P. 1
41717274-kineziologija-sa-kineziometrijom

41717274-kineziologija-sa-kineziometrijom

|Views: 5,207|Likes:
Published by Hrvoje Pavelić

More info:

Published by: Hrvoje Pavelić on Apr 30, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

08/14/2013

pdf

text

original

Sections

  • Zatvoreni kinetički lanci
  • OS SACRUM ET OS COCCYGIS
  • DISANJE
  • MEHANIKA DISANJA
  • Dišni rad
  • Plućni kapaciteti
  • I. prednja podlaktična grupa
  • P A L A C
  • Mišići pokretači skočnog zgloba Mišići prednje grupe
  • Mišići vanjske grupe
  • Kinematika sagitalne ravnine
  • Kinematika tranverzalne ravnine

KINEZIOLOGIJA SA KINEZIOMETRIJOM

Prof dr Dijana Avdić

Kinetički lanci

Vrlo su rijetki pokreti gdje se dejstvo jednog mišića ispoljava samo pokretanjem poluge za koju je neposredno vezan. Kontrakcija određenog mišića pomjera koštanu polugu za koju je neposredno ve­ zan, ali time pomjera i sistem poluga koje su za pokretnu polugu vezane lancem zglobova. Najčešće se sreće dejstvo mišića, koje se ispoljava i na susjedim dijelovima tijela, koje on ne može neposredno pokretati. Ovakav kompleks pokreta, koji izaziva jedan mišić neposredno u predjelu svoje lokacije i posredno na susjedne dijelove tijela, naziva se lanac pokreta ili kinetički lanac. Ove lance grade mišići siner-gisti koji preko kostiju ili fibroznih veza nadovezuju se jedan na drugi. Antagonisti također učestvuju u njihoj izgradnji po principu kontrole pokreta.

Kinetičke vijuge su dva mišića po funkciji antagonisti, a vezani su zglobom ili fibroznom vezom. Jedna od tih vijuga je mišićna vijuga m. rhomboideus-a i m. serratus anterior-a. Obje vijuge fiksiraju donji ugao skapule i unutrašnji rub uz grudni koš pri čemu dok romboideus primiče skapulu kičmenom stubu m. seratus vrši udaljavanje. Da bi se izveo ma koji pokret, mora da postoji određena fiksna tačka. Ta fiksna tačka u lancu pokreta se pomjera sa mišića na mišić odnosno duž određenog lanca pokreta

Primjer je podizanje nogu iz ležećeg položaja na leđima. To je pokret koji počinje od perifernog pripoja pregibača zgloba kuka, prenosi se na karlicu, sa karlice se prenosi na trbušne mišiće i odatle na grudni koš, sa ovoga na klavikulu i mišiće koji se vežu za nju, potom na gornji dio m.trapesius-a, zatim na glavu pa na fleksore glave suprotne strane i konačno na prednju stranu vratnog dijela kičmenog stuba. Zavisno od toga da li postoji fiksna tačka na krajevima takvih lanaca razlikuje se zatvoreni i otvoreni kinetički lanac.

Otvoreni kinetički lanac

Ova vrsta lanca javlja se u slučaju kada se radi o sistemu dijelova tijela koji su učvršćeni samo na jednom svom kraju. Drugi kraj je slobodan i on se specifičnim dejstvom mišića u kinetičkom lancu, kao krajnji dio tog lanca, može pokrenuti na određeni način već prema tome šta se želi postići tim kretanjem. Najprostiji primjer dejstva mišića u otvorenom kinetičkom lancu je dejstvo mišića fleksora u zglobu lakta gdje je ruka slobodno opuštena. U tom slučaju djeluju mišići fleksori u zglobu lakta sa centalnim osloncem i logično bi bilo da se pokrene samo sistem podlaktice sa šakom. Ali, sila teže takođe aktivno djeluje prilikom zauzimanja novog položaja. Pregibanjem u zglobu lakta opuštene ruke težište se izvodi iz vertikale koja prolazi kroz centar zgloba ramena, koji predstavlja fiksnu tačku za ruku, odnosno zatvoreni kraj kinetičkog lanca.

Ukoliko bi dijelovali samo mišići fleksori u zglobu lakta, kao posljedica dejstva sile zemljine teže došlo bi do pomijeranja nadlaktice unazad sve dok se težište ruke, sada u novom položaju ne bi ponovo nalazilo vertikalno ispod centra zgloba ramena. Ova retrofleksija nije samo posljedica dejstva sile teže nego i komponente pritiska koja djeluje prema centru zgloba lakta. Sa dejstvo mišića prednje strane tijela, i to pretežno mišića trbušnog zida i mišića fleksora u zglobu kuka, je takođe specifično u otvorenom kinetičkom lancu. Primjer je podizanje nogu sa podloge pri čemu se noge mogu pomjeriti intenzivnim disanjem. Da bi se ovo ostvarilo, mišići moraju imati uporište u karlici i slabinskom dijelu kičmenog stuba uz jaku izometrijsku kontrakciju pripadajućih mišića.

Fiksiranje karlice će se izvršiti ako mišići trbušnog zida svojom kontrakcijom spriječe pomjeranje centralnih pripoja mišića fleksora u zglobovima kukova ka perifernim pripojima na femuru odnosno kostima potkoljenice. Zbog toga će se i trbušni mišići nalaziti u izometrijskoj kontrakciji. Otvoreni kraj kinetičkog lanca predstavlja noge odvojene od tla. U tom položaju održava ih izometrijska kontrakcija fleksora zgloba kuka, koji imaju fiksnu tačku na karlici i na lumbalnom dijeli kičmenog stuba. Karlicu učvršćuju trbušni mišići svojom izometrijskom kontrakcijom, koji svoju fiksnu tačku nalaze na prednjoj strani grudnog koša. Na taj način su noge preko karika kinetičkog lanca učvršćene za prednju stranu grudnog koša. Zbog toga osoba koja se nalazi u tom položaju pri intenzivnom disanju pomjera i noge.

Primjer otvorenog kinetičkog lanca - težište (TT) sistema nadlaktice, podlaktice i šake ostaju na istoj vertikali kad se izvrši fleksija lakta

Primjer otvorenog kinetičkog lanca koncentričnom kontrakcijom mišića inspiratora se posredno preko izometrijskih kontrakcija abdominalnih mišića i mišića fleksora u kukovima mogu pomjeriti noge u antigravitacijskom smjeru .

. a cilj je da se specifičnim dejstvom u zatvorenom kinetičkom lancu izvrši određeno pomijeranje unutar oba zatvorena kraja kinetičkog lanca. Zatvoreni kinetički lanci Ova vrsta kinetičkog lanca javlja se u onim slučajevima kada se radi o onim dijelovima ljudskog tijela koji su učvršćeni na oba kraja.

ma u kom dijelu tijela on bio zatvoren. mišići mogu da stvaraju fiksne odnosno mobilne pripoje. . ako djeluju mišići antefleksori u zglobu ramena doći će do antefleksije u zglobu ramena ali sa smanjenom amplitudom pokreta. Mora se naglasiti da samo u slučaju zatvorenog kinetičkog lanca. Najprostiji primjer dejstva u zatvorenom kinetičkom lancu najlakše se može da objasni na primjeru fleksora u zglobu lakta gdje se ruka nalazi u neutralnom opuštenom položaju opuštena niz tijelo ali prsti moraju biti oslonjeni na neku čvrstu podlogu. Istovremeno će se u zglobu korijena šake izvršiti ekstenzija koja nije posljedica djelovanja eksten-zora šake nego je to posredno dejstvo antefleksora u zatvorenom kinetičkom lancu u izvršenju ovog pokreta. samo ako postoji oslonac pa u tom slučaju može da dođe do izmjene fiksnog za mobilni pripoj i obratno. U tom položaju.

 Zavisno od toga da li je jedan kraj zatvorenog kinetičkog lanca opterećen ili nije. . zatvoreni kinetički lanac će se prostirati od karlice do stopala odnosno od oslonca na stolici gdje sjedi do oslonca stopala na tlu. dejstvo ekstenzora u skočnom zglobu će biti sa centralnim osloncem. osoba sjedi tako da stopala nisu opterećena ničim samo težinom potkoljenice i natkoljenice. Podizanjem peta od tla vrši se fleksija u zglobu koljena i zglobu kuka odnosno koncentričnom kontrakcijom mišića ekstenzora u skočnom zglobu se posredno izvrši i fleksija u kuku i koljenu. Ako npr. U tom položaju se kontrahuju mišići ekstenzori u skočnom zglobu. može posredno dejstvo jednog mišića na susjedne karike tog lanca da bude drugačije. što znači da će se pripoj na pet-nim kostima približiti pripojima na potkoljenicama. Pošto stopalo nije opterećeno.

Na osnovu volje i psihofizičke kondicije postižu se i bolji efekti u pokretu koji su posljedica djelovanja kinetičkog lanca. Zavisno od toga kako pojedinac uspijeva u datim vremenskim intervalima postaviti dijelove svog aparata za kretanje i uključiti određene sile sa određenim intenzitetom. . zavisi i kvalitet pokreta i kretanja uopće. tada se vidi da se u funkci­ji pokreta smjenjuju otvoreni i zatvoreni kinetički lanci. Ako se razmotre svi pokreti koji se dešavaju u ljudskom organizmu.

zatvoreni kraj kinetičkog lanca u perifernom predjelu .posrednim dejstvom mišića ekstenzora u skočnim zglobovima se može izvršiti fleksija u koljenima i kukovima O mišići ekstenzori u skočnom zglobu C .primjer zatvorenog kinetičkog lanca .

posredstvom dejstva mišića antefleksora u zglobu ra­mena može se izvršiti ekstenzija u ručnom zglobu A mišići antefleksori C .zatvoreni kraj kinetičkog lanca u perifernom predjelu .primjer zatvorenog kinetičkog lanca.

Oni su prekratki za pokrete suprot­nog smjera tako da njihovi antagonisti također mogu da izvedu samo dio pokreta i tada se govori o pasivnoj insuficijenciji. Višezglobni mišići su dugački i ne mogu da daju maksimalnu kontrakciju na svim zglobovima. a da ostatak mogućnosti vršenja kontrakcije iskoristi za fiksaciju zgloba. . Oni postaju insuficijentni i tada se govorim o aktivnoj insuficijenciji.  Karakteristike jednozglobnih i višezglobnih mišića Jednozglobni ili višezglobni mišići u odnosu na svoje protezanje utiču na pokrete jednog ili više zglobova pri čemu jednozglobni mišić je uvijek u mogućnosti da kontrakciju dovede do kraja i izvrši pokret.

Zavisno od stepena pokretljivosti u tom zglobu kao i pravca pružanja mišićnih vlaka. Međutim. što im samim tim omogućava bogatiji i posebno karaktrističan rad na polugama. prelazeći preko jednog zgloba koji veže te kosti. kada je koljeno u fleksiji hvatišta mišića stražnje lože natkoljenice se približe. mišić na tim kostima vrši određene pokrete. Kada je koljeno u ekstenziji. tada je fleksija u u kuku moguća samo do 90° jer se mišići stražnje lože natkoljenice ne mogu više istegnuti i to je primjer pasivne insuficijencije. mišići se olabave i tada se fleksija u kuku može izvesti do130°. Određeni broj mišića prelazi preko dva pa i više zglobova.  Primjer su mišići stražnje lože potkoljenice koji imaju funkciju fleksora u koljenu ali i funkciju ekstensora u zglobu kuka. . Mišići mogu biti vezani za dvije kosti.

prilikom izvlačenja stava na šakama. .   U praksi se pominju dva karakteristična primjera: 1.supinacija Rad u ramenu.antefleksija -savijanje u laktu . Kada se vrši supinacija podlaktice (a da ruka nije ni na šta fiksirana) u tom položaju ne može se olabaviti biceps jer je on kontrahovan.fleksija -izvrtanje u podlaktici . M. To potvrđuje njegovo učešće u aktu vršenja supinacije podlaktice. biceps brachii Funkcija ovog mišića je: -savijanje u ramenu . vuče svoje pripoje na skapuli (tada je pripoj na podlaktici fiksiran) i preko skapule vuče trup u strmoglavi položaj antefleksije trupa.

. što se događa kod snažnog zamaha. a dođe do kontrakcije ovog mišića. koljeno) nije fiksiran. a zglob koljena ekstendirati. rectus femoris Funkcija ovog mišića je: -ekstenzija potkoljenice -fleksija kuka  Ako ni jedan od zglobova (kuk. Snažnom kontrakcijom ovog mišića na slobodnoj nozi saopćava se najveća brzina perifernom dijelu noge. trčanja preko prepreka i slično. i to stopalu. zglob kuka će se flektirati. brzog trčanja. M.2.

1.POKRETI GLAVE I VRATA Pokreti glave i vrata se odvijaju u dva zgloba. Art. Pokreti laterofleksije se vrše u frontalnoj ravni oko sagitalne osovine. Atlantooccipitalis Atlantookcipitalni zglob je zglob koga čine fovea articularis superior atlantis i condyli occipitale. 2. Atlantoaxial Atlantoaksijalni zglob čine atlas i axis. Principi pokreta glave i vrata . Pokretljivost u ovom zglobu se vrši u horizontalnoj ravni oko vertikalne osovine. Art. Pokreti fleksije i ekstenzije se vrše u sagitalnoj ravni oko frontalne osovine. U ovom zglobu se ostvaruje veliki obim pokreta.

rectus capitis ant. Vrši se u sagitalnoj ravani oko frontalne osi. Obim pokreta je 0450. Mišići koji su odgovorni za ovaj pokret su: m. longus colli m. Pokret vrše mišići koji jednim svojim krajem se pripajaju na kosti glave. rectus colli Mjerenje pokreta se vrši i centimetarskom trakom pri čemu se mjeri rastojanje mentuma i jugularne jame. To su parni mišići koji čist pokret izvode samo ako se kontrahuju u paru.    ANTEFLEKSIJA (ANTEFLEXIO) Antefleksija je savijanje glave naprijed odn odnosno pokret kojim se približava brada sternumu. m. longus capitis m. . a drugim na kosti kičmenog stuba i ramenog pojasa sa prednje strane. Fiziološki iznosi 0 cm.

Retrofleksiju vrše mišići koji se jednim svojim krajem pripajaju na kosti glave. Mišići koji vrše ovaj pokret su:  m. semispinalis capitis  m. splenius MJERENJE obima pokreta vrši se i centimetarskom trakom pri čemu se mjeri rastojanje mentumiugulum ili linea nuchae-VII cervikalni kralježak. a drugim na kosti vrata i trupa sa zadnje strane. Pokret se vrši u sagitalnoj ravni oko frontalne osi. sternocleidomastoideus  m. Obim pokreta je 0-300. longissimus capitis  m.EKSTENZIJA (RETROFLEXIOEXTENSIO) Retrofleksija je pokret savijanja glave unazad iza frontalne ravni. trapesius (pars descendens)  m. .RETROFLEKSIJA . To su parni mišići koji čist pokret izvode samo ako se kontrahuju u paru.

.       LATEROFLEKSIJA (LATEROFLEXIO) Laterofleksija je bočno pregibanje na jednu ili drugu stranu. sternocleidomastoideus mm. longissimus capitis. Mišići koji vrše pokret nalaze se sa jedne strane glave i vrata: m. trapesius (pars descendens) m. rectus capitis lateralis MJERENJE pokreta vrši se i centimetarskom trakom. splenius m. pri čemu se mjeri rastojanje lobulus uha acromion. Pokret se vrši u frontalnoj ravni oko sagitalne osi. m.scaleni m. Obim pokreta je 0-450. semispinalis capitis m.

Mišići koji vrše pokret su: • rotatori glave na istu stranu m.    . splenius • rotatori glave na suprotnu stranu m. longus colli m. longus colli m.  ROTACIJA (ROTATIO) Rotacija je uvrtanje glave na jednu ili drugu stranu. Pokret se vrši u horizontalnoj ravni oko vertikalne osi.m. sternocleidomastoideus Mjerenje obima pokreta se vrši pomoću uglomjera. obliqus capitis inf. Obim pokreta je 0-450. Funkcija mišića može se promijeniti zavisno od pomjeranja ili promjene hvatišta kao i od toga da li pojedini mišići djeluju samostalno ili u kombinaciji. obliqus capitis superior m. 3.

Principi pokreta kičmenoga stuba . 5 lumbalnih kralježaka.5 kokcigealnih kralježaka. Da bi bili zadovoljeni biomehanički zahtjevi. 4. BIOMEHANIKA KIČMENOG STUBA Kičmeni stub se sastoji od: 7 cervikalnih kralježaka. kičmeni stub formira tri kolone zglobova koji su ojačani ligamentarnim vezama i na taj način je obezbjeđena kompaktnost. čvrstina i elastičnost. 5 sakralnih kralježaka. 12 torakalnih kralježaka.     KIČMENI STUB Kičmeni stub predstavlja koštanu osovinu trupa i čvrst oslonac za pokrete dijelova tijela vezanih za njega.

Jednu kolonu čine; -corpus vertebrae -discus intervertebralis:anulus fibrosus,nucleus pulposus -ligamentum longitudinale anterior -ligamentum longitudinale posterior. Dvije bočne kolone zglobova čine; -bočni zglobni nastavci -ligamenta flava. U torakalnom dijelu pripoj rebara doprinosi čvrstini, ali istovremeno i ograničava pokretljivost kičmenog stuba.

Pokretljivost kičmenog stuba u najvećoj mjeri zavisi od: -broja kralježaka u odredjenom području, -visine tijela kralješka, -veličine prečnika tijela kralješka -visine intervertebralnih diskova, -širine poprečnih nastavaka, -dužine, širine i položaja procesus spinosusa, -dužine mišića, ligamenata i zglobnih kapsula, -konstrukcije i oblika grudnog koša.

Na osnovu navedenih karakteristika pokretljivost određenog segmenta kičmenog stuba biće veća; -ako na istom prostoru postoji veći broj kralježaka, -ako su tijela kralježaka viša, -ako im je prečnik manji, -ako su intervertebralni diskovi viši, -ako su poprečni nastavci uži, -ako su procesus spinosusi kraći, uži i horizontalniji, -ako su okolne meke strukture duže, a kapsula labavija, -ako je poprečni dijametar grudnog koša manji, -ako je pokretljivost rebara veća, ako su rebra elastičnija.

Kičmeni stub nije građen poput ravnog štapa, već postoje krivine koje doprinose njegovoj boljoj funkciji. Krivine kičmenog stuba igraju važnu ulogu u statici i dinamici tijela. One povećavaju ukupnu dužinu kičmenog stuba. Najveća važnost krivina je u tome što povećavaju čvrstinu i otpor na pritisak, pa je zahvaljujući tome kičma čvršća 17 puta od kičme koja bi bila potpuno prava. Najveći činilac stabilizacije predstavlja aktiviranje mišića antagonista, dok u amortizaciji potresa po uzdužnoj osovini kičmenog stuba važnu ulogu imaju intervertebralni diskusi.

FIZIOLOŠKE KRIVINE LORDOSIS CERVICALIS  Cervikalnu lordozu gradi sedam prvih kralježaka. Ona leži u sagitalnoj ravni sa ispupčenjem naprijed. Ima veliku pokretljivost zbog: 1. velikog broja kralježaka na malom prostoru, 2. malog prečnika tijela kralježaka, 3. srazmjerno visokih intervertebralnih diskova, 4. kratkih, uskih, skoro paralelno postavljenih procesus spinosusa, 5. skoro horizontalno postavljenih procesus transversusa, 6. labavih veza izmedju zglobnih površina, 7. urođene veće pokretljivosti vratnog dijela kičmenog stuba.

KYPHOSIS THORACALIS Torakalnu kifozu gradi 12 torakalnih kralježaka. Ova krivina leži u sagitalnoj ravni sa ispupčenjem nazad. Slaba (najmanja) pokretljivost ovog segmenta je zbog: 1.zglobljavanja rebara sa tijelom kralješka, 2.vertikalno postavljenih procesus transverzusa, 3.jako ukošenih procesus spinosusa, 4.velikog prečnika tijela kralješka, 5.relativno niskih intervertebralnih diskusa, 6.zatezanja ligamenata sa zadnje strane kičmenog stuba

LORDOSIS LUMBALIS Lumbalnu lordozu gradi 5 lumbalnih kralježaka. Krivina leži u sagitalnoj ravni sa ispupčenjem naprijed. Pokretljivost je osrednja zbog: 1.relativno visokih medjupršljenskih diskova, posebno u nivou L5/S1, 2.zbog vertikalno postavljenih procesus transversusa, 3.donje površine trupova su udubljene i okrenute unazad, a gornje valjkasto ispupčene i okrenute u polje i prema naprijed, 4.poprečni nastavci su uski.

OS SACRUM ET OS COCCYGIS Završni dio kičmenog stuba čini 5 sakralnih i 3 do 4 kokcigealna kralješka koji medjusobno srastaju. Kretanje ovog dijela kičme su u sklopu pokreta karlice, donjih ekstremiteta i trupa.

kao i pomjeranjem karlice sa pokretom u kukovima prilikom izvodjenja laterofleksije. Položaj kičme održavaju mišići statičkom kontrakcijom. uzrast. to ipak nije dovoljno. dok se pokreti održavaju dinamičkom kontrakcijom. uvježbanost i sl. Zbog toga su i razumljive velike razlike u obimu pokreta cijele kičme. pa se prosječne srednje vrijednosti uzimaju kao orijentacione a ne egzaktne veličine. . pol. Pokreti kičmenog stuba se najčešče dopunjuju pokretima u kuko­vima. konstitucija. POKRETI KIČME KAO CJELINE Faktori koji utiču na pokretljivost kičmenog stuba su brojni i pored elemenata građe važna je profesija. pri izvodjenju antefleksije i retrofleksije. za najveći broj normalnih i životnih aktivnosti. I pored relativno velike ukupne pokretljivosti kičmenog stuba.

m.m. 5. Obim pokreta je 0. 2.psoas maior 6.obliqus abdominis internus.m.psoas minor .obliqus abdominis externus.900.ANTEFLEXIO  Pokret antefleksije je pokret koji se vrši u sagitalnoj ravni oko frontalne osovine.transversus abdominis. 4.m.rectus abdominis. 3.m. 1.m. Pokret antefleksije vrše mišići pregibači trupa i to istovremenom kontrakcijom parnih mišića.

interspinales .rotatores -m.m.erector spine -m.semispinalis -mm.quadratus lumborum 4. Obim pokreta je 0.multifidus 3.longissimus -m.m.m.mm. Pokrete vrše mišići opružači kičme istovremenom kontrakcijom: 1.transversus spinalis -m.iliocostalis 2. RETROFLEXIO Pokret retrofleksije je pokret koji se vrši u sagitalnoj ravni oko frontalne osovine.spinalis -m.350 .

sup. Obim pokreta je 0-350 .m.inf.mm.m.serratus post.m.m. 4.obliqus abdominis internus 5. 3.serratus post.m.  LATEROFLEXIO Laterofleksija trupa je pokret koji se vrši u frontalnoh ravni oko sagitalne osovine.quadratus lumborum 2. Bočno pregibanje vrše pripadajući mišići i to fleksori i ekstenzori iste strane istovremenom kontrakcijom: 1.scaleni .iliocostalis 6.

transversospinale suprotne strane (b) u slabinskom dijelu kičmenoga stuba 1.obliqus abdominis internus iste strane 2.mm. Obim pokreta je 0-450.psoas maior et minor suprotne strane .m. Pokret vrše odgovorni mišići i to fleksori iste strane i ekstenzori suprotne strane istovremenom kontrakcijom: (a) u vratnom i torakalnom dijelu kičmenoga stuba 1.m. strenocleidomastoideus iste strane 2. 3.m.obliqus abdominis externus suprotne strane 3.scaleni iste strane.m.m. ROTATIO Rotacija trupa je poret koji se vrši u horizontalnoj ravni oko vertikalne osovine.

STERNOCLEIDOMASTOIDEUS    Centralno hvatište .manubrium sterni. mastoideus. slabi ekstenzor glave u paru  . linea nuchae Inervacija-n.M.proc. clavicula Periferno hvatište . Accessorius Funkcija -laterofleksor glave na istu stranu. fleksor glave u paru. rotator lica na suprotnu.

prvo rebro. pomoćni inspiratori pri fiksiranom vratu . C2-C8.laterofleksori na istu stranu. proc. C7-C8 Funkcija . POSTERIOR     Skalenska skupina mišića pripada dubokoj skupini mišića lateralne strane vrata.M.MM.proc. MEDIUS. transversus C4C6 Periferno hvatište . Centralno hvatište . Čine je prednji. drugo rebro Inervacija -plexus cervicalis: C4C6. prvo rebro. transversus C3-C6. SCALENUS ANTERIOR. rotatori na suprotnu stranu. proc. srednji i stražnji skaleni mišić. SCALENI .transversus C2-C7.

RECTUS ABDOMINIS Centralno hvatište . n. rebarna hrskavica V-VII rebra Periferno hvatište -ramus superior ossis pubis Inervacija -nn.    M.processus xyphoideus. lumbalis primum Funkcija .fleksor trupa pri stajanju. intercostales VII-XII. fleksor karlice prema grudnom košu pri ležanju .

sup. n. Inervacija-nn-intercostales V-XII.. spina ilica ant. tuberculum pubicum. rotator na suprotnu stranu . n. crista iliaca. pecten ossis pubis. ilioinguinalis Funkcija -fleksor trupa i kičmenog stuba. iliohypogastricus.linea alba.M. OBLIQUUS ABDOMINIS EXTERNUS     Centralno hvatište -V-XII rebro Periferno hvatište .

intercostales VIII-XII. ramus superior ossis pubis Inervacija -nn.. povećava pritisak u abdomenu i djeluje kao pomoćni ekspirator . iliohypogastricus. rotator trupa na svoju stranu. fascia thoracolumbalis Periferno hvatište -linea alba.sup.    M. lig. OBLIQUUS ABDOMINIS INTERNUS Centralno hvatište -crista iliaca ant. Inguinale. n. ilioinguinalis Funkcija -fleksor trupa. zadnja 3 rebra. n.

fascia thoracolum-balis Periferno hvatište -aponeurosis abdominalis -linea alba Inervacija -nn. intercostales VI-XII. TRANSVERSUS ABDOMINIS Centralno hvatište -6 posljednjih rebarnih hrskavica. sužava grudni koš. ilioinguinalis Funkcija -fleksor trupa. iliohypogastricus. n. inguinale. lig. crista iliaca. smanjuje trbušnu duplju i pomoćni je ekspirator uz ostale trbusne misice. n. rotator na svoju stranu.    M. pravi struk .

iliolumbale Periferno hvatište .crista iliaca.XI-XII rebro. pomoćni ekstenzor.kada je grudni koš miran podiže karlicu . proc.    M. QUADRATUS LUMBORUM Centralno hvatište . costalis prva 4 lumbalna kralješka Inervacija -plexus lumbalis Funkcija -laterofleksor na svoju stranu. lig.

M.ekstenzor kičmenog stuba. ILIOCOSTALIS M. te održava ravnotežu i jednostrana kontrakcija . SPINALIS M. vrata i tupa. erctor spinae je zajednički naziv za tri višedjelna površna mišića: M.nagiba i rotira glavu. ERECTOR SPINAE    M. LONGISSIMUS Funkcija cjelokupnog mišića je: obostrana kontrakcija . glave. vrat i trup na svoju stranu .

costae I -VI.PARS LUMBALIS.C2-C6 Inervacija -nn. spinales Funkcija -ekstenzor.M.. crista sacralis.angulus costae VXII. Tran. costae VII-XII i III -VII rebra Periferno hvatište -. CERVICIS    Centralno hvatište -crista iliaca. THORACIS. ILIOCOSTALIS . rotator . proc. laterofleksor na svoju stranu.

C6TH2. spinosusi vratni. TH11-L2 Periferno hvatište -proc spinosusi torakalne i cervikalne kičme Inervacija -nn. SPINALIS -PARS CAPITIS.M. spinales dorsales C2-TH8 Funkcija -ekstenzor i laterofleksor kičme . PARS CERVICIS. PARS THORACIS     Centralno hvatište -proc.

proc mastoideus ossis temporalis Inervacija -nn. costarius L1L5 anguslis costae II-XII. CERVICALIS. spinales C2-L5 Funkcija .ekstenzor i laterofleksor Mišići duboke grupe su: . transversus TH1 TH12 i C2-C7. toracolumbalna fascija. crista iliaca. LONGISSIMUS-PARS THORACIS. pr.. tran.M. torakalne i cervikalne kičme Periferno hvatište -proc. proc. CAPITIS      Centralno hvatište -crista sacralis.

proc. spinales C2-L5 Funkcija -extenzori i rotatori .pars cervicis. tran. ROTATORES . thoracis. mammilares Periferno hvatište -arcus vertebrae cervikalne kičme. torakalne kičme. articulares inferiores cervikalne kičme. proc spinosusi torakalne i lumbalne kičme Inervacija -nn. lumborum Centralno hvatište -proc.    MM. proc.

spinales C3 -S4 Funkcija . Inervacija . cervicis Mm. MULTIFIDI . thoracis.m.   MM.tri kralješka. Multifidi pokrivaju lamine arcus vertebrae od S4 -C2. Najjači su u lumbalnom dijelu i prelaze dva .multifidus lumborum.nn.ekstenzori kičme i rotiraju prema suprotnoj strani .

laterofleksor. rotator . spinosusi Inervacija -nn.pars cervicis. spinales C2 -L5 Funkcija . INTERSPINALESES. lumborum     Centralno hvatište -proc spinosisi Periferno hvatište -proc. thoracis.ekstenzor.MM.

transversusa Inervacija . thoracis. INTERTRANSVERSARII pars lumborum. spinales C2-L5 Funkcija . laterofleksori kičmenog stuba i trupa .ekstenzori.MM. cervicis    Pružaju se između proc.nn.

Gornja granica šupljine je prvo rebro.Principi pokreta grudnoga koša i disanja  Grudni. a donja dijafragma. . prsni koš je šupljina u ljudskom tijelu smještena iznad trbušne šupljine. Zaštićen je rebrima.

pulmonalne vene i vena azygos 2.Strukture limfnog sistema: ductus thoracicus . Strukture respiratornog sistema: dušnik. Strukture kardiovaskularnog sistema: srce. Važne strukture unutar grudne šupljine su: 1. pulmonarna arterija.Strukture nervnog sistema: nervus vagus 6. bronhi i pluća 3. aorta.Strukture probavnog sistema: jednjak 4. šuplje vene.Endokrine žlijezde: grudna žlijezda 5.

dijele hrskavičnu vezu sa prsnom kosti. Naredna tri para.  Koštani dio čine 12 pari rebara. Zadnja se dva para nazivaju lebdeća rebra (costae fluctuantes) ili kralježna rebra jer su vezana samo za kičmeni stub a ne za sternum ili hrskavicu sternuma. Prvih je sedam hrskavično povezano s prsnom kosti (sternum) -cos-tae vere. . dok neki imaju i treći par. poznata kao "lažna rebra".coste spurie. Nekim ljudima nedostaje jedan od zadnja dva para rebara.

smanjujući vanprsni pritisak i vukući zrak u pluća. grudni koš se sa rebrima širi.  . Grudni je koš odvojen od trbušne šupljine (abdomena) plućnom dijafragmom (ošitom) koja ujedno regulira disanje. Kad se dijafragma kontrahuje.

 Grudni koš predstavlja kinetički lanac i služi kao oslonac za: 1.pokrete karlice 4.glavu 2.ramene zglobove 3.pokrete disanja .

trbušne muskulature da se oslobodi periferno hvatište za pomoćnu disajnu muskulaturu. . Statička kontrakcija omogućuje fiksaciju grudnog koša i to: 1. Prilikom disanja dolazi do promjena dijametara grudnog koša.pomoćnih mišića disanja da bi trbušni mišići dinamičkom kontrakcijom flektirali karlicu. 2.

hrskavica i hrskavica . . 3.veličine leđne krivine (što je manja širenje je veće. 4. Povećanje dijametra grudnog koša pri inspiriju zavisi od: 1.veličine ugla rebro . primjer .grudna kost.nagiba rebara . 2.dužine rebara i rebarnih hrskavicaduža rebra imaju veći uticaj na promjenu dijametra.ukošenija rebra imaju veću pokretljivost.pogrbljen stav loš za disanje).

 vlaži. smijanju. dušnice). .  učestvuje pri govoru. grkljan. ždrijelo.  igra ulogu u regulaciji acido-bazne ravnoteže za vrijeme opterećenja. pjevanju . kihanje) zrak. zagrijava i čisti (kašljanje.Respiratorni sistem ima nekoliko važnih funkcija:  osigurava izmjenu plinova između tijela i okoline.  provodi zrak od atmosfere do respiracijskog područja (nos. dušnik.

transport plinova krvlju i tjelesnim tekućinama do stanica i od njih. . difuzija respiracijskih plinova između alveola i krvi. regulacija disanja.DISANJE      Disanje je proces izmjene plinova i može se podijeliti u četiri dijela: plućna ventilacija (proces izmjene zraka između atmosfere i pluća).

Gradijent pritiska uzrokuje strujanje zraka dišnim putevima do alveola. . 1. smanjenje pritiska zraka u plućima. Za vrijeme inspirija pritisak u alveolama je niži od atmosferskog i iznosi 3 do -5 cmH2O. Udisaj ili inspirij Za vrijeme inspirija je kontrakcija inspiracijskih mišića. MEHANIKA DISANJA Disanje se odvija u dvije faze.

Izdisaj ili ekspirij   U ovom aktu disanja dilazi do opuštanja respiratornih mišića i povećanja pritiska zraka u plućima. To je uzrokovano površinskom napetošću tekućine koja oblaže alveole i napetošću elastičnih vlakana u plućima.2. Ukupna tendencija pluća da kolabiraju može se mjeriti vrijednošću negativnog pritiska u intrapleuralnom prostoru. Pluća neprestano teže kolapsu i odvajanju od torakalne stijenke. koji je potreban da spriječi kolaps pluća. . Normalna vrijednost mu je -4 cmH2O. Gradijent tlaka uzrokuje strujanje zraka dišnim putevima prema vani. U ekspiriju tlak u alveolama je viši od atmosferskog i iznosi oko 3 cmH2O.

.dijafragma 2. Glavni inspiracijski mišići su: 1.  Glavni ekspiracijski mišići su: 1.trbušni mišići 2.unutarnji međurebreni mišići .vanjski međurebreni mišići .

   Prilikom disanja energija se troši na: 1. Smanjen dišni rad nalazi se kod: 1.povećanog otpora u dišnom putovima. 2. 2.svladavanje elastičnog otpora pluća.3% ukupne potrošnje kisika.svladavanje otpora u dišnim putovima . Normalno na rad disanja otpada 2 . 3.kod opstruktivnih poremećaja kada duboko i sporo disanje smanjuje dišni rad. Dišni rad . a može biti i veći od 30% ukupne potrošnje kisika kod: 1.plitkog i ubrzanog disanje i 2.smanjene plućne propustljivosti.svladavanje viskoznosti.

Također. Pored toga u ležećem položaju povećana je količina krvi u plućima što također sa svoje strane smanjuje raspoloživi prostor u plućima . u ležećem stavu oni su uvijek manji jer u tom položaju trbušni organi potiskujući dijafragmu prema gore smanjuju zapreminu grudnog koša. različiti položaji mijenjaju volumen zraka. Kod zdravih ljudi volumen zraka u plućima prvenstveno zavisi od njihove građe i veličine. Npr.

 Osnovni oblici disanja su trbušno i grudno disanje koje se ostvaruje pomoću pripadajuće muskulature. . Sredovječni ljudi dišu grudnim tipom disanja. a kod starih dolazi do sklerotičnih degenerativnih promjena koje onemogućavaju dovoljno širenje grudnog koša. Djeca i stari ljudi dišu dominantno abdominalnim disanjem zato jer je kod djece grudni koš još nedovoljno razvijen.

AKTIVNOST MIŠIĆA PRI DISANJU  Aktivnost mišića pri disanju je različita. Pri dubokom inspiriju najviše je aktivirana dijafragma. mišići inspirij miran ekspirij dubok miran ++ + ++ dubok dijafragma trbišni mišići + . dok pri dubokom ekspiriju najviše su angažovani trbušni mišići.

a pošto se dijafragma veze i rubno za grudni koš. Prilikom kontrakcije dijafragme obara svoje kupole i spušta se u potpunosti do trbušnih organa. Spuštanjem dijafragme do trbušnih organa povećava se vertikalni dijametar. Ona se veže za rub grudnog koša i učestvuje u disanju. Spustanjem dijafragme za 1cm poveća se zapremina grudne šupljine za oko 250 ml. Dijafragma je mišić koji odvaja grudnu i trbušnu duplju. odižu se rebra bočno i na taj način se povećava horizontalni dijametar. .

granice dijafragme su 4. i. i.prostor desno i 5.   Tokom disanja. Pri dubokom inspiriju dijafragma spušta se za 1-2 i.c. jednog od najvažnijih mišića za disanje. .c. U miru. mijenja se položaj dijafragme. prostora.prostor lijevo.c.

m. m.m. uključeni su: KOSTOHUMERALNI MIŠIĆI 1. serratus anterior SPINOHUMERALNI MIŠIĆI 1. rhomboideus VRATNI MIŠIĆI 1. latissimus dorsi .mm. sternocleidomastoideus 2. m. trapasius 2.m. pectoralis maior et minor 2.m. m. scaleni Pri forsiranom ekspiriju uključeni su trbušni mišići i leđni mišići 1.   Pri forsiranom disanju i to inspiriju. iliocostalis 2.

. Pri inspiriju ti položaji su: 1. a ruke u antefleksiju i prema dole.podići ruke Pri ekspiriju potrebno je ramena postaviti u protrakciju.zabaciti ramena 4.podići ramena 2.  OLAKŠANO DISANJE Određeni položaji mogu olakšati disanje.ekstendirati kičmeni stub 3.

trbušni mišići su opušteni. Stojeći i sjedeći položaj omogućava da 1.trbušni organi potisnu dijafragmu gore 2.trbušni mišići su zategnuti 3.    Dijafragma također pri određenim položajima može ima značajnu funkciju pri olakšavanju disanja. Ležeći na boku jedna strana grudnog je koša slobodnija. . dijafragma se spušta dole 2. Ležeći položaj na leđima 1.trbušna stijenka i rebra su podignuti.

. Za određivanje funkcije disanja potrebno je poznavati osnovne parametre vezane za vrijednosti plućnog volumena i kapaciteta. Spirometrija je metodski postupak za mjerenje plućnih volumena i kapaciteta.

rezidualni volumen: volumen zraka koji ostaje u plućima i nakon forsiranog izdaha. koncentracija plinova u krvi bi jako varirala prilikom svake inspiracije. RV . omogućuje da zrak u alveolama ostane u stalnom kontaktu s krvlju između udaha da nema rezidualnog volumena. prosječno 1200 ml. IRV .    Plućni volumeni TV .ekspiracijski rezervni volumen: volumen koji se može forsirano izdahnuti nakon normalnog izdaha približno 1100 ml.inspiracijski rezervni volumen: volumen zraka koji se može udahnuti povrh normalnog respiracijskog volumena približno 3000 ml.respiracijski volumen (tidal volume): volumen zraka koji se udahne i izdahne svakom respiracijom približno. ERV . . kod odraslog iznosi 500 ml (7 ml/kg).

Plućni kapaciteti Plućni kapaciteti predstavljaju kombinacija dvaju ili više volumena.  VC - vitalni kapacitet je najveća količina zraka koja se može izdahnuti poslije maksimalnog udisaja IRV + ERV + TV 65 - 75 ml/kg

FRC - funkcionalni rezidualni kapacitet ERV + RV količina zraka koja ostaje u plućima nakon normalnog izdisaja, normalno oko 2300 ml, o njemu ovisi ukupna zaliha kisika u organizmu za vrijeme apneje ta zaliha iznosi; FiO2 * FRC = 2300 * 0.21 = 480 ml, kod udisanja čistog kisika iznosi 2300 ml u tom slučaju hipoksemija nastaje nakon 4 - 5 min .

TLC - ukupni kapacitet pluća, maksimalni volumen do kojeg se pluća mogu raširiti oko 5800 ml. Dinamički plućni volumeni i protoci odražavaju promjer i cjelovitost dišnih putova mjere se volumeni i kapaciteti u jedinici vremena, FVC forsirani vitalni kapacitet; VC uz brzi, forsirani, puni izdisaj, FEV1 - forsirani izdahnuti volumen u prvoj sekundi normalno iznosi više od 75% FVCa, omjer FEV1/FVC govori o stupnju opstrukcije u dišnim putovima nije dovoljno osjetljiv za utvrđivanje ranih opstruktivnih promjena na malim dišnim putovima

PEF - vršni ekspiracijski protok, maksimalni volumen zraka izdahnut u jedinici vremena, normalno je veći od 200 L/min, pokazatelj je učinka bronhodilatatorne terapije u astmi □krivulja protok volumen, ispisuje se usporednim mjerenjem volumena i protoka tijekom maksimalnog udisaja i forsiranog izdisaja, odražava stanje plućnih volumena i dišnih putova tijekom čitavog resp. ciklusa CV - volumen zatvaranja, volumen pri kojem zbog porasta pleuralnog tlaka i povećanja tlačenja plućnog tkiva u donjim dijelovima pluća dolazi do zatvaranja malih dišnih putova, izražava se kao postotak VC-a. CC kapacitet zatvaranja malih dišnih putova CV + RV, odnos FRC i CC određuje stanje svake plućne jedinice normalno se CC nalazi ispod FRC s godinama se CC povećava, iznad 65. godine je jednak ili veći od FRC

Minutni volumen disanja

količina novog zraka koja u svakoj minuti dospije u dišne putove približno 70 ml/kg TV (respiratorni volumen) x frekvencija disanja Alveolarna ventilacija je dio minutnog volumena koji sudjeluje u izmjeni plinova, jednaka je minutnom volumenu minus mrtvi prostor, anatomski mrtvi prostor (iznosi oko 2 ml/kg, čine ga gornji dišni putovi i bronhioli do 17 generacije), alveole koje nisu perfundirane čine alveolarni mrtvi prostor, fiziološki mrtvi prostor je zbroj jednog i drugog. Može se izračunati modificiranom Bohrovom jednadžbom VD = TV*(PaCO2-PECO2)/PaCO2 Kod normalne plućne funkcije oko 2/3 svakog udaha sudjeluje u izmjeni plinova, mrtvi prostor normalno čini trećinu respiracijskog volumena

Kontrola disanja  Respiracijski ili dišni centar prima nervne i humoralne informacije i na osnovi njih regulira disanje. Humoralni kemoreceptori 1.Centralni kemoreceptori su smješteni u moždini. Reaguju na PCO2 i koncentraciju H+ u cerebro-spinalnoj tekućini 2.Periferni kemoreceptori su aortalna i karotidna tjelešca. Reaguju na PO2, PCO2, H+, i K+ u krvi. Neuralni input potiče iz motoričke kore ili skeletnih mišića. Pripadajući mišići su

M. PECTORALIS MAIOR- pars clavicularis, pars sternocostalis, pars abdominalis  Veliki prsni mišić je mišić lepezastog oblika koji čini veći dio gornjeg prednjeg dijela trupa. Mišićne niti polaze sa prsne polovice ključne kosti, prednje strane prsne kosti i sa hvatišta hrskavica svih pravih rebara, sve do šestog ili sedmog rebra. Od polazišta niti se spajaju u tetivu koja se hvata za veliki tuberkul nadlaktične kosti.  Centralno hvatište -medijalni dio klavikule, sternum i rebarne hrskavice od VII-XII rebra, ovojnica m. recti abdominis  Periferno hvatište - crista tuberculi maioris na humerusu Inervacija - nn. thoracales anteriores

Funkcija -adduktor nadlaktice, rotator prema unutra antefleksor nadlaktice, kada nadlaktica miruje podiže rebra, palpira se u aksili, spuštanje roletni -pokret naspram otpor (donje niti + posteriorne niti deltoideusa), cio mišić - prenosi ruku na suptornu stranu, ispruža ruku pri bacanju lopte, pri dubokom disanju, pri fiksiranom humerusu gura sternum gore i naprijed i povećava obim toraksa, pri disanju pomaže i seratus anterior

Mali prsni mišić pomaže pri disanju. thoracales anteriores Funkcija -povlaci rame naprijed i dole i pomoćni je inspirator .rebra od 5-3 Periferno hvatište -proc. 5. ide prema gore i hvata se na lopaticu (vrh korakoidnog nastavka). Centralno hvatište . coracoideus scapulae Inervacija -nn. Polazi sa 3. rebra (prednje površine).     PECTORALIS MINOR Mali prsni mišić je mišić koji se nalazi na prednjoj strani trupa.

ilium). fascia toracolumbalis i angulus inferior scapulae Periferno hvatište . Centralno hvatište -proc. unutrasnji rotator. crista sacralis mediana. crista iliaca. LATISSIMUS DORSI Najširi leđni mišić je veliki. pljosnati mišić leđa. svi lumbalni.    M.crista tiberculi minoris humeri. sa križne kosti (crista sacralis) i bočne kosti (stražnja trećina cristae iliacae o. Mišić se hvata na nadlaktičnu kost. spinosus zadnjih torakalnih kralježaka. retrofleksor nadlaktice . Inervacija -n. Mišić polazi s šiljastih nastavaka posljednjih šest prsnih i svih lumbalnih kralješaka (putem leđne fascije). thoracodorsalis Funkcija -adduktor nadlaktice.

dorsalis scapulae Funkcija .adduktor scapulae. RHOMBOIDEUS MAIOR ET MINOR Centralno hvatište -proc. transversus C6C7. vuće skapulu gore i medijalno i on je antagonist m. . priljubljuje scapulu uz grudni koš.    M. Th1-Th4 Periferno hvatište -margo medialis scapulae Inervacija -n. serratus anterior.

cartilago costae I. Centralno hvatište .     Potključni mišić (musculus subclavius) je kratki mišić koji se nalazi između ključne kosti i prvog rebra. ide prema gore i lateralno i hvata se za ključnu kost (donju stranu). spušta lateralni dio klavikule i istovremeno i rame M.podiže prvo rebro.nervus subclavius Funkcija . Mišić polazi sa prvog rebra i nje­gove hrskavice (gornje strane). Mišić pomaže pri disanju.clavicula (donja strana leteralne trećine) Inervacija . (gornja strana) Periferno hvatište . a inervira ga nervus subclavius. SUBCLAVIUS .

-1. thoracicus longus Funkcija -povlaći skapulu prema naprijed lateralnio i gore. Periferno hvatište . SERRATUS ANTERIOR Centralno hvatište -rebra od 9.angulus superior scapulae.    M. margo medialis scapulae i angulus inferior scapulae Inervacija -n. rotira skapulu i pomoćni je inspirator .

rebra Periferno hvatište . pružaju se koso gore i nazad. INTERCOSTALES Centralno hvatište . pružaju se koso dole i naprijed.rebra Inervacija . INTERNI: ekspiratori.    MM.intercostales Funkcija 1. obaraju rebra .nn. podižu rebra 2. EXTERNI: inspiratori.

hrskavice 12. pars lumbalis     Centralno hvatište –proc.DIJAFRAGMA .5.centrum tendineum Inervacija .. Periferno hvatište . rebra i lumbalni kralješci 3.inspirator . xyphoideus.-6. phrenicus Funkcija .pars sternalis. pars costalis.n.

scapula.mišićni sistem između grudnog koša i gornjih ekstremiteta. sternum. Koštani elementi su: clavicula.  .Principi pokreta u ramenom pojasu  Rameni pojas čini koštano . dok sternoklavikularni i akromioklavicularni zglobovi povezuju te koštane elemente. Pomoću ramenoga pojasa omogućava se velika pokretljivost gornjih ekstremiteta.

Ključna kost (clavicula)

Ključna kost služi kao pokretna, čvrsta potporna struktura s koje "vise" skapula i slobodna ruka, odmičući ih od trupa tako da ruka ima maksimalnu slobodu pokreta. Klavikula je pokretna i dopušta skapuli da se kreće na torakalnom zidu u skapulotorakalnom zglobu, povećavajući obim pokreta ruke. Fiksiranje klavikule, osobito nakon njenog podizanja, omogućuje podizanje rebara pri dubokoj inspiraciji. Klavikula tvori jednu od koštanih granica cervikoaksilarnog kanala (prolaza između vrata i ruke), dajući zaštitu neurovaskularnom snopu koji opskrbljuje ruku. Prenosi traumatske udare s ruke na aksijalni skelet.

Klavikula je postavljena hrizontalno i svojim lateralnim krajem je zabačena 30 stepeni unazad u odnosu na frontalnu ravan. Labave veze i specifična mehanička konstrukcija omogućavaju veliku pokretljivost klavikule jer; svi pokreti su u sternoklavikularnom zglobu gdje se nalazi oslonac i tačka obrta, veza sa skapulom je slaba jer skapula klizi po grudnom košu, zglobne plohe art. acromioclavicularis su skoro horizontalne. Klavikula vrši pokrete u sve tri ravni:

1. sagitalna - gdje se vrše pokreti naprijed (antepulsio) i nazad (retropulsio) 2. frontalna - gdje se vrše pokreti gore (elevatio) i dole (depresio) 3. horizontalna - gdje se vrše pokreti uvrtanja oko uzdužne osovine klavikule pri čemu lateralni kraj opisuje elipsu baze 12 cm.

Skapula nema čvrstih veza sa grudnim košem i kičmenim stubom. Vezana je samo mišićima uz grudni koš. U fiziološkim uslovima priljubljena je uz grudni koš, tako da je njena unutrašnja ivica udaljena od procesus spinozusa za oko 5 cm. Gornja ivica je u visini 2. rebra, a donja u visini 7. rebra. Pokreti skapule su specifični i odvijaju se kao klizanje jer: 1. nema čvrstih veza sa grudnim košem i kičmenim stubom, 2. široko je vezana uz humerus što omogućuje veliku pokretljivost ramenog zgloba, 3. sagitalna osovina skapule prolazi bliže angulus lateralis-u pa zato najveći luk opisuje angulus inferior.

LOPATICA (scapula)

Zglobovi odgovorni za pokrete u ramenom pojasu su: 1. art. sternoclavicularis Sternoklavikularni zglob je zglob gdje se uzglobljavaju sterum,klavikula i hrskavica prvog rebra. Ojačan je ligamentarnim vezama • lig. sternoclaviculare anterius et posterius • lig. costoclavicularae (dole) • lig. interclavicularae (gore)

2. art. acromioclavicularis Art. acromioclavicularis je zglob gdje se zglobljavaju klavikula i skapula. Zglob je ojačan vezama syndensmosis coracoclavicularis i lig. coracoclavicularae (osigurava veličini ugla od 700).

Pomoću ramenoga pojasa omogućava se velika pokretljivost gornjih ekstremiteta Pokreti koji se vrše u ramenom pojasu su: • podizanje - elevatio • spuštanje - depresio • primicanje - antepulsio • odmicanje - retropulsio

SKAPULARNA ELEVACIJA 0st15st
Primarni elevatori m. trapezius, n. accessorius XI

m. levator scapulae, n. dorsalis scapulae
Sekundarni elevatori

m. rhomboideus major, n. dors. scapulae m. rhomboideus minor, n. dors. scapulae

SKAPULARNA DEPRESIJA

1.m trapezius (pars ascendens) 2. m serratus anterior

trapezius. n. rhomboideus minor. dors. n. rhomboideus major.SKAPULARNA RETRAKCIJA (ekstenzija. dors. n. accessorius XI . scapulae Sekundarni retraktor m. scapulae m. addukcija) 0st-15st Primarni retraktori m.

n. abduktori) Primarni protraktor m. thoracicus longus m.SKAPULARNA PROTRAKCIJA (fleksija. serratus anterior. pectoralis minor .

ide koso prema dolje i hvata se za medijalni rub lopatice. Polazi sa poprečnih nas­tavaka vratnih kralježaka.M. Centralno hvatište -tuberculi posteriores C1-C4 Periferno hvatište -angulus superior scapulae Inervacija -n. ako je skapula fiksirana onda je ekstenzor vratne kičme. dorsales scapulae Funkcija -podiže skapulu gore i medijalno. laterofleksor na svoju stranu i prema natrag . LEVATOR SCAPULAE      Mišić podizač lopatice je mišić koji se nalazi na stražnjoj strani vrata i leđa.

hvataju se za ključnu kost. pars ascendens Trapezni mišić je mišić leđa koji je smješten najpovršnije. Ovisno o smjeru.hvataju se za lopaticu . sa ligamentum nuchae. sa zatiljne kosti. TRAPEZIUS . Polazi široko. razlikujemo na ovom mišiću: silazne niti . Ima oblik trapeza. pars transversa. lopaticu i rameni vrh (acromion) na lopatici. M.hvataju se za akromion i na greben lopatice. sa šiljastih nastavka kralježaka (7. poprečne niti . Mišićne niti se skupljaju i hvataju se za ključnu kost (lateralna trećina stražnjeg ruba). vratni i svi prsni). uzlazne niti .pars descendes.

proc. spinosusi thoracalne kicme.adduktor skapule. accesorius Funkcija -pars descendens-podiže rame i skapulu. a ako je rame fiksirano ekstenzor je glave i laterofleksor . lateralni dio clavicule i acromion Inervacija -plexus cervicalis i n. protuberantia occipitalis externa. lig. nuchae. pars transversa .lig. supraspinale Periferno hvatište -spina scapulae. pars ascendens-vuče skapulu prema dolje.    Centralno hvatište -linea nuchae superior.

dorsales scapulae Funkcija -adduktor scapulae. spinosusi C6-Th4 Periferno hvatište -margo medialis scapulae Inervacija .proc.  . serratus anterior. ROMBOIDEUS MAIOR ET MINOR Mišić se nalazi ispod trapezijusa.     M. priljubljuje scapulu uz grudni koš i on je antagonist m.n. Centralno hvatište .

Principi pokreta u ramenome zglobu  Rameni zglob (art. . Rameni zglob osobito je ran­jiv kod aktivnosti ruke iznad glave zbog velikog stresa na njegov stabilizirajući mehanizam koji čine statički stabilizatori (ligamento-labralni kompleks) i dinamički stabilizatori (mišići i rotatorne manžete). a ujedno i najnestabilniji zglob upravo zbog funkcije koju obavlja. humeroscapularis seu humeri) je najpokretljiviji zglob u ljudskom tijelu.

Tako nastala nestabilnost remeti sinhroni mehanizam između mišića rotatora lopatice i rotatorne manžete. Prekomjerna aktivnost ruke može oštetiti statičke i dinamičke stabilizatore ramena. . Prekomjerna aktivnost ruke kod nekih zanimanja te sportova koji koriste ruku iznad glave proizvodi nekoliko sindroma prenaprezanja u području ramena.

 Rameni zglob i ruke imaju posebnu funkciju pri kretanju i održavanju ravnoteže. . treba jačati i održavati aktivnost pripadajućih mišića kao i mišića nadlaktice koji također sudjeluju u učvršćivanju ramena. daje oslonac nadlaktici i cijelom gornjem udu te omogućuje gibljivost ruku. S obzirom na to da rameni pojas spaja gornje udove s trupom.

 Ne treba zaboraviti da su zbog važne uloge u svakodnevnom životu (podizanje. odlaganje. pridržavanje. odguravanje.. . zbog čega se povećava mogućnost ozljeđivanja i nastanka strukturalnih promjena koje uzrokuju bol. povlačenje. nošenje.) mišići ramena. ramenog pojasa i nadlaktice najviše izloženi opterećenju. oslanjanje. držanje..

. a prirođene osobitosti građe zgloba pridonose nastanku habitualnog iščašenja ramena. Rameni zglob tokom razvoja nije se potpuno prilagodio. Stoga pri ozljedama vrlo često u tom zglobu nastaje iščašenje. pregradio i ojačao kako bi se mogao suprotstaviti novim mehaničkim opterećenjima.

konkavno. Zglobna tijela nisu razmjerno građena jer je glava nadlaktične kosti 2-3 puta veća od zglobne čašice. konveksno. Udubljeno. zglobno tijelo je zglobna čašica na bočnom gornjem kutu lopatice (cavitas glenoidalis). zglobno tijelo je glava nadlaktične kosti (caput humeri) koja ima oblik polukugle promjera 25-30 mm. . Ispupčeno.Građa ramenoga zgloba  Rameni zglob je spoj između lopatice (scapula) i nadlaktične kosti (humerus).

Sa gornje strane zglob je zaštićen lukom koji sačinjavaju processus coracoideus. gibljivosti zglobnih tijela i obilate zglobne čahure. U njemu su mogući svi tipovi pokreta i opsežne kretnje u svim smjerovima pa se rukom može dotaknuti svaki dio tijela. acromion i ligg. . rameni je zglob najpokretljiviji zglob u čovjekovu tijelu.coracoacromiale. Ukoliko se zglobna tijela previše udalje jedno od drugoga ligamenti se normalno zategnu i spriječavaju daljnji pokret. loptastog sinovijalnog troosovinskog zgloba.  Zglobna kapsula građena od ligamenata je obilata i dozvoljava razmicanje zglobnih tijela za 2-5 cm. Zbog ovakve građe.

Na krajevima se nalaze dva zadebljala kraja. ima trostrano tijelo koje ima oblik prizme. Humerus je duga kost. Pljosnatog je izgleda. koja se nalazi na scapuli. čini rameni zglob. Ovaj nastavak služi za pripajanje mišića i veza.  Scapula je stražnja kost ramenog pojasa okružena snažnim mišićima i prilijepljena je dorzalno od 2. rebra. donji i gornji. Na gornjem kraju nalazi se glava (caput humeri) koja zajedno sa cavitas glenoidalis. do 7. . trokutastog oblika i na svom vanjskom kutu ima široku zglobnu čašicu (cavitas glenoidalis) za uzglobljivanje sa glavom humerusa i jaki kljunasti nastavak (processus coracoideus) .

coracohumerale i 3 ligg. ali je ovim povećana opasnost od dislokacija. što omogućava lakšu pokretljivost. Sa prednje strane zglobnu kapsulu pojačavaju ligamenti i to lig.   . Čašica je vrlo plitka i na njenim rubovima nalazi se usna (labrum glenoidale). Zglobna površina glave humerusa je u obliku polulopte sa promjerom od oko 2. Njena funkcija je da otupljuje nagle pokrete zglobna glave u koju naliježe.5 cm. glenohumeralia. Kapsula ramenog zgloba je nestabilna i labava.

coracohumerale stabilizira glavu hunerusa (caput humeri) uz čašicu i spriječava njezino spuštanje. a svojim kontrakcijama reguliraju pokrete zgloba. zglob ramena osiguravaju okolni mišići koji ga okružuju sa svih strana. Snažna veza lig. Najčešće iskakanje kod ičašenja događa se u prednje-donjem dijelu jer je tu zglobna kapsula najmanje osigurana . Pošto je zglobna kapsula nestabilna.

Podlopatični mišić (m.teres minor) 5. To su :  1.infraspinatus) 4.subscapularis)  .teres maior) 6.Mali kružni mišić (m.Veliki kružni mišić (m.Nadgrebeni mišić (m.supraspinatus) 3.Deltoidni mišić (m.Podgrebeni mišić (m.Mišići ramena  U mišiće ramena spadaju jedan bočni. i pet stražnjih mišića koji omogućavaju pokrete ovog zgloba.deltoideus) 2.

Njegova baza je na prednjem rubu vanjskog kraja klavikule. natuberositas deltoidea.clavicula.tuberositas deltoidea humeri Inervacija . Ovaj mišić naliježe na vanjsku stranu zgloba ramena. rotatio ext i int. ACROMIALIS ET SPINALIS)      Deltoidni mišić je trokutastog oblika. na vanjskom rubu acromiona i na donjoj usni zadnjeg ruba grebena lopatice (spina scapule). učestvuje u antefleksiji. Centralno hvatište . a od nje je odvojen razvijenom sluznom kesom (bursa subdeltoidea).abduktor nadlaktice. retrofleksiji.n. axillaris Funkcija . . DELTOIDEUS (PARS CLAVICULARIS.M. Sa svojom vrhom završava na vanjskom dijelu ramenice. acromion i spina scapulae Periferno hvatište .

SUPRASPINATUS      Nadgrebeni mišić (m.supraspinatus) pripaja se u nadgrebenoj jami lopatice (scapule).M.  Centralno hvatište -fossa supraspinata Periferno hvatište -tuberculum maius humeri Inervacija . i na dubokoj strani svoje jake fascije . nakon što prođe ispod lopatice (scapule).abduktor nadlaktice i on započinje taj pokret a nastavlja ga deltoideus .suprascapularis Funkcija . Završava se svojom tetivom na prednjem dijelu velike kvržice (tuberculm majus) na ramenoj kosti.n.

Svojom bazom se pripaja u podgrebenoj jami (fossa infraspinata). Centralno hvatište -fossa infraspinata Periferno hvatište .infraspinatus) je trokutastog oblika. a svojim vrhom na velikoj kvržici ramene kosti (tuberculum majus) i to na njenom središnjem dijelu.vanjski rotator . suprascapularis Funkcija .     M.tuberculum maius na humerusu Inervacija .n. INFRASPINATUS Podgrebeni mišić (m.

margo lateralis scapulae Periferno hvatište . a završava se na grebenu male kvržice ramenice (crista-tuberculi mi-noris). TERES MAIOR      Veliki kružni mišić (m. čiju bazu zatvara collum chirurgicum humeri.crista tuberculi maiores Inervacija .M. Centralno hvatište .teres major).n. polazi sa donjeg dijela lopatice. teres major ograničava otvor. prolazi ispred hirurškog vrata ramenice (collum chirurgicum).adduktor nadlaktice i rotator internus . Ovaj mišić. subscapularis Funkcija . zajedno sa m.

i na zadnjoj strani kapsule ra-menog zgloba.teres minor). a završava se na velikoj kvržici ramenice (tuberculum majus). ima polaznu tačku u gornjem dijelu vanjskog ruba lopatice (scapula).margo lateralis scapulae Periferno hvatište . axillaris Funkcija .     M. TERES MINOR Mali kružni mišić (m.n.tuberculum maius Inervacija .vanjski rotator i adduktor . Centralno hvatište .

SUBSCAPULARIS      Podlopatični mišić (m. a završava na maloj kvržici ramenice (tuberculum minus).unutarnji rotator . Počinje iz podlopatične jame (fossa subscapularis).M.subscapularis). odlikuje se snažnim trokutastim tijelom. Centralno hvatište -facies costalis scapulae Periferno hvatište -tuberculum minus Inervacija .n subscapularis Funkcija .

troosovinski sferoidni zglob u ljudskom tijelu. . Pokreti u ramenom zglobu su. fleksijaekstenzija. abdukcija-addukcija i vanjska i unutarnja rotacija. To je zglob u kojem se pokreti odvijaju u sve tri prostorne ravni.Funkcionalnost mišića ramenog zgloba  Zglob ramena je najpokretljiviji.

biceps. C5 m. pectoralis major (klavikularni dio) nn. s rotacijom lopatice od 90-1800 Primarni fleksori Prednji dio m. deltoideusa. coracobrachialis. musculocutaneus. Maksimalno podizanje nadlaktice kroz fleksiju iznosi 1200 s. musculocutaneus.ANTEFLEKSIJA u ramenom zglobu 0-900. C5-C6 Sekundarni m. Pri vršenju fleksije istovremeno se vrši podizanje fleksori pectorales. n. . axillaris. n. nadlaktice i pomjeranje ramenog pojasa naprijed uz C5-C6 istovremenu spoljnu rotaciju skapule da bi se pomakao caput humeri odnosno tuberculum maius. C5-T1 m. jer je za to potrebno zabacivanje trupa unazad povećanjem lumbalne lordoze. n. ali po pravilu nije moguće dostići vertikalu.

Iz stojećeg stava. coracohumerale i mišića infraspinatusa i subscapularisa. 0-500 s rotacijom lopatice od 180-900  Retrofleksija ili ekstenzija je ograničen pokret u kome veći dio izvodi rameni pojas. jer je dovoljna sila gravitacije. . spuštanje nadlaktice koja je bila flektirana vrši se bez učešća mišića ekstenzora.RETROFLEKSIJA u ramenom zglobu. Pokret je ograničen u ramenom zglobu zbog zatezanja zglobne kapsule. lig.

 Ponekad mišići fleksori ekscentričnom kontrakcijom usmjeravaju djejstvo sile zemljine teže. tada se uključuje i m. rhomboideus. . ako se ekstenzija nadlaktice vrši protiv otpora. pectoralis maior spuštajući rame i okrečući cavitas glenoi-dalis naniže i upolje. Ali. trapesius (pars transversai ascendens) i m. m. a to je kada se nadlaktica lagano spušta iz fleksije do neutralnog položaja.

ABDUKCIJA u ramenom zglobu. C5. Dalji obim pokreta moguć je uz sudjelovanje skapule akcijom mišića koji obrču donji ugao skapule upolje (teres minor. n. m. infraspinatus. C5. C6 m. n. deltoideusa. s rotacijom lopatice do 180 Primarni abduktori srednji dio m. supraspinatus koji u tom polažaju ima najpovoljniji obrtni momenat. deltoideus koji svojim koncentričnim kontrakcijama. serratus anterior (direktno djelujući na skapulu). deltoideus .thoracicus longus. supraspinatus. do ugla 90-950. U tom momentu je potrebno izvršiti vanjsku rotaciju što povećava obim pokreta za najviše 5 0. suprascapularis. a zatim taj pokret nastavlja m. axillaris. 0-90 0. m. n. Abdukciju započinje m. glenohumerale inf. C6 Sekundarni abduktori prednji i stražnji dio deltoideusa m. U daljem Abdukcija u ramenom zglobu je moguća samo do 90-950C5-C7 obimu pokreta uključuje se i scapula kao i mišići sinergisti.pars spinalis)  . Dalje izvođenje pokreta onemogućeno je sudaranjem tuberculum maius-a i akromiona ili gornje ivice cavitas glenoidali i zatezanja lig. .

subscapularis inferor. pectoralis major. n. . C6-C8 Sekundarni Addukcija aduktori m. C6-C7 prednji dio m. tada se uključuju mišići ramena. teres je rezultat djelovanja nadlaktice major. latissimus dorsi. thoracodorsalis. Ako se vrši u ležećem položaju ili protiv otpora. C5-T1 m. sa amplitudom do 150 Primarni aduktori m. axillaris gravitacije ili ekscentrične kontrakcije mišića abduktora. a čista adukcija od 90-0 0 Addukciju vrši dio m. n. deltoideusa.ADDUKCIJA u ramenom zglobu 180-0 0 i 0-450. n. s rotacijom lopatice od 180-90 0.pectoralis major i m. m. n. pectoralis minor. deltoideusa. thoracalis anterior.

teres major. subscapularis. deltoideusa odvijaju u su pokreti koji se rotator horizontalnoj ravni. . n.UNUTARNJA ROTACIJA Unutrašnju rotaciju vrši m. thoracodorsalis m. amplituda unutrašnje rotacije je do 55° Primarni unutarnji rotatori m. n. medijalni i lateralni nn. subscapularis inferior Sekundarni unutarnji prednji Unutrašnja i vanjska rotacijadio m. thoracales anteriores m. vertikalnoj osovini u ramenom zglobu 00-900 . subscapulares m. gornji i donji nn. latissimus dorsi. Interna rotacija je kombinacija pokreta nadlaktice i ramenog pojasa jer se tada rame pomjera nazad a skapula abducira.latisimusa dorsi. pectoralis.subscapularis uz pomoć m.

VANJSKA ROTACIJA Vanjsku rotaciju vrše m. infraspinatus. Posmatra se pri flektiranoj podlaktici. suprascapularis m. amplituda vanjske rotacije je do 40° u ramenom zglobu 00-900 Primarni vanjski rotatori m. deltoideusa Sekundarni vanjski rotator Vanjska rotacija se vrši do 50 0. jer se u suprotnom dodaje i pokret supinacije ili pronacije. teres minor. n. grana n. .infraspinatus.teres minor i m. axillarisa stražnji dio m. ali uz addukciju skapule povćava se do 90 0.

s gornje strane tetiva supraspinatusa. m. supraspinatus. m. . Rotatorna manžeta je tetivno-mišićna ovojnica koja gotovo sa svih strana pokriva i pojačava zglobnu kapsulu ramenog zgloba s kojom je djelomično srasla. a sa stražnje strane tetive infraspinatusa i teres minora. Mišići rotatorne manšete su: m. infraspinatus. teres minor i m. subscapularis. Tetiva supskapularisa ojačava zglobnu čahuru s prednje strane.

 Subscapularis omogućuje unutarnju rotaciju. a infraspinatus i teres minor pomažu u vanjskoj rotaciji. Slabost mišića rotatorne manžete može uzrokovati pomak glave nadlaktične kosti prema gore zbog povlačenja deltoidnog mišića. Mišići rotatorne manžete spuštaju glavu nadlaktične kosti prema zglobnoj površini na lopatici. .

tetiva duge glave bicepsa pripada rotatornoj manžeti. sluznih vreća. Oko ramenog zgloba nekoliko je burza. Funkcionalno gledajući.  . koje umanjuju trenje okolnih tetiva. Tako oni djeluju kao poluga omogućujući deltoidnom mišiću da nastavi s daljnjim pokretom. Mišići rotatorne manžete dinamički stabiliziraju nadlaktičnu kost čineći depresiju i fiksaciju njene glave u odnosu na zglobnu površinu na lopatici (glenoid).

a art. humero . humeroradialis seu cubiti grade humerus i radijus. humero radialis.ulnaris seu cubiti. Humerus i ulna formiraju art. art radio-ulnare. . radius i ulna i formiraju art. art humero-ulnare.Principi pokreta u lakatnome zglobu    Lakatni zglob (articulatio cubiti) je složeni zglob (articulatio composita) koji se sastoji od triju zglobova koje obavija zajednička zglobna ovojnica.  U sastav lakatnog zgloba ulaze 3 kosti: humerus.

U lakatnom zglobu trohleu nadlaktične kosti (trochlea humeri) prima incisura trochlearis ulnae. anteriorno i posteriorno. koja je zadebljana medijalno i lateralno a u manjoj mjeri. radioulnaris distalis je spoj caput ulnae i incisurae radii.   Art. Art. . radioulnaris proximalis je spoj circumferentio articularis radii i incisurae radialis ulnae. Zglobne površine međusobno su povezane zglobnom ovojnicom. Između radijusa i ulne je zategnuta čvrsta fibrozna membrana (membrana interossea antebrachii). a gla­va nadlaktične kosti (capitulum humeri) uzglobljuje se s glavom palčane kosti (caput radii).

Ligamentum collaterale ulnare. Ligamentum collaterale radiale. Ligamentum quadratum. a u radioulnare pokreti pronacije i supinacije.  . Ta se zadebljanja obično se opisuju kao zasebni ligamenti: 1. U zglobovima humeroradiale i humeroulnare odvijaju se pokreti fleksije i ekstenzije. 2. 3. Ligamentum anulare radii.

ali lakat postavlja šaku na željeno mjesto i učestvuje u aktivnostima svakodnevnog života (posebno pri jedenju). Sinergističkim djelovanjem mišića lakta i ramena omogućuju se precizni pokreti . Pri ekstenziji u lakatnom zglobu omogućeno je dosezanje željenog cilja. Rame nosi ruku. aktivno guranje predmeta ispred sebe (kolica) i slični pokreti važni za svakodnevne aktivnosti.

Kod oštećene funkcije lakta limitirana je funkcija gornjih ekstremiteta. adduktori i medijalni rotatori ramena i protraktori skapule. Za pokrete iza tijela uključeni su ekstenzori lakta i abduktori i lateralni rotatori ramena i retraktori skapule. što nije funkcionalno niti ekonomično.   . U tim slučajevima šaka može dotaći usta samo naginjanjem trupa.  Za pokrete ispred tijela uključeni su fleksori lakta i fleksori.

radialis. Fleksija u supinaciji je znatno slabija od fleksije u pronasciji što se objašnjava povoljnijim položajem m.Articulatio humeroradiale et humeroulnare FLEKSIJA 0 . Snaga mišića fleksora nije konstantna i zavisi od položaja podlaktice u odnosu na nadlakticu. n. abductor pollicis brevis. m. abductor pollicis long. fleksija podlaktice snagom nadmašuje ekstenzore.C7 m. exten­sor carpi radialis longusa uz snagu m. brachioradialisa i m. biceps brachii.150/160 0 Primarni abduktori  Po nekim autorima.C7 . n. medianus. C6..

To dovodi do zaključka da su ruke prilagođene pokretima pejanja i izvlačenja na rukuma jer je fleksija najjača kada su ruke iznad glave. nešto je manja pri podignutim rukama iznad glave a najslabija je pri položaju ruku u horizontali naprijed. dok su ekstenzori nejefikasniji ako su ruke spuštene. radialis m. triceps brachii. n. dok paraliza fleksora predstavlja daleko teže onesposobljenje.EKSTENZIJA 160 . . anconeus. To objašnjava i zašto bolesnici sa paralizom ekstenzora podlakta mogu da vrše čitav niz pokreta. Ekstenzija je najsnažnija kada je nadlaktica spuštena uz trup. radialis  Ekstenzija podlaktice vrši se uglavnom dejstvom gravitacije. n.00/ -50 Primarni ekstenzor Sekundarni ekstenzor m.

flexor pokreti koji n. medianusa Sekundarni i supinacija su carpi radialis. Međupokret. n. semedianus uzdužne m.Articulatio radioulnare SUPINACIJA 0-900 Primarni supinatori m. a dole oko capitulum ulnae. Zbog toga gornji kraj žbice okreće se oko svoje osovine (u mjestu). n. musculocutaneus m. n. a donji kruži oko lakatne kosti kao osovine.radialis Sekundarni supinator PRONACIJA 0-900 m. pronator quadratus. kada je dlan okrenut medijalno. je funkcionalan položaj za šaku. medianus m. pronator teres. radialis Primarni pronatori m. . supinator. biceps brachii. n. prednja interosealna grana n. brachioradialis. vrše oko Pronacija pronator osovine podlakta koja prolazi gore sredinom capitulum radii.

palac je lateralno i paralelno su postavljene ulna i radijus. Pokret supinacije je pokret pri kome je dlan okrenut prema gore. Međupokret. kada je dlan okrenut medijalno. je funkcionalan položaj za šaku. palac medijalno i ulna i radijus su ukrštene. a dole oko capitulum ulnae. Zbog toga gornji kraj žbice okreće se oko svoje osovine (u mjestu). .  Pronacija i supinacija su pokreti koji se vrše oko uzdužne osovine podlakta koja prolazi gore sredinom capitulum radii. Pokret pronacije predstavlja pokret pri kome je dlan okrenut prema dole. a donji kruži oko lakatne kosti kao osovine.

Pod uglom od 90 0 snaga pronacije je manja nego ako je ruka opružena. . Snaga vršenja pokreta pronacije zavisi od ugla pod kojim se vrši pokret. Pokret se može i dalje poećavati ako se uključi pokret kičmenog stuba. a ako je uključena i abdukcija nadlaktice pokret je obima 300 0. Uz rotaciju nadlaktice pokret se može povećati i do 260 0. kada se dobije obim pokreta i veći od 300 0.  Pokreti pronacije i supinacije imaju obim pokreta i do 175 0 ako se uključe okolne strukture.

. U predjelu epikondila humerusa može se javi jaka bolnost koja je uzrokovana ponavljanim prenaprezanjnima osobito pri rotatornim kretnjama lakta zbog mikro traumatriziranja na pripojima mišića koji se vežu za lateralni epikondil (ekstenzori). Fleksija i ekstenzija su uredni i bezbolni.  To je zato što su pripoji svih pronatora izuzev m. Ovu promjenu označavamo kao teniski lakat (tenis elbow). pronator teres flektiranjem podlaktice skraćeni.

pronator teres.Intermuskularna septa     prednji odjeljak .fleksori stražnji odjeljak . .pomoćni fleksori . anconeus ekstenzori podlaktica . brachioradiali .triceps.biceps brachii.brachioradialis.

processus coracoideus Periferno hvatište .tuberositas radii Inervacija . Ima dvije glave-caput longum et caput breve. kao i kratkom glavom koja polazi s korakoidnog nastavka lopatice. inervirani su od n. m. musculocutaneus Funkcija .fleksor i supinator . m. musculocutaneusa M. brachialis .biceps brachi. coracobrachialis. Mišić polazi tetivom sa lopatice (supraglenoidalna kvržica lopatice) dugom glavom koja prolazi kroz rameni zglob. BICEPS BRACHI      Dvoglavi nadlaktični mišić prednje strane nadlaktice. Mišićne niti obiju glava se spajaju i hvataju se za palčanu kost. Centralno hvatište .n.NADLAKTICA (PREDNJA GRUPA) m.tuberculum supraglenoidale.

facies anterior humeri.processus styloideus radii Inervacija . radialis Funkcija .n.M. BRACHIORADIALIS     Centralno hvatište . septum intermuscularis Periferno hvatište . postavlja podlakticu između supinacije i pronacije  .fleksor podlaktice. priprema lakat za povoljniju funkciju bicepsa brachii.

CORACOBRACHIALIS        Kljunastonadlaktični mišić mišić nadlaktice koji je inerviran od nervus musculocutaneus. niti mu idu prema dolje i hvataju se za medijalnu stranu nadlaktične kosti (srednja trećina). Mišić polazi sa lopatice (korakoidnog nastavka).M. Centralno hvatište processus coracoideus scapulae Periferno hvatište .facies anterior humeri Inervacija -n. musculocutaneus Funkcija.antefleksor nadlaktice .

fleksor podlaktice .M. musculocutaneus Funkcija. BRACHIALIS     Centralno hvatište donja polovina prednje strane humerusa Periferno hvatište .tuberositas ulnae Inervacija -n.

radialis Funkcija. processus coronoideus Periferno hvatište . fleksor .ekstenzor M. laterale et mediale     Centralno hvatište .facies laterale radii Inervacija -n.tuberculum infraglenoidale . TRICEPS BRACHI.olecranon Inervacija -n.epicondylus medialis humeri . obje strane sulcus nervi radialis Periferno hvatište .caput longum. medianus Funkcija. caput ulnare     Centralno hvatište . PRONATOR TERES-caput humerale.pronator.NADLAKTICA (STRAŽNJA GRUPA) M.

MIŠIĆI PODLAKTICE (Musculi antebachii) Mišići podlaktice se topografski dijele u tri skupine    prednju lateralnu stražnju .

sloj .I.površni sloj (od radijalno ka ulnarno) . dijele se na 4 sloja: 1. prednja podlaktična grupa  Ovi mišići su po svojoj funkciji fleksori šake i prstiju kao i pronatori podlaktice. Topografski prema dubini smješataja.

PRONATOR TERES     Centralno hvatište .pronira podlakticu .caput ulnare .M. medianus Funkcija .processus coronoideus ulnae (medijalni dio) Periferno hvatište .facies lateralis radii (srednji dio) Inervacija .caput humerale -epicondylus medialis humeri .n.

ossis MTC II (palmarna strana.n. pronira i radijalno abducira šaku .bazalni dio) Inervacija .M. medianus Funkcija .flektira. FLEXOR CARPI RADIALIS     Centralno hvatište .epicondylus medialis humeri Periferno hvatište .

ossis MTC II (palmarna strana. pronira i radijalno abducira šaku .M.flektira.n. bazalni dio) Inervacija . FLEXOR CARPI RADIALIS     Centralno hvatište .epicondylus medialis humeri Periferno hvatište . medianus Funkcija .

PALMARIS LONGUS     Centralno hvatište .nateže palmarnu aponeurozu. medianus Funkcija .n.aponeurosis palmaris Inervacija . flektira šaku .M.epicondylus medialis humeri Periferno hvatište .

caput humerale epicondylus medialis humeri . i V. MTC kosti Inervacija .os pisiforme.n.caput ulnare . os hamatum. ulnaris Funkcija .olecranon (medijalna strana) Periferno hvatište .M. FLEXOR CARPI ULNARIS     Centralno hvatište .fleksor. baza IV. ulnarno abducira šaku .

phalanx media digg. te šaku     .n. FLEXOR DIGITORUM SUPERFITIALIS Centralno hvatište .flektira srednju falangu i cijeli prst.2. sloj (radijalno ka ulnarno) M. medianus Funkcija .caput humeroulnareepicondylus medialis humeri processus coronoideus ulnae (medijalna strana) Periferno hvatište . II-V Inervacija .

3. medianus Funkcija .n. FLEXOR POLLICIS LONGUS Centralno hvatište .phalanx distalis pollicis (bazalni dio prednje strane) Inervacija .facies anterior radii (srednji dio). sloj (radijalno ka ulnarno) M. membrana interossea antebrachii Periferno hvatišta .flektira distalnu falangu palca i cijeli palac     .

te šaku . prsta (bazalni dio prednje strane) Inervacija .n. ulnaris (za IV-V prst) Funkcija .M.-V. medianus ( za II-III prst) . membrana interossea antebrachii Periferno hvatište .distalna flanga II. FLEXOR DIGITORUM PROFUNDUS     Centralno hvatište -facies anterior ulnae.n.flektira distalnu falangu i cijeli prst.

4.facies anterior ulnae (distalni dio) Periferno hvatište .n. medianus Funkcija .sloj .duboki sloj M.pronira podlakticu .facies anterior radii (diatalni dio) Inervacija . PRONATOR QUADRATUS       Centralno hvatište .

processus styloideus radii Inervacija . radialis Funkcija. BRACHIORADIALIS     Centralno hvatište -margo lateralis humeri (donji dio).flektira podlakticu . Inervirani su od n.n. supinatori podlaktice i fleksori podlaktice. septum intermusculare brachii laterale Periferno hvatište . lateralna podlaktična grupa   Ovi mišići su po svojoj funkciji ekstenzori šake. 1. površni sloj (radijalno ka ulnarno) M. radialis-a.II. Topografski se dijele u površni i duboki sloj.

M. radialis  Funkcija .margo lateralis humeri. EXTENSOR CARPI RADIALIS LONGUS     Centralno hvatište .ekstendira i radijalno abducira šaku i flektira podlakticu . (dorzalna strana baze)  Inervacija -n.os MTC II. septum intermusculare brachii laterale  Periferno hvatište . epicondylus lateralis humeri.

facies posterior radii (proksimalni dio) Inervacija .supinira podlakticu . crista supinatoria ulnae Periferno hvatište .epicondylus lateralis humeri. radialis Funkcija .lig.collaterale radiale.n. EXTENSOR CARPI RADIALIS BREVIS     Centralno hvatište .M.

duboki sloj M.facies posterior radii (proksimalni dio) Inervacija .n. lig. radialis Funkcija . SUPINATOR     Centralno hvatište .epicondylus lateralis humeri.supinira podlakticu .2.collateraleradiale. crista supinatoria ulnae Periferno hvatište .

III. radialis-a.n. Topografski. stražnja podlaktična grupa Ovi mišići su po svojoj funkciji ekstenzori šake i prstiju.epincondylus lateralis humeri Periferno hvatište . 1. odmicači palca i sudjeluju u ekstenziji podlaktce. Svi mišići su inervirani od n. prema dubini smještaja. površni sloj (od radijalno prema ulnarno) M. ANCONEUS     Centralno hvatište .ekstenzor i pronator podlaktice  .olecranon (lateralni dio) Inervacija . dijele se u površni i duboki sloj. radialis Funkcija .

EXTENSOR DIGITI MINIMI     Centralno hvatište . fascia ante-brachii Periferno hvatište .epicondylus lateralis humeri.aponeurosis dorsalis digg. membrana interossea antebrachii.n.-V.-V.M. prsta (dozalno) Inervacija . radialis Funkcija .aponeurosis dorsalis dig.n.. Inervacija . srednje falange II. radialis Funkcija-ekstenzor II. fascia ante-brachii Periferno hvatište . II. EXTENSOR DIGITORUM     Centralno hvatište . prsta i šake M. membrana interossea antebrachii.-V. V.ekstendira mali prst .epicondylus lateralis humeri.

EXTENSOR CARPI ULNARIS     Centralno hvatište -caput humerale epicondylus lateralis humeri. facies posterior ulnae Periferno hvatište . radialis Funkcija .M. (dorzalna stana bazalnog dijela) Inervacija .ekstendira i ulnarno abducira šaku . membrana interossea antebrachii. fascia antebrachii-caput ulnare olecranon. lig.os MTC V. collaterale radiale.n.

membrana interossea an-tebrachii Periferno hvatište .abducira palac i šaku M. membrana interossea antebrachii Periferno hvatište . ABDUCTOR POLLICIS LONGUS     Centralno hvatište -facies posterior radii et ulnae. Inervacija . radialis Funkcija . EXTENSOR POLLICIS BREVIS     Centralno hvatište .proksimalna falanga palca (dorzalna strana) Inervacija .2.os MTC I.duboki sloj (od radijalno ka ulnarno) M.n.ekstendira proksimalnu falangu palca i radijalno abducira šaku . radialis Funkcija .facies dorsalis radii (granica srednje i distalne trećine).n.

n.ekstendira drugi prst i šaku .facies posterior ulnae (granica srednje i distalne trećine).aponeurosis dorsalis dig.distalna falanga palca (dorzalna strana) Inervacija . radialis Funkcija . membrana intrerossea antebrachii Periferno hvatište . EXTENSOR INDICIS     Centralno hvatište .ekstendira distalnu falangu i cijeli palac. abducira palac i šaku M. membrana interossea antebrachii Periferno hvatište .EXTENSOR POLLICIS LONGUS     Centralno hvatište .facies posterior ulnae (srednja trećina). Inervacija -n. radialis Funkcija . II.

sinovijalni. oko 800 ) i pokreti radijalne (oko 15 0 ) i ulnarne abdukcije (oko 350) u frontalnoj ravnini.lig. Ručni zglob je jajoliki zglob. lunatum. os lunatum i art. intercarpea formiraju kosti I reda. . triquetrum. collaterale radiale et ulnare. ulna i kosti karpusa. trapesoideum. radiocarpalis) čine kosti radius. dvoosovinski između palčane i kosti zapešća u kojem su moguće kretnje fleksije (oko 850 ) i ekstenzije (dorzalne fleksije. Zglobovi su ojačani ligamentarnim vezama . radiocarpalni palmarni i dorzalni intercarpalni ligamenti. os scaphoideum. capitatum. hamatum. os scaphoideum. os trapesium. Art.Principi pokreta u ručnome zglobu    Ručni zglob (art. radiocarpalis kojeg čine radius. a II reda . radioulnare. Zglobovi koji se formiraju između kostiju ručnog zgloba su art.

C6 DORZALNA FLEKSIJA m. extenzor digitorum Uloga ekstenzora je i pri pronaciji šake kada se suprostavljaju sili gravitacije koja djeluje na šaku (tipkanje na mašini ili sviranje klavira). (C7) m.EKSTENZIJA ŠAKE . C6 (C7) m. n. radialis. extensor carpi radialis brevis. radialis. n. extensor carpi ulnaris.C6 0 -70 0 Primarni ekstenzori m. extensor carpi radialis longus n. C7 . radialis. Slabost ovih mišića vodi visećoj šaci. extenzor indicis m.

n. n.FLEKSIJA ŠAKE . radialis m. m. m. radialis . n. m. radialis m. n. extensor digitorum.C7 0-90 0 Primarni fleksori m. extensor carpi ulnaris. n. extensor carpi radialis longus. flexor carpi ulnaris. ulnaris m. ulnaris. n. medianus m. flexor carpi radialis. m. n. C8 (T1) flexor policis longus flexor digitorum superficialis i profundus palmaris longus 0 RADIJALNA DEVIJACIJA ŠAKE 0-25      m. radialis m. extensor digiti minimi. radialis m. n. abductor pollicis longus. extensor pollicis longus. medianus ULNARNA DEVIJACIJA ŠAKE 0-600     m. n. C7 flexor capi ulnaris. flexor pollicis longus. medianus. radialis m. n. n. flexor carpi radialis.

Ulnarna devijacija ili addukcija .KLINIKA Frakture podlaktice i ručnog zgloba nastaje zbog pada na opruženu ruku:  Collesova fraktura  Smithova fraktura  fractura osssis scaphoidei Pokreti koji se vrše su: 1. Palmarna fleksija ili volarna 3. Dorzalna fleksija 2. Radialna devijacija ili abdukcija 4.

medianus za fleksore.   Grupa mišića koja obavlja pokrete u ručnom zglobu imaju centralno hvatište na medijalnom epikondilu i to su fleksori. u zavisnosti od funkcije. Inervacija je n. radialis za ekstenzore. . Periferno hvatište nalazi se na karpalnim kostima ili metakarpalnim tj falangama. a n. palmarno ili dorzalno. dok na lateralnom epikondilu su ekstenzori.

trapesoideum. osim za palac. karpalne kosti poredane su u dva reda. Kosti I. pet metakarpalnih kostiju i 14 falangi prstiju. reda su os trapesium. Kosti prstiju sačinjavaju po tri članka za svaki prst. triquetrum Kosti II. capitatum.ŠAKA  Kosti šake dijele se na osam karpalnih kostiju. a distalno se uzglobljuju sa pet metakarpalnih kostiju koje spajaju karpus s kostima prstiju.  . Tijelo i distalne krajeve metakarpalnih kostiju lako je palpirati ispod kože. lunatum. i proksimalno formiraju zglobno tijelo za ručni zglob. hamatum. koji ima dva članka. reda su os scaphoideum.

medijalna i središnja. adduktor policis 2. 1.Mišići šake Mišići šake dijele se u tri skupine: lateralna. tenar. flexor digiti kvinti brevis m. Funkcija je pri pokretima prstiju. oponens digiti kvinti 3. flexor policis brevis m. hipotenar. Medijalna skupina mišića šake čini uzvisinu ispod malog prsta. abduktor digiti kvinti m. tzv. tzv. primiče i odmiče prste Nalazi se između spoljne i unutrašnje grupe i čini je 4 lumbrikalna i 7 interosealnih mišića. oponens policis m. koju čine četiri mišića što pokreću mali prst: m. Lateralna skupina mišića šake čini uzvisinu ispod palca. koju čine četiri mišića što pokreću palac: m. To su: . abduktor policis brevis m. Središnja skupina mišića šake pregiba.

ulnaris Funkcija . Ima ih 4 i broje se odradijalno prema ulnarno.I. Centralno hvatište . medianus. Digitorum profundus Periferno hvatište . I IV n. flexor digitorum profundus. Lumbricales se nalaze između tetiva m. lumbricales  Mm. III. ekstenzija u IP zglobovima     .fleksija u MCP zglobovima. N. flex.radijalne strane tetiva m.Mm. I II.dorzalna aponeuroza zadnja četiri prsta Inervacija .

.Mm. Mišićne niti idu prema metakarpofalangealnim zglobovima gdje prelaze u tetivu koja se dijelina dva dijala: kratki dio koji se hvata za bazu druge falange i drugi dio koji se hvata na dorzalnu aponeurozu. interossei su raspoređeni kao tri palmarna i četiri dorzalna mišića.inerosei dorsales imaju dvije glave i polaze sa susjednih strana svih metakarpalnih kostiju koje ograničavaju isti međukoštani prostor. MM.INTEROSSEI DORSALES  Mm.

M. ekstenzori u IP zglobovima. na ulnarnoj strani baze proksimalne falange IV. a osim toga i abduktori II. prsta . interosseus II. prsta. Inervacija . završava na radijalnoj strani baze proksi-malne falange II. i IV.III. interosseus IV. interosseus I. prsta. M. ulnaris Funkcija . na radijalnoj strani baze ptoksimalne falange III.fleksori u svim MCP zglobovima.n. prsta. interosseus III. na ulnarnoj strani baze proksimalne falange III. prsta.      M. M.

proksimalna falanga i dorzalna aponeuroza II.n. prsta     . Prsta Inervacija . INTEROSSEI PALMARES       Centralno hvatište . IV. i V. MC kost Periferno hvatište . IV. ulnaris Funkcija.fleksori u MCP zglobovima. i V.MM. IV. i V.II. adduktori II. ekstenzori u IP zglobovima.

m. flexor pollicis longus) intrinzičku muskulaturu čija hvatišta se nalaze na šaci (m. m. Mišići šake svoju funkciju ostvaruju i preko ručnog zgloba . . m. adductor pollicis).    Važnu ulogu u funkciji ima i vezivo koje je raspoređeno u fleksorni retinakulum. Mišiči zatvarači šake su podijeljeni na: ekstrinzičku muskulaturu čija hvatišta se nalaze na podlaktici (m. oponens pollicis. m. minimi. palmarnu aponeurozu kao i ovojnice tetiva. m. flexor digitorum profundus. flexor pollicis brevis. m. oponens dig. flexor digitorum minimi. flexor digitorum superfitialis.

jajoliki zglobovi izmeđnu metakarpalnih kostiju i prstiju (metakarpofalangealni zglobovi) omogućuju pokrete oko dvije osovine .fleksiju i ekstenziju.  Pokreti abdukcije i adukcije palca odvijaju se u sedlastom zglobu između karpusa i prve metakarpalne kosti.PRSTI Na šaci. te abdukciju i adukciju prstiju. . Zglobovi između članaka prstiju (interfalangealni zglobovi) jednostavni su kutni zglobovi koji omogućuju samo pokrete fleksije i ekstenzije.

 Mišići pokretači su kratki i centralni a periferna hvatišta se nalaze na tim kostima. Palac ima veći obim pokreta i tu se vrši fleksija i ekstenzija. opozicija i repozicija. abdukcija i addukcija. Zglobovi u prstima su jednoosovinski i pokreti su fleksija i ekstenzija. Pokreti su precizni.  .nježni a mišići se dijele u tri grupe.

C7 Primarni ekstenzori: m. n. n. extensor digiti minimi. extensor digitorum communis. C7 Ekstenzija (dorzalna fleksija) u DIP 80-0 0 Ekstenzija u PIP 120-0 0 Ekstenzija u MCP 0-40 0    . radialis. radialis. n. extensor indicis. radialis. C7 m.EKSTENZIJA PRSTIJU . C7 m.

medianusa. C8.Primarni fleksori DIP Palmama fleksija 0-80st Primarni fleksori PIP Palmarna fleksija od 0-120st Primarni fleksori MCP Palmarna fleksija 0-90st FLEKSIJA PRSTIJU . prednja interosealna grana n. T1 m. T1 mm. C8. medianus. n. minimi. n. ulnaris. abductor dig. n. ulnaris C8. ulnaris C8. ulnaris.T1 do 00 Primarni aduktor: mm. interossei dors. T1 ADUKCIJA PRSTIJU . medianus mm. do 30st Primarni abduktori: mm. n. n.T1 m. ulnaris radijalna dva.. ulnaris. C8. n. ulnaris ABDUKCIJA PRSTIJU .C8 m. lumbricales ulnarna dva. C7. n. interossei dors. abductor dig. T1 m.. n.flexor digitorum profundus.T1. C8. flexor digitorum superficialis. T1 . minimi. n. interossei palmares et dorsales.

PALAC EKSTENZIJA PALCA Primarni ekstenzor MCP zgloba m. medianus . n. C7 Primarni ekstenzor IP zgloba m. n. extensor pollicis longus.flexor pollicis longus. extensor pollicis brevis. radialis. n. radialis. C7 FLEKSIJA PALCA m.

flexor pollicis longus.C7 caput profundum. C8. flexor pollicis brevis. ulnaris. abductor pollicis brevis.T1 ADUKCIJA PALCA Primarni abduktori m. n. medianus. C8 Primarni fleksor IP zgloba m. C6. abductor pollicis long. n. n. medianus.C7 . n. n.ABDUKCIJA PALCA Primarni fleksor MCP zgloba m. C6.. medianus. radialis. C7 m. caput superficiale.

opponens pollicis. n medianus. C6.OPOZICIJA PALCA I MALOG PRSTA Primarni opozitori m. opponens digiti minimi. ulnaris. n.C7 m. C8 .

Ta funkcija ne zavisi samo od funkcije palca i prstiju koji drže ručku šoljice nego i od pozicije podlaktice i stabilnosti ručnog zgloba. Među najznačajnije spadaju mogućnost izvođenja preciznih pokreta. funkcio­nalne i ekonomične ta uloga i povezanost se posebno ističu. . Pri funkcijama koje moraju biti precizne. Svakodnevna funkcija. Funkcije šake su mnogostruke. naprimjer držanja šoljice kafe pri pijenju je funkcionalna samo ako se šoljica drži uspravno. šake i prstiju je usko povezana.Funkcionalne mogućnosti šake i prstiju   Uloga podlaktice.

držanje predmeta pri pisanju a također i prepoznavanje predmeta (stereognozija). Šaka je i senzorni organ jer se tu nalaze taktilni receptori koji omogučuju npr. Precizni pokreti prstiju i palca su uslovljeni intrizičkom muskulaturom šake.  . Šaka ima ulogu i u komunikaciji i ona vrlo često odražava emocije pojedinca.

 Klinika  Reumatoidna šaka . prst. Taj deformitet je zbog subluksacije proksimalne falange MCP zgloba i kapsule. interosealni mišić se palpira kada je palac u abdukciji i index u abdukciji. Posebno su zahvaćeni index i III. dorzalnog interosealnog mišića da bi održao prste u pravilnom položaji.prsti šake okrenuti ulnarno sa uglom u MCP zglobovima. I. Važno je održati snagu posebno I. MCP zglobovi su otečeni i bolni. .

Najzastupljenija je kod m.prst je u fleksiji i mora se pasivno ekstendirati. prst  2. . extensor pollicis longus i brevis. reumatoridni artritis • deformitet labuđeg vrata (swan neck deformity) hiperekstenzija PIP i fleksija DIP zbog rupture tetive m.čekičasti prst 3. ponavljana trauma . abduktor pollicis longus-a i m. Deformiteti prstiju 1.kumulativno oboljenje zbog pretjerane upotrebe prstiju pri radu kada se tanji ovojnica i postaje bolna. trauma prstiju . i IV. Najzahvaćeniji su III. flexor digitorum profundus i prevage lumbrikalnih mišića za ekstenzijom • trigger prst .

Principi pokreta u karličnome pojasu . Karlicu prema dole povlač m. iliopsoas a prema natrag m.pelvis    Pelvis je oslonac za pokrete trupa i donjih ekstremiteta i pri pokretima povećava obim pokreta. Karlični pojas (pelvis) sastoji se od dvije karlične kosti. Karlične kosti nastaju spajanjem triju kostiju . .Pri uspravnom stavu karlica stoji pod uglom 600. sjedne (os ischium) i preponske (os pubis) kosti.bočne (os ilium). gluteus max. te sakruma i kokcigealne kosti. koje srastu u području acetabuluma. koja se spaja s femurom u zglobu kuka.

Sjedna kvrga (tuber ischiadicum) najizbočeniji je dio i oslonac karlice s donje strane pri sjedenju. formirajući tzv. . a vodoravni dio je grana (ramus). naziva se bočni greben (crista iliaca). zaptivni otvor između njih. Gornji dio os ilium koji se palpira ispod kože.    Karlica štiti organe u donjem dijelu trbuha i služi kao hvatište mišića trbuha i natkoljenice. a na kraju ovog grebena nalazi se prednji gornji bočni trn (spina iliaca anterior superior) i najizbočenija je tačka s prednje strane karlice. čiji okomiti dio čini tijelo kosti. preponska simfiza. Os ischium ima oblik slova L. Dvije grane preponske kosti spajaju se sa bočnom (gornja grana) i sjednom (donja grana) kosti. Preponske kosti desne i lijeve karlične kosti spaja hrskavični spoj.

nosi težinu gornjeg dijela tijela i prenosi opterećenja vezana uz lokomociju i uspravni stav. Karlični pojas nastaje uzglobljenjem dvaju karličnih kostiju sa sakrumom. Sprijeda se preponske kosti spajaju u području simfize. gdje ih razdvaja vezivnohrskavični prsten. u sakroilijakalnim zglobovima. To je klizni zglob u kojem su moguće tek vrlo ograničene kretnje klizanja između karlice i sakruma. .  Zglobovi karličnog pojasa i noge Karlica. čvrst i stabilan koštani obruč.

Sastoji se od sferične femoralne glave koja je smještena u konkavni acetabulum koji je formiran fuzijom os ilium. . U acetabulumu je centralno ulegnuta fosa sa okolnom perifernom zglobnom porcijom lunarne površine. Gusto fibrozno tkivo ograđuje femoralnu glavu izvan ekvatora i tako povećava zglobnu stabilnost.coxe) Anatomija Principi pokreta u zglobu kuka  Kuk je diartrodijalni sinovijalni zglob koji funkcionira kao loptasti zglob. Inferiorno je prekida acetabularni urez koji je premošten transverzalnim ligamentom koji se cirkumferencijalno dotiče sa acetabularnim labrumom. Zglob kuka (art. ischium i pubis.

vrat. Ligamentum teres femoralne glave stapa se u transverzalni acetabularni ligament i inserira u plitku jamu nazvanu fovea capitis. veliki i mali trohanter. Ugao između femoralnog vrata u odnosu na tijelo kod odraslih je oko 126 0 do 128 0 (ugao inklinacije). a anteverzija vrata (ugao torzije) od 12 0 do 15 0 . Femoralni vrat je uži nego dijametar glave koja dopušta širi obim kretnji.  Proksimalni kraj femura čine glava. .

 Čvrsta zglobna kapsula podržavana je sprijeda debelim iliofemoralnim (lateralna i medijalna traka) ligamentom. koji prevenira prekomjernu abdukciju i ekstenziju. koji osigurava hiperekstenziju kuka. i pubofemoralnim ligamentom. . Svi ovi ligamenti pridonose velikoj stabilnosti zgloba u stojećoj posturi. Posteriorno je lociran ischiofemoralni ligament čije niti su čvrste i napete pri kuku u ekstenziji.

adductor longus. semitendinosus iliopsoas. sartorius. tensor fasciae late.Abduktori Adduktori Ekstenzori Fleksori Mišići koji učestvuju u kretnjama zgloba kuka gluteus minimus. gluteus maximus. kose niti adductor magnusa Eksterni rotatori gluteus maximus. obturator externus. semitendinosus. sartorius. quadratus femoris. adductor longus. prednje niti gluteus mediusa. gracilis gluteus maximus. biceps femoris. biceps femoris. obturator internus. pectinues. adductor brevis. semimembranosus. tensor fasciae latae. tensor fasciae latae adductor magnus sa minimusom. pectineus. gluteus medius. gluteus maximus. semimembranosus . piriformis. adductor brevis. gemelus inferior et superior Interni rotatori gluteus minimus.

obturatorijusa. femoralisa. . Glava femura je vaskularizirana od : ekstrakapsularnog arterijskog prstena. koji je formiran pos-teriorno od velikih ogranaka medijalne femoralne cirkumfleksne arterije. n. Inervacija zgloba kuka dolazi od n. ishiadicusa i n. M. piriformis i drugi kratki eksterni mišići rotatori pripajaju se u trohanternoj fosi. Prilikom prijeloma vrata femura postoji velika opasnost od njihove lezije.   Veliki trohanter služi kao inserciono mjesto za mišiće abduktore. Arterija ligamentum teres nesignifikantno učestvuje u vaskularizaciji femoralne glave. Ove arterije daju ascendentne cervikalne (retinakularne) arterije koje probijaju kapsulu i vaskulariziraju glavu femura. Tetivna hvatišta iliopsoasa na malom trohanteru omogućuju jaku fleksiju kuka. a anteriorno od lateralne cirkumfleksne femoralne arterije.

Kretnje kuka su u kombinaciji tri bazične ravni: 1. opterećenje. interna i eksterna rotacija koje se odvijaju u transverzalnoj (horizontalnoj) ravni oko longitudinalnog (vertikalnog) aksisa  . fleksija i ekstenzija koje se odvijaju u sagitalnoj ravni oko frontalnog aksisa 2. oslonac kao i impakciju za vrijeme životnih aktivnosti. abdukcija i addukcija u frontalnoj ravni oko anteroposteriornog (sagitalnog) aksisa 3. Zglob kuka je tako građen da mora podnositi i izdržavati snažne pokrete.

Normalne vrijednosti pasivnog obima kretnji kuka kretnje Fleksija Ekstenzija Abdukcija Addukcija Eksterna rotacija Interna rotacija Miller 1000-1300 100-500 400-550 00-450 360-500 300-470 Frankel & Pugh Charlton & Capecci 1400 150 300 <250 900 700 1200-1350 100-300 300-500 100-300 450-600 300-450   .

aplikovane statičke snage kao i kret­nji ovog zgloba.  Raspodjela opterećenja površine femoralne glave ovisi o nizu faktora koji su vezani za pokretljivost zgloba.  . Femoralna glava i acetabulum su orijentirani da stvaraju kontaktnu silu između femura i acetabuluma visoko u anterosuperiornoj regiji zgloba kroz dvostruki efekat .

Veličina pritiska u zglobu kuka ovisi od : •veličine i smjera statičkih i dinamičkih tlačnih sila. •faze hoda. . •rasporeda energije u proksimalnom okrajku femura odn. od elastičnosti spongioznog dijela kosti (hidrostatskih osobina spongioze). težine tijela. • inklinacionog ugla i dužine vrata femura. sila smika koje djeluju na zglob. •površine opterećenja zglobnih tijela.

  . Oblik u frontalnoj ravni se označava kao coxa vara ili valga. U postizanju relativne orijentacije acetabuluma i femura. femur mora razviti specifičan oblik sa karakterističnom orijentacijom u frontalnoj i transverzalnoj ravni. a u transverzalnoj kao anteverzija ili retroverzija.

Samim tim je povećana i širina pelvisa. Collum femoris . . On predstavlja ugao između aksisa femoralne glave i vrata i aksisa femoralnog tijela. Diaphysis femoris) ugla. U frontalnoj ravni važno je utvrđivanje ugla inklinacije femura ili kolodijafizarnog CCD (Centrum capitis . Ugao je nešto manji kod žena i starijih osoba nego kod muškaraca. Akceptiran je kod većine autora u rasponu od 1260 do 128 o.

Kod ovog fenomena femoralni vrat podnosi i transmitira paralelnu i snažnu aktivnu zglobnu kompresiju. U ovoj poziciji femoralna glava je usmjerena više superiorno u acetabulumu. Drugim riječima. Samim tim kod ovog deformiteta skraćenjem kraka djelovanja sile mišića abduktora pojačava se kontrakcija koja uzrokuje povećanje snažne zglobne aktivnosti. Patološko povećanje ugla inklinacije označava se kao coxa valga. . ovaj deformitet uzrokuje nekoliko štetnih alter-acija u mehanici zgloba. koje mogu rezultirati degenerativnim izmjenama zglobnih površina. Povećanjem snage aktivnosti zgloba dolazi do istovremenog smanjenja nosećih polja u kojima se povećava stres.

Ovaj pozitivan efekat ima koristi kod raznih osteotomija femura za tretman osteoartroza ili aseptičkih nekroza glave femura. smanjen inklinacioni ugao se opisuje kao deformitet coxa vara. Snaga zglobne aktivnosti se pomiče medijalno. što ima za posljedicu produženje kraka djelo-vanja sile abduktornih mišića. Za razliku od coxa valga. Kod ovog deformiteta veliki trohanter je pomaknut lateralnije. Mehanički efekti su suprotni od onih kod coxa valga.   Za razliku od prethodnog. ova pozicija daje bolje mehaničke prednosti. čime se kreira povećanje tlačne sile. dalje je od pelvisa. . Kontrakcija je manje jaka u produkciji adekvatne sile u stabilizaciji pelvisa smanjujući snagu zglobne aktivnosti. a vlačne sile lateralno .

Ova izmjena predstavlja potencijalni problem za donje ekstremitete . Ove izmjene se reflektiraju na povećanje lukova i toka trabekularne kosti u femoralnom vratu. Coxa vara ima za posljedicu širi pelvis. Ovo se svakako može akceptirati samo onda ako postoji radiografska pretpostavka da PE * i CE ** / Wiberg / uglovi nisu patološki. Samim tim i odnos prema koljenu i stopalu. bit će povećani. ali i budući ugao koljena u frontalnoj ravni. odnosno da se ne radi o displastičnom acetabulumu. kao i normalna postura ugla sa femurom.  .

  Femoralni odnos u transverzalnoj ravni također utiče na mehaniku zgloba kuka. Ugao koji se formira između aksisa femoralnih kondila i aksisa glave i vrata femura označava se kao ugao torzije femura. . U normalnom razvoju proksimalni femur podnosi zakrivljenje ili torziju na distalno.

frog .  Anteverzija je definirana kao anteriorna pozicija aksisa vrata femura u odnosu na femoralne kondile i kod odraslih iznosi od 12 do 15 o.aut. Prekomjerna anteverzija smislu interne nego eksterne rotacije i teži tipičnoj posturi « sjedenja žabe « (eng.sitting) kao komfornoj poziciji. . Retroverzija ukazuje daje aksis femoralnog vrata paralelan i posterioran u odnosu na kondilarni aksis.

FLEKSIJA 0-120 0 Primarni fleksor Sekundarni fleksori m. rectus femoris. pectineus. gluteus superior* . tensor fasciae latae. femoralis. sartorius. n. iliopsoas. L24 m. n. gluteus medius et minimus . femoralis* m. obturatorius* m. n. brevis et anterior portion of magnus. n. n.anterior portion. n femoralis L1. obturatorius* m. gracilis. adductor longus.3 m.2. n. n. gluteus sup.* m. femoralis et obturatorius* m.

. Obim je znatno manji ako je potkoljenica opružena jer ga ograničava zatezanje mišića zadnje lože natkoljenice i dostiže ugao od 100 0.ako je flektirana pokret je moguć sve dok se prednja strana natkoljenice ne sudari sa prednjim trbušnim zidom. gluteus maximus ne ogrančava fleksiju jer je dovoljno istegljiv. M. rectus femorisa u fleksiji je moguće samo ako je koljeni zglob fiksiran pa se promijene hvatišta. Obim pokreta zavisi od položaja natkoljenice . Učešće m.

n. hamstringsi. gluteus inf. n.EKSTENZIJA 0-200 Primarni ekstenzor m. adductor magnus (ishiadični dio) . gluteus maximus. gluteus superior* m. tibialis m. gluteus medius et minimus posterior portion. n. S1 Sekundarni ekstenzor mm. plexus sacralis* m. piriformis..

abdukcija i addukcija. Pri maksimalnoj ekstenziji zglobne veze kuka su jako zategnute zbog čega iz toga položaja nije moguća spoljna ili unutrašnja rotacija. Relativno mali obim pokreta je zbog zatezanja lig. Pokret veće amplitude je prividan zbog naginjanja karlice naprijed. ishiofemorale. a ne pokreta u kuku.iliofemorale i lig.  .

kao što je slučaj pri fleksiji trupa naprijed m. iliofemorale dovoljno da spriječi padanje trupa nazad. Za održavanje položaja trupa snagom ekstenzora. On stupa u akciju samo ako je napor veliki ili kada se izvodi pokret. Zato za stajanje sa karlicom zabačenom unazad nisu potrebne kaontrakcije mišića fleksora natkoljenice da bi se taj položaj održao pošto je zatezanje lig.  . gluteus maximus nije angažovan.

L5 Sekundarni abduktor m. gluteus minimus.ABDUKCIJA 0-45 0 Primarni abduktor m. n. gluteus superior . gluteus medius. gluteus superior m. n. tensor fasciae latae. n. gluteus superior.

jer se kombinuje abdukcija i laka fleksija natkoljenice prema karlici. Ako se karlica nagne naprijed. pokret se može izvesti skoro do 90 0. . Nedovoljna abdukcija se često kompenzuje naginjanjam karlice u suprotnu stranu. Pokret je ograničen zatezanjem mišića adduktora i zglobnih veza.

ADUKCIJA 0-45 0
Primarni aduktor m. adductor longus, n.obturatorius, L2,3,4

Sekundarni aduktori m. adductor brevis, n. obturatorius m. adductor magnus, n. obturatorius m. pectineus, n. femoralis et n. obturatorius m. gracilis, n. obturatorius

Addukcija se izvodi korištenjem gravitacije, jer abducirana noga sama pada u pravcu addukcije. Ipak, snaga addukcije je mnogo veća od abducije iz filogenetskih razloga. Pokret se može povećati ako addukciju prati i naginjanje karlice u istom pravcu.

UNUTARNJA ROTACIJA 0-35 0 , 0-45 0 sa flektiranim koljenom
Primarni unutarnji rotatori m. tensor fasciae latae, n. gluteus superior m. pectineus, n. femoralis et n.obturatorius m. gluteus minimus - anterior portion, n. gluteus superior Sekundarni unutarnji rotatori m. gluteus medius - anterior portion, n. gluteus superior m. aductor longus, n. obturatorius m. aductor brevis, n. obturatorius m. semitendinosus, n. tibialis m. semimembranosus, n. tibialis

Svojom snagom je slaba i zato u slučajevima pareza mišića karlice i natkoljenice noga je po pravilu u naglašenoj vanjskoj rotaciji.

VANJSKA ROTACIJA 0-45 0
Primarni vanjski rotatori m. gluteus maximus, n. gluteus inferior m. piriformis, plexus sacralis mm. gamelli, n. gluteus inferior, plexus sacralis m. obturatorius internus, n. obturatorius m. quadratus femoris, n. gluteus inferior, plexus sacralis m. gluteus medius - posterior portion m. gluteus minimus posterior portion m. obturatorius externus, n. obturatorius m. biceps femoris, n. tibialis

Sekundarni vanjski rotatori

Natkoljenica se rotira oko svoje uzdužne osovine, pri čemu se patela i stopalao okreću upolje. Pokret je veći ako je natkoljenica flektirana jer su zglobne veze olabavljenje i djelovanje mišića rotatora je slobodno. Pokret je jači ako se izvodi iz neutralnog položaja nego ako je noga prethodno bila u unutrašnjoj rotaciji. Mišići koji učestvuju u pokretima kuka pripadaju mišićima femoralne i glutealne regije. Vezivne ovojnice koje obavijaju ove mišiće su fascia glutea, fascia iliaca i fascia lata.

 

M. GLUTEUS MAXIMUS Centralno hvatište - facies glutea ossis ilii, facies thoracolumbalis ossis sacri, os coccgiys, ligg.sacroiliaca dorsalis, lig. sacrotuberale Periferno hvatište - tuberositas glutea femoris, septum intermuscularefemoris lateralis, labrum laterale lineae asperae Inervacija - n. gluteus inferior Funkcija - ekstenzor, abduktor, adduktor, vanjski rotator bedra

M. GLUTEUS MEDIUS ET MINIMUS

 

Centralno hvatište - facies glutea ossis ilii Periferno hvatište - trochanter maior (vanjska strana, prednji rub) Inervacija - n. gluteus superior Funkcija - abduktor, vanjski rotator i fiksator natkoljenice

M. TENSOR FASCIAE LATAE

  

Centralno hvatište - spina iliaca anterior superior Periferno hvatište - condilus lat. Tibiae Inervacija -n. gluteus superior Funkcija - fleksor u kuku, naginje zdjelicu naprijed, abducira i rotira bedro prema unutra, fiksira koljeno u ekstenziji

M.linea aspera femoris Inervacija . ADDUCTOR LONGUS ET BREVIS     Centralno hvatište . prednji dio pomoćni fleksor.n. obturatorius Funkcija -adduktor natkoljenice.os pubis Periferno hvatište . spoljni rotator. stražnji dio ekstensor .

spoljni rotator.M. ADDUCTOR MAGNUS       Centralno hvatište .os pubis. os ischii Periferno hvatište . n.linea aspera. ischiadicus Funkcija . epicondylus medialis femoris Inervacija . stražnji dio ekstensor .adduktor natkoljenice. obturatorius.n. prednji dio pomoćni fleksor.

fleksor i unutarnji rotator potkoljenice . GRACILLIS     Centralno hvatište . fleksor i vanjski rotator natkoljenice.adduktor.os pubis Periferno hvatište .tuberositas tibiae Inervacija .M. obturatorius Funkcija .n.

femoralis Funkcija .corpus vertebrae Th12-L4. os ilium.trochanter minor Inervacija . ILIOPSOAS M. ako je noga fiks irana naginje zdjelicu i lumbalnu kicčmu na svoju stranu. intervertebralni diskusi. adduktor i rotator prema vani.n.fleksor u kuku. podiže tijelo prema naprijed iz ležećeg položaja . proc. PSOAS MAIOR ET MINOR M ILIACUS Centralno hvatište . transverzus L1-L4 Periferno hvatište .    M.

sacrum. m. fossa trochanterica. foramen obturatum i membrane obuturatoria os ischii Periferno hvatište . n.trochanter maior. PELVITROCHANTERICI m. quadratus femoris      Centralno hvatište . m.plexus sacralis.MM.vanjski rotator. crista intertrochanterica Inervacija . pisiformis. m. obturatorius Funkcija . abduktori u kuku . gemellus inferior et superior. obturatorius internus et externus.

obturatorius.n.linea pectinea femoris Inervacija .adduktor i fleksor natkoljenice.pecten ossis pubis Periferno hvatište .M. n. femoralis Funkcija . PECTINEUS     Centralno hvatište . spoljni rotator .

femoralis Funkcija .antefleksor i vanjski rotator natkoljenice.M. SARTORIUS     Centralno hvatište . pojačava ekstenziju potkoljenice .spina iliaca anterior superior Periferno hvatište .condylus medialis tibiae (medijalno straga) Inervacija .n. flektira i rotira potkoljenicu prema unutra.

Patela je oslonjena na prednju stranu kondila femura .Principi pokreta u koljenome zglobu  Koljeni zglob (art. . Ovom zglobu pripada i sezamska kost .quadricepsa femorisa.patela koja se nalazi u tetivi m. Povezuje distalni kraj femura i proksimalni kraj tibije.genus) odlikuje se posebnom građom zglobnih tijela i osobitom građom i razmještajem ligamenata.

Pomicanje meniska omogućuje da konkavno zglobno tijelo prigodom pokreta prati konveksno zglobno tijelo. i to lateralni i medijalni. Konkavno zglobno tijelo čine kondili tibije.  Konveksno zglobno tijelo ovog zgloba tvore kondili femura odijeljeni međučvornom udubinom.  . Kongruenciju zglobnih ploha femura i tibije ostvaruju dvije vezivno-hrskavične srpaste tvorbe ili zglobni menisci.

ima oblik zatvorenog slova C. ima oblik otvorenog slova C i vezan je uz zglobnu čahuru. meniscus lateralis. a prema sredini zgloba menisci se stanjuju i oblikuju tanak slo­bodni rub. . zbog čega je lateralni menisk gibljiviji nego medijalni. Fibrozna opna zglobne kapsule nema vlastitih vlakana nego je oblikuju vlakna tetive okolnih mišića. Medijalni menisk. a lateralni menisk. Vanjski rub meniska je zadebljan. meniscus medialis. Menisci imaju veliko značenje u funkciji koljenog zgloba.

popliteum obliquum i lučna natkoljena sveza. popliteum arcuatum. odnosno lig. Prednju stranu kapsule pojačava zajednička tetiva m. lig. retinaculum patellae mediale et laterale.    Fibrozna opna zglobne kapsule nema vlastitih vlakana nego je oblikuju vlakna tetive okolnih mišića. collaterale laterale (fibulare). lig. patellae.  Stražnju stranu zglobne kapsule pojačavaju kosa natkoljena sveza. i to s medijalne strane lig. quadriceps femorisa. . Postranično zglobnu kapsulu pojačavaju bočne sveze. a medijalno i lateralno od ligamenta nalaze se držači patele. a s lateralne strane lig. collaterale mediale (tibiale).

Ukrižene sveze. jesu dvije kratke i vrlo čvrste sveze smještene u unutrašnjosti zgloba. Posteriorni ligament se pruža od medijalnog kondila femura do stražnjeg ruba između kondila. Anteriorni ligament se pruža od prednjeg ruba tibije do lateralnog kondila femura. . a mlohave su pri fleksiji. te se međusobno ukrižuju. cruciatum anterius et posterius.   Bočne su sveze zategnute pri ekstenziji i onemogućuju prekomjernu ekstenziju. ligg. Sveze su razapete između međučvorne udubine bedrene kosti i goljenične kosti. Te sveze onemogućuju abdukciju i adukciju u koljenom zglobu pri ispruženom koljenu. a svaka je sveza uzvojita i oko svoje osi.

. Zahvaljujući dvostrukom ukriženju sveze osiguravaju stalan doticaj zglobnih tijela u svakom položaju zgloba jer je dio sveza uvijek zategnut. pa postoje dvije osi gibanja: sagi-talna i frontalna. Koljeni je zglob združeni kutni i obrtni zglob (trochogynglimus). Oko frontalne osi obavljaju se fleksija i ekstenzija potkoljenice. a oko sagitalne osi obrtanje (rotacija) potkoljenice prema van i prema unutra.

Kondili bedrene kosti su zavijeni od sprijeda prema natrag pa omogućuju fleksiju i ekstenziju. Kretnje oko osi različito su raspoređene u medijalnoj i lateralnoj polovini koljenskog zgloba. . a medijalni kondil zavijen je i oko međučvorne udubine što omogućuje i rotaciju potkoljenice.

Pri fleksiji koljena od 90 ° moguće su rotacijske kretnje prema unutra i prema van između 45 ° i 60 °. Rotacija u koljenskom zglobu moguća je samo u fleksiji i polufleksiji zgloba. Aktivna fleksija u koljenskom zglobu moguća je do 130 °. nulti položaj. tj. Potpuno ispruženo koljeno označavamo kao početni.  .

Pri tome dolazi i do laganog razdvajanja ukrštenih ligamenata. Pri ekstenziji napeta su i zategnuta kolateralna ligamenta kao i prednji ukršteni ligament jer tada kondili kližu do krajnje pozicije. . EKSTENZIJA 180 0-0 0 Primarni ekstenzor m. tensor fascise latae Ekstenziju ogrničavaju kolateralni ligamenti jer centar koljenog zgloba je tako postavljen da su krivine kondila prema njoj ekscentrične. L2-L4 m. n femoralis. quadriceps femoris.

semimembranosus. n. femoralis m. semitendinosus. tibialis m. n. tibialis. tibialis. n. S1 caput breve. caput longum. tibialis. gastrocnemius. n. n. peroneus communis m gracilis. popliteus. sartorius. n. obturatorius m. tibialis Sekundarni fleksori .FLEKSIJA 0-135 0 Primarni fleksori Hamstringsi m. n. L5 m. biceps femoris. L5 m. n.

Taj pokret rotacije odmjeravaju ligamenta krucijata. Razlika u veličini kondila (lateralni kondil ima manji prečnik) izaziva unutrašnju rotaciju potkoljenice odnosno vanjsku rotaciju natkoljenice tokom fleksije. koji istovremeno obezbjeđuju i stabilnost u ovom zglobu. Meniskusi se tokom fleksije pomjeraju unazad jer ih potiskuju kondili femura i zglobna kapsula.Kada se koljeno nalazi u položaju fleksije tada su gotovo svi ligamenti labavi pa je zbog toga tada moguće izvesti pokrete rotacije potkoljenice. . kao i ligamenti koji vrše trakciju u tom pravcu. Pri izvođenju fleksije kondili femura klize od nazad prema naprijed.

n.femoralis m.ROTACIJA PREMA UNUTRA 5-10 0 kod flektiranog koljena m. sartorius. n. tibialis  Pokret interne rotacije je moguć samo ako je potkoljenica u položaju fleksije. . n. n. tibialis m. tibialis m. obturatorius m. popliteus. n. semitendinosus. semimembranosus. gracilis.

tibialis et n.  Mišići stražnje skupine natkoljenice: . biceps femoris. n.ROTACIJA PREMA VAN 10 . peroneus communis  Pokret vanjske rotacije je moguć samo ako je koljeno u izvjesnoj fleksiji jer zategnutost ligamenata ograničava ovaj pokret kada je ekstenzija potpuna.15 0 kod flektiranog koljena m.

labium laterale lineae asperae na femuru Periferno hvatište .n. femoralis Funkcija -eksterni rotator i ekstenzor kuka.tuber ischiadicum oss ischii. fleksor i interni rotator u koljenom zglobu .caput longum et breve     Centralno hvatište .M.capitulum fibule Inervacija . BICEPS FEMORIS .

tuber ischiadicum ossis ischii Periferno hvatište . SEMITENDINOSUS     Centralno hvatište .fleksor u koljenom zglobu.n.tuberozitas tibiae (medijalni dio) Inervacija .M. tibialis Funkcija . interni rotator potkoljenice. ekstendira i adducira kuk .

tibialis Funkcija .tuber ischiadicum ossis ischi Periferno hvatište .M.ekstendira i abducira u kuku. fleksor u koljenom zglobu i interni rotator potkoljenice Mišići prednje skupine natkoljenice: . lig. SEMIMEMBRANOSUS      Centralno hvatište .n. popliteum obliquum Inervacija .condylus medialis tibiae.

M. corpus ossis femoris (gornja polovina prednje strane).INTERMEDIUS ET LATERALIS     Centralno hvatište . labium mediale lineae asperae. septum intermusculare laterale Periferno hvatište . femoralis Funkcija .M. M.tuberositas tibiae Inervacija .ekstenzor u koljenom zglobu.n. RECTUS FEMORIS. labium laterale lineae asperae. QUADRICEPS FEMORIS. pomoćni fleksor u kuku .spina iliaca ant inerior i acetabulum. trochanter maior. VASTUS MEDIALIS..

O noge  Deformitet koji se uglavnom javlja obostrano. . Kosti natkoljenica i potkolenica se krive put spolja tako da je najveće iskrivljenje u predjelu koljena.DEFORMITETI  Gena vara . Najčešće se radi o urođenom deformitetu. ali može biti i posljedica rahitisa. O noge mogu da nastanu i zbog preranog postavljanja djeteta na noge i forsiranog hodanja kada se noge iskrive zbog opterećenja težinom tijela. Poremećena je fiziološka osovina i slabije su razvijeni unutrašnji dijelovi kosti. jako rijetko jednostrano.

X noge X noge su deformitet koljena koji se javlja kao posljedica urođeno slabije razvijenih spoljašnjih dijelova kostiju koje čine koljeno ili zbog poremećene statike uzrokovane deformitetima kukova ili stopala. Položaj nogu u materici tokom trudnoće može takođe biti uzrok kao i prekomjerna tjelesna težina.Gena valga . mnogo rjeđe je prisutan deformitet na jednom koljenu što može tokom rasta da dovede do skolioze. Najčešće se javlja obostrano. .Zbog nepravilnog opterećenja pri dužem hodu se javlja zamor i bolovi u svim zglobovima nogu pa čak i u krstima.

a.Principi pokreta u skočnome zglobu Skočni zglob (articulatio talocruralis) Ovaj zglob se funkcionalno sastoji iz gornjeg i donjeg skočnog zgloba koji se u funkcionalnom pogledu nadopunjuju.) Gornji skočni zglob (art. talocruralis) Gornji skočni zglob spaja tijelo skočne kosti s donjim krajevima kostiju potkoljenice. Zglobna površina tijela skočne kosti. koju obrazuju donji okrajci tibiae i fibulae. trochlea tali uvlači se u rezistentnu koštanu viljušku. . Pokreti koji se vrše u ovom zglobu su fleksija i ekstenzija.

tibionavicularis i dva duboka . koje silaze od gležnjeva. Zglobnu čahuru pojačavaju snažne bočne veze. tibiotalaris posterior. tibiocalcaneus. šire se zrakasto i završavaju na bočnim stranama skočne i petne kosti. Medijalnu stranu zglobne čahure pojačava deltasta veza (lig. koja se sastoji iz četiri dijela i to.lig.lig.  .tibiotalaris anterior. lig. lig. dva površna .deltoideum).

talofibulare posterius (PTFL) ide od zadnjeg dijela fibule do tijela talusa. najjači je ligament ovog kompleksa i rijetko se povrijeđuje. . On služi kao stabilizator subtalarnog zgloba. talofibulare anterius (ATFL) je ravan.calcaneofibulare (KFL) je druga komponenta lateralnog kompleksa koja se pripaja na prednjem dijelu lateralnog maleola. širok ligament koji pripaja na prednjoj ivici fibule i na prednje lateralnom dijelu talusa. U neutralnoj poziciji stopala on ima približno horizontalnu poziciju i najslabiji je od sva tri lateralna ligamenta. • lig. da bi se završio na malom tuberkulu lateralnog zida petne kosti (kalkaneusa). • lig. neposredno ispod pripoja ATFL-a i ide ispod peronalnih tetiva. Lateralnu stranu zgloba pojačavaju: • lig.

spaja glavu skočne kosti s konkavnom čašicom koju sačinjavaju zglobna površina čunaste kosti i dvije prednje zglobne površine na sustentaculumu petne kosti. talocalcaneonavicularis). spaja zadnju konveksnu površinu petne kosti s odgovarajućom konkavnom zglobnom površinom skočne kosti. Pokreti koji su mogući u donjem skočnom zglobu su inverzija i everzija.Trouglasti prostor između čunaste i petne kosti dopunjuje snažna hrskavična veza: lig. b. • Zadnji dio (art. subtalaris). calcaneonaviculare plantare koji na svojoj gornjoj strani ima zglobnu hrskavicu.) Donji skočni zglob Donji skočni zglob podijeljen je kanalom nožja (sinus tarsi) u dva dijela: • Prednji dio (art. .

M. peroneus tertius Mišići vanjske grupe 1. M. extensor digitorum longus M. tibialis anterior 2 . extensor hallucis longus M. peroneus longus 2. Mišići pokretači skočnog zgloba Mišići prednje grupe 1. M. M. peroneus brevis .

M.gastrocnemius b. flexor digitorum longus Mehanički gornji i donji skočni zglob u funkcionalnom pogledu predstavljaju zajedno jedan kuglasati zglob u kome se vrše pokreti stopala u svim pravcima.Mišići zadnje grupe Površni sloj: 1.triceps surae a.flexor hallucis longus M. . soleus Duboki sloj M. M. tibialis posterior M. M.

n. koja je ubačena u ovaj kuglasti zglob i snažne zglobne veze ograničavaju njegove pokrete i obezbjeđuju njegovu čvrstinu. tibialis anterior. trčanju i skakanju. peroneus profundus. peroneus profundus. extensor digitorum longus. što je od velikog značaja za funkciju noge pri hodu. peroneus profundus. Pokreti u skočnom zglobu: DORZIFLEKSIJA 0-20st m. extensor hallucis longus. n. n. Skočna kost. L5 m. L4 (L5) m. L5 .

n. L4 (L5) tibialis posterior. peroneus superficialis. n. S2 . . n. peroneus longus. peroneus superficialis.glavni peroneus longus et brevis. S1 m. Sl. n. n. m. L5 SUBTALARNA INVERZIJA 0-30st tibialis anterior. extensor digitorum longus. L5 SUBTALARNA EVERZIJA 0-20st m. tibialis. n. n. tibialis. n. peroneus superficialis. L5 flexor digitorum longus. m. n. m. tibialis. m. peroneus profundus. n.m. m. m. n. L5 flexor hallucis longus. PLANTARNA FLEKSIJA u gornjem nožnom zglobu 0-45st gastrocnemius et soleus. tibialis. m. S1 ADUKCIJA 0-20st i ABDUKCIJA 0-10st su minimalni pokreti koji su uvijek kombinovani pa se govori o pokretima inverzije i everzije. tibialis. tibialis. L5 m. L5 flexor digitorum longus. n. L5 tibialis posterior. m. tibialis. Sl flexor hallucis longus. peroneus brevis. peroneus profundus.

pet metatarzalnih kostiju i 14 falangi prstiju. Distalno se tarzalne kosti uzglobljuju sa pet metatarzalnih kostiju koje spajaju tarzus s kostima prstiju. Najveće su talus.Stopalo Kosti stopala  Kosti stopala dijele se na sedam tarzalnih kostiju. i petna kost. . osim za palac. Mišići stopala  Mišići stopala dijele se na dorzalnu i plantarnu skupinu. kao i na šaci. sačinjavaju po tri članka za svaki prst. Tarzalne kosti znatno su masivnije od karpalnih kostiju. koji ima dva članka. budući da nose težinu cijelog tijela.  Kosti prstiju. na čiju se kvrgu sa stražnje strane. jedina koja se uzglobljuje (u skočnom zglobu) sa kostima potkoljenice. hvata Ahilova tetiva.

fibularis profundus  Funkcija .Dorzalnoj skupini pripadaju: 1.hallucis longi i falanga placa  Inervacija .ekstenzor prstiju i palca  .kratki ispružač palca  Centralno hvatište .ext.calcaneus  Periferno .M. extensor digitorum brevis kratki ispružač prstiju 2.tetiva m. M.n. extensor hallucis brevis .

tibialis Funkcija . m. m abductor digiti minimi 2. adductor hallucis Inervacija .n.      Plantarnoj skupini pripadaju: Medijalna grupa. prsta .abduktor V. m.vrše pokrete palca 1. m. flexor hallucis brevis 3. prsta i fleksor V.prema nazivu mišića Lateralna grupa . flexor digiti minimi Inervacija .vrše pokrete malog prsta 1. tibialis Funkcija . m. abductor hallucis 2.n.

F plant. m. abduktori)  Inervacija . primiću i razmiću prste stopala 1.n. interossei plantares (3. flexor digitorum brevis 2. interossei dorsales (4.pregibaju. F adduktori) 5. fleksori prstiju) 4. m quadratus plantae 3.Središnja grupa . lumbricales (4. mm. mm. tibialis  . mm.

os cuboideum i četvrta i peta metatarzalna kost. Ovaj svod služi za amortizaciju pokreta. . os cuneiforme. Svodovi stopala Na stopalu nalazimo svodove koji osiguravaju biomehaniku stopala. os naviculare. niži i trpi veći pritisak. Ovaj svod je čvršći.unutarnji .vanjski .prednji svod čine glavice metatarzalnih kostiju. prva i druga metatarzalna kost.medijalni svod čine calcaneus. .lateralni svod čini calcaneus. .stražnji svod čine lukovi 3 klinaste kosti i os cuboideum. Poprečni su: . Uzdužni su: .

i 5. Najveći oslonac je na glavicama metatarzalnih kostiju 2. do 4. a pri pokretu su sve ili samo neke metatarzalne glavice. Prilikom oslonca na stopala postoje uporišta pa je to straga tuber calcanei. a sprijeda pri stajanju to sa glavice prve do pete metatarzalne kosti. prst se pomjeraju . Pri hodu 1.

 Mišići koji održavaju svodove . glavni pri funkciji svoda M. abductor digiti minimi pomaže pri funkciji svoda . peroneus longus podupire kalkneus i kuboidnu kost M. peroneus longus M.Medijalni svod održavaju M. flexor hallucis longus podupire talus i kalkaneus M.Lateralni svod održavaju M.Poprečni svod održavaju M. peroneus longus . adductor hallucis M. tibialis posterior . peroneus brevis pomaže pri funkciji svoda M. tibialis posterior podupire talus i navikularnu kost M. abductor hallucis podupire talus i kalkaneus.

  Ligamenti koji održavaju svodove 1. aponeurosis plantaris Potkožno masno tkivo (2 . lig.3 cm na peti) ima zaštitnu ulogu. metatarse transversum 4. . lig. calcaneonaviculare plantare 3. lig. plantare longum 2.

LATERALNO 1.1. lig. 4. calcaneofibulare 3. DELTOIDEUM. lig. talofibulare anterior 2. LIG.MEDIJALNO lig. tibiotalare anterior LIGAMENTI . lig. tibionaviculare lig. tibiocalcanei lig. 3. tibiotalare posterior lig. 2. talofibulare posterior .

n. flexor digitorum brevis. extensor hallucis longus. tibialis m. n. flexor digitorum longus. n. n. n. extensor hallucis brevis. extensor digitorum longus. peroneus profundus m. n. peroneus profundus FLEKSIJA PALCA stopala m. peroneus profundus m. n. flexor hallucis longus. n. extensor digitorum brevis. flexor hallucis brevis. peroneus profundus EKSTENZIJA II-V PRSTA stopala m. tibialis m. plantaris medialis FLEKSIJA II-V PRSTA stopala m. plantaris medialis       .  EKSTENZIJA PALCA stopala m.

GASTROCNEMIUS-CAPUT MEDIALE ET LATERALE  Centralno hvatište -epikondilus medialis et lateralis femoris  Periferno hvatište . Stražnja grupa .plantarni fleksor stopala. te gastroknemius i soleus čine m.triceps surae . mišić koji podiže cijelo tijelo uvis M.calcaneus  Inervacija -n.calcaneus  Inervacija -n.plantarni fleksor Završna tetiva gastroknemiusa i soleusa čine Ahilovu tetivu. tibialis  Funkcija .MIŠIĆI POTKOLJENICE 1. SOLEUS  Centralno hvatište -capitulum fibulae.površna M. facies posterior fibulae  Periferno hvatište . tibialis  Funkcija .

duboka M.n.1.facies posterior tibiae i fibulae  Periferno hvatište .falange palca  Inervacija .n.facies posterior fibule i membrana interossea  Periferno hvatište . Stražnja grupa . os metatrsale II. TIBIALIS POSTERIOR  Centralno hvatište . tibialis  Funkcija . unutarnji rotator stopala .navikularna kost.-IV  Inervacija . FLEXOR HALLUCIS LONGUS  Centralno hvatište . kuneiformna kost.flektira i rotira stopalo prema unutra M.calcaneus. tibialis  Funkcija .plantarni fleksor palca i stopala.

tibialis Funkcija . FLEXOR DIGITORUM LONGUS Centralno hvatište . POPLITEUS Centralno hvatište .stražnja strana tibiae Periferno hvatište .    M.flektira i rotira potkoljenicu prema unutra     . unutarnji rotator stopala M.distalne falange 2.n.plantarni fleksor prstiju i stopala. tibialis Funkcija .prsta Inervacija .n.-5.tibia (facies posterior) Inervacija .condylus laterali femura Periferno hvatište .

distalna falanga palca Inervacija .ekstenzor palca i stopala M.2.os cuneiforme mediale i prva metatarzalna kost Inervacija -n. membrana interossea Periferno hvatište . Prednja grupa     M.facies lateralis tibiae. TIBIALIS ANTERIOR Centralno hvatište .fibula Periferno hvatište . EXTENSOR HALLUCIS LONGUS Centralno hvatište . fibularis profundus Funkcija . fibularis profundus Funkcija . EXTENSOR DIGITORUM LONGUS Centralno hvatište .falange 2.n. prsta Inervacija . fibularis profundus Funkcija .dorzalni fleksor stopala i supinator M.n.ekstenzor prstiju i stopala        .-5.tibia i fibula Periferno hvatište .

fibularis superficialis Funkcija . Lateralna grupa M.plantarni fleksor stopala     .plantarni fleksor stopala M.n. PERONEUS BREVIS Centralno hvatište . PERONEUS LONGUS Centralno hvatište .n.fibula Periferno hvatište .fibula Periferno hvatište . fibularis superficialis Funkcija .prva metatarzalna kost Inervacija .    3.peta metatarzalna kost Inervacija .

suzna kost (os lacrimale) 5. ralasta kost (vomer). Ima ih ukupno petnaest (šest parnih i tri neparne).Kosti lica i glave  MIŠIĆI GLAVE Kosti lica (viscerocranium s. jabučna kost (os zygomaticum). ossa faciei) čine prednje-donji dio kostura glave. donja nosna školjka (concha nasalis inferior) 6. nepčana kost (os palatinum) 3. donja vilica (mandibula) 3. 2. Neparne kosti: 1. gornja vilica (maxilla) 2. podjezična kost (os hyoideum) . Parne kosti: 1. nosna kost (os nasale) 4.

Mišiće glave sačinjavaju dvije velike muskulatorne grupe: • površinski ili potkožni mišići • duboki ili mastikatorni mišići   . Jedina pokretna kost je donja vilica. Art. temporomandibularis je jedini pokretni zglob glave. koja se sa bazom lobanje spojena preko viličnog zgloba (articulatio temporomandibularis).

a osim toga daju karakteristične izraze licu (zbog čega ih nazivaju i mimični mišići). Ona se nalazi pod uticajem volje i složenih refleksnih centara u mozgu. pljosnati i leže u potkožnom tkivu lica i krova lobanje. djeluju pri žvakanju. Potkožni mišići se pripajaju na kostima. Ovi mišići učestvuju u otvaranju i zatvaranju prirodnih otvora oko kojih su lokalizovani. tugu. hrskavicama. Mimična muskulatura predstavlja veoma složenu cjelinu. .   POVRŠINSKI MIŠIĆI Površinski mišići su tanki. iznenađenje i sl). svi oni nemaju svoje fascijalne omotače i različito su razvijeni kod pojedinih osoba. Sa izuzetkom mišića obraza. pa pri njegovoj povredi dolazi do oduzetosti većeg dela muskulature. koja odražava cjelokupno duševno stanje čovjeka (radost. aponeurozi svoda lobanje i na dubokoj strani kože lica i lobanje. Svi su inervisani grančicama facijalnog nerva. gutanju i govoru. ljutnju.

govoru itd. . DUBOKI MIŠIĆI Duboki mišići glave učestvuju prevashodno u procesu žvakanja hrane i predstavljaju cjelinu sa anatomskog. fiziološkog i embrionalnog stanovišta. Svojim djejstvom učestvuju u podizanju i spuštanju mandibule. a inervirani su bočnim granama mandibularnog nerva. uzimanju hrane. Oni se pripajaju na skeletu lobanje i donjoj vilici.

M. orbicularis oris je važan pri artikulaciji (govoru). okružuje usta. Usne kao i oblik i stupanj otvaranja usta važni su za jasan govor. Također još više se naglašava verbalna komunikacija izrazima lica.MIŠIĆI LICA    Mišići lica su površinski sfinkteri i dilatatori na glavi. prvi u nizu sfinktera probavnog trakta. Nekoliko mišića mijenja oblik usta i usana za vrijeme govorenja kao i za vrijeme aktivnosti kao što su pjevanje. nalazi se unutar usana. M. Facijalni mišići. orbicularis oris. i kontrolira ulaz i izlaz kroz usni otvor (rima oris). koje inervira n. zviždanje ili mimika. što stvara mnoge izraze lica. su pričvršćeni na kožu i mogu je pomicati. facialis. .

kožu i potkožno tkivo lica. Prednje granice dvaju mišića suprotnih strana križaju se na bradi i miješaju se s ostalim mišićima lica. Mišić inervira ogranak n.  Platysma je širok. facialisa Mišić polazi široko sa fascije koje pokriva gornji dio velikog prsnog mišića i deltoidnog mišića. plosnat mišić koji se nalazi u potkožnom tkivu vrata. niti mu prelaze preko ključne kosti i vežu se na kosti (donja čeljust). ona zateže kožu.kod grimasa) .tanak. premještajući tako veliki pritisak sa površnih vena. stvarajući verikalne nabore na koži. Kada je napeto gornje hvatište platizme. ona pomaže pritiskanju donje čeljusti i povlači kutove usta prema dolje (npr. Kada je napeto donje hvatište platizme.

Pruža se koso naniže i unutra od spoljašnje strane gornje vilice (neposredno ispod otvora očne duplje) do duboke strane spoljašnje polovine kože gornje usne. U inervaciji ovog mišića učestvuju jabučne grane facijalnog živca. Mišić podizač gornje usne pripada grupi mimičnih mišića. pošto licu daje izraz neraspoloženja i žalosti. a uloga mu se ogleda u povlačenju gornje usne naviše i unapred. Mišić svoda lobanje (musculus epicranius) spada u potkožne mišiće glave i sačinjavaju ga parni potiljačno-čeoni mišić i aponeuroza svoda lobanje . koji ima oblik tanke pljosnate mišićne trake.  Mišić podizač gornje usne (musculus levator labii superioris) je parni mišić glave.

čeoni dio podiže obrve i stvara poprečne nabore na čelu. a potiljačni dio od zadnje ivice aponeuroze svoda lobanje do najviše linije potiljačne kosti. jer licu daje izraz pažnje i iznenađenja. vezivna ploča (aponeuroza) sastavljena od fibroznih vlakana. a osnovna uloga im je zatezanje aponeuroze. Između njih se nalazi široka. Na taj način on djeluje kao mimični mišić. . Oba trbuha su inervirana granama facijalnog nerva. Osim toga. četvrtasta. Čeoni trbuh se pruža od područja obrva (povije) do prednje ivice aponeuroze.  Potiljačno-čeoni mišić (musculus occipitofrontalis) je sastavljen iz dva dijela: prednjeg ili čeonog trbuha (venter frontalis) i zadnjeg ili potiljačnog trbuha (venter occipitalis).

ali veoma labavim tkivom. Aponeuroza svoda lobanje (galea aponeurotica) predstavlja široku tetivu umetnutu između dva trbuha mišića. poglavinu. . Aponeuroza se pripaja i za pokosnicu krova lobanje. Zbog toga se čitava poglavina sa kosom lako može "skalpirati" odnosno odvojiti od kosti. Ona je čvrsto pripojena za unutrašnju stranu kože i sa njom čini tzv. što je bio običaj kod ratnika američkih urođenika (Indijanaca).

Prva dva dijela zatvaraju kapke oka. a kapačni dio i bez uticaja volje blago zatvara oči i uzrokuje treptanje. Inervacija sva tri dijela mišića potiče od sljepoočnih i jabučnih grana facijalnog nerva. kapačnog i suznog. koja se protežu kroz potkožni sloj gornjeg i donjeg kapka. Kapačni dio (pals palpebralis) je sastavljen od vlakana. To je tanak. Orbitalni dio (pars orbitalis) se nalazi oko ulaznog otvora očne duplje i njegova vlakna se prekidaju na unutrašnjoj ivici. elipsoidan mišić sastavljen iz tri dijela: orbitalnog. a suzni dio (pals lacrimalis) nalježe na zadnju i unutrašnju stranu suzne kesice.    Kružni mišić oka (musculus orbicularis oculi) Kružni mišić oka je parni mišić lokalizovan oko otvora očne duplje i ispod kože kapaka. Suzni dio vrši pritisak na suznu kesicu i olakšava usisavanje i oticanje suza iz nje. gdje se pričvršćuju na čeoni nastavak gornje vilice. .

koji je smješten ispod kože unutrašnje polovine obrve. Pripa­ja se na koštanom tkivu nadveđnog luka (arcus superciliaris) čeone kosti i na unutrašnjoj strani kože središnjeg dijela odgovarajuće obrve. Ovaj mišić povlači ka unutra i naniže unutrašnju polovinu obrve. inerviraju ga grančice facijalnog nerva (sljepoočne grane). . bola i patnje.  Mišić nabirač obrve (musculus corrugator supercilii) Mišić nabirač obrve je parni lučni mišić. pošto licu daje izraz srdžbe. Slično kao i kod ostalih mišića glave. i pri tome obrazuje vertikalne na-bore između dvije obrve. On spada i u mimične mišiće.

Na taj način. patnje i sl. ovaj mišić formira vertikalne nabore u prostoru između dvije obrve i licu daje izgled bijesa. Slično mišiću nabiraču obrve. a drugi ga smatraju dijelom kružnog mišića oka. koji pojedini autori opisuje posebno. inerviran je sljepoočnim granama facijalnog nerva i zajedno sa njim učestvuje u spuštanju unutrašnje polovine odgovarajuće obrve. . To ga svrstava u kategoriju mimičnih mišića.  Mišić obarač obrve (musculus depressor supercilii) To je parni mišić glave. On se pruža naviše od gornjeunutrašnjeg kraja kružnog mišića oka i pripaja se na dubokoj strani kože unutrašnjeg dijela obrve.

Inervacija mišića podizača potiče od okulomotornog nerva. Polazi od vrha očne duplje (iznad optičkog kanala). Osnovna funkcija mu je povlačenje gorn­jeg kapka naviše. Od njega se potom odvajaju bočni produžeci. dok mu se najveći dio tijela nalazi u okviru očne duplje. Središnji dio tetive se pripaja na dubokoj strani kože kapka i na gornjem tarzusu. spuštanja kapka koji prekriva veći deo rožnjače. koji se pričvrščuju na okolnim koštanim strukturama. dolazi do ptoze tj. pruža se unaprijed ispod njenog krova i u pred­jelu ekvatora duplje počinje da se širi u svoju tetivu i da skreće naniže prema gornjem kapku oka. koji ulazi u gornji kapak svojom širokom lepezastom završnom tetivom.  Mišić podizač gornjeg očnog kapka (musculus levator palpebrae superioris) To je parni mišić glave. . Stoga u slučaju povrede ili paralize pomenutog nerva.

. Inervišu ih simpatičke grane. Nji­hova vlakna su postavljena uzdužno i gornji mišić je nešto bolje razvijen od donjeg. koje potiču iz cilijarnog gangliona.gornji i donji . Hornerov sindrom) ili oštećenja pomenutih nerava može doći do spuštanja kapka. OČNI KAPCI Tarzalni mišići (musculus tarsalis superior et inferior) . U slučaju nekih oboljenja (npr. Osnovna funkcija mišića j e održavanje normalne širine međukapačnog otvora i asistencija pri djelovanju podizača gornjeg kapka. odnosno stanja poznatog kao ptoza. Izgrađeni su od glatke muskulature i nalaze se u perifernom dijelu odgovarajućeg očnog kapka.su parni mišići glave.

pljosnati. koji se u vidu kupe pružaju od vrha očne duplje do beonjače. . U ovu grupu spadaju: gornji pravi mišić (mm rectus superior). donji pravi mišić (mm rectus inferior). trakasti mišići. koji pokreću oko u svim pravcima i usmjeravaju ga ka posmatranim objek­tima. spoljašnji pravi mišić (mm rectus lateralis) unutrašnji pravi mišić (mm rectus medialis).    PRAVI MIŠIĆI OČNE JABUČICE To su parni mišići glave. To su četvrtasti.

zajedničkom tetivnom prstenu. dok su ostala tri inervirana živcem pokretačem oka. unutrašnji ga povlači ka unutra. a donji mišić ka naniže i unutra. koji se pričvršćuje u predjelu vrha očne duplje i okružuje optički kanal. Spoljašnji pravi mišić povlači oko direktno upolje. Odatle se oni prostiru unaprijed. Spoljašnji pravi mišić je inerviran od strane živca odvodioca.  Sva četiri člana se pripajaju na tzv. . gornji pravi mišić pokreće očnu jabučicu naviše i unutra. obuhvataju očnu jabučicu i nastavljaju se završnim tetivama koje su utkane u prednji dio beonjače.

  Orbitalni mišić (musculus orbitalis) je mali parni mišić glave. dok u izgradnju njegovog ivičnog dijela ulaze i vlakna susjednih mišića usana. Unutrašnji dio čine samo vlakna kružnog mišića usana. koja prekriva donju očnu pukotinu. Sastavljen je od glatkih mišićnih vlakana i nalazi se u pokosnici očne duplje. Ima oblik elipse i sastoji se od dva koncentrična dijela: unutrašnjeg ili usničkog (pars labialis) i spoljašnjeg ili ivičnog (pars marginalis). a osnovna funkcija mu se ogleda u blagom pomjeranju očne jabučice unapred. i od donje usne naniže do bradno-usnog žlijeba. . Kružni mišić usana (musculus orbicularis oris) okružuje usni otvor i pruža se od gornje usne do opnastog dijela nosne pregrade. Mišić je inervisan od strane simpatikusa. obraza i brade.

Mišić obarač donje usne (musculus depressor labii inferioris) je parni mišić glave. Obzirom da učestvuje u ekspresiji izraza lica. Inervacija potiče od obraznih grana facijalnog nerva i njegove donjovilične ivične grane. zviždanju i izgovoru pojedinih samoglasnika. Inerviše ga ivična grana donje vilice. koja potiče od facijalnog nerva. pa se ovaj mišić ubraja u mimičnu muskulaturu. ubraja se u kategoriju mimičnih mišića. kose linije na spoljašnjoj strani donje vilice do unutrašnje strane kože donje usne. Uloga mišića se sastoji u povlačenju donje usne naniže i upolje i izvrtanju njene slobodne ivice. To licu daje izraz zlovolje i prezira. Djejstvo mišića se ogleda u zatvaranju usta. žvakanju. a osim toga sudjeluje u sisanju.   . koji ima oblik pljosnate četvrtaste trake i pruža se od tzv.

tako da se ubraja i u mimične mišiće. . što čini u saradnji sa malim jabučnim mišićem. a djejstvo se ogleda u povlačenju ugla usana i gornje usne naviše i upolje.  Veliki jabučni mišić (musculus zygomaticus major) je parni mišić glave. On djelimično ulazi i u sastav kružnog mišića usana. Inervacija mu potiče od jabučnih grana facijalnog nerva. mišićem smijeha i sl. koji se pruža od spoljašnje strane odgovarajuće jabučne kosti ka unutra i naniže do duboke strane kože u predjelu ugla usana. Pri obostranoj kontrakciji on daje licu nasmijan izraz.

Inervacija mu potiče od obraznih grana facijalnog živca. a drugi ga smatraju dijelom pomenutog mišića. parni. nestalni mišić glave. koji se odvajaju od unutrašnje ivice mišića obarača usnog ugla. Sastoji se od nekoliko mišićnih snopova.  Poprečni mišić brade (musculus transversus menti) je mali. . pružaju se poprečno ispod kože brade i spajaju se sa vlaknima mišića na suprotnoj strani. a dejstvo nije u potpunosti razjašnjeno. Neki autori poprečni mišić brade opisuju posebno.

koji ispunjava bočni prostor između gornje i donje vilice i čini mišićni sloj obraza. pravokutan i polazi s lateralne strane alveolarnog nastavka gornje i donje čeljusti. tako da je blisko vezan za bukalnu mukozu nego za kožu lica.  Obrazni mišić (musculus buccinator) je parni mišić glave. Mišić je tanak. pljosnat. prolazeći duboko do mandibule. M. Njegova vlakna takođe ulaze i u sastav kružnog mišića usana. najdublji mišić glave i jedini je obložen svojom (obrazno-ždrelnom) fascijom. . Zauzima dublju i više medijalnu površinu od ostalih mišića lica. i na taj način spriječava njegovo boranje i ozljeđivanje prilikom žvakanja. zadebljanog dijela bukofaringealne fascije. nasuprot kutnjaka. i s raphe pterydomandibularis. To je najdeblji. a također održava obraz napetim. buccinator aktivan je pri smijanju.

buccinatora miješaju se medijalno s vlaknima m. Duboka strana odgovara obraznim pljuvačnim žljezdama i prekrivena je oralnom sluzokožom. Površinska strana mišića je u odnosu sa viličnom granom mandibule. Ukoliko je gornja usna kraća. Sprijeda. malim i velikim jabučnim mišićem. orbicularis oris. krvnim sudovima i dr. masnim tijelom obraza (corpus adiposus buccae). Kontrakcija m. vlakna m.  . mišićem smijeha i obaračem usnog ugla. buccinatora a pogotovo m. zubi postaju iskrivljeni ili strše prema naprijed. osigurava nježan ali kontinuirani otpor prema tendenciji zubi da se iskrive prema vani. Tonus ta dva mišića stišće obraze i usne prema zubima i desnima. izvodnim kanalom parotidne pljuvačne žlezde. Kroz tkivo mišića prolaze parotidni izvodni kanal i obrazni nerv (grana donjoviličnog nerva). orbicularis oris. ili postoje retraktori koji uklanjaju tu silu.

pri sviranju duvačkih instrumenata) ili ka nazad (u toku unosa hrane). koji inervira i ostale mišiće glave. M. on zateže sluzokožu koja ga prekriva i na taj način je štiti od povrijeđivanja tokom akta žvakanja. Također. . on učestvuje i u aktu sisanja. Pored toga. buccinator zajedno s jezikom omogućavaju hrani da ostane između okluzalnih ploština zubiju za vrijeme žvakanja i spriječavaju hrani da se skuplja u usnoj šupljini Inervacija potiče od završnih grančica facijalnog nerva.  Djejstvo obraznog mišića je veoma složeno. svojom kontrakcijom obrazni mišić potiskuje sadržaj ka naprijed (npr.orbicularis oris i m. Kada je potisnut upolje (zrakom ili hranom). On povlači uglove usana unazad i upolje i približava obraze zubnim lukovima.

i tako potpomaže dejstvo druge muskulature koja licu daje nasmijan izraz. nešto kao žbice na kotaču. . Lateralno od kutova usana ili komisura usana (mjesta spajanja gornje i donje usne). Mišić smijeha (musculus risorius) je tanki. vlakna devet mišića lica se isprepliću ili spajaju u obliku vrlo promjenjivih i raznolikih formacija koje se zovu modiolusi. trouglasti mišić koji je smješten u najpovršnijem sloju potkožne muskulature obraza. odgovornih za pojavu rupica na obrazima kod nekih pojedinaca.   Nekoliko mišića dilatatora (pružača) širi se od usana i kutova usana. Ovaj mišić povlači uglove usana naviše i upolje. Inerviraju ga grane facijalnog nerva. Ponekad može biti u potpunosti odsutan.

duboki dio mišića je uspravan. debeo i snažan mišić. Površinski dio se pripaja na donjoj ivici temporalnog nastavka jabučne kosti. On nosi naziv maseterično ispupčenje (tuberositas masseterica). Područje pripoja na donjoj vilici je lako uočljivo zbog prisutnih neravnina. koga sačinjavaju dva dijela: površinski (pars superficialis) i duboki (pars profunda). grebena i kanala u koje ulaze tetive i mišićna vlakna. Za razliku od površinskog dijela. odakle se pruža naniže i pričvršćuje na grani i viličnom uglu mandibule. . koji se proteže od jabučnog luka do spoljašnje strane donje vilice. U inervaciji učestvuje maseterični nerv. grana donjoviličnog nerva.   Maseterični mišić (musculus masseter) je parni mišić glave. čija su vlakna usmjerena koso naniže i unazad. On se pripaja na čitavoj donjoj ivici jabučnog luka i na donjoj vilici iznad pripoja površinskih vlakana. To je četvrtast.

ekstremnim later-alnim kretnjama mandibule i sl. on učestvuje u propulziji (pomjeranju vilice unaprijed). Pri izvjesnim oboljenjima (kao npr. Odlikuje ga razvijanje snažnih sila u predjelu kutnjaka. što je poznato kao trizmus. kada se istovremeno kontrahuju i desni i lijevi mišić. Duboki snop maseteričnog mišića je povezan sa površinskim vlaknima sljepoočnog mišića. Osim toga. pa se oni često označavaju terminom zigomatiko-mandibularni mišić koji učestvuje u vraćanju donje vilice (retrakciji) iz njenog propulzionog položaja.  Osnovna funkcija mišića se ogleda u podizanju donje vilice. u slučaju tetanusa) može doći do trajnog grča ovog mišića. tokom akta žvakanja. .

unutarnjih i vanjskih mehaničkih sila koje djeluju na čovjeka. prekidanje) pod kontrolom su volje. što obično rezultira prenošenjem tijela sa jednog mjesta na drugo. Te su kretnje automatske. .Biomehanika hoda  Hod je aktivno kretanje tijela naizmjeničnim pokretima donjih ekstremiteta. a samo započinjanje i promjene hoda (smjer. Hod je vrlo složeno zbivanje i proizvod složenih međusobnih reakcija. brzina.

kojem je svrha u pojednostavljenom mehaničkom smislu . te kosti kao poluge. korakom. Nervni impulsi i kontrola djelovanja tih sila. uz mogućnost orijentacije u prostoru rezultiraju pokretom tj. dinamika mišića kao drugog činitelja pokreta.pomak težišta. Povezivanje brojnih promjenljivih uvjeta djelovanja sila uključuje i mnoštvo mehaničkih zbivanja: naprezanje i trenje u zglobovima. .

Periferni nervni sistem provodi površni (dodir. frontalni režanj velikoga mozga. vibracije) senzibilitet svojim aferentnim vlaknima. Brojne su strukture odgovorne za hod: periferni nervni sistem. Mali mozak i centralni vestibularni sistem su imperativ za održavanje ravnoteže. vestibularni sistem. Za normalan hod od neobične važnosti je pravilno funkcioniranje mnogobrojnih organskih sistema. cerebelum. piramidni i ekstrapiramidni sistem. . vid. odnosno očuvanost mnogih funkcija u ljudskom organizmu. bol i temperaturu) i duboki (osjet pokreta. a eferentnim vlaknima daje motornu inervaciju. položaja. i mišićno-skeletni sistem.

hod kao trodimenzionalna aktivnost zahtijeva koordinirano djelovanje nervnog sistema i lokomotornog aparata. Svi voljni impulsi teku aksonima piramidnog puta iz kore velikoga mozga. od velikog je značaja i neuromišićna spojnica i mišićno-skeletni sistem koji omogućava pokretanje tijela. palparne reflekse i početak procesa hodanja. Svakako. Frontalni režanj velikoga mozga kontrolira posturalne reflekse i početak hodanja. . Ovi sistemi su komplementarni u funkciji održavanja uspravnog stava i hoda. Ekstrapiramidni sistem utječe i kontrolira položaj. Vid je od velike važnosti za koordinaciju. tj.

je ritmičko kretanje slijedom naizmjeničnih pokreta obje noge prema naprijed. Suprostavljajući se sili teže. spolu. . i tako omogućuje efektivan rad mišića pri pojedinom pokretu. prirodi tla. uglavnom automatizirano djelovanje mišića omogućuje pri hodu pokret prema naprijed uz istodobno nošenje tijela. Način hoda može biti vrlo raznolik. Pri tome se stopalo jedne noge osloni na podlogu prije nego što se stopalo druge noge odvoji od nje. itd. životnoj dobi. uhranjenosti. Usklađeno. stanju mišića. Normalan hod umjerenim tempom. umoru. obući kao i o ritmu hodanja. što ovisi o mnogim faktorima: konstituciji. djelovanje mišića uslovljava potrebnu stabilnost zglobova.

4. 5. Ljudski hod je vrlo složen i koordiniran ciklus pokreta koji definira 6 kriterija: 1. Ne smije postojati rotacija ekstremiteta (iznad nivoa skočnog zgloba) u horizontalnoj ravni. Neophodan je minimum od 10 stepeni dorzalne fleksije u skočnom zglobu. U sagitalnoj ravni noga mora biti pod pravim uglom u odnosu na podlogu. U frontalnoj ravni noga mora biti pod pravim uglom u odnosu na podlogu. Horizontalna ravan prednjeg dijela stopala mora biti pod pravim uglom u odnosu na uzdužnu osovinu kalkaneusa. Uzdužna osovina donje trećine potkoljenice mora biti paralelna sa uzdužnom osovinom kalkaneusa. 2. . 3. 6.

i faza zamaha.  . Ciklus hoda se može podijeliti u dvije glavne faze: faza oslonca. čiji je međusobni vremenski odnos 60 prema 40%.

Ciklus hoda . Završni dvostruki oslonac je suprotan. Prvi se javlja u momentu odizanja prstiju jednog stopala i kontakta pete drugog stopala sa podlogom. Postoje dva kratka perioda kada su oba stopala na podlozi. Njihovo ukupno trajanje je po 10-12% ciklusa hoda.faza oslonca je onaj dio ciklusa . U tom momentu počinje faza zamaha. hoda u kom se vrši prenos težine. a označavaju se kao početni (inicijalni) i završni (terminalni) dvostruki oslonac. Započinje kontaktom pete. odnosno javlja se u momentu odizanja prstiju drugog stopala i kontakta pete prvog stopala sa podlogom. a završava odizanjem prstiju istog stopala.

 U toku oslonca zdjelica se postepeno rotira prema natrag. a skočni zglob u neutralnom položaju ili je blago plantarno flektiran. Tokom inicijalnog kontakta koljeno je ekstendirano. U početnom kontaktu peta dotiče podlogu nešto malo lateralno od svog centra. Tokom opterećenja koljeno se flektira za 15 stepeni. Kalkaneus je u inverziji od 2 stepena. a skočni zglob plantarno flektira se također za 15 stepeni. . Ovo predstavlja mehanizam štednje energije. Podfaza opterećenja korespondira inicijalnom dvostrukom osloncu. a u kuku dolazi do ekstenzije.

 U ovom trenutku stopalo pomaže apsorpciji udara i prihvata rotaciju gornjeg dijela noge. Sa udarom pete kalkaneus počinje pronaciju i nastavlja sve do oko 22% ciklusa oslonca. Koljeno je opet ekstendirano u sredini oslonca. . a skočni zglob je u neutralnom položaju. U subtalarnom zglobu počinje supinacija koja se odvija tokom cijele preostale faze oslonca. tj. dok ne dostigne 4 stepena pronacije (ukupna pronacija je oko 6 stepeni).

glutealna muskulatura i m. . Tada je aktivan m. U završnoj fazi oslonca prsti. kvadriceps nastavljaju svoju aktivnost sve do rane podfaze sredine oslonca. Faza prezamaha odgovara terminalnom dvostrukom osloncu. koji su do tada bili u neutralnom položaju. U cilju očuvanja stabilnosti kuka i koljena. počinju dorzalnu fleksiju u nivou metatarzofalangealnih zglobova. Na kraju sredine oslonca subtalarni zglob je u neutralnom položaju koji podrazumijeva blokiranost srednjeg tarzalnog zgloba. triceps sure koji kontrolira napredovanje tibije. Tokom prvog perioda oslonca aktivni su hamstrinzi i dorzalni fleksori skočnog zgloba.

 Tokom faze oslonca težina se prenosi preko skočnog zgloba i kostiju stopala na podlogu. ona mora biti stabilna u odnosu kako na proksimalnu. tako i na distalnu kost. Ukoliko nema te stabilnosti. sile iniciraju pokret nestabilne kosti. . Da bi bilo koja kost mogla podnijeti težinu.

a G-H čistu propulziju. Prenos sila preko stopala se može prikazati krivuljom u kojoj područje A-E predstavlja pronatorni dio. U dijelu F-G podizanje pete vrši everziju prednjeg dijela stopala kako bi se sile prenijele od glavice pete do glavice prve metatarzalne kosti. . E-F supinatorni dio. Dakle F-G predstavlja supinaciju stražnjeg i pronaciju prednjeg dijela stopala.

Pronacija pomjera prenos težine prema medijalnoj strani stopala. i dalji prenos ide u smjeru od lateralno prema medijalno do prve metatarzalne kosti. to će težinu primiti prvo lateralni dio pete. Odmah po tom počinje pronacija koja traje do 22% faze zamaha. Budući da je stopalo blago supinirano u inicijalnom kontaktu sa podlogom. Prema tome. odsječak A-B krivulje predstavlja supinaciju. Supinacija tokom propulzije je predstavljena odsječkom E-G. a B-E pronaciju. a supinacija obrnuto. . pa peta metatarzalna kost. Potom težinu prihvata medijalni dio pete.

Ukoliko postoji abnormalnost pronacije. Tibija i femur. u fazi oslonca tibija se rotira za 15 stepeni: od početne pozicije 10 stepeni vanjske rotacije (inicijalni kontakt) do 5 stepeni unutarnje rotacije. odnosno prema vani u fazi supinacije. Drugim riječima. . vjerovatnoća je da će doći i do reperkusija na patelu (hondromalacija). Femur se simultano rotira. odnosno obje duge kosti se rotiraju prema unutra u fazi pronacije. zahvaljujući činjenici da je tibija "zaključana" u talusu. također imaju određenu ulogu.

Neposredno prije nego se prsti odvoje od podloge dolazi do kontrakcije kvadricepsa u cilju spriječavanja prevelikog odizanja pete prema natrag. a ostali mišići miruju. i u cilju potpomaganja prednjeg zamaha noge. Subtalarni zglob zauzima neutralan položaj a prsti idu u blagu dorzalnu fleksiju. kao pripremu za narednu fazu oslonca. Skočni zglob se dorzalno flektira koncentričnom akcijom m. Ciklus hoda . a završava kontaktom pete i podloge.tibialis anteriora.faza zamaha počinje odizanjem prstiju od podloge. .

pripremajući je za udar pete o podlogu kada stopalo mora apsorbovati udar. odnosno kontrole pozicije stopala prilikom kontakta pete i podloge. malo prije nego što će peta dotaći podlogu. Ukoliko stopalo udara o podlogu u položaju pronacije. U kasnijoj fazi zamaha. Pronacija u stvari skraćuje stopalo i smanjuje potrošnju neophodne energije. hamstrinzi postaju aktivni u cilju deceleracije prednjeg zamaha. . zasigurno će doći do oštećenja i skočnog zgloba. a potom supinira. i koljena i kuka. Dakle. u ovoj fazi stopalo se prvo pronira. Supinacija stabilizira koštanu arhitekturu stopala.

Slijedi terminalni zamah (TSW) koji traje do inicijalnog kontakta u fazi oslonca. . Inicijalna podfaza (ISW) počinje odizanjem prsta od podloge i traje dok se ne postigne maksimalna fleksija koljena (60 stepeni). Nastavlja se srednja podfaza (MSW) koja završava dovođenjem uzdužne osovine tibije u okomiti odnos prema podlozi. Faza zamaha se dijeli na tri podfaze.

 Normalan hod zahtijeva stabilnost u fazi oslonca. Tokom progresije potencijalna energija se pretvara u kinetičku. u čijem razvoju učestvuju plantarni fleksori sa 85%. Stabilnost. opet zahtijeva konstanto balansiranje trupa nad bazom oslonca. i fleksori kuka sa 15%. Veliki dio kinetičke energije ekstremiteta u zamahu je obezbijeđen inercijom. . te sredstva progresije i konzerviranja energije.

 Štednja energije je bazirana na osnovu minimiziranja pokreta centra gravitacije. Jednaka je. ali naravno suprotnog smjera. Potrebno je istaći još jednu silu koja se vektorski može predstaviti: sila reakcije tla (ground reaction force). rezultanti sila gravitacije i inercije. kontrole momenta. te transferom energije između segmenata tijela. .

karlica ne pada na suprotnu stranu od opterećenog zgloba kuka. S obzirom na osobitosti ljudskog tijela i njegove građe. Naime. prilikom stajanja na dvije noge tjelesna težina se podjednako prenosi na oba zgloba kuka. Međutim u trenutku kada stojimo na jednoj nozi događa se čitav niz stvari koji karlicu dovode u ravnotežu. čije je hvatište na krilu karlične kosti i na velikom trohanteru femura. . jer tu pojavu spriječava snaga jakih mišića.

i tako kontrolišu pokrete abdukcije. i usklađuju fleksiju i ekstenziju. Kod noge u zamahu oni vrše fiksaciju smjera koraka. stabiliziraju karlicu. . i na taj način omogućavaju čovjekov hod i kretanje. Dužina koraka i raspon između stopala uslovljen je brzinom hoda. Adduktori kuka u fazi oslonca suprostavljaju se abduktorima. Ovi snažni mišići održavaju karlicu u ravnoteži.

5-4 km/h 4-4.Podjela hoda po brzini Vrsta hoda Spori hod Srednji hod Brzi hod Sportski hod Broj koraka/minuti 70-80 koraka/min 80-100 koraka/min 100-120 koraka/min 120 koraka/min Pređena udaljenost km/h 3-3.5 km/h 7 km/h .5 km/h 3.

Lateralno naginjanje karlice ne smije biti veće od 5 stepeni tj. . a razmak između peta 5 -10 cm. kralježnica se neznatno flektira na stranu te noge. Dok u fazi odupiranja stojimo na jednoj nozi. a centar gravitacije ne smije imati veći vertikalni pomak od 5 cm. Korak ne treba biti duži od 20 do 25 cm (rastojanje od druge pete). Fleksiju ograničava kontrakcija m. Karlica u fazi zamaha se rotira naprijed za oko 40 stepeni. erector spinae suprotne strane. Trup ne smije da se podiže i spušta više od 4 do 6 cm. 4-5 cm. i težište tijela biva pomaknuto u tom smjeru.

Balans i kretanje  U biomehaničkom smislu. čovječiji hod je zapravo. kao i sposobnost brzog adaptiranja na zahtjeve okoline. Balans i kretanje zahtijevaju kompleksnu međuigru spoznajne. neuromuskularne i kardiovaskularne funkcije. gubljenje i uspostavljanje balansa tijela. . tako da se balans uspostavi prije nego što bi se poremetio uz pad tijela.

na izgled manji pad može biti uzrokovan ozbiljnim problemom. . a teturanje se pojačava. kao što su npr. Pomak tijela prema naprijed nastaje pružanjem noge u drugoj polovici faze njenog opterećenja. I tako. pneumonija ili infarkt miokarda. prelom kosti. Rezultirajuća vulnerabilnost čini stariju osobu sklonu padanju kada je suočena sa dodatnim opterećenjem bilo koje od navedenih funkcija. Starenjem balans slabi. a balans se uspostavlja trakcijom ispružene noge koja je u iskoraku.

senzorni elementi odgovorni za prepoznavanje pokreta tijela. .procesi senzorih interakcija. . Sastavne komponente balansa su: .mišićno-skeletni elementi.   .

. Većina pokreta i grupa mišića koje učestvuju u hodu pripadaju ovoj ravni. Ponekad je ovo i jedino mjerena ravnina kada se ispituje hod.Kinematika sagitalne ravnine    Sagitalna kinematika donjih ekstremiteta dominira hodom.

0° fleksije do 15° fleksije Skočni zglob – 0° do 10° plantarne fleksije Kontakt stopalom do potpore u sredini faze   Kuk . 2°5 fleksije do 0° Koljeno.       Kontakt petom do kontakta stopalom Kuk . . 10° plantarne fleksije do 5° dorzalne fleksije Nagnutost karlice 5° prema naprijed u ranoj potpornoj fazi. potom ponovo 5° prema naprijed u kasnom zamahu Ruke Zamasi ruke su obrnuti od zamaha nogu i utiču na izravnavanje trajektorije težišta tijela. 15° fleksije do 0° fleksije Skočni zglob.fleksija 25° Koljeno . potom 5° unatrag u kasnoj potpornoj fazi.

Primicanje i odmicanje kuka • Odmicanje 5° u ranoj potpornoj fazi • Primicanje oko 5° u kasnoj potpornoj fazi • Neutralno (0°) u zamahu . Nagnutost karlice u frontalnoj ravnini • U sredini potporne faze težište (centar mase) je visoko • Zamašna strana karlice se spušta tokom zamaha da bi se spustil otežište ( centar mase).Kinematika frontalne ravnine Kinematika frontalne ravnine odnosi se uglavnom na pokrete kukova i karlice.

U fazi zamaha karlica se rotira prema naprijed oko 40° stepeni .Kinematika tranverzalne ravnine  Kinematika tranverzalne ravnine se odnosi na pokrete rotacije karlice i trupa.

gluteus minimus. . Oni imaju zadaću stabilizacije karlice u hodu i djeluju gotovo isključivo u fazi opterećenja jedne noge. Njihova aktivnost sprječava nagib karlice na stranu tzv.ABDUKTORI MIŠIĆI KUKA  Glavni abduktori kuka su m. Mali nagib karlice od nekoliko stepeni na stranu klateće noge olakšava premještanje težišta gornjeg dijela tijela na stranu opterećene noge i smanjuje jaču lateralizaciju trupa pri hodu. klateće noge odnosno adukciju kuka na strani opterećene noge. gluteus medius i m.

Pojedini mišići u fazi opterećenja noge sprječavaju rotaciju bedra prema van odnosno zakretanje zdjelice prema suprotnoj strani. . klaćenja noge potpuno pasivno i da se sastoji u elastičnoj fiksaciji smjera iskoraka. te rotaciju prema unutra i van. U funkciji stabilizacije karlice mišići abduktori počinju djelovati malo prije opterećenja noseće noge. a zatim njihova akcija postepeno popušta do faze opterećenja oblih nogu. premda pojedini dijelovi mišića mogu vršiti i abdukciju. U početku faze oslonca se naglije aktiviraju. Funkcija abduktora je više fiksaciona nego pokretna. Misli se da je djelovanje mišća abduktora u fazi tzv. ekstenziju. fleksiju.

U frontalnoj ravnini aduktorni mišići su uz silu teže antagonisti abduktorima i onemogućuje prekomjernu abdukcij kuka. U hodu djeluje u fazi oslonca na jednu nogu i u fazi tzv.ADDUKTORNA MUSKULATURA KUKA PRI HODU   Adduktorna muskulatura kuka zbog topografskih odnosa i položaja kuka različito djeluje. . U sagitalnoj ravnini djeluju kao fleksori i ekstenzori i usmjeravaju pokrete u fazi iskoračenja noge. a istodobno kontroliraju pokrete klaćenja noge. klaćenja druge noge.

Osim stabiliziranja karlice mišići aduktori pomažu i kontroliraju fleksiju i ekstenziju kuka. S mišićima ekstenzorima održavaju ravnotežu karlice u sagitalnij ravnini. . U horizontalnoj ravnini aduktori uz mišiće rotatore osiguravaju pri hodu odnose između femura i karlice i reguliraju normalnu torziju karlice. osobito u fazi oslonca na obje noge.

M ili­opsoas je najvažnijifleksor natkoljenice i on pokreće klaćenje. . Fleksori kuka su pri tom pokretu antagonisti sili teže. kao pasivnog mehanizma U iskoraku započinju i usmjeravaju tu kretnju fleksije u kuku. fleksori uz klaćenje čitave noge prema naprijed. premda se njegovo djelovanje i kasnije ne može isključiti.FLEKSORNA MUSKULATURA KUKA PRI HODU    M.

 U početnoj fazi fleksije kuka sudjeluje i m. tensor fasciae latea. . rectus femoris je pomoćni fleksor u zglobu kuka i istodobno glavni ekstenzor potkoljenice. Smatra sa da sa pri običnom hodu. pectineus. m. a m. sartorius i m. adductor brevis. nakon početne aktivne fleksije natkoljenice noga dalje klati prema naprijed bez bitnijeg djelovanja mišića. Pri fleksiji kuka mogu sudjelovati i m. adductor longus i m.

ima posebnu funkciju u fazi opterećenja jednom nogom. a time i gornjeg dijela tijela.EKSTENZORNA MUSKULATURA KUKA PRI HODU  M. gluteus maximus. jer sprječava antefleksiju karlice. kao glavni ekstenzor u kuku. gluteus maksimusa koja pri daljnjoj fazi opterećenja naglo popušta. . Neposredno nakon opterećenja noge u iskoraku nastaje jaka kontrakcija m.

gluteus maksimusa ekstenziju bedra vrše uglavnom caput longum m. Osim m. semimembranosus. a koju m. . quadriceps femoris ekstendira. m. semitendinosus i m. kada je noga već u iskoraku prema naprijed. bicipitis femoris. koji imaju i zadaću flektiranja potkoljenice.

što omogućuje normalan fiziološki hod. Težišnica se pri hodu pomiče naprijed i okomita je na smjer kretanja. Središte gravitacije koje je pri hodu prema naprijed ispred uporišta stopala nalazi se u labilnoj ravnoteži sve do faze kada se oba stopala oslone na podlogu. uz mišićnu akciju i inerciju je u cjelosti kordinirano zbivanje. U statičkoj ravnoteži težišnica prolazi kroz bazu oslonca.Djelovanje gravitacije pri hodu  kao pasivne sile. . a pri hodu ona stalno prelazi bazu oslonca u smjeru prema naprijed.

. Inercija kao mehanička sila pri hodu djeluje na akceleraciju i deceleraciju pokreta. Pokreti koljena. nožnog zgloba i stopala. te karlice smanjuju sinusoidni ugao težišta i približavaju ga mehanički idealnoj i ekonomičnoj ravnoj liniji kretanja. Međutim. Vertikalna sila težišta djeluje u istom smjeru i polovima opterećenja na oba kuka. Dirigiranom se mišićnom akcijom najekonomičnije iskorištavaju sila gravitacija i sila inercije.  Kretanje središta gravitacije prema naprijed opisuje sinusoidnu crtu. u fazi opterećenja samo jedne noge nastaju u kuku posve drugačiji mehanički odnosi. Težina tijela je u fazi opterećenja na obje noge jednoliko raspoređena na oba zgloba kuka.

a prema natrag fleksori natkoljenice. koje pri normalnom hodu moraju biti u ravnoteži. gluteus medius et minimus) . . sprječavanje padanje trupa prema naprijed vrši pri hodu m. Održavanje ravnoteže u sagitalnoj ravnini tj. Dinamičku ravnotežu u horizontalnoj ravnini osiguravaju prednji i stražnji rotatori kuka. U frontalnoj ravnini ranoteža karlice je uvjetovana djelovanjem pasivne sile težine tijela i aktivne sile abduktornih mišića (mm. sagitalnoj i horizontalnoj ravnini.Ravnoteža karlice pri hodu     Ravnoteža karlice pri hodu održava se u frontalnoj. gluteus maximus.

Položaji i stavovi tijela  Anatomski položaj tijela je uspravan stav koji ima slijedeće karakteristike • Lice okrenuto naprijed • Linija ramena horizontalna • Ruke spuštene niz tijelo • Dlanovi okrenuti naprijed • Ekstremiteti u ekstenziji • Stopala u neutralnom položaju .

u odnosu na osovine. . sagitalna i horizontalna. Ravni Izučavanje stavova tijela vrši se u određenim ravnima ljudkoskog tijela. Osnovne ravni su frontalna.

Neutralan položaj zglobova  Neutralan (standardni) položaj zglobova je onaj položaj u kome su zglobovi u najpovoljnijem položaju i položaj u kome se počinju kineziološka mjerenja . Osnovni neutralni položaj se razlikuje od anatomskog položaja samo položaju ruku koje su okrenute prema tijelu. .

Linije sile gravitacije su paralelne. djeluju vertikalno prema dole.linije gravitacije  Centar gravitacije cijelog tijala nalazi se ispred I.Mjerne linije . POSTERIORNI POLOŽAJ -Linija kičmenog stuba -Između skapula -Između gluteusa -Između natkoljenica -Između koljena -Između peta . i II.linije gravitacije su fiksne linije koje služe prilikom izučavanja položaja. sakralnog segmenta. Mjerne linije .

Koronarna sutura Vanjski slušni hodnik Tijela većine cervikalnih kralježaka RAMENI ZGLOB Tijela lumbalnih kralježaka Posteriorno od osovine kuka Anteriorno od osovine koljena Lateralni maleolus Na osnovu fiksnih tačaka izgled ljudskog tijela ima svoje karakteristike .LATERALNI POLOŽAJ .

sup u istoj liniji sa pubičnom simfizom .        LATERALNO Glava u medijalnoj liniji Blaga cervikalna lordoza Blaga torakalna kifoza Blaga lumbalna lordoza Kukovi u neutralnoj poziciji Koljena ekstendirana Skočni zglobovi u neutralnom položaju Spine iliake ant.

linije 3-4 cm Torakalna i lumbalna kičma u med. liniji Kukovi.      POSTERIORNO Glava u medijalnoj liniji Cervikalna kičma u medijalnoj liniji Skapule paralelne. udaljene od med. koljena i skočni zglobovi u neutralnom položaju Spine iliake posteriores u istoj transverzalnoj ravni .

stav na jednoj nozi. iskoračno stav. stav mirno. klečeći). položaj upora i položaj visa. čučeći. raskorak. ustranu itd. položaji mogu biti usravan (stojeći. Pojam "stav" određuje način relizacije određenog položaja tijela (ležeran stojeći stav. Na osnovu toga. Pojam "položaj" podrazumijeva odnos dimenzije čovjekovog tijela u odnosu na dimenziju prostora. .). iskorak naprijed.   Tokom životne i radne aktivnosti. sjedeći. ležeći. čovjek zauzima različite položaje i stavove.

kroz centralni dio trupa padajući na sredini površine oslonca. . Tijelo je tada visinom postavljeno vertikalno. Težišna linija prolazi osovinom skela ta od težišta glave. USPRAVAN POLOŽAJ Uspravan položaj tijela je prirodni ili fiziološki položaj. pa se tijelo nalazi upoložaju labilnee ravnoteže. Oslonjeno je na podlogu stopalima koja svojim oblikom čine površinu oslonca. ispred skočnoh zglobova a između stopala. Tačka težišta nalazi se na napadnoj liniji u nivou male kalice iznad površine oslonca.

. nazad ili u stranu uslovljava mišićnu kontrakciju koja će spriječiti padanje na tu stranu.Stojeći stav  Ležeran stojeći stav je stav u kome je težina tijela ravnjomjerno raspoređena na obje noge. Mišićne kontrakcije su minimalne. Pomjeranje segmenata naprijed. Segmenti su u ravnoteži kada su im težišta tačno iznad zgloba kojim su vezani za donji susjedni segment. Zamor najmanji.

Vertikalna osovina prolazi kroz • Atlantookcipitalni zglob • Međupršljenski zglobovi • Kukovi • Koljena • Skočni zglobovi  Narušavanje vertikalne osovine zahtijeva aktivaciju pasivnih stabilizatora i dodatnu kontrakciju mišića. .

TEŽIŠTE GLAVE u ovom položaju se nalazi u području sella turcica.  m. reda. longisimus capitis  m. atlantooccipitalis. Vertikala pada ispred art. Na održavanje glave djeluje poluga I. Naglašena je funkcija ekstenzora glave i to. splenius capitis  m. semispinalis capitis. 1 cm iza dorsum sellae. .

sacroiliacalis. Smanjenje torakalne kifoze se ostvaruje djelovanjem m. .Težišna linija ide zadnjom stranom art. intertransversarii.transversospinalis. Na održavanje položaja ulogu ima poluga I. reda. m. RUKU u ovom položaju je u visini TH 12Ll. TRUPA.  TEŽIŠTE GLAVE.

lig. Težišna linija trupa prolazi iza linije koja spaja obje glave femura. Pogrbljen stav angažuje pasivne stabilizatore bez uticaja muskulature. . iliopsoas i ostali fleksori. iliofemorale se suprostavljaju ekstenzorima trupa. Ravnoteža trupa prema karlici održava se gotovo bez naprezanja. M. Na smanjenje lumbalne lordoze djeluju trbušni mišići.

Koljena se nalaze u položaju lagane fleksije. pa težina djeluje u pavcu fleksije.   .  TEŽIŠTE KOLJENA .težišna linija ide zadnjom stranom koljena iza osovina zgloba.m. quadriceps femoris ima najveću ulogu. Angažovani su ekstenzori .

reda. Ligamentarni aparat ima funkciju stabilizacije. . Angažovan je m. triceps surae. soleus. Veliku ulogu u održavanju stava tijela i funkciji nogu ima poluga II.  STOPALA nose težinu tijela. najviše m. Vertikala prolazi 6 cm ispred osovine skočnog zglova.

 Stav "mirno" Stav mirno ima svoje karakteristike: • stojeći stav • težina raspoređena na obje noge • kičmeni stub maksimalno ekstendiran • grudni koš naglašen •trbuh uvučen • koljena potpuno ekstendirana • statička kontrakcija odgovorne muskulature • zamor velik . .

Nagib rebara smanjen -grudni koš proširen.Smanjenje cervikalne lordoze uz angažovanje paravertebralne muskulature (m. Istegnuti mišići trbušnog zida. scaleni). m. POLOŽAJ GLAVE .  .smanjuju je ekstenzori snažnim kontrakcijama. infrahyoideus.ekspirij nepotpun. mm. suprahyoideus. TORAKALNA KIFOZA .

Vertikala pada bliže skočnom zglobu pa je kontrakcija manje zahtjevna u odnosu na ležeran stojeći stav.  EKSTENZIJA KOLJENA omogućena djelovanjem m. STABILIZACIJA POTKOLJENICA uz učešće m.   LUMBALNA LORDOZA ispravljena uz zabacivanje karlice prema straga. triceps surae.quadriceps femoris -a. iliopsoas-a i drugih fleksora natkoljenice koji sprečavaju padanje trupa nazad. Funkciju otežavaju kontrakcije m. . Angažovana hamstring muskulatura.

Težište se nalazi u položaju labilne ravnoteže. Površinu oslonca čini sjedalni dio.SJEDEĆI POLOŽAJ   Sjedeći položaj je prirodan i predstavlja prelaz između stojećeg i ležećeg stava . Zavisno od načina realizacije. donji dio natkoljenica i stopala. sjedeći položaj može biti: .

zglobne veze najmanje nategnute. a zamor nastupa brzo. • bez naslona (kada su angažovani ekstenzori glave. odmarajući (mišići maksimalno relaksirani.  • sa naslonom za leđa (angažovani fleksori glave snažnim kontrakcijama). vrata i trupa i pri čemu je potrošnja energije velika. položaj je nešto olakšan kada težišna linija pada po sredini karlične osovine) . ugao sigurnosti povećan). . agonisti i antagonisti podjedanko angažovani.

LEŽEĆI POLOŽAJ  Ležeći položaj je prirodni. potrbuške i na boku. Ovaj položaj može se ostvariti na leđima. . Težište tijela je maksimalno približeno osloncu. odmarajući položaj. Površina oslonca je velika što obezbjeđuje uslove za potpunu relaksaciju mišića.

. a pasivni stabilizatori dozvoljavaju hiperekstenziju kukova. qudriceps femoris-a dolazi do kompenzatornog povećanja lumbalne lordoze.• Ležeći položaj na leđima sa ispruženim nogama i rukama pored tijela je neadekvatan položaj pogotovo kada se isturene sjedalne površine nađu u istoj ravni sa petama. Položaj je zamoran i zbog toga dolazi do fleksije kukova i koljena. čime će se normalizovati položaj karlice i izravnati lumbalna lordoza. Tada zatezanjem m.

.  • Ležeći položaj na boku predstavlja položaj za relaksaciju u koji se čovjek postavlja prema vlastitom ugođaju. kao i nefiziološkog položaja glave (oslonac na lice). Nepovoljan je i oslonac stopala jer se ona nalaze u maksimalnoj plantarnoj fleksiji.• Ležeći položaj na trbuhu je manje pogodan zbog ograničavanja širenja grudnog koša pri disanju.

KINEZILOGIJA je znanstvena disciplina koja proučava zakonitosti upravljanja procesom vježbanja i učinke tih procesa na ljudski organizam. te općenito problemima mjerenja u kineziologiji.… na organizam rekreativaca KINEZIOLOŠKA KINEZITERAPIJA – je znanstvena disciplina koja proučava zakonitosti upravljanja procesom vježbanja i učinke tih procesa na ljudski organizam kojem su opće sposobnosti umanjene zbog ozljede. bolesti ili urođene mane.      KINEZIOLOŠKA EDUKACIJA . metron – mjera Kineziometrija je znanstvena disciplina koja se bavi problemima konstrukcije. validacije mjernih instrumenata. kinesis – kretanje.… na organizam sportaša KINEZIOLOŠKA REKREACIJA . funkcionalnih poremećaja.… na organizam djeteta u školskom sustavu KINEZIOLOGIJA SPORTA . .Kineziometrija   grč.

ispitanicima) pridružuju brojevi ili oznake prema određenim pravilima u skladu s razvijenosti mjernog svojstva (atributa. karakteristike. Moguće je razlikovati dvije vrste mjerenja:    DIREKTNO – predmet mjerenja i mjerna jedinica imaju ista svojstva (antropometrijske mjere – tjelesna visina (cm).Mjerenje  Mjerenje je postupak kojim se objektima (entitetima. obilježja) čime se postiže njegova kvantifikacija ili klasifikacija (Dizdar. …) INDIREKTNO – predmet mjerenja i mjerna jedinica nemaju ista svojstva ( testovi motoričkih sposobnosti – eksplozivna snaga nogu mjeri se s testom MSD čija je mjerna jedinica centimetar) . tjelesna težina (kg). 2006).

tehnički elementi). U kineziterapiji predmeti mjerenja mogu biti:     ANTROPOMETRIJSKA OBILJEŽJA (LONGITUDINALNA. PREDMET MJERENJA – je određeno svojstvo koje se mjeri na entitetima (objektima). je nosioc informacija koje je moguće prikupiti nekim postupkom mjerenja a što opisuje njegovo stanje. VOLUMINOSTONST I PMT) POSTURALNA OBILJEŽJA (POKAZATELJI TJELESNOG DRŽANJA) MOTORIČKE SPOSOBNOSTI ( MIŠIĆNA SNAGA. pa tako i u kineziterapijskim mjerenjima objekti mjerenja su najčešće ljudi.Elementi mjerenja  OBJEKT MJERENJA – u kineziološkim. TRANSVERZALNA DIMENZIONALNOST. Objekt mjerenja ili entitet. KOORDINACIJA. FLEKSIBILNOST. …) . ( u kineziologiji: sportske ekipe.

.   OBJEKTIVNOST – je metrijska karakteristika kojom se određuje nezavisnost rezultata mjerenja od mjerioca. S toga postoje slijedeće metrijske karakteristike: POUZDANOST metrijska karakteristika koja se odnosi na točnost mjerenja tj. na nezavisnost mjerenja od nesistematskih pogrešaka.  HOMOGENOST – je svojstvo kompozitnih testova koje pokazuje koliko rezultati ispitanika u svim česticama zavise od istog predmeta mjerenja.Metrijske karakteristike  Svaki proces mjerenja mora zadovoljavati određena metrijska svojstva da bi dobiveni podaci tim mjerenjem bili upotrebljivi.

 OSJETLJIVOST – VALJANOST  predstavlja svojstvo mjernog instrumenta da uspješno razlikuje ispitanike po predmetu mjerenja – je metrijska karakteristika koja određuje da li određeni mjerni instrument mjeri pravi predmet mjerenja. Postoji više tipova valjanosti: Apriorna valjanost – zaključivanje o predmetu mjerenja vrši se logičkom analizom Faktorska valjanost – se želi utvrditi koliko neki mjerni instrument dobro mjeri onaj faktor za čije je mjerenje konstruiran Pragmatična valjanost – se želi utvrditi s kolikom sigurnošću možemo predvidjeti uspjeh u nekoj praktičnoj aktivnosti na temelju rezultata tog mjernog testa.    .

2006). te načina bodovanja i vrednovanje dobivenih rezultata (Dizdar. Ona obuhvaća:      Standardizacija postupka mjerenja NAZIV I ŠIFRU MJERNOG INSTRUMENTA TEHNIČKI OPIS. ODNOSNO KONSTRUKCIJSKE KARAKTERISTIKE OPIS POSTUPAKA MJERENJA UPUTU ISPITANIKU NAČIN ODREĐIVANJA REZULTATA ISPITANIKA .  Podrazumijeva precizan opis svih postupaka i uvjeta u kojima se provodi mjerenje nekim mjernim instrumentom.

.

U kliničkoj kineziterapiji predmet mjerenja biti će vezan za procjenu stanja bolesnika. .Predmeti i metode mjerenja u kineziterapiji  U kineziološkoj kineziterapiji predmetom mjerenja mogu biti:    ANTROPOMETRIJSKE KARAKTERISTIKE POSTURALNA OBILJEŽJA MOTORIČKE KAKATERISTIKE   Što će od navedenog biti predmet mjerenja ovisi o postavljenom cilju istraživanja na entitetima.

Antropometrijske karakteristike  Možemo ih podijeliti u četiri grupe:     LONGITUDINALNA DIMENZIONALNOST TRANSVERZALNA DIMENZIONALNOST VOLUMINOZNOST POTKOŽNO MASNO TKIVO .

LONGITUDINALNA DIMENZIONALNOST       tjelesna visina dužina ruke dužina noge raspon ruku dužina šake dužina stopala Mjerni instrument: antropometar. klizni šestar .

TRANSVERZALNA DIMENZIONALNOST      dijametar koljena dijametar skočnog zgloba dijametar lakta širina kukova širina zdjelice Mjerni instrument: klizni šestar. pelvimetar .

VOLUMINOZNOST tjelesna težina opseg kukova opseg struka opseg natkoljenice opseg potkoljenice opseg nadlaktice       Mjerni instrument: vaga. centimetarska vrpca .

POTKOŽNO MASNO TKIVO     kožni nabor trbuha kožni nabor leđa kožni nabor natkoljenice kožni nabor nadlaktice Mjerni instrument: kaliper .

Posturalna obilježja .

manje zahtjevnije. dok neke jednostavnije.Predmet istraživanja u kineziološkoj kineziterapiji Metode procjene tjelesnog držanja   Postoji više metoda procjene posture. . odnosno tjelesnog držanja Suvremenije metode se koriste u medicinskim ustanovama. u školskim ustanovama.

Termografija se sastoji od fotografija vrućih zona i hladnih zona tijela izazvanim učinkom telekamere s infracrvenim crtama. pa ako se boja razlijeva na jednoj strani leđa onda to ukazuje da postoji deformacija. upozorava na nastanak skolioze u vrlo ranoj fazi. odnosno.    . SAVREMENE METODE Metoda termografije. Ova metoda je vrlo pouzdana*. Normalna leđa su karakteristična po simetričnoj raspodjeli temperatura. pokazuje oštećenja na kralješnici prije nego se skolioza manifestira.

Metoda termografije .

odnosno topografska mapa na kojoj se pojavljuju izohipse kao i na geodetskim topografskim snimkama. na principu optičke fizike. uz pomoć svjetla koje prolazi zaštitno polje (filmsko platno) proizvesti učinak slike čovjeka Ovom metodom na ispitanikova leđa projicira se raster koji se snimi običnim fotografskim aparatom. Fotografijom je moguće. Preklapanjem te dvije snimke dobiva se reljefna slika leđa.    Metoda fototopografija Moire* sinteze je moderne tehnologije između optike i elektronike. pod određenim kutom. Negativ te snimke poklopi se poslije. Na temelju asimetričnih obrisa razaznaju se skoliotične promjene . sa standardiziranom snimkom rastera projiciranog na ravnu neutralnu površinu.

Metoda fototopografija Moire .

kifoze ili lordoze ustvrđuje se nekom od metoda. Rendgen (X-ray) snimci kralješnice u najvećoj mjeri koriste se u medicini za utvrđivanje visokih stupnjeva deformacija. Na rendgenskim snimcima stupanj skolioze. a jedna od najpraktičnijih je Cobbova metoda .

koje se sijeku.   Cobbova metoda mjerenja * jedna je od najzastupljenijih metoda utvrđivanja postranične iskrivljenosti kralješnice. Kut koji one zatvaraju predstavlja stupanj skolioze. . sredinom navedenih kralješaka povuku se okomice. Iz tih linija. Mjerenje se vrši na način da se povuku dvije linije koje prolaze gornjim rubom superiornog kralješka krivine i druga donjim rubom inferiornog kralješka krivine. Cilj metode je odrediti gornji i donji završni kralješak krivine koji se smatraju onima koji imaju maksimalni nagib prema konvektitetu krivine. Koristi se u dijagnozi skolioza. Postupak mjerenja je vezan uz rendgenski snimak kralješnice u anteroposteriornoj projekciji u stojećem ili ležećem položaju.

Cobbova metoda mjerenja .

Postoje tri podgrupe proizvoda:    Emed pedografska platforma koja se upotrebljava u funkcionalnoj dijagnozi stopala Pedar in-shoe koji se koristi pri praćenju pritiska stopala u aktivnosti . NOVEL EMED. PEDAR I PLINCE SUSTAVI Savremeni sistemi na bazi računalne tehnologije koji dostižu vrh tehnologije u izračunu i mjerenju distribucije dinamičkog pritiska stopala.

.

.

Metoda plantografije – otisak stopala na plantogramu .

Posture Image Analyser .

POKAZATELJI TJELESNOG DRŽANJA POSTURE .

Opis mjernog instrumenta:  Za određivanje pokazatelja tjelesnog držanja u frontalnom i sagitalnom pregledu putem digitalnih fotografija ispitanika izrađen je računalni program u Visual Basic-u. Rad s računalnim programom moguć je pod operativnim sustavom Windows na PC kompatibilnim računalima. Fotografije prebačene na računalo pohranjuju se na tvrdi disk (Hard disc). Za izvođenje računalnog programa potrebna je Visual Basic Runtime datoteka. Nakon pokretanja računalnog programa.5 GHz. te minimalna PC konfiguracija (CPU 1. Unos fotografija ispitanika vrši se preko memorijske kartice digitalnog fotoaparata ili direktnim spajanjem digitalnog fotoaparata na računalo putem USB kabela. otvara se sljedeći prikaz:  . 256 MB RAM i 60 GB HD).

.

u središnjem dijelu nalaze se dva okvira u koje se unose fotografije ispitanika u frontalnom i sagitalnom pregledu. Nakon unosa osnovnih podataka i fotografija (frontalne – LOAD PICTURE FRONTAL.  . S lijeve strane upisuju se osnovni podaci o ispitaniku. sagitalne LOAD PICTURE SAGITAL). te na desnoj strani su tablice u kojima se prikazuju vrijednosti pokazatelja tjelesnog držanja u obje ravnine.

 Aktiviranjem ikona:  računalni program postavlja markere na pokazatelje  ucrtava se horizontalne linije poveznice dvije točke (narančaste linije)  ucrtava se vertikalna linija ispitanika  postavljamo u sagitalnom pregledu gravitacijsku liniju  ucrtavaju se grafičke oznake smjera nagiba u frontalnom pregledu  postavljamo skalu. visinu ispitanika koja postavlja centimetarski omjer za računanje odstupanja pokazatelja od gravitacijske linije u sagitalnom pregledu  pokazuje vrijednosti odstupanja pokazatelja tjelesnog držanja od pravilnih položaja u tablici na desnoj strani . tj.

.

Motoričke sposobnosti  Možemo ih podijeliti na:  SPOSOBNOSTI REGULACIJE KRETANJA      KOORDINACIJSKE SPOSOBNOSTI I AGILNOST BRZINA RAVNOTEŽA PRECIZNOST FLEKSIBILNOST  SPOSOBNOSTI ENERGETSKE REGULACIJE    REPETITIVNA SNAGA EKSPLOZIVNA SNAGA STATIČKA SNAGA .

Nedostatci:    Rezultati su pod subjektivnim utjecajem mjerioca Mali broj ocjena s obzirom da postoji čitav niz različitih stanja u snazi mišića . tj. Ovaj test se rutinski primjenjuje. Najviše se primjenjuje kod oštećenja perifernih motornih živaca. povrede ili aktivnosti.Manualni mišićni test    Provodi se s ciljem ispitivanja snage pojedinih mišića ili mišićnih grupa. određivanja stupnja mišićne slabosti uslijed oboljenja.

 Prednosti su:  Najpraktičnija metoda za izvođenje  Za njeno izvođenje dovoljna je jedna stručna osoba  Testiranje se može ponavljati u kraćim vremenskim razmacima bez posljedica na ispitanikovo objektivno stanje .

isključivši silu gravitacije Izvršava pokret u punom obimu. uključivši silu gravitacije Savladava se otpor u punom obimu pokreta Savladava se maksimalni otpor u punom obimu pokreta .Mišićna snaga se ocjenjuje od 0 do 5 Ocjena Mišićna snaga u postotcima 0 1 2 3 4 5 0% 10% 25% 50% 75% 100% Mišićna kontrakcija Nema Mala Izvršava pokreta u punom obimu.

. Kod mjerenja pokretljivosti najvažnije je odrediti tzv.Testovi pokretljivosti   Pod obimom pokreta u pojedinom zglobu podrazumijeva se slobodna pokretljivost dijelova ekstremiteta koji učestvuju u formiranju zgloba. “neutralni položaj” koji je za svaki zglob određen i od koga počinje mjerenje.

 Neutralni položaji zglobova:       ŠAKA (RADIOKARPALNI) – opružena šak u produžetku osovine podlaktice LAKAT – nadlaktica i podlaktica u ravnini RAME – nadlaktica uz tijelo sa podlakticom u supinaciji KOLJENO I KUK – donji ekstremitet u pravcu osovine tijela STOPALO – položaj stopala pod 90° u odnosu na potkoljenicu KRALJEŠNICA – uspravan stav .

  Mjerenje pokretljivosti zglobova vrši se goniometrom. Zglob u neutralnom položaju ima vrijednost od 0°  OPSEG POKRETA U VRATNOM (CERVIKALNOM) DIJELU KRALJEŠNICE EKSTENZIJA I FLEKSIJA LATERALNA FLEKSIJA ROTACIJA . a mjerna jedinica su stupnjevi.

 OPSEG POKRETA U LUMBALNOM DIJELU KRALJEŠNICE ROTACIJA LATERALNA INKLINACIJA EKSTENZIJA FLEKSIJA .

 OPSEG POKRETA U RAMENOM ZGLOBU ABDUKCIJA 90° ELEVACIJA ANTERIOR ABDUKCIJA-HORIZ.FLEKSIJA 135° ELEVACIJA ANTERIOR 180° EKSTENZIJA-RETROPULZIJA ABDUKCIJA-HORIZ. 4050° RETROPULZIJA 20-40° INTERNA ROTACIJA 90° EKSTERNA ROTACIJA 40-60° INTERNA ROTACIJA 70° EKSTERNA ROTACIJA 70° .EKSTE.

 OPSEG POKRETA U ZGLOBU LAKTA FLEKSIJA 150° SUPINACIJA HIPEREKSTENZIJA 10° PRONACIJA .

 OPSEG POKRETA U ZGLOBU ŠAKE INKLINACIJA RADIUS 30° INKLINACIJA KUBITUS 30-40° EKSTENZIJA ŠAKE 50-60° FLEKSIJA ŠAKE 90° .

 OPSEG POKRETA PALCOM I PRSTOM FLEKSIJA FLEKSIJA PRSTA ABDUKCIJA ADDUKCIJA OPOZICIJA FALANGI .

ROTACIJA INT. EXT. . ROTACIJA EXT. OPSEG POKRETA U ZGLOBU KUKA FLEKSIJA EKSTENZIJA ROTACIJA ROTACIJA ABDUKCIJA ADDUKCIJA INT.

 OPSEG POKRETA U ZGLOBU KOLJENA FLEKSIJA 120-150° HIPERKESTENZIJA 5-10° EKSTERNA ROTACIJA 45-90° INTERNA ROTACIJA 15-90° .

 OPSEG POKRETA U TIBIO-TALUSU PLANTARNA 30° FLEKSIJA 50° DORZALNA FLEKSIJA 20PLANTARNA FLEKSIJA 40- .

 OPSEG POKRETA U ZGLOBU GLEŽNJA EVERZIJA 30° INVERZIJA 60° PRONACIJA 15° SUPINACIJA 35° .

ruka)  Za mjerenje brzine kretanja (20m. itd)  Za mjerenje brzine frekvencije pokreta (taping rukom. taping nogom. 30m. taping nogama o zid itd). akustični ili kinestetički podražaj)  Za mjerenje brzine jednokratnih pokreta (noga.  .Kineziološki testovi procjene motoričkih sposobnosti  TESTOVI ZA PROCJENU BRZINE Za mjerenje brzine reakcije (na vizualni.

 TESTOVI ZA PROCJENU AGILNOSTI  Za mjerenje okomite agilnosti (“japan” test)  Za mjerenje lateralne agilnosti (test “koraci u stranu”)  Za mjerenje kombinirane agilnosti (test “kretanje u trokut”) .

 TESTOVI ZA PROCJENU KOORDINACIJE  test “provlačenje i preskakivanje”  test “osmica sa sagibanjem”  test “poligon natraške” .

 TESTOVI ZA PROCJENU FLEKSIBILNOSTI  test “odnoženje ležeći bočno”  test “pretklon na klupi”  test “pretklon raskoračno” .

 TESTOVI ZA PROCJENU EKSPLOZIVNE SNAGE Za eksplozivnu snagu odraza (“skok u dalj s mjesta”. “bacanje lopte iz sjedenja”)  . “skok uvis s mjesta”)  Za eksplozivnu snagu izbačaja (“bacanje medicinke”.

 TESTOVI ZA PROCJENU STATIČKE SNAGE Za ruke i ramena “izdržaj u visu zgibom”  Za noge “ izdržaj u dobokom čučnju”  Za mišiće leđa “ izdržaj na švedskom sanduku”  .

“čučnjevi na jednoj nozi”  . “bench press”  Za trup “podizanje trupa”. TESTOVI ZA PROCJENU REPETITIVNE SNAGE Za ruke i ramena “zgibovi na preči pothvatom”. “podizanje trupa s teretom”  Za noge “čučnjevi”.

 TESTOVI ZA PROCJENU PRECIZNOSTI Za mjerenje preciznosti ciljanja (“ciljanje dugim štapom”)  Za mjerenje preciznosti gađanja (“gađanje vertikalnog cilja nogom”)  .

“na jednoj nozi poprečno”) . “na jednoj nozi uzdužno”. “na dvije noge poprečno”. TESTOVI ZA PROCJENU RAVNOTEŽE  Testovi stajanja na klupici za ravnotežu s otvorenim ili zatvorenim očima (“na dvije noge uzdužno”.

Organizacija mjerenja  Organizacija prostora (postavljanje stanica mjerenja) Upute za mjerioce (opis mjernog testa s slikom i svim uputama) Postavljanje svih tehničkih pomagala na svoja smjesta prema planu prostora Upute ispitanicima prije početka mjerenja Podjela ispitanika po stanicama Provedba rada u stanicama      .

Anthropometric Dimensional Data for American Female .

Anthropometric Dimensional Data for American Male .

Body Planes and Orientations .

Anatomical and Anthropometric Landmarks .

 Anatomical and Anthropometric Landmarks .

Anthropometric Landmarks of the Head and Face .

Illustrative view of Body Segments and Planes of Segmentation .

    KINEZIOLOGIJU ZANIMA SAMO ONAJ PROCES VJEŽBANJA KOJI IMA ZA CILJ:  Unapređenje zdravlja ljudi Održavanje razine antropološkog statusa i radne sposobnosti Maksimalan razvoj ljudskih sposobnosti i osobina za postizanje što boljih rezultata u pojedinom sportu .

VRSTE KINEZIOLOŠKIH AKTIVNOSTI       MONOSTRUKTURALNE CIKLIČKE MONOSTRUKTURALNE ACIKLIČKE POLISTRUKTURALNE ACIKLIČKE POLISTRUKTURALNE SLOŽENE AKTIVNOSTI POLISTRUKTURALNE ESTETSKE AKTIVNOSTI   .

dizanje utega. plivanje.. MONOSTRUKTURALNE ACIKLIČKE  jedna kretna struktura koja se povremeno ponavlja:streljaštvo.. biciklizam...   MONOSTRUKTURALNE CIKLIČKE  jedna kretna struktura koja se stalno ponavlja: trčanje. . judo. POLISTRUKTURALNE ACIKLIČKE  više kretnih struktura koje se povremeno ponavljaju: boks. bacanje koplja. skok u vis. mačevanje.. . veslanje.....

umjetničko klizanje.  POLISTRUKTURALNE SLOŽENE AKTIVNOSTI  veći broj struktura kretanja i izmjene cikličkih i acikličkih sadržaja: sportske igre s loptom (košarka..) POLISTRUKTURALNE ESTETSKE AKTIVNOSTI  veći broj struktura kretanja i izmjene cikličkih i acikličkih sadržaja s naglaskom na estetsko izražavanje pokretom: ritmička gimnastika. noomet. vaterpolo. odbojka.. .. .. ples... rukomet.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->