You are on page 1of 17

Visoka Škola Tehničkih Strukovnih Studija

Čačak

Praktičan Rad
Tema: Wireless Internet (2,4 i 5 GHz)

Student: Profesor:
Bulatović Vladimir 439/08 Branko Marković

Čačak, Jun 2010


1. Uvod

„Bežični internet“ je tip


širokopojasne internet konekcije
velike brzine gde se veza sa
internet provajderom uspostavlja
putem dvosmerne radio veze
umesto preko kablova. Postoji
nekoliko različitih vrsta bežičnog
interenta koji su dostupni za
kućnim i poslovim korisnicima a pre
svega se razlikuju po tehnologiji
koja se koristi a potom po
frekvenciji radio veze.

U mestima kod kojih nema pristupa


internetu putem ADSL-a,
kablovskog ili optičkog priključka,
bežični internet je često jedina
opcija. Iako nekad nudi manje
brzine download-a (dolazne
brzine), internet paketi na
bežičnom internetu najčešće imaju
veću brzinu upload-a od drugih
vrsta priključaka. Ovo je najčešće
slučaj kod internet paketa za
poslovne korisnike zbog čega je
često za njih bežični internet i najbolja opcija jer omogućava velike brzine uploada što je
bitno pri slanju email-a, slanju fajlova putem FTP-a ili ako firma poseduje sopstveni web
server. Isto tako, veća brzina upload-a može biti bitna i pri igranju igrica.

Kada je bežični internet u Srbiji u pitanju, najveće brzine internet paketa u standardnoj
ponudi provajdera su 10mbit/sec.

Da bi ste se povezali na bežični interenet potrebno je da posedujete odgovarajuću


opremu, i najčešće, optičku vidljivost ka predajniku internet provajdera.
2. Uopšteno o WLAN tehnologijama

Wireless Local Area Network (WLAN) tehnologija bežičnog prenosa podaka


definisana je sa IEEE 802.11 familijom protokola. Trenutno postoje nekoliko varijanti u
upotrebi, a takone i nekoliko nadogradnji protokola koji su još u fazi razvoja. Protokoli u
najširoj
upotrebi su 802.11, 802.11a, 802.11b i 802.11g. Najnoviji WLAN protokol je definisan
802.11i stadardom, a cilj mu je da implementira sigurniji prenos podataka, jer se do
sada pokazalo da postojeći stadardi imaju veoma velike probleme sa sigurnošću,
menutim 802.11i još uvek nije ušao u širu upotrebu zato što je standard još uvek
relativno nov, pa je hardver koji je podržava redak na tržištu.

WLAN standard Maksimalna brzina

802.11 2 Mbit/s

802.11a
54 Mbit/s
(5 GHz)

802.11b 11 Mbit/s

802.11g 54 Mbit/s

802.11n 540 Mbit/s

Tabela 1. WLAN maksimalne brzine

3. Način rada

Radio komunikacija kod WLAN-ova se obavlja u tzv. ISM (Industrial, Scientific &
Medical) opsegu frekvencija koji je svuda u svetu prihvaćen kao opseg za čije korišćenje
nije potrebna licenca - takozvani FTA (Free to air) spektar. ISM čine tri opsega
frekvencija:

 902 - 928 MHz,


 2400 - 2483,5 MHz i
 5728 - 5750 MHz.

Od njih se, u ovom trenutku, najčešće koristi opseg oko 2.4 - 2,48 GHz.

WLAN-ovi koriste „Spread Spectrum“ modulaciju koja signal rasprostire po širokom


opsegu frekvencija. Naime, one omogućuju da više korisnika istovremeno deli isti
frekventni opseg bez meĎusobne interferencije, i pružaju mnogo veću otpornost na
smetnje i prisluškivanje od modulacija 'uskog' spektra.

Pokazalo se da je mnogo bolje slati signal male snage preko šireg frekventnog opsega,
nego da se signal velike snage šalje preko malog frekventnog opsega. Ukoliko na nekoj
frekvenciji iz opsega postoji snažna smetnja, verovatnost da će se poslata informacija
tačno primiti je neuporedivo veća zato što će najveći deo signala biti prenesen, van
osega gde je smetnja. Ova tehnologija je razvijena još pre oko 50 godina i to za vojne
primene sa ciljem da bude maksimalno otporna na ometanja, interferenciju i
prisluškivanje.

4. Razlike u odnosu na klasičnu mrežu

Zbog drugačije prirode fizičkog medija i na nivou veze, postoje razlike u odnosu
na kablirane mreže. CSMA/CD metoda koja se koristi u žičanim Eternet mrežama je ovde
nepraktična jer je otkrivanje kolizija kod radio signala mnogo teže jer stanica koja
emituje signal, zbog simpleksa (jednosmernosti) radio komunikacije, ne može saznati da
li je došlo do kolizije. Stoga se metoda pristupa izmenila, pod nazivom „Distributed
Coordination Function“ (DCF). Ona koristi „Carrier Sense Multiple Access/Collision
Avoidance“ (CSMA/CA), a ne „Collision Detection“ (CD) metodu. Radi se o tome da
stanica osluškuje da li je medij slobodan za emitovanje i ako jeste, počinje sa
emitovanjem signala, ali posle nekog slučajnog vremenskog intervala. Takva metoda
smanjuje verovatnost kolizija jer sprečava da više stanica počne u isto vrime sa
emitovanjem u trenutku kada su otkrile da je medij slobodan. Da bi se dobila još
efikasnija komunikacija koriste se CTS i RTS signali. Na početku komunikacije pošiljalac
šalje RTS signal kojim za neki vremenski period rezerviše medij i obaveštava primaoca
da ima paket za njega, naravno, ukoliko je primalac u okviru dometa. Ako se radi o
infrastrukturalnoj mreži, neke stanice neće “čuti” RTS signal. MeĎutim, pristupna tačka u
bežičnoj mreži tada šalje CTS signal koji sada sigurno dolazi do primaoca kao i do svih
drugih terminala čime ih se obaveštava da je medij rezervisan i da emitovanje uskoro
počinje.
5. Sigurnost

Pitanje sigurnosti je jedno od najčešće postavljanih kada su u pitanju bežične


mreže. Brojni analitičari i eksperti za pitanja računarske sigurnosti smatraju bežične
mreže sigurnijim od klasičnih žičanih mreža. Za to postoje jaki argumenti, jer i žičane
mreže na neki način imaju i svoj bežični dio, tj. da emitiraju zračenja čiji intenzitet i nije
baš mali, naručito kod današnjih UTP mreža. Kada je u pitanju sigurnost, glavne razlike
izmeĎu LAN i WLAN mreža potiču od različitog fizičkog nivoa. Spomenimo ponovo da
sama „Spread Spectrum“ tehnologija, garantuje visok stepen sigurnosti. Pored nje
mnogi bežični ureĎaji imaju ugraĎene opcije za kriptovanje. IEEE 802.11, standardno
predviĎa sigurnosnu tehniku poznatu kao „Wired Equivalent Privacy“ (WEP) koja se
bazira na korišćenju ključa i RC4 algoritma za enkripciju. Korisnici koji ne znaju ključ ne
mogu ni pristupati WLAN-u. Enkripcija se neuporedivo lakše implementira kod WLAN-
ova što je rezultiralo pojavom dosta nezavisnih proizvoĎača specijalizovanih za WLAN
zaštitni softver. Da bi neko pristupao WLAN mreži mora imati informacije o radio
opsegu, korištenom kanalu, sigurnosnom ključu i šiframa za autentifikaciju i autorizaciju
korisnika. To je mnogo više podataka nego kod klasičnih žičanih mreža i čini WLAN
mreže sigurnijim.

6. Oprema za povezivanje putem WLAN-a

Pre svega, da bi se moglo oceniti kakva će oprema zadovoljiti potrebe treba proceniti
kakav kvalitet signala se može postići. Bežično umrežavanje korsiti opremu koja radi na
opsegu 2.4 GHz. Na ovim frekvencijama radio talasi se praktično ponašaju kao i svetlo
tako da važi opšte pravilo da je za vezu potrebno da postoji optička vidljivost. Uslovno
rečeno, ako sa mesta gde će bitipostavljena antena može da se vidi Access Point (AP)
onda je povezivanje moguće.

Naravno postoje odstupanja, nekada optička vidljivost nije dovoljna ako u blizini postoje
objekti koji ometaju signal ali isto tako često se uspostavljaju sasvim prihvatljive veze i u
situacijama kada optička vidljvost ne postoji. U principu treba nastojati da se antene
postave tako da se obezbedi što bolja veza ali se ne treba zadovoljiti procenom, već
treba izvršiti merenje signala čime se nedvosmisleno utvrĎuje situacija u procenjuje
kakva oprema je dovoljna. Ovo merenje se najčešće vrši tako što se na mesto gde se
planira postavljanje antene postavi privremena antena poznatih karakteristika i uz
pomoća prenosivog računara na licu mesta izvrši merenje signala. Zbog toga i
napominjemo da pre nabavkeopreme treba da nas pozovete kako bi smo izvršili to
merenje i utvrdili kakav je kvalitet signala moguće ostvariti.

Na kvalitet veze utiču:

- rastojanje: jačina primljenog signala kvadratno opada sa rastojanjem

- prepreke: zgrade, zidovi, drveće, dalekovodi ili neka druga prepreka ometa signal i
oslabljuje ga. Posebno treba voditi računa o preprekama privremenog karaktera. Drveće
zimi nema lišća pa manje smeta ali na proleće, kada olista može potpuno da prekine
signal.

- fresnelova zona: čak i ako postoji optička vidljivost izmeĎu antena, ukoliko je prostor
kroz koji prolazi signal suviše uzan, signal otežano prolazi

Uvek se trudimo da preporučimo opremu koja najmanje košta jer je cilj da troškovi
povezivanja budu prihvatljivi što većem broju ljudi u gradu.

5.1 Bežični uređaji

Prilikom nabavke uvek imajte u vidu da su svi bežični ureĎaji namenjeni za korišćenje
unutar malog prostora. Po fabričkim specifikacijama imaju domet
od 50 metara u zatvorenom prostoru, do 100 metara na
otvorenom, u idealnim uslovima. Frekventni opseg koji korsitimo je
slobodan, što znači da nisu potrebne nikakve dozvole za njegovo
korišćenje ali postoji ograničenje u snazi ureĎaja. Praktično, mi
ureĎaje koristimo onako kako nisu namenjeni, a veći domet
postižemo dobrom procenom situacije i korišćenjem boljih antena.

Slika 5.1.1. PCI WLAN kartica

Najjeftiniji način povezivanja je korišćenje bežičnih PCI LAN kartica. One funkcionišu na
sličan način kao i obične kartice za povezivanje kabom samo što rade bežično. na karticu
se povezuje antena koja se usmeravaprema AP-u i vrši se umrežavanje. Mana ovakve
opreme je to što antena mora biti postavljena u blizini računara. Obično se ova oprema
korisiti ako neko već sa prozora ili terase može da ostvari dobar signal. MeĎutim ako
antena mora da se postavi dalje od računara, nastaju problemi. Zbog visoke fekvencije
radio signala gubici u antenskom kablu su veliki i dolazi do velikog slabljenja. U
izuzetnim slučajevima ako je signal koji prima antena veoma jak, može se koristiti i duži
kabal od 10 metara ali ovo treba uzeti kao realno ograničenje. Na prenosivim
računarima, umesto PCI kartica kosite se PCMCIA kartice. Po pravilu one su dosta
skuplje.
Ako je ipak antenu potrebno postaviti dalje od računara sledeće što možete da uradite
to je da koristite bežični USB LAN priključak.

Slika 5.1.2 PCMCIA kartica

On se ponaša slično kao i PCI kartica, s tom razlikom da, pošto se radi o USB može se
koristiti USB kabal, takoĎe negde do 10 metara dužine što znači da ureĎaj možete da
odmaknete na to rastojanje od računara čime dobijate dodatnu ukupnu dužinu do
antene. USB ureĎaji, naročito oni minijatuni (stick) pogodni su za korišćenje na
prenosivim računarima jer ih je lako priključiti.

Ako vam je 20 metara nedovoljno, a često jeste, onda se koriste Access Point-i. Ovo su
ureĎaji koji su potpuno nezavisni od računara i smostalno se povezuju na bežičnu
mrežu, a isto tako se sa računarom povezuju u lokalnu mrežu
standardnim UTP kablom. Za UTP kabal organičenje dužine je
100m. To znači da ako je antena na krovu zgrade, računar
može da bude 30 spratova niže što je u većini slučajeva više
nego dovoljno. Pošto se radi o standardnom umrežavanju na
isti AP se može povezati i više računara što je pogodno u
slučajevima kada se

Slika 5.1.3 Access Point

oprema postavlja na stambene zgrade ili druge objekte koji imaju više potencijalnih
korisnika. Jedan bežični ureĎaj može da posluži da se više korisnika poveže na bežičnu
mrežu. Troškovi su tako manji jer ih deli više korisnika.

Kada kupujete bežični urežaj, bez obzira koje vrste obratite pažnju na osetljivost
njegovog prijemnika. Što je veća osetljivost to je sigurniji prijem. TakoĎe treba obratiti
pažnju i na jačinu predajnika meĎutim ovde ne važi pravilo da treba imati što veću
snagu. Pre svega, ograničavaju nas propisi. Na našem tržištu se mogu naći ureĎaji koji
prelaze granicu dozvoljene emitovane snage. MeĎutim, nisu propisi toliko bitni. Kaošto
smo veĎ rekli, opseg koji korsitimo za bežično umrežavanje je slobodan i može ga bilo
ko korisititi (osim komercijalno). Osim bežičnih ureĎaja, na ovom opsegu rade i mnogi
drugi ureĎaji, reciom mikrotalasne pećnice, telekomande, bežične kamere za video
nadzor, radio stanice, video senderi i mnogi drugi bežični ureĎaji. Zbog toga se uvek
moramo truditi da u etar emitujemo što manje smetnji a pravilo je, što je veća izlazna
snaga ureĎaja, to su veće i smetnje. Ako ne morate nemojte nabavljati ureĎaje jače od
30-40 dBm. Umesto snagom, slab prijem nadoknaĎujte boljim antenama.

5.2 Antene

Najvažniji element bežične opreme je antena. Ona je ta koja ima glavnu ulogu u
ostvarivanju kvalitetne veze i zbog toga na antenu uvek
treba obratiti najveću pažnju. Postoji mnogo konstrukcija
antena a sve su zamišljene da postignu isto, najbolji
mogući signal. Možete se odlučiti na nabavku fabričke
antene što ima svoju cenu, ali i kvaitet ali možete i sami
napraviti antenu, jer je njihova konstrukcija uglavnom
jednostavna ali šta ćete dobiti uglavnom zavisi od vaše
psretnosti. Osnovna karakteristika antene je njeno
pojačanje. Antena nije aktivni element i ne pojačava signal
stvarno ali se odreženom konstrukcijom može postići da

Slika 5.2.1 BiQuad antena

signal iste jačine u anteni indukuje veću električnu energiju (i obrnuto, isti elektični
signal poslat u antenu stvara jače elektromagnetno polje. Druga važna karakeristika
antene je njena rezonantna frekvencija. Potrebno je da antena bude podešena za onu
frekvenciju na kojoj emitujemo raio signal da bi postigla najbolji rezultat.

Naziv antene Dobit antene


Kantena 7-10 dB
BiQuad 11 dB
Yagi 8-19 dB
3D korner 17.5 dB
Grid 12-24 dB
Omni 2-18 dB
Offset+BiQuad 22-32 dB
Parabolic 27-37 dB

Tabela 2. Pregled karakterističnih antena

Po smeru emitovanja antene možemo podeliti na antene sa kružnim (omni) i usmerenim


(direkcione) zračenjem. Kružno zračenje znači da antena emituje signal na sve strane
oko sebe. Usmerena antena emituje signal u smeru u kome je okrenemo. Obratno kad
se antena koristi za prijem, usmerena prima signal samo sa one strane na koju je
okrenuta a antena sa kružnim zračenjem prima signale sa svih strana.
Kakvu antenu ćemo koristiti zavisi od potrebe.
Antene sa kružnim zračenjem se po pravilu
korsite za čvorove koji su namenjeni a
povezivanje klijenata na mrežu.

Slika 5.2.2 Yagi antena

Pošto se ne zna unapred sa koje strane će se nalaziti klijenti a u stvari se mogu nalaziti
sa svih strana, kružno zračenje obezbeĎuje da antena primi signal svakog klijenta bez
obzira gde se nalazi.

Usmerene antene se koriste za klijente. Klijent obično zna gde se nalazi pristupna tačka i
može da okrene svoju antenu i usmeri je prema anteni pristupne tačke čime postiže bolji
signal i kvalitetniju vezu. Usmerene antene mogu imati
različit ugao zračenja a za klijente je bolje što je taj
ugao manji jer to znači da je sva
radio energija emitovana
preciznije u jednu tačku.
Usmerene antene se koriste i za
pristupne tačke, recimo u situaciji
kada je poznata uska oblast iz
koje mogu da dolaze korisnici

Slika 5.2.3 Kantena

Kao što smo rekli, kupovna antene imaju poznate,


fabrički podešene karakteristike i sa njima uvek znate
na čemu ste (naravno ako kupujete proverene antene).
S druge strane, možete proći mnogo jeftinije ako
antenu smai pravite. Ukoliko raymišljate o samogradnji,
raymotrite konstrukcije Quad ili Cantenna. one su
najjednostavnije i moguće ih je napraviti od priručnog
materijala uz pristojan kvalitet. Ove antene, ako ih
napravite kako treba imaju pojačanje od oko 10 do 12
dB što je izuzetno.
Slika 5.2.4 Parabolicna antena
5.3 Kablovi i konektori

Spajanje ureĎaja sa antenama izvodi se kablovima. Ne može s ekorsititi bilo koji


antenski kabal nego samo oni predviĎeni za frekvencije 2.4 GHz ili više. Čak i oni prave
poprilične gubitke pa je najvažnje pravilo koristiti najkraći mogući kabal.

Gubici u dB na 100m na Impendansa


Oznaka kabla Izgled kabla
datoj frekvenciji kabla

LMR 195 -61dB/100m@2400MHz 50 ohm

LMR 240 -41dB/100m@2400MHz 50 ohm

LMR 400 -21dB/100m@2400MHz 50 ohm

LMR 600 -14dB/100m@2400MHz 50 ohm

RG-6/U -36dB/100m@2400MHz 75 ohm

Tabela 3. Opis najjzastupljenijih koaksijalnih kablova u WiFi

Za konektore važi isto: trebakorsititi konektore koji su namenjeni za frekvencije 2.4GHz


ili veće. Oni imaju prihvatljivo male gubitke. TakoĎe, treba se truditi da se koristi što je
manje konektora moguće. Neke antene imaju ugraĎen kabal koji je direktnoj spojen na
antenu tako da se konektor nalazi samo sa jedne strane.
Slika 5.3.1 “N” konektori Slika 5.3.2 “RP-SMA” Konektor

Većina ureĎaja pošto su malih Ďdimenzija na sebi imaju male konektore. Uz njih je
potrebno koristiti kratkospojnike (pigtail), kablove koji su kratki a služe kao prelaz sa
jedne vrste konektora na drugi. Kratkospojnici su obično dugi svega 20 cm ali ih možete
nabaviti i do dužine od 1 m. Ako bežični ureĎaj postavite dovoljno blizu antene onda će i
samo krakospojnik biti dovoljan za povezivanje čime se značajno smanjuju gubici.

5.4 Postavljanje

Postavljanje opreme je krajnji i takoĎe važan deo postupka umrežavanja.

Počnimo od antene. Svaka antena ima nosač kojim se postavlja na stub ili zid. Ona mora
biti precizno usmerena prema pristupnoj tački i dobro učvršćena da je vetar ne bi
vremenom pomerio i tako pokvario signal. Usmeravanje se može obaviti vizuelno ali je
mnogo bolje povezatri antenu na bežični ureĎaj koji može da pokaže trenutnu jačinu
signala i onda podesiti antenu tako da se dobije najjači signal. Podešavanje treba obaviti
prvo tako što se podesi polarizacija antene, njenim okretanjem tako da yračeći element
zauzme paralelean položaj sa zračećim elementom antene pristupnog čvora. Ako ne
znate polarizaciju unapred smao okrećite antenu pošto je razlika u jačini signala
drastična. Nakon toga podesite antenu po vertikali i horizontali tako da dobijete
maksimalan signal. Kada ste to završili učvrstite antenu.
Ako ste sami pravili antenu gledajte da je smestite u odgovarajuće kućište koje će je
štititi od fizičkih oštećenja (vetra, prašine, insekata...) Najbolje je da korsitite neku
plastičnu kutiju. Vodite računa da plastika propušta mikroatalase. To ćete najlakše
utvrditi ako komad te plastike stavite u mikrotalasnu pećnicu i uključiti zagrevanje. Ako
se plastika zagreje onda ne odgovara za zaštitu antene.

Ako je bežični ureĎaj postavljen napolju, treba da bude u


jakoj kutiji koja će ga štititi od kiše, vlage, vetra i sunca.
Idealno je da se cela kutijanalazi pod nekom strehom tako
da je i sama fizički zaštićena od atmosferskih uticaja.
Najažnija je zaštita od kiše i direktnog sunca. Kišnica može
da uĎe u kutiju i nakvasi ureĎaj što je popravilu fatalno a
isto tako direktno sunce leti može previše da zagreje
vazduh u kutiji te da se ureĎaj pregreje i pokvari se. Kutija
treba da sa donje strane ima nekakav otvor, tako da topao
vazduh može da izlazi napolje ali i da vlaga kondenzovana
u kutiji može da iscuri napolje. Kutija može da bude
metalna ili plastična.

Slika 5.4.1 Mikrotik routerboard montiran u plasticnu kutiju

Plastične su osetljive i na grad. U zimskom periodu nije zgoreg da kutija bude dodatno
izolovana zbog mraza. Za spoljni ureĎaj je potrebno obezbediti i napajanje. Jedan od
načina je da do ureĎaja dovedete napajanje od 220 V posebnim kablom. Vodite računa
da ponašim propisima nje dozvoljeno da se prave električne instalacije na krovu, ali
opet, ako to sve uradite kako treba, korsiteći propisne kablove i priključnice i sve
zaštitite, teško da će ko da zameri.

Problem napajanja se često rešava tako što se kroz


UTP kabal pošalje i jednosmerno napajanje. UreĎaj koij
se za to korsiti naziva se POE (Power Over Ethernet).
Na kratkim rastojanjima moĎete korsititi originalni
ispravljač koji se dobija uz sam bežični ureĎaj a
umetanje napona uraditi sami, a možete kupiti i fabrički
POE namenjen za vaš ureĎaj. Slika 5.4.2 POE uredjaj
7. Provajderi za bežični internet (2,4 Ghz I 5
Ghz) u Srbiji
Trenutno aktivni provajderi koji nude pristup internet putem WiFi tehnologije na 2.4
I 5 Ghz frekvenciji. Pored brojinh provajdera postoji I dosta wireless-comunity mreža
koje su nekomercijalne I koje predstavljaju mrežu fizičkih lica. Njihov cilj je da skupe lica
koja žele da se priključe u mrežu I samim tim obezbede sebi pristup HUB-ovima I
velikom broju multimedijalnih fajlova koja dele sva lica u mreži. Pošto su takva
udruženja nekomercijalna tj. Ne na placuju svoje usluge, svako ko je zainteresovan da
se priključi u mrežu dužan je da poseduje već pomenutu opremu I tako obezbedi sebi
pristup. Takodje postoji mogućnost da onaj ko ne poseduje pristup internetu može to
da obezbedi kroz ovakva udruženja. Prednost ovakvih wireless-community mreža je da
okuplja veliki broj korisnika koji žele da podele svoj multimedijalni sadržaj I preuzmu
drugi sa lokalnog nivoa.

VeratNet je Internet servis provajder sa najbržim razvojem u ovoj oblasti i jedan


od najvećih učesnika u IT industriji u regionu.Kroz snažno razvijenu strategiju, Verat Net
je dospeo u sam vrh tehnološkog razvoja, predstavljajući inovativnog promotera u
oblasti telekomunikacija.Ekspanzija i razvoj rezultat su kako intenzivne koordinacije
meĎu sektorima, tako i znanja, entuzijazma i posvećenosti zaposlenih.

Web adresa:

http://www.verat.net

Vrste internet pristupa koje ima u ponudi:

-Dial-Up
-ADSL
-WI FI

Ostale usluge:
-Hosting
-Registracija domena

Neobee.net d.o.o je internet servis provajder, preduzeće koje se bavi pružanjem


rešenja za povezivanje na Internet.
Osnovna misija Neobee.net-a je približavanje prednosti novih tehnologija u oblasti
telekomunikacija i Interneta i njihova puna upotreba u savremenom načinu življenja i
poslovanja.
U toku svog dosadašnjeg rada razvijen je niz rešenja za povezivanje koji su deo
standardne ponude Neobee.net-a. Od povezivanja računara putem telefonske linije,
preko zakupljenih vodova, stvaranje sopstvenog mrežnog prstena, pa sve do izgradnje
bežicne digitalne pristupne mreže.
Pored fizičkog povezivanja, Neobee.net je radio i na stvaranju usluga koje bi
preduzećima obezbedilo rešenja koja od njih zahtevaju minimalne investicije, a pružaju
visok nivo iskoristenosti Internet servisa i svojom funkcionalnošću povećavaju
produktivnost i ubrzavaju komunikaciju.Neobee.net nudi svakom korisniku ispunjenje
njegovih potreba za visoko kvalitetnom konekcijom. Bez obzira da li je u pitanju dial-up,
ADSL, Hosting, bežični Internet (wi-fi) itd.

Web adresa:

http://www.neobee.rs

Vrste internet pristupa koje ima u ponudi:

-Dial-Up
-ADSL
-Wireless

Ostale usluge:

-Hosting
YUBC System doo se pojavio na srpskom tržištu kao internet provajder početkom 1998
godine kao pravni naslednik firme koja uspešno posluje već 30 godina.

YUBC System doo, danas raspolaže optičkim linkovima ukupnog kapaciteta 155 Mbps sa
mogućnošću brzog i jednostavnog proširenja.

Povezani smo sa KPN Eurorings i Tiscali International u Beču kao nadreĎenim


provajderima, te Telekomom Srbija u Beogradu. Prvi smo srpski provajder koji je
uspostavio optički link od 34Mbps ka našem PoP-u u Bečkom VIX-u (Vienna Internet
eXchange), čime smo olakšali funkcionisanje backbone mreže, povećali pouzdanost i
dostupnost. Ostvarili smo peering (razmenu saobraćaja) sa velikim brojem vodećih
svetskih i evropskih provajdera (korisnici uvek mogu sami da puste tracert i ping
do bilo koje adrese).

Backbone mreža YUBC System doo je realizovana sa Internet backbone routerima firme
Juniper iz M serije koji agregiraju 40Gbps i obradjuju do 40Mpps (packets per second).
Pristupnu mrežu čine routeri firme CISCO, serija 7200 i 3600, koji važe za najpouzdanije
mrežne ureĎaje. Današnja struktura backbone i pristupne mreže omogućava nam visok
kvalitet pružanja usluga u ovom trenutku i predstavlja pouzdanu i dobru osnovu za
buduća proširenja.

Web adresa:

http://www.yubc.net

Vrste internet pristupa koje ima u ponudi:

-Dial-Up
-ADSL
-Wireless
-VoIP

Ostale usluge:

-Hosting
-Web Design
-Razvijanje softvera
LITERATURA

http://www.internetprovajder.com/

http://wireless.uzice.net/

http://sr.wikipedia.org/sr-el/WiFi

http://www.rkz.hr/data/osnove_wlan-a.pdf

http://www.wireless.rs/2009/09/sta-je-to-bezicni-internet/
Sadržaj

UVOD ....................................................................................................................... 2
1. Uopšteno o WLAN tehnologijama ......................................................................... 3
2. Način rada .......................................................................................................... 3
3. Razlike u odnosu na klasičnu mrežu ..................................................................... 4
4. Sigurnost ............................................................................................................ 5
5. Oprema za povezivanje putem WLAN-a ................................................................ 5
5.1 Bežični ureĎaji ................................................................................................. 6
5.2 Antene ............................................................................................................ 8
5.3 Kablovi i konektori .......................................................................................... 10
5.4 Postavljanje ................................................................................................... 11
6. Provajderi za bežični internet (2,4 Ghz I 5 Ghz) u Srbiji ....................................... 13
Literatura...............................................................................................................15

Sadržaj..................................................................................................................16

You might also like