You are on page 1of 80

MUHAMMEDE

˜

VOLIMO TE

VOLIMO TE MUHAMMEDE

Izdavač: Medžlis Islamske zajednice Sarajevo Za izdavača: Jusuf Zahiragić Urednik: Ferid Dautović Lektor: Isnam Taljić Korektor: Meho Šljivo Tehničko uređenje: Aida Mujezin Dizajn korice: Senada Hasanbašić

MUHAMMEDE
˜

VOLIMO TE

PRIREDIO:

mr. Ferid Dautović

Sarajevo, 2007.

VOLIMO TE MUHAMMEDE

–

UVOD
Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominju. (El-Ahzab, 21.) Trajna je i stalna veza muslimana sa Poslanikom, a.s. Ona se očituje na različite načine, a napose nastojanjem da se dostigne i približi njegovom načinu življenja. To je cilj, ali i zadaća svakog svjesnog i odgovornog člana ummeta. Da bi se postigao taj cilj, potrebno je poznavati život Poslanika, a.s., koji je zabilježen u Kur’anu i hadiskim zbirkama. Dakle, učiti Kur’an i čitati hadise i sve što je napisano o Poslaniku, a.s., to je naša obaveza u našim kućama, mektebima i džamijama. Informacije o Poslaniku, a.s., trebaju biti dostupne svim generacijama Bošnjaka muslimana, bilo kroz pisane ili elektronske medije. One moraju biti jasne i nedvosmislene kako oni koji slušaju ili čitaju ne bi bili u nedoumici šta da prihvate i kako da se ponašaju. Ne smijemo zbunjivati, jer su bili jasni savjeti, uputstva i poruke Poslanika, a.s. Od njega niko nije odlazio nezadovoljan ili zbunjen kada bi nešto pitao ili tražio. Na tom tragu jasnog dostavljanja poruke, ponašali su se i radili bosanski alimi (imami, hatibi, muallimi, muallime,
5

—

VOLIMO TE MUHAMMEDE

muderrisi), koji su bili i ostali autoriteti među muslimanima. Njihova riječ se slušala, prenosila i primjenjivala u svakodnevnom životu, što je pomoglo da se islam sačuva na ovim bosanskim prostorima, uprkos različitim pritiscima, ubijanjima, protjerivanjima i agresijama. Hutba, kao sastavni dio džume namaza, mektebi i džamije imali su presudnu ulogu u obrazovanju i odgajanju muslimana. Bilo je vremena kada su hutbe učene samo na arapskom, zatim se stidljivo poruka slala i na bosanskom, da bi neke od tih hutbi bile pisane i objavljivane u našoj periodičnoj štampi. U posljednje vrijeme su objavljivane hutbe više autora, što, uz drugu literaturu o islamu, pomaže da se odgajamo i obrazujemo. Imami Sarajevskog medžlisa su u prošloj godini, u danima Mevluda Muhammeda, a.s., držali hutbe, pripremali Mevlude u džematima pod motom “Volimo te, Muhammede”. Dogovorili smo da najbolje hutbe, koje su, poslije akšamnamaza, pročitane u Carevoj i Istiklal džamiji, sakupimo u brošuru i ponudimo muslimanima kao informaciju više o Poslaniku, a.s., kako bi ga više voljeli i slijedili. Zahvaljujem se imamima koji su dostavili svoje tekstove i tako omogućili da bude više islama u našim kućama, u našim životima. Zahvaljujem i Izvršnom odboru Medžlisa, na čelu sa predsjednikom Jusufom Zahiragićem, koji je podržao ovaj, kao i brojne druge projekte. Ferid ef. Dautović Glavni imam Medžlisa IZ Sarajevo

6

VOLIMO TE MUHAMMEDE

–

VJEROVJESNIK JE OGLEDALO ISTINE
Meho ©ljivo

Ebu Džehl je vidio Muhammeda, a.s., i rekao mu: “Što je ovaj pokazao lošu sliku Benu-Hašimova roda!” Odgovori mu Muhammed, a.s.: “To je istina, ti pravo govoriš, iako drukčije misliš”. U taj čas dođe Ebu Bekr i reče Poslaniku: “O Sunce koje ne izlazi nego nam uvijek sijaš!” Reče mu hazreti Pejgamber: “Pravo govoriš, o ti koji si ocijenio ljudske vrijednosti”. Ashabi na ovo rekoše: “O proljeće dobrote, obojici si rekao da imaju pravo i da su obojica rekli istinu”. On im odgovori: “Ja sam ogledalo Istine; Turčin ili Indijac ili bilo ko vidi sebe onakvim kakav jest”. Navedeni događaj odslikava suštinski potpuno različit odnos koji su, kroz povijest čovječanstva, prema Poslaniku islama i prema islamu uopće iskazivale dvije vrste ljudi: oni koji poriču Istinu i vjernici. Dok su se generacije muslimana oduševljavale moralnom čistoćom i karakternošću Muhammeda, a.s., istovremeno su nevjernici i monogobošci upućivali najcrnje uvrede i potvore na Poslanikov račun. Od vremena ashaba, zadivljenih plemenitošću i iskrenošću Muhammeda, a.s., pa do muslimana današnjice, i od doba Ebu Džehla pa do Salmana Rušdija, najotvorenijih propagatora mržnje
7

—

VOLIMO TE MUHAMMEDE

spram Resulullaha, ništa bitnije se nije izmijenilo. Jednima je Poslanik islama bio i ostao savršen uzor življenja, nenadmašni moralni autoritet, a drugima oličenje i otjelotvorenje najvećeg zemaljskog zla. Slijedeći Poslanikov uzor i težeći idealima moralnog nauka i prakse Muhammeda, a.s., muslimani su uzmicali pred iskušenjima mržnje; oni drugi su, nazivajući poslanika Muhammeda, a.s., pogrdnim imenima i pripisujući mu razvratna djela, postajali njeni vječiti taoci i žrtve. Muslimani su, zahvaljujući univerzalnim etičkim principima koje je Poslanik praktično primijenio u životu, pronalazili vlastitu nadu i luku spasa za obezduhovljeno čovječanstvo; nevjernicima je mržnja prema Poslaniku služila kao opravdanje i podstrek za nasilje, pljačke, stalni i neprestani progon Alejhisselamovog ummeta.

Zašto je Muhammed, a.s., savršeni uzor vjernicima
Vi u Allahovu Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje. (El-Ahzab, 21.) Otvorite bilo koju stranicu Resulullahovog života, od najranijeg djetinjstva do onih dana kada je, ophrvan bolešću, pao na smrtnu postelju, i naći ćete potpuni sklad između onoga što je Poslanik govorio i propovijedao i onoga što je lično radio i životom svjedočio. U svakom prizoru iz Poslanikovog života osvjedočit ćete se da je misiju posljednjeg poslanika Muhammed, a.s., izvršavao sa najdubljom bogobojaznošću i odgovornošću. Nijedna zemaljska prepreka i iskušenje nisu ga skrenuli sa puta Tevhida.
8

VOLIMO TE MUHAMMEDE

–

U neznabožačkoj Meki, kao dječaka bez majke i oca, zovu ga El-Eminom, Pouzdanim i Povjerljivim. Tajno poziva u islam i brižljivo pazi da se održavaju i ne prekidaju rodbinske veze. Ne paniči pred progoniocima u pećini Sevr i hrabri svoga saputnika. U bitkama uvijek okrenut prsima, a ne leđima svome neprijatelju. U porodici skroman i strpljiv. U pregovorima mudar i dalekovid. U misiji koja mu je dodijeljena ustrajan i ponosan. Prašta svojim tlačiteljima, ali ne zagovara ni ugnjetavanje, ni potlačenost. U pitanjima od društvenog interesa ne zloupotrebljava poslanički uticaj i autoritet. Prije donošenja važne odluke obavezno se konsultira sa svojim drugovima. U okruženju stalnih plemenskih sukoba i netrpeljivosti izgrađuje društvo jednakih, bez nacionalne i rasne diskriminacije. I kada obespravljen napušta Meku i kada se nadmoćan sa ashabima vraća u nju ponaša se pravedno i dostojanstveno. Ni traga oholosti i osvetoljubivosti. Zabrinut za rezultate povjerene mu misije, na Oproštajnom hadžu pita svoje sljedbenike je li zadatu misiju vjerodostojno izvršio. Takav je život onoga za koga Stvoritelj veli: Tako izgleda karakter čovjeka za kojeg majka pravovjernih h. Aiša reče: “Muhammedova narav bila je poput Kur’ana”. Moralnu superiornost i neuopredivu karakternu veličinu Muhammeda, a.s., Ebul-Hasan en-Nedevi opisuje na sjedeći način: “Ostao je besprijekoran primjer i onima koji su živjeli u njegovom dobu i onima koji su došli iza njega. Najveći teret borbe i odricanja iznio je upravo na svojim plećima, živeći oskudnim i asketskim životom i zadovoljavajući se onim najmanjim. Ljudi su mu zatvarali vrata pred licem, pokušavali mu stati na put i onemogućiti ga da obznani Objavu, čak
9

Jer ti si zaista najljepše ćudi.

—

VOLIMO TE MUHAMMEDE

su i njegovi najbliži patili zbog toga, a oni koji su se najviše družili sa njim najteže su živjeli i najviše su se morali boriti i odricati. Kada je prenosio neku zabranu i naređivao ljudima da je se pridržavaju, Poslanik, s.a.v.s, počinjao bi sa svojom rodbinom i svojim ukućanima, a kada je objavljivano nešto čime se vjernicima otvaraju vrat koristi ili nekog materijalnog prava, ostavljao je svoju rodbinu i ukućane zadnje u primjeni tog propisa ili im ga je čak i zabranjivao”. Zbog svega ovoga, po učenju islama i uputi Kur’ana, Resulullah je vjernicima preči nego oni sami sebi, a ljubav prema Bogu vjernici najautentičnije iskazuju slijeđenjem Poslanikovog životnog primjera. Vjerovjesnik treba biti preči vjernicima nego oni sami sebi, a žene njegove su kao majke njihove. (El-Ahzab, 6.)

Reci: “Ako vi volite Boga, mene slijedite pa će vas Bog zavoljeti i grijehe vam oprostiti. Bog je onaj koji prašta i koji je milostiv.” Budući da i sam zna da je Milost upućena svjetovima (rahmeten lil alemin) i da je najvjerniji tumač islama i njegovih propisa, Muhammed, a.s., ne propušta priliku da vjernicima ukaže na dimenzije ljubavi i odanosti prema njemu. “Nijedan od vas”, kaže Poslanik, “neće biti potpuni vjernik sve dok mu ja ne budem draži od njegovih roditelja, djece i cijeloga svijeta.” Nije riječ ni o kakvom kultu ličnosti i zaslijepljenoj ljubavi. U čitavom svome životu Muhammed, a.s., nije dozvoljavao ashabima da mu pridaju status izvan određenja islamskog creda po kome je on prvo Božiji rob a zatim i njegov Poslanik. Štaviše, Muhammed, a.s., lično je obavljao svoje
10

VOLIMO TE MUHAMMEDE

–

svakodnevne obaveze i oštro se suprotstavljao celibatu i asketizmu. Naglašavao je središnji i umjereni put islama. Intenzivna ljubav prema Poslaniku je ključ i šifra za razumijevanje autentičnog i cjelovitog islamskog života u svim njegovim vidovima i aspektima. Voljeti poslanika Muhammeda više od sebe i vlastite porodice iz perspektive islama znači potpuno predavanje i oslanjanje na Jednog Gospodara, ali istovremeno ta ljubav uključuje i radovanje životu, njegovim ukrasima: ženi, djeci, imetku. Ta ljubav nam kazuje da se ne napuštaju zemaljske radosti jer su one darovi od Boga, ali da se i ne pretjeruje u ljubavi prema njima, jer one znaju biti preteško iskušenje za čovjeka. Može li čovjek spoznati mudru ravnotežu života bez ljubavi prema onome čiji je život satkan od te savršene ravnoteže? Smije li čovjek lutati putevima i bespućima ako je jedan čovjek, kojeg je poslao i uputio Bog, ostavio jasnu i svijetlu stazu zajamčenog uspjeha? Zar ljudska drskost i umišljenost ne pokazuju svoje pravo lice kod onih koji okreću glavu od Resululahovog sunneta smatrajući da se u izmijenjenim društvenim i historijskim prilikama više nema šta kvalitetno novo i korisno naučiti od Najvećeg učitelja koji se ikada pojavio na Zemlji? Umjesto odgovora na pitanja pogledajmo šta o Poslaniku misle njegovi savremenici i neki muslimani današnjice. Kada je bila ljuta bitka na Uhudu, ču se glas u Medini da je izginulo mnogo muslimana, pa čak i Muhammed, a.s. Kada su se ranjenici počeli vraćati. izvan grada iziđe mnogo majki, žena i sestara da se raspitaju za sudbinu svojih nabližih. Tako je jedna žena izišla pred jednog poznatog ranjenika i upitala ga: “Ide li mi otac?” “Poginuo je.” “A ide li mi muž?” “I on ti je poginuo.” “A šta mi je bilo sa sinom, grdna rano
11

—

VOLIMO TE MUHAMMEDE

moja?” “I on ti je poginuo braneći Pejgambera.” “A šta je bilo Poslaniku?”, upita potištena žena. “Hvala Bogu, Poslanik je ostao živ.” “Hvala dragom Bogu kada je Pejgamber ostao živ. Lakše ću izdržati vlastitu bol”, odgovori ožalošćena žena. Islamski intelektualci, ali i umni ljudi nemuslimani, neoptrećeni predrasudama i oslobođeni mržnje, ustvrdit će da je ličnost Muhammeda, a.s., najsjajnija moralna figura cjelokupne povijesti. Poslanikov život je za njih sinteza mudrosti, znanja i prakse koju je nemoguće pronaći kod drugih velikana koji su se pojavili na povijesnoj pozornici. Zato će mislioci poput Muhammeda Asada i Murada Hofmana, koji su upoznali Poslanikove vrline nakon bogatog iskustva života u judeokršćanskoj tradiciji, naglašavati da je Muhammed, a.s., jedini istinski prosvjetitelj i vođa čija harizma i ugled nadilazi sve zemljopisne i civilizacijeske granice. U jezgrovitoj izjavi Ahmeda Behdžeta kao da je kondenziran osjećaj neizrecivog poštovanja svih muslimana prema svome poslaniku: “Kada bi muslimani razastrli svoje kože da po njima gazi Božiji Poslanik, oni se ni time ne bi nimalo odužili Muhammedu, a.s., za sve ono što je on za njih učinio”.

Pitanje bez pravog odgovora: zašto toliko mržnje prema Resulullahu?
Jednom prosječno informiranom savremenom znatiželjniku koji se inetresira kršćansku za percepciju Muahemmeda, a.s., neumitno se nameće obeshrarujući zaključak: klasični paganski i neznabožački stav o Poslaniku izražen kroz pogrdne nazive, maltretiranja i progone možda je i humaniji u odnosu na mržnju koju su prema Poslaniku islama iskazivali zapadnjaci savremenog perioda. Tako je Muhammed, a.s.,
12

VOLIMO TE MUHAMMEDE

–

križarskim ratnicima predstavljen kao magičar, kao idol, kao osoba paganskog trojstva, pa čak i kao kardinal razočaran izborom Pape. U svojim Satanskim stihovima, identične kvalifikacije o Poslaniku će iznijeti na Zapadu glorificirani i cijenjeni pisac Salman Rushdi. Takva kontinuirana blasfemija jedne ličnosti koja simbolizira islam historijski je i civilizacijski paradoks, koji Murad Hofman izražava jednostavnom konstatacijom: “Vrijeđanje 1,2 milijarde muslimana klevetanjem njihovog Poslanika još uvijek se ne smatra politički nekorektnim”. A Annemarie Schimmel s pravom je ustvrdila: “Muahammed je u kršćanskom svijetu probudio straha, mržnje i preziranja više nego bilo koja druga historijska osoba, i kad ga Dante u svojoj ‘Božanskoj komediji’ proklinje do najdubljeg pakla, on time samo izražava osjećaje mnogobrojnih srednjovjekovnih kršćana”. Ko misli da je ovakva ocjena prestroga i subjektivna neka odgovori na pitanje zašto i danas, čitavu generaciju poslije 2. vatikanuma, na kome je priznat islam kao objavljena religija, Crkva ne želi priznati poslanstvo Muhammeda, a.s. Muslimanima ostaje čuđenje i zgranutost nad ovakvim činjenicama koje vrijeđaju zdrav razum i u suprotnosti su sa Poslanikovom praksom ophođenja sa kršćanima, njihovim bogomoljama i svećenicima. U biografijama o Resulullahovom životu zabilježeno je kako je Poslanik lijepo dočekao kršćane iz Nedžrana i pružio im hladovinu svoje džamije da se odmore. Tokom svoga života održavao je i razvijao diplomatske odnose sa kršćanskim vladarima u duhu tolerancije i međusobnog uvažavanja. Uostalom, kroz cijelu povijest kršćani i jevreji su u muslimanskim zajednicama obavljali veoma značajne funkcije. Bili su ljekari, pravnici, poslovni ljudi. “Na činjenicu da islamski istok nije uništio kršćanski istok
13

—

VOLIMO TE MUHAMMEDE

treba se prisjećati kada govorimo o susretu kršćanstva, islama i judaizma”, kaže akademik Enes Karić. Nadamo se da će, naročito kršćani u trećem mileniju iskazati više poštovanja prema Muhammedu, a.s., i njegovoj ličnosti i time na pravi način potvrditi spremnost da se uspostavi iskren dijalog između muslimana i sljedbenika Knjige. Nadaleko čuvena Goetheova Pjesma o Muhammedu, u kojoj slavni njemački pjesnik Poslanika islama naziva duhovnim vođom čovječanstva, iznimno je vrijedan primjer intelektualnog ekumenizma. Ustrajavanje na mržnji i stereotipima spram Resulullaha nije donijelo nikakve koristi Ebu Džehlu i njegovim istomišljenicima u Mekki i svaki vid oponašanja te Ebu Džehlovske ignorancije unaprijed je osuđen na neuspjeh. Povijest je potvrdila univerzalnu aktuelnost Alejhisselamovih riječi da je on i nevjernicima i vjernicima ogledalo Istine. Ogledalo u kom se zrcali istinska narav onih koji u njega gledaju. Ogledalo koje, zahvaljujući neizmjernoj Božijoj milosti, blistavo i postojano stoji pred ljudima i njihovim znatiželjnim pogledima.

14

VOLIMO TE MUHAMMEDE

–

MUHAMMED, A.S., ALLAHOV POSLANIK IZ VELIKE MILOSTI PREMA SVJETOVIMA, BLAGI UPU∆IVA» MEHKA SRCA
Š©erif »atiÊ

Islam je vjera bratstva i prijateljstva među onima koji ga prihvataju kao svoju vjeru. Muhammed, a.s., vođen Kur’anom, Allahovom Objavom, prepoznatljivom kao temelj zajedništva, pokazao je ličnim primjerom šta je bratsko i istinsko djelovanje (d’ava). Bilo je to očito, nije krio svoj osjećaj prema ljudima bez obzira na položaj u društvu, bogatstvo. Ipak, mora se priznati da je neiscrpnu snagu svom pozivu našao u Allahovoj Objavi. Tako su Allahova Objava, Kur’an, a.š., i Poslanikova neumorna misija poslanstva sve dublje prodirali i u najtvrđa ljudska srca.

Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima, a da si osoran i grub, razbježali bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno, dogovaraj se s njima. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega. (Ali Imran, 159.)

15

—

VOLIMO TE MUHAMMEDE

Allahov Poslanik, a.s., živio je među ljudima sa različitim običajima, tradicijom i porijeklom te je bilo nemoguće istom metodom prići svima. Poslanik je pojedinačno prilazio ljudima, oprezan i susretljiv tako da ga je bilo teško izbjeći. Bilo je i onih koji su svoju očitu nepodnošljivost izražavali raznim prigovorima, ali Allahov Poslanik se nije ni osvrtao na takva njihova raspoloženja već ih je svojom strpljivošću i blagošću smirivao. Poslanik se cijelim svojim bićem zanimao za svakog ponaosob u svojoj misiji i to je bio toliko tolerantan stav da su mnogi prihvatili islam. Svoj ummet je poučavao imanu i čistoći i nikad nije posustajao. Ličnim primjerom je izražavao svoju ljubav i pažnju prema ljudima. Poznati su brojni hadisi u kojima Muhammed, a.s., poziva i savjetuje ljude: “Gospodar mi je naredio da se javno i tajno bojim Allaha, dž.š., da govorim pravedno i kad sam ljut i kad sam raspoložen, da budem štedljiv u siromaštvu i u bogastvu, da budem prijatelj i sa onima koji se odmetnu od mene, da dajem i onome ko nije sa mnom, da oprostim onome ko me zlostavlja, da moja šutnja bude razmišljanje, da moj govor bude spominjanje Allaha, dž.š., da moj pogled bude pouka, da naređujem ono što je ispravno i lijepo”. Cijeli poslanički život Muhammeda, a.s., protekao je u okviru spomenutog hadisa i nije se mijenjao bez obzira na okruženja u kojima je djelovao. Imao je prostora i vremena za sve. Iako je odrastao bez roditeljske pažnje i ljubavi (otac Abdulah umro je dva mjeseca prije njegovog rođenja, a majka Amina tek što je navršio pet godina), pružao je primjernu i nesebičnu ljubav prema djeci.

16

VOLIMO TE MUHAMMEDE

–

Enes r.a. kaže: “Resulullah, a.s., prednjačio je u šaljenju sa djecom”. Često je Muhammed, a.s., govorio svojoj kćerki Fatimi: “Hajde mi pozovi te moje sinove”, mislivši na svoja dva unuka Hasana i Husejna. Muhammed, a.s., znao je trčati za djecom, pa kad bi ih sustigao, milovao bi ih po kosi i učio dovu za njih. Amr ibnn Hurejs, r.a., pričao je kad ga je majka odvela do Poslanika, a.s., da ga je on pomilovao po glavi i učio dovu za obilnu nafaku. Ebu Hurejre, r.a., prenosi u mnogim hadisima kakav je bio odnos Poslanika, a.s., prema djeci: “Biti blag prema djeci bio je jedan od običaja Allahova Poslanika.” Svima je poznat njegov odnos prema ženskoj djeci, koja su ubijana u predislamsko doba. On je u hadisima isticao lijepe odlike ženske djece: “Kako je kćerka lijep evlad! Saosjećajna je, dobrotvorna, srdačna, dobrobitna i ispunjena majčinskim osjećanjima”. Njegova čežnja i žudnja za društvom ashaba zabilježena je u mnogim prilikama. Pored stalne brige za svojim ummetom, on se raspitivao za njihovo stanje, bolest, neimaštinu i djelatnost. O tome priča njegov zet hazreti Alija: “Žudio bi za ashabima i pitao za njih (kad ih nebi vidio). Pitao je također za njihovo stanje i odvijanje poslova. Uvijek je bio na strani čestitih, druge ne bi primao”. Pridavao je pažnju svakome ko je sjedio sa njim, nije ostavljao utisak da se prema nekome odnosi različito. “Svojim ashabima davao je lijepe nadimke. Tako je hazreti Aliju, r.a., zvao Ebu Turabi, a drugog ashaba Ebu Hurejre.”
17

—

VOLIMO TE MUHAMMEDE

Hazreti Enes priča: “Godinama sam mu hizmetio. Vallahi, ne sjećam se da mi je ijednom rekao: ‘Zašto si to uradio?’, ili da mi je za ono što nisam uradio rekao: ‘Zašto to nisi uradio?’” Osjećajan i srdačan stav prema ashabima iznosi i Ebu Zer, r.a: “Jednog dana sam otišao kod Resulullaha. Sjedio je na divanu. Ustao je i zagrlio me. Zagrljaj je doista bio veoma srdačan”. Muhammed, a.s., ostavljao je veliki uticaj svojim obraćanjima ljudima. Oni koji su ga slušali činili su to sa velikom žudnjom i pažnjom, bili su sretni što su u njegovoj blizini. Predaje govore o tome: “Allahov Resul bio je kompletniji od svih ostalih, imao najispravniji govor, bio najslatkorječiviji. Govorio je: ‘Ja sam najjasniji među Arapima’ (onaj koji govori bez greške, koji priča jasno i lijepo”. Aiša, r.a., kaže: “Njegovi mubarek govori bili su odabrani, razumio ga je svako ko ga je slušao”. Ako je govorio u formi upozorenja, govorio je o prijašnjim narodima citirajući Kur’an, a.š., skrećući pažnju na ono što se dogodilo nekom narodu. El-Gazali o Poslanikovom odnosu prema slušaocima kaže: “Svima koji su sjedili u njegovom prisustvu davao je udio svog mubarek lica, bio je veoma ljubazan. Zato je sve u njegovom prisustvu obuzimalo uvjerenje da kod njega nema niko vredniji od njih samih. Njegov način sjedenja, slušanje, riječi, lijepe dosjetke i ljubaznost bili su usmjereni onima koji su sjedili pored njega. Uporedo s tim, sastanci s Poslanikom bili su sastanci čednosti, poniznosti i sigurnosti. Da bi im izrazio poštovanje i srdačnost, ashabe je oslovljavao nadimcima, a pronalazio bi lijepe nadimke onima koji ih nisu imali i tako ih zvao. Bio je krajnje daleko od ljutnje i
18

VOLIMO TE MUHAMMEDE

–

brzo je davao svoj pristanak na nešto. Prema ostalima je bio veoma srdačan. Naravno, bolji od svih ljudi je onaj čija dobrota koristi drugima, najkorisniji među ljudima je onaj koji koristi ljudima”. Eto takav je, između ostalog, bio i naš Poslanik, Allahov Poslanik, a.s., prijatelj svima koji su vjerovali u njegovo poslanstvo i priželjkivali njegovo prijateljstvo. Takvih danas ima, hvala Allahu, dž.š., mnogo.

19

VOLIMO TE MUHAMMEDE

–

NAJLJEP©I UZOR
Zahir Karaman

Hvala Uzvišenom Stvoritelju, dž.š., Koji Svojom milošću posla najljepšeg uzora (lekad kane lekum fi resulillahi usvetun haseneh), s.a.v.s.

Vi u Allahovom Poslaniku, a.s., imate najljepši uzor za onoga koji traži Allaha i onaj svijet i koji Allaha često spominje. (El-Ahzab, 21.) Allahov, dž.š., Poslanik, s.a.v.s., kao milost svjetovima (rahmeten lil-alemin) prije svega je milost nama, ljudima. Bez njegove, s.a.v.s., misije čovjek bi strahovito lutao. Slabašna priroda (hulikal-insanu daifa) odvela bi ljude samoubilačkom griješenju. Tvorčevo, dž.š., savršeno poznavanje insana (vallahu jehulu bejnel-mer’i ve kalbih) i Njegova, dž.š., neizmjerna milost prema čovjeku rezultirali su slanjem Poslanika, s.a.v.s., koji svojim životom i djelovanjem praktično pokazuje puninu i ljepotu dunjalučkog življenja i pored svih iskušenja i patnji. Da bi Poslanika, s.a.v.s., prihvatili ljudi, Allah, dž.š., odgajao ga je i čuvao od malih nogu. Poznato je da ni kao dječak nije sudjelovao u mnogobožačkim svetkovinama i da je i
21

—

VOLIMO TE MUHAMMEDE

u tom periodu života bio cijenjen, voljen i poželjan u društvu i pri i susretima i u takvoj sredini kakva je bila džahilijetska Mekka. Uzvišeni Stvoritelj, dž.š., priprema uslove u kojima će Muhammed, s.a.v.s., biti osoba koja se voli i slijedi, imati riječ kojoj će se vjerovati, biti vođa koji ništa ne traži sebi i sve što ima daje drugima. Tako vođenom i odgajanom Poslaniku, s.a.v.s., neće biti teško ništa što pomaže i koristi ljudima. Naprosto, uživa činiti dobro, pomagati, žrtvovati se za druge, da u svakom momentu olakšava. Vlastitim primjerom, djelovanjem i životom pokazuje i dokazuje da se jedino isplati i ima smisla živjeti čineći dobro ljudima i olakšavati im u ime svoga Tvorca, dž.š.

Samo Allahovom milošću, ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbježali bi se iz tvoje blizine... (Ali Imran, 159.) Poslanik, s.a.v.s., koristi svaki moment svoga života da uradi dobro. Svaka izgovorena riječ je ili veličanje svoga Tvorca, dž. š., dakle vlastito jačanje imana, ili upućivanje drugih na dobro. Za njeg, s.a.v.s., nije sitnica i nevažno kakav izraz lica će biti u momentu susreta sa insanom, pa ma ko on bio. I oni koji nisu prihvatili islam nakon susreta sa njim, s.a.v.s., ostajali bi zadivljeni i osjećali olakšanje i smirenost. Husein b. Ali, r. a., jednom je pitao oca Aliju, r.a., o ponašanju Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u društvu sagovornika, pa mu Alija reče: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je uvijek nasmijan, blage naravi i ljubazan. Nije bio grub, ni okrutan. Nije prekomjerno dizao glas, nije bio razvratnik, nikoga nije sramotio, niti je bio škrtica. Pretvarao bi se da ne vidi ono što ne želi vidjeti. Ne očajava i ne gubi nadu onaj ko od njega
22

VOLIMO TE MUHAMMEDE

–

nešto traži. Uvijek se klonio triju stvari: prepirke, oholosti i onoga što ga se ne tiče. Tri stvari ga nisu interesirale o drugima: nikoga nije kudio, nikoga nije sramotio i nije otkrivao ničije mahame. Govorio je samo o onome za šta se nadao sevabu. Kada bi govorio, njegovi sagovornici bi ga nepomično slušali oborenih glava (kao da su im na glave sletjele ptice), govorili bi tek onda kada zašuti, jedni drugima nisu upadali u riječ. Kada bi jedan govorio, ostali su slušali dok ne završi govar. Govorio bi onaj ko bi prvi uzeo riječ. Smijao bi se onome čemu se drugi smiju i divio bi se onome čemu se drugi dive. Kada bi došao neki stranac, strpljivo je podnosio njegovu grubost u govoru i pri postavljanju pitanja. Čak su njegovi ashabi priželjkivali da im dođe neki stranac. Govorio bi im: ‘Kada vidite da je nekom nešto potrebno, pomozite mu’. Zahvalu je primao samo od onog ko mu je dorastao. Ničiji govor nije prekidao sve dok sagovornik ne prekorači granicu, tek tada bi mu zabranio da govori ili bi ustao”. Svaki postupak, svako djelo, svaka gesta i svaka riječ Allahovog Poslanika, s.a.v.s., odišu prirodnošću, jednostavnošću, svrsishodnošću i korisnošću. Tu se krije tajna njegovog uspjeha u misiji pozivanja Allahu, dž.š., iako je to bila neznabožačka sredina. Rezultati su bili zadivljujući i pored činjenice da je krenuo sam i da je to bio kratak period. U ajeti-kerimu sa početka teksta, Allah, dž.š., nabraja nam tri ključne stvari kojima trebamo stremiti da bismo bili među onima kojima je Muhammed, s.a.v.s., najljepši uzor. 1) Težnja Uzvišenom Allahu, jer je On Tvorac svega i Njemu se svi vraćaju, cilj je koji kompletnu čovjekovu situaciju uozbiljuje i daje joj realnu dimenziju; Traženje onog svijeta cilj je koji vjerniku stalno govori da je besmisleno trošiti život, zdravlje, sna23

2)

—

VOLIMO TE MUHAMMEDE

3)

Naš Stvoritelju, učini da nam je Muhammed, s.a.v.s., najljepši uzor, daj da ti budemo uvijek zahvalni, olakšaj nam dunjalučki život i uvedi nas u Tvoj džennet!

gu, mladost, vrijeme i imetak na bilo šta čime nije zadovoljan Allah,dž.š.; Spominjanje i veličanje Allaha, dž.š., napunit će i nahraniti vjernikovu dušu i motivirati ga na korištenje Allahovih blagodati u ime Allaha a na korist dobrih Allahovih stvorenja.

24

VOLIMO TE MUHAMMEDE

–

POSLANIK ÆIVE VJERE
Muslija »elikoviÊ

A tebe smo kao milost svjetovima poslali. (El-Enbija, 107.) Muhammed! Mir i blagoslov Božiji neka su na njega! Ovo časno ime izgovaraju usne miliona ljudi. Već četrnaest stoljeća milioni srca zatrepere od emocija kada se ono spomene. Mnogi drugi, milioni ljudi će još dugo, dugo, koliko i samo vrijeme, izgovarati ga i biti duboko dirnuti kada se ono spomene. Svaki dan, čim crni konac može prepoznati od bijelog, mujezin će pozivati ljude na namaz. Pozvat će ih da se klanjaju Allahu i donose blagoslov na Njegovog Poslanika, što im je korisnije od spavanja. Milioni ljudi će se nesumnjivo odazvati mujezinovom pozivu žureći da svojim molitvama
25

Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv. A ako oni glavu okrenu, ti reci: “Meni je dovoljan Allah, nema boga osim Njega; samo se uzdam u Njega, On je Gospodar svemira veličanstvenoga!” (Et-Tevba, 128-129.)

—

VOLIMO TE MUHAMMEDE

odaju priznanje božanskoj milosti i blagodarnosti, koju mu tako jasno demonstrira osvit svakog novog dana. U vrelo podne mujezin će opet pozvati na podnevni namaz, zatim ikindiju, akšam i jaciju. Prilikom svakog od ovih namaza muslimani se s pobožnošću i poštovanjem sjećaju Muhammeda, a.s., Božijeg sluge i Njegovog Poslanika. Čak i između ovih namaza muslimani nikada neće čuti Muhammedovo, a.s., ime a da neće požuriti da se zahvale Bogu i pohvale Njegovog izabranika. Tako su činili i tako će činiti dok Bog ne daruje pobjedu Svojoj istinskoj vjeri i upotpuni Svoju blagodat prema svim ljudima. On je Ebu-l-Kasim Muhammed, s.a.v.s., sin Abdullahov, unuk Abdulmutallibov, a praunuk Hašimov. Njegovo rodoslovlje se veže za Ismaila, sina Ibrahima, a.s. Majka mu je Amina, kćerka Vehbova, a praunuka Zuhretova. Otac Zuhretov je Hakim, koji je spomenut u rodoslovlju Allahova Poslanika. Prema tome, Allahov Poslanik i po ocu i po majci pripada najuglednijem arapskom plemenu Kurejš, koje je od davnina upravljalo Kabom. Kada Mugire bin Šu’be kazuje Kisrinom izaslaniku o Poslaniku, s.a.v.s., veli: “Zaista je Allah poslao poslanika, jednog od nas, znamo njegovo porijeklo i njegovu osobenost, njegovu javu i tajne, njegovu iskrenost i njegovo povjerenje”, a zatim je spomenuo hadis: “Izišao sam iz braka, a nisam izišao iz zinaluka, od Adema pa sve dok me nisu rodili moj otac i moja majka ničim me nije pogodio paganski zinaluk”. Kako je rodoslovlje i porijeklo našeg Poslanika jasno i poput suze bistro, isto tako znamo i njegove vrline. Bio je duhovno nasavršeniji čovjek. Lijepe ćudi, pametan. Volio je sirotinju, a milostivo i blago bi postupao sa svijetom.
26

VOLIMO TE MUHAMMEDE

–

Naljutio bi se samo u slučajevima kršenja Allahovih propisa, a nikada radi ličnih stvari. Nije se svetio, već bi praštao i pomilovao. U borbi nikada nije uzmakao, a h. Alija kaže: “Kad bi se borba povela mi bismo se zaklanjali za Poslanika. Niko od njega nije bio bliži neprijetelju”. Nije mu bilo premca u darežljivosti. Nikada nikome nije uskratio ono što bi od njega bilo zatraženo. Najdarežljiviji je bio u mjesecu ramazanu; kako ashabi prenose, bio je darežljiviji od povjetarca koji nosi obilnu kišu. Svoje ashabe je poštovao, nikada nisu vidjeli da je među njima nogu pružio. Pazio je na svoju vanjštinu i izgled. Često bi se raspitivao za svoje ashabe te bi obišao onoga ko je bolestan. Ako je na putu, dovom bi ga se sjećao. A kad preseli na ahiret, klanjao bi mu dženazu. Nikada nije govorio besposlice, dugo bi šutio a šutnja mu je ispunjavala promišljanje. Ponekad bi se i našalio, ali bi i u šali uvjek govorio istinu. Nikada nije kudio hranu; ako bi mu se svidjela, jeo bi, a ako ne bi, ostavio bi je. Kada su upitali h. Aišu: “Kakav ahlak je imao Allahov Poslanik?”, ona je kratko odgovorila: “Njegov ahlak je bio Kur’an”. Potvrda tome je čitav život našeg Poslanika, pa i pred samu smrt nam poručuje: “Među vama ostavljam neštoa ako se toga budete pridržavali, nikada nećete zalutati – Allahovu Knjigu i moj sunnet”. Upravo su Allahova Knjiga i sunnet, praksa našeg Poslanika, razlog što danas muslimani imaju i žive živu vjeru, koja prožima sve segmente našega života od rođenja do smrti. Ne bez razloga, Karl R. Popper primjećuje da je od 19. stoljeća pa do danas jedino islam živa vjera. Vjera po kojoj milioni
27

—

VOLIMO TE MUHAMMEDE

muslamana žive i ponašaju se, dok su druge objavljene religije za njega mrtve ili su se svele na formalizam, folklor. Otuda i sve prisutniji strah od islama i muslimana, koji, ni krivi ni dužni, nastoje živjeti u skladu s islamskim propisima i očuvati ono čime ih duže Allah, dž.š., i Njegov poslanik Muhammed. Nezaobilazna je poruka h. Omera, koji je, prilikom preuzimanja ključeva oslobođenog Kudsa, kazao: “Mi smo narod koji je Allah uzdigao islamom. Kada god smo tražili veličinu mimo islama, Allah nas je ponizio”. Za planetarno staradanje, poniženje i opespravljenost miliona muslimana ne treba kriviti ni tražiti drugi razlog doli napuštanje vrijednosti koje islam sadrži u sebi. Jačajući izgradnju svijesti muslimana o pripadnosti jednom, zajedničkom ummetu islama i muslimana, naša snaga biti će veća, naš napredak brži i bolji, naš uticaj na globalna svjetska zbivanja veći i snažniji, naša duhovna i moralna snaga jača i čvršća, a naša vjera trajna, nesalomljiva i dominirajuća u privatnom i društvenom životu. Garant tome je obećanje Uzvišenog Allaha, dž.š.: Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im strah sigurnošću zamjeniti; oni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni – oni su pravi griješnici. A vi molitvu obavljajte i zekat dajite i Poslaniku poslušni budite da bi vam se ukazala milost. (En-Nur, 55-56.)
28

VOLIMO TE MUHAMMEDE

–

Bez poslušnosti Poslaniku, a.s., nema ni spasa, ni Božije milosti. Znajući to, h. Omer, nakon preseljenja na ahiret Allahovog Poslanika, poziva ummet islama na dosljednost u slijeđenju njegovog puta, na ljubav prema njemu i da ostane svjestan položaja koji ima kod svog Gospodara. H. Omer je tada govorio: “Oca i majku bih za tebe žrtvovao, Allahov Poslaniče! Palma sa koje si se obraćao zaplakala je za tobom nakon što si je ostavio i uspeo se na minber kako bi te što veći broj ljudi čuo. Palma je cvilila dok je nisi pomilovao svojom plemenitom rukom, tek tad se umirila. Tvoj ummet ima više prava da plače za tobom kad si ga ostavio. Oca i majku bih za tebe dao. Ti kod Allaha imaš posebno mjesto, tako da će stanovnici vatre, dok budu kušali njene kazne, govoriti: Kamo sreće da smo slušali Allaha i Njegovog Poslanika. Oca i majku bih za tebe žrtvovao, Allahov Poslaniče! Ti kod Allaha imaš posebno mjesto, iako te Allah učinio posljednjim vjerovjesnikom, Kada te spominje, na prvom mjestu te spominje:

I kad smo od vjerovjesnika njihova zavjet uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina... Oca i majku bih za tebe žrtvovao, Allahov Poslaniče!” Ako je Allah Nuhu dao dug život, tebi je dato da te slijedi veći broj nego što je Nuha slijedilo, iako je tvoj život bio kraći. Oca i majku bih za tebe žrtvovao, Allahov Poslaniče! Vjetar koji je Allah Sulejmanu potčinio, a koji je ujutro puhao na rastojanju od mjesec dana i uvečer na rastojanju od mjesec dana, nije ništa neobičnije od Buraka, na kome si
29

—

VOLIMO TE MUHAMMEDE

noću putovao od Mesdžidu-l-Harama do Mesdžidu-l-Akse i u nebeske visine, i opet se u Mekku na namaz vratio. Oca i majku bih za tebe žrvovao, Allahov Poslaniče! Kamen koji je Allah dao Musau, a iz kojeg je poteklo dvanaest vrela, nije ništa neobičniji od vode koja poteče između tvojih mubarek prsta. Oca i majku bih za tebe žrtvovao, Allahov Poslaniče! Oživljavanje mrtvih, iscjeljenje od rođenja slijepih i iscjeljenje gubavih s Allahovim dopuštenjem, a koje dade Isau, nije ništa neobičnije od zaklane i otrovane ovce koju ti židovka donese da bi ispitala jesi li vjerovjesnik. Zaklana ovca ti je progovorila: ‘Ne jedi, moje meso je zatrovano!’ Oca i majku bih za tebe žrtvovao, Allahov Poslaniče! Da si sjedio sa sebi ravnim, sa nama ne bi sjedio; da si samo sebi ravnim povjeravao, nama ne bi povjeravao; da si vjenčavao samo sebi ravne, ne bi za nas vjenčavao; a ti si sa nama sjedio, nama povjeravao, za nas vjenčavao, magarca jahao i iza sebe drugog posadio, hranu na tlo stavljao, i sve to iz svoje skromnosti, Allahov poslaniče”. Ovim probranim, iskrenim i toplim muminskim riječima h. Omer utvrđuje vezu između običnih ljudi i njihovog Poslanika, a ujedno kazuje o njegovoj osobenosti kojom ga je Allah, dž.š., počastio poslanstvom i milošću svim svjetovima. Na taj način milioni ljudi će Poslanika nositi u srcu i hoditi njegovim putem do Sudnjega dana.

30

VOLIMO TE MUHAMMEDE

–

MUHAMMED, A.S., POSLJEDNJI ALLAHOV POSLANIK
Muhamed TvrtkoviÊ

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova, salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, a.s. O ličnosti Muhammeda, a.s, njemu kao Allahovom robu i kao Allahovom poslaniku može se govoriti na temelju Kur’ana (onoga što je o njemu kazao Bog), sunneta (onoga što je Poslanik govorio o sebi) i na temelju onoga što su o njemu kazali ljudi iz različitih domena i u različitim vremenima. Na samom početku svog govora o Muhammedu, a.s., postavit ću zanimljivo pitanje: Kaže li se dovoljno o Poslaniku, a.s., ma koliko govorili? Prethodni poslanici, oni koji su došli prije njega, dolazak, Muhammeda, a.s., nagovještavaju, a i on njih potvrđuje i ovjerava njihovu zadaću Božijim pečatom, Kur’anom.

31

—

VOLIMO TE MUHAMMEDE

Kur’an o Poslaniku
A kada Isa, sin Merjemin, reče: “Sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov Poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o Poslaniku čije je ime Ahmed*, koji će poslije mene doći...” (Es-Saff, 6.) Muhammed, a.s., poslan je kao svjedok, donosilac radosne vijesti, onaj koji opominje, onaj koji poziva Allahu, dž.š., i svjetiljka koja sija, o čemu govore slijedeći ajeti: Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka, kao donosioca radosnih vijesti i kao Poslanika koji opominje, da po Njegovu naređenju pozivaš Allahu i kao svjetiljku koja sija; i obraduj vjernike da će Allah na njih veliku milost prosuti; Bilježi se u Kur’anu:

Reci: “Ako su vam očevi vaši, sinovi vaši, braća vaša, žene vaše, rod vaš, imanja vaša koja ste stekli, trgovačka roba za koju strahujete da neće prođe imati i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate – miliji od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na Njegovu putu, onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese!” A Allah grješnicima neće ukazati na pravi put! (El-Ahzab, 45-47.)

32

VOLIMO TE MUHAMMEDE

–

Poslanik, a.s., uzor vjernicima
Vi u Allahovu Poslaniku imate najljepši uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na Onom svijetu i koji često Allaha spominje. (El-Ahzab, 21.) Kada su upitali Aišu, r.a., kakav je bio Poslanikov moral, ona je bila direktna i jasna kada je rekla: Kane hulikuhu ElKur’an (“Poslanikov moral, to je Kur’an”).

Poslanik, a.s., o sebi
Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, a.s., rekao: “Moj primjer i poslanika prije mene je kao primjer čovjeka koji napravi kuću i uljepša je, osim što nije stavio ciglu na čošku te kuće. Ljudi prolazeći pored nje, zadivljeni njenom ljepotom, govore: ‘Zbog čega nije stavljena još ona jedna cigla?’ Ja sam ta cigla i ja sam posljednji poslanik” (Muslim). Prenosi Džabir ibn Abdullah da je Poslanik, a.s., rekao “Dato mi je pet svojstava koja nisu data nikome prije mene: potpomognut sam strahom (neprijatelja) od mene na udaljenosti mjesec dana (hoda); zemlja mi je data kao mjesto za sedždu i čista, pa gdje god nekog čovjeka iz mog ummeta zadesi namaz, neka klanja; dozvoljen mi je ratni plijen, koji nije bio dozvoljen nikome (među poslanicima) prije mene; dat mi je šefa’at (mogućnost zauzimanja za vjernike) i svi poslanici su poslani isključivo svome narodu, a ja sam poslan svim ljudima” (Buharija). Prenosi Enes ibn Malik, r.a., da je Poslanik, a.s., rekao: “Ko bude imao tri svojstva osjetit će slast imana-vjere: da mu
33

—

VOLIMO TE MUHAMMEDE

Allah i Poslanik, a.s., budu draži od svega ostalog, da voli ljude samo u ime Allaha, nikako radi ovodunjalučke koristi i interesa, i da mrzi povratak u nevjerstvo kao što mrzi da bude bačen u vatru!” (Buharija). Prenosi Abdullah ibn Hišam: “Bili smo kod Poslanika, a.s., kada je uzeo za ruku Omera ibn Hattaba, pa mu je Omer rekao: ‘Allahov Poslaniče, draži si mi od svega, ali od ne i od mene’, pa je Poslanik, a.s., rekao: ‘Ne, tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život, sve dok ti ne budem draži i od samog sebe!’, pa mu je Omer rekao: ‘Sada si mi draži i od samog mene!’, pa je Poslanik, a.s., rekao: ‘Sada, Omere!’” (Buharija). Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, a.s., rekao: “Sav moj ummet će ući u Džennet osim onih koji odbiju”. Rekoše: “Ko je taj ko odbija?” “Ko me slijedi ući će u Džennet, a ko se ogriješi prema meni, taj odbija ulazak u Džennet” (Buharija).

Poslanikova porodica o Poslaniku
Muhammed, a.s, bio je i dobar roditelj, prijatelj, muž, djed, punac. Biti Božiji poslanik ne znači prestati biti čovjek, ili biti Božiji poslanik ne znači da će drugi ljudi u njemu gledati samo Božijeg poslanika, a ne i čovjeka. Kada želimo malo odškrinuti vrata i pogledati Poslanikov život u krugu njegove porodice, ne možemo a da se ne osvrnemo na izjave njegovih čistih i čestitih žena, majki našeg ummeta, koje nam žele dočarati kakav je on bio kao insan. Njegove najmlađe žene Aiša, r.a., i Zejneba, r.a., pričaju da su mu ponekad vidljivo oticale noge od dugog kijama u noćnim namazima.
34

VOLIMO TE MUHAMMEDE

–

Kako je imao više žena, bilo je i njihove ljubomore. Često se sjećao Hatidže, svoje prve žene, pa zbog toga bilo i duhovitih situacija, poput ove, kako je bilježe Zejneba, r.a., i Aiša, r.a.: “Znale smo se sređivati i činiti ono što bi on najviše volio kako bi svaka na sebe skrenula što više pažnju da bi bile s njim u društvu što više u sedmici. Štaviše, takmičile smo se u spravljanju hrane i slatkiša kako bi nam se snovi ostvarili” (odnosno kako bi Poslanik što više bio sa jednom od njih). Bio je nasmijan u krugu svoje obitelji. “Nekad se toliko smijao da su mu se ukazali zubi kutnjaci” (hadis). Osim toga, znao se naljutiti da bi mu na čelu iskočila vena. Tako, imam Buharija, u poglavlju o bajramima, bilježi slijedeći hadis: “Ebu Bekr je na bajram želio odstraniti djevojke sa defovima, na šta je Poslanik ljutito reagirao, tako da mu se ukazala vena na čelu”.

Muhammed, a.s., kao diplomat
S Jevrejima u Medini sklopio je savez, kao što ima i primjera da je isto radio i sa kršćanima, onima koji su dosljedni svoje vete Knjige, uviđajući da je život u razumjevanju i pomaganju bolji muslimanima. Proklamirao je ravnopravnost među ljudima poznatim riječima koje je izrekao u svom govoru na Arefatu: “Nema prednost Arap nad nearapom, niti nearap nad Arapom. Svi ste vi djeca Ademova, a.s., a Adem je od zemlje”.

35

—

VOLIMO TE MUHAMMEDE

Muhammed, a.s., kao pedagog
Bilježi se da je Poslanik, a.s., u Medini, kad je izišao sa podne namaza, na ulici sreo dječicu kako se igraju s pijeskom i kako od pijeska prave neke figure. Prišao je im je i upoznao se s njima rekavši svoje ime, odnosno da se zove Muhammed. Zatim ih je upitao može li se i on poigrati sa njima, na šta su oni odgovorili potvrdno, da može. Nakon toga, Poslanik zavrati rukave na košulji te i on poče praviti zanimljive figure od pijeska. Vrijeme je tako odmicalo u igri. Ubrzo nakon toga se začuo Bilalov poziv na ikindiju. Poslanik se izvinio dječici: “Oprostite, ali sada vas ja moram napustiti, moram u džamiju na namaz!” “Ne, Muhammede, hoćemo i mi sa tobom, nećeš nas napuštati, idemo svi na namaz”, odgovorila su djeca. Ovaj Poslanikov primjer sa djecom može pomoći svima nama koji radimo sa djecom, odnosno pedagozima ili ljudima koji su na bilo koji način uključeni u obrazovno-odgojni posao. Muhammed, a.s., posebno je volio biti među djecom. Jednog dana, dok se igrao i veselio sa njima, naišao je neki čovjek i gledao djecu kako se igraju i smiju s Muhammedom, a.s. Izgledao je blijed i nesretan. To je primijetio i Muhammed, a.s., i upitao ga zašto je tužan. Čovjek reče: “Ja imam desetero djece i nikad ih nisam poljubio”. Poslanik, a.s., sažalio se na tog čovjeka i rekao mu da su ljubav i pažnja prema djeci blagoslov od Allaha. Muhammedu, a.s., dok bi bio na namazu, znala su prići dvojica njegovih unuka Hasan i Husejn. Kad je Resul, a.s., još bio na sedždi, njih dvojica bi mu se penjali na leđa i grlili ga oko vrata, a Poslanik se ne bi vraćao sa sedžde dok oni sami ne bi sišli... Ovom predajom se želi skrenuti pažnja mu36

VOLIMO TE MUHAMMEDE

–

slimanima koliko je Alejhisselam vodio računa o tome da ne ne uskrati djeci priliku da se poigraju u svakoj prilici.

Salavat na Muhammeda, a.s.
Allah i meleki njegovi donose salavat na vjerovjesnika. O vjernici donositei vi salavat na njega i šaljite mu selam! (El-Ahzab, 56.) Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, a.s., rekao: “Ko na mene donese jedan salavat, na njega Allah, dž.š., donese deset salavata” (Muslim).

37

VOLIMO TE MUHAMMEDE

–

MUHAMMED A.S. - ALLAHOVA NEIZMJERNA MILOST
Elmedin HodæiÊ

A šta bi bilo da nije Allahova dobročinstva prema vama i samilosti Njegove, i da Allah nije blag i samilostan?! (En-Nur, 14. i 20.) Islam podučava vjernike da je Allah, dž š., najmilostiviji. Allahova milost (rahmet ) je svojstvo o kom se u Kur’anu govori na najviše mjesta. Na principu Božije milosti opstoji čitav svijet. Koliko je u islamskoj koncepciji života naglašena milost kao princip, najbolje možemo vidjeti po tome da Bog u Kur’anu za svoju milost kaže da njome obuhvata sve: (El-E’araf, 156.) Na drugom mjestu u Kur’anu se kaže da je Bog sebi propisao milost:
39

A da nije Allahove milosti prema vama i na Ovom i na Onom svijetu, vas bi, zbog onog u šta ste se vi upustili, pogodila patnja velika;

...A milost Moja sve obuhvata...

—

VOLIMO TE MUHAMMEDE

A kad tebi dođu oni koji u naše ajete vjeruju, ti reci: “Selam, mir vama!” Gospodar vaš Sebi je samilost propisao. Ako neko od vas zlo djelo kakvo u neznanju učini, pa se potom Allahu pokajanjem obrati i popravi, pa, Allah grijehe prašta i samilostan je! (El-En’am, 54.) Ovaj koncept Božije milosti muslimanima je suštinski značajan. Božija milost bi trebala na nas uticati na dva načina: primjerom i praštanjem. Ako je Allah milostiv, onda bi i čovjek trebao biti milostiv, trebao bi biti samilostan prema drugim ljudima i prema svim živim bićima. Milost koju čovjek ispoljava prema drugim ljudima i prema svim živim bićima znak je i izraz Božije milosti. Praštanjem, jer suštinsko značenje milosti je i u tome što ona svakom pripadniku islama pruža osjećaj sigurnosti, koja nam je svima prijeko potrebna u ovim teškim vremenima u kojima mi danas živimo. Naime, u slučajevima kada čovjek i pogriješi, ne treba padati u očaj, jer vrata Allahove milosti ostaju otvorena i takvima. U Kur’anu se kaže: Ti reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, pred Allahovom samilošću nemojte očajavati! Allah će zbilja sve grijehe oprostiti”. On grijehe prašta I samilostan je! (Ez-Zumer, 53.) Božija milost očituje se u svim vidovima Njegovog odnosa prema svijetu, kao i u svim vidovima ljudskog života. Očituje se u Njegovom stvaranju i održavanju svijeta. Njegova milost očituje se u svim blagodatima koje dariva čovjeku, u oživljavanju zemlje nakon mrtvila, u bračnoj zajednici muškarca i žene. Mnogobrojni su znakovi Allahove
40

VOLIMO TE MUHAMMEDE

–

milosti. Ali, Allahova milost se prvenstveno očituje u slanju objava i u slanju poslanika. Još od davnih vremena kada su Adem i Hava izišli iz dženneta, njihovo potomstvo nosi obećanje Gospodara njihova. To je obećanje Svemogućeg da neće zaboraviti svoja stvorenja, već će im slati svoju uputu putem poslanika: I Adem primi od Gospodara svoga neke riječi i On mu oprosti. On doista prašta i samilostan je! Mi naredismo: “Siđite iz dženneta svi! Od mene će vam doista Uputa dolaziti! Pa, koji budu Uputu Moju slijedili, takvima straha nema, niti će žalosni biti!” (El-Bekare, 37-38.) Radost ovog saznanja da Bog prima pokajanje i da je On milostiv trebala bi ispunjavati vjerničko srce. Slanjem Svojih poslanika, Bog ukazuje svoju milost kako ljudima tako i svim svjetovima. Poslanstvo Muhammeda, a.s., suštinski je vezano za Allahovu milost:

A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali. (El-Enbija, 107.) Muhammed, a.s., posljednji Božiji poslanik (hatemul enbija) milost je svim svjetovima. Zahvaljujući njegovom pojavljivanju, čovječanstvo ima na raspolaganju autentičnu Božiju riječ, ima kao Uputu Kur’an, koji nas upućuje, liječi i usmjerava pravim putem, a i sama objava u Kur’anu se određuje kao milost: Mi objavljijemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo propast povećava. (El-Isra, 82.)
41

—

VOLIMO TE MUHAMMEDE

Jedna od naših temeljnih vjerničkih obaveza je i ljubav prema Muhammedu, a.s., a iz te obaveze proizlazi i odgovor na pitanje zašto ga trebamo voljeti i kako i na koji način iskazivati svoju ljubav prema njemu. Otuda, Muhammed, a.s., upozorava da nema potpunog vjerovanja bez iskrene ljubavi prema njemu. Enes, r.a., prenosi da je Muhammed, a.s., rekao: “Niko među vama neće vjerovati sve dok mu ja ne budem draži od njegovog roditelja, djeteta i svih ljudi“ (Buharija i Muslim). Ispravan odnos prema Poslaniku uvjetovan je ljubavlju, a pravo na najveću ljubav ima upravo onaj koji je čitav život proveo u iznalaženju načina kako da ljude spasi, kako da ih izvede iz tmine na svjetlo. Onaj ko živi u vjeri, ko vjeru voli, ko voli Boga, taj će sigurno voljeti i slijediti Poslanika. U Kur’anu se kaže: Ti reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite! I Allah će vas voljeti i grijehe vam oprostiti!” Allah grijehe prašta i samilostan je. (Ali ‘Imran, 31.) Iz ovog ajeta možemo vidjeti da je ljubav prema Poslaniku usko vezana za ljubav prema Bogu i da se Bog ne može voljeti ukoliko se ne bude slijedio poslanik Muhammed, a.s., niti ima pravo na Božiju ljubav ko ne slijedi Poslanika Voljeti Poslanika znači, prije svega, raditi ono što je radio Poslanik, izvršavati njegove sunnete, jer po kur’anskom određenju onaj ko je pokoran Poslaniku, taj se pokorava i Allahu. Osnovni smisao i svrha svih naših ibadeta jest zadobijanje Božije milosti. Naša ljubav prema Poslaniku je uvjet zadobijanja Božije milosti. Uzvišeni u Kur’anu veli:

42

VOLIMO TE MUHAMMEDE

–

I pokoravajte se Allahu i Poslaniku da bi vam bila milost ukazana. (Ali ‘Imran, 132.) Jedan od razloga zašto trebamo voljeti našeg poslanika je i u tome što je Muhammed, a.s., po svojim poslaničkim i ljudskim osobinama predodređen da bude uzor. Vi u Allahovu Poslaniku lijep uzor imate za onoga ko se u Allaha uzda i Onom Ssijetu nada i često spominje Allaha. (El-Ahzab, 21.) Mnogobrojni su i drugi razlozi zbog kojih smo dužni voljeti našeg Poslanika. Mi ćemo, kao jedna od generacija ummeta Božijeg Poslanika, ostvariti svoje ciljeve, svoju temeljnu zadaću ukoliko budemo slijedili njegove svijetle primjere. Na kraju, zapitajmo se istim onim pitanjem kojim nas pita Uzvišeni Bog u ajetima koje smo citirali na početku ovog teksta. A šta bi bilo da nije Allahova dobročinstva prema nama i samilosti Njegove i da Allah nije blag i samilostan? Zbilja, bî skupina jedna Mojih robova koji su govorili: “Gospodaru naš, mi vjerujemo, pa nam oprosti i smiluj nam se, a Ti si Samilosnik najbolji”. (El-Mu’minun, 109.)

43

VOLIMO TE MUHAMMEDE

–

POSLANIKOVA ODGOJNA METODOLOGIJA
Ferid DautoviÊ

Svaki govor ili pisanje o Poslaniku, a.s., budi posebne osjećaje i ljubav, koja se najčešće ne može objasniti; ona je dio nas, ona nas hrabri i pomaže da sačuvamo vrijednosti i vrline koje je promovirao naš Poslanik Muhammed, a.s. S ljubavlju koju iskazujemo prema Poslaniku, a.s., osjećamo sigurnost u nesigurnom svijetu u kom živimo i kao da sami osluškujemo jeku Božije riječi: Tvoj Gospodar, Tvoj Odgajatelj će te uputiti, On će te podržati, neće te napustiti, grudi će ti prostranim za islam učiniti i poteškoće otkloniti. S druge strane, osjećamo i obaveze kojima je Allah, dž.š., obavezao i nas obraćajući se Poslaniku, a.s.: Ne prigovaraj da je mnogo to što se od tebe traži, radi Gospodara svoga trpi, kloni se onih koji te u laž utjeruju, lijepo govori sa onim koji hoće da se upute. Stranice Kur’ana, a posebno tradicija Poslanika, a.s., govore o njegovim osobenostima kao zapovjednika Zajednice,
45

Ono što vam Poslanik da, uzmite, a ono što vam zabrani, toga se klonite.

—

VOLIMO TE MUHAMMEDE

kao učitelja, kao muža, kao oca, kao punca... On sa započetom Objavom ne ostaje u pećini Hira, nego se vraća u Mekku, među žive ljude, vraća se u živo ljudsko društvo koje živi sve svoje probleme. Njegova vjera i njegova misija ne tiču se samo njega i Boga, nego je posrijedi življenje žive vjere i djelovanje i prakticiranje islamskih načela pred izuzetno mnogo ljudskih svjedoka. On islam prakticira i u svojim detaljima kao i u svojoj cjelini. Svaki njegov pokret pomno je bilježen te je njegov život, u poslaničkom kao i u pretposlaničkom periodu, poznat do najsitnijih detalja. Iznose se na svjetlo dana na hiljade svjedočanstava o njegovoj veličanstvenoj pojavi. Stoga se Božiji poslanik Muhamed, a.s., povijesno gledano, izdvaja među svim najvećim širiteljima svjetskih religija kao vjeronavjestitelj koji vjeru islam objelodanjuje pod punim svjetlom povijesti i povijesnog vremena. Otuda iz Poslanikova, a.s., života crpimo i iščitavamo obrasce uzornog, dinamičnog života, koji je model našoj svakodnevici i punina islamskog življenja. U jednoj od tih osobenosti se za Poslanika, a.s., kaže: “Krasili su ga izdržljivost i postojanost u nedaćama, i to je ono što je nužno zbog neprijatelja, kao i njegova strpljivost u nesrećama i nevoljama dok je bio borac na Allahovu putu. Bio je savršeno miran i spokojan bez obzira na prilike i stanje u kojima se nalazio. Ne bi oslabio pred žestinom, nije se pokoravao pred veličinom. U Mekki je doživio od Kurejšija ono zbog čega kosa sijedi i nasrtaje pred kojima se ruši neosvojiva tvrđava. I pored svoje slabosti, Poslanik, a.s., strpio se najsnažnijom strpljivošću i to izdržao čvrstinom pobjednika”. Poslanikova, a.s., metoda u podučavanju muslimana, njegov način obraćanja, komuniciranja sa rodbinom, prijateljima, neznancima, neprijateljima, njegovo ponašanje,
46

VOLIMO TE MUHAMMEDE

–

izgled... obavezuju, jer je on uzor onima koji vjeruju i koji se nadaju susretu s Allahom i često pominju Allaha. Onima kojima je uzor Poslanik, a.s., važno je upoznati se s njegovom metodologijom kako bi je prihvatili kao svoj životni moto te kako bi se znali određivati prema njegovoj metodologiji. Ova crta poslaničkog života najbolje će pomoći u svakodnevnom radu onima koji podučavaju i odgajaju u porodici, džamiji, mektebu ili školi. Iz svake životne situacije Poslanika, a.s., bilo da hvali, kori, pruža nadu ili prijeti, može se učiti, a i druge podučavati, jer je Poslanik, a.s., naš učitelj. Vrijeme učenja nije ograničeno tako da svaki detalj ili nova situacija kroz koju je prolazio i sam Poslanik a.s., a nismo je znali ili smo je zaboravili, pomoći će otklanjanju nedoumica u tome kako postupiti, kako se ponašati u nekom trenutku ili situaciji. Poslanikova a.s. metodologija je doista jedinstvena i zanimljiva. Njegovi odgovori i savjeti nisu bili uvijek isti, čak i na ista pitanja. Oni su se razlikovali ovisno o stanju, potrebi, uvjetima i sastavu onih koji pitaju, obraćajući pažnju na to šta je potrebnije, preče i prioritetnije dotičnoj osobi. Obraćao je maksimalnu pažnju na individualne osobenosti onih koje podučava i onih koji pitaju. Svakom se obraćao se shodno njihovim intelektualnim sposobnostima kako bi najbolje i najlakše shvatili poruku i njen smisao. Nije se koristio krupnim, nepoznatim i suvišnim riječima i jezikom. U svemu je imao mjeru, pa i kod podučavanja. Nikada nije pretjerivao, niti bio naporan i nasilan u svojim nastupima i pozivima u islam. Blaga, mudra riječ i savjet bili su njegova svojstva. Komentator Kur’ana Muhamed Ali es-Sabuni veli da hadiska djela govore da je Muhamedov, a.s., stid veći od nevjestinog u prvoj bračnoj noći. Ali, to ga nije sprječavalo da odgovori i da uputstvo i o pitanjima koja su tretirala intimu
47

—

VOLIMO TE MUHAMMEDE

i neke intimne odnose među supružnicima. Bilježi Imami Ahmed u svom Musnedu od Abdullaha bin el-Asa, kada mu je došao jedan mladić i rekao: “Allahov Poslaniče, je li mi dozvoljeno da poljubim (svoju suprugu) dok postim?”, Poslanik, s.a.v.s., reče mu: “Ne!” Tada dođe stariji čovjek te ga upita: “Allahov Poslaniče, je li mi dozvoljeno da poljubim (svoju suprugu) dok postim?” Poslanik, s.a.v.s., odgovori mu: “Da”, a mi se zgledasmo, a Poslanik, s.a.v.s., reče: “Znam zašto ste se međusobno pogledali. Doista, ovaj stariji čovjek može sebe kontrolirati”. Husejn bin Ali, r.a., pitao je oca Aliju, r.a., o ponašanju Allahovog Poslanika a.s., u društvu sagovornika, pa mu Alija reče: “Allahov Poslanik a.s., bio je uvijek nasmijan, blage naravi i ljubazan. Nije bio grub, ni okrutan. Nije prekomjerno dizao glas, nije bio razvratnik, nikoga nije sramotio, niti je bio hvalitelj. Pretvarao bi se da ne vidi ono što ne želi vidjeti. Nije očajavao i nije gubio nadu onaj ko od njega nešto traži. Uvijek se klonio prepirke, pretjerivanja i onoga što ga se ne tiče. Nikoga nije kudio, nikoga nije sramotio, govorio je samo o onome za šta se nadao sevapu. Kada bi govorio, njegovi sagovornici bi ga nepomično slušali oborenih glava kao da su im na glave sletjele ptice; govorili bi tek onda kada on zašuti; jedni drugim nisu upadali u riječ. Kada bi jedan govorio, ostali bi slušali dok ne završi. Govorio bi onaj ko bi prvi uzeo riječ. Smijao bi se onome čemu se drugi smiju i divio bi se onom čemu se drugi dive. Kada bi došao neki stranac, stidljivo bi podnosio njegovu grubost u govoru i kada pita. Čak su njegovi drugovi (ashabi) priželjkivali da im dođe neki stranac. Govorio bi im: “Kada vidite da je nekom nešto potrebno, pomozite mu”. Zahvalu je primao samo od onoga ko mu je dorastao. Ničiji govor nije
48

VOLIMO TE MUHAMMEDE

–

prekidao sve dok sagovornik ne prekorači granicu; tek tada bi mu zabranio da govori ili bi ustao. Jedinstvenost pedagogije Muhammeda, a.s, proizlazi iz činjenice da je on svoju pedagogiju crpio iz Allahove knjige, Kur’ana. Ona govori i o Poslaniku, a.s., kao najvećem učitelju i pedagogu, što svjedoči i povijest. “Pred kojim je to učiteljem izišao toliki broj najupućenijih i najpotpunijih učitelja, kao što su ashabi i njihovi sljedbenici koje je Muhammed, a.s., podučavao? Kakvi su oni bili prije njega? Kako su živjeli svoj život i kako su se ponašali? A kakvi su bili poslije susreta i intenzivnog druženja sa njim? Svaki ashab sam za sebe je dokaz koji govori o veličini ovog jedinstvenog učitelja i pedagoga. Na ovo nas podsjećaju i riječi onih koji su analizirali njegov rad i život da Poslanik, s.a.v.s., nije imao nijedne mu’džize osim što je imao ashabe, to bi bilo dovoljno da se potvrdi njegovo poslanstvo. Zato samo onaj ko je odgojen može odgajati druge; to je valjda abeceda ove nauke i vještine. Na taj način je poslanik Muhammed, a.s., demonstrirao adaptibilnost islama – kao cjelokupnog vjerskog učenja i pogleda na svijet – ovozemaljskom, “odveć ljudskom”, čovjeku. Poslanička metodologija je mnogovrsna i lahka. Njegovi pristupi podučavanju su koncizni i kratki, pamte se i isto tako se s lahkoćom prenose na druge. Poslanik, a.s., podučava razgovorom, postavljajem pitanja na koja često sam odgovara i ponavlja odgovore, zbog važnosti poruke ili da bi se zapamtilo to što govori. Česti su njegovi odgovori šutnjom, išaretom, zaklinjanjem, potvrđivanjem, šalom, igrom, itd. Bilježe Ahmed i Tirmizi, a u Ahmedovoj verziji stoji: “Prenosi se od Ebi Zerra, r.a., da je rekao: ‘Rekao sam: ‘Allahov Poslaniče, posavjetuj me nešto’. Poslanik, s.a.v.s., reče:
49

—

VOLIMO TE MUHAMMEDE

‘Boj se Allaha ma gdje bio! Kada uradiš neko loše djelo, odmah uradi dobro djelo koje će izbrisati loše, a prema ljudima se lijepo ophodi!’” Bilježe Buhari i Tirmizi od Ebu Hurejrea, r.a., da je rekao: “Neki čovjek je rekao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.: ‘Posavjetuj me nešto, ali nemoj mnogo, da bih to mogao upamtiti’. Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘Ne ljuti se!’ To je ponovio više puta i svaki put je rekao: ‘Ne ljuti se!’” Et-Tirmizi bilježi od ‘Ukbea bin ‘Amira, r.a., da je rekao: “Pitao sam: ‘Allahov Poslaniče, u čemu je spas?’ Poslanik s.a.v.s., reče: ‘Vladaj svojim jezikom, hitaj svojoj kući i plači kada pogriješiš’”.

50

VOLIMO TE MUHAMMEDE

–

LJUBAV I ODNOS ASHABA PREMA BOÆIJEM POSLANIKU, A.S.
Alija BuljubaπiÊ

Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada AIlahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje. (El-Ahzab, 21.) Kada govorimo o Allahovom Poslaniku, a.s., u većini slučajeva se citira navedeni ajet (El-Ahzab, 21.), jer je svaka osoba koja vjeruje svjesna činjenice da uzora u životu ne treba, niti smije tražiti u običnim smrtnicima kada nas je već Allah, dž.š., počastio i ukazao na milost da nam Muhammed, a.s., bude poslanik, a samim tim i jedini uzor u životu. Svjestan te činjenice, ovdje ne želim pisati o Muhammedu, a.s., kao uzoru u životu muslimana, već o ashabima i njihovom odnosu prema Božijem Poslaniku, a.s., odnosno njihovom razumijevanju navedenog ajeta. Odnos ashaba prema Muhammedu, a.s., bio je zasnovan na kur’anskim osnovama i na velikoj ljubavi prema Poslaniku, a.s. Sve što je Poslanik, a.s., tražio od njih ili nešto zabranio, odnosno naredio, prihvatali su to bez pogovora, spremni da
51

—

VOLIMO TE MUHAMMEDE

za ljubav Allaha, dž.š., i Poslanika, a.s., žrtvuju i ono što im je najdraže u životu. Ta velika ljubav proistekla je iz Kur’ana, u kome Uzvišeni kaže: Reci: “Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da neće prođe imati, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate miliji od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na Njegovom putu, onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. A Allah grješnicima neće ukazati na pravi put”.

Ova vjera ne podnosi da u srcu ima ortake; ili potpuna predanost njoj ili udaljavanje od nje. Ne traži se da musliman prekine veze sa porodicom, rodbinom, suprugom, djecom, imetkom, radom, uživanjem i slašću, niti se traži da se zamonaši i udalji od lijepoga u životu. Ovo vjerovanje hoće da mu se pokloni srce, da ljubav prema Allahu, dž.š., i Muhammedu, a.s., bude čista i iskrena, da ona dominira i presuđuje, da ona pokreće i motivira. Kada se ovo ostvari, ne smeta da musliman uživa u svim blagodatima i ljepotama života, ali da bude spreman sve to odbaciti i napustiti istog momenta kada one budu u suprotnosti sa zahtjevima vjerovanja. Linija razgraničenja je dominacija jednog ili drugog, ili vjere ili uživanja i imovine. Kada musliman postane siguran da je njegovo srce iskreno predano vjeri, ne smeta da poslije toga uživa sa svojom djecom, braćom, bračnim drugom, porodicom, ne smeta da posjeduje imetak, trgovine, kuće, ne smeta da uživa u Allahovim ukrasima i lijepoj opskrbi – bez pretjerivanja i uobraženosti, zapravo, uživanje u tome je pohvalno, kao neki vid zahvalnosti Allahu, Koji je te blagodati stvorio da bi u njima uživali njegovi robovi. Uzvišeni kaže:
52

VOLIMO TE MUHAMMEDE

–

Ljubav prema Allahu, dž.š., nije tvrdnja jezikom, niti zanos u duši ako je ne prati slijeđenje Allahovog Poslanika, a.s., hod njegovim putem i ostvarenje njegovog programa u životu. Vjerovanje, zaista, nisu riječi koje se izgovaraju, niti osjećanja koja one izazivaju, već čvrsta i istinska pokornost Allahu, dž.š., i Poslaniku, a.s., i praksa u skladu sa Allahovim, dž.š., programom koji donosi Poslanik, a.s. Svega ovog ashabi su bili duboko svjesni i prema tome usmjeravali svoj život. Zato ima takvih primjera iskazivanja imana i ljubavi prema Allahu, dž.š., i Poslaniku, a.s., pred kojima zastaje razum i pita se je li to moguće. Evo nekoliko primjera iz praktičnog života ashaba. Prenosi imam Ahmed od Zehre bin Ma’beda, a on od svog djeda da je rekao: “Bili smo sa Allahovim Poslanikom, a on je držao za ruku Omera, sina Hattabova, pa je rekao Omer: ‘Allahov Poslanice, tako mi Allaha, draži si mi od svega drugog osim samog sebe’.1 Zatim je rekao Allahov Poslanik, a.s.: ‘Niko među vama neće biti pravi vjernik dok mu ja ne budem draži od samog sebe’. Zatim je rekao Omer: ‘Tako mi Allaha, ti si mi sada draži i od samog sebe’, a Muhammed, a.s., reče: ‘Sada, Omere!”’ (Buharija). Rekao je Muhammed, a.s.: “Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša, niko među vama neće biti pravi vjernik dok mu ja ne budem draži od njegove djece i svih ljudi” (Ebu Davud i imam Ahmed). Ovo je osnova na kojoj trebamo postaviti naš životni put.
53

Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!”, a Allah prašta i samilostan je.

—

VOLIMO TE MUHAMMEDE

Abdullah ibn Omer prenosi: “Božiji Poslanik je jednog dana skinuo zlatni prsten sa svoje ruke i rekao: ‘Ja ga više nikada neću staviti na svoju ruku’. Vidjevši to od Božijeg Poslanika, ashabi su učinili isto i pri tom ga nisu upitali za uzrok” (Buharija). Ebu Talha el-Ensari je bio u svim pohodima sa Allahovim Poslanikom, a.s., protiv mušrika i pokazao veliku hrabrost i strpljivost na teškim ispitima. Ali, najveći dar Ebu Talhe je njegova borba uz Vjerovjesnika na Uhudu. Kada je Muhammed, a.s., bio ranjen, a mušrici navalili svom žestinom, Ebu Talha je štitio Poslanika, a.s., pogađajući jednog po jednog mušrika. Poslanik bi izvirivao iza leđa Ebu Talhe, gledajući kako on pogađa, dok bi ga on upozoravao govoreći: “Draži si mi i od oca i majke, Allahov Poslaniče, ne izlaži se tako da te pogode. Moje grudi su otkup za tvoje grudi, a moj vrat za tvoj vrat, ja sam ovdje da tebe otkupim”. Još jedan Talha štitio je Poslanika, a.s., na Uhudu – Talha ibn Ubejdullah. Nakon bitke, Ebu Bekr, r.a., našao ga je u jarku onesvješćenog. Štiteći tijelo Božijeg Poslanika, a.s., mušrici su mu odsjekli ruku, a na sebi je imao 79 rana od sablje, koplja i strijela. Zbog toga je dobio ime Živi šehid. Za Ebu Talhu je vezan primjer da je imao voćnjak palmi i grožđa i cijeli Jesrib nije znao da u nekom drugom voćnjaku ima toliko stabala, tako slatkih plodova i sa tako lijepom, pitkom vodom. I dok je jednog dana Ebu Talha klanjao u hladovini svoga voćnjaka, njegovu pažnju privuče neobično lijepa ptica zelenog perja, crvenog kljuna i šarenih nogu. Skakutala je sa grane na granu i lijepo cvrkutala. Ebu Talhu zadivi neobičan izgled ptice i odluta u mislima o njoj. Nakon nekoliko trenutaka se prisjeti da je u namazu i vrati se svom ibadetu. Ali, nikako se nije mogao sjetiti koliko je rekjata klanjao. Dva rekjata ili
54

VOLIMO TE MUHAMMEDE

–

možda tri. Uzalud, nije se mogao sjetiti. A kada je završio namaz, otišao je Allahovom Poslaniku pa mu se požalio na samog sebe; kako su ga njegov voćnjak, i ono drveće u njemu, i ona neobična ptica omeli u namazu. Onda mu je rekao: “Allahov Poslaniče, ti si mi svjedok da cijeli svoj voćnjak dajem kao sadaku u Allahovo ime, pa ti odredi da se koristi u onu svrhu koja bi bila najdraža Allahu i Njegovom Poslaniku.” Poslije smrti Poslanika, a.s., ashabi su pokazali još veću dosljednost u provođenju tradicije Božijeg Poslanika, a.s. Prvi halifa Ebu Bekr es-Siddik ne želi odstupiti od vojnog pohoda na Perziju koji je pripremao Božiji Poslanik, a.s., mada je to u tom momentu izgledalo neopravdano. Hazreti Ebu Bekr je rekao: “Ja nemam pravo odstupiti od onog što je zacrtao Božiji Poslanik, a.s.” Prenose Buharija i Muslim da je Abdulah ibn Omer, r.a., u društvu citirao hadis: “Kada vam vaše žene zatraže izlazak noću u džamiju, vi im dozvolite”. Čuvši to, neki od njegovih sinova reče: “Tako mi Boga, nećemo im dozvoliti, da tamo prave nered”, na šta ga Abdullah žestoko udari, rekavši: “Kažem ti da je to rekao Božiji Poslanik, a ti tako govoriš”. Priča Amr b. Me’mun, pa kaže: “Nisam propustio nijednu noć uoči petkom, a da nisam otišao kod Ibn Mes’uda. Nikada nije citirao nijedan hadis. Kad, jedne noći, pogevši glavu, reče: “Rekao je Božiji Poslanik...” Kada sam ga pogledao, a on stoji, dugmad mu na košulji raskopčana, oči mu pune suza, a vratne žile mu se napele. Pošto je završio sa citiranjem reče: “Tako otprilike, slično tome ili približno tome”. Ovaj posljednji primjer naveo sam zato što je kod nas u Bosni u posljednje vrijeme sve više “vaiza” koji citiraju hadise “ko iz rukava”, često ne poznajući dovoljno ni tekst,
55

—

VOLIMO TE MUHAMMEDE

ni prenosioce, niti vjeredostojnost hadisa. Citiraju hadise kao da prenose govor sa nekog sijela. Takav odnos prema hadisu je veoma opasan i može biti poguban za takve osobe. Ovih nekoliko primjera velike ljubavi, pažnje, razumijevanja i slijeđenja Poslanika, a.s., samo su kap u moru. Na hiljade je ovakvih primjera koji služe kao pouka ummetu Muhammeda, a.s., kako se voli, slijedi i prakticira tradicija Božijeg Poslanika, a.s. Ashabi Božijeg Poslanika, a.s., jesu bili u odnosu na nas u velikoj prednosti zato što su se napajali direktno sa čistog i bistrog izvora. Ali, baš ta vremenska distanca od 14. stoljeća i prostorna udaljenost – hiljade kilometara od Poslanikova izvora – daju veliku vrijednost svakom našem iskazivanju ljubavi prema Poslaniku, a.s., i našem nastojanju da idemo Poslanikovom stazom. Molim Allaha, dž.š., da poveća našu ljubav prema Poslaniku i ulije u naša srca snagu da ustrajemo na njegovom putu. I, ne zaboravimo riječi Muhammeda, a.s., koji kaže: “Ostavljam vam u emanet nešto zbog čega nećete skrenuti s pravog puta dokle god se budete toga držali, ostavljam vam Allahovu Knjigu (Kur’an, a.š.) i moj sunnet”. Bože, daj da se pridržavamo propisa Kur’ana i slijedimo sunnet Resulullaha. Amin!

56

VOLIMO TE MUHAMMEDE

–

UZ POSLANIKOV RO–ENDAN - 12. REBIU-L-EVVEL
Hazim Emπo

Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti. Jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv. (Et-Tevbe, 128.) Mevludi su, nesporno, pokazatelji naše ljubavi i poštovanja prema našem poslaniku Muhammedu, a.s., i tu praksu svakako treba baštiniti i prenositi na nove generacije. I ako nas milozvučne i melodične interpretacije hvalospjeva, pojedinih fragmenata iz Poslanikova života, natrenutak mogu vratiti u njegovo vrijeme, pokušajmo zamisliti njegovu pojavu i prisustvo u ovo naše vrijeme, vrijeme koje mi ovdje i sada živimo. Pokušajmo zamisliti Poslanikov susret sa ovom našom stvarnošću i u vezi s tim postavimo sebi nekoliko nezaobilaznih pitanja i pokušajmo koliko toliko na njih realno odgovoriti. Bi li Poslanik mogao biti zadovoljan trenutnim stanjem njegovog ummeta i bi li na njeg mogao biti ponosan?

57

—

VOLIMO TE MUHAMMEDE

Naravno da nije nimalo teško odgovoriti na ovo pitanje. Jedino čime bi se Poslanik danas mogao ponositi jest brojnost njegovog ummeta. Oni koji se deklariraju kao njegovi sljedbenici, prema statističkim podacima uistinu danas veoma brojni. Međutim, na veliku žalost, njegovu a još više na našu, svi ostali pokazatelji stanja ummeta, posmatrali se globalno ili parcijalno, istinski su nepovoljni i jadni. Politička, ekonomska, vojna, obrazovna, socijalna i druga relevantna stanja njegovog ummeta na nezavidnom su nivou. Danas se u svijetu najviše proliva muslimanska krv, muslimani su veoma rascjepkani, podijeljeni po raznim interesnim zonama i gotovo da su beznačajan faktor danas u svijetu, uprkos tome što im je Allah dao resurse, i materijalne i duhovne, pomoću kojih bi mogli biti znatno uticajniji i prisutniji. Razlozi zbog kojih smo u takvom stanju prvenstveno su u udaljavanju od Pravog puta. Ne koristimo ono što nam je Poslanik ostavio: “Ostavljam vam dvije stavari. Ako ih se budete pridržavali, nikada nećete zalutati. To su Kur’an i moj Sunnet.” Mi smo, dakle, kao ljudi koji nose lijekove i njima druge liječe, a sami se njima ne koriste. Gdje je rješenje? Sasvim jasno, u povratku Pravom putu. Ali, ko bi bio taj ko je najodgovorniji i najmeritorniji da to izvede ili makar pokrene sa mrtve tačke? To se ne zna i nije uopće izvjesno kada će se znati, ali je sasvim izvjesno da niko od nas osobno to ne može izmijeniti, i najvjerovatnije nas ni Allah ni Njegov Poslanik neće za to ni pitati, niti tražiti odgovornost. Time se onda, naravno, ne trebamo ni opterećivati, ali se moramo upitati kako bismo Poslaniku odgovorili na pitanje šta smo mi, svako od nas ponaosob, učinili na povratku ili bar približavanju Pravom putu, na ličnu korist i dobrobit svojih najbližih.
58

VOLIMO TE MUHAMMEDE

–

Mnogi od nas će se možda pokušati pravdati složenom situacijom i teškim uvjetima, a možda nismo ni drama upornosti, nepokolebljivosti i odlučnosti učinili da bilo šta promijenimo. Veliki Gazalija kaže: “Čovjeka koji odlučno kroči u život neće pokolebati teški uvjeti koji ga okružuju, ma koliko bili loši, niti će on pasti pod njihov uticaj. Naprotiv, on će se njima okoristiti, uspijevajući sačuvati svoje osobenosti pred njima poput sjemenke ruže koja se zakopa pod tlo (zemlju), pa ona probija sebi put u pravcu sunčeve svjetlosti, šireći ugodan miris...” Šta bismo mi mogli reći Poslaniku o sebi, o našim domovima, o našim porodicama...? Naše kuće, naši stanovi danas su na prvi pogled dosta veliki i raskošni i, mada mi u njima živimo, pitanje je ima li tu istinskog života? Kuća ima tijelo i dušu, a njena duša – to smo mi, ako je produhovimo kelimei-šehadetom, sedždom, selamom, Kur’ anom. Ebu Hurejre prenosi od Poslanika: “Primjer kuće u kojoj se Allah spominje i kuće u kojoj se Allah ne spominje je kao primjer žive i mrtve osobe.” Poslanik nas, dakle, uči kako da naše kuće i mi u njima budemo živi, dok u drugom hadisu pojašnjava: “Ne pretvarajte vaše kuće u groblja. Uistinu, šejtan bježi od kuće u kojoj se uči sura Bekare.” Nažalost, mnoge naše muslimanske kuće su, u svjetlu ovih hadisa, prava groblja. I ne samo to. U veoma malo kuća ili stanova u našim mahalama može se vidjeti svjetlo na rani sabah, jer se navečer dokasno sjedi i bulji u televizor.

59

—

VOLIMO TE MUHAMMEDE

Mnoge naše kuće pretvorili smo u bordele, javne kuće, gdje se, bez ikakvog ograničenja, propagira, podržava ili širi prostitucija raznih oblika. Mnoge naše kuće pretvorili smo u birtije, gdje se, bez ikakvog ustručavanja, nude i konzumiraju sve vrste alkoholnih pića. Mnoge naše kuće smo pretvorili u kockarnice, gdje se redovno prate sve igre na sreću, a djeca do iscrpljenosti igraju razne video igrice. Mnoge naše domove pretvorili smo u prava kina i diskoteke, gdje se mogu naći čitave kolekcije videokaseta, DVD-a, audiokaseta i CD-ova svih mogućih žanrova, koji na najklasičniji način zatupljuju i mlade i stare. U mnogim našim stanovima drži se paščad i razne slike i kipovi, što nas vraća u vrijeme džahilijjeta i idolopoklonstva. Umjesto da budu gnijezda sreće i Allahovog zadovoljstva, mnogi naši domovi su gnijezda zla, harama, nemorala, fesada i sigurno je da Poslanik s tim ne bi bio zadovoljan. Naprotiv, bio bi veoma tužan i razočaran što se toliko udaljavamo od Pravog puta, što ne koristimo blagodati njegovog sunneta i što naša ljubav prema njemu nije istinska i potvrđena, a da jest slijedio bi nam siguran spas. “Ko oživi moj sunnet, taj me voli, a ko mene voli, bit će sa mnom u džennetu.” Njegov sunnet i njegova praksa u našoj primjeni su naš spas i spas naše porodice od džehenemske vatre i naša sreća i na ovom i na onom svijetu. Kako to Poslanik slikovito opisuje u slijedećem hadisu: Ebu Hurejre prenosi da je Božji Poslanik, a.s. rekao: “Primjer mog slučaja je primjer čovjeka koji je potpalio vatru,
60

VOLIMO TE MUHAMMEDE

–

pa kad je ona obasjala svoju okolicu, leptiri i one životinje koje lete na vatru počeli su padati u nju. Taj čovjek ih stane odvraćati, ali one uporno nasrću u nju. Eto, to je primjer mog slučaja sa vama: Ja vas za obašvu vučem. Bježite od vatre, bježite od vatre! A vi me nadjačavate i nasrćete u nju” (Musned, imam Ahmed). Mevludi, salavati, kaside mogu u određenoj mjeri oživjeti sjećanja na Poslanika i iskazati ljubav prema njemu, ali je, zasigurno, mnogo svrsishodnije živjeti njegov sunnet i na taj način zaslužiti njegov šefa’at. Neka nam Mevlud, Poslanikov rođendan, bude povod da se približimo putu Istine i da na njemu istrajemo, zarad vlastite sreće i sreće svoje porodice.

61

VOLIMO TE MUHAMMEDE

–

KOLIKO TREBA PO©TOVATI I CIJENITI SVOGA POSLANIKA MUHAMMEDA, A.S.
Smajo Burek

Obilježavanje 12. rebiu-l-evela, rođendana Poslanika, najbolja je prilika da se progovori o naslovnoj temi u skladu sa Allahovom porukom: “Vi u Alahovom Poslaniku imate lijep uzor”. Nama svima poznato je ko je bio i šta je za ljudstvo učinio najveći i najzaslužniji čovjek, naš poslanik Muhammed, a.s. Prema tome, nije potrebno isticati koliko mu muslimani čitavog svijeta duguju poštovanje i priznanje. Njega zaista nadasve poštuju i cijene svi pravi i savjesni muslimani, ali, nažalost, ima i među nama onih koji, u najviše slučajeva, iz neznanja ne odaju potrebno poštovanje i priznanje Poslaniku nego o njemu govore kao o običnom čovjeku. Da se to ne bi događalo među nama i da bi muslimani što više poštovali svoga poslanika Muhammeda, a.s., u ovom izlaganju će biti ukazano na ono šta spada u poštovanje prema Muhammedu, a.s. Na samom početku navest ćemo nekoliko ajeta iz Kur’ana u kojima nam Allah, dž.š., naređuje da poštujemo i cijenimo svoga Poslanika, a.s.
63

—

VOLIMO TE MUHAMMEDE

Muslimani, ne uzdižite svoje glasove iznad glasa Božijeg Poslanika. Ne razgovarajte s njim glasno, kao što vi jedni s drugim glasno razgovarate, da vam ne budu uzaludna vaša djela, a da vi o tome ništa ne znate. U ovom ajetu Allah, dž.š., naređuje ashabima da pred Božijim Poslanikom govore pristojno i tiho, tako da njihov govor nikada ne bude jači i glasniji od govora Božijeg Poslanika. To im se naređuje zato da bi mu i tom prilikom odali potrebno poštovanje. U 63. ajetu sure Nur, Allah, dž.š., kaže:

U 2. ajetu sure Hudžurat, Allah, dž.š., kaže:

Ne zovite Božijeg Poslanika kad ga između sebe zovete kao što vi jedni druge dozivate. U ovome ajetu upozoravaju se ashabi da ne dozivaju Božijeg Poslanika, a.s., onako kako se oni između sebe dozivaju, tj. da ga ne zovu njegovim običnim imenom, Muhammede, nego da ga zovu njegovim počasnim imenom, Božiji Poslaniče. Poštujmo svoga poslanika Muhammeda, a.s., onako kako su ga poštovali njegovi ashabi. Božiji Poslanik, a.s., rekao je o svojim ashabima: “Moji su ashabi kao zvijezde; za kojim god pođete, naputit će vas na pravi put”. I u poštovanju prema Božijem Poslaniku, a.s., oni nam trebaju biti najbolji uzor, a spomenut ćemo samo nekoliko primjera o tome koliko su oni poštovali Poslanika, a.s. Ebu Ibrahim Tudžibija kaže: “Svaki muslimanu je dužan da, kad god spomene Božijeg Poslanika, a.s., to učini mirno i ponizno, tako da zamisli kao da je Alejhiselam osobno pred njim”.
64

VOLIMO TE MUHAMMEDE

–

Usame ibni Šerik kaže: “Došao sam Božijem Poslaniku, a.s. Njegovi ashabi su se bili okupili oko njega, ali tako mirno i pristojno kao da su im ptice na glavama”. Šeste godine po Hidžri sklopio je Muhammed, a.s., sa Kurejšijama primirje na Hudejbiji. Kurejšije su kao svog izaslanika na to primirje poslali poznatog Urveta ibni Mes’uda, koji tada još nije bio primio islam. Kada je sklopio primirje i vratio se u Mekku, pitali su ga Kurejšije za Muhammeda, a.s., na šta im je on rekao: “Kurejšije, bio sam kod perzijskog, bizantskog i abesinskog vladara i vidio njihovu moć, ali, tako mi Boga, nikada nisam vidio vladara kojem se tolika počast odaje kao što to čine Muhammedu njegovi ashabi”.

Šta je sve poštovanje prema Božijem Poslaniku, a.s.
Poštovanje prema Božijem Poslaniku, a.s., nije potpuno ako se samo lično on, nego se u to poštovanje ubraja i to da se poštuje njegova časna rodbina (ehli-bejt). “Poslije svoje smrti ostavljam vam dvije stvari. Prva je Kur’an, u njemu je uputa i svjetlo i ko ga prihvati i čvrsto se njega drži bit će na pravom putu, pa prihvatite se Uzvišenog Kur’ana i čvrsto ga se držite. Drugo, ostavljam vam svoju porodicu (ehli-bejt) i opominjem vas Allahom da pazite moju porodicu.” “I niko od vas neće biti pravi vjernik dok mu ja ne budem draži od njega samoga, a moja porodica draža od njegove porodice i dok mu moje potomstvo ne bude draže od njegova potomsva.” “Ko umre voleći mene i moju porodicu – umrijet će kao šehid, a ko umre mrzeći mene i moju porodicu – umrijet će kao nevjernik”.
65

—

VOLIMO TE MUHAMMEDE

Ove riječi potvđuje i Allah, dž.š., u Kur’anu, u suri EtTevbe, u 24. ajetu.

Zatim, u poštovanje prema Poslaniku spada i poštovanje njegovih ashaba, mjesta u kome se rodio i boravio, da se pridržavamo njegova sunneta, da se cijeni njegov govor (hadis), da se na njega često donosi salavat i selam, a naročito kada se spomene njegovo mubarek ime. Sve ovo znači poštovanje prema Božijem Poslaniku, a.s.

Reci: “Ako su vam očevi vaši, sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanje vaše koje ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da neće imati prođe, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate, draži od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na Njegovom putu, onda pričekajte dok Allah svoju odluku ne donese. A Allah griješnicima neće ukazati na Pravi put”.

Donošenje salavata i selama na Božijeg Poslanika, a.s.
Kolika je važnost donošenja salavata i selama na Božijeg Poslanika, a.s., vidi se iz toga što nam to Allah, dž.š., naređuje u Kur’anu, a.š., u 56. ajetu sure El-Ahzab:

Znači, farz je donošenje salavata i selama na Božijeg Poslanika, a.s. U tom ajetu nije spomenuto kada i koliko puta to treba činiti, pa postoje o tome različita mišljenja islamskih učenjaka.
66

Allah i njegovi meleki blagosiljaju Božijeg Poslanika. Muslimani, blagoslovite ga i vi donoseći na njega salavat i selam na način koji je njemu dostojan.

VOLIMO TE MUHAMMEDE

–

Imam Šafija, r.a., veli da je vadžib donijeti salavat i selam na završetku svakog namaza. Ebu-Bekr ibni Bukejr (od Malikija) kaže da je vadžib što više donositi salavat i selam ne obzirući se na broj, niti na vrijeme. Zamahšerija smatra da to treba činiti u svakoj dovi. Ebu-Bekr er-Razi kaže da je vadžib donijeti salavat i selam samo jednom u životu, pa bilo u namazu ili na kom drugom mjestu. Ali, mišljenje mnogih islamskih učenjaka je da je vadžib donijeti salavat i selam na Božijeg Poslanika, a.s., kadgod se spomene njegovo časno ime. To mišljenje temelje na nekoliko hadisa, koje ćemo navesti, a u kojima se osuđuju oni koji ne donose salavat i selam na Muhammeda, a.s. Hazreti Omer, r.a., kaže: “Namaz i dova lebde između nebesa i zemlje i ne primi ih Allah, dž.š., dok se ne donese salavat na Božijeg Poslanika, a.s.” Ibnu Mes’ud, r.a., kaže: “Kad neko od vas hoće zamoliti Allaha, dž.š., neka mu se zahvali, pa iza toga donese salavat na Božijeg Poslanika, a.s., i onda neka zamoli šta je htio». Ovaj način je najdostojniji. Džabir, r.a., pripovjeda da je Alejhiselam rekao: “Nemojte sa mnom postupati kao što postupa putnik sa svojom posudom za vodu. On napuni posudu, stavi je u prtljag i krene, pa ako ožedni – napije se, ili ako je bez abdesta – uzme abdest, a ako mu to nije potrebno – onda tu vodu prolije, nego me se sjetite (salavatom) na početku, u sredini i na kraju dove”. Od vremena Abazija uobičajilo se da se sa salavatom i selamom počinju pisati knjige i i ostala pisana djela, što je
67

—

VOLIMO TE MUHAMMEDE

vrlo lijep običaj, a nije uveden bez podloge, jer je Alejhiselam rekao: “Ko na mene donese salavat u jednom djelu, meleki će za njega od Allaha, dž.š., moliti oprosta sve dok je moga imena u tom djelu”. Neki vele da je taj lijepi običaj uveo prvi halifa, hazreti Ebu-Bekr, r.a. Donošenje salavata je naša dužna počast prema Poslaniku Muhammedu, a.s., i njegovom časnom imenu. Zato, kad god se spomene njegovo časno ime, ukažimo mu zasluženo poštovanje. Nastojmo to činiti i u drugim prilikama koje su nam preporučili pobožni i vrijedni učenjaci, a te prilike su: pri ulasku u džamiju, poslije ezana, na početku i na kraju svakog sastanka, na početku i na kraju svakog namaza, na početku i na kraju svake dove i svakog jutra kad ustanemo i svake večeri kad liježemo. I dok među nama bude živjela iskrena uspomena na Poslanika, a.s., i njegov rođendan, i to ne samo u riječima nego i u djelima i u osjećanjima, dotle možemo vedra čela gledati u svoju budućnost. To nam jamči i sam Kur’an: A on će biti među nama sve dotle dok se mi budemo pridržavali onog što nam on naredi. Sallallahu alejhi ve selem. Bog ih neće kazniti sve dotle dok si ti među njima.

68

VOLIMO TE MUHAMMEDE

–

MUHAMMED, A.S.
Kasim HodæiÊ

“Muhammed, a.s., nije roditelj nikom od vaših ljudi, nego je Allahov Poslanik i posljednji vjerovjesnik – a Allah sve dobro zna.” Muhammed, a.s., kako stoji u Kur’anu, posljednji je i najodabraniji Allahov poslanik. Rođen je u porodici BenuHašima, u Mekki, u zoru, u ponedjeljak, 12. rebiu-l-evvela (20. ili 22. aprila) 571. godine po Isa, a.s. Uzvišeni Allah je, još od samog rođenja pa do smrti, zapečatio njegovo srce od svih poroka i nevaljalština. U jednom hadisu se prenosi da je Poslanikova majka Amina, r.a., rekla: “Kada sam ga rađala, porađala sam uz njega ogromnu svjetlost, od koje su zablistali dvori Šama”. Allah, dž.š., odabrao je Muhammeda, a.s., za plemenitu misiju, koja je u isto vrijeme milost ljudima. I on sam je milost, kao prenosilac istine, kao što se kaže u 107. ajetu sure El-Enbija’, koji glasi: Muhammed, a.s., dakle, poslan je i svim ljudima, radi njih. Allah, dž.š., poslao ga je kao milost nama samima da
69

A tebe smo kao milost svjetovima poslali.

—

VOLIMO TE MUHAMMEDE

nas odvraća od svega lošeg i da se, ugledajući se na njega, držimo onoga što je dobro i što je istina, da hodimo pravim putem, da ne zalutamo. On je poslan svim narodima i za sva vremena da bi se slijedio njegov sunnet i tako ljudi bili bolji ljudi i pokorniji Allahovi robovi. Kada je Uzvišeni Allah obdario Muhammeda, a.s., šefa’atom i dodijelio mu posebno mjesto među poslanicima, poručio je: Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti.” (Ali-Imran, 31.) Ove riječi Uzvišenog poruka su muslimanima da svim svojim srcem teže da vole Poslanika, s.a.v.s., a razlozi za tu veliku ljubav nalaze se u ličnosti, karakteru i djelu Resulullaha, a.s. Ono što mi kod Allahovog miljenika trebamo slijediti temelji se, dakle, na njegovim riječima, djelima i njegovom uzornom karakteru. Aiša, r.a., kaže: “Njegovo ponašanje je po Kur’anu”. A Kur’an je Allahova riječ, Uputa, pa ko se tako bude vladao, bit će najbolji čovjek. Cijeli Poslanikov život bio je postavljen i uređen Allahovom odredbom. Kada mu je objava Kur’ana počela stizati, još više se počeo usavršavati njegov karakter i vladanje. Sve kur’anske odredbe provodio je u djelo i na sebi ih primjenjivao. Kod njega nije bilo razlike između teorije i prakse. Sve što je govorio, činom je potvrđivao. Njegov karakter i ćud možemo vidjeti i na sljedećem pimjeru. U toku Bitke na Uhudu neprijetelji su prodrli do samog Poslanika, a.s. Udarali su ga kamenjem i oborili. Izbili su mu zub, ranili ga u lice i rasjekli mu usnu. Kad su mu pri70

VOLIMO TE MUHAMMEDE

–

jatelji pritekli u pomoć i okupili se oko njega, rekoše mu: “Božiji Poslaniče, prokuni ih i Boga zamoli protiv njih”. Iako u takvom stanju, Poslanik, a.s., reče: “Nisam poslan da proklinjem, nego da pozivam i da budem Božija milost. Moj veliki Allahu, uputi moj narod, jer oni ne znaju”. Time je oprostio svojim neprijateljima, Boga zamolio za njih i za njih se kod Njega zauzeo. Muhammed, a.s., ne odriče se ni najvećih grješnika. Štaviše, izriče da će se za njih zalagati. Tako u jednom hadisu kaže: “Moje zauzimanje na Budućem svijetu bit će za one koji su činili velike grijehe”. I pored svih ovih vrlina, Muhammed, a.s., bio je najponizniji čovjek. Zabranio je svojim prijateljima da ustaju kada on dođe. Isticao je da je to običaj Perzijanaca, koji ne priznaju jednakost ljudi. Kad je kod njeg došao neki čovjek i počeo pred njim drhtati iz strahopoštoanja, Alejhiselam mu reče: “Lakše, lakše! Ja nisam car! Ja sam sin jedne žene iz plemena Kurejš, koja se hranila običnom hranom”. Nije bila nimalo lahka misija Allahova Poslanika da podučava ummet islamu i da ih poziva vjeri u jedinog Boga. Doživljavala je i uspone i padove. Svašta se pokušavalo učiniti da se u njemu ugasi razbuktali plamen Allahovog nura. Ali, bez uspjeha. Muhammed, a.s., ostaje dosljedan ideji kojom je zadužen. On je zaista mnogo žrtvovao u ime Allaha, za Njegovo zadovoljstvo i nagradu. Ljubav prama Svevišnjem nadjačala je sve strasti i uživanja. Dokazao je da se ništa ne može postići bez žrtve, a da se mnogo može postići žrtvom i iskrenim pouzdanjem u Allahovu milost. On je imao strpljenja u nesreći, postojanosti u pravdi, čvrstine u karakteru i smirenosti u ovodunjalučkim potresima. Život i djelo Allahovog Poslanika trebaju biti uzor svakom čovjeku koji teži postići univerzalne vrijednosti tokom
71

—

VOLIMO TE MUHAMMEDE

ovozemaljskog života i Allahovo zadovoljstvo na Obećanom danu. U jednom hadisu se kaže: “U kojoj mjeri ti je uzor Božiji Poslanik, toliko si vjernik”. Poslanikov život vjerniku treba značiti ono što mu znači njegovo srce, bez kojeg ne bi mogao živjeti. Vjerovjesnik je ljudima preči i od krvnih srodnika, ali i od njih samih. Voljeti Poslanika, a.s., a istovremeno ne živjeti kako bi on to volio, predstavlja pravi primjer licemjerstva. Historija bilježi sljedeće riječi: “Za tebe bih žrtvovao i oca i majku, Allahov Poslaniče!” Ovo je sjajan primjer i prilika da se svaki vjernik upita šta je to spreman lično žrtvovati za svoga Gospodara, Njegovog Poslanika i jačanje islama u savremenim prilikama i izazovima. Ljubav prema Muhammedu, s.a.v.s., i slijeđenje njegova primjera treba nam u svakom trenutku ovosvjetskog života biti inspiracija i motiv da ovaj život živimo dostojanstveno i ponosno preselimo kao pripadnici Poslanikovog ummeta, nadajući se Allahovom oprostu i milosti. Hvala Allahu, dž.š., Koji je poslao Poslanika da svjedoči, da obraduje, da opominje i da poziva svome Gospodaru. I hvala Mu što je dao da u Poslaniku imaju najljepši uzor svi koji se klanjaju Allahu i nadaju se Sudnjem danu. Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje. (El-Ahzab, 21.)

72

VOLIMO TE MUHAMMEDE

–

MUHAMMED, ALLAHOV POSLANIK
Ahmet BandiÊ

Bilo je to najveličanstvenije jutro koje je ozračilo cijeli pojavni svijet. Tog jutra je rođen plemeniti poslanik. Meleki su tog jutra, zbog uklanjanja razdoblja kufra, bezbožnosti i tiranije, klicali i hvalili nastup sigurnosti i mira po cijelom Arabijskom poluostrvu, čije su stotine pokoljenja hiljadama godina živjele u kufru i širku. Novorođenče je rođeno u gradu Mekki i ne bijaše kao ostala djeca. Ono je bilo simbol ljubavi, prijateljstva i srdačnosti, postalo je poslanik zarad usrećenja cijele zajednice i njenog pravilnog vođenja ka Pravom putu, spasu i imanu. Majka tog novorođenčeta je Amina, kćerka Vehbova, čovjeka koji je bio uglednik plemena Kurejš, a otac mu se zvao Abdullah, sin Abdulmuttalibov, starješine plemena Kurejš na kojega su mnogi blagoslovno gledali i obraćali mu se za pomoć. Sa putujućim plemenima u pravcu Šama, jednog dana krenuo je i Muhammedov otac Abdullah. Putovanje je bilo radi trgovine. Prije nego što je karavan krenuo nazad, u Mekku, Abdullahu pada na um da zijareti svoje daidže, koji su živjeli u Medini. Ali, tu se on iznenada razbolje i sasvim
73

—

VOLIMO TE MUHAMMEDE

nenadano ispusti svoju plemenitu dušu. On umrije, a njegov sin Muhammed tek je bio navršio šest mjeseci u utrobi majke. Pošto je Amina rodila Muhammeda, djed Abdulmuttalib se veoma razveselio i obradovao. “Ovo drago novorodenče”, govorio je Abdulmuttalib, “majci Amini bit će naša utjeha za njegovog izgubljenog oca Abdullaha”. Amina obrati pažnju na njegovo lice, oči i nos i ostalo; sve to dosta sliči njegovom ocu. Divno li je to novorođenče! Ono će nadmašiti svu djecu očaravajućom ljepotom i uzdići će se iznad svih dječaka pronicljivosću i dosjetljivošću. Jednog dana je u Amininu sobu ušao Abdulmuttalib sa Halimom, ženom iz plemena Said. Abdulmuttalib se obrati Amini riječima: “Amina, ova žena je iz pustinjske mahale i veoma je plemenitog porijekla. Doveo sam je da uzme naše dijete i da mu bude dojilja. Ona će povesti dijete da bi se pravilno razvijalo i raslo u pustinjskoj sredini, gdje je čist zrak i ugodna tišina”. Vidjevši dijete, dojilja Halima je uskliknula: “Ah, što je lijepo ovo dijete! Kako samo divno izgleda!” “Aminino dijete”, veli Halima, “spavalo je na postelji od vune, koja bijaše prekrivena manjim komadom svile. Kad sam ga vidjela, bilo se predalo dubokom snu i iz njegove nutrine osjećalo se kao da se širi miris miska. Spavao je osmjehujući se poput meleka. Čim sam stavila ruku na njegove grudi, on se osmjehnu i otvori oči izrazitog sjaja. Vidjevši ga budna, poljubila sam ga, uzela preda se i nahranila ga. Mlijeko je obilno poteklo, a on je počeo dojiti... Dolazeći u Mekku, obično sam jahala slabu i mršavu magaricu, koja se, od prevelike mršavosti i slabosti, jedva teturala i zato sam obično kasnila i zaostajala iza svih putnika koji su stizali u Mekku. Čim sam
74

VOLIMO TE MUHAMMEDE

–

prihvatila Muhammeda, ta magarica se, Allahovom voljom, naglo promjenila, brzo ojačala i, po svojoj sposobnosti u hodu, počela mi sve više i više sličiti kakvom plemenitom konju. Za divno čudo, počela je trčati i preticati putnike koji su se vraćali u našu pustinjsku mahalu. Moji saputnici i saputnice počeše se raspitivati: ‘Šta li je to Halima sa tvojom magaricom? Odlazeći u Mekku, tvoja magarica nije mogla pristojno koračati, a često je kasnila iza nas i po nekoliko dana, a danas nekako trči poput jakog vjetra i sve nas pretiče’... Kroz sve ove znakove, prepoznala sam da nisam prihvatila obično dijete, već jedno plemenito ljudsko biće, u kome, naprosto, ima Allahovih tajni i iskra plemenitog nadnaravnog svijeta.” Kad je Muhammed navršio petu godinu, Halima ga je vratila u Mekku, gdje mu je majka Amina priredila dirljiv doček, raširenih ruku, toplim poljupcima i srdačnim zagrljajem. Muhammedov djed Abdulmuttalib dočekao je svog unuka sa poljubcima i dubokom čeznjom, dočekao ga je zanosno kličući: “Dobro došlo moje dijete!” Potom se Abdulmuttalib okrenu prema dojilji Halimi i zapita: “Halima, kako se Muhammed odnosio prema tebi?” “Odnosio se divno, a slučaj koji mi se dogodio bio je veoma neobičan” reče dojilja Halima. “Otkako je Muhammed donesen u moju kuću, nastupilo je pravo blagostanje, a kuća mi se napunila raznim blagodatima i bogatstvom. Imala sam nekoliko ovčica, koje su prije Muhammedovog dolaska bile slabe i mršave, a imale su sasvim malo mlijeka. Te moje ovčice brzo postadoše debele i nabijene mesom i lojem, a davale su obilno mlijeka, masla i sira”. Halima zašuti i utonu u duboko razmišljanje, potom se prenu, okrenu se prema Abdulmuttalibu i reče: “Dok je dječak Muhammed boravio kod nas u pustinjskoj nastambi,
75

—

VOLIMO TE MUHAMMEDE

dogodio se veoma tajanstven, neobičan i zanimljiv slučaj. To me zapanjilo i odvelo u danonoćno razmišljanje”. Abdulmuttalib upita: “Kakav je to događaj, Halima?” “Jednog dana”, veli Halima, “Muhammed je sa mahalskom djecom izišao u pustinju da bi se tamo zajedno zabavljali i veselili. Međutim, iznenada se pojaviše trojica u ljudskom obliku i odmah prihvatiše Muhammeda. Bojeći se došljaka, neka djeca su se razbježala, a oni dječaci koji su bili malo odvažniji prišli su toj trojici kako bi mogli vidjeti šta će se dogoditi malom Muhammedu. ‘Ne dirajte Muhammeda!’, umiješaše se djeca. ‘Ostavite ga i znajte da je on Abdulmuttalibov unuk, vođe plemena Kurejš!’ Ali, ta trojica nisu govorili i svoj posao počeše obavljati. Jedan od njih je ispružio ruku i rasjekao utrobu malom Muhammedu, poslije čega u njoj zasja svjetlost, jarka blistavost, a drugi je otvorio njegove grudi i iz mladog srca izvadio nekakav komadić i bacio ga na zemlju. Nakon što su ova dvojica završili svoj dio posla, treći je potrao rukom po Muhammedovom stomaku i prsima i sve je opet bilo zdravo i uredno, kao što je bilo i ranije. Onda su ga uzeli u naručje, poljubili i nestali”. Dojilja Halima nastavi kazivati: “Čim sam o ovome saznala od djece koja su se igrala sa Muhammedom, veoma sam se uznemirila i zabrinula za svog posinka. S jezom sam se, svojim komšijama, uputila u pravcu pustinje, a kada tamo dospjesmo, primijetismo kako Muhammed sam ide, nur se širi sa njegovog čela, a oko glave kao da mu stoji vijenac nekog zanosnog sjaja”. Ovim kazivanjem dojilje Halime, srce majke Amine napuni se zadovoljstvom, a djed Abdulmuttalib, zahvaljujući Allahu za sve ovo što se dogodilo, zanosno kaza: “To su uistinu bili meleki. Muhammed će u skoroj budućnosti odigrati veliku ulogu!”
76

VOLIMO TE MUHAMMEDE

–

Ahmede Muhammede
Moje srce tužno je što neimade sreće te da druguje uz tebe Ahmede Muhammede. Kao naj kad zaplače moje oči zarose željne tvoje blizine Ahmede Muhammede. Ti si milost Milosnog Ti si radost srca mog Ti si lijek za rane Ahmede Muhammede. Aškom srce mi gori željno Tebe da vidi naš dragi Pejgambere Ahmede Muhammede. Mojoj duši mehlem je kad salavat donese kad Ti ime spomene Ahmede Muhammede.

77

—

VOLIMO TE MUHAMMEDE

Ja Resulallah
Kada tvoje ime čujem, ja se srcem obradujem – Ja Resulallah Kad se uče Salavati, iz oka nam suza kapti – Ja Resulallah Naše misli tebi žude, salavatom nek se bude – Ja Resulallah Za nas gr’ješne ti se moli, jer te naše srce voli – Ja Resulallah Ti si milost cijelom svijetu, Ti si dika svom ummetu – Ja Resulallah Salavat nam duša zbori, od aška nam srce gori – Ja Resulallah Kad pružimo tebi ruke, izbavi nas teške muke – Ja Resulallah.
78

VOLIMO TE MUHAMMEDE

–

SADRÆAJ

Ferid DautoviÊ

UVOD .............................................................................................. 5
Meho ©ljivo

VJEROVJESNIK JE OGLEDALO ISTINE ................................................ 7
©erif »atiÊ

MUHAMMED, A.S., ALLAHOV POSLANIK IZ VELIKE MILOSTI PREMA SVJETOVIMA BLAGI UPU∆IVA» MEHKA SRCA ..................................................... 15
Zahir Karaman

NAJLJEP©I UZOR ............................................................................ 21
Muslija »elikoviÊ

POSLANIK ÆIVE VJERE....................................................................25
Muhamed TvrtkoviÊ

MUHAMMED A.S., POSLJEDNJI ALLAHOV POSLANIK...................... 31
Elmedin HodæiÊ

MUHAMMED, A.S. - ALLAHOVA NEIZMJERNA MILOST....................39
Ferid DautoviÊ

POSLANIKOVA ODGOJNA METODOLOGIJA.....................................45
Alija BuljubaπiÊ

LJUBAV I ODNOS ASHABA PREMA BOÆIJEM POSLANIKU, A.S. ....... 51

79

—

VOLIMO TE MUHAMMEDE

Hazim Emπo

UZ POSLANIKOV RO–ENDAN - 12. REBIU-L-EVVEL.........................57
Smajo Burek

KOLIKO TREBA PO©TOVATI I CIJENITI SVOGA POSLANIKA MUHAMMEDA, A.S. ........................................63
Kasim HodæiÊ

MUHAMMED, A.S. .........................................................................69
Ahmet BandiÊ

MUHAMMED - ALLAHOV POSLANIK...............................................73

80