Riječ prevodioca... Sve hvale i zahvale pripadaju Allahu dž.š.

, Gospodaru svih svjetova, Jednom, Jedinom, kome ravna nema! Neka je salevat i selam na resula Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i na njegove ashabe i na sve one koji njegov put slijede do sudnjega dana. Tevhid, šehadet, din i iman su samo jedna od imena, jedino priznate vjere kod Allaha dž.š., vjere islama. Allah dž.š., kaže: „Jedino ispravna vjera kod Allaha dž.š., je islam!“ (Alu 'Imran, 19.) Bez ispravnog vjerovanja, bez čistog tevhida, bez iskrenog šehadeta i bez jakog imana čovjek neće imati uspjeha ni na dunjaluku ni na ahiretu, ali kako da čovjek zna da li je njegovo vjerovanje ispravno i da li je njegov šehadet iskren i da li je njegov iman jak? Instrument pomoću kojeg možemo izmjeriti jačinu ispravnost našeg vjerovanja kao i iskrenost šehadeta jednog muslimana zove se lijepo ponašanje-ahlak, shodno riječima Allahova Poslanika s.a.w.s., koji kaže: „Najsavršenijeg imana su mu'mini najljepšeg ahlaka!“ U drugoj predaji stoji: „Najbolji ljudi su oni koji su najboljeg ahlaka!“ U trećoj predaji stoji: „Najboljeg su islama oni koji su najboljeg ahlaka!“ U četvrtoj predaji stoji: „Najdraži ljudi Allahu dž.š., su oni koji su najljepšeg ahlaka!“1 S obzirom da je ahlak i lijepo ponašanje glavno mjerilo iskrenosti i ispravnosti nečije vjere, ono će se prvashodno ogledati u čovječijem odnosu prema njegovom Stvoritelju - Allahu dž.š., onda u njegovom odnosu prema stvorenjima oko sebe, kao i u njegovom odnosu prema samome sebi. Dostojanstvenost i ljudskost su odlike jednog muslimana u odnosu prema njegovom Stvoritelju - Allahu dž.š., gdje neće robovati niti obožavati nikog pored Njega, niti će mu činiti bilo kakvu vrstu širka i idolopoklonstva. Allah dž.š., je taj koga muslimansko-mu'minsko srce najviše voli, i za Kim neprestano izgara! Dostojanstvenost i ljudskost su odlike jednog muslimana i u odnosu sa stvorenjima oko sebe bilo
1

Pogledaj: Sunen Ebu Davud, br.4682.; Kitabul-Sunneh od Abdullaha b. Ahmeda, br.747.; Sunen Tirmizi, br.1162.; Musned Ahmed b. Hanbel, br.7396-10110-1082918479-20863-20980-24250-24721.; Sunen Darimi, br.2792.; Sahih Ibnu Hibban, br.479-486.; Mustedrek, br.1-2-173.. Šejh Albani rhm., za ovu predaju kaže da je sahih, el-Silsila el-Sahiha, br.284..

2

da su u pitanju meleki, džini, insani ili hajvani. Svakome od njih treba dati njegova hakka; od meleka se treba stidjeti, u džinski svijet se ne smije zadirati i miješati, insane i ljude u osnovi poštovati i cijeniti a prema hajvanima i životinjama se ljudski ponašati! Dostojanstvenost i ljudskost su odlike jednog muslimana i u njegovom odnosu prema samome sebi, gdje on, prije svega, treba paziti na ličnu higijenu ali prvashodno higijenu srca - vjerovanja i ubjeđenja - otklanjajući od sebe neugodan miris bilo kakvog pogrešnog vjerovanja, a zatim dolazi na red i tijelo koje se tkđ. mora čuvati i čistiti kako s polja tako i iznutra, pa kao što ne dozvoljavamo da se na našem tijelu nađe prljavština isto tako ne smijemo dozoliti da prljavština ulazi u naše tijelo poput prljavštine droge, alkohola, duhana, svinjskog mesa, side, hiva... Ahlak je i drugi pojam za ihsan-dobročinstvo, kojeg je Poslanik s.a.w.s., pojasnio riječima: „Ihsan je da obožavaš Allaha dž.š., kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš On tebe vidi!“2 Enes r.a., kaže: „Allahov Poslanik s.a.w.s., je bio čovjek najljepšeg ahlaka/ponašanja!“3 Ajša r.a., kaže: Čula sam od Allahova Poslanika s.a.w.s., sljedeće: „Vjernik će svojim lijepim ponašanjem – ahlakom, dostići stepen čovjeka koji noću klanja a danju posti!“4 Ebu Hurejre r.a., kaže: Allahov Poslanik a.s., je bio upitan o djelu koje će najviše ljude uvoditi u džennet, pa reče: „Bogobojaznost – takvallah, kao i lijepo ponašanje – husnul-huluk!“ Bio je upitan i o tome šta će najviše ljude bacati u džehennem, pa reče: „Usta/jezik i polni organ!“5 Usame b. Šerik r.a., kaže da je Poslanik a.s.,bio upitan: Šta je najbolje što može biti dato jednom čovjeku? – pa reče: „Lijepo ponašanje!“6
2

Hadis bilježi imam Buhari, br.50., i imam Muslim, br.8.. Hadis bilježi imam Muslim, br.2310..

3

Hadis bilježi imam Ebu Davud. Šejh Albani rhm., ga ocjenjuje sahihom. Pogledaj: Miškatul-Mesabih, br.5082.
4

Hadis bilježi imam Tirmizi, br.2004., Ibnu Hibban u Sahihu, br.476.. Šejh Albani rhm., ga ocjenjuje hasenom. Pogledaj: el-Silsila el-Sahiha, br.977..
5 6

Hadis je sahih a bilježi ga imam Hakim u Mustedreku, br.8206..

3

Ebul-Derda' r.a., kaže da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Nema ništa težeg na mizanu/vagi jednog vjernika, na sudnjemu danu, od lijepog ponašanja - ahlaka!“7 Abdullah b. Omer r.a., kaže: Poslanik s.a.w.s., nije bio poročan niti pokvaren, i često puta je znao reći: „Najbolji od vas su oni koji su najljepšeg ahlaka!“8 Džabir r.a., kaže da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Od vas će mi, na sudnjemu danu, biti najdraži i najbliži mjestom oni koji su bili najljepšeg ahlaka, dok će mi najomraženiji i najudaljeniji mjestom biti oni koji su mnogo pričali i galamili, koji se nisu u govoru čuvali i pazili tuđeg hakka, i koji su se oholo obraćali drugim ljudima!“9 Ebu Se'id el-Hudrijj r.a., kaže da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Ove dvije osobine se ne mogu naći kod pravog vjernika: Sebičnost i loše ponašanje!“10 Abdullah b. Abbas r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Lijepo ponašanje topi grijehe kao što sunce topi led!“ Ibnu Abdul-Aziz dodaje: „Loše ponašanje kvari dobra djela isto kao što sirće kvari med!“11 Ibnu Sirin rhm., kaže: „Lijepo ponašanje potpomaže očuvanju dina!“12 Molim Allaha dž.š., da ovo skromno djelo učini velim i teškim na tasu dobrih djela na sudnjemu danu kako meni i piscu tako i našim roditeljima i profesorima i šejhovima i izdavaču i svima onima koji su
Hadis bilježi imam Tirmizi, br.2002., imam Ahmed u Musnedu, br.27557., a šejh Albani rhm., ga ocjenjuje sahihom.
7 8

Hadis bilježi imam Buhari, br.3366..

Hadis bilježi imam Tirmizi, br.2018., imam Ahmed u Musnedu, br.6735., dok ga šejh Albani rhm., ocjenjuje sahihom.
9

Hadis bilježi imam Tirmizi, a šejh Albani rhm., ga ocjenjuje ocjenom: sahihligajrihi. Pogledaj: Sahihul-Tergib vel-Terhib, br.2608..
10

Pogledaj: el-Mu'udžem el-Kebir, br.10777., el-Mu'udžem el-Evsat, br.850., Šu'abul-Iman, br.8036., Hiljetul-Evlija', 6/348. Šejh Albani rhm., ocjenjuje predaju hasenom. Pogledaj: el-Džami' el-Sagir ve Zijadetuhu, br.176..
11 12

Pogledaj: Hiljetul-Evlija', 2/274..

4

pomogli da se ovi divni biseri mudrosti, iz sehare naših dobrih selefa, nađu na vratovima mu'mina i mu'minki. Prevodioc: Sead ef. Jasavić Plav, 19. avgust 2007.g.

Predgovor drugom izdanju... Sva hvala pripada uzvišenom Allahu. Od Njega pomoći i oprosta molimo. Njemu se utječemo od zla našeg, i ružnih djela naših. Koga On na pravi put uputi - niko ga u zabludu ne može odvesti; koga On u zabludi ostavi - niko ga na pravi put ne može izvesti. Svjedočim da niko nema pravo biti obožavan mimo Allaha dž.š., i svjedočim da je Muhammed Allahov rob i Poslanik, s.a.w.s.. „O vjernici, bojte se Allaha onako kako Ga se treba bojati i umirite samo kao muslimani!“ (Alu 'Imran: 102.)13
13

Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., kaže: „Allah dž.š., nam ovim ajetom naređuje i u obavezu stavlja da na Njegovom putu izdržimo i istrajemo sve do svoje smrti, i da nikako ne posustajemo. Iste ove riječi su i vasijjet/oporuka imama svih

5

„O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas stvara od jednog čovjeka, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vam bdije.“ (elNisa: 1.)14 „O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu & On će vas onda za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao postići će ono što bude želio.“ (el-Ahzab: 70-71.)15
pravovjernih Ibrahima a.s., kao i Israela/Ja'akuba a.s., svojoj djeci i unucima: „I Ibrahim ostavi u amanet sinovima svojim, a i Jakub: "Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drugačije nego kao muslimani!" & Vi niste bili prisutni onda kada je Jakubu smrtni čas došao i kada je sinove svoje upitao: "Kome ćete se, poslije mene, klanjati?" – "Klanjaćemo se" – odgovorli su – "Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednom, i mi se samo Njemu pokoravamo!" & Taj narod je bio i nestao; njega čeka ono što je zaslužio, i vas će čekati ono što ćete zaslužiti, i vi nećete biti pitani za ono što su oni radili.“ (elBekara, 132-134.)“ (Ahkamu Ehliz-Zimmeh, 1/481.) Šejh Abdurrahman b. Nasir el-Sa'adi rhm., kaže: „Allah dž.š., je otpočeo poglavlje el-Nisa'/Žene, naređujući nam takvaluk i bogobojaznost, nukajući nas na ibadet i robovanje samo Njemu, nakon čega nam naređuje i očuvanje rodbinskih veza. Allah dž.š., nam ujedno i pojašnjava glavni razlog svega toga: kada je takvaluk / bogobojaznost u pitanju razlog tome su riječi: „Koji vas stvara“, koji vas opskrbljuje, i na najljepši mogući način odgaja, a od svega je najspecifičnije vaše stvaranje: „od jednog čovjeka, a od njega je i drugu njegovu stvorio“, kako bi se čovjek imao uz koga smiriti, što je vrhunac blagodati i ni'imeta i razlog nastanka sreće. Od razloga bogobojaznosti i takvaluka je i to što jedni druge zaklinjete Njegovim imenom, i što jedni od drugih tražite svršetak određenih poslova putem Njegova imena, zaklinjanjem, riječima: „Tako ti Allaha učini mi to i to“ – znajući na kojem je stepenu Allah dž.š., u srcu vjernika, koji ne odbija zahtjev koji mu je upućen radi Allaha dž.š.. Stoga, kako Ga veličate i cijenite u vašim ovosvjetskim odnosima, onda Ga veličajte i robujte mu ibadetom i takvalukom!“ (Pogledaj: Tejsirul-Kerimir-Rahman, 1/185.)
14

Šejh Abdurrahman b. Nasir el-Sa'adi rhm., kaže: „Allah dž.š., naređuje vjernicima bogobojaznost i takvaluk, u svakoj situaciji, bilo u javnosti ili u tajnosti, a od svega se posebno izdvaja ispravan i tačan govor tj. govor koji odgovara istini, ili joj je makar približan, u slučaju nemogućnosti potpunog ubjeđenja. U ispravan i tačan govor će spadati učenje Kur'ana, zikr, naređivanje dobra, odvraćanje od zla, stjecanje znanja i podučavanje drugih, uz neprestano insistiranje na istini u naučnim tezama, uz koračanje svakom stazom koja tome vodi, i korišćenje svakim sredstvom koje bi nas pomoglo u tome! U govor koji je sedid/ispravan spada i blagost u govoru, i ljubaznost u obraćanju svijetu; govor koji je sedid/ispravan je onaj koji u sebi sadrži nasihat/savjet i naznake koje nas vode svemu što je bolje!“ (Pogledaj: Tejsirul-Kerimir-Rahman, 2/927.)
15

6

„Najistinitije riječi su u Božijoj Knjizi; najbolja uputa ja Muhammedova s.a.w.s., uputa. Najopakije stvari su izmišljotine! Svaka izmišljotina je novotarija, svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi u vatru!“16 Stvar koja je izuzetno vrijedna ulaganja truda jeste briga za postizanjem stepena na kojem su bile prve generacije muslimana selefus-salih r.a.. Imam Malik rhm., je rekao: „Zadnje generacije ovog ummeta neće uspjeti osim na način kako su to uradile prve generacije ummeta!“17 Savremena da'wa teži izgradnji generacija po uzoru na prve generacije ovog ummeta – prve generacije islama koje su odgojene rukama Muhammeda s.a.w.s., a čemu je prethodilo samo dobročinstvo Božije! Cilj da'aveta i pozivanja imama selefa nije bio samo vjerovati kako su prve generacije vjerovale, i ako je 'akida osnov svih osnova, već je cilj kako savremene tako i one prve selefijske da'awe da Kur'an i Sunnet razumijevamo onako kako su ih prve generacije ovog ummeta razumjevale, pa da po tome postupamo i radimo; da se povedemo za njima u pitanjima ahlaka i morala; da ih uzmemo za primjer sebi po pitanju džihada i sabra; po pitanju obavljanja noćnog namaza i dnevnog posta; po pitanju d'aveta i misionarstva... što sve spada pod jedan jedinstveni termin – sunnet! Prijašnja taleba, softa i učenici bi, od svojih šejhova i učitelja, prije svega uzimali uputu, lijepo ponašanje i edeb, a nakon toga bi se posvetili studiranju šerijatskih znanosti. Imali su šansu gledati u žive primjere i žive nosioce ahlaka i savršena morala, tako da nisu bili u potrebi za tolikim predavanjima iz oblasti ahlaka kao što je to slučaj sa nama danas. Nakon što se prestalo s primanjem predaja direkno od ljudi i ravija, i nakon što se medžlisi dersova i 'ilma polako počeše napuštati, nosioci lijepa ahlaka počeše nestajati, a učenici počeše znanje preuzimati iz papira i knjiga, što bi razlogom da mnogo lijepih i plemenitih osobina, koje su krasile selefus-salih odjednom iščeznu! Imam za cilj da, prvashodno sebe, a potom i ostale, podsjetim na jedan mali dio onoga što je sačinjavalo zdanje morala prvih generacija Islama, kao i da djelimično nadomjestim nedostatak u islamskoj
16

Sahihu Muslim, br.867.. Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, 1/241..

17

7

biblioteci kada je oblast ahlaka u pitanju. Često puta, čitaoc nije u stanju pronaći temu iz ahlaka, a da ista nije pohranjena u nekoj sufijsko-derviškoj knjizi, gdje biva izmješana sa raznoraznim hićajama, pričama, lažima ili izmišljotinama, koju nepreporučujemo za čitanje onima koji nisu u stanju razlučiti između istine i laži, onima koji nisu u stanju razlučiti između Sunneta i bid'ata. Ovu knjigu opisujem terminom „procijeđeni med“, zbog toga što je, uz Božiju pomoć, sačuvana od slabih hadisa i predaja! Svaka pametna osoba će se kutnjacima svojim latiti za ona svojstva i osobine koje budemo u ovoj knjizi nizali. Čitaocu će biti omogućeno upoređivati sebe sa datim svojstvima, što će mu ujedno i pomoći da sebe što brže izvede na trasu prvih generacija ovoga ummeta! Molim Allaha dž.š. da primi od mene ovo skromno djelo, i da ga učini iskrenim, i samo u njegovo ime, te da nagradi svakim dobrom onoga koji se misli ovom knjigom okoristiti, ili njenom piscu iskrenu kritiku uputiti. Molim Ga da nas uputi njegovom pravom putu, da nam grijehe oprosti, On nam je dovoljan, a divan li je on Zaštitnik! *****

8

Predgovor prvom izdanju... Sva hvala pripada uzvišenom Allahu. Od Njega pomoći i oprosta molimo. Njemu se utječemo od zla našeg, i ružnih djela naših. Koga On na pravi put uputi - niko ga u zabludu ne može odvesti; koga On u zabludi ostavi - niko ga na pravi put ne može izvesti. Svjedočim da niko nema pravo biti obožavan mimo Allaha dž.š., i svjedočim da je Muhammed Allahov rob i Njegov Poslanik, s.a.w.s.. Prvo na čemu će osoba sebe izgraditi jeste lijep moral i ahlak kojeg potvrđuju kako jedino-ispravna vjera Islam, također i zdravi nepomućeni razum! Svi ljudi su jedinstveni po tom pitanju da se treba biti lijepa ponašanja i ahlaka! Ibnu Sirin rhm., kaže: „Prve generacije ovog ummeta bi se podučavale ahlaku/moralu, isto kao što bi se podučavale ostalim znanostima!“ Allah dž.š., iznoseći hvalu na Svog Poslanika s.a.w.s., kaže: „Ti, Muhammede, si, zaista najljepšeg morala!“ (el-Kalem: 4.)18
Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., kaže: „Ovo je jedan od najvećih znakova poslanstva Muhammeda s.a.w.s., ali samo onome kome je Allah dž.š., razuma dao! Majka pravovjernih, Ajša r.a., je bila upitana o ahlaku Poslanika s.a.w.s., na šta je kratko i jasno odgovorila: „Njegov ahlak je bio Kur'an!“ Nakon dobijenog odgovora osoba, koja je postavila pitanje, naumi ići jer nije imala više šta pitati. Ibnu Abbas r.a., i ostali, kaže: „najljepšeg morala“ znači najljepšeg dina/vjere. Din se naziva hulukom-ahlakom zbog toga što je ahlak jedan specifičan oblik/stanje sastavljen iz komponenti ispravnih nauka, čistih pobuda i namjera, i vanjskih i nutarnjih postupaka koja u potpunosti odgovaraju pravdi, mudrosti, interesu i riječima istine! Takve riječi i djela su plod znanja i namjera što duši daje neprikosnoveni ahlak i najljepše i najvrijednije ponašanje. Ovakvim je bio ahlak i ponašanje Muhammeda s.a.w.s., koji je inače plod same kur'anske svjetlosti; poslanikove riječi su bile u skladu s Kur'anom, još više ga pojašnjavajući i tumačeći; njegovo znanje je bilo kur'ansko znanje; njegove želje i postupci su bili ono na što nas Kur'an obavezuje ili nam ga preporučuje; Poslanik s.a.w.s., nije činio ono što Kur'an zabranjuje. Želje su mu bile kur'anske, a klonio se onoga od čega Kur'an traži da ga se klonimo. Ono što je Kur'anu bilo mrsko i njemu je bilo mrsko, a ono što je Kur'an volio i njemu je bilo
18

9

Habib b. Šehid rhm., bi često znao savjetovati svog sina sljedećim riječima: „Sinčiću moj, druži se sa ulemom i pravnicima (fukaha), i primi od njih lijepo ponašanje. Znaj da mi je draže to, nego li da naučiš, ne znam koliko, hadisa napamet!“ Neki bi savjetovali svoju djecu riječima: „Sinčiću moj, da savladaš jedno poglavlje ahlaka-morala, draže mi je nego li da savladaš sedamdeset poglavlja neke druge nauke!“ Poslanik s.a.w.s., kaže: „Poslanikom sam učinjen kako bih usavršio plemenite ćudi i osobine kod ljudi!“19 Allah dž.š., nas slijedećim kur'anskim ajetom neprestano podučava tome da se ugledamo na moral i ponašanje Poslanika s.a.w.s., i to: „U Allahovom Poslaniku imate divan uzor i primjer, i to za onoga koji se Allahovoj milosti nada, i nagradi na onome svijetu, i za onoga koji često Allaha spominje!“ (el-Ahzab: 21.)20 Prve generacije ovog ummeta su specifične po tome što su se povodile za Poslanikom a.s., i slijedile ga u svemu, radeći ono što bi im naredio, a kloneći se onoga što bi im zabranio, postavši onakvim kakvim ih je sam Allah dž.š., opisao riječima: „Vi ste najbolja generacija koja se ikada pojavila: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete, a, kad bi sljedbenici Knjige ispravno
drago. Nastojao je kur'anske naredbe sprovoditi, drugima ga dostavljati, uz maksimalan džihad i borbu za njegovo uspostavljanje. Ajša r.a., je jednom riječju opisala ahlak-ponašanje Muhammeda s.a.w.s.: „Kur'an“. (Pogledaj: el-Tibjan fi Aksamil-Kur'an, 1/132.) Hadis bilježi Buharija u djelu „Edebul-Mufred“, 1/271.; Hakim, 2/613., i izjavljuje: Hadis se slaže sa uslovom imama Muslima rhm., sa čime se slaže i imam el-Zehebi. Šejh Albani rhm., u djelu el-Sahiha, br.45., kaže: Sened ovog hadisa je hasen, zbog toga što imam Muslim - Ibnu Adžlana - uvjek spominje sa nekom drugom osobom. Navedeni hadis podržava predaja od Ibnu Vehba, koja se bilježi u djelu el-Džami', na osnovu čega je sahih. Fadlullah el-Džejlani kaže: Svaka „vjera“ se, između ostalog, bavi lijepim ponašanjem, ahlakom i moralom, ali je činjenica da nijedna od tih „vjera“ nije došla do moralnog savršenstva kao što je slučaj s islamom i muslimanima! ...kako bih usavršio... tj. došao do vrhunca morala, bontona i lijepog ponašanja! (Pogledaj: Fadlullah el-Samed, Šerhu Edebil-Mufred, 1/271.)
19

Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., kaže: „El-Redža'/nada, je jedna od najvećih i najvrijednijih instanci vjernika. Osnova putanje i kretanja prema Allahu dž.š., počiva na svojstvima el-redža'a/nada, el-hubba/ljubav i el-havfa/strah. Allah dž.š., hvali one koji su izgradili ovo svojstvo pri sebi, riječima: „...za onoga koji se Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu nada!“ (el-Ahzab, 21.)
20

10

vjerovali, to bi bilo bolje za njih; među njima ima vjernika, ali, su većinom nevjernici.“ (Alu 'Imran: 110.)21 Imam Malik rhm., je rekao: „Čuo sam da su hrišćani Šama govorili za ashabe Allahova Poslanika s.a.w.s., onda kada su osvajali Siriju: „Tako nam Boga, ovi su ljudi bolji od isusovih apostola (havarijjuna)!“ Što se više udaljujemo od vremena poslanstva, sve više slabe zrake šeri'ata, i što se svijet više odaje dunjaluku i njegovim slastima, sve se više gube te fine, lijepe i tanjane, moralne karakteristike i osobine, prvih generacija ovog časnog ummeta. Ovim skromnim djelom imamo namjeru se ispriječiti na put sve više nadolazećoj moralnoj dekadenci čovječanstva, ne bi li što više ojačali i osnažili poljuljanu branu morala! Allaha Uzvišenog molim da učini da se ovom knjigom okoristi svaki onaj do koga ona dopre, da je učini dokazom njemu a ne protivu njega, i da učini da se od nje prvashodno okoriste pisac, prevodioc, izdavač i čitalac, a Allah vrlo dobro poznaje namjere Svojih robova. On je naš zaštitnik, ja, divna li Pomagača! *****

1. Iskrenost u znanju i djelima, kao i veliki strah od pojave nifaka, licemjerstva i pretvaranja! Allah dž.š., kaže: „Iskreno ispovjedanje vjere dug je prema Allahu!“ (el-Zumer: 3.)22

Imam Buhari bilježi u Sahihu, br. 4281., predaju od Ebu Hurejre r.a., koji kaže: „Vi ste najbolja generacija čovječanstva koja se ikada našla na usluzi čovječanstvu; dovodite ljude s lancima oko vrata kako bi se prihvatili najvećeg dobra – islama!“
21

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Svako djelo koje jedan musliman čini bilo ono vadžib/obavezno ili mustehabb/dobrovoljno, poput vjerovanja u Allaha dž.š., i u Njegova Poslanika s.a.w.s., i poput ibadeta kako tjelesnih tako i ekonomskih, i poput ljubavi prema Allahu i Njegovom Poslaniku s.a.w.s., i poput dobročinstva prema Allahovim robovima putem raznih sredstava – sve to čovjek mora raditi iskreno i samo u ime Allaha dž.š., Gospodara svih svjetova, ne traživši od ljudi nagrade niti bilo šta drugo mimo dove. Za takve stvari se ne traži ništa od ljudi!“ (Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, 1/190.)
22

11

Poslanik s.a.w.s., kaže: „Allah neće primiti/ukabuliti ni jedno učinjeno djelo izuzev onog koje bude, iskreno radi Njega, učinjeno tj. onog s kojim se bude željelo samo Njegovo Lice!“23 Ibrahim el-Tejmi rhm., je rekao: „Iskrena je ona osoba koja svoja dobra djela krije kao što krije i svoja loša djela!“ Ša'abi rhm., je rekao: „Od prakse uleme je da postupaju po onome što nauče, a kada tako učine malo se udalje od svijeta, što svetina i primjeti, nakon čega krene u potragu za njima, dok će ulema od njih bježati, bojeći se iskušenja po svoju vjeru!“ Fudajl b. 'Ijad rhm., bi znao reći: „Ako primjetite da je nekom učenjaku ili pobožnjaku drago da kod vladara ili dunjalučara, bude spominjan po dobru, znajte da je ta osoba licemjer!“ Sve navedeno je zbog toga što iskrenost predstavlja želju čovjeka da, svojim znanjem i djelom, stekne ono što je kod Allaha dž.š., tako da, u slučaju da bude zateknut na takvom djelu, pa mu bude drago što je viđen da tako nešto čini, pri sebi već ima skrivenog licemjerja, a licemjerstvo je, u očima selefa, bio jedan od najvećih grijeha, zbog toga što je licemjerje – malo idolopoklonstvo (širkun asgar), a svi znamo da je širk, sa svim svojim podvrstama, najteži prijestup prema Allahu dž.š., i grijeh! Stoga, moj brate, dobro ispitaj svoje znanje i djelo, i slobodno zaplači ako u njima nađeš licemjerja i nifaka, jer, znaj, da, ko se pretvara prema Allahu dž.š., i Allah će se prema njemu isto tako postaviti, a ko bude želio da se pročuje na sve strane Allah će učiniti da o njegovome jadu svi čuju. Tražimo od Allaha spasa na dunjaluku i ahiretu!24
Bilježi ga imam el-Nesa'i, 6/25, u poglavlju: el-Džihad. Hafiz el-Iraki, u tahridžu djela „Ihja'u ulumil-din“, kaže: Lanac ove predaje je – hasen. Imam el-Munziri rhm., u djelu „el-Tergib vel-Terhib“, 1/24, kaže: Lanac ove predaje je – džejjid. Šejh Albani rhm., u djelu „el-Sahiha“, br.52, kaže: Lanac ove predaje je – hasen. U Sahihul-Nesa'i, br.2943, izjavljuje: Lanac ove predaje je – hasen sahih. U komentaru ovog hadisa stoji: „Ovaj hadis, kao i njemu slični, nam ukazuje na to da se vjerniku neće primiti djelo koje ne bude u ime Allaha urađeno, a u povodu ovoga Allah dž.š. kaže: „Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, ne smatrajući Mu ravnim nikoga!“ (el-Kehf: 110.) Zbog ovog momenta dobra djela nevjernika im neće biti od pomoći. Allah dž.š. kaže: „I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su činili, i u prah i pepeo ih pretvoriti!“ (el-Furkan: 23.)“
23

24

Allah dž.š., kaže: „O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste bogobojazni bili; & koji vam je Zemlju učinio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba spušta kišu i čini da s njom rastu plodovi, hrana za vas. Zato

12

***** 2. Ništa ne bi govorili, niti bi šta radili, sve dok dobro ne bi provjerili da li te riječi ili djela imaju potpore u Kur'anu i Sunnetu, jer bi, u protivnom, njihove riječi ili djela postala grijehom ili novotarijom!

ne činite svjesno druge Allahu ravnim!“ (el-Bekara, 21-22.) Ovo su ajeti koji na najbolji mogući način pojašnjavaju sve osnove i principe vjere od potvrde postojanja Vrhovnog Stvoritelja i Njegovih savršenih svojstava tipa: kudret/moć, 'ilm/znanje, iradet/volja, hajat/život, hikmet/mudrost, uz sva ostala djela i postupke. Ovi kur'anski ajeti su potvrda tome da je ovaj svijet nastao i da je stvoren, i da ga nekada nije bilo. Ovi su ajeti potvrda dvjema vrstama tevhida: „Tevhidul-rububijjeh“ – koji govori o tome da je Allah dž.š., taj koji je Vrhovni Gospodar svega, da je on Stvoritelj i Izumitelj svega, i „Tevhidul-uluhijjeh“ – koji u sabi sadrži to da je samo Allah dž.š., Bog koji ima pravo da se obožava, koji ima pravo da bude zbog toga i voljen; samo je On taj koji polaže pravo na 'ibadet, na dove, na klanjanje, na pokornost i poniznost, na srčanu ljubav itd.. Allah dž.š., kaže: „O ljudi“ – ovim se obraća cijelom čovječanstvu, svoj djeci Ademovoj/Adamovoj; svi ste vi Moja stvorenja, pa vam se zato i obraćam! „Klanjajte se Gospodaru svome“ – ovim riječima Allah dž.š., naređuje cijelom čovječanstvu, svim ljudima, da samo Njega obožavaju, i da mimo Njega svoja srca ne poklanjaju nikome! Riječi „Gospodaru svome“ – rabbekum – nam eksplicite ukazuju na to da je svakome čovjeku obaveza robovati svome Stvoritelju i obožavati Ga, jer ako je On taj koji nas je stvorio, i raznim nas dobročinstvima, ni'imetima i blagodatima obasipa, i u Njegovoj su ruci naše duše i naši vratovi, i svaka je ćelija našeg organizma potpuno Njegova i samo Njemu pokorna – onda je na nama obaveza da Mu budemo zahvalni na svemu tome, i da Mu budemo iskreno odani, samo Njegovi robovi, pa nam zbog toga i poručuje: „Klanjajte se Gospodaru svome“ – a nije rekao: „Klanjajte se Bogu svome“ – jer je riječ „Rabb“ oznaka za Vrhovnog Vladara, Stvoritelja svega, Onoga koji ni'imete daje, Odgajatelja, Popravitelja... Svaki zdravi i normalni razum, i svaka neiskvarena duša, će zaključiti to da samo takvo Biće jedino zaslužuje da Mu se robuje, i da jedino On polaže pravo na obožavanje i klanjanje, i niko drugi mimo Njega! „Koji je stvorio vas“ – ovim djelom Allah dž.š., nas podsjeća na to zbog čega traži od nas da Mu robujemo, i da mu 'ibadetimo, samo Njemu Jedinom – zbog toga što nas je izveo iz nepostojanja, i što nas je iz ničega stvorio! Ljudi, sami po sebi, većinom ovo i potvrđuju, jer nas o tome obaviještava i sljedeći kur'anski ajet, koji glasi: „A ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: "Allah!" Pa kuda se onda odmeću?“ (Zuhruf, 87.) Stoga, ako je samo Allah dž.š., taj koji stvara – a tako i jeste, onda je i samo On taj koji se smije obožavati! Po kom osnovu onda nemusliman sebi dozvoljava to da uputi svoju dovu/molitvu ili da se pokloni nekome/nečemu što apsolutno ne zaslužuje da bude obožavano!?

13

Allah dž.š., kaže: „...ono što vam Poslanik da - to uzmite, a ono što vam On zabrani – toga se prođite, i bojte se Allaha, jer Allah zaista strahovito kažnjava!“ (el-Hašr: 7.)25 Allah dž.š., kaže: „Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.“ (el-Nur: 63.)26

Ako smo svjesni toga da samo Allah dž.š., stvara, i da niko drugi mimo Njega nema moć stvaranja; ako smo svjesni toga da je moj i tvoj Stvoritelj Allah, pa kako da moje i tvoje srce bude rob nekog drugog mimo Njega!? Ovo je kur'anska metoda dokazivanja; putem rububijjeta – stvaranja, upravljanja i vladanja, dolazimo do toga ko se obožava i za koga svoje srce treba vezati! „I one prije vas“ – Allah dž.š., naglašava i to da je pored tebe stvarao i one prije tebe; tvoje roditelje i sve prijašnje ljude! Niti je ko učestvovao s Njime u stvaranju onih prvih, niti je ko učestvovao s Njime u stvaranju tvome. Jedinstven je u stvaranju, zbog toga treba biti jedinstven i u obožavanju! „Da biste bogobojazni/muttekije bili“ – ovo je svrha ljudskog postojanja i stvaranja! Da bi ste bili muttekije, vjernici; kako bi Mu se pokoravali i kako bi Mu bili poslušni; kako bi Ga se sjećali i spominjali, a ne zaboravljali; kako bi ste Mu zahvaljivali, a ne da Mu nezahvalni budete! U ovome je pohranjena sva suština takvaluka! Allah dž.š., kaže: „Džine i ljude sam stvorio samo zato da bi Mi se klanjali!” (el-Zarijat, 56.) „Koji vam je Zemlju učinio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba spušta kišu, i čini da s njom rastu plodovi, hrana za vas.“ – Allah dž.š., spominje još jedan dokaz mudrosti Njegova stvaranja. Prvi je pohranjen u osnovi stvaranja i izvođenja i naziva se „dokazom inovacije i stvaranja“, dok drugi u sebi sadrži mudrosti svega stvorenog što se naziva „dokazom pažnje i mudrosti“. Ova dva dokaza se često spominju u Kur'ani-Kerimu, kao npr.: „Allah je stvoritelj nebesa i Zemlje; On spušta s neba kišu i čini da pomoću nje rađaju plodovi kojima se hranite; i daje vam da se koristite lađama koje plove morem voljom Njegovom, i daje vam da se rijekama koristite; & i daje vam da se koristite Suncem i Mjesecom, koji se stalno kreću, i daje vam da se koristite noći i danom.“ (Ibrahim, 32-33.) Allah dž.š., prvo spominje stvaranje nebesa i Zemlje, a potom spominje i mudrost njihova stvaranja i koristi koje u sebi nose. Na isti način je i sljedeći ajet: „Onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji vam spušta s neba kišu pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne - nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednačuje; & Onaj koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, nego većina njih u neznanju živi; & Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako pouku vi da primite! & Onaj koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako je Allah visoko iznad onih koji druge Njemu ravnim smatraju! & Onaj koji sve iz ničega stvara, koji će

14

Poslanik s.a.w.s., kaže: „Strogo se čuvajte izmišljenih stvari u vjeri, jer je svaka novotarija zabluda!“27 Na drugom mjestu se bilježi da je rekao: „Ko uradi neko djelo - koje mu nije vjerom propisano, neće mu biti primljeno!“28 Prve generacije ummeta - selefus-salih r.a., - su marljivo radile na polju navikavanja ljudi na slijeđenje Kur'ana i Sunneta, te na polju navikavanja istih na klonjenje od svih tipova bid'ata i novotarija, često

zatim to ponovo učiniti, i koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Reci: "Dokažite, ako istinu govorite!" (el-Neml, 60-64.) Na drugom mjestu Allah dž.š., kaže: „Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noći i dana, lađa koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, kiša koju Allah pušta s neba pa tako u život vraća zemlju nakon mrtvila njezina - po kojoj je rasijao svakojaka živa bića, promjena vjetrova, oblaci koji između neba i Zemlje lebde - doista su dokazi za one koji imaju pameti.“ (el-Bekara, 164.) Allah dž.š., je stvorio čvrsto tlo pod nogama ljudima i ostalim bićima – Zemlju, koju je natkrio dobrim krovom – Nebesima; osnovu razvijanja ljudstva i ostalih bića je spustio sa nebesa – vodu. Zemlju je učinio prikladnom za život, prikladnom za kretanje po njoj i za rad na njoj. Nebo je učinio omotačem i zaštitnikom stvorenjima na zemlji od raznoraznih spoljašnjih utjecaja – i u svemu tome nikakve mahane ne možemo naći! Allah dž.š., kaže: „Uzvišen je Onaj u čijoj je ruci sva vlast - On sve može! & Onaj koji je dao smrt i život - da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; On je Silni, Onaj koji prašta. & Onaj koji je sedam nebesa jedna iznad drugih stvorio - ti u onome što Milostivi stvara ne vidiš nikakva nesklada, pa ponovo pogledaj vidiš li ikakav nedostatak, & zatim ponovo više puta pogledaj, pogled će ti se vratiti klonuo i umoran (od traženja mahane).“ (Mulk, 1-4.) „Zato ne činite svjesno druge Allahu ravnim!“ – razmisli samo o ovom zaključku koji je proizišao nakon onakih uvoda. Razum i čista logika je ono što bi prvo proizvelo ovakav zaključak! To je Tevhid – ono što zdravi razum potvrđuje i prihvata. To je čisti monoteizam, i vjerovanje u jednog Boga! Ako je Allah dž.š., taj koji je stvorio nebesa i zemlju; ako je Allah dž.š., taj koji daje kišu i plodove; ako je Allah dž.š., taj koji nam je dao rijeke i mora, Sunce i Mjesec; ako je Allah dž.š., taj koji nam je noć i dan dao; ako je Allah dž.š., taj koji nam je brda, i bašče lijepe dao; ako je Allah dž.š., taj koji se nevoljniku na molbu odaziva – pa kako da obožavamo nekog drugog mimo Njega!? Kako da pridajemo božanske osobine onima koji ih ne zaslužuju? Kako da stvorenja izdižemo na stepen Stvoritelja!? Šejh Abdurrahman b. Nasir el-Sa'adi rhm., kaže: „Ovaj ajet je generalno šeri'atsko pravilo koje obuhvata sve primarne/usul i sekundarne/furu' propise naše vjere, kako nutarnje tako i vanjske. Ono s čime nam je Muhammed s.a.w.s., došao – obaveza nam je prihvatiti i toga se držati, i nije nam dozvoljeno tome kontrirati. Kada nam Poslanik s.a.w.s., nešto naredi isto je kao da nam je to naredio Allah dž.š., i niko nema pravo tome protusloviti, i nije dozvoljeno davati prednost bilo čijim riječima i bilo čijoj praksi nad Poslanikovim s.a.w.s., riječima i praksi!“ (Pogledaj: TejsirulKerimir-Rahman, 2/1185.)
25

15

puta bivši veoma oštrim kada su ova tri pojma bila u pitanju tj. Kur'an, sunnet i bid'at. Svima su dobro poznati slučajevi odustajanja, od namjerenih odluka ili radnji, Omera b. el-Hattaba r.a., onda kada bi bio opomenut time da je izvjesna odluka drugačije riješena Kur'anom ili Sunnetom! Neko bi, praksu selefa, opisao slijedećim riječima: „Njihova staza je bila utabana Kur'anom i Sunnetom, poput zlatnog nakita koji samo uz pomoć vatre biva tako lijepa izgleda. Uz svaki svoj pokret su imali lijep i dobar nijjet, što će poreći samo osoba koja nepoznaje dovoljno šerijat i njegovu povijest!“ ***** 3. Maksimalno predavanje Allahu dž.š., uz stalno oslanjanje na Njega, Jedinog, ne bitno bili u pitanju oni sami ili njihova djeca ili njihovi prijatelji! Allah im je bio stalni i vječiti oslonac! Allah dž.š., govoreći o vjerniku iz faraonove porodice, kaže: „...a ja Allahu prepuštam svoj slučaj; Allah, uistinu, robove Svoje vidi. & I Allah ga je sačuvao nevolje koju su mu snovali, a faraonove ljude zla kob zadesi.“ (Gafir: 44-45.)29
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Allah dž.š., je slijeđenje poslanika Muhammeda s.a.w.s., stavio u obavezu cijelom čovječanstvu, i ta obaveza se spominje na oko četrdeset mjesta u Kur'ani-Kerimu. Pokoravat se Muhammedu s.a.w.s., znači pokoravati se i Allahu dž.š.; pokoravati se Muhammedu s.a.w.s., znači ibadetiti/robovati Allahu dž.š., Jedinom, koji druga nema. To je Allahova vjera/din, i to je islam. Svaka osoba za koju nam je Allah dž.š., naredio da joj se pokoravamo i da ga slušamo poput 'alima/učenjaka, emira/vođe, valida/roditelja, zevdža/muža – pokoravati se njima znači pokoravati se Allahu dž.š., izuzev kada navedeni od nas traže nepokornost prema Allahu dž.š. - tada im se neće biti pokorno!“ (Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, 19/261.)
26

Bilježi ga imam Ahmed, 4/126,127.; Ebu Davud, 12/359,360.; Tirmizi, 10/144., i kaže: Hadis, hasenun sahih. Ibnu Madždže, br.43.; Darimi, 1/44,45.; Begavi u „Šerhul-Sunneh“, 1/205., i kaže: Hadis je hasen. Šejh Albani rhm., u djelu el-Zilal, kaže da je hadis sahih.
27 28

Bilježi ga Muslim, 12/16., Kitabul-Akdijeh; Buhari, 5/301., Kitabul-Sulh.

U komentaru ovog ajeta šejh Abdurrahman b. Nasir el-Sa'adi rhm., kaže: „...a ja Allahu prepuštam svoj slučaj!“ tj. Njemu se priklanjam, i Njegovu zaštitu tražim, i sve potrebe moje samo Njemu prepuštam. Njemu se kajem, i samo od Njega tražim zaštite od štete koju mi namjeravate nanijeti vi ili neko drugi! „Allah, uistinu, robove svoje vidi“ tj. poznaje hal njihov kao i ono što oni zaslužuju. Allah dž.š., vidi slabost
29

16

Na drugom mjestu, u povodu drugova Muhammeda s.a.w.s., Allah dž.š., kaže: „One koji su se Allahu i Poslaniku, i nakon zadobijenih rana, odazvali, one između njih, koji su dobro činili i bogobojazni bili čeka velika nagrada & one kojima je, kada su im ljudi rekli: "Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pričuvate!" – to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: "Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!" (Alu Imran: 172-173.)30 Ovim ajetom Allah dž.š., pojašnjava vrijednost oslanjanja na Allaha dž.š., i prepuštanja svog slučaja samo Njemu. Znali bi reći: „Nema šta vrijednije za djecu uleme i pobožnjaka od dove njihovih roditelja za njih, pogotovo onda kada su u odsustvu, prepuštajući ih Allahu dž.š., na emanet!“ Predaja koja nam najbolje ukazuje na vrijednost predavanja Allahu dž.š., i Njegovom čuvanju, jeste predaja Ebu Hurejre r.a., u kojoj stoji da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Neki čovjek iz Benu Israila potraži na zajam drugom 1000 dinara. Zajmodavac reče: Dovedi mi svjedoke koji će prisustvovati ugovoru! Potražitelj odgovori: Dovoljan nam je Allah dž.š., kao svjedok! Zajmodavac reče: Nađi mi kefila (garanta, žiranta...), za tebe! Potražitelj reče: Allah dž.š., je kao zaštitinik dovoljan! Zajmodavac reče: Istinu si rekao – pa mu pozajmi traženu svotu novca do određena dana. Potražitelj preuze novac, i zaputi se preko mora završavajući svoje poslove. Kada se približio naznačeni dan povraćaja novca, dužnik htjede vratiti se zajmodavcu kako bi mu vratio dug, ali ne nađe broda, ni prevoza! Ne znade šta da radi! Najednom, uze drvo, izdubi ga, zavuče u njega hiljadu dinara i pismo, dobro ga začepi, dođe do mora, i reče: „Gospodaru moj, Ti dobro znaš da sam ja pozajmio od tog i tog čovjeka 1000 dinara, pa mi je potražio kefila (garanta, žiranta ...), pa sam je Tebe za garanta uzeo, što je on prihvatio! Tražio je od mene svjedoke, a ja sam Tebe za svjedoka uzeo, što je on prihvatio! Tražio sam prevoza kako bih otišao do njega da mu vratim pare, ali ga nisam našao. S toga ovaj dug prepuštam i
moju u odnosu na vas pa će me zato zaštiti od vas i od zla vašeg! Allah dž.š., poznaje hal vaš, tako da nećete moći učiniti ništa mimo Njegova htijenja i volje. Ako vam vlast nadamnom da – u pitanju je samo Njegova mudrost, Njegovo htijenje i volja!“ (Pogledaj: Tejsirul-Kerimir-Rahman, 2/1024.) Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Allah dž.š., je zabranio vjernicima da se plaše šejtanovih štićenika i miljenika, i naređuje im da se samo Njega plaše. Strah od Njega iziskuje i izvršavanje onoga što je On naredio, i ostavljanje onoga što On je zabranio, uz istigfar i traženje oprosta za svoje grijehe; tek tada nestaju belaji i muke, i neprijatelj biva savladan!“ (Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, 8/164.)
30

17

ostavljam Tebi, da ga Ti vratiš!“ – pa baci drvo sa novcem u more i ode. Zajmodavac je tih dana iščekivao brod sa kojim bi trebao naići njegov dužnik, pa ode do luke ne bi li ga sreo. Najednom primjeti drvo kako pluta morem, pa ga uze sebi za ogrijev!? Kad ga malo bolje pogleda, primjeti da je u njemu pismo s novcem!? Ubrzo nakon toga dužnik mu dođe, noseći sa sobom hiljadu dinara kako bi ih vratio, pravdajući se kako nije mogao naći prijevoza sve do sada. Zajmodavac mu reče: Jesi li mi slao šta od novaca? Dužnik će opet: Nisam mogao naći prijevoza sve do sada! Zajmodavac će: Allah dž.š., mi je dostavio ono što si mi poslao drvetom. Slobodan si, idi!31 ***** 4. Anuliranje licemjerja od svojih srca, nastojeći izjednačiti svoju nutrinu sa vanjštinom, otklanjajući od sebe djela zbog kojih bi se, ako bi bila iznešena u javnost, zasramili, bilo na dunjaluku ili na ahiretu! Neko uputi savjet Omer b. Abdul-Azizu rhm., pa mu reče: „O, Omere, nemoj da ti se desi da budeš Allahov prijatelj svojom vanjštinom, a da Mu neprijatelj budeš svojom nutrinom! Osoba, čija vanjština i nutrina nije izjednačena, je licemjer (munafik), a kazna za licemjere je dno džehennemske vatre!“ Ili: „Čuvaj se licemjerne skrušenosti! Upitaše: Šta je to licemjerna skrušenost? Rekoše: Licemjerna skrušenost je da ti tjelo bude skrušeno i smireno u vjeri, a srce ne!“ Slobodno se preispitaj i provjeri, da li tvoja nutrina odgovara tvojoj vanjštini! Čini istigfar, i dobro znaj da je osoba, koja ljudima iskazuje više od onoga što mu na srcu leži, licemjer (munafik)!32
31

Bilježi ga imam el-Buhari, 3/362; imam Ahmed, 2/348.

32

Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., u djelu "Medaridžul-Salikin", (1/113.), kaže: "Veliki grijesi poput: licemjerstva/el-rija', umišljenosti/el-'udžb, oholosti/el-kibur, divljenja/el-fahr, uzdizanja/el-hujela', gubljenja nade u Allahovu milost/el-kunut min rahmetillah, pesimizam po pitanju Allahova oprosta/el-je'es min revhillah, sigurnost od Allahove kazne/el-emn min mekrillah, sreća i veselje kada je u pitanju vrijeđanje muslimana/ezal-muslimin, radost kada ih pogodi nesreća/el-šematah bimusibetihim, želja za širenjem bestidnih glasina o njima, zavidjeti im na blagodatima koje im je Allah dž.š., dao, želeći da to nestane od njih – kao i sve ono što iz navedenog proizilazi – je na većem stepenu tahrima i zabrane nego li zinaluk, pijenje alkohola i ostali spoljni veliki grijesi! Nema spasa kako srcu, tako i tijelu, sve dok se čovjek ne oslobodi svih navedenih grijeha, i dok se ne pokaje za njih, u suprotnom – takvo srce je štetno i pokvareno, a kada se pokvari srce, pokvariće se i tijelo!"

18

Allah dž.š., nas upoznaje sa nekim od osobina munafika, pa kaže: 1. Lijeni su po pitanju obavljanja namaza i činjenja zikra: „Licemjeri misle da će Allaha prevariti!? On će ih za varanje njihovo kazniti. Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu; & Neodlučni su kome će se privoljeti, da li ovima ili onima. Onoga koga Allah u zabludi ostavi – ti nećeš naći načina da ga na pravi put uputiš.“ (el-Nisa: 142143.)33 2. Traže da se čini zlo, a odvraćaju od dobrih djela: „Licemjeri i licemjerke slični su jedni drugima: traže da se čine nevaljala djela, a odvraćaju od dobrih, i ruke su im stisnute; zaboravljaju Allaha, pa je i On njih zaboravio. Licemjeri su zaista pravi nevjernici. & Licemjerima i licemjerkama, i nevjernicima, Allah prijeti džehennemskom vatrom, vječno će u njoj boraviti, dosta će im ona biti! Allah ih je prokleo, i njih čeka patnja neprekidna.“ (el-Tevba: 67-68.)34 3. Prijateljevanje s nevjernicima: „Bolnu patnju navijesti licemjerima & koji nevjernike za prijatelje uzimaju, a ne vjernike & Zar kod njih da traže snagu, a sva snaga pripada samo Allahu?“ (el-Nisa: 138-139.)35
Šejh Abdurrahman b. Nasir el-Sa'adi rhm., kaže: „Lijenost se javlja onda kada želja/volja, za nečim, napusti ljudsko srce. Da njihova srca nisu bila inferiorna prema Allahu dž.š., i spram onoga što je kod Njega, i da nisu bila imanski prazna – ne bi urodila ljenošću!“ (Tejsirul-Kerimir-Rahman, 1/252.) 34 Šejh Abdurrahman b. Nasir el-Sa'adi rhm., kaže: „Traže da se čine nevaljala djela“ tj. kufr/nevjerstvo, fusuk/grijesi i 'isjan/neposlušnost; „a odvraćaju od djela dobrih“ tj. od imana/vjerovanja, ahlaka/lijepog ponašanja i dobrih djela; „i ruke su im stisnute“ – od sadake i svake vrste dobročinstva, postajući tvrdicama i sebičnjacima!“ (Pogledaj: Tejsirul-Kerimir-Rahman, 1/448.)
33

Šejh Abdurrahman b. Nasir el-Sa'adi rhm., kaže: „Bolnu patnju navijesti licemjerima“ – onima što ispoljavaju islam, a u sebi kriju nevjerstvo; najgoru vijest im prenesi – bolna patnja ih čeka, zbog toga što su voljeli nevjernike, i što su s njima šurovali i pomagali ih, a s vjernicima prijatelji bili nisu! Šta ih je tjeralo na to? Zar kod njih da snagu i veličinu traže? Ovo je hal licemjera! Imali su loše mišljenje o Allahu, i slabo ubjeđenje u skoru pomoć koju Allah Svojim robovima/vjernicima daje. Kod nevjernika su primjetili neke od faktora moći, što im ne dozvoli da vide ono što je veće od toga. Uzeše nevjernike za prijatelje, da se ojačaju njima, i da ih pomognu, a sva snaga je u Allaha! Ljudske glave su u Njegovoj ruci! Mimo Njegove volje oni ne mogu ništa činiti! Pored svega, Allah dž.š., obećava pomoć Svom dinu i Svojim robovima, i da će im neprijatelje raspršiti; kraj i svršetak pripada vjernicima. Ovaj ajet je žestoko upozorenje onima koji prijateljuju s nevjernicima na uštrp vjernika, što je osobina munafika/licemjera. Iman/vjera od čovjeka traži da voli vjernike i da s njima prijatelj bude, a da mrzi nevjernike i da njima bude neprijatelj!“ (Pogledaj: Tejsirul-Kerimir-Rahman, 1/250.)
35

19

4. Nezadovoljstvo Allahovim propisima: „Kada im se kaže: "Prihvatite ono što Allah objavljuje i Poslanika!" – vidiš licemjere kako se od tebe sasvim okreću.“ (el-Nisa: 61.)36 Poslanik s.a.w.s., kaže: „Kod koga se nađu slijedeće četiri osobine, ta osoba je licemjer (munafik), a kod koga se nađe jedna od tih osobina, imaće pri sebi jednu osobinu nifaka, sve dok je se ne okani: Kada govori laže, kada nešto obeća to ne ispuni, potpisani ugovor krši, a kada se svađa svaku granicu u zlu prelazi!“37
36

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Allah dž.š., nas ovim ajetom obaviještava o halu nevjernika i licemjera tj. opisuje ih time da su oni ti koji odbijaju odazvati se Allahovoj dž.š., Knjizi i Poslaniku s.a.w.s., što nam ukazuje na to da mu'min/vjernik nije osoba koja će pri sebi imati ova svojstva. Allah dž.š., kaže: „Vjernici su oni ljudi koji kada se Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu, da im presudi u međusobnim sporovima, samo kažu: 'Slušamo i pokoravamo se!’ Oni će uspjeti.“ (Nur, 51.)“ (Pogledaj: Bejanu Telbisil-Džehmijje, 1/243.)
37

Bilježi ga imam el-Buhari, 1/81; imam Muslim, 2/46; i imam Nesa'i, 8/116..

Allah dž.š., kaže: „I klonite se kipova i kumira poganih, i klonite se lažnog govora!“ (el-Hadždž, 30.) Allah dž.š., kaže: „Allah neće ukazati na Pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo laže!“ (Gafir, 28.) Allah dž.š., kaže: „Neka prokleti budu lažljivci & koji su, utonuli u neznanje, ravnodušni!“ (el-Zarijat, 10,11.) Poslanik s.a.w.s., kaže: „Laž je ta koja vodi u grijeh, a grijesi su ono što vodi džehennemu! Čovjek će se baviti lažima sve dok ga Alah dž.š., ne upiše kod sebe da je lažov!“ (Muttefekun 'alejh) Poslanik s.a.w.s., kaže: „Ko se bude pravio da je usnio neki san – a nije ga usnio, biće obavezan da spoji dvije dlake na Sudnjemu danu – što neće moći učiniti!“ (Buhari) – što nam aludira da će biti kažnjen zbog toga! Poslanik s.a.w.s., je vidio u snu osobu: kojoj se glava zavrće unazad, i brada zavrće ka vratu, i oči mu izlaze otpozadi – to je čovjek koji izađe iz svoje kuće i prospe neku laž koja obiđe zemaljsku kuglu!“ (Sahihul-Buhari) Poslanik s.a.w.s., kaže: „Vjerniku se može desiti da učini bilo šta osim varanja i laži!“ (Ahmed) Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Dosta je čovjeku grijeha – da priča i prenosi dalje sve što čuje!“ (Muslim) Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Čuvajte se sumnjičenja, jer su sumnjičenja najveće laži!“ (Muttefekun 'alejh)

20

***** 5. Strpljenje kada je nepravda od strane vlasti ili vladara u pitanju, smatrajući da je to plod onoga što su lično zaslužili, i da je to proizvod njihovih grijeha! Allah dž.š., kaže: „Tako, Mi prepuštamo vlast jednim silnicima nad drugim zbog onoga što su zaslužili.“ (En'am:129.)38
Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Težite za istinom, a kada vidite da je u njoj propast – tada je u njoj spas, i klonite se laži, a kada vidite da je u njoj spas – tada je u njoj propast!“ (Mekarimil-ahlak, 137.) Od selefa se bilježi i sljedeća predaja: „Znak imana je da daš prednost istini onda kada ti škodi, i da ne daš prednost laži onda kada ti ide u korist! Znak imana je da ne govoriš više od onoga što radiš! Znak imana je da se čuvaš i da budeš oprezan od laži u tuđem govoru!“ Poslanik s.a.w.s., kaže: „Čovjek će slagati neku laž što će biti razlogom da meleki pobjegnu od njega na udaljenost od jedne milje ili dvije!“ (Mekarimil-ahlak, br.146.) Poslanik s.a.w.s., kaže: „Čovjek neće upotpuniti svoj iman i vjeru sve dok se ne prođe neke priče – pa makar bio u pravu, i sve dok se ne prođe vel'kog zbora – iz straha od laži!“ (el-Samt, 139.) Ubejde el-Selmani rhm., je rekao: „Dvije stvari kvare post: gibet-ogovaranje i laž!“ (el-Samt, 179.) Malik b. Dinar rhm., kaže: „Istina i laž se bore u čovječijem srcu sve dok jedno ne istjera drugo!“ (el-Samt, 512.) Jezid b. Mejsereh rhm., kaže: „Laž navodnjava granu svakog zla, isto kao što se vodom navodnjava bilje! Hasan r.a., je rekao: „Laž je zbir cjelokupnog nifaka i licemjerstva!“ Ša'abi rhm., je rekao: „Ne znam šta više baca ljude u džehennem – laž ili cicijaštvo!“ U djelu „Šerhul-'Akide el-Tahavijje“, 1/379., stoji slijedeće: „Što se tiče vladaramuslimana, on će nekada naređivati/tražiti od ljudi nešto što je nepokornost prema Allahu dž.š., u čemu mu se ljudi neće pokoravati, za razliku od onoga što naređuje a čin je pokornosti prema Allahu dž.š., i Njegovom Poslaniku s.a.w.s.. Što se tiče obaveznosti pokoravanja predpostavljenim pa makar oni bili jedni od nepravednih zulumćara, to je stoga što ustajanje protivu njih, često puta, nosi sa sobom mnogo veću štetu od štete koju oni trenutno proizvode. U strpljivom podnošenju njihovog zuluma leži i oprost grijeha, kao i dupliranje nagrade, jer nam ih Allah dž.š., nije dao ni zbog čega drugog osim zbog naših grijeha i loših djela – a nagrada je u ravni s djelom! Na nama je obaveza da budemo marljivi u istigfaru, traženju oprosta i tevbi/pokajanju, i da budemo marljivi na polju popravljanja naših dobrih djela!“
38

21

Na drugom mjestu, Allah dž.š., kaže: „Kada hoćemo jedan grad da uništimo, onima koji su u njemu na raskoš navikli prepustimo da se razvratu odaju, i da tako zasluže kaznu, pa ga onda do temelja razrušimo!“ (el-Isra: 16.)39 Omer b. Abdul-Aziz rhm., je rekao: „Hadždžadž el-Sekafi je bio samo kazna Božija ljudima zbog počinjenih grijeha!“40 Neki čovjek se žalio Muhammed b. Jusufu rhm., na zulum i nasilje koje trpe od vladara i vlasti u njegovom mjestu, na što dobi slijedeći odgovor: „Stiglo nam je vaše pismo, a dobro ti je poznato da svaki grijeh i loše djelo iziskuje i kaznu, i da mora biti sankcionirano. Čini mi se da je hal, u kojem ste trenutno, samo plod vaših grijeha. Selam!“ Allah dž.š., često puta, zulumćara kažnjava gorim zulumćarom od njega, da bi ih, kasnije, obojicu kaznio džehennemskom vatrom. On dž.š., je zabranjenim učinio druženje sa zulumćarima ili pomaganje istih, riječima: „Nemojte biti na strani onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži!“ (Hud: 113.)41
Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijj., kaže: „Allah dž.š., jedan narod kažnjava tek nakon njihovog odavanja grijehu, i nakon njihova učestala kontriranja Allahovim poslanicima. Dakle, njihovo griješenje i kontriranje se desilo ranije, nakon čega ih Allah želi uništiti i kazniti, ali na taj način prepušćajući ih djelima koja neminovno iziskuju kaznu... kao što je bio slučaj sa narodom Semuda; Allah ih nije kaznio zbog kufra i nevjerstva u kojem su bili sve dok nisu zaklali kamilu koju im je Allah dž.š., kao mu'udžizu dao, nakon čega su bili kažnjeni... Isti je slučaj i sa narodom Luta a.s.; kada ih je Allah htio kazniti, poslao je Lutu a.s., u goste meleke u ljudskom liku, koje su oni imali namjeru podvrgnuti pederastiji!? Isto je bilo i sa ostalim kažnjenim narodima! Kada ih Allah dž.š., odluči kazniti - dozvoli im da se grijehu i neprijateljstvu odaju, da bi ih kasnije kaznio - što je Njegov 'adet/običaj pri kažnjavanju ljudi na zemlji, u svakoj kombinaciji. Nekada će čovjek griješiti prema Allahu dok će Allah biti blag prema Njemu, i odgađaće mu kaznu sve do momenta dok ne odluči da ga kazni, pa ga prepusti takvom djelu nakon kojeg će biti kažnjen i za njega i za sva ostala nedjela koja je počinio!“ (Pogledaj: Šifa'ul-'Alil, 1/48.)
39

Hasan el-Basri rhm., je rekao: „O ljudi, Allah dž.š., vas kažnjava - zbog vaših grijeha - tako što vas je podredio krvoloku Hadždžadžu, pa nemojte ustajati protivu Allahove kazne sabljama vašim! Uzvratite na nju smirenošću i poniznošću vašom!“ (Pogledaj: el-Tabekat el-Kubra, 7/164.)
40

41

U djelu "Medžmu'ul-Fetava", 15/325., šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: "Ne treba se družiti sa zulumćarima, bludnicima, novotarima i griješnicima, osim na način ako smo sigurni od Allahove dž.š., kazne; u najmanju ruku treba ih odvraćati od njihova zuluma, kuditi ih, i osporavati ono na čemu su – onoliko koliko se može, kao što to stoji u hadisu: "Ko od vas vidi loše djelo – neka ga otkloni rukom, a ako to ne bude u stanju – onda jezikom, a ako to ne bude u stanju – onda neka ga prezre srcem; to je najslabiji stepen imana!" (Muslim)

22

'Ata b. Ebi Rebah rhm., bi upitan o osobi koja se bavi pisarstvom pri vlastima, hraneći se zaradom od toga. 'Ata rhm., reče: „Stava sam da mora ostaviti taj posao! Zar nije čuo za riječi Musa'a a.s., kada kaže: "Gospodaru moj," – reče - "tako mi blagodati koju si mi ukazao, više nikada nevjernicima/mudžrimun nećemo biti od pomoći!" (Kasas:17.)42

Allah dž.š., kaže: "A onima koji vjeruju – Allah kao pouku navodi ženu faraonovu, kada je rekla: "Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u džennetu i spasi me od faraona i mučenja njegova i izbavi me od naroda nepravedna!“ (66:11.) U ovu oblast će spadati i praksa Jusufa el-Siddika a.s., kao i njegovo preuzimanje u ličnu obavezu vođenja riznica zemlje, od strane egipatskog vladara, a za potrebe nevjerničkog naroda! "Mukarenetul-fudždžar" - druženje ili zajednički rad s fadžirima/griješnicima, vjernik će činiti iz dva razloga: 1. onda ako bude prisiljen na takvo što, i 2. onda ako se u takvom postupanju bude nalazio interes vjere (maslaha dinijja), koji je veći u odnosu na eventualnu štetu koja iz toga proizilazi, ili da se u ostavljanju takvog postupka bude nalazila šteta koja je gora po vjeru – gdje će se veća šteta otklanjati na taj način što će se činiti šteta koja je manja, ili će se činiti određena šteta radi koristi i interesa koji je mnogo veći od počinjenje štete. Sve u svemu – osoba koja mora odagnavati veću štetu činjenjem manje štete, ta osoba je mukreh tj. ona koja je na nešto prisiljena, a Allah dž.š., kaže: "...osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri!" (el-Nahl: 106.); "...a ako ih neko na to prisili, Allah će im, zato što su bile primorane, oprostiti, i prema njima samilostan biti!" (el-Nur: 33.); "Izuzev nemoćnim muškarcima i ženama, i djeci, koji nisu bili dovoljno snalažljivi i nisu znali puta & Allah će, ima nade, oprostiti, jer Allah briše grijehe i prašta." (el-Nisa: 98-99.)" Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Boriće se sa svakim emirom - dobar bio ili loš – sve dok je borba i rat koji vodi dozvoljen, pa ako se bude borio protivu nevjernika ili murtedda ili onih koji su ugovor prekršili ili protivu haridžija – propisanom borbom, boriće se s njime, ali ako bude vodio nepropisne borbe neće se boriti s njime; biće pomognut u dobročinstvu i bogobojaznosti, a neće biti pomognut u grijehu i neprijateljstvu, poput čovjeka koji ide obaviti hadždž ili umru a u istoj karavani se nalazi neko ko je zulumćar. Zulumćaru nije dozvoljeno pomagati u zulumu, jer nam je Allah dž.š., naredio: „da se pomažemo u dobročinstvu i bogobojaznosti, a zabranio nam je da se pomažemo u grijehu i neprijateljstvu!“ (elMa'ideh, 2.)
42

Nije dozvoljeno pomagati ikome u onome što je Allah dž.š., zabranio ili Njegov Poslanik s.a.w.s., ne bitno bio u pitanju vladar ili neka druga osoba. Ako se nađe neki griješnik koji hoće da učini dobro djelo – nije haram pomoći mu u tome, kao npr. kada griješnik odluči da dadne zekat, ili da obavi hadždž, ili da vrati dug, ili da

23

Abdullah b. Mes'ud r.a., je rekao: „Ko pomogne zulumćaru, ili ga poduči nečemu čime bi se odbranio na sudu, ili čime bi uzurpirao nečije pravo, zaslužio je Božiju srdžbu!“ ***** 6. Ljubomora, kada je u pitanju povređivanje Allahovog šeri'ata, propisa islama i njegovih granica, tako da ne bi radili nešto ili se ne bi družili s nekim sve dok ne bi saznali da li je Allah zadovoljan takvim postupkom, i ne bi voljeli, niti mrzili, zbog dunjaluka! Poslanik s.a.w.s., kaže: „Kod koga se nađu sljedeće tri osobine osjetit će slast imana: Da mu Allah i Njegov Poslanik budu draži od svega ostalog, da čovjeka, samo u ime Allaha, voli, i da mrzi povraćaj u nevjerstvo isto kao što mrzi da bude bačen u vatru!43
povrati tuđa prava koja su kod njega, ili ostavi u amanet svoju familiju nekome – ako mu se u navedenom pomogne to će se smatrati pomaganjem u dobročinstvu i takvaluku, i to se neće smatrati pomaganjem u grijehu i neprijateljstvu, a šta tek da kažemo o opštim interesima! Džihad/rat vode samo državnici/vladari, pa ako se s njima ne bude učestvovalo u borbi utjecaće na to da dobri ljudi (ehlul-hajr) ne učestvuju u džihadu/ratu, što će kasnije utjecati na slabljenje vjernika pogotovo u pitanjima džihada. U ovakvoj situaciji će ili doći do obustavljanja džihada ili će ga voditi griješnici što može biti razlogom zapadanja pod vlast nevjernika ili da se vlasti dočepaju griješnici, a din je onog ko se za njeg' izbori! Suprotno ovome razmišljati je najpokvareniji rezon, i na takav način razmišljaju novotari ši'itski ili mu'utezilski i ostali. Kada su jednog od ši'ijskih šejhova upitali: Ako nevjernici napadnu naše mjesto pa počnu ubijati ljude, i robiti žene, i krasti imetak – hoćemol' se boriti protivu njih? Odgovori: Ne! Mezheb je da se nećemo boriti osim sa „imamom ma'asumom“ – bezgriješnim vođom, na šta će reći onaj što je postavio pitanje: „Tako mi Allaha, taj ti je mezheb pravi nedžaset; taj mezheb vodi propasti i ovoga i onoga svijeta!“ Osoba koja je zastupala prethodno spomenuti stav, čuvala se onoga za šta je smatrala da je zulum i nepravda pa je upala u nešto što je mnogo gore zbog svoje „kvarne bogobojaznosti“. Gdje će se sporediti zulum nekih vladara spram zuluma nevjernika, ili zulum nekih vladara u odnosu na vladare koji su veći zulumćari od njih! Onaj ko je manji zulumćar se treba pomoći u odnosu na onoga ko je veći zulumćar, jer se islamski šeri'at temelji na ostvarenju dobra i interesa i njihovom upotpunjenju, i anuliranju šteta ili pak njihovom smanjenju – onoliko koliko se to može, kao i na dobrom poznavanju većeg od dva dobra, i goreg od dva zla kako bi se dala nekom od njih prednost onda kada dođu u međusobnu konfrotaciju, ostvarujući veći od dva dobra, i otklanjajući veći od dva zla! Poznato je da je šerr/zlo nevjernika, murtedda i havaridža mnogo veći od šerra zulumćara, ali ako navedeni ne tlače muslimane, i nađe se neko ko hoće njima nepravdu da nanese – neće im se pomoći u tome! (Pogledaj: Minhadžus-Sunneh el-Nebevijjeh, 6/118.)
43

Bilježi ga imam el-Buhari, 1/60; Tirmizi, 10/91.

24

Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Ko bude volio u ime Allaha, mrzio u ime Allaha, davao u ime Allaha, i spriječavao u ime Allaha – upotpunio je svoju vjeru (iman)!“44 Znali bi reći: „Dobrota srca nastaje druženjem s dobrim ljudima!“ Ahmed b. Harb rhm., je rekao: „Druženje s dobrima i gledanje u njihove postupke je najvrijednije po srca ljudi, dok je, druženje s lošim osobama i gledanje u njihove postupke, najubitačnije po srca ljudi!“ ***** 7. Ne bi se veselili, niti bi se smijali, kada bi se u dunjalučkim uživanjima našli – odjeća, jahalice, žene, pozicije... bojeći se da ne budu pošteđeni istog na Sudnjemu Danu. Omer b. el-Hattab r.a., je rekao: „Da se ne plašim po svoja dobra djela, pridružio bih vam se u uživanjima ovoga svijeta, ali, stalno su mi na umu riječi Allaha dž.š., koji kaže: „Na Dan kada, oni koji nisu vjerovali, pred vatrom budu zaustavljeni, biće rečeno: "Vi ste u životu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili, i u njima uživali,45 zato ćete,
44

Bilježi da Ebu Davud, br.4656; el-Begavi, 13/54.
45

Hafiz Ibnul-Kajjim rhm., kaže: „Najpotpunijeg uživanja su oni koji su na jednom mjestu spojili ugođaj srca i duše uz ugođaj tijela. To je osoba koja se poslužila dozvoljenim slastima, na način da mu to ne utiče na udio njegovog uživanja na Sudnjemu danu, i taj njegov lezzet ga ne odbija od slasti spoznaje, ljubavi i druženja s Allahom. Na ovakvu osobu se odnosi sljedeći ajet: „Reci: »Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?« Reci: »Ona su za vjernike na ovom svijetu, a na onom svijetu su samo za njih.« Eto, tako Mi podrobno izlažemo dokaze ljudima koji znaju.“ (el-E'araf, 32.) Najgori su oni koje njihova ovosvjetska uživanja odbiju od uživanja i slasti, na Sudnjemu danu, pa se nađu međ' onima o kojima govori ovaj ajet: "Vi ste u životu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili, i u njima uživali!“ Dakle i prvi i drugi su uživali s lezzetima/slastima ovoga svijeta, ali nisu to radili na isti način. Prvi su to radili na dozvoljen način čime su obuhvatili lezzet ovog i onog svijeta, dok su se drugi naslađivali onako kako je to od njih njihova strast i pohota tražila – ne osvrćući se jeli im to bilo dozvoljeno ili ne, čime su prouzrokovali gubitak lezzeta/slasti kako dunjaluka tako i ahireta! Dunjalučka uživanja su im bila kratka, a ahiretska/vječna uživanja nisu zaradili. Dakle, kome je uživanje drago kao i lijep život neka preko dunjalučkih slasti stekne ahiretska uživanja tj. neka se pomogne dunjalučkim lezzetima na pripremanju srca samo za Allaha i Njegovu volju, i za robovanje samo Njemu; neka u lezzetima i nasladama nalazi snage koja mu je neophodna na putu traganja za Allahom, a ne zbog same svoje pohote za uživanjem!“ (Pogledaj: Kitabul-Feva'id,1/150.)

25

danas, sramnom patnjom biti kažnjeni zato što ste se na Zemlji, bez ikakva osnova, oholo ponašali i što ste raskalašni bili." (el-Ahkaf: 20.) Vjernici se, od nevjernika, razlikuju po tome što su stalno pripravni i spremni za budući svijet, i za sve ono što ih čeka tamo, stoga, dobro se preispitaj i provjeri da li si spreman za stajanje pred Allahom dž.š., i za polaganje računa pred Njime! Traži oprosta od svoga Gospodara, i neprestano čini istigfar! Neko od selefa bi znao izjaviti: „Ako možeš uspijeti u tome da te niko ne sustigne na putu ka Allahu dž.š., onda to i učini!“ Ili: „Ako primjetiš da se neko hoće utrkivati s tobom po pitanju dunjaluka, ti se utrkuj s njime po pitanju ahireta!“ Neki opisaše Hasana el-Basriju rhm., riječima: „Kada bi išao k nama kao da se vraćao s ukopa svog najboljeg prijatelja; kada bi išao od nas - kao da mu je nad glavom vatra ognjena bila; kada bi sjedio - bio je poput zatvorenika koji čeka smrtnu kaznu; kada bi osvanuo - kao da se s Ahireta vratio, a kada bi omrknuo - kao da su ga sve bolesti ovog svijeta pogodile!“ Hasan el-Basri rhm., je rekao: „Čuli smo za osobu koja se zavjetovala Allahu dž.š. na to da se neće nasmijati sve dok ne sazna koju od dvije kuće je stekao: Džennet ili Džehennem! Pa kaže: „Umro je na svom zavjetu, neprekršivši ga, tako da, sve do njegove smrti, nije primjećen nasmijanim!“ ***** 8. Smrt im je bila draža od zapadanja u grijeh tj. od izazivanja srdžbe Božije, što bi oni svojim istančanim čulima osjetili! Osnova je da vjernik ne smije sebi smrt priželjkivati, osim ako se plaši po svoju vjeru, jer, svaki momenat vjerničkog života na zemlji je sušti hajr i dobro. Od selefa se bilježi sljedeće: „Svaki dan kojeg vjernik provede na zemlji je ganima/ratni plijen!“ Od Ebu Hurejre r.a., se prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Neka niko od vas ne priželjkuje smrt, jer, ako je čovjek dobar, imaće prilike da čini još dobrih djela, a ako je loš - imaće vremena da se pokaje!“46

46

Bilježi ga imam Buhari, 10/127.; i imam el-Nesa'i 4/3..

26

Na drugom mjestu, Poslanik s.a.w.s., kaže: „Neka niko od vas ne priželjkuje sebi smrt, i neka niko ne moli za nju prije njena vakta. Osoba kada umre nema više vremena za rad dobrih djela, a vjerniku, život neće uvećati ništa drugo mimo dobra!“47 Ako se fitnet i iskušenja nagomilaju, pa se vjernik uplaši po svoj iman i vjeru, dozvoljeno mu je doviti i moliti Allaha dž.š., za ubrzanu smrt, kako se to u hadisu bilježi: „...a ako svijet budeš stavljao na iskušenje, usmrti me prije nego li podlegnem iskušenju!“48 Učenjak Muniruddin el-Dimeški rhm., je rekao: „Navedeni hadis spada u višeznačne izreke Poslanika s.a.w.s., (dževami'ul-kelim), i ko malo bolje o njima razmisli naići će na veliko dobro! Navedene riječi nas upućuju na savršenost vjere i imana čovjeka koji na navedeni način bude dovu Allahu dž.š., upućivao, jer takav više voli da njegova duša izađe iz tijela, i da je kao žrtvu priloži Allahu dž.š., ne bi li se spasio iskušenja koje bi mu možda kasnije prouzrokovalo vječitu patnju u Džehennemu! Da nije istinski vjernik ne bi predpostavio smrt svome životu! Takva osoba je vjernik u Allaha dž.š. i Sudnji Dan, u Džennet i Džehennem. Navedena osoba je dosegla takav stepen vjere i strahopoštovanja da joj je smrt bila milija od života puna iskušenja, pogotovo onda kada je talas iskušenja nezaustavljiv, i kada se pred njime ne može čvrsto stati! Ako primjeti da navedeno iskušenje hara ljudima, pri sebi primjećujući slabost i nemoć da se takvom naletu fitne i iskušenja odupre, neimajući nikakve koristi od hvatanja u koštac s njime, uviđajući izlivanje Allahove srdžbe i ljutnje nad svijetom – diže svoje ruke i moli Allaha dž.š., Moćnog, da ga nesreće i iskušenja poštedi, davajući prednost smrti nad životom!“49 Bilježi se da je Ebu Hurejre r.a., rekao: „Doći će vrijeme, kada će učenim osobama smrt biti draža od žutoga zlata, tako da će čovjek doći na grob svoga prijatelja, i reći: Kad bi Bog d'o, da sam na tvom mjestu!“ Abdullah b. Mes'ud r.a., je rekao: „Prvaci ovog svijeta odoše, a ostade šlam! Zaista je smrt blago svakog vjernika!“50
47

Bilježi ga imam Muslim, 17/8. Bilježi ga Ahmed, 5/243, Tirmizi, 12/115. Šejh Albani rhm., ga smatra sahihom.

48

Pogledaj: Ihtijarul-evla fi šerhi hadisi Ihtisamil-mele'il-e'ala, Ibnu Redžeb elHanbeli rhm., str.30.; Ahkamu temennil-mevti, Muhammed b. Abdul-Wehhab rhm..
49

50

„KAKO SE SAČUVATI FITNI I ISKUŠENJA“, Šejh Adnan Muhammed 'Ar'ur hfz..

27

***** 9. Strah od Allaha dž.š., na početku i kraju života! Na početku života – strah i bojazan od grijeha i kazne, a na kraju života – strahopoštovanje i bojazan od lošeg svršetka!

Od fitni i iskušenja ćemo se sačuvati na slijedeći način: 1. Izgradi osjećaj da si ti jedan od učesnika fitne i iskušenja, ili da si im izložen i na udaru svakog momenta, ne bitno bile male ili velike, i znaj da je cilj fitne i iskušenja - samo tvoj ispit! Oštroumna osoba, koja sve navedeno bude imala na umu, i bude svjesna tajne iskušenja – biće oprezna i čuvaće se! Ako musliman osjeti da je nešto što se dešava fitna i iskušenje, nemoj da bude nemaran, i nemoj da dozvoli sebi da bude uvučen u vrtlog fitni! Allah dž.š., kaže: "...Mi vas stavljamo na kušnju, i u zlu i u dobru, i Nama ćete se vratiti!" (el-Enbija': 35.) 2. Čuvanje jezika i ruku od zla koliko god je jedan musliman to u stanju učiniti! Allah dž.š., kaže: "Čovjek ne izusti ni jednu riječ, a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije!" (Kaf: 18.) Poslanik s.a.w.s., kaže: "Držite se svojih kuća!" (Bilježi ga Ebu Davud, br. 4262., Tirmizi, br.2206., a šejh Albani rhm., ga ocjenjuje sahihom, i kaže: "Sjedi u kuću, i zaveži usta!", Silsila el-Sahiha, 4/49.) U slučaju da se neki događaj izravno veže za određenog čovjeka, ili je u pitanju povraćaj oduzetog hakka, onda: 3. Stroga provjera informacija, i obavezno saslušanje stava druge strane, bez obzira na to ko nam je prenio određenu vijest, jer laž dominira jezicima ljudi onda kada je fitna živa i aktuelna, kao i jezicima velikog broja "pobožnih" ljudi, i u tim momentima se kreće poput rijeke u svome koritu! Allah dž.š., kaže: "O vjernici, ako vam nepouzdana osoba kakvu vijest donese, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili kasnije kajete!" (el-Hudžurat: 6.) Allah dž.š., ovim ajetom nije izuzeo nikoga (jer bezgriješnu osobu i ne možemo naći, op.pr.) – pa hoćemo li se već jednom opametiti! Od najljepših kur'anskih primjera koji govore o ovoj pojavi je: 1. Slučaj 'Isa'a a.s., kada mu Allah dž.š., kaže: "A kada Allah rekne: "O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: ’Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!’" – on će reći: "Hvaljen neka si Ti! Meni nije priličilo da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš; Ti znaš šta ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš; Samo Ti jedini sve što je skriveno znaš. & Ja sam im govorio ono što si im Ti naredio: ’Klanjajte se Allahu, i mome i svome Gospodaru!’ I ja sam nad njima bdio dok sam među njima bio, a kad si mi Ti dušu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdiš. & Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar si Ti." (el-Ma'ida: 116-119.) Da li je to Allah dž.š., u potrebi za provjerom informacija – a lijepo znamo da Allah dž.š., vrlo dobro zna šta je 'Isa a.s., govorio, i u šta je pozivao, i da nije govorio ono što mu se pripisuje! Ovaj ajet je jasna poruka od Allaha svima onima koji samo slušaju svoje šejhove, ili glavare, ili svoje drugove

28

Allah dž.š., kaže: „Za onoga, koji se, stajanja pred Gospodarom svojim, bude bojao, biće dva perivoja spremna! (el-Rahman: 46.)51 Ili: „...bojte se Mene, ako ste vjernici!“ (Alu Imran: 175.)52 Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Ko se Allaha bude bojao – putnik je, a ko je putnik - stići će svome cilju! Allahova roba je skupa! Allahova roba je Džennet!“53 Ebu Turab el-Nahšebi rhm., je rekao: „Ako neki čovjek donese odluku da neće griješti, pomoć od Allaha dž.š., će mu sa svake strane dolaziti,
– dakle samo jednu stranu, bez provjere datih informacija, čineći time nasilje prema ostalim Allahovim robovima! Pa, ima li koga da bi pouku iz svega uzeo!? 2. Allah dž.š., kori jednog od svojih poslanika – Davuda a.s. – zato što nije saslušao i drugu stranu prije nego li je sud donio! Allah dž.š., kaže: "O Davude, Mi smo te namjesnikom na zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi, i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onome svijetu zato što su zaboravili Dan u kome će se račun polagati. & Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju, i ono što je između njih; tako misle nevjernici, pa teško nevjernicima kada budu u vatru bačeni! & Zar ćemo postupiti s onima koji vjeruju i čine dobra djela kao s onima koji prave nered na zemlji, ili, zar ćemo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i s griješnicima?!" (Sad: 26-28.) Zar neće, navedene ajete, u obzir uzeti oni koji se brzo laćaju izdavanja fetvi, i govora o Allahu dž.š., bez prethodna znanja! Imam Ibnul-'Arebi rhm., u djelu "Ahkamul-Kur'an", govoreći o ovom ajetu, kaže: "Suđenje, bez prethodnog saslušanja suprotne strane nije dozvoljeno po nijednom od imama; šta više, takav postupak nije dozvoljen ni u jednoj religiji na zemlji!" Osoba koja provjerava informacije, i sluša stav i odgovor druge strane – ta osoba je pravedna, umjerena i upućena, dok osoba koja ne provjerava informacije, i ne sluša stav i odgovor druge strane – ta osoba je nasilnik i zulumćar, koja će se kasnije kajati zbog svoje neumjerenosti! 4. Upotreba opštih islamskih pravila, poput: • • • • Obaveznost pravljenja razlike između fetve i kada'a. Obaveznost pravljenja razlike između habera i re'ja. Obaveznost pravljenja razlike između jekina i idžtihada. Obaveznost pravljenja razlike između bejjine i tezjina. Hakk i istina su preči od ljudi, pokreta ili grupica. Hakk i istina su preči od mene, mojih rođaka i mojih šejhova. Ne smijem biti jedan od pristrasnih osoba!

• • •

5. Uzimati u obzir edeb i lijep bonton i ponašanje onda kada je osoba, s kojom se u nečemu ne slažemo, u pitanju. Pravila pravednosti i insafa moramo uvjek u praksi sprovoditi. Moramo maksimalno biti udaljeni od svake vrste neodmjerenosti i fanatičnosti. Koliko je razlika i razilaženja koja nikako ne smiju biti povodom međusobnog raskola, i koliko li je tvojih istomišljenika pogriješilo istinu u nečemu, i koliko li je tvojih neistomišljenika pogodilo istinu u nečemu! Nije se neki čovjek fanatično vezao za drugog – a da nije pogriješio, i hakk i istinu promašio, i neće čovjek biti pravedan prema drugome, a da tevfik i podršku od Allaha dž.š., ne zasluži, i da se uputi i pravom putu ne naputi!

29

mada su tri znaka crnila srca: neimanje straha od grijeha, neosjećanje slasti od 'ibadeta i pokornosti, niti osjećanja bilo kakva traga od v'aza!“ Hasan el-Basri rhm., je rekao: „Neobavljanje noćnog namaza i nepošćenje danju je znak toga da je dotična osoba utonula u grijeh!“ Znali su reći: „Kada od 'ibadeta i pokornosti ne bi imalo drugih koristi do samo: svjetlost i nur na licu, i ljubav u srcu, i snaga u udovima, i sigurnost po život, i prihvatanje svjedočenja ljudi - bilo bi dovoljno da se prođemo činjenja grijeha, i kada od griješenja i nepokornosti ne bi imalo drugih šteta do samo: crnilo na licu, i tama na srcu, i proklinjanje pri samom spomenu imena griješnika, i neprihvatanje njegova svjedočenja na sudu, i strah po svoj život, bilo bi dovoljno da se prođemo činjenja grijeha! Allah dž.š., kako pokornom tako i nepokornom robu, daje znake i obilježja još na ovome svijetu, kako bi se veselio prvi, te kako bi se ražalostio drugi!“

6. Zastajanje na Allahovim granicama, koje je lično On dželle dželaluhu odredio, poput upoznavanja s određenim pitanjem na osnovu Allahovih dž.š., dokaza, sa upoznavanjem sa stavovima i mišljenjima uleme po datom pitanju – a onda, shodno tome postupati! Ne smijemo se zaletavati i žuriti kada su propisi u pitanju sudeći ostalim ljudima prema svojim strastima i porivima! 7. Vraćati se, u teškim i sumnjivim pitanjima, dobro učenoj ulemi, i njihovih se fetava pridržavati, gdje se nikako ne smijemo zadržavati samo oko jednog čovjeka, jedne grupe, stranke, partije ili organizacije, postajući fanatičnim sljedbenikom istih! Preuzeto iz knjige: "Menhedžul-I'itidal", str.174-176.. Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., kaže: „Ajeta s ovakvim značenjem je u Kur'ani Kerimu mnogo, ali im je zajedničko to da su svi oni utemeljeni na sljedeća tri principa: iman/vjera, takvaluk/bogobojaznost i dobro djelo, iskreno radi Allaha učinjeno, a u skladu sa sunnetom Poslanika s.a.w.s.. Ko ova tri principa pri sebi izgradi oni su ti koji se imaju prava radovati za razliku od ostalih stvorenja. Radosne vijesti Kur'ana i Sunneta oko ovih značenja kruže, mada se mogu suziti i na dva principa: ihlas/iskrenost u pokoravanju Allahu dž.š., uz dobročinstvo prema Njegovim stvorenjima!“ (Hadijel-Ervah, 1/287.)
51

Imam el-Gazali rhm., kaže: „Allah dž.š., kaže: „...bojte Me se, ako ste vjernici!“ (Alu Imran: 175.) – iz ovog ajeta se da razumjeti to da je imanje straha od Allaha dž.š., obaveza jednog vjernika, kao i uslov/šart ispravnosti njegova imana! Stoga, nije pojmljivo to da jedan mu'min nema straha od Allaha dž.š., pa makar i malo. Slabost strahovanja od Allaha dž.š., je samo znak slabosti spoznaje/ma'arife, i vjere/imana, u Allaha dž.š.!“ (Pogledaj: Ihja'u 'Ulumid-din, 4/161.)
52 53

Bilježi ga imam Tirmizi, 10/227, i kaže: Hadis je Hasen Garib; Hakim, 4/308.

30

Allah dž.š., kaže: „Onima koji govore: "Gospodar naš je Allah", pa onda istraju na tome, dolaze meleki, koji im govore: "Ne bojte se, i ne žalostite se, i radujte se džennetu koji vam je obećan!“ (Fussilet: 30)54 Od selefa se bilježi: „Meleki se ovako obraćaju osobama čiji je strah od Allaha dž.š., velik, kao i tuga i žalost zbog počinjenih grijeha! Ko se Allaha dž.š., ne bude bojao, i ne bude tugovao zbog hajra koje ga je prošlo, meleki mu se neće obraćati na spomenuti način!“ ***** 10. Osjećaj odgovornosti i straha od Allahove dž.š., kazne zbog eventualnog nanošenja nepravde prema Njegovim stvorenjima, pa makar i obična igla bila u pitanju, jer su smatrali da su im dobra djela isuviše mala i nedovoljna kako bi njima namirivali tuđa prava na Sudnjemu Danu, a možda će neki od mazluma biti tvrdica pa se neće zadovoljiti sve dok mu ne preuzme sva dobra djela na Sudnjemu Danu! Poslanik s.a.w.s., kaže: „Ako je neko prema nekome učinio nasilje, po pitanju imetka ili časti, neka se međusobno halale još danas, prije nego li nastupi Dan kada dinari i dirhemi neće od koristi biti, već samo dobra i loša djela!“55 Od Ebu Hurejre r.a., se prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Znate li ko je muflis? Rekoše: Muflis je onaj koji nema para, niti kakva imetka! Reče: Muflis mog ummeta je onaj ko dođe na Sudnjem danu s namazom, postom i zekatom ali je opsovao i uvrijedio jednog, nepravedno pojeo imetak drugog, prolio krv trećeg, tako da će se svima njima dati od njegovih dobrih djela, pa ako mu ponestane dobrih djela, prije nego li se pravda zadovolji, uzeće se od njihovih loših djela i prebaciti njemu na pleća nakon čega će biti bačen u vatru!56

Imam Ibnu Redžeb el-Hanbeli rhm., kaže: „Kada srce izađe na pravi put i istraje na spoznaji Allaha dž.š., strahu od Njega, Njegovom veličanju i hejbetu, i kada istraje na ljubavi prema Njemu i želji za Njime, obraćajući Mu se dovama, oslanjajući se samo na Njega uz neprihvatanje i odbijanje svega mimo Njega – tada i ostalo tijelo izlazi na pravi put i postaje pokorno Allahu dž.š., zbog toga što je srce kralj/vladar, dok je ostalo tijelo njegova vojska, pa kakav bude vladar takvi su mu vojska i ostali podanici!“ (Džami'ul-'Ulum vel-Hikem, 1/205.)
54 55

Bilježi ga imam Buhari, 5/101., Kitabul-Mezalim; Tirmizi, 9/254., Sifetul-Kijameh. Bilježi ga Muslim, 16/136., Kitabul-Birri ves-Sileh; Tirmizi, 9/253., Ebvabul-Zuhdi.

56

31

Bilježi se da je Hasan el-Basrija rhm., rekao: „Postoji rivajet da je slijedeći ajet objavljen lično Allahovom Poslaniku s.a.w.s.: „...onaj ko radi zlo biće kažnjen za to, i osim Allaha, neće naći ni zaštitnika ni pomagača!“ (el-Nisa': 123.) Ebu Bekr r.a., reče: „Kada je bio objavljen ovaj ajet, to je bio smrtonosni udarac za nas!“ Dragi brate, ako je ovo mogao izjaviti Ebu Bekr r.a., kome je džennet bio obećan, pa kako li tek treba postupiti osoba kojoj džennet nije zagarantovan!!! Stoga budite oprezni, ne bi li ste se spasili patnji Sudnjega Dana! ***** 11. Kad god bi se razboljeli, smatrali bi da im je ta bolest presudna, i da više neće imati prilike pokajati se za svoje grijehe, idući na onaj svijet kao najveći griješnici poput roba koji pobježe od svog gospodara, zbog griješenja i neposlušnosti prema njemu, nakon čega bi pronađen, i pred svoga vlasnika doveden! Hasan el-Basri rhm., uđe kod jednog bolesnika koji bijaše na samrtnoj postelji, u trenucima dok ispuštaše svoju dušu, pa reče: „Ako je ovakav kraj života, onda baš zaslužuje da mu se ne pridaje nikakva pažnja s njegova početka!“ Kada je 'Utbe el-Gulam bio na samrtnoj postelji, došli su mu neki ljudi u posjet, pa ga upitaše: „Kako si – na šta on odgovori: Napustih ovaj svijet, kijamet za mene nastupi, Sjutra će dženazu moju na ramenima odnijeti! Moja mi familija „časno“ grob iskopa, I učiniše da ovu kuću brzo napustim! Kao da me nikada ni poznavali nisu!? Tek sjutra moj dan nastupa i noć! Kada je Ibrahim el-Nehai rhm., bio na samrti, zaplakao je, na što mu prisutni prigovoriše, pa reče: „Kako da ne plačem kada čekam izaslanika moga Gospodara; da li će me obradovati džennetom, ili ražalostiti džehennemom!“ Dobro promisli, moj brate o sebi, i znaj da će doći i trenutak tvoje smrti, kada nećeš moći jednog daška udahnuti, stoga čini istigfar, i 32

traži sebi oprosta i jutrom i večerju, a Allah je taj koji na pravi put upućuje, i koji milost Svoju ukazuje! ***** 12. Suze, briga i razmišljanje o smrti, smrtnim mukama i svome svršetku, onda kada bi vidjeli dženazu i ukop neke osobe, što bi posebno razdrmalo i uznemirilo njihova srca! Ebu Hurejre r.a., bi znao reći, kada bi vidio dženazu kako se na ramenima nosi: „Idi k svome Gospodaru, a i mi ćemo ubrzo tvojim stopama!“ Mekhul el-Dimeški rhm., bi, kada bi ugledao dženazu, rekao: „Idite, i mi idemo za vama. Pouka temeljita i kratka, al' nemar preveliki! Prvi ide, a zadnji opomenu ne prihvata!“ El-E'ameš rhm., je znao reći: „Prisustvovali smo dženazama gdje se nije znalo kome treba izjaviti saučešće, jer su svi prisutni plakali.“ Sabit rhm., kaže: „Prisustvovali smo dženazama, na kojima ne bijaše insana koji se nije pokrio nečim, i plače“ - zbog toga što bi se tada sjetili svojih dženaza, tako da nisu plakali nad prisutnim mejtom, već nad samim sobom!“ Stvarno je za čuditi se stvorenju kome je smrt - ishodište, grob ležajka, crv - drug, Munker i Nekir - posjeta, raka - kuća crna, nutrina zemlje - boravak, Kijametski dan – Dan sastanka, a Džennet ili Džehennem - krajnje ishodište ... da nimalo ne razmišlja o tome, niti da se za sve spomenuto priprema! Stoga, imaj sve navedeno na umu, i uzmi pouku kao što su je uzimali i oni prije tebe, i slobodno se dadni u plač, jer su zbilja teški trenuci pred tobom. Molimo Allaha dž.š., za poštedu! ***** 13. Opraštanje i milosrđe prema svakom ko im je učinio zlo, bilo udarcem po tijelu ili uzimanjem imetka, ili diranjem u čast! Osnov njihova postupanja su bile riječi Allaha dž.š., koji kaže: „...ali im oprosti, i ne karaj ih, Allah, uistinu, voli one koji čine dobro.“ (el-

33

Maide: 13.); „...koji srdžbu savlađuju, i ljudima praštaju, a Allah voli one koji dobra djela čine.“ (Alu Imran: 134.) 57 Kitili su se ahlakom Muhammeda a.s., jer se On s.a.w.s., nikada ne bi svetio nekome zbog sebe lično, već bi bio srdit i ljut samo onda kada bi se Allahovi dž.š., propisi kršili! Ko se navedenim svojstvom okitio, biće bliži oprostu i milosti Onoga koji je od milostivih - Najmilostiviji, kao što je to zabilježeno u Sahihu, gdje se kaže: „Neki trgovac bi poznat po davanju pozajmica ljudima. Kada bi primjetio nekoga da nije u mogućnosti dug vratiti, rekao bi svojoj djeci: „Oprostite mu dug, ne bi li nama Allah dž.š. oprostio“ - pa mu Allah dž.š. grijehe oprosti!“58 Dža'afer b. Muhammed rhm., je izjavio: „Da pogriješim u oprostu, draže mi je, nego li da pogriješim u kažnjavanju!“ Katade bi upitan: „Koji je čovjek najvrijedniji? Odgovori: Onaj koji najviše prašta!“ Spominje se da je jednog čovjeka jarko razljutio njegov sluga, zbog čega ga htjede žestoko kazniti, ali sluga mu namah citira slijedeći kur'anski ajet: „...i koji srdžbu savlađuju!“ Gazda odgovori: Nisam više srdit! Sluga reče: „...i koji ljudima opraštaju!“ Gazda odgovori: Oprostio sam ti! Sluga reče: „...a Allah voli one koji dobra djela čine!“
57

Imam Gazali rhm., kaže: „Edeb – kultura i bonton ponašanja Muhammeda s.a.w.s., je bio sami Kur'an, a pogotovo slijedeći ajeti: „Lijepo s ljudima postupaj i traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!“ (el-E'araf, 199.); „Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, i razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje.“ (el-Nahl, 90.); „O sinko moj, obavljaj molitvu i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od rđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – dužnost je tako postupiti.“ (Lukman, 17.); „Strpljivo podnostiti i praštati – tako treba svaki pametan postupiti.“ (el-Šura, 43.); „...ali im oprosti i ne karaj ih,Allah, uistinu, voli one koji čine dobro.“ (el-Maide: 13.); „Neka se čestiti i imućni među vama ne zaklinju da više neće pomagati rođake i siromahe, i one koji su na Allahovu putu rodni kraj svoj napustili; neka im oproste i ne zamjere! Zar vam ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah prašta i samilostan je.“ (el-Nur,22.); „Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati, & To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo srećni.“ (el-Fussilet,34.); „...koji srdžbu savlađuju, i ljudima praštaju, a Allah voli one koji dobra djela čine.“ (Alu Imran:134.); „O vjernici, klonite se mnogih sumljičenja, neka sumljičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, - a vama je to odvratno -, zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.“ (el-Hudžurat,12.)“ (Pogledaj: Ihja'u 'ulumid-din, 2/358.)
58

Hadis bilježi imam Buhari, 6/494; Muslim, 10/226..

34

(Alu Imran, 134.) Gazda odgovori: Idi, slobodan si od ropstva, u ime Allaha dž.š.! 59 ***** 14. Prekomjerno poštivanje muslimana, ljubav prema njima i doprinos muslimanskoj zajednici je jedna od osobina selefa, zbog toga što su vjerovali i smatrali da takvo ophođenje prema muslimanima spada u poštivanje „še'airullah“. Allah dž.š., kaže: „...pa ko poštiva Allahove svetinje – znak je čestita srca!“ (el-Hadždž: 32.)60

59

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje, rhm., kaže: "Osuda na nevjerstvo (tekfir), ima i svoje određene uvjete (šurut), kao i određene prepreke (mevani'), i često se zna desiti da se kod određenog pojedinca ili grupe ljudi ti uvjeti ne ispune ili da se pak pojave određene prepreke na putu donošenja takve odluke, zato uopšteno proglašavanje činjenja ili nečinjenja nekog djela - kufrom (el-tekfir el-mutlak), ne mora odmah značiti i to da je počinioc datog djela nevjernik (tekfirul-mu'ajjen), izuzev u slučaju onih koji ispune tražene uvjete, ili onih pri kojima se ne nađe nikakva opravdana smetnja ili prepreka. Ovaj propis nam pobliže pojašnjava praksa imama Ahmeda, Allah mu se smilovao, kao i ostalih učenjaka i imama, koji bi uopšteno izjavljivali da izgovaranje određenih riječi, ili činjenje određenih djela, izvodi iz vjere, ali oni u stvarnosti nisu smatrali nevjernicima većinu onih koji bi tako nešto izgovorili ili uradili! Imam Ahmed, rhm., je živio u vremenu džehmija, onih koji su ga redovno pozivali tome da je Kur'an-Časni stvoren, da zanegira svojstva Allaha, dž.š., (nefjulsifat)... Zbog toga su ga vrgali na kušnju, njega i učenjake njegova vakta. Vjernike i vjernice, one koji se nisu slagali s njima kada je tedžehhum u pitanju, su tukli i hapsili, skidali sa funkcija i ubijali, uskraćivali im plate, nisu im prihvatali svjedočenje na sudu, ne bi ih izbavljali iz ruku neprijatelja, jer je veći dio funkcionera tog vakta pripadao sekti džehmija, bilo da su u pitanju vladari (vulat), ili sudije (kudat). Smatrali su nevjernikom svakog ko nije bio džehmija; ko ne bi negirao Allahova svojstva, ko nije smatrao da je Kur'an stvoren – svakog od njih bi kažnjavali kaznom predviđenom za nevjernike!? I pored svega toga, imam Ahmed, rhm., bi učio dovu za halifu-mu'utezilu, kao i za one koji su ga tukli i hapsili, činio bi im istigfar, halalivši im sve ono što su mu od nepravde nanijeli, i što su ga prisiljavali na izgovaranje riječi kufra! Da ih je smatrao murteddima (otpadnicima od vjere), ne bi na takav način postupao s njima, i ne bi im činio istigfar, jer traženje oprosta za nevjernike nije dozvoljeno na osnovu Kur'ana, Sunneta i Idžma'a.“ (Pogledaj: el-Fetava, 12/487-489-498.) Šejh Abdurrahman b. Nasir el-Sa'adi rhm., kaže: „Poštovanje i veličanje Allahovih svetinja – še'airullah – je proizvod bogobojaznosti srca. Osoba koja tako postupa daje nam dokaz da takvaluk i bogobojaznost postoje u njenom srcu, i ukazuje nam na ispravnost njegove vjere. Ko poštuje i veliča Allahove svetinje - poštuje i veliča Allaha dž.š.!“ (Pogledaj: Tejsirul-Kerimir-Rahman, 2/730.)
60

35

Poslanik s.a.w.s., je najbolje opisao vrijednost i cijenu muslimana na najznačajnijem skupu kojeg je zabilježila povijest čovječanstva – „Oprosni hadždž“, kada je rekao: „Životi vaši, i imeci vaši, su sveti (haram), jedni drugima, kao što je svet dan u kojem smo, mjesec u kojem smo, i mjesto u kojem smo!61 Na drugom mjestu, Poslanik s.a.w.s., kaže: „Svakom muslimanu je zabranjeno za povrijediti: život, imetak i čast drugog muslimana!“62 Ebu Bekr r.a., je rekao: „Neka niko od vas ne potcijeni nijednog od muslimana, jer je i „najmanji“ musliman kod Allaha dž.š., velik!“63 Abdullah b. Abbas r.a., kaže: „Najbolje djelo je gošćenje gosta, i dok je gledao u Ka'abu, reče: „Allah te je učinio svetom, počastio te i učinio plemenitom, ali je vjernik (mu'min), na većem stepenu svetosti kod Allaha dž.š., od tebe!“64 Ikrime rhm., je rekao: „Nemoj slučajno da vam se desi to da ezijjetite/vrijeđate ulemu, jer ko uvrijedi jednog alima kao da je uvrijedio Poslanika s.a.w.s.!“ Stoga, dobro razmisli o sebi, dragi brate, da li poštuješ i cijeniš muslimane, a o ulemi i pobožnjacima da i ne govorim, ili si jedan od
Bilježi ga Muslim, 9/182,183,184., Kitabul-Hadždž; Ebu Davud, 5/375,376,377., Kitabul-Menasik; Ibnu Madždžeh, 2/1025., Kitabul-Menasik. Imam Nevevi rhm., kaže: "Cilj ovog hadisa jeste i bliže upoznavanje sa težinom zabrane povređivanja imetka, života i časti muslimana, eksplicitno nas odvraćajući od takvog postupanja!" Pogledaj: Šerhul-Nevevi 'alel-Muslim, 11/169..
61

Bilježi ga Muslim, 16/121., Kitabul-Birri ves-Sileh; Tirmizi, 8/115., Kitabul-Birri ves-Sileh; Ebu Davud, 4861., Kitabul-Edeb.
62

Pogledaj: Ihja'u 'Ulumid-din, 3/338.. Od Alije r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „O Ebu Bekre, kada vidiš ljude kako hlepe za dunjalukom ti radi za ahiret; Allaha dž.š., spominji na svakom mjestu pa će i On tebe spomenut, i nemoj potcjeniti ni jednog muslimana, jer je i „najmanji“ musliman kod Allaha dž.š., velik!“ Pogledaj: Kenzul-'Ummal, br.44297., 16/222..
63

Imam Tirmizi rhm., bilježi predaju od Abdullaha b. Omera r.a., koji kaže: „Poslanik s.a.w.s., se propeo na minber, pa povišenim tonom reče: O skupino onih koji su islam primili samo jezicima svojim, a iman još nije prodro u srca njihova – nemojte uznemiravati muslimane, i nemojte ih brukati, i nemojte im mahane istraživati, jer ko se bude bavio istraživanjem mahana svoga brata muslimana – Allah dž.š., će istražiti njegove mahane, a kome Allah dž.š., istraži mahane obrukaće ga, pa makar to vidjeli i ostali ljudi. Ibnu Omer r.a., je gledao jednoga dana Ka'abu, pa reče: Velika li si i cijenjena, ali, mu'min/vjernik je cijenjeniji kod Allaha dž.š., od tebe!“ (Sunen Tirmizi, br.2032.)
64

36

onih koji muslimane potcjenjuju, u obraz i čast im diraju, postavši na taj način jednim od fasika/velikih griješnika! ***** 15. Prekomjerno strpljenje, kada je ezijjet od strane supruga/žena u pitanju, jer su bili ubjeđeni u to da je razlog takvog ponašanja njihovih žena prema njima, samo loše ophođenje prema Allahu dž.š., pa je neposlušnost prema Allahu dž.š., prouzrokovala i neposlušnost njihovih žena prema njima! Neki od selefa bi znali izjaviti: „Kad god bih bio neposlušan prema Allahu dž.š., to bi se odrazilo na neposlušnost moje žene, ili jahalice prema meni!“ Generacije selefa su imale maksimalno dobar odnos prema svojim ženama, dajući im prava koja im je Allah dž.š., dao, a zulum i nasilje prema njima je bilo nešto nepostojeće. Alija r.a., je rekao: „Pet stvari čine čovjeka srećnim: poslušna žena, dobra djeca, pobožna braća, dobre komšije i zarada u svome mjestu!“ Poslanik a.s., je rekao: „Najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojoj obitelji, a ja sam bolji od svih vas prema svojoj obitelji!“65 Ahmed b. Harb rhm., je rekao: „Ako se slijedećih šest stvari nađu kod neke žene, primakla se savršenstvu morala: pet dnevnih namaza, poslušnost prema mužu, udovoljavanje svome Gospodaru, čuvanje jezika od gibeta i nemimeta, skromnost na dunjaluku i strpljenje pri nesrećama (sabur)!“ Generacije selefa su bile strpljive u procesu odgajanja svojih žena, radeći po riječima Allaha dž.š., koji kaže: „Naređuj obiteljii svojoj da obavlja molitvu, i istraj u tome!“ (Taha: 132.)66
Bilježi ga Tirmizi, 13/262., Kitabul-Menakib, i kaže: Hadis je Hasen Garib Sahih.; El-Darimi, 2/159.; Šejh Albani rhm., ga smatra sahihom, pogledaj: Sahiha, br. 285..
65

Šejh Abdurrahman b. Nasir el-Sa'adi rhm., kaže: „Naređuj obiteljii svojoj da obavlja molitvu“ – nukaj ih na klanjanje namaza bilo da je farz ili nafila namaz u pitanju. Kada se nešto naredi onda se podrazumjeva da je naređeno i sve ostalo bez čega se prva naredba ne može sprovesti što znači da je obaveza djecu podučavati propisima namaza, onome što kvari namaz ili ga upotpunjuje (učenju Kur'ana), itd..
66

„I istraj u tome!“ – istraj na uspostavi namaza sa svim pratećim propisima, obaveznim dijelovima, skrušenosti... To će predstavljati jednu vrstu poteškoće duši

37

I po riječima Allahova Poslanika s.a.w.s., koji je u oporuku ostavio slijedeće: „Bojte se Allaha dž.š., kada su žene u pitanju! Uzeli ste ih uz Allahov dž.š., emanet, i njihovi polni organi su vam - uz Božiju riječ postali dozvoljeni!“67 ***** 16. Odbijali su poziciju vođstva, sve dok ih sam narod, uprkos njima, ne bi postavio na neku od vodećih funkcija, kada bi se ispričavali riječima da nisu sposobni za tu funkciju, ali bi im bilo odgovarano time da su i presposobni za to! Poslanik s.a.w.s., je rekao: „O, Abdurrahmane, nemoj samoinicijativno tražiti imaret/upravu, jer ako je na ličnu inicijativu dobiješ - biće ti otežana, a ako je stekneš na inicijativu drugih – biće ti olakšana!“68 Na drugom mjestu, Allahov Poslanik s.a.w.s., kaže: „Hlepićete za upravom i vođstvom, ali ćete se zbog toga kajati na Sudnjemu Danu; divne li dojilje, a žalosna li dojenčeta!“69 Sufjan el-Sevri rhm., je rekao: „Ko bude tražio vođstvo prije nego li mu ono samo dođe – pobjeći će od njega, i proći će ga veliko dobro!“ Od njega se bilježi i slijedeće: „Nemoj niko od vas da traži vođstvo i rijaset, osim nakon sedamdeset godina borbe sa samim sobom!“ Muslim b. Kutejbe rhm., je rekao: „Susreli smo ljude koji su na imaret/upravu gledali kao na najveće iskušenje/belaj, dok danas srećemo ljude koji trče za upravom/imaretom; oni prvi bi, kada bi im kakav prijatelj dobio imaret/upravu, u obavezu, molili Allaha dž.š., slijedećim riječima: „Gospodaru naš, učini da nas zaboravi, tako da nas ne može poznati, a niti mi njega!“
ali je treba primorati i pokoriti radi toga, uz dužno saburanje i istrajavanje na tome. Ako čovjek uspostavi namaz onako kako je to propisano i kako treba onda će on ostale propise islama još bolje i lakše čuvati i sprovoditi, a ako čovjek izgubi namaz ili ga neodgovorno izvršava ostale propise islama će još više kršiti i gubiti!“ (Pogledaj: Tejsirul-Kerimir-Rahman, 2/699.) Bilježi ga Muslim, 9/182,183,184., Kitabul-Hadždž; Ebu Davud, 5/375,376,377., Kitabul-Menasik; Ibnu Madždžeh, 2/1025., Kitabul-Menasik.
67 68

Hadis bilježi imam Buhari, 13/13., i imam Muslim, 12/206.. Hadis bilježi imam Buhari, 13/125..

69

38

***** 17. Međusobno savjetovanje, kada se stariji nije libio primanja savjeta od mlađeg i obratno, ne obazirući se na godine, starosnu dob i sl., što je u suprotnosti s velikim brojem ljudi današnjice, postupajući po riječima Poslanika a.s., koji kaže: „Vjera je savjet! Rekoše: Savjet o kome, Božiji Poslaniče? Reče: Savjet o Allahu, Njegovoj Knjizi, Njegovom Poslaniku, vođama muslimana i muslimanskog puka!70
70

Hadis bilježi imam Muslim, 2/36.; Ebu Davud, br.4923.; Nesa'i, 7/156..

Imam el-Nevevi rhm., u komentaru ovoga hadisa, kaže: "Ovaj hadis je puno bitan i važan, i sav islam oko njegovih značenja kruži ('alejhi medarul-islam), kako ćemo to sada navesti u njegovom komentaru. Ono što su iznijeli učenjaci da ovaj hadis predstavlja četvrtinu islama, uzimajući u obzir poznata četri "sveobuhvatna hadisa", mišljenja sam da to nije tačno, već smatram da ovaj hadis predstavlja sav islam! Ebu Sulejman el-Hitabi rhm., kaže: "Nasihat je sveobuhvatna riječ koja ukazuje na ukazivanju istine onome kome se on upućuje... Hadis bi značio to da je nasihat i savjet glavni stub i oslonac naše vjere, kao kad se kaže: Hadž je Arefat tj. njegov stub i glavni dio." Što se tiče značenja riječi nasihat, i koje su to njegove vrste, imam el-Hitabi rhm., kao i ostali učenjaci, naširoko govore o tome, što ću ja, sve zajedno, ukratko, spomenuti ovdje. Savjet o Allahu dž.š., znači: vjerovati u Njega, negirati to da Mu ima iko ravan, napuštati bezbožništvo (ilhad), po pitanju Njegovih atributa, opisivati Ga svojstvima savršenosti, smatrajući da je daleko od bilo kakvog nesavršenstva, biti Mu pokornim, izbjegavati griješenje prema Njemu, voljeti u ime Njega, mrzjeti u ime Njega, prijateljivati s onima koji su Mu pokorni, neprijateljevati s onima koji Mu nisu pokorni, uz džihad prema onima koji u Njeg' ne vjeruju, priznavajući ni'imet i blagodat koju nam je ukazao, iskazujući Mu zahvalu na tome, uz iskrenost prema Njemu u svakom pitanju, kao i pozivanje svemu spomenutom, uz bodrenje ostalih na to, uz ljubaznost prema ljudima, ili prema onima prema kojim takvi možemo biti. Savjet o Njegovoj Knjizi, znači: vjerovati u to da je Kur'an Allahov govor, kojeg je objavio, i kojem ne sliči ni jedan govor stvorenja, i kojeg nije u stanju niko od stvorenja ponoviti, cijeniti ga, pomno ga i lijepo iščitavati i učiti, skrušenim pri svemu tome biti, harfove njegove pravilno izgovarati, od nepravilnog tumačenja ga čuvati, kao i od onih koji mu dobro ne misle, uz vjerovanje u ono što ima u njemu, uz sprovedbu njegovih propisa, razumjevanje njegovih nauka i primjera, uzimanje ibreta iz njegovih vazova, razmišljanje o njegovim čudima, sprovoditi jasne/muhkem ajete iz njega, a ne zadirati u manje-jasne/mutešabih ajete, proučavajući ajete 'umuma i hususa, nasiha i mensuha, šireći njegov nauk, pozivati njemu, kao i svemu prije spomenutom, itd.. Savjet o Poslaniku s.a.w.s., znači: vjerovati u njegovo poslanstvo, kao i u to da je istina sve ono s čime je on došao, bivši mu pokornim u onome što je naredio ili zabranio, pomagati ga živa ili mrtva, postajući neprijateljem onome ko mu je neprijatelj, a prijatelj onome ko mu je prijatelj, cijeneći ga i poštovati, njegov put i

39

Prve generacije ovoga ummeta su primale savjet sa svake strane, a savjetodavcu bi naveliko bili zahvalni; čak bi smatrali da se osobi koja im je uputila savjet ne bi mogli nikako ni zahvaliti, pa makar im i čitavog života služili – zbog toga što se ahiretske koristi ne mogu namiriti ičim dunjaluka! Neki čovjek zamoli Hasana el-Basriju rhm., da mu nešto ostavi u oporuku, pa Hasan rhm., reče: „Potpomogni Allahovu vjeru gdje god se nađeš, Allah će te pomoći gdje god se nađeš!“ Jedni drugima bi slali nasihat u pismenoj verziji, pa makar fizički bili daleko jedni od drugih; osoba kojoj bi savjet bio upućen – puna srca bi ga prihvatala, i zahvalila bi se na tome – za razliku od nekih ljudi
sunnet oživljavajući, njegov da'aveta i šeri'at širiti, svake sumnje i optužbu na račun njegova sunneta negirati, davajući prednost njegovom nauku, pomno studirajući njegova značenja, njima pozivati, na lijep način ga učiti, i na lijep način druge njemu podučavati, uz svo dužno poštovanje i uljudnost, pomno iščitavanje, uz ustezanje od govora o njemu bez znanja, cijeneći one koji se sunnetu pripisuju, koji se njegovim ahlakom kite, i njegove adabe primjenjuju, uz ljubav prema njegovoj s.a.w.s., obitelji, njegovim drugovima, i klonjenje od onih koji u njegov sunnet uvode bid'at, ili po lošem spominju nekog od njegovih drugova, itd.. Savjet o vođama muslimana, znači: pomagati ih na istini, biti im pokoran, isto od njih tražiti, redovno ih opominjući i savjetovati, uz dužnu blagost i ljubaznost, podsjećajući ih na ono što zaborave, ili ne budu obaviješteni o izvjesnim pravima muslimana, ne ustajati vojno protivu njih, uz dobijanje srca i pozivanje ljudi na pokornost njima. El-Hitabi rhm., kaže: Od savjeta prema njima jeste i obavljanje namaza za njima, vođenje džihada s njima, davati im sadekat/zekat, pomoć, ne ustajati vojno protivu njih - u slučaju da budu nepravedni ili nasilnici, i da ih ne obmanjujemo sa lažnim pohvalama, kao i da molimo Allaha dž.š., da ih popravi. Pod vođama muslimana se, prvashodno, misli na halife, ali i na ostale koji su zaduženi poslovima od opšteg interesa muslimana poput pozicioniranih ljudi (ashabul-vilajat), što je opće-poznata stvar. U ovo će spadati i imami dina tj. ulema, i da je savjet o njima prihvatanje njihovih rivajeta, povođenje za njima u propisima vjere, imanje lijepog mišljenja o njima, itd.. Savjet o opštem muslimanskom puku: Svi mimo imama i pozicionara, su opšti muslimanski puk, a naša obaveza prema njima je upućivati ih onome u čemu je svako dobro i interes po njih, bilo da je ahiret ili dunjaluk u pitanju, neuznemiravati ih, podučavati ih onome što ne znaju od vjere, u tome ih pomagati kako riječju, tako i djelom, prikrivajući njihove mahane i slabosti, odbijajući svaku moguću štetu koja ih može pogoditi, pribavljajući im svaku vrstu koristi, naređivati im činjenje dobra, odvraćati ih od zla – uz maksimalnu blagost (rifk), iskrenost (ihlas), brižljivost, saosjećanje i nježnost (šefekah), uz poštovanje njihovih mlađih, upućujući im lijepe savjete, ne varajući ih, ne zavidjeti im, željeti im dobro koje sami sebi želimo, i ne priželjkivati im ono što ne bi smo željeli da se nama desi, čuvati im imetak i čast, itd.. Pogledaj: el-Minhadž – šerh sahihi Muslim, 2/37-38..

40

danas, kojeg ne možeš nasihatiti a da se ne ustremi na istraživanje tvojih mahana kako bi ti mogao uzvratiti! Tavus rhm., bi slao Mekhulu rhm., savjet poštom, i to u slijedećem stilu: „Selam; brate moj, dobro se pripazi toga da ne umisliš sebi da si na velikom stepenu kod Allaha dž.š., zbog dobrih djela koja radiš, jer ko sebi takvo što umisli na ahiretu će doći praznih dlanova, bez ikakva dobra; možda će te narod uzdići, zbog tvojih dobrih dijela, što te može natjerati na to da se poneseš, i požuriš svoju nagradu još na ovome svijetu!“ Budi navedenog svjestan, brate moj, i prvo sebi uputi nasihat i savjet, a potom svojoj braći – usmeno ili pismeno, i nemoj se prgavo ponijeti prema onome ko ti savjet uputi! ***** 18. Lijepo su se ophodili prema mlađima, a o starijima da i ne govorimo; prema daljnjima, a o bližnjima da i ne govorimo; prema džahilima, a o 'alimima da i ne govorimo. Svima je poznato šta je Allah dž.š., rekao Musa'u a.s.: „...pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao.“ (Taha: 44)71 – a svi znamo da nije bilo većeg silnika i griješnika/nevjernika od egipatskog faraona! Složni su na tome da će čovjeku stepen i vrijednost rasti na osnovu izgrađenog morala pri sebi, a osnova visoka morala je da čovjek primjećuje i vidi kod sebe mahane, a kod drugih ljudi savršenost, za razliku od onih koji u sebi vide savršenstvo, a kod drugih naks i mahane – da nas Allah dž.š., sačuva toga.

71

Šejh Abdurrahman b. Nasir el-Sa'adi rhm., kaže: „Blaga riječ je ta koja tjera čovjeka na to „da se prisjeti“ onoga što mu je od koristi pa da ga kasnije čini, i „da se poboji „onoga što mu šteti“ pa da ga se kloni. Gruba riječ tjera ljude od onoga ko se njome koristi. Blaga riječ koja je rečena faraonu je pobliže pojašnjena sljedećim ajetom: »Idi faraonu, on se osilio, & i reci: „Da li bi ti da se očistiš?“ & da te o Gospodaru tvome poučim, pa da Ga se bojiš?« (el-Nazi'at, 17-19.) Ove riječi su tako sadržajne, lahke, blage i ljubazne što svaka razumna osoba može zaključiti. Musa a.s., je rekao: „Da li bi ti da se očistiš?“ – što nam ukazuje na nužnost respektovanja drugog u govoru i konsultovanje istog od čega ne bježi niko. Musa a.s. ga je pozvao „čišćenju od prljavština“, od kojih je prva prljavština „širk/idolopoklonstvo“, što svaki zdrav razum prihvata. Musa a.s., mu nije rekao: „Da te ja očistim“ već „da ti sam sebe očistiš“. Potom ga pozva putu njegova Gospodara, koji ga je stvorio, i dao mu blagodati vidne i skrivene – na koje je ljudski uzvratiti hvalom i zahvalom.“ (Pogledaj: Tejsirul-Kerimir-Rahman, 2/683.)

41

Poslanik s.a.w.s., kaže: „Poslanikom sam učinjen kako bih usavršio plemenite ćudi i osobine kod ljudi!“72 Bekr b. Abdullah el-Muzeni rhm., je rekao: „Ako vidiš starijeg od sebe, poštuj ga, i reci u sebi: Pretekao me je u vjeri i dobrim djelima; a ako vidiš mlađega od sebe, poštuj ga, i reci u sebi: Pretekao sam te u grijesima! Ako te ljudi počaste nečim znaj da je to Allahova blagodat prema tebi, i da ti to ne zaslužuješ, a ako se svijet nekada olahko prema tebi ponese, ti reci: Ovo je samo zbog grijeha kojeg sam počinio; a i komšijina psa ako pogodiš kamenom – uvrijedio si ga!“ ***** 19. Plašili su se toga da im Allah dž.š., ne dadne loš svršetak ovog života, zbog čega bi bili uskraćeni od slasti gledanja u Njegovo lice na ahiretu, jer će biti u džehennemu, a neki bi se zbog razmišljanja o tome na trenutak izgubili! Poslanik a.s., je rekao: „Ljudska djela se cijene i prema svršecima!“73 Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Čovjek će raditi djela dženetlija sve dok između njega i dženneta ne bude koliko lakat dužine pa će ga preteći knjiga nakon čega će raditi djela džehenemlija nakon čega će ući u vatru!“74 Ovo je ono što je pamet uzimalo prvim muslimanima, u vezi čega majka pravovjernih Ajša r.a., kaže: „Čovjek će godinama raditi djela džennetlija – a jedan je od stanovnika vatre!“ Koliko li je skrušenih lica o kojima govore slijedeći kur'anski ajeti: „Da li je doprla do tebe vijest o teškoj nevolji? & Kada će se neka lica
Hadis bilježi Buharija u djelu „Edebul-Mufred“, 1/271.; Hakim, 2/613., i izjavljuje: Hadis se slaže sa uslovom imama Muslima rhm., sa čime se slaže i imam el-Zehebi. Šejh Albani rhm., u svom djelu el-Sahiha, br.45., kaže: Sened ovog hadisa je hasen, zbog toga što imam Muslim - Ibnu Adžlana - uvjek spominje sa nekom drugom osobom. Navedeni hadis podržava predaja od Ibnu Vehba, koja se bilježi u djelu elDžami', na osnovu čega je – sahih. Fadlullah el-Džejlani kaže: Svaka „vjera“ se, između ostalog, bavi i lijepim ponašanjem, ahlakom i moralom, ali je činjenica da ni jedna od tih „vjera“ nije došla do moralnog savršenstva kao što je to slučaj sa islamom i muslimanima! ...kako bih usavršio... tj. došao do vrhunca morala, bontona i lijepa ponašanja! Pogledaj: Fadlullah el-Samed, Šerhu Edebil-Mufred, 1/271.
72 73

Hadis bilježi imam Buhari, 11/499.; imam Ahmed, 5/335.. Hadis bilježi imam Buhari, 6/303.; imam Muslim, 16/190.; imam Tirmizi, 8/301..

74

42

potištena, & premorena, napaćena75 & u vatri užarenoj pržiti & sa vrela uzavrelog piti, & kada drugog jela osim trnja neće imati & koje neće ni ugojiti, niti glad utoliti!“ (el-Gašijeh: 1-7.) Koliko li je onih koji su se primakli lađi spasa, i taman da se na nju ukrcaju, talas ih odvoji od nje, nakon čega su se udavili! Niko nije pošteđen ove prijetnje! Od Enesa b. Malika r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., često puta znao izgovarati: „O ti koji srca okrećeš – učvrsti srce moje na vjeri Tvojoj! Rekoh: Allahov Poslaniče, povjerovali smo ti, i u ono s čime si nam došao: Da li se to plašiš po nas? Reče: Da! Srca su između dva Allahova dž.š., prsta, okreće ih kako On hoće!“76 Matref b. Abdullah rhm., je znao reći: „Ne čudim se onome što je propao – kako je propao, već se čudim onome što se spasio – kako se spasio. Allah dž.š., nije dao boljeg ni'imeta čovjeku od toga da ga usmrti na islamu!“ ***** 20. Oživljavanje noćiju svojim namazima, bilo ljeti ili zimi, postupajući po riječima Poslanika a.s., koji kaže: „Dobro čuvajte noćni namaz, jer je to praksa dobrih ljudi prije vas, približava vas vašem Gospodaru, briše vam grijehe, čuva vas od zabranjenih djela i otklanja bolest od tijela!“77

Imam Buharija rhm., u tefsiru sure el-Gašijeh, u svom Sahihu, bilježi da je Ibnu Abbas r.a., prokomentarisao riječi „premorena, napaćena“ značenjem da se to odnosi na kršćane. Ebu 'Imran el-Dževni rhm., kaže: „Omer b. el-Hattab r.a., je prošao pored samostana jednog monaha, pa ga pozva: O, monahu, o monahu! Kaže: Monah se pojavi, a Omer r.a., se zagleda u njega, začim zaplaka. Bi mu rečeno: O vođo pravovjernih šta te je uplakalo? Reče: Sjetio sam se Allahovih dž.š., riječi: „Kada će se neka lica potištena, & premorena, napaćena & u vatri užarenoj pržiti & sa vrela uzavrelog piti!“ (el-Gašijeh,2-4.) To me je uplakalo.“ (Pogledaj: Mustedrek, br.3925.)
75

Hadis bilježi imam Tirmizi, 8/307.; imam Ibnu Madždžeh, br.3834.; imam Begavi u Šerhul-Sunneh, 1/165.; i kaže da je hadis hasen. Šejh Albani rhm., ga ocjenjuje sahihom, a bilježi ga i imam Muslim od Abdullaha b. Amra.
76

Hadis bilježi imam Tirmizi rhm., od Bilala i Ebu Umameh r.a., 13/64-65.; imam Hakim, 1/308.. Šejh Albani rhm., ga spominje u djelu el-Irva', br.452., i ocjenjuje ga hasenom.
77

43

Abdullah b. Mes'd r.a., bi ustajao na noćni namaz, kada bi oči ostalih ljudi pospale, i tada bi se začuo glas od njega kao da roje pčele! Abdul-Aziz b. Ebi Davud rhm., bi, kada bi mu prostrli ležaj za spavanje, prešao rukom preko posteljine, rekavši: „Mehka li si! Al', šta ćeš, kada je džennetska posteljina mekša od tebe – pa bi otišao klanjati sve dok ne bi osvanuo!“ Poslanik s.a.w.s., je znao klanjati noću sve dok mu se ne bi vene ukazale, i dok mu noge ne bi otekle, pa mu jednom bi rečeno: „Zašto to radiš, kada znaš da su ti svi prijašnji, i svi budući grijesi oprošteni? Odgovorio bi: Zar da ne budem Allahu zahvalan rob!?“78 Od Hassana el-Basrija rhm., se bilježe slijedeće predaje: „Čovjek će ispustiti iz prakse noćni namaz samo zbog grijeha kojeg je počinio!“ „Noćni-namaz je težak onima koji su teški od grijeha!“ „Čovjek će se ogriješiti prema nekom, zbog čega će biti uskraćen od obavljanja noćnog namaza!“ „Ako nisi u stanju klanjati noću, i postiti danju, onda znaj da su te grijesi obuzeli! Abdullah b. el-Mubarek rhm., kako se to bilježi u djelu „Zuhd“, prenosi predaju o ženi Mesrukovoj, koja je rekla: „Ne sjećam se da Mesruku noge nisu bile pod otokom zbog dugog klanjanja namaza; reče: Znala bih sjedeti iza njega, plačući iz sažaljenja i milosti prema njemu!“ ***** 21. Neprestano preispitivanje sebe i svojih prsiju kako bi iz njih odstranili eventualna svojstva licemjera, a umjesto njih, posadili svojstva vjernika! Neka od tih svojstava vjernika bi bila: „Oni koji se kaju, Njemu klanjaju, Njega hvale, poste i molitvu obavljaju, traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i Allahovih propisa se pridržavaju...“ (el-Tevba: 112)79
78

Hadis bilježi imam Buhari, 3/14.; Muslim, 17/162.; Tirmizi, 2/204.; Nesa'i, 3/219..

44

Ili: „Ono što žele – vjernici će postići & oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju & i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju & i koji milostinju udjeljuju & i koji stidna mjesta svoja čuvaju & osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju & a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju & i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu & i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju & oni su dostojni nasljednici & koji će džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti!“ (el-Mu'minun: 1-11.)80 Poslanik s.a.w.s. je rekao: „Niko od vas neće biti pravi vjernik sve dok ne bude želio svome bratu ono što želi samome sebi!“;81 Ili: „Tako mi Allaha nije pravi vjernik, tako mi Allaha nije pravi vjernik, tako mi
Šejh Abdurrahman b. Nasir el-Sa'adi rhm., kaže: „Kao da je rečeno: Ko su vjernici kojima je data radosna vijest/bešaret, od Allaha dž.š., da će ući u džennet, i steći najveće počasti? Kao odgovor na ovo pitanje stoji: „Oni koji se kaju“ – od svake vrste grijeha, i to svakog momenta! „Njemu se klanjaju“ – Njegovi su robovi, samo Njemu 'ibadete, istrajavajući u pokornosti Njemu, uz izvršavanje obaveznih i dobrovoljnih djela, svakog časa, čime čovjek postaje jednim od Allahovih robova. „Njega hvale“ – u sreći i nesreći, u lakoći i teškoći, priznavajući Allahove blagodati kojima ih je obasuo, javne i tajne, hvaleći Ga uz njihov i Njegov spomen, jutrom i večerju. „Poste“ – samo što se riječ „sa'ihun“ prevodi i sa putovanjem radi stjecanja znanja, ili sa putovanjem srca ka spoznaji Allaha i Njegovoj ljubavi, uz neprestano kajanje. Najispravnije je da je značenje riječi „sijaha“ - putovanje radi dobrih djela, poput hadždža i umre, džihada, učenja, spajanja rodbinskih veza itd.. „I molitvu obavljaju“ – često, istrajavajući na ruku'ima i sedždama. „Traže da se čine dobra djela“ – svih vrsta i tipova, „a od nevaljalih odvraćaju“ – svih vrsta i tipova, i „Allahovih propisa se pridržavaju“ – tako što studiraju i uče ono što je Allah dž.š., objavio Njegovom Poslaniku s.a.w.s., u što spadaju naredbe i zabrane, i svi ostali propisi, čineći ono što je za činiti, i kloneći se onoga čega se treba kloniti. „Obraduj vjernike“ – a nije rečeno čime, kako bi se obuhvatilo sve ono što čovjeka sljeduje od praktikovanja imana, od dunjalučkih dobara i ahiretskih. Ovaj bešaret se odnosi na svakog mu'mina. Što se tiče kakvoće bešareta i radosne vijesti to će ovisiti od hala vjernika i njihovoga imana, njegove jačine ili slabosti, i kakvoće njegove sprovedbe u praksi.“ (Pogledaj: Tejsirul-Kerimir-Rahman, 1/464.)
79

Šejh Abdurrahman b. Nasir el-Sa'adi rhm., kaže: „Ovo su počasti od Allaha dž.š., prema Njegovim robovima vjernicima, uz navođenje onoga u čemu im je spas i sreća, i na koji način su do toga došli. Ovi ajeti od nas traže da se njima okitimo, i da njima prionemo. Stoga, neka se svaki čovjek dobro izvaga na vagi ovih ajeta, a i druge neka ovim ajetima vaga. Tek će tada znati na čemu je on, a i na čemu je ostali svijet, po pitanju imana, po pitanju njegove jačine ili slabosti, veličine ili malenkosti.“ (Pogledaj: Tejsirul-Kerimir-Rahman, 2/744.)
80

Hadis bilježi imam Buhari (1/56.), imam Muslim (2/16.), imam Nesa'i (8/115.), imam Tirmizi (9/319.), imam Ibnu Madždže, predgovor br.66.. Hafiz Ibnu Hadžer el-'Askelani rhm., kaže: „Hadisom se aludira na neimanje savršenosti u vjeri nekog čovjeka, kao što se ponekada kaže: taj i taj nije čovjek.“
81

45

Allaha nije pravi vjernik! Upitaše: Ko, Božiji Poslaniče? Reče: Onaj od čijih ruku nije siguran njegov komšija!“82 Jahja b. Mu'az rhm., je u nekoliko svojih pisama sakupio svojstva pravih vjernika, pa kaže: „Vjernik je stidljiva i neprimjetna osoba, više koristi nego što šteti, istinita jezika, s malo zbora, a s puno truda i rada, i s malo greški u radu. Za njim ne ostaje mnogo. Održava rodbinske veze, poštuje druge i zahvalan je. S Allahom je zadovoljan i razi onda kada mu opskrbu stisne, blag je i pravi drug, čedan i pošten. Ne proklinje, ne psuje, ne mahaniše, ne ogovara, ne prenosi tuđe riječi, ne žuri, ne zavidi, ne oholi se, nije umišljen, ne hlepi za dunjalukom, nema dugu nadu, ne spava mnogo, niti je nemaran, ne pretvara se, nije licemjer, nije škrtica, stalno je nasmijan i vedar. Nije prezren, ne uhodi, voli radi Allaha, i zadovoljan je radi Allaha, i srdi se radi Allaha. Opskrba mu je takvaluk, a sva briga ahiret. Zikr mu je drug, miljenik Allah, a sav trud mu je radi budućeg svijeta.“ Fudajl b. 'Ijad rhm., je rekao: „Vjernik sadi palme, a svo vrijeme strahuje da mu ne urode trnjem, dok licemjer sadi trnje i svo vrijeme očekuje da mu rode hurme!“ Dobro nauči ove stvari brate moj, i preispitaj sebe prije nego li umreš, i slobodno zaplači nad dušom svojom ako pri njoj nađeš neko od svojstava licemjera. Često traži oprosta od Allaha dž.š.. Sva hvala i zahvala pripadaju samo Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. ***** 22. Uvjek su davali prijednost djelima ahireta, nad djelima dunjaluka! Neko od njih ni za šta ne bi propustio jutarnji zikr ili vird; drugi bi u hladnoj noći ostavljao svoju toplu postelju radi noćnog namaza... Ovako se ponašao selefus-salih – prve generacije muslimana, r.a., na koje se često puta pozivamo, s toga, ko osvane a sva mu briga bude u dunjalučkim stvarima, neka zna da je skrenuo s njihova puta! Allah dž.š. kaže: „Onome ko želi ovaj svijet, Mi mu brzo dajemo ono što hoćemo, i kome hoćemo, ali ćemo mu poslije džehennem pripremiti, u kome će se osramoćen i odbačen peći & a, onaj ko želi onaj svijet i

Hadis bilježi imam Buharija (10/443.), i imam Muslim (2/17.), samo što u muslimovom rivajetu stoji: „Neće ući u džennet osoba od čijih neugodnosti i zla nije pošteđen njegov komšija!“
82

46

trudi se da ga zasluži, a vjernik je, trud će mu hvale vrijedan biti.“ (elIsra': 18,19)83 Poslanik s.a.w.s. je rekao: „Kome ahiret bude sva briga, Allah će učiniti da mu srce bude bogato, učiniće ga pribranim, a dunjaluk će mu dolaziti sa svih strana, a kome dunjaluk bude glavna briga, Allah će učiniti da mu srce bude siromašno, učiniće ga rastrojenim, a od dunjaluka će imati samo ono što mu bude određeno!“84 Malik b. Dinar rhm., je rekao: „Ko dunjaluk bude prosio sebi za životnu saputnicu, mehr/vjenčani dar kojeg će mu tražiti je – njegova vjera, i neće pristati na brak s njime osim uz takav mehr!“ Ali r.a., je rekao: „Ahiret nailazi, a dunjaluk odlazi, stoga budite sinovi ahireta, a nikako nemojte biti sinovi dunjaluka. Danas se radi bez svođenja računa, dok će se sjutra svoditi računi, bez ikakva rada!“ ***** 23. Nikada ne bi zaboravljali zikir činiti svoga Gospodara, dž.š., kao i donositi salavate na Poslanika s.a.w.s., na bilo kakvom mjestu ili skupu se nalazili! Allah dž.š. kaže: „Zikrullah je najveći!“ (el-'Ankebut, 45.); „...srca se doista, kada se Allah spomene, smiruju!“ (el-Ra'ad: 28); ili: „I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi griješnici.“ (el-Hašr: 18)85
83

Allah dž.š., dalje kaže: “Uistinu! vi ovaj prolazni svijet volite, & a o onom drugom nikako brigu ne vodite.!“ (el-Kijameh, 20,21.); ili: „A oni život na ovom svijetu vole doista, a ništa ih se ne tiče dan tegobni koji ih čeka.“ (el-Dehr, 27.) Hadis bilježi imam Tirmizi u Sunenu, (9/288.), a šejh Albani rhm., ga ocjenjuje hasenom. Pogledaj. Silsila el-Sahiha, br.949..
84

Ebul-Derda' r.a., prenosi da je Poslanik a.s., rekao: „Hoćete li da vas obavijestim o najvrijednijem djelu i najljepšem kod vašeg Gospodara, najbolje stepenovanog, koji je bolji po vas od dijeljenja zlata i srebra, i koji je bolji po vas od susreta s vašim neprijateljem kojima po vratovima udarate i koji vas po vratovima udaraju? Rekoše: Hoćemo. Reče: Zikrullah (svjesnost i spominjanje Allaha dž.š.).“ Mu'az b. Džebel r.a., je rekao: „Ništa bolje ne spašava od Allahove dž.š., kazne kao zikrullah/sjećanje na Allaha dž.š.!“ (Šejh Albani rhm., ocjenjuje ovaj hadis sahihom. Bilježi ga imam Tirmizi u Sunenu, br.3377.; imam Ibnu Madždžeh, br.3790.; i imam Ahmed b. Hanbel u Musnedu, br.21750; 22132; 27565.)
85

Abdullah b. Busr r.a., kaže: „Neki čovjek reče Allahovom Poslaniku s.a.w.s.: Islamskih propisa je mnogo; obavijesti me o jednom kojeg ću redovno prakticirati?

47

Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Primjer onoga koji zikir čini svoga Gospodara i onoga koji to ne čini, je poput primjera živog i mrtvog!“86 Poslanik s.a.w.s., kaže: „Ljudi koji napuste neko sjelo a ne budu spominjali Allaha dž.š., na njemu, kao da su ustali s magareće mrcine, zbog čega će zažaliti na Sudnjemu danu!“87 Hasan el-Basri rhm., kaže: „Allah dž.š., nam je olakšao riječima: „Sjećajte se vi mene sjetiću se i Ja vas!“ (el-Bekara, 152.), koje nisu vezane za određeno mjesto, jer da su one vezane za određeno mjesto bila bi nam obaveza da na to mjesto idemo i da Ga se tamo sjećamo, pa makar to mjesto bilo na udaljenosti od stotinu godina, kao što je slučaj sa dovom kod Ka'abe; Njemu pripada svaka hvala i blagodat!“ Fudajl b. 'Ijad rhm., je govorio: „Kada spominjete stvorenja na vašim sijelima spomenite i Allaha Uzvišenog, jer je spominjanje Njega lijek za bolest spominjanja stvorenja!“ Ebul-Melih rhm., kada bi zikir činio Allaha dž.š., bio bi puno sretan i radostan, pa bi govorio: „Život moj je zikrullah, jer Allah dž.š., kaže: „Sjećajte se vi mene sjetiću se i Ja vas!““. Kada bi hodio putem, pa nekada zaboravi na Allaha dž.š., povratio bi se za nekoliko koraka unazad pa bi spominjao Allaha dž.š.. Govorio bi: „Volim da sva mjesta pored kojih sam prošao posvjedoče u moju korist na Sudnjemu Danu!“ Jahja b. Mu'az rhm., je rekao: „Regenerirajte svoja srca zikrullahom, jer su srca ta koja brzo zapadaju u gaflet/nemar!“ *****

Odgovori mu: Nastoj da ti je jezik neprestano vlažan od zikrullaha/spominjanja Allaha dž.š.!“ (Šejh Albani rhm., ocjenjuje ovaj hadis sahihom. Bilježi ga imam Tirmizi, br.3375.; Ibnu Madždžeh, br.3060.; Ahmed b. Hanbel u Musnedu, br.17716.; Ibnu Hibban u Sahihu, br.814.; Mustedrek, br.1822.) Hadis bilježi imam Buhari, 11/208.; i imam Muslim, 6/68., ali u sljedećem stilu: „Primjer kuće u kojoj se spominje Allah i kuće u kojoj se Allah ne spominje je kao primjer živog i mrtvog!“
86

Hadis bilježi imam Ebu Davud, br.4834., i imam Hakim, 1/492., i imam Ahmed, 2/389, i Ebu Nu'ajm, 7/207.. Imam Hakim rhm., kaže: Hadis je sahih po šartovima imama Muslima, mada ga oni dvojica ne bilježe, sa čime se slaže i imam Zehebi rhm.. Šejh Albani rhm., ovaj hadis ocjenjuje sahihom. Pogledaj el-Sahiha, br.77..
87

48

24. Mehkoća srca, i plakanje nad samim sobom, zbog propusta svojih prema hakku i pravu kojeg Allah ima kod nas, a sve iz razloga ne bi li im se Allah dž.š., smilovao! Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Kada bi znali ono što ja znam, malo bi ste se smijali, a mnogo bi ste plakali“ – našto ashabi r.a., prekriše svoje glave mahramama, briznuvši u plač!88 Alija r.a., je rekao: „Dobro znam drugove Allahova Poslanika s.a.w.s., a danas ne vidim ikoga da im može biti nalik! Kada bi osvanuli bili bi blijedi i požutjeli, kao da su neprestano gledali u povorke dženaza; noć bi provodili na kijamu i sedždi, na nogama ili čelima; kada bi osvanuli klatili bi se poput drveta na povjetarcu; oči su im uvjek bile suzne, ali danas kao da živim među običnim gafilima!“ Bilježi se da je Omer b. el-Hattab r.a., imao dvije linije ucrtane na obrazima od plača i mnogobrojnih suza! Ibnu Abbas r.a., je imao zadebljanje ispod očnih kapaka zbog prekomjerna plača i suza! Ka'ab el-Ahbar rhm., je rekao: „Da mi jedna suza iz oka poteče, zbog straha od Allaha dž.š., draže mi je nego li da udijelim brdo zlata, a da mi srce i dalje bude kruto!“ Alija r.a., je rekao: „Obilježje pobožnjaka i dobrih ljudi je bljedilo lica, suznost očiju, suhost usana – zbog neprospavanih noćiju, prekomjerna plača i gladi.“ ***** 25. Za sebe bi smatrali da su jedni od propalih, i da su gubitnici na ahiretu, ali, zbog neobavljanja 'ibadeta/robovanja onako kako je to bilo traženo od njih, a ne od zapadanja u grijeh i ma'asijet kako bi možda to neko pomislio! Govorili su: „Nada da će nam Allah dž.š., oprostiti je ono što nam je cilj“, ali su i pored toga sumnjali da će ih Allah dž.š., zbog male stvari kazniti. Tako su postupali kako bi im polaganje računa na Sudnjemu Danu bilo lahko, jer ko sebi ne svede računa na ovome svijetu dugo će mu se svoditi na Sudnjemu Danu!
88

Hadis bilježi imam Buhari rhm., 11/319.; i imam Tirmizi rhm., 9/194..

49

Allah dž.š. kaže: „O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek pogleda šta je za sjutra pripremio, i Allaha se bojte, jer On dobro zna ono što radite.“ (el-Hašr:18)89 Omer r.a., je rekao: „Svodite račun sami sebi, prije nego li vam račun bude sveden; izvagajte dobro svoja djela prije nego li vam djela budu vagana, i pripremite se za Dan velikog stajanja, toga dana ćete vi biti izloženi; najmanja stvar vam neće skrivena biti!“ Abdurrahman b. Hurmuz el-E'aredž rhm., je rekao: „Dobro ispitajte mahane svojih duša, jer će svako od nas sjutra biti proživljen sa svojom skupinom; ko se svakom grijehu odadne sa svakom skupinom će biti i proživljen!“90 Često puta je znao koriti sebe i svoj nefs riječima: „Glasnik će na Sudnjemu Danu zvati: „O griješnici takvi i takvi, ustanite!“ – pa ustani i ti o E'aredžu s njima; potom će zvati: „O griješnici takvi i takvi, ustanite!“ – pa ustani i ti o E'aredžu s njima; potom će zvati: „O griješnici takvi i takvi, ustanite!“ – pa ustani i ti o E'aredžu s njima; o E'aredžu, čini mi se da ćeš se u svakoj skupini griješnika naći!“ ***** 26. Nepridavanje pažnje izgradnji kuća i tome sličnog, a ako bi neko od njih odlučio praviti sebi kuću zadržao bi se na elementarnim i nužnim stvarima bez ikakva ukrašavanja i rasipanja. Tako su postupali zbog toga što im skromnost halal imetka i kratka nada nisu omogućavali drugačije.

89

Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., kaže: „Ako će čovjek biti pitan i račun će mu se svoditi za sve što čini, i za ono što sluša, i za ono što gleda, kao i za svoje srce, na osnovu riječi Allaha dž.š.: „I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati!“ (el-Isra', 36.) – onda je razumljivo da će normalan čovjek sebi svesti račun prije nego li mu ga neko drugi bude sveo! Da je svođenje računa sebi i svome nefsu jedna od obaveza koju moramo ispoštovati, to nam potvrđuju i riječi Allaha dž.š.: „O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sjutra pripremio, i Allaha se bojte,jer On dobro zna ono što radite.“ (el-Hašr:18) Allah dž.š., kaže: „Neka svako od vas provjeri šta je od djela pripremio za Sudnji dan: dobra djela koja će ga spasiti ili loša djela koja će ga ukopati!“ (Igasetul-Lehfan, 1/84.)
90

Šejh Ahmed Ferid kaže: „Vjerovatno je ovaj stav temeljio na Allahovim dž.š. riječima: „Sakupite nevjernike i one koji su njima sličili kao i one kojima su se klanjali & mimo Allaha, i pokažite im put koji u džehennem vodi!“ (el-Saffat, 22-23.)

50

Od Enesa r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., povukao jednu crtu, pa reče: Ovo je čovjek, pa pored te crte povuče još jednu crtu pa reče: Ovo je njegov edžel/rok. Malo podalje povuče još jednu crtu i reče: Ovo je čovječija nada, na šta dodade: Stići će ga ono što mu je bliže tj. edžel!“91 Neki čovjek iz generacije selefa prođe pored jednog što je pravio lijepu kuću, pa mu reče: Zidaš kuću kao da ćeš u njoj vječno živjeti A kad malo bolje razmisliš u njoj ćeš kratko boraviti. Hladovina eraka je dovoljna onome Koga jednog dana čeka odlazak! Selefus-salih, prve generacije ovog ummeta, nisu bile pohlepne za dunjalukom i nisu gajile nadu u dug život!92 ***** 27. Nipodaštavanje i odbijanje dunjaluka, postupajući po riječima Allahova Poslanika s.a.w.s., koji kaže: „Dunjaluk u odnosu na ahiret je isto kao kada neko od vas zamoči prst u more i izvadi ga; nek' pogleda s čime mu se vratio!?“93 Allahov Poslanik s.a.w.s.., kaže: „Kada bi dunjaluk, kod Allaha dž.š., vrijedio i koliko jedno krilce od mušice, ne bi dozvolio nevjerniku da proguta jednog gutljaja vode s njega!“94

91

Hadis bilježi imam Buharija rhm., 11/235.. Ibnu Ebil-Dunja rhm., bilježi sljedeće predaje:

92

Hasan el-Basri rhm., je rekao: „Četri su znaka čovječije nesreće: tvrdoća srca, osorost oka, duga nada i pohlepa za dunjalukom!“ (Zemmud-dunja, br.36.) Fudajl b. 'Ijad rhm., je rekao: „Pet stvari ukazuju na nesreću čovjeka: tvrdoća srca, suhost oka, slabost odabira, želja za dunjalukom i duga nada, dok sljedećih pet stvari ukazuju na sreću čovjeka: čvrsto ubjeđenje u srcu, bogobojaznost u vjeri, skromnost na dunjaluku, stid i znanje.“ (Zemmud-dunja, br.145.)
93

Hadis bilježi imam Muslim, 18/93.; imam Tirmizi, 9/199.; Ibnu Madždžeh, 4108..

Hadis bilježi imam Tirmizi, 9/198., i ocjenjuje ga sahihom. Šejh Albani rhm., ovaj hadis ocjenjuje sahihom ligajrihi. Pogledaj el-Sahiha, br.943..
94

51

Malik b. Dinar rhm., je izjavio: „Dobro se čuvajte sihirbaza koji opčarava srca učenih, i odvraća ih od Allaha dž.š.; taj sihr je dunjaluk! On je gori od sihra Haruta i Maruta, jer je njihov sihr razdvajao čovjeka od njegove žene, dok ovaj sihr razdvaja čovjeka od njegova Gospodara!“ Hasan el-Basri rhm., je rekao: „Susreli smo se s ljudima koji su na dunjaluk gledali kao na povjerenu im stvar koju su morali vratiti svome vlasniku, i na koju nisu polagali nikava prava; zbog toga su i ovaj svijet napustili lahki - s malo imetka pri sebi!“ Abdullah b. Mubarek rhm., je rekao: „Dunjaluk je zatvor za vjernika, a zatvorenik je u najvećoj potrebi za strpljenjem/saburom i gašenjem srdžbe. Vjernik nema na dunjaluku države. Njegova jedina država je sjutra na ahiretu!“95 Neki su znali reći: „Ako želiš biti u Allahovoj dž.š., blizini, stavi između tebe i tvojih strasti pregradu od željeza!“ ***** 28. Prve generacije muslimana nisu pretjerivale ni u stvarima koje su halal, ako bi na njih naišli, zbog toga što je halal unikatna stvar gdje god da se nađe. Briga o zaradi halal dirhema im je bila preča od svega, zbog toga što su oni bili prava ahiretska djeca s jekinom i čvrstim ubjeđenjem, a ahiretska iskrena i čista djela ne mogu doći preko ruku onih koji se hrane haramom i šubheli imetkom. Ko se hrani haramom čini harame, a ko se hrani sumnjivim stvarima dešavaju mu se sumnjiva djela. Stvar seže dotle da čovjek koji se hrani haramom i da hoće ne može biti pravi rob Allahov. Zbog svega navedenog, Allah dž.š., je izjednačio poslanike i ostale vjernike kada je u pitanju jelo dobre i halal hrane, kao što Allahov Poslanik s.a.w.s., kaže: „Allah je dobar, i ne prima osim ono što je dobro. Allah je naredio vjernicima ono što je naredio i poslanicima, pa kaže: „O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela
95

Šejh Ahmed Ferid kaže: Vjerovatno ima za cilj to da vjernik ne želi dunjaluk i nikada ga nema za cilj shodno riječima Allaha dž.š.: „Taj drugi svijet daćemo onima koji ne žele da se na Zemlji ohole i da nered čine, a oni koji se Allaha boje čeka srećan kraj.“ (el-Kasas, 83.) Allah dž.š., je taj koji uzdiže roba Svoga na dunjaluku i na ahiretu, i on je taj koji ima pravo da uživa u svim počastima dunjaluka i ahireta!

52

činite, jer Ja dobro znam ono što vi radite!“ (el-Mu'minun, 51.); i kaže: „O vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ako se samo Njemu klanjate!“ (el-Bekara, 172.) Potom spomenu čovjeka koji nakon dugog putovanja, sav čupav i prašnjav, ispruži svoje ruke prema nebesima, izgovarajući: Ja rabbi, ja rabbi – a hrana mu je haram, piće mu je haram, odjeća mu je haram, i uhranjen je haramom; kako da mu se na dovu odazove!?“96 Hranjenje halal i dobrim imetkom je najbolji pomagač u činjenju dobrih djela, i ono je također šart/uslov za primanje nečije dove. Junus b. 'Ubejd rhm., je rekao: „Danas je najteže naći halal dirhem; ako bi ga našli, samo bi njime liječili naše bolesne!“ ***** 29. Dobra djela koja su činili smatrali su malim i ništavnim, pa makar bili na 'ibadetu „sikalejna“ – svih ljudi i džina. Smatrali su da ni jedan djelić Allahovog dž.š., hakka/prava, kojeg polaže kod njih, nisu ispunili niti odužili! Neki od selefa bi znali reći: „Božiji hakk/pravo, je teži od 'ibadeta svih stvorenja; Božije blagodati su veće od bilo kakve zahvale i iste sva Njegova stvorenja ne mogu nabrojati; osvanuli bi pokajnički, a isto tako bi i omrkli!“ Poslanik s.a.w.s., je znao klanjati noću sve dok mu se ne bi vene ukazale, i noge otekle, pa mu bi rečeno: „Zašto to radiš, kada znaš da su ti svi prijašnji, i svi budući grijesi, oprošteni? Odgovorio bi: Zar da ne budem Allahu zahvalan rob!?“97 Sabit el-Bennani rhm., je znao reći: „Gospodaru moj, ako ikome dozvoliš da klanja namaz u kaburu onda neka to budem ja!“ Uđoše neki ljudi kod Džunejda pred njegovu smrt, i zatekoše ga na namazu. Bi mu rečeno: „Zar sada klanjaš namaz? Reče: Pa sada mi se zatvaraju stranice djela!“

96

Hadis bilježi imam Muslim, 7/100., i imam Tirmizi, 11/110.. Hadis bilježi imam Buhari, 3/14.; Muslim, 17/162.; Tirmizi, 2/204.; Nesa'i, 3/219..

97

53

Prve generacije muslimana su jedva čekale da se smrkne kako bi se osamili sa svojim Gospodarem dž.š., a plašili su se dana kad bi nastupio zbog bojazni od ljudi da ih ne ometu od 'ibadeta i robovanja Allahu dž.š.. Dosegli su vrhunac što se 'ibadeta/robovanja Allahu džš., tiče, toliko da ako bi se reklo nekome od njih: „Sudnji dan nastupa sjutra, ne bi znali koje dobro djelo da dodaju sebi!?“ Muhammed b. Ebi 'Umejre rhm., a bio je jedan od ashaba Allahova Poslanika s.a.w.s., je rekao: „Da čovjek, od trenutka kada je rođen pa sve do trenutka svoje smrti, bude na sedždi i pokornosti Allahu dž.š., ne bi zažalio da još toliko vakta provede na sedždi - kada ugleda sve te nagrade i sevabe koji ga čekaju (na ahiretu)!“98 ***** 30. Bojazan i strah od loših i kvarnih riječi ili priča, usko vezane za znanje i dobra djela, kao i onda kada je u pitanju upućivanje ummeta dobru dunjaluka i ahireta. Nisu se voljeli isticati u nijednom pitanju vezanim za dunjaluk, a isto tako nisu voljeli baviti se izdavanjem fetvi, jer je muftija taj koji se postavlja između Allaha dž.š., i Njegovih robova! Allah dž.š. kaže: „I ne govorite neistine jezicima svojim: Ovo je dopušteno, a ovo je zabranjeno - da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine – neće uspjeti & kratko će uživati, i njih će strašna patnja čekati.“ (el-Nahl:116)99
Hadis bilježi imam Ahmed b. Hanbel rhm., u Musnedu, 4/185.. Šejh Albani rhm., ovu predaju ocjenjuje sa džejjid. Pogledaj: Silsila el-Sahiha, 447..
98

Hafiz Ibnul-Kajjim rhm., kaže: „Allah dž.š., je zabranio i haramom učinio svaki govor o Njemu dž.š., bez znanja, bilo da je u pitanju izdavanje fetvi ili kadiluk. Takvo postupanje je svrstao u jedne od težih harama, čak, šta više, pozicioniran je u samom vrhu postojećih grijeha! Allah dž.š., kaže: „Reci: »Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i grijehe, i neopravdanu primjenu sile, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite ono što ne znate.“ (el-E'araf, 33.) Allah dž.š., je zabranjene stvari sortirao u četri vrste. Otpočeo je sa najlakšom vrstom grijeha „fevahiš/razvrat“, pa potom sa malo težom vrstom grijeha „ism/grijeh i zulm/nasilje“. Na treće mjesto spominje grijeh koji je jači od oba spomenuta a u pitanju je „širk/idolopoklonstvo“, dok na četvrtom mjestu spominje djelo koje je gore od svega navedenog, a ono je „govor o Allahu dž.š., bez znanja“! Ovo obuhvata svaki govor o Allahu dž.š., bez znanja u pitanjima Njegovih imena, svojstava ili djela, kao i govor o Njegovom dinu, šeri'atu itd.. Allah dž.š., kaže: „I ne govorite neistine jezicima svojim: Ovo je dopušteno/halal a ovo je zabranjeno/haram - da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine - neće uspjeti & kratko će uživati, i njih će strašna patnja čekati.“ (el-Nahl : 116) Allah dž.š., se takvim ljudima ispriječio na put žestokom prijetnjom zbog laganja na Njega u propisima, i njihova govora da je nešto haram/zabranjeno a On
99

54

Abdurrahman b. Ebi Lejla rhm., kaže: „Zatekao sam 120 ashaba Allahova Poslanika s.a.w.s., i nijedan od njih se nije laćao navođenja hadisa a da nije poželio da ga njegov brat odmjeni u spominjanju hadisa, niti su se laćali izdavanja fetvi/pravnih riješenja, a da nije poželio da ga njegov brat zamijeni u izdavanju fetvi!“100 Fudajl b. 'Ijad rhm., je rekao: „Lakše mi je i draže dijeliti ljudima zlatne dinare nego li da im dijelim hadise!“ Ljudi zatražiše od Sufjana b. 'Ujejne rhm., da im sjedne predavati im hadise, što on glatko odbi i reče: „Niti sam ja kvalifikovan da prenosim hadise, niti ste vi kvalifikovani da ih slušate! Primjer moj i vaš je poput onih: „obrukaše se pa se pomiriše“!“ Ebu Muslim el-Havelani rhm., je rekao: „Svijet živi od znanja velikog broja ljudi, dok sami oni propadoše zbog lične umišljenosti i licemjernog pokazivanja sebe svijetu!“ Ebu Hazim rhm., je rekao: „Ulema našega vakta se zadovolji suhom pričom, a zapostaviše rad i djela, dok je ulema selefa bila sušta suprotnost – samo je radila, a gotovo da nikada nije pričala! Potom uslijediše generacije koje radiše, a i pričaše, a potom nastupiše generacije koje samo pričahu a ništa ne radiše. Doći će vrijeme kada ulema neće ništa raditi, a niti će šta pričati!“101
ga nije zabranio, ili da je nešto halal/dozvoljeno a On ga nije dozvolio. Ovi ajeti su pojašnjenje od Njega, slavljen neka je On, da nije dozvoljeno čovjeku da govori ovo je halal a ovo haram izuzev ako sigurno zna da je takvo što Allah dž.š., dozvolio ili zabranio! Neki od selefa bi znali reći: „Dobro se čuvajte toga da neko od vas kaže: Allah je dozvolio to i to, a zabranio to i to, pa da mu Allah dž.š., sjutra kaže: Lažeš, nisam dozvolio to i to, i nisam zabranio to i to!“ Ako čovjek ne zna da li Allahov vahj/objava nešto dozvoljava ili zabranjuje, onda nemoj da govori ovo ja halal, a ono je haram zbog samog taklida/slijepog slijeđenja nekog ili te'vila/pogrešnog rezona!“ (Pogledaj: I'ilamul-Muvekki'in, 1/39.)
100

Od Abdullaha b. 'Amra, r.a., se bilježi da je čuo Allahova Poslanika, s.a.w.s., kako kaže: "Allah, dž.š., neće znanje oteti od ljudi, već će znanje nestajati smrću uleme i učenjaka, tako da će, kada ne bude imalo učenih osoba, ljudi, sebi za vođe, uzimati neznalice i neuke ljude, koji će biti pitani o stvarima vjere, i koji će izdavati fetve i riješenja ljudima - bez prethodno stjecanog znanja - odvodeći i sebe i njih u zabludu!" (Muttefekun 'alejh) Dr. 'Ali Muhammed Muhammed el-Sallabi, u knjizi „Tebsirul-Mu'minin bi FikhilNasri vel-Temkin fil-Kur'anil-Kerim“, na str. 255., kaže slijedeće: "Svima nama je poznat stepen uleme kod Allaha, dž.š., ali često puta znamo zaboraviti, i s uma smetnuti njihovu poziciju, i obaveznost našeg vraćanja njima u svim pitanjima života, pa ćemo se nakratko posjetiti o nekim detaljima vezanim za njih:
101

55

Abdurrahman el-Sulemi rhm., je rekao: „Zatekli smo ljude koji su Kur'an učili deset po deset ajeta. Ne bi prelazili na novih deset ajeta sve dok prvih deset ajeta ne bi u praksu sproveli!“102 Ša'abiju rhm., bi jednom rečeno: Daj nam fetvu, o alime – pa reče: „Nemojte me nazivati 'alimom! 'Alim je osoba čiji se zglobovi rastakaju zbog straha od Allaha dž.š.!“103

Ulema su poznavaoci Allahovog dž.š., šeri'ata; oni su ti koji na najbolji način razumjevaju Njegovu vjeru, i koji postupaju po onome što znaju, hodajući stazama upute i ispravnog razumjevanja stvari! Oni su ljudi kojima je Allah, dželle ša'nuhu, podario hikmet i mudrost. Allah, dž.š., kaže: "On daruje mudrost i znanje onome kome On hoće, a onaj kome je znanje darovano – darovan je blagom neizmjernim. A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni." (el-Bekara: 269.) Ulema su ljudi koje je Allah, dželle ša'nuhu, odredio za glavne izvore Njegove vjere, naredivši ljudima da im se vraćaju u svim stvarima vjere bilo ovosvjetske ili onosvjetske naravi! (Pogledaj: Tefsirul-Taberi, 3/327.) Oni su pravnici ove vjere (fukaha), i osobe s čijih jezika se smiju primati fetve i rješenja, jer su samo oni ti koji smiju derivirati propise iz Allahove, dž.š., Knjige, i Sunneta Njegova Poslanika, s.a.w.s., zbog toga što najbolje poznaju pravila halala i harama! Oni su imami i vođe ove vjere, koji postigoše stepen, na kojem su, uz mukotrpni trud i zalaganje, uz sabur i čvrsto ubjeđenje. Allah, dž.š., kaže: "Između njih smo Mi vođe određivali, i oni su ti koji su, odazivajući se zapovijedi Našoj, na pravi put upućivali, jer su strpljivi bili, i u dokaze Naše su čvrsto vjerovali." (el-Sedžda: 24.) Ulema su nasljednici Božijih poslanika, koji od njih naslijediše 'ilm i znanje, kojeg u prsima svojim nose, a koji se reflektira na njihovim jezicima, rukama i nogama! Oni su skupina ljudi koja se u datoj situaciji oslobađa obaveze džihada radi studiranja i učenja ove vjere, kako bi obavezu da'aveta i opominjanja svijeta što revnije izvršavali. Allah, dž.š., kaže: "Svi vjernici ne treba da idu u boj. Neka se po nekoliko njih, iz svake zajednice njihove, potrudi da se upuste u vjerske nauke, i neka opominju narod svoj kada mu se vrate, da bi se Allah pobojali." (el-Tevba: 122.) Ulema su upućivači svijeta, i svako mjesto i vrijeme će ih imati, sve dok Allahova, dž.š., odredba ne dođe. Oni su glava i mozak uspješne i potpomognute skupine do Sudnjega Dana, o kojoj nam Poslanik, s.a.w.s., kaže slijedeće: "U mom ummetu će postojati jedna skupina ljudi, kojima neće štetu nanijeti oni koji ih budu vrijeđali i ponižavali, ili oni koji im budu kontrirali. Sve dok Allahova odredba ne dođe, oni će biti gornji u odnosu na ostali svijet!" Pogledaj: Sahihul-Buhari, Kitabul-I'itisam, 8/189., br. 7311.. KAKO ĆEMO ZNATI KO JE 'ULEMA? Ulemu ćemo poznati po slijedećim stvarima: 1. Putovanje radi stjecanja znanja pred ulemom. 2. Ogromno stječeno znanje izravno od uleme.

56

Sufjan el-Sevri rhm., je rekao: „Koga rasplače njegovo znanje ta osoba je 'alim!“ Allah dž.š., kaže: „Reci: »Vjerovali u njega ili nevjerovali, oni kojima je, još prije objavljivanja njegova, dato znanje, padaju licem na tle kad im se on čIta, & i govore: »Hvaljen neka je Gospodar naš, obećanje, Gospodara našeg se ispunilo!’ & I padaju licem na tle plačući, i on im samo uvećava stahopoštovanje!“ (el-Isra', 107-109.); ili: „To su vjerovjesnici koje je Allah milošću Svojom obasuo, potomci Ademovi i onih koje smo sa Nuhom nosili, i potomci Ibrahimovi i Israilovi, i onih koje smo uputili i odabrali. Kada bi im se ajeti Milostivog čitali, oni bi licem na tle padali i plakali!“ (Merjem, 58.)104
3. 4. 5. 6. 7. 8. Čvrstina i stabilnost u svim pitanjima života. Učestvovanje u odbrani muslimana, džihadu i da'avi. Jačina ahlaka, ibadeta i straha od Allaha dž. š.. Tezkija i preporuka koju nose od ostale uleme. Brojna napisana djela koja ostavljaju za sobom. Kvalitet šejhova pred kojim su učili, kao i kvalitet učenika koje za sobom ostavljaju. (Ibnu Kajjim, rhm, kao učenik šejhul-islama Ibnu Tejmijje rhm., nam direktno ukazuje na veličinu i kvalitet Ibnu Tejmijje rhm., kao alima!)

Imam Malik, rhm., kaže: "Ružno je to da se čovjek upusti u neke stvari, a da se prethodno ne konsultuje sa ljudima koji su pametniji od njega. Nisam počeo davati fetve ljudima sve dok nisam zatražio dozvolu za to od Rebi'e i Jahje b. Se'ida – koji mi narediše da se tog posla prihvatim, a da su mi to zabranili – ne bih se ovog posla nikada prihvatio!" Pogledaj: Sifetul-Fetva vel-Mustefti, od Ibnu Hamdana, str. 7..
102 103

Uslovi na koje se mora paziti, prije nego li se pristupi izdavanju fetvi: 1. Ne govoriti bez znanja. 2. Zadržavati se na mešhur i poznatim mišljenjima jednog mezheba. 3. Ne ići za olakšicama, niti za poteškoćama. 4. Kloniti se čudnih mišljenja (ševazz). 5. Ne stidjeti se reći: Ne znam. 6. Ne prihvatati se izdavanja fetvi bez prethodne dozvole od strane uleme. 7. Birati najjača mišljenja iz određenog mezheba. 8. Ne žuriti sa odgovorom, niti se libiti od traženja pojašnjenja datog pitanja. 9. Ne upuštati se u raspravu prije dobre pripreme za nju. 10. Ne igrati se s tekstovima radi poriva svoje duše i strasti. Pogledaj: Fikhul-I'itilaf, 353-361., autor: Mahmud Muhammed el-Hazendar.

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „U vatru neće ući čovjek koji se zaplakao zbog straha od Allaha dž.š., sve dok se mlijeko ne povrati u vime! Niti će se spojiti prašina s Allahova puta sa dimom džehennemskim!“ (Sunen Tirmizi, br.1633.)
104

Abdullah b. Mes'ud r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Nema tog roba-vjernika, iz čijih očiju poteku suze zbog straha od Allaha dž.š. – pa makar bile i veličine glave mušice – pa dotaknu vrelinu lica njegova – a da Allah dž.š., ne zabrani

57

Dobro se pogledaj moj brate, i razmisli da li si dao hakka svom znanju i svojim djelima kao što su taj hakk oduživali oni prije tebe ili ne želiš ići njihovim stopama?Traži oprosta od Allaha dž.š., jutrom i večerju!105 ***** 31. Raspitivali su se o halu svojih drugova i prijatelja, kako bi ih pomogli u hrani ili odijevu ili novcu ili vraćanju dugova ili podnošenju briga...
vatri da prži taj dio tijela!“ (Sunen Ibnu Madždžeh, br.4197.) Abdullah b. Abbas r.a., kaže: Čuo sam od Allahova Poslanika s.a.w.s., sljedeće: „Dva oka neće dotaknuti džehennemska vatra: oko koje je zaplakalo zbog straha od Allaha dž.š., i oko koje je stražarilo na Allahovom dž.š., putu!“ (Sunen Tirmizi, br.1639.) Šejh Mahmud Muhammed el-Hazendar, hfz., u svom prekrasnom djelu „FikhulI'itilaf“, na str. 356., a pod naslovom: „Ne prihvatati se izdavanja fetvi bez prethodne dozvole od strane uleme“, kaže slijedeće:
105

"Može se desiti da početnik, na putu stjecanja šerijatskog znanja, preskoči određene stepenike, koje je neizostavno morao preći, i da se nađe na stepenici za koju još nije ni psihički ni fizički spreman, brzajući i ne imajući strpljenja hodati prirodnim i normalnim koracima ka zacrtanom cilju. U takvim slučajevima – osoba može biti iskušenje i fitna sama sebi, sudarajući se sa ulemom i učenima, i raspravljajući se sa ljudima većim od sebe!? Takav će se naći u situaciji da guta svoje greške, i da griješnim proglašava ljude koji su na većem stepenu od njega. Put prijašnjih generacija (menhedž selefus-saliha), jeste postepenost na putu stjecanja znanja, gdje se učenik, prije svega, uči lijepom ponašanju i ahlaku, kojeg će stjecati od učenjaka i uleme, a potom će učiti šerijatske znanosti! Imam Ibnu 'Abdul-Berr, rhm., kaže: "Stjecanje šerijatskog znanja i učenje ostalih nauka ide postepeno, i svojim dobro utvrđenim tokom kojeg niko ne treba remetiti, niti preskakati. Ko bude preskakao te stepenice stjecanja znanja promašio je put selefa (prijašnjih dobrih generacija). Ko njihov put namjerno promaši – zalutao je, a ko njihov put nenamjerno pogriješi – pokleko je!" Džami'u bejanil-'ilmi ve fadlihi, 2/1129.. Što je osoba učenija – sve se više ustručava od izdavanja fetvi, ali, kada je džahil u pitanju, kao i osoba puna predrasuda i šubhi – kad god im sine kakva ideja, žure izdavanju svojih mišljenja i fetvi o tome, a ponekada to čine i prije nego li se od njih to i zatraži, bez osvrta na to da li u dotičnom mjestu postoji osoba koja je možda pametnija od njega, ili pak da se potrudi pa da sažme sva postojeća mišljenja po određenom pitanju – kako bi odgovor bio što precizniji! Abdurrahman b. Ebi Lejla, rhm., kaže: "Susreo sam se sa 120 poslanikovih, s.a.w.s., ashaba - iz grupe ensarija – koji god od njih je bio upitan za nešto poželio je da neko drugi, mimo njega, na to pitanje da odgovor!" Pogledaj: Nuzhetul-Fudala',382., Sijeru E'alamil-Nubela', 4/262, biografija Abdurahman b. Ebi Lejle.

58

Ova osobina je unikatna u našem vaktu. Ljudi se danas ponašaju suprotno navedenom svojstvu. Danas će prijatelj odgovoriti prijatelju na pitanje: „Kako si“ – riječima: „Dobro“ – krijući u sebi muku svoju zbog toga što zna da je ono „kako si“ proisteklo iz prazna srca, i da je ono „kako si“ postala samo jedna uobičajena riječ koja ne daje ikakva ploda, što svi možemo primjetiti.
Sahnun, rhm., je znao reći: "Najbrže se laćaju izdavanja fetvi oni koji su najmanjeg znanja!" Pogledaj: Nuzhetul-Fudala', 871., Sijeru E'alamil-Nubela', 12/63-69., biografija Sahnuna rhm.. Imam Malik, rhm., je rekao: "Ne smije svaka osoba kojoj se dopadne prenošenje hadisa, ili izdavanje fetvi, sjesti u mesdžid i upustiti se u taj posao, sve dok se ne konsultuje sa ljudima poznatim po hajru, i ljudima zaduženim za taj mesdžid. Ako oni primjete da je spreman za takvo što – sješće i baviće se rivajetom hadisa, i izdavanjem fetvi. Što se tiče mene, nisam se počeo baviti time sve dok mi sedamdeset alima nije posvjedočilo da sam spreman za takvo nešto!" Pogledaj: Dibadž, Ibnu Ferhun, str. 21., Nuzhetul-Fudala, 621., Sijeru E'alamil-Nubela', 8/48135., biografija imama Malika rhm.. 'Imaduddin Ibrahim b. Abdul-Vahid b. Ali el-Makdisi, rhm., je jedan od učenjaka šestog hidžretskog stoljeća, i brat je hafiza Abdul-Ganijja rhm.; i pored sveg znanja kojeg je posjedovao – kada je davao fetvu po određenom pitanju - strogo se pazio šta će reći!" Pogledaj: Nuzhetul-Fudala, 1533., Sijeru E'alamil-Nubela', 22/47-52., biografija Imaduddina rhm.. Zato, dobro uporedi i promotri kako su se 'alimi ustručavali od izdavanja fetvi, i pored ogromnog znanja kojeg su posjedovali, i kako se pojedinci među nama lahko upuštaju u izdavanje fetvi i pored džehla i neznanja kojeg pri sebi imaju! Imam Ibnu Redžeb el-Hanbeli, rhm., upozorava na pojavu prekomjernog upuštanja pojedinih osoba u razglabanje šerijatskih pitanja, bez prethodne pripreme za takvo što, pa kaže: "...a potom opade vjera kod ljudi i čuvanje, i pojavi se veliki broj onih koji o ovoj vjeri počeše govoriti bez neophodna znanja, stavljajući sebe na položaj kojeg u osnovi ne zaslužuju. Ako se ovako nastavi tj. ako svaka osoba počne izdavati fetve, i o ovoj vjeri počne govoriti onako kako ona misli da je jedino ispravno – sistem ove vjere će, bez sumnje, pući, i halal će postati haramom, a haram halalom!?" Pogledaj: El-Reddu 'ala menit-tebe'a gajrel-mezahibil-erbe'a, str. 27.. Imam Ibnu Redžeb el-Hanbeli, rhm., kaže: "...pa će neko prizivati sebi poziciju "imama svih imama", dok će drugi sebe opisivati "upućivačem ummeta", i da je samo on taj kojemu se svi ostali moraju vraćati, i nikome drugom mimo njega!?" Pogledaj: El-Reddu 'ala menit-tebe'a gajrel-mezahibil-erbe'a, str. 29.. Imam Ibnu Redžeb el-Hanbeli, rhm., kaže: "Zbog svega ovoga je imam Ahmed, rhm., bio veoma žestok kada je izdavanje fetvi bilo u pitanju. Osobama koje pamte 100.000 ili 200.000 hadisa, nije dozvoljavao baviti se izdavanjem fetvi!" Pogledaj: El-Reddu 'ala menit-tebe'a gajrel-mezahibil-erbe'a, str. 37..

59

Puno je ljudi koji kažu svom poznaniku „kako si“, a i ne čeka odgovora na svoje pitanje; niti pitalac čeka odgovora, a niti se upitani mnogo trudi da da odgovor na postavljeno pitanje!? Neki su znali reći: „Ako neko od vas nije čvrsto odlučio da pomogne svome bratu ili da mu podnese brige ili da mu prouči dovu – neka mu ne govori: „Kako si?“. To će se tada smatrati licemjerstvom!“ Selefus-salih bi se međusobno raspitivao za hal i stanje kako bi podsjetili gafila nemarnog na to da treba biti zahvalan Allahu dž.š. – što je bio veliki hajr kako za njih tako i za njega. Ebu Bekru el-Siddiku rhm., bi rečeno: „Kako si osvanuo? Reče: Osvanuo sam kao ponizni rob veličanstvenog Gospodara; osvanuo sam pod njegovim naredbama!“ Imamu Šafiji rhm., bi rečeno: „Kako si osvanuo? Reče: Osvanuo sam jedući nafaku koju mi je Gospodar dao, a nisam mu zahvalan na njoj!“ Malik b. Dinaru rhm., bi rečeno: „Kako si osvanuo? Reče: Osvanuo sam u godinama koje kraćaju, s grijesima koji se većaju!“106
Hafiz Ibnu Hadžer el-Askelani, rhm., kaže: "Ako neka osoba pristupi sudstvu ili izdavanju fetvi, bez prethodno stjecanog znanja – biće griješan... Ibnul-Munzir, rhm., kaže: "Osoba će imati nagradu za svoj idžtihad onda kada pogriješi – ako bude učena, pa kao takva pristupi idžtihadu, a ako je idžtihad činila osoba koja nije učena – biće griješna i neće imati nagradu za svoj idžtihad!" El-Hitabi, rhm., u Me'alimul-Sunenu, izjavljuje slijedeće: "Biće nagrađen onaj mudžtehid pri kojem se nađu sve neophodne alatke idžtihada, i samo takvoj osobi se opravdava počinjena greška, za razliku od onoga koji se u vode idžtihada samoinicijativno upustio – za takvoga se je bojati!" (Pogledaj: Fethul-Bari, 13/393394., Kitabul-I'itisam, bab: 21., komentar na hadis br. 7352.) Ebu Temime rhm., bi upitan: „Kako si osvanuo? Reče: Osvanuo sam s dvije blagodati, a ne znam koja je bolja od koje? Osvanuo sam s grijesima koje mi je Allah dž.š., skrio, pa me zbog njih niko ne može kuditi, i s ljubavlju koju je Allah u srca robova usadio a koju djelo moje nije postiglo!“ (el-Šukr, br.40.)
106

Mugire b. Muhammed je bio upitan: „Kako si osvanuo? Reče: Osvanuli smo utopljeni u blagodatima, a slabo smo zahvalni. Allah nam se umiljava a neovisan je o nama, a mi smo osori i grubi prema Njemu a u potrebi smo za Njime!“ (el-Šukr, br.45.) Mejmun b. Mehran rhm., je bio upitan: „Kako si osvanuo? Reče: Ka' muka za mene! Koliko li je lijepih svojstava i djela potonulo u zemlju!?“ (Mekarimul-Ahlak, br.46.)

60

***** 32. Budna pozornost i pripravnost kada je borba protivu Iblisa l.a., bila u pitanju, uz maksimalni napor i trud na otkrivanju njegovih spletki i zamki! Allah dž.š., kaže: „Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! On poziva pristaše svoje da budu stanovnici vatre!“ (Fatir Stvoritelj, 6.)107 Ovu vrstu ahlaka su mnogi ljudi smetnuli sa uma. Isto kao što iblis nikako nas ne smeće sa uma, isto tako ne smijemo ni mi njega smetnuti sa uma! Iblis je neprestano u zasjedi, i jedva čeka da čovjek učini nešto s čime će zaslužiti Allahovu dž.š., srdžbu.
Omer b. Abdul-'Aziz rhm., je bio upitan: „Kako si osvanuo? Reče: Nikakav, spor i uprljan od grijeha, gajeći nade u Allaha!“ (Muhasebetun-Nefs, br.139.) Ibrahim b. Edhem rhm., je bio pitan: „Kako si osvanuo? Reče: Dobro, sve dok me ne izdržava drugi!“ (Islahul-Mal, br.510.)
107

Imam Ibnul-Dževzi rhm., kaže: „Znaj da je čovjek prilikom stvaranja sastavljen iz nekoliko komponenata. U njega je ugrađena heva/strast i šehva/porivi, kako bi njima pribavljao sebi stvari koje su mu od koristi. U čovjeka je onda ugrađena i srdžba/gadab kako bi od sebe odagnavao ono što mu škodi. Čovjeku je dat i razum koji ima funkciju mu'eddiba/odgajatelja tj. razum koji je zadužen da zavodi pravdu u čovjeku između onoga što pribavlja sebi i onoga što odagnava i tjera od sebe. Šejtan je stvoren kako bi čovjeka tjerao u israf - pretjerivanje i rasipanje - u stvarima koje pribavlja sebi ili ih odagnava od sebe! Stoga je obaveza razumnom i pametnom čovjeku da bude na oprezu kada je ovaj neprijatelj u pitanju, jer je u pitanju neprijatelj koji svoje neprijateljstvo ispoljava još od vremena Adema a.s.. Svoj život i dušu je založio na putu kvarenja hala/stanja djece ademove! Allah dž.š., nam je naredio da ga se strogo čuvamo, pa kaže: „…i ne slijedite šejtanove stope, jer vam je on neprijatelj očevidni! & On vas navraća na grijeh i razvrat i na to da o Allahu govorite ono što ne znate!“ (el-Bekara, 168-169.); ili: „Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti, a Allah vam obećava oprost i nagradu Svoju; Allah je neizmjerno dobar i zna sve.“ (el-Bekara, 268.); ili: „A šejtan želi da ih u veliku zabludu navede.“ (el-Nisa', 60.); ili: „Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti.“ (el-Ma'ida, 91.); ili: „Ne slijedite šejtanove korake, jer vam je on pravi neprijatelj!“ (el-En'am, 142.); ili: „O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: »Ne klanjajte se šejtanu on vam je neprijatelj otvoreni & već se klanjate Meni; to je put pravi & On je mnoge od vas u zabulu odveo, kako niste pameti imali?!“ (Jasin, 60-62.) Ovakvih ajeta je u Kur'ani-Kerimu mnogo.“ (Pogledaj: Telbisu Iblis, 1/34.)

61

Allahov Poslanik s.a.w.s., kaže: „Iblis je postavio svoje prijestolje na moru, odakle šalje svoje vojske i izvidnice. Najboljeg čina kod njega je onaj koji je najfitneliji/najgori po ljude!“108 Fudajl b. 'Ijad rhm., je rekao: „Kada Iblis iznudi od čovjeka jednu od sljedeće tri stvari, kaže: „Od njega ne tražim ništa više“: samoumišljenost/'udžb, da svoja djela smatra velikim, i da zaboravi na svoje grijehe.“ Vehb b. Munebbeh rhm., je rekao: „Nemoj slučajno da vam se desi to da ste neprijatelji šejtanovi svojom vanjštinom, a da ste mu pokorni svojom nutrinom. Onaj ko omrkne s grijehom, njegov šejtan je te noći u đerdeku!“ Od Hasana rhm., se bilježi sljedeće: „Kada te šejtan vidi da si ustrajan u ibadetu i pokornosti Allahu dž.š. – stalno će te kontrolisati i tražit, pa ako primjeti da si čvrst u ibadetu pada u očaj po pitanju tebe i napušta te, a ako te primjeti da nisi čvrst i ustrajan u ibadetu – poželjeće te!“ Dobro se pripazi i čuvaj moj brate, i nemoj da ti se desi da umisliš da te je šejtan napustio zbog toga što si se 'ibadeta latio, već dobro razmotri svoj hal, i dobro se preispitaj, vidjećeš da iblis na tebi već nešto radi; traži oprosta od svoga Gospodara. ***** 33. Svjedočili su protivu sebe to da minimalni dio zahvalnosti prema Allahu dž.š., nisu ispoštovali, jer su smatrali da je svaka zahvalnost kojom su se zahvalili Allahu dž.š., samo jedan od ni'imeta kojima ih Allah dž.š., daruje, tako da su Njegove blagodati stalne, i ni sa čim se ne može uzvratiti na njih! Bekr b. Abdullah el-Muzeni rhm., je rekao: „Niko neće izgovoriti elhamdulillah - hvala Allahu, a da nije obavezan opet se zahvaliti Allahu dž.š., zbog toga!“ Vehb b. Munebbeh rhm., je rekao: „Ako je tvoje zahvaljivanje Allahu dž.š., samo jedan od Njegovih ni'imeta i darova prema tebi, onda prava zahvalnost zapravo i ne postoji. Zahvalnost će se ogledati u
108

Hadis bilježi imam Muslim, br.2813., i imam Begavi u Šerhul-Sunneh, 14/410..

62

tome da priznaš da je Allah dž.š., blagodaran prema tebi, i da Ga sve hvale ne mogu nahvaliti!“ Sehl el-Tusturijj rhm., je rekao: „Allahu dž.š., ćeš se zahvaliti tako što nećeš griješiti prema Njemu služeći se Njegovim blagodatima prema tebi, jer su i tvoji udovi Njegove blagodati prema tebi, tako da se ne smiješ služiti njima u nepokornosti i grijehu prema Njemu!“ Mudžahid i Mekhul su Allahove dž.š., riječi: „Zatim ćete toga dana za sladak život biti pitani sigurno!“ (el-Tekasur, 8.) – komentarisali sljedećim: „U pitanju je hladno piće koje ste pili, hladovina kuća u kojima ste boravili, sitost vašega stomaka, sklad i ljepota vašeg stvaranja i užitak sna kojeg ste imali!“ Hasan el-Basri rhm., je riječi Allaha dž.š.: „Čovjek je, zaista, prema Gospodaru svome nezahvalan!“ (el-'Adijat, 6.) – komentarisao sljedećim: „Nesreće i zlo pamti, a blagodati i ni'imete zaboravlja!“ 'Avn b. Abdullah rhm., je Allahove dž.š., riječi: „Oni priznaju da je u pitanju blagodat od Allaha, pa je poslije poriču!“ (el-Nahl, 83.) – tumačio sljedećim: „Ljudi vide da su blagodati i ni'imeti od Allaha dž.š., ali ih pripisuju Njegovim stvorenjima, zaboravljajući na Allaha dž.š., i govoreći: Da ne bi tog i tog ne bi nam stiglo to i to!?“

***** 34. Budnost i pozornost kada je u pitanju bio takvaluk i bogobojaznost, mada nikada za sebe nisu tvrdili da su muttekije! Allah dž.š. kaže: „On dobro zna sve o vama, od kada vas je stvorio od zemlje, i od kada ste bili zameci u utrobama majki vaših; zato se ne hvališite bezgriješnošću svojom – On dobro zna onoga koji se grijeha kloni.“ (el-Nahl: 32.)109
U djelu Fejdul-Kadir, u komentaru hadisa br.7662., stoji: (Niko nema prednosti nad drugim osim zbog dina) – pa je zbog toga Ebu Bekr el-Siddik r.a., izjednačio ashabe sa beduinima i etba'ima kada je raspodjela imetka bila u pitanju, jer je na sve njih jednako-pravno gledao kada je u pitanju bio dunjaluk. (i dobrog djela) – „Mi smo vas od jednog čovjeka i jedne žene stvorili!“; ili: „Zato se ne hvališite bezgriješnošću svojom – On dobro zna onoga koji se grijeha kloni.“ (el-Nahl: 32.) – čovjek ne smije potcjenjivati nikoga jer se često zna desiti to da je potcijenjena osoba čistijeg srca, boljeg djela i iskrenijeg nijjeta od onoga ko je potcjenjuje!
109

63

Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Takvaluk je ovdje“ – pokazavši svojom rukom na prsa!“110 Omer b. Abdul-Aziz rhm., je rekao: „Niko neće dosegnuti stepen takvaluka i bogobojaznosti sve dok ne odstrani od sebe riječi ili dijela zbog kojih bi se sramio na dunjaluku ili ahiretu!“ Neki čovjek zapita Omera b. Abdul-Aziza rhm.: „Kada će čovjek biti na vrhuncu takvaluka? Odgovori: Kada sve ono što mu je u prsima stavi na jedan pladanj, pa s time ode u čaršiju i prošeta međ' svijet, ne zastidjevši se od ničega što je na tom pladnju!“ Omer b. Abdul-Aziz rhm., je često puta znao reći: „Znak muttekije bogobojazne osobe, je taj da se usteže od govora kao što se hadžija usteže od grijeha za vrijeme ihrama. Bogobojazna osoba mora poznavati šeri'at/propise, jer ako nije učena i ne poznaje propise ispašće iz takvaluka odakle se i ne nada!“ Ebu Derda rhm., je rekao: „Da se čovjek boji Allaha dž.š., po pitanju jedne praške – to je vrhunac takvaluka/bogobojaznosti!“ Ebu Hurejre r.a., je bio upitan o takvaluku/bogobojaznosti, pa je rekao: „Takvaluk je trnovit put; onaj ko hodi njime biće u potrebi za velikim strpljenjem!“ Sufjan el-Sevri rhm., je rekao: „Susreli smo se s ljudima koji su jedva čekali da jedni drugima upute riječi „Boj se Allaha!“, dok danas vidimo ljude koji se libe od riječi „Boj se Allaha!“ Neki čovjek reče Fudajlu b. 'Ijadu rhm.: „Koje mjesto bi mi preporučio da u njemu živim? Reče: Nema krvne veze između tebe i nekog mjesta! Najbolje mjesto za življenje je ono koje te najviše vodi takvaluku!“

Potcjenjivanje Allahovih robova proizvodi propast, i proizvodi prezrenost i poniženje!“ Ili: „Osoba koja je dobro svjesna Allaha dž.š., drugim ljudima pravi mjesta i širine a sebe stišće i pritišće, i ubjeđenja je da će Allah dž.š., drugim ljudima oprostiti grijehe, a da će njega kazniti zbog grijeha! Ko želi ovo svojstvo pri sebi izgraditi mora se družiti s učenim ljudima koji će ga na taj stepen izvesti jer čovjek obično zapadne u bolest toga da sebe smatra spašenim a druge propalim! Allah upućuje onoga koga On hoće pravome putu!“ (Pogledaj. El-'Uhud elMuhammedijjeh, 1/415.)
110

Hadis bilježi imam Muslim, 16/120., i imam Tirmizi, 8/115..

64

Provjeri sebe, brate moj, i to da li se bojiš Allaha dž.š., kao što Ga je se bojao selef, ili si daleko od njihova takvaluka? Traži oprosta od Allaha dž.š., i neka Mu je jedino hvala, Gospodaru svih svjetova. ***** 35. Pokrivanje bruka svoje braće muslimana, uz strogo svođenje računa svome nefsu kada je bogobojaznost u pitanju. Nije im bilo drago da se ičija bruka čuje. Sebe su kontrolisali u priči, postupcima, hrani i piću. Svoje tijelo su čuvali od zapadanja u ono što je Allah zabranio, a pogotovo jezik, stomak, svoj polni organ i oko! Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Čuvaj se harama bićeš najbogobojazniji; budi zadovoljan s onim što ti je Allah dž.š., dao bićeš najbogatiji. Čini dobročinstvo prema svome komšiji bićeš mu'min/vjernik. Želi ljudima ono što želiš samome sebi bićeš musliman. Nemoj se mnogo smijati, jer prekomjerni smijeh umrtvljava srce!“111 Junus b. 'Ubejd rhm., je rekao: „Suština bogobojaznosti leži u pošteđenosti od šubhi/sumnjivih stvari, i svođenju računa sebi sa svakim učinjenim korakom. Onaj ko nije takav, nije bogobojazan!“ Neki su znali reći: „Nemoj se libiti bogobojaznosti u sitnicama, jer je takvo postupanje samo jedna merdevina koja nas vodi libljenju od bogobojaznosti u krupnim stvarima!“ Dahhak rhm., je rekao: „Susreli smo se sa ljudima koji su studirali bogobojaznost, pa su čak i putovali radi toga po tri i više mjeseca. Danas susrećemo ljude koji ne tragaju za bogobojaznošću, niti rade po njoj ako budu opomenuti na nju!?“ Prijašnje generacije islama, ako bi nekome od njih negdje ispao dinar iz džepa, povratio bi se za njega da ga potraži, ali, kada bi ga našao ne bi ga uzeo jer se bojao da taj dinar nije tuđi dinar, a da je njegov dinar već neko uzeo!?“ *****

Hadis bilježi imam Tirmizi, 9/183., imam Ahmed, 2/310., imam Ibnu Madždžeh, br.4217. Šejh Albani rhm., ovu predaju ocjenjuje hasenom. Pogledaj: el-Silsila elSahiha, br.930..
111

65

36. Ljupkost, smirenost, i poštovanje sa vrlo malo priče zbog toga što su bili čistog uma ali i sa mnogo iskustva kada su ljudi njihova vakta bili u pitanju! Alija r.a., je rekao: „Čovjek raste do dvadeset i druge godine, a razum mu zrijeva do dvadeset i osme godine. Sve nakon toga je iskustvo!“ Katade rhm., je rekao: „Tri su vrste ljudi: čovjek, po' čovjeka i nečovjek. Čovjek je ona osoba koja ima razum i mišljenje od koristi. Pola čovjeka je onaj koji se konsultuje s pametnim ljudima i radi onako kao mu oni kažu, dok je nečovjek onaj koji niti ima razuma, niti ima zdrava mišljenja, niti se konsultuje i sa kim!“ Sufjan b. 'Ujejne rhm., je rekao: „Životinja je u potrebi za povikom, žena je u potrebi za mužem, dok je čovjek u potrebi za konsultacijom s učenim ljudima!“ Vehb b. Munebbih rhm., je rekao: „Ko govori da je pametan, a nije mu sva briga ahiret – ta osoba je lažov!“ Dobro upamti sve ovo brate moj, i slijedi stope selefa odmorićeš se. Hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova! ***** 37. Ćutali bi, a ako bi govorili - zborili bi pametno i mudro, kako bi olakšali onima koji ih slušaju. Neki su znali reći: „Mudrost se rađa i proizilazi iz pokajanja zbog grijeha, pripreme za smrt, praznoće stomaka i druženjem s pobožnim ljudima na dunjaluku.“ Ili: „Strogo se drži mudrosti, jer je mudrost ta koja siromašne ljude čini kraljevima!“ Imam Šafija rhm., je rekao: „Najmanjeg rahatluka na ovome svijetu imaju zavidni ljudi.“ Ebu Mu'avija el-Esved rhm., je rekao: „Ko od Allaha dž.š., traži veliko dobro, nemoj da spava ni noću ni danju!“ Imam Šafija rhm., kaže: „Ko ti prenosi tuđe riječi prenosiće i tvoje riječi drugima; ko nosi tebi nosiće i od tebe! Ko govori lijepo o tebi onda kada mu potrebama udovoljiš, govoriće ružno o tebi onda kada ga naljutiš!“

66

Ebu Umameh r.a., kaže: „Od koga nisi vidio dobra za života, tvoje oko neće plakati za njime onda kada umre!“ Abdullah b. Mes'ud r.a., kaže: „Poniznost uzdiže, dok oholost ponižava!112 Ko traži vlast, umoriće ga, a ko bježi od nje – za njim ide.“ Fudajl b. 'Ijad rhm., kaže: „Ko mnogo drugima prigovara, malo ima drugova!“ Jahja b. Mu'az rhm., kaže: „Ko je blag biće prvi međ' drugovima svojim, a ko je ljutit utopio se u more propasti!“ Zapamti sve ovo brate moj, i dobro očisti nutrinu svoju od ljubavi prema dunjaluku i njegovim šehevatima. Često čini zikir svoga Gospodara, jer kada očistiš nutrinu svoju Allah će dati da iz tebe provre hikmet i mudrost, pa možeš postati i mudracem svoga vakta! ***** 38. Postili su kad god su mogli, a malo bi pričali – što je osobenost učenjaka-radnika! Muhammed el-Rahibi rhm., je rekao: „Ko u svoj stomak unese višak hrane, preko jezika će mu izlaziti višak priče!“ Ibrahim el-Neha'i rhm., je rekao: „Ko malo bolje promisli primjetiće da su najcjenjenije i najpoštovanije osobe jednog sijela one koje najviše ćute; ćutnja je ukras za učenog, a pokrivač za neukog!“ Ma'aruf el-Kerhi rhm., je rekao: „Kada se čovjek upusti u razglabanje tema koje ga se ne tiču – znajte da ga je Allah ponizio!“

112

Imam el-Zehebi rhm., kaže: „Najgora vrsta kibura i oholosti jeste kada se neka osoba kiburi i oholi nad drugim ljudima svojim znanjem, umišljajući sebi da je vrijedniji od njih, i da mu to daje za pravo da ih može potcjenjivati i tlačiti. Ovakvoj osobi znanje nije od koristi, zato što osoba koja uči i stiče znanje radi ahireta čini ga poniznim, srce mu postaje skrušeno, duša mu je smirena, neprestano lovi nefs svoj i stavlja mu zamke, i neprestano svodi računa sebi i svojoj duši/nefsu. Ako čovjek zaboravi svoj nefs i počne se baviti dušama i mahanama ljudi oko sebe skrenut će s pravoga puta. Ko bude učio i stjecao znanje radi oholjenja ili vođstva, i kao takav s poniženjem i podozrenjem bude gledao na muslimane, smatrajući ih neukim i glupim – to je najgora vrsta kibura, a u dženet neće ući osoba koja u svom srcu bude imala koliko i jedan trun oholosti!“ (Pogledaj: el-Keba'ir, str.63.)

67

Ebu Bekr el-Siddik rhm., je uvjek držao po jedan kamenčić u usta, što je činio nekoliko godina, sve dok se nije navikao na to da malo zbori. Kamenčić bi vadio samo zbog jela ili namaza, a sve to je činio iz straha i bojazni da se ne bi upustio u priču o onome što ga se ne tiče. Kada mu je došla smrt, uhvatio se za jezik i rekao: Ovo će me odvesti tamo gdje će me odvesti!“ Poslanik s.a.w.s., kaže: „Od ljepote islama nekog čovjeka je da se prođe onoga što ga se ne tiče!“113 Šukajj b. Mati'a el-Asbehi rhm., je rekao: „Ko mnogo zbori mnogo griješi!“114 ***** 39. Nisu dozvoljavali ogovaranje ljudi u njihovom prisustvu, kako njihova sjela ne bi postajala sijelima grijeha, a i zbog toga
Hadis bilježi imam Ibnu Madždžeh, br.3976., imam Ahmed b. Hanbel u Musnedu, br.1737., i imam Tirmizi, 9/196., i kaže: Hadis je garib. Šejh Albani rhm., ga ocjenjuje ocjenom: sahih ligajrihi.
113 114

Ibnu Ebil-Dunja rhm., bilježi sljedeće predaje:

'Utbeh b. Damreh b. Habib prenosi od svoga oca slijedeće: „Nemojte se diviti prekomjernom namazu ili postu nekog čovjeka! Gledajte u njegovu bogobojaznost, pa ako bude bogobojazan, uz 'ibadet kojim ga je Allah dž.š., opskrbio, to je Allahov rob u pravom smislu riječi!“ (el-Vere'a, br.57.) Omer b. el-Hattab r.a., je rekao: „Nemojte gledati u namaz nekog čovjeka niti u njegov post, već gledajte u istinitost njegovih riječi - onda kada zbori, u njegovu bogobojaznost - onda kada je imućan i u njegovo povjerenje - onda kada mu se nešto povjeri!“ (el-Vere'a, br.214.) Abdullah b. 'Abbas r.a., kaže: „Voli u ime Allaha, mrzi u ime Allaha; prijateljuj u ime Allaha i neprijateljuj u ime Allaha! Alahov vilajet i bliskost se postižu samo putem navedenog, a slast imana neće osjetiti osoba koja spomenuto pri sebi ne izgradi pa makar mnogo klanjala i mnogo postila!“ (el-Ihvan, br.22.) Hišam b. 'Urveh rhm., kaže da je njegov otac tražio od svoje djece da poste onda kada su bili u stanju, i da klanjaju namaz onda kada bi počeli razumjevati stvari!“ (el-'Ijal, br.300.) Abdurrahman b. Jezid prenosi od Abdullaha b. Mes'uda r.a., slijedeće: „Vi više klanjate, postite i džihad vodite za razliku od ashaba Allahova Poslanika s.a.w.s., ali su oni ipak bili bolji od vas! Rekoše: Zbog čega je to tako o Abdurrahmane? Reče: „Bili su skromniji od vas na dunjaluku, i više su od vas žudjeli za ahiretom!“ (Zemmul-Dunja, br.68.)

68

što su sumnjali u to da svojim dobrim djelima mogu namiriti samo jedan učinjeni gibet, na sudnjemu danu! Neki od njih su radili zasebna dobra djela kako bi imali šta dati, onima kojima su u hakk ušli po pitanju imetka ili časti, na sudnjemu danu! Allah dž.š., kaže: „I nemojte ogovarati jedni druge; zar je nekome od vas drago da jede meso svoga umrlog brata, a što vam je mrsko!“ (elHudžurat, 12.) 115
115

Gibet ili ogovaranje je u osnovi zabranjeno djelo (haram), na osnovu riječi Allaha dž.š. koji kaže: « … i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga - a vama je to odvratno, zato se bojte Allaha; Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je! » (el-Hudžurat:12) Ogovaranje osobe se dozvoljava počiniti onda ako postoje šeri'atom opravdani razlozi za to, kao što su: 1. El-Tezallum (nasilje nad nekim). Dozvoljeno je mazlumu, osobi kojoj je nanijeta nepravda, žaliti se vlastima na onoga koji mu je nasilje učinio, ili na sudu, ili pred bilo kojom osobom koja je na funkciji, ili je na neki način zadužena za sprovođenje pravde međ' svojim uposlenicima, i može pomoći u otklanjanju nasilja od njega. 2. Odvraćanje griješnika od grijeha, tako što ćemo stranu koja ima vlasti nad tom osobom, podrobno upoznati sa slučajem, kako bi dotičnu osobu spriječila od činjenja prijestupa. 3. El-Istifta'. Dozvoljeno je osobi kojoj je nanijeta nepravda, a traži fetvu od muftije po pitanju povraćaja svoga prava, ili otklanjanja nanijete nepravde, da imenuje osobu s kojom je u sporu, kao što je to uradila Hind r.a. kada se požalila Poslaniku s.a.w.s. na to da je Ebu Sufjan r.a. škrt. 4. Upozoravanje muslimana na moguće dešavanje zla (u pogledu vjere prvashodno, op.prev.), koristeći se metodom Džerha - spominjanja biografija loših prenosioca hadisa, svjedoka na sudu ili pisaca nekih djela. Ovakva vrsta 'gibeta' je dozvoljena na osnovu koncenzusa islamske 'uleme, a ponekada zna biti i obavezna, radi očuvanja Šeri'atskih normi i propisa! Od ove vrste dozvoljenog gibeta je i obavještavanje kupca o kakvoći ili mahanama robe koju kupuje... Obavještavanje prodavca o eventualnim mahanama robe koju prodaje, koje nije poznavao, neimajući loše namjere prema njemu, ili tjeranja mušterija od njega... Upozoravanje učenika na opasnost učenja pred pojedinim osobama, ili čitanja knjiga pojedinih pisaca – griješnika ili novotara, upućujući im nasihat i savjet, a sve radi izbjegavanja opasnosti kojima mogu biti izloženi... Obavještenje vladara, vlasti ili odgovornih faktora o postojanju nesposobne osobe na nekoj od funkcija, bilo da je u pitanju neznanje, maloumnost ili psiho-fizička slabost dotične osobe. 5. Onoga koji javno čini grijehe, poput javna griješenja, pijenja alkohola na javnom mjestu, ubiranja reketa, tuče ili ubistva, špijuniranja, javnog sprovođenja novotarije ... takve osobe je dozvoljeno spominjati po onome što javno čine i rade, ali ne i po stvarima za koje ne znamo da li ih rade ili ne! 6. Spominjanje osobe po karakterističnom nadimku po kojem je poznat, a radi obavezna navođenja podataka dotične osobe, poput: Krivonogi, Plavi, Žuti, Mali,

69

Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Znate li što je gibet? Rekoše: Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju! Reče: Da spominješ svoga brata po onome što mu nije drago! Bi rečeno: Allahov Poslaniče, a ako pri mom bratu bude ono o čemu govorim? Reče: Ako ima pri njemu ono o čemu govoriš – onda si ga ogibetio, a ako pri njemu ne bude imalo ono o čemu govoriš – onda si ga potvorio!“116 Sufjan el-Sevri rhm., je rekao: „Svoga brata spominji u odsustvu samo onako kako voliš da i on tebe spominje u odsustvu!“ Malik b. Dinar rhm., kaže: „Dosta je nekome grijeha to što nije dobar čovjek, a kamo li kada se na sijelima i posjedcima upusti u gibet i ogovaranje dobrih ljudi!“ Muhammed b. Sirin rhm., je rekao: „Od zabranjenog govora koji spada u gibet su i riječi pojedinaca „ta i ta osoba je učenija od te i te osobe“, zbog toga što te riječi nisu drage osobi koja je manje učenija, a znamo da je definicija gibeta sljedeća: „Da neko spominje svoga brata po onome što njemu nije drago!“ 117
Ćoravi, Ćopavi... ali bez želje za ismijavanjem osobe, već samo radi upoznavanje nekog sa biografijom istog, a ako se u mogućnosti izbjeći takve opise, to bi bilo ljepše!“ (Pogledaj: El-Minhadž bišerhi Sahihi Muslim b. el-Hadžadž, Kitab: Tahrimulgibeh; od imama el-Nevevija rhm..) Hadis bilježi imam Ebu Davud, br.4853., i imam Tirmizi , 8/120.. Sličan hadis bilježi i imam Muslim, 16/142., kao i imam Darimi 2/299..
116

117

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., je već postavio koplja i oštrice na putu otkrivanja postupaka onih koji se bave nepravednim govorom o drugim ljudima, pa kaže: "Ima ljudi koji se bave gibetom i ogovaranjem kako bi ugodio svojim sjeldžijama, drugovima ili rodbini, i pored toga što vrlo dobro zna da je osoba koja se ogovara čista od onoga što se o njoj priča, ili je pri njoj samo dio onoga što se priča, ali, smatra da će se raspustiti sjelo, ili će se steći loš dojam o njemu ako im bude negirao takvo postupanje, ili da će ga napustiti; na ugađanje njima gleda kao na lijep suživot i druženje. Nekada se naljute na nekoga, pa se i on isto tako naljuti na njega – zbog njih!? Neko se profesionalizirao u gibetu i ogovaranju ljudi, i to na raznorazne načine. Nekada se to zaodjene vjerom i dobrom, govoreći: Nemam običaj da govorim o drugima osim po hajru, i ne volim ogovaranje i laži, ali vas želim samo obavijestiti o nekim njegovim postupcima, pa kaže: Tako mi Allaha, ta osoba je miskin, ili: ta osoba je dobra, samo da nije toga i toga. Možda će reći: Prođite nas se od njega, Allah da oprosti i nama i njemu – imajući za cilj ponižavanje date osobe, probavljajući ga (svojim želucima)! Gibete i ogovaraju ljude pod plaštom vjere i dobra – misleći da će tako prevariti Allaha, kao što time varaju ljude. Naišli smo na veliki broj ovakvih, i njima sličnih, ljudi! Neko od njih licemjerno spominje drugog, kako bi time uzdigao sebe, pa kaže: Kako ne proučih jučer u namazu dovu protiv toga i toga, jer su mi stigle svakakve informacije od njega, kako bi time uzdigao sebe, a oborio spomenutog u očima onih koji se za njime povode, ili će reći: Ta

70

Uvjek imaj na umu ove stvari, brate moj, i provjeri jesi li spašen od zapadanja u ovo blato – kako bi se mogao na tome Allahu zahvaliti, ili si već upao u njega – pa da oprosta sebi od Allaha dž.š., potražiš!118 *****

osoba je glupa, ništa ne razumije – htjevši time da pohvali sebe, i da drugima da do znanja kako je učen, te da je on bolji od njega!? Nekoga zavist tjera na ogovaranje, pa time spaja između dva ogavna postupka: gibeta i haseda! Ako bude prisiljen određenu osobu pohvaliti, maksimalno će nastojati da ga unizi, i da sve to zaodjene vjerom i dobrotom, ili da ga zaodjene zavišću, grijehom i lošim govorom, kako bi navodno nešto odstranio od njega. Neko iznosi gibet i ogovaranje kroz ismijavanje i igru, zasmijavajući ostale potcjenjivanjem nekog čovjeka, ili njegovim imitiranjem, maksimalno ga ponižavajući! Neko gibeti i ogovara druge ljude putem čuđenja, govoreći: Začudio sam se od te i te osobe, kako da ne uradi to i to, ili: Zabezeknuo sam se od te i te osobe, kako da uradi to i to – spominjući mu ime prilikom izražavanja svog čuđenja. Neko gibeti i ogovara druge ljude putem izjavljivanja žalosti i tuge, govoreći: Jadnik, ožalostilo me to što mu se desilo – dajući do znanja onome koji ga sluša da ga žali i sažaljeva, ali je stvar obrnuta jer mu je srce puno i sretno što mu se to dogodilo, i kada bi mogao još više bi mu nadodao nego što ga je snašlo, a možda će ga na taj način spominjati kod njegovih neprijatelja kako bi se sladili onim što ga je zadesilo! Pored navedenog, postoje još mnoge druge bolesti srca, zasnovane na varanju Allaha dž.š., i Njegovih stvorenja! Neko gibet i ogovaranje ljudi ispoljava putem srdžbe ili negiranja zla, služeći se raznoraznim riječima pri svemu tome, ali mu je cilj i namjera nešto sasvim drugo, vallahulmuste'an!" Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, 28/237-238..
118

Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., u djelu "Beda'i'ul-Feva'id", (2/484.), kaže slijedeće: "Ako šejtan ne bude u stanju čovjeka prevesti na ovaj stupanj, jer je jedan od onih koji se drže sunneta, i u neprijateljstvu je sa novotarima i zalutalima – šejtan će ga prebaciti na treći stupanj tj. uvešće ga u velike grijehe, sa svim svojim grupama i podvrstama; šejtan će se maksimalno zalagati da ga uvede u neke od njih, a pogotovo ako je učena osoba, koja se slijedi, u pitanju. Šejtan će se truditi na tome kako bi ljude od njega odbio, razglašujući njegove grijehe međ' svijetom, nalazeći među njima one koji će biti njegovi zamjenici u razglašavanju i širenju bestidnosti – koji će to raditi iz vjerskih pobuda i nakana, navodno, približavajući se time Allahu dž.š.. Ta osoba je zamjenik Iblisov, a da toga i nije svjesna. "One koji vole/žele, da se o vjernicama šire bestidne glasine - čeka teška kazna, i na ovom i na onom svijetu. Allah sve zna, a vi ne znate." (el-Nur: 19.) – i to samo ako budu htjeli i željeli raznošenje bestidnih glasina, pa šta tek da kažemo za one koji sebi u obavezu stave raznošenje i razglašivanje bestidnosti – nedavajući nasihat i savjet time, već iz pokornosti Iblisu, mjenjajući ga u njegovom poslu! Sve to, samo radi odbijanja ljudi od njega, kako se ne bi okoristili njime; grijesi njegovi, makar i do neba dosezali, su lakši kod Allaha dž.š., od grijega ovih ljudi. Grijesi prvog su zulum i nasilje prema sebi, za koje ako oprosta zatraži i ako se pokaje – Allah će mu tevbu prihvatiti, i zlo dobrom nadomjestiti, a što se tiče grijeha ovih drugih – u pitanju je nasilje prema vjernicima, praćenje njihovih mahana, i ciljano brukanje istih, a Allah

71

40. Nisu imali vesvese i šejtanska došaptavanja,119 prilikom uzimanju abdesta ili prilikom obavljanju namaza, a niti pri ostalim 'ibadetima. Generacije selfa su stremile vrhuncu bogobojaznosti, ali i pored toga šejtanskoj vesvesi nije bilo mjesta u njihovim dušama. Vesvesa je od šejtana, i plod je tame nečijeg srca. Srce je tamno zbog tmine loših djela, dok je razlog tame loših djela jelo haram imetka i imanje sumnji i raznih vrsta šubuhata u sebi. Ko se postara da se hrani halal imetkom šejtan nikako nije u mogućnosti takvoj osobi prići. Pojedinci se hrane imetkom zulumćara i reketaša, i nadaju se prisutnosti Allahovoj i skrušenosti u svojim 'ibadetima – ali svega toga nema! Primjetićeš da neko od njih nailazi na poteškoće i zamor, a neki malo i poskoče u vazduh, prilikom donošenja nijjeta za namaz, pa ćeš čuti riječi: „Allahu ek-ek-ek ber-ber-ber...“ – za šta je velik broj učenjaka rekao da takve riječi čine namaz ništavnim, i da to nije propisani zikr! Ako nekome od njih kažeš uzmi abdest onako kako ga je uzimao Poslanik s.a.w.s. - možda neće pristati na to, i smatraće neispravnim takvo postupanje!?

dž.š., je taj koji je u zasjedi, i njemu nisu skrivene tajne prsiju, i otrovi duša!" Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., u djelu "Beda'i'ul-Feva'id", (2/481.), kaže: „Razmisli malo o kur'anskoj mudrosti i veličini kada nam zapovjeda da tražimo utočišta i zaštite od zla šejtana koji je opisan riječima „el-vesvas el-hannas/koji napada čovjeka svojim došaptavanjima ali i koji bježi“, i koji te vesvese ubacuje u prsa ljudi. Nije rečeno „od zla njegovih vesvesa“ već je propisano utjecati se kod Allaha dž.š., od cjelokupnog njegova zla. Kada se kaže „od zla vesvasa hannasa“ – to obuhvata svo zlo koje šejtan može učiniti, a ovim opisom ga Allah dž.š., opisuje zbog toga što je to šejtanovo glavno i najveće svojstvo, najgore je, najvećeg je utjecaja i ujedno i najštetnije! Vesvesa je osnova svake volje i želje za grijehom, zbog toga što je srce u osnovi slobodno od svakog zla i grijeha. Šejtan u srce ubacuje vesvese i na taj način pada na pamet čovjeku činjenje izvjesnog grijeha. Šejtan mu taj postupak oblikuje i planira, razvija mu želju za njime, uliva mu lažne nade i obećanja, čini mu ga privlačnim i uljepšava mu ga – i na taj način mu ga predstavlja da čovjek odmah poželi takvo što učiniti. Šejtan i dalje nastavlja čovjeka podsjećati na to djelo, pa ga on zamišlja, a šejtan mu uliva dodatne lažne nade i smeće mu s uma i čini da zaboravi na štete koje to djelo sa sobom nosi, skrivajući mu pravi ishod svega, postavljajući se između njega i sagledavanja posljedica toga djela tako da čovjek ne vidi ništa drugo osim dotični grijeh i njegovo naslađivanje njime ne primjećujući šta se iza svega krije!“
119

72

Molimo Allah dž.š., da nas sačuva ovakve otvorene zablude i potvore. U pitanju su samo šejtanske vesvese, dok je islam čist od svega toga, a također i iman! Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova! ***** 41. Čuvali su povjerene im tajne i ne bi prenosili drugima ono što bi eventualno čuli u vezi njih. Znali su reći: „Srca slobodnih ljudi su groblja tajni!“ Nemimet je prenošenje tuđih riječi radi nastajanja fesada i zla ne bitno da li ima štetu od toga onaj kome se prenose te riječi ili onaj od koga se prenose riječi ili možda pak treća strana! Ili: Nemimet je otkrivanje onoga što je nekom mrsko da se to otkrije! Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Neće ući u džennet osoba koja se bavi prenošenjem tuđih riječi!“120 U komentaru ajeta: „I žena njegova koja spletkari.“ (el-Mesed, 4.), stoji: „Bavila se nemimetom i prenošenjem tuđih riječi!“ Jahja b. Ebi Kesir rhm., je rekao: „Osoba koja se bavi nemimetom je gora od osobe koja se bavi sihrom – mada to ljudi ne osjećaju. Nemmam/osoba koja prenosi tuđe riječi, u jednom trenutku napravi ono što sihirbaz nije u stanju učiniti za mjesec dana. Nemimet prouzrokuje prolivanje krvi, uništavanje imetka, nastanak velikih fitni i smutnji, ljude izgoni iz njihovih zemalja itd..“ Halid b. Safvan rhm., je rekao: „Neka vam je omražen nemmam pa makar i istinu zborio! Nemimet je rivajet, a kabuljenje/prihvatanje nemimeta je idžazet/dozvola, tako da je prihvatanje nemimeta gore od njega!“121
Hadis bilježi imam Buhari, 10/472., imam Muslim, 2/113., imam Tirmizi, 8/182., i imam Ebu Davud, 13/219..
120 121

Ibnu Ebil-Dunja rhm., bilježi sljedeće predaje:

Katade r.a., kaže: „Kaburska patnja biva zbog sljedeće tri stvari: zbog gibeta, nečuvanja od mokraće i nemimeta!“ (el-Samt, br.189.) Ebul-Dževza' kaže: Upitao sam Ibnu Abbasa r.a.: Obavijesti me ko je osoba kojoj je Allah dž.š., zaprijetio vatrom, u ajetu: „Teško svakom klevetniku“ (el-Humezeh, 1.) – pa reče: „To je osoba koja hodi s nemimetom, koji razdvaja braću i spletkari međ' svima!“ (el-Samt, br.262.)

73

Dobro upamti ovo, brate moj, i čuvaj se strogo od odavanja tajni svoje braće ili pak prenošenja njihova govora. Hvala pripada samo Allahu, Gospodaru svih svjetova. ***** 42. Bavili su se svojim mahanama a nikako tuđim; tuđe mahane su pokušavali maksimalno skrivati! Poslanik s.a.w.s., kaže: „Hoćete li da vas obavijestim o najgorim ljudima međ' vama? Reče: Oni koji hode s nemimetom, koji razdvajaju prijatelje i koji poštene ljude u muku zamotavaju!“122 Poslanik s.a.w.s., kaže: „Ko skrije mahanu brata muslimana, Allah dž.š., će skriti njegove mahane na dunjaluku i ahiretu!“123 Neki su znali reći: „Neki dobro znaju svoje mahane ali ih i pored toga vole, dok svoga brata muslimana prezire samo zbog sumnji koje prema njemu ima; pa gdje li je razum ljudima!?“ Bilježi se da je 'Isa b. Merjem a.s., rekao: „Nemojte gledati u grijehe ljudi kao da ste vi Gospodari. Gledajte u vaše mahane zato što ste vi robovi. Ljudi se dijele na dvije skupine: na iskušane i pošteđene. Smilujte se onima koji su na kušnju stavljeni, a Allahu dž.š., zahvaljujte na zdravlju i poštedi.“ Emirul-mu'minin, Omer b. el-Hattab r.a., je rekao: „Neka se Allah dž.š., smiluje onome ko meni pokloni moje mahane!“ Ša'abi je rekao: „Ko bude istraživao mahane svojim prijateljima, ostaće bez prijatelja!“ Čuvaj svoj jezik, brate moj, jer ko zadire u nutrine ljudi – ljudi će prodrijeti u njegovu nutrinu. Nikad ne zaboravi sebe onda kada vidiš neki grijeh ili mahanu kod svoga brata muslimana. Obaveza ti je da se

Jezid b. Ka'ab r.a., kaže: „Čuvajte se nemimeta, jer onaj ko se njome bavi neće biti pošteđen kaburske patnje!“ (el-Samt, 273.)
122

Hadis bilježi imam Ahmed, 4/227., 6/459., i imam Bejheki u Šu'abul-Imanu.. Hadis bilježi imam Muslim, 17/21., i imam Ebu Davud, 13/229..

123

74

tada podsjetiš na svoje grijehe i mahane, zato što je zemlja od koje smo stvoreni jedna. Sve što je mogao učiniti on možeš učiniti i ti!124 ***** 43. Blagodarnost, darežljivost, dijeljenje imetka i pomaganje braće bilo da su na putu ili kod kuće, čime se dolazi do potpomaganja u dinu/vjeri koji je jedan od traženih i željenih ciljeva!
Od Ebu Hurejre r.a., se bilježi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: "Neko od vas će tražiti trn u oku svoga brata, dok neće primjećivati stablo u oku svome." Pogledaj: Sahih od Ibnu Hibbana, br. 5761., 13/73.. Šejh Šu'ajb Arna'ut kaže: Prenosioci ovog hadisa su pouzdani, i svi su prenosioci sahiha, izuzev Kesira b. Abida; el-Edeb elMufred, br. 592., 1/207., šejh Albani rhm., ga smatra sahih muvkufen.
124

Od Bekra b. Abdullaha el-Muzenija rhm., se bilježi: "Ako vidite čovjeka koji se bavi tuđim grijesima, a zaboravlja na svoje grijehe, znajte da je pao u klopku." Pogledaj: Kešful-Hafa', br. 3212., 2/2214.. Imam Dejlemi rhm., bilježi od Enesa r.a.: "Blago onome koga je bavljenje njegovim mahanama odvratilo od istraživanja mahana ostalog svijeta." Pogledaj: Kešful-Hafa', br. 3212., 2/2214.. Ebu 'Ubejde el-Badži prenosi da je Hasan el-Basri rhm., rekao: "Sine Ademov, nećeš postići suštinu imana sve dok ne prestaneš vrijeđati ljude zbog mahana koje i sam pri sebi imaš, i sve dok ne otpočneš sa liječenjem svoje mahane. Ako tako budeš postupio, nećeš izliječiti tu mahanu, a da ne naiđeš na drugu. Ako postupiš tako – zauzećeš se samim sobom, a najbolji Allahovi robovi su oni koji su takvi!" Pogledaj: Šu'abul-Iman, br. 6762., 5/312.. Abdul-Bari rhm., kaže: Čuo sam mog brata Zennuna b. Ibrahima rhm., kako kaže: "Ko se bude bavio mahanama ljudi – zaboraviće na svoje mahane!" Pogledaj: Šu'abul-Iman, br. 6763., 5/312.. Od Ebu Sulejmana el-Daranija rhm., se bilježi slijedeće: "Ko se zauzme sobom, zaboraviće ostali svijet, a ko se zauzme svojim Gospodarem – zaboraviće i sebe i ostali svijet!" Šu'abul-Iman, br. 6765., 5/312.. Od Asme'ija rhm., se bilježi slijedeće: "Za čudit se je čovjeku o kojem se govori dobro – a nije takav kao što se govori, pa bude zadovoljan tim govorom!? Još više je za čudit se čovjeku o kojem se govori loše – a takav je kao što se govori, pa mu bude krivo, i naljuti se!? A ono što je najviše za čuditi se jeste čovjek koji potvara ljude uz pretpostavke i sumnje, a sebe voli uz maksimalni jekin i ubjeđenje!?" Pogledaj: Šu'abul-Iman, br. 6766., 5/312.. Od Ebu Hurejre r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Najgora kamata je da se čovjek nadnese nad obrazom svoga brata!" Pogledaj: Kenzul-'Ummal, br. 8108., 3/1086.. Šejh Albani rhm., ga smatra hasenom. Pogledaj: el-Džami' el-Sagir ve Zijadetuhu, br. 4296..

75

Abdullah b. Omer r.a., bi uslovio onoga koji želi s njime poći negdje na put time da je Abdullah taj koji će snositi troškove puta! Abdullah b. Mes'ud r.a., je bio upitan: „Ko je pametan čovjek? Rekao je: Onaj koji svoj imetak drži tamo gdje ga ne mogu pojesti crvi, a niti ga mogu pronaći lopovi tj. na nebu!“ Abdullah b. Dža'afer rhm., je bio pozvan na jedno svadbeno veselje, ali nije mogao prisustvovati iz opravdanih razloga. Gazdi svadbenog
Ibnul-Musejjib rhm., je rekao: "Najgora kamata je oholjenje nad čašću svoga brata muslimana!" Pogledaj: Šu'abul-iman, br. 6770., 5/313.. Od Hasana el-Basrije rhm., se bilježi: "Vjernik je blag, i ne ponaša se kao džahil. Ako se prema njemu džahilski ponesu – blag je; ako mu se nepravda učini – oprosti; ako mu nešto bude uskraćeno – strpi se!" Pogledaj: Šu'abul-iman, br. 6770., 5/313.. Od Sufjana b. Husejna rhm., se bilježi: "Zadesih se kod Ijjas b. Mu'avije, a kod njega bijaše čovjek od kojeg se plaših da me ne počne spominjati po zlu kada odem od njih – pa ostadoh da sjedim tu sve dok taj nije otišao. Kada je otišao spomenuh ga Ijjasu, kada me Ijjas poče gledati posred lica, ne govoreći mi ništa sve dok ne završih, pa mi reče: Jesi li se borio protiv Dejlema? Rekoh: Ne. Reče: Jesi li se borio protiv Sinda? Rekoh: Ne. Reče: Jesi li se borio protiv Indije? Rekoh: Ne. Reče: Jesi li se borio protiv Rima? Reče: Ne. Reče: Od tebe su rahat i pošteđeni Dejlem, Sind, Indija i Rim – dok tvoj brat nije rahat od tebe!? Nakon ovih riječi Sufjan nikada više nije ponovio to šta je uradio!" Šu'abul-Iman, br. 6773., 5/314.. Ebu Ja'ala el-Sekafi rhm., kaže: "Spomenu se neki čovjek na sjelu kod Salima Ebu Kutejbe, kojeg proturi kroz usta jedan od sjeldžija, na šta mu Salim reče: O ti, odbi nas od sebe, i ljubav prema tebi nam uskrati, i otkrio si nam svoj avret!" Pogledaj: Šu'abul-Iman, br. 6774., 5/314.. Od E'ameša rhm., se bilježi slijedeće: Čuo sam Ibrahima rhm., kako kaže: "Ja vidim i primjetim nešto što mi je odvratno i mrsko, i ne priječi me od govora o tome ništa drugo do bojazan od toga da lično ja ne budem iskušan tim djelom!" Pogledaj: Šu'abul-Iman, br. 6775., 5/315.. Jahja b. Džabir rhm., kaže: "Niko neće istraživati mahane drugog čovjeka, a da ga Allah dž.š., kasnije, ne iskuša istim tim mahanama!" Pogledaj: Šu'abul-Iman, br. 6776., 5/315.. Mekhul rhm., prenosi od Vasile b. el-Eska'a rhm., da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Nemoj javno psovati i grditi svoga brata! Može mu se Allah smilovati, a tebe na ispit staviti!" Pogledaj: Šu'abul-Iman, br. 6777., 5/315.. Hadis je hasenun garib. Pogledaj: Tahridžu Ehadisil-Ihja', 3/156.. Od Dža'afera b. Sulejmana rhm., se bilježi: Čuo sam Malik b. Dinara rhm., kako kaže: "Dosta je čovjeku zla da ružno govori o dobrim ljudima, a nije jedan od njih!" Pogledaj: Šu'abul-Iman, br. 6780., 5/316..

76

veselja je poslao pet stotina dinara, i izvinuo mu se zamolivši ga da mu halali zbog toga što nije mogao doći!“ Nauči se ovome brate moj, i strogo se čuvaj toga da ispoljavaš svojom vanjštinom dobro a da kontriraš ahlaku onih koji su bili poznati po blagodarnosti, darežljivosti, dijeljenju imetka i pomaganju. Dijelili su silni imetak, a sebe nisu smatrali boljim od ostalih. Znali bi da svoje odjelo podijele na dvoje kako bi svome bratu dali jednu polovinu. Kada bi im došao čovjek da im nešto potraži, rekli bi: „Merhaba i neka je dobrodošao onaj koji će da nam džabe ponese opskrbu na ahiret, i koji će da nam olakša u onome što nas odbija i zauzima od 'ibadeta i robovanja našem Gospodaru Uzvišenom!“ Kada bi njihovom bratu umro sluga odmah bi mu poslali drugog namjesto njega, što bi on puna srca i ćutke primio, ali i pored toga ne bi smatrali sebe boljim od ostalih. Kada bi čuli da neki njihov brat ima dugova vratili bi mu sve dugove bez da se konsultuju sa njime u vezi toga, a kada bi dužnik čuo za to ćutnjom bi sve propratio, kao da ga je on sam vratio, jer je poznavao dobrotu duše svoga brata u tome.125
Ebu Nu'ajm rhm., kaže: Čuo sam Hassana b. Saliha rhm., kako kaže: "Pretraživao sam bogobojaznost, i našao sam da je najtanja na jeziku!" Pogledaj: Šu'abul-Iman, br. 6781., 5/316.. Fudajl b. 'Ijad rhm., kaže: "Gibet/ogovaranje, je omiljeno voće onih koji Kur'an čitaju/kurra'!" Pogledaj: Šu'abul-Iman, br. 6781., 5/316.. Fudajl b. 'Ijad rhm., kaže: "Draže mi je da čovjeka pogodim kopljem, nego li da ga pogodim jezikom!" Pogledaj: Šu'abul-Iman, br. 6782., 5/316.. Jahja b. Mu'az el-Razi rhm., je rekao: "Od koga budu pošteđena stvorenja – njime je zadovoljan Gospodar!" Pogledaj: Šu'abul-Iman, br. 6783., 5/316.. Sehl b. Abdullah rhm., kaže: "Ko se želi spasiti ogovaranja ljudi/gibeta, neka zatvori sebi vrata sumnjičenja; ko se spasi sumnjičenja - spasiće se uhođenja; ko se spasi uhođenja - spasiće se ogovaranja; ko se spasi ogovaranja - spasiće se lažna govora/zur; ko se spasi lažna govora - spasiće se od potvaranja!" Pogledaj: Šu'abulIman, br. 6783., 5/316.. Poslanik s.a.w.s., kaže: "Keffaret za ogovaranje/gibet, je da tražiš oprosta od Allaha dž.š., za osobu koju si gibetio, riječima: „Allahu, oprosti i nama i njemu!" Pogledaj: Šu'abul-Iman, br. 6786., 5/317.; a bilježi ga el-Hara'ti u djelu el-Mesavi, Dejnuri u djelu el-Mudžalesa, i Ibnu Ebil-Dunja od Enesa r.a., merfu'an.

77

***** 44. Voljeli su da naprave prigodno iznenađenje svojoj braći, i voljeli su da se s njima sretnu radosna lica, i da jedni drugima sreću i veselje unesu u srce. Muslimanska braća su im bila preča od sebe sama. Nisu se zadržavali samo na tome da oni to i zaslužuju, već bi govorili: Ako naš brat nije u stanju učiniti dobro djelo, mi smo onda u stanju to učiniti! Muhammed b. el-Hanifijje rhm., je rekao: „Osoba koja radi dobra djela ne posrće, ali i ako posrne - ne polomi se!“ Fudajl b. 'Ijad rhm., je rekao: „Ne smatram zajam dobrim djelom, zbog toga što se zajam vraće onome ko ga je dao. Dobro djelo je halaliti ljudima ono što traže od tebe na dunjaluku i ahiretu!“ Neki bi znali reći: „Nestalo je dobrih djela, a ostala je samo trgovina; čovjek svome bratu daje nešto samo zbog toga da on njemu kasnije da to isto!?“ Abdullah b. 'Abbas r.a., kaže: „Dobro djelo neće biti potpuno ako se ne ispune sljedeći uslovi: da bude brzo učinjeno, da bude sitno u očima onoga koji ga je učinio i da bude skriveno od ljudi!“

Šeri'atski tekstovi nas obavezuju na ukazivanje pomoći bratu muslimanu, kao i na to da ga ne smijemo ostaviti na cjedilu, ili ga predati zulumu, nasilju i neprijateljstvu, kao što se bilježi u sahih hadisima:
125

"Vjernik je brat vjerniku, pomaže mu u opskrbi, i čuva mu imetak i familiju u odsustvu!" Hadis bilježi imam Ebu Davud u svome Sunenu, br.4110.. "Ko odbrani čast svoga brata, Allah će odvratiti vatru od njegova lica na Sudnjemu danu!" Hadis bilježi imam Ahmed, i imam Tirmizi. Sahihul-Džami', 6262.. "Ko zaštiti mu'mina od munafika, Allah će poslati meleka koji će mu tijelo sačuvati džehennemske vatre!" Bilježi ga imam Ebu Davud u Sunenu, br.4086.. "Musliman je brat muslimanu; ne čini mu nasilje, niti ga predaje drugima! Ko se nađe na usluzi svome bratu, Allah će se naći njemu na usluzi! Ko od muslimana odagna muku i problem, Allah će od njega odagnati neku od muka Sudnjega Dana!" Muttefekun 'alejh. Hasan el-Basri rhm., kaže: „Draže mi je da pomognem bratu muslimanu nego li da otklanjam hiljadu rekata nafile namaza!“ (Kada'ul-Hava'idž, br.37.)

78

Dža'afer b. Muhammed rhm., je rekao: „Loš li je brat onaj čiji novčanik, u njegovoj odsutnosti, ne smije otvoriti njegov brat i da uzme onoliko koliko mu je potrebno bez njegova izuna!“ Neki ne bi postupali tako ne zbog toga što su smatrali svoga brata cicijom i sebičnjakom, već što su znali da sami oni ne bi mogli takvo što podnijeti! Ibrahim b. Edhem rhm., je rekao: „Susreli smo se sa ljudima koji su smatrali da njihov brat polaže ista prava na njihovu imovinu koliko i oni, izuzev onda ako su bili u većoj potrebi za tim imetkom od njega!“ Neki čovjek reče Evs b. Haridži rhm.: „Došao sam ti zbog jedne sitne stvari – na šta mu Evs rhm., reče: Onda za tu sitnu stvar idi i traži sitnog čovjeka!“ Dobro upamti ove stvari brate moj, i dobro preispitaj sebe, da li hodiš stopama plemenitih selefa u onome što čitaš i čuješ ili njihov put ne slijediš! Nemoj da ti se desi da umisliš da si jedan od dobrih a nisi jedan od njih!!! ***** 45. Dočekivanje gosta uz lični hizmet i služenje izuzev u šeri'atski opravdanim situacijama, gdje i nakon toga ne bi smatrali da su se prema gostu odužili onako kako je trebalo hranom i hizmetom, zbog toga što je sami gost imao toliko povjerenja i lijepog mišljenja prema njima da je odlučio da odsjedne kod njih. Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Ko vjeruje u Allaha i u sudnji dan – neka dobro počasti svoga gosta!“126 Ebu Šurejh r.a., kaže: „Očima mojim sam gledao, i ušima svojim sam slušao Allahova Poslanika s.a.w.s., kada je rekao: „Ko vjeruje u Allaha i u sudnji dan – neka počasti svoga gosta dža'izom! Rekoše: Šta je to dža'iza? Reče: Dan i noć, a zijafet/gošćenje traje tri dana. Sve preko toga je sadaka.“127
Hadis bilježi imam Buhari rhm., 10/532., imam Muslim, 2/18., imam Ebu Davud, br.5132., i imam Ibnu Madždžeh, br.3971..
126

Hadis bilježi imam Buhari, 10/531., imam Muslim, 12/31., imam Ebu Davud, br.3730., imam Tirmizi, 8/145, i imam Malik, br.2/929.. Hafiz Ibnul-Kajjim elDževzijje rhm., kaže: „Gost ima hakka/prava kod onoga kod koga odsjedne, i ono se dijeli na: vadžib/obavezno, mustehabb/pohvaljeno i sadaka. Obavezno pravo gosta
127

79

Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Ziajfet/gošćenje traje tri dana, dok je dža'iza gosta dan i noć. Sve što se utroši na gosta preko toga je sadaka, a gostu nije dozvoljeno da preko toga ostaje kako ne bi u grijeh poveo domaćina. Rekoše: Allahov Poslaniče, kako će ga u grijeh odvesti? Reče: Gost će ostati kod njega a gazda neće biti u stanju tj. neće imati s čime da ga hrani/drži!“128 Enes b. Malik r.a., je rekao: „Zekat na kuću je da se u njoj napravi musafirska soba!“ ***** 46. Ne bi se odazivali na poziv onima čija je hrana stečena haram imetkom, ili ako su na izvjesno slavlje pozvani samo bogataši bez siromaha ili ako na izvjesnom slavlju ima grijeha. Voljeli su se koristiti halal imetkom na kojeg bi naišli kod ljudi. Ebu Mes'ud el-Bedri r.a., se bije odazivao na veselje izuzev ako je znao da na njemu neće biti onoga što je Allah dž.š., zabranio. Ebu Ejjub el-Ensari r.a., kada bi bio pozvan na svadbeno veselje, pa u kući vidi zavjese na zidovima, napustio bi to slavlje, rekavši: „Kuće ne zastiru tako osim cezarevi i silnici, a kod takvih mi ne jedemo hranu!“ Neki su govorili: „Nestao je sunnet svadbenog veselja: ranije bi se napunile posude hranom i s njima bi se došlo u džamiju pa bi jeo ko bi bio prisutan, bogat i siromašan, ugledni i manje ugledni... A ako bi domaćin svadbe pozvao samo bogataše na večeru ne bi mu se ljudi odazvali, i rekli bi: To je najgora hrana!“ ***** 47. Sve što bi prelazilo njihove potrebe su dijelili kao sadaku, bilo noću ili danju, bilo tajno ili javno, a ako ne bi našli kod sebe hrane ili novca za dijeljenje onda bi dijelili sadaku na taj način što bi ostali svijet poštedili svoga šerra, i ne bi ezijjetom/uvredama uzvraćali na njihov ezijjet.
je dan i noć. Poslanik s.a.w.s., je sva tri dijela spomenuo u hadisu Ebu Šurejha r.a..“ (Pogledaj: Zadul-Me'ad, 3/575.)
128

Hadis bilježi imam Muslim, 12/31..

80

Allah dž.š., kaže: „Oni koji udjeljuju imetke svoje i noću i danju, i tajno i javno, dobiće nagradu od Gospodara svoga; i ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.“ (el-Bekara, 274.)129 Allah dž.š., kaže: „Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne budete udjelili dio od onoga što vam je najdraže; a bilo šta vi da udijelite, Allah će, sigurno, za to znati.“ (Alu 'Imran, 92.)130 Abdul-Aziz b. 'Umejr rhm., je rekao: „Namaz te vodi do pola puta, a post te vodi do vrata Vladara. Sadaka je ta koja te uvodi kod Njega!“ Na drugom mjestu se bilježi da je rekao: „Imetak nam je dat radi njegova dijeljenja!“ Pored dijeljenja imetka imali su još jednu osobinu a ona je vedrina i osmijeh u lice osobe kojoj daju imetak uz imanje lijepog mišljenja prema njemu tj. da nije tražio pomoć osim zbog toga što mu je stvarno trebala. Sufjan el-Sevri rhm., bi se pravo obradovao kada bi vidio prosjaka na svojim vratima, pa bi rekao: „Merhaba – dobrodošlicu iskazujem onome koji je došao da me od grijeha opere!“ Fudajl b. 'Ijad rhm., je rekao: „Divni li su ljudi prosjaci; džabe nam nose ahiretsku opskrbu sve do mizana/vage, pred Allahom dž.š.!“131
129

Allah dž.š., kaže: „Oni koji Allahovu Knjigu čitaju i molitvu obvaljaju i od onoga čime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu da se nadaju nagradi koja neće nestati & da ih On, prema onome što su radili, nagradi i još im iz obilja Svoga da, jer On mnogo prašta i blagodaran je.“ (Fatir, 29.)
130

Allah dž.š., kaže: „O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje stičete, a od onoga što vam Mi iz zemlje dajemo, ne izdvajajte ono što ne vrijedi da biste to udijelili – kada ni vi sami ne biste to primili, osim zatvorenih očiju. I znajte da Allah nije ni o kome ovisan i da je hvale dostojan. & Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti, a Allah vam obećava oprost i nagradu Svoju; Allah je neizmjerno dobar i zna sve.“ (el-Bekara, 267-268.)
131

Ebu Hamid el-Gazali rhm., u Ihja'u 'ulumid-dinu, 1/227., bilježi sljedeće predaje:

'Urve b. Zubejr kaže: „Ajša r.a., je udijelila 50 hiljada, a ogrtač joj je bio pocjepan!“

81

***** 48. Za prijatelje su uzimali samo one čije su hakkove/prava maksimalno ispoštovali i odužili, jer osoba čije pravo nisi ispoštovao i odužio praznog je srca spram tebe. Emirul-mu'minin, Ali b. Ebi Talib r.a., je rekao: „Dobro čuvajte prijatelje, jer su vam oni sprema i zalog dunjaluka i ahireta! Zar niste čuli džehennemlije kako govore: „Na stranputicu su nas naveli zlikovci & pa nemamo ni zagovornika & ni prisna prijatelja & da nam je samo da se povratimo, pa da postanemo vjernici!“ (el-Šu'ara, 100-102.) Imam Šafija rhm., kaže: „Da nije muhabbeta s prijateljima u ovoj kući, i noćnog namaza u praskozorju, ne bih želio boraviti u njoj.“ Neki su znali reći: „Pametna osoba se neće družiti s trojicom ljudi: sa ahmakom/ludom, sa kezzabom/lažovom i sa fadžirom/pokvarenjakom. Što se tiče ahmaka to je zbog toga što ti on neće ukazati na hajr, niti će od tebe odagnati kakvo zlo; njegova ćutnja je bolja od njegova govora, a udaljenost od njega je bolja od njegove blizine. Što se tiče lažova, život s njime je nesnosan, tvoje riječi prenosi drugome i
Omer b. el-Hattab r.a., bi znao reći: „Gospodaru naš učini da pretekne imetka kod naših odabranika ne bi li ga dali onima koji su u potrebi za njime!“ Lukman je znao nasihatiti svoga sina riječima: „Kada zgriješiš nešto udijeli sadaku!“ Jahja b. Mu'az rhm., je rekao: „Sjemenka udjeljena kao sadaka zna biti teža od cijelog brda!“ Omer b. el-Hattab r.a., kaže: „Dobra djela su se međusobno nadmetala, pa im sadaka reče: Ja sam najbolja od vas!“ Abdullah b. Omer r.a., je često puta znao dijeliti šećer, govoreći: Allah dž.š., kaže: „Nećete postići dobročinstvo sve dok ne budete udjeljivali ono što vam je najdraže“ – a Allah dž.š., zna da ja najviše volim šećer!“ 'Ubejd b. 'Umejr rhm., je rekao: „Ljudi će na Sudnjemu danu biti proživljeni gladnim, žednim i golim. Onaj ko je hranio ljude u ime Allaha – Allah dž.š., će ga zasititi toga dana; onaj što je ljude pojio u ime Allaha – Allah dž.š., će ga napiti toga dana, i onaj što je druge odjevao u ime Allaha – Allah dž.š., će ga odjenuti toga dana!“ Hasan el-Basri rhm., je rekao: „Da je Allah dž.š., htio, učinio bi vas sve bogatašima bez ijednog siromaha, ali On hoće da vas jedne drugima iskuša i oproba!“ Ša'abi rhm., je rekao: „Ko umisli da nije preči sevapa od sadake nego li prosjak same sadake - propala mu je sadaka!“

82

između tebe i ostala svijeta sije neprijateljstvo i mržnju, a što se pokvarenjaka tiče lijepim će ti predstavljati njegove postupke, a neće te nikako pomoći u pitanjima tvoga dina!“ Dobro upamti sve ovo brate moj i preispitaj se i pogledaj da li si ispoštovao prava/hakkove tvoje braće, i da li si bio čovjek prema njima. Da li si se s njima družio zbog Allaha dž.š., ili zbog poriva tvoje duše? Sve što čovjek radi a ne radi ga u ime Allaha dž.š., biće propast za čovjeka kako na dunjaluku tako i na ahiretu. Traži od svoje duše da ispoštuje hakkove tvoje braće, a da ne potražuješ tvoj hakk i tvoje pravo od njih, bilo vanjsko ili nutarnje, i da im takvo što opraštaš.132 ***** 49. Maksimalno su nastojali izbjegavati svađu i neprijateljevanje s ljudima, uz neprestano ugađanje im kada je dunjaluk bio u pitanju (mudarat), ne uzvraćajući na njihove postupke zlom. Ljudi bi se loše ophodili s njima ali oni nisu na zlo odgovarali zlom. Davud a.s., je rekao svome sinu: „Sinčiću moj, nemoj misliti da je imanje jednog neprijatelja malo, i nemoj misliti da je imanje hiljadu prijatelja mnogo!“
132

Ebu Hamid el-Gazali rhm., u Ihja'u 'ulumid-dinu, 2/160., bilježi sljedeće predaje:

Abdullah b. Omer r.a., je rekao: „Tako mi Allaha, kada bih svaki dan provodio u postu, i svaku noć u namazu, i da sav svoj imetak udijelim na Allahovom dž.š., putu, i da nakon toga umrem, a da u mom srcu ne bude ljubavi prema Allahu pokornim ljudima, i mržnje prema Allahu nepokornim ljudima – sve mi to ne bi bilo od koristi!“ Ibnus-Semmak rhm., je prilikom svoje smrti rekao: „Gospodaru moj, Ti dobro znaš da sam uvjek volio onoga ko je Tebi pokoran, pa makar Ti ja bio nepokoran, pa mi učini to jednim od dobrih dijela kojim se približavam Tebi!“ Hasan el-Basri rhm., kaže: „O sine Ademov, nemoj da te obmanu riječi onih koji kažu: „Čovjek če biti sa onim koga voli“, zato što nećeš biti s dobrima osim ako budeš činio djela koja oni čine, jer jevreji i kršćani vole svoje poslanike ali neće biti s njima na ahiretu!“ Fudajl b. 'Ijad rhm., kaže: „Čovjek želi da stekne Firdevs i da bude u blizini Rahmana i da živi s poslanicima i iskrenima i šehidima i s dobrima – ali na osnovu kojeg djela kojeg je učinio, i na osnovu koje strasti koju je ostavio, i na osnovu koje pokidane rodbinske veze koju je spojio, i na osnovu koje greške od strane svoga brata koju je oprostio, i na osnovu kojeg bližnjeg kojeg je radi Allaha od sebe udaljio, i na osnovu kojeg daljnjeg kojeg je radi Allaha sebi približio?“

83

Imam Šafija rhm., je spjevao sljedeće stihove: „Hiljadu prijatelja nije mnogo Ali je jedan neprijatelj mnogo!“ Bilježi se da je Ejjub a.s., bio upitan: Šta ti je bilo najgore za vrijeme iskušenja? Reče: „Radovanje dušmana!“ Muhammed b. Mukatil rhm., je rekao: „Čuvaj se šerra onoga prema kome činiš dobročinstvo, i opravdavaj svoga brata isto onako kako opravdavaš sebe, a potom reče: Sebe opravdavaš kada zgriješiš A ostale ljude neopravdavaš. U tuđem oku vidiš trn A u svom oku ne vidiš stablo!133 ***** 50.Maksimalno su izbjegavali griješnike u trenucima njihova griješenja prema Allahu! Allah dž.š., nam navodi riječi Ibrahima a.s., koji kaže: „I napustiću vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate i klanjaću se Gospodaru svome; nadam se da neću biti nesretan u klanjanju Gospodaru mome.
Allahov Poslanik s.a.w.s., kaže: „Vrhunac razuma, nakon imana u Allaha dž.š., je mudarat/štetovanje dunjaluka radi zadovoljstva ljudi!“ (Ibnu Ebi Šejbeh, br.25428.)
133

Allahov Poslanik s.a.w.s., kaže: „Musliman koji se mješa s ljudima i sabura na njihovom ezijjetu/vrijeđanju, je bolji od onoga koji se ne mješa s njima i ne sabura na njihovom ezijjetu/vrijeđanju!“ (Musned Ahmed b. Hanbel, br.5022.) Ebu Kilabe rhm., je rekao: „Ako od svoga brata čuješ nešto što ti je mrsko traži mu opravdanja koliko god budeš mogao, a ako mu ne budeš mogao iznaći opravdanja pomisli u sebi: „Mora da moj brat ima neko opravdanje koje mi sada ne može pasti na pamet!““ (Hiljetul-Evlija', 2/285.) Omer b. Abdul-'Aziz rhm., je rekao: „Sinčiću moj, ako čuješ neku riječ od muslimana, tumači je i razumijevaj na najljepši mogući način sve dok imaš za to mogućnosti!“ (Mudaratun-Nas, 1/48.) Vehb b. Munebbeh rhm., je rekao: „Kod koga se nađu sljedeće tri stvari odmoriće se: 'ilm/znanje kojim će odagnavati neznanje džahila, 'akl/razum kojim će se služiti u radu s ljudima i vere'un/bogobojaznost kojom će se čovjek čuvati od griješenja prema Allahu dž.š..“ (Hiljetul-Evlija', 10/47.)

84

& I pošto napusti njih i one kojima su se, mimo Allaha klanjali, Mi mu Ishaka i Jakuba darovasmo, i obojicu vjerovjesnicima učinismo & i darovasmo im svako dobro i učinismo da budu hvaljeni i po dobru spominjani.“ (Merjem, 48-50.)134 Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Doći će vrijeme kada će najvrijedniji imetak jednog muslimana biti ovce koje će čuvati na proplancima brda i izvora, bježeći sa svojom vjerom od iskušenja i fitni!“135 Hasan b. Salih rhm., je rekao: „Susreli smo se s ljudima koji su se voljeli s nekima samo sa daljine, ne želeći da se s njima sretnu!“ Rebi'a b. Hajsem rhm., je rekao: „Niko se ne smije osamiti radi 'ibadeta osim nakon dobrog studiranja i učenja vjere, jer je imam Malik rhm., rekao: „Poduči se prvo vjeri a potom se osami!““ Sufjan el-Sevri rhm., je rekao: „Ovo je vrijeme ćutnje i sjedenja u kuće i zadovoljstva s onim što se ima sve dok ti ne stigne smrt!“ Na drugom mjestu kaže: „Susreli smo se s ljudima koji su bili poput lijekova kojima se narod liječi, dok su ljudi danas poput bolesti od kojih se ljudi razbolijevaju!“ Rečeno je odavno: „Izbjegavanje miješanja s ljudima je prava ljudska osobina!“ Zapamti ove stvari brate moj, i mješaj se s ljudima onda kada su pokorni Allahu dž.š.; nemoj učestvovati s njima u grijehu i luksuziranju. Neka je hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova!
Šejh Abdurrahman b. Nasir el-Sa'adi rhm., kaže: „Kada je Ibrahim a.s., pao u očaj po pitanju njegova naroda i oca, rekao je: „I napustiću vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate“ tj. vas i kipove vaše, „i klanjaću se Gospodaru svome“ – što obuhvata dovu 'ibadeta i dovu potraživanja. „Nadam se da neću biti nesretan u klanjanju Gospodaru mome“ tj. Allah će me usrećiti tako što će mi se na dovu odazvati i djela mi ukabuliti. Ovo je obaveza svakog onog ko padne u očaj da će mu se ljudi koje poziva odazvati, koji se strastima svojim odaju, i na koje ne djeluju opomene i savjeti, ustrajavajući na neposlušnosti i oholjenju! Ko se u ovakvoj situaciji nađe neka se postara o popravku duše svoje i svoga života, i neka se nada kabulu Gospodara njegova, a neka se kloni zla i onih koji ga čine!“ (Pogledaj: Tejsirul-Kerimir-Rahman, 2/667.)
134 135

Hadis bilježi imam Buhari rhm., 11/331..

85

***** 51. Što bi se više približavali Allahu dž.š., dobrim dijelima, bili bi još više ponizniji, a znak ispravnog vilajeta i bliskosti s Allahom je taj da što više Allah dž.š., uzdigne Svoga roba, on bude sve više ponizniji! Allah dž.š., kaže: „Taj drugi svijet daćemo onima koji ne žele da se na Zemlji ohole i da nered čine, a oni koji se Allaha boje čeka srećan kraj.“ (el-Kasas, 83.)136
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., u komentaru ovog ajeta, kaže: „Ljudi se dijele na četri skupine:
136

1. Oni koji se žele oholiti nad ljudima i koji žele činiti nered na zemlji, što je sve odreda sami grijeh i neposlušnost prema Allahu dž.š.. Ovakvi su kraljevi i glavešine pokvarenjaci poput faraona i njegove skupine. Ovo su najgora stvorenja na zemlji. Allah dž.š., kaže: „Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke bio izdjelio; jedne je tlačio, mušku im djecu klao, a žensku u životu ostavljao, doista, je veliki smutljivac bio.“ (el-Kasas, 4.) Imam Muslim bilježi predaju od Abdullaha b. Mes'uda r.a., u kojoj Poslanik s.a.w.s., kaže: „U džennet neće ući osoba u čijem srcu bude imalo i koliko trunka oholosti, a niti će ući u vatru osoba koja u srcu bude imala i koliko trunku imana. Jedan čovjek reče: O Allahov Poslaniče, ja volim da mi je odijelo lijepo, i da mi je obuća lijepa; da li je to kibur/oholost? Reče: Ne, Allah je lijep i voli ljepotu. Kibur/oholost je odbijanje i poricanje istine i ponižavanje i potcjenjivanje ljudi!“ (Sahihu Muslim, br.91.) Ovakvo je stanje onih ljudi koji se žele oholiti i na Zemlji nered činiti! 2. Oni koji žele nered na Zemlji činiti ali bez oholjenja nad drugima poput lopova i kriminalaca iz reda nižih klasa ljudi. 3. Oni koji se žele samo oholiti nad drugim ljudima bez činjenja nereda na Zemlji poput onih koji imaju pri sebi dina i vjere pomoću kojeg se uzdižu i ohole nad drugim ljudima. 4. Džennetlije – oni koji ne žele da se ohole i uzdižu nad ljudima niti žele da čine nered na Zemlji, i pored toga što će možda biti većeg položaja i pozicije u odnosu na druge ljude. Alah dž.š., kaže: „I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici.“ (Alu 'Imran, 139.); „I ne budite kukavice i ne nudite primirje onda kad ste jači, jer Allah je s vama, On vas neće nagrada za djela vaša lišiti.“ (Muhammed, 35.); „A sva snaga je u Allaha i Poslanika Njegova i u vjernika!“ (el-Munafikun, 8.)

86

Poslanik s.a.w.s., kaže: „U džennet neće ući onaj ko u svome srcu bude imao i koliko trunku oholosti!“137 Ebu Muslim el-Havelani rhm., je rekao: „Oholi se samo prezrena osoba, i uzdiže se samo niska osoba; neistini je pristrasna samo osoba lošeg porijekla!“

Koliko li je onih koji se žele oholiti nad ljudima a to im još više poveća prezrenost i poniženost, i koliko je onih koji su bili jedni od velikana a nisu željeli da se ohole i uzdižu, a niti su željeli da čine nered na zemlji! Želja za uzdizanjem nad stvorenjima je nasilje/zulum jer su svi ljudi jedna vrsta tako da želja jednog čovjeka da bude gornji i najveći a da drugi čovjek, koji je njemu potpuno identičan, bude pod njime – je zulum/nasilje, a i pored toga što je to zulum ljudi u osnovi mrze takve i neprijatelji su mu, jer normalni čovjek ne voli da bude poražen i savladan od strane potpuno identičnog stvorenja – čovjeka – a nenormalni čovjek je onaj koji želi da bude kahir – nadređen i gornji. Logično je a i vjerski da postoje ljudi koji su iznad drugih kao što smo o tome već zborili kao isto kao što tijelo ne može opstati bez glave na njemu. Allah dž.š., kaže: „On čini da jedni druge na Zemlji smjenjujete i On vas po položaju jedne iznad drugih uzdiže da bi vas iskušao u onome što vam daje. Gospodar tvoj, zaista, brzo kažnjava, ali On, doista, prašta i samilostan je.“ (el-En'am, 165.); „Zar oni da raspolažu milošću Gospodara tvoga? Mi im dajemo sve što im je potrebno za život na ovom svijetu i Mi jedne nad drugima uzdižemo po nekoliko stepeni da bi jedni druge služili, a milost Gospodara tvoga bolja je od onoga što oni gomilaju!“ (elZuhruf, 32.) Dakle, šeri'at je taj koji koji traži od nas da se vlast i pare troše na Allahovom putu! Ako se vlašću i parama ima za cilj približavanje Allahu dž.š., uz trošenje i dijeljenje istog na Njegovom putu – to će predstavljati dobro i dina i dunjaluka (salahud-dini ve dunja). Ako se odvoji sultan/vlast od dina/vjere ili din/vjera od sultana – hal i stanje ljudi će se pokvariti! Sljedbenici Allahove pokornosti se razlikuju od sljedbenika Allahove nepokornosti po iskrenom nijjetu i dobrom djelu, kao što se bilježi u Sahihajnu da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Allah ne gleda u vaša tijela niti u vaše imetke, već gleda u vaša srca i u vaša djela!“ S obzirom da većina vladara žele pare i čast - udaljili su se od suštine imana kada je njihov vilajet/uprava, u pitanju, dok veliki broj ljudi tkđ., misli da je vilajet/upravavlast, u suprotnosti sa samim imanom/vjerom, i savršenstvom dina. Među ljudima postoje i oni koji daju prednost dinu ali odbijajući ono bez čega se ne može upotpuniti din, dok ima i onih koji su vidjeli ličnu korist u svemu tome pa ga uzeše za sebe, odbijajući time vjeru jer imaju ubjeđenje da se to ne može spojiti s vjerom, pa je kod njega din/vjera sinonim za samilost i poniznost, nikako ne mogavši da zamisli da din/vjera može biti sinonim za veličinu i snagu.

87

Ebu Hurejre r.a., je bio emir Medine za vrijeme halife Mervana, i tada je znao pješke nositi naručje drva na glavi s pijace, kada je rekao: „Napravite mjesta da prođe vaš emir!“ Ebu Ejjub el-Sihtijani rhm., je rekao: „Učena osoba treba da nosi prašinu na svojoj glavi iz poniznosti prema Allahu dž.š.!“ Hasan el-Basri rhm., je u komentaru ajeta: „A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju“, rekao: „To su pravi mu'mini/vjernici. Tako mi Allaha, njihove uši i oči i tijelo su u potpunoj poniznosti prema Allahu dž.š., tako da bi džahil/neznalica, pomislio da su bolesni, ali oni nisu bili bolesni. To su bili ljudi zdravih srca, samo su to srca koja je obuzeo strah što nije bio slučaj s drugima. Od dunjaluka ih je odvratilo samo poznavanje ahireta. Govore: Neka je hvala Allahu dž.š., koji od nas otkloni tugu! Njihova tuga nije obična tuga u koju zapadaju ljudi! Nisu smatrali velikim ono s čime su potraživali džennet (tj. dobra djela). Strah od vatre im je punio oči suzama. Ko sebi ne nazdravi
Kada je nemogućnost i nesposobnost upotpunjenja vjere ovladala sljedbenicima dva dina (jevrejima i kršćanima), jer su ih na tom putu snalazila razne muke i iskušenja, njihov pravac je oslabio, a ništavnim ga ocijeni onaj ko je umislio da se time ne može ostvariti niti njegov a niti tuđi interes! Ta dva pokvarena puta su putevi onih koji se pripisaše vjeri a ne upotpuniše je onim za čime je u potrebi sultanom/vlašću i džihadom/borbom i malom/imetkom, kao i onih koji se latiše vlasti, novca i rata ali nisu imali za cilj uspostavljenje vjere time! Ova dva puta su putevi „onih na koje se Allah rasrdio“ i „onih koji su zalutali“ – jevreja i kršćana! Pravi put – put onih koje je Allah obasuo blagodatima svojim poput poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi, je put našeg poslanika Muhammeda s.a.w.s., i put pravovjernih halifa i ashaba nakon njega, i onih koji se njihova puta držaše, prvih generacija muhadžira i ensarija, i onih koji se u dobru za njima povedoše, kojima bi Allah zadovoljan a i oni Njime, i kojima je pripremio vrtove ispod kojih rijeke teku, ostajući u njima vječno, što je veliki uspjeh! Obaveza je svakom muslimanu da se po ovom pitanju trudi onoliko koliko može, pa ko od njih preuzme na sebe neki vilajet/upravu, imajući za cilj pokoravanje Allahu dž.š., i uspostavu onoga što se uspostaviti može od dina/vjere i interesa muslimana, pa sprovede ono što bude mogao od vadžiba/obaveza i bude se klonio zabranjenih stvari onoliko koliko bude mogao – neće biti kažnjen i odgovoran za ono što nije bio u mogućnosti sprovesti! Zapošljavanje dobrih i poštenih ljudi je bolje po islamski ummet od zapošljavanja loših i pokvarenih ljudi. Ko ne bude u mogućnosti uspostaviti vjeru putem sultana/vlasti i džihada/borbe, pa učini ono što bude u mogućnosti od davanja nasihata/savjeta iz srca, i učenja dove za ummet, voleći hajr/dobro, i čineći ono što može učiniti od hajra – neće biti odgovoran za ono što nije mogao učiniti! Vjera živi i opstaje uz Knjigu vodilju i željezo kao pomoć, kako nam to Allah dž.š., spominje!“ (Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, 28/395.)
137

Hadis bilježi Muslim 2/89., Ebu Davud, br.4073., i imam Tirmizi, 8/164..

88

glavu duša će mu se na dunjaluku raspasti! Ko ne vidi drugog ni'imeta Allahovog pored hrane i pića – slabog je znanja, a i bliske kazne!“ Enes b. Malik rhm., je rekao: „Vidio sam između Omerovih r.a., plećki četiri zakrpe na košulji!“ ***** 52. Ne bi nipodaštavali nijedno dobrovoljno djelo koje nam šeri'at preporučuje da ga činimo! Prve generacije muslimana – selefus-salih – nisu smatrale da imaju pri sebi nafila i dobrovoljnih dijela, zbog toga što nafile imaju samo oni koji su upotpunili farzove (nisu sebe smatrali jednim od takvih!). Allah dž.š., kaže: „I probdij dio noći u molitvi - to je samo tvoja nafila!“ (el-Isra', 79.) tj. zbog savršenosti tvojih farzova, noćni namaz je nafila za tebe!138 Poslanik s.a.w.s., kaže: „Nemoj ni jedno dobro djelo potcjenjivati, pa makar i da sretneš svoga brata vedra i nasmijana lica!“139 Poslanik s.a.w.s., kaže: „Lijepa riječ je sadaka!“140 Hasan el-Basri rhm., je uvjek nastojao raditi dobra djela, govoreći: „Ljudi poput nas nemaju nafila! Nafile imaju oni koji su upotpunili farzove!“ Selman el-Farisi rhm., je rekao: „Primjer čovjeka koji insistira na nafilama a ne upotpunjava farzove je poput trgovca kome je propala glavnica imetka a čeka zaradu!?“ Junus b. 'Ubejd rhm., je rekao: „Ko potcjenjuje nafile potcjenjuje i farzove!“
Damre b. Habib rhm., kaže: Čuo sam Ebu Umamu r.a., kako kaže: Pričao mi je 'Amr b. 'Abese da je čuo od Allahova Poslanika s.a.w.s., sljedeće: „Gospodar je najbliži Svom robu pri kraju mrkle noći, pa ako možeš biti jedan od onih koji Allaha dž.š., zikre i spominju u tom vaktu - onda budi!“ (Tirmizi, br.3579., i kaže: Hadis je hasen sahih. Šejh Albani rhm., ocjenjuje ovaj hadis sahihom.)
138

Hadis bilježi imam Muslim, 17/177. Imam Nevevi rhm., kaže: „Ovaj hadis nam pobliže ukazuje na to koliko je vrijedno činiti dobra djela koja su lagana i prosta pa makar bila i mala kao što je vedrina lica prilikom susreta s nekim!“
139 140

Hadis bilježi imam Ahmed, 2/316., imam Buhari, 6/85., i imam Muslim, 7/95..

89

Dobro upamti ove riječi brate moj, i povećaj svoje nafile i fadilete, i nemoj da su ti dosadne, ali i pored toga nemoj misliti da si se istinski zahvalio Allahu dž.š., i na jednom ni'imetu kojeg ti je dao! Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova! ***** 30. Česta tewba i istigfar, danju i noću, jer su znali da nisu bili čisti od griješenja i grijeha, čak ni u dobrim djelima koja su činili, tražeći oprosta nekada zbog neimanja skrušenosti, ili zbog slabe svjesnosti prema Allahovom nadgledanju stvorenja Njegovih! Allah dž.š. kaže: „...i svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.“ (el-Nur, 31.)141 Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Tako mi Allaha, ja se, preko sedamdeset puta dnevno, kajem i oprosta tražim od moga Gospodara!“142 Neki od selefa su znali reći: „Ko se ne kaje svakog jutra i večeri, taj je jedan od zulumćara nepravednih!“

141

Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., kaže: „Allah dž.š., je podijelio sva stvorenja samo na dvije skupine – na pokajnike i na zulumćare nepravedne, pa kaže: „A oni koji se na pokaju – sami sebi čine nepravdu.“ (el-Hudžurat, 11.) Na drugom mjestu ih također dijeli na dvije skupine – kažnjene i od grijeha oproštene, pa ko se ne pokaje biće kažnjen, pa kaže: „da bi Allah licemjere i licemjerke, i mnogobošce i mnogoboške kaznio, a vjernicima i vjernicama oprostio. A Allah prašta i samilostan je.“ (el-Ahzab, 73.) Allah dž.š., je svim vjernicima naredio da se pokaju i nikoga nije iz te naredbe izuzeo, usko im vezujući ahiretski spas za tewbu, pa kaže: „...i svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.“ (el-Nur, 31.) Allah dž.š., spominje i jedan od ni'imeta kojim je darovao najbolje i najčasnije i najpokornije i najbogobojaznije stvorenje kao i njegove najbliže prijatelje i saradnike, pa kaže: „Allah je oprostio vjerovjesniku, i muhadžirima i ensarijama, koji su ga u teškom času slijedili, u vrijeme kada se srca nekih od njih zamalo nisu pokolebala: On je poslije i njima oprostio, jer je On prema njima blagi milostiv, & a i onoj trojici koja su bila izostala, i to tek onda kada im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se bilo stisnulo u dušama njihovim i kada su uvidjeli da nema utočišta od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se i u buduće kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i milostiv je.“ (el-Enfal, 117118.)“ (Pogledaj: Šifa'ul-'Alil, 1/116.)
142

Hadis bilježi imam Buhari, 11/101., i imam Muslim, 17/24..

90

Allah dž.š.,kaže: „A oni koji se na pokaju - oni su zulumćari nepravedni.“(Hudžurat, 11.) Jahja b. Mu'az rhm., je rekao: „Jedno posrnuće nakon tewbe i pokajanja je gore od sedamdeset istih posrnuća prije pokajanja!“ Sufjan b. 'Ujejne rhm., je bio pitan: Koji su znaci iskrena pokajanja kod nekog čovjeka? Reče: „Četiri su znaka iskrena pokajanja: skromnost na dunjaluku, poniznost duše, prekomjerno približavanje Allahu dž.š., putem dobrih djela i smatranje da se sve tri navedene stavke nisu ispunile kako treba!“ Fudajl b. 'Ijad rhm., je znao poručiti mudžahidima, koji krenu u borbu na Allahovom dž.š., putu, slijedeće: „Dobro se držite tewbe i pokajanja, zbog toga što će tewba i pokajanje odvratiti od vas ono što ne budu mogle sablje!“ Omer b. el-Hattab r.a., je rekao: „Družite se s pokajnicima, zbog toga što su oni najmekših srca!“ Zapamti ovo brate moj, i često traži oprosta od Allaha dž.š., sve dok si na dunjaluku; istigfar je taj koji gasi srdžbu Gordog. Nemoj misliti da su ti izbrisani grijesi zato što si učinio djela koja brišu grijehe, jer ta djela imaju i određene uslove koje možda nisi još ispunio! Vjernik ne smije biti bezbjedan i siguran sve dok ne uđe u džennet. Razumi ove stvari, a hvala pripada samo Allahu, Gospodaru svih svjetova! ***** 54. Naređivali su činjenje dobrih djela, a odvraćali su od zla i loših djela, i ako sami možda ne bi neko dobro djelo činili, ili se možda lošeg djela ne bi još okanili! Neki ljudi misle da ne smije tražiti da se čini dobro i da ne smije odvraćati od zla niko do osoba koja je bez mahane, i koja je čista od svake vrste grijeha i ma'asijeta!? Ovako mišljenje je neispravno i netačno, jer kada bi se to uvjetovalo, ne bi imao ko na zemaljskoj kugli da traži od ljudi da se čini dobro, i ne bi imao ko da odvraća ljude od zla i loših djela! Jedan čovjek je spjevao u stihu: Ako griješnike ne bude savjetovao griješnik Ko će to onda, nakon Muhammeda, savjetovati!?

91

Allah dž.š., kaže: „I neka među vama bude onih koji će pozivati dobru, i tražiti da se čine dobra djela, a od zla odvraćati; oni su spašeni.“ (Alu 'Imran, 104.) Allah dž.š., kaže: „Vi ste najbolja generacija koja se ikada pojavila: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete!“ (Alu 'Imran, 110.) Poslanik s.a.w.s., kaže: „Ko od vas primjeti zlo – neka ga ukloni rukom, a ako to ne bude u stanju neka ga ukloni jezikom, a ako to ne bude u stanju neka ga prezre srcem, a to je najslabiji vid imana!“143 Huzejfe b. el-Jeman r.a., je rekao: „Doći će vrijeme kada će sjedenje s ljudima sličiti magarećoj mrcini, a njima će magareća mrcina biti draža od sjedenja s mu'minom koji ima naređuje dobro a odvraća ih od zla!“ Bi rečeno Sufjan el-Sevriju: „Hoće li čovjek tražiti da čini dobro onaj za koga zna da ga neće poslušati? Reče: Da, kako bi mu to bilo opravdanje sjutra pred Allahom dž.š.!“ Malik b. Dinar rhm., je rekao: „Dobra djela počeše plakati, a loša djela se počeše smijati, pa spjeva: Odoše ljudi za čijim djelima se povodi Koji su svako loše djelo osporavali! Ostah s ljudima koji jedni druge Hvale; ćoravi ćorava! Usporedi sebe, brate moj, s ovim svojstvima, kako bi znao da li si ti jedan od onih koji se bore protivu zla ili ne, i da li si jedan od onih koji vole Allaha ili ne? Da li si ičim pomogao šeri'at Muhammeda s.a.w.s., ili si ga često puta pogazio!? Većina ljudi danas ponižava čisti šeri'at Muhammeda s.a.w.s., bilo svojim riječima bilo svojim djelima bilo svojom ćutnjom; ve la havle ve la kuvvete illa billah!144
Hadis bilježi imam Muslim, 2/22., imam Tirmizi, 9/18., imam Ebu Davud, br.1128., imam Nesa'i, 8/111., i imam Ibnu Madždžeh, br.4013..
143

144

ŠTETE KOJE NASTAJU USLIJED NEPOSTOJANJA DA'AWETA I NEPOSTOJANJA NAREĐIVANJA DOBRA ILI SPRIJEČAVANJA ZLA... Odazivanje na poziv Allahovog daije, onog koji naređuje da se čini dobro, a zabranjuje zlo, je, u suštini prirode, odazivanje Allahu dž.š., Jednom, Jedinom. Allah

92

***** 55. Ne bi se umislili niti bi se ponijeli zbog dobrih djela; čak šta više svoja dobra djela su uvjek smatrali krnjavim i nepotpunim, pa šta tek reći za loša djela koja su imali!? Matref b. Abdullah rhm., je rekao: „Da provedem noć spavajući a da osvanem pokajnički mi je draže od toga da noć provedem klanjajući a da osvanem umišljen i ohol!“
dž.š. kaže: „Njemu se usmjerava poziv istinski!“ (el-Ra'ad: 14) Naš ummet je pečat svih ummeta, ali, neće biti vodeći, neće biti srećan, neće biti ponosan, niti će ostvarivati pobjede ako napusti princip pozivanja ljudi Allahu dž.š., (da'awa), te ako naređivanje dobra, i zabranjivanje zla – zanemari! Allah dž.š. kaže: „Vi ste najbolja zajednica ljudi koja se ikada na svijetu pojavila! Vi dobro da se čini – zapovijedate, a zlo da se radi – zabranjujete, i u Boga vjerujete!“ (Alu Imran: 110) Kad god bi muslimani zanemarili imperativ misionarstva (da'aveta), naređivanja dobra, i odvraćanja od zla, i kad god bi zapostavili obostrano savjetovanje po tom pitanju, muslimani, kao jedinke i društva, bi osjetili kobnost takvog postupka na svojoj koži! Odmah bi zapadali u raskole, međusobne ratove, kriminal bi se širio na sve strane, u neprijateljskim očima bi postajali ništavnim i sitnim, što ih je činilo lahkim plijenom pred tolikim krvolocima u okruženju! Ostavljanje da'aveta i misionarstva je razlog da muslimani danas budu na ovakvom nezavidnom nivou na kojem su trenutno! U narednim redcima, ćemo pokušati sažeti određen broj štetnih posljedica, kako dunjalučkih tako i ahiretskih, koje su produkt zanemarivanja pozivanja ljudi Allahu dž.š., Bogu Jednom, Jedinom! OVOSVJETSKE POSLJEDICE NEMARA PREMA DA'AVETU 1. Nedostatak duševnog mira pojedinca, kao nestanak javne bezbjednosti društva! Navedeno je fakat kako na nivou pojedinca, tako i na nivou zajednice! Ciljevi šeri'ata su zaštita čovjekove vjere, života, časti, imetka, razuma i porijekla, pa kada čovjek odbije prihvatiti islam i šeri'at, koji sve navedeno ima za cilj, i koji je jedino u stanju sve navedeno sačuvati, onda čovjek, takvom svojom odlukom sebe, svojim rukama, baca u propast! Pozivanje Allahu dž.š. je pozivanje vjeri, pozivanje dugom i zdravom životu, pozivanje časti i obrazu, pozivanje bogatstvu duše i džepa, pozivanje nauci i intelektu, pozivanje dobrom i očuvanom porijeklu i lozi. Allah dž.š. kaže: "Izlazite iz njega svi" – reče On - "jedni drugima ćete neprijatelji biti!" Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati, i neće nesrećan biti. & A, onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti, i na Sudnjeme danu ćemo ga slijepim oživjeti. & "Gospodaru moj" – reći će – "zašto si me slijepa oživio, kada sam vid imao?" & "Evo zašto" – reći će On: "Dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti, isto tako, biti zaboravljen." & I tako ćemo Mi kazniti sve one koji se pohotama previše odaju, i u dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A, patnja na onome svijetu biće, uisitinu, bolnija i vječna.“ (Taha: 124-127.) 2. Širenje nereda na Zemlji, bivajući, svakog trenutka, sve opasnijim! Ako se zlo ostavi, tako da ga niko ne spriječava, i ne pokuša se, uz maksimalnu mudrost, i

93

Hasan el-Basri rhm., je rekao: „Kada bi sva djela sina ademovog bila savršena i dobra propao bi zbog umišljenosti i oholosti svoje, tako da ga je Allah dž.š., iskušao time što u svojim djelima vidi krnjavost, a samo iz samilosti prema njemu!“ Kada bi neko pohvalio čovjeka iz prvih generacija, on bi rekao: „Gospodaru moj, učini me boljim od onoga što oni govore, a oprosti mi ono što mi oni ne znaju!“
uspješne metode, suzbiti, a tkđ. i dobro, ako se zaboravi, i niko ga ne bude naređivao za činiti, i kada se daije i islamski misionari odaju nemaru i neradu, trgovanju Kur’anom, i bavljenju mrtvacima, umjesto živim ljudima, onda se kriminal počinje širiti zemljom, ugrožavajući je iz trenutka u trenutak, zaposjedajući društvene tokove (nerad, mito, korupcija), ekonomske tokove (kamate, krađe, malverzacije, trgovina haramima), političke tokove (nesposobne vođe i političari kriminalci), ideološke (dezorijentiranost), a društvo se cijepa na raznorazne stranke i partije, gložući se međusobno! Poslanik s.a.w.s., nam je pokvarenost društva usporedio sa primjerom dvospratne lađe, gdje putnici gornjeg sprata piju vodu koja im je na palubi, i nabavljaju je preko palube broad, dok putnici donjeg sprata lađe se žele snaći za vodu na taj način što će probušiti brod, i sebi pribaviti vode za piće, neželjeći se peti na sprat kako bi sebi zahvatili vode, a gore je ima za sve!? Kada bi ih ostavili da namjereno učine – svi bi se podavili, a kada bi ih spriječili od pokvarene namjere – svi bi se spasili! Od Nu’uman b. Bešira r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Primjer osobe koja ne prelazi Moje granice, i primjer onoga koji Moje granice prelazi je poput ljudi na brodu, gdje jedni nađoše sebi mjesta na palubi, dok se drugi smjestiše u donjem dijelu broda. Ovi odozdo svo vrijeme za vodu iđahu na palubu, kad na jednom začu se prijedlog: „Kad bi malu bušotinu napravili, ne bi se morali non-stop peti na palubu!?“ Kada bi ih ostavili da namjereno sprovedu – svi bi se podavili, a kada bi ih u namjerenom poslu zaustavili – svi bi se spasili!“ (Sahihul-Buhari, 2493; Sunenul-Tirmizi, 2173) 3. Suša, glad, oskudica, neplodnost, te neimanje berićeta! Grijesi i širenje nereda za sobom povlače neplodnost i oskudicu, jer grijeh, sve dok je tajan, ima kobne posljedica samo po onog koji ga radi, ail, kada grijeh postane javnim, i kada se ljudi naviknu na njega, i niko ga ne počne suzbijati – tada će se kobnost tog (ne)djela odraziti na sve, i urodiće još većim činjenjem grijeha! Ako se ustraje na takvom ponašanju, srdžba Božija će se spustiti nad takvim mjestima, a berićet će biti oduzet! Božije zadovoljstvo se postiže samo pokornošću Njemu Jedinom, i čuvanjem Njegovih granica, što je Božiji zakon koji se ne mijenja od postanka svijeta pa sve do njegova svršetka! Allah dž.š. kaže: „Mi ni u jedan grad nismo vjerovjesnika poslali, a da stanovnike grada toga siromaštvom i bolešću nismo iskušali – ne bi li se pokajali! & Zatim bismo zlo dobrom zamijenili, dok se oni ne bi namnožili, i dok ne bi rekli: Šta je, pa, i naše je pretke pogađalo, i siromaštvo i blagostanje! Mi bi smo ih onda iznenada kaznili, a da kaznu ne bi mogli predosjetit! & A, da su stanovnici gradova i sela – vjerovali, i Allaha se bojali, Mi bismo im blagodati s neba i iz Zemlje podarili! Ali, oni su samo

94

Omer r.a., je govorio: „Gospodaru moj, utječem Ti se od zla onoga što oni zbore, a molim Te da mi oprostiš ono što mi oni ne znaju!“ Bišr el-Hafi rhm., je rekao: „Ako primjetiš čovjeka koji se voli raspravljati, i znanjem svojim uzdizati bivajući umišljen – znaj da se pripremio za propast!“145 Prve generacije islama, i pored toga što su svoj nefs privoljeli na mnogobrojne 'ibadete i dobra djela, ostavljajući šehevate, porive i
poricali, i Mi smo ih kažnjavali za ono što su zaradili. & Pa, zar su stanovnici sela i gradova sigurni da im kazna Naša neće, noću, dok spavaju, stići & i da li su stanovnici sela i gradova sigurno da im kazna Naša neće danju stići, dok se budu igrali i zabavljali! & Zar se osjećaju sigurnim od Allahove kazne!? Od Allahove kazne ne strepi samo narod gubitnički!“ (el-E’araf: 94-99) 4. Zasluga Božije kazne! Allah dž.š. kaže: „Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijeha koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti. & I vi Mu na Zemlji nećete moći umaći, i ne postoji, osim Allaha, ni pomagač, niti zaštitnik.“ (el-Šura: 29,30) 5. Zasluga Božijeg prokletstva! Prokletstvo je udaljavanje i tjeranje od Božije milosti i oprosta, a zaslužuje se činjenjem velikih i teških grijeha. Allah dž.š. nas na mnogo mjesta upoznaje s time da je niz prijašnjih naroda ispunilo sve neophodne benifikacije za ulazak u krug prokletih još na ovome svijetu, a sve zbog ostavljanja da’aveta i misionarstva, i zbog nemara prema pozivanju ljudi ka Allahu dž.š.! Od Ibnu Mes’uda r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s. rekao: „Prva greška koju su Izraelćani počinili jeste ta da, kada bi neki čovjek od njih susreo drugoga, viknuo bi mu: Hej, ti! Boj se Boga, i nemoj to da radiš! To nije dozvoljeno (halal)! Ali, kada bi istog čovjeka sjutra susreo (na istome djelu), prvi bi sa njime normalno jeo i pio kao da se ništa nije ni desilo. Kada su tako počeli postupati, Allah je srca jednih okrenuo protivu drugih! Poslanik s.a.w.s., potom, citira slijedeći ajet: „Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni, od sinova Israilovih, koji nisu vjerovali – zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili: & jedni druge nisu odvraćali od grešnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista to kako su postupali! & Ti vidiš mnoge od njih kako s mnogobošcima prijateljuju. Ružno li je zaista ono što sami sebi pripremaju: da se Allah na njih rasrdi i da u patnji vječno ostanu. & A, da vjeruju u Allaha i vjerovjesnika, i u ono što se njemu objavljuje, oni s njima ne bi prijateljevali, ali, mnogi od njih su nevjernici.“ (el-Maida: 78-81) Onda reče: Ne, tako mi Allaha! Ili ćete naređivati da se čini dobro, a od zla odvraćati, i nasilnika za ruku dohvatiti, istini i haku ga vratiti ili će Allah srca vaša okrenuti jedna protivu drugih, a potom vas prokleti, kao što je one prije vas prokleo!“ (Ebu davud, 4336; Tirmizi, 3047; Ibnu Madždže, 4006.) 6. Gubljenje Islama i znakova upute! Najgora šteta i posljedica, loše ili nikakve da’ave i misionarstva je gubljenje i nestajanje Islama! Muslimani su u situaciji, u kakvoj su, samo zbog nepozivanja svijeta Allahu dž.š., kao i zbog neodazivanja na upućen im poziv ka Allahu dž.š.! Poslanik s.a.w.s. je rekao: „Lanac Islama će se rastakati, halka po halka, isto kao što se konopac rastače!“ (el-Bejheki, 4/326 (5277); Kaže imam Hakim u Mustedreku, 4/516.: Hadis je sahih seneda.)

95

strasti – nikada nisu bili zadovoljni sobom, i ovo je bio opšti konsenzus svih njih, tako da onaj ko krši ovaj konsenzus – neka dobro zna da je promašio njihov put! Abdul-Aziz b. Ebi Revvad rhm., je rekao: „Kada se počnu spominjati osobine selefa međ' nama, svi se zasramimo!“ ***** 56. Pripremali su se za stajanje pred Allahom dž.š., svakim namazom kojeg su klanjali i to s početka njegova vakta! Allahova dž.š., veličina im je bila uvjek na pameti od kako bi mu'ezzin viknuo „požuri na namaz“, sve dok se ne bi razgovorili s Allahom dž.š.! 'Ubade b. Samit r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Pet dnevnih namaza, koje je Allah dž.š., propisao ljudima – ko dođe s njima ne izgubivši od njih ništa i ne poigravajući se sa njihovim hakkovima – ima sklopljen ugovor s Allahom dž.š., da ga uvede u džennet, a ko ne dođe s njima nema ugovora s Allahom dž.š.; ako bude htio – kazniće ga, a ako bude htio – uvešće ga u džennet!“146
ONOSVJETSKE POSLJEDICE NEMARA PREMA DA'AVETU Život na budućem svijetu je zapravo život, u pravom smislu te riječi, jer više smrti neće biti. Biće samo vječnost, ili u Džennetu ili u Džehennemu! Ko tada uspije – blago mu se, a ko toga dana propadne – jadan li je! Neodgovorno ponašanje prema pozivanju Islamu (da'awi), bilo da je u pitanju nemar, od strane onih koji treba da pozivaju vjeri, ili je nemar od strane onih koji se na poziv ne odazivaju, prouzrokuje katastrofalne posljedice kako na ovome svijetu, tako i na onome svijetu, samo što je onosvjetska kazna gora i teža! Glavna zadaća svih poslanika i vjerovjesnika je bilo pozivanje ljudi Allahu dž.š., vjerovanju u Njega Jedinog, Koji nema druga, onda naređivanje dobra, odvraćanje od zla, tako da će i oni biti pitani za da'avet, a kamo li mi! Allah dž.š., kaže: „I sigurno ćemo pitati one kojima smo poslanike slali, a pitaćemo, doista, i poslanike!“ (el-E'araf:6) Svi misionari, svi pozivači Allahu dž.š., i sve daije će biti odgovorni, i biće pitani o ovoj plemenitoj obavezi, kao i osobe koje su bile pozivane, i koje su bile predmetom da'ave i pozivanja islamskih misionara. Svi će biti odgovorni, i oni koji su trebali pozivati Allahovoj vjeri, a bili su u stanju, kao i oni koji su se trebali odazvati pozivu ka Allahu, a bili su u stanju! Allah dž.š. kaže: A na Dan kad ih On pozove i upita: "Šta ste poslanicima odgovorili?" & toga Dana oni neće znati šta će odgovoriti, pa ni jedan drugog neće ništa ni pitati. & A, onaj koji se bude pokajao, i koji bude povjerovao, i koji bude dobra djela činio, on će postići šta je želio! (el-Kasas: 65-67) Ebu 'Ubejde el-Badži prenosi da je Hasan el-Basri rhm., rekao: "Sine Ademov, nećeš postići suštinu imana sve dok ne prestaneš vrijeđati ljude zbog mahana koje i sam imaš, i sve dok ne otpočneš s liječenjem svoje mahane. Ako tako budeš postupio, nećeš izliječiti tu mahanu, a da ne naiđeš na drugu. Ako postupiš tako – zauzećeš se samim sobom, a najbolji Allahovi robovi su oni koji su takvi!" Pogledaj: Šu'abul-Iman, br. 6762., 5/312..
145

96

Alija b. el-Husejn rhm., bi sav preblijedio kada bi uzimao abdest, pa bi mu bilo rečeno: „Šta te to spopada prilikom uzimanja abdesta? Odgovorio bi: Znate li pred kim trebam stati?!“ Hasan el-Basri rhm., je primjetio jednog čovjeka da se igra sa svojom bradom dok je klanjao, pa ga ču kako na sedždi dovi: „Gospodaru moj, oženi me u džennetu s lijepim hurijama koje će mi oko napuniti“, na šta mu Hasan el-Basri rhm., reče: O ti, nisam vidio prosca hurija, s manje srama, od tebe! Prosiš hurije od Allaha dž.š., a igraš se!“147 ***** 57. Ne bi se upuštali u kupo-prodaju sve dok ne bi naučili šeri'atske propise vezane za trgovinu, a nekada i zbog toga što trgovina zna odvratiti čovjeka od Allaha dž.š., i ahireta!148 Imam Malik rhm., je znao narediti emirima da sakupe sve trgovce i da mu ih dovedu pred njim, pa ako bi pronašao nekog od njih da ne
Hadis je sahih, a bilježi ga imam Ebu Davud, br.1258., imam Nesa'i, br.461., imam Ahmed u Musnedu, br.22745.,22772., i imam Darimi, br.1577.. Šejh Albani rhm., ovaj hadis ocjenjuje sahihom.
146

Ebu Bekr el-Huzeli rhm., kaže: Vidio sam Hadždžadža kako drži hutbu s minbera, kada je, između ostalog, rekao: „O ljudi, sjutra ćete biti zaustavljeni pred Allahom dž.š., i bićete pitani! Stoga, neka se svaki čovjek boji Allaha dž.š., i neka pogleda šta je za taj trenutak pripremio. Tada će propasti lažovi, i pamet će se oduzimat. Sve će se vratiti Allahu dž.š., kako bi svakog nagradio onim što je zaslužio! Allah dž.š., brzo sviđa račune, stoga presretnite vašu smrt dobrim djelima prije nego li vas prazne nade unište“ – a potom poče plakati na minberu, kada sam mu vidio suze kako mu se slivaju niz bradu!“ (Pogledaj: el-Rikkah vel-Buka', br.109.)
147

'Ata el-Sulejmi rhm., kada bi uzeo abdest, sav bi drhtio od straha, i jako bi plakao. Bi mu rečeno: Šta ti je? Reče: Treba da prionem teškoj stvari; treba da stanem pred Allahom dž.š.!“ (Pogledaj: el-Rikkah vel-Buka', br.150.) Jezid el-Rekkaši rhm., je zaplakao pred svoju smrt, i rekao: „Teško ga se onome kome je grob – kuća, a pred Allahom dž.š., mu je stanište, a vatra mu – pojilište; šta si za sebe pripremio!? Šta si za svoj put spremio!? Šta si za dan stajanja pred Allahom dž.š., činio!?“ (el-Muhtedarin, br.190.)
148

Allah dž.š., kaže: „U džamijama koje se Allahovom voljom podižu i u kojima se spominje Njegovo ime – hvale Njega, ujutro i naveče & ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju, i koji strepe od Dana u kom će srca i pogledi biti uznemireni, & da bi ih Allah lijepom nagradom za djela njihova nagradio i da bi im od dobrote Svoje i više dao. A Allah daje kome hoće, bez računa.“ (Nur, 36-38.)

97

poznaje propise trgovanja, i da ne razlikuje halal od harama, izagnao bi ga s trga/pijace, rekavši mu: „Prvo nauči kupo-prodajne propise, a potom idi raditi na trg/pijac! Ko ne bude fekih i učen, ješće kamatu htio on to ili ne!“ Katade rhm., je rekao: „Začudit se je trgovcu koji će se spasiti na sudnjemu danu! Danju se lažno kune, a noću samo broji novce!?“149 ***** Uz Allahovu dž.š., pomoć smo priveli kraju navođenje onoga što se dalo prikupiti iz hazne i riznice bisera mudrosti naših dobrih prethodnika, selefus-saliha, što je samo kap iz mora njihovog praktikovanja ove lijepe vjere. Molimo Allaha dž.š., da nam na ovo djelo uzvrati kabulom, i da nas na Sudnjemu danu počasti lijepom nagradom zbog ovog skromnog truda. Neka je salevat i selam na Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i ashabe, i na sve one koji slijede njegov put, do Sudnjega dana! Amin!

Od Abdullaha b. Amra r.a., se prenosi da je Poslanik s.a.w.s., jedanput spomenuo namaz, rekavši: „Ko bude čuvao svoj namaz - biće mu svjetlom, dokazom i spasom Sudnjega dana, a ko ne bude čuvao svoj namaz - neće imati svjetla, niti dokaza, niti spasa i na Sudnjemu danu će biti u skupini s Karunom, Hamanom, Faraonom i 'Ubejj b. Halefom!“ (Hadis je hasen-sahih. Bilježi ga imam Ahmed, br.6576., imam Darimi, br.2721., imam Ibnu Hibban, br.1467..)
149

Čovjeka će od namaza odbiti ili imetak ili vlast ili položaj ili trgovina. Ako čovjeka od namaza odbije imetak biće proživljen s Karunom, ako ga odbije od namaza vlast biće proživljen s Faraonom, ako ga odbije od namaza položaj biće proživljen s Hamanom, a ako ga od namaza odbije trgovina biće proživljen s Ubej b. Halefom, mekanskim trgovcem!“ (Pogledaj: el-Keba'ir od imama Zehebija, 1/17.)

98

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful