UVOD

Što je to srednji vijek?
Pojam srednjeg vijeka pojavljuje se u 15. st. u vrijeme humanizma. Njime se označavalo razdoblje između antike i renesanse. Razdoblje je značajno jer se tada stvaraju današnje nacije i cijeli se europski prostor kristijanizira. Pojam „Europa“ dobiva današnje značenje. Periodizacija: Početak – pokrštavanje cara Konstantina I., selidba prijestolnice Carstva iz Rima u Carigrad 330. g., početak seobe naroda, propast ZRC1-a 476. g., smrt bizantskog cara Justinijana 565. g., krunidba Karla Velikog 800. g. Kraj – Kolumbovo otkriće Amerike 1492. g., pad Carigrada pod Osmanlije 1453. g., Magellanovo oplovljivanje svijeta, Tridesetogodišnji rat, Francuska revolucija 1789. g. zbog nestanka feudalizma, izum tiskarskog stroja, početak reformacije od strane M. Luthera.

I.
Političke prilike

RIMSKI SVIJET U 4. STOLJEĆU

Srednjovjekovna Europa nastaje na temeljima Rimskog Carstva, što znači da srednji vijek nije radikalan prekid s antikom. Rimska je civilizacija bila jedina, jer su u nju bile uklopljene druge sredozemne kulture (Egipat, Sirija,...). Preko granica Carstva su živjeli barbari, odnosno germanska plemena i Arapi. U 4. st. rimski se car smatrao božanstvom. Nosio je oznaku dominus, što znači gospodar. Prvi takav car bio je Dioklecijan, koji je vladao apsolutistički – imenovao je sve službenike, određivao poreze i kontrolirao vojsku. Ceremonijal Dioklecijanovog dvora bio je preuzet s istoka – njemu se pristupalo u proskinezi, tj. ničice. Zbog efikasnije obrane od barbara, Carstvo je podijeljeno na 4 dijela kojima su vladala 2 augusta i 2 cezara – tetrarhija. Ti veliki dijelovi zvali su se prefekture s prefektom na čelu. Prefekture su bile podijeljene na dijeceze kojima su upravljali vikari, a dijeceze na provincije s guvernerima. Ukupno je bilo 4 prefekture, 12 dijeceza i 104 provincije. Osnovna jedinica lokalne uprave je bila civitas što znači „gradska općina“. Porezi u 4. st. rastu. Prikupljali su se na zemlju ovisno o plodnosti i stupnju proizvodnje – zemljarina. Uvedene su mostarine i cestarine.

Ekonomsko i društveno stanje
Ekonomija: Najvažnija gospodarska grana bila je poljoprivreda, dok se trgovalo samo na lokalnoj razini. U Carstvu se smatralo ponižavajućim baviti se trgovinom, što je jedan od razloga njene slabe razvijenosti. Senatorima je to bilo strogo zabranjeno. Gradovi su se hranom opskrbljivali s okolnog seoskog područja. Nije bilo masovne obrtničke proizvodnje. Robovi su se koristili u svim proizvodnim djelatnostima. Nije bilo potrebe za centralizacijom proizvodnje, jer je svaki dio Carstva bio ekonomski samodostatan. Razlog tome leži u činjenici da su u 4. st. svi zemljoposjedi bili velikih površina i okupljali velik broj ljudi koji su mogli proizvoditi sve što je potrebno tom području. To i prestanak osvajačkih ratova uzroci su slabljenja trgovine. Posljedica slabljenja – nije bilo ekonomskog interesa
1 ZRC – Zapadno Rimsko Carstvo

1

održavati političke veze pojedinih dijelova Carstva, došlo je i do krize gradova, tj. osnovnih upravnih jedinica što je uvjetovalo političku krizu. Društvo: Na vrhu društvene ljestvice bili su senatori – tu titulu nisu nosili samo članovi Senata, nego i najbogatiji građani. Boravili su izvan grada na svojim zemljoposjedima – villama. Na tim su posjedima živjeli i svi oni koji su sudjelovali u proizvodnim djelatnostima (poljoprivrednici, tesari, pastiri, vinogradari,…). Ti su se radnici dijelili u dvije skupine – robovi i slobodni ljudi. S vremenom je broj robova opadao jer Carstvo nije više vodilo osvajačke ratove, a i robovi su se oslobađali manumisijom. Robovi su dobivali svoju kuću i komad zemlje s koje su davali tlaku veleposjedniku – nazivali su se okućeni robovi ili servi casati. Druga skupina su bili koloni, koji su većinom bili zarobljeni germanski barbari, a drugim dijelom propali slobodni mali zemljoposjednici. Oni su imali nasljedno pravo obrađivati komad zemlje, ali on nije bio u njihovom vlasništvu. Morali su veleposjedniku davati dio uroda i nisu smjeli napustiti posjed. Prodavani su zajedno sa zemljom. Oni koji su uspjeli očuvati posjede manje veličine nazivali su se kurijali. Imali su nasljedno pravo sudjelovati u upravi civitasa jer su po statusu bili odmah ispod senatora. U 4. st. i oni ulaze u krizu, jer su bili odgovorni za prikupljanje poreza, a ako ga nisu mogli skupiti morali su davati vlastita sredstva. Trgovcima i obrtnicima je bilo zabranjeno napustiti zanimanje. Dakle, postojala je prisila – svatko je morao raditi ono što mu se kaže kako se državna blagajna ne bi ispraznila, jer je već bila oslabljenja zbog obrane granica od barbara.

Književnost, obrazovanje i umjetnost
Književnost: U književnosti su se nastojali oponašati klasični pisci, ali neuspješno. Jedino su kršćanski spisi uspjeli očuvati stil. U zlatno doba Carstva gotovo su svi znali i latinski i grčki jezik. S vremenom se to promijenilo, tako da se na zapadu govorio samo latinski. To je rezultiralo zanemarivanjem grčke književnosti i znanstvenih spisa, tako da se obrazovanje u kasnom Carstvu temeljilo na samo nekoliko latinskih pisaca. Obrazovanje: U tekstu Marcijana Kapele Vjenčanje Merkura i Filologije spominje se sedam kategorija znanja, tj. sedam slobodnih vještina – gramatika, retorika i logika koje su činile trivij, te aritmetika, geometrija, astronomija i glazba koje su činile kvadrivij. Tih sedam slobodnih vještina činile su temelj onoga što bi svaki obrazovan čovjek trebao znati. Umjetnost: Potpuna dekadencija.

Vjera
Ljudi u kasnom Carstvu su bili jako zainteresirani za vjeru, jer su živjeli u vremenu političke i ekonomske nesigurnosti. Vjerovanje u grčko–rimski panteon gubi na značenju. U višim društvenim slojevima javile su se pristaše stoicizma (svi ljudi imaju jednaka prava – utjecaj na rimsko pravo koje je postalo blaže). Obični ljudi su u vjeri tražili rješenje osobnih problema. Vjerovali su u neki drugi svijet bolji ovoga, što je utjecaj istočnjačkih vjera – mitraizam ili štovanje Izide i Ozirisa. Kršćanstvo u početku nije bilo dobro prihvaćeno zbog netolerantnosti prema drugim vjerama i nepokoravanja državi. Kršćani nisu htjeli sudjelovati u javnim svečanostima u kojima se odavalo poštovanje starim bogovima i prinosila žrtva caru. Rimljanima su takve svečanosti imale više simbolično nego stvarno značenje – car je bio taj koji je objedinjavao sve vjere i držao Carstvo jedinstvenim, a neko posebno božanstvo. 2

Kršćani su bili tajno društvo kojeg su činili ljudi iz najnižih slojeva društva. Bili su proganjani zbog uvjerenja da su prijetnja državi. Međutim, s vremenom kršćanstvo postaje sve prihvatljivije, jer u njemu ljudi vide utjehu. U 3. st. Carstvo ulazi u ozbiljnu krizu. Na vlasti je Dioklecijan koji nastoji uništiti kršćanstvo najvećim progonom do tada. Njegov nasljednik Konstantin je bio drugačijeg mišljenja. On je 313. godine Milanskim ediktom priznao kršćanstvo. Ediktom se kler izuzeo iz nadležnosti građanskih sudova – osnovani su posebni crkveni sudovi s biskupom na čelu. Najveća kazna crkvenog suda bila je ekskomunikacija – zabrana sudjelovanja u kršćanskim ritualima i kontakta s drugim kršćaninom. Zahvaljujući sudovima, biskupi su imali veliku moć nad zajednicom. Svaki je biskup bio nadležan za jednu dijecezu. Veliki gradovi čije su crkve osnovali apostoli imali su status patrijaršije. Na Istoku su bile 4 – Antiohija, Aleksandrija, Carigrad i Jeruzalem. Carigradski patrijarh je imao najveći autoritet. Na Zapadu je jedino Rimska crkva mogla dokazati da ju je osnovao apostol, pa je rimski biskup imao najveću moć. U 4. st. su carevi odlučivali u vjerskim pitanjima. Oni su odlučivali što je hereza, a što pravovjerje, sazivali su koncile i nametali Crkvi zakone. Car je postavljao biskupe. Nakon pada ZRC-a ta se situacija promijenila. Na Istoku je Crkva dobila pravo samoodlučivanja za vrijeme cara Justinijana. Ubrzo se javljaju hereze koje su prijetile raspadu Crkve. Najviše heretičkih pokreta proizašlo je iz dvojbi o naravi Isusa Krista – je li on čovjek ili Bog? Najvažnija od tih hereza je arijanstvo koje je propovijedao aleksandrijski svećenik Arije. Glavna ideja te hereze je da Isus Krist nije ravnopravan Bogu Ocu i da nije vječan kao on. Da bi se riješili sukobi oko te hereze car Konstantin je sazvao crkveni sabor 325. g. u Nikeji u Maloj Aziji na kojem je pobijedila pravovjerna dogma. Manihejstvo je bilo suprotna sekta arijanstvu. Dobila je ime prema proroku Maniju iz Perzije. Osnovna ideja je da postoje dva načela – dobro i zlo, Ahuramazda i Ahrimana. Starozavjetni Bog predstavlja zlo, a Isus dobro. Jedan od najpoznatijih manihejaca je Aurelije Augustin, koji je poslije prešao na kršćanstvo. Broj kršćana je s vremenom rastao jer je vjera bila pod zaštitom cara i drugih velikodostojnika. Došlo je do bogaćenja Crkve, a biskupi su bili zaineresiraniji za lak život nego za duhovne dužnosti. Crkva se posvjetovala. Otpor takvom načinu života pružali su asketi. Najpoznatiji asket bio je sv. Antun Pustinjak. Uz pustinjake tu su i dendriti (npr. David iz Soluna) koji su živjeli na drveću te stiliti (npr. sv. Danijel i Simeon) koji su boravili na stupovima. S vremenom se osnivaju redovničke zajednice – u 6. st. se javljaju benediktinci. Herezama su se suprotstavljali i teolozi – najpoznatiji je sv. Aurelije Augustin. Kao mladić postaje manihejac, a nakon 9 godina kršćanin. Godine 387. pokrstio ga je biskup zapadne Crkve sv. Ambrozije. Napisao je autobiografsko djelo Ispovijesti.

II. PROPADANJE RIMSKOGA SVIJETA NA ZAPADU
Germanska plemena
Germani su bili prvi susjedi Rimskog Carstva na granici na Rajni i gornjem toku Dunava. Za Rimljane Germani su bili barbari. O Germanima se najviše saznaje iz djela Publija Kornelija Tacita Germanija (1. – 2. st.) → Germani su preživljavali od poljoprivrede, stočarstva i lova. Od željeza su izrađivali oružje i oruđe. Živjeli su u selima, gradovi nisu postojali pa se nije uspjela stvoriti ni kompleksna društvena organizacija. Osnovna društvena struktura je pleme koje je sačinjavalo nekoliko tisuća boraca. Pleme je bilo podijeljeno na porodice, a svi su članovi jedne porodice obrađivali zajedničku česticu zemlje. Pleme je vodilo više vođa, ali nisu imali velike ovlasti. Odluke su se donosile na narodnoj skupštini kojoj su nazočili svi slobodni ljudi sposobni za borbu. Vođe su oko sebe okupljale nekoliko 3

mladih ratnika, koji su im morali bili apsolutno vjerni. Bilo je nečasno ako je vođa poginuo prije nekoga od ratnika. Dakle, lojalnost pojedinim osobama bila je puno važnija od lojalnosti institucijama. Zbog toga kod Germana nije bilo razvijenih političkih odnosa niti svijesti o zajedničkoj državi. U germanskom društvu su postojale razlike. Oni bogatiji smatrani su boljima – počeci stvaranja plemstva. Svećenstvo je također bilo utjecajno. Slobodni ljudi su bili pravno jednaki, ali imovinski vrlo različiti. Najnižu skupinu društva su činili poluslobodni i robovi. Poluslobodni su bili siromašniji, ali su bili pravno izjednačeni sa slobodnima. Robovi su radili na zemlji svoj gospodara. Žene nisu bile jednake muškarcima i obavljale su najteže poslove. Štovale su se prirodne sile i duše predaka → mnogoboštvo. Žrtve su bile uobičajene, čak i ljudske. U 4. st. došlo je do pomaka u ekonomskoj i političkoj organizaciji germanskog društva zbog neposrednog doticaja s rimskom kulturom koja se najviše prenosila trgovinom. Mala plemena su počela stvarati plemenske saveze na čelu sa samo jednim čovjekom, da bi se uspješnije obranili od ostalih plemena. Na granici s Rimskim Carstvom je vladao relativan mir. Neki su se Germani naselili na rimski teritorij kao taoci, gdje im je pružena naobrazba i usađene rimske političke ideje. S druge strane naseljavala su se i čitava germanska plemena, osobito u vrijeme epidemija kad je broj rimske populacije smanjen u pograničnim područjima (to su npr. Alamani i Franci). Ta su granična plemena branila Carstvo od svojih sunarodnjaka. I vojska je germanizirana. Iako su Germani ojačali i organizirali se u 4. st. nikada nisu imali ideju o uništenju Rimskog Carstva. Svi Germani u službi Carstva su mu bili odani, a ona plemena koja su bila ratnički nastrojena prema Carstvu bila su poražena od drugih germanskih plemena.

Germanske seobe
Germanska plemena su svoju seobu započela u prvim stoljećima prije Krista s područja Skandinavije. Kako nisu mogla prodrijeti na područje Rim. Carstva naselila su se istočno i sjeverno od limesa. Na tom su području živjeli Slaveni, koje su uspješno potisnuli. Germansko pleme Ostrogota (istočni Goti) naselilo se na području oko Crnog mora. Zapadno od njih su se naselili Vizigoti (zapadni Goti). Vandali su živjeli zapadno od Vizigota. Posljedica seoba Gota i Vandala bila je stvaranje plemenskih saveza na zapadu – Alamani, Burgundi, Ripuarski Franci, Salijski Franci, Angli, Sasi i Langobardi. Sva su ta plemena neprestano selila zbog ispaše za stoku ili pritisaka jačih plemena. Sedamdesetih godina 4. st. počinje pritisak germanskih plemena na Rim. Carstvo, uzrokovan prodorima Huna, Mađara, Avara, Bugara, Pečeneza i Mongola iz Azije prema zapadu. Svi ti azijski narodi pripadali su skupini uralo–altajskih naroda, odnosno nomada s područja središnje Azije. Kao nomadi su se teško organizirali i živjeli su u odredima od nekoliko porodica. S vremenom su se organizirali u velike vojske koje su počele prodirati prema Kini. Huni su nakon uspješnog pohoda na Kinu krenuli prema Europi. Prvi su se na udaru našli Ostrogoti. Među Germanima je zavladao strah koji ih je natjerao na seobu prema Rimskom Carstvu. Vizigoti su već odavno bili bliski rimskoj civilizaciji. Mnogi su bili arijanci. Mnoge je pokrstio Ulfila, misionar među Gotima. Naobrazbu je stekao u Carigradu kao talac. Preveo je Bibliju na gotski, a da bi to uspio morao je stvoriti gotsko pismo zasnovano na grčkom alfabetu. Kako su Vizigoti bili sljedeći na hunskom udaru, molili su rimskog cara da prijeđu Dunav i nasele se na teritorij Carstva. To im je dopustio car Valens 376. godine, ali su morali predati oružje. Rimljani su prema njima vrlo loše postupali. Zbog toga su se pobunili. Došlo je do bitke kod Hadrijanopola 9.8.378. g. gdje su Rimljani poraženi. Ta bitka je bila važna jer od tada Carstvo više neće biti sposobno uspješno braniti granice zbog velikih gubitaka vojske. S druge strane, ta pobjeda nije bila toliko značajna da bi Carstvo bilo potpuno poraženo. Nije bilo vlasti među Vizigotima koja bi se nametnula i svrgnula Carstvo. Zato je već sa carem 4

Teodozijem (posljednji car koji je vladao jedinstvenim carstvom) sklopljen mir. Teodozije je Carstvo ostavio dvama sinovima – Arkadiju i Honoriju. Arkadije je vladao u Carigradu, a Honorije od 401. g. u Ravenni. Kako su bili maloljetni stvarnu je vlast imala najjača osoba Zapada – Stilihon. Vizigoti su se opet pobunili na čelu s Alarikom. Sklopljen je sporazum po kojem je 396. g. Vizigotima omogućeno da se nasele u Epiru, a Alarik je postavljen za vojskovođu Ilirika. Uskoro su započeli prodore prema Italiji, prvi 401. g. Pokušali su još dvaput. Treći put je Stilihon htio kupiti mir, na što ga je Honorije proglasio izdajicom i dao pogubiti. Vizigoti su napokon 410. g. uspjeli osvojiti Rim te su ga pljačkali tri dana. Alarika je naslijedio Ataulf koji je Vizigote poveo prema Hispaniji, gdje je kralj postao Valija. Zaposjeli su i Galiju, čime su stvorili ogromno carstvo od Gibraltara do rijeke Loire u ime Rim. Carstva. Kako je zbog Vizigotskih provala u Italiju povučena vojska s rajnskog i dunavskog limesa, Vandali su provalili u Galiju iz koje su krenuli u Hispaniju gdje su osnovali 4 kraljevstva (dva vandalska i po jedno svevsko i alansko). Međuti, Vizigoti su ih porazili pa su krenuli prema Africi. Stvorili su „Vandalsko pomorsko carstvo“ i gusarili. Godine 455. su opljačkali Rim, iz čega je nastao izraz vandalizam. Vandalska je država bila najjača za vrijeme Gajzerika. Nakon pohoda bizantskog vojskovođe Belizara 534. g. Vandal su nestali. Zbog seobe Vandala i Vizigota i Burgundi su prešli na teritorij Carstva. U dolini rijeke Rhone su osnovali Burgundsko Kraljevstvo. Ostrogoti su bježeći pred Hunima prešli granicu Carstva na donjem Dunavu, te su se naselili u Panoniji. Neki su se Ostrogoti priklonili Hunima, tako da su se borili na njihovoj strani u bitci na Maurijakovu polju 451. g. protiv Rimljana i Vizigota. Britansko otočje je bilo napušteno od strane rimskog stanovništva za vrijeme Vizigotskih napada na Rim, pa je ponovno došlo pod utjecaj keltske kulture – to se razdoblje naziva keltska renesansa. Godine 441./442. dolazi do navale Angla, Sasa i Jita, pred čime su se Kelti povukli prema zapadu. Uz sva ova zauzimanja rimskih provincija od strane Germana, Italija je jedina ostala pod kontrolom cara. Glavnu riječ je imao vojskovođa Aecije. Huni su imali vrhovništvo nad mnogim germanskim plemenima. Njihov se utjecaj najviše osjećao na istoku, gdje su male skupine Huna stalno ugrožavale stanovništvo. Od početka 5. st. Huni se počinju organizirati pod jednim vladarom, a vrhunac tog procesa je vladavina Atile – Biča božjeg. On je od istočnog cara Teodozija II. dobivao danak. Onda se okrenuo i protiv Zapada i napao Galiju. Došlo je do bitke na Maurijakovu polju 451. g. u kojoj su se Huni sukobili s Aecijem, Vizigotima, Francima, Burgundima,…Huni su bitku izgubili, ali su zato sljedeće godine srušili Akvileju. Krenuli su i prema Rimu, ali ih je od toga odgovorio papa Leon I. Veliki. Aecije je ubijen od strane cara Valentijana, a uskoro su i Goti ubili cara – ta se dva ubojstva mogu uzeti kao početak kraja Zapada, jer poslije njih nije bilo utjecajnih careva, a ni vojskovođa. Posljednji od velikih vojskovođa bio je Rimljanin Orest, koji je 475. g. proglasio svog 12-godišnjeg sina Romula za cara – Augustulus. Došlo je do pobune koju je vodio germanski vojskovođa Odoakar – Romul Augustulus je svrgnut. Tada je područje ZRC-a došlo pod vlast cara iz Carigrada – Zenona ( 476. g.). Zenon je ovlastio Odoakara kao vrhovnog zapovjednika vojske u Italiji i da njome vlada u carevo ime. Taj se događaj naziva pad ZRC-a, premda uopće nije imao takvo značenje – Carstvo je polagano propadalo od početka 4. st. Zenon je smatrao da kao jedini car posjeduje vlast na Zapadu. Zato je odlučio zavaditi germanska plemena između sebe. Car je sklopio sporazum s Teodorikom, vođom Ostrogota, u cilju svrgavanja Odoakara koji je caru smetao na Zapadu. Teodorik je u zamjenu trebao dobiti titulu carskog predstavnika na Zapadu. Plan je uspješno proveden – Odoakar je ubijen, Teodorik je 493. zavladao Italijom. Priznavao je vrhovnu vlast bizantskog cara, ali je u mnogočemu bio samostalni vladar. Dolazak Teodorika na vlast u Italiji označavao je trenutak 5

a njega Teodat – slabi vladari. g. g. g. To se najviše očitovalo u Teodorikovoj Italiji. Najvažniji čimbenik engleskog društva bila je slobodna seoska općina. Langobardi ruše Ravenski egzarhat – najjače predstavništvo carske vlasti na poluotoku. Usprkos neslaganjima oko podjele zemlje među Klodvigovim sinovima. Venecija. Klodvig se pokrstio zahvaljujući svojoj pobjedi nad Alamanima – od svih germanskih kraljeva postao je prvi pravovjerni kršćanin. Njegovo najveće djelo je Utjeha filozofije. Za 20 godina u Italiju provaljuju Langobardi. Oni su germanski narod koji je krenuo u seobu iz Skandinavije u 1. Car Justinijan im je dozvolio 546. Tek je Klodvigov najmlađi sin Klotar 558. Ptolomej). Mercija.kad su se na Zapadu stvorila barbarska kraljevstva. Teodorik je bio vrlo tolerantan. što je uzrokovalo velike borbe za premoć. Euklid. Pred kraj vladavine to se promijenilo – arijanstvo je dobilo prednost pred pravovjerjem. a mnogi su rimski odličnici smaknuti. nikada se nije izgubio ni komadić franačkog teritorija. Ancona. rodom Rimljanin. 511. U Engleskoj su Angli i Sasi formirali 7 kraljevstava – heptarhija (Nortumbrija. Ravenna. Teodorika je naslijedio unuk Atalarik. Uz Italiju i S Afriku Justinijan je osvojio i JI Hispanije – djelomično je ostvario svoju ideju o jedinstvenom Carstvu. U bitci kod Vouillea 507. Napulj. u jednoj od tih oblasti na prijestolje je došao Klodvig (iz dinastije Merovinga) 481. Langobardi kreću prema Italiji i pod vodstvom kralja Alboina ulaze u Furlaniju. Ta ratovanja su jako loše utjecala na Italiju – došlo je do epidemija. Čak su uspjeli sebi podvrći Burgundsko Kraljevstvo 534. Essex. Zbog te slabosti bizantski je car Justinijan krenuo u pohod na Zapad. folk. tj. Najviše o njihovoj povijesti doznajemo iz djela biskupa Grgura iz Toursa Povijest Franaka. na lijevu obalu Rajne. Međutim. Ostrogotski kralj postaje Totila koji Bizantince izbacuje iz Italije. Razlog tolikog uspjeha leži u činjenici da su Franci imali podršku pape. Pod Bizantom su ostali Genova. Teodorik je poticao daljnji razvoj rimske kulture. godine i zavladao je svim Francima. da se nasele u zapadnoj Panoniji. a i država je bila podijeljena između više vladara pa 6 . već je teritorij bio podijeljen na oblasti. pobijedio je Vizigote. Onda je krenuo na Ostrogote. Franci su sudjelovali u bitci na Maurijakovu polju na strani Rimljana. Godine 751. Drugi su se širili prema jugu. Kent i Sussex). Njegov tajnik Kasiodor bio je jedan od najobrazovanijih ljudi. Pokorio je Alamane i Ripuarske Franke. Rim nisu uspjeli osvojiti zahvaljujući papi Grguru I. Barbarska kraljevstva na Zapadu Barbari su željeli očuvati rimski način života. Nakon smrti Alboina zavladala je anarhija – unutar kraljevstva je postojalo 35 samostalnih vojvodstava. Prvo je njegov vojskovođa Belizar proveo uspješan pohod na Vandale. Godine 568. Što se tiče vjere. Rimljani su zauzimali najviše položaje. g. Istočna Anglija. Rimsko je stanovništvo održalo svoje sudstvo i administraciju. ali nisu htjeli plaćati velike poreze. Nakon propasti ostrogotske države na tlu nekadašnjeg Zapadnog Carstva najjača postaje Franačka. stalni izvor ratnika iz njihove prvotne postojbine u Germaniji. Za upravitelja Italije postavio je vojskovođu Narzesa. osvajaju Spoleto i Benevent. Rim. Salijski se Franci naseljavaju 357. Pitagora. Uskoro su i ostali Franci slijedili njegov primjer. st. To isto su željeli i Rimljani – htjeli su očuvati svoju kulturu. Na dvoru je djelovao i Boecije koji je preveo brojna grčka djela (Aristotel. uz uvjet da pokore Gepide. Zbog toga su dobili podršku biskupa u Galiji. ali se nisu željeli pokoravati caru. g. Središnje vlasti u počecima nije bilo. Wessex. Time je italski poluotok bio podijeljen između Langobarda – S i Bizanta – J. Perugia i Sicilija. Po sustavu tercije (raspodjela po trećinama) Ostrogoti su dobivali samo trećinu prihoda s rimske zemlje. a Klodvig je od bizantskog cara Anastazija dobio titulu konzula. g. godine Klodviga nasljeđuju četvorica sinova. ponovno ujedinio kraljevstvo. Bizant je pobjedu dočekao tek nakon 10 godina – 544.

moć grofova. Crkva je u svom djelokrugu imala i škole u kojima se predavalo po načelu sedam slobodnih vještina. a najčešće božjim sudom ili fizičkim kušnjama. ali i običnom puku. crkvena je preživjela seobu naroda – to je bila jedina institucija koja je kod barbarskih kraljeva izazivala strahopoštovanje i koja bila posrednik između galorimskog stanovništva i germanskog kralja. tj. suditi i sakupljati poreze. pa se od okrivljenog tražilo da dokaže svoju nevinost. Što se tiče sudstva. Područje jedne grofovije odgovaralo je području rimske civitas. Nositelj lokalne vlasti u Franačkoj je bio grof – comes čija je zadaća bila predvoditi ratnike naseljene na svom području. za vrijeme Merovinga to se počinje mijenjati. Bizantski car Justinijan imao je od svih careva najveću moć nad Crkvom. Postala je neovisna politička sila. prisegom drugih ljudi koji su smatrali da optuženi nije kriv. Nakon 600. Pravda bi bila na strani onoga tko bi pobijedio. Germani su se po doseljenju ravnali po običajnom pravu. Comes stabuli ili glavni konjušar postao je vojni zapovjednik. vjerovalo se da Bog ne može dopustiti da strana koja se bori za pravednu stvar izgubi parnicu. iako je većina stanovništva Galije bila galorimska. Vlast oko kralja bila je neorganizirana. Tijekom vremena. Utjecaj Rima nije bio prevelik. Za vrijeme Merovinga počinju propadati – biskup postaje najutjecajniji čovjek u gradu. Nakon vremena običajno pravo se počinje popisivati po uzoru na rimsko. Zbog toga su se porezi prestali prikupljati do kraja 7. najčešće u vrijeme rata. a germanski običaji prevladali. Crkva je nametnula latinski jezik i službenoj korespondenciji. a visina je ovisila o društvenom statusu žrtve. najveći zemljoposjednik i središte naobrazbe i umjetničkoj stvaranja. Odšteta za ubojstvo se zvala wergeld. Kako je središnja vlast bila neorganizirana nije trebala puno novca. Latinski koji je govorio puk naziva se vulgarnim i on je s vremenom potisnuo germanske dijalekte. Svi su slobodni ljudi bili dužni ići u rat o svom trošku. Rimski biskup je morao imati potvrdu cara za svoje imenovanje. maršal ili potkivač također. a visina joj je ovisila o težini ozljede. U samom Rimu papa je bio najvažnija osoba. razni su vladari imali manje ili veće utjecaje na Crkvu. Razlike su se smanjivale i zbog miješanih brakova. Crkva u germanskim kraljevstvima Crkva je u barbarskim društvima Zapada bila jedini čimbenik koji je nastojao zadržati jedinstvo Carstva. vojvoda i veleposjednika bila je veća od kraljeve. To se radilo jednostavnom prisegom na nevinost ako je optuženik bio odlična roda. tako da je i majordom bio Galorimljanin. Galorimljani su također zaposjedali i gradove. Ostrogot Teodorik je imenovao jednog papu. Tu su ostaci senatorske aristokracije uspjeli očuvati svoje zemljoposjede i rimski način života. Ako je optuženik ubio ili ranio nekoga. S vremenom su ova preživjela obilježja antike nestajala. Druga stvar koja je opstala je rimsko pravo – svi su se odnosi među Rimljanima regulirali prema rimskom pravu. Osobito se to potvrdilo nakon langobardskih osvajanja kada Bizant nije pružio nikakvu 7 . Najznačajniji je bio maiordomus ili glavni dvorski sluga koji je postao načelnik palače i mijenjao je kralja u slučaju odsutnosti. a u Germaniji području na kojem je živjelo jedno pleme. kompurgacijom. Premda su Galorimljani bili u podređenom položaju. Činili su je članovi kraljevske svite koji su nakon odrađene službe slani u pogranične provincije gdje su postavljani kao grofovi. Najveći prežitak antike je sustav villa – zemljoposjeda u vlasništvu senatorske aristokracije. st. g. Više se grofovija ujedinjavalo u vojvodstvo. Za razliku od antičke političke organizacije koja je nestala. Biskupima je davao velike ovlasti. Poseban oblik božjeg suda bio je dvoboj. a svećenstvu privilegije. kazna je bila novčana.se njome moglo efikasnije upravljati.

Redovnici nisu imali osobnu imovinu. Školovao se u Rimu. ali i on je uskoro slomljen tako da je veći dio Engleske bio pokršten do 7. 8 .) Prednost koju je Istok imao pred Zapadom jest očuvanje trgovine i gradske privrede. pa je za canterburyjskog nadbiskupa odabran Teodor koji je učvrstio englesku crkvenu organizaciju. do Justinijana I. Tamo su živjeli Angli i Sasi koji su bili pogani. Grci i Sirijci bili su tradicionalno dobri trgovci te imali monopol nad trgovinom luksuznom robom i dok se Zapad mrvio u lokalne jedinice Istok je profitirao od velikog tržišta i stoga je stanovništvo plaćalo redovitije poreze → car je u Carigradu imao veće prihode i bolje plaćao vojsku nego zapadnorimski car u Ravenni. pružali utočište najnižim slojevima društva. u Nortumbriji. 6. zastoj trgovine i prometa. počelo sve brže širiti. postepeno propadao. Pod bizantskim je vrhovništvom jačala Venecija. U tome su mu pomogli redovnici – redovništvo se tijekom 5. Papa je radio na obnavljanju Crkve na Zapadu. Benedikta koja je zasnovana na pravilu ora et labora – moli se i radi i tri redovnička zavjeta – siromaštvo. Napisao je Magna moralia ili komentar Knjige o Jobu. Primjer takvog obrazovanog misionara je Kolumban. III. Nije slijedio Regulu sv. Zbog toga je odlučio živjeti pustinjačkim životom. Langobardi su od vremena tog mira sve više postajali pravovjerni. S Langobardima je sklopljen mir i papa je postao vladar Rima. st. godine na mjestu nekadašnje kolonije Bizantij. zamiranje kulture. gdje su se oko njega počeli skupljati sljedbenici. Počeci oblikovanja Europe Teritorij ZRC-a je od 3. g. i.331. Pobijedio je Rim. koji je ostao izoliran od ostatka Carstva. a Mramorno more i Bospor (ključna točka povezivanja Europe i Azije) s druge strane a s kopna je bio pristupačan samo sa sjeverozapadne strane.5. Prijetnju Rimskoj crkvi su predstavljali irski misionari – oni su uz prihvaćenje kršćanstva očuvali i mnoga znanja iz antike. Najveći otpor kršćanstvu su pružali na sjeveru Engleske. poslušnost i krepost. već svoja stroža pravila. Širenja kršćanstva od strane redovnika najbolje se vidi na primjeru Engleske. st. (330-518. Jaz između Zapada i Istoka je bio sve veći. Velikog.zaštitu Rimu. Patrik. Irsku je pokrstio sv. razrješavalo se pitanje hoće li Crkva u Engleskoj prihvatiti rimsko vrhovništvo ili će ostati izolirana. g. Gradovi na Zapadu slabe zbog nerazvijene trgovine – oni su sada samo sjedišta crkvene i svjetovne administracije. pojava Arapa koji su prekinuli stare putove Sredozemljem. Pokrštavanja Engleske prepušteno je opatu Augustinu i njegovim redovnicima. Važnost samostana – širili su naobrazbu. Izgrađen je na poluotoku: s jedne strane ga je štitio zaljev Zlatni Rog. akumulirali imovinu. Zatim je otišao u Monte Cassino gdje je osnovao samostan. širili kršćanstvo. Proživio je 3 godine u jednoj pećini. Misija je bila uspješna – Augustin je postavljen za nadbiskupa sa sjedištem u Canterburyju. Najvažniji od redovnika bio je Benedikt iz Nursije. Benedikta. gdje se zgrozio nad iskvarenošću grada. kojim je spriječio pljačku Rima. On je sa svojim propovjednicima osnovao samostane po Franačkoj. Stvorena je Regula sv. a Škotsku misionari iz Irske. inaugurirao novu prijestolnicu Carigrad. st. a opat Paulin je postao prvi nadbiskup Yorka. To se najviše osjetilo za pontifikata pape Grgura I. Njegov najveći uspjeh je bio mir s Langobardima 599. a naklonost je pronašao i kod Alamana i Langobarda. Car Konstantin je 11. gusarenje Vandala po Sredozemlju. Na sinodu u Whitbyju 664. Uzroci su bili barbarski prodori. PREOBRAZBA RIMA NA ISTOKU – RAĐANJE BIZANTA Ranobizantsko razdoblje – od Konstantina I.

Nezadovoljni fiskalnom politikom. a stanovnici Rimljani – Romeji. a Plavi grčkorimska senatska aristokracija i pravovjerci. stoljeća. Mudrosti. velikim investicijama i ratovanjem 532. grčke (helenističke) kulture i kršćanstva nastala je državna tvorba koju nazivamo Bizantskim Carstvom a do toga je došlo pomicanjem težišta Rimskog Carstva na Istok izazvanog velikom krizom 3. Podignuta je sv. godine na koncilu u Efezu ali je već 451. Bizantsko Carstvo se i dalje naziva Rimsko Carstvo – Romania. Lojalnost istočnih provincija koja nije dolazila u pitanje u vrijeme germanskih napada značajno je oslabila zbog napora koje je nametnula provedba ambicioznih Justinijanovih planova. Razlike u shvaćanju priroda bile su veoma važne jer su ljudi bili spremni prkositi svim državnim vlastima kako bi očuvali svoju vjeru. U 4. osudio neke pronestorijanske spise te samo izazvao sporove a monofizite nije zadovoljio. daleko najveća kršćanska crkva do crkve Sv. Sofija – sv. su se zajednički pobunili a pobuna je nazvana nika prema lozinki pobunjenika (pobjeđuj). 532. Ratovi protiv Perzije uzrokovali su povećanje poreza i osiromašili velike trgovačke gradove o kojima je ovisilo bogatstvo Bizantskog Carstva. b) vandalska država u sjevernoj Africi c) Ostrogoti u Italiji (Totila poražen i ubijen 552. Izlika Perzije je bila nikada precizno određena granica. Jaz je produbljen vjerskim prijeporima. Car je na koncilu u Carigradu 553. (527-565.U doba Konstantina a potom Teodozija II. spor je izbio zbog pitanja o Kristovoj prirodi. godine na vlast dolazi Justin I. 518. Petra u Rimu. Začetnik je bio egipatski monah Eutih koji je nametnuo naučavanje 449. Zakone je sabrao pravnik Tribonijan. naučavao je ideje o praktični jednoj Kristovoj prirodi. koji je bio radikalna opreka nestorijanizmu (prenaglašavanje Kristove ljudske prirode). na koncilu u Halkedonu/Kalcedonu to učenje osuđeno. Njega nasljeđuje nećak 527. To se odnosi na Egipat i Siriju koji su bili prisiljeni plaćati velik porez dok su Grci sve više dobivali visoka mjesta u državnim službama. Justinijan I. Carigrad i središnji dijelovi Carstva nisu bili pogođeni ratovima već je car u Carigradu poduzeo graditeljske radove i on je bez konkurencije postao najveći i najmoćniji sredozemni grad.) prvi put nakon propasti ZRC činilo se da se ono može obnoviti u starom sjaju i obujmu. Zapadni dijelovi Carstva pristali su uz objašnjenje da Krist ima istodobno ljudsku i božansku prirodu. Najbolji zapovjednici ratovali su na Zapadu u vrijeme kada su bili potrebni na istoku zbog učestalih napada Sasanida . Zeleni su bili činovnički stalež i bogati trgovci sa Istoka. Kako su strateški interesi za cara bili na Zapadu protiv Perzijanaca se vodio isključivo defenzivni rat → Sirija strahovito patila jer je bila često prekidala trgovina svilom s istoka.) d) osvajanje jugoistočne Hispanije Justinijanova osvajanja nisu uvećavala već raspršivala vojne i financijske izvore u Carstvu. monofizitisti i ostali sektaši. 9 . stoljeću dolazi do masovnog pokrštavanja i premještanja prijestolnice iz Rima na Bospor. Papinstvo je uz pritiske prihvatilo pravovjernu dogmu ali velik dio stanovništva Egipta i Sirije nikad nije osim gornjeg sloja u tim provincijama grčkoga podrijetla čime je stvorena nova razlika. koji pokreće niz ratova za obnovu: a) Perzijsko Carstvo. Monofizitizam.50 god. (408-450) podignut je trostruki red zidina. Stranke Plavih i Zelenih bile su prvotno organizacije navijača na hipodromskim trkama ali su s vremenom prerasle u svojevrsne stranke i izražavale narodne težnje. Vojska je napravila veliki pokolj na hipodromu te tako ugušila bunu. sklapa vječni mir . Neuspjeh Justinijanova projekta obnove jedinstvenog Rimskog Carstva Nakon propasti ZRC-a. Drugi veliki spomenik Justinijanova vremena bila je kodifikacija rimskoga prava koja je ostvarena u zbirci Corpus Iuris Civilis. U doba Justinijana I. Spajanjem elemenata rimskog državnog uređenja.

Medina je bila središte Arapa koji su prihvatili židovsku vjeru pa je manje bila neraspoložena prema monoteizmu negoli u Meki. Muhamed je rođen 571. Umro je 632.) – kriza dosegnula vrhunac. završava njim samim. ostao je u Carigradu i smanjio im plaću 2) naredio im da prezime na nesigurnom i klimatski nepovoljnom terenu sjeverno od Dunava. → Maurikije – epoha velikih uspjeha protiv Perzije. arapskoj obali Crvenog mora pa su se u krizi koja je nastupila u 7. bizant potisnuo Asvare i Slavene sjeverno od Dunava ali je car napravio dvije greške 1)umjesto da ide u pohode sa vojskom. započet Abrahamom. No bilo je i zajedničkih vjerskih rituala: tri sveta mjeseca (prekid rata. → Heraklije (610-641. – ukinuo neke poreze. prije nove ere. očuvao bogatstvo u riznici ali izložio Crastvo opasnostima → Tiberije II. Kada je Rim u 1. pa Maurikije reformira upravni sustav – civilnu i vojnu vlast objedinjuje u rukama egzarha ili vojnog zapovjednika kako bi se dotična pokrajina bolje branila jednog šalje u Ravennu a drugog u Kartagu. slaba i prekobrojna djeca ubijana. oženio udovicu Hadidžu i stekao društveni položaj i bogatstvo. Ti su putovi nekada bili važni tako da se tu razvila napredna civilizacija. direktno napao grad. stigao flotom iz Afrike da bi okončao Fokinu strahovladu. Perzijski car Hozroje pokrenuo vojsku na Carstvo. Bio je pastir.) – odbio plaćati danak Avarima u Panonskoj nizini i Perzijancima. Iza sebe je ostavio zbirku svojih objava Kur'an koju je sakupio i uredio 10 . Islam i arapska osvajanja Arapi su Semiti. Na vlast došao niži časnik → Foka (602-610. dunavski se limes urušio pa su Avari i Slavenu ušli. Za vrijeme boravka u Medini pobjeđivao je u nekim sporadičnim borbama s građanima Meke da bi 630. a danas se zove Medina. stoljeća oni su beduini ili nomadi te žive od napasanja stoke. osvećivanje prolivene krvi. zauzeo Egipat trgovci iz Indije su robu iskrcavali više na zapadnoj nego na istočnoj. st. Njegov bijeg ili hidžra označuje početak muslimanske ere. Duž crvenomorske obale i na krajnjem sjeveru postojala su kraljevstva na niskom stupnju organiziranosti. odlučio plaćati Avarima a napao Perzijance. Počela je povijest srednjovjekovnog grčkoga carstva. Uz Crveno more postojali su gradovi gdje su se iskrcavali trgovci koji su se bojali ploviti Crvenim morem te su iz tih južnoarapskih luka kretali prema Rimskom Carstvu.) – sin kartaškog egzarha. Očistio je Kabu od lažnih idola i od početka je tvrdio da su Ćaba i crni kamen ostaci hrama koje je podigao Abraham i da niz proročkih nasljeđivanja. (565-578. a beduinska društva u unutrašnjosti Arapskog poluotoka živjela su po društvenim obrascima koja je civilizirano Sredozemlje već odavno zaboravilo: više žena. Imao je grčeve koji su tumačeni kao sveti transovi . u Jatrib koji je preimenovan u Medinet-en-Nabi. i 7. st. zauzeli ključnu utvrdu na sjeveroistoku Carstva – Sirmij (Srijemska Mitrovica) pa su Slaveni nagrnuli na prostor južno od Save i Dunava. mnogi vratili nomadskom životu. vjerski centar bila je Meka – važno trgovačko središte blizu crvenomorske obale gdje se nalazila bogomolja Ćaba u kojoj su bili razni idoli kao i Kristova slika te crni meteorit. Kako su ga u početku zajedno sa sljedbenicima progonili pobjegao je 622. zavladala epidemija kuga. Fokinom smrću završila ranobizantska epoha.Od Justinijanove smrti (565) do Heraklija (610): → Justin II. Godine 602. carstvo dobilo bogatu Armeniju. Potkraj 6. To je bio motiv za pobunu. Pohod je vodio Maurikije na istočnoj granici a u međuvremenu su Avari 582. odnosno Prorokov Grad. sajmovi i svečanosti). Langobardi provaljuju u Italiju 568. bliski Židovima i Sirijcima te Babiloncima i Feničanima. stotine božanstava.imao je viziju da mu je stigao arhanđeo Gabrijel (Džebrail) i naredio mu da progovori kao Božji prorok.

Oko omejadskog dvora u Damasku razvija se arapska civilizacija. Zanimalo ga je pokrštavanje germanskih pogana koji su ugrožavali istočne granice. prešla tjesnac i povlastila čitav Pirinejski poluotok. Jednostavnost islama. milodari i hodočašće. je postao majordom Neustrije te je ovladao čitavom državom. Raste centralizacija. IV. → Muavija – prvi omejadski kalif. u međuvremenu su Karlo Martel i Pipin osnažili Franačku. premjestio prijestolnicu iz Meke u Damask. Muhamedov nećak i posinak za kojeg se sumnjalo da je sudjelovao u uroti pa je izbila pobuna predvođena Ajšom. pala je Kartaga pa je čitava sjeverna Afrika (oslabljena podjelom između bizantske uprave i lokalnog stanovništva). uvedeni redovni porezi a vlast kalifa postala nasljedna. → Omar – silovita osvajanja. i 639. Vojska pod vodstvom Tarika (koji je dao Gibraltari ime) je 711. Od 697. nepostojanost formalne svećeničke hijerarhije i rituala bili su glavni razlozi širenja. Ugušio ju je. Pogranični teritoriji poput Gaskonje i Bavarske postali su neovisni. Arapi na takav način između 634.-656. do 642. On je prvo bio majordom Austrazije (SI Francuska i SZ Njemačka) a 687. sve do Gibratalskog tjesnaca na zapadu u rukama muslimana. Stvorio je temelje suradnje sa Crkvom jer je bio uvjeren da Frige ne može pokoriti ukoliko ih ne 11 . Osnovni vjerski rituali koje je prorok propisao: molitva. Armeniju i Egipat. osvajaju Siriju. Izgradili flotu te zauzeli Cipar. Palestinu. Kretu i Rodos. On nije bio toliko neprijateljski raspoložen prema stanovništvu Meke kao prethodnici pa je optužen da favorizira svoje suplemenike Omejade koji su bili jako ugledna porodica u Meki i u početku najžešći Muhamedovi protivnici. majordom Karlo Martel je 732. godine dočekao osvajače kod Poitiersa i nikad im više nije palo na um ići tako daleko na sjever. do 708. promicao je interese plemstva te nije htio ni mogao očuvati moć centralne vlasti. narod na sjeveru koji se bavio gusarstvom. Islam se do polovice 7. stoljeću Franačko je Kraljevstvo slabilo i propadalo kao i ostala germanska kraljevstva. g. Nakon što je ubijen na vlast dolazi → Alija. Također su osvojili Afganistan i dolinu Inda ali nisu uspjeli svladati Bizantsko Carstvo. Franačka država nije bila tako dezorganizirana. to su bili Frizi. osoba koja je kontrolirala kraljevsku upravu. Najveći udarac osvajačkim ambicijama muslimana je bila pobuna Berbera u Africi koja je zapadno-sredozemnu vojsku lišila najboljih odreda a. Na istoku su muslimani osvojili Buaharu i Samarkand te došavši do Kine ovladali Putom svile od Kine do Sredozemlja. ali je Osmanov rođak Muavija podigao novu i Alija je ubijen od strane haridžita (ne priznaju vlast kalifa). → Osman (644.) – vjernici se podijelili u dvije stranke. Franačku su izvukli pripadnici jedne obitelji koji su uspjeli zadobiti nasljedno pravo nad položajem majordoma. nalaze se na granicama Perzijskog i Bizantskog Carstva iscrpljenih dugotrajnim ratovanjem i unutarnjim krizama. Perzija je osvojena od 632. POKUŠAJ OBNOVE U DOBA PIPINA MALOG I KARLA VELIKOG Od Merovinga do Pipina Malog U 7. Nasljednici (kalifi): → Abu Bekr – dovršio ujedinjenje Arabije. Majordom.Abu Bekr 634. stoljeća proširio od Tripolija na zapadu do istočnih granica Perzije i tada je izbio građanski rat. post. Prvo od tih velikih majordoma bio je Pipin.

Umro je 714. godine a naslijedili su ga Karlo i Karloman koji su podijelili Kraljevstvo. a krunu dali nasljedniku merovinške loze Hilderiku čije je ime davalo legitimnu vlast stvarnim vladarima. Petra kao dar. Tako je oduzeo Crkvi zemlju i raspodijelio je svojim ljudima da bi podigao dovoljan broj konjanika za obranu od muslimana. Crkva ga je kanonizirala te mu se pripisuje sređivanje kršćanskih poslova s abasidskim kalifom u Jeruzalemu i Svetoj Zemlji. Karloman je nakon dvije godine tajanstveno umro. a naslijedio ga je nezakoniti sin Karlo Martel (Čekić) te 717. Protjerao je irske redovnike jer se nisu htjeli prilagoditi nj zahtjevima. Kada je Karlo Martel umro 741. Sasi su redovito kršili prisege vjernosti i dizali nove ustanke te protjerivali katoličke misionare. god te osvojio nj prijestolnicu Ring. Stalna pomoć koju su Karlo i njegovi sinovi davali Bonifaciju dovela je do toga da je Crkva dozvoljavala upotrebu svoje imovine za sekularne namjene. do 804. Crkva je nominalno ostala vlasnik zemlje i primala rentu. je 754. prvi iz dinastije Karolinga. Ponovo je pokorio Austriju Bavarsku i Švapsku te obranio zemlju od muslimana 732. no on je izazvao Karlov bijes kada je zauzeo gradove koji su otprije pripadali Pipinu i ugostio Karlomanovu udovicu koja se nadala ostavštini. Langobardi su osvojili Ravennu čime je nestao Ravennski egzarhat pa su Langobardi zaprijetili samom Rimu. Godine 751. i 796. Posjekao je Odinov hrast nedaleko Fritzlara i od tog drveta sagradio kapelicu te je promaknut iz biskupa u nadbiskupa. Karlo 788. pokorio pobunjenu Neustriju. otišao u Franačku kako bi od Pipina zatražio pomoć. Rat je trajao od 722. Najveći Karlov osvajački pohod bilo je pokoravanje Sasa na dijelu SZ Njemačke.Pipin Mali i Karloman. Oni su kao majordomi vladali. poslao Deziderija u samostan te se 774. Kada su skršili pobunu trećeg brata Karloman se povukao u samostan. godine naslijedila su ga dva sina . Pipin Mali i Karlo Veliki Bliske veze papinstva i Franačkog Kraljevstva prerasle su nakon Pipinove krunidbe u politički savez. Pipinova udovica je Karla Velikog oženila Deziderijevom kćeri. Saracene iz Narbonne. pobijedio Avare između 791. Opet se vratio pokrštavanju pa su ga ubili 754/5. Istjerao je 759. poganski Frizi. Pomazao je kraljevsku obitelj poput kraljeva iz Izraela. Najvažniji od misionara bio je Anglosas Winfrith kojemu je monaško ime bilo Bonifacije. Zadatak mu je bio reformirati franački crkvu i podvrgnuti je središnjoj vlasti u Rimu. Pipin je postao franački kralj. objavio Kapitular o saskim krajevima u kojem se predviđene najstrože kazne za svaki pokušaj neposlušnosti. godine bit će simbol nedostignutog jedinstva Zapada i Istoka Europe. Njegov pokušaj stvaranja dinastičkog braka s bizantskom caricom Irenom 802. zabranio Francima uz prijetnju ekskomunikacije izaberu kralja iz druge dinastije te Pipinu i sinovima podario titule rimskih patricija. Karlo je 785. 12 . Zakon je ublažen kada su Sasi odvratili na nj nizom ustanaka. godine. a Karlova država dosegnula vrhunac i zaposjela teritorij od Sjevernog mora do Sredozemlja i od Pirineja do Panonije. poveo vojsku niz Dunav i smijenio bavarskog vojvodu Tasila. obrijan i poslan u samostan. bavio se iskvarenim franačkim klerom i napokon je rimsko vrhovništvo prihvaćeno. i 758. kod Poitiersa. Slijedi glasovita Pipinova donacija → ključevi gradova koje su Langobardi osvojili su svečano odneseni u Rim i stavljeni na grob Sv. Sasku u pohodima 753.pokrsti. 799. podvrgnuo Akvitaniju. proglasio kraljem Franaka i Langobarda. Poticao je djelovanje misionara i reformatora. Karlo je u dva pohoda svladao sjevernu Italiju. Pipin je umro 768. Papa Stjepan II. Hilderik je svrgnut. doveo benediktince koji su osnovali samostan Fuldu.

godine franački odred dospio do Trsata. Razlaz Istoka i Zapada koji se davno nagovještavao i koji se jasno iskazao u vrijeme ikonoklastičke krize došao je do izraza i u političkoj sferi. a to su bili: komornik (dvor i carska blagajna) senešal/majordo (hrana i posjedi za proizvodnju). jedan laik i jedan klerik. Tako je car pomoću missi mogao ostvarivati vlast nad grofovima. Petra u Rimu. vrhovni je sudac i štiti tvrtku. Sudovanje i vojska se zasnivaju na besplatnom radu pojedinca Neposrednim rekvizicijama održavaju se javni radovi. pobjegao u Kordobu gdje je vladao kao emir. Istočnu granicu protegnuo od Baltika do Jadrana te duž nje osnivao niz teritorija s posebnom vojničkom organizacijom-marke iliti markgrofovije. Država mu je stvorena na snazi kopnene vojske. vojnu. Karlo je želio zauzeti prostor od rijeke Ebro do Pirineja ali je pohod propao 778. Velik dio Karlovih prihoda ostvarivao se na njegovim vlastitim posjedima jer je on bio najveći zemljoposjednik. a Karlu je zauzvrat priznata carska titula. smještanje činovnika i prijevoz ljudi i robe a posredni poraz plaćali su pokoreni narodi dok je opći porez plaćan u vidu dara ili priloga od velikodostojnika koji ga je pak dobio od seljaka. a ni Karlo da takvu čast prihvati. Postupno se obveza odlaska svakog slobodnjaka u vojsku pretvorila u obvezu odlaska samo bogatih zemljoposjednika jer siromasi nisu mogli napuštati imanja (slali su u početku samo jednog predstavnika) a onda su se oni povezali sa grofovima zbog zaštite i tako je stvorena privatna konjanička pratnja te se s vremenom daju dozvole svima da u vojsku dolaze u odredu koji predvodi njihov gospodar. godine. ako se pri tome ne računa falsificirani dokument tzv. nije se smatralo da ima apsolutnu vlast. Potkraj 800-te došlo je do toga da otada postoje dva carstva. Scabini . U drugoj polovici 8. Na Božić 800-te okrunio ga je Leon III. u crkvi Sv.. Karlo kao nije znao da će se to dogoditi.. Otada je njegova politika strogo defenzivna pa je osvojio 801. ali samo kao cara Franaka ne i zapadnorimskoga. Konstantinova darovnica po kojoj je car Konstantin preselivši prijestolnicu iz Rima iz Carigrada prepustio papinstvu svjetovnu vlast na Zapadu. financijsku i drugu izvršnu vlast. Krunidba Karla Velikog je pogodila interese Bizantskog Carstva koje je Karlovo uzdizanje u carsko dostojanstvo smatralo uzurpacijom. Izbori biskupa bili su pod carevom kontrolom. godine sklopljen mirovni ugovor između Franačkog i Bizantskog Carstva. Uzduž granica veća područja povjeravaju se markgrofovima ili vojvodama. po kojem je Bizantu priznato vrhovništvo nad područjem Venecije i primorskim dijelovima Dalmacije. Crkva je imala velike koristi od careve 13 . imaju sudsku. Carstvo je bilo podijeljeno na administrativne jedinice u koje su svake godine slani po dvojica missi. nije imao nikakvog prava da nekog uvede u carsko dostojanstvo. to su bili franački plemići koji su dobivali uz posjed i dio prihoda s posjeda. Najviše se približio carskoj legislaturi sudskim reformama i izvanrednim mjerama kao kapitulari: niz odluka carskim službenicima. Kršćanski se svijet raspao na dva dijela i u kulturnom i u jezičnom i u etničkom smislu. ova strana careve aktivnosti poznata je iz njegova Kapitularima o selima.posebni suci koji određuju koji zakon valja primijeniti u određenom slučaju. Slao je laike i klerike kao inspektore (missi ili missi dominici) u pokrajine prema kapitularu iz 802. Kada je 750. kapelan/kancelar (skriptorij). kao nagradu za službu. propao Omejadski Kalifat u Damasku jedini preživjeli čaln obitelji Abdel-Rahman. odredi su se povukli a napali i uništili su ih kršćanski Baski. peharnik (podrum i vinogradi). Zastupnici središnje vlasti u pokrajinama su grofovi. on ima tri funkcije: zapovijeda vojskom. svi velikodostojnici sebi osiguravaju odred vjernih konjanika. U Aachenu 812. st. Teoretski Leon III. Financiranje konjice je riješeno na račun Crkve: Karlo daje svojim najpouzdanijim sljedbenicima crkvene zemlje kao beneficije na doživotno uživanje tj. maršal/konstabl ( štale i vlast na d vojskom). Barcelonu da bi si osigurao dovoljno široko područje za organizaciju marke.

Postojala su dva sloja 1)zemljoposjednici-crkveni ili laički. Crkva je značajno ojačala pokrštavanjem. potrebi vjerovanja. Španjolsku su osvojili muslimani. živjelo se samo od poljoprivrede. Alkuinova djela nisu predstavljala ništa posebno – sastojala su se uglavnom od dijaloga o slobodnim vještinama i komentara Biblije. stoljeća stiže u Franačku. Oni izuzetni svećenici poput Bonifacija trošili su energiju pokrštavajući poganske zemlje. još od vremena Merovinga. Karlo je želio iskorijeniti postojeće stanje. Karolinška renesansa Karlo je zaslužan za poticanje obnove i razvoja naučavanja i učenosti što se u historiografiji naziva karolinška renesansa. preobraćenju poganih i širenju istine o Kristovoj objavi. padala u sve dublju krizu. Trgovina je bila u opadanju. trgovina se svela na sitne poslove na seoskoj tržnici. Do 9. Italike. Poslije tzv. a samo je među Ircima i Anglosasima vladala latinska učenost. Pomorska sila Sredozemlja: Venecija Venecija je jedina nastala u vrijeme kada je zapadno-rimsko carstvo nestajalo ili je već nestalo. U 8. Einhard se izdvajao iz okoline idejom da je literatura nešto više od praktične potrebe za širenjem vjere. stoljeća prelati su tako postali i pravi posjednici. Kulturna dekadencija bila je na vrhu u merovinško doba. Hispance te Franke iz Franačke i Germanije. Glavno djelo O podjeli prirode pisano je u obliku dijaloga te ujedinjuje neoplatonistička i kršćanska shvaćanja u jedan filozofsko-teološko sustav. Za nas je najznačajniji Ivan Skot Eri(u)gena. stoljeća. Irac koji sredinom 90. sačuvan je samo jedan važan karolinški spomenik izuzetno lijepa bazilika koju je Karlo sagradio u Aachenu. Kolumban i sv. Bonifacije. Stanovništvo joj je bilo sa dolina rijeke Po koji su se doselili nakon prodora Huna u Italiju polovinom 5. jer se u njemu vodio vjerski život i povezivao sa svakodnevnim poslovima. Književnost na narodnom jeziku još nije stvorena osim u obliku junačkih pjesama koje su pjevali putujući svirači. Irce. autor Životopisa Karla Velikog. Pisalo se manjim slovima i stiskalo ih jedno uz drugo. Drugi istaknuti učenjak bio je Einhard. te se povećavalo dolaskom Langobarda 568. sve je šira uporaba minuskule. Svaka regija je imala vlastiti novac što je pokazatelj da je stanovništvo prisiljeno vršiti male transakcije na malom prostoru jer je kronično siromašno. godine. Karlovo vrijeme nije donijelo nikakav ekonomski boljitak. Svjetovno svećenstvo je bilo prepušteno samo sebi a biskupi su bili svjetovnjaci i neznalice.dodjele posjeda. Benediktinski samostan nije bio obrazovna institucija. odnos crkvenih otaca prema učenosti bio je pragmatičan. U Franačku su kasnije krenuli glasoviti misionari sv. oni su inzistirali na mističnosti. Vladar bi im. Italija je još od vremena pape Grgura I. vizigotska i beneventana. stoljeću postoji nekoliko čvrsto oblikovanih minuskula: irska. 2)neslobodno ili poluslobodno seljaštvo. Razlika između autohtonog rimskoga i novodoseljenog barbarskog (germanskog i slavenskog) stanovništva je nestala. Poticaj za takvu obnovu stigao je s britanskih otoka. lijepih umjetnosti. izabran 727. Stvorio je poznatu školu u palači te je iz Nortumbrije doveo Alkuina da joj bude na čelu. Za karolinške epohe utemeljen je i suvremeni sustav pisanja. Prvi izabrani dužd bio je Orso. Pristizali su lutajući trgovci sa Istoka zvani Sirijci koji donose samo luksuzne proizvode koje kupuju samo iznimno bogati. jamčio i imunitet od grofova ili druge svjetovne vlasti. Stare plemenske zakone zamijenili su carski kapitulari. Nije bilo mjesta za trgovce koji obično žive u gradovima. kao simbol otpora bizantskom 14 . U Aachenu je privukao učitelje sa svih strana: Anglosase. Izvan uskog polja latinske naobrazbe karolinška renesansa nije postojala.

otpustio je sve očeve savjetnike koji su vodili nemoralan život te je tako u samom početku neki moćnici se udaljili od njega. pošto je držao Ludviga u nemilosti. Nakon Ludovikove smrti. Ludovik Pobožni je bio Karlov nasljednik. ali ne dopustiti pobjedu ni s jedne strane. Karlo (Ćelavi) mu se suprotstavio i povezao se sa polubratom. završila je bez pobjednika iako su obje strane potom davale umnogome pretjerane informacije o protivničkim gubicima. V. Iako je franačko-bizantski sporazum iz 812.suverenitetu. Pokušao je svakom sinu odijeliti dio kraljevstva. Bio je to začetak opozicije središnjoj vlasti. ona u Fonteoy-de-Puisaye 841. kada je nestao Ravenski egzarhat. dok je Karlova namjera bila da se sam okruni za cara. ali tako da to ipak bude jedinstveno Carstvo. ali nema potvrde da se radilo o tolikim žrtvama. 15 . jer su vršili pritisak na careve izaslanike te ih je samo snažan vladar mogao kontrolirati. koji mu je jamčio titulu cara. Pipina i Ludviga. Ludovik se obratio Lotaru. Ludovika je zacario papa te tako promicao tezu da Crkva izabire. bili prevladavajući element u vojsci. Njega su naslijedili bizantski službenici sve do 751. želeći da se odupre takvom stavu. stoljeća kao neovisna republika. Za očeva vladanja je postao kralj Akvitanije. Naime. Lotar je prihvatio ponudu. Ludovikov nećak i Karlov unuk. Nakon suprugine smrti. Pipin je dobio Akvitaniju. dok je Lotara kao najstarijeg sina proglasio suvladarom. koja je dodatno smanjila trgovinu robe na Zapadu. te je iz tog sloja dolazila većinom grofova i biskupa. a čitava vlast je bila ovisna o njihovoj podršci. Ludovik je pokušavao odabrati svog nasljednika tako da nitko ne bude nezadovoljan. zajedno sa dezintegracijom Carstva. ali je njegova pobuna bila brzo ugušena. Jedina velika bitka. Veleposjednici su bili protiv jačanja središnje vlasti. PROPAST KAROLINŠKOG CARSTVA Nasljednici Karla Velikog Nakon Karlove smrti. Plemstvo je imalo namjeru izvući što više ustupaka. Lotar je trebao biti car te je bilo predviđeno da on nadgleda vladavinu svoje braće. Nakon Pipinove smrti. Za vrijeme tih nesuglasica jačalo je plemstvo. Ludovikovo preveliko uvažavanje Crkve je oslabilo njegov carski autoritet. a novi val barbara je dodatno otežao funkcioniranje središnje vlasti. te mu ponudio ispriku i polovicu kraljevstva ukoliko bi zaštitio mlađeg Karla i pomogao mu da zadrži drugu polovicu. ali su glavni problemi urušavanja bili u obitelji. on nije potvrdio stvarnu vlast Bizantskog Carstva. a Ludvig Bavarsku. pa i na Levantu. Početkom 9. Carstvo je bilo suočeno s teškim problemima. stoljeća dužd Odelerije. Muslimanska osvajanja učinila su plovidbu Sredozemljem opasnom. godine. njegov brata Beato sklopili su savez s Francima i stavili se pod vrhovništvo talijanskog kralja Pipina kako bi izmaknuli bizantskom suverenitetu. Oni su nadzirali sudove. postavlja i svrgava careve. odnosno anarhijom koja je svela na lokalnu ili u najboljem slučaju na regionalnu razinu vlasti nije se dala zaustaviti. te zaposjeda područja na istočno-jadranskoj obali i duž pomorskog puta prema Istoku. Lotar je zahtijevao vlast nad cijelim kraljevstvom pozivajući se na sporazum iz 817. Venecija jača do kraja 11. te bitno smanjile dotok robe s Istoka. Prvi koji je bio nezadovoljan takvom odlukom je bio Bernard. Razmirice su rasle i zbog nezadovoljstva odabira Lotara unutar obitelji te su svađe prerasle u građanske ratove. Navedeni problemi. Ludovik je imao tri sina – Lotara. Tako je počeo «rat trojice braće». Kad je došao na prijestolje. Ludovik se oženio Juditom koja mu je ubrzo rodila sina Karla. godine jamčio Veneciji političku i pravnu neovisnost o Franačkom Carstvu. Moć grofova se morala posebno nadzirati. te je molila cara da i njemu podari dio zemlje. Ludvigom Bavarskim.

stvorilo je nove kraljevske dinastije. počinili su više štete na većim područjima. koji su stalno napominjali jedinstvo. Nove barbarske provale Franačko plemstvo je za razliku od kršćanskih ideala. bila su samo dva legitimna nasljednika Karla Ćelavog i Ludviga Njemačkog: Karlo Debeli . Sardiniju. Crkva je bila zgrožena svim tim razmiricama i građanskim ratovima jer nije mogla funkcionirati na prostoru koji je bio razdijeljen. su se opet počeli natezati. braća su potpisala sporazum u Verdunu – Lotar je zadržao carski naslov. opasni gusari. Do 884.. naslov je izgubio svaku faktičnu vrijednost). Vikinzi ili Normani – jedan narod. Opustošili su svaku regiju od Britanskih otoka do Sicilije pa od Biskajskog zaljeva do Crnog mora. sa sjevera. Sporazumom 870. Zajednička zakletva je prisilila Lotara da se povuče u Italiju.. st. dok je Lotar dobio sjevernije zemlje (Lotarevo Kraljevstvo. pa ga je podjela među sinovima ubrzo dovela do propasti. Karolinzi su bili bespomoćni. vikingr – staronorveški gusar). kraljevstvo je podijeljeno između Karla Ć. Karlo je dobio područje između Alpe i rijeke Rhone (područje koje će kasnije postati kraljevstvo Burgundije). Crkva se žestoko borila za jedinstvo. a Karlo Ćelavi zapadni dio nekadašnje države. u Mersenu. Karlo i Ludvig su se razišli ali su shvatili da su odvojeni nemoćni protiv Lotara. Osvojili su Siciliju. Svaki od njih su napadali Europu s druge strane.Ubrzo nakon te bitke. kasnije za Arape i islamizirane narode Sredozemlja. Lotaringija ili Lorraine). Možda bi i Carstvo i dulje potrajalo da nije bilo barbarskih provala. Plemstvo koje je tada bilo veoma moćno. Karlo Debeli je već imao titulu njemačkog kralja kad ga je plemstvo odlučilo prihvatiti za svog vladara. najdulje su napadali ali učinili najmanje štete. 855. a potom da se dogovori s braćom. Saraceni – u rimsko doba je označavalo jedno od semitskih plemena na Sinaju. oni iz Afrike su predstavljali veću opasnost. te se vratio u svoju Francusku ostavivši Italiju njenoj sudbini. godine. te je za cara bio okrunjen 881. Lotarevo je Kraljevstvo bilo slabo. Saraceni te Mađari. Karolinzi ih nikada nisu mogli posve istjerati iz zemlje. Zbog njihove brzine. Zaštita se osnovala na lokalnoj obrani od moćnika koji su štitili svoje posjede te tako stvarali temelje za feudalne posjede u 10. Napadali su 16 . 843. Stizali su ponajprije iz sjeverne Afrike. Korziku. koji su nastali nakon barbarskih napada. manje iz Španjolske. st. Nikada nisu osvojili dosta teritorija da bi mogli osnovati državu u Italiji. godine u Strasbourgu su obnovili savez. NORMAN = kada pljačkaši se počinju trajno naseljavati] Za razliku od Saracena. gradove na Apeninskom poluotoku. Dali su jedan drugom javni govorni zavjet. Bili su vrlo sposobni pomorci. ali je Karlo prvi stigao do Rima i tamo se okrunio na Božić 875. na zapadu do Rhone i Rajne na istoku. a svrgnut 887. Nakon smrti cara Ludovika II. i trajale više od stotinu godina. bili veoma nelojalni. te Karlo Bezazleni – unuk Karla Ćelavog. [u historiografiji: VIKING = napadač koji samo pljačka. je dobio Italiju i carsku titulu (ali za vrijeme njegove vladavine. područje od ušća Rajne u Sjeverno more sve do Rima na jugu. i Ludvig Nj. je podijelio Kraljevstvo između svoja tri sina: najstariji Ludovik II. Crkva nije mogla napustiti Karolinge. Barbari su ponajprije bili zainteresirani za pljačku. 842. ali su imena različitog postanka (nortmann – znalo se samo da dolaze preko mora. na francuskom i njemačkom. godine.. Ludvig Bavarski (Njemački) je dobio gotovo sve zemlje istočno od Rajne. Za razliku od Saracena iz Španjolske. Karlo Ć. jer je loza Karolinga izumrla s Debelim. Poticali su Karolinge da se zavjetuju kako će vladati u miru. Stigli su prvi. Počele su u prvim desetljećima 9.sin Ludvika Nj. jer s druge strane feudalci nisu imali uopće razumijevanja za jedinstvo velike države. a potom za naseljavanje. Novi su barbarski napadači bili Vikinzi/Normani. i Ludvig Nj.

bila zemlja gradova-država. žestoki ratnici i nemilosrdni protivnici…hahaha… Pljačkali su u Moravskoj. ali su najviše razarali na Britanskim otocima i u Francuskoj te su miroljubivo naselili Island. Hvala!J] Oko 1000. Pokrštenje Rusa i njihovo uvođenje u bizantsku sferu utjecaja bilo je najbolje i najsigurnije sredstvo da se otkloni opasnost za samo Bizantsko Carstvo. Jaroslavovu vladavinu su obilježili i mnogobrojni sukobi sa braćom. godine. kojih je sveukupno bilo 12. situacija se u Europi potpuno stabilizirala. 905. Sve je to vodilo nejedinstvenoj državi koja je još više bila ugrožena prodorom Polovaca (Kumana) koji su opustošili južne krajeve i kidali prometne i trgovačke veze Kijeva s Crnim morem. ali je ipak nakon sporazuma s Bizantom 989. Na prostoru srednje Europe. Kijevska Rusija je dosegla za vrijeme Vladimira..svaku europsku zemlju od Španjolske do Rusije. prodro je u baltičke zemlje. Za vrijeme Rjurikovog nasljednika. pozvao carigradskog patrijarha da uspostavi episkopiju. porazio Pečenege. Važan trgovački put je išao od Kaspijskog jezera i Crnog mora preko Rusije sve do Baltika. st. kraj 10. st. predstavnici najvažnijih oblasnih gospodara dogovorili su u Ljubeču podjelu nekadašnje Kijevske Države. Olega. središte im se preselilo u Itil na Volgi. pod franačku državu Karla Velikog. zapadno i južno područje. Kijev je postao središte Olegove vlasti pa od tada se država može zvati Kijevska Rusija. Ruski su knezovi izvlačili korist iz trgovine te su u 9. dio Poljske i Šlesku. Jaroslav Mudri. koja je potpala od kraja 8. Napravio je i panteon u Kijevu posvećen poganskom bogu Perunu. u prvoj polovici 7. osobito pomoću kršćanstva. U njegovo doba je nastao je najstariji zakonik Ruska pravda. Ubio ga i naslijedio brat Boleslav II. st. Vladimirov nasljednik. Njemačko-rimski car ga je 2 SRC. opustošili Carigrad. Austriji pa sve do njemačkih granica. Mađari – nomadi uralo-altajskog podrijetla. Slabljenjem Franačkog Carstva. i početak 11. st. Od tog vremena se počeo širiti bizantski utjecaj u Rusiji. Sve su kneževine bile povezane do kraja stoljeća u labavi savez pod vodstvom kijevskog kneza. te samim tim činom je počelo intenzivno pokrštavanje. Rjurikovi nasljednici vladali su Rusijom sve do kraja 16. Vladimir je pokušao stvoriti jedinstvenu pogansku hijerarhiju od plemenskih božanstava slavenskih i neslavenskih naroda sa svog područja. Vrhunac moći. Uspostavio je čvrstu državnu hijerarhiju. Prvi od takvih vladara je bio Rjurik. stvara se Velikomoravska kneževina čiji je najvažniji vladar bio Rastislav za čije je vladavine došlo do masivnog pokrštavanja. zapravo kodificirano običajno pravo. od kojih je svakom od njih vladao varjaški ili slavenski vojskovođa s titulom kneza. Rusija je već u 9. [Molim pogledati kartu na 143. odnosno kneževina. Grenland pa čak i osnovali privremenu koloniju (na današnjem Grenlandu). prisiljeni da odu iz svoje postojbine zbog vojnog poreza. Novi narodi u srednjoj. Sposobni konjanici . su srušili Velikomoravsku kneževinu te porazili tešku njemačku vojsku. Novi društveni tip organizacije – feudalizam – je stvoren tijekom perioda nereda i nestabilnosti. st. Godine 1097. koji su imali svoje interese. Nakon poraza od Avara na Kavkazu. bila u posebnim odnosima s SRC2. st. postojala je Samova Država. Knez Václav je poštovan kao zaštitnik češkog naroda i države. st. Boleslavljev unuk Brˇetislav je privremeno proširio vlast na području današnje zapadne Slovačke te je osvojio i Moravsku.Sveto Rimsko Carstvo 17 . Borbe između Boleslavljevih nasljednika značajno su umanjile snagu države i njezin opseg. strani zbog boljeg uvida u barbarke pohode. Češka je od 10. Česi i Poljaci Hazari je bio savez nomadskih turskih i iranskih plemena na području sjevernog Kavkaza koji se ubrzo širio na sjeverno. istočnoj Europi: Rusi.

pojam obuhvaća «feudalno društvo». Cijela feudalna piramida počiva na kmetovima kao osnovnim proizvođačima. st.. da su careve dužnosti prema velikašima obavezna protuusluga za vjernost vazala. prvotnom i pravom smislu riječi označava feudalno-vazalske veze. Vlasništvo ima najčešće dva nosioca: vrhovnog (osvojili zemlju i nisu u neposrednom odnosu sa zemljom) i koristovnog (oni koji obrađuju zemlju . naturalna i novčana. u kojoj jedan sloj specijaliziranih ratnika – feudalne gospode – podčinjenih jedni drugima hijerarhijom veza zavisnosti. u jednom dokumentu. u ranom srednjem vijeku nalazila su se različita slavenska plemena. senioru. Hrabrog. U širem smislu.. dalo je ime čitavom prostoru i stvorilo državu. sudskih. Prema tom ugovoru. koje je nastavalo središnje područje oko rijeke Warte. poreznih i drugih prava. Patrimonijalni tip jest tip feudalne države koji se nije dugo održao jer feudalci. sustav ekonomske. st. te je viši vazal senior nižeg.] U sjevernijim krajevima. koja je ujedinila zemlje kasnije poznate kao Velika Poljska) sin Mieszko. st. Kmetovi se obvezuju da će kao naplatu na ustupljenu zemlju davati svom gospodaru feudalnu rentu i to u tri oblika: radna.. počelo širiti kršćanstvo. društvene i političke organizacije zasnovan na vezama čovjeka prema čovjeku. sina Boleslava I. Razvoj europskog feudalizma počinje u doba prvih Karolinga u 8. koji je počeo širiti granice do Baltika. Zauzvrat je senior dužan svom vazalu pružiti pomoć. slijede njegovi vazali koji imaju svoje vazale . odnosno. prema kojemu ima vladati najstariji član Přemyslove porodice. godine 859. Isto tako postoje dvije vrste zemljišta: alodijalno (zemljišta koja feudalac zadržava za sebe. [Može se zapamtiti da je Libuša Přemysla slovi za osnivačicu Praga. pošto 18 . Time je praktički postao osnivaš prve poljske dinastije. Još jedan aspekt feudalizma je lenski i seniorski sustav i kojem seniori nad neslobodnim seljaštvom imaju niz različitih policijskih. «Feudalno društvo» se uglavnom razvijalo u autarkičnoj (nezavisnoj) poljoprivrednoj ekonomiji. Kao je karolinška moć slabila prema kraju 9. Kako su dijelovi Poljske došli pod vlast velikomoravskog kneza. Za vrijeme njegovog nasljednika. vazal je dužan svom senioru consilium – obveza sudjelovanja na skupovima koje saziva – te auxilium – pomoć (vojna ili financijska). društveni sustav obveza i prava zasnovan na posjedovanju zemlje i osobnim odnosima u kojima zemlju vazali drže kao leno (imanje) dobiven od gospodara (seniora).vazali) vlasnika. Prije smrti. Na vlast je došao Siemomyslovljev (jedan od legendarnih osnivača dinastije. vazalske su obveze definirane kao savjet i pomoć. tako su lokalni moćnici postajali neovisni. Senior i vazal su spojeni vazalskim ugovorom. ta se hijerarhija nastavlja prema dolje. tako da na posjedu feudalaca postoji veći ili manji broj kmetskih selišta. odnosno karakteristično je za one tipove društava gdje je poljoprivreda dominantan tip privređivanja. Poljska je proglašena neovisnom od vlasti njemačkog cara. povezivanjem dodjele lena i uspostave osobnih vazalsko-seniorskih odnosa. na području današnje Poljske. gospodari seljačkom masom koja obrađuje zemlju i stvara im uvjete života. obrađujući ih snagom svojih kmetova) te zemljišta što ih feudalac ustupa kmetovima na obradu. Brˇetislav je ustanovio seniorat. tako se do kraja 9. Stvaranje feudalizma prema konkretnim događajima: car Karlo Ćelavi izjavio je 843. Pleme Poljana. U zapadnoeuropskom tipu feudalizma cijela društvena zgrada ima oblik piramide: na vrhu je glavni vlasnik (vrhovni senior odnosno kralj). Što je feudalizam? Feudalizam u užem. Vazal je slobodan čovjek koji svojevoljno stupa u odnos prema drugom slobodnom čovjeku.prisilio da prizna njegovu vrhovnu vlast.

. Feudalni gospodar je također imao traku zemlje na svakom polju. Seljaci su bili obavezni da određen broj dana rade na seniorovoj zemlji i da se brinu o njegovoj stoci. odnosno seoska općina. i dalje su egzistirali mali. vlasniku je nakon tih radova svaki seljak trebao platiti za kuću i za zemlju koju je obrađivao. više nije najznačajnija politička i društvena pojava. jer nitko nije imao monopol na dobru zemlju. morali su sve više vremena potrošiti na politiku i ratovodstvo. proizvodnja piva bila je zabranjena kako bi se očuvale zalihe žitarica. gospodar je mogao tražiti i udio iz eventualnog seljakova prihoda na tržištu ili njegove imovine. ali ne i uvijek. Taj se proces odvijao u nekim zemljama i pomoću fiktivnog pojma krune (Češka. pećnicu te u južnim dijelovima i tijesak za grožđe.. nastoje da se što više emancipiraju od kraljevske vlasti i da sami sudjeluju u vladanju. Proizvodilo je dovoljno hrane za svoje potrebe. Visina poreza je ovisila o statusu seljaka. Gospodar je u selu imao i neke monopole. već je davao mogućnost svima da osiguraju dovoljno žita za preživljavanje. koja postaje imaginarni nosilac suvereniteta. dok u Hrvatskoj 1848. Ono je bilo vrlo konzervativno i krajnje neefikasno. namjerni potezi vrhovnog vladara mogli su dovesti do podjele na više vlasnika. Feudalizam u prvotnom značenju riječi. Tijekom karolinškog razdoblja. pa u načelo više nisu mogli nadgledati proizvodnju na svojim imanjima. u Rusiji 1861. Srednjovjekovno selo je bilo suviše mala zajednica da bi težilo prema stvarnoj samodostatnosti. već i više slojeve koji su se brinuli za njegovu duhovnu i političku dobrobit. stoga su seljaci primorani voditi brigu sami o sebi. Ponegdje je stanovništvo živjelo u malim selima koja su bila 3 RSV – rani srednji vijek 19 . Često se znalo dogoditi da je senior preuzeo pravo sakupljanja cijele ili dijela desetine koja je trebala ići nekoj župi. Kako nije bilo znanja o najosnovnijim načelima higijene. crkvena desetina je bila obavezna. u Francuskoj 1789.. Hrvatska i Ugarska).su ojačali. ali u doba epidemija i ratova i to je bilo neostvarivo. Poljska. bili izuzeti iz ovog nameta. bilo je ostaviti na ugaru. st. U Engleskoj se ukida u 16. Kako je u principu senior bio vlasnik sve seoske zemlje. st. svaki seljak je morao davati Crkvi 10% svojih prihoda u kulturama i stočnoj proizvodnji. U godinama pothranjenosti i gladi. a to se pravo moglo čak prenositi na nekog od njegovih vazala kao leno. samostalni posjedi. Nasljedna prava. Slobodnjaci su obično. Moguće je bilo da selo ima više gospodara. kao i seljak. bunari su se zagadili. ali vino i pivo… Mnogi su izražavali nezadovoljstvo ako ne bi dobili dnevnu dozu vina ili piva. a svaki je seljak na svakom polju obrađivao česticu zemlje. Selo u ranom srednjem vijeku Osnovna proizvodna jedinica u srednjovjekovnom društvu bilo je selo. Voda je bila opasna za piće. Sve obradive čestice bile su podijeljene na nekoliko otvorenih polja. Kako su zemljoposjednici postali dio feudalnog sustava. ali to nije uvijek bilo lako provesti. ali su neslobodni i poluslobodni bili prisiljeni plaćati visoke postotke. a ne leno. Pošto gnojiva gotovo da nije bilo. nedostatak marvene stoke umnogome je onemogućavao kvalitetnu obradu zemlje. kada se ukida kmetski odnos kao posljednji očuvani element feudalizma. osobito u južnim dijelovima kontinenta. od 14. Jedini način da se spriječi iscrpljivanje zemlje. Posjedovao je mlin. Tako ustrojeni sustav obrađivanja zemlje nije samo olakšavao i pojednostavljivao sam posao. Valja naglasiti da je prihod koji je gospodar dobivao iz sela u RSV3-u u cijeloj Europi bio gotovo u potpunosti u naturi. Osim nameta na zemlju. Selo je moralo uzdržavati ne samo seljane. Na nekim područjima. pile se i močvarne vode. U sjevernim dijelovima Europe postupno je razvijen tropoljni sustav.

Papa Ivan VIII. Bizant je držao južne krajeve.samodostatna. st. U njoj je bilo mnogo originalnih papinskih pisama i mnogo autentičnih kanonskih odredbi izglasanih na različitim crkvenim koncilima. pa su to i u nekim slučajevima i činili. ali su bili podmićeni od Focija. zbirka Pseudo-Izidorove Dekretalije (sastavljene sredinom 9. Novi car. Biskupi su zahtijevali pravo da sude i da kažnjavaju svjetovne vladare. Ludovik II. Kada se Carstvo raspalo. MOSTOVI PREKO TAMNIH VREMENA Civilizacije Istoka – Bizant i Arapi 20 . Izvan Italije malo se znalo o toj degradaciji papinstva te je kršćanski Zapad i dalje poštivao nasljednika sv. a oni su nastojali kontrolirati i disciplinirati biskupe. ali nije želio imati jakog susjeda. Tijekom srednjeg vijeka ova se zbirka izvora smatrala autentičnom. stavio je na mjesto carigradskog patrijarha Focija a pritom smijenio dotadašnjeg Ignacija. st. je bio plemićkog podrijetla. već je gotovo podržavao protivnike kraljevske vlasti. Kler je bio promicatelj pokreta koji su za cilj imali očuvanje Carstva i zaustavljanje feudalnih ratova. je pomogao Crkvi da se riješi svjetovnog tutorstva svjetovnjaka. Crkva je imenovala ljude – advokate – koji bi obavljali za njih laičke dužnosti. Crkva je bila jedina koja se zalagala za mir. Na kraju su pape morale sklopiti savez s nekom od lokalnih frakcija. Oba pretendenta su tražila pravorijek od pape. pokušavao je nametnuti svoj autoritet jakim laicima i klericima. Petra. Bazilije I. kojima su vrlo brzo počeli dijeliti lena. bio je posljednji vladar koji je imao stvarnu vlast na Apeninskom poluotoku. što nije bilo jednostavno jer je papa bio daleko. nego su čak uzimali Crkvi zemlju i nisu se libili krenuti na Rim. ali nakon što je dobio svoju krunu otišao je iz Italije. Od 10. Mnogi su biskupi smatrali da se moraju podvrgnuti papinu autoritetu. pa im je bilo vrlo teško ujediniti se da bi djelovali u zajedničkom cilju i interesu. Sin cara Lotara. VI. (Car Mihael II. Crkva u feudalno doba Propadanje Karolinškog Carstva vodilo je sve očiglednijem povećanju moći i prestiža Crkve u društvu. stoga su crkveni dostojanstvenici organizirali skupine naoružanih vazala. je pozvao Karla Debelog da intervenira. Moć nadbiskupa se u to vrijeme povećala. red i jedinstvo kršćana. Papa je otpustio izaslanike.) Raspad Karolinškog Carstva izolirao je Italiju od sjevernih dijelova nekadašnje zajedničke države. je smijenio Focija i vratio Ignacija. Prvi je sukob imao s Bizantskim Carstvom poznatim kao Focijeva shizma. Focije je papu ekskomunicirao i optužio Rimsku crkve za herezu.). ali kako u dokumentima nije bilo presedana koji bi opravdali i podržali tadašnju politiku Crkve. biskupi su ostali podvrgnuti različitim vladarima. Nikola je poslao izaslanike da ispitaju slučaj. a Fociju naredio da ode s patrijaršijske stolice. Crkva je preuzela političko vodstvo na Zapadu. Crkva je shvatila da ne može nadzirati svoju zemlju bez zaštite feudalne vojske. Glasoviti falsifikat. Nakon njegove smrti stvarna vlast je prešla u ruke franačkih grofova i markiza na sjeveru zemlje i langobardskih vojvoda u srednjoj Italiji. nepoznati kompilator nije oklijevao dodati krivotvorene tekstove. Talijanski velikaši nisu poštivali papinstvo. velikih sposobnosti. Crkva je prestala funkcionirati kao administrativna cjelina. Papa Nikola I. Od karolinškog doba kler je obavljao mnoge javne dužnosti te je feudalcima bilo potrebno da budu na njihovoj strani.

došlo je do podjele Carstva na pet velikih vojvodstava (Sasi S. On je potaknuo bunu protiv omejadskog kalifa. koji osvajanjima došao do Rima gdje ga je papa Formoz okrunio za cara. kojim je formalno priznao pravo na zemlju između Dunava i Balkana. dinastije prije Absida. anđela i svetaca te javnomu i privatnom štovanju svetih slika. bizantski car. je oštro istupio protiv kulta ikona. termin tema se počela koristiti ne samo «vojni odred» nego i za upravnu jedinicu i iskoristio je vjeru – ratovanje je predstavio kao sveti rat te tako dobio pomoć Crkve. Za vrijeme Bazilija II. a nearapi brzo stječu političku moć. paralelno su jačali Turci koju su jednom navratu u svojim osvajanjima došli i do Carigrada. Slabljenjem Bizantskog Carstva. izbija pobuna koju su potaknuli predstavnici zemljoposjedničke aristokracije – Barda Skler i Barda Foka. «slavenske apostole». Krista. Islamska civilizacija je za vrijeme Absida čiji je osnivač bio Abu Abas dosegnula vrhunce. U to vrijeme svi muslimani postaju jednaki. Arnulf Karatanski. izumrla je karolinška dinastija u 21 . poznatu kao Abasidski prevrat ili revolucija. Nakon Arnolfa. Nakon smrti nasljednika.. Bila je siromašnija od Francuske.Heraklije se. Bazilije nije imao muških nasljednika te je nakon njegove smrti došlo do sukoba. Simeonova vlast je bila vrhunac bugarska države. zlatari. Frankonija – srednja Rajna. poslao Konstantina i Metodija. grčki jezik je postao službeni. Arapi su opet zaprijetili Carigradu. prvo morao suočiti sa opasnim prodorom Avara. a zbog istog razloga feudalizam se slabije razvijao. turkijskog naroda. bio je sve do 13. Nasljednik Karla Debelog je bio nezakoniti unuk Ludviga Njemačkog.] Lav II. [Ikonoklazam je bila struja u Crkvi koja se protivila prikazivanju Trojstva. Obnova Zapadnog Carstva Nedostaci njemačkih zemalja su se zapravo pokazali kao prednost. Bazilije je osobno vodio dva pohoda protiv lokalnih arapskih vladara u Siriji. čija povijest počinje naseljavanjem Slavena na Balkan potkraj 6. Bogorodice. 626. Trijumf Abasida značio je i kraj Arapa u kalifatu. Bugarsko ime potječe od Bugara. dok mu je glavni cilj bio osvojiti Samuilovu državu (koja je preuzela Simeonovu tradiciju). koja je skršena 989. Bizantinci su se isticali kao vrsni umjetnici. Da bi se oduprije. st. Lotaringija).JI. Mihael III. st. Najvažnije je to što je zadržala dignitet kraljevske vlasti. Tijekom 8. koji je osvojio Kretu. Foke. je na zahtjev moravskog kneza Rastislava. Njen nasljednik je poginuo u ratu s Bugarima. jedini zlatni novac kovan u Europi. Slavena i Perzijanaca. U vrijeme opsade. a počeo bizantski period. Njegova dinastija je izumrla s kraljicom Irenom. Tada je izbio ikonoklastički sukob koji je podijelio bizantsko društvo. proveo je društvenu reformu. svilari. Bavarci . st. da propovijedaju kršćanstvo na slavenskom jeziku među Slavenima na srednjem Dunavu i u Moravskoj. vladao je car Lav III. preuzevši vlast. Bizantski car Konstantin IV. i početkom 7. Proširio je bugarske granice te 913. draguljari…Njihov novac – nomizma – koji direktno nastavlja tradiciju rimskog solida. što je i učinio te tako stekao nadimak «Bugaroubojica». Bizantska pomorska prevlast na istočnom Sredozemlju je bila obnovljena pod vlašću cara Nikefora II. Nanesene su štete Carstvu u pomorskoj bici kod Cipra. zatim i u Siriji i Armeniji. Italije i većinom su svi slobodni ljudi bili ratnici što nije bilo pogodno za barbarske provale. koji su ga pokušavali osvojiti. Švabe – gornji tok Rajne. Za vrijeme Heraklija je završio rimski. Ludviga Djeteta. redovnike rodom iz Soluna. dobio carsku krunu. Slavene i Avare su porazili kod Carigrada. je morao sklopiti mirovni savez s njima.

910. nakon Otonove smrti. Oton III. godine je okrunjen za cara u Rimu. zbog ubojstva. Dolaskom saske dinastije nakon Konrada. Za papu je odabrao prijatelja. Zaštitio je istočnu granicu utvrdama i započeo Drang nach Osten . bio je vojvoda Frankonije. Njegova vanjska politika se temeljila na pokušajima da se oslabi Francuska. Henrik je morao intervenirati 1046. koji je bio priznat za kralja Njemačke i Italije. a temeljilo se na savezu s Crkvom. koji se odmah u početku morao pozabaviti pobunom vojvoda. vojvodu Frankonije – Konrada. a nakon što je ugušio pobunu. Obnovio je Zapadno Kraljevstvo. servus J. Vrhunac Kraljevstva. koji ga je iste godine okrunio za cara. Leon IX. Ptičar je bio rodonačelnik saske dinastije. Bamberga. je zavladao čitavim Kraljevstvom. poginuo je u 28. s naglaskom na strogoj disciplini i poštivanju visokih moralnih standarda. poticanje naseljavanja slavenskih teritorija na Istoku te na širenju i održavanju vlasti u Italiji. Sukobio se s Mađarima. godine. Henrik je definitivno oslobodio papinstvo teških utega rimske politike. Nakon nepromišljenog pohoda na Italiju. Henrikov nasljednik je bio Oton I. Ponovno je uspostavio autoritet pape na prostoru sjeverno od Alpa. Nazvao je sebe Italicus. Zbog sukoba oko izbora pape. 941. Sustav vlasti nije bio strukturiran da bi trajno održavao jaku kraljevsku vlast. On je bio najsnažniji vladar na Zapadu. Henrik I.Njemačkoj. koje je obuhvaćalo Njemačku i dvije trećine Italije. Reformni se pokret iz Francuske proširio po cijeloj 22 . Konrad II. Henrika III. Otona je naslijedio Oton II. Nasljednik koji je došao na vlast odabirom knezova. Slavenima. je dosegnulo za vrijeme Konradova sina. godini. Član saske dinastije koji je istaknuo svoj položaj zaštitnika svih kršćana u Kraljevstvu te je obnovio savez sa Crkvom. Oton je sazvao sinod u Rimu kako bi sudio papi Ivanu XII. Pripojio je Burgundsko Kraljevstvo. počeo je provoditi politiku kojom je posve dokončao njihovu vlast. koji je učinio svojim vazalima Poljsku. Samostan je prihvatio verziju Regula sv. krivokletstva i drugih zločina. Poticao je razvoj Crkve te time nesvjesno stvarao preduvjete za raspad Carstva. je prestao vjerovati Crkvi te je tražio saveznike u nižem plemstvu koje je želio učiniti nasljednicima krune. Benedikta kojom se ostavljalo vrijeme za intelektualne i vjerske aktivnosti. što zbog obnove Carstva na tom području. godine koji je svoju zadužbinu podvrgnuo izravno papi. veljače 962. izabran je za papu 1049.a Poljska i Češka su počele prihvaćati kršćanstvo te se je polako počela stvarati politička organizacija na tom prostoru. koje je bilo utemeljeno na idejama Karolinškog Carstva. VII. odnosno Klementa II. Obnovljeno SRC Njemačke je proživjelo do 1056. Za njegovo vrijeme je došlo do ustanka Slavena kojima su pomogli Poljaci. Bavarski vojvoda Henrik iz saske dinastije postaje carem Henrikom II. Češku i Ugarsku. Saxonicus. Veliki. Plemstvo je izabralo novog vladara. OPORAVAK ZAPADA Vjerska obnova Pobuna protiv prakse Crkve u 10. Romanus – imititajući rimske careve te servus Apostolorum. a za nasljednika je postavljen njegov trogodišnji sin. te je sazvao koncil u Reimsu što ga je dovelo u sukob s kraljem Francuske. dok je papa bio više neovisniji i nije trebao pomoć njemačkih vladara.02. Konrad. stoljeću krenula je iz europskih samostana od kojih je prednjačio samostan Cluny u Burgundiji te je ubrzo postao i središte reformnog pokreta. razbojstva. Samostan u Clunyu je osnovao akvitanski vojvoda Vilim. na koju je gledao kao na političkog saveznika kojeg tek treba ovladati.Prodor na Istok. prema nekim mišljenjima. Christi – što je htio baštiniti od Karolinga. napokon je zaustavljen rast vojvodske moći i raspadanje monarhije. što zbog reforme Crkve. Otonov izbor Nijemca (bratića Brunu) i Francuza (učitelja Gerberta) na mjesto pape samo je ojačao njegov položaj.

kada su se na prijestolje vratili Karolinzi. godine. njihovi najznačajniji pothvati su bili osvajanje južne Italije i Engleske. reformatori su postigli mnogo od prvotno zacrtanih ciljeva. kao i njegovi prethodnici. godine osvojila Jeruzalem. normandijski je vojvoda imao najbolju vojsku u čitavoj Europi jer je u Normandiji već počekom 11. Hugo Kapetović. glavnog razgovornog jezika učenih ljudi diljem Europe. koji su vladali do 936. stoljeća velik dio Francuske je imao relativno stabilnu vlast te se oslobodio najgorih oblika nasilja i nereda. U prvo vrijeme je cilj bio obnova nekadašnjeg redovničkog života. vladar je zadržao pravo sudovanja.) papinska moć raste i oni opet nadgledaju biskupe koje su imenovali svjetovnjaci. 23 . sa zajedničkom svrhom održavanja mira. Tek je u nekoliko feudalnih državina vladaru istih uspjelo razviti institucije i običaje koje su mu davale nešto više od osobne vlasti. Normandijski je vojvoda imao i potpunu kontrolu Crkve na svom posjedu. Zabranili su napade na nenaoružane ljude i pljačku imovine. zbog čega je njegova vlast bila najmanja od svih prije njega. Francuska je rastrgana borbama između Karolinga i Robertovaca. – 1060. a nalazio se i na križanju svih važnijih putova.. Za njegova sina. To je vrijeme porasta životnog standarda prosječnog čovjeka i napretka u odnosu prema radu. (1060. Henrik I. prevelikim teritorijem države. stoljeću.Europi. vjerojatno pod utjecajem Božjeg mira. je bio znatno vezan uz karolinšku tradiciju držanja ovlasti nad cijelim. Vezano uz obrazovanje. a s protjecanjem 10. polako počinje jačati vlast vladara. Francuski feudalci i vitezovi će biti glavna snaga u križarskoj vojsci koja je 1099. stoljeću. Razvijaju se i dva srodna pokreta: Božje primirje ili Tregua Dei – zabranjivanje borbi na određene dane u godini koji su bili sveti i Božji mir – koji je imao utjecaj na razvoj laičke vlasti. Važna posljedica vjerske obnove su bili križarski ratovi. samostanu u Clunyu je bilo podređeno 200 europskih samostana. pa je njegovo ime ubuduće izbjegavano. a kasnije su se kao glavni problemi nametnuli simonija i nikolaitizam koje su reformatori žestoko napali. Smatralo se da je čarobnjak jer je puno pažnje pridavao laičkoj naobrazbi. a na vrhuncu pokreta. Od vremena Leona IX. – 1108. imao je pravo na visoke prihode od poreza i trgovačkih pristojbi koji su uglavnom plaćani u novcu. a polovicom 11. stoljeću vladaju krupni feudalci.stoljeća. začetak romanike te porast interesa za obrazovanje. Do 1100. primjerice Flandriji i Normandiji. Filipa I. a čega je direktan rezultat i masovni odaziv na prvi križarski rat 1095. Ipak. u 11. godine.. Filipova vladavina je prekretnica u povijesti Kapetovića. (1031. komad zemlje od oko 130 km oko Pariza koji je nekada posjedovao rodonačelnik dinastije Kapetovića. Do kraja 11. a radio je na jačanju papinstva i Carstva. Koji je postavljen za papu 999. st. na Trećem lateranskom koncilu 1179.). godine određeno je da se uz katedrale osnivaju škole. Zahvaljujući normanskim ratničkim tradicijama i strogo određenim pravilima službe. Politička obnova – Francuska Do kraja 10. stoljeća uglavljen broj vojnika koji svaki vazal mora dovesti svom senioru. a jedan od preduvjeta bio je i unaprjeđenje latinskog jezika. stoljeća slabila je i kraljevska vlast i ubrzavao se razvoj feudalizma koji je potkraj 10. Karolinge su naslijedili Kapetovići koji su znatno centralizirali državu u 12. nasljednika francuskog kralja Roberta I. Jedan od najistaknutijih papa razdoblja vjerske obnove bio je Silvestar II. a ne kraljevi.).stoljeća zagospodario teritorijem Francuske. a pogotovo u 13. Obnovu je pratio i porast pučke pobožnosti koja je svoj vrhunac dosegnula u 11. (1049. – 1054. U obje pokrajine. a on je bi prvi iz dinastije koji je nastojao proširiti i učvrstiti kraljevski posjed. Taj teritorij je imao veliku stratešku važnost jer je razdvajao velika lena na sjeveru Francuske i otežavao stvaranje protukraljevskih saveza. Karolinzima je ostanak na prijestolju osigurala naklonost krupnog plemstva.

U Engleskoj su normanski osvajači bili mnogi discipliniraniji. koji su se u j. Jačaju tendencije prema feudalizaciji. a nove kaznene odredbe su dodatno ojačale kraljevsku vlast. bizantski logoteti i normanski baruni. a u Engleskoj je posao obavljen za jedno desetljeće. Slabosti ovog sustava su bile neefikasnost vojske koju su činili slobodni seljaci i slabost institucija centralne vlasti. bio jedan od najjačih europskih vladara. Engleska je do 9. stoljeću država postala prevelika da bi njome izravno vladao kralj. pa je njihovo osvajanje i teklo mnogo organiziranije. Trebalo je unaprijediti vojni sustav. Kao i u Francuskoj. vojvoda od Salerna (u kojem su se 1016. godine i ostali na pomoć lokalnom stanovništvu. Njegov nasljednik. jer je bio jak samo kao kraljev podanik i da bi takav ostao morao je ostati lojalan kralju. st. a nije bilo središnjih institucija koje bi pomogle u vladanju. Engleska je bila podijeljena na grofovije kojima je upravljao šerif. godine kad su i posljednje saracenske snage pokleknule. Unaprjeđivao je odnose s Crkvom. budući da nije imao nasljednika i obećao. 1016. krvna je osveta postala rijetkost. Italiji iskrcali 1016. Normani su znatno ojačali utjecaj na dvoru i pojačali pritisak na engl. hajduci i neprijatelji normandijskog vojvode. dobivaju grofoviju Aversa koja postaje mjesto gdje Normani plaćenici dobivaju posao. Kad su se 1047. Nakon Knutove smrti. nije mogao svoj položaj pretvoriti u osobni posjed kako su to napravili francuski velikaši. koja se razvila u Kraljevstvo Engleske osnovano od strane vladajuće obitelji. Nakon Vilimove i Drogonove smrti. a 1030. Prvotno je nosio nadimak Kopile. Zemlja je bila prevelika da njome vlada kralj. Sve više ljudi postaje podložnicima grofova i dolazi do nestajanja seoskih općina. Ovim sustavom lokalne vlasti sprečavalo se plemstvo da preuzme vlast na lokalnoj razini. u južnu Italiju počinju stizati mnogi siromašni vitezovi. a kralju omogućavalo da proširi utjecaj diljem države. 24 . Njegov mlađi brat. U to doba se isticao canterburryjski nadbiskup. Ovo je izazvalo žestoke reakcije kod engleskog plemstva. a koji im je istu. Među njima su bili braća Vilim Željezne Ruke i Drogon. nakon očeve smrti. je osvajao Siciliju i konačno je osvojio 1091. paralelno s jačanjem kraljevske vlasti te kralj Etelred u 11. On je 1071. st. Vikinške provale i normanska osvajanja preživjela je samo jedna anglosaksonska država. godine za engleskog kralja je priznat danski kralj Knut koji je obnovio jaku kraljevsku vlast istovjetnu onoj iz 10. Vilima je godine 1043. a i grofovije i kotarevi su imali vlastite sudove kojima je predsjedao kraljev službenik. uz pomoć kralja Henrika I. Od godine 1051. Roger. Za stvaranje kraljevstva na Siciliji bilo je potrebno skoro jedno stoljeće. iskrcali) imenovao grofom od Apulije čime oni postaju značajan čimbenik južnotalijanske politike. njihov mlađi brat Robert Guiscard postaje vođa Normana. Nakon Etelredove smrti. a Normandijom je vladao unatoč snažnoj opoziciji. godine istisnuo Bizantince s juga Italije.Politička obnova – Sicilija i Engleska U prvoj polovici 11. Roger II. nastavio je njegovu politiku i osnovao Kraljevstvo Obaju Sicilija čija je vlast dosegla višu razinu nego bilo gdje u Europi. Postoje privatne vojske. poboljšati sudstvo. Grofovije su bile podijeljene na kotareve. Zauzeo je Drač i dopro do središnje Grčke. S reformom sudstva. Normani. Dunstan. Normanski vojvoda Vilim je već 1066. Za opstanak je bilo potrebno stvoriti administrativnu podjelu jer je u 10. sv. Wessex. stoljeća nalikovala više primitivnim germanskim društvima nego stanju u Franačkoj i Italiji. godine pobunili Vilimovi vazali on je odnio briljantnu pobjedu. dolazi do jačanja grofovija. više n može stati na kraj ojačalim magnatima. mlađi sinovi koji su ostali bez zemlje.. kralja Edvarda čime su pokazali pretenzije na englesku krunu. privatni sudovi i nasljedne službe. koji je uporno nastojao reformirati Crkvu i državu. Grofom je postao 1035. ali ne postoji institucija lena. st. koji usprkos svoj moći koju je imao. Englezi odbacuju dansku dinastiju i zapadaju u stanje slično onom u kojem je Francuska bila stoljeće ranije. Iznimno efikasnu vlast sicilskog kralja činili su arapski emiri.

a nakon što su Harold i njegova braća poginuli otpor je nestao. koju su započeli clunyjevski redovnici i papa Leon IX (1049. zahvaljujući uređenju koje su Normani donijeli sa sobom. a do polovice 11. Harold. Procesi oslobađanja robova. Vezano za zemljoradnju važna je upotreba pluga i povećanje korištenja životinjske snage.. ali su se eventualno morali prilagoditi duhu vremena. a raste i industrijska proizvodnja. st. Veliki crkveni raskol. Sva je zemlja prešla u kraljeve ruke koji ju je dijelio kao lena. Rezidencije biskupa su premještene u važnije gradove. Nastaju gradovi duž prometnica. Sve ove inovacije poticale su rast stanovništva. pokušao uzeti englesku krunu. Dolazi do komutacije robne rente u novčanu. Odnos crkve i carstva Do konačnog raskola crkava na Istočnu ili Pravoslavnu i Zapadnu ili Katoličku došlo 25 . a dogodile su se i promjene u Crkvi. Međutim. krčenja šuma i porast broja stanovnika dugotrajni su procesi koji su obilježili 12. Genova i Pisa istiskuju muslimane sa Sredozemlja. listopada 1066. Veliko vijeće postaje feudalni sud engleskih seniora. Vilim je zatražio papinu pomoć. kada su seljaci počeli proizvoditi više nego što im je bilo potrebno došlo je u gradovima do razvoja trgovine i obrta. a ne privatne posjede. je bila praktički ispred svih. Razvija se građanstvo koje želi osobnu slobodu. robom široke potrošnje. Engleska. zatim. primorski gradovi iskazuju svoju moć. Vilim je za Božić okrunjen u Londonu. posebice Venecija. ali je u čitavoj zemlji uspostavio vlast tek 1072. VIII. Vilim je dao sastaviti Knjigu strašnog suda koja je pomogla u povećanju kraljevih prihoda i utvrđivanju osobnog vlasništva svakog pojedinca. Crkva je ustrajala na isticanju dostojanstva rada i time poticala obrtnike da se ponose svojim poslom. a Englesku drugom sinu Vilimu II.). nastavila se do kraja srednjeg vijeka. sve do dolaska Osmanlija. Vilim Osvajač umire 1087. zbog otpora na sjeveru. je osvojio Englesku. što dovodi i do toga da seljaci – kmetovi mogu kupiti svoju slobodu. i 13. uspona i razvoja gradova te transformacije zemljoposjedničke aristokracije u feudalno plemstvo. U želji za potpunom neovisnošću dolazi do stvaranja gradskih komuna – kolektivnog tijela građana koje ima pravnu osobnost. nestala opasnost za plovidbu Sredozemljem. osobito konja. Trguje se luksuznom robom i posebice. oni postaju ključni čimbenici europske i sredozemne trgovine. godine. Godine 1086. Dana 14. a papa mu je poslao posvećeni stijeg kao znak legitimnosti.-1054. U svega nekoliko godina. Ekonomski oporavak Temelj ekonomskog opravka bila je zemljoradnja. godine i ostavlja Normandiju najstarijem sinu Robertu. U Italiji. pa je do početka Prvog križarskog rata 1095. zbog čega dolazi do revolucije u ekonomskom životu. Unutarnjom kolonizacijom nastaje velik broj novih sela i dolazi do slabljenja ropstva. a koje se razvijaju u 11. stoljeća. st. prelazak na tropoljni sustav. nastajanje novih sela. st. a Malo vijeće je uz kralja i pomaže mu u administraciji. Riđem.. Borba. dolazi do jačanja središnje vlasti. a u Hrvatskoj potkraj sljedećeg stoljeća. Nakon 1100. godine dolazi do ubrzanog i naglog razvoja trgovine i obrta. stoljeće u Europi. već od 9.Godine 1066. Kada je rođak Knuta Velikog. a porast teritorija i poljoprivrednih prihoda dali su poticaj europskom gospodarstvu. oslobođenje od financijskih obveza prema feudalcima te vlastitu samoupravu što nikako nije bilo po volji kleru i plemstvu. PREVLAST CRKVE NA ZAPADU Obnova na Zapadu započela je sredinom 11. koja je dotad kaskala za ostatkom Europe. odigrala se odlučujuća bitka.

). Uz pomoć velikaša.-1190. Konačno ga je mlađi sin. poglavito prema papi. umarširao u Rim i protjerao papu. a ubrzo su uz njih ponovo stali brojni njemački velikaši. Prvo je zabranio brak svim svećenicima. Car Henrik V (1106. njemačka je monarhija bivala sve slabija. Poteškoća je bila u tome što su biskup i opati istovremeno bili i feudalci te tako ujedno i službenici svjetovnog vladara. Papa ga je primio i razriješio izopćenja.-1106. car i papa Kalist II (1119. 1054. Lotarova vladavina obilježena je slomom slavenskog otpora na istočnim granicama Carstva.) Gvelfi podupirali papinstvo. Konrada je naslijedio Fridrik I Barbarossa (1152. godine. diljem Europe niz crkvenih sinoda na kojima je osuđivao pojave svjetovnjačke investiture. svi su katolici morali slišati papinske odluke o tome što je društveno poželjno. Papa Lav IX održao je 1049. štap i prsten. Stanje se za vladara neprekidno pogoršavalo tako da je u svom otporu ostao praktički sam. Henrik je sa odanim dijelom vojske krenuo na Italiju.) kojom se nastojao suzbiti svaki svjetovni utjecaj na taj postupak. Vladarsku domenu i prihode Henrik IV pronašao je u južnoj Saskoj. Svjetovni dužnosnici nisu smjeli imati nikakvog udjela u izboru crkvenih službenika. što je bila politička pobjeda Henrika jer je stekao naklonost njemačkih velikaša. Iste godine Henrik je s vojskom ponovo krenuo na Italiju. te njemačkom kolonizacijom na istok. Ovakav izbor doveo je do sukoba i teškog rata novog vladara s Hohenstaufovcima. godine. Od tada carevi zaista više nisu mogli imenovati pape.-1152. Time započinje doba dinastije Hohen. no Henrik je došao zamoliti papu za oprost i milost.) čime je vraćeno legitimno nasljeđivanje prijestolja. Ovakva su se shvaćanja sukobila sa nazorima carigradskog patrijarha Mihaela Kerularija. prstenom i štapom. odlučio skloniti s vlasti.je 1054. Henrik je sve više jačao svoje pozicije. Nakon Lotara. zatim je zabranio da svjetovnjaci dodjeljuju biskupske časti. Rastuća moć teritorijalnih kneževa došla je do izražaja prigodom smrti Henrika V 1225. Grgur se zatvorio u utvrdu Canossa. Henrik IV je objavio rat papi 1076. da bi ga papa 1080.1085. uz to je prisilio njemačke biskupe da odbiju priznati Grgura za papu. papini su izaslanici prekinuli pregovore i na oltar crkve svete Sofije u Carigradu položili papinsku bulu o izopćenju patrijarha Kelurarija i svih njegovih sljedbenika iz Crkve.-1053. Papa je trebao birati i kardinale. Zadaća im je bila dobiti priznanje rimskog prvenstva u Crkvi. Dok je papinstvo jačalo svoj položaj. Carevi nikada više nisu imali moć nad Crkvom nalik na onu careva iz otonske dinastije. 1122. simonije i svećeničkih brakova. prisilio je oca na abdikaciju.) odlučio je težište vladarske djelatnosti pomaknuti ka Crkvi. Grgurovi nasljednici nastavili su s politikom suprotstavljanja Henriku. U monarhiji su nestale sve institucije središnje vlasti. a plemstvo je stekao nasljedno pravo upravljanja posjedima. kada je Lav IX poslao u Carigrad kardinala Humberta i izaslanike. ponovo izopćio.).. Prvi put javljaju se nazivi gvelf (Lotarovi pristaše) i gibelini (pristaše Hohen. a gibelini pristaše prevlasti cara. Protupapa je okrunio Henrika carskom krunom na Uskrs 1084. zbog čega su mnogi njemački velikaši stali na papinu stranu.-1137. Na Zapadu je Crkva težila što većoj neovisnosti u odnosu na svjetovne vladare dok je na Istoku došlo do tijesne simbioze državne i crkvene vlasti. a u upravi je sve više koristio ministerijale-sloj neslobodnih ljudi u važnoj upravnoj službi na pojedinom posjedu. čime je konačno ukinuta svjetovna investitura u užem smislu riječi..). Prema njegovim nazorima. s njezinim bogatim rudnicima srebra. rimski kralj Henrik V. knezu Saske. Papa je izopćio Henrika iz Crkve. gvelf po majci. Neovisnost papinstva na Zapadu učvršćena je odredbom o načinu izbora pape (donesenom 1059.-1124. Papa je tada bio jedan od najvećih vođa i reformatora u povijesti Crkve-Grgur VII (1073.) sklopili su Wormski konkordat. poznat do svog izbora kao opat Hildebrand. izabran je Hohenstaufovac Konrad III (1137.-1125. Car se odrekao investiture prelata znakovima crkvene vlasti. Prijestolje je pripalo Lotaru II (1125. s prevlašću državne. Na prijestolje dolazi Henrik IV (1056. koja nje došla do poljskih granica. Do vrhunca krize je došlo 1054. 26 . jer car nije imao muških nasljednika. Papa je trebao suditi i osuditi i vladare ako su grešnici.

Car je u veće sjevernotalalijanske gradove počeo postavljati nove službenike zvane podesta. Među njima se isticao Henrik La. Fridrik je 1183. tzv.-1197. u kojoj su vlast imali teritorijalni kneževi. normandijski vojvoda Gotfrid Bujonski. Novi papa Aleksandar III (1159. Kralj je prisilio grad na pokornost i iskaze lojalnosti. Učvrstivši se u čitavoj Italiji. renkokviste muslimanske Španjolske te njemačkih napada ma poganske baltičke Slavene.) i koristio je to kao povod da sazove koncil u Clermontu. Križarski ratovi Križarskim ratovima prethodili su pohodi poput istjerivanja Saracena iz Italije.-1099. u Paviji okrunio za kralja Italije te slomio otpor nekolicine sjevernotalijanskih gradova. gradovi okupili su se u protucarsku.) i zatražili pomoć Zapada. carske predstavnike koji su obavezno morali biti došljaci. održao je jedan od najpoznatijih govora u povijesti papinstva i pozvao ljude u križarski pohod. Fridrik je pokorio čitavu Saku i Bavarsku te protjerao Henrika. dok je car papu doživljavao kao glavnu prepreku vlastitoj kontroli nad čitavom Italijom. Papa Celestin III (1191. i to njemačkih. želio pod svoj nadzor staviti cvatuće sjevernotalijanske gradove. flandrijski grof Robert. nanijela težak poraz. čime je znatno ojačao svoj položaj u Njemačkoj i Italiji. Fridrikove mjere išle su prema jačanju središnje vlasti i države. Pod utjecajem radikalnih ideja Arnolda iz Brescie rimsku puk se pobuno 1143. Prednost novih dužnosnika bila je u njihovoj nepristranosti.-1118. počelo se u križare javljati mnogo neboračkog stanovništva zbog vjerskog žara. Fridrik je oslabio položaj papinstva u Italiji. Papa je u caru počeo prepoznavati veću opasnost od svih talijanskih komuna. Najuspješniji propovjednik diljem Francuske koji je pozivao ljude u 27 . Zarobivši engleskog kralja Rikarda Lavljaeg Srca. u Rimu Henrika za cara. Fridrikovi nasljednici bili su preslabi za nastavak politike centralizacije te previše zaokupljeni Italijom i tamošnjim odnosima. što bi caru omogućilo neovisnost od ostalih središta moći. Fridrik je stvaranje jake carske vlasti usmjerio na Njemačku.) je preko žene tražio krunu Normanskog Kraljevstva.-1181. protiv pape tražeći samoupravnu komunu. ali su oni imali pravo sami izabirati vlastite službenike i prikupljati vlastite poreze. Krajem 11. Brakom sina Henrika s Konstancom.. Osim vojnika. s Lombardskom ligom sklopio mir u Konstanzu. Lombardska je vojska carevoj. Zadržana je careva nominalna vrhovna vlast nad sjeverotalijanskim gradovima. Henrik VI ishodio je veliku otkupninu. 1176. Fridrik se 1154. Odlazak dijela pripadnika ratobornih svjetovnih elita na Istok mogao je olakšati Crkvi nametanje poželjnog društvenog reda.-1159. ubili su i papu Luciju II 1145. stoljeća Turci Seldžuci izbili su na obale Egejskog mora i zaprijetili samom Craigradu. Kao odgovor. Novi papa nije priznao caru vlast na jugu Italije. na koncilu u Piacenzi pojavili su se poslanici bizantskogcara Aleksija I Komnena (1081.1198. Prvi carev pohod na Italiju zbio se 1154. okrunio je 1191.). car je postao gospodar prostora od Baltika do Sicilije.Svima je priznao zatečena prava i povlastice. saski i bavarski knez. Fridrik je imenovao protupapu kojeg je priznavala samo manjina kardinala. Godine 1095. Sjeverotal. Henrik VI (1190. za središte lige izabran je grad Alesandria. Postojali su i unutarnji razlozi zbog kojih je Europa okretala pozornost Istoku. Među sjevernotalalijanskim gradovima snagom i hegemonističkim težnjama isticao se Milano. 1095. Papa Urban II (1088.) Odnosi carstva i papinstva ubrzo su se počeli ponovo kvariti. Od početka se zapažala veza između reformskih elemenata u Crkvi i križarskog pokreta. U Rimu je okrunjen za cara od pape Hadrijana IV (1154. Prvi se za odlazak javio grof Rajmond Tuluski. najmoćniji velikaš juga Francuske. a sam je počeo raditi na jačanju vladarske domene u Porajnju. normanskom princezom s juga Italije.) sklopio je savez s talijanskim komunama. Umro je 1197. Pomažući Bizantu papa se nado da bi mogao prevladati crkveni raskol te osigurati veći broj hodočasnika. Lombardsku ligu (1167. kod Legnana. što do tada nije uspjelo ni jednom njegovom prethodniku.

Novu teritorijalno-političku jedinicu velikog strateškog značenja stvorio Balduin. križari su potučeni. U Carigrad je umjesto profesionalnih i organizirane vojske stigla kaotična svjetina. Među lokalnim križarskim vođama u Porajnju bilo je i onih koji su svjetinu poticali na pogrom protiv Židova.rat bio je Petar Pustinjak.) bio je dobro planiran i financiran.-1149. U ljeto 1097. Službeni predvodnik križarskog pohoda bio je papin legat. Od samog početka sve je pošlo po zlu. Križarske zemlje su bile sa svih strana okružene Saladinovom vlašću. U odlučujućoj bici kod Galilejskog jezera 1187. doveden iz Edese. čime je stvoreno feudalno Jeruzalemsko Kraljevstvo u kojem su se preslikale zapadne društvene i državne funkcije. Prva je skupina bez većih problema napredovala.. Snažan muslimanski vladar. time još više produbivši križarsko nepovjerenje prema Bizantu. križari su osvojili Jeruzalem. francuski kralj Filip II August te car Fridrik I Barbarossa osobno su predvodili vojsku koja se zaputila u Svetu zemlju. Između katolika i muslimana razvio se suživota. dospjela u ruke muslimana. Prebacio ih je maloazijsku obalu odakle su počeli napadati i pljačkati seldžučke teritorije. proširilo i na sjeveru i na jugu te osvojilo gotovo sve sredozemne luke u Svetoj zemlji. Dvije velike skupine od po nekoliko tisuća križara krenuli su kroz Njemačku. U takvom stanju dočekali su ih i napali Seldžuci.) postigao je začuđujuće uspjehe. 10. 3. Prvi križarski rat (1096. Treći križarski rat (1187. Seldžuci su brzo okupili vojsku koja ih je teško potukla. Križari su krenuli dalje na istok prema Antiohiji. suprotstavio se slabim i razjedinjenim križarima čiji je borbeni duh sve više slabio. Križarima su posao olakšale unutarnje slabosti i početak procesa raspadanja Seldžučkog Carstva. Edesku Grofoviju. što im je vratilo borbeni zanos. U osvajanju luka pomogli su talijanski gradovi Pisa. koje na Istoku osvoje (osim Svete zemlje) vratiti Bizantu. Kao prihod za pohod skupljala se Saladinova desetina u Engleskoj i Francuskoj. nakon 88 godina. 1099. posebno u Bugarskoj. Zbog novog križarskog pohoda pregovaralo se o pomirenju Francuske i Engleske. Edeska Grofovija je 1144. Car ih je dolično primio. Vodstvo nad križarima preuzeo je Rajmond Tuluski. ali su ih ubrzo opkolili Seldžuci. unatoč tome pokazao s velikim promašajem. Na Zapadu se počela okupljati vojska za Drugi križarski rat (1147. unatoč brojnim unutarnjim proturječnostima. dok je druga imala velikih problema s domaćim stanovništvom.-1099. umire biskup Ademar. sastavljena pretežito od seoske sirotinje. no opsada je završila potpunim neuspjehom. 1187. Jeruzalemsko Kraljevstvo se do 1130. upozorivši ih da ne kreću na svoju ruku. Beomond je preuzeo vlast u Antiohiji. Konačno su mu svi prisegnuli na vjernost i u zamjenu za obećnu carsku pomoć obećali da će gradove i teritorije. iza kojeg su jedinstveno stajali svi okolni muslimani. Ugarsku i Bugarsku. a jeruzalemski kralj zarobljen. Opsada je razbijena i uslijedio je slom muslimanske obrane na čitavom prostoru sjeverno od Jeruzalema. U gradu je pronađeno koplje. izrazita vjerska snošljivost. Bizantski car Aleksije je podmićivanjem vezivao jednog po jednog križarskog zapovjednika uz sebe. Vodeću ulogu preuzeli su francuski kralj Luj VII te njemački car Konrad III. Luj i Konrad vratili su se u Europu.). godine Jeruzalem je. Pad Edese potaknuo je ujedinjavanje svih muslimana sjeverno od matičnog križarskog teritorija. Genova i Venecija. pao u muslimanske ruke. Križarskim osvajanjem Damaska bi se otežala komunikacija muslimanskih zemalja. 28 . kojim je navodno Isus proboden. koji je iza sebe imao tisuće sljedbenika. odaziv nije bi masovan kao za prvi pohod. na putu ih je mučila nestašica vode i hrane. Teškoće su za križare na Istoku počele kada su muslimanski vladari počeli prevladavati unutarnje nesuglasice i sve jedinstvenije nastupati protiv njih. bitka je završila potpunim trijumfom križara. Križarima je s vojskom pohitao u pomoć i car Aleksije ali je povukao svoje trupe. Osvojili su ključ Sirije. Engleski kralj Henrik II i njegov sin Rikard Lavljeg Srca. Antiohiju. poput molitvi različitih vjernika u istim svetištima. križari su opsjeli Nikeju. biskup Ademar koji je imao težak zadatak mirenja i posredovanja među svjetovnim vođama pohoda.1192. Novi vladar postao je Balduin.

ali je stvoren novi. feudalni. Akra. godine. Bizant je sa Njemačkim Carstvom i Pisom sklopio protunormanski savez. Prolazak križarske vojske kroz Bizant poremetio je odnose sa njemačkim carom. Mlečani su u protunapadu zauzeli Drač. upustivši se u borbu za moć na Sredozemlju. Bizantsku zauzetost križarima iskoristili su Normani koji su 1147. Cara Aleksija naslijedio je sin Ivan II Komnen. sve su važniji odnosi Bizanta s Ugarskom koja je zavladala Hrvatskom i Dalmacijom. osvojili bogate grčke gradove. Dvaput se ženio. Car je ipak bio dobro prihvaćen u crkvenim krugovima jer se odlučno borio protiv bogumilskog pokreta. Nova opasnost Bizantu predstavljali su Pečenezi. a opseg i značaj tema znatno su se smanjili. razbili Pečenege.. Rikarda je pri povratku zarobio Henrik VI. izazvavši protiv sebe cara Henrika Vi i Bizantince zbog osvajanja Cipra. Iste godine protiv Bizanta pobunila se Raška. Poduzeo je veliku ofenzivu na Italiju kojom se krenulo 1155. Vlasnik pronije bila je država. već pomoćne postrojbe za svoju vojsku i oslobađanje Palestine. Od Zapada Bizant nije očekivao križare. Porezne obveze za stanovništvo znatno su se povećale. najveći od Komnena. izazivajući ogorčenje u crkvenim krugovima. Nijemci i Mlečani sklopili su protunormanski savez i 1149. Jačanje Bizanta za dinastije Komnena (1081. Naslijedio ga je najmlađi sin Emanuel koji je ujedinio u sebi viteške ideale zapadnog tipa s bizantskom zamisli univerzalnog carstva. Normani su kod Brindisija teško porazili bizantsku vojsku. preoteli Krf. a zatim je uslijedio i niz ugarsko-bizantskih ratova. ali je bio vrlo sumnjičav prema njihovim pravim namjerama.) Do razdoblja Aleksijeve vladavine Bizant je izgubio posjede i vlast na jugu Italije te u Maloj Aziji. Rikard se na putu zapleo u sicilska unutarnja pitanja. Godine 1156. Emanuel se okrenuo put Zapada. Ubrzala se fudalizacija Bizanta. Aleksije je vodio i tri pohoda protiv raškog župana Vukana.. Za Komnena Biznat je izgubio prevlast na istočnom Sredozemlju u korist talijanskih gradova-država. Emanuel je uspio učvrstiti položaj na Balkanu.. Autoritet carske vlasti je za Aleksija znatno poratsao. tražeći za njega otkupninu od 100 000 funti. iz Ancone. Aleksije se za pomoć u obrani obratio Kumanima koji su 1091. Od početka 12. ali niz negativnosti kao što su davanje državnih poreza u zakup. a normanski vladar je položio caru vazalnu prisegu. ubrzo je cijelo obalno područje palo u bizantske ruke. Križari nisu vratili Antiohiju. 1167. Carev sin.-1185. Nastavljeno je davanje manastira na upravu svjetovnjacima. Na Istoku je Emanuel imao mnogo više uspjeha.Obnovljen je sukob Henrika II i Filipa II Augusta. Hrvatska. Do sredine 1097. Opadalo je tematsko uređenje. Pokorio je Malu Armeniju i Antiohijsku Kneževinu. Antiohija je pala. Ostatak Jeruzalemskog Kraljevstva ostao je u rukama križara. a Bizantinci su potisnuli normanske snage. Primirje je sklopljeno 1158. st. oba puta zapadnjakinjom. Dalmacija. kvarenje novca. 1137. predala se križarima 1191. Aleksijeva vladavina označila je uspon i jačanje vojne moći Carstva. Sve sile zainteresirane za Italiju odmah su se ujedinile protiv Emanuela. Bizant je našao saveznike u Mlečanima koji su nanijeli pomorski poraz Normanima kod Drača. Katolici su od tada mogli posjećivati Jeruzalem koji je ostao u muslimanskim rukama. oženio se ugarskom princezom. Najvažnija palestinska luka. Pokorio je Srbe te raškog velikog župana prisilio na priznavanje vrhovne bizantske vlasti. Tebu i Krf. Bizantinci. Korint. obnovljena u većem dijelu Male Azije. bizantska je vlast. a bizantska vojska se morala povući iz Italije. Saladin je ponudio engleskom kralju prihvatljive uvjete mira koji je sklopljen 1192. Na značaju je sve više dobivala feudalna vojska pod vodstvom pojedinih pronijara. Mlečani su za tu pomoć dobili goleme trgovačke povlastice u Carigradu. Dolazak križarske vojske u Bizant car je dpustio. ali su ga s kopna Normani osvojili. a ne više centralistički poredak. Bosna i Srijem kratkotrajno su 29 . uz pomoć križara. Ivan. a utjecaj na Balkanu znatno mu je oslabio. Glavni Aleksijevi protivnici bili su Normani s juga Italije.

Vlastite posjede davali su u gospodarski zakup. Posebni problem za Crkvu predstavljali su katedralni službenici – kanonici. On je smatran stvarnim poglavarom Crkve između 1125. Bizant se sukobio s Mlečanima zbog zauzimanja Dalmacije. stoljeća postali glavni bankari i blagajnici francuskih kraljeva. Pri tome se služio najbrutalnijim sredstvima i metodama. Utemeljitelj Bernard iz Clairvauxa na temelju Benediktove regula organizira novi red cistercita u 12. Samostane su redovito podizali na pustim ili zapuštenim područjima. stoljeću. Glavna politička smjernica njegove kratkotrajne vladavine bila je obračun s plemstvom i dokidanje njegove prevlasti u Crastvu. ugarskohrvatski kralj Bela III Bizantu je oduzeo Hrvatsku. gdje je trpjelo poraz za porazom. Novi redovi norbertinaca bili su najznačajniji među kanonicima koji su slijedili redovnička pravila. stoljeća postupno preuzimali prvenstvo među redovništvom. Prvi je zapazio novu opasnost za katoličanstvo od krivovjerja (hereza) koja su stizala s Istoka. Clunyjevski redovnici zadržali su veliki utjecaj iz 11. Reformski pokret u crkvi u 12. Postali su financijski moćni te su se od početka s njima sukobljavali oko premoći u Jeruzalemskom Kraljevstvu. broj cistercita je ubrzano i stalno rastao. s vremenom su cisterciti postali znalci isušivanja močvara. ali bez uspjeha. Njihovu organizacijsku shemu. vrlo bogat i utjecajan sloj. za ženu je uzeo kćer Luja VII.potpali pod bizantsku vlast. Na prelasku 12. stoljeća 30 . 1185. Posebnu grupu novih redova unutar Crkve predstavljali su tzv. potvrdio je pravila novog reda. raški veliki župan Stefan Nemanja odustao je od otpora i priznao bizantsku vrhovnu vlast. drugi grad Carstva. pokušao je zabraniti osnivanje novih redova. Unatoč strogosti. Dalmaciju i Srijem. slijedili su i mnogi novi redovi. a za vjerske dužnosti postavljali bi zamjenike – vikare. stoljeću Papinstvo je u jačanju vlastite ulogu unutar Crkve imalo veliku pomoć redovništva. Četvrti lateranski koncil 1215. Sve je važnija uloga papinske kurije kao vrhovne sudske instance. Smrću Andronika nestalo je dinastije Komnen. Teutonski red (Njemački viteški red) postao je predvodnik njemačke kolonizacije na istok Europe. 1181. što se vidjelo i na bojnom polju. Normani su zauzeli Solun. 1172. stvorio je udrugu za zaštitu hodočasnika na putu prema svetim mjestima. stoljeće papinstvo se zabrinulo zbog inflacije novih redova i njihove suviše uske specijalizacije. stoljeća u Italiji osnivanjem reda kamaldoleza. Rastao je broj samostana sudski podložnih jedino i izravno papi. čija je uloga bila presudna i u jačanju pučke pobožnosti. u 13. viteški redovi. Pokret za što veći asketizam započet je tijekom 11. poslušnosti i duhovne čistoće. i 1153. Crkveni koncil u Troyesu 1128. Jača kult Blažene Djevice Marije. na vlast je došao Andronik. centralizaciju pod jednim glavarom reda. Vladari i pape dali su im povlastice koje su ih izuzimale od bilo kakvih svjetovnih ili crkvenih jurisdikcija. Uspon Europe – renesansa 12. Često su živjeli svjetovno i bilii oženjeni. 1182. čiji su osnivači bili osmorica francuskih vitezova. Stefan Nemanja svoju je državu osamostalio u odnosu na Bizant i teritorijalno se proširio na račun Carstva prema istoku i jugu. osiguravši stalne prihode. Crastvo je naglo slabilo. stoljeća. U Francuskoj se strogošću isticao red kartuzijanaca koji su smjeli govoriti samo u krajnjoj nuždi. Takmaci templara bili su vitezovi ivanovci. koji su tijekom 12. čiji su redovnici živjeli pustinjački. U bankarstvu su se izuzetno izvještili te su tijekom 13. Viteški red templara. Najutjecajniji od svih redova bili su cisterciti. Preuzeli su redovničke zavjete siromaštva. Redovnici su znatno olakšavali provedbu papinskih reformskih mjera vlastitim utjecajem na javno mnijenje.

Najpoznatije talijansko sveučilište iz 12. Tako je postao sve neovisniji o velikašima. umro je kralj Vilim II. obnovom proučavanja prava. stoljeća bila je oživljavanje znanstvene misli. Od živih europskih narodnih jezika prvi je u književnosti zabilježen francuski (od početka 12. Proučavanje logike i teologije naročito se razvilo u sjevernoj Francuskoj. Najpoznatiji logičar. Jedini Henrikov nasljednik bila je kćer Matilda koja se udala za grofa od Anjoua. Glavna zadaća znanstvenika toga doba bila je prepisivanje arapskih i grčkih tekstova koji su sadržavali znanja antičkog svijeta. Rad na usavršavanju kanonskog prava doveo je redovnik Gracijan u svom djelu Decretum Gratiani. Velikašima je poveljom o povlasticama zajamčio dotadašnji status i prava. Palermo i Toledo bile su tri ulazne luke grčke znanstvene baštine u srednjovjekovnoj Europi. Samostani. Krajem 11. st. Razvija se kanonsko odnosno crkveno pravo. donio je Henriku nadimak Lav Pravde. Profesor Irnerije najzaslužniji je za organiziranje sustavnog proučavanja rimskog prava. Uspjeh reformi. Vjerovao je u crkvena naučavanja ali je smatrao i da sve vjerske istine može dokazati razumskim putem. st. prihvaćanjem znanstvenih dostignuća istočnih naroda te pojavom prvih sveučilišta. IX. gotičkog stila u arhitekturi.) okrunio se za kralja unatoč starijem bratu Robertu Normandijskom. 31 . Značajke su mu bile velika visina građevina i obilje svjetlosti u njihovoj unutrašnjosti. filozofija i logika postale su nova i važna područja istraživanja.) koji je radio na prijevodu Kur'ana. Pozvao je natrag u zemlju protjeranog nadbiskupa Canterburryja. Već do 1220. stoljeća. najpoznatija škola medicine bila je u Salernu kraj Napulja. Godine 1110. U Italiji i na jugu Francuske najjači su bili studiji prava i medicine. Počeo je slati kraljevske suce koji su obilazili sve dijelove Kraljevstva. stoljeća bilo je Bolonjsko. Na Henrikovu dvoru dolazi do jačanja središnjih financija što mu omogućuje prevlast nad barunima. oni su bili podložni izravno kralju. oblikovana su načela novog. USPON ZAPADNIH MONARHIJA Engleska Krajem 11. o Tristani i Izoldi. st. vrhuncem romanike i počecima gotike u likovnoj umjetnosti. kasnije je preuzela u svoje ruke osnivanje većine novih te je pomoću sveučilišnih upravnih tijela uspijevala nadzirati obrazovanje i istraživanje. Prva sveučilišta nije utemeljila Crkva. stoljeće je doba obilježeno remek-djelima književnosti na narodnim jezicima Euurope. Do sredine 13.12. Najpoznatija je bila Pjesan o Rolandu. Popularan žanr bile su duge epske pjesme (chansons de geste) o životima junaka. posebice Cluny. Carigrad. ali Henrik je na lokalnim sudovima mogao provoditi reforme. Henrik se odrekao investiture znakovima duhovne časti.). stoljeća većina najvažnijih znanstvenih i filozofskih djela bila je već s grčkog i arapskog uspješno prevedena na latinski. Njegov najmlađi brat Henrik I (1110. Velika zasluga autora 12. Među prevoditeljima isticao se i naš Herman Dalmatin (1110. bili su predvodnici razvoja novog tipa arhitekture i likovne umjetnosti koja se naziva romanika jer se oslanjala na rimske uzore. Sredinom 12. Najvećem dijelu Europe model je postalo pariško sveučilište. U filozofiji je prevlast su imale Aristotelove misli. teologija. teolog i filozof bio je Petar Abelard.-1154. stoljeća Engleska je bila najnaprednije europsko kraljevstvo s ograničenom središnjom vlašću. Henrik nije uklonio feudalnu rascjepkanost ali je naznačio put njezina nestanka u 13. Sporazumom iz 1106.1135. odnosno nove uprave i sudstva. o Svetom Gralu ili o kralju Arturu. U sudstvu su i dalje prevladavali velikaši.

kralj zbog nje vodio rat s engleskim kraljem Henrikom I. davao im povlastice. kako bi ih ovaj zaštitio od jačih susjeda. Okružni kraljevski suci bivali su sve važniji u odnosu na šerife. na što se Ivan oglušio pa mu je francuski kralj oduzeo sve feude na francuskom području i objavio rat. anglosaksonska sastavnica engleskog društva postajala je sve značajnija. Time je povećao vlastite prihode i smanjio moć baruna.velikog normanskog neprijatelja. Crkve i građanstva. Calerendonske konstitucije Beckett je odbio priznati jer su išle u pravcu smanjivanja prava Engleske crkve. Ženidbom je došao do Poitoua. kraljevsku vlast stvarno je obnašao Luj VI Debeli na području Pariza do Orleansa.) koji je za cijele vladavine boravio izvan zemlje. Zadržao je potporu većine plemstva. Njegov nasljednik Filip II August (1180. Ivana Bez Zemlje. U središnjoj Francuskoj utjecaj monarhijske vlasti postao je prevladavajući na područjima sitnoplemićkih feuda. Ivan je do 1204.-1223. st. Henrik je sazvao koncil u Calrendonu 1164. Nakon što su njegovi vitezovi ubili Becketta. Henrik II se dao javno izbičevati u znak kajanja grijeha. Uz pomoć svojih pristaša kralj je proširio i učvrstio svoju vlast nad dijelom Irske. st. 6. Njegovi sinovi željeli su prijestolje. Ženidbom je dobio 32 . Od početka 13.. Sitno plemstvo je u mnogim mjestima ustupalo dio uprave na svojim posjedima kralju. Od tog vremena organizirane grupe velikaša branile su u Engleskoj svoje povlastice i engleske zakone u odnosu prema kralju. Kralj je pružio utočište papi Aleksandru III tijekom sukoba s carem Fridrikom I. Došlo je do sukoba s canteburyskim nadbiskupom Thomasom Beckettom. od oca je naslijedio Anjou i Touraine. a Elenora se udala za Henrika II i donijela mu Akvitaniju. 1215. Filip je u jednom nevažnom slučaju Ivana pozvao pred svoj sud. Izbio je građanski rat. Za Rikarda u engleskoj je uveden porezni sustav. Rikard je bio i ostao popularan u narodu. 15. Sudske reforme dovele su Henrika do sukoba s Crkvom koja je do tada imala utjecaj u sudstvu. francuski je kralj imao ograničenu moć u odnosu na velikaše. a za neprijatelje je imao Filipa II Augusta i papu Inocenta III (zbog sukoba oko izbora canteburyjskog nadbiskupa). izgubio sve francuske posjede osim Gaskonje i dijela Poitoua. Luj VII nije uspio značajnije iskoristiti obnovu ideje snažne monarhijske vlasti. ali Stjepan se uspio zadržati na vlasti. za razliku od brata. na čiji se poticaj sukobio s velikašima i Crkvom. koji ga je naslijedio i ostao zapamćen kao jedan od najneuspješnijih engleskih kraljeva. Luj VII je poništio brak. Beckettovo ubojstvo bilo je povod nezadovoljnom dijelu plemstva za usatnak protiv kralja. Jačanje kraljevske vlasti bilo je posljedica renesanse 12. st. zatraživši da se na njemu utvrdi englesko običajno pravo. Kralj je pomoću plaćenika suzbio ustanike. izgubio je i Normandiju. Normandija je ostala vezana uz Englesku iako je franc. Novi kralj Henrik II Plantagenet (1154. Nakon Ivanove smrti engleski je jezik postao i jezik pisane kulture. Francuska Početkom 12. Stjepan je pristao priznati Matildinog sina Henrika za nasljednika. Obnovio je središnju upravu. Podržavao je gradove na velikaškim područjima. Posljednja kraljeva sudska reforma bila je stvaranje središnjeg suda. Njegov sin Luj VII oženio se Elenorom Akvitanskom. pravnog sustava i vlasti u Engleskoj. vladao je Normandijom. Henrika II naslijedio je Rikard Lavljeg Srca (1189. Prisiljavao je velikaše da mu predaju utvrde. te je plemstvu morao izdati novu povelju sloboštinama i dati ustupke Crkvi. Nakon 1100. Ivan je donio Veliku povelju slobode .Magna Cartu.-1199. vraćao je kraljevske posjede i prava u svoje ruke. Guienne i Gaskonje te je polagao pravo na čitav današnji jugozapadni dio Francuske. Dolaskom u Francusku buduću kralj Henrik II je stupio u ljubavnu vezu s Elenorom. Pokazao se jednim od najznačajnijih promicatelja uprave. Nastojao je da svi važniji sporovi budu vođeni pred kraljevskim sucima. čime je došlo do jačanja francuske monarhije. a pomagao im je i francuski kralj Filip II August s kojim je Henrik bio u sukobu.) iskoristio je centralizaciju do krajnjih granica.) od 1150. Velikaška oporba istakla je drugog kandidata Stjepana od Bloisa koji se uspio nametnuti kao kralj.-1189.

). Inocent nije zapostavio ni vjerska pitanja. Nakon smrti Henrika VI. Prvom se strogo zabranilo svećenstvu sudjelovati prigodom sudskih dvoboja ili ordalija. Porast materijalnog blagostanja kod svjetovnih elita vodio je relativizaciji vjerskih uputa i propisa za neporočan život. stavili su se na stranu Engleza i Nijemaca. odredivši različita ograničenja za Židove i obvezu nošenja židovske oznake na odjeći. Probleme papinstvu naročito je zadavao Henrik VI. zabranila simonija. kod Bouvinesa i 1215. st. ali zbog otpora u Rimu. podržavajući njegove sinove u zahtjevu za prijestolje. X. a gvelfi Otona IV od Brunswicka. Četvrtim križarskim ratom i zauzećem Carigrada privremeno je nestalo raskola. Aragona i Portugala stavili su svoja kraljevstva pod vrhovnu vlast pape. poznatiji kao papa Inocent III. Uspio je izboriti pravo imenovanja vodećeg rimskog senatora. Nastavljeno je jačanje središnjeg kraljevskog suda. Sazvao je 1215. DOBA BORBE CRKVE ZA OČUVANJE PREVLASTI U DRUŠTVU. Papinstvo je kroz 12. ali su svi kod Bouvinesa 1214. Dvije važne koncilske odluke: 1. g. No Oton se pojavio u Italiji tražeći carska prava i teritorije. potučeni i kažnjeni. sina Henrika Lava. (do 1215. g. 2. g. Filip je bio prvi put do tada najmoćniji i najbogatiji čovjek Francuske. Dao je obećanje papi da neće tražiti spajanje Sicilije i ostatka Carstva. vlašću nad Italijom. a sve manje zainteresirani za duhovni utjecaj nad svjetovnjacima.-1214. Uništio je krivovjerce juga Francuske. organizirao Ivan Bez Zemlje. vrhovni sudac u svim važnim sukobima. Zabranjeno je svećeničko odavanje svjetovnim užicima. stoljeća Crkvi je postalo sve teže očuvati vodeći položaj u društvu. Njegova vladavina bila je točka s koje nije bilo povratka na razdoblje velikaške premoći i rascjepkanosti. godine za cara je postavljen Fridrik II. Četvrti lateteranski koncil s ciljem ponovnog zauzimanja Svete zemlje i provođenja crkvene reforme. prodaja svetačkih moći. Brojni su biskupi. Velikaši sa sjevera. Filip je spletkario protiv engleskog kralja Henrika II. opati i pape bivali zaokupljeni upravljanjem i stjecanjem prihoda od velikih materijalnih dobara. Papa Inocent III. Znatno se povećao i kraljevski prihod.. Kralj je izdao brojne povlastice francuskim građanima i štitio je strane trgovce na francuskom ozemlju-. Oton je poražen 1214. morao je u prvih 10 godina svog pontifikata pobjeći iz Rima 2 puta. papa postaje Lothario Conti. Tijekom 13. Posljednja Filipova bitka bila je protiv koalicije koju je 1213. sinu Henrika VI. gibelini su za cara izabrali Filipa Švapskog. g. To je Filipu donijelo prevlast središnje vlasti i uprave nad najvećim vazalima. Filip je od slabog Ivana Bez Zemlje uspio oduzeti najveći dio plantagenetskih posjeda na francuskom području. Druga važna odluka išla je prema učvršćenju rastuće protužidovske nesnošljivosti u Europi. Inocent je odigrao važnu ulogu u prijestolnim borbama u Ugarsko – hrvatskom kraljevstvu. Od 1198. 33 . postavši u pravom smislu riječi utemeljitelj centralizirane i birokratizirane francuske države. Papa se tada okrenuo protukandidatu Fridriku II Hohenstaufovcu (Sicilskom).pokrajinu Artois čime se teritorijalno proširio prema Lam Mancheu. imalo problema i a gradovima u kojima se razvija krivovjerje. Bio je naklonjen gradovima i trgovini. Kraljevi Engleske. Papa je podržao Otona i on je izabran za cara 1209. On je naumio ostvariti plan prema kojem je papa glava kršćanstva i vođa čitave Europe. dok je Sicilija već bila papinski feud. uključivši i flandrijskog grofa. Filip se posvetio unutarnjoj izgradnji zemlje.

Valdenzi su odbijali poslušnost papama i episkopatima te su držali da svi svjetovnjaci. službenici grofa Rajmonda Tuluskoga.-1221. Najveći dio Languedoca izravno je priključen kraljevskim posjedima. članovi novih crkvenih redova franjevaca i dominikanaca. Sjevernotalijanski gradovi postali su glavna uporišta krivovjerja krajem 12. Prosjački redovi Među propovjednicima u Languedocu početkom 13. četvrtine 13. Braniteljima je pomoć pružao i aragonski kralj. Vjersko učenje bilo je jednostavnije od katoličkog. preko Balkana. križarskog pohoda protiv onih koji odbijaju uvidjeti jedine vjerske istine. Posvetio se propovijedanju evanđelja. Učenja stare sljedbe manihejaca proširila su se s Istoka. st. st. Pritiskom inkvizicije uspješno je iskorijenjeno albižansko krivovjerje. Najvažniji protusvećenički pokret pokrenuo je Petar Vald – odlučio je svu svoju imovinu razdijeliti sirotinji. isticao se Španjolac Dominik de Guzman (1170. Inkvizicija je od početka dobila potporu svjetovnih vladara. Tijekom II. U početku je odaziv bio skroman. Grgurove odredbe da svećenici koji žive u grijehu ne mogu dijeliti sakramente vodile su obnovi donatističkog krivovjerja koje je naučavalo da sakramenti nemaju vrijednost ako ih je udijelio grešni svećenik. Nazivali su se braćom (fratrima) stoga su trebali živjeti među ljudima. država i Crkva. dobio pravo da osnuje novi red dominikanaca od strane pape Honorija III. nazivali se propovjednicima i bili su vrlo obrazovani. prema odobrenju pape Grgura IX. Francuskoj i Italiji očišćeni su od heretika. Dominikanci su preuzeli pravila reda augustinaca. Treći lateranski koncil konačno je odbacio valdenge.-1226. a ostali dio čvrsto vezan uz Crkvu. Većina krivovjeraca bila je dualističkog svjetonazora. Jedan od prvih vođa krivovjeraca u Italiji bio je Arnold iz Brescie. Sjevernjaci su pobijedili i njihovi velikaši zauzeli posjede na jugu. ali su odbacivali svećenstvo.Krivovjerja (hereze) Na Četvrtom lateranskom koncilu strogo su osuđeni krivovjerci valdenzi i albižani. a ne zatvoreni i izdvojeni u 34 . st. Građanstvo je bilo sklono raspravama o vjerskim pitanjima. Inkvizicija je u stotinjak godina djelovanja smanjila broj heretika. čiji su sljedbenici bili poznati kao arnoldisti ili siromasi. Na jugu Francuske. st. Krivovjerni pokreti su prihvaćali kršćansku vjeru. koji je ubio Krista. Glavna pokretačka snaga hereza bilo je nezadovoljstvo ponašanjem svećenstva. Veliki odaziv za pohod bio je na sjeveru Francuske zbog političkih i gospodarskih razloga.). ti sljedbenici su bili poznati pod imenom albižana. Križarski rat protiv albižana više je značio u političkom nego u vjerskom smislu. Vojsak pod vodstvom grofa Simona od Montforta krenula je na jug. izrasli su u puku. Papa je ubrzo odobrio propovijedanje tzv. Južni velikaši počeli su vraćati posjede koje su im oduzeli sjevernjaci. ali kada su 1208. g. ubili papinog legata. trgovačkim putovima na Zapad u gotovo sve važnije gradove. poznatog zaštitnika krivovjeraca. Inkviziciju su. Krivovjerni pokreti s kraja 12. uključivši i žene. Sudjelovao je na Četvrtom lateranskom koncilu i 1216. da bi ih krajem 14. st. mogu propovijedati. u Languedocu. vodstvo u progonu krivovjeraca preuzela je crkvena inkvizicija od biskupa. a ne među intelektualcima te su iza njih stajale na tisuće sljedbenika. Pokrenut je novi križarski rat na jug Francuske u kojem je vodeću ulogu uzeo francuski kralj Luj VIII (1223. potpuno iskorijenila. Uspjehu novih pokreta pogodovala je činjenica da se od običnih vjernika malo tražilo. Od vremena grgurovskih reformi župljanima je bilo dopušteno odbiti svećenika iz moralnih razloga. Bili su poznati i pod imenima Bugara ili katara. Gradovi u Flandriji. Krivovjereje je slabilo autoritet glavnih institucija na kojima je srednjovjekovno društvo počivalo. oko sebe je okupio sljedbenike poznate pod nazivom lyonski siromasi. Starozavjetni Jahve je za njih bio zli bog. Vjerovali su da je sav materijalni svijet djelo sila zla. Katolici s juga pridružili su se krivovjercima u otporu prema sjevernjacima.). Preuzeli znalci dogmatskih pitanja.

čak i u nekim dijelovima papinske države. dio francuskih velikaša na sebe uzeo znak križa. a kod dominikanaca „Kristova milicija“.). 2. Dominikanci su uvijek bili usmjereni prema učenju i teologiji. uz pomoć Mlečana osvojili Carigrad. 1215. odrekao se bogatstva. Odlučili su putovati morem prema Bliskom Istoku. Odnosi carstva i papinstva zaoštrili su se 1227. što je izvršeno 1202. uvjereni da mogu bez borbe zauzeti 35 . g. koji je nakon njegove smrti postao protivnik papinstva..) onemogućio stvaranje ujedinjenog talijanskog kraljevstva. okrenuo se vjeri. „Konstitucijama Sicilskog Kraljevstva“ iz 1231. ispovijedi i davanja oprosta od grijeha u svim župama. Križari su 1204. posebno na pariškom.samostane.-1274. na što je papa reagirao njegovim izopćenjem iz Crkve. Bili su snažni na europskim sveučilišnim središtima. krenuo u križarski rat ali se ubrzo vratio. izabran protucar i proglašen križarski rat protiv Fridrika. Fridrik je zadržao posjede u Njemačkoj i na Siciliji. dok je društvena elita lišena moći. Car je ponovo krenuo na Istok. Na sebe su preuzeli zavjet potpunog siromaštva. g. sva je vlast centralizirana u carevim rukama. lateranskom koncilu zatražio je od pape Inocenta III potvrdu pravila svog reda franjevaca. Na koncilu u Lyonu 1245. Isticao se obrazovanošću. Kod franjevaca pridružena braća (svjetovnjaci. franjevci su se bavili misionarskim radom. se pojavio veliki pokret djece iz Njemačke i Francuske. Najveće dostignuće prosjačkih redova predstavljala je obnova crkvenog utjecaja na svjetovnjake. na 4. nakon njegove smrti izabran je Rudolf Habsburgovac za cara 1273. g. Papinstvo i dinastija Hohenstaufovaca Povijest Njemačke i Italije od vremena smrti pape Inocenta III (1216. Obećao je da će povesti križarski rat.-1226. g.) početkom 13. Stvoreno je Latinsko Carstvo koje je potrajalo do 1261. Fridrik nije ispunio obećanje jer mu je Sicilija bila izvor financijske i vojne moći.). Fridrika je u Njemačkoj naslijedio sin Konrad IV (1250. Venecija je kao plaću tražila osvajanje Zadra. Uz podršku signorea (gospodara) Fridrik II stekao je prevlast u Toskani i Lombardiji. Franjo je ustrajao na potpunom siromaštvu i fratri su morali raditi vlastitim rukama. Mlečane je zbog toga papa izopćio iz Crkve. prosjački redovi dobili su pravo propovijedi. Papi je dao dva obećanja: 1. kao pjesnik i željom za znanjem. dobio je Jeruzalem. (1268. Njemački su velikaši potakli Henrika na pobunu protiv oca koja je brzo ugušena. Kasniji Križarski ratovi Unatoč neuspjehu Trećeg križarskog rata do kraja 1201. Drugi veliki prosjački red osnovao je sveti Franjo Asiški (1181. g. križari su tamo i prezimili. u organizaciji Venecije. Na Siciliji je zavladao njegov vanbračni sin Manfred Sicilski koji je imao papinstvo za protivnika. no odgađao ga je 12 godina jer se usmjerio na učvršćenju vlasti u Italiji.) do smrti posljednjeg cara iz dinastije Hohen. među njima i franc. ali tamo su stvarnu moć imali svjetovni i crkveni kneževi. U Njemačkoj je za kralja postavio sina Henrika.-1254.-1254. kako bi papinska država izbjegla opasnost okruženja.) obilježena je borbama papa i carske obitelji. Venecija je učvrstila vlast na egejskim otocima i priobalju te osigurala strateške i trgovačke interese. 1217. nisu imali privatnog vlasništva niti prihode. Kralj Luj IX Sveti) zvali su se „trećoreci“. 1212. car je ponovo izopćen iz Crkve. a za carigradskog patrijarha Mlečanin. Ističe se otac skolastičke filozofije Toma Akvinski (1225. Predaja Sicilije papi pošto postanje njemački car. Uzdržavali su se prošnjom. Papa je pozvao Karla Anžuvinca koji je ubio 1266. Za cara je postavljen flandrijski grof Balduin. Podvrgnuti su izravno papi. dok je papa Inocent IV (1243. Nazaret i Btlehem s koridorom do Sredozemnog mora od egipatskog sultana. Manfreda i proglasio se kraljem. Inocent je za sobom ostavio mladog Fridrika II Sicilskog. Fridrik je 1227. dolaskom Grgura IX za papu. st.

Henrik VI je oženio kćer Izaka II.) sklopio je mir i sa ugarsko-hrvatskim kraljem Belom III. Nakon osvajanja Zadra 1202. u Nišu su dočekali srpski i bugarski izaslanici koji su im ponudili savez i vazalnu prisegu protiv Bizanta. 1188. nazivajući se Božjim izabranicima. osnovali su u maloazijskom crnomorsskom prostoru Trapezuntsko Carstvo. stvaranje Drugog Bugarskog ili Vlaško-bugarskog Carstva. te je oženio Belinu kći. 1195. st. U Bugarskoj 1185. uvozili su velike količine različitih dobara. Sredozemna trgovina dobila je značajne poticaje. pozivale na križarske ratove pokušavali uglavnom da bi imali opravdan razlog za skupljanje poreza. Nijemci su zauzeli Hadrianopol i Filapopol te zaprijetili opsadom Carigrada koji je onda morao propustiti križare. i Latinsko Carstvo. Novi bugarski car Kalojan (1197. Nakon smrti Henrika Venecija postaje glavnim neprijateljem Bizanta. U Njemačkoj su djeca pod vodstvom dječaka Nikole došla do Genove gdje su im vlasti zabranile ukrcaj na brodove. Mihael Angel na Balkanu stvorio je Epirsku Despotovinu.) položaj kršćana bio je beznadan. križari i Mlečani opsjeli su Carigrad.dobivši ih kao lena. Za vojni obračun s Bugarima Bizantinci nisu imali snage. Izaka je oslijepio i zbacio s prijestolja brat Aleksije III Angel. koji su išli u 3. Iz Jeruzalemskog Kraljevstva mnogi talijanski i drugi gradovi tijekom 13. Srbe prisilio na mir.-1221. i kraljevsku krunu iz ruku legata pape Inocenta III. i sklapanja sporazuma na Krfu s pretendentom Aleksijem. ona želi kontrolu nad istočnim Sredozemljem. Jedino rješenje za osiguranje mletačke prevlasti u regiji bilo je rušenje Bizanta. Križari su zauzeli važnu egipatsku luku Damiette. Filip II August naredio je povratak djece.. 4. Fridrik II Sicilski je pregovorima stigao do Jeruzalema ali su ga muslimani opet vratili 1244. Nijemce predvođene Barbarossom.Jeruzalem. Na Peloponezu nastala je francuska kneževina Ahaja ili Moreja – od svih križarskih tvorevina najdulje se održala. Osvojenje grada križari i Mlečani izvršili su 13. Hij.-1207. tzv. luke na Helespontu i Hadrianopol. Opasnost za Bizant predstavljao je i njemački kralj Henrik VI koji je tražio povrat teritorija od Drača do Soluna. zet Aleksija III. Sicilija je postala važno središte manufaktura svile. Slom Bizanta. 6. Mlečani su uz križare imali pomoć Aleksija Angela. Teško unutarnje stanje u muslimanskim zemljama nakon Saladinove smrti (1193.) osvojio je ubrzo i velik dio Makedonije. stvorio je Nikejsko Carstvo u Maloj Aziji.-1195. Lezb. Sam. Luj IX poveo je bezuspješni pohod na Tunis. križarski rat (1227. križarski rat. dobio je 1204. jonsko otočje. st. Mlečani su uzeli Drač. Bizant je izgubio Cipar. Grci su digli 36 .) vodio je francuski kralj Luj IX Sveti koji nije uspio zauzeti Jeruzalem. (1217. sina zbačenog Izaka II. Izak je 1190.) križarski pohod.-1261. U ratu s Bugarima nije imao uspjeha. Trgovačak i hodočasnička putovanja pridonijela su razvoju bankarstva.) pružilo je priliku za uspješan 5.). što je nakon gubitka Srbije novi udarac za Carstvo na Balkanu. Bonifacije Montferatski osnovao je Solunsko Kraljevstvo koje je obuhvaćalo i susjedna područja Makedonije i Tesalije. a Stefan Nemanjić dobio je za ženu bizantsku princezu. g. a ostatak su podijelili Mlećani i križari.-1270. na vlast je došla obitelj Angel. Vodeći bankari bili su vitezovi templari. Car Izak II Angel (1185. g. izgubljeno je i posljednje križarsko uporište u Svetoj zemlji. Padom Akre 1291. U 7. Kretu.) u kojem je za cara postavljen grof Balduin Flandrijski koji je dobio četvrtinu bizantskog teritorija. Aleksij i David Komnen. križarskom ratu (1270. Bizant je izgubio Bugarsku. u kojoj se Asen proglasio za cara. okrenuo se papi za priznanje vlasti. Na ruševinama Bizantskog Carstva nastalo je Latinsko Carstvo ( 1204. Pape su u 13. Tako su postali najjača kolonijalna sila na istočnom Sredozemlju. Caru je pripala Trakija. a Bizant je pristao plaćati danak. 1204. Nakon smrti cara Andronika Komnena (1185. Pad Carigrada 1204. Bizant je priznao samostalnost srpske države. g. Na ruševinama Bizanta izniknulo je mnoštvo križarskih državica. unuci Aleksija I. ustanak Petra i Asena. alamanski porez. Teodor Laskaris.

Bizant je zagospodario Egejskim morem. Do 1252. tako je Nikejsko Carstvo postalo nosilac državnopravnog i crkvenog kontinuiteta Bizanta. Trapezuntsko Carstvo održalo se i nakon pada Carigrada 1453. u kojem su zapadni Grci doživjeli poraz. Paleolog (1261. Obnova Bizanta: Mihael VIII. rekonkvista. Mihael se savezništvima osigurao: papom protiv Anžuvinaca. Tatarima protiv Bugara. priznao samostalnost bugarske patrijaršije. ŠIRENJE KRŠĆANSKE EUROPE pregled događaja od 11.-1254. Problem je bio dolazak Karla Anžuvinca za kralja na Siciliji 1266. Bizant je i Veneciji dao povlastice kao i Genovi čime je smanjio ovisnost o talijanskoj strani. koji je želio kontrolu nad svjetovnim i crkvenim poslovima. Najveća opasnost prijetila je Bizantu sa Sicilije ako bi se tamošnji vladat povezao s papinstvom. kojem je Karlo to isto učinio. sukobio se s aristokracijom što je ubrzalo propast dinastije Laskarisa. Francuz Martin IV (1281. XI.-1282. Batacov nasljednik.) zapalo je u krizu.). Došlo je do sukoba Bugarske i epirske despotovine na Marici 1230. a Tatarima i Mamelucima od Seldžuka. obnovljena je i grčka patrijaršija.). Paleolog je.) zauzeo je i Hadrianopol. sklopili su savez za obnovu Latinskog Carstva. misionari razaslani čitavom Europom. Anžuvinci i Mlečani 1281. Nikejsko Carstvo ojačalo je za vladavine Ivana III Bataca (1222. Latinsko Carstvo povuklo se iz MA što je omogućilo Laskarisu da izgradi novu prijestolnicu u Nikeji. okrunio za cara. kako bi Pedro osvetio zeta Manfreda. osvojen je Carigrad i srušeno Latinsko Carstvo. 1261. potpuno se stavio u službu Anžuvinaca i proglasio Mihaela raskolnikom. 7.Teodor II Laskaris. Mihael je unutar Bizanta imao i problema s arsenitima. pomogao im je Kalojan. Novi papa. uz kojeg su stale Srbija i Bugarska. nastalo Kraljevstvo Aragon 37 . poganstvo se zadržalo isključivo u Litvi Porastao broj kršćanskih monarhija – nastaje složeniji međunarodni politički sustav Rekonkvista – ponovno kršćansko osvajanje Španjolske ( nakon muslimanskih osvajanja) Krajnji sjever i sjeverozapad Pirenejskog poluotoka jedini dio koji je ostao katolicima za vrijeme vrhunca muslimanske ekspanzije Tu stvorena Kraljevstva Léona i Navarre Kastilja bila južna pogranična regija Léona. Bugarska je postala dominantan čimbenik na Balkanu.) Bizant je ponovo postao sredozemna sila. koristeći naklonost pape Klementa IV i Grgura X te francuskog kralja Luja IX. st. Latinsko Carstvo nakon smrti cara Henrika (1216. Teodor se 1208. Mihale je ostvario određene uspjehe i pomake. Ugarskom protiv Srba. kada je osvojio Solun (dokinuto Solunsko Kralj. a obnovljeno Bizantsko. sa osvajanjima prema jugu širi se i njeno ime Na sjeveroistoku formira se grofovija Barcelona Poč.pristašama svrgnutih Laskarisa.-1285. sklopio sporazum s Genovom – glavni takmac Venecije. g. na crkvenom saboru u Lyonu sklopljena je crkvena unija. Stanovništvo se u Bizantu podijelilo na pristaše i protivnike unije. Mihael VIII pozvao je araganskog kralja Pedra III da napadne Karla Anžuvinca i oduzme mu kraljevstvo.ustanak u Trakiji. Nikejski je patrijarh 1235. 11. U ratu s Bugarima 1272. Dinastija Paleologa vladala je Bizantom do propasti 1453. nudeći crkvenu uniju. Regenstvo je pripalo Mihaelu Paleologu koji je 1261. st. neutralizirao anžuvinsku opasnost. Konačnu pobjedu na d Bugarima i zapadnim grčkim vladarima Batac je ostvario 1246. 27. Načini širenja kršćanstva: Križarski ratovi. 1274. pokorio je i Epir.

bitka kod Las Navas de Tolosa – pobjeda katoličke strane. osvojio Valenciju 1212. prekretnica u ratu Jako slabljenje muslimanske moći. – 1182-1202. osvojeni Toledo i Madrid Nakon toga dolazi do promjene vlasti među muslimanima – nova dinastija Almoravida. • Odbija priznati vazalitet caru • Od 1185. učestali sukobi s starim vjerskim običajima Germana u Švedskoj i Norveškoj snažne poganske društvene snage dugo se odupirali Crkvi i vladarima česti unutarnji sukobi i građanski ratovi Danska . danski se kralj naziva kraljem Danaca i Slavena  U to vrijeme osvajaju Schleswig. vođa Jusuf – ubrzo vraćaju izgubljene teritorije 1106.od skandinavskih kraljevstava bila najsnažnija  tokom 12.- - 1055. stoljeća trajale unutarnje borbe  Valdemar I. st. Pobjednik – 1202-1241. Jusuf umire – opadanje moći muslimana. od njemačkog cara dobio Dansku kao leno ( Leno – zemljišni posjed što ga je feudalac dao vazalu uz uvjete da će vazal izvršavati svoje obveze) • Početak velikog uspona Danske • Ugušio ustanak seljaštva u pokorenoj Švedskoj • Jačanje feudalnih snaga. st. pola stoljeća kasnije ostaje im Kraljevstvo Granada Značaj rekonkviste: . kada im većinu posjeda uzimaju Nijemci  početkom razvijenog srednjeg vijeka nesređene prilike  od kraja vladavine Knuta Velikoga 1035. • Učvrstio vlast • 1158.  Kronika o Sidu  Pripisivali mu sve kršćanske vrline. • 1219. pojačane provale katolika prema jugu El Cid ( Sid) – najpoznatiji katolički ratnik krajem 11. Lübeck i Hamburg  Valdemar II. položio vazalnu prisegu njemačkom caru • 1162. pokorila većinu okolnih slavenskih područja  veća sila sve do 13. čak i svetost  Zapravo bio vođa bande katoličko – muslimanskih razbojnika  1093/1094.plemstvo i svećenstvo vrlo snažan položaj u društvu • Povlašteni slojevi stekli velike posjede i povlastice • Nastali mnogi gradovi sa visokim stupnjem slobode i povlastica • Stvaranje gradskih liga – međusobni savezi radi očuvanja i učvršćivanja vlasti protiv svih protivnika. osvaja Estoniju – posljednji veliki uspjeh 38 . Veliki – 1157-1182. st. pa i kralja • Polagani rast kraljevske vlasti i centralizacije Skandinavija u razvijenom srednjem vijeku pokrštavanje išlo polagano. Holstein. i Svenda Estridssona (10471076) pa do sredine 12. plemstva i Crkve – pogoršanje položaja seljaštva  Knut IV.

pokrštena većina slavenskih naroda – istočni Slaveni (Rusi i ostali) pravoslavni. a potom i sa plemstvom Švedska – početkom 12. stoljeća o 11. Poljaci. pokušava ozakoniti svoj čin i dobiti krunu od Crkve  Zato daje brojne povlastice katoličkom svećenstvu o To izazvalo otpor birkenbeinera (brezonogih). na vlast došla dinastija Sverhera o Za njihove vladavine kršćanstvo se učvrstilo. širi se njemački utjecaj na razvoj švedskih gradova o Knutsson – prvi okrunjeni švedski kralj (1208-1216) o 1250-1266. vrhunac moći o 1278. uništena zajedničkim napadom Mađara i cara Rudolfa Habsburgovca o Ne gubi izvorni teritorij – ubrzo pada pod stranu vlast o Izumrla domaća dinastija Přemyslovića – zamijenili ih Luksemburgovci 39 . stoljeća pratimo sukob dviju strana koje se bore za vlast o Magnus V. stoljeće) Češka – pokrštena tokom 10.  Na vlast došao uzurpacijom. Mađari) katolici u pokrštavanju preostalih poganskih plemena se isticali vitezovi Njemačkog viteškog reda – Teutonci i viteški red mačonoša posljednji se pokrstili Litvanci (14. stanovništva šumovitih područja uz Švedsku granicu o Sverre – 1177-1202. poraz od koalicije sjevernonjemačkih kneževa i Lübecka • Gube dotadašnji položaj regionalne velesile Norveška – od sredine 12. Slovaci. državna uprava oponaša njemačke uzore + doseljavanje njemačkih rudara – snažna rudarska proizvodnja + razvijena trgovina (također Nijemci kontroliraju) o Učvrstilo se pravo primogeniture – kraljev prvorođenac nasljeđuje krunu o 1273. niti ovlast svećenstva da izabere novog vladara – sve te odredbe bile su usvojene za Magnussove vladavine  Najviše mu se opiru crkveni redovi o U toj borbi kao pobjednik izašao kralj (Magnuss) o Nakon toga još bilo brojnih sukoba prvo s svećenstvom.- - • 1227. stoljeće vodeća slavenska država Zapada o Pod jakim njemačkim utjecajem – češki kraljevi dobivali krunu od njemačkog cara o U 12.  Potekao kao vođa iz redova birkenbeinera  Nametnuo se kao novi norveški vladar  Ne priznaje načela nasljeđivanja i nedjeljivosti države. a zapadni Slaveni (Česi. stoljeću doseljavanje njemačkih kolona. Erlingsson – 1162-1184. stoljeća vlada dinastija Stenkil o Razdoblje dinastije Stenkil obilježeno opadanjem poganstva i rastom kršćanstva o 1130. započelo povezivanje Švedske i Norveške Srednja Europa u razvijenom srednjem vijeku do 1100.

osnovan i Viteški red mačonoša Snažnu vlast uspostavio veliki knez Mindaugas ( 1236-1263) o Ujedinjuje litvanske prostore. pokorili Češku. stoljeća težnja za ujedinjenjem – ali i sukobi kneževa oko vlasti o Elementi jedinstva – članovi dinastije Piastovića u svim kneževinama. Zlatna bula Andrije II (1205-1235) – ograničavanje kraljevske vlasti. neko vrijeme bila jedno od najmoćnijih slavenskih kraljevstava. razvoj gradova i sela( po uzoru na Njemačku i Flandriju). stoljeću započela unutarnja previranja – vojni neuspjesi. Pomeraniju i dio Rusije o Slaba središnja vlast. Viteški red mačonoša i Teutonci se ujedinjuju u jedinstveni Teutonski viteški red Rusija u razvijenom srednjem vijeku najrascjepkaniji prostor čitave Europe preuzeti slavenski običaji nasljeđivanja vlasti glavni grad Kijev. osnivanje Rige. stoljeća Ugarsko – Hrvatsko Kraljevstvo ne predstavlja snažniji čimbenik u regiji ni Europi Poljska – pokrštena oko 965. važno uporište Teutonaca 1202. o Lokacijske povlastice – izdavane naseljenicima za obnovu postojećih ili izgradnju novih gradova i sela. zajednička crkvena metropolija. povlastice se temeljile na Magdeburškom zakonu(određivao pravnu i fiskalnu organizaciju naselja) o Postotak Nijemaca naglo raste od 13. njime upravlja pojedinac vladajuće kuće – vlast u ostalim 40 . stoljeću. 1259. godine o Pokrštena za kralja Stjepana – nasljeđuje ga nekoliko slabijih vladara. Velika Kneževina Litva 1201.katastrofalno oslabile središnju vlast. jačanje plemstva uzrokovalo slabljenje kralja o Boleslav III Krivousti (1086-1138) se smatra glavnim uzročnikom mrvljenja središnje vlasti – oporučno podijelio zemlju i titule petorici sinova o Ti posjedi se stalno dijelili – sredinom 13.. stoljeća 20 kneževina o 12. priznavali vrhovnu vlast Nijemaca o Od Nijemaca ih oslobodila borba za investituru. Dalmaciju (1102.). Šlesku. dio Galicije i čitavu Transilvaniju o U 12. jačanje plemstva o 1222. širenje njemačkog Brandenburga na poljskom teritoriju o Krajem 13. odcjepljenje Pomeranije. zajednički naziv Regnum Poloniae te znakovi kraljevske vlasti Baltička regija u 12. 1287 . definiranje prava povlaštenih slojeva o Sredina 13. prevlast plemstva i svećenstva. velika kolonizacija nakon Tatarske provale 1241. stoljeće značajni demografski rast(koloni). i 13.- - o Germanizacija Mađarska – pokrštena oko 1000. stoljeća o Tri Tatarske provale 1241. za Ladislava(1077-1095) i Kolomana(1095-1116) ojačala kraljevsku vlast i proširila ju na Hrvatsku. dezintegracija i gubljenje osvojenih područja o Kao i drugdje u Europi. otima pogranična ruska područja Crnu Ruteniju 1237.

sa svojim vojničkim družinama – nukeri najmoćnijeg vođu skupština mongolskih poglavara bira za džingis – kana.-1226. 293 kneževa i odigralo se 83 građanska rata od 1125. osvojen velik dio Rusije Batu – kanovo Mongolsko Carstvo – od rijeka Oba i Dunava. USPON SVJETOVNIH INSTITUCIJA I NOVIH DRUŠTVENIH GRUPA Francuska U 13. Unatoč tome papinska moć u Francuskoj je sve više slabila. (1223. osvojeni Kirgizi. 1211. bila ujedno strogo hijerarhijski podijeljena Temudžin – 1167-1227 džingis-kan čitavo društvo vojnički organizirano i podijeljeno na tümene (deset tisuća ljudi) i na niže jedinice takvo društvo zahtjeva stalna ratovanja – 1207. nakon toga pokorena Kina sve do Koreje Kinezi znatno utjecali na daljnji razvoj vojne tehnologije. vrhovnog kana. stoljeća na niz međusobno suprotstavljenih država XII. niz katoličkih misija od Carigrada do Pekinga (osnovana katolička nadbiskupija u Pekingu) Veliko se Carstvo na kraju raspalo krajem 14.) i Luj IX. svaki novi vladar grabio koliko je više zemlje za sebe mogao od 1054. a središnja vlast slabi Kijev gubi stvarnu moć. jugozapad Sibira. U tom razdoblju za Francusku su bitna dva vladara. 41 . u središtu Rusije i na zapadu oblikovalo se nekoliko kneževina koje svoju samostalnost nisu uspjele trajnije održati Prva i druga Mongolska provala. stoljeću živjeli od Bajkala do Mandžurije. tako stvorena jedinstvena mongolska država.- gradovima se dijelila na temelju seniorata ( starosti) nasljeđivanje nije bilo dosljedno. Smolensk i Novgorod Polako se kroz desetljeća sve više uzdiže Novgorod Od 1236. ostaje mu simbolička. u 12. ali jačaju ostali gradovi Galič.). teritorij se nezaustavljivo mrvi.st. Sveti (1226. To su bili Luj VIII. krenuvši sjeveroistočno na Bugare 1235. Minsk. Suzdalj.-1270. Obojica su bili pobožni vladari i nastavili su uobičajenu politiku tadašnjih vladara Francuske – davati političku potporu papi. osamostaljenje Zlatne Horde i mongolske Perzije od velikog kana Mongolska vlast zadržala se dva stoljeća u Rusiji Smatrali islam puno opasnijim od kršćanstva. postojale 64 kneževine. stoljeća unutarnji sukobi. novi džingis-kan postao Batu – kan Do 1240. Mongolska vlast nad Rusijom. državnog aparata i na širenje pismenosti Prvi val osvajanja zaobišao Rusiju. Kavkaza i Crnog mora Sredina 13. i ulogu. Polock. njime upravlja Aleksandar Nevski(1236-1252) Raspadom Središnje vlasti Kijevske Rusije. dolazi do jačanja teritorijalnih velikih monarhija Engleske i Francuske. Rostov. Velikog kineskog zida i Altaja javlja se vodeći sloj prvaka – nojoni.

Veliku ulogu su imale odredbe Velike povelje slobode: kraljevska je vlast bila ograničena. biti obvezatan na određen oblik vojne službe te pomagati u radu lokalne uprave.st. državna se uprava razvijala. Na prijestolje zatim dolazi Luj IX. uspio okupiti vojsku i 1265. u ime njegovog maloljetnog sina Luja IX. trgovina i obrt postojali su sve važnije grane gospodarstva. U to vrijeme je u Engleskoj prevladavao osjećaj vjernosti prema zakonima i institucijama države. Gradovi su znatno porasli i u stanovništvu i u politici i u gospodarstvu. najstariji sin Henrika III. Henrik je bio vrlo pobožan vladar koji je bio uvjeren pristaša ideje o ujedinjenom kršćanstvu pod vodstvom pape. a te promjene su povećale važnost administracije i smanjile moć velikaša. velikaši su mogli ograničiti kraljevsku samovolju.-1272. No viši društveni slojevi nisu se ujedinili oko Montforta i već je Edvard.-1219. sukob s Velšanima).Vladavina Luja VIII. Simon je sazvao Parlament gdje su prvi put bili pozvani predstavnike gradove.: 1. Značajno je još da u Francuskoj u to doba bila zastupljena feudalna rascjepkanost i umanjena je moć crkvenog suda. Sudske dužnosti su dodijeljene Parlamentu. (1216. Sukobio se s engl. Postoji i njegov životopis koji je napisao Jean de Joinville (1225. Velikaši su stvorili stalno vijeće koje je trebalo imenovati sve visoke državne službenike i odlučivati o svim važnim pitanjima dok je kralj trebao provoditi i poštivati odluke vijeća. postala najjače ujedinjeno i najbolje upravljano kraljevstvo europskog Zapada. Engleska je do 1272.. Svjetovnjaci u 13.) oko područja koji je izgubio Ivan Bez Zemlje u Francuskoj. dolazi do pojave jakog osjećaja engleskog narodnog identiteta. Talijanski gradovi su razvili bankovne poslove velikog obujma. Odmah je stvoreno novo velikaško vijeće. velikaša. No ipak dolazi do zaoštravanja odnosa između kralja i velikaša zbog kraljevske ambiciozne vanjske politike( vraćanje posjeda iz Francuske koje je izgubio Ivan Bez Zemlje.-1272. Značajne su i društvene promjene: manji zemljoposjednici postojali su sve više neovisniji.) uspio je suzbiti velikaške pobune no njegova ubrzana smrt je dovela u pitanje sve njegove rezultate. Nakon smrti Luja VIII. 1265. Augusta te je uspostavio kraljevsku vlast u srcu LANGUEDOCA čime su stečeni novi posjedi na jugu Francuske. No sve pobune bile su skršene. je pomoć pružao papa koji je velikašima zajamčio opstanak odredbi Velike povelje te je riješio sukobe vodećih engl. Zbog toga je došlo do velikog otpora velikaša koji su tražili pomoć od Engleza. kojim su potvrđena prava Henrika na pokrajine GUIENNE i GASKONJU. imala je dvije značajke: preuzeo je novi sustav državne uprave ustanovljen još za Filipa II.).-1317. Nastavljen je razvoj državne uprave. Krajem stoljeća većina europskih društava morala je redovito plaćati državi poreze. Sukob je završen mirom 1259. (1216. Vrhunac sukoba između kralja i velikaša bio je 1258.-1265. Najistaknutiji u tom vijeću je bio Simon de Montfort (1208. Tijekom njegove vladavine. a 42 . dopuštao je ubiranje velikih poreza za papu. Dolazi do pojave gladi i velikih neuspjeha protiv Velšana.) koji je također bio suočen s pobunom velikaša. kod Eveshama potukao Montforta koji je u bici i poginuo i čime je okončana velikaška oporba kralju. Engleska U tom razdoblju na vlast dolazi Henrik III.st dolazi do jačanja svjetovnih upravnih tijela. PLEMSTVO Tijekom 13. kraljem Henrikom III. Henriku III. ojačao je građanski sloj. potpomagao je pobune franačkih velikaša.). Njegov regent William Marshal (1144. vladala je njegova majka Blanka Kastiljska. Kraljevska se kurija počela dijeliti na specijalizirane odjele. Francuska je kruna prvi put dobila izlaz na Sredozemno more. koji je istican kao uzor katoličkog vladara i ubrzo nakon smrti proglašen je svetim. Državna uprava više nije bila ovisna o kraljevskoj osobnoj kontroli kao prije.

a najbolji status imali su seljaci na prostoru sjev. 1229. Njem. zauzvrat su im osiguravale zajamčene cijene i dobre uvjete rada. ali najvažniji su Salerno. Već tijekom 12. 2. proze. U tome su prednjačili talijanski gradovi. Najvažniju novost 13. bulu Magna Cartom kojom se ističe pravo slobodnog odseljavanja profesora. Bili su najveća središta razmjene robe sa Zapada. Toskanci i Lombardijci.st. gradovi se nisu razvijali u tom smjeru kao što su to radili tal. duga pjesma koja započinje kao idealizacija dvorske ljubavi. a završava kao enciklopedija. BAR-SURSEINE.st. Građanstvo je imalo i svoju književnost u kojoj je ismijavalo društvene skupine.).fabule-kratke humoristične priče u stihovima. Cehovi i gilde su često nastupali kao vjerske i karitativne skupine. javlja antisemitizam što je dovelo do otjerivanja Židova iz Engleske 1290. U težnji za centralizacijom i profesionalizacijom vlasti lišeni su mnogih ranijih dužnosti i privilegija. GRAĐANSTVO To je razdoblje poznato kao zlatno doba europ. i talijansko pjesništvo.st. Zabilježena je u 4 grada francuske pokrajine Champagne (PROVINS. Rast bankarstva je dovelo do pojave fenomena protokapitalista. Tu su još i gradovi zapadnog Sredozemlja Barcelona i Marseille. cijenu konačnih proizvoda.st. Trgovina Sredozemljem je predstavljalo najunosniju granu europske trgovine. Intelektualno i umjetničko stvaralaštvo Sveučilišta i škole u 13. donosi 1231.st.st. središte bankara i zajmodavaca.st. LAGNY. držeći čitavu sjevernu Italiju pod kontrolom. Ostali europ..st. osoba koji su se bavili isključivo financijskim operacijama. predstavljao je razvoj komercijalnog bankarstva. Glavna su središta viteške kulture i života bili dvorovi francuskih velikaša do kraja 13. U većini gradova vlast je bila u rukama patricijata.-1321. povećao se broj stanovništva u gradovima i pojavljuju se novi oblici poslovne djelatnosti. Promjena je bila najviše pogođeno plemstvo. Pravi vitez je trebao biti branitelj prave vjere. Dolazi do pojave viteštva. ali se razvijaju u 13. Razvija se njemač. Dolazi do pojave gilda i cehova. Jačali su trgovina i obrt.st. gradovi. Razvoj viteštva je utjecao i na razvoj književnosti na narodnom jeziku.st. iz Italije i s Bliskog istoka. su mnogi studenti i 43 . Postali su središta europske kontinentalne trgovine 13. Život Sv. Razvijena trgovačka i poslovna djelatnost u 13. Krajem 13. Brunetto Latini napisao je svoju enciklopediju na francuskom. Dolazi i do uspona fran. Ceh je propisivao kvalitetu i cijenu sirovina. bilo je više središta učenosti. bili su gotovo bez iznimke pod crkvenom kontrolom. Posebnu važnost za širenje viteštva imao je dvor Eleonore Akvitanske. a nastavno osoblje bili su svećenici i redovnici. Na Apeninskom poluotoku gradovi su uživali najveće bogatstvo te posjedovali najviši stupanj političke neovisnosti i najrazvijeniju gradsku kulturu. Jedini konkurenti su im bili vitezovi templari. Za glavni cilj su imale osiguranje monopola u proizvodima određene struke svojim članovima. Luja Jeana de Joinvillea. Vrlo važna djela iz tog razdoblja: Osvajanja Konstantinopola Geoffreyja de Villehardouina. srednjovjekovnog građanstva. BAR-SUR-AUBE).st. mogući prekovremeni rad itd. Bitnu ulogu su još odigrali i seljaci. Lombardski i toskanski gradovi bili su u stvarnosti neovisni gradovi-države. zaštitnik slabih i potlačenih. Pojavljuju se još u 12. Vrhunac je postignut za vrijeme Dantea Alighierija (1265. i zap. dolazi do žestokih borbi profesora koji su željeli preuzeti kontrolu nad sveučilištima Papa Grgur IX.imućnijim društvenim slojevima bila su pristupačna različita luksuzna dobra te se općenito popravio standard nižih društvenih slojeva. Kao bankari se još ističu i Židovi koji su utjerivali dugove pa se već u 13. Rasla je važnost novca. Fran. Bologna i Pariz i jedini koji su se u pravom smislu mogli nazvati sveučilištima.st. i iz Francuske 1306. Glavni bankari bili su tijekom 13. Najpoznatiju alegoriju je predstavljao Roman o ruži. Na pariškom sveučilištu tijekom 13.

uspostavljenog u 12. na križarski rat protiv Aragona koji je završio teškim neuspjehom. Na najviše dužnosti u Crkvi postavljani su pravnici. nedoraslim problemima u kojima je papinstvo bilo ogrezlo/zaglibilo. godine došlo do pobune Sicilska večernja protiv Karla Anžuvinca. (1294. zabranivši kupnju zemljišta crkvenim institucijama bez njegove privole. Bonifacije je ubrzo umro od šoka. st. Njegova politika nije naišla na ozbiljniji otpor do nakon njegove smrti. na što je papa reagirao bulom Clericis Laicos iz 1296. zaslugom Roberta Sorbona oko 1257.st. Bonifacije VIII. na što se engleski i francuski kralj odgovorili još većim porezima i zapljenom crkvenih dobara (Engleska). a papinstvu dodatno narušilo ugled i povećalo već postojeće nezadovoljstvo.. Kult Blažene Djevice Marije. Engleski kralj Edvard I. je odbio i nastaviti praksu oporezivanja svećenstva. Godine 1302. GUBITAK PRVENSTVA CRKVE Papa Bonifacije VIII Utjecaj papinstva nikada vjerojatno nije bio veći nego u trećoj četvrtini 13. XIII. nastavio se i u 13.profesori otišli sa pariškog sveučilišta i tako su osnovani Oxford i Cambridge. Najpoznatiji koledž je bio Sorbona u Parizu. a pučanstvo je na vlast dovelo aragonskog kralja Fridrika II. je papa ipak donio odluku kojom svjetovni vladari. (1271. Celestin V. – 1304. st. Sukob između pape i francuskog kralja se nastavio kada je kralj dao uhititi jednog biskupa pod optužbom za izdaju. do 1294. po papu. mogu oporezivati svećenstvo. rodonačelnik prirodnih znanosti. sastali su se u Parizu francuski staleži pod izgovorom papinog napada na sloboštine Kraljevstva na što je Bonifacije odgovorio bulom Unam sanctam kojom je papa čak svojatao pravo zbacivanja neposlušnih vladara s prijestolja. On se borio za prava za koja je smatrao da Crkvi pripadaju i zastupao svom snagom teoriju o prvenstvu papinstva. Lijepi je s jačanjem svoje moći i vlasti odbacio neka ćudoredna načela i zakone. za što je dokaz i pontifikat pape Grgura X. Sicilskog. okrenula od Crkve zbog prevelike upletenosti Crkve u svjetovna pitanja. poslovni ljudi.st. je svoje nepovjerenje prema Crkvi iskazao 1279. Roger Bacon. a naslijedio ga je Bonifacije VIII. pobio Aristotelove tvrdnje u optici. Guillame de Nogaret je sastavio popis navodnih optužbi protiv pape i pozvao na sazivanje koncila kako bi se utvrdila njihova istinitost. Ubrzo nakon toga. a naslijedio ga je «kompromisni» Benedikt XI. Poznati znanstvenici u tom razdoblju bili su: Leonard iz Pise. čime je samo razjario već samosvjesne i moćne europske vladare. – 1276. razbješnjen nastalom situacijom uspio nagovoriti francuskog kralja Filipa III. papinska stolica je bila prazna. Od 1292. kad je došao na vlast. Odanost se pučanstva premjestila s Crkve ka svjetovnim vladarima.) koji je dao oprost grijeha 44 . Kao rezultat te pobjede pape se sele u Francusku. a na poticaj francuskog kralja. Na Siciliji je 1282..) čiji je odabir izabrao najveće nezadovoljstvo od 11. Papa ne popušta. Papa je. Kao odgovor. Godine 1927. ali se prebacivanje pape u Francusku na suđenje pokazalo neizvedivim. papinstvo ulazi u sukob s kraljevima Engleske i Francuske u kojem svjetovnjaci odnose pobjedu. u velikoj potrebi. Gotička arhitektura dostigla je svoje vrhunce u katedralama u Chartresu. Robert Grosseteste. Nogaret je osobno krenuo u Italiju. a javno mnijenje se krajem 13. – 1303. Parizu. (1303.) koji neki smatraju razdobljem vrhunca papinske moći uopće. a Filip IV. Nakon pet mjeseci je abdicirao i vratio se u samostan. zaslužan za uvođenje arapskih brojki u Europu. Na ovu situaciju je velik utjecaj imao i rat papinstva s Hohenstaufovcima. Također je bitan bio Toma Arhiđakon koji se naziva ocem skolastike. se pokazao. Reimsu i Bourgesu. s vojskom. st. a novi papa. kojom je zaprijetio bilo kakvo oporezivanje svećenstva uz prijetnju ekskomunikacijom. Amiensu. skupljači crkvenih poreza i praktični..

Lokalno običajno pravo je bilo nadvladano zajedničkim pisanim pravom. središte izvršne vlasti. razvoja Parlamenta te osvajanja Walesa i Škotske. čime počinje razdoblje babilonskog sužanjstva koje traje do 1377. nije bilo uobičajeno tražiti njen pristanak za određivanje poreza. a njihova provedba povjerena je tisućama službenika diljem Kraljevstva. Edvard postavlja Johna Balliola. 1306. ali ne i Nogaretu. velškim je statutom nametnuo toj pokrajini englesko pravo i upravni sustav. Bio je prisiljen raspisati velike poreze. Nakon Filipove smrti je ipak došlo do slabljenja kraljevske vlasti (sredinom 14. Kako bi nametnuo goleme troškove. Njegovom krajnje popustljivom politikom pred francuskim kraljem počeo je sumrak srednjovjekovnog papinstva i gubitak političkog vodstva Crkve u zapadnom svijetu. Problem je bio i činjenica da je uloga staleške skupštine bila tek u začetku. a Edvard u vojnom pohodu protiv Balliola s lakoćom osvaja Škotsku. (1272. reformiranja upravnog sustava.Filipu. zbog mržnje prema Englezima. Robert Bruce. od 1295. Engleska je bila ujedinjena daleko prije Francuske. u Škotskoj izbija pobuna pod glasovitim Williamom Wallaceom. godine. Novi škotski vladar.) je imao oznaku značajnog vladara zbog usavršavanja engleskog zakonodavstva. za njegov je pontifikat značajan i prelazak Svete Stolice iz Rima u Avignon 1308. koji je na put u Rim stao u Lyonu i rekao da nema namjeru krenuti dalje. 1306. st. a 1301. a to je rezultiralo. U sustavu uprave kralj je dao primat kraljevskom dvoru. Edvard umire. a višestruko je mijenjao vrijednost novcu kako bi ostvario profit pa je stekao naziv Krivotvoritelj. Naslijedio ga je Klement V. Godine 1290. a Škoti. do 1282. Parlament je postao ključno tijelo engleske uprave. a povlašteni slojevi su morali pregovarati izravno s kraljevskom vlašću. Bio je najviši zemaljski sud. je svom nasljedniku dodijelio naslov princa od Walesa koji se zadržao do danas. samo su dodatno oslabile o štetile resurse i kraljevsku blagajnu. Opće odrednice državne politike oblikovali su kralj i uži krug njegovih službenika. sastavljenom uglavnom od njegovih vlastitih službenika i pratitelja. pa sve do sredine 14. Desetogodišnji rat s Englezima oko Akvitanije i borbe u Flandriji bez većih uspjeha. tijelo koje je odobravalo poreze i glavni forum za oblikovanje stavova javnosti. pa je centralizacija bila i znatno olakšana nepostojanjem oporbe na državnoj razini. Od 1277. papinstvo i Crkva su izgubili početkom 14. godine. redovitim zasjedanjem Parlamenta na kojem učestvuju predstavnici vitezova i gradova.) i jačanja plemstva. sklapaju savezništvo s Francuskom koje će trajati naredna dva stoljeća.. a nosio je nadimak engleskog Justinijana. rujna 1297. Osim ukidanja Bonifacijevih bula i odluka. ali se ovaj 1296. 45 . kupivši tako tjelesnu sigurnost po cijenu duhovnog ropstva. Škotska ostaje bez nasljednika. ukidanja vitezova templara pred neutemeljenim Filipovim optužbama. Nastavak centralizacije u Francuskoj i Engleskoj Francuska je bila manje jedinstvena od Engleske. godine ponovo započinje borbu. Još jedna značajka Edvardove vladavine je savjetovanje s velikašima. velikaši su uspjeli potpuno istisnuti utjecaj kraljevih službenika iz rada Parlamenta i koristiti ga za svoje ciljeve. Babilonsko sužanjstvo (avignonski pape) i Zapadni raskol Uz političke. sastajalište velikaša. Izravno je vladao Francuskom tradicijom snažne kraljevske vlasti i birokratizirane uprave koja se održala sve do Francuske revolucije. engleska vojska doživljava težak poraz. st. kada je uhvaćen i pogubljen. odmeće od engleskog kralja. U bici kod Sterling Bridgea.. – 1307. st. Edvard I. Kad god je smatrao da se odluke tiču i njihovih interesa. Wallace je uhićen tek 1304. gospodarske i vojne udarce. Tijekom 14. proveo je pokoravanje Walesa. godine je potjerao Židove iz Kraljevstva te zaplijenio njihovu imovinu. 11. Nakon povratka u Englesku. 1284.

Nakon tri godine se vratio ponižen i iscrpljen u Avignon. Nasljednici njegova učenja su se zvali lolardi i nakon 1399. Godine 1367. koji se po preuzimanju vlasti pokazao vlastodršcem i reformistom. Rasla je i zloporaba oprosta od grijeha.) koji je usavršio sustav financijskih iznuda u papinom pravu postavljanja većine visokih službenika u Crkvi. pak. Kardinali su se pred papinim bijesom sklonili u Anagni. Naslijedio ga je Grgur XI. Sve je veća i značajnija postala djelatnost protupapinskih pisaca. i tražio se bliži dodir s Bogom putem meditacije i mistike. Nasljednici Ivana XXII. Avignonski pape su nastojali centralizirati sve važnije poslove na svom dvoru zbog dominacije svjetovnih vladara nad lokalnim svećenstvom. koji je u Rimu boravio tek nekoliko mjeseci. Dio spiritualaca se sklonio kod cara Ludviga. Papinska je kurija na kraju odnijela pobjedu. Rim je. Godine 1378. Sve negativnosti ovog vremena iskazale su se u pontifikatu Ivana XXII. nakon odlaska papa u Avignon osiromašio i prepustio se bezakonju i teškim unutarnjim borbama koje je donekle uspio suzbiti kardinal Albornoz. – 1334. pape i većina kardinalskog zbora su bili Francuzi. održao kardinalima predavanje o ćudoređu. a sugerirali su da bi i svi ostali svećenici trebali učiniti isto. – 1370.st. radikalnom siromaštvu i prošnji. Zbog načina i okolnosti odlaska u Avignon. a u to vrijeme je i papa počeo razmišljati o povratku u Rim. On je naglašavao važnost Svetog Pisma. godine i za djelovanje narodnih propovjednika koji su napadali ćudoređe svećenstva i crkvenu upravu. je bio stvarno pobožan čovjek koji je želio reformirati Crkvu i spriječiti daljnje urušavanje prestiža papinstva. su bili izloženi teškom progonu. Uzrokovala je raskol. a ostalo je i dovoljno novca za održavanje raskošnog dvora u Avignonu koji je postao jedno od vodećih europskih kulturnih središta. Spiritualci su željeli povratak cijelog franjevačkog reda izbornim načelima. i iznenada u njemu i umro. za papu je izabran Urban VI. koji je proglasio shvaćanje o Kristu i apostolima bez imovine krivovjerjem. za Crkvu najopasnijeg krivovjerja. Odbio je rasprave o povratku u Avignon. Papinska konklava iz 1378. odlazi u Rim gdje je svečano dočekan.). Njegov se utjecaj osjećao posebno u Češkom kraljevstvu gdje je Karlo Luksemburški dao dopuštenje za otvaranje Praškog sveučilišta 1348. Njegov je napad uglavnom bio usmjeren prema crkvenim vlastima i povlasticama. Nakon njihove smrti. jedna je od najvažnijih u povijesti Crkve. nijekao nadmoć i posebnu svetost svećenstva. budući da Krist i njegovi apostoli nisu imali nikakve imovine. koji se 46 . i velik dio potpore javnosti. Ovakve su ideje užasnule Ivana XXII. njihovi pristaše među kardinalima izabrali su im nasljednike. Ovo je rezultiralo ponovo pojavom krivovjerja nakon dugo vremena. (1316. međutim. Jean de Jandun i Marsilije Padovanski. a do povratka u Rim. Bavarskim. Najpoznatiji i najvažniji takvi pisci bili su William Ockham. s franjevcima spiritualcima i carem Ludvigom IV. Urban V. Presudno razdoblje avignonskog papinstva bilo je za pontifikata Urbana V. Tako su se prodavale ekspektancije – mogućnost kandidiranja za određenu visoku crkvenu službu nakon odlaska ili smrti prethodnika pod uvjetom da netko drugi u međuvremenu ne ponudi veću svotu. a iz njega je potekao čitav niz drugih zala od kojih se Crkva nije zadugo oporavila. Povećali su se sukobi pape Ivana XXII. Začetnik. Njegovo ustrajavanje na važnosti Svetog pisma dovelo je do prvih engleskih prijevoda Biblije. to se pokazalo kao skup i neučinkovit sustav koji je ubrzo postao predmetom općeg negodovanja. su pokušali obnoviti staru ravnotežu i nagodbu između crkvenih i svjetovnih vlasti. Jan Hus. Jandun i Padovanski su objavili raspravu Defensor pacis iz 1324. zanijekali mu pravo na naslov i položaj i izabrali protupapu Klementa VII. Pod utjecajem Wycliffeovog učenja je posebice bio rektor praškog sveučilišta i vođa vjerskih reformi u Češkoj. Završeni su procesi centralizacije uprave i poduzeti napori ka osvajanju crkvenih teritorija u Italiji. osuđivao svjetovno bogatstvo Crkve i svećenstva. sa sjedištem u Avignonu. (1362. godine – najpoznatiju političku raspravu s kraja srednjeg vijeka u kojoj su zagovarali ograničenu monarhiju kojom će vladati zakoni i običaji. javno ih ponizio i smanjio im prihode. Formalne crkvene službe su postale nedovoljne. papa je za većinu postao tek službenik francuskog kralja. bio je engleski profesor John Wycliffe. Započeo je promidžbeni rat optužbama i pamfletima.

Siksta IV.zasipanje novcem i visokim crkvenim službama bližih. Sieni i Baselu posebno se istakao dubrovački dominikanac. reformirali Crkvu i uklonili krivovjerje. – humanista i pobornika križarske vojne protiv Osmanlija. Raznim načinima svjetovni su vladari uspjeli postići znatan stupanj kontrole nad svećenstvom u svojim zemljama. S pariškog sveučilišta je potekla zamisao o spašavanju Crkve sazivanjem koncila neovisnog o papi. Povremeno su sazivani crkveni sabori. koncil se od 1417. i nepotizam . Obojica dotadašnjih papa su koncil proglasili nezakonitim i izopćili Aleksandrove pristaše. a izabran je Grk Aleksandar V. Za to je vrijeme koncil imenovao povjerenstva koja su trebala proučiti pitanja crkvene reforme. Car Žigmund je pozvao Jana Husa uz obećanje kako mu se ništa neće dogoditi. u Lodiju i sazvali koncil za sljedeću godinu u Konstanci na kojem su se po posljednji put okupili duhovni. – koji je čitavu Italiju uvukao u rat kako bi ostvario vlastite političke želje i posljednjeg papu u srednjem vijeku – Aleksandra Borgiu koji je na papinsku stolicu došao potkupljivanjem i koristio crkvena sredstva za bogaćenje svoje mnogobrojne vanbračne djece. Nakon Aleksandrove smrti za papu je izabran Ivan XXIII. Među ostalim papama treba spomenuti: Nikolu V. Pia II. Crkveni koncili i vjerska obnova Oko 1400. kardinal Ivan Stojković koji je otvorio i vodio koncil u Baselu 1431. počeo raspadati. kao općem koncilu prelata i učenjaka koji predstavljaju univerzalnu Crkvu. a takvo je stanje vodilo direktno u reformaciju. ali ne i uzroke koji će do njega dovesti. ćudoredno i politički. Husitski pokret uperen protiv Žigmunda i Katoličke crkve. a Martin V. U Češkoj je izbila velika pobuna i započeo tzv. Donesena je poznata odredba Frequens kojom je propisano da se koncil mora sastajati u redovitim razmacima.ubrzo našao u otvorenom sukobu s Crkvom. Bio je to Martin V. koji se ubrzo pokazao odlučnim zadržati stare običaje papinskog apsolutizma u Crkvi. Čim se Hus pojavio u Konstanci. U svom djelu Tractatus de Ecclesia se založio za ukidanje dotada neospornog prvenstva pape. Obojica papa su smijenjena. godine. nije bilo pape. a na onima u Paviji. godine i dalje je postojala mogućnost spašavanja jedinstva Crkve. čak ako ga papa i ne bio voljan sazvati. intelektualni i politički vođe kako vi dokinuli raskol. Godinu dana kasnije. Bio je to program neprimjeren vremenu i uvjetima. a bez pravog vodstva. pred Osmanlijama je iz Konstantinopola dopremio mnoštvo starih grčkih i latinskih rukopisa i knjiga neprocjenjive vrijednosti. 47 . Njih dvojica su se susrela 1413. Koncil bi imao konačni autoritet u određivanju najvažnijih vjerskih pitanja i oblika upravljanja Crkvom i trebao je reformirati Crkvu. daljnjih rođaka i vlastite izvanbračne djece. je dobio potpunu kontrolu upravljanja Crkvom. Koncil je sazvan u Pisi 1409. U razdoblju od 1415. – 1417. koncil u Konstanci je i službeno raspušten. koncil je izabrao novog papu. te je osuđen na smrt i spaljen na lomači 1415. Mnogi su vladari sklopili konkordate s papom – formalne ugovore kojima su se crkveni prihodi dijelili u skladu sa stvarnim odnosima pape i pojedinog vladara. Koncil je riješio problem raskola u Crkvi. Odgodio je protureformacijski pokret za stotinjak godina. – prvaka među humanistima i utemeljitelja vatikanske knjižnice. ali ništa više od toga pa Crkva nije uspjela vratiti staru moć i ugled. Radio je na pomirenju zapadnih i istočnih kršćana. je pokorio područja papinske države i vratio prosperitet Rimu. Umjesto jedinstva postojale su tri sukobljene strane. uhićen je i utamničen. Martin V. st. Godine 1417. Kao rezultat toga pojavio se od 15. godine s ciljem dokidanja raskola. koji je trajao nekoliko desetljeća. kojeg je priznao i Žigmund Luksemburški.

sve do Pariza. 1346. ali većina institucija iz 14 st. čime je započeo Stogod. je opustošio sjev. Kasnije su flagelanti stavljeni izvan zakona. Sklopljeno je primirje u Calaisu 1360. Srednji sloj je bio nezadovoljan jer bogati trgovci i bankari vrše s vremenom sve jači pritisak na obrtničke cehove i gilde. ali ipak nisu uspjeli poraziti Škote u bitci kod Bannockburna 1314. Edvard je započeo rat pomorskom pobjedom 1340. Edvarda II. optuživši ih da su uzročnici izbijanja kuge. No kada je Edvard III. a na povlačenju kod Crecyja je teško potukao Francuze.. 1356. te je odbio priznati kralja iz kuće Valois. Francuzi su podržali Škote u njihovom otporu. Djeluju Francois Villon. niži slojevi građanstva stvaraju pučke političke stranke. Dvije su zemlje kasnije vodile i Stogodišnji rat (1337. Njime se Edvard prešutno odrekao fran. (1328.) krenuo je na Akvitaniju i u bitci kod Poitiersa porazio Ivana Dobrog i zarobio ga.. Lijepog nije imao sina kao muškog nasljednika pa je na vlast došao Filip VI. ali je ubrzo došlo do pobune i mladi kralj preuzima prijestolje. NEUSPJEH SVJETOVNOG VODSTVA Preobrazba srednjovjekovnog društva Opadanje moći Crkve krajem srednjeg vijeka stvorilo je bojne poteškoće svim strukturama europskih društava. Red je osnovan 1270. zemlji.-1453. U tom razdoblju Europa prelazi na robnonovčano gospodarstvo. pomoraca i trgovaca najprije na jug Italije.st. vune. Plemstvo i dalje ovisi o dohotku sa zemlje. Kuga je uzrokovala drastično smanjeni broj radnog sposobnog stanovništva. koje je na neko vrijeme zaustavilo rat. Crni Princ (1330. Kao povod Stogodišnjem ratu bilo je pitanje nasljeđivanja francuskog prijestolja. posjeda na fra.-1364. 48 . ali kasnije je iskoristio nezadovoljstvo u Flandriji pod vodstvom Jacques van Artevelda. i 15. Sukobili su se zbog Akvitanije. Fran. Engleska i Francuska u 14. Ubrzo se red okomio na Židove. uspjela je preživjeti. Umjetnost 14. Zbog sve većeg straha. Geoffrey Chaucer (Canteburyjske priče). koji je bio maloljetan i u njegovo ime je vladala njegova majka. koja je opustošila Europu 1347.XIV. udarajući se po leđima lancima i bičevima. Bankari i trgovci imaju sve veći politički utjecaj. Edvardov sin. a zauzvrat su Englezi poticali Flandrijce. Tijekom 14. Edvard se proglasio fran. Flandrija je u tom razdoblju postala glavno europsko tržište engl. Nered i nesigurnost zbog gospodarskih razloga znatno su pogoršani najtežom epidemijom kuge u povijesti-Crna smrt. i 15. kod Sluysa. U književnosti poznata su ova djela: Theologica Germanica. Oni su stupali ulicama Europe..) Engl. Za vrijeme kralja Edvarda II. Bilo je to i vrijeme progona vještica i čarobnjaka. u Perugiji. U međuvremenu je Filip VI. krunu kao unuk Filipa IV.1327. Velikaši su uspjeli razvlastiti kralja. Kako bi oslabili otpor Engleza. je bila na rubu bankrota.Akvitanijom te nad Calaisom i Ponthieuom na sjeveru dok su Francuzi morali platiti ogromnu otkupninu za kralja.) koji je bio njihov rođak. No ipak ga je priznao. Kraljevi su znatno oslabili. Dolazi do predaje Calaisa. čime su Škoti obnovili vlastitu neovisnost. rat. vjerojatno od Tatara na Krimu preko tal. (1307. Najteže su bili pogođeni gusto naseljeni gradovi. Nitko nije poštivao te odredbe. je umro i naslijedio ga je njegov sin Ivan Dobri (1350. Nitko od trojice sinova Filipa IV. Gradi se po obrascima gotike.).). prijestolja. došao na vlast počeo je isticati vlastita nasljedna prava na fran. jedan dio stanovništva prelazi u vjerske fanatike kao što su to bili red flagelanata (samobičevalci). Njih je ucijenio prekidom izvoza vune iz Engl. spisi Imitatio Christi. plemstvo je bilo nezadovoljno te su gubili rat s Škotima. a fran. je naslijedio Edvard III.st izražava opće značajke doba. kraljem. odgovor na to bila je zapljena svih eng. Dolazi do sukoba s Francima.-1350. a u zamjenu je dobio vlast nad JZ Fran.st. a odatle se širi na ostale dijelove Europe. Zaraza je prenesena s Istoka.-1376. i oni su postali njegovi saveznici protiv Franc.

Pobjednik (142. u Engl.). (1422. regenta u Parizu.Rat je obnovljen 1369. Opći staleži sjevera sastali su se u Parizu te pod vodstvom Etiennea Marcela zatražili sudjelovanje u vlasti i promjene u sastavu kralj. 1417. i Ivana II. (1377. je osnovana velika feudalna liga koja je prisilila kralja da prepusti velike dijelove kralj.) nije mogao poraziti. položaj djelovao je vrlo obećavajuće zbog političkih sposobnosti vojvode od Bedforda. Nezadovoljstvo je također izbilo zbog tzv. a uz to je slomio moć kuće burgundskih kneževa.g.-1477. Fran.). što mu je omogućilo savez s Burgundijom. su počele nestajati. Kasnije je ipak ta pobuna ugušena i ubijen je njihov vođa Wat Tyler. U Francuskoj se vodila borba za kontrolu nad regentstvom između burgundske i orleanske kuće.-1380.). Naslijedio ga je dječak Rikard II.) i imao je dva uspjeha. Filip Dobri (1396.) je nastavio tu politiku sve dok se nije duševno razbolio. Radničkih statuta iz 1351. zbog kojih su se zamrznule cijene i plaće. ali engl. Savez s Englezima postao je nepopularan u Burgundiji. (1461. Novi fran kralj je postao Luj XI. čime je Henrik priznat za fran.-1380. kralja kao Karlo VII. Engl.-1422. ali ju nisu htjeli obnašati. Crni Princ je prije smrti uspio uspostaviti kontrolu nad Parlamentom. Ludi (1380. Glavnu je riječ preuzelo kraljev. (1399. Velikaši su utjecali na vlast. rata. kralja ostao 1453.-1471. Dolaskom Henrika IV. su osvajali engl. a iste godine je umro Bedford. Karlo Smjeli bio je jedan od najmoćnijih vladara tog razdoblja. domeni. Marcel je uspio nagovoriti regenta dauphina Karla da objavi reforme o uspostavi demokratskije vlasti i kontrole nad državnim financijama. ali se ta pobjeda pokazala privremenom.. Mudri (1364. engl. Ulaze u London. je započeo iskrcavanje u Normandiji gdje se prvi put počelo u značajnoj mjeri koristiti topništvo. Francuzi su osvojili Pariz.-1422. Calais. fran. vijeće.-1467. Okrenuo se ratu s Fran.-1483. Bračnim vezama je došao do Flandrije i gotovo čitave Nizozemske. krunu.) ujedinio je plemstvo u otporu građanstva i seljaštvu ne iz naklonosti prema plemstvu. Rat je obnovljen 1449. kralja. Njega je naslijedio Henrik VI. domene pobunjenicima. ali je tu pobunu krvavo ugušilo plemstvo. Filip Burgundski je napustio savez s Englezima 1435. postrojbe dolaze do grada Orleansa koji se smatrao ključnim za čitavu južnu Fran. 1436. oslabiti velikaše.-1413. U takvoj je situaciji Henrik V. Organizirao je pohod na Irsku.) i pobijedila je.-1399. ali kralja nisu dirali. Priključio je sve velike posjede kralj.. Luj je potaknuo Švicarce i vladare u Porajnju na pobunu protiv Karla. 1428. su prevladali rat. kneza Karla Smjelog (1467. zahtijevao 1414.) se do kraja života posvetio isključivo vladarskim poslovima. Od 1444. Bio je konačni kraj Stogod. mirom u Troyesu 1420..) koji je bio maloljetan. Engl. Dobroga. već zbog očuvanja vlastite moći. Dauphin i budući kralj Karlo V. engl.) predao je Fran. prigodom opsade Nancyja. Njegov nasljednik Karlo VI. započelo je razdoblje aristokratske vladavine. Karlova kćer se udala za Maksimilijana Habsburgovca tako da su se kuće 49 . Dauphin Karlo se na nagovor Ivane Orleanske uspio okruniti u Reimsu za fran. Seljaci su tražili ukidanje tlake i davanje zemlje u zakup po povoljnoj cijeni. Jedino burgun. Izbila je pobuna 1381. a novi fran. Ubrzo su se pobunili Kent i Essex. kuga i loša državna uprava tijekom Filipa Vi. Švicarci su u nekoliko navrata porazili Karla koji je konačno poginuo 1476. Rikard II. na vlast 1399. kralj postao je KarloV. Kraljev nasljednik Henrik V. ipak je uspio podvrgnuti Parlament kruni. te ostvario pobjedu kod Azincourta 1415.-1431. U Fran. vijeća. vladalo je primirje. ali kada se vratio izgubio je prijestolje i na vlast dolazi novi kralj Henrik IV. ali kralj nije to poštivao. (1364. Vodstvo za obranu grada preuzela je Ivana Orleanska (1412. da bi na kraju samo u rukama engl. Englezi su se Ivani Orleanskoj osvetili namještenim procesom pred inkvizicijskim sudom u Rouenu gdje je pogubljena 1431. (1413. Luj XI.-1449. je odmah počeo zauzimati njegovo nasljeđe. Pobuna se proširila i na selo koja se posprdno naziva žakerija prema najčešćem muškom imenu na selu.g. teritorijalne stečevine u Fran. posjede u Fran.).-1461. 1465. Upao je s vojskom u Fran. je počela slabiti nakon smrti Edvarda i njegovog sina Crnog Princa.

Na Pirinejskom poluotoku vladari pojedinih kršćan.st. i prvoj polovici 15. parlamentarne vladavine i početkom Rata dviju ruža. Švicarci su ih potukli kod Morgartena i sklopili primirje kojim je priznata neovisnost švic. 1460. Sukob se pretvorio u građanski rat. za cara je odabran Rudolf I.) makar je papa Ivan XXII. Jedna od najmoćnijih bili su Habsburgovci. Novi car je postao Ludvig (1328. vladao je u Njemač. zadržali prijestolje. zauzeo London i proglasio Edvarda. se carstvo u potpunosti dezintegriralo krajem sred. Za kralja je proglašen Henrik VII. Fridrikov sin Maksimilijan je ženidbom stekao Nizozemsku. Na vlast ujedinili su se u konfederaciju. Mnogi velikaši su stali na stranu Henrika Tudora. Njezin brat se kasnije proglasio kraljem-Rikard III.-Hrv. I zdan je dekret Licet Juris kojim je istaknuto prvenstvo kneževa i Reichstaga u izboru cara. vječni savez. Engl. gospodara Richmonda. su osvojili Tirol i Korušku čime su kontrolirali sve važne trg. 1273. Kralj. velikaši imali su tada jak položaj nego ikad. No zatim se Henriku poboljšalo i preuzeo je vlast. a sam je ubijen u toj bitci. Rikard je tražio regentstvo umjesto oboljelog kralja što mu je Parlament odobrio za 1453. s dolaskom Rudolfa Habs. Javni red se počeo raspadati povratkom postrojbi iz Fran. vijeka. Habs. Zavladao je prostorom od Baltika do Jadrana. On je 1461. Imali su složene zadatke u 50 .). Jezgra otpora caru bila je u tri kantona: Uri. i 1454. dinastije. i 15. kojeg je papin legat okrunio u Rimu. Jednu je stranku vodila kraljica i njezini miljenici. Vlast preuzimaju Habs. U kasnom srednjem vijeku konfederacija se zvala Liga Gornje Njemačke. Wittelsbachov u Bavarskoj. raspolagala značajnom tekstilnom proizvodnjom i rastućom trg.). profilirale su 4 značajne lokalne dinastije: Wettini u Saskoj. Sklopio je ugovor s Vladislavom II. Tudor (1485. Rikard od Yorka je bio ubijen kod Wakefielda. vijeću koje je izgubilo velik dio nadležnosti i ranije samostalnosti. tzv. Engl. Njegovi sinovi Vjencaslav i Žigmund su samo do 1437. Nametnuo je vlastitu volju kralj.st. kralj. Stvaranje Španjolske Njem. U 14.Habs. Novi je car Fridrik III. Grof od Warwicka je preuzeo vodstvo Bijele ruže. na carskom prijestolju zauzela je dinastija Luksemburgovaca. Hohenzollerni u Brandenburgu i Habs. pravce prema Ital. se posvetio i srednjem sloju pa je tako dobio i nadimak „kralj građanstva“. je oko 1500.-1346. rukama.-1346. Schweiz i Unterwalden. Ugovorom iz Arrasa 1482. On je ujedno postao osnivač nove engl. Rikard III. vojvoda od Yorka. On je želio iskoristiti svoj položaj za stjecanje novih posjeda. Kantona. Burgundiju i Artois. Jagelovićem da će Habs. ulogu Habs. Luj je stekao Burgundiju te pokrajine Artois i Pikardiju na sjeveru Fran. Habsburgovac (do 1291. Prvi car iz te kuće bio je Henrik VII. Flandrija i Nizozemska ostale su u habs. 1291. Njemačko Carstvo i Habsburgovci. Središte njegove vlasti bila je Češka. dok je oporbu predvodio Rikard. car Rudolf dobio je ovlasti zauzeti taj prostor. bili su u Švic. je bio suočen s potpunim raspadom aristokratske. Naslijedio ga je Karlo IV. Luksemburški. sina vojvode od Yorka za kralja. dok je puku ubrzo stvorena priča da je crvena ruža znak Lancastera. Zbog načina na koji je došao do vlasti nije imao punu potporu. Pristaše Yorka su pružili oružani otpor i 1455. Uzdižu se pojedine kneževske i prinčevske kuće. Luj XI. odigrala se prva bitak s pristašama kralja iz kuće Lancaster. je poražen kod Boswortha. Posvetio se vladanju austrijskim zemljama.-1509. U 14. Na Reichstagu u Nurnbergu je 1274. Želio je da samo 7 kneževa bira novog cara. naslijediti njegovu krunu ako neće imati muškog potomka. koji se nije interesirao za rad Reichstaga. nered. Time je započeo Rat dviju ruža. U 14. mornaricom. Henrik VI. Od 1313.st. prema bijeloj ruži u grbu Yorka. a Žigmund je ženidbom stekao Ugar. Teritorijalni gubici Habs. i Valois nadmetale za posjede. naglašavao kako samo papa može odrediti novog cara. Edvard se zatim oženio s jednom udovicom iz Lancastera što je dovelo do nestabilnosti vlasti.

Mir s Hanzom je potpisan 1370. najvećim dijelom i uspijevalo. je sklopljena nagodba o podjeli vlasti kojom je stvoren kralj. Erik je naginjao centralizaciji nakon 1412. a 1440. Tada je u prvi plan izbila Margareta. mlađa kći Valdemara koja je udajom već postala norveška kraljica. a ujedno i označio vrhunac moći Hanze. U Švedskoj i Norveškoj vlast se sve više feudalizirala. 1360.) nije udala za Ferdinanda Aragonskog (1479. zaprijetio je gubitkom baltičkog monopola. sud. a u tu svrhu služila im je zamisao o političkom ujedinjenju triju kraljevstva pod jednim vladarom. dali su potporu velikim otkrićima.st. Moć hanzeatskih gradova prema kraju 15. Erik je morao pobjeći iz zemlje.čuvanju i izgradnji vlastitih država. Norveška je u korist Škota izgubila 1468. je sazvan novi staleški sabor gdje su zastupstvo dobili i građani te obrađivači zemlje. Mauri su jedino zadržali Granadu. a dobivenim novcem je kupovao zemlju i jačao vlast po Danskoj. Aragon te Kastilja. sazvao je u ljeto 1397. prijestolje upleo se i mecklenburški knez Albert koji je na prijestolje doveo svog sina Alberta. i 15. D sredine 14. i 16. povelju s kapitulacijama. Menved (1286. U veljači 1389. Izvoznu trgovinu iz Norveške u 51 . U borbi za šved. počela je postupno opadati. prvu u šved. krzno.. Gradovi Hanze obuhvaćali su prostor Sjeverno i Baltičkog mora. kneževa ili su postojali samostalni gradovi-republike. a pojedini gradovi-članovi saveza ili su potpadali pod vlast pojedinih njem.st. Najvažniji cilj Hanze bio je monopol na trgovinu sjevernjačkim proizvodima (riba. otočje Orkney i Shetland.-1516. No ipak nakon njegove smrti prepustili su tu odluku Danskoj. Kada je Erik postao punoljetan. Tim mirom je Hanza određivala nasljednika Valdemara. Švica. dalje na istok do ruskog Novgoroda. se pokorila Margareti. a Šved.-1504. Najprije su trebali istjerati Maure. Na Islandu nije bilo feudalizma jer nije bilo potrebe za vojnom organizacijom. iz ranog srednjeg vijeka postupno su okrupnjala te na kraju srednjeg vijeka preostala su 4 značajna: Navarra oko Pirineja. Danski kralj Valdemar IV. kojom se obvezao vladati isključivo u suglasju s vijećem velikaša. koji se oženio s španj. 1435. Stvarna je vlast bila ujedinjena u Danskoj. nasljednicom. a svoje faktorije imali su u Londonu i Bruggesu. sabor u Kalmaru.-1376. Norveške izabran Kristofor. Učinili su presudan korak za ujedinjavanje Španjolske. Skandinavija u kasnom srednjem vijeku To je razdoblje feudalnog partikularizma. Atterdag (1340. Kraljevske su vlasti pokušale centralizirati državne organizacije.-1370.). Osvojili su Granadu 1492. ostalo je vrlo malo radne snage. vosak) što je Hanzi tijekom 14. pronašli u Filipu Habs. posebice u Švedskoj. Podiže se seljaštvo. Jedini vladar koji je ojačao središnju vlast bio je danski kralj Erik IV. povijesti. Obnovili su crkvenu inkviziciju. stvoren je čvrst savez gradova nazvan Hanzeatska liga (Hanza). šved. Stanje se dugo nije mijenjalo sve dok kastiljska kraljica Izabela (1474. za kralja Danske.). Sukob s Danskom 1361. savez nije bio jedini takav savez na tom prostoru. s prijestolnicom u Kopenhagenu.st. Proširio je dansku vlast na Mecklenburg i Pomeraniju. Danci i Šveđani su zanijekali pravo kući Mecklenburg na nasljedstvo njihovih kruna. No neprestani ratovi ispraznili su državnu blagajnu pa su saveznika u ratu protiv Fran. Kralj Albert je bio poražen. Malena su kralj.) je prodao Estoniju Teutoncima.st. a za jedinog nasljednika su priznali Erika Pomeranskog. U tom razdoblju tim prostorom hara kuga i jedino je bio pošteđen Island. Zatim je svog sina Olafa nametnula za danskog kralja i švedskog kralja. u Švedskoj kako bi ga okrunili za kralja unije i kako bi se među kraljevstvima sklopio sporazum koji bi potvrdio njihov savez. On je plemstvu izdao 1371. sve je više slabila Norveška. a sve više je jačala Švedska.-1320. Pred kraj 15. a njima su se kasnije priključili i trgovci i vlasnici manufakturnih radionicama. Demografski gubici Skandinavije bili su veliki. Švedske i 1442. nakon što je danski kralj Valdemar pokušao osvojiti Wisby. Portugal.

Saraj. njemač. kod Grunwalda njem. ugrožena savezom Češke i Teutonaca. kralja 1497. kralja Ludovika Anžuvinca koji je 1370.potpunosti su držali Nijemci iz Hanze. To je označilo kraj moći njem. Veliki dio obradive zemlje zauzimali su seljaci koji se nazivaju crni ljudi. a veliko tržište bila je i prijestolnica Zlatne Horde.1410. Od vremena Ivana Daniloviča Kalite taj je naslov redovito pripadao moskovskom knezu.st. holopi. Živjeli su u seoskim općinama. U Danskoj i Norveškoj kralja Kristijana naslijedio je Hans (1483. Kasnije dolazi do sve većeg pravnog izjednačavanja različitih kategorija seljaštva u jednu jedinstvenu grupu. U središtu grada je stajao tvrđeni kremlj. mir prema kojem im je trajno ustupio Istočnu Pomeraniju. osnivanje poljskog sveučilišta. njem. No Hans je pronašao saveznika u ruskom velikom knezu Ivanu Vasiljeviču koji je ušao u Finsku. pri takav bio je podignut 1404. Dolazi do izbijanja rata na inicijativu njem. vitezovi su doživjeli težak poraz. Pokrajinama u kraljevo ime su upravljali tzv. Tim se pojmom željelo naglasiti odvojenost i zasebnost države i krune od osobe konkretnog vladara. 1477. Novčanom reformom uveo je poljski groš.). te je Sten Sture bio poražen i Hans je bio okrunjen za šved. Rusija je u biti bila labavi savez različitih kneževina kojima je na čelu bio veliki knez. Moskvi. Na putu za šved. tzv. pripajanje Pruske i Istočne Pomeranije. počeli su se javljati gradski tornjevi sa satovima. Nije imao muškog nasljednika te za nasljednika imenovao ugars. u Upssali je osnovano sveučilište. Zauzeo je 1366. 1501. Kazimir Veliki je sklopio s Teutoncima 1343. preuzeo poljsku krunu. Do kraja svoje vladavine Poljskoj je omogućio mir. Tver i Nižnij Novgorod. U dogovoru s Hemmingom Gadha. Nakon smrti švedskog kralja Karla Knutssona 1470. Na pruskim područjima do sredine st. Došlo je do preuzimanja pravne konstrukcije o Kruni Poljskog Kraljevstva. U odlučujućoj bitci 15. On je od Mongola dobivao jarlik. Velika Kneževina Litva se također morala prikloniti Poljskoj. Hansu je smetao Sten Sture. je osnovan Pruski savez te je Kazimir Jagelović proglasio 1454. U ruskim gradovima u 15.st. Rusija u kasnom srednjem vijeku Pod utjecajem mongolskih provala došlo je do postupnog pomicanja ruskog stanovništva sve više na sjever. a prvi takav je izgrađen u Moskvi za vrijeme Dimitrija Ivanoviča Donskog 1367. Kralj je dopustio 1364.st. starosti. Sredinom 14. srebrnjak velike vrijednosti. Njega je naslijedila kćer Jadviga koja se trebala udati za litvanskog velikog kneza Jagela čiji je narod još jedini bio poganski u Europi. su trgovci izbačeni iz Osla. kralj postaje nećak pokojnog kralja Sten Sture.7. Poljska je ipak početkom 14. Ruski su gradovi većinom nastajali na obalama velikih rijeka. Galičku kneževinu. vitezova 1409. Krajem srednjeg vijeka nestaju i seoski robovi. čime je započeo novi rat koji je trajao do 1466. volostima. Švedska se vlast širi i tako je čitava Finska došla pod upravu Švedske. bila najslabija karika u tim lancu. Odnosi su bili nategnuti nakon sklapanja Unije. Ukupno stanovništvo jedne takve općine naziva se mir.-1513..-hrv. i 15. viteški je red izgubio glavnu izliku za agresivnu i osvajačku politiku na Baltiku. Također 52 . Pokrštavanjem Litve. Na Volgi je istaknuto središte Kazan.st. potukao kralja Kristijana. Poljska i Poljsko-litvanska Unija u 14. vitezova na Baltiku. krunu. a posebice se kao veliki politički problem pojavio otežan i onemogućen poljski izvoz rijekom Vislom prema Gdansku. Trgovinom su se isticali Moskva. Naseljeni dio grada nazivao se posad. On je u bitci kod Stockholma1471. povelju s naslovom vladimirskog kneza. 1508. Sten Sture se pomirio sa rođakom Svanteom Stuerom i zajedno su svrgnuli Hansa u Šved.

Je zaključio 27. Najprije su se 1463.-1450. ukinuto je i posljednja udjelna kneževina na starom području Moskov. Kan Mamaj je 1378. priključio Moskvi SuzdaljskoNižegorodsko Kneževstvo. povezane s pojavom Timur Lenka koji je 1391. Ruska se pravoslavna crkva odvojila od Carigrada. poslao snažnu vojsku. Vasilije se pokušao približiti Litvi. U ljeto 1485. napao kana i 1395. do velike pobune udjelnih kneževa i rata u Moskovskoj Velikoj Kneževini. 1479. Tako je 1425. Nogajska Horda. 1408. i dijela Smolenske Kneževine 1303. Krimski Kanat je postao vazalna država Turcima.8. Od 1320. Nakon mukotrpnih borbi. Vasilije I. Najveći i najvažniji bio je Veliki Novgorod.) je krajem 14. mir s Litvom. moskov. veliki je knez načelno bio zaštitnik Republike.st. ponovno podređeni njima. Vrhunac i ujedno kraj upravne i sudske centralizacije Moskovske Kneževine dostignut je 1497. izvršio tešku odmazdu za poraz i opustošio je Moskvu. Ivan III. Mihael je bio prvi knez koji se službeno nazivao velikim knezom čitave Rusije. 1475. Moskvi su najveći neprijatelji bili Litva i Velika Horda.1503. zbacile i prekinule crkvene veze s carigradskim patrijaršijom. ali se početkom 15. Također se pojavljuju Turci. Rusija je ponovno bila pod Mongolima te je morala plaćati danak. Za Ivana III. ona je postala i crkveno središte čitave Rusije. 1485.-1425. Od toga udarca Mongoli se nisu oporavili. dok su se prevlasti Moskve djelomice još odupirali jedino Tver i Novgorod. Izborom novog mitropolit Jone 1448. najveće tržište cijele Rusije. 53 . Knežev savjetodavni organ je bilo bojarsko vijeće. Tveru je glavna potpora bila Litva. vrhovni vojskovođa te najviše sudsko tijelo i organ uprave. Smrću Šaika Ahmeda. Knež. U razdoblju između raspada Kijevske Rusije i uspona Moskve. Na vlast dolazi novi kan Tohtamiš koji je 1382. Od 1419. Posljednja prepreka je bila Novgorod. su ga vlasti 1441. Astrahanski i Krimski. Osvajanjem Perejaslavske Kneževine 1302. Ruske se zemlje iz godine u godinu sve više oslobađaju mongolskog pritiska kako su rasle Tothtamiševe unutarnje nevolje. teritorijalno je udvostručena. i u Rusiji je zavladala velika europska kuga.1380. a u dr. Moskovski je mitropolit Grk Isidor na crkvenom koncilu u Firencu 1439. donošenjem Sudbenika. jedinstvenog pravnog zbornika koji je dokinuo sudsku i upravnu razmrvljenost Kneževine.. pristao na crkvenu uniju s Rimom. Uslijedilo je ukidanje niza manjih kneževina.9. Ova je bitka označila početak procesa zbacivanja mongolske vlati u ruskim zemljama. U odlučujućoj bitci na Kulikovu polju kraj Dona 8. na zapadu osamostalio se Krimski Kanat. Na njezinom nekadašnjem europskom dijelu naslijedila su je tri kanata: Kazanski. kada je mitropolit Petar prenio u središte u Moskvu. Horda je prestala postojati. Moskovljani su opkolili Tver. su zauzeli đenoveške kolonije na crnomorskim obalama i najvažniju Kaffu. Na istoku se osnovala tzv. je započela posljednja faza rasula u Zlatnoj Hordi. polovici 15. razorio Saraj. Uslijedilo je pokoravanje Novgoroda. Mongoli su ih ponovno napali Ruse te su 1412. predali ostaci Jaroslavske Kneževine. Rat je završio pobjedom velikog kneza. Zbog sve veće centralizacije dovela je 1425. ali je vrhovni suverenitet bio u rukama Novgorodskoga vijeća. Mongoli su pretrpili težak poraz. Dimitrijevič (1389. gradsko vijeće te je priključen Moskvi. Moskovska Knež. posljednjeg kana Velike Horde 1505. Sve do sredine 15.st. ali su je Rusi na čelu s Dimitrijem uništili kod Perejaslavlja.st. ukinuto je novgorod. Od 1352. Vasiljeviča Moskva je ostvarila potpunu prevlast nad ostalim kneževinama sjeveroistočne Rusije. Moskva je pokorila i Rjazan.st.. prepuštaju moskovskom knezu. Novgorodska Republika bila je najveća državna tvorevina. Moskovska Kneževina osvojila cijelu središnju i sjeveroistočnu Rusiju. Iz tog je vijeće kasnije nastalo Vijeće gospode.su Mongolima trebali plaćati danak.

Poljska i Litva otvoreno su se sukobile oko Galicije i Volinije. On se 1447. Pokušao je reformirati i centralizirati sudstvo putem institucije općih sudaca Romeja. svim je feudalcima zajamčena nasljednost svih posjeda te potpuno oslobađanje od novčanih i naturalnih davanja državi. 1362. istakavši pretenzije na bizantsku krunu te za saveznike imao i Mlečane i Srbe. On se borio za vlast s Vitautasom. se naziva Božjom milošću gospodar cijele Rusije. Poljski i litvanski vladar Kazimir IV. začetnik buduće slavne dinastije i carstva. osvojio je Kijev. došlo je do ponovnog razdvajanja Poljske i Litve. vlašću. kraljevsku krunu pod uvjetom priznanja vazaliteta Carstvu te napada svom snagom na poljsko-litvansku uniju i Kazimira. a 1337. na rijeci Sinje Vode. iz 1447. doživotno dodijeljeni posjedi kao plaća za službu velikom knezu.st. Opadanje Bizanta i pad Carigrada. zauzeo Nikeju. okrunio za poljskog kralja. Bizant je ušao u rat Genove i Mlečana na stranu Genove no na kraju su Genova i Mlečani sklopili separatni mir i ostavili Bizant da sam vodi dalje rat. Litvi je ostala Volinija. Fridrik III. Habs.. U ovo vrijeme su oživjeli i protubizan. Vanjska politika Carstva bila je obilježena jačanjem i teritorijalnim širenjem Osmanlija u Maloj Aziji te Srba u Makedoniji kao i slabljenjem separatističkih grčkih i latinskih državica na Balkanu. smrću Kazimira IV. bio je Moskvi vrlo opasan takmac. Suvladari su postajali sve više ravnopravni partneri i suradnici cara te se Bizant od autokracije preobrazio u carstvo kojim upravlja čitava dinastička porodica. Znatno je oslabila istočna granica Carstva u Maloj Aziji. U vjerskoj politici car Andronik potpuno se odrekao crkvene unije. dvorom te je odmah krenuo u osvajački rat protiv Bizanta. Oko 1431. Knez u Litvi je postao Kazimir. U borbi s Srbima saveznike su našli u Bugarima no nakon bitke kod Velbužda 1330. kneževima najjači je bio Osman. a povelje nazivaju moskovskog velikoga kneza od 1480. Naslijedio ga je sin Jogajl. Ivanu III. ruski će monasi razviti ideju o Moskvi kao trećem Rimu i o ruskom caru kao nasljedniku bizantskih careva. a između njih i stare aristokracije vladala je duboka mržnja koja je dosegnula vrhunac u 16. Uspon Paleologa označio je pobjedu bizantskih velikaša. planovi na Zapadu. Uz velikog kneza glavna je institucija je bila panska rada. Na čelu prikaza formalno je stajao mjesni bojar ili knez kao sudac. Njegova vanjska politika je bila umjerena i nastoji ugovorima o miru osigurati se od svih sila u susjedstvu. Od 1497. Već se oko 1300. Među tur. u savez i brak s bugar. Posebno s opasnim pokazao Karlo Valois. Jogajlin sin. No nije ništa uspio ostvariti te su 1313.Velika Kneževina Litva i Rusija Širenje Litve je bilo najveće za vrijeme velikog kneza Olgerda. Na vlast dolazi Andronik III. Nikomediju. ponudio je 1486. označena je prevlast Srba na Balkanu. Poveljom Kazimira IV. 1492.-1432. 54 . stalni uredi izbi ili prikazi. i carem cijele Rusije. Pomješčiki podrijetlom iz nižih slojeva plemstva i od starih dvorjanina bili u glavni oslonca veliko kneževske politike centralizacije. Ubrzao se proces feudalizacije što će oslabiti državu. Novi srpski vladar Stefan Dušan stupio je 1332. potpisali primirje s Bizantom. Balkanske države. Primirjem iz 1432. U Rusiji umjesto ranijih votčina stvarale su se pomjestije. No to ruski knez odbija. Pojavljuju se posebni. Propašću Bizanta 1453. za vladavine Ivana Groznog. koji je bio Jogajlov bratić. državna kriza postaje vidljiva i u kvarenju novca. koji zbacio svog djeda. a zatim potukao Zlatnu Hordu 1363. Vode se dva rata s Rusima. Sultan Orhan je 1331. Nevolje su snašle Bizant i na azijskoj strani. praktički čitava Mala Azija nalazila pod tur. a Poljskoj zapadna Podolija. Ivan III.

započinju građanski ratovi u Bizantu od čega se Carstvo više nikada nije oporavilo. Sofiju. Posljednji bizantski car bio je Konstantin XI. redovnik iz Kalabrije. zauzeli su i Vidindsko Carstvo. Srbi su zauzeli čitavu antičku Makedoniju do Soluna. Od 1383. U 14. No ništa se od toga nije dogodilo. 1389. Paleologa. Dragaš. Bizant je oslabio. Srpski vladar Dušan je 1343. Novi car je postao Andronik IV. propadala te je izbila kuga 1348. tako da su njegovi protivnici tražili saveznike u gradskim masama. opustošili su Atenu. Novi car je postao Ivan VIII. Paleolog.5.. Nikopolje. proglašena crkvena unija Rima i Carigrada. Sredinom 14. 1397. 1393. No ni taj pokušaj nije uspio. Ubrzo nakon osvajanja Galipolja. a Andronik IV. Trakijom i mali dio Peloponeza. u gradovima na Mramornom moru. nadam se da vas nisam ubila u pojam) XV. vladara Ivana Šišmana. Njegovo učenje je imalo odjeka u manastirima na Svetoj Gori. Ondje se oblikovala jaka pučka stranka zelota. se nije pomirio s gubitkom prijestolja te je na kraju Ivan V. no car ih je porazio i ušao u grad 1350. teško potukli Osmanlije. zadržao je vlast samo nad Carigradom i Solunu. Početkom travnja 1453. (hvala Bogu što je gotovo. Morejsku Despotovinu. Zeloti su se još jedno vrijeme održali u Solunu i odbijali priznati novog cara. 1459. u Hadrianopolu. Emanuel je dobio Solun. osnovana je srpska patrijaršija.st. Najviši cilj hesihasta u duhovnom smislu predstavljalo je dosizanje vizije božanske svjetlosti pomoću asketskih metoda i neprekidnim ponavljanjem tzv.Nakon smrti Andronika III. a završena 29. Novi sultan Murat I.st. više nije bilo ozbiljne sile koja bi se mogla suprotstaviti osmanskom napredovanju u Europi. Bizant je također bio zahvaćen i teškim društvenim sukobima te vjerskim kontroverzama. Najviše koristi od cijele te situacije je imala Srbija. Crkveni sabor 1351. Pokušao je s crkvenom unijom. koji je opet tražio pomoć Zapada protiv Turaka. ovim se imenom nazvala jedna mističko-asketska struja koju je osnovan sinajski redovnik Gregorije. Koji je okrunjen 1346. Pobjeda novog cara označila je i pobjedu hesihazma. Padom Trapezunta 146. 1362. Smrću srpskog cara Dušana krajem 1355. potukli su vojsku na Kosovu. a najveće borbe su se vodile u Solunu. tražio je pomoć od Rima. Hesihastima su u Bizantu od davnina nazivana redovnici koji u živjeli strogo pustinjački. Koncil je nastavljen u Firenci gdje je u srpnju 1439. proglasio je pravovjernost hesihazma. Novi car je postao Ivan VI. Ivanov sin koji je na vlast došao uz pomoć Genove. zauzeo čitavu Albaniju osim Drača. Sultan je ušao u grad i proglasio ga prijestolnicom Osmanskog carstva. zadržao vlast u Carigradu. Opsada je započela 7. No Ivan V. do 1389. 1396. drugi Ivanov sin. u potpunoj tišini i povučenosti od svijeta. Barlam. 1345. To dolazi do izražaja u hesihastičkom pokretu. Car Ivan V. Pregovori su započeli s 1431. Turci su pokorili Bugarsku i Tesaliju. U obranu hesihazma ustao je Gregorije Palama. ali prvo su zahtijevali crkvenu uniju zatim će dobiti pomoć. a car Dušan je ubrzo nakon toga preuzeo naslov cara Srba i Grka. Srbiju. Najpoznatiji protivnik je bio grč. Niš i Solun. Izbile su pobune gradske sirotinje. pokorili su bugar. Turci su osvojili Ser. Ivan Kantakuzen bio je glavni predstavnik aristokracije. Olakšanje i privremeni spas Bizantu pružili su Mongoli koji su kod Ankare 1402. gradovima glavnu ulogu je imala zemljoposjednička aristokracija. TRAŽENJE RJEŠENJA DRUŠTVENE KRIZE 55 . je pao i grad Ser. i posljednji djelić grčke zemlje je došao pod osmansku vlast. Isusove molitve. a na Vidovdan 1389. je pao Hadrianopol. osvaja polako Balkan. sultan Mehmed Osvajač je okupio golemu vojsku pred zidinama Carigrada. pokorili Atenu. a 1460. Srbija je prešla na stranu legitimnog cara Ivana V. Kantakuzen je pronašao saveznike u Srbima no kada je Tesalija priznala Kantakuzena za cara. U bizan. Država je i finac. Osmanlije su 1456. sve više jačaju.4.

politički monopol od tada u rukama gradskog patricijata. i 15. u mletačkom vijeću mogu sjediti samo pojedinci čije je ime zapisano u knjizi o Nedugo nakon toga osnovano izvršno tijelo Vijeće desetorice. – dovršen proces oblikovanja aristokratske vlasti. a drugi zaštitnici kulture i umjetnosti. dakle monarhiji u kršćanskoj vjeri Talijanski gradovi – države u srednjem vijeku u Italiji ne prestaje urbani način života. kao u mnogim drugim europskim zemljama gospodarstvo temeljeno na seljaštvu i poljoprivredi nije nikada prevladalo do te mjere kao drugdje tokom borbi papa i careva slabe moći i velikaša i careva – početkom 14. a usporedno s njima je i dužd o Cilj mletačke politike bio je očuvati monopol u trgovini s Istokom – moć Venecije se na tome temeljila o Strani trgovci mogli su sudjelovati samo u kopnenoj trgovini sjeverno od Venecije i to uz visoka davanja o Radi opskrbe hranom. a Venecija nikada nije preuzela takav način uprave neki vladari gradova bili su razbojnici. stoljeća javljaju znakovi novog vremena – teži se raskidu s neposrednom prošlošću i okretanju prema uzorima iz antike Grčkoj i Rimu dok se na sjeveru više traži oslonac na nekim dotadašnjem kontinuitetu. Firenca i Milano Venecija: o Dugotrajna povezanost s Bizantom – povlašten položaj u trgovini Sredozemljem o Krajem 13. Venecija se u 14. utvrde pojedinih 56 - . patriciji i građani. tako su neki gradovi pod takvu upravu padali ranije.- u Italiji se od 14. stoljeću širi na području u svom zaleđu o Od sredine 15. iz kojih je Venecija 1380. otkrio put prema istoku o Njegovim putem širi se i dohvat mletačke trgovačke flote. izašla kao pobijednik o Venecija prva razvila bankarske i financijske metode poslovanja. stoljeća ima prevlast u sjeveroistočnoj Italiji o Vodila 4 krvava rata s Genovom oko prevlasti na istoku. stoljeća sjevernotalijanski gradovi neovisni s zasebnom upravom široki slojevi stanovništva najčešće prihvaćali despotsku vladavinu pojedinih moćnika. te se oni javljaju kao izravni posrednici između Zapada i Istoka o Iznutra politički vrlo stabilan grad o Zlatna knjiga 1297. prvak u organiziranju i djelovanju diplomacije Firenca: o Njena povijest se čini puno konfliktnijom o Gvelfi i gibelini. neki kasnije. Mletačka Republika jedna od najrazvijenijih europskih zemalja o Marko Polo – 1254-1324. st. kapitalisti i radnici – u stalnoj međusobnoj borbi o To se odrazilo i na izgled grada – prevladavaju tornjevi. a i kontroliranja alpskih trgovačkih putova. ali zajednička im bila nedovoljna briga za podanike tri najistaknutija središta i najvažnija sjeverna grada: Venecija.

1434. na čelo pučke stranke.…). a sporazumima s ostalima talijanskim velegradovima osigurao je gotovo pola stoljeća mira i napretka o Firenca je u njegovoj osobi dobila stabilnu i čvrstu vlast Milano: o Bio trgovački jak poput Venecije i bankarski i proizvodno jak poput Firence o Strateški položaj na putovima prema Francuskoj i Njemačkoj o Imali razvijenih manufaktura – poznata bila izrada milanskih oklopa o Vodeći grad u dolini rijeke Po o Unutarnje političke borbe bile izrazito krvave i nasilne – uobičajene kazne za političke gubitnike bile su financijska propast i protjerivanje iz grada. stoljeća. nekvalificiranom grebenaru vune. zavladao gradom tako što je iz zasjede ubio strica i dva bratića ( zauzeo Lombardiju do granice Veneta. postao gospodar (signore) Firence. takav sistem kasnije usvojili vladari o o o o 57 . nepravde. stoljeća pod pritiskom Francuske i Španjolske. ubojstvima i smrtnim kaznama o Prvi talijanski grad koji je prihvatio vlast jedne obitelji kao sinjorije – obitelj Visconti vladala je Milanom (uz kraće prekide) od 1317. a položaj radnika postao je još gori o Odlično razvijena i u financijskim poslovima. ali su stranački obračuni učestalo završavali pokoljima. do kraja 15. Sforze više nisu u stanju održati se u Milanu Talijanski gradovi razvili su suvremenu diplomaciju i merkantilizam Dva glavna načela talijanskih gradova: o Udruživanje gradova kada se jedan grad previše ojača i postane potencijalna prijetnja ostalima o Državni interes – opravdano svako sredstvo neke obitelji da se održi na vlasti(zločini. ubojstva.- - frakcija koje su tako branile politiku koju su zastupali. do tada bio vođa Viscontijevih plaćenika o Isti način vladavine kao i kod Viscontija. Milano gubi velik dio svog teritorija o Nakon smrti posljednjeg Viscontija pokušalo se vratiti republikanskom načinu uprave – neposredne opasnost i neprijateljsko okruženje iziskivalo je jednog jakog vladara o Izabran je kao takav Francesco Sforza. ali je na sva važnija mjesta postavljao svoje ljude o Političkom vještinom uspio smiriti sve pokušaje organiziranog otpora. širio se po Toskani i na području papinske države) o Nakon njegove smrti. pobuna radnika protiv vlasnika o Pobuna ugušena brzo i krvavo. ali i svoju imovinu Grad se i unatoč sukobima razvijao i bogatio Bogatstvo grada potjecalo iz manufakturne proizvodnje – tekstil. strahom i terorom – najpoznatiji bio Gian Galeazzo. a temeljio se na davanju zajma pa čak i kraljevima i papama o Nakon velike krize sredinom 14. o Viscontiji vladali čeličnom rukom. pobuna Ciompa – dobila ime po najniže plaćenom radniku. svoj uspon započinje bankarska obitelj Medici – svoj vrhunac dosegli stotinjak godina poslije o Cosimo de Medici (1389-1464) došao 1429. vuna i svila Postojanje slabo plaćene i nekvalificirane radne snage 1378. o Očuvao je republikanske institucije.-1447.

koji će ostati do 20. pape i bogati građani vrlo popularno zanimanje bogatijih i obrazovanih bilo je sakupljanje starih. i 15. otkuda se oni šire čitavom Italijom humanisti bili vrlo traženi kao državni službenici talijansko je slikarstvo najbolji izraz duha vremena renesanse Giotto – veliki slikar predrenesanse. medicina i teologija zadržavaju prvenstvo renesansa je bila izrazito aristokratska po svojim nositeljima i publici. glavni nedostatak bio je taj što je bilo nemoguće ujediniti sve gradove – države u jedinstvenu političku cjelinu Velika portugalska i španjolska zemljopisna otkrića otežala položaj talijanskih gradova. pravu. to nije dovelo do odbacivanja vjere moć. 1425. kupujući. Francuske i Španjolske No unatoč svim prednostima. uveo treću dimenziju u slikarstvo Slikari se okreću slikanju vjerskih i mitoloških prizora sa složenim alegorijskim značenjem – najpoznatiji: Michelangelo Buonarotti. nepoznatih i zaboravljenih tekstova mnogi su humanisti živjeli profesionalno kao agenti značajnih kolekcionara. ali ne i njihovo oponašanje umjesto teoloških rasprava i viteških romana javlja se želja za knjigama koje veličaju životnost i užitke.- moćnih monarhija – Engleske. već na samo izrazitu manjinu sa stvaralačkim mogućnostima u obrazovanju i dalje na sveučilištima pravo. bogatstvo. te je donio velike promjene u svakodnevnom životu. običajima. Leonardo da Vinci i Rafael Sanzio No unatoč svim naprecima. kopirajući ili kradući novo nađene knjige dobro opskrbljene knjižnice postale su u talijanskim gradovima znakom prestiža izvor humanizma i renesanse bila je Firenca. politička beskrupuloznost samo su djelomice ublažavani osjećajem za lijepo greška je misliti da su ljudi za vrijeme renesanse odbacili autoritete – nisu. pokušavanje raskidanja veza sa srednjovjekovnim tradicijama i vraćanje antičkim temeljima. a otkrićem velikih nalazišta srebra i zlata i talijanski bankarski monopol Na kraju 1453. stoljeća cilj elitnog školstva Najpoznatiji renesansni učitelj bio je Vittorino da Feltre. a ne Bog. Boccaccio (Decameron) i Petrarca (Cancioneri – bar mislim) unatoč tome što se u renesansnim djelima veliča vjera.… trojica najvećih književnika predrenesanse: Dante (Božanstvena komedija). kipove koji veličaju ljepotu ljudskog tijela u Italiji je utjecaj klasičnog antičkog nasljeđa bio življe prisutan nego igdje drugdje u Europi. stoljeća. te na kraju i razbili njihov monopol u trgovini s Istokom. a to su bili vladari. padom Carigrada otežano i trgovanje istočnim sredozemljem Strane su sile u naredna tri stoljeća stekle prevlast nad Italijom Talijanska renesansa razdoblje 14. samo su se ti autoriteti promijenili izraz „renesansni Talijani“ dakako nikako se ne odnosi na sve pripadnike stanovništva. humanisti i renesansni umjetnici nisu uspjeli riješiti etičke i društvene probleme svoga doba Humanizam nije bio u stanju stvoriti nove standarde ponašanja niti pronaći ideale koji bi doveli Talijane do ujedinjenja U talijanskim se školama javlja termin „obrazovani džentlmen“. otvorio školu u 58 .

ovaj tip školovanja imao je cilj u stvaranju pobožnog života i ojačati vjeru Dva njihova ideala: korisnost i unutarkršćanska demokracija Talijani se bave rijetkim rukopisima. najzastupljeniji u Porajnju rad mistika je doveo do snažnog razvoja obrazovnog i reformskog pokreta unutar Crkve duhovni vođa pokreta u Porajnju bio je učitelj Eckhart Misticizmom se pripremalo tlo za nadolazak reforme Razvija se i specifično školovanje. razvio se Mrtvački ples (dance macabre) i postao omiljena tema umjetnika i pjesnika jačala je trgovačka razmjena europskih zemalja. pronađena nova tržišta i nove sirovine obnavlja se stari ideal o odanosti vladajućoj dinastiji. osobna urednost i lijepe manire Sjevernjačko rješenje razdoblje teške krize u svim poljima. kršćanstvo i islam u potpunosti su istisnuli poganstvo pomorski putovi nadmašili su kopnene putove daleko bolji ustroj i razvoj gospodarstva - 59 . (jel' tak?) Umjesto zaključka iz političkog univerzalizma Rimskog i Bizantskog Carstva nastale su različite državne tvorevine na zapadu Europe razvijaju se protonacionalne monarhije. razaranja i epidemije viteški običaji zastupljeni više nego prije i nevjerojatan porast broja viteških redova – svi poznatiji europski viteški redovi nastali upravo u to doba razočaranje i strah širokih razmjera izazvani nesigurnim i teškim životom vodili su k morbidnom. koje za razliku od talijanskog cilj ima stvoriti džentlmena. brojni građanski ratovi uvjerili su konačno većinu da je postojanje nasljednog vladara jedino rješenje tih nevolja borba za vlastite povlastice postala je najveći grijeh. Osmansko Carstvo u vjerskom smislu. mnogi ratovi. a poslušnost kraljevoj bolji najveća čast i dalje prisutni snažni vjerski osjećaji. opsesivnom zanimanju za smrt i sve njezine oblike groblja postala popularna mjesta izlazaka. vjerska poduka. dobio na masovnosti u 15. te su je počeli pohađati učenici iz mnogih krajeva Italije i Njemačke iz visokih društvenih krugova Temelj obrazovanja: proučavanje klasičnih autora. na istoku počela dominirati nova velika sila Moskovska Velika Kneževina. škola je ubrzo došla na glas. Nijemci usavršavaju vještinu tiska Johannes Gutenberg izumio tiskarski stroj 1453. a na jugoistoku sasvim novo carstvo s drugačijim vjerskim obilježjima.- Mantovi za djecu lokalnih gospodara iz kuće Gonzaga. naročito sjeverno od Alpa služio i kao jedino vezivno tkivo u izrazito teškim situacijama javlja se misticizam. tjelesni odgoj. stoljeću (oponašanje Krista i njegova života). na istočnoj srednjoj Europi oblikovale su se višeetničke i viševjerske države.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful