode po kraljicu. Jadni čovjek. iako ju je volio. On ostavi kraljicu majku da upravlja kraljevinom i toplo joj preporuči ženu i djecu. pa ode u štalsko dvorište i zakla jedno jagnje. kojoj se jede svježe meso).. ali majka je u to sumnjala i vidjevši da on ide u lov skoro svaki dan i da uvijek ima neki razlog za izgovor kad bi dvijetri noći prespavao van kuće. – Hoću da je pojedem sa sosom. a kraljević odmah ujutru ode i vrati se u grad. Princezi nije bio potreban san. 4 . jer je bila ljudožderskog roda. zla kraljica reče svom glavnom dvorjaninu: – Hoću danas za večeru da pojedem svog unuka. Dotle je sve lijepo išlo. kad bi ih vidjela u prolazu. uze velik nož i pope se u Zorinu sobu: njoj je tada bilo četiri godine i ona dotrča cupkajući i smijući se da mu se objesi o vrat i zatraži bombona. koja ga sakri s malom Zorom. Kralj. Uz jagnjeće meso napravi tako dobar sos da mu gospodarica reče da nikad u životu ništa bolje nije jela. susjedom svojim. koji je bio dobričina. jer ih sto godina niko nije svirao. povjerova. I tako. u koju ona stupi sa svoje dvoje djece. koji se ljudožderki veoma dopade. loveći. On se rasplaka: nož mu ispade iz ruku. kraljica posla svoju snahu s djecom u jedan ljetnikovac u šumi. videći da ne smije da se šali s ljudožderkom. djevojčica. Kraljica je više puta pokušala da natjera sina da joj se povjeri. koji ga je počastio crnim hljebom i sirom. odlučivši da je prevari kao i prošli put. Dvorjanin je ćutao. koje su već bile zaboravljene. kralj zarati s carem. ali se on nije usudio da joj povjeri svoju tajnu: on se nje bojao. Prirediše joj veličanstven doček u prijestolnici. a umjesto unučića dade joj malog kozlića. ali jedne večeri ta zla kraljica reče svom glavnom dvorjaninu: – Hoću da pojedem kraljicu s onim istim sosom kao i za djecu. a drugo sin. kako bi lakše mogla da zadovolji svoju jezivu potrebu. On odnese malu Zoru svojoj ženi da je sakrije u njihov stan. – Ah! Gospođo! – reče glavni dvorjanin. Kraljević mu reče da je. koji se nalazio u dnu dvorišta za živinu. obavi se vjenčanje u dvorskoj kapeli.

i da nosi veliki krčag pun vode. ujaha u dvorište. VILE Bila jednom jedna udovica koja je imala dvije kćeri: starija je i po naravi i po liku bila sasvim slična majci. pa ću joj umjesto vas pripremiti jednu mladu košutu. od kojeg svi zadrhtaše. – Izvršite svoju dužnost – odgovori ona – pružajući vrat. mojoj jadnoj djeci koju sam toliko voljela! – Ona je smatrala da su djeca mrtva otkako su joj ih oduzeli. ali niko nije smio ni da prozbori. Kao što to obično biva da se slične prirode vole. – Ne. Ljudožderka se poboja i glavačke se baci u bačvu. a čula je i malu Zoru. Svi su bili na okupu i dželati su se spremali da ih bace u bačvu. 5 . kao da je to mlada kraljica. a ja ću ponovo prevariti kraljicu majku. naredi strašnim glasom. Bila je zadovoljna svojom okrutnošću i namjeravala je da kaže kralju. da se sutradan ujutro donese na sred dvorišta velika bačva. da su bijesni vukovi rastrgli njegovu ženu i djecu. koja je tražila oproštaj za svoga brata. Mlada kraljica je imala više od dvadeset godina. nego ćete ponovo vidjeti vašu dragu djecu i to u mome stanu. čiji povratak još nisu očekivali. On je odmah odvede u svoj stan i ostavi je tamo da kroz suze izgrli svoju djecu. puna krastavih žaba i zmija otrovnica i da se u nju bace kraljica i njena djeca. gdje su sakriveni. Onda ode da pripremi košutu. iako lijepa i bijela. ne. Naredila je da se oni izvedu u dvorište ruku vezanih na leđima. ne izvijestivši je. Kad je jednog dana zahvatala vodu na kladencu. što mu je kraljica naredila. jer ona mu je bila majka. dok je po običaju lunjala dvorištima zamka. glavni dvorjanin. kad kralj. koju kraljica pojede za večeru s velikim uživanjem. ona je morala dvaput dnevno da ide na jedan kladenac. začas je pojedoše. – Izvršite zapovijest! Pridružiću se svojoj djeci. da bi spasio svoj život. Pitao je šta ovo znači. da zakolje kraljicu i ode u njenu sobu da to odmah obavi. On je samo svratio u dvor da promijeni konje i zaprepastio se kad je ugledao ovaj strašan prizor. a mladu je strašno mrzila. jer je majka htjela da ga izbičuje zbog nekog nevaljalstva. Kako da nađe medu životinjama neku koja bi bila toliko tvrda? On odluči. i bijesna što je prevarena. s mnogo poštovanja. ona začu u jednoj prizemnoj odaji plač malog Dana. koje su se po njenom naređenju tu nalazile. a osim toga je bila jedna od najljepših djevojaka koje je ikad iko vidio. i ova majka silno je voljela svoju stariju kćer. a strašne životinje. Jedne večeri. Ljudožderka poznade kraljičin i dječiji glas. Kralju je ipak bilo žao. gospođo – odgovori joj jadni dvorjanin raznježen. I majka i kći su bile tako rđave i ohole da ih niko nije mogao podnositi. Njoj je davala da jede samo u kuhinji i stalno joj je pronalazila neki posao. Namjerno se razbjesnio i s bodežom u ruci upade u sobu mlade kraljice. Ipak nije želio da je iznenadi i reče joj. njegova žena i sluškinja. da bi nanjušila svježe meso.Tada se glavni dvorjanin poboja da neće moći da je prevari. kad se vrati. ne računajuči onih sto godina što je prospavala: koža joj je bila malo potvrda. Pored ostalog. – Vi nećete umrijeti. udaljen od kuće više od pola milje. Mlađa kći je bila prava slika svoga pokojnog oca i po dobroti i po ljupkosti. ali se ubrzo utješio sa svojom lijepom ženom i djecom.

zapita je otkud joj taj dar. dva zrna bisera i dva krupna dijamanta. – Kao da ti iz usta izlaze biseri i dijamanti! Otkud to. povika: – Što je bilo. a iz usta joj neprekidno ispadahu dijamanti. – Dajem ti na dar – reče vila – da ti. majko. Jadno dijete uteče i skloni se u obližnju šumu. kćeri moja? (Prvi put je tada nazva svojom kćerkom. Kraljević se već bijaše zagledao u nju. majko – reče joj ova lijepa djevojka. nađe je u šumi i videći je tako lijepu. – Zaista – reče majka – sad ću poslati tamo i svoju stariju kćer. neprekidno gunđajući. ali platiće mi ona to! I potrča odmah da tuče mlađu kćer. I kad izgovori ove riječi. i kad još procijeni da taj 6 . Dobra žena. Franšon. – Zar sam ja čak ovamo došla – reče vili ova ohola i gruba djevojka – da vama dajem vode? Baš sam naročito donijela ovaj lijepi srebrni ibrik da vas napojim! Nego. djevojko. a ona mu sve ispriča. sa svakom riječi koju izgovoriš. zahvati vode na najbistrijem mjestu i pruži joj krčag. uputi se prema njoj i zatraži malo vode da se napije. neka ti sa svakom tvojom riječi. stalno ga pridržavajući. – Drage volje. pošto ugasi žeđ. – Majka me otjerala od kuće. ispadne iz usta jedna zmija ili žaba! Čim je majka opazi da se vraća kući. ali se sad pretvorila u princezu da bi iskušala ovu djevojku i uvjerila se koliko je ona rđava. – Još bi mi to trebalo – odgovori ova grubijanka – da idem tako daleko po vodu. Tek što dođe na kladenac. kakvo je to čudo? Zato je kriva tvoja sestra. – Moraš ići – reče majka – i to odmah! Ona ode. – Avaj! – povika majka. šta izlazi iz usta tvojoj sestri kad govori. da si lijepa. Uze najljepši srebrni ibrik koji su imali u kući. To je bila ista ona vila koja je bila izašla i pred njenu sestru. kako bi žena mogla da se napije.) Jadno dijete ispriča bezazleno šta joj se desilo na kladencu. iz šume izađe jedna divno odjevena gospođa. dobra i poštena. – Šta to vidim! – povika majka zaprepašćeno. Zar ne želiš da i tebi ispadaju biseri i dijamanti iz usta? Treba samo da odeš na kladenac. – Molim vas. reče: – Vidim. Kraljev sin.priđe joj neka sirota žena i zamoli malo vode da se napije. izađe iz usta po jedan lijep cvijet ili dragi kamen. Kad kraljević vidje da joj iz usta izađe petšest bisera i isto toliko dijamanata. – I pošto si tako neljubazna. pa pijte koliko hoćete! – Ti si nevaljala djevojka – reče joj vila mirno. da mi oprostite što sam se toliko zadržala – reče jadna djevojka. i pošto dobro ispra krčag. Kad ova lijepa djevojka dođe kući. Vidiš li. zapita je šta tu radi i zašto plače. Jer to je bila vila koja se preobukla u sirotu seljanku da bi provjerila kakva je ova djevojka. i zato hoću nečim da te obdarim. i izbljuva iz usta dvije zmije i dvije žabe. koji se vraćao iz lova. majka je stade grditi što se tako dugo zadržala na kladencu. dijete moje? – Nije ništa – odgovori joj ova grubijanka. ti je lijepo napoji. iz usta joj izađoše dvije ruže. da zahvatiš vode i kad ti jedna sirota žena zatraži da pije. eto vam kladenac.

one su je pakosno zadirkivale: – Pepeljugo. Druga bi ih nakaradno očešljala. koji bi je izgrdio. Dok ih je češljala. Ona je to naslijedila od svoje majke. – Imaš pravo. ona bi se šćućurila uz ognjište i sjela bi u pepeo. To je Pepeljugi donijelo nove patnje. nju omrznu njena rođena majka i otjera je od kuće. da čisti gospođinu sobu i sobe gospođica njenih kćeri. ona se trudila da ih što bolje očešlja. PEPELJUGA Bio jednom jedan vlastelin koji se po drugi put oženio jednom udovicom. dok su njene sestre boravile po lijepo namještenim odajama s najudobnijim posteljama i velikim ogledalima. Jednom se dogodi da kraljev sin pripremi veliku igranku. Ona imađaše dvije kćeri koje su bile iste naravi kao i njihova majka i one su joj u svemu bile slične. Sirota djevojka je strpljivo podnosila sve to i nije se usuđivala da se požali ocu. da joj nije bilo ravne. rugate. Bjehu pozvane i one dvije gospođice. Najzad dođe i srećni dan. najgorom na svijetu. Nije mogla da podnosi plemenite osobine ove djevojčice. Djevojka je spavala na tavanu na tvrdoj slamarici. pored koje njene kćeri izgledahu još odvratnije. bi li i ti voljela da ideš na igranku? – Vi mi se. iako u ritama. Pozvaše i Pepeljugu da je upitaju za savjet jer je ona imala odličan ukus. u kojima su se mogle ogledati od glave do pete. što sestre rado prihvatiše. jer su one uživale veliki ugled u zemlji. Oko njih je imala mnogo posla: morala je svojim sestrama glačati rublje. Maćeha joj je naređivala da radi najgrublje poslove u kući: morala je da pere suđe i stepenice. oholom i opakom. odvede je u svoj dvor i oženi se njome.njen dar vrijedi mnogo više nego miraz neke druge djevojke. ljudi bi se smijali kad bi vidjeli Pepeljugu na zabavi. na koju pozva sve značajne ličnosti. Obradovaše se i odmah počeše izabirati i spremati haljine da bi izgledale što ljepše na toj svečanosti. tako milu i dobru. pošto je svuda trčala. a niko ne htjede da je primi u službu. koja je bila najbolje stvorenje na svijetu. gospođice. Nesrećnica. Od silne radosti sestre nisu dva dana ništa jele. to nije za mene. bila sto puta ljepša od svojih sestara. ali ću zato imati divan ogrtač sa zlatnim cvjetovima. Pošto bi posvršavala sve poslove u kući. gospođice odoše na 7 . umrije u kutu jedne šume. Govorilo se samo o tome kako će se one obući i dotjerati za tu svečanost. a na glavi kapu ukrašenu dijamantima. ali pošto je Pepeljuga bila dobra srca. – A ja ću – reče mlađa – obući običnu suknju. Muž je opet imao kćer. Što se tiče njene sestre. Ona im sasvim iskreno dade savjet i čak se ponudi da ih lijepo očešlja. Ipak je Pepeljuga. mada su one bile raskošno odjevene. jer je bio pod uticajem svoje žene. stavljati ukrase na haljine i udešavati ih da što ljepše izgledaju. Nisu se micale od ogledala i pokidaše više od dvadeset pojaseva stežući se da budu što vitkije. zbog čega su je svi u kući zvali Pepeljugom. – Ja ću obući haljinu od crvene kadife s engleskim čipkama – reče starija. Odmah poslije svadbe. maćeha ispolji svoju rđavu narav.

ples prestade. pomoći ću ti da odeš tamo. Prihvati joj ruku kad je silazila iz kočija i odvede je u svečanu dvoranu u kojoj su bile zvanice. vila odabra jednog od njih koji je imao velike brkove i čim ga dotače svojim štapićem. iza one kante za zalivanje naći ćeš šest guštera pa mi ih donesi. ne mogavši da shvati kako će joj ova bundeva pomoći da ode na igranku.igranku.. ja bih tako rado htjela. Ona reče Pepeljugi da podigne kapak od mišolovke. Zatim joj vila dade par staklenih papučica. ali joj vila pri polasku preporuči da nikako ne ostane na zabavi duže od ponoći. Oni se odmah popeše u kola pozadi i držahu se dostojanstveno kao da su cijelog vijeka samo to radili. kad je vidje svu uplakanu. kako je lijepa! 8 . Tada Pepeljuga stade plakati. zlatom i dragim kamenjem. Kad ona uđe. ali zar ću ići u ovim ritama? Kuma je samo dotače svojim štapićem i njene se rite odmah pretvoriše u divnu haljinu. Kad Pepeljuga bi tako lijepo opremljena. ubra najljepšu bundevu i odnese je svojoj kumi. Kuma. Jesi li zadovoljna? – Jesam. Njena kuma. mogli bismo od njega načiniti kočijaša. Kraljev sin. iskićenu srebrom. Pepeljuga odmah ode. koja je bila vila. tako da šest miševa predstavljahu divnu zapregu od šest konja. Pepeljuga obeća svojoj kumi da će svakako otići prije ponoći. a njena raskošna haljina u obične dronjke. zapita šta joj je. a Pepeljuga ih je pratila pogledom dok se ne izgubiše. vila ih pretvori u šest lakeja u odijelima sa zlatnim gajtanima. pa svakog miša koji izađe dotače svojim štapićem i miš se odmah pretvori u divnog konja zelenka. pacov se pretvori u stasitog kočijaša s krasnim brkovima. Vila tada reče Pepeljugi: – Eto ti kočija kojom ćeš se odvesti na igranku. a svirači prekidoše svirku – toliko svi bijahu zadivljeni ljepotom i sjajnim izgledom nepoznate. Pepeljuga joj reče: – Idem da vidim da se nije uhvatio koji pacov u pacolovku.. Pepeljuga joj donese pacolovku u kojoj su bila tri velika pacova. zar ne? – Da – reče Pepeljuga uzdišući. Zatim ode do mišolovke. Poslije toga vila joj reče: – Idi u baštu. lakeji u guštere. konji u miševe. Njena kuma izdubi bundevu sve do kore i dotače je svojim štapićem. pope se u kočiju. zatim ode sva radosna. reče joj: – Ti bi htjela da ideš na igranku. u kojoj nađe šest živih miševa. I tek što Pepeljuga donese guštere.. – Dobro – reče vila – pošto si dobra djevojka.. – Odvede je zatim u sobu i reče joj: – Hajde u baštu pa mi donesi jednu bundevu. kočije će se pretvoriti u bundevu. – I ja bih htjela. Čuli su se samo šapati: – O. najljepših na svijetu. pohita da je dočeka. Plakala je tako jako da nije mogla da prestane. a bundeva se odmah pretvori u divne pozlaćene kočije. koga izvijestiše da je došla neka veoma lijepa nepoznata princeza. nastade tajac. – Imaš pravo – reče joj kuma – idi pogledaj. jer ako ostane i jedan trenutak duže. Kad se kuma zamisli kako će stvoriti kočijaša.

gospođice Žavota. Kraljević potrča za njom. A sve su gospođe pažljivo zagledale kako je ona očešljana i kakve su joj haljine. pa je zatim pozva da igra s njim. pozajmite mi vašu žutu haljinu. trljajući oči i pretvarajući se kao da se tek sad probudila. Odjednom začu kako izbija ponoć. spade joj s nogu jedna staklena papučica. Sva zadihana. Kraljević je bio stalno uz nju. a i Pepeljuga. njene sestre zakucaše na vrata i Pepeljuga ode da im otvori. Kraljević je posadi na najpočasnije mjesto. pošto ju je kraljević zamolio da ponovo dođe. u svojim svakidašnjim ritama. duboko se pokloni društvu i što je brže mogla ode kući. dok je ona vjerovala da nema još ni jedanaest sati. Pepeljuga se nasmija i reče: – Zar je ona tako lijepa? Kako ste srećne! Zar je i ja ne bih mogla vidjeti? Ah. – Da si ti bila s nama na igranci – reče joj jedna od njih – ne bi ti se spavalo. ista kao i ona što ju je izgubila. Ona naglo ustade. 9 . Ispitivali su stražare na kapiji zamka da li su vidjeli kad je izašla jedna princeza. molim te – reče joj gospođica Žavota – šta bi ti htjela? Zar da ja svoju haljinu pozajmim jednoj prljavoj Pepeljugi! Nisam luda! Pepeljuga je i očekivala takav odgovor i bio joj je po volji. Dok je tako razgovarala. od kojeg mladi princ i ne okusi. Ona skoči i istrča iz dvorane hitro kao košuta. One joj rekoše da je niko nije poznavao i da se sam kraljević na sve moguće načine trudio da sazna ko je ona i da bi dao sve na svijetu kad bi to mogao da sazna. Pepeljuga stiže kući. koja je više ličila na neku prostakušu nego na kakvu gospođicu. jer je neprestano gledao u nepoznatu princezu. Pepeljuga sjede pored svojih sestara. – Gle. iako je bio veoma star. Kad stiže kući. Oni odgovoriše da niko drugi nije izašao osim neke rđavo odjevene djevojke. Ona je igrala tako dražesne da su joj se svi divili. jer bi se našla u velikoj nevolji da joj je sestra pozajmila svoju haljinu. – Kako ste se dockan vratile! – reče im zijevajući. Pepeljuga začu da sat otkucava jedanaest i tri četvrtine. s njima je veoma ljubazno čavrljala i podijelila limunove i narandže koje je dobila od kraljevića. ali je nije mogao stići. Dok je trčala. izjavi želju da i sutradan ode na igranku. samo što je sad bila još ljepša i raskošnije odjevena nego prvi put. Pepeljuga bijaše izvan sebe od radosti i zapita ih kako se zvala ta ljepotica. To je njene sestre veoma iznenadilo jer je nisu poznavale. Dok je ona bila zaokupljena pričanjem svojoj kumi šta se sve dogodilo na igranci. da bi se odmah sutradan na sličan način očešljale i obukle. Sutradan obje sestre odoše na igranku. Prema nama je bila veoma ljubazna i dala nam je narandži i limunova. ali bez kočija i lakeja. Donesoše i bogato posluženje. govorio joj je ljubazne i nježne riječi. potraži vilu i pošto joj se zahvali na njenoj dobroti. samo ako uspiju da nađu tako lijepe tkanine i tako vješte majstore. Mlada djevojka se tako lijepo zabavljala da je zaboravila šta joj je vila preporučila. koju kraljević pažljivo uze. najlepša na svijetu. Bila je tamo i jedna divna princeza. Od skupocjenog odijela bješe joj ostala samo jedna staklena papučica. onu koju nosite običnim danom. nije skidao pogled s nje i šapnu kraljici na uho da već odavno nije vidio tako lijepo i ljupko stvorenje.Čak i kralj.

Pepeljuga ih podiže i reče im. Izgleda da se silno zaljubio u prekrasnu princezu. najljepša na svijetu. Oni su se za to vrijeme lijepo zabavljali – šetali su. On posadi Pepeljugu na stolicu i prinese papučicu njenoj maloj nozi. Čovjek koji je isprobavao papučicu. išli u lov i ribolov. pažljivo se zagleda Pepeljugi u lice i vidje da je veoma lijepa. Pepeljugina haljina postade još blistavija od onih koje je dotad imala. ali uzalud. a niko nije znao što se zbilo s njegovim ženama. One joj rekoše da je bila. One padoše na koljena i zamoliše je da im oprosti što su s njom tako rđavo postupale. – Da probam i ja. Zbog toga je bio tako ružan i tako strašan da su sve žene i djevojke bježale ispred njega. oženi se njome. plesali i gostili se. Pepeljuga ih zapita jesu li se opet lijepo zabavljale i da li je opet bila tamo ona lijepa princeza. Sestre se veoma začudiše. koju navuče na nogu. složi se s tim. U taj čas dođe njena kuma i kad je dodirnu svojim čarobnim štapićem. namještaja presvučenog skupocjenim vezom i nekoliko pozlaćenih kočija. da bi se što bolje upoznao s djevojkama. U njegovom susjedstvu stanovala je jedna vlastelinka. i najzad se mladoj gospođici učini da brada njihovog domaćina nije baš tako plava i da je on veoma pristojan čovjek. s nekoliko njihovih najboljih drugarica i nekoliko mladića iz susjedstva. 10 . I tada njene sestre poznadoše u njoj onu ljepoticu koju su vidjele na igranci. Papuča se navuče bez muke i stajaše joj kao salivena. bojale su se jer je on ranije već više puta bio oženjen. šalili su se. grleći ih. Osim toga. ali je nisu mogle nikako navući. Pepeljuga. a još više kad Pepeljuga iz džepa izvadi i drugu papučicu. dovede svoje sestre k sebi na dvor i udade ih tog istog dana za dva kraljeva dvorjanina. koje se naprezahu da uvuku nogu u nju. PLAVOBRADI Bio jednom jedan čovjek. odvede ih zajedno s njihovom majkom. Ali je po nesreći taj čovjek imao potpuno plavu bradu. Ni jedna ni druga ne htjede poći za čovjeka sa tako strašnom plavom bradom. zlatnog i srebrnog posuđa. jer uskoro zatim kraljević objavi preko trubača da će uzeti za ženu onu djevojku kojoj bude pristajala na nogu papučica. gdje ostadoše punih osam dana. ali da je otišla kad je izbila ponoć. u jedan svoj ljetnikovac.Kad se sestre vratiše s igranke. Plavobradi. I tako počeše da probaju papučice svim princezama i vojvotkinjama. koji je imao mnogo lijepih kuća u gradu i na selu. mladom kraljeviću. s tim da ona sama odredi koju će mu od njih dati za ženu. koja ih je posmatrala i koja je poznavala svoju papučicu. Kraljević je uzeo papučicu i do završetka igranke stalno je gledao u tu papučicu. reče smiješeći se. Ona mu se još više dopade i nekoliko dana kasnije. koja je bila isto toliko dobra koliko i lijepa. Zatim odvedoše Pepeljugu. I tako. da im oprašta od svega srca i da želi da živi s njima u ljubavi. Sestre se zakikotaše i stadoše joj se rugati. Sve je to bilo veoma lijepo. jer mu je bilo naređeno da je probaju sve djevojke. On zaprosi jednu od njenih kćeri. koja je imala dvije neobično lijepe kćeri. Najzad donesoše papučicu i dvjema sestrama. Doista su one to pogodile. onako krasno odjevenu. Pepeljuga. a i ostalim djevojkama na dvoru. možda će meni odgovarati. i to tako brzo da joj je spala s nogu jedna staklena papučica.

postelja. obavi se svadba. – Evo ti – reče on – ključevi od onih dviju velikih odaja u kojima stoji skupocjeni namještaj. u koju joj je bilo zabranjeno da ulazi. poredana uza zid. ali se krv nije mogla skinuti: uzalud ga je prala.. velikim ogledalima. nije mnogo radovala čitavom tom bogatstvu. one nisu prestajale da se dive i zavide svojoj prijateljici na njenoj velikoj sreći. Ona se. nisu smjele dolaziti zbog njegove plave brade. pa joj preporuči da se za vrijeme njegovog odsustva lijepo zabavlja. Ali je iskušenje bilo tako veliko da ga nije mogla savladati. Njegova žena se na sve moguće načine trudila da ga uvjeri da joj je neobično milo što se tako brzo vratio. međutim. Isprva ne vidje ništa naročito jer su prozori bili zamračeni. a evo ti ključevi od kovčegâ u kojima stoji moje drago kamenje. Jadna žena sva pretrnu od straha. Poslije mjesec dana. ili joj je ruka tako drhtala da on odmah 11 . jer je bila nestrpljiva i jedva je čekala da otvori onu odaju u prizemlju. i ponavljam ti – ako je slučajno otvoriš i uđeš u nju. radi nekog važnog posla. Nije mogla obuzdati svoju radoznalost. pope se u kočije i ode na put. Sutradan. Mnoge njene susjetke i dobre prijateljice poletješe k njoj. pa ostavi svoje prijateljice. ono koje se ne iznosi na sto svakog dana. jer su bile radoznale da vide sve bogatstvo njene kuće. u kojima su se ogledale od glave do pete. gdje se nisu mogle dovoljno nadiviti ljepoti vezova. To su bile one žene kojima je Plavobradi bio ranije oženjen. Žena mu obeća da će raditi kako joj je naredio. divana. ali poslije nekoliko trenutaka zapazi da je sav pod pokriven krvlju i da se u krvi ogledaju tijela mrtvih žena. I odmah počeše obilaziti i razgledati sve odaje po kući. dok ga je izvlačila iz brave. ali je bila toliko uzbuđena da se nikako nije mogla smiriti. a ključić joj. ne čekajući da ih ona pozove. i potrča tako brzo niz male tajne stepenice da zamalo ne slomi vrat. može da ih vodi i u ljetnikovac i da ih svugdje lijepo ugosti. nije se znalo koja je od koje bila ljepša i skupocjenija. da pozove svoje prijateljice u goste: ako hoće.čim se vratiše u grad. Zatim se one popeše u velike odaje. da ideš svuda. već uze ključić i drhćući otvori vrata. a njihovi okviri od stakla. ali ti zabranjujem da ulaziš u ovu malu odaju. Plavobradi se vrati s puta još iste večeri i reče ženi da nije morao dalje putovati pošto je primio vijest da mu je posao radi koga je krenuo na put povoljno završen. ispade iz ruku. zatvori vrata i pope se u svoju sobu da se odmori i povrati od silnog straha. Pošto se malo pribra. protrlja ga nekoliko puta. on zatraži ključeve. u kojima se nalazio skupocjeni namještaj. znaj da te ništa ne može spasiti od moga gnjeva. krv se nikako nije skidala jer je to bio čarobni ključić i krv se ničim nije mogla potpuno očistiti: kad bi je s jedne strane očistila ona bi se pojavila na drugoj. Možeš da otvaraš sve. a koje je sve redom zaklao.. I kad primijeti na ključu mrlje od krvi. zastade malo i pomisli na strogu zabranu svoga muža i na to da joj se može desiti neko veliko zlo ako ga ne bude poslušala. pa ga je čak i ribala pijeskom i šljunkom. dohvati ključ. Ona mu ih dade. ranije. srebra i pozlaćenog bakra bili su najljepši i najveličanstveniji od svih koji su se ikad vidjeli. stolova i stolica. Ovaj mali ključić je od one krajnje odaje u prizemlju. On je poljubi. što je bilo nepristojno. Kad dođe pred vrata te odaje. a ovo je ključ koji otvara sve moje kuće. evo ti ključevi odaja u kojima stoji zlatno i srebrno posuđe. dok joj je muž bio tu. Plavobradi reče svojoj ženi da mora da otputuje najmanje na šest sedmica.

sestro moja.. Međutim. vikao na sav glas svojoj ženi: – Silazi brzo ovamo ili ću ja doći gore. vidiš li koga da dolazi? A sestra Ana odgovori: – Ne vidim ništa drugo osim sunca što svjetluca i travu što zeleni. pošto malo zagleda ključ. da bi umilostivila i najtvrđu stijenu. reče ženi: – Otkuda krv na ovom ključu? – Ne znam ništa – odgovori jadnica. I opet viknu Ani: – Ana. ona pozva svoju sestru i reče joj: – Sestro moja Ana (jer je ovoj tako bilo ime). Plavobradi. – Pošto moram umrijeti – reče mu ona suznih očiju – daj mi samo malo vremena da se pomolim. Ana. Ona se baci mužu pred noge. – Još samo jedan trenutak! – odgovori žena. – Kako to – reče on – da ključić od one odaje nije zajedno s ostalim ključevima? – Mora biti – reče ona – da sam ga zaboravila u svojoj sobi na stolu. morala je ipak donijeti ključ. ako ih vidiš. Sestra Ana se popne na vrh kule. I odmah zatim. držeći veliki nož u ruci. Bila je nesrećnica u svome bolu toliko lijepa. Plavobradi je. i to odmah. govoreći da se kaje što ga nije poslušala. – Jesu li to naša braća? – Nažalost nisu. i plačući poče moliti za milost. – Silazi već jednom – povika Plavobradi ženi – ili ću ja doći gore! – Evo idem odmah – odgovori žena. jer su mi obećali da će danas doći. vidiš li koga da dolazi? A sestra joj odgovaraše: – Ne vidim ništa drugo osim sunca što svjetluca i travu što se zeleni. blijeda kao smrt. – Hoćeš li doći ovamo? – povika Plavobradi. daj im znak da pohitaju. Ana. sestro moja. a jadna žena je s časa na čas. Kad ostade sama. sestro moja. – Odmah ga donesi – reče joj Plavobradi. molim te da se popneš na vrh one kule i da pogledaš idu li naša braća. ali je Plavobradi imao srce tvrđe od kamena. – Samo još jedan časak.pogodi šta se dogodilo. to je jedno stado ovaca. molim vas – odgovori žena. vidiš li koga da dolazi? – Vidim – odgovori Ana – veliku prašinu koja se diže na drumu.. zapitkivaše: – Ana. Ana. sestro moja Ana. Ti si ulazila u onu odaju i zato ćeš ti zauzeti mjesto pored onih žena koje si tamo vidjela. Iako je malo oklijevala. – Kažeš da ne znaš – nastavi Plavobradi – ali znam ja. – Dajem ti desetak minuta – reče Plavobradi – ali ni trenutka više. vidiš li koga da dolazi? 12 . – Moraš umrijeti. ženo. A zatim opet tiho zapita sestru: – Ana. tihim glasom zapita: – Ana.

Ja im. Mlada je žena bila gotovo isto tako mrtva kao i njen muž i nije imala snage da ustane i zagrli svoju braću. Sirota žena siđe dolje i baci mu se pred noge s raspletenom kosom. mi ćemo pobjeći a da oni to i ne opaze. Plavobradi poznade braću svoje žene. Malo je govorio. pa htjede da umakne ispred njih. pa ga zamoli da je poštedi samo još koji trenutak dok se malo pribere. Međutim. Žena ga pogleda prestravljeno. dok oni budu zaokupljeni sakupljanjem grančica.. Drugi dio dade svojoj braći. PALČIĆ Bio jednom neki drvosječa koji je imao ženu i sedmoro djece. Dođe jedna nerodna godina i nasta velika glad. sve muškarci: najstarijem je bilo deset godina. pa joj teška srca reče: – Vidiš da ne možemo da ishranimo djecu. ona na to nikako nije mogla da pristane. koji joj je pomogao da zaboravi one teške dane provedene s Plavobradim. zbog čega su ga i prozvali Palčić. jer nijedno od njih nije bilo u stanju da zarađuje svoj hljeb. ali je mnogo slušao. a ostatak zadrža za sebe i udade se za jednog čestitog čovjeka.– Vidim – odgovori Ana. a najmlađem tek tri. dva konjanika koji nailaze. ali su oni još prilično daleko. S jednim dijelom te imovine udade svoju sestru za jednog mladog viteza s kojim se ona odavno voljela.. To jadno dijete je bilo pravi mučenik.. već da ih sutra odvedemo u šumu. u kući su ga svi grdili. drvosječa je razgovarao sa svojom ženom kraj ognjišta. a u drugoj držaše nož da joj odsiječe glavu. – Nema ti spasa – reče Plavobradi – moraš umrijeti! Pa je zatim jednom rukom uhvati za kosu. pa ovi jadni ljudi odlučiše da se oslobode svoje djece. kad se rodio nije bio veći od palca.. Bio je veoma malen. Probodoše ga mačevima i on ostade na mjestu mrtav. Smatrali su da je to znak njegove gluposti. I podiže ruku. Hvala bogu! – povika malo poslije – to su naša braća. pa poletješe pravo na Plavobradog. U tom času se začu jaka lupa na vratima i Plavobradi naglo zastade. – Ne.... Kako Plavobradi nije imao nasljednika. što jače mogu. Oni su bili veoma siromašni i strašno su se mučili s tolikom djecom. sva uplakana. Jedne večeri kad su djeca polijegala. veoma hrabre momke. Bolje bi bilo da ne gledamo kako umiru od gladi. iako je to bio znak njegove mudrosti. Sada se Plavobradi toliko poče derati da se sva kuća tresla. A naročito ih je žalostilo to što je najmlađi sin bio veoma slabunjav i ćutljiv. – Ah! – uzviknu drvosječina žena – zar bi ti mogao da pustiš djecu da zalutaju u šumi? Muž joj je uzalud objašnjavao koliko su siromašni. on je bio najpametniji i najdovitljiviji od sve svoje braće. 13 . Vrata se otvoriše i u sobu upadoše dva viteza s isukanim mačevima. dajem znak da pohitaju. to njegova žena naslijedi svu njegovu imovinu.. ali oni tako brzo jurnuše za njim da ga stigoše na izlazu. nikako – povika Plavobradi – sad ćeš umrijeti.

Međutim. I njemu je bilo možda još teže nego njegovoj ženi. pa se vrati kući. što im je već odavno dugovao a čemu se oni više nisu nadali. pa je tako sve čuo. ali mu je ona dosađivala. draga moja djeco. A ti Pjero. Ponovo leže u postelju.bila je siromašna. To im povrati život. evo nas! Ona brzo potrča da im otvori vrata i reče im. Šta li sad rade u onoj šumi? Možda su ih vukovi već rastrgli! Baš si bezdušan kad si mogao tako da ostaviš djecu! Drvosječa se najzad razljuti. Kad se najedoše. ona kupi tri puta više mesa nego što je bilo potrebno za večeru za dvije osobe. razmišljajući o tome šta treba da učini. drvosječina žena reče: – Gdje li su sad naša djeca? Oni bi se dobro najeli od ovoga što nam je preostalo. djeca počeše plakati i vikati na sav glas. jer su umirali od gladi. a djeca počeše skupljati granje i vezati ih u svežnjeve. jedan vlastelin iz njihova sela posla im deset talira. ali je bila njihova mati. udaljiše se neprimjetno od njih i izgubiše se jednom zabačenom stazicom. pošto je znao kako će se vratiti kući. Drvosječa odmah posla svoju ženu da kupi mesa. ali koji smatraju da su nepodnošljive one žene koje su uvijek imale pravo. Pošto se roditelji uvjeriše da su djeca zaokupljena poslom. Dođoše u jednu mračnu šumu gdje na deset koraka nisu mogli da vide jedan drugog. On joj zaprijeti da će je istući ako ne ućuti. Sigurno ste umorni i gladni. jer kad je iz svoje postelje čuo da nešto ozbiljno razgovaraju. 14 . a Palčić ne reče ništa svojoj braći o onome što je znao. roditelji su nas ovdje ostavili. pođite samo za mnom. Ali ti si htio da ih ostavimo u šumi. Ustade u ranu zoru. Palčić je slušao čitav taj razgovor. jer je njegova žena već više od dvadeset puta ponovila da će se on zbog toga pokajati i da je ona imala pravo. on je bacao cijelim putem bijele kamenčiće koje je imao u džepovima. braćo. Drvosječina žena je bila sva uplakana: – Gdje li su sad moja djeca. a on je bio kao i mnogi ljudi koji veoma cijene žene koje su u pravu. Pošto odavno nisu ništa okusili. nego svi načuljiše uši pred vratima da bi čuli o čemu otac i majka razgovaraju. Ipak. Kad vidješe da su sama. dok su išli u šumu. on je polako ustao i neopaženo se zavukao pod klupicu svoga oca. Nisu smjeli odmah da uđu u kuću. znajući kako će joj teško biti da gleda kako djeca umiru od gladi. ali ne sklopi oka čitavu noć. ali ću vas ja odvesti kući. Otac stade sjeći drva. ona pristade i ode u postelju plačući. lijepo sam rekla da ćemo se zbog toga pokajati. On im reče: – Ništa se ne bojte. ljubeći ih: – Kako se radujem što vas vidim. Oni pođoše za njim i on ih dovede kući onim istim putem kojim su bili došli u šumu. kad su se drvosječa i njegova žena vratili kući. pa djeca koja su stajala na vratima čuše to i povikaše sva u jedan glas: – Evo nas. Palčić ih pusti da plaču. Djeca pođoše s ocem i majkom u šumu. jadna moja djeca? Ona to reče tako glasno. ode do potoka i napuni svoje džepove sitnim bijelim kamenčićima.

padali u blato i dizali su se iz njega potpuno ulijepljeni blatom. jer je bio pomalo riđ. Palčić joj odgovori da su zalutali u šumi i da je mole da se na njih sažali i da ih primi na konak. Noć se spusti i podiže strašan vjetar. Zatim se spusti jaka kiša i oni do kože pokisnuše. Tek što su se djeca ogrijala. pa reče ženi da se tu osjeća svježe meso. to su dublje zalazili u šumu. Ti dobri ljudi su se silno radovali što su opet sa svojom djecom. ostaviše djecu i izgubiše se zabačenom stazom. Čim se taj novac potroši. govoreći gotovo u jedan glas. jer što su više lutali. dobro se najedoše i ispričaše im o strahu koji su pretrpjeli. pa se ona zaplaka i reče: – O. Najzad stigoše pred kuću u kojoj je bila ta svjetlost. I djeca se strašno uplašiše. Ali se iznenadi kad vidje da nema ni jedne jedine mrvice. ali su pretrpjeli dosta straha. svaki put kad bi se spustili u neku dolinu. Ženi se djeca dopadoše. pa čim stigoše tamo. opazi neku slabu svjetlost daleko od šume. ali ta njihova radost potraja samo dotle dok su trajali i taliri. ali vrata bijahu dobro zaključana. Palčić se uspuza na vrh jednog drveta. da ih prospe po putu kojim budu išli i zato sačuva hljeb u džepu. Oni sjedoše za trpezu i. Žena pomisli da će ih do sutra moći sakriti od svoga muža. pa sjede za trpezu. Pa kad je već tako. koji jede djecu? – Ali. gospođo – odgovori joj Palčić. gdje ste došli? Znate li da je ovo kuća ljudoždera.kako si prljav! Hajde da te operem! Pjero je bio njen najstariji sin. više ništa ne mogaše vidjeti. Ljudožder odmah zapita da li je večera gotova i da li je vino natočeno. On siđe s drveta i kad se nađe na zemlji. koga je ona najviše voljela. a tu se na ražnju pekla ovca divu za večeru. pa se oni još više prepadoše. Nisu smjeli ni da progovore ni da se osvrnu. pa se rastuži. Ipak. pa naumi da upotrijebi mrvice svoga hljeba umjesto kamenčića. Palčić opet ču taj njihov dogovor. odvedoše ih mnogo dublje u šumu nego prvi put. više volimo da nas pojede ljudožder. a možda će se i on sažaliti na nas ako ga vi zamolite. jer su često gubili svjetlost iz vida. ptice su ih sve pozobale. pa i sad htjede u ranu zoru da ode na potok da nakupi kamenčića. idući poduže sa svojom braćom u pravcu gdje je primijetio svjetlost. Žena brzo sakri djecu pod postelju i ode da otvori vrata. Otac i majka odvedoše djecu u najgušći i najmračniji dio šume. Palčić se nije mnogo ražalostio. To se ljudožder vraćao kući. pa ih pusti u kuću i odvede ih kraj vatre da se ogriju. na svakom koraku su posrtali. jadna moja djeco. ali se sjeti da je majka svakom djetetu dala po komad hljeba za doručak. koji je drhtao od straha kao i njegova braća – šta da radimo? Vukovi će nas sigurno rastrgnuti ako nam vi ne pružite utočište. Ona ih zapita šta traže. Ovca je još bila sasvim krvava. ne znajući šta da čine s rukama. ona je nestajala. jer je vjerovao da će lako naći put do kuće pomoću rasutih mrvica hljeba po putu kojim je išao. Nije znao šta da radi. ali je on izgleda smatrao da je tako ukusnija. začu se lupa na vratima. Zakucaše na vrata i neka dobra žena im otvori. 15 . ponovo je opazi kad izađoše iz šume. On se stade osvrtati i mirisati. na radost oca i majke. ne bi li pronašao kakav izlaz i gledajući na sve strane. opet nasta glad: roditelji su očajavali i ponovo odlučiše da se oslobode djece i da bi uspjeli u tome. Činilo im se da vukovi zavijaju na sve strane i da će ih oni rastrgnuti. a i ona je bila pomalo riđokosa.

jedno tele. svaka sa zlatnom krunom na glavi. Ljudožder opipa i svu njegovu braću po glavi. Nisu bile baš tako nevaljale. Pipajući po mraku. – Ćuti – reče ljudožder – ako ih sad zakoljem. ali je tvoja sreća što si stara. bile su to još djevojčice. kako bi prevario ljudoždera da su oni njegove kćeri. Ove male ljudožderove kćeri su imale lijepo lice. Zatim izvuče ispod postelje jedno po jedno dijete. Zadovoljan svojim poslom. Dobra se žena obradova i dade im bogatu večeru. A ljudožder nastavi da jede i pije. ustade od stola i ode pravo prema postelji. – Hajde da vidim – reče on – kakvi su ti mali obješenjaci. zadovoljan što će imati čime da počasti svoje prijatelje. – Ali zasada imaš dovoljno mesa. jer su već ujedale malu djecu i sisale su im krv. – Pravo kažeš – reče joj ljudožder. samo ako ona napravi još dobar sos. u koju žena stavi sedam dječaka. zakla svojih sedam kćeri. pa ih smjesti u postelju. ali su imale prćast nos. kao i njihov otac. jer se ljudožder oko ponoći probudi i zažali što je ostavio za sutra ono što je mogao da učini odmah. pa ga vino ošamuti i morade da legne. Jadna djeca padoše na koljena pred njim. mnogo sam sinoć popio! Zatim priđe drugoj postelji i napipa kapice dječaka. prokleta ženo. I zaista je tako i bilo. male sive oči i strašno velika usta. Svi su oni čvrsto spavali osim Palčića. Njih su rano stavili da spavaju i sve su one ležale u jednoj velikoj postelji. gledajući je poprijeko – mora biti da ti kriješ nešto od mene. – Gle. Kad napipa pod rukom krune. On uze jedan veliki nož i već zgrabi jedno dijete da ga zakolje. a zatim i ona ode da legne pored svoga muža. ustade oko ponoći. Rekavši to. vrati se i 16 . ljudožder reče: – Zamalo se ne prevarih. a strahujući da se ljudožder ne predomisli i odluči da ih zakolje još iste večeri.– To svakako miriše ovo tele što sam ga maločas oderala – reče žena. U toj sobi je bila još jedna postelja iste veličine. Trebalo bi da pojedem i tebe. jer su jele svježe meso. moleći milost. – Zašto ih kolješ u ovo doba? Imaćeš vremena i sutra. velike. koji je opazio da ljudožderove kćeri imaju krune na glavi. ali je to bio najsuroviji ljudožder među ljudožderima i bio je daleko od toga da bude milostiv prema njima. kad ga žena zadrža. Brzo skoči iz postelje i dograbi svoj velik nož. Ženi reče da će to biti ukusno pečenje. koji se strašno uplaši kad ga div opipa rukom po glavi. pa reče: – Evo tih obješenjaka! Rekavši to. a njihove zlatne krune stavi sebi i svojoj braći. veoma oštre i rastavljene zube. ali će sigurno takve postati. Uz večeru popi dvanaest pehara vina više nego obično. a njegove kćeri djeca koju je htio da zakolje. – Ali kažem ti da osjećam svježe meso – reče joj ljudožder. – Dobro ih nahrani da ne bi oslabili. koji će me ovih dana posjetiti. Bolje da to što prije obavim. Ovo je divljač koja će mi dobro doći da ugostim svoja tri prijatelja ljudoždera. uze kape svoje braće i svoju. ali oni nisu ništa mogli da okuse od straha. Već ih je proždirao pogledom. kako hoćeš da me prevariš. on i ne trepnuvši. pa ih polako stavi ljudožderovim kćerkama. Ljudožder je imao sedam kćeri. Palčić. pope se gore i priđe postelji u kojoj su spavali dječaci. dvije ovce i pola svinje. meso će biti mekše.

a i sam se zavuče unutra. U času kad mu je nož bio pod grlom. Čizme su bile veoma velike i široke. On se uputi pravo ljudožderovoj kući. sakri svoju braću u nju. opazio me i poslao da vam kažem šta se dogodilo i da mi date sve što imate od vrijednosti. reče im da se brzo obuku i da pođu za njim. pretrnuli od straha. Kako je bio strašno umoran. i kako su te čizme bile čarobne. Ljudožder je bio strašno umoran od puta koji je bez uspjeha prešao (jer čizme od sedam milja strašno zamaraju onog ko ih nosi) pa htjede malo da se odmori i slučajno sjede baš na onu stijenu u kojoj su djeca bila sakrivena. I on se zaprepasti kad ugleda taj strašan prizor. pošto pokupi sve blago. a za njega da ne brinu. jer će ga inače bez milosti ubiti. Žena se strašno prepade i dade mu sve zlato što je imala u kući. Kad se ljudožder probudi reče ženi: – Idi gore i pripremi onu djecu. pa su Palčiću pristajale kao salivene. Palčić ugleda jednu špilju blizu mjesta gdje su se nalazili. a ona su bila jedva sto koraka daleko od očeve kuće. iako se u stvari nije nimalo ustručavao da uzme njegove čizme od sedam milja. jer su one služile ljudožderu samo za to da bi mogao da hvata malu djecu. jer je ljudožder bio dobar muž. Palčić se ne uplaši toliko i kaza svojoj braći da brzo otrče kući dok ljudožder tako čvrsto spava. Ovi ljudi tvrde da to znaju iz pouzdanog izvora.. odmah zaspa. a i zbog toga da ne pomislite da vas lažem. – Ti će mi nevaljalci ovo platiti. Tako Palčić. zahrka tako strašno da se jadna dječica prepadoše isto onako kao kad je držao nož da ih zakolje. Odmah pade u nesvijest. Uhvatili su ga razbojnici i zaprijetili da će ga ubiti ako im ne donese sve svoje zlato i srebro. Trčali su skoro čitavu noć. Ona se pope gore i zaprepasti se kad vidje svojih sedam kćeri zaklanih i ogrezlih u sopstvenoj krvi.. Ljudožderu se učini da se žena suviše dugo zadržala i pođe za njom da joj pomogne. Oni ga poslušaše i brzo se vratiše kući. Ženu iznenadi dobrota njenog muža. Oni tvrde da je Palčić. A Palčić. – O. Oni se polako iskradoše u baštu i preskočiše zid. povrati je iz nesvijesti i povika: – Daj mi brzo čizme od sedam milja! Stići ću ja njih! Zatim pojuri napolje i pošto je trčao tamoamo. gdje ga svi radosno dočekaše. gdje zateče ženu kako plače nad svojom zaklanom djecom. ode kući svoga oca. Nemojte ništa zadržati. pošto je obukao 17 . one su se mogle povećavati i smanjivati prema nogama onog ko ih obuje. iako je jeo malu djecu. i nisu znali kud ih noge nose. Oni tvrde da Palčić uopšte nije pokrao ljudoždera. dao mi je i svoje čizme od sedam milja da bih što brže stigao. i to odmah! On dohvati lonac s vodom i sruči ga ženi na glavu. Pošto malo odahnu. A Palčić se prikrade ljudožderu. probudi svoju braću. pođe onim putem kojim su i djeca išla. Ima mnogo ljudi koji smatraju da to nije bilo tako. skide mu polako čizme i odmah ih navuče. šta učinih! – povika on. motreći stalno na ljudoždera. – Vaš muž je zapao u veliku opasnost – reče joj Palčić. jer su jeli i pili u drvosječinoj kući. Djeca opaziše ljudoždera kako skače s planine na planinu i preskače rijeke kao da su potočići. misleći da joj je on rekao da ih obuče. Pošto je stvar hitna.leže u postelju kraj svoje žene. čim ču da je ljudožder zahrkao.

reče ozbiljnim i važnim glasom: – Nemoj da se brineš. a ja kad pojedem svog mačka i napravim muf* od njegove kože. Najstariji sin dobi vodenicu. ali je znao za neke njegove majstorije u lovu na miševe i pacove. i ponudi se da mu još isto veče donese vijesti o vojsci. Najmlađi sin je najslabije prošao i on se stade jadati: – Moja će braća moći pristojno da žive ako se udruže. posluži ga sreća: jedan mlad. Za kratko vrijeme pojeli bi svu svoju očevinu. Ti meni samo daj jednu vreću i napravi mi par čizama da mogu da idem po trnjacima. markiz od Karabasa – svidjelo mu se da tako nazove svoga gospodara – naredio mi je da vam donesem na dar ovoga zeca. moraću da umrem od gladi. kao i za ishod bitke koja se vodi. Ponosan na svoj lov. Bilo je i nekih žena koje su mu davale da nosi pisma njihovim muževima. a mnoge žene su mu davale sve što bi on zaželio da bi dobile vijest od svojih dragana. Kad mačak dobi ono što je tražio. ostavi svojoj djeci u nasljeđe samo vodenicu. pa ćeš se uvjeriti da nisi tako rđavo prošao u diobi s braćom kako ti izgleda. Palčić donese vijesti to isto veče. kako se vješao na svoje šape i krio u brašnu kao da je tobož mrtav. zaveza uzice oko vrata svojim prednjim šapama i ode u jedan zabran. MAČAK U ČIZMAMA Neki vodeničar. a on je usrećio čitavu porodicu. zabaci vreću na rame. moj gospodar. Natrpa mekinja i djeteline u vreću i opruži se kao mrtav. – Reci tvome gospodaru – reče kralj – da mi je milo što me se sjetio i da mu zahvaljujem. pa je na tome i najviše zarađivao. kažu oni. on lijepo navuče čizme. pa se ponada da mu mačak može ipak biti od koristi u nevolji. čekajući da neki zečić. ali su ga slabo nagrađivale. bez suda. duboko pokloni i reče: – Svijetli kralju. a naš mačak stegnu uzice. magarca i mačka. Nemoguće je zamisliti s kakvom su ga radošću dočekali. kad uđe. koji je imao tri sina. još nenaviknut na lukavstva u životu.čizme od sedam milja. uđe u vreću i pojede ono što je u njoj. zarađivao je koliko mu volja. Mačak. gospodaru. pa nije imalo ni smisla da tako beznačajnu sumu unosi u svoje račune. jer kralj ga je odlično nagrađivao za nošenje njegovih naredbi vojsci. koji je to čuo ali se pravio da ne čuje. Odvedoše ga u odaju njegovog veličanstva. Gospodar nije mnogo vjerovao ovim njegovim riječima. 18 . a on se. neiskusan zec zavuče se u njegovu vreću. on je stekao veliko bogatstvo i vratio se svome ocu. Tek što leže. Oni se ubrzo podijeliše. on ode kralju i zatraži da ga primi. I pošto se s tim svojim prvim odlaskom proslavio. On ode kralju. a najmlađi samo mačka. srednji magarca. Kralj mu obeća veliku sumu novca ako uspije. znajući da su tamo zabrinuti za vojsku koja se nalazila na dvije stotine milja daleko. gdje je znao da ima mnogo zečeva. uhvati zeca i ubi ga bez milosti. Pošto je izvjesno vrijeme obavljao poslove glasonoše. otišao u dvor.

naredi svojim pratiocima da pohitaju u pomoć gospodinu markizu od Karabasa. a njemu su pripadala i sva ona imanja pored kojih su prolazili. a ostalo je moja briga. dok se markiz kupao. Mačak opet otrča ispred njih i kad dođe do nekih žetelaca. 19 . naređivao ljudima na koje je nailazio. tako da se kralj začudi kako markiz od Karabasa ima mnogo imanja. kad doznade da će kralj izići u šetnju na obalu jedne rijeke sa svojom kćerkom. kad malo poslije naiđe. Ugursuz je u stvari sakrio odijelo pod jedan veliki kamen. Doista. a mačak je. reče im: – Čujte vi. mačak priđe kolima i reče kralju kako su. kralj promoli glavu kroz vrata na kolima i poznavši mačka koji mu je često donosio divljač. idući stalno ispred njih. Kralj pozva markiza da se popne u njegove kočije i da se provoza s njima. reče im: – Slušajte vi. ona se zaljubi u njega. Mačak produži tako dva ili tri mjeseca da nosi kralju s vremena na vrijeme divljač. Dok se on kupao u rijeci. – Gospodina markiza od Karabasa – odgovoriše žeteoci. Kralj odmah naredi jednom od svojih pratilaca da donesu iz dvora kraljevsko ruho za gospodina markiza od Karabasa. iako je on vikao "Držite lopova!" što je mogao jače. Kralju to bijaše milo. da za sva imanja kažu da su markiževa. najbogatiji među svim zmajevima. Treba da se samo kupaš u rijeci na jednom mjestu koje ti ja pokažem. kralj naiđe tuda kolima.Mačak se drugi put sakri u jednu strnjiku. govoreći da nije mogao proći pored njegovog zamka a da mu se ne pokloni. žeteoci. – Da. – Ovo je livada markiza od Karabasa – povikaše oni uglas. Kralj bijaše veoma zadovoljan i dade mu dobru napojnicu. jer ih mačak bijaše uplašio. Jednoga dana. bićete isječeni na paramparčad. kad kralj prođe tuda. steže uzice i odnese ih opet kralju na dar. – Imate lijepo imanje – reče kralj markizu od Karabasa. gospodaru. ako ne kažete da je to žito markiza od Karabasa. čiji je vlasnik bio neki zmaj. Kralj ih. zapita kosače čija je to livada što kose. a kad joj nekoliko puta dobaci pogled pun poštovanja i nježnosti. bićete isječeni na paramparčad. Kad su jadnog markiza vadili iz rijeke. raširi svoju vreću i kad se uhvatiše dvije jarebice. mada nije znao šta će iz svega toga izaći. Markiz od Karabasa posluša svoga mačka. bićeš srećan čovjek. zapita čije je to silno žito. Mačak zamoli da bude primljen kod zmaja. onoliko koliko zmaj može da bude učtiv. Mačak bijaše sav srećan što vidje da se njegov plan počinje ostvarivati. ovo je livada na kojoj svake godine ima dosta trave. koju je lovio njegov gospodar. Lukavi mačak dođe najzad do jednog lijepog zamka. naišli lopovi i odnijeli markizu njegovo odijelo. Zmaj ga primi prilično učtivo. a mačak iz svega glasa povika: – U pomoć! U pomoć! markiz od Karabasa se davi! Na taj uzvik. jer je bio lijep i stasit mladić. ako ne kažete da livada koju kosite pripada markizu od Karabasa. najljepšom princezom na svijetu. pa se on princezi dopade. kosači. otrča ispred kočijâ i kad dođe do jedne grupe seljaka koji su kosili na livadi. To ruho mu je veoma lijepo pristajalo. mačak reče svom gospodaru: – Ako hoćeš da me poslušaš.

– Je li moguće da je i ovaj zamak vaš. priznade da se strašno uplašio i reče: – Govorili su mi takođe. istrča pred kralja i reče mu: – Dobro došli. Markiz. na primjer. ali se nisu usuđivali da uđu. znajući da je kralj unutra. u zamak markiza od Karabasa. A mačak. pošto ispi nekoliko čaša vina. poklonivši se duboko kralju. – To je tačno – odgovori zmaj brzo – a da ti dokažem. Zaboravio sam da vam kažem da se on rodio s jednim čuperkom kose na glavi. a bilo je tako pametno da su se svi divili. reče: – Gospodine markiže. Markiz ponudi ruku mladoj princezi i idući za kraljem. *muf – komad odjeće od krzna u koji se stavljaju ruke da bi se zagrijale. a takođe i njegova kći. Mačak postade ugledna ličnost na dvoru i otada je lovio miševe samo zabave radi. vidjećeš kako ću se pretvoriti u lava. koja je bila očajna što je na svijet donijela takvu nakazu. koja se već bila zagledala u njega. jer su mu smetale čizme. RIKE S ČUPERKOM Bila jednom jedna kraljica koja je imala sina tako ružnog i nakaznog da se dugo sumnjalo da li uopšte ima izgled ljudskog bića. svijetli kralju. ali u to ne mogu da vjerujem. gdje ih je očekivala bogato postavljena trpeza. Jedna vila. u kojima nije bilo zgodno penjati se po crepovima. Uvjeren sam da je to nemoguće. skoči na njega i pojede ga. koji je išao naprijed. tek što ga opazi. zbog čega ga prozvaše Rike s 20 . rado prihvati njegov prijedlog i istog se dana oženi princezom. gospodine markiže? Ništa ljepše od ovog dvorišta i zgrada oko njega! Molim vas da ih razgledamo. Kralj je bio očaran otmjenim ponašanjem i lijepim izgledom gospodina markiza od Karabasa. koju je zmaj pripremio za svoje goste. u pacova ili u miša. pa dodade i to da će ga ona tako obdariti da može svoju mudrost prenijeti i na onu djevojku koju bude zavoljeo. u lava ili slona. kralj. Mačak. pretvori se zmaj u miša i poče trčati po podu. samo od vaše volje zavisi da postanete moj zet. uđoše svi u jednu veliku dvoranu. reče da će biti veoma ljubak i oštrouman. koji su baš tada trebali da ga posjete. na primjer. Sve to malo utješi jadnu kraljicu. koja se zadesila pri njegovom rođenju. dijete još nije čestito ni progovorilo. da možete da se pretvorite i u male životinje. – Vidjećete! U isti čas.– Uvjeravali su me – reče mu mačak – da vi možete da se pretvorite u svaku životinju. kad vidje da je zmaj vratio svoj prvašnji oblik. Istina. – Nemoguće? – reče zmaj. čuvši škripu kraljevskih kočija preko mosta. U to kralj stiže do zamka i zaželje da uđe u njega. pa kad još vidje i toliko njegovo bogatstvo. Malo zatim. siđe dolje. Mačak se strašno uplaši kad ugleda pred sobom lava i odmah se uz oluk uspuza na krov s prilično muke i opasnosti.

– Postoji li način da se starijoj. Pošto joj uputi nekoliko uobičajenih ljubaznih riječi. Mlađa je svakim danom bila sve ružnija. Starija princeza. opazi da joj prilazi neki odvratan čovječuljak. Za kratko vrijeme. – Ne žalostite se toliko. nije mogla ponekad da se savlada a da joj ne prebaci zbog njene gluposti. koji se.čuperkom. veoma ružan. To ražalosti kraljicu. pa joj reče: – Ne mogu da shvatim da tako lijepo stvorenje može biti tako tužno. koja je tako lijepa. ni da popije čašu vode a da pola ne prolije sebi po haljini. kad se bila povukla u šumu da u samoći tuguje zbog te svoje nesreće. gospodine – odgovori mu princeza i zaćuta. Poslije sedam do osam dana u jednoj od susjednih kraljevina rodiše se dvije princeze. Pošto bih učinila sve na svijetu da vas zadovoljim. zapazi to i rado bi žrtvovala svu svoju ljepotu kad bi mogla steći bar polovinu pameti svoje sestre. bijaše prisutna i prilikom njenog rođenja i da bi umanjila kraljičinu radost. pa se pobojaše da tako velika radost ne izazove neko zlo. – To vi samo tako govorite. pa joj pristupi s dubokim poštovanjem i velikom učtivošću. ja mogu da utičem samo na ljepotu. Svima je odmah padala u oči izvanredna ljepota starije sestre. pa jadna princeza zamalo ne presvisnu od bola. Svi su se divili ljepoti starije i mudrosti mlađe princeze. bila strašno ružna. gospođo – reče vila – ona će biti drugačije nagrađena i biće toliko oštroumna da se gotovo neće ni primjećivati njena ružnoća. ma koliko da je bila mudra. – Više bih voljela – reče princeza – da sam tako ružna kao vi i pametna nego li što sam lijepa a glupa. ništa ne može mnogo da ga ražalosti. Što su ove dvije princeze više rasle. Bio je presrećan što ju je susreo samu. mogu vam se zakleti da nikad nisam vidio osobu koja bi se ljepotom mogla mjeriti s vama. To je bio mladi princ Rike s čuperkom. izjavi da će mala princeza biti isto toliko glupa koliko i lijepa. Jednoga dana. i njihove osobine su se sve više isticale. I njihove mane su se sve jače isticale s godinama. jer mada se mogu pohvaliti da sam vidio bezbroj lijepih osoba. a starija sve gluplja. – Ništa ne mogu učiniti da vaša starija kći postane pametnija. da je odmah krenuo na put da bi se s princezom upoznao. ipak su svi više cijenili mlađu princezu. Kraljica. koja je bila veoma duhovita. obdariću je sposobnošću da može da uačini lijepom onu osobu koja joj se dopadne. jer je druga princeza koju je rodila. Ona ista vila koja je prisustvovala Rikovom rođenju. da malo više pameti? – reče kraljica. gledali su je i divili su joj se. i u prirodi toga svojstva je da 21 . Mada ljepota veoma mnogo znači za mladu djevojku. Kraljica je zbog toga bila presretna. ali nekoliko časaka kasnije obuze je još veća žalost. starija bi ostala potpuno sama. jer mu je Rike bilo porodično ime. ali su ubrzo prilazili pametnijoj sestri. Uz to je bila i veoma nespretna da nije mogla da stavi četiri porculanske stvarčice na kamin a da ne razbije bar jednu. i pored svoje gluposti. a svi bi se okupili oko mlađe. Ona starija bijaše lijepa kao lijep dan. ali raskošno odjeven. tako oduševio. – Ljepota je tako velika prednost da može da zamijeni sve ostalo i kad je čovjek lijep. – Najbolji znak da je neko pametan je kad smatra da nije. zapazi da je ona neobično tužna. nije odgovarala na postavljena pitanja ili je govorila gluposti. vidjevši princezinu sliku (sliku su zbog princezine ljepote slali svuda po svijetu).

tako da se Rike poboja da nije na nju prenio više pameti nego što je sebi ostavio. ta osoba. te dade odmah svoj pristanak. ču kako neko reče: – Dodaj mi taj lonac. Načuljivši pažljivo uši. izgledala je pored nje kao najobičnija rugoba. A treći: – Stavi drva na vatru! Odjednom se zemlja pod njom otvori i ona ugleda kao neku veliku kuhinju. stoga ona zahvali ocu i zamoli ga da joj ostavi malo vremena da donese svoju odluku. Ukoliko je žena pametnija. ja vam mogu pomoći. osjeti da se s njom nešto dogodilo: odjednom poče s nevjerovatnom lakoćom da govori o svemu. Pošto ste vi. Princezu ovo iznenadi i ona zapita za koga se sprema ta gozba. zavisi samo od vas da li ćete imati toliko pameti. punu kuvara. jer dok je ranije pričala gluposti sada je govorila neobično pametne i razumne stvari. sjetivši se u taj mah da je danas tačno godinu dana od onoga dana 22 . čija će svadba biti sutra. – To ne znam – reče princeza – ali znam da sam vrlo glupa i zbog toga sam žalosna.ukoliko ga više imamo utoliko nam se više čini da ga nemamo. Pojavi se jedna grupa od dvadesetak ljudi koji zauzeše mjesto na jednoj zaravni u šumi zajedno sa svojim ražnjevima. ćutala je. Drugi reče: – Daj mi taj kotao. Okretali su ražnjeve i radili druge poslove. – Ova se gozba sprema – odgovori joj najotresitiji među njima – za princa Rika s čuperkom. – Kako to? – reče princeza. Ona se upusti s Rikeom u veoma duhovit i učen razgovor. – Vidim – nastavi Rike s čuperkom – da vas je ovaj moj predlog ražalostio i to me ne iznenađuje. I tek što reče princu da će poći za njega kroz godinu dana. a tako žarku želju da do nje dođe. gospođice. Princeza je bila zapanjena. tačno u današnji dan. Glas o ovoj promjeni se brzo raširi i svi mladi prinčevi iz susjednih kraljevina poletješe da je prose i nastojali su da ih ona zavoli. Princeza se zaprepasti. Dajem vam godinu dana vremena da donesete svoju odluku. Otac to opazi i reče joj da ona sama treba da odluči za koga će se udati. sudopera i druge posluge. utoliko joj je teže da se čvrsto odluči za udaju. kao da mnogo ljudi ide tamoamo i nešto posluje. gospođice. Treba jedino da se odlučite da pođete za mene. svi se iznenadiše zbog tako nagle i neobične promjene. začu neku potmulu lupu pod svojim nogama. ali ona ne nađe među njima ni jednog koji bi imao dovoljno duha. Princezi. Najzad se pojavi i jedan veoma lijep. bogat i duhovit princ i ona osjeti veliku naklonost prema njemu. Svi su se na dvoru mnogo obradovali. jedino se njena mlađa sestra nije tome radovala. I dok je šetala po šumi duboko zamišljena. Kad se princeza vrati u dvor. jer pošto nije imala više nad svojom sestrom preimućstvo duha. ali nikome ne dade svoju ruku. – Ja imam takvu moć – reče Rike s čuperkom – da koliko ja imam pameti toliko mogu prenijeti osobi koju volim. – Ako vas jedino to muči. koja je imala tako malo pameti. učini se ta godina suviše duga. I tako slučajno ode u onu istu šumu u kojoj se bješe susrela s Rikom. kako pripremaju neku bogatu gozbu. da bi u tišini razmišljala o tome šta treba da učini. složno pjevajući. slušala je veoma učtivo njihove ponude.

zašto bih ja drukčije postupio. pošto se uvjerila u preimućstva svoga vjerenika. čovjeku bez duha. Njegova grba joj se sada činila samo kao znak njegovog dostojanstvenog držanja. gospođice. Ali kako je onaj kome govorim veoma ugledan i pametan čovjek. na njene oči. ona se toga nije mogla ranije sjetiti jer je svoj pristanak dala u ono vrijeme kad je bila glupa. molim vas. i vi morate poći za mene pošto ste mi to obećali. Nije učinila ni dvadeset koraka. dostojanstven i svečano obučen. ja bih se zacjelo našla u velikoj neprilici. već da je sama ljubav izvršila tu promjenu. – Kad je tako – prihvati Rike s čuperkom – ja ću biti srećan. Ima ljudi koji tvrde da to nije izvela vila svojim čarolijama. nije više u njemu vidjela ružno i nakazno stvorenje. sada kad imam toliko duha i pameti da mogu mnogo razumnije da rasuđujem o svemu? Ako vam je bilo do toga da pođem za vas. U stvari. u jednoj stvari gdje je u pitanju moja životna sreća? Da li je pravo da se osobe koje imaju pameti nađu u gorem položaju od onih koji je nemaju? Ali pređimo na stvar. što joj se mnogo dopade. Jedna princeza mora ispuniti datu riječ. Rike s čuperkom se pretvori. bila je zaboravila sve ono što je ranije radila i govorila. u njegovu ljubav koju je držao u tajnosti i u ostale osobine njegove duše i razuma. da su joj njegove razroke oči izgledale veoma blistave i da je 23 . – Vaše me riječi iznenađuju – reče Rike s čuperkom. Vama je poznato da se ja nisam mogla odlučiti da pođem za vas onda kada sam bila tako glupa.kada je obećala princu Riku da će mu biti žena. učinili ste veliku grešku što ste me oslobodili moje gluposti i pomogli mi da brže i jasnije shvatam stvari nego ranije. a njegovo hramanje kao malo isturen hod. jer me vi možete učiniti najljepšim čovjekom na svijetu. A da ne biste u to sumnjali. – Ako je tako – reče princeza – želim iz sveg srca da vi postanete najljepši princ na svijetu i poklanjam vam ljepotu. ima li još nešto što vam se ne sviđa? Možda vam se ne sviđa moje porijeklo. gospođice. ukoliko to zavisi od mene. Oni kažu da princeza. da sam održao svoju riječ i ne sumnjam da ste i vi došli da održite svoju. Ti ljudi isto tako kažu. vas takođe obdarila da možete učiniti lijepim čovjeka koga budete zavoljeli. u najljepšeg i najljupkijeg mladića na svijetu. – Ako bi vam neki glupak – odgovori Rike s čuperkom – prebacio to što ne držite datu riječ. – Kako to? – zapita princeza. reći ću vam da je ona ista vila koja mi je na dan moga rođenja podarila sposobnost da ulijem duha i pameti onoj osobi koju zavolim. Izuzev moje ružnoće. gospođice. uvjerena sam da će on uvažiti moje razloge. – Svakako – reče princeza. rekao bi on. kao što vi to maločas rekoste. kad se Rike s čuperkom stvori pred njom. pa zamalo ne pade u nesvjest. kao i svaki princ koji ide na vjenčanje. moja duhovitost. – Iskreno ću vam priznati – odgovori princeza – da se još nisam odlučila za udaju i čini mi se da nikad neću moći da pristanem na ono što vi želite. – Kad bi se radilo o nekom prostaku. – To će se desiti odmah – odgovori Rike s čuperkom – ako me volite i zaželite da se to dogodi. – Vidite. a kad je došla do nove pameti. koju joj je princ dao. pa kako biste hteli da se sad odlučim da pođem za vas. moja narav i moje ponašanje? – Nikako – reče princeza – nalazim da imate sve te osobine koje ste spomenuli. Tek što princeza izgovori ove riječi.

francuski pjesnik. a za njegov veliki crven nos. pristade drage volje da mu on postane zet. Godine 1671. Upamćen je po svojoj zbirci bajki za djecu Priče majke guske (1697). prozni pisac i pripovjedač. a umro u istom gradu 15. godine.smatrala da je ta razrokost znak njegove žarke ljubavi. No bilo kako bilo. Počeo je da stiče književnu ugled oko 1660. mislio je. maja 1703. Njegova pjesma Doba Luja Velikog je stavila moderne pisce poput Molijera i Fransoa de Malerbea iznad klasičnih autora Grčke i Rima. Kralj. Mačak u čizmama. Po zanimanju je bio advokat. Perloova perspktiva bila je put u sigurnom uspjehu revolta protiv vladajuće tradicije. Perlo je najprije radio kao činovnik zadužen za kraljevska zdanja. izabran je za člana Francuske akademije koja uskoro postala oštro podijeljena svađom između tradicionalizma i modernizma. Pero je podržao modernije poglede jer. I već sutradan obavi se velika i svečana svadba. Peroove šarmantne bajke o majci guski bile su napisane da zabave djecu. Uključivale su Crvenkapica. Igrao je značajnu ulogu u lietarnoj svađi između prošlog i modernog u književnosti. januara 1628. koga je on poznavao kao veoma duhovitog i mudrog princa. rođen je u Parizu 12. kako god civlizacija napreduje tako napreduje i književnost i da je zbog toga stara književnost nsizbježno grublja i barbarskija nego moderna. Uspavana ljepotica. pošto se uvjeri da njegova kći voli Rika s čuperkom. 24 . smatrala je da je znak ratnički i junački. onako kako je to Rike s čuperkom već odavno bio predvidjeo. Njemu se suprotstavljao Nikolas BuloDesprea koji je u cjelosti imao bolje argumente. moderne verzije od skoro zaboravljenih narodnih priča koje je Pero prepričao jednostavnim stilom i svima razumljivim jezikom. O PISCU Šarl Pero (Charles Perrault). Bio je jedan od vodećih članova Francuske akademije nauka. princeza mu istog časa obeća da će poći za njega ako na to pristane njen otac. Plavobradi i mnoge druge. godine sa jednostavnijom poezijom i ljubavnim pjesmama i provodi ostatak života u unapređivanju znanja o književnosti i umjetnosti. Bez obzira na to.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful