Literatura: B.

Reljin, Teorija električnih kola I – Rješavanje kola u vremenskom domenu, ''Nauka'', Beograd;
B. Reljin, Teorija električnih kola II – Rješavanje kola u frekevencijskom domenu, ''Akademska misao''
Beograd;
B. Reljin, Analiza trofaznih električnih kola, Elektrotehnički fakultet, Beograd;
M. Milić, Teorija električnih kola – Zbornik rešenih problema, ''Naučna knjiga'', Beograd;
Dušica Ćalović, Rešeni problemi iz teorije električnih kola, ''Naučna knjiga'', Beograd;
D. E. Johnson, J. R. Johnson, J. L. Hilburn, Electric circuit analisys, ''Prentice-Hall'', New Jersey;

Šta je to električna struja ?

1. Električna struja
Protok elektrona kroz provodnik kao; žica, lampa, metar, zvučnik, itd. Ova struja teče tek onda
ako imamo električni napon. U potpunosti je neprekidna ovisnost između napona (V), struje
(Amper) i otpora (Ohm). Struja teče od + prema -, i za vrijeme ove aktivnosti daje energiju, kao:
toplota, svjetlo ili snaga (el.motor) itd. Kod izvora napona kao što je baterija i auto-akumulator ne
mijenja se polaritet. Struja teče kontuirano u istom smijeru i zato ovdje govorimo o jednosmjernoj
struji. Destilirani napon iz naponske mreže, tj. ispravljeno naponsko napajanje od audio- i video-
uređaja također je jednosmjerna struja.
Postoje i naponski izvori sa stalno promjenljivim polaritetom, ovdje govorimo o naizmjeničnoj
struji i naizmjeničnom naponu. Uzmimo slučaj osvjetljenje. Polaritet istog mijenja se 100 puta u
sekundi: 50xplus i 50x minus. Vrijeme trajanja jedne potpune periode iznosi 1/50 u sekundi. To su
50 impulsa u sekundi, ili frekvencija iznosi 50 Hz (herca). Ovo se uvijek veoma konstantno
odražava. Analogni signali u HiFi-uređajima, koji su istovjetni izvornoj zvučnoj vibraciji oni su
faktički električni impulsi i također naizmjenični napon, sada ne sa konstantnom frekvencijom, ali
zato sa jednom frekvencijom čija visina tona varira između (16-20.000Hz).

Slika 1.1.

Jednosmjerna struja

2. Električno kolo i elementi kola

Svoj razvoj elektrotehnika u osnovi zasniva na eksperimentalnim istraživanjima. Eksperimentalno

su utvrđeni osnovni zakoni i kvantitativni odnosi električnog strujanja. Da bi se ostvario detaljniji
uvid u fizikalni proces električnog strujanja, može poslužiti eksperiment sa električnom baterijom i
svjetiljkom ( slika 2. 1 ).
Slika 2.1.

Električna baterija predstavlja izvor električne energije, u kome se, u procesu transformacije
kemijske energije u električnu, na njegovim krajevima stvara električna sila - elektromotorna sila
(EMS), koja je u stanju da pokreće i usmjerava slobodne nosioce elektriciteta. Vrijednost EMS
izvora kvantitativno se može definisati količnikom kemijske energije koja se pretvori u električnu i
količine elektriciteta koja protekne kroz neki poprečni presjek u izvoru:

(2.1.a.)
Jedinica za EMS u MKSA sistemu je;

(2.1.b.)
Prema tome, EMS ima istu jedinicu kao i električni potencijal. Međutim, treba upozoriti, da i pored
toga što EMS i potencijal imaju istu jedinicu, oni predstavljaju različite fizičke veličine. Pod
uticajem EMS slobodni nosioci elektriciteta imaju različitu gustinu i znak na izvodima baterije. Na
jednom izvodu su zgusnuti elektroni, pa se naziva negativnim polom baterije i označava sa "-".
Na drugom izvodu, koji se naziva pozitivnim polom i označava sa "+", elektroni su razrijeđeni.
Zgusnuti elektroni na negativnom polu, zbog istog znaka opterećenja, međusobno se odbijaju,
težeći da se pomjere sa mjesta sa većom prema mjestima sa manjom gustinom. Na taj način, oni
stvaraju stanje napetosti, odnosno napon između polova. Kada se između polova baterije priključi
svjetiljka (L) i ostvari njihova kvalitetna povezanost pomoću provodnika, sijalica će zasvijetliti.

Ova vizuelena manifestacija ukazuje da je uspostavljena električna struja. Eksperimentalno se

može utvrditi i manifestacija da prekid konduktivne povezanosti u izvoru. svjetiljki ili provodnicima
predstavlja prekid električne struje. Izvedeni eksperiment pokazuje bitnu osobinu električne struje
da se može uspostaviti u električki zatvorenoj konturi, koja se naziva električnim kolom.
Ostvareno električno kolo (slika 2. 1), zbog pojednostavljene konfiguracije, naziva se prostim
električnim kolom. Proces uspostavljanja električne struje, sa energetskog stanovišta, predstavlja
proces prenosa električne energije od izvora do prijemnika. U kolu sa slike svjetiljka predstavlja
prijemnik u kome se električna energija pretvara u svjetlosnu. Električno kolo, u opštem slučaju,
predstavlja skup izvora i prijemnika koji su pomoću provodnika povezani u zatvorenu strujnu
konturu u kojoj se uspostavlja električna struja, odnosno u kojoj je ostvarena mogućnost prenosa
električne energije od izvora do prijemnika.
Prema tome, da bi se uspostavila električna struja, moraju se ostvariti neophodne pretpostavke,
koje se sastoje u:

1. Postojanju slobodnih nosioca elektriciteta, odnosno odgovarajuće provodne sredine.

2. Postojanju izvora električne energije, koji je u stanju da u svojoj unutrašnjosti u kontinuitetu
potiskuje elektrone, obrazujući EMS, odnosno stalnu potencijalnu razliku na svojim krajevima.
3. Skup izvora. prijemnika i provodnika mora obrazovati zatvorenu strujnu konturu tj. električno
kolo. Električna kola, u kojima se proizvodnja električne energije u izvorima i njen prenos i
transformacija u električnim prijemnicima ostvaruje sa strujama i naponima čije vrijednosti nisu
funkcije vremena, nazivaju se električna kola stalne jednosmjerne struje. Ako su raspodjele
napona i struje stalne, u tom slučaju su stalne i raspodjele električnog i magnetnog polja. Prema
tome, u kolima jednosmjerne struje nema pojave indukovane EMS i struje pomjeraju u dielektriku.
U izvore električne energije spadaju: generatori, akumulatorske baterije, galvanski elementi, itd. U
njima se kemijska, mehanička, hidraulička, termička ili neki drugi vid energije transformiše u
električnu. U električnim kolima izvori električne energije prikazuje se grafičkim simbolima.

Uobičajeno je da se kemijski izvori električne energije, kao izvori jednosmjerne struje, simbolički
prikazuju sa dvije paralelne crte, i to jednom dužom i tanjom, koja predstavlja pozitivni pol izvora i
drugom debljom i kraćom koja prikazuje negativni pol (slika 2.2a). Generatori se uglavnom
prikazuju simbolom sa slike 2.2b. Ukoliko konstrukciju generatora ne treba posebno isticati . onda
se može iskoristiti i simbolika sa slike 2.2c i slike 2.2d.

a) b) c) d)

Slika 2. 2.

U prijemnike električne energije spadaju: rasvjetna tijela, električni grijači - termogeni otpornici,
električni motori itd. U njima se električna energija transformiše u neki drugi vid energije: toplotnu,
svjetlosnu, mehaničku itd. Zbog ove osobine uobičajeno je da se električni prijemnici nazivaju
električnim potrošačima.
U električnim kolima jednosmjerne struje najčešće se susreću termogeni otpornici, koji se
označavaju sa R. Njihova grafička simbolika zavisi od konstrukcije (slika 2.3).

Slika 2.3.

Provodnici, tj. spojni vodovi koji povezuju izvore i prijemnike električnog kola izrađuju se od dobrih
provodnih materijala: bakar, aluminijum, itd. U električnim kolima se prikazuju punim linijama. Ako
se želi prekinuti električna struja, onda strujno kolo na jednom mjestu treba prekinuti. Funkcija
prekida električnog kola ostvaruje se pomoću prekidača ili kontakta S (slika 2.4).

SWITCH 1 SWITCH 2

Slika 2.4.

Električno kolo (slika 2.1) pomoću ove simbolike može se šematski prikazati na jednostavniji
način (slika 2.5).
Slika 2.5.

Prikazano električno kolo (slika 2.5), R predstavlja električno kolo proste konfiguracije, a sastoji
se od jedne strujne konture. koju čini redna veza S izvora i potrošača električne energije.
Međutim, u elektrotehnici se susreću električna kola složenije konfiguracije. Ovakva kola sastoje
se od više strujnih kontura koje obrazuju jedinstveno električno kolo (slika 2.6).

Slika 2-6.

Za električno kolo značajni su sljedeći pojmovi :

ČVOR predstavlja mjesto u kolu u kome se stiču tri i više grana, naprimjer, za kolo sa slike tačke
1, 2, 3 i 4.
GRANA je dio električnog kola koji povezuje dva čvora i u kojoj se nalazi jedan ili više elemenata.
KONTURA je zatvorena električna linija u kojoj se uspostavlja struja, a u složenom kolu obuhvata
dvije i više grana.

http://www.orbus.be
1.S.Milojković, Linearna električna kola, Univerzitet u Sarajevu
2.B.Reljin, Teorija električnih kola, Nauka, Beograd 1995.
3.Donald E.Scott, An Introduction to Circuit Analysis – A Systems Approach, McGraw-Hill, 1987.
4.Charles A.Desoer, Ernest S.Kuhn, Basic Circuit Theory, McGraw-Hill, 1976.

Električna kola

priredila: Sanja Jović

Električno kolo je neprekinuti tok električne energije od izvora, preko provodnika i eventualno
potrošača, nazad do izvora električne energije. Električno kolo ima tri osnovna dela - izvor
električne energije, provodnike i potrošača. Izvor električne energije može biti baterija ili
generator, kroz provodnike protiče električna energija, a potrošač je neko telo koje se napaja
električnom energijom, kao na primer sijalica.

Električna kola
Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmereno sa Електрично коло)

Jednostavno električno kolo napravljeno od naponskog izvora i otpornika.

Električne mreže predstavljaju elemente povezivanja između električnih komponenti

kao što su otpornik, kondenzator, izvor napajanja, prekidač itd.

Električno kolo je mreža koja ima zatvoren električni krug, dozvoljavajući povratnu
putanju struji. Mreža je spoj dve ili više uređaja i ne mora uvek da bude kolo .

Električne mreže koje se sastoje samo iz izvora napajanja (naponskog ili strujnog),
linearnih elektronskih elemenata (otpornik, kondenzator i indukt), linearnog prenosnog
sistema, mogu se analizirati pomoću algebre i raznih metoda transformacije, da bi se
proračunale jednosmerne struje, naizmenične struje i odgovarajući naponi.
Mreža koja sadrži aktivne (elektronske komponente) takođe je poznata kao električno
kolo. Takve mreže su uglavnom nelinearne te je proračun napona i struja u njenim
delovima dosta teži zadatak.

[uredi] Metodi projektovanja

Da bi projektovali električno kolo, bilo analogno ili digitalno, inženjeri moraju biti
sposobni da proračunaju vrednosti struja i napona u delovima kola. Linearna kola se
mogu proračunati upotrebom kompleksnog računa. Ostala kola se softverski
proračunavaju.

Postoje specijalizovani programi za proračun kola kao što su

http://en.wikipedia.org/wiki/VHDL ili http://en.wikipedia.org/wiki/HSPICE.

[uredi] Električni zakoni

Postoji nekoliko električnih zakona za rešavanje električnih kola :

 Kirhofovi zakoni za električno kolo:Suma svih struja koje ulaze u jedan čvor,
mora biti jednaka sumi struja koje izlaze iz čvora.
 Kirhofovi zakoni za električno kolo: Ukupan zbir svih električnih potencijala po
zatvorenoj električnoj konturi mora biti jednak nuli.
 Omov zakon: kaže da, ukoliko se na otporniku otpornosti jedan om pojavi pad
napona od jedan volt, jačina struje je jedan amper.
 Nortonova teorema: U kolima se naponski i strujni izvori zamenjuju idealnim
strujnim izvorom napajanja i otpornikom u paraleli.
 Tevenenova teorema: U kolima se naponski i strujni izvori zamenjuju idealnim
naponskim izvorom napajanja i otpornikom vezanim na red.

Drugi, dosta teži zakoni se koriste za rešavanje električnih kola koja u sebi sadrže ne
linearne elemente.