Sveučilište u Dubrovniku Diplomski studij Primjereno/Poslovno računarstvo

Joško Dujmović

Metodologija znanstveno - istraživačkog rada

Dubrovnik, 2011.

SAŽETAK
Tema ovog seminarskog rada je metodologija znanstveno – istraživačkog rada. Obuhvatit će se zahtjevi i potrebe koje se javljaju prilikom samog pisanja znanstveno – istraživačkog rada. Objasnit će se pojmovi koji su usko vezani za samu metodologiju, te prezentirati tehnike koje služe kao vodič prilikom pisanja rada. Znanstveni problem je nepoznanica, neki objekt ili teza koja je neotkrivena pa samim time i motiv za istraživanje, rješavnje i pisanje znanstveno – istraživačkog rada. Da bi se započelo znanstveno istraživanje, važno je znati odgovore na pet ključnih pitanja: Što? Zašto? Tko? Gdje? Kad?

Ključne riječi: metodologija, istraživanje, znanstveno – istraživački rad, hipoteza, bibliografija

ABSTRACT
The subject of this paper is methodology of scientific research project. It will cover demands and needs required while writing scientific research project. Will explain important terms that are closely related to methodology itself and present different techniques that serve as guide to writting scentific research project. Scientific problem is unknow fact, an unknow object or thesis and because of that it is the big motivation for scientific research. If we want to start scientific research it is important to know the answers to five key issues: What? Who? Who? Where? When?

Key words: Methodology, research, scientific research project, hypothesis, bibliography

1. UVOD
Znanost je skup sistematiziranih i argumentiranih znanja, odnosno sustav sveukupnog ljudskog znanja stečenog opažanjem procesa, pojava i pravilnosti u prirodi i društvu. Znanstvena objašnjenja temelje se na racionalnim objašnjenjima uzoraka. Znanost nije samo skup znanja, već i način razmišljanja i gledanja stvarnosti. Taj se pogled temelji na razumu, logici, kritici, sumnji te objektivnom, slobodnom i samostalnom razmišljanju. Temeljna svrha i cilj znanosti jest spoznaja zakona i zakonosti o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti prirodih društvenih pojava i maksimizacija učinkovitosti ljudske prakse.

2. ZNANSTVENE KATEGORIJE
Svaka znanstvena disciplina ili nauka ima svoj sustav zvanja i prisupa nekoj pojavi temeljen na uočavanju njihovih bitnih zakonomjernosti. U temeljne odredbe svake znanstvene discipline podrazumijevamo temeljne pojmove znanosti kao posebne discipline u što spadaju i kategorije znanstvene logike. Temeljne kategorije znanstvene logike su: pojam, sud, definicija, divizija, dinstikcija, deskripcija, eksplantacija, znanstveni problem, predmet znanstvenog istraživanja, hipoteza, predviđanje, znanstveno otkriće, dokaz, opovrgavanje, zaključak, teorija, zakon, verifikacija spoznaje, znanstvene činjenice. Pojam se u općem obliku može definirati kao zamisao bitnih svojstava i odnosa objekta. Sud je spoj dvaju pojmova u kome se, po međusobnom odnosu dvaju pojmova, nešto tvrdi. Bit suda je njegovo svojstvo da posjeduje samo jednu od dvije moguće istinosne vrijednsti, istinit ili neistinit. Definicija je sud kojim se nedvojbeno određuje sadržaj jednog pojma. Ona ne smije sadržavati nebitne oznake, ali mora sadržavati najbliži pojam iz koga se izvodi i specifičnu razliku između najbližeg pojma i definiranog pojma. Definicija mora imati sljedeća svojstva: primjerenost, preciznost, nenegativnost, neslikovitost i jasnoću. Divizija je postupak određivanja opsega pojma. U postupku divizije pojma, a zbog osiguranja logičke ispravnosti potrebno je osigurati adekvntnost, jedinstvenost te postupnost divizije. Distinkcija ili razlikovanje je postupak kojim se objašnjava razlika među pojmovima. Ona može biti numerička, realna, logička i formalna. Deskripcija je postupak kojim se opisuju svojstva nekog pojma u okviru opsega pojma ili pak tijek događanja, pri čemu se kod nabrajanja oznaka nekog pojma ne određuje međusobni odnos i rang oznaka. Eksplanacija je logički postupak kojim neki pojam dovodimo u svezu s nekim drugim pojmovima kao nužan i dovoljan uvjet egzistencije pojma. Kod eksplanacije razlikujemo eksplanadum i eksplanans. Eksplanadum je pojava koju treba objasniti i registriramo je opisom. Eksplanans je skup okolnosti i zakona koje upućujemo kao dovoljan uvjet za nastanak pojave.

Znanstveni problem je onaj problem koji se ne može rješiti samo učenjem i studiranjem, već je potrebno provesti znanstveno istraživanje da se došlo do novih znanstvenih spoznaja. Predmet znanstvenog istraživanja se definira iz problema istraživanja ili znanstvenog problema. U svakom znanstvenom području, polju, grani ili ogranku znanosti može se definirati veliki broj predmeta istraživanja, ovisno o aktualnim problemima i ciljevima istraživanja. Hipoteza je znanstvena prepostavka postavljena radi objašnjenja neke pojave koju treba provjeriti i dokazati da bi ona postala vjerodostojna znanstvena teorija ili znanstveni zakon.Pet temeljnih pretpostavki za hipotezu su; relevantnostm provjerljivost,

kompatibilnost, plodnost i jednostavnost. Predviđanje je usavršeni oblik racionalnog predviđanja koji se temelji na poznavanju općih zakona i na poznavanju posebnih okolnosti pod kojima ti zakoni djeluju. Znanstveno otkriće je naziv za svaku novu spoznaju koja se sastoji od zapažanja ili uočavanja nepoznatog predmeta, vrste predmeta, činjenice ili vrste činjenice. Da bi teorija ili teza mogla biti znanstveno otkriće treba ispuniti dva uvjeta: mora biti istinita i prvi put postavljena. Dokaz je logički oblik koji jamči istinitost znanstvenog otkrića. Opovrgavanje je postupak utvrđivanja neistinosti neke tvrdnje(teze). Zaključak je novi sud dobiven procesom zaključivanja. Teorija je opće načelo ili formula koja je izvedena iz očiglednosti i ima privremeno značenje. Znanstvena teorija je hipoteza koja se privremeno prihvati kao potvrđena i koju je moguće zastupati(braniti). Zakon je najviši oblik znanstvene spoznaje i jedan od najviših ciljeva znanstene spoznaje jer on predstavlja znanje općih i bitnih obilježja neke pojave. Verifikacija spoznaje znači da je istinitost neke spoznaje uvijek potrebno provjeriti, ovjeriti, posvjedočiti i dokazati, odnosno jednom riječu verificirati. Znanstvene činjenice su osnove svakog znanstvenog rada. Takve činjenice moraju biti pouzdane, pažljvo i u dovoljnom broju prikupljene, kritički razmotrene, primjereno analizirane, sintetizirane i interpretirane. Ukratko moraju biti takve da se čitatelj može na njih osloniti.

3. METODOLGIJA ZNANSTVENO - ISTRAŽIVAČKOG RADA 3.1.
Metodologija

Metodologija je znanost, znanstvena disciplina koja se bavi proučavanjem metoda znanstvenog istraživanja, njihovih logičkih načela i osustavljanja znanja. Ispituje i eksplicitno opisuje različite kako osnovne tako i posebne znanstvene istraživačke metode. U širem smislu metodologija je znanost o cjelokupnosti svih oblika i postupaka istraživanja pomoću kojih se dolazi do sustavnog i objektivnog znanja. Metodologiju je moguće promatrati sa tri različita stajališta i to: 1. Teorijskog ispitivanja logičke strukture zakona, hipoteza, teorija, izuma, stila ... 2. Tehničkog prikupljanje, promatranje, mjerenje, eksperimetiranje, sređivanje ... 3. Organizacijksog osiguravanje, racionalne tehnologije znanstvenog istraživanja. Glavne značajke znanstvene metodologije su: 1. Tvrdnje treba iznositi jasno, precizno, jezično, stilski i terminološki ispravno. 2. Znanstvene spoznaje u jednom području moraju se obrazložiti i povezati s drugim spoznajama. 3. Sve bi rezultate znanstvenog istraživanja trebalo provjeriti u praksi. Metodologija je svojstvena svim znanstvenim područjima, poljima, granama, odnosno znanstvenim disciplinama jer se ona primjenjuje u svim znanostima i u svim istraživanjima bez obzira na vrste i razine znanosti. Međutim metodologija se može klasificirati u dvije velike skupine i to: 1. Opća metodologija izučava i prezentira opće spoznaje o procesima znanstvenog istraživanja, metodama i tehnikama koje se u takvim istraživanjima primjenjuju. 2. Posebne metodologije izučavaju i prezentiraju specijalistička znanja o postupcima znanstvenog istraživanja u pojedinim znanstenim područjima, poljima ili granama.

3.2.

Znanstvena metoda

Metoda, općenito označava planski postupak ispitivanja i istraživanja neke pojave, odnosno način rada za ostvarivanje nekog cilja. Metoda u znanosti znači način istraživanja i izlaganja problema koji znanstveno istraživanje istražuje. Znanstvena metoda je postupak koji se primjenjuje u istraživanjima sa svrhom tumačenja pojava ili svojstava. Svako znanstveno područje, polje, grana, odnosno znanstvena disciplina primjenjuje određene znanstvene metode. Također znanstvenom metodom naziva se i svaki način znanstvenog istraživanja koje osigurava sigurno, sređeno, sustavno i točno znanje. Osnovne karakteristike znanstvenih metoda su: 1. Objektivnost podrazumjeva nepristan, stvaran, neutralan i pravedan odnos prema objektu, pojavi ili stvari koja se istražuje. Objektivnost nekog znanstvenog istraživanja moguće je ocijeniti tek nakon što je djelo podvrgnuto javnom uvidu i kritičkom razmatranju. 2. Pouzdanost podrazumjeva da svaki sud i stav moraju biti podrobno obrazloženi, argumentirani i dokazani odgovarajućim logičkim postupcima. 3. Preciznost je u najužoj vezi s načelima objektivnosti i pouzdanosti, a očituje se u preciznom određivanju znanstvenog problema. Potpuna preciznost se očekuje u svim fazama znanstvenog istraživanja. 4. Sustavnost označava povezanost svih iznesenih sudova. Svi elementi, stvari , pojmovi i odnosi u prirodi i društvu moraju biti međusobno i funkcionalno povezani u jedan sustav. 5. Općenitost podrazumjeva mogućnost otkrivanja, istraživanja i izučavanja općih osobina pojava, odnosa, zajedničkih i bitnih obilježa određenih pojava i odnosa koji se ponavljaju, a usmjereni su na otkrivanje neke zakonitosti, odnosno znanstvene spoznaje.

3.3.

Klasifikacija znanstvenih metoda

Prilikom izrade znanstveno – istraživačkog rada primjenjuju se različite znanstvene metode od kojih su najčešće:u upotrebi sljedeće metode: 1. Iduktivna metoda sustavna primjena iduktivnog načina zaključivanja kojim se na temelju analize pojedinačnih činjenica dolazi do zaključka o općem sudu. Zapažanjem konkretnih pojedinačnih slučajeva dolazi se do općih zaključaka. 2. Deduktivna metoda sustavna primjena deduktivnog načina zaključivana u kojem se iz općih sudova izvode posebni i pojedinačni zaključci. 3. Metoda analize postupak znanstvenog istraživanja koji raščlanjuje složene pojmove, sudove i zaključke na njihove jednostavnije sastavne dijelove i elemente. Prema tome postoje dvije vrste analize: deskriptivna kada se opisuju elementi neke cjeline i eksplikativna kada se pokušava objasniti određena cjelina na temelju njezinih djelova. 4. Metoda sinteze postupak znanstvenog istraživanja i objašnjavanja putem sinteze jednostavnih sudova u složenije. 5. Metoda apstrakcije je misaoni postupak bilo kakvog odvajanja, bilo odvajanje općeg i eliminiranje posebnog, bilo misaoni postupak odvajanja posebnog i individualnog, zanemarivanje općeg. Apstrakcijom se odvajaju nebitni od bitnih elemenata pojave ili predmeta istraživanja i ona počiva na analizi. 6. Metoda konkretizacije postupak suprotan apstrakciji. Konkretizacija može biti shvaćanje jedinstva apstraktno-općeg u posebnom i individualnom ili shvaćanje jedinstva apstraktno-posebnog s općim u svakom premetu ili pojavi. 7. Metoda generalizacije misaoni postupak uoćavanja kojim se od jednog posebnog pojma dolazi do općenitijeg koje je po stupnju viši od ostalih pojedinačnih. 8. Metoda specijalizacije postupak kojim se od općeg pojma dolazi di novog pojma, manjeg opsega, a većeg sadržaja. 9. Metoda dokazivanja Dokazivanje je jedna od najvažnijih znanstvenih metoda i u njoj su inkorporirane skora sve metode. Svrha ove metode je utvrditi točnost neke spoznaje. 10. Metoda opovrgavanja suprotan postupak u odnosu na postupak dokazivanja. To je metodički postupak kojim se neke teze odbacuje ili pobija.

3.4.

Tehnologija znanstvenog istraživanja

Tehnologija znanstvenog istraživanja je interdisciplinarna i multidisciplinarna znanost koja izučava i primjenjuje zakonitosti metodoloških postupaka i intelektualnih aktivnosti pri transformaciji ideje u pisano djelo. Za to postiće postavljen je određeni redoslijed faza koje su: 1. Uočavanje znanstvenoga problema i njegova formulacija 2. Postavljanje hipoteze 3. Izbor teme i njezina analiza (izvor naslova) 4. Izrada orijentacijskog plana znanstvenoga istraživanja 5. Sastavljanje radne bibliografije 6. Prikupljanje, proučavanje i sređivanje literarne građe i informacija 7. Pripremanje strukture znanstvenoga djela 8. Rješavanje postavljenog znanstvenog problema 9. Formuliranje rezultata istraživanja 10. Primjena rezultata istraživanja 11. Kontrola primjene rezultata istraživanja

3.4.1. Uočavanje znanstvenog problema i njegova formulacija
Problem istraživanja je samo onaj problem koji se ne može riješiti učenjem i studiranjem, već je potrebno provesti znanstveno istraživanje da bi se došlo do novih znanstvenih spoznaja. Pritom je znanstveni problem neka činjenica ili pojava koja je za istraživača iznenađenje, neshvatljiva, nemoguća, nepoznata i koja proturječi postojećim teorijama i raspoloživom Znanju, pretpostavkama i očekivanjima te koja potiče na razmišljanje tražeći odgovor, objašnjenje ili rješenje. Znači: problem istraživanja treba formulirati u obliku jedne ili više upitnih rečenica jer dobro postavljeno pitanje sadrži u sebi i pola odgovora.

3.4.2. Postavljanje hipoteze
Hipoteza je znanstvena pretpostavka postavljena radi objašnjenja neke pojave koju valja provjeriti i dokazati da bi ona postala vjerodostojna teorija ili znanstveni zakon. Kad je riječ o znanstvenoistraživačkom radu, tada se postavljanje hipoteze javlja kao teorijsko-misaoni postupak koji slijedi izravno nakon utvrđivanja određenih činjenica, radi objašnjenja ili proširenja tih činjenica ili proširenja ili produbljenja spoznaja o tim činjenicama.

3.4.3. Izbor i analiza teme (naslova)
Svako istraživanje (pa tako i znanstveno) započinje izborom teme (naslova) djela. Tema (naslov) znanstvenog djela mora sadržavati njegov osnovni sadržaj pa zato naslov mora biti kratak, jasan, privlačan i informativan kako bi što jasnije odrazio sadržaj i karakter toga djela. Uobičajeno je da se u naslovu navedu ključne riječi na način da takav naslov nije dugačak te da se u njemu ne navode pretenciozne, nespretne i “otrcane” teme (naslovi).

3.4.4. Izrada orijentacijskog plana znanstvenoga istraživanja
Izrada orijentacijskog plana znanstvenoga istraživanja sastoji se od utvrđivanja radnih teza, podteza ili osnovnih dijelova (poglavlja) i njihovih teza znanstvenoga djela. On ustvari čini okvirni program za prikupljanje građe, dakle informacija i drugih relevantnih izvora.

3.4.5. Sastavljanje radne bibliografije
Nakon izbora i analize teme (naslova) i izrade orijentacijskog plana znanstvenoga istraživanja, istraživač sastavlja tzv. radnu (prethodnu ili orijentacijsku) bibliografiju. Pritom se sve bibliografske jedinice najčešće svrstavaju u četiri skupine: 1. 2. 3. 4. knjige, članci, referati, studije, nepotpisani napisi, svi ostali nespomenuti izvori.

Time je istraživač obavio sve potrebne pripreme za prikupljanje i sređivanje podataka, informacija i osnovne građe.

3.4.6. Prikupljanje, proučavanje i sređivanje literarne građe i informacija
Prikupljanje, proučavanje i sređivanje literarne građe i informacija je najteža, najvažnija, najsloženija, najodgovornija i najzahtjevnija faza tehnologije znanstvenoga istraživanja. Pritom se prikupljanje literarne građe i znanstvenih informacija obavlja iz pisanog ili usmenog izvora. Klasično prikupljanje (pretraživanje podataka) obavlja se s pomoću različitih kataloga, CD-ROM-ovima, bazama podataka (npr. Internetom, CARNetom) itd. Pritom valja znati da nakon proučavanja literarne građe valja napraviti selekciju, analizu i sintezu relevantnih činjenica te stvoriti generalni zaključak koji zapravo znači rješenje formuliranog znanstvenog problema i čini doprinos znanstvenoj spoznaji.

3.4.7. Pripremanje strukture znanstvenog djela
Svako znanstveno djelo mora imati svoju strukturu ili kompoziciju. Pod tim se podrazumijeva organizacija, raspored i uzajamna povezanost svih elemenata znanstvenog djela ili pisanog sastavka. Ti su elementi raspoređeni po uzročnoj i vremenskoj fazi. Znači, svako pisano djelo ima u biti jednaku strukturu, ali će se svaki plan kompozicije (ovisno o vrsti djela) razlikovati u pojedinostima. Pritom se uzima da najjednostavnija struktura ili kompozicija djela ima tri osnovna dijela: 1. uvod, 2. razradu glavne teme, 3. zaključak.

3.4.8. Rješavanje postavljenog znanstvenog problema
Rješavanje postavljenog znanstvenog problema je izrazito složena aktivnost metodologije i tehnologije znanstvenoga istraživanja jer takvo rješenje osim postavljenog problema i njegova rješavanja u užem smislu obuhvaća i ostvarivanje predmeta istraživanja, dokazivanja ili opovrgavanja postavljene hipoteze, ali također i ostvarivanje svrhe i ciljeva istraživanja. Smatra se da je određeni znanstveni problem riješen ako je dokazana ili potvrđena postavljena hipoteza ili ako je ona odbačena ili opovrgnuta. Ako postavljena hipoteza nije dokazana ili potvrđena tijekom prethodnog preliminarnog istraživanja, moguće je od daljnjeg istraživanja odustati ili započeto istraživanje nastaviti, proširiti, produbiti ili ga u cijelosti ponoviti.

3.4.9. Forumuliranje rezultata istraživanja
Formuliranje rezultata istraživanja zapravo znači obradu prikupljenih podataka, informacija, stavova, spoznaja zakonitosti itd. te njihovo sustavno, jasno, jednostavno, razumljivo, koncizno i znanstveno utemeljeno pisano oblikovanje. Pri pisanom formuliranju rezultata istraživanja istraživač mora solidno poznavati i praktično primjenjivati sva pravila o pisanju teksta, grafičkoj i tehničkoj obradi znanstvenoga djela.

3.4.10.

Primjena rezultata istraživanja

Svako znanstveno djelo moralo bi biti primjenljivo u teoriji i/ili praksi. Jer, besmisleno i bespredmetno je znanstveno istraživanje i pisano oblikovanje rezultata istraživanja koji se ne mogu teorijski i/ili praktično primijeniti.

3.4.11.

Kontrola primjene rezultata istraživanja

Tehnologija znanstvenog istraživanja ili znanstveni proces transformacije kvalitetne ideje u kvalitetno znanstveno djelo praktički je opisan u deset prije napisanih faza. Sukladno navedenome, kontrolu ili nadzor nad primjenom rezultata istraživanja trebalo bi redovito prakticirati jer bi se tako mogle dobiti prave spoznaje o pozitivnim ili negativnim učincima takvih rezultata. i ne samo to. Time se može bitno utjecati na pozitivno usmjeravanje budućih aktivnosti u određenom projektu.

4.

ZAKLJUČAK
Metodologija znanstvenog istraživanja tumači kako napisati znanstveno istraživački rad,

daje smjernice istraživačima kojih se trebaju držati; kod izlaganja ne treba počinjati iz daleka, već odmah uspostaviti izravnu vezu s predmetom istraživanja, i ne unositi ništa što nije u izravnoj vezi s temom. Ne treba ponavljati nešto što je na neki način već rečeno, ne unositi u djelo beznačajne pojedinosti, i ne objašnjavati podatke, znanstvene činjenice i pojave koje su same po sebi jasne. Osnovne značajke znanstvene metodologije su da tvrdnje treba iznositi jasno, precizno, stilski i terminološki ispravno, znanstvene spoznaje u jednom području se moraju obrazložiti i povezati sa drugim spoznajama, te sve bi rezultate znanstvenog istraživanja trebalo provjeriti u praksi. Znanstvenom metodom se naziva svaki način znanstvenog istraživanja koje osigurava sigurno, sređeno, sustavno i točno znanje. Značajke znanstvenih metoda su: objektivnost, pouzdanost, preciznost, sustavnost i općenitost.

5.

LITERATURA

Milković, M. „Metodologija znanstveno istraživačkog rada“, autorizirana predavanja, Sveučilište u Dubrovniku, Dubrovnik (2011).

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful